ANALI

Gazi Husrev-begove biblioteke Knjiga XXV-XXVI Izdava: Gazi Husrev-begova biblioteka Glavni i odgovorni urednik: Mustafa Jahi Redaktor i korektor: Muhamed Mrahorovi Lektor: Tarik Jakubovi Tehniki urednik: Faruk pilja Priprema: GHB tampa: Nedib - Sarajevo

Izdavanje ovog broja asopisa pomoglo je Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke

ANALI
Gazi Husrev-begove biblioteke Knjiga XXV-XXVI 2006/2007

lanovi redakcije: Enes PELIDIJA, Ismet BUATLI, Mustafa JAHI, Aladin HUSI, Asim ZUBEVI, Haso POPARA, Osman LAVI

Sarajevo, 2007.

-4-

Haso Popara

IDAZETNAME U RUKOPISIMA GAZI HUSREV-BEGOVE BIBLIOTEKE - Prilog prouavanju historije obrazovanja u BiHU islamskom svijetu postojala je vrlo stara tradicija da, kad pred njim zavri kolovanje, uitelj svome ueniku izda idazetnamu.1 Ova tradicija prvo se poela njegovati u V/XI stoljeu u Bagdadu, odakle se u VI/XII stoljeu prenijela i u druge islamske centre kao to su Damask, Kairo, Kajrevan i Fes,2 a kasnije u IX/XV stoljeu u Carigrad i druge velike centre Osmanskog carstva. Iako su se, najee, izdavale za isto islamske znanosti, kao to su hifz, kiraet, hadis, tefsir, akaid, islamsko pravo, tesavvuf itd., postojale su idazetname i za druge oblasti kao to su medicina,3 matematika, kaligrafija, pojedini zanati i sl. Sadraj veine idazetnama rasporeen je tako da poinju uobiajenim invokacijama besmelom, hamdelom, taslijom i kelime-i-ehadetom. Poslije njih, slijedi kratko upoznavanje s vanou dotine nauke protkano citatima iz Kurana, izrekama poslanika Muhammeda, s.a.v.s., i savjetima
1 Izraz izat je arapskog porijekla i znai: doputenje, ovlatenje, punomo, odobrenje, licenca, potvrda, dozvola, diploma... (v. Teuk Mufti, Arapsko-bosanski rjenik, III izdanje, EL-KALEM, Sarajevo, 1977., str. 251). U klasinom arapskom jeziku u istom znaenju esto je koriten i izraz samm. Na prostorima Osmanskog carstva, pa i naim krajevima, ee je upotrebljavan izraz izatnma (tur. iczetnme), pa emo ga u ovom radu i mi koristiti. Franois Droche, al-Madal il ilm al-kitb al-ma bi al-arf al-arab, naqalah il al-arabiyya wa qaddama lah Ayman Fud Sayyid, Muassasa al-Furqn li at-tur al-islm, London, 1426/2005., str. 498-491. Krajem III/IX i poetkom IV/X stoljea u Bagdadu su se poeli pojavljivati nadrilijenici i arlatani koji su crnili ugled lijenike profesije. Njima se odluno suprotstavljao najslavniji lijenik toga vremena Ab Bakr ar-Rz (864-932), koji je, zbog ogromnog doprinosa medicinskoj znanosti i brojnih djela prevedenih na latinski jezik, na Zapadu prozvan arapskim Galenom. Njegova borba je 938. godine rezultirala uvoenjem polaganja strunog ispita i obaveznim posjedovanjem idazetname za sve lijenike koji su se htjeli baviti lijenikim pozivom. (v. Sigrid Hunke, Allahs Sone ber dem Abenland - Anser Arabisches erbe, Erstmaling in der Fischer Bcherei Februar 1965., Frankfurt am Main und Hamburg..., str. 121-122).

-5-

najznaajnijih predstavnika dotine nauke. Uitelj, zatim, navodi svoje ime i biranim rijeima konstatira da je taj i taj uenik pred njim proveo toliko i toliko vremena, da je potpuno ovladao dotinom naukom i da mu, kao potvrdu da se njome moe samostalno baviti i prenositi je na svoje uenike, izdaje idazetnamu. Nakon toga, slijedi najdui dio idazetname, niz uitelja u kome uitelj navodi ime svoga uitelja, ime uiteljeva uitelja i tako redom sve do utemeljitelja, odnosno prvog uitelja dotine nauke, tj. poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Na kraju idazetname obino se nalazi biljeka pisana rukom uitelja, u kojoj on navodi svoje ime, mjesto i godinu izdavanja idazetname. Ispod biljeke i potpisa uitelja esto nailazimo i na otisak njegovog linog peata.4 Padom srednjovjekovne Bosne i Hercegovine pod tursku vlast, tokom XV i XVI stoljea, dolo je do velike promjene u njenom privrednom, drutvenom, vjerskom i kulturnom ivotu. Snaan ekonomski razvoj gradova i gradske privrede, pod utjecajem islamske kulture i civilizacije, praen je osnivanjem mnogobrojnih vakufskih ustanova vjerskoprosvjetnog i socijalno-humanitarnog karaktera. U takvim uvjetima, domaem stanovnitvu, naroito onome koje je primilo islam, pruala se prilika kolovanja, kako u lokalnim kolama (medresama) tako i u velikim obrazovnim centrima izvan granica Bosne i Hercegovine, kao to su: Istanbul, Kairo, Damask, Meka, Medina i dr. Po povratku u domovinu, oni su sa sobom donosili rukopise djela iz raznih naunih oblasti na arapskom, turskom i perzijskom jeziku, meu kojima su esto bile i njihove idazetname (diplome). Neke od ovih idazetnama, putem poklona, vakufa ili otkupa, vremenom su dospjele u Gazi Husrev-begovu biblioteku u Sarajevu. U rukopisima ove biblioteke nalazi se ukupno 63 idazetname.5 To su preteno idazetname o zavrenoj visokoj koli iji su vlasnici bili osposebljeni za obavljanje dunosti ne samo imama nego i muderisa, kadije pa i muftije. Iako u rukopisu nose ovakav naziv neke od gore spomenutih idazetnama po svome sadraju, zapravo, i ne predstavljaju prave idazetname (diplome) ve dozvole (izn-name) za uenje odreenih virdova6 ili
4 5 6 Islam Ansiklopedisi (dalje: IA), Trkiye Diyanet Vakf, Cilt 21, Istanbul, 2000., str. 398. U Fondu arhivskih dokumenata u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu nalazi se jo 16 idazetnama koje, iako obraene, nisu uvrtene u ovaj popis. Vidi idazetname pod br. 20, 22, 48, 50 i 51 u ovom popisu.

-6-

strunu ocjenu i preporuku nekog djela.7 etiri idazetname iz ovog popisa po mnogo emu odudaraju od ostalih idazetnama. To su idazetname hafiza Huseina Rakim-efendije Islamovia, posljednjeg bosanskohercegovakog kaligrafa i uitelja u kaligrafiji Behauddin-ef. Sikiria, Akif-ef. Hadihuseinovia-Muvekkita, hafiz Sulejman-ef. uka i hafiz Mustafe-ef. adordije. Karakteristine su po tome to ih je on sam ispisao kaligrafskim pismom, u obliku bogato ukraenih levhi i to su mu svaku od njih izdala po dvojica uitelja u kaligrafiji.8 U pojedinim idazetnamama nedostaju jedan, dva ili vie gore navedenih elemenata. Iako je najee rije o izostavljanju dijela ili cijelog niza uitelja, mjesta i godine izdanja, u nekim idazetnamama nedostaju i najosnovniji elementi kao to su ime uenika ili murida kome je idazetnama izdana9 i potpis uitelja.10 Otuda je i obim idazetnama razliit. Neke od njih sastoje se od svega desetak redaka teksta,11 dok druge zauzimaju
7 Vidi idazetname pod br. 4, 5, 6 i 7 koje su, kao preporuku djela al-awhir wa addurar a-ur Abdulwahhba a-arnija, izdala etverica najpoznatijih predstavnika hanbelijske, hanejske, malikijske i ajske pravne kole u Egiptu. Idazetname se nalaze na kraju spomenutog djela u rukopisu br. R-1589, koji je kataloki obraen u trinaestom svesku Kataloga rukopisa Gazi Husrev-begovoe biblioteke (v. Haso Popara, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, Svezak trinaesti /dalje: Popara XIII/, London-Sarajevo, 1425/2004., 7608, str. 180-84). Vidi: Mehmed Mujezinovi, Diplome kaligrafa Islamovia u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke /dalje: Anali GHB/, Knjiga I, Sarajevo, 1972., str. 91-94. Vidi idazetnamu br. A-3052/TO u Fondu arhivskih dokumenata u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu, koju je nama nepoznatom muridu izdao Abdurramn Sirr (Sikiri), ejh nakibendijske tekije na Oglavku kod Fojnice. Vidi prepis idazetname a-ayha Ismla ibn Msa al-Malnja koju mu je izdao aayh Affuddn al-usayn, starjeina kadirijskog reda. Idazetnama se nalazi u rukopisu br. R-4243 koji je kataloki obraen u drugom svesku Kataloga rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke (v. Kasim Dobraa, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, Svezak drugi /dalje: Dobraa II/, Sarajevo, 1976., 1852/5, str. 890-91). Vidi idazetnamu hadi Abdullaha Saraevia, muderisa Merhemia medrese u Sarajevu, kojom je glavni ejh Kireherske tekije Muaf ukr, 23. rebiu-l-ahira 1306/1888. godine, potvrdio njegov izbor za ehibabu i ehaju sarajevskih tabaka i ostalih esnafa (v. Hamdija Kreevljakovi, Esna i obrti u Bosni i Hercegovini 14631878 u: Izabrana djela II, Veselin Maslea, Sarajevo, str. 51-53). Idazetnama se u Fondu arhivskih dokumenata u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu vodi pod br. A-3159/TO.

10

11

-7-

po dvadeset, pa i vie stranica teksta.12 Pored gore navedenih podataka, na marginama i zatitnim listovima pojedinih idazetnama mogu se nai i dodatni elementi, kao to su razne ovjere13 i biljeke.14 Takoer se moe primijetiti da su svi nosioci idazetnama, njihovi izdavai i uitelji sve do jednoga bili mukarci i da meu njima nema ni jedne ene.15 Iako veina od 63 spomenutih idazetnama potjee iz doba Osmanskog carstva, sve su napisane na arapskom jeziku. Nastale su na irokom prostoru od Samarkanda i Derbenta, preko Meke, Medine, Kaira, Halepa, Istanbula, Skoplja, Prizrena, Sarajeva, Mostara, Oglavka kod Fojnice, pa sve do Gradaca, u vremenskom rasponu duem od pola milenijuma.16 Budui da je, zbog uopenih izraza, kao to su: opa idazetnama (al-iza almma), opa idazetnama u racionalnim i tradicionalnim znanostima (al12 Vidi idazetnamu kurra haza Asim-ef. Sire iz Sarajeva, koju mu je, 15. abana 1341/1923. godine, izdao kurra haz Hamdi-ef. Berberovi, imam Gazi Husrevbegove damije u Sarajevu. Idazetnama se nalazi u rukopisu br. R-7577. Vidi idazetnamu Saliha Safveta Baia u rukopisu br. R-6804, u kojoj se listu 1a nalazi ovjera Ministarstva vera Kraljevine S.H.S. u Beogradu, od 9. januara 1924. godine. Vidi idazetnamu Abdullaha Prelje iz Sarajeva u rukopisu br. R-6509, u kojoj se na zadnjem zatitnom listu nalazi biljeka da je ceremonija uruenja idazetname upriliena u Sultan-Mehmedovoj (Fatihovoj) damiji u Istanbulu, 27. zu-l-kadeta 1326/1908. godine. Ova injenica rezultat je konzervativnog odnosa drutva prema eni u doba dekadence islamskog svijeta i nema nikakve veze sa izvornim uenjem islama, budui da je poslanik Muhammed, s.a.v.s., rekao: Traiti znanje stroga je dunost (fard) svakog muslimana i muslimanke. Dokaz za to je i injenica da Umar ibn Fahd al-Him alMakk u svojoj knjizi Ad-Durar al-Kamn bi ayl al-Iqd a-amn f tr al-Balad al-Amn navodi biograje 286 naunica iz Mekke sa dobijenom idazetnamom, koje su istovremeno izdavale idazetname i drugim uenjacima i da je Ibrhm ibn amd al-Muayqah, profesor na Islamskom univerzitetu Imam Muammad ibn Sad u al-Qasmu, u svome djelu Tr Umm al-Qur wa Makna al-Mara alIlmiyya fh min ill ad-Durar al-Kamn li Ibn Fahd, dokazao da su ene u Mekki svojim ugledom i znanjem bile svjetionici na putu nauke mekanskim uenjacima u IX/XV stoljeu, mnogo prije nego to se Evropa poela oslobaati svoje mrane ere (v. Amed Zeki Jemani, ena u islamu, preveo s arapskog dr. Mustafa Jahi, Sarajevo, 1428/2007., str. 54-55). Najstarija meu njima je idazetnama Saduddna Muammada al-uwaynja iz mjeseca zu-l-hiddeta 616/1220. godine (prepis od 10. dumade-l-evvela 852/1448. godine), a najmlaa prepis idazetname Mehmeda Handia od 21. dumade-l-ahira 1351/1932. godine.

13

14

15

16

-8-

iza al-mma f al-ulm al-aqliyya wa an-naqliyya), idazetnama u svim teoretskim i praktinim znanostima (al-iza f am al-ulm an-naariyya wa at-tabqiyya) i sl., naunu oblast bilo teko precizirati, u biljekama na dnu teksta, redovno smo citirali originalni tekst, onako kako stoji u svakoj od idazetnama. Osim toga, u pojedinim idazetnamama navedeno je i po nekoliko razliitih disciplina, npr. tesavvuf, hadis, fikh, tefsir itd. To je bio razlog da njihov pregled damo hronoloki, po godini izdavanja ili prepisa, a ne po naunim oblastima za koje su izdane. Imena bosanskohercegovakih alima u popisu smo dali onako kako su poznati u narodu i u literaturi na bosanskom jeziku, a u biljekama na dnu teksta, kako su navedena u tekstu idazetname, i to u transkripciji po ZDMG metodu, koja je koritena i u izradi Kataloga rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu. U ovom popisu ograniili smo se na navoenje samo najosnovnijih podataka navedenih u svakoj od idazetnama: inventarskog broja rukopisa, broja listova, imena uitelja koji je idazetnamu izdao, imena uenika kome je idazetnama izdana, oblasti za koju je izdana, mjesta i godine izdanja te mjesta prepisa i imena prepisivaa, ukoliko se radi o prepisu, a ne originalu. Paljivom analizom niza uitelja u idazetnamama bosanskohercegovakih alima, mogue je utvrditi puteve preko kojih su pojedine islamske znanosti dole u nae krajeve. Zato idazetname mogu posluiti kao prvorazredni dokument za izuavanje historije kolstva, obrazovanja i, uope, kulturne batine Bonjaka. S obzirom na to da, koliko je nama poznato, do sada nije objavljen zaseban popis idazetnama u rukopisima Gazi Husrevbegove biblioteke i da bi on mogao posluiti kao solidna podloga i podstrek za daljnja istraivanja na tom polju, smatrali smo potrebnim napraviti jedan takav popis. Hronoloki pregled idazetnama 1. Prepis idazetname a-aya Saduddna, Muammada ibn al-Muayyada al-uwaynja17 iz oblasti tesavvufa, tefsira i hadisa.18 Nalazi se na listo17 Saduddn Muammad ibn al-Muayyad ibn Muammad ibn amawayh al-amaw al-uwayn je poznati sujski uenjak i pisac koji je roen na brdu Kasijun kod Damaska, a umro u Horasanu 650/1252. godine (v. Kala, Umar Ri: Muam al-muallifn Tarim muannif al-kutub al-arabiyya /dalje: Kala/, uz XII, Bayrt, str. 70; Brockelmann, Carl: Geschichte der arabischen Litteratur, Supplementband /dalje: Brockelmann S/, I, Leiden, 1937., str. 803). ...

18

-9-

vima 309b-310a u rukopisu br. R-743. Idazetnamu je izdao a-ay Amad ibn Umar ibn Muammad al-waq, Namuddn al-Kubr19 u zadnjoj dekadi mjeseca zu-l-hiddeta 616/1220. godine. Prepisao ju je Muammad ibn Mamd al-usayn a-fi ad-Darband, 10. dumadel-evvela 852/1448. godine u Derbentu.20 (Vidi prilog 1). 2. Prepis idazetname a-aya Muammada ibn Muammada ibn alMuwaffaqa iz oblasti tesavvufa,21 kojom je postavljen za ejha hanikaha u provinciji Azkn. Nalazi se na listovima 310a-311a u rukopisu br. R743. Idazetnamu je izdao a-ay Amad ibn Umar ibn Muammad al-waq, Namuddn al-Kubr.22 Nema podataka o mjestu ni godini izdanja.23 Prepisao ju je Muammad ibn Mamd al-usayn a-fi alusayn, 10. dumade-l-evvela 852/1448. godine u Derbentu. 3. Prepis idazetname a-aya Muammada ibn Abdullha al-binja iz oblasti tesavvufa.24 Nalazi se na listovima 311a-312b u rukopisu br. R743. Idazetnamu je izdao a-ay Amad ibn Umar ibn Muammad al19 Amad ibn Umar ibn Muammad al-waq, Namuddn al-Kubr, poznati uenjak i pisac djela iz oblasti tesavvufa, hadisa i tefsira, roen u mjestu Hwaq u Havarizmu, 540/1145. godine, pao je kao ehid u odbrani Havarizma od provale Mongola 618/1221. godine. Osniva je kubravijskog ili zlatnog sujskog reda. Autor je obimnog komentara Kurana u 12 svezaka i vie djela iz oblasti tesavvufa i islamske lozoje, koja se smatraju nezaobilaznim izvorom u prouavanju islamske lozoje na razmeu XII i XIII stoljea (v. al-Munid f al-adab wa al-ulm - Muam li alm a-arq wa al-arb, Bayrt, 1956., str. 531). Derbent, grad i luka na zap. obali Kaspijskog jezera u Dagestanskoj autonomnoj republici u sastavu Ruske Federacije. Lei na eljeznikoj pruzi Mahakala-Baku. Arapi su ga osvojili 728. godine i njime upravljali sve do 1220. godine, iste godine kada je izdana i gore navedena idazetnama. Od XV do XVIII stoljea oko Derbenta su se otimali Iran i Turska. Mirovnim ugovorom izmeu Irana i Rusije 1813. godine, Derbent je s cijelim Dagestanom pripao Rusiji. (Opa enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, /dalje: OEJLZ/ II, Zagreb, 1977., str. 229). Isto kao u biljeci br. 19. Najvjerovatnije u mjestu Hwaq u Havarizmu, a sigurno prije smrti a-ya Namuddna al-Kubr-a, 618/1221. godine.

20

21 22 23 24

- 10 -

waq, Namuddn al-Kubr. Nema podataka o mjestu ni godini izdanja. Prepisao ju je Muammad ibn Mamd al-usayn a-fi al-usayn, 10. dumade-l-evvela 852/1448. godine u Derbentu. 4. Prepis idazetname koju je napisao vrhovni kadija hanbelijske pravne kole u Egiptu, ayu-l-islm ihbuddn Amad ibn Abdulazz ibn Al, Ibn an-Nar.25 Ovo je, zapravo, struna ocjena i preporuka djela al-awhir wa ad-durar a-ur iz oblasti tesavvufa, koje je 944/1537. godine napisao poznati uenjak afijske pravne kole i ejh azilijskog reda u Egiptu, Abdulwahhb ibn Amad a-arn.26 Idazetnama se nalazi na listovima 180b-181b u rukopisu br. R-1589. Napisana je u Kairu prije 944/1537. godine, a ovaj prepis iz autografa, najvjerovatnije, u XVII stoljeu.27 5. Prepis idazetname koju je napisao ejh hanefijske pravne kole u Egiptu ihbuddn Amad ibn Muammad al-Mir zvani Ibn alab,28 kao strunu ocjenu i preporuku djela al-awhir wa ad-durar a-ur iz oblasti tesavvufa, koje je 944/1537. godine napisao poznati uenjak afijske pravne kole i ejh azilijskog reda u Egiptu Abdulwahhb ibn Amad a-arn. Idazetnama se nalazi na listovima 181b-182b u rukopisu br. R-1589. Napisana je u Kairu prije 1021/1612. godine, a ovaj prepis iz autografa, najvjerovatnije, u XVII stoljeu.29
25 ayu-l-islm Amad ibn Abdulazz ibn Al ibn Ibrhm ibn Rad al-Fut, roen 862/1458., umro 949/1542. godine, poznat je jo i pod nadimcima ihbuddn i Ibn an-Nar (v. Kala I, str. 276; Popara XIII, 7608/2, str. 181-182). Abdulwahhb ibn Amad ibn Al ibn Amad ibn Muammad ibn Ms a-arn al-Anr a-f a-il, Ab al-Mawhib, roen u Kalkaandu 898/1493., umro u Kairu 973/1565. godine, zapravo je samo sabrao i u ovome djelu iznio uenje svoga slijepog uitelja Al al-awwa, pred kojim je uio trideset godina i od koga se zadnjih deset godina nije odvajao. Autor je djelo zavrio 944/1537. godine. Prvi put je tampano u Kairu 1276/1537. godine (v. Kala VI, str. 218-19; Sarks, Ysuf Ilyn: Muam al-mabt al-arabiyya wa al-muarraba, II, al-Qhira, 1346/1928., str. 1130-31). Vidi: Popara XIII, 7608/2, str. 181-182. Amad ibn Muammad ibn Ynus ibn Isml ibn Muammad as-Sud al-Mir alanaf, poznat jo i pod nadimcima ihbuddn i Ibn a-alab, umro je 1021/1612. godine (v. Kala II, str. 78-79). Vidi: Popara XIII, 7608/3, str. 182.

26

27 28

29

- 11 -

6. Prepis idazetname koju je napisao ejh malkijske pravne kole u Egiptu Niruddn Muammad ibn asan al-Laqn30 kao strunu ocjenu i preporuku djela al-awhir wa ad-durar a-ur iz oblasti tesavvufa, koje je 944/1537. godine napisao poznati uenjak afijske pravne kole i ejh azilijskog reda u Egiptu Abdulwahhb ibn Amad a-arn. Idazetnama se nalazi na listovima 182b-183a u rukopisu br. R-1589. Napisana je u Kairu prije 957/1551. godine, a ovaj prepis iz autografa, najvjerovatnije, u XVII stoljeu.31 7. Prepis idazetname koju je napisao poznati uenjak afijske pravne kole i ejh azilijskog reda u Egiptu, Abdulqdir ibn Muammad a-il32 kao strunu ocjenu i preporuku djela al-awhir wa ad-durar a-ur Abdulwahhba ibn Amada a-arnja.33 Idazetnama se nalazi na listovima 182b-183a u rukopisu br. R-1589. Napisana je u Kairu prije 935/1529. godine, a ovaj prepis iz autografa, najvjerovatnije, u XVII stoljeu.34 8. Idazetnama Muammada ibn Mawln Mr Muammada ibn Mr Sayyida asana (al-Makkja?) iz oblasti islamskog prava, s ovlatenjem da samostalno moe donositi fetve i rjeavati sporove meu sljedbenicima hanefijske pravne kole te izjavom uitelja da je osposobljen za postavljanje na poloaj kadije u gradu Samarkandu.35 Idazetnamu je izdao Muhammad ibn Bb Guln, muftija u Samarkandu. Nalazi se na listovima 150b-153b u rukopisu br. R-6699. Idazetnama je napisana rukom uitelja. Na kraju se nalazi njegov potpis, otisak linog peata koji nije itljiv te niz njegovih uitelja sve do poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Nema podataka o
30 Muammad ibn asan ibn Al ibn Abdurramn al-Laqn al-Mlik, poznat i pod nadimkom Niruddn, roen je 873/1468., a umro 957/1551. godine (v. Kala II, str. 78-79; Brockelmann, S II, str. 435). Vidi: Popara XIII, 7608/4, str. 182-183. Abdulqdir ibn Muammad ibn Amad a-il al-Mir a-, uenik alluddna as-Suyje, umro oko 935/1529. godine, autor je vie djela iz oblasti islamskog prava i tesavvufa (v. Kala V, str. 298). Isto kao u biljeci br. 26. Vidi: Popara XIII, 7608/5, str. 183-184. ...

31 32

33 34 35

- 12 -

godini izdavanja idazetname.36 Kataloki je obraena u devetom svesku Kataloga rukopisa.37 9. Prepis idazetname koju je nekom od svojih uenika38 1. dumade-lahira 1060/1650. godine izdao Muammad ibn Al al-Bbil a-fi.39 Idazetnama je izdana za odreena hadiska djela.40 Nalazi se na listovima 73b-86a u rukopisu br. R-3492. Nema podataka o prepisivau, mjestu ni godini prepisa.41 10. Prepis idazetname a-aya Ismla ibn a-aya a-lia Musa alMalnija,42 nastanjenog u Bosni. Nalazi se na listovima 93b-100b u ruko36 37 38 39 Najvjerovatnije se radi o 992/1548. godini, budui da je te godine i na istoj vrsti papira prepisano prethodno djelo. Vidi: Haso Popara, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, Svezak deveti, /dalje: Popara IX/, London-Sarajevo 1422/2001., 5414, str. 146-147. Ime uenika nije navedeno ili je isputeno grekom prepisivaa. Muammad ibn Al al-Bbil a-, Aluddn, umro 1077/1666. godine (v. Kala XI, str. 34; Brockelmann, Carl: Geschichte der arabischen Litteratur, Grundband /dalje: Brockelmann G/, II, Leiden, 1937., str. 327). Sudei po papiru, pismu i povezu rukopisa, prepis je, najvjerovatnije, iz XVIII stoljea. Nije nam poznato odakle je tano a-ay Isml ibn a-ay a-lih Ms al-Maln doao u Bosnu ni u kojim je mjestima u Bosni djelovao. Na osnovu njegova nadimka al-Maln, Kasim Dobraa (v. Dobraa II, 1857/5, str. 891) pretpostavlja da bi ovaj ejh mogao biti porijeklom s Malte, a Omer Nakievi (v. Arapsko-islamske znanosti i glavne kole od XV do XVIII vijeka, Sarajevo, 1988., str.45, 120, 137 i 139) ga, na osnovu jednog rada Hivzije Hasandedia (v. Kulturno-istorijski spomenici u Mostaru iz turskog doba, Prilozi za orijentalnu lologiju, X-XI/1960-61, Sarajevo, 1961., str.162), poistovjeuje sa ejhom Ismailom iz Mostara. Meutim on nije mogao biti porijeklom ni s Malte ni iz Mostara zbog sljedeih injenica: Malta nikada nije bila uporitem kadirijskog reda, jer su je od Arapa, jo davne 1090. godine, preoteli Normani, dakle prije nego to je i osnovan kadirijski red (Abdulqdir al-ln, umro je u Bagdadu 561/1167. godine). Poslije je ula u sastav Kraljevine Obiju Sicilija, a 1530. godine dola je u posjed vitekog reda ivanovaca, koji se otad nazivaju maltekim vitezovima. Godine 1798. osvojio ju je Bonaparte, a 1800. Britanci (v. OEJLZ, 5, str. 293). Isto tako, a-ay Isml ibn a-ay Ms al-Maln nije identian sa ejhom hadi Ismailom iz Mostara, koji je bio sin Salihov, a unuk Alije Opijaa, te otac dobro poznatog Ibrahima Opijaa i uenik ejh-Jujina oca Jusufa Ejubovia.

40 41 42

- 13 -

pisu br. R-4243. Idazetnamu, bez podataka o mjestu i godini izdanja, izdao je neki a-ay Affuddn al-usayn, starjeina kadirijskog reda. Njome je spomenuti a-ay Isml postavljen za ejha kadirijskog reda u Bosni i drugim islamskim zemljama (vjerovatno na Balkanu), s ovlatenjem da moe postavljati i smjenjivati druge ejhove, i to meu mukarcima i enama.43 Nema podataka o prepisivau, mjestu ni godini prepisa. Sudei po papiru, pismu, mastilu i povezu, prepisana je, najvjerovatnije, u XVIII stoljeu.44 11. Prepis idazetname Mustafe Pruaka, sina Muhamedova45 iz racionalnih i tradicionalnih znanosti.46 Idazetnamu je izdao Muaf al-Aran ar-Rm al-skdr 8. zu-l-hiddeta 1133/1721. godine. Nalazi se na listovima 112b-114a u rukopisu br. R-551. Idazetnamu je prepisao nama nepoznati prepisiva iz originala koji je svojom rukom napisao i potpisao Muaf al-Aran ar-Rm al-skdr.47
Kasnije se oenio kerkom svoga profesora (ejh Jujinom sestrom) i bio muderis na Karaoz-begovoj medresi u Mostaru. (v. Hazim abanovi, Knjievnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima /dalje: abanovi, Knjievnost/, Svjetlost, Sarajevo, 1973., str. 439-40). Prije e biti da je ovaj a-ay Isml porijeklom iz grada Malatye ili istoimene pokrajine u Turskoj, koja je, zbog svoje blizine s Bagdadom, bila jako uporite kadirijskog reda. ... ... ... ... ... ... Dobraa II, 1857/5, str. 891 Muaf ibn Muammad al-Bosnaw al-qir an-Nawbd, muderis i muftija u Pruscu i nekim drugim mjestima, umro 1169/1755. godine (v. abanovi, Knjievnost, str. 470-80). ... ... ... ...

43

44 45

46

47

- 14 -

12. Idazetnama amsuddna Muammada ibn asana Himmt-zadea48 iz oblasti hadisa.49 Idazetnamu je izdao Muammad ibn Muammad al-Budayr ad-Dimy.50 Nalazi se na listovima 100b-106b u rukopisu br. R-3505.51 Napisana je rukom izdavaa52, a datum i godina izdanja, 10. ramazan 1134/1722. izraeni su u razlomcima u obliku zagonetke. 13. Druga idazetnama amsuddna Muammada ibn asana Himmtzadea53 iz oblasti hadisa.54 Nalazi su na listovima 108a-109a u rukopisu br. R-3505. Idazetnamu je izdao poznati muhaddis i muftija u Meki Muammad ibn Abdulmusin al-Qala Tuddn.55 Na kraju idazetname (list 109a), stoji biljeka da ju je svojom rukom u Meki napisao Muammad ibn asan Himmt ad-Dimaq56, u zadnjoj dekadi mjeseca

48

49

50

51 52 53 54 55

56

Muammad ibn asan Himmt-zde al-anaf at-Turkmn ad-Dimaq alQosann, poznat jo i pod nadimcima amsuddn i Ab Abdullh, roen je u Damasku 1091/1680. a umro u Kairu 1175/1761. godine (v. Kala IX, str. 255; Kasim Dobraa, Katalog arapskih, turskih i perzijskoh rukopisa, Svezak prvi /dalje: Dobraa I/, Sarajevo, 1963., 591/16, str. 378-79). ... ... ... Muammad ibn Muammad ibn Muammad ibn Amad ibn asan ibn Al alBudayr ad-Dimy a-f , poznat jo i pod nadimcima Ibn al-Mayyit, amsuddn i Ab mid, veliki islamski pravnik, muhaddis i lingvista, umro je u ad-Dimytu (u Egiptu) poslije 1134/1721. godine, gdje je dugo vremena obavljao dunost muftije. Autor je vie djela iz oblasti hadisa, islamskog prava, tefsira i lingvistike (v. Kala XI, str. 264-65; Brockelmann, G II, str. 322). Vidi: Dobraa I, 591/16, str. 378-79. ... ... ( ... ) Isto kao u biljeci br. 48. ... Muammad ibn Abdulmusin al-Qala, poznat jo i pod nadimcima Tuddn i Ab al-Fal, umro je poslije 1147/1735. godine (v. Kala X, str. 523; Brockelmann, S II, str. 522). ... ...

- 15 -

zu-l-hiddeta 1132/1720. godine, a ispod toga biljeka i potpis uitelja Muhammada ibn Abdulmusina Tuddna.57 14. Idazetnama Muammad-ef. ibn Abdullha ad-Dimaqja (?)58 iz oblasti hadisa.59 Nalazi se na listovima 107b60 i 114a u rukopisu br. R-3505. Idazetnamu61, bez oznake mjesta i godine izdanja62, svojom rukom je napisao i potpisao Muammada ibn Himmt al-anaf.63 15. Idazetnama Abdullha ibn Muammada ibn Muafe al-Liqija,64 koju mu je za teoretske i praktine, racionalne i tradicionalne znanosti, fikh, islamsku filozofiju, tefsir i hadis,65 izdao Muammad afd, kadija u Kairu. Idazetnama se nalazi na listovima 252b-256a u rukopisu br. R1051. Nema podataka o godini izdanja, ali se sa sigurnou moe utvrditi da je to bilo prije 1155/1742. godine.66 Napisana je vjetom rukom kaligrafa a potpisana rukom uitelja.67 Na kraju idazetname se nalazi peat na kome je itljivo (.)

57 58 59

60

61 62 63 64 65 66 67

Dobraa I, 591/17, str. 379. Poetak idazetname u rukopisu br. R-3505, nalazi se na listu 107b, a nastavak na listu 114a. Ime uenika je naknadno precrtavano i nije do kraja itljivo. ... Budui da su listovi 108-113 u rukopisu br. R-3505 pogreno uvezani, poetak idazetname u Katalogu rukopisa (v. Dobraa I, 591/17, str. 379) je pogreno je citiran, kao poetak idazetname pod br. 13 u ovom popisu. Vidi: Dobraa I, 591/19, str. 380. Najvjerovatnije se radi o Damasku ili Kairu, prije 1175/1761. godine. Abdullh ibn Muammad ibn Muaf al-Liq, ejh halvetijskog reda u Kairu, umro je 1155/1742. godine (v. Kala, XII, str. 36). ... ... Budui da je te godine umro njen vlasnik.

- 16 -

16. Idazetnama Sayyida Abdullh-ef. al-Amsja68 iz racionalnih i tradicionalnih znanosti.69 Nalazi se na listovima 258b-261a u rukopisu br. R-1051. Idazetnamu je 1180/1766. godine u Istanbulu, izdao as-Sayyid Abdulwahhb ibn usayn ibn Waliyuddn al-mid. Kaligrafskim slovima i vrlo vjetom rukom ispisao ju je nama nepoznati kaligraf, a potpisao asSayyid Abdulwahhb ibn usayn Waliyuddn al-mid.70 Ispod potpisa se nalazi peat uitelja na kome je itljivo ime (.) 17. Idazetnama Halil-ef., sina Ibrahimova 71 iz oblasti tesavvufa, tefsira, hadisa, fikha i drugih tradicionalnih i racionalnih znanosti.72 Idazetnamu je izdao Muaf Beg-zade.73 Nalazi se na listovima 72b-74a u rukopisu br.
68 Sayyid Abdullh-ef. al-Ams (iz Amasije u Turskoj), umro 1234/1818. godine, bio je prvi muderis Nove ili Inadije medrese (Medrese-i cedd) u Sarajevu, koju su 1180/1766. godine podigli graani Sarajeva, u uglu bae Gazi Isa-begove tekije, nedaleko od lokacije bive Ulama-paine medrese, koja je stradala u poaru 1697. godine, za vrijeme provale Eugena Savojskog (v. Ismet Kasumovi, kolstvo i obrazovanje u Bosanskom ejaletu za vrijeme osmanske uprave, Mostar, 1999., str. 183-84). ... ... Najvjerovatnije je rije o allu ibn Ibrhmu, koji je veoma vjetom rukom prepisao i ispravio Qara Dwd-zdeov prevod i opirni komentar al-uzljeve zbirke salavata Dalil al-ayrt na turskom jeziku, pod naslovom Tawfq muwaq al-hayrt li nayl al-barakt idma manba as-sadt - ar Dalil al-ayrt u rukopisu br. R-177. Kao vlasnik, na ovom rukopisu potpisao se i svoj peat stavio pisar sarajevskog suda Muhamed Mula Mestvica. Kasnije je ovaj rukopis za Ajni-begov mekteb, koji je 1267/1850. godine obnovio i proirio Fadil-paa erifovi, uvakuo hadi Muhamed Biaki, sin Fejzullahov (v. Dobraa I, 783, str. 541-542). ... ... ... ... ... As-Sayyid al-h Muaf-efend Beg-zde roen je u gradu Ahalcihe ( )jugozapadno od Tbilisija u dananjoj Gruziji (v. Veliki atlas svijeta, Mozaik knjiga, Zagreb, 2004., str. 39), poznatom nakibendijskom uporitu u prvoj polovini XVIII stoljea. Poetne nauke izuavao je u Ahalcihi, a nastavio u Istanbulu. Napisao je vie djela na arapskom, turskom i perzijskom jeziku koja je sabrao as-Sayyid al-h Muammad Murd-efend, ejh tekije Murd Mul u mahali eharenbi u Istanbulu. Zbirku njegovih djela od 136 stranica tampala je u izdavaka kua Dr a-iba al-mira

69 70 71

72

73

- 17 -

R-7441. Rukopis je veoma luksuzno uraen, sa zlatom ukraenim unvanima i konom povezu, na ijim su koricama utisnuti ornamenti. Idazetnamu je 1200/1785-86. godine, vrlo vjetom rukom, nash pismom, ispisao kaligraf Abdullh ay-zde al-Aliyaw74, uenik Ab Bakra Rid-efendije, a izdiktirao ju je i potpisao Muaf Beg-zde.75 Prema kazivanju Raseme Kapetanovi (od koje je otkupljena), idazetnama je ranije bila u vlasnitvu Fadil-pae erifovia.76 18. Prepis idazetname Mustafe Nailije iz oblasti kaligrafije.77 Nalazi se na listovima 89a-91a u rukopisu br. R-1180. Idazetnamu je izdao kaligraf Ismail Zihni.78 Prema biljeci na kraju, izdana je 1214/1799. godine.79

74 75 76 77 78

79

u drugoj dekadi mjeseca muharrema 1264/1247. godine Istanbulu. Umro je 1200/1786. godine na putu za had na lai u blizini Dedde i ukopan je kod mjesta Hazreti Hava (v. Osmanll muellifleri, I, str. 46-47). Idazetnamu mu je dao poznati islamski uenjak Muammad ibn Muammad ibn Muammad ibn Abdurrazzq al-usayn, Ab al-Fay Murta (1732-1791), autor brojnih djela iz oblasti lingvistike, knjievnosti, hadisa i tesavvufa, od kojih mu je najpoznatiji veliki komentar rjenika al-Qms u deset svezaka pod naslovom T al-ars f ar al-Qms po kome je i dobio nadimak ri al-Qms (v. Kala XI, str. 282-83; Brockelmann G II, 287-88 i S II, 398-399; Hadiyya al-rfn II, 347; Kprl III, 118). Njegovo ime u nizu uitelja navodi se i u idazetnami haza Hasan-ef. Handia (v. list 5b u rukopisu br. R-3243). Vidi: Zejnil Faji, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, Svezak jedanaesti (dalje: Faji XI), London-Sarajevo, 1424/2003., 7035/2, str. 572-73. ... Najvjerovatnije je rije o Ismlu ihnji Konjiciji Mehmedefendiu, ueniku Hasana Vefaije i uitelju kaligrafa Sulejmana, sina Ibrahima Hadabulia iz Uskopja (v. Muhamed dralovi: Prepisivai djela u arabikim rukopisima /dalje: dralovi, Prepisivai djela/, I, Svjetlost, Sarajevo, str. 236 i 290). Vidi: Osman Lavi, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, Svezak etrnaesti (dalje: Lavi XIV), London-Sarajevo, 1426/2005., 7941/6, str. 118-19.

- 18 -

19. Idazetnama Mustafe, sina Muhamedova80 iz tradicionalnih i racionalnih znanosti.81 Nalazi se na listovima 1b-10b u rukopisu br. R-4650. Idazetnamu je izdao Mustafa Mostarac, sin Husejinov, a unuk hadi Mustafin, porijeklom iz Stoca.82 Idazetnama, bez oznake mjesta i godine izdanja, napisana je rukom uitelja i ovjerena njegovim linim peatom iz 1229/1813-14. godine. Na peatu je itljivo ime (.)
80 Muaf ibn Muammad al-Mostr (tj. hadi Mustafa Arif-ef. Muki), poznat je jo i pod nadimkom Beg-efendija. Roen je u Mostaru u drugoj polovini XVIII stoljea. Tu je zavrio mekteb i Karaoz-begovu medresu pred poznatim mostarskim muderisom i muftijom Mustafa-ef. Sarajliem i slovio kao njegov najbolji uenik. Poslije zavrene medrese, nastavio je studije u Istanbulu. Po povratku iz Istanbula, obratio se svom uitelju u Mostaru Musta-ef. Sarajliu i od njega dobio gore spomenutu idazetnamu, nakon ega je poeo raditi kao muderis na Karaoz-begovoj medresi i imam i mutevelija Sultan-Selimove mesdida. Kada je 1847. godine umro muftija Sarajli, postavljen je na poloaj mostarskog muftije i na tom poloaju ostao sve do smrti 1853. godine. Umro je u mjestu Janbou (Yanb al-bar) na povratku s hada 1269/1853. godine (v. Hivzija Hasandedi, Mostarske muftije prilog kulturnoj povijesti Mostara, Glasnik IZ-e, br. X-XI, Sarajevo, 1975., str. 443). Integralni tekst idazetname u prevodu Osmana Mermemia objavljen je u Analima Gazi Husrevbegove biblioteke (v. R. Mahmutehaji, Dvije rasprave ejh Mustafe Sarajlia Anali GHB, XI-XII, str. 229-258). Muaf ibn usayn ibn al- Muaf al-Mostr (tj. hadi Mustafa Sidki-ef. Sarajli) roen je u Stocu u drugoj polovini XVIII stoljea. Osnovne biografske podatke o sebi naveo je u ovoj idazetnami (v. list 4b-5a). Prema njoj, u kolu (mekteb) poao je u sedmoj godini ivota u rodnom Stocu. Kada je postao punodobnim, nastavio je sa kolovanjem u Sarajevu (najvjerovatnije u Gazi Husrev-begovoj medresi), gdje je proveo tri godine. Nakon toga je otiao u Carigrad i tamo se upisao na neku od visokih kola, gdje je pred Mawl asanom ibn Muammadom at-rbzonjem uio jo etiri godine i od njega dobio profesorsku idazetnamu. (v. Rukopis br. R-4650, na listovima 4b-5a). Po povratku u Mostar, prvo je radio kao kadija u Poitelju. Kasnije je postavljen na dunosti muderisa u Karaoz-begovoj medresi i muftije u Mostaru. Na poloaju muftije ostao je sve do smrti 1847. godine. Bio je murid Abdurrahmana Sirrije, ejha nakibendijske tekije na Oglavku kod Fojnice. Umro je na svom imanju u Gnojnicama u mjesecu rebiu-l-evvelu 1263/1847. godine, a ukopan u malom haremu naspram Karaoz-begove damije u Mostaru, gdje mu se mezar s nianima i sada nalazi (v. Hasandedi: Mostarske muftije...o.c., str. 443; air Sikiri: Tekija na oglavku, Kalendar Gajret za 1941. godinu, str. 48; Mujezinovi: Islamska epigraka... o.c.,, III, str. 187; R. Mahmutehaji, Dvije rasprave ejh Mustafe Sarajlia, Anali GHB, XI-XII, str. 229-258).

81 82

- 19 -

20. Idazetnama kurra hafiza Abdullah-ef. Kaukije83 za uenje i prenoenje al-uzljeve zbirke salavata Dalil al-ayrt.84 Nalazi se na listovima 15b-17a u rukopisu br. R-2873. Izdao ju je as-Sayyid Abdurramn ibn as-Sayyid Muammad al-asan, u Revdi85 u Poslanikovoj, s.a.v.s., damiji u Medini, 26. evvala 1256/1840. godine. Idazetnamu je svojom rukom napisao i peatom ovjerio as-Sayyid Abdurramn ibn as-Sayyid Muammad al-asan. Na peatu iz 1256/1840. godine itljivo je ime ( .) 21. Idazetnama kurra hafiza Abdullah-ef. Kaukije86 iz Sarajeva za hifz na deset kiraeta.87 Nalazi se na listovima 1b-13a u rukopisu br. R-2873. Idazetnamu je izdao poznati karija iz Mekke Ab al-Fawz as-Sayyid Amad al-asan al-usn,88 u zadnjoj dekadi mjeseca zu-l-hiddeta 1256/1841. godine. Svojom rukom ju je napisao i potpisao Ab al-Fawz as-Sayyid Amad al-asan al-usn.89 Na kraju su tri razliita peata
83 A-ay Abdullh Quq-zde ibn al-h Ibrhm al-Bosnaw as-Saryl, roen je oko 1820. godine u uglednoj porodici Kaukija u Sarajevu. Nakon Sarajeva, kolovanje je nastavio u Meki i Medini, gdje je 1254/1838-39. godine dobio idazetnamu za hifz na sedam kiraeta, a dvije godine kasnije 1256/1841. i na deset kiraeta. Oko trideset godina obavljao je dunost muallima u Gazi Husrev-begovu mektebu, a uz to i dunost imama i hatiba u Ferhat-begovoj damiji (Ferhadiji). Zbog otpora okupaciji, ustrougarske vlasti su ga osudile na smrt. Pogubljen je strijeljanjem 30. avgusta 1878. godine, a ukopan je na groblju Gorica (v. Fadil Fazli, Hazi u Bosni i Hercegovini u posljednjih 150 godina /dalje: Fazli, Hazi/, el-Kalem, Sarajevo, 2006., str. 27-28). ... ... ... ... ... Prostor u prednjem dijelu Poslanikove, s.a.v.s., damije u Medini izmeu minbera i Poslanikova, s.a.v.s., kabura nazvan po hadisu: ( v. al- Abbs Karra, ad-Dn wa tr al-aramayn a-arfayn, an-Nir, Markaz al-aramayn at-tir bi al-Madna al-munawwara, 1404/1984, str. 142). Isto kao u biljeci br. 81. ... Ab al-Fawz as-Sayyid Amad al-asan al-usn bio je jedan od najpoznatijih karija svoga vremena (v. Kala II, str. 102). ... ...

84

85

86 87

88 89

- 20 -

uitelja, na kojima su itljiva imena ( ) (, ) i (.) 22. Idazetnama Sulejmana Fikrija, sina Hasanova90, iz oblasti tesavvufa.91 Nalazi se na listu 1a u rukopisu br. R-7592. Idazetnamu je izdao sarajevski kadija Sejjid Ahmed Zihni. Na kraju idazetname nalaze se njegova biljeka i potpis ovjeren linim peatom iz 1263/1846-47. godine. Na peatu je itljivo ime (.) 23. Idazetnama Sulejmana Fikrija, sina Hasanova, iz racionalnih i tradicionalnih znanosti.92 Nalazi se na listovima 2b-7b u rukopisu br. R-7592. Idazetnamu je izdao Al ibn Bayrm al-Yaqow (iz akovice na Kosovu). Napisao ju je nama nepoznati kaligraf nash pismom, a svojim potpisom i kratkom biljekom ovjerio spomenuti uitelj Al ibn Bayrm al-Yaqow (iz akovice).93 Nema podataka o mjestu ni godini izdavanja. Ispod potpisa uitelja nalazi se peat na kome je itljivo (.) 24. Idazetnama iz kaligrafije hafiza Husejina Rakim-ef. Islamovia94 iz Sarajeva, bogato ukraena ornamentima u vie boja. Izraena je u obliku
90 Sulaymn Fikr-ef. ibn asan al-Bosnaw je 1284/1867. godine prepisao jedan mushaf koji se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci vodi pod br. R-10317. Ovdje se ne radi o Sulejmanu Fikriji (Ertenu) Hadiefendiu iz Rahia kod Brkog, koji je odselio u Tursku i ivio u Antaliji (v. Enver Mulahalilovi, Sulejman Fikri Erten, Anali GHB, XI-XII, str. 141-164). ... H usayn Rqim-efend (Islamovi) roen je u Sarajevu 1839. godine. Osnovno obrazovanje stekao je kod muderisa hir-efendije, a kolovanje nastavio u Gazi Husrev-begovoj medresi kod poznatog muftije, a kasnije, reisu-l-uleme Mustafe Hilmi-ef. Hadiomerovia. Kaligraju je poeo uiti kod Abdullaha Ajni-ef. Hasagia, a nastavio i specijalizirao kod vie poznatih uitelja kaligraje u Carigradu. Po povratku u Sarajevo, Islamovi je radio kao samostalni kaligraf, poduavajui i druge vjetinama kaligraje. Pred njim su kaligraju uili: Behauddin-ef. Sikiri, Akif-ef. Hadihusejinovi-Muvekkit, haz Sulejman-ef. uak i haz Mustafa-ef. adordija. Svoje umijee iz kaligraje pokazao je i na unutranjem oslikavanju i natpisima u Gazi Husrev-begovoj damiji u Sarajevu (v. Mujezinovi, Anali GHB, I, str. 91-94).

91 92 93 94

- 21 -

uokvirene levhe veliine 27 cm x 37 cm, na kojoj je kaligrafskim pismom (nas i uluom), svojom rukom ispisao pojedine odlomke iz Kurana i hadisa, kako bi pokazao domet svoje kaligrafske vjetine. Idazetnama je uraena na kvalitetnom papiru i uramljena u drveni okvir sa staklom. Izdali su mu je u Carigradu 9. dumade-l-ahira 1284/1867. godine dvojica poznatih uitelja kaligrafije: as-Sayyid Muammad ul i as-Sayyid Muammad awq, uenik Muammada ulja. uva se u Muzejskoj zbirci Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu. 25. Druga idazetnama iz kaligrafije hafiza Husejina Rakim-ef. Islamovia iz Sarajeva, bogato ukraena ornamentima u vie boja. Izraena je u obliku uokvirene levhe veliine 27 cm x 37 cm, na kojoj je kaligrafskim pismom (nas i uluom), svojom rukom ispisao pojedine odlomke iz Kurana i hadisa, kako bi pokazao domet svoje kaligrafske vjetine. Idazetnama je uraena na kvalitetnom papiru i uramljena u drveni okvir sa staklom. Izdali su mu je u Carigradu 1284/1867. godine dvojica poznatih uitelja kaligrafije; as-Sayyid Muammad Tawfq i Yahy ilm. uva se u Muzejskoj zbirci Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu. 26. Trea idazetnama iz kaligrafije hafiza Husejina Rakim-ef. Islamovia iz Sarajeva, bogato ukraena ornamentima u vie boja. Izraena je u obliku uokvirene levhe veliine 26 cm x 37 cm, na kojoj je kaligrafskim pismom (nas i uluom), svojom rukom ispisao pojedine odlomke iz Kurana i hadisa, kako bi pokazao domet svoje kaligrafske vjetine. Idazetnama je uraena na kvalitetnom papiru i uramljena u drveni okvir sa staklom. Izdali su mu je u Carigradu 1284/1867. godine dvojica poznatih uitelja kaligrafije; aq Zak-dede i Muammad rif, uenik Al aydara. uva se u Muzejskoj zbirci Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu. 27. etvrta idazetnama iz kaligrafije hafiza Husejina Rakim-ef. Islamovia iz Sarajeva, bogato ukraena ornamentima u vie boja. Izraena je u obliku uokvirene levhe veliine 26 cm x 37 cm, na kojoj je kaligrafskim pismom (nas i uluom), svojom rukom ispisao pojedine odlomke iz Kurana i hadisa, kako bi pokazao domet svoje kaligrafske vjetine. Idazetnama je uraena na kvalitetnom papiru i uramljena u drveni okvir sa staklom. Izdali su mu je u Carigradu 1284/1867. godine dvojica poznatih uitelja kaligra- 22 -

fije; Sm i Al aydar, afd Malak-pa. uva se u Muzejskoj zbirci Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu. 28. Idazetnama Mustafe Fehima Pruaka, sina Ahmedova95, iz erijatskog nasljednog prava.96 Nalazi se na listovima 1b-4b u rukopisu br. R-8256. Idazetnamu je izdao al- Utmn ibn Umar al-Asaaw97 1280/1863. godine, najvjerovatnije u Istanbulu. Napisana je i potpisana rukom uitelja. Ispod potpisa se nalazi njegov lini peat.98 29. Idazetnama Fazli-ef Kurta99 iz racionalnih i tradicionalnih znanosti.100 Nalazi se na listovima 1b-11b u rukopisu br. R-4679. Idazetnamu je izdao Muammad Amn ibn Umn al-Bm 19. rebiu-l-ahira 1294/1877. godine u Hekim elebi medresi u Istanbulu. Ispisao ju je kaligrafskim nas pismom Bosnevi hafiz Hamid, a svojim potpisom i peatom ovjerio spomenuti uitelj Muammad Amn. Na peatu je itljivo ime (.)

Muaf Fahm ibn Amad al-qir al-Bosnaw, po svoj prilici isti onaj Muaf koji je prepisao djelo Cevhere-i behiye-i amediyye u rukopisu br. 258 koji se nalazio u Orijentalnom institutu u Sarajevu (v. dralovi, Prepisivai djela, II, br. 2298, str. 342). 96 ... ... 97 U pojedinim idazetnamama ovo je ime napisano kao al-Asanaw (.) 98 Vidi: Osman Lavi, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i arapskih rukopisa, Svezak deseti (dalje: Lavi X), London-Sarajevo, 1423/2002., 6239, str. 385. 99 Mostr Muammad Fil ibn al- Amad ibn N (Muhamed Fazli-ef. Kurt), stariji brat haza Muhamed-ef. Kurta, roen je oko 1845. godine u Mostaru. Potjee iz stare ugledne porodice Kurta, koja se uvijek isticala u javnom ivotu Mostara. Poetne nauke, zajedno sa svojim bratom hazom Muhamed-ef., Muhamed-ef. Dabiem, Abdulah-ef. Rianoviem, Salih-ef. Alajbegoviem, Ahmed-ef. Dizdarom i dr., sluao je pred Mustafa-ef. Karabegom, tadanjim muftijom u Mostaru. Visoku kolu zavrio je u Carigradu, gdje je i dobio idazetnamu. Radio je kao muderis u Travniku u medresi Mehmed-pae Kukavice, gdje mu se rodio sin Muhamed efket, kasnije muftija u Banjoj Luci i Tuzli. Umro je 1893. godine. (v. Hasan Nametak, Merhum hadi haz Muhamed-ef. Kurt Glasnik IVZ za 1940., str. 81-82). 100

95

- 23 -

30. Idazetnama Hasan-bega Hilmije Lakiia101 iz racionalnih i tradicionalnih znanosti.102 Nalazi se na listovima 1b-7b u rukopisu br. R-7231. Izdao ju je Mahmud Arif, sin Dervi Omera Kajtaza, iz Mostara 1878. godine.103 Na kraju idazetname nema uobiajenog peata. 31. Idazetnama Numan-ef. arimamovia104 iz erijatskog nasljednog prava.105 Nalazi se na listovima 4b-7a u rukopisu br. R-10315. Izdao ju je hadi Hasan Spaho, sin Ahmedov106, iz Sarajeva 25. rebiu-l-ahira
101 asan ilm ibn Muaf Lqa-zde (Lakii) al-Mostr, poznatiji kao Hasan-beg Lakii, nije radio kao muderis, ali je kao bogat ovjek pomagao nauku. Napravio je tri mekteba u selima Podveleja, gdje su nastanjeni iskljuivo muslimani, a uvakuo je i nekoliko objekata u Mostaru za njihovo izdravanje. Takoer je ostavio 1000 napoleona u zlatu za uzdravanje medrese (v. Hasan Nametak Mostarska ulema zadnjih sto godina, Narodna uzdanica Kalendar za godinu 1941., godina IX, str. 78). 102 ... ... ... 103 Mamd rif ibn Darw Umar Qayts-zde al-Mostr roen je oko 1815. godine u Mostaru. Nakon poetnog obrazovanja u Mostaru, pred muftijom hadi Mustafom Sidkijem Sarajliem, oko 1837. godine otiao je u Istanbul i kolovanje nastavio u Hekim-elebi medresi, zajedno s prvim bosanskim reisom Mustafom Hilmi-ef. Hadiomeroviem. Kada je dola okupaciona vlast u Mostar, bio je osumnjien da je imao veze s buntovnicima, te je bio pritvoren oko tri mjeseca. Meutim, narodna vlast u Sarajevu, kasnije ga je imenovala mutesarifom na mjesto ubijenog Hulusipae. Izdao je desetak idazetnama svojim uenicima meu kojima su bili Hasan-beg Hilm Lakii, haz Sulejman-ef. arac (kasniji reisu-l-ulema), Dervi-ef. Ljuta, haz Muhamed-ef. Rianovi i Hamza-ef. Puzi. Umro je u Mostaru 23. decembra 1897. godine. Jedan rukopis od devet djela koji je on prepisao 1264/1847. godine, uva se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci (Salih ibn Mehmed, Mostarska ulema u 19. i na poetku 20. vijeka, Glasnik VIS-a, Sarajevo 1967., br. 11-12, str. 539-540; Hasan Nametak Mostarska ulema zadnjih sto godina, Narodna uzdanica Kalendar za godinu 1941., godina IX, str. 78; Dobraa II, 884, str. 79-80). 104 Numn ibn Muammad al-Bosnaw al-Izaniaw, ro Imam-zde (arimamovi), kadija u Zenici, roen je u 1815. godine u Zenici a umro u Istanbulu 1905. godine. Potpisivao se kao Numn Zuhd. 105 ... ... 106 asan usn ibn Amad al-Bosnaw as-Sar Siph-zde (Spaho) roen je u Sarajevu 1814. godine. Osnovne nauke zavrio je u Sarajevu, a vie u Istanbulu. Po povratku iz Istanbula, radio je kao uitelj na rudijama u Jajcu i Soji, upravitelj Daru-l-muallimina u Sarajevu, muderis u Hanikah medresi, profesor na Velikoj gimnaziji, a od 1888.

- 24 -

1299/1882. godine. Na kraju idazetname nalazi se potpis uitelja i njegov lini peat iz 1296/1878. godine, na kome je itljivo ime Hasan Husni ( .) 32. Druga idazetnama Numan-ef. arimamovia iz erijatskog nasljednog prava,107 koju mu je izdao isti uitelj, hadi Hasan Spaho iz Sarajeva. Nalazi se na listovima 1b-3b u rukopisu br. R-10315. Idazetnamu je 5. redeba 1302/1885. godine, kaligrafskim nas pismom, ispisao poznati kaligraf Behauddin Sikiri,108 a svojom rukom potpisao hadi Hasan Spaho te naknadno ovjerio svojim peatom iz 1303/1886. godine, na kome je itljivo ime (.) 33. Idazetnama Numan-ef. arimamovia, iz tradicionalnih i racionalnih znanosti.109 Nalazi se na listovima 1b-6a u rukopisu br. R-10314. Izdao ju je hadi Hasan Spaho iz Sarajeva 16. abana 1303/1886. godine. I nju je kaligrafskim nas pismom ispisao kaligraf Behauddin Sikiri. Na kraju idazetname je potpis uitelja i njegov lini paat iz 1303/1886. godine. Na peatu je itljivo ime (.) 34. Idazetnama Ibrahima Zihnije, sina Saliha Habibije110 iz tradicionalnih znanosti.111 Nalazi se na listovima 1b-6a u rukopisu br. R-2862. Izdao ju je hadi Hasan Spaho iz Sarajeva 16. abana 1303/1886. godine. I nju je
godine na eriatskoj sudakoj koli te kao njen direktor od 1905. do penzionisanja 1912. godine. Umro je 8. aprila 1915. godine (Vidi: Spomenica eriatske sudake kole u Sarajevu/ dalje: Spomenica S/, Islamska dionika tamparija, Sarajevo, str. 75). ... Behauddin Sikiri je unuk ejha Abdurrahmana Sirrije s Oglavka, a puno ime mu je Muammad Bahuddn Izz ibn a-ay Abdullaf ibn a-ay Abdurramn Sirr al-Bosnaw ibn Muammad al-q ibn a-ay Falullh al-muft. Uitelj u kaligraji mu je bio ha usayn Rqim-efend Islamovi. Bio je ejh nakibendijske tekije na Mlinima u Sarajevu od 1917. do 1934. godine (v. dralovi: Prepisivai djela, I, str. 144-45; Demal ehaji: Derviki redovi u jugoslovenskim zemljama, Sarajevo, 1986., str. 47). ... ... ... ... Ibrhm ihn ibn li al-abb al-Qoniaw (iz Konjica). ... ... ...

107 108

109 110 111

- 25 -

kaligrafskim nas pismom napisao kaligraf Behauddin Sikiri. Na kraju idazetname je potpis uitelja i njegov lini paat iz 1303/1886. godine. Na peatu je itljivo ime (211.) 35. Idazetnama kurra hafiza Saliha Sidkija Hadihalilovia, sina Ahmeda Nurije113, iz hifza na sedam i deset kiraeta.114 Nalazi se na listovima 1b-10a u rukopisu br. R-7734. Idazetnamu je izdao hfi Ibrhm ibn Al Drml, imam mihrabli damije (damije s tri mihraba) u Istanbulu115, u drugoj dekadi mjeseca zu-l-hiddeta 1302/1885. godine. Tekst idazetname, s bogato ukraenim unvanom, zlatnim takama i u krugovima predstavljenom nizu uitelja, napisao je nas pismom kaligraf Kmil Him. Ovjerena je potpisom i peatom uitelja iz 1286/1869. godine. Na peatu je itljivo ime (.) 36. Idazetnama hafiza Abdullaha Ajnija Buatlia116 iz erijatskog nasljednog prava.117 Nalazi se na listovima 1b-4a u rukopisu br. R-6509. Idazetnamu je izdao al- Amad ibn al- Muammad al-Filibaw (iz Plovdiva u Bugarskoj) 8. redeba 1309/1892. godine. Potpisana je rukom spomenutog uitelja al- Amada ibn al- Muammada al-Filibawja i ovjerena njegovim linim peatom. Na peatu je itljivo ime (811.)
112 Faksimil zavretka ove idazetname dat je u prilogu u Islam Ansiklopedisi (v. IA, Cilt 21, str. 395). 113 Al- all-zde li idq ibn Amad Nr al-Bosnaw al-Banlqaw, ija nam je biograja nepoznata. 114 ... 115 Od njega je idazetnamu dobio i kurra haz Ibrahim-ef. Maglajli iz Banje Luke, kasnije reisu-l-ulema (1930-1936). 116 Abdullh Ayn ibn Al al-Bosnaw as-Sary, poznati erijatski sudija (kadija), pisac i pobornik muslimanskog napretka u Bosni i Hercegovini, roen je u Vlasenici 1871. a umro u Sarajevu 1946. godine. (v. Haz Mahmud Tralji: Istaknuti Bonjaci - Drugo dopunjeno izdanje /dalje: Tralji, IB/, El-KALEM, Sarajevo, 1998., str. 43-49; Azra Kasumovi, Haz Abdullah Ajni-ef. Buatli, Anali GHB, XVII-XVIII, str. 323333). 117 ... ... 118 Vidi: Lavi X, 6240/1, str. 386.

- 26 -

37. Idazetnama Saliha Safveta Baia119 za uenje zbirke Dalil alayrt.120 Nalazi se na listovima 1b-4a u rukopisu br. R-6804. Idazetnamu je izdao Abdullaf ibn Muammad kir ibn usayn ibn Muammad al-Bm 1322/1904. godine. Napisao ju je vrlo lijepim nas pismom nama nepoznati kaligraf. Na poetku se nalazi lijepo uraen unvan u obliku kupole. Potpis i peat uitelja dati su na kraju druge idazetname, na listu 17a. Na listu 1a nalazi se ovjera Ministarstva vera Kraljevine S.H.S. u Beogradu, od 9. januara 1924. godine. 38. Idazetnama Saliha Safveta Baia iz racionalnih i tradicionalnih znanosti.121 Nalazi se na listovima 4b-17a u rukopisu br. R-6804. Idazetnamu je izdao Abdullaf ibn Muammad kir ibn usayn ibn Muammad alBm 1322/1904. godine. Napisao ju je vrlo lijepim nas pismom nama nepoznati kaligraf, a potpisao i svojim peatom ovjerio spomenuti uitelj Abdullaf ibn Muammad kir. Na peatu je itljivo ime (.)

119 As-Sayyid li afwat ibn al- Al al-Bosnaw (Bai), roen je u Duvnu 1886. godine. Osnovnu kolu i mekteb zavrio je u rodnom mjestu, a srednju kolu i lozofski fakultet u Istanbulu. Po povratku u Bosnu, kao honorarni profesor, predavao je arapski jezik i erijatsko pravo na eriatsko sudakoj koli u Sarajevu od 28. X 1915. do 7. V 1916. godine, a kao redovni profesor od 8. V 1916. do 8. IV 1937. godine. (v. Spomenica S, str. 66 i 70). Dva puta je stajao na elu Islamske zajednice Jugoslavije, prvi put od 1936. do 1938. godine, kao prvi naib, i drugi put od 1942. do 1947. godine, kao vrilac dunosti reisu-l-uleme. Umro je u Duvnu 1948. godine (v. Ferhat eta, Reis-ul-uleme u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji od 1882. do 1991. godine, Sarajevo, 1991., str. 47-48). 120 ... ... ... 121 ... ... ... )( ...

- 27 -

39. Idazetnama hafiza Saliha Rifki-ef. Nalia (Hadijusufovia)122 iz racionalnih i tradicionalnih znanosti.123 Nalazi se na listovima 1b-11b, u veoma luksuzno uraenom rukopisu br. R-7733. Idazetnamu je izdao as-Sayyid al- al-fi li Nim al-Arurm, poznatiji pod nadimkom rsn Beg-zde ibn Amad Mutr an-Nil124 u drugoj dekadi mjeseca dumade-l-uhra 1322/1904. godine. Napisao ju je vrlo vjetom rukom, nas pismom s lijepo uraenim unvanom i kolofonom, kaligraf asan awq ( .) Na kraju se nalaze uiteljev potpis125 i peat. Na peatu je itljivo ime (( .) Vidi prilog 2). 40. Druga idazetnama hafiza Saliha Rifki-ef. Nalia (Hadijusufovia)126 iz racionalnih i tradicionalnih znanosti.127 Nalazi se na listovima 12b-24a,
122 li Rifq ibn al- Ysuf al-Izwornq ibn Ibrhm as-Sary al-Bosnaw, roen je u Zvorniku 1848. godine. Osnovno obrazovanje, Podrinjsku medresu i hifz zavrio je u rodnom mjestu, a visoko u Istanbulu, gdje je i dobio idazetnamu. Bio je posljednji muderis Bijeljinske medrese i profesor vjeronauke u Gimnaziji. Potomci su mu izumrli, a njegova bogata biblioteka je nestala (Vidi: Hifzija Suljki, Kratke biograje umrlih vjerskih slubenika Zvornika i okoline od 1878-1998. godine, Glasnik IZ-e, 1998., br. 11-12, str. 1397). 123 ... ... ... ... 124 As-Sayyid al- al- li Nim al-Arurm, sn Beg-zde ibn Amad Mutr an-Nil o sebi kae da mu je otac (Amad Mutr an-Nil) bio na poloaju defterdara u Meki, da je nakon oeve smrti, kao djeak od sedam godina, napustio rodni zaviaj i da je nauku stjecao kod vie uitelja u Erzurumu i Istanbulu, meu kojima su najpoznatiji: al- Amad Rmiz ibn asan al-Islmbl, Amad-ef. alArurm of-zde, Amad im-ef. al-Islmbl i al- kir-ef. al-Islmbl. Iz njegovog nadimaka an-Nil (Naili), moe se pretpostaviti da je bio u nekom rodu sa Salihom Rifki-ef. Naliem (Hadijusufoviem) iz Zvornika, kome je izdao ovu idazetnamu (v. tekst idazetname na listovima 4a-6a). 125 U potpisu uitelja je neto krae ime nego u samom tekstu idazetname: as-Sayyid al- al- li Nim ibn Amad Mutr al-Arurm ) ... ( 126 U ovoj idazetnami je neto krae ime i ono glasi: li Rifq ibn al- Ysuf alIzwornq. 127 ... ... ... ... ...

- 28 -

u veoma luksuzno uraenom rukopisu br. R-7733. Idazetnamu je izdao asSayyid al- al-fi li Nim al-Arurm, poznatiji pod nadimkom rsn Beg-zde ibn Amad Mutr an-Nil u drugoj dekadi mjeseca dumade-l-uhraa 1322/1904. godine. Napisao ju je vrlo vjetom rukom, nash pismom s lijepo uraenim unvanom i kolofonom, kaligraf asan awq ( .) Na kraju se nalaze uiteljov potpis i peat. Na peatu je itljivo ime (.) 41. Idazetnama Zakariyyaa ibn Darwa dama Uruwiya (?)128 iz racionalnih i tradicionalnih znanosti.129 Nalazi se na listovima 1b-10b u rukopisu br. R-7229. Idazetnamu je izdao al- Muaf im ibn Abdullh al-Uruw (?)130 11. rebiu-l-evvela 1326/1908. godine. Nema podataka o mjestu izdavanja. Na kraju idazetname nalazi se peat uitelja iz 1322/1904. godine. Na peatu je itljivo ime ( .) Rukopis je za Gazi Husrev-begovu biblioteku poklonio Emin Islamovski131 iz Struge (u Makedoniji). 42. Idazetnama Abdulah-ef. Prelja132 iz opih znanosti.133 Nalazi se na listovima 5b-17b u rukopisu br. R-6509. Idazetnamu je izdao Ab Asad al-Mulaw134 9. zu-l-kadeta 1326/1908. godine u Istanbulu. Veoma je luksuzno opremljena, s bogato ukraenim unvanom i kolofonom. Ispisana
128 Zakariyy ibn Darw dam al-Uruw (?), biograja nepoznata. 129 ... ... ... 130 Al- Muaf im ibn Abdullh al-Uruw (?), biograja nepoznata. 131 Emin Islamovski iz Struge je graditelj mnogih munara u Bosni i Hercegovini tokom ezdesetih i sedamdesetih godina prolog stoljea. Radei po naim dematima, on je sakupio preko stotinu rukopisa i starih tampanih knjiga i poklonio ih Gazi Husrevbegovoj biblioteci. 132 Abdullh-ef. ibn Al al-Bosnaw as-Sary, Preljo-zde, radio je kao profesor na erijatskoj sudakoj koli u Sarajevu od 1. januara 1912. do 15. jula 1921. godine. (v. Spomenica S, str. 66). 133 ... ... ... ... ... 134 Uitelj se potpisao kao Ab Asad al-Mulaw, a na peatu stoji Al Ri ibn Ysuf iy.

- 29 -

je vjetom rukom, nash pismom, nama nepoznatog kaligrafa. Na kraju je biljeka uitelja135 s potpisom i peatom. Na peatu je itljivo ime ( .) Na zadnjem zatitnom listu je biljeka na turskom jeziku da je ceremonija uruenja idazetname upriliena u Sultan-Mehmedovoj (Fatihovoj) damiji u Istanbulu 27. zu-l-kadeta 1326/1908. godine.136 (Vidi prilog 3). 43. Idazetnama Muhameda Seida Serdarevia137 iz tefsira.138 Nalazi se na listovima 1b-11b u rukopisu br. R-4833. Idazetnamu je 1326/1908. godine izdao ejh Gazi Husrev-begova hanikaha u Sarajevu Ahmed-ef. Hadijamakovi.139 Ispisao ju je vjetom rukom, nas pismom, nama
135 ... 136 Vidi: Lavi X, 6240/2, str. 386-387. 137 Muammad Sad ibn al-awa Abdulamd al-Izaniaw (Muhamed Seid Serdarevi) roen je 8. XII 1882. godine u Zenici. Osnovno i srednje obrazovanje stekao je pred svojim ocem Abdulhamid-ef., muderisom Sultan-Ahmedove medrese u Zenici, a nastavio pred Mehmed-ef. Muftiem, muderisom Kurumlije medrese i Ahmed-ef. Hadijamakoviem, ejhom i muderisom Gazi Husrev-begova hanikaha u Sarajevu. Ovaj posljednji mu je i izdao gore spomenutu idazetnamu. U isto vrijeme Seid-ef. je pohaao i Daru-l-muallimin i zavrio ga 1904. godine. Radio je kao I (prvi) muallim u zenikoj mektebi-ibtidaiji i urednik mjesenika Muallim. Smrt ga je zatekla u cvijetu mladosti 26. V 1918. godine u Zenici na poloaju muderisa SultanAhmedove medrese. Iako je umro vrlo mlad, ubraja se meu prve pisce raznih djela na bosanskom jeziku o prolosti i nauci islama (v. Spomenica, str. 59; Tralji, IB, str. 295-300; Halil Mehti, Porodica Serdarevi sa posebnim osvrtom na Muhameda Seida i Abdulaha Serdarevia Anali GHB, XVII-XVIII, str. 303-311). 138 ... ... ... ... 139 Amad amd ibn Muammad as-Sary al-Bosnaw (ejh Ahmed Hadijamakovi) je sin Muhamed-ef. Hadijamakovia, ejha i muderisa Gazi Husrev-begova hanikaha u Sarajevu, pogubljenog pod Goricom 28. augusta 1878. godine zbog otpora austrougarskoj okupaciji. Roen je u Sarajevu 1870. godine. Rudiju i medresu je zavrio u Sarajevu, a potom nauke nastavio u Carigradu, gdje je ostao 14 godina, sluao najglasovitije alime u Sultan-Fatihovoj medresi i dobio idazetnamu od as-Sayyida asana Fahmja. Po povratku u Sarajevo 1900. godine, zauzeo je mjesto svoga oca u Hanikahu i obavljao dunost ejha i muderisa. Jedan od njegovih najboljih uenika bio je Muhamed Seid Serdarevi. ejh Ahmed-ef. Hadijamakovi je umro 20. aprila 1931. godine (v. Spomenica, str. 157-158; Muhamed Hadijamakovi, Porodica Hadijamakovia Anali GHB, XVII-XVIII, str. 295-302).

- 30 -

nepoznati kaligraf (moda i sam Muhamed Seid Serdarevi), a svojim potpisom i peatom iz 1320/1902. godine ovjerio Ahmed-ef. Hadijamakovi. Na peatu je itljivo ime (.) 44. Idazetnama hadi haza Asim-ef. Sire,140 sina haza Ahmeda Izzetef. o poloenom hifzu.141 Nalazi se na listovima 1b-6a u rukopisu br. R10312. Idezetnamu je izdao njegov otac, haz Ahmed Izzet-ef. Siro, sin Ibrahima el-Bosnevija el-Medenija,142 16. zu-l-kadeta 1327/1909. godine. Idazetnamu je potpisao i svojim peatom ovjerio haz Ahmed Izzet-ef. Siro, sin Ibrahimov. Na peatu je itljivo ime ( .) Idazetnamu su, kao svjedoci, potpisali i svojim peatima ovjerili jo peterica haza.143

140 H im af-ef. ibn Amad Izzat-ef. Srko-zde (Siro), roen je u Sarajevu 6. maja 1892. godine. Obavljao je dunost mujezina, muallima, imama i hatiba u vie sarajevskih damija te profesora kiraeta u Gazi Husrev-begovoj medresi. Dunost drugog imama Begove damije obavljao je od 1934-1965. godine. Imao je lijepu kolekciju rukopisa, od kojih se etrdesetak nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. Umro je 23. oktobra 1970. godine, a ukopan je na mezaristanu Bare (v. Fazli, Hazi, str. 54). 141 ... ... ... 142 Amad Izzat-ef. ibn Ibrhm Srko-zde (Siro) al-Bosnaw al-Madan obavljao je dunost prvog mujezina i muarrifa u Begovoj damiji, muallima Begova mekteba i imama Ne-zade damije (Dol) na Vratniku. Prema nizu svojih uitelja navedenih u ovoj idazetnami, hifz je zavrio pred hazom Mustafa-ef. Muhiem (Luledijom). Umro je 12. maja 1915. godine, a ukopan je na mezaristanu Grliia brdo (v. Fazli, Hazi, str. 54; Haso Popara: Iz rukopisnog blaga Gazi Husrev-begove biblioteke, Idazetname kurra haza Asim-ef Sire, Preporod, br. 9/851, od 1. maja 2007., str. 34). 143 Imam Begove damije, kurra haz Asim-ef. Da, na ijem peatu je itljivo ime ( ,) kurra haz Hamdi-ef. Berberovi, na ijem peatu je itljivo ime ( ,) haz Mustafa-ef. Luledija, na ijem peatu je itljivo ime ( ,) haz Sulejman-ef. uak, na ijem peatu je itljivo ime (,) haz Ibrahim-ef. Smai, na ijem je peatu itljivo ime ( .) Pored njih, idazetnamu su svojim peatima ovjerila jo dvojica haza, ija imena na peatima nisu itljiva.

- 31 -

45. Idazetnama Nezira Hadiomerovia144 iz racionalnih i tradicionalnih znanosti.145 Nalazi se na listovima 1b-8a u rukopisu br. R-10311. Idazetnamu je izdao usayn ibn all as-Sws (iz Sivasa u Turskoj), u srijedu, 16. dumade-l-ahira 1329/1911. godine. Na listu 8a, nalazi se biljeka uitelja i njegov potpis. Na peatu je itljivo ime ( .) Na listu 8b nalazi se ovjera Kotarsko eriatskog suda u Visokom od 18. novembra 1925. godine. 46. Idazetnama haza Hasan-ef. Handia, sina Abdulahova146, iz racionalnih i tradicionalnih znanosti.147 Nalazi se na listovima 1b-11b u rukopisu br. R-3243. Idazetnamu je izdao kurra haz Muhamed Vejsil-ef. Pinjo, sin Ibrahimov148, u Istanbulu 1332/1913. godine. Napisao ju je nas pismom haz Umn ibn Al, a svojim potpisom i peatom ovjerio haz Muhamed Vejsil-ef. Pinjo. Na peatu je itljivo ime (941.)

144 Bosnal Nar Hadiomerovi obavljao je dunost upravitelja i muderisa Junuz aueve medrese u Konjicu sve do svoje smrti 1940. godine (v. Takvim za 1983., str. 179-180; Rek Hadimehanovi, Konjic-grad na Neretvi, Preporod, 1972., br. 47, str. 13). 145 ... ... ... ... 146 asan ibn Abdullh Bosnaw as-Sary (Handi) roen je u Sarajevu, a visoku naobrazbu stekao je u Istanbulu. Obavljao je dunost vojnog imama u Zagrebu, gdje ga je i zatekla smrt 1917. godine. Ukopan je na groblju Mirogoj u Zagrebu (v. Fazli, Hazi, str. 39). 147 ... ... ... 148 Qurr asan ibn Muammad Waysil ibn Ibrhm al-Bosnaw (Pinjo) rodom je iz Sarajeva. Nakon austrougarske okupacije Bosne, odselio se u Tursku i ivio u Istanbulu, gdje je stekao visoku naobrazbu i radio kao profesor u srednjim kolama. Umro je poslije 1352/1933. godine (v. Fazli, Hazi, str. 39; Biljeka Mehmeda Handia na listu 2a u rukopisu br. R-3243). 149 Vidi: Lavi XIV, 7887, str. 71.

- 32 -

47. Idazetnama kurra haza Asim-ef. Sire, sina haza Ahmeda Izzet-ef.150, iz kiraeta po djelima Tufa al-afl i al-Urza al-azariyya.151 Nalazi se na listovima 8b-15b u rukopisu br. R-10312. Idazetnamu je izdao kurra haz Asim-ef. Da152 iz Sarajeva, 12. rebiu-l-evvela 1332/1913. godine. Napisao ju je svojom rukom i ovjerio svojim potpisom i peatom kurra haz Asim-ef. Da. Na peatu iz 1323/1925. godine itljivo je ime ( .) 48. Idazetnama kurra haza Asim-ef. Sire, sina haza Ahmeda Izzet-ef.153 za uenje kasida154 ad-Dimyiyya155 i al-Burda.156 Nalazi se na listu 16b u rukopisu br. R-10312. Idazetnamu je izdao kurra haz Asim-ef. Da, sin
150 Isto kao u biljeci br. 140. 151 ... ... 152 Qurr sim-ef. ibn Muammad al-Bosnaw al-Madan roen je u Sarajevu 1866. godine. Prilikom okupacije Bosne i Hercegovine od strane AustroUgarske 1878. godine, njegov otac Muhammed je poginuo kod Kaknja u borbi s okupacionim trupama. Nakon zauzea Sarajeva, mladi Asim, koji je tada imao 12 godina, odselio se u Tursku 1879. godine. Nakon majine smrti (1889) odselio se u Medinu i tamo se kolovao 17 godina, gdje je od najpoznatijeg karije toga vremena aya Ysna ibn Amada al-iyrija dobio idezetnamu za hifz po sedam kiraeta. Po nagovoru prijatelja vratio se u Sarajevo 1904. godine, gdje je obavljao dunost imama Begove damije, a neko vrijeme i mudevvida u Kurumliji (Gazi Husrev-begovoj) medresi. Umro je 17. februara 1921. godine, a ukopan je na mezaristanu Budakovii (v. Fazli, Hazi, str. 41 ; Spomenica, str. 145-146). 153 Isto kao u biljeci br. 140. 154 ... ... ... ... 155 Al-Qada ad-dimyiyya f at-tawassul bi asm Allh al-usn (spjev o Bojim lijepim imenima) na arapskom jeziku je spjevao amsuddn Muammad ibn Amad ad-Dimy, umro 921/1515. godine (v. Kala VIII, str. 260). 156 Hvalospjev u pohvalu poslanika Muhammeda, s.a.v.s., al-Kawkib ad-durriyya f mad ayr al-bariyya, poznat je i pod nazivom Qada al-Burda. Spjevao ga je na arapskom jeziku amsuddn Muammad ibn Sad ibn ammd ibn Musin ibn Abdullh al-Br, roen 608/1211., umro 694/1294. Nazvan je po Poslanikovom, s.a.v.s., ogrtau Burda. (v. Kala IX, str. 28-29).

- 33 -

Muhamedov157, u Sarajevu 12. rebiu-l-evvela 1332/1913. godine. Napisao ju je svojom rukom i ovjerio svojim potpisom i peatom kurra haz Asimef. Da. Na peatu iz 1323/1925. godine itljivo je njegovo ime ( .) 49. Idazetnama kurra hafiza Asim-ef. Sire, sina hafiza Ahmeda Izzetef.158, iz hifza na sedam kiraeta.159 Nalazi se na listovima 1b-14a u rukopisu br. R-7577. Idazetnamu je izdao kurra hafiz Hamdi-ef. Berberovi, sin Husejina iz Sarajeva, 15. abana 1341/1923. godine. Napisao ju je kaligraf Muhamed Behaudin Sikiri,160 a potpisao i svojim peatom ovjerio hafiz Hamdi-ef. Berberovi. Na peatu je itljivo ime (.) Idazetnamu su, kao svjedoci, potpisali i kurra hafizi akir-ef. Tuzlo,161 Fehmi-ef. Gui162 i Mehmed Teufik-ef. Oki.163 Ovaj posljednji je stavio i peat na kome je itljivo ime (.)
157 Isto kao u biljeci br. 152. 158 Isto kao u biljeci br. 140. 159 ... ... ... 160 Isto kao u biljeci br. 108. 161 Kurra haz akir-ef. Tuzlo roen je u Sarajevu 1940. godine. Hifz je zavrio pred svojim ocem 1854. godine, a nakon toga otiao u Istanbul, gdje je na kolovanju proveo 10 godina. Po povratku iz Istanbula obavljao je dunost mualima, imama i hatiba u vie sarajevskih damija. Na idazetnami se potpisao kao reis-il-mahl u Gazi Husrev-begovoj damiji i imam ekreki Muslihudinove damije. Na ahiret je preselio 1934. godine u 96. godini ivota. Ukopan je na mezaristanu Grliia brdo (v. Fazli, Hazi, str. 44). 162 Kurra haz Fehmi-ef. Gui roen je u Karahisaru u Turskoj 1879. godine, gdje su mu roditelji odselili nakon austrougarske okupacije Bosne. Osnovno obrazovanje je zavrio u Karahisaru, a nastavio u Istanbulu, gdje je i zavrio hifz na sedam kiraeta. U Banju Luku je doao 1911. godine, tu se oenio i ostao ivjeti i raditi sve do smrti 1967. godine. Ukopan je u haremu So Mehmed-paine damije u Gornjem eheru (v. Fazli, Hazi, str. 114). 163 Kurra haz Mehmed Teuk-ef. Oki roen je u Jajcu 1870. godine. Osnovno obrazovanje, rudiju i hifz zavrio je rodnom mjestu, a medresu u Banjoj Luci, gdje mu je muderis bio haz Ibrahim-ef. Maglajli, kasniji reisu-l-ulema za Jugoslaviju (19301936). kolovanje je nastavio u Istanbulu 1885. godine, gdje je od Ali Zejnulabidina Alasonijalija dobio profesorsku idazetnamu, a od Ibrahima Hakija idazetnamu za

- 34 -

50. Idazetnama kurra hafiza Asim-ef. Sire, sina hafiza Ahmeda Izzet-ef., za uenje zbirke salavata Dalil al-ayrt.164 Nalazi se na listu 18b u rukopisu br. R-10312. Idazetnamu je izdao a-ay Ibrhm ibn Amad, Faqh al-Madan165 u Sarajevu 9. redeba 1344/1926. godine. Napisao ju je svojom rukom i ovjerio svojim potpisom i peatom Ibrhm ibn Amad, Faqh al-Madan. Na peatu je itljivo ime (.) 51. Idazetnama kurra haza Asim-ef. Sire, sina haza Ahmed Izzet-ef. za uenje virda poznatog pod nazivom Rtib, a koji je sastavio as-Sayyid Abdullh al-addd.166 Nalazi se na listu 19a u rukopisu br. R-10312.
sedam kiraeta. Po povratku u Bosnu radio je kao muderis na Osman-kapetanovoj medresi u Graanici. Godine 1910. izabran je za lana Ulema medlisa i na tom je poloaju ostao sve do smrti 18. novembra 1932. godine. Ukopan je na mezaristanu Grliia brdo (v. Fazli, Hazi, str. 230). 164 ... ... ... ... ... 165 A-ay Ibrhm ibn Amad, Faqh al-Madan (iz Medine), vodi (dall) bosanskih hadija u Meki i Medini, zatekao se 1924/25. godine u Carigradu sa svojim sinom hazom afarom. Kako je kemalistika vlast bila kivna na Arape, prijatelji su mu predloili da se privremeno skloni u Bosnu i dali mu preporuku na reisu-lulemu Demaludin-ef. auevia i ejha Behauddin-ef. Sikiria. Otac i sin doli su u Sarajevo i konaili u nakibendijskoj tekiji Nadmlinima. Behauddin-ef. im je ukazao svu moguu panju kao starjeina tekije, a takoer i reisu-l-ulema auevi. U kratkom vremenu pristiglo je jo Arapa koji se nisu mogli vratiti kui, pa su hadi Hasanaga Nezirhodi i braa Hadiabanovii smjestili Fakihe u Moria han. Sarajlije su im ukazivale punu panju. Zadesio ih je i ramazan pa su uili mukabelu u Begovoj damiji. Stari Fakh je iao kao bedeluk na had za reisu-l-ulemu arca. Jednom drugom prilikom je dobio bedel iz Bijeljine, i u jakeru od Tuzle do Bijeljine, prouio cijeli Kuran napamet i u Bijeljini uinio hatmu. Haz afer je dolazio jo nekoliko ramazana. Klanjao je teravih-namaz jednu sedmicu kod dr. Mehmeda Spahe, a drugu sedmicu kod brae Hadiabanovia u Moria hanu. Ikindijsku mukabelu je uio u stanu dr. Vejsila Biakia. U znak panje prema Sarajevu, haz afer, koji je kasnije bio upravitelj harema Poslanikove, s.a.v.s., damije u Medini, dugo je godina pozivao na ruak sarajevske hadije (v. Fejzulah Hadibajri, Sjeanja sa putovanja na had 1969. godine, Glasnik VIS-a, XXXII/1969, br. 9-10, str. 395-402; Alija Nametak, Sarajevski nekrologij, Bonjaki institut / Nakladni zavod Globus, 1994., str. 75). 166 ... ... ... ... ...

- 35 -

Idazetnamu je izdao spomenuti Ibrhm ibn Amad, Faqh al-Madan, u Sarajevu, 10. redeba 1344/1926. godine. Napisao ju je svojom rukom i ovjerio svojim potpisom i peatom Ibrhm ibn Ahmad, Faqh al-Madan. Na peatu je itljivo ime (.) 52. Idazetnama kurra haza Asim-ef. Sire, sina haza Ahmeda Izzetef.167, iz sedam kiraeta.168 Nalazi se na listovima 1b-12a u rukopisu br. R10313. Idazetnamu je izdao a-ay Amad Ysn ibn Amad al-usayn al-iyr al-Manr al-Madan169 11. muharrema 1345/1926. godine u Medini. Svojom rukom ju je napisao i potpisao a-ay Amad Ysn i ovjerio linim peatom na kome je itljivo ime ( .) Na listu 12a potpisao se i svoj peat, kao svjedok, stavio kurra haz Mehmed Teukef. Oki.170 Na njegovu peatu je itljivo ime ( .) Na istom listu je i slubena ovjera idazetname od strane Ureda medinskog kadije od 11. muharrema 1345/1926. godine. Ovjeru je potpisao qurr Ibrhm ibn Abdulqdir, Barr-zde, kadija i muftija hanejskog mezheba u Medini. Na njegovu peatu je itljivo ime (.) 53. Idazetnama kurra haza Asim-ef. Sire, sina haza Ahmeda Izzetef.171, iz sedam kiraeta.172 Nalazi se na listu 12b u rukopisu br. R-10313. Idazetnamu je izdao Muammad ibn Amad all, ejh ajskog mezheba i imam u Poslanikovoj, s.a.v.s., damiji u Medini, 11. muharrema 1345/1926. godine. Svojom rukom ju je napisao i potpisao spomenuti ejh.173 Na njegovu peatu je itljivo ime (.)
167 Isto kao u biljeci br. 140. 168 ... ... ... 169 A-ay Amad Ysn ibn Amad al-usayn al-iyr al-Manr al-Madan bio je jedan od najpounatijih karija svoga vremena u Medini. Pred njim je hifz na sedam kiraeta zavrio i kurra haz Asim-ef. Da (v. Fazli: Hazi, str. 41). 170 Isto kao u biljeci br. 163. 171 Isto kao u biljeci br. 140. 172 173

- 36 -

54. Idazetnama Mehmeda Handia174 iz oblasti hadisa.175 Nalazi se na listovima 1b-2b u rukopisu br. R-139. Idazetnamu je izdiktirao176 i potpisao a-ay Abdullh ibn Al li Ybis an-Nad177 1349/1930. godine u Kairu, a nas pismom ispisao sam Handi. 55. Prepis iste idazetname. Nalazi se na listovima 21b-27a u rukopisu br. R-2650. Prepisao ju je iz originala sam Handi178 po povratku u Sarajevo, u mjesecu rebiu-l-evvelu 1950/1931. godine.179 56. Idazetnama Mehmeda Handia, koju mu je, pred odlazak na had u Meku 1349/1930. godine, izdao egipatski uenjak as-Sayyid Amad R ibn as-Sayyid Muammad R a-aw.180 Nalazi se na listovima 34a35a u rukopisu br. R-2650. Prema Handievim rijeima, idazetnamu je dobio u usmenom obliku181, a on ju je kasnije, po povratku u Sarajevo sam napisao.182
174 Mehmed ibn Muhammad ibn Mehmed ibn li ibn Mehmed al-an al-Bosnaw, poznati muderis, vaiz, mnogostruki pisac, kulturni i javni radnik, roen 1906., umro 1944. godine u Sarajevu (v. Tralji, IB, str. 114-135). 175 ... ... 176 177 A-ay Abdullh ibn Al li Ybis an-Nad, Handiev profesor s kojim se u Kairu sprijateljio i koji mu je izdao ovu idazetnamu, uenik je poznatog islamskog uenjaka Muammada Abdurrmna al-Mubrakfrija (v. Kala V, str. 166). 178 Na kraju idazetname (v. list 27b) stoji Handieva biljeka da mu ju je a-ay Abdullh ibn Al izdao u svojoj kui u Kairu pred odlazak na had u Meku 1349/1930. godine. .... 179 Vidi, Dobraa I, 553/2, str. 340. 180 Amad ibn Muhammad ibn Abdulazz a-aw al-usayn al-Qsim, poznat pod nadimkom R, roen 1275/1859., umro 1355/1936. godine, poznati je egipatski uenjak i autor brojnih djela (v. Kala II, str. 119-20; Brockelmann S II, 745). 181 : 182 Vidi: Dobraa I, 553/4, str. 340.

- 37 -

57. Prepis idazetname Mehmeda Handia. Nalazi se na listovima 75a-78b u rukopisu br. R-2650. Idazetnamu je izdao poznati historiar i uenjak hadisa iz Halepa a-ay Muammad Rib a-abb al-alab183 21. dumade-l-ahira 1351/1932. godine i poslao potom, nakon to mu se Handi obratio pismom184, u kome ga je obavijsetio da je proitao njegovo djelo al-Anwr al-aliyya f mutaar al-asbt al-alabiyya i zamolio ga da mu izda idazetnamu. Prepis idazetname Handi je sainio u zadnjoj dekadi mjeseca redeba 1351/1932. godine.185 58. Idazetnama nekog Bahuddna, potomka a-aya amsuddna alarriya186 iz hadisa.187 Nalazi se na listu 185b u rukopisu br. R-3789. Idazetnamu je izdao i svojom rukom napisao Amad ibn Ibrhm ibn Amad az-Zar ad-Dimaq a-.188 Nema podataka o godini izdanja, ali se sa sigurnou moe tvrditi da je to bilo prije 1055/1645. godine.189 59. Opa idazetnama190 lia Saduddna ibn Ibrhma ar-Rudja.191 Nalazi se na listovima 170b-180a u rukopisu br. R-8618. Idazetnamu je izdao as-Sayyid Muammad al-lib ibn Muammad al-Amn al-Islmbl192,
183 Muammad Rib ibn Mamd ibn Him a-abb al-alab, roen 1292/1875., umro 1370/1951. godine, poznati je historiar i muhaddis iz Halepa. Pisac je vie djela od kojih mu je najpoznatije al-Anwr al-aliyya f mutaar al-asbt alalabiyya (v. Kala X, str. 305-306). 184 Prepis tog pisma nalazi se na listovima 79a-80a u rukopisu br. R-2650. 185 Vidi: Dobraa I, 553/8, str. 341. 186 Bahuddn Nal a-ay amsuddn al-arr a- 187 188 Amad ibn Ibrhm ibn Amad az-Zar mawlidan ad-Dimaq manaan a- mazhaban. 189 Budui da je, prema biljeci iznad unvana u rukopisu br. R-3798 u kome se nalazi, te godine rukopis bio u vlasnitvu Ahmad-age Bonjaka (Vidi: Dobraa I, 418, str. 260261). 190 ... ... ... 191 li Saduddn ibn Ibrhm ar-Rud, ija nam je biograja nepoznata. 192 as-Sayyid Muammad al-lib ibn Muammad al-Amn al-Islmbl, vaiz u damiji Nusretiji u Istanbulu.

- 38 -

najvjerovatnije 1276/1859. godine u Istanbulu.193 Na kraju idazetname (v. list 186b) nalazi se vlastoruna biljeka i potpis uitelja194, a ispod biljeke i otisak linog peata na kome je itljivo ime (.) 60. Idazetnama lia Saduddna ibn Ibrhma ar-Rudja195 iz hadisa, tefsira i drugih tradicionalnih i racionalnih znanosti.196 Nalazi se na listovima 180b-186b u rukopisu br. R-8618. Idazetnamu je izdao as-Sayyid Muammad al-lib ibn Muammad al-Amn al-Islmbl197 u mjesecu rebiu-l-ahiru 1276/1859. godine u damiji Nusretiji u Istanbulu. Na kraju idazetname (v. list 180a) nalazi se vlastoruna biljeka i potpis uitelja, a ispod biljeke i otisak linog peata na kome je itljivo ime (.) 61. Idazetnama kurra haza Mustafe-ef. Luledije198 iz deset kiraeta.199 Nalazi se na listovima 5b-32b u rukopisu br. R-9355. Idazetnamu je izdao poznati egipatski karija Abdulmunim ad-Dasq, u petak 28. zu-l-kadeta 1280/1864. godine u Meki. Na kraju idazetname (v. list 32b) nalazi se 5 otisaka peata uitelja na kojima je itljivo ime (.)
193 Budui da mu je te godine u damiji Nusretiji u Istanbulu izdao i idazetnamu iz hadisa, tefsira i drugih tradicionalnih i racionalnih znanosti. 194 ... . 195 Isto kao u biljeci pod br. 191. 196 ... ... ... 197 Isto kao u bijeci pod br. 192. 198 Al- Muaf ibn al-marm Rid (a na margini: Lula al- Muaf) iz Sarajeva, ija nam je godina roenja nepoznata. Obavljao je imamsku dunost u Iplidik Sinanovoj damiji (irokac) i muallima u Esnafskom mektebu u Oprkanju. Po njemu se ta ulica i zvala Luledina. Pred njim je hifz zavrio haz Ahmed Izzet-ef. Siro, a potpisao se i kao svjedok u idazetnami njegovog sina haza Asim-ef. Sie Na njegovom peatu itljivo je ime ( Vidi biljeke pod br. 142 i 143). Preselio je na ahiret 1916. godine, a ukopan je u mezaristanu Hendek (v. Fazli: Hazi, str. 38). 199 ...

- 39 -

62. Idazetnama kurra haza Asim-ef. Daa200 iz sedam kiraeta.201 Nalazi se na listovima 1b-25a u rukopisubr. R-9354. Idazetnamu je izdao a-ay Ysn ibn Amad al-iyr al-Manr al-Madan202 u ponedjeljak 14. dumade-lula 1315/1897. godine. Prema biljeci na kraju, kaligrafskim slovima, nas pismom ispisao ju je Amad ibn all, glavni erijatski pravnik i zamjenik imama ajskog mezheba u Poslanikovoj, s.a.v.s, damiji u Medeni.203 Na kraju idazetname (v. list 25a) nalazi se otisak linog peata uitelja na kome je itljivo ime ( ) i dva otiska peata prepisivaa-kaligrafa na kojima je itljivo ime (.) 63. Prepis idazetname a-ayha Ysna ibn Amada ibn Muafe al-iyrja al-Manrja al-Madanja204 iz sedam kiraeta.205 Nalazi se na listovima 25b27a u rukopisu br. R-9354. Idazetnamu je izdao a-ay al-urays asan ibn Muammad Budayr, ejh ajskog mezheba i halvetijskog tarikata koji je, kako se iz teksta idazetname vidi, tada stanovao na Azheru.206

Kljune rijei: Idazetnama, izatnma, izat, samm, diploma, dozvola.

200 A-ay im-efend ibn Muammad ibn Abdullh al-Bosnaw a-ahr f baladih as-Saray bi k (Da). Vidi pod biljekom br. 143. 201 ... 202 Isto kao u biljeci pod br. 169. 203 204 Isto kao u biljeci pod br. 202. 205 ... ... 206 NAPOMENA: Idazetname pod br. 58-63 u ovom popisu su naknadno pronaene i nisu hronoloki poredane.

- 40 -

Summary Idazetnama in the Gazi Husrev-beys library - Contribution to the study of history of education in Bosnia and Herzegovina In the Islamic world there existed a tradition, whereby a teacher issued an idazetnama (diploma) to his pupil who followed his lectures. Apart from the name of the student, the scientific field for which he receives his idazetnama, the place and year of issuing, the teacher regularly cited not only his own name and the name of his teacher, but very often names of the teachers who dealt with that scientific field, further up to the founder of that discipline. That line of the teachers, very often went up to Prophet Muhammed (P.B.U.H.). With careful analysis of the line of teachers in the idazetnama of ours alims we can establish the line of scholars who brought certain Islamic disciplines to this region. Because of that, apart from vakufnamas, idazetnamas present a primary document for teaching history of schooling, education, and in general, the cultural history of Bosniaks. Since then up to now, there is no published list /register of idezatnamas from the manuscripts in the Gazi Husrev-bey Library in Sarajevo. Because of the fact that such a record could be used as a basis for further research, we believe that such a record is needed indeed. As a sample for this work, register of vakufnamas prepared by late Zejnil ef. Faji, some twenty years ago could be studied. In the manuscripts of the Gazi Husrev-bey library, there are 63 idazetnama from different fields. Even though most of them originated from the period of the Ottoman Empire, all of them are written in Arabic language. They originate from the wider region of Samarqand and Derbent, trough Mecca, Medina, Cairo, Halep, Istanbul, Skopje, Prizren, Sarajevo and Mostar, and up to Oglavak and Fojnica, in a period which spans more than half a millennium. Among them, the oldest one which a-ay Amad b. Umar b. Muammad al-iwaq , Namudd n al-Kubr, founder of the kurbavijs or golden sufi order, in the year 616/1220 issued to his student a-ay Sadudd n Muammad b. al-Muayyad al-uwayn , from an autograph in the year 850/1448 in Derbent, copied by Muamed b. Mam d
- 41 -

al-usayn a-afi ad-Darband . For better view of the idazetnama in this record they are arranged chronically, by date of issue or copy, and not by scientific field. In this record, 16 idazetnamas from the Archive collection of the Gazi Husrev-beys Library not included even though they existed and they are elaborated.

Prilog 1 (Vidi pod br. 1 u ovom popisu)

- 42 -

Prilog 2 (Vidi pod br. 39 u ovom popisu)

- 43 -

Prilog 3 (Vidi pod br. 42 u ovom popisu)

- 44 -

Azra Gado-Kasumovi

VASIJJETNAME NA OSMANSKOM JEZIKU Uvod U Gazi Husrev-begovoj biblioteci nalazi se oko devedeset originala raznih vasijjetnama sastavljenih na osmanskom jeziku koje se odnose na period izmeu 1762. i 1936. godine. Najbrojnije sauvane vasijjetname odnose se na period od 1878 -1900. godine. Izuzev nekoliko vasijjetnama koje se odnose na podruje Zenice, Mostara i jedne sa podruje epa, sve se odnose na stanovnike sa podruja Sarajeva. Pored ovih vasijjetnama na osmanskom, sauvano je nekoliko obrazaca vasijjetnama 1934. i 1935. godine sastavljenih po uzoru na tradicionalne osmanske vasijjetname, a napisane na bosanskom jeziku arapskim pismom. Specian obrazac vasijjetname na bosanskom sastavio je 1944. godine Mehmed Handi na osnovu narudbe Merhameta. Navedeni obrazac je sastavljen u vidu sveske sa stavkama preuzetim iz osmanskih vasijjetnama. Pored navedenih originala vasijjetnama ubiljeeno je i u tzv. sidilima vakufnama oko pedesetak prepisa. Neke od njih su prepisane u cijelosti, a neke samo u vidu kratke registracije vasijjeta. Pet originala vasijjetnama na osmanskom uva se u Arhivu grada Sarajeva. etiri originala vasijjetnama sauvano je i u fondu Regionalnog istorijskog arhiva u Tuzli.1 Vasijjetnama, oigledno, ima ubiljeenih i u raznim rukopisima i medmuama koje nisu bile predmet ovog istraivanja.2 Izvjestan broj, takoer, uva se u privatnim zbirkama.3
1 Meu vasijjetnamama koje se uvaju u Arhivu grada Sarajeva dvije su takoer pripadale enama, a od etiri koje su uvaju u Regionalnom istorijskom arhivu u Tuzli jedna pripada eni. Muhamed dralovi, Donjovakufska medmua, POF 55/2005, Sarajevo, 2006., str. 161-162. Saznala sam to na osnovu toga to su mi pojedinci donosili navedene dokumente da ih proitam. Nidara Ajanovi mi je kazala da posjeduje nekoliko vasijjetnama porodice Mufti i vasijjetnamu njenog pradjeda po majci Ragiba Muftia, muftije u Dubici.

2 3

- 45 -

Veliki broj sauvanih i registriranih vasijjetnama, kao i brojnih neregistriranih, svjedoi o tome da su se vasijjeti i vasijjetname, osobito specian oblik vasijjetname vezane za postupanje sa umiruim i mejjitom, mnogo praktikovale u Bosni u osmanskom periodu i dvadeset-trideset godina nakon tog perioda. Evidentno je, meutim, da je i nakon prestanka osmanske uprave u Bosni nastavljena praksa sastavljanja vasijjetnama na osmanskom jeziku. Ta praksa se posebno odnosila na one vasijjetname kojim se oporuivalo, prije svega, postupanje sa mejjitom i umiruim, a ponekad se u dodatku (zeyl) oporuivao i neki drugi uobiajeni vasijjet. Interesantno je napomenuti da od devedeset originala vasijjetnama iz Gazi Husrev-begove biblioteke dvadeset dvije vasijjetname su dale sastaviti ene. to se tie posebnog vasijjeta, koji se iskazivao u dodatku vasijjetname o oporuci vezanoj za bedel-i had, on se navodi samo u nekoliko vasijjetnama:4 Primjetno je da se nekad u dijelu nae literature pojam vakufnama identicira sa vasijjetnamom, posebno kad je u pitanju njena kataloka i knjievnoliterarna obrada.5 Stoga se u ovom radu daje diplomatika obrada
4 A-1253, A-3841, A-4046, A-4616/TO: vasijjetnama serdengetije Ibrahim-age, sina Mustafe iz Keedi Sinanove mahale, datirana 1232/1816. godine; vasijjetnama Hasana, sina Sulejmanova, datirana 1250/1834. godine iz mahale Naladi hadi Osmana; vasijjetnama datirana 1269/1852. godine Kreevljaka Mula Saliha, sina hadi Ahmeta, roenog 1236/1820. godine iz mahale Topal Ejnehan; vasijjetnama datirana 1283/1866. godine Muhammeda, sina hadi Saliha iz mahale Arab Dedid; vasijjetnama datirana 1327/1909. godine Kundura Omer-age, sina Mehmed-age iz ejh Muslihuddinove mahale Zejnil Faji u svom popisu vakufnama nije razdvojio popis dokumenata koji spadaju u kategoriju vasijjetnama od dokumenata koji se nazivaju vakufnamama, iako je u predgovoru pregleda vakufnama rekao da svi dokumenti nisu vakufname. (Anali, VVI, Sarajevo, 1978.) Stoga rad Popis vakufnama iz Bosne i Hercegovine koje se nalaze u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu (Anali, V-VI, Sarajevo, 1978.) trebalo je da bude naslovljen kao Popis vakufa ili Popis dokumenata u GHB koji se odnose na vakufe, s obzirom da dokumenti koje navodi nisu uvijek vakufname, nego ima vasijjetnama, ilama, ilana, fermana, seneda o vasijjetu, skraenih izvoda iz vakufnama, huddeta, murasela, zaptnama pa ak i fetvi koje se odnose na razna pitanja i probleme oko dotinog vakufa. Iako navedeni dokumenti daju informaciju o vakifu i njegovom vakufu, ipak se ne mogu okarakterisati kao vakufname. Ti dokumenti predstavljaju prijepise na osmanskom, a esto su doneseni u transliteraciji ili ak njihovi prijevodi na bosanski, cjeloviti ili u skraenom obliku u vidu ekscepta. Tzv. sidili vakufnama broj I, II, III trebalo je da budu nazvani Sidili ili registarske knjige raznih dokumenata vezanih za vakufe. Naziv uspostavljen kao sidili vakufnama utjecao je kasnije da se nekritiki posmatraju dokumenti ragistrirani u navedene sidile i da se odreuju

- 46 -

vasijjetname i donosi kao prilog prijevod dvije karakteristine vasijjetname na osmanskom.6 Predstavljajui jednu graaniku vasijjetnamu iz 1936. godine na bosanskom, koja oigledno jeste prijevod neke osmanske vasijjetname, Mustafa Hasani je u svom radu o jednoj graanikoj vasijjetnami istakao da pisanjem svog rada eli afirmirati ovu zaboravljenu instituciju.7 Sa istim ciljem napisan je i ovaj rad, s tim to daje i neke elemente njenog historijskog razvoja. XX Kao to je opepoznato, vasijjetnama je dokument koji govori o oporuci ili vasijjetu koji oporuitelj sastavlja prije svoje smrti izraavajui na taj
kao vakufname. U njima su, meutim, registrirani razni vakufski dokumenti kojim se u sluaju kad je vakufnama bila zagubljena dokazivalo postojanje vakufa. Takvi su dokumenti bili ilami koji su mogli sadravati registraciju dunosti tevlijeta izdate na zahtjev mutevelije vakufa ili kadijsku obavijest nasljednicima vezanu za zasnivanje vakufa na osnovu vakifovog vasijjeta, te upozorenje istima da se u navedenu imovinu vie ne mijeaju (SV II, str. 212-213), kadijske murasele kojim se, npr., daje dozvola za postupanje sa vakufskom imovinom ili za troenje vika od te imovine, senedi o vasijjetu, vasijjetname i slino (SV II str. 47, 171, 213). Osim toga, poto su originalne vakufname uglavnom bile duge, esto su se pravili njihovi izvodi koji su sluili u praktine svrhe i koji su se registrirali kao takvi u sidilima. Treba napomenuti da su se u ovim sidilima esto biljeili, umjesto vasijjetnama, samo kratki vasijjeti o davanju novca pod interes ili o kupovini i iznajmljivanju nekretnina od eg su prihodi namjenjivani za potrebe uenja Kurana, klanja kurbana te sitne donacije za vazife damijskih slubenika. Tako ubiljeeni kratki vasijjeti nisu imali formu karakteristinih osmanskih vasijjetnama nastalih po Birgivijinom uzoru. Vid. M. dralovi je donio prepriani prevod vasijjetname datirane 1219/1804. godine iz Donjeg Vakufa, n.d. Pored toga to su prezentirani neki podaci iz navedene vasijjetname M. Hasani je u Dravnom arhivu naao koncept prijevoda vasijjetname iz Graanice datirane 1936. Mustafa Hasani, Jedna interesantna vasijjetnama iz Graanice iz 1936. godine, Takvim za 2006. godinu, Sarajevo, 2005., str. 107-120. U svom radu autor kratko raspravlja o vjersko-pravnom tretmanu vasijjeta i donosi brojne dileme oko odreenih pitanja u vezi sa vasijjetnamom iz Graanice. Dileme su mogle nastati stoga to nije imao uvid u oko 150 vasijjetnama, od kojih su neke registrirane i ovjerene a neke su neovjerene i neregistrirane. U sluaju navedene graanike vasijjetname oito se radi o nekom prevodu opeg obrasca vasijjetname, odnosno koncepta neije vasijjetname, budui da nema niti potpisa niti imena oporuitelja, a niti potpisa svjedoka, to su bitni elementi za pravnu valjanost svake vasijjetname.

- 47 -

nain razne elje ije izvrenje oporuuje kao obavezu svojim nasljednicima ili izvritelju oporuke/vasi-muhtaru kojeg za tu namjenu imenuje.8 Sam termin vasijjet izvodi se od arapske rijei wassa to znai zaduiti, obavezati, naruiti, narediti, zapovjediti, napraviti oporuku/testament. Name znai pismo, risala, odnosno kada doe uz neku imenicu oznaava dokument koji govori o onome na ta upuuje dotina imenica. Tekst uvodnog traktata vasijjetname se razlikuje od uvodnog traktata u vakufnamama.9 Za razliku od vakufname koja predstavlja pravno valjan dokument sa obaveznom kadijskom ovjerom i registracijom na sudu, karakteristina osmanska vasijjetnama, o kojoj je ovdje rije, uglavnom se sastavljala s namjerom da oporuitelj namiri neke svoje line ivotne propuste kojih, uglavnom, neposredno pred smrt postaje svjestan, te da uz to, ponekad u vidu dodatka/zeyl navede i neke druge posebne oporuke. Vasijjetnama kao osoben dokument moe biti registrirana ili neregistrirana,10 a najvei
8 Vasijjetnama kao posebna vrsta dokumenta nije obraivana u diplomatikom smislu u naoj literaturi, a ne spominje se ni u opirnoj knjizi Osmanl diplomatik dili u kojoj Mbahat Ktkolu daje pregled svih vrsta osmanskih dokumenata ukljuujui i vakufname. Vid. Mbahat Ktkolu: Osmanl diplomatik dili, Istanbul, 1994. Vakufnama se uspostavlja izjavom volje vakifa o osnivanju vakufa koja se iskazuje najee u formi poklona i vasijjeta/testament, a potom se registrira i ovjerava na sudu. Vakufnama ukljuuje konkretne podatke opisa uvakujenih nekretnina te sadri obaveznu legalizaciju u vidu kadijske ovjere na samom poetku vakufname, tj. potpis kadije, uvodni dio, tj. krau i duu invokaciju, koji ini zahvala Allahu, ekspoziciju u vidu dueg traktata o prolaznosti i svrsi vakujenja, dispoziciju, odnosno predmet o preciznim odredbama vakujenja i odreivanja mutevelije i nazira, legalizaciju na kraju dokumenta kojim vakujenje postaje neopoziv pravni akt, a kojoj prethodi poznati ktivni pravni spor kojim se osporava vakujenje, tj. ktivni spor vakifa i mutevelije nakon ega se potvruje ispravnost vakujenja. Na kraju stoje obavezni potpisi svjedoka. Usp. Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Sarajevo, 1985.; Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XVII stoljee), POF 44-45, Sarajevo, 1996., 279-377. O vakufnamama i njihovim osobenostima pisao je Hasan Kalei, Najstariji vakufski dokumenti u Jugoslaviji na arapskom jeziku, Pritina, 1972. Takoer je pisao Muhamed Muji: Jezike i druge osobenosti mostarskih vakufnama, POF sv. XXV 1975, Sarajevo, 1977.; Hazim abanovi: Dvije najstarije vakufname u Bosni, POF sv. II, 1951, Sarajevo, 1952.; Mbahat Ktkolu, Osmanl diplomatik dili, Istanbul, 1994. U zbirci od stotinu pojedinanih dokumenata vasijjetnama koje se uvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci samo dvije imaju kadijsku ovjeru. U tri sidila vakufnama registrirano je samo oko pedesetak prijepisa vasijjetnama. Po erijatskom pravu, vasijjetnama potpisana samo potpisom oporuitelja a bez prisustva i potpisa svjedoka

10

- 48 -

broj sauvanih vasijjetnama nema sudsku ovjeru.11 Meutim ima izvjestan broj i sudski ovjerenih vasijjetnama i nekoliko onih koje su prepisane i zavedene u sidile vakufnama. Poto su se nale u sidilima vakufnama kao dokumenti kojim se dokazuje postojanje vakufa, u sluaju kad je vakufnama nedostupna, deava se da se izmeu pojma vakufnama i vasijjetnama, kada je u pitanju njihova kataloka i literarna obrada, stavlja znak jednakosti. Kad je u pitanju pravno razumijevanje tih termina jasno je da se ne deava njihovo poistovjeivanje. Pojedinani vasijjeti su i sastavni dio vakufnama, tj. svaka vakufnama ukljuuje i elemente vasijjeta/oporuke koji se odnose na vakifove posebne elje, prije svega u vezi sa nainom troenja vika od prihoda uvakufljenih dobara, podjelom poklona i slino. A vasijjetnama predstavlja u diplomatikom smislu karakteristian dokument u kojem su se razraivale posebne elje oporuitelja u vidu jednog ili vie raznih vasijjeta. Veliki vakifi su imali i vasijjetname i vakufname, odnosno vie vakufnama i vasijjetnama. Vakufnamom je registrirano neopozivo vakufljenje, najee za vakifovog ivota, a vasijjetnama se odnosila na posebne oporuke u vezi sa vakufljenjem nekretnina i novca, hedija nasljednicima i drugih uvjeta vakifa za sluaj vakifove smrti, dakle odnosila se na jo nerealizirane uvjete oporuitelja. Kao primjer odvojene i posebno sainjene vakifove vasijjetname i vakufname moe se navesti najstarija Kemal-begova vasijjetnama i vakufnama, vakufname i vasijjetnama Ali-pae Rizvanbegovia iz godine 183812, te vakufnama i vasijjetnama Lakiia iz Mostara.13 Prva poznata vasijjetnama
(uhudu l-hal) nije mjerodavna. (Vid. Alija Silajdi, Testament u erijatskom pravu). Najvei broj neovjerenih vasijjetnama u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, izuzev nekoliko, imaju registrirane svjedoke. Bila registrirana ili ne, jednako postoji obaveza onih kojim je oporueno da je ispune, ukoliko ne prelazi treinu oporuiteljeve imovine, ili ako prelazi, primjenjuje se i registrira ako je priznaju i prihvate nasljednici. Obaveza priznavanja vasijjetname ostaje kao obaveza moralne prirode ukoliko se ne priloi dokument vasijjetname sa potpisima oporuitelja i svjedoka. Ukoliko nema vasijjetname, mjerodavne su izjave vasi-muhtara i svjedoka, ako je oporuitelj to samo pred njima usmeno izjavio. Izet Rizvanbegovi, Vakufname i vasijetnama Ali-pae Rizvanbegovia-Stoevia, POF 52-53/2002-03, Sarajevo, 2004., 295. Vasijjetnama Hasan-bega Lakiia bila je legalizovana i registrirana na Sreskom erijatskom sudu u Mostaru 1917. godine. Nasljednici su je priznali te su izvrioci oporuke zatraili od erijatskog suda da ovu oporuku legalizuje i izda posmrtnu vakufnamu, to je uinjeno 1291/1940. godine. Vid. H. Hasandedi: Vasijetnama i vakja hadI Hasan-bega Lakiia u: Glasnik LII/1989, br. 1, str. 84-87.

11

12 13

- 49 -

u Bosni jeste Kemal-begova vasijjetnama registrirana u najstarijem sauvanom sarajevskom sidilu iz 959/1551-52. godine, a koju je u prevodu donio S. Kemura.14 Za Kemal-begovu vasijjetnamu se moe rei da je nastala prije uzornog odlomka o vasijjetima vezanim za postupanje sa umiruim i umrlim iz Vasijjetname od Birgivije, dok se za Rizvanbegovievu vasijjetnamu moe rei da je nastala po uzoru na Birgivijinu vasijjetnamu, kao uostalom i sve sauvane registrirane ili neregistrirane vasijjetname iz druge polovine osamnaestog, devetnaestog i prve polovine dvadesetog stoljea. Kemal-begova vasijjetnama sadri samo konkretan tekst oporuke bez uvodnih zahvala i kontemplativnih traktata. Ova vasijjetnama ima oporuku o zavjetenju novca u svrhe odravanja vjerskih objekata, podizanja medresa te davanja novca pod interes. Kemal-begova vasijjetnama spada u kategoriju vasijjetnama velikih vakifa na osnovu kojih su se zasnivali vakufi, oporuivala dobroinstvena djela i, uz to, odreivala oporuka za proputene vjerske dunosti. Ova vasijjetnama nema traktat o smislu ivota niti detaljan opis u dispoziciji o postupanju sa umiruim i mejjitom, to se pojavljuje kasnije kao bitna odlika brojnih vasijjetnama osamnaestog i devetnaestog stoljea.15 Sauvana i objavljena u prijevodu Rizvanbegovieva vasijjetnama spada u vrstu specijalne i esto praktikovane osmanske vasijjetname koja, kao i brojne druge sauvane iz njegovog vremena pa i kasnijeg, sadri oporuke vezane iskljuivo za opremanje mejjita, devr16 i iskat17 za proputene
14 15 GHB Sidil 1; ejh S. Kemura, Sarajevske damije i druge javne zgrade turske dobe, Sarajevo, 1913., str. 259. Na kraju ove vasijjetname stoji klauzula na osmanskom: Ako se u moj vasijjet bude mijeao neko od mojih nasljednika ili neko drugi i bude se protivio spomenutom vasijjetu neka je na njega prokletstvo Allahovo, i Poslanika, i meleka, i svih ljudi. Dok je ova vasijjetnama sastavljena na osmanskom i bez ijednog ajeta na arapskom dotle je Kemal-begova vakufnama sastavljena na arapskom i na kraju ima ajet koji je karakte ristian za vakufname: Preokretati, iz ruke u ruku davati. To je termin za kolanje novca meu dvojicomtrojicom pobonih siromanih ljudi koji su jedan drugom novac poklanjali tako da nakon kruenja zbir tih poklona iznosi traenu svotu koju je trebalo dati za otkup odreene vjerske dunosti. (O tome je detaljno pisao M. Handi u radu: O iskat-i salatu i devru, El-Hidaje, god. VI, broj 5, str. 109-116.) Udovoljavanje pojedinim proputenim vjerskim dunostima kao to su: namaz, post, zekat te iskupljivanje za krivo izreene zakletve/yemin iskazivalo se terminom Iskat-i salat to znai otkupnina za namaz i slino. (v. M. Handi, n.d, str. 109-116.)

16

17

- 50 -

vjerske dunosti, bedel-i had18, sadake sirotinji, hedije onima koji ue Kuran.19 S obzirom da se radi o vasijjetnami koja ima samo jednu namjenu, u njoj nema nikakvih vasijjeta vezanih za osnivanje novanih ili kakvih drugih vakufa niti kakvih drugih oporuka kojim su se davale hedije nasljednicima ili blioj rodbini. Kao to je reeno, vasijjet u vidu oporuiteljevih uvjeta je i sastavni dio dokumenta koji se naziva vakufnama i kojim vakif oporuuje nain na koji e se troiti dio njegovih uvakufljenih nekretnina ili novanih sredstava. A poseban diplomatiki dokument koji sadri razne vasijjete, jeste vasijjetnama koja se iskazuje u tri razliito sroena, dolje navedena dokumenta. 1. Vasijjetnama kao duhovna oporuka znalaca, alima ili onih koji dre da spadaju u tu kategoriju, a koja se mogla pojaviti sastavljena na jednom listu papira ili u vidu knjige. 2. Uobiajena vasijjetnama kao oporuka koja, uglavnom, prethodi registraciji zvaninog zasnivanja vakufske zadubine. Ova vasijjetnama se odnosi samo na prenoenje vasijjetom neke imovine ili neke koristi besplatno ili putem poklona nekoj osobi ili nekom vakufu za ope dobro. U ovoj vasijjetnami nisu se razraivali detalji postupanja sa umiruim niti detalji oko postupanja sa mejjitom. 3. Vasijjetnama namijenjena, prije svega, postupanju sa umiruim i mejjitom koja je nastala po uzoru na Birgivijinu vasijjetnamu, bolje reeno po uzoru na odlomak iz navedene vasijjetname pod naslovom: Vasiyyet li muhtedir wa mayyit/Vasijjeti za umirueg i mejjita.20 Ovaj posebni vid vasijjetname koja bi se mogla nazvati vasijjetnama vezana za vasijjete o postupanju sa umiruim i umrlim/meyyit je i ponukao govor u ovom tekstu o vasijjetnami na osmanskom jeziku.
U pojedinanim popisima/defterima koji su sastavljani s namjerom iskupljivanja za proputene vjerske dunosti precizno je navoen broj siromaha (npr. trideset ili ezdeset) te iznos sadake koji im se imao dodijeliti na ime iskat-i salata i kefaret-i savma, a koji se odreivao prema cijeni penice. Vid. A-4513/TO-4. Zamjena za lino neobavljeni had. Rizvanbegovieva vasijjetnama, pored toga to svjedoi o bogobojaznosti, sadri i potvrdu jo jednog gesta humanosti, a to je oporuka da se sa 30000 groa plati porez poreskim obveznicima u sandaku Hercegovina. Prije navedenog poglavlja Birgivi obrazlae i poglavlje , tj. Vasijjeti za putnika/salika na ahiretskom putu.

18 19

20

- 51 -

Vasijjetname vezane za postupanje sa umiruim i mejjitom Brojni oporuitelji skromnih mogunosti imali su posebne vasijjetname koje su bile namijenjene samo za sluaj postupanja sa umiruim i u vezi sa postupanjem oko opremanja mejjita. U okviru na taj nain sroenih vasijjetnama pojedini oporuitelji su imali i kratke registracije sitnih vakufljenja namijenjenih za podsticanje uenja Kurana, klanje kurbana ili neke druge hajrate kao to je popravljanje esmi ili kupovina mukkavi-svijea za damije. Oni sa jo skromnijim mogunostima, a takvih je bilo najvie, sastavljali su vasijjetname kakvih ima najvie meu sauvanim vasijjetnamama, a koje su se odnosile samo na situaciju oko neposredne oporuiteljeve smrti. Pri tom se cjelokupna oporuka odnosila na opremanje umrlog i na sasvim sitne sadake ili kakve druge sitne dobrovoljne priloge za vjerske usluge. Brojni oporuitelji sa malim i ogranienim mogunostima sastavljali su ovakve vasijjetname jer su imali znanje, na osnovu vrlo rairene upotrebe Birgivijinog Ilmihala/Vasiyyetname, o tome da je vasijjet potreban, te su u tom smislu nastojali provesti u djelo upute navedenog Ilmihala. Znai, pored uobiajenih vasijjetnama na osnovu kojih su se kasnije zasnivali vakufi,21 vasijjetnama koja se kasnije razvila kao specifian dokument vezan iskljuivo za postupanje sa umiruim i za postupanje oko ukopa mejjita predstavlja dokument koji ima jednokratnu namjenu, za razliku od vakufname kojom se uspostavlja neposredni ili na osnovu vasijjeta zasnovani trajni vakuf po vakifovoj oporuci. Ta jednokratna namjena jeste situacija oko oporuiteljeve smrti. Iz tekstova brojnih sauvanih vasijjetnama oigledno je na ta se sve ta oporuka odnosi: na postupanje sa oporuiteljem u stanju bolesti pred smrt, postupanje sa mejjitom u trenutku same smrti, pripremanje ukopa, opremanje mejjita/tedhiz i tekfin/, a potom kao drugi obavezni dio vasijjetname stoji oporuka o raznim kefaretima22 za propuste u izvravanju vjerskih obaveza. Navedeno predstavlja osnovni i jedini dio oporuke brojnih vasijjetnama ove vrste, to se biljei kako u tekstu koji stoji nakon traktata o nitavnosti ovog svijeta tako i na kraju vasijjetname u vidu
21 Ukoliko vakif za ivota nije registrirao vakufnamu i vakuf, tada se njegov vakuf mogao zasnovati tzv. posmrtnom vakufnamom koja se sainjavala na osnovu vakifove vasijjetname. Iskup.

22

- 52 -

spiska pojedinanih stavki trokova opremanja mejjita, ukopa i milostinje iskazanih kroz mufredat-defter23 Vasijjetname vezane za oporuke oko postupanja sa umiruim i mejjitom jesu, ustvari, specifine osmanske vasijjetname koje su se razvijale na osnovu Birgivijinog odlomka Oporuke/Vasiyyat li muhtadir wa mayyit. Naime, najpoznatija vasijjetnama u Bosni jeste Birgivijin Ilmihal ili Vasiyyetname ili Risale-i Birgevi/Bergivi, djelo o ibadetu i akaidu koje je sastavio Muhammed b. Pir Ali Bergili24, umro 981/1573. godine koje sadri tekst naslovljen kao Ovaj tekst je, oito, s obzirom na ogromnu popular nost ovog djela, predstavljao uzorni obrazac za sastavljanje svih vasijjetnama na osmanskom. Sastavljai vasijjetnama su preuzimali ili cjelovit tekst, ili su ee odabirali one dijelove teksta koji su njima lino odgovarali dodajui uz to i neke posebne odredbe koje su batinili iz lokalne tradicije. O popularnosti navedenog djela govori veliki broj sauvanih Birgivijinih vasijjetnama. Birgivijin Ilmihal je bio najpoznatiji udbenik za osnove islamskog vjerskog obrazovanja poev od esnaestog stoljea i preraivan je kao ilmihal na bosanski jezik.25 Komentar na navedeno djelo pod nazivom ar al Ilmil li-l-Bergivi sainio je ayh Al a-ar al-Qonaw u 17. stoljeu.26 U navedenom djelu nakon pohvale i izraza potovanja i uvaavanja svog prethodnika, Konjevi27 nakon svog opirnog komentara na svako poglavlje donosi cjelovit tekst iz Birgivijine vasijjetname.
23 Tj. spisak detaljnih pojedinanih stavki gdje se jo jednom ponavlja oporuka razraena u vidu popisa sa preciznim navoenjima novanih iznosa i svrhe za koju su namijenjeni. Ti mufredat-defteri se mogu nazvati defteri opremanja mejjita i trokova namirivanja proputenih dunosti. Treba napomenuti da se ime ovog autora jednako koristi u tri varijante kao Birgevi, Bergivi i Bergili. Ismet Kasumovi, na osnovu uvida u neke bosanske prijevode, iznosi tvrdnju da je to djelo predstavljalo predloak za razliite prerade anonimnih autora koje su nosile naziv Bergivija. Tako da je naziv Bergivija, po njegovom miljenju, predstavljao sinonim za ilmihal uope. Vid. Ismet Kasumovi, Bergivija na bosanskom jeziku, Islamska misao, god. XII, 1991., str. 22-28.: Haza s-suhufu Barkawi bi lisani bosnawi, Tammat tamam 1225. GHB, T- 813. Zbirka je prepisana 1175/1761. godine. U komentaru ovog djela Konjevi, uz potpuno i stalno navoenje Birgivijinog djela, pojedina pitanja detaljnije pojanjava uz navoenje djela i autora koja ne daje Birgivija, kao to su djela: Iiyt, al al-qulb, erh Hidya Ibn Hamma, Qi n i druga.

24 25

26 27

- 53 -

O formi i kompoziciji dokumenta koji se naziva vasijjetnama vezanog za oporuke oko postupanja sa umiruim i mejjitom Vasijjetnama ima: 1. Uvodni dio: kratku invokaciju pisanu na arapskom koja poinje kaligrafskim ispisom Bismile, gdje iznad produenog sina esto stoji ajet Potom slijedi dua invokacija u vidu zahvale Allahu: Potom salavat: . Gore navedeni tekst najee je navoen u vasijjetnamama sastavljanim u svrhu opremanja mejjita i ukopa. Meutim brojne su i druge varijacije u tekstu nastale na osnovu obrazloenja u fikhskim knjigama. Npr: 28 2. Ekspozicija koju ini krai ili dui traktat koji poinje sa Amma bad i u kojem se navodi ime oporuitelja, mjesto stanovanja i objanjava motiv ili razlog vasijjeta kao to je postizanje magfireta i spas od bolnog azaba. Ovaj dio je ispisan na osmanskom i sadri stavove koji upuuju na vjersko iskustvo dosezanja do spoznaje o vjenim istinama i svrsi ovjekovog ivota. Navedeni stavovi izgraeni su na razumijevanju kuranske poruke i tradicije hadisa i duboko su ukorijenjeni u miljenju i doivljaju pojavnog svijeta koji rezultiraju okrenutou ka onosvjetskom. U tom smislu, nain na koji su sastavljeni uvodni tekstovi vasijjetnama koji poinju sa Amma bad, a koji se odlikuju raznim varijacijama, u osnovi su usmjereni na prenoenje istovjetnih poruka ivima toliko koliko predstavljaju i vid opomene samom oporuiocu koji se ve duhovno pripremio za susret sa preseljenjem u svijet vjenosti. Tekst vasijjetname se razvio kao svojevrstan obrazac u koji su njegovi sastavljai ili sam oporuitelj (ovisno o stepenu njegovog znanja) unosili razliite kuranske i hadiske stavove, u osnovi sa istim ciljem i porukama. Osnovni elementi u tom traktatu se ponavljaju, a svaka vasijjetnama ima svoje varijacije. Osnovni stavovi glase: - Ovaj svijet je prolazan, mjesto na kojem se ne ostaje i kua je prolaznosti.
28 A-922/TO.

- 54 -

- Kategorian dokaz preseljenja u ahiretsku kuu jeste plemeniti ajet Kullu man alayh fn i takoer Kullu nafsin iqatu-l-mawt. Traktat ukljuuje i dio koji poinje sa SADA a koji govori o nunosti uspostavljanja vasijjeta pri emu se kao dokaz tom stavu navode hadisi prema kojim i sam oporuitelj postupa: Nakon navoenja imena oporuitelja i mjesta stanovanja slijedi izjava i potvrda /iqrr vasijjeta. 2. Dispozicija koja sadri predmet i potvrdu/iqrr vasijjeta: Vasijjet obuhvata sve detalje postupka sa bolesnim oporuiteljem, a potom sve detalje vezane za njegovo ili njeno opremanje i ukop. Pored uobiajenih oporuenih postupaka, detalji koji se navode oko opremanja mejjita razliiti su. Navedeni posebni detalji koje oporuitelj iznosi u vezi sa nainom njegovog opremanja a koje nalazimo u nekim vasijjetnamama sasvim su rijetki i neuobiajeni. Oporuka se sastoji u tome da bolesnog oporuitelja posjete rodbina i prijatelji te da ga opomenu da se pokaje za sve svoje grijehe i da se halali sa svim ljudima. Takoer da ga podsjete da ui Da mu uzmu abdest i opomenu ga da stalno donosi istigfar. Da pored njega ue Jasin, Ihlas i Kelime-i ehadet. A kada ispusti duu da oko njega raire lijep miris. U nekim vasijjetnamama su vrlo detaljni opisi postupaka oko opremanja mejjita koji idu do detalja kao to je nain stavljanja mejjita u efine koji moraju biti bijeli29 i njihovo namirisavanje, oporuka gdje da se klanja denaza te preporuka da prisutni, nakon to krene denaza od damije, ue: Potom, nakon namaza kad stignu na kabur oporuuje se da dvojica dobrih osoba uu u kabur, spuste mejjita i da ue: potom: ! ! ! ! U ovom dijelu stoji i oporuka da se 30 otvor groba napravi sa erpiem U nekim kratkim vasijjetnamama nema navoenja gore spomenutih dova nego se samo navode nagrade za one koji
29 30 T-813: erh Vasiyyetname-i Bergivi li Konevi. T-2241: Bergivi navodi da ....ako se ne nae erpi onda treba zatvoriti trstikom, ne treba stavljati drvo, ciglu i hasuru niti sanduka.

- 55 -

treba da ue odreene dijelove iz Kurana kao to su sure Tebareke, Amme, Jasin i Nas.31 U predmetu i detaljnom obrazloenju vasijjeta oporuke se, uglavnom, zasnivaju na navodima Birgivijinog odlomka Wasaya li muhtadir wa mayyit u kom se oporuuju detalji vezani za kopanje kabura, za efine i gasuljenje mejjita, za namaz koji se klanja mejjitu te se oporuuje kako treba kopati mejjita, ta je mekruh initi vezano za mejjita i kabur, navode se dove koje treba uiti nakon ukopa mejjita, objanjava se uenje Kurana na kaburu i govori se o telkinu na kaburu. Naravno, izbor i organizacija samog teksta ovisila je o elji oporuitelja te u tom smislu tekst svake vasijjetname je, pored ponavljajuih formi, i razliit i poseban. Pored uobiajenih oporuka vezanih za tekfin i tedhiz navode se esto i karakteristine i neuobiajene oporuke kao to je npr. oporuka da kabur ne kopaju oni koji pue ili su oigledni grijenici i smutljivci,32 da se prvu i sedmu no nakon smrti ispee halva i podijeli prijateljima i komijama, da se etrdesti dan i est mjeseci nakon smrti napravi jemek tj. orba od pirina i da se u nekoliko sahana podijeli fukari, komijama i rodbini te da se pred duu proui fatiha i dova. Iako se u Birgivijinoj Vasijjetnami, pa i prema Kurtubiju, kako to navodi Konjevi, izrie negativan stav prema navedenom, u nekim vasijjetnamama se ipak susreu i ovakve oporuke.33 Postoje i oporuke u kojim se, suprotno gore navedenom, izriito navodi da se na dan kad oporuitelj umre, sedmi, etrdeseti dan te na godinjicu smrti ne pee halva, ne prave gozbe kao to je to lokalni obiaj i obiaj iz perioda neznanja/dahiliyyet.34
31 V-86: ....i kad budu sputali moje tijelo u kabur neka nau etiri osobe i neka na etiri strane mog kabura svaka ui sure Tebareke i Amme i neka im se da po pet groa. A nakon ukopa neka neko sedam dana uz moju glavu ui sure-i Jasin i neka mu se za svaki dan daju po etiri groa. I takoer neka se onome ko bude etrdeset dana na mom kaburu uio Jasin-i erif da osamdeset groa. A-956/TO: ...ve kabrimi kazdran mslmanlar ttn ienler ve zahiren fasik, olmayalar. Birgivija navodi: I takoer sam uvasijetio mom ehlu i mojim evladima sljedee: Neka ne nariu nada mnom i neka me pretjerano ne hvale. A na dan kad sam umro ili sedmi dan ili etrdeseti ili za godinu neka ne spremaju hranu i ne prave gozbe, a neka za moju duu mnogo podijele sadake kao dobroinstvo. Neka to Allah, neka je uzvien i neka Mu je slava, prihvati. Ako ne budu imali novca neka daju ono to mogu od hljeba, pirina, masla, soli, luka, bilo to malo ili mnogo, i neka zamole svojim jezicima za sevabe ovom jadniku i neka ga u svojim dovama spomenu. T-6877. GHB; A-4157.

32 33

34

- 56 -

Potom slijedi dio kojim se odreuje uvakufljenje treine, odnosno izdvajanje tano odreene svote novca, postavljanje uvjeta (urut) i precizno odreivanje naina troenja, to se navodi u posebnom spisku pojedinanih stavki/mufredat-defteru koji se biljei ispod integralnog teksta vasijjetname. U ovom dijelu u kojem se iznose uvjeti i nain troenja odreuje se vasi-muhtar i nazir da brinu o izvrenju oporuke. U nekim vasijjetnamama se navodi izdvajanje treine, ali ne i njenog preciznog iznosa. Karakteristika vasijjetnama jeste da se oporui novac za trokove oko ukopa, za bedel-i had, a nekada se odreuje izvjestan iznos novca da se da pod interes/murabeha i da se namijeni za klanje kurbana, uenje mevluda i tevhida godinje pred duu umrlog.35 Ova stavka o davanju novca pod interes ne nalazi se u Birgivijinoj vasijjetnami. U okviru obrazlaganja naina i uvjeta troenja oporuenog iznosa treine slijedi obrazloenje iskat-i salata. Ovaj dio takoer ima klauzulu da se od dana smrti raunajui od navedenog dana oporuiteljevog roenja odbije 9 godina (za ensko a 12 za muko ) te da se na ono to preostane uini devr. U vezi sa obavljanjem devra navodi se, prema Birgiviji, da to uine dvojica ili trojica siromanih i uz to dobrih osoba koje nisu pohlepne.36 Prema Birgiviji, mjesto na kojem treba da se obavi devr treba da bude tiho i pusto, a Konjevi u svom erhu konstantira da ovo nije neophodno.37 U nekim vasijjetnamama stoji da iskat-i salat obavi neko od dobre pobone i siromane uleme koja nije pohlepna, i to u skladu sa Birgivijinom vasijjetnamom. Nekad se navode i konkretni iznosi izdvajanja novca za iskat-i salat onako kako se navodi u erhu od Konjevija.38 Potom se odreuje vasi-muhtar i nazir i, najee se navode njihova imena. U nekim vasijjetnamama samo se oporuuje da vasi muhtar bude alim, dobar i poboan, a ne odreuje se njegovo ime.39
35 A-1252/TO: Oporuiteljica oporuuje 2320 groa za trokove ukopa, a hiljadu groa oporuuje da se da pod interes/murabeha na zakonski doputen nain te da se od dobiti ui tevhid i mevlud i kolje kurban godinje. Konjevi navodi prema al al- qulb da broj nije art. R-6873. Vid. Vasijjetnama A-4522; U erhu Konjevije stoji da se za jedan namaz rauna 520 dirhema penice ili 1040 dirhema jema ili hurmi, prema emu treba da se svidi raun. A-1253/TO.

36 37 38

39

- 57 -

Neke opirnije vasijjetname daju temeljitija obavjetenja od obinih vasijjetnama o iskat-i salatu, postu, zekatu, kurbanu, iskatu zakletve i o iskatu u vezi sa pravima robova Boijih. Zavrni dio glavnog dijela vasijjetname sadri bilo upozorenje/prohibitativnu klauzulu o potrebi izvrenja vasijjeta bilo molbu koja poinje sa ricamzdrki u kojoj se moli da se postupa u skladu sa mjerodavnim knjiga ma i u skladu sa erijatom. Ovaj dio zavrava se dovom: Zavrni dio kod nekih vasijje tnama sadri kaligrafske ispise na marginama vasijjetname u vidu trougla ili uspravnih biljeki naslovljene kao: Dan mog roenja, Ime moje majke, i kaligrafski potpis oporuitelja te imena svjedoka koji su bili prisutni pri sastavljanju oporuke/vasijjeta. Potom vasijjetnama moe imati i jedan ili vie dodataka koji poinju sa Ve dahi/I takoer, a koji moe sadravati upozorenje da se izbjegava bidat i da se postupa u skladu sa zakonom/erijat i sa odgovarajuim relevantnim kitabima te sadri iskazanu nadu oporuitelja da e mu biti oproteno i slino tome, ovisno od posebne elje oporuitelja. Zahvala na kraju: Na kraju dijela teksta koji se zavrava zahvalom stoji datacija. Nakon datacije kao dodatak vasijjetnami slijedi pojedinani popis/ mufredat-defter svih trokova oko opremanja mejjita (tedhiz i tekfin) koji su, uglavnom, ve bili objanjeni u dijelu vezanom za osnovni vasijjet oporuitelja. Popis se odnosi na izdvajanja koja e se dati onima koji ine devr za proputene namaze i ostale dunosti, za efine i ostale potrebe, za gassale, za onog ko donosi vodu, odnosi vodu i puni, za tabut, teneir, naslone, onima koji kopaju kabur, navode se iznosi za sadaku fukari koja doe na kabur, imam-efendiji koji klanja denaze-namaz, nadoknadu mujezinu koji ui salu te onima koji nose denazu, potom iznos za hatmu koja se proui prije denaze, onome koji proui suru Mulk na zemlju/toprak, iznos koji se odreuje za odbijanje strahota kabura do sedmog dana, za posjetu kaburu za etrdeset dana, iznos za kefaret posta u vidu davanja fidje umotane u hartiju, za kefaret zakletve, za istinski proputene namaze, za zekat, za kurban, sadakatul fitr i zakletve, za prava/hakove roditelja, za hakove Boijih robova, za proputeni hak branog druga, za tevhide, za sirotinju/fukaru koja uva denazu, za mujezina koji dostavlja tekbire denaze, za kamene
- 58 -

niane i natpis/tarih, za napojnicu koja pripada vasi- muhtaru, za nazira, za bedel-i had i za razne druge trokove. Nakon mufredat deftera u nekim vasijjetnamama moe da slijedi novi dodatak koji opet poinje sa Va dahi/I takoer. Ovakve dodatke imaju samo pojedine ope vasijjetname. Taj dio sadri razne primjedbe koje su bile bitne oporuitelju. Npr. oporuku da sve to se nalazi u njegovoj kui je njegovo dok ne umre, a potom sadri odredbu kome to treba da pripadne poslije njegove smrti, kao i oporuku da se kolje nekoliko kurbana svake godine za njegovu duu te sline odredbe koje oporuitelj smatra bitnim.40 Registracija i legalizacija vasijjetname na sudu koja je sadravala peat erijatskog suda, potpis erijatskog suca i tekst ovjere biljeila se na samom kraju dokumenta.41 Treba napomenuti da su veoma rijetke pojedinane originalne, na sudu legalizirane vasijjetname. Stanovit broj legaliziranih prepisa vasijjetnama registriran je u sidile vakufnama. O stavkama izdvajanja vezanim za opremanje mejjita, iskat-i salat i hranu sirotinji koji su biljeeni u kassam ili tereke defterima sidila sarajevskog suda i o drugim dokumentima iz sidila vezanim za vasijjete. U popisima ostavina umrlih lica, tj. u tzv. kassam ili tereke defterima koji su registrirani u sidilima sarajevskog suda navodi se esto kao obavezna stavka izdvajanja iz ukupne ostavine umrlog, stavka u kojoj se navodi izdvajanje za opremanje/techiz ve tekfin, za iskat-i salat i ostalo to se odreuje vasijjetom. Ta stavka se potvruje svjedoenjem/bi ehadeti/ dva ili tri svjedoka. Svjedoci su mogli biti oporuiteljevi nasljednici/verese42 ili vasi-muhtar i nazir, ili se stavka potvrivala predoavanjem na uvid vasijjetname. U tom sluaju stajao je navod: na osnovu vasijjetname/ber muceb-i vasiyyetname. Pored stavke ukupnih izdvajanja u kassam- defteru, navodila se i stavka o izdvajanju posebnog dijela za opremanje/tedhiz i tekfin u pojedinanom defteru, odnosno izvodu iz kassam-deftera koji je spadao na svakog nasljednika ponaosob, i navoena je stavka iznosa koji se izdvajao iz njegovog nasljednog dijela za potrebe opremanja mejjita i ukopa. U tom
40 Vid. A-956/TO: Oporuitelj na kraju deftera sa pojedinanim trokovima opremanja navodi dodatak/zeyl u kojem oporuuje svojim kerima i sinovima komade nakita pojedinano. GHB, A-3616/TO. Minha: Beray techiz ve tekn ve iskat-i salat ve sair muayyenat bi ehadeti verese-i kebair 1500 guru. (Sidil 87, str. 96)

41 42

- 59 -

sluaju u registriranom i ovjerenom izvatku iz kassam-deftera navoena je stavka da je odreeni iznos iz naslijeenog dijela spomenutog nasljednika prebaen za potrebe opremanja/tedhiz ve tekfin.43 Budui da ima 88 sidila sarajevskog suda i da ih je teko sve detaljno pregledati, u ovom radu su analizirani podaci najstarijeg sauvanog sidila spoetka osamnaestog stoljea koji se vodi pod brojem 4, a datira iz 17271728. godine,44 sidila broj 8, koji datira iz godina 1180-1181/1766-1767, potom sidila broj 11 iz 1184/1770. godine, sidila broj 40 iz 12151216/1800-1801. godine te posljednjeg sidila sarajevskog suda broj 87 datiranog 1267-1268/1850-1852. godine. Analizom spomenutih sidila i stavki o izdvajanju za opremanje umrlog, stavki odreenih za hranu siromanim muslimanima/itami ili taam-i fukara-i muslimine/ ili za namirivanje proputenih namaza/iskat-i salat, za kefaret posta/kefaret-i savm bilo to na osnovu vasijjeta ili bez vasijjeta, moe se stei dojam o rairenosti upotrebe vasijjeta za navedene svrhe, barem na podruju sarajevskog kadiluka u osamnaestom i devetnaestom stoljeu. Ovdje se nije moglo govoriti o praksi uporebe vasijjeta u sedamnaestom stoljeu, budui da iz tog perioda ne postoji nijedan sauvani sidil sarajevskog kadije. to se tie esnaestog stoljea, evidentno je da se u sauvanim sidilima iz godina 1551. i 1552., 1556. i 1557., te iz godina 1565. i 1566. nisu registrirali ostavinski defteri.45 U sidilu broj 4 u kojem se datumi dokumenata odnose na godine 1140-1141/1727-1728., meu 50 registriranih ostavinskih/kassam-deftera u 21 defteru stoje neke od stavki izdvajanja iz ukupne ostavine sainjene prema vasijjetu umrlog, a odnose se samo na opremanje mejjita/techiz ve tekfin. Te stavke se pojavljuju u iznosu od 488, 720, 840, 1000, 1200, 1340, 2000 i 2140 groa.46 Pojavljuju se i stavke u kojim se pored opremanja mejjita upuuje na pripremanje hrane/tabh-i taam ili samo halve/tabh-i helva za siromane muslimane do roka od jedne godine u iznosu od 3840,
43 44 GHB, A-4451/TO-2: Mebleg-i mezkuru mutevvefayi merkumun techiz ve tekn iin havale ud. Najstariji saauvani sidil s poetka 18. stoljea jeste sidil broj 3 iz godine 11191120-1121/1707-1708-1709. Meutim poto se ovdje radi o obinoj kadijskoj biljenici to ovdje nema registriranih ostavinskih deftera te ovaj sidil nije bio uzet u razmatranje. GHB, sidili 1, 1a, 2. Isto, str. 7, 13, 27, 53, 55, 61, 63 i 65.

45 46

- 60 -

4000, 4800 i 12000 groa.47 U sidilu 4 datiranom 1727. i 1728. godine pojavljuje se izdvajanje za iskat-i salat u iznosu 350 i 1080 groa.48 Pored precizno formuliranog izdvajanja iskazanog na navedeni nain javlja se i biljeenje opeg izdvajanja treine bez navoenja naina i svrhe troenja to je formulirano kao Izdvajanje treine prema vasijjetu umrlog ili umrle ili u formulaciji Treina prema vasijjetu umrle, koja u defteru Hatida-hanume, keri ahin-bega iz ekria u nahiji Visoko koja je umrla dok je kao musafir boravila u Sarajevu, iznosi ak 115992 groa.49 Takoer, u kassam-defteru Hateme, keri Redepa iz mahale Bakir Baba, stoji opa stavka Izdvajanje treine prema vasijjetu umrle u iznosu od 46594 groa.50 U sidilu broj 8 datiranom godine 1180-1181/1766-1767. od 58 registriranih kassam-deftera, u 29 ostavinskih deftera, odnosno u polovini od zavedenih ostavina, ubiljeena je stavka odreena za opremanje i ukop koja se kree u iznosu od 720 do 72000 groa.51 U kassam-defteru Mehmed-bae, sina Hasan-bae iz Jajca koji je umro u urijskom hanu u Sarajevu, stavka izdvajanja za opremanje iznosila je 21600 groa.52 U defteru Ali-bae, sina hadi Mehmed-age iz mahale Sagraki hadi Ali stavka za opremanje, kuhanje hrane i ostale trokove iznosi 11380 groa.53 U defteru Novali-zade Fejzullah-age, sina Ibrahim-age iz mahale Havade Kemaluddina, stavka za opremanje mejjita iznosi 21240 groa.54 U defteru Abdullah-bae, sina Ahmeda iz mahale Dami-i Atik stoji stavka za tedhiz i tekfin u iznosu od 72000 groa.55 U sidilu broj 11 datiranom godine 1184/1770. navedena stavka je zavedena u trideset registriranih kassam-deftera. U ovom sidilu iznosi stavki izdvajanja za opremanje kreu se od 900-14400 groa. U defteru kaligrafa Misirli Vefai hadi Hasan-efendije stoji stavka o izdvajanju 12000 groa uz obrazloenje da se iz treine imetka, prema vasijjetu, izdvaja za oprema47 48 49 50 51 52 53 54 55 Isto, str. 5, 8, 9, 19, 24, 47, 57, 62. Isto, str. 20 i 52. Isto, str. 5. Isto, str. 47. Sidil 8: Sidil 8, str. 5. Isto, str. 11. Isto, str. 42 Isto, str. 85.

- 61 -

nje, okolicu kabura i iskat sirotinji,56 a u njegovom drugom registriranom defteru ta stavka iznosi 72000 groa. U veini ostavinskih deftera izdvajanje za tedhiz i tekfin iskazano je jednom stavkom, ak i onda kad veliki iznosi izdvajanja ukazuju na viestruke namjene kao to je hrana sirotinji, iskat-i salat, kefaret-i savm, izrada okolice kabura i slino. U tom pogledu kassamdefter hadi Osmana, sina hadi Bektaa iz mahale Peltek Husamuddina, pored ukupnog izdvajanja od 990 groa, daje precizne i pojedinane podatke o pojedinanom izdvajanju, prema vasijjetu, 100 groa za opremanje i iskat-i salat, 120 groa za ishranu sirotinje, 50 groa za okolicu kabura, 100 groa hafiz es-sejjid Mustafi, 100 groa hafiz Hasan-efendiji, 100 groa za Aje-hatun, koja je sluila umrlog, 100 groa vasi-muhtaru Mulla Osmanu, 100 groa naziru okadi Mulla Abdullahu, 100 groa drugom naziru aho Mustafa-bai te 30 groa kao troak za hudddet.57 Godine 1770. najvei iznos za opremanje, had i ostale oporuke od 222000 groa prema vasijjetu, oporuio je Pirgo Sulejman-baa iz mahale Kebkebir.58 U sidilu broj 40 datiranom godina 1215-1216/1800-1801. od 68 registriranih ostavinskih deftera u 20 deftera ubiljeene su stavke o izdvajanjima za opremanje mejjita iji su iznosi razliiti i kreu se, uglavnom, od 1200-24000 groa. Najee je namjena izdvajanja uopeno izraena kao stavka Za opremanje mejjita/Beray techiz ve tekfin. U pojedinim kassamdefterima stavka izdvajanja je preciznije odreena i glasi: Za opremanje mejjita, iskat-i salat, sadaku fukari, okolicu kabura u skladu sa vasiyyyetom. Navedena stavka u kassam-defteru izmedije Jusufa Havade, sina Alije iz mahale Jakub-pae, iznosi 36000 groa.59 U defteru terzije es-sejjid Mulla Numana, sina Ahmeda iz mahale Mulla Arab Atik, stavka u kojoj se navodi da se, prema vasijjetu i uz svjedoenje tri svjedoka, odnosi na opremanje, iskat-i salat, kefaret-i savm, i kamene niane, iznosi 48000 groa.60 Na isti nain precizirana i svjedoenjem dva svjedoka odreena stavka u defteru Abdullah-bae Kovaevia, sina Mehmeda iz mahale Mulla Arab Atik,
56 57 58 59 60 Sidil 11, str. 25. Isto, str. 63. Isto, str. 116. Sidil 40, str. 27. Isto, str. 146.

- 62 -

iznosi 42210 groa.61 U defteru Penooglu (Pando?) Mulla Ahmeda, sina Ibrahim-elebije iz mahale Bakir Baba stavka izdvajanja namijenjena za opremanje mejjita i iskat-i salat iznosi 4800 groa.62 U kassam-defteru Hatide, keri Mehmed-age iz mahale Havade-zade hadi Ahmeda, pored stavke koja glasi Za opremanje prema vasiyyetu i koja iznosi 16680 groa, ubiljeena je i posebna stavka izdvajanja koja glasi: Izdvajanje treine imetka prema vasiyyetu i koja je potvrena svjedoenjem Mulla Ibrahima, sina Mehmeda, i berbera Mulla Ismaila, sina Saliha, u iznosu od 83334 groa.63 U posljednjem sauvanom sidilu sarajevskog suda broj 87 iz godina 1267-1268/1850-1852. registrirano je 38 navedenih stavki u kassam-defterima, to znai da se u periodu od 82 godine uobiajeni godinji prosjek zavoenja navedenih oporuka poveao samo za osam registriranih stavki. Prosjean iznos navedenih stavki je od 150 do 1500 groa. U nekim kassamdefterima ubiljeeni su vei iznosi izdvajanja.64 Najvei iznos te godine izdvojen vasijjetom za opremanje i hranu fukari na ime iskata iznosio je 14400 groa. Najmanje stavke za opremanje su stavke lica koja su se sluajno nala u Bosni po osnovi slube ili nekog drugog razloga, kao to je stavka od 32 groa zabiljeena u kassam-defteru Ali-age, sina Abdullaha, stanovnika Sofije koji je iznenada umro dok je bio u slubi glavnog katiba u Velikom vijeu/Medlis-i kebir u Bosni.65 U istu vrstu spadaju stavke od po 40 groa zabiljeene u kassam-defteru defteru Numan-age, sina Abdullaha iz Maraa u vilajetu Anadolija, koji je umro u slubi Lutfi-pae, zapovjednika carske vojske za Rumelijski ejalet66 i cigana Mehmeda, sina Sokolu-oglu Ebu Bekira iz mahale hadi Turhana,67 kao i stavka od 72 groa i 20 para zabiljeena u defteru terzije Ali-age, sina Abdullaha iz Galate, koji je umro kao musafir u Bosni.68 Navedene stavke nisu se izdvajale po osnovi prethodne oporuke, to je sluaj sa veinom stavki izdvajanih ber mucebi vasiyyet, nego po osnovu iznenadne potrebe.
61 62 63 64 65 66 67 68 Isto, str. 77. Isto, str. 117. Isto, str. 146. Sidil 87, str. 93: u navedenoj stavki se za opremanje i iskat-i salat izdvaja iz treine, prema vasijjetnami i uz svjedoenje Kul-bega i Mulla Hasana, 2569 groa. Sidil 87, str. 100. Isto, str. 49. Isto, str.124. Isto, str. 69.

- 63 -

U sidilima osmanskih kadija vodila se stroga briga o izvrenjima vasijjeta. U sidilu Mehmed Hasib-efendije, sina hadi Ibrahima, iz godine 1254/1838. registrirana je bujuruldija bosanskog valije Vedihi Salih Mehmeda kojom se nareuje da se, ukoliko je u proloj godini bilo oporuka vasijjetom umrlih obveznika Osmanske drave (vojna lica i drugi dravni slubenici) u vezi sa bedel-i hadom i ostalim hajratima, kao to su popravke damija i esmi, to prije poduzme njihovo izvrenje uz znanje erijatskog suda i lokalnog stanovnitva. Takoer se nalae da se protiv onih koji to odlau poduzmu kaznene i disciplinske mjere.69 Vasijjetname se nisu registrirale u sidilima. Jedini primjerak registriranja vasijjeta u sidil koji sam pronala nakon pregledanja svih sidila sarajevskog suda jeste opirni vasijjet koji se odnosio na tedhiz i tekfin, sadake, kefarete i iskat-i salat datiran 1228/1813. godine serdengetije hadi aban-zade Fejzullah-age, sina hadi Muharrema iz mahale Jahja-paa u Sarajevu.70 Godina 1833-34., 1837. i 1838. evidentna je i praksa sastavljanja obraunskih /muhasebe-deftera u kojem su pregledane potvrde i trokovi vezani za vasijjete treine imetka koji su se odnosili na bedel-i had, iskat-i salat i kefaret, a koji su pregledani od strane erijatskog suda te uz znanje i na traenje vasije. U takvim defterima registriran je dio izdvojen iz treine imetka oporuitelja i namijenjen za razne dobroinstvene svrhe, priznanice kojim je vasi-muhtar pravdao razne utroke te pojedinani i precizni spiskovi trokova koji su se odnosili za oporuene stavke vezane za opremanje mejjita i razne iskate.71 Praksa sastavljanja muhasebe-deftera koja je sadravala podatke o realizaciji vakifove oporuke namijenjene za ope hajrate, kao to su popravke damija, kaldrma i esmi, bila je uobiajena.72 Na ovaj nain sainjeni defteri bili su potvrda o izvrenju vasijjeta umrlog. Registriranje kontrolnih obraunskih deftera sastavljenih u vezi sa utrokom oporuene treine imetka oporuitelja inicirao je vasi-muhtar koji je
69 70 71 GHB. Sd-76, str. 106. GHB. Sd 55, str. 105-106. GHB. Sd-75, str. 139: Obraunski defter trokova namijenjenih za dobroinstvene svrhe i tedhiz i tekn, razne kefarete, iskat-i salat i brojne sadake realiziran po osnovi vasijjetname Neretljaka hadi Mehmeda, sina hadi Mustafe, iji je vasi-muhtar bio Potogija hadi Ahmed-efendija, a naziri Sahanija Mulla Ahmed , Bakirdija hadi Salih i Mulla Muhammed. GHB, sd 75: str. 76, 89, 139; sd 76: str. 229, 241, 244; sd-73, str. 117.

72

- 64 -

pri tom registrirao te uzimao i nagradu za sebe i nazira koja mu je oporukom bila odreivana. O vasijjetnami kao duhovnoj oporuci Oporuka/vasijjet se, kao to je reeno, ne mora odnositi samo na oporuku nasljednicima ili na oporuivanje vezano za nain koritenja materijalnih zadubina. To je samo jedan vid upotrebe termina vasijjet. Vasijjet se, meutim, esto odnosi na duhovne i moralne poruke koje oporuitelj eli prenijeti u nasljee drugima kao svoje saznanje i ivotno iskustvo u vezi sa onim to predstavlja mjerodavno i bitno znanje, uope. To su duhovne vasijjetname koje su se drale svetim i osiguravale produetak obaveza i obiaja. Takva je Kitb al-Wiyya od Ebu Hanife,73 Birgivijina Vasijjetnama/ Ilmihl,74 i u novije vrijeme Homeinijeva Vasijjetnama, zapovijedi u vidu oporuke/vasijjet hode Abdulhalika Gudduvanije na perzijskom jeziku75 i slino. Takoer su sauvane i ubiljeene u brojnim medmuama rukopisa vasijjetname Poslanika upuene hazreti Fatimi, vasijjetnama Poslanika upuena Aliji ibn Ebi Talibu, vasijjetnama Poslanika upuena Ebu Hurejreu, potom vasijjetnama imama Ebu Hanife upuena Ebu Jusufu, Vasijjetnama Poslanika upuena Ibn Abbasu i druge.76 Razne vasijjetname znali su sastavljati neki ejhovi pokuavajui da svojim vasijjetnamama priskrbe atribut svetosti, npr. kroz prie o Poslaniku, koji im se, po njihovom navoenju, na san pojavio. Primjer takve vasijjetname je prepis tzv. Pejgamberske vasijjetname koja se prenosi posredstvom turbedara ejh Ahmeda kao navodni govor Poslanika, koji se ejhu pojavio na san ukazavi se s njegove desne strane jedne dumanske veeri te ga izvijestio da je na ahiret sa ovog svijeta od njegovog neposlunog ummeta izmeu dvije dume dolo sedamdeset hiljada osoba od kojih su samo dvije dole sa imanom.77 Naravno, vasij73 74 75 76 77 Ebu Hanife, Kitabu l-vasiyyeh, prevod M. Omerdi, Islamska misao, god. II, str. 1213; Bergivija, Vasiyyetname ili Risale-i Birgivi poznata kao Birgivijin Ilmihal; I. Kasumovi: Bergivija na bosanskom jeziku, Islamska misao, god. XII, 1991. str. 22-28. GHB, A-3383/TO. K. Dobraa, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa I i II, Sarajevo, 1963. i 1979. A-4565/TO; T-562: Ovakva tzv. Pejgamberska vasijjetnama se, oigledno, prepisivala bilo pojedinano bilo u sastavu rukopisa. Vid. Vasiyyetname-i turbedari eyh Ahmed

- 65 -

jetname poput ove vie su imale karakter manipuliranja neukim masama i izgradnje vlastitog autoriteta negoli karakter prenoenja istinitog saznanja i znanja. Smisao sastavljanja vasijjetnama Zrelost u razumijevanju smisla uspostavljanja vakufa i sastavljanju vakufnama u 15. i 16. stoljeu na naim prostorima bila je svojstvena, prije svega, osmanskim visokim dravnim vojnim slubenicima koji su iz raznih pobuda, pa i misionarskih i altruistikih, sastavljali vakufname i vasijjetname. To je vrijeme krupnih vakifa i krupnih vakufa. Pokazatelj ubrzanog irenja islamskog svjetonazora na iroke gradske slojeve jeste, potom, i zasnivanje brojnih sitnih vakufa, a kasnije i vrlo rairena praksa sastavljanja vasijjetnama vezanih, u najveem broju, za oporuke oko postupanja sa umiruim i oko ukopa. Veoma rairena elja da se sastavljaju vasijjetname koje je trebalo da predstavljaju vid kefareta jeste oigledan pokazatelj i stanja svijesti i saznanja odreenih krugova a predstavlja, u osnovi, izraz duboke pobonosti i straha pred odgovornou na Sudnjem danu. Uz to, in sastavljanja vasijjetname je vidljivi i vanjski izraz tevbe i istigfara78 oporuitelja svjesnog bliskosti smrti. S te strane tekstovi osmanskih vasijjetnama nose vanu duhovnu poruku i pouku te imaju i edukativan znaaj za sve njene itatelje, a posebno za oporuiteljeve nasljednike. Koliko ima smisla sastavljanje vasijjetnama na osmanskom ili na bosanskom, a sastavljenih po osmanskom uzoru vasijjetname, koje se odnose prije svega na pitanje iskupa za neredovno izvravanje vjerskih obaveza pitanje je na koje treba da odgovaraju teolozi. U tom smislu Mehmed Handi je u novije vrijeme u jednom posebnom radu obrazlagao pitanje iskat-i salata i pojam devra, termina koji se pojavljuju u navedenim vasijjetnamama razumijevajui to pitanje, kao to se vidi iz njegovog teksta, prije svega na osnovu Birgivije.79 Pitanjem iskata i devra, koji su obavezan dio
koja se navodi kao Terceme-i Vasiyyetname (prevod s arapskog na turski): Dokument pod navedenim brojem je pronaen u Aziziji damiji sa jo nekoliko dokumenata koji su pripadali uivaocu zeameta u selu Ostroac, nahija Valjevo. Dokument je poklonio 2002. godine Osman Kavazovi, imam u damiji Aziziji u Brezovom Polju. Pokajanja i traenja oprosta. Mehmed Handi: O iskat-i salatu i devru, El-Hidaje, god. VI, broj 51, str. 109-116; U rukopisu T-2584 iz godine 1119/1707. na prvom listu meu razliitim

78 79

- 66 -

osmanskih vasijjetnama vezanih za stanje umirueg i mejjita, bavio se i na autor Mustafa Pruak piui godine 1152/1739. Risalu, odnosno raspravu o posjeivanju grobova.80 Interesantno je napomenuti da je u navedenoj kratkoj Risali autor temeljito i argumentovano obrazlagao spomenuta pitanja citirajui ak preko sedamdeset raznih fikhskih djela od razliitih autora. Nain na koji su sastavljane i prakticirane vasijjetname svjedoi o visokom nivou ope civiliziranosti i o zrelosti samog oporuitelja koji je dostigao do saznanja o smislu istinske realnosti. Koncept ivota koji je okrenut na pripremu za susret sa onostranim svijetom razvijao se na literaturi koja je promicala islamski svjetonazor, a koja je pojednostavljeno razraena u djelima brojnih osmanskih autora. Meu njima je i djelo Birgivije. U mnogim vasijjetnamama se navodi da su upravo sastavljene na osnovu uputa Birgivijinog vjeronaunog djela Vasijjetnama ili Birgivijin Ilmihal/Vasiyyetname ili Risale-i Birgivi ili Ilmihal Bergivi, dakle djela koja daju praktine naputke ka realizaciji navedenog koncepta.81 Praksa sastavljanja vasijjetnama bila je posebno rairena u krugovima koji su inili gradski srednjestojei sloj u 18. i 19. stoljeu. O navedenome svjedoe brojne sauvane vasijjetname bilo u originalu bilo u prijepisima.82
biljekama navedena je i sljedea biljeka koja se odnosi na iskat: Za jedan vakat (namaski) iskat-i salat je 520 dirhema penice, za est vakata za dnevne i none namaze iznosi 3120 dirhema penice. Jednomjeseni iskat-i salat je 93600 dirhema penice. Jednogodinji iskat-i salat je 1123200 dirhema penice. Raunajui u okama: jedan iznos jednodnevne penice u okama 7, u dirhemima 32; Za jedan mjesec oka penice 234; za jednu godinu za iskat-i namaz oka penice 2808. (Biljeka je napisana naknadno, ali nije datirano kada). Azra Kadi, Rasprava o posjeivanju grobova od Mustafe Pruaka, Islamska misao, god. XII (1990), br. 136, str. 20-30. GHB, T-2241. Pojedinani dokumenti originala vasijjetnama registriranih u GHB su sljedei: A-922/TO, A-956, A-1252, A-1253, A-1270, A-1272, A-1306, A-2206, A-2459, A-2637, A-2659, A-2660, A-2661, A-2662, A-2663, A-2664, A-2665, A-2667, A-2669, A-2688, A-2717, A-2814, A-2985, A-3094, A-3147, A-3172, A-3173, A-3174, A-3175, A-3176, A-3177, A-3225, A-3270, A-3363, A-3383, A-3455, A3456, A-3473, A-3574, A-3575, A-3576, 3577, A-3583, A-3610/TO-14, A-3610/ TO-21, A-3610/TO-31, A-3611/TO-8, A-3612/TO-6, A-3616, A-3681/TO-1, A-3681/TO-2, A-3681/TO-12, A-3681/TO-14, A-3681/TO-17, A-3688/TO30, A-3711, A-3712, A-3730, A-3745, A-3803, A-3804, A-3805, A-3806, A-3807, A-3819, A-3820, A-3824, A-3828, A-3831, A-3834, A-3835, A-3841, A-3999,

80 81 82

- 67 -

Naravno, treba ponovo napraviti razliku izmeu oporuke koja se odnosi na oporuivanje nasljedniku ili vakufu od detaljno razraenih vasijjeta koji se prvenstveno odnose samo na stanje umirueg i umrlog, odnosno na postupanje sa umiruim i umrlim, a koji su bili raireni u devetnaestom i prvoj polovini dvadesetog stoljea te koji su iskazivani u karakteristinim vasijjetnamama na osmanskom jeziku.83 Praksa uestalog nastajanja vakufnama koje su uspostavljale male vakufe i praksa nastajanja vasijjetnama vezanih za stanje umirueg i mejjita evidentna je u vrijeme kad se vie ne moe govoriti o ubrzanom ekonomskom razvoju, pa i kulturnom uzdizanju, kakvo je bilo esnaesto i sedamnaesto stoljee. Osmanaesto i devetnaesto stoljee je vrijeme u kom se samo vodila briga da se odre postojei stari vakufi i odri postojei nivo razvoja. U odravanje ranije zasnovanih velikih vakufa, potom, ukljuivani su brojni mali vakufi zasnovani u tom vremenu. Pored vasijjetnama i registracija vasijjeta vezanih za opremanje umrlog u ostavinskim defterima u sidilima izdavan je od erijatskog suda i potpisivan od nadlenog kadije jo jedan dokument vezan za vasijjete. Takav dokument se sastavljao ukoliko se vasijjet odnosio na podjelu oporuiteljeve imovine nasljednicima, ili za dobrotvorne svrhe, i sadravao je popis imovine oporuitelja i navoenje lica kojima se, po oporuiteljevu vasijjetu, imaju dodijeliti oporueni dijelovi. Za razliku od vasijjetname ovaj defter se, kao i registracija vasijjeta u ostavinskim defterima, sastavljao nakon oporuiteljeve smrti. U defteru se navodilo samo ime i mjesto stanovanja umrlog oporuitelja, datum sastavljanja deftera te precizno odreeni dijelovi koje je vasijjetom ostavio i imena lica kojima je ono to je ostavljeno
A-4043, A-4044, A-4045, A-4046, A-4050, A-4110, A-4117, A-4143, A-4144, A4156, A-4157, A-3730(4162), A-4287, A-4317, A-4494, A-4517, A-4521, A-4522, A-4523, A-4527, A-4528, A-4536, A-4565, A-4573, A-4610, A-4611, A-4612, A-4613, A-4614, A-4615, A-4616, A-4617/TO (Sve gore navedene vasijetname su i pod oznakom TO). Pored pojedinanih navedenih vasijjetnama u sidilima vakufnama I, II, III registrirani su prepisi pedesetak vasijjetnama. Vasijjetname na bosanskom vode se pod brojevima: A-691/B, A-302/B-1, A-302/B-2. Vasijjetname sauvane u Arhivu grada Sarajeva: P-186, br. 1, P-186, P-209, P-238, P-257, P-284, vasijjetnama Gigovia (bez broja), P-314. U Regionalnom istorijskom arhivu Tuzla nalaze se originali etiri vasijjetname iz 1891., 1889. i 1918. godine. (Vid. N. Hodi, Regionalni istorijski arhiv Tuzla, zbirka 1578-1936, Tuzla, 1990., 17). O vasijjetu i njegovoj opravdanosti se raspravljalo u brojnim khskim djelima: Vid. Wiqaya; Knjiga prevedena u stihovima: 233. list: Kitab al-Way, T-2120.

83

- 68 -

vasijjetom namijenjeno. Defter je imao obavezan peat i potpis nadlenog kadije84 to znai da je bio sastavljan i ovjeravan pred erijatskim sudom. Potom je uruivan radi izvrenja u ruke izvritelja oporuke/vasije koji je posjedovao za to erijatski, odnosno zakonski dokaz/huddet. O vasijjetnamama nakon perioda osmanske uprave Desetljeima nakon prestanka osmanske vladavine sauvala se praksa istovjetnog sastavljanja vasijjetnama na osmanskom po ranije uspostavljenim obrascima. Ta praksa se moe pratiti na osnovu uvida u sauvane dokumente u Gazi Husrev-begovoj biblioteci do etrdesetih godina dvadesetog stoljea. U navedenom periodu, meutim, pojavljuju se i brojni tampani obrasci vasijjetnama koje je izdavala Islamska dionika tamparija u Sarajevu.85 Za razliku od Handieve i Merhametove vasijjetname, ove prve tampane vasijjetname, sastavljene na bosanskom jeziku, a napisane arapskim pismom, sauvale su dugi misaoni traktat o vjeri i svrsi ivota svojstven osmanskim vasijjetnamama, meutim, nisu sauvale njihovu formu, estetsku dotjeranost niti kaligrafski rukopisni ispis. Godine 1353/1934. Mehmed Handi je sastavio vasijjetnamu naslovljenu kao Vasijjetnama (oporuka) i prilagoenu novom vremenu u vidu sveske velikog formata iji je obrazac naruilo i izdalo drutvo Merhamet86 s namjerom da podstakne oporuitelje da se sjete u svojim oporukama ovog dobrotvornog drutva koje pomae sirotinju novanim potporama, hranom, odijelom i na druge naine, koje sabire zekat i dostavlja ga najpotrebnijoj sirotinji, koje odijeva siromanu muslimansku djecu, koje prima oporuke i s njima raspolae onako kako eli onaj koji oporuuje, koje na svakom koraku gleda da u pomo priskoi muslimanskoj sirotinji. Vasijjetnama je bila napisana na bosanskom jeziku i imala je novu i originalnu formu u odnosu na klasinu osmansku vasijjetnamu. Imala je kratku invokaciju na arapskom sa kaligrafskim ispisom bismile, hamdele i salavata. Potom je slijedila ekspozicija na bosanskom naslovljena sa Najvanije upute u vasijjet ili oporuku u kojoj je u sedam taaka objanjena potreba ostavljanja vasijjeta, s tim da ne prelazi treinu ostaviteljeve imovine. Potom je navedeno da je haram
84 85 86 GHB, A-4451/TO-1. GHB, A-3745/TO, A-3804/TO. GHB, A-691/B.

- 69 -

oporuivanje s namjerom da nasljednici budu oteeni, doneseno je upozorenje da se u korist jednog nasljednika ne moe oporuiti neto ukoliko ostali nasljednici ne priznaju i odobre, objanjen je pojam Boijih i ljudskih dugova, objanjena je potreba da se oprema i ukop mrtvaca obave na umjeren nain i bez rasipanja, ali i bez krtarenja, iz ostaviteljeve ostavtine, a posebno je u sedmoj taki ove upute navedeno da je ovjek za ivota duan da pomae sirotinji te da je lijepo da oporui neto u dobrotvorne svrhe i iza smrti. Dispozicija koja predstavlja predmet i potvrdu vasijjeta napravljena je u vidu tabela sa po dvanaest stavki koje su naslovljene na sljedei nain: Ljudski dugovi, gdje se u vidu spiska moglo navesti kome se duguje, iznos duga te staviti i primjedba u vezi sa navedenom stavkom; Boiji dugovi, gdje se navodi rubrika Zato je dug i obrazlae po rednim brojevima: za had koji sam bio duan obaviti, a nijesam ga obavio, za post koji nijesam ispostio, za zekat koji nijesam dao, za namaze koje nijesam obavio kefaret za hotimini prekraj posta, kefaret za prekraj zakletve (yemin), za kurbane koje nijesam klao, za sadekai- fitr koji nijesam dao. 87 Potom slijedi stranica sa tabelama naslovljena sa Mrtvaka oprema i ukop (tedhiz i tekfin) koja je sadravala rubrike zato se navedeni dio oporuenog novca troi: efini, miris, safun i ostalo, tabut, teneir, kopanje mezara, nasloni, oha, onome koji oprema, njegovim pomagaima, za niane, sadaka siromasima, imamu, mujezinu, pojedinani iznosi troka za navedene svrhe te rubrika za navoenje primjedbi. Potom slijedi posebna stranica naslovljena U dobrotvorne svrhe sa rubrikama: sadaka siromasima, za kurban, za damiju, za Merhamet.88 Posebna prazna stranica naslovljena je sa Ostale oporuke, to odgovara zejlovima, tj. dodacima u osmanskim vasijjetnamama, a na posljednjoj stranici ubiljeene su rubrike: Za vasi-muhtara odreujem Za vasi-nazira odreujem Hedija vasi-muhtaru, hedija vasinaziru, cjelokupan iznos oporuke, potpis svjedoka,89 vlastoruni potpis i na kraju prostor za ovjerovljenje erijatskog suda.
87 U rubrici Primjedbe stoji: Za post za svaki dan po jednu dju (dja - iskup, otkupnina, koliina otkupnine u novcu ili naravi koja se daje za sadaka-i tr), za namaze za svaki namaz po jednu dju (uz opasku da je to samo miljenje nekih fakiha), za kefaret posta ezdeset dji za jedan dan, za kefaret zakletve deset dji za prekraj jedne zakletve. U napomeni u rubrici primjedbi stoji da li se svake godine kolje kurban ili samo odreen broj godina, kao to stoji i napomena da se navede ime damije. Predvieni su potpisi do sedam svjedoka.

88 89

- 70 -

Za razliku od ranijih osmanskih vasijjetnama tekst novog obrasca vasijjetname je bio ematiziran i pragmatino sastavljen, nije dozvoljavao due vjerske traktate, a svaka oporuiteljeva posebna elja kratko se iskazivala u formi obrasca. Dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljea umjesto registriranja vakufnama i vasijjetnama sve se vie javljaju krai zapisnici sa konkretnim podacima o registraciji vakufljenja te na osnovu toga se ispunjava vasijjet. Ti su zapisnici lieni nekadanjeg ceremonijlnog teksta koji je bio karakteristika tradicionalnih osmanskih vakufnama i vasijjetnama, a to je znaajno doprinosilo razvoju i irenju specifinog islamskog svjetonazora i razumijevanja svrhe ivota te ukazivalo na odnos prema smrti. Tako su ti zapisnici svedeni na nivo obinog formulara, te izgledaju sasvim stilizirani u poreenju sa originalnim pisanim osmanskim vasijjetnamama, sadrinski i vizuelno dotjeranim i kaligrafski ispisanim, ije primjerke sreemo u 18. i 19. stoljeu. Zapisnik je sastavljan simplificirano i u vidu kratke izjave, sa spiskom prisutnih potpisanih, predmetom vakufljenja te navoenjem uvjeta. Iza toga je slijedila izjava o prihvatanju vakufa, i potpisi. Vakuf je zasnivan i darovnim ugovorima jednostavno sastavljenim u vidu izjave, a darodavac i daroprimac te sudija su se potpisivali ispod takvog ugovora. Posljednja vasijjetnama na osmanskom vezana samo za ukop i opremanje sauvana u fondu Gazi Husrev-begove biblioteke jeste vasijjetnama ili koncept vasijjetname Vejsil-age Pore, sina Mustafe, roenog 1289/1873. godine, koji je oporuio za opremanje 3000 dinara 1350/1931. godine.90 Spomenuta vasijjetnama, iako je napisana na osmanskom, u poreenju sa tradicionalnim osmanskim vasijjetnamama ne ostavlja nikakav dojam, stoga to ima potpuno reduciran sadraj koji je sveden samo na podatke iz nekadanjih mufredat-deftera (deftera pojedinanih stavki) koji su se nalazili u sastavu osmanskih vasijjetnama, te stoga to nije bila estetski uobliena na nekadanji tradicionalni nain.91 Tradicionalne osmanske vasijjetname su se, kako po jaini poruka tako i po estetskom vidu, snano doimale onog ko ih vidi i proita, a to i jeste bio njihov smisao. Uvoenjem u novom vremenu stiliziranih dokumenata u vidu zapisnika i darodavnih ugovora i bez sastavljanja literarnog oblika klasine osmanske vakufname i vasijjetname gubila se duhovna dimenzija samog ina vakufljenja i vasijjeta,
90 91 GHB, A-3835/TO. Pored ove vasijjetname sauvana je Dravnom arhivu tzv. Graanika vasijjetnama iz 1936. godine: v. M. Hasani, n.d.

- 71 -

a u dokumentima ove vrste ostale su samo suhoparne izjave u kojim nije bilo nita od nekadanje ceremonijalnosti sveanog ina.92 Pitanje odreene forme osmanskih vasijjetnama bilo je pitanje koje osigurava sveani in iskazivanja posljednje volje oporuitelja.93 Poto vasijjetname na osmanskom predstavljaju svojevrsne pisane spomenike, smatramo znaajnim da se donesu u prijevodu barem dvije karakteristine vasijjetname.94

92 93

94

Vid. GHB, Sidil vakufnama III. Vasijjetname vezane, prije svega, za ukop i opremanje mejjita biljeile su se, uglavnom, na dvolisnici od debelog papira, najee dimenzija 62x46 cm, za razliku od vakufnama koje su se biljeile u vidu dugog svitka ili u obliku knjige. Ispisivane su kaligrafski, crnom tintom u kombinaciji sa crvenom tintom, sa hadisima, ajetima, imenima oporuitelja, vasi-muhtara, nazira, sa poetnim rijeima amma bad, ve dahi, imdi, Allahumma, Bismillah, ve dahi vasiyyetim te sa telkinom na poetku znaajnih uvodnih reenica. Bilo bi znaajno sainiti detaljne prijevode svih pojedinanih sauvanih vasijjetnama koje predstavljaju obrasce za sastavljanje oporuka.

- 72 -

Prevodi: Prilog 1 Primjer prevoda vasijjetname datirane 1197/1782. godine Dervi Mustafa-bega, sina Ismail-bega Dennetia iz mahale Jagdi-zade, vezane za postupanje sa umiruim i mejjitom proirene dodatkom/zeyl o davanju manje koliine novca pod interes:95

95

A-1272/TO.

- 73 -

Utjeem se Allahu od prokletog ejtana U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog Hvala Allahu Koji nam je pomogao i uputio nas na ove vasijjete prije nego to postanemo stanovnici kabura. I neka je spas i selam na naeg Sejjida Muhammeda, koji je zabranio svom ummetu novotarije/bidat i oholost. I Uzvieni Allah nas je opskrbio lijepim uvjerenjem i lijepim krajem i spominjanjem smrti i kabura. A potom: Poto nam stie u asnom hadisu: Ko umre sa vasijjetom, umro je na Putu i sunnetu i umro je u bogobojaznosti i ehadetu/osvjedoenju Istine, i umro je, a da mu je oproteno. I u drugom hadisu: Onaj ko umre bez vasijjeta nee mu se dozvoliti da govori u Berzehu, umrli e govoriti a on e utjeti. Osim ovog, dospjelo je (do nas) mnogo asnih hadisa i uzvienih vijesti iz istinskog izvora (izvora Istine). Na osnovu toga to je vasijjet nuan, moda i vadib i hajirli djelo, imalac ovog vasijjeta, onaj koji eli spas od bolnog azaba i koji trai oprost Milostivog Gospodara, Dervi Mustafa-beg, sin Ismail-bega, stanovnika mahale Jagdizade u gradu Bosna da bi spasio duu96 vasijeti sljedee: U asnoj Risali Birgivije Muhammedefendije, nek je na njeg rahmet Uzvienog Allaha, koji je krema sve uleme, na kojeg se oslanja vjerska ulema koja je svjetlo za ovaj svijet/alem, te kako se na nain sunneta objanjava u djelu Dila-i kulub, kada napiemo vasijjetnamu, bilo vezano za mejjita bilo vezano za ukop, kada krenemo iz svijeta prolaznosti u svijet vjenosti, kada se tog dana prisjetimo (kad nam doe sjeanje na put istine, prim. prev.) prije nego to nas posjeti melek smrti, kada na jezik postane nemoan da govori sa rodbinom i prijateljima, kada se izmijeni slika moje ljepote, prvo o emu e polagati raun rob (Boiji) na dan Kijameta jeste pet namaza. Nakon to sam saznao da u biti pitan za poetak namaza, prema asnom hadisu, naredio sam mom vasi-muhtaru da se potrudi (da izvri) iskat-fidju za post i zekat i kurban, vitre i zakletve te iskat ostalih obaveza i prava robova (Boijih) i uvasijetio sam za svako od tog odreenu koliinu iz mog najboljeg imetka, te da se vasijjet proita u prisustvu prijatelja, da se posvjedoi njegov sadraj i izvri (navedeno kako slijedi):
96 U prepisima vasijjetnama, kao uostalom i u prepisima drugih djela, este su greke to veoma oteava prevoenje. U navedenoj reenici stoji nakdi can ile umjesto nakzi can ile, umjesto magret-i Rabbi rahime talib stoji talit, a umjesto wa necat azabi elime ragib olan stoji wa necat azabi elime olan.

- 74 -

U trenutku smrti (kad budem umro) neka ne putaju (meni) enu i sina, neka se ne uznemiravaju, neka odmah dou dobra braa koja ine ehl-i sunnet vel demaat, neka se srcem obrate i neka trae za ovog siromaha selamet i spas od ejtanskog erra/zla uei dovu: I takoer nek ue pored mene Kelime-i ehadet: Ali ne dosaujte i ne predlaite govorei: Reci. I takoer, kada mi se bolest pojaa nek se kod mene nae nekoliko dobrih alima, neka me prema Kibli okrenu, neka me poloe na desnu stranu i neka ue Jasin-i erif. U erijatu Islama spominje se da spada u sunnet uenje Jasina kod umirueg i u prisutnosti dobrih ljudi, jer dospjelo je (do nas) da kad god je musliman bolestan kod njeg se ui Jasin dok je u estini (opijenosti) od smrti, ne uzima melek smrti njegovu duu sve dok ne doe Ridvan, uvar Denneta sa jednim dennetskim piem i obraduje ga njim dok je on na svojoj postelji. I melek smrti uzima njegovu duu dok je on itav. Kad mi dua bude uzeta, nakon to mi zatvore oi i poveu bradu neka moj vasi-muhtar pozajmi 100 groa od neke osobe sa halal-zaradom i neka potom nae neka etiri siromaha. Neka sa njima sjede na neko pusto mjesto i neka devr uine (obrnu) tih sto groa na erijatski nain. Dan mog roenja je 1159/1746. godina. Kad god bio datum moje smrti neka odbiju 12 godina na moje djetinjstvo, a to preostane nek potpuno devr uine.97 Nek obrnu nekoliko devrova koji e biti dovoljni za iskat namaza i zekata, za fidje posta i nekoliko devrova za kurban, vitr i zakletve, nekoliko devrova za prava Boijih robova, nekoliko devrova za prljavu zaradu, nekoliko devrova za pokvarenu trgovinu i ostale moje dunosti. Poslije toga,
97 Koristei se Birgivijinim navodima iz Vasijjetname i Handi je pojasnio pojam devra i njegove opravdanosti navodei pri tom da je najstariji spomen devra naao u djelu Al-ula od hir ibn Amad ibn Abdurrid al-Bur (umro 542. godine). to se tie devra, on je ustvrdio da je po njegovom miljenju to vrsta hile-i eriyye kojim se eli formalno udovoljiti otkupu od dunosti. (Mislim da saznanje i odluku o potrebi iskupljivanja kroz vasijjet na gore navedeni nain ne treba proglaavati nikakvim pokuajem prijevare i formalnou te time onemoguavati grjenima nadu u oprost. Jasno je da e na krajnjem sudu Vaga dobrih i loih djela i postupaka pravedno i precizno oitati presudu. I sam in sastavljanja vasijjetname biti e prosuen prema nijjetu. Pokuaj iskupljivanja, ovisno o namjeri i iskrenosti pokajanja i stepenu saznanja oporuitelja te njegovim mogunostima, predstavlja simbolian in i moe biti izraz iskrenog aljenja i kajanja te bogobojaznosti. Takoer je izraz i potrebe da se informacija o vlastitom priznanju grijeenja i pokajanju te javljanju elje za iskupom, ostavi nasljednicima kao vid opomene.)

- 75 -

kod kog god taj novac ostane nek za njeg predstavlja milost (dobroinstvo), nek po dobrom izboru poklone mom vasi-muhtaru. A moj vasi-muhtar, takoer, nek izvadi petnaest groa i neka da onim koji su inili devr, a sevap od toga nek poklone za duu ovog jadnika. Neka se od preostalih devedeset groa trideset groa nanijeti za kefaret posta i podijeli sirotinji i nek se za prava Boijih robova podijeli petnaest groa, a sevap nek se pokloni za duu ovog jadnika. Poslije toga nek dva siromaha iskopaju moj kabur, neka bude dubok prema mojoj veliini, a nek bude irok u polovini toga. Nakon to se potpuno iskopa nek im se da est groa. I takoer sam odredio dvadeset groa za efine sa zemzemom, penbe,98 kamfor i ud. Neka efine naprave prema sunnetu, nakon to ih postave, neka ih nakade. Poslije toga nek obave moje gasuljenje. Nije dozvoljeno da se prije gasuljenja ui Kuran, meutim poto je dozvoljeno da se ini zikir Allaha, neka moj vasi-muhtar nae deset siromanih dobrih osoba i neka u osami/halvet proue sedamdeset hiljada tevhida, neka mole za sevap za moju duu. Neka njima, takoer, svakom pojedinano daju po esnaest para. I kada se moje gasuljenje obavi, neka daju etiri arina ohe, takoer, nekom dobrom alimu. I neka daju onome ko na me poljeva vodu dva groa, i takoer, ko donosi vodu i onome ko puni, svakome po jedan i po gro. I ponovo neka daju sedam groa za teneir i tabut sa tahtama sa strane. I neka me prema sunnetu zamotaju i neka paze nek ne bude utrostruavanja. Neka dodaju kamfor u vodu koja se posljednja lijeva. I neka budu zauzeti time da za vrijeme gasuljenja govore Nakon gasuljenja neka jedan od mojih ahbaba na mom elu napravi tri linije i napie bismilu asnu i dva ehadeta. A na moja prsa nek stave ahdnamu.99 I takoer nek stave ahdnamu u moj kabur naspram mog lica. Nada je da e Denabi100 Gospodar, koji oprata iz Svoje plemenite milosti ovo lice oistiti od crnih zloinakih grijeha i oprostiti svom robu. Da e njegov kabur uiniti jednom dennetskom baom/rewda. Poslije toga nek me zamotaju u efine i neka stave na mjesto sedde i na sramotno mjesto101 kamfor. Poslije toga nek obavijeste prijatelje. Ako po Boijoj odredbi moj smrtni as/edel bude u eher Sarajevu neka mi klanjaju u
Nije mi poznato na ta se ova rije odnosi. Rije pembe u turskom znai ruiast. Ahdnama je specijalan tekst dove na arapskom kojim se upuuje molba za umrlog i koji se stavljao na prsa i naspram lica mejjita prilikom postavljanja mejjita u kabur. 100 Njegova visost. 101 U tekstu nejasno, stoji efrede , vjerovatno je ferd. 98 99

- 76 -

uglu Husrev-begove damije. Kad ponesu denazu nek glasno zikir ne ine. Takoer nek preda mnom ne vode telala i kada me donesu do kabura neka dvije dobre osobe uu u moj kabur i neka ovog jadnika stave u kabur. Neka kau: Poslije toga nek postave tahte sa strane i Poslije toga nek napune moj kabur, neka kau: a neka ga ne uine visokim. Neka na mene saspu jednu testiju vode im me ukopaju. Neka jedan od brae stane pored mog kabura i nek uini: A nek takoer druga osoba uini: . . . . ! I takoer neka oni koji tada budu prisutni kau: Traite oprost za vaeg brata, traite potvrdu od Uzvienog Allaha. I nakon ove reenice neka sjedu i neka proue prvu i zadnju stranu Baqara, al-Kursiyy i Tabraka, sedam puta Ilas asni, Muawiatayn i Ysn i ponovo jedanaest puta asni Ilas i neka kau svojim jezicima: Sevabom od Kurana koji smo prouili molimo da oprosti ovom mejjitu. Nakon to se obavi kefaret za post, zakletvu/yemn, zekat i hakove Boijih robova neka se est groa sadaka uini fukari koja doe na kabur i neka niko ne ostane mahrum. Nakon svega ovog neka se raziu. Nek ostane samo neki dobar alim, nek proe spram mog lica, nek stojei na nogama sa svim srcem kae: Ya Mustafa, sine Afife. Tri puta nek ovako kae. Poslije toga nek proui telkin102 koji je izloen u Birgivijinoj Risali. Neka takoer daju nakon uenja onome ko je klanjao denaze-namaz i ko je uio telkin, tri groa. Poslije toga nek se sadaka da po jedan gro svakog dana fukari do sedmog dana, radi toga da se odbije strahota kabura. I takoer neka uzastopno etrdeset dana od kada sam umro moj vasi-muhtar nae neke dvije dobre osobe da ue na mom kaburu Jasin-i erif, jedna ujutro a jedna navee i neka sevabe poklone za moju duu. Njima takoer nek daju osam groa. I takoer sam odredio za halvu na dan kad umrem est groa. Neka ispeku halvu i neka je prema starom obiaju podijele. I takoer nakon moje smrti do godinu dana neka etiri puta, umjesto da kuhaju hranu, sadaku uine fukari osamdeset
102 ) (! . . ) (!

- 77 -

groa iz mog imetka. I takoer do perioda do jedne godine neka neki dobar alim proui etiri asne hatme i neka sevabe od tog pokloni za moju duu, te nek se njemu, takoer, da osam groa. I takoer moj vasijjet je sljedei: Odredio sam sto groa za mekteb u naoj mahali Jagdi hadi Ahmeda i naredio sam da se da pod interes svake godine (da bude) jedanaest na deset. Od dobiti od toga sam odredio da se da za muallima svake godine deset groa, a odredio sam da nazir za ovaj novac bude sve stanovnitvo mahale. I takoer sam odredio za okolicu kabura i za kamene niane 60 groa. I odredio sam i postavio kao vasi-muhtara naeg omiljenog prijatelja Alibega Moria (Moro-zade) da izvri oporuke koje su napisane i izdiktirane u ovoj sahifi. I naredio sam i oporuio nakon to izvri dunost neka mu se da iz mog imetka dvadeset groa kao naknada za savjete. Ako Boijim emerom on bude preselio prije mene, ili ako ne bude u stanju da izvri oporuke, usljed javljanja nekih drugih smetnji, odredio sam i postavio kao vasi-muhtara mog brata Lutfullaha. Ako njemu, takoer, ne bude sueno odredio sam i postavio mog omiljenog roaka Ali-bega Dennetia kao vasi-muhtara. Ako po Boijem emeru on, takoer, ne bude bio odreen, neka moj vasi-muhtar bude neko od moje rodbine ko je poznat po dobroti i vjeri i kojeg odlikuje emanet i ispravnost/istikamet. Ko god bude, nek uzme kao nagradu za obavezu vasijjeta iz mog imetka dvadeset groa, nakon to obavi dunost. Neka postupa po mojoj vasijjetnami i neka ni u emu ne bude propusta. I neka se uva od novotarija/bidat, od onog to je suprotno erijatu i od tog da se imetak izgubi. Takoer neka svi moji roaci i prijatelji prema ovoj mojoj vasijjetnami budu naziri. Neka paze da ovu moju vasijjetnamu ispune. Zavrila se ova moja iskrena molba. I neka je mir na najbolje stvorenje Muhammeda i na svu njegovu brau/ihvan izmeu poslanika i vjerovjesnika te na njihovu porodicu i sve ashabe. (Sa strane crvenim mastilom ubiljeen je stih:) Za stvaranje sree na ovom svijetu, zar je potrebna oholost/iftir Jer posljednje odijelo su efini a mjesto gdje e se leati mezar.) Spominje se ukupno ono to e se potroiti prema ovoj vasijjetnami: Groa 5 Za iskat-i salat i one koji to ine 5 Onima koji devr ine za zekat i ostale dunosti
- 78 -

30 30 15 15 100 6 20 4 10 2 1,5 1,5 145 7 6 3 7

Za kefaret posta Za kefaret zakletve Za zekat Za hakove Boijih robova Onima koji kopaju kabur efine sa potreptinama: penbe, kamfor, ud Onima koji zikr ine 70000 tevhida prije gasuljenja Za gassala ohe 4,2 arina Za onog ko stavlja vodu Za onog ko dostavlja vodu Za onog ko puni vodu

Za teneir, tabute i daske sa strane Za fukaru koja dolazi na kabur da ne bi bila mahrum Za onog ko klanja denazu i ui telkin Za sadaku fukari radi odbijanja strahota kabura do sedmog dana 8 Onima koji ue asni Jasin etrdeset dana na mom kaburu 6 Za halvu na dan kad budem umro 182 80 Za sadaku fukari, umjesto za kuhanje hrane kad bude godina 100 Za mekteb u mahali Jagdi hadi Ahmeda 60 Za okolicu kabura i kamene niane 20 Za mog vasi-muhtara 442 8 Za one koji ue asnu hatmu kad bude godina 450 Ukupno, samo etiri stotine pedeset groa (Sa strane ovog deftera ubiljeeno je crvenim mastilom:)

Ko ispuni ove moje oporuke, o Allah! Podari mu kao Dennet boravite na dan pozornosti (tj. dolaska sebi)/intibh!
(Ispod je stavljen peat, crvenim mastilom godina 1197/1782. i sljedei tekst:)

- 79 -

Ovo je vasijjet onog ko ima potrebu za milou Monog njegovog Gospodara, Dervia Mustafa-bega, sina Ismail-bega, iz mahale Jagdi hadi Ahmeda, opskrbio ih Allah Uzvieni dobrom i poveao im, u gradu Saraj-Bosna, godine 1197. po Hidri. Onaj kome pripada ast i ugled.

Svjedoci: Denneti Lutfullah-beg, Denneti Fejzullah-beg, Pakra Salih-efendija, Efendi Mulla Ismail, Salihfendi Mulla Ismail, Salihefendi Ago Mulla Sulejman, Muzo Ali-beg, Uzun Hasan-baa, uri-bai Sulejman-aga, Denneti Alibeg, Iskenderovi Ali-baa, Soko hadi Mustafa, Denneti Mustafa-beg, hafiz Mulla Sulejman.

- 80 -

Prilog 2 Primjer prevoda krae, u Bosni veoma rairene i uobiajene vasijjetname datirane 1326/1908. godine Habiba-hanume, keri Mustafa-age Mudedije, a supruge ogolj Muhammed Hamdi-efendije iz mahale Abdul-Halife.103

103 A-3805/TO.

- 81 -

Utjeem se Allahu od prokletog ejtana U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog Hvala Allahu Koji nas je uputio na injenje vasijjeta prije nego to postanemo stanovnici kabura. I nek je spas i selam na naeg sejjida Muhammeda, koji je svom ummetu zabranio novotarije/bidat i oholost. I na njegove ashabe, koji su vodili svoj pravac u svim stanjima i stvarima (pitanjima). A potom: Poto je ovaj niski svijet mjesto bez ostanka i kua prolaznosti, a nepobitan dokaz da e se seliti u kuu vjenosti je plemeniti ajet / Sve je na njoj prolazno, jasan je i nesumnjiv dokaz da e, koliko god da vlasnik due udahne dahova/nefes, popiti smrtno erbe iz edela, rukom napojitelja. Sada: Neophodno je i primjereno svakom vjerniku i vjernici da se opskrbi za ahiretsko putovanje dok je jo u snazi i pri pameti. Naprimjer, o vasijjetu je dolo mnogo asnih poslanikih hadisa, vijesti i (ima) mnogo djela. Izmeu svih je sljedei: Ko umre sa vasijjetom umro je na putu sunneta i umro je u pobonosti i ehadetu, i umro je a da mu je oproteno. A ko umre bez vasijjeta nee mu se dozvoliti da govori u Berzehu, umrli e govoriti, a on e utjeti. Prema onome to se razumije iz navedenih asnih hadisa vasijjet je nuan, moda i vadib hajirli djelo te je na osnovu toga vlasnica ove vasijjetname, stanovnica mahale Abdul- Halife u gradu Saraj-Bosna, ona koja trai oprost plemenitog Gospodara i koja eli spas od bolnog azaba i spas od ejtanskog erra Habiba-hanuma, ki Mustafaage Mudedije, a supruga ogolja Muhammed Hamdi-efendije uvasijetila sljedee: Kada se Boijim emerom (naredbom) ova jadnica i ona koja ima mnogo nedostataka razboli, neka me braa vjernici i ostala bliska rodbina koja doe da me obie, podsjeaju da inim tevbu za sve svoje grijehe i da se halalim sa ljudima, kao to stoji u priznatim knjigama. I takoer neka me podsjeaju da kaem i neka mi uzmu abdest i uvijek me podsjeaju da inim tevbu i istigfar. Neka pored mene ue Jasin-i erif i asne Ihlase i neka izgovaraju Kelime-i ehadet. Kada mi dua bude uzeta neka prema sunnetu oko mene zapale ud i mirise/buhur i neka okade (moju okolinu). Nakon toga sam uvasijetila da se iz mog imetka izdvoji, uz znanje mog vasi-muhtara, pet hiljada groa i nek se to potroi na mjesta koja su ubiljeena u dodatku/zeyl moje vasijjetname, a uz znanje mog vasi-muhtara i mog nazira. Datum mog roenja je 1306/1888. godine.
- 82 -

Kad god bude datum moje smrti neka se odbije devet godina na godine mog djetinjstva, a ostalo to ostane neka se dobro svidi raun i neka se devr uini. I neka se utvrdi i ostalo to je potrebno. Neka moj vasi-muhtar bude spomenuti ogolj Muhammed Hamdi-efendija, a takoer neka moj nazir bude moj brat Mudedi Mehmed-aga. Molba mi je da paze da bude (sve) po asnom erijatu. Neka nam svima Njegova Uzvienost Gospodar/Mevla produi (ivot) i pobrine o nama, amin. U ast onog ko je doao kao milost svjetovima. Sa Tvojom milou, o Najmilostiviji. I takoer moja je molba mom vasi-muhtaru i mom naziru da postupaju u skladu sa asnim erijatom i shodno knjizi da se potroi bilo za opremanje/tedhiz i tekfin bilo za drugo to je odreeno onako kako je navedeno u donjem mufredat-defteru. I neka se u svakom sluaju uvaju od novotarija/bidat. Nadam se da e me (ovo) dovesti do rahmeta Rahmana/Milostivog, tako da mi bude oproteno. Napisano prvog dana mjeseca redepa Mjeseeve godine 1326/1908. Na dolje navedeni nain objanjava se iznos koji e biti potroen prema vasijjetnami za opremanje mejjita/tedhiz i tekfin i ostalo: Onima koji ine devr za iskat-i salat i ostale dunosti; za efine sa zemzemom i ostalo; eni (buli) koja e gasuliti; mahalskom mujezinu koji e donijeti vodu; onome ko posipa vodu; onome ko puni vodu; za tabut, teneire104; naslone sa nosaima; onima koji kopaju kabur; sadaka fukari koja doe na kabur; 3 arina ohe imam-efendiji koji doe na denazu; uenicima koji e nositi denazu; hedija za asnu hatmu prije denaze; onome koji ui suru Mulk na zemlju; naknada za sallu; za odbijanje strahota kabura u toku sedam dana; za posjetu kabura do etrdeset dana; ageta105
104 Drvena podloga na kojoj se pere mrtvac. 105 U Sarajevu, a i na nekim drugim mjestima, bio je obiaj da se kad neko umre dijele tzv. velika i mala ageta. Mala ageta se dijele prvih sedam dana po ukopu umrlog i to

- 83 -

(1 kom) (60) za kefaret posta; ageta (10 kom) (100) za kefaret zakletve; za istinski iskat-i salat; za zekat; za kurban, sadaka-i fitr i zakletve; za prava Boijih robova; za hakove/prava roditelja; iskati za pravo mua; za tevhidebroj 10; za kamene niane sa tarihom; za fukaru koja uva denazu; za mujezina koji dostavlja tekbire denaze; nagrada za mog vasi-muhtara; nagrada za mog nazira; za razliite trokove. Ukupno 5000 groa.106 Godina mog roenja je 1304/1888. Ime moje majke je Seida.

Svjedoci su: moj brat Mudedi-zade Mehmed-aga, drugi moj brat Ibrahim-aga, Saati-zade Hilmi-aga, Henda-zade Asim-aga i drugi.

Kljune rijei: vasijjetnama, forma i kompozicija dokumenta, opis postupanja sa umiruim i mejjitom, tedhiz ve tekfin, Birgivija, duhovna oporuka, smisao sastavljanja vasijjetnama, bosansko-osmanska tradicija.

Vasiyyetname in Osmanl language Summary This work points out, generally, the individuality/specialty of vasiyyetname and gives their diplomatic review. Work is based on the preserved vasiyyetnames (around 150) from the period of 1762-1936. One vasiyyetnama in Osmanl language was specially presented, that one which was often in practice in Bosnia, which dealt with treatment of a dying person or meyyit (dead). In this work it is proven that this vasiyyetnama was origisedam dana po sedam ageta. Vrijednost jednog ageta je iznosila koliko i vrijednost sadaka-i tra. Velika ageta je bilo uobiajeno dijeliti kasnije, nakon eterestine, a dijelilo se od petnaest ageta do blizu stotinu. To moe biti i dja (otkupnina) za grijehe. Fidja se daje za proputene namaze, proputeni post, krivo zaklinjanje i prava Boijih robova. (Vid. biljeka iz arhivalija Fejzullah-efendije Hadibajria) 106 Poto pojedinane stavke nisu ubiljeene po iznosu nego samo po vrsti troka, to spisak navedenih stavki u prevodu nije napisan u vidu deftera.

- 84 -

nated as a model of Birgivijina Vasiyyetnama, or better, from the fragment of mentioned vasijjetname under title: Vasiyyet li muhtedir wa mayyit/ Vasiyyetnama for dying person or meyyit (dead). It is obvious that this form of vasiyyetname was more in practice in Bosnia than those which refer to usual testament. It should be mentioned here that in this work we did not look at vasiyyetname from Sharia or general law107 but from diplomatic literary aspect and from the aspect of its spiritual content. By that, form was given, or rather the way which was used to present vasijjetname on Osmanl language as a document which could be called Osmanl vasiyyetnama or vasiyyetnama on Osmanl language. The work is result of insight review of preserved document of vasijjetname on Osmanl language in the Gazi Husrev-bey library from 18, 19 and the first part of 20 century. It is also based on analysis of inheritance record -defter /kassam or tereke / from sidjil of Sarajevo court. By presenting and analyzing given details we can conclude that, in that time composition of vasiyyetname was widely used in Bosnia. So, this work could remind us, not to forget the practice of writing vasiyyetname, which was mainly used to express will of treatment of dying person and dead one and which is in that sense special in compare with testament /vasiyyetname used to write usual will for successor and endowment (waqf ). After that, some elements of historical developments was given, from which also could be seen widely use of this type of vasiyyetname.

107 In that sense about testament /vasijjetnama in Sharia law and about statement of testator will which cause some legal eects Alija Silajdi discussed in the: Testament u erijatskom pravu, Sarajevo 1941.

- 85 -

- 86 -

Adnan Kadri

DERVI-PAA BAJEZIDAGI I NJEGOVO DJELO ZBDETL-ER U ovom kraem prilogu pokuat emo kroz autobiografsku poeziju Dervi-pae Bajezidagia skrenuti panju na Dervi-pau kao pjesnika i bosanskog beglerbega. Usput emo skrenuti panju na jedno Bajezidagievo djelo zasad nepoznato u bosanskohercegovakoj knjievnoj historiji. Radi se o djelu Zbdetl-Er (rukopis: Topkap Saray Mzesi Ktp. REVAN No. 824), na koje je panju naune javnosti u svom Katalogu skrenuo Karatay, pogreno ga pripisujui Sadedinu, dok je ispravke dala Zehra Toska i pokazala kako se zapravo radi o djelu Dervi-pae Bajezidagia iz Mostara, koji je 1582. godine, u vrijeme pisanja djela, bio sokolar na Dvoru, a petnaestak godina kasnije postao bosanskim beglerbegom.1 I. Pjesnik i bosanski beglerbeg Dervi-paa Bajezidagi u dosadanjoj literaturi ocijenjen je kao pjesnik posebnoga umjetnikog dara, ali i kao vrlo zanimljiva i vana historijska linost u historiji Bosne u osmanskome periodu. Osmanski pisci tezkira i kasniji sintetiki radovi Hammera i Baagia, a potom i Handia i Ergna, daju osnovne podatke o Bajezidagiu kao knjievniku, dok osmanski hroniari, kao to su Mustafa Selaniki, Hasan Beyzade i Peevija, daju osnovne podatke o Bajezidagiu kao bosanskom beglerbegu i njegovim ratovanjima u Maarskoj. Tek kad se na jedno mjesto skupe i obrade dosadanji podaci i dostupni rukopisi Bajezidagievih djela, moda e se bolje moi shvatiti kitnjasto panegiriko pisanje biografa i Bajezidagieva suvremenika Knalzadea o poetskome liku Dervi-pae. Bajezidagi je bio dvorski pjesnik u pravom smislu te rijei. Iako je roen u mostarskoj mahali Podhum, svoje glavno obrazovanje stjee na samom osmanskom dvoru, gdje ga otac Bajezid alje, jo u ranoj mladosti. Vrijeme kad Dervi stie iz Mostara u Carigrad bilo je vrijeme velkog bonjakog vezira Mehmed-pae Sokolovia, a u vrijeme kad je Bajezidagi
1 Zehra Toska, Bir Armaan Zbdetl-Ear u: Prof. dr. Nihad M. etine Armaan, Edebiyat Fakltesi Basmevi, stanbul., 1999., str. od 293-358.

- 87 -

poeo stjecati temeljne vjetine za pisanje poezije i proze, u blizini i na samom Dvoru sreemo i Sokolovievog prijatelja i pjesnika Muhammeda Karamusia Nihadiju iz Sarajeva, poznatog po brojnim tarihima na turbetu, medresama, kiraethani i esmi Mehmed-pae Sokolovia, kao i po tarihu na viegradskoj upriji. Iako i Muhammed Karamusi Nihadija ima nekoliko zanimljivih gazela na perzijskom jeziku u svome Divanu, ipak se glavni utjecaj i poetsko profiliranje mladog pjesnika Bajezidagia vezuje za intelektualni i poetski lik Ahmeda Sudije Bonjaka iz ajnia, poznatog u literaturi po komentarima perzijske tesavufske literature i klasine perzijske poezije. U ovom radu pokuat emo rasvijetliti neke detalje iz Bajezidagieva ivota, izmeu ostaloga, i na osnovu autobiografskih zapisa samog pjesnika. Pisanje o svom dolasku na Dvor Bajezidagi otpoinje u petom poglavlju Muradname: Pjesnik pripovijesti to oduevljenje rasplamsava Papiga /due/ slatkorjeiva to eer2 /Spoznaje/ okolo rasipa (M:152) U stihu gdje sebe poredi sa papigom due, uoava se utjecaj tada ve prilino popularnih mistiko-ljubavnih mesnevija u osmanskoj knjievnosti. Istodobno se uoava nastojanje pjesnika da opie trenutno stanje i poziciju na Dvoru, ali i nain kako je doao do te pozicije:

Ptica epopeje na Dvoru bae Harema Sluga padiaha pravde i velikoduja plemenita Najubogiji od slubenika iz Has-odaje: Dervi - koji iskrenost posjeduje Svoj ivotni put objanjavajui sada Za ovu priliku saeto predoava ... (M:153-155)
2 and slatkoa duevne Spoznaje.

- 88 -

Uvodni dio poglavlja o svojoj sudbini, trenutnoj situaciji i o povodu za pisanje djela odaje vrlo vjeta pjesnika narativne lirike u bonjakoj poeziji na orijentalnim jezicima:

Jo kao dijete bijah, da ne duljim ja U Atmejdanu, na Dvoru, prinova pridola Doba sultana Selima bijae tada Proe puno vremena i svijeta Silno udei za Baom Vjenosti3 i Ugode4 Sultan Selim napusti krunu i prijestolje Tako ispi pehar na Skupu prolaznosti5 Nek grijeh njegov Allah izbrie i oprosti Padiah naega doba, Bog da ga vjeno poivi Visoanstvo padiah Murat, Boija zatita6 na zemlji (M:156-160) Iz stihova se nedvojbeno razaznaje da je Bajezidagi doao na Dvor u vrijeme sultana Selima II (1566-1574). Bajezidagi se na poetku obrazovao u Ibrahim-painom Saraju. Vjerovatno je, pod utjecajem tada ve uvenog komentatora perzijskih klasika Ahmeda Sudije Bonjaka, razvio poseban odnos i sklonost ka lijepoj knjievnosti i mistikim, sufijskim tekstovima. U Bajezidagievo vrijeme, naime, Sudi je ve imao prilino zavren komentar uvodnoga dijela Mesnevije Delaluddina Rumija. Nakon vladavine sultana Selima II (1566-1574), na vlast dolazi Murat III (1574.-1595.). Bajezidagi prelazi u Enderun, unutranjost Dvora, u svitu posebnih carskih sokolara.
3 4 5 6 Huld = naziv za jedan od osam denneta. Nem = naziv za mjesto u raju (dennetu). Bezm-i fena = skup prolaznosti, ovaj svijet, prolazni svijet. Zillullah = Boija sjena, zatita na zemlji, oslovljavanje vladara uglavnom u srednjem vijeku i ranom novovjekovlju.

- 89 -

U stihovima to slijede Bajezidagi daje opis vremena u kojem pie svoje djelo, odnosno daje opis svoje pozicije u vrijeme sultana Murata III:

Sretno se na prijestolje ustolii Prah sa praga njegova poljubie drugi vladari Svijet se nasmijei, rastvori poput rue Grudi pune brige radou se otvorie Da li je udo ako budu veseli i nasmijeeni Ljudi cijelog svijeta, poto su elju svoju ostvarili itav svijet se ispuni svjetlom pravde Tmica nepravde i zuluma nestade Skupina islamska obradovana bijae Ponieni i ojaeni bijahu bezvjernici, posve (M:161-165) U nastavku Bajezidagieve poeme slijedi panegiriki opis djela sultana Murata III. Nakon toga, opet se vraa na opis nekih dogaaja iz vlastitog ivota:

U tom Dvoru puno sam boravio godina I danju i nou neprestano bih pisao i itao ja Tada, iz dana u dan ba poput polumjeseca Stalno bih se trudio da dosegnem do savrenstva Od moga Uitelja korist stie meni7 Nek se na svijeta oba ostvari ono to eli!
7 Vjerovatno se radi o aluziji na uitelja Ahmeda Sudiju iz ajnia.

- 90 -

Znanou on uresi moje bie Nek Bog na oba svijeta njime zadovoljan bude! (M:173-176) Bajezidagi daje vrlo zanimljive stihove o svojoj poetskoj naravi, odnosno o tome kakvu poetsku inspiraciju treba razvijati pjesnik u okviru ope islamske duhovne tradicije: Dok je priroda pjesnika s vremena na vrijeme negdje jadna udjela Ja bih se bavio izuavanjem i podraavanjem pjesama Kad bi prefinjeni govor i u metrovima Moja priroda zapazila, odmah bi se ludo zaljubljivala Od udnje za njim dua bi prosvijetljena bila Od uitka u njemu poput vode narav bi pjesnika nadolazila Zahvala beskrajna Stvoritelju Kojeg se za razloge ne pita to mi prirodu, poetsku, odmjerenu dariva Narav poetska odmjerena - blagodet je asna Razboritost blistava, srea je prava... (M:177-181) Dervi-paa nastavlja opisivati svoje napredovanje na Dvoru: 8 Da ne duljim, ostadoh tu, tada, nekoliko godina Posao mi bijae neprestano postizanje savrenstva
8 Usp. Quran, al-Far, LXXXIX:8. (.)

- 91 -

Konano, odatle se odselih U Harem-i has9 se preselih Kao da u sami Dennet uoh ja Istinitom se zahvaljivah bez prestanka Postadoh spokojan, stigoh do smiraja Vie ne moe biti ovakvog mjesta odabrana Ovom Dvoru slinog nema, to je istina Slino njemu nije stvoreno u drugim zemljama10 Stanovnici njegovi vesele su naravi i prijatna djela Svi su oni blagoumilni i bez poroka Unutranjost je njegova krcata ljepoticama i slugama ta e biti ako kaem - to je raj kojem kraja nema!? (M:186-192) Posebna, Hass odaja na Dvoru bila je mjesto gdje je Bajezidagi dugo boravio i pisao poeziju. Bajezidagi je na Dvoru obavljao i poasnu funkciju dvorskoga sokolara. Treba naglasiti da je Bajezidagiev mecena sultan Murat III bio ljubitelj perzijske klasine poezije. Hroniari suvremenici opisuju Murata III kao vladara koji je bio sklon okupljanju mladih i talentiranih pjesnika u svom drutvu. Sam sultan bio je sufijski pjesnik, a pisao je pod pseudonimom Muradi. Ovako Bajezidagi u stihovima govori o svome postavljenju za carskoga sokolara:

Soko sree u ruci mojoj stie do smiraja Sokolarstvo bi zanimanje moje u svako doba
9 10 Harem-i hass = posebni harem/ odaje na sultanovome dvoru. Usporedba nastala na osnovu ajeta: kojima ravna ni u jednoj zemlji nije bilo (alFar, 8). Tako Bajezidagi, piui ak i stih na arapskom (umjesto na osmanskom turskom), implicitno usporeuje Saraj u kojem se nalazi sa Iremom punim palata na stubovima ( ,) usporeujui ga slinim, u skladu sa postojeim metrikim ustrojstvom svoga djela, stiliziranim konstrukcijama i leksemama.

- 92 -

Hvala Bogu koji mome razabiru iznenada Prui panju svoju a i sreu panje padiaha Ne misli da je to sunce to se na nebu u praskozorje raa: Moje uspinjanje - soko taj, zlatno krilo otvara Anka ptica11 zasigurno postade moja lovina Nek suparnici nikad ne kau to je tek putanje u let sokolova Moje zanimanje postade hvaljenje padiaha odabrana Nek Bog uini da vjena bude vlast njegova! Amin (M:225-229) Svojim visokostiliziranim kasidama i gazelima Bajezidagi privlai panju vladara. Postaje dvorski aga iz Hass odaje, poznat po tim kasidama i gazelima:

as bih kasidu as gazel izricao Sve bih u ukrasima i nedostino govorio Nekad je to zlatnik, nekad ogrta sveani Broj poklona za mene se umnoi Na kraju, vladar to mo spozna Dajui darove bez raunanja i brojanja Odgovarajuom uini Hass-odaju Bezgranino dobroinstvo ukaza Derviu (M:230-233) Dervi-paa uivao je zatitu sultana Murata III. esto se sa njim druio i bio na vrlo vanim sastancima i susretima na Dvoru. Poezija i sklonost prema tesavvufu dodatno ih je zbliila. Sultan je, inae, bio omiljen meu derviima:
11 Mitska ptica Anka, u navedenom kontekstu ptica koja najavljuje sreu u ivotu.

- 93 -

Odgovarajuom uini Hass-odaju12 Bezgranino dobroinstvo ukaza Derviu Dervi postade blizu padiaha Sve misli, trunica se suncu pribliila Poe druenje padiaha i dervia U upravi svijetom stvar odgovarajua Padiah i dervi su na svijetu ovom Neto o emu se govori u srcu i na jeziku svakom Nema vie takvog cara koji toliko o dobru razmilja Izgled mu je ko u cara, a ivot ko u dervia 13 Husrev uznositi, visoka ugleda Srcu drag i omiljen meu derviima (M:233-238) Zanimljivo je Bajezidagievo pisanje o vlastitoj slavi koju zadobija onda kad pridobija naklonost sultana. Bajezidagi posebno izdvaja gazele po kojima je bio poznat u to vrijeme. Za svoju slavu zahvalnost iskazuje sultanu Muratu III:

Vladar to dobrotom svojom radi djela asna Tako Derviu blagonaklonost ukaza Sluenjem njemu, nagraen bijah U posebnoj odaji njegovoj potovan bijah
12 13 Hane-i hass, posebna odaja na Dvoru. Husrev, junak.

- 94 -

Jer, pogled vladara jeste posebna hemija ta je udno ako zemlju i erpi on u zlato pretvara! Eliksirom njegove duhovne panje odmah pronaoh ja Bezgranino uvaavanje, poput zlata Gazel moj devet gradova obie Slava moja kao sunce ovaj svijet zauze... (M:242-246) Bajezidagi je postao istaknuti dvorski pjesnik sultana Murata III. U to vrijeme pie dva djela koja posveuje sultanu Muratu III. Prvo djelo je Zbdet-l-Er, koje je napisao 1582. godine. Drugo djelo je prijevod Binaijeve Sehaname sa perzijskog, sa uvodnim finalnim autoriziranim poglavljima. Djelo je dovrio 1587. godine (995. h.g.). Naime, za prevoenje Binaijeve Sehnme sa perzijskoga jezika najbolja preporuka mladom Bajezidagiu bilo je djelo Zbdet-l-Er, napisano negdje oko 1582. godine, u kojem se istakao i po pisanju birane panegirike poezije, osobito kaside, na perzijskom jeziku. Imajui na umu sve navedeno, sasvim je logino zato je dvorski aga Zejrek-aga, nakon 1582. godine, donio djelo Sehnme (O dareljivosti knjigu) na perzijskom jeziku i dao ga mladome Bajezidagiu da ga prevede na osmanski jezik. Nakon to je zavrio svoj prijevod navedenga djela, Bajezidagi je u sviti sultana Murata III stekao jo vei ugled na Dvoru. Neto prije 1591. biva promaknut na mjesto dogandibae, glavnog carskog sokolara, a po nekim biografima u ehaju dogandi-baa (Beyn, fol. 32a-b; Knalzde, I, 374). Na taj poloaj dolazi poslije zemljaka Hasan-pae Predojevia, koji je sa poslije te funkcije postavljen za segedinskog sandakbega. Bajezidagi je 1000. (1591./1592.) godine izdvojio sredstva da se u mahali Podhum u Mostaru sagradi mesdid, uvakufivi istodobno i pratee objekte za finansijsko izdravanje mesdida.14 Bajezidagi je bio drag sultanu Muratu III i kao posebni savjetnik (mushib-i hs) prisustvovao je brojnim vanim skupovima na Dvoru, od 1592. do 1595. godine, sve do smrti sultana. Historiar Mustafa Selaniki biljei da je sredinom redepa 1004. (1596.) godine Bajezidagi, kao dogan14 Devet duana u Mostaru, pet mlinova na Buni i 130.000 aki gotovine.

- 95 -

di-baa otiao na had, a kad se vratio, dobio je ferman za postavljenje na mjesto ahindibae, te iste godine je ve postao dogandiaga.15 Bajezidagi uestvuje i u pohodu sultana Mehmeda III na Egru (u jesen 1596). Godine 1597. Dervi-pain mesdid, prema sultanovoj odredbi, dobija status damije, sa neto uveanim prateim vakufom. Malo kasnije Bajezidagi dobija zvanje akirdibae (Rza, s. 35; Riyazi, fol. 60b), a u februaru 1599. godine postaje bosanski beglerbeg (bosanski paa). O postavljenju Dervi-pae Bajezidagia na mjesto bosanskoga beglerbega 1007. (1599.) godine povjesniar Selaniki Mustafa pie sljedee: U drugoj dekadi dumade-l-ahira, Dervi-aga, koji je odgojen u asnim dvorskim odajama, istaknut po znanostima i savrenim odlikama, visoko cijenjen po sjajnoj poeziji i prozi, opisan kao bistar i duhovit, sa zatitom pogleda panje rahmetli Murat-hana, poznat po dobrom rasuivanju i rasporeivanju stvari, doivio je tad neke spletke podmuklih ljudi i zavidljivaca, te je napustio prijestonicu. Tom prilikom, obavivi asni had, kad mu je omogueno da obavi tavaf oko svetoga Bejtullaha i posjeti Revza-i mutahharu (mezarje) hazreti Poslanika, odlinika sveg stvorenog, pa kad se u vrijeme carskoga ustolienja sultana Mehmedhana vratio natrag, u zvanju ahindibae, on je otiao na carski pohod i prisustvovao osvajanju utvrde Egre, te je u borbi sa vojnim jedinicama, pokazujui velika junatva i hrabrost, kao istaknut u borbi sabljom i uz snaan osjeaj za hrabrost postao kuuk mirahur. Nakon toga, u dunost mu je fermanom odreeno da bude ahindiaga, te mu je sada dobrostivom sultanskom panjom stavljeno u dunost da bude beglerbeg u Bosanskom vilajetu, u staroj domovini iz koje i sam vodi porijeklo - a sve to bi prema njegovoj vlastitoj elji. Umjesto Muteferrika Arslanage, koji je ranije bio ahindibaa, on (Dervi-paa) dobi zapovijed da opet bude ahindibaa. (Selaniki:II:790).16
15 16 Selaniki (II:575). Citat i transliteraciju preuzimamo od Selanikija: Ve evst- cumde-l-hirede harem-i muhteremde terbiye olunub, marif kemlt ile mmtz ve tb- nazm u nesr ile ser-efrz ferset u kyset ile mevsf ve merhm u magfrun-leh Sultn Murd Hn- marf nazar- ererinde hsn-i rey tedbr ile marf olan Derv Aa erbb- hkd u hased keydine urayub tara kmd. Bu vsta ile Hacc- erf idb, tavf- Beytullhil-harm ve ziyret-i Ravza-i mutahhara- hazret-i Seyyidl-

- 96 -

Treba istai i Selanikijev sud o tome da je Dervi-aga bio izrazito moralan i estit, talentiran i uen ovjek, ali i jo jedan podatak je vrlo zanimljiv: ...doivio je stanovite spletke podmuklih ljudi i zavidljivaca, te je napustio prijestonicu. Selaniki govori o estitosti Dervi-pae kao da ga je osobno poznavao i takvu svoju biljeku smjeta u svoju Historiju. Smutnja na Dvoru, ali i Bajezidagieva elja da bude u svojoj domovini, u Bosni, bili su razlozi Bajezidagieva postavljenja na mjesto bosanskoga pae. Prema nekim podacima iz tezkira i hronika, jedno vrijeme se na Dvoru poelo priati kako bi Bajezidagi mogao postati veliki vezir u Carstvu zbog svoje velike vjetine, mudrosti, estitosti, odvanosti i bliskosti carskoj porodici. To je bio znak za poetak velikih spletki na Dvoru, a Bajezidagi je jedno vrijeme otiao izvan Istanbula kako bi se spletkarenje malo ublailo, ali se po povratku (sa hada) opet sree sa brojnim spletkama na Dvoru. Zato je sam traio da ode u svoju staru domovinu, u Bosnu, na slubu. Nakon vrlo kratkog postavljenja za kuuk mirahora, Bajezidagi je bio postavljen za bosanskog beglerbega17. Mustafa Selaniki biljei jo jedan krai podatak o Bajezidagiu. Po njemu, Dervi-paa Bajezidagi poetkom redepa 1007. h.g. (1599.) stie u Bosnu: Poetkom mjeseca redepa Dervi-paa, beglerbeg Bosanskog vilajeta, uz ceremonijalne ukrase i savreno pripremanje, postrojivi vojni odred (alay), iznenada krenu na pohod poetkom hamsina, po hladnoj i estokoj zimi.18 (Selaniki:II:793). Sa istim zvanjem Bajezidagi uestvuje u sklapanju primirja, kao i potpisivanju ugovora o primopredaji Stolnog Biograda/ Szekesfehervara, koji tada dolazi pod njegovu zatitu. Osmanski historiar austrijskog porijekla Hasan Bey-zade detaljno opisuje ulogu pjesnika Dervi-pae u potpisivanju primirja kod Stolnog Biograda. Navedeni hroniar spominje i Dervi-paina
enm myesser olub geldkde culs- hmyn- Sultn Mehmed Hn vaki oldukda hinci-balk hidmeti ile gidb sefer-i hmynda kala-i Eri fethinde ve tabur muhrebesinde nice celdet merdnelikleri mhede olunub, sakls-seyf, ecatir olmagn Kk Mrhr olmlard. Badehu yine hinciler aal fermn olunub hl kadm vatan- aslsi olan vilyet-i Bosna belerbelii ile manzr- ayn inyet buyurulub ber-murd oldlar. Sbik hinci-ba olan Mteferrika Arslan Aa yerine tekrr hinci-b olmak fermn olund. (Selaniki:II:790) O Bajezidagievom ueu u vojnama 1008. (1599./1600.) godine vidi detaljnije kod S. S. Hadihuseinovia Muvekkita (Muvekkit:I:225-227). Evil-i ehr-i recebde vilyet-i Bosna belerbeisi olan Derv Paa hazretleri mzeyyen mkemmel alay tertb idb, evil-i hamsnde berdet-i iddet-i itda kub gitdiler. (Selaniki:II:793).

17 18

- 97 -

pisma, kao i druge vrste korespondencije sa neprijateljskim zapovjednicima. Ovdje emo izdvojiti jedan zanimljiv odlomak o Dervi-pai iz Hasan Beyzadeove Historije (BHA3, F Kp Al:337b): Potom od pouzdana serdara i vrhovnoga emira Bosne pjesnika Dervi-pae stigoe pisma o tom kako mu je stigao dopis i neki ovjek od Francuza19 (Firenkler) to uivahu zatitu u (tvravi) Papa - jednoj od nevjernikih utvrda, a sve u vezi sa kraljem zlih postupaka, a u kojem obznanie sljedee rijei: Prolo je vie od godinu dana kako on (kralj) zanemaruje nae mjesene prinadlenosti (ulufe). Ako nam zapovjednik islamskih vojski Ibrahim-paa isplati zaostale prinadlenosti i ako prihvati mjesene plae odreene za svakoga od nas, i opet, dokle god tako postupa, ako naredi isplatu jednom u tri mjeseca, mi emo odmah muslimanima predati tvravu Papa, i jo emo, mi franaki vojnici kojih po broju ima 2.000 ljudi, kakvu god slubu da zapovjedi i na koju god stranu da nas poalje, mi emo tamo stii i obavezu sluenja ispunjavajui postat emo prijatelji onome ko je prijatelj presretnoga islamskoga vladara a dumani onom ko bude njegov dumanin, te tako, sa obavijeu da je to obznanjeno, aljui njihove deftere (biljenice) dalje: (stoji) da su njihove zaostale slube ezdeset hiljada u obliku filurije, Ibrahim-paa, nek mu se Allah smiluje, prihvati sve njihove elje i napisa predstavku - molbu glavnome visokom carskom zapovjednitvu, bez odlaganja osigura da se donese 60.000 filurije, te tako, im 10.000 filurije stie do carske vojske, sve to kao putarinu (harc- rh) za njih, zajedno sa ugovorima (ahdnamama), posla Dervi-pai, a on sve isto, to Francima u Papi proslijedi te, prema obiajima navedene zajednice, jo i predade zlatne lance koje dadoe da se privrste za njihove korone (mjesta gdje se vezuju lanii). Kako spomenuti "lanac" i porez stie u unutranjost tvrave Papa, oni odmah tvravu ispraznie i tad je predadoe vojnicima muslimanima koji su sa Dervi-paom, i tako do Dervi-pae stigoe, sa njim se susretoe i ceremoniju pokornosti obavie, a od spomenutog mir-i mirana (pae) predstavke i pismena uzee te se sa jednim od aga na put zaputie, do ratne oblasti (daru-l-dihada) do Biograda, i stavie se u slubu toga plemenitoga serdara. Sa oklopima, orujem i blistavom sabljom bijahu spremni za slubu, ekajui znak, a kad tragovi radosti prvoga proljea pristigoe, odnosno kad spomenuti serdar krenu u pohod na Kanjiu, navedenih 2.000 Franka (Firenk), sve se nadmeui, poe naprijed i Bobovac (Bobocsa) bi osvojen; kad su poeli opkoljavati
19 Usp. Hammer, Josef von, Historija Turskog/Osmanskog carstva (prev. Nerkez Smailagi.), 2. tom, Zagreb, str. 141; Ibrahim Alajbegovi Peevija, Historija 15761640. (prev. Fehim Nametak), 2. tom, Sarajevo, 2000., str. 193.

- 98 -

Kanjiu, Franci (Frenkler) su prvi ulazili u rov i opkoljavali tvravu. U noi kad su navedeni uli u rov, spomenuti zapovjednik Ibrahim-paa sve zaostale mjesene prinadlenosti od 50.000 filurija, navednim je Francima (Firenkler) dao, bez ostatka i zaostatka.20. (Hasan Beyzade:III:619-623) Treba napomenuti da je Dervi-paa funkciju bosanskog beglerbega obnaao do 1600. godine, do pohoda na Kanjiu. U izvorima se biljei da je 1010. h.g. (= 02. 07. 1601. - 20. 06. 1602.) opet boravio u Mostaru, gdje je osnovao nove zadubine. Jedno vrijeme Dervi-paa je bio bez postavljenja, a nakon to je 1010. (1601./1602.) prezimio u Mostaru, pie svoj poznati gazel o Mostaru: Ko bi mogao opjevati redom Sve ljepote divnoga Mostara Zar se udi, srce, to ga ljubim Sa ljubavlju sinovskoga ara? (preveo Safvet-beg Baagi). Biblioteku je osnovao u martu 1602. godine. Iste godine, 1010.h.g. (1602.) Dervi-pai umire majka u Mostaru. Tad je napisao tarih-elegiju/ teessufnmu (alopojku) povodom majine smrti (MEK:III:104)21:
20 Hasan Ahmed Paa Bey-zde, Hasan Bey-zde Trih (Metin ve ndeks 1003 1045/1595 - 1635), Cilt III (hazrlayan: evki Nezihi Aykut), Trk Tarih Kurumu, Ankara, 2004. Peevija o navedenom dogaaju ne daje detaljne informacije, ve samo iz razliitih hronika preuzima one podatke koji su u funkciji davanja ope slike o dogaajima u navedenome periodu. Kod Muhameda Enverije Kadia, jednog od velikih istraivaa kulturne povijesti Bosne, pored ovog tariha, nalaze se i jo neke zaviajne pjesme-tarihi Dervi-pae Bajezidagia za koje Kadi kae da ih je sravnio uporeujui sa tekstom iz medmue napisane rukopisom Dervi-painim (...Derv Paanu hatt- destiyle kayd olunm bir mecmadan... III:103-105). Elegiju majci djelomino je prevodio rahmetli Mehmed Mujezinovi.

21

- 99 -

(1010) Zaplai, o oko moje to oko sebe krvlju lije O srce, prestati nemoj, ti si od njeg jo tunije Sve to god postoji, i to veliko i malehno je Sve to prolazi smrtno je, i sporedno i to glavno je Kad bi smrtnik kakav vjenost imao na svijetu ovome Poslanik bi besmrtan bio u svijetu cijelome Melek iz gajba za moje stanje jednog dana pita On je onaj to me ispituje, a ja onaj to se ispituje Ree ne, besmrtnost na ovom svijetu takva je Da je stalno zaokupljena putom ka ahiretu, svijetu vjenome Jer kako sada majka tvoja ovaj svijet napusti, preseli uvar stie, tebi vijest na znanje donese Danju nou od Tebe, o Boe, onaj to neto moli Kad do tvoga predvorja stigne, neka primljen bude Tako rahmetlijka do ivota vjenoga na putovanje krenula je Ne dopustvii da surovost ovog svijeta trajna ostane O smrti njenoj tarih ja izrekoh, u to vrijeme Do milosti Boga Istinitoga ona iznova stie (1010. /1601./02. g.) (preveo A. Kadri) Dervi-paa ponovo postaje bosanski beglerbeg 1602. godine i uestvuje u raznim bitkama. U periodu dok je bio na funkciji bosanskog beglerbega, Der vi-paa je napisao jedan krai gazel o Bosni upuen serhatagama/graninim zapovjednicima Bosanskog sandaka, koji emo ovdje navesti kako bi to bolje predstavili Dervi-pain historijski lik, ali i njegova rodoljubiva osjeanja u to vrijeme:22 Ovo je gazel koji je (raniji) beglerbeg Bosne, njegova visost Dervi-paa, poslao bosanskim serhatagama /graninim zapovjednicima
22 Gazel se nalazi unutar jedne medmue u Gazi Husev-begovoj biblioteci (GHB:R2012).

- 100 -

 Uljem nevjerstva osvjetljava svjetiljka, irak bosanski Nema veze ako domom vjere postane svaki budak bosanski Preko njene iste zemlje poput lava jure junaci Mjesto lavova i adaha je postelja, jatak bosanski Mjesto za glavu pantera, leoparda i tigra hrast je njen svaki Ono to zaustavlja akala afirskog jeste svaki planinski vijenac bosanski Toprak joj je sudba iz praiskona to se krvlju gazija zamijesi Osam dennetskih bai vjenih ima kraj bosanski U sadanjem trenu ona je rua iz ruinjaka za vrt din-i islamski Svje nek opstane nek se ne sasui, o Boe, budak23 bosanski (preveo A. Kadri) U priblino isto vrijeme Bajezidagi je sastavio i hronogram/ tarih posveen kapidibai Mustafa-agi (MEK:III:104). No uoi odsudnog boja kod Csepela (Kovin Adas), na Margaretinome otoku, Bajezidagi je sastavio poznati gazel o sudbini, koji biljei i Ibrahim Alajbegovi Peevija u svojoj hronici: Gdje pomoi ne imade Svemonoga Gospodara Tu opravit nee nita tisu svjetskih pametara. Ako Allah samo bude jednom robu na pomoi Bilo dobro, il ne bilo, sve e mu za rukom poi
23 Bucak [budak] = nahija, kraj. U prijepisima ovog gazela najea su manja grajska odstupanja u posljednjem stihu, odstupanja koja donekle modiciraju, ali ne mijenjaju osnovnu poruku gazela.

- 101 -

Panja udes ne odbija, zalud ti je trud i muka! Odreenu sudbu nee otkloniti tvoja ruka (preveo Safvet-beg Baagi). U rano jutro 14. jula 1603. godine poela je bitka, a Dervi-paa je poginuo u borbi, negdje iza tri sata popodne. O njegovoj junakoj pogibiji detaljnije pie Hasan Beyzade (III:762-764), a poslije njega i bosanski kroniar Ibrahim Alajbegovi Peevija. Ibrahim Alajbegovi Peevija je iznio vrlo pohvalnu ocjenu o divanu pjesama Dervi-pae Bajezidagia na turskom, a najvie podataka dao je Fevzija Mostarac, koji govori i o divanu pjesama na perzijskom24, pa ak spominje i djelo koje je napisano kao paralela na Mesneviju Delaludina Rumija. Od veih djela koja su dosad kao cjelovito katalogizirana u rukopisnim zbirkama, a ve poznata u literaturi, mi emo spomenuti sljedea tri djela: Murdnma - Rukopisi: a) Bratislava, TF 42 (475), b) Ali Emiri Manzum 1010; Dervi Paa nas - Rukopis: Bonjaki institut - Sarajevo, Ms No 449; Zbdetl-Er - Rukopis: Istanbul, TKS - 824. II. ZBDETL-ER (Rukopis: Istanbul, TKS - 824.) Od dosad obraene (prevedene) Bajezidagieve poezije treba istaknuti vrlo uspjene Baagieve prijevode Bajezidagievih gazela. Nakon Baagia javlja se pokoji prijevod Bajezidagieva gazela ili tariha. Od veih djela za koje se zna gdje se nalaze njihovi rukopisni primjerci treba istai poetsku vrijednost sufijskoga spjeva Muradname Dervi-pae Bajezidagia i faktografsku vrijednost proznog isjeka koji slijedi iza fetve u odjeljku djela Dervi Paa nas - Rukopis: Bonjaki institut - Sarajevo, Ms No 449. Nadamo se da emo vrlo brzo ponuditi prijevod i znanstvenu obradu Muradname (uz transkripciju, komentar i studiju). Oekuje se i obrada Bajezidagievih proznih zapisa. Dok je Muradnama i ranije bila poznata i spominjana u literaturi, prozne biljeke i izvjetaji Dervi-pae nisu spominjani do prije koju godinu unazad.
24 Iako se Bajezidagiev Divan pjesama na osmanskom, kao i Divan pjesama na perzijskom, spominje jo od Peevije i Fevzije Mostarca, naalost, ti rukopisi jo uvijek nisu poznati. Vidjeti detaljnije u: Dr. Hazim abanovi, Knjievnost Muslimana BiH na orjentalnih jezicima, Sarajevo, 1973. str. 116-129.

- 102 -

No, na kraju opeg osvrta na poeziju Dervi-pae Bajezidagia elimo skrenuti panju bosanskohercegovake javnosti na Bajezidagievo djelo Zbdetl-Er (rukopis: Istanbul, TKS 824). Naime, smatramo da je za validniju i cjelovitiju ocjenu poetskog opusa Dervi-pae Bajezidagia kod nas vano upoznati se i sa ovim vrlo kratkim, ali neobinim djelom. U Biblioteci Topkapi Saraja, u kolekciji Revan Kitapl pod brojem 824 zavedeno je djelo Zbdetl-Er. Biljeka u katalogu perzijskih rukopisa koju daje Fehmi Edhem Karatay stoji napomena da se radi o vrlo ukraenom i pozlaenom rukopisu visine 26 cm i irine 15,5 cm. Broji desetak redova po stranici. Prepisan je negdje oko 1582., odnosno 990. hidretske godine. Glavna poetna strana i naslov je sa pozlatom, a rukopis ima tri vrlo zanimljive minijature. Korice su takoer ukraene. Naziv djela je Zbdetl-Er. Opisuje se sveanost povodom obrezivanja sina Murata III - prinevia Mehmeda 1582. godine.25 Meutim uz navedni kataloki opis rukopisa stoji pogrean navod da se radi o djelu Hode Sadedina. Na poetku se nalazi kasida a na prve dvije i na posljednjoj strani nalaze se pozlaene cvjetne halke. Navedena dva djela, kako navodi Toska (1999:295), u svojim radovima spominju Orhan aik Gkyay i Mehmet Arslan. Ovom prilikom ne kanimo ulaziti u ocjenu pogrenih biljeki o navedenome djelu, ocjena koje daje Zehra Toska. Naime, ona postupno i detaljno skree panju i povrne zakljuke koji su nastali neprovjeravanjem teksta poeme, neprovjeravanjem pouzdanih izvora i rukopisa iz tog perioda. Iako se djelo pripisivalo pjesniku Derviu neki su taj mahlas bez utemeljenja pripisali ejhu-l-islamu Hodi Sadedinu, uitelju Mehmeda III. Meutim, kako navodi Toska (1999:296-298), u svim izvorima, lanicima i studijama o navedenom Hodi Sadedinu nigdje nema ni nagovjetaja da je Sadedin koristio mahlas Dervi. tavie, ni u jednom autoriziranom Sadedinovom djelu nigdje se ne sree mahlas / pseudonim Dervi. Zakljuak je da se radi o pjesniku Derviu, koji se ne zove Sadedin. Zehra Toska je detaljno prostudirala navedeni problem, konsultirala izvore, analizirala tekst rukopisa u cijelosti i dola do zakljuka da je autor djela nesumnjivo neko ko ima pjesniki pseudonim Dervi. Ona istie da se djelo Zbdetl-Er sastoji od etiri pjesme i sljedeih cjelina: manja mesnevija na perzijskom (1a), kasida na perzijskom (3b-9a), minijatura (10a), tahmis na gazel sultana Murata III
25 Karatay, Fehmi Edhem, Topkap Saray Mzesi Ktphanesi Farsa Yazmalar Katalou, No 1-940, stanbul 1961., str. 275.

- 103 -

(10b-11b), hasbihal od 11 distiha (11b-12b). Na samom poetku rukopisa nalazi se takriz koji je spjevao Sadedin Hoda, takriz u kojem velia djelo ah u Dervi (Car i dervi). Biljeke imaju nekih neloginosti, ali sam tekst poema ispravlja i nadopunjava praznine i nedostatke koji se javljaju u identifikaciji djela. Zehra Toska napominje da su u vrijeme Murata III bila dva pjesnika Dervia. Jedan je iz Istanbula a drugi iz Bosne, rodom iz Mostara, poznat kao Dervi-paa. Pri identifikaciji autora djela Zbdetl-Er Zehra Toska se slui analizom teksta djela. Pjesnik govori o sebi i u kasidi na perzijskom26 i u hasbihalu, na oba mjesta govorei o svojoj ratnikoj vjetini. Tako u hasbihalu, pri kraju djela, pjesnik kae: ahar sal durur kim adu katlnde Bu abd-i kemter ider cn u dille ceng cidal Mlbis-i harekt- sipihrden giderek Dkldi raht u tahamml dkendi mal menal ... etiri godine ve je kako u ratovanju s neprijateljem Ovaj rob ubogi duom i srcem u boj i u bojevanje ide Postepeno preko slinih kretnji nebesa Prosu se popdbina i strpljenje, sve to ima nestade... Zehra Toska naglaava da je od svih spomenutih osoba jedino Dervi-paa iz Mostara uestvovao u borbi, i jedino je on tako dugo bio u borbama. Sadedin nije imao takvih sklonosti, dok Dervi iz Istanbula nije naputao svoje mjesto pisara i defterdara. Potom je Zehra Toska uzela biljeke Sadetina Nzheta Ergna i odlomke iz tezkire Knalzadea, usporeujui neke odlomke iz djela Muradname i djela Zbdetl-Er. Osim toga iz takriza izdvaja konstrukciju ah i Dervi i otkriva iste konstrukcije, stil i misli koje se nalaze u spomenuta dva djela. Slinosti u ta dva djela su velike. Zanimljiv je i sljedei bejt u kojem Sadedin hvali Dervi-painu poeziju: Be-nazm-verde behr-i ah Dervi Medihi bih zi nazm-i ah u Dervi
26 Hame der-kargeh-i adl be-karend u mera Fikr karist mera niz muattal me-guzar Ta der eyyam-i saadat- bu hemun digeran Rayet-i feth keem ber-ser-i duman her bar...

- 104 -

Dervi je ljepim stihom za padiaha Sastavio panegirik ljepi od Padiaha i Dervia Za navedeni distih Toska istie da on dodatno potvruje kako je Sadedin ocijenio da je kasida suriya spjevana na perzijskom jeziku u djelu Zbdetl-Er puno uspjelija u hvaljenju sultana Murata nego to je to medhija ah i Dervi (a koja je zapravo poglavlje iz Muradname, gdje Dervi-paa hvali istog sultana). Nakon opisa takriza, Zehra Toska daje pojedinano transkripciju, stih po stih, 64 bejta (128 stihova) Bajezidagieve kaside na perzijskom jeziku. Daje i detaljne komentare uz svaki stih, objanjava Dervi-paine aluzije u stihovima. Doista ova Bajezidagieva kaside-i suriye (kasida ceremonijalna) zasluuje posebnu panju i stilistiku analizu sa razliitih aspekata. Sadraj kaside je sljedei: priziva se Boiji beriet na lijepi zijafet sa tragovima vjene sree, a radost skupu onih koji imaju ast gledati te visoke klase ljudi, poredi se proslava sa oivljavanjem ruevina na svim stranama svijeta a onaj koji unosi ivot je sam sultan. Velia se istoa neba i dobroinstvo visokog skupa: njegovo sunce i mjesec postaju rue a zvijezde cvjetovi. Izmeu se njie, krui i pokazuje stas taj visoki skup koji zajedno stoji sa zvijezdama. Razigran je sabahski vjetri, on rasipa mirise po skupu, otvara srce mirisom, duama daje radost i ushienje, zrak je pun miska koji oivljava srca. Po danu se toliko puno amber i drvo ud pale, a po noi varnice koje nebo obasjavaju, iz svjetlosti i dima nastaje novi svijet, niko vie ne pravi razliku izmeu noi i dana. Prema nebu je toliko svjetleih rasprskavajuih materija poslato da se svo nebo pretvorilo u varnice i munje, a nebeska sazvijea su se tako silno potresla da su se ak i ejtani prepali i poeli traiti spas od tih varnica. S jedne strane blistaju lica boje rue poput obraza prijatelja, a sa druge strane uzdiu se mladice koje lie na stas voljenih osoba. Padiah se poredi sa Demom, a zvijezde koje promatraju zijafet od uenja se pretvaraju u obine ukrase. Na isti nain se hvali osvajanje sultana Murata u ovom djelu i u Muradnami. Razlika je i u tome to se sablja poistovjeuje i usporeuje sa varnicama i munjama prilikom proslave zijafeta. Potom dolazi dio kaside gdje se Bajezidagi izravno obraa sultanu Muratu III sa najveim potovanjem, epitetima i biranim konstrukcijama. Hvali se sultanova pravednost i dareljivost bez kraja, usporeuje se sa obla- 105 -

kom dareljivosti. Hvali se vladarska milost i oprost. Prelazi se na konkretni povod za pisanje kaside. Dvor gdje se odrava zijafet poredi se sa okom u dui, u srcu, a zatim se hvali princ Mehmed III, govori se kako njegovo postojanje smiruje svijet. Princ zasluuje posebno potovanje. Suneenje nije bol, ono je sveta simbolika svjei list rue potkresan sabljom moi. Dok ujutro blagi povjetarac pue, svijetu se prvi put ukazuje prilika da ugleda taj novi pupoljak. Sofra se poredi sa trpezom koja je sputena Isa-pejgamberu i njegovim bliskim sljedbenicima. Veernji ukrasi i baklje porede se sa adahama koje bljuju varnice. Neke su varnice kao svjetlee zmije. Slijedi dio kaside u kojem Dervi-paa iznosi svoje vlastito stanje i ali se na nedae ovog vremena, pjesnikova dua je napaena, rane su umotane u zulum, duvak srca sav je izgreban. Krv je ispunila Dervi-paino srce, kako shvatiti znaenje rijei! Ko je onaj koji e shvatiti i na kraju dovesti pjesnika do smiraja. Strpljenje je nestalo, elje su preiroke, beskrajan je put nade, sudbina loa, zdravlje narueno, poslovi jako teki, nema pomonika, stanje pjesnika lii na stanje onih koji su svoj put izgubili u mrkloj noi. Svako trai svoje pravo, a pjesnik samo jedno trai: panju sultana da ga sultan ne napusti. Pjesnik eli da bude sa carem i u dobru i u zlu, i u sveanostima i u osvajanjima i borbama. Pjesnik pita znalca iz svijeta nepoznatog (gajba) za medmuu (zbirku pjesama), a dobija kao odgovor stihovani tarih koji oznaava 990./ 1582. godinu. Pjesnik nastavlja sa monologom tipinim za te gazzule: do kada e se to, o Derviu, aliti na nesreu!? Konano je stiglo vrijeme za molbu i pokajanje, ruke podigni, koliko god da okolo blistaju svjetiljka suneva i mjeseeva, koliko god da se uoavaju skupovi zvijezda, koliko god da se pokazuju sjene zelenila to osvaja srce, koliko god da ruku pruaju listovi borova koji podsjeaju na svetu bijelu ruku Musaovu, dokle god si iv nek Allahova milost bude nad tobom! Ti si stablo rue sree, nek ti uvijek daju crvenu ruu a princ u tvome ruinjaku nek sretan bude! Nakon detaljne analize kaside, Zehra Toska daje i latininu transkripciju spomenute Bajezidagieve kaside koja je izvorno pisana na perzijskom jeziku. Potom slijede faksimili itavog djela, ukljuujui i Bajezidagiev tahmis i hasbi-hal koje Zehra Toska nije uope obraivala u svome lanku. U radovima to slijede kanimo obraivati spomenute pjesme pojedinano i detaljno.

- 106 -

IZVORI I LITERATURA a) Rukopisni izvori - ZBDETL-ER, Istanbul, TKS (Revan Ktp. 824). - MURDNME, stanbul BMK (Ali Emiri Manzum Eserleri 1010). - MURDNME, Bratislava Nacionalna biblioteka, TF 42 (475) - TRH-I ENVER, Muhamed Enveri Kadi, Orijentalni institut u Sarajevu b) Objavljeni izvori - Knal-zade, Hasan elebi, Tezkiret-uar, I. Cilt (hazr. brahim Kutluk), Trk Tarih Kurumu, 1989. - Peev, Ibrahim, Historija (prev. Nametak Fehim), Sarajevo, 2000. - Selanik Mustafa Efendi, Tarih-i Selanik (1003-1008/1595-1600), II, (haz. Mehmet pirli), Trk Tarih Kurumu, Ankara 1999. - Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985. c) Literatura - Baagi, Safvet-beg, Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti. Znameniti Hrvati, Bonjaci i Hercegovci u turskoj carevini (prir.), Svjetlost, Sarajevo, 1986. - Handi, Mehmed, Izabrana djela, Knjiga I. (urednik i prir. Esad Durakovi), Sarajevo, 1999. - Karatay, Fehmi Edhem (1961) Topkap Saray Mzesi Ktphanesi Farsa Yazmalar Katalou, No 1-940, stanbul. - Mehmed Sreyya, Sicill-i Osmn, II, stanbul, 1311. - Mujezinovi, Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine. Knj. 3, Bosanska krajina, Zapadna Bosna i Hercegovina, Sarajevo, 1998. - Nametak, Fehim, Pregled knjievnog stvaranja bosansko-hercegovakih Muslimana na turskom jeziku, Sarajevo, 1989. - Sm, emseddn, msu-l Alm. Trh ve Corafy Lugat, III, stanbul 1308.
- 107 -

- abanovi, Hazim, Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo, 1973. - Toska, Zehra Bir Armaan Zbdetl-Ear u: Prof. dr. Nihad M. etine Armaan, Edebiyat Fakltesi Basmevi, stanbul, 1999. - ivot, djelo i vrijeme Dervi-pae Bajezidagia: nauni skup 10. i 11. oktobar 2003. godine u Mostaru

Kljune rijei: dvorski pjesnik, mistik, historijska linost, bosanski beglerbeg, zadubine, Murat III, smrt u boju, Kovin Adas, djela

Summary Dervi-pasha Bajezidagi and his work Zubdetul Esar In this short work we shall try, by using the autobiographical poetry of Dervi-pasha Bajazidagi, to point out on Dervi-pasha as a poet and Bosnian beglerbey. Further we will turn attention to one of Bajazidagis works, which is now unknown in bosnian-herzegovinia literary history. The work is entitled Zubdetul-Esar (manuscript: Topkapi Saray Muzesim Kpt. REVAN No. 824), which was presented to the public by Karatay, in his Catalogue, wrongly attributed to Saddedin, while correction on this was given by Zehra Toska. She showed that it was instead, the work of Dervi-pasha Bajazidagi from town of Mostar, who was in 1582 at the time of writing this work, a scholar at the Court, and fifteen years later become a bosnian beglerbey.27

27

Toska, Zehra, Bir Armagan Zubdetul-Esar. Prof. dr. Nihad M.Cetine Armagan. Istanbul. Edebiyat Fakultesi Basimevi, 1999, 293-358.

- 108 -

Faksimil Dervi Paa, ZBDETL-ER (prva strana) Topkap Saray Mzesi (Revan Ktp. 824), Istanbul
- 109 -

- 110 -

Osman Lavi

ULEMANSKA I EJHOVSKA PORODICA MUSLIHUDINA UIANINA IZ XVII VIJEKA Uice je palo pod osmansku upravu najkasnije 1459. godine. Imalo je status sela, sa 67 domainstva i pripadalo Smederevskom sandaku. Ve 1516. godine Uice se spominje u statusu kasabe kao centar istoimene nahije. Ovako brz razvoj i rast ima zahvaliti injenici da se nalazilo na raskrsnici vanih trgovakih puteva i da je osmanskoj upravi bilo stalo da izraste u znaajan administrativni i trgovaki centar.1 Poetkom XVI vijeka Uice je postalo stjecitem uenih ljudi, mistika i dervia. Lijep i autentian opis Uica dao je, u svojoj Sejahatnami, putopisac Evlija elebi, koji je u ovom gradu boravio 1664. godine. Ovdje donosimo dijelove njegovog, inae, detaljnog opisa ovoga grada. On je po kanunu Sulejman-hana domen (hass) pae smederevskog sandaka, koji spada u budimski ejalet. Upravnik mu je vojvodaga s tri stotine vojnika. To je ugledan kadiluk s rangom kadiluka od sto pedeset aki, u njegovoj nahiji ima sto pedeset naprednih i bogatih sela. Ima svoga muftiju, predstavnika erifa i vrlo mnogo ajana i istaknutih ljudi.2 Sam grad je imao 4800 kua isprepletenih baama, vinogradima i ruinjacima te 34 damije i mesdida. Od njih ljepotom i prostranou isticala se Alajbegova damija, koja je pokrivena olovom, te Hasan-efendijina, Ceribaina i Namidia damija. Ostalo su bili mahalski mesdidi. Na obali etinje nalazila se velika zidom ograena musala. Na tri mjesta u gradu predavalo se pravilno uenje Kurana, a na dva mjesta hadis. Grad ima 11 mekteba i devet tekija, dvije banje i jedan karavan-saraj, 1140 duana, bezistan i pet kafana. Obale rijeke povezuju tri kamene i tri drvene uprije. Najljepa je Mehmed-agina uprija koja je sagraena 1037/1627-28. godine. Na rijeci radi oko 100 mlinova. Stanovnici govore bosanski, vole strance i gotovo su svi trgovci. Za putnike u gradu postoje dva imareta: tekija ejh Hasan-efendije i koda Mustafa-pain
1 2 Ema Miljkovi Bojani, Smederevski sandak 1476-1560: zemlja naselja stanovnitvo, Istorijski institut, Beograd 2004., str. 150. Evlija elebi, Putopis: odlomci o jugoslovenskim zemljama, prevod: Hazim abanovi, Svjetlost, Sarajevo, 1967., str. 384.

111

imaret kraj njegova hana. Grad ima vrlo vjetih knjigovezaca i majstore koji izrauju divne tintarnice koje alju u Stanbul.3 Vie podataka o Uicu mogue je dobiti i uvidom u osmanske izvore za ovo podruje.4 U XVII vijeku Uice je postalo sreditem halvetijskog reda5 sa tendencijom kasnijeg irenja u gradove Srbije, prema Maarskoj i Vojvodini a donekle i Bosni.6 Ovaj period obiljeili su svojim djelovanjem i uenjem mnoge linosti i porodice od kojih su se istakli ejh Muslihudin Uianin sa sinovima Hasanom, Isaom i Ibrahimom, zatim Sabit Uianin, ejh Muhamed, Mustafa Zari, Dari elebi, Vusleti, Zikri i drugi. Iako se o ovim linostima do sada pisalo, u prilici smo, na osnovu relevantnih izvora, ponuditi nekoliko novih podataka iz biografije ulemanske, ali i ejhovske porodice Muslihudina Uianina i njegovih sinova, kao i prikazati njihova djela za koja se, koliko je nama poznato, do sada nije znalo.7
3 Ibid, str. 386-388. O Uicu su jo, izmeu ostalih, pisali: Mehmed Handi, Miradijja Sabita Uianina u: Izabrana djela, Sarajevo, 1999., knj. I, str. 651-659; Alija Nametak, Folklor uikih muslimana u Bosanskoj posavini, Rad VIII kongresa saveza folklorista Jugoslavije u Titovom Uicu, od 6. do 10. septembra 1961. godine, str. 144-148; Hifzija Suljki, Prilog prouavanju prolosti Uica iz osmanskog doba (1463-1862.), Glasnik Rijaseta Islamske zajednice u SFRJ, Sarajevo, 1991., br. 1, str. 35-53; Hifzija Suljki, Iseljavanje Muslimana iz Uica u Bosnu 1862. godine, Glasnik Rijaseta, op. cit. br. 2, str. 161-179. Turski katastarski popis nekih podruja zapadne Srbije XV i XVI vijeka. Prevod i obrada: Ahmed Alii, aak, 1984. Interesantno je da Evlija elebi kao ni drugi autori ne spominju medresu u Uicu, koja je, bez sumnje, postojala. Naime, na kraju rukopisa Minh al-bidn nalazi se biljeka da je ovo djelo prepisao Fard b. al-ha afar b. Fard u medresi u Uicu, u srijedu 2. dumadel-evvela 1259/ 31. maja 1843. godine (Gazi Husrev-begova biblioteka / dalje: GHB/, R- 3250, l. 121b): Osniva ovoga reda je ay Ab Abdullh Siruddn Umar alwat (umro 1397. godine). Razvio se kao ogranak suhraverdij u zasebno sujsko bratstvo koje karakteriu asketske tendencije, melamelijska tradicija i multipliciranje ovoga reda u brojne ogranke i podogranke. Bio je meu najrairenijim dervikim redovima u Anadoliji i Rumeliji. Usljed svoje sunnijske orijentacije imao je veliku podrku sultana i predstavnika osmanske vlasti (v. Demal ehaji, Derviki redovi, op. cit. str. 79). Demal ejahi, Derviki redovi, op. cit. str. 103. O ejhu Muslihudinu Uianinu do sada su, izmeu ostalih, pisali: Sureyya Mehmed, Sicilli Osmani (SO), IV, Istanbul, 1311/1893-94., 496; Safvet-beg Baagi, Znameniti Hrvati Bonjaci i Hercegovci u Turskoj carevini, Zagreb, 1931., str.53; Evlija elebija, Putopis, op. cit. str. 388 i 289; Mehmed Handi, Rad bosanskohercegovakih

6 7

112

ejh Muslihudin Uianin Muslihudin je roen u Uicu, po emu je i dobio nadimak Uianin, Uievi, Uieli. Mi smo se opredijelili za oblik Uianin, koji je najei u naoj literaturi, mada u rukopisima preovladava oblik Uievi (Uiaw). Ocu mu je bilo ime Byaz d al-Harsakl, koji je, takoer, bio ejh. 8 Idazet za tarikat dobio je od halvetijskog ejha Bali-efendije u Sofiji, gdje je inae boravio due vrijeme i postao zamjenikom (alfa) ovoga sufije.9 Silsila ejha Muslihudina Uianina prema jednom rukopisu10 izgleda ovako:
muslimana na knjievnom polju u: Izabrana djela, op. cit. knj. I. str. 344; Hazim abanovi, Knjievnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo, 1973., 247-248; Demal ehaji, Derviki redovi op. cit. str. 106. Ime oca, Byazd al-Harsakl, do sada nije bilo poznato. Spominje ga Muslihudinov sin Ibrahim kao prepisiva djela Mabriq al-Azhr f ar Mariq al-anwr koje se uva u GHB; R-8497, list 349a: ... ... te njegovi unuci kao vlasnici rukopisa aqiq ad-Daqiq (Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine; Rs 196, list 1a): 1102 Unuk Muslihudina Uianina, prepisavi djelo Kf f al-maniq u Bursi, u kolofonu rukopisa naveo je punu lozu porodice Uianin: A ja, siromani rob Boiji, Ibrhm b. Ibrhm a-ay al-Bosnaw b. Byazd b. a-ay Muliuddn b. Muammad al-orasn (...) u etvrtak, 1. muharrema 1115/17. maja 1703. godine (GHB, R-5170, l. 61b; Zejnil Faji, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, LondonSarajevo, 1999., sv. V, 3333): ... ... Handi na jednom mjestu pogreno navodi ime oca Nuruddin (Mehmed Handi, Izabrana djela, op. cit. sv. I, str. 234.) ay Bl, mistik, plodan pisac i glasovit uenjak svoga vremena. Obrazovanje je stekao u Istanbulu i rodnom gradu Soji, gdje je i umro 959/1552. godine. Izmeu ostalog napisao je: ar fu al-ikam, Risla-i qa wa qadar, Mama an-nai, Manma-i vridt, i druga (vidi: Demal ehaji, Derviki redovi, op. cit. str. 104). Silsile-nme mayi ramatullh alayhim aman, (GHB; R-6647, 2; Mustafa Jahi, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, Sarajevo-London, 2003., sv. XII, 7484,2).

10

113

1. arati Al (umro 661.), 2. asan al-Bar (umro 728.), 3. abb Aam (umro 768.), 4. ay Dvd (umro 800.), 5. Marf Karh (umro 815.), 6. Sar Saqa (umro 855.), 7. unayd Bagdd (b. Muammad b. unayd, Ab Qsim, al-Qawrr, umro 910.), 8. Hamd Dinwar (Amad b. Muammad, Eb al-Abbs, umro 951.), 9. ay Muammad Bakr, 10. Q Umar Bakr, 11. Ab Nab Suhraward (umro 1168.), 12. Qubuddn Abhar (Ab Rid, umro 1177.), 13. Ruknuddn Muammad Nai, 14. ihbuddn Maqtl (Yay b. aba b. Amrik as-Suhraward, umro 1191.), 15. Sayyid amluddn, 16. ay Ibrhm, 17. ay Zhid ln, 18. A Muammad Azz (umro 1378.), 19. ay Umar alwat (hiruddn, umro 1397. u Cezariji - Sirija), 20. Ai Miram Azzuddn (umro 1409.), 21. adruddn (iyr, umro 1455.), 22. Sayyid Yay (irwn, umro 1463.), 23. ay Pr (Mamad Bahuddn Arzann, 1474.), 24. amluddn alab (ay aml alwat, umro 1494.), 25. Qsim alab, 26. ay Bl-efend (ofyal, umro 1552.), 27. ay Kurd-efend Tatrbazrakl (umro 1587.), 28. ay Muliuddn Uiaw (umro 1642.).11 U Uicu je bio oko pedeset godina ejh, vaiz i predava hadisa i tefsira. Umro je 1052/1642. godine i pokopan u Uicu u posebnom turbetu.12 Bio je istaknuti pobornik halvetijskog tarikata, demalijskog (amliyya) ogranka i osniva tekije u Uicu.13 Znameniti ejhovi iz naih krajeva kao to su: ejh Ahmed b. Mustafa el-Mostari,14 ejh Ibrahim Bistigi15 iz Sarajeva i ejh Hasan Kaimi16 iz Sarajeva bili su njegovi
11 Postoji vie verzija ovih silsila halvetijskog reda. (Kasim Dobraa, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, Sarajevo, 1979., II, 896,13; Ismet Kasumovi, Ali-dede Bonjak i njegova lozofsko-sujska misao, Sarajevo, 1994., str. 55; Demal ehaji, Derviki redovi, op. cit. str. 106). Evlija elebi spominje da je zijaretio njegov mezar kada je boravio u Uicu (Putopis, op. cit. str. 389). Demal ehaji, Derviki redovi, op. cit. str. 104. Amad b. Muaf Muain-zde al-Mostr, umro poslije 1686. godine (vidi: H. abanovi, Knjievnost, op. cit. str. 349-350). ay Ibrhm Bistrg, sarajevski muftija, osniva tekije halvetijskog reda u Sarajevu i prvi njen ejh, roen oko 1599., a umro u Sarajevu 1665. godine. (Demal ehaji, Derviki redovi, op. cit. str. 89.) asan Kim, pjesnik, mistik, ejh Sinanove tekije, roen u Sarajevu, umro u Zvorniku 1691. godine (Demal ehaji, Derviki redovi, op. cit. str. 140-141).

12 13 14 15

16

114

uenici ili pak muridi njegovih sinova Hasana i Isaa.17 Tako je Ahmad b. Mustafa al-Mostari na kraju djela Ensul-wn zapisao: Zavrio je pisanje i sastavljanje ovog djela, najponizniji Boiji rob, Mostarac Ahmed, sin Mustafin, pristaa svoga ejha i vodia Hasan-efendije i Isa-efendije i njihova oca Muslihudin-efendije Uianina u mjesecu abanu 1089/1678. godine.18 U narodu je uivao veliki ugled i mnogi su ga smatrali evlijom. Malo je sauvano njegovih djela. Naime, u literaturi se navodi da je napisao jedan traktat o ispravnosti glasnog zikra i zajednikog obreda (sama) kod sufija (Risla f taqq a-ikr al-ahr wa sama a-fiyya).19 Do danas nije pronaeno ovo njegovo djelo. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci u kodeksu oznaenom kao R-4719, na treem mjestu, nalazi se prijevod ili komentar djela iz islamskog vjerovanja pod naslovom Tarama risla ul ad-dn20, koje je, sa perzijskog na turski jezik preveo ejh Muslihudin Uianin.21 Djelo nema uobiajenu hamdelu ni uvodni dio na osnovu kojeg bi ga mogli identifikovati dok je na kraju, takoer, nepotpuno. Govori o osnovama vjere (uluddn), Boijim svojstvima (iftullh) i lijepim imenima (asmul-usn). Djelo se nalazi na listovima 88b-95b, veliina rukopisa 195 mm x 145 mm, 19 redaka na jednoj stranici, pisano nastalq pismom, crnim
17 18 D. ehaji, op. cit. str. 106. GHB, R- 590. Zejnil Faji, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, Sarajevo, 1991., sv. III, 2262, str. 226. Mehmed Handi, Knjievni rad, op. cit. str. 32; Hazim abanovi, Knjievnost, op. cit. str. 248. Djelo je kataloki obraeno u VIII svesku Kataloga rukopisa GHB: Mustafa Jahi, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa; Sarajevo-London, 2000., sv. VIII, 5127, 3 str. 395. Pored toga, ejha Muslihudina nalazimo kao vakifa rukopisa iz tesavufa na perzijskom jeziku: Haso Popara, Katalog arapskih turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa; Sarajevo-London, 2004., sv. XIII, 7780, str. 547.). Ovo ukazuje da je posjedovao vlastitu biblioteku koju je uinio vakufom. Na l. 88a nalazi se biljeka slijedee sadrine: Ovu risalu, u vezi sa osnovama vjere, preveo je ejh Muslihudin nastanjen u kasabi Uice, neka se na njega i na sve nas izlije Boija milost:

19 20

21

115

mastilom slabijeg kvaliteta koje je, na mnogim mjestima, u dodiru sa vlagom, razljeveno. Papir je tamnobijel, deblji, glat, sa vodenim znakom, evropskog porijekla. ejh Hasan b. Muslihudin Uianin Poslije smrti oca, mjesto ejha u halvetijskoj tekiji u Uicu preuzeo je njegov najstariji sin ejh Hasan. Prije preuzimanja dunosti ejha tekije, Hasan je slubovao u Poegi (potpisan kao al-Poaaw), gdje je, 1048/1638. godine prepisao djelo Kitb al-awhir. U kolofonu ovoga rukopisa zapisano je: Prijepis ove knjige zavren rukom slabanog roba Boijeg Hasana, sina Muslihudinovog, iz Poege, 1. dumadel-evvela 1048/1638. godine.22 Evlija elebi ga je 1074/1664. godine zatekao na poloaju ejha halvetijske tekije u Uicu. Bio je, kao i otac, veoma uen, ugledan i cijenjen u svojoj sredini i ire. On je prvak reda (piuvay-i tarik) i jedan je od onih koga smatraju posveenim (awliy) i jednim od uenih ljudi svoga doba. Svugdje je uven, a meu muridima optepoznat kao ejh.23 ejh Hasan je, pored tekije, izgradio damiju i imarethanu gdje se ujutro i uvee daje jelo besplatno imunim i sirotinji.24 elebi navodi da je imao 40 000 murida i da je u svojoj tekiji predavao pravilno uenje Kurana (tawd) i islamsku tradiciju (ilm al-ad). Hasan-efendi je, prema tarihu koji je, povodom njegove smrti, spjevao Mustafa Zari Uianin, umro 1078/1668. godine25 (Milli Ktphane, Ankara, FB 302). Poput mnogih mislilaca svoga vremena, ejh Hasan je naao za potrebno da, u formi jedne kratke risale na arapskom i pisma koje je uputio Ibrahimu Roznamediju26 na turskom jeziku, razmatra pitanje konzumi22 Kasim Dobraa, Katalog arapskih..., op. cit. sv. II, 1248, str. 375: ... Evlija elebi, op. cit. str. 386. Ibid; str. 388. (Milli Ktphane, Ankara, FB 302, l. 126b). Risalu, slinog sadraja, ejh Hasan-efendi je poslao u vidu pisma Ibrahimu Roznamediji. Ovu risalu smo pronali u medmu-i rukopisa koji se uva u Istanbulu (Istanbul buyukehir belediyesi Ataturk Kitaplii; 795/15). Ispisana je na l. 124b125b. Naslov risale glasi:

23 24 25 26

116

ranja kahve i duhana, iznosei argumente o njihovoj tetnosti. 27 Risala na arapskom jeziku se nalazi u kodeksu rukopisa R-9697, u rukopisnoj zbirci Gazi Husrev-begove biblioteke, pisana na margini djela na istu temu, od nama nepoznatog autora. Na listovima je, naknadno, gratnom olovkom, stavljena folijacija l. 111a-112b. Veliina kodeksa je 210 x 145 mm a samog teksta risale 165 x 50 mm. Papir je tanak, glat, sa vodenim znakom, evropskog porijekla. Tekst je ispisan nasi pismom, crnim mastilom, slabijeg kvaliteta, koje je, na mnogim mjestima, u dodiru sa vlagom, razljeveno. Listovi imaju kustode. Nema podataka o prepisivau, godini ni mjestu prijepisa. Naslov risale napisan na poetku: Prijevod sa arapskog jezika smo uradili prema navedenom kodeksu koji je bio u vlasnitvu muftije u Tenju Al Ri-a, 1285/1870. godine.28

27

28

Tema je ista, mada je ova risala koncipirana drugaije u odnosu na onu na arapskom jeziku. Naime, ejh Hasan-efendi dokaze o zabrani kahve potkrepljuje drugim ajetima i hadisima te se odlunije i kritinije suprotstavlja konzumiranju kahve i duhana. Ibrahim Roznamedi je porijeklom iz Nevesinja. Odgojen je na carskom dvoru, gdje je radio na poslovima sreivanja carske blagajne. Kasnije je sluio u spahijskoj kancelariji a 1621. godine postao je mukabeledija a kasnije prvi roznamedija. Umro je 1047/1637. godine. Bio je obrazovan i cijenjen od sultana Murada IV (vidi: Evlija elebi, Putopis..., op. cit. str. 415, biljeka 78.) Inae, kahva se prvi put u Osmanskom carstvu javlja za vrijeme sultana Selima I (1512-1520.) a njena masovnija primjena biljei se u periodu vladavine sultana Sulejmana Velianstvenog (1520-1566). Prva kafana u Istanbulu spominje se 1554. godine. Sultan Murat IV je, poslije jednog poara 1633. godine, od koga je izgorjela jedna petina Istanbula, izdao ferman kojim se zabranjuje pijenje kahve i puenje duhana, prijetei onome ko prekri ovu naredbu, ak i ubistvom. Vie o ovome vidjeti: Nevena Krsti, Mustafa Ibn Muhammad al-Aqhisari (Pruanin): Rasprava o ka, duvanu i piima, Prilozi za orijentalnu lologiju (dalje: POF), Sarajevo, 1974., vol. 20-21/1970-71., str. 71-74. Al-ef. Ri, bio je muftija u Tenju. Na poetku 1287/1870. godine imao je dva sina: Mesuda i Sakif.-ef. Smailbegovia, koji su, takoer, bili muftije u istom gradu. (Vidi: Bonjak, XIV, 1904., br. 13, str. 2.

117

TRAKTAT EJHA HASAN-EF. UIANINA U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Gospodaru na, oprosti nama i brai naoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima naim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru na, Ti si, zaista, dobar i milostiv! (59: 10)29 Zatim, poto sam uvidio da se veina dananjeg svijeta povodi za prohtjevima i novotarijama u vjeri, da je ogrezla u grijesima i porocima, da su ljudi - u zavisnosti od stepena naruenosti uroene im zdrave naravi i otuenosti duhovnih vrijednosti od vieg svijeta - skloni onome to je zabranjeno, a zabranjeno je samo zato da bi to bolje oistili duu i pribliili se Uzvienom Allahu, jer grijesima i strastima oneienom duom - kada se otrgne od svoga (duhovnog) svijeta i padne nisko - zavladaju naela poputanja, tako da im postane, ne samo sklona nego i blagonaklona, duboko vjerujui da je to jedino pravo uivanje za koje se vrijedi boriti i zbog koga treba mrziti svakoga ko ga zabranjuje te da ih se veina ne samo upustila u konzumiranje frango30 kahve i duhana nego i u njihovo odobravanje do te mjere da tvrde da ni u Kuranu ni u bilo kom drugom izvoru, nema nikakva dokaza o njihovoj zabranjenosti, latio sam se posla na detaljnoj obradi31 ove teme i navoenja nekih dokaza koji nedvosmisleno govore da su oni (kahva i duhan) strogo zabranjeni (haram).
29 30 Prijevode ajeta uzeli smo prema: Kuran s prevodom, preveo Besim Korkut, Sarajevo, 1989. Pod ovim pojmom se, uglavnom, podrazumijevalo sve to dolazi sa zapada, iz Evrope (voe, povre, stvar, predmet, i sl., vidi vie: Olga Zirojevi, Oko naziva frenk i latin. POF, Sarajevo, 1978-79., vol. 28-29; str. 375-385). Umjesto izraza u originalu pogreno stoji izraz .

31

118

Iako skromnog znanja, uz Allahovu pomo i uputu, a On mi je, kao divan zatitnik, dovoljan. Prvo u, kao dokaz o zabrani kahve, navesti ajet u kome Uzvieni Allah veli: Onoga ko se suprostavi Poslaniku, a poznat mu je Pravi put, i koji poe putem koji nije put vjernika, pustiemo da ini ta hoe, i baciemo ga u Dehennem - a uasno je on boravite! (1:115) Komentariui ovaj ajet, veliki islamski uenjak imam al-Baydawi32 tvrdi da on nedvosmisleno upuuje na to da je neslaganje sa jednoglasnim miljenjem islamskih uenjaka strogo zabranjeno, budui da je Uzvieni zaprijetio estokom kaznom svakome ko se suprotstavlja Poslaniku i slijedi put drugih, a ne put vjernika. Dakle, zabrana se odnosi i na puenje i na konzumiranje kahve, pojedinano ili oboje zajedno. Drugo: Argumentacija onih koji odobravaju33 kahvu nije tana, jer se za onoga ko pije vino i jede34, slobodno moe rei da zasluuje propisanu kaznu (aladd).35 Tree: Neslaganje sa jednoglasnim miljenjem islamskih uenjaka je strogo zabranjeno, bez obzira na to da li ono za sobom povlai ili ne povlai i neke druge zabrane. Dakle, ako je mimo njihovog puta slijeenje tueg zabranjeno, onda je slijeenje njihova puta obavezno (wib). Drugim rijeima, neslijeenje njihova puta onome ko za njega zna je strogo zabranjeno, a ako je tako, onda je i neslaganje sa njihovim jednoglasnim miljenjem (mulafa al-im) zabranjeno. Prema tome, ovo je dokaz da je i kahva zabranjena, budui da
32 33 34 35 Komentator Qurana Abdullh b. Umar b. Muammad b. Al a-rz al-Bayw, umro u Tibrizu, 685/1286. ili 692/1292. godine. U originalu rije se ne moe uklopiti u kontekst. Vjerovatno bi trebalo da stoji . Nejasno, vjerovatno grekom prepisivaa napisana rije koja se znaenjem ne moe uklopiti u kontekst teksta. add (add m. udd) doslovno znai granica, prepreka. U ovom sluaju oznaava erijatsku kaznu za uinjene prekraje kao to su: preljuba, klevetanje ene, konzumiranje alkohola, razbojnitvo i kraa.

119

je nije bilo, kako u doba Poslanika, a. s., tako ni u doba njegovih drugova (zamn a-aba), tabiina i tabi tabiina r. a.,36 kao ni u generacijama poslije njih, sve do kraja devetog stoljea (po Hidri), kada se prvi put pojavila37 i kada su imami toga vremena izdali odgovarajue fetve o zabrani njene upotrebe. Znaj da konzumiranje kahve predstavlja slijeenje puta onih koji nisu vjernici i da je slijeenje puta onih koji nisu vjernici zabranjeno. Na osnovu gore navedenih dokaza o zabrani samog neslaganja s jednoglasnim miljenjem islamskih uenjaka, da se zakljuiti da je konzumiranje kahve zabranjeno. Dakle, ona je zabranjena jer njeno konzumiranje podrazumijeva slijeenje puta onih koji nisu vjernici i, kako je utvreno, disharmoniju s miljenjem veine islamskih uenjaka. Ona je, takoer, potencijalna snaga grijeha, budui da, bez ikakva razloga i nune potrebe, dovodi do neslaganja sa prvim generacijama muslimana (as-salaf ). Zato je lake suprotstavljati se njima (zagovornicima kahve) nego prvim generacijama muslimana, a i kako bi se, ne daj Boe, Njegovim robovima koji su nam donijeli uputu i na njenom putu tako snano insistirali, i moglo suprotstavljati. Meutim, u ovo nesretno vrijeme, vrijeme pokvarenih ljudi (zamn fasd an-ns), pojave novotarija u vjeri (uhr al-bid`a) i svakojakih grijeha i nevaljalih djela, o ovome malo ko vodi rauna. U tom smislu su i rijei Uzvienog Allaha: Ako bi se ti pokoravao38 veini onih koji ive na Zemlji; oni bi te od Allahova puta odvratili. (6:16)
36 37 38 Druga i trea generacija poslije smrti poslanika Muhammeda, a.s. O pojavi kahve vidi biljeku br. 27. U originalu je isputena rije iz kuranskog ajeta.

120

Iako se prvenstveno odnosi na nevjernike, ovaj ajet moe se odnositi i na grjenike (ahl alma), budui da se iz konteksta rasprave o ovoj temi razumije da je motiv zabrane opepoznato naelo o nagraivanju i kanjavanju. (etvrto): Pored iznesenog, postoje nepobitni dokazi da kahva, bez ikakve sumnje, spada u tetne, a ne korisne stvari, kako tvrde spomenuti bolesnici koji su imali nesreu da njome budu iskuani. Dakle, ona je u osnovi tetna samim tim to je za nju (u izvorima erijata) reeno da je zabranjena. to se tie tetnosti kahve po mentalno i ziko zdravlje ovjeka, ona se ogleda u tome to onoga ko se na nju navikne - u sluaju da je ne popije u uobiajeno vrijeme - redovno spopadaju glavobolja, nervoza, od ejtana izazvan nagon zijevanja i pomuenost zdravog rasuivanja. U to smo se uvjerili bezbroj puta, promatrajui mnoge osobe koje su se odale konzumiraju kahve, zbog koje njihov ziki izgled, utilo i blijedilo lica odaju bolest, umjesto da zrae zdravljem i vitalnou. (Peto): Ovdje treba napomenuti i to da odavanje kahvi razara ovjekove moralne vrijednosti i u njima sije klicu licemjerstva, iz kojeg se izraa nemar u obavljanju strogih vjerskih dunosti (farzova i vadiba), koji, opet, vremenom dovodi do njihovog izostavljanja i konano do darmara i anarhije u poretku svijeta. (esto): Pored navedenog, konzumiranje kahve izaziva izobliavanje izgleda ovjekove glave i lica; dviju najprepoznatljivijih stvari, na kojima najbolje dolaze do izraaja njegove osobine i Bogom mu dana ljepota. Izobliavanje izgleda bilo koje od ove dvije stvari predstavlja povredu Boije svetosti i poricanje Njegovih blagodati, a to je, bez sumnje, strogo zabranjeno.
121

Sve to vodi u haram, samo je po sebi zabranjeno (arm). Prema tome, zabrana duhana je dokazana. to se, pak, tie zabrane poricanja Boije blagodati, o tome Uzvieni veli: budete li nezahvalni, kazna Moja doista e stroga biti. (14 : 7) Dakle, za grijeh poricanja, kao zabrani o kojoj je gore bilo vie rijei, zaprijeeno je estokom kaznom. (Sedmo): to se tie zabrane izobliavanja lica, ay Ab Bakr b. Isq - Allah mu se smilovao - u jednoj predaji navodi da je Vjerovjesnik, s. a. v. s., rekao: Ne preinaujte (svoja) lica, jer je ovjek stvoren na sliku Milostivog!39 U vjerodostojnoj predaji (a) stoji da je Vjerovjesnik, s. a. v. s., savjetujui jednog ashaba o tome kako e se ponaati, rekao: Kad kolje, kolji lijepo i uljudno, a kad ubija, ubijaj ljudski i izbjegavaj lice, jer je Allah stvorio ovjeka na sliku Svoju,40 tj. na sliku Svojih imena i atributa, kao to su ivot (al-ayt), znanje (al-ilm), volja (al-irda), mo (al-qudra) itd.41 ejh Isa b. Muslihudin Uianin Isa je bio drugi sin Muslihudinov. Naslijedio je starijeg brata ejha Hasana u halvetijskoj tekiji i nastavio sve njegove aktivnosti. Ahmad b. Mustafa al-Mostari na kraju jednog rukopisa kae da ga je prepisao u kasabi Uice u tekiji ejha ejhova Isaa 1097/1686. godine.42 Nakon imenovanja muderisom 1087/1676. godine predavao je na vie uglednih medresa do
39 40 41 Prenosi Tabarani od Ibn Omara: Mama az-Zawid, 12330. Prenosi Ab Hurayra: Musnad Amad b. anbal. U rukopisu GHB, R-3462 na l. 53b-57b nalaze se razne biljeke, izmeu ostalog i hadisi koji govore o zabrani konzumiranja duhana i drugih opojnih sredstava. U jednoj od tih biljeki se kae da ih je sakupio ejh Hasan b. Muslihudin Uianin ( .) Inae, rukopis je prepisan rukom drugog prepisivaa 10811671/. godine (Haso Popara i Zejnil Faji, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, London-Sarajevo, 2000., sv. VII, 4227,3, str. 23.). On je, takoer, bio i vlasnik rukopisa al-Fawid a-iyiyya (Mustafa Jahi, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, London-Sarajevo, 1999., sv. VI, 4007, str. 328). Mehmed Handi, Nekoliko dragocjenih rukopisa u Kraozbegovoj biblioteci u Mostaru, Glasnik Vrhovnog starjeinstva Islamske vjerske zajednice, II, Sarajevo, 1934., br. 12, str. 639.

42

122

1102/1690. godine kada je preuzeo dunost munle u Bosni.43 ejh Isa je umro 1105/1693. godine u Sarajevu.44 Na margini jedne molbe (vidi prilog br. 1) za pomo koju je bosanski valija 1103/1691. godine uputio Porti nalazi se biljeka (za vrijeme Isa-efendije, Uianina, kadije Sarajeva).45 Prema ovom dokumentu, navod Demala ehajia, koju donosi na osnovu drugog izvora, da se Isa Uianin, nakon upada austrijske vojske i estih ratova de43 44 Safvet-beg Baagi, Znameniti Hrvati Bonjaci... , op. cit. str. 35. I Mehmed Surayya navodi Isa-a Bosnevija kao munlu Bosne koji je umro 1105/1693. godine; SO III, 611-612. Sejfullah Kemura u vakufnami Sahtijandi Hadi Mahmudova mesdida u Sarajevu spominje Isaa kao sarajevskog kadiju pred kojim je, na zahtjev stranke, izvreno oitovanje i zabiljeeno u sidil 1103/1691. godine. (Sefuddin Kemura, Sarajevske damije i druge javne zgrade turske dobe, Sarajevo, 1913., str. 284-285). Sadraj molbe glasi: Ulema, dobri ljudi, sirotinja i nejaki iz grada Sarajeva su uputili mahzar kako slijedi: Prije sedam-osam godina, na kraju borbe sa prokletim neprijateljem, neke su tvrave, kasabe i sela pale u nevjernike ruke, a one koji su ostali, pljakaju na neuven nain. Mi smo do sada, u borbi sa neprijateljem, potroili (rtvovali) sve to smo imali. Ima nekoliko godina kako svake godine vlada sua i nerodica, pa smo, zbog toga, jako osiromaili i onesposobljeni. Meutim samo iz gore spomenutog grada treba da se digne hiljadu i pet stotina nefera strijelaca i da se rasporede na mjestu gdje je potrebno obezbijeenje, tako je naredio bosanski valija predoivi carski ferman, po kome se ima toliko uputiti nefera. Kada je, nedavno zamoljeno arzom da, iz samilosti prema ovoj beznaajnoj pokrajini, prui pomo u ratnoj opremi, a da nas se oslobodi da sabiremo toliko nefera jer ih ne moemo toliko sabrati, mi smo te obaveze osloboeni, s tim da se sami borimo sa neprijateljem u sluaju napada, sa svim sposobnim suvarijama i pirade neferima, pa nas se na to (sakupljanje) ne moe prisiliti prema muafnami koju prilaemo. Ovu muafnamu nama je dao Muhamed-han iz obzira prema ovoj sirotinji i ona je ostala na snazi. Ove godine je zatraano iz ovog vilajeta dvije-tri hiljade janjiara i segbana za Beograd, a ova poruena pokrajina ne moe to da dadne, jer je postala neopoziva vojna dunost da se tite i uvaju preostale ruevine naseljenih tvrava i gradova, jer prijeti opasnost da ih neprijatelj pregazi. Ova dunost pada na nas nejake - i to kao dug prema vjeri i dravi. Stoga se moli Porta da blagovremeno poalje gore spomenutom valiji sve to je potrebno za obezbijeenje i za ratovanje u novcu i askerima. Ujedno se moli da ih se oslobodi od davanja segbana kao to je to i prije bilo. U tom smislu se dostavlja ovaj arz-i ilam, a Porta e donijeti daljnja nareenja. Napisano 1003. godine (bez potpisa). (Orijentalni institut u Sarajevu: Zbirka ANU BiH, 121, 88 prijevod: Abdulah Polimac; GHB: Turski dokumenti /arhiva/; sv. II, 200-201).

45

123

vedesetih godina 17. vijeka, odselio u Bursu, gdje je drao predavanja sve do smrti 1712.,46 teko je odriva. ejh Isa Uianin je priredio krau risalu na arapskom jeziku iz oblasti tesavvufa. Prepisiva je na poetku risale crvenim mastilom ispisao: Risala Isa-efendije, sina ejha Muslihudin-efendije, neka im se Allah smiluje obojici. Autor se obraa sufijama upuujui ih na potrebu obrazovanja u vjeri i striktnog primjenjivanja erijata (l yadu al-iq wa al-maabba ill f aara wa bi a-ara, list 39b). Risala se nalazi u rukopisnoj zbirci GHB u kodeksu br. R-8984 na l. 39b-49b. Ispisana je taliq pismom, sitnim slovima, lijepim rukopisom. Papir tanak, glat, tamnobijele boje, sa vodenim znakom, evropskog porijekla. Tekst je uokviren debljom zlatnom i dvjema tankim crnim linijama. Na kraju risale autor kae: Ispisao sam ove listove oslanjajui se na Allaha, citirajui relevantna djela kao to su Ihja47, al-Maarif48, Mawiza al-Waizin49 i druga, uz dodavanje onoga to mi je u tom trenutku palo na um, kako bi se time mogli koristiti bogobojazni, uz dovu Allahu da mi se smiluje i oprosti mi grijehe. Risalu, a vjerovatno i cijelu medmuu vjetom rukom i lijepim rukopisom prepisao neki Sulaymn, bez navoenja godine i mjesta prijepisa (l. 49b): ejh Ibrahim b. Muslihudin Uianin Treem sinu ejha Muslihudina bilo je ime Ibrahim. Sreemo ga kao prepisivaa vie djela. Na osnovu mjesta u kojima je prepisivao rukopise zna46 47 Ismail Belig, Gldeste-i-riyaz-i urefa ve vefeyat-i-daniveran, No-264 (prema: Demal ehaji, Derviki redovi, op. cit. str. 107). Iy al-ulm ad-dn (Oivljavanje vjerskih znanosti). Kapitalno djelo iz oblasti tesavvufa. Napisao Muammad b. Muammad b. Amad a-s, a- al-azl, umro 505/1111. godine. al-Awrif al-Marif. Jedno od temeljnih djela iz oblasti islamskog misticizma. Napisao na arapskom jeziku Umar b. Muammad b. Abdullh b. Muammad b. Abdullh b. Ammawayh al-Qr, at-Taym al-Bakr as-Suhraward ihbuddn, Ab Hafs, roen 539/1144. a umro 632/1234. godine. Djelo je prvi put tampano u Egiptu 1293/1876. godine na margini Gazalijina Ihyaa. Mawia al-Win. Napisao Waliyyuddn al-Liq (. . II, 1909.)

48

49

124

mo da je boravio, vjerovatno u cilju kolovanja, u Kairu i Istanbulu i da je slubovao kao imam Sinan-begove damije u ajniu. Po mjestu slubovanja poznat je i kao Ibrahim ajnianin.50 Imao je tri sina: Abdulbakija, Muhammada i Ibrahima, koji su se potpisali kao vlasnici jednog rukopisa koji im je ostao iza oca u naslijee.51 Na osnovu naprijed citirane biljeke njegovog sina Ibrahima na kraju rukopisa R-5170 (GHB, V, 3333, v. ovdje biljeku br. 8) zakljuujemo da je nastavio porodinu tradiciju i bio ejh halvetijskog tarikata. Ibrahim se istakao kao prepisiva nekoliko djela iz raznih oblasti: Ovdje ih navodimo hronolokim redom: - ad-Durar al-Muafawiyya f ar al-Awmil an-nawiyya Komentar djela iz sintakse arapskog jezika, prepisano u Azharu (Kairo) 1050/1640. godine; - Risla f a-awm rasprava o postu, prepisana 1067. godine; - iya al ar mutaar f fann al-man glosa na komentar djela Tal al-mifth, iz stilistike, prepisano u medresi Sulejmaniji u Istanbulu 1070/1659. godine; - Muaddil a-al djelo o namazu, prepisano u ajniu 1070/1659. godine; - Mabriq al-azhr f ar mariq al-anwr, komentar djela iz hadisa Mariq al-anwr, prepisao kao imam Sinan-begove damije u ajniu, 1080/1670. godine; - iya al ar risla as-samarqandiyya glosa na komentar risale as-samarqandiyye; - iya al ar mift al-ulm glosa na komentar tree knjige Mift al-ulm iz stilistike; - rasprava o tome da li je muslimanima doputeno da se zovu millet Ibrahimov; - Nisab al-itib djelo o opoj dravnoj kontroli;

50 51

Muhamed dralovi, Ibrahim ajnianin, Behar, asopis za kulturu i drutvena pitanja, Zagreb, XIV/2005., br. 71-72, str. 63. Ovo je djelo Haqiq daqiq. Njegovi vlasnici (!) su Abdulbq, Ibrhm i Muammad, sinovi (!) Ibrhm-efendije, sina Muliuddna, sina Byazda, dok su bili u kasabi ajnie mjeseca rebiul-evvela 1102. godine (originalni tekst u biljeci br.8).

125

- iya al dba al-mutaar f fann al-man glosa na uvodni dio komentara djela Tal al-mifth iz stilistike.52 Tradiciju prepisivanja djela nastavio je i njegov sin Ibrahim. Prepisavi jedan rukopis (GHB, R-5170, sv. V, 3333) u Bursi potpisao se navodei punu svoju lozu: Ibrhm b. Ibrhm a-ay al-Bosnaw b. Byazd b. aay Muliuddn b. Muammad al-orasn, 1115/1703. godine (v. biljeku br. 8). U XVIII vijeku dolo je do pogoranja stanja muslimana u Srbiji. Poarevakim mirom iz 1718. godine dio Srbije pripao je Austriji i muslimani su se iz tih dijelova morali iseliti. Poslije toga veliki progon muslimana iz Srbije desio se za vrijeme austro-turskog rata 1788-1791. godine i za vrijeme Karaoreva ustanka 1804-1813. godine. To iseljavanje je trajalo sve do ezdesetih godina XIX vijeka kada su 1862. godine muslimani napustili posljednja etiri grada u Srbiji meu kojima je bio i Uice.53 Za iseljenike iz Srbije osmanska vlast je podigla u Bosni dva potpuno nova grada koji su po sultanu Abdulazizu nazvani Azizijje-i bala i Azizijje-i zira, tj. Gornja i Donja Azizija. Za kratko vrijeme ovi gradovi su prozvani amac (Gornja Azizija), odnosno Oraje (Donja Azizija). Doseljenicima je dodijeljena zemlja i bili su osloboeni narednih dvadeset godina svih poreza s ciljem da uvaju granicu od austrougarske vojske. Interesantno da je ovu odluku ispotovala i Austro-Ugarska monarhija i nije stanovnike ova dva grada optereivala sa porezima dok nije istekao taj rok.54 Zakljuak Ulemanska i ejhovska porodica Muslihudina Uianina i njegova tri sina, Hasana, Isaa i Ibrahima, svojim djelima i radom obiljeila je skoro
52 Svi rukopisi osim djela Mabriq al-azhr f ar mariq al-anwr i ad-Durar al-Muafawiyya f ar al-Awmil an-nawiyya nalaze se u Orijentalnoj zbirci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu a navedeni su prema: dralovi Muhamed, Bosansko-hercegovaki prepisivai djela u arabikim rukopisima, Sarajevo, 1988., sv. II, str. 59-60. Djelo Mabriq al-azhr ar mariq al-anwr nalazi se u rukopisnoj zbirci GHB, R-8497, a ad-Durar al-Muafawiyya f ar al-Awmil annawiyya nalazio se u zbirci rukopisa Orijentalnog instituta u Sarajevu br. 1880/2. Mehmed Handi, op. cit. str. 657-659. Alija Nametak, Folklor uikih muslimana u Bosanskoj posavini, op. cit. str. 143-144.

53 54

126

jedno stoljee u tadanjem Uicu. Obrazovani u najveim centrima, Kairu i Istanbulu, i produhovljeni tarikatskim djelovanjem uivali su veliki ugled u svojoj sredini, pa i ire. Pripadnost i propagiranje halvetijskog reda nije im smetalo da se ukljue u sve segmente tadanjeg drutva i da, kao kadije, ejhovi, vaizi, imami, pisci, prevodioci, komentatori i prepisivai djela na svim orijentalnim jezicima, reaguju na devijacije drutva u kojem su ivjeli. Svojim ukupnim radom i djelom potvrdili su sunijsku orijentaciju halvetijskog reda i aktivan odnos prema ivotnim izazovima te temeljnu postavku da pripadati dervikom redu znai dobro poznavanje eriata, njegovu primjenu u praksi i njegovu nadogradnju sa pojaanim zikrom i povremenim osamljivanjem radi duhovnog jaanja. Utrli su put kasnijim misliocima koji su potekli iz ovoga grada, kao to su ejh Muhyuddin, Sabit Uianin, Ibrahim Zikri i drugi.

Kljune rijei: Uice, Halvetije, Derviki redovi

Summary Muslihudin Uianin Family of Ulama and Sheikh from the XVII century The Ulamas and Sheik family of Muslihudin Uianin and his three sons, Hasan, Isa, and Ibrahim, with their deeds and work marked almost one century in then Uice. Educated in the biggest centers Cairo and Istanbul, and through taricat influence, they enjoyed great respect in their region and elsewhere. Belonging and propagating the halvetic order did not prevent them from participating in all segments of that society, and as a kadi, sheyk, vaiz, imamas, writers, translators, commentators and copyists of works on all oriental languages, they reacted on deviation in society in which they lived. With their complete work and deeds they confirmed their Sunni orientation of the halvetic order. With their active relation toward challenges of time in which they lived in and belonging to a dervish order meant good knowledge of Shariat and its use in everyday life. They made a path for others thinkers from this town like shayk Muhyuddin, Sabit Uianin, Ibrahim Zikri and others.
127

Prilog br. 1 Molba koju je bosanski valija 1103/1691. godine uputio Porti. Na margini nalazi se biljeka za vrijeme Isa-efendije, Uianina, kadije Sarajeva.
128

Samira Osmanbegovi-Baki

RUKOPISNE ZBIRKE INA U GAZI HUSREV-BEGOVOJ BIBLIOTECI Definicija pojma Prvo znaenje pojma in prema rjeniku je: praviti, stvoriti, proizvesti.1 Nadalje, u knjievnosti se pod ovim pojmom podrazumuijeva pisanje lijepe proze ili proza napisana elegantnim stilom te pisanje pisama.2 Posljednje znaenje bit e tema ovog rada. Kada govorimo o tradiciji korespondencije u Osmanskom carstvu, nezaobilazno je spomenuti da ta vrsta pripadala je prozi (nesir). Proza tog perioda dijelila se na prozu jednostavnog stila (sade nesir) i prozu kitnjastog stila (ssl nesir). Pisanje pisama pripadalo je prozi kitnjastog stila. Uz pojam in susreemo se i sa pojmom mnat koji oznaava kodeks sastavljen isljuivo od pisama.3 Pisac mnata nazivao se mni. Nauka o ovome nazivala se ilmu-l-in, koja se smatrala jednom od dvanaest disciplina u arapskoj nauci.4 Ukratko reeno, in podrazumijeva pisanje pisama prema odreenim stilskim normama i budui da se razvila kao rezultat potrebe carskih pisarnica, nastajala su djela mnati koja sadre uzorke kako treba pisati pisma. Jezik zvanine korespondencije mijenjao se u zavisnosti koji se jezik koristio u datom periodu, ali, bilo da se radi o inima na arapskom, perzijskom ili turskom jeziku, postojali su elementi koji su datirali ak iz vremena Muhammeda, a.s. Vremenom su nastale i neke razlike koje odslikavaju promjene u strukturi drave. Najvanija odlika ina - pisama, odnosno ono to ih svrstava u knjievnost, jeste umjetniki jezik kojim su pisana. Misli i osjeanja u tim pismima izraeni su na najharmoniniji i najmelodiniji nain. Budui da
1 2 3 4 emsettin Smi, Kms-i Trk, Istanbul, 1317/1899., str. 177. Ferit Develliolu, Osmanlca-Trke Ansiklopedik Lugat, Ankara, 2006. (23.izdanje), str. 441. Dr. Fehim Nametak, Pregled knjievnog stvaranja bosansko-hercegovakih muslimana na turskom jeziku, Sarajevo, 1989., str. 38. In, Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu, sig. 1987., fol. 4b.

- 129 -

su se kodeksi ovih pisama, odnosno norme pisanja, pisale isljuivo na odreenim mjestima i u odreenim prilikama, to je uveliko utjecalo da se sauva klasini stil to nije davalo piscima ove vrste previe mjesta za inovacije. Pod ovim se ne misli na stil izraavanja, ve na samu formu pisma. Iz ovog razloga je in sauvao svoju osnovnu formu i ne primjeuju se vee razlike u pogledu teme i sadraja izmeu primjeraka pisanih u XV i onih nastalih znatno kasnije.5 Prema klasifikaciji koju navodi Agah Srr Levend, kodeksi pisama prema temama dijele se na: a) kodekse zvanine korespondencije b) kodekse pisama za vladare, vezire, ulemu, sudije i sl., koja sadre tano definisane forme poetka i kraja c) kodekse pisama jednog pjesnika i d) kodekse pisama vie pjesnika.6 Budui da mnati sadre forme kako se piu pisma od oca sinu, od sina ocu, od sina majci, od majke sinu, od brata bratu, od prijatelja prijatelju, od osobe koja je na viem poloaju osobi koja je na niem poloaju, i obrnuto, arzuhale i druge vidove zvanine i privatne korespondencije, dosta prikladnija podjela je na: kodekse zvanine korespondencije, privatne korespondencije i kodekse pjesnika. Neka od pravila pisanja ovih pisama su: a) ne preporuuje se da se pie ime onoga kome se alje, ako je na viem poloaju od onoga koji alje, b) ukoliko su na istom poloaju, onda se pie ime onoga kome se se alje, c) treba izjegavati izravno obraanje i koristiti pasivni oblik, d) ukoliko pie osoba na viem poloaju osobi na niem, onda ne treba koristiti mnoinu, npr. edesizler.7 In u arapskoj knjievnosti Nije poznato kada se in kao termin koji oznaava knjievnu vrstu poeo koristiti u arapskoj knjievnosti. U knjizi Kitabl-ar wa sintil5 6 7 Doc. Dr. Ali etin Derdiyok, Osmanl Devrinde Mektup Yazma Gelenei, Osmanl Kltr ve Sanat, Ankara, 1999., tom IX, str. 732. Agah Srr Levend, Trk Edebiyat Tarihi, Ankara, 1974., tom I, str. 18. Mubahat S. Ktkolu, Osmanl Belge Dili, Istanbul, 1994. , str. 222.

- 130 -

kitb koju je Kudme b. afer napisao 288/901. na vie mjesta spominje se termin inu-l-kitb (pisanje prema odreenim pravilima) i kitb muna (pismo napisano prema odreenim pravilima). Djela o in u dijele se u dvije kategorije. U prvu spadaju uzorci pisama zvanine i privatne korespondencije, a u drugu teoretska djela o normama pisanja pisama koja su obino sastavljali dravni pisari. Prva dravna pisarnica pod nazivom Dwnu r-resil osnovana je u vrijeme Muavije i nakon toga nastalo je mnogo dijela iz ove oblasti. Upoljavanje pisara sa talentom vremenom je postalo potreba drave, te je i ovo zanimanje dobilo na znaaju. S namjerom da se podmire potrebe za ovim zanimanjem, prvo su se pojavila opa djela o tome kako treba pisati pisma. Jedno od najstarijih djela te vrste je Risla ilal-kttb pisca Abdulhamda el-Ktiba, pisara emevijskog halife Mervana II.8 Jedan od istaknutih pisaca ovih djela je Abdullah b. Mukaffa (umro 139/756.), ija djela su bila urnek za pisanje u to vrijeme, ali i polazna taka za knjievnu vrstu koja e se kasnije razviti.9 U djelima iz ovog perioda poeli su se unositi elementi rimovane proze. Nema dovoljno podataka o ovoj vrsti u prva dva stoljea Abasida, ali se u IV stoljeu po Hidri, odnosno u X stoljeu primjeuju velike promjene na polju epistolarne knjievnosti. Prvo je uznapredovala birokratska struktura, te su se poveale potrebe za pisarima i prirunicima za pisanje. Znaajna djela iz ove oblasti pojavila su se u vrijeme Buvejhida. Sauvana su tri primjerka djela Munat ar-rasl,koje je napisao Ab Isq as-Sb.10 U XI i XII stoljeu nastaju djela sa uzorcima zvanine korespondencije na arapskom i perzijskom jeziku, jer su se u tom periodu pojavile drave koje su uz arapski koristile i perzijski jezik. Jedno od takvih je Kamlul-bala, u kojem je Abdurahman b. Ali al-Yazddi sabrao pisma Kabsa Vemgra. Do danas je sauvana dosta bogata zbirka ina iz perioda Fatimida i Ejubida. Pored toga to je morao dobro poznavati jezik, dravni pisar je trebao dobro poznavati i hijerarhijsku strukturu drave. Djelo dbl-Ktib
8 9 10 Islam Ansiklopedisi, In, Istanbul, 2000, tom XXII, str. 335. Isto. Cristoph Brgel, Die HofkorrespondenzAdud ad-Daulas und ihr Verhaeltsnis zu anderen historischen Quellen der frhen Buyiden, Wiesbaden, 1965., str. 112-119.

- 131 -

sadravalo je podatke o dunostima, moralnim i tehnikim pojedinostima koje pisar treba posjedovati. U arapskoj knjievnosti nastalo je mnogo djela koja su u nazivu imala termine: kitba, ina, tarasul, ktib, kuttb i sva su obraivala istu tematiku, pisanje pisama. In u perzijskoj knjievnosti Za korespondenciju na pahlevi jeziku koristio se izraz nmenevisi. Dolaskom islama u Iran termin in je prihvaen u znaenju umjetnost pisanja pisama. Osobe koje su se u drevnom Iranu bavile ovim zanimanjem nazivale su se debir, a samo zanimanje yn-i debr. Muhammed b. Abdlhlik el-Meyhani u svom djelu Destr-i Debr podijelio je pisma u tri kategorije: sultniyat, ihvniyat i mehzir. Administrativno-sudska pisma, fermani, menure, tevkiye, fetihname, ikestname, sevgendname pripadaju kategoriji sultaniyat. Privatna pisma, estitke, pozivnice, izrazi sauea, albe, didaktika pisma uenjaka i mistika ulaze u kategoriju ihvniyt. Pisma koja nose obiljeja izjava o preuzimanju odgovornosti, diplome, ugovori i oporuke pripadaju kategoriji mehzir. Pisma iz sve tri kategorije vremenom su dobila forme iz arapske knjievnosti. U vrijeme Safarida, Tahirida i Samanida u pismima iz kategorije sultniyat i ihvniyat preovladavali su jednostaviji izrazi, a u kategoriji mahzir knjievni i poetski jezik. U perzijski jezik od vremena Selduka sve vie ulaze arapske rijei, te on gubi svoju poetnu jednostavnost. Budui da su Selduci koristili perzijski kao zvanini jezik, ina kao umjetnost se nastavila razvijati u ovom periodu. Jedno od najznaajnijih djela iz ovog perioda je Destr-i Debr pisca Muhammeda b. Abdlhlika el-Meyhanija. I u vrijeme Osmanlija pisala su se djela o inima koja su sadravala i primjere na perzijskom jeziku. Djelo Munats-saltn, koje je Feridun Bey uruio sultanu Muratu III, sadri 1/3 primjeraka na perzijskom jeziku. Djelo Latifu-l-in, koje je napisao jedan od pisara sultana Selima Yavuza, sadri primjere pisama na arapskom, perzijskom i turskom jeziku.

- 132 -

In u turskoj knjievnosti Pored toga to je oznaavao disciplinu koja se bavi umjetnou zvanine korespondencije, termin in se koristio i u znaenju pisanja lijepe proze. U lanku iir ve na, koji je napisao Ziya Paa11 vidimo da on termin in koristi u znaenju proza. Katib elebi je pisma obradio kao jednu oblast in12. Nakon Tanzimata, u osnovnom obrazovanju bio je uvrten predmet Usl-i kitbet ve in, to pokazuju da je i tada postojala veza izmeu proze i pisanja pisama. Zvanina pisma kao to je hatt-i humayun, irade-i seniyye, menure i emirname, koja su se pisala u sultanovo ime i u kancelarijama koje su se u Osmanskom carstvu nazivale Divan-i Humayun, bila su jedna vrsta ina. Pored kodeksa uzoraka pisama i djela koja teoretski poduavaju ovoj disciplini, jo jedna vana vrsta ovih djela su arapsko-turski ili perzijskoturski rjenici termina koji se koriste u ovoj oblasti. U osmanskom periodu razvila se korespondencija na sudu ili sa sudskim organima koja se naziva sak, a disciplina o ovome ilm-i sak. Jezik ove discipline razvio je poseban stil. Prema dostupnim podacima, najstarija djela na turskom jeziku iz oblasti in su kratka poslanica Tarassul13, koju je Ahmed-i D napisao u XV stoljeu, Manhiul-in pisca Yahyaa el-Katiba, Glen-i na Mehmeda b. Edhema i Gl-i Sad-berg pjesnika iz XVI Mesihija, koje sadri oko 100 primjeraka in. Tadizade Dafer elebi i Delalzade Mustafa elebi, koji je poznatiji pod pseudonimom Kuuk Niandi, samo su neki od istaknutih pisaca iz ove oblasti. Posebno su neki elementi, kao to je obraanje i nain izraavanja koje je koristio Delalzade, ostali kao uzori sve do prve etvrtine XVII stoljea. Ini na turskom jeziku su preuzeli karakteristike u pogledu sadraja i stila iz arapske i perzijske knjievnosti. Sastavni dijelovi ina a) Elkab - ova rije je izvedena iz arapskog glagola lakabe, to znai nazvati nekoga drugim imenom pored njegovog osnovnog.
11 12 13 Ziya Paa, novine Hrriyet, serija lanaka iir ve Ina, god., 1868. Ktib elebi, Kefz-zunn, tom I, str. 398. Fond Manisa l Halk Ktphanesi, Manisa, kolekcija Muradiye, sign. 1856/3.

- 133 -

Karakteristika ovog dijela je to se posebno obraala panja kojem inu pripada osoba kojoj se obraa. Za oslovljavanje od nieg nivoa ka viem koristile su se sljedee ustaljene fraze: Devletl14, inayetl, mrvetl vl-himem cezll-mkerrem efendim15 sultnm16 aa-y zn hazretlerinin hk-py-i17 itimallerine;18 Vaa ekselencijo, moj milostivi, plemeniti, visoko vrijedni, veoma potovani gospodine, moj sultanu, asnom, skromnom agi... Za oslovljavanje od vieg nivoa ka niem koriste se sljedee ustaljene fraze: zzetl, saadetl, meveddetl karnda- eazzm paa-y celll-kadr hazretlerinin huzr- izzet-mevfrlarna...19
14 Devletl oslovljavanje za visoke inove kao to su veziri, marali i sl. Vidi: Ferit Develliolu, Osmanlca-Trke Ansiklopedik Lugat, Ankara, 2006. (23.izdanje), str. 181. Zvanini nain obraanja vezirima, maralima, ejhu-l-islamima, agama, mekanskim zapovjednicima, lanovima sultanske dinastije. Nosi znaenje onaj koji ima mo i koji je sretan. Vidi: Mehmet Zeki Pakalin, Osmanli Tarih Deyimleri ve Terimleri Sozlugu, Istanbul, 1993., tom I, str. 438. Efendi gospodin, kavaljer, ef. Koristi se u oslovljavanju osmanskih prineva, lanova visokih vojnih struktura. Vidi: Redhause Szl, Trke nglizce, Ankara, 2005., str. 259. Kod Osmanlija se ovaj izraz prvobitno koristio za obrazovanu osobu te je vremenom potisnio rije elebi, koja je imala to znaenje. U XIX stoljeu ire je uao u upotrebu i prinevima se poelo obraati ovim izrazom. Pored toga, ovaj izraz se koristio u oslovljavanju ejhu-l-islama i majora u vojsci. Vidi: Mehmet Zeki Pakalin, Osmanli Tarih Deyimleri ve Terimleri Sozlugu, Istanbul, 1993., tom I, str. 505-506. Sultan - izraz koji se koristio za osmanske sultane, kao i druge islamske vladare. Ovaj izraz koristi se i u drugim znaenjima: I - U prenesenom znaenju za opisivanje izvora Snage. II Za onoga ko je zadovoljan svojim svijetom, ko je sultan svog svijeta. III Za pojedine ejhove tarikatskih redova, npr. Sultan Abdulkadir Geylani. IV- Koristi se s ciljem velianja i izraza potovanja. Npr. Benim sultanim moj sultanu. Vidi: Mehmet Zeki Pakalin, Osmanli Tarih Deyimleri ve Terimleri Sozlugu, Istanbul, 1993., tom III, str. 264-276 . Hk-py-i ayak tozu - ayak trab to doslovno znai praina na stopalima, ili zemlja pod nogama, odnosno tih, skroman. Mehmet Zeki Pakalin, Osmanli Tarih Deyimleri ve Terimleri Sozlugu, Istanbul, 1993., tom I, str. 119. na-i Mergub,Atatrk Katibl, M. Cevdet Yazmalar, sig. K.36, fol. 63 Iz pisma velikog vezira Mehmeda Ragib-pae valiji Peloponeza Ahmed-pai: A.NT, dok. 1251/51. Vidi:Mbahat S. Ktkolu, Osmanl Belge Dili, Istanbul, 1994., str. 223.

15

16

17

18 19

- 134 -

Moj asni, sretni, voljeni, najpotovaniji brate20, pai slavljenom i veoma potovanom... b) Ibtida to znai poetak neega. Ovo je dio pisma koji sadri pozdrav i izraze potovanja. Ponekad su u ovaj dio uvrteni ajeti, rijei hvale i dove. c) Taallu nastalo je od arapskog glagola alaa to znai zatititi, spasiti od nevolje. To je prelazni dio izmeu ibtida u dio alab, u kojem se moli da osoba kojoj se upuuje pismo bude spaena od svih nesrea i nevolja. d) alab izvedeno iz arapskog glagola alaba, to znai traiti, moliti. Ukoliko se pretpostavi da sva pisma ne sadravaju neku molbu ili elju, onda se u ovom dijelu izraava miljenje. Nakon toga dolaze ustaljene fraze: mercdur ki (moli se, trai se) ili middr ki (nadamo se da...), koje izraavaju molbu i oekivanja. e) Du dova. Dio u kojem se upuuje dova za onoga kome se alje pismo. f ) Imza potpis. Ovo je veoma vaan dio jer identifikuje poiljaoca. Nasuprot dananjoj praksi, potpis je stavljan u lijevom uglu. Razlog ovome, vjerovatno, lei u injenici da se pisalo arapskim pismom koje se pie od desna na lijevo. Uz samo ime dodaju se izrazi u znaenju va rob, va sluga, va prijatelj, u zavisnosti kakav hijararhijski odnos vlada izmeu onog ko pie i kome se pie. Spomenimo neke od tih izraza ukoliko je onaj ko pie na viem poloaju: Muhibb-i muhlis onaj koji iskreno voli (prijatelj). Muhibb-i mtkk onaj koji voli i ezne (prijatelj). Ako je na istom nivou onaj koji pie i kome se pie, u potpisu se koriste sljedei izrazi: Devlethah koji je sklon bogatstvu, koji ivi u izobilju. D-i b-itibh koji bez sumnje moli. Ukoliko pie osoba koji je na niem poloaju: aqalll-abd najmanji sluga, al-abdl-faqrl-aqr - siromani i ponizni sluga, minal-abdi n-naf - od jadnog roba, bende-i muhlis - iskreni sluga.
20 Napomena: ne misli se na brata po srodstvu, nego u znaenju prijatelj.

- 135 -

Osobi koja je na viem poloaju obraa se u treem licu mnoine, npr. hazretleri, to znai njihovo visoanstvo, odnosno vae visoanstvo, vaa ekselencijo. Umjesto izraza hazretleri, koji je bio iskljuivo za muslimane, u znaenju ekselencije za krane se upotrebljavao izraz cenab.21 Prema temama i sadraju ini se dijele na: pisma kojim se izraava estitanje povodom raznih prilika: roenja, vjenanja, naimenovanja na funkciju (tehniyetname i tebrikname), pisma kojima se hvali neko djelo (tekrizname), izraavanje suuti povodom smrti (taziyetname), molbe i zahtjeve (arzhal), pismo upueno zvaninim institucijama povodom nekog posla (mzekker), zahvalnost za uinjenu uslugu (teekkrname), pozivnice na vjenanje i druge sveanosti zvaninicima i bliskim osoboma (davetname), pismo u kojem se alje odgovor na neku vijest (cevapname) i sl. Dva pisma iz vrste ina koji se nalaze u Gazi Husrev-begovoj biblioteci sa prijevodom Kao primjer uz ovaj rad navest emo prijevod iz dva djela ina u kojem se jasno prepoznaju dijelovi ina, forme i umjetniki izrazi. Pored toga, posebno interesantno je to se radi o uzorku pisma u rukopisu 556022 koji je, vjerovatno, nastao u Bosni, obzirom da se spominju gradovi Travnik, Zvornik i dr. Kao vid privatne korespondencije navest emo uzorak pisma koje se nalazi u rukopisu 681923.

21 22 23

Jozip Dragomanovi, Pravila otomanskog jezika, Mostar, 1870., str. 233. In, Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu, sig. 5560, fol.27a-27b In, Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu, sig. 6819, fol.fol. 2a-3a.

- 136 -

In, Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu, sig. 5560, fol.27a-27b a) Primjer arzuhala koji se pie veziru (Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu, sig. 5560, fol.27a-27b): Neka je ivo vaevisoanstvo, moj uzvieni, milostivi sultanu, dobroinitelju prema siromanim i slabim. Molba vaeg sluge je: Ja, va sluga, nastanjen sam u selu Orahova u nahiji Travnik. Iako je otkriveno da je Delilovi Mustafa-paa, ubio na pravdi Boga mog oca Hasana, vaeg slugu, sudija nije uvaio svjedoke kada smo otili kod erijatskog tuioca u sudnici u Travniku. Meutim stanovnicima cijelog sela je poznato da je ubica mog oca spomenuti Delilovi Mustafa-paa i da nisam imao parnicu ni s kim, osim sa spomenutim ubicom. Poto je spomenuti ubica proao bez suenja na vojnom sudu, moli se od onih kojima je milost ukazana: svoenje rauna pripada Allahu Uzvienom, a dui Poslanika milost, a vaoj pravdi se pokorava. Osmjelio sam se napisati molbu dravi da bi traio pravo i izvrenje. Odluka pripada vaoj visosti, moj uzvieni i milostivi sultanu! Va sluga Hasan
- 137 -

In, Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu, sig. 6819, fol.fol. 2a-3a b) Primjer kako se pie pismo od sina majci (Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu, sig. 6819, fol.fol. 2a-3a): Vaa milosti, moja draga, mila i dobra majko, svoju ogromnu ljubav prenosim vam selamima i izrazima zahvalnosti. Nakon to moje lice dotakne vau cijenjenu ruku i moj pogledvaa stopala (zemlju pod vaim nogama), Uzvieni Allah sauva vae tijelo od vremenskih neprilika, nevolja sa neba i nevolja ovoga svijeta. Neka Vam podari ono to elite i da budete sretni na oba svijeta. Amin! Moja potovana majko, ne zaboravite moliti za dobro vaeg sina. Ovim putem posebno selamim svog brata Mula Mehmeda i nau sestru Umihanu. Selami naem amidi Mula Husejnu i njegovim sinovima Mula Idrizu i Mula Ahmedu uz iskrene elje i posebnu zahvalnost. Pitam vas i za vae zdravlje. Ako se potrudite i ne zaboravite poslati komad papira sa vijestima o zdravlju, to je naa prva briga, nadamo se da e to preporoditi i obradovati vaeg sina. Kao to treba na kraju, pozdrav i molba Allahu. 28. safer 1243. (1827.) Od sina Muhameda

- 138 -

In u Gazi Husrev-begovoj biblioteci U Gazi Husrev-begovoj biblioteci vie od stotinu rukopisa ine ini svih kategorija: zvanine, privatne korespondencije, muneati pjesnika, teoretska djela o normama ina, te dvojeziki ili trojeziki terminoloki rjenici iz ove oblasti. U IV, VII, IX broju Kataloga arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa obraeno je preko pedeset ina kao samostalnih djela ili dijelova zbirki. U XVI broju Kataloga arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, koji je u pripremi i koji je obradio Haso Popara, obraeno je jo preko pedeset rukopisa ove vrste. Do sada in kao poseban anr nije prouavan u literaturi na bosanskom jeziku. Prouavanje ovog anra omoguava usporedbu izmeu onih ina koji su nastali u Bosni i drugim dijelovima Osmanskog carstva, iz aspekta jezika li nekog drugog, jer posebno vrijedni panje su munati naih pjesnika Muhameda Nerkesija24 i Abdulkerima Bonjaka Samiije25 te turskog pjesnika Nabija26 i drugih koji ine dio blaga ove biblioteke. Jednu injenicu ne treba ispustiti iz vida: svi rukopisi ove vrste, njih preko stotinu u GHB, na turskom su jeziku. Postoje rjenici termina iz ove oblasti na arapskom ili perzijskom jeziku sa prijevodom na turski.

Kljune rijei: in, sastavni dijelovi, kodeksi, pisma, orijentalna knjievnost

Summary Inaa Manuscript collection in the Gazi Husrev-beys Library This work in a humble way contributes to the readers knowledge of inaa as a style in Arabic and Turkish literature. This style is possible to view
24 25 26 Vidi: Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, IV, obradio Fehim Nametak: Muhamed Nerkesi, Mnet-i Nerkes, sign. 1260, kat.br. 2951. Vidi: Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, IV, obradio Fehim Nametak: Abdulkerim Bonjak Sami, Mnet-i Sm, sign. 1808, kat. br. 2952. Vidi: Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, IV, obradio Fehim Nametak: Ysuf Nab, Mnet-i Nb, sign. 3933, kat.br. 2955.

- 139 -

from an aspect of language, literature, diplomatic, and even historicaly, taking into consideration concrete characters in which inaa is used. However, in this work I decided to explain the high style and that which classifies these characters in artistic category. Having that in mind I, as an example, translated two models of patterns/characters, which are being held in the Gazi Husrev-bey Library, with explanation of key words and forms. At the end, my aim was to point out once again the valuability of works in Gazi Husrev-beys Library, and show that our region had a sense for art, since some of these work originated from Bosnia.

- 140 -

Aladin Husi FERMAN SULEJMANA ZAKONODAVCA UPUEN GAZI HUSREV-BEGU SREDINOM 1533. GODINE Znaajan dio historijske grae koja se odnosi na Gazi Husrev-begov vakuf obraivan je i prevoen razliitim povodima. Veinu sauvanih dokumenta koji se odnose na spomenuti vakuf preveo je Fehim Spaho, meutim bez kritikog aparata.1 I pored toga, u vrijeme nastanka tih prijevoda bio je to znaajan iskorak u izuavanju Gazi Husrev-begovog vakufa. Mnogo kasnije neki od njih diplomatiki je obraivan uz prateu naunu aparaturu ili objavljen u novim, adaptiranim prijevodima sa odreenim pomacima u razrjeenju nekih lokaliteta koji se u tim izvorima spominju.2 Meu dokumentima koji se odnose na ovaj vakuf, nalazi se i jedan ferman upuen Gazi Husrev-begu, iji je rezimiran prijevod takoer sainio Fehim Spaho.3 On se danas nalazi u Upravi Gazi Husrev-begovog vakufa u Sarajevu. Ferman je nastao u prvoj dekadi mjeseca muharema 940. (23.7-1.8.1533) godine, to unosi neke dileme u redoslijedu izdavanja nekih dokumenata koji se tiu Gazi Husrev-begovog vakufa. Na nejasnoe vezane za ovaj ferman i vakufnamu iz 1531. godine, jo ranije panju je skrenuo Adem Handi. On je posebno naglasio neuobiajen i nelogian redoslijed datiranja ovih dokumenata. Prema onome to se moe vidjeti, vakufnama predstavlja najranije datirani dokument nastao decembra 1531. godine, i zakljuio da su vakufnami morali prethoditi mulknama i sinornama. Tek nakon ovih dokumenata mogla je biti izdata vakufnama.4
1 Spomenica Gazihusrevbegove etiristo-godinjice, Sarajevo, 1932., I-XLIX. Regest, tekst i faksimil prvi puta je objavljen u prijevodu spomenutoga autora jo 1912. godine. Vidi u: iro Truhelka, Gazi Husrev-beg, njegov ivot i njegovo doba, Sarajevo, 1912., str. 129-130. (regest i tekst) i 131. faksimil; Spomenica, regest i tekst XXIIIXXIV, faksimil XLV. Muniba Spaho, Mukarernama Husrev-begove mulk-name, POF, X-XI, 1961., 205214; Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Sarajevo, 1985, str. 4780. Kao napomena br. 1. Adem Handi, Gazi Husrev-begovi vaku u teanjskoj nahiji u XVI stoljeu (Anali GHb I-II, 161-174); Studije o Bosni, Istanbul, 1994., 171-172.

3 4

- 141 -

Sa erijatskopravnog stanovita, svako uvakufljenje prije stjecanja posjedovnog, tj. mulkovnog vlasnitva nije mogue, odnosno takvo uvakufljenje proglaava se pravno neosnovanim i nitavnim. Prvobitna pretpostavka bila je da je navedeni dokument prijepis, pa je mogao nositi dataciju koja je vremenski nastala poslije vakufname od 11. decembra 1531. godine, to ne daje potpun odgovor na to pitanje. Neto kasnije, bavei se i dalje Gazi Husrev-begovim vakufom, ovaj problem isti autor je objasnio na jedan drugaiji nain. Prema tome tumaenju, izdavanje vakufname mogue je i prije dobijanja mulkname, budui da je Gazi Husrev-beg, na odreen nain, ve pravno stekao te zemlje, jer je imao saglasnost nadlenog kadije, uz prethodno plaenu odgovarajuu naknadu dravi, te je prije prispjea mulkname i mogao da ih stekne i uvakufi.5 Kako se i iz sadraja ovog dokumenta vidi, njena dodjela je bila potvrena na Porti jo ranije i neophodna pravna procedura bila je, dakle, u potpunosti ispotovana. Ona tada jo nije bila izdata i Gazi Husrev-beg je trebao poslati ,,svoga ovjeka za njeno preuzimanje. Iz teksta se jasno vidi da on predstavlja samo obavijest Gazi Husrevbegu da odluka o njegovom zahtjevu ve postoji. Kada je ta darovnica (mulknama) o kojoj je u fermanu rije izdata, kao i sam njen sadraj, nije poznato. Sinornama je takoer za sada nepoznata, to je pratei dio procedure u slinim sluajevima. Usporedba ovog fermana i prve vakufname pokazuje da se veina mjesta obuhvaenih vakufnamom 1531. godine, spominju i u ovom dokumentu nastalom godinu i po kasnije. U fermanu se, meutim, ne spominju posjedi u nahiji Jajce koji su ve bili uvakufljeni do kraja 1531. godine, to opet predstavlja svojevrsnu neloginost. To bi moglo da upuuje da je taj njegov zahtjev ili upuen znatno ranije ili je iz odreenih razloga, moda usljed gubitka prvobitnog dokumenta, traio njegovo ponovno izdavanje, o emu se na ovaj nain on obavjetava. Jo neki inidkatori upuuju na to da je procedura dodjele bila pokrenuta prije okonanja popisa 152830. godine. Posjedi izdvojeni iz ifluka Damjan-vojvode i Kasim vojvode, spomenutih u samom fermanu, u vrijeme popisa ne nalaze vie u sastavu njihovih ifluka. Zatim i jedna marginalna zabiljeka iz nevedenog popisa koja pokazuje da je Damjan-vojvoda ranije bio spahija i da je prije nastanka
5 A. Handi, Husrevbegov vakuf na prelazu iz XVI u XVII stoljee (AGHb, IX-X, 207-217), Studije, 187.; Vidi jo: A. Handi, Dokumenat o prvom slubenom popisu Husrevbegova vakufa iz 1604. godine (AGHb, XV-XVI,/1990, 3-18); Studije, 197-204.

- 142 -

popisa jedno vrijeme neka podruja drao u zakup koji je kasnije ukinut a uveden urijski nain oporezivanja.6 S obzirom na taj pomalo nelogian i neuobiajen redoslijed nije sasvim jasno ta su stvarni motivi ovoga zahtjeva i naknadnog izdavanja darovnice. Ovdje emo alternativno istai jo neke mogue razloge, pa i to da je Gazi Husrev-begovo traenje bilo mogue usljed poveanja posjeda ili se radilo samo o obnovi mulkname. Traenje je moglo nastupiti i po zahtjevu mutevelije njegovog vakufa kako je to uinjeno i mnogo kasnije u vrijeme stupanja na prijesto sultana Osmana II (1618-1622), ija mulknama je do danas ouvana.7 U ovom sluaju jedino je vrijeme nastanka ovog dokumenta nedvojbeno jasno, a to je 1533. godina. Ono to baca novo svijetlo jeste to da se u fermanu spominje i ,,tvrava Koba. Uglavnom se pretpostavljalo da je tvrava Koba osvojena u pohodu Gazi Husrev-bega na Slavoniju i preostale dijelove Bosne uz rijeku Savu tokom 1535. godine.8 Navedena tvrava je, kako iz sadraja ovoga dokumenta proistjee, ipak osvojena neto ranije, ali je, izgleda, u poetku bila naputena i bez posade. Prve naznake potpune uspostave vojne vlasti nad Kobaom, time i izlaska Osmanlija na rijeku Savu, nalazimo 1531. godine, kada je za tobdibau Kobaa imenovan Jusuf, raniji sertobdija Jajca.9 Budui da se Koba spominje i u ovom fermanu, znai da su ga Osmanlije vrsto zaposjele i da ga poslije toga nisu gubile. Pored navedenih dokumenata, kada je spomenuti vakuf u pitanju, nita manju vrijednost ne predstavljaju ni popisni defteri koji sadre veoma precizne podatke o Gazi Husrev-begovom vakufu. U njima su nekad date granice ili pak priblini lokaliteti navedenih mjesta koja je inae veoma teko razrijeiti. Zato je danas lake odrediti o kojim naseljima ili lokalitetima se radi, posebno kada se ima u vidu da i sami popisivai ponekad mogu na razliite naine u izvorima pisati toponime. U popisima, kao to je to i u samom fermanu, za mulkove Gazi Husrev-bega navodi se da se nalaze ,,izmeu tvrava Klievac i Ostrovica. Za mjesta koja nismo ubicirali ili koja su se nalazila u vilajetu Hrvati, kao, npr., Hum, kae se: ,,Svi ti posjedi su povezani i ogranieni linijom pokraj poruenog katela Korlatovia, te pla6 7 8 9 TD, 157, 418-420. Spomenica, XLIV. Hazim abanovi, Bosanski paaluk, postanak i upravna podjela, Sarajevo, 1982., 58. Istanbul, BOA, MMV, 540.

- 143 -

ninskim kosama do Skradina, gdje se zavrava, zatim ide preko mosta zvanog Kameni most, te jednim karavanskim otlakom, pa airima, vinogradima, baama i drugim pripadajuim podrujima.10 Navedene tvrave Klievac i Ostrovica, koje se nalaze u zadarskom zaleu u Hrvatskoj, u Spomenici su identificirane kao ,,Klju i Ostroac dok se u pojedinim obradama navode i kao ,,Klju i Ostrovica11, to ipak ne vodi konanom rjeenju. Budui da tekst fermana do sada nije integralno publikovan, te da se mjesta navedena u njemu ponavljaju u svim sauvanim dokumentima o vakufu12 u razliitim varijantama itanja i ubikacije, osjea se potreba njegovog integralnog i kritikog objavljivanja. Dostignuti nivo historijske nauke omoguuje nam preciznije identificiranje mjesta spomenutih u dokumentima, to nije bez znaaja u izuavanju Gazi Husrev-begovog vakufa. Prijevod dokumenta:13 /Tugra Sulejmana Zakonodavca/ Uzoru plemenitih zapovjednika, osloncu slavnih velikana, monom i potovanom, obdarenom obilnou milosti uzvienog vladara, sandakbegu Bosne Husrevu, veliina mu bila trajna! Kada doe uzvieni carski znak neka se zna: Poto si Ti podnio predstavku u kojoj se navodi da mezre:

10 11 12 13

A. Handi, Studije, 204. Spomenica, 92, XV, XLII. Behija Zlatar, Popis vakufa u Bosni iz prve polovine XVI vijeka, POF, XX-XXI/197071 (1974), 131; H. Kreevljakovi, Gazi Husrevbegov vakuf, Spomenica, 92-93. Prvu obradu ovog dokumenta radili smo za potrebe izlobe u povodu 450 generacija Gazi Husrev-begove medrese 2000. godine.

- 144 -

Kuzmadanje14, Donja15 i Gornja16 Modria i eslica17 u blizini tvrave Teanj u nahiji Maglaj; zatim zemljite pustog sela zvanog Omanjska;18 zemlje sela zvanog Planje19, koje veu za spomenute mezre; takoer mezre Krevica, Tui i Polaa20 koje se nalaze izmeu tvrava Klievac21 i Ostrovica22; mezra Hum23 sa batinom Strbaina; zatim polovina mlinova poznatih kao Karlovia24 mlini koji se nalaze na mezri Bogotik25 iznad tvrave Obrovac na rijeci Zrmanji, sa mlinovima koji se nalaze uz
14 15 Danas kao naseljeno mjesto ili lokalitet nije poznato. U porjeju Usore postojala je istoimena srednjovjekovna upa, vjerovatno i naselje. Danas selo Ukrinica, sjeverozapadno od Teslia. U popisima 1570. i 1604. godine se spominje sa dvojakim imenom, ,,Donja Modria ili Ukrinica (Vidi: Adem Handi, Gazi Husrevbegovi vaku u Teanjskoj nahiji u XVI stoljeu, Studije o Bosni, Istanbul, 1994., str. 180, 202.) Gornja Modria, danas selo Kaloevi, sjeverozapadno od Tenja. U navedenim izvorima takoer sa dvojakim nazivom ,,Gornja Modria ili Kaloevi. Isto, str. 180, 202. eslica, danas selo Pojezna, sjeverozapadno od Doboja a istono od Prnjavora. U defteru 1604. ,,Selo eslica, drugim imenom Pojezna (Isto, str. 202). Ovo naselje je ponekad neopravdano identicirano sa Tesliem. Selo sjeverno od Tenja. Mogue ga je itati kao ,,Bilavina ili ,,Plavna. Danas Gornje i Donje Plane, zaseok eave, sjeverozapadno od Teslia. Kao to se iz samog teksta vidi, lokaliteti su se nalazili u podruju Benkovca. Od njih je za sada sigurno poznat Krevica u blizini Peruia. I u opirnom popisu iz 1530. godine stoji: ,,Krevica u blizini Peruia s tim da se tada navodi u statusu sela a ne mezre. Premda bi se po ortografskim karkakteristikama moglo itati i kao ,,Dolai, izvjesno je da se radi o mjestu Polaa, jugozapadno od Benkovca. I Polaa se u opirnom popisu iz 1530. godine spominje kao selo sa svega pet domova. Tvrava Klievac se nalazila u istoimenoj nahiji Klievac, u podruju Benkovca. Naziv srednjovjekovne utvrde se ouvao do danas u nazivu naselja Klievica, zaseoku Ratevia i u hidronimu Klievica jaruga zapadno od Benkovca. Danas istoimeno mjesto jugoistono od Benkovca. Nepoznato. Misli se na posjede Ivana Karlovia, potomka roda Kurjakovia, gospodara u podruju Like, Krbave, i juno od Velebita. On je posljednji zapovjednik Obrovca prije njegovog zaposjedanja od strane Osmanlija. Ortograju je mogue itati na vie naina, i to: ,,Bogotik, ,,Bogoti i ,,Bogovi. Vjerovatno se radi o dananjem selu Bogatnik, istono od Obrovca, uzvodno uz rijeku Zrmanju.

16

17

18 19 20

21

22 23 24

25

- 145 -

spomenutu tvravu a koji su bili izvan deftera i osim navedenog, takoer, mezre Malena Vas26 i avii27, koje su izdvojene iz ifluka poznatog kao ifluk vojvode Damjana,28 te mezre Liporci29 i Liani30 koje su izdvojene iz ifluka poznatog kao ifluk Knezov Do31; zatim mezre poznate pod imenom Vuki32 koje su izdvojene iz ifluka vojvode Kasima33, od kojih neke veu za tvravu Koba34 a neke za vilajet Hrvat35, nisu bile ni u ijem posjedu nego su puste zemlje koje su ranije osvojene od strane moje pobjedonosne vojske a sada se nalaze u sandaku Bosna i u defteru Tebi upisane kao mukata (zakup). Isto tako Ti si zamolio da Ti se kao milost i dobrota od strane moga prijestolja, koje donosi mir, sve to dade u vlasnitvo (mulk). Na osnovu moje carske osobite panje i moje carske dobrote to ti se daje i daruje u mulk. Prema tome nareujem: Kada moja carska odluka stigne, uputi svoga ovjeka u moju uzvienu prijestonicu da bi mu se o navedenom izdala moja carska mulknama (darovnica). Tako da znate, oslonite se na moj carski znak. Pisano u prvoj dekadi zatienog mjeseca muharrema, godine 940. (23.07-01.08.1533.) U Kostantiniji (Istanbulu). Kljune rijei: Sulejman-kn n, ferman, Gazi Husrev-beg
26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 Nepoznato. Vjerovatno dananji aii, dio naselja Bruka, istono od Benkovca. I u opirnom popisu se iz 1528-30 spominje kao selo avi. Spomenuti Damjan-vojvoda, kao spahija prije 1530. godine u zakup od 1000 aki drao je sela Miranje i Jagodinu. Pod ovim nazivom nepoznato. Danas postoje Lepuri jugoistono od Benkovca koji su, moda, identini sa nekadanjim Liporcima. Danas Liane, naselje jugoistono od Benkovca. Nepoznato. Danas selo Vuki, jugoistono od Benkovca. Spomenuti Kasim-vojvoda 1530. godine uivao je jedan mali iuk od 345 aki u blizini tvrave Ostrovica. Danas Bosanski Koba-naselje na obali rijeke Save. Vilajet Hrvat nije precizno deniran i teritorijalno omeen, ali bi se moglo kazati da on obuhvata podruja izmeu rijeka Cetine i Zrmanje.

- 146 -

Summary Ferman of Sulejman II sent to Gazi Husrev-bey in the middle of 1533. Among numerous documents related to the Gazi Husrev-bey waqf (endowment) there was one ferman which presents a notice about a positive decision on the request of the Gazi Husrev-bey for issuing a mulkname (certificate). In this work we present some dilemmas and interpretations of the purpose for issuing this document which still exists in our historical literature. Since it was used only in summarized forms of translation without critical explanation, this work has an aim to offer a complete translation with necessary remarks, which could help to eliminate existing dilemmas in literature about some places mentioned in not only this, but in other documents as well, which are related to this waqf.

- 147 -

- 148 -

Azra Kantardi ISLAM NA POTANSKIM MARKAMA - Filatelistika zbirka u Gazi Husrev-begovoj biblioteci Osim rukopisa i dokumenata (po emu je Gazi Husrev-begova biblioteka poznata u svijetu) te periodike i tampanih monografskih publikacija na evropskim i orijentalnim jezicima, Biblioteka posjeduje i druge znaajne zbirke koje, do sada, nisu bile predmet ire obrade ili javnog prezentiranja. Fototeka ini veoma vrijednu kolekciju od preko pet hiljada razglednica i fotografija. Tu su stare razglednice bosanskih gradova iz austrougarskog perioda te fotografije istaknutih linosti iz historije Bosne i Hercegovine. U vrijednoj zbirci geografskih karata nalaze se historijske mape koje prikazuju Bosnu i Hercegovinu u njenim najranijim granicama itd. Biblioteka, zatim, posjeduje kolekciju veoma lijepo uraenih levhi, ugraviranih u drvetu ili svilom vezenih. Od 1990. godine, u posjedu Gazi Husrev-begove biblioteke je i zbirka potanskih maraka, pod nazivom Islam na markama, kojoj je posveen ovaj rad. Sakupljanje i prouavanje potanskih maraka datira jo od 1840. godine kada je u Engleskoj izdata prva potanska marka.1 Kasnije, kada se izdavanje maraka proirilo, poela su selektivna sakupljanja i tematsko razvrstavanje maraka. Tematska filatelija je nauka o onome to je naslikano na potanskim markama. Postoje na stotine popularnih tema iz oblasti kao to su: umjetnost, religija, arhitektura, medicina, flora i fauna, sport itd. U ast nekog historijskog dogaaja izdaju se serije prigodnih potanskih maraka. Autori tematskih zbirki potanskih maraka su veoma obrazovani u tematici koju sakupljaju a radom na svojoj zbirci ta znanja jo vie produbljuju. Kolekcionari, takoer, moraju posjedovati osnovna znanja iz filatelije kako bi u gomili potanskih maraka koje izgledaju identine mogli uoiti varijacije u nijansama boja, razliite vrste papira, razliite vodene znakove
1 Prva potanska marka tzv. Penny Black izdata je u Velikoj Britaniji 6. maja 1840. godine i bila je sa likom kraljice Viktorije. Prva marka u Bosni i Hercegovini izdata je za vrijeme austrougarske uprave, i to 1. jula 1879. godine. Na marki se nalazi austrougarski dvoglavi orao i grb.

- 149 -

kao i mogue falsifikate. Isto tako, oni moraju znati da ocijene vrijednost pojedine marke koja zavisi od rariteta i stanja u kojem se ta marka nalazi. Autor zbirke potanskih maraka koja se nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci je Ihsan Zulfikarpai (1922-1990). Autor je oporukom zavjetao da se zbirka nakon njegove smrti pokloni ovoj biblioteci. Ihsan Zulfikarpai je roen u Foi. U Americi (Chicago) je ivio od 1959-1987. godine. Bio je vrsni esperantista i jedno vrijeme je sakupljao potanske marke sa tom tematikom i dobijao priznanja za svoj rad. Sedamdesetih godina prolog stoljea odluio je da se posveti jednoj odreenoj tematici: islam i potanske marke. Glavnu tematiku je, zatim, podijelio na oblasti: islam (openito), islamska arhitektura, islamska umjetnost, islamski obiaji, islamski folklor i poznati muslimanski pisci i naunici. Autor je za svoj rad primio brojna priznanja i nagrade, jer je kao lan filatelistikih drutava uestvovao na mnogim izlobama u SAD.2 Svoju kolekciju je, takoer, uspjeno predstavljao u Islamskim kulturnim centrima u Washingtonu i Chicagu te odravao predavanja za djecu i odrasle. Prilikom posjete domovini, u julu 1981. godine, predstavio je, putem dijapozitiva, odabrane eksponate iz svoje kolekcije u amfiteatru Islamskog teolokog fakulteta u Sarajevu i erefudin-Bijeloj damiji u Visokom.3 Zbirka Islam na markama sastoji se od pet albuma u kojima je predstavljeno preko etiri stotine razliitih potanskih maraka sa islamskim motivima. Pored maraka, autor je stavljao i koverte sa peatima i ponitenim markama i, time, ukazao na upotrebu pojedinih maraka u potanskom saobraaju. Autor je svaku marku opisao a o nekim islamskim dogaajima ili linostima dao je i krai tekst. Svi opisi i biljeke su na engleskom jeziku. Kako bi sakupio neophodne informacije o znaenju svake marke, datumima i historijskim dogaajima koje predstavljaju, autor je morao da se bavi istraivakim radom. Odreene marke autor zbirke je na razliite naine nabavljao. Pored kupovine za neke marke mu je bila potrebna i intervenci2 Prvo izlaganje bio je TOPEX 72 (Springeld, Maine), gdje je primio priznanje za uestvovanje. Na izlaganju COMPEX 76 (Chicago) primio je prvu nagradu. U martu 1978. izlagao je na MILCOPEX 78 (Milwaukee, Wisconsin) i primio bronzanu medalju. Zatim slijedi prvo mjesto na izlaganju COMPEX 84 (Chicago) i srebreno-bronzana medalja na izlaganju CHICAGOPEX 86 (Chicago). Islamska misao, god. III (1981), br. 33, str. 45.

- 150 -

ja pojedinih dravnika kako bi posredovali u nabavci.4 Svojim marljivim i preciznim radom sainio je, tako, zbirku potanskih maraka koja se svrstava u najkompletnije zbirke potanskih maraka sa islamskom tematikom. Na poetku prvog albuma autor je dao plan prema kojem je osnovnu tematiku dalje podijelio na sljedee subteme: 1. asni Kuran 1.1 Citati iz Kurana 1.2 Uenje Kurana napamet 1.3 1400-godinjica Kurana Poslanik Muhammed 2.1 Roendan 2.2 Hidra 2.3 Uenje poslanika Muhammeda 2.4 Citati iz hadisa 2.5 Proslava Bajrama Molitve 3.1 Dnevne molitve 3.2 Hodoae Islamsko obrazovanje Islamske konferencije Islamska umjetnost Islamska arhitektura 7.1 Turski stil 7.2 Arapski stil 7.3 Iranski stil 7.4 Afriki stil 7.5 Polinezijski stil Islamski folklor Islamske linosti 9.1 Naunici 9.2 Pisci

2.

3.

4. 5. 6. 7.

8. 9.

Kako bi doao do pojedinih rijetkih maraka sa islamskim motivima, autor zbirke je pisao kraljevima arapskih zemalja, u kojima su te marke izdate, i oni su mu, zauzvrat, slali odreene marke.

- 151 -

1.1 U svijet islama i islamske civilizacije autor zbirke nas uvodi predstavljanjem potanskih maraka sa tematikom citata iz Kurana kao npr.: Gospodaru moj, Ti znanje moje proiri (Kuran XX, 114) i Gospodaru na, ne kazni nas ako zaboravimo ili to nehotice uinimo! (Kuran II, 286). Predstavljeno je osam razliitih potanskih maraka ukljuujui i jednu kovertu sa ponitenom markom. 1.2 Marke sa motivima uenja Kurana napamet predstavljene su na nekoliko listova albuma. Predstavljena su razliita internacionalna takmienja u uenju. 1.3 Povodom 1400-godinjice objavljivanja Kurana izdate su razliite marke u dravama Ujedinjeni Arapski Emirati, Cejlon, Gvajana, Kuvajt i Bruneji. Na njima je esto koritena slika otvorenog Kurana. 2.1 Marke izdate povodom roendana poslanika Muhammeda, a.s., ukljuuju i krai tekst o Poslanikovoj biografiji. 2.2 Hidra je predstavljena na jedanaest listova albuma. Autor zbirke je, takoer, dao jedan krai tekst o Hidri. Kao simbole Hidre arapsko slovo h i paukova mrea koristile su mnoge zemlje u svojim izdanjima maraka. 2.3 Uenje poslanika Muhammeda (hadis) predstavljeno je markom na kojoj je prikazana Poslanikova damija u Medini. Marka je izdata povodom Meunarodnog kongresa o Poslanikovoj tradiciji (sirat) u gradu Lahore, Pakistan, 1976. godine. Dat je i krai tekst o Kongresu. 2.5 Proslava Bajrama predstavljena je setom prigodnih potanskih maraka na etiri lista prvog albuma. 3.1 Obavljanje pet dnevnih molitvi predstavljeno je prigodnim markama izdatim u Komorima. Dat je i krai tekst o pet dnevnih molitvi. 3.2 Had je predstavljen serijom od osam maraka na kojima su prikazane razliite faze u obavljanju hada. 4 Tema o islamskom obrazovanju ukljuuje, izmeu ostalih, i marke sa slikom El-Attarin medrese u Fesu (Maroko), marke i krai tekst o univerzitetu El-Ezher u Kairu i set maraka na kojima su predstavljena imena etverice imama, osnivaa tradicionalnih kola islamskog prava: Malik ibn Enes, Muhammed ibn Idris e-afii, Ebu Hanifa al-Numan i Ahmed ibn Hanbel.
- 152 -

5. Na kraju prvog albuma nalaze se tri lista posveena islamskim konferencijama. Predstavljena je VII islamska konferencija u Istanbulu i Islamski samit (1974) u gradu Lahore (Pakistan). 6. Drugi album poinje sa islamskom umjetnou i potanskom markom na kojoj je predstavljena poznata slika Karavan hodoasnika (ElHariri, Maqamat, Bagdad, 1237). Slijede remek-djela turske keramike kao to su mozaici turske keramike iz Zelenog mauzoleja u Bursi i Hurem Sultan mauzoleja u Istanbulu kao i stilizirani cvjetovi keramike iz Iznika iz 16. st. Tu su, zatim, marke na kojima su predstavljena slikarska djela: Ribar (autor turski slikar Devad Dereli), Mladi ovjek (autor pakistanski slikar Abdurahman Chugtai) i Iranska ena (autor iranski slikar Hossein Behzad). 7.1 Islamska arhitektura zahvata najvei dio drugog albuma. Prvo je predstavljen turski stil gradnje. Na poetku su predstavljene Bairaktar damija i Buyuk Han sa Kipra. Zatim slijede veoma stare marke sa slikama Sultan-Ahmedove i Ortakoy damije u Istanbulu. Sljedei motiv je damija Sultan-Mehmeda Fatiha (Careva damija) u Sarajevu. Damija je prikazana na dvije dopisnice, izdate za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini. O poznatom turskom arhitekti Sinanu (1488-1587) autor je, pored marke sa njegovim likom, dao i krai tekst. Prigodna potanska marka sa slikom Sulejmanije damije u Istanbulu izdata je povodom etiri stotine godina Sulejmanije damije. Zatim su tu marke na kojima su prikazane Emir-Sultan-damija u Bursi i Velika damija u gradu Divrigi. Od damija iz Bosne i Hercegovine predstavljene su: iman Ibrahim-paina damija u Poitelju, Husein-kapetan Gradaevia damija u Gradacu i Havade-zade hadi Ahmedova damija u Sarajevu. Islamska arhitektura turskog stila zavrava se sa slikama SultanSelimove (Selimija) damije u Jedrenu, tekije Umm Haram na Kipru, Sultanove damije u Manisi i Nove damije u Istanbulu. 7.2 Marke posveene arapskom stilu gradnje zauzimaju najvei prostor u drugom i treem albumu. Na poetku je marka sa slikom Velike damije u Kordobi o kojoj je autor napisao i krai tekst. Zatim slijedi Lavlje dvorite palae Alhambra u Granadi (panija). Od egipatskih damija tu su: Sultan-Hasanova damija iz Kaira (ukljuujui i krai tekst o damiji) i
- 153 -

Al-Rifai damija. Potom su predstavljene tri serije potanskih maraka, izdate povodom dana pote 1971., 1972., i 1973. godine u Egiptu, od po etiri marke koje predstavljaju munare starih egipatskih damija. Od alirskih damija predstavljene su, izmeu ostalih, i sljedee: damija Sidi Abd-er-Rahman u gradu Alir, damija Sidi Boumediene Tlemsen i Velika damija u Tlemsenu (o kojoj je autor zbirke napisao i krai tekst). Slijede damije Tunisa kao to su: Berberova damija u Kajrevanu, damija El-Zejtuna u gradu Tunis, osmokutna munara damije u Bizerti i Velika damija u Kajrevanu (najvea damija Magreba). Neke od predstavljenih damija Maroka su: damija u gradu Sale, Andaluzijska damija u Fesu, damija u gradu Kasr el-Kebir i Es-Sounna damija (najvea u Rabatu). Na poetku treeg albuma predstavljena je libijska damija Sidi Rafi i damije podruja Zapadne Sahare u gradovima Smara i Dahla. Tu su i damije arapskog stila u gradovima: Fumban (Kamerun), Diourbel (Senegal), Massawa (Eritreja), Moroni (Komori), Nuakot (Mauritanija), Bangui (Centralna Afrika Republika) i Hebron (Izrael). O Kupoli na stijeni (Kubbetu-s-Sahra) u Jerusalemu autor zbirke je dao i krai tekst. Slijede motivi sa slikama Ebu Bekrove damije u Tripoliju (Libija) i jemenskih damija u gradovima Taiz, Sanaa i Mokha. Na markama izdatim u Saudijskoj Arabiji predstavljeni su sljedei motivi: damija Kuba kod Medine (Masjid Al-Kuba), Poslanikova damija (Medina) te Kaba i Haremi-erif, koje je autor, neto, ire opisao. Zatim slijedi marka sa slikom Sunni damije u Bagdadu (Irak) te motivi sirijskih damija kao to su: Halid ibn El-Velid damija u gradu Homs, Velika damija u Halepu i damija Umejada u Damasku. Predstavljeni su i motivi damije u Kataru i Velike damije u Dubaiju (Ujedinjeni Arapski Emirati). Sedam razliitih maraka izdatih u Jordanu, Pakistanu, Siriji i Egiptu imaju za motiv damiju El-Aksa u Jerusalemu. Autor je ire opisao ovu damiju i njenu paljevinu 21. augusta 1969. godine za vrijeme izraelske okupacije. Markama na kojima su predstavljene islamske graevine u Bahrejnu zavrava se tematika arapskog stila gradnje. Prikazane su damije u gradovima Manama i Madinat Isa a o monumentalnom islamskom centru Ahmed al-Fateh autor zbirke je dao i jedan krai tekst. 7.3 U pogledu iranskog stila gradnje, na prvom mjestu, je predstavljena marka sa slikom monumentalne graevine arminar (urdu:
- 154 -

etiri munare) u gradu Hajderabad (Indija). O mauzoleju Tad Mahal u Agri (Indija) autor je, pored predstavljene marke, dao i krai tekst. Toranj pobjede u gradu Chittogarh (Indija) je sljedei predstavljeni motiv. Od afganistanskih graevina predstavljene su: Hoda Ebu Nasr Farsija damija Balk, Dam munara i munara u gradu Herat. Zatim slijede: Muhammad Ali Jinah damija (Trinidad i Tobago), medresa ir-Dar u Samarkandu (Uzbekistan), Baitul Mukarram damija Dhaka (Banglade), Badahi damija Lahore (Pakistan) i damija u Dohi (Katar). 7.4 Afriki stil gradnje ukljuuje marke sa motivima sljedeih graevina: damija Bobo-Dioullasso (Burkina Faso), Habe minaret (Nigerija), munara damije u gradu Malindi (Zanzibar), Dimbani damija (Zanzibar), damija u gradu ibuti (Somalija), Larabanga damija (najstarija damija u Gani) i Velika damija u gradu enne (Mali), o kojoj je autor napisao i krai tekst. 7.5 U polinezijski stil gradnje autor zbirke je svrstao marke sa sljedeim motivima: munara Duma damije (Maldivi), damija u gradu Klang (Malezija), Nacionalna damija Kuala Lumpur (o kojoj je autor napisao i krai tekst), damija Sultan Omer Ali Sejfuddin (Bruneji), Istiklal damija u akarti, damija u Manili (Filipini), Hadi Fatimina damija u Singapuru, damija u glavnom gradu Paname i na kraju tatarska damija u mjestu Kruszuniany (Poljska). 8. Motivi sa temom islamskog folklora predstavljeni su na sedam listova etvrtog albuma. Tu su detalji iz Dede Korkut epskih pria, anegdote o Nasrudin-hodi i dogaaji i prie iz 1001 noi. 9.1 Marke na kojima su predstavljeni islamski naunici obuhvataju 15 listova albuma. O svakom predstavljenom islamskom nauniku autor je dao i tekst. Na prvom mjestu su marke na kojima je predstavljen arapski filozof i ljekar Ibn Sina. Zatim slijede: uveni arapski i islamski filozof El-Farabi, proslavljeni alhemiar Dabir ibn Hajjan, otac optike Ibn alHaytam, jedan od najveih arapskih ljekara Ibn Zuhr, ljekar Ibn al-Nafis, historiar Ibn Haldun, teolog i astronom Ulu Bej, poznati geograf Piri Reis, ljekar Al-Idrisi, perzijski ljekar Ebu Bekr er-Razi, arapski filozof Ibn Rud, poznati astronom El-Biruni, arapski filozof Ibn Tufejl, arapski knjievnik Dahiz, putopisac Ibn Batuta te historiar i geograf Abu al-Fida. 9.2 Autor zbirke je predstavio marke sa likovima trinaest islamskih knjievnika. O svakom piscu autor je dao osnovne biografske podatke dok
- 155 -

je o pjesnicima Hafizu iraziju, Muslihuddinu Sadiju i Omeru Hajjamu, pored teksta, dao i prijevode stihova iz njihovih djela. Od islamskih pisaca predstavljeni su: arapski pisac El-Buhari (autor najpoznatije zbirke hadisa), jedan od najveih islamskih mistika Delaluddin Rumi, perzijski pjesnik Hafiz irazi, perzijski pjesnik i pisac Muslihuddin Sadi, egipatski vjerski reformator Muhammed Abduhu, perzijski pjesnik Feriduddin Rudaki, arapski pjesnik El-Mutenebbi, turski pisac, historiar i bibliograf Katib elebi, turski pjesnik Mehmed Sulejmanoglu Fuzuli, indijski filozof, pjesnik i politiar Muhammed Ikbal, perzijski pjesnik Omer Hajjam, arapski pjesnik Ibn Firas al-Hamdani i panjolski pjesnik Ibn Hazm. Na kraju petog albuma su, zatim, mimo naznaenog redoslijeda, dodate potanske marke na kojima je prikazana sljedea tematika: islamske bitke, islamska arhitektura, citati iz Kurana, islamski obiaji, Hidra i roendan poslanika Muhammeda. Na taj nain autor zbirke Islam na markama zavrava svoju priu o islamu i islamskoj civilizaciji. Svojom zbirkom potanskih maraka sa islamskim motivima autor je elio da znanja o islamu i islamskoj civilizaciji proiri i u sredini u kojoj se o tome nedovoljno zna, a njegov rad jasno pokazuje da kada postoji elja da se slui islamu postoji i nain.5

Kljune rijei: Filaterija, Tematska filaterija, Islam, Zbirke potanskih maraka, Kolekcionari, Zulfikarpai, Ihsan

Ovim rijeima zavreno je krae izlaganje o autoru zbirke Islam na markama, objavljeno u amerikoj tampi pod naslovom Putevi saznanja, nakon izlobe MILCOPEX 78.

- 156 -

Summary Islam on postage stamp in the philately of stamp collection in the Gazi Husrev-beys library The philately collection of Islam on postage stamp was given as a gift to the Gazi Husrev-bey Library in 1990. Author of the collection was late Ihsan Zulfikarpai (1922-1990) who lived and worked for long time in United States of America, where he composed his valuable collection of postage stamps. The collection consists out of five albums in which the basic theme is Islam, further divided on: Islam in general, Islamic art, Islamic architecture, Islamic custom and well known Islamic scholars and writers. The author of the collection described the meaning of each of the stamp and about some Islamic events or persons he gives a wider text. The author presented his collection of the postage stamps on different philately exhibitions and was awarded for his work. This article gives reviews of all thematic segments of the albums, presented almost on all postage stamp and motives which are shown on them.

- 157 -

- 158 -

- 159 -

- 160 -

Muhamed Hodi

NEKOLIKO FETVI IZ ARHIVSKOG FONDA GAZI HUSREV-BEGOVE BIBLIOTEKE U SARAJEVU U toku sreivanja arhivske grae Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini izdvojeno je 58 fetvi koje datiraju iz perioda 1918.1941., 1941.-1945. i 1945.-1990. godine. Fetve su izdavali: Reisu-l-ulema1, predsjednik Ulema-medlisa, koji je ujedno i fetva-i-emin2, te muftija.3 Fetva znai odgovor vjerskog autoriteta na pitanje iz razliitih oblasti ljudskog ivota u jednom vremenu i drutvenom ambijentu i ona predstavlja prvorazredni historijski, politiki, ekonomski, vjerski i kulturni izvor.4 Ovom prilikom neemo ulaziti dublje u analizu fetve (znaenje, vrsta, pojam fetve i sl.), ali elimo skrenuti panju na injenicu da je fetva najee odgovor na postavljeno pitanje u odreenom vremenu dok za drugo vrijeme nije primjerena ili nije vaea. Interesantno je sa ove vremenske dinstance vidjeti kakve su nedoumice i pitanja imali nai ne tako daleki preci i kakve je odgovore davala tadanja ulema. Prilikom iitavanja fetvi treba imati na umu da su reimi iz spomenutih perioda (Kraljevina Jugoslavija, tzv. Nezavisna drava Hrvatska i Socijalistika Jugoslavija) imali snaan utjecaj i kontrolu nad radom Islamske zajednice i njenim odlukama.
1 2 Reisu-l-ulema je poglavar i vrhovni muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini., Ustav Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i izborna odluka, Sarajevo, 1998. Fetva-i-emin predstavlja vjerski autoritet, odnosno, osobu kojem spada u dunost da izdaje uobiajene fetve, da priprema referate za rjeavanje svih vjerskih i erijatskopravnih pitanja koja se pojave te da vodi brigu da se nigdje, kako u upravi Islamske vjerske zajednice tako i inae, ne kre propisi erijata. Mustafa Hasani, Uloga muftije i fetve u drutvenom i vjerskom ivotu muslimana Bosne i Hercegovine, Magistarski rad, Sarajevo, 2001. Muftija je alim koji je svojim poznavanjem islamskog uenja i svojim ponaanjem stekao ugled meu pripadnicima Islamske zajednice, koji posjeduje visoko islamsko obrazovanje, tumai islamske norme i izdaje fetve. Ustav Islamske zajednice, 15. i 16. Hasani, Magistarski rad, 2.

- 161 -

Arhivska graa Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini smjetena je u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. Nastala je u radu organa i ustanova Islamske zajednice u razliitim periodima: periodu osmanske vladavine, periodu austrougarske okupacije, periodu Kraljevine Jugoslavije, periodu njemake okupacije i Nezavisne drave Hrvatske te periodu Socijalistike Jugoslavije. 5 Graa je arhivistiki sreena i dostupna svim istraivaima. Veina grae pisana je na bosanskom jeziku, manje na osmanskom, arapskom, njemakom i drugim jezicima. Najznaajniji dio grae ine fondovi: Ulema-medlisa, Zemaljske vakufske komisije, Zemaljskog vakufskog povjerenstva, Zemaljskog vakufskog ravnateljstva, Vakufsko-mearifskog saborskog odbora, Vakufske direkcije, Sreskog vakufsko-mearifskog povjerenstva u Sarajevu, Kotarskog vakufsko-mearifskog povjerenstva u Sarajevu, Arhivska graa muftijstava u Bosni i Hercegovini (sarajevskog, tuzlanskog, mostarskog, banjalukog, travnikog i bihakog), Vrhovnog islamskog starjeinstva Socijalistike federativne republike Jugoslavije, Starjeinstva islamske zajednice u Socijalistikoj republici Bosni i Hercegovini te arhivska graa dematskih odbora Islamske zajednice u Socijalistikoj republici Bosni i Hercegovini. Za ovu priliku smo izdvojili nekoliko fetvi u autentinom obliku nastalih u spomenutim periodima. Brojevi fetvi oznaavaju redne brojeve pod kojim su fetve zavedene u zbirci arhivske grae Islamske zajednice.

Opirnije vidi: Muhamed Hodi, Pregled arhivske grae Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Anali, GHB, Sarajevo, 2005., br. XXIII-XXIV, 297.

- 162 -

Fetve iz perioda 1918. 1941. godine Fetva broj 46 Pitanje Ministarstvo pravde Kraljevine Jugoslavije POV. br.147 13.03.1930.godine. Beograd Umoljava se Ulema-medlis za hitno miljenje: 1. Da li po islamskim propisima postoji kult mrtvaca i u vezi s tim da li postoji briga oko grobalja? 2. Na koji nain je obiaj kod muslimana da se odaje kult mrtvacu i kakvi obiaji postoje da se ureuju i uvaju grobovi? Ovo pitanje je hitno po traenju Ministarstva inostranih dela. Odgovor Pozivom na akt visokog naslova od 13. marta 1930. godine broj 147/30 saopava slijedee: Prema propisima erijatskopravnih knjiga postoji naroito potivanje mrtvaca, i to: 1. Islamska zajednica, a izriito blinja rodbina umrlog, duna je mrtvaca opremiti na naroito propisani nain, koji se sastoji u tom da mrtvaca treba oistiti i okupati te prema imovinskim prilikama umrlog, odnosno njegove rodbine, umotati ga u bijelo platno a nakon toga obaviti za mrtvoga naroitu molitvu, takozvani denaza-namaz a zatim mrtvaca odnijeti, odnosno otpratiti do u hladni grob i prema naroitim propisima, koji zauzimaju i sve higijenske propise, obaviti ukop. 2. Iza obavljenog ukopa prema vjerskom obiaju i imovinskim prilikama odaje se umrlom naroito potivanje i time to se odredi jedan vjerski slubenik da mu posjeuje grob kroz 40 dana i za spas due umrlog ui Kuran, a za iskaz trajnijeg potovanja i sauvanja trajne uspomene postave se umrlom naroiti niani sa natpisom. 3. Za groblja gdje se muslimanski mrtvaci kopaju postoje, takoe, naroiti propisi po kojima treba da su groblja raena i da su tako udeena
- 163 -

da se po grobovima ne gazi, da se u svakom pogledu iste odravaju i da se u njima nita ne dogaa iz ega bi se moglo shvatiti i razumjeti kako omalovaavanje. Ovo su uglavnom propisi kojih treba da se dre muslimani prema kojima nema nikakve zapreke da se odaje potivanje, kako mrtvacima tako i onom mjestu gdje su oni pokopani. Sarajevo, 22.03.1930.godine. Fetva broj 2 Pitanje - Sresko vakufsko-mearifsko povjerenstvo iz Bugojna, broj: 334/34, od 10.10.1934.godine, - erijatski sud iz Mostara, telegram, - Muftijstvo iz Bihaa, telegram, - Sresko vakufsko-merarifsko povjerenstvo iz Visokog broj. 730/34. od 11.10.1934. godine, - Dematski imam S. iz Banja Luke, broj: 1170/41. od 16.07.1941. godine. Da li je sa vjerskog gledita doputeno muslimanima da nose crni flor oko ruke za vrijeme alosti (odnosilo se na alost povodom smrti karlja Aleksandra I ) i da li je u suprotnosti sa vjerskim propisima izvjeavanje crne zastave na damije i domove? Odgovor Ulema-medlis u Sarajevu Broj:3362/34. Svim Muftijstvima i sreskim vakufsko-mearifskim povjerenstvima na podruju Ulema-medlisa u Sarajevu: 1. Prema islamskim propisima a u duhu ranijeg rijeenja Ulemamedlisa od 17.08.1921. godine broj: 1313 objavie se u svim damijama u kojima se ue sveane dove smrt Nj. V.Vitekog kralja Aleksandra I Ujedinitelja na ovaj nain: imam (kadija, muftija) odrae kratak govor o ivotu, radu i velikim zaslugama pokojnika za osloboenje i ujedinjenje Jugoslovenskog naroda, a naroito o njegovoj naklonosti prema muslim- 164 -

anima, pa e po tom prouiti dovu za dug ivot i sretno vladanje novog vladara Nj.V. Kralja Petra II Karaorevia. 1. Objava ove alosti izvrie se i na taj nain to e se na svim vakufskim i vjerskim kancelarijama, kolama, sahat-kulama istaknuti crni barjaci. 2. Prema ranijem rijeenju Ulema-medlisa od 25.08.1921. godine broj: 1351 nema zapreke s islamskog vjerskog gledita, da inovnici muslimani nose uobiajene znake alosti, crnu kravatu i crni flor na lijevoj ruci. 3. Odobrava se slubenicima IVZ, koji ele prisustvovati sprovodu Nj.V.Kralja Aleksandra I trodnevno otdsustvo od 17. do 19. oktobra o.g., s tim da se pri dolasku u Beograd najave tamonjem dematskom medlisu radi kooperativnog uestvovanja Muslimana na pogrebu. Umoljavaju se Sreska vakufsko-mearifska povjerenstva da s ovim raspisom upoznaju HITNO sve slubenike IVZ na svom podruju kojih se ovo tie. Sarajevo, 13.10.1934.godine. Fetva broj 12 Pitanje Uitelju islamske vjeronauke na Graanskoj koli u Livnu dolazio je na as vjeronauke jedan uenik musliman vazda gologlav, iako ga je vjerouitelj nekoliko puta ranije upozoravao da na asu islamske vjeronauke mora imati kapu na glavi. Konano ga je vjrouitelj prijavio Upravi kole za tu neposlunost. Uprava kole vidila je u tome sluaju jedno vjersko pitanje, pa je po tome zatraila rjeenje svoje pretpostavljene vlasti, tj. Banske uprave u Splitu. Banska uprava u Splitu svojim aktom od 26.12.1937. godine broj: 40655/37 obratila se je po tome predmetu ovome Ulema-medlisu, kao nadlenoj vjerskoj vlasti, u kome je traila meritornu izjavu po kojoj bi s u slinim sluajevima imale ravnati sve podrune joj kole. Zatraena je izjava po tome da li je noenje fesova na glavi za vrijeme pouke u koli uope, a i za vrijeme pouke nauke o vjeri, obavezno po propisima muslimanske vjere.

- 165 -

Odgovor Odbor Naiba za Islamsku vjersku zajednicu u Sarajevu na svojoj sjednici od 21.02.1938. godine broj: 611/38 po izloenom pitanju donio ovo rjeenje: Uenici islamske vjere moraju imati na glavi fes ili koju drugu kapu bez oboda za vrijeme vjeronauke kao i na ostalim vjerskim priredbama i obredima gdje im bude naredio uitelj. Na ostalim asovima u koli kao i na drugima priredbama oni uenici islamske vjere koji su pod kapom nee se prisiljavati da je skinu niti e se oni koji su gologlavi siliti da je u tim prilikama obuku. ast mi je dostaviti prednje naslovu s molbom na znanje i ravnanje. Fetva broj 45 Pitanje Vakufska direkcija u Sarajevu Broj: 17.369/38 Sarajevo, 20.09.1938.godine. Da li su turbeta i turbetska mjesta meru i treba li ih uzeti u zatitu? Da li je u skladu sa propisima erijata da se popravak i uljepanje turbeta izvede iz vakufskih sredstava? Odgovor Ulema-medlis u Sarajevu Broj: 8647/38 Sarajevo, 21.02.1939. godine. Najprije, ta znai rije turbe, kakvih turbeta ima, kakvu svrhu imaju i kako se upotrebljavaju kod nas? Rije turbe po rjeniku znai: velikom ili veem zatu iz pijeteta ili tazima na kaburu ozidati ili sagraditi divanhanu i kabur mu uzvisiti. Kod nas bi turbeta, po njihovoj svrsi i upotrebi, mogli razvrstati u tri kategorijije, i to: u prvu kategoriju mogli bi ubrojati ona turbeta na stubovima koja stoje nad grobovima, a svrha im je da pokazuju potomstvu gdje su im pradjedovi pokopani, da ih mogu zijaret uiniti i iz Kurana im prouiti, kao, naprimjer, na grobovima na Vrbanjui, Alifakovcu itd.
- 166 -

U drugu kategoriju mogli bi ubrajati ona turbeta koja su sazidana nad grobovima sa kubetom ili krovom, prozorima i vratima, a svrha im je da pokazuju da je u prolosti ivio dotini, kao veliki dobrotvor, ili veliki uenjak, ili veliki pobonjak, ili inae hajrat-sahibija, pa da se pokoljenja mogu u njih ugledati da im oni slue kao primjer za dobra djela. Kao, naprimjer, turbe Gazijino, Kafijino i dr. U treu kategoriju mogli bi ubrojati ona turbeta koja su podignuta na grobovima dobrih ljudi, a svrha bi im bila kao i onima u drugoj kategoriji, ali je dahilski svijet u njima zaveo zijarete sa tazimom i vjerovanje umrlom, kakvo Allah nije dozvolio. Oni misle da im dobri moe kod Boga posredovati, pa od umrlog dobrog zata trae pomoi, dovu ine i mole za murad i tevhide ue, sadaku na murad u katanac ubacuju, kurban kolju, svijee donose i pale, turbedara postavili da turbe isti, da dahilskom svijetu pomae kod nedozvoljenog ibadeta i zijareta, da umrlom hizmet ini, da mu leden, ibrik i pekir svaku no postavi da umrli dobri po noi ustaje i klanja, da mu svijeu ili kandilj pali da mu se vidi kao ivome itd. Prema napred izloenom Ulema-medlis daje sljedee rijeenje ili fetvu: 1. Turbeta navedena u prvoj i drugoj kategoriji u kojima nema nita od onoga to je navedeno kod tree kategorije, nego slue samo za uspomenu i da im se znade za kabur, kao i oni kaburovi kojima su oklopi nainjeni i niani postavljeni, ovakva turbeta mogu se graditi, odravati i popravljati. Kad bi se to i uvakufilo za popravak ovakvih kabura, bio bi taj vakuf sahih, kako se to vidi iz ovog fikskog propisa: Vakuf za grobove je veliki fesadluk i fitneluk, te apsolutna zabrana, ali ako se uvakufi, naprimjer, da se popravlja ono to se porui na grobu, to moe da bude sahih, ako se time kabur ne uveliava, ne uzvisuje i ne kiti, i ako ima preih stvari osim kabura. Zijareti kaburu su meru i dozvoljeni ljudima, kako se vidi iz ovog hadisa: Bio sam vam zabranio zijareti-kabur, ali vam se dozvoljava da zijaretite, jer taj zijaret napominje smrt i ahiret. Sahihu Muslim. enama je zabranjen zijareti-kabur sa ovim hadisom, Ebu Hurejre kae: Alejhiselam je prokleo ene koje zijaret ine grobove. 2. Turbeta navedena u treoj kategoriji, u kojima kod nas najvie ene zijaret ine, murad ue, klanjaju, tevhide ine, u katanac sadaku ostavljaju, svijee donose i pale, dovu ine i zaklinju se itd... nisu meru, i svi su
- 167 -

muslimani saglasni da je haram i da to sve po islamu nije dozvoljeno, jer je to posao neznaboaca. Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, ibni Made rivajet ine od ibni Abasa ovaj hadis: Resulullah je prokleo one ene koje kaburove zijaret ine, i onaj svijet koji na kaburovima mesdide pravi, i onaj svijet koji kaburove osvjetljuje. Ebu Mirsad rivajet ini hadis: Nemojte klanjati na grobovima niti na njima sjediti. Alejhisselam je u smrtnoj bolesti rekao: Nemojte uzeti moj kabur za mesdid ili za idola. Dabir rivajet ini i kae: Resulullah je zabranio da se kabur krei i malteri, da se na njemu sjedi i da se na njemu zida i neto pravi: U fetva Haniji nalazi se ovaj propis: Nee se kreiti kabur, jer je Alejhisselam zabranio kreenje, posrebljavanje i gradnju na kaburu. Kau da se pod gradnjom misli na one kabure koji se u naim memleketima grade. Rivajet postoji od Ebu Hanife (Imami-Azama) da je on rekao: Nee se kabur kreiti, nee se malteriti, nee se na njemu podizati zidana gradnja i kubure: Na osnovu naprijed navedenog imadu se zatvoriti i svaka posjeta dahilskog svijeta zabraniti kao i paljenje svijea i kandilja u Sarajevu u sljedeim turbetima i grobovima, i to: 1. Turbe na Bjelavama, 2. Turbe Urjan-dedino na Piivodi, 3. Turbe na Hridu, 4. Turbe na Vinogradu, 5. Turbe Jediler i katanac, 6. Turbe Ajni-dede i emsi-dede kod Ali-paine damije i katanac, 7. Turbe u dvoritu Sinanove tekije i Mevlevijine tekije, paljenje svijea uoi petka i ponedeljka, 8. Turbe na Ravnim Bakijama, na grobu Merdan-kadune zijaret i muradi, 9. Turbe na Gorici, 10. Turbe na Brdu, 11. Turbe na ehitlucima na Obhodi iza Vratnika, 12. Turbe Trivoda, klanjanje i muradi.
- 168 -

Turbedari koji slue u ovakvim turbetima imaju se otpustiti i odstraniti. Predsjednik erimovi Fetva broj 6 Pitanje Nadijevanje nacionanih imena muslimanima. Odgovor Reisu-l-ulema IVZ Kraljevine Jugoslavije broj: 1688/38 27.12.1938. godine. iri savjet Reisu-l-uleme na sjednici od 21.12.1938. godine donio je sljedei zakljuak o nadijevanju nacionalnih imena muslimanima. Dematski imami ne mogu unositi u matice imena koja imaju obiljeje druge vjere. O tom donosi odluku nadleni dematski imam protiv kojeg se moe stranka aliti nadlenom Ulema-medlisu ija je odluka konana. ast mi je dostaviti prednje radi znanja i daljnjeg ravnanja, s molbom da izvolite izdati potrebna upustva podrunim vjerskim vlastima. Reisu-l-ulema F. Spaho. Ulema-medlis u Sarajevu, broj: 9159/38, 11.01.1939. godine. Ulema-medlis alje upustvo svim sreskim vakufsko-mearifskim povjerenstvima i imamatima na podruju Ulema-medlisa u Sarajevu koje glasi: Dostavljajui prednje od strane ovog Ulema-medlisa se nalae svim dematskim imamima sljedee: Kada musliman kojemu se rodi dijete doe imamatu s molbom da mu se djetetu da ime i da se isto unese u matice roenih, imam e molbi udovoljiti ukoliko to ime nema obiljeja koje druge vjere. U tom sluaju e imam odbiti da upie u matice dijete sa ovakvim imenom i o tome e,
- 169 -

na temelju citiranog zakljuka ireg savjeta Reisu-l-uleme izdati pismenu odluku s pravom albe nadlenom Ulema-medlisu putem imamata u roku od 14 dana. Imena koja imaju obiljeje druge vjere jesu sva biblijska i mitoloka, kao naprimjer: Jovan, Jakob, Jozef, Marija, Vesna, Gordana itd. Ima pak imena koja su narodna a koja nose obiljeje druge vjere zbog toga to iskljuivo pripadnici drugih vjera ista nadijevaju i kao takva se meu muslimanima smatraju nemuslimanskim imenima, kao naprimjer: Slobodan, Dragan, Slavoljub, Miroljub, Tihomir, Soko, Braco, edomir, Nevenka, Naa, Neda, Beba, Maca, Zlata, Zagorka, Rudinka, Rudo itd. Ova i slina imena imam pri obavljanju akike nee uzimati u obzir niti e ih unositi u matice. Ima pak imena koja su narodna, ali nose isto muslimansko obiljeje, kao naprimjer: Zlatka, Zlatija, Bisera, Dika, Hanka. Ova imena treba izbjegavati i ako ih imam moe u sluaju upornog traenja roditelja nadjeti, i u maticu unijeti. U ovom sluaju se preporuuje imamima da na lijep i shodan nain preporue roditeljima koje od islamskih imena. Takoer, se preporuuje i ponovo skree panja svim dematskim imamima, da se dozvoljava nadijevanje skraenih i donekle izopaenih isto islamskih imena kao: Redo, Ahmo, Salko, Suljo, Avdo, Zajko, Mujo, Kada, Hafa, Nafa, Ia, Fata, Zulka, Nada itd., ta imena imaju glasiti Redep, Ahmed, Salih, Sulejman, Abdulah, Zaim, Mustafa, Kadira, Atifa, Nafija, Aia, Fatima, Zulejha, Nadija itd. i samo takva imena se imaju nadijevati i unositi u matice roenih. U sluaju kada imam izda odluku i odbije da nadije novoroenetu ime, koje u smislu preanjeg, a i po nahoenju dematskog imama ima obiljeje druge vjere, ekae dok istekne po odluci dati rok od 14 dana. U sluaju da je uslijedila na izdatu odluku alba putem imamata Ulemamedlisu, imam e saekati konanu odluku Ulema-medlisa i prema istoj postupiti. U sluaju da nije alba podneena na odluku imamata, imam e po isteku roka novoroenetu nadjeti jedno od islamskih imena i o tome roditelja pismeno obavijestiti. Na ovu odluku nema prava albe i ona je pravomona. Prednjih se upustava svi dematski imami imaju striktno pridravati i sve svoje odluke po ovome predmetu putem nadlenih povjerenstava se
- 170 -

mole da vode rauna o tome da se ova upustva od strane imama sprovode, u protivnom da podnesu prijavu Ulema-medlisu kako bi isti poduzeo to je potrebno: Predsjednik erimovi Fetva broj 8 Pitanje Mjeoviti brakovi ili sklapaje brakova izmeu muslimana i nemuslimanke ili muslimanke i nemuslimana. Odgovor Ulema-medlis u Sarajevu, broj: 9156/38 11.01.1939.godine. iri savjet Reisu-l-uleme zakljuuje da su mjeoviti brakovi izmeu muslimana i nemuslimanke naelno zabranjeni. Iznimno muslimanima koji ive u krajevima osjetljivo manje naseljenim muslimanima, moe odobriti vjenanje s nemuslimankom pred erijatskim sudom nadlenog Vrhovnog erijatskog suda. Ovako sklopljen brak po erijatskim propisima, smatraju se vanim i sve njihove posljedice prosuivae se po erijatskim propisima. Brakovi izmeu muslimanke i nemuslimana su sasvim zabranjeni i ne mogu se ni na kakav nain ozakoniti. Muslimanima koji bi sklopili brak u crkvi ili izvan crkve po vjerskim odredbama druge konfesije, ne moe se takav brak po erijatu legalizovati i takvi muslimani se ne smatraju vie pripadnicima Islamske vjerske zajednice. Kad nadleni vjerski imam utvrdi ovakav sluaj, gdje je jedan musliman skolopio nikjah (brak) s nemuslimankom u crkvi ili izvan crkve po vjerskim obredima druge konfesije, donijee odluku da se brie iz matinih knjiga. Protiv ovakve odluke mogu se zainteresovani aliti nadlenom Ulema-medlisu. Predsjednik erimovi

- 171 -

Fetva broj 40 Pitanje Dr. S.T. iz Saraejva Sarajevo, 23.04.1940. godne. Moja kerka E. Uenica II C enske gimnazije u Sarajevu prilikom ovogodinjeg 12. rebiu-l-evela dola je pred kolu da sa ostalom muslimanskom djecom poe u damiju na mevlud. Poslije prozivanja g. Vjerouitelj joj je rekao da se odstrani jer da ne moe sudjelovati u sveanosti mevluda bez dimija. Moja kerka je tako javno izolovana, sa jo jednom curicom, od ostalih svojih drugarica muslimanske vjere i radi pitanja jednog dijela odijela djetetu se pokvarila radost da i ona zajedniki sa ostalim drugaricama slavi mevlud, iako je imala, za tu priliku, dugu suknju, visoke debele arape i namazbez, kako je i lanjskog mevluda bila odjevena. Ja kao njen roditelj trudim se, koliko mogu, da moja djeca dobiju lijepa i uzviena poimanja o islamu, u kojem bi me nastojanju trebao g. Vjerouitelj da pomogne. Naalost, ovim neodmjerenim i nepedagokim postupkom to nije uinio, tavie mogao bi da u djeijoj dui ostavi jedan neizbrisiv lo utisak i jednu nemilu uspomenu na njeno vjersko vaspitanje za vrijeme njenog srednjokolskog obrazovanja, i to ba prilikom ovog radosnog dana svih muslimana. Poto me je ovakoav postupak g. Vjerouitelja nemilo kosnuo, to molim potovani naslov da mi to prije odgovori na sljedea pitanja: 1. Je li mevludska sveanost jedan takav obred, koji iziskuje propisano odijevanje kao kod namaza? 2. Je su li, ba, dimije i nikoja druga haljina bezuvjetno potrebne za vrenje islamskih obreda kod enskih osoba? 3. ta misli potovani naslov u konkretnom sluaju o postupku g. Vjerouitelja sa islamskog i pedagokog stanovita? Odgovor Vama je dobro poznato, kao to je poznato i vjerouitelju, da je po islamu dunost pokriti tijelo sa istim i to ljepim odijelom kod vrenja ibadeta, pa bio taj ibadet vadib ili mustehab.
- 172 -

Za vrenje ibadeta nije propisata naroita forma odijela, ali kod enskih osoba treba da je odijelo i ire i dulje, kako se ne bi raspoznavali pojedini udovi tijela kod izvjesnih gibanja u vrenju ibadeta. Postupak vjerouitelja u konkretnom sluaju bie da se dogodio stoga da se sauva autoritet kole u pogledu njena nareenja i ugled samog njega pred drugim uenicima i da pokae da se nareenja kole imadu izvravati ako je mogue to izvesti. Predsjednik erimovi Fetva broj 38 Pitanje Ministarstvo pravde Broj: 100413/40 Beograd, 02. 12.1940. godine. Sa izvesne strane uinjen je Ministarstvu unutranjih poslova predlog da se l. 29 Zakona o linim imenima doda stav 3 koji bi trebao da glasi: ...ako nahoe bude usvojeno kod suda, usvojitelji mu i ena, uvee se kao roditelji u odnosnu rubriku, a rubrika: je li brano ili ne, nee se popunjavati. Izvod e se izdavati bez podataka o poreklu deteta i usvojenju. Povodom navedenog predloga Ministarstvo unutranjih poslova pod iii br. 28479/40, od 26.10. o.g. zamolilo je Ministarstvo pravde da mu po tom pitanju dostavi miljenje sa gledita Graanskog zakonika i sa gledita verskog. Da bi ovo ministarstvo moglo dati odgovor po ovom posljednjem, umoljava se naslov za miljenje po ovom pitanju sa gledita svojih verskih propisa. Odgovor Ulema-medlis u Sarajevu Broj: 180/41 Sarajevo, 02.03. 1941. godine. Nahoe se ne moe usvojiti kao svoje dijete (posiniti ili pokeriti), jer i za njega vrijedi propis kao i za drugo dijete, koje je roeno od drugog oca, da se ne moe posiniti ili pokeriti.

- 173 -

Nahoe se smatra slobodnim licem u svim pravima i po vjeri muslimana. Onaj koji je naao nahoe ima prvenstveno pravo da ga zadri kod sebe. Ne moe mu se nasilu oduzeti, ako za to ne postoji valjan i opravdan razlog, kao, naprimjer, da ne bude sposoban uvati ga i odgajati. Ako neko zadri nahoe i kae da je njegovo, na samu traenju bez ikakva spora dijete e pripasti njemu, pa makar taj bio i nemusliman, i dijete dobiva njegovo porijeklo (neseb) tj. zvae se njegovim imenom. Predsjednik U.M.erimovi Fetve iz perioda 1941. 1945. godine Fetva broj 37 Pitanje Imamat demata grada Subotice imam matiar .. Broj: 10/41 Subotica, 17.02.1941.godine. Ovaj imamat se obraa naslovu za objanjenje kako e se postupati sa onim licima glede njihove djece, koja pripadaju jedno ocu a jedno materi (problem djece iz mjeovitih brakova)? Odgovor Ulema-medlis u Sarajevu Broj: 953/41 Sarajevo, 25.02.1941. godine. 124. ahkami-erije glasi: Djeca roena u mjeovitom braku od muslimana i nemuslimanke pripadaju vjeri oca, muslimana, bez razlike da li su ta djeca muka ili enska. Vidi se iz ovoga propisa da je to djeije zakonsko pravo koje im ne moe niiji ugovor oduzeti dok oni sami ne budu punoljetni pa se toga odreknu. Presjednik U.M. erimovi
- 174 -

Fetva broj 36 Pitanje Muslimansko pokopno drutvo Jediler Sarajevo Broj: 12/1941 Da li je sa erijatskog stanovita opravdano i dozvoljeno da se mrtvaci prevoze autom? Odgovor Ulema-medlis u Sarajevu Broj: 497/41 Sarajevo, 10.03.1941. godine. Nuda ini dozvoljenim i ono to je zabranjeno.

Fetva broj 28 Pitanje Nezvisna drava Hrvatska Ministarstvo hrvatskog domobranstva I Odjel broj: 4965/41 08.01.1942. godine. ast je ovoga ministarstva zamoliti Vas, u pogledu pogrebnog ceremonijala za jedno objanjenje. Da li je po islamskim propisima dozvoljeno da vojskovoa, kao zapovjednik svih oruanih snaga (a ne drugi), moe polagati vijence na grobove domobrana i ustaa muslimana palih za domovinu, da bi putem vijenca, na pogrebu, javno, gdje to svatko vidi, odao palom borcu svoje zapovjedniko priznanje i zahvalnost. Ako se ne moe polagati vijenac, molimo veleasni naslov da bi nam konkretno predloio neki drugi prikladan nain, kojim bi vojskovoa prilikom samog pogreba odao priznanje palom borcu. Proelnik I odjela pukovnik Veri
- 175 -

Odgovor Ulema-medlis u Sarajevu broj: 239/42 14. prosinca 1942. godine. U vezi Vaeg akta od 08. sijenja 1942. broj 4965/41 u pogledu pogrebnog ceremonijala ast je ovom Ulema-medlisu dati sljedee objanjenje: Cijeli pogrebni ceremonijal kod muslimana obavlja se isto po vjerskim dunostima. Od propisanih dunosti po propisima islama niko nije vlastan nita oduzeti kao ni novo neto pridodati, niti iznimku napraviti. Zato ni vojskovoa ne bi mogao vijenac polagati na grobove domobrana i ustaa muslimana palih za domovinu. Da bi vojskovoa prilikom pogreba odao priznanje palom borcu, ovaj Ulema-medlis bi jedino mogao predloiti da se mjesto vijenca palom borcu poalje kao prilog jedna svota novca muslimanskom humanom ili kulturno-prosvjetnom drutvu, kao naprimjer, Merhametu, Narodnoj uzdanici, Hurijetu i slino. Taj bi se prilog uvrstio u novinama i tako bi bilo svakome da vidi da je vojskovoa palom borcu odao svoje priznanje i zahvalnost. I sami odbor drutva zahvalio bi se vojskovoi na tome daru. Predsjednik erimovi Fetva broj 10 Pitanje Pitanje se odnosi na dopis broj 289/42 od 05.03.1942. godine a u vezi molbe uenika uiteljske kole islamske vjeroispovijesti o pristupu pri praenju (sprovoda) denaza umrlih nemuslimana (inovjeraca) saopuje se sljedee: Odgovor Ulema-medlis u Sarajevu broj: 841/42 22. travnja 1942. godine.
- 176 -

Prisustvovati sprovodu, kako je kod nas zaveden obiaj nije zabranjeno sa erijatske strane, ako prisutnik u sprovodu ne vri nita to je od njihova dina (vjere). Islamska pravila nas upuuju na lijep nijet u mubah poslovima koja su vezana (mulhak) obredima da mi sa naim udoreem (mekarimi-ahlakom) ljepu muamelu inimo prema njima, nego to oni ine prema nama u onim poslovima to nije od njihova dina i to nije protivno naem dinu. Nikakve sumnje nema da je haram muslimanu da ortak (sudionik) bude sa nemuslimanom u poslu koji je od njihovih vjerskih poslova. to se tie uenica, morale bi se mulimanske uenice iskljuiti iz sprovoda, jer muslimanke ne prate ni muslimanske denaze. Naprijed istaknuto rjeenje u skladu je i sa fetvom Elmenara, koju je donio po ovom pitanju u 4. duzu strana 151. iz godine 1905. (vidi 8. svezak). Fetva broj 55 Pitanje upska redarstvena oblast u Banjoj Luci Brzojav od 17.07.1942. godine. Radi izvanrednih prilika u upske redarstvene oblasti Banja Luka izvrit e upska redarstvena oblast popis graana u Banjoj Luci. Za uspjeno izvrenje gornjeg zadatka neophodno je potrebno fotografiranje itelja Banje Luke bez obzira na vjeru, spol, dob. U interesu probitka i sigurnosti ovog itavog kraja jest da nam izvolite brzojavno odgovoriti da li se smiju i na koji nain fotografirati ene islamske vjere. Vjerujemo da su vam poznate prilike u Banjoj Luci te da uoavate vanost naeg posla. Oekujemo urni odgovor. Upravitelj upske redarstvene oblasti dr. Ivan Gromos Odgovor Ulema-medlis Broj: 2166, od 13.07.1942. godine.

- 177 -

Muslimanke koje se pokrivaju po propisima i obiajima islama ne mogu se fotografirati. Rianovi, Panda, erimovi Fetva broj 56 Pitanje Moe li naslijediti imovinu sin ubice...? Kotar Teanj, 29.08.1942. godine. Odgovor Ako ubica (katil) bude sam iskljuen iz nasljedsva ubijenog, zbog toga nee biti iskljuen njegov (katilov) sin iz nasljedstva. Ulema-medlis u Sarajevu. 12. rujna 1942. godine. Broj: 2755/42 Fetva broj 41 Pitanje Nezavisna drava Hrvatska Imamski ured u Dubrovniku Broj: 230/42 Dubrovnik, 07. listopada 1942. godine. Da li se moe mrtvac /mejit/ zamotati u efine od pak-papira u nedostatku platna? Odgovor Ulema-medlis u Sarajevu Broj: 3076/42 10. 10. 1942. godine. U nudi se moe upotrijebiti za kefine i ono sredstvo koje se u toj nudi moe nai za tu svrhu, pa ta bilo.

- 178 -

Fetva broj 1 Pitanje Nezavisna drava Hrvatska Hrvatski Krugoval Dravna krugovalna postaja Sarajevo U smislu nae odluke da svakoga tjedna vrimo prenose petkom iz damije a nedeljom iz katedrale, molimo naslov da nam u tome izae u susret, tj. da obavjesti svoje pretstavnike u Begovoj damiji o tome, tako da ne bi pravili smetnje naim ljudima. Za dom spremni! v.d.ravnatelj Jerko Skrai Sarajevo, 12.01.1943. godine. Odgovor: Ne moe se udovoljiti molbi Dravne krugovalne postaje u Sarajevu u pogledu prenosa hutbe i duma-namaza iz Begove damije iz sljedeih razloga: 1. to su muslimani zadueni sa Boijom zapovijedi da osobno dou i klanjaju duma-namaz, to vre i sluaju zikrullah; 2. to ene i nemuslimani nijesu zadueni sa spomenutom zapovijedi za taj ibadet, pa im ne treba to za zabavu preko aparata dostavljati; 3. to taj prenos ne moe posluiti ni za vjersku propagandu, jer se namaz i zikr obavlja na arapskom jeziku, kojeg na svijet veinom ne razumije, a pogotovu nemuslimani; 4. to se ni vazovi ne mogu odravati, jer bi za to trebalo imati naroitog vjerskog strunjaka i njegov vaz svaki put da Rijaset odobri, a to bi iziskivalo velike honorare, za koje nije nigdje predvieno odakle bi se namirili. 5. to nije dozvoljeno da se vjerski obredi slue po kuama, lokalima i mejhanama za razonodu kao kakva pjesma. Kuran kae: Damije su radi Boga (Allaha). Sarajevo, 21.01.1943. godine. Fetva-emin erimovi
- 179 -

Fetva broj 51 Pitanje Dematski medlis Lukavac turski Kotar Tuzla, 16.03.1943.godine. Broj: 13/43 Da li dematski medlis ima pravo da zabrani enskim osobama pristup u damiju za vrijeme ramazana radi klanjanja teravih-namaza u mukom dematu te da li se to moe zabraniti i na damijskom mahfilu, i ako moe, moli da mu se objasni da li ta zabrana ima svoga osnova u erijatskim propisima? Odgovor Ne moe se odobriti da enske osobe sudjeluju u mukom dematu. Demat je sunet-i-muekede, ali je za enske osobe fikh izriito kazao da ene nee prisustvovati demaatima. Ovaj propis temelji se na Kuranu i hadisu. Allah d.., u Suretu-l-Ahzab kae: Budite i boravite u svojim kuama, a na Pejgamber, a.s., rekao je: ena da klanja unutar kue bolje je i efdalnije negoli da klanja u dvoritu kue. A kad klanja u dvoritu kue bolje je negoli da klanja u damiji. Za njih je najbolja njihova kua, jer od njihova izlaska nije sigurno da nee doi do kakve smutnje. Predsjednik Rianovi Fetva broj 44 Pitanje Zastupnik Reisu-l-uleme S.Bai U Sarajevu, 20. sijenja 1945. godine. Da li se moe samostalni vakuf u smislu erijatskih propisa osnovati zakonskom odredbom, kao i miljenje i primjedbe na priloene osnovne zakonske odredbe i vakufname o samostalnom vakufu Poglavnikove damije u Zagrebu?

- 180 -

Odgovor Ulema-medlis u Sarajevu Broj: 210/1945. U Sarajevu, 24. sijenja 1945. godine. Samostalni vakuf u smislu erijatskih propisa ne moe se osnovati zakonskom odredbom, jer bi se time mimoili erijatski propisi po kojima se samostalni vakuf osniva tesdilom ili vasijjetom. Obrazloenje: Ustanova vakufa datira od pojave islama i nju je ustanovio pejgamber Muhammed, alejhisselam. Vakuf je dobrotvorna ustanova koja nije bila poznata u predislamsko doba. Nju je, kako je reeno, ustanovio sam Boiji poslanik Muhammed, a.s. zbog naroitih maslahata, koji se ne nalaze u drugim milostinjama. Vakuf i ustanova samostalnog vakufa je isto erijatska ustanova, na koju je bodrio sam Boiji poslanik Muhammed, a.s., i koju su izvravali njegovi najblii suradnici, ashabi, sa ciljem da tim putem steknu Boiju ljubav i da dotinom vakufu uvijek za to tee nagrada - sevab. Jasni su erijatski propisi o osnivanju samostalnog vakufa i ti su propisi kao erijatski propisi priznati i od strane drave u pozitivnom zakonodavstvu Islamske vjerske zajednice (& 1. Zakona o Islamskoj vjerskoj zajednici i & 5. Ustava Islamske vjerske zajednice od 1936. godine), pa bi prema tome bila jedna novost donositi o tome specijalnu zakonsku odredbu. Osim toga, propisi, zakonske odredbe, trpe nadopune, izmjene i promjene, jer su to ljudski zakoni, dok su erijatski propisi, u koje spada i osnivanje samostalnog vakufa, stalni i oni vrijede za sva vremena. Kada bi se danas osnovao samostalni vakuf zakonskom odredbom, nije iskljuena mogunost da ta zakonska odredba vremenom ne pretrpi izmjenu i nadopunu pa i onu koja je u protivnosti sa erijatskim propisima. Temeljom izloenog Ulema-medlis ne moe dati svoje miljenje i primjedbe u pojedinostima na osnovu predloene zakonske odredbe, jer prema prednjoj fetvi u naelu ne slae se sa donoenjem ove zakonske odredbe.

- 181 -

Fetve iz perioda 1945. 1990. godine Fetva broj 30 Pitanje Kotarsko vakufsko-mearifsko povjerenstvo u Bosanskoj Krupi broj: 146/47 14.09.1947. godine. Pristupaju nekolike muslimanke u kancelaruju povjerenstva te pitaju da li se moraju otkriti i skinuti zar i da li se to kosi sa erijatskim propisima? Odgovor U vezi tamonjeg dopisa od 14.09.1947. godine, broj: 146/47, obavjeujete se da je islamska izborna kurija u mjesecu junu 1928. godine o otkrivanju islamskog enskinja donijela ovaj TAKRIR. eli li i hoe li da neizae na krivovjerstvo i erijatsku stranputicu islamska zajednica, svaki njen pojedinac ima dunost da se povede samo za rjeenjima koja su u skladu sa miljenjem i pravcem naih imama u itikadu i amelu. Rjeenja pojedinaca, koja se temelje na linom shvatanju erijatskih izvora, a nijesu potkrijepljena vaeim i priznatim naklovima nemaju nikakve vanosti u oima erijata i ne smiju se slijediti, niti se smiju dozvoliti da ih bilo ko na taj nain ubudue izdaje. Izdavanje erijatskih fetvi spada u iskljuivu nadlenost muftija, Reisu-l-ulema i Ulema-medlisa koji u tom pogledu imaju samo to pravo, da prijepornim ili dvojbenim pitanjima isposluju rjeenje vieg foruma. U pokrivanju muslimanske ene nai fakihi (erijatski pravnici) zastupaju sljedee stanovite: Da bi se ouvala istoa meusobnoga odnoaja izmeu mukarca i ene, erijat im podjednako nareuje da brino paze na svoje oi i ostala utila te da rz i namus uvaju kao oko u glavi. Preljub se kanjava smru eni sobzirom na jau uvstvenost i veu privlanost. erijat je propisao jo i posebnu dunost da osim pred taksativno nabrojanom rodbinom i
- 182 -

muevima krije sve ukrase osim lica i pesnice. Lice i pesnice eni je dozvoljeno pokazati a mukarcu gladati samo u tom sluaju ako su potpuno sigurni da im to nee pobuditi strast. Sumnjaju li u svoju moralnu snagu mukarac e se uvati gledanja a ena e pokriti lice i ruke, osim u sluaju erijatski priznate nude (lijeniki pregled). U takvu nudu ne spadaju protuerijatski narodni obiaji a ne spada ni tenja za sroavanjem, unificiranjem sa naom inovjernom braom po krvi i jeziku. Moralno jaka muslimanka moe se posvetiti i obrtu i trgovini i studijama i svakom asnom zanimanju, uz gore istaknuta ogranienja, koja nijesu nikakva stvarna prepreka za njen potpuno sretan drutveni i obiteljski ivot. Predsjednik u.z. Hadi Fetva broj 25 Pitanje M.I. Pita da li je po erijatu dozvoljeno upotrijebiti za kurban utuenog brava? Odgovor Ulema-medlis u Sarajevu broj 1953/54 06.08.1954. godine. Prema erijatskim propisima dozvoljeno je utuenog brava upotrijebiti, odnosno zaklati u kurban. Vidi Multeku odjel Kitabu-l-Adhijje, strana 421. Smrt faizmu, sloboda narodu! Predsjednik Tali Fetva broj 26 Pitanje Pitanje kupanja mejjita nad kojim je izvrena obdukcija pa vlasti ili ljekar ne dozvoljava da se mrtvac vadi iz zalehemljenog limenog sanduka, ovaj Ulema-medlis saopava sljedee:
- 183 -

Odgovor Ulema-medlis u Sarajevu broj 502/55 20.03.1955. godine. Okupati mejjita, to je vjerska dunost (farzi-kifaje) za ive muslimane, kao to je farzi-kifaje i denazu klanjati okupanom mejjitu. Uvjet za klanjanje denaza-namaza jest da umrli bude musliman, da bude ist, tj. da bude okupan ako postoji mogunost da se okupa, a ako to ne bude mogue i zakopa se prije kupanja i nije ga mogue izvaditi bez otkopavanja, doputeno je u zaruretu (nudi) klanjati umrlom denazanamaz nad kaburom. Ovo se vidi iz Fetava-i-hindije, I svezak, na strani 172., odsjek 5. (o klanjanju denaze nad mejjitom). Predsjednik Tali Fetva broj 27 Pitanje Vakufsko povjerenstvo u Zvorniku broj 124/54 18.08.1954. godine. Jedan od ovdanjih imama iz Zvornika uporno tvrdi da se vitrnamaz ne ini kaza, tj. proli vitr-namazi ne mogu se kaza, initi niti naklanjavati, kao, naprimjer, to je to sluaj sa farz- namazima. Isto tako poznato nam je da, ako se imam poslije etvrtog rekjata u zaboravu digne na kijam i nastavi da klanja vie rekjata nego to treba te ako peti (trei i etvrti) rekjat sa seddom sastavi, da je taj namaz batal. Zato se ne bi mogao sa sehvi-seddom izlijeiti? Odgovor Ulema-medlis u Sarajevu broj 2070/54 03.09.1954. godine. Po erijatskim propisima, a na osnovu fikskih priznatih djela ImamiAzamovog mezheba, kojem pripadaju i muslimani FNRJ, svi proputeni
- 184 -

namazi, odnosno fard-namazi, naklanjavaju se. Isto tako mora se naklanjati i vitr-namaz, mada on nije u rangu fard-namaza, ali je vitr-namaz vadib i kao takav mora se naklanjati. Isto tako, po miljenju Imami-Azama, ako musliman ne stigne ili ne prispije da klanja bajram-namaz (Ramazanski ili Kurbanski-bajram) duan je po sebi naklanjati onaj bajram koji mu je proao jer je i bajram-namaz vadib kao i vitr-namaz. to se tie vaeg drugog pitanja, ako se imam poslije etvrtog rekjata u zaboravu digne i nastavi sa klanjanjem na trei ili peti rekjat (prema tome ako je fard od dva ili etiri rekjata) imam e kalanjati est rekjata raunajui fard od etiri rekjata i predati selam na jednu stranu i sehvi-seddu uiniti radi toga to je otehirio kade-i-ehiru koja je fard u namazu. Dok ona dva rekjata to je vie klanjao otii e mu u nafila-namaz. Prema tome, fard od etiri rekjata ne moe se klanjati sa pet rekjata, nego mu treba dodati jo dva rekjata nafila-namaza, s tim da se ima sehvisedda uiniti radi tehira kade-i-ehire koja je fard u namazu. Gornje se dostavlja radi saoptenja zainsteresovanim vjerskim slubenicima. Predsjednik Tali Fetva broj 15 Pitanje Deematski odbor Muslimanska vjerska opina Osijek broj: 13/57 05.09.1957. godine. U Osijeku Ovaj odbor obraa se Ulema-medlisu za objanjenje. Ako je osoba koja je prije par godina prela na islam i kao takva vodila se u domovniku kao musliman, umre, a poslije smrti dolazi njegova familija i trai od imamata dozvolu ili potrvrdu da se imenovana osoba pokopa u zajedniku grobnicu ili po propisima vjere kojoj je imenovani prije prelaza pripadao. Njegova familija izjavljuje da je pred smrt izjavio da se vraa u svoju prvanju vjeru ili njegova blinja rodbina trai da se pokopa
- 185 -

na njihovom groblju i navode da pri takovoj njegovoj izjavi imadu i svjedoka... Odgovor Ulema-medlis u Sarajevu broj 1694/57 26.09.1957. godine. Iz injenice da se umrla osoba vodila u matinim knjigama imamata kao musliman jasno je da je kao musliman i umrla. Prema tome, ne bi se mogao musliman sahraniti u zajedniku grobnicu svoje nemuslimanske porodice u kojoj se nalaze kosturi i kosti pomrlih lica iz te porodice. Prema tome naslov ne moe odobriti pokopavanje konvertita u grobnice njihove ranije vjere jer izjave svjedoka ne mogu se uzeti sigurnima, a ako njegova porodica bude insistirala naslov e zatraiti zatitu nadlenog organa narodne vlasti a nee po sebi initi nepametnog gesta ni postupka. Prednje se dostavlja na znanje i ravnanje. Fetva broj 18 Pitanje H.M. iz Banje Luke trai da mu se izda erijatskopravno rjeenje o klanju stoke po erijatskim propisima Odgovor Ulema-medlis u Sarajevu broj 239/58 13.02.1958. godine. Po erijatskim propisima pri klanju stoke treba da se prekolju najmanje dvije vene i grkljan, zatim da se pusti da zaklana ivotinja mirno umre. Predsjednik Ulema-medlisa Tali

- 186 -

Fetva broj 14 Pitanje Da li primanje injekcija za vrijeme posta kvari post? Odgovor Ulema-medlis u Sarajevu broj 574/58 25.03.1958. godine. Po erijatskim propisima post znai sustegnuti se od jela, pia, spolnog odnosa i svih sredstava koja daju izvjesne nadraaje, kao to je puenje duhana i slino. Tko hotimino pokvari post, a taj dan je naumio postiti, duan je kaza i kefaret (to jest napostiti taj dan i 60 dana postiti kao kefaret). Ako se nehotice ili u zaboravu omrsi, duan je nastaviti post istog dana jer nema za to nikakvih posljedica. Na pitanje da li primanje injekcija za vrijeme posta kvari post, postoji razlilito miljenje izmeu Imami-Azama i imamejna (Imami-Jusufa i Imami-Muhammeda). Imami-Azam ebu Hanifa veli da tri stvari prouzrokuju dunost kazaa, bez kefareta; da onaj koji posti pojede neto to ne spada u hranu, niti u njemu ima hranjivosti. Hrana se rauna da je sve ono za im ovjeija narav tei da pojede, koja je sposobna da utrne glad, ili se smatraju lijekovi hranom koji se primaju iz opravdanih erijatskih razloga, kao to je bolest ili put, prisilno, nehotice naprimjer uzimajui abdest omakne mu kap vode niz grlo. U erijatskopravnom djelu zvanom El-Hidaje stoji ovo: Kada bi posta stavio lijek na otvorenu ranu i taj lijek dopre u unutranjost tijela prema nalazu Imami-Azama takva osoba pokvarie post, dok Imami-Jusuf i Imami-Muhammed vele da nee pokvariti post zbog toga to nije sigurno da je lijek dopro u unutranjost tijela, te smatraju kao da je upotrebio suhi lijek.. Prema tome jasno se vidi da je od presudne vanosti u ovom pitanju da li se u organizam stavlja hranjiva materija, koja dostie u probavne organe ili materija koja nadrauje ivani sistem.
- 187 -

Bez sumnje je da injekcije koje se primaju bilo pod kou, tkivo, ili u venu moraju krvotokom doprijeti do probavnih organa, te e i post pokvariti (Vidi Nuru-l-islam str-503, u poglavlju El-Fetva ve-l-ahkam u Gazi Husrev-begovoj bibliotci u Sarajevu broj 0-3845). Iz navedenog se vidi da nije dozvoljeno primati injekcije za vrijeme posta a kad su po lijenikom nalazu nuno potrebne i ne mogu se izvriti iza iftara slobodno ih je primiti uz uvjet da stranka naposti taj dan a nije duan kefaret savm. Fetva broj 19 Pitanje Vakufsko povjerenstvo Kladanj i druga mjesta u BiH broj145/58 29.05.1958. godine. U kome se trai objanjenje u vezi uenja dova po selima i kod izvjesnih peina i na drugim mjestima. Odgovor Ulema-medlis u Sarajevu broj1015/58 11.08.1958. godine. Ovaj Ulema-medlis u smislu erijatskih propisa naelno nema nita protiv uenja dova jer u Tirmizinoj zbirci hadisa stoji: Dova, tj. molba je ibadet. Meutim uenje dova kod nekakve stijene ili kod neijeg kabura, Ulema-medlis smatra da se kosi sa erijatskim propisima jer je sam Muhammed, a.s., za svoj kabur rekao: Nemojte moj kabur uzeti svetkovinom, tj. nemojte u odreeno vrijeme, u odreeni dan naroito sakupljanje i naroite obrede vezivati za moj kabur. Alejhisselamov kabur je bez sumnje najuzvieniji kabur na svijetu. Pa kada je stvar sa Alejhisselamovim kaburom ovakva, zar treba misliti da bi svetkovine vezane za kabure drugih osoba i za neke peine mogle biti dozvoljene. Ovo je opirno obradio na uvaeni alim rah. hadi Mehmed Handi u Glasniku Vrhovnog islamskog starjeinstva u goditu I Glasnika (1933. godina, strana 13-18).
- 188 -

Prema tome, ovaj Ulema-medlis smatra da dove u raznim prilikama: hatma-dova, mevludske dove, tevhidske dove, kine dove, sakal-dova i druge treba odravati u damijama i mesdidima, uz duno potovanje i u pobonosti a ne na drugim mjestima. Uostalom, vrenje vjerskih obreda i po propisima Zakona o pravnom poloaju vjerskih zajednica u FNRJ dozvoljeno je samo u damijama i mesdidima. Prednje vam se dostavlja radi znanja i ravnanja. Zamjenik predsjednika Ulema-medlisa Zufer Beli

Tuma rijei Ahiret (ar.) onaj svijet, zagrobni ivot. Akika ceremonija prilikom nadjevanja imena novorodenetu kod muslimana. efini, Kefini (ar.) bijelo platno, ifon, u koji se umotava mrtvac za denazu, mrtvake haljine. Dahil (ar.) neznalica, nepismen ovjek. Divanhana (pers.) prostorno predsoblje (hodnik) na spratu u starim graanskim kuama. Fesad, Fesat (ar.) smutnja, zamuivanje, svaa, zavada, nered. Fitne (ar.) smutljivac, intrigant, spletkar. Fitne (tur.) zavoenje, kunja, buna, nered. Hair-sahibija, Hajir-sahibija (ar.) dobrotvor, osniva zadubine. Ibadet (ar.) moljenje Boga, klanjanje i uenje, bogosluenje. Iftar (ar.) ramazanska veera u prvi sumrak (akam, neposredno iza zalaska sunca) kojom se prekida dnevni post. Imami-Azam (ar.) poasno titularno ime poznatog erijatskog pravnika, osnivaa hanefijskog mezheba (pravne kole). Puno mu je ime: Abu Hanifa Numan ibn Sabit. Kabur (ar) grob, raka. Kandilj (lat.) staklena posuda sa uljem u kojem je zamoen fitilj koji gori; kandilo; uljana svjetiljka, fenjeri ili elektrina arulja na erefetu minareta. Kandilji se na minaretu pale prilikom muslimanskih praznika. Kaza uiniti, naknadno neto izvriti, naklanjati ranije proputene molitve (namaze).
- 189 -

Kube (ar.) svod, kupola. Leen, Legen (gr.) lavor za umivanje, odnosno za pranje ruku. Mahfil (ar.) galerija u damiji gdje obino klanjaju enska lica. Memleke, Memelee, Memeleket, Memeleet (ar.) drava, zemlja, zaviaj, rodni kraj, mjesto, grad. Mesdid (ar.) manja muslimanska bogomolja. Murad, Murat (ar.) elja, ono za im se ezne -ene idu na murad turbetu, tj. idu na obilazak turbeta da bi im se ispunila elja koju imaju. Namus, Namuz (gr) ast, estitost, potenje, karakter. Otehiriti (oteiriti) oekati, strpjeiti se, ostaviti za kasnije. Rivajet (ar.) predaja. Rz, Hrz, Herz (ar.) potenje, ast, obraz - Da mi uva kulu i avliju, / Da mi uva rza i obraza. Sahih, Sahi (ar.) uistinu tano, ispravno, sigurno, zdravo. Suret, Sure (ar.) slika. erijat, (ar.) muslimanski vjerozakon, islamski propis. Takrir (ar.) saopenje, izjava, zapisnik, zemljinoknjino prevoenje kupoprodajnog ugovora za nekretnine. Tevhid (ar.) muslimanski spomen za mrtve koji se sastoji u grupnom uenju pobonih izreka i molitava. Obino se ui u kui umrle osobe na dan denaze, na sedminu, etrdesetinu, na pola godine i godinu. Turbe (ar.) mauzolej, natkrivena grobnica. Turbedar (ar.-pers.) uvar turbeta koji se brine o njegovom odravanju i istoi. Ulema-medlis (ar.) glavni islamski vjerski organ jedne pokrajine, republike, preko koga se vri uprava i nadzor nad islamskim vjerskim i vjerskoprosvjetnim ivotom. Vakufnama (ar.-pers.) zadubinska povelja, isprava o uvakufljenju. Zat (ar.) osoba, linost. Zijaret (ar.) posjeta, obilazak, pohod. Zikir, Ziir (ar.) pobono izgovaranje, invokacija Boijeg imena, pobono izgovarati Boije ime.

- 190 -

Literatura: Mustafa Hasani, Uloga muftije i fetve u drutvenom i vjerskom ivotu muslimana Bosne i Hercegovine, Magistarski rad, Sarajevo, 2001. Fikret Kari, Opti pogled na istorijat muftijske slube kod nas, Takvim, islamska zajednica u Bosni i Herecegovini, 1987. Husein ozo, Pitanja i odgovori: Fetve u vremenu 1965.-1977., 1996. Abdulah kalji, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, 1966.

Kljune rijei: Fetva, arhivski fond GHB, Ulema medlis, pitanja-odgovori.

Summary A few fatwa from the archive of the Gazi Husrev-beys Library in Sarajevo During the process of the arrangement of archive materials of the Islamic Community in Bosnia and Herzegovina we have singled out 58 fatwa which dated from period of 1918-1945 and 1945-1990. Fatwa were issued by: Reis-ul-ulema, President of Ulama medjlis who was in same time fetva-i-emin, and mufti. A fatwa presents an answer to the question posed to religious authority from different spheres of human life and social surroundings in one period of time. The archive material of the Islamic Community in Bosnia and Herzegovina is stored in the Gazi Husrev-bey Library in Sarajevo. It originated from the work and functioning of the organ and institution of Islamic community in different periods: period Ottoman reign, Austro-Hungarian period, period of the Kingdom of Yugoslavia, the period of the German occupation and Independent state of Croatia then period of Socialistic regime of Yugoslavia. The materials are arranged in archive and accessible to the researchers. Most of the materials are written in Bosnian, fewer in Osmanli, Arabic,
- 191 -

German and other languages. The most important material present materials from the work of: Ulema majlis, Territorial waqf commission, Territorial waqf commissariat, Territorial waqf directorate, Waqf-mearif parliament board, Waqf head office, Waqf-mearif department of the district of Sarajevo, Waqf-mearif department of the district of Kotarsko in Sarajevo, Archive material of mufti in Bosnia and Herzegovina (Sarjevo, Tuzla, Mostar, Banjaluka, Travnik, Biha), High Islamic Representative of Socialistic Federative Republic of Yugoslavia, Head of Islamic Community in Socialist republic of Bosnia and Herzegovina and archive material of djemat board of Islamic Community in Socialistic Republic of Bosnia and Herzegovina. For this occasion we have prepare some fatwa in their authentic form which originated in the mentioned periods. The numbers of fatwa present the ordinal numeral under which fatwa was recorded in the archive collection of Islamic community.

- 192 -

Mahira eko

ELEMENTI KULTURE U DJELU ,,POVIJEST BOSNE, AUTORA SALIHA SIDKIJA HADIHUSEINOVIA MUVEKKITA Biografija: Muvekkit i njegova Povijest Bosne1 Impozantan niz historiografskih spisa naih pisaca koji su stvarali na osmansko-turskom, arapskom i perzijskom jeziku zavrava se djelom jednog poduzetnog, vrijednog i darovitog ovjeka koji se prihvatio ambicioznog zadatka da napie cjelovitu povijest Bosne pod osmanskom vladavinom. Bio je to Salih Sidki Hadihuseinovi, poznat pod imenom Muvekkit, sin hadi Huseina, a unuk Fazlullaha, koji se iz svog rodnog mjesta ajnia doselio u Sarajevo, gdje mu se rodio unuk Salih Sidki poetkom 19. stoljea, tanije 1825. godine. Salih se prvo kolovao u mektebu, zatim u medresi Drveniji, gdje mu je predavao Ahmed-ef. Tahirovi. elei da proiri svoje znanje, izuavao je astronomiju sa jednim osmanskim oficirom koji je dobro poznavao astronomske elemente, posebno one koji su bili vani u utvrivanju vremena za obavljanje namaza. Kada je 1859. godine u sklopu Gazi Husrev-begova vakufa osnovana prva muvekkithana2 kod nas, Salih Sidki Hadihuseinovi je proglaen prvim muvekkitom i tu dunost je obavljao naredne tri decenije. Istovremeno je bio i bibliotekar Gazi Husrev-begove biblioteke. Izuavao je i geografiju, te je izradio dva krasna globusa koji se danas uvaju u navedenoj biblioteci. Bio je i dobar kaligraf o emu svjedoi jedan njegov prijepis djela Siradijja sa mnogobrojnim marginalnim biljekama uzetim iz raznih komentara.3 Meutim Muvekkit je svoj ugled stekao sa navedenim djelom Povijest Bosne koju je napisao u formi ljetopisa sluei se neiskoritenom
1 2 Opirnije pogledati u: Salih Sidki Hadihuseinovi Muvekkit, Povijest Bosne, I dio, El-Kalem, Sarajevo, 1999., Uvodne napomene, str. I-IV i Predgovor, str. V-XVI. Posebna prostorija, uglavnom uz vee damije u gradovima u kojima poseban slubenik muvekkit, ovjek koji odreuje tano vrijeme ala turka na osnovu astronomskih posmatranja uz pomo specijalnih instrumenata utvruje tano vrijeme. Hazim abanovi, Knjievnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Svjetlost, Sarajevo, 1973., str. 592-594.

- 193 -

graom iz Gazi Husrev-begove biblioteke: carskim fermanima, beratima, bujuruldijama te tampanim djelima srpskih i hrvatskih historiografa. Iako je Mehmed Handi dao spisak literature kojom se sluio Muvekkit, taj spisak je nedostatan jer ne biljei svu literaturu, a kamoli originalne dokumente i medmue. Povijest Bosne je napisana osmansko-turskim jezikom prije sto dvadeset godina i predstavlja prvi pokuaj da se u cijelosti prikae prolost dananje Bosne i Hercegovine i teritorija susjednih zemalja koje su bile u sastavu Bosanskog ejaleta. Takoer je ovo i prvi integralni prijevod na bosanski jezik, dok je djelo dosta koriteno u rukopisu. Meu autore koji su se koristili njime ubrajaju se i: Safvet beg-Baagi, njegov otac Ibrahim-beg Baagi, Mehmed Handi, Tajib Oki, Franc Babinger i drugi. Djelo obuhvata period od prahistorije i gubitka bosanske srednjovjekovne dravnosti do posljednjih godina neposredne sultanove vlasti u Bosni 1875-1878. godine. Autor se vrlo kratko osvrnuo na predosmansko doba i ukratko prikazao povijest Bosne ,,od Kulina bana do naijeh dana. Samo 19. stoljee je opisao detaljnije s obzirom na to da se radi o vremenu u kojem je ivio. Dogaaji su prikazani iz godine u godinu strogo hronolokim redom, a za osnovu su posluile smjene namjesnika Bosanskog ejaleta. Tekst nije dat u kontinuitetu, nego je prekidan ispisima lokalnog znaaja ili donosi predanja i legende. Ali i ove zabiljeke imaju veliki znaaj za kulturnu povijest Bosne. Djelo je vaan izvor za mnoge dogaaje, a za neke i jedini izvor. Posebno se istiu spisi folklornog obiljeja koji istraivaima folklorne grae mogu posluiti kao prvorazredan izvor. Iz iroke lepeze dogaaja o kojima autor govori moemo izdvojiti i podatke o istoi i teini zlatnog i srebrenog novca, cijenama osnovnih ivotnih namirnica, ispisima o vakufima i dr. Detaljno je opisana i stara sarajevska arija, a na osnovu tog opisa nai historiari su je rekonstruisali. Znaajno mjesto u djelu zauzimaju detalji, posebno kada se radi o datumima, jer Muvekkit ne biljei samo dan i sat nekog dogaaja, nego ak i minutu, to govori o njegovoj preciznosti. Tekst djela je tean, pisan lijepim osmansko-turskim jezikom, iako autor kao Bonjak dosta esto ne moe izbjei pojedine konstrukcije svojstvene bosanskom jeziku. Svojim narativno-epskim prianjem Muvekkit postupno uvodi u dogaaje, pa se njegova Povijest Bosne doima kao neka duga pripovijetka. Treba istai da je ovo znaajno djelo prvi puta u cjelini prezentirano na bosanskom jeziku, te e kao primarni izvor poslu- 194 -

iti itaocima da saznaju neto novo o povijesti naih krajeva, a posebno onima koji se bave kulturnim elementima naeg podneblja. I. Krai osvrt na prilike u Bosni prije osvajanja4 Kada je rije o kulturi predosmanske Bosne, treba obratiti panju na ukupne politike, ekonomske i kulturne odnose na ovom prostoru od najstarijih vremena preko doseljenja Slavena i organiziranja Bosanskog kraljevstva kao specifinog drutvenog organizma na tlu Balkanskog poluotoka. to se tie pismenosti i obrazovanja, oni su bili dugo vremena u znaku politikog prisustva Rimskog carstva, postojanja Ilira kao zasebnog etnikog elementa, paganstva slavenskih plemena, koja se potom kristijaniziraju, te djelovanja kranstva, hrianstva i patarenstva koje se u Bosanskom kraljevstvu javlja kao dravna religija koja se dugo vremena opirala utjecajima i pritiscima Zapadne i Istone crkve. Posljedica ovakvog poloaja u periodu nakon prve ere je dominacija latinske pismenosti, o emu svjedoe ostaci materijalne i duhovne kulture (natpisi na starim crkvama i nadgrobnim spomenicima, npr. natpis u Mujiiima kod Jajca, na Debelom brdu kod Sarajeva i dr.) Nakon toga, kao posljedica doseljavanja Slavena i kulturnih prilika na irem Balkanskom prostoru, postepeno se javlja glagoljska i irilska pismenost koju potvruju natpisi (Miroslavljevo jevanelje, Humska ploa, steci itd.) Prema arheolokim i paleografskim istraivanjima vezanim za ovaj period, uoljivo je da se od 12. stoljea i samostalnosti Bosne od Bizantije razvija pismenost u znaku narodnog jezika u daleko povoljnijim uvjetima nego ranije, iako je Bosna i u ovom periodu bila izloena pritiscima, i sa istoka, i sa zapada. Bosanski krstjani-bogumili kao stanovnitvo na razmeini dva carstva i dvije kulture, koristilo je glagoljicu i irilicu, ovisno od konkretne situacije u kojoj se nalazilo, pravoslavno uglavnom irilicu i crkveno-slavenski jezik, katolici narodni jezik i latinsko pismo. Dakle, kada se govori o zateenom stanju predosmanske Bosne, moe se rei da je kultura, odnosno pismenost ve uveliko rairena na ovim prostorima.

Ismet Kasumovi, kolstvo i obrazovanje u Bosanskom ejaletu za vrijeme osmanske uprave, Islamski kulturni centar, Mostar, 1999., Uvod, str. 13-14.

- 195 -

II. Pojava bogumilstva to se tie bogumilstva, ono se javlja u Bosni 570/1174. godine, kada je jedna grupa pripadnika ove religije dola u Bosnu i tu se naselila dobivi ime patareni. Inae, u bugarskim zemljama ova se religija zvala ,,bogomili, a oznaava pravac koji je Bogu mio. S obzirom na to da se ova religija bitno razlikuje od Istone i Zapadne crkve, njeni pripadnici su pretrpjeli veliki pritisak od spomenutih crkvi. U Bosni su nali pogodno podruje za irenje svoje vjere jer ih narod Bosne nije u tome ometao, premda se sastojao od katolika i pravoslavaca koji se nisu meusobno razumijevali. Iako se bogumilstvo ubraja meu kranske religije, njeni propisi se mnogo razlikuju od katolianstva i pravoslavlja. Oni su oitovali Boije jedinstvo i nisu gradili mnogo crkvi jer su smatrali da je na svakom istom mjestu dozvoljeno obavljanje molitve u kojoj nije bilo sveenike hijerarhije. Nisu imali Uskrsa, Boia, kria niti bilo kakvih likova, dok su u jelu i piu bili umjereni. Veliki dio stanovnika Bosne je prihvatio ovu religiju, meu njima i bosanski vladari, a najpoznatiji je Kulin ban, umro 601/1204. godine. Zbog velike slinosti sa islamom, bogumili su kasnije, nakon osvajanja, u velikoj veini preli na islam, tako da je u veoma kratkom periodu porastao broj muslimanskog stanovnitva. 5 III. Ope stanje nakon osvajanja Bosna je izgubila svoju dravnost 1463. godine kada je sultan Mehmed II Fatih postavio Mehmed-bega Minetovia za prvog sandakbega Bosanskog sandaka. Prvo sjedite bilo je u Jajcu do jeseni 1463. godine, a zatim u Sarajevu. Bosanski ejalet osnovan je 1580. godine i imao je sjedite u Sarajevu do pred kraj 17. stoljea, zatim u Travniku do 1780. i ponovo u Sarajevu do 1878. godine. U toku ovog dugog historijskog perioda Bosanski sandak, odnosno ejalet proao je kroz uvoenje svih oblika vlasnitva koji su postojali u Osmanskom carstvu. Veliki dio stanovnitva je preao na islam, organiziran je ivot i privreda u gradovima i selima sa zahtjevima osmansko-timarskog feudalnog sistema i orijentalno-islamske kulture. U tom procesu znaajnu ulogu imala je osmanska drava koja se aktivno ukljuila u sve oblike drutveno-politikog ustrojstva.6
5 6 S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 11-12. Vidi: Ismet Kasumovi, ibid., str. 36-37; grupa autora, Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata,Generaltab Armije RBiH, Sarajevo,

- 196 -

IV. irenje islama i razvoj gradova Dolaskom osmanske vlasti bio je zaustavljen dalji razvoj kranskih varoi koje postaju periferni dijelovi relativno brzo razvijenih gradova osmanskog tipa, a njihovo kransko stanovnitvo se openito smanjivalo usljed postepenog prelaenja na islam. Ve u 16. stoljeu centralna vlast je poela poduzimati potrebne mjere za urbani razvitak podruja Bosne to je pretpostavljalo i gradnju niza sakralnih, privrednih, kulturno-prosvjetnih i drugih objekata koji su inili sadraj naselja orijentalno-islamskog tipa, kasabe ili ehera. Glavna karakteristika novih naselja odreena je duhom novog, osmansko-islamskog civilizacijskog kruga. Budui da su gradovi predstavljali oslonac drave, ne samo zato to su u njima bili skoncentrisani svi organi dravne vlasti nego i zato to su oni gradovi koji su razvijani na zanatskoj privredi predstavljali prave radionice za vojsku. Ovi gradovi su nazivani kasabe i nerazdvojno su povezani sa pojmom damije. 7 Kada je u pitanju prihvatanje islama, njeni provoditelji su bili uena ulema, kadije, imami, hatibi, fakihi, dervii i sline vjersko-intelektualne profesije. U svakoj mahali se gradila damija ili mesdid jer su ti objekti, odnosno slubenici koji u njima rade inili osnovu ne samo organizacije mahale, nego i organizacije svih oblika osmanskog dravnog ustrojstva, ukljuujui i irenje islama koje je bilo jedan od vanijih ciljeva osmanske politike. a) Namjesnici Bosanskog ejaleta8 koji su doprinijeli privrednom i kulturnom razvoju Muvekkit navodi da se u periodu od 1463. do 1878. godine smijenilo 223 namjesnika u Bosanskom ejaletu9, s tim da su neki bili namjesnici u dva, tri ili etiri navrata. Za vrijeme svoje uprave veina njih bavila se
1995., opirnije vidjeti u poglavlju: Behija Zlatar, Bosna i Hercegovina u okvirima Osmanskog carstva (1463-1593), str. 67-94. Ismet Kasumovi, ibid., str. 36-38; 46; 51. Bosanski paaluk, odnosno ejalet osnovan je negdje poslije aprila 1580.g., opirnije o tome vidjeti u: Hazim abanovi, Bosanski paaluk, Postanak i upravna podjela, Svjetlost, Sarajevo, 1982., str. 77-81. Napomena: u radu su predstavljeni i namjesnici koji su upravljali u Bosni prije nego to je osnovan Bosanski ejalet.

7 8

- 197 -

osvajanjima, utvrivanjem granica, odnosno uspostavljanjem mira u Bosni. Meutim mnogi su poznati po svojim dobrotvornim ustanovama i doprinosu privrednom i kulturnom razvoju ovog podruja. Naravno, ima i onih koji, osim podignute jedne damije ili mesdida, nisu ostavili nikakav drugi trag kada su u pitanju kulturna ostvarenja, ali su, sigurno, svojom vladavinom kroz ouvanje reda i mira, te ekonomski razvoj omoguili irenje pismenosti i obrazovanja meu stanovnitvom Bosanskog ejaleta. Himmeti Zade Nesuh-beg (843/1439-40.) U Sarajevu je podigao esmu, damiju sa kamenom munarom, mekteb i esme u blizini Latinske uprije. O gradnji damije govori se u sauvanoj vakufnami10 Kenan Ali-age koji je uz spomenutu damiju sagradio jedan mali han.11 Kasnije je etvrti bosanski sandakbeg Minnet Zade Mehmed-beg otkupio prazno zemljite u okolici damije i prihode od graevina na tom zemljitu uvakufio za potrebe ove damije. Mahala koja se formirala od spomenutih graevina poznata je kao mahala Minnet-beg Zade Mehmedova.12 Gazi Isa-beg, sin Ishak-bega (858/1454-55.) Smatra se osnivaem grada Sarajeva i jednim od najznaajnijih sandakbegova u Bosanskom sandaku. Podigao je veliki broj objekata u Sarajevu od kojih su najpoznatiji Careva damija i veliki karavan-saraj zvani Kolobara. Oko spomenutog hana Gazi Isa-beg je podigao vrste bezistane od kamena. Na rijeci Miljacki podigao je pod jednim krovom mlin od devet vitlova. Nasuprot mlina sagradio je musafirhanu, a viak od prihoda nabrojanih zgrada uvakufio je za ovu musafirhanu. Njegovo uvakufljavanje sadrano je u vakufnami koju je legalizirao 866/1461-62 godine.13
10 11 12 13 Legatorska povelja, isprava o uvakujenju. Napomena: objanjenje svih nepoznatih termina preuzeto je iz obraenog djela ,,Povijest Bosne, S. S. H. Muvekkit. Svratite i prenoite putnika. S.S.H. Muvekkit, ibid., str. 48. Ibid., str. 62-64; vidjeti i: Hazim abanovi, Dvije najstarije vakufname u Bosni: Prilozi za orijentalnu lologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, II/1951, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1952., str. 7-29; Vesna Mueta

- 198 -

Na mjestu dananje Careve damije podigao je damiju ograenu kamenim zidom, a pokrivenu drvenim krovom. Spomenutu damiju poklonio je sultanu Mehmedu II Fatihu kada je ovaj doao u Sarajevo s namjerom da osvoji Bosnu, pa je damija nazvana Careva.14 Skender-beg (871/1466-67.); (883/1478-79.); (904/1498-99.) Bio je namjesnik Bosne u tri navrata. Kada je postavljen u vilajet Bosnu, izgradio je nakibendijski hanikah15 u blizini Gazi Isa-begovih graevina te veliki karavan-saraj, a pod njim jedanaest duana meu kojima su: berberski, timardijski, bakalski, ekmekijski i drugi. Prihode od njih uvakufio je za odravanje asnog hanikaha. Ovom vakufu pridodao je i zemljite u kadiluku Rogatica.16 Ajas-beg, sin Abulhajja (875/1470-71.) Podigao je jednu damiju sa kamenom munarom u mahali poznatoj pod imenom Kolukije mahala. Sagradio je i dva hamama17 u Sarajevu i kasabi Visoko zajedno sa duanima i magazama. Prihod od ovih graevina uvakufio je za spomenutu damiju, a propisanu vakufnamu legalizirao je 882/1477-78. godine. Hamam koji se nalazio u Sarajevu potpuno je sruen u velikom poaru 1258/1842. godine.18 Gazi Mehmed-beg, sin Gazi Isa-bega, sina Ishak-bega (889/1484-85.) U mahali Bistrik u Sarajevu sagradio je damiju sa kamenom munarom te za nju uvakufio sve mukate19 prihoda duana i magaze u gradu
Aeri, Sarajevo i njegova okolina u 15. stoljeu, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2005., str. 162-165. S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 63; Ismet Kasumovi, ibid., str. 77; Behija Zlatar, Zlatno doba Sarajeva, XVI stoljee, Svjetlost, Sarajevo, 1996., str. 29. Tekija sa internatom za dervie. S.S.H. Muvekkit, ibid., str. 76. Javno kupatilo. S.S.H. Muvekkit, ibid., str. 78-79. Zakup, zakupnina.

14 15 16 17 18 19

- 199 -

i sve zemlje ifluka u selu Gnojnice, kadiluka Mostar u Hercegovakom sandaku.20 Dervi Jakub-paa Bonjak (895/1489-90.) U mahali zvanoj Maguda u Sarajevu podigao je lijep mesdid sa drvenom munarom. Nije poznato da li je ovaj sandakbeg podigao jo neke ustanove, ali se zato ubraja meu najstarije pjesnike koji su pisali na turskom jeziku. Sredinom 15. stoljea odveden je iz Bosne u carski Saraj zajedno sa ostalom kranskom djecom. Zauzimao je najvie poloaje u vojnom i administrativnom aparatu zemlje. Epska pjesma koju je sastavio govori o pobjedi Osmanlija na Krbavskom polju i jedan je od vanih izvora koji govore o samom toku borbe za koju mnogi kau da je po estini slina Kosovskoj.21 Jahja-beg (899/1493-94.) Podigao je jednu lijepu damiju sa kamenom munarom u uria mahali u Sarajevu za ije je izdravanje uvakufio nekoliko mukata.22 Firuz-beg (901/1495-96.) U mahali zvanoj ,,Hubjar-agina mahala sagradio je lijepu medresu, zatim veliki ifte-hamam iza dananje arije gdje su sarai i atari, pa je njegovu zakupninu i prihode mukate od magaze i duana oko njega uvakufio u korist medrese. Podigao je i jednu esmu koju je obeao svom prethodniku Jahja-pai i doveo pitku vodu sa Sedrenika.23 Mustafa-beg Skender-paa Zade (921/1515.) Pored tekije koju je njegov otac za ivota podigao, sagradio je masivnu i lijepu damiju pod kupolom. Mahala u kojoj se nalazila damija nazvana
20 21 22 23 S. S .H. Muvekkit, ibid., str. 83. Fehim Nametak, Pregled knjievnog stvaranja bosanskohercegovakih muslimana na turskom jeziku, Sarajevo, El-Kalem, 1989., str. 47-48. S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 94. Ibid., str. 95.

- 200 -

je po njegovom ocu, pa je i damija dobila naziv damija Skenderpaine mahale ili Skenderija. Za nju je uvakufio zeamet24 Vesela straa, koji je bio njegov, a to je legalizirao 923/1517. godine.25 Gazi Bali-beg Jahja Pai (925/1519.) Podigao je jedan mesdid sa drvenom munarom u jednoj sarajevskoj mahali koja je nazvana po njegovom imenu.26 Gazi Husrev-beg, sin Ferhat-bega (912/1506-07.); (927/1521.) Najznaajniji sandakbeg Bosanskog sandaka i najvei dobrotvor grada Sarajeva. Osim damije i medrese koje nose njegovo ime, podigao je veliki broj graevina u Sarajevu meu kojima se izdvajaju: mekteb, hanikah, imaret27, musafirhana28, dvije bolnice za sirotinju, biblioteka, muvekkithana, sahat-kula, zatim tri poznata hana: Talihan, Moria han i Kulhan, te masivan bezistan29 sa ezdeset duana unutra i trideset vani. Za vrijeme od dvadeset godina, koliko je upravljao Bosnom, udario je trajne temelje buduem velikom Sarajevu koje nakon njegove smrti izrasta u tada najvei grad evropskog dijela Turske. Njegova damija i medresa koje su poznate iroj svjetskoj javnosti, a naroito islamskom svijetu, predstavljale su znaajna mjesta gdje su se izuavale vjerske, ali i svjetovne znanosti. Muvekkit je izmeu ostalog zabiljeio i sljedee: ,,Svakodnevno dvojica muderrisa30 dre javna predavanja. Pored toga to svakog petka i utorka objanjavaju razna pitanja iz nauke i daju pouke iz raznih naunih podruja, dvije osobe izlaze na urs, dre vazove i daju uputstva iz vjere.31
24 25 26 27 28 29 30 31 Veliki spahiluk (posjed) koji donosi od 19.999 do 100.000 aki godinjeg prihoda. S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 103. Ibid., str. 109. Javna dobrotvorna kuhinja u kojoj su putnici, siromani uenici medrese i odreeni vakufski slubenici, te putnici namjernici besplatno dobijali hranu. Kua ili prostorija namijenjena za goste. Pokrivena arija s duanima s manufakturnom i galanterijskom robom. Nastavnik, profesor. S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 127.

- 201 -

I Muvekkit kao i ostali autori koji su pisali o Bosni za vrijeme Osmanlija, pridaje veliki znaaj Gazi Husrev-begu, te ga svrstava u red najznaajnijih namjesnika Bosanskog ejaleta. On govori o njemu kao zahvalnom sinu svoje domovine ija su sva dobroinstva nastala iskljuivo za Boiju volju i bez ikakve raunice ili naknade, samo da stekne Boije zadovoljstvo.32 Hadim Ali-beg (957/1550.); (959/1551-52.) Sagradio je jednu masivnu damiju pod kupolom u Sarajevu i jednu u kasabi Kladanj.33 Bosanac Mustafa-beg Sokolovi (963/1555-56.) U kasabi Rudo u ajnikom kadiluku podigao je lijepu damiju i druge vakufske objekte. Svoje uvakufljenje legalizirao je 963/1555-56. godine. 34 Hamza-beg (969/1561-62.) Sagradio je jednu damiju u palanki Kamengrad, u kadiluku Stari Mejdan.35 Bonjak Sinan-beg, sin Bajram-age (970/1562-63.) U gradu ajniu podigao je veliku damiju sa visokim kubetom, medresu i ostale dobrotvorne objekte i na taj nain je oivio kasabu. Svoju vakufnamu legalizirao je 990/1582-83. godine.36 Mehmed-paa Sokolovi Bosanac (972/1564-65.) Podigao je jednu masivnu upriju na Drini u kasabi Viegrad, veliki karavan-saraj, prostranu asnu damiju u svom selu Sokolovii i druge obje32 33 34 35 36 Ibid. Ibid., str. 138. Ibid., str. 142. Ibid., str. 143. Ibid., str. 145.

- 202 -

kte.37 Obnaao je vie vanih funkcija u Osmanskom carstvu, a od 1565.g. do 1579.g. nalazio se na poloaju velikog vezira. U vrijeme sultana Selima II bio je istinski zapovjednik drave i postigao je neovisnost i samostalnost kakvu do njega nije imao nijedan drugi veliki vezir.38 Bosanac Gazi Ferhat-paa Sokolovi (982/1574-75.); (991/1583.); (997/1588-89.) Ovaj veliki junak potjee iz poznate porodice Sokolovi iz Bosne. U vrijeme njegove uprave Bosna je podignuta na rang ejaleta i sjedite je preneseno u Banju Luku. Gazi Ferhat-paa je u Banjoj Luci sagradio lijepo ukraenu damiju sa vitkom munarom, lijepu medresu, doveo pitku vodu i izgradio druge dobrotvorne objekte. U korist ovih dobrotvornih ustanova za njihovo izdravanje uvakufio je sve prihode od zakupa i sa zeameta koje je imao u Banjoj Luci.39 Kara Ali-paa (992/1584-85.) U historijskim spisima se vodi pod nadimkom ,,Kalajli Koz. U kasabi Maglaj sagradio je jednu masivnu damiju pod kupolom.40 Halil-paa (998/1589-90.) U selu Lijeve, kadiluk Gradika u Banjalukom sandaku41, sagradio je jednu damiju, a navedeno selo uvakufio za korist te damije.42
37 38 39 40 41 Ibid., str. 146. Ibrahim Alajbegovi Peevija, Historija 1520-1576., Knjiga I, El-Kalem, Sarajevo, 2000., str. 38-40. Ibid., str. 372-373; S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 169; vidjeti i: Enes Pelidija, ivot i djelo Ferhad-pae Sokolovia, Glasnik IVZ u SFRJ, Sarajevo, 1991. S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 171. Po administrativno-upravnoj podjeli Bosanskog ejaleta u 19. stoljeu kadiluk Gradika je pripadao Banjalukom sandaku (livi); Opirnije vidjeti u: Hazim abanovi, Bosanski paaluk: Postanak i upravna podjela, Svjetlost, Sarajevo, 1982., str. 232-234. Ibid., str. 174.

42

- 203 -

Sofi Mehmed-paa (999/1590-91.) Bio je veoma poboan, pa je dobio nadimak Sofi. Pria se da je ispod mahfila43 damije koju je podigao, iskopao jednu izbu i tu vrio ibadet. Za asnu damiju koju je podigao u Banjoj Luci, osim odreenih prihoda, uvakufio je i u gradu Sarajevu mukate, u mahali ejh Ferruh Dinia enski hamam i gradilite oko njega.44 Bosanac Husein-paa, sin Bajram-age (1003/1594-95.) Pria se da je do njegovog vremena kasaba Pljevlja bila jedno malo selo da bi nakon to je Husein-paa podigao u njoj jednu damiju i druge zgrade, postalo jedna od veih kasaba.45 Mostarac Dervi-paa Bajezidagi (1008/1599-1600.); (1010/1602.) Ovaj ugledni bosanski namjesnik bio je i jedan od najznaajnijih bosanskohercegovakih pjesnika na osmansko-turskom i perzijskom jeziku. Poznate su njegove pjesme posveene Sarajevu i Mostaru u kojima iskazuje svoju ljubav prema rodnom kraju, iako je dosta vremena proveo u Istanbulu. Ostavio je mnoge zadubine u Mostaru, a meu njima se istiu damija i medresa koje su nazvane po njemu. Spomenuta medresa nastala je iz katedre za Mesneviju koju je Dervi-paa uspostavio poetkom 16. stoljea u Mostaru. 46
43 44 45 Izdignuto mjesto u damiji, esto ograeno drvenom pregradom; u carskim su postojali carski mahli, a u veini damija postoje mahli za mujezine. S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 175. Ibid., str. 207; Vidjeti i: Enes Pelidija, Prilog kulturnoj istoriji Pljevaljskog kraja: O naunoj, kulturnoj i prepisivakoj djelatnosti Pljevljaka na orijentalnim jezicima u vrijeme osmanske uprave, Gazi Husrev-begova biblioteka, Poseban otisak iz Anala GH-begove biblioteke, Knjiga XVII-XVIII, Sarajevo, 1996., str. 235-236; Enes Pelidija-Behija Zlatar, Pljevlja i okolina u prvim stoljeima osmansko-turske vlasti, Meurepublika zajednica za kulturno-prosvjetnu djelatnost Pljevlja, Pljevlja, 1988., str. 22-34; Evlija elebi, Putopis, Odlomci o jugoslovenskim zemljama, preveo, uvod i komentar napisao: Hazim abanovi, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1996., str. 397398. Fehim Nametak, Pregled knjievnog stvaranja bosanskohercegovakih muslimana na turskom jeziku, Sarajevo, El-Kalem, 1989., str. 63; 65.

46

- 204 -

Ibrahim-han (1018/1609-10.) On je sin Mehmed-pae Sokolovia, koji je takoer bio namjesnik. Nije bio poznat kao njegov otac, ali je ipak iza sebe ostavio neke zadubine od kojih Muvekkit izdvaja jedan han i imaret u Banjoj Luci.47 Bosanac Murteza-paa (1033/1623-24.) U tvravi Cernik, sandak Cernik obnovio je jednu carsku damiju, a u Hercegovakom sandaku, u tvravi Novi na obali mora podigao je asnu damiju.48 Bosanac Varvar Ali-paa (1054/1644.) Muvekkit je dao malo podataka o ovom namjesniku, iako Ali-paa Varvarija spada u veoma zanimljive politike linosti Osmanskog carstva i ubraja se u znaajne pisce nae knjievnosti na orijentalnim jezicima. Poznata je njegova ,,Rimovana autobiografija na osmansko-turskom jeziku koja predstavlja jedinstveno knjievno djelo na orijentalnim jezicima kod nas. Inae, Ali-paa je bio porijeklom kranin, roen u selu Varvar kod Prozora. Vrlo mlad odveden je u Carigrad na kolovanje, a u svojoj ,,Autobiografiji opisuje kako je, kao ,,sin jednog siromaha, najubogijeg meu ljudima, krenuo iz svoje surove Bosne i Hercegovine u svijetli, carski Stambol. Pred kraj ivota postavljen je za namjesnika Bosne to je bio njegov dugo eljeni san.49 Sijavu-paa (1097/1685-86.) On je u gradu Sarajevu na jednoj mukata-arsi50 Gazi Husrev-begova vakufa, koji je nazvan Sijavi-paina daira51, podigao veliki karavan-saraj poznat pod imenom Mahmut-han, koji je imao etrdeset osam soba.52
47 48 49 S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 252. Ibid., str. 270. Amir Ljubovi i Sulejman Grozdani, Prozna knjievnost Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima, Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja XVII, Sarajevo, 1995., str. 183-184. Zakupnina za graevinsko zemljite. Dvorana cara ili velikana za vijeanje, ured. Muvekkit, ibid., str. 403.

50 51 52

- 205 -

Eli hadi Ibrahim-paa (1115/1704.) Ibrahim-paa je u Travniku podigao jednu medresu i jednu dershanu sa drvenom munarom. Njegova medresa postoji i danas, ali u dosta izmijenjenom obliku.54
53

Hadi Ibrahim-paa ehaja Numan-paa (1143/1730.) Osim jedne velike uprije koju je sagradio na rijeci Drini blizu palanke Gorade, nisu zabiljeene nikakve druge graevine kao djelo ovog namjesnika, koji je vjerovatno dao vie doprinosa na vojnom planu kao i veina drugih namjesnika Bosne.55 Muhsin Zade Abdullah-paa (1133/1720-21.); (1145/1732-33.); (1153/1740-41.); (1161/1748.) Bio je namjesnik Bosne u etiri navrata, to dokazuje da je bio izuzetno sposoban u zavoenju reda i mira te uvanju granica od mnogobrojnih neprijatelja. Sagradio je i jednu divnu damiju pod kupolom sa kamenom munarom blizu tvrave u Travniku.56 Bosanac hadi Mehmed-paa Kukavica Foak (1166/1752.); (1171/1757-58.) Za vrijeme svog namjesnitva podigao je veliki broj objekata irom Bosne. U Sarajevu je sagradio damiju u Duradik Hadi Ahmed mahali, a na Baariji je podigao jedan sebilj 1148/1754. godine. Takoer je pored konaka u Travniku podigao jednu lijepu damiju sa kamenom munarom i medresu. Za njihovo odravanje odredio je prihod od polumasivnog bezistana te jedan han i duan za prodaju kahve. U svojoj rodnoj kasabi Foi sagradio je jednu damiju, a u kasabi Gorade preko rijeke Drine podigao je veliku upriju sa kamenim stubovima iji je gornji dio bio od drveta. Zbog
53 54 55 56 Predavaonica, razred. S. S. H. Muvekkit., ibid., str. 447; Ismet Kasumovi, ibid., str. 209. Ibid., str. 479. Ibid., str. 515.

- 206 -

svih ovih njegovih djela Hadi Mehmed-paa spada meu najvee bosanske vakife.57 Sopa Salan Kamil Ahmed-paa (1169/1755-56.) Iz njegove ostavtine se izdvaja asna damija u Donjoj ariji u gradu Travniku. Damija je od drveta sa kamenom munarom, a nazvana je po svom osnivau - Kamilijja. Kao i veina drugih objekata ove vrste izgorjela je u poaru, a na njenom mjestu je nastala nova Sulejmanijja, koju je napravio tadanji valija Bosne Bosanac Sulejman-paa.58 Muhsin Zade Mehmed-paa (1174/1760-61.) Spomenuti valija je u Krajini, u palanci Kamengradu podigao jednu damiju.59 Silahdar Abdullah-paa Defterdarevi iz Sarajeva (1194 /1780.) Navodi se samo podatak da je podigao jednu damiju u kasabi Teanj.60 Mehmed Salih Vedihi-paa (1251/1835.) Nastojao je da obnovi mnogobrojne poruene i zapaljene objekte u Sarajevu. Tako je dao da se poprave i proire painski konaci u samom gradu poznati pod imenom Begluk i dogradio je niz daira. Temeljito je popravio mevlevijsku tekiju na Bentbai 1252/1836. godine. U njenom sklopu je adrvan oko kojeg je podigao natkrivene sofe.61 Uz tekiju je sagradio damiju sa drvenom munarom.62
57 Ibid., str. 529; Ismet Kasumovi, ibid., str. 202; 212; Alija Bejti, Bosanski namjesnik Mehmed-paa Kukavica i njegove zadubine u Bosni: Prilozi za orijentalnu lologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, sv. VI-VII 1956/57, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1958., str. 77-114. S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 525. Ibid., str. 531. Ibid., str. 591. Ljetna veranda, otvoreni natkriveni dio damije. S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 964, 966.

58 59 60 61 62

- 207 -

Muhendis Mehmed Kamil-paa (1259/1843.) Na jednom vanom mjestu - Duga Poljana u Novopazarskom kadiluku, na istanbulskoj dadi 63 sagradio je drveni mesdid.64 Topal erif Osman-paa (1277/1861.); (1258/1869.) Osman-paa je jedan u nizu namjesnika koji se nije toliko istakao u podizanju objekata, ali je Muvekkit ipak zabiljeio da je kupio zemljite u Sarajevskom polju gdje se mogu postaviti etiri kue i na njemu dao izgraditi lijepe konake.65 b) Uenjaci i knjievnici koji su stvarali za vrijeme osmanske vlasti u Bosni 66 Padom Bosanske kraljevine pod osmansku vlast 1463. godine stvaraju se, u okviru nove civilizacije koju je ova vlast sa sobom donijela, potpuno novi uvjeti za knjievno stvaralatvo. Islamizirani dio bosanskohercegovakog stanovnitva koji se poeo opismenjavati arapskim pismom i kolovati na osmansko-turskom jeziku, stvarao je knjievnost na ova dva, te na perzijskom, a jednim manjim dijelom i na vlastitom jeziku, za koji je takoer koriteno prilagoeno arapsko pismo - alhamijado knjievnost.67 Meu ovim linostima su mnogi ve spomenuti namjesnici koji su bili veoma obrazovani ljudi i dobri znalci arapske, osmansko-turske i perzijske knjievnosti, jer takvu slubu i nisu mogli vriti bez visokog obrazovanja. Dokaz za to je to su se esto druili sa visokom ulemom i bili mecene mnogim uenjacima i pjesnicima. Veina imena koja e biti navedena su poznata iroj javnosti, i vjerovatno se nee saznati nita novo. Cilj ovog rada je da se pokae koliko je Muvekkit posveivao panje kulturnim deavanjima unutar Bosanskog ejaleta, a posebno kad su u pitanju glavni nosioci kulture.
63 64 65 66 67 Drum, put, cesta. S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 1005. Ibid., str. 1139. Uenjaci i knjievnici su navedeni hronoloki. Fehim Nametak, ibid., str. 7.

- 208 -

Sudi - efendija - Ahmed Sudija Bonjak Porijeklom je iz sela Sudii u Sarajevskom kadiluku, umro 1000/159192. godine. Muvekkit ga poredi sa listom bijele rue: ,,Pojavivi se kao list bijele rue, iz spomenutog sela prionuo je da stjee nauku i izobrazbu68 Iz njegovog bogatog stvaralatva izdvaja se komentar Mesnevije, prijevod ulistana, komentar Hafizovog Divana, prijevod Kafije i afije.69 Ibrahim Alajbegovi Peevija Bio je veoma uspjean visoki finansijski inovnik, vojnik i politiar. Porijeklom iz srednjovjekovne bosanske porodice, a roen je u Peuhu u Maarskoj 980/1572. godine. Njegov daida je bio uveni Ferhat-paa Sokolovi, sa kojim je proveo vei dio ivota. Njegovo najznaajnije djelo je Historija, koju je napisao na osmansko-turskom jeziku, iako je poznavao i maternji bosanski, te maarski, s obzirom da je ivio u Peuhu. Ovo njegovo djelo obuhvata period od 1520. do 1640. godine i predstavlja glavni izvor za historiju Bosne Peevijinog doba.70 Husein Lamekani Veoma znaajan i plodan pjesnik-mistik koji je dosljedan svom pjesnikom imenu: Lamekani - Bezmjesni i Lazemani Bezvremenski - razvijao poetiku transcendentalnoga, odnosno nastojao da ukae na put spoznaje blaenstva, put razmiljanja i ienja srca. Lamekani je dugo boravio u Istanbulu i bio ejh71. Muvekkit je zabiljeio sljedee: ,,Godinama je sjedio u tekiji, u dvoritu Careve damije, i davao upute onima koji su tragali za istinom. Godine 1034/1624-25. preselio se u vjeni svijet.72

68 69 70 71 72

S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 184. Ibid. I. A. Peevija, ibid., Predgovor, str. 7-14. Starjeina, proelnik jedne tekije. S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 275.

- 209 -

Hasan Kafija Pruak Jedan od najznaajnijih i najplodnijih pisaca na orijentalnim jezicima kod nas. Roen je u Pruscu, nedaleko od Bugojna 1544. godine, a umro 1616. godine. Njegovo roenje i smrt su opisani na ovaj nain: ,,Bosanac Hasan Kafi-efendija je blagoslovljene berat noi 15. abana 1025. godine (28.08.1616.) zaklopio knjigu ivota. On je doao na svijet u vilajetu Bosni u poput latice bijele rue lijepom gradu Pruscu u istoimenom kadiluku.73 kolovao se u Istambulu gdje je proveo devet godina. Napisao je sedamnaest djela iz razliitih naunih oblasti i vjerskih disciplina, a predmeti njegovog posebnog interesovanja su bili: politika, filologija, pravo, spekulativna teologija i logika. Njegovo najpoznatije djelo s kojim se proslavio je Temelji mudrosti o ureenju svijeta.74 ejh Mustafa Gaibija Bio je nadahnut stvaralatvom pjesnika Hasana Kaimije i vie od svog uitelja bio je zagonetna linost. Pisao je velikodostojnicima Carstva pisma koja nije bilo lahko deifrovati. Jedno takvo pismo, odnosno njegovo objanjenje zabiljeio je i Muvekkit, a ono je bilo upueno sultanu Sulejmanu II. U tom pismu se uoava Gaibijina iskrena vjera i borba za pravdu: ,,Ako se dri onoga to je nareeno, a kloni se onoga to je zabranjeno, tako e i cio svijet initi, jer narod slijedi vjeru svojih vladara.75 Jusuf-paa Ovo je jedno od mnogobrojnih imena koja spominje Muvekkit, a ne daje o njima opirnije podatke, osim par kratkih reenica. Meutim na ovaj nain se moe vidjeti da je on u svojoj Povijesti biljeio sve to je bilo u vezi sa kulturom i civilizacijom ovog podneblja, pa makar se radilo i o nekim manje poznatim ili uglednim linostima.

73 74 75

Ibid., str. 257. Amir Ljubovi i Sulejman Grozdani, ibid., str. 24-25; 52. Ibid., str. 412.

- 210 -

Jusuf-paa je mlai brat Fadila Ahmed-pae, velikog vezira u periodu od 1072/1661-1676. godine. On je u blizini rijeke Miljacke podigao jednu zaviju76 na mjestu Sim-zade medrese u Hadi Isa mahali u Sarajevu. Smatran je evlijom77, pa su mu stanovnici spomenute mahale u mezarju na Alifakovcu, na njegovom asnom mezaru podigli turbe pod kubetom na etiri stupa. Uz spomenutu zaviju Jusuf-paa je iskopao bunar ija se voda smatrala ljekovitom i zbog toga je davana bolesnicima za ozdravljenje.78 Sejjid Abdullah-efendija Sejjid Abdullah-efendija je porijeklom iz Amasije. Bio je poznat kao veliki alim, tj. uen ovjek. Poto se lijepo slagao sa stanovnicima Sarajeva, u ovom eheru podigao je jednu medresu, a iz prihoda od dizje Bosanskog vilajeta davale su se plae uenicima koji su stanovali u medresi i njihovom muderrisu.79 Ilhamija Abdulvehhab epevi, poznatiji kao Ilhamija, bio je vrstan teolog, gorljiv dervi i hrabar pjesnik. Rodio se i ivio u epu. Pisao je na osmansko-turskom, arapskom i bosanskom jeziku, a na osnovu zapaenih teolokih spisa i kasida ubraja se u najplodnije muslimanske pjesnike. Njegova uvena pjesma ,,udan zeman nastade zapeatila je njegovu sudbinu jer ga je tadanji bosanski vezir Delaluddin Ali-paa dao pogubiti 1821. godine u Travniku.80 Muvekkit takoer govori o njegovoj hrabrosti te biljei da je spomenuti vezir pronaao Ilhamijino pismo u depu pogubljenog Srebrenianina hadi Salih-bega u kojem je pisalo: ,,Ne plai se zulumara, jer su svi ,,dobri na tvojoj strani.81

76 77 78 79 80 81

Kut jedne graevine odreen za eliju dervia, kasniji naziv za tekiju. ,,Dobri, skrbnik. S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 409. Ibid., str. 538. Read Kadi, Ilhamijin put u smrt, Preporod, Sarajevo, 1976., str. 7. S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 847.

- 211 -

Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak Sakuplja usmenih tvorevina, prevodilac orijentalnih knjievnosti, publicist, kulturni i politiki radnik u austrougarskom razdoblju.82 O njegovom knjievnom stvaralatvu u Povijesti nisu zabiljeeni nikakvi podaci; spomenuto je samo da je on kao prvak iz Ljubukog izabran u komisiji za sreivanje prilika u Bosanskom ejaletu zajedno sa Abdullah-efendijom Alajbegoviem iz Sarajeva, te zajedno sa Hamzabegom Stoaninom, mostarskim biskupom i nekoliko vienih ljudi njihove vjere da putem savjeta i preporuka umire raju Metkovia i Gabele, koja je bila sklona nemirima.83 c) Junaci opjevani u narodnim pjesmama Osim to je biljeio sve znaajnije bitke koje su se vodile na podruju Bosanskog ejaleta, Muvekkit se osvrnuo i na junake Bosne, opisujui njihovu hrabrost, izuzetnu privrenost rodnom kraju i spremnost da se u svakom trenutku suoe sa neprijateljem branei svoj prag. On daje borcima epitet islamski govorei o njihovoj borbi za vjeru, to se smatra glavnim uzrokom mnogih pobjeda koje su muslimani izvojevali nad kranima. Naravno, kao istinski vjernik, Muvekkit je uvijek na strani muslimana uveliavajui njihova junatva i poredei ih ponekad sa uvenim perzijskim junacima. Neki od ovih junaka su opjevani u narodnim pjesmama, dok su drugi, moda, samo spomenuti od strane nekih autora. Meutim to ne znai da su manje vani budui da su i oni odigrali znaajnu ulogu u odbrani nae zemlje, a posebna zasluga pripada autoru Povijesti Bosne koji je zabiljeio njihova junatva. Junak Adl Tue Bio je jedan od vojnih savjetnika Gazi Husrev-bega sa kojim se zajedno borio na Mohakom polju. Muvekkit ga opisuje sa par reenica: ,,To je jedan pustinjak, koji sve to ima nosi uza se: tit na leima, crvena kapa na
82 83 Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak, Narodno blago, svezak I, Svjetlost, Sarajevo, 1987., str. 7. S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 1173, 1219.

- 212 -

glavi, prekriva u terkiji, prosijed ljudeskara, obrijan, ali brkat, brkovi mu izviruju ispod kape kao dvije strijele.84 Mujo, Halil i Omer Hrnjica Tokom itavog svog ivota spomenuti junaci su stalno upadali u susjedne zemlje sa svojim etama i plijenili ih. Uglavnom su to radili u podruju Bosanske krajine, gdje su i ivjeli. Njihova majka bila je sestra Hurem-age Kozlice, tadanjeg ajana85 Udbine. Otac im je poginuo etujui u jednoj bici, tako da su jo u djetinjstvu ostali siroad, to je vjerovatno utjecalo na njihov budui ivot, koji je bio veoma buran. O njihovom junatvu koje su pokazali u ratovanjima spjevane su mnoge pjesme na bosanskom jeziku.86 Muvekkit biljei da je Mujo Hrnjica ustvari Mustafa Turalovi, dvorski kapidibaa87 koji je u 17. stoljeu bio nastanjen u Bosanskoj krajini u Velikoj Kladui te kae za njega da je po svom junatvu i hrabrosti slian uvenom perzijskom junaku Rustemu.88 Hadi Ahmed Kandelija Bio je nastanjen u ekreki Muslihudinovoj mahali u Sarajevu. Uestvovao je u uvenoj banjalukoj pobjedi, u kojoj je ubijen veliki broj neprijateljskih vojnika. Ahmed Kandelija je zajedno sa dvojicom drugova Gejlan-alemdarom i Hasan-agom golim rukama pokidao arkufelek 89 i na taj nain otvorio put islamskim ratnicima koji su krenuli u napad. O toj njihovoj izvanrednoj hrabrosti prialo se dugo meu narodom, a neto od toga je ostalo i zapisano: ,,Kandelija i dvije delije arku felek rukam raskopae.90
84 85 86 87 88 89 90 S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 114. Prvak, uglednik, predstavnik graana u jednom periodu u Bosni; funkcioner lokalne vlasti. Opirnije vidjeti u: Kosta Hormann, Narodne pjesme muslimana u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1976. Starjeina dvorskih vratara. S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 314-315. Ograda od eljeznih koeva povezana lancima. S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 495; Napomena: ovo je Kadieva, a ne Muvekkitova biljeka.

- 213 -

Ovaj veliki junak umro je u Sarajevu, gdje je i ukopan kod tvravske kule na Kovaima.91 Ahmed Alemdar Za vrijeme valije Deredenli Ali-pae dao je veliki doprinos pobjedi u jednoj bici, ali kako nije bio blizak nasilnikoj grupi koja se domogla vlasti optuili su ga da narodu ini zlo te stvara nered i die bunu u islamskim krajevima. Sigurno je da je i on bio izuzetno hrabar jer ga kao i mnoge junake porede sa Rustemom. O njemu Muvekkit kae: ,,Spomenuti je bio junak kao Rustemi-Zal. U narodu je bio poznat pod imenom Ahmed-bajraktar. Ovakvom junaku pravedan ovjek ne bi mogao ivot oduzeti. Pa ako je neto i pogrijeio, trebalo ga je kazniti progonstvom u tuinu ili ga zatvoriti, i na taj nain dovesti u red.92 Smail-aga engi Porijeklom je iz Ustikoline u Foanskom kadiluku, koji je ranije pripadao Hercegovakom sandaku. Njegov izgled odavao je hrabrog i potovanog ovjeka, pa je postavljen za mutesellima93 u Gacku, gdje je upravljao sve do kraja svog ivota. Vodio je brojne okraje sa Crnogorcima a 1256/1840-41. godine je i poginuo u boju s njima. Opjevan je u mnogim pjesmama.94 Husein-kapetan Gradaevi Roen je u Gradacu 1802. godine, a umro u Istanbulu 1833. godine. U narodu je prozvan ,,Zmaj od Bosne, a i sam je sebe vidio kao bosanskog vezira pa se tako i ponaao. Poto je u svoje vrijeme bio najbogatiji u Bosni, a posebno nakon to je pobijedio u bici protiv velikog vezira, meu vodeim ljudima bio je veoma popularan, tako da ih je veina pristala uz njega.
91 92 93 94 O spomenutoj banjalukoj pobjedi vidjeti u: Enes Pelidija, Banjaluki boj iz 1737 - uzroci i posljedice, El-Kalem, Sarajevo, 2003., str. 363-364. S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 845, 847. Vojni upravnik jedne manje teritorijalne jedinice. Ivan Maurani, Pjesme, Smrt Smail-age engia, Veselin Maslea, Sarajevo, 1973.

- 214 -

Iako nije stigao ferman iz Istanbula o njegovom postavljenju, a i tome su se suprotstavljale ugledne linosti Hercegovine Ali-paa Rizvanbegovi i Smail-aga engi, ipak je Husein-kapetan uz saglasnost veine ustolien u Sarajevu za pau 1247/1831. godine, o emu se oglasilo po svim kadilucima. Husein-kapetan je opjevan u mnogim pjesmama kao veliki junak koji se borio za nezavisnost Bosne, a zbog svoje izuzetne hrabrosti je i dobio nadimak ,,Zmaj od Bosne.95 d) Sakralni, privredni i kulturno-prosvjetni objekti izgraeni u osmanskom periodu Veliki broj sakralnih, privrednih, kulturno-prosvjetnih i drugih objekata su izgraeni u toku 15. i 16. stoljea u Bosanskom ejaletu po naredbi ili uz direktno uee centralne vlasti. Znatan dio objekata, uglavnom damije, mesdidi i medrese su podizane posredstvom vakufa.To su radili pripadnici razliitih slojeva u zavisnosti od drutvene pozicije i ekonomske moi. Na ovaj nain su nastajala mnoga naselja u Bosni, to je dovelo do ekonomskog i kulturnog razvoja. 1. Damije Od nastanka kolstva u islamu u damijama i mektebima se uilo itanje i pisanje, osnove Kurana, tefsira i hadisa, pravo i pravni propisi, a u kasnijem periodu matematika, filozofija, medicina itd. Damije su znaajne i za pojavu naselja - kasaba. Da bi neko naselje dobilo status kasabe, moralo je, osim muslimanskog stanovnitva i trga - arije posjedovati bar jednu damiju (u kojoj se klanjalo svih pet dnevnih namaza, duma i bajramnamazi) i imati pazarni dan.96 Sve ovo je bio razlog da se u Bosni kao i u ostalim dijelovima Osmanskog carstva izgradi veliki broj damija i mesdida. Autor Povijesti Bosne navodi oko osamdeset objekata ove vrste koje su uglavnom podizali namjesnici, ali i drugi uglednici Bosne. Mnogi od njih su na taj nain eljeli
95 96 Mustafa Spahi, Povijest islama, El-Hidaja, Sarajevo, 1996., str. 601. Ismet Kasumovi, ibid., str. 18; 38; Adem Handi, Studije o Bosni: Historijski prilozi iz osmansko-turskog perioda, IRCICA, Istanbul, 1995., str. 112.

- 215 -

dati svoj doprinos vjersko-kulturnom razvoju na ovom podruju. Damije su podizali u svim naseljima poevi od Sarajeva, Banje Luke, Mostara, Foe, ajnia, Travnika, Prusca, Tenja itd. Takoer je spomenuto devedeset i devet damija i mesdida koji su spaljeni u toku 1697. godine kada su austrougarski vojnici na elu sa Eugenom Savojskim popalili i poruili cijelo Sarajevo.97 Mnoge damije su esto obnavljane zbog razliitih vremenskih nepogoda ili dotrajalosti i o tome su se brinuli svi muslimani. Dobrotvori koji su podizali damije obavezno su zavjetali odreenu imovinu za njihovo odravanje i plaanje slubenika. Damije su uglavnom dobijale naziv po svom graditelju, a bilo je i drukijih sluajeva. Muvekkit biljei zanimljivu anegdotu o nazivu damije Pribjegue u Sarajevu: ,,Kada je spomenuti kadija Bali-efendija sagradio tu damiju i po obiaju uz nju munaru, Boijim davanjem munara se odvojila od damije i pojavila se dvadeset koraka dalje od damije. Navodno iz tog razloga ostao joj je naziv ,,Mahala pribjegnute damije, Pribjegue.98 Iznad ulaza mnogih damija ispisivani su tarihi, tj. datumi izgradnje damije izraeni stihovima koji zbirom brojanih vrijednosti slova daju godinu koja se obiljeava. Veina ovih objekata poznata je iroj javnosti i o njima su pisali mnogi autori. Ovo e biti samo mali podsjetnik na neke od njih, a ujedno i prilika da se vidi koliko je pisano o njima u navedenom djelu. Najpoznatije i najznaajnije spomenute damije i mesdidi su: - Gazi Husrev-begova; - Careva; - Ferhadija; - Ali-paina i - Damija Muslihuddina ekrekije u Sarajevu; - Ferhadija u Banjoj Luci; - Alada u Foi; - Mesdidi Haseki-hatun i Nesuh-bega u Sarajevu; - Kurumlija u Maglaju; - Balagua u Livnu i - Karaoz-begova u Mostaru.
97 98 Fadil Ademovi, Princ Palikua u Sarajevu (Provala Eugena Savojskog u Bosnu 1697. g), Rabic, Sarajevo, 1997., str. 232. S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 168.

- 216 -

Gazi Husrev-begova damija je sagraena 937/1532. godine i predstavlja najveu i jednu od najljepih koju je islamska arhitektura ostavila na tlu Bosne i Hercegovine. Govorei o njoj kao velianstvenom djelu Gazi Husrev-bega, Muvekkit ju je tako vjerno opisao da bi se mogla izvriti njena rekonstrukcija na osnovu tog opisa: ,,Njegova asna damija je toliko visoka i prostrana da joj rijetko ima ravne. Ona je veoma masivna i vrsta i okolni zidovi su joj iroki preko tri arina. ak ima u njenim zidovima i prostran prolaz koji vodi na kupolu visoku oko etrdeset arina, u kojoj je oko stotinu svjetiljki postavljenih sa unutranje strane da bi se mogle paliti i gasiti. Za vrijeme odabranih noi te za vrijeme ramazana i Bajrama, u samoj damiji i izvan nje postave se ice na kojima obno svijetle kandilji tako postavljeni da ispisuju mudre izreke Ova damija je predstavljala znaajno mjesto za izuavanje nauka: ,,Toliko je ispunjena predavanjima i uenjem Kurana i tevhida da se svaki dan poslije podnevnog namaza na jedno mjesto sakuplja trideset mudevvida koji proue trideset duzova Kurana, zavre asnu hatmu, a sevap od uenja poklone za duu spomenutog vakifa. Svakodnevno dvojica muderrisa dre javna predavanja99 Najvie damija izgraeno je u Sarajevu budui da je to bilo sjedite Bosanskog ejaleta, ali i najznaajniji privredni i kulturni centar. O njihovom broju govori i Evlija elebija u svom Putopisu, gdje kae da je u Sarajevu 1660. godine bilo stotinu sedamdeset sedam damija i mesdida, iako se tvrdi da su do tog perioda izgraene 104 damije i mesdida.100 U svakom sluaju broj ovih graevina bio je veliki, a njihova uloga veoma znaajna. 2. Medrese Medresa kao oblik niih i viih srednjih kola javlja se u Bosni i Hercegovini poetkom 16. stoljea. Prvi oblici ovog obrazovanja nastali su kao rezultat potrebe za vjerskim obrazovanjem i odgojem novoobraenika, muslimana domaeg porijekla iji se broj u ovom periodu relativno brzo poveavao. Prve medrese su podignute u veim administrativnim i kulturnim sreditima: Novom Pazaru, Sarajevu, Foi, Mostaru, Banjoj Luci,
99 Ibid., str. 127. 100 Opirnije vidjeti u: Evlija elebija, Putopis, Svjetlost, Sarajevo, 1967., str. 106.

- 217 -

Travniku, Pruscu itd. Najvei broj medresa sagradili su namjesnici, a u ovom djelu su navedene najpoznatije: - Firuz-begova - Gazi Husrev-begov hanikah; - Gazi Husrev-begova Kurumlija u Sarajevu; - Ferhad-paina u Banjoj Luci; - Medresa Dervi-pae Bajezidagia u Mostaru; - Eli Ibrahim-paina u Travniku i - Medresa Hasana Kafije Pruaka u Pruscu. O Gazi Husrev-begovoj Kurumliji i njegovom hanikahu kao stjecitima znanja se kae: ,,Ta divna medresa je uvijek puna aka i uenjaka. Oni stalno predaju i izuavaju nauke, razna vjerska pitanja i druge grane znanja. I njegov asni hanikah je pun murida, koji se neprekidno bave naukom, tevhidom i zikrom.101 Ovdje je spomenut samo dio od ukupnog broja medresa izgraenih irom Bosne, a neke meu njima su opstale sve do danas, s tim da su vie puta obnavljane. 3. Tekije Ova vrsta objekata je takoer graena irom Bosanskog ejaleta. To su mjesta sastajanja dervia za koje se pretpostavlja da su doli u Bosnu, ak prije pada pod osmansku vlast. Svojom aktivnou dali su znaajan doprinos irenju islama i osnivanju novih kasaba. Veoma rano su podignute tekije u mnogim gradovima: Sarajevu, Visokom, Novom Pazaru, Fojnici, Rogatici itd.102 U Sarajevu je postojao veliki broj tekija razliitih tarikata. Tako se u bujruldiji103 koju je izdao Osman Nuri-paa 1261/1845. godine navodi da se nekim uvaenim ljudima daju plae iz dravne blagajne, a meu njima i poglavarima pojedinih tekija: - Lutfullah-efendiji, ejhu mevlevijske tekije na Bentbai; - Ibrahimu, ejhu Ajni-dedove tekije, koja se nalazi u uluci Gazija;
101 S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 127. 102 Ismet Kasumovi, ibid., str. 164. 103 Naredba, zapovjedno pismo pae, odnosno valije.

- 218 -

- Mustafa-efendiji, ejhu tekije kaderijskog tarikata.104 Osim ovih tekija, spomenute su i: - poznata nakibendijska na Oglavku u Fojnici, iji je ejh bio poznati Abdurrahman Sirri-efendija Sikiri; - nakibendijski hanikah u okolici Gazi Isa-begovih graevina, iju gradnju je zapoeo Skender-beg 871/1466-67.g., a za njeno dovrenje odredio je sina Hasan-bega.105 Kao i mnoge damije i medrese, ove tekije postoje i danas, ali u obnovljenom izdanju. 4. Turbeta Turbeta su nadgrobni spomenici pod kojima su se u zemlji nalazila tijela umrlih. Uglavnom su to bile neke ugledne linosti kao to su namjesnici ili osobe za koje se smatralo da su ,,evlije. Upravo zbog toga ljudi vjeruju da e im biti usliana dova i oproteni neki grijesi ako posjete turbe, odnosno mezar nekog bogougodnika, o emu i Muvekkit pie: ,,To je asno mjesto Boijim svjetlom osvijetljeno i istinom nadahnuto mjesto gdje se polau nade da e sve molbe biti usliane. To mjesto nije bez onih koji trae izlaz za svoje nevolje, u smislu rijei: ,,Kada traite najbolji put u svojim poslovima, zatraite Boiju pomo blizu grobova dobrih ljudi.106 Ovi objekti su podizani irom Bosne, a spomenuti su sljedei: - Turbe Gazi Husrev-bega u blizini njegove damije; - Turbe Jediler(Sedam brae) prema konaku Begluk; - Turbe Koprili Jusufa na groblju Alifakovac; - Turbe Ibrahim-dede koje se nalazi kilometar i po od Travnika; - Turbe valije Abdulah-pae u Travniku; - Turbe Halil-pae izmeu Gornjeg ehera i donjeg dijela Banje Luke i - Turbe Maglajlije Sefer-pae Bosanca u selu Crna Rijeka u Sarajevskom kadiluku.107
104 105 106 107 S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 1012. Ibid., str. 76, 127, 1018. Ibid., str. 128. S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 125-128, 174, 409, 451, 591, 919, 965.

- 219 -

5. Biblioteke Koliko su knjige bile znaajne i rairene kod stanovnika Bosne moe se vidjeti kroz prisustvo velikog broja javnih i privatnih biblioteka. U drugoj polovini 18. i poetkom 19. stoljea u Sarajevu je bilo pet javnih te veliki broj privatnih biblioteka. Javne biblioteke su bile u sklopu medresa, damija, tekija, mekteba, pa ak i hanova. Najznaajnija biblioteka i kua najveeg kulturnog blaga Bonjaka jeste Gazi Husrev-begova biblioteka, osnovana u Sarajevu 1537. godine.108 ,,U njegovoj biblioteci poredano je oko hiljadu i pet stotina knjiga iz raznih grana znanosti. Postavljena su dvojica bibliotekara sa zadatkom da opsluuju itaoce.109 Osim Gazi Husrev-begove, spominje se da je Akovali Osman-efendija, jedan od uglednika na Carskom dvoru, 1758-59. godine podigao jednu masivno graenu kutubhanu (biblioteku) u haremu Careve damije u Sarajevu.110 6. Hanovi i karavan-saraji Ve prvih decenija osmanskog vladanja u ovim zemljama, nastaju veliki hanovi i karavan-saraji. Njih prvenstveno grade veliki dostojanstvenici i drugi bogati ljudi uz svoje zadubine. Najee su to radili sandakbezi: Isa-beg Ishakovi, Skender-paa, Husrev- beg, Mehmed-paa te beglerbezi: Ferhad-paa Sokolovi, Sijavu-paa, Ibrahim-han i drugi. Razlika izmeu hana i karavan-saraja je u tome to je putnik u hanu plaao konak i zimi ogrjev, dok je konak u karavan-saraju bio besplatan, a za hranu i ogrjev morao se brinuti sam putnik.111 Najvei broj ovih objekata izgraen je u Sarajevu, ali ih je bilo mnogo i u drugim mjestima irom Bosne. Najpoznatiji hanovi i karavan-saraji koje spominje Muvekkit su:
108 109 110 111 Mustafa Spahi, ibid., str. 607-608. S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 129. S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 531. Hamdija Kreevljakovi, Hanovi i karavan-saraji u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1957., str. 27-29.

- 220 -

- Kolobara, vlasnitvo vakufa osnivaa Sarajeva Gazi Isa-bega Ishakovia; - Talihan, Kulhan i Moria han, vlasnitvo vakufa Gazi Husrevbega; - Veliki Mahmudhan, bosanskog valije Sijavu-pae; - Konak Mustafa-age Zlatara, koji je bio u vlasnitvu uvaenih Musia kadija: Sulejman, Jahja i Mustafa-efendija; - Konak Mahmud Hamdi-pae; - Han Ibrahim-hana u Banjoj Luci; - Karavan-saraj koji je podigao Skender-beg u okolici Isa-begovih graevina; - Karavan-saraj koji je podigao Mehmed-paa Sokolovi Bosanac u Viegradu; - Konak hadi Mehmed-pae Kukavice u Travniku.112 Dva objekta su navedena bez imena graditelja: - Begluk-saraj, izgraen do 1853-54. godine pored kasarne ispod ulice irokaa i - Konak na zemljitu stare mehkeme u blizini Careve damije.113 Moria-han je danas jedini historijski i arhitektonski spomenik u Bosni i Hercegovini koji predstavlja potpuno ouvani tip starih hanova osmanlijske arhitekture.114 7. Imareti i musafirhane Meu najsimpatinije ustanove to su ih Osmanski Turci donijeli u nae krajeve spadaju imareti i musafirhane. Imaret je kuhinja u kojoj se spremala hrana za siromahe, ake i slubenike neke zadubine, kao i za siromane putnike, a musafirhana je zgrada u kojoj je svaki, a naroito siromani putnik, mogao dobiti besplatno konak za sebe i za svoga konja. Ovakve ustanove takoer su osnivali bogati ljudi kao zadubine i za njihovo izdravanje zavjetali vakufe ili objekte koji nose prihod.115
112 S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 62, 76, 129, 146, 252, 403, 952. 113 Ibid., str. 833, 1129. 114 Hamdija Kreevljakovi, Izabrana djela III, Veselin Maslea, Sarajevo, 1991., str. 259. 115 Hamdija Kreevljakovi, Hanovi i karavan-saraji u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1957., str. 36.

- 221 -

Prvu musafirhanu osnovao je Gazi Isa-beg Ishakovi prije 1462. godine: ,,Nasuprot spomenutog mlina, sagradio je jednu musafirhanu od etiri-pet soba za siromane putnike.116 Gazi Husrevbegova musafirhana osnovana je prije 1531. godine: ,,U musafirhani stalno odsjedaju siromani putnici koji kao gosti konae. Nikada nije manje od deset gostiju koji se zadravaju od jednog dana do jedne godine. Zanimljiva je Muvekkitova biljeka o tome ta se kuhalo u imaretu Gazi Husrev-bega: ,,Svakog dana svakome je davana po jedna oka hljeba koja se sastoji od etiri somuna, a za vrijeme ramazana po jedna kutlaa pirineva pilava i orbe. Ostalim danima dijeli se uina, i to po jedna kutlaa pirineve orbe, a za veeru po jedna kutlaa grahove orbe.117 Osim ova dva, spominje se jo imaret koji je sagradio Ibrahim-han u Banjoj Luci oko 1609-10. godine.118 8. Mostovi i uprije U etverostoljetnoj osmanskoj Bosni sagraeno je vie monumentalnih zgrada, ali je arhitektura postigla svoj vrhunac u gradnji mostova i uprija. Zbog velikog broja rijeka podizani su ovi objekti u razliitim mjestima. U Sarajevu je izgraeno nekoliko manjih mostova od kamena ili drvenog materijala, a osim sarajevskih poznati su i sljedei mostovi i uprije: - Careva uprija koju je sagradio bogati sarajevski trgovac hadi Mustafa-aga, sin Abdullahov za vrijeme namjesnitva Silahdar Mehmedpae. Postoje i drugi podaci da je Gazi Isa-beg sagradio uz Carevu damiju i drvenu upriju koja je nazvana Careva;119 - Latinska uprija, iji je dobrotvor Ali-beg iz Sarajeva;

116 117 118 119

S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 63. Ibid., str. 128. Ibid., str. 252. ejh Sejfuddin Fehmi-ef. Kemura, Sarajevske damije i druge javne zgrade turske dobe u Sarajevu, Separatni otisak Glasnika Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, Zemaljska tamparija, 1910., str. 162.

- 222 -

- eherehajina koju je sagradio eherehaja 120 Hadi Husein; - umurija, izgraena u Ajas-painoj mahali; - Ali-pain most na Miljacki u Sarajevskom polju; - uprija na Drini u kasabi Viegrad, sagradio je Mehmed-paa Sokolovi; - Velika uprija u kasabi Gorade, njen graditelj je hadi Mehmedpaa Kukavica, Foak; - Velika uprija na rijeci Drini blizu palanke Gorade koju je podigao Ibrahim-paa; - Kameni most na rijeci Neretvi blizu kasabe Konjic i - Stari most u Mostaru, koji predstavlja jednu od najljepih graevina ovog tipa. Sagradio ga je Hajreddin, uenik Mimara Sinana, najglasovitijeg turskog arhitekte svih vremena.121 9. esme, sebilji i adrvani Osim javnih esama, kojih je u Sarajevu bilo veoma mnogo, one su podizane i po hanovima, damijama, banjama i drugim mjestima. Brojne esme nisu samo napajale slatkom vodom stanovnike, putnike namjernike i domae ivotinje. One su predstavljale i lijepe graevne spomenike u skladu s okolicom, te su pojaavale estetski izgled naih gradova. Najvie esmi bilo je u Sarajevu, a poznati putopisac Evlija elebija biljei da ih je bilo vie od sto deset.122 Muvekkit je zabiljeio nekoliko esmi, uglavnom uz imena namjesnika: - esme koje je podigao Himmeti Zade Nesuh-beg; - esma koju je podigao Firuz-beg kao obeanje svom prethodniku Jahja-pai i doveo do nje pitku vodu sa Sedrenika i - esme u adrvanu pred Gazi Husrev-begovom damijom koje je spomenuti beg podigao zajedno sa damijom.123 adrvani takoer slue istoj svrsi kao i esme, ali su obino ukras damija, medresa, tekija i drugih objekata, dok su sebilji graeni po trgovima i
120 121 122 123 Naelnik grada. Muvekkit, ibid., str. 44, 146, 156, 479, 529, 746, 1054., 1067, 1144. Evlija elebija, ibid., str. 111. S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 48, 95, 127.

- 223 -

ulicama s istom svrhom kao i prethodna dva objekta. adrvan u doslovnom prevodu sa perzijskog znai ,,veselo tee, a sastoji se iz bazena i vodoskoka. U jednoj narodnoj pjesmi se govori o tome da adrvani po dvoritima damija slue za uzimanje abdesta: ,,U Mostaru na al-adrvanu, Mostarlije avdes uzimaju.124 O najpoznatijem adrvanu pred Gazi Husrev-begovom damijom pie i Muvekkit: ,,Pred damijom je jedan okrugli ljetni adrvan iz ijih esnaest esama tee voda. Krasne je izrade i lijepo ukraen, ini se da pored njega esto pirka povjetarac, pa je na tom mjestu uvijek prijatno. Nasuprot njemu je jedan podugaak zimski adrvan. Od poetka do kraja zime iz njegovih deset otvora tee topla voda.125 Sebilji su se takoer gradili u ariji i na pazaru, a gradili su ih namjesnici i drugi ugledni ljudi. Najpoznatiji je stari sebilj na Baariji, koji je sagradio valija Bosne Mehmed-paa Kukavica, 1754. godine. Sebilj je napravljen od tesanog kamena s drvenim krovom sa etiri oka, a koristio je onima koji su bili edni da bi se imali gdje napiti vode, a okupljali su se na baarijskom trgu. 10. Hamami Hamami, odnosno javna kupatila su postojali preko etiri stoljea i o njima se sauvao veliki broj pjesama, pria, poslovica i zagonetki. Ovi objekti su prije svega graeni za muslimane kojima je istoa sastavni dio vjere, ali su bili otvoreni i za nemuslimane. Muvekkit je zabiljeio nekoliko hamama: - hamam u Sarajevu koji je sagradio Ajas-beg, sin Abulhajja; - enski hamam u mahali ejha Ferruha Dinia, djelo Sofi Mehmedpae; - ifte-hamam koji je sagradio Firuz-beg dok je bio sandakbeg Bosne i

124 Hamdija Kreevljakovi, Izabrana djela III, Veselin Maslea, Sarajevo, 1991., str. 107; 123-125. 125 S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 127.

- 224 -

- veliki i prostrani ifte hamam, poseban za ene poseban za mukarce, koji je podigao Gazi Husrev-beg uz mnoga svoja dobra.126 e) Neki obiaji i zanimljivosti u kulturnim deavanjima stanovnika Bosanskog ejaleta Govorei o kulturnim dogaajima u Bosanskom ejaletu neizostavno je spomenuti neke obiaje i detalje iz svakodnevnog ivota stanovnika Bosne. Tome je Muvekkit posvetio dosta panje. Na osnovu njegovih zapaanja moemo stvoriti potpunu sliku kakav je bio ivot ovdanjeg stanovnitva, koja su bila glavna trgovita i kakvi su zanati postojali u to vrijeme, zatim o odnosima muslimanskog, kranskog i jevrejskog stanovnitva, o odijevanju jednih i drugih, vjenanjima, raznim teferiima, narodnim izrekama itd. Prije svega, treba spomenuti kakvi su borci bili Bonjaci: ,,Ovako su muslimani stanovnici Bosne odbijali neprijatelja i progonili odmetnike ne osvrui se ni na ljeto ni na zimu, ni na kiu ni na snijeg, bili su na braniku svog zaviaja rtvujui svoje ivote, stalno su uvali svoju domovinu i odbijali neprijatelje.127 Iz pisma valije Mehmed Rudi-pae upuenog sudu u Sarajevu, u kome se kae da su muslimani mimo erijata, tj. vjerskog zakona, i bez optube uhapsili Jevreje i krane te da je asni sud poslao svoje ljude da ih oslobode, moe se zakljuiti kakva su prava pripadnici drugih vjeroispovijesti imali nasuprot muslimanima. Meutim u pogledu odijevanja, strogo se vodilo rauna da se muslimani razlikuju od ostalih, o emu je izdat i carski ferman 128 1208/1784. godine, u kome stoji: ,,Visokim carskim fermanom, a u skladu sa zakonom, muslimanima i janjiarima odreena je odjea u zelenoj, bijeloj, utoj i crvenoj boji, a izme, ajak-jemenije, papue i mestve u utoj boji. Za janjiare je odreeno da nose: duge kalpake, dugake fesove, crne ogrtae od vune, kajzer-jemenije i crvene alove. Za krane je odreeno da nose: plave izme, mestve i papue, a ostalu odjeu kao krani. Zeleni saruk je odreen samo za erafe.129
126 127 128 129 Muvekkit, ibid., str. 79, 95, 129, 175. Ibid., str. 1254. Sultanova naredba. S. S. H. Muvekkit., str. 722.

- 225 -

Stanovnici Bosne su imali razliita zanimanja. Muvekkit navodi spisak ljudi koji su carskim fermanom protjerani iz Bosne u Haniju na Kreti, a uz njihova imena navodi i zanimanja meu kojima su: muderris, kadija, muallim, trgovac, abadija, sara, nanuldija, bakardija, tutundija i drugi.130 Za privredni i kulturni ivot svih ljudi, novac je bio veoma vano sredstvo u ispunjavanju njihovih potreba, ali je bio i mjerilo moi nekih vladara, posebno ako se radi o zlatu. U Osmanskom carstvu kovana je razliita vrsta novca u zavisnosti od moi sultana. Sultan Gazi Orhan je kovao srebreni i bakreni novac. Na jednoj strani novca pisalo je: ,,Kelime-i ehadet, a na drugoj ,,Orhan, neka mu je trajna vlast!131 Novac kovan od srebra zvao se aka i vrijedio je tri ake za jedan srebreni dirhem, a novac od bakra bio je manje vrijedan. Sultan Mehmed II Fatih je kovao zlatni novac pod nazivom ,,filurijau teini i vrijednosti venecijanskog i maarskog dukata. Na jednoj strani bilo je napisano: ,,Kova pobjede, velianstveni i pobjedonosni i na kopnu i na moru, a na drugoj ,,Sultan Mehmed-han, sin Murat-hana, kovano u Konstantinijji.132 Navedeni novac se koristio i u Bosni, koja je nekoliko stoljea pripadala Osmanskom carstvu, a njeni stanovnici su upotrebljavali ovaj novac kao osnovno plateno sredstvo u svojim poslovima. U Bosni su postojala razliita mjesta okupljanja ljudi na kojima su se obavljali vani poslovi, razmjenjivali obiaji i ideje. Razni trgovaki vaari i teferii su bili najpogodniji za te prilike. Jedan od ljetnih vaara je bio u nahiji Prozor, u mjestu zvanom Radine i trajao je tri dana. Na njemu su se okupljali trgovci iz svih krajeva Bosne, a posebno Sarajlije koji su kao i mnoge zanatlije dolazili u nadi da e neto stei. to se tie teferia, njih su uglavnom organizovala esnafska udruenja, odnosno zanatlije, a najee su bili na Sedreniku i Koevu.133 O vjenanjima, odnosno obiajima vezanim za njih nije pisano opirnije, osim da se sklapanje braka obavljalo posredstvom zastupnika uz obavezu mehra. Tako se navodi primjer da su se vjenali kadija Mehmed
130 131 132 133 Ibid., str. 1052. Ibid., str. 36. Ibid., str. 380; 513; Napomena: Ovo su Kadieve biljeke. Ibid., str. 167, 319, 477.

- 226 -

akir-efendija iz Amasije i Nefisa-hanuma, kerka Ismail-age iz Vekil-har mahale u Sarajevu, posredstvom zastupnika sa obje strane uz mehri-mueddel od 51.000 aki. 134 Iz obilja narodnih obiaja, zanimljivo je spomenuti i gaanje iz puaka koje su provodili stanovnici Sarajeva, ali i drugih mjesta. Navodi se da je erif Osman-paa, dok je bio valija Bosne, za vrijeme ljeta poticao narod na gaanje iz puaka ihana i najboljim strijelcima dijelio nagrade. Zabiljeene su i neke narodne izreke, npr.: ,,Duga stasa, kratke pameti. ,,Kazna se kaznom vraa.135 Krajem este decenije devetnaestog stoljea uspostavljena je tamparija u Sarajevu. Od tog perioda tampaju se slubeni i neslubeni listovi na bosanskom jeziku, a Muvekkit navodi etiri lista: ,,Bosanski vjesnik, ,,Bosna, ,,Gulen-i Saraj(Sarajevski cvjetnik), u Sarajevu i ,,Neretva u Mostaru.136 Poto su Bosnom esto harale neke bolesti, kao to su kolera i kuga, bilo je potrebno izgraditi bolnice da bi se omoguilo lijeenje i stanovnitvo zatitilo. Krajem 19. stoljea u Sarajevu su se iz novca vakufa Gazi Husrevbega poele graditi dvije bolnice za sirotinju u mahali Kuuk Katiba137, jedna za mukarce a druga za ene, koje e se izdravati iz novca tog vakufa. U isto vrijeme podignuto je sirotite za djecu da bi se spasila prosjaenja i besposlienja i da bi se poduila zanatima. Ova injenica pokazuje koliko je tadanje drutvo vodilo brigu o siromanoj djeci i siroadima, ne samo u materijalnoj pomoi nego i na polju obrazovanja.138 Ovaj rad predstavlja pokuaj da se naa javnost upozna sa prvom kompletnom historijom ,,tamnog vilajeta, kojeg je Muvekkit predstavio u pravom svjetlu. Iako su izdvojeni mnogobrojni podaci koji govore o kulturi u Bosanskom ejaletu, sigurno je da se moe pronai jo mnogo toga to e biti interesantno i korisno onima koji istrauju i piu o ovoj temi. Na osnovu mnogobrojnih zabiljeki koje predstavljaju plod Muvekkitovog
134 Aka-para, aspra, novi; o spomenutom vjenanju vidjeti u: S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 830. 135 S. S. H. Muvekkit., str. 36; 47. 136 Ibid., str. 1120, 1132, 1206. 137 Ibid., str. 1125. 138 Ibid., str. 1143.

- 227 -

dugogodinjeg rada, moe se s pravom rei da je njegovo djelo neiscrpan izvor sa kojeg svaki italac edan znanja moe pronai poneku kapljicu za sebe. Zbog toga se ovaj rad moe koristiti kao polazna osnova za detaljniju analizu ,,Povijesti Bosne, a to se odnosi na sve ljubitelje historije i kulture nae domovine. IZVOR 1. MUVEKKIT, Hadihuseinovi, Salih Sidki, Povijest Bosne, I i II dio, s turskog preveli: Abdulah Polimac, Lamija Hadiosmanovi, Fehim Nametak, Salih Trako, Sarajevo: El-Kalem, 1999. LITERATURA 1. 2. 3. ADEMOVI, Fadil, Princ Palikua u Sarajevu (Provala Eugena Savojskog u Bosnu 1697.g.), Rabic, Sarajevo, 1997. BAAGI, Redepai, Safvet-beg, Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine, Tiskarna Bosanske pote, Sarajevo, 1900. BEJTI, Alija, Bosanski namjesnik Memed-paa Kukavica i njegove zadubine u Bosni: Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, Sv. VI-VII, 1956/57, Sarajevo, 1958. ELEBIJA, Evlija, Putopis, Svjetlost, Sarajevo, 1967. ELEBI, Evlija, Putopis: Odlomci o jugoslovenskim zemljama, preveo, uvod i komentar napisao: Hazim abanovi, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1996. HANDI, Adem, Studije o Bosni: Historijski prilozi iz osmanskoturskog perioda, IRCICA, Istanbul, 1994. HORMANN, Kosta, Narodne pjesme muslimana u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1976. KADI, Read, Ilhamijin put u smrt, Preporod, Sarajevo, 1976. KASUMOVI, Ismet, kolstvo i obrazovanje u Bosanskom ejaletu za vrijeme osmanske uprave, Islamski kulturni centar Mostar, 1999. KEMURA, ejh Sejfuddin Fehmi ef., Sarajevske damije i druge javne zgrade turske dobe, Separatni otisak Glasnika Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, Zemaljska tamparija, Sarajevo, 1910.

4. 5.

6. 7. 8. 9. 10.

- 228 -

11.

12. 13.

14. 15.

16.

17.

18.

19.

20. 21. 22. 23.

KREEVLJAKOVI, Hamdija, Hanovi i karavan-saraji u Bosni i Hercegovini, (Djela / Nauno drutvo NR BiH; knjiga VIII, Odjeljenje istorijskofilolokih nauka, knjiga 7), Sarajevo, 1957. KREEVLJAKOVI, Hamdija, Izabrana djela III, Veselin Maslea, Sarajevo, 1991. LJUBOVI, Amir i Grozdani, Sulejman, Prozna knjievnost Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima, Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja XVII, Sarajevo, 1995. LJUBUAK, Kapetanovi, Mehmed-beg, Narodno blago, svezak I, Svjetlost, Sarajevo, 1987. MAURANI, Ivan, Pjesme, Smrt Smail-age engia, priredio i predgovor napisao: Boidar Pejovi, Veselin Maslea, Sarajevo, 1973. NAMETAK, Fehim, Pregled knjievnog stvaranja bosansko-hercegovakih muslimana na orijentalnim jezicima, El-Kalem, Sarajevo, 1989. PEEVIJA, Alajbegovi Ibrahim, Historija 1520-1576., Predgovor, prijevod i biljeke: prof. dr. Fehim Nametak, El-Kalem, Sarajevo, 2000. PELIDIJA, Enes, Prilog kulturnoj istoriji Pljevaljskog kraja: O naunoj, kulturnoj i prepisivakoj djelatnosti Pljevljaka na orijentalnim jezicima u vrijeme osmanske uprave, Gazi Husrev-begova biblioteka, Poseban otisak iz Anala GH biblioteke, Knjiga XVII-XVIII, Sarajevo, 1996. PELIDIJA, Enes i Zlatar, Behija, Pljevlja i okolina u prvim stoljeima osmansko-turske vlasti, Meurepublika zajednica za kulturno-prosvjetnu djelatnost Pljevlja, Pljevlja, 1988. PELIDIJA, Enes, Banjaluki boj iz 1737 uzroci i posljedice, ElKalem, Sarajevo, 2003. PELIDIJA, Enes, ivot i djelo Ferhad-pae Sokolovia, Glasnik IVZ u SFRJ, Sarajevo, 1991. SPAHI, Mustafa, Povijest islama, El-Hidaja, Sarajevo, 1996. ABANOVI, Hazim, Knjievnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Svjetlost, Sarajevo, 1973.

- 229 -

24.

25. 26. 27.

ABANOVI, Hazim, Dvije najstarije vakufname u Bosni, Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, II/1951, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1952. ABANOVI, Hazim, Bosanski paaluk, Postanak i upravna podjela, Svjetlost, Sarajevo, 1982. ZLATAR, Behija, Zlatno doba Sarajeva, XVI stoljee, Svjetlost, Sarajevo, 1996 ZLATAR, Behija, ,,Bosna i Hercegovina u okvirima Osmanskog Carstva (1463-1593), Grupa autora, Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata, Generaltab Armije RBiH, Sarajevo, 1995.

Kljune rijei: Bosna, povijest/historija, osmanski period, kultura, tradicija. Summary Cultural elements in History of Bosnia, of the author Salih Sidki Hadihuseinovi Muvekkit History of Bosnia, according to size and content, presents an invaluable work in which one historical period of Bosnia and other parts of the Bosnian elayet are described in detail. In the first part of the book, the author recorded some details related to development of cultural and literacy in pre Ottoman Bosnia and about Bogumils, and than after that he showed the general picture after the conquest, the spreading of Islam and the development of towns. The things which make this work valuable is the fact that in it are written all major events related to cultural courses in the Bosnian elayet after the conquest of the Ottomans. Apart from the facts of conquest, the strengthening of boundaries, the sacking of vezirs and governors, this work contains cultural events and for that reason it is important evidence that the period of Ottoman rule was not that dark as some would like to show it. Bosnia could develop on its own in all fields because it enjoyed special status at Ottoman sultans, which dr. Safet-beg Baagi wrote about it:
- 230 -

Bosnia and Herzegovina did not loose its independence and freedom in the 15th century, but only in middle of the 19th century. Namely, when Omer-pasha Latas smashed them down with nizam, looted them, destroyed and with his Byzantine cunningness deprived them of independence and all rights. Before him Herzeg-Bosna always was a state within a state which was ruled by Bosnians, favorable governors or own sons in the name of sultans.139 The author in this work recorded all personalities who in any way contribute to the cultural development of Bosnia in Ottoman rule, as it was, governors, scholars, authors, and heroes in folk poetry. Listed were all sacred, economic, cultural-educational and other buildings which were built throughout the Bosnian elayet. Described are some everyday events and interesting facts about tradition of the Bosnian people. Based on this work it is possible to make reconstruction of all events in which not only Muslims took part, but also Christians, Jews, and other people who worked in Bosnia or lived for a period of time in these regions, among them Turks, Hungarian, Austrians, Arnauts and others. Many of these facts, especially those regarding cultural elements in our surrounding have already been presented in the works of authors who used Muvekkits work, so this first complete translation on Bosnian language is only proof of its authenticity and valueability of the original.

139 Safet-beg Baagi-Redepai, Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine, Tiskarna Bosanske pote, Sarajevo, 1900., str. 18.

- 231 -

- 232 -

Mustafa Jahi

GLAGOLSKE KARAKTERISTIKE ARAPSKOG PARTICIPA AKTIVNOG Particip aktivni ili ism al-fil ima znaajnu ulogu u strukturi arapske reenice, posebno u neglagolskim reenicama u kojima dolaze do izraaja njegove kategorijalne i funkcionalne osobine. U irokoj je upotrebi u jezikoj praksi i zahvaljujui komunikacijskim potrebama drutva neprestano se razvija formiranjem novih oblika prema poznatim paradigmama za svaku glagolsku vrstu posebno ili pridodavanjem novih znaenja postojeim oblicima.1 Posebno je znaajna uloga participa aktivnog u sintaksikoj strukturi arapske reenice zato to se moe koristiti na pozicijama koje zauzimaju imenice i na pozicijama koje izvorno pripadaju glagolima. Particip aktivni se zbog toga moe nalaziti u poziciji subjekta (mubtada) i predikata imenske reenice (abar), zatim agensa, odnosno subjekta glagolske reenice (fil) i predikata glagolske reenice, odnosno glagola (fil) i u tom sluaju moe imati direktni objekt (maf l bihi) i druge glagolske dopune (manbt) ali i sam se nalaziti u poziciji nekih glagolskih dopuna. Particip aktivni se moe nalaziti i u konstrukciji aneksije kao njen prvi lan (muf ) a moe biti i s odreenim lanom. Particip aktivni se u navedenim pozicijama upotrebljava i u Kurnu pa je zbog toga poznavanje prirode ove vrste rijei znaajno i radi razumijevanja kuranskog teksta. O navedenim i drugim osobinama koje omoguuju participu aktivnom iroku i raznovrsnu upotrebu u reenici govorit e se u ovom radu i to uglavnom sa sintaksikog aspekta i s teitem na njegove glagolske karakteristike. Particip aktivni, prema tradicionalnoj arapskoj gramatici, izvodi se iz innitiva perfekta osnovne vrste promjenljivih trilitera glagola na oblik fil a od izvedenih vrsta trilitera i kvadrilitera glagola na za svaku vrstu odreen
1 O upotrebi participa aktivnog u savremenom arapskom jeziku u razliitim funkcijama govori se u radu: Muhamed A. Muji, Ismu l-fail u savremenom arapskom jeziku, Prilozi za orijentalnu lologiju, 32-33/1982.-83., Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1984., 17-26.

- 233 -

paradigmatski oblik.2 Prema klasikaciji rijei, zbog glagolske rekcije koju posjeduje, particip aktivni spada u kategoriju imenica koje se oznaavaju kao povezane s glagolima (asm muttaila bi af l) ili imenice sline glagolima (asm mubiha bi af l). Osim participa aktivnog (ism al-fil) u ovu vrstu imenica spadaju jo madar (innitiv), ism al-maf l (particip pasivni), ifa muabbaha bi ism al-fil (pridjev slian participu aktivnom) i ism at-tafl (elativ). Sve navedene vrste rijei, osim innitiva, tretiraju se i kao izvedenice (mutaqqt) zato to se izvode iz glagola i istovremeno kao pridjevi (ift) zbog pridjevskog karaktera znaenja koje izraavaju. Zbog glagolskih vrijednosti koje imaju, sve ove vrste rijei zajedniki se deniraju i kao imenice koje imaju glagolsku rekciju (al-asm al-lat tamal amal all). Zbog toga Ibn al-ib particip aktivni definira kao izvedenicu (mutaqq) iz glagola koja izraava znaenje radnje dotinog glagola,3 a Ibn al-Mlik kao pridjev (ifa) koji oznaava agensa glagolske radnje (fil) i njegov rod pomou vokala i sukna - na isti nain kao i imperfekt - izraavajui znaenje imperfekta i perfekta.4 Zajedniko ovim dvjema definicijama jeste da particip aktivni tretiraju kao izvedenicu iz glagola koja oznaava njegovog agensa, odnosno radnju i njenog izvrioca. Meutim, kufanski gramatiari particip aktivni tretiraju kao posebnu vrstu glagola koja izraava trajno vrijeme.5
2 W. Wright, A Grammar of the Arabic Language, Translated from the German of Caspary and edited with numerous additions and corrections by W. Wright, Third edition revised by W.R. Smith and M.J. de Goeje, Vol. I, Cambridge at the University Press, 1955., 131 i 143; Abbs asan, an-Naw al-wf, I-IV, Dr al-marif bi Mir, al-Qhira, 1974-76., III, 240-242; Muammad Asad an-Ndir, Naw al-lua alarabiyya, Kitb f qawid an-naw wa a-arf, al-Maktaba al-ariyya, ayd-Bayrt, 2002., 98-99. Muammad b. al-asan al-Astarbd Raiyyuddn, ar al-Kya, I-II, a-arika a-ayya al-umniyya, (Istnbl), 1310./1900., II, 198. Ibn Mlik, at-Tashl, 136. Navedeno prema: Bahuddn Abdullh b. Aql alAql, ar Ibn Aql (ar Alyya Ibn Aql), I-II, s.l., s.a. wa maahu: Muammad Muyiddn Abdulamd, Mina al-all bi taqq ar Ibn Aql, II, 106, nap. 1; Muammad Amad uayr, Qay al-maf l bihi inda an-nut al-Arab, Maktaba al-anl al-miriyya, al-Qhira, 160. Ovakvo tumaenje participa aktivnog u skladu je s njegovim tretiranjem u drugim semitskim jezicima: akadskom, sirijskom i hebrejskom u kojima particip aktivni izraava, takoer, trajno vrijeme (M. A. uayr, Qay al-maf l bihi..., 161).

3 4

- 234 -

Particip aktivni se, inae, u arapskoj gramatici definira kao promjenljiva izvedena imenica koja na pridjevski nain izraava radnju, dogaanje ili stanje (ada) aktivnoga glagola u imperfektu i istovremeno u sebi implicira postojanje agensa (fil) kao vrioca takve radnje ili onoga kome se takav dogaaj ili stanje pripisuju. Tako u primjeru: Dovedi mi pobonog tigra, ja u tebi pravednog tiranina participi i na pridjevski nain izraavaju znaenje pobonosti, odnosno pravednosti u opem smislu i istovremeno osobu koja prakticira navedenu pobonost, odnosno pravednost.6 Particip aktivni, dakle, osim to predstavlja rezultat radnje, dogaaja ili stanja koje izraava glagol iz kojeg je izveden, istovremeno pokazuje i stanje u kojem se nalazi subjekt takvoga glagola. Zbog toga se za particip aktivni moe rei da u osnovi predstavlja pridjev nastao iz aktivnoga glagola koji izraava svojstva imenice na koju se odnosi tako da se oznaava i kao glagolski pridjev radni.7 S obzirom na vremensku dimenziju glagola i particip aktivni izraava vremenski ogranien, odnosno prolazni karakter radnje, dogaaja ili stanja tako to pokazuje trenutano pridjevsko znaenje. Particip aktivni, meutim, svojim oblikom ne pokazuje tano vrijeme realizacije sadraja glagola iz kojeg je izveden nego se ono razumijeva iz konteksta u kojem se ostvaruje njegov sadraj. Ova karakteristika participa aktivnog predstavlja i jednu od osobina po kojoj se razlikuje od obinog pridjeva koji izraava trajna svojstva (ifa bita) elementa na koji se odnosi i tako blie odreuje njegovu sutinu. Samo neki participi aktivni, kao to su npr.: izraavaju trajna svojstva.8 Meutim, budui da se u klasifikaciji rijei u arapskom jeziku pridjevi tretiraju kao imenice (asm), ovdje se govori o imenskoj i glagolskoj prirodi participa aktivnog. Navedene vrijednosti participa aktivnog, ukljuujui i pridjevsku, utvruju se iz konteksta u kojem se particip aktivni upotrebljava i sintaksike funkcije koju vri u reenici. Tako u primjeru: Meu njima je bio jedan nepoznat mladi, particip aktivni predstavlja imenicu kao subjekt u reenici, dok u primjeru: A on je tada bio mlad ovjek isti particip aktivni predstavlja pridjev koji se nalazi na poziciji atributa.9
6 7 Abbs asan, an-Naw al-wf, III, 238-239. W. Wright, A Grammar of the Arabic Language, 131; Dr. Teuk Mufti, Gramatika arapskoga jezika, Federacija Bosne i Hercegovine, Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta, Izdavaka kua Ljiljan, Sarajevo, 1998., 259. Abbs asan, an-Naw al-wf, III, 239; An-Ndir, Naw al-lua al-arabiyya, 100. T. Mufti, Gramatika arapskoga jezika, 418.

8 9

- 235 -

Meutim, i drugi participi aktivni mogu ponekad izraavati trajna svojstva i tada se tretiraju kao pridjevi slini participu aktivnom (ifa muabbaha bi ism al-fil). Da li se radi o participu aktivnom ili pridjevu, u svakom konkretnom sluaju utvruje se na osnovu konteksta u kojem se takva gramatika jedinica realizira. Kontekst u kojem participni oblik rijei izraava trajna svojstva i zbog toga se tretira kao pridjev, moe biti formalnog i semantikog karaktera. U prvom sluaju sam oblik rijei izraava trajno znaenje, kao to su naprijed navedeni participi, ili u sluaju kada se particip aktivni javlja kao odreenica (muf ) u konstrukciji aneksije ija odredbenica (muf ilayhi) predstavlja agens takvog participa, npr.: Imam pametnog, odvanog i prisebnog prijatelja. Participni oblici u izvornom obliku u navedenom primjeru s imenicima na koje se odnose glase: . U kontekstu znaenjskog karaktera trajnost znaenja svojstva participnog oblika rijei utvruje se na osnovu znaenja imenice na koju se odnosi, npr.: Vladaru Sudnjeg dana.10 Prema tome, jasno je da u navedenom kuranskom ajetu izraz ne predsavlja particip aktivni nego pridjev koji izraava trajno svojstvo vlasti i moi ( ) koje se odnosi na Uzvienog Allaha. Kada izraavaju trajna svojstva, kao u navedenim primjerima, participni oblici rijei, premda izvedeni iz prijelaznih glagola, ponaaju se kao da su neprijelazni. Zbog toga nemaju direktni objekt i ne impliciraju u sebi pronominalni sufiks koji predstavlja agens (fil) glagolske radnje, to je, inae, karakteristika participa aktivnog.11 Isticanjem prolaznosti ili trenutanosti sadraja eli se ukazati na jednu od razlika koje postoje izmeu participa aktivnog i obinog pridjeva koji izraava trajan sadraj, kao to su, npr., trajna prirodna svojstva. Budui da je lien pojma vremena, obini pridjev lien je i mogunosti promjene svoga sadraja. Prolaznost sadraja participa aktivnog kojim opisuje imenicu na koju se odnosi pokazuje se vremenom realizacije sadraja dotinog participa koje se utvruje na temelju kontekstualne situacije. S obzirom na to da particip aktivni izraava trenutana svojstva (ifa ria) koja su
10 11 Al-Qurn, al-Ftia, 4. Ab al-Qsim Mamd b. Umar az-Zamaar, al-Mufaal ana al-irb, Dr wa maktaba al-Hill, Bayrt, 1993., 293; Ab al-Baq Ya Muwaaquddn ibn Al, ar al-Mufaal, Mama al-lua al-arabiyya, Dimaq, 1411./1990., VI, 83; An-Ndir, Naw al-lua al-arabiyya, 99-100 i 109-110; Abbs asan, an-Naw al-wf, III, 242-243.

- 236 -

vremenski ograniena, ona se mogu odnositi na sadanjost, budunost ili prolost, zavisno od konteksta i naina njegove upotrebe. Tako, npr. particip aktivni oznaava trenutanu ljepotu koja se moe odnositi na jedno od tri glagolska vremena, dok pridjev izraava trajnu ljepotu zato to pridjevi izraavaju trajna svojstva, bez obzira na kontekst u kojemu se realiziraju.12 Zahvaljujui navednim karakteristikama, za particip aktivni se moe rei da predstavlja kombinaciju imenske forme i semantikih vrijednosti glagola zbog ega se u organizaciji arapske reenice moe ponaati kao imenica, pridjev, prilog ili glagol i zauzimati sintaksike pozicije u reenici koje izvorno pripadaju navedenim vrstama rijei. Zbog toga, te irine znaenja glagola iz kojih se formiraju, i participi aktivni mogu izraavati veoma irok spektar takvih znaenja. Particip aktivni je, meutim, primarno imenica, i njegova osnovna karakteristika kao imenice je fleksija (irb), isto kao to je osnovna odlika glagola rekcija (amal). Particip aktivni se dovodi u vezu s glagolom u imperfektu na osnovu njegove formalne i semantike slinosti s ovim glagolskim oblikom, isto kao to se glagolski oblik imperfekta dovodi u vezu s participom aktivnim zbog sufiksalne fleksije koju imperfekt ima. U formalnom pogledu particip aktivni je slian imperfektu po rasporedu vokala i sukn koji se u takvoj formi u jezikoj praksi konsekventno javljaju, npr.: = ili . = Zato to je u formalnom pogledu slian glagolu u imperfektu koji izraava sadanje i budue vrijeme, i particip aktivni izraava takvo znaenje. Iz navedene injenice proizlazi i njegova slinost s ovim glagolskim oblikom u semantikom pogledu tako da, npr.: znai isto kao i Ovaj (ovjek) 13 e izudariti Zejda sutra. S obzirom na semantike vrijednosti glagola i formalnu slinost s oblikom imperfekta, particip aktivni se u odreenim reeninim okolnostima moe nalaziti u poziciji glagola i ostvarivati rekciju imperfektnog glagolskog oblika bez promjene znaenja. Meutim, glagolska rekcija participa aktivnog tretira se kao njegova sekundarna
12 13 Ibn Ya, ar al-Mufaal, VI, 83; An-Ndir, Naw al-lua al-arabiyya, 109. Abbs asan dodaje i znaenje trajanja radnje s vremenskim prekidima (istimrr mutaaddid) to ukljuuje sva tri vremena koja moe izraavati i oblik imperfekta, npr.: Ko zanemruje svoje poslove danas, izgubit e opskrbu sutra. Abbs asan, an-Naw al-wf, III, 247; M. A. uayr, Qay almaf l bihi..., 161.

- 237 -

osobina, isto kao i fleksija imperfekta, pa se zbog toga na pozicijama u reenici koje primarno pripadaju glagolima, moe nalaziti samo onda kada u sebi implicira znaenje glagola. Budui da je glagolska rekcija sekundarna osobina participa aktivnog, on je na drugim pozicijama u reenici gubi. Glagolska vrijednost participa aktivnog bez promjene znaenja pokazuje se na vie mjesta i u Kurnu. Tako se esto u sintaksikoj poziciji koja izvorno pripada glagolu u jednom kiraetu nalazi particip aktivni da bi se u drugom kiraetu na istom mjestu nalazio odgovarajui glagol. Tako se, npr., u ajetu: Allah sve ivotinje stvara od vode14 umjesto glagola u jednom kiraetu nalazi particip aktivni ili u ajetu: 15 61. On ini da zora svie umjesto participa aktivnog nalazi glagol Particip aktivni pokazuje glagolsku rekciju u tri sluaja: kada je neodreenog oblika, kada je s odreenim lanom i kada se nalazi u poziciji odreenice (muf ) u konstrukciji aneksije sa svojim agensom (fil) koji zauzima poziciju odredbenice (muf ilayhi). Neodreeni oblik participa aktivnog smatra se primarnim oblikom ovog participa zato to tanwn kao znak neodreenosti predstavlja izvorni oblik imenica. Budui da glagolska vrijednost participa aktivnog pretpostavlja mogunost izraavanja glagolske radnje imperfekta to znai i ostvarivanje prijelaznosti glagolske radnje koju particip aktivni izraava, npr.: Da li e Seid lijepo primiti svoje goste? odnosno neprijelaznosti, npr.: Halidova djeca se trude - zavisno od toga da li je particip aktivni izveden iz prijelaznog ili neprijelaznog glagola. To znai da particip aktivni kao regens (mil) postie glagolsku rekciju na svojim pacijentisima (mamlt) isto kao i imperfekt na svojim pacijentisima (agens, direktni objekt i druge glagolske dopune). Tako u primjeru: Zejd e posjetiti Amra sutra predstavlja agens (fil) glagolske radnje koju izraava particip aktivni kao predikat glagolske reenice (fil) dok imenica predstavlja njegov direktni objekt (maf l bihi) zato to reenica znai kao da glasi: Zejd e posjetiti Amra sutra. Isto tako u primjeru: Zejdov sluga e sutra izudarati Amra konstrukcija predstavlja imensku reenicu u kojoj je particip aktivni njen predikat (abar) a imenica subjekt (mubtada), dok konstrukcija predstavlja agens (fil) glagolske radnje koju izraava particip aktivni kao njen predikat (fil) a imenica
14 15 16 Al-Qurn, an-Nr, 45. Al-Qurn, al-Anm, 96. M. A. uayr, Qay al-maf l bihi..., 161-162.

- 238 -

njegov direktni objekt zato to reenica znai kao da glasi: 17 Njegov sluga e izudarati Amra. Particip aktivni bez odreenog lana implicira u sebi agens (fil) u nominativu bez ikakvih uvjeta ukoliko je agens skrivena ili iskazana lina zamjenica. Skrivena regirana lina zamjenica u ovom sluaju moe biti samo treeg lica.18 Ukoliko je agens participa aktivnog eksplicitna imenica, particip aktivni postie glagolsku rekciju zahtijevai nominativ svojeg agensa i akuzativ direktnog objekta pod dva uvjeta. Prvi je da particip aktivni izraava znaenje sadanjeg ili budueg vremena, a drugi, da mu prethodi element na koji se particip aktivni naslanja (yatamid). Takav element moe biti nijena estica, npr.: Onaj koji ne ispunjava svoja obeanja nije astan ovjek koja moe biti i interpretativna, npr.: Tritu je zahvalan samo onaj ija roba ima prou, odnosno: Niko nije zahvalan tritu osim onog ija roba ima prou, zatim upitna estica koja moe biti eksplicitno iskazana, npr.: Da li predsjednik vlade posjeuje predsjednika drave? ili implicirana, npr.: Da li tvoj brat oprata injenje loih djela ili zahtijeva odgovornost za to? zatim subjekt imenske reenice (mubtada) tako da particip aktivni u tom sluaju predstavlja predikat takve reenice (abar), npr.: Zejd troi imetak u dobrotovorne svrhe ili predstavlja predikat abrogiratora (abar an-nsi), npr.: Zejd je troio imetak u dobrotvorne svrhe, Zejd uistinu troi imetak u dobrotvorne svrhe ili predstavlja objekt abrogiratora (maf l an-nsi) Mislio sam da Zejd troi imetak u dobrotvorne svrhe, zatim vokativna estica, kao u primjeru: O ti to se penje na brdo! koji implicitno glasi: O, ti, ovjee to se penje na brdo!, zatim kada se particip aktivni nalazi u poziciji atributa eksplicitno iskazanoj imenici, npr.: Zavist je vatra koja ubija zavidnika ili elidiranoj imenici, ukoliko se iz konteksta razumije njeno postojanje, npr.: ) ( Koliko je (ljudi) govorilo ti loe stvari!? i, na kraju, kada se nalazi u poziciji kvalikatora okolnosti (l) antecedentu koji se nalazi prije njega, npr.: Alija dri govor 19 podignutog glasa.
17 18 19 Ibn Ya, ar al-Mufaal, VI, 68. Abbs asan, an-Naw al-wf, III, 247; An-Ndir, Naw al-lua al-arabiyya, 100. Ibn Ya, ar al-Mufaal, VI, 78-80; Ar-Ra, ar al-Kya, II, 203; Ibn Aql, ar Ibn Aql, II, 107-109; Abbs asan, an-Naw al-wf, III, 249-250; An-Ndir,

- 239 -

Particip aktivni bez odreenog lana ne pokazuje glagolsku rekciju u deminutivnom obliku zbog toga to takav particip izraava slabo glagolsko znaenje jer deminucija predstavlja odliku imenica i time particip aktivni udaljuje od njegove slinosti imperfektu. Tako se ne moe rei: Stoji (ovjek) koji uva njivu. Particip aktivni ne pokazuje nego: glagolsku rekciju ni kada poslije njega slijedi atribut zato to se time razdvaja od svog objekta, tako da se ne moe rei: nego: Pristie (ovjek) koji brzo vozi auto. Particip aktivni se od svog objekta ne moe razdvojiti ni umetnutim elementom, tako da se ne moe rei: nego: Ovaj (ovjek) cijeni (enu) koja izvrava svoje obaveze zato to reenica u osnovi tako glasi.20 Particip aktivni, kako objanjava Ibn Ya, postie glagolsku rekciju jedino ukoliko se naslanja na neki od navedenih elementa koji mu prethode (nijena estica, upitna estica, subjekt imenske reenice, imenica koju atributira i imenica iji je kvalikator okolnosti) zbog toga to se particip aktivni u tom sluaju nalazi na pozicijama koje u osnovi pripadaju glagolima. Zbog toga se i u participu aktivnom kada se nalazi na navedenim pozicijama implicira glagol. Tako predikat u osnovi predstavlja glagol jer izraava ono to je nepoznato onome kome se govorno lice obraa. Sadraj atributa i kvalikatora okolnosti, takoer, se saopava pomou glagola ili elementa koji se odnosi na glagol. Upitna estica se, opet, nalazi na poziciji glagola zato to se pitanje uvijek odnosi na sadraj predikata, dok nijena estica, inae, pripada glagolima. Poto particip aktivni, kao imenska rije, ima slabu glagolsku rekciju on je ostvaruje jedino kada se naslanja na navedene elemente, ili je u suprotnom nema. Glagol zbog jaine rekcije koju posjeduje, meutim, ne treba takav element.21 Particip aktivni, kako objanjava ar-Ra, ne moe ispoljavati glagolsku rekciju ukoliko se prije njega ne nalazi neki od naprijed spomenutih elementa zato to particip u osnovi dolazi poslije neodreene imenice i izraavajui radnju, dogaanje ili stanje (ada) na pridjevski nain blie odreuje takvu imenicu. Takva imenica, kako objanjava ar-Ra, udi za participom
Naw al-lua al-arabiyya, 100-101; Muaf al-alyn, mi ad-durs al-arabiyya, (Raa hihi a-aba wa naqqaah: Slim amsuddn), al-Maktaba al-ariyya, ayd-Bayrt, 1423./2003., 601-602. Abbs asan, an-Naw al-wf, III, 250; Ar-Ra, ar al-Kya, II, 197; M. A. uayr, Qay al-maf l bihi..., 172-174. Ibn Ya, ar al-Mufaal, VI, 79.

20 21

- 240 -

da je svojim znaenjem blie odredi, odnosno specicira, kao u primjeru: ovjek koji udara. Uvjetovanje javljanja odreenog elementa prije participa aktivnog kao njegovog antecedenta je obavezno zato to, kako dalje objanjava ar-Ra, particip aktivni u osnovi predstavlja pridjev tako da pojavljivanje njegovog antecedenta prije njega jaa i razjanjava particip aktivni u njegovoj izvornoj poziciji zbog ega postie i mo glagolske rekcije.22 Particip aktivni moe i na implicitan nain ostvarivati rekciju na svom objektu. Objekt u ovom sluaju dolazi na poetku reenice, prije participa aktivnog i njegovog subjekta (itil), s tim to na mjestu koje u standardnom rasporedu rijei pripada objektu dolazi pronominalni suks koji se odnosi na inverzni objekt, npr.: Posjetit u Seida ili Da li ti udara Zejda? U navedenim primjerima eksplicitni regens ukazuje na implicitni regens tako da spomenuti primjeri implicitno glase: odnosno: . Ovakvom konstrukcijom istie se emfatika vrijednost objekta i zbog toga se ovakve konstrukcije koriste uglavnom iz stilskih razloga.23 Particip aktivni bez odreenog lana, prema tome, jedino kada ispunjava navedene uvjete moe imati rekciju nominativnog padea na svom agensu u obliku eksplicitne imenice, akuzativnog padea na direktnom objektu i izraavati sadanje ili budue vrijeme ili trajanje radnje s prekidima (istimrr mutaaddid). Ovakvim oblikom participa aktivnog moe se izraziti prolo vrijeme s rekcijom akuzativa njegovog direktnog objekta samo u dva sluaja: kada ispunjava iste uvjete koji se odnose na izraavanje sadanjeg i budueg vremena ili trajanja radnje s prekidima i kada umjesto participa aktivnog bez zbrke u znaenju moe doi imperfekt. Tako se, npr., moe rei: Kia je juer saprala drvee i oistia zrak, zato to se moe rei i: zato to se ne moe rei: ali je neispravno rei: .Za postizanje rekcije na drugim pacijentisima participu aktivnom nisu potrebni nikakvi uvjeti.24
22 Ar-Ra, ar al-Kya, II, 199-200. - Obaveznost javljanja odreenog elementa prije participa aktivnog, prema as-Suyju, je uenje basranskih gramatiara, dok kufanski gramatiari i s njima al-Afa al-Awsa to ne uvjetuju. M. A. uayr, Qay al-maf l bihi..., 185; Ar-Ra, ar al-Kya, II, 200. Ibn Ya, ar al-Mufaal, VI, 69; An-Ndir, Naw al-lua al-arabiyya, 440; Ibn Aql, ar Ibn Aql, I, 516; M. A. uayr, Qay al-maf l bihi..., 172. Abbs asan, an-Naw al-wf, III, 247-248.

23 24

- 241 -

Kada izraava znaenje prolog vremena, particip aktivni ne moe imati rekciju akuzativa na direktnom objektu bez navedenih uvjeta zato to, bez obzira na semantiku slinost, u formalnom pogledu nije slian perfektu koji nije suksalno promjenljiv. Zato se ne moe rei: .Ukoliko se ovakvim participom bez postojanja navedenih uvjeta eli izraziti prolo vrijeme, neophodna je konstrukcija aneksije u kojoj particip aktivni zauzima poziciju odreenice kao njen prvi lan (muf ) a pacijentis poziciju odredbenice kao drugi lan (muf ilayhi). U tom sluaju navedeni primjer glasi: Zejd je udario Amra juer ili Proao sam pored ovjeka kojeg su udarala dvojica Zejda. Meutim, alKis i u ovom sluaju doputa glagolsku rekciju participa aktivnog tako da je, prema njemu, ispravno rei: Zejd je izudarao Amra juer. Ovakvo miljenje podravaju jo Ibn Him i Ibn Ma. Al-Kis svoje miljenje izvodi iz ajeta: A pas njihov, opruenih prednjih apa, na ulazu je leao.25 Kao argument za ovakvo miljenje navodi se i primjer: Ovaj (ovjek) je dao Zejdu jedan dirhem juer. Meutim, ostali gramatiari odbacuju ovakvo miljenje istiui da se u navedenom ajetu radi o narativnom kazivanju prolosti u sadanjosti, dok je u drugom primjeru drugi objekt pacijentis implicitnog glagola: . Pacijentis participa aktivnog u ovakvoj konstrukciji aneksije ne moe se tretirati kao direktni objekt niti imati njegovu eksiju zato to se ne moe rei: isto kao to se ne moe rei ni: . Ovakva konstrukcija aneksije tretira se kao prava (ifa maa) jer particip aktivni u ovakvoj genitivnoj vezi, sve dok izraava znaenje perfekta, ne moe imati odreeni lan. Tako, isto kao to se u sluaju prave genitivne veze ne moe rei: , ne moe se rei ni: , kao to se moe rei kada se eli izraziti sadanje ili budue vrijeme. Particip aktivni u ovakvoj konstrukciji aneksije ne moe imati odreeni lan zato to alif i lm u ovom sluaju s participom aktivnim imaju znaenje odnosne zamjenice koji, a particip aktivni znaenje glagola koji se odnosi na navedenu zamjenicu. Zbog toga particip aktivni s alifom i lmom i ostvaruje rekciju na rijei koja slijedi poslije njega. U ovom sluaju, kako istie Ibn Ya, nema razlike izmeu ovakvog participa i perfekta zato to koji je udario znai isto kao i koji je udario i zbog toga ovakav particip ima rekciju perfekta.26
25 26 Al-Qurn, al-Kahf, 18. Ibn Ya, ar al-Mufaal, VI, 77; Abbs asan, an-Naw al-wf, III, 248-249.

- 242 -

Meutim, i neodreeni particip aktivni s tanwnom - u sluaju kada su ispunjeni naprijed navedeni uvjeti za realizaciju njegovog pacijentisa u akuzativu kao direktnog objekta - moe se realizirati i u konstrukciji aneksije s pacijentisom u genitivu u poziciji odredbenice. Tako se pored: Ne moe danas prijateljevati s nevjernim, moe rei i: . U ovom sluaju nita se ne mijenja u znaenju anaksijske konstrukcije samo to radi olakanja u izgovoru dolazi do isputanja tanwna ili konsonanta n i rekcije genitivnog padea odredbenice koji dolazi umjesto tanwna. U znaenjskom pogledu odredbenica i dalje zadrava svoju objekatsku prirodu. Tako se odredbenica (muf ilayhi) u ovakvoj konstrukciji aneksije nalazi prema poloaju u reenici na poziciji direktnog objekta koju Sbawayh zbog toga naziva znaenjskim objektom. Tako konstrukcija aneksije: Ovaj (ovjek) udara Zejda sada znai isto kao da je reeno: . S obzirom na to da tanwn predstavlja izvornu karakteristiku imenskih rijei a aneksija olakanje u izgovoru, odredbenica zbog toga izraava objekatsko znaenje. Zbog toga to je cilj ovakve konstrukcije aneksije formalne prirode a ne iskazivanje novog znaenja, gramatiari ovakvu konstrukciju aneksije nazivaju nepravom (ifa ayr maa). Prema veini gramatiara i pronominalni suks kada se nae u pozici odredbenice ima isti status kao i imenica, npr.: Ovaj (ovjek) e te izudarati sutra.27 Kada pacijentis participa aktivnog u ovakvoj konstrukciji aneksije dobije apozitiv, takav apozitiv moe prema poloaju koji ima u reenici biti u akuzativu slijedei izvorni pade akuzativa odredebenice zato to u osnovi predstavlja direktni objekt participa aktivnog koji se nalazi u poziciji odreenice, a moe imati i genitivne nastavke slijedei faktiki pade odredbenice koja se nalazi u poziciji pacijentisa participa aktivnog. Tako naprijed navedeni primjer konstrukcije aneksije s apozitivom pacijentisa participa aktivnog moe glasiti: ) ) Ne moe danas prijeteljevati nevjrnom i licemjernom, ili ) ) Ovo ) ) Ti pomae je nastavnik gramatike i stilistike, ili nemonog siromaha.28 Ukoliko je particip aktivni izveden iz glagola koji moe imati dva ili vie objekata (mafl) i ispunjava naprijed navedene uvjete i s jednim od njih ue u konstrukciju aneksije, ostali objekti obavezno dolaze u akuzativu kao
27 28 M. A. uayr, Qay al-maf l bihi..., 168-171. Abbs asan, an-Naw al-wf, III, 254-255; Ibn Aql, ar Ibn Aql, II, 118-119; Al-alyn, mi ad-durs al-arabiyya, 602.

- 243 -

 njegovi direktni objekti, npr.: Mislim da je vrijeme umjereno, Ovaj (ovjek) daje Zejdu jedan dirhem ili Da li e obavijestiti prijatelja o skoranjoj posjeti? U prva dva primjera glagoli i imaju dva objekta a u treem glagol tri. S obzirom na to da particip aktivni, isto kao i glagol iz kojeg je izveden, u sva tri sluaja ispunjava uvjete za dobijanje direktnog objekta u akuzativu, objekti koji slijede prvi objekt u konstrukciji aneksije u poziciji odredbenice, dobijaju akuzativne nastavke.29 Particip aktivni s odreenim lanom, prema veini gramatiara, ostvaruje glagolsku rekciju bez ikakvih uvjeta i moe izraavati sva tri glagolska vremena, npr.: ) ) Doao je (ovjek) koji je juer pomogao (sada pomae, e sutra pomoi) siromane. Zbog toga se na ovakav particip aktivni ne odnose pravila koja vae za particip aktivni s tanwnom, kao to su obaveznost dolaska odreenih elementa prije, nemogunost upotrebe deminutivnog oblika participa aktivnog ili bilo koje drugo pravilo koje vai kao uvjet za ostvarenje glagolske rekcije participa aktivnog s tanwnom, npr.: Ono to je obradovalo ovog naeg istraivaa jeste autor koji je juer napiaso izvanrednu pjesmu. Kao argument za tvrdnju da particip aktivni s odreenim lanom moe izraavati sadanje vrijeme navodi se kuranski ajet: I mukarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i enama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu i mukarcima koji esto spominju Allaha.30 Meutim, ukoliko se eli izraziti iskljuivo prolo vrijeme participa aktivnog s glagolskom rekcijom, takav particip aktivni mora biti s odreenim lanom zato to nije slian glagolskom obliku ije bi znaenje trebao izraavati. Zbog toga se participu aktivnom dodaje odreeni lan da bi zajedno predstavljali odnosnu reenicu u kojoj se impliciraju agens glagolske radnje i glagol kao osnovni elementi reenine strukture. S obzirom na to da se pojedinana rije ne moe tretirati odnosnom reenicom nuno je da se na poziciji koja pripada glagolu nalazi rije glagolu slina kojoj se potom dodjeljuje mogunost ispoljavanja glagolske rekcije koju prije nije imala. Zbog toga as-Suy particip aktivni tretira kao poluglagol.31
29 30 31 Abbs asan, an-Naw al-wf, III, 255; Ibn Aql, ar Ibn Aql, II, 118. Al-Qurn, al-Azb, 35; Abbs asan, an-Naw al-wf, III, 254; Ibn Aql, ar Ibn Aql, II, 110-111; M. A. uayr, Qay al-maf l bihi..., 165. Ibid.: 162.

- 244 -

Alif i lm, prema veini gramatiara, u ovom sluaju nisu u slubi determinacije nego imaju znaenje odnosne zamjenice koji, a particip aktivni znaenje glagola tako da se u participu aktivnom s odreenim lanom implicira lina zamjenica kao agens glagolske radnje koja se odnosi na pojam na koji se odnosi odreeni lan, odnosno sadraj opisan participom aktivnim. Agens participa aktivnog u ovom sluaju implicite znai Onaj koji je izvrio radnju opisanu participom aktivnim. Tako u primjeru: Ovo je onaj koji je udario Zejda particip aktivni znai onaj koji je udario, dok imenica predstavlja direktni objekt (maf l bihi) na koji prelazi radnja participa aktivnog. Zbog toga navedeni primjer znai kao da glasi: Ovo je onaj koji je udario Zejda. Prema nekim gramatiarima, ovakav particip aktivni, premda ima oblik imenske rijei, vri funkciju glagola zato to odreeni lan ne moe doi na glagol. Particip aktivni s odreenim lanom, prema ovakvim miljenjima, ima glagolsku rekciju zato to odreeni lan onemoguava upotrebu konstrukcije aneksije a nalazi se umjesto tanwna tako da samo ovakav particip aktivni moe izraavati radnju koja se realizirala u prolom vremenu.32 Objekt kao pacijentis (maml) participa aktivnog, isto kao i kod nitnih glagolskih oblika, moe doi i prije participa aktivnog kao svog regensa ukoliko je particip aktivni bez odreenog lana, npr.: Ti ini dobro djelo, Zejdi udaraju Zejd Amra udara, Amra, ili Hinde udaraju Amra. Objekt ne moe doi prije participa aktivnog s odreenim lanom zato to alif i lm u ovom sluaju predstavljaju odnosnu zamjenicu prije koje ne moe nita doi to pripada odnosnoj reenici. Pacijentis ne moe doi ni prije participa aktivnog koji se nalazi u konstrukciji aneksije kao njen drugi lan, npr.: Ovaj (djeak) je dijete (ovjeka) koji ugouje Halida, niti prije participa aktivnog u genitivu poslije prijedloga, npr.: Bio sam ljubazan prema (ovjeku) koji lijepo prima Aliju. Ukoliko je particip aktivni u genitivu poslije redundantnog prijedloga (arf al-arr az-zid), pacijentis moe doi i prije participa aktivnog, tako da se primjer: Seid ne dolazi prije Halida moe iskazati i ovako: 33.
32 33 Ibn Ya, ar al-Mufaal, VI, 77; Ar-Ra, ar al-Kya, II, 201; Ibn Aql, ar Ibn Aql, II, 110; M. A. uayr, Qay al-maf l bihi..., 164. Ibn Ya, ar al-Mufaal, VI, 74; Al-alyn, mi ad-durs al-arabiyya, 602; An-Ndir, Naw al-lua al-arabiyya, 101.

- 245 -

Particip aktivni ima glagolsku rekciju i kada se nalazi u dvojini mukog i enskog roda, u pravilnoj mnoini mukog i enskog roda ili u nepravilnoj (izlomljenoj) mnoini i kada je s odreenim lanom ili nedeterminiran s tanwnom, s tim to je pravilna mnoina podesnija od nepravilne zato to ima iste nastavke kao i glagol, npr.: Njih dvojica udaraju Zejda, isto kao i Njih dvojica udaraju Zejda ili Oni udaraju Zejda, isto kao i Oni udaraju Zejda, ili Ova dvojica 34 su izudarali Zejda, Ovi su ubili Bekra. Particip aktivni, dakle, moe imati glagolsku rekciju i u obliku nepravilne mnoine, tako da se moe rei: Zejdi udaraju Amra i Hinde 35 udaraju Amra. Kao i u jednini, objekt moe doi prije participa aktivnog i kada je particip u dvojini ili mnoini, npr: Ova dvojica e Zejda izudarati i Ovi e izudarat Zejda. Konsonant n dvojine i pravilne mnoine mukog roda participa aktivnog kada ostvaruje glagolsku rekciju smatra se stabilnim konsonantom koji se nalazi umjesto tanwna i zato se ne moe izostavljati, kao u ajetu: I onima 36 koji namaz obavljaju i onima koji zekat daju. Kao primjer participa aktivnog u pravilnoj mnoini mukog roda bez odreenog lana navodi se ajet: Kad meleki budu ispruili ruke svoje37 u kojem bi se, prema al-Farru, italo u sluaju kada bi bilo 83. Osim direktnog objekta particip aktivni moe imati i druge vrste glagolskih dopuna, kao to su apsolutni objekt (maf l mulaq), npr.: Izudarat u Zejda dobro,39 objekt lokacije (maf l fhi), npr.: 40 Halid putuje u subotu, zatim objekt pratnje (maf l maahu),
34 35 Abbs asan, an-Naw al-wf, III, 257; Ibn Aql, ar Ibn Aql, II, 116: M. A. uayr, Qay al-maf l bihi..., 174. Oblik se koristi za enski rod zbog njegove kontinuirane upotrebe u jezikoj praksi za mnoinu oblika .Ibn Ya, ar al-Mufaal, VI, 74; Abbs asan, an-Naw al-wf, III, 257; Ibn Aql, ar Ibn Aql, II, 116: M. A. uayr, Qay al-maf l bihi..., 174. Al-Qurn, an-Nis, 162. Al-Qurn, al-Anm, 93. M. A. uayr, Qay al-maf l bihi..., 167. Ibn Aql, ar Ibn Aql, I, 558; Al-alyn, mi ad-durs al-arabiyya, 432. Ibn Aql, ar Ibn Aql, I, 580; Abbs asan, an-Naw al-wf, II, 245; Al-alyn, mi ad-durs al-arabiyya, 443; An-Ndir, Naw al-lua al-arabiyya, 455.

36 37 38 39 40

- 246 -

npr.: ovjek eta parkovima,41 te kvalikator okolnosti (l) kao dopunu prilokog karaktera, npr.: Ide li pjeice? koji moe doi i prije participa aktivnog kao svog regensa, npr.: urei, ovaj 42 (ovjek) je otputovao. U poziciji kvalikatora okolnosti takoer se najee nalazi particip aktivni kao imenica atributivnog karaktera, kao to se vidi i u navedenim primjerima. Particip aktivni kao predikat imenske reenice moe imati i element specikacije, npr.: Zejd puca od debljine.43

Kljune rijei: arapski jezik, gramatika, particip aktivni.

Summary Verbal characteristics of Arabic participle active (ism al-fail) The role of participle active (ism al-fail) is important in the structure of the Arabic sentence, particularly in non-verbal sentences in which its categorical and functional characteristics are being expressed. Because of its verbal characteristics, which is reflected in the realization of verbal government, apart from position which nouns have in sentences can be used in position which originally belongs to the verbs. Because of that participle active can be found in the position of subject (mubtada) and predicate of noun sentence, than agent or subject of verb sentence (fail) and predicate of verb sentence or verb (fil), and in that case can have direct object (maf ul bihi) and other verb complements in accusative case (mansubat) but itself has position of some verbs compliments. Participle active can be found in structure of agents as its first article (mudaf) and can also be with definite article. About this and other characteristics which enable participle active broad and heterogeneous use in a sentence, this work is about, mainly from syntactic
41 Ibn Ya, ar al-Mufaal, II, 51; Ibn Aql, ar Ibn Aql, I, 590-593; Ar- Ra, ar al-Kya, I, 195; Abbs asan, an-Naw al-wf, II, 308; An-Ndir, Naw al-lua al-arabiyya, 469; Al-alyn, mi ad-durs al-arabiyya, 460. Ibn Aql, ar Ibn Aql, I, 647; Wright, A Grammar of the Arabic Language, II, 118; Al-alyn, mi ad-durs al-arabiyya, 469-470; An-Ndir, Naw al-lua al-arabiyya, 484. Ar- Ra, ar al-Kya, I, 220; Abbs asan, an-Naw al-wf, II, 422.

42

43

- 247 -

aspect and with essence on his verb characteristics. Participle active shows its verbal government in form of normative agents of verbal aspect and accusative of direct object when, with coming definitive article/elements rather use as in definitive article with tanwinom and that can express present and future tense. When it is used wit alif and lam as an article, participle active without any condition reaches verbal government and can express all three verbal tense. Participle active can be used in construction of annexation as its first article (mudaf) and in that case depends on the context, can express present, future and past tense.

- 248 -

Nedim Zahirovi

KATASTARSKI DEFTERI U ARHIVU TUZLANSKOG KANTONA S KRAJA OSMANSKE UPRAVE U BOSNI 1. Uvod Postojanje razliitih vrsta turskih popisnih deftera ima neprocjenjiv znaaj za izuavanje historije Osmanske drave i drutva. Kada je rije o bosanskohercegovakoj osmanistici, zapaen uspon ona je doivijela nakon Drugog svjetskog rata. Znaajan dio tih rezultata nastao je upravo na izuavanju popisnih deftera. Veina tih deftera potjee iz 15. i 16. stoljea i oni su posluili kao jedan od temeljnih izvora za prouavanje vanih historijskih pitanja kao to su uspostava i organizacija osmanske vlasti, struktura stanovnitva, demografska kretanja, privredne aktivnosti itd. Graa iz 19. stoljea, posebno njegove druge polovine, znatno je manje koritena, ili su to tek rjei izuzeci. Stoga se, kao jedan od primarnih zadataka osmanisitike namee izuavanje osmanskih izvora skraja osmanske vladavine, posebno kada se tie pitanja agrarnih odnosa. U Arhivu Tuzlanskog kantona nalazi se pet katastarskih deftera iz 19. vijeka, koji su ostali nezapaeni od strane istraivaa.1 Cilj ovoga rada je da skrene panju na postojanje ovih deftera, ukratko ih predstavi i ukae na njihov znaaj za historijsku nauku. Razlog vie za to je i injenica da u katalokom pregledu Orijentalne zbirke Arhiva Tuzlanskog kantona koji se pojavio 1990. godine ovi defteri nisu uope spomenuti.2 Nema podataka o licima, koja su unosila podatke u ove deftere niti imamo datume kada se poelo sa njihovim unoenjem, ali na osnovu drugih pokazatelja mogue je utvrditi da su oni nastali u zadnjim godinama osmanske vladavine u Bosni. Naime, u defterima je ponekad biljeeno vrijeme prijenosa vlasni1 Pretpostavljamo da je za deftere koji se odnose na Bijeljinski kadiluk svojevremeno znao i u izvjesnoj mjeri ih koristio Mustafa Grabanovi (Mustafa H. Grabanovi), istraiva prolosti Bijeljine, v. Mustafa Grabanovi, Bijeljina i Bijeljinci, Bijeljina, 2006. Up. Nermana Hodi, Orijentalna zbirka 15781936 (analitiki inventar), Sarajevo, 1990.

- 249 -

tva, odnosno prava uivanja, i na tim mjestima je upisivano da je taj prijenos pravno regulisan tapijama koje potjeu iz 1292., 1293., 1294. i 1295. (1875.1878.) godine. Takoer, u defterima koji se odnose na Bijeljinu ubiljeeno je da je veliki broj kua u smoj Bijeljini i jo u nekim selima gorio.3 Ove pojave svakako stoje u direktnoj vezi sa napadom srpske vojske i ustanika na Bijeljinu u ljeto 1876. godine, kao i sa odgovorom osmanske vojske, odnosno bosanskih snaga na ovaj napad.4 Iako to u defterima nigdje ne stoji, smatramo da se moe kazati da su oni nastali na osnovu fermana koji je 28. safera 1284. (1. juli 1867.) godine stigao u Sarajevo i kojim je bilo nareeno da se izvri popis nekretnina i obradive zemlje u Bosanskom vilajetu.5 Ferman je upuen u okviru napora osmanske centralne vlasti da se nakon propasti timarskog sistema izvri klasifikacija i registracija zemlje i poreza prema Zemljinom zakonu iz 1858. godine.6 Defteri su prilino velikih dimenzija, 50cm x 36cm, sadre vie od 300 stranica i imaju odtampan formular sa rubrikama u koje su biljeeni podaci. Prije nego su stigli u Arhiv, defteri su se nalazili u Katastarskim uredima u Bijeljini, odnosno u Graanici. Radi se o tri, odnosno etiri knjige koje se odnose na Bijeljinski kadiluk i o jednoj knjizi koja se odnosi na podruje kadiluka Graanica: 1) Beline qasn - birinci emlk defteri Popis Bijeljinskog kadiluka, I knjiga, mulkovna dobra (signatura: OZ 317/1) 2) Beline qasn- ikinci emlk defteri Popis Bijeljinskog kadiluka, II knjiga, mulkovna dobra (OZ 315) 3) Beline qasn- nc ess eri defteri Popis Bijeljinskog kadiluka, III knjiga, zemljine povrine (OZ 316). 4) Defter-i vuqt- emlk
3 Defteri biljee vei ili manji broj izgorjelih kua u Bijeljini, Popovima, Gornjoj i Donjoj aavici, Dragaljevcu (Dragaljevac-Jaaragi), Gornjem Crnjelevu, Maloj Obarskoj, Batkoviu (Batkovi-Karavlah, Batkovi-Gaji), Golom Brdu. O borbama za Bijeljinu v. Milorad Ekmei, Ustanak u Bosni 18751878, Sarajevo, 1960., str. 256257. Salih Sidki Hadihuseinovi Muvekit, Povijest Bosne II, Prijevod: Abdulah Polimac i drugi, Sarajevo, 1999., str. 1127. Takoer v. Galib ljivo, Bosna i Hercegovina 1861.1869., Teanj, 2005., str. 433. Up. Roderic H. Davison, Reform in the Ottoman Empire, Princeton, 1963., str. 99.

4 5

- 250 -

Defter zbivanja sa dobrima (OZ 317/2)7 5) radanie qasn- ikinci emlk defteri Popis Graanikog kadiluka, II knjiga, mulkovna dobra (OZ 328) 2. Formular deftera U glavnom polju formulara odtampan je naziv deftera, defter-i ess- emlk (temeljni defter nekretnina). U prvu rubriku aded-i umm unesena je opa numeracija koja se protee kroz itav defter. U narednu rubriku nev-i emlk ubiljeene su razliite vrste nekretnina koje su bile predmet popisa: kua (hne), koliba (klbe), ardak, konak, tala (ahr), hambar, vodenica (degirmen), punica (hoaf-hne), damija, mekteb, crkva (kilise), groblje (qabristn), sinagoga (havra), kola, duan, magaza, kahva, mejhana, njiva (tarla), trnjak (al), uma (orman), baa, povrtnjak (sebzelik), meraja itd. Pojavljuju se i kombinacije nekretnina kao kua sa povrtnjakom, kua sa baom, njiva sa umom itd. Popisiva takoer ponekad blie opisuje nekretninu pa biljei: hne maa haval (kua sa tarabom), hne-i edid (nova kua), hne-i harb (ruevna kua) i slino. U treu rubriku esmi-i dde ve zuqq ve mevqi-i eri biljeena su imena mahala, putova, sokaka, njiva, uma. U rubriku raqam- ebvb biljeena je numeracija koja iznova poinje sa brojem jedan za svako mjesto, odnosno lokalitet. Rubrika u koju je biljeena povrina posjeda msmaha- eri ima tri podrubrike, dnm, evlek i zir. Naredna rubrika deret- eri (kategorije zemljita) nije nam potpuno jasna. U nju su ponekad upisivane biljeke kao s,amanl (slamnat, od slame), kr-gir (od vrstog materijala, kamena, cigle), ahb (od drveta, dasaka). Budui da ove biljeke stoje u onim sluajevima kada su u defter upisivane kue, moemo zakljuiti da se radi o materijalu od koga su graene. Meutim ponekad kod popisa okunica, a naroito kod popisa zemljinih povrina, u ovu rubriku su ubiljeena arap7 etvrta knjiga (OZ 317/2) koja se odnosi na Bijeljinski kadiluk je ustvari defter u kojem je biljeen prijenos vlasnitva nad nekretninama, odnosno prava uivanja (defter-i vuqt- emlk). On takoer ima odtampan formular. Inae, ova vrsta deftera stoji u uskoj vezi sa ovim defterima u kojima su popisane nekretnine i zemljine povrine. U ovom defteru koji se odnosi na Bijeljinu tek je u desetak sluajeva zabiljeen prijenos vlasnitva, odnosno prava uivanja, a nakon toga na nekoliko stranica popisane su izgorjele kue u Bijeljini.

- 251 -

ska slova . , , ,Smatramo da su slova i oznaka za arapski pridjev 8 , koji ima znaenje prezren, nizak, bijedan i slino. U ovom sluaju ova slova oznaavala bi nizak kvalitet nekretnine. Slovo je ustvari arapski pridjev ( srednji, prosjean) i slui kao oznaka srednjeg kvaliteta, a slovo oznaka za arapski pridjev ( visok, prvorazredan, odlian), dakle oznaavalo bi visok kvalitet nekretnine. U rubriku erf- erbaa eri biljeeni su nazivi lokacija, odnosno imena ljudi iji se posjedi granie sa upisanim posjedom, a u rubriku esmi-i ashb- emlk biljeena su imena vlasnika nekretnina, odnosno uivalaca posjeda. Kod vlasnika nekretnina obino su navedeni prezime, ime i ime oca. Kod pripadnika begovskih porodica pisar ponekad odstupa od ovog pravila i umjesto oevog imena vlasnika, odnosno uivaoca, navodi njegove tazbinske veze. Ukoliko vlasnik, odnosno uivalac nekretnine, ivi u jednom mjestu a nekretnina se nalazi na drugom mjestu, pisar redovno navodi njegovo mjesto boravka. Ako su upisivane nekretnine koje su bile zajednika svojina, kao to su damije, crkve, kole, mektebi, mezaristani, meraje, pisar biljei da nekretnina pripada stanovnicima naselja, odnosno odreenoj zajednici. Sljedea rubrika msaqqeft otas moe se prevesti kao natkriven prostor, nastrenica, a emu bi ona tano sluila ne moe se kazati jer ostaje nepopunjena. U rubriku qimet-i hliyye biljeena je procijenjena vrijednost nekretnina u momentu popisa. U naredne rubrike, ird- senevi (godinji prihod), vergi-yi edid (novi porez) i qadim vergi ve senevi bedel-i ar- eri (stari porez i godinji iznos desetina) nijesu ubiljeeni nikakvi iznosi.9 Rubrika mumele-i senedt (postupak sa dokumentima) ima tri podrubrike: trih-i sened (datum sastavljanja dokumenta), senedde muharrer qimet (u dokumentu ubiljeena vrijednost), ins-i sened (vrsta dokumenta). U ovu rubriku, odnosno u njene podrubrike, biljeeni su podaci u sluaju prijenosa vlasnitva nad nekretninama, odnosno prava na uivanje posjeda. Dokument koji je u tom sluaju sastavljan obino je bila tapija. Naredna rubrika vuqt (promjene, zbivanja) ima dvije podrubrike: defteri vuqt (knjiga promjena) i umm-i vuqt. Ova rubrika, odnosno njene podrubrike, takoer je vezana za prijenos vlasnitva, odnosno prava
8 9 Nekoliko puta pisar ovako i biljei. Ponekad su u defteru OZ 328, u rubriku vergi-yi edid, ubiljeeni iznosi, ali suhom olovkom. Oigledno je rije o naknadno ubiljeenim vrijednostima.

- 252 -

uivanja. U prvu podrubriku biljeen je broj tzv. deftera promjena, dok je u drugu podrubriku biljeen redni broj u defteru promjena pod kojim je upisana promjena u pogledu vlasnitva, odnosno prava na uivanje. 3. Popisano podruje 3.1. Podruje Bijeljinskog kadiluka Na osnovu deftera koji se odnose na Bijeljinski kadiluk moe se pretpostaviti da se kod popisivanja nekretnina i zemljinih povrina postupalo na sljedei nain: prvo bi se na podruju kadiluka popisala vea naselja, odnosno kasabe, zatim sela, i na kraju zemljine povrine. Drugim rijeima, popisom su najprije obuhvaena mulkovna dobra kao i dobra koja su pripadala zajednici, a nakon toga su popisivane zemljine povrine koje su zapravo predstavljale begovske posjede. U ovim defterima skoro potpuno su zaobiene vakufske zemlje i objekti. Podruje Bijeljinskog kadiluka koje je obuhvaeno ovim popisom nekretnina i zemljita predstavlja teritoriju ije su sjeverna i istona granica rijeke Sava, odnosno Drina. Zapadna granica popisanog podruja poinje na sjeveru podrujem kasabe Brezovo Polje i ide prema jugu obuhvatajui Raljevo, Mrtvicu, Koraj, Pukovac i zavrava podrujem Bogutovog Sela. Juna granica ove teritorije poinje od Bogutovog Sela i ide preko sela Ugljevik, Atmaii, Modran, Ruhotina i izlazi na Drinu juno od kasabe Janja u podruju sela Batar. 3.1.1. Popis Bijeljinskog kadiluka, I knjiga (OZ 317/1) str. 1-129 kasaba Bijeljina str. 130-217 kasaba Janja str. 218-245 kasaba Brezovo Polje str. 246-299 Korajski Demat str. 300-314 selo Janjari S. 315-331 selo Atmai S. 332-336 nemuslimanski dio sela Janjari S. 337-339 selo Korajska Tetima

- 253 -

3. 1. 2. Popis Bijeljinskog kadiluka, II knjiga (OZ 315) S. 14 selo Mari S. 515 selo Batkovi-Klisa S. 1622 selo Batkovi-Gaji S. 2329 selo Batkovi-Lipovica S. 3035 selo Mala Obarska S. 3637 selo Batkovi-Karavlah S.3741 Velino Selo S. 4155 selo Gornji Brodac S.5567 selo Donji Brodac S. 6873 selo Trijenica S. 7379 selo Brodac-Trnjak S. 8087 selo Popovi S. 88100 selo Amajlije S. 101106 selo Dvor-Hanite10 S. 107113 selo Dvor-Raki S. 114115 selo Kovanluk S. 116127 selo Korenita S. 128129 selo Hriansko Brezovo Polje S. 130133 selo Gornja aavica S. 134 selo Golo Brdo S. 134135 selo Dragaljevac-Jaaragi11 S. 135139 selo Ugljevik S. 140 zabunom jo jedanput upisane pa precrtane nekretnine naselja Brezovo Polje-Hriani S. 141143 selo Bobetino Brdo S. 143144 selo Piperci S. 145151 selo Gornje Crnjelovo S. 152156 selo Hrianski Modran S. 157 selo Modran-Romski Karavlasi
10 11 Postoji dio sela Dvorovi koji se zove Lanite. Meutim pisar je u ovom defteru jasno napisao Hanite i mi smo taj oblik ovdje naveli. Radi se ustvari o selu Srednji Dragaljevac. Ime Dragaljevac-Jaaragi dato je prema porodici Jaaragi, odnosno Jaaragi Jusuf-begu iz Donje Tuzle, koji je na lokalitetu Ravnjak imao posjed, v. str. 290293 (jedan dio sela Srednji Dragaljevac kao i zemljini kompleks u njegovoj blizini naziva se Ravnjak).

- 254 -

S. 157158 selo Popovo polje S. 158159 selo ipirovine S. 159160 selo Dazdarevo S. 160 selo Bajir Crna Bara S. 161 selo Krivaci S. 161165 selo Donja aavica S. 166172 selo Zagoni S. 172176 selo Magnojevi S. 176179 selo Glogovac S. 179184 selo Tutnjevac S. 184186 selo Kojinovac S. 186 selo ardaine S. 187 selo Ruhotina S. 188193 selo Vrani S. 193195 selo Brijesnica sa Hasama S. 195198 selo Zabre S. 199201 selo Suho Polje S. 202207 selo Bukovica S. 207209 selo Svinjarevac S. 209212 selo Ljeljena S. 212217 selo Balatun S. 218221 selo Donji Dragaljevac S. 221232 selo Donje Crnjelovo S. 233235 selo Mrtvica S. 236238 selo Puhare-Puile S. 239240 selo Raljevo S. 241244 selo Meai S. 245246 selo Pukovac S. 247249 selo Gornji Dragaljevac S. 250253 selo Batar S. 254259 Bogutovo Selo S. 260265 selo Velika Obarska S. 266268 podruje sela Gornje Brezovo Polje S. 268269 okolica Donjeg Brezovog Polja S. 270 okolica Varoi S. 270271 okolica Starog Brezovog Polja S. 271288 zemljine povrine sela Gornja aavica
- 255 -

S. 288293 podruje sela Dragaljevac-Jaaragi S. 294327 zemljine povrine Bogutovog Sela S. 328340 zemljine povrine sela Gornji Dragaljevac 3.1.3. Popis Bijeljinskog kadiluka, III knjiga (OZ 316) Kako je ve ranije kazano, u III knjizi popisane su zemljine povrine (eri) koje ustvari predstavljaju begovske posjede. Budui da popisiva popisuje sela, odnosno podruja koja pripadaju selima, skoro istim redoslijedom kako je to ve uinjeno u II knjizi, ovdje ih neemo ponovo navoditi. 3.2. Popis Graanikog kadiluka, II knjiga (OZ 328)12 Podruje koje je popisano u ovoj knjizi je onaj dio Graanikog kadiluka koji lei zapadno od Graanice. Istona granica popisanog podruja poinje na jugu podrujem sela Stjepan-Polje i na sjeveru zavrava podrujem sela Skipovac. Sjeverna granica poinje od podruja Skipovca, ide prema zapadu preko razuenog sela Palenica, zatim ivija, Gornjih Osjeana i zavrava podrujem sela Kouhe. Zapadna granica popisanog podruja je rijeka Bosna, a juna rijeka Sprea. S. 19 selo Skipovac S. 1018 selo Palenica S. 1965 selo Lukavica S. 6686 selo Kouhe S. 8797 selo Buleti S. 98111 selo Gornji Osjeani S. 111130 selo Donji Osjeani S. 131155 selo Sjenina S. 156161 selo Poturice S. 161169 selo ivije S. 169188 selo Muslimanska Grapska S. 190198 selo Hriansko Postinje S. 199201 selo Muslimansko Postinje S. 202207 selo Hrianska Grapska
12 U ovom defteru nalazi se jedan priruni defter (el-defteri) u kojem su popisani nekretnine i muki stanovnici sela Orahovica, koje se nalazi u drugom dijelu Graanikog kadiluka. Defter sadri 14 listova i potjee iz 1289.1290. (1872.1873.) godine.

- 256 -

S. 208218 selo Stani Rijeka S. 219254 selo Klokotnica S. 255287 selo Brijesnica S. 288314 selo Stjepan-Polje 4. Katastarski defteri kao historijski izvori Na kraju ovog rada kratko emo ukazati na neka podruja za koja bi ovi defteri mogli biti od vanosti. Na prvom mjestu spomenut emo injenicu da defteri pruaju obilje podataka o begovskim posjedima na popisanom podruju. Npr., u I knjizi popisa Bijeljinskog kadiluka posjede imaju: Pai Mehmedali-beg iz Bijeljine (posjedi u selima Gornja aavica, Kovanluk, Popovi, Gornji Brodac itd.); Pai Jusuf-beg iz Bijeljine (Batkovi-Gaji); Rifatbegovi Hasan-beg iz Bijeljine (Donji Brodac13); Hadi Tosun-beg iz Tuzle (Gornji Brodac, Raljevo14); njegov sin Tosunbegovi Mehmedalibeg iz Tuzle (Gornji Brodac); Osmanbegovi emsi-beg iz Tuzle (Gornji Brodac); Osmanbegovi Mehmed-beg iz Tuzle (Dvor-Raki); Sijeri Abdi-beg iz Gorada (Gornja aavica); Sijeri Mehmed-beg iz Tuzle (Gornja aavica); Sijeri Osman-beg iz Gorada (Gornja aavica); Hanumica, ena Dafer-begova, iz sela Gornji Zovik ( ) u Branskom kadiluku (selo Brezovo Polje); kerke i zetovi Fidahi Mahmud-pae iz Zvornika (Batkovi-Klisa, Batkovi-Lipovica, Mala Obarska); Ljubovi Osman-beg iz Nevesinja (Dvor-Lanite) i drugi. Kako smo ve naprijed kazali, III knjiga popisa Bijeljinskog kadiluka sadri iskljuivo podatke o begovskim posjedima i u njoj se, osim ovih navedenih, pojavljuje i mnotvo drugih imena. Na popisanom dijelu Graanikog kadiluka posjede su imali Alajbegovi Behdet-beg, sin Emin-bega, iz Kule, tj. Gradaca (Skipovac, Kouhe, Gornji Osjeani), Hatida, kerka Mahmuda Alajbegovia iz Gradaca (Gornji Osjeani), Hadibegovi Numan-beg iz nahije Doboj (Postinje-Hriani15, Grapska-Hriani) Etmekibai Petri (Petraki), sin Todora, iz Sarajeva (Gornji Osjeani) i drugi.16
13 14 15 16 Hasan-beg je u Donjem Brodcu imao i konak, v. OZ 315, str. 55, br. 2232. Hadi Tosun-beg (Zaimbegovi Tosun-beg) imao je u Raljevu konak, v. OZ 315, str. 239, br. 9775. Ovdje Numan-beg ima ruevnu kulu, v. OZ 328, str. 190, br. 7729. O begovskim posjedima u Bosni i Hercegovini na koncu osmanske i u periodu austrougarske vlasti v. Husnija Kamberovi, Begovski zemljini posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918. godine, 2. izdanje, Sarajevo, 2005.

- 257 -

Defteri takoer omoguavaju rekonstrukciju kako podruja koja su pripadala naseljima tako i naselja samih. To posebno vrijedi za kasabe gdje su nekretnine popisane prema mahalama i sokacima u kojima su se nalazile. Defteri pruaju i podatke na osnovu kojih moemo dobiti stanovitu sliku o stepenu razvoja kako gradske tako i seoske privrede. U I knjizi popisa Bijeljinskog kadiluka vidimo da je samo u bijeljinskoj ariji, ne uzimajui u obzir druge gradske mahale, bilo vie od 150 razliitih duana i radnji, oko osamdeset magaza, po nekoliko kahvi i mejhana. U ariji kasabe Janja bilo je oko 100 duana, petnaestak magaza i desetak kahvi. U ariji kasabe Brezovo Polje bilo oko 60 duana, po nekoliko kahvi i magaza, a u korajskoj ariji 18 duana, jedna magaza i dvije kahve. Onomastika je jo jedno podruje za koje ovi defteri pruaju dragocjene podatke. Uvidom u deftere moemo vidjeti da je naroito u seoskim sredinama bio intenzivan proces formiranja muslimanskih i nemuslimanskih prezimena prema formuli oevo ime + ov/ev + i, dakle rije je o direktnim patronimima. U kasabama, meutim, znaajan je udio i onih prezimena koja su nastala prema mjestu porijekla, zanimanju, stalekoj tituli. Od posebnog znaaja je i injenica da pisar ponekad navodi i drugo prezime lica ije su nekretnine uvedene u defter. Pada u oi i pojava, izraena samo kod muslimana, da se sinu esto nadijeva oevo ime.17 Pored onomastikih istraivanja defteri mogu takoer pruiti korisne podatke i kod genealokih istraivanja.18

Kljune rijei: Defteri, katastarski, arhiv, Tuzla, kadiluci, Osmanlije

17

18

Npr. u selu Klokotnica (Graaniki kadiluk), samo u mahali Habib (Habibovii), nailazimo na sljedee vlasnike kua: Dakula Mustafa, sin Mustafe (OZ 328, str. 222, br. 9040), Halilovi Mustafa, sin Mustafe (br. 9042), Hasanevi Mustafa, sin Mustafe (br. 9045), Mehanovi Ibrahim, sin Ibrahima (br. 9059). Npr., u mahali Rijeka koja pripada selu Lukavica, kadiluk Graanica, ubiljeena je jedna kua na ime Amidi Hasan, sin Hasana (OZ 328, str. 22, br. 898). Njegovi sinovi Mustafa i Ibrahim ne uzimaju oevo prezime, nego novo koje se sastoji od oevog imena i prezimena, dakle Hasanamidi, pa je na str. 23, pod brojem 907, u istoj mahali ubiljeena baa na ime Hasanamidi Mustafa, sin Hasana, a na str. 24, pod brojem 958, u mahali Delii, upisana je kua sa baom na ime Hasanamidi Ibrahim, sin Hasana.

- 258 -

Summary Turkish property defters in the Archive of Tuzla canton This paper gives information about five Ottoman defters (records) located in the Archives of Tuzla Canton. The defters are dating from the last decade of Ottoman rule in Bosnia, more precisely, between 1875 and 1878. Four defters are related to the district of Bijeljina, one however, to the district of Graanica. The defters have printed form, in whose fields are registered the data about the kind, location, size, quality, value and ownership of properties. The real estates as houses, stables, meadows etc. (freehold property), mosques, churches, cemeteries, schools etc. (public property), and big parts of the land (state-owned land assigned to large landholders by the state) are registered in these defters. The properties of endowments were scarcely inscribed. These surveys are valuable historical sources for the study of the land-owning elite, settlements, economy, place names, personal names and surnames in the recorded area.

- 259 -

- 260 -

Jusuf Muli

POITELJ U VRIJEME OSMANSKE VLADAVINE Uvod Selo Poitelj bilo je znaajna raskrsnica puteva.1 Kroz ovo mjesto iao je putni pravac, koji je polazio od ua Neretve u Jadransko more i preko Drijeve/Gabele2 vodio prema Buni, Blagaju, Mostaru, Stocu i Nevesinju, povezujui na taj nain Hercegovinu s ostalim dijelovima Bosne i drugim zemljama. Pored ekonomskog, tvrava je imala i naglaen strateki znaaj, jer je titila prodor neprijatelja u dolinu donjeg toka Neretve prema Jadranskom moru. To je bio razlog da je tvrava3 Bivolje Brdo,4 koja je bila
1 Svi autori, koji su se bavili utvrivanjem etimolokog znaenja toponima Poitelj, saglasni su da potjee od glagola poiti, poinuti, koje je u poetku znailo prebivalite za ljude ili poivalita za stoku (V. Maurani: Prinosi za hrvatski pravno-povijesni rijenik, 57; T. Mareti: Rjenik srpskog ili hrvatskog jezika, 18o). Selo pod istim nazivom nalazilo se i u bivoj hrvatskoj Liko-krbavskoj upaniji. Trg i luka Drijeva, u kojoj su bile carinarnica /lat. gabella i trg solju/slanica, poev od 1399. godine, postepeno se, poeo uvoditi i naziv Gabela lat. gabella=carinarnica), zatim i Neretva, da bi se na kraju zadrao samo Gabela. Budui da se tvrave nisu sastojale samo iz utvrde u uem smislu rijei nego i bedemom ograenog prostora oko nje, koji je bio korien u razne svrhe, za njih se u starijoj historiografskoj literaturi odomaio naziv gradovi. U podgraima nekih, napose veih tvrava, postepeno su se poeli naseljavati porodice posadnika tvrava, pa su tako i tu nastajale varoi/ma. varo doslovno znai grad, od kojih su neke, nakon ispunjenja odreenih uvjeta, postajale trgovi. O tome podrobnije vidjeti u radovima Stojana Novakovia: Grad, trg, varo, k istoriji rei i predmeta koji se njima kazuju; Pave Anelia: Trgovite, varo i grad u srednjovjekovnoj Bosni, prilog tipologiji naselja; Desanke Kovaevi-Koji: Gradska naselja srednjovjekovne bosanske drave. U trenutku osmanskog zaposjedanja u podgrau tvrave nije bilo nikakvog naselja varokog tipa, nego samo istoimeno selo. Tek od poetka druge etvrtine XVI stoljea, selo je postepeno poelo dobivati obiljeja varoi, pa e naselje u osmanskim popisima tako biti i upisivano. Bivolje Brdo se spominje u povelji izdatoj Manastiru sv. Petra i sv. Pavla na Limu u XII stoljeu. Tu povelju su potvrivali srpski kraljevi u XIII stoljeu (S. Novakovi: Zakonski spomenici srpskih drava srednjeg veka 5 , 600-601). Na krajnjem rubu sela

- 261 -

prilino udaljena od obala rijeke Neretve, mostova preko nje i puteva koji su pored njenih obala prolazili, jo u prvoj polovini XV vijeka naputena, a umjesto nje sagraena nova tvrava Poitelj. 5 Kada se to poblie odigralo i koji je gospodar Humske zemlje tvravu sagradio te koji su je majstori gradili, iz dostupnih pisanih spomenika nije se moglo saznati. Sve, meutim, upuuje na sljedee: P r v o, da je tvrava sagraena u prvoj polovini XIV vijeka, kada su gospodari Humske zemlje/Huma), u koju je spadala upa Dubrava sa selom Poitelj6 bili jedan od njena dva gospodara: Milten Draivojevi (1332-1335) ili njegov sin Sanko Miltenovi (1335-1358).7 D r u g o, da su je gradili dubrovaki graditelji po uzoru na tvravu u Stonu i tvrave u Dubrovniku.8 Tvrava lei na jednoj visokoj litici koja se uzdie iznad Neretve, na najzapadnijoj taki upe Dubrava.9

5 6 7 8

nalazila se tvrava, a u njenom podgrau istoimeno selo, koje je bilo sjedite upe Dubrava. O gradnji tvrave vidjeti u radu Ivana Mustaa: Poitelj u sustavu obrane HrvatskoUgarske drave od Turaka, 42-45 (POITELJUSASTAVU). T. Aneli: Srednjovjekovna humska upa Dubrava. P. Aneli: Historijski spomenici Konjica i njegove okoline, 299-302 (HSKO). Na urbanistikom rasteru o cjelovitom rjeenju prostora Stona koje su, kao i dubrovake tvrave, u XIV vijeku gradili dubrovaki majstori, u odnosu na konguraciju terena, tvravu i njene glavne kule, lahko je uoiti slinost s tvravom Poitelj. Podgrau tvrave iz predosmanskog doba, u toku radova na tvravi pred osmansko zaposjedanje, dubrovaki su majstori dali peat urbanog rjeenja.(L. Bereti: Dubrovaki graditelji Paskoje Milievi, 5). H. Kreevljakovi: Poitelj na Neretvi (POITELJNERETVI).

- 262 -

Ostaci tvrave Poitelj Tvrava Poitelj spominje se u sve tri kraljevske povelje kojima je potvren posjed velikog vojvode i hercega Stipana Vukia Kosae nad hercegovakim tvravama: aragonsko-napuljskog kralja Alfonza V izdatoj 19. veljae 1444. i 30. oujka 1454. u Tvravi Novi (Napulj, Italija)/ital. Castelnuovo (Napoli),10 te rimskog kralja Frederika (Friederich) izdatoj u Beu 20. sijenja 1448. godine.11 Podaci o naselju Poitelj u predosmansko vrijeme, vrlo su turi. Hamdija Kreevljakovi je bio miljenja da je selo ve u prvoj polovini XIV stoljea imalo poloaj varoi.12 PRIPREME ZA ODBRANU TVRAVE POITELJ OD OSMANLIJA U osmanskom pohodu na Bosansko kraljevstvo 1463. godine i zauzeem veeg dijela njegove teritorije, privremeno su bili zaposjednuti i neki
10 11 12 L.Thalloczy: Studien zur Gesischte von Bosniens und Serbiens inder Mittelalter, 361363, i 397-399 N.dj. 378-379. H. Kreevljakovi: POITELJ.NERETVI.

- 263 -

dijelovi feudalne oblasti Hercegovina.13 Ali je u ovom periodu, Poitelj bio van osmanskog vojnog domaaja. U udaru na feudalnu oblast Hercegovina, koji je zapoeo u julu 1465. godine, Osmanlije su nastojale zaposjesti tvravu, ali im to nije polo za rukom, jer je njena posada napadaima pruila snaan otpor. Meutim ovu nepriliku su iskoristili Mleani i zaposjeli upu Primorje/Krajina, s dijelom upe Luka na utoku Neretve u Jadransko more. To nije odgovaralo Ugrima, koji su dotle u svojim rukama ve imali znatan dio bosanske teritorije u okviru Jajake i Srebrenike banovine.14 Njihovi planovi bili su da od Osmanlija povrate i ostale zaposjednute dijelove Bosanskog kraljevstva. U ostvarenju te namjere Ugri su, kao njegovi zatitnici, na njega, po vlastitom nahoenju, polagali pravo i nisu smjeli dopustiti prodor Osmanlija i u Hercegovinu. Time bi bila ugroena i Dubrovaka republika, koja je, takoer, bila pod zatitom Ugarskog kraljevstva. Krajem studenog/novembra 1465. godine, ugarski kralj Matija Matija Korvin (1458-1490) uputio je barone Ivana Razgonjija ( Janos Razgony), vrhovnog dravnog blagajnika, i Jana (Ivana) Zagorskog Vitkovca u Ston, u ijoj je pratnji bilo pet stotina vojnika, sa zadatkom da ispitaju mogunost odbrane Hercegovine i Dubrovake republike od Osmanlija. Od kralja su bili opunomoeni da o tome pregovaraju s gospodarom te feudalne oblasti hercegom Stipanom Vukiem Kosaom i Dubrovanima.15 U meuvremenu se 1463. godine stariji Hercegov sin knez Vladislav (Stipanovi) Hercegovi, koji je od 1451. godine bio u svai s ocem, pridruio ocu u odbrani od Osmanlija. Uz odobrenje Dubrovana, krio se je na okolnim dubrovakim otocima, ali mu je otvoreno porueno da ne dolazi u Dubrovnik, zbog prijetnji koje su Dubrovanima stizale u pismima od sultana Mehmeda II
13 Ova feudalna oblast srednjovjekovne bosanske drave, koja se poela stvarati od 1373. godine, a njome od poetka do samog kraja opstojnosti gospodarili pripadnici vlasteoskog roda Kosae, nosila je razne nazive (Humska zemlja, Hum, Zahumlje i dr.). Tek nakon dodjele titule hercega velikom vojvodi rusaga bosanskog Stipanu Vukuu Kosai krajem 1448. godine, postupno je uvoen i naziv Hercegovina, da bi od 1454. godine bio i u slubenoj upotrebi (N.Nodilo: Chronica Ragusina Junni Restii utem Joannis Gundulae (ab origine urbis usque ad annum 1451) item Chroniche ulteriori di ragusa probabilmente opera di Joannis Gundulae /14251484/, 297). L. Thalloczy: Povijest banovine, grada i varoi Jajca (145o-1527). L. Thalloczy: STUDIEN, 428.

14 15

- 264 -

Osvajaa i bosanskog sandak-bega Isa-bega Ishakovia.16 Vladislavu je 8. prosinca/decembra 1465. godine doputeno da se nou doveze u dubrovaku luku Gru i da odatle s jednom barkom krene u susret Ugrima, ali mu je zabranjeno da na povratku navraa u Dubrovnik. Kad su u Dubrovniku poeli pregovori izmeu Ugara, s jedne, te Hercegovaca i Malog vijea (vlade) Dubrovake republike, s druge strane, Vladislav je tajno s Lokruma dovoen na sastanke.17 Ugre su na sastanku zastupali izaslanici kralja Matije Matijaa Korvina Ivan Razgonji/ma. Janos Razgony i Ivan Tus/ma. Janos Tuzs, Hercegovce herceg Stipan Vuki Kosaa i knez Vladislav, a Dubrovane njihov knez i vijenici. Herceg Stipan Vuki Kosaa bio je svjestan da njegova posada u tvravi Poitelj nee moi pruati otpor Osmanlijama na dulji rok. Zbog toga je na zavrnom sastanku, koji je odran 12. prosinca/decembra 1465. godine, zakljueno da se u tvravu Poitelj kod Posrednice18 umjesto Hercegove smjesti ugarska posada.19 Takoer, zakljueno je da se tvrava za odbranu od Osmanlija bolje pripremi, a Dubrovani su se obavezali da e Ugrima isplatiti 2.000 dukata im vojska pree Neretvu. Odmah po dobijanju odobrenja, Ugri su u tvravu postavili svoju vrlo jaku posadu. Za zapovjednike tvrave kralj Matija Matija Korvin imenovao je barone Tara i andora Pavla/ma. Sandor Pal). Uz Ugre su pristali i gospodari Neretve zapadnohumska vlastela Vlatkovii. Vijee umoljenih/Senat Dubrovake republike, na sjednici odranoj 28. prosinca/decembra 1465. godine, donijelo je odluku da se preko Neretve kod Poitelja sagradi drveni most o troku Dubrovake republike, koji bi omoguio bru vezu poiteljske s ugarskim posadama u trgu i luci Drijeva/Gabela i tvravi Brtanik, te s posadom hercega Stipana Vukia Kosae
16 iro Truhelka je iznio neutemeljenu pretpostavku da je Isak-beg porijeklom iz bosanskog plemikog roda Hranuii i da je u rodbinskoj vezi s Kosaama (Isa-beg, brat hercega Stefana, jedna genealoka hipoteza). Pretpostavku je od Truhelke preuzeo Safvet-beg Baagi i sam u zagradi dodao Kotromani (Znameniti Hrvati Bonjaci i Hercegovci u Turskoj carevini, 35). O tome podrobnije vidjeti u knjizi Jusufa Mulia: Hercegovina, Prvi dio: Feudalna oblast srednjovjekovne bosanske drave 1, 17-20.. Nezadovoljan neispunjenjem oevog obeanja o podjeli Hercegovine izmeu njega i starijeg brata Vlatka, porodicu je ponovo napustio i od nje se trajno odvojio. DAD, Acta Consilii Rogatorum, 18, 257 (ACTACONROG). Radi se o netanom navodu, jer je tvrava Posrednica na istoimenom poluotoku bila udaljena od Poitelja oko 25 km. Vjerovatno se na taj nain htjelo naglasiti da bi time bila branjena i ova tvrava, koja je bila u posjedu Dubrovana.

17 18 19

- 265 -

u tvravi Novi preko puta sela Nerezi u upi Luka i dubrovake posade u tvravi Posrednica,20 ali i lake snabdijevanje ugarske posade u tvravi Poitelj. Ponudu ugarskih poslanika da Ugri sami na svoj troak sagrade most, Dubrovani su iz nepoznatih razloga odbili. 21 Prilikom provale Osmanlija u Hercegovinu u srpnju/julu 1464. godine, Mleanima je polo za rukom da zaposjednu upu Primorje/Krajina i dio upe Luka u donjem toku Neretve na uu u Jadransko more, ali su ih Ugri i Vlatkovii, ve u ljeto 1466. godine odatle protjerali. Vijee umoljenih Dubrovake republike imenovalo je 1465. godine kneza Pavla za poiteljskog i posrednikog kneza, a poetkom 1466. godine donijelo sljedee odluke: a) 3. sijenja izabrani su plemii Ivan Palmoti i Junije Gradi da prate lau s drvenom graom, tesarima i drugim radnicima koji su trebali raditi na izgradnji mosta preko Neretve,22 pa se od tada ubrzano radilo na gradnji mosta i graevinskim radovima iji je cilj bio bolje osiguranje tvrave od osmanskih napada, 23 b) 4. sijenja izabran je imun Buni/ Simon de Bona kao pratnja Ugrima koji su ili kao ispomo na gradnji mosta,24 c) 9. sijenja odlueno je da se u Neretvu poalje 500 stara25 (3.250 kg) ita,26 d) 12. sijenja poslanici ugarskog kralja Matije Matijaa Korvina Ivan Razgonji i Ivan Zagorski s Dubrovanima su ugovorili potrebe vezane za podizanje odbrambene crte prema Osmanlijama. Tom prilikom od Dubrovana su primili 500 zlatnih orina, za koje su se obavezali da e biti upotrijebljene za odravanje hercegovakih tvrava Poitelj i Klju u upi Gacko, te dubrovake tvrave Soko u Konavlima.27
20 21 22 23 24 25 Posrednica je bio otok u koritu rijeke Neretve kod Opuzena, koju su sagradili Dubrovani i drali sve do 1495. godine, kada su je poruili. N. izv. 18, 263. DAD, ACTACONROG, 18, 265 i 265 . Truhelka, .: Razjanjenja. Rasulo Hercegovine, 308 (RASULOHERCEG). DAD, ACTACONROG, 18, 266 i 266 . Star/lat. starium, modius je mjera za upljinu, koja je koriena za suhu robu (uglavnom itarice i mahunjae). Prema raznim autorima, njena protuvrijednost u kg kretala se od 6o do 71,5 kg. Ovdje je uzeta kao mjera u teini od 65 kg. DAD, ACTACONROG, 18, 269 . J. Radoni: Dubr aka akta i povelje l-2, 670-671.

26 27

- 266 -

e) 16. sijenja naloeno je uglednom dubrovakom arhitekti inenjeru Paskoju Milieviu28 da se uputi u Dubrovnik i rukovodi gradnjom mosta,29 f ) 7. veljae odreeno je da se dvojici ugarskih barona za potrebe posade u tvravi Poitelj dodijele etiri puke, etiri manja topa, 200 libri30 praha/baruta, 100 dasaka i 1.000 avala te jedan majstor s djetiem/uenikom da u podgrau tvrave sagrade barake za vojniku posadu31 i g) 15. oujka odlueno je da se, na zahtjev barona Ivana Razgonjija i Ivana Tusa, poiteljskom i posrednikom knezu Pavlu upute dva tesara i jedna laa32 te da mu se isplati nagrada od 40 perpera33. U pisanim dokumentima nema vijesti o tome da je most preko Neretve u Poitelju bio sagraen. iro Truhelka je bio miljenja da se, ustvari, nije ni radilo o mostu preko Neretve u Poitelju, jer je korito rijeke tu iroko, pa bi ga u kratkom vremenskom roku bilo teko premostiti, nego o potrebi da se zamijeni dotrajali drveni most na lance, koji je prije dolaska Osmanlija sagraen preko Neretve u dananjem Mostaru.34 Truhelkina pretpostavka o tekoama koje su graditeljima stajale na putu da premoste Neretvu u Poitelju u kratkom roku koji im je stajao na raspolaganju, moe se prihvatiti kao objanjenje zbog ega most nije bio sagraen. Meutim gradnja ovoga mosta ne moe se dovesti u vezu s izgradnjom mosta preko Neretve u Mostaru, bez obzira to su Ugri raunali i na taj most u njihovim
28 Paskoje Milievi u dravnu slubu Dubrovake republike primljen je izmeu 1464. i 1465. godine. To se da zakljuiti iz odluke Vijea umoljenih od 15. travnja 1466. godine da mu se na Pilama sagradi kua. Meu ostalim objektima koji su u gradu Dubrovniku po njegovim projektima i njegovom nadzoru sagraeni, nalazi se i palaa Sponza, sagraena 1520. godine. Stekao je ugled vrsnog arhitekta i graditelja (L. Bereti.: Dubrovaki graditelj Paskoje Milievi; Musta, I.: POITELJUSASTAVU, 40). DAD, ACTACONROG, 20, 114. U Dubrovniku su koriene dvije libre: tanka /lat. ad pondus subtile, kojom su mjereni dragocjeni metali, a teila je 328 g i debela/ lat. ad pondum grossum, koja jer koriena za ostale robe, a teila je 358 g. Ovdje se, zacijelo, radi o debeloj libri. DAD, ACTACONSROG, 19, 3. Isto. DAD, ACTACONROG, 19, 23 . . Truhelka: RASULOHERCEG, 309.

29 30

31 32 33 34

- 267 -

nastojanjima da se probiju u dubinu Bosne i odatle potisnu Osmanlije.35 To bi prije mogao biti most preko Neretve u itomisliu. Dubrovaki graditelji su po projektu i graditeljskom nadzoru Paska Milievia obavili veliki posao na samom objektu tvrave i podizanju masivnog odbrambenog zida oko nje. Zid je graen od tesanog kamena, a zadatak mu je bio da titi gornji rub polukruga tvrave, budui da se donjem na litici nije moglo prii. I pored straha od Osmanlija, Dubrovani su svoje obaveze prema tvravi, uredno izvravali. Pri tome su i sami rizikovali da to Osmanlije otkriju, zbog ega bi po njih nastale neugodne posljedice. Oni su redovno davali pomo ugarskim agentima na jugu i posadi u tvravi Poitelj. Finansije Ugarskog kraljevstva bile su iscrpljene, pa se odatle nije mogao oekivati nikakav doprinos za odravanje tvrava u donjem toku rijeke Neretve, naoruavanju posade i njenom snabdijevanju svim potreptinama. Budui da su ti trokovi, koji su podmirivani iz godinjeg tributa koji je Dubrovaka republika plaala Ugarskom kraljevstvu kao zemlji zatitnici, postupno poeli premaivati njihov iznos s jedne i da je Dubrovaka republika, zbog prekida trgovine s Bosnom i mogunosti izvoza roba preko bosanske teritorije u ostale balkanske zemlje i dalje te uvoza roba iz Bosne i drugih zemalja, ostala bez znaajnih prihoda koje je izvozno-uvoznom trgovinom ostvarivala, u tim su ratnim okolnostima bili uskraeni, a zahtjevi Osmanlija za poveavanjem godinjeg danka, koji se slubeno zvao hara, stalno se poveavali.36 S druge strane, ukazala se potreba da se to pitanje rjeava i sredstvima iz drugih izvora. U takvim okolnostima, Ugri su se za nansijski doprinos obratili novom gospodaru ostatka bive feudalne oblasti Hercego35 Po dolasku Osmanlija, ovaj e most biti poruen, a umjesto njega sagraen novi vei drveni. Zasluga za to pripisana je sultanu Mehmedu II Osvajau (El Fatihu). To se dalo razabrati iz jednog od hronograma koji su se nalazili na kamenom mostu Sulejmana I Zakonodavca (danas poznatog kao Stari most). O tome podrobnije vidjeti u Monograji Jusufa Mulia: Hercegovina, Drugi dio: Vojna i upravna jedinica Osmanskog carstva 2, 356-371. Temeljem zakletve od 7. veljae 1442. godine, Dubrovani su se izjasnili da su vjerni i pravi gospodaru sultanu Murat-begu (Murad II, 1421-1451 o.p.) i Osmanskom carstvu, a kao naknadu za njegovu zatitu i slobodnu trgovinu po Carstvu, obavezali su se da e sultanu u godite odnositi poklisari s darem v sueh srebrnih vrijednosti hiljadu dukata zlatih. Od 1457. godine, Dubrovani su poeli plaati hara u iznosu od 1.200 zlatnih dukata godinje. On je ve u 1469. godini iznosio 5.000, u 1472. 9.000, a od 1472. godine 12.500. O tome podrobnije vidjeti u radu Vesne Miovi: Turske priznanice o uplaenom dubrovakom harau.

36

- 268 -

vina hercegu Vlatku (Stipanoviu) Kosai.37 Njegova suena teritorija bila je, takoer, ugroena od Osmanlija.38 Znatna novana sredstva iz zaostavtine njegovog oca hercega Stipana bila su poloena u komun39 kod Dubrovake opine. Ugri su iz trga i luke Gabela, kao svoje poslanike na dvor hercega Vlatka (Stipanovia) Hercegovia u Novi uputili izaslanike Benedikta i Grgura Farkaa/ma. Farkas u pratnji Dubrovana Paladina Lukarevia, Ilije Bunia i don Jakova Gundulia sa zahtjevom da im se na ime trokova oko odravanja tvrave Poitelj i ugarske vojske u dolini Neretve iz oeve zaostavtine isplati iznos od 20.000 dukata. Nakon dugih pregovora herceg Vlatko je pristao na iznos od 9.000 dukata. Na sjednici Vijea umoljenih od 8. listopada 1466. godine, odlueno je da se Ugrima ovaj iznos isplati.40 Poto je odravanje tvrave i vojske zahtijevalo visoke trokove, kralj Matija je 27. prosinca 1466. godine pisao Dubrovanima da opskrbe tvravu Poitelj hranom, jer je to potrebno i za njihovu odbranu od Osmanlija.41 U osiguranje nansijske pomoi ugarskoj vojsci u dolini Neretve ukljuio se i papa Pavle II. On je 10. veljae 1467. godine napisao pismo dubrovakom nadbiskupu Timotiju, u kojemu mu je naloio da kralju Matijau preda iznos od 10.000 dukata koje je herceg Stipan Vuki Kosaa oporukom od 21. svibnja/maja 1466. godine zavjetao za njegovo zaduje. Papa je ovo preusmjerenje zavjetanih sredstava pravdao navodom da nema boljeg zaduja od borbe protiv Osmanlija, to upravo ini kralj Matija.42
37 Svoju oporuku herceg Stipan Vuki Kosaa sastavio je u Novom pred notarom novskog notarijata, a svjedoci na oporuci bili su gost Radin Butkovi, mitropoliti mileevski David i novski knez Pribislav Nikoli (M. Puci: Spomenici srbski od 1395. do 1423. tojest pisma od republike dubrovake kralevima, despotima, vojvodama i knezovima srbskiem, bosanskiem i primorskiem 1, 138). Umro je sutradan, 22. svibnja u Novom (od 1797. godine Herceg Novi). S titulom hercega, naslijedio ga je mlai sin Vlatko Stipanovi (Hercegovi). Prema miljenju Mihaila J. Dinia, radilo se o tvravama Novi i Risan te prilino neodreenom pojasu zemljita od Boke do ua Neretve (Zemlje hercega sv. Save, 249). Pod nazivom u komun, podrazumijevalo se davanje sredstva na tednju u Komunalnu/ gradsku tedionicu grada Dubrovnika, uz ugovorenu godinju kamatu. DAD, ACTACONROG, 19, 124. Foreti, V.: Povijest Dubrovnika do 1908. 1, 232-233. DAD, ACTACONROG, 15, 57.

38

39 40 41 42

- 269 -

Kralj Matija je 7. lipnja 1470. godine potvrdio Dubrovanima da je od njih na ime doprinosa za popravak tvrave Poitelj u donjoj Neretvi primio iznos od 2.006 zlatnih florina i 35 groa. PAD TVRAVE POITELJ U OSMANSKE RUKE Ne vodei rauna o okolnosti da je Dubrovaka republika tienica Osmanskog carstva i da mu na ime toga plaa godinji hara, hercegovaki sandakbeg Hamza-beg Obrinovi43 je na svoju ruku 1471. godine provalio u Konavle. Na albu Dubrovana, on je po nalogu Porte44 napustio Konavle i iza sebe ostavio pusto.45 Odatle se je s vojskom uputio prema Poitelju i poeo opsjedati njegovu tvravu. Zapovjednici tvrave Poitelj uputili su u Dubrovnik poslanike iji je zadatak bio da ishode odobenje kojim bi Dubrovani na raun njihovog tributa Ugarskom kraljevstvu nabavili baruta u vrijednosti od 200 zlatnih dukata. Vijee umoljenih je na sjednici od 9. rujna/septembra 1471. godine donijelo odluku da se u Poitelj uputi onoliko baruta koliko se nae u Dubrovniku, a da se nedostajua koliina, do iznosa od 200 zlatnih dukata, nabavi u inozemstvu. Sudbina traenog i odobrenog baruta neizvjesna je i, prema miljenju Ivana Mustaa, ona, zbog novonastalih okolnosti, nije mogla stii u opkoljeni Poitelj.46
43 Obrinovii su jedan od najstarijih plemikih rodova srednjovjekovne bosanske drave u Neretvici (dananje podruje opine Konjic), poznati jo od prije 1326. godine. Bili su vjerni pripadnici Crkve bosanske. U vrijeme zaposjedanja Bosanskog kraljevstva 1463. godine, knez Petar Obrinovi, njegov brat i sinovi nepoznatih izvornih imena, ukljuili su se u osmanski timarsko-spahijski sustav. Knez Petar je postao zaim i uivao zeamet u Neretvici, njegov brat Hamza-beg bio je prvo vojvoda vilajeta Hersek (Hercegovina), a zatim i prvi sandakbeg Hercegovakog sandaka (1469-1474), a Petrovi sinovi Kalinbaa beglerbeg Rumelijskog beglerbegluka, a Muhammed sandakbeg u nekoliko sandaka. Na osnovu brojnih pisanih spomenika i navoda u literaturi, historijat ovoga vlasteoskog roda podrobno je opisao najbolji poznavalac konjikog kraja u srednjem vijeku Pavo Aneli (Obrinovii u HSKO, 302-303). Porta je naziv za Carsko vezirsko vijee ili sredinju vladu Osmanskog carstva, a dobila ga je po predijelu Carigrada Porti/lat. i ital. vrata, kapija, ulaz (ovdje u grad), gdje joj je bilo sjedite. Pridjev visoka samo je oznaka za iskazivanje potovanja prema Vladi. Truhelka, .: RASULOHERCEG, 305. I. Musta: POITELJUSASTAVU, 48.

44

45 46

- 270 -

U Dubrovnik je 16. rujna 1471. godine stigao glasnik i od Hamza-bega Obrinovia donio pismo u kojemu obavjetava Dubrovane da je opkolio tvravu Poitelj. Kao odgovor na tu obavijest, Dubrovani su odluili da opkoljenoj posadi tvrave upute pomo u iznosu od 80 zlatnih dukata.47 Iz dostupnih pisanih spomenika nije se moglo utvrditi da li je ova pomo dospjela do opkoljene posade. Hamza-beg je po glasniku Dubrovanima 20. rujna 1471. godine uputio veselu vijest da je od Ugara preoteo tvravu Poitelj.

Pismo hercegovakog sandakbega Hamza-bega Obrinovia Dubrovanima od 20. rujna 1471. godine pisano na bosanskom jeziku pismom bosanica, kojim ih obavjetava o osvojenju tvrave Poitelj od Ugara
47 DAD, ACTACONROG, 21, 127.

- 271 -

U pisanim spomenicima i historiografskoj literaturi do danas nije utvreno da li se ugarska posada predala s pravom da napusti tvravu ili je bila zarobljena. Na sjednici Vijea umoljenih od 20. rujna odlueno je da se glasnik koji je u Dubrovnik donio veselu vijest nagradi s 40 perpera (13,3 venecijanskih dukata).48 Iz dva Hamza-begova pisma, moe se zakljuiti da je tvrava Poitelj u osmanske ruke pala izmeu 16. i 20. rujna 1471. godine. POITELJ U OSMANSKOJ VLASTI TVRAVA Odmah po zaposjedanju Osmanlije su u tvravu postavile posadu, sa zapovjednikom/tur. dizdar, na elu.49 Ko je bio prvi dizdar tvrave, iz pisanih spomenika se nije moglo saznati. Prvi podaci o posadi tvrave Poitelj sadrani su u Opirnom katastarskom popisu Hercegovakog sandaka iz 1475-1477. godine. Tada je posada brojala ukupno 20 ljudi, ukljuujui dizdara Isu i ehaju50 tvrave Aliju.51 Nije se moglo utvrditi je li Isa bio i prvi dizdar tvrave. Kao naknadu za svoju slubu, svi posadnici tvrave uivali su prihode od timara u nahijama Popovo i Trebinje s godinjim iznosima od 1.294 do 1.660 aki (28,7 do 36,9 venecijanskih dukata),52 dizdar tvrave Isa je s
48 49 DAD, ACTACONROG, 21, 128. Dizdar je sloenica od turske i perzijskih rijei diz, to znai tvrava, i dar, daten, to znai drati, imati, odnosno u znaenju zapovjednik tvrave. Od ove vojne dunosti nastala su rodovska prezimena Dizdari, Dizdarii, Dizdarevii, Dizdaruii, Dizder i druga koja predstavljaju sloenice od titule dizdar i raznih drugih titula (Dizdaragi). ehaja je je izvedenica od turske rijei kahya i perzijske kedhuda, to znai gospodar, vlasnik, a kao slubenik upravitelj imanja na carskom dvoru ili kod timarlije, namjesniki zastupnik u dananjem znaenju sekretar i starjeina jednog ceha. Od ove dunosti nastala su rodovska prezimena ehaja, ehaji, ehi i druga koja predstavljaju sloenice od zvanja ehaja i linih imena (Aliehaji, Mahmutehaji i dr.). A. S. Alii: Poimenini popis sandaka vilajeta Hercegovina, 487-506 (POPISHERSANDAKA). Venecijanski dukat teio je 3,599 g i imao istou od 18 karata.

50

51 52

- 272 -

godinjim prihodom u iznosu od 3.975 aki (88,3 venecijanskih dukata),53 a ehaja Alija u iznosu od 1.705 aki (37,9 venecijanskih dukata). Vijee umoljenih je na sjednici od 9. sijenja 1475. godine donijelo odluku da dizdara tvrave daruju s iznosom od 25 perpera (8,33 venecijanskih dukata).54 U popisu tvrava Hercegovakog sandaka, koji je bio priloen uz Ugovor o miru zakljuen 20. kolovoza 1503. godine, nakon Osmanskougarskog rata 1493-1502. godine, dogovoreno je sedmogodinje primirje. Osmanskom carstvu je, izmeu ostalih, potvreno i pravo na tvravu Poitelj. To je bilo uinjeno i u Ugovoru o miru izmeu Osmanskog carstva i Mletake republike, zakljuenom 1503. godine nakon Osmansko-mletakog rata 1499-1502. godine.55 Budui da su Osmanlije u trgu i luci Gabela ve krajem XV vijeka sagradile tvravu, koju su nazvali Bedem islama/tur. Sedislam,56 a nakon privremenog mletakog zaposjedanja trga i luke Gabela 1528. godine i drugog izmeu 1580-1582. godine, koju su po predijelu gdje je sagraena nazvali itluk,57 strateki znaaj tvrave Poitelj znatno je opao. Vie nije bilo potrebe da se u njoj dri posada u jaem sastavu. Mleanima je polo za rukom da kasabu Gabela s njene dvije tvrave ponovo osvoje 1693. godine. Oni su s njihove dvije tvrave trg i luku Gabela 1716. godine potpuno razorili.58 U takvim okolnostima, Osmanlije su posebnu panju obratili na tvravu Poitelj, kao najistureniju taku pema Mleanima u donjem toku rijeke Neretve do utoka u Jadransko more i pripadajue zalee. Osim to su obnovili tvravu, u nju su postavili i vrlo jaku posadu. Posada tvrave Poitelj brojala je 1664. godine 50 posadnika/tur. musthafizi,59 koji su na ime plaa uivali prihode od timare u kadilucima Blagaj, Stolac, Nevesinje i Ljubuki,.

53 54 55 56 57 58 59

A. S. Alii: POPISHERSANDAKA, 484-487. DAD, ACTACONROG, 22, 247. H. Inaldik: Osmansko carstvo - Klasino doba 1300-1600, 45. H. abanovi: Bosanski paaluk. Postanak i upravna podjela, 195. R. D. Jerkovi: Gabela /Prilog povijesti donje Neretve (GABELA). H. Kreevljakovi: Kapetanije u Bosni i Hercegovini, 136 (KAPETANIJEBiH). elebi, E.: Putopis. Odlomci o jugoslavenskim zemljama, 234 (PUTOPIS).

- 273 -

VARO I KASABA POITELJ U Opirnom popisu Hercegovakog sandaka iz 1528-1531. godine, Poitelj je izrijekom oznaen kao varo. To je ponovljeno i u Opirnom katastarskom popisu Hercegovakog sandaka iz 1585. godine. U njoj je tada bila Mahala mesdida hadi Alije, kojoj pripadaju mezre Dretelj i Crvena, kao zimska ispasita, dok su posadnici tvrave drali ribnjak na Neretvi. Do tada su bila ispunjena dva od tri neopohodna uvjeta za stjecanje poloaja kasabe: da ima islamsku bogomolju i makar jednu mahalu muslimana, ali je nedostajao trei: da se u mjestu jednom sedmino odrava pazarni dan. U jednom nepotpunom opirnom katastarskom popisu kadiluka Nevesinje, nastalom poslije 1585. godine, zabiljeena je Varo tvrave Poitelj, koja ima ehaju kasabe. S velikom sigurnou moe se rei da je Poitelj ve krajem XVI stoljea stekao poloaj kasabe. Usprkos nepovoljnom, preteno strmovitom terenu na kamenu, kasaba Poitelj urbano je bila vrlo lijepo ureena, a posebnu ljepotu davali su joj tvrava, veleljepna damija, medresa, sahat-kula, imaret i ardaci.

Panorama kasabe Poitelj na kraju osmanske vladavine

- 274 -

Poloaj kasabe Poitelj je zadrao do kraja osmanske vladavine. Ona e dobiti na znaaju nakon osnivanja poiteljske kapetanije prije 1713. godine, koja je ukinuta 1825. godine, kada je naputena i sama tvrava,60 a napose nakon osnivanja poiteljskog kadiluka 1782. godine.61

ardak u Poitelju C) STANOVNITVO Osmanlije su, vjerovatno, selo Poitelj zatekli bez civilnog stanovnitva. Kada su se nakon osmanskog zaposjedanja u Poelj poeli doseljavati prvi stanovnici, iz pisanih spomenika nije se moglo utvrditi. Jedino se pouzdano zna da to nije bilo do Zbirnog popisa Hercegovakog sandaka iz 1519/1520. godine. Takvo stanje potrajalo je do Opirnog katastarskog popisa Hercegovakog sandaka iz 1585. godine. Budui da nisu pronaeni katastarski popisi iz toga meuperioda, nije moglo utvrditi kada su se do popisa iz 1585. godine prvi stanovnici poeli naseljavati.
60 61 Kreevljakovi, H.: POITELJNERETVI, 239-242. N. dj. 238.

- 275 -

U Opirnom katastarskom popisu Hercegovakog sandaka iz 1585. godine, u varoi Poitelj zabiljeeno je 12 muslimanskih kua i jedan neoenjeni mukarac. D) ISLAMSKI VJERSKI OBJEKTI Poto u Poitelju u vrijeme njegovog zaposjedanja nije bilo civilnog stanovnitva, prvi islamski vjerski objekat bio je mesdid u jednoj omanjoj prostoriji tzv. Male kule tvrave Poitelj. U njemu su molitve obavljali posadnici tvrave, stanovnici Poitelja, a svojoj svrsi je sluio sve do poetka XVIII stoljea.62 Jedinu damiju u Poitelju sagradio je hadi Alija, sin Musa-age 63 970., odnosno 1562/1563. godine.64 Na kamenoj ploi iznad ulaznih vrata uklesan je natpis turskim jezikom o vakifu damije i godini njene gradnje. Tekst na natpisu glasi: 65 Ovu asnu bogomolju sagradi za oprost grjenika, Dobrotvor i dobroinitelj Alija, sin Musa-agin 970.

Natpis na Hadi Alijinoj damiji u Poitelju o vakifu i godini njene gradnje

62 63 E: elebi: PUTOPIS, 236. O vakifu hadi Ali-agi, sinu Musa-age, u pisanim spomenicima i literaturi nema nikakvih podataka. Hivzija Hasandedi bio je miljenja da se radilo o vrlo bogatom ovjeku. Nije pronaena ni njegova vakufnama, pa se ne zna iz kojih se je sredstava damija izdravala. (Poitelj na Neretvi u doba turske vladavine, 419 /POITELJTURSKI/). A. Talundi: Hadi Alijina damija u Poitelju. H. Hasandedi: POITELJTURSKI, 418; M. Mujezinovi: Poitelj, u knjizi Islamska epigraka u Bosni i Hercegovini 3, 406.

64 65

- 276 -

Poto je Hadi Alijina damija dotrajala, poetkom XVII vijeka do temelja je poruena i na njenom mjestu je iman Ibrahim-paa Poiteljac sagradio novu, monumentalnu potkupolnu. Po graevinskom sklopu, damija je predstavljala remek-djelo osmanske arhitekture, a podsjeala je na Alada damiju u Foi. Damija je bila prostrana i zidana od tesanog kamena, presvoena kupola/ tur. kube, raspona 9,70 m. Imala je visoku munaru ukraenu stalaktitnim dekorom ispod erefe. Nad ulazom i sofama pred damijom bila su tri manje kupole koje su se oslanjale na zid damije i etiri kamena stuba. Damiju je oito gradio vrstan graditelj, jer je bila izuzetno akustina. Pred damijom je bio visoki empres.

iman Ibrahim-paina damija, sagraena u XVII vijeku U dvoritu damije na nekoliko metara lijevo od ulaza bila je atrnja, tur. musluk, u koju je pomou oluka dovoena voda s krova damije. Voda je otjecala kroz tri esme i sluila je za uzimanje abdesta. Nije se moglo utvrditi kada je atrnja sagraena, ali je to vjerovatno bilo onda kada je sagraena i damija.
- 277 -

E) MUSLIMANSKO KOLSTVO Nakon gradnje Ali-agine damije, u Poitelju je radio sibjan mekteb. Dunost uitelja/ar. i tur. mualimi u mektebu obavljali su imami damije, a od druge polovine XVII stoljea i muderisi u medresi. Medresu je 1655. godine podigao Ibrahim-paa Poiteljac, sin hadi Omerage, koji je bio ehaja velikog vezira Fazli Ahmed-pae uprilia. Nalazila se ispod Ibrahim-paine damije, a imala je est soba, koje su bile presvoene kupolama, s osobenim dimnjacima iznad, ispred kojih se stere prostran trijem. Najvea soba sluila je kao predavaonica/tur. dershana, a ostale za smjetaj polaznika medrese/tur. softe. Muderisi u mesresi ujedno su bili imami i vaizi Ibrahim-paine damije. Ove dunosti najdue su obavljali pripadnici iz roda Muftii, a posljednji muderis bio je Salih-ef. Kreso.66

Medresa Ibrahim-pae Poiteljca u Poitelju otvorena 1655. godine Za izdravanje medrese, nedaleko od obale Neretve vakif je sagradio javno kupatilo/tur. hamam, svratite/tur. han i vie radnji/tur. duana (krojaa/tur. terzija, zlatara/tur. kujumdija/bos. kujundija, kotlara/tur. kalajdija, remenara/tur. samardija i brijaa/tur. berbera). Iz ovoga se vidi da je zanatstvo u Poitelju bilo dobro razvijeno.
66 Hasandedi, H.: Muslimanska batina Bonjaka u junoj (srednjoj) Hercegovini 2, 146-149 (MUSBATINA 2)

- 278 -

Zbog dotrajalosti, hamam i han su prestali s radom poetkom XIX stoljea. Kao uspomena na hamam, mjesto gdje se nalazio mjetani su nazvali Hamamina. PREPISIVAI KNJIIGA U Poitelju je bilo i prepisivaa knjiga, meu kojima je najpoznatiji bio Mustafa, muderis u Ibrahim-painoj medresi. On je 09. dumadel-lalaa 1107/1695. godine prepisao djelo pod naslovom Irt al-marm min ibrt al-imm , koje je na arapskom jeziku napisao Amad b. asan alByi (Bajazi), umro 1098/1686.67 F) BIBLIOTEKE U Poitelju je bila jedna biblioteka pri medresi i vie manjih privatnih.68 Vakif Ibrahim-paa Poiteljac biblioteci je zavjetao stanoviti broj knjiga i time udario temelje prvoj poiteljskoj biblioteci. Radila je do 1878. godine, kada je zatvorena. Veliku bibloteku na orijentalnim jezicima imao je Ali-ef. Resulovi, koji je u Istanbulu zavrio visoke teoloke nauke.69 U njoj se nalazio vei broj raznih rukopisa domaih ljudi, prijepisa Kurana70 i tampanih djela.
67 68 69 GH, R-3999, (vidi: Dobraa I, 613, str. 402-403). H. Hasandedi: MUSBATINA 2, 149-150. Zanimljivu priu o Ali ef. Resuloviu i nekom Komadu, takoer, iz Poitelja, zabiljeio je Hivzija Hasandedi. Oni su javno kritikovali hercegovakog mutesarifa Ali-pau Rizvanbegovia (1833-1851) i optuivali ga da radi suprotno obavezi koja je proistjecala iz njegovog poloaja. Poto mutesarif nije trpio kritiku, prijetila je opsanost da budu uhapeni i osueni. Zbog toga su se odluili da napuste Poitelj i odu u Egipat, odakle se vie nikada nisu vratili. Ali-ef. se ubrzo oenio nekom bogatom painom udovicom. Obojica bjegunaca su u Poitelju iza sebe ostavili trudne supruge, koje su ubrzo nakon njihovog odlaska rodile sinove. Kad su sinovi porasli, oevi su poeljeli da ih vide i pozvali ih da dou u Egipat. Sinovi su prihvatili pozive oeva i uputili se prema luci Aleksandriji. Kad su se iskrcali, ugledali su dva ovjeka za koja su pretpostavili da su njihovi oevi, potrali im u susret, a svaki je zagrlio svoga oca, iako ih prije toga nikada nisu vidjeli.(MUSBATINA 2, 149). Prema predanju koje je zabiljeio Hivzija Hasandedi, Ali-ef. je od nekog poiteljskog dizdara za jedan prijepis Kurana dobio veliki vonjak u Poitelju. On je sve do danas ostao u posjedu pripadnika ovoga roda. (MUSBATINA 2, 149). Hasandedi je

70

- 279 -

G) SAHAT-KULA Ibrahim-paa Poiteljac je oko 1664. godine sagradio sahat-kulu.71 Sahat je otkucavao tano vrijeme sve do 1917. godine, kada je prestao s radom.72

Sahat-kula u Poitelju

H) IMARET Imaret/bos. javna kuhinja sagradio je hadi Omer-aga. U njemu su se stanovnicima varoi Poitelj besplatno dijelili hljeb i orba, a uoi petka
ispravno zakljuio da je ovo izvanredan dokaz da su tada ljudi visoko cijenili nauku, napose Kuran i druge vjerske knjige. Hasandedi, H.: MUSBATINA 2, 150. Kreevljakovi, H.: Sahat-kule u Bosni i Hercegovini, 22.

71 72

- 280 -

davala im se i jahnija (jelo napravljeno od bravljeg mesa i luka), pilav (jelo od gusto skuhanog pirina ili bungura) i zerde (vrsta kompota od voa, zaslaenog eerom). Mjesto gdje je nekada bio imaret, danas nosi naziv Pekara.73 POITELJSKA KAPETANIJA Gradsko naselje i luku Gabela s njene dvije tvrave, Mleani su zaposjeli 1694. godine. Karlovakim ugovorom o miru iz 1699. godine, pripala je Mletakoj republici. Mleani su 1716. godine tvravu digli u zrak, tako da ona za odbranu vie nije imala nikakve svrhe. Poarevakim ugovorom o miru iz 1718. godine, Mleani su Osmanskom carstvu vratili gradsko naselje i luku Gabela.74 Budui da tu vie nije bilo tvrave, Osmanlije su svu odbrambenu panju posvetili tvravi Poitelj i prije 1713. godine, osnovale poiteljsku kapetaniju.75 U sastavu kapetanije bila je ukovia kula u Strugama. Prvi kapetan bio je neki Jusuf-aga Tasovac, brat Mustafa-age, koji je bio aga u poiteljskoj tvravi.76 Najpoznatiji poiteljski kapetan bio je Smail-beg, Smail-kapetan, poznatiji kao Gavran-kapetan. Upravljao je kapetanijom od 1782. do 1820. godine.77 Kapetanija je imala posade u tvravi Poitelj i uukovia kuli u Strugama. Godine 1782., u njima je bilo ukupno 380 ljudi, od kojih u tvravi 354 i u kuli 26. Posada u tvravi sastojala se od 72 konjanika/tur. Atliler, 78 rasporeenih u dva demata (=35+37), 17 mjesnih topnika/tur.

73 74 75 76

77 78

H. Hasandedi,: MUSBATINA 2, 150. R. D. Jerkovi: GABELA, 113-116. H. Kreevljakovi: POITELJNERETVI. Jedno vrijeme 1714. godine, boravio je u Travniku kod bosanskog beglerbega. Na povratku u Poitelj, Dubrovanima je uputio tri pisma dubrovakog poslanika u saraju bosanskog beglerbega (H. Kreevljakovi: KAPETANIJEBiH, 238). Kreevljakovi, H.: KAPETANIJEBiH, 240-241. Atliler je sloenica sastavljena iz naziva vojnog roda atli i njihovog zapovjednika aga. Od ovoga vojnog roda nastalo je prezime poznatog roda Atlagii. U Lici se do danas zadrao naziv mjesta Atlagia Kula.

- 281 -

yerli topi,79 165 pjeaka/tur. azapi,80 rasporeenih u pet demata, 29 pjeaka Vlaha/tur. martolozi i 24 nona uvara/tur. pasbani, a u kuli 25 pjeaka. Zapovjednik tvrave/tur. dizdar imao je godinju plau od 3.677 aki (=81,7 venecijanskih dukata).81 Posadnici tvrave i kule plau su primali od prihoda koji su ostvarivani u luci Dubrovnik i na stonskoj slanici.82 KADILUK POITELJ Kadiluk Poitelj osnovan je 1782. godine, na prijedlog kapetana poiteljske kapetanije Smail-kapetana, koji je bio poznat i pod imenom Gavrankapetan. Iz blagajskog kadiluka izdvojeno je 16, mostarskog etiri i stolakog 11 sela, odnosno ukupno 31 selo. U pisanim spomenicima nisu navedni nazivi sela koja su ula u sastav novoosnovanog kadiluka, ali se njegov teritorijalni opseg moe utvrditi na osnovu podataka u Popisu stanovnitva Bosne i Hercegovine iz 1879. godine,83 pa prema tome i sva dananja sela i zasoci. To su jedna kasaba/bos. Grad, i 13 sela, koja su po dananjim opinama ovako rasporeena: a) Opina apljina: selo 84 Poitelj sa zaseocima Dabrica, Gradina, Krevine i Poitelj; sela eljevo; Draevo/Viii, danas dva odvojena sela; Hotanj, danas s izdvojenim selom eva Njive; Klepci sa zaseocima Klepci, Loznica i Oborine; Prebilovci sa zaseocima Grlii, Kuline, Mrvii i Prebilovii; Tasovii; Reice, danas zaselak sela Domanovii. b) Opina Neum: Gradac sa zaseocima ukova Greda, Glimo, Grabovica, Gradac i Podablje; Hrasno Donje, Hrasno Gornje, danas objedinjeno selo Gornje Hrasno sa zaseocima Banja, Batkovii, Gaj, Gornje Hra79 80 81 82 83 84 Od ove vojne dunosti u Bosni su ostala rodovska prezimena Topi (topija) i Topagi (aga topija). Po nazivu ovoga vojnog roda, kao sloenica od rijei azap i njihovog zapovjednika aga, nastalo je rodovsko prezime Azapagi. H. Kreevljakovi: KAPETANIJEBiH, 239. Arhiv Hercegovine (AH), Acta turcarum (AT), l, 12. Statistika miesta i puanstva Bosne i Hercegovine. Polog rezultata popisa od 16. lipnja 1879. godine, 121. Prema pozitivnim zakonskim propisima iz perioda 1945-1992. godine, gradom su se smatrala naselja sa vie od tri hiljade stanovnika, a Poitelj nikada u svojoj historiji nije imao vie od hiljadu.

- 282 -

sno, Lastva, Mahala, Pobre, Podkula, Rujevi Do, Vjetrenik, Vlaka i Vodeni Do; Hutovo sa zaseocima Hutovo, Meki Pod i Mramor; Moevii. c) Opina Stolac: Crnii, danas dva odvojena sela: Crnii-Greda sa zaseocima Budunarevina, Crni.Greda, Jaso, Mali Crnii, Obrglavica, Pijano Brdo i Rasadnik te Crnii-Kula, sa zaseocima Crnii-Kula, Kosovac, Pjeivaca Greda i Poratak;

Teritorijalni opseg kadiluka Poitelj Vezano za osnivanje kadiluka, zanimljiv je sadraj fermana sultana Selima III (1789-1807), koji je 10. abana 1219., odnosno 14. studenog. 1804. godine uputio kadijama, ajanima, zabitima i slubenicima kadiluka Blagaj, Mostar, Stolac i Poitelj, a glasi: 85 Iz Bosne je na Portu stigao izvjetaj da se u bosanskom ejaletu, hercegovaki sandak, nalazi stolaki kadiluk, ija je zemlja krevita i neplodna. Kroz ovaj kadiluk ide glavni drum/tur. dada, uz koji se nalaze menzilhane i druge ustanove, koje se ne mogu izdravati iz prihoda ovoga kadiluka. Ranije je Ibrahi-kapetan, radi svoje line koristi, izdvojio kasabu tvrave Poitelj iz blagajskog kadiluka i od nje ustrojio poseban kladiluk. On je krivo obavijestio da su sela oko Poitelja ranije bila u sastavu poiteljske nahije. Nakon to je ovaj kadiluk ustrojen poetkom 1197., odnosno 1782. godine,
85 AH, Sidil blagajskog kadije (SBlK) 9/2, 60b.

- 283 -

onovremeni bosanski valija Abdullah-paa (Defterdarovi Sarajlija 17801784) obavijestio je da sela oko Poitelja nisu pripadala poiteljskoj nahiji, nego kadilucima u kojima su se ranije nalazila. Koncem 1197., odnosno 1783. godine ustrojen je, na prijedlog kapetana Smaila, poiteljski kadiluk. Na molbu stanovnika iz Stoca, Blagaja i Mostara, izdata je naredba da se od poiteljskog kadiluka izuzmu sva sela koja su mu pripojena, a da mjesto Poitelj ostane sam kadiluk. U smislu carske naredbe, valija Bosanskog ejaleta Husrev Mehmedpaa (1806-1808) naredio je Smail-kapetanu da sela kadiluka Stolac, Blagaj i Mostar, koja su prikljuena poiteljskom kadiluku, vrati tim kadilucima.86 Smail -kapetan se oito ogluio o carsku i valijsku naredbu i nije po njima postupio. Ta je borba trajala do 1818. godine. Zbog toga su poiteljski kadiluk od samog poetka ugroavali kapetani susjednih kapetanija. Smailkapetan je bio u svai s hutovskim kapetanom Hadi-begom Rizvanbegoviem, pa je dva puta opsjedao tvravu Hutovo, hapsio njene posadnike, ubijao nefere i raju i pljakao je. Spor je nastao zbog toga to je Smail-beg odluio da poiteljskom kadiluku prikljui sela Kievo (danas opina Neum, kulu Kolibicu, koju je spalio, i 42 sela stolakog kadiluka, tvrdei da su to, ustvari, samo mahale ona 31 sela od kojih je sastavljen poiteljski kadiluk. I dalje su izdavani carski fermani i bujruludije bosanskog valije, sa zahtjevom Smail-kapetanu da samovoljno prikljuuena sela poiteljskom kadiluku vrati kadilucima kojima su prije toga pripadali. Poetkom safera 1234., odnosno 30. studenog 1818. godine, upuen je carski ferman bosanskom valiji veziru Dervi Mustafa-pai (1817-1818), koji glasi:87 Bosanskom valiji, mom veziru Mustafa Dervi-pai, bosanskom kadiji, nadalje kadijama mostarskom, blagajskom i stolakom, te agama, zabitima, odlinicima i ajanima, kad stigne visoki carski nalog, neka znaju: Poto je grad Hutovo, koji pripada Bosanskom ejaletu, potreban kao tvrava, to je prije nekog vremena postavljen visokodostojnim beratom za kapetana Zulkar-beg-zade hadi Mehmed sa 170 nefera i u spomenuti grad stavljen potreban broj topova i muhimata.
86 87 AH, Sidil blagajskog kadije, Sveska 9/1,14b (SBlK). H. Kreevljakovi: KAPETANIJEBiH, 258 (pozivom na Sidil mostarskog kadije broj 968, u kojemu su bili sadrani podaci za 1818. godinu, a nalazio se u Orijentalnom institutu u Sarajevu).

- 284 -

Usprkos tome, poiteljski kapetan Smail dao se na samovoljan postupak, pa je oko sebe sakupio neki alaj (puk) raje i gamadi te spalio kulu Kobilicu, uzaptio erijatske i upravne poslove od 43 sela stolakog kadiluka, iz Poitelja razailje murasele i udara silnu silijanu. Osim toga je zauzeo i grad Hutovo, a uhapsio i kaznio kapetana, nefere i raju koji su se nalazili u derbendu (Hutovo je imalo poloaj derbend-kule o.p.). Stoga je na osnovu mog uzvienog naloga bujruldijom tvoga prethodnika (Morali Beir-paa o.p.) navedeni Smail-kapetan dobavljan pred bosanski divan i putem erijata def uinjeno njegovo zlo i teta. Meutim je podnesen ilam i mahzar u kojemu se kae kako je on (Smail o.p.), oslanjajui se na nekoja mjesta, opet zauzeo spomenuti grad Hutovo te mnogo ljudi od njegove posade i raje pogubio i razna ruenja i tetu poinio, pa je zamoljeno za izdavanje moga visokog naloga po kojemu bi se postavili na svoja dosadanja mjesta kapetan spomenuti hadi Mehmed i ostala raja, te obuzdali spomenuti Smail-kapetan, njegovi pomonici i raja koja mu se prikljuila. Nadalje, ako se oteti imetak i ostalo ne bi moglo pronai, da se spomenuti kapetan, njegov sin (Ibrahim-beg o.p.) i ostali pomagai dobave na moju Visoku portu radi rasprave. Na osnovu ovoga fermana, bosanski valija vezir Mustafa Dervi-paa izdao je 21. safera 1234., odnosno 20. prosinca 1818. godine bujruldiju kadijama mostarskog, blagajskog, nevesinjskog, cernikog i ljubinskog kadiluka, iji sadraj glasi:88 Poiteljski kapetan Smail-beg nije se zadovoljio s onim 31 selom koje je, prema visokom nalogu, izdvojeno iz kadiluka stolakog, mostarskog i blagajskog i pripojeno Poitelju, nego je protivno defteri-hakaniji nasilno uzaptio Kolibicu, Kievo i ostala 42 sela poznatih imena, koja se smatraju kao sela u nahiji Gabela, sandaka hercegovakog, tvrdei da su to mahale od onog 31 sela to je pripojeno Poitelju. i da plaaju tevziat-aku stolakog kadiluka po jafti. Stoga su radi ispravka i odluenja spomenutih sela razluena izmeu erkjana bosanskog ejaleta, timar-defterdar Ahmed-beg i na kapidijski ehaja Ali-beg, a njima su jo pridodati neki vjeti i nepristrani ljudi iz okolnih kadiluka. Jasno je da je spomenuti kapetan navedena sela uzaptio silom, protivno defteri-hakaniji, pa su ostali nepokupljeni mali-kirrija, mali-mirija i ostali prihodi, koji se potrauju od stolakog kadiluka. Stoga je ovaj put izaao visoki nalog da spomenuti kapetan ostavi spomenuta 42 sela, koja je protivno defterhakaniji uzaptio i da se u njih ne mijea i ne posee, ve da se zadovolji s onim
88 N.dj. 258-259.

- 285 -

31 selom, koja su pripojena poiteljskom kadiluku. Po tome nalogu je izdana naa bujruldija i poslan potpisan i peatom provien prijepis spomenutog visokog naloga. Sada, ako se spomenuti kapetan ne pokori, i ne poslua padiahove naloge i carske irade, ve ostane i dalje vrsto uporan u neposluhu, onda treba da vi, efendije, muteselimi, kapetani, ajani i ostali muhatibi odredite dovoljan broj ljudi u meijjet (meiyyet) stolakom muteselimu Ali-agi i da ih uputite u ona sela koja je spomenuti kapetan silom uzaptio, pa da, kako bilo da bilo, traene iznose uberete. Kad vam to stigne do znanja, onda uinite ovo: Ako se vidi i pokae da spomenuti kapetan nee ostaviti spomenuta sela, onda uredite i odredite dovoljan broj ljudi pod meijet (tur. meiyyet) spomenutog muteselima, pa kako bilo da bilo mogue nastojte to vie da se svote u poznatoj visini uberu, a jako se uvajte da bi togod otimali i kroz prste progledali, pa da se togod dogodi protiv raziluka. U tu svrhu napisana je, izdana i poslana od bosanskog divana ova bujruldija. U pisanim spomenicima nema navoda o novim naredbama kapetanima blagajske, mostarske i stolake kapetanije za vraanje uzapenih sela iz stolakog, blagajskog, mostarskog i stolakog kadiluka, pa su ona do kraja osmanske vladavine ostala u sastavu poiteljskog kadiluka. XXX Nakon austrougarske okupacije, kadiluk Poitelj se kao kotar/srez zadrao u istom teritorijalnom opsegu u kakvom je i zateen, ali je do 1882. godine ukinut. POITELJSKI MUSLIMANSKI STAROSJEDILAKI RODOVI Poitelj je do osnivanja poiteljskog kadiluka 1782. godine bio u sastavu blagajskog kadiluka. Zahvaljujui sauvanom Sidilu blagajskog kadije iz perioda 1764-1779. godine,89 bilo je mogue sastaviti pregled
89 Poiteljska rodovska prezimena javljaju se po raznim osnovama (nasljedstva, vjenanja, zakupi i dr.), skoro u svim do danas pronaenim sidilima blagajskog kadije. Osam izvornih sveski ovih sidila iz perioda 1109-1225., odnosno 1698-1810. godine nalazio se u arhivu Orijentalnog instituta u Sarajevu (ifre 54 do 61), a izvorna sveska za period 1142-1144, odnosno 1728-1732. godine u Arhivu Hercegovake franjevake provincije u Mostaru. Svih devet sveski s osmansko-turskog na bosanski jezik preveo

- 286 -

poiteljskih muslimanskih 90 rodova iz toga perioda.91 Zabiljeeni su sljedei rodovi:92 Agii, Alagii, Arapi (porijeklom iz arapskih zemalja), Baii/Bae, Baljii, Basuri (moda porijeklom iz Basre u Siriji), Begii, Benii, Bile, Bostandii, Bukve, ulii, erimagii, ulurije, Delii, Dizdari, Duranspahii, Daferagii, Dihe, Dukii, Gavrankapetanovii, Gavranovii, Gluhii, Gordii, Hajdarbegovii, Halilagii, Haraevii, Hasanefendii, Hasanhodii, Hunjii, Ibrulji, Jusufbegovii, Kalajdi,i Kapatenovii, Kapii, Kavare, Kievi (moda porijeklom iz Kieva u Makedoniji), Klepe, Komadi, Kunarii, Mahmutagii, Merdani, Mrgani, Muezinovii, Muharemovii, Palatkue, Pinde, Pope, Popovci (porijeklom iz Popova opolja), Prdavci, Punde, Rahii, Ramadanovii, Ramii, Resulovii, Sarai, Spahii, Stokue, Sultii, abanovii, are, arii, kore, kulnii, umani, Tabakovii, Tase, Tasovci, Turudii, Vrgore (doseljenici iz Vrgorca), Vukii i Zukii. Iz dva razloga, ovaj se popis ne moe smatrati potpunim: p r v o g, to su, moebitno, neki rodovi prije 1764. godine izumrli i, d r u g o g, to su se pripadnici nekih drugih rodova mogli doseliti i nakon 1779. godine. Ni u jednom od dva perioda, napose u drugom, ne moe se raditi o veem broju rodova, to znai da je u ovom popisu obuhvaena njihova glavnina. Najpoznatiji poiteljski rodovi bili su Tase, Gavrankapetanovii i Resulovii. Prezime Taso93 nastalo je kao patronimik/lat. oevo lino ime rodonaelnika ovoga roda, koje je nastalo od arapske rijei tas, to znai plitka metalna posuda vage na koju se polae teret (dublja) ili uteg (plia, plitica). Od linog imena Taso, izvedena su nova patronimika prezimena Tasovac i slavizirano Tasovi. Jo u srednjem vijeku na lijevoj strani Neretve postojalo je selo Tasovii u upi i nahiji Dubrava, koje se sve do danas odralo kao naselje
je Hivzija Hasandedi. Fotokopije prijevoda posjeduju Arhiv Hercegovine, Muzej Hercegovine, Gazi Husrev-begova biblioteka i pisac ovoga priloga. Svi poiteljski muslimanski rodovi su doseljeniki, ali po normama etnologije i starosjedilaki, budui da su na jednom mjestu bili prisutni stotinu i vie godina. H. Hasandedi: MUSBATINA 2, 152-153 Poiteljski muslimani su se ukopavali u porodinim haremima: starom, koji je bio najvei, a nalazio se iznad tvrave, te tri manja nova, koja su se nalazila u Poiteljskom polju, iznad puta za Tasovie. U italijanskom jeziku postoji lino ime Tasso, koje se izgovara s naglaenim prijelazom s jednog na drugi glas s, odnosno kao Tasso.

90 91 92

93

- 287 -

grada aljine. Za njega se, bez sumnje, moe pretpostaviti da je naziv dobilo po pripadnicima roda Taso/Tasovac,94 koji su svoje prezime slavizirali u Tasovi. Pripadnici roda Tasovac bili su prvo age poiteljske tvrave, a zatim njeni kapetani prve generacije. Prvi kapetan bio je Jusuf-aga Tasovac i tu je slubu obavljao sve do 1741. godine. Naslijedio ga je, vjerovatno, njegov sin Ibrahim-aga (1741), ali je iste godine izgubio kapetaniju zbog ubistva dvaju hriana. Imao je dva sina: Mustafa-agu i Omer-agu, ali oni ga nisu naslijedili na stolici kapetana, pa su s njim pripadnici ovoga roda nestali kao kapetani, a naslijedili su ih apljinski Kapetanovii. U nekom srodstvu s Tasama je bio Smail/Gavran-kapetan, koji je, navodno, po toj osnovi i doao do poloaja kapetana poiteljske kapetanije u njenoj treoj generaciji, odnosno nakon Tasa i Kapetanovia. 95 O porijeklu Gavrankapetanovia postoje dva predanja: p r v o, da su iz Hercegovine, od rodonaelnika koji se zvao Gavran i, d r u g o, da su porijeklom iz Turske.96 Prvo predanje ima vie uporita od drugog, jer je teko prihvatiti pretpostavku da bi neki Turin preveo ime u slavensko Gavran (ptica iz porodice vrana, crne boje, velikog osobenog kljuna o.p.), za koje je osnovanije pretpostaviti da je nastalo kao nadimak po tamnoj puti, a pripadnici ovoga roda prihvatili ga kao svoje prezime. Neki se Gavran javlja u Gabeli krajem XVI stoljea, ali se nije moglo utvrditi da li je u bilo kakvoj vezi sa poiteljskim Gavranima. Rodonaelnik i najpoznatiji pripadnik ovoga roda je ve spomenuti Smail-beg, poznat kao Smail-kapetan i Gavran-kapetan, kapetan poiteljske kapetanije. Pretpostavlja se da od ovoga Gavrana vodi porijeklo i poiteljski rod Gavranovii. Ostao je poznat po sukobima s kapetanima iz stolakog roda Rizvanbegovii: vidoke kapetanije Ali-agom i hutovske Muhamedom, zvanim Hadi-beg i Hadun, te kapetanima ljubuke kapetanije Kapetanoviima. Njegova je zasluga to je 1782. godine osnovan poiteljski kadiluk.
94 Ovo lino ime bilo je esto u Vlaha. Na desnoj strani Nertve bilo je i selo Tasovii, koje je danas jedan od kvartova grada apljine. Po nekom od njihovih starjeina, vojvode ili katunara, iji su se podreenici naselili na podruju ranije seoske opine Priboj (Zvornik), po kojemu je jedna mahala (zaselak) dobila naziv Tasovac. H. Kreevljakovi:KAPETANIJEBiH, 238. H. Kreevljakovi.: KAPETANIJEBiH, 240-242; S. Baagi: ZNAAMBONJACI, 70.

95 96

- 288 -

Na kapetanskoj dunosti, Smail-bega je naslijedio sin Ibrahim-aga (1824-1828). Bio je oenjen kerkom Salih-bega Resulbegovia iz Trebinja Fatimom, a iza sebe je ostavio sinove Mehmed-agu i Smaila te kerke Hatidu i Ajiu. Ibrahim-agu je naslijedio maloljetni sin Mehmed-beg, kojega je na dunosti do punoljetstva zamjenjivao njegov zastupnik/tur. vekil. Poto je 1832. godine postao punoljetan, preuzeo je upravu nad kapetanijom i na toj dunosti, kao posljednji poiteljski kapetan, ostao do njenog ukidanja 1835. godine. Nakon toga, bio je postavljen za muselima poiteljskog kadiluka/ar. kaziluka ili kaze. Bio je lan anketne grupe koja je u Carigradu u periodu 1857-1858. godine radila na izradi Gruntovnog zakonika za Bosnu i Hercegovinu, poznatog kao Ramazanski zakon. Nakon toga vratio se u Poitelj, gdje je umro 1861. godine. Gavrankapetanovii su se iz Poitelja raselili u Mostar, Sarajevo i Tuzlu. Za Resulovie se pretpostavlja da su doseljenici iz Novog (danas Herceg-Novi) nakon njegovog pada u mletake ruke 1697. godine. O njima se u Poitelju malo zna, osim da su bili alimi. Meu njima je najpoznatiji bio Ali-ef., koji je zavrio visoke teoloke nauke u Carigradu i u Poitelju imao veliku privatnu biblioteku.

Kljune rijei: Poitelj, kasaba, kadiluk, kapetanija

- 289 -

OBAVJETENJA SKRAENICE RAZNIH NAZIVA ACTACONROG AH ARHEOL AT AZPZD Acta Consilii Rogatorum u DAD-u Arhiv Hercegovine, Mostar Sveske Arheologija Glasnika zemaljskog muzeja u Sarajevu Acta turcarum Anali Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Hrvatske (HAZU) u Dubrovniku Babakanlik Osmani Arsivleri (Dravni arhiv Predsjednitva vlade Republike Turske), Istanbul/ Carigrad Dravni arhiv Dubrovnik Drutveni i historijski spisi, SKA Filoloki i filozofski spisi, SKA Filozofsko-filoloke, drutvene i istorijske nauke, SKA Fontes rerrum Slavorum meridionalium, SKA GLAS, SKA Glasnik Vrhovnog oslamskog starjeinstva u Jugoslaviji i SFRJ Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevo Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb Zbornik radova sa Znanstvenog skupa: Povijest hrvatskog Poitelja, HUMZBORNIK 2, apljinaZagreb, 1996. Humski zbornik, Neum Jugoslavenska akademija nauka i umjetnosti, Zagreb (danas Hrvatska akademija znanosti i u mjetnosti) Kalendar HKD Napredak, Sarajevo Kalendar Narodne uzdanice, Sarajevo Maliye defterleri (imovinski popisi)

BOA

DAD DIS FIFIS FFDIN FRSM GLAS GVIS GZM HAZU HRVATPOITELJ

HUMZBORNIK JAZU KALNAP KALNUZ MALIYEDEF

- 290 -

MH MOST MSHSMI MTHSMI NAESTAR NS PI POF SAN SANU SBlK SR SKA TAPUTAHDEF TKGM ZJIK ZPZD

Muzej Herccegovine Mostar Monumenta Spectantia Historiam Slavorum Meridionalim, JAZU Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Ilistrantia, OIS Nae starine, Sarajevo Nova serija Posebna izdanja Prilozi za orijentalnu filologiju, Sarajevo Srpska akedemija nauka, Beograd Srpska akademija nauka i umetnosti, Beograd Sidil blagajskog kadije Stari red Srpska kraljevska akademija, Beograd Tapu tahrir defterleri (katastarski popisi) Tapu ve kadastro Genel Muederlugu (Generalna direkcija katastra), Ankara Zbornik za jezik, istoriju i knjievnost, SANU Zavod za povjesne znanosti HAZU u Dubrovniku

OSMANSKI KATASTARSKI POPISI Zbirni popis vilajeta Jele s onim podrujima koja mu pripadaju i koja su mu pripojena i Vilajeta Bosne u cjelini, poznat pod skraenim nazivom Zbirni popis Bosanskog sandaka, zapoet poetkom redepa 872, a zavren krajem evvala 873., odnosno izmeu 28. sijenja 1468. i 12. svibnja 1469. godine, BOA, TAPUTAHDEF No. 0-76. Popis sadri i podatke o Hercegovakom vilajetu, koji je tada bio u sastavu Bosanskog sandaka. Popis je jo 1956. godine za vlastite potrebe s osmansko-turskog na novotursko latinino pismo transliterirao Nedim Filipovi, a neke dijelove preveo na bosanski jezik. Fotokopijama rukopisa popisa sluili su se mnogi autori, ali ga nijedan nije naveo kao izvor obavjetenja.
- 291 -

Prije agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine, popis je s osmansko-turskog transliterirao i na bosanski jezik preveo Ahmed S. Alii. Nakon agresije, itav posao ponovio je uz saradnju Ramize Smaji. Zahvaljujui razumijevanju Islamskog centra u Mostaru, popis e uskoro izai iz tampe. Opirni popis Hercegovakog sandaka zapoet 880. a zavren u prvoj dekadi ramazana 882., odnosno 1475. i izmeu 7. i 16. prosinca 1477. godine, MALIYEDEF No. 5. Ovaj popis je s osmansko-turskog transliterirao, na bosanski jezik preveo i objavio Ahmed S. Alii pod naslovom: Poimenini popis sandaka vilajeta Hercegovina. Zbirni popis Hercegovakog sandaka nastao 927., odnosno 1519/1520. godine, BOA,TAPUTAHDEF No. 96. Popis nije transliteriran. Opirni popis Hercegovakog sandaka iz 993. odnosno 1585. godine, TKGM, TAPUTAHDEF No. 484/7 i 483/8 (u tri sveske). Radi se o popisu nastalom nakon deset godina vladavine sultana Murada III (1574/1575-1585). Popis je prije agresije s osmansko-turskog transliterirao i na bosanski jezik preveo Ahmed S. Alii, ali je nestao u poaru u kojemu je izgorio Orijentalni institut u noi izmeu 27. i 28. svibnja/maja 1992. godine. Sauvana je samo jedna fotokopija izvornog popisa i loa kopija Aliievog prijevoda, koje su se nalazile u njegovom stanu. Osnovne podatke iz popisa, Alii je objavio u radu pod naslovom: Privredna i konfesionalna struktura Hercegovakog sandaka krajem XVI stoljea. POF 40 (1990), 1991, 125-192. Molimo Allaha da podari dobro zdravlje Ahmedu S. Aliiu, kako bi mogao zavriti prijevod ovoga, izuzetno znaajnog, popisa Hercegovakog sandaka. Opirni popis nekih nahija koje pripadaju kazi Nevesinje, nastao poslije 993., odnosno 1585. godine, TAPUTAHDEF, BOA No. 1027

- 292 -

KORIENA I U RADU NAVEDENA LITERATURA Alii, S. A.: Poimenini popis sandaka vilajeta Hercegovina, OIS, MTHSMI, tom 6, serija 2. Defteri, Knjiga 3, Sarajevo, 1985. Aneli, T.: Srednjovjekovna humska upa Dubrava, HRVATPOITELJ, 189-208. Aneli, P.: Trgovite, varo i grad u srednjovjekovnoj Bosni, prilog tipologiji naselja, GZM NS (ARHEOL), 18, 1963., 179-194; Historijski spomenici Konjica i njegove okoline, Konjic, 1975. Baagi, S.: Znameniti Hrvati Bonjaci i Hercegovci u Turskoj carevini, Zagreb, 1931. Bereti, L.: Dubrovaki graditelj Paskoje Milievi. Split, 1948. elebi, E.: Putopis. Odlomci o jugoslavenskim zemljama (prijevod i obrazloenja Hazima abanovia), Sarajevo, 1967. eli, D.: Poitelj na Neretvi, urbanistiko-arhitektonska studija s osvrtom na probleme odravanja, NAESTAR 7, 1960, 5-49 Dini, M.: Zemlje hercega Sv. Save, GLAS SKA 182, Drugi razred FFDIN Knjiga 92, 1940, 149-257 Foreti, V.: Povijest Dubrovnika do 1908. I, Zagreb, 1980. Hasandedi, H.: Poitelj na Neretvi u doba turske vladavine, GVIS 35, 1972., 9-10: 417-423; Muslimanska batina Bonjaka u junoj (srednjoj) Hercegovini 2, Mostar, 1997. Inaldik, H.: Osmansko carstvo - Klasino doba 1300-1600. (prijevod s turskog na srpski jezik Milice Mihajlovi), Beograd, 1974. Jerkovi, D. R.: Gabela (Prilog povijesti donje Neretve), KALNAP 30, 1939., 101-122. Kovaevi-Koji, Desanka: Gradska naselja srednjovjekovne bosanske drave, Sarajevo, 1978. Kreevljakovi, H.: Poitelj na Neretvi, KALNARUZ 2, 1934., 71-40; Kapetanije u Bosni i Hercegovini, 2. izdanje, Sarajevo, 1980.; Sahat-kule u Bosni i Hercegovini, NAESTAR 4, 1957., 17-23 Mareti, T.: Rjenik srpskog ili hrvatskog jezika, JAZU; Sv. 43, 1928. Maurani, V.: Prinosi za hrvatski pravno-povijesni rijenik, JAZU; 19081992., 57; Miovi, V.: Turske priznanice o uplaenom dubrovakom harau, AZPZD HAZU 42, Dubrovnik, 2004., 53-77
- 293 -

Mujezinovi, M.: Poitelj u knjizi Islamska epigraka u Bosni i Hercegovini 2, Sarajevo, 1982., 405-407. Muli, J.: Hercegovina, Prvi dio: Feudalna oblast srednjovjekovne bosanske drave 1, Sarajevo, 2004. Musta, I.: Poitelj u sustavu obrane Hrvatsko-Ugarske drave od Turaka, HRVATPOITELJ, HUMZBORNIK 2, 1996., 39-79 Nodilo, N.: Chronica Ragusina Junni Restii utem Joannis Gundulae (ab origine urbis usque ad annum 1451) item Chroniche ulteriori di ragusa probabilmente opera di Joannis Gundulae (14125-1484), MSHSMI JAZU 35, Scriptores 2, 1893 Novakovi, S.: Zakonski spomenici srpskih drava srednjeg veka, PI SKA Knjiga 37, FIFS Knjiga 10, 1912.; .Grad, trg, varo, k istoriji rei i predmeta koji se njima kazuju, u knjizi Iz srpske istorije, Beograd, 1966., 144-161 Puci, M: Spomenici srbski od 1395. do 1423. toest pisma od republike dubrovake kralevima despotima vojvodama i knezovima srbskiem, bosanskiem i primorskiem (prepisao iz dubrovake arhive Medo Puci), DIS, Knjiga l, Beograd, 1858. Radoni, J.: Dubrovaka akta i povelje, ZJIK SKA Tree odelenje, FRSM 2: Knjiga I-2, Beograd, 1934. abanovi, H.: Bosanski paaluk. Postanak i upravna podjela, Sarajevo, 1982. Thalloczy, L.: Povijest banovine, grada i varoi Jajca (1450-1527), Zagreb, 1916. Truhelka, .: Razjanjenje. Rasulo Hercegovine, u radu Tursko-slavjanski spomenici dubrovake arhive, GZM 23, 1911, 3: 303-350; drugi dio (oznaen kao 2); Isa-beg, brat Hercega Stefana - jedna genealoka hipoteza, GZM 29, 1917., 1-4: 213-215

- 294 -

Summary Poitelj in the time of Ottoman reign The village of Poitelj was an important crossroad. It was the reason why the castle of Bivolje Brdo above the left side of todays town apljina, which was quite far from the banks of river Neretva, the bridges above her and roads which passed beside its banks, after 1404 when Humska zemlja become part of the feudal region of Kosaa was abandoned, and instead of her a new one was built under name of Poitelj. Under the treat of Ottoman occupation of the feudal reign of Kosaa/Herzegovina, her master Stipan Vuki Kosaa gives up the castle to the Ugrims / Hungarian in year 1465, and they placed its garrison in it. The Republic of Dubrovnik gave promises to renovate the castle, and supply troops with ammunition and other necessities. The commander in chief of the Herzeg district which was a part of the Bosnian sanjak, Hamza-bey Obrinovi, the castle of was Poitelj surrounded on the 16th September and occupied on 20th September 1465. The Hungarian garrison withdrew without battle, to the island of Posrednica on the river Neretva near the town Opuzen. A 21 Ottoman crew occupied the castle. Poitelj experienced a bloom during the Ottoman reign. Near the castle a new town was built, and documents of it was found in the wider record of Herzegovina sanjak from year 1585, in which were at that time 12 houses. In the year 1562/1563, hajji Alija, son of Musa-aga, built a mosque and beside it a mekteb (elementary school). Around the mosque, a new street, Mahala mesjjida hajji Alije, arose. In the same time, in town, once a week started market day at the end of XVI century and with that, the town of Poitelj gained conditions to be a provincial town (kasaba). Thanks to two endowers (waqifs) hajji Omer-aga, and his son iman Ibrahim pasha, from Poitelj, who was a high ranking officer in Ottoman Empire, Poitelj experienced an urban transformation beginning of XVII century. The first of the mentioned officers built a house for sleepover (han) and a public kitchen (imaret) and the second one a new mosque and
- 295 -

beside it he built a high school (medresa) with the library, clock tower, and many small shops, whose income was used for maintenance of the endowed institutions. In the provincial town lived many scholars and copyists of books. The most important recognition of Poitelj was gained with establishment of the captaincy /port directors office in the year 1713 and the qadis office/jurisdictional district in 1782. The most prominent Muslim family from Poitelj was the captaincy family of Tase and Gavrankapetanovi and from ulama family Resulovi.

- 296 -

Fahd Kasumovi

PRILOG PROUAVANJU SAOBRAAJA U DOLINI RIJEKE BOSNE: SKELE U BLIZINI SELA BIER I DESETNIK U XVIII ST. Prijelaz preko rijeke Bosne u osmanskom periodu preteno se obavljao amcima i ostalim manjim plovnim objektima na specijalno odreenim mjestima, koja su bila poznata kao rijeni brodovi ili skele. Nedostatak mostova i zadovoljavanje komunikacionih potreba stanovnitva bili su osnovni razlozi za organizirano uspostavljanje ove vrste kontakta izmeu dvije obale. Znaaj skela u odvijanju saobraaja u dolini Bosne posebno dolazi do izraaja ako se ima u vidu da je do sada u nauci na cijelom toku rijeke u osmanskom periodu utvreno postojanje samo nekoliko mostova.1 Rijeni prijelazi na Bosni su, i pored njihove vanosti, obraeni samo u najosnovnijim crtama.2 Osim podataka o imenima manjeg broja
1 Usp. Hamdija Kreevljakovi, Saobraaj u dolini rijeke Bosne, Napredak:Hrvatski narodni kalendar, Hrvatsko kulturno drutvo Napredak, Sarajevo, 1948., str. 143 (Dalje: H. Kreevljakovi, Saobraaj); Demal eli i Mehmed Mujezinovi, Stari mostovi u Bosni i Hercegovini, Sarajevo-Publishing, 1998., str. 74 (Dalje: D. eli i M. Mujezinovi, Stari mostovi) Dosada su u literaturi samo nabrojani prijelazi preko Bosne kod Zenice, Vranduka, epa, Kotorskog, amca, Maglaja i neubiciranog sela Pejker (Usp. H. Kreevljakovi, Saobraaj, str. 74; D. eli i M. Mujezinovi, Stari mostovi, str. 314). Konkretni podaci o njihovom nastanku i djelatnosti nisu istraeni. U ovom radu mi smo odluili obraditi samo pitanje dosada nepoznatih skela u Bieru i Desetniku. Meutim u izvorima se mogu pronai podaci i o drugim rijenim prijelazima preko Bosne koji se u litaraturi, takoer, ne navode. U mjestu Tetovo na rijeci Bosni za prijevoz putnika laom neposredno su bili zadueni stanovnici sela Gradanica u Brodskoj nahiji. Oni su iz svojih sredstva popravljali dotrajale lae i odravali ih. Radi obavljanja ove slube oni su, prema carskoj zapovijesti od 973. godine (1565-1566.), bili osloboeni od erahorluka, avarizi - divanije, ukonaivanja vojvoda i od svih obiajnih nameta. (Usp. Adem Handi, Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine, sv. I/2, Bonjaki institut Zrich - Odjel Sarajevo i Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 2000., str. 112.-Dalje: A. Handi, Opirni popis I/2 ). U drugoj polovini XVIII stoljea mostovi u Visokom, Kaknju i samoj Zenici bili su porueni usljed jedne jake poplave. Na mjestu poruenih mostova bile su organizirane skele, kako se ne bi nanosila teta prijelazu stanovnitva. (GHB, Sidil br. 21, str. 39)

- 297 -

skela, u literaturi skoro i da nema podataka o nainu njihovog funcioniranja, osobama koje su obavljale prijevoz i uivale prihode sa skela, kao ni o problemima s kojima su se one u svom radu susretale. Skele u selima Bier i Desetnik do sada u nauci nisu bile poznate. Posebno su zanimljive zbog toga to su na njima saobraali vakufski amci, a od prihoda koje je donosio prijevoz robe i putnika preko rijeke bila je finansirana damija u selu Bier. Pomaganje putnika bio je, inae, jedan od vanih ciljeva brojnih vakufa irom Bosanskog ejaleta. Meutim sluajevi uvakufljavanja amaca, kao i izdravanje nekog od vakufskih objekata od ostvarenog prihoda, bilo je na ovim prostorima izuzetno rijetko. Primjer skela u Bieru i Desetniku zbog toga su posebno znaajni, kako za prouavanje saobraaja u dolini Bosne tako i za povijest vakufa na prostoru Bosanskog ejaleta. Nekoliko dokumenata sauvanih u sidilu sarajevskog erijatskog suda za 1195. i 1196. godinu (1780.-1782.)3 omoguavaju nam da utvrdimo lica koja su u XVIII stoljeu uivala prihod sa ovih skela, nain na koji su one funcionirale te sporove koji su se oko njih odvijali, to je bilo odraz openito loeg stanja u spahijskoj organizaciji i vakufima u Bosni u to vrijeme. Izvori o skelama Bier i Desetnik, koji su nama posluili kao osnova za ovaj rad, i ranije su bili primjeeni, s tim da je njihov bogati sadraj bio kratko sveden na par reenica i upotrijebljen u drugaijem kontekstu. Zbog toga nam literatura, osim upute na grau koju je trebalo analizirati, nije bila od velike pomoi pri rasvjetljavanju pitanja rijenih prijelaza u Bieru i Desetniku. Navedeni izvori bili su prepoznati kao dokumenti o dvije skele u selu Pejker, koje autori, kako sami istiu, nisu mogli poblie odrediti, a ne kao dokumenti o dvije skele u dva razliita sela - Bieru i Desetniku. U detaljniju analizu izvora nije se ulazilo. Podaci koje nam daje literatura ukratko se svode na konstataciju da je neki hadi Mehmed iz sela Pejker uvakufio prihod od dvije skele na rijeci Bosni u istom selu, od ega se imalo imamu mjesne damije isplaivati po dvije ake dnevno preko ramazana za teraviju.4

3 4

GHB, Sidil br. 21, str. 37, 38, 39 D. eli i M. Mujezinovi, Stari mostovi, str. 314

- 298 -

1. Ubikacija sela Pejker Blia ubikacija sela, koje je do sada u literaturi bilo poznato samo kao Pejker u okviru zenike nahije, prvi je problem koji je potrebno rijeiti da bi se rasvijetlilo pitanje skele koja se ovdje nalazila. Postojanje sela Pejker na podruju zenike nahije nije potvreno u osmanskim katastarskim popisnim defterima i ostaloj relevantnoj izvornoj grai. Isto tako, selo pod tim nazivom nije navedeno ni u jednom od popisa naseljenih mjesta koji su raeni od kraja XIX stoljea do najnovijeg doba.5 Podatak o Pejkeru nalazimo u literaturi jedino kod Demala elia i Mehmeda Mujezinovia. Rezultat je to pogrenog itanja, pa prema tome, selo nije nikad ni moglo biti ubicirano. Ime sela napisano je prilino neobino6, pa je u skladu s osmanskom grafijom, bilo mogue itanje u vie razliitih varijanti.7 Najvjerovatnija varijanta je Bier. Selo pod ovim imenom u brodskoj nahiji navodi se jo 1604. godine u opirnom popisu bosanskog sandaka.8 Ovo selo danas se zove Bier, a nalazi se zapadno od Kaknja, od kojeg je udaljeno oko tri kilometra.9 2. Da li su se u Bieru nalazile dvije skele? U okolini sela Bier odvijao se u osmanskom periodu relativno intenzivan saobraaj. Na to nam, prije svega, ukazuje postojanje skele na rijeci Bosni, u neposrednoj blizini sela. Meutim podatak iz literature da
5 Usp. Ortschafts - und Bevolkerungs - Statistik von Bosnien und Hercegovina: tatistika miesta i puanstva Bosne i Hercegovine, Aemtliche Ausgabe - Slubeno izdanje, Sarajevo, 1880. Die Ergebnisse der Volkszahlung in Bosnien und der Hercegovina vom 10. Oktober 1910-zussamengestellt vom Statistischen Department der Landesregierung mit einer Ubersichtskarte der Konfessionen, herausgegeben von der Landesregierung fur Bosnien und die Hercegovina, Sarajevo, 1912; Dr. Salamon Konforti, Naseljena mjesta u SR BiH sa teritorijalnim rasporedom odreenih drutvenih i privrednih djelatnosti - stanje 1. januara 1979. , NIRO Osloboenje, Sarajevo, 1979. (Dalje: S. Konforti, Naseljena mjesta) Kao ba ya kef ra. U rukopisima na osmanskom jeziku bilo je vrlo lahko proitati pa umjesto ba. Zbog te pogreke u literaturi je i nastala varijanta Pejker. Npr. mogue su sljedee varijante: Bejker, Bijker, Biker, Bier. Ukoliko se ba proita kao pa, onda su bili mogui i oblici Pejker, Pijker, Piker, Pier. Adem Handi, Opirni popis I/2, str. 182 Salamon Konforti, Naseljena mjesta, str. 28

6 7 8 9

- 299 -

su se kod navodnog Pejkera - odnosno u naem itanju Biera - nalazile ak dvije skele, potrebno je, ipak, uzeti s rezervom.10 Radilo se o ataru samo jednog sela, pa bi postojanje dvije konkurentske skele na tako malom podruju bilo, u najmanju ruku, nepotrebno. U izvorima nalazimo i potvrdu za ovakvu pretpostavku. Analizom dokumenata koji se nalaze u sidilu sarajevskog kadije za 1195. i 1196. godinu (1780.-1782.), utvrdili smo da su vakufu damije koju je hadi Mehmed podigao u Bieru zaista pripadali prihodi od amaca koji su saobraali na dvije razliite skele. Jedna od njih nalazila se u blizini sela Bier, dok je druga bila smjetena u okolici sela Desetnik.11 Navodi o dvije skele na podruju Biera, koji se, takoer, pozivaju na podatke iz istog sidila, po svemu sudei su rezultat pogrene interpretacije izvora. Na ovakav zakljuak navode nas podaci iz hudeta o sporu oko prava koritenja prihoda skela u selima Bier i Desetnik, koji je 1781. godine sastavio tadanji sarajevski kadija. U ovom dokumentu se na vie mjesta navode prijelazi u blizini sela Bier i Desetnik ili samo spomenuti prijelazi, bez preciziranja o kojem se broju prijelaza zaista radi. Nakon to je proveden sudski postupak i sasluane izjave obje strane, sud je donio odluku u kojoj se eksplicitno navodi da se spomenuta dva prijelaza koja se nalaze u selima Bier i Desetnik uzapte za asni vakuf i, kao i ranije, koriste na nain vakfijeta.12 Iz ovoga se jasno vidi da se jedan prijelaz nalazilo u Bieru, a drugi u Desetniku, te da podaci o dva prijelaza u Bieru nemaju podlogu u izvorima. 3. Nastanak skela u Bieru i Desetniku Tanu godinu nastanka skela u Bieru i Desetniku teko je sa sigurnou utvrditi. Meutim zahvaljujui prijepisima dva fermana i jednog huddeta iz 1781. godine, moemo, ako nita drugo, suziti vremenski okvir u kojem treba traiti podatke o njihovom postanku i utvrditi kada se skele u Bieru i Desetniku najranije spominju u izvorima te da li postoji realna mogunost o postojanju ovih skela i prije godine kada je njihovo postojanje prvi put zabiljeeno.
10 11 D. eli i M. Mujezinovi, Stari mostovi, str. 314 Desetnik je u opirnom popisu Bosanskog sandaka iz 1604. godine popisan u okviru brodske nahije. (Usp. A. Handi, Opirni popis I/2, str. 183). Nalazi se u okolici Kaknja, od kojeg je udaljen oko 10 km. (Usp. Salamon Konforti, Naseljena mjesta, str. 91) GHB, Sidil br. 21, str. 38

12

- 300 -

Skele u Bieru i Desetniku nisu bile zabiljeene u osmanskim katastarskim popisima brodske nahije. Meutim to to ih ne nalazimo u defterima ne znai obavezno da one nisu ni postojale. Na takav zakljuak upuuje nas jedan ferman iz 1781. godine koji u sebi sadri izvod iz izvjetaja ranijeg defteri - emina o prihodima Biera i Desetnika. U njemu se navodi da su sela Bier i Desetnik posebno popisana. Prihodi Biera iznosili su 7000, a Desetnika 10.900 aki. Pristojba za prijelaz od lai, kako se u izvoru navodi, nije bila otvoreno popisana pod prihodima spomenutih sela.13 Uprkos tome to prihoda od prijelaza nije bilo u defteru, kod Biera i Desetnika je u to vrijeme sigurno obavljan prijevoz amcima preko Bosne, to zakljuujemo na osnovu injenice da se upravo 1781. godine odvijao spor oko navedenih skela izmeu hadi Mehmeda i spahije Saliha Obralia.14 Ove skele ne navode se ni u opirnom popisu bosanskog sandaka iz 1604. godine, ali u njemu nalazimo podatke da su sela Bier i Desetnik postojala poetkom XVII stoljea. U ovom defteru, ukupni prihodi Biera su, isto kao i prema fermanu iz 1781. godine, iznosili 7000, a Desetnika 10.900 aki. 15 Prvi siguran podatak o postojanju skela u Bieru i Desetniku zabiljeen je 1781. godine. Hadi Mehmed je tada na erijatskom sudu izjavio da je njegov dedo Abdi-spahija jo 1137./1724-1725. godine dao da se u blizini spomenutih sela ponovo izgrade amci na kod naroda poznatim prijelazima preko rijeke Bosne, koji su mu dodijeljeni uz dozvolu sahibi - erza.16 Prema tome, 1724.-1725. godina najraniji je podatak, kojim raspolaemo, o izgradnji amaca na prijelazima kod Biera i Desetnika. Ali treba istai da je evidentno i da se radilo samo o obnavljanju saobraajnih aktivnosti na ovim mjestima, jer su i prije ove godine postojali amci koji su propali zbog dotrajalosti ili su bili uniteni. Tada su skele vjerovatno jedan dui period bile izvan funkcije, budui da je za popravku i gradnju novih amaca bilo potrebno poprilino vremena, o emu nam svjedoe slini sluajevi u drugim dijelovima Carstva.17
13 14 15 16 17 Ibidem, str. 39 Ibidem, str. 38 A. Handi, Opirni popis I/2, str 182-183. GHB, Sidil br. 21, str. 38 Usp. Cengiz Orhonlu, Osmanl mparlatorluunda ehircilik ve Ulam zerine Aratrmalar, Ege niversitesi Edebiyat Fakltesi Yaynlari No: 31, Izmir, 1984, str. 112. (Dalje: C. Orhonlu, Osmanl mparatorluunda)

- 301 -

4. Skele u Bieru i Desetniku od 1724-1725. godine do osnivanja Mehmed- efendijinog vakufa u selu Bier Okolnosti pod kojima je obavljan prijelaz preko Bosne u Bieru i Desetniku moemo preciznije utvrditi tek od 1724-1725. godine. Saobraaj na navedenim prijelazima od ove godine obavljan je amcima koji su bili u privatnom vlasnitvu/mulk. Njihovi vlasnici obavljali su transport i koristili prijelaze uz saglasnost lica koje se u izvorima naziva samo opim imenom sahibi - erz, kako je osmanska administracija oznaavala spahije kao uivaoce vojnikih dirlika. Dodjeljivanje prava ubiranja pristojbi na rijenim prijelazima vojnikom sloju drutva bila je, inae, uobiajena praksa u Osmanskom carstvu. Dozvola sahibi - erza bila je neophodan uvjet za neometano saobraanje amaca na prijelazima u Bieru i Desetniku, zbog toga to su se spomenuti prijelazi nalazili na zemlji iji mu je prihod drava ustupila na uivanje kao vojnom licu. U izvorima se navodi da je Abdi-spahija 1724-1725. godine sagradio amce u Bieru i Desetniku na prijelazima koji su mu bili dodijeljeni/tahsis uz dozvolu sahibi - erza. Nakon njegove smrti, amce i prijelaze koristio je oko 40 godina, po principu nasljedstva, njegov sin Omer-spahija. Mehmed-efendija je za oevog ivota od njega kupio amce, a mjesta za prijelaz ustupljena su mu uz plaanje novanog ekvivalenta/bedel sahibi - erzu.18 5. Mehmed-efendijin vakuf u selu Bier Primjere uvakufljavanja amaca i lai nalazimo u razliitim periodima osmanske historije. amci su obino bili uvakufljavani s dobrotvornim ciljem, odnosno da bi se njima besplatno vrio prijevoz robe i putnika preko rijeka. Opstanak ovih vakufa i finansiranje laarske slube bili su osiguravani pomou vakufskih ifluka koji su davani na uivanje osobama koje su vrile prijevoz. 19 Pored ovoga, osmanski sistem muafijeta imao je znaajnu ulogu u odravanju lai i stimuliranju laara za obavljanje besplatnog prijevoza. Njihove mezre bile su osloboene od plaanja izvanrednih poreza, a
18 19 GHB, Sidil br. 21, str. 38 Orhan Gazi (1326-1362) uvakuo je, tako, osim lai na mjestu Dil skelesi (iri lokalitet na rjeici Dil deresi u nahiji Gebze, sandak Kocaeli), jo i pet iuka, koji su bili namijenjeni laarima i seoskom imamu. C. Orhonlu, Osmanl maparatorluunda, str. 106

- 302 -

ponekad ak i od plaanja uura i resmova.20 Osmanska praksa poznavala je i vakufske lae koje su naplaivale prijevoz putnika i robe. Od novca koji se na taj nain stjecao odravale su se damije i drugi vakufski objekti iz skupine muessesat-i hayriyye.21 U Bosanskom ejaletu nije bilo mnogo sluajeva uvakufljavanja lai i amaca. U literaturi smo uspjeli pronai samo jedan podatak o ovome. Legator Hasan-aga, sin Mustafin, zapovjednik palanke u Priboju, uvakufio je 1758. godine 25 groa godinje od najamnine skele u Boranoviima, i 10 groa godinje od zakupa jedne druge skele na Limu, kojima je on od davnina upravljao sa znanjem vlasnika zemlje22 i prema erijatskim ispravama.23 Sluaj uvakufljavanja amaca u selima Bier i Desetnik posebno je interesantan upravo zbog toga to postoji mali broj primjera ove vrste vakufa u Bosanskom ejaletu. Mehmed-efendija sin je Omer-spahije, a Abdi-spahijin unuk. Na osnovu dokumenata se moe zakljuiti da je bio kadija, ali nemamo podataka o tome u kojem je mjestu slubovao.24 Samo u brodskoj nahiji u XVIII stoljeu postojao je itav niz kadija i naiba s imenom Mehmed, tako da se ne moe sa sigurnou rei da li je neki od njih, moda, identian s Mehmed-efendijom koji je osnovao vakuf u selu Bier.25 Imao je ifluke u brodskoj nahiji. Obavio je had. Neko vrijeme boravio je na Visokoj porti,
20 Sultan Bayazit I (1389-1402) uvakuo je lae na rijenom prijelazu Prangi na rijeci Marici. Laarska sluba je s carskim beratom bila povjerena stanovnitvu sela Saruhan, Sulemi i Sofular (?) Mehmedi. U vrijeme Bajazita II (1481-1512) vakufske mezre koje su laari uivali, bile su osloboene od resmova, desetine i izvanrednih poreza. Oni su, zauzvrat, pored obavljanja prijevoza, bili obavezni da popravljaju lae kada to bude potrebno. Ibidem, str. 107, 108, 113 Raniji misirski valija Skender-paa uvakuo je 1560. godine jednu lau za izdravanje svoje damije u Kanlidi. Da bi osigurao njeno uspjeno poslovanje i otlonio konkurente osigurao je izdavanje carske naredbe kojom se zabranjivalo obavljanje prijevoza drugim laama na relaciji kojom je saobraala vakufska laa. Ibidem, str. 90 Alija Bejti je sahibi - erz preveo kao vlasnik zemlje, umjesto gospodar zemlje. Alija Bejti, Priboj na Limu pod osmanskom vlau, Sarajevo, 1945. str. 36, 37, 54 ; Alija Bejti, Stari trgovaki putevi u donjem Polimlju, Prilozi za orijentalnu lologiju, XXII-XXIII/1972-1973, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1976. str. 169-170. GHB, Sidil br. 21, str. 38 Usp. H. Kreevljakovi i D.M. Korkut, Travnik u prolosti (1464-1878), Zaviajni muzej Travnik, 1961. str. 141-142.

21

22 23

24 25

- 303 -

ali ne znamo kojim poslom.26 Iz svega navedenog moe se zakljuiti da je bio ugledan i imuan ovjek, pa je kao takav i bio u prilici da osnuje vakuf u selu Bier. U dva dokumenta iz sidila sarajevskog kadije za period 1780-1782. nalaze se podaci o vakufu koji je Mehmed-efendija ustanovio za damiju koju je podigao u selu Bier. amce koji su bili njegovo privatno vlasnitvo Mehmed-efendija je mogao, prema vaeim pravnim propisima, bez bilo kakvih smetnji izdvojiti iz svog imetka i uvakufiti ih kao erijatski pravi vakuf. Meutim amci sami po sebi nisu mogli donositi prihod ukoliko ne bi saobraali na rijenim prijelazima kod Biera i Desetnika, te njihovo uvakufljavanje bez prava na obavljanje i naplaivanje prijevoza ne bi moglo posluiti za izdravanje damije u Bieru. Zbog toga je Mehmed-efendija za uvakufljenje prihoda koji su proizlazili iz njegovog prava koritenja prijelaza/tasarruf prethodno osigurao saglasnost sahibi - erza, to se vidi iz nekoliko podataka sadranih u huddetu koji je izdat nakon sudskog spora i rasprave iz 1781. godine. Mehmed-efendija je tada na sudu izjavio da je uvakufio mjesta prijelaza i amce s dozvolom sahibi - erza kao pravi vakuf/ vakf-i sahih.27 Na istoj raspravi u dokazni materijal u korist Mehmed-efendijinih tvrdnji, izmeu ostalog, ulazila je i tezkera koju je sahibi - erz izdao o ovom pitanju.28 Prema uvjetima koje je postavio vakif, amci u Bieru i Desetniku su se trebali izdavati u najam/icare. Dvije ake od prihoda koji se na taj nain bude ostvarivao bile su namijenjene za dnevnu plau imamu koji bude za vrijeme ramazana obavljao teravih -namaz u hadi Mehmed-efendijinoj damiji u selu Bier. Muteveliji vakufa pripadala je jedna aka dnevno. Viak prihoda koji preostane nakon to se izvre navedene isplate, trebalo je sauvati i po potrebi troiti za popravke damije i amaca, ukoliko bi oni bili oteeni. Mutevelijsku slubu Mehmed-efendija ostavio je za sebe dok je iv. Nakon njega mutevelijsku slubu trebali su, s koljena na koljeno, obavljati njegovi potomci.29
26 27 GHB, Sidil br. 21, str. 38 Mjesta prijelaza on nije mogao zakonito uvakuti kao pravi vakuf, budui da nisu bili njegovo vlasnitvo, pa ovu izjavu treba shvatiti kao uvakujavanje amaca i prihoda koji su mu pripadali na osnovu prava da koristi ove prijelaze. Iz daljnjeg teksta dokumenta se vidi da je taj prihod ostvarivan izdavanjem amaca u najam. GHB, Sidil 21, str. 38. Ibidem, str. 37, 38

28 29

- 304 -

6. Sporovi oko skela u Bieru i Desetniku 1778-1781. godine Uzurpacija vakufske imovine bila je esta i rairena pojava u Bosanskom ejaletu u XVIII stoljeu. Zloupotrebe su uzimale sve vie maha dovodei u pitanje opstanak vakufa, a time i nastavak rada brojnih damija, medresa i ostalih vakufskih objekata, osnovanih s dobrotvornim i bogougodnim ciljevima. O ovome svjedoi vie bujruldija razliitih bosanskih valija kojima se, zbog uestalosti pritubi o razliitim nezakonitim radnjama, nareivalo pregledanje i provjeravanje vakufske imovine na nivou cijelog ejaleta. Drava se aktivno ukljuila u rjeavanje vakufskih problema nareujui da se posredstvom suda, i sa znanjem specijalnog dravnog izaslanika/mubair i uglednih ljudi u ejaletu, ispitaju navodi o nelegalnim radnjama te da se one otklone, ukoliko se ustanovi da su spomenuti navodi bili istiniti.30 Mijeanje spahija u vakufske poslove s ciljem stjecanja linog profita je meu razliitim vrstama nezakonitih radnji predstavljalo znaajan problem za vakufe u Bosanskom ejaletu. Primjeri za ovakvo postupanje u Bosni se mogu pronai jo u XVI stoljeu.31 Kriza timarskog sistema u XVII i XVIII stoljeu samo je doprinijela uestalosti sporova izmeu spahija i vakufskih mutevelija. Negativne tendencije u vakufskim prilikama u Bosni u XVIII stoljeu, nisu zaobile ni Mehmed-efendijin vakuf u selu Bier. Opstanak vakufa bio je doao u pitanje zbog viegodinjeg mijeanja spahije Saliha Obralia, sina Husejinovog, u poslove skela u Bieru i Desetniku, na kojima su prijevoz robe i putnika vrili vakufski amci. Predstavnik vakufa u sporu oko navedenih skela bio je sam vakif hadi Mehmed-efendija, u svojstvu mutevelije, budui da je tu slubu prema vakfiji ostavio doivotno za sebe. Predmet spora bilo je pravo koritenja rijenih prijelaza Bier i Desetnik. Preuzimanje skele u Bieru i Desetniku od strane Saliha Obralia desilo se oko mjeseca maja 1778. godine. To se moe zakljuiti na osnovu
30 U jednoj bujruldiji iz 1753. godine navodi se da su Divanu Bosne stigle obavijesti da se, zbog nemara onih koji su zadueni da o tome vode rauna, irom pokrajine rue damije, mesdidi i sva mjesta na kojima se obavalja ibadet, te da se upropatava i nestaje vakufska imovina. S ciljem otklanjanja navedenih negativnih pojava, bilo je nareeno da se, kadiluk po kadiluk, pregleda i provjeri sva vakufska imovina u ejaletu. Usp. NUBBiH, Odjeljenje specijalnih zbirki, Rukopisna zbirka, TR-13, str. 20. Adem Handi, Husrev-begov vakuf na prelazu iz XVI u XVII stoljee, Anali GHB, knjiga IX-X, Sarajevo, 1983, str. 215

31

- 305 -

toga to je sredinom zu-l-hiddeta 1195., odnosno u periodu od 28. XI do 7.XII 1781. godine, Mehmed-efendija na sudu izjavio da je Salih Obrali odbio vakufske amce sa prijelaza u Bieru i Desetniku te da ve tri i po godine svojim amcima obavlja prijevoz.32 Ovakav razvoj situacije omoguilo je to to je vakif i mutevelija hadi Mehmed-efendije neko vrijeme boravio izvan Biera, zbog ega nije bio u stanju voditi rauna o vakufskim poslovima. U izvorima se navodi da je otiao na had, za to je u onovremenim komunikacionim prilikama bilo potrebno due vrijeme, a neposredno iza toga boravio je neko vrijeme i na Visokoj porti. Preuzimanje skela koje su bile izvor vakufskih prihoda bilo je uzrok propadanju vakufa. Nekoliko narednih godina vodili su se oko prava uivanja spomenutih skela sporovi o kojima je bila obavijetena i centralna vlast u Istanbulu. Nakon povratka Mehmed-efendije u Bosnu, Salih Obrali nije odustao od skela u Bieru i Desetniku. Prema osmanskoj praksi, svaki podanik imao je pravo centralnoj vlasti uputiti pritubu za rjeavanje nekog problema ili spora. Mehmed-efendija je, u skladu s tim, od sultana zatraio zatitu vakufskih prava i spreavanje uzurpacija. Porta je o ovome pitanju izdala tri fermana. Prvi od njih izdat je u prvoj desetini rebiu-l-ahira 1193. godine (18.-19. IV 1779.). Nije sauvan ni u originalu ni u prijepisu. Podatke o njemu nalazimo u fermanima koji su uslijedili nakon njega. Zapovijest iz 1779. godine zabranjivala je dalje mijeanje Salihu Obraliu u pitanja skela Bier i Desetnik. Na osnovu izvjetaja defteri - emina, ispostavilo da je on imao pravo samo na prihode od tri skele u Visokom, Kaknju i samoj Zenici, koje su uspostavljene zbog toga to je poplava razorila mostove koji su se ranije tu nalazili. Carska naredba je nakon ovoga bila izgubljena, a Salih Obrali je, i pored svih opomena, i dalje nastavio s ubiranjem prihoda od skela u Bieru i Desetniku.33 Spor se nastavio i dalje, pa su upuene nove molbe Porti. One su rezultirale s dvije carske naredbe sredinom abana 1195. godine (2. VIII11. VIII 1781). Jedna od njih imala je isti smisao kao i naredba iz aprila 1779. godine. Porta je na molbu Mehmed-efendije i stanovnika Biera i Desetnika obnovila izgubljenu prvobitnu naredbu i ponovo zabranila Salihu Obraliu da se mijea u poslove rijenih prijelaza u Bieru i Desetniku.34 Stanovnitvu spomenutih sela propadanje Mehmed-efendi32 33 34 GHB, Sidil br. 21, str. 38 Ibidem, str. 39 Ibidem, str. 39

- 306 -

jinog vakufa nije odgovaralo, jer se radilo o ustanovi od ope koristi. Pored toga, oni su bili dematlije damije u Bieru, iji je opstanak bio doveden u pitanje. Ova naredba bila je upuena bosanskom valiji i naibima brodske i visoke nahije. Druga naredba iz 1781. godine razlikovala se od do tada izdatih. U uvodnom dijelu fermana navodi se da je molbu uputio hadi Mehmed traei da se omogui postupanje u skladu s vakfijom i sprijei mjeanje Saliha Obralia. Posebno je zanimljiva, jer se iz nje vidi koliki je znaaj pitanje vakufa imalo za osmansku vlast i koje su sve instance bile ukljuene u rjeavanje problema i sporova koji su se pojavljivali. ejhu-l-islam dao je preporuku za izdavanje naredbe. Upuena je bila bosanskom muli (Bosna kadisi). U njoj se nareivalo da se Salih Obrali posredstvom zabita privede na erijatski sud te da se stvar ispita i provede sudski postupak. Niko se, prema naredbi, nije smio mijeati u poslove vakufa s ciljem da se on ukine, sve dok je Mehmed-efendija mutevelija s carskim beratom i dok vakuf funkcionira prema zakonu.35 Sudski postupak proveden je u sredinom mjeseca zu-l-hiddeta 1195. godine (28. XI-7.XII 1781) na sarajevskom sudu, u prisustvu specijalnog valijinog izaslanika (mubair) okadara Ismail-age. Salih Obrali je na optube o uzurpaciji odgovorio tvrdnjama da prihodi navedenih skela ulaze u njegov berat. Meutim kada je pregledan dokazni materijal, sud je utvrdio da prijelazi u selima Bier i Desetnik nisu navedeni ni u beratu ni u kopiji deftera. Donijeta je presuda da se prijelazi u Bieru i Desetniku vrate vakufu. Salih Obrali opomenut je da se odrekne i vie ne mijea u poslove spomenutih prijelaza. Spor se na ovaj nain uspjeno zavrio za vakuf, koji je potvrdio svoje pravo da koristi prihode od skela u selima Bier i Desetnik.36 Navedeni sukobi oko vakufskih skela u Bieru i Desetniku dodatni su primjer koji potvruje brojne podatke o loem stanju vakufa u Bosni u XVIII stoljeu. Rekonstrukcija navedenog spora, pored ovoga, posebno rasvjetljava negativnu ulogu spahija u daljem pogoranju vakufskih prilika te nam daje priliku da bolje sagledamo poprilino tromu provedbu naredbi centralne vlasti, posebno kada su u pitanju manji vakufi.

35 36

Ibidem, str. 37 Ibidem, str. 38

- 307 -

Kljune rijei: dolina Bosne, Bier i Desetnik, rjeni saobraaj, skele, prijelazi, vakufljenje amaca i laa, spahije, ubiranje pristojbi, uzurpacija vakufske imovine, Salih Obrali, sudski sporovi. Summary Contribution to the research of transportation in valley of river Bosnia: ferry boat near village Bier and Desetnik in XVIII century To establish a fact of, until now unknown ferry near Bier and Desetnik, and their historiographical elaboration, we tried to supplement the knowledge about traffic activities in the Bosna valley and draw attention to the possibility and importance of studying river ferries, as a predominant form of river traffic in Bosnia during Ottoman reign. River crossing was an important issue for populations which lived in the micro region of Bier and Desetnik. Establishing connection was dictated to carrying out everyday private and official visit, transporting food and other life important groceries. Ferry boats in the Bier and Desetnik passed through quite a tumultuous period in the XVIII century. For some time they were not in function because of unknown reasons, and in the year 1724-1725 they were renovated thanks to the Abdi-spahi who allowed the construction of boat for crossing the river. Boats were his own property. The river crossing was with the agreement of sahibi erza. After him the river crossing was used by his son Omer-spahi, based on the principle of inheritance. Then he sold his boats to his son Mehmed, who came to the possession of a place crossing the river by paying money which was equivalent to sahibi erzu. Particularly interesting period of the history of ferry boat happened when boats and income which came from renting boats were given as endowment (waqf ) with an agreement of sahibi erza. Because of that ferry boat in Bier and Desetnik are important to the history of waqf in this region, as in regards of specific objects of endowment and also as an example of spahi interference with waqf business. After that generated income from renting boats were used for financing mosque in the village of Bier. It was a rare case of this kind in the Bosnian elayet. Right of the use of ferry cased dispute in year 1778 between Mehmed efendis waqf and spahi Salih Obrali, about which news reached even the headquarter in Istanbul. Government took active part to solve this dispute, but their order was put into effect very slowly on the terrain. The dispute ended in year 1781 on the benefit of the waqf, after court hearings in front of a Bosnian mula.
- 308 -

Fatima Omerdi

BIBLIOGRAFIJA TAMPANIH DJELA ARAPSKIM PISMOM BOSANSKOHERCEGOVAKIH AUTORA U GAZI HUSREV-BEGOVOJ BIBLIOTECI Uvod Raznovrsnost knjinog blaga Gazi Husrev-begove biblioteke moe se promatrati kroz spektar naunih, kulturnih ili historijskih aspekata, ali, svakako, jedan od najznaajnijih jeste njena uloga zatitara i uvara pisane rijei koju uspjeno nastavlja i danas. Do sada su skoro svi nai autori predstavljeni javnosti a njihova djela analizirana u raznim naunim radovima, studijama, monografijama i bibliografijama. Ovo je namjera da se na jednom mjestu okupe sve informacije koje se tiu naih autora i njihovog rada. Bibliografija prema svojoj formi je primarna, tj. opisivana sa knjigom u ruci (de visu) te sadri osnovne podatke o publikaciji, sloene abecednim redom po imenu autora. Prema znaaju popisanih radova ima za cilj da registruje sve bosanskohercegovake autore koji su pisali arapskim pismom bilo da se radi o orijentalno-islamskim jezicima ili arebici, a njihova djela su nala mjesta na policama Gazi Huserev-begove biblioteke. Znaaj popisanih monografskih publikacija je registracionog karaktera. Za svakog autora ponaosob bibliografske jedinice su sloene prema vremenu njihova tampanja te je i hronoloka. Ona je i analitika jer se bavi sadrajem unutar svakog novog naslova publikacije. Gledajui na vrijeme i pripadnost grae bibliografija je retrospektivna i meunarodna te obuhvata period od osnivanja prve tamparije Ibrahima Muteferrike 1726. godine u Istanbulu do poetka Drugog svjetskog rata u Sarajevu. Napomene: U izradi bibliografije koriten je ISBD(M)1 standard popisa bibliografskih elemenata i interpunkcijskih oznaka monografske publikacije.
1 Internationale Standard for Bibliographic Description of Monogra = Meunarodni standard za bibliografski opis monografskih publikacija.

- 309 -

Bibliografske jedinice obiljeene su rednim brojevima (kurzivom) a ispod imena autora, sa podacima o roenju i smrti, poredana su sva njegova djela koje Gazi Huserev-begova biblioteka posjeduje. Unutar opisa podataka prve skupine o naslovu, pored originalnog, arapskim pismom, u okruglim zagradama dopisana je i njegova ZDMG2 transliteracija latininim pismom. Takoer, u etvrtoj skupini godina izdavanja, pored hidretske dopisana je i odgovarajua gregorijanska godina a razdvojene su kosom crtom (npr. 1310/1892). U sedmoj skupini napomene pisma grae, samo u prvoj jedinici naglaen je i pojanjen termin arebica kao bosanski jezik pisan arapskim pismom. Ispod napomena je saetak sadraja publikacije iji je opis varirao s obzirom na izvore, znaaj i zanimljivost grae. Posebno su obraene signature pod kojima se nalaze spomenuti naslovi. Slovom O oznaen je Orijentalni fond a formatnom signaturom Evropski fond Gazi Husrev-begove biblioteke, a iza broja slijedi materijalno stanje knjige i njeno porijeklo. Na kraju, vano je napomenuti da se u svakoj fusnoti, a tie se konkretnog autora ili njegova djela, nalaze svi koriteni bibliografski izvori i informacije okupljeni na jednom mjestu to omoguava korisniku relativno brzo pronalaenje podataka.

ABDI, Salih 1. ( = : Alifby arab = Arapska poetnica : preraena Salih Eminova sufara). - Sarajevo : Vakufska direkcija, 1933. - 53 str. ; 22 cm Tekst na arap. jeziku i arebici.3 Arapska poetnica. Preraena arapska poetnica Saliha Emina Aliehia.4 O-13639; O-13640 (mehki uvezi, vakuf Sinanudina Sokolovia).

2 3 4

Zeitschrift der Deutschen Morgenlndischen Gesellschaft Arebica: bosanski jezik pisan arapskim pismom. Vidi: Aliehi, Salih Emin.

- 310 -

ALLAMEK, Muhammed ibn Musa Bosnevi (Musi) (1595.-1636.) 2. ( iya ala ar al-m). - Istanbul : Mabaa irkat aafiyya-i Umniyya, 1310/1892. - 2 sv. ; 25 cm Tekst na arap. jeziku. Knj. 1: 632 str. Knj. 2: 280 str. Glosa na Mula Damijev komentar al-Kfiye koja tretira sintaksu arapskog jezika. Oba primjerka tampana su na margini osnovnog djela iya Muarrem Afandi al al-m od Muharrem Efendije. Zanimljivo je navesti da je primjerak ovog djela iz 1890. godine tampao hafiz MehmedTevfik Oki (1870.-1933.) o svom troku, a kasnije u asopisu Vatan, koji je izlazio u Sarajevu na turskom jeziku, napisao je i kratku Allamekovu biografiju.5 O-625/1; O-626/1 (tvrdi uvezi).

3. ( iya al arh al-m). - Istanbul : Mabaa Hurid, 1320/1902. - 2 sv. ; 24 cm Tekst na arap. jeziku. Knj. 1: 568 str. Knj. 2: 512 str. O-628/1; O-629/1 (tvrdi uvezi).

Ahmed ibn Hasan Bosnevi 4. ( Mufd al al-farda). - Istanbul : [s. n.], 1317/1899. - 15 str. ; 24 cm Tekst na osman. jeziku.

Tralji, Mahmud hfz. Iz kulturne historije Bonjaka. Travnik : Borac, 1999. - str. 198.

- 311 -

Mufd al al-farda ili A-ar al-mufd ili samo Mufd je komentar djela Al-Farda f al-istra ili Risla f al-istira od Ab al-Qsim asSamarqandja koja obrauje metaforu u arapskom jeziku.6 O-823 (tvrdi uvez).

AKHISARI, Hasan Kafi (951.-1025./1544.-1616.) 5. ( Uul al-ikam f nim al-lam) / [prijevod (Mehmed) Tevfik]. - [S. l. : s. n.]. - 44 str. ; 22 cm Tekst na osman. jeziku. Djelo o ureenju drutva i dravne uprave.7 O-1502; O-1503; O-1504; O-1706; O-3521; O- 5890 (poklon Ulema-i medlisa); O-10015 (biblioteka Sokolovi Osmana); O-11163 (poklon Hodia Abdulaha iz Gradaca, svi primjerci u tvrdom uvezu). 6. ( Uul al-ikam f nim al-lam) / [prijevod (Mehmed) Tevfik]. - Istanbul : [s. n.], 1287/1870. - 40 str. ; 23 cm Tekst na osman. jeziku. O-1730 (tvrdi uvez). 7. ( Uul al-ikam f nim al-lam wa taramas) / [prijevod Ahmed-paa Reid]. - Kairo : Mabaa iz Wilyat, 1331/1912. - 63 str. ; 20 cm Tekst na arap. i osman. jeziku. Prethodno djelo sa osnovnim tekstom na arapskom jeziku i prijevodom na osmanski jezik Ahmed-pae Reida. O- 4491/3 (tvrdi uvez, etvrto djelo u zbirci (mama)).

6 7

abanovi, Hazim. Knjievnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima : bibliograja. - Sarajevo : Svjetlost, 1973. - str. 466. Katalog GHB, op. cit., sv. 3, R- 6869, str. 435.

- 312 -

8. ( Rawt al-annt f ul al-itiqd). Istanbul : Mabaa al-ai Muarram Afandi al-Busnaw, 1305/1887. - 23 str. ; 22 cm Tekst na osman. jeziku. U prijevodu: Rajske bae o naelima vjerovanja. Djelo o osnovama vjerovanja (aqid). Pri izradi ovog djela, kako sam autor kae, sluio se djelima koja su napisali aw, Nasaf, Sans, Suy i Ab anfa. Djelo je podijeljeno u osam poglavlja i predstavlja, prema Handiu, jedno od najboljih vjeronaunih djela u arapskoj literaturi. Kafija je napisao i komentar ovom djelu pod imenom Ahr ar-rawt f ar Rawt al-annt Cvijee ba komentar rajskih perivoja. Koncept ovog djela Kafija je zavrio krajem 1014./1605. godine u gradu Osijeku vraajui se sa pohoda na grad Ostrogon, a preradio ga je u rodnom Pruscu. Na bosanski preveo Mehmed Handi. Handiev prijevod je tampan i doivio je nekoliko izdanja: 1. izd. - Sarajevo : Bosanska pota, 1939. - 32 str.; 2. izd. - Sarajevo : Prva muslimanska nakladna knjiara (M. B. Kalajdi), 1943. - 56 str.; Sarajevo : El-Kalem, 2000. - 49 str. O- 3521/2 (tvrdi uvez, tree djelo u zbirci (mama)). 9. ( Rawt al-annt f ul al-itiqd). Istanbul : Matbaa amal Afandi, 1316/1898. - 91 str. ; 19 cm Tekst na osman. jeziku. O- 13588 (tvrdi uvez, Vakuf Sinanudina Sokolovia). Hazim abanovi u svom radu o Hasanu Kjafiji Pruaku8 prenosi da postoji jo jedno akaidsko djelo koje mu se pripisuje, a to je [Risla al-munra]. Takoer, kae da postoji dilema oko toga da li je autor djela Pruak ili Kemal-paa (Amad ibn Sulaymn ibn Kaml-paa, umro

abanovi, Hazim. Hasan Ka Pruak. // Prilozi za orijentalnu lologiju, XIVXV(1969), str. 25.

- 313 -

940./1533.). Prema Ibrahim-begu Baagiu9, Safet-begu Baagiu10, kao i prema biljekama nekih rukopisa stoji da je pisac ove risale Hasan Kafija.11 Ni jedan stariji izvor, nastavlja abanovi, ne navodi nikakvo Kafijino djelo pod tim ili slinim naslovom, tako on na osnovu drugih izvora, kao, npr., ai alfa (u. 1067./1656.)12, koji ovo djelo pripisuju Kemal-pai, smatra da je ono uistinu njegovo djelo a ne Kafijino. Puni naslov djela je Ar-risla al-munra li-ahl al-bara, a u GH biblioteci se nalazi pod brojem O-3650. Dodajmo da je na bosanski jezik prevedeno jo jedno Pruakovo djelo, i to: Nim al-ulam il tam al-anbiy (Niz uenjaka do posljednjeg Boijeg poslanika) ponovo u prijevodu Mehmeda Handia. U djelu se nalaze kratke biografije ljudi u kojima je opisao ivot Muhammeda, a.s., preko Ebu Hanife sve do svog neposrednog uitelja. Na kraju navodi autobiografiju i zavrava spominjui trojicu svojih odlinijih uenika. U trideset poglavlja obraeno je trideset i est biografija. tampano je u izdanju Islamske dionike tamparije u Sarajevu 1935. godine. U GH biblioteci djelo se moe nai pod brojevima II-4381 ili II-4381a.

ALAGI, ukrija (1881.-1936.) 10. ( Nuba min kitb sra Raslillh). Sarajevo : [s. n.], 1913. - 275 str. ; 21 cm Tekst na arap. jeziku. Izbor iz ivotopisa Boijeg Poslanika po Muhammedu ibn Ishaku, a po preradi Abdulmelika Ibn Hiama. itanka iz arapskog jezika za uenike Prve gimnazije. O-1488; O- 6674 (biblioteka Muhameda evketa Kurta iz Tuzle); O-7196 (poklon Huseina abia); O-11155 (poklon Abdullaha Hodia
9 10 11 12 Salnma 1302/1884. - God. III, dio II, str. 1-5. (U GHB: Periodika 811/884) Baagi, Safet. Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti : prilog kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine. - Sarajevo : Svjetlost, 1986. - str. 55 (U GHB: SS IV-323b) Katalog GHB, op. cit. , sv. 3, R-2294, str. 273. i alfa, Ktib eleb. Kaf a-unn an asm al-kutub al-funn. - Istanbul : Mabaa al-bahiyya, 1943. - Sv. 2. ; str. 1888. (U GHB O-5509)

- 314 -

iz Gradaca); O-13479 (Vakuf Sinanudina Sokolovia, svi primjerci u tvrdom uvezu). 11. Arapsko-srpsko-hrvatski rjenik za Izbor iz kitabu sireti Resulillahi. - Napisao ukrija Alagi. - [Sarajevo] : Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu, 1913 ( [Sarajevo] : tamparija Adolf Holzhausen). - 200 str. ; 21 cm Kor. nasl.: Izbor iz Kitabu sireti Resulillahi. Dio 2, Rjenik. - Arapske rijei tampane arap. pismom. Uz itanku Nuba min kitb sra Raslillh, kao njen drugi dio, tampan je ovaj kratki rijenik kao olakica uenicima za njeno kvalitetnije itanje. Oba dijela su tampana trokom i nakladom Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu.13 II-3020; II-3020a; II-3020b evrop. fond; SS II-3020c evrop. fond (tvrdi uvezi, Vakuf Sinanudina Sokolovia); OS 14315 i OS 14316 evrop. fond (tvrdi uvezi, biblioteka Osmana Sokolovia).

ALIEHAJI, Salih Emin 12. ( Alifby arab). - [S. l. : s. n., s. a.]. - 53 str. ; 21 cm Tekst na arap. jeziku. Arapska poetnica namijenjena uenicima mektebi ibtidaijje u Bosni i Hercegovini. O-10503 i O-10757 (mehki uvezi, oteeni primjerci, biblioteka Osmana Sokolovia). 13. ( Alifby arab). - Sarajevo : Mabaa Narod, 1331/1910. - 70 str. ; 21 cm. Tekst na arap. jeziku. O-3539 (tvrdi uvez).
13 Handi, Mehmed. Knjievni rad bosansko-hercegovakih muslimana. - Sarajevo : Dravna tamparija, 1934. - str. 80.

- 315 -

14. ( Alifby arab). - 3. izd. - Sarajevo : Islm mabaas, 1329/1912. - 70 str. ; 21 cm. Tekst na arap. jeziku. O-10505 (mehki uvez, biblioteka Osmana Sokolovia). 15. ( Alifby arab). - Sarajevo : [s. n.], 1343/1924. - 70 str. ; 21 cm Tekst na arap. jeziku. O-3540 (tvrdi uvez). 16. ( Alifby arab). - 6. izd. - Sarajevo : Bosanska tampa, 1348/1929. - 70 str. ; 23 cm Tekst na arap. jeziku. O-10081 (tvrdi uvez, biblioteka Osmana Sokolovia).

AZAPAGI, Mehmed Teufik (1838.-1918.) 17. ( Hirat aqqnda risla). - Sarajevo : Mabaa Vaan, 1303/1886. - 38 str. ; 17 cm Tekst na osman. i arap. jeziku Djelo koje govori o stavu islama naspram iseljavanja muslimana iz jedne drave u drugu. Neposredni razlog pisanju ove knjige je bio iseljavanje Bonjaka u Tursku nakon okupacije Bosne i Hercegovine od AustroUgarske monarhije 1878. god. Ovo je skraena verzija na turskom jeziku Azapagievog djela Risla f al-hira, koju je napisao na arapskom jeziku i iji se rukopis nalazi u GH biblioteci pod brojem R-1343. Rukopis ovog djela na turskom jeziku nalazi se pod rednim brojem R-905.14
14 Lavi, Osman. Iseljavanje Bonjaka muslimana iz Bosne i Hercegovine za vrijeme austro-ugarske vladavine i risala Mehmeda Tevka Azapagia. // Anali Gazi Husrev-begove biblioteke. 13-14, (1987), str. 37-51.; Isti. Mehmed Tevk Azapagi : 1838-1918 : Bosna-Hersek Diyanet leri bakan. // Trkiye Diyanet Vak Islam Ansiklopedisi. Ankara : TDV, 1988. - , sv. 28, 2003., str. 536.

- 316 -

U prvom dijelu autor daje definiciju hidre, hadise i stavove islamskih uenjaka o ovom pitanju. U drugom dijelu donosi odgovore na pitanja: ta je to dr al-arb (podruje rata) i dr al-islm (podruje islama), dok u treem poglavlju objanjava pojam fat (osloboenje/okupacija). Nakon zakljuka (str. 19) izneseni su jo neki stavovi o hidri kao drutvenom dogaaju utemeljenom na vjerskim naelima.15 O-1848/5 (tvrdi uvez, esta knjiga u zbirci, vakuf Abdullaha Buatlia); O-2150 (tvrdi uvez, prva knjiga u zbirci); O-2166 (tvrdi uvez, vakuf Abdullaha Buatlia); O-10406 (mehki uvez, biblioteka Osmana Sokolovia); O-11186 (mehki uvez, biblioteka Abdullaha Hodia iz Gradaca); O-13582 (mehki uvez, biblioteka Sinanudina Sokolovia); O15540 (mehki uvez, uvakufio Mehmed-efendija b. Muhammed-aga Svrzo 1931. god.).

BONJAK, Abdullah (1584.-1644.) 18. ( Tarama-i Fu). - Istanbul : Dr a-iba almira, 1290/1873. - 2 sv. ; 24 cm Naslov na poetnoj str. ( ar al-fuu al-ikam). Tekst na osman. jeziku Knj. 1: 2, 651 str. Knj. 2: [1], 500 str. Prijevod i komentar Ibn Arabjevog (560./1666.- 638./1240.) Fu al-ikama, poznatog i esto komentarisanog filozofsko-mistinog djela. Abdullah Bonjak, roen 992./1584. godine16 u okolici Livna, umro 1054./1644. godine u Konji, bio je pripadnik bajramijskog dervikog reda ijih tekija nije bilo u Bosni. Izmeu 18 Bonjakovih poznatih pisanih radova, komentar Fua mu je najpoznatiji a prijevod naslova glasi: Skidanje duvaka sa mlada boanskih objava na uzvienim stolicama mozaike mudrosti (Taalliyt aris an-nu f minat ikam al-fu).
15 16 abanovi, Knjievnost muslimana BiH (...), op. cit., str. 676-678. Kara, Mustafa. Abdullah Bosnevi : o. 1054/1644. : Fussul-hikem erhiyle tannan lim ve mutasavvf. // Trkiye Diyanet Vak Islam Ansiklopedisi. Istanbul : TDV, 1988., sv. 1., str. 87.

- 317 -

Knjiga sadri predgovor, uvod, komentar pomijean sa tekstom i poemu o sadraju. Na poetku predgovora citirana su tri kuranska ajeta (XI: 120-121 i XII: 13) u kojima se govori da su vijesti Poslanikove istina, ime aludira da je Fu al-ikam istina a prema tome i njegov komentar. Za razumijevanje moga komentara bilo je potrebno uputstvo, kae Bonjak, pa je tako nastao Uvod, koji sadri 12 poglavlja: - O ejhu (Ibn Arabju), njegovu uenju, pristalicama i protivnicima; O idejama; O stalnom postojanju; O pet prisutnosti; O svemiru i ovjeku; O glasovima i rijeima; O poslanicima i svetim ljudima; O jasnom i skrivenom znanju; O stepenima ljubavi; O tarikatu, muridu i muridu i O Muhammedovoj sutini.17 Na zavretku djela dao je krai dodatak (tayl) i spjevao poduu poemu (qasda). U tom dodatku sadrana je progresivna ideja o potrebi pisanja i prenoenja duhovnog blaga na narodnom jeziku. Kasida je spjevana u metru Haza, s rimom na slovo i. Broji 105 stihova i spjevana je u pohvalu Fua, u obranu Ibn Arabja o stupnjevima duhovnog uzdizanja koje vodi spoznaji Boga.18 Ovaj komentar tampan je dva puta, jednom u Kairu (Bulq) 1252./1836. i jednom u Istanbulu (Dr a-ibaa al-mira) 1290./1873. godine. Ibn Arabijev Fu al-ikam je preveden na vie stranih jezika, izmeu ostalog i na bosanski.19 Prvi put je tampan u Istanbulu 1836. godine, sa komentarom koji je napisao na autor, Muaf ibn Sulaymn ibn Ysuf Bl-zade (Bali) ar-Rm al-Busnawi.20 O-1599 i O-1600 (tvrdi uvezi, sv. 1 i 2); O-3825 (tvrdi uvez, sv. 1); O-4971 (tvrdi uvez, sv. 2); O-6562-6563 (tvrdi uvezi, sv. 1 i 2, biblioteka Muhammeda evketa Kurta iz Tuzle sa peatom); O-6564 (tvrdi uvez, sv. 2, biblioteka Muhammeda evketa Kurta iz Tuzle sa peatom).
17 18 19 Hadibajri, Fejzulah. Uvodne tesavvufske interpretacije Abdulaha Bonjaka. // Anali Gazi Husrev-begove biblioteke. 1, (1972), str. 35.-36. Hadibajri, Fejzulah. Tesavvufsko-tarikatska poema Abdullaha Bonjaka. // Anali Gazi Husrev-begove biblioteke. 2-3, (1974), str. 21. Ibn Arabi, Muhyi-d-din. Dragulji poslanike mudrosti = [Fusus Al-Hikam] / A-ayh Al-Akbar Muhyi-d-din Ibn Arabi ; s arapskog preveo i komentare priredio: Reid Hazovi. - Zenica : Bemust, 1995 (Velika Gorica : Topograf ). - 392 str. ; 23 cm. - (Biblioteka iva duhovnost) Katalog GHB, op. cit. , sv. 13 , R-1619, str. 60.

20

- 318 -

CVIJETI, Mehemed Kamil (u. 1900.) 19. ( Mali an-num). - Istanbul : Mamd Bay Mabaas, 1309/1891. - Sv. 1 - 480 str. ; 20 cm Tekst na osman. jeziku.. Muhammed Kamil Hercegovac sin Abdullah-efendije, u literaturi vie poznat kao prevodilac nego originalan autor. Napisao je nekoliko korisnih djela meu kojima je najpoznatije Ishodite zvijezda (Mali annum). U ovom djelu elio je, abecednim redom, obraditi biografije ashaba (Poslanikovih drugova). Naalost, zavrio je samo prvo slovo alif (A), koje je tampano u dva toma od kojih je prvi nama dostupan. U izradi djela koristio se arapskom literaturom iz koje emo izdvojiti najvanije djelo Usd al-ba f marifa a-ahba od Ibn al-Ara (1233./1817.). O-1470 (tvrdi uvez, vakuf Mustafa-bega Halilbaia).

AUEVI, Demaluddin (1870.-1938.) 20. ( : Islamski velikani : knjiga za muslimansku mlade). - Sarajevo : Islamska dionika tamparija, [s. a.]. - 82 str. ; 22 cm Tekst na arebici. Ovo su krae biografije etverice prvih halifa i nekih poznatijih ashaba kao: Abdullh ibn Umar, Mu ibn abal, Zayd ibn bit i dr., te jo etverice imama Mezheba. O-13636 i O-16950 (mehki uvezi, vakuf Sinaudina Sokolovia); O17156 (mehki uvez, vakuf Asima Sire). 21. ( : Islamski velikani : knjiga za muslimansku mlade). - Sarajevo : Islamska dionika tamparija, [s.a.]. - 63 str. ; 30 cm Tekst na arebici.
- 319 -

II-4454 evrop. fond (mehki uvez, biblioteka Muhameda Hadijahia) 22. ( Vazovi i nasihati). - Sarajevo : (Islamska dionika tamparija), [s.a.]. - 63 str. ; 22 cm Tekst na arebici. Zbirka prigodnih vjerskih predavanja. II-276 i II-276a evrop. fond (mehki uvezi). 23. BIRGIW21, Muammad ibn Pr Al. ( Birgiw) / katabah Muammad ibn Pr Al ; preveli na bosanski Urednitvo Tarika. - Sarajevo : Islamska dionika tamparija, 1327/1909. - 112 str. ; 20 cm Tekst na osman. jeziku i arebici. Prijevod sa turskog jezika poznatog djela Muhammeda Birgivije Vasijetnama sinu, u kome ga upuuje u temeljna naela islamskog vjerovanja. Ovo djelo je doivjelo vie izdanja, a u narodu je poznato pod popularnim imenom Birgivija. Stvarni prevodilac djela je Demaluddin auevi.22 O-13660 (tvrdi uvez, vakuf Sinaudina Sokolovia). 24. BIRGIW, Muammad ibn Pr Al. ( Birgiw) / katabah Muammad ibn Pr Al; preveli na bosanski Urednitvo Tarika. - Sarajevo : Islamska dionika tamparija, 1329/1911. - 112 str. ; 20 cm Tekst na osman. jeziku i arebici. II-354b evrop. fond (mehki uvez, drugo izdanje Urednitva Tarika).

21 22

Poznat je i kao Birgili (929-981/1523-1573). Tralji, Iz kulturne historije Bonjaka, op. cit. , str. 33. i 319. ; Sokolovi, Osman A. Pregled tampanih djela na srpsko-hrvatskom jeziku muslimana Bosne i Hercegovine od 1878-1948 godine. Sarajevo : tamparski zavod Veselin Maslea, 1955. - str. 69.

- 320 -

25. BIRGIW, Muammad ibn Pr Al. ( Birgiw) / katabah Muammad ibn Pr Al; preveli na bosanski Urednitvo Tarika. - Sarajevo : Islamska dionika tamparija, 1331/1912. - 112 str. ; 21 cm Tekst na osman. jeziku i arebici. II-354 i II-354a evrop. fond (mehki uvez, tree izdanje Urednitva Tarika).

FEHMI, Omer 26. ( Ibrz al-aqq tarama-i ihr al-aqq). - Sarajevo : Bsna Vilayat Mabaas, 1293/1876. - 2 sv. ; 24 cm Knj. 2: 7, 379 str. Tekst na osman. jeziku. Ibrz al-aqq tarama-i ihr al-aqq je prijevod drugog dijela Ihr al-aqq od Ramatullh Afandi al-Hindja (u. 1306./1888.). Autor nam prenosi dijelove rasprava koje je vodio sa kranskim sveenicima od 1854. godine u Indiji, a kasnije i u Istanbulu. Direktno je uperena protiv protestantskih misionara u Indiji, a posebno protiv Fanderovog (Carl Pfander) djela Mzn al-aqq (Vaga istine). Prvi dio ovog djela na osmanski-turski je preveo Nuzhet-efendija pod naslovom al-aqq a objavljen je u Istanbulu23 (u GHB O-874). Skraena verzija djela Ihr al-aqq od Muammed Abdulqdir Malkwja24 prevedena je i na bosanski jezik pod naslovom Trijumf istine (u GHB III-2563 evrop. fond). O-2505 (tvrdi uvez; na devetoj nepaginiranoj str. nalazi se prevodioeva biljeka. Napisana je crnom tintom, talq pismom, u kojoj kae da ovaj primjerak poklanja Gazi Husrev-begovoj biblioteci, 11. rebiu-l-aira 1293./7. maja 1876. godine. Ispod biljeke je otisnut crni peat prstenjak prevodioca); O-9601 (tvrdi uvez); O-10041 i O-10074 (tvrdi uvez; na
23 24 www.hizmetbooks.org/Sunni_Path/suuseful.htm, decembar, 2005. Ihr al-aqq na arapskom jeziku moe se nai pod signaturom O-1330, a skraena verzija od Malkwja pod brojem O-14307.

- 321 -

desetoj nepaginiranoj str. nalazi se recenzija travnikog muftije Muhameda Dervia; biblioteka Osmana Sokolovia) ; O- 15927 (tvrdi uvez, poklon Ibrahim-bega Halilbaia).

GAEVI, Salih (1268./1850?-1316./1898.-99.) 27. ( Mevlud). - Sarajevo : Urednitvo Tarikata, 1343/1925. - 16 str. ; 24 cm Tekst na arebici. Spjev u slavu poslanika Muhammeda. Ovo je, ustvari, preraeni mevlud Vasla an-nat od Sulejmana elebije.25 Na posljednje dvije stranice nalazi se Nat-i erf od emsuddina Tibrizije (amsuddn a-ibrs) i ilahija ejha Sirri-babe (u. 1847.).26 III-653 evrop. fond (tvrdi uvez). 28. ( Mevlud). - Sarajevo : D. auevi, 1350/1931 (Sarajevo : Islamska dionika tamparija). - 16 str. ; 23 cm Tekst na arebici. III-653b evrop. fond (tvrdi uvez). 29. ( Mevlud) / [predgovor M. Handi]. - 9. izd. - Sarajevo : D. auevi, 1354/1935 (Sarajevo : Islamska dionika tamparija). - 16 str. ; 23 cm Tekst na arebici. O-17161 (mehki uvez). 30. ( Mevlud). - 1. izd. - Sarajevo : Vakufska direkcija u Sarajevu, 1359/1940. - 16 str. ; 23 cm Tekst na arebici.
25 26 Katalog GHB, op. cit. , sv. 4, R-3237, str. 452. Sokolovi, Pregled (...), op. cit. , str. 69-70.

- 322 -

III-653a evrop. fond (mehki uvez). 31. ( = Mevlud = Mawlid an-nabiyy sallallh alayh wa sallam) / [predgovor M. Handi]. - Sarajevo : Vakufsko ravnateljstvo u Sarajevu, [1361/1942]. - 16 str. ; 23 cm Tekst na arebici. Na kraju ovog izdanja je dova koja se ui poslije mevluda i sayyid alistifr. O-17128 (mehki uvez); III-653c (tvrdi uvez); III-653d evrop. fond (mehki uvez, biblioteka Sinanudina Sokolovia). 32. ( = Mevlud = Mawlid an-nabiyy sallallh alayh wa sallam) / [predgovor M. Handi]. - Sarajevo : Knjiara M. B. Kalajdi, 1362/1943. - 16 str. ; 23 cm Tekst na arebici. Na kraju je dova koja se ui poslije mevluda, sayyid al-istifr i ilahija autora ejha Sirri-babe. SS III-4299; SS III-4299a evrop. fond (mehki uvez, biblioteka Sinanudina Sokolovia).

HAJROVI, Murad Hulusi (u. 1918.) 33. ( Sufara za prvi razred Mektebi ibtidaijja u Bosni i Hercegovini). U: Mekteb : salnama za 1325. hidretsku godinu / [uredio i izdao Demaluddin auevi]. - Sarajevo : Islamska dionika tamparija, 1325/1906-07. - Str. 65-97 ; 18 cm Tekst na arebici. Da bi to vie popularizirao arebicu, auevi je pokrenuo, i dvije godine izdavao, godinjak-kalendar pod imenom Mekteb - Salnama za 1325. hidretsku godinu. Ovo je prvo godite tog kalendara u kojem se i nalazi ovaj udbenik arapskog pisma za poetnike sa kratkom itankom.
- 323 -

II-2040 evrop. fond (tvrdi uvez, biblioteka Mehmeda Handia). 34. ( Glavna naela islama). - 2. izd. - Sarajevo : [D. auevi] Islamska dionika tamparija, 1331/1913. - 54 str. ; 19 cm Tekst na arebici. Djelo o osnovnim principima vjere islama. O-13 655 sa prilogom: aka knjiica pisana arebicom; O-13 662/3 (tvrdi uvez, oba primjerka su iz biblioteke Sinanudina Sokolovia).

HANDI, Mehmed (1906-1944.) 35. ( Al-awhar al-asn f tarim ulam wa ur Bsna). - 1. izd. - Kairo : Mabaa lamiyya, 1349/1930. - 142 str. ; 20 cm Tekst na arap. jeziku. Svjetli dragulj o biografijama uenjaka i pjesnika Bosne je prijevod naslova ovog Handievog djela. Podijeljeno je na predgovor, uvod, 223 biografije uenjaka i knjievnika, dodatak i sadraj. U predgovoru je navedena i literatura kojom se autor sluio. Uvod sadri historiju irenja islama u Evropi, geografski prikaz Bosne i Hercegovine, porijeklo stanovnitva ovih krajeva, primanje islama te opis i karakteristike bosanskohercegovakih muslimana. Biografije uenjaka i knjievnika poredane su arapskom abecedom, i to po imenu autora. U dodatku je naveo jo sedam imena naih uenjaka koja je otkrio dok se knjiga tampala.27 Spomenimo jo da je po nagovoru Hamdije Kreevljakovia ovo djelo trebao prevoditi u nastavcima za Glasnik Vrhovnog starjeinstva Islamske zajednice, meutim kako je napredovao u radu nastajao je sasvim novi materijal koji je kasnije, u obliku separata, tampan pod naslovom Knjievni rad bosansko-hercegovakih muslimana u Sarajevu 1943. godine28 (u GHB, evropski fond SS III-4289 ili OS-13897 ili OS-14582).
27 28 Tralji, Iz kulturne historije Bonjaka, op. cit. , str. 200. Isto, str. 202.

- 324 -

O-3564 (tvrdi uvez, poklon autora Gazi Husrev-begovoj biblioteci); O-6211 (tvrdi uvez, poklon Muhammeda Seida Serdarevi iz Zenice); O-7313 (mehki uvez); O-10338 (mehki uvez, iz biblioteke Osmana Sokolovia; ovu knjigu je Mehmed Handi poklonio Safet-begu Baagiu); O-12060-62 (tvrdi uvezi); O-13609 (tvrdi uvez, uvakufio Sinanuddin Sokolovia); O-15592 (tvrdi uvez, biblioteka abana Hodia); O-16944 (tvrdi uvez, biblioteka Memeda Handia, poklon Mustafe Handia. Ovaj primjerak je interesentan i vaan zbog ispravki i dopuna koje je autor svojeruno upisao za ivota). 36. BAYHAQ, Amad ibn al-usayn. ( ayt al-anbiy alawtullh wa salmuh alayhim aman) / li Ab Bakr Amad ibn alusayn al-Bayhaq ; allaqa alayh aran Muammad ibn Muammad al-an al-Bsnaw. - 1. izd. - Kairo : Mabaa at-tadman al-aw, 1349/1930. - 15 str. ; 20 cm Tekst na arap. jeziku. Djelo je komentar nekoliko hadisa o zagrobnom ivotu (lam albarza) Boijih poslanika iz djela ayt al-anbiy bada waftihim od Amad ibn usayn Bayhaq-ja (u. 459./1066.). O-3586 (tvrdi uvez, poklon autora Gazi Husrev-begovoj biblioteci); O-4198 (tvrdi uvez); O-12134 (mehki uvez, iz biblioteke hafiza Asima Sire); O-15566/2 (tvrdi uvez; zbirka vie djela; biblioteka abana Hodia); O-16943 (tvrdi uvez, iz biblioteke Mehmeda Handia, poklon Mustafe Handia). 37. IBN TAYMIYA, Amad ibn Abdalalm. ( Al-Kalim a-ayyib min akr an-nabiyy sallallhu alayh wa sallam) / talf Taqiyyuddin ab al-Abbs Amad ibn Abdalalm ibn Taymiya ; arraa adiuh Muammad al-an al-Bsnaw; raah wa qaraah Muammad Amad dulmawl. - Kairo : Mabaa at-tadmun al-aam, 1349/1930. - 104 str. ; 20 cm Tekst na arap. jeziku.

- 325 -

Al-Kalim a-ayyib min akr an-nabiyy sallallhu alayh wa sallam je Ibn Tejmijin (u. 729/1328.) komentar pojedinih hadisa. Rijei predgovora ovom izdanju te napomene oko izvora navedenih hadisa uradio je Handi. O-3565 (tvrdi uvez); O-13513 (mehki uvez); O-16945 (tvrdi uvez, iz biblioteke Mehmeda Handia, poklon Mustafe Handia; sa kraim autorovim ispravkama na margini). 38. ( Qada f mad al-z usraw-beg). Sarajevo : Dravna tamparija, 1932. - 1 presavijen list (2 str.) ; 30x35 cm. Tekst na arap. jeziku Kasida, posveena Gazi Husrev-begu, spjevana povodom proslave 400-godinjice njegovog vakufa. Sadri 22 bejta sa kraim komentarom na donjim marginama. O-10649 (dva presavijena lista, biblioteka Osmana Sokolovia).

KADI, Ali (1868-1928)29 39. ( Akaid i ahlak ili Nauka o islamskoj vjeri i udorednosti za nii stupanj srednjih i slinih zavoda). - Sarajevo : Islamska dionika tamparija, [s.a.]. - 56 str. ; 21 cm Tekst na arebici. Kada je sazrijevala ideja da se udbenici vjeronauke u srednjim kolama piu i izdaju na bosanskom jeziku Ali-ef., inae profesor arapskog jezika, bio je jedan od prvih koji su pristupili realizaciji tog projekta. Ovaj udbenik akaida (islamske dogmatike) i ahlaka (islamske etike i morala) je rezultat njegovog rada na tom polju. Na poleini naslovne stranice nalazi se sadraj knjige. Ima dva dijela i dodatak. Prvi dio knjige, a koji je i sadrajniji, govori o osnovnim temeljima vjere i islamskog vjerovanja (akaid). Dugi dio posveen je islamskom pona29 Tralji, Mahmud hfz. Istaknuti Bonjaci. Zagreb : Meunarodna zajednica za pomo muslimanima Bosne i Hercegovine, 1994. - str. 55.-60. ; Handi, Knjievni rad (...), op. cit. , str. 79-80.

- 326 -

anju (ahlak), moralu i vrstama grijeha. U dodatku nalazimo Poslanikove dove sa prijevodom. Zabiljeena su etiri izdanja ove knjige. Prvo izdanje iz 1923. godine latinicom, jo dva 1935. i 1939. godine irilicom, i etvrto bi bilo nae izdanje arebicom, bez godine tampanja. Izdanja se ne razlikuju po sadraju osim dodatka dova sa prijevodom u etvrtom izdanju.30 O-13 632 (tvrdi uvez) i O-13 633 (mehki uvez, vakuf Sinanuddina Sokolovia); O-17152 (mehki uvez, sa peatom Nie okrune medrese u Bihau); II-361, III-2476 evrop. fond (mehki uvezi).

KAPETANOVI, Mehmed-beg Ljubuak Muhibbi 40. ( : lam islmiyyat naarnda : Lajpsige rislasina awb). - 1. izd. - Sarajevo : Mabaa Vaan, 1303/1885. - 45 str. ; 17 cm Tekst na osman. jeziku. Odgovor piscu Broure, objavljene u Lajpcigu, koja u negativnom kontekstu opisuje muslimane Bosne i Hercegovine. Ovaj kratki traktat prvi put je objavljen u listu Vatan 1886. godine,31 a objavio ga je glavni urednik ove novine Mehmed Hulusi32, koji se, kasnije, pojavljuje i kao urednik ovog djela. O-1848/6 (tvrdi uvez, vakuf hafiza Abdullaha Buatlia); O-7319 (mehki uvez); O-10307 i O-10811 (mehki uvez, biblioteka Osmana Sokolovia); O-11222 (mehki uvez, poklon Abdullaha Hodia iz Gradaca); O-13590 (mehki uvez, biblioteka Sinanudina Sokolovia).

30 31

32

Tralji, Istaknuti Bonjaci, op. cit. , str. 58-59. Kapetanovi, Mehmed-beg. (lam islmiyyat naarnda saibi rislaya awb. // Vatan gazetesi, god. 3, br. 77(1886), str. 2-3; br. 78(1886), str. 2-4; br. 79(1886), str. 2-4. - Nepotpisano. Mehmed Hulusi (1843.-1907.), urednik listova Vatan (izlazio 1884.-1897.) i Rehber (izlazio 1897.-1901.).

- 327 -

KARABEG, Mustafa Sidki (1733.-1878.) 41. ( iya idd an-nul al mirt al-ul). - [S. l. : s. n.], 1316/1898. - 532 str. ; 27 cm Tekst na arap. jeziku. idd an-nul (Otrica maa) ija (glosa) na Mulla Husrevov Mirt al-ul ar mirqt al-wul, djelo iz filozofije islamskog prava. Mustafa Sidki je bio svestrano obrazovan. Posebno se isticalo njegovo poznavanje filozofije islamskog prava i apologetike (qiys) prezentovano ovim djelom. Na unutarnjoj naslovnoj stranici stoji da je djelo poeo pistati 1292. godine po Hidri (poetak 1875.) u Mostaru. Dvije stranice predgovora (diba) Otrici maa napisao je Ahmed Dizdar. Karabeg u svojim glosama slijedi Mirt al-ul i zadrava se samo na onim tvrdnjama Mulla Husreva koje smatra da treba objasniti, odbraniti ili pobiti. Pri tome je tolerantan i ne hvata se za sitne greke da bi ih primijetio ili istakao, nego osuuje fanatike koji tako postupaju. Autor u svom djelu precizno analizira rijei sa svih gledita: izgovor, znaenje, gramatiku, sintaksu pa i filozofiju jezika. Njegov arapski jeziki stil je pravilan, jezgrovit, jasan i precizan. 33 Na posljednjoj stranici (str. 532) istaknuta je reenica iz predgovora u kojoj su navedeni razlozi zbog kojih Mustafa Sidki nije zavrio ovo djelo, tj. njegova nasilna smrt kao i ime poglavlja al-aqqa wa al-maz (direktni i metaforiki govor)34 do kojeg je doao u strunoj obradi ove materije kada su se zbili nemili dogaaji u kojima je izgubio ivot. Handi navodi da je poznato ime istanbulske uleme tog vremena, Ismail Hakki Manastirlija ovo djelo pohvalio i rekao da se njime moe okoristiti.35 O-1315 (tvrdi uvez, na unutarnjoj naslovnoj stranici crnom tintom, osman. jez.: Vakuf mostarskog sudije Uvejsovia Nail-efendije); O-4647 (tvrdi uvez; na unutarnjoj naslovnoj stranici suhom olovkom pie da je ovu
33 34 35 abanovi, Knjievnost muslimana BiH (...), op. cit., str. 587. Nakievi, Omer. Karabeg. - Sarajevo : Fakultet islamskih nauka, 2001. - str. 16. Handi, Knjievni rad (...), op. cit., str. 25.

- 328 -

knjigu Ibrahim-ef. Faji uvakufio za Karaoz-begovu biblioteku); O-7287 (mehki uvez; arebicom: Bali Mustafa); O-7844 (bez nasl. str.; oteen primjerak; na zadnjoj str.: Muftija Abdullatif ulbija (Nova Varo, 1869.Ulicinj, 1939.) Gazi Husrev-begovoj biblioteci); O-9577 (tvrdi uvez; biblioteka Osmana Sokolovia). 42. ( iya idd an-nul al mirt al-ul). - Sarajevo : Mabaa al-ukma = Dravna tamparija, 1316/1898. - 532 str. ; 27 cm Tekst na arap. jeziku. O-6541 i O-6542 (mehki uvez; Biblioteka merhuma efket-ef. Kurta, muftije. Poklon sina dr. Alije i nasljednika, Tuzla, 1966.); O-7845 (mehki uvez, oteene korice, Muftija Abdullatif ulbija (Nova Varo, 1869-Ulicinj, 1939) Gazi Husrev-begovoj biblioteci); O-9557 (mehki uvez, biblioteka Osmana Sokolovia); O-15382 (mehki uvez, dobro ouvan primjerak; vakuf hfz. Asima Sire); O-15861 (tvrdi uvez; osman. jez.: biblioteka Alije Kapia).

KEMURA, Sejfuddin Fehmi (1863.-1917.) 43. ( : Sarybsnada abniyai ayriyanin muawwir tri : unkr ami arfasi) / muarriri Kamura-zda Sayfuddn Fahm ibn Al. - Sarajevo : Islamska tamparija, [1919?] - 34 str. ; ilustr. ; 25 cm Tekst na osman. jeziku. Separat iz historije Bosne, sa ilustracijama. Prvobitno je tampan, kako stoji na prednjim koricama knjige, kao dvojeziki lanak (bos. i osman. jezik) u Glasniku Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 1908. godine.36 U predgovoru autor istie da e predmetom njegovog istraivanja biti damije, mesdidi, tekije, medrese, mektebi i njima slini objekti do tog
36 Kemura, Sejfudin Fehmi. Javne muslimanske graevine u Sarajevu. // Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, god. 20, br. 4(1908), str. 475-512.

- 329 -

vremena izgraeni. Zajedno sa ilustracijama, imenima graditelja i vkifa, Kemura je elio dokumentovati njihov historijski i kulturni znaaj za grad Sarajevo. Predmet ovog izdanja je Careva damija (unkr ami), njen vkif i vakufnama, popratni objekti sa hronogramima (tarihima) kao to su muvekkithana, imamska i mujezinska soba, esma, mezarluk, mekteb, medresa sa imenima muderrisa, imama, hatiba i mujezina. Takoer, u prilogu navodi vakufname Belije Mustafage (str. 23-25), Hajri-zade Muhammeda Seidefendije, (str. 25-28), Hatide-hanume kao i neke berate vezane za zadubine Careve damije. O-3784 (tvrdi uvez, sa linim potpisom Mehmeda Handia); O3921 (mehki uvez); O-10 061, od O-10 858 - 10 860 (mehki uvezi, sva etiri primjerka iz biblioteke Osmana Sokolovia); O-11 330 (tvrdi uvez, iz biblioteke Bakije).

MAHINI, Ahmed (1876.-1945.) 44. ( Ilm-i l). U: Mekteb : salnama za 1325. hidretsku godinu / [uredio i izdao Demaluddin auevi]. - Sarajevo : Islamska dionika tamparija, 1325/1906-07. - Str. 31-64 ; 18 cm Tekst na arebici. Prirunik islamskog vjeronauka. Sastavljen iz dva dijela: prvi je o vjerovanju a drugi o poslovanju. U prvom dijelu su obraeni imanski a u drugom islamski arti. Uz imanske arte obraeni su pojmovi: islam, musliman i muslimanka (muslim i musliman), din, millet i temelj vjere, a uz islamske arte obraeni su i pojmovi: temelj i osnova poslovanju, af li mukallafn, farz, vadib, sunnet i mustehab, mubah, haram, mekruh i mufsid te kufur besjede. Svaki pojam kao i arti obraeni su kratko i jasno.37 II-2040 evrop. fond (tvrdi uvez, biblioteka Mehmeda Handia).

37

Tralji, Iz kulturne historije Bonjaka, op. cit., str. 321.

- 330 -

45. ( : Tufa al-iwn : itiqdtuh wa amaliytuh mutadir an muhim masili mutawiyadir). - Sarajevo : Ulema-i medlis, 1326/1908. - 144 str. ; 23 cm Tekst na osman. jeziku i arebici. Djelo je prijevod sa turskog jezika, islamske dogmatike (aqid) te islamskog prava (fiqh), sa posebnim osvrtom na dio koji govori o obredoslovlju (ibadt): namaz (al), vjersko pranje (wuu), post (awm), zekat i had. Ovo vjeronauno djelo dugo se koristilo kao udbenik, odnosno prirunik u mektebima. Prvo i drugo izdanje Tufa al-ivna tampano je sa uporednim tekstom na turskom i bosanskom jeziku, arebicom. Tree i etvrto izdanje tampano je samo arebicom. III-1786 evrop. fond (tvrdi uvez, biblioteka Mehmeda Handia).

46. ( : Tufa al-iwn : itiqdtuh wa amaliytuh mutadir an muhim masili mutawiyadir). - Sarajevo : Ulema-i medlis, 1335/1916. - 117 str. ; 23 cm Tekst na arebici. III-1786a evrop. fond (mehki uvez). 47. ( : Tufa al-iwn : itiqdtuh wa amaliytuh mutadir an muhim masili mutawiyadir). - Sarajevo : D. auevi, 1342/1923 (Sarajevo : tamparija Islam). - 112 str. ; 23 cm Tekst na arebici. O-17164 (mehki uvez). 48. ( Alifby arab). - Sarajevo : Islamska dionika tamparija, 1346/1927. - 92 str. ; 23 cm Tekst na arap. jeziku i arebici. Arapska poetnica. Rjeenjem Ulema-i medlisa za Bosnu i Hercegovinu, augusta 1927. god., izabrana je da bude udbenik za prvi
- 331 -

razred mektebi-ibtidaijje. Na kraju knjige (str. 77-92) dat je kratki ilmihal pisan arebicom, metodom pitanje-odgovor na zadatu temu (imanski arti). O-13642 (mehki uvez, vakuf Sinanudina Sokolovia).

MUFTI (Mufti-zade), Muhammed Hifzi 49. ( : Islamske dunosti : vjerska knjiga za svakog muslimana). - Sarajevo : Islamska dionika tamparija, 1325/1907. - 63 str. ; 20 cm Tekst na arebici. Djelo o vjerskim dunostima (imanski i islamski arti). Kratki ilmihal o ehadi, namazu, postu, zekatu i hadu. O-13662/2 (tvrdi uvez, tree djelo u zbirci, biblioteka Sinanudina Sokolovia); O-13664 (tvrdi uvez, biblioteka Sinanudina Sokolovia).

MULI, Hamdija (1881.-1944.) 50. ( Za reformu nae nastave). - Sarajevo : Islamska dionika tamparija, 1332/1914. - 75 str. ; 23 cm. - (Knjinica Udruenja bosansko-hercegovake ilmijje ; 1) Tekst na arebici. Djelo tampano kao prvi svezak izdavake cjeline Knjinice Udruenja bosansko-hercegovake ilmijje. Kao dugogodinji predava pedagokih predmeta u vjerskim kolama i rada u vjerskim institucijama Hamdija Muli je mnogo pisao i djelovao na unapreivanju i osavremenjivanju vjerskoprosvjetnog ivota dvadesetih godina 20. stoljea. Djelo Za reformu (...) je potvrda njegovog predanog rada na tom polju. O-13 629 (mehki uvez, biblioteka Sinanudina Sokolovia); III-319, III-319a i III-319b evrop. fond (mehki uvez).

- 332 -

MURSEL, Sulejman 51. ( Mali Ilm-i l). - Sarajevo : Vakufska direkcija, 1350/1931. - 152 str. ; 22 cm Tekst na arebici. Prirunik o osnovama vjerovanja i vjerske prakse. Ovo izdanje tampano je sa uvodom u arebicu od Saliha Abdia i dodatkom prikladnog tiva za obradu islamske etike (alq). O-13641 (mehki uvez, biblioteka Sinanudina Sokolovia); II-358 i II-358a, evrop. fond (mehki uvez). 52. ( Mali Ilm-i l). - 2. popravljeno izd. - Sarajevo : Vakufska direkcija, 1357/1938. - 98 str. ; 23 cm Tekst na arebici.

II-1053 evrop. fond (mehki uvez). 53. ( Mali Ilm-i l). - 3. popravljeno izd. - Sarajevo : Dravna tiskara, 1360/1941. - 103 str. ; 23 cm Tekst na arebici. II-358b, III-180, III-180a i III-180b evrop. fond (mehki uvez). 54. ( Mali Ilm-i l). - 4. popravljeno izd. - Sarajevo : Vakufsko ravnateljstvo, 1363/1944 (Zagreb : Hrvatska dravna tiskara, podrunica Sarajevo). - 107 str. ; 22 cm Tekst na arebici. O-17123, II-1240, II-1240a i II-1240b evrop. fond (mehki uvez).

- 333 -

NERKESI, Muhammed-efendi Bosnevi (1584?-1634.) 55. ( amsa-i Nargis). - Kairo : Mabaa Sada bi Bulq, 1255/1839. - 412 str. s razl. pag. ; 25 cm Tekst na osman. jeziku. Djelo je zbirka Nerkesijevih38 radova proze koji mjestimino podsjeaju na eseje, pod nazivom amsa (Petoknjije ili Peterci). Pisanje zapoinje stihovima a nastavlja prozom. Sastoji se iz sljedeih pet knjiga: Nihlistn (Granati vrt ili Vrt grana ili Razgranati perivoj), zbirka pria (o dobroinstvu i dareljivosti, o ljubavnim zgodama, o sudbini, o gostoljubivosti, o pokajanju) podjeljena u 5 nihla (grana), djelimino historijskog znaaja (str. 138); Iksr-i sadat ili Davlat-i sadat (Eliksir sree ili Carstvo sree) je adaptacija prijevoda odlomka Rukn al-mumalt (O ophoenju) Gazalijevog, moralno-mistinog djela, Kimya-i Sadat (Hemija sree) na perzijskom jeziku (str. 84); Maaqq al-uq (Nevolje zaljubljenih) je zbirka deset ljubavnih pria stilom poezije protkane prozom (str. 69); Qnn ar-rad (Kanon duhovne zrelosti ili Zakon pravog puta) je zbirka savjeta o vladanju dravom (siyasatnma) posveena Muratu IV (str. 65); Gazavt-i Maslama ili Waqi Maslama (Vojne Meslemine ili Ispravna kazivanja o Mesleminim vojnim pohodima) je proza koja ima podlogu u historijskim zbivanjima (str. 56).39 O-1344 (tvrdi uvez, litografija, pismo nastalq, na prvoj stranici crnom pozlaenom tintom: Bsna musaba-i Rafq futvvatlu Muammad Afandinin tarafndan qirathnaya ihd buyurup qirathnanin ml olduu (...) 6 ilqda 1281. = Od dareljivog Refiki Muhammed-efendije, bosanskog muhasebedije, poklon kiraethani (...) 6. ilqda 1281./ 2. aprila 1864. godine; peat sarajevske itaonice (kiraethane), kojoj je poklonjena: Daire-i Cemiyet Kiraet Saraybosna).
38 39 Nerkesi ili Nergs , njegov pjesniki nadimak (mala) u znaenju slian narcisu. Bali, Smail. Kultura Bonjaka : muslimanska komponenta. - 2. dopunjeno izd. - Tuzla : PP R&R, 1994. - str. 120-121. ; Nametak, Fehim. Pregled knjievnog stvaranja bosansko-hercegovakih muslimana na turskom jeziku. - Sarajevo : El-Kalem, 1989. - str. 96-98. ; abanovi, Knjievnost muslimana BiH (...), op. cit., str. 232-236.

- 334 -

NOVLJANIN, Omer-efendi (18. st.) 56. ( Awl azawt der diyr Bsna). - [S. l. ; s. n.], 1154/1742. - 62 lista ; 20 cm Tekst na osman. jeziku. Ratovanje ili vojni pohodi Hekimoglua Ali-pae u Bosni (Boj pod Banjom Lukom) 1149-1152./1737-1740. Omer-efendija je ovdje opisao ratne dogaaje u Bosni i Srbiji u ratu izmeu Austrije i Turske od maja 1736. do marta 1739. godine, naroito Boj pod Banjalukom. Jedini izvor za poznavanje ivota Omera Novljanina jeste uvod u ovu knjigu koji je sastavio Ibrahim Muteferrika40 pri pripremi njegovog rukopisa za tampu. Sam Ibrahim Muteferrika priznaje da ovu istoriju nije napisao jedino prema Novljaninovim biljekama. Pojedine podatke je mijenjao jer se nisu podudarali sa ostalim izvorima koje je konsultirao. Dakle, nijedno izdanje ove knjige nije autentino prvotnom autorovom originalu. ak i rukopisi koji su nastajali kasnije, zbog velikog interesa za ovu temu, prijepisi su prvog tampanog izdanja Ibrahima Muteferrike.41 Ovo je jedna od najstarijih tampanih knjiga u Turskoj uope. tampana je u malom broju primjeraka te je odavno prava bibliografska rijetkost. Prvo izdanje Novljaninove knjige nosi naziv Awl azawt der diyr Bsna, tampana je mjeseca muharrema 1154./marta 1742. godine (62 lista), ujedno, to je izdanje koje posjeduje Gazi Husrev-begova biblioteka. Ova dva primjerka stara su 265 godina. Njeno drugo izdanje nosi naziv arq-i Bsna der zamn-i kimolu Al Paa tampano 134 godine kasnije u istoj tampariji 1293/1876. god., (94 str.) i tree pod naslovom Bsna azawt diliyyasi an 1149. il 1152. u Istanbulu 1299./1881. god., (116 str.).42 O-2679 (tvrdi uvez, na unutarnjoj naslovnoj stranici su peati vlasnika knjige te peat erijatske sudake kole); O-9895 (koni uvez, biblioteka Osmana Sokolovia).
40 41 42 Ibrahim Muteferrika, porijeklom Maar, osniva prve tamparije u Osmanskoj carevini (1726.). Katalog GHB, op. cit., sv. 5, R-3598-3601, str. 381-383. abanovi, Knjievnost muslimana BiH (...), op. cit., str. 690-693. ; Babinger, Franz. Osmanl Tarih Yazarlar ve Eserleri / eviren Cokun ok. - 3. izd. - Ankara : Kltr Bakanl, 2000. - str. 302-303.

- 335 -

PAJI (Muhammed Kadri), Nasih (u. 1918.) 57. ( ulm wa adl). - Istanbul : [N. Paji], 1326/1908. - 230 str. ; 25 cm Tekst na osman. jeziku. Tiranija i pravda, kako u prijevodu glasi ovo djelo, kritika je nekih vidova ukorijenjene islamske prakse i njenih tumaenja. Autor smatra da se obaveza dihada (svetog rata) odnosi samo na tirane i zlikovce, bez obzira kojoj vjeri pripadali. Instituciju halife smatra apsurdnom, za ondanje prilike, jer jo vie produbljuje ve postojei jaz izmeu sunnija i iija. Vjerovanje u sudbinu, po njegovom miljenju, protivno je duhu islama. Svi stavovi i shvatanja Pajia se mogu poistovjetiti sa uenjem kole mutezilija.43 O-3259 (tvrdi uvez, uvakufio Salim Mufti); O-6386 (tvrdi uvez, vakuf merhuma Salima-ef. Muftia (1357./1938.)). 58. ( ari). - Pariz : Librairie Geuthner, 1912. - 375 str. ; 22 cm Tekst na osman. jeziku. Djelo iz politike historije Osmanske carevine potkraj XIX i poetkom XX stoljea. Autor je idejni protivnik vladajue strukture i institucije halife, koju inae smatra nepravednom jer nema ljudi koji bi tu funkciju obnaali asno. Kao alternativu nudi ideju osnivanja Parlamenta u kome bi narod sa svojim predstavnicima bio nosilac vlasti i kreirao vlastitu politiku. Detaljno razrauje sistem procedure parlamentarnih izbora u kojima parlamentarci ne bi robovali idejama i zapovjedima partija, premijera ili sultana. Knjiga ima ukupno 456 stranica i tampana je u dva dijela. Ovo je prvi dio knjige kojem nedostaje prvih 56 stranica. Interesantno je spomenuti da je 2003. godine poznati turski sociolog Dahit Tanjol (Cahit Tanyol) napisao jednu studiju Hoca Kadri Efendinin Parlamentosu (Parlament prema profesoru Kadriju). Studija se bavi ivotom Muhammeda Kadrija Nasiha i stavovima iznesenim upravo u ovom djelu aria (Izraavanje rijeima ili Expressis verbis).
43 Bali, Kultura Bonjaka(...), op. cit., str. 100.

- 336 -

Profesor Tanjol tvrdi da su ideje Hoda Kadrije o upravljanju dravom pretee modernoj Ataturkovoj dravi i nainu na koji je ona na poetku bila ureena te iznosi niz sluajeva u kojima se ove ideje i historijske injenice podudaraju.44 O-1466 (mehki uvez, nedostaje 56 str. na poetku).

PEEVI Alajbegovi, Ibrahim (1572.-1649-51.?)45 59. ( Tr-i Peev). - Istanbul : Mabaa mira, 1283/1866. - 2 sv. - 21 cm Tekst na osman. jeziku. Knj. 1: 504 str. Knj. 2: 487 str. Historija Osmanske carevine od poetka vladavine Sulejmana II 928./1520. godine do smrti Murata IV 1049./1640. sa hronolokim sadrajem na poetku.46 Ova historija je vaan izvor u istraivanju Osmanskog carstva XIV i XV stoljea. Peevija je bio uesnik i lini sudionik mnogim velikim dogaajima. Rodbinskim i prijateljskim vezama drugovao je sa ljudima koji su odluivali o sudbini tadanjeg carstva. Koristio se prvorazrednim dokumentima (berati, fermani, bujuruldije, defteri) u dokazivanju injenica. Njegovu ozbiljnost u objektivnom pristupu vienja dogaaja podupire i injenica da se prilikom izrade sluio i izvorima zapadnih historiara tog vremena, to do tada nije bio sluaj. Tako, npr., donosi vijest u dvije varijante, jednu koju je naao kod turskih a drugu kod maarskih historiografa. Na taj nain preputa itaocu da sam zakljui ta je objektivnije kazivanje. Djelo je donekle autografsko i biografsko jer esto daje podatke o sebi, poslovima kojima se bavio, mjestima koje je posjetio i osobama sa kojima se susretao. Navodi i ire kritike biografije sultana, velikih vezira i ostalih vezira tog doba, posebno istiui njihovo porijeklo, odnosno bosansko porijeklo mnogih od njih i znaajne dravne uloge koje su obavljali.
44 45 46 Tanyol, Cahit. Hoca Kadri Efendinin Parlamentosu. Istanbul : Genda Yaynlar, 2003. Peevi (Peuylu) Ibrahim Alajbeg-zade Katalog GHB, op. cit., sv. 5, R-3593-3594, str. 378-379.

- 337 -

Djelo je pisano jednostavnim turskim jezikom da bi ga pribliio iroj italakoj populaciji. Objavljeno je i kod nas, u prijevodu na bosanski jezik prof. dr. Fehima Nametka.47 O-2560 i O-2561 (kartonski uvez, korice oteene); O-6858, (sv. 1, bez korica, biblioteka Muhameda Garevia).

PROHO, Sejfullah (1859.-1932.) 60. ( : Bidyat al-in : najbolji ilmihal na bosanskom jeziku). - [S. l. : s. n., s. a.]. - 95 str. ; 21 cm Tekst na arebici. Djelo o osnovama vjerovanja i njenog prakticiranja. O-13662/1 (tvrdi uvez, vakuf Sinanudina Sokolovia); SS II-5128 evrop. fond. (oteen primjerak, vakuf Sinanudina Sokolovia). 61. : = ( Tawd in : Bsna lisn zere yat zbdal wa mfd tawddir = Na najlaki i najkrai nain na bosanskom jeziku). - Sarajevo : Islamska tamparija, 1325/1906. - 16 str. ; 19 cm Tekst na arebici. Prirunik o pravilima uenja Kurana, tedvid. II-352, II-352a i II-352b evrop. fond (mehki uvez). 62. ( Zbda al-fari). - Sarajevo : Islamska tamparija, 1327/1909. - 11 str. ; 19 cm Tekst na arap. jeziku. Djelo o islamskom nasljednom pravu (fari), u prijevodu Kompendijum nasljednog prava. O-5908 (poklon Ulema-i medlisa); O-6246 i O-6247 (poklon Muhammeda Seida Serdarevia iz Zenice); O-6932 i O-6933 (poklon
47 Peevi, Ibrahim. Historija / [predgovor, prijevod i biljeke Fehim Nametak]. Sarajevo : El-Kalem [etc.], 2000., 2. knj. (431; 438 str.)

- 338 -

Ibrahima Saria); O-7203 (poklon Huseina abia); O-7354; O-8249; O10300 i O-10454 (biblioteka Osmana Sokolovia); O-13518, O-13520 i O-13544 (vakuf Sinanudina Sokolovia, svi primjerci u mehkom uvezu). 63. ( Kitb an-nik). - Sarajevo : Islamska tamparija, 1334/1916. - 228 str. ; 21 cm Tekst na arap. jeziku. Knjiga o islamskom branom pravu. Napisana 1331/1913. godine i nastala na osnovu djela: Multaqa al-abur od Ibrahima Halebija (Ibrhm al-alab, 956. /1549.) i komentara na ovo djelo Mama al-abur od ejhzade (ay-zda, 1078./1667.); Tanvr al-abr i njegovog komentara na Ad-Durar al-mutr od Haskafija (Al-akaf, 1088./1677.); Radd almutr; Fatw al-Hindiyya i dr. Naredbom zemaljske vlade od 15. oktobra 1916. godine Kitb annik je uveden kao udbenik za islamsko pravo (fiqh) od 2. do 5. razreda erijatske sudake kole u Sarajevu.48 O-2550 (mehki uvez, vakuf Abdullaha Buatlia); O-4968 (tvrdi uvez, biblioteka Mehmeda Handia); O-6145 i O-6195 (mehki uvez, poklon Muhammeda Seida Serdarevia iz Zenice); O-6640 (mehki uvez, biblioteka Muhameda evketa Kurta iz Tuzle); O-6897 (mehki uvez, poklon Ibrahima Saria); O-7197 (mehki uvez, poklon Huseina abia); O-7942 (tvrdi uvez, poklon muftije Abdulatifa ulbije iz Ulicinja); O7974 ; O-8027; O-8260; O-9712, O-9869 i O-10068 (biblioteka Osmana Sokolovia, svi primjerci u mehkom uvezu); O-11141 (tvrdi uvez, poklon Abdullaha Hodia iz Gradaca); O-13466 (tvrdi uvez, vakuf Sinanudina Sokolovia); O-15215 i O-17198 (mehki uvezi). 64. ( Aa al-aqiyya f lubs al-qalansuwwa an-narniyya). - Sarajevo : Islamska tamparija, 1338/1919. - 36 str. ; 21 cm Tekst na arap. jeziku. Kraa rasprava o noenja eira. Napisana je 1338./1919. godine. U dodatku je napisan rezime na etiri stranice bosanskim jezikom.
48 Spomenica eriatske sudake kole u Sarajevu : izdana prilikom pedesetogodinjice ovoga zavoda (1887-1937). - Sarajevo : Islamska dionika tamparija, 1937. - str. 32.

- 339 -

O-1461 (mehki uvez); O-2150/2 (tvrdi uvez); O-5881 (poklon Ulema-i medlisa); O-6816 (biblioteka Muhameda evketa Kurta iz Tuzle); O-7312; O-10 393, O-10 394 i O-10 781 (biblioteka Osmana Sokolovia); O-13 494 (vakuf Sinanudina Sokolovia, svi primjerci u mehkom uvezu). 65. ( Asan al-wasla il marifa alwaya wa al-waiyya). - Sarajevo : Islamska tamparija, 1338/1920. - 107 str. ; 21 cm Tekst na arap. jeziku. U prijevodu Najljepa metoda u poznavanju oporuka i naina oporuivanja, je jo jedno djelo iz islamskog testamentalnog prava. Na prvim stranicama nalazi se sadraj i krai autorov uvod sa potpisanim odobrenjem Demaluddina auevia za tampanje djela. O-4054 (mehki uvez); O-6220 (tvrdi uvez, poklon Muhammeda Seida Serdarevia iz Zenice); O-6991 (tvrdi uvez, poklon Ibrahima Saria); O-7157 (mehki uvez, biblioteka Muhameda Rianovia); O-7314 (mehki vez); O-8026 (kartonski uvez) i O-8280 (mehki uvez, poklon muftije Abdulatifa ulbije iz Ulicinja); O-8185 (mehki uvez); O-10 339 i O-10 389 (mehki uvez, biblioteka Osmana Sokolovia); O-13 493 i O-13 501 (tvrdi uvez, vakuf Sinanudina Sokolovia); O-17168 (mehki uvez). 66. ( Smrt hazreti Fatime, r.a.) / [sastavio Sejfullah]. - Sarajevo : Islamska dionika tamparija, 1343/1924. - 31 str. ; 16 cm Tekst na arebici. Stihovi o smrti Poslanikove kerke hazreti Fatime. Autor preporuuje uenje ovih stihova prilikom izvoenja mevluda. Naglaava da je stihove pisao konsultirajui vie knjiga a sloio ih prema istonoj metrici bar madd. I-326 evrop. fond (mehki uvez). 67. ( . . Smrt hazreti Fatime, r.a., keri hazreti Muhammed-pejgamberove, a.s.) / [sastavio
- 340 -

Sejfullah]. - 4. ispravljeno izd. - Sarajevo : Islamska dionika tamparija, 1360/1941. - 30 str. ; 15 cm Tekst na arebici. I-116 evrop. fond (mehki uvez).

PUKA-zade, Ibrahim (u. 1918.) 68. : (Tawd adiyya-i Bsnaw : Bsna wa Harsak maktib ibdtidiyya-i kirdn n madur). - [Sarajevo] : I. Puka-zade, 1325/1907. - 48 str. ; 19 cm Tekst na arebici. Knjiga pravila o uenja Kurana. U predgovoru Ibrahim-ef. kae da je svoj Tedvid preveo na bosanski jezik, ali ne navodi da li ga je preveo sa turskog ili arapskog jezika. Prema naslovima poglavlja moe se zakljuiti da je preveden sa turskog jezika. Po izlasku iz tampe ovoga Tedvida razvila se polemika, vie o prevodiocu nego o samom tekstu. Prevagnula je strana koja je branila Tedvid.49 O-17160 (mehki uvez); II-356, II-356a, II-356b; SS I-1544 (mehki uvez, vakuf Sinanudina Sokolovia).

RAMI, Mehmed Topal-hoda 69. ( ur islm). - Sarajevo : [H. Dafer] Islamska dionika tamparija, 1330/1911. - 44 str. ; 20 cm Tekst na arebici. - Biografski podaci: str. 2-3. Djelo o osnovama islamskog vjerovanja (islamskim artima). Predgovor, pisan turskim jezikom, sadri krau autorovu biografiju (str. 2-3). Ostatak traktata napisan je metodom pitanje-odgovor. O-13 652 (mehki uvez, biblioteka Sinanudina Sokolovia).
49 Tralji, Iz kulturne historije Bonjaka, op. cit., str. 65-66.

- 341 -

70. ( ur islm). - Sarajevo : [H. Dafer] Islamska dionika tamparija, 1331/1912. - 44 str. ; 20 cm Tekst na arebici. O-8217 (mehki uvez, poklon Mustafe Jusufovia iz Sarajeva). 71. ( ur islm). - Sarajevo : [H. Dafer] Ulema-i medlis, 1334/1915 (Sarajevo : tamparija Islam) - 44 str. ; 20 cm Tekst na arebici. O-13 651 (mehki uvez, biblioteka Sinanudina Sokolovia); O17157 i O-17158 (mehki uvez); II-351 evrop. fond (mehki uvez).

REPOVAC, Ibrahim Hakki (1860.-1900.) 72. ( Kitb al-qira f al-lisn al-arab). Sarajevo, 1307/1889. - 110 str. ; 20 cm Tekst na arap. i bos. jeziku. - Litografija. Arapska itanka (32 str.) sa rjenikom (78 str.). Prirunik za uenike treeg razreda gimnazije. tampana litografijom o troku autora. Sadri 47 kratkih pria, narodnih poslovica i mudrih izreka sa rjenikom za svako poglavlje.50 O-2834 (litografija, tvrdi uvez); O-4482 (mehki uvez); O-10 627 (bez korica, nepotpuna knjiga) i OS-14 283 evrop. fond. (mehki uvez, biblioteka Osmana Sokolovia); O-13 508 (mehki uvez, vakuf Sinanudina Sokolovia).

50

Tralji, Istaknuti Bonjaci, op. cit., str. 148-152. ; Handi, Knjievni rad(...), op. cit., str. 79.

- 342 -

RIBI, Sabit Ahmed51 73. ( Mufaal alifby arab). - 1. izd. - Sarajevo : Dravna tamparija, 1307/1889. - 70 str. ; 20 cm Tekst na osman. i arap. jeziku. Opirnija poetnica arapskog pisma prireena za sve mektebi-ibtidaijje. Podijeljena je na 103 dersa (lekcije). Uvodne napomene sa naslovima su pisane osmanskim jezikom, preostali tekst arapskim. O-4194 (tvrdi uvez). 74. ( Mufaal alifby arab). - 2. izd. - Sarajevo : Dravna tamparija, 1325/1907. - 74 str. ; 22 cm Tekst na osman. i arap. jeziku. - Litografija. O-3604 (litografija, tvrdi uvez); O- 10 499 i O-10 704 (tvrdi uvez, biblioteka Osmana Sokolovia, drugom primjerku nedostaju neke str.).

RIZVANBEGOVI-STOEVI, Arif Hikmet (1839.-1903.) 75. ( Dwn). - Istanbul : Mabaa mira, 1334/1915. - 296 str. ; 18 cm Tekst na osman. jeziku. Zbirka pjesama klasine turske divanske poezije nastala u poznim autorovim godinama. Uz opiran predgovor Ibnul-Emina Mahmuda (str. 1-78), Dwn sadri dva kratka munadata, jedan tehlil, jedan tazarru, dui tevhid, jedan nat, opis Poslanikova roenja, pjesmu posveenu halifi Aliji, pjesmu Huseinu (Alijinu sinu), pjesmu o pjesnikovu pristupu u derviki red Kadirija, pjesmu u slavu Ibn Arebija, pjesmu spjevanu u Bedevijevoj tekiji u Uskudaru, pjesmu o Mesneviji, pjesmu o Mevlana Delaluddinu Rumiju, dva hasbihala, dvije manzume, dva museddesa, pjesmu Jusufu Kamil-pai, jednu kasidu i jednu pjesmu Mahmud-pai. U poglavlju azaliyyt, Dwn sadri 158 zavrenih i 37 nedovrenih gazela (ljubavnih pjesama). Poslije
51 Sabit Ahmed Ribi jo je bio poznat pod nadimkom irazija zbog njegovog poznavanja perzijskog jezika.

- 343 -

toga slijede: paralela Nadi-efendijinoj pjesmi i paralela Galibovoj pjesmi (Galiba Leskovanina). Dwn se zavrava sa 24 epigrama (qia), 63 poetna bejta gazela (mala) i 79 pojedinanih stihova (mufrad).52 O-1765; O-2858; O-16 888 (tvrdi uvez, poklon Fehima Nametka).

SABIT, Alauddin Uianin (1650?-1712.) 76. ( afarnma-i bit). - Istanbul : Mabaa Ab iy, 1299/1881. - 46 str. ; 19 cm Tekst na osman. jeziku. afarnma, ili kako je nekad zovu Slaymnnma, epska je pjesma sa 426 stiha. Opisuje ceremoniju susreta u Edreni krimskog hana Selima Giraja, koji je pozvan u boj protiv Austrije, njegov razgovor sa Sulejmanom II (1687.-91.) i pobjedu kod Prekopa protiv ruske i poljske vojske. Djelo je jedinstveno po stilu, opisu dogaaja i satiri. Svoje stihove spjevao je jednostavnim turskim jezikom. 53 O-1953/2 (tvrdi uvez, tree djelo u svesku).

SARAJLIJA, Arif (Brkani) (1861.-1916.) 77. ( Teruman mevludski na jezik bosanski). - [S. l.] : Mahmud Bay Mabaas, 1329/1911. - 21 str. ; 25 cm Tekst na arebici. - Litografija. Neto dui (462 stiha), preraeni prijevod Saliha Gaevia elebijinog Mevluda na bosanski jezik. Sarajlija Arif ga je spjevao 1911. godine u Novom Pazaru a tampan je u Istanbulu iste godine.54 O-17135 (mehki uvez, litografija, vlasnik Jusuf M. Rizvovi iz Prijepolja, oteen primjerak); SS III-4347 i SS III-4347a (mehki uvezi, litografija, vakuf Sinanudina Sokolovia).
52 53 54 Nametak, Pregled knjievnog stvaranja(...), op. cit., str. 227-228. Isto, str. 152-163. ; Bali, Kultura Bonjaka, op. cit., str. 111. Handi, Knjievni rad (...), op. cit., str. 99-100.

- 344 -

SELJUBAC, Ibrahim Ibn Abdullah Smaji 78. ( : Ilveli sa vikom : turskom jazijom nova bosanska elifnica). - Istanbul : irkat aafiya-i Umniya, [1318/1900]. - 204 str. ; 20 cm Tekst na osman., arap. jeziku i arebici. - Litografija. Opirnija poetnica arapskog pisma posebno prireena za mektebiibtidaijje. Ima 47 lekcija (dersova) sa prigodnim tivom za itanje iz ahlaka o ponaanju, iz akaida o vjerovanju i iz fikha o namazu te jo nekim temama kao to su hidra, vrijednosti poznavanja arapskog pisma, o mezaru, duhanu i td. Neki tekstovi su dati na turskom sa prijevodom na bosanski jezik. Djelo je specifino po arebikom pismu bosanskog jezika i inovacijama i promjenama koje je autor unio u ovo novonastalo pismo s ciljem njegovog lakeg itanja i pisanja.55 O-13649 i O-13650 (litografija, mehki uvez, vakuf Sinanudina Sokolovia).

SERDAREVI, Muhammed Seid (1882.-1918.) 79. ( Uputa u povijest islama). - Sarajevo : [D. auevi] Islamska dionika tamparija, [s. a.]. - 91 str. ; 22 cm Tekst na arebici. Djelo iz historije islama: poglavlje o Boijim poslanicima, etverici prvih halifa te dinastije i halife Emevija, Abbasija i Osmanlija. Sluilo je kao prirunik i udbenik na bosanskom jeziku za predmet historije islama u medresama. O-13634 i O-13635 (mehki uvez, vakuf Sinanudina Sokolovia); II1860 evrop. fond; II-1860a evrop. fond (tvrdi uvez, biblioteka Mehmeda Handia); II-1860b evrop. fond (mehki uvez, poklon M. Hadijahia).

55

Isto, str. 83.

- 345 -

80. : ( Ul dniyye : kitab, koji sadri najpotrebnije take iz islamske vjeronauke u obliku pitanja i odgovora, udeen poglavito za mektebe). - Mostar : Prva muslimanska nakladna knjiara, 1332/1913. - 59 str. ; 22 cm Tekst na arebici. Udbenik islamske vjeronauke za mektebe. II-357, II-357a i SS II-357b evrop. fond (mehki uvez, posljednja je vakuf Sinanudina Sokolovia, nedostaje joj zadnja stranica). 81. ( Fiqh al-ibdt). - Sarajevo : [D. auevi] Islamska dionika tamparija, [1336/1918]. - 219, 10 str. ; 22 cm Tekst na arebici. Djelo iz islamskog prava (fiqh), poglavlje o vjerskim obredima (ibdt). U procesu reforme nastave ovo je jedan od prvih prirunika i udbenika na bosanskom jeziku za predmet fikha u medresama. Udbenik je napisan jednostavnim i lahkim jezikom s ciljem da obinom svijetu bude razumljiv. Na kraju knjige je krai dodatak izdavaa, reisu-l-uleme Demaluddina-ef. auevia, uprilien povodom smrti autora. Knjiga je doivjela vie izdanja, jedno od posljednjih, peto izdanje El-Kalema, tampano je 1994. godine. 56 SS II-1999, SS II-1999a i SS II-1999b evrop. fond (tvrdi uvez, vakuf Sinanudina Sokolovia). 82. ( Fiqh al-ibdt). - Sarajevo : Vakufsko ravnateljstvo, 1360/1941. - 225 str. ; 22 cm Tekst na arebici. O-13 631 i SS III-4276a evrop. fond (tvrdi uvez, sa peatom Ulemai medlisa, vakuf Sinanudina Sokolovia).

56

Serdarevi, Muhamed Seid. Fikhu-l-ibadat : propisi o osnovnim islamskim dunostima. - 5. izd. - Sarajevo : El-Kalem, 1994.

- 346 -

SIKIRI, ejh Muhammed Behauddin 83. BAHUDDN NAQIBAND, Muammad ( Awrd aj Muammad Bahuddn Naqiband) / [priredio Muhammed Behauddin ibn Abdullatif ibn Sirri]. - [S. l. : s. n.], 1323/1905. - 57 str. : ilustr. ; 18 cm Tekst na arap. jeziku. Zbirka dova (molitvi) ejha Behauddina pir Muhammeda ibn Muhammeda Nakibendija (791./1389.), osnivaa nakibendijskog dervikog reda. Djelo je jo poznato pod naslovom Awrd al-bahiyya.57 Ispod glavnog naslova stoji da se prihod od prodaje ove knjige ima dati za popravku tekije na Oglavku kod Fojnice. Muhammed Behauddin Sikiri je ejh nakibendijske tekije na Mlinima u Sarajevu. Potomak je ejhova nakibendijske tekije sa Oglavka od oca Abdullatifa i djeda Abdurrahmana Sirrije. Predava je arapske kaligrafije na erijatskoj sudakoj koli od 1892. do 1912. i jedan od posljednjih vrsnih kaligrafa kod nas. Ova tampa nainjena je na osnovu njegovog prijepisa djela. O-4780 (tvrdi uvez, na margini crnom tintom, riqa pismom napisana je posveta unuka ejha Sirrije, odnosno prireivaa ove knjige Behauddina, Hamdi-begu engiu iz 1337./1918. godine. Takoer, lijepo je obojena poetna stranica, kao i oslikani pejza tekije na Oglavku sa popratnim graevinama na kraju knjige; na desnoj strani slike napisana su dva bejta mostarskog muftije merhuma Muhammeda akira); O-10560 (mehki uvez, biblioteka Osmana Sokolovia).

SOFI, Abdullah 84. ( Tufa a-ibjn wa al-iwn f qawid al-mn). - Sarajevo : [A. Sofi], Islamska tamparija, 1326/1908. - 123 str. ; 19 cm Tekst na arebici. Djelo o temeljima islamskog vjerovanja.
57 Katalog GHB, op. cit., sv. 1, R-754 i R-762, str. 522. i 527.

- 347 -

O-13662 (tvrdi uvez, vakuf Sinanudina Sokolovia); II-2041 evrop. fond (tvrdi uvez).

SPAHO, Hasan (1841.-1915.) 85. ( Muntaab al-ul li intidb al-wul) / talf asn usn Sph-zda. - 1. izd. - Kairo : Mabaa al-Mawst, 1321/1903. - 141 str. ; 20 cm Tekst na arap. jeziku. Djelo iz metodologije islamskog prava (ul al-fiqh). Nastalo je na osnovu podataka koje je autor skupio iz raznih djela usuli-fikhske tematike. H. Spaho ga je tampao o svom troku u Kairu. Sve dok je bio profesor Usula (1888.) a kasnije i direktor erijatske sudake kole (1905.) dotad je i ova knjiga bila njenim udbenikom, tanije otkada je tampana (1903.-1912.). Odlaskom Spahe u penziju 1912. godine te naredbom Zemaljske vlade od 25. septembra 1912. godine br. 188.454/V.-4 odobren je novi raspored predmeta prema kojem se umjesto djela Muntaab al-ul kao udbenik uvodi Mirt al-ul.58 Spaho je poznat jo kao Spahi-zade Hasan Husni, kako je i potpisan na naslovnoj stranici ove knjige. O-2142 (tvrdi uvez, vakuf Abdullaha Buatlia); O-2150/3 (tvrdi uvez, etvrto djelo u svesku); O-5021/1 (tvrdi uvez, drugo djelo u svesku); O-6244 (mehki uvez, poklon Muhammeda Seida Serdarevia iz Zenice); O-6799 (bez korica, biblioteka Muhameda evketa Kurta iz Tuzle); O-6927 (mehki uvez, biblioteka Ibrahima Saria); O-7135 (tvrdi uvez, biblioteka Muhammeda Rianovia, sa biljekama na margini); O-10137 i O-10168 (mehki uvezi, biblioteka Osmana Sokolovia); O-11197 (tvrdi uvez, poklon Abdullaha Hodia iz Gradaca); O-12066; O-15111; O16881 (mehki uvezi).

58

Spomenica eriatske sudake kole u Sarajevu, op. cit., str. 32.; str. 75.; Handi, Knjievni rad(...), op. cit., str. 26.

- 348 -

SDI, Ahmed Bosnevi (u. poslije 1596-97.) 86. ( ar Glistn li-ay as-Sad). - Istanbul : Dr iba al-mira, 1249/1833. - 4, 514 str. ; 32 cm Tekst na osman. jeziku. Prijevod i komentar Sadijevog (691./1291. god.) poznatog djela Glistn.59Na prve etiri stranice uvoda data je kratka Sdijeva biografija, kratak sadraj, definicija genitivne veze i njena podjela kao i jo neka gramatika pravila na koja se autor oslanjao. Sdi kritikuje ranije komentatore Glistna (Lmija, Surrija, emija, idr.) i donosi noviju dimenziju tumaenja ovog, do tada, uvijek i samo, sufijskom notom tumaenog djela. Ovaj komentar je postao preteom realistinog tumaenja velikih perzijskih knjievnih klasika.60Komentar obiluje korisnim historijskim informacijama o linostima tog vremena koje Sdi spominje.61 Na perzijski jezik preveden je i tampan 1970. godine. U predgovoru prijevoda Sdijev komentar okarakterisan je kao najpoznatiji i najkorisniji komentar napisan do tada.62 Komentar Glistna je jedno od posljednjih Sdijevih djela, nastao u 16. stoljeu.63 O-31 (koni uvez, uvakufio Mustafa-efendija b. t-efendija Rudi); O-9509 (koni uvez, biblioteka Osmana Sokolovia). 87. ( ar Glistn li-ay as-Sad). - Istanbul : Dr iba al-mira, 1276/1859-60. - 5, 512 str. ; 30 cm Tekst na osman. jeziku.
59 60 61 62 63 Katalog GHB, op. cit., sv. 4, R-2825-2838, str. 176-181. Bali, Kultura Bonjaka, op. cit., str. 107-108. Hoca, Nazif M. Sdi, Hayat, Eserleri ve iki Risalesinin Metni. - Istanbul : Istanbul Universitsi Edebiyat Fakltesi, 1980. - str. 23-24. Daka, Beir. Interes za sujsku poeziju kod bosanske uleme. // Anali GHB. Knj. XVII-XVIII (1996), str. 378-379. Sikiri, air. Sdi kao komentator Sdijina Gulistana : prilog izuavanju komentara na perzijske klasike. // Prilog za orijentalnu lologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, Vol. 1 (1950), str. 51-67. ; ehaji, Demal. Ahmed Sdi Bonjak. // Prilozi za orijentalnu lologiju, Vol. 28-29 (1980), str. 101-122.

- 349 -

O-7430 (koni uvez). 88. ( ar Glistn li-ay as-Sad). - Istanbul : Mabaa-i mira, 1286/1869. - 4, 512 str. ; 30 cm Tekst na osman. jeziku. O-33 (koni uvez, uvakufio Mehmed-efendija b. Muhammed-aga Svrzo, 1931.); O-7766 (koni uvez); O-9513 i O-10884 (koni uvez, biblioteka Osmana Sokolovia); O-17022 (koni uvez, porodina biblioteka arimamovia. Gazi Husrev-begovoj biblioteci poklonio Muhamed arimamovi iz Sarajeva porijeklom iz Zenice). 89. ( ar Glistn li-ay as-Sad). - Istanbul : Mabaa-i i Muarram Afandi al-Bsnaw, 1291/1874. - 44, 512 str. ; 32 cm Tekst na osman. jeziku. O-30 (koni uvez); O-6434 (koni uvez, biblioteka Muhameda evketa Kurta iz Tuzle). 90. ( ar Glistn li-ay as-Sad). - Istanbul : Mabaa-i Al bay, 1293/1876. - 4, 512 str. ; 32 cm Tekst na osman. jeziku. Ovo izdanje tampano je zajedno sa emijevim komentarom Glistna na margini. O-32 (koni uvez). 91. ( ar Dwn fi). - Kairo : Mabaa Iskandriyya, 1250/1834. - 3 sv. ; 27 cm Tekst na osman. jeziku. Knj. 1: 4, 411 str. Knj. 2: 455 str. Knj. 3: 464 str. Komentar Dwna, pjesnika perzijske klasike, Hfiza razija (792./1389.). Pored mnogih komentara koji su mu prethodili (5 na perzij- 350 -

skom i 4 na turskom jeziku), Sdijev komentar Hafizovog Dwna pjesama stoji na vrhu ljestvice u novijoj perzijskoj knjievnoj kritici u pogledu lingvistiko-filolokog pristupa i jezikog smisla njegovih gzela. Sdi nije ulazio u sufijsku interpretaciju Hfizovih stihova kao njegovi prethodnici nego osvjetljava njihov prirodni smisao.64 I ovaj Sdijev komentar je preveden na perzijski jezik i tampan u Teheranu. Svezak 1: O-944 (koni uvez, na unutarnjoj naslovnoj stranici riqa pismom, crnom tintom biljeka da je ova knjiga bila u vlasnitvu Ismaila Hakkija el-Morevija 1262./1845. godine; ispod jo jedna biljeka da je prela u vlasnitvo Mustafe evket-efendije sa malim peatom prstenjakom vlasnika ispod imena). Svezak 2: O-942 (tvrdi uvez, na zadnjoj stranici je biljeka nekog Pante iz Foe, koji ovaj primjerak alje Jovanu ukanoviu sa napomenom da je ovo nekada itao oda iz Foe). Svezak 3: O-943 (tvrdi uvez; ovalni peat hercegovakog valije Ali Galib-pae Rizvanbegovia (vladao 1832.-1851.), crnom tintom, riqa pismom napisana biljeka: Vakuf nakibendijske tekije u Foi 1258./1842. godine. Opis peata: -ovalni peat; -u sredini: Abduh Al lib 1248.; -okolo u etiri polja: Allh, u Al-Izz, Al-Mun, Al-Matn; -meu ovim poljima u zagradama: Y ayy, Y Qayym, Y Nir, Y Fett.65 92. ( ar Dwn fi). - Istanbul : Matbaa-i Amira, 1289/1872. - 2 sv. ; 33 cm Tekst na osman. jeziku. Knj. 1: 768 str. Knj. 2: 769 str. U ovom izdanju Sdijev komentar tampan je na margini osnovnog djela, takoer komentara Hfizovog Divana (ar Dwn fi) od mevlevijskog ejha Muhammeda Vehbije iz Konje (Muammad Wahb ibn asn Qunw) na osmanskom jeziku.
64 65 Isto, str. 114-118. Muderizovi, Riza. Nekoliko muhurova bosanskih valija. // Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH, Sv 1-2 (1916), str. 32-33.

- 351 -

O-38/1 i O-39/1 (koni uvez, poklon Envera Smailkadia iz Travnika); O-7747/1 i O-7748/1 (koni uvez). 93. ( ar Bstn). - Istanbul : Mabaa-i mira, 1288/1871. - 2 sv. (604, 5, 402 str.) ; 25 cm Tekst na osman. jeziku. Komentar ejh Sadijevog djela Bstn (ili Bsitn kako se jo ita).66 Na naslovnoj stranici dati su kratki biografski podaci Sdija. Na drugoj strani navodi razloge pisanja komentara Bstna, koji sadri divne primjere i lijepe savjete svakom potrebne i korisne.67 ejh Harem, Omer Efendi, zamolio ga je da prevede ovo djelo, objasni rijei, pravila i konstrukcije jednostavnim turskim jezikom i da tako djelo uini pristupanim, nakon ega je Sdi prionuo na posao. Budui da je Bstn zadnje Sdijevo djelo, ono nosi sa sobom sve odlike zrelosti koje Sdija svrstavaju u vrsne naunike i komentatore. Zavrio ga je evvala 1006./ maja 1597. godine. Djelo je objavljeno u dva toma na perzijskom jeziku u prijevodu od dr. Akbara Bihrza u Tibrizu 1974. godine.68 O-789 (tvrdi uvez, poklon Envera Smailkadia iz Travnika). 94. ( : Kfiya aw al-irb f ilm kalm al-arab : tarama al-Kfiya bi at-turk li-Mawln Sd). - Istanbul : Mabaa-i mira, 1312/1894. - 199 str. ; 27 cm Tekst na osman. jeziku. Prijevod i komentar arapske sintakse Kfiya od Ibn Hadiba (Ibn ib, 646./1249.). Ovaj prijevod je imao pedagoki cilj da svojim uenicima olaka uenje arapskog jezika uvodei jo neke inovacije u metodici predavanja ovog predmeta. Ovakav naslov djela ne sreemo u tekstu pa se moe pretpostaviti da ga je sroio izdava.69 Na unutranjoj naslovnoj stranici izreene su pohvale i visoke ocjene Sdijevog prijevoda i komentara karakteriui ga
66 67 68 69 Katalog GHB, op. cit., sv. 4, R-2815, str. 171. ehaji, Demal. Ahmed Sdi Bonjak. // Prilozi za orijentalnu lologiju, Vol. 28-29 (1980), str. 112. Hoca, Nazif M. Sdi, Hayat (...), op. cit., str. 26. Isto, str. 32.

- 352 -

kao: Bosanca koji je imao veliko znanje i ponos. Bio je ovjek velike kulture i koristan uitelj.70 Djelo je zavreno 997./1588. godine i ovo je trea sveska zbirke: ur al-kfiya sah zabn arab, fris, turk. O-5520 (preneseno iz zvornike medrese, oteene korice); O-6485 (tvrdi uvez, biblioteka Muhameda evketa Kurta iz Tuzle).

EJH JUJO, Mustafa ibn Jusuf Mostari Bosnevi (1650(51).1707.)71 95. ( ar su li-al-Bsnaw alMstr). - Istanbul : [M. Teufik], Mabaa mira, 1316/1898. - 78 str. ; 18 cm Tekst na osman. jeziku. Komentar na poznatu arapsku recenziju od Porphirusa, koju je napisao Aruddn Mufaal ibn Umar al-Abar (663./1265.), koja je po njemu jo poznata i kao ar-Risla al-Ariyya. Rasprava ima 9 poglavlja. Ovo je jedan od ejh-Jujinih 13 radova iz logike i disputacije. U predgovoru stoji da je traktat zavrio abana 1093./augusta 1682. godine u Istanbulu. Takoer, govori o logici kao neophodnoj nauci u istraivanju te elji da njegov komentar bude pristupaan i koristan onima koji nauku trae. Posvetio ga je svom prijatelju i veziru Abdurrahman-pai. O-1411 (tvrdi uvez sa zlatnim rozetama na sredini korica; na unutarnjoj naslovnoj stranici biljeka, crnom tintom riqa pismom, da je ovu knjigu uvakufio (izdava) Mehmed-efendija Teufik Oki u Sarajevu; na 2. i 3. str. na marginama izdava je napisao pojanjenje o pojedinim rijeima iz teksta); O-2144 (tvrdi uvez; na 3. str. biljeka da je knjiga vakuf biblioteke Careve damije); O-2150/4 (tvrdi uvez, peto djelo u zbirci); O-6733/6 (tvrdi uvez, sedmo djelo u zbirci; biblioteka Muhameda evketa Kurta iz Tuzle sa malim crnim peatom prstenjakom vlasnika u gornjem lijevom oku); O-7322 (mehki uvez).
70 71 ehaji, Demal. Ahmed Sdi Bonjak. // Prilozi za orijentalnu lologiju, vol. 28-29 (1980), str. 118-119. Puno ime mu je: Muaf Yyo ibn Ysuf ibn Murd Ayyb-zada al-Mstr alBsnaw.

- 353 -

EJH ALI-DEDE ibn Mustafa Mostari (1007./1598.) 96. ( Muara al-awil wa musmar alawir). - 1. izd. - Kairo : Mabaa al-miriyya, 1300/1882. - 172 str. ; 27 cm Tekst na arap. jeziku. Predavanja o prvim i posljednjim stvarima, kako u prijevodu glasi naslov ove knjige. Govori o historijskim dogaajima openito. Na prve etiri stranice nalazi se sadraj knjige, a potom je djelo podijeljeno na dva dijela. Prvi dio je skraeno i preraeno Sujutijino djelo Kitb al-awail. Podijeljeno je na 37 poglavlja u kojima navodi kada se ta prvi put dogodilo (awail). Drugi dio sastoji se od 4 poglavlja i govori o zadnjim stvarima (awair): zadnji ajeti i sure u Kuranu, zadnji vladari pojedinih dinastija i sl. Izbjegavao je upotrebu pria i legendi te unosio samo injenice ope, naune i vjerske historije na koje je nailazio u preko 40 historijskih izvora kojima se koristio pri izradi svoje zbirke.72 O-3084 (tvrdi uvez, biblioteka Mehmeda Handia, na unutranjoj naslovnoj stranici u gornjem lijevom oku mali okrugli peat sa imenom i prezimenom vlasnika, crvenom tintom napisan je i datum 1348./1929. kada je kupio knjigu u Kairu); O-9568 i O-10871 (oteeni primjerci, biblioteka Osmana Sokolovia). 97. ( Muara al-awil wa musmar alawir). - 1. izd. - Kairo : Mabaa al-mira a-arafiyya, 1311/1893. - 264 str. ; 20 cm Tekst na arap. jeziku. O-2403/1 (tvrdi uvez, druga knjiga u zbirci, biblioteka Mehmeda Handia sa potpisom i peatom vlasnika i datumom kada je kupio knjigu 1345./1926.); O-2732 (tvrdi uvez); O-9774 (kartonski uvez, biblioteka Osmana Sokolovia).
72 Handi, Knjievni rad (...), op. cit., str. 46-47. ; abanovi, Knjievnost muslimana BiH (...), op. cit., str. 98-99. ; Baagi, Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, op. cit., str. 60-62.

- 354 -

ERIFOVI, Muhammed Fadil-paa (1802.-1882.) 98. ( : ar al-Awrd : aqiq akr Mawln). - Istanbul : Mabaa a Muarram Afand Bsnaw, 1283/1866. - 8, 458 str. ; 23 cm Tekst na osman. jeziku. - Sadraj: str. 3-8. Djelo je komentar na vrlo rijedak mevlevijski evrd.73 tampan je kao drugo djelo u zbirci. Tekst (matn) dotinog mevlevijskog evrada je u prvom dijelu, ima 56 stranica i tampan je 1282./1865. godine. Drugi dio je komentar evrada koji u prijevodu nosi naziv Istine zikra Mevlevija (Haqiq akr Mawln). Fadil-paa je svoj komentar napisao na temelju prijevoda Mevlevijskog Evrada (Tarama-i ur ili Mali prijevod) od muftije Karahisara Mevlana Ali el-Fejzi ibn Osmana. Zbog toga je na jednom mjestu Fadil-paa svoj komentar nazvao Tarama-i Kubr ili Veliki prijevod.74 Fadil-pain komentar je prvi put objavljen i na latinici 2005. godine u Konji. Knjigu koju je za izdanje priredio Tahir Galip Seratl nosi naziv Hazret-i Mevlanann Dualar erh-i Evrad- Mevlana.75 O-519/1 (koni uvez, sa peatom Fadil-pae erifovia na unutranjoj naslovnoj i zadnjoj str.); O-4974/1 (tvrdi uvez); O-9937/1 (tvrdi uvez, biblioteka Osmana Sokolovia). erifovieva replika i demantij afarnmi Dok je Fadil-paa boravio u Izmitu na mjestu mutesarrifa, iz tampe je izila poznata satira afarnma a kasnije i njen komentar afarnma-i ari. Zija-paa je spjevao rugalicu na raun Ali-pae i njegovog pohoda na
73 Wird, mn. awrd, dnevno je uenje pobonih tekstova koje uenik (murd) dobija kao zaduenje od svog ejha. Krai vird napisan na jednom papiru nosi naziv inaba dok se dui, pisan kao zbirka, naziva awrd. Svi virdovi i evradi su pisani arapskim jezikom jer sadre: Kuran, Poslanikove salavate, lijepa Boija imena i dove. Hadibajri, F. Osvrt na komentar mevlevijskog evrada od Fadil-pae erifovia. // Preporod, god. VII, br. 2/129 (1976), str. 6-7. ; Nametak, Pregled knjievnog stvaranja(...), op. cit., str. 214-216. Seyyid Fazl Mehmet Paa. - Hazret-i Mevlanann Dualar erh-i Evrad- Mevlana ; [Tahir Galip Seratl]. - Konya : Rumi Yaynlar, 2005. - 384 str. ; 21 cm. (ISBN No: 9756562919)

74

75

- 355 -

Kretu te je nazvao afarnmom a potpisao Fadil-painim imenom (al-faqr Fail Bsnaw Mawlaw mtaarrif-i zmit).76Upravo zbog ovog potpisa djelo se pripisivalo Fadil-pai erifoviu, to je, prema prof. F. Nametku, kasnijim uporeivanjem sa tampanim primjerkom Zafernme i podataka u Zborniku Muhammeda Enver Kadia, i dokazano da ovo djelo pripada Zija-pai. Fadil-paa je spjevao radiyyu (repliku) na ovu satiru i zapisana je jedino u Kadievom Zborniku (XXVI, str. 105).77 Replika i demantij na Zija-painu Zafernamu bio bi prijevod turskog naslova knjige Ziya Paann Zafernamesine Reddiyye ve Tekzibiyye autora Koldu Hasana (Kolcu Hasan) tampane u julu 1998. godine u Istanbul. Koldu navodi da je tri dijela svoje afarnme i njenog komentara Zijapaa objavio pod tri imena, i to: Fadil-paa, Hajri-efendi i Muiri Husejn Husnu-paa. Fadil-paa erifovi je jedini odgovorio na ovu potvoru koju biljei Kadi te bi ovo bilo njeno prvo tampano izdanje.78 U Gazi Hurev-begovoj biblioteci se nalaze etiri tampana primjerka Zija-paine afarnme sa komentarom afarnma-i ar: O-1719, O1949 , O-9841 i O-17132.

TAHIR, Mehmed Bosnevi (1321./1903.)79 99. GOLTSCH Paa ( : Millet msallaa : armzn uul va awl askariyas) / Goltz Paa ; almanadan mt. Mehmed Tahir. - 1. izd. - Istanbul : Mabaa-i Ab ad-iy, 1301/1883. - 17, 644, 8 str. ; 22 cm Tekst na osman. jeziku.

76 77 78 79

Zija-paa. - Zafernme-i erhi. - str. 5. (GHB O-9841) Nametak Fehim. Fadil-paina kasida kao odgovor na Zija-painu Zafernamu. // Prilozi za orijentalnu lologiju, vol. 28-29 (1980), str. 67-78. Ziya Paann Zafernamesine reddiye ve tekzibiyye / Hasan Kolcu. - stanbul : Can Yaynlar, 1998. - 92 str. ; 20 cm. - (Can yaynlar ; 90) ISBN 975-7812-85-4 Handi, Knjievni rad (...), op. cit., str. 109-110. ; abanovi, Knjievnost muslimana BiH (...), op. cit., str. 675.

- 356 -

Naoruani narod, kako glasi prijevod ove knjige na bosanski jezik, teorija je o temeljima vojne strategije, organizacije i filozofije. Autor djela je Nijemac, tadanji poznati pruski vojni teoretiar, general Colmar Freiher von der Goltsch (1843-1916), jo poznat i kao Goltsch-paa. Sluio je u Osmanskoj vojsci 12 godina na poslovima reorganizacije vojne uprave Osmanskog carstva.80 Na prva dva lista Mehmed Tahir daje kratak uvod, a narednih 14 str. ispunjeno je opirnim sadrajem. Na posljednjim stranicama nalazi se shema organizacije jedne vojne jedinice (bataljon). O-1458 (tvrdi uvez, na unutarnjoj naslovnoj stranici u gornjem lijevom oku: vakuf Mustafe-bega Halilbaia). 100. ( izvt amiyatinin talmt afiyes) / almanadan mt. Mehmed Tahir. - 1. izd. - Istanbul : Mabaa-i Ab adiy, 1303/1885. - 95 str. ; 15 cm. - (Kutubna-i Abuiya) Tekst na osman. jeziku. Tahirov prijevod djela iji je originalni tekst napisan latinskim jezikom. Daje osnovne informaciju o sekti Jezuita te openito govori o znaenju i upotrebi rijei jezuit. O-2920/1 (tvrdi uvez, drugo djelo u zbirci, vakuf hafiza Abdullaha Buatlia); O-2971/3 (tvrdi uvez, etvrto djelo u zbirci, biblioteka Mehmeda Memievia). 101. ( Maktaba Mutealliq Laif ) / almanadan mt. Mehmed Tahir. - 1. izd. - Istanbul : Mabaa-i Ab ad-iy, 1304/1886. - 64 str. ; 15 cm. - (Ktbkana-i Abddiya) Tekst na osman. jeziku. Godine 1885. u Lajpcigu je objavljena knjiga sa dvije hiljade aljivih anegdota o uiteljima. Ovo je prvi dio sa 118 pria koje je Mehmed Tahir preveo na turski jezik i objavio u ciklusu Biblioteke Ebuzzija. O-2917 (tvrdi uvez, prvo djelo u zbirci, vakuf hafiza Abdullaha Buatlia).

80

Wilhelm Leopold Colmar. - Freiherr von der Goltz. - http://anoca.org/he/military/ colmar_freiherr_von_der_goltz.html, 21. 02. 2006.

- 357 -

102. NEPOS, Cornelius ( Mahr qumndnlarn taramai aval). / Cornelije Nepot ; almanadan mt. Mehmed Tahir. - 1. izd. - Istanbul : Mabaa-i Ab ad-iy, 1304/1886. - 132 str. ; 15 cm Tekst na osman. jeziku. Prijevod djela Kornelija Nepota (Cornelius Nepos 99.-24. p.n.e.) predstavnika rimske historiografije prvog stoljea prije Nove ere. Liber De Excellentibus Dvcibvs Exterarvm Gentivm je originalni naslov djela koje govori o glasovitim vojskovoama stranih naroda. Sadri dvadeset, ne ba kritikih, ivotopisa slavnih grkih vojskovoa, proetih brojnim anegdotama i dogodovtinama s mnogo kulturno-historijskih zanimljivosti i pojedinosti. Nedavno je objavljen prvi cjeloviti prijevod djela na hrvatski jezik81 nakon djeliminog Dragutina Kipatia iz 1911. godine. O-2917/4 (tvrdi uvez, peto djelo u zbirci, vakuf hafiza Abdullaha Buatlia). 103. ( Nimat alla). - Istanbul : Mabaa-i af-u Anwr, 1311/1893. - 24 str. ; 17 cm Tekst na osman. jeziku. Velianstvene blagodati, kako bi u prijevodu glasio naslov djela, jeste esej o uzvienosti vjere islama, ali i veliini i moi Osmanskog carstva kao njenom uvaru i prenositelju sa sultanom Abdulhamidom na elu. O-1848/2 (tvrdi uvez, tree djelo u zbirci, vakuf hafiza Abdullaha Buatlia). 104. ( : ab luat : lmanadan Turkaya) / [priredio Mehmed Tahir]. - Istanbul : Mabaa-i irkat martabiyya, 1318/1900. - 1082, 50 str. ; 14 cm Tekst na osman. i njem. jeziku (gotica). Njemako-turski rjenik, depno izdanje sa dodatkom osnovnih gramatikih pravila njemakog jezika sa primjerima na kraju. Naem
81 Nepot, Kornelije. O istaknutim vojskovoama stranih naroda / [preveo i priredio Josip Mikli]. - Zagreb : Matica hrvatska, 1999. ; Prijevod ovog djela na engleski moe se nai na ovoj http. adresi: http://www.tertullian.org/fathers/nepos.htm

- 358 -

primjerku nedostaju stranice sa kraja knjige u kojem se nalazi dodatak sa gramatikom. O-10588 (bez korica, oteena, biblioteka Osmana Sokolovia). TEVFIK, Muhammed Bonjak (1785.-1866.) 105. Mektubt. U: ztrk, Yaar Nuri. Byk Trk Mutasavvf : Muhammed Tevfk Bosnev : hayat, mektuplar, halifeleri. - 1. izd. - Istanbul : Fatih Yaynevi, 1981. - Str. 35-152. Tekst na tur. i osman. jeziku. Unutar djela o Muhammedu Teufiku Bonjaku od profesora Jaara Nurija Ozturka (Yaar Nuri ztrk) nalazi se zbirka od 19 pisama upuenih nekolicini njegovih murida (uenika-sljedbenika). Profesor ztrk nam nudi kako originalne tekstove ovih pisama tako i njihovu preradu na jednostavniji i savremeniji turski jezik. Pisma su nastala u periodu izmeu 1847. i 1865. godine i predstavljaju Muhammed-efendijine line stavove o ivotu, vjeri, tesavvufu i knjievnosti.82 O-12917 (mehki uvez, poklon Demala ehajia). ZENUNOVI, Seid (1875.-1938.) 106. ( = Waft Rasulallh = Smrt hazreti Muhammed-pejgambera). - Sarajevo : Islamska dionika tamparija, 1347/1929. - 31 str. ; 15 cm Tekst na arebici. O-13657 (mehki uvez, biblioteka Sinanudina Sokolovia). Poboni spjev o smrti poslanika Muhammeda. Na osnovu ovih stihova nastao je istoimeni spjev od Alije Sadikovia, kako je to spjevao u posljednjim stihovima svoga Vafta:
82 Azamat, Nihat. Mehmed Tevk Bosnev : . 1866 : Halvet-bn eyhi. // Trkiye Diyanet Vak Islam Ansiklopedisi. Ankara : TDV, 1988. - , sv. 28, 2003, str. 538-539. ; Nametak, Pregled knjievnog stvaranja(...), op. cit., str. 243.

- 359 -

Zenunovi je ovaj vefat pravio, Sadikovi dodo i popravio.83 107. ( = Waft Rasulallh = Smrt hazreti Muhammed-pejgambera). - 2. izd. - Sarajevo : Islamska dionika tamparija, 1351/1933. - 31 str. ; 15 cm Tekst na arebici. I-115 i I-115a evrop. fond (mehki uvez, drugom primjerku nedostaju naslovne korice i zadnja str.). 108. : (Mevlud : roenje najveeg i posljednjeg Boijeg poslanika Muhammeda, alejhi-s-selam). - 1. izd. - Sarajevo : Muslimanska knjiara A. Kujundi, 1348/1929 (Sarajevo : Islamska dionika tamparija). - 15 str. ; 23 cm Tekst na arebici. Spjev u slavu roenja poslanika Muhammeda. Ovo je, takoer, prijevod ili prerada mevluda Sulejmana elebije. III-234b evrop. fond (mehki uvez). 109. : (Mevlud : roenje najveeg i posljednjeg Boijeg poslanika Muhammeda, alejhi-s-selam). - 2. izd. - Sarajevo : Muslimanska knjiara A. Kujundi, 1355/1936 (Sarajevo : Islamska dionika tamparija). - 14 str. ; 23 cm Tekst na arebici. III-234 evrop. fond (mehki uvez). 110. : (Mevlud : roenje najveeg i posljednjeg Boijeg poslanika Muhammeda, alejhi-s-selam). - 3. izd. - Sarajevo : Muslimanska knjiara A. Kujundi, 1358/1940 (Sarajevo : Islamska dionika tamparija). - 14 str. ; 23 cm Tekst na arebici.
83 Hukovi, Muhamed. Alhamijado knjievnost i njeni stvaraoci. Sarajevo : Svjetlost, 1986. - str. 191.

- 360 -

III-234a evrop. fond (mehki uvez); III-234c (tvrdi uvez); SS III234d i SS III-234e (mehki uvez, vakuf Sinanudina Sokolovia).

- 361 -

AUTORSKI REGISTAR A ABDI Salih 1 Alajbegovi Ibrahim (vidi PEEV Alajbegovi Ibrahim) ALLAMEK Muhammed ibn Musa Bosnevi (Musi) 2, 3 AHMED IBN HASAN Bosnevi 4 AKHISARI Hasan Kafi 5, 6, 7, 8, 9 ALAGI ukrija 10, 11 ALIEHAJI Salih Emin 12, 13, 14, 15, 16 AZAPAGI Mehmed Teufik 17 B BAHUDDN NAQIBAND, Muammad 83 BAYHAQ, Amad ibn al-usayn 36 BIRGIW, Muammad ibn Pr Al 23, 24, 25 BONJAK Abdullah 18 C CVIJETI Mehmed Kamil 19 AUEVI Demaluddin 20, 21, 22, 23, 24, 25 F FEHMI Omer 26 G GAEVI Salih 27, 28, 29, 30, 31, 32 GOLTSCH Paa 99 H HAJROVI Murad Hulusi 33, 34 HANDI Mehmed 35, 36, 37, 38 I IBN

TAYMIYA, Amad Abdalalm 37

ibn

K KADI Ali 39 KAPETANOVI Mehmed-beg Ljubuak Muhibbi 40 KARABEG Mustafa Sidki 41, 42 KEMURA Sejfuddin Fehmi 43 M MAHINI Ahmed 44, 45, 46, 47, 48 MUF TI (Muf ti-zade) Muhammed Hifzi 49 MULI Hamdija 50 MURSEL Sulejman 51, 52, 53, 54 N NEPOS Cornelius 102 NERKESI Muhammed-efendi Bosnevi 55 NOVLJANIN Omer-efendi 56

- 362 -

 ztrk Yaar Nuri 105

P PAJI (Muhammed Kadri) Nasih 57, 58 T PEEVI Alajbegovi Ibrahim 59 TAHIR Mehmed Bosnevi 99, 100, PROHO Sejfullah 60, 61, 62, 63, 101, 102, 103, 104 64, 65, 66, 67 TEVFIK Muhamed Bonjak 105 PUKA-zade Ibrahim 68 Z R ZENUNOVI Seid 106, 107, 108, RAMI Mehmed Topal-hoda 69, 109, 110 70, 71 REPOVAC Ibrahim Hakki 72 RIBI Sabit Ahmed 73, 74 RIZVANBEGOVI-STOEVI Arif Hikmet 75 S SABIT Alauddin Uianin 76 SARAJLIJA Arif (Brkani) 77 SELJUBAC Ibrahim Ibn Abdullah Smaji 78 SERDAREVI Muhammed Seid 79, 80, 81, 82 SIKIRI ejh Muhammed Behauddin 83 SOFI Abdullah 84 SPAHO Hasan 85 SDI Ahmed Bosnevi 86, 87, 88, 89, 90, 91, 92, 93, 94 EJH JUJO Mustafa ibn Jusuf Mostari Bosnevi 95

EJH ALI-DEDE ibn Mustafa Mostari 96, 97 ERIFOVI Muhammed Fadilpaa 98

- 363 -

REGISTAR NASLOVA A Asan al-wasla il marifa al-waya wa al-waiyya 65 Awl azawt der diyr Bsna 56 Akaid i ahlak ili Nauka o islamskoj vjeri (...) 39 lam islamiyyat naarnda : Lajpsige rislasina awb 40 Alifby arab 12, 13, 14, 15, 16, 48 Alifby arab = Arapska poetnica : preraena Salih Eminova sufara 1 Arapsko-srpsko-hrvatski rjenik za (...) kitabu sireti Resulillahi 11 Aa al-aqiyya f lubs al-qalansuwwa an-narniyya 64 Awrd aj Muammad Bahuddn Naqiband 83 Al-awhar al-asn f tarim ulam wa ur Bsna 35 izvt amiyatinin talmt afiyes 100 F Fiqh al-ibdt 81, 82 H amsa-i Nargis 55 iya ala ar al-m 2, 3 ayt al-anbiy (...) 36 Hirat aqqnda risla 17 iya idd an-nul al mirt alul 41, 42 G Glavna naela islama 34

I B Ilwali sa vikom : turskom jazijom Bidyat al-in : najbolji ilmihal na nova bosanska elifnica 78 bosanskom jeziku 60 Ilm-i l 44 Birgiw 23, 24, 25 Islamske dunosti : vjerska knjiga za Byk Trk Mutasavvf : svakog muslimana 49 Muhammed Tevfk Bosnev Islamski velikani : knjiga za musli(...) 105 mansku mlade 20, 21 Ibrz al-aqq tarama-i ihr alD aqq 26 Dwn 75 K D Kfiya aw al-irb f ilm kalm alab luat : lmanadan Turkaya arab : tarama al-Kfiya (...) 104 94
- 364 -

Al-Kalim a-ayyib min akr an- R nabiyy sallallhu alayh wa sal- Rawt al-annt f ul al-itiqd 8, 9 lam 37 Kitb an-nik 63 Kitb al-qira f al-lisn al-arab 72 S ari 58 Sarybsnada abniyai ayriyanin M muawwir tri : unkr Maktaba Mutealliq Laif 101 ami arfasi 43 Mali Ilm-i l 51, 52, 53, 54 Mahr qumndnlarn tarama-i Smrt hazreti Fatime, r.a. 66 Smrt hazreti Fatime, r.a., keri hazreawal 102 ti Muhammed pejgamberove Mali an-num 19 a.s. 67 Mektubt 105 Sufara za prvi razred Mektebi ibtiMevlud 27, 28, 29, 30 daijja u Bosni i Hercegovini Mevlud = Mawlid an-nabiyy sallallh 33 alayh wa sallam 31, 32 Mevlud : Roenje (...) 108, 109, 110 Millet msallaa : armzn uul va ar al-Awrd : aqiq akr Mawln 98 awl askariyas 99 ar Bstn 93 Mufd al al-farda 4 ar Dwn fi 91, 92 Mufaal alifby arab 73, 74 Muara al-awil wa musmar ar al-fuu al-ikam 18 ar Glistn li-ay as-Sad 86, 87, al-awir 96, 97 88, 89, 90 Muntaab al-ul li intidb al-wul ar su li-al-Bsnaw al85 Mstr 95 ur islm 69, 70, 71 N Nimat alla 103 Nuba min kitb sra Raslillh 10 T Tawd adiyya-i Bsnaw : Bsna wa Harsak maktib (...) 68 Q Qada f mad al-z usraw-beg Tawd in : Bsna lisn zere yat zbdal wa mfd tawddir = 38 Na najlaki i najkrai nain na bosanskom jeziku 61
- 365 -

Tarama-i Fu 18 Tr-i Peev 59 Teruman mevludski na jezik bosanski 77 Tufa al-iwn : itiqdtuh wa amaliytuh (...) 45, 46, 47 Tufa a-ibjn wa al-iwn f qawid al-mn 84 U Uputa u povijest islama 79 Ul dniyye : kitab (...) iz islamske vjeronauke (...) 80 Uul al-ikam f nim al-lam 5, 6 Uul al-ikam f nim al-lam wa taramasi 7 V Vazovi i nasihati 22 Waft Rasulallh = Smrt hazreti Muhammed-pejgambera 106, 107 Z Za reformu nae nastave 50 afarnma-i bit 76 Zubda al-fari 62 ulm wa adl 57

- 366 -

)REGISTAR NASLOVA (arapskim pismom 62 56 65 : 94 46 5, 6 7 : 08 21, 31, 41, 51, 61, 84 = : 1 38 : 02, 12 : 06 32, 42, 52 95 : 86 : 16 )...( 48 : 54, 64, 74 77 81 : 401 001 53 14, 24 3, 4 63 55 57 8, 9 05 26 : 34 66 . . 76 33 : 89
- 763 -

 59 39 19, 29 81 68, 78, 88, 98, 09 96, 07, 17 85 67 75 93 )...( : 04 : 87 44 43 18, 28 83 : 49 27

- 863 -

36 73 15, 25, 35, 45 69, 79 201 91 37, 47 4 101 : 99 58 72, 82, 92, 03 = 13, 23 : )...( 801, 901, 011 01 301 97 22 = 601, 701 71

REGISTAR AREBIKIH NASLOVA A Smrt hazreti Fatime, r.a., keri hazreAkaid i ahlak ili Nauka o islamskoj ti Muhammed pejgamberove, vjeri (...) 39 a.s 67 Alifbay arab 48 Sufara za prvi razred Mektebi ibtiAlifby arab = Arapska poetnidaijja u Bosni i Hercegovina ca : preraena Salih Eminova 33 sufara 1 B ur islm 69, 70, 71 Bidyat al-in : najbolji ilmihal na bosanskom jeziku 60 T Birgiw 23, 24, 25 Tawd adiyya-i Bsnaw : Bsna wa Harsak maktib (...) 68 F Tawd in : Bsna lisn zere yat Fiqh al-ibdt 81, 82 zbdal wa mfd tawddir = Na najlaki i najkrai nain na G bosanskom jeziku 61 Glavna naela islama 34 Terumn mevludski na jezik bosanski 77 I Tufa al-iwn : itiqdtuh wa Ilveli sa vikom : turskom jazijom amaliytuh (...) 45, 46, 47 nova bosanska elifnica 78 Tufa a-ibjn wa al-iwn f Ilm-i l 44 qawid al-mn 84 Islamske dunosti : vjerska knjiga za svakog muslimana 49 U Islamski velikani : knjiga za musli- Uputa u povijest islama 79 mansku mlade 20, 21 Ul dniyya : kitab (...) iz islamske vjeronauke (...) 80 M Mali Ilm-i l 51, 52, 53, 54 V Mevlud 27, 28, 29, 30 Vazovi i nasihati 22 Mevlud = Mawlid an-nabiyy sallallh Waft Rasulallh = Smrt hazreti alayh wa sallam 31, 32 Muhammed-pejgambera 106, Mevlud : Roenje (...) 108, 109, 107 110 S Z Smrt hazreti Fatime, r.a. 66 Za reformu nae nastave 50
- 369 -

LITERATURA Monografije BABINGER, Franz. Osmanl Tarih Yazarlar ve Eserleri / eviren Cokun ok. - 3. izd. - Ankara : Kltr Bakanl, 2000. BALI, Smail. Kultura Bonjaka : muslimanska komponenta. - 2. dopunjeno izd. - Tuzla : PP R&R, 1994. BIBLIOGRAFIJA knjievnih priloga u listovima i asopisima Bosne i Hercegovine. - Sarajevo : Institut za knjievnost, 1991. HANDI, Mehmed. Knjievni rad bosansko-hercegovakih muslimana. - Sarajevo : Dravna tamparija, 1934. HOCA, Nazif M. Sdi, Hayat, Eserleri ve iki Risalesinin Metni. Istanbul : Istanbul Universitsi Edebiyat Fakultesi, 1980. HUKOVI, Muhamed. Alhamijado knjievnost i njeni stvaraoci. Sarajevo : Svjetlost, 1986. KATALOZI rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke LJUBOVI, Amir. Hasan Kafija Pruak. / Amir Ljubovi, Fehim Nametak. - Sarajevo : Sarajevo Publishing, 1999. NAKIEVI, Omer. Karabeg. - Sarajevo : Fakultet islamskih nauka, 2001. NAMETAK, Fehim. Pregled knjievnog stvaranja bosansko-hercegovakih muslimana na turskom jeziku. - Sarajevo : El-Kalem, 1989. PEEVI, Ibrahim. Historija / [predgovor, prijevod i biljeke Fehim Nametak]. - Sarajevo : El-Kalem [etc.], 2000. SERDAREVI, Muhamed Seid. Fikhu-l-ibadat : propisi o osnovnim islamskim dunostima. - 5. izd. - Sarajevo : El-Kalem, 1994. SOKOLOVI, Osman A. Pregled tampanih djela na srpsko-hrvatskom jeziku muslimana Bosne i Hercegovine od 1878-1948 godine. Sarajevo : tamparski zavod Veselin Maslea, 1955. SPOMENICA eriatske sudake kole u Sarajevu : izdana prilikom pedesetogodinjice ovoga zavoda (1887-1937). - Sarajevo : Islamska dionika tamparija, 1937. ABANOVI, Hazim. Knjievnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima : bibliografija. - Sarajevo : Svjetlost, 1973.
- 370 -

TRALJI, Mahmud hfz. Iz kulturne historije Bonjaka. Travnik : Borac, 1999. TRALJI, Mahmud hfz. Istaknuti Bonjaci. Zagreb : Meunarodna zajednica za pomo muslimanima Bosne i Hercegovine, 1994. Serijske publikacije ANALI Gazi Husrev-begove biblioteke GLASNIK Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini PREPOROD : islamske informativne novine PRILOZI za orijentalnu filologiju

Kljune rijei: bibliografija, bosansko-hercegovaki autori, tampane knjige

Summary The Bibliography of printed works in Arabic produced by Bosnian Herzegovina authors which are held in the Gazi Husrev-beys library This is the annotated bibliography of printed work in Arabic from Bosnian-Herzegovinian authors whose works are being held in the Gazi Husrev-beys library. The bibliography was produced to satisfy the needs of researchers, local and foreigner ones, for information about work done by Bosnian Herzegovinian authors and their aspiration for acquiring more information in general and life and work as well. The emphasis of this bibliography is mainly on printed work of our authors in Arabic, either in Bosnian (Arabica), Arabic or Turkish language and which existed in the Gazi Husrev-beys library. Each bibliographic unit, apart from the basic information, gives a short description of the thematic on which author worked, signature or call number which are identification card of the book on the shelf, as well as their origins and way how they reached the Library. Here is important to mention that this bibliography has incorporated listing of books printed in Arabica, as specificity of the BosnianHerzegovina sign language.
- 371 -

Also, in order to have complete survey of the development of Bosnian-Herzegovinian publication and printing, we include all accessible work. So, here one can find valuable information about the publisher, printing houses in Bosnia and Herzegovina, and at the end of the book listing of the literature which they printed in Arabic letters. At the end authors index and the title index with bibliography unit was given. Because of that, we believe that this bibliography will be of great value to researchers and those who love written words which originate from Bosnia and Herzegovina and for whom, who strive to preserve and in unbiased way present it to the future generation.

- 372 -

Behija Zlatar

HASOVI GAZI HUSREV-BEGA O najznaajnijem bosanskom sandakbegu Gazi Husrev-begu, najveem vakifu Sarajeva ije zadubine i danas predstavljaju neke od simbola ovoga grada, napisani su brojni radovi i objavljeni dokumenti, posebno oni koji se odnose na njegov vakuf. Meutim do sada nisu objavljeni podaci iz tapu tahrir deftera koji se odnose na njegove hasove, a glavnina sandakbegovih prihoda dolazila je od hasova koje je on uivao. Naime, Osmanlije su nakon to bi osvojili odreena podruja poduzimali popise zemalja u cilju evidentiranja novih posjeda i uvoenja timarskog sistema, utvrivanja prihoda odreenih podruja i poreskih obaveza svakog domainstva. Zemljini posjedi u Osmanskom carstvu bili su podijeljeni na timare, zeamete i hasove. Timare, vojnika lena, posjedovali su spahije, vojni i administrativni funkcioneri po rangu nii od vilajetskog subae, zeamete su posjedovali vilajetske subae i vii predstavnici administrativnih slubenika u sandacima a hasovekrupna lena, sultani i lanovi njihovih porodica, najvii dravni funkcioneri, beglerbezi, sandakbezi, defterdari, niandije. Timar je bio leno sa prihodom najvie do 19.999 aki, zeamet sa prihodom od 20.000 do 99.999 aki a has od 100.000 do 1. 200.000 aki.1 Prema kanunnami sultana Mehmeda II vezirski has iznosio je 1. 200.000 aki, beglerbega od 1.000.000 do 1.200.000, defterdara 600.000, a sandakbega 400.000.2 aki. Timari i zeameti bili su vezani za linosti a has za poloaj. Kada je posjednik hasa odlazio sa odreenog poloaja, zbog kojeg je uivao hasove, gubio je pravo da vie raspolae sa njima, a hasove je dobivao onaj ko zauzme taj poloaj. Oni koji su dobivali imanja has ili zeamet prethodno su vrili neku od slubi u Sarayu.3 Na arapskom has doslovno znai poseban, specijalan, a u osmanskoj pravnoj terminologiji veliki feudalni posjed i dijelove toga posjeda koji je
1 2 3 H. abanovi, Vojno ureenje Bosne od 1463. do kraja XVI stoljea, Godinjak Istorijskog drutva Bosne i Hercegovine, god XI/1960, Sarajevo, 1961., str. 197-198. H. Hadibegi, Rasprava Ali aua iz Soje o timarskoj organizaciji u XVI stoljeu, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, sv. II, Sarajevo, 1947., str. 144. H. Inaldik, Osmansko carstvo, Beograd, 1974., str. 163.

- 373 -

donosio prihod od najmanje 100.000 aki. Posjednici hasova bili su obavezni da zajedno sa svojim vojnicima uestvuju u vojnim pohodima. U vrijeme dok je Gazi Husrev-beg bio na poloaju bosanskog sandakbega, a to je od 15. septembra 1521. godine do juna 1525. godine, zatim od januara 1526. do marta ili aprila 1534. i trei puta od maja 1536. godine do smrti 18. juna 1541. godine, izvrena su dva popisa ovog sandaka, u periodima 1528-30. i 1540. godine, i to po jedan opirni i po jedan sumarni u kojima su evidentirani i njegovi hasovi.4 Poznato je da tapu tahrir defteri spadaju meu najvanije historijske izvore za vrijeme kada su na ovim podrujima vladale Osmanlije. Oni sadre bogatu i raznovrsnu grau za izuavanje drutvene i ekonomske historije Osmanskog carstva, a posebno za historiju naselja i historijsku geografiju. Tapu tahrir deftere koristimo kao pouzdan izvor za izuavanje strukture stanovnitva u Bosni i Hercegovini u vrijeme osmanske uprave, nastanka i razvitka gradskih naselja, a moe se pratiti i proces irenja islama na ovim prostorima. Veina deftera nalaze se u Arhivu Predsjednitva vlade u Istanbulu-Babakanlk Devlet Arivler Genel Mdrl, a kopije onih koji se odnose na Bosanski, Hercegovaki, Kliki, Zvorniki i Krki sandak u Orijentalnom institutu u Sarajevu. Bosanski sandak je od svog osnivanja 1463. godine pa do formiranja Bosanskog ejaleta (1580.) imao matinu ulogu prema susjednim sandacima: Klikom, Hercegovakom, Pakrakom, Krkom i Zvornikom, koji su iz njega izrasli, dakle bio je centralni, odnosno paa-sandak Bosne, te je stoga imao i odreene prednosti u odnosu na druge sandake ove pokrajine, a njegov sandakbeg u odnosu na druge sandakbegove. On je imao rukovodeu ulogu i u osvajakim pohodima, posebno kada mu je na elu bio Gazi Husrev-beg. Prema zakonu prednost jednog sandakbega nad drugim ogledala se i u visini njihovih hasova. Sandakbeg sa veim hasom imao je dominantniju ulogu u odnosu na onog sa manjim hasom. Neki sandakbezi imali su prihode vee ak i od vezira. Bosanski sandak je do osnivanja novih ejaleta u evropskom dijelu Osmanskog carstva pripadao ejaletu Rumeliji, koji je za Osmansku dravu imao veliki znaaj i stoga je uprava i komanda nad njegovim vojnim snagama povjeravana istaknutim dravnicima i komandantima. U Arhivu Topkapisaraja nalazi se nekoliko zbirnih, kratkih deftera u kojima je prikazana
4 Istanbul, Babakanlk Devlet Ariv Genel Mdrl (BOA), Tapu Defter (TD), No 157 i 164 i TD No 211 i 201.

- 374 -

organizacija ejaleta Rumelija u doba sultana Sulejmana Velianstvenog, preciznije u vrijeme kada je ,,proelnik velikih vezira, veliki vezir i beglerbeg bio Ibrahim-paa. Prema ovim defterima, u vrijeme kada su oni pisani, a to je u periodu od 1526. do 1528. godine , cijeli ejalet Rumelija brojao je od 27 do 31 sandak. Meu njima skoro najvei prihod imao je Bosanski sandak (Liva-i Bosna), koji je upisan na Husrev-begu, sinu Ferhad-aginu sa prihodom od 650.000, koliko je imao i Galipoljski sandak, odnosno 655.000 neto kasnije. U isto vrijeme napr. Smederevski sandak imao je prihod od 500.000, Hercegovaki 375.000, Valonski 473.000 itd.5 U to vrijeme Sarajevo, koje je pripadalo hasu sandakbega, imalo je prihod od 80.688.6 Inae, gradovi sa razvijenom gradskom privredom nisu davani u obine timare, nego su pripadali hasovima sultana, odnosno krupnih visokih dravnih funkcionera. Osim carskih hasova, meu posjednicima hasova u Rumelijskom ejaletu javljaju se znaajne linosti toga doba. Godine 1530. po razliitim podrujima tog ejaleta, osim za velikog vezira Ibrahim-pau, Ajas-pau, Kasim-pau, rumelijskog beglerbega Behram-pau, anadolskog i rumelijskog kazaskera, padiahovog uitelja, niandiju, defterdara, bili su rasporeeni hasovi na ime plae za poloaj, i za sandakbega Soluna i bosanskog sandakbega Husrev-bega: Od hasova Husrev-bega mir-liva-i Bosna, sela 4, mezra 1, prihod 14.939 aki.7 Prema defteru Bosanskog sandaka iz 1530. godine u okviru Gazi Husrev-begovih hasova bilo je 10 gradova, 158 sela i 64 ifluka sa ukupnim prihodom od 643.979 aki. Od toga 274.669 od prihoda njegovih starih hasova od kasaba i sela, 26.619 od nahije Niki, 283.165 umjesto filurije vlaha od njegovih hasova sa badi havom vlaha, 50.000 od osvajanja Jajca i 9.566 u skladu sa beratom. 8 Popis Gazi Husrev-begovih hasova nalazi se sauvan i u dva deftera Bosanskog sandaka iz 1540. godine, dakle godinu dana prije njegove smrti, i to jedan mufassal -detaljni, opirni ili poimenini, i jedan mudmel ili
5 Istanbul, Topkap Saray Mzesi Arivi (Arhiv Muzeja Topkapi-saraja) D 8803; T. Gkbilgin, Ajalet Rumelija, Prilozi za orijentalnu lologiju (POF) XVI-XVII/196667., Sarajevo, 1970., str. 312. Istanbul, Topkap Saray Mzesi Arivi D 9578; T. Gkbilgin, nav. djelo str. 342. M. T. Gkbilgin, XV-XVI asrlarda Edirne ve Paa livas, vakar-mlkler-mukataalar, Istanbul, 1952., str. 74-76. Istanbul, BOA TD No 164 str. 24.

6 7 8

- 375 -

idmal - sumarni ili zbirni. Budui da su sumarni defteri nastajali na osnovu podataka iz opirnih, da sadre rekapitulaciju svih naselja, ukupnih prihoda jednog lena, ovdje emo donijeti podatke iz sumarnog, tj. idmal-deftera, a koji se odnose na hasove Gazi Husrev-bega.9 Iz sadraja ovog deftera vidi se da su dravni prihodi rasporeeni vojnikoj klasi u vidu hasova, zeameta i timara:10 hasovi padiaha, hasovi Husrev-bega mir-live Bosne, hasovi Murad-bega mir- live Klisa, zeameti live Bosna, timari spahija Bosne, tvrave u spomenutoj livi. Hasovi Husrev-bega mir-live Bosne Nahija Saray-u sarajevskoj nahiji Gazi Husrev-begovom hasu pripadalo je Sarajevo sa prihodom od 82.913 aki, vojnuci varoi Sarajevo sa prihodom od 228 aki, Pazar Blauj sa prihodom od 5.908 aki, 16 sela, 65 ifluka, to je ukupno iznosilo 177.504 ake. Nahija Visoko - sami grad Visoko sa prihodom od 21.920 aki, 7 sela sa akindijama i vojnucima, 8 ifluka to je ukupno iznosilo 59.401 aku. Nahija Bora sa Studenom11- Pazar Praa12, prihod 7.165 te 10 sela sa akindijama i 6 ifluka sa ukupnim prihodom od 41.981 aku. Koba13- izvan deftera - ukupno varo 1 - tvrava Gradika14, 44 sela, dvije mezre, ukupno 651 kua (domainstvo), udovice dvije, ukupan prihod 100.000.

9 10 11

12

13 14

Istanbul, BOA, TD no 201, Fotokopije u Orijentalnom institutu u Sarajevu. Istanbul, BOA TD No 201. str. 4. Nahija Bora formirala se poslije osvojenja Bosne 1463. godine na podruju istoimene srednjovjekovne upe Bora. Grad Bora, koji se nalazio u donjem toku rijeke Prae, bio je glavni grad zemlje Pavlovia. Kada su 1463. godine Osmanlije zauzeli podruje zemlje Pavlovia formirali su Vilajet Pavli, kome su pripadale i ove dvije nahije, Bora i Studena. Praa je bilo najvanije naselje-trg u nahiji Praa (tur. atalca). Ova nahija prostirala se s obje strane gornjeg i srednjeg toka rijeke Prae na prostoru srednjovjekovne upe Vrhpraa, odnosno Praa. Koba, grad na Savi, Osmanlije su zauzeli 1530. godine pod vodstvom Gazi Husrevbega. Tu je kasnije bilo i sjedite Kobakog kadiluka. Grad i varo Gradika na desnoj obali Save pao je u vlast Osmanlija 1535. godine i bio je sjedite istoimene nahije a kasnije i Savske kapetanije.

- 376 -

Spomenuti prema Despotovom zakonu daju za svaku nemuslimansku kuu po jednu filuriju15 i ostale prihode daju. Vlasi spomenute live: Nahija Niki pripada kadiluku Novi Pazar16- 14 sela sa 463 kue - prihod 83.340. Nahija Prostinje17 pripada spomenutom kadiluku - pet sela sa 200 kua, prihod 36.000. Nakon to je popisano, ovih pet sela u spomenutoj nahiji nije iskazalo poslunost, sada je carskom zapovijeu u hasovima mir-live 200 kua. Nahije Sinj i Cetina - pripadaju kadiluku Skradin18- 19 sela i 6 mezri sa ukupno 260 kua - prihod 43.200. Nahija Hlivno pripada kadiluku Skradin19- 20 sela, 7 mezri, 1 ifluk sa ukupno 199 kua - prihod 13.880. Nahija Sarumie pripada kadiluku Skradin20- 5 sela, 3 mezre sa ukupno 103 kue - prihod 12.360.

15 16 17

18

19

20

Filurija (zlatnik, dukat) - porez koji je plaalo vlako stanovnitvo u vrijednosti jednog dukata za domainstvo. Vilajet i kadiluk Novi Pazar (Yeni Pazar) prvi puta se spominje 1485. godine. Njemu je pripadala i nahija Niki, koja je 1540. godine pripadala hasu Gazi Husrev-bega. H. abanovi u svom djelu Bosanski paaluk ne spominje ovu nahiju. Selo Prostrinje (na izvoritu Lima) je 1455. godine spadalo u has Gazi Isa-bega Ishakovia. Vidi: H. abanovi, Bosanski paaluk, Sarajevo, 1959., str. 34. Skradinski kadiluk, ije je sjedite bilo u Skradinu osnovan je izmeu 1522. i 1528. godine. Nahije Sinj i Cetina pripojene su ovom kadiluku do 1537. godine kada je osnovan Kliki sandak. Stari grad Sinj, koji je bio sjedite srednjovjekovne upe Cetine, Osmanlije su zauzeli 1513. godine. Nahija se prvi puta spominje izmeu 1524. i 1525. godine pod imenom Nahija Cetina a u kasnijim izvorima se najee javlja pod oba imena kao i u ovom defteru Nahija Sinj i Cetina. Nahija Livno je do 1528. godine pripadala Neretvanskom kadiluku a od osnivanja Klikog sandaka je u Skradinskom kadiluku. To je bila centralna nahija ne samo ovog kadiluka nego i cijelog Klikog sandaka. U Livnu je bilo i sjedite Klikog sandakbega. Sarumie na turskom znai mali hrast. Ovo je bila mala nahija u sjeverozapadnom dijelu Livanjskog polja. Do 1528. godine pripadala je Neretvanskom kadiluku a kasnije Skradinskom.

- 377 -

Nahija Grahovo pripada kadiluku Skradin21- 14 sela sa 246 kua - prihod 29.520. Nahija Strumika pripada kadiluku Skradin22- 7 sela, 4 demata, 81 kua - prihod 9.720. Nahija Kosovo, pripada Skradinu 23- 17 sela sa 211 kua - prihod 25.320. Nahije Zrmanja i Popina, pripadaju kadiluku Skradin24- 4 sela i 11 mezri, 88 kua - prihod 10.560. Nahija Ostrovica, pripada kadiluku Skradin,25- 23 sela i 4 mezre sa 204 kue prihod 24.480. Vlasi Istrije 26, pripada kadiluku Skradin Nahija Ostrovica iz Istrije - 17 sela, 4 mezre sa ukupno 154 kue prihod 1.848. Nahija Plavna27 iz Istrije, pripada kadiluku Skradin - 8 sela sa ukupno 73 kue-prihod 8.760. Nahija Zrmanja iz Istrije, pripada kadiluku Skradin - 10 sela sa ukupno 55 kua-prihod 6.600.
21 22 23 24 25 26 Nahija Grahovo prostirala se preko istoimenog polja, sjeverozapadno od Livanjskog polja. Ranije je pripadala Neretvanskom kadiluku a kasnije Skradinskom. Nahija Strumika (Strmica) spominje se prvi puta 1528. godine u sastavu Skradinskog kadiluka a nazvana je po istoimenom mjestu na rijeci Krki, sjeverno od Knina. Ova nahija spominje se 1528. godine kao nahija Vilajeta Hrvati u Skradinskom kadiluku a prostirala se u Dalmaciji u blizini Knina. Nahija Zrmanja prostirala se u porjeju istoimene rijeke a Popina u podruju istoimenog srednjovjekovnog mjesta. Nahija Ostrovica u Dalmaciji pripadala je od 1528. godine Skradinskom kadiluku. Ovu skupinu Vlaha iz Istre prvi puta nalazimo popisane u defteru Bosanskog sandaka iz 1530. godine (Istanbul, BOA, TD No 164) Eakan-i Vilayet-i Istriya tabi vilayet-i Hrvat - Vlasi vilajeta Istra, pripadaju vilajetu Hrvat. U opirnom defteru Bosanskog sandaka iz 1540. godine (Istanbul BOA TD No 211) kao i u ovom sumarnom popisani su pod naslovom Eakan Istriya - Vlasi Istre. Ovi Vlasi su doselili iz Istre najvjerovatnije u periodu izmeu 1528 i 1530. godine. O tome vie vidi: S. Buzov, Vlasi Istrije na podruju sjeverne Dalmacije u popisnim defterima 16. stoljea, POF, 40/1990., Sarajevo, 1991., str. 243-257. Kako se vidi iz ovog popisi, Vlasi Istrije su naseljavali podruja nahija Ostrovica, Plavna, Zrmanja i Bukovica. Nahija Plavna nazvana je po istoimenom mjestu u blizini rijeke Krke u Dalmaciji. Prvi puta se spominje 1528. godine a pripadala je Skradinskom kadiluku.

27

- 378 -

Nahija Bukovica28 iz Istrije, pripada kadiluku Skradin, 6 sela sa 35 kua - prihod 4.200. U livi Paa29, pripada Serezu30 5 sela - prihod 15.939. Prihod panjaka sa badi-havom31 live Bosna. Panjak Glamo - prihod 500. Panjak Vinor - prihod 500. Panjak Kupres sa Ravnama - prihod 1.000. Panjak Poljine u selu Sovii i Ovari - prihod 586. Panjak Smurii i Priskavica - prihod 1.000. Panjaci nahije Ostrovica i rijeke Krke i Une i Kas - prihod 1.000. Panjak nahije Petrova Gora - prihod 1.000. Polovina badu-have timara spahija live Bosna osim polovine u nahijama Ras, Jele i Vra sa durm-i dinajetom32 i badu-havom spomenute live - prihod 64.000. Ukupno prihod od panjaka i badu-have 69.586. Ukupno u posjedu Husrev-bega mir-live Bosne 800.831.33 Kako se vidi iz ovog deftera prihodi Gazi Husrev-begovih hasova u odnosu na popis iz 1528-30. porasli su preko 200.000 aki, to je razumljivo kada se imaju u vidu osvajanja koje je poduzimala Osmanska drava a u kojima je s uspjehom uestvovao i sam Husrev-beg. Prostor koji su zauzimali njegovi hasovi protezao se od posjeda u Serezu (dananja Grka) na istoku do podruja u Dalmaciji u blizini Jadranskog mora. injenica da je has Gazi Husrev-bega iznosio preko 800.000 aki pokazuje da su njegovi prihodi bili u rangu beglerbega. Naime, sandakbezi koji su drali hasove imali su prihode izmeu 200.000 i 600.000 aki dok su beglerbezi sa svojih imanja
28 29 30 Nahija Bukovica ime je dobila po istoimenom predjelu u Dalmaciji a prvi puta se u izvorima spominje 1540. godine. Svaki ejalet u Osmanskom carstvu imao je jedan paa-sandak, centralni, u kome je bila rezidencija beglerbega tog ejaleta. Ovo je bio paa-sandak Rumelijskog ejaleta. Gazi Husrev-beg je imao posjede u Serezu, koje je naslijedio od svoje majke. On je tu i roen oko 1480. godine. Serez je danas poznat pod imenom Serrai i nalazi u sjevernoj Grkoj. Badi-hava (bad-vjetar i hava - zrak)-grupa poreza, pristojbi, globa i taksi koje su plaali svi odrasli mukarci u Osmanskoj carevini. Durmu dinajet - globa, novana kazna za teke prestupe. Istanbul, BOA TD No. 201, str. 25-39

31 32 33

- 379 -

godinje imali prihode od 600.000 do 1. 000.000 aki.34 Kada se zna da je Gazi Husrev-beg bio sultanov unuk, uspjean sandakbeg Smederevskog a potom i Bosanskog sandaka, vojskovoa pod ijom komandom su osvojena velika podruja na zapadu koja su ula u sastav Osmanskog carstva, onda je razumljivo da su i prihodi sa njegovih hasova bili vei.

Kljune rijei: Gazi Husrev-beg, has, bosanski sandak

Summary Gazi Husrev-beys Has This article deals with has (large) property of Gazi Husrev-bey, the most important and most famous Bosnian governor. Based on the facts in the records of the Bosnian Sanjak from year 1530 and 1540, it is visible that Gazi Husrev-beys has amounted to 643.979 akci at the beginning of his rule in Bosnia and 800.831 akci at the end of his rule. If it is known that income of has of the sanjakbeys were approximated from 200.000 to 600,000, than Gazi Husrev-bey with income of 800.831 akci was in the rank of a beglerbey.

34

H. Inaldik, Osmansko carstvo, str. 163.

- 380 -

Osman Lavi, KATALOG ARAPSKIH, TURSKIH, PERZIJSKIH I BOSANSKIH RUKOPISA, SVEZAK PETNAESTI, Al-Furqan, Fondacija za islamsko naslijee - Rijaset Islamske zajednice u BiH, London-Sarajevo, 1427/2006., XXI+288+prilozi Kontinuitet obrade rukopisa i prireivanja kataloga Gazi Husrev-begova biblioteka nastavlja veoma uspjeno. To potvruje izdavanje petnaestog sveska kataloga rukopisa koji se uvaju u toj biblioteci u obradi Osmana Lavia. Premda svojim naslovom ne nagovjetava bitniju razliku od prethodnih, sadrinom odudara od svih ranijih kataloga Gazi Husrev-begove biblioteke. On, naime, predstavlja katalog prijepisa Mushafa (Kurana) kao i njegove prijevode na turski i perzijski jezik to je u tom segmentu kod nas znaajna novina. Premda je neupitno, i ovim sveskom Gazi Husrev-begova biblioteka ne samo da opravdava epitet riznice nae kulturne batine nego potvruje svoje visoko mjesto u znatno irim kontekstima i okvirima. Budui da je obrazac i metodoloki pristup identian prethodnim katalozima ovdje elimo ukazati samo na glavni dio sadraja ovog sveska u kojemu su zastupljeni: Musha 3-211, Prijevodi Kurana 211-221, Dijelovi Kurana (duzovi) 225-247, Enami (zbirke sura i dova) 247-269. Ovaj svezak sadri opis 447 prijepisa mushafa, 52 duza, 8 prijevoda Kurana i 45 enama, dakle ukupno 552 rukopisa. Autor kataloga nije odstupao od ranije prakse da se prijepisi predstavljalju hronoloki, redoslijedom njihovog nastanka, to je potpuno opravdano i logino. Na isti nain su strukturirani i prijevodi. U ranijoj praksi primjerci Kurana ili prijevodi kataloki su obraivani tek djelimino, tako da itateljstvo nije moglo imati znaajniju predstavu o pojedinim primjercima prijepisa Mushafa nastalim u Bosni i Hercegovini ili nekim drugim podrujima. Ovaj katalog prvi je tematski u cijelosti posveen toj vrsti rukopisa koji se uvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Na taj nain ne samo da iz anonimnosti izlazi veliki broj prijepisa i prepisivaa nego su ti primjerci blii znanstvenicima iju panju e bez sumnje privui. On odslikava razliita kulturna strujanja na tlu Bosne i Hercegovine kao i mogue pravce pojedinih znanstvenih te utjecaja na polju umjetnosti. Osim toga, oni potvruju visok stepen razvitka kaligraje i iluminacija rukopisa kao specine vrste umjetnosti koja se na naim prostorima razvijala od sredine XV stoljea. Ovaj katalog potvrda je da se Bosna veoma brzo ukljuila i
- 381 -

u potpunosti uklopila u nove kulturne tokove koji su je zahvatili od sredine XV stoljea. Katalog ukazuje na brojne povijesne i druge zanimljivosti od kojih emo neke ukratko naznaiti. Tri prijepisa Mushafa potjeu iz XV a etiri iz XVI stoljea. Vjerovatno je da su prvi prijepisi nastajali van Bosne i da su pisani rukom stranaca, no ve u XVI stoljeu odnos je u potpunosti drugaiji te se ljudi naeg podneblja pojavljuju kao akteri takvih poduhvata. Premda nerijetko prepisivai ne ostave ni mjesto nastanka prijepisa, jo rjee svoje ime, potvrdu da su nai ljudi veoma rano uli u te tokove daje injenica da je jedan prijepis mushafa nastao krajem XVI stoljea djelo Muhameda, sina Husejnova, iz Blagaja ili pak prijepis to ga je poetkom XVI stoljea nainio hadi Redep-dede, koji se potpisao samo kao Bosnevi. Nikakvo iznenaenje ne predstavlja injenica da se meu prepisivaima nalaze ljudi razliitih zanimanja i da ih je najloginije traiti u redovima imama, softi ili pak ljudi kojima je kaligraja postala profesionalno zanimanje. No kada se meu prepisivaima nae ena onda to, bez sumnje, predstavlja zanimljivost. Jedan takav prijepis nastao je sredinom XVIII stoljea. To pak ne znai da je on i jedini koji je djelo ene. Do kog stepena je kaligraja bila razvijena govori podatak da su pojedinici znali prepisati i do 285 mushafa u svome ivotu. Na kaligraf Ibrahim ehovi na prijelazu iz XVIII u XIX stoljee prepisao je 66 mushafa. Premda je broj prijevoda znatno manji, katalogom je obuhvaeno njih 8, i to 7 na turski jezik a jedan na perzijski. Nedostatak imena prevodioca pa i prepisivaa ostavlja dilemu o mjestu nastanaka prijevoda i prijepisa. No injenica da najstariji prijevod, odnosno prijepis prijevoda na turski jezik datira iz 1574. godine, govori da je taj prijevod nastao ranije. To ukazuje da je mogao veoma rano dospjeti na podruje Bosne. Perzijski prijevod potjee spoetka XVIII stoljea. Naprijed istaknute injenice jo jednom pokazuju opravdanost opredjeljenja katalogizacije rukopisa kao naina da se javnosti ukae na bogatstvo koje se uva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Pored toga to mnotvom podataka moe posluiti kao znaajan izvor za sagledavanje nekih pitanja nae prolosti i kulture, on je dobar smjerokaz i za mnoga druga pitanja koja se nameu etnjom kroz njegov vrlo zanimljiv sadraj. Aladin Husi
- 382 -

Muhamed Hodi, ZEMALJSKA VAKUFSKA KOMISIJA ZA BOSNU I HERECEGOVINU (1883.-1894.), ANALITIKI INVENTAR, Sarajevo, 2006., 336 str. Prole, 2006. godine izala je u izdanju Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu knjiga Muhameda Hodia Zemaljska komisija za Bosnu i Hercegovinu (1883.-1894.) Knjiga analitikog inventara Zemaljske vakufske komisije predstavlja pionirski rad na prezentaciji arhivske grae u okviru IVZ te stoga zasluuje posebnu pohvalu. Autor je organizirao obradu materijala Zemaljske vakufske komisije kao jedne historijske kancelarije znaajne za funkcioniranje vjerskog ivota i organizaciju vjerskih slubenika u periodu 1883-1889. godine. Naime, evidentno je da se do sada u okviru IVZ nije pridavao znaaj arhivskoj grai, niti u smislu njenog adekvatnog uvanja i organiziranja niti u smislu njenog prezentiranja naunoistraivakoj javnosti. Bez sumnje, neosporan je znaaj rukopisa i rukopisnog fonda u iju su obradu i zatitu tokom posljednje decenije uloena znaajna sredstva za odravanje i dalji razvoj duhovnog i kulturnog projekta i usmjerenja. Meutim potpuno je zanemarena vanost arhivske grae koja ima znaaj u praenju i sagledavanju historijske realnosti, to je takoer bitno za konkretnu drutvenu stvarnost, budui da je sagledavanje historijske prolosti put za graenje budunosti i ouvanje kontinuiteta, ak i onda kada se istrauju one marginalne faze razvoja koje su bile, ili jo jesu, u diskontinuitetu sa glavnim tokovima historijskog puta. Arhivska graa Rijaseta IVZ koja je od 1997. godine u sastavu Biblioteke, uva bitne informacije o funkcioniranju vjerskih institucija neposredno nakon viestoljetnog trajanja osmanskog imperija, odnosno u austrougarskom periodu. Takoer uva grau koja se odnosi na decenije u kojim je IVZ, iako je funkcionirala u okvirima ureenja marginalnog karaktera, ipak odravala svoje institucionalno postojanje. Navedena arhivska graa prua podatke o historijskom putu na kojem je ponovo uspostavljen kontinuitet njenog sadanjeg izvornog djelovanja. Spomenutom knjigom se prezentira pregled samo jednog malog dijela ukupne arhivske grae nastale u radu organa Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u periodu od 1882-1970. godine. U navedenoj knjizi autor je obradio ope spise koji se odnose na djelatnost Zemaljske vakufske komisije za Bosnu i Hercegovinu, odnosno na sadraj djelovodnih protokola
- 383 -

i finansijsko i materijalno poslovanje Zemaljske vakufske komisije u periodu 1883-1889. godine. Graa prua relevantne podatke za istraivanje funkcioniranja i postupnog organiziranja odreenih administrativno-upravnih ustanova u prelaznim periodima smjene dravnih sistema, uz mogunost uoavanja organizacionih elemenata minulih sistema koji su preuzimani od strane novouspostavljenih oblika vlasti. U tom smislu bi bilo interesantno, npr., napraviti komparaciju izmeu pozicije Islamske zajednice i naina funkcioniranja njenih institucija u osmanskom periodu sa njenom pozicijom u austrougarskom periodu. Graa iz navedenog perioda smjetena je u 59 kutija kojima pripada 31 protokolarna knjiga. Veliku pomo pri organiziranju, inventarisanju grae i izradi spomenutih inventara autoru su, svakako, pruile protokolarne knjige koje su uredno voene i u kojim su se registrirale cirkulacije spisa koji ulaze ili izlaze iz kancelarije ili slue za internu upotrebu kancelarije u kojoj nastaju. Autor u predgovoru kratko obrazlae historijsku aktuelnost grae koju predstavlja, navodi osnovne podatke o Zemaljskoj vakufskoj komisiji, donosi vodi kroz arhivsku grau fonda i kratko uputstvo o koritenju inventara. U knjizi je svaka od kutija koje se odnose na rad Zemaljske vakufske komisije detaljno obraena sa preciznim navoenjem svakog pojedinanog osnovnog slubenog opeg spisa i odrednicom njegovog predmeta i godine nastajanja. Budui da jedan glavni spis sadri nekad vie raznih dokumenata koji se vode po nekom predmetu, odnosno koji taj predmet obrazlau u vidu raznih priloga i sporednih spisa kojim se potvruju i pojanjavaju glavni akti dotinog predmeta, to je bilo potrebno i da se navede u kratkoj napomeni uz obradu svakog spisa koliko svaki predmet sadri dokumenata i na kojim su jezicima sastavljeni. Upuivanje na jezik i broj dokumenata u jednom predmetu moe motivirajue djelovati na istraivaa i potaknuti ideje o drugaijim moguim pravcima istraivanja. Knjiga ima indeks imena, indeks mjesta, indeks vakufa te tuma rijei kao naunoobavjetajna sredstva koja istraivaima uvijek predstavljaju neprocjenjivu pomo. Autor jeste u predgovoru naveo da je najvei broj spisa na bosanskom jeziku, ali da ima spisa i na osmanskoturskom i njemakom jeziku. U radu je trebalo jo pojedinano po kutijama i spisima navoditi napomene za one dokumente koji su napisani na osmanskom ili njemakom, makar to bilo i bez kompetentnog upuivanja na predmet, odnosno bez njihovog prijevoda ili kratkog regesta kao informativnog sredstva, ime bi se istraivaima koji prouavaju voenje administracije
- 384 -

u pojedinim historijskim razdobljima ili prouavaju institucije odreenog sistema pruila mogunost da dou do podataka o dokumentima i na osmanskom i na njemakom jeziku. To je moglo biti uinjeno na nain da se prilikom navoenja odrednice na bosanskom samo doda da je uz navedeni spis, ija je odrednica ve poznata, priloen i dokument na osmanskom ili njemakom jeziku. Graa Arhiva IVZ sadri brojne fondove kao to su fondovi Ulemamedlisa, Zemaljskog vakufskog povjerenstva, Zemaljskog vakufskog ravnataeljstva, Vakufsko-mearifskog saborskog odbora, Vakufske direkcije, Sreskog i Kotarskog vakufsko-mearifskog povjerenstva te arhivsku grau svih muftijstava u Bosni i Hercegovini, Meihata IVZ te dematskih odbora. Treba istai da je znaajna karakteristika grae koja se odnosi na austrougarski period to to ona u pojedinim spisima ima priloene, kao potvrdu odreenog predmeta, dokumente iz osmanskog perioda, od kojih se neki, poput berata zavije Hamze Orlovia, odnose ak na poetak esnaestog stoljea. S druge strane u brojnim spisima evidentno je voenje duple administracije i na osmanskom i na bosanskom. Kao to je ve reeno, analitiki inventar koji je, po svom izboru, izradio Muhamed Hodi donosi podatke samo o jednoj kancelariji, a to je Zemaljska vakufska komisija. Stoga bi bilo znaajno da se obrade i ostale navedene kancelarije upravne vjerske administracije, posebno one centralnog tipa. Analitiki inventari navedenih institucija pruili bi istraivaima uvid u funkcioniranje institucija Islamske zajednice i rasvijetlili odnos drave i navedenih institucija. S obzirom na injenicu da navedena graa sadri dokumente koji se odnose na period osmanske vladavine, period austrougarske okupacije, Kraljevine Jugoslavije, period njemake okupacije i Nezavisne drave Hrvatske te period Socijalistike federativne republike Jugoslavije, to se pojavljuje kao veoma znaajna s aspekta istraivanja i sagledavanja kontinuiteta razvoja IVZ i njene pozicije u raznim dravnim sistemima, kako u onim imperijalnim sa visokim civilizacijskim odreenjima i institucionalnom organizacijom svih segmenata sistema pripremljenih na dugo historijsko trajanje, tako i u onim lokalnog i marginalnog tipa koji, po pravilu, imaju samo epizodni karakter. Komparativno istraivanje navedene grae koja se nudi vrijednim istraivaima sigurno bi dovelo do formiranja cjelokupne slike o poziciji i ulozi jedne znaajno zastupljene vjerske zajednice kao to je islamska u raznolikim dravnim sistemima. Prezentiranje
- 385 -

grae navedenog arhiva nee doprinijeti samo rasvjetljavanju nekog od gore navedenih pitanja niti se ta graa moe iskljuivo odrediti kao vjerska, odnosno kao graa vezana za vjerske institucije. Ova graa ima i opehistorijski i opekulturni karakter te u tom smislu moe raznim istraivaima posluiti u njihovim raznovrsnim i viestrukim percepcijama historijske i kulturne prolosti. Uz to, praenje i razumijevanje navedene grae moe da ima znaaj i pri pomoi u razumijevanju konkretnog historijskog trenutka ili funkcioniranja konkretnih aktuelnih institucija. Stoga je od posebne vanosti organiziranje rada na daljoj sistematskoj obradi pojedinih kancelarija navedenog arhivskog fonda, u emu treba da radnicima na obradi ovih fondova bude pruena podrka nadlenih institucija. Azra Gado Kasumovi

- 386 -

Azra Kantardi, BIBLIOGRAFIJA NOVOG BEHARA Sarajevo: Gazi Husrev-begova biblioteka, 2007. VII, 416 str.: ilustr. ; 25 cm Izdavaka djelatnost Gazi Husrev-begove biblioteke je bogatija za Bibliografiju lista Novi Behar, koja je, u pripremi dugogodinjeg bibliotekara ove biblioteke Azre Kantardi, tampana u 2007. godini. U uvodnom dijelu prireiva navodi osnovne podatke o historijatu lista Novi Behar, njegovom konceptu, glavnim urednicima i saradnicima kao i metodologiji po kojoj je Bibliografija uraena. Bibliografija se sastoji od dva dijela, i to: Popis radova po abecedi autora (str. 1-232;) i popis radova po abecedi naslova, koji su, radi bolje preglednosti i lakeg pronalaenja podataka, tematski razvrstani kao: narodna knjievnost poezija (str. 233-252), narodna knjievnost proza (str. 233-274), prilozi redakcije Novog Behara (str. 275-282 i anonimni prilozi (str. 283-389). Slijedi indeks linih imena autora, prevodilaca i sakupljaa narodnog blaga, indeks imena koja su spomenuta u naslovu bibliografske jedinice te indeks geografskih pojmova i rijeenih pseudonima i inicijala. Na kraju se nalaze ilustracije naslovne strane Novog Behara i saradnika sa kraom biografijom. Bibliografski popis priloga uraen je prema meunarodnom bibliografskom opisu (ISBD International Standard Bibliographic Description). Prilozi su poredani prema abecednom redu prezimena autora ili naslova, ako autor nije naveden. Sve bibliografske jedinice numerisane su od br. 1 - 4179. Sa ovom bibliografijom otkriva nam se bogatstvo lista Novi Behar, raznolikost tema i saradnika koji su, u predveerje Drugog svjetskog rata, odigrali znaajnu ulogu u prosvjeivanju irih masa i njihovom lakem ukljuivanju u savremene tokove ivota. To je, kako je navedeno i u predgovoru, nastavak misije koju je sa uspjehom uradila grupa entuzijasta okupljena oko Behara. Otkriva nam se, takoer, izuzetna upornost i pregalatvo prireivaa Azre Kantardi koja se ni jednog trenutka ne gubi u obilju grae i materijala zastupljenih u ovome asopisu. Budui da se radi o asopisu sa velikim brojem priloga, sitnih vijesti, reagovanja i sl., koji ni paljivom itaocu ne bi zapeli za oko, Azra Kantardi ih je strpljivo i marljivo biljeila do najsi- 387 -

tnijih detalja i redala abecednim redom. Kod velikog broja bibliografskih jedinica navedena du dodatna pojanjenja oznaena zvjezdicom kako bi sama bibliografska jedinica bila jasnija. Mada je bibliografija sekundarni izvor informacija, ove biljeke kao i veoma opirni indeksi koji je prate, ine je, skoro, graom primarnog sadraja. Prireiva, u ovoj bibliografiji, striktno slijedei meunarodne standarde za izradu bibliografije, navodi odrednice jednog autora po usvojenom obrascu (koji esto nije identian imenu kojim se autor potpisuje u samom prilogu). Takav pristup podrazumijeva uvid u leksikone, enciklopedije i drugu prirunu literaturu to bibliografiji daje i dimenziju istraivakog rada. Mada nepotrebno optereena ponavljanjem imena autora uz svaku njegovu bibliografsku jedinicu, Bibliografija predstavlja znaajan doprinos i pomo istraivaima nae kulturne historije kao i neophodan preduvjet za monografiju Novog Behara, na koju, nadamo se, neemo dugo ekati. Osman Lavi

- 388 -

Stephan Roman, DEVELOPMENT OF ISLAMIC LIBRARY COLLECTIONS IN WESTERN EUROPE AND NORTH AMERICA (Razvoj islamskih bibliotekih kolekcija u Zapadnoj Evropi i Sjevernoj Americi), ManSell, London i New York, 1990. ISBN: 0720120659 Godine 1990. iz tampe je izala knjiga koja govori o razvoju islamskih bibliotekih zbirki u Zapadnoj Evropi i Sjevernoj Americi. Izdava ove knjige je poznata izdavaka kua ManSell sa sjeditem u Londonu i New Yorku. Knjiga sadri 271 stranicu u koje su pored osnovnog teksta ukljueni i popis literature te indeksi termina na kraju knjige. Iako je prolo prilino vremena kako je ova knjiga ugledala svjetlo dana na Zapadu, ova knjiga, koliko je meni poznato, nije predstavljena itaocima naeg podneblja. Za razliku od do sada objavljenih i dostupnih kataloga u kojima se struno, na katoloki nain obrauju pojedine kolekcije rukopisa, ova knjiga ima drugaiji pristup pokuava da otkrije zato i kako su se islamske zbirke razvijale u Zapadnoj Evropi Sjevernoj Americi i koji su to motivi inspirisali pojedine kolekcionare za uspostavljanje ovakvih zbirki. Pored toga, ova knjiga predstavlja otkrivanje politikog, ekonomskog, kulturnog i naunog utjecaja koji su oblikovali odnose izmeu zapadnih i islamskih drutava posljednjih etrnaest stoljea. Ti odnosi su direktno vodili pojavi brojnih zbirki islamskih rukopisa i tampanih djela u centrima kao to su London, Berlin, Milano, Los Angeles itd. U svom uvodniku autor daje objanjenje ta smatra pod pojmom islamska zbirka, istiui da su to sve zbirke rukopisa pisane od strane muslimana i one koje su nastale u zemljama koje imaju dominantnu muslimansku vjersku kulturu. Autor smatra da su rukopisi koji potjeu sa prostora od zapadne Afrike do istonih otoka Indonezije to po njemu obuhvata islamski svijet u geografskom smislu islamski rukopisi ako su to radovi muslimanskih pisaca i ako su nastali u okviru struktura muslimanskih zajednica. Rukopisi ne moraju da obrauju specifino islam, ali moraju biti pisani od strane muslimana koji djeluju u okviru muslimanske intelektualne tradicije i ivjeti u dominantno muslimanskom drutvu. Tako, islamske zbirke obuhvataju iroki spektar predmeta i tema od komentara Kurana i hadisa, preko tekstova o historiji, knjievnosti, geogra- 389 -

fiji, medicini, astronomiji, prirodnim znanostima, matematici i filozofiji. Ovi su rukopisi pisani razliitim jezicima i pismom od arapskog, perzijskog, turskog, koji su preovlaujui jezici u islamskom svijetu, ali takoer i na urdu, patu, java, malajskom, makasarskom, svahili kao i na mnogim dijalektima ovih jezika. Ove zbirke, prema autoru, predstavljaju mnogo vie od rukopisa i tampanih djela. One su rezultat mnogo vremena provedenog radei, putujui ili studirajui u muslimanskim zemljama. Shodno tome, postoje u zapadnim bibliotekama rukopisi nabavljeni od naunika, vojnika, trgovaca, misionara, administratora, pisaca, poslovnih ljudi i putopisaca. Autor je za svoju knjigu odabrao osam zemalja Zapadne Evrope sa fokusom na kolekcije koje postoje u meunarodno najvanijim centrima kao to su: Britanska biblioteka u Londonu, Nacionalna biblioteka u Parizu, Biblioteka u Berlinu i Chester Beatty biblioteka u Dablinu, ili kolekcije koje imaju posebno znaajnu historijsku dimenziju kao to su Kraljevska biblioteka u Kopenhagenu i Escorial u paniji. Panja je posveena samo najvanijim javnim kolekcijama dok privatne kolekcije nisu uzimane u razmatranje. Svaka zemlja koja je razmatrana u knjizi (Britanija i Irska, Danska, Francuska, Njemaka, Italija ukljuujui i Vatikan, Holandija, panija, Sjedinjene Amerike Drave i Kanada) imala je specifinu vezu sa muslimanskim svijetom. Svaka kolekcija sama po sebi odslikava specifian nacionalni pristup muslimanskom svijetu. Svaka od zemalja razmatranih u ovoj knjizi (izuzev Irske i Kanade) bila je kroz historiju u nekom odnosu sa jednim ili vie specifinih podruja muslimanskog svijeta. Tako je Francuska bila vezana sa Egiptom, Turskom, zemljama Sredozemnog mora i Sjevernom Afrikom, Holandija sa Indonezijom, Britanija sa Indijskim potkontinentom i Srednjim Istokom, Italija sa Levantom i Sjevernom Afrikom, Danska sa Jemenom, Amerika sa Saudijskom Arabijom i zemljama Zaliva, Njemaka sa Turskom, panija sa Marokom i arapskim svijetom. Evropljani su, tako navodi autor, poeli sakupljati islamske rukopise, nositi ih u zemlje svog porijekla te formirati islamske kolekcije izmeu 15. i 20. vijeka. Meutim rukopisi koji se nalaze u ovim kolekcijama datiraju od najranijih godina muslimanske historije i kulture i pisani su raznim pismima i na razliitim jezicima. S obzirom na to da su rukopisi bili proizvod dugogodinje tradicije i etabliranosti u muslimanskom drutvu, oni su predstavljali vaan izvor zapadnim naunicima za upoznavanje intelektualnih
- 390 -

dostignua muslimana. Zahvaljujui rukopisima zapadnjaci su nekada prvi put imali priliku da se upoznaju sa islamom i muslimanskim dostignuima u medicini, matematici, filozofiji, historiografiji i openito o dostignuu nauke i kulture u muslimanskim zemljama. Autor spominje Bagdad, koji je u osmom vijeku imao svoje tvornice papira te da se tehnologija proizvodnje papira iz Bagdada proirila i u Egipat, Maroko, paniju i dalje. Sirija je, naprimjer, vaila za proizvoaa papira najljepeg kvaliteta papira koji je koristila elita. Papir je preko muslimanske panije doao u Evropu. Kao centri nastanka islamskih rukopisa u prvom vijeku poslije Hidre navode se gradovi Bagdad, Cordoba, i Damask, koji su bili poznati i po vanim javnim i privatnim bibliotekama uz koje su postojali i centri za prepisivanje rukopisa. Meutim sa pomjeranjem politike i ekonomske moi iz ovih u druge krajeve, opada i vanost ovih centara. Drugi gradovi se uzdiu i zauzimaju njihova mjesta. Tako se u periodu od 13. do 18. vijeka kao centri za nastanak islamskih rukopisa spominju Delhi, Isfahan, Istanbul i Tabriz dok Sultanat Aeh na Sumatri postoje centrom za malajsku islamsku literaturu. U arapskom svijetu Kairo postaje vodeim centrom za pisanje islamskih rukopisa. Za jednu od najznaajnijih linosti, u cjelokupnoj historiji Britanske Imperije na Istoku, autor smatra Thomasa Stamforda Rafflesa (1781-1826), koji je kombinirao visoku svijest carske dunosti i naune privrenosti. On je sa svojim kolegama doprinio velikom razvoju interesa Britanije za studije Dalekog Istoka, posebno u kulturi Malajskog poluotoka, Sumatre i Jave. (Bista Stamforda nalazi se u dosta prometnoj ulici Singapura, a za prestino mjesto obrazovanja svoje djece, roditelji Jugoistone Azije, smatraju Stamford koled). U knjizi se obrauje, prvo, Britanija i Irska, i njihove biblioteke sa islamskim kolekcijama. Tako u Londonu, kao glavnom centru islamskih rukopisnih kolekcija u Britaniji autor posebnu vanost daje Britanskoj biblioteci, koli za orijentalne i afrike studije na Londonskom univerzitetu (SOAS), Kraljevskom azijskom drutvu i Velkam institutu za historiju medicine. Za Britansku biblioteku, autor navodi da se u njoj nalazi oko 7 000 arapskih rukopisa, 3 000 perzijskih, 1 700 turskih i oko 365 rukopisa na urdu jeziku te manjih kolekcije na patu, svahili, java i malajskom jeziku. Dalje, u okviru Oxfordske zbirke islamskih kolekcija on posebno istie kolekciju Bodlain biblioteke, koju je osnovao Sir Thomas Bodley 1598.
- 391 -

godine. Meutim stvarni interes za islamske rukopise i islamske studije je poelo za vrijeme vladavine Kralja Charlsa I (1625-49) a pod velikim utjecajem kanterberijskog nadbiskupa Williama Lauda, koji je, kako autor navodi, imao velike naklonosti prema islamu. Tako je osnovana Katedra za izuavanje arapskog jezika na Oxfordu 1634. godine, to je dvije godine kasnije u odnosu na njegovog akademskog rivala Cambridge. Osnivanje Katedre za arapski jezik na Univerzitetu Cambridge 1632. godine, prethodilo je uvjeravanju gradskog trgovca tekstilom Thomasa Adama od strane arabiste Abrahama Wheelocka (1593-1654) da odobri godinji budet od 40 funti za uspostavljanje katedre za arapski. Autor posebno istie vodei industrijski grad u Engleskoj Birmingham, gdje su se muslimanski useljenici, posebno sa Indijskog potkontinenta, naselili u velikom broju. Zbog toga je i bio odgovarajue mjesto za razvoj Centra za izuavanje islama i kransko-muslimanskih odnosa, koji je osnovan 1975. godine na Selly Oak Colleges. Autor navodi i Univerzitet Manchester i njegove znaajne dvije biblioteke. Takoer spominje Univerzitet u Leedsu i Durhamu, za kojeg navodi da se tu nalazi znaajan Centar za izuavanje islama u Sudanu. U kotskoj, univerzitet u Edinburghu je najpoznatiji po islamskim rukopisima. U Danskoj autor posebnu panju posveuje Kraljevskoj biblioteci u Kopenhagenu, koja je osnovana 1653. godine i danas predstavlja najveu biblioteku Danske u ijem se sastavu nalazi i znaajna nacionalna kolekcija. U ovoj biblioteci na orijentalnom odjeljenju ima oko 1000 islamskih rukopisa od kojih 500 na arapskom, 400 na perzijskom i oko 100 na turskom i ostalim jezicima. U Francuskoj je Nacionalna biblioteka najznaajniji centar islamskih zbirki. Ova biblioteka se razvila zahvaljujui masovnoj konfiskaciji aristokratskih i vjerskih kolekcija u toku revolucije. Trenutno Nacionalna biblioteka u Parizu ima oko 20 miliona naslova, ukljuujui osam miliona knjiga, 800 000 mapa, 180 000 raznih rukopisa. Zbirka islamskih rukopisa na arapskom jeziku je najvea i broji oko 12 000, dok perzijska zbirka broji oko 2 500 rukopisa to ukljuuje i dokumente nastale na indo-perzijskom dvoru Mogulske Indije. U Parizu znaajnu biblioteku u pogledu islamskih rukopisa predstavlja i kolekcija biblioteke kole za ive orijentalne jezike (The Ecole des Langues Orientales Vivantes), za ije osnivanje je posebno zasluan JeanBaptist Colbert (u vrijeme vladavine Louisa XIV), koji je pokazivao veliki
- 392 -

interes za islamske rukopise i koji je 1669. godine osnovao kolu za profesionalne prevodioce. Trenutno, ova islamska kolekcija broji 1 044 rukopisa od kojih je 850 na arapskom, 174 na turskom i 120 na perzijskom jeziku. Ali ova biblioteka posjeduje i znaajnu kolekciju tampanih knjiga koje su porijeklom iz muslimanskog svijeta. U Njemakoj autor navodi islamske kolekcije u pojedinim bibliotekama a za najznaajniji univerzitet na kome se izuavaju islamske nauke je Univerzitet u Tubingenu, koji je osnovan 1477. godine. Poseban interes za izuavanje islama je poeo 1521. godine, kada je na ovom univerzitetu uspostavljena katedra za hebrejske studije. Islamska rukopisna zbirka na Univerzitetu u Tubingenu sastoji se od arapskih, turskih i perzijskih kodeksa. Autor navodi da se trenutno nalazi 350 arapskih, 133 turska i oko 112 perzijskih rukopisa. Dalje autor razmatra kolekcije u Italiji, pa Holandiji, spominjui dananji vodei univerzitet za izuavanje islamskih nauka u Leidenu, sa umjetniki najljepim kolekcijama orijentalnih rukopisa a Katedra za arapski jezik na tom Univerzitetu je osnovana 1599. godine. panija ima posebnu poziciju meu zemljama Zapadne Evrope i June Amerike, kao zemlja, pored Portugala, na ijem su tlu muslimani razvili i odravali kulturu starosjedilaca koji su gledali na njih ne kao na okupatore ili strance, nego kao legitimne graane ovog poluotoka. to se tie Amerike i Kanade autor navodi da su islamske kolekcije u ovom podruju novijeg datuma u poreenju sa Zapadnom Evropom. Znaajnije kolekcije nisu postojale prije sredine 18. vijeka. Autor dosta detaljno opisuje veze koje su postojale izmeu ovih zemalja, linosti i kompanija koje su bile posrednik i, moe se rei, direktni uesnik u kreiranju i odravanju veza, a kasnije i formiranju islamskih kolekcija na Zapadu. Autor daje i historijski pregled dogaaja, imena i godine slubovanja pojedinih slubenika. Ekonomski interesi su doveli do upoznavanja nove kulture i tradicije, dostignua u nauci i tehnici koja su esto bila preuzimana i dalje usavravana i razvijana na Zapadu. Upoznavanjem dostignua sa Istoka neminovno je vodilo do izuavanja jezika na kojima su knjige pisane. Knjigu zbog toga preporuujem svima onima koji ele da vie saznaju o islamskim zbirkama na Zapadu, nainu njihovog nastanka, vezama koje su postojale izmeu Istoka i Zapada, linostima koja su imala sluha za tuu historiju (a ne za unitavanje svega to je drugaije) i svijest da
- 393 -

dostignua drugih mogu biti iskoritena za daljnji razvoj vlastitih zemalja i nauke u zemljama njihovog porijekla. itajui ovu knjigu itaoci mogu saznati i kada i kojim povodom se poeo izuavati islam na Zapadu i neminovno orijentalni jezici, kada su se na prestinim univerzitetima (Oxford, Cambridge, Leiden i drugi) uspostavili odsjeci za izuavanje islama i islamskih nauka koji su sada postali centri gdje muslimani iz itavog svijeta dolaze radi stjecanja znanja u tim oblastima. Knjiga je pogodna ne samo za strunjake iz oblasti kojim se bavi nego i za one koji ele upotpuniti svoje ope obrazovanje. Zbog toga bi bilo jako korisno uraditi i prevod ove knjige na bosanski jezik. Hamida Kari

- 394 -

IN MEMORIAM DR. MUHAMED DRALOVI (1944-2007) Pred samo predavanje ovoga broja Anala u tampu stigla nam je tuna vijest iz Zagreba da je na kolega, prijatelj, profesor i saradnik naega asopisa dr. Muhamed dralovi 21. novembra 2007. godine iznenada preselio na ahiret. I dalje u nevjerici u njegov iznenadni odlazak s ovog svijeta prisjeamo se da je dr. Muhamed dralovi roen 1944. godine u draloviima kod Bugojna, da je Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu zavrio 1963. godine, da je diplomirao na Filolokom fakultetu u Beogradu na odsjeku za orijentalnu filologiju 1968. godine i na istom fakultetu 1972. godine magistrirao a 1980. godine i doktorirao. Skoro cijeli radni vijek proveo je predano radei kao voditelj Orijentalne zbirke Arhiva Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti ( JAZU), prije, a sada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU). Jedino je u meuvremenu u periodu 1992.1997. godine radio kao savjetnik u veleposlanstvu Republike Hrvatske u Kairu. U svom znanstveno-istraivakom radu najvie se zanimamo za islamski aspekt kulturne batine Bonjaka. Objavio je preko pedeset radova, uglavnom iz islamskog kulturnog naslijea. Njegovo dvotomno djelo Bosansko-hercegovaki prepisivai djela u arabikim rukopisima dugo e vremena, zasigurno, biti nezaobilazan izvor i obavezna literatura za sve koji se budu bavili istraivanjem islamske rukopisne batine uope, a bonjake posebice. Kada sam prije dvije godine jednome arapskom istraivau islamskog rukopisnog naslijea pokazao ovo djelo i objasnio mu o emu se radi, toliko je bio iznenaen da se na ovako temeljit nain neko kod nas bavi ovim segmentom islamskog kulturnog naslijea da mi je odmah predloio da zamolim dr. dralovia da pripremimo arapski prijevod ovoga djela. Ova je vijest posebno obradovala rahmetli dr. dralovia, koji me je obavijestio da je proirio ovo djelo za nekoliko hiljada imena novih bosanskohercegovakih prepisivaa, ali istovremeno sa aljenjem konstatujui da bi bilo veoma teko uraditi u cijelosti prijevod ovoga djela na arapski s obzirom na to da je rukopisna zbirka Orijentalnog instituta u Sarajevu, koja je bila jedan od izvora njegovog rada, zapaljena od strane srpsko-etnikih piromana 1992. godine.
- 395 -

Rezultatima koje je predanim radom na istraivanju grae Orijentalne zbirke HAZU postigao, dr. dralovi je ostavio trajan peat na polju istraivanja nae kulturne batine. Predstavljajui i interpretirajui sve bogatstvo islamskog kulturnog naslijea nastalog na naim prostorima, dr. dralovi nam je ukazao i na pravce daljnih istraivanja ovoga naslijea. Znajui za intenzivnu angairanost dr. dralovia u njegovom naunoistraivakom radu vjerujemo da su iza njega ostali i neki neobjavljeni radovi. Zato se nadamo da e i oni uskoro biti objavljeni i da emo se u cijelosti moi upoznati sa njegovim naunim opusom. Rezultati koje je postigao istraujui rukopise ove zbirke kao i grau u drugim slinim institucijama predstavljaju znaajan prilog razumijevanju islamskog aspekta kulturnog naslijea naih prostora i upoznavanju multikulturalnosti Bosne i Hercegovine i njoj susjednih zemalja. Nadamo se da e istraivai koji e naslijediti dr. dralovia u istraivanju Orijentalne zbirke Arhiva HAZU nastaviti njegovim stazama i da emo uskoro imati na raspologanju i kataloki obraenu ovu zbirku. Dr. dralovi je tokom svoga radnog vijeka saraivao i sa drugim kulturno-naunim institucijama, organizacijama i drutvima. Bio je angairan i na Odsjeku za hungarologiju, turkologiju i judaistiku Filozofskog fakultetu u Zagrebu predavajui predmet Islamska civilizacija. Zapaeno je njegovo angairanje i u bonjakom kulturnom drutvu Preporod u Zagrebu, gdje je nekoliko godina bio urednik asopisa Behar, u kojem je objavio i nekoliko svojih radova. Aktivno je bio ukljuen i u rad Islamske zajednice. Vie godina bio je lan Medlisa Islamske zajednice Zagreb i aktivno angairan u njegovom radu. Tako je zajedno sa suprugom Muberom nekoliko godina radio i kao profesor u zagrebakoj medresi Dr. Ahmed Smajlovi. Neko vrijeme bio je i urednik tribine Dr. Sulejman Maovi. Saraivao je i sa Fakultetom islamskih nauka u Sarajevu. O liku i naunom radu dr. dralovia prilikom njegovog ispraaja u bolji ivot na zagrebakom groblju Mirogoj govorio je muftija zagrebaki evko ef. Omerbai i njegove kolegice i kolege sa kojima je zajedno radio i saraivao. Iz govora svih njih mogli smo se jo jednom osvjedoiti da se radi o velikom i plemenitom ovjeku i da emo njegov gubitak svi dugo osjeati. Na kraju, molimo Allaha, d. ., da mu oprosti njegove grijehe ukoliko ih je imao, nagradi ga ze njegova dobra djela i trud koji je uloio za napredak svoje vjere i naroda i da njegovoj porodici olaka bol zbog njegovog iznenadnog odlaska s ovog svijeta. Amin! Mustafa Jahi
- 396 -

SADAJ Haso Popara: IDAZETNAME U RUKOPISIMA GAZI HUSREV-BEGOVE BIBLIOTEKE - Prilog prouavanju historije obrazovanja u BiH- ...... 5 Idazetnama in the Gazi Husrev-beys library - Contribution to the study of history of education in Bosnia and Herzegovina - ........... 41 Azra Gado-Kasumovi: VASIJJETNAME NA OSMANSKOM JEZIKU ...................................... 45 Vasiyyetname in Osmanl language .................................................................... 84 Adnan Kadri: DERVI-PAA BAJEZIDAGI I NJEGOVO DJELO ZBDETL-ER ..................................... 87 Dervi-pasha Bajezidagi and his work Zubdetul Esar ......................... 108 Osman Lavi: ULEMANSKA I EJHOVSKA PORODICA MUSLIHUDINA UIANINA IZ XVII VIJEKA .......................... 111 Muslihudin Uianin Family of Ulama and Sheikh from the XVII century ................................................................ 127 Samira Osmanbegovi-Baki: RUKOPISNE ZBIRKE INA U GAZI HUSREV-BEGOVOJ BIBLIOTECI .................................. 129 Inaa Manuscript collection in the Gazi Husrev-beys Library ................ 139 Aladin Husi: FERMAN SULEJMANA ZAKONODAVCA UPUEN GAZI HUSREV-BEGU SREDINOM 1533. GODINE .................. 141 Ferman of Sulejman II sent to Gazi Husrev-bey in the middle of 1533. ................................................ 147

- 397 -

Azra Kantardi: ISLAM NA POTANSKIM MARKAMA - Filatelistika zbirka u Gazi Husrev-begovoj biblioteci - .............................................. 149 Islam on postage stamp in the philately of stamp collection in the Gazi Husrev-beys library ............................................ 157 Muhamed Hodi: NEKOLIKO FETVI IZ ARHIVSKOG FONDA GAZI HUSREV-BEGOVE BIBLIOTEKE U SARAJEVU ............ 161 A few fatwa from the archive of the Gazi Husrev-beys Library in Sarajevo ...................................................... 191 Mahira eko: ELEMENTI KULTURE U DJELU ,,POVIJEST BOSNE, AUTORA SALIHA SIDKIJA HADIHUSEINOVIA MUVEKKITA ........................ 193 Cultural elements in History of Bosnia, of the author Salih Sidki Hadihuseinovi Muvekkit ................................................... 230 Mustafa Jahi: GLAGOLSKE KARAKTERISTIKE ARAPSKOG PARTICIPA AKTIVNOG ............................................ 233 Verbal characteristics of Arabic participle active (ism al-fail) ................. 247 Nedim Zahirovi: KATASTARSKI DEFTERI U ARHIVU TUZLANSKOG KANTONA S KRAJA OSMANSKE UPRAVE U BOSNI ............ 249 Turkish property defters in the Archive of Tuzla canton ......................... 259 Jusuf Muli: POITELJ U VRIJEME OSMANSKE VLADAVINE ......................... 261 Poitelj in the time of Ottoman reign .......................................................... 295

- 398 -

Fahd Kasumovi: PRILOG PROUAVANJU SAOBRAAJA U DOLINI RIJEKE BOSNE: SKELE U BLIZINI SELA BIER I DESETNIK U XVIII ST. ........................................................ 297 Contribution to the research of transportation in valley of river Bosnia: ferry boat near village Bier and Desetnik in XVIII century ..................................................... 308 Fatima Omerdi: BIBLIOGRAFIJA TAMPANIH DJELA ARAPSKIM PISMOM BOSANSKOHERCEGOVAKIH AUTORA U GAZI HUSREV-BEGOVOJ BIBLIOTECI ................................... 309 The Bibliography of printed works in Arabic produced by Bosnian -Herzegovina authors which are held in the Gazi Husrev-beys library .................................... 371 Behija Zlatar: HASOVI GAZI HUSREV-BEGA .............................................................. 373 Gazi Husrev-beys Has ..................................................................................... 380 Aladin Husi: KATALOG ARAPSKIH, TURSKIH, PERZIJSKIH I BOSANSKIH RUKOPISA, SVEZAK PETNAESTI, Al-Furqan, Fondacija za islamsko naslijee - Rijaset Islamske zajednice u BiH, London-Sarajevo, 1427/2006., XXI+288+prilozi ................................ 381 Azra Gado Kasumovi: ZEMALJSKA VAKUFSKA KOMISIJA ZA BOSNU I HERECEGOVINU (1883.-1894.), ANALITIKI INVENTAR, Sarajevo, 2006., 336 str. ....................... 383 Osman Lavi: BIBLIOGRAFIJA NOVOG BEHARA Sarajevo: Gazi Husrev-begova biblioteka, 2007. VII, 416 str.: ilustr. ; 25 cm .......................................................... 387

- 399 -

Hamida Kari: DEVELOPMENT OF ISLAMIC LIBRARY COLLECTIONS IN WESTERN EUROPE AND NORTH AMERICA (Razvoj islamskih bibliotekih kolekcija u Zapadnoj Evropi i Sjevernoj Americi), ManSell, London i New York, 1990. ISBN: 0720120659 ........................................................................ 389 IN MEMORIAM Mustafa Jahi: DR. MUHAMED DRALOVI (1944-2007) ...................................... 395

- 400 -