P. 1
anali 25-26

anali 25-26

|Views: 990|Likes:
Published by Alen Mujagic

More info:

Published by: Alen Mujagic on Jun 16, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

01/12/2013

pdf

text

original

ANALI

Gazi Husrev-begove biblioteke Knjiga XXV-XXVI Izdavač: Gazi Husrev-begova biblioteka Glavni i odgovorni urednik: Mustafa Jahić Redaktor i korektor: Muhamed Mrahorović Lektor: Tarik Jakubović Tehnički urednik: Faruk Špilja Priprema: GHB Štampa: “Nedib” - Sarajevo

Izdavanje ovog broja časopisa pomoglo je Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke

ANALI
Gazi Husrev-begove biblioteke Knjiga XXV-XXVI 2006/2007

Članovi redakcije: Enes PELIDIJA, Ismet BUŠATLIĆ, Mustafa JAHIĆ, Aladin HUSIĆ, Asim ZUBČEVIĆ, Haso POPARA, Osman LAVIĆ

Sarajevo, 2007.

-4-

Haso Popara

IDŽAZETNAME U RUKOPISIMA GAZI HUSREV-BEGOVE BIBLIOTEKE - Prilog proučavanju historije obrazovanja u BiHU islamskom svijetu postojala je vrlo stara tradicija da, kad pred njim završi školovanje, učitelj svome učeniku izda idžazetnamu.1 Ova tradicija prvo se počela njegovati u V/XI stoljeću u Bagdadu, odakle se u VI/XII stoljeću prenijela i u druge islamske centre kao što su Damask, Kairo, Kajrevan i Fes,2 a kasnije u IX/XV stoljeću u Carigrad i druge velike centre Osmanskog carstva. Iako su se, najčešće, izdavale za čisto islamske znanosti, kao što su hifz, kiraet, hadis, tefsir, akaid, islamsko pravo, tesavvuf itd., postojale su idžazetname i za druge oblasti kao što su medicina,3 matematika, kaligrafija, pojedini zanati i sl. Sadržaj većine idžazetnama raspoređen je tako da počinju uobičajenim invokacijama besmelom, hamdelom, taslijom i kelime-i-šehadetom. Poslije njih, slijedi kratko upoznavanje s važnošću dotične nauke protkano citatima iz Kur’ana, izrekama poslanika Muhammeda, s.a.v.s., i savjetima
1 Izraz iğāzat je arapskog porijekla i znači: dopuštenje, ovlaštenje, punomoć, odobrenje, licenca, potvrda, dozvola, diploma... (v. Teufik Muftić, Arapsko-bosanski rječnik, III izdanje, EL-KALEM, Sarajevo, 1977., str. 251). U klasičnom arapskom jeziku u istom značenju često je korišten i izraz sammā‘. Na prostorima Osmanskog carstva, pa i našim krajevima, češće je upotrebljavan izraz iğāzatnāma (tur. icâzetnâme), pa ćemo ga u ovom radu i mi koristiti. François Déroche, al-Madêal ilā ‘ilm al-kitāb al-maêãūã bi al-õarf al-‘arabī, naqalah ilā al-‘arabiyya wa qaddama lah Ayman Fu’ād Sayyid, Mu’assasa al-Furqān li at-turāï al-islāmī, London, 1426/2005., str. 498-491. Krajem III/IX i početkom IV/X stoljeća u Bagdadu su se počeli pojavljivati nadriliječnici i šarlatani koji su crnili ugled liječničke profesije. Njima se odlučno suprotstavljao najslavniji liječnik toga vremena Abū Bakr ar-Rāzī (864-932), koji je, zbog ogromnog doprinosa medicinskoj znanosti i brojnih djela prevedenih na latinski jezik, na Zapadu prozvan arapskim Galenom. Njegova borba je 938. godine rezultirala uvođenjem polaganja stručnog ispita i obaveznim posjedovanjem idžazetname za sve liječnike koji su se htjeli baviti liječničkim pozivom. (v. Sigrid Hunke, Allahs Sone Über dem Abenland - Anser Arabisches erbe, Erstmaling in der Fischer Bücherei Februar 1965., Frankfurt am Main und Hamburg..., str. 121-122).

2

3

-5-

najznačajnijih predstavnika dotične nauke. Učitelj, zatim, navodi svoje ime i biranim riječima konstatira da je taj i taj učenik pred njim proveo toliko i toliko vremena, da je potpuno ovladao dotičnom naukom i da mu, kao potvrdu da se njome može samostalno baviti i prenositi je na svoje učenike, izdaje idžazetnamu. Nakon toga, slijedi najduži dio idžazetname, niz učitelja u kome učitelj navodi ime svoga učitelja, ime učiteljeva učitelja i tako redom sve do utemeljitelja, odnosno prvog učitelja dotične nauke, tj. poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Na kraju idžazetname obično se nalazi bilješka pisana rukom učitelja, u kojoj on navodi svoje ime, mjesto i godinu izdavanja idžazetname. Ispod bilješke i potpisa učitelja često nailazimo i na otisak njegovog ličnog pečata.4 Padom srednjovjekovne Bosne i Hercegovine pod tursku vlast, tokom XV i XVI stoljeća, došlo je do velike promjene u njenom privrednom, društvenom, vjerskom i kulturnom životu. Snažan ekonomski razvoj gradova i gradske privrede, pod utjecajem islamske kulture i civilizacije, praćen je osnivanjem mnogobrojnih vakufskih ustanova vjerskoprosvjetnog i socijalno-humanitarnog karaktera. U takvim uvjetima, domaćem stanovništvu, naročito onome koje je primilo islam, pružala se prilika školovanja, kako u lokalnim školama (medresama) tako i u velikim obrazovnim centrima izvan granica Bosne i Hercegovine, kao što su: Istanbul, Kairo, Damask, Meka, Medina i dr. Po povratku u domovinu, oni su sa sobom donosili rukopise djela iz raznih naučnih oblasti na arapskom, turskom i perzijskom jeziku, među kojima su često bile i njihove idžazetname (diplome). Neke od ovih idžazetnama, putem poklona, vakufa ili otkupa, vremenom su dospjele u Gazi Husrev-begovu biblioteku u Sarajevu. U rukopisima ove biblioteke nalazi se ukupno 63 idžazetname.5 To su pretežno idžazetname o završenoj visokoj školi čiji su vlasnici bili osposebljeni za obavljanje dužnosti ne samo imama nego i muderisa, kadije pa i muftije. Iako u rukopisu nose ovakav naziv neke od gore spomenutih idžazetnama po svome sadržaju, zapravo, i ne predstavljaju prave idžazetname (diplome) već dozvole (izn-name) za učenje određenih virdova6 ili
4 5 6 Islam Ansiklopedisi (dalje: IA), Türkiye Diyanet Vakfı, Cilt 21, Istanbul, 2000., str. 398. U Fondu arhivskih dokumenata u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu nalazi se još 16 idžazetnama koje, iako obrađene, nisu uvrštene u ovaj popis. Vidi idžazetname pod br. 20, 22, 48, 50 i 51 u ovom popisu.

-6-

stručnu ocjenu i preporuku nekog djela.7 Četiri idžazetname iz ovog popisa po mnogo čemu odudaraju od ostalih idžazetnama. To su idžazetname hafiza Huseina Rakim-efendije Islamovića, posljednjeg bosanskohercegovačkog kaligrafa i učitelja u kaligrafiji Behauddin-ef. Sikirića, Akif-ef. Hadžihuseinovića-Muvekkita, hafiz Sulejman-ef. Čučka i hafiz Mustafe-ef. Čadordžije. Karakteristične su po tome što ih je on sam ispisao kaligrafskim pismom, u obliku bogato ukrašenih levhi i što su mu svaku od njih izdala po dvojica učitelja u kaligrafiji.8 U pojedinim idžazetnamama nedostaju jedan, dva ili više gore navedenih elemenata. Iako je najčešće riječ o izostavljanju dijela ili cijelog niza učitelja, mjesta i godine izdanja, u nekim idžazetnamama nedostaju i najosnovniji elementi kao što su ime učenika ili murida kome je idžazetnama izdana9 i potpis učitelja.10 Otuda je i obim idžazetnama različit. Neke od njih sastoje se od svega desetak redaka teksta,11 dok druge zauzimaju
7 Vidi idžazetname pod br. 4, 5, 6 i 7 koje su, kao preporuku djela al-Ğawāhir wa addurar a¥-¥uġrā ‘Abdulwahhāba a-Ša‘rānija, izdala četverica najpoznatijih predstavnika hanbelijske, hanefijske, malikijske i šafijske pravne škole u Egiptu. Idžazetname se nalaze na kraju spomenutog djela u rukopisu br. R-1589, koji je kataloški obrađen u trinaestom svesku Kataloga rukopisa Gazi Husrev-begovoe biblioteke (v. Haso Popara, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, Svezak trinaesti /dalje: Popara XIII/, London-Sarajevo, 1425/2004., 7608, str. 180-84). Vidi: Mehmed Mujezinović, ”Diplome kaligrafa Islamovića u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu”, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke /dalje: Anali GHB/, Knjiga I, Sarajevo, 1972., str. 91-94. Vidi idžazetnamu br. A-3052/TO u Fondu arhivskih dokumenata u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu, koju je nama nepoznatom muridu izdao ‘Abdurraõmān Sirrī (Sikirić), šejh nakšibendijske tekije na Oglavku kod Fojnice. Vidi prepis idžazetname aš-šayha Ismā‘īla ibn Mūsāa al-Malãānīja koju mu je izdao aššayh ‘Afīfuddīn al-Õusayn, starješina kadirijskog reda. Idžazetnama se nalazi u rukopisu br. R-4243 koji je kataloški obrađen u drugom svesku Kataloga rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke (v. Kasim Dobrača, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, Svezak drugi /dalje: Dobrača II/, Sarajevo, 1976., 1852/5, str. 890-91). Vidi idžazetnamu hadži Abdullaha Saračevića, muderisa Merhemića medrese u Sarajevu, kojom je glavni šejh Kiršeherske tekije Muôãafā Šukrī, 23. rebiu-l-ahira 1306/1888. godine, potvrdio njegov izbor za ehibabu i ćehaju sarajevskih tabaka i ostalih esnafa (v. Hamdija Kreševljaković, ”Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini 14631878” u: Izabrana djela II, Veselin Masleša, Sarajevo, str. 51-53). Idžazetnama se u Fondu arhivskih dokumenata u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu vodi pod br. A-3159/TO.

8

9

10

11

-7-

po dvadeset, pa i više stranica teksta.12 Pored gore navedenih podataka, na marginama i zaštitnim listovima pojedinih idžazetnama mogu se naći i dodatni elementi, kao što su razne ovjere13 i bilješke.14 Također se može primijetiti da su svi nosioci idžazetnama, njihovi izdavači i učitelji sve do jednoga bili muškarci i da među njima nema ni jedne žene.15 Iako većina od 63 spomenutih idžazetnama potječe iz doba Osmanskog carstva, sve su napisane na arapskom jeziku. Nastale su na širokom prostoru od Samarkanda i Derbenta, preko Meke, Medine, Kaira, Halepa, Istanbula, Skoplja, Prizrena, Sarajeva, Mostara, Oglavka kod Fojnice, pa sve do Gradačca, u vremenskom rasponu dužem od pola milenijuma.16 Budući da je, zbog uopćenih izraza, kao što su: opća idžazetnama (al-iğāza al‘āmma), opća idžazetnama u racionalnim i tradicionalnim znanostima (al12 Vidi idžazetnamu kurra hafiza Asim-ef. Sirće iz Sarajeva, koju mu je, 15. šabana 1341/1923. godine, izdao kurra hafiz Hamdi-ef. Berberović, imam Gazi Husrevbegove džamije u Sarajevu. Idžazetnama se nalazi u rukopisu br. R-7577. Vidi idžazetnamu Saliha Safveta Bašića u rukopisu br. R-6804, u kojoj se listu 1a nalazi ovjera Ministarstva vera Kraljevine S.H.S. u Beogradu, od 9. januara 1924. godine. Vidi idžazetnamu Abdullaha Prešlje iz Sarajeva u rukopisu br. R-6509, u kojoj se na zadnjem zaštitnom listu nalazi bilješka da je ceremonija uručenja idžazetname upriličena u Sultan-Mehmedovoj (Fatihovoj) džamiji u Istanbulu, 27. zu-l-kadeta 1326/1908. godine. Ova činjenica rezultat je konzervativnog odnosa društva prema ženi u doba dekadence islamskog svijeta i nema nikakve veze sa izvornim učenjem islama, budući da je poslanik Muhammed, s.a.v.s., rekao: ”Tražiti znanje stroga je dužnost (fard) svakog muslimana i muslimanke.” Dokaz za to je i činjenica da ‘Umar ibn Fahd al-Hāšimī alMakkī u svojoj knjizi Ad-Durar al-Kamīn bi Èayl al-‘Iqd aï-Ïamīn fī tārīê al-Balad al-Amīn navodi biografije 286 naučnica iz Mekke sa dobijenom idžazetnamom, koje su istovremeno izdavale idžazetname i drugim učenjacima i da je Ibrāhīm ibn Õamūd al-Mušayqah, profesor na Islamskom univerzitetu Imam Muõammad ibn Sa‘ūd u al-Qasīmu, u svome djelu Tārīê Umm al-Qurā wa Makāna al-Mar’a al‘Ilmiyya fīhā min êilāl ad-Durar al-Kamīn li Ibn Fahd, dokazao da su žene u Mekki svojim ugledom i znanjem bile svjetionici na putu nauke mekanskim učenjacima u IX/XV stoljeću, mnogo prije nego što se Evropa počela oslobađati svoje mračne ere (v. Aõmed Zeki Jemani, Žena u islamu, preveo s arapskog dr. Mustafa Jahić, Sarajevo, 1428/2007., str. 54-55). Najstarija među njima je idžazetnama Sa‘duddīna Muõammada al-Ğuwaynīja iz mjeseca zu-l-hidždžeta 616/1220. godine (prepis od 10. džumade-l-evvela 852/1448. godine), a najmlađa prepis idžazetname Mehmeda Handžića od 21. džumade-l-ahira 1351/1932. godine.

13

14

15

16

-8-

iğāza al-‘āmma fī al-‘ulūm al-‘aqliyya wa an-naqliyya), idžazetnama u svim teoretskim i praktičnim znanostima (al-iğāza fī ğamī‘ al-‘ulūm an-naëariyya wa at-taãbīqiyya) i sl., naučnu oblast bilo teško precizirati, u bilješkama na dnu teksta, redovno smo citirali originalni tekst, onako kako stoji u svakoj od idžazetnama. Osim toga, u pojedinim idžazetnamama navedeno je i po nekoliko različitih disciplina, npr. tesavvuf, hadis, fikh, tefsir itd. To je bio razlog da njihov pregled damo hronološki, po godini izdavanja ili prepisa, a ne po naučnim oblastima za koje su izdane. Imena bosanskohercegovačkih alima u popisu smo dali onako kako su poznati u narodu i u literaturi na bosanskom jeziku, a u bilješkama na dnu teksta, kako su navedena u tekstu idžazetname, i to u transkripciji po ZDMG metodu, koja je korištena i u izradi Kataloga rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu. U ovom popisu ograničili smo se na navođenje samo najosnovnijih podataka navedenih u svakoj od idžazetnama: inventarskog broja rukopisa, broja listova, imena učitelja koji je idžazetnamu izdao, imena učenika kome je idžazetnama izdana, oblasti za koju je izdana, mjesta i godine izdanja te mjesta prepisa i imena prepisivača, ukoliko se radi o prepisu, a ne originalu. Pažljivom analizom niza učitelja u idžazetnamama bosanskohercegovačkih alima, moguće je utvrditi puteve preko kojih su pojedine islamske znanosti došle u naše krajeve. Zato idžazetname mogu poslužiti kao prvorazredni dokument za izučavanje historije školstva, obrazovanja i, uopće, kulturne baštine Bošnjaka. S obzirom na to da, koliko je nama poznato, do sada nije objavljen zaseban popis idžazetnama u rukopisima Gazi Husrevbegove biblioteke i da bi on mogao poslužiti kao solidna podloga i podstrek za daljnja istraživanja na tom polju, smatrali smo potrebnim napraviti jedan takav popis. Hronološki pregled idžazetnama 1. Prepis idžazetname aš-šayêa Sa‘duddīna, Muõammada ibn al-Mu’ayyada al-Ğuwaynīja17 iz oblasti tesavvufa, tefsira i hadisa.18 Nalazi se na listo17 Sa‘duddīn Muõammad ibn al-Mu’ayyad ibn Muõammad ibn Õamawayh al-Õamawī al-Ğuwaynī je poznati sufijski učenjak i pisac koji je rođen na brdu Kasijun kod Damaska, a umro u Horasanu 650/1252. godine (v. Kaõõāla, ‘Umar Riñā: Mu‘ğam al-mu’allifīn – Tarāğim mu¥annifī al-kutub al-‘arabiyya /dalje: Kaõõāla/, Ğuz’ XII, Bayrūt, str. 70; Brockelmann, Carl: Geschichte der arabischen Litteratur, Supplementband /dalje: Brockelmann S/, I, Leiden, 1937., str. 803). ّ ّ ‫وأذﻧﺎ ﻟﻪ أن ﻳﻠﻘﻦ اﻟﺬﻛﺮ ﳌﺮﻳﺪﻳﻪ ﰲ ﻧﻮاﺣﻴﻪ وأن ﻳﺠﻠﺲ ﰲ اﻟﺨﻠﻮة وﻳﺸﺎرﻃﻬﻢ مبﺎ ﺷﺎرﻃﻨﺎه... وأﺟﺰت ﻟﻪ رواﻳﺔ ﻣﺴﻤﻮﻋﺎيت وﻣﺠﻤﻮﻋﺎيت‬ ّ ‫ﰲ ﻛﻞ ﻓﻦّ ﻣﻦ اﻟﺘّﻔﺎﺳري واﻷﺣﺎدﻳﺚ وﻣﺎ ﻳﺠﺮي ﻓﻴﻪ اﻟﻌﻨﻌﻨﺔ واﻷﺳﺎﻧﻴﺪ وﻛﺬﻟﻚ أﺟﺰت ﻟﻪ ﻣﺠﺎزايت وﻣﻨﺎوﻻيت ﻋﻦ ﻣﺸﺎﻳﺨﻲ‬

18

-9-

vima 309b-310a u rukopisu br. R-743. Idžazetnamu je izdao aš-šayê Aõmad ibn ‘Umar ibn Muõammad al-Êīwaqī, Nağmuddīn al-Kubrā19 u zadnjoj dekadi mjeseca zu-l-hidždžeta 616/1220. godine. Prepisao ju je Muõammad ibn Maõmūd al-Õusaynī aš-Šāfi‘ī ad-Darbandī, 10. džumadel-evvela 852/1448. godine u Derbentu.20 (Vidi prilog 1). 2. Prepis idžazetname aš-šayêa Muõammada ibn Muõammada ibn alMuwaffaqa iz oblasti tesavvufa,21 kojom je postavljen za šejha hanikaha u provinciji Azkān. Nalazi se na listovima 310a-311a u rukopisu br. R743. Idžazetnamu je izdao aš-šayê Aõmad ibn ‘Umar ibn Muõammad al-Êīwaqī, Nağmuddīn al-Kubrā.22 Nema podataka o mjestu ni godini izdanja.23 Prepisao ju je Muõammad ibn Maõmūd al-Õusaynī aš-Šāfi‘ī alÕusaynī, 10. džumade-l-evvela 852/1448. godine u Derbentu. 3. Prepis idžazetname aš-šayêa Muõammada ibn ‘Abdullāha al-Êūbiġānīja iz oblasti tesavvufa.24 Nalazi se na listovima 311a-312b u rukopisu br. R743. Idžazetnamu je izdao aš-šayê Aõmad ibn ‘Umar ibn Muõammad al19 Aõmad ibn ‘Umar ibn Muõammad al-Êīwaqī, Nağmuddīn al-Kubrā, poznati učenjak i pisac djela iz oblasti tesavvufa, hadisa i tefsira, rođen u mjestu Hīwaq u Havarizmu, 540/1145. godine, pao je kao šehid u odbrani Havarizma od provale Mongola 618/1221. godine. Osnivač je kubravijskog ili zlatnog sufijskog reda. Autor je obimnog komentara Kur’ana u 12 svezaka i više djela iz oblasti tesavvufa i islamske filozofije, koja se smatraju nezaobilaznim izvorom u proučavanju islamske filozofije na razmeđu XII i XIII stoljeća (v. al-Munğid fī al-adab wa al-‘ulūm - Mu‘ğam li a‘lām aš-šarq wa al-ġarb, Bayrūt, 1956., str. 531). Derbent, grad i luka na zap. obali Kaspijskog jezera u Dagestanskoj autonomnoj republici u sastavu Ruske Federacije. Leži na željezničkoj pruzi Mahaškala-Baku. Arapi su ga osvojili 728. godine i njime upravljali sve do 1220. godine, iste godine kada je izdana i gore navedena idžazetnama. Od XV do XVIII stoljeća oko Derbenta su se otimali Iran i Turska. Mirovnim ugovorom između Irana i Rusije 1813. godine, Derbent je s cijelim Dagestanom pripao Rusiji. (Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, /dalje: OEJLZ/ II, Zagreb, 1977., str. 229). ّ ‫ﻓﺄذﻧﺖ ﻟﻪ اﳌﺸﻴﺨﺔ ﺑﺎﻟﺨﺎﻧﻘﺎه ا ّﻟﺘﻲ ﺑﻮﻻﻳﺔ أذﻛﺎن وﺗﻠﻘني اﻟﺬﻛﺮ ﳌﻦ ﻃﻠﺒﻪ ﻣﻨﻪ واٳلﺟﻼس ﰲ اﻟﺨﻠﻮة وأﻟﺒﺴﺖ ﻋﻠﻴﻪ ﺧﺮﻗﺔ ﻣﻌﻨﻌﻨﺔ اﱃ‬ ّ ّ ‫رﺳﻮل اﻟ ّﻠﻪ ﺻﲆ اﻟ ّﻠﻪ ﻋﻠﻴﻪ وﺳ ّﻠﻢ وأذﻧﺖ ﻟﻪ ٳﻟﺒﺎﺳﻬﺎ ﳌﻦ ﻃﻠﺒﻪ ﻣﻨﻪ وﻛﺎن ذﻟﻚ اﻟﻄﺎﻟﺐ أﻫﻼ ﻟﻠﺒﺴﻬﺎ‬ Isto kao u bilješci br. 19. Najvjerovatnije u mjestu Hīwaq u Havarizmu, a sigurno prije smrti aš-šyêa Nağmuddīna al-Kubrā-a, 618/1221. godine. ّ ‫وﻗﺪ أذﻧﺖ ﻟﻮﻟﺪي اﻟﻌﺰﻳﺰ ﻣﺤﻤﺪ ﺑﻦ ﻋﺒﺪ اﻟ ّﻠﻪ اﻟﺨﻮﺑﻐﺎين ﰲ ﻟﺒﺲ اﻟﺨﺮﻗﺔ وﺗﻠﻘني اﻟﺬﻛﺮ واٳلﺟﻼس ﰲ اﻟﺨﻠﻮة وﺗﻔﺴري اﻟﻮاﻗﻌﺎت ﺑﻘﺪر‬ ّ ‫اٳلﻣﻜﺎن وﻣﺎ ﻳﺮد ﻋﻠﻴﻪ أو ﻋﲆ ﻣﺮﻳﺪﻳﻪ ﻣﻦ اﳌﻌﻀﻼت‬

20

21 22 23 24

- 10 -

Êīwaqī, Nağmuddīn al-Kubrā. Nema podataka o mjestu ni godini izdanja. Prepisao ju je Muõammad ibn Maõmūd al-Õusaynī aš-Šāfi‘ī al-Õusaynī, 10. džumade-l-evvela 852/1448. godine u Derbentu. 4. Prepis idžazetname koju je napisao vrhovni kadija hanbelijske pravne škole u Egiptu, šayêu-l-islām Šihābuddīn Aõmad ibn ‘Abdul‘azīz ibn ‘Alī, Ibn an-Nağğār.25 Ovo je, zapravo, stručna ocjena i preporuka djela al-Ğawāhir wa ad-durar a¥-¥uġrā iz oblasti tesavvufa, koje je 944/1537. godine napisao poznati učenjak šafijske pravne škole i šejh šazilijskog reda u Egiptu, ‘Abdulwahhāb ibn Aõmad aš-Ša‘rānī.26 Idžazetnama se nalazi na listovima 180b-181b u rukopisu br. R-1589. Napisana je u Kairu prije 944/1537. godine, a ovaj prepis iz autografa, najvjerovatnije, u XVII stoljeću.27 5. Prepis idžazetname koju je napisao šejh hanefijske pravne škole u Egiptu Šihābuddīn Aõmad ibn Muõammad al-Miôrī zvani Ibn Šalabī,28 kao stručnu ocjenu i preporuku djela al-Ğawāhir wa ad-durar a¥-¥uġrā iz oblasti tesavvufa, koje je 944/1537. godine napisao poznati učenjak šafijske pravne škole i šejh šazilijskog reda u Egiptu ‘Abdulwahhāb ibn Aõmad aš-Ša‘rānī. Idžazetnama se nalazi na listovima 181b-182b u rukopisu br. R-1589. Napisana je u Kairu prije 1021/1612. godine, a ovaj prepis iz autografa, najvjerovatnije, u XVII stoljeću.29
25 Šayêu-l-islām Aõmad ibn ‘Abdul‘azīz ibn ‘Alī ibn Ibrāhīm ibn Rašīd al-Futūõī, rođen 862/1458., umro 949/1542. godine, poznat je još i pod nadimcima Šihābuddīn i Ibn an-Nağğār (v. Kaõõāla I, str. 276; Popara XIII, 7608/2, str. 181-182). ‘Abdulwahhāb ibn Aõmad ibn ‘Alī ibn Aõmad ibn Muõammad ibn Mūsā aš-Ša‘rānī al-Anôārī aš-Šāf ‘ī aš-Šāèilī, Abū al-Mawāhib, rođen u Kalkašandu 898/1493., umro u Kairu 973/1565. godine, zapravo je samo sabrao i u ovome djelu iznio učenje svoga slijepog učitelja ‘Alī al-Êawwāôa, pred kojim je učio trideset godina i od koga se zadnjih deset godina nije odvajao. Autor je djelo završio 944/1537. godine. Prvi put je štampano u Kairu 1276/1537. godine (v. Kaõõāla VI, str. 218-19; Sarkīs, Yūsuf Ilyān: Mu‘ğam al-maãbū‘āt al-‘arabiyya wa al-mu‘arraba, II, al-Qāhira, 1346/1928., str. 1130-31). Vidi: Popara XIII, 7608/2, str. 181-182. Aõmad ibn Muõammad ibn Yūnus ibn Ismā‘īl ibn Muõammad as-Su‘ūdī al-Miôrī alÕanafī, poznat još i pod nadimcima Šihābuddīn i Ibn aš-Šalabī, umro je 1021/1612. godine (v. Kaõõāla II, str. 78-79). Vidi: Popara XIII, 7608/3, str. 182.

26

27 28

29

- 11 -

6. Prepis idžazetname koju je napisao šejh malkijske pravne škole u Egiptu Nāôiruddīn Muõammad ibn Õasan al-Laqānī30 kao stručnu ocjenu i preporuku djela al-Ğawāhir wa ad-durar a¥-¥uġrā iz oblasti tesavvufa, koje je 944/1537. godine napisao poznati učenjak šafijske pravne škole i šejh šazilijskog reda u Egiptu ‘Abdulwahhāb ibn Aõmad aš-Ša‘rānī. Idžazetnama se nalazi na listovima 182b-183a u rukopisu br. R-1589. Napisana je u Kairu prije 957/1551. godine, a ovaj prepis iz autografa, najvjerovatnije, u XVII stoljeću.31 7. Prepis idžazetname koju je napisao poznati učenjak šafijske pravne škole i šejh šazilijskog reda u Egiptu, ‘Abdulqādir ibn Muõammad aš-Šāèilī32 kao stručnu ocjenu i preporuku djela al-Ğawāhir wa ad-durar a¥-¥uġrā ‘Abdulwahhāba ibn Aõmada aš-Ša‘rānja.33 Idžazetnama se nalazi na listovima 182b-183a u rukopisu br. R-1589. Napisana je u Kairu prije 935/1529. godine, a ovaj prepis iz autografa, najvjerovatnije, u XVII stoljeću.34 8. Idžazetnama Muõammada Õāğī ibn Mawlānā Mīr Muõammada ibn Mīr Sayyida Õasana (al-Makkīja?) iz oblasti islamskog prava, s ovlaštenjem da samostalno može donositi fetve i rješavati sporove među sljedbenicima hanefijske pravne škole te izjavom učitelja da je osposobljen za postavljanje na položaj kadije u gradu Samarkandu.35 Idžazetnamu je izdao Muhammad ibn Bābā Gulān, muftija u Samarkandu. Nalazi se na listovima 150b-153b u rukopisu br. R-6699. Idžazetnama je napisana rukom učitelja. Na kraju se nalazi njegov potpis, otisak ličnog pečata koji nije čitljiv te niz njegovih učitelja sve do poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Nema podataka o
30 Muõammad ibn Õasan ibn ‘Alī ibn ‘Abdurraõmān al-Laqānī al-Mālikī, poznat i pod nadimkom Nāôiruddīn, rođen je 873/1468., a umro 957/1551. godine (v. Kaõõāla II, str. 78-79; Brockelmann, S II, str. 435). Vidi: Popara XIII, 7608/4, str. 182-183. ‘Abdulqādir ibn Muõammad ibn Aõmad aš-Šāèilī al-Miôrī aš-Šāfi‘ī, učenik Ğalāluddīna as-Suyūãīje, umro oko 935/1529. godine, autor je više djela iz oblasti islamskog prava i tesavvufa (v. Kaõõāla V, str. 298). Isto kao u bilješci br. 26. Vidi: Popara XIII, 7608/5, str. 183-184. ‫ﻓﺄﺟﺰت ﻟﻪ أن ﻳﺮوى ﻣﺎ ﱄ ﻓﻴﻪ ﺣﻖّ اﻟﺮواﻳﺔ وأن ﻳﻜﺘﺐ اﻟﻔﺘﺎوى ﰲ اﻟﻮﻗﺎﺋﻊ ﺑﺎﻟﺪراﻳﺔ ﻋﲆ ﻣﺬﻫﺐ اٳلﻣﺎم اﻷﻋﻈﻢ أيب ﺣﻨﻴﻔﺔ... وأﺟﺰﺗﻪ‬ ّ ّ ً ‫أﻳﻀﺎ ﺑﺎﻷﻣﺮ اﳌﺬﻛﻮر ﻗﺎﺿﻴﺎ ﺑﺴﻤﺮﻗﻨﺪ‬ ً

31 32

33 34 35

- 12 -

godini izdavanja idžazetname.36 Kataloški je obrađena u devetom svesku Kataloga rukopisa.37 9. Prepis idžazetname koju je nekom od svojih učenika38 1. džumade-lahira 1060/1650. godine izdao Muõammad ibn ‘Alī al-Bābilī aš-Šāfi‘ī.39 Idžazetnama je izdana za određena hadiska djela.40 Nalazi se na listovima 73b-86a u rukopisu br. R-3492. Nema podataka o prepisivaču, mjestu ni godini prepisa.41 10. Prepis idžazetname aš-šayêa Ismā‘īla ibn aš-šayêa aô-ôāliõa Musāa alMalãānija,42 nastanjenog u Bosni. Nalazi se na listovima 93b-100b u ruko36 37 38 39 Najvjerovatnije se radi o 992/1548. godini, budući da je te godine i na istoj vrsti papira prepisano prethodno djelo. Vidi: Haso Popara, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, Svezak deveti, /dalje: Popara IX/, London-Sarajevo 1422/2001., 5414, str. 146-147. Ime učenika nije navedeno ili je ispušteno greškom prepisivača. Muõammad ibn ‘Alī al-Bābilī aš-Šāfi‘ī, ‘Alā’uddīn, umro 1077/1666. godine (v. Kaõõāla XI, str. 34; Brockelmann, Carl: Geschichte der arabischen Litteratur, Grundband /dalje: Brockelmann G/, II, Leiden, 1937., str. 327). ‫وﻗﺪ أﺟﺎز اﻟﻔﻘري ﻣﻮﻻﻧﺎ اﳌﻨﻮه ﺑﺬﻛﺮه ﺟﻤﻴﻊ ﻣﺎ ﻳﺠﻮز ﻟﻪ رواﻳﻨﻪ ﻣﻦ اﻟﺼﺤﻴﺤني واﻟﺴﻨﻦ واﻷﻟﻔﻴﺔ واﻟﺠﺎﻣﻊ واﻷرﺑﻌني اﻟﻨّﻮو ّﻳﺔ واﳌﺸﻜﺎة‬ ّ ّ ّ ّ ‫واﳌﺼﺎﺑﻴﺢ واﻟﺸامﺋﻞ وﻏري ذﻟﻚ‬ Sudeći po papiru, pismu i povezu rukopisa, prepis je, najvjerovatnije, iz XVIII stoljeća. Nije nam poznato odakle je tačno aš-šayê Ismā‘īl ibn aš-šayê aô-ôālih Mūsā al-Malãānī došao u Bosnu ni u kojim je mjestima u Bosni djelovao. Na osnovu njegova nadimka al-Malãānī, Kasim Dobrača (v. Dobrača II, 1857/5, str. 891) pretpostavlja da bi ovaj šejh mogao biti porijeklom s Malte, a Omer Nakičević (v. Arapsko-islamske znanosti i glavne škole od XV do XVIII vijeka, Sarajevo, 1988., str.45, 120, 137 i 139) ga, na osnovu jednog rada Hivzije Hasandedića (v. ”Kulturno-istorijski spomenici u Mostaru iz turskog doba”, Prilozi za orijentalnu filologiju, X-XI/1960-61, Sarajevo, 1961., str.162), poistovjećuje sa šejhom Ismailom iz Mostara. Međutim on nije mogao biti porijeklom ni s Malte ni iz Mostara zbog sljedećih činjenica: Malta nikada nije bila uporištem kadirijskog reda, jer su je od Arapa, još davne 1090. godine, preoteli Normani, dakle prije nego što je i osnovan kadirijski red (‘Abdulqādir al-Ğīlānī, umro je u Bagdadu 561/1167. godine). Poslije je ušla u sastav Kraljevine Obiju Sicilija, a 1530. godine došla je u posjed viteškog reda ivanovaca, koji se otad nazivaju malteškim vitezovima. Godine 1798. osvojio ju je Bonaparte, a 1800. Britanci (v. OEJLZ, 5, str. 293). Isto tako, aš-šayê Ismā‘īl ibn aš-šayê Mūsā al-Malãānī nije identičan sa šejhom hadži Ismailom iz Mostara, koji je bio sin Salihov, a unuk Alije Opijača, te otac dobro poznatog Ibrahima Opijača i učenik Šejh-Jujina oca Jusufa Ejubovića.

40 41 42

- 13 -

pisu br. R-4243. Idžazetnamu, bez podataka o mjestu i godini izdanja, izdao je neki aš-šayê ‘Afīfuddīn al-Õusayn, starješina kadirijskog reda. Njome je spomenuti aš-šayê Ismā‘īl postavljen za šejha kadirijskog reda u Bosni i ”drugim islamskim zemljama” (vjerovatno na Balkanu), s ovlaštenjem da može postavljati i smjenjivati druge šejhove, i to među muškarcima i ženama.43 Nema podataka o prepisivaču, mjestu ni godini prepisa. Sudeći po papiru, pismu, mastilu i povezu, prepisana je, najvjerovatnije, u XVIII stoljeću.44 11. Prepis idžazetname Mustafe Pruščaka, sina Muhamedova45 iz racionalnih i tradicionalnih znanosti.46 Idžazetnamu je izdao Muôãafā al-Arèan ar-Rūmī al-Üsküdārī 8. zu-l-hidždžeta 1133/1721. godine. Nalazi se na listovima 112b-114a u rukopisu br. R-551. Idžazetnamu je prepisao nama nepoznati prepisivač iz originala koji je svojom rukom napisao i potpisao Muôãafā al-Arèan ar-Rūmī al-Üsküdārī.47
Kasnije se oženio kćerkom svoga profesora (Šejh Jujinom sestrom) i bio muderis na Karađoz-begovoj medresi u Mostaru. (v. Hazim Šabanović, Književnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima /dalje: Šabanović, Književnost/, ”Svjetlost”, Sarajevo, 1973., str. 439-40). Prije će biti da je ovaj aš-šayê Ismā‘īl porijeklom iz grada Malatye ili istoimene pokrajine u Turskoj, koja je, zbog svoje blizine s Bagdadom, bila jako uporište kadirijskog reda. ً ّ ّ ً ‫ﻓﻘﺪ ﺳﺄﻟﻨﻲ... اﻟﺸﻴﺦ ٳﺳامﻋﻴﻞ ﺑﻦ اﻟﺸﻴﺦ اﻟﺼﺎﻟﺢ ﻣﻮﳻ اﳌﻠﻄﺎين اﻟﺒﻮﺻﻨﻮي ﻣﺴﻜﻨًﺎ واﻟﻘﺎدري ﻣﴩﺑﺎ... أن ﻳﻜﻮن ﺧﻠﻴﻔﺔ وﺷﻴﺨﺎ ﻋﲆ‬ ً ّ ً ً ‫ﺳﺎﺋﺮ اﻟﻔﻘﺮاء اﻟﻘﺎدر ّﻳﺔ ﺑﺎﳌﻤﻠﻜﺔ اٳلﺳﻼﻣﻴﺔ واﻟﺪﻳﺎر اﻟﺒﻮﺻﻨﻮ ّﻳﺔ وﺳﺎﺋﺮ اﳌامﻟﻚ اٳلﺳﻼﻣﻴﺔ... ﻓﺄﻗﻤﺘﻪ ﺧﻠﻴﻔﺔ وﺷﻴﺨﺎ ﻋﲆ ﺳﺎﺋﺮ اﻟﻔﻘﺮاء‬ ّ ّ ّ ّ ّ ‫اﻟﻘﺎدر ّﻳﺔ واﳌﺸﺎﻳﺦ اﻟﺼﻮﻓﻴﺔ وأﺟﺰت ﻟﻪ أن ﻳﺠﻴﺰ ذﻟﻚ ﳌﻦ ﻳﺴﺘﺤﻘﻪ... وأذن ﻟﻪ اﻟﺸﻴﺦ ﻋﻔﻴﻒ اﻟﺪﻳﻦ اﻟﺤﺴني اﳌﺸﺎر ٳﻟﻴﻪ ﰲ ﺗﻠﻘني‬ ّ ّ ّ ّ ً ...‫اﻟﺬﻛﺮ واﻟﺘّﺠﻠﻴﺲ ﻋﲆ اﻟﺴﺠﺎدة ﺑﺤﺴﺐ ﻣﺎ ﻳﺮاه وﻳﺨﺘﺎر ﳌﻦ ﻳﺮاه أﻫﻼ ﻟﺬﻟﻚ وأن ﻳﻘﻴﻢ أﻳﻀﺎ ﳌﻦ ﻳﺸﺎء وﻳﺨﺘﺎر ﻣﻦ اﻟﻨّﺴﺎء اﻟﺪﻧﻴﺎت‬ ّ ّ ّ ّ ّ ّ ً ‫وﻳﺄﺧﺬ ﻋﻠﻴﻬﻦّ اﻟﻌﻬﻮد وﻳﻌﺰل ﻣﻦ ﻳﺸﺎء ﻣﻨﻬﻦّ ... وأذن أﻳﻀﺎ اﻟﺸﻴﺦ اﻟﺤﺴني ﻟﻠﺸﻴﺦ ٳﺳامﻋﻴﻞ ﺑﺄن ﻳﺄذن ﻟﻠﻨّﺴﺎء اﻟﺪﻧﻴﺎت أن ﻳﻘﻤﻦ ﻣﻦ‬ ّ ّ ّ ‫ﻳﺸﺄن وﻳﺠﻠﺴﻦ ﻣﻦ ﻳﺸﺄن وﻳﻌﺰﻟﻦ ﻣﻦ ﻳﺸﺄن ٳذﻧﺎ ﻋﺎﻣﺎ وأذن ﻟﻪ ﺑﺎﻟﻘﻮل واﻟﻔﻌﻞ ﰲ ﻛﻞ ﻣﺎ ﻳﺮاه وﻳﺨﺘﺎر‬ ٍّ ً Dobrača II, 1857/5, str. 891 Muôãafā ibn Muõammad al-Bosnawī al-Āqõiôārī an-Nawābādī, muderis i muftija u Pruscu i nekim drugim mjestima, umro 1169/1755. godine (v. Šabanović, Književnost, str. 470-80). ‫ﻫﺬا وﻗﺪ ﺳﻤﻊ ﻣﻨّﻲ... اﻟﺠﺎﻣﻊ ﻟﻠﻤﻨﻘﻮل واﳌﻌﻘﻮل واﻷﺻﻮل واﻟﻔﺮوع ﻛ ّﻠ ٍّﻴﺎ وﺟﺰﺋ ٍّﻴﺎ ﻣﺼﻄﻔﻰ ﺑﻦ ﻣﺤﻤﺪ اﻟﺒﻮﺳﻨﻮي اﻵﻗﺤﺼﺎري اﻟﻨّﻮاﺑﺎدي‬ ّ ً ّ ‫اﻟﺤﺪﻳﺚ اﳌﺴﻠﺴﻞ... ﺛﻢ اﻟﺘﻤﺲ ﻣﻨّﻲ أن أﺟﺰﻳﻪ ﺑﺬﻟﻚ وﺑﻐريه وﻗﺪ ﻗﺮأ ﻋﲆ ﺑﻌﻀﺎ ﻣﻦ اﻟﻌﻠﻮم اﻵﻟﻴﺔ واﻟﻔﻨﻮن اﻟﻜامﻟﻴﺔ وﺗﻔﺴري اﻟﻘﺮآن‬ ّ ّ ّ ّ ‫اﻟﻜﺮﻳﻢ... وأﺟﺰﺗﻪ ﺑﺬﻟﻚ وﺑﻐريه ﻛﺎﻟﺒﺨﺎري وﻣﺴﻠﻢ وﺑﻘﻴﺔ اﻟﻜﺘﺐ اﻟﺴﺖ ومبﺎ ﻳﺠﻮز ﱄ وﻋﻨّﻲ رواﻳﺘﻪ ﻣﻦ ﻣﻘﺮوء وﻣﺴﻤﻮع وﻣﺠﺎز‬ ّ ‫ٳﺟﺎزة ﺧﺎﺻﺔ أو ﻋﺎﻣﺔ وﻣﻦ ﻣﻌﻘﻮل وﻣﻨﻘﻮل ﻣﻦ ﻓﺮوع وأﺻﻮل وﻣﻦ ﻣﻨﺎوﻟﺔ وﻣﺮاﺳﻠﺔ وﺑﺴﺎﺋﺮ ﻛﺘﺐ اﻟﻘﺮاءات واﻟﺘّﻔﺴري واﻟﺤﺪﻳﺚ‬ ّ ّ ‫وﻣﻦ ﻛﻼم وﻧﺤﻮ وﺗﴫﻳﻒ وﻣﻌﺎن وﺑﻴﺎن وﺑﺪﻳﻊ‬ ّ ‫ﻛﺘﺐ ذﻟﻚ ﻓﻘري ﻋﻔﻮ ﻣﻮﻻه ﻣﺼﻄﻔﻰ اﻷرزن اﻟﺮوﻣﻲ ﺛﻢ اﻷﺳﻜﺪاري... ﺛﺎﻣﻦ ﻳﻮم اﻟﺜﻠﺚ ﻣﻦ ذي اﻟﺤﺠﺔ ﺳﻨﺔ ﺛﻠﺚ وﺛﻼﺛني وﻣﺎﺋﺔ‬ ّ ّ ّ ‫وأﻟﻒ‬

43

44 45

46

47

- 14 -

12. Idžazetnama Šamsuddīna Muõammada ibn Õasana Himmāt-zadea48 iz oblasti hadisa.49 Idžazetnamu je izdao Muõammad ibn Muõammad al-Budayrī ad-Dimyāãī.50 Nalazi se na listovima 100b-106b u rukopisu br. R-3505.51 Napisana je rukom izdavača52, a datum i godina izdanja, 10. ramazan 1134/1722. izraženi su u razlomcima u obliku zagonetke. 13. Druga idžazetnama Šamsuddīna Muõammada ibn Õasana Himmātzadea53 iz oblasti hadisa.54 Nalazi su na listovima 108a-109a u rukopisu br. R-3505. Idžazetnamu je izdao poznati muhaddis i muftija u Meki Muõammad ibn ‘Abdulmuõsin al-Qala‘ī Tāğuddīn.55 Na kraju idžazetname (list 109a), stoji bilješka da ju je svojom rukom u Meki napisao Muõammad ibn Õasan Himmāt ad-Dimašqī56, u zadnjoj dekadi mjeseca

48

49

50

51 52 53 54 55

56

Muõammad ibn Õasan Himmāt-zāde al-Õanafī at-Turkmānī ad-Dimašqī alQosãanãīnī, poznat još i pod nadimcima Šamsuddīn i Abū ‘Abdullāh, rođen je u Damasku 1091/1680. a umro u Kairu 1175/1761. godine (v. Kaõõāla IX, str. 255; Kasim Dobrača, Katalog arapskih, turskih i perzijskoh rukopisa, Svezak prvi /dalje: Dobrača I/, Sarajevo, 1963., 591/16, str. 378-79). ّ ً ّ ‫وﻗﺮأ ﻋﲆ ﻣﺎ ﺗﻘﺮ ﺑﻪ اﻟﻌﻴﻨﺎن أﻃﺮاﻓﺎ ﻣﻦ اﻟﻜﺘﺐ اﻟﺴﺘّﺔ اﻟﺸﻬرية ﺑﺎﻟﻔﻀﻴﻠﺔ ﰲ اﻟﻘﺪﻳﻢ واﻟﺤﺪﻳﺚ وﻏريﻫﺎ ﻣﻦ ﻣﺸﺎﻫري ﻛﺘﺐ اﻟﺤﺪﻳﺚ‬ ّ ّ ًّ ً ‫... ﺛﻢ اﺳﺘﺠﺎزين ﻓﻴام أﺧﺬه ﻋﻨّﻲ... ﻓﺎﺳﺘﺨﺮت اﻟ ّﻠﻪ ﺗﺒﺎرك وﺗﻌﺎﱃ ﰲ ذﻟﻚ وأﺟﺰﺗﻪ ٳﺟﺎزة ﻋﺎﻣﺔ ... ﺑﴩط اﳌﻌﺘﱪ ﻋﻨﺪ أﻫﻞ اﻟﺤﺪﻳﺚ‬ ّ ‫واﻷﺛﺮ‬ Muõammad ibn Muõammad ibn Muõammad ibn Aõmad ibn Õasan ibn ‘Alī alBudayrī ad-Dimyāãī aš-Šāf ‘ī, poznat još i pod nadimcima Ibn al-Mayyit, Šamsuddīn i Abū Õāmid, veliki islamski pravnik, muhaddis i lingvista, umro je u ad-Dimyātu (u Egiptu) poslije 1134/1721. godine, gdje je dugo vremena obavljao dužnost muftije. Autor je više djela iz oblasti hadisa, islamskog prava, tefsira i lingvistike (v. Kaõõāla XI, str. 264-65; Brockelmann, G II, str. 322). Vidi: Dobrača I, 591/16, str. 378-79. ّ ًّ ‫ﻗﺎل ذﻟﻚ ﺑﻔﻤﻪ ورﻗﻤﻪ ﺑﻘﻠﻤﻪ ﻓﻘري ﻋﻔﻮ ر ّﺑﻪ... ﻣﺤﻤﺪ ﺑﻦ ﻣﺤﻤﺪ ﺑﻦ ﻣﺤﻤﺪ ﺑﻦ أﺣﻤﺪ اﻟﺒﺪﻳﺮي... ﻣﺆرﺧﺎ ﰲ ﻋﴩ اﻟﺘّﺎﺳﻊ اﻟﺮاﺑﻊ ﻣﻦ‬ ّ ّ ّ ّ ّ (‫اﻟﺮاﺑﻊ ﻣﻦ اﻟﺜﺎين ﻋﴩﻣﻦ ﻫﺠﺮة ﺳﻴﺪ اﻟﺒﴩ... )ﺳﻨﺔ أرﺑﻊ وﺛﻼﺛني وﻣﺎﺋﺔ وأﻟﻒ‬ ّ ّ Isto kao u bilješci br. 48. ‫وﻗﺪ أﺟﺎزين ﺷﻴﺨﻲ اﳌﺬﻛﻮر أﻋﻼه أدام اﻟ ّﻠﻪ ﻣﺠﺪه... ﺑﺎﻟﺤﺪﻳﺚ اﳌﺬﻛﻮر وﺑﺠﻤﻴﻊ ﻣﺮو ّﻳﺎﺗﻪ‬ Muõammad ibn ‘Abdulmuõsin al-Qala‘ī, poznat još i pod nadimcima Tāğuddīn i Abū al-Fañl, umro je poslije 1147/1735. godine (v. Kaõõāla X, str. 523; Brockelmann, S II, str. 522). ّ ّ ّ ‫وأﻧﺎ اﻟﻔﻘري ﻣﺤﻤﺪ ﺑﻦ ﺣﺴﻦ ﻫامت اﻟﺪﻣﺸﻘﻲ اﻟﺤﻨﻔﻲ اﻟﺤﺎﴐ ﻳﻮﻣﺌﺬ مبﻜﺔ اﳌﴩﻓﺔ... ﺗﺤﺮﻳﺮا ﰲ ﺧﺘﺎم اﻟﺤﺠﺔ اﻟﺤﺮام ﺧﺘﺎم ﺳﻨﺔ‬ ّ ّ ّ ً ّ ّ ‫اﺛﻨﺘني وﺛﻼﺛني وﻣﺎﺋﺔ وأﻟﻒ ﻣﻦ اﻟﻬﺠﺮة اﻟﻨّﺒﻮ ّﻳﺔ... ﻣﺎ ﻧﺴﺐ اﱃ ﺑﺒﺎﻃﻨﻪ ﺻﺤﻴﺢ منﻘﻪ اﻟﻔﻘري اﳌﻌﱰف ﺑﺎﻟﺘّﻘﺼري ﻣﺤﻤﺪ ﺗﺎج اﻟﺪﻳﻦ ﺑﻦ‬ ّ ّ ّ ‫ﻋﺒﺪ اﳌﺤﺴﻦ اﻟﺸﻬري ﺑﺎﻟﻘﻠﻌﻲ‬

- 15 -

zu-l-hidždžeta 1132/1720. godine, a ispod toga bilješka i potpis učitelja Muhammada ibn ‘Abdulmuõsina Tāğuddīna.57 14. Idžazetnama Muõammad-ef. ibn ‘Abdullāha ad-Dimašqīja (?)58 iz oblasti hadisa.59 Nalazi se na listovima 107b60 i 114a u rukopisu br. R-3505. Idžazetnamu61, bez oznake mjesta i godine izdanja62, svojom rukom je napisao i potpisao Muõammada ibn Himmāt al-Õanafī.63 15. Idžazetnama ‘Abdullāha ibn Muõammada ibn Muôãafe al-Lāèiqija,64 koju mu je za teoretske i praktične, racionalne i tradicionalne znanosti, fikh, islamsku filozofiju, tefsir i hadis,65 izdao Muõammad Õafīd, kadija u Kairu. Idžazetnama se nalazi na listovima 252b-256a u rukopisu br. R1051. Nema podataka o godini izdanja, ali se sa sigurnošću može utvrditi da je to bilo prije 1155/1742. godine.66 Napisana je vještom rukom kaligrafa a potpisana rukom učitelja.67 Na kraju idžazetname se nalazi pečat na kome je čitljivo (‫.)ﺣﺴﺒﻰ اﻟ ّﻠﻪ وﻛﻔﻰ ﻋﺒﺪه ﻣﺤﻤﺪ‬ ّ

57 58 59

60

61 62 63 64 65 66 67

Dobrača I, 591/17, str. 379. Početak idžazetname u rukopisu br. R-3505, nalazi se na listu 107b, a nastavak na listu 114a. Ime učenika je naknadno precrtavano i nije do kraja čitljivo. ّ ‫وﻛﺎن ﻣﻤﻦ رﻏﺐ ﰲ ﻫﺬا اﻟﺸﺄن ﻣﺤﻤﺪ ﺑﻦ ﻋﺒﺪ اﻟ ّﻠﻪ اﻟﺪﻣﺸﻘﻲ ﻓﺄﺟﺰﺗﻪ ﺑﺠﻤﻴﻊ ﻣﺮو ّﻳﺎيت وﻣﺴﻤﻮﻋﺎيت ﻣﻦ ﻣﻨﻘﻮل وﻣﻌﻘﻮل ﺣﺴﺒام‬ ّ ّ ّ ّ‫وﺻﻞ اﱃ ﻋﻦ ﺟﻤﻊ ﻣﻦ اﻟﻔﺤﻮل... ﺛﻢ اين أﺗﺤﻒ اﳌﺠﺎز اﳌﺬﻛﻮر ﺿﺎﻋﻒ اﻟ ّﻠﻪ ﱄ وﻟﻪ اﻷﺟﻮر ﺑﺘﺴﻄريي اﻷﺳﺎﻧﻴﺪ ﻟﻠﻜﺘﺐ اﻟﺴﺘّﺔ اﻟ‬ ّ ّ ّ ‫ّ ﺘﻲ‬ ‫ﻫﻰ أﴍف دواوﻳﻦ اﻻﺳﻼم وأﺷﻬﺮﻫﺎ‬ Budući da su listovi 108-113 u rukopisu br. R-3505 pogrešno uvezani, početak idžazetname u Katalogu rukopisa (v. Dobrača I, 591/17, str. 379) je pogrešno je citiran, kao početak idžazetname pod br. 13 u ovom popisu. Vidi: Dobrača I, 591/19, str. 380. Najvjerovatnije se radi o Damasku ili Kairu, prije 1175/1761. godine. ّ ّ ‫ﻗﺎﻟﻪ ﺑﻔﻤﻪ ورﻗﻤﻪ ﺑﻘﻠﻤﻪ ﻣﺤﻤﺪ ﺑﻦ ﻫامت اﻟﺤﻨﻔﻲ ﺧﺎدم اﻟﺤﺪﻳﺚ اﻟﻨّﺒﻮي‬ ّ ‘Abdullāh ibn Muõammad ibn Muôãafā al-Lāèiqī, šejh halvetijskog reda u Kairu, umro je 1155/1742. godine (v. Kaõõāla, XII, str. 36). ّ ‫ﻗﺮأ ﻋﲆ اﻟﻌﻠﻮم اﻟﻌﻘﻠﻴﺔ واﻟﻨّﻨﻘﻠﻴﺔ واﻟﻔﺮوع واﻷﺻﻮل واﻟﺘّﻔﺴري واﻟﺤﺪﻳﺚ... ﻓﺄﺟﺰت ﻟﻪ ﺑﺄن ﻳﺮوى ﻋﻨّﻲ ﻣﺎ ﻳﺠﻮز ﱄ رواﻳﺘﻪ ﻣﻦ اﻟﻌﻠﻮم‬ ّ ّ ً‫ﻧﻈﺮ ّﻳﺔ وﻋﻤﻠﻴﺔ أﺻﻮﻻ وﻓﺮوﻋًﺎ ﺳﻴام أﺣﺎدﻳﺚ ﻧﺒﻴﻨﺎ... ٳﺟﺎزة ﻣﻠﻔﻮﻇﺔ وﻣﻜﺘﻮﺑﺔ‬ ً ّ ّّ ً ّ ّ Budući da je te godine umro njen vlasnik. ّ ‫منﻘﻪ اﻟﻔﻘري ٳﻟﻴﻪ ﺳﺒﺤﺎﻧﻪ ﻣﺤﻤﺪ ﺣﻔﻴﺪ اﻟﻘﺎﴈ مبﴫ اﻟﻘﺎﻫﺮة‬ ّ

- 16 -

16. Idžazetnama Sayyida ‘Abdullāh-ef. al-Amāsīja68 iz racionalnih i tradicionalnih znanosti.69 Nalazi se na listovima 258b-261a u rukopisu br. R-1051. Idžazetnamu je 1180/1766. godine u Istanbulu, izdao as-Sayyid ‘Abdulwahhāb ibn Õusayn ibn Waliyuddīn al-Āmidī. Kaligrafskim slovima i vrlo vještom rukom ispisao ju je nama nepoznati kaligraf, a potpisao asSayyid ‘Abdulwahhāb ibn Õusayn Waliyuddīn al-Āmidī.70 Ispod potpisa se nalazi pečat učitelja na kome je čitljivo ime (‫.)اﻟﺴ ّﻴﺪ ﻋﺒﺪ اﻟﻮﻫّ ﺎب‬ ّ 17. Idžazetnama Halil-ef., sina Ibrahimova 71 iz oblasti tesavvufa, tefsira, hadisa, fikha i drugih tradicionalnih i racionalnih znanosti.72 Idžazetnamu je izdao Muôãafā Beg-zade.73 Nalazi se na listovima 72b-74a u rukopisu br.
68 Sayyid ‘Abdullāh-ef. al-Amāsī (iz Amasije u Turskoj), umro 1234/1818. godine, bio je prvi muderis Nove ili Inadije medrese (Medrese-i cedīd) u Sarajevu, koju su 1180/1766. godine podigli građani Sarajeva, u uglu bašče Gazi Isa-begove tekije, nedaleko od lokacije bivše Ulama-pašine medrese, koja je stradala u požaru 1697. godine, za vrijeme provale Eugena Savojskog (v. Ismet Kasumović, Školstvo i obrazovanje u Bosanskom ejaletu za vrijeme osmanske uprave, Mostar, 1999., str. 183-84). ً ًّ ‫ﻗﺪ ﻻزﻣﻨﻲ ﻣﺪة ﻣﺪﻳﺪة وأﺧﺬ ﻋﻨّﻲ اﻟﻌﻠﻮم اﻟﻌﻘﻠﻴﺔ ةاﻟﻨّﻘﻠﻴﺔ ﻣﻦ اﻷﺻﻠﻴﺔ واﻟﻔﺮﻋﻴﺔ... ﻓﺄﺟﺰت ﻟﻪ ﺑﺄن ﻳﺮوى ﻋﻨّﻲ ﺟﻤﻴﻊ ﻣﺮو ّﻳﺎيت ﻣﻦ‬ ّ ّ ّ ّ ‫اﻟﻔﻨﻮن اﻟﻌﻘﻠﻴﺔ واﻟﻨّﻘﻠﻴﺔ‬ ّ ّ ّ ‫منﻘﻪ أﺿﻌﻒ ﻋﺒﺎد اﻟ ّﻠﻪ اﳌﻠﻚ اﻟﻘﻮيّ اﻟﺴﻴﺪ ﻋﺒﺪ اﻟﻮﻫّ ﺎب ﺑﻦ ﺣﺴني وﱃ اﻟﺪﻳﻦ اﻵﻣﺪي وذﻟﻚ ﰲ ﺳﻨﺔ مثﺎﻧني وﻣﺎﺋﺔ وأﻟﻒ... ﰲ دار‬ ّ ّ ّّ ‫اﻟﺴﻠﻄﻨﺔ اﻟﻘﺴﻄﻨﻄﻴﻨﻴﺔ‬ ّ ّ Najvjerovatnije je riječ o Êalīlu ibn Ibrāhīmu, koji je veoma vještom rukom prepisao i ispravio Qara Dāwūd-zādeov prevod i opširni komentar al-Ğuzūlījeve zbirke salavata Dalā’il al-êayrāt na turskom jeziku, pod naslovom Tawfīq muwaffiq al-hayrāt li nayl al-barakāt fi êidma manba‘ as-sa‘ādāt - Šarõ Dalā’il al-êayrāt u rukopisu br. R-177. Kao vlasnik, na ovom rukopisu potpisao se i svoj pečat stavio pisar sarajevskog suda Muhamed Mula Mestvica. Kasnije je ovaj rukopis za Ajni-begov mekteb, koji je 1267/1850. godine obnovio i proširio Fadil-paša Šerifović, uvakufio hadži Muhamed Bičakčić, sin Fejzullahov (v. Dobrača I, 783, str. 541-542). ...‫ﻓﻘﺪ أﺟﺰت أﺧﻲ ﰲ اﻟ ّﻠﻪ ورﻓﻴﻘﻲ ﰲ ﺳﺒﻴﻞ اﻟ ّﻠﻪ ﺧﻠﻴﻞ ﺑﻦ ٳﺑﺮاﻫﻴﻢ... ﺑﻘﺮاءة اﻟﺤﺰب اﻷﻋﻈﻢ واﻟﻮرد اﻷﻓﺨﻢ ﳌﻮﻻﻧﺎ ﻋﲇ اﻟﻘﺎري‬ ً ‫وأﺟﺰﺗﻪ أﻳﻀﺎ ﺑﻘﺮاءة دﻻﺋﻞ اﻟﺨريات... واﻷوراد واﻷﺣﺰاب ﻟﻠﻌﻠامء اﻟﻜﺮام واﳌﺸﺎﻳﺦ اﻟﻌﻈﺎم... ﻛﺎﻷﺣﺰاب اﻟﺸﺎذﻟﻴﺔ واﻟﻘﺎدر ّﻳﺔ واﻷوراد‬ ّ ّ ّ ‫اﻟﺒﻬﺎﺋﻴﺔ وأوراد اﻟﺸﻴﺦ ﻣﺤﻴﻲ اﻟﺪ ﺑﻦ ﺑﻦ اﻟﻌﺮيب ﻗﺪس ﴎه... وأﺟﺰﺗﻪ ﰲ اﻟﺘّﻔﺴري واﻟﺤﺪﻳﺚ واﻟﻔﻘﻪ واﻟﺘّﺼﻮف وﺳﺎﺋﺮ اﳌﻨﻘﻮﻻت‬ ّ ّ ّ ّ ‫واﳌﻌﻘﻮﻻت‬ As-Sayyid al-hāğğ Muôãafā-efendī Beg-zāde rođen je u gradu Ahalcihe (‫ )آﺧﺴﺨﻪ‬jugozapadno od Tbilisija u današnjoj Gruziji (v. Veliki atlas svijeta, Mozaik knjiga, Zagreb, 2004., str. 39), poznatom nakšibendijskom uporištu u prvoj polovini XVIII stoljeća. Početne nauke izučavao je u Ahalcihi, a nastavio u Istanbulu. Napisao je više djela na arapskom, turskom i perzijskom jeziku koja je sabrao as-Sayyid al-hāğğ Muõammad Murād-efendī, šejh tekije Murād Mulā u mahali Čeharšenbi u Istanbulu. Zbirku njegovih djela od 136 stranica štampala je u izdavačka kuća Dār aã-ãibā‘a al-‘Āmira

69 70 71

72

73

- 17 -

R-7441. Rukopis je veoma luksuzno urađen, sa zlatom ukrašenim unvanima i kožnom povezu, na čijim su koricama utisnuti ornamenti. Idžazetnamu je 1200/1785-86. godine, vrlo vještom rukom, nashī pismom, ispisao kaligraf ‘Abdullāh Šayê-zāde al-‘Alā’iyawī74, učenik Abū Bakra Rāšid-efendije, a izdiktirao ju je i potpisao Muôãafā Beg-zāde.75 Prema kazivanju Raseme Kapetanović (od koje je otkupljena), idžazetnama je ranije bila u vlasništvu Fadil-paše Šerifovića.76 18. Prepis idžazetname Mustafe Nailije iz oblasti kaligrafije.77 Nalazi se na listovima 89a-91a u rukopisu br. R-1180. Idžazetnamu je izdao kaligraf Ismail Zihni.78 Prema bilješci na kraju, izdana je 1214/1799. godine.79

74 75 76 77 78

79

u drugoj dekadi mjeseca muharrema 1264/1247. godine Istanbulu. Umro je 1200/1786. godine na putu za hadž na lađi u blizini Džedde i ukopan je kod mjesta Hazreti Hava (v. Osmanllı muellifleri, I, str. 46-47). Idžazetnamu mu je dao poznati islamski učenjak Muõammad ibn Muõammad ibn Muõammad ibn ‘Abdurrazzāq al-Õusaynī, Abū al-Fayñ Murtañā (1732-1791), autor brojnih djela iz oblasti lingvistike, književnosti, hadisa i tesavvufa, od kojih mu je najpoznatiji veliki komentar rječnika al-Qāmūs u deset svezaka pod naslovom Tāğ al-‘arūs fī šarõ al-Qāmūs po kome je i dobio nadimak Šāriõ al-Qāmūs (v. Kaõāla XI, str. 282-83; Brockelmann G II, 287-88 i S II, 398-399; Hadiyya al-‘ārfīn II, 347; Köprülü III, 118). Njegovo ime u nizu učitelja navodi se i u idžazetnami hafiza Hasan-ef. Handžića (v. list 5b u rukopisu br. R-3243). ‫ﻗﺎﻟﻪ ﺑﻔﻤﻪ وأﻣﺮ ﺑﻜﺘﺒﻪ اﻟﻌﺒﺪ اﻟﻔﻘري ﻣﺼﻄﻔﻰ اﳌﻌﺮوف ﺑﺒﻚ زاده رزﻗﻪ اﻟ ّﻠﻪ ﺗﻌﺎﱃ وأﺣﺒﺎﺑﻪ ﺑﺎﻟﺤﺴﻨﻰ وزﻳﺎدة‬ Vidi: Zejnil Fajić, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, Svezak jedanaesti (dalje: Fajić XI), London-Sarajevo, 1424/2003., 7035/2, str. 572-73. ّ ‫وأﺟﺰﺗﻪ ﺑﺄن ﻳﺮوى ﻋﻨّﻲ ﻣﺎ ﻳﺠﻮزﱄ رواﻳﺘﻪ ﻣﻦ ﻛﺘﺎب وﺗﻘﺮﻳﺮ ﻋﲆ وﻓﻖ ﻣﺎ ﺗﻠﻘﺎه ﻣﻨّﻲ ﻣﻦ ذﻟﻚ اﻟﻌﻠﻢ اﻟﺨﻄري... وأن ﻳﻜﺘﺐ ﰲ آﺧﺮ‬ ‫ﻣﻜﺘﻮﺑﺎﺗﻪ ﻛﺘﺒﻪ ﻣﺼﻄﻔﻰ اﻟﻨّﺎﺋﲇ‬ Najvjerovatnije je riječ o Ismā‘īlu Èihnīji Konjiciji Mehmedefendiću, učeniku Hasana Vefaije i učitelju kaligrafa Sulejmana, sina Ibrahima Hadžabulića iz Uskopja (v. Muhamed Ždralović: Prepisivači djela u arabičkim rukopisima /dalje: Ždralović, Prepisivači djela/, I, Svjetlost, Sarajevo, str. 236 i 290). Vidi: Osman Lavić, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, Svezak četrnaesti (dalje: Lavić XIV), London-Sarajevo, 1426/2005., 7941/6, str. 118-19.

- 18 -

19. Idžazetnama Mustafe, sina Muhamedova80 iz tradicionalnih i racionalnih znanosti.81 Nalazi se na listovima 1b-10b u rukopisu br. R-4650. Idžazetnamu je izdao Mustafa Mostarac, sin Husejinov, a unuk hadži Mustafin, porijeklom iz Stoca.82 Idžazetnama, bez oznake mjesta i godine izdanja, napisana je rukom učitelja i ovjerena njegovim ličnim pečatom iz 1229/1813-14. godine. Na pečatu je čitljivo ime (‫.)ﻋﺒﺪه ﻣﺼﻄﻔﻰ ﺻﺪﻗﻲ‬
80 Muôãafā ibn Muõammad al-Mostārī (tj. hadži Mustafa Arif-ef. Mukić), poznat je još i pod nadimkom Beg-efendija. Rođen je u Mostaru u drugoj polovini XVIII stoljeća. Tu je završio mekteb i Karađoz-begovu medresu pred poznatim mostarskim muderisom i muftijom Mustafa-ef. Sarajlićem i slovio kao njegov najbolji učenik. Poslije završene medrese, nastavio je studije u Istanbulu. Po povratku iz Istanbula, obratio se svom učitelju u Mostaru Mustafi-ef. Sarajliću i od njega dobio gore spomenutu idžazetnamu, nakon čega je počeo raditi kao muderis na Karađoz-begovoj medresi i imam i mutevelija Sultan-Selimove mesdžida. Kada je 1847. godine umro muftija Sarajlić, postavljen je na položaj mostarskog muftije i na tom položaju ostao sve do smrti 1853. godine. Umro je u mjestu Janbou (Yanbū‘ al-baõr) na povratku s hadža 1269/1853. godine (v. Hivzija Hasandedić, ”Mostarske muftije – prilog kulturnoj povijesti Mostara”, Glasnik IZ-e, br. X-XI, Sarajevo, 1975., str. 443). Integralni tekst idžazetname u prevodu Osmana Mermemića objavljen je u Analima Gazi Husrevbegove biblioteke (v. R. Mahmutćehajić, ”Dvije rasprave šejh Mustafe Sarajlića” Anali GHB, XI-XII, str. 229-258). ً ‫ﻓﺄﺟﺰت ﻟﻪ ﺑﺄن ﻳﺮوى ﻋﻨّﻲ ﻣﺎ ﻳﺴﻮغ ﱄ رواﻳﺘﻪ ﻣﻦ ﺟﻤﻴﻊ اﻟﻌﻠﻮم ﻋﻤﻠﻴﺔ وﻧﻈﺮ ّﻳﺔ وﻋﻘﻠﻴﺔ وﻧﻘﻠﻴﺔ أﺻﻠﻴﺔ وﻓﺮﻋﻴﺔ ﺣﺪﻳﺜﺎ وﺗﻔﺴريا‬ ً ّ ّ ّ ّ ّ ّ ‫وﻏريﻫﺎ ﺑﴩط أن ﻳﺮاﻋﻰ اﻟﴩوط اﳌﻌﺘﱪة ﻋﻨﺪ أﻫﻞ اﻟﺮواﻳﺔ‬ ّ Muôãafā ibn Õusayn ibn al-õāğğ Muôãafā al-Mostārī (tj. hadži Mustafa Sidki-ef. Sarajlić) rođen je u Stocu u drugoj polovini XVIII stoljeća. Osnovne biografske podatke o sebi naveo je u ovoj idžazetnami (v. list 4b-5a). Prema njoj, u školu (mekteb) pošao je u sedmoj godini života u rodnom Stocu. Kada je postao punodobnim, nastavio je sa školovanjem u Sarajevu (najvjerovatnije u Gazi Husrev-begovoj medresi), gdje je proveo tri godine. Nakon toga je otišao u Carigrad i tamo se upisao na neku od visokih škola, gdje je pred Mawlā Õasanom ibn Muõammadom at-Ãrābzonījem učio još četiri godine i od njega dobio profesorsku idžazetnamu. (v. Rukopis br. R-4650, na listovima 4b-5a). Po povratku u Mostar, prvo je radio kao kadija u Počitelju. Kasnije je postavljen na dužnosti muderisa u Karađoz-begovoj medresi i muftije u Mostaru. Na položaju muftije ostao je sve do smrti 1847. godine. Bio je murid Abdurrahmana Sirrije, šejha nakšibendijske tekije na Oglavku kod Fojnice. Umro je na svom imanju u Gnojnicama u mjesecu rebiu-l-evvelu 1263/1847. godine, a ukopan u malom haremu naspram Karađoz-begove džamije u Mostaru, gdje mu se mezar s nišanima i sada nalazi (v. Hasandedić: Mostarske muftije...o.c., str. 443; Šaćir Sikirić: Tekija na oglavku, Kalendar Gajret za 1941. godinu, str. 48; Mujezinović: Islamska epigrafika... o.c.,, III, str. 187; R. Mahmutćehajić, ”Dvije rasprave šejh Mustafe Sarajlića”, Anali GHB, XI-XII, str. 229-258).

81 82

- 19 -

20. Idžazetnama kurra hafiza Abdullah-ef. Kaukčije83 za učenje i prenošenje al-Ğuzūlījeve zbirke salavata Dalā’il al-êayrāt.84 Nalazi se na listovima 15b-17a u rukopisu br. R-2873. Izdao ju je as-Sayyid ‘Abdurraõmān ibn as-Sayyid Muõammad al-Õasanī, u Revdi85 u Poslanikovoj, s.a.v.s., džamiji u Medini, 26. ševvala 1256/1840. godine. Idžazetnamu je svojom rukom napisao i pečatom ovjerio as-Sayyid ‘Abdurraõmān ibn as-Sayyid Muõammad al-Õasanī. Na pečatu iz 1256/1840. godine čitljivo je ime (‫اﻟﺴ ّﻴﺪ‬ ّ ‫.)ﻋﺒﺪ اﻟﺮﺣﻤﻦ ﺑﻦ اﻟﺴﻴﺪ ﻣﺤﻤﺪ‬ ّ ّّ ّ 21. Idžazetnama kurra hafiza Abdullah-ef. Kaukčije86 iz Sarajeva za hifz na deset kiraeta.87 Nalazi se na listovima 1b-13a u rukopisu br. R-2873. Idžazetnamu je izdao poznati karija iz Mekke Abū al-Fawz as-Sayyid Aõmad al-Õasanī al-Õusnī,88 u zadnjoj dekadi mjeseca zu-l-hidždžeta 1256/1841. godine. Svojom rukom ju je napisao i potpisao Abū al-Fawz as-Sayyid Aõmad al-Õasanī al-Õusnī.89 Na kraju su tri različita pečata
83 Aš-šayê ‘Abdullāh Qāuqčī-zāde ibn al-hāğğ Ibrāhīm al-Bosnawī as-Sarāylī, rođen je oko 1820. godine u uglednoj porodici Kaukčija u Sarajevu. Nakon Sarajeva, školovanje je nastavio u Meki i Medini, gdje je 1254/1838-39. godine dobio idžazetnamu za hifz na sedam kiraeta, a dvije godine kasnije 1256/1841. i na deset kiraeta. Oko trideset godina obavljao je dužnost muallima u Gazi Husrev-begovu mektebu, a uz to i dužnost imama i hatiba u Ferhat-begovoj džamiji (Ferhadiji). Zbog otpora okupaciji, ustrougarske vlasti su ga osudile na smrt. Pogubljen je strijeljanjem 30. avgusta 1878. godine, a ukopan je na groblju ”Gorica” (v. Fadil Fazlić, Hafizi u Bosni i Hercegovini u posljednjih 150 godina /dalje: Fazlić, Hafizi/, el-Kalem, Sarajevo, 2006., str. 27-28). ...‫ﻓٳن اﻟﺼﺎﻟﺢ... ﻋﺒﺪ اﻟ ّﻠﻪ ﺑﻦ ٳﺑﺮاﻫﻴﻢ ﺳﺄﻟﻨﻲ أن أﺟﻴﺰه ﺑﺪﻻﺋﻞ اﻟﺨريات... ﻓﺎﺳﺘﺨﺮت اﻟ ّﻠﻪ ﺗﻌﺎﱃ وأﺟﺒﺘﻪ ﺑﺠﻤﻴﻊ ﻃﺮﻗﻲ ﻓﻴﻬﺎ وأﺟﺰﺗﻪ‬ ّ ّ ّ ّ‫ﻛﺎن ﻫﺬا ﰲ اﳌﺪﻳﻨﺔ اﳌﻨﻮرة... وﻧﺤﻦ ﰲ اﻟﺮوﺿﺔ اﳌﻄﻬّﺮة ﺑني ﻳﺪى اﻟﺮﺳﻮل ﺻﲆ اﻟ ّﻠﻪ ﻋﻠﻴﻪ وﺳﻠ‬ ‫ﻢ ﻋﺎم ﺳﺘّﺔ وﺧﻤﺴني وﻣﺎﺋﺘني وأﻟﻒ‬ ّ ّ ّ ً ‫ﰲ ﺷﻬﺮ ﺷﻮال... وأﺟﺰﻳﺘﻪ أﻳﻀﺎ أن ﻳﻌﻄﻴﻪ ﳌﻦ ﻛﺎن أﻫﻼ ﻟﻘﺮاﺋﺘﻪ‬ ّ Prostor u prednjem dijelu Poslanikove, s.a.v.s., džamije u Medini između minbera i Poslanikova, s.a.v.s., kabura nazvan po hadisu: ‫( ﻣﺎ ﺑني ﻗﱪي وﻣﻨﱪي روﺿﺔ ﻣﻦ رﻳﺎض اﻟﺠﻨّﺔ‬v. al-Õāğğ ‘Abbās Karāra, ad-Dīn wa tārīê al-êaramayn aš-šarīfayn, an-Nāšir, Markaz al-êaramayn at-tiğārī bi al-Madīna al-munawwara, 1404/1984, str. 142). Isto kao u bilješci br. 81. ّ ‫ﻗﺮأ ﻋﻠﻴﻨﺎ ﺧﺘﻤﺘني ﻛﺎﻣﻠﺘني ﻣﻦ أوﻟﻬام ٳﱃ آﺧﺮﻫام ﺧﺘﻤﺔ ﺳﺒﻊ ﺑﺠﻤﻊ اﻟﺜﻼﺛﺔ ا ّﻟﺘﻲ ﰲ اﻟﺪرة ﻣﻊ اﻟﺘّﺤﺮﻳﺮ واٳلﺗﻘﺎن ﺧﺘﻤﺔ ﻋﲆ أﺗﻢ ﺑﻴﺎن‬ ّ ّّ ّ ‫وأﻛﻤﻞ ﻋﻨﻮان وﻛﺎن ﻗﺪ ﻗﺮأ ﻋﻠﻴﻨﺎ ﻗﺒﻞ ذﻟﻚ ﰲ ﻋﺎم أرﺑﻌﺔ وﺧﻤﺴني ﻟﻠﺴﺒﻌﺔ ﻣﻦ ﻃﺮﻳﻖ اﻟﺸﺎﻃﺒﻴﺔ ﻓﻘﺪ أﻛﻤﻠﺖ ﻟﻪ ذﻟﻚ اﻟﻘﺮاءات‬ ّ ّ ّ ّ ‫اﻟﻌﴩة... ﻓﺄﺟﺰﺗﻪ ﺑﺄن ﻳﻘﺮأ وﻳﻘﺮأ ﰲ أيّ ﻣﻜﺎن ﺣﻞ وﰲ أيّ ﻗﻄﺮ ﻧﺰل‬ Abū al-Fawz as-Sayyid Aõmad al-Õasanī al-Õusnī bio je jedan od najpoznatijih karija svoga vremena (v. Kaõõāla II, str. 102). ّ ّ ّ ًّ ‫ﻣﺆرﺧﺎ ﰲ آﺧﺮ ﺷﻬﺮ ذي اﻟﺤﺠﺔ... ﰲ ﻋﺎم ﺳﺘّﺔ وﺧﻤﺴني وﻣﺎﺋﺘني وﻷﻟﻒ... وﻛﺎن ذﻟﻚ مبﻜﺔ اﳌﴩﻓﺔ ﴍﻓﻬﺎ اﻟ ّﻠﻪ ﺗﻌﺎﱃ ٳﱃ ﻳﻮم‬ ّ ‫اﻟﻘﻴﺎﻣﺔ‬

84

85

86 87

88 89

- 20 -

učitelja, na kojima su čitljiva imena (‫ )اﻟﺴ ّﻴﺪ أﺣﻤﺪ أﺑﻮ اﻟﻔﻮز اﻟﺤﺴﻨﻲ(, )أﺑﻮ اﻟﻔﻮز أﺣﻤﺪ اﻟﻤﺮزوﻗﻲ‬i ّ (‫.)اﻟﺴ ّﻴﺪ أﺟﻤﺪ اﻟﻤﺮزوﻗﻲ‬ ّ 22. Idžazetnama Sulejmana Fikrija, sina Hasanova90, iz oblasti tesavvufa.91 Nalazi se na listu 1a u rukopisu br. R-7592. Idžazetnamu je izdao sarajevski kadija Sejjid Ahmed Zihni. Na kraju idžazetname nalaze se njegova bilješka i potpis ovjeren ličnim pečatom iz 1263/1846-47. godine. Na pečatu je čitljivo ime (‫.)اﻟﺴ ّﻴﺪ أﺣﻤﺪ ذﻫﻨﻲ‬ ّ 23. Idžazetnama Sulejmana Fikrija, sina Hasanova, iz racionalnih i tradicionalnih znanosti.92 Nalazi se na listovima 2b-7b u rukopisu br. R-7592. Idžazetnamu je izdao ‘Alī ibn Bayrām al-Yaqowī (iz Đakovice na Kosovu). Napisao ju je nama nepoznati kaligraf nashī pismom, a svojim potpisom i kratkom bilješkom ovjerio spomenuti učitelj ‘Alī ibn Bayrām al-Yaqowī (iz Đakovice).93 Nema podataka o mjestu ni godini izdavanja. Ispod potpisa učitelja nalazi se pečat na kome je čitljivo (‫.)رب ﻳﺴﺮ أﻣﻮر ﻋﻠﻲ‬ ّ ّ 24. Idžazetnama iz kaligrafije hafiza Husejina Rakim-ef. Islamovića94 iz Sarajeva, bogato ukrašena ornamentima u više boja. Izrađena je u obliku
90 Sulaymān Fikrī-ef. ibn Õasan al-Bosnawī je 1284/1867. godine prepisao jedan mushaf koji se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci vodi pod br. R-10317. Ovdje se ne radi o Sulejmanu Fikriji (Ertenu) Hadžiefendiću iz Rahića kod Brčkog, koji je odselio u Tursku i živio u Antaliji (v. Enver Mulahalilović, ”Sulejman Fikri Erten”, Anali GHB, XI-XII, str. 141-164). ّ ‫أذﻧﺖ ﻗﺮاءة اﻟﺨﺘﻢ اﻟﴩﻳﻒ ﻟﺴﻠﻴامن ﻓﻜﺮي ﺑﻦ ﺣﺴﻦ اﻟﺒﻮﺳﻨﻮي وﺣﺰب أﻋﻈﻢ وﺣﺰب اﻟﺒﺤﺮ... ودﻻﺋﻞ اﻟﺨريات دﺧﻲ ﻗﺮاﺋﺘﻨﻪ اذن‬ ‫وردم‬ ً‫وأﺟﺰت ﻟﻪ ﺑﺄن ﻳﺮوى ﻋﻨّﻲ ﻣﺎ ﻳﺴﻮغ رواﻳﺘﻪ ﻣﻦ ﺟﻤﻴﻊ اﻟﻌﻠﻮم ﻧﻈﺮ ّﻳﺔ وﻋﻤﻠﻴﺔ ﻋﻘﻠﻴﺔ وﻧﻘﻠﻴﺔ ﺣﺪﻳﺜﺎ وﺗﻔﺴريا أﺻﻮﻻ‬ ً ‫وﻓﺮوﻋًﺎ‬ ً ّ ّ ّ ّ ‫ﻗﺎﻟﻪ ﺑﻔﻤﻪ ورﻗﻤﻪ ﺑﻘﻠﻤﻪ ﻓﻘري آﻻء ر ّﺑﻪ ﻋﲇ ﺑﻦ ﺑريام اﻟﻴﻘﻮوي‬ Hāfië Õusayn Rāqim-efendī (Islamović) rođen je u Sarajevu 1839. godine. Osnovno obrazovanje stekao je kod muderisa Ãāhir-efendije, a školovanje nastavio u Gazi Husrev-begovoj medresi kod poznatog muftije, a kasnije, reisu-l-uleme Mustafe Hilmi-ef. Hadžiomerovića. Kaligrafiju je počeo učiti kod Abdullaha Ajni-ef. Hasagića, a nastavio i specijalizirao kod više poznatih učitelja kaligrafije u Carigradu. Po povratku u Sarajevo, Islamović je radio kao samostalni kaligraf, podučavajući i druge vještinama kaligrafije. Pred njim su kaligrafiju učili: Behauddin-ef. Sikirić, Akif-ef. Hadžihusejinović-Muvekkit, hafiz Sulejman-ef. Čučak i hafiz Mustafa-ef. Čadordžija. Svoje umijeće iz kaligrafije pokazao je i na unutrašnjem oslikavanju i natpisima u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu (v. Mujezinović, Anali GHB, I, str. 91-94).

91 92 93 94

- 21 -

uokvirene levhe veličine 27 cm x 37 cm, na kojoj je kaligrafskim pismom (nasêī i ïuluïom), svojom rukom ispisao pojedine odlomke iz Kur’ana i hadisa, kako bi pokazao domet svoje kaligrafske vještine. Idžazetnama je urađena na kvalitetnom papiru i uramljena u drveni okvir sa staklom. Izdali su mu je u Carigradu 9. džumade-l-ahira 1284/1867. godine dvojica poznatih učitelja kaligrafije: as-Sayyid Muõammad Êulūôī i as-Sayyid Muõammad Šawqī, učenik Muõammada Êulūôīja. Čuva se u Muzejskoj zbirci Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu. 25. Druga idžazetnama iz kaligrafije hafiza Husejina Rakim-ef. Islamovića iz Sarajeva, bogato ukrašena ornamentima u više boja. Izrađena je u obliku uokvirene levhe veličine 27 cm x 37 cm, na kojoj je kaligrafskim pismom (nasêī i ïuluïom), svojom rukom ispisao pojedine odlomke iz Kur’ana i hadisa, kako bi pokazao domet svoje kaligrafske vještine. Idžazetnama je urađena na kvalitetnom papiru i uramljena u drveni okvir sa staklom. Izdali su mu je u Carigradu 1284/1867. godine dvojica poznatih učitelja kaligrafije; as-Sayyid Muõammad Tawfīq i Yahyā Õilmī. Čuva se u Muzejskoj zbirci Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu. 26. Treća idžazetnama iz kaligrafije hafiza Husejina Rakim-ef. Islamovića iz Sarajeva, bogato ukrašena ornamentima u više boja. Izrađena je u obliku uokvirene levhe veličine 26 cm x 37 cm, na kojoj je kaligrafskim pismom (nasêī i ïuluïom), svojom rukom ispisao pojedine odlomke iz Kur’ana i hadisa, kako bi pokazao domet svoje kaligrafske vještine. Idžazetnama je urađena na kvalitetnom papiru i uramljena u drveni okvir sa staklom. Izdali su mu je u Carigradu 1284/1867. godine dvojica poznatih učitelja kaligrafije; Õaqī Zakī-dede i Muõammad ‘Ārif, učenik ‘Alī Õaydara. Čuva se u Muzejskoj zbirci Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu. 27. Četvrta idžazetnama iz kaligrafije hafiza Husejina Rakim-ef. Islamovića iz Sarajeva, bogato ukrašena ornamentima u više boja. Izrađena je u obliku uokvirene levhe veličine 26 cm x 37 cm, na kojoj je kaligrafskim pismom (nasêī i ïuluïom), svojom rukom ispisao pojedine odlomke iz Kur’ana i hadisa, kako bi pokazao domet svoje kaligrafske vještine. Idžazetnama je urađena na kvalitetnom papiru i uramljena u drveni okvir sa staklom. Izdali su mu je u Carigradu 1284/1867. godine dvojica poznatih učitelja kaligra- 22 -

fije; Sāmī i ‘Alī Õaydar, Õafīd Malak-pāša. Čuva se u Muzejskoj zbirci Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu. 28. Idžazetnama Mustafe Fehima Pruščaka, sina Ahmedova95, iz šerijatskog nasljednog prava.96 Nalazi se na listovima 1b-4b u rukopisu br. R-8256. Idžazetnamu je izdao al-õāğğ ‘Utmān ibn ‘Umar al-Aêsaêawī97 1280/1863. godine, najvjerovatnije u Istanbulu. Napisana je i potpisana rukom učitelja. Ispod potpisa se nalazi njegov lični pečat.98 29. Idžazetnama Fazli-ef Kurta99 iz racionalnih i tradicionalnih znanosti.100 Nalazi se na listovima 1b-11b u rukopisu br. R-4679. Idžazetnamu je izdao Muõammad Amīn ibn ‘Uïmān al-Bāãūmī 19. rebiu-l-ahira 1294/1877. godine u Hekim Čelebi medresi u Istanbulu. Ispisao ju je kaligrafskim nasêī pismom Bosnevi hafiz Hamid, a svojim potpisom i pečatom ovjerio spomenuti učitelj Muõammad Amīn. Na pečatu je čitljivo ime (‫.)ﻣﺤﻤﺪ أﻣﻴﻦ‬ ّ

Muôãafā Fahīm ibn Aõmad al-Āqõiôārī al-Bosnawī, po svoj prilici isti onaj Muôãafā koji je prepisao djelo Cevhere-i behiye-i aõmediyye u rukopisu br. 258 koji se nalazio u Orijentalnom institutu u Sarajevu (v. Ždralović, Prepisivači djela, II, br. 2298, str. 342). 96 ‫ﻓﻘﺪ اﺳﺘﺠﺎز ﻣﻨّﻲ اﻟﻔﺎﺿﻞ اﻟﻌﺎمل ﻣﺼﻄﻔﻰ ﻓﻬﻴﻢ ﺑﻦ أﺣﻤﺪ اﻵﻗﺤﺼﺎري اﻟﺒﻮﺳﻨﻮي... وﻫﻮ ﻗﺮأ ﻣﻨّﻲ اﻟﻔﺮاﺋﺾ وﻓﺎق ﻋﲆ أﻗﺮاﻧﻪ ﺛﻢ‬ ّ ‫اﺳﺘﺠﺎز ﻣﻨّﻲ... ﻓﺄﺟﺰت ﻟﻪ ﺑٳﻗﺮاء اﻟﻔﺮاﺋﺾ‬ 97 U pojedinim idžazetnamama ovo je ime napisano kao al-Aêsanõawī (‫.)اﻷﺧﺴﻨﺤﻮي‬ 98 Vidi: Osman Lavić, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i arapskih rukopisa, Svezak deseti (dalje: Lavić X), London-Sarajevo, 1423/2002., 6239, str. 385. 99 Mostārī Muêammad Fāñil ibn al-õāğğ Aõmad ibn Nūõ (Muhamed Fazli-ef. Kurt), stariji brat hafiza Muhamed-ef. Kurta, rođen je oko 1845. godine u Mostaru. Potječe iz stare ugledne porodice Kurta, koja se uvijek isticala u javnom životu Mostara. Početne nauke, zajedno sa svojim bratom hafizom Muhamed-ef., Muhamed-ef. Džabićem, Abdulah-ef. Riđanovićem, Salih-ef. Alajbegovićem, Ahmed-ef. Dizdarom i dr., slušao je pred Mustafa-ef. Karabegom, tadašnjim muftijom u Mostaru. Visoku školu završio je u Carigradu, gdje je i dobio idžazetnamu. Radio je kao muderis u Travniku u medresi Mehmed-paše Kukavice, gdje mu se rodio sin Muhamed Šefket, kasnije muftija u Banjoj Luci i Tuzli. Umro je 1893. godine. (v. Hasan Nametak, ”Merhum hadži hafiz Muhamed-ef. Kurt” Glasnik IVZ za 1940., str. 81-82). ً 100 ‫ﻓﺄﺟﺰت ﻟﻪ ﺑﺄن ﻳﺮوى ﻋﻨّﻲ ﻣﺎ ﻳﺴﻮغ ﱄ رواﻳﺘﻪ ﻣﻦ ﺟﻤﻴﻊ اﻟﻌﻠﻮم ﻧﻈﺮ ّﻳﺔ وﻋﻤﻠﻴﺔ وﻋﻘﻠﻴﺔ وﻧﻘﻠﻴﺔ ﺣﺪﻳﺜﺎ وﻧﻔﺴريا أﺻﻮﻻً وﻓﺮوﻋًﺎ‬ ً ّ ّ ّ

95

- 23 -

30. Idžazetnama Hasan-bega Hilmije Lakišića101 iz racionalnih i tradicionalnih znanosti.102 Nalazi se na listovima 1b-7b u rukopisu br. R-7231. Izdao ju je Mahmud Arif, sin Derviš Omera Kajtaza, iz Mostara 1878. godine.103 Na kraju idžazetname nema uobičajenog pečata. 31. Idžazetnama Numan-ef. Čaršimamovića104 iz šerijatskog nasljednog prava.105 Nalazi se na listovima 4b-7a u rukopisu br. R-10315. Izdao ju je hadži Hasan Spaho, sin Ahmedov106, iz Sarajeva 25. rebiu-l-ahira
101 Õasan Õilmī ibn Muôãafā Lāqša-zāde (Lakišić) al-Mostārī, poznatiji kao Hasan-beg Lakišić, nije radio kao muderis, ali je kao bogat čovjek pomagao nauku. Napravio je tri mekteba u selima Podveležja, gdje su nastanjeni isključivo muslimani, a uvakufio je i nekoliko objekata u Mostaru za njihovo izdržavanje. Također je ostavio 1000 napoleona u zlatu za uzdržavanje medrese (v. Hasan Nametak ”Mostarska ulema zadnjih sto godina”, Narodna uzdanica –Kalendar za godinu 1941., godina IX, str. 78). 102 ‫ﻗﺪ ﻛﺎن ﻣﻦ ﺣﻀﺎر ﻣﺠﻠﺲ ﻫﺬا اﻷدىن ﰲ ﻋﺪّة ﻣﻦ اﻷﻋﻮام وأﺧﺬ ﻣﻨّﻲ... ﻣﻦ اﻟﺘّﻔﺴري واﻟﺤﺪﻳﺚ واﻟﺒﻼﻏﺔ واﻷﺻﻮل واﻟﻔﺮوع وﻏريﻫﺎ‬ ‫ﻣﻦ اﻟﻌﻘﻠﻴﺔ واﻟﻨّﻘﻠﻴﺔ... ﺛﻢ ﻃﻠﺐ ﻣﻦ اٳلﺟﺎزة... ﻓﺄﺟﺰت ﻟﻪ ﺑﺄن ﻳﺮوى ﻣﺎ ﻳﺴﻮغ ﻟﻪ وﻋﻨّﻲ رواﻳﺘﻪ ﻣﻦ ﺟﻤﻴﻊ اﻟﻌﻠﻮم ﻧﻈﺮ ّﻳﺔ وﻋﻤﻠﻴﺔ‬ ّ ّ ّ ّ ‫ﻧﻘﻠﻴﺔ وﻋﻘﻠﻴﺔ‬ ّ ّ 103 Maõmūd ‘Ārif ibn Darwīš ‘Umar Qaytās-zāde al-Mostārī rođen je oko 1815. godine u Mostaru. Nakon početnog obrazovanja u Mostaru, pred muftijom hadži Mustafom Sidkijem Sarajlićem, oko 1837. godine otišao je u Istanbul i školovanje nastavio u Hekim-Čelebi medresi, zajedno s prvim bosanskim reisom Mustafom Hilmi-ef. Hadžiomerovićem. Kada je došla okupaciona vlast u Mostar, bio je osumnjičen da je imao veze s buntovnicima, te je bio pritvoren oko tri mjeseca. Međutim, narodna vlast u Sarajevu, kasnije ga je imenovala mutesarifom na mjesto ubijenog Hulusipaše. Izdao je desetak idžazetnama svojim učenicima među kojima su bili Hasan-beg Hilmī Lakišić, hafiz Sulejman-ef. Šarac (kasniji reisu-l-ulema), Derviš-ef. Ljuta, hafiz Muhamed-ef. Riđanović i Hamza-ef. Puzić. Umro je u Mostaru 23. decembra 1897. godine. Jedan rukopis od devet djela koji je on prepisao 1264/1847. godine, čuva se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci (Salih ibn Mehmed, ”Mostarska ulema u 19. i na početku 20. vijeka”, Glasnik VIS-a, Sarajevo 1967., br. 11-12, str. 539-540; Hasan Nametak ”Mostarska ulema zadnjih sto godina”, Narodna uzdanica –Kalendar za godinu 1941., godina IX, str. 78; Dobrača II, 884, str. 79-80). 104 Nu‘mān ibn Muõammad al-Bosnawī al-Izaničawī, Čāršo Imam-zāde (Čaršimamović), kadija u Zenici, rođen je u 1815. godine u Zenici a umro u Istanbulu 1905. godine. Potpisivao se kao Nu‘mān Zuhdī. 105 ...‫ﻗﺮأ ﻣﻨّﻲ اﻟﻔﺮاﺋﺾ وأﻓﺎق ﻋﲆ أﻗﺮاﻧﻪ ﺛﻢ اﺳﺘﺠﺎز ﻣﻨّﻲ... ﻓﺎﺳﺘﺨﺮت اﻟ ّﻠﻪ ﻓﺄﺟﺰت ﻟﻪ ﺑٳﻗﺮاء اﻟﻔﺮاﺋﺾ وأﻧﺎ ﻗﺮأت اﻟﻔﺮاﺋﺾ ﻣﻦ اﻟﻌﺎمل‬ ّ ‫ﻋﺒﺪ اﻟ ّﻠﻪ ﺑﻦ أﺣﻤﺪ اﻟﺒﻮﺳﻨﻮي‬ 106 Õasan Õusnī ibn Aõmad al-Bosnawī as-Sarā’ī Sipāhī-zāde (Spaho) rođen je u Sarajevu 1814. godine. Osnovne nauke završio je u Sarajevu, a više u Istanbulu. Po povratku iz Istanbula, radio je kao učitelj na ruždijama u Jajcu i Sofiji, upravitelj Daru-l-muallimina u Sarajevu, muderis u Hanikah medresi, profesor na Velikoj gimnaziji, a od 1888.

- 24 -

1299/1882. godine. Na kraju idžazetname nalazi se potpis učitelja i njegov lični pečat iz 1296/1878. godine, na kome je čitljivo ime Hasan Husni (‫ﺣﺴﻦ‬ ‫.)ﺣﺴﻨﻲ‬ 32. Druga idžazetnama Numan-ef. Čaršimamovića iz šerijatskog nasljednog prava,107 koju mu je izdao isti učitelj, hadži Hasan Spaho iz Sarajeva. Nalazi se na listovima 1b-3b u rukopisu br. R-10315. Idžazetnamu je 5. redžeba 1302/1885. godine, kaligrafskim nasêī pismom, ispisao poznati kaligraf Behauddin Sikirić,108 a svojom rukom potpisao hadži Hasan Spaho te naknadno ovjerio svojim pečatom iz 1303/1886. godine, na kome je čitljivo ime (‫.)ﺣﺴﻦ ﺣﺴﻨﻲ‬ 33. Idžazetnama Numan-ef. Čaršimamovića, iz tradicionalnih i racionalnih znanosti.109 Nalazi se na listovima 1b-6a u rukopisu br. R-10314. Izdao ju je hadži Hasan Spaho iz Sarajeva 16. šabana 1303/1886. godine. I nju je kaligrafskim nasêī pismom ispisao kaligraf Behauddin Sikirić. Na kraju idžazetname je potpis učitelja i njegov lični pačat iz 1303/1886. godine. Na pečatu je čitljivo ime (‫.)ﺣﺴﻦ ﺣﺴﻨﻲ‬ 34. Idžazetnama Ibrahima Zihnije, sina Saliha Habibije110 iz tradicionalnih znanosti.111 Nalazi se na listovima 1b-6a u rukopisu br. R-2862. Izdao ju je hadži Hasan Spaho iz Sarajeva 16. šabana 1303/1886. godine. I nju je
godine na Šeriatskoj sudačkoj školi te kao njen direktor od 1905. do penzionisanja 1912. godine. Umro je 8. aprila 1915. godine (Vidi: Spomenica Šeriatske sudačke škole u Sarajevu/ dalje: Spomenica ŠSŠ/, Islamska dionička štamparija, Sarajevo, str. 75). ّ ‫ﻓﻘﺪ اﺳﺘﺠﺎز ﻣﻨّﻲ اﻟﻔﺎﺿﻞ... ﻧﻌامن ﺑﻦ ﻣﺤﻤﺪ اﻟﺒﻮﺳﻨﻮي اٳلزﻧﻴﭽﻪ وي اﻟﺸﻬري ﺑﭽﺎرﺷﻮ ٳﻣﺎم زاده ﻓﺄﺟﺰت ﻟﻪ ﺑٳﻗﺮاء اﻟﻔﺮاﺋﺾ‬ ّ Behauddin Sikirić je unuk šejha Abdurrahmana Sirrije s Oglavka, a puno ime mu je Muõammad Bahā’uddīn ‘Izzī ibn aš-šayê ‘Abdullaãīf ibn aš-šayê ‘Abdurraõmān Sirrī al-Bosnawī ibn Muõammad al-qāñī ibn aš-šayê Fañlullāh al-muftī. Učitelj u kaligrafiji mu je bio hafië Õusayn Rāqim-efendī Islamović. Bio je šejh nakšibendijske tekije na Mlinima u Sarajevu od 1917. do 1934. godine (v. Ždralović: Prepisivači djela, I, str. 144-45; Džemal Ćehajić: Derviški redovi u jugoslovenskim zemljama, Sarajevo, 1986., str. 47). ّ ‫ﻃﻠﺐ ﻣﻨّﻲ اٳلﺟﺎزة اﻟﻌﺎمل... ... ﻧﻌامن ﺑﻦ ﻣﺤﻤﺪ اﳌﺸﺘﻬﺮ ﺑﭽﺎرﺷﻮ ٳﻣﺎم زاده اﻟﺒﻮﺳﻨﻮي اٳلزﻧﻴﭽﻪ وي... ﳌّﺎ ﻗﺮأ ﻋﲆ اﳌﻨﻘﻮل واﳌﻌﻘﻮل‬ ّ ً ‫ﻓﺎﺳﺘﺨﱪﺗﻪ ﻓﻮﺟﺪﺗﻪ ﺟﻴﺪًا وﺣﻘﻴﻘﺎ ٳلﺟﺎزيت ﻓﺄﺟﺰﺗﻪ... ﺣﺴﺒام أﺟﺎزين أﺳﺘﺎذي اﳌﺮﺣﻮم اﻟﺤﺎج ﻋﻤﺮ ﺑﻦ أﺣﻤﺪ ودﻧﻮي‬ ّ ّ Ibrāhīm Èihnī ibn Ôāliõ al-Õabībī al-Qoničawī (iz Konjica). ّ ‫ﻗﺼﺪين ﻓﻄﻠﺐ ﻣﻨّﻲ اٳلﺟﺎزة اﻟﻌﺎمل... ٳﺑﺮاﻫﻴﻢ زﻫﻨﻲ ﺑﻦ ﺻﺎﻟﺢ اﻟﺤﺒﻴﺒﻲ اﻟﻘﻮﻧﻴﭽﻪ وي... ﳌّﺎ ﻗﺮأ ﻋﲆ اﳌﻨﻘﻮل واﳌﻨﻘﻮل ﻓﺎﺳﺘﺨﱪﺗﻪ‬ ً ‫ﻓﻮﺟﺪﺗﻪ ﺟﻴﺪًا وﺣﻘﻴﻘﺎ ٳلﺟﺎزيت ﻓﺄﺟﺰﺗﻪ... ﺣﺴﺒام أﺟﺎزين أﺳﺘﺎذي ﺑﺒﻼد ﺧﻤﺲ ﻋﻤﺮ ﺧﻠﻮﴆ ﺑﻦ أﺣﻤﺪ اﻟﻮدﻧﻮي‬ ّ

107 108

109 110 111

- 25 -

kaligrafskim nasêī pismom napisao kaligraf Behauddin Sikirić. Na kraju idžazetname je potpis učitelja i njegov lični pačat iz 1303/1886. godine. Na pečatu je čitljivo ime (‫211.)ﺣﺴﻦ ﺣﺴﻨﻲ‬ 35. Idžazetnama kurra hafiza Saliha Sidkija Hadžihalilovića, sina Ahmeda Nurije113, iz hifza na sedam i deset kiraeta.114 Nalazi se na listovima 1b-10a u rukopisu br. R-7734. Idžazetnamu je izdao hāfië Ibrāhīm ibn ‘Alī Drāmālī, imam Üçmihrabli džamije (džamije s tri mihraba) u Istanbulu115, u drugoj dekadi mjeseca zu-l-hidždžeta 1302/1885. godine. Tekst idžazetname, s bogato ukrašenim unvanom, zlatnim tačkama i u krugovima predstavljenom nizu učitelja, napisao je nasêī pismom kaligraf Kāmil Hāšim. Ovjerena je potpisom i pečatom učitelja iz 1286/1869. godine. Na pečatu je čitljivo ime (‫.)ﺣﺎﻓﻆ ٳﺑﺮاﻫﻴﻢ‬ 36. Idžazetnama hafiza Abdullaha Ajnija Bušatlića116 iz šerijatskog nasljednog prava.117 Nalazi se na listovima 1b-4a u rukopisu br. R-6509. Idžazetnamu je izdao al-õāğğ Aõmad ibn al-õāğğ Muõammad al-Filibawī (iz Plovdiva u Bugarskoj) 8. redžeba 1309/1892. godine. Potpisana je rukom spomenutog učitelja al-õāğğ Aõmada ibn al-õāğğ Muõammada al-Filibawīja i ovjerena njegovim ličnim pečatom. Na pečatu je čitljivo ime (‫811.)أﺣﻤﺪ ﺧﻠﻮﺻﻲ‬
112 Faksimil završetka ove idžazetname dat je u prilogu u Islam Ansiklopedisi (v. IA, Cilt 21, str. 395). 113 Al-Õāğğ Êalīl-zāde õāfië Ôāliõ Ôidqī ibn Aõmad Nūrī al-Bosnawī al-Banālūqawī, čija nam je biografija nepoznata. ً ً ً ً ً 114 ‫ﺛﻢ ﺟﻤﻊ اﻟﺴﺒﻌﺔ وﺧﺘﻢ ﺧﺘام ﻛﺎﻣﻼ ﻋﲆ ﻃﺮﻳﻖ اﻟﺴﺪاد ﺛﻢ ﺧﺘﻢ ﺧﺘام أﻳﻀﺎ ﺑﺎﻟﻌﴩة ﻋﲆ ﻣﻀﻤﻦ اﻟﺪرة واﻟﺘّﺤﺒري وﻗﺮأ أﻳﻀﺎ ﺧﺘﻤﺔ‬ ّّ ّ ّ ّ ّ ّ ّ ‫أﺧﺮى ﻋﲆ ﻣﻀﻤﻦ اﻟﻄﻴﺒﺔ وﺗﻘﺮﻳﺐ اﻟﻨّﴩ اﻟﻜﺒري ﻓﻠام أﺗﻢ ﺗﻠﻚ اﻟﺨﺘﻤﺔ وﻃﻠﺐ ﻣﻨّﻲ أن أﺟﻴﺰه مبﺎ ﺑﻪ ﺟﺎزﱄ اﳌﺸﺎﻳﺦ اﻟﻜﺮام... ﻓﺄﺟﺰﺗﻪ‬ ّ ّ ّ ‫ﺑﺬﻟﻚ‬ 115 Od njega je idžazetnamu dobio i kurra hafiz Ibrahim-ef. Maglajlić iz Banje Luke, kasnije reisu-l-ulema (1930-1936). 116 ‘Abdullāh ‘Aynī ibn ‘Alī al-Bosnawī as-Sarāyī, poznati šerijatski sudija (kadija), pisac i pobornik muslimanskog napretka u Bosni i Hercegovini, rođen je u Vlasenici 1871. a umro u Sarajevu 1946. godine. (v. Hafiz Mahmud Traljić: Istaknuti Bošnjaci - Drugo dopunjeno izdanje /dalje: Traljić, IB/, El-KALEM, Sarajevo, 1998., str. 43-49; Azra Kasumović, ”Hafiz Abdullah Ajni-ef. Bušatlić”, Anali GHB, XVII-XVIII, str. 323333). 117 ‫ﻗﺪ اﺳﺘﺠﺎزين اﻟﻔﺎﺿﻞ...ﻋﺒﺪ اﻟ ّﻠﻪ ﻋﻴﻨﻲ ﺑﻦ ﻋﲇ اﻟﺒﻮﺳﻨﻮي اﻟﴪاﻳﻲ... وﻫﻮ ﻳﻘﺮأ اﻟﻔﺮاﺋﺾ ﻓﺎﺳﺘﺨﺮت اﻟ ّﻠﻪ ﺗﻌﺎﱃ وأﺟﺰت ﻟﻪ ﺑﻘﺮاءة‬ ّ ‫اﻟﻔﺮاﺋﺾ‬ 118 Vidi: Lavić X, 6240/1, str. 386.

- 26 -

37. Idžazetnama Saliha Safveta Bašića119 za učenje zbirke Dalā’il alêayrāt.120 Nalazi se na listovima 1b-4a u rukopisu br. R-6804. Idžazetnamu je izdao ‘Abdullaãīf ibn Muõammad Šākir ibn Õusayn ibn Muõammad al-Bāãūmī 1322/1904. godine. Napisao ju je vrlo lijepim nasêī pismom nama nepoznati kaligraf. Na početku se nalazi lijepo urađen unvan u obliku kupole. Potpis i pečat učitelja dati su na kraju druge idžazetname, na listu 17a. Na listu 1a nalazi se ovjera Ministarstva vera Kraljevine S.H.S. u Beogradu, od 9. januara 1924. godine. 38. Idžazetnama Saliha Safveta Bašića iz racionalnih i tradicionalnih znanosti.121 Nalazi se na listovima 4b-17a u rukopisu br. R-6804. Idžazetnamu je izdao ‘Abdullaãīf ibn Muõammad Šākir ibn Õusayn ibn Muõammad alBāãūmī 1322/1904. godine. Napisao ju je vrlo lijepim nasêī pismom nama nepoznati kaligraf, a potpisao i svojim pečatom ovjerio spomenuti učitelj ‘Abdullaãīf ibn Muõammad Šākir. Na pečatu je čitljivo ime (‫.)ﻋﺒﺪ اﻟ ّﻠﻄﻴﻒ‬

119 As-Sayyid Ôāliõ Ôafwat ibn al-õāğğ ‘Alī al-Bosnawī (Bašić), rođen je u Duvnu 1886. godine. Osnovnu školu i mekteb završio je u rodnom mjestu, a srednju školu i filozofski fakultet u Istanbulu. Po povratku u Bosnu, kao honorarni profesor, predavao je arapski jezik i šerijatsko pravo na Šeriatsko sudačkoj školi u Sarajevu od 28. X 1915. do 7. V 1916. godine, a kao redovni profesor od 8. V 1916. do 8. IV 1937. godine. (v. Spomenica ŠSŠ, str. 66 i 70). Dva puta je stajao na čelu Islamske zajednice Jugoslavije, prvi put od 1936. do 1938. godine, kao prvi naib, i drugi put od 1942. do 1947. godine, kao vršilac dužnosti reisu-l-uleme. Umro je u Duvnu 1948. godine (v. Ferhat Šeta, Reis-ul-uleme u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji od 1882. do 1991. godine, Sarajevo, 1991., str. 47-48). 120 ‫دﻻﺋﻞ اﻟﺨريات... ﻓﻬﻮ أﺣﻖّ ﺑﻌﺪ ﺗﻼوة اﻟﻘﺮآن... وﻗﺪ ﺗﻘ ّﻠﺪ ﻣﻦ ﻵﱄ آﺛﺎره وﺗﺠﺮع ﻣﻦ زﻻل أﻧﻬﺎره ﺑﻌﺾ ﻣﻦ ﺣﺴﻦ ﻇﻨّﻪ ﻟﻬﺬا اﻷدىن‬ ّ ‫ٳﱃ أن ﻳﺄﺧﺬ ﻣﻨّﻲ ﺑﻄﺮﻓﻴﻪ اٳلﺟﺎزة اﻟﺴﻴﺪ ﺻﺎﻟﺢ ﺻﻔﻮت ﺑﻦ اﻟﺤﺎج ﻋﲇ اﻟﺒﻮﺳﻨﻮي... ﻓﺤﺴﻨﺖ ﻇﻨّﻪ ﻓﺄﺟﺒﺘﻪ ﻗﺮاﺋﺔ ورواﻳﺔ‬ ّ ّّ 121 ّ‫اﻟﺴﻴﺪ ﺻﺎﻟﺢ ﺻﻔﻮت ﺑﻦ اﻟﺤﺎج ﻋﲇ اﻟﺒﻮﺳﻨﻮي... ﻗﺪ ﺣﴬ ﻧﺎدى ﻫﺬا اﳌﺴﻜني وﻻزم ﺗﻘﺮﻳﺮ درﺳﻪ ﻣﻨﺬ ﺷﻬﻮر وﺳﻨني... واﺳﺘﻔﺎد ﻟﺪى‬ ّ ّّ ّ ‫ﻣﻦ ﻓﻄﺮ ّﻳﺎت اﻟﻌﻠﻮم... واﺳﺘﻮﻋﺐ ﻣﺰاﻳﺎ اﳌﻨﻘﻮل واﳌﻌﻘﻮل واﺳﺘﻮﱃ )ﻋﲆ( ﺧﺒﺎﻳﺎ اﻟﻔﺮوع واﻷﺻﻮل ﺛﻢ اﺳﻨﺠﺎزين أن ﻳﺮوى ﻣﺎ ﺗﻠﻘﺎه‬ ّ ًّ ً ‫ﻟﺪىّ ﻓﺤﺴﺒﺘﻪ أﻫﻼ ﻟﻠﻨّﻘﻞ واﻟﺮواﻳﺔ... وأﺟﺰت ﻟﻪ ٳﺟﺎزة ﻋﺎﻣﺔ‬ ّ

- 27 -

39. Idžazetnama hafiza Saliha Rifki-ef. Nalića (Hadžijusufovića)122 iz racionalnih i tradicionalnih znanosti.123 Nalazi se na listovima 1b-11b, u veoma luksuzno urađenom rukopisu br. R-7733. Idžazetnamu je izdao as-Sayyid al-õāğğ al-õāfië Ôāliõ Nāëim al-Arñurūmī, poznatiji pod nadimkom Ãūrsūn Beg-zāde ibn Aõmad Muêtār an-Nā’il124 u drugoj dekadi mjeseca džumade-l-uhra 1322/1904. godine. Napisao ju je vrlo vještom rukom, nasêī pismom s lijepo urađenim unvanom i kolofonom, kaligraf Õasan Šawqī (‫ .)ﻛﺘﺒﻪ ﺣﺴﻦ ﺷﻮﻗﻲ‬Na kraju se nalaze učiteljev potpis125 i pečat. Na pečatu je čitljivo ime (‫( .)اﻟﺴ ّﻴﺪ ﺻﺎﻟﺢ ﻧﺎﻇﻢ‬Vidi prilog 2). ّ 40. Druga idžazetnama hafiza Saliha Rifki-ef. Nalića (Hadžijusufovića)126 iz racionalnih i tradicionalnih znanosti.127 Nalazi se na listovima 12b-24a,
122 Ôāliõ Rifqī ibn al-õāğğ Yūsuf al-Izwornīqī ibn Ibrāhīm as-Sarāyī al-Bosnawī, rođen je u Zvorniku 1848. godine. Osnovno obrazovanje, Podrinjsku medresu i hifz završio je u rodnom mjestu, a visoko u Istanbulu, gdje je i dobio idžazetnamu. Bio je posljednji muderis Bijeljinske medrese i profesor vjeronauke u Gimnaziji. Potomci su mu izumrli, a njegova bogata biblioteka je nestala (Vidi: Hifzija Suljkić, ”Kratke biografije umrlih vjerskih službenika Zvornika i okoline od 1878-1998. godine”, Glasnik IZ-e, 1998., br. 11-12, str. 1397). ّ ّ 123 ‫ﻗﺼﺪين وﻃﻠﺐ ﻣﻨّﻲ اٳلﺟﺎزة ﺻﺎﺣﺐ اﻟﺬﻫﻦ اﻟﺜﺎﻗﺐ واﻟﻔﻜﺮ اﻟﺼﺎﺋﺐ... ﺻﺎﻟﺢ رﻓﻘﻲ ﺑﻦ اﻟﺤﺎج ﻳﻮﺳﻒ اٳلﻳﺰورﻧﻴﻘﻲ ﺑﻦ ٳﺑﺮاﻫﻴﻢ‬ ّ ّ ّ ً ‫اﻟﴪايئ اﻟﺒﻮﺳﻨﻮي... ﳌّﺎ ﻗﺮأ ﻋﲆ اﳌﻨﻘﻮل واﳌﻌﻘﻮل ﻓﺎﺳﺘﺨﱪﺗﻪ ﻓﻮﺟﺪﺗﻪ ﺟﺪﻳﺮا وﺣﻘﻴﻘﺎ ٳلﺟﺎزيت ﻓﺄﺟﺰت ﻟﻪ... ﻛام أﺟﺎزﱄ ﺷﻴﺨﻲ‬ ّ ً ‫وأﺳﺘﺎذي... أﺣﻤﺪ راﻣﺰ ﺑﻦ ﺣﺴﻦ اٳلﺳﻼﻣﺒﻮﱄ‬ 124 As-Sayyid al-õāğğ al-õāfië Ôāliõ Nāëim al-Arñurūmī, Ãūsūn Beg-zāde ibn Aõmad Muêtār an-Nā’il o sebi kaže da mu je otac (Aõmad Muêtār an-Nā’il) bio na položaju defterdara u Meki, da je nakon očeve smrti, kao dječak od sedam godina, napustio rodni zavičaj i da je nauku stjecao kod više učitelja u Erzurumu i Istanbulu, među kojima su najpoznatiji: al-õāğğ Aõmad Rāmiz ibn Õasan al-Islāmbūlī, Aõmad-ef. alArñurūmī Ôofī-zāde, Aõmad ‘Āôim-ef. al-Islāmbūlī i al-õāfië Šākir-ef. al-Islāmbūlī. Iz njegovog nadimaka an-Nā’il (Nailić), može se pretpostaviti da je bio u nekom rodu sa Salihom Rifki-ef. Nalićem (Hadžijusufovićem) iz Zvornika, kome je izdao ovu idžazetnamu (v. tekst idžazetname na listovima 4a-6a). 125 U potpisu učitelja je nešto kraće ime nego u samom tekstu idžazetname: as-Sayyid al-õāğğ al-õāfië Ôāliõ Nāëim ibn Aõmad Muõtār al-Arñurūmī ‫)وﻫﺎ أﻧﺎ اﻟﻌﺒﺪ اﳌﺬﻧﺐ اﻟﻔﻘري اﱃ ﻋﻨﺎﻳﺔ ر ّﺑﻪ اﻟﻘﺪﻳﺮ اﻟﺴﻴﺪ اﻟﺤﺎج اﻟﺤﺎﻓﻆ ﺻﺎﻟﺢ ﻧﺎﻇﻢ ﺑﻦ أﺣﻤﺪ ﻣﺨﺘﺎر اﻷرﴐوﻣﻲ... ﻟﺴﻨﺔ اﺛﻨﺘني‬ ّ ّّ ّ ّ (‫وﻋﴩﻳﻦ وﺛﻠﺜامﺋﺔ ﺑﻌﺪ اﻷﻟﻒ ﻣﻦ ﻫﺠﺮة ﻣﻦ ﻟﻪ اﻟﻌﺰ واﻟﴩف‬ 126 U ovoj idžazetnami je nešto kraće ime i ono glasi: Ôāliõ Rifqī ibn al-õāğğ Yūsuf alIzwornīqī. 127 ... ‫ﺻﺎﻟﺢ رﻓﻘﻲ ﺑﻦ اﻟﺤﺎج ﻳﻮﺳﻒ اٳلﻳﺰورﻧﻴﻘﻲ ... ﻗﺪ ﺣﴬ ﰲ ﻋﺪّة ﻣﻦ اﻷﻋﻮام ﻣﺠﻠﺲ ﻫﺬا اﻟﻌﺎﺟﺰ... ﺣﺘّﻰ اﺳﺘﻮﻋﺐ ﻣﻦ ﻛ ّﻠﻴﺎت‬ ّ ّ ‫اﻟﻌﻠﻮم وﺟﺰﺋﻴﺎﺗﻬﺎ ﻋﺠﺰﻫﺎ وﺑﺤﺮﻫﺎ وﺣﺼﻞ ﻣﻦ ﻣﻨﻘﻮﻻت اﻟﻔﻨﻮن وﻣﻌﻘﻮﻻﺗﻬﺎ ﻋﺠﺮﻫﺎ وﺑﺤﺮﻫﺎ... ٳﻗﱰح ﻋﲆ ﺑﻌﺪ اٳلﺳﺘﺨﺎرة ﺑﺎٳلﺳﺘﺠﺎزة‬ ّ ًّ ً ّ ‫ﻇﻨٍّﺎ ﻣﻨﻪ ﺻﺪق اﻟ ّﻠﻪ ﻇﻨّﻪ أ ّﻧﻨﻲ أﻫﻞ ﻟٳلﺟﺎزة... أﺟﺰﺗﻪ ٳﺟﺎزة ﻋﺎﻣﺔ ﺑﺄن ﻳﺮوى ﻋﻨّﻲ وﻳﺴﺘﻨﺪ اﱃ ﻣﺎوﻗﻊ اﺑﺘﺪاؤه ﻣﻨّﻲ ﰲ أيّ وﻗﺖ ﺷﺎء‬ ‫وﰲ أيّ ﻣﻜﺎن ﺷﺎء ﻋﲆ أيّ ﺷﺨﺺ ﻳﺸﺎء‬

- 28 -

u veoma luksuzno urađenom rukopisu br. R-7733. Idžazetnamu je izdao asSayyid al-õāğğ al-õāfië Ôāliõ Nāëim al-Arñurūmī, poznatiji pod nadimkom Ãūrsūn Beg-zāde ibn Aõmad Muêtār an-Nā’il u drugoj dekadi mjeseca džumade-l-uhraa 1322/1904. godine. Napisao ju je vrlo vještom rukom, nashī pismom s lijepo urađenim unvanom i kolofonom, kaligraf Õasan Šawqī (‫ .)ﻛﺘﺒﻪ ﺣﺴﻦ ﺷﻮﻗﻲ‬Na kraju se nalaze učiteljov potpis i pečat. Na pečatu je čitljivo ime (‫.)اﻟﺴ ّﻴﺪ ﺻﺎﻟﺢ ﻧﺎﻇﻢ‬ ّ 41. Idžazetnama Zakariyyaa ibn Darwīša Ādama Uêruwiya (?)128 iz racionalnih i tradicionalnih znanosti.129 Nalazi se na listovima 1b-10b u rukopisu br. R-7229. Idžazetnamu je izdao al-õāğğ Muôãafā ‘Āôim ibn ‘Abdullāh al-Uêruwī (?)130 11. rebiu-l-evvela 1326/1908. godine. Nema podataka o mjestu izdavanja. Na kraju idžazetname nalazi se pečat učitelja iz 1322/1904. godine. Na pečatu je čitljivo ime (‫ .)ﻣﺼﻄﻔﻰ ﻋﺎﺻﻢ‬Rukopis je za Gazi Husrev-begovu biblioteku poklonio Emin Islamovski131 iz Struge (u Makedoniji). 42. Idžazetnama Abdulah-ef. Prešlja132 iz općih znanosti.133 Nalazi se na listovima 5b-17b u rukopisu br. R-6509. Idžazetnamu je izdao Abū As‘ad al-Muġlawī134 9. zu-l-kadeta 1326/1908. godine u Istanbulu. Veoma je luksuzno opremljena, s bogato ukrašenim unvanom i kolofonom. Ispisana
128 Zakariyyā ibn Darwīš Ādam al-Uêruwī (?), biografija nepoznata. 129 ‫ﺣﴬ ﻣﺠﻠﺲ ﻫﺬا اﻷدىن اﻷخ اﻟﻌﺎﻣﻞ اﻟﻌﺎمل... زﻛﺮ ّﻳﺎ ﺑﻦ دروﻳﺶ ادم اﻷوﺧﺮوي ﰲ ﻋﺪّة ﻣﻦ اﻷﻋﻮام وأﺧﺬ ﻣﻨّﻲ ﻋﻠﻮﻣﺎ ﻣﻦ اﻟﺒﻼﻏﺔ‬ ً ‫واﻷﺻﻮل واﻟﻔﺮوع وﻏريﻫﺎ ﻣﻦ اﻟﻌﻘﻠﻴﺔ واﻟﻨّﻘﻠﻴﺔ وأﻧﺴﺖ ﻣﻨﻪ اﻟﺮﺷﺪ اﻟﺮﺷﻴﺪ... ﺛﻢ اﻟﺘﻤﺲ ﻣﻨّﻲ ٳﺟﺎزة... ﻓﺤﺴﻨﺖ ﻇﻨّﻪ ﻓﺄﺟﺰت ﻟﻪ ﺑﺄن‬ ّ ّ ّ ّ ّ ‫ﻳﺮوى ﻋﻨّﻲ ﻣﺎ ﻳﺴﻮغ ﱄ رواﻳﺘﻪ ﻣﻦ ﺟﻤﻴﻊ اﻟﻌﻠﻮم ﻋﻘﻠ ٍّﻴﺎ وﻧﻘﻠ ٍّﻴﺎ وأﺻﻠ ٍّﻴﺎ وﻓﺮﻋ ٍّﻴﺎ ﻛ ّﻠ ٍّﻴﺎ وﺟﺰﺋ ٍّﻴﺎ‬ 130 Al-Õāğğ Muôãafā ‘Āôim ibn ‘Abdullāh al-Uêruwī (?), biografija nepoznata. 131 Emin Islamovski iz Struge je graditelj mnogih munara u Bosni i Hercegovini tokom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Radeći po našim džematima, on je sakupio preko stotinu rukopisa i starih štampanih knjiga i poklonio ih Gazi Husrevbegovoj biblioteci. 132 ‘Abdullāh-ef. ibn ‘Alī al-Bosnawī as-Sarāyī, Prešljo-zāde, radio je kao profesor na Šerijatskoj sudačkoj školi u Sarajevu od 1. januara 1912. do 15. jula 1921. godine. (v. Spomenica ŠSŠ, str. 66). ّ 133 ‫وﻣﻨﻬﻢ اﻟﻔﺎﺿﻞ... ﻋﺒﺪ اﻟ ّﻠﻪ أﻓﻨﺪي ﺑﻦ ﻋﲇ اﻟﺒﻮﺳﻨﻮي اﻟﴪاﻳﻲ اﻟﺸﻬري ﺑﭙﺮأﺷﻠﻮزاده... ﺣﴬ ﻧﺎدى ﻫﺬا اﻷدىن واﻋﺘﻨﻰ ﰲ ﺗﺤﺼﻴﻞ‬ ّ ّ ّ ّ ‫اﻟﻌﻠﻮم ﺑﺎﻟﺠﺪ اﻷﻋﲆ وﻧﺎل ﻣﻨﻬﺎ اﻟﻨّﺼﻴﺐ اﻷوﰱ ﺛﻢ اﺳﺘﺠﺎز أن ﻳﺮوى ﻣﺎ ﺗﻠﻘﺎه ﻟﺪىّ وﻳﺴﺘﻨﺪ ﻣﺎ ﺻﺢ ﻋﻨّﻲ ٳﱃ... ﻓﻠام أﻧﺴﺖ ﻣﻨﻪ اﻟﺮﺷﺪ‬ ّ ّ ّ ّ ّّ ً ‫اﻟﺮﺷﻴﺪ... وﺣﺴﺒﺘﻪ أﻫﻼ ﻟﻠﻨّﻘﻞ واﻟﺮواﻳﺔ راﻏﺒﺎ ﻋﻦ اﻟﺒﺪﻋﺔ واﻟﻐﻮاﻳﺔ أﺟﺰﺗﻪ ٳﺟﺎزة ﻋﺎﻣﺔ... ﺣﺴﺒام أﺟﺎز ﱄ ﻣﻮﻻﻧﺎ ﻣﺤﻤﺪ أﻣني زﻛﺎيئ ﺑﻦ‬ ّ ً ّ ّ ‫ﻣﺤﻤﺪ رﺣﻴﻤﻲ اﳌﻐﻠﻮي‬ ّ 134 Učitelj se potpisao kao Abū As‘ad al-Muġlawī, a na pečatu stoji ‘Alī Riñā ibn Yūsuf Ñiyā.

- 29 -

je vještom rukom, nashī pismom, nama nepoznatog kaligrafa. Na kraju je bilješka učitelja135 s potpisom i pečatom. Na pečatu je čitljivo ime (‫ﻋﻠﻲ رﺿﺎ ﺑﻦ‬ ‫ .)ﻳﻮﺳﻒ ﺿﻴﺎ‬Na zadnjem zaštitnom listu je bilješka na turskom jeziku da je ceremonija uručenja idžazetname upriličena u Sultan-Mehmedovoj (Fatihovoj) džamiji u Istanbulu 27. zu-l-kadeta 1326/1908. godine.136 (Vidi prilog 3). 43. Idžazetnama Muhameda Seida Serdarevića137 iz tefsira.138 Nalazi se na listovima 1b-11b u rukopisu br. R-4833. Idžazetnamu je 1326/1908. godine izdao šejh Gazi Husrev-begova hanikaha u Sarajevu Ahmed-ef. Hadžijamaković.139 Ispisao ju je vještom rukom, nasêī pismom, nama
ّ 135 ...‫أﻣﻀﻴﺖ ﻋﲆ ﻣﺎ أﻣﴣ ﱄ راﺟﻴﺎ ﻋﻔﻮ ريب ﻋﻦ زﻟﲇ ﰲ اﻟﻴﻮم اﻟﻨّﺎﺳﻊ ﻣﻦ ذي اﻟﻘﻌﺪة اﻟﺤﺮام ﻟﺴﻨﺔ ﺳﺖ وﻋﴩﻳﻦ وﺛﻠﺜامﺋﺔ وأﻟﻒ‬ ّ ً ‫وأﻧﺎ اﻟﻔﻘري ٳﱃ اﻟ ّﻠﻄﻒ اﳌﻮﻟﻮي أﺑﻮ أﺳﻌﺪ اﳌﻐﻠﻮي‬ 136 Vidi: Lavić X, 6240/2, str. 386-387. 137 Muõammad Sa‘īd ibn al-Êawāğa ‘Abdulõamīd al-Izaničawī (Muhamed Seid Serdarević) rođen je 8. XII 1882. godine u Zenici. Osnovno i srednje obrazovanje stekao je pred svojim ocem Abdulhamid-ef., muderisom Sultan-Ahmedove medrese u Zenici, a nastavio pred Mehmed-ef. Muftićem, muderisom Kuršumlije medrese i Ahmed-ef. Hadžijamakovićem, šejhom i muderisom Gazi Husrev-begova hanikaha u Sarajevu. Ovaj posljednji mu je i izdao gore spomenutu idžazetnamu. U isto vrijeme Seid-ef. je pohađao i Daru-l-muallimin i završio ga 1904. godine. Radio je kao I (prvi) muallim u zeničkoj mektebi-ibtidaiji i urednik mjesečnika Muallim. Smrt ga je zatekla u cvijetu mladosti 26. V 1918. godine u Zenici na položaju muderisa SultanAhmedove medrese. Iako je umro vrlo mlad, ubraja se među prve pisce raznih djela na bosanskom jeziku o prošlosti i nauci islama (v. Spomenica, str. 59; Traljić, IB, str. 295-300; Halil Mehtić, ”Porodica Serdarević sa posebnim osvrtom na Muhameda Seida i Abdulaha Serdarevića” Anali GHB, XVII-XVIII, str. 303-311). 138 ‫وﻣﻨﻬﻢ... ﻣﻮﻻﻧﺎ ﻣﺤﻤﺪ ﺳﻌﻴﺪ ﺑﻦ اﻟﺨﻮاﺟﻪ ﻋﺒﺪ اﻟﺤﻤﻴﺪ اٳلﻳﺰﻧﻴﭽﻪ وي... ﻗﺪ ﺣﴬ ﰲ ﻋﺪّة ﻣﻦ اﻷﻋﻮام ﻣﺠﻠﺲ ﻫﺬا اﻟﻌﺎﺟﺰ اﳌﺴﺘﻬﺎم‬ ّ ّ ‫واﺳﺘﻮﻋﺐ ﻣﻦ اﻟﻌﻠﻮم ﻛ ّﻠﻴﺎﺗﻬﺎ وﺟﺰﺋﻴﺎﺗﻬﺎ وﺣﺼﻞ ﻣﻨﻬﺎ ﻣﻨﻘﻮﻻﺗﻬﺎ وﻣﻌﻘﻮﻻﺗﻬﺎ ﺣﺘّﻰ... اﻗﱰح ﻋﲆ ﺑﻌﺪ اٳلﺳﺘﺨﺎرة ﺑﺎٳلﺳﺘﺠﺎزة... وأﺟﺰﺗﻪ‬ ّ ّ ًّ ً ّ ّ ‫ٳﺟﺎزة ﻋﺎﻣﺔ ﰲ ﻣﻄﺎﻟﻌﺔ اﻟﻜﺘﺐ اﻟﻔﺎﺧﺮة واﺣﺘﻴﺎض اﻟﻌﻴﺎمل اﻟﺬاﺧﺮة ا ّﻟﺘﻲ أ ّﻟﻔﻬﺎ أﺳﺎﻃني أمئﺔ اﻟﺘّﻔﺴري ﻣﻦ وﺟﻴﺰ وﺑﺴﻴﻂ وﺻﻨّﻔﻬﺎ أﴎة‬ ّ ‫اﻟﺘّﻘﺮﻳﺮ واﻟﺘّﺤﺮﻳﺮ ﻣﻦ ﺷﺎﻣﻞ وﻣﺤﻴﻂ وﺳﻮﻏﺖ ﻟﻪ ٳﻓﺎدﺗﻬﺎ ﻟﻠﻤﻘﺘﺒﺴني ﻣﻦ أﻧﻮارﻫﺎ اﻟﺮاﺋﻘﺔ ﻧﻔﺴريا وﺗﻘﺮﻳﺮا‬ ً ّ ً ّ 139 Aõmad Õamdī ibn Muõammad as-Sarāyī al-Bosnawī (šejh Ahmed Hadžijamaković) je sin Muhamed-ef. Hadžijamakovića, šejha i muderisa Gazi Husrev-begova hanikaha u Sarajevu, pogubljenog pod Goricom 28. augusta 1878. godine zbog otpora austrougarskoj okupaciji. Rođen je u Sarajevu 1870. godine. Ruždiju i medresu je završio u Sarajevu, a potom nauke nastavio u Carigradu, gdje je ostao 14 godina, slušao najglasovitije alime u Sultan-Fatihovoj medresi i dobio idžazetnamu od as-Sayyida Õasana Fahmīja. Po povratku u Sarajevo 1900. godine, zauzeo je mjesto svoga oca u Hanikahu i obavljao dužnost šejha i muderisa. Jedan od njegovih najboljih učenika bio je Muhamed Seid Serdarević. Šejh Ahmed-ef. Hadžijamaković je umro 20. aprila 1931. godine (v. Spomenica, str. 157-158; Muhamed Hadžijamaković, ”Porodica Hadžijamakovića” Anali GHB, XVII-XVIII, str. 295-302).

- 30 -

nepoznati kaligraf (možda i sam Muhamed Seid Serdarević), a svojim potpisom i pečatom iz 1320/1902. godine ovjerio Ahmed-ef. Hadžijamaković. Na pečatu je čitljivo ime (‫.)أﺣﻤﺪ ﺣﻤﺪي‬ 44. Idžazetnama hadži hafiza Asim-ef. Sirće,140 sina hafiza Ahmeda Izzetef. o položenom hifzu.141 Nalazi se na listovima 1b-6a u rukopisu br. R10312. Idžezetnamu je izdao njegov otac, hafiz Ahmed Izzet-ef. Sirćo, sin Ibrahima el-Bosnevija el-Medenija,142 16. zu-l-kadeta 1327/1909. godine. Idžazetnamu je potpisao i svojim pečatom ovjerio hafiz Ahmed Izzet-ef. Sirćo, sin Ibrahimov. Na pečatu je čitljivo ime (‫ .)ﺣﺎﻓﻂ أﺣﻤﺪ‬Idžazetnamu su, kao svjedoci, potpisali i svojim pečatima ovjerili još peterica hafiza.143

140 Hāfië ‘Āôim Ôafā-ef. ibn õāfië Aõmad ‘Izzat-ef. Sīrko-zāde (Sirćo), rođen je u Sarajevu 6. maja 1892. godine. Obavljao je dužnost mujezina, muallima, imama i hatiba u više sarajevskih džamija te profesora kiraeta u Gazi Husrev-begovoj medresi. Dužnost drugog imama Begove džamije obavljao je od 1934-1965. godine. Imao je lijepu kolekciju rukopisa, od kojih se četrdesetak nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. Umro je 23. oktobra 1970. godine, a ukopan je na mezaristanu ”Bare” (v. Fazlić, Hafizi, str. 54). 141 ‫ﺣﻔﻆ ﻋﲆ اﻟﻘﺮآن اﻟﻌﻈﻴﻢ وﻟﺪي واﺑﻨﻲ ﺣﺎﻓﻆ ﻋﺎﺻﻢ ﺻﻔﻰ أﻓﻨﺪي ﺑﻦ ﺣﺎﻓﻆ أﺣﻤﺪ ﻋﺰّت أﻓﻨﺪي ﺳريﻛﻮ زاده... ﻓﻔﺎز ﺑﺒﻠﻮغ اﳌﺄﻣﻮل‬ ّ ‫ﻓﻮق اﳌﺮاد وﻗﺪ ﺣﺮرت ﻟﻪ ﻫﺬا اﻟﺴﻨﺪ ﻋﻨﺪ ﻓﺮاغ ﺣﻔﻈﻪ اﻟﻘﺮآن ﺑﺎﻟﺘّامم... وٳين اﺳﺘﺨﺮت اﻟ ّﻠﻪ ﺗﻌﺎﱃ وأﺟﺰﺗﻪ مبﺎ ﻳﺠﻮز ﱄ وﻋﻨّﻲ ﻗﺮاﺋﺔ‬ ّ ّ ّ ‫ورواﻳﺔ ﻣﻦ ﻫﺬا اﻟﻄﺮﻳﻖ... ﻛام أﺟﺎزين ﺑﻪ أﺳﺘﺎذي ﻣﻮﺣﻴﻚ ﻟﻮﻟﻪ ﺟﻲ ﺣﺎﻓﻆ ﻣﺼﻄﻔﻰ‬ 142 Õāfië Aõmad ‘Izzat-ef. ibn Ibrāhīm Sīrko-zāde (Sirćo) al-Bosnawī al-Madanī obavljao je dužnost prvog mujezina i muarrifa u Begovoj džamiji, muallima Begova mekteba i imama Než-zade džamije (Dol) na Vratniku. Prema nizu svojih učitelja navedenih u ovoj idžazetnami, hifz je završio pred hafizom Mustafa-ef. Muhićem (Luledžijom). Umro je 12. maja 1915. godine, a ukopan je na mezaristanu ”Grličića brdo” (v. Fazlić, Hafizi, str. 54; Haso Popara: ”Iz rukopisnog blaga Gazi Husrev-begove biblioteke, Idžazetname kurra hafiza Asim-ef Sirće”, Preporod, br. 9/851, od 1. maja 2007., str. 34). 143 Imam Begove džamije, kurra hafiz Asim-ef. Džafić, na čijem pečatu je čitljivo ime (‫ ,)ﻋﺎﺻﻢ ﺑﻦ ﻣﺤﻤﺪ ﺟﺎﻓﻴﭻ‬kurra hafiz Hamdi-ef. Berberović, na čijem pečatu je čitljivo ime ّ (‫ ,)ﺣﺎﻓﻆ ﺣﻤﺪي ﺑﻦ ﺣﺴني ﺑﺮﺑﺮوﻳﭻ‬hafiz Mustafa-ef. Luledžija, na čijem pečatu je čitljivo ime (‫ ,)ﺣﺎﻓﻂ ﻣﺼﻄﻔﻰ‬hafiz Sulejman-ef. Čučak, na čijem pečatu je čitljivo ime (‫,)ﺣﺎﻓﻆ ﺳﻠﻴامن‬ hafiz Ibrahim-ef. Smaiš, na čijem je pečatu čitljivo ime (‫ .)ﺣﺎﻓﻆ ٳﺑﺮاﻫﻴﻢ‬Pored njih, idžazetnamu su svojim pečatima ovjerila još dvojica hafiza, čija imena na pečatima nisu čitljiva.

- 31 -

45. Idžazetnama Nezira Hadžiomerovića144 iz racionalnih i tradicionalnih znanosti.145 Nalazi se na listovima 1b-8a u rukopisu br. R-10311. Idžazetnamu je izdao Õusayn ibn Êalīl as-Sīwāsī (iz Sivasa u Turskoj), u srijedu, 16. džumade-l-ahira 1329/1911. godine. Na listu 8a, nalazi se bilješka učitelja i njegov potpis. Na pečatu je čitljivo ime (‫ .)ﺣﺴني ﺳﻴﻮاﳼ‬Na listu 8b nalazi se ovjera Kotarsko šeriatskog suda u Visokom od 18. novembra 1925. godine. 46. Idžazetnama hafiza Hasan-ef. Handžića, sina Abdulahova146, iz racionalnih i tradicionalnih znanosti.147 Nalazi se na listovima 1b-11b u rukopisu br. R-3243. Idžazetnamu je izdao kurra hafiz Muhamed Vejsil-ef. Pinjo, sin Ibrahimov148, u Istanbulu 1332/1913. godine. Napisao ju je nasêī pismom hafiz ‘Uïmān ibn ‘Alī, a svojim potpisom i pečatom ovjerio hafiz Muhamed Vejsil-ef. Pinjo. Na pečatu je čitljivo ime (‫941.)ﻣﺤﻤﺪ وﻳﺴﻞ‬ ّ

144 Bosnalī Naèīr Hadžiomerović obavljao je dužnost upravitelja i muderisa Junuz Čauševe medrese u Konjicu sve do svoje smrti 1940. godine (v. Takvim za 1983., str. 179-180; Refik Hadžimehanović, ”Konjic-grad na Neretvi”, Preporod, 1972., br. 47, str. 13). 145 ّ‫ﻣﻨﻬﻢ اﻟﻌﺎمل... ﺑﻮﺳﻨﻪ ﱄ ﻧﺬﻳﺮ ﺣﺠﻲ ﻋﻤﺮوﻳﭻ ﻗﺪ ﺣﴬ ﻣﺠﻠﺲ ﻫﺬا اﳌﺴﻜني وﻻزم ﺗﻘﺮﻳﺮ درﺳﻪ ﻣﻨﺬ ﺷﻬﻮر وﺳﻨني... واﺳﺘﻔﺎد ﻟﺪى‬ ً ّ ‫ﻧﺒﺬة ﻣﻦ اﻟﻌﻠﻮم اﻟﻌﻘﻠﻴﺔ واﻟﻨّﻘﻠﻴﺔ ﺛﻢ اﺳﺘﺠﺎزين أن ﻳﺮوى ﻣﺎ ﺗﻠﻘﺎه ﻟﺪىّ وﻳﺴﺘﻨﺪ ﻣﺎ ﺻﺢ ﻋﻨّﻲ... ﻓﺄﺟﺰت ﻟﻪ ﻛام أﺟﺎزين... اﻟﺴﻴﺪ‬ ّ ّ ّ ّ ّّ ‫أﺣﻤﺪ ﺣﻤﺪي ﺑﻦ ﻣﺼﻄﻔﻰ اﻟﺠﻬﺎء ﺷﻨﺒﻮي‬ 146 Õāfië Õasan ibn ‘Abdullāh Bosnawī as-Sarāyī (Handžić) rođen je u Sarajevu, a visoku naobrazbu stekao je u Istanbulu. Obavljao je dužnost vojnog imama u Zagrebu, gdje ga je i zatekla smrt 1917. godine. Ukopan je na groblju ”Mirogoj” u Zagrebu (v. Fazlić, Hafizi, str. 39). 147 ‫وﻣﻨﻬﻢ ﺣﺎﻓﻆ ﺣﺴﻦ ﺑﻦ ﻋﺒﺪ اﻟ ّﻠﻪ اﻟﺒﻮﺳﻨﻮي اﻟﴪاﻳﻲ ﻣﻮﻃﻨًﺎ وﻣﺴﻜﻨًﺎ... ﻗﺪ ﺣﴬ ﰲ ﻋﺪّة ﻣﻦ اﻷﻋﻮام ﻣﺠﻠﺲ ﻫﺬا اﻟﻌﺎﺟﺰ واﺳﺘﻮﻋﺐ‬ ّ ّ ً ‫ﻣﻦ اﻟﻌﻠﻮم ﻛ ّﻠﻴﺎﺗﻬﺎ وﺟﺰﺋﻴﺎﺗﻬﺎ وﺣﺼﻞ ﻣﻨﻬﺎ ﻣﻌﻘﻮﻻﺗﻬﺎ وﻣﻨﻘﻮﻻﺗﻬﺎ ﺣﺘّﻰ... اﻗﱰح ﻋﲆ ﺑﻌﺪ اٳلﺳﺘﺨﺎرة ﺑﺎٳلﺳﺘﺠﺎزة... ﻓﺄﺟﺰت ﻟﻪ ٳﺟﺎزة‬ ّ ّ ًّ ‫ﻋﺎﻣﺔ‬ 148 Qurrā õāfië Õasan ibn Muõammad Waysil ibn Ibrāhīm al-Bosnawī (Pinjo) rodom je iz Sarajeva. Nakon austrougarske okupacije Bosne, odselio se u Tursku i živio u Istanbulu, gdje je stekao visoku naobrazbu i radio kao profesor u srednjim školama. Umro je poslije 1352/1933. godine (v. Fazlić, Hafizi, str. 39; Bilješka Mehmeda Handžića na listu 2a u rukopisu br. R-3243). 149 Vidi: Lavić XIV, 7887, str. 71.

- 32 -

47. Idžazetnama kurra hafiza Asim-ef. Sirće, sina hafiza Ahmeda Izzet-ef.150, iz kiraeta po djelima Tuõfa al-aãfāl i al-Urğūza al-ğazariyya.151 Nalazi se na listovima 8b-15b u rukopisu br. R-10312. Idžazetnamu je izdao kurra hafiz Asim-ef. Džafić152 iz Sarajeva, 12. rebiu-l-evvela 1332/1913. godine. Napisao ju je svojom rukom i ovjerio svojim potpisom i pečatom kurra hafiz Asim-ef. Džafić. Na pečatu iz 1323/1925. godine čitljivo je ime (‫ﻋﺎﺻﻢ ﺑﻦ ﻣﺤﻤﺪ‬ ّ ‫.)ﺟﺎﻓﻴﭻ‬ 48. Idžazetnama kurra hafiza Asim-ef. Sirće, sina hafiza Ahmeda Izzet-ef.153 za učenje kasida154 ad-Dimyāãiyya155 i al-Burda.156 Nalazi se na listu 16b u rukopisu br. R-10312. Idžazetnamu je izdao kurra hafiz Asim-ef. Džafić, sin
150 Isto kao u bilješci br. 140. ّ 151 ‫ﻗﺮأ ﻋﲆ اﻟﻘﺮآن اﻟﻌﻄﻴﻢ... ﺣﺎﻓﻆ ﻋﺎﺻﻢ ﺻﻔﻰ أﻓﻨﺪي ﺑﻦ اﻟﻔﺎﺿﻞ اﻟﺼﺎﻟﺢ ﺣﺎﻓﻆ أﺣﻤﺪ ﻋﺰّت أﻓﻨﺪي ﺳريﻛﻮ ﺑﺘﺤﻔﺔ اﻷﻃﻔﺎل واﻷرﺟﻮزة‬ ّ ‫اﻟﺠﺰر ّﻳﺔ ﻋﲆ ﻗﺮاﺋﺔ اٳلﻣﺎم أيب ﺑﻜﺮ ﻋﺎﺻﻢ ﺑﻦ أيب اﻟﻨّﺠﻮد اﻷﺳﺪي اﻟﻜﻮﰲ وﻋﲆ رواﻳﺔ أيب ﻋﻤﺮ وﺣﻔﺺ ﺑﻦ ﺳﻠﻴامن اﻟﻜﻮﰲ وﻣﻦ ﻃﺮﻳﻖ‬ ّ ‫أيب ﻣﺤﻤﺪ ﻋﺒﻴﺪ ﺑﻦ اﻟﺼﺒﺎح اﻟﻨّﻬﺸﲇ... ﻓﻘﺪ ﺣﺮرت ﻟﻪ ﻫﺬا اﻟﺴﻨﺪ ﻋﻨﺪ ﻓﺮاغ ﻗﺮاﺋﺘﻪ اﻟﻘﺮآن ﺑﺎﻟﺘّامم ﻟﻴﻌﻠﻢ ﻛﻞ ﻣﻦ اﻃﻠﻊ ﻋﻠﻴﻪ ﻣﻦ‬ ّ ّ ّ ّ ّ ّ ّ ‫اﻟﺨﺎص واﻟﻌﺎم أين اﺳﺘﺨﺮت اﻟ ّﻠﻪ ﺗﻌﺎﱃ وأﺟﺰﺗﻪ مبﺎ ﻳﺠﻮز ﱄ وﻋﻨّﻲ ﻗﺮاﺋﺔ ورواﻳﺔ ﻣﻦ ﻫﺬا اﻟﻄﺮﻳﻖ‬ ّ 152 Qurrā õāfië ‘Āsim-ef. ibn Muõammad Ğāfić al-Bosnawī al-Madanī rođen je u Sarajevu 1866. godine. Prilikom okupacije Bosne i Hercegovine od strane AustroUgarske 1878. godine, njegov otac Muhammed je poginuo kod Kaknja u borbi s okupacionim trupama. Nakon zauzeća Sarajeva, mladi Asim, koji je tada imao 12 godina, odselio se u Tursku 1879. godine. Nakon majčine smrti (1889) odselio se u Medinu i tamo se školovao 17 godina, gdje je od najpoznatijeg karije toga vremena šayêa Yāsīna ibn Aõmada al-Êiyārija dobio idžezetnamu za hifz po sedam kiraeta. Po nagovoru prijatelja vratio se u Sarajevo 1904. godine, gdje je obavljao dužnost imama Begove džamije, a neko vrijeme i mudževvida u Kuršumliji (Gazi Husrev-begovoj) medresi. Umro je 17. februara 1921. godine, a ukopan je na mezaristanu ”Budakovići” (v. Fazlić, Hafizi, str. 41 ; Spomenica, str. 145-146). 153 Isto kao u bilješci br. 140. ّ 154 ‫ﻓﻘﺪ اﻟﺘﻤﺲ ﻣﻨّﻲ وﻟﺪي اﻟﻔﺎﻟﺢ اﻟﺼﺎﻟﺢ ﺣﺎﻓﻆ ﻋﺎﺻﻢ أﻓﻨﺪي ﺑﻦ اﻟﻔﺎﺿﻞ ﺣﺎﻓﻆ أﺣﻤﺪ أﻓﻨﺪي اﳌﻠﻘﺐ ﺑﺴريﭼﻮ زاده أن أﺟﻴﺰه ﺑﻘﺮاﺋﺔ‬ ّ ّ ّ ّ ‫اﳌﻨﻈﻮﻣﺔ اﳌﺴامة ﺑﺎﻟﺪﻣﻴﺎﻃﻴﺔ ﰲ أﺳامء اﻟ ّﻠﻪ اﻟﺤﺴﻨﻰ ﻟﻠﻌﺎرف ﺑﺎﻟ ّﻠﻪ اﻟﺸﻴﺦ ﺷﻤﺲ اﻟﺪﻳﻦ اﻟﺪﻣﻴﺎﻃﻲ وﺑﺎﳌﻨﻈﻮﻣﺔ اﳌﺴامة ﺑﺎﻟﱪدة ﰲ‬ ّ ّ ّ ّ ّ‫ﻣﺪح ﺧري اﻟﱪ ّﻳﺔ... ﻟﻠﻌﺎرف ﺑﺎﻟ ّﻠﻪ أيب ﻋﺒﺪ اﻟﻠ‬ ‫ﻪ ﻣﺤﻤﺪ ﺑﻦ أيب ﺳﻌﻴﺪ اﻟﺒﻮﺻريي... وأﺟﺰﻧﻪ ﺑﻘﺮاﺋﺘﻬام... ﻛام أﺟﺎزين ﺑﻪ ﺳﻴﺪي... رﺋﻴﺲ‬ ّ ّ ‫اﻟﻌﻠامء وﻣﻔﺘﻲ اﻟﺸﺎﻓﻌﻴﺔ ﰲ ﺑﻠﺪ اﻟ ّﻠﻪ اﻟﺤﺮام اﻟﺤﺒﻴﺐ ﺣﺴني ﺑﻦ اﻟﺴﻴﺪ ﻣﺤﻤﺪ اﻟﺤﺒﴚ‬ ّ ّّ ّ ّ 155 Al-Qa¥īda ad-dimyāãiyya fī at-tawassul bi asmā’ Allāh al-õusnā (spjev o Božjim lijepim imenima) na arapskom jeziku je spjevao Šamsuddīn Muõammad ibn Aõmad ad-Dimyāãī, umro 921/1515. godine (v. Kaõõāla VIII, str. 260). 156 Hvalospjev u pohvalu poslanika Muhammeda, s.a.v.s., al-Kawākib ad-durriyya fī madõ êayr al-bariyya, poznat je i pod nazivom Qa¥īda al-Burda. Spjevao ga je na arapskom jeziku Šamsuddīn Muõammad ibn Sa‘īd ibn Õammād ibn Muõsin ibn ‘Abdullāh al-Būôīrī, rođen 608/1211., umro 694/1294. Nazvan je po Poslanikovom, s.a.v.s., ogrtaču Burda. (v. Kaõõāla IX, str. 28-29).

- 33 -

Muhamedov157, u Sarajevu 12. rebiu-l-evvela 1332/1913. godine. Napisao ju je svojom rukom i ovjerio svojim potpisom i pečatom kurra hafiz Asimef. Džafić. Na pečatu iz 1323/1925. godine čitljivo je njegovo ime (‫ﻋﺎﺻﻢ ﺑﻦ‬ ‫.)ﻣﺤﻤﺪ ﺟﺎﻓﻴﭻ‬ ّ 49. Idžazetnama kurra hafiza Asim-ef. Sirće, sina hafiza Ahmeda Izzetef.158, iz hifza na sedam kiraeta.159 Nalazi se na listovima 1b-14a u rukopisu br. R-7577. Idžazetnamu je izdao kurra hafiz Hamdi-ef. Berberović, sin Husejina iz Sarajeva, 15. šabana 1341/1923. godine. Napisao ju je kaligraf Muhamed Behaudin Sikirić,160 a potpisao i svojim pečatom ovjerio hafiz Hamdi-ef. Berberović. Na pečatu je čitljivo ime (‫.)ﺣﺎﻓﻆ ﺣﻤﺪي ﺑﻦ ﺣﺴﻴﻦ ﺑﺮﺑﺮوﻳﭻ‬ Idžazetnamu su, kao svjedoci, potpisali i kurra hafizi Šakir-ef. Tuzlo,161 Fehmi-ef. Gušić162 i Mehmed Teufik-ef. Okić.163 Ovaj posljednji je stavio i pečat na kome je čitljivo ime (‫.)اﻟﺴ ّﻴﺪ ﻣﺤﻤﺪ ﺗﻮﻓﻴﻖ‬ ّ
157 Isto kao u bilješci br. 152. 158 Isto kao u bilješci br. 140. ّ ّ 159 ‫وﻛﺎن ﻣﻤﻦ اﻧﺘﻈﻢ ﰲ ﻫﺬا اﻟﺴﻠﻚ... اﻟﺸﻴﺦ ﺣﺎﻓﻆ ﻋﺎﺻﻢ أﻓﻨﺪي ﺑﻦ ﺣﺎﻓﻆ أﺣﻤﺪ أﻓﻨﺪي اﻟﺒﻮﺳﻨﻮي اﻟﺸﻬري ﺑﺴريﭼﻮ زاده ﰲ ﺑﻮﺳﻨﻪ‬ ّ ّ ّ ّ ‫ﴎاى... وﻗﺮأ ﻋﲆ اﻟﻘﺮآن اﻟﻌﻈﻴﻢ اﻟﺸﺄن واﳌﺰ ّﻳﺔ ﺑﺎﻟﻘﺮاءات اﻟﺴﺒﻊ ﻣﻦ ﻃﺮﻳﻖ ﺣﺮز اﻷﻣﺎين واﻟﺸﺎﻃﺒﻴﺔ... وأﺟﺰﺗﻪ ﺑﺎﻟﻘﺮاﺋﺔ واﻻﻗﺮاء ﰲ‬ ّ ّ ّ ‫أيّ ﻣﻜﺎن ﺣﻞ وأيّ ﻗﻄﺮ ﻧﺰل مبﺎ ﻳﺠﻮز ﱄ وﻋﻨّﻲ رواﻳﺔ وﺗﻼوة ﻣﻦ ﻃﺮﻳﻖ اﻟﺴﺒﻌﺔ وأﻧﺎ اﻟﻔﻘري ٳﱃ اﻟ ّﻠﻪ اﻟﻮاﺣﺪ اﻟﻐﻨﻲ ﺣﻤﺪي ﺑﻦ ﺣﺴني‬ ّ ‫ﺑﺮﺑﺮوﻳﭻ اﻟﺒﻮﺳﻨﻮي اﻟﴪاﻳﻲ‬ ّ 160 Isto kao u bilješci br. 108. 161 Kurra hafiz Šakir-ef. Tuzlo rođen je u Sarajevu 1940. godine. Hifz je završio pred svojim ocem 1854. godine, a nakon toga otišao u Istanbul, gdje je na školovanju proveo 10 godina. Po povratku iz Istanbula obavljao je dužnost mualima, imama i hatiba u više sarajevskih džamija. Na idžazetnami se potpisao kao reis-il-mahfil u Gazi Husrev-begovoj džamiji i imam Čekrekči Muslihudinove džamije. Na ahiret je preselio 1934. godine u 96. godini života. Ukopan je na mezaristanu ”Grličića brdo” (v. Fazlić, Hafizi, str. 44). 162 Kurra hafiz Fehmi-ef. Gušić rođen je u Karahisaru u Turskoj 1879. godine, gdje su mu roditelji odselili nakon austrougarske okupacije Bosne. Osnovno obrazovanje je završio u Karahisaru, a nastavio u Istanbulu, gdje je i završio hifz na sedam kiraeta. U Banju Luku je došao 1911. godine, tu se oženio i ostao živjeti i raditi sve do smrti 1967. godine. Ukopan je u haremu Sofi Mehmed-pašine džamije u Gornjem Šeheru (v. Fazlić, Hafizi, str. 114). 163 Kurra hafiz Mehmed Teufik-ef. Okić rođen je u Jajcu 1870. godine. Osnovno obrazovanje, ruždiju i hifz završio je rodnom mjestu, a medresu u Banjoj Luci, gdje mu je muderis bio hafiz Ibrahim-ef. Maglajlić, kasniji reisu-l-ulema za Jugoslaviju (19301936). Školovanje je nastavio u Istanbulu 1885. godine, gdje je od Ali Zejnulabidina Alasonijalija dobio profesorsku idžazetnamu, a od Ibrahima Hakija idžazetnamu za

- 34 -

50. Idžazetnama kurra hafiza Asim-ef. Sirće, sina hafiza Ahmeda Izzet-ef., za učenje zbirke salavata Dalā’il al-êayrāt.164 Nalazi se na listu 18b u rukopisu br. R-10312. Idžazetnamu je izdao aš-šayê Ibrāhīm ibn Aõmad, Faqīh al-Madanī165 u Sarajevu 9. redžeba 1344/1926. godine. Napisao ju je svojom rukom i ovjerio svojim potpisom i pečatom Ibrāhīm ibn Aõmad, Faqīh al-Madanī. Na pečatu je čitljivo ime (‫.)ٳﺑﺮاﻫﻴﻢ ﻓﻘﻴﻪ‬ 51. Idžazetnama kurra hafiza Asim-ef. Sirće, sina hafiza Ahmed Izzet-ef. za učenje virda poznatog pod nazivom Rātib, a koji je sastavio as-Sayyid ‘Abdullāh al-Õaddād.166 Nalazi se na listu 19a u rukopisu br. R-10312.
sedam kiraeta. Po povratku u Bosnu radio je kao muderis na Osman-kapetanovoj medresi u Gračanici. Godine 1910. izabran je za člana Ulema medžlisa i na tom je položaju ostao sve do smrti 18. novembra 1932. godine. Ukopan je na mezaristanu ”Grličića brdo” (v. Fazlić, Hafizi, str. 230). 164 ‫ﻓﻘﺪ اﻟﺘﻤﺲ ﻣﻨّﻲ اﻷخ اﻷدﻳﺐ... اﻟﺤﺎج ﺣﺎﻓﻆ ﻋﺎﺻﻢ أﻓﻨﺪي ﺑﻦ اﻟﻔﺎﺿﻞ ﺣﺎﻓﻆ أﺣﻤﺪ أﻓﻨﺪي... أن أﺟﻴﺰه ﺑﻘﺮاﺋﺔ دﻻﺋﻞ اﻟﺨريات ﰲ‬ ّ ‫اﻟﺼﻼة ﻋﲆ أﴍف اﻟﻜﺎﺋﻨﺎت... وأﺟﺰﺗﻪ ﺑﻘﺮاﺋﺘﻬﺎ... ﻛام أﺟﺎزين ﺑﻘﺮاﺋﺘﻬﺎ... اﻟﺴﻴﺪ ﻣﺤﻤﺪ أﻣني رﺿﻮان ﺑﻦ اﳌﺮﺣﻮم اﻟﺴﻴﺪ أﺣﻤﺪ رﺿﻮان‬ ّ ّ ّّ ّّ ّ ‫اﳌﺪين اﳌﺪرس ﰲ ﺣﺮم ﺳﻴﺪ وﻟﺪ ﻋﺪﻧﺎن ﺻﲆ اﻟ ّﻠﻪ ﻋﻠﻴﻪ وﺳ ّﻠﻢ‬ ّ ّ 165 Aš-Šayê õāfië Ibrāhīm ibn Aõmad, Faqīh al-Madanī (iz Medine), vodič (dalīl) bosanskih hadžija u Meki i Medini, zatekao se 1924/25. godine u Carigradu sa svojim sinom hafizom Ğa‘farom. Kako je kemalistička vlast bila kivna na Arape, prijatelji su mu predložili da se privremeno skloni u Bosnu i dali mu preporuku na reisu-lulemu Džemaludin-ef. Čauševića i šejha Behauddin-ef. Sikirića. Otac i sin došli su u Sarajevo i konačili u nakšibendijskoj tekiji Nadmlinima. Behauddin-ef. im je ukazao svu moguću pažnju kao starješina tekije, a također i reisu-l-ulema Čaušević. U kratkom vremenu pristiglo je još Arapa koji se nisu mogli vratiti kući, pa su hadži Hasanaga Nezirhodžić i braća Hadžišabanovići smjestili Fakihe u Morića han. Sarajlije su im ukazivale punu pažnju. Zadesio ih je i ramazan pa su učili mukabelu u Begovoj džamiji. Stari Fakīh je išao kao bedeluk na hadž za reisu-l-ulemu Šarca. Jednom drugom prilikom je dobio bedel iz Bijeljine, i u fijakeru od Tuzle do Bijeljine, proučio cijeli Kur’an napamet i u Bijeljini učinio hatmu. Hafiz Ğa‘fer je dolazio još nekoliko ramazana. Klanjao je teravih-namaz jednu sedmicu kod dr. Mehmeda Spahe, a drugu sedmicu kod braće Hadžišabanovića u Morića hanu. Ikindijsku mukabelu je učio u stanu dr. Vejsila Bičakčića. U znak pažnje prema Sarajevu, hafiz Ğa‘fer, koji je kasnije bio upravitelj harema Poslanikove, s.a.v.s., džamije u Medini, dugo je godina pozivao na ručak sarajevske hadžije (v. Fejzulah Hadžibajrić, ”Sjećanja sa putovanja na hadž 1969. godine”, Glasnik VIS-a, XXXII/1969, br. 9-10, str. 395-402; Alija Nametak, Sarajevski nekrologij, Bošnjački institut / Nakladni zavod Globus, 1994., str. 75). ّ 166 ‫ﻓﻘﺪ ﻃﻠﺐ ﻣﻨّﻲ... اﻟﺤﺎج ﺣﺎﻓﻆ ﻋﺎﺻﻢ أﻓﻨﺪي ﺑﻦ اﻟﻔﺎﺿﻞ ﺣﺎﻓﻆ أﺣﻤﺪ أﻓﻨﺪي... أن أﺟﻴﺰه ﺑﺘﻼوة راﺗﺐ اﻟﻘﻄﺐ اﻟﺸﻬﻴﺪ ﺳﻴﺪي‬ ّ ّ ‫اﻟﺴﻴﺪ ﻋﺒﺪ اﻟ ّﻠﻪ ﺑﺎﻋﻠﻮي اﻟﺤﺪاد... وأﺟﺰﺗﻪ ﺑﺘﻼوﺗﻪ... ﻛام أﺟﺎزين ﺑﺘﻼوﺗﻪ ﺳﻴﺪي اﳌﺮﺣﻮم اﻟﺴﻴﺪ ﻋﲇ اﻟﺤﺒﴚ... مبﺴﺠﺪ اﻟﺮﺳﻮل اﻟﺤﺒﻴﺐ‬ ّ ّّ ّ ّّ ّ ّ ‫ﺻﲆ اﻟ ّﻠﻪ ﻋﻠﻴﻪ وﺳ ّﻠﻢ‬

- 35 -

Idžazetnamu je izdao spomenuti Ibrāhīm ibn Aõmad, Faqīh al-Madanī, u Sarajevu, 10. redžeba 1344/1926. godine. Napisao ju je svojom rukom i ovjerio svojim potpisom i pečatom Ibrāhīm ibn Ahmad, Faqīh al-Madanī. Na pečatu je čitljivo ime (‫.)ٳﺑﺮاﻫﻴﻢ ﻓﻘﻴﻪ‬ 52. Idžazetnama kurra hafiza Asim-ef. Sirće, sina hafiza Ahmeda Izzetef.167, iz sedam kiraeta.168 Nalazi se na listovima 1b-12a u rukopisu br. R10313. Idžazetnamu je izdao aš-šayê Aõmad Yāsīn ibn Aõmad al-Õusaynī al-Êiyārī al-Manôūrī al-Madanī169 11. muharrema 1345/1926. godine u Medini. Svojom rukom ju je napisao i potpisao aš-šayê Aõmad Yāsīn i ovjerio ličnim pečatom na kome je čitljivo ime (‫ .)أﺣﻤﺪ ﻳﺲ اﻟﺨﻴﺎري‬Na listu 12a potpisao se i svoj pečat, kao svjedok, stavio kurra hafiz Mehmed Teufikef. Okić.170 Na njegovu pečatu je čitljivo ime (‫ .)اﻟﺴ ّﻴﺪ ﻣﺤﻤﺪ ﺗﻮﻓﻴﻖ‬Na istom listu ّ je i službena ovjera idžazetname od strane Ureda medinskog kadije od 11. muharrema 1345/1926. godine. Ovjeru je potpisao qurrā õāfië Ibrāhīm ibn ‘Abdulqādir, Barrī-zāde, kadija i muftija hanefijskog mezheba u Medini. Na njegovu pečatu je čitljivo ime (‫.)ﺣﺎﻓﻆ ٳﺑﺮاﻫﻴﻢ ﺑﺮي زاده‬ ّ 53. Idžazetnama kurra hafiza Asim-ef. Sirće, sina hafiza Ahmeda Izzetef.171, iz sedam kiraeta.172 Nalazi se na listu 12b u rukopisu br. R-10313. Idžazetnamu je izdao Muõammad ibn Aõmad Êalīl, šejh šafijskog mezheba i imam u Poslanikovoj, s.a.v.s., džamiji u Medini, 11. muharrema 1345/1926. godine. Svojom rukom ju je napisao i potpisao spomenuti šejh.173 Na njegovu pečatu je čitljivo ime (‫.)ﻣﺤﻤﺪ ﺑﻦ أﺣﻤﺪ ﺧﻠﻴﻞ‬ ّ
167 Isto kao u bilješci br. 140. ّ ّ 168 ‫وﻣﻤﻦ اﻧﺘﻈﻢ ﰲ ﻫﺬا اﻟﺴﻠﻚ... وﻗﺎم ﺑﺎﻟﺠﺪ واٳلﺟﺘﻬﺎد ﰲ ﺗﻠﻘﻲ رواﻳﺎت اﻟﻘﺮآن واﻷﺳﺎﻧﻴﺪ اﻟﺸﻴﺦ اﻟﺤﺎج ﻋﺎﺻﻢ ﺑﻦ اﻟﺤﺎﻓﻆ أﺣﻤﺪ‬ ّ ّ ّ ّ ّ ّ‫اﳌﻠﻘﺐ ﺑﺴريﻛﻮ اﻟﴪاﻳﻲ اﻟﺒﻮﺳﻨﻮي... وﻗﺮأ ﻋﻠﻴﻨﺎ اﻟﻘﺮآن اﻟﻌﻈﻴﻢ اﻟﺸﺄن واﳌﺰ ّﻳﺔ ﺑﺎﻟﻘﺮاءات اﻟﺴﺒﻊ ﻣﻦ ﻃﺮﻳﻖ ﺣﺮز اﻷﻣﺎين اﻟﺸ‬ ّ ...‫ﺎﻃﺒﻴﺔ‬ ّ ّ ّ ّ ّ ّ ّ ‫وٳين اﺳﺘﺨﺮت اﻟ ّﻠﻪ ﺗﻌﺎﱃ وأﺟﺰﺗﻪ مبﺎ ﻳﺠﻮز ﱄ وﻋﻨّﻲ ﻗﺮاﺋﺘﻪ ورواﻳﺘﻪ ﻣﻦ ﻫﺬا اﻟﻄﺮﻳﻖ ﰲ أيّ ﻣﻜﺎن ﺣﻞ وأيّ ﻗﻄﺮ ﺟﻞ‬ 169 Aš-šayê Aõmad Yāsīn ibn Aõmad al-Õusaynī al-Êiyārī al-Manôūrī al-Madanī bio je jedan od najpounatijih karija svoga vremena u Medini. Pred njim je hifz na sedam kiraeta završio i kurra hafiz Asim-ef. Džafić (v. Fazlić: Hafizi, str. 41). 170 Isto kao u bilješci br. 163. 171 Isto kao u bilješci br. 140. ّ 172 ‫ﺣﴬ ﻋﻨﺪﻧﺎ ﺑﺎﳌﺪﻳﻨﺔ اﳌﻨﻮرة ﺣﴬت اﻟﺤﺎﺟﻲ ﻋﺎﺻﻢ ﺑﻦ اﻟﺤﺎﻓﻆ أﺣﻤﺪ أﻓﻨﺪي اﻟﺒﻮﺳﻨﻮي اﻟﴪاﻳﲇ اﳌﻠﻘﺐ ﺑﺴريﻛﻮ زاده وﻗﺮأ ﻋﻠﻴﻨﺎ‬ ّ ّ ّ ‫ﺷﻴﺌًﺎ ﻣﻦ اﻟﻘﺮآن اﻟﻌﻈﻴﻢ ﺑﺎﻟﻘﺮاءات اﻟﺴﺒﻊ وﻗﺪ أﺟﺰﺗﻪ ﻛام أﺟﺎزه ﺑﺬﺑﻚ ﺷﻴﺨﻪ اﻟﺸﻴﺦ أﺣﻤﺪ ﻳﺲ اﻟﺨﻴﺎري‬ ّ 173 ‫اﻟﻔﻘري ٳﱃ اﻟ ّﻠﻪ ﺗﻌﺎﱃ ﻣﺤﻤﺪ ﺑﻦ أﺣﻤﺪ ﺧﻠﻴﻞ ﺷﻴﺦ اﻟﻔﻘﻬﺎء وأﺣﺪ اﻷمئﺔ اﻟﺸﺎﻓﻌﻴﺔ مبﺴﺠﺪ ﺧري اﻟﱪ ّﻳﺔ‬ ّ ّ ّ ّ

- 36 -

54. Idžazetnama Mehmeda Handžića174 iz oblasti hadisa.175 Nalazi se na listovima 1b-2b u rukopisu br. R-139. Idžazetnamu je izdiktirao176 i potpisao aš-šayê ‘Abdullāh ibn ‘Alī Āli Yābis an-Nağdī177 1349/1930. godine u Kairu, a nasêī pismom ispisao sam Handžić. 55. Prepis iste idžazetname. Nalazi se na listovima 21b-27a u rukopisu br. R-2650. Prepisao ju je iz originala sam Handžić178 po povratku u Sarajevo, u mjesecu rebiu-l-evvelu 1950/1931. godine.179 56. Idžazetnama Mehmeda Handžića, koju mu je, pred odlazak na hadž u Meku 1349/1930. godine, izdao egipatski učenjak as-Sayyid Aõmad Rāfi‘ ibn as-Sayyid Muõammad Rāfi‘ aã-Ãaõãāwī.180 Nalazi se na listovima 34a35a u rukopisu br. R-2650. Prema Handžićevim riječima, idžazetnamu je dobio u usmenom obliku181, a on ju je kasnije, po povratku u Sarajevo sam napisao.182
174 Mehmed ibn Muhammad ibn Mehmed ibn Ôāliõ ibn Mehmed al-Êanğī al-Bosnawī, poznati muderis, vaiz, mnogostruki pisac, kulturni i javni radnik, rođen 1906., umro 1944. godine u Sarajevu (v. Traljić, IB, str. 114-135). ّ 175 ‫ٳ ّﻧﻪ ﺣﴬ ﻟﺪﻳﻨﺎ... اﻟﺸﻴﺦ ﻣﺤﻤﺪ ﺑﻦ ﻣﺤﻤﺪ ﺑﻦ ﻣﺤﻤﺪ ﺑﻦ ﺻﺎﻟﺢ ﺑﻦ ﻣﺤﻤﺪ اﻟﺒﻮﺳﻨﻮي اﳌﻌﺮوف ﺑﺎﻟﺨﺎﻧﺠﻲ وﻃﻠﺐ ﻣﻨّﻲ اٳلﺟﺎزة‬ ّ ّ ‫ﳌﺎ ﻗﺮأﺗﻪ وأﺟﺎزين ﺑﻪ اﻟﺸﻴﺦ ﻣﺤﻤﺪ ﻋﺒﺪ اﻟﺮﺣﻤﻦ ﺑﻦ اﻟﺤﺎﻓﻆ ﻋﺒﺪ اﻟﺮﺣﻴﻢ اﳌﺒﺎرﻛﻔﻮري... ﻗﻠﺖ ﻗﺪ أﺟﺰت اﻟﺸﻴﺦ ﻣﺤﻤﺪ ﺑﻦ ﻣﺤﻤﺪ‬ ّ ّ ّ ‫اﻟﺨﺎﻧﺠﻲ اﳌﺬﻛﻮر مبﺎ أﺟﺎزين ﺑﻪ ﺷﻴﺨﻨﺎ اﻟﻌﻼﻣﺔ ﻣﺤﻤﺪ ﻋﺒﺪ اﻟﺮﺣﻤﻦ ﺑﻦ اﻟﺤﺎﻓﻆ ﻋﺒﺪ اﻟﺮﺣﻴﻢ اﳌﺒﺎرﻛﻔﻮري‬ ّ ّ ّ 176 ‫أﻣﻼه اﻟﻔﻘري ٳﱃ اﻟ ّﻠﻪ ﺗﻌﺎﱃ ﻋﺒﺪ اﻟ ّﻠﻪ ﺑﻦ ﻋﲇ آل ﻳﺎﺑﺲ‬ 177 Aš-šayê ‘Abdullāh ibn ‘Alī Āli Yābis an-Nağdī, Handžićev profesor s kojim se u Kairu sprijateljio i koji mu je izdao ovu idžazetnamu, učenik je poznatog islamskog učenjaka Muõammada ‘Abdurrõmāna al-Mubārakfūrija (v. Kaõõāla V, str. 166). 178 Na kraju idžazetname (v. list 27b) stoji Handžićeva bilješka da mu ju je aš-šayê ‘Abdullāh ibn ‘Alī izdao u svojoj kući u Kairu pred odlazak na hadž u Meku 1349/1930. godine. ّ ّ ّ ‫أﻣﲆ ﻋﲆ ﻫﺬه اٳلﺟﺎزة ﺛﻢ أﻣﴣ ﻋﻠﻴﻬﺎ اﻟﺸﻴﺦ ﻋﺒﺪ اﻟ ّﻠﻪ ﺑﻦ ﻋﲇ ﰲ ﻣﻨﺰﻟﻪ ﺑﺎﻟﻘﺎﻫﺮة.... وﻛﺎن ذﻟﻚ ﻗﺒﻞ ﺗﻮﺟﻬﻲ ٳﱃ ﻣﻜﺔ ﻟﻠﺤﺞ‬ ّ ّ ّ ّ ‫اﻟﴩﻳﻒ ﺳﻨﺔ ﺗﺴﻊ وأرﺑﻌني وﺛﻼمثﺎﺋﺔ وأﻟﻒ‬ 179 Vidi, Dobrača I, 553/2, str. 340. 180 Aõmad ibn Muhammad ibn ‘Abdul‘azīz aã-Ãaõãāwī al-Õusaynī al-Qāsimī, poznat pod nadimkom Rāfi‘ī, rođen 1275/1859., umro 1355/1936. godine, poznati je egipatski učenjak i autor brojnih djela (v. Kaõõāla II, str. 119-20; Brockelmann S II, 745). ّ ّ 181 ‫ﻓﻴﻘﻮل ﻣﺤﻤﺪ ﺑﻦ ﻣﺤﻤﺪ اﻟﺨﺎﻧﺠﻲ اﻟﺒﻮﺳﻨﻮي: ٳﻋﻠﻢ أن ﱄ ٳﺟﺎزة ﻣﻦ اﻟﺸﻴﺦ اﻟﻌﺎمل اﻟﻔﺎﺿﻞ ﻣﺴﻨﺪ دﻳﺎر اﳌﴫ ّﻳﺔ ﰲ ﻋﴫه ﺻﺎﺣﺐ‬ ّ ‫اﻟﺘّﺂﻟﻴﻒ اﻟﻌﺪﻳﺪة اﳌﻔﻴﺪة اﻟﺴﻴﺪ أﺣﻤﺪ راﻓﻊ ﺑﻦ اﻟﺴﻴﺪ ﻣﺤﻤﺪ راﻓﻊ اﻟﺤﻨﻔﻲ اﻟﻄﻬﻄﺎوي اﳌﴫي أﻃﺎل اﻟ ّﻠﻪ ﺑﻘﺎﺋﻪ أﺟﺎزين ﻗﺒﻞ ﺗﻮﺟﻬﻲ‬ ّ ّ ّّ ّّ ّ ّ ّ ّ ‫ٳﱃ ﻣﻜﺔ ﻟﻠﺤﺞ اﻟﴩﻳﻒ ﺷﻔﺎﻫً ﺎ ﺑﻜﻞ ﻣﺎ ﺻﺢ ﻟﻪ رواﻳﺘﻪ‬ ّ 182 Vidi: Dobrača I, 553/4, str. 340.

- 37 -

57. Prepis idžazetname Mehmeda Handžića. Nalazi se na listovima 75a-78b u rukopisu br. R-2650. Idžazetnamu je izdao poznati historičar i učenjak hadisa iz Halepa aš-šayê Muõammad Rāġib aã-Ãabbāê al-Õalabī183 21. džumade-l-ahira 1351/1932. godine i poslao poštom, nakon što mu se Handžić obratio pismom184, u kome ga je obavijsetio da je pročitao njegovo djelo al-Anwār al-ğaliyya fī muêta¥ar al-asbāt al-õalabiyya i zamolio ga da mu izda idžazetnamu. Prepis idžazetname Handžić je sačinio u zadnjoj dekadi mjeseca redžeba 1351/1932. godine.185 58. Idžazetnama nekog Bahā’uddīna, potomka aš-Šayêa Šamsuddīna alÕarīriya186 iz hadisa.187 Nalazi se na listu 185b u rukopisu br. R-3789. Idžazetnamu je izdao i svojom rukom napisao Aõmad ibn Ibrāhīm ibn Aõmad az-Zar‘ī ad-Dimašqī aš-Šāfi‘ī.188 Nema podataka o godini izdanja, ali se sa sigurnošću može tvrditi da je to bilo prije 1055/1645. godine.189 59. Opća idžazetnama190 Ôāliõa Sa‘duddīna ibn Ibrāhīma ar-Rušdīja.191 Nalazi se na listovima 170b-180a u rukopisu br. R-8618. Idžazetnamu je izdao õāfië as-Sayyid Muõammad al-Ġālib ibn Muõammad al-Amīn al-Islāmbūlī192,
183 Muõammad Rāġib ibn Maõmūd ibn Hāšim aã-Ãabbāê al-Õalabī, rođen 1292/1875., umro 1370/1951. godine, poznati je historičar i muhaddis iz Halepa. Pisac je više djela od kojih mu je najpoznatije al-Anwār al-ğaliyya fī muêta¥ar al-asbāt alõalabiyya (v. Kaõõāla X, str. 305-306). 184 Prepis tog pisma nalazi se na listovima 79a-80a u rukopisu br. R-2650. 185 Vidi: Dobrača I, 553/8, str. 341. 186 Bahā’uddīn Nağl aš-Šayê Šamsuddīn al-Õarīrī aš-Šāfi‘ī 187 ‫وأﺟﺰت ﻟﻪ أن ﻳﺮوى ﻋﻨّﻲ ﺻﺤﻴﺢ اﻟﺒﺨﺎري وﺳﺎﺋﺮ ﻣﺎ ﻳﺠﻮز ﱄ رواﻳﺘﻪ ﺑﴩﻃﻪ اﳌﻌﺘﱪ ﻋﻨﺪ أﻫﻠﻪ‬ 188 Aõmad ibn Ibrāhīm ibn Aõmad az-Zar‘ī mawlidan ad-Dimašqī manša’an aš-Šāfi‘ī mazhaban. 189 Budući da je, prema bilješci iznad unvana u rukopisu br. R-3798 u kome se nalazi, te godine rukopis bio u vlasništvu Ahmad-age Bošnjaka (Vidi: Dobrača I, 418, str. 260261). 190 ...‫ﻣﻌ ّﻠﻢ اﻟﻘﺮآن ﺻﺎﻟﺢ ﺳﻌﺪ اﻟﺪﻳﻦ ﺑﻦ اﺑﺮاﻫﻴﻢ اﻟﺮﺷﺪي ﻋﺎﻣﻠﻪ اﻟ ّﻠﻪ ﺑﻠﻄﻔﻪ اﻟﻌﺰﻳﺰ... ﻗﺪ ﺣﴬ ﰲ ﻋﺪة ﻣﻦ اﻷﻋﻮام ﻣﺠﻠﺲ ﻫﺬا اﻟﻌﺎﺟﺰ‬ ّ ّ ّ ّ ‫وﺣﺼﻞ ﻣﻦ ﻣﻨﻘﻮﻻت اﻟﻔﻨﻮن وﻣﻌﻘﻮﻻﺗﻬﺎ... أﺟﺰﺗﻪ اﺟﺎزة ﻋﺎﻣﺔ ﺑﺄن ﻳﺮوى ﻣﺎ ﻳﺼﺢ رواﻳﺘﻪ ﻋﻨّﻲ وﻳﺴﺘﻨﺪ اﱃ ﻣﺎ وﻗﻊ اﺑﺘﺪاؤه ﻣﻨّﻲ ﰲ‬ ّ ّ ّ ‫أيّ وﻗﺖ ﺷﺎء وﰲ أيّ ﻣﻜﺎن ﺷﺎء ﻋﲆ أيّ ﺷﺨﺺ ﻳﺸﺎء ﺑﴩط أن ﻳﺮاﻋﻰ اﻟﴩوط اﳌﻌﺘﱪة ﻋﻨﺪ أﻫﻞ اﻟﺮواﻳﺔ واﻟﺪراﻳﺔ‬ ّ ّ 191 Ôāliõ Sa‘duddīn ibn Ibrāhīm ar-Rušdī, čija nam je biografija nepoznata. 192 Õāfië as-Sayyid Muõammad al-Ġālib ibn Muõammad al-Amīn al-Islāmbūlī, vaiz u džamiji Nusretiji u Istanbulu.

- 38 -

najvjerovatnije 1276/1859. godine u Istanbulu.193 Na kraju idžazetname (v. list 186b) nalazi se vlastoručna bilješka i potpis učitelja194, a ispod bilješke i otisak ličnog pečata na kome je čitljivo ime (‫.)اﻟﺴ ّﻴﺪ ﻣﺤﻤﺪ اﻟﻐﺎﻟﺐ‬ ّ 60. Idžazetnama Ôāliõa Sa‘duddīna ibn Ibrāhīma ar-Rušdīja195 iz hadisa, tefsira i drugih tradicionalnih i racionalnih znanosti.196 Nalazi se na listovima 180b-186b u rukopisu br. R-8618. Idžazetnamu je izdao õāfië as-Sayyid Muõammad al-Ġālib ibn Muõammad al-Amīn al-Islāmbūlī197 u mjesecu rebiu-l-ahiru 1276/1859. godine u džamiji Nusretiji u Istanbulu. Na kraju idžazetname (v. list 180a) nalazi se vlastoručna bilješka i potpis učitelja, a ispod bilješke i otisak ličnog pečata na kome je čitljivo ime (‫.)اﻟﺴ ّﻴﺪ ﻣﺤﻤﺪ اﻟﻐﺎﻟﺐ‬ ّ 61. Idžazetnama kurra hafiza Mustafe-ef. Luledžije198 iz deset kiraeta.199 Nalazi se na listovima 5b-32b u rukopisu br. R-9355. Idžazetnamu je izdao poznati egipatski karija ‘Abdulmun‘im ad-Dasūqī, u petak 28. zu-l-kadeta 1280/1864. godine u Meki. Na kraju idžazetname (v. list 32b) nalazi se 5 otisaka pečata učitelja na kojima je čitljivo ime (‫.)ﻋﺒﺪ اﳌﻨﻌﻢ اﻟﺪّﺳﻮﻗﻲ‬
193 Budući da mu je te godine u džamiji Nusretiji u Istanbulu izdao i idžazetnamu iz hadisa, tefsira i drugih tradicionalnih i racionalnih znanosti. 194 ‫ﻛﺘﺒﻪ ﻓﻘري آﻻء ر ّﺑﻪ... اﻟﺴﻴﺪ ﻣﺤﻤﺪ اﻟﻐﺎﻟﺐ اﺑﻦ ﻣﺤﻤﺪ اﻷﻣني اﻻﺳﻼﻣﺒﻮﱄ اﻟﻮاﻋﻆ ﻳﻮم اﻟﺠﻤﻌﺔ ﺑﺠﺎﻣﻊ ﻧﴫت ﺑﻄﻮﺑﺨﺎﻧﻪ ﰲ ﺷﻬﺮ‬ ّ ّ ّّ ّ ّ ّ ‫.رﺑﻴﻊ اﻵﺧﺮ ﻣﻦ ﺷﻬﻮر ﺳﻨﺔ ﺳﺖ وﺳﺒﻌني وﻣﺎﺋﺘني وأﻟﻒ ﻣﻦ ﻫﺠﺮة ﻣﻦ ﻟﻪ اﻟﻌﺰ واﻟﴩف‬ 195 Isto kao u bilješci pod br. 191. 196 ‫ﻣﻌ ّﻠﻢ اﻟﻘﺮآن ﺻﺎﻟﺢ ﺳﻌﺪ اﻟﺪﻳﻦ ﺑﻦ اﺑﺮاﻫﻴﻢ اﻟﺮﺷﺪي أﺳﻌﺪه اﻟ ّﻠﻪ اﻟﻘﻮىّ اﻟﻌﺰﻳﺰ... أﺧﺬ ﻋﻨّﻲ ﻛﺘﺎب اﻟﺠﺎﻣﻊ اﻟﺼﺤﻴﺢ... وﻃﻠﺐ ﻣﻨّﻲ‬ ّ ّ ّ ّ ‫اﻻﺟﺎزة ﺑﻪ وﺑﻐريه ﻣﻦ اﻟﻜﺘﺐ اﻟﺴﺘّﺔ واﻟﺘّﻔﺴريوﺳﺎﺋﺮ ﻛﺘﺐ اﳌﻌﻘﻮل واﳌﻨﻘﻮل ﻣام ﻳﺠﻮز ﱄ وﻋﻨّﻲ رواﻳﺘﻪ ﺑﴩﻃﻪ اﳌﻌﺘﱪ ﻋﻨﺪ أﻫﻞ‬ ّ ‫اﻷﺛﺮ... ﻓﺎﺳﺘﺨﺮت اﻟ ّﻠﻪ وأﺟﺰﺗﻪ ﺑﺠﻤﻴﻊ ذﻟﻚ رﺟﺎء دﻋﻮة ﻣﻨﻪ ﰲ ﻇﻬﺮ اﻟﻐﻴﺐ وﻋﻤﻼ ﺑﻘﻮﻟﻪ ﻋﻠﻴﻪ اﻟﺴﻼم ﻣﻦ ﻛرث ﺳﻮاد ﻗﻮم ﻓﻬﻮ‬ ّ ‫ﻣﻨﻬﻢ‬ 197 Isto kao u biješci pod br. 192. 198 Al-Õāğğ Muôãafā ibn al-marõūm Rāšid (a na margini: Lulağī al-õāğğ õāfië Muôãafā) iz Sarajeva, čija nam je godina rođenja nepoznata. Obavljao je imamsku dužnost u Iplidžik Sinanovoj džamiji (Širokac) i muallima u Esnafskom mektebu u Oprkanju. Po njemu se ta ulica i zvala Luledžina. Pred njim je hifz završio hafiz Ahmed Izzet-ef. Sirćo, a potpisao se i kao svjedok u idžazetnami njegovog sina hafiza Asim-ef. Siće Na njegovom pečatu čitljivo je ime ‫( ﺣﺎﻓﻂ ﻣﺼﻄﻔﻰ‬Vidi bilješke pod br. 142 i 143). Preselio je na ahiret 1916. godine, a ukopan je u mezaristanu ”Hendek“ (v. Fazlić: Hafizi, str. 38). ّ 199 ... ‫وﻗﺪ ﻗﺮأ ﻋﲆ اﻟﺤﺎج ﻣﺼﻄﻔﻰ اﺑﻦ اﳌﺮﺣﻮم راﺷﺪ ﻣﻦ أﻫﺎﱄ ﺑﻮﺳﻨﻪ ﺧﺘﻤﺔ ﻛﺎﻣﻠﺔ ﻟﻠﻘﺮاءة اﻟﻌﴩة ﻣﻦ ﻃﺮﻳﻖ اﻟﺸﺎﻃﺒﻴﺔ واﻟﺪرة‬ ّّ ّ ّ ّ ّ ‫ﻓﺎﺳﺘﺠﺎزين ﻓﺄﺟﺰﺗﻪ ﺑﺄن ﻳﻘﺮأ وﻳﻘﺮىء ﰲ أيّ ﻣﻜﺎن ﺣﻞ وﰲ أيّ ﻗﻄﺮ ﻧﺰل ﺑﴩﻃﻪ اﳌﻌﺘﱪ ﻋﻨﺪ ﻋﻠامء اﻟﻘﺮاءات‬ ّ

- 39 -

62. Idžazetnama kurra hafiza Asim-ef. Džafića200 iz sedam kiraeta.201 Nalazi se na listovima 1b-25a u rukopisubr. R-9354. Idžazetnamu je izdao aš-šayê Yāsīn ibn Aõmad al-Êiyārī al-Manôūrī al-Madanī202 u ponedjeljak 14. džumade-lula 1315/1897. godine. Prema bilješci na kraju, kaligrafskim slovima, nasêī pismom ispisao ju je Aõmad ibn Êalīl, glavni šerijatski pravnik i zamjenik imama šafijskog mezheba u Poslanikovoj, s.a.v.s, džamiji u Medeni.203 Na kraju idžazetname (v. list 25a) nalazi se otisak ličnog pečata učitelja na kome je čitljivo ime (‫ )ﻳﺲ أﺣﻤﺪ اﻟﺨﻴﺎري‬i dva otiska pečata prepisivača-kaligrafa na kojima je čitljivo ime (‫.)اﻟﺮاﺟﻲ رﺣﻤﺔ ر ّﺑﻪ اﻟﺠﻠﻴﻞ ﻋﺒﺪه أﺣﻤﺪ ﺑﻦ ﺧﻠﻴﻞ‬ ّ 63. Prepis idžazetname aš-šayha Yāsīna ibn Aõmada ibn Muôãafe al-Êiyārīja al-Manôūrīja al-Madanīja204 iz sedam kiraeta.205 Nalazi se na listovima 25b27a u rukopisu br. R-9354. Idžazetnamu je izdao aš-šayê al-Ğuraysī Õasan ibn Muõammad Budayr, šejh šafijskog mezheba i halvetijskog tarikata koji je, kako se iz teksta idžazetname vidi, tada stanovao na Azheru.206

Ključne riječi: Idžazetnama, iğāzatnāma, iğāzat, sammā‘, diploma, dozvola.

200 Aš-Šayê ‘Āôim-efendī ibn Muõammad ibn ‘Abdullāh al-Bosnawī aš-šahīr fī baladihī as-Saray bi Ğāfik (Džafić). Vidi pod bilješkom br. 143. ّ 201 ‫وﻗﺮأ ﻋﲆ اﻟﻘﺮآن اﻟﻌﻈﻴﻢ اﻟﺸﺄن واﳌﺰ ّﻳﺔ ﺑﺎﻟﻘﺮاءات اﻟﺴﺒﻊ ﻣﻦ ﻃﺮﻳﻖ ﺣﺮز اﻷﻣﺎين واﻟﺸﺎﻃﺒﻴﺔ... وأﺟﺰﺗﻪ مبﺎ ﻳﺠﻮز ﱄ وﻋﻨّﻲ ﻗﺮاءة‬ ّ ّ ّ ّ‫ورواﻳﺔ ﻣﻦ ﻫﺬا اﻟﻄ‬ ‫ﺮﻳﻖ ﻟﻴﻜﻮن ﻟﻪ ﺳﻨﺪا ﺑﻘﺮاءة اﻟﻘﺮآن واﻗﺮاﺋﻪ ﻛام أﺧﺬه ﻋﻨّﻲ ﺑﺎﻟﺘّﺤﻘﻴﻖ‬ 202 Isto kao u bilješci pod br. 169. 203 ‫ﻛﺘﺒﺖ ﺑﻘﻠﻢ اﻟﻔﻘرياﱃ اﻟ ّﻠﻪ ﺗﻌﺎﱃ أﺣﻤﺪ ﺑﻦ ﺧﻠﻴﻞ ﺷﻴﺦ اﻟﻔﻘﻬﺎء ﺑﺎﳌﺪﻳﻨﺔ اﳌﻨﻮرة وﻧﺎﺋﺐ اﻷمئﺔ اﻟﺸﺎﻓﻌﻴﺔ مبﺴﺠﺪ ﺧري اﻟﱪ ّﻳﺔ‬ ّ ّ ّ ّ 204 Isto kao u bilješci pod br. 202. ّ 205 ‫وﺑﻌﺪ ﻓﻴﻘﻮل اﻟﻌﺒﺪ اﻟﻔﻘري اﳌﻌﱰف ﺑﺎﻟﻌﺠﺰ واﻟﺘّﻘﺼري ﺣﺴﻦ ﺑﻦ ﻣﺤﻤﺪ ﺑﺪﻳﺮ اﻟﺠﺮﻳﴘ ﺑﻠﺪا اﻟﺸﺎﻓﻌﻲ ﻣﺬﻫﺒﺎ اﻟﺨﻠﻮيت ﻣﴩﺑﺎ اﻷزﻫﺮي‬ ً ّ ً ّ ّ ‫اﻗﺎﻣﺔ ًﻗﺪ ﺟﺎء اﱃ وﻟﺪﻧﺎ اﻟﻌﻤﺪة اﻟﻔﺎﺿﻞ... اﻟﺸﻴﺦ ﻳﺲ ﺑﻦ أﺣﻤﺪ اﻟﺨﻴﺎري ﺑﻦ ﻣﺼﻄﻔﻰ اﻟﺨﻴﺎري اﳌﻨﺼﻮري ﺑﻠﺪًا وﻃﻠﺐ ﻣﻨّﻲ أن أﺟﻴﺰه‬ ّ ّ ّ ‫مبﺎ ﺗﻠﻘﺎه ﻋﻦ ﺷﻴﺨﻪ... اﻟﺸﻴﺦ ﻣﺤﻤﺪ اﻷﺑﻴﺎري وﻫﻮ ﻗﺪ ﻗﺮأ ﻋﻠﻴﻪ اﻟﻘﺮآن اﻟﻌﻈﻴﻢ ﻣﻦ ﻃﺮﻳﻘﻰ اﻟﺸﺎﻃﺒﻴﺔ واﻟﺪرة ﻓﺎﺳﺘﺨﺮت اﻟ ّﻠﻪ ﺗﻌﺎﱃ‬ ّّ ّ ّ ً ً ّ ‫وأﺟﺰﺗﻪ اﺟﺎزة ﺻﺤﻴﺤﺔ ﺑﺄن ﻳﻘﺮأ وﻳﻘﺮىء ﰲ أيّ ﻣﻜﺎن ﺣﻞ وأيّ ﻗﻄﺮ ﻧﺰل ﺑﴩﻃﻬام اﳌﻌﺘﱪ ﻋﻨﺪ ﻋﻠامء اﻷﺛﺮ‬ 206 NAPOMENA: Idžazetname pod br. 58-63 u ovom popisu su naknadno pronađene i nisu hronološki poredane.

- 40 -

Summary Idžazetnama in the Gazi Husrev-bey’s library - Contribution to the study of history of education in Bosnia and Herzegovina In the Islamic world there existed a tradition, whereby a teacher issued an idžazetnama (diploma) to his pupil who followed his lectures. Apart from the name of the student, the scientific field for which he receives his idžazetnama, the place and year of issuing, the teacher regularly cited not only his own name and the name of his teacher, but very often names of the teachers who dealt with that scientific field, further up to the founder of that discipline. That line of the teachers, very often went up to Prophet Muhammed (P.B.U.H.). With careful analysis of the line of teachers in the idžazetnama of ours alims we can establish the line of scholars who brought certain Islamic disciplines to this region. Because of that, apart from vakufnamas, idžazetnamas present a primary document for teaching history of schooling, education, and in general, the cultural history of Bosniaks. Since then up to now, there is no published list /register of idžezatnamas from the manuscripts in the Gazi Husrev-bey Library in Sarajevo. Because of the fact that such a record could be used as a basis for further research, we believe that such a record is needed indeed. As a sample for this work, register of vakufnamas prepared by late Zejnil ef. Fajić, some twenty years ago could be studied. In the manuscripts of the Gazi Husrev-bey library, there are 63 idžazetnama from different fields. Even though most of them originated from the period of the Ottoman Empire, all of them are written in Arabic language. They originate from the wider region of Samarqand and Derbent, trough Mecca, Medina, Cairo, Halep, Istanbul, Skopje, Prizren, Sarajevo and Mostar, and up to Oglavak and Fojnica, in a period which spans more than half a millennium. Among them, the oldest one which aš-šayê Aõmad b. ‘Umar b. Muõammad al-Êiwaq , Naûmudd n al-Kubrå, founder of the kurbavij’s or golden sufi order, in the year 616/1220 issued to his student aš-šayê Sa’dudd n Muõammad b. al-Mu’ayyad al-Ûuwayn , from an autograph in the year 850/1448 in Derbent, copied by Muõamed b. Maõm d
- 41 -

al-Õusayn aš-Šafi‘ ad-Darband . For better view of the idžazetnama in this record they are arranged chronically, by date of issue or copy, and not by scientific field. In this record, 16 idžazetnamas from the Archive collection of the Gazi Husrev-bey’s Library not included even though they existed and they are elaborated.

Prilog 1 (Vidi pod br. 1 u ovom popisu)
- 42 -

Prilog 2 (Vidi pod br. 39 u ovom popisu)
- 43 -

Prilog 3 (Vidi pod br. 42 u ovom popisu)
- 44 -

Azra Gadžo-Kasumović

VASIJJETNAME NA OSMANSKOM JEZIKU Uvod U Gazi Husrev-begovoj biblioteci nalazi se oko devedeset originala raznih vasijjetnama sastavljenih na osmanskom jeziku koje se odnose na period između 1762. i 1936. godine. Najbrojnije sačuvane vasijjetname odnose se na period od 1878 -1900. godine. Izuzev nekoliko vasijjetnama koje se odnose na područje Zenice, Mostara i jedne sa područje Žepča, sve se odnose na stanovnike sa područja Sarajeva. Pored ovih vasijjetnama na osmanskom, sačuvano je nekoliko obrazaca vasijjetnama 1934. i 1935. godine sastavljenih po uzoru na tradicionalne osmanske vasijjetname, a napisane na bosanskom jeziku arapskim pismom. Specifičan obrazac vasijjetname na bosanskom sastavio je 1944. godine Mehmed Handžić na osnovu narudžbe Merhameta. Navedeni obrazac je sastavljen u vidu sveske sa stavkama preuzetim iz osmanskih vasijjetnama. Pored navedenih originala vasijjetnama ubilježeno je i u tzv. sidžilima vakufnama oko pedesetak prepisa. Neke od njih su prepisane u cijelosti, a neke samo u vidu kratke registracije vasijjeta. Pet originala vasijjetnama na osmanskom čuva se u Arhivu grada Sarajeva. Četiri originala vasijjetnama sačuvano je i u fondu Regionalnog istorijskog arhiva u Tuzli.1 Vasijjetnama, očigledno, ima ubilježenih i u raznim rukopisima i medžmuama koje nisu bile predmet ovog istraživanja.2 Izvjestan broj, također, čuva se u privatnim zbirkama.3
1 Među vasijjetnamama koje se čuvaju u Arhivu grada Sarajeva dvije su također pripadale ženama, a od četiri koje su čuvaju u Regionalnom istorijskom arhivu u Tuzli jedna pripada ženi. Muhamed Ždralović, Donjovakufska medžmua, POF 55/2005, Sarajevo, 2006., str. 161-162. Saznala sam to na osnovu toga što su mi pojedinci donosili navedene dokumente da ih pročitam. Nidžara Ajanović mi je kazala da posjeduje nekoliko vasijjetnama porodice Muftić i vasijjetnamu njenog pradjeda po majci Ragiba Muftića, muftije u Dubici.

2 3

- 45 -

Veliki broj sačuvanih i registriranih vasijjetnama, kao i brojnih neregistriranih, svjedoči o tome da su se vasijjeti i vasijjetname, osobito specifičan oblik vasijjetname vezane za postupanje sa umirućim i mejjitom, mnogo praktikovale u Bosni u osmanskom periodu i dvadeset-trideset godina nakon tog perioda. Evidentno je, međutim, da je i nakon prestanka osmanske uprave u Bosni nastavljena praksa sastavljanja vasijjetnama na osmanskom jeziku. Ta praksa se posebno odnosila na one vasijjetname kojim se oporučivalo, prije svega, postupanje sa mejjitom i umirućim, a ponekad se u dodatku (zeyl) oporučivao i neki drugi uobičajeni vasijjet. Interesantno je napomenuti da od devedeset originala vasijjetnama iz Gazi Husrev-begove biblioteke dvadeset dvije vasijjetname su dale sastaviti žene. Što se tiče posebnog vasijjeta, koji se iskazivao u dodatku vasijjetname o oporuci vezanoj za bedel-i hadž, on se navodi samo u nekoliko vasijjetnama:4 Primjetno je da se nekad u dijelu naše literature pojam vakufnama identificira sa vasijjetnamom, posebno kad je u pitanju njena kataloška i književnoliterarna obrada.5 Stoga se u ovom radu daje diplomatička obrada
4 A-1253, A-3841, A-4046, A-4616/TO: vasijjetnama serdengečtije Ibrahim-age, sina Mustafe iz Kečedži Sinanove mahale, datirana 1232/1816. godine; vasijjetnama Hasana, sina Sulejmanova, datirana 1250/1834. godine iz mahale Nalčadži hadži Osmana; vasijjetnama datirana 1269/1852. godine Kreševljaka Mula Saliha, sina hadži Ahmeta, rođenog 1236/1820. godine iz mahale Topal Ejnehan; vasijjetnama datirana 1283/1866. godine Muhammeda, sina hadži Saliha iz mahale Arab Džedid; vasijjetnama datirana 1327/1909. godine Kundura Omer-age, sina Mehmed-age iz Šejh Muslihuddinove mahale Zejnil Fajić u svom popisu vakufnama nije razdvojio popis dokumenata koji spadaju u kategoriju vasijjetnama od dokumenata koji se nazivaju vakufnamama, iako je u predgovoru pregleda vakufnama rekao da svi dokumenti nisu vakufname. (Anali, VVI, Sarajevo, 1978.) Stoga rad Popis vakufnama iz Bosne i Hercegovine koje se nalaze u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu (Anali, V-VI, Sarajevo, 1978.) trebalo je da bude naslovljen kao Popis vakufa ili Popis dokumenata u GHB koji se odnose na vakufe, s obzirom da dokumenti koje navodi nisu uvijek vakufname, nego ima vasijjetnama, ilama, ilana, fermana, seneda o vasijjetu, skraćenih izvoda iz vakufnama, hudždžeta, murasela, zaptnama pa čak i fetvi koje se odnose na razna pitanja i probleme oko dotičnog vakufa. Iako navedeni dokumenti daju informaciju o vakifu i njegovom vakufu, ipak se ne mogu okarakterisati kao vakufname. Ti dokumenti predstavljaju prijepise na osmanskom, a često su doneseni u transliteraciji ili čak njihovi prijevodi na bosanski, cjeloviti ili u skraćenom obliku u vidu ekscepta. Tzv. sidžili vakufnama broj I, II, III trebalo je da budu nazvani Sidžili ili registarske knjige raznih dokumenata vezanih za vakufe. Naziv uspostavljen kao sidžili vakufnama utjecao je kasnije da se nekritički posmatraju dokumenti ragistrirani u navedene sidžile i da se određuju

5

- 46 -

vasijjetname i donosi kao prilog prijevod dvije karakteristične vasijjetname na osmanskom.6 Predstavljajući jednu gračaničku vasijjetnamu iz 1936. godine na bosanskom, koja očigledno jeste prijevod neke osmanske vasijjetname, Mustafa Hasani je u svom radu o jednoj gračaničkoj vasijjetnami istakao da pisanjem svog rada želi afirmirati ovu zaboravljenu instituciju.7 Sa istim ciljem napisan je i ovaj rad, s tim što daje i neke elemente njenog historijskog razvoja. XX Kao što je općepoznato, vasijjetnama je dokument koji govori o oporuci ili vasijjetu koji oporučitelj sastavlja prije svoje smrti izražavajući na taj
kao vakufname. U njima su, međutim, registrirani razni vakufski dokumenti kojim se u slučaju kad je vakufnama bila zagubljena dokazivalo postojanje vakufa. Takvi su dokumenti bili ilami koji su mogli sadržavati registraciju dužnosti tevlijeta izdate na zahtjev mutevelije vakufa ili kadijsku obavijest nasljednicima vezanu za zasnivanje vakufa na osnovu vakifovog vasijjeta, te upozorenje istima da se u navedenu imovinu više ne miješaju (SV II, str. 212-213), kadijske murasele kojim se, npr., daje dozvola za postupanje sa vakufskom imovinom ili za trošenje viška od te imovine, senedi o vasijjetu, vasijjetname i slično (SV II str. 47, 171, 213). Osim toga, pošto su originalne vakufname uglavnom bile duge, često su se pravili njihovi izvodi koji su služili u praktične svrhe i koji su se registrirali kao takvi u sidžilima. Treba napomenuti da su se u ovim sidžilima često bilježili, umjesto vasijjetnama, samo kratki vasijjeti o davanju novca pod interes ili o kupovini i iznajmljivanju nekretnina od čeg su prihodi namjenjivani za potrebe učenja Kur’ana, klanja kurbana te sitne donacije za vazife džamijskih službenika. Tako ubilježeni kratki vasijjeti nisu imali formu karakterističnih osmanskih vasijjetnama nastalih po Birgivijinom uzoru. Vid. M. Ždralović je donio prepričani prevod vasijjetname datirane 1219/1804. godine iz Donjeg Vakufa, n.d. Pored toga što su prezentirani neki podaci iz navedene vasijjetname M. Hasani je u Državnom arhivu našao koncept prijevoda vasijjetname iz Gračanice datirane 1936. Mustafa Hasani, Jedna interesantna vasijjetnama iz Gračanice iz 1936. godine, Takvim za 2006. godinu, Sarajevo, 2005., str. 107-120. U svom radu autor kratko raspravlja o vjersko-pravnom tretmanu vasijjeta i donosi brojne dileme oko određenih pitanja u vezi sa vasijjetnamom iz Gračanice. Dileme su mogle nastati stoga što nije imao uvid u oko 150 vasijjetnama, od kojih su neke registrirane i ovjerene a neke su neovjerene i neregistrirane. U slučaju navedene gračaničke vasijjetname očito se radi o nekom prevodu općeg obrasca vasijjetname, odnosno koncepta nečije vasijjetname, budući da nema niti potpisa niti imena oporučitelja, a niti potpisa svjedoka, što su bitni elementi za pravnu valjanost svake vasijjetname.

6

7

- 47 -

način razne želje čije izvršenje oporučuje kao obavezu svojim nasljednicima ili izvršitelju oporuke/vasi-muhtaru kojeg za tu namjenu imenuje.8 Sam termin vasijjet izvodi se od arapske riječi wassa što znači zadužiti, obavezati, naručiti, narediti, zapovjediti, napraviti oporuku/testament. Name znači pismo, risala, odnosno kada dođe uz neku imenicu označava dokument koji govori o onome na šta upućuje dotična imenica. Tekst uvodnog traktata vasijjetname se razlikuje od uvodnog traktata u vakufnamama.9 Za razliku od vakufname koja predstavlja pravno valjan dokument sa obaveznom kadijskom ovjerom i registracijom na sudu, karakteristična osmanska vasijjetnama, o kojoj je ovdje riječ, uglavnom se sastavljala s namjerom da oporučitelj namiri neke svoje lične životne propuste kojih, uglavnom, neposredno pred smrt postaje svjestan, te da uz to, ponekad u vidu dodatka/zeyl navede i neke druge posebne oporuke. Vasijjetnama kao osoben dokument može biti registrirana ili neregistrirana,10 a najveći
8 Vasijjetnama kao posebna vrsta dokumenta nije obrađivana u diplomatičkom smislu u našoj literaturi, a ne spominje se ni u opširnoj knjizi Osmanlı diplomatik dili u kojoj Mübahat Kütükoûlu daje pregled svih vrsta osmanskih dokumenata uključujući i vakufname. Vid. Mübahat Kütükoûlu: Osmanlı diplomatik dili, Istanbul, 1994. Vakufnama se uspostavlja izjavom volje vakifa o osnivanju vakufa koja se iskazuje najčešće u formi poklona i vasijjeta/testament, a potom se registrira i ovjerava na sudu. Vakufnama uključuje konkretne podatke opisa uvakufljenih nekretnina te sadrži obaveznu legalizaciju u vidu kadijske ovjere na samom početku vakufname, tj. potpis kadije, uvodni dio, tj. kraću i dužu invokaciju, koji čini zahvala Allahu, ekspoziciju u vidu dužeg traktata o prolaznosti i svrsi vakufljenja, dispoziciju, odnosno predmet o preciznim odredbama vakufljenja i određivanja mutevelije i nazira, legalizaciju na kraju dokumenta kojim vakufljenje postaje neopoziv pravni akt, a kojoj prethodi poznati fiktivni pravni spor kojim se osporava vakufljenje, tj. fiktivni spor vakifa i mutevelije nakon čega se potvrđuje ispravnost vakufljenja. Na kraju stoje obavezni potpisi svjedoka. Usp. Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Sarajevo, 1985.; Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XVII stoljeće), POF 44-45, Sarajevo, 1996., 279-377. O vakufnamama i njihovim osobenostima pisao je Hasan Kaleši, Najstariji vakufski dokumenti u Jugoslaviji na arapskom jeziku, Priština, 1972. Također je pisao Muhamed Mujić: Jezičke i druge osobenosti mostarskih vakufnama, POF sv. XXV 1975, Sarajevo, 1977.; Hazim Šabanović: Dvije najstarije vakufname u Bosni, POF sv. II, 1951, Sarajevo, 1952.; Mübahat Kütükoûlu, Osmanlı diplomatik dili, Istanbul, 1994. U zbirci od stotinu pojedinačnih dokumenata vasijjetnama koje se čuvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci samo dvije imaju kadijsku ovjeru. U tri sidžila vakufnama registrirano je samo oko pedesetak prijepisa vasijjetnama. Po šerijatskom pravu, vasijjetnama potpisana samo potpisom oporučitelja a bez prisustva i potpisa svjedoka

9

10

- 48 -

broj sačuvanih vasijjetnama nema sudsku ovjeru.11 Međutim ima izvjestan broj i sudski ovjerenih vasijjetnama i nekoliko onih koje su prepisane i zavedene u sidžile vakufnama. Pošto su se našle u sidžilima vakufnama kao dokumenti kojim se dokazuje postojanje vakufa, u slučaju kad je vakufnama nedostupna, dešava se da se između pojma vakufnama i vasijjetnama, kada je u pitanju njihova kataloška i literarna obrada, stavlja znak jednakosti. Kad je u pitanju pravno razumijevanje tih termina jasno je da se ne dešava njihovo poistovjećivanje. Pojedinačni vasijjeti su i sastavni dio vakufnama, tj. svaka vakufnama uključuje i elemente vasijjeta/oporuke koji se odnose na vakifove posebne želje, prije svega u vezi sa načinom trošenja viška od prihoda uvakufljenih dobara, podjelom poklona i slično. A vasijjetnama predstavlja u diplomatičkom smislu karakterističan dokument u kojem su se razrađivale posebne želje oporučitelja u vidu jednog ili više raznih vasijjeta. Veliki vakifi su imali i vasijjetname i vakufname, odnosno više vakufnama i vasijjetnama. Vakufnamom je registrirano neopozivo vakufljenje, najčešće za vakifovog života, a vasijjetnama se odnosila na posebne oporuke u vezi sa vakufljenjem nekretnina i novca, hedija nasljednicima i drugih uvjeta vakifa za slučaj vakifove smrti, dakle odnosila se na još nerealizirane uvjete oporučitelja. Kao primjer odvojene i posebno sačinjene vakifove vasijjetname i vakufname može se navesti najstarija Kemal-begova vasijjetnama i vakufnama, vakufname i vasijjetnama Ali-paše Rizvanbegovića iz godine 183812, te vakufnama i vasijjetnama Lakišića iz Mostara.13 Prva poznata vasijjetnama
(šuhudu l-hal) nije mjerodavna. (Vid. Alija Silajdžić, Testament u šerijatskom pravu). Najveći broj neovjerenih vasijjetnama u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, izuzev nekoliko, imaju registrirane svjedoke. Bila registrirana ili ne, jednako postoji obaveza onih kojim je oporučeno da je ispune, ukoliko ne prelazi trećinu oporučiteljeve imovine, ili ako prelazi, primjenjuje se i registrira ako je priznaju i prihvate nasljednici. Obaveza priznavanja vasijjetname ostaje kao obaveza moralne prirode ukoliko se ne priloži dokument vasijjetname sa potpisima oporučitelja i svjedoka. Ukoliko nema vasijjetname, mjerodavne su izjave vasi-muhtara i svjedoka, ako je oporučitelj to samo pred njima usmeno izjavio. Izet Rizvanbegović, Vakufname i vasijetnama Ali-paše Rizvanbegovića-Stočevića, POF 52-53/2002-03, Sarajevo, 2004., 295. Vasijjetnama Hasan-bega Lakišića bila je legalizovana i registrirana na Sreskom šerijatskom sudu u Mostaru 1917. godine. Nasljednici su je priznali te su izvršioci oporuke zatražili od šerijatskog suda da ovu oporuku legalizuje i izda posmrtnu vakufnamu, što je učinjeno 1291/1940. godine. Vid. H. Hasandedić: Vasijetnama i vakfija hadžI Hasan-bega Lakišića u: Glasnik LII/1989, br. 1, str. 84-87.

11

12 13

- 49 -

u Bosni jeste Kemal-begova vasijjetnama registrirana u najstarijem sačuvanom sarajevskom sidžilu iz 959/1551-52. godine, a koju je u prevodu donio S. Kemura.14 Za Kemal-begovu vasijjetnamu se može reći da je nastala prije uzornog odlomka o vasijjetima vezanim za postupanje sa umirućim i umrlim iz Vasijjetname od Birgivije, dok se za Rizvanbegovićevu vasijjetnamu može reći da je nastala po uzoru na Birgivijinu vasijjetnamu, kao uostalom i sve sačuvane registrirane ili neregistrirane vasijjetname iz druge polovine osamnaestog, devetnaestog i prve polovine dvadesetog stoljeća. Kemal-begova vasijjetnama sadrži samo konkretan tekst oporuke bez uvodnih zahvala i kontemplativnih traktata. Ova vasijjetnama ima oporuku o zavještenju novca u svrhe održavanja vjerskih objekata, podizanja medresa te davanja novca pod interes. Kemal-begova vasijjetnama spada u kategoriju vasijjetnama velikih vakifa na osnovu kojih su se zasnivali vakufi, oporučivala dobročinstvena djela i, uz to, određivala oporuka za propuštene vjerske dužnosti. Ova vasijjetnama nema traktat o smislu života niti detaljan opis u dispoziciji o postupanju sa umirućim i mejjitom, što se pojavljuje kasnije kao bitna odlika brojnih vasijjetnama osamnaestog i devetnaestog stoljeća.15 Sačuvana i objavljena u prijevodu Rizvanbegovićeva vasijjetnama spada u vrstu specijalne i često praktikovane osmanske vasijjetname koja, kao i brojne druge sačuvane iz njegovog vremena pa i kasnijeg, sadrži oporuke vezane isključivo za opremanje mejjita, devr16 i iskat17 za propuštene
14 15 GHB Sidžil 1; Šejh S. Kemura, Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobe, Sarajevo, 1913., str. 259. Na kraju ove vasijjetname stoji klauzula na osmanskom: Ako se u moj vasijjet bude miješao neko od mojih nasljednika ili neko drugi i bude se protivio spomenutom vasijjetu neka je na njega prokletstvo Allahovo, i Poslanika, i meleka, i svih ljudi. Dok je ova vasijjetnama sastavljena na osmanskom i bez ijednog ajeta na arapskom dotle je Kemal-begova vakufnama sastavljena na arapskom i na kraju ima ajet koji je karakteَ َُ ِ َ َ َ َْ ُ ‫ََ َﱠ‬ rističan za vakufname: ‫ﻓﻤﻦْ ﺑﺪﻟَﻪ ﺑﻌﺪ ﻣﺎ ﺳﻤﻌﻪ ﻓﺈِ ﱠمنَﺎ إِ ُْمثﻪ ﻋﲆ ا ﱠﻟﺬﻳﻦَ ُﻳﺒﺪﱢﻟﻮﻧﻪ إِن اﻟ ﱠﻠﻪ ﺳﻤﻴﻊ ﻋﻠﻴﻢ‬ ٌ َِ ٌ ِ َ َ ‫ُ َ َ ِ َ َُُ ﱠ‬ Preokretati, iz ruke u ruku davati. To je termin za kolanje novca među dvojicomtrojicom pobožnih siromašnih ljudi koji su jedan drugom novac poklanjali tako da nakon kruženja zbir tih poklona iznosi traženu svotu koju je trebalo dati za otkup određene vjerske dužnosti. (O tome je detaljno pisao M. Handžić u radu: O „iskat-i salatu“ i „devru“, El-Hidaje, god. VI, broj 5, str. 109-116.) Udovoljavanje pojedinim propuštenim vjerskim dužnostima kao što su: namaz, post, zekat te iskupljivanje za krivo izrečene zakletve/yemin iskazivalo se terminom Iskat-i salat što znači otkupnina za namaz i slično. (v. M. Handžić, n.d, str. 109-116.)

16

17

- 50 -

vjerske dužnosti, bedel-i hadž18, sadake sirotinji, hedije onima koji uče Kur’an.19 S obzirom da se radi o vasijjetnami koja ima samo jednu namjenu, u njoj nema nikakvih vasijjeta vezanih za osnivanje novčanih ili kakvih drugih vakufa niti kakvih drugih oporuka kojim su se davale hedije nasljednicima ili bližoj rodbini. Kao što je rečeno, vasijjet u vidu oporučiteljevih uvjeta je i sastavni dio dokumenta koji se naziva vakufnama i kojim vakif oporučuje način na koji će se trošiti dio njegovih uvakufljenih nekretnina ili novčanih sredstava. A poseban diplomatički dokument koji sadrži razne vasijjete, jeste vasijjetnama koja se iskazuje u tri različito sročena, dolje navedena dokumenta. 1. Vasijjetnama kao duhovna oporuka znalaca, alima ili onih koji drže da spadaju u tu kategoriju, a koja se mogla pojaviti sastavljena na jednom listu papira ili u vidu knjige. 2. Uobičajena vasijjetnama kao oporuka koja, uglavnom, prethodi registraciji zvaničnog zasnivanja vakufske zadužbine. Ova vasijjetnama se odnosi samo na prenošenje vasijjetom neke imovine ili neke koristi besplatno ili putem poklona nekoj osobi ili nekom vakufu za opće dobro. U ovoj vasijjetnami nisu se razrađivali detalji postupanja sa umirućim niti detalji oko postupanja sa mejjitom. 3. Vasijjetnama namijenjena, prije svega, postupanju sa umirućim i mejjitom koja je nastala po uzoru na Birgivijinu vasijjetnamu, bolje rečeno po uzoru na odlomak iz navedene vasijjetname pod naslovom: Vasiyyet li muhtedir wa mayyit/Vasijjeti za umirućeg i mejjita.20 Ovaj posebni vid vasijjetname koja bi se mogla nazvati vasijjetnama vezana za vasijjete o postupanju sa umirućim i umrlim/meyyit je i ponukao govor u ovom tekstu o vasijjetnami na osmanskom jeziku.
U pojedinačnim popisima/defterima koji su sastavljani s namjerom iskupljivanja za propuštene vjerske dužnosti precizno je navođen broj siromaha (npr. trideset ili šezdeset) te iznos sadake koji im se imao dodijeliti na ime iskat-i salata i kefaret-i savma, a koji se određivao prema cijeni pšenice. Vid. A-4513/TO-4. Zamjena za lično neobavljeni hadž. Rizvanbegovićeva vasijjetnama, pored toga što svjedoči o bogobojaznosti, sadrži i potvrdu još jednog gesta humanosti, a to je oporuka da se sa 30000 groša plati porez poreskim obveznicima u sandžaku Hercegovina. Prije navedenog poglavlja Birgivi obrazlaže i poglavlje ‫ ,وﺻﺎﻳﺎ ﻟِﺴﺎﻟِﻚ ﻃﺮﻳﻖ اﻵﺧﺮة‬tj. Vasijjeti َِ ِ ِ ِ َ ِ َ َ َ َ za putnika/salika na ahiretskom putu.

18 19

20

- 51 -

Vasijjetname vezane za postupanje sa umirućim i mejjitom Brojni oporučitelji skromnih mogućnosti imali su posebne vasijjetname koje su bile namijenjene samo za slučaj postupanja sa umirućim i u vezi sa postupanjem oko opremanja mejjita. U okviru na taj način sročenih vasijjetnama pojedini oporučitelji su imali i kratke registracije sitnih vakufljenja namijenjenih za podsticanje učenja Kur’ana, klanje kurbana ili neke druge hajrate kao što je popravljanje česmi ili kupovina mukkavi-svijeća za džamije. Oni sa još skromnijim mogućnostima, a takvih je bilo najviše, sastavljali su vasijjetname kakvih ima najviše među sačuvanim vasijjetnamama, a koje su se odnosile samo na situaciju oko neposredne oporučiteljeve smrti. Pri tom se cjelokupna oporuka odnosila na opremanje umrlog i na sasvim sitne sadake ili kakve druge sitne dobrovoljne priloge za vjerske usluge. Brojni oporučitelji sa malim i ograničenim mogućnostima sastavljali su ovakve vasijjetname jer su imali znanje, na osnovu vrlo raširene upotrebe Birgivijinog Ilmihala/Vasiyyetname, o tome da je vasijjet potreban, te su u tom smislu nastojali provesti u djelo upute navedenog Ilmihala. Znači, pored uobičajenih vasijjetnama na osnovu kojih su se kasnije zasnivali vakufi,21 vasijjetnama koja se kasnije razvila kao specifičan dokument vezan isključivo za postupanje sa umirućim i za postupanje oko ukopa mejjita predstavlja dokument koji ima jednokratnu namjenu, za razliku od vakufname kojom se uspostavlja neposredni ili na osnovu vasijjeta zasnovani trajni vakuf po vakifovoj oporuci. Ta jednokratna namjena jeste situacija oko oporučiteljeve smrti. Iz tekstova brojnih sačuvanih vasijjetnama očigledno je na šta se sve ta oporuka odnosi: na postupanje sa oporučiteljem u stanju bolesti pred smrt, postupanje sa mejjitom u trenutku same smrti, pripremanje ukopa, opremanje mejjita/tedžhiz i tekfin/, a potom kao drugi obavezni dio vasijjetname stoji oporuka o raznim kefaretima22 za propuste u izvršavanju vjerskih obaveza. Navedeno predstavlja osnovni i jedini dio oporuke brojnih vasijjetnama ove vrste, što se bilježi kako u tekstu koji stoji nakon traktata o ništavnosti ovog svijeta tako i na kraju vasijjetname u vidu
21 Ukoliko vakif za života nije registrirao vakufnamu i vakuf, tada se njegov vakuf mogao zasnovati tzv. posmrtnom vakufnamom koja se sačinjavala na osnovu vakifove vasijjetname. Iskup.

22

- 52 -

spiska pojedinačnih stavki troškova opremanja mejjita, ukopa i milostinje iskazanih kroz mufredat-defter23 Vasijjetname vezane za oporuke oko postupanja sa umirućim i mejjitom jesu, ustvari, specifične osmanske vasijjetname koje su se razvijale na osnovu Birgivijinog odlomka Oporuke/Vasiyyat li muhtadir wa mayyit. Naime, najpoznatija vasijjetnama u Bosni jeste Birgivijin Ilmihal ili Vasiyyetname ili Risale-i Birgevi/Bergivi, djelo o ibadetu i akaidu koje je sastavio Muhammed b. Pir Ali Bergili24, umro 981/1573. godine koje sadrži tekst naslovljen kao ‫ وﺻﺎﻳﺎ ﻣﺘﻌﻠﻘﺔ ﺑﺎ ْﻟﻤﺤﺘَﻀﺮ وا ْﻟﻤﻴﺖ‬Ovaj tekst je, očito, s obzirom na ogromnu popularِ ‫َ َ َ ََُﱢٌَ ِ ُ ْ ِ ِ َ َﱢ‬ nost ovog djela, predstavljao uzorni obrazac za sastavljanje svih vasijjetnama na osmanskom. Sastavljači vasijjetnama su preuzimali ili cjelovit tekst, ili su češće odabirali one dijelove teksta koji su njima lično odgovarali dodajući uz to i neke posebne odredbe koje su baštinili iz lokalne tradicije. O popularnosti navedenog djela govori veliki broj sačuvanih Birgivijinih vasijjetnama. Birgivijin Ilmihal je bio najpoznatiji udžbenik za osnove islamskog vjerskog obrazovanja počev od šesnaestog stoljeća i prerađivan je kao ilmihal na bosanski jezik.25 Komentar na navedeno djelo pod nazivom Šarõ ‘alå ‘Ilmiõål li-l-Bergivi sačinio je šayh ‘Al aô-Ôañrí al-Qonawí u 17. stoljeću.26 U navedenom djelu nakon pohvale i izraza poštovanja i uvažavanja svog prethodnika, Konjevi27 nakon svog opširnog komentara na svako poglavlje donosi cjelovit tekst iz Birgivijine vasijjetname.
23 Tj. spisak detaljnih pojedinačnih stavki gdje se još jednom ponavlja oporuka razrađena u vidu popisa sa preciznim navođenjima novčanih iznosa i svrhe za koju su namijenjeni. Ti mufredat-defteri se mogu nazvati defteri opremanja mejjita i troškova namirivanja propuštenih dužnosti. Treba napomenuti da se ime ovog autora jednako koristi u tri varijante kao Birgevi, Bergivi i Bergili. Ismet Kasumović, na osnovu uvida u neke bosanske prijevode, iznosi tvrdnju da je to djelo predstavljalo predložak za različite prerade anonimnih autora koje su nosile naziv Bergivija. Tako da je naziv Bergivija, po njegovom mišljenju, predstavljao sinonim za ilmihal uopće. Vid. Ismet Kasumović, Bergivija na bosanskom jeziku, Islamska misao, god. XII, 1991., str. 22-28.: Haza –s-suhufu Barkawi bi lisani bosnawi, Tammat tamam 1225.“ GHB, T- 813. Zbirka je prepisana 1175/1761. godine. U komentaru ovog djela Konjevi, uz potpuno i stalno navođenje Birgivijinog djela, pojedina pitanja detaljnije pojašnjava uz navođenje djela i autora koja ne daje Birgivija, kao što su djela: Iõãiyåt, Ğalå al-qulúb, Šerh Hidåya Ibn Hamåma, Qåñi Êån i druga.

24 25

26 27

- 53 -

O formi i kompoziciji dokumenta koji se naziva vasijjetnama vezanog za oporuke oko postupanja sa umirućim i mejjitom Vasijjetnama ima: 1. Uvodni dio: kratku invokaciju pisanu na arapskom koja počinje kaligrafskim ispisom Bismile, gdje iznad produženog sina često stoji ajet ‫ﺇﹺﻧﱠﻪ‬ ‫ﹸ‬ َُ ِ ‫ ﻣﻦْ ﺳﻠ ْﻴﻤﺎن وإِ ﱠﻧﻪ ﺑﺴﻢ اﻟﻠﱠ‬Potom slijedi duža invokacija u vidu zahvale ‫َ َ َ ُ ِ ْ ِ ﻪ اﻟﺮﺣﻤﻦ اﻟﺮﺣﻴﻢ‬ ِ ِ‫ِ ﱠْ ٰ ِ ﱠ‬ َُ ‫َ ﱠ‬ Allahu: ‫ اَ ْﻟﺤﻤﺪُ ﻟِ ﱠﻠﻪ ا ﱠﻟﺬي وﻓﻘﻨَﺎ ﻟِﻬﺬه ا ْﻟﻮﺻﺎﻳﺎ ﻗ ْﺒﻞ أن ﻧﻜﻮن ﻣﻦْ أﺻﺤﺎب ا ْﻟﻘ ُﺒﻮر‬Potom salavat: ‫واﻟﺼﻼة‬ ِ ُ ِ َ ْ ِ َ ُ َ ْ َ َ َ َ َ ِِٰ َ‫َ ْ ِ ِ َﱠ‬ ُ‫واﻟﺴﻼم ﻋَﻠﻰ ﺳﻴﺪﻧﺎ ﻣﺤﻤﺪ ا ﱠﻟﺬي ﻧﻬَﻰ أ‬ ‫َ ﱠ َ ُ َ َ ﱢ ِ َ ُ َ ﱠ ٍ ِ َ ﻣﺘﻪ ﻋَﻦ ا ْﻟﺒﺪَع وا ْﻟﻐﺮور وﻋَﻠﻰ آﻟِﻪ وأﺻﺤﺎﺑﻪ ا ﱠﻟﺬﻳﻦَ ﺳﻠﻜﻮا ﻣﺴﻠﻜﻪ ﻓﻲ‬ ِ ُ ََ ْ َ ُ ََ ِ ِِ َ ْ َ ِ َ َ ِ ُ ُ َ ِ ِ ِ َُ‫ﱠ‬ ‫ .ﺟﻤﻴﻊ اﻷﺣﻮالِ واﻷﻣﻮر‬Gore navedeni tekst najčešće je navođen u vasijjetnamama ِ ُ َ ْ ِ ِ َ sastavljanim u svrhu opremanja mejjita i ukopa. Međutim brojne su i druge varijacije u tekstu nastale na osnovu obrazloženja u fikhskim knjigama. َ َ َ ِ ِ ْ َ Npr: ‫اَ ْﻟﺤﻤﺪُ ﻟِ ﱠﻠﻪ ا ﱠﻟﺬي ﺟﻌﻞ ﻟَﻨَﺎ ُﺛـ ُﻠﺚ أﻣﻮاﻟِﻨَﺎ ﻓﻲ آﺧﺮ أﻣﺮﻧﺎ زﻳﺎدة ﻟَﻨَﺎ ﻓﻨَﻀﻌﻬَﺎ ﺣ ْﻴﺚ ﻧﺸﺎء ﻣﻦْ وﺟﻮه ا ْﻟﺨ ْﻴﺮات‬ ِ َ َ ِ ُ ُ ِ ُ َ َ ُ َ ُ َ َ ً َ َ ِ َِ ْ ِ ِ ِ َ ْ َ ‫واﻟﺼﻼة واﻟﺴﻼم ﻋَﻠﻰ ﺳﻴﺪﻧﺎ ﻣﺤﻤﺪ ا ﱠﻟﺬي أوﺻﺎﻧﺎ ﺑﺎﻟﺼﻼة واﻟﺰﻛﺎة واﻟﺼﻮم وا ْﻟﺤﺞ وﺳﺎﺋﺮ ا ْﻟﻌﺒﺎدَات وﻋَﻠﻰ آﻟِﻪ‬ ِ َ َ ِ َ ِ ِ ِ َ َ ‫َ ﱠ َُ َ ﱠ َُ َ َ ﱢ ِ َ ُ َ ﱠ ٍ ِ ْ َ َ ِ ﱠ َِ َ ﱠ َ ِ َ ﱠ ْ ِ َ َ ﱢ‬ َ‫وأﺻﺤﺎﺑﻪ ا ْﻟﻌﺎﻣﻠﻴﻦَ ﺑﺎ ْﻟﻮﺻ ﱠﻴﺔ، ا ْﻟﺒﺎذﻟِﻴﻦَ أﻣﻮاﻟَﻬُﻢ ﻓﻲ ﺳﺒﻴﻞِ اﻟ ﱠﻠﻪ ﻋَﻠﻰ وﻓﻖ اﻟﺸﺮﻳﻌﺔ، اﻟﺴﺎﻋﻴﻦَ ﻹِﺳﻘﺎطِ ﻣﺎ ﻋﻠ ْﻴﻬﻢ ﻣﻦ‬ ِ َ ِ ِ َ ِ ِِ َ ِِ َ ْ َ ِ ِْ ََ َ َ ْ ِ ‫ِ َ ِْ ِ ﱠ ِ َِ ﱠ‬ َِ ِ ْ َْ 28 َ ‫ا ْﻟﻔﺮاﺋﺾ وا ْﻟﻮاﺟﺒﺎت، وﻋَﻠﻰ ﻣﻦْ ﺗﺒﻌﻬُﻢ ﻣﻦَ ا ْﻟﻤﺆﻣﻨﻴﻦَ وا ْﻟﻤﺆﻣﻨَﺎت إِﻟﻰ ﻳﻮم ﻳﺴﺘَﻈﻞ ا ْﻟﻤﺮء ﻓﻴﻪ ﺗﺤﺖ ﻇﻞ اﻟﺼﺪﻗﺎت‬ ِ َ ‫َ َ ِ ِ َ َ ِ َ ِ َ َ َ َِ َ ْ ِ ُ ْ ِِ َ ُ ْ ِ ِ َ َْ ِ َ ْ َ ﱡ َ ُْ ِ ِ َ ْ َ ِ ﱢ ﱠ‬ 2. Ekspozicija koju čini kraći ili duži traktat koji počinje sa Amma ba’d i u kojem se navodi ime oporučitelja, mjesto stanovanja i objašnjava motiv ili razlog vasijjeta kao što je postizanje magfireta i spas od bolnog azaba. Ovaj dio je ispisan na osmanskom i sadrži stavove koji upućuju na vjersko iskustvo dosezanja do spoznaje o vječnim istinama i svrsi čovjekovog života. Navedeni stavovi izgrađeni su na razumijevanju kur’anske poruke i tradicije hadisa i duboko su ukorijenjeni u mišljenju i doživljaju pojavnog svijeta koji rezultiraju okrenutošću ka onosvjetskom. U tom smislu, način na koji su sastavljeni uvodni tekstovi vasijjetnama koji počinju sa Amma ba’d, a koji se odlikuju raznim varijacijama, u osnovi su usmjereni na prenošenje istovjetnih poruka živima toliko koliko predstavljaju i vid opomene samom oporučiocu koji se već duhovno pripremio za susret sa preseljenjem u svijet vječnosti. Tekst vasijjetname se razvio kao svojevrstan obrazac u koji su njegovi sastavljači ili sam oporučitelj (ovisno o stepenu njegovog znanja) unosili različite kur’anske i hadiske stavove, u osnovi sa istim ciljem i porukama. Osnovni elementi u tom traktatu se ponavljaju, a svaka vasijjetnama ima svoje varijacije. Osnovni stavovi glase: - Ovaj svijet je prolazan, mjesto na kojem se ne ostaje i kuća je prolaznosti.
28 A-922/TO.

- 54 -

- Kategoričan dokaz preseljenja u ahiretsku kuću jeste plemeniti ajet “Kullu man ‘alayhå fån” i također “Kullu nafsin èå’iqatu-l-mawt.” Traktat uključuje i dio koji počinje sa SADA a koji govori o nužnosti uspostavljanja vasijjeta pri čemu se kao dokaz tom stavu navode hadisi َ ََ ٍ َُ َِ َ َ َ ٍ ِ َ َ َ َ َ prema kojim i sam oporučitelj postupa: ‫ﻣﻦْ ﻣﺎت ﻋَﻠﻰ وﺻ ﱠﻴﺔ ﻣﺎت ﻋَﻠﻰ ﺳﺒﻴﻞٍ وﺳ ﱠﻨﺔ وﻣﺎت‬ ُ َ ْ ُ َ ََ َ ِ َ َْ ‫ﻋَﻠﻰ ُﺗﻘﻰ وﺷﻬَﺎدة وﻣﺎت ﻣﻐﻔﻮرا ﻟَﻪ وﻣﻦْ ﻣﺎت ﺑﻐ ْﻴﺮ وﺻ ﱠﻴﺔ ﻟَﻢ ُﻳﺆذن ﻟَﻪ ﺑﺎ ْﻟﻜﻼم ﻓﻲ اﻟ ْﺒﺒﺮزخ وﻳﺘﻜ ﱠﻠﻢ اﻷﻣﻮات وَﻫُ ﻮ‬ ِ َِ َ ِ ُ ْ َ ْ ْ ٍ ِ َ ِ َ ِ َ َ َ َ ُ ً ُ ْ َ َ َ َ ٍ َ َ َ ً َ َ ٌ ِ َ ‫ﺳﺎﻛﺖ‬ Nakon navođenja imena oporučitelja i mjesta stanovanja slijedi izjava i potvrda /iqrår vasijjeta. 2. Dispozicija koja sadrži predmet i potvrdu/iqrår vasijjeta: Vasijjet obuhvata sve detalje postupka sa bolesnim oporučiteljem, a potom sve detalje vezane za njegovo ili njeno opremanje i ukop. Pored uobičajenih oporučenih postupaka, detalji koji se navode oko opremanja mejjita različiti su. Navedeni posebni detalji koje oporučitelj iznosi u vezi sa načinom njegovog opremanja a koje nalazimo u nekim vasijjetnamama sasvim su rijetki i neuobičajeni. Oporuka se sastoji u tome da bolesnog oporučitelja posjete rodbina i prijatelji te da ga opomenu da se pokaje za sve svoje grijehe i da se halali sa svim ljudima. Također da ga podsjete da uči ‫اَﻟ ﱠﻠﻬُﻢ أﻋﻨﱢﻲ ﻋَﻠﻰ ﻣ ْﻨﻜﺮات ا ْﻟﻤﻮت وﺳﻜﺮات‬ ِ ََ ََ ِ َْ ِ ََ ُ َ ِ ‫ﱠ‬ ‫ ا ْﻟﻤﻮت‬Da mu uzmu abdest i opomenu ga da stalno donosi istigfar. Da pored ِ َْ njega uče Jasin, Ihlas i Kelime-i šehadet. A kada ispusti dušu da oko njega rašire lijep miris. U nekim vasijjetnamama su vrlo detaljni opisi postupaka oko opremanja mejjita koji idu do detalja kao što je način stavljanja mejjita u ćefine koji moraju biti bijeli29 i njihovo namirisavanje, oporuka gdje da se klanja dženaza te preporuka da prisutni, nakon što krene dženaza od ُ َُ džamije, uče: ‫ ﺳ ْﺒﺤﺎن ﻣﻦْ ﻗﻬﺮ ﻋﺒﺎده ﺑﺎ ْﻟﻤﻮت وا ْﻟﻔﻨَﺎء وﺗﻔﺮد ﺑﺎ ْﻟﺒﻘﺎء، ﺳ ْﺒﺤﺎن ا ْﻟﺤﻲ ا ﱠﻟﺬي ﻻَ ﻳﻤﻮت‬Potom, ِ ‫ُ َ َ َ َﱠَ َِ َُ ِ َ ْ ِ َ َ ِ َ َﱠَ ِ ََ ِ ُ َ َ َ ﱢ‬ nakon namaza kad stignu na kabur oporučuje se da dvojica dobrih osoba َ َ َ ‫ﱠ‬ uđu u kabur, spuste mejjita i da uče: ‫ ﺑﺴﻢ اﻟ ﱠﻠﻪ وﻋَﻠﻰ ﻣ ﱠﻠﺔ رﺳﻮلِ اﻟ ﱠﻠﻪ‬potom: ‫اَﻟ ﱠﻠﻬُﻢ ﻫٰ ﺬا ﻋ ْﺒﺪُ ك‬ ِ َُ ِ ِ َ َ ِ ِ ِْ َ َ ََ َ َِ َ َ َ ِ َ َ ََ ‫ﱠ ْ َ ْ َ ََِ ََ ِ َ ً ِﱠ‬ َ ََ َ ِِ َ‫و ْﺑﻦُ ﻋ ْﺒﺪك، ﻧﺰَل ﺑﻚ وأ ْﻧﺖ ﺧ ْﻴﺮ ﻣ ْﻨﺰُولٍ ﺑﻪ، وﺧﻠﻒ اﻟﺪﱡ ْﻧﻴﺎ وراء ﻇﻬﺮه، اَﻟ ﱠﻠﻬُﻢ اﺟﻌﻞ ﻣﺎ ﻗﺪم ﻋﻠ ْﻴﻪ ﺧ ْﻴﺮا ﻣﻤﺎ ﺧﻠﻔ‬ ُ ‫ﻪ‬ ِِ ْ َ ُ َ َ َ َ‫وراء ﻇﻬﺮه واَ ْﻟﺤﻘﻪ ﺑﻨﺒﻴﻚ ﻣﺤﻤﺪ ﻋﻠ ْﻴﻪ اﻟﺼﻼة واﻟﺴﻼم! اَﻟ ﱠﻠﻬُﻢ إِ ﱠﻳﺎك أﺳﺘﻮدِﻋُ ﻪ، ﻳﺎ رب ا ْﻟﻌﺎﻟَﻤﻴﻦَ ! ﻓﺎﻏﻔﺮ ﻟَﻪ وﺑﺎﻋﺪه ﻣﻦ‬ َُ ‫َ َ َ َ ْ ِِ َ ِ ْ ُ َِِﱢ َ ُ َ ﱠ ٍ َ َ ِ ﱠ َُ َ ﱠ‬ ِ ُْ ِ ََ ُ ِْ ْ َ ِ َ ‫ﱠ َ َْْ ُ َ َ ﱠ‬ َ ْ َ َ َ ‫ِ َ ِ َ ﱢِ ﱠ َ َ ِ َ ﱢ‬ ‫اﻟﻨﱠﺎر وﻣﻦْ ﺷﺮ اﻟﺸ ْﻴﻄﺎنِ وﻣﻦْ ﺷﺮ ﻣﺎ ﺧﻠﻘﺖ! اَﻟ ُﱠﻠﻬُﻢ اﻓﺘَﺢ أ ْﺑﻮاب اﻟﺴﻤﺎء ﻟِﺮوﺣﻪ وﺛﺒﺖ ﻋ ْﻨﺪ ا ْﻟﻤﺴﺎﺋِﻞِ ﻣﻨْﻄﻘﻪ وﺟﺎف‬ ِ َ َ ُ َ ِ َ َ َ َ ِ ْ ‫ﱠ ْ ْ َ َ ﱠ َ ِ ُ ِ ِ ََﱢ‬ َ‫ اﻷَرض ﻋَﻦْ ﺟ ْﻨﺒ ْﻴﻪ! اَﻟ ﱠﻠﻬُﻢ أ‬U ovom dijelu stoji i oporuka da se َ ْ ‫ﱠ ﺟﺮه ﻣﻦَ اﻟﺸ ْﻴﻄﺎنِ وﻣﻦْ ﻋﺬاب ا ْﻟﻘ ْﺒﺮ‬ ِ َ َ ِ َ ِ َ َ ِ َ َ ‫ِ ُْ ِ ﱠ‬ 30 otvor groba napravi sa ćerpičem U nekim kratkim vasijjetnamama nema navođenja gore spomenutih dova nego se samo navode nagrade za one koji
29 30 T-813: Šerh Vasiyyetname-i Bergivi li Konevi. T-2241: Bergivi navodi da „....ako se ne nađe ćerpič onda treba zatvoriti trstikom, ne treba stavljati drvo, ciglu i hasuru niti sanduka.“

- 55 -

treba da uče određene dijelove iz Kur’ana kao što su sure Tebareke, Amme, Jasin i Nas.31 U predmetu i detaljnom obrazloženju vasijjeta oporuke se, uglavnom, zasnivaju na navodima Birgivijinog odlomka Wasaya li muhtadir wa mayyit u kom se oporučuju detalji vezani za kopanje kabura, za ćefine i gasuljenje mejjita, za namaz koji se klanja mejjitu te se oporučuje kako treba kopati mejjita, šta je mekruh činiti vezano za mejjita i kabur, navode se dove koje treba učiti nakon ukopa mejjita, objašnjava se učenje Kur’ana na kaburu i govori se o telkinu na kaburu. Naravno, izbor i organizacija samog teksta ovisila je o želji oporučitelja te u tom smislu tekst svake vasijjetname je, pored ponavljajućih formi, i različit i poseban. Pored uobičajenih oporuka vezanih za tekfin i tedžhiz navode se često i karakteristične i neuobičajene oporuke kao što je npr. oporuka da kabur ne kopaju oni koji puše ili su očigledni griješnici i smutljivci,32 da se prvu i sedmu noć nakon smrti ispeče halva i podijeli prijateljima i komšijama, da se četrdesti dan i šest mjeseci nakon smrti napravi jemek tj. čorba od pirinča i da se u nekoliko sahana podijeli fukari, komšijama i rodbini te da se pred dušu prouči fatiha i dova. Iako se u Birgivijinoj Vasijjetnami, pa i prema Kurtubiju, kako to navodi Konjevi, izriče negativan stav prema navedenom, u nekim vasijjetnamama se ipak susreću i ovakve oporuke.33 Postoje i oporuke u kojim se, suprotno gore navedenom, izričito navodi da se na dan kad oporučitelj umre, sedmi, četrdeseti dan te na godišnjicu smrti ne peče halva, ne prave gozbe kao što je to lokalni običaj i običaj iz perioda neznanja/džahiliyyet.34
31 V-86: “....i kad budu spuštali moje tijelo u kabur neka nađu četiri osobe i neka na četiri strane mog kabura svaka uči sure Tebareke i Amme i neka im se da po pet groša. A nakon ukopa neka neko sedam dana uz moju glavu uči sure-i Jasin i neka mu se za svaki dan daju po četiri groša. I također neka se onome ko bude četrdeset dana na mom kaburu učio Jasin-i šerif da osamdeset groša.“ A-956/TO: „...ve kabrimi kazdıran müslümanlar tütün içenler ve zahiren fasik, olmayalar.“ Birgivija navodi: “I također sam uvasijetio mom ehlu i mojim evladima sljedeće: Neka ne nariču nada mnom i neka me pretjerano ne hvale. A na dan kad sam umro ili sedmi dan ili četrdeseti ili za godinu neka ne spremaju hranu i ne prave gozbe, a neka za moju dušu mnogo podijele sadake kao dobročinstvo. Neka to Allah, neka je uzvišen i neka Mu je slava, prihvati. Ako ne budu imali novca neka daju ono što mogu od hljeba, pirinča, masla, soli, luka, bilo to malo ili mnogo, i neka zamole svojim jezicima za sevabe ovom jadniku i neka ga u svojim dovama spomenu.” T-6877. GHB; A-4157.

32 33

34

- 56 -

Potom slijedi dio kojim se određuje uvakufljenje trećine, odnosno izdvajanje tačno određene svote novca, postavljanje uvjeta (șurut) i precizno određivanje načina trošenja, što se navodi u posebnom spisku pojedinačnih stavki/mufredat-defteru koji se bilježi ispod integralnog teksta vasijjetname. U ovom dijelu u kojem se iznose uvjeti i način trošenja određuje se vasi-muhtar i nazir da brinu o izvršenju oporuke. U nekim vasijjetnamama se navodi izdvajanje trećine, ali ne i njenog preciznog iznosa. Karakteristika vasijjetnama jeste da se oporuči novac za troškove oko ukopa, za bedel-i hadž, a nekada se određuje izvjestan iznos novca da se da pod interes/murabeha i da se namijeni za klanje kurbana, učenje mevluda i tevhida godišnje pred dušu umrlog.35 Ova stavka o davanju novca pod interes ne nalazi se u Birgivijinoj vasijjetnami. U okviru obrazlaganja načina i uvjeta trošenja oporučenog iznosa trećine slijedi obrazloženje iskat-i salata. Ovaj dio također ima klauzulu da se od dana smrti računajući od navedenog dana oporučiteljevog rođenja odbije 9 godina (za žensko a 12 za muško ) te da se na ono što preostane učini devr. U vezi sa obavljanjem devra navodi se, prema Birgiviji, da to učine dvojica ili trojica siromašnih i uz to dobrih osoba koje nisu pohlepne.36 Prema Birgiviji, mjesto na kojem treba da se obavi devr treba da bude tiho i pusto, a Konjevi u svom Šerhu konstantira da ovo nije neophodno.37 U nekim vasijjetnamama stoji da iskat-i salat obavi neko od dobre pobožne i siromašne uleme koja nije pohlepna, i to u skladu sa Birgivijinom vasijjetnamom. Nekad se navode i konkretni iznosi izdvajanja novca za iskat-i salat onako kako se navodi u Šerhu od Konjevija.38 Potom se određuje vasi-muhtar i nazir i, najčešće se navode njihova imena. U nekim vasijjetnamama samo se oporučuje da vasi muhtar bude alim, dobar i pobožan, a ne određuje se njegovo ime.39
35 A-1252/TO: Oporučiteljica oporučuje 2320 groša za troškove ukopa, a hiljadu groša oporučuje da se da pod interes/murabeha na zakonski dopušten način te da se od dobiti uči tevhid i mevlud i kolje kurban godišnje. Konjevi navodi prema Ğalå al- qulúb da broj nije šart. R-6873. Vid. Vasijjetnama A-4522; U Šerhu Konjevije stoji da se za jedan namaz računa 520 dirhema pšenice ili 1040 dirhema ječma ili hurmi, prema čemu treba da se svidi račun. A-1253/TO.

36 37 38

39

- 57 -

Neke opširnije vasijjetname daju temeljitija obavještenja od običnih vasijjetnama o iskat-i salatu, postu, zekatu, kurbanu, iskatu zakletve i o iskatu u vezi sa pravima robova Božijih. Završni dio glavnog dijela vasijjetname sadrži bilo upozorenje/prohibitativnu klauzulu o potrebi izvršenja vasijjeta bilo molbu koja počinje sa ricamızdırki u kojoj se moli da se postupa u skladu sa mjerodavnim knjigaً َ َْ َ َ َ ِ َْ ُِ ِ ma i u skladu sa Šerijatom. Ovaj dio završava se dovom: ‫آﻣﻴﻦْ ﺑﺤﺮﻣﺔ ﻣﻦْ ﺟﺎء رﺣﻤﺔ‬ َ‫ ﻟِ ْﻠﻌﺎﻟَﻤﻴﻦَ ، ﺑﺮﺣﻤﺘﻚ ﻳﺎ أرﺣﻢ اﻟﺮاﺣﻤﻴﻦَ ، وا ْﻟﺤﻤﺪُ ﻟِ ﱠﻠﻪ رب ا ْﻟﻌﺎﻟَﻤﻴﻦ‬Završni dio kod nekih vasijjeِ َ ‫َ َ ْ ِ َﱢ‬ ِ ِ ‫َ ِ َِْ َِ َ َ َْ َ ﱠ‬ tnama sadrži kaligrafske ispise na marginama vasijjetname u vidu trougla ili uspravnih bilješki naslovljene kao: Dan mog rođenja, Ime moje majke, i kaligrafski potpis oporučitelja te imena svjedoka koji su bili prisutni pri sastavljanju oporuke/vasijjeta. Potom vasijjetnama može imati i jedan ili više dodataka koji počinju sa Ve dahi/I također, a koji može sadržavati upozorenje da se izbjegava bid’at i da se postupa u skladu sa zakonom/Šerijat i sa odgovarajućim relevantnim kitabima te sadrži iskazanu nadu oporučitelja da će mu biti oprošteno i slično tome, ovisno od posebne želje oporučitelja. ‫َ َ َُِْْ َ ِ ُ ﱢ‬ Zahvala na kraju: ‫وا ْﻟﺤﻤﺪُ ﻟِ ﱠﻠﻪ ﻋَﻠﻰ دﻳﻦ اﻹِﺳﻼم وﻋَﻠﻰ ﺗﻮﻓﻴﻖ اﻹِﻳﻤﺎنِ وأﺳﺘﻐﻔﺮ اﻟ ﱠﻠﻪ ﻣﻦْ ﻛﻞ‬ ِ َ َْ َ َ َِ ْ ِ ِ َ ِ ْ َ َ َ‫ﺗﻘﺼﻴﺮ، وﺻ ﱠﻠﻰ اﻟ ﱠﻠﻪ ﻋَﻠﻰ ﺳﻴﺪﻧﺎ ﻣﺤﻤﺪ وﻋَﻠﻰ آﻟِﻪ وأﺻﺤﺎﺑﻪ أﺟﻤﻌﻴﻦ‬ َ َ ٍ ِ َْ ِ َ ْ ِِ َ ْ َ ِ َ َ ٍ ‫ُ َ َﱢَِ ُ َ ﱠ‬ Na kraju dijela teksta koji se završava zahvalom stoji datacija. Nakon datacije kao dodatak vasijjetnami slijedi pojedinačni popis/ mufredat-defter svih troškova oko opremanja mejjita (tedžhiz i tekfin) koji su, uglavnom, već bili objašnjeni u dijelu vezanom za osnovni vasijjet oporučitelja. Popis se odnosi na izdvajanja koja će se dati onima koji čine devr za propuštene namaze i ostale dužnosti, za ćefine i ostale potrebe, za gassale, za onog ko donosi vodu, odnosi vodu i puni, za tabut, tenešir, naslone, onima koji kopaju kabur, navode se iznosi za sadaku fukari koja dođe na kabur, imam-efendiji koji klanja dženaze-namaz, nadoknadu mujezinu koji uči salu te onima koji nose dženazu, potom iznos za hatmu koja se prouči prije dženaze, onome koji prouči suru Mulk na zemlju/toprak, iznos koji se određuje za odbijanje strahota kabura do sedmog dana, za posjetu kaburu za četrdeset dana, iznos za kefaret posta u vidu davanja fidje umotane u hartiju, za kefaret zakletve, za istinski propuštene namaze, za zekat, za kurban, sadakatul fitr i zakletve, za prava/hakove roditelja, za hakove Božijih robova, za propušteni hak bračnog druga, za tevhide, za sirotinju/fukaru koja čuva dženazu, za mujezina koji dostavlja tekbire dženaze, za kamene
- 58 -

nišane i natpis/tarih, za napojnicu koja pripada vasi- muhtaru, za nazira, za bedel-i hadž i za razne druge troškove. Nakon mufredat deftera u nekim vasijjetnamama može da slijedi novi dodatak koji opet počinje sa Va dahi/I također. Ovakve dodatke imaju samo pojedine opće vasijjetname. Taj dio sadrži razne primjedbe koje su bile bitne oporučitelju. Npr. oporuku da sve što se nalazi u njegovoj kući je njegovo dok ne umre, a potom sadrži odredbu kome to treba da pripadne poslije njegove smrti, kao i oporuku da se kolje nekoliko kurbana svake godine za njegovu dušu te slične odredbe koje oporučitelj smatra bitnim.40 Registracija i legalizacija vasijjetname na sudu koja je sadržavala pečat šerijatskog suda, potpis šerijatskog suca i tekst ovjere bilježila se na samom kraju dokumenta.41 Treba napomenuti da su veoma rijetke pojedinačne originalne, na sudu legalizirane vasijjetname. Stanovit broj legaliziranih prepisa vasijjetnama registriran je u sidžile vakufnama. O stavkama izdvajanja vezanim za opremanje mejjita, iskat-i salat i hranu sirotinji koji su bilježeni u kassam ili tereke defterima sidžila sarajevskog suda i o drugim dokumentima iz sidžila vezanim za vasijjete. U popisima ostavina umrlih lica, tj. u tzv. kassam ili tereke defterima koji su registrirani u sidžilima sarajevskog suda navodi se često kao obavezna stavka izdvajanja iz ukupne ostavine umrlog, stavka u kojoj se navodi izdvajanje za opremanje/techiz ve tekfin, za iskat-i salat i ostalo što se određuje vasijjetom. Ta stavka se potvrđuje svjedočenjem/bi șehadeti/ dva ili tri svjedoka. Svjedoci su mogli biti oporučiteljevi nasljednici/verese42 ili vasi-muhtar i nazir, ili se stavka potvrđivala predočavanjem na uvid vasijjetname. U tom slučaju stajao je navod: na osnovu vasijjetname/ber muceb-i vasiyyetname. Pored stavke ukupnih izdvajanja u kassam- defteru, navodila se i stavka o izdvajanju posebnog dijela za opremanje/tedžhiz i tekfin u pojedinačnom defteru, odnosno izvodu iz kassam-deftera koji je spadao na svakog nasljednika ponaosob, i navođena je stavka iznosa koji se izdvajao iz njegovog nasljednog dijela za potrebe opremanja mejjita i ukopa. U tom
40 Vid. A-956/TO: Oporučitelj na kraju deftera sa pojedinačnim troškovima opremanja navodi dodatak/zeyl u kojem oporučuje svojim kćerima i sinovima komade nakita pojedinačno. GHB, A-3616/TO. Minha: Berayı techiz ve tekfin ve iskat-i salat ve sair muayyenat bi șehadeti verese-i kebair 1500 guruș. (Sidžil 87, str. 96)

41 42

- 59 -

slučaju u registriranom i ovjerenom izvatku iz kassam-deftera navođena je stavka da je određeni iznos iz naslijeđenog dijela spomenutog nasljednika prebačen za potrebe opremanja/tedžhiz ve tekfin.43 Budući da ima 88 sidžila sarajevskog suda i da ih je teško sve detaljno pregledati, u ovom radu su analizirani podaci najstarijeg sačuvanog sidžila spočetka osamnaestog stoljeća koji se vodi pod brojem 4, a datira iz 17271728. godine,44 sidžila broj 8, koji datira iz godina 1180-1181/1766-1767, potom sidžila broj 11 iz 1184/1770. godine, sidžila broj 40 iz 12151216/1800-1801. godine te posljednjeg sidžila sarajevskog suda broj 87 datiranog 1267-1268/1850-1852. godine. Analizom spomenutih sidžila i stavki o izdvajanju za opremanje umrlog, stavki određenih za hranu siromašnim muslimanima/it’ami ili ta’am-i fukara-i muslimine/ ili za namirivanje propuštenih namaza/iskat-i salat, za kefaret posta/kefaret-i savm bilo to na osnovu vasijjeta ili bez vasijjeta, može se steći dojam o raširenosti upotrebe vasijjeta za navedene svrhe, barem na području sarajevskog kadiluka u osamnaestom i devetnaestom stoljeću. Ovdje se nije moglo govoriti o praksi uporebe vasijjeta u sedamnaestom stoljeću, budući da iz tog perioda ne postoji nijedan sačuvani sidžil sarajevskog kadije. Što se tiče šesnaestog stoljeća, evidentno je da se u sačuvanim sidžilima iz godina 1551. i 1552., 1556. i 1557., te iz godina 1565. i 1566. nisu registrirali ostavinski defteri.45 U sidžilu broj 4 u kojem se datumi dokumenata odnose na godine 1140-1141/1727-1728., među 50 registriranih ostavinskih/kassam-deftera u 21 defteru stoje neke od stavki izdvajanja iz ukupne ostavine sačinjene prema vasijjetu umrlog, a odnose se samo na opremanje mejjita/techiz ve tekfin. Te stavke se pojavljuju u iznosu od 488, 720, 840, 1000, 1200, 1340, 2000 i 2140 groša.46 Pojavljuju se i stavke u kojim se pored opremanja mejjita upućuje na pripremanje hrane/tabh-i ta’am ili samo halve/tabh-i helva za siromašne muslimane do roka od jedne godine u iznosu od 3840,
43 44 GHB, A-4451/TO-2: Mebleg-i mezkuru mutevvefayi merkumun techiz ve tekfin için havale șud. Najstariji sačauvani sidžil s početka 18. stoljeća jeste sidžil broj 3 iz godine 11191120-1121/1707-1708-1709. Međutim pošto se ovdje radi o običnoj kadijskoj bilježnici to ovdje nema registriranih ostavinskih deftera te ovaj sidžil nije bio uzet u razmatranje. GHB, sidžili 1, 1a, 2. Isto, str. 7, 13, 27, 53, 55, 61, 63 i 65.

45 46

- 60 -

4000, 4800 i 12000 groša.47 U sidžilu 4 datiranom 1727. i 1728. godine pojavljuje se izdvajanje za iskat-i salat u iznosu 350 i 1080 groša.48 Pored precizno formuliranog izdvajanja iskazanog na navedeni način javlja se i bilježenje općeg izdvajanja trećine bez navođenja načina i svrhe trošenja što je formulirano kao Izdvajanje trećine prema vasijjetu umrlog ili umrle ili u formulaciji Trećina prema vasijjetu umrle, koja u defteru Hatidža-hanume, kćeri Šahin-bega iz Čekrčića u nahiji Visoko koja je umrla dok je kao musafir boravila u Sarajevu, iznosi čak 115992 groša.49 Također, u kassam-defteru Hateme, kćeri Redžepa iz mahale Bakir Baba, stoji opća stavka Izdvajanje trećine prema vasijjetu umrle u iznosu od 46594 groša.50 U sidžilu broj 8 datiranom godine 1180-1181/1766-1767. od 58 registriranih kassam-deftera, u 29 ostavinskih deftera, odnosno u polovini od zavedenih ostavina, ubilježena je stavka određena za opremanje i ukop koja se kreće u iznosu od 720 do 72000 groša.51 U kassam-defteru Mehmed-baše, sina Hasan-baše iz Jajca koji je umro u Ćurčijskom hanu u Sarajevu, stavka izdvajanja za opremanje iznosila je 21600 groša.52 U defteru Ali-baše, sina hadži Mehmed-age iz mahale Sagrakči hadži Ali stavka za opremanje, kuhanje hrane i ostale troškove iznosi 11380 groša.53 U defteru Novali-zade Fejzullah-age, sina Ibrahim-age iz mahale Havadže Kemaluddina, stavka za opremanje mejjita iznosi 21240 groša.54 U defteru Abdullah-baše, sina Ahmeda iz mahale Džami-i Atik stoji stavka za tedžhiz i tekfin u iznosu od 72000 groša.55 U sidžilu broj 11 datiranom godine 1184/1770. navedena stavka je zavedena u trideset registriranih kassam-deftera. U ovom sidžilu iznosi stavki izdvajanja za opremanje kreću se od 900-14400 groša. U defteru kaligrafa Misirli Vefai hadži Hasan-efendije stoji stavka o izdvajanju 12000 groša uz obrazloženje da se iz trećine imetka, prema vasijjetu, izdvaja za oprema47 48 49 50 51 52 53 54 55 Isto, str. 5, 8, 9, 19, 24, 47, 57, 62. Isto, str. 20 i 52. Isto, str. 5. Isto, str. 47. Sidžil 8: Sidžil 8, str. 5. Isto, str. 11. Isto, str. 42 Isto, str. 85.

- 61 -

nje, okolicu kabura i iskat sirotinji,56 a u njegovom drugom registriranom defteru ta stavka iznosi 72000 groša. U većini ostavinskih deftera izdvajanje za tedžhiz i tekfin iskazano je jednom stavkom, čak i onda kad veliki iznosi izdvajanja ukazuju na višestruke namjene kao što je hrana sirotinji, iskat-i salat, kefaret-i savm, izrada okolice kabura i slično. U tom pogledu kassamdefter hadži Osmana, sina hadži Bektaša iz mahale Peltek Husamuddina, pored ukupnog izdvajanja od 990 groša, daje precizne i pojedinačne podatke o pojedinačnom izdvajanju, prema vasijjetu, 100 groša za opremanje i iskat-i salat, 120 groša za ishranu sirotinje, 50 groša za okolicu kabura, 100 groša hafiz es-sejjid Mustafi, 100 groša hafiz Hasan-efendiji, 100 groša za Ajše-hatun, koja je služila umrlog, 100 groša vasi-muhtaru Mulla Osmanu, 100 groša naziru Čokadži Mulla Abdullahu, 100 groša drugom naziru Šaho Mustafa-baši te 30 groša kao trošak za hudždždet.57 Godine 1770. najveći iznos za opremanje, hadž i ostale oporuke od 222000 groša prema vasijjetu, oporučio je Pirgo Sulejman-baša iz mahale Kebkebir.58 U sidžilu broj 40 datiranom godina 1215-1216/1800-1801. od 68 registriranih ostavinskih deftera u 20 deftera ubilježene su stavke o izdvajanjima za opremanje mejjita čiji su iznosi različiti i kreću se, uglavnom, od 1200-24000 groša. Najčešće je namjena izdvajanja uopćeno izražena kao stavka Za opremanje mejjita/Berayı techiz ve tekfin. U pojedinim kassamdefterima stavka izdvajanja je preciznije određena i glasi: Za opremanje mejjita, iskat-i salat, sadaku fukari, okolicu kabura u skladu sa vasiyyyetom. Navedena stavka u kassam-defteru čizmedžije Jusufa Havadže, sina Alije iz mahale Jakub-paše, iznosi 36000 groša.59 U defteru terzije es-sejjid Mulla Numana, sina Ahmeda iz mahale Mulla Arab Atik, stavka u kojoj se navodi da se, prema vasijjetu i uz svjedočenje tri svjedoka, odnosi na opremanje, iskat-i salat, kefaret-i savm, i kamene nišane, iznosi 48000 groša.60 Na isti način precizirana i svjedočenjem dva svjedoka određena stavka u defteru Abdullah-baše Kovačevića, sina Mehmeda iz mahale Mulla Arab Atik,
56 57 58 59 60 Sidžil 11, str. 25. Isto, str. 63. Isto, str. 116. Sidžil 40, str. 27. Isto, str. 146.

- 62 -

iznosi 42210 groša.61 U defteru Penčooglu (Pandžo?) Mulla Ahmeda, sina Ibrahim-čelebije iz mahale Bakir Baba stavka izdvajanja namijenjena za opremanje mejjita i iskat-i salat iznosi 4800 groša.62 U kassam-defteru Hatidže, kćeri Mehmed-age iz mahale Havadže-zade hadži Ahmeda, pored stavke koja glasi Za opremanje prema vasiyyetu i koja iznosi 16680 groša, ubilježena je i posebna stavka izdvajanja koja glasi: Izdvajanje trećine imetka prema vasiyyetu i koja je potvrđena svjedočenjem Mulla Ibrahima, sina Mehmeda, i berbera Mulla Ismaila, sina Saliha, u iznosu od 83334 groša.63 U posljednjem sačuvanom sidžilu sarajevskog suda broj 87 iz godina 1267-1268/1850-1852. registrirano je 38 navedenih stavki u kassam-defterima, što znači da se u periodu od 82 godine uobičajeni godišnji prosjek zavođenja navedenih oporuka povećao samo za osam registriranih stavki. Prosječan iznos navedenih stavki je od 150 do 1500 groša. U nekim kassamdefterima ubilježeni su veći iznosi izdvajanja.64 Najveći iznos te godine izdvojen vasijjetom za opremanje i hranu fukari na ime iskata iznosio je 14400 groša. Najmanje stavke za opremanje su stavke lica koja su se slučajno našla u Bosni po osnovi službe ili nekog drugog razloga, kao što je stavka od 32 groša zabilježena u kassam-defteru Ali-age, sina Abdullaha, stanovnika Sofije koji je iznenada umro dok je bio u službi glavnog katiba u Velikom vijeću/Medžlis-i kebir u Bosni.65 U istu vrstu spadaju stavke od po 40 groša zabilježene u kassam-defteru defteru Numan-age, sina Abdullaha iz Maraša u vilajetu Anadolija, koji je umro u službi Lutfi-paše, zapovjednika carske vojske za Rumelijski ejalet66 i cigana Mehmeda, sina Sokolu-oglu Ebu Bekira iz mahale hadži Turhana,67 kao i stavka od 72 groša i 20 para zabilježena u defteru terzije Ali-age, sina Abdullaha iz Galate, koji je umro kao musafir u Bosni.68 Navedene stavke nisu se izdvajale po osnovi prethodne oporuke, što je slučaj sa većinom stavki izdvajanih ber mucebi vasiyyet, nego po osnovu iznenadne potrebe.
61 62 63 64 65 66 67 68 Isto, str. 77. Isto, str. 117. Isto, str. 146. Sidžil 87, str. 93: u navedenoj stavki se za opremanje i iskat-i salat izdvaja iz trećine, prema vasijjetnami i uz svjedočenje Kul-bega i Mulla Hasana, 2569 groša. Sidžil 87, str. 100. Isto, str. 49. Isto, str.124. Isto, str. 69.

- 63 -

U sidžilima osmanskih kadija vodila se stroga briga o izvršenjima vasijjeta. U sidžilu Mehmed Hasib-efendije, sina hadži Ibrahima, iz godine 1254/1838. registrirana je bujuruldija bosanskog valije Vedžihi Salih Mehmeda kojom se naređuje da se, ukoliko je u prošloj godini bilo oporuka vasijjetom umrlih obveznika Osmanske države (vojna lica i drugi državni službenici) u vezi sa bedel-i hadžom i ostalim hajratima, kao što su popravke džamija i česmi, što prije poduzme njihovo izvršenje uz znanje šerijatskog suda i lokalnog stanovništva. Također se nalaže da se protiv onih koji to odlažu poduzmu kaznene i disciplinske mjere.69 Vasijjetname se nisu registrirale u sidžilima. Jedini primjerak registriranja vasijjeta u sidžil koji sam pronašla nakon pregledanja svih sidžila sarajevskog suda jeste opširni vasijjet koji se odnosio na tedžhiz i tekfin, sadake, kefarete i iskat-i salat datiran 1228/1813. godine serdengečtije hadži Šaban-zade Fejzullah-age, sina hadži Muharrema iz mahale Jahja-paša u Sarajevu.70 Godina 1833-34., 1837. i 1838. evidentna je i praksa sastavljanja obračunskih /muhasebe-deftera u kojem su pregledane potvrde i troškovi vezani za vasijjete trećine imetka koji su se odnosili na bedel-i hadž, iskat-i salat i kefaret, a koji su pregledani od strane šerijatskog suda te uz znanje i na traženje vasije. U takvim defterima registriran je dio izdvojen iz trećine imetka oporučitelja i namijenjen za razne dobročinstvene svrhe, priznanice kojim je vasi-muhtar pravdao razne utroške te pojedinačni i precizni spiskovi troškova koji su se odnosili za oporučene stavke vezane za opremanje mejjita i razne iskate.71 Praksa sastavljanja muhasebe-deftera koja je sadržavala podatke o realizaciji vakifove oporuke namijenjene za opće hajrate, kao što su popravke džamija, kaldrma i česmi, bila je uobičajena.72 Na ovaj način sačinjeni defteri bili su potvrda o izvršenju vasijjeta umrlog. Registriranje kontrolnih obračunskih deftera sastavljenih u vezi sa utroškom oporučene trećine imetka oporučitelja inicirao je vasi-muhtar koji je
69 70 71 GHB. Sdž-76, str. 106. GHB. Sdž 55, str. 105-106. GHB. Sdž-75, str. 139: Obračunski defter troškova namijenjenih za dobročinstvene svrhe i tedžhiz i tekfin, razne kefarete, iskat-i salat i brojne sadake realiziran po osnovi vasijjetname Neretljaka hadži Mehmeda, sina hadži Mustafe, čiji je vasi-muhtar bio Potogija hadži Ahmed-efendija, a naziri Sahanija Mulla Ahmed , Bakirdžija hadži Salih i Mulla Muhammed. GHB, sdž 75: str. 76, 89, 139; sdž 76: str. 229, 241, 244; sdž-73, str. 117.

72

- 64 -

pri tom registrirao te uzimao i nagradu za sebe i nazira koja mu je oporukom bila određivana. O vasijjetnami kao duhovnoj oporuci Oporuka/vasijjet se, kao što je rečeno, ne mora odnositi samo na oporuku nasljednicima ili na oporučivanje vezano za način korištenja materijalnih zadužbina. To je samo jedan vid upotrebe termina vasijjet. Vasijjet se, međutim, često odnosi na duhovne i moralne poruke koje oporučitelj želi prenijeti u nasljeđe drugima kao svoje saznanje i životno iskustvo u vezi sa onim što predstavlja mjerodavno i bitno znanje, uopće. To su duhovne vasijjetname koje su se držale svetim i osiguravale produžetak obaveza i običaja. Takva je Kitåb al-Wå¥iyya od Ebu Hanife,73 Birgivijina Vasijjetnama/ Ilmihål,74 i u novije vrijeme Homeinijeva Vasijjetnama, zapovijedi u vidu oporuke/vasijjet hodže Abdulhalika Gudžduvanije na perzijskom jeziku75 i slično. Također su sačuvane i ubilježene u brojnim medžmuama rukopisa vasijjetname Poslanika upućene hazreti Fatimi, vasijjetnama Poslanika upućena Aliji ibn Ebi Talibu, vasijjetnama Poslanika upućena Ebu Hurejreu, potom vasijjetnama imama Ebu Hanife upućena Ebu Jusufu, Vasijjetnama Poslanika upućena Ibn Abbasu i druge.76 Razne vasijjetname znali su sastavljati neki šejhovi pokušavajući da svojim vasijjetnamama priskrbe atribut svetosti, npr. kroz priče o Poslaniku, koji im se, po njihovom navođenju, na san pojavio. Primjer takve vasijjetname je prepis tzv. “Pejgamberske vasijjetname” koja se prenosi posredstvom turbedara šejh Ahmeda kao navodni govor Poslanika, koji se šejhu pojavio na san ukazavši se s njegove desne strane jedne džumanske večeri te ga izvijestio da je na ahiret sa ovog svijeta od njegovog neposlušnog ummeta između dvije džume došlo sedamdeset hiljada osoba od kojih su samo dvije došle sa imanom.77 Naravno, vasij73 74 75 76 77 Ebu Hanife, Kitabu l-vasiyyeh, prevod M. Omerdić, Islamska misao, god. II, str. 1213; Bergivija, Vasiyyetname ili Risale-i Birgivi poznata kao Birgivijin Ilmihal; I. Kasumović: Bergivija na bosanskom jeziku, Islamska misao, god. XII, 1991. str. 22-28. GHB, A-3383/TO. K. Dobrača, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa I i II, Sarajevo, 1963. i 1979. A-4565/TO; T-562: Ovakva tzv. Pejgamberska vasijjetnama se, očigledno, prepisivala bilo pojedinačno bilo u sastavu rukopisa. Vid. Vasiyyetname-i turbedari Șeyh Ahmed

- 65 -

jetname poput ove više su imale karakter manipuliranja neukim masama i izgradnje vlastitog autoriteta negoli karakter prenošenja istinitog saznanja i znanja. Smisao sastavljanja vasijjetnama Zrelost u razumijevanju smisla uspostavljanja vakufa i sastavljanju vakufnama u 15. i 16. stoljeću na našim prostorima bila je svojstvena, prije svega, osmanskim visokim državnim vojnim službenicima koji su iz raznih pobuda, pa i misionarskih i altruističkih, sastavljali vakufname i vasijjetname. To je vrijeme krupnih vakifa i krupnih vakufa. Pokazatelj ubrzanog širenja islamskog svjetonazora na široke gradske slojeve jeste, potom, i zasnivanje brojnih sitnih vakufa, a kasnije i vrlo raširena praksa sastavljanja vasijjetnama vezanih, u najvećem broju, za oporuke oko postupanja sa umirućim i oko ukopa. Veoma raširena želja da se sastavljaju vasijjetname koje je trebalo da predstavljaju vid kefareta jeste očigledan pokazatelj i stanja svijesti i saznanja određenih krugova a predstavlja, u osnovi, izraz duboke pobožnosti i straha pred odgovornošću na Sudnjem danu. Uz to, čin sastavljanja vasijjetname je vidljivi i vanjski izraz tevbe i istigfara78 oporučitelja svjesnog bliskosti smrti. S te strane tekstovi osmanskih vasijjetnama nose važnu duhovnu poruku i pouku te imaju i edukativan značaj za sve njene čitatelje, a posebno za oporučiteljeve nasljednike. Koliko ima smisla sastavljanje vasijjetnama na osmanskom ili na bosanskom, a sastavljenih po osmanskom uzoru vasijjetname, koje se odnose prije svega na pitanje iskupa za neredovno izvršavanje vjerskih obaveza pitanje je na koje treba da odgovaraju teolozi. U tom smislu Mehmed Handžić je u novije vrijeme u jednom posebnom radu obrazlagao pitanje iskat-i salata i pojam devra, termina koji se pojavljuju u navedenim vasijjetnamama razumijevajući to pitanje, kao što se vidi iz njegovog teksta, prije svega na osnovu Birgivije.79 Pitanjem iskata i devra, koji su obavezan dio
koja se navodi kao Terceme-i Vasiyyetname (prevod s arapskog na turski): Dokument pod navedenim brojem je pronađen u Aziziji džamiji sa još nekoliko dokumenata koji su pripadali uživaocu zeameta u selu Ostrožac, nahija Valjevo. Dokument je poklonio 2002. godine Osman Kavazović, imam u džamiji Aziziji u Brezovom Polju. Pokajanja i traženja oprosta. Mehmed Handžić: O „iskat-i salatu“ i „devru“, El-Hidaje, god. VI, broj 51, str. 109-116; U rukopisu T-2584 iz godine 1119/1707. na prvom listu među različitim

78 79

- 66 -

osmanskih vasijjetnama vezanih za stanje umirućeg i mejjita, bavio se i naš autor Mustafa Pruščak pišući godine 1152/1739. Risalu, odnosno raspravu o posjećivanju grobova.80 Interesantno je napomenuti da je u navedenoj kratkoj Risali autor temeljito i argumentovano obrazlagao spomenuta pitanja citirajući čak preko sedamdeset raznih fikhskih djela od različitih autora. Način na koji su sastavljane i prakticirane vasijjetname svjedoči o visokom nivou opće civiliziranosti i o zrelosti samog oporučitelja koji je dostigao do saznanja o smislu istinske realnosti. Koncept života koji je okrenut na pripremu za susret sa onostranim svijetom razvijao se na literaturi koja je promicala islamski svjetonazor, a koja je pojednostavljeno razrađena u djelima brojnih osmanskih autora. Među njima je i djelo Birgivije. U mnogim vasijjetnamama se navodi da su upravo sastavljene na osnovu uputa Birgivijinog vjeronaučnog djela Vasijjetnama ili Birgivijin Ilmihal/Vasiyyetname ili Risale-i Birgivi ili Ilmihal Bergivi, dakle djela koja daju praktične naputke ka realizaciji navedenog koncepta.81 Praksa sastavljanja vasijjetnama bila je posebno raširena u krugovima koji su činili gradski srednjestojeći sloj u 18. i 19. stoljeću. O navedenome svjedoče brojne sačuvane vasijjetname bilo u originalu bilo u prijepisima.82
bilješkama navedena je i sljedeća bilješka koja se odnosi na iskat: Za jedan vakat (namaski) iskat-i salat je 520 dirhema pšenice, za šest vakata za dnevne i noćne namaze iznosi 3120 dirhema pšenice. Jednomjesečni iskat-i salat je 93600 dirhema pšenice. Jednogodišnji iskat-i salat je 1123200 dirhema pšenice. Računajući u okama: jedan iznos jednodnevne pšenice u okama 7, u dirhemima 32; Za jedan mjesec oka pšenice 234; za jednu godinu za iskat-i namaz oka pšenice 2808. (Bilješka je napisana naknadno, ali nije datirano kada). Azra Kadić, Rasprava o posjećivanju grobova od Mustafe Pruščaka, Islamska misao, god. XII (1990), br. 136, str. 20-30. GHB, T-2241. Pojedinačni dokumenti originala vasijjetnama registriranih u GHB su sljedeći: A-922/TO, A-956, A-1252, A-1253, A-1270, A-1272, A-1306, A-2206, A-2459, A-2637, A-2659, A-2660, A-2661, A-2662, A-2663, A-2664, A-2665, A-2667, A-2669, A-2688, A-2717, A-2814, A-2985, A-3094, A-3147, A-3172, A-3173, A-3174, A-3175, A-3176, A-3177, A-3225, A-3270, A-3363, A-3383, A-3455, A3456, A-3473, A-3574, A-3575, A-3576, 3577, A-3583, A-3610/TO-14, A-3610/ TO-21, A-3610/TO-31, A-3611/TO-8, A-3612/TO-6, A-3616, A-3681/TO-1, A-3681/TO-2, A-3681/TO-12, A-3681/TO-14, A-3681/TO-17, A-3688/TO30, A-3711, A-3712, A-3730, A-3745, A-3803, A-3804, A-3805, A-3806, A-3807, A-3819, A-3820, A-3824, A-3828, A-3831, A-3834, A-3835, A-3841, A-3999,

80 81 82

- 67 -

Naravno, treba ponovo napraviti razliku između oporuke koja se odnosi na oporučivanje nasljedniku ili vakufu od detaljno razrađenih vasijjeta koji se prvenstveno odnose samo na stanje umirućeg i umrlog, odnosno na postupanje sa umirućim i umrlim, a koji su bili rašireni u devetnaestom i prvoj polovini dvadesetog stoljeća te koji su iskazivani u karakterističnim vasijjetnamama na osmanskom jeziku.83 Praksa učestalog nastajanja vakufnama koje su uspostavljale male vakufe i praksa nastajanja vasijjetnama vezanih za stanje umirućeg i mejjita evidentna je u vrijeme kad se više ne može govoriti o ubrzanom ekonomskom razvoju, pa i kulturnom uzdizanju, kakvo je bilo šesnaesto i sedamnaesto stoljeće. Osmanaesto i devetnaesto stoljeće je vrijeme u kom se samo vodila briga da se održe postojeći stari vakufi i održi postojeći nivo razvoja. U održavanje ranije zasnovanih velikih vakufa, potom, uključivani su brojni mali vakufi zasnovani u tom vremenu. Pored vasijjetnama i registracija vasijjeta vezanih za opremanje umrlog u ostavinskim defterima u sidžilima izdavan je od šerijatskog suda i potpisivan od nadležnog kadije još jedan dokument vezan za vasijjete. Takav dokument se sastavljao ukoliko se vasijjet odnosio na podjelu oporučiteljeve imovine nasljednicima, ili za dobrotvorne svrhe, i sadržavao je popis imovine oporučitelja i navođenje lica kojima se, po oporučiteljevu vasijjetu, imaju dodijeliti oporučeni dijelovi. Za razliku od vasijjetname ovaj defter se, kao i registracija vasijjeta u ostavinskim defterima, sastavljao nakon oporučiteljeve smrti. U defteru se navodilo samo ime i mjesto stanovanja umrlog oporučitelja, datum sastavljanja deftera te precizno određeni dijelovi koje je vasijjetom ostavio i imena lica kojima je ono što je ostavljeno
A-4043, A-4044, A-4045, A-4046, A-4050, A-4110, A-4117, A-4143, A-4144, A4156, A-4157, A-3730(4162), A-4287, A-4317, A-4494, A-4517, A-4521, A-4522, A-4523, A-4527, A-4528, A-4536, A-4565, A-4573, A-4610, A-4611, A-4612, A-4613, A-4614, A-4615, A-4616, A-4617/TO (Sve gore navedene vasijetname su i pod oznakom TO). Pored pojedinačnih navedenih vasijjetnama u sidžilima vakufnama I, II, III registrirani su prepisi pedesetak vasijjetnama. Vasijjetname na bosanskom vode se pod brojevima: A-691/B, A-302/B-1, A-302/B-2. Vasijjetname sačuvane u Arhivu grada Sarajeva: P-186, br. 1, P-186, P-209, P-238, P-257, P-284, vasijjetnama Gigovića (bez broja), P-314. U Regionalnom istorijskom arhivu Tuzla nalaze se originali četiri vasijjetname iz 1891., 1889. i 1918. godine. (Vid. N. Hodžić, Regionalni istorijski arhiv Tuzla, zbirka 1578-1936, Tuzla, 1990., 17). O vasijjetu i njegovoj opravdanosti se raspravljalo u brojnim fikhskim djelima: Vid. Wiqaya; Knjiga prevedena u stihovima: ‫ﻛﺘﺎب ﺗﺮﺟﻤﺔ اﻟﻮﻗﺎﻳﺔ ﻋﲆ ﻣﺬﻫﺐ اﻹﻣﺎم اﻷﻋﻈﻢ وﻗﻮل اﻹﻣﺎﻣني‬ 233. list: Kitab al-Wa¥åyå, T-2120.

83

- 68 -

vasijjetom namijenjeno. Defter je imao obavezan pečat i potpis nadležnog kadije84 što znači da je bio sastavljan i ovjeravan pred šerijatskim sudom. Potom je uručivan radi izvršenja u ruke izvršitelja oporuke/vasije koji je posjedovao za to šerijatski, odnosno zakonski dokaz/hudždžet. O vasijjetnamama nakon perioda osmanske uprave Desetljećima nakon prestanka osmanske vladavine sačuvala se praksa istovjetnog sastavljanja vasijjetnama na osmanskom po ranije uspostavljenim obrascima. Ta praksa se može pratiti na osnovu uvida u sačuvane dokumente u Gazi Husrev-begovoj biblioteci do četrdesetih godina dvadesetog stoljeća. U navedenom periodu, međutim, pojavljuju se i brojni štampani obrasci vasijjetnama koje je izdavala Islamska dionička štamparija u Sarajevu.85 Za razliku od Handžićeve i Merhametove vasijjetname, ove prve štampane vasijjetname, sastavljene na bosanskom jeziku, a napisane arapskim pismom, sačuvale su dugi misaoni traktat o vjeri i svrsi života svojstven osmanskim vasijjetnamama, međutim, nisu sačuvale njihovu formu, estetsku dotjeranost niti kaligrafski rukopisni ispis. Godine 1353/1934. Mehmed Handžić je sastavio vasijjetnamu naslovljenu kao Vasijjetnama (oporuka) i prilagođenu novom vremenu u vidu sveske velikog formata čiji je obrazac naručilo i izdalo društvo Merhamet86 s namjerom da podstakne oporučitelje da se sjete u svojim oporukama ovog dobrotvornog društva “koje pomaže sirotinju novčanim potporama, hranom, odijelom i na druge načine, koje sabire zekat i dostavlja ga najpotrebnijoj sirotinji, koje odijeva siromašnu muslimansku djecu, koje prima oporuke i s njima raspolaže onako kako želi onaj koji oporučuje, koje na svakom koraku gleda da u pomoć priskoči muslimanskoj sirotinji.” Vasijjetnama je bila napisana na bosanskom jeziku i imala je novu i originalnu formu u odnosu na klasičnu osmansku vasijjetnamu. Imala je kratku invokaciju na arapskom sa kaligrafskim ispisom bismile, hamdele i salavata. Potom je slijedila ekspozicija na bosanskom naslovljena sa Najvažnije upute u vasijjet ili oporuku u kojoj je u sedam tačaka objašnjena potreba ostavljanja vasijjeta, s tim da ne prelazi trećinu ostaviteljeve imovine. Potom je navedeno da je haram
84 85 86 GHB, A-4451/TO-1. GHB, A-3745/TO, A-3804/TO. GHB, A-691/B.

- 69 -

oporučivanje s namjerom da nasljednici budu oštećeni, doneseno je upozorenje da se u korist jednog nasljednika ne može oporučiti nešto ukoliko ostali nasljednici ne priznaju i odobre, objašnjen je pojam Božijih i ljudskih dugova, objašnjena je potreba da se oprema i ukop mrtvaca obave na umjeren način i bez rasipanja, ali i bez škrtarenja, iz ostaviteljeve ostavštine, a posebno je u sedmoj tački ove upute navedeno da je čovjek za života dužan da pomaže sirotinji te da je lijepo da oporuči nešto u dobrotvorne svrhe i iza smrti. Dispozicija koja predstavlja predmet i potvrdu vasijjeta napravljena je u vidu tabela sa po dvanaest stavki koje su naslovljene na sljedeći način: Ljudski dugovi, gdje se u vidu spiska moglo navesti kome se duguje, iznos duga te staviti i primjedba u vezi sa navedenom stavkom; Božiji dugovi, gdje se navodi rubrika Zašto je dug i obrazlaže po rednim brojevima: “…za hadž koji sam bio dužan obaviti, a nijesam ga obavio, za post koji nijesam ispostio, za zekat koji nijesam dao, za namaze koje nijesam obavio kefaret za hotimični prekršaj posta, kefaret za prekršaj zakletve (yemin), za kurbane koje nijesam klao, za sadekai- fitr koji nijesam dao.” 87 Potom slijedi stranica sa tabelama naslovljena sa Mrtvačka oprema i ukop (tedžhiz i tekfin) koja je sadržavala rubrike zašto se navedeni dio oporučenog novca troši: ćefini, miris, safun i ostalo, tabut, tenešir, kopanje mezara, nasloni, čoha, onome koji oprema, njegovim pomagačima, za nišane, sadaka siromasima, imamu, mujezinu, pojedinačni iznosi troška za navedene svrhe te rubrika za navođenje primjedbi. Potom slijedi posebna stranica naslovljena U dobrotvorne svrhe sa rubrikama: sadaka siromasima, za kurban, za džamiju, za Merhamet.88 Posebna prazna stranica naslovljena je sa Ostale oporuke, što odgovara zejlovima, tj. dodacima u osmanskim vasijjetnamama, a na posljednjoj stranici ubilježene su rubrike: Za vasi-muhtara određujem… Za vasi-nazira određujem… Hedija vasi-muhtaru, hedija vasinaziru, cjelokupan iznos oporuke, potpis svjedoka,89 vlastoručni potpis i na kraju prostor za ovjerovljenje šerijatskog suda.
87 U rubrici Primjedbe stoji: Za post za svaki dan po jednu fidju (fidja - iskup, otkupnina, količina otkupnine u novcu ili naravi koja se daje za sadaka-i fitr), za namaze za svaki namaz po jednu fidju (uz opasku da je to samo mišljenje nekih fakiha), za kefaret posta šezdeset fidji za jedan dan, za kefaret zakletve deset fidji za prekršaj jedne zakletve. U napomeni u rubrici primjedbi stoji da li se svake godine kolje kurban ili samo određen broj godina, kao što stoji i napomena da se navede ime džamije. Predviđeni su potpisi do sedam svjedoka.

88 89

- 70 -

Za razliku od ranijih osmanskih vasijjetnama tekst novog obrasca vasijjetname je bio šematiziran i pragmatično sastavljen, nije dozvoljavao duže vjerske traktate, a svaka oporučiteljeva posebna želja kratko se iskazivala u formi obrasca. Dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća umjesto registriranja vakufnama i vasijjetnama sve se više javljaju kraći zapisnici sa konkretnim podacima o registraciji vakufljenja te na osnovu toga se ispunjava vasijjet. Ti su zapisnici lišeni nekadašnjeg ceremonijlnog teksta koji je bio karakteristika tradicionalnih osmanskih vakufnama i vasijjetnama, a što je značajno doprinosilo razvoju i širenju specifičnog islamskog svjetonazora i razumijevanja svrhe života te ukazivalo na odnos prema smrti. Tako su ti zapisnici svedeni na nivo običnog formulara, te izgledaju sasvim stilizirani u poređenju sa originalnim pisanim osmanskim vasijjetnamama, sadržinski i vizuelno dotjeranim i kaligrafski ispisanim, čije primjerke srećemo u 18. i 19. stoljeću. Zapisnik je sastavljan simplificirano i u vidu kratke izjave, sa spiskom prisutnih potpisanih, predmetom vakufljenja te navođenjem uvjeta. Iza toga je slijedila izjava o prihvatanju vakufa, i potpisi. Vakuf je zasnivan i darovnim ugovorima jednostavno sastavljenim u vidu izjave, a darodavac i daroprimac te sudija su se potpisivali ispod takvog ugovora. Posljednja vasijjetnama na osmanskom vezana samo za ukop i opremanje sačuvana u fondu Gazi Husrev-begove biblioteke jeste vasijjetnama ili koncept vasijjetname Vejsil-age Porče, sina Mustafe, rođenog 1289/1873. godine, koji je oporučio za opremanje 3000 dinara 1350/1931. godine.90 Spomenuta vasijjetnama, iako je napisana na osmanskom, u poređenju sa tradicionalnim osmanskim vasijjetnamama ne ostavlja nikakav dojam, stoga što ima potpuno reduciran sadržaj koji je sveden samo na podatke iz nekadašnjih mufredat-deftera (deftera pojedinačnih stavki) koji su se nalazili u sastavu osmanskih vasijjetnama, te stoga što nije bila estetski uobličena na nekadašnji tradicionalni način.91 Tradicionalne osmanske vasijjetname su se, kako po jačini poruka tako i po estetskom vidu, snažno doimale onog ko ih vidi i pročita, a to i jeste bio njihov smisao. Uvođenjem u novom vremenu stiliziranih dokumenata u vidu zapisnika i darodavnih ugovora i bez sastavljanja literarnog oblika klasične osmanske vakufname i vasijjetname gubila se duhovna dimenzija samog čina vakufljenja i vasijjeta,
90 91 GHB, A-3835/TO. Pored ove vasijjetname sačuvana je Državnom arhivu tzv. Gračanička vasijjetnama iz 1936. godine: v. M. Hasani, n.d.

- 71 -

a u dokumentima ove vrste ostale su samo suhoparne izjave u kojim nije bilo ništa od nekadašnje ceremonijalnosti svečanog čina.92 Pitanje određene forme osmanskih vasijjetnama bilo je pitanje koje osigurava svečani čin iskazivanja posljednje volje oporučitelja.93 Pošto vasijjetname na osmanskom predstavljaju svojevrsne pisane spomenike, smatramo značajnim da se donesu u prijevodu barem dvije karakteristične vasijjetname.94

92 93

94

Vid. GHB, Sidžil vakufnama III. Vasijjetname vezane, prije svega, za ukop i opremanje mejjita bilježile su se, uglavnom, na dvolisnici od debelog papira, najčešće dimenzija 62x46 cm, za razliku od vakufnama koje su se bilježile u vidu dugog svitka ili u obliku knjige. Ispisivane su kaligrafski, crnom tintom u kombinaciji sa crvenom tintom, sa hadisima, ajetima, imenima oporučitelja, vasi-muhtara, nazira, sa početnim riječima amma bad, ve dahi, şimdi, Allahumma, Bismillah, ve dahi vasiyyetim te sa telkinom na početku značajnih uvodnih rečenica. Bilo bi značajno sačiniti detaljne prijevode svih pojedinačnih sačuvanih vasijjetnama koje predstavljaju obrasce za sastavljanje oporuka.

- 72 -

Prevodi: Prilog 1 Primjer prevoda vasijjetname datirane 1197/1782. godine Derviš Mustafa-bega, sina Ismail-bega Džennetića iz mahale Jagdži-zade, vezane za postupanje sa umirućim i mejjitom proširene dodatkom/zeyl o davanju manje količine novca pod interes:95

95

A-1272/TO.

- 73 -

Utječem se Allahu od prokletog šejtana U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog Hvala Allahu Koji nam je pomogao i uputio nas na ove vasijjete prije nego što postanemo stanovnici kabura. I neka je spas i selam na našeg Sejjida Muhammeda, koji je zabranio svom ummetu novotarije/bid’at i oholost. I Uzvišeni Allah nas je opskrbio lijepim uvjerenjem i lijepim krajem i spominjanjem smrti i kabura. A potom: Pošto nam stiže u časnom hadisu: Ko umre sa vasijjetom, umro je na Putu i sunnetu i umro je u bogobojaznosti i šehadetu/osvjedočenju Istine, i umro je, a da mu je oprošteno. I u drugom hadisu: Onaj ko umre bez vasijjeta neće mu se dozvoliti da govori u Berzehu, umrli će govoriti a on će šutjeti. Osim ovog, dospjelo je (do nas) mnogo časnih hadisa i uzvišenih vijesti iz istinskog izvora (izvora Istine). Na osnovu toga što je vasijjet nužan, možda i vadžib i hajirli djelo, imalac ovog vasijjeta, onaj koji želi spas od bolnog azaba i koji traži oprost Milostivog Gospodara, Derviš Mustafa-beg, sin Ismail-bega, stanovnika mahale Jagdžizade u gradu Bosna da bi spasio dušu96 vasijeti sljedeće: U časnoj Risali Birgivije Muhammedefendije, nek je na njeg rahmet Uzvišenog Allaha, koji je krema sve uleme, na kojeg se oslanja vjerska ulema koja je svjetlo za ovaj svijet/alem, te kako se na način sunneta objašnjava u djelu Džila-i kulub, kada napišemo vasijjetnamu, bilo vezano za mejjita bilo vezano za ukop, kada krenemo iz svijeta prolaznosti u svijet vječnosti, kada se tog dana prisjetimo (kad nam dođe sjećanje na put istine, prim. prev.) prije nego što nas posjeti melek smrti, kada naš jezik postane nemoćan da govori sa rodbinom i prijateljima, kada se izmijeni slika moje ljepote, prvo o čemu će polagati račun rob (Božiji) na dan Kijameta jeste pet namaza. Nakon što sam saznao da ću biti pitan za početak namaza, prema časnom hadisu, naredio sam mom vasi-muhtaru da se potrudi (da izvrši) iskat-fidju za post i zekat i kurban, vitre i zakletve te iskat ostalih obaveza i prava robova (Božijih) i uvasijetio sam za svako od tog određenu količinu iz mog najboljeg imetka, te da se vasijjet pročita u prisustvu prijatelja, da se posvjedoči njegov sadržaj i izvrši (navedeno kako slijedi):
96 U prepisima vasijjetnama, kao uostalom i u prepisima drugih djela, česte su greške što veoma otežava prevođenje. U navedenoj rečenici stoji nakdi can ile umjesto nakzi can ile, umjesto magfiret-i Rabbi rahime talib stoji talit, a umjesto wa necat azabi elime ragib olan stoji wa necat azabi elime olan.

- 74 -

U trenutku smrti (kad budem umro) neka ne puštaju (meni) ženu i sina, neka se ne uznemiravaju, neka odmah dođu dobra braća koja čine ehl-i sunnet vel džemaat, neka se srcem obrate i neka traže za ovog siromaha selamet i spas od šejtanskog šerra/zla učeći dovu: ‫اﻟ ﱠﻠﻬُﻢ ارزﻗﻪ ﺣﺴﻨﻰ ا ْﻟﺨﺎﺗﻤﺔ واﺣﻔﻈﻬُﻢ‬ ْ ْ َ ْ َ ِ َِ َ َ ْ ُ ُُْْ ‫ﱠ‬ َ‫ ﻣﻦْ ز‬I također nek uče pored mene Kelime-i šehadet: ٌ‫ﻻَ إِ ٰﻟﻪ إِﻻ اﻟ ﱠﻠﻪ ﻣﺤﻤﺪ‬ ِ‫ِ والِ اﻹِﻳﻤﺎن‬ َ َ ‫َ ﱠ ُ ُ َ ﱠ‬ َ‫ رﺳﻮل اﻟ ﱠﻠﻪ، أ‬Ali ne dosađujte ْ َ ُ َ َِ َُ َْ ُ ‫َ ﱠ‬ ْ ْ ُ ََُ ُ َ ‫ﱠ ُ َ ﱠ‬ ‫َ ُ ُ ِ ﺷﻬَﺪُ أن ﻻَ إِ ٰﻟﻪ إِﻻ اﻟ ﱠﻠﻪ وﺣﺪه ﻻَ ﺷﺮﻳﻚ ﻟَﻪ وأﺷﻬَﺪُ أن ﻣﺤﻤﺪًا ﻋ ْﺒﺪُ ه ورﺳﻮ ُﻟﻪ‬ i ne predlažite govoreći: “Reci.” I također, kada mi se bolest pojača nek se kod mene nađe nekoliko dobrih alima, neka me prema Kibli okrenu, neka me polože na desnu stranu i neka uče Jasin-i šerif. U Šerijatu Islama spominje se da spada u sunnet učenje Jasina kod umirućeg i u prisutnosti dobrih ljudi, jer dospjelo je (do nas) da kad god je musliman bolestan kod njeg se uči Jasin dok je u žestini (opijenosti) od smrti, ne uzima melek smrti njegovu dušu sve dok ne dođe Ridvan, čuvar Dženneta sa jednim džennetskim pićem i obraduje ga njim dok je on na svojoj postelji. I melek smrti uzima njegovu dušu dok je on čitav. Kad mi duša bude uzeta, nakon što mi zatvore oči i povežu bradu neka moj vasi-muhtar pozajmi 100 groša od neke osobe sa halal-zaradom i neka potom nađe neka četiri siromaha. Neka sa njima sjede na neko pusto mjesto i neka devr učine (obrnu) tih sto groša na šerijatski način. Dan mog rođenja je 1159/1746. godina. Kad god bio datum moje smrti neka odbiju 12 godina na moje djetinjstvo, a što preostane nek potpuno devr učine.97 Nek obrnu nekoliko devrova koji će biti dovoljni za iskat namaza i zekata, za fidje posta i nekoliko devrova za kurban, vitr i zakletve, nekoliko devrova za prava Božijih robova, nekoliko devrova za prljavu zaradu, nekoliko devrova za pokvarenu trgovinu i ostale moje dužnosti. Poslije toga,
97 Koristeći se Birgivijinim navodima iz Vasijjetname i Handžić je pojasnio pojam devra i njegove opravdanosti navodeći pri tom da je najstariji spomen devra našao u djelu Al-Êulå¥a od Ãåhir ibn Aõmad ibn Abdurråšid al-Buêårī (umro 542. godine). Što se tiče devra, on je ustvrdio da je po njegovom mišljenju to vrsta hile-i šeriyye kojim se želi formalno udovoljiti otkupu od dužnosti. (Mislim da saznanje i odluku o potrebi iskupljivanja kroz vasijjet na gore navedeni način ne treba proglašavati nikakvim pokušajem prijevare i formalnošću te time onemogućavati grješnima nadu u oprost. Jasno je da će na krajnjem sudu Vaga dobrih i loših djela i postupaka pravedno i precizno očitati presudu. I sam čin sastavljanja vasijjetname biti će prosuđen prema nijjetu. Pokušaj iskupljivanja, ovisno o namjeri i iskrenosti pokajanja i stepenu saznanja oporučitelja te njegovim mogućnostima, predstavlja simboličan čin i može biti izraz iskrenog žaljenja i kajanja te bogobojaznosti. Također je izraz i potrebe da se informacija o vlastitom priznanju griješenja i pokajanju te javljanju želje za iskupom, ostavi nasljednicima kao vid opomene.)

- 75 -

kod kog god taj novac ostane nek za njeg predstavlja milost (dobročinstvo), nek po dobrom izboru poklone mom vasi-muhtaru. A moj vasi-muhtar, također, nek izvadi petnaest groša i neka da onim koji su činili devr, a sevap od toga nek poklone za dušu ovog jadnika. Neka se od preostalih devedeset groša trideset groša nanijeti za kefaret posta i podijeli sirotinji i nek se za prava Božijih robova podijeli petnaest groša, a sevap nek se pokloni za dušu ovog jadnika. Poslije toga nek dva siromaha iskopaju moj kabur, neka bude dubok prema mojoj veličini, a nek bude širok u polovini toga. Nakon što se potpuno iskopa nek im se da šest groša. I također sam odredio dvadeset groša za ćefine sa zemzemom, penbe,98 kamfor i ud. Neka ćefine naprave prema sunnetu, nakon što ih postave, neka ih nakade. Poslije toga nek obave moje gasuljenje. Nije dozvoljeno da se prije gasuljenja uči Kur’an, međutim pošto je dozvoljeno da se čini zikir Allaha, neka moj vasi-muhtar nađe deset siromašnih dobrih osoba i neka u osami/halvet prouče sedamdeset hiljada tevhida, neka mole za sevap za moju dušu. Neka njima, također, svakom pojedinačno daju po šesnaest para. I kada se moje gasuljenje obavi, neka daju četiri aršina čohe, također, nekom dobrom alimu. I neka daju onome ko na me poljeva vodu dva groša, i također, ko donosi vodu i onome ko puni, svakome po jedan i po groš. I ponovo neka daju sedam groša za tenešir i tabut sa tahtama sa strane. I neka me prema sunnetu zamotaju i neka paze nek ne bude utrostručavanja. Neka dodaju kamfor u vodu koja se posljednja lijeva. I neka budu zauzeti time da za vrijeme gasuljenja govore ُ‫ ﻏﻔﺮاﻧﻚ ﻳﺎ رﺣﻤﻦ‬Nakon gasuljenja neka jedan od mojih ahbaba na mom čelu ٰ َْ َ َََُْ napravi tri linije i napiše bismilu časnu i dva šehadeta. A na moja prsa nek stave ahdnamu.99 I također nek stave ahdnamu u moj kabur naspram mog lica. Nada je da će Dženabi100 Gospodar, koji oprašta iz Svoje plemenite milosti ovo lice očistiti od crnih zločinačkih grijeha i oprostiti svom robu. Da će njegov kabur učiniti jednom džennetskom baščom/rewda. Poslije toga nek me zamotaju u ćefine i neka stave na mjesto sedžde i na sramotno mjesto101 kamfor. Poslije toga nek obavijeste prijatelje. Ako po Božijoj odredbi moj smrtni čas/edžel bude u šeher Sarajevu neka mi klanjaju u
Nije mi poznato na šta se ova riječ odnosi. Riječ pembe u turskom znači ružičast. Ahdnama je specijalan tekst dove na arapskom kojim se upućuje molba za umrlog i koji se stavljao na prsa i naspram lica mejjita prilikom postavljanja mejjita u kabur. 100 Njegova visost. 101 U tekstu nejasno, stoji efredže , vjerovatno je ferdž. 98 99

- 76 -

uglu Husrev-begove džamije. Kad ponesu dženazu nek glasno zikir ne čine. Također nek preda mnom ne vode telala i kada me donesu do kabura neka dvije dobre osobe uđu u moj kabur i neka ovog jadnika stave u kabur. Neka kažu: ‫ ﺑﺴﻢ اﻟ ﱠﻠﻪ وﺑﺎِﻟ ﱠﻠﻪ وﻋَﻠﻰ ﻣ ﱠﻠﺔ رﺳﻮلِ اﻟ ﱠﻠﻪ‬Poslije toga nek postave tahte sa strane i ِ ِ ِ ِْ َُ ِ ِ َ َ ِ َ َ ِ َ َ ‫ﱠ ِ ُْ ِ ﱠ‬ َ‫ اَﻟ ﱠﻠﻬُﻢ أﺟﺮه ﻣﻦَ اﻟﺸ ْﻴﻄﺎنِ وﻣﻦْ ﻋﺬاب ا ْﻟﻘ‬Poslije toga nek napune moj kabur, neka kažu: ‫ِ ْﺒﺮ‬ ِ a neka ga ne učine visokim. Neka na mene saspu jednu testiju vode čim me ukopaju. Neka jedan od braće stane pored mog kabura i nek učini: ‫اَﻟ ﱠﻠﻬُﻢ ﺟﺎف‬ ِ َ ّ ً َ ِْ َ ِ ِ‫َ َ ِ َ ْ ِْ ُ َُ َ ﱢ‬ َ ْ ‫ اﻷرض ﻋَﻦْ ﺟ ْﻨﺒ ْﻴﻪ واﺻﻌﺪ روﺣﻪ وﻟَﻘﻪ ﻣﻨْﻚ رﺿﻮاﻧﺎ‬A nek također druga osoba učini: ‫إِ ﱠﻧﺎ ﻟِ ﱠﻠﻪ وإِ ﱠﻧﺎ‬ َ ِ َ‫إِﻟَ ْﻴﻪ راﺟﻌﻮن. اَﻟ ﱠﻠﻬُﻢ ﻧﺰَل ﺑﻚ وأ ْﻧﺖ ﺧ ْﻴﺮ ﻣ ْﻨﺰُولٍ ﺑﻪ. ﺟﺎف اﻷرض ﻋَﻦْ ﺟ ْﻨﺒ ْﻴﻪ واﻓﺘَﺢ أ ْﺑﻮب اﻟﺴﻤﺎء ﻟِﺮوﺣﻪ واﻗﺒ ْﻠﻪ ﻣﻨْﻚ‬ َِ َ َ ‫ﱠ‬ َ ُِ َ ِ َ ْ ِ َ ِِ ِ ُ َْ َ ِ ِ ُ ِ َ ‫َ ِ َ ْ ْ َ َ ﱠ‬ َ ُ َ َ َ َِ ُ َ ِ َ َ َ َ ِ ْ ‫َ َ ٍ ََﱢ‬ َُ ْ َ ْ ََْ ً َ ‫ﱠ َ َ َ َ َ َُْ ِِ ِ َ ََُْ ِ ُ ﱠ‬ ‫ﺑﻘ ُﺒﻮلٍ ﺣﺴﻦ وﺛﺒﺖ ﻋﻨﺪ ا ْﻟﻤﺴﺎﺋِﻞِ ﻣﻨْﻄﻘﻪ. اَﻟ ﱠﻠﻬُﻢ ﻫٰ ﺬا ﻋ ْﺒﺪُ ك وأ ْﻧﺖ أﻋﻠﻢ ﺑﻪ ﻣﻨﱠﺎ وﻻَ ﻧﻌﻠﻢ ﻣ ْﻨﻪ إِﻻ ﺧ ْﻴﺮا وﻗﺪ أﺟﻠﺴﺘﻪ‬ ُ ْ ‫ﻟِﺘَﺴﺄﻟَﻪ. اَﻟ ﱠﻠﻬُﻢ ﻓﺜﺒ ْﺘﻪ ﺑﺎ ْﻟﻘﻮلِ اﻟ ﱠﺜﺎﺑﺖ ﻓﻲ اﻵﺧﺮة ﻛﻤﺎ ﺛ ﱠﺒ ْﺘﺘﻪ ﻓﻲ ا ْﻟﺤﻴﺎة اﻟﺪﱡ ْﻧﻴﺎ! اَﻟ ﱠﻠﻬُﻢ ارﺣﻤﻪ وا ْﻟﺤﻘﻪ ﺑﻨﺒﻴﻨَﺎ ﻣﺤﻤﺪ ﻋﻠ ْﻴﻪ‬ ِ َ َ ٍ ‫ﱠ ْ َ ْ ُ َ ِ ْ ُ َِِﱢ ُ َ ﱠ‬ ِ ِ ِ ْ َ ِ ُ ‫ﱠ ََﱢ‬ َ ِ َ َ ِ َُ َ َ َ َِ ِ َُ ‫ﱠ َ ُ َ ﱠ‬ َ‫ اﻟﺼﻼة واﻟﺴﻼم وﻻَ ُﺗﻀ ﱠﻠﻨَﺎ ﺑﻌﺪه وﻻَ ﺗ‬I također neka oni koji tada budu prisutni ‫َ ِ َ ْ َ ُ َ ﺤﺮﻣﻨَﺎ أﺟﺮه‬ َُ ْ ِْ ْ kažu: Tražite oprost za vašeg brata, tražite potvrdu od Uzvišenog Allaha. I nakon ove rečenice neka sjedu i neka prouče prvu i zadnju stranu Baqara, al-Kursiyy i Tabåraka, sedam puta Iêlas časni, Muawièèatayn i Yåsín i ponovo jedanaest puta časni Iêlas i neka kažu svojim jezicima: Sevabom od Kur’ana koji smo proučili molimo da oprostiš ovom mejjitu. Nakon što se obavi kefaret za post, zakletvu/yemín, zekat i hakove Božijih robova neka se šest groša sadaka učini fukari koja dođe na kabur i neka niko ne ostane mahrum. Nakon svega ovog neka se raziđu. Nek ostane samo neki dobar alim, nek prođe spram mog lica, nek stojeći na nogama sa svim srcem kaže: Ya Mustafa, sine Afife. Tri puta nek ovako kaže. Poslije toga nek prouči telkin102 koji je izložen u Birgivijinoj Risali. Neka također daju nakon učenja onome ko je klanjao dženaze-namaz i ko je učio telkin, tri groša. Poslije toga nek se sadaka da po jedan groš svakog dana fukari do sedmog dana, radi toga da se odbije strahota kabura. I također neka uzastopno četrdeset dana od kada sam umro moj vasi-muhtar nađe neke dvije dobre osobe da uče na mom kaburu Jasin-i šerif, jedna ujutro a jedna naveče i neka sevabe poklone za moju dušu. Njima također nek daju osam groša. I također sam odredio za halvu na dan kad umrem šest groša. Neka ispeku halvu i neka je prema starom običaju podijele. I također nakon moje smrti do godinu dana neka četiri puta, umjesto da kuhaju hranu, sadaku učine fukari osamdeset
َ َِ ‫َ ﱠ ُ َْ َُ َِ َ ُ َ ﱠ‬ ْ ًَ َ َ 102 ‫ﻳﺎ ﻣﺼﻄﻔﻰ ْﺑﻦَ ﻋﻔﻴﻔﺔ ) َﺛـﻼت ﻣﺮات(! أذﻛﺮ ا ْﻟﻌﻬﺪ ا ﱠﻟﺬي ﺧﺮﺟﺖ ﻋﻠ ْﻴﻪ ﻣﻦَ اﻟﺪﱡ ْﻧﻴﺎ ﺷﻬَﺎدة أن ﻻَ إِﻟﻪ إِﻻ اﻟ ﱠﻠﻪ وﺣﺪه ﻻَ ﴍﻳﻚ ﻟَﻪ وأن‬ ِ ِ ََ َ َْ َ ِ ََْ ُِْ ٍ ‫ََ َﱠ‬ َ َ ْ ُ َ َ ِ َ َ َ ِ ُ ِ َ ُ َ َ َ ‫ُ َ ﱠ َُ ُ ِ َ ﱠ َ َ َ َ َ َ َ َْ َ َ َ ﱠ ﱠ َ َ ٌَِ َ َ ِ َ ﱠ‬ ‫ﻣﺤﻤﺪًا رﺳﻮل اﻟ ﱠﻠﻪ وأن ا ْﻟﺠ ﱠﻨﺔ ﺣﻖﱞ واﻟﻨﱠﺎر ﺣﻖﱞ وا ْﻟﺒﻌﺚ ﺣﻖﱞ وأن اﻟﺴﺎﻋﺔ آﺗﻴﺔ ﻻَ ر ْﻳﺐ ﻓﻴﻬَﺎ وأن اﻟ ﱠﻠﻪ ﻳ ْﺒﻌﺚ ﻣﻦْ ﰲ ا ْﻟﻘ ُﺒﻮر وأ ﱠﻧﻚ رﺿﻴﺖ‬ ُ َ ‫ِ ِ َ َ ِ ْ َِ ِ َ َ ﱠ ٍ َ َ ِ ﱠ َُ َ ﱠ َُ َِ َ ِ ُ ْ َ ً َ ِ َ ْ َ ِ ِ َ ً َ ِ ُ ْ ِ ِ َ َ ً َ ﱢ‬ ‫ﺑﺎﻟ ﱠﻠﻪ ر ٍّﺑﺎ وﺑﺎﻹﺳﻼم دﻳﻨًﺎ و ِمبُﺤﻤﺪ ﻋﻠ ْﻴﻪ اﻟﺼﻼة واﻟﺴﻼم ﻧﺒ ٍّﻴﺎ وﺑﺎ ْﻟﻘﺮآنِ إِﻣﺎﻣﺎ وﺑﺎ ْﻟﻜﻌﺒﺔ ﻗ ْﺒﻠﺔ وﺑﺎ ْﻟﻤﺆﻣﻨني إِﺧْ ﻮاﻧﺎ. رىب اﻟ ﱠﻠﻪ ﻻَ إﻟﻪ إِﻻ ﻫُ ﻮ‬ َ ‫َ ﱠ‬ َُ ‫َ َ َ ﱠ ٍ ُ ْ َ ﱢ َ ُ َ ِ ِ َ ْ َُ َ َِّ ِ ُ َ ﱠ َ َ ِ ﱠ‬ َ َِ ‫ﻋﻠ ْﻴﻪ ﺗﻮﻛ ْﻠﺖ وَﻫُ ﻮ رب ا ْﻟﻌﺮش ا ْﻟﻌﻈﻴﻢ. ﻳﺎ ﻣﺼﻄﻔﻰ ْﺑﻦَ ﻋﻔﻴﻔﺔ ) َﺛـﻼت ﻣﺮات(! ﻗﻞ رىب اﻟ ﱠﻠﻪ ودﻳﻨﻰ اﻹِﺳﻼم وﻧﺒﻴﻲ ﻣﺤﻤﺪٌ ﻋﻠ ْﻴﻪ اﻟﺼﻼة‬ َ َ ْ ُ َ ِ ِ َ ِ ْ َ ‫ََ ِ ََﱠ ُ َ َ ﱡ‬ ‫و اﻟﺴﻼم‬ َُ ‫َ ﱠ‬

- 77 -

groša iz mog imetka. I također do perioda do jedne godine neka neki dobar alim prouči četiri časne hatme i neka sevabe od tog pokloni za moju dušu, te nek se njemu, također, da osam groša. I također moj vasijjet je sljedeći: Odredio sam sto groša za mekteb u našoj mahali Jagdži hadži Ahmeda i naredio sam da se da pod interes svake godine (da bude) jedanaest na deset. Od dobiti od toga sam odredio da se da za muallima svake godine deset groša, a odredio sam da nazir za ovaj novac bude sve stanovništvo mahale. I također sam odredio za okolicu kabura i za kamene nišane 60 groša. I odredio sam i postavio kao vasi-muhtara našeg omiljenog prijatelja Alibega Morića (Moro-zade) da izvrši oporuke koje su napisane i izdiktirane u ovoj sahifi. I naredio sam i oporučio nakon što izvrši dužnost neka mu se da iz mog imetka dvadeset groša kao naknada za savjete. Ako Božijim emerom on bude preselio prije mene, ili ako ne bude u stanju da izvrši oporuke, usljed javljanja nekih drugih smetnji, odredio sam i postavio kao vasi-muhtara mog brata Lutfullaha. Ako njemu, također, ne bude suđeno odredio sam i postavio mog omiljenog rođaka Ali-bega Džennetića kao vasi-muhtara. Ako po Božijem emeru on, također, ne bude bio određen, neka moj vasi-muhtar bude neko od moje rodbine ko je poznat po dobroti i vjeri i kojeg odlikuje emanet i ispravnost/istikamet. Ko god bude, nek uzme kao nagradu za obavezu vasijjeta iz mog imetka dvadeset groša, nakon što obavi dužnost. Neka postupa po mojoj vasijjetnami i neka ni u čemu ne bude propusta. I neka se čuva od novotarija/bid’at, od onog što je suprotno Šerijatu i od tog da se imetak izgubi. Također neka svi moji rođaci i prijatelji prema ovoj mojoj vasijjetnami budu naziri. Neka paze da ovu moju vasijjetnamu ispune. Završila se ova moja iskrena molba. I neka je mir na najbolje stvorenje Muhammeda i na svu njegovu braću/ihvan između poslanika i vjerovjesnika te na njihovu porodicu i sve ashabe. (Sa strane crvenim mastilom ubilježen je stih:) Za stvaranje sreće na ovom svijetu, zar je potrebna oholost/iftiêår Jer posljednje odijelo su ćefini a mjesto gdje će se ležati mezar.) Spominje se ukupno ono što će se potrošiti prema ovoj vasijjetnami: Groša 5 Za iskat-i salat i one koji to čine 5 Onima koji devr čine za zekat i ostale dužnosti
- 78 -

30 30 15 15 100 6 20 4 10 2 1,5 1,5 145 7 6 3 7

Za kefaret posta Za kefaret zakletve Za zekat Za hakove Božijih robova Onima koji kopaju kabur Ćefine sa potrepštinama: penbe, kamfor, ud Onima koji zikr čine 70000 tevhida prije gasuljenja Za gassala čohe 4,2 aršina Za onog ko stavlja vodu Za onog ko dostavlja vodu Za onog ko puni vodu

Za tenešir, tabute i daske sa strane Za fukaru koja dolazi na kabur da ne bi bila mahrum Za onog ko klanja dženazu i uči telkin Za sadaku fukari radi odbijanja strahota kabura do sedmog dana 8 Onima koji uče časni Jasin četrdeset dana na mom kaburu 6 Za halvu na dan kad budem umro 182 80 Za sadaku fukari, umjesto za kuhanje hrane kad bude godina 100 Za mekteb u mahali Jagdži hadži Ahmeda 60 Za okolicu kabura i kamene nišane 20 Za mog vasi-muhtara 442 8 Za one koji uče časnu hatmu kad bude godina 450 Ukupno, samo četiri stotine pedeset groša (Sa strane ovog deftera ubilježeno je crvenim mastilom:)

Ko ispuni ove moje oporuke, o Allah! Podari mu kao Džennet boravište na dan pozornosti (tj. dolaska sebi)/intibåh!
(Ispod je stavljen pečat, crvenim mastilom godina 1197/1782. i sljedeći tekst:)

- 79 -

Ovo je vasijjet onog ko ima potrebu za milošću Moćnog njegovog Gospodara, Derviša Mustafa-bega, sina Ismail-bega, iz mahale Jagdži hadži Ahmeda, opskrbio ih Allah Uzvišeni dobrom i povećao im, u gradu Saraj-Bosna, godine 1197. po Hidžri. Onaj kome pripada čast i ugled.

Svjedoci: Džennetić Lutfullah-beg, Džennetić Fejzullah-beg, Pakra Salih-efendija, Efendić Mulla Ismail, Salihfendić Mulla Ismail, Salihefendić Ago Mulla Sulejman, Muzo Ali-beg, Uzun Hasan-baša, Ćurči-baši Sulejman-aga, Džennetić Alibeg, Iskenderović Ali-baša, Soko hadži Mustafa, Džennetić Mustafa-beg, hafiz Mulla Sulejman.

- 80 -

Prilog 2 Primjer prevoda kraće, u Bosni veoma raširene i uobičajene vasijjetname datirane 1326/1908. godine Habiba-hanume, kćeri Mustafa-age Muždedžije, a supruge Šogolj Muhammed Hamdi-efendije iz mahale Abdul-Halife.103

103 A-3805/TO.

- 81 -

Utječem se Allahu od prokletog šejtana U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog Hvala Allahu Koji nas je uputio na činjenje vasijjeta prije nego što postanemo stanovnici kabura. I nek je spas i selam na našeg sejjida Muhammeda, koji je svom ummetu zabranio novotarije/bid’at i oholost. I na njegove ashabe, koji su vodili svoj pravac u svim stanjima i stvarima (pitanjima). A potom: Pošto je ovaj niski svijet mjesto bez ostanka i kuća prolaznosti, a nepobitan dokaz da će se seliti u kuću vječnosti je plemeniti ajet ‫/ﻛﻞ ﻣﻦ ﻋﻠﻴﻬﺎ ﻓﺎن‬Sve je na njoj prolazno, jasan je i nesumnjiv dokaz da će, koliko god da vlasnik duše udahne dahova/nefes, popiti smrtno šerbe iz edžela, rukom napojitelja. Sada: Neophodno je i primjereno svakom vjerniku i vjernici da se opskrbi za ahiretsko putovanje dok je još u snazi i pri pameti. Naprimjer, o vasijjetu je došlo mnogo časnih poslaničkih hadisa, vijesti i (ima) mnogo djela. Između svih je sljedeći: Ko umre sa vasijjetom umro je na putu sunneta i umro je u pobožnosti i šehadetu, i umro je a da mu je oprošteno. A ko umre bez vasijjeta neće mu se dozvoliti da govori u Berzehu, umrli će govoriti, a on će šutjeti. Prema onome što se razumije iz navedenih časnih hadisa vasijjet je nužan, možda i vadžib hajirli djelo te je na osnovu toga vlasnica ove vasijjetname, stanovnica mahale Abdul- Halife u gradu Saraj-Bosna, ona koja traži oprost plemenitog Gospodara i koja želi spas od bolnog azaba i spas od šejtanskog šerra Habiba-hanuma, kći Mustafaage Muždedžije, a supruga Šogolja Muhammed Hamdi-efendije uvasijetila sljedeće: Kada se Božijim emerom (naredbom) ova jadnica i ona koja ima mnogo nedostataka razboli, neka me braća vjernici i ostala bliska rodbina koja dođe da me obiđe, podsjećaju da činim tevbu za sve svoje grijehe i da se halalim sa ljudima, kao što stoji u priznatim knjigama. I također neka me podsjećaju da kažem ‫ اَﻟ ﱠﻠﻬُﻢ أﻋﻨﱢﻲ ﻋَﻠﻰ ﻣ ْﻨﻜﺮات ا ْﻟﻤﻮت وﺳﻜﺮات ا ْﻟﻤﻮت‬i neka mi uzmu ِ َْ ِ ََ ََ ِ َْ ِ ََ ُ َ ِ ‫ﱠ‬ abdest i uvijek me podsjećaju da činim tevbu i istigfar. Neka pored mene uče Jasin-i šerif i časne Ihlase i neka izgovaraju Kelime-i šehadet. Kada mi duša bude uzeta neka prema sunnetu oko mene zapale ud i mirise/buhur i neka okade (moju okolinu). Nakon toga sam uvasijetila da se iz mog imetka izdvoji, uz znanje mog vasi-muhtara, pet hiljada groša i nek se to potroši na mjesta koja su ubilježena u dodatku/zeyl moje vasijjetname, a uz znanje mog vasi-muhtara i mog nazira. Datum mog rođenja je 1306/1888. godine.
- 82 -

Kad god bude datum moje smrti neka se odbije devet godina na godine mog djetinjstva, a ostalo što ostane neka se dobro svidi račun i neka se devr učini. I neka se utvrdi i ostalo što je potrebno. Neka moj vasi-muhtar bude spomenuti Šogolj Muhammed Hamdi-efendija, a također neka moj nazir bude moj brat Muždedži Mehmed-aga. Molba mi je da paze da bude (sve) po časnom Šerijatu. Neka nam svima Njegova Uzvišenost Gospodar/Mevla produži (život) i pobrine o nama, amin. U čast onog ko je došao kao milost svjetovima. Sa Tvojom milošću, o Najmilostiviji. I također moja je molba mom vasi-muhtaru i mom naziru da postupaju u skladu sa časnim Šerijatom i shodno knjizi da se potroši bilo za opremanje/tedžhiz i tekfin bilo za drugo što je određeno onako kako je navedeno u donjem mufredat-defteru. I neka se u svakom slučaju čuvaju od novotarija/bid’at. Nadam se da će me (ovo) dovesti do rahmeta Rahmana/Milostivog, tako da mi bude oprošteno. ُ‫وا ْﻟﺤﻤﺪ‬ ْ َ َ َْ ‫ِ َ ِ ِ ْ َِ َ َ َْ ِ ِ َ َ ْ َ ْ ِ ُ َ ِ ُ ﱢ‬ َِ‫ُ َ َﱢ‬ ‫ﻟِ ﱠﻠﻪ ﻋَﻠﻰ دﻳﻦ اﻹِﺳﻼم وﻋَﻠﻰ ﺗﻮﻓﻴﻖ اﻹِﻳﻤﺎنِ وأﺳﺘﻐﻔﺮ اﻟ ﱠﻠﻪ ﻣﻦْ ﻛﻞ ﺗﻘﺼﻴﺮ، وﺻ ﱠﻠﻰ اﻟ ﱠﻠﻪ ﻋَﻠﻰ ﺳﻴﺪﻧﺎ ﻣﺤﻤﺪ‬ َ َ ٍ ِ ٍ‫ُ َ ﱠ‬ َ‫وﻋَﻠﻰ آﻟِﻪ وأﺻﺤﺎﺑﻪ أﺟﻤﻌﻴﻦ‬ ِ َ ْ ِِ َ ْ َ ِ َ َ Napisano prvog dana mjeseca redžepa Mjesečeve godine 1326/1908. Na dolje navedeni način objašnjava se iznos koji će biti potrošen prema vasijjetnami za opremanje mejjita/tedžhiz i tekfin i ostalo: Onima koji čine devr za iskat-i salat i ostale dužnosti; za ćefine sa zemzemom i ostalo; ženi (buli) koja će gasuliti; mahalskom mujezinu koji će donijeti vodu; onome ko posipa vodu; onome ko puni vodu; za tabut, tenešire104; naslone sa nosačima; onima koji kopaju kabur; sadaka fukari koja dođe na kabur; 3 aršina čohe imam-efendiji koji dođe na dženazu; učenicima koji će nositi dženazu; hedija za časnu hatmu prije dženaze; onome koji uči suru Mulk na zemlju; naknada za sallu; za odbijanje strahota kabura u toku sedam dana; za posjetu kabura do četrdeset dana; ćageta105
104 Drvena podloga na kojoj se pere mrtvac. 105 U Sarajevu, a i na nekim drugim mjestima, bio je običaj da se kad neko umre dijele tzv. velika i mala ćageta. Mala ćageta se dijele prvih sedam dana po ukopu umrlog i to

- 83 -

(1 kom) (60) za kefaret posta; ćageta (10 kom) (100) za kefaret zakletve; za istinski iskat-i salat; za zekat; za kurban, sadaka-i fitr i zakletve; za prava Božijih robova; za hakove/prava roditelja; iskati za pravo muža; za tevhide…broj 10; za kamene nišane sa tarihom; za fukaru koja čuva dženazu; za mujezina koji dostavlja tekbire dženaze; nagrada za mog vasi-muhtara; nagrada za mog nazira; za različite troškove. Ukupno 5000 groša.106 Godina mog rođenja je 1304/1888. Ime moje majke je Seida.

Svjedoci su: moj brat Muždedži-zade Mehmed-aga, drugi moj brat Ibrahim-aga, Saatči-zade Hilmi-aga, Henda-zade Asim-aga i drugi.

Ključne riječi: vasijjetnama, forma i kompozicija dokumenta, opis postupanja sa umirućim i mejjitom, tedžhiz ve tekfin, Birgivija, duhovna oporuka, smisao sastavljanja vasijjetnama, bosansko-osmanska tradicija.

Vasiyyetname in Osmanlı language Summary This work points out, generally, the individuality/specialty of vasiyyetname and gives their diplomatic review. Work is based on the preserved vasiyyetnames (around 150) from the period of 1762-1936. One vasiyyetnama in Osmanlı language was specially presented, that one which was often in practice in Bosnia, which dealt with treatment of a dying person or meyyit (dead). In this work it is proven that this vasiyyetnama was origisedam dana po sedam ćageta. Vrijednost jednog ćageta je iznosila koliko i vrijednost sadaka-i fitra. Velika ćageta je bilo uobičajeno dijeliti kasnije, nakon četerestine, a dijelilo se od petnaest ćageta do blizu stotinu. To može biti i fidja (otkupnina) za grijehe. Fidja se daje za propuštene namaze, propušteni post, krivo zaklinjanje i prava Božijih robova. (Vid. bilješka iz arhivalija Fejzullah-efendije Hadžibajrića) 106 Pošto pojedinačne stavke nisu ubilježene po iznosu nego samo po vrsti troška, to spisak navedenih stavki u prevodu nije napisan u vidu deftera.

- 84 -

nated as a model of Birgivijina Vasiyyetnama, or better, from the fragment of mentioned vasijjetname under title: Vasiyyet li muhtedir wa mayyit/ Vasiyyetnama for dying person or meyyit (dead). It is obvious that this form of vasiyyetname was more in practice in Bosnia than those which refer to usual testament. It should be mentioned here that in this work we did not look at vasiyyetname from Sharia or general law107 but from diplomatic literary aspect and from the aspect of its spiritual content. By that, form was given, or rather the way which was used to present vasijjetname on Osmanlı language as a document which could be called Osmanlı vasiyyetnama or vasiyyetnama on Osmanlı language. The work is result of insight review of preserved document of vasijjetname on Osmanlı language in the Gazi Husrev-bey library from 18, 19 and the first part of 20 century. It is also based on analysis of inheritance record -defter /kassam or tereke / from sidjil of Sarajevo court. By presenting and analyzing given details we can conclude that, in that time composition of vasiyyetname was widely used in Bosnia. So, this work could remind us, not to forget the practice of writing vasiyyetname, which was mainly used to express will of treatment of dying person and dead one and which is in that sense special in compare with testament /vasiyyetname used to write usual will for successor and endowment (waqf ). After that, some elements of historical developments was given, from which also could be seen widely use of this type of vasiyyetname.

107 In that sense about testament /vasijjetnama in Shari’a law and about statement of testator will which cause some legal effects Alija Silajdžić discussed in the: Testament u šerijatskom pravu, Sarajevo 1941.

- 85 -

- 86 -

Adnan Kadrić

DERVIŠ-PAŠA BAJEZIDAGIĆ I NJEGOVO DJELO “ZÜBDETÜ’L-EŞ‘ÂR” U ovom kraćem prilogu pokušat ćemo kroz autobiografsku poeziju Derviš-paše Bajezidagića skrenuti pažnju na Derviš-pašu kao pjesnika i bosanskog beglerbega. Usput ćemo skrenuti pažnju na jedno Bajezidagićevo djelo zasad nepoznato u bosanskohercegovačkoj književnoj historiji. Radi se o djelu “Zübdetü’l-Eş‘âr” (rukopis: Topkapı Saray Müzesi Ktp. REVAN – No. 824), na koje je pažnju naučne javnosti u svom Katalogu skrenuo Karatay, pogrešno ga pripisujući Sadedinu, dok je ispravke dala Zehra Toska i pokazala kako se zapravo radi o djelu Derviš-paše Bajezidagića iz Mostara, koji je 1582. godine, u vrijeme pisanja djela, bio sokolar na Dvoru, a petnaestak godina kasnije postao bosanskim beglerbegom.1 I. Pjesnik i bosanski beglerbeg Derviš-paša Bajezidagić u dosadašnjoj literaturi ocijenjen je kao pjesnik posebnoga umjetničkog dara, ali i kao vrlo zanimljiva i važna historijska ličnost u historiji Bosne u osmanskome periodu. Osmanski pisci tezkira i kasniji sintetički radovi Hammera i Bašagića, a potom i Handžića i Ergüna, daju osnovne podatke o Bajezidagiću kao književniku, dok osmanski hroničari, kao što su Mustafa Selaniki, Hasan Beyzade i Pečevija, daju osnovne podatke o Bajezidagiću kao bosanskom beglerbegu i njegovim ratovanjima u Mađarskoj. Tek kad se na jedno mjesto skupe i obrade dosadašnji podaci i dostupni rukopisi Bajezidagićevih djela, možda će se bolje moći shvatiti kitnjasto panegiričko pisanje biografa i Bajezidagićeva suvremenika Kınalızadea o poetskome liku Derviš-paše. Bajezidagić je bio dvorski pjesnik u pravom smislu te riječi. Iako je rođen u mostarskoj mahali Podhum, svoje glavno obrazovanje stječe na samom osmanskom dvoru, gdje ga otac Bajezid šalje, još u ranoj mladosti. Vrijeme kad Derviš stiže iz Mostara u Carigrad bilo je vrijeme velkog bošnjačkog vezira Mehmed-paše Sokolovića, a u vrijeme kad je Bajezidagić
1 Zehra Toska, “Bir Armağan Zübdetü’l-Eş’ar’’ u: Prof. dr. Nihad M. Çetin’e Armağan, Edebiyat Fakültesi Basımevi, İstanbul., 1999., str. od 293-358.

- 87 -

počeo stjecati temeljne vještine za pisanje poezije i proze, u blizini i na samom Dvoru srećemo i Sokolovićevog prijatelja i pjesnika Muhammeda Karamusića Nihadiju iz Sarajeva, poznatog po brojnim tarihima na turbetu, medresama, kiraethani i česmi Mehmed-paše Sokolovića, kao i po tarihu na višegradskoj ćupriji. Iako i Muhammed Karamusić Nihadija ima nekoliko zanimljivih gazela na perzijskom jeziku u svome Divanu, ipak se glavni utjecaj i poetsko profiliranje mladog pjesnika Bajezidagića vezuje za intelektualni i poetski lik Ahmeda Sudije Bošnjaka iz Čajniča, poznatog u literaturi po komentarima perzijske tesavufske literature i klasične perzijske poezije. U ovom radu pokušat ćemo rasvijetliti neke detalje iz Bajezidagićeva života, između ostaloga, i na osnovu autobiografskih zapisa samog pjesnika. Pisanje o svom dolasku na Dvor Bajezidagić otpočinje u petom poglavlju Muradname: ‫ﻃﻮﻃﯽ ﻗﻨﺪ ﺧﺎی ﺷﮑﺮ رﯾﺰ‬ ‫ﻧﺎﻇﻢ ﻗﺼﻪ ﺻﻔﺎ اﻧﮑﯿﺰ‬ ّ Pjesnik pripovijesti što oduševljenje rasplamsava Papiga /duše/ slatkorječiva što šećer2 /Spoznaje/ okolo rasipa (M:152) U stihu gdje sebe poredi sa «papigom duše», uočava se utjecaj tada već prilično popularnih mističko-ljubavnih mesnevija u osmanskoj književnosti. Istodobno se uočava nastojanje pjesnika da opiše trenutno stanje i poziciju na Dvoru, ali i način kako je došao do te pozicije: ‫ﺑﻨﺪه ﭘﺎدﺷﺎه ﻋﺪل و ﮐﺮم‬ ‫ﯾﻌﻨﯽ دروﯾﺶ ﺻﺎﺣﺐ اﻻﺧﻼص‬ ‫ﻋﺮﺿﻪ اﯾﻠﺮ ﺑﻮرﺳﻤﻪ اﺟﻤﺎﻻ‬ ‫ﻣﺮغ دﺳﺘﺎن ﺳﺮای ﺑﺎغ ﺣﺮم‬ ‫ﮐﻤﺘﺮﯾﻦ ﭼﺎﮐﺮان ﺧﺎﻧﻪء ﺧﺎص‬ ‫ﺳﺮ ﮔﺬﺷﺘﻦ ﺑﯿﺎن اﯾﺪوب ﺣﺎﻻ‬

Ptica epopeje na Dvoru bašče Harema Sluga padišaha pravde i velikodušja plemenita Najubogiji od službenika iz Has-odaje: Derviš - koji iskrenost posjeduje Svoj životni put objašnjavajući sada Za ovu priliku sažeto predočava ... (M:153-155)
2 Ķand – slatkoća duševne Spoznaje.

- 88 -

Uvodni dio poglavlja o svojoj sudbini, trenutnoj situaciji i o povodu za pisanje djela odaje vrlo vješta pjesnika narativne lirike u bošnjačkoj poeziji na orijentalnim jezicima: ‫آت ﻣﯿﺪان ﺳﺮاﯾﻨﻪ واﺻﻞ‬ ‫ﺳﻮردی ﺑﺮﻧﯿﺠﻪ دم دم وﻋﺎﻟﻢ‬ ‫اﯾﻠﺪی ﺗﺮک ﺗﺎج و ﺗﺨﺘﯽ ﺳﻠﯿﻢ‬ ‫ﻏﻔﺮ اﻟﻠﻪ ذﻧﺒﻪ و ﻋﻔﺎ‬ ّ ‫ﺣﻀﺮت ﺷﻪ ﻣﺮاد ﻇﻞ اﻟﻪ‬ ‫ﻃﻔﻞ اﯾﮑﻦ داﺧﯽ اوﻟﺪم اﻟﺤﺎﺻﻞ‬ ‫دور ﺳﻠﻄﺎن ﺳﻠﯿﻢ اﯾﺪی اوﻟﺪم‬ ‫اﯾﻠﯿﻮب آرزوی ﺧﻠﺪ و ﻧﻌﯿﻢ‬ ‫ﯾﻌﻨﯽ ﻧﻮش اﺗﺪی ﺟﺎم ﺑﺰم ﻓﻨﺎ‬ ‫دورﯾﻤﺰ ﭘﺎدﺷﺎه ﻃﺎل ﺑﻘﺎه‬

Još kao dijete bijah, da ne duljim ja U Atmejdanu, na Dvoru, prinova pridošla Doba sultana Selima bijaše tada Prođe puno vremena i svijeta Silno žudeći za Baščom Vječnosti3 i Ugode4 Sultan Selim napusti krunu i prijestolje Tako ispi pehar na Skupu prolaznosti5 Nek grijeh njegov Allah izbriše i oprosti Padišah našega doba, Bog da ga vječno poživi Visočanstvo padišah Murat, Božija zaštita6 na zemlji (M:156-160) Iz stihova se nedvojbeno razaznaje da je Bajezidagić došao na Dvor u vrijeme sultana Selima II (1566-1574). Bajezidagić se na početku obrazovao u Ibrahim-pašinom Saraju. Vjerovatno je, pod utjecajem tada već čuvenog komentatora perzijskih klasika Ahmeda Sudije Bošnjaka, razvio poseban odnos i sklonost ka lijepoj književnosti i mističkim, sufijskim tekstovima. U Bajezidagićevo vrijeme, naime, Sudi je već imao prilično završen komentar uvodnoga dijela Mesnevije Dželaluddina Rumija. Nakon vladavine sultana Selima II (1566-1574), na vlast dolazi Murat III (1574.-1595.). Bajezidagić prelazi u Enderun, unutrašnjost Dvora, u svitu posebnih carskih sokolara.
3 4 5 6 Huld = naziv za jedan od osam dženneta. Ne‘īm = naziv za mjesto u raju (džennetu). Bezm-i fena = skup prolaznosti, ovaj svijet, prolazni svijet. Zillullah = Božija sjena, zaštita na zemlji, oslovljavanje vladara uglavnom u srednjem vijeku i ranom novovjekovlju.

- 89 -

U stihovima što slijede Bajezidagić daje opis vremena u kojem piše svoje djelo, odnosno daje opis svoje pozicije u vrijeme sultana Murata III: ‫اﺷﮑﯽ ﺧﺎﮐﻦ اﺗﺪی ﺷﻬﻠﺮﺑﻮس‬ ‫اوﻟﺪی ﻏﻤﻨﺎک ﺳﯿﻨﻪ ﻟﺮ ﺧﺮم‬ ‫ﮐﻪ ﻣﺮاد ﯾﻨﻪ اﯾﺮدی ﺧﻠﻖ ﺟﻬﺎن‬ ‫ﻇﻠﻤﺖ ﻇﻠﻢ اوﻟﺪی ﻧﺎﭘﯿﺪا‬ ‫ﺧﻮار و زار اوﻟﺪی اﻫﻞ ﮐﻔﺮ ﺗﻤﺎم‬ ‫ﺗﺨﺘﻪ ﻗﻠﺪی ﺳﻌﺎدﺗﻠﻪ ﺟﻠﻮس‬ ‫ﮔﻠﺪی آﭼﻠﺪی ﮔﻞ ﮐﺒﯽ ﻋﺎﻟﻢ‬ ‫اوﻟﺴﻪ ﻟﺮ ﻃﮕﻤﯽ ﺧﺮم و ﺧﻨﺪان‬ ‫ﻧﻮر ﻋﺪﻟﯿﻠﻪ ﻃﻮﻟﺪی ﻫﺐ دﻧﯿﺎ‬ ‫ﺷﺎدﻣﺎن اوﻟﺪی ﻓﺮﻗﻪء اﺳﻼم‬

Sretno se na prijestolje ustoliči Prah sa praga njegova poljubiše drugi vladari Svijet se nasmiješi, rastvori poput ruže Grudi pune brige radošću se otvoriše Da li je čudo ako budu veseli i nasmiješeni Ljudi cijelog svijeta, pošto su želju svoju ostvarili Čitav svijet se ispuni svjetlom pravde Tmica nepravde i zuluma nestade Skupina islamska obradovana bijaše Poniženi i ojađeni bijahu bezvjernici, posve (M:161-165) U nastavku Bajezidagićeve poeme slijedi panegirički opis djela sultana Murata III. Nakon toga, opet se vraća na opis nekih događaja iz vlastitog života: ‫روز و ﺷﺐ ﻃﻮرﻣﻪ ﯾﺎزوب اوﻗﻮردم‬ ‫اﯾﻠﺮ اﯾﺪم ﻫﻤﯿﺸﻪ ﮐﺴﺐ ﮐﻤﺎل‬ ‫ﺑﻮﻟﺴﻮن اﯾﮑﯽ ﺟﻬﺎﻧﺪه ﻣﻘﺼﻮدی‬ ‫رﺿﯽ اﻟﻠﻪ ﻋﻨﻪ ﻓﯽ اﻟﺪارﯾﻦ‬ ّ ‫اول ﺳﺮای اﯾﭽﺮه ﻧﯿﺠﻪ ﻳﯿﻞ ﻃﻮردم‬ ‫اﻧﺪه ﮐﻮﻧﺪن ﮐﻮﻧﻪ ﻧﺘﻪ ﮐﻪ ﻫﻼل‬ ‫اﯾﺮدی اﺳﺘﺎدﻣﮓ ﺑﮕﺎ ﺳﻮدی‬ ‫اﯾﻠﺪی ﻋﻠﻤﻠﻪ وﺟﻮدﯾﻤﯽ زﯾﻦ‬

U tom Dvoru puno sam boravio godina I danju i noću neprestano bih pisao i čitao ja Tada, iz dana u dan baš poput polumjeseca Stalno bih se trudio da dosegnem do savršenstva Od moga Učitelja korist stiže meni7 Nek se na svijeta oba ostvari ono što želi!
7 Vjerovatno se radi o aluziji na učitelja Ahmeda Sudiju iz Čajniča.

- 90 -

Znanošću on uresi moje biće Nek Bog na oba svijeta njime zadovoljan bude! (M:173-176) Bajezidagić daje vrlo zanimljive stihove o svojoj poetskoj naravi, odnosno o tome kakvu poetsku inspiraciju treba razvijati pjesnik u okviru opće islamske duhovne tradicije: ‫ﻣﯿﻞ اﯾﺪوب ﻃﺒﻊ ﮐﻪ ﮐﻬﯽ ﻧﺎﭼﺎر‬ ‫اﯾﻠﺮﯾﺪم ﺗﺘﺒﻊ اﺷﻌﺎر‬ ّ ‫ﮐﻮرﺳﻪ ﻃﺒﻌﻢ اوﻟﻮردی ﻣﻔﺘﻮﻧﯽ‬ ‫ﺑﺮ ﮐﻼم ﻟﻄﯿﻒ و ﻣﻮزوﻧﯽ‬ ‫ﻃﺒﻊ ارردی ﺻﻮ ﮐﯿﺒﯽ ذوﻗﻨﺪن‬ ‫دل ﻣﻨﻮر اوﻟﻮردی ﺷﻮﻗﻨﺪن‬ ّ ‫ﺑﮕﺎ وﯾﺮدی ﻃﺒﯿﻌﺖ ﻣﻮزون‬ ‫ﺷﮑﺮ ﺑﯿﺤﺪ ﮐﻪ ﺧﺎﻟﻖ ﺑﯿﭽﻮن‬ ‫ذﻫﻦ روﺷﻦ ﻋﻈﯿﻢ دوﻟﺘﺪر‬ ‫ﻃﺒﻊ ﻣﻮزون ﺷﺮﯾﻒ ﻧﻌﻤﺘﺪر‬ Dok je priroda pjesnička s vremena na vrijeme negdje jadna žudjela Ja bih se bavio izučavanjem i podražavanjem pjesama Kad bi prefinjeni govor i u metrovima Moja priroda zapazila, odmah bi se ludo zaljubljivala Od žudnje za njim duša bi prosvijetljena bila Od užitka u njemu poput vode narav bi pjesnička nadolazila Zahvala beskrajna Stvoritelju Kojeg se za razloge ne pita Što mi prirodu, poetsku, odmjerenu dariva Narav poetska odmjerena - blagodet je časna Razboritost blistava, sreća je prava... (M:177-181) Derviš-paša nastavlja opisivati svoje napredovanje na Dvoru: ‫ﭘﯿﺸﻢ اوﻟﺪی ﻫﻤﯿﺸﻪ ﮐﺴﺐ ﮐﻤﺎل‬ ‫ﺣﺎﺻﻠﯽ ﻃﻮردم اﻧﺪه ﺑﺮﻧﯿﺠﻪ ﺳﺎل‬ ‫ﺣﺮم ﺧﺎﺻﻪ اﻧﺘﻘﺎل اﺗﺪم‬ ‫ﻋﺎﻗﺒﺖ اﻧﺪن ارﺗﺤﺎل اﺗﺪم‬ ّ ‫اﯾﻠﺪم ﺣﻘﻪ ﺷﮑﺮ ﺑﯽ ﭘﺎﯾﺎن‬ ‫داﺧﻞ اوﻟﺪم ﺑﻬﺸﺘﻪ ﺻﺎﻧﮑﻪ ﻫﻤﺎن‬ ‫ﺑﻮﯾﻠﻪ اوﻟﻤﺰ دﺧﯽ ﺧﺠﺴﺘﻪ ﻣﻘﺎم‬ ‫اوﻟﺪم آﺳﻮده اﯾﻠﺪم آرام‬ 8 ‫ﻣﺜﻠﻬﺎ ﻓﯽ اﻟﺒﻼد ﻟﻢ ﯾﺨﻠﻖ‬ ‫ﺑﻮﺳﺮاﯾﮓ ﻧﻈﯿﺮی ﯾﻮق اﻟﺤﻖ‬ ‫ﺟﻤﻠﻪ ﺳﯽ اﻫﻞ ﻋﻔﺖ وﻋﺼﻤﺖ‬ ‫ﺧﻠﻘﯽ ﻓﺮﺧﻨﺪه ﺧﻮی ﺧﻮش ﺳﯿﺮت‬ ‫ﻧﻮﻟﻪ دﯾﺮﺳﻢ ﺑﻬﺸﺖ ﺟﺎوﯾﺪان‬ ‫ﻃﻮﭘﻄﻠﻮاﯾﭽﯽ ﺣﻮر ﯾﻠﻪ ﻏﻠﻤﺎن‬ Da ne duljim, ostadoh tu, tada, nekoliko godina Posao mi bijaše neprestano postizanje savršenstva
8 Usp. Qur’an, al-Fağr, LXXXIX:8. (‫.)ﺍﻟﱠﺘﻲ ﻟﹶﻢ ﻳﹸﺨﹾ ﻠﹶﻖﹾ ﻣﺜﻠﻬﹶ ﺎ ﻓﻲ ﺍﻟﹾﺒﻼﺩﹺ‬ ‫ﹾ‬ ‫ﹺﹾﹸ ﹺ‬ ‫ﹺ‬ ‫ﹺ‬

- 91 -

Konačno, odatle se odselih U Harem-i has9 se preselih Kao da u sami Džennet uđoh ja Istinitom se zahvaljivah bez prestanka Postadoh spokojan, stigoh do smiraja Više ne može biti ovakvog mjesta odabrana Ovom Dvoru sličnog nema, to je istina “Slično njemu nije stvoreno u drugim zemljama”10 Stanovnici njegovi vesele su naravi i prijatna djela Svi su oni blagoumilni i bez poroka Unutrašnjost je njegova krcata ljepoticama i slugama Šta će biti ako kažem - to je raj kojem kraja nema!? (M:186-192) Posebna, Hass odaja na Dvoru bila je mjesto gdje je Bajezidagić dugo boravio i pisao poeziju. Bajezidagić je na Dvoru obavljao i počasnu funkciju dvorskoga sokolara. Treba naglasiti da je Bajezidagićev mecena sultan Murat III bio ljubitelj perzijske klasične poezije. Hroničari suvremenici opisuju Murata III kao vladara koji je bio sklon okupljanju mladih i talentiranih pjesnika u svom društvu. Sam sultan bio je sufijski pjesnik, a pisao je pod pseudonimom Muradi. Ovako Bajezidagić u stihovima govori o svome postavljenju za carskoga sokolara: ‫اوﻟﺪی ﮐﺎرم ﻃﻮﻏﻨﺠﯿﻠﻖ ﻫﺮ ﺑﺎر‬ ‫ﺳﺎﯾﻪ ﺻﺎﻟﺪی ﻫﻤﺎی ﻫﻤﺖ ﺷﺎه‬ ّ ‫رﻓﻌﺘﻢ ﺑﺎزی آﭼﺪی زرﯾﻦ ﭘﺮ‬ ‫دﻳﻤﺴﻮن ﻫﯿﭻ اوﭼﻮرﻣﻪ در اﻏﯿﺎر‬ ‫ﺧ ّﻠﺪ اﻟﻠﻪ ﻣﻠﮑﻪ آﻣﯿﻦ‬ ‫ﺑﺎز دوﻟﺖ اﻟﻤﺪه ﻗﻠﺪی ﻗﺮار‬ ‫ﺣﻤﺪ ﻟﻠﻪ ﮐﻪ ﻓﺮﻗﻤﻪ ﻧﺎﮔﺎه‬ ‫ﻣﻬﺮ ﺻﻨﻤﻪ ﻃﻮﻏﺎن ﻓﻠﻜﺪه ﺳﺤﺮ‬ ‫ﺑﮕﺎ ﻋﻨﻘﺎ ﻣﻘﺮر اوﻟﺪی ﺷﮑﺎر‬ ّ ‫ﮐﺎرم اوﻟﺪی ﺛﻨﺎی ﺷﺎه ﮔﺰﯾﻦ‬

Soko sreće u ruci mojoj stiže do smiraja Sokolarstvo bi zanimanje moje u svako doba
9 10 Harem-i hass = posebni harem/ odaje na sultanovome dvoru. Usporedba nastala na osnovu ajeta: «kojima ravna ni u jednoj zemlji nije bilo» (alFaûr, 8). Tako Bajezidagić, pišući čak i stih na arapskom (umjesto na osmanskom turskom), implicitno uspoređuje Saraj u kojem se nalazi sa Iremom «punim palata na stubovima» (‫ ,)ﺍﺭﻡ ﺫﺍﺕ ﺍﻟﻌﻤﺎﺩ‬uspoređujući ga sličnim, u skladu sa postojećim metričkim ustrojstvom svoga djela, stiliziranim konstrukcijama i leksemama.

- 92 -

Hvala Bogu koji mome razabiru iznenada Pruži pažnju svoju a i sreću pažnje padišaha Ne misli da je to sunce što se na nebu u praskozorje rađa: Moje uspinjanje - soko taj, zlatno krilo otvara Anka ptica11 zasigurno postade moja lovina Nek suparnici nikad ne kažu – to je tek puštanje u let sokolova Moje zanimanje postade hvaljenje padišaha odabrana Nek Bog učini da vječna bude vlast njegova! Amin (M:225-229) Svojim visokostiliziranim kasidama i gazelima Bajezidagić privlači pažnju vladara. Postaje dvorski aga iz Hass odaje, poznat po tim kasidama i gazelima: ‫ﺟﻤﻠﻪ رﻧﮕﯿﻦ و ﺑﯽ ﺑﺪل دﯾﺮدم‬ ‫ﺑﮕﺎ ﺑﺨﺸﺸﻠﺮ اﯾﻠﺪی واﻓﺮ‬ ‫اﯾﻠﯿﻮب ﻟﻄﻒ ﺑﯽ ﺣﺴﺎب و ﻗﯿﺎس‬ ‫اﯾﺘﺪی دروﯾﺸﻪ ﺑﯿﺤﺪ اﺣﺴﺎﻧﯽ‬ ‫ﮔﻪ ﻗﺼﯿﺪه ﮔﻬﯽ ﻏﺰل دﯾﺮدم‬ ‫ﮔﺎه زر ﮐﺎﻫﯽ ﺧﻠﻌﺖ ﻓﺎﺧﺮ‬ ‫ﻋﺎﻗﺒﺖ ﭘﺎدﺷﺎه ﻗﺪرﺷﻨﺎس‬ ‫ﺧﺎﻧﻪء ﺧﺎﺻﯽ ﻗﻠﺪی ارزاﻧﯽ‬

Čas bih kasidu čas gazel izricao Sve bih u ukrasima i nedostižno govorio Nekad je to zlatnik, nekad ogrtač svečani Broj poklona za mene se umnoži Na kraju, vladar što moć spozna Dajući darove bez računanja i brojanja Odgovarajućom učini Hass-odaju Bezgranično dobročinstvo ukaza Dervišu (M:230-233) Derviš-paša uživao je zaštitu sultana Murata III. Često se sa njim družio i bio na vrlo važnim sastancima i susretima na Dvoru. Poezija i sklonost prema tesavvufu dodatno ih je zbližila. Sultan je, inače, bio omiljen među dervišima:
11 Mitska ptica Anka, u navedenom kontekstu ptica koja najavljuje sreću u životu.

- 93 -

‫ذرﻩ ﺻﺎن اوﻟﺪی آﻓﺘﺎﺑﻪ ﻗﺮﯾﻦ‬ ّ ‫ﻣﻠﮏ ﻋﺎﻟﻤﺪه ﺑﺮ ﻣﻨﺎﺳﺐ اﯾﺶ‬ ‫ﺳﻮﯾﻠﻨﺎن دﻟﺪه ﻫﺮ زﺑﺎن اﯾﭽﺮه‬ ‫ﺻﻮرﺗﯽ ﺷﺎه و ﺳﯿﺮﺗﯽ دروﯾﺶ‬ ‫دﻟﻨﻮاز ﻣﺤﺐ دروﯾﺸﺎن‬

‫اوﻟﺪی دروﯾﺶ ﭘﺎدﺷﺎﻫﻪ ﯾﻘﯿﻦ‬ ‫اوﻟﺪی ﺟﻤﻌﯿﺖ ﺷﻪ و دروﯾﺶ‬ ‫ﺷﺎه و دروﯾﺸﺪر ﺟﻬﺎن اﯾﭽﺮه‬ ‫ﺑﻮﯾﻠﻪ ﯾﻮق ﭘﺎدﺷﺎه ﺧﯿﺮاﻧﺪﯾﺶ‬ ‫ﺧﺴﺮو ﺳﺮﺑﻠﻨﺪ ﻋﺎﻟﯿﺸﺎن‬

Odgovarajućom učini Hass-odaju12 Bezgranično dobročinstvo ukaza Dervišu Derviš postade blizu padišaha Sve misliš, trunčica se suncu približila Poče druženje padišaha i derviša U upravi svijetom stvar odgovarajuća Padišah i derviš su na svijetu ovom Nešto o čemu se govori u srcu i na jeziku svakom Nema više takvog cara koji toliko o dobru razmišlja Izgled mu je k’o u cara, a život k’o u derviša 13 Husrev uznositi, visoka ugleda Srcu drag i omiljen među dervišima (M:233-238) Zanimljivo je Bajezidagićevo pisanje o vlastitoj slavi koju zadobija onda kad pridobija naklonost sultana. Bajezidagić posebno izdvaja gazele po kojima je bio poznat u to vrijeme. Za svoju slavu zahvalnost iskazuje sultanu Muratu III: ‫اﻟﺘﻔﺎت اﯾﻠﺪی ﭼﻮ دروﯾﺸﻪ‬ ‫ﺣﺮﻣﯽ اﯾﭽﺮه ﻣﺤﺘﺮم اوﻟﺪم‬ ‫ﻧﻮﻟﻪ زر ﻗﻠﺴﻪ ﺧﺎﮐﻠﻪ ﻣﺪری‬ ‫زر ﮐﺒﯽ اﻋﺘﺒﺎر ﺑﯽ ﭘﺎﯾﺎن‬ ‫ﺷﻬﺮﺗﻢ ﻃﻮﺗﺪی ﮐﻮن ﮐﺒﯽ دﻫﺮی‬ ‫ﻟﻄﻔﻠﻪ ﺷﺎه ﻣﮑﺮﻣﺖ ﭘﯿﺸﻪ‬ ‫ﺧﺪﻣﺘﯽ اﻳﻠﻪ ﻣﻐﺘﻨﻢ اوﻟﺪم‬ ‫ﮐﯿﻤﯿﺎ در ﭼﻮ ﺷﻬﻠﺮگ ﻧﻈﺮی‬ ‫ﺑﻮﻟﺪم اﮐﺴﯿﺮﻫﻤﺘﯿﻠﻪ ﻫﻤﺎن‬ ّ ‫ﻏﺰﻟﻢ ﻃﻮﻟﻨﻮب ﻃﻘﻮز ﺷﻬﺮی‬

Vladar što dobrotom svojom radi djela časna Tako Dervišu blagonaklonost ukaza Služenjem njemu, nagrađen bijah U posebnoj odaji njegovoj poštovan bijah
12 13 Hane-i hass, posebna odaja na Dvoru. Husrev, junak.

- 94 -

Jer, pogled vladara jeste posebna hemija Šta je čudno ako zemlju i ćerpič on u zlato pretvara! Eliksirom njegove duhovne pažnje odmah pronađoh ja Bezgranično uvažavanje, poput zlata Gazel moj devet gradova obiđe Slava moja kao sunce ovaj svijet zauze... (M:242-246) Bajezidagić je postao istaknuti dvorski pjesnik sultana Murata III. U to vrijeme piše dva djela koja posvećuje sultanu Muratu III. Prvo djelo je Zübdetü-l-Eş‘ār, koje je napisao 1582. godine. Drugo djelo je prijevod Binaijeve Sehaname sa perzijskog, sa uvodnim finalnim autoriziranim poglavljima. Djelo je dovršio 1587. godine (995. h.g.). Naime, za prevođenje Binaijeve Sehānāme sa perzijskoga jezika najbolja preporuka mladom Bajezidagiću bilo je djelo Zübdetü-l-Eş‘ār, napisano negdje oko 1582. godine, u kojem se istakao i po pisanju birane panegiričke poezije, osobito kaside, na perzijskom jeziku. Imajući na umu sve navedeno, sasvim je logično zašto je dvorski aga Zejrek-aga, nakon 1582. godine, donio djelo Sehānāme (O darežljivosti knjigu) na perzijskom jeziku i dao ga mladome Bajezidagiću da ga “prevede” na osmanski jezik. Nakon što je završio svoj prijevod navedenga djela, Bajezidagić je u sviti sultana Murata III stekao još veći ugled na Dvoru. Nešto prije 1591. biva promaknut na mjesto dogandžibaše, glavnog carskog sokolara, a po nekim biografima u ćehaju dogandži-baša (Beyānī, fol. 32a-b; Kınalızāde, I, 374). Na taj položaj dolazi poslije zemljaka Hasan-paše Predojevića, koji je sa poslije te funkcije postavljen za segedinskog sandžakbega. Bajezidagić je 1000. (1591./1592.) godine izdvojio sredstva da se u mahali Podhum u Mostaru sagradi mesdžid, uvakufivši istodobno i prateće objekte za finansijsko izdržavanje mesdžida.14 Bajezidagić je bio drag sultanu Muratu III i kao posebni savjetnik (musāhib-i hās) prisustvovao je brojnim važnim skupovima na Dvoru, od 1592. do 1595. godine, sve do smrti sultana. Historičar Mustafa Selaniki bilježi da je sredinom redžepa 1004. (1596.) godine Bajezidagić, kao dogan14 Devet dućana u Mostaru, pet mlinova na Buni i 130.000 akči gotovine.

- 95 -

dži-baša otišao na hadž, a kad se vratio, dobio je ferman za postavljenje na mjesto šahindžibaše, te iste godine je već postao dogandžiaga.15 Bajezidagić učestvuje i u pohodu sultana Mehmeda III na Egru (u jesen 1596). Godine 1597. Derviš-pašin mesdžid, prema sultanovoj odredbi, dobija status džamije, sa nešto uvećanim pratećim vakufom. Malo kasnije Bajezidagić dobija zvanje čakirdžibaše (Rıza, s. 35; Riyazi, fol. 60b), a u februaru 1599. godine postaje bosanski beglerbeg (bosanski paša). O postavljenju Derviš-paše Bajezidagića na mjesto bosanskoga beglerbega 1007. (1599.) godine povjesničar Selaniki Mustafa piše sljedeće: “U drugoj dekadi džumade-l-ahira, Derviš-aga, koji je odgojen u časnim dvorskim odajama, istaknut po znanostima i savršenim odlikama, visoko cijenjen po sjajnoj poeziji i prozi, opisan kao bistar i duhovit, sa zaštitom pogleda pažnje rahmetli Murat-hana, poznat po dobrom rasuđivanju i raspoređivanju stvari, doživio je tad neke spletke podmuklih ljudi i zavidljivaca, te je napustio prijestonicu. Tom prilikom, obavivši časni hadž, kad mu je omogućeno da obavi tavaf oko svetoga Bejtullaha i posjeti Revza-i mutahharu (mezarje) hazreti Poslanika, odličnika sveg stvorenog, pa kad se u vrijeme carskoga ustoličenja sultana Mehmedhana vratio natrag, u zvanju šahindžibaše, on je otišao na carski pohod i prisustvovao osvajanju utvrde Egre, te je u borbi sa vojnim jedinicama, pokazujući velika junaštva i hrabrost, kao istaknut u borbi sabljom i uz snažan osjećaj za hrabrost postao kučuk mirahur. Nakon toga, u dužnost mu je fermanom određeno da bude šahindžiaga, te mu je sada dobrostivom sultanskom pažnjom stavljeno u dužnost da bude beglerbeg u Bosanskom vilajetu, u staroj domovini iz koje i sam vodi porijeklo - a sve to bi prema njegovoj vlastitoj želji. Umjesto Muteferrika Arslanage, koji je ranije bio šahindžibaša, on (Derviš-paša) dobi zapovijed da opet bude šahindžibaša.” (Selaniki:II:790).16
15 16 Selaniki (II:575). Citat i transliteraciju preuzimamo od Selanikija: ‘‘Ve evāsıt-ı cumāde-l-āhirede harem-i muhteremde terbiye olunub, ma‘ārif ü kemālāt ile mümtāz ve tāb-ı nazm u nesr ile ser-efrāz ferāset u kıyāset ile mevsūf ve merhūm u magfūrun-leh Sultān Murād Hān-ı ma‘rūf nazar-ı şerīflerinde hüsn-i re’y ü tedbīr ile ma‘rūf olan Dervīş Ağa erbāb-ı hıkd u hased keydine uğrayub taşra çıkmışdı. Bu vāsıta ile Hacc-ı şerīf idüb, tavāf-ı Beytu’llāhi’l-harām ve ziyāret-i Ravza-i mutahhara-ı hazret-i Seyyidü’l-

- 96 -

Treba istaći i Selanikijev sud o tome da je Derviš-aga bio izrazito moralan i čestit, talentiran i učen čovjek, ali i još jedan podatak je vrlo zanimljiv: «...doživio je stanovite spletke podmuklih ljudi i zavidljivaca, te je napustio prijestonicu.» Selaniki govori o čestitosti Derviš-paše kao da ga je osobno poznavao i takvu svoju bilješku smješta u svoju Historiju. Smutnja na Dvoru, ali i Bajezidagićeva želja da bude u svojoj «domovini», u Bosni, bili su razlozi Bajezidagićeva postavljenja na mjesto bosanskoga paše. Prema nekim podacima iz tezkira i hronika, jedno vrijeme se na Dvoru počelo pričati kako bi Bajezidagić mogao postati veliki vezir u Carstvu zbog svoje velike vještine, mudrosti, čestitosti, odvažnosti i bliskosti carskoj porodici. To je bio znak za početak velikih spletki na Dvoru, a Bajezidagić je jedno vrijeme otišao izvan Istanbula kako bi se spletkarenje malo ublažilo, ali se po povratku (sa hadža) opet sreće sa brojnim spletkama na Dvoru. Zato je sam tražio da ode u svoju staru domovinu, u Bosnu, na službu. Nakon vrlo kratkog postavljenja za kučuk mirahora, Bajezidagić je bio postavljen za bosanskog beglerbega17. Mustafa Selaniki bilježi još jedan kraći podatak o Bajezidagiću. Po njemu, Derviš-paša Bajezidagić početkom redžepa 1007. h.g. (1599.) stiže u Bosnu: “Početkom mjeseca redžepa Derviš-paša, beglerbeg Bosanskog vilajeta, uz ceremonijalne ukrase i savršeno pripremanje, postrojivši vojni odred (alay), iznenada krenu na pohod početkom hamsina, po hladnoj i žestokoj zimi.”18 (Selaniki:II:793). Sa istim zvanjem Bajezidagić učestvuje u sklapanju primirja, kao i potpisivanju ugovora o primopredaji Stolnog Biograda/ Szekesfehervara, koji tada dolazi pod njegovu zaštitu. Osmanski historičar austrijskog porijekla Hasan Bey-zade detaljno opisuje ulogu pjesnika Derviš-paše u potpisivanju primirja kod Stolnog Biograda. Navedeni hroničar spominje i Derviš-pašina
enām müyesser olub geldükde culūs-ı hümāyūn-ı Sultān Mehmed Hānī vaki‘ oldukda Şāhinci-başlık hidmeti ile gidüb sefer-i hümāyūnda kal‘a-i Eğri fethinde ve tabur muhārebesinde nice celādet ü merdānelikleri müşāhede olunub, sakīlü’s-seyf, şecā’atşi’ār olmagın Küçük Mīrāhūr olmışlardı. Ba‘dehu yine şāhinciler ağalığı fermān olunub hālā kadīmī vatan-ı aslīsi olan vilāyet-i Bosna beğlerbeğliği ile manzūr-ı ayn ināyet buyurulub ber-murād oldılar. Sābikā şāhinci-başı olan Müteferrika Arslan Ağa yerine tekrār Şāhinci-bāşı olmak fermān olundı.” (Selaniki:II:790) O Bajezidagićevom učešću u vojnama 1008. (1599./1600.) godine vidi detaljnije kod S. S. Hadžihuseinovića Muvekkita (Muvekkit:I:225-227). Evā’il-i şehr-i recebde vilāyet-i Bosna beğlerbeğisi olan Dervīş Paşa hazretleri müzeyyen ü mükemmel alay tertīb idüb, evā’il-i hamsīnde berūdet-i şiddet-i şitāda çıkub gitdiler. (Selaniki:II:793).

17 18

- 97 -

pisma, kao i druge vrste korespondencije sa neprijateljskim zapovjednicima. Ovdje ćemo izdvojiti jedan zanimljiv odlomak o Derviš-paši iz Hasan Beyzadeove Historije (BHA3, F Kp Al:337b): «Potom od pouzdana serdara i vrhovnoga emira Bosne pjesnika Derviš-paše stigoše pisma – o tom kako mu je stigao dopis i neki čovjek od Francuza19 (Firenkler) što uživahu zaštitu u (tvrđavi) Papa - jednoj od nevjerničkih utvrda, a sve u vezi sa kraljem zlih postupaka, a u kojem obznaniše sljedeće riječi: ᾽Prošlo je više od godinu dana kako on (kralj) zanemaruje naše mjesečne prinadležnosti (ulufe). Ako nam zapovjednik islamskih vojski Ibrahim-paša isplati zaostale prinadležnosti i ako prihvati mjesečne plaće određene za svakoga od nas, i opet, dokle god tako postupa, ako naredi isplatu jednom u tri mjeseca, mi ćemo odmah muslimanima predati tvrđavu Papa, i još ćemo, mi – franački vojnici kojih po broju ima 2.000 ljudi, kakvu god službu da zapovjedi i na koju god stranu da nas pošalje, mi ćemo tamo stići i obavezu služenja ispunjavajući postat ćemo prijatelji onome ko je prijatelj presretnoga islamskoga vladara a dušmani onom ko bude njegov dušmanin᾽, te tako, sa obaviješću da je to obznanjeno, šaljući njihove deftere (bilježnice) dalje: (stoji) da su njihove zaostale službe šezdeset hiljada u obliku filurije, Ibrahim-paša, nek mu se Allah smiluje, prihvati sve njihove želje i napisa predstavku - molbu glavnome visokom carskom zapovjedništvu, bez odlaganja osigura da se donese 60.000 filurije, te tako, čim 10.000 filurije stiže do carske vojske, sve to kao putarinu (harc-ı rāh) za njih, zajedno sa ugovorima (ahdnamama), posla Derviš-paši, a on sve isto, to Francima u Papi proslijedi te, prema običajima navedene zajednice, još i predade zlatne lance koje dadoše da se pričvrste za njihove korone (mjesta gdje se vezuju lančići). Kako spomenuti "lanac" i porez stiže u unutrašnjost tvrđave Papa, oni odmah tvrđavu isprazniše i tad je predadoše vojnicima muslimanima koji su sa Derviš-pašom, i tako do Derviš-paše stigoše, sa njim se susretoše i ceremoniju pokornosti obaviše, a od spomenutog mir-i mirana (paše) predstavke i pismena uzeše te se sa jednim od aga na put zaputiše, do ratne oblasti (daru-l-džihada) – do Biograda, i staviše se u službu toga plemenitoga serdara. Sa oklopima, oružjem i blistavom sabljom bijahu spremni za službu, čekajući znak, a kad tragovi radosti prvoga proljeća pristigoše, odnosno kad spomenuti serdar krenu u pohod na Kanjižu, navedenih 2.000 Franka (Firenk), sve se nadmećući, pođe naprijed i Bobovac (Bobocsa) bi osvojen; kad su počeli opkoljavati
19 Usp. Hammer, Josef von, Historija Turskog/Osmanskog carstva (prev. Nerkez Smailagić.), 2. tom, Zagreb, str. 141; Ibrahim Alajbegović Pečevija, Historija 15761640. (prev. Fehim Nametak), 2. tom, Sarajevo, 2000., str. 193.

- 98 -

Kanjižu, Franci (Frenkler) su prvi ulazili u rov i opkoljavali tvrđavu. U noći kad su navedeni ušli u rov, spomenuti zapovjednik Ibrahim-paša sve zaostale mjesečne prinadležnosti od 50.000 filurija, navednim je Francima (Firenkler) dao, bez ostatka i zaostatka.»20. (Hasan Beyzade:III:619-623) Treba napomenuti da je Derviš-paša funkciju bosanskog beglerbega obnašao do 1600. godine, do pohoda na Kanjižu. U izvorima se bilježi da je 1010. h.g. (= 02. 07. 1601. - 20. 06. 1602.) opet boravio u Mostaru, gdje je osnovao nove zadužbine. Jedno vrijeme Derviš-paša je bio bez postavljenja, a nakon što je 1010. (1601./1602.) prezimio u Mostaru, piše svoj poznati gazel o Mostaru: Ko bi mogao opjevati redom Sve ljepote divnoga Mostara Zar se čudiš, srce, što ga ljubim Sa ljubavlju sinovskoga žara? (preveo Safvet-beg Bašagić). Biblioteku je osnovao u martu 1602. godine. Iste godine, 1010.h.g. (1602.) Derviš-paši umire majka u Mostaru. Tad je napisao tarih-elegiju/ teessufnāmu (žalopojku) povodom majčine smrti (MEK:III:104)21: ‫اى ﻛﻮﻛﻞ ﻃﻮرﻣﻪ ﺳﻦ اول دﺧﻰ ﻣﻠﻮل‬ ‫اﻏﻠﻪ اى دﻳــﺪهء ﺧـــﻮن اﻓﺸــﺎﻧﻢ‬ ‫ﺟــﻤﻠﻪ ﻓﺎﻧﻰ اوﻟﻴــﺴﻰ ﻓــﺮع و اﺻـﻮل‬ ‫ﻧﻪ ﻛﻪ وارﻳـﺴﻪ ﺻـﻐﻴﺮﻳﻠﻪ ﻛــﺒﻴﺮ‬ ‫ﺑﺎﻗﻰ اوﻟﻮردى ﺟﻬـــﺎن اﻳـﺠﺮه رﺳــﻮل‬ ‫اﻛـــﺮ اوﻟﻴــﺪى ﺑﻮﻋـﺎﻟـــﻤﺪه ﺑــﻘﺎ‬ ‫ﺳــﺎﺋﻞ اوﻟــﻮب ﺑـﻜـــﺎ اوﻟــــﺪم ﻣــﺴﺆل‬ ‫ﻫــﺎﺗﻒ ﻏﻴـﺐ ﺑﻮﺣـﺎﻟﻤﻰ ﺑﺮﻛـﻮن‬ ‫ﺳــــﻔـــﺮ آﺧـــﺮﺗـــﻪ اول ﻣﺸـــﻐـــــﻮل‬ ‫ددى ﻳـﻮق ﺟﻮﻧــﻜﻪ ﺑﻘﺎ ﻋــﺎﻟﻤــﺪه‬ ‫ﻧـــﻮﺑـﺖ اﻳـــﺮﺷــﺪى ﺳـﻜﺎ اﻛــــﺎه اول‬ ‫واﻟﺪه ك ﺷﻤﺪى وﻓﺎت اﻳﻠﺪى ﺟﻮن‬ ‫اوﻟـــﻪ درﻛـــﺎﻫــﻪ ﻛﻠﻨـــﺠﻪ ﻣـﻘﺒــــــﻮل‬ ‫روزوﺷــﺐ ﺳــﻨﺪن اﻟﻬﻰ دﻳـﻠﺮن‬
20 Hasan Ahmed Paşa Bey-zāde, Hasan Bey-zāde Tārihī (Metin ve İndeks – 1003 – 1045/1595 - 1635), Cilt III (hazrlayan: Şevki Nezihi Aykut), Türk Tarih Kurumu, Ankara, 2004. Pečevija o navedenom događaju ne daje detaljne informacije, već samo iz različitih hronika preuzima one podatke koji su u funkciji davanja opće slike o događajima u navedenome periodu. Kod Muhameda Enverije Kadića, jednog od velikih istraživača kulturne povijesti Bosne, pored ovog tariha, nalaze se i još neke zavičajne pjesme-tarihi Derviš-paše Bajezidagića za koje Kadić kaže da ih je sravnio upoređujući sa tekstom iz medžmue «napisane rukopisom Derviš-pašinim” (...Dervīş Paşanuñ hatt-ı destiyle kayd olunmış bir mecmū‘adan... III:103-105). Elegiju majci djelomično je prevodio rahmetli Mehmed Mujezinović.

21

- 99 -

‫اوﻟــﻤﻴـــــﻮب ﺷـــﺪت دﻧﻴـــﺎﻳﻪ ﺣﻤــﻮل‬ ‫رﺣـﻤـﺖ ﺣــﻘﻪ ﻳـﻨـﻪ ﺑـﻮﻟـــﺪى وﺻــﻮل‬

‫ﻗﻴﻠﺪى ﻣﺮﺣﻮﻣﻪ ﺟﻮن ﻋﻘﺒﺎﻳﻪ ﺳﻔﺮ‬ ‫ﻣﻮﺗــﻨﻪ دﻳــﺪم او دﻣــﺪه ﺗﺎرﻳــﺦ‬

(1010) Zaplači, o oko moje što oko sebe krvlju lije O srce, prestati nemoj, ti si od njeg još tužnije Sve što god postoji, i što veliko i malehno je Sve što prolazi smrtno je, i sporedno i što glavno je Kad bi smrtnik kakav vječnost imao na svijetu ovome Poslanik bi besmrtan bio u svijetu cijelome Melek iz gajba za moje stanje jednog dana pita On je onaj što me ispituje, a ja onaj što se ispituje Reče – ne, besmrtnost na ovom svijetu takva je Da je stalno zaokupljena putom ka ahiretu, svijetu vječnome Jer kako sada majka tvoja ovaj svijet napusti, preseli Čuvar stiže, tebi vijest na znanje donese Danju noću od Tebe, o Bože, onaj što nešto moli Kad do tvoga predvorja stigne, neka primljen bude Tako rahmetlijka do života vječnoga na putovanje krenula je Ne dopustviši da surovost ovog svijeta trajna ostane O smrti njenoj tarih ja izrekoh, u to vrijeme «Do milosti Boga Istinitoga ona iznova stiže” (1010. /1601./02. g.) (preveo A. Kadrić) Derviš-paša ponovo postaje bosanski beglerbeg 1602. godine i učestvuje u raznim bitkama. U periodu dok je bio na funkciji bosanskog beglerbega, Der viš-paša je napisao jedan kraći gazel o Bosni upućen serhatagama/graničnim zapovjednicima Bosanskog sandžaka, koji ćemo ovdje navesti kako bi što bolje predstavili Derviš-pašin historijski lik, ali i njegova rodoljubiva osjećanja u to vrijeme:22 ‫ﺳﺎﺑﻘﺎ ﺑﻮﺳﻨﻪ ﺑﻜﻠﺮ ﺑﻴﻰ اوﻻن دروﻳﺶ ﭘﺎﺷﺎ ﺑﻮﺳﻨﻪ ﺳﺮﺣﺪآﻏﺎﻟﺮﻳﻨﻪ ﻛﻮﻧﺪردﻛﻰ ﻏﺰﻟﺪر ﺑﻮ‬ “Ovo je gazel koji je (raniji) beglerbeg Bosne, njegova visost Derviš-paša, poslao bosanskim serhatagama /graničnim zapovjednicima”
22 Gazel se nalazi unutar jedne medžmue u Gazi Husev-begovoj biblioteci (GHB:R2012).

- 100 -

‫ﻛﻔﺮ ﻳﺎﻏﻴﻠﻪ ﻣﻨﻮردر ﺟﺮاﻏﻰ ﺑﻮﺳﻨﻪ ﻧﻚ‬ ‫دﻳﻦ اوﺟﺎﻏﻰ اوﻟﺴﻪ ﻧﻮﻟﻪ ﻫﺮ ﺑﻮﺟﺎﻏﻰ ﺑﻮﺳﻨﻪ ﻧﻚ‬ ‫ﺧﺎگ ﺑﺎﻛﻨﺪن دﻻورﻟﺮ ﻗﻮپر آﺳﻼن ﻛﺒﻰ‬ ‫ﺷﻴﺮاژدرﻟﺮ ﻣﻜﺎﻧﻴﺪر ﻳﺘﺎﻏﻰ ﺑﻮﺳﻨﻪ ﻧﻚ‬ ‫ﺳﺮپﻟﻨﻚ و ﺑﺒﺮ و قپﻻﻧﻚ ﻳﺮى ﻫﺮ ﻣﻴﺸﻪ ﺳﻰ‬ ‫ﻛﺮك ﻛﺎﻓﺮ ﻛﻴﺮدرﻫﺮ ﻛﻮه ﻃﺎﻏﻰ ﺑﻮﺳﻨﻪ ﻧﻚ‬ ‫طپراﻏﻰ ﻏﺎزﻳﻠﺮك ﻗﺎﻧﻴﻠﻪ ﻳﻮﻏﺮﻟﻤﺶ ازل‬ ‫ﻫﺸﺖ ﺑﻬﺸﺖ ﺟﺎوداﻧﺪن وار ﻓﺮاﻏﻰ ﺑﻮﺳﻨﻪ ﻧﻚ‬ ‫ﺑﺎغ دﻳﻨﻚ ﺷﻤﺪﻳﻜﻰ دﻣﺪه ﻛﻞ ﻛﻠﺰارﻳﺪر‬ ‫ﺗﺎزه دورﺳﻮن ﺻﻮﻟﻤﺴﻮن ﻳﺎ رب ﺑﻮﺟﺎﻏﻰ ﺑﻮﺳﻨﻪ ﻧﻚ‬ Uljem nevjerstva osvjetljava svjetiljka, čirak bosanski Nema veze ako domom vjere postane svaki budžak bosanski Preko njene čiste zemlje poput lava jure junaci Mjesto lavova i aždaha je postelja, jatak bosanski Mjesto za glavu pantera, leoparda i tigra hrast je njen svaki Ono što zaustavlja šakala ćafirskog jeste svaki planinski vijenac bosanski Toprak joj je sudba iz praiskona što se krvlju gazija zamijesi Osam džennetskih bašči vječnih ima kraj bosanski U sadašnjem trenu ona je ruža iz ružičnjaka za vrt din-i islamski Svjež nek opstane nek se ne sasuši, o Bože, budžak23 bosanski (preveo A. Kadrić) U približno isto vrijeme Bajezidagić je sastavio i hronogram/ tarih posvećen kapidžibaši Mustafa-agi (MEK:III:104). Noć uoči odsudnog boja kod Csepela (Kovin Adası), na Margaretinome otoku, Bajezidagić je sastavio poznati gazel o sudbini, koji bilježi i Ibrahim Alajbegović Pečevija u svojoj hronici: Gdje pomoći ne imade Svemoćnoga Gospodara Tu opravit neće ništa tisuć svjetskih pametara. Ako Allah samo bude jednom robu na pomoći Bilo dobro, il ne bilo, sve će mu za rukom poći
23 Bucak [budžak] = nahija, kraj. U prijepisima ovog gazela najčešća su manja grafijska odstupanja u posljednjem stihu, odstupanja koja donekle modificiraju, ali ne mijenjaju osnovnu poruku gazela.

- 101 -

Pažnja udes ne odbija, zalud ti je trud i muka! Određenu sudbu neće otkloniti tvoja ruka (preveo Safvet-beg Bašagić). U rano jutro 14. jula 1603. godine počela je bitka, a Derviš-paša je poginuo u borbi, negdje iza tri sata popodne. O njegovoj junačkoj pogibiji detaljnije piše Hasan Beyzade (III:762-764), a poslije njega i bosanski kroničar Ibrahim Alajbegović Pečevija. Ibrahim Alajbegović Pečevija je iznio vrlo pohvalnu ocjenu o divanu pjesama Derviš-paše Bajezidagića na turskom, a najviše podataka dao je Fevzija Mostarac, koji govori i o divanu pjesama na perzijskom24, pa čak spominje i djelo koje je napisano kao paralela na Mesneviju Dželaludina Rumija. Od većih djela koja su dosad kao cjelovito katalogizirana u rukopisnim zbirkama, a već poznata u literaturi, mi ćemo spomenuti sljedeća tri djela: Murādnāma - Rukopisi: a) Bratislava, TF 42 (475), b) Ali Emiri Manzum 1010; Derviş Paşa İnşası - Rukopis: Bošnjački institut - Sarajevo, Ms No 449; Zübdetü’l-Eş‘ār - Rukopis: Istanbul, TKS - 824. II. ZÜBDETÜ’L-EŞ‘ĀR (Rukopis: Istanbul, TKS - 824.) Od dosad obrađene (prevedene) Bajezidagićeve poezije treba istaknuti vrlo uspješne Bašagićeve prijevode Bajezidagićevih gazela. Nakon Bašagića javlja se pokoji prijevod Bajezidagićeva gazela ili tariha. Od većih djela za koje se zna gdje se nalaze njihovi rukopisni primjerci treba istaći poetsku vrijednost sufijskoga spjeva Muradname Derviš-paše Bajezidagića i faktografsku vrijednost proznog isječka koji slijedi iza fetve u odjeljku djela Derviş Paşa İnşası - Rukopis: Bošnjački institut - Sarajevo, Ms No 449. Nadamo se da ćemo vrlo brzo ponuditi prijevod i znanstvenu obradu Muradname (uz transkripciju, komentar i studiju). Očekuje se i obrada Bajezidagićevih proznih zapisa. Dok je Muradnama i ranije bila poznata i spominjana u literaturi, prozne bilješke i izvještaji Derviš-paše nisu spominjani do prije koju godinu unazad.
24 Iako se Bajezidagićev Divan pjesama na osmanskom, kao i Divan pjesama na perzijskom, spominje još od Pečevije i Fevzije Mostarca, nažalost, ti rukopisi još uvijek nisu poznati. Vidjeti detaljnije u: Dr. Hazim Šabanović, Književnost Muslimana BiH na orjentalnih jezicima, Sarajevo, 1973. str. 116-129.

- 102 -

No, na kraju općeg osvrta na poeziju Derviš-paše Bajezidagića želimo skrenuti pažnju bosanskohercegovačke javnosti na Bajezidagićevo djelo Zübdetü’l-Eş‘ār (rukopis: Istanbul, TKS – 824). Naime, smatramo da je za validniju i cjelovitiju ocjenu poetskog opusa Derviš-paše Bajezidagića kod nas važno upoznati se i sa ovim vrlo kratkim, ali neobičnim djelom. U Biblioteci Topkapi Saraja, u kolekciji Revan Kitaplığı pod brojem 824 zavedeno je djelo Zübdetü’l-Eş‘ār. Bilješka u katalogu perzijskih rukopisa koju daje Fehmi Edhem Karatay stoji napomena da se radi o vrlo ukrašenom i pozlaćenom rukopisu visine 26 cm i širine 15,5 cm. Broji desetak redova po stranici. Prepisan je negdje oko 1582., odnosno 990. hidžretske godine. Glavna početna strana i naslov je sa pozlatom, a rukopis ima tri vrlo zanimljive “minijature”. Korice su također ukrašene. Naziv djela je Zübdetü’l-Eş‘ār. Opisuje se svečanost povodom obrezivanja sina Murata III - prinčevića Mehmeda 1582. godine.25 Međutim uz navedni kataloški opis rukopisa stoji pogrešan navod da se radi o djelu Hodže Sadedina. Na početku se nalazi kasida a na prve dvije i na posljednjoj strani nalaze se pozlaćene cvjetne halke. Navedena dva djela, kako navodi Toska (1999:295), u svojim radovima spominju Orhan Şaik Gökyay i Mehmet Arslan. Ovom prilikom ne kanimo ulaziti u ocjenu pogrešnih bilješki o navedenome djelu, ocjena koje daje Zehra Toska. Naime, ona postupno i detaljno skreće pažnju i površne zaključke koji su nastali neprovjeravanjem teksta poeme, neprovjeravanjem pouzdanih izvora i rukopisa iz tog perioda. Iako se djelo pripisivalo pjesniku «Dervišu» neki su taj mahlas bez utemeljenja pripisali šejhu-l-islamu Hodži Sadedinu, učitelju Mehmeda III. Međutim, kako navodi Toska (1999:296-298), u svim izvorima, članicima i studijama o navedenom Hodži Sadedinu nigdje nema ni nagovještaja da je Sadedin koristio mahlas Derviš. Štaviše, ni u jednom autoriziranom Sadedinovom djelu nigdje se ne sreće mahlas / pseudonim Derviš. Zaključak je da se radi o pjesniku Dervišu, koji se ne zove Sadedin. Zehra Toska je detaljno prostudirala navedeni problem, konsultirala izvore, analizirala tekst rukopisa u cijelosti i došla do zaključka da je autor djela nesumnjivo neko ko ima pjesnički pseudonim «Derviš». Ona ističe da se djelo Zübdetü’l-Eş‘ār sastoji od četiri pjesme i sljedećih cjelina: manja mesnevija na perzijskom (1a), kasida na perzijskom (3b-9a), minijatura (10a), tahmis na gazel sultana Murata III
25 Karatay, Fehmi Edhem, Topkapı Sarayı Müzesi Kütüphanesi Farsça Yazmalar Kataloğu, No 1-940, İstanbul 1961., str. 275.

- 103 -

(10b-11b), hasbihal od 11 distiha (11b-12b). Na samom početku rukopisa nalazi se takriz koji je spjevao Sadedin Hodža, takriz u kojem veliča djelo «Šah u Derviš» (Car i derviš). Bilješke imaju nekih nelogičnosti, ali sam tekst poema ispravlja i nadopunjava praznine i nedostatke koji se javljaju u identifikaciji djela. Zehra Toska napominje da su u vrijeme Murata III bila dva pjesnika Derviša. Jedan je iz Istanbula a drugi iz Bosne, rodom iz Mostara, poznat kao Derviš-paša. Pri identifikaciji autora djela Zübdetü’l-Eş‘ār Zehra Toska se služi analizom teksta djela. Pjesnik govori o sebi i u kasidi na perzijskom26 i u hasbihalu, na oba mjesta govoreći o svojoj ratničkoj vještini. Tako u «hasbihalu», pri kraju djela, pjesnik kaže: Çahar sal durur kim ‘adu katālünde Bu ‘abd-i kemter ider cān u dille ceng ü cidal Mülābis-i harekāt-ı sipihrden giderek Döküldi raht u tahammül dükendi mal ü menal ... Četiri godine već je kako u ratovanju s neprijateljem Ovaj rob ubogi dušom i srcem u boj i u bojevanje ide Postepeno preko sličnih kretnji nebesa Prosu se popdbina i strpljenje, sve što ima nestade... Zehra Toska naglašava da je od svih spomenutih osoba jedino Derviš-paša iz Mostara učestvovao u borbi, i jedino je on tako dugo bio u borbama. Sadedin nije imao takvih sklonosti, dok Derviš iz Istanbula nije napuštao svoje mjesto pisara i defterdara. Potom je Zehra Toska uzela bilješke Sadetina Nüzheta Ergüna i odlomke iz tezkire Kınalızadea, uspoređujući neke odlomke iz djela Muradname i djela Zübdetü’l-Eş‘ār. Osim toga iz takriza izdvaja konstrukciju “Šah i Derviš” i otkriva iste konstrukcije, stil i misli koje se nalaze u spomenuta dva djela. Sličnosti u ta dva djela su velike. Zanimljiv je i sljedeći bejt u kojem Sadedin hvali Derviš-pašinu poeziju: Be-nazm-āverde behr-i şah Derviş Medihi bih zi nazm-i Şah u Derviş
26 Hame der-kargeh-i ‘adl be-karend u mera Fikr karist mera niz mu’attal me-guzar Ta der eyyam-i sa’adat-ı bu hemçun digeran Rayet-i feth kešem ber-ser-i dušman her bar...

- 104 -

Derviš je ljepšim stihom za padišaha Sastavio panegirik ljepši od «Padišaha i Derviša» Za navedeni distih Toska ističe da on dodatno potvrđuje kako je Sadedin ocijenio da je kasida suriya spjevana na perzijskom jeziku u djelu Zübdetü’l-Eş‘ār puno uspjelija u hvaljenju sultana Murata nego što je to medhija “Šah i Derviš” (a koja je zapravo poglavlje iz Muradname, gdje Derviš-paša hvali istog sultana). Nakon opisa takriza, Zehra Toska daje pojedinačno transkripciju, stih po stih, 64 bejta (128 stihova) Bajezidagićeve kaside na perzijskom jeziku. Daje i detaljne komentare uz svaki stih, objašnjava Derviš-pašine aluzije u stihovima. Doista ova Bajezidagićeva kaside-i suriye (kasida ceremonijalna) zaslužuje posebnu pažnju i stilističku analizu sa različitih aspekata. Sadržaj kaside je sljedeći: priziva se Božiji berićet na lijepi zijafet sa tragovima vječne sreće, a radost skupu onih koji imaju čast gledati te visoke klase ljudi, poredi se proslava sa oživljavanjem ruševina na svim stranama svijeta a onaj koji unosi život je sam sultan. Veliča se čistoća neba i dobročinstvo visokog skupa: njegovo sunce i mjesec postaju ruže a zvijezde cvjetovi. Između se njiše, kruži i pokazuje stas taj visoki skup koji zajedno stoji sa zvijezdama. Razigran je sabahski vjetrić, on rasipa mirise po skupu, otvara srce mirisom, dušama daje radost i ushićenje, zrak je pun miska koji oživljava srca. Po danu se toliko puno amber i drvo ud pale, a po noći varnice koje nebo obasjavaju, iz svjetlosti i dima nastaje novi svijet, niko više ne pravi razliku između noći i dana. Prema nebu je toliko svjetlećih rasprskavajućih materija poslato da se svo nebo pretvorilo u varnice i munje, a nebeska sazviježđa su se tako silno potresla da su se čak i šejtani prepali i počeli tražiti spas od tih varnica. S jedne strane blistaju lica boje ruže poput obraza prijatelja, a sa druge strane uzdižu se mladice koje liče na stas voljenih osoba. Padišah se poredi sa Džemom, a zvijezde koje promatraju zijafet od čuđenja se pretvaraju u obične ukrase. Na isti način se hvali osvajanje sultana Murata u ovom djelu i u Muradnami. Razlika je i u tome što se sablja poistovjećuje i uspoređuje sa varnicama i munjama prilikom proslave zijafeta. Potom dolazi dio kaside gdje se Bajezidagić izravno obraća sultanu Muratu III sa najvećim poštovanjem, epitetima i biranim konstrukcijama. Hvali se sultanova pravednost i darežljivost bez kraja, uspoređuje se sa obla- 105 -

kom darežljivosti. Hvali se vladarska milost i oprost. Prelazi se na konkretni povod za pisanje kaside. Dvor gdje se održava zijafet poredi se sa ćoškom u duši, u srcu, a zatim se hvali princ Mehmed III, govori se kako njegovo postojanje smiruje svijet. Princ zaslužuje posebno poštovanje. Sunećenje nije bol, ono je sveta simbolika – svježi list ruže potkresan sabljom moći. Dok ujutro blagi povjetarac puše, svijetu se prvi put ukazuje prilika da ugleda taj novi pupoljak. Sofra se poredi sa trpezom koja je spuštena Isa-pejgamberu i njegovim bliskim sljedbenicima. Večernji ukrasi i baklje porede se sa aždahama koje bljuju varnice. Neke su varnice kao svjetleće zmije. Slijedi dio kaside u kojem Derviš-paša iznosi svoje vlastito stanje i žali se na nedaće ovog vremena, pjesnikova duša je napaćena, rane su umotane u zulum, duvak srca sav je izgreban. Krv je ispunila Derviš-pašino srce, kako shvatiti značenje riječi! Ko je onaj koji će shvatiti i na kraju dovesti pjesnika do smiraja. Strpljenje je nestalo, želje su preširoke, beskrajan je put nade, sudbina loša, zdravlje narušeno, poslovi jako teški, nema pomoćnika, stanje pjesnika liči na stanje onih koji su svoj put izgubili u mrkloj noći. Svako traži svoje pravo, a pjesnik samo jedno traži: pažnju sultana – da ga sultan ne napusti. Pjesnik želi da bude sa carem i u dobru i u zlu, i u svečanostima i u osvajanjima i borbama. Pjesnik pita znalca iz svijeta nepoznatog (gajba) za medžmuu (zbirku pjesama), a dobija kao odgovor stihovani tarih koji označava 990./ 1582. godinu. Pjesnik nastavlja sa monologom tipičnim za te gazzule: do kada ćeš se to, o Dervišu, žaliti na nesreću!? Konačno je stiglo vrijeme za molbu i pokajanje, ruke podigni, koliko god da okolo blistaju svjetiljka sunčeva i mjesečeva, koliko god da se uočavaju skupovi zvijezda, koliko god da se pokazuju sjene zelenila što osvaja srce, koliko god da ruku pružaju listovi borova koji podsjećaju na svetu «bijelu ruku» Musaovu, dokle god si živ – nek Allahova milost bude nad tobom! Ti si stablo ruže sreće, nek ti uvijek daju crvenu ružu a princ u tvome ružičnjaku nek sretan bude! Nakon detaljne analize kaside, Zehra Toska daje i latiničnu transkripciju spomenute Bajezidagićeve kaside koja je izvorno pisana na perzijskom jeziku. Potom slijede faksimili čitavog djela, uključujući i Bajezidagićev tahmis i hasbi-hal koje Zehra Toska nije uopće obrađivala u svome članku. U radovima što slijede kanimo obrađivati spomenute pjesme pojedinačno i detaljno.

- 106 -

IZVORI I LITERATURA a) Rukopisni izvori - ZÜBDETÜ’L-EŞ‘ĀR, Istanbul, TKS (Revan Ktp. 824). - MURĀDNĀME, İstanbul – BMK (Ali Emiri Manzum Eserleri 1010). - MURĀDNĀME, Bratislava – Nacionalna biblioteka, TF 42 (475) - TĀRĪH-I ENVERĪ, Muhamed Enveri Kadić, Orijentalni institut u Sarajevu b) Objavljeni izvori - Kınalı-zade, Hasan Çelebi, Tezkiretü’ş-Şuarā, I. Cilt (hazr. İbrahim Kutluk), Türk Tarih Kurumu, 1989. - Peçevī, Ibrahim, Historija (prev. Nametak Fehim), Sarajevo, 2000. - Selanikī Mustafa Efendi, Tarih-i Selanikī (1003-1008/1595-1600), II, (haz. Mehmet İpşirli), Türk Tarih Kurumu, Ankara 1999. - Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985. c) Literatura - Bašagić, Safvet-beg, Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti. Znameniti Hrvati, Bošnjaci i Hercegovci u turskoj carevini (prir.), Svjetlost, Sarajevo, 1986. - Handžić, Mehmed, Izabrana djela, Knjiga I. (urednik i prir. Esad Duraković), Sarajevo, 1999. - Karatay, Fehmi Edhem (1961) Topkapı Sarayı Müzesi Kütüphanesi Farsça Yazmalar Kataloğu, No 1-940, İstanbul. - Mehmed Süreyya, Sicill-i Osmānī, II, İstanbul, 1311. - Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine. Knj. 3, Bosanska krajina, Zapadna Bosna i Hercegovina, Sarajevo, 1998. - Nametak, Fehim, Pregled književnog stvaranja bosansko-hercegovačkih Muslimana na turskom jeziku, Sarajevo, 1989. - Sāmī, Şemseddīn, Ķāmūsu-l A‘lām. Tārīh ve Coğrafyā Lugatı, III, İstanbul 1308.
- 107 -

- Šabanović, Hazim, Književnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo, 1973. - Toska, Zehra “Bir Armağan Zübdetü’l-Eş’ar’’ u: Prof. dr. Nihad M. Çetin’e Armağan, Edebiyat Fakültesi Basımevi, İstanbul, 1999. - Život, djelo i vrijeme Derviš-paše Bajezidagića: naučni skup 10. i 11. oktobar 2003. godine u Mostaru

Ključne riječi: dvorski pjesnik, mistik, historijska ličnost, bosanski beglerbeg, zadužbine, Murat III, smrt u boju, Kovin Adas, djela

Summary Derviš-pasha Bajezidagić and his work “Zubdetu’l Es’ar’’ In this short work we shall try, by using the autobiographical poetry of Derviš-pasha Bajazidagić, to point out on Derviš-pasha as a poet and Bosnian beglerbey. Further we will turn attention to one of Bajazidagić’s works, which is now unknown in bosnian-herzegovinia literary history. The work is entitled “Zubdetu’l-Es’ar’’ (manuscript: Topkapi Saray Muzesim Kpt. REVAN – No. 824), which was presented to the public by Karatay, in his Catalogue, wrongly attributed to Saddedin, while correction on this was given by Zehra Toska. She showed that it was instead, the work of Derviš-pasha Bajazidagić from town of Mostar, who was in 1582 at the time of writing this work, a scholar at the Court, and fifteen years later become a bosnian beglerbey.27

27

Toska, Zehra, ‚‘Bir Armagan Zubdetu‘l-Es‘ar‘‘. Prof. dr. Nihad M.Cetin’e Armagan. Istanbul. Edebiyat Fakultesi Basimevi, 1999, 293-358.

- 108 -

Faksimil Derviš Paša, ZÜBDETÜ’L-EŞ‘ĀR (prva strana) Topkapı Sarayı Müzesi (Revan Ktp. 824), Istanbul
- 109 -

- 110 -

Osman Lavić

ULEMANSKA I ŠEJHOVSKA PORODICA MUSLIHUDINA UŽIČANINA IZ XVII VIJEKA Užice je palo pod osmansku upravu najkasnije 1459. godine. Imalo je status sela, sa 67 domaćinstva i pripadalo Smederevskom sandžaku. Već 1516. godine Užice se spominje u statusu kasabe kao centar istoimene nahije. Ovako brz razvoj i rast ima zahvaliti činjenici da se nalazilo na raskrsnici važnih trgovačkih puteva i da je osmanskoj upravi bilo stalo da izraste u značajan administrativni i trgovački centar.1 Početkom XVI vijeka Užice je postalo stjecištem učenih ljudi, mistika i derviša. Lijep i autentičan opis Užica dao je, u svojoj Sejahatnami, putopisac Evlija Čelebi, koji je u ovom gradu boravio 1664. godine. Ovdje donosimo dijelove njegovog, inače, detaljnog opisa ovoga grada. “On je po kanunu Sulejman-hana domen (hass) paše smederevskog sandžaka, koji spada u budimski ejalet. Upravnik mu je vojvodaga s tri stotine vojnika. To je ugledan kadiluk s rangom kadiluka od sto pedeset akči, u njegovoj nahiji ima sto pedeset naprednih i bogatih sela. Ima svoga muftiju, predstavnika šerifa i vrlo mnogo ajana i istaknutih ljudi.”2 Sam grad je imao 4800 kuća isprepletenih baščama, vinogradima i ružičnjacima te 34 džamije i mesdžida. Od njih ljepotom i prostranošću isticala se Alajbegova džamija, koja je pokrivena olovom, te Hasan-efendijina, Ceribašina i Namidića džamija. Ostalo su bili mahalski mesdžidi. Na obali Đetinje nalazila se velika zidom ograđena musala. Na tri mjesta u gradu predavalo se pravilno učenje Kur’ana, a na dva mjesta hadis. Grad ima 11 mekteba i devet tekija, dvije banje i jedan karavan-saraj, 1140 dućana, bezistan i pet kafana. Obale rijeke povezuju tri kamene i tri drvene ćuprije. Najljepša je Mehmed-agina ćuprija koja je sagrađena 1037/1627-28. godine. Na rijeci radi oko 100 mlinova. Stanovnici govore bosanski, vole strance i gotovo su svi trgovci. Za putnike u gradu postoje dva imareta: tekija šejh Hasan-efendije i kodža Mustafa-pašin
1 2 Ema Miljković – Bojanić, Smederevski sandžak 1476-1560: zemlja – naselja – stanovništvo, Istorijski institut, Beograd 2004., str. 150. Evlija Čelebi, Putopis: odlomci o jugoslovenskim zemljama, prevod: Hazim Šabanović, Svjetlost, Sarajevo, 1967., str. 384.

111

imaret kraj njegova hana. “Grad ima vrlo vještih knjigovezaca i majstore koji izrađuju divne tintarnice koje šalju u Stanbul.”3 Više podataka o Užicu moguće je dobiti i uvidom u osmanske izvore za ovo područje.4 U XVII vijeku Užice je postalo središtem halvetijskog reda5 sa tendencijom kasnijeg širenja u gradove Srbije, prema Mađarskoj i Vojvodini a donekle i Bosni.6 Ovaj period obilježili su svojim djelovanjem i učenjem mnoge ličnosti i porodice od kojih su se istakli šejh Muslihudin Užičanin sa sinovima Hasanom, Isaom i Ibrahimom, zatim Sabit Užičanin, Šejh Muhamed, Mustafa Zari, Džari Čelebi, Vusleti, Zikri i drugi. Iako se o ovim ličnostima do sada pisalo, u prilici smo, na osnovu relevantnih izvora, ponuditi nekoliko novih podataka iz biografije ulemanske, ali i šejhovske porodice Muslihudina Užičanina i njegovih sinova, kao i prikazati njihova djela za koja se, koliko je nama poznato, do sada nije znalo.7
3 Ibid, str. 386-388. O Užicu su još, između ostalih, pisali: Mehmed Handžić, “Miradžijja Sabita Užičanina” u: Izabrana djela, Sarajevo, 1999., knj. I, str. 651-659; Alija Nametak, “Folklor užičkih muslimana u Bosanskoj posavini”, Rad VIII kongresa saveza folklorista Jugoslavije u Titovom Užicu, od 6. do 10. septembra 1961. godine, str. 144-148; Hifzija Suljkić, “Prilog proučavanju prošlosti Užica iz osmanskog doba (1463-1862.)”, Glasnik Rijaseta Islamske zajednice u SFRJ, Sarajevo, 1991., br. 1, str. 35-53; Hifzija Suljkić, “Iseljavanje Muslimana iz Užica u Bosnu 1862. godine”, Glasnik Rijaseta, op. cit. br. 2, str. 161-179. Turski katastarski popis nekih područja zapadne Srbije XV i XVI vijeka. Prevod i obrada: Ahmed Aličić, Čačak, 1984. Interesantno je da Evlija Čelebi kao ni drugi autori ne spominju medresu u Užicu, koja je, bez sumnje, postojala. Naime, na kraju rukopisa Minhāû al-‘ābidīn nalazi se bilješka da je ovo djelo prepisao õāfië Farõād b. al-haûû Ûa‘far b. Farõād u medresi u Užicu, u srijedu 2. džumadel-evvela 1259/ 31. maja 1843. godine (Gazi Husrev-begova biblioteka / dalje: GHB/, R- 3250, l. 121b): ‫ﻛﺎﺗﺐ اﻟﺤﺮوف ﺣﺎﻓﻆ ﻓﺮﻫﺎد ﺑﻦ اﻟﺤﺎج ﺟﻌﻔﺮ وﻗﺪ وﻗﻊ اﻟﻔﺮاغ ﰲ ﺷﻬﺮ ﺟامد اﻻول ﺑﻌﺪ اﻟﻴﻮم اﻟﺜﺎين ﰲ اﻟﻴﻮم اﻻرﺑﻌﺎء ﰲ اﻟﺴﻨﺔ‬ ّ ‫اﻟﺘﺎﺳﻌﺔ ﻣﻦ اﻟﻌﴩ اﻟﺴﺎدﺳﺔ ﻣﻦ اﳌﺎﺋﺔ اﻟﺜﺎﻟﺜﺔ ﻣﻦ اﻷﻟﻒ اﻟﺜﺎين ﻣﻦ اﻟﻬﺠﺮة ﺣﺮره ﰲ ﻣﺪرﺳﺔ اوژﻳﺠﻪ‬ ّ Osnivač ovoga reda je šayê Abū ‘Abdullāh Sirāûuddīn ‘Umar Êalwatī (umro 1397. godine). Razvio se kao ogranak suhraverdijā u zasebno sufijsko bratstvo koje karakterišu asketske tendencije, melamelijska tradicija i multipliciranje ovoga reda u brojne ogranke i podogranke. Bio je među najraširenijim derviškim redovima u Anadoliji i Rumeliji. Usljed svoje sunnijske orijentacije imao je veliku podršku sultana i predstavnika osmanske vlasti (v. Džemal Ćehajić, Derviški redovi, op. cit. str. 79). Džemal Ćejahić, Derviški redovi, op. cit. str. 103. O šejhu Muslihudinu Užičaninu do sada su, između ostalih, pisali: Sureyya Mehmed, Sicilli Osmani (SO), IV, Istanbul, 1311/1893-94., 496; Safvet-beg Bašagić, Znameniti Hrvati Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini, Zagreb, 1931., str.53; Evlija Čelebija, Putopis, op. cit. str. 388 i 289; Mehmed Handžić, „Rad bosanskohercegovačkih

4

5

6 7

112

Šejh Muslihudin Užičanin Muslihudin je rođen u Užicu, po čemu je i dobio nadimak Užičanin, Užičevi, Užičeli. Mi smo se opredijelili za oblik Užičanin, koji je najčešći u našoj literaturi, mada u rukopisima preovladava oblik Užičevi (Užičawī). Ocu mu je bilo ime Bāyaz d al-Harsaklī, koji je, također, bio šejh. 8 Idžazet za tarikat dobio je od halvetijskog šejha Bali-efendije u Sofiji, gdje je inače boravio duže vrijeme i postao zamjenikom (êalífa) ovoga sufije.9 Silsila šejha Muslihudina Užičanina prema jednom rukopisu10 izgleda ovako:
muslimana na književnom polju“ u: Izabrana djela, op. cit. knj. I. str. 344; Hazim Šabanović, Književnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo, 1973., 247-248; Džemal Ćehajić, Derviški redovi … op. cit. str. 106. Ime oca, Bāyazīd al-Harsaklī, do sada nije bilo poznato. Spominje ga Muslihudinov sin Ibrahim kao prepisivač djela Mabāriq al-Azhār fī šarõ Mašāriq al-anwār koje se čuva u GHB; R-8497, list 349a: ‫ﻗﺪ وﻗﻊ اﻻمتﺎم ... ﻋﲆ ﻳﺪ ... اﺑﺮاﻫﻴﻢ ﺑﻦ اﻟﺸﻴﺦ ﻣﺼﻠﺢ اﻟﺪﻳﻦ ﺑﻦ اﻟﺸﻴﺦ ﺑﺎﻳﺰﻳﺪ اﻟﻬﺮﺳﻜﲇ ﻣﻮﻟﺪا واﻟﺤﻨﻔﻲ ﻣﺬﻫﺒﺎ واﻟﺨﻠﻮيت‬ ‫ﻣﺴﻠﻜﺎ‬ te njegovi unuci kao vlasnici rukopisa Õaqā’iq ad-Daqā’iq (Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine; Rs 196, list 1a): ‫ﻫﺬا ﻛﺘﺎب ﺣﻘﺎﺋﻖ دﻗﺎﺋﻖ ﺻﺎﺣﺒﻬﺎ ﻋﺒﺪ اﻟﺒﺎﻗﻲ واﺑﺮاﻫﻴﻢ وﻣﺤﻤﺪ اﻧﺒﺘﻪ اﺑﺮاﻫﻴﻢ ﺑﻦ ﻣﺼﻠﺢ اﻟﺪﻳﻦ ﺑﻦ ﺑﺎﻳﺰﻳﺪ ﺣﻴﺚ ﻛﺎﻧﻮا ﰲ ﻗﺼﺒﻪء‬ ّ 1102 ‫ﺟﺎﻳﻨﻴﺠﻪ ﺗﺤﺮﻳﺮا ﰲ ﻣﺎه رﺑﻴﻊ اﻷول ﻟﺴﻨﺔ‬ ّ Unuk Muslihudina Užičanina, prepisavši djelo Kāfī fī al-manãiq u Bursi, u kolofonu rukopisa naveo je punu lozu porodice Užičanin: “A ja, siromašni rob Božiji, Ibrāhīm b. Ibrāhīm aš-šayê al-Bosnawī b. Bāyazīd b. aš-šayê Muôliõuddīn b. Muõammad al-Êorasån (...) u četvrtak, 1. muharrema 1115/17. maja 1703. godine (GHB, R-5170, l. 61b; Zejnil Fajić, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, London–Sarajevo, 1999., sv. V, 3333): ‫وأﻧﺎ أﻓﻘﺮ اﻟﻮرى اﺑﺮاﻫﻴﻢ ﺑﻦ اﺑﺮاﻫﻴﻢ اﻟﺸﻴﺦ اﻟﺒﻮﺳﻨﻮي ﺑﻦ ﺑﺎﻳﺰﻳﺪ ﺑﻦ اﻟﺸﻴﺢ ﻣﺼﻠﺢ اﻟﺪﻳﻦ ﺑﻦ ﻣﺤﻤﺪ اﻟﺨﺮﺳﺎين ... ﰲ ﺗﺎرﻳﺦ ﻟﺴﻨﺔ‬ ‫ﺧﻤﺴﺔ ﻋﴩ وﻣﺎﺋﺔ وأﻟﻒ ... ﰲ ﻳﻮم اﻟﺨﻤﻴﺲ ﰲ ﻏﺮة اﻟﻌﺎم ﻣﻦ ﺷﻬﺮ ﻣﺤﺮم اﻟﺤﺮام‬ ّ ّ Handžić na jednom mjestu pogrešno navodi ime oca Nuruddin (Mehmed Handžić, Izabrana djela, op. cit. sv. I, str. 234.) Šayê Bālī, mistik, plodan pisac i glasovit učenjak svoga vremena. Obrazovanje je stekao u Istanbulu i rodnom gradu Sofiji, gdje je i umro 959/1552. godine. Između ostalog napisao je: Šarõ fu¥ū¥ al-õikam, Risāla-i qañā wa qadar, Maûmū‘a an-na¥ā’iõ, Manëūma-i vāridāt, i druga (vidi: Džemal Ćehajić, Derviški redovi, op. cit. str. 104). Silsile-nāme mašāyiê raõmatullāh ‘alayhim aûma‘īn, (GHB; R-6647, 2; Mustafa Jahić, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, Sarajevo-London, 2003., sv. XII, 7484,2).

8

9

10

113

1. Õañrati ‘Alī (umro 661.), 2. Õasan al-Baôrī (umro 728.), 3. Õabīb ‘Aûamī (umro 768.), 4. šayõ Dāvūd Ãā’ī (umro 800.), 5. Ma‘rūf Karhī (umro 815.), 6. Sar’ī Saqaãī (umro 855.), 7. Ûunayd Bagdādī (b. Muõammad b. Ûunayd, Abū Qāsim, al-Qawārīrī, umro 910.), 8. Hamšādī Dināwarī (Aõmad b. Muõammad, Ebū al-‘Abbās, umro 951.), 9. šayê Muõammad Bakr, 10. Qāñī ‘Umar Bakr, 11. Abú Naûīb Suhrawardī (umro 1168.), 12. Quãbuddīn Abharī (Abū Rāšid, umro 1177.), 13. Ruknuddīn Muõammad Naûāši, 14. Šihābuddīn Maqtūl (Yaõyā b. Õabaš b. Amīrik as-Suhrawardī, umro 1191.), 15. Sayyid Ğamāluddīn, 16. šayê Ibrāhīm, 17. šayê Zāhid Ÿīlānī, 18. Aê Muõammad ‘Azīz (umro 1378.), 19. šayê ‘Umar Êalwatī (Ëāhiruddīn, umro 1397. u Cezariji - Sirija), 20. Aêi Miram ‘Azīzuddīn (umro 1409.), 21. Ôadruddīn (Êiyārī, umro 1455.), 22. Sayyid Yaõyā (Širwānī, umro 1463.), 23. šayê Pīrī (Maõmad Bahāuddīn Arzanûānī, 1474.), 24. Ûamāluddīn Čalabī (šayê Ûamāl Êalwatī, umro 1494.), 25. Qāsim Čalabī, 26. šayê Bālī-efendī (Ôofyalī, umro 1552.), 27. šayê Kurd-efendī Tatīrbazārčaklī (umro 1587.), 28. šayê Muôliõuddīn Užičawī (umro 1642.).11 U Užicu je bio oko pedeset godina šejh, vaiz i predavač hadisa i tefsira. Umro je 1052/1642. godine i pokopan u Užicu u posebnom turbetu.12 Bio je istaknuti pobornik halvetijskog tarikata, džemalijskog (ûamāliyya) ogranka i osnivač tekije u Užicu.13 Znameniti šejhovi iz naših krajeva kao što su: šejh Ahmed b. Mustafa el-Mostari,14 šejh Ibrahim Bistigi15 iz Sarajeva i šejh Hasan Ka’imi16 iz Sarajeva bili su njegovi
11 Postoji više verzija ovih silsila halvetijskog reda. (Kasim Dobrača, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, Sarajevo, 1979., II, 896,13; Ismet Kasumović, Ali-dede Bošnjak i njegova filozofsko-sufijska misao, Sarajevo, 1994., str. 55; Džemal Ćehajić, Derviški redovi, op. cit. str. 106). Evlija Čelebi spominje da je zijaretio njegov mezar kada je boravio u Užicu (Putopis, op. cit. str. 389). Džemal Ćehajić, Derviški redovi, op. cit. str. 104. Aõmad b. Muôãafā Mu’aèèin-zāde al-Mostārī, umro poslije 1686. godine (vidi: H. Šabanović, Književnost, op. cit. str. 349-350). Šayê Ibrāhīm Bistrīgī, sarajevski muftija, osnivač tekije halvetijskog reda u Sarajevu i prvi njen šejh, rođen oko 1599., a umro u Sarajevu 1665. godine. (Džemal Ćehajić, Derviški redovi, op. cit. str. 89.) Õasan Kā’imī, pjesnik, mistik, šejh Sinanove tekije, rođen u Sarajevu, umro u Zvorniku 1691. godine (Džemal Ćehajić, Derviški redovi, op. cit. str. 140-141).

12 13 14 15

16

114

učenici ili pak muridi njegovih sinova Hasana i Isaa.17 Tako je Ahmad b. Mustafa al-Mostari na kraju djela Enīsul-wā‘ëīn zapisao: “Završio je pisanje i sastavljanje ovog djela, najponizniji Božiji rob, Mostarac Ahmed, sin Mustafin, pristaša svoga šejha i vodiča Hasan-efendije i Isa-efendije i njihova oca Muslihudin-efendije Užičanina u mjesecu ša’banu 1089/1678. godine.”18 U narodu je uživao veliki ugled i mnogi su ga smatrali evlijom. Malo je sačuvano njegovih djela. Naime, u literaturi se navodi da je napisao jedan traktat o ispravnosti glasnog zikra i zajedničkog obreda (sam‘a) kod sufija (Risāla fī taõqīq aè-èikr al-ûahrī wa sam‘a a¥-¥ūfiyya).19 Do danas nije pronađeno ovo njegovo djelo. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci u kodeksu označenom kao R-4719, na trećem mjestu, nalazi se prijevod ili komentar djela iz islamskog vjerovanja pod naslovom Tarûama risāla u¥ūl ad-dīn20, koje je, sa perzijskog na turski jezik preveo šejh Muslihudin Užičanin.21 Djelo nema uobičajenu hamdelu ni uvodni dio na osnovu kojeg bi ga mogli identifikovati dok je na kraju, također, nepotpuno. Govori o osnovama vjere (uôūluddīn), Božijim svojstvima (ôifātullāh) i lijepim imenima (asmā’ul-õusnā). Djelo se nalazi na listovima 88b-95b, veličina rukopisa 195 mm x 145 mm, 19 redaka na jednoj stranici, pisano nasta‘líq pismom, crnim
17 18 Dž. Ćehajić, op. cit. str. 106. GHB, R- 590. Zejnil Fajić, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, Sarajevo, 1991., sv. III, 2262, str. 226. ‫ﻗﺪ وﻗﻊ اﻟﻔﺮاغ ﻣﻦ ﺗﻨﻤﻴﻘﻪ وﺗﺼﻨﻴﻔﻪ ﻋﲆ ﻳﺪ أﺣﻘﺮ ﻋﺒﺎد اﻟ ّﻠﻪ ﺗﻌﺎﱃ أﺣﻤﺪ ﺑﻦ ﻣﺼﻄﻔﻰ اﳌﻮﺳﺘﺎرى اﳌﻨﺴﻮب اﱃ ﺷﻴﺨﻪ وﻣﺮﺷﺪه ﺣﺴﻦ‬ ‫أﻓﻨﺪى وﻋﻴﴗ أﻓﻨﺪى أو واﻟﺪﻫام ﻣﺼﻠﺢ اﻟﺪﻳﻦ أﻓﻨﺪي ﻗﺪس ﴎﻫﻢ اﻻژﻳﺠﻮى ﺳﻨﺔ ﺗﺴﻊ ومثﺎﻧني وأﻟﻒ ﰲ ﺷﻬﺮ ﺷﻌﺒﺎن‬ Mehmed Handžić, Književni rad, op. cit. str. 32; Hazim Šabanović, Književnost, op. cit. str. 248. Djelo je kataloški obrađeno u VIII svesku Kataloga rukopisa GHB: Mustafa Jahić, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa; Sarajevo-London, 2000., sv. VIII, 5127, 3 str. 395. Pored toga, šejha Muslihudina nalazimo kao vakifa rukopisa iz tesavufa na perzijskom jeziku: Haso Popara, Katalog arapskih turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa; Sarajevo-London, 2004., sv. XIII, 7780, str. 547.). Ovo ukazuje da je posjedovao vlastitu biblioteku koju je učinio vakufom. ‫وﻗﻒ ﺷﻴﺦ ﻣﺼﻠﺢ اﻟﺪﻳﻦ أﻓﻨﺪي أوژﺟﻮي‬ Na l. 88a nalazi se bilješka slijedeće sadržine: “Ovu risalu, u vezi sa osnovama vjere, preveo je šejh Muslihudin nastanjen u kasabi Užice, neka se na njega i na sve nas izlije Božija milost: ‫ﻫﺬه اﻟﺮﺳﺎﻟﺔ ﻣﺘﻌ ّﻠﻘﺔ ﺑﺎﺻﻮل اﻟﺪﻳﻦ ﺗﺮﺟﻤﻬﺎ اﻟﺸﻴﺦ ﻣﺼﻠﺢ اﻟﺪﻳﻦ اﻟﺴﺎﻛﻦ ﰲ ﻗﺼﺒﻪء اوژﻳﺠﻪ رﺣﻤﺔ اﻟ ّﻠﻪ ﻋﻠﻴﻪ وﻋﻠﻴﻨﺎ أﺟﻤﻌني‬ ّ ‫ﺑﺮﺣﻤﺘﻚ ﻳﺎ أرﺣﻢ اﻟﺮاﺣﻤني متﺖ متﺎم‬

19 20

21

115

mastilom slabijeg kvaliteta koje je, na mnogim mjestima, u dodiru sa vlagom, razljeveno. Papir je tamnobijel, deblji, glat, sa vodenim znakom, evropskog porijekla. Šejh Hasan b. Muslihudin Užičanin Poslije smrti oca, mjesto šejha u halvetijskoj tekiji u Užicu preuzeo je njegov najstariji sin šejh Hasan. Prije preuzimanja dužnosti šejha tekije, Hasan je službovao u Požegi (potpisan kao al-Požaġawī), gdje je, 1048/1638. godine prepisao djelo Kitāb al-ûawāhir. U kolofonu ovoga rukopisa zapisano je: “Prijepis ove knjige završen rukom slabašnog roba Božijeg Hasana, sina Muslihudinovog, iz Požege, 1. džumadel-evvela 1048/1638. godine.”22 Evlija Čelebi ga je 1074/1664. godine zatekao na položaju šejha halvetijske tekije u Užicu. Bio je, kao i otac, veoma učen, ugledan i cijenjen u svojoj sredini i šire. “On je prvak reda (pišuvay-i tarik) i jedan je od onih koga smatraju posvećenim (awliyā’) i jednim od učenih ljudi svoga doba. Svugdje je čuven, a među muridima opštepoznat kao Šejh.“23 Šejh Hasan je, pored tekije, izgradio džamiju i imarethanu “gdje se ujutro i uveče daje jelo besplatno imućnim i sirotinji”.24 Čelebi navodi da je imao 40 000 murida i da je u svojoj tekiji predavao pravilno učenje Kur’ana (taûwīd) i islamsku tradiciju (‘ilm al-õadīï). Hasan-efendi je, prema tarihu koji je, povodom njegove smrti, spjevao Mustafa Zari Užičanin, umro 1078/1668. godine25 (Milli Kütüphane, Ankara, FB 302). Poput mnogih mislilaca svoga vremena, šejh Hasan je našao za potrebno da, u formi jedne kratke risale na arapskom i pisma koje je uputio Ibrahimu Roznamedžiju26 na turskom jeziku, razmatra pitanje konzumi22 Kasim Dobrača, Katalog arapskih..., op. cit. sv. II, 1248, str. 375: ‫ﻗﺪ ﺗﻢ ﻫﺬا اﻟﻜﺘﺎب ﻣﻦ ﻳﺪ أﺿﻌﻒ اﻟﻌﺒﺎد ﺣﺴﻦ ﺑﻦ ﻣﺼﻠﺢ اﻟﺪﻳﻦ اﻟﺒﻮژﻏﻮي ... وﻗﻊ اﻟﺘﺤﺮﻳﺮ ﰲ ﻳﻮم اﻟﺴﺒﺖ ﰲ وﻗﺖ اﻟﻀﺤﻰ ﰲ‬ ّ ‫ﻏﺮة ﺟامدى اﻷول ﻟﺴﻨﺔ مثﺎن وأرﺑﻌني وأﻟﻒ‬ ّ ّ Evlija Čelebi, op. cit. str. 386. Ibid; str. 388. (Milli Kütüphane, Ankara, FB 302, l. 126b). Risalu, sličnog sadržaja, šejh Hasan-efendi je poslao u vidu pisma Ibrahimu Roznamedžiji. Ovu risalu smo pronašli u medžmu-i rukopisa koji se čuva u Istanbulu (Istanbul buyukšehir belediyesi Ataturk Kitapliûi; 795/15). Ispisana je na l. 124b125b. Naslov risale glasi: ‫اوژﻳﺠﻪ ﺷﻴﺨﻲ ﺣﺴﻦ أﻓﻨﺪي ﺣﴬﺗﻠﺮي ﻗﺪس ﴎﻩ روزﻧﺎﻣﻪ ﺟﻲ اﺑﺮاﻫﻴﻢ أﻓﻨﺪي ﻳﻪ ارﺳﺎل اﺗﺪويك ﻣﻜﺘﻮب ﺻﻮرﺗﺪر‬ ّ ّ

23 24 25 26

116

ranja kahve i duhana, iznoseći argumente o njihovoj štetnosti. 27 Risala na arapskom jeziku se nalazi u kodeksu rukopisa R-9697, u rukopisnoj zbirci Gazi Husrev-begove biblioteke, pisana na margini djela na istu temu, od nama nepoznatog autora. Na listovima je, naknadno, grafitnom olovkom, stavljena folijacija l. 111a-112b. Veličina kodeksa je 210 x 145 mm a samog teksta risale 165 x 50 mm. Papir je tanak, glat, sa vodenim znakom, evropskog porijekla. Tekst je ispisan nasêi pismom, crnim mastilom, slabijeg kvaliteta, koje je, na mnogim mjestima, u dodiru sa vlagom, razljeveno. Listovi imaju kustode. Nema podataka o prepisivaču, godini ni mjestu prijepisa. Naslov risale napisan na početku: ‫رﺳﺎﻟﻪء ﺷﻴﺦ ﺣﺴﻦ‬ ‫أﻓﻨﺪي اﻷوژﻳﺠﻮي‬ Prijevod sa arapskog jezika smo uradili prema navedenom kodeksu koji je bio u vlasništvu muftije u Tešnju ‘Alī Riñā-a, 1285/1870. godine.28

27

28

Tema je ista, mada je ova risala koncipirana drugačije u odnosu na onu na arapskom jeziku. Naime, šejh Hasan-efendi dokaze o zabrani kahve potkrepljuje drugim ajetima i hadisima te se odlučnije i kritičnije suprotstavlja konzumiranju kahve i duhana. Ibrahim Roznamedži je porijeklom iz Nevesinja. Odgojen je na carskom dvoru, gdje je radio na poslovima sređivanja carske blagajne. Kasnije je služio u spahijskoj kancelariji a 1621. godine postao je mukabeledžija a kasnije prvi roznamedžija. Umro je 1047/1637. godine. Bio je obrazovan i cijenjen od sultana Murada IV (vidi: Evlija Čelebi, Putopis..., op. cit. str. 415, bilješka 78.) Inače, kahva se prvi put u Osmanskom carstvu javlja za vrijeme sultana Selima I (1512-1520.) a njena masovnija primjena bilježi se u periodu vladavine sultana Sulejmana Veličanstvenog (1520-1566). Prva kafana u Istanbulu spominje se 1554. godine. Sultan Murat IV je, poslije jednog požara 1633. godine, od koga je izgorjela jedna petina Istanbula, izdao ferman kojim se zabranjuje pijenje kahve i pušenje duhana, prijeteći onome ko prekrši ovu naredbu, čak i ubistvom. Više o ovome vidjeti: Nevena Krstić, Mustafa Ibn Muhammad al-Aqhisari (Pruščanin): „Rasprava o kafi, duvanu i pićima“, Prilozi za orijentalnu filologiju (dalje: POF), Sarajevo, 1974., vol. 20-21/1970-71., str. 71-74. Õāfië ‘Alī-ef. Riñā, bio je muftija u Tešnju. Na početku 1287/1870. godine imao je dva sina: Mesuda i Sakif.-ef. Smailbegovića, koji su, također, bili muftije u istom gradu. (Vidi: Bošnjak, XIV, 1904., br. 13, str. 2.

117

TRAKTAT ŠEJHA HASAN-EF. UŽIČANINA U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, Ti si, zaista, dobar i milostiv! (59: 10)29 Zatim, pošto sam uvidio da se većina današnjeg svijeta povodi za prohtjevima i novotarijama u vjeri, da je ogrezla u grijesima i porocima, da su ljudi - u zavisnosti od stepena narušenosti urođene im zdrave naravi i otuđenosti duhovnih vrijednosti od ”višeg svijeta” - skloni onome što je zabranjeno, a zabranjeno je samo zato da bi što bolje očistili dušu i približili se Uzvišenom Allahu, jer grijesima i strastima onečišćenom dušom - kada se otrgne od svoga (duhovnog) svijeta i padne nisko - zavladaju načela popuštanja, tako da im postane, ne samo sklona nego i blagonaklona, duboko vjerujući da je to jedino pravo uživanje za koje se vrijedi boriti i zbog koga treba mrziti svakoga ko ga zabranjuje te da ih se većina ne samo upustila u konzumiranje ”frango”30 kahve i duhana nego i u njihovo odobravanje do te mjere da tvrde da ni u Kur’anu ni u bilo kom drugom izvoru, nema nikakva dokaza o njihovoj zabranjenosti, latio sam se posla na detaljnoj obradi31 ove teme i navođenja nekih dokaza koji nedvosmisleno govore da su oni (kahva i duhan) strogo zabranjeni (haram).
29 30 Prijevode ajeta uzeli smo prema: Kur’an s prevodom, preveo Besim Korkut, Sarajevo, 1989. Pod ovim pojmom se, uglavnom, podrazumijevalo sve što dolazi sa zapada, iz Evrope (voće, povrće, stvar, predmet, i sl., vidi više: Olga Zirojević, “Oko naziva frenk i latin”. POF, Sarajevo, 1978-79., vol. 28-29; str. 375-385). Umjesto izraza ‫ ﻻﺳﺘﺴﻘﺎء‬u originalu pogrešno stoji izraz ‫.ﻻﺳﺘﻴﻔﺎء‬

31

118

Iako skromnog znanja, uz Allahovu pomoć i uputu, a On mi je, kao divan zaštitnik, dovoljan. Prvo ću, kao dokaz o zabrani kahve, navesti ajet u kome Uzvišeni Allah veli: Onoga ko se suprostavi Poslaniku, a poznat mu je Pravi put, i koji pođe putem koji nije put vjernika, pustićemo da čini šta hoće, i bacićemo ga u Džehennem - a užasno je on boravište! (1:115) Komentarišući ovaj ajet, veliki islamski učenjak imam al-Baydawi32 tvrdi da on nedvosmisleno upućuje na to da je neslaganje sa jednoglasnim mišljenjem islamskih učenjaka strogo zabranjeno, budući da je Uzvišeni zaprijetio žestokom kaznom svakome ko se suprotstavlja Poslaniku i slijedi put drugih, a ne put vjernika. Dakle, zabrana se odnosi i na pušenje i na konzumiranje kahve, pojedinačno ili oboje zajedno. Drugo: Argumentacija onih koji odobravaju33 kahvu nije tačna, jer se za onoga ko pije vino i jede34, slobodno može reći da zaslužuje propisanu kaznu (alõadd).35 Treće: Neslaganje sa jednoglasnim mišljenjem islamskih učenjaka je strogo zabranjeno, bez obzira na to da li ono za sobom povlači ili ne povlači i neke druge zabrane. Dakle, ako je mimo njihovog puta slijeđenje tuđeg zabranjeno, onda je slijeđenje njihova puta obavezno (wāûib). Drugim riječima, neslijeđenje njihova puta onome ko za njega zna je strogo zabranjeno, a ako je tako, onda je i neslaganje sa njihovim jednoglasnim mišljenjem (muõālafa al-iûmā‘) zabranjeno. Prema tome, ovo je dokaz da je i kahva zabranjena, budući da
32 33 34 35 Komentator Qur’ana ‘Abdullāh b. ‘Umar b. Muõammad b. ‘Alī aš-Šírāzī al-Bayñāwī, umro u Tibrizu, 685/1286. ili 692/1292. godine. U originalu riječ ‫ ﻳﻘﺒﺢ‬se ne može uklopiti u kontekst. Vjerovatno bi trebalo da stoji ‫.ﻳﺼﺢ‬ ّ Nejasno, vjerovatno greškom prepisivača napisana riječ ‫ اﻟﺨﱪ‬koja se značenjem ne može uklopiti u kontekst teksta. Õadd (õadd m. õudūd) doslovno znači granica, prepreka. U ovom slučaju označava šerijatsku kaznu za učinjene prekršaje kao što su: preljuba, klevetanje žene, konzumiranje alkohola, razbojništvo i krađa.

119

je nije bilo, kako u doba Poslanika, a. s., tako ni u doba njegovih drugova (zamān aô-ôaõāba), tabi‘ina i tabi‘ tabi‘ina r. a.,36 kao ni u generacijama poslije njih, sve do kraja devetog stoljeća (po Hidžri), kada se prvi put pojavila37 i kada su imami toga vremena izdali odgovarajuće fetve o zabrani njene upotrebe. Znaj da konzumiranje kahve predstavlja slijeđenje puta onih koji nisu vjernici i da je slijeđenje puta onih koji nisu vjernici zabranjeno. Na osnovu gore navedenih dokaza o zabrani samog neslaganja s jednoglasnim mišljenjem islamskih učenjaka, da se zaključiti da je konzumiranje kahve zabranjeno. Dakle, ona je zabranjena jer njeno konzumiranje podrazumijeva slijeđenje puta onih koji nisu vjernici i, kako je utvrđeno, disharmoniju s mišljenjem većine islamskih učenjaka. Ona je, također, potencijalna snaga grijeha, budući da, bez ikakva razloga i nužne potrebe, dovodi do neslaganja sa prvim generacijama muslimana (as-salaf ). Zato je lakše suprotstavljati se njima (zagovornicima kahve) nego prvim generacijama muslimana, a i kako bi se, ne daj Bože, Njegovim robovima koji su nam donijeli uputu i na njenom putu tako snažno insistirali, i moglo suprotstavljati. Međutim, u ovo nesretno vrijeme, vrijeme pokvarenih ljudi (zamān fasād an-nās), pojave novotarija u vjeri (ëuhūr al-bid`a) i svakojakih grijeha i nevaljalih djela, o ovome malo ko vodi računa. U tom smislu su i riječi Uzvišenog Allaha: Ako bi se ti pokoravao38 većini onih koji žive na Zemlji; oni bi te od Allahova puta odvratili. (6:16)
36 37 38 Druga i treća generacija poslije smrti poslanika Muhammeda, a.s. O pojavi kahve vidi bilješku br. 27. U originalu je ispuštena riječ ‫ ﺗﻄﻊ‬iz kur’anskog ajeta.

120

Iako se prvenstveno odnosi na nevjernike, ovaj ajet može se odnositi i na grješnike (ahl alma‘āôī), budući da se iz konteksta rasprave o ovoj temi razumije da je motiv zabrane općepoznato načelo o nagrađivanju i kažnjavanju. (Četvrto): Pored iznesenog, postoje nepobitni dokazi da kahva, bez ikakve sumnje, spada u štetne, a ne korisne stvari, kako tvrde spomenuti bolesnici koji su imali nesreću da njome budu iskušani. Dakle, ona je u osnovi štetna samim tim što je za nju (u izvorima Šerijata) rečeno da je zabranjena. Što se tiče štetnosti kahve po mentalno i fizičko zdravlje čovjeka, ona se ogleda u tome što onoga ko se na nju navikne - u slučaju da je ne popije u uobičajeno vrijeme - redovno spopadaju glavobolja, nervoza, od šejtana izazvan nagon zijevanja i pomućenost zdravog rasuđivanja. U to smo se uvjerili bezbroj puta, promatrajući mnoge osobe koje su se odale konzumiraju kahve, zbog koje njihov fizički izgled, žutilo i blijedilo lica odaju bolest, umjesto da zrače zdravljem i vitalnošću. (Peto): Ovdje treba napomenuti i to da odavanje kahvi razara čovjekove moralne vrijednosti i u njima sije klicu licemjerstva, iz kojeg se izrađa nemar u obavljanju strogih vjerskih dužnosti (farzova i vadžiba), koji, opet, vremenom dovodi do njihovog izostavljanja i konačno do darmara i anarhije u poretku svijeta. (Šesto): Pored navedenog, konzumiranje kahve izaziva izobličavanje izgleda čovjekove glave i lica; dviju najprepoznatljivijih stvari, na kojima najbolje dolaze do izražaja njegove osobine i Bogom mu dana ljepota. Izobličavanje izgleda bilo koje od ove dvije stvari predstavlja povredu Božije svetosti i poricanje Njegovih blagodati, a to je, bez sumnje, strogo zabranjeno.
121

Sve što vodi u haram, samo je po sebi zabranjeno (õarām). Prema tome, zabrana duhana je dokazana. Što se, pak, tiče zabrane poricanja Božije blagodati, o tome Uzvišeni veli: …budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti. (14 : 7) Dakle, za grijeh poricanja, kao zabrani o kojoj je gore bilo više riječi, zaprijećeno je žestokom kaznom. (Sedmo): Što se tiče zabrane izobličavanja lica, šayõ Abū Bakr b. Isõāq - Allah mu se smilovao - u jednoj predaji navodi da je Vjerovjesnik, s. a. v. s., rekao: ”Ne preinačujte (svoja) lica, jer je čovjek stvoren na sliku Milostivog!”39 U vjerodostojnoj predaji (ôaõīõ) stoji da je Vjerovjesnik, s. a. v. s., savjetujući jednog ashaba o tome kako će se ponašati, rekao: ”Kad kolješ, kolji lijepo i uljudno, a kad ubijaš, ubijaj ljudski i izbjegavaj lice, jer je Allah stvorio čovjeka na sliku Svoju”,40 tj. na sliku Svojih imena i atributa, kao što su život (al-õayāt), znanje (al-‘ilm), volja (al-irāda), moć (al-qudra) itd.41 Šejh Isa b. Muslihudin Užičanin Isa je bio drugi sin Muslihudinov. Naslijedio je starijeg brata šejha Hasana u halvetijskoj tekiji i nastavio sve njegove aktivnosti. Ahmad b. Mustafa al-Mostari na kraju jednog rukopisa kaže da ga je prepisao u kasabi Užice u tekiji šejha šejhova Isaa 1097/1686. godine.42 Nakon imenovanja muderisom 1087/1676. godine predavao je na više uglednih medresa do
39 40 41 Prenosi Tabarani od Ibn Omara: Maûma‘ az-Zawâ’id, 12330. Prenosi Abū Hurayra: Musnad Aõmad b. Õanbal. U rukopisu GHB, R-3462 na l. 53b-57b nalaze se razne bilješke, između ostalog i hadisi koji govore o zabrani konzumiranja duhana i drugih opojnih sredstava. U jednoj od tih bilješki se kaže da ih je sakupio šejh Hasan b. Muslihudin Užičanin (‫ .)اﺣﺮﺟﻪ اﻟﺸﻴﺦ ﺣﺴﻦ ﺑﻦ ﻣﺼﻠﺢ اﻟﺪﻳﻦ اﻻژﻳﺠﻮى‬Inače, rukopis je prepisan rukom drugog prepisivača 10811671/. godine (Haso Popara i Zejnil Fajić, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, London-Sarajevo, 2000., sv. VII, 4227,3, str. 23.). On je, također, bio i vlasnik rukopisa al-Fawā’id añ-ñiyā’iyya (Mustafa Jahić, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, London-Sarajevo, 1999., sv. VI, 4007, str. 328). Mehmed Handžić, „Nekoliko dragocjenih rukopisa u Krađozbegovoj biblioteci u Mostaru“, Glasnik Vrhovnog starješinstva Islamske vjerske zajednice, II, Sarajevo, 1934., br. 12, str. 639.

42

122

1102/1690. godine kada je preuzeo dužnost munle u Bosni.43 Šejh Isa je umro 1105/1693. godine u Sarajevu.44 Na margini jedne molbe (vidi prilog br. 1) za pomoć koju je bosanski valija 1103/1691. godine uputio Porti nalazi se bilješka (za vrijeme Isa-efendije, Užičanina, kadije Sarajeva).45 Prema ovom dokumentu, navod Džemala Ćehajića, koju donosi na osnovu drugog izvora, da se Isa Užičanin, nakon upada austrijske vojske i čestih ratova de43 44 Safvet-beg Bašagić, Znameniti Hrvati Bošnjaci... , op. cit. str. 35. I Mehmed Surayya navodi Isa-a Bosnevija kao munlu Bosne koji je umro 1105/1693. godine; SO III, 611-612. Sejfullah Kemura u vakufnami Sahtijandži Hadži Mahmudova mesdžida u Sarajevu spominje Isaa kao sarajevskog kadiju pred kojim je, na zahtjev stranke, izvršeno očitovanje i zabilježeno u sidžil 1103/1691. godine. (Sefuddin Kemura, Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobe, Sarajevo, 1913., str. 284-285). Sadržaj molbe glasi: “Ulema, dobri ljudi, sirotinja i nejaki iz grada Sarajeva su uputili mahzar kako slijedi: Prije sedam-osam godina, na kraju borbe sa prokletim neprijateljem, neke su tvrđave, kasabe i sela pale u nevjerničke ruke, a one koji su ostali, pljačkaju na nečuven način. Mi smo do sada, u borbi sa neprijateljem, potrošili (žrtvovali) sve što smo imali. Ima nekoliko godina kako svake godine vlada suša i nerodica, pa smo, zbog toga, jako osiromašili i onesposobljeni. Međutim samo iz gore spomenutog grada treba da se digne hiljadu i pet stotina nefera strijelaca i da se rasporede na mjestu gdje je potrebno obezbijeđenje, tako je naredio bosanski valija predočivši carski ferman, po kome se ima toliko uputiti nefera. Kada je, nedavno zamoljeno arzom da, iz samilosti prema ovoj beznačajnoj pokrajini, pruži pomoć u ratnoj opremi, a da nas se oslobodi da sabiremo toliko nefera jer ih ne možemo toliko sabrati, mi smo te obaveze oslobođeni, s tim da se sami borimo sa neprijateljem u slučaju napada, sa svim sposobnim suvarijama i pirade neferima, pa nas se na to (sakupljanje) ne može prisiliti prema muafnami koju prilažemo. Ovu muafnamu nama je dao Muhamed-han iz obzira prema ovoj sirotinji i ona je ostala na snazi. Ove godine je zatražano iz ovog vilajeta dvije-tri hiljade janjičara i segbana za Beograd, a ova porušena pokrajina ne može to da dadne, jer je postala neopoziva vojna dužnost da se štite i čuvaju preostale ruševine naseljenih tvrđava i gradova, jer prijeti opasnost da ih neprijatelj pregazi. Ova dužnost pada na nas nejake - i to kao dug prema vjeri i državi. Stoga se moli Porta da blagovremeno pošalje gore spomenutom valiji sve što je potrebno za obezbijeđenje i za ratovanje u novcu i askerima. Ujedno se moli da ih se oslobodi od davanja segbana kao što je to i prije bilo. U tom smislu se dostavlja ovaj arz-i ilam, a Porta će donijeti daljnja naređenja. Napisano 1003. godine (bez potpisa). (Orijentalni institut u Sarajevu: Zbirka ANU BiH, 121, 88 prijevod: Abdulah Polimac; GHB: Turski dokumenti /arhiva/; sv. II, 200-201).

45

123

vedesetih godina 17. vijeka, odselio u Bursu, gdje je držao predavanja sve do smrti 1712.,46 teško je održiva. Šejh Isa Užičanin je priredio kraću risalu na arapskom jeziku iz oblasti tesavvufa. Prepisivač je na početku risale crvenim mastilom ispisao: ‫رﺳﺎﻟﻪء ﻋﻴﴗ أﻓﻨﺪي ﺑﻦ اﻟﺸﻴﺦ ﻣﺼﻠﺢ اﻟﺪﻳﻦ أﻓﻨﺪي رﺣﻤﻬام اﻟﻠﻪ ﺗﻌﺎﱃ رﺣﻤﺔ واﺳﻌﺔ‬ ”Risala Isa-efendije, sina šejha Muslihudin-efendije, neka im se Allah smiluje obojici.” Autor se obraća sufijama upućujući ih na potrebu obrazovanja u vjeri i striktnog primjenjivanja Šerijata (lā yūûadu al-‘išq wa al-maõabba illå fī aššarī‘a wa bi aš-šarí‘a, list 39b). Risala se nalazi u rukopisnoj zbirci GHB u kodeksu br. R-8984 na l. 39b-49b. Ispisana je ta‘liq pismom, sitnim slovima, lijepim rukopisom. Papir tanak, glat, tamnobijele boje, sa vodenim znakom, evropskog porijekla. Tekst je uokviren debljom zlatnom i dvjema tankim crnim linijama. Na kraju risale autor kaže: ”Ispisao sam ove listove oslanjajući se na Allaha, citirajući relevantna djela kao što su Ihja47, al-Ma‘arif48, Maw‘iza al-Wa‘izin49 i druga, uz dodavanje onoga što mi je u tom trenutku palo na um, kako bi se time mogli koristiti bogobojazni, uz dovu Allahu da mi se smiluje i oprosti mi grijehe.” Risalu, a vjerovatno i cijelu medžmu’u vještom rukom i lijepim rukopisom prepisao neki Sulaymān, bez navođenja godine i mjesta prijepisa (l. 49b): ‫اﻟﻔﻘري ﻋﺒﻴﺪه ﺳﻠﻴامن‬ Šejh Ibrahim b. Muslihudin Užičanin Trećem sinu šejha Muslihudina bilo je ime Ibrahim. Srećemo ga kao prepisivača više djela. Na osnovu mjesta u kojima je prepisivao rukopise zna46 47 Ismail Belig, Gǘldeste-i-riyaz-i urefa ve vefeyat-i-danišveran, No-264 (prema: Džemal Ćehajić, Derviški redovi, op. cit. str. 107). Iõyā al-‘ulūm ad-dīn (Oživljavanje vjerskih znanosti). Kapitalno djelo iz oblasti tesavvufa. Napisao Muõammad b. Muõammad b. Aõmad aã-Ãūsī, aš-Šāfi‘ī al-Ġazālī, umro 505/1111. godine. al-‘Awārif al-Ma‘ārif. Jedno od temeljnih djela iz oblasti islamskog misticizma. Napisao na arapskom jeziku ‘Umar b. Muõammad b. ‘Abdullāh b. Muõammad b. ‘Abdullāh b. ‘Ammawayh al-Qāršī, at-Taymī al-Bakrī as-Suhrawardī Šihābuddīn, Abū Hafs, rođen 539/1144. a umro 632/1234. godine. Djelo je prvi put štampano u Egiptu 1293/1876. godine na margini Gazalijina Ihyaa. Maw‘iëa al-Wā‘iëīn. Napisao Waliyyuddīn al-Lāčiqī (Õ. Ê. II, 1909.)

48

49

124

mo da je boravio, vjerovatno u cilju školovanja, u Kairu i Istanbulu i da je službovao kao imam Sinan-begove džamije u Čajniču. Po mjestu službovanja poznat je i kao Ibrahim Čajničanin.50 Imao je tri sina: Abdulbakija, Muhammada i Ibrahima, koji su se potpisali kao vlasnici jednog rukopisa koji im je ostao iza oca u naslijeđe.51 Na osnovu naprijed citirane bilješke njegovog sina Ibrahima na kraju rukopisa R-5170 (GHB, V, 3333, v. ovdje bilješku br. 8) zaključujemo da je nastavio porodičnu tradiciju i bio šejh halvetijskog tarikata. Ibrahim se istakao kao prepisivač nekoliko djela iz raznih oblasti: Ovdje ih navodimo hronološkim redom: - ad-Durar al-Mu¥ãafawiyya fī šarõ al-‘Awāmil an-naõwiyya – Komentar djela iz sintakse arapskog jezika, prepisano u Azharu (Kairo) 1050/1640. godine; - Risāla fī a¥-¥awm – rasprava o postu, prepisana 1067. godine; - Õāšiya ‘alā šarõ muêta¥ar fī fann al-ma‘ānī – glosa na komentar djela Talêī¥ al-miftāh, iz stilistike, prepisano u medresi Sulejmaniji u Istanbulu 1070/1659. godine; - Mu‘addil a¥-¥alā – djelo o namazu, prepisano u Čajniču 1070/1659. godine; - Mabāriq al-azhār fī šarõ mašāriq al-anwār, komentar djela iz hadisa Mašāriq al-anwār, prepisao kao imam Sinan-begove džamije u Čajniču, 1080/1670. godine; - Õāšiya ‘alā šarõ risāla as-samarqandiyya – glosa na komentar risale as-samarqandiyye; - Õāšiya ‘alā šarõ miftāõ al-‘ulūm – glosa na komentar treće knjige Miftāõ al-‘ulūm iz stilistike; - rasprava o tome da li je muslimanima dopušteno da se zovu “millet Ibrahimov”; - Nisab al-iõti¥āb – djelo o općoj državnoj kontroli;

50 51

Muhamed Ždralović, “Ibrahim Čajničanin”, Behar, časopis za kulturu i društvena pitanja, Zagreb, XIV/2005., br. 71-72, str. 63. Ovo je djelo Haqā’iq daqā’iq. Njegovi vlasnici (!) su ‘Abdulbāqī, Ibrāhīm i Muõammad, sinovi (!) Ibrāhīm-efendije, sina Muôliõuddīna, sina Bāyazīda, dok su bili u kasabi Čajniče mjeseca rebiul-evvela 1102. godine (originalni tekst u bilješci br.8).

125

- Õāšiya ‘alā dībāûa al-muêta¥ar fī fann al-ma‘ānī – glosa na uvodni dio komentara djela Talêīô al-miftāh iz stilistike.52 Tradiciju prepisivanja djela nastavio je i njegov sin Ibrahim. Prepisavši jedan rukopis (GHB, R-5170, sv. V, 3333) u Bursi potpisao se navodeći punu svoju lozu: Ibrāhím b. Ibrāhīm aš-šayê al-Bosnawī b. Bāyazīd b. aššayê Muôliõuddīn b. Muõammad al-Êorasānī, 1115/1703. godine (v. bilješku br. 8). U XVIII vijeku došlo je do pogoršanja stanja muslimana u Srbiji. Požarevačkim mirom iz 1718. godine dio Srbije pripao je Austriji i muslimani su se iz tih dijelova morali iseliti. Poslije toga veliki progon muslimana iz Srbije desio se za vrijeme austro-turskog rata 1788-1791. godine i za vrijeme Karađorđeva ustanka 1804-1813. godine. To iseljavanje je trajalo sve do šezdesetih godina XIX vijeka kada su 1862. godine muslimani napustili posljednja četiri grada u Srbiji među kojima je bio i Užice.53 Za iseljenike iz Srbije osmanska vlast je podigla u Bosni dva potpuno nova grada koji su po sultanu Abdulazizu nazvani Azizijje-i bala i Azizijje-i zira, tj. Gornja i Donja Azizija. Za kratko vrijeme ovi gradovi su prozvani Šamac (Gornja Azizija), odnosno Orašje (Donja Azizija). Doseljenicima je dodijeljena zemlja i bili su oslobođeni narednih dvadeset godina svih poreza s ciljem da čuvaju granicu od austrougarske vojske. Interesantno da je ovu odluku ispoštovala i Austro-Ugarska monarhija i nije stanovnike ova dva grada opterećivala sa porezima dok nije istekao taj rok.54 Zaključak Ulemanska i šejhovska porodica Muslihudina Užičanina i njegova tri sina, Hasana, Isaa i Ibrahima, svojim djelima i radom obilježila je skoro
52 Svi rukopisi osim djela Mabāriq al-azhār fī šarõ mašāriq al-anwār i ad-Durar al-Mu¥ãafawiyya fī šarõ al-‘Awāmil an-naõwiyya nalaze se u Orijentalnoj zbirci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu a navedeni su prema: Ždralović Muhamed, Bosansko-hercegovački prepisivači djela u arabičkim rukopisima, Sarajevo, 1988., sv. II, str. 59-60. Djelo Mabāriq al-azhār fi šarõ mašāriq al-anwār nalazi se u rukopisnoj zbirci GHB, R-8497, a ad-Durar al-Mu¥ãafawiyya fī šarõ al-‘Awāmil annaõwiyya nalazio se u zbirci rukopisa Orijentalnog instituta u Sarajevu br. 1880/2. Mehmed Handžić, op. cit. str. 657-659. Alija Nametak, Folklor užičkih muslimana u Bosanskoj posavini, op. cit. str. 143-144.

53 54

126

jedno stoljeće u tadašnjem Užicu. Obrazovani u najvećim centrima, Kairu i Istanbulu, i produhovljeni tarikatskim djelovanjem uživali su veliki ugled u svojoj sredini, pa i šire. Pripadnost i propagiranje halvetijskog reda nije im smetalo da se uključe u sve segmente tadašnjeg društva i da, kao kadije, šejhovi, vaizi, imami, pisci, prevodioci, komentatori i prepisivači djela na svim orijentalnim jezicima, reaguju na devijacije društva u kojem su živjeli. Svojim ukupnim radom i djelom potvrdili su sunijsku orijentaciju halvetijskog reda i aktivan odnos prema životnim izazovima te temeljnu postavku da pripadati derviškom redu znači dobro poznavanje Šeriata, njegovu primjenu u praksi i njegovu nadogradnju sa pojačanim zikrom i povremenim osamljivanjem radi duhovnog jačanja. Utrli su put kasnijim misliocima koji su potekli iz ovoga grada, kao što su šejh Muhyuddin, Sabit Užičanin, Ibrahim Zikri i drugi.

Ključne riječi: Užice, Halvetije, Derviški redovi

Summary Muslihudin Užičanin Family of Ulama and Sheikh from the XVII century The Ulamas and Sheik family of Muslihudin Užičanin and his three sons, Hasan, Isa, and Ibrahim, with their deeds and work marked almost one century in then Užice. Educated in the biggest centers Cairo and Istanbul, and through taricat influence, they enjoyed great respect in their region and elsewhere. Belonging and propagating the halvetic order did not prevent them from participating in all segments of that society, and as a kadi, sheyk, vaiz, imamas, writers, translators, commentators and copyists of works on all oriental languages, they reacted on deviation in society in which they lived. With their complete work and deeds they confirmed their Sunni orientation of the halvetic order. With their active relation toward challenges of time in which they lived in and belonging to a dervish order meant good knowledge of Shariat and its use in everyday life. They made a path for others thinkers from this town like shayk Muhyuddin, Sabit Užičanin, Ibrahim Zikri and others.
127

Prilog br. 1 Molba koju je bosanski valija 1103/1691. godine uputio Porti. Na margini nalazi se bilješka “za vrijeme Isa-efendije, Užičanina, kadije Sarajeva”.
128

Samira Osmanbegović-Bakšić

RUKOPISNE ZBIRKE INŠĀ᾽A U GAZI HUSREV-BEGOVOJ BIBLIOTECI Definicija pojma Prvo značenje pojma inšā᾽ prema rječniku je: praviti, stvoriti, proizvesti.1 Nadalje, u književnosti se pod ovim pojmom podrazumuijeva pisanje lijepe proze ili proza napisana elegantnim stilom te pisanje pisama.2 Posljednje značenje bit će tema ovog rada. Kada govorimo o tradiciji korespondencije u Osmanskom carstvu, nezaobilazno je spomenuti da ta vrsta pripadala je prozi (nesir). Proza tog perioda dijelila se na prozu jednostavnog stila (sade nesir) i prozu kitnjastog stila (süslü nesir). Pisanje pisama pripadalo je prozi kitnjastog stila. Uz pojam inšâ᾽ susrećemo se i sa pojmom münša᾽āt koji označava kodeks sastavljen isljučivo od pisama.3 Pisac münša᾽āta nazivao se münši᾽. Nauka o ovome nazivala se ‘ilmu-l-inšā᾽, koja se smatrala jednom od dvanaest disciplina u arapskoj nauci.4 Ukratko rečeno, inšā᾽ podrazumijeva pisanje pisama prema određenim stilskim normama i budući da se razvila kao rezultat potrebe carskih pisarnica, nastajala su djela münša᾽āti koja sadrže uzorke kako treba pisati pisma. Jezik zvanične korespondencije mijenjao se u zavisnosti koji se jezik koristio u datom periodu, ali, bilo da se radi o inšā᾽ima na arapskom, perzijskom ili turskom jeziku, postojali su elementi koji su datirali čak iz vremena Muhammeda, a.s. Vremenom su nastale i neke razlike koje odslikavaju promjene u strukturi države. Najvažnija odlika inšā᾽a - pisama, odnosno ono što ih svrstava u književnost, jeste umjetnički jezik kojim su pisana. Misli i osjećanja u tim pismima izraženi su na najharmoničniji i najmelodičniji način. Budući da
1 2 3 4 Şemsettin Sâmi, Kâmûs-i Türkî, Istanbul, 1317/1899., str. 177. Ferit Devellioğlu, Osmanlıca-Türkçe Ansiklopedik Lugat, Ankara, 2006. (23.izdanje), str. 441. Dr. Fehim Nametak, Pregled književnog stvaranja bosansko-hercegovačkih muslimana na turskom jeziku, Sarajevo, 1989., str. 38. Inšā’, Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu, sig. 1987., fol. 4b.

- 129 -

su se kodeksi ovih pisama, odnosno norme pisanja, pisale isljučivo na određenim mjestima i u određenim prilikama, to je uveliko utjecalo da se sačuva klasični stil što nije davalo piscima ove vrste previše mjesta za inovacije. Pod ovim se ne misli na stil izražavanja, već na samu formu pisma. Iz ovog razloga je inšâ᾽ sačuvao svoju osnovnu formu i ne primjećuju se veće razlike u pogledu teme i sadržaja između primjeraka pisanih u XV i onih nastalih znatno kasnije.5 Prema klasifikaciji koju navodi Agah Sırrı Levend, kodeksi pisama prema temama dijele se na: a) kodekse zvanične korespondencije b) kodekse pisama za vladare, vezire, ulemu, sudije i sl., koja sadrže tačno definisane forme početka i kraja c) kodekse pisama jednog pjesnika i d) kodekse pisama više pjesnika.6 Budući da münša᾽āti sadrže forme kako se pišu pisma od oca sinu, od sina ocu, od sina majci, od majke sinu, od brata bratu, od prijatelja prijatelju, od osobe koja je na višem položaju osobi koja je na nižem položaju, i obrnuto, arzuhale i druge vidove zvanične i privatne korespondencije, dosta prikladnija podjela je na: kodekse zvanične korespondencije, privatne korespondencije i kodekse pjesnika. Neka od pravila pisanja ovih pisama su: a) ne preporučuje se da se piše ime onoga kome se šalje, ako je na višem položaju od onoga koji šalje, b) ukoliko su na istom položaju, onda se piše ime onoga kome se se šalje, c) treba izjegavati izravno obraćanje i koristiti pasivni oblik, d) ukoliko piše osoba na višem položaju osobi na nižem, onda ne treba koristiti množinu, npr. „edesizler“.7 Inšā᾽ u arapskoj književnosti Nije poznato kada se inšâ᾽ kao termin koji označava književnu vrstu počeo koristiti u arapskoj književnosti. U knjizi Kitabü’l-Êarāû wa sinā‘ti’l5 6 7 Doc. Dr. Ali Çetin Derdiyok, Osmanlı Devrinde Mektup Yazma Geleneği, Osmanlı Kültür ve Sanat, Ankara, 1999., tom IX, str. 732. Agah Sırrı Levend, Türk Edebiyat Tarihi, Ankara, 1974., tom I, str. 18. Mubahat S. Kütükoğlu, Osmanlı Belge Dili, Istanbul, 1994. , str. 222.

- 130 -

kitāb koju je Kudâme b. Ğa‘fer napisao 288/901. na više mjesta spominje se termin inšā᾽u-l-kitāb (pisanje prema određenim pravilima) i kitāb munša᾽ (pismo napisano prema određenim pravilima). Djela o inšâ u dijele se u dvije kategorije. U prvu spadaju uzorci pisama zvanične i privatne korespondencije, a u drugu teoretska djela o normama pisanja pisama koja su obično sastavljali državni pisari. Prva državna pisarnica pod nazivom Dīwānu ᾽r-resāil osnovana je u vrijeme Muavije i nakon toga nastalo je mnogo dijela iz ove oblasti. Upošljavanje pisara sa talentom vremenom je postalo potreba države, te je i ovo zanimanje dobilo na značaju. S namjerom da se podmire potrebe za ovim zanimanjem, prvo su se pojavila opća djela o tome kako treba pisati pisma. Jedno od najstarijih djela te vrste je Risāla ila’l-küttāb pisca Abdulhamīda el-Kātiba, pisara emevijskog halife Mervana II.8 Jedan od istaknutih pisaca ovih djela je Abdullah b. Mukaffa‘ (umro 139/756.), čija djela su bila urnek za pisanje u to vrijeme, ali i polazna tačka za književnu vrstu koja će se kasnije razviti.9 U djelima iz ovog perioda počeli su se unositi elementi rimovane proze. Nema dovoljno podataka o ovoj vrsti u prva dva stoljeća Abasida, ali se u IV stoljeću po Hidžri, odnosno u X stoljeću primjećuju velike promjene na polju epistolarne književnosti. Prvo je uznapredovala birokratska struktura, te su se povećale potrebe za pisarima i priručnicima za pisanje. Značajna djela iz ove oblasti pojavila su se u vrijeme Buvejhida. Sačuvana su tri primjerka djela Munša᾽āt ar-rasā᾽l,koje je napisao Abú Isõāq as-Sābī.10 U XI i XII stoljeću nastaju djela sa uzorcima zvanične korespondencije na arapskom i perzijskom jeziku, jer su se u tom periodu pojavile države koje su uz arapski koristile i perzijski jezik. Jedno od takvih je Kamālu᾽l-balāġa, u kojem je Abdurahman b. Ali al-Yazdādi sabrao pisma Kabûsa Veşmgîra. Do danas je sačuvana dosta bogata zbirka inšâa iz perioda Fatimida i Ejubida. Pored toga što je morao dobro poznavati jezik, državni pisar je trebao dobro poznavati i hijerarhijsku strukturu države. Djelo Ādābü’l-Kātib
8 9 10 Islam Ansiklopedisi, Inşâ, Istanbul, 2000, tom XXII, str. 335. Isto. Cristoph Bürgel, Die Hofkorrespondenz’Adud ad-Daulas und ihr Verhaeltsnis zu anderen historischen Quellen der frühen Buyiden, Wiesbaden, 1965., str. 112-119.

- 131 -

sadržavalo je podatke o dužnostima, moralnim i tehničkim pojedinostima koje pisar treba posjedovati. U arapskoj književnosti nastalo je mnogo djela koja su u nazivu imala termine: kitāba, ¥inā‘a, tarasul, kātib, kuttāb i sva su obrađivala istu tematiku, pisanje pisama. Inšā᾽ u perzijskoj književnosti Za korespondenciju na pahlevi jeziku koristio se izraz nāmenevisi. Dolaskom islama u Iran termin inšâ je prihvaćen u značenju umjetnost pisanja pisama. Osobe koje su se u drevnom Iranu bavile ovim zanimanjem nazivale su se debir, a samo zanimanje āyún-i debīrī. Muhammed b. Abdülhâlik el-Meyhani u svom djelu Destûr-i Debîrî podijelio je pisma u tri kategorije: sultāniyat, ihvāniyat i mehāzir. Administrativno-sudska pisma, fermani, menšure, tevkiye, fetihname, šikestname, sevgendname pripadaju kategoriji sultaniyat. Privatna pisma, čestitke, pozivnice, izrazi saučešća, žalbe, didaktička pisma učenjaka i mistika ulaze u kategoriju ihvāniyāt. Pisma koja nose obilježja izjava o preuzimanju odgovornosti, diplome, ugovori i oporuke pripadaju kategoriji mehāzir. Pisma iz sve tri kategorije vremenom su dobila forme iz arapske književnosti. U vrijeme Safarida, Tahirida i Samanida u pismima iz kategorije sultâniyat i ihvâniyat preovladavali su jednostaviji izrazi, a u kategoriji mahāzir književni i poetski jezik. U perzijski jezik od vremena Seldžuka sve više ulaze arapske riječi, te on gubi svoju početnu jednostavnost. Budući da su Seldžuci koristili perzijski kao zvanični jezik, inša kao umjetnost se nastavila razvijati u ovom periodu. Jedno od najznačajnijih djela iz ovog perioda je Destúr-i Debúrī pisca Muhammeda b. Abdülhālika el-Meyhanija. I u vrijeme Osmanlija pisala su se djela o inšâima koja su sadržavala i primjere na perzijskom jeziku. Djelo Munša’âtü’s-salātīn, koje je Feridun Bey uručio sultanu Muratu III, sadrži 1/3 primjeraka na perzijskom jeziku. Djelo Latā’ifu-l-inşā’, koje je napisao jedan od pisara sultana Selima Yavuza, sadrži primjere pisama na arapskom, perzijskom i turskom jeziku.

- 132 -

Inšā᾽ u turskoj književnosti Pored toga što je označavao disciplinu koja se bavi umjetnošću zvanične korespondencije, termin inšâ se koristio i u značenju pisanja lijepe proze. U članku Şiir ve İnşa, koji je napisao Ziya Paša11 vidimo da on termin inšâ koristi u značenju proza. Katib Čelebi je pisma obradio kao jednu oblast inšā᾽12. Nakon Tanzimata, u osnovnom obrazovanju bio je uvršten predmet „Usúl-i kitābet ve inşâ“, što pokazuju da je i tada postojala veza između proze i pisanja pisama. Zvanična pisma kao što je hatt-i humayun, irade-i seniyye, menšure i emirname, koja su se pisala u sultanovo ime i u kancelarijama koje su se u Osmanskom carstvu nazivale Divan-i Humayun, bila su jedna vrsta inšā᾽a. Pored kodeksa uzoraka pisama i djela koja teoretski podučavaju ovoj disciplini, još jedna važna vrsta ovih djela su arapsko-turski ili perzijskoturski rječnici termina koji se koriste u ovoj oblasti. U osmanskom periodu razvila se korespondencija na sudu ili sa sudskim organima koja se naziva sak, a disciplina o ovome ilm-i sak. Jezik ove discipline razvio je poseban stil. Prema dostupnim podacima, najstarija djela na turskom jeziku iz oblasti inšâ su kratka poslanica Tarassul13, koju je Ahmed-i Dāī napisao u XV stoljeću, Manāhiğu᾽l-inšā pisca Yahyaa el-Katiba, Gülşen-i İnşa Mehmeda b. Edhema i Gül-i Sad-berg pjesnika iz XVI Mesihija, koje sadrži oko 100 primjeraka inšâ. Tadžizade Džafer Čelebi i Dželalzade Mustafa Čelebi, koji je poznatiji pod pseudonimom Kučuk Nišandži, samo su neki od istaknutih pisaca iz ove oblasti. Posebno su neki elementi, kao što je obraćanje i način izražavanja koje je koristio Dželalzade, ostali kao uzori sve do prve četvrtine XVII stoljeća. Inšâi na turskom jeziku su preuzeli karakteristike u pogledu sadržaja i stila iz arapske i perzijske književnosti. Sastavni dijelovi inšā᾽a a) Elkab - ova riječ je izvedena iz arapskog glagola lakabe, što znači nazvati nekoga drugim imenom pored njegovog osnovnog.
11 12 13 Ziya Paša, novine Hürriyet, serija članaka Şiir ve Inşa, god., 1868. Kâtib Çelebi, Keşfü’z-zunûn, tom I, str. 398. Fond Manisa İl Halk Kütüphanesi, Manisa, kolekcija Muradiye, sign. 1856/3.

- 133 -

Karakteristika ovog dijela je što se posebno obraćala pažnja kojem činu pripada osoba kojoj se obraća. Za oslovljavanje od nižeg nivoa ka višem koristile su se sljedeće ustaljene fraze: “Devletlü14, inayetlü, mürüvetlü vâlâ-himem cezîlül-mükerrem efendim15 sultânım16 ağa-yı zîşân hazretlerinin hâk-pây-i17 iştimallerine”;18 Vaša ekselencijo, moj milostivi, plemeniti, visoko vrijedni, veoma poštovani gospodine, moj sultanu, časnom, skromnom agi...’’ Za oslovljavanje od višeg nivoa ka nižem koriste se sljedeće ustaljene fraze: “İzzetlü, sa’adetlü, meveddetlü karındaş-ı e’azzım paşa-yı celîlü’l-kadr hazretlerinin huzûr-ı izzet-mevfûrlarına...”19
14 Devletlü – oslovljavanje za visoke činove kao što su veziri, maršali i sl. Vidi: Ferit Devellioğlu, Osmanlıca-Türkçe Ansiklopedik Lugat, Ankara, 2006. (23.izdanje), str. 181. Zvanični način obraćanja vezirima, maršalima, šejhu-l-islamima, agama, mekanskim zapovjednicima, članovima sultanske dinastije. Nosi značenje onaj koji ima moć i koji je sretan. Vidi: Mehmet Zeki Pakalin, Osmanli Tarih Deyimleri ve Terimleri Sozlugu, Istanbul, 1993., tom I, str. 438. Efendi – gospodin, kavaljer, šef. Koristi se u oslovljavanju osmanskih prinčeva, članova visokih vojnih struktura. Vidi: Redhause Sözlüğü, Türkçe – İnglizce, Ankara, 2005., str. 259. Kod Osmanlija se ovaj izraz prvobitno koristio za obrazovanu osobu te je vremenom potisnio riječ çelebi, koja je imala to značenje. U XIX stoljeću šire je ušao u upotrebu i prinčevima se počelo obraćati ovim izrazom. Pored toga, ovaj izraz se koristio u oslovljavanju šejhu-l-islama i majora u vojsci. Vidi: Mehmet Zeki Pakalin, Osmanli Tarih Deyimleri ve Terimleri Sozlugu, Istanbul, 1993., tom I, str. 505-506. Sultan - izraz koji se koristio za osmanske sultane, kao i druge islamske vladare. Ovaj izraz koristi se i u drugim značenjima: I - U prenesenom značenju za opisivanje izvora Snage. II – Za onoga ko je zadovoljan svojim svijetom, ko je sultan svog svijeta. III – Za pojedine šejhove tarikatskih redova, npr. Sultan Abdulkadir Geylani. IV- Koristi se s ciljem veličanja i izraza poštovanja. Npr. Benim sultanim – moj sultanu. Vidi: Mehmet Zeki Pakalin, Osmanli Tarih Deyimleri ve Terimleri Sozlugu, Istanbul, 1993., tom III, str. 264-276 . Hâk-pây-i – ayak tozu - ayak türabî što doslovno znači prašina na stopalima, ili zemlja pod nogama, odnosno tih, skroman. Mehmet Zeki Pakalin, Osmanli Tarih Deyimleri ve Terimleri Sozlugu, Istanbul, 1993., tom I, str. 119. İnşa’-i Mergub,Atatürk Katiblığı, M. Cevdet Yazmaları, sig. K.36, fol. 63 Iz pisma velikog vezira Mehmeda Ragib-paše valiji Peloponeza Ahmed-paši: A.NŞT, dok. 1251/51. Vidi:Mübahat S. Kütükoğlu, Osmanlı Belge Dili, Istanbul, 1994., str. 223.

15

16

17

18 19

- 134 -

Moj časni, sretni, voljeni, najpoštovaniji brate20, paši slavljenom i veoma poštovanom... b) Ibtida – što znači početak nečega. Ovo je dio pisma koji sadrži pozdrav i izraze poštovanja. Ponekad su u ovaj dio uvršteni ajeti, riječi hvale i dove. c) Taêallu¥ – nastalo je od arapskog glagola êala¥a što znači zaštititi, spasiti od nevolje. To je prelazni dio između ibtidā᾽a u dio ãalab, u kojem se moli da osoba kojoj se upućuje pismo bude spašena od svih nesreća i nevolja. d) Ãalab – izvedeno iz arapskog glagola ãalaba, što znači tražiti, moliti. Ukoliko se pretpostavi da sva pisma ne sadržavaju neku molbu ili želju, onda se u ovom dijelu izražava mišljenje. Nakon toga dolaze ustaljene fraze: „mercûdur ki“ (moli se, traži se) ili „ümiddür ki” (nadamo se da...), koje izražavaju molbu i očekivanja. e) Du‘ā᾽ – dova. Dio u kojem se upućuje dova za onoga kome se šalje pismo. f ) Imza – potpis. Ovo je veoma važan dio jer identifikuje pošiljaoca. Nasuprot današnjoj praksi, potpis je stavljan u lijevom uglu. Razlog ovome, vjerovatno, leži u činjenici da se pisalo arapskim pismom koje se piše od desna na lijevo. Uz samo ime dodaju se izrazi u značenju „vaš rob“, „vaš sluga“, „vaš prijatelj“, u zavisnosti kakav hijararhijski odnos vlada između onog ko piše i kome se piše. Spomenimo neke od tih izraza ukoliko je onaj ko piše na višem položaju: Muhibb-i muhlis – onaj koji iskreno voli (prijatelj). Muhibb-i müştākk – onaj koji voli i čezne (prijatelj). Ako je na istom nivou onaj koji piše i kome se piše, u potpisu se koriste sljedeći izrazi: Devlethah – koji je sklon bogatstvu, koji živi u izobilju. Dâî-i bî-iştibâh – koji bez sumnje moli. Ukoliko piše osoba koji je na nižem položaju: „aqallü’l-‘abd – najmanji sluga, al-‘abdü’l-faqīr’l-õaqīr - siromašni i ponizni sluga, mina’l-‘abdi ‘n-naõīf - od jadnog roba, bende-i muhlis - iskreni sluga.
20 Napomena: ne misli se na brata po srodstvu, nego u značenju prijatelj.

- 135 -

Osobi koja je na višem položaju obraća se u trećem licu množine, npr. hazretleri, što znači njihovo visočanstvo, odnosno vaše visočanstvo, vaša ekselencijo. Umjesto izraza hazretleri, koji je bio isključivo za muslimane, u značenju ekselencije za kršćane se upotrebljavao izraz cenab.21 Prema temama i sadržaju inšâi se dijele na: pisma kojim se izražava čestitanje povodom raznih prilika: rođenja, vjenčanja, naimenovanja na funkciju (tehniyetname i tebrikname), pisma kojima se hvali neko djelo (tekrizname), izražavanje sućuti povodom smrti (taziyetname), molbe i zahtjeve (arzıhal), pismo upućeno zvaničnim institucijama povodom nekog posla (müzekker), zahvalnost za učinjenu uslugu (teşekkürname), pozivnice na vjenčanje i druge svečanosti zvaničnicima i bliskim osoboma (davetname), pismo u kojem se šalje odgovor na neku vijest (cevapname) i sl. Dva pisma iz vrste inšā᾽a koji se nalaze u Gazi Husrev-begovoj biblioteci sa prijevodom Kao primjer uz ovaj rad navest ćemo prijevod iz dva djela inšā᾽a u kojem se jasno prepoznaju dijelovi inšā᾽a, forme i umjetnički izrazi. Pored toga, posebno interesantno je što se radi o uzorku pisma u rukopisu 556022 koji je, vjerovatno, nastao u Bosni, obzirom da se spominju gradovi Travnik, Zvornik i dr. Kao vid privatne korespondencije navest ćemo uzorak pisma koje se nalazi u rukopisu 681923.

21 22 23

Jozip Dragomanović, Pravila otomanskog jezika, Mostar, 1870., str. 233. Inšā’, Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu, sig. 5560, fol.27a-27b Inšā’, Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu, sig. 6819, fol.fol. 2a-3a.

- 136 -

Inšā’, Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu, sig. 5560, fol.27a-27b a) Primjer arzuhala koji se piše veziru (Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu, sig. 5560, fol.27a-27b): Neka je živo vaševisočanstvo, moj uzvišeni, milostivi sultanu, dobročinitelju prema siromašnim i slabim. Molba vašeg sluge je: Ja, vaš sluga, nastanjen sam u selu Orahova u nahiji Travnik. Iako je otkriveno da je Dželilović Mustafa-paša, ubio na pravdi Boga mog oca Hasana, vašeg slugu, sudija nije uvažio svjedoke kada smo otišli kod šerijatskog tužioca u sudnici u Travniku. Međutim stanovnicima cijelog sela je poznato da je ubica mog oca spomenuti Dželilović Mustafa-paša i da nisam imao parnicu ni s kim, osim sa spomenutim ubicom. Pošto je spomenuti ubica prošao bez suđenja na vojnom sudu, moli se od onih kojima je milost ukazana: svođenje računa pripada Allahu Uzvišenom, a duši Poslanika milost, a vašoj pravdi se pokorava. Osmjelio sam se napisati molbu državi da bi tražio pravo i izvršenje. Odluka pripada vašoj visosti, moj uzvišeni i milostivi sultanu! Vaš sluga Hasan
- 137 -

Inšā’, Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu, sig. 6819, fol.fol. 2a-3a b) Primjer kako se piše pismo od sina majci (Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu, sig. 6819, fol.fol. 2a-3a): Vaša milosti, moja draga, mila i dobra majko, svoju ogromnu ljubav prenosim vam selamima i izrazima zahvalnosti. Nakon što moje lice dotakne vašu cijenjenu ruku i moj pogledvaša stopala (zemlju pod vašim nogama), Uzvišeni Allah sačuva vaše tijelo od vremenskih neprilika, nevolja sa neba i nevolja ovoga svijeta. Neka Vam podari ono što želite i da budete sretni na oba svijeta. Amin! Moja poštovana majko, ne zaboravite moliti za dobro vašeg sina. Ovim putem posebno selamim svog brata Mula Mehmeda i našu sestru Umihanu. Selami našem amidži Mula Husejnu i njegovim sinovima Mula Idrizu i Mula Ahmedu uz iskrene želje i posebnu zahvalnost. Pitam vas i za vaše zdravlje. Ako se potrudite i ne zaboravite poslati komad papira sa vijestima o zdravlju, što je naša prva briga, nadamo se da će to preporoditi i obradovati vašeg sina. Kao što treba na kraju, pozdrav i molba Allahu. 28. safer 1243. (1827.) Od sina Muhameda

- 138 -

Inšā᾽ u Gazi Husrev-begovoj biblioteci U Gazi Husrev-begovoj biblioteci više od stotinu rukopisa čine inšâi svih kategorija: zvanične, privatne korespondencije, munšeati pjesnika, teoretska djela o normama inšā᾽a, te dvojezički ili trojezički terminološki rječnici iz ove oblasti. U IV, VII, IX broju Kataloga arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa obrađeno je preko pedeset inšā᾽a kao samostalnih djela ili dijelova zbirki. U XVI broju Kataloga arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, koji je u pripremi i koji je obradio Haso Popara, obrađeno je još preko pedeset rukopisa ove vrste. Do sada inšā᾽ kao poseban žanr nije proučavan u literaturi na bosanskom jeziku. Proučavanje ovog žanra omogućava usporedbu između onih inš᾽a koji su nastali u Bosni i drugim dijelovima Osmanskog carstva, iz aspekta jezika li nekog drugog, jer posebno vrijedni pažnje su munša᾽āti naših pjesnika Muhameda Nerkesija24 i Abdulkerima Bošnjaka Samiije25 te turskog pjesnika Nabija26 i drugih koji čine dio blaga ove biblioteke. Jednu činjenicu ne treba ispustiti iz vida: svi rukopisi ove vrste, njih preko stotinu u GHB, na turskom su jeziku. Postoje rječnici termina iz ove oblasti na arapskom ili perzijskom jeziku sa prijevodom na turski.

Ključne riječi: inšā᾽, sastavni dijelovi, kodeksi, pisma, orijentalna književnost

Summary Inšaa Manuscript collection in the Gazi Husrev-bey’s Library This work in a humble way contributes to the reader’s knowledge of inšaa as a style in Arabic and Turkish literature. This style is possible to view
24 25 26 Vidi: Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, IV, obradio Fehim Nametak: Muhamed Nerkesi, Münşeât-i Nerkesî, sign. 1260, kat.br. 2951. Vidi: Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, IV, obradio Fehim Nametak: Abdulkerim Bošnjak Sami, Münşeât-i Sâmî, sign. 1808, kat. br. 2952. Vidi: Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, IV, obradio Fehim Nametak: Yûsuf Nabî, Münşeât-i Nâbî, sign. 3933, kat.br. 2955.

- 139 -

from an aspect of language, literature, diplomatic, and even historicaly, taking into consideration concrete characters in which inšaa is used. However, in this work I decided to explain the high style and that which classifies these characters in artistic category. Having that in mind I, as an example, translated two models of patterns/characters, which are being held in the Gazi Husrev-bey Library, with explanation of key words and forms. At the end, my aim was to point out once again the valuability of works in Gazi Husrev-bey’s Library, and show that our region had a sense for art, since some of these work originated from Bosnia.

- 140 -

Aladin Husić FERMAN SULEJMANA ZAKONODAVCA UPUĆEN GAZI HUSREV-BEGU SREDINOM 1533. GODINE Značajan dio historijske građe koja se odnosi na Gazi Husrev-begov vakuf obrađivan je i prevođen različitim povodima. Većinu sačuvanih dokumenta koji se odnose na spomenuti vakuf preveo je Fehim Spaho, međutim bez kritičkog aparata.1 I pored toga, u vrijeme nastanka tih prijevoda bio je to značajan iskorak u izučavanju Gazi Husrev-begovog vakufa. Mnogo kasnije neki od njih diplomatički je obrađivan uz prateću naučnu aparaturu ili objavljen u novim, adaptiranim prijevodima sa određenim pomacima u razrješenju nekih lokaliteta koji se u tim izvorima spominju.2 Među dokumentima koji se odnose na ovaj vakuf, nalazi se i jedan ferman upućen Gazi Husrev-begu, čiji je rezimiran prijevod također sačinio Fehim Spaho.3 On se danas nalazi u Upravi Gazi Husrev-begovog vakufa u Sarajevu. Ferman je nastao u prvoj dekadi mjeseca muharema 940. (23.7-1.8.1533) godine, što unosi neke dileme u redoslijedu izdavanja nekih dokumenata koji se tiču Gazi Husrev-begovog vakufa. Na nejasnoće vezane za ovaj ferman i vakufnamu iz 1531. godine, još ranije pažnju je skrenuo Adem Handžić. On je posebno naglasio neuobičajen i nelogičan redoslijed datiranja ovih dokumenata. Prema onome što se može vidjeti, vakufnama predstavlja najranije datirani dokument nastao decembra 1531. godine, i zaključio da su vakufnami morali prethoditi mulknama i sinornama. Tek nakon ovih dokumenata mogla je biti izdata vakufnama.4
1 Spomenica Gazihusrevbegove četiristo-godišnjice, Sarajevo, 1932., I-XLIX. Regest, tekst i faksimil prvi puta je objavljen u prijevodu spomenutoga autora još 1912. godine. Vidi u: Ćiro Truhelka, Gazi Husrev-beg, njegov život i njegovo doba, Sarajevo, 1912., str. 129-130. (regest i tekst) i 131. faksimil; Spomenica, regest i tekst XXIIIXXIV, faksimil XLV. Muniba Spaho, Mukarernama Husrev-begove mulk-name, POF, X-XI, 1961., 205214; Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Sarajevo, 1985, str. 4780. Kao napomena br. 1. Adem Handžić, Gazi Husrev-begovi vakufi u tešanjskoj nahiji u XVI stoljeću (Anali GHb I-II, 161-174); Studije o Bosni, Istanbul, 1994., 171-172.

2

3 4

- 141 -

Sa šerijatskopravnog stanovišta, svako uvakufljenje prije stjecanja posjedovnog, tj. mulkovnog vlasništva nije moguće, odnosno takvo uvakufljenje proglašava se pravno neosnovanim i ništavnim. Prvobitna pretpostavka bila je da je navedeni dokument prijepis, pa je mogao nositi dataciju koja je vremenski nastala poslije vakufname od 11. decembra 1531. godine, što ne daje potpun odgovor na to pitanje. Nešto kasnije, baveći se i dalje Gazi Husrev-begovim vakufom, ovaj problem isti autor je objasnio na jedan drugačiji način. Prema tome tumačenju, izdavanje vakufname moguće je i prije dobijanja mulkname, budući da je Gazi Husrev-beg, na određen način, već pravno stekao te zemlje, jer je imao saglasnost nadležnog kadije, uz prethodno plaćenu odgovarajuću naknadu državi, te je prije prispjeća mulkname i mogao da ih stekne i uvakufi.5 Kako se i iz sadržaja ovog dokumenta vidi, njena dodjela je bila potvrđena na Porti još ranije i neophodna pravna procedura bila je, dakle, u potpunosti ispoštovana. Ona tada još nije bila izdata i Gazi Husrev-beg je trebao poslati ,,svoga čovjeka” za njeno preuzimanje. Iz teksta se jasno vidi da on predstavlja samo obavijest Gazi Husrevbegu da odluka o njegovom zahtjevu već postoji. Kada je ta darovnica (mulknama) o kojoj je u fermanu riječ izdata, kao i sam njen sadržaj, nije poznato. Sinornama je također za sada nepoznata, što je prateći dio procedure u sličnim slučajevima. Usporedba ovog fermana i prve vakufname pokazuje da se većina mjesta obuhvaćenih vakufnamom 1531. godine, spominju i u ovom dokumentu nastalom godinu i po kasnije. U fermanu se, međutim, ne spominju posjedi u nahiji Jajce koji su već bili uvakufljeni do kraja 1531. godine, što opet predstavlja svojevrsnu nelogičnost. To bi moglo da upućuje da je taj njegov zahtjev ili upućen znatno ranije ili je iz određenih razloga, možda usljed gubitka prvobitnog dokumenta, tražio njegovo ponovno izdavanje, o čemu se na ovaj način on obavještava. Još neki inidkatori upućuju na to da je procedura dodjele bila pokrenuta prije okončanja popisa 152830. godine. Posjedi izdvojeni iz čifluka Damjan-vojvode i Kasim vojvode, spomenutih u samom fermanu, u vrijeme popisa ne nalaze više u sastavu njihovih čifluka. Zatim i jedna marginalna zabilješka iz nevedenog popisa koja pokazuje da je Damjan-vojvoda ranije bio spahija i da je prije nastanka
5 A. Handžić, Husrevbegov vakuf na prelazu iz XVI u XVII stoljeće (AGHb, IX-X, 207-217), Studije, 187.; Vidi još: A. Handžić, Dokumenat o prvom službenom popisu Husrevbegova vakufa iz 1604. godine (AGHb, XV-XVI,/1990, 3-18); Studije, 197-204.

- 142 -

popisa jedno vrijeme neka područja držao u zakup koji je kasnije ukinut a uveden ušrijski način oporezivanja.6 S obzirom na taj pomalo nelogičan i neuobičajen redoslijed nije sasvim jasno šta su stvarni motivi ovoga zahtjeva i naknadnog izdavanja darovnice. Ovdje ćemo alternativno istaći još neke moguće razloge, pa i to da je Gazi Husrev-begovo traženje bilo moguće usljed povećanja posjeda ili se radilo samo o obnovi mulkname. Traženje je moglo nastupiti i po zahtjevu mutevelije njegovog vakufa kako je to učinjeno i mnogo kasnije u vrijeme stupanja na prijesto sultana Osmana II (1618-1622), čija mulknama je do danas očuvana.7 U ovom slučaju jedino je vrijeme nastanka ovog dokumenta nedvojbeno jasno, a to je 1533. godina. Ono što baca novo svijetlo jeste to da se u fermanu spominje i ,,tvrđava Kobaš”. Uglavnom se pretpostavljalo da je tvrđava Kobaš osvojena u pohodu Gazi Husrev-bega na Slavoniju i preostale dijelove Bosne uz rijeku Savu tokom 1535. godine.8 Navedena tvrđava je, kako iz sadržaja ovoga dokumenta proistječe, ipak osvojena nešto ranije, ali je, izgleda, u početku bila napuštena i bez posade. Prve naznake potpune uspostave vojne vlasti nad Kobašom, time i izlaska Osmanlija na rijeku Savu, nalazimo 1531. godine, kada je za tobdžibašu Kobaša imenovan Jusuf, raniji sertobdžija Jajca.9 Budući da se Kobaš spominje i u ovom fermanu, znači da su ga Osmanlije čvrsto zaposjele i da ga poslije toga nisu gubile. Pored navedenih dokumenata, kada je spomenuti vakuf u pitanju, ništa manju vrijednost ne predstavljaju ni popisni defteri koji sadrže veoma precizne podatke o Gazi Husrev-begovom vakufu. U njima su nekad date granice ili pak približni lokaliteti navedenih mjesta koja je inače veoma teško razriješiti. Zato je danas lakše odrediti o kojim naseljima ili lokalitetima se radi, posebno kada se ima u vidu da i sami popisivači ponekad mogu na različite načine u izvorima pisati toponime. U popisima, kao što je to i u samom fermanu, za mulkove Gazi Husrev-bega navodi se da se nalaze ,,između tvrđava Kličevac i Ostrovica”. Za mjesta koja nismo ubicirali ili koja su se nalazila u vilajetu Hrvati, kao, npr., Hum, kaže se: ,,Svi ti posjedi su povezani i ograničeni linijom pokraj porušenog kaštela Korlatovića, te pla6 7 8 9 TD, 157, 418-420. Spomenica, XLIV. Hazim Šabanović, Bosanski pašaluk, postanak i upravna podjela, Sarajevo, 1982., 58. Istanbul, BOA, MMV, 540.

- 143 -

ninskim kosama do Skradina, gdje se završava, zatim ide preko mosta zvanog Kameni most, te jednim karavanskim otlakom, pa čairima, vinogradima, baščama i drugim pripadajućim područjima.”10 Navedene tvrđave Kličevac i Ostrovica, koje se nalaze u zadarskom zaleđu u Hrvatskoj, u Spomenici su identificirane kao ,,Ključ i Ostrožac” dok se u pojedinim obradama navode i kao ,,Ključ i Ostrovica”11, što ipak ne vodi konačnom rješenju. Budući da tekst fermana do sada nije integralno publikovan, te da se mjesta navedena u njemu ponavljaju u svim sačuvanim dokumentima o vakufu12 u različitim varijantama čitanja i ubikacije, osjeća se potreba njegovog integralnog i kritičkog objavljivanja. Dostignuti nivo historijske nauke omogućuje nam preciznije identificiranje mjesta spomenutih u dokumentima, što nije bez značaja u izučavanju Gazi Husrev-begovog vakufa. Prijevod dokumenta:13 /Tugra Sulejmana Zakonodavca/ Uzoru plemenitih zapovjednika, osloncu slavnih velikana, moćnom i poštovanom, obdarenom obilnošću milosti uzvišenog vladara, sandžakbegu Bosne Husrevu, veličina mu bila trajna! Kada dođe uzvišeni carski znak neka se zna: Pošto si Ti podnio predstavku u kojoj se navodi da mezre:

10 11 12 13

A. Handžić, Studije, 204. Spomenica, 92, XV, XLII. Behija Zlatar, Popis vakufa u Bosni iz prve polovine XVI vijeka, POF, XX-XXI/197071 (1974), 131; H. Kreševljaković, Gazi Husrevbegov vakuf, Spomenica, 92-93. Prvu obradu ovog dokumenta radili smo za potrebe izložbe u povodu 450 generacija Gazi Husrev-begove medrese 2000. godine.

- 144 -

Kuzmadanje14, Donja15 i Gornja16 Modriča i Česlica17 u blizini tvrđave Tešanj u nahiji Maglaj; zatim zemljište pustog sela zvanog Omanjska;18 zemlje sela zvanog Planje19, koje vežu za spomenute mezre; također mezre Krčevica, Tučić i Polača20 koje se nalaze između tvrđava Kličevac21 i Ostrovica22; mezra Hum23 sa baštinom Strbačina; zatim polovina mlinova poznatih kao Karlovića24 mlini koji se nalaze na mezri Bogotik25 iznad tvrđave Obrovac na rijeci Zrmanji, sa mlinovima koji se nalaze uz
14 15 Danas kao naseljeno mjesto ili lokalitet nije poznato. U porječju Usore postojala je istoimena srednjovjekovna župa, vjerovatno i naselje. Danas selo Ukrinica, sjeverozapadno od Teslića. U popisima 1570. i 1604. godine se spominje sa dvojakim imenom, ,,Donja Modriča ili Ukrinica” (Vidi: Adem Handžić, Gazi Husrevbegovi vakufi u Tešanjskoj nahiji u XVI stoljeću, Studije o Bosni, Istanbul, 1994., str. 180, 202.) Gornja Modriča, danas selo Kalošević, sjeverozapadno od Tešnja. U navedenim izvorima također sa dvojakim nazivom ,,Gornja Modriča ili Kalošević”. Isto, str. 180, 202. Česlica, danas selo Pojezna, sjeverozapadno od Doboja a istočno od Prnjavora. U defteru 1604. ,,Selo Česlica, drugim imenom Pojezna” (Isto, str. 202). Ovo naselje je ponekad neopravdano identificirano sa Teslićem. Selo sjeverno od Tešnja. Moguće ga je čitati kao ,,Bilavina” ili ,,Plavna”. Danas Gornje i Donje Plane, zaseok Čečave, sjeverozapadno od Teslića. Kao što se iz samog teksta vidi, lokaliteti su se nalazili u području Benkovca. Od njih je za sada sigurno poznat Krčevica u blizini Perušića. I u opširnom popisu iz 1530. godine stoji: ,,Krčevica u blizini Perušića” s tim da se tada navodi u statusu sela a ne mezre. Premda bi se po ortografskim karkakteristikama moglo čitati i kao ,,Dolaći”, izvjesno je da se radi o mjestu Polača, jugozapadno od Benkovca. I Polača se u opširnom popisu iz 1530. godine spominje kao selo sa svega pet domova. Tvrđava Kličevac se nalazila u istoimenoj nahiji Kličevac, u području Benkovca. Naziv srednjovjekovne utvrde se očuvao do danas u nazivu naselja Kličevica, zaseoku Raštevića i u hidronimu Kličevica jaruga zapadno od Benkovca. Danas istoimeno mjesto jugoistočno od Benkovca. Nepoznato. Misli se na posjede Ivana Karlovića, potomka roda Kurjakovića, gospodara u području Like, Krbave, i južno od Velebita. On je posljednji zapovjednik Obrovca prije njegovog zaposjedanja od strane Osmanlija. Ortografiju je moguće čitati na više načina, i to: ,,Bogotik”, ,,Bogotić” i ,,Bogović”. Vjerovatno se radi o današnjem selu Bogatnik, istočno od Obrovca, uzvodno uz rijeku Zrmanju.

16

17

18 19 20

21

22 23 24

25

- 145 -

spomenutu tvrđavu a koji su bili izvan deftera i osim navedenog, također, mezre Malena Vas26 i Čačvići27, koje su izdvojene iz čifluka poznatog kao čifluk vojvode Damjana,28 te mezre Liporci29 i Lišani30 koje su izdvojene iz čifluka poznatog kao čifluk Knezov Do31; zatim mezre poznate pod imenom Vukšić32 koje su izdvojene iz čifluka vojvode Kasima33, od kojih neke vežu za tvrđavu Kobaš34 a neke za vilajet Hrvat35, nisu bile ni u čijem posjedu nego su puste zemlje koje su ranije osvojene od strane moje pobjedonosne vojske a sada se nalaze u sandžaku Bosna i u defteru Tebi upisane kao mukata (zakup). Isto tako Ti si zamolio da Ti se kao milost i dobrota od strane moga prijestolja, koje donosi mir, sve to dade u vlasništvo (mulk). Na osnovu moje carske osobite pažnje i moje carske dobrote to ti se daje i daruje u mulk. Prema tome naređujem: Kada moja carska odluka stigne, uputi svoga čovjeka u moju uzvišenu prijestonicu da bi mu se o navedenom izdala moja carska mulknama (darovnica). Tako da znate, oslonite se na moj carski znak. Pisano u prvoj dekadi zaštićenog mjeseca muharrema, godine 940. (23.07-01.08.1533.) U Kostantiniji (Istanbulu). Ključne riječi: Sulejman-kån ní, ferman, Gazi Husrev-beg
26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 Nepoznato. Vjerovatno današnji Čačići, dio naselja Bruška, istočno od Benkovca. I u opširnom popisu se iz 1528-30 spominje kao selo Čačvić. Spomenuti Damjan-vojvoda, kao spahija prije 1530. godine u zakup od 1000 akči držao je sela Miranje i Jagodinu. Pod ovim nazivom nepoznato. Danas postoje Lepuri jugoistočno od Benkovca koji su, možda, identični sa nekadašnjim Liporcima. Danas Lišane, naselje jugoistočno od Benkovca. Nepoznato. Danas selo Vukšić, jugoistočno od Benkovca. Spomenuti Kasim-vojvoda 1530. godine uživao je jedan mali čifluk od 345 akči u blizini tvrđave Ostrovica. Danas Bosanski Kobaš-naselje na obali rijeke Save. Vilajet Hrvat nije precizno definiran i teritorijalno omeđen, ali bi se moglo kazati da on obuhvata područja između rijeka Cetine i Zrmanje.

- 146 -

Summary Ferman of Sulejman II sent to Gazi Husrev-bey in the middle of 1533. Among numerous documents related to the Gazi Husrev-bey waqf (endowment) there was one ferman which presents a notice about a positive decision on the request of the Gazi Husrev-bey for issuing a mulkname (certificate). In this work we present some dilemmas and interpretations of the purpose for issuing this document which still exists in our historical literature. Since it was used only in summarized forms of translation without critical explanation, this work has an aim to offer a complete translation with necessary remarks, which could help to eliminate existing dilemmas in literature about some places mentioned in not only this, but in other documents as well, which are related to this waqf.

- 147 -

- 148 -

Azra Kantardžić ISLAM NA POŠTANSKIM MARKAMA - Filatelistička zbirka u Gazi Husrev-begovoj biblioteci Osim rukopisa i dokumenata (po čemu je Gazi Husrev-begova biblioteka poznata u svijetu) te periodike i štampanih monografskih publikacija na evropskim i orijentalnim jezicima, Biblioteka posjeduje i druge značajne zbirke koje, do sada, nisu bile predmet šire obrade ili javnog prezentiranja. Fototeka čini veoma vrijednu kolekciju od preko pet hiljada razglednica i fotografija. Tu su stare razglednice bosanskih gradova iz austrougarskog perioda te fotografije istaknutih ličnosti iz historije Bosne i Hercegovine. U vrijednoj zbirci geografskih karata nalaze se historijske mape koje prikazuju Bosnu i Hercegovinu u njenim najranijim granicama itd. Biblioteka, zatim, posjeduje kolekciju veoma lijepo urađenih levhi, ugraviranih u drvetu ili svilom vezenih. Od 1990. godine, u posjedu Gazi Husrev-begove biblioteke je i zbirka poštanskih maraka, pod nazivom Islam na markama, kojoj je posvećen ovaj rad. Sakupljanje i proučavanje poštanskih maraka datira još od 1840. godine kada je u Engleskoj izdata prva poštanska marka.1 Kasnije, kada se izdavanje maraka proširilo, počela su selektivna sakupljanja i tematsko razvrstavanje maraka. Tematska filatelija je nauka o onome što je naslikano na poštanskim markama. Postoje na stotine popularnih tema iz oblasti kao što su: umjetnost, religija, arhitektura, medicina, flora i fauna, sport itd. U čast nekog historijskog događaja izdaju se serije prigodnih poštanskih maraka. Autori tematskih zbirki poštanskih maraka su veoma obrazovani u tematici koju sakupljaju a radom na svojoj zbirci ta znanja još više produbljuju. Kolekcionari, također, moraju posjedovati osnovna znanja iz filatelije kako bi u gomili poštanskih maraka koje izgledaju identične mogli uočiti varijacije u nijansama boja, različite vrste papira, različite vodene znakove
1 Prva poštanska marka tzv. „Penny Black“ izdata je u Velikoj Britaniji 6. maja 1840. godine i bila je sa likom kraljice Viktorije. Prva marka u Bosni i Hercegovini izdata je za vrijeme austrougarske uprave, i to 1. jula 1879. godine. Na marki se nalazi austrougarski dvoglavi orao i grb.

- 149 -

kao i moguće falsifikate. Isto tako, oni moraju znati da ocijene vrijednost pojedine marke koja zavisi od rariteta i stanja u kojem se ta marka nalazi. Autor zbirke poštanskih maraka koja se nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci je Ihsan Zulfikarpašić (1922-1990). Autor je oporukom zavještao da se zbirka nakon njegove smrti pokloni ovoj biblioteci. Ihsan Zulfikarpašić je rođen u Foči. U Americi (Chicago) je živio od 1959-1987. godine. Bio je vrsni esperantista i jedno vrijeme je sakupljao poštanske marke sa tom tematikom i dobijao priznanja za svoj rad. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća odlučio je da se posveti jednoj određenoj tematici: islam i poštanske marke. Glavnu tematiku je, zatim, podijelio na oblasti: islam (općenito), islamska arhitektura, islamska umjetnost, islamski običaji, islamski folklor i poznati muslimanski pisci i naučnici. Autor je za svoj rad primio brojna priznanja i nagrade, jer je kao član filatelističkih društava učestvovao na mnogim izložbama u SAD.2 Svoju kolekciju je, također, uspješno predstavljao u Islamskim kulturnim centrima u Washingtonu i Chicagu te održavao predavanja za djecu i odrasle. Prilikom posjete domovini, u julu 1981. godine, predstavio je, putem dijapozitiva, odabrane eksponate iz svoje kolekcije u amfiteatru Islamskog teološkog fakulteta u Sarajevu i Šerefudin-Bijeloj džamiji u Visokom.3 Zbirka Islam na markama sastoji se od pet albuma u kojima je predstavljeno preko četiri stotine različitih poštanskih maraka sa islamskim motivima. Pored maraka, autor je stavljao i koverte sa pečatima i poništenim markama i, time, ukazao na upotrebu pojedinih maraka u poštanskom saobraćaju. Autor je svaku marku opisao a o nekim islamskim događajima ili ličnostima dao je i kraći tekst. Svi opisi i bilješke su na engleskom jeziku. Kako bi sakupio neophodne informacije o značenju svake marke, datumima i historijskim događajima koje predstavljaju, autor je morao da se bavi istraživačkim radom. Određene marke autor zbirke je na različite načine nabavljao. Pored kupovine za neke marke mu je bila potrebna i intervenci2 Prvo izlaganje bio je TOPEX ‘72 (Springfield, Maine), gdje je primio priznanje za učestvovanje. Na izlaganju COMPEX ‘76 (Chicago) primio je prvu nagradu. U martu 1978. izlagao je na MILCOPEX ‘78 (Milwaukee, Wisconsin) i primio bronzanu medalju. Zatim slijedi prvo mjesto na izlaganju COMPEX ‘84 (Chicago) i srebreno-bronzana medalja na izlaganju CHICAGOPEX ‘86 (Chicago). Islamska misao, god. III (1981), br. 33, str. 45.

3

- 150 -

ja pojedinih državnika kako bi posredovali u nabavci.4 Svojim marljivim i preciznim radom sačinio je, tako, zbirku poštanskih maraka koja se svrstava u najkompletnije zbirke poštanskih maraka sa islamskom tematikom. Na početku prvog albuma autor je dao plan prema kojem je osnovnu tematiku dalje podijelio na sljedeće subteme: 1. Časni Kur’an 1.1 Citati iz Kur’ana 1.2 Učenje Kur’ana napamet 1.3 1400-godišnjica Kur’ana Poslanik Muhammed 2.1 Rođendan 2.2 Hidžra 2.3 Učenje poslanika Muhammeda 2.4 Citati iz hadisa 2.5 Proslava Bajrama Molitve 3.1 Dnevne molitve 3.2 Hodočašće Islamsko obrazovanje Islamske konferencije Islamska umjetnost Islamska arhitektura 7.1 Turski stil 7.2 Arapski stil 7.3 Iranski stil 7.4 Afrički stil 7.5 Polinezijski stil Islamski folklor Islamske ličnosti 9.1 Naučnici 9.2 Pisci

2.

3.

4. 5. 6. 7.

8. 9.

4

Kako bi došao do pojedinih rijetkih maraka sa islamskim motivima, autor zbirke je pisao kraljevima arapskih zemalja, u kojima su te marke izdate, i oni su mu, zauzvrat, slali određene marke.

- 151 -

1.1 U svijet islama i islamske civilizacije autor zbirke nas uvodi predstavljanjem poštanskih maraka sa tematikom citata iz Kur’ana kao npr.: „Gospodaru moj, Ti znanje moje proširi“ (Kur’an XX, 114) i „Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo!“ (Kur’an II, 286). Predstavljeno je osam različitih poštanskih maraka uključujući i jednu kovertu sa poništenom markom. 1.2 Marke sa motivima učenja Kur’ana napamet predstavljene su na nekoliko listova albuma. Predstavljena su različita internacionalna takmičenja u učenju. 1.3 Povodom 1400-godišnjice objavljivanja Kur’ana izdate su različite marke u državama Ujedinjeni Arapski Emirati, Cejlon, Gvajana, Kuvajt i Bruneji. Na njima je često korištena slika otvorenog Kur’ana. 2.1 Marke izdate povodom rođendana poslanika Muhammeda, a.s., uključuju i kraći tekst o Poslanikovoj biografiji. 2.2 Hidžra je predstavljena na jedanaest listova albuma. Autor zbirke je, također, dao jedan kraći tekst o Hidžri. Kao simbole Hidžre arapsko slovo h i paukova mreža koristile su mnoge zemlje u svojim izdanjima maraka. 2.3 Učenje poslanika Muhammeda (hadis) predstavljeno je markom na kojoj je prikazana Poslanikova džamija u Medini. Marka je izdata povodom Međunarodnog kongresa o Poslanikovoj tradiciji (sirat) u gradu Lahore, Pakistan, 1976. godine. Dat je i kraći tekst o Kongresu. 2.5 Proslava Bajrama predstavljena je setom prigodnih poštanskih maraka na četiri lista prvog albuma. 3.1 Obavljanje pet dnevnih molitvi predstavljeno je prigodnim markama izdatim u Komorima. Dat je i kraći tekst o pet dnevnih molitvi. 3.2 Hadž je predstavljen serijom od osam maraka na kojima su prikazane različite faze u obavljanju hadža. 4 Tema o islamskom obrazovanju uključuje, između ostalih, i marke sa slikom El-Attarin medrese u Fesu (Maroko), marke i kraći tekst o univerzitetu El-Ezher u Kairu i set maraka na kojima su predstavljena imena četverice imama, osnivača tradicionalnih škola islamskog prava: Malik ibn Enes, Muhammed ibn Idris eš-Šafi’i, Ebu Hanifa al-Nu’man i Ahmed ibn Hanbel.
- 152 -

5. Na kraju prvog albuma nalaze se tri lista posvećena islamskim konferencijama. Predstavljena je VII islamska konferencija u Istanbulu i Islamski samit (1974) u gradu Lahore (Pakistan). 6. Drugi album počinje sa islamskom umjetnošću i poštanskom markom na kojoj je predstavljena poznata slika Karavan hodočasnika (ElHariri, Maqamat, Bagdad, 1237). Slijede remek-djela turske keramike kao što su mozaici turske keramike iz Zelenog mauzoleja u Bursi i Hurem Sultan mauzoleja u Istanbulu kao i stilizirani cvjetovi keramike iz Iznika iz 16. st. Tu su, zatim, marke na kojima su predstavljena slikarska djela: Ribar (autor turski slikar Dževad Dereli), Mladi čovjek (autor pakistanski slikar Abdurahman Chugtai) i Iranska žena (autor iranski slikar Hossein Behzad). 7.1 Islamska arhitektura zahvata najveći dio drugog albuma. Prvo je predstavljen turski stil gradnje. Na početku su predstavljene Bairaktar džamija i Buyuk Han sa Kipra. Zatim slijede veoma stare marke sa slikama Sultan-Ahmedove i Ortakoy džamije u Istanbulu. Sljedeći motiv je džamija Sultan-Mehmeda Fatiha (Careva džamija) u Sarajevu. Džamija je prikazana na dvije dopisnice, izdate za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini. O poznatom turskom arhitekti Sinanu (1488-1587) autor je, pored marke sa njegovim likom, dao i kraći tekst. Prigodna poštanska marka sa slikom Sulejmanije džamije u Istanbulu izdata je povodom četiri stotine godina Sulejmanije džamije. Zatim su tu marke na kojima su prikazane Emir-Sultan-džamija u Bursi i Velika džamija u gradu Divrigi. Od džamija iz Bosne i Hercegovine predstavljene su: Šišman Ibrahim-pašina džamija u Počitelju, Husein-kapetan Gradaščevića džamija u Gradačcu i Havadže-zade hadži Ahmedova džamija u Sarajevu. Islamska arhitektura turskog stila završava se sa slikama SultanSelimove (Selimija) džamije u Jedrenu, tekije Umm Haram na Kipru, Sultanove džamije u Manisi i Nove džamije u Istanbulu. 7.2 Marke posvećene arapskom stilu gradnje zauzimaju najveći prostor u drugom i trećem albumu. Na početku je marka sa slikom Velike džamije u Kordobi o kojoj je autor napisao i kraći tekst. Zatim slijedi Lavlje dvorište palače Alhambra u Granadi (Španija). Od egipatskih džamija tu su: Sultan-Hasanova džamija iz Kaira (uključujući i kraći tekst o džamiji) i
- 153 -

Al-Rifai džamija. Potom su predstavljene tri serije poštanskih maraka, izdate povodom dana pošte 1971., 1972., i 1973. godine u Egiptu, od po četiri marke koje predstavljaju munare starih egipatskih džamija. Od alžirskih džamija predstavljene su, između ostalih, i sljedeće: džamija Sidi Abd-er-Rahman u gradu Alžir, džamija Sidi Boumediene Tlemsen i Velika džamija u Tlemsenu (o kojoj je autor zbirke napisao i kraći tekst). Slijede džamije Tunisa kao što su: Berberova džamija u Kajrevanu, džamija El-Zejtuna u gradu Tunis, osmokutna munara džamije u Bizerti i Velika džamija u Kajrevanu (najveća džamija Magreba). Neke od predstavljenih džamija Maroka su: džamija u gradu Sale, Andaluzijska džamija u Fesu, džamija u gradu Kasr el-Kebir i Es-Sounna džamija (najveća u Rabatu). Na početku trećeg albuma predstavljena je libijska džamija Sidi Rafi i džamije područja Zapadne Sahare u gradovima Smara i Dahla. Tu su i džamije arapskog stila u gradovima: Fumban (Kamerun), Diourbel (Senegal), Massawa (Eritreja), Moroni (Komori), Nuakšot (Mauritanija), Bangui (Centralna Afrička Republika) i Hebron (Izrael). O Kupoli na stijeni (Kubbetu-s-Sahra) u Jerusalemu autor zbirke je dao i kraći tekst. Slijede motivi sa slikama Ebu Bekrove džamije u Tripoliju (Libija) i jemenskih džamija u gradovima Taiz, Sana’a i Mokha. Na markama izdatim u Saudijskoj Arabiji predstavljeni su sljedeći motivi: džamija Kuba kod Medine (Masjid Al-Kuba), Poslanikova džamija (Medina) te Kaba i Haremi-šerif, koje je autor, nešto, šire opisao. Zatim slijedi marka sa slikom Sunni džamije u Bagdadu (Irak) te motivi sirijskih džamija kao što su: Halid ibn El-Velid džamija u gradu Homs, Velika džamija u Halepu i džamija Umejada u Damasku. Predstavljeni su i motivi džamije u Kataru i Velike džamije u Dubaiju (Ujedinjeni Arapski Emirati). Sedam različitih maraka izdatih u Jordanu, Pakistanu, Siriji i Egiptu imaju za motiv džamiju El-Aksa u Jerusalemu. Autor je šire opisao ovu džamiju i njenu paljevinu 21. augusta 1969. godine za vrijeme izraelske okupacije. Markama na kojima su predstavljene islamske građevine u Bahrejnu završava se tematika arapskog stila gradnje. Prikazane su džamije u gradovima Manama i Madinat Isa a o monumentalnom islamskom centru Ahmed al-Fateh autor zbirke je dao i jedan kraći tekst. 7.3 U pogledu iranskog stila gradnje, na prvom mjestu, je predstavljena marka sa slikom monumentalne građevine Čarminar (urdu:
- 154 -

četiri munare) u gradu Hajderabad (Indija). O mauzoleju Tadž Mahal u Agri (Indija) autor je, pored predstavljene marke, dao i kraći tekst. Toranj pobjede u gradu Chittogarh (Indija) je sljedeći predstavljeni motiv. Od afganistanskih građevina predstavljene su: Hodža Ebu Nasr Farsija džamija Balk, Džam munara i munara u gradu Herat. Zatim slijede: Muhammad Ali Jinah džamija (Trinidad i Tobago), medresa „Šir-Dar“ u Samarkandu (Uzbekistan), Baitul Mukarram džamija Dhaka (Bangladeš), Badšahi džamija Lahore (Pakistan) i džamija u Dohi (Katar). 7.4 Afrički stil gradnje uključuje marke sa motivima sljedećih građevina: džamija Bobo-Dioullasso (Burkina Faso), Habe minaret (Nigerija), munara džamije u gradu Malindi (Zanzibar), Dimbani džamija (Zanzibar), džamija u gradu Đibuti (Somalija), Larabanga džamija (najstarija džamija u Gani) i Velika džamija u gradu Đenne (Mali), o kojoj je autor napisao i kraći tekst. 7.5 U polinezijski stil gradnje autor zbirke je svrstao marke sa sljedećim motivima: munara Džuma džamije (Maldivi), džamija u gradu Klang (Malezija), Nacionalna džamija Kuala Lumpur (o kojoj je autor napisao i kraći tekst), džamija Sultan Omer Ali Sejfuddin (Bruneji), Istiklal džamija u Đakarti, džamija u Manili (Filipini), Hadži Fatimina džamija u Singapuru, džamija u glavnom gradu Paname i na kraju tatarska džamija u mjestu Kruszuniany (Poljska). 8. Motivi sa temom islamskog folklora predstavljeni su na sedam listova četvrtog albuma. Tu su detalji iz Dede Korkut epskih priča, anegdote o Nasrudin-hodži i događaji i priče iz 1001 noći. 9.1 Marke na kojima su predstavljeni islamski naučnici obuhvataju 15 listova albuma. O svakom predstavljenom islamskom naučniku autor je dao i tekst. Na prvom mjestu su marke na kojima je predstavljen arapski filozof i ljekar Ibn Sina. Zatim slijede: čuveni arapski i islamski filozof El-Farabi, proslavljeni alhemičar Džabir ibn Hajjan, otac optike Ibn alHaytam, jedan od najvećih arapskih ljekara Ibn Zuhr, ljekar Ibn al-Nafis, historičar Ibn Haldun, teolog i astronom Ulu Bej, poznati geograf Piri Reis, ljekar Al-Idrisi, perzijski ljekar Ebu Bekr er-Razi, arapski filozof Ibn Rušd, poznati astronom El-Biruni, arapski filozof Ibn Tufejl, arapski književnik Džahiz, putopisac Ibn Batuta te historičar i geograf Abu al-Fida. 9.2 Autor zbirke je predstavio marke sa likovima trinaest islamskih književnika. O svakom piscu autor je dao osnovne biografske podatke dok
- 155 -

je o pjesnicima Hafizu Širaziju, Muslihuddinu Sadiju i Omeru Hajjamu, pored teksta, dao i prijevode stihova iz njihovih djela. Od islamskih pisaca predstavljeni su: arapski pisac El-Buhari (autor najpoznatije zbirke hadisa), jedan od najvećih islamskih mistika Dželaluddin Rumi, perzijski pjesnik Hafiz Širazi, perzijski pjesnik i pisac Muslihuddin Sadi, egipatski vjerski reformator Muhammed Abduhu, perzijski pjesnik Feriduddin Rudaki, arapski pjesnik El-Mutenebbi, turski pisac, historičar i bibliograf Katib Čelebi, turski pjesnik Mehmed Sulejmanoglu Fuzuli, indijski filozof, pjesnik i političar Muhammed Ikbal, perzijski pjesnik Omer Hajjam, arapski pjesnik Ibn Firas al-Hamdani i španjolski pjesnik Ibn Hazm. Na kraju petog albuma su, zatim, mimo naznačenog redoslijeda, dodate poštanske marke na kojima je prikazana sljedeća tematika: islamske bitke, islamska arhitektura, citati iz Kur’ana, islamski običaji, Hidžra i rođendan poslanika Muhammeda. Na taj način autor zbirke Islam na markama završava svoju priču o islamu i islamskoj civilizaciji. Svojom zbirkom poštanskih maraka sa islamskim motivima autor je želio da znanja o islamu i islamskoj civilizaciji proširi i u sredini u kojoj se o tome nedovoljno zna, „a njegov rad jasno pokazuje da kada postoji želja da se služi islamu postoji i način“.5

Ključne riječi: Filaterija, Tematska filaterija, Islam, Zbirke poštanskih maraka, Kolekcionari, Zulfikarpašić, Ihsan

5

Ovim riječima završeno je kraće izlaganje o autoru zbirke Islam na markama, objavljeno u američkoj štampi pod naslovom „Putevi saznanja,“ nakon izložbe MILCOPEX ‘78.

- 156 -

Summary Islam on postage stamp in the philately of stamp collection in the Gazi Husrev-bey’s library The philately collection of Islam on postage stamp was given as a gift to the Gazi Husrev-bey Library in 1990. Author of the collection was late Ihsan Zulfikarpašić (1922-1990) who lived and worked for long time in United States of America, where he composed his valuable collection of postage stamps. The collection consists out of five albums in which the basic theme is Islam, further divided on: Islam in general, Islamic art, Islamic architecture, Islamic custom and well known Islamic scholars and writers. The author of the collection described the meaning of each of the stamp and about some Islamic events or persons he gives a wider text. The author presented his collection of the postage stamps on different philately exhibitions and was awarded for his work. This article gives reviews of all thematic segments of the albums, presented almost on all postage stamp and motives which are shown on them.

- 157 -

- 158 -

- 159 -

- 160 -

Muhamed Hodžić

NEKOLIKO FETVI IZ ARHIVSKOG FONDA GAZI HUSREV-BEGOVE BIBLIOTEKE U SARAJEVU U toku sređivanja arhivske građe Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini izdvojeno je 58 fetvi koje datiraju iz perioda 1918.–1941., 1941.-1945. i 1945.-1990. godine. Fetve su izdavali: Reisu-l-ulema1, predsjednik Ulema-medžlisa, koji je ujedno i fetva-i-emin2, te muftija.3 Fetva znači „odgovor vjerskog autoriteta na pitanje iz različitih oblasti ljudskog života u jednom vremenu i društvenom ambijentu i ona predstavlja prvorazredni historijski, politički, ekonomski, vjerski i kulturni izvor“.4 Ovom prilikom nećemo ulaziti dublje u analizu fetve (značenje, vrsta, pojam fetve i sl.), ali želimo skrenuti pažnju na činjenicu da je fetva najčešće odgovor na postavljeno pitanje u određenom vremenu dok za drugo vrijeme nije primjerena ili nije važeća. Interesantno je sa ove vremenske dinstance vidjeti kakve su nedoumice i pitanja imali naši ne tako daleki preci i kakve je odgovore davala tadašnja ulema. Prilikom iščitavanja fetvi treba imati na umu da su režimi iz spomenutih perioda (Kraljevina Jugoslavija, tzv. Nezavisna država Hrvatska i Socijalistička Jugoslavija) imali snažan utjecaj i kontrolu nad radom Islamske zajednice i njenim odlukama.
1 2 „Reisu-l-ulema je poglavar i vrhovni muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.“, Ustav Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i izborna odluka, Sarajevo, 1998. Fetva-i-emin predstavlja vjerski autoritet, odnosno, osobu „kojem spada u dužnost da izdaje uobičajene fetve, da priprema referate za rješavanje svih vjerskih i šerijatskopravnih pitanja koja se pojave te da vodi brigu da se nigdje, kako u upravi Islamske vjerske zajednice tako i inače, ne krše propisi Šerijata“. Mustafa Hasani, Uloga muftije i fetve u društvenom i vjerskom životu muslimana Bosne i Hercegovine, Magistarski rad, Sarajevo, 2001. Muftija je alim „koji je svojim poznavanjem islamskog učenja i svojim ponašanjem stekao ugled među pripadnicima Islamske zajednice, koji posjeduje visoko islamsko obrazovanje“, „tumači islamske norme i izdaje fetve“. Ustav Islamske zajednice, 15. i 16. Hasani, Magistarski rad, 2.

3

4

- 161 -

Arhivska građa Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini smještena je u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. Nastala je u radu organa i ustanova Islamske zajednice u različitim periodima: periodu osmanske vladavine, periodu austrougarske okupacije, periodu Kraljevine Jugoslavije, periodu njemačke okupacije i Nezavisne države Hrvatske te periodu Socijalističke Jugoslavije. 5 Građa je arhivistički sređena i dostupna svim istraživačima. Većina građe pisana je na bosanskom jeziku, manje na osmanskom, arapskom, njemačkom i drugim jezicima. Najznačajniji dio građe čine fondovi: Ulema-medžlisa, Zemaljske vakufske komisije, Zemaljskog vakufskog povjerenstva, Zemaljskog vakufskog ravnateljstva, Vakufsko-mearifskog saborskog odbora, Vakufske direkcije, Sreskog vakufsko-mearifskog povjerenstva u Sarajevu, Kotarskog vakufsko-mearifskog povjerenstva u Sarajevu, Arhivska građa muftijstava u Bosni i Hercegovini (sarajevskog, tuzlanskog, mostarskog, banjalučkog, travničkog i bihaćkog), Vrhovnog islamskog starješinstva Socijalističke federativne republike Jugoslavije, Starješinstva islamske zajednice u Socijalističkoj republici Bosni i Hercegovini te arhivska građa džematskih odbora Islamske zajednice u Socijalističkoj republici Bosni i Hercegovini. Za ovu priliku smo izdvojili nekoliko fetvi u autentičnom obliku nastalih u spomenutim periodima. Brojevi fetvi označavaju redne brojeve pod kojim su fetve zavedene u zbirci arhivske građe Islamske zajednice.

5

Opširnije vidi: Muhamed Hodžić, Pregled arhivske građe Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Anali, GHB, Sarajevo, 2005., br. XXIII-XXIV, 297.

- 162 -

Fetve iz perioda 1918. – 1941. godine Fetva broj 46 Pitanje Ministarstvo pravde Kraljevine Jugoslavije POV. br.147 13.03.1930.godine. Beograd Umoljava se Ulema-medžlis za hitno mišljenje: 1. Da li po islamskim propisima postoji kult mrtvaca i u vezi s tim da li postoji briga oko grobalja? 2. Na koji način je običaj kod muslimana da se odaje kult mrtvacu i kakvi običaji postoje da se uređuju i čuvaju grobovi? Ovo pitanje je hitno po traženju Ministarstva inostranih dela. Odgovor Pozivom na akt visokog naslova od 13. marta 1930. godine broj 147/30 saopćava slijedeće: Prema propisima šerijatskopravnih knjiga postoji naročito poštivanje mrtvaca, i to: 1. Islamska zajednica, a izričito bližnja rodbina umrlog, dužna je mrtvaca opremiti na naročito propisani način, koji se sastoji u tom da mrtvaca treba očistiti i okupati te prema imovinskim prilikama umrlog, odnosno njegove rodbine, umotati ga u bijelo platno a nakon toga obaviti za mrtvoga naročitu molitvu, takozvani dženaza-namaz a zatim mrtvaca odnijeti, odnosno otpratiti do u hladni grob i prema naročitim propisima, koji zauzimaju i sve higijenske propise, obaviti ukop. 2. Iza obavljenog ukopa prema vjerskom običaju i imovinskim prilikama odaje se umrlom naročito poštivanje i time što se odredi jedan vjerski službenik da mu posjećuje grob kroz 40 dana i za spas duše umrlog uči Kur’an, a za iskaz trajnijeg poštovanja i sačuvanja trajne uspomene postave se umrlom naročiti nišani sa natpisom. 3. Za groblja gdje se muslimanski mrtvaci kopaju postoje, takođe, naročiti propisi po kojima treba da su groblja rađena i da su tako udešena
- 163 -

da se po grobovima ne gazi, da se u svakom pogledu čiste održavaju i da se u njima ništa ne događa iz čega bi se moglo shvatiti i razumjeti kako omalovažavanje. Ovo su uglavnom propisi kojih treba da se drže muslimani prema kojima nema nikakve zapreke da se odaje poštivanje, kako mrtvacima tako i onom mjestu gdje su oni pokopani. Sarajevo, 22.03.1930.godine. Fetva broj 2 Pitanje - Sresko vakufsko-mearifsko povjerenstvo iz Bugojna, broj: 334/34, od 10.10.1934.godine, - Šerijatski sud iz Mostara, telegram, - Muftijstvo iz Bihaća, telegram, - Sresko vakufsko-merarifsko povjerenstvo iz Visokog broj. 730/34. od 11.10.1934. godine, - Džematski imam S. iz Banja Luke, broj: 1170/41. od 16.07.1941. godine. Da li je sa vjerskog gledišta dopušteno muslimanima da nose crni flor oko ruke za vrijeme žalosti (odnosilo se na žalost povodom smrti karlja Aleksandra I ) i da li je u suprotnosti sa vjerskim propisima izvješavanje crne zastave na džamije i domove? Odgovor Ulema-medžlis u Sarajevu Broj:3362/34. Svim Muftijstvima i sreskim vakufsko-mearifskim povjerenstvima na području Ulema-medžlisa u Sarajevu: 1. Prema islamskim propisima a u duhu ranijeg riješenja Ulemamedžlisa od 17.08.1921. godine broj: 1313 objaviće se u svim džamijama u kojima se uče svečane dove smrt Nj. V.Viteškog kralja Aleksandra I Ujedinitelja na ovaj način: imam (kadija, muftija) održaće kratak govor o životu, radu i velikim zaslugama pokojnika za oslobođenje i ujedinjenje Jugoslovenskog naroda, a naročito o njegovoj naklonosti prema muslim- 164 -

anima, pa će po tom proučiti dovu za dug život i sretno vladanje novog vladara Nj.V. Kralja Petra II Karađorđevića. 1. Objava ove žalosti izvršiće se i na taj način što će se na svim vakufskim i vjerskim kancelarijama, školama, sahat-kulama istaknuti crni barjaci. 2. Prema ranijem riješenju Ulema-medžlisa od 25.08.1921. godine broj: 1351 nema zapreke s islamskog vjerskog gledišta, da činovnici muslimani nose uobičajene znake žalosti, crnu kravatu i crni flor na lijevoj ruci. 3. Odobrava se službenicima IVZ, koji žele prisustvovati sprovodu Nj.V.Kralja Aleksandra I trodnevno otdsustvo od 17. do 19. oktobra o.g., s tim da se pri dolasku u Beograd najave tamošnjem džematskom medžlisu radi kooperativnog učestvovanja Muslimana na pogrebu. Umoljavaju se Sreska vakufsko-mearifska povjerenstva da s ovim raspisom upoznaju HITNO sve službenike IVZ na svom području kojih se ovo tiče. Sarajevo, 13.10.1934.godine. Fetva broj 12 Pitanje Učitelju islamske vjeronauke na Građanskoj školi u Livnu dolazio je na čas vjeronauke jedan učenik musliman vazda gologlav, iako ga je vjeroučitelj nekoliko puta ranije upozoravao da na času islamske vjeronauke mora imati kapu na glavi. Konačno ga je vjroučitelj prijavio Upravi škole za tu neposlušnost. Uprava škole vidila je u tome slučaju jedno vjersko pitanje, pa je po tome zatražila rješenje svoje pretpostavljene vlasti, tj. Banske uprave u Splitu. Banska uprava u Splitu svojim aktom od 26.12.1937. godine broj: 40655/37 obratila se je po tome predmetu ovome Ulema-medžlisu, kao nadležnoj vjerskoj vlasti, u kome je tražila meritornu izjavu po kojoj bi s u sličnim slučajevima imale ravnati sve područne joj škole. Zatražena je izjava po tome da li je nošenje fesova na glavi za vrijeme pouke u školi uopće, a i za vrijeme pouke nauke o vjeri, obavezno po propisima muslimanske vjere.

- 165 -

Odgovor Odbor Naiba za Islamsku vjersku zajednicu u Sarajevu na svojoj sjednici od 21.02.1938. godine broj: 611/38 po izloženom pitanju donio ovo rješenje: “Učenici islamske vjere moraju imati na glavi fes ili koju drugu kapu bez oboda za vrijeme vjeronauke kao i na ostalim vjerskim priredbama i obredima gdje im bude naredio učitelj. Na ostalim časovima u školi kao i na drugima priredbama oni učenici islamske vjere koji su pod kapom neće se prisiljavati da je skinu niti će se oni koji su gologlavi siliti da je u tim prilikama obuku.” Čast mi je dostaviti prednje naslovu s molbom na znanje i ravnanje. Fetva broj 45 Pitanje Vakufska direkcija u Sarajevu Broj: 17.369/38 Sarajevo, 20.09.1938.godine. Da li su turbeta i turbetska mjesta mešr’u i treba li ih uzeti u zaštitu? Da li je u skladu sa propisima Šerijata da se popravak i uljepšanje turbeta izvede iz vakufskih sredstava? Odgovor Ulema-medžlis u Sarajevu Broj: 8647/38 Sarajevo, 21.02.1939. godine. Najprije, šta znači riječ “turbe”, kakvih turbeta ima, kakvu svrhu imaju i kako se upotrebljavaju kod nas? Riječ turbe po rječniku znači: velikom ili većem zatu iz pijeteta ili tazima na kaburu ozidati ili sagraditi divanhanu i kabur mu uzvisiti. Kod nas bi turbeta, po njihovoj svrsi i upotrebi, mogli razvrstati u tri kategorijije, i to: u prvu kategoriju mogli bi ubrojati ona turbeta na stubovima koja stoje nad grobovima, a svrha im je da pokazuju potomstvu gdje su im pradjedovi pokopani, da ih mogu zijaret učiniti i iz Kur’ana im proučiti, kao, naprimjer, na grobovima na Vrbanjuši, Alifakovcu itd.
- 166 -

U drugu kategoriju mogli bi ubrajati ona turbeta koja su sazidana nad grobovima sa kubetom ili krovom, prozorima i vratima, a svrha im je da pokazuju da je u prošlosti živio dotični, kao veliki dobrotvor, ili veliki učenjak, ili veliki pobožnjak, ili inače hajrat-sahibija, pa da se pokoljenja mogu u njih ugledati da im oni služe kao primjer za dobra djela. Kao, naprimjer, turbe Gazijino, Kafijino i dr. U treću kategoriju mogli bi ubrojati ona turbeta koja su podignuta na grobovima dobrih ljudi, a svrha bi im bila kao i onima u drugoj kategoriji, ali je džahilski svijet u njima zaveo zijarete sa tazimom i vjerovanje umrlom, kakvo Allah nije dozvolio. Oni misle da im dobri može kod Boga posredovati, pa od umrlog dobrog zata traže pomoći, dovu čine i mole za murad i tevhide uče, sadaku na murad u katanac ubacuju, kurban kolju, svijeće donose i pale, turbedara postavili da turbe čisti, da džahilskom svijetu pomaže kod nedozvoljenog ibadeta i zijareta, da umrlom hizmet čini, da mu ledžen, ibrik i peškir svaku noć postavi da umrli dobri po noći ustaje i klanja, da mu svijeću ili kandilj pali da mu se vidi kao živome itd. Prema napred izloženom Ulema-medžlis daje sljedeće riješenje ili fetvu: 1. Turbeta navedena u prvoj i drugoj kategoriji u kojima nema ništa od onoga što je navedeno kod treće kategorije, nego služe samo za uspomenu i da im se znade za kabur, kao i oni kaburovi kojima su oklopi načinjeni i nišani postavljeni, ovakva turbeta mogu se graditi, održavati i popravljati. Kad bi se što i uvakufilo za popravak ovakvih kabura, bio bi taj vakuf sahih, kako se to vidi iz ovog fikskog propisa: “Vakuf za grobove je veliki fesadluk i fitneluk, te apsolutna zabrana, ali ako se uvakufi, naprimjer, da se popravlja ono što se poruši na grobu, to može da bude sahih, ako se time kabur ne uveličava, ne uzvisuje i ne kiti, i ako ima prećih stvari osim kabura.” Zijareti kaburu su mešr’u i dozvoljeni ljudima, kako se vidi iz ovog hadisa: “Bio sam vam zabranio zijareti-kabur, ali vam se dozvoljava da zijaretite, jer taj zijaret napominje smrt i ahiret.” Sahihu Muslim. Ženama je zabranjen zijareti-kabur sa ovim hadisom, Ebu Hurejre kaže: “Alejhiselam je prokleo žene koje zijaret čine grobove”. 2. Turbeta navedena u trećoj kategoriji, u kojima kod nas najviše žene zijaret čine, murad uče, klanjaju, tevhide čine, u katanac sadaku ostavljaju, svijeće donose i pale, dovu čine i zaklinju se itd... nisu mešr’u, i svi su
- 167 -

muslimani saglasni da je haram i da to sve po islamu nije dozvoljeno, jer je to posao neznabožaca. Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, ibni Madže rivajet čine od ibni Abasa ovaj hadis: “Resulullah je prokleo one žene koje kaburove zijaret čine, i onaj svijet koji na kaburovima mesdžide pravi, i onaj svijet koji kaburove osvjetljuje.” Ebu Mirsad rivajet čini hadis: “Nemojte klanjati na grobovima niti na njima sjediti.” Alejhisselam je u smrtnoj bolesti rekao: “Nemojte uzeti moj kabur za mesdžid ili za idola.” Džabir rivajet čini i kaže: “Resulullah je zabranio da se kabur kreči i malteri, da se na njemu sjedi i da se na njemu zida i nešto pravi”: U fetva Haniji nalazi se ovaj propis: “Neće se krečiti kabur, jer je Alejhisselam zabranio krečenje, posrebljavanje i gradnju na kaburu.” Kažu da se pod gradnjom misli na one kabure koji se u našim memleketima grade. Rivajet postoji od Ebu Hanife (Imami-Azama) da je on rekao: “Neće se kabur krečiti, neće se malteriti, neće se na njemu podizati zidana gradnja i kubure”: Na osnovu naprijed navedenog imadu se zatvoriti i svaka posjeta džahilskog svijeta zabraniti kao i paljenje svijeća i kandilja u Sarajevu u sljedećim turbetima i grobovima, i to: 1. Turbe na Bjelavama, 2. Turbe Urjan-dedino na Pišćivodi, 3. Turbe na Hridu, 4. Turbe na Vinogradu, 5. Turbe Jediler i katanac, 6. Turbe Ajni-dede i Šemsi-dede kod Ali-pašine džamije i katanac, 7. Turbe u dvorištu Sinanove tekije i Mevlevijine tekije, paljenje svijeća uoči petka i ponedeljka, 8. Turbe na Ravnim Bakijama, na grobu Merdžan-kadune zijaret i muradi, 9. Turbe na Gorici, 10. Turbe na Brdu, 11. Turbe na Šehitlucima na Obhodži iza Vratnika, 12. Turbe Trčivoda, klanjanje i muradi.
- 168 -

Turbedari koji služe u ovakvim turbetima imaju se otpustiti i odstraniti. Predsjednik Ćerimović Fetva broj 6 Pitanje Nadijevanje nacionanih imena muslimanima. Odgovor Reisu-l-ulema IVZ Kraljevine Jugoslavije broj: 1688/38 27.12.1938. godine. Širi savjet Reisu-l-uleme na sjednici od 21.12.1938. godine donio je sljedeći zaključak o nadijevanju nacionalnih imena muslimanima. “Džematski imami ne mogu unositi u matice imena koja imaju obilježje druge vjere. O tom donosi odluku nadležni džematski imam protiv kojeg se može stranka žaliti nadležnom Ulema-medžlisu čija je odluka konačna.” Čast mi je dostaviti prednje radi znanja i daljnjeg ravnanja, s molbom da izvolite izdati potrebna upustva područnim vjerskim vlastima. Reisu-l-ulema F. Spaho. Ulema-medžlis u Sarajevu, broj: 9159/38, 11.01.1939. godine. Ulema-medžlis šalje upustvo svim sreskim vakufsko-mearifskim povjerenstvima i imamatima na području Ulema-medžlisa u Sarajevu koje glasi: Dostavljajući prednje od strane ovog Ulema-medžlisa se nalaže svim džematskim imamima sljedeće: Kada musliman kojemu se rodi dijete dođe imamatu s molbom da mu se djetetu da ime i da se isto unese u matice rođenih, imam će molbi udovoljiti ukoliko to ime nema obilježja koje druge vjere. U tom slučaju će imam odbiti da upiše u matice dijete sa ovakvim imenom i o tome će,
- 169 -

na temelju citiranog zaključka Šireg savjeta Reisu-l-uleme izdati pismenu odluku s pravom žalbe nadležnom Ulema-medžlisu putem imamata u roku od 14 dana. Imena koja imaju obilježje druge vjere jesu sva biblijska i mitološka, kao naprimjer: Jovan, Jakob, Jozef, Marija, Vesna, Gordana itd. Ima pak imena koja su narodna a koja nose obilježje druge vjere zbog toga što isključivo pripadnici drugih vjera ista nadijevaju i kao takva se među muslimanima smatraju nemuslimanskim imenima, kao naprimjer: Slobodan, Dragan, Slavoljub, Miroljub, Tihomir, Soko, Braco, Čedomir, Nevenka, Nađa, Neda, Beba, Maca, Zlata, Zagorka, Rudinka, Rudo itd. Ova i slična imena imam pri obavljanju akike neće uzimati u obzir niti će ih unositi u matice. Ima pak imena koja su narodna, ali nose čisto muslimansko obilježje, kao naprimjer: Zlatka, Zlatija, Bisera, Dika, Hanka. Ova imena treba izbjegavati i ako ih imam može u slučaju upornog traženja roditelja nadjeti, i u maticu unijeti. U ovom slučaju se preporučuje imamima da na lijep i shodan način preporuče roditeljima koje od islamskih imena. Također, se preporučuje i ponovo skreće pažnja svim džematskim imamima, da se dozvoljava nadijevanje skraćenih i donekle izopačenih čisto islamskih imena kao: Redžo, Ahmo, Salko, Suljo, Avdo, Zajko, Mujo, Kada, Hafa, Nafa, Iša, Fata, Zulka, Nada itd., ta imena imaju glasiti Redžep, Ahmed, Salih, Sulejman, Abdulah, Zaim, Mustafa, Kadira, Atifa, Nafija, Aiša, Fatima, Zulejha, Nadija itd. i samo takva imena se imaju nadijevati i unositi u matice rođenih. U slučaju kada imam izda odluku i odbije da nadije novorođenčetu ime, koje u smislu pređašnjeg, a i po nahođenju džematskog imama ima obilježje druge vjere, čekaće dok istekne po odluci dati rok od 14 dana. U slučaju da je uslijedila na izdatu odluku žalba putem imamata Ulemamedžlisu, imam će sačekati konačnu odluku Ulema-medžlisa i prema istoj postupiti. U slučaju da nije žalba podnešena na odluku imamata, imam će po isteku roka novorođenčetu nadjeti jedno od islamskih imena i o tome roditelja pismeno obavijestiti. Na ovu odluku nema prava žalbe i ona je pravomoćna. Prednjih se upustava svi džematski imami imaju striktno pridržavati i sve svoje odluke po ovome predmetu putem nadležnih povjerenstava se
- 170 -

mole da vode računa o tome da se ova upustva od strane imama sprovode, u protivnom da podnesu prijavu Ulema-medžlisu kako bi isti poduzeo što je potrebno: Predsjednik Ćerimović Fetva broj 8 Pitanje Mješoviti brakovi ili sklapaje brakova između muslimana i nemuslimanke ili muslimanke i nemuslimana. Odgovor Ulema-medžlis u Sarajevu, broj: 9156/38 11.01.1939.godine. Širi savjet Reisu-l-uleme zaključuje da su mješoviti brakovi između muslimana i nemuslimanke načelno zabranjeni. Iznimno muslimanima koji žive u krajevima osjetljivo manje naseljenim muslimanima, može odobriti vjenčanje s nemuslimankom pred šerijatskim sudom nadležnog Vrhovnog šerijatskog suda. Ovako sklopljen brak po šerijatskim propisima, smatraju se važnim i sve njihove posljedice prosuđivaće se po šerijatskim propisima. Brakovi između muslimanke i nemuslimana su sasvim zabranjeni i ne mogu se ni na kakav način ozakoniti. Muslimanima koji bi sklopili brak u crkvi ili izvan crkve po vjerskim odredbama druge konfesije, ne može se takav brak po Šerijatu legalizovati i takvi muslimani se ne smatraju više pripadnicima Islamske vjerske zajednice. Kad nadležni vjerski imam utvrdi ovakav slučaj, gdje je jedan musliman skolopio nikjah (brak) s nemuslimankom u crkvi ili izvan crkve po vjerskim obredima druge konfesije, donijeće odluku da se briše iz matičnih knjiga. Protiv ovakve odluke mogu se zainteresovani žaliti nadležnom Ulema-medžlisu. Predsjednik Ćerimović

- 171 -

Fetva broj 40 Pitanje Dr. S.T. iz Saraejva Sarajevo, 23.04.1940. godne. Moja kćerka E. Učenica II C ženske gimnazije u Sarajevu prilikom ovogodišnjeg 12. rebiu-l-evela došla je pred školu da sa ostalom muslimanskom djecom pođe u džamiju na mevlud. Poslije prozivanja g. Vjeroučitelj joj je rekao da se odstrani jer da ne može sudjelovati u svečanosti mevluda bez dimija. Moja kćerka je tako javno izolovana, sa još jednom curicom, od ostalih svojih drugarica muslimanske vjere i radi pitanja jednog dijela odijela djetetu se pokvarila radost da i ona zajednički sa ostalim drugaricama slavi mevlud, iako je imala, za tu priliku, dugu suknju, visoke debele čarape i namazbez, kako je i lanjskog mevluda bila odjevena. Ja kao njen roditelj trudim se, koliko mogu, da moja djeca dobiju lijepa i uzvišena poimanja o islamu, u kojem bi me nastojanju trebao g. Vjeroučitelj da pomogne. Nažalost, ovim neodmjerenim i nepedagoškim postupkom to nije učinio, štaviše mogao bi da u dječijoj duši ostavi jedan neizbrisiv loš utisak i jednu nemilu uspomenu na njeno vjersko vaspitanje za vrijeme njenog srednjoškolskog obrazovanja, i to baš prilikom ovog radosnog dana svih muslimana. Pošto me je ovakoav postupak g. Vjeroučitelja nemilo kosnuo, to molim poštovani naslov da mi što prije odgovori na sljedeća pitanja: 1. Je li mevludska svečanost jedan takav obred, koji iziskuje propisano odijevanje kao kod namaza? 2. Je su li, baš, dimije i nikoja druga haljina bezuvjetno potrebne za vršenje islamskih obreda kod ženskih osoba? 3. Šta misli poštovani naslov u konkretnom slučaju o postupku g. Vjeroučitelja sa islamskog i pedagoškog stanovišta? Odgovor Vama je dobro poznato, kao što je poznato i vjeroučitelju, da je po islamu dužnost pokriti tijelo sa čistim i što ljepšim odijelom kod vršenja ibadeta, pa bio taj ibadet vadžib ili mustehab.
- 172 -

Za vršenje ibadeta nije propisata naročita forma odijela, ali kod ženskih osoba treba da je odijelo i šire i dulje, kako se ne bi raspoznavali pojedini udovi tijela kod izvjesnih gibanja u vršenju ibadeta. Postupak vjeroučitelja u konkretnom slučaju biće da se dogodio stoga da se sačuva autoritet škole u pogledu njena naređenja i ugled samog njega pred drugim učenicima i da pokaže da se naređenja škole imadu izvršavati ako je moguće to izvesti. Predsjednik Ćerimović Fetva broj 38 Pitanje Ministarstvo pravde Broj: 100413/40 Beograd, 02. 12.1940. godine. Sa izvesne strane učinjen je Ministarstvu unutrašnjih poslova predlog da se čl. 29 Zakona o ličnim imenima doda stav 3 koji bi trebao da glasi: ”...ako nahoče bude usvojeno kod suda, usvojitelji muž i žena, uvešće se kao roditelji u odnosnu rubriku, a rubrika: je li bračno ili ne, neće se popunjavati. Izvod će se izdavati bez podataka o poreklu deteta i usvojenju.” Povodom navedenog predloga Ministarstvo unutrašnjih poslova pod iii br. 28479/40, od 26.10. o.g. zamolilo je Ministarstvo pravde da mu po tom pitanju dostavi mišljenje sa gledišta Građanskog zakonika i sa gledišta verskog. Da bi ovo ministarstvo moglo dati odgovor po ovom posljednjem, umoljava se naslov za mišljenje po ovom pitanju sa gledišta svojih verskih propisa. Odgovor Ulema-medžlis u Sarajevu Broj: 180/41 Sarajevo, 02.03. 1941. godine. Nahoče se ne može usvojiti kao svoje dijete (posiniti ili pokćeriti), jer i za njega vrijedi propis kao i za drugo dijete, koje je rođeno od drugog oca, da se ne može posiniti ili pokćeriti.

- 173 -

Nahoče se smatra slobodnim licem u svim pravima i po vjeri muslimana. Onaj koji je našao nahoče ima prvenstveno pravo da ga zadrži kod sebe. Ne može mu se nasilu oduzeti, ako za to ne postoji valjan i opravdan razlog, kao, naprimjer, da ne bude sposoban čuvati ga i odgajati. Ako neko zadrži nahoče i kaže da je njegovo, na samu traženju bez ikakva spora dijete će pripasti njemu, pa makar taj bio i nemusliman, i dijete dobiva njegovo porijeklo (neseb) tj. zvaće se njegovim imenom. Predsjednik U.M.Ćerimović Fetve iz perioda 1941. – 1945. godine Fetva broj 37 Pitanje Imamat džemata grada Subotice imam matičar Š.Š. Broj: 10/41 Subotica, 17.02.1941.godine. Ovaj imamat se obraća naslovu za objašnjenje kako će se postupati sa onim licima glede njihove djece, koja pripadaju jedno ocu a jedno materi (problem djece iz mješovitih brakova)? Odgovor Ulema-medžlis u Sarajevu Broj: 953/41 Sarajevo, 25.02.1941. godine. 124. ahkami-šerije glasi: ”Djeca rođena u mješovitom braku od muslimana i nemuslimanke pripadaju vjeri oca, muslimana, bez razlike da li su ta djeca muška ili ženska.” Vidi se iz ovoga propisa da je to dječije zakonsko pravo koje im ne može ničiji ugovor oduzeti dok oni sami ne budu punoljetni pa se toga odreknu. Presjednik U.M. Ćerimović
- 174 -

Fetva broj 36 Pitanje Muslimansko pokopno društvo ”Jediler” Sarajevo Broj: 12/1941 Da li je sa šerijatskog stanovišta opravdano i dozvoljeno da se mrtvaci prevoze autom? Odgovor Ulema-medžlis u Sarajevu Broj: 497/41 Sarajevo, 10.03.1941. godine. Nužda čini dozvoljenim i ono što je zabranjeno.

Fetva broj 28 Pitanje Nezvisna država Hrvatska Ministarstvo hrvatskog domobranstva I Odjel broj: 4965/41 08.01.1942. godine. Čast je ovoga ministarstva zamoliti Vas, u pogledu pogrebnog ceremonijala za jedno objašnjenje. Da li je po islamskim propisima dozvoljeno da vojskovođa, kao zapovjednik svih oružanih snaga (a ne drugi), može polagati vijence na grobove domobrana i ustaša muslimana palih za domovinu, da bi putem vijenca, na pogrebu, javno, gdje to svatko vidi, odao palom borcu svoje zapovjedničko priznanje i zahvalnost. Ako se ne može polagati vijenac, molimo velečasni naslov da bi nam konkretno predložio neki drugi prikladan način, kojim bi vojskovođa prilikom samog pogreba odao priznanje palom borcu. Pročelnik I odjela pukovnik Verić
- 175 -

Odgovor Ulema-medžlis u Sarajevu broj: 239/42 14. prosinca 1942. godine. U vezi Vašeg akta od 08. siječnja 1942. broj 4965/41 u pogledu pogrebnog ceremonijala čast je ovom Ulema-medžlisu dati sljedeće objašnjenje: Cijeli pogrebni ceremonijal kod muslimana obavlja se čisto po vjerskim dužnostima. Od propisanih dužnosti po propisima islama niko nije vlastan ništa oduzeti kao ni novo nešto pridodati, niti iznimku napraviti. Zato ni vojskovođa ne bi mogao vijenac polagati na grobove domobrana i ustaša muslimana palih za domovinu. Da bi vojskovođa prilikom pogreba odao priznanje palom borcu, ovaj Ulema-medžlis bi jedino mogao predložiti da se mjesto vijenca palom borcu pošalje kao prilog jedna svota novca muslimanskom humanom ili kulturno-prosvjetnom društvu, kao naprimjer, Merhametu, Narodnoj uzdanici, Hurijetu i slično. Taj bi se prilog uvrstio u novinama i tako bi bilo svakome da vidi da je vojskovođa palom borcu odao svoje priznanje i zahvalnost. I sami odbor društva zahvalio bi se vojskovođi na tome daru. Predsjednik Ćerimović Fetva broj 10 Pitanje Pitanje se odnosi na dopis broj 289/42 od 05.03.1942. godine a u vezi molbe učenika učiteljske škole islamske vjeroispovijesti o pristupu pri praćenju (sprovoda) dženaza umrlih nemuslimana (inovjeraca) saopćuje se sljedeće: Odgovor Ulema-medžlis u Sarajevu broj: 841/42 22. travnja 1942. godine.
- 176 -

Prisustvovati sprovodu, kako je kod nas zaveden običaj nije zabranjeno sa šerijatske strane, ako prisutnik u sprovodu ne vrši ništa što je od njihova dina (vjere). Islamska pravila nas upućuju na lijep nijet u mubah poslovima koja su vezana (mulhak) obredima da mi sa našim ćudoređem (mekarimi-ahlakom) ljepšu muamelu činimo prema njima, nego što oni čine prema nama u onim poslovima što nije od njihova dina i što nije protivno našem dinu. Nikakve sumnje nema da je haram muslimanu da ortak (sudionik) bude sa nemuslimanom u poslu koji je od njihovih vjerskih poslova. Što se tiče učenica, morale bi se mulimanske učenice isključiti iz sprovoda, jer muslimanke ne prate ni muslimanske dženaze. Naprijed istaknuto rješenje u skladu je i sa fetvom Elmenara, koju je donio po ovom pitanju u 4. džuzu strana 151. iz godine 1905. (vidi 8. svezak). Fetva broj 55 Pitanje Župska redarstvena oblast u Banjoj Luci Brzojav od 17.07.1942. godine. Radi izvanrednih prilika u Župske redarstvene oblasti Banja Luka izvršit će Župska redarstvena oblast popis građana u Banjoj Luci. Za uspješno izvršenje gornjeg zadatka neophodno je potrebno fotografiranje žitelja Banje Luke bez obzira na vjeru, spol, dob. U interesu probitka i sigurnosti ovog čitavog kraja jest da nam izvolite brzojavno odgovoriti da li se smiju i na koji način fotografirati žene islamske vjere. Vjerujemo da su vam poznate prilike u Banjoj Luci te da uočavate važnost našeg posla. Očekujemo žurni odgovor. Upravitelj župske redarstvene oblasti dr. Ivan Gromos Odgovor Ulema-medžlis Broj: 2166, od 13.07.1942. godine.

- 177 -

Muslimanke koje se pokrivaju po propisima i običajima islama ne mogu se fotografirati. Riđanović, Pandža, Ćerimović Fetva broj 56 Pitanje Može li naslijediti imovinu sin ubice...? Kotar Tešanj, 29.08.1942. godine. Odgovor Ako ubica (katil) bude sam isključen iz nasljedsva ubijenog, zbog toga neće biti isključen njegov (katilov) sin iz nasljedstva. Ulema-medžlis u Sarajevu. 12. rujna 1942. godine. Broj: 2755/42 Fetva broj 41 Pitanje Nezavisna država Hrvatska Imamski ured u Dubrovniku Broj: 230/42 Dubrovnik, 07. listopada 1942. godine. Da li se može mrtvac /mejit/ zamotati u ćefine od pak-papira u nedostatku platna? Odgovor Ulema-medžlis u Sarajevu Broj: 3076/42 10. 10. 1942. godine. U nuždi se može upotrijebiti za kefine i ono sredstvo koje se u toj nuždi može naći za tu svrhu, pa šta bilo.

- 178 -

Fetva broj 1 Pitanje Nezavisna država Hrvatska Hrvatski Krugoval Državna krugovalna postaja Sarajevo U smislu naše odluke da svakoga tjedna vršimo prenose petkom iz džamije a nedeljom iz katedrale, molimo naslov da nam u tome izađe u susret, tj. da obavjesti svoje pretstavnike u Begovoj džamiji o tome, tako da ne bi pravili smetnje našim ljudima. Za dom spremni! v.d.ravnatelj Jerko Skračić Sarajevo, 12.01.1943. godine. Odgovor: Ne može se udovoljiti molbi Državne krugovalne postaje u Sarajevu u pogledu prenosa hutbe i džuma-namaza iz Begove džamije iz sljedećih razloga: 1. Što su muslimani zaduženi sa Božijom zapovijedi da osobno dođu i klanjaju džuma-namaz, to vrše i slušaju zikrullah; 2. Što žene i nemuslimani nijesu zaduženi sa spomenutom zapovijedi za taj ibadet, pa im ne treba to za zabavu preko aparata dostavljati; 3. Što taj prenos ne može poslužiti ni za vjersku propagandu, jer se namaz i zikr obavlja na arapskom jeziku, kojeg naš svijet većinom ne razumije, a pogotovu nemuslimani; 4. Što se ni vazovi ne mogu održavati, jer bi za to trebalo imati naročitog vjerskog stručnjaka i njegov vaz svaki put da Rijaset odobri, a to bi iziskivalo velike honorare, za koje nije nigdje predviđeno odakle bi se namirili. 5. Što nije dozvoljeno da se vjerski obredi služe po kućama, lokalima i mejhanama za razonodu kao kakva pjesma. Kur’an kaže: “Džamije su radi Boga (Allaha).” Sarajevo, 21.01.1943. godine. Fetva-emin Ćerimović
- 179 -

Fetva broj 51 Pitanje Džematski medžlis Lukavac turski Kotar Tuzla, 16.03.1943.godine. Broj: 13/43 Da li džematski medžlis ima pravo da zabrani ženskim osobama pristup u džamiju za vrijeme ramazana radi klanjanja teravih-namaza u muškom džematu te da li se to može zabraniti i na džamijskom mahfilu, i ako može, moli da mu se objasni da li ta zabrana ima svoga osnova u šerijatskim propisima? Odgovor Ne može se odobriti da ženske osobe sudjeluju u muškom džematu. Džemat je sunet-i-muekede, ali je za ženske osobe fikh izričito kazao da žene neće prisustvovati džemaatima. Ovaj propis temelji se na Kur’anu i hadisu. Allah dž.š., u Suretu-l-Ahzab kaže: “Budite i boravite u svojim kućama”, a naš Pejgamber, a.s., rekao je: “Žena da klanja unutar kuće bolje je i efdalnije negoli da klanja u dvorištu kuće. A kad klanja u dvorištu kuće bolje je negoli da klanja u džamiji. Za njih je najbolja njihova kuća, jer od njihova izlaska nije sigurno da neće doći do kakve smutnje.” Predsjednik Riđanović Fetva broj 44 Pitanje Zastupnik Reisu-l-uleme S.Bašić U Sarajevu, 20. siječnja 1945. godine. Da li se može samostalni vakuf u smislu šerijatskih propisa osnovati zakonskom odredbom, kao i mišljenje i primjedbe na priložene osnovne zakonske odredbe i vakufname o samostalnom vakufu Poglavnikove džamije u Zagrebu?

- 180 -

Odgovor Ulema-medžlis u Sarajevu Broj: 210/1945. U Sarajevu, 24. siječnja 1945. godine. Samostalni vakuf u smislu šerijatskih propisa ne može se osnovati zakonskom odredbom, jer bi se time mimoišli šerijatski propisi po kojima se samostalni vakuf osniva tesdžilom ili vasijjetom. Obrazloženje: Ustanova vakufa datira od pojave islama i nju je ustanovio pejgamber Muhammed, alejhisselam. Vakuf je dobrotvorna ustanova koja nije bila poznata u predislamsko doba. Nju je, kako je rečeno, ustanovio sam Božiji poslanik Muhammed, a.s. zbog naročitih maslahata, koji se ne nalaze u drugim milostinjama. Vakuf i ustanova samostalnog vakufa je čisto šerijatska ustanova, na koju je bodrio sam Božiji poslanik Muhammed, a.s., i koju su izvršavali njegovi najbliži suradnici, ashabi, sa ciljem da tim putem steknu Božiju ljubav i da dotičnom vakufu uvijek za to teče nagrada - sevab. Jasni su šerijatski propisi o osnivanju samostalnog vakufa i ti su propisi kao šerijatski propisi priznati i od strane države u pozitivnom zakonodavstvu Islamske vjerske zajednice (& 1. Zakona o Islamskoj vjerskoj zajednici i & 5. Ustava Islamske vjerske zajednice od 1936. godine), pa bi prema tome bila jedna novost donositi o tome specijalnu zakonsku odredbu. Osim toga, propisi, zakonske odredbe, trpe nadopune, izmjene i promjene, jer su to ljudski zakoni, dok su šerijatski propisi, u koje spada i osnivanje samostalnog vakufa, stalni i oni vrijede za sva vremena. Kada bi se danas osnovao samostalni vakuf zakonskom odredbom, nije isključena mogućnost da ta zakonska odredba vremenom ne pretrpi izmjenu i nadopunu pa i onu koja je u protivnosti sa šerijatskim propisima. Temeljom izloženog Ulema-medžlis ne može dati svoje mišljenje i primjedbe u pojedinostima na osnovu predložene zakonske odredbe, jer prema prednjoj fetvi u načelu ne slaže se sa donošenjem ove zakonske odredbe.

- 181 -

Fetve iz perioda 1945. – 1990. godine Fetva broj 30 Pitanje Kotarsko vakufsko-mearifsko povjerenstvo u Bosanskoj Krupi broj: 146/47 14.09.1947. godine. Pristupaju nekolike muslimanke u kancelaruju povjerenstva te pitaju da li se moraju otkriti i skinuti zar i da li se to kosi sa šerijatskim propisima? Odgovor U vezi tamošnjeg dopisa od 14.09.1947. godine, broj: 146/47, obavješćujete se da je islamska izborna kurija u mjesecu junu 1928. godine o otkrivanju islamskog ženskinja donijela ovaj TAKRIR. Želi li i hoće li da neizađe na krivovjerstvo i šerijatsku stranputicu islamska zajednica, svaki njen pojedinac ima dužnost da se povede samo za rješenjima koja su u skladu sa mišljenjem i pravcem naših imama u itikadu i amelu. Rješenja pojedinaca, koja se temelje na ličnom shvatanju šerijatskih izvora, a nijesu potkrijepljena važećim i priznatim naklovima nemaju nikakve važnosti u očima Šerijata i ne smiju se slijediti, niti se smiju dozvoliti da ih bilo ko na taj način ubuduće izdaje. Izdavanje šerijatskih fetvi spada u isključivu nadležnost muftija, Reisu-l-ulema i Ulema-medžlisa koji u tom pogledu imaju samo to pravo, da prijepornim ili dvojbenim pitanjima isposluju rješenje višeg foruma. U pokrivanju muslimanske žene naši fakihi (šerijatski pravnici) zastupaju sljedeće stanovište: Da bi se očuvala čistoća međusobnoga odnošaja između muškarca i žene, Šerijat im podjednako naređuje da brižno paze na svoje oči i ostala čutila te da r’z i namus čuvaju kao oko u glavi. Preljub se kažnjava smrću ženi sobzirom na jaču čuvstvenost i veću privlačnost. Šerijat je propisao još i posebnu dužnost da osim pred taksativno nabrojanom rodbinom i
- 182 -

muževima krije sve ukrase osim lica i pesnice. Lice i pesnice ženi je dozvoljeno pokazati a muškarcu gladati samo u tom slučaju ako su potpuno sigurni da im to neće pobuditi strast. Sumnjaju li u svoju moralnu snagu muškarac će se čuvati gledanja a žena će pokriti lice i ruke, osim u slučaju šerijatski priznate nužde (liječnički pregled). U takvu nuždu ne spadaju protušerijatski narodni običaji a ne spada ni težnja za srođavanjem, unificiranjem sa našom inovjernom braćom po krvi i jeziku. Moralno jaka muslimanka može se posvetiti i obrtu i trgovini i studijama i svakom časnom zanimanju, uz gore istaknuta ograničenja, koja nijesu nikakva stvarna prepreka za njen potpuno sretan društveni i obiteljski život. Predsjednik u.z. Hadžić Fetva broj 25 Pitanje M.I. Pita da li je po Šerijatu dozvoljeno upotrijebiti za kurban utučenog brava? Odgovor Ulema-medžlis u Sarajevu broj 1953/54 06.08.1954. godine. Prema šerijatskim propisima dozvoljeno je utučenog brava upotrijebiti, odnosno zaklati u kurban. Vidi Multeku odjel Kitabu-l-Adhijje, strana 421. Smrt fašizmu, sloboda narodu! Predsjednik Talić Fetva broj 26 Pitanje Pitanje kupanja mejjita nad kojim je izvršena obdukcija pa vlasti ili ljekar ne dozvoljava da se mrtvac vadi iz zalehemljenog limenog sanduka, ovaj Ulema-medžlis saopćava sljedeće:
- 183 -

Odgovor Ulema-medžlis u Sarajevu broj 502/55 20.03.1955. godine. Okupati mejjita, to je vjerska dužnost (farzi-kifaje) za žive muslimane, kao što je farzi-kifaje i dženazu klanjati okupanom mejjitu. Uvjet za klanjanje dženaza-namaza jest da umrli bude musliman, da bude čist, tj. da bude okupan ako postoji mogućnost da se okupa, a ako to ne bude moguće i zakopa se prije kupanja i nije ga moguće izvaditi bez otkopavanja, dopušteno je u zaruretu (nuždi) klanjati umrlom dženazanamaz nad kaburom. Ovo se vidi iz Fetava-i-hindije, I svezak, na strani 172., odsjek 5. (o klanjanju dženaze nad mejjitom). Predsjednik Talić Fetva broj 27 Pitanje Vakufsko povjerenstvo u Zvorniku broj 124/54 18.08.1954. godine. Jedan od ovdašnjih imama iz Zvornika uporno tvrdi da se vitrnamaz ne čini kaza, tj. prošli vitr-namazi ne mogu se kaza, činiti niti naklanjavati, kao, naprimjer, što je to slučaj sa farz- namazima. Isto tako poznato nam je da, ako se imam poslije četvrtog rekjata u zaboravu digne na kijam i nastavi da klanja više rekjata nego što treba te ako peti (treći i četvrti) rekjat sa sedždom sastavi, da je taj namaz batal. Zašto se ne bi mogao sa sehvi-sedždom izliječiti? Odgovor Ulema-medžlis u Sarajevu broj 2070/54 03.09.1954. godine. Po šerijatskim propisima, a na osnovu fikskih priznatih djela ImamiAzamovog mezheba, kojem pripadaju i muslimani FNRJ, svi propušteni
- 184 -

namazi, odnosno fard-namazi, naklanjavaju se. Isto tako mora se naklanjati i vitr-namaz, mada on nije u rangu fard-namaza, ali je vitr-namaz vadžib i kao takav mora se naklanjati. Isto tako, po mišljenju Imami-Azama, ako musliman ne stigne ili ne prispije da klanja bajram-namaz (Ramazanski ili Kurbanski-bajram) dužan je po sebi naklanjati onaj bajram koji mu je prošao jer je i bajram-namaz vadžib kao i vitr-namaz. Što se tiče vašeg drugog pitanja, ako se imam poslije četvrtog rekjata u zaboravu digne i nastavi sa klanjanjem na treći ili peti rekjat (prema tome ako je fard od dva ili četiri rekjata) imam će kalanjati šest rekjata računajući fard od četiri rekjata i predati selam na jednu stranu i sehvi-sedždu učiniti radi toga što je otehirio kade-i-ehiru koja je fard u namazu. Dok ona dva rekjata što je više klanjao otići će mu u nafila-namaz. Prema tome, fard od četiri rekjata ne može se klanjati sa pet rekjata, nego mu treba dodati još dva rekjata nafila-namaza, s tim da se ima sehvisedžda učiniti radi tehira kade-i-ehire koja je fard u namazu. Gornje se dostavlja radi saopštenja zainsteresovanim vjerskim službenicima. Predsjednik Talić Fetva broj 15 Pitanje Dežematski odbor Muslimanska vjerska općina Osijek broj: 13/57 05.09.1957. godine. U Osijeku Ovaj odbor obraća se Ulema-medžlisu za objašnjenje. Ako je osoba koja je prije par godina prešla na islam i kao takva vodila se u domovniku kao musliman, umre, a poslije smrti dolazi njegova familija i traži od imamata dozvolu ili potrvrdu da se imenovana osoba pokopa u zajedničku grobnicu ili po propisima vjere kojoj je imenovani prije prelaza pripadao. Njegova familija izjavljuje da je pred smrt izjavio da se vraća u svoju prvašnju vjeru ili njegova bližnja rodbina traži da se pokopa
- 185 -

na njihovom groblju i navode da pri takovoj njegovoj izjavi imadu i svjedoka... Odgovor Ulema-medžlis u Sarajevu broj 1694/57 26.09.1957. godine. Iz činjenice da se umrla osoba vodila u matičnim knjigama imamata kao musliman jasno je da je kao musliman i umrla. Prema tome, ne bi se mogao musliman sahraniti u zajedničku grobnicu svoje nemuslimanske porodice u kojoj se nalaze kosturi i kosti pomrlih lica iz te porodice. Prema tome naslov ne može odobriti pokopavanje konvertita u grobnice njihove ranije vjere jer izjave svjedoka ne mogu se uzeti sigurnima, a ako njegova porodica bude insistirala naslov će zatražiti zaštitu nadležnog organa narodne vlasti a neće po sebi činiti nepametnog gesta ni postupka. Prednje se dostavlja na znanje i ravnanje. Fetva broj 18 Pitanje H.M. iz Banje Luke traži da mu se izda šerijatskopravno rješenje o klanju stoke po šerijatskim propisima Odgovor Ulema-medžlis u Sarajevu broj 239/58 13.02.1958. godine. Po šerijatskim propisima pri klanju stoke treba da se prekolju najmanje dvije vene i grkljan, zatim da se pusti da zaklana životinja mirno umre. Predsjednik Ulema-medžlisa Talić

- 186 -

Fetva broj 14 Pitanje Da li primanje injekcija za vrijeme posta kvari post? Odgovor Ulema-medžlis u Sarajevu broj 574/58 25.03.1958. godine. Po šerijatskim propisima post znači sustegnuti se od jela, pića, spolnog odnosa i svih sredstava koja daju izvjesne nadražaje, kao što je pušenje duhana i slično. Tko hotimično pokvari post, a taj dan je naumio postiti, dužan je kaza i kefaret (to jest napostiti taj dan i 60 dana postiti kao kefaret). Ako se nehotice ili u zaboravu omrsi, dužan je nastaviti post istog dana jer nema za to nikakvih posljedica. Na pitanje da li primanje injekcija za vrijeme posta kvari post, postoji različlito mišljenje između Imami-Azama i imamejna (Imami-Jusufa i Imami-Muhammeda). Imami-Azam ebu Hanifa veli da tri stvari prouzrokuju dužnost kazaa, bez kefareta; da onaj koji posti pojede nešto što ne spada u hranu, niti u njemu ima hranjivosti. Hrana se računa da je sve ono za čim čovječija narav teži da pojede, koja je sposobna da utrne glad, ili se smatraju lijekovi hranom koji se primaju iz opravdanih šerijatskih razloga, kao što je bolest ili put, prisilno, nehotice naprimjer uzimajući abdest omakne mu kap vode niz grlo. U šerijatskopravnom djelu zvanom El-Hidaje stoji ovo: “Kada bi postač stavio lijek na otvorenu ranu i taj lijek dopre u unutrašnjost tijela prema nalazu Imami-Azama takva osoba pokvariće post, dok Imami-Jusuf i Imami-Muhammed vele da neće pokvariti post zbog toga što nije sigurno da je lijek dopro u unutrašnjost tijela, te smatraju kao da je upotrebio suhi lijek.”. Prema tome jasno se vidi da je od presudne važnosti u ovom pitanju da li se u organizam stavlja hranjiva materija, koja dostiže u probavne organe ili materija koja nadražuje živčani sistem.
- 187 -

Bez sumnje je da injekcije koje se primaju bilo pod kožu, tkivo, ili u venu moraju krvotokom doprijeti do probavnih organa, te će i post pokvariti (Vidi Nuru-l-islam str-503, u poglavlju El-Fetva ve-l-ahkam u Gazi Husrev-begovoj bibliotci u Sarajevu broj 0-3845). Iz navedenog se vidi da nije dozvoljeno primati injekcije za vrijeme posta a kad su po liječničkom nalazu nužno potrebne i ne mogu se izvršiti iza iftara slobodno ih je primiti uz uvjet da stranka naposti taj dan a nije dužan kefaret savm. Fetva broj 19 Pitanje Vakufsko povjerenstvo Kladanj i druga mjesta u BiH broj145/58 29.05.1958. godine. U kome se traži objašnjenje u vezi učenja dova po selima i kod izvjesnih pećina i na drugim mjestima. Odgovor Ulema-medžlis u Sarajevu broj1015/58 11.08.1958. godine. Ovaj Ulema-medžlis u smislu šerijatskih propisa načelno nema ništa protiv učenja dova jer u Tirmizinoj zbirci hadisa stoji: “Dova, tj. molba je ibadet.” Međutim učenje dova kod nekakve stijene ili kod nečijeg kabura, Ulema-medžlis smatra da se kosi sa šerijatskim propisima jer je sam Muhammed, a.s., za svoj kabur rekao: ”Nemojte moj kabur uzeti svetkovinom, tj. nemojte u određeno vrijeme, u određeni dan naročito sakupljanje i naročite obrede vezivati za moj kabur.” Alejhisselamov kabur je bez sumnje najuzvišeniji kabur na svijetu. Pa kada je stvar sa Alejhisselamovim kaburom ovakva, zar treba misliti da bi svetkovine vezane za kabure drugih osoba i za neke pećine mogle biti dozvoljene. Ovo je opširno obradio naš uvaženi alim rah. hadži Mehmed Handžić u Glasniku Vrhovnog islamskog starješinstva u godištu I Glasnika (1933. godina, strana 13-18).
- 188 -

Prema tome, ovaj Ulema-medžlis smatra da dove u raznim prilikama: hatma-dova, mevludske dove, tevhidske dove, kišne dove, sakal-dova i druge treba održavati u džamijama i mesdžidima, uz dužno poštovanje i u pobožnosti a ne na drugim mjestima. Uostalom, vršenje vjerskih obreda i po propisima Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica u FNRJ dozvoljeno je samo u džamijama i mesdžidima. Prednje vam se dostavlja radi znanja i ravnanja. Zamjenik predsjednika Ulema-medžlisa Zufer Bešlić

Tumač riječi Ahiret (ar.) onaj svijet, zagrobni život. Akika ceremonija prilikom nadjevanja imena novorodženčetu kod muslimana. Ćefini, Kefini (ar.) bijelo platno, šifon, u koji se umotava mrtvac za dženazu, mrtvačke haljine. Džahil (ar.) neznalica, nepismen čovjek. Divanhana (pers.) prostorno predsoblje (hodnik) na spratu u starim građanskim kućama. Fesad, Fesat (ar.) smutnja, zamućivanje, svađa, zavada, nered. Fitne (ar.) smutljivac, intrigant, spletkar. Fitne (tur.) zavođenje, kušnja, buna, nered. Hair-sahibija, Hajir-sahibija (ar.) dobrotvor, osnivač zadužbine. Ibadet (ar.) moljenje Boga, klanjanje i učenje, bogosluženje. Iftar (ar.) ramazanska večera u prvi sumrak (akšam, neposredno iza zalaska sunca) kojom se prekida dnevni post. Imami-Azam (ar.) počasno titularno ime poznatog šerijatskog pravnika, osnivača hanefijskog mezheba (pravne škole). Puno mu je ime: Abu Hanifa Numan ibn Sabit. Kabur (ar) grob, raka. Kandilj (lat.) staklena posuda sa uljem u kojem je zamočen fitilj koji gori; kandilo; uljana svjetiljka, fenjerčić ili električna žarulja na šerefetu minareta. Kandilji se na minaretu pale prilikom muslimanskih praznika. Kaza učiniti, naknadno nešto izvršiti, naklanjati ranije propuštene molitve (namaze).
- 189 -

Kube (ar.) svod, kupola. Leđen, Legen (grč.) lavor za umivanje, odnosno za pranje ruku. Mahfil (ar.) galerija u džamiji gdje obično klanjaju ženska lica. Memleke, Memeleće, Memeleket, Memelećet (ar.) država, zemlja, zavičaj, rodni kraj, mjesto, grad. Mesdžid (ar.) manja muslimanska bogomolja. Murad, Murat (ar.) želja, ono za čim se čezne -“Žene idu na murad turbetu”, tj. idu na obilazak turbeta da bi im se ispunila želja koju imaju. Namus, Namuz (grč) čast, čestitost, poštenje, karakter. Otehiriti (oteiriti) očekati, strpjeiti se, ostaviti za kasnije. Rivajet (ar.) predaja. R’z, Hr’z, He’rz (ar.) poštenje, čast, obraz - “Da mi čuvaš kulu i avliju, / Da mi čuvaš rza i obraza”. Sahih, Sahi (ar.) uistinu tačno, ispravno, sigurno, zdravo. Suret, Sure (ar.) slika. Šerijat, (ar.) muslimanski vjerozakon, islamski propis. Takrir (ar.) saopćenje, izjava, zapisnik, zemljišnoknjižno prevođenje kupoprodajnog ugovora za nekretnine. Tevhid (ar.) muslimanski spomen za mrtve koji se sastoji u grupnom učenju pobožnih izreka i molitava. Obično se uči u kući umrle osobe na dan dženaze, na sedminu, četrdesetinu, na pola godine i godinu. Turbe (ar.) mauzolej, natkrivena grobnica. Turbedar (ar.-pers.) čuvar turbeta koji se brine o njegovom održavanju i čistoći. Ulema-medžlis (ar.) glavni islamski vjerski organ jedne pokrajine, republike, preko koga se vrši uprava i nadzor nad islamskim vjerskim i vjerskoprosvjetnim životom. Vakufnama (ar.-pers.) zadužbinska povelja, isprava o uvakufljenju. Zat (ar.) osoba, ličnost. Zijaret (ar.) posjeta, obilazak, pohod. Zikir, Zićir (ar.) pobožno izgovaranje, invokacija Božijeg imena, pobožno izgovarati Božije ime.

- 190 -

Literatura: Mustafa Hasani, Uloga muftije i fetve u društvenom i vjerskom životu muslimana Bosne i Hercegovine, Magistarski rad, Sarajevo, 2001. Fikret Karčić, Opšti pogled na istorijat muftijske službe kod nas, Takvim, islamska zajednica u Bosni i Herecegovini, 1987. Husein Đozo, Pitanja i odgovori: Fetve u vremenu 1965.-1977., 1996. Abdulah Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, 1966.

Ključne riječi: Fetva, arhivski fond GHB, Ulema medžlis, pitanja-odgovori.

Summary A few fatwa from the archive of the Gazi Husrev-bey’s Library in Sarajevo During the process of the arrangement of archive materials of the Islamic Community in Bosnia and Herzegovina we have singled out 58 fatwa which dated from period of 1918-1945 and 1945-1990. Fatwa were issued by: Reis-ul-ulema, President of Ulama medjlis who was in same time fetva-i-emin, and mufti. A fatwa presents an answer to the question posed to religious authority from different spheres of human life and social surroundings in one period of time. The archive material of the Islamic Community in Bosnia and Herzegovina is stored in the Gazi Husrev-bey Library in Sarajevo. It originated from the work and functioning of the organ and institution of Islamic community in different periods: period Ottoman reign, Austro-Hungarian period, period of the Kingdom of Yugoslavia, the period of the German occupation and “Independent state of Croatia’’ then period of Socialistic regime of Yugoslavia. The materials are arranged in archive and accessible to the researchers. Most of the materials are written in Bosnian, fewer in Osmanli, Arabic,
- 191 -

German and other languages. The most important material present materials from the work of: Ulema majlis, Territorial waqf commission, Territorial waqf commissariat, Territorial waqf directorate, Waqf-mearif parliament board, Waqf head office, Waqf-mearif department of the district of Sarajevo, Waqf-mearif department of the district of Kotarsko in Sarajevo, Archive material of mufti in Bosnia and Herzegovina (Sarjevo, Tuzla, Mostar, Banjaluka, Travnik, Bihać), High Islamic Representative of Socialistic Federative Republic of Yugoslavia, Head of Islamic Community in Socialist republic of Bosnia and Herzegovina and archive material of djemat board of Islamic Community in Socialistic Republic of Bosnia and Herzegovina. For this occasion we have prepare some fatwa in their authentic form which originated in the mentioned periods. The numbers of fatwa present the ordinal numeral under which fatwa was recorded in the archive collection of Islamic community.

- 192 -

Mahira Šeko

ELEMENTI KULTURE U DJELU ,,POVIJEST BOSNE“, AUTORA SALIHA SIDKIJA HADŽIHUSEINOVIĆA MUVEKKITA Biografija: Muvekkit i njegova Povijest Bosne1 Impozantan niz historiografskih spisa naših pisaca koji su stvarali na osmansko-turskom, arapskom i perzijskom jeziku završava se djelom jednog poduzetnog, vrijednog i darovitog čovjeka koji se prihvatio ambicioznog zadatka da napiše cjelovitu povijest Bosne pod osmanskom vladavinom. Bio je to Salih Sidki Hadžihuseinović, poznat pod imenom Muvekkit, sin hadži Huseina, a unuk Fazlullaha, koji se iz svog rodnog mjesta Čajniča doselio u Sarajevo, gdje mu se rodio unuk Salih Sidki početkom 19. stoljeća, tačnije 1825. godine. Salih se prvo školovao u mektebu, zatim u medresi Drveniji, gdje mu je predavao Ahmed-ef. Tahirović. Želeći da proširi svoje znanje, izučavao je astronomiju sa jednim osmanskim oficirom koji je dobro poznavao astronomske elemente, posebno one koji su bili važni u utvrđivanju vremena za obavljanje namaza. Kada je 1859. godine u sklopu Gazi Husrev-begova vakufa osnovana prva muvekkithana2 kod nas, Salih Sidki Hadžihuseinović je proglašen prvim muvekkitom i tu dužnost je obavljao naredne tri decenije. Istovremeno je bio i bibliotekar Gazi Husrev-begove biblioteke. Izučavao je i geografiju, te je izradio dva krasna globusa koji se danas čuvaju u navedenoj biblioteci. Bio je i dobar kaligraf o čemu svjedoči jedan njegov prijepis djela Siradžijja sa mnogobrojnim marginalnim bilješkama uzetim iz raznih komentara.3 Međutim Muvekkit je svoj ugled stekao sa navedenim djelom Povijest Bosne koju je napisao u formi ljetopisa služeći se neiskorištenom
1 2 Opširnije pogledati u: Salih Sidki Hadžihuseinović Muvekkit, Povijest Bosne, I dio, El-Kalem, Sarajevo, 1999., Uvodne napomene, str. I-IV i Predgovor, str. V-XVI. Posebna prostorija, uglavnom uz veće džamije u gradovima u kojima poseban službenik – muvekkit, čovjek koji određuje tačno vrijeme ala turka na osnovu astronomskih posmatranja – uz pomoć specijalnih instrumenata utvrđuje tačno vrijeme. Hazim Šabanović, Književnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Svjetlost, Sarajevo, 1973., str. 592-594.

3

- 193 -

građom iz Gazi Husrev-begove biblioteke: carskim fermanima, beratima, bujuruldijama te štampanim djelima srpskih i hrvatskih historiografa. Iako je Mehmed Handžić dao spisak literature kojom se služio Muvekkit, taj spisak je nedostatan jer ne bilježi svu literaturu, a kamoli originalne dokumente i medžmue. Povijest Bosne je napisana osmansko-turskim jezikom prije sto dvadeset godina i predstavlja prvi pokušaj da se u cijelosti prikaže prošlost današnje Bosne i Hercegovine i teritorija susjednih zemalja koje su bile u sastavu Bosanskog ejaleta. Također je ovo i prvi integralni prijevod na bosanski jezik, dok je djelo dosta korišteno u rukopisu. Među autore koji su se koristili njime ubrajaju se i: Safvet beg-Bašagić, njegov otac Ibrahim-beg Bašagić, Mehmed Handžić, Tajib Okić, Franc Babinger i drugi. Djelo obuhvata period od prahistorije i gubitka bosanske srednjovjekovne državnosti do posljednjih godina neposredne sultanove vlasti u Bosni 1875-1878. godine. Autor se vrlo kratko osvrnuo na predosmansko doba i ukratko prikazao povijest Bosne ,,od Kulina bana do našijeh dana”. Samo 19. stoljeće je opisao detaljnije s obzirom na to da se radi o vremenu u kojem je živio. Događaji su prikazani iz godine u godinu strogo hronološkim redom, a za osnovu su poslužile smjene namjesnika Bosanskog ejaleta. Tekst nije dat u kontinuitetu, nego je prekidan ispisima lokalnog značaja ili donosi predanja i legende. Ali i ove zabilješke imaju veliki značaj za kulturnu povijest Bosne. Djelo je važan izvor za mnoge događaje, a za neke i jedini izvor. Posebno se ističu spisi folklornog obilježja koji istraživačima folklorne građe mogu poslužiti kao prvorazredan izvor. Iz široke lepeze događaja o kojima autor govori možemo izdvojiti i podatke o čistoći i težini zlatnog i srebrenog novca, cijenama osnovnih životnih namirnica, ispisima o vakufima i dr. Detaljno je opisana i stara sarajevska čaršija, a na osnovu tog opisa naši historičari su je rekonstruisali. Značajno mjesto u djelu zauzimaju detalji, posebno kada se radi o datumima, jer Muvekkit ne bilježi samo dan i sat nekog događaja, nego čak i minutu, što govori o njegovoj preciznosti. Tekst djela je tečan, pisan lijepim osmansko-turskim jezikom, iako autor kao Bošnjak dosta često ne može izbjeći pojedine konstrukcije svojstvene bosanskom jeziku. Svojim narativno-epskim pričanjem Muvekkit postupno uvodi u događaje, pa se njegova Povijest Bosne doima kao neka duga pripovijetka. Treba istaći da je ovo značajno djelo prvi puta u cjelini prezentirano na bosanskom jeziku, te će kao primarni izvor poslu- 194 -

žiti čitaocima da saznaju nešto novo o povijesti naših krajeva, a posebno onima koji se bave kulturnim elementima našeg podneblja. I. Kraći osvrt na prilike u Bosni prije osvajanja4 Kada je riječ o kulturi predosmanske Bosne, treba obratiti pažnju na ukupne političke, ekonomske i kulturne odnose na ovom prostoru od najstarijih vremena preko doseljenja Slavena i organiziranja Bosanskog kraljevstva kao specifičnog društvenog organizma na tlu Balkanskog poluotoka. Što se tiče pismenosti i obrazovanja, oni su bili dugo vremena u znaku političkog prisustva Rimskog carstva, postojanja Ilira kao zasebnog etničkog elementa, paganstva slavenskih plemena, koja se potom kristijaniziraju, te djelovanja kršćanstva, hrišćanstva i patarenstva koje se u Bosanskom kraljevstvu javlja kao državna religija koja se dugo vremena opirala utjecajima i pritiscima Zapadne i Istočne crkve. Posljedica ovakvog položaja u periodu nakon prve ere je dominacija latinske pismenosti, o čemu svjedoče ostaci materijalne i duhovne kulture (natpisi na starim crkvama i nadgrobnim spomenicima, npr. natpis u Mujičićima kod Jajca, na Debelom brdu kod Sarajeva i dr.) Nakon toga, kao posljedica doseljavanja Slavena i kulturnih prilika na širem Balkanskom prostoru, postepeno se javlja glagoljska i ćirilska pismenost koju potvrđuju natpisi (Miroslavljevo jevanđelje, Humska ploča, stećci itd.) Prema arheološkim i paleografskim istraživanjima vezanim za ovaj period, uočljivo je da se od 12. stoljeća i samostalnosti Bosne od Bizantije razvija pismenost u znaku narodnog jezika u daleko povoljnijim uvjetima nego ranije, iako je Bosna i u ovom periodu bila izložena pritiscima, i sa istoka, i sa zapada. Bosanski krstjani-bogumili kao stanovništvo na razmeđini dva carstva i dvije kulture, koristilo je glagoljicu i ćirilicu, ovisno od konkretne situacije u kojoj se nalazilo, pravoslavno uglavnom ćirilicu i crkveno-slavenski jezik, katolici narodni jezik i latinsko pismo. Dakle, kada se govori o zatečenom stanju predosmanske Bosne, može se reći da je kultura, odnosno pismenost već uveliko raširena na ovim prostorima.

4

Ismet Kasumović, Školstvo i obrazovanje u Bosanskom ejaletu za vrijeme osmanske uprave, Islamski kulturni centar, Mostar, 1999., Uvod, str. 13-14.

- 195 -

II. Pojava bogumilstva Što se tiče bogumilstva, ono se javlja u Bosni 570/1174. godine, kada je jedna grupa pripadnika ove religije došla u Bosnu i tu se naselila dobivši ime patareni. Inače, u bugarskim zemljama ova se religija zvala ,,bogomili“, a označava pravac koji je Bogu mio. S obzirom na to da se ova religija bitno razlikuje od Istočne i Zapadne crkve, njeni pripadnici su pretrpjeli veliki pritisak od spomenutih crkvi. U Bosni su našli pogodno područje za širenje svoje vjere jer ih narod Bosne nije u tome ometao, premda se sastojao od katolika i pravoslavaca koji se nisu međusobno razumijevali. Iako se bogumilstvo ubraja među kršćanske religije, njeni propisi se mnogo razlikuju od katoličanstva i pravoslavlja. Oni su očitovali Božije jedinstvo i nisu gradili mnogo crkvi jer su smatrali da je na svakom čistom mjestu dozvoljeno obavljanje molitve u kojoj nije bilo svećenićke hijerarhije. Nisu imali Uskrsa, Božića, križa niti bilo kakvih likova, dok su u jelu i piću bili umjereni. Veliki dio stanovnika Bosne je prihvatio ovu religiju, među njima i bosanski vladari, a najpoznatiji je Kulin ban, umro 601/1204. godine. Zbog velike sličnosti sa islamom, bogumili su kasnije, nakon osvajanja, u velikoj većini prešli na islam, tako da je u veoma kratkom periodu porastao broj muslimanskog stanovništva. 5 III. Opće stanje nakon osvajanja Bosna je izgubila svoju državnost 1463. godine kada je sultan Mehmed II Fatih postavio Mehmed-bega Minetovića za prvog sandžakbega Bosanskog sandžaka. Prvo sjedište bilo je u Jajcu do jeseni 1463. godine, a zatim u Sarajevu. Bosanski ejalet osnovan je 1580. godine i imao je sjedište u Sarajevu do pred kraj 17. stoljeća, zatim u Travniku do 1780. i ponovo u Sarajevu do 1878. godine. U toku ovog dugog historijskog perioda Bosanski sandžak, odnosno ejalet prošao je kroz uvođenje svih oblika vlasništva koji su postojali u Osmanskom carstvu. Veliki dio stanovništva je prešao na islam, organiziran je život i privreda u gradovima i selima sa zahtjevima osmansko-timarskog feudalnog sistema i orijentalno-islamske kulture. U tom procesu značajnu ulogu imala je osmanska država koja se aktivno uključila u sve oblike društveno-političkog ustrojstva.6
5 6 S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 11-12. Vidi: Ismet Kasumović, ibid., str. 36-37; grupa autora, Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata,Generalštab Armije RBiH, Sarajevo,

- 196 -

IV. Širenje islama i razvoj gradova Dolaskom osmanske vlasti bio je zaustavljen dalji razvoj kršćanskih varoši koje postaju periferni dijelovi relativno brzo razvijenih gradova osmanskog tipa, a njihovo kršćansko stanovništvo se općenito smanjivalo usljed postepenog prelaženja na islam. Već u 16. stoljeću centralna vlast je počela poduzimati potrebne mjere za urbani razvitak područja Bosne što je pretpostavljalo i gradnju niza sakralnih, privrednih, kulturno-prosvjetnih i drugih objekata koji su činili sadržaj naselja orijentalno-islamskog tipa, kasabe ili šehera. Glavna karakteristika novih naselja određena je duhom novog, osmansko-islamskog civilizacijskog kruga. Budući da su gradovi predstavljali oslonac države, ne samo zato što su u njima bili skoncentrisani svi organi državne vlasti nego i zato što su oni gradovi koji su razvijani na zanatskoj privredi predstavljali prave radionice za vojsku. Ovi gradovi su nazivani kasabe i nerazdvojno su povezani sa pojmom džamije. 7 Kada je u pitanju prihvatanje islama, njeni provoditelji su bili učena ulema, kadije, imami, hatibi, fakihi, derviši i slične vjersko-intelektualne profesije. U svakoj mahali se gradila džamija ili mesdžid jer su ti objekti, odnosno službenici koji u njima rade činili osnovu ne samo organizacije mahale, nego i organizacije svih oblika osmanskog državnog ustrojstva, uključujući i širenje islama koje je bilo jedan od važnijih ciljeva osmanske politike. a) Namjesnici Bosanskog ejaleta8 koji su doprinijeli privrednom i kulturnom razvoju Muvekkit navodi da se u periodu od 1463. do 1878. godine smijenilo 223 namjesnika u Bosanskom ejaletu9, s tim da su neki bili namjesnici u dva, tri ili četiri navrata. Za vrijeme svoje uprave većina njih bavila se
1995., opširnije vidjeti u poglavlju: Behija Zlatar, Bosna i Hercegovina u okvirima Osmanskog carstva (1463-1593), str. 67-94. Ismet Kasumović, ibid., str. 36-38; 46; 51. Bosanski pašaluk, odnosno ejalet osnovan je negdje poslije aprila 1580.g., opširnije o tome vidjeti u: Hazim Šabanović, Bosanski pašaluk, Postanak i upravna podjela, Svjetlost, Sarajevo, 1982., str. 77-81. Napomena: u radu su predstavljeni i namjesnici koji su upravljali u Bosni prije nego što je osnovan Bosanski ejalet.

7 8

9

- 197 -

osvajanjima, utvrđivanjem granica, odnosno uspostavljanjem mira u Bosni. Međutim mnogi su poznati po svojim dobrotvornim ustanovama i doprinosu privrednom i kulturnom razvoju ovog područja. Naravno, ima i onih koji, osim podignute jedne džamije ili mesdžida, nisu ostavili nikakav drugi trag kada su u pitanju kulturna ostvarenja, ali su, sigurno, svojom vladavinom kroz očuvanje reda i mira, te ekonomski razvoj omogućili širenje pismenosti i obrazovanja među stanovništvom Bosanskog ejaleta. Himmeti Zade Nesuh-beg (843/1439-40.) U Sarajevu je podigao česmu, džamiju sa kamenom munarom, mekteb i česme u blizini Latinske ćuprije. O gradnji džamije govori se u sačuvanoj vakufnami10 Kenan Ali-age koji je uz spomenutu džamiju sagradio jedan mali han.11 Kasnije je četvrti bosanski sandžakbeg Minnet Zade Mehmed-beg otkupio prazno zemljište u okolici džamije i prihode od građevina na tom zemljištu uvakufio za potrebe ove džamije. Mahala koja se formirala od spomenutih građevina poznata je kao mahala Minnet-beg Zade Mehmedova.12 Gazi Isa-beg, sin Ishak-bega (858/1454-55.) Smatra se osnivačem grada Sarajeva i jednim od najznačajnijih sandžakbegova u Bosanskom sandžaku. Podigao je veliki broj objekata u Sarajevu od kojih su najpoznatiji Careva džamija i veliki karavan-saraj zvani Kolobara. Oko spomenutog hana Gazi Isa-beg je podigao čvrste bezistane od kamena. Na rijeci Miljacki podigao je pod jednim krovom mlin od devet vitlova. Nasuprot mlina sagradio je musafirhanu, a višak od prihoda nabrojanih zgrada uvakufio je za ovu musafirhanu. Njegovo uvakufljavanje sadržano je u vakufnami koju je legalizirao 866/1461-62 godine.13
10 11 12 13 Legatorska povelja, isprava o uvakufljenju. Napomena: objašnjenje svih nepoznatih termina preuzeto je iz obrađenog djela ,,Povijest Bosne’’, S. S. H. Muvekkit. Svratište i prenoćište putnika. S.S.H. Muvekkit, ibid., str. 48. Ibid., str. 62-64; vidjeti i: Hazim Šabanović, “Dvije najstarije vakufname u Bosni”: Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, II/1951, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1952., str. 7-29; Vesna Mušeta

- 198 -

Na mjestu današnje Careve džamije podigao je džamiju ograđenu kamenim zidom, a pokrivenu drvenim krovom. Spomenutu džamiju poklonio je sultanu Mehmedu II Fatihu kada je ovaj došao u Sarajevo s namjerom da osvoji Bosnu, pa je džamija nazvana Careva.14 Skender-beg (871/1466-67.); (883/1478-79.); (904/1498-99.) Bio je namjesnik Bosne u tri navrata. Kada je postavljen u vilajet Bosnu, izgradio je nakšibendijski hanikah15 u blizini Gazi Isa-begovih građevina te veliki karavan-saraj, a pod njim jedanaest dućana među kojima su: berberski, timardžijski, bakalski, ekmekčijski i drugi. Prihode od njih uvakufio je za održavanje časnog hanikaha. Ovom vakufu pridodao je i zemljište u kadiluku Rogatica.16 Ajas-beg, sin Abulhajja (875/1470-71.) Podigao je jednu džamiju sa kamenom munarom u mahali poznatoj pod imenom Kolukčije mahala. Sagradio je i dva hamama17 u Sarajevu i kasabi Visoko zajedno sa dućanima i magazama. Prihod od ovih građevina uvakufio je za spomenutu džamiju, a propisanu vakufnamu legalizirao je 882/1477-78. godine. Hamam koji se nalazio u Sarajevu potpuno je srušen u velikom požaru 1258/1842. godine.18 Gazi Mehmed-beg, sin Gazi Isa-bega, sina Ishak-bega (889/1484-85.) U mahali Bistrik u Sarajevu sagradio je džamiju sa kamenom munarom te za nju uvakufio sve mukate19 prihoda dućana i magaze u gradu
Aščerić, Sarajevo i njegova okolina u 15. stoljeću, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2005., str. 162-165. S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 63; Ismet Kasumović, ibid., str. 77; Behija Zlatar, Zlatno doba Sarajeva, XVI stoljeće, Svjetlost, Sarajevo, 1996., str. 29. Tekija sa internatom za derviše. S.S.H. Muvekkit, ibid., str. 76. Javno kupatilo. S.S.H. Muvekkit, ibid., str. 78-79. Zakup, zakupnina.

14 15 16 17 18 19

- 199 -

i sve zemlje čifluka u selu Gnojnice, kadiluka Mostar u Hercegovačkom sandžaku.20 Derviš Jakub-paša Bošnjak (895/1489-90.) U mahali zvanoj Maguda u Sarajevu podigao je lijep mesdžid sa drvenom munarom. Nije poznato da li je ovaj sandžakbeg podigao još neke ustanove, ali se zato ubraja među najstarije pjesnike koji su pisali na turskom jeziku. Sredinom 15. stoljeća odveden je iz Bosne u carski Saraj zajedno sa ostalom kršćanskom djecom. Zauzimao je najviše položaje u vojnom i administrativnom aparatu zemlje. Epska pjesma koju je sastavio govori o pobjedi Osmanlija na Krbavskom polju i jedan je od važnih izvora koji govore o samom toku borbe za koju mnogi kažu da je po žestini slična Kosovskoj.21 Jahja-beg (899/1493-94.) Podigao je jednu lijepu džamiju sa kamenom munarom u Čurčića mahali u Sarajevu za čije je izdržavanje uvakufio nekoliko mukata.22 Firuz-beg (901/1495-96.) U mahali zvanoj ,,Hubjar-agina mahala“ sagradio je lijepu medresu, zatim veliki čifte-hamam iza današnje čaršije gdje su sarači i atari, pa je njegovu zakupninu i prihode mukate od magaze i dućana oko njega uvakufio u korist medrese. Podigao je i jednu česmu koju je obećao svom prethodniku Jahja-paši i doveo pitku vodu sa Sedrenika.23 Mustafa-beg Skender-paša Zade (921/1515.) Pored tekije koju je njegov otac za života podigao, sagradio je masivnu i lijepu džamiju pod kupolom. Mahala u kojoj se nalazila džamija nazvana
20 21 22 23 S. S .H. Muvekkit, ibid., str. 83. Fehim Nametak, Pregled književnog stvaranja bosanskohercegovačkih muslimana na turskom jeziku, Sarajevo, El-Kalem, 1989., str. 47-48. S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 94. Ibid., str. 95.

- 200 -

je po njegovom ocu, pa je i džamija dobila naziv džamija Skender–pašine mahale ili Skenderija. Za nju je uvakufio zeamet24 Vesela straža, koji je bio njegov, a to je legalizirao 923/1517. godine.25 Gazi Bali-beg Jahja Pašić (925/1519.) Podigao je jedan mesdžid sa drvenom munarom u jednoj sarajevskoj mahali koja je nazvana po njegovom imenu.26 Gazi Husrev-beg, sin Ferhat-bega (912/1506-07.); (927/1521.) Najznačajniji sandžakbeg Bosanskog sandžaka i najveći dobrotvor grada Sarajeva. Osim džamije i medrese koje nose njegovo ime, podigao je veliki broj građevina u Sarajevu među kojima se izdvajaju: mekteb, hanikah, imaret27, musafirhana28, dvije bolnice za sirotinju, biblioteka, muvekkithana, sahat-kula, zatim tri poznata hana: Tašlihan, Morića han i Kulhan, te masivan bezistan29 sa šezdeset dućana unutra i trideset vani. Za vrijeme od dvadeset godina, koliko je upravljao Bosnom, udario je trajne temelje budućem velikom Sarajevu koje nakon njegove smrti izrasta u tada najveći grad evropskog dijela Turske. Njegova džamija i medresa koje su poznate široj svjetskoj javnosti, a naročito islamskom svijetu, predstavljale su značajna mjesta gdje su se izučavale vjerske, ali i svjetovne znanosti. Muvekkit je između ostalog zabilježio i sljedeće: ,,Svakodnevno dvojica muderrisa30 drže javna predavanja. Pored toga što svakog petka i utorka objašnjavaju razna pitanja iz nauke i daju pouke iz raznih naučnih područja, dvije osobe izlaze na ćurs, drže vazove i daju uputstva iz vjere.”31
24 25 26 27 28 29 30 31 Veliki spahiluk (posjed) koji donosi od 19.999 do 100.000 akči godišnjeg prihoda. S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 103. Ibid., str. 109. Javna dobrotvorna kuhinja u kojoj su putnici, siromašni učenici medrese i određeni vakufski službenici, te putnici namjernici besplatno dobijali hranu. Kuća ili prostorija namijenjena za goste. Pokrivena čaršija s dućanima s manufakturnom i galanterijskom robom. Nastavnik, profesor. S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 127.

- 201 -

I Muvekkit kao i ostali autori koji su pisali o Bosni za vrijeme Osmanlija, pridaje veliki značaj Gazi Husrev-begu, te ga svrstava u red najznačajnijih namjesnika Bosanskog ejaleta. On govori o njemu kao zahvalnom sinu svoje domovine čija su sva dobročinstva nastala isključivo za Božiju volju i bez ikakve računice ili naknade, samo da stekne Božije zadovoljstvo.32 Hadim Ali-beg (957/1550.); (959/1551-52.) Sagradio je jednu masivnu džamiju pod kupolom u Sarajevu i jednu u kasabi Kladanj.33 Bosanac Mustafa-beg Sokolović (963/1555-56.) U kasabi Rudo u Čajničkom kadiluku podigao je lijepu džamiju i druge vakufske objekte. Svoje uvakufljenje legalizirao je 963/1555-56. godine. 34 Hamza-beg (969/1561-62.) Sagradio je jednu džamiju u palanki Kamengrad, u kadiluku Stari Mejdan.35 Bošnjak Sinan-beg, sin Bajram-age (970/1562-63.) U gradu Čajniču podigao je veliku džamiju sa visokim kubetom, medresu i ostale dobrotvorne objekte i na taj način je oživio kasabu. Svoju vakufnamu legalizirao je 990/1582-83. godine.36 Mehmed-paša Sokolović Bosanac (972/1564-65.) Podigao je jednu masivnu ćupriju na Drini u kasabi Višegrad, veliki karavan-saraj, prostranu časnu džamiju u svom selu Sokolovići i druge obje32 33 34 35 36 Ibid. Ibid., str. 138. Ibid., str. 142. Ibid., str. 143. Ibid., str. 145.

- 202 -

kte.37 Obnašao je više važnih funkcija u Osmanskom carstvu, a od 1565.g. do 1579.g. nalazio se na položaju velikog vezira. U vrijeme sultana Selima II bio je istinski zapovjednik države i postigao je neovisnost i samostalnost kakvu do njega nije imao nijedan drugi veliki vezir.38 Bosanac Gazi Ferhat-paša Sokolović (982/1574-75.); (991/1583.); (997/1588-89.) Ovaj veliki junak potječe iz poznate porodice Sokolović iz Bosne. U vrijeme njegove uprave Bosna je podignuta na rang ejaleta i sjedište je preneseno u Banju Luku. Gazi Ferhat-paša je u Banjoj Luci sagradio lijepo ukrašenu džamiju sa vitkom munarom, lijepu medresu, doveo pitku vodu i izgradio druge dobrotvorne objekte. U korist ovih dobrotvornih ustanova za njihovo izdržavanje uvakufio je sve prihode od zakupa i sa zeameta koje je imao u Banjoj Luci.39 Kara Ali-paša (992/1584-85.) U historijskim spisima se vodi pod nadimkom ,,Kalajli Koz”. U kasabi Maglaj sagradio je jednu masivnu džamiju pod kupolom.40 Halil-paša (998/1589-90.) U selu Lijevče, kadiluk Gradiška u Banjalučkom sandžaku41, sagradio je jednu džamiju, a navedeno selo uvakufio za korist te džamije.42
37 38 39 40 41 Ibid., str. 146. Ibrahim Alajbegović Pečevija, Historija 1520-1576., Knjiga I, El-Kalem, Sarajevo, 2000., str. 38-40. Ibid., str. 372-373; S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 169; vidjeti i: Enes Pelidija, Život i djelo Ferhad-paše Sokolovića, Glasnik IVZ u SFRJ, Sarajevo, 1991. S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 171. Po administrativno-upravnoj podjeli Bosanskog ejaleta u 19. stoljeću kadiluk Gradiška je pripadao Banjalučkom sandžaku (livi); Opširnije vidjeti u: Hazim Šabanović, Bosanski pašaluk: Postanak i upravna podjela, Svjetlost, Sarajevo, 1982., str. 232-234. Ibid., str. 174.

42

- 203 -

Sofi Mehmed-paša (999/1590-91.) Bio je veoma pobožan, pa je dobio nadimak Sofi. Priča se da je ispod mahfila43 džamije koju je podigao, iskopao jednu izbu i tu vršio ibadet. Za časnu džamiju koju je podigao u Banjoj Luci, osim određenih prihoda, uvakufio je i u gradu Sarajevu mukate, u mahali Šejh Ferruh Džinića ženski hamam i gradilište oko njega.44 Bosanac Husein-paša, sin Bajram-age (1003/1594-95.) Priča se da je do njegovog vremena kasaba Pljevlja bila jedno malo selo da bi nakon što je Husein-paša podigao u njoj jednu džamiju i druge zgrade, postalo jedna od većih kasaba.45 Mostarac Derviš-paša Bajezidagić (1008/1599-1600.); (1010/1602.) Ovaj ugledni bosanski namjesnik bio je i jedan od najznačajnijih bosanskohercegovačkih pjesnika na osmansko-turskom i perzijskom jeziku. Poznate su njegove pjesme posvećene Sarajevu i Mostaru u kojima iskazuje svoju ljubav prema rodnom kraju, iako je dosta vremena proveo u Istanbulu. Ostavio je mnoge zadužbine u Mostaru, a među njima se ističu džamija i medresa koje su nazvane po njemu. Spomenuta medresa nastala je iz katedre za Mesneviju koju je Derviš-paša uspostavio početkom 16. stoljeća u Mostaru. 46
43 44 45 Izdignuto mjesto u džamiji, često ograđeno drvenom pregradom; u carskim su postojali carski mahfili, a u većini džamija postoje mahfili za mujezine. S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 175. Ibid., str. 207; Vidjeti i: Enes Pelidija, Prilog kulturnoj istoriji Pljevaljskog kraja: O naučnoj, kulturnoj i prepisivačkoj djelatnosti Pljevljaka na orijentalnim jezicima u vrijeme osmanske uprave, Gazi Husrev-begova biblioteka, Poseban otisak iz Anala GH-begove biblioteke, Knjiga XVII-XVIII, Sarajevo, 1996., str. 235-236; Enes Pelidija-Behija Zlatar, Pljevlja i okolina u prvim stoljećima osmansko-turske vlasti, Međurepublička zajednica za kulturno-prosvjetnu djelatnost Pljevlja, Pljevlja, 1988., str. 22-34; Evlija Čelebi, Putopis, Odlomci o jugoslovenskim zemljama, preveo, uvod i komentar napisao: Hazim Šabanović, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1996., str. 397398. Fehim Nametak, Pregled književnog stvaranja bosanskohercegovačkih muslimana na turskom jeziku, Sarajevo, El-Kalem, 1989., str. 63; 65.

46

- 204 -

Ibrahim-han (1018/1609-10.) On je sin Mehmed-paše Sokolovića, koji je također bio namjesnik. Nije bio poznat kao njegov otac, ali je ipak iza sebe ostavio neke zadužbine od kojih Muvekkit izdvaja jedan han i imaret u Banjoj Luci.47 Bosanac Murteza-paša (1033/1623-24.) U tvrđavi Cernik, sandžak Cernik obnovio je jednu carsku džamiju, a u Hercegovačkom sandžaku, u tvrđavi Novi na obali mora podigao je časnu džamiju.48 Bosanac Varvar Ali-paša (1054/1644.) Muvekkit je dao malo podataka o ovom namjesniku, iako Ali-paša Varvarija spada u veoma zanimljive političke ličnosti Osmanskog carstva i ubraja se u značajne pisce naše književnosti na orijentalnim jezicima. Poznata je njegova ,,Rimovana autobiografija“ na osmansko-turskom jeziku koja predstavlja jedinstveno književno djelo na orijentalnim jezicima kod nas. Inače, Ali-paša je bio porijeklom kršćanin, rođen u selu Varvar kod Prozora. Vrlo mlad odveden je u Carigrad na školovanje, a u svojoj ,,Autobiografiji“ opisuje kako je, kao ,,sin jednog siromaha, najubogijeg među ljudima“, krenuo iz svoje surove Bosne i Hercegovine u svijetli, carski Stambol. Pred kraj života postavljen je za namjesnika Bosne što je bio njegov dugo željeni san.49 Sijavuš-paša (1097/1685-86.) On je u gradu Sarajevu na jednoj mukata-arsi50 Gazi Husrev-begova vakufa, koji je nazvan Sijaviš-pašina daira51, podigao veliki karavan-saraj poznat pod imenom Mahmut-han, koji je imao četrdeset osam soba.52
47 48 49 S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 252. Ibid., str. 270. Amir Ljubović i Sulejman Grozdanić, Prozna književnost Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima, Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja XVII, Sarajevo, 1995., str. 183-184. Zakupnina za građevinsko zemljište. Dvorana cara ili velikana za vijećanje, ured. Muvekkit, ibid., str. 403.

50 51 52

- 205 -

Elči hadži Ibrahim-paša (1115/1704.) Ibrahim-paša je u Travniku podigao jednu medresu i jednu dershanu sa drvenom munarom. Njegova medresa postoji i danas, ali u dosta izmijenjenom obliku.54
53

Hadži Ibrahim-paša Ćehaja Numan-paša (1143/1730.) Osim jedne velike ćuprije koju je sagradio na rijeci Drini blizu palanke Goražde, nisu zabilježene nikakve druge građevine kao djelo ovog namjesnika, koji je vjerovatno dao više doprinosa na vojnom planu kao i većina drugih namjesnika Bosne.55 Muhsin Zade Abdullah-paša (1133/1720-21.); (1145/1732-33.); (1153/1740-41.); (1161/1748.) Bio je namjesnik Bosne u četiri navrata, što dokazuje da je bio izuzetno sposoban u zavođenju reda i mira te čuvanju granica od mnogobrojnih neprijatelja. Sagradio je i jednu divnu džamiju pod kupolom sa kamenom munarom blizu tvrđave u Travniku.56 Bosanac hadži Mehmed-paša Kukavica Fočak (1166/1752.); (1171/1757-58.) Za vrijeme svog namjesništva podigao je veliki broj objekata širom Bosne. U Sarajevu je sagradio džamiju u Duradžik Hadži Ahmed mahali, a na Baščaršiji je podigao jedan sebilj 1148/1754. godine. Također je pored konaka u Travniku podigao jednu lijepu džamiju sa kamenom munarom i medresu. Za njihovo održavanje odredio je prihod od polumasivnog bezistana te jedan han i dućan za prodaju kahve. U svojoj rodnoj kasabi Foči sagradio je jednu džamiju, a u kasabi Goražde preko rijeke Drine podigao je veliku ćupriju sa kamenim stubovima čiji je gornji dio bio od drveta. Zbog
53 54 55 56 Predavaonica, razred. S. S. H. Muvekkit., ibid., str. 447; Ismet Kasumović, ibid., str. 209. Ibid., str. 479. Ibid., str. 515.

- 206 -

svih ovih njegovih djela Hadži Mehmed-paša spada među najveće bosanske vakife.57 Sopa Salan Kamil Ahmed-paša (1169/1755-56.) Iz njegove ostavštine se izdvaja časna džamija u Donjoj čaršiji u gradu Travniku. Džamija je od drveta sa kamenom munarom, a nazvana je po svom osnivaču - Kamilijja. Kao i većina drugih objekata ove vrste izgorjela je u požaru, a na njenom mjestu je nastala nova – Sulejmanijja, koju je napravio tadašnji valija Bosne Bosanac Sulejman-paša.58 Muhsin Zade Mehmed-paša (1174/1760-61.) Spomenuti valija je u Krajini, u palanci Kamengradu podigao jednu džamiju.59 Silahdar Abdullah-paša Defterdarević iz Sarajeva (1194 /1780.) Navodi se samo podatak da je podigao jednu džamiju u kasabi Tešanj.60 Mehmed Salih Vedžihi-paša (1251/1835.) Nastojao je da obnovi mnogobrojne porušene i zapaljene objekte u Sarajevu. Tako je dao da se poprave i prošire pašinski konaci u samom gradu poznati pod imenom Begluk i dogradio je niz daira. Temeljito je popravio mevlevijsku tekiju na Bentbaši 1252/1836. godine. U njenom sklopu je šadrvan oko kojeg je podigao natkrivene sofe.61 Uz tekiju je sagradio džamiju sa drvenom munarom.62
57 Ibid., str. 529; Ismet Kasumović, ibid., str. 202; 212; Alija Bejtić, “Bosanski namjesnik Mehmed-paša Kukavica i njegove zadužbine u Bosni”: Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, sv. VI-VII 1956/57, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1958., str. 77-114. S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 525. Ibid., str. 531. Ibid., str. 591. Ljetna veranda, otvoreni natkriveni dio džamije. S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 964, 966.

58 59 60 61 62

- 207 -

Muhendis Mehmed Kamil-paša (1259/1843.) Na jednom važnom mjestu - Duga Poljana u Novopazarskom kadiluku, na istanbulskoj džadi 63 sagradio je drveni mesdžid.64 Topal Šerif Osman-paša (1277/1861.); (1258/1869.) Osman-paša je jedan u nizu namjesnika koji se nije toliko istakao u podizanju objekata, ali je Muvekkit ipak zabilježio da je kupio zemljište u Sarajevskom polju gdje se mogu postaviti četiri kuće i na njemu dao izgraditi lijepe konake.65 b) Učenjaci i književnici koji su stvarali za vrijeme osmanske vlasti u Bosni 66 Padom Bosanske kraljevine pod osmansku vlast 1463. godine stvaraju se, u okviru nove civilizacije koju je ova vlast sa sobom donijela, potpuno novi uvjeti za književno stvaralaštvo. Islamizirani dio bosanskohercegovačkog stanovništva koji se počeo opismenjavati arapskim pismom i školovati na osmansko-turskom jeziku, stvarao je književnost na ova dva, te na perzijskom, a jednim manjim dijelom i na vlastitom jeziku, za koji je također korišteno prilagođeno arapsko pismo - alhamijado književnost.67 Među ovim ličnostima su mnogi već spomenuti namjesnici koji su bili veoma obrazovani ljudi i dobri znalci arapske, osmansko-turske i perzijske književnosti, jer takvu službu i nisu mogli vršiti bez visokog obrazovanja. Dokaz za to je što su se često družili sa visokom ulemom i bili mecene mnogim učenjacima i pjesnicima. Većina imena koja će biti navedena su poznata široj javnosti, i vjerovatno se neće saznati ništa novo. Cilj ovog rada je da se pokaže koliko je Muvekkit posvećivao pažnje kulturnim dešavanjima unutar Bosanskog ejaleta, a posebno kad su u pitanju glavni nosioci kulture.
63 64 65 66 67 Drum, put, cesta. S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 1005. Ibid., str. 1139. Učenjaci i književnici su navedeni hronološki. Fehim Nametak, ibid., str. 7.

- 208 -

Sudi - efendija - Ahmed Sudija Bošnjak Porijeklom je iz sela Sudići u Sarajevskom kadiluku, umro 1000/159192. godine. Muvekkit ga poredi sa listom bijele ruže: ,,Pojavivši se kao list bijele ruže, iz spomenutog sela prionuo je da stječe nauku i izobrazbu…“68 Iz njegovog bogatog stvaralaštva izdvaja se komentar Mesnevije, prijevod Đulistana, komentar Hafizovog Divana, prijevod Kafije i Šafije.69 Ibrahim Alajbegović Pečevija Bio je veoma uspješan visoki finansijski činovnik, vojnik i političar. Porijeklom iz srednjovjekovne bosanske porodice, a rođen je u Pečuhu u Mađarskoj 980/1572. godine. Njegov daidža je bio čuveni Ferhat-paša Sokolović, sa kojim je proveo veći dio života. Njegovo najznačajnije djelo je Historija, koju je napisao na osmansko-turskom jeziku, iako je poznavao i maternji bosanski, te mađarski, s obzirom da je živio u Pečuhu. Ovo njegovo djelo obuhvata period od 1520. do 1640. godine i predstavlja glavni izvor za historiju Bosne Pečevijinog doba.70 Husein Lamekani Veoma značajan i plodan pjesnik-mistik koji je dosljedan svom pjesničkom imenu: Lamekani - Bezmjesni i Lazemani – Bezvremenski - razvijao poetiku transcendentalnoga, odnosno nastojao da ukaže na put spoznaje blaženstva, put razmišljanja i čišćenja srca. Lamekani je dugo boravio u Istanbulu i bio šejh71. Muvekkit je zabilježio sljedeće: ,,Godinama je sjedio u tekiji, u dvorištu Careve džamije, i davao upute onima koji su tragali za istinom. Godine 1034/1624-25. preselio se u vječni svijet.“72

68 69 70 71 72

S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 184. Ibid. I. A. Pečevija, ibid., Predgovor, str. 7-14. Starješina, pročelnik jedne tekije. S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 275.

- 209 -

Hasan Kafija Pruščak Jedan od najznačajnijih i najplodnijih pisaca na orijentalnim jezicima kod nas. Rođen je u Pruscu, nedaleko od Bugojna 1544. godine, a umro 1616. godine. Njegovo rođenje i smrt su opisani na ovaj način: ,,Bosanac Hasan Kafi-efendija je blagoslovljene – berat noći – 15. ša’bana 1025. godine (28.08.1616.) zaklopio knjigu života. On je došao na svijet u vilajetu Bosni u poput latice bijele ruže lijepom gradu Pruscu u istoimenom kadiluku.“73 Školovao se u Istambulu gdje je proveo devet godina. Napisao je sedamnaest djela iz različitih naučnih oblasti i vjerskih disciplina, a predmeti njegovog posebnog interesovanja su bili: politika, filologija, pravo, spekulativna teologija i logika. Njegovo najpoznatije djelo s kojim se proslavio je Temelji mudrosti o uređenju svijeta.74 Šejh Mustafa Gaibija Bio je nadahnut stvaralaštvom pjesnika Hasana Kaimije i više od svog učitelja bio je zagonetna ličnost. Pisao je velikodostojnicima Carstva pisma koja nije bilo lahko dešifrovati. Jedno takvo pismo, odnosno njegovo objašnjenje zabilježio je i Muvekkit, a ono je bilo upućeno sultanu Sulejmanu II. U tom pismu se uočava Gaibijina iskrena vjera i borba za pravdu: ,,Ako se držiš onoga što je naređeno, a kloniš se onoga što je zabranjeno, tako će i cio svijet činiti, jer narod slijedi vjeru svojih vladara.“75 Jusuf-paša Ovo je jedno od mnogobrojnih imena koja spominje Muvekkit, a ne daje o njima opširnije podatke, osim par kratkih rečenica. Međutim na ovaj način se može vidjeti da je on u svojoj Povijesti bilježio sve što je bilo u vezi sa kulturom i civilizacijom ovog podneblja, pa makar se radilo i o nekim manje poznatim ili uglednim ličnostima.

73 74 75

Ibid., str. 257. Amir Ljubović i Sulejman Grozdanić, ibid., str. 24-25; 52. Ibid., str. 412.

- 210 -

Jusuf-paša je mlađi brat Fadila Ahmed-paše, velikog vezira u periodu od 1072/1661-1676. godine. On je u blizini rijeke Miljacke podigao jednu zaviju76 na mjestu Sim-zade medrese u Hadži Isa mahali u Sarajevu. Smatran je evlijom77, pa su mu stanovnici spomenute mahale u mezarju na Alifakovcu, na njegovom časnom mezaru podigli turbe pod kubetom na četiri stupa. Uz spomenutu zaviju Jusuf-paša je iskopao bunar čija se voda smatrala ljekovitom i zbog toga je davana bolesnicima za ozdravljenje.78 Sejjid Abdullah-efendija Sejjid Abdullah-efendija je porijeklom iz Amasije. Bio je poznat kao veliki alim, tj. učen čovjek. Pošto se lijepo slagao sa stanovnicima Sarajeva, u ovom šeheru podigao je jednu medresu, a iz prihoda od džizje Bosanskog vilajeta davale su se plaće učenicima koji su stanovali u medresi i njihovom muderrisu.79 Ilhamija Abdulvehhab Žepčevi, poznatiji kao Ilhamija, bio je vrstan teolog, gorljiv derviš i hrabar pjesnik. Rodio se i živio u Žepču. Pisao je na osmansko-turskom, arapskom i bosanskom jeziku, a na osnovu zapaženih teoloških spisa i kasida ubraja se u najplodnije muslimanske pjesnike. Njegova čuvena pjesma ,,Čudan zeman nastade“ zapečatila je njegovu sudbinu jer ga je tadašnji bosanski vezir Dželaluddin Ali-paša dao pogubiti 1821. godine u Travniku.80 Muvekkit također govori o njegovoj hrabrosti te bilježi da je spomenuti vezir pronašao Ilhamijino pismo u džepu pogubljenog Srebreničanina hadži Salih-bega u kojem je pisalo: ,,Ne plaši se zulumćara, jer su svi ,,dobri“ na tvojoj strani.“81

76 77 78 79 80 81

Kut jedne građevine određen za ćeliju derviša, kasniji naziv za tekiju. ,,Dobri’’, skrbnik. S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 409. Ibid., str. 538. Rešad Kadić, Ilhamijin put u smrt, Preporod, Sarajevo, 1976., str. 7. S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 847.

- 211 -

Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak Sakupljač usmenih tvorevina, prevodilac orijentalnih književnosti, publicist, kulturni i politički radnik u austrougarskom razdoblju.82 O njegovom književnom stvaralaštvu u Povijesti nisu zabilježeni nikakvi podaci; spomenuto je samo da je on kao prvak iz Ljubuškog izabran u komisiji za sređivanje prilika u Bosanskom ejaletu zajedno sa Abdullah-efendijom Alajbegovićem iz Sarajeva, te zajedno sa Hamzabegom Stočaninom, mostarskim biskupom i nekoliko viđenih ljudi njihove vjere da putem savjeta i preporuka umire raju Metkovića i Gabele, koja je bila sklona nemirima.83 c) Junaci opjevani u narodnim pjesmama Osim što je bilježio sve značajnije bitke koje su se vodile na području Bosanskog ejaleta, Muvekkit se osvrnuo i na junake Bosne, opisujući njihovu hrabrost, izuzetnu privrženost rodnom kraju i spremnost da se u svakom trenutku suoče sa neprijateljem braneći svoj prag. On daje borcima epitet islamski govoreći o njihovoj borbi za vjeru, što se smatra glavnim uzrokom mnogih pobjeda koje su muslimani izvojevali nad kršćanima. Naravno, kao istinski vjernik, Muvekkit je uvijek na strani muslimana uveličavajući njihova junaštva i poredeći ih ponekad sa čuvenim perzijskim junacima. Neki od ovih junaka su opjevani u narodnim pjesmama, dok su drugi, možda, samo spomenuti od strane nekih autora. Međutim to ne znači da su manje važni budući da su i oni odigrali značajnu ulogu u odbrani naše zemlje, a posebna zasluga pripada autoru Povijesti Bosne koji je zabilježio njihova junaštva. Junak Adl Tuče Bio je jedan od vojnih savjetnika Gazi Husrev-bega sa kojim se zajedno borio na Mohačkom polju. Muvekkit ga opisuje sa par rečenica: ,,To je jedan pustinjak, koji sve što ima nosi uza se: štit na leđima, crvena kapa na
82 83 Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak, Narodno blago, svezak I, Svjetlost, Sarajevo, 1987., str. 7. S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 1173, 1219.

- 212 -

glavi, prekrivač u terkiji, prosijed ljudeskara, obrijan, ali brkat, brkovi mu izviruju ispod kape kao dvije strijele.“84 Mujo, Halil i Omer Hrnjica Tokom čitavog svog života spomenuti junaci su stalno upadali u susjedne zemlje sa svojim četama i plijenili ih. Uglavnom su to radili u području Bosanske krajine, gdje su i živjeli. Njihova majka bila je sestra Hurem-age Kozlice, tadašnjeg ajana85 Udbine. Otac im je poginuo četujući u jednoj bici, tako da su još u djetinjstvu ostali siročad, što je vjerovatno utjecalo na njihov budući život, koji je bio veoma buran. O njihovom junaštvu koje su pokazali u ratovanjima spjevane su mnoge pjesme na bosanskom jeziku.86 Muvekkit bilježi da je Mujo Hrnjica ustvari Mustafa Turčalović, dvorski kapidžibaša87 koji je u 17. stoljeću bio nastanjen u Bosanskoj krajini u Velikoj Kladuši te kaže za njega da je po svom junaštvu i hrabrosti sličan čuvenom perzijskom junaku Rustemu.88 Hadži Ahmed Kandelija Bio je nastanjen u Čekrekči Muslihudinovoj mahali u Sarajevu. Učestvovao je u čuvenoj banjalučkoj pobjedi, u kojoj je ubijen veliki broj neprijateljskih vojnika. Ahmed Kandelija je zajedno sa dvojicom drugova Gejlan-alemdarom i Hasan-agom golim rukama pokidao čarkufelek 89 i na taj način otvorio put islamskim ratnicima koji su krenuli u napad. O toj njihovoj izvanrednoj hrabrosti pričalo se dugo među narodom, a nešto od toga je ostalo i zapisano: ,,Kandelija i dvije delije čarku felek rukam raskopaše.“90
84 85 86 87 88 89 90 S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 114. Prvak, uglednik, predstavnik građana u jednom periodu u Bosni; funkcioner lokalne vlasti. Opširnije vidjeti u: Kosta Hormann, Narodne pjesme muslimana u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1976. Starješina dvorskih vratara. S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 314-315. Ograda od željeznih kočeva povezana lancima. S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 495; Napomena: ovo je Kadićeva, a ne Muvekkitova bilješka.

- 213 -

Ovaj veliki junak umro je u Sarajevu, gdje je i ukopan kod tvrđavske kule na Kovačima.91 Ahmed Alemdar Za vrijeme valije Deredenli Ali-paše dao je veliki doprinos pobjedi u jednoj bici, ali kako nije bio blizak nasilničkoj grupi koja se domogla vlasti optužili su ga da narodu čini zlo te stvara nered i diže bunu u islamskim krajevima. Sigurno je da je i on bio izuzetno hrabar jer ga kao i mnoge junake porede sa Rustemom. O njemu Muvekkit kaže: ,,Spomenuti je bio junak kao Rustemi-Zal. U narodu je bio poznat pod imenom Ahmed-bajraktar. Ovakvom junaku pravedan čovjek ne bi mogao život oduzeti. Pa ako je nešto i pogriješio, trebalo ga je kazniti progonstvom u tuđinu ili ga zatvoriti, i na taj način dovesti u red.“92 Smail-aga Čengić Porijeklom je iz Ustikoline u Fočanskom kadiluku, koji je ranije pripadao Hercegovačkom sandžaku. Njegov izgled odavao je hrabrog i poštovanog čovjeka, pa je postavljen za mutesellima93 u Gacku, gdje je upravljao sve do kraja svog života. Vodio je brojne okršaje sa Crnogorcima a 1256/1840-41. godine je i poginuo u boju s njima. Opjevan je u mnogim pjesmama.94 Husein-kapetan Gradaščević Rođen je u Gradačcu 1802. godine, a umro u Istanbulu 1833. godine. U narodu je prozvan ,,Zmaj od Bosne”, a i sam je sebe vidio kao bosanskog vezira pa se tako i ponašao. Pošto je u svoje vrijeme bio najbogatiji u Bosni, a posebno nakon što je pobijedio u bici protiv velikog vezira, među vodećim ljudima bio je veoma popularan, tako da ih je većina pristala uz njega.
91 92 93 94 O spomenutoj banjalučkoj pobjedi vidjeti u: Enes Pelidija, Banjalučki boj iz 1737 - uzroci i posljedice, El-Kalem, Sarajevo, 2003., str. 363-364. S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 845, 847. Vojni upravnik jedne manje teritorijalne jedinice. Ivan Mažuranić, Pjesme, Smrt Smail-age Čengića, Veselin Masleša, Sarajevo, 1973.

- 214 -

Iako nije stigao ferman iz Istanbula o njegovom postavljenju, a i tome su se suprotstavljale ugledne ličnosti Hercegovine Ali-paša Rizvanbegović i Smail-aga Čengić, ipak je Husein-kapetan uz saglasnost većine ustoličen u Sarajevu za pašu 1247/1831. godine, o čemu se oglasilo po svim kadilucima. Husein-kapetan je opjevan u mnogim pjesmama kao veliki junak koji se borio za nezavisnost Bosne, a zbog svoje izuzetne hrabrosti je i dobio nadimak ,,Zmaj od Bosne“.95 d) Sakralni, privredni i kulturno-prosvjetni objekti izgrađeni u osmanskom periodu Veliki broj sakralnih, privrednih, kulturno-prosvjetnih i drugih objekata su izgrađeni u toku 15. i 16. stoljeća u Bosanskom ejaletu po naredbi ili uz direktno učešće centralne vlasti. Znatan dio objekata, uglavnom džamije, mesdžidi i medrese su podizane posredstvom vakufa.To su radili pripadnici različitih slojeva u zavisnosti od društvene pozicije i ekonomske moći. Na ovaj način su nastajala mnoga naselja u Bosni, što je dovelo do ekonomskog i kulturnog razvoja. 1. Džamije Od nastanka školstva u islamu u džamijama i mektebima se učilo čitanje i pisanje, osnove Kur’ana, tefsira i hadisa, pravo i pravni propisi, a u kasnijem periodu matematika, filozofija, medicina itd. Džamije su značajne i za pojavu naselja - kasaba. Da bi neko naselje dobilo status kasabe, moralo je, osim muslimanskog stanovništva i trga - čaršije posjedovati bar jednu džamiju (u kojoj se klanjalo svih pet dnevnih namaza, džuma i bajramnamazi) i imati pazarni dan.96 Sve ovo je bio razlog da se u Bosni kao i u ostalim dijelovima Osmanskog carstva izgradi veliki broj džamija i mesdžida. Autor Povijesti Bosne navodi oko osamdeset objekata ove vrste koje su uglavnom podizali namjesnici, ali i drugi uglednici Bosne. Mnogi od njih su na taj način željeli
95 96 Mustafa Spahić, Povijest islama, El-Hidaja, Sarajevo, 1996., str. 601. Ismet Kasumović, ibid., str. 18; 38; Adem Handžić, Studije o Bosni: Historijski prilozi iz osmansko-turskog perioda, IRCICA, Istanbul, 1995., str. 112.

- 215 -

dati svoj doprinos vjersko-kulturnom razvoju na ovom području. Džamije su podizali u svim naseljima počevši od Sarajeva, Banje Luke, Mostara, Foče, Čajniča, Travnika, Prusca, Tešnja itd. Također je spomenuto devedeset i devet džamija i mesdžida koji su spaljeni u toku 1697. godine kada su austrougarski vojnici na čelu sa Eugenom Savojskim popalili i porušili cijelo Sarajevo.97 Mnoge džamije su često obnavljane zbog različitih vremenskih nepogoda ili dotrajalosti i o tome su se brinuli svi muslimani. Dobrotvori koji su podizali džamije obavezno su zavještali određenu imovinu za njihovo održavanje i plaćanje službenika. Džamije su uglavnom dobijale naziv po svom graditelju, a bilo je i drukčijih slučajeva. Muvekkit bilježi zanimljivu anegdotu o nazivu džamije Pribjeguše u Sarajevu: ,,Kada je spomenuti kadija Bali-efendija sagradio tu džamiju i po običaju uz nju munaru, Božijim davanjem munara se odvojila od džamije i pojavila se dvadeset koraka dalje od džamije. Navodno iz tog razloga ostao joj je naziv ,,Mahala pribjegnute džamije, Pribjeguše.“98 Iznad ulaza mnogih džamija ispisivani su tarihi, tj. datumi izgradnje džamije izraženi stihovima koji zbirom brojčanih vrijednosti slova daju godinu koja se obilježava. Većina ovih objekata poznata je široj javnosti i o njima su pisali mnogi autori. Ovo će biti samo mali podsjetnik na neke od njih, a ujedno i prilika da se vidi koliko je pisano o njima u navedenom djelu. Najpoznatije i najznačajnije spomenute džamije i mesdžidi su: - Gazi Husrev-begova; - Careva; - Ferhadija; - Ali-pašina i - Džamija Muslihuddina Čekrekčije u Sarajevu; - Ferhadija u Banjoj Luci; - Aladža u Foči; - Mesdžidi Haseki-hatun i Nesuh-bega u Sarajevu; - Kuršumlija u Maglaju; - Balaguša u Livnu i - Karađoz-begova u Mostaru.
97 98 Fadil Ademović, Princ Palikuća u Sarajevu (Provala Eugena Savojskog u Bosnu 1697. g), Rabic, Sarajevo, 1997., str. 232. S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 168.

- 216 -

Gazi Husrev-begova džamija je sagrađena 937/1532. godine i predstavlja najveću i jednu od najljepših koju je islamska arhitektura ostavila na tlu Bosne i Hercegovine. Govoreći o njoj kao veličanstvenom djelu Gazi Husrev-bega, Muvekkit ju je tako vjerno opisao da bi se mogla izvršiti njena rekonstrukcija na osnovu tog opisa: ,,Njegova časna džamija je toliko visoka i prostrana da joj rijetko ima ravne. Ona je veoma masivna i čvrsta i okolni zidovi su joj široki preko tri aršina. Čak ima u njenim zidovima i prostran prolaz koji vodi na kupolu visoku oko četrdeset aršina, u kojoj je oko stotinu svjetiljki postavljenih sa unutrašnje strane da bi se mogle paliti i gasiti. Za vrijeme odabranih noći te za vrijeme ramazana i Bajrama, u samoj džamiji i izvan nje postave se žice na kojima obnoć svijetle kandilji tako postavljeni da ispisuju mudre izreke…“ Ova džamija je predstavljala značajno mjesto za izučavanje nauka: ,,Toliko je ispunjena predavanjima i učenjem Kur’ana i tevhida da se svaki dan poslije podnevnog namaza na jedno mjesto sakuplja trideset mudževvida koji prouče trideset džuz’ova Kur’ana, završe časnu hatmu, a sevap od učenja poklone za dušu spomenutog vakifa. Svakodnevno dvojica muderrisa drže javna predavanja…“99 Najviše džamija izgrađeno je u Sarajevu budući da je to bilo sjedište Bosanskog ejaleta, ali i najznačajniji privredni i kulturni centar. O njihovom broju govori i Evlija Čelebija u svom Putopisu, gdje kaže da je u Sarajevu 1660. godine bilo stotinu sedamdeset sedam džamija i mesdžida, iako se tvrdi da su do tog perioda izgrađene 104 džamije i mesdžida.100 U svakom slučaju broj ovih građevina bio je veliki, a njihova uloga veoma značajna. 2. Medrese Medresa kao oblik nižih i viših srednjih škola javlja se u Bosni i Hercegovini početkom 16. stoljeća. Prvi oblici ovog obrazovanja nastali su kao rezultat potrebe za vjerskim obrazovanjem i odgojem novoobraćenika, muslimana domaćeg porijekla čiji se broj u ovom periodu relativno brzo povećavao. Prve medrese su podignute u većim administrativnim i kulturnim središtima: Novom Pazaru, Sarajevu, Foči, Mostaru, Banjoj Luci,
99 Ibid., str. 127. 100 Opširnije vidjeti u: Evlija Čelebija, Putopis, Svjetlost, Sarajevo, 1967., str. 106.

- 217 -

Travniku, Pruscu itd. Najveći broj medresa sagradili su namjesnici, a u ovom djelu su navedene najpoznatije: - Firuz-begova - Gazi Husrev-begov hanikah; - Gazi Husrev-begova Kuršumlija u Sarajevu; - Ferhad-pašina u Banjoj Luci; - Medresa Derviš-paše Bajezidagića u Mostaru; - Elči Ibrahim-pašina u Travniku i - Medresa Hasana Kafije Pruščaka u Pruscu. O Gazi Husrev-begovoj Kuršumliji i njegovom hanikahu kao stjecištima znanja se kaže: ,,Ta divna medresa je uvijek puna đaka i učenjaka. Oni stalno predaju i izučavaju nauke, razna vjerska pitanja i druge grane znanja. I njegov časni hanikah je pun murida, koji se neprekidno bave naukom, tevhidom i zikrom.“101 Ovdje je spomenut samo dio od ukupnog broja medresa izgrađenih širom Bosne, a neke među njima su opstale sve do danas, s tim da su više puta obnavljane. 3. Tekije Ova vrsta objekata je također građena širom Bosanskog ejaleta. To su mjesta sastajanja derviša za koje se pretpostavlja da su došli u Bosnu, čak prije pada pod osmansku vlast. Svojom aktivnošću dali su značajan doprinos širenju islama i osnivanju novih kasaba. Veoma rano su podignute tekije u mnogim gradovima: Sarajevu, Visokom, Novom Pazaru, Fojnici, Rogatici itd.102 U Sarajevu je postojao veliki broj tekija različitih tarikata. Tako se u bujruldiji103 koju je izdao Osman Nuri-paša 1261/1845. godine navodi da se nekim uvaženim ljudima daju plaće iz državne blagajne, a među njima i poglavarima pojedinih tekija: - Lutfullah-efendiji, šejhu mevlevijske tekije na Bentbaši; - Ibrahimu, šejhu Ajni-dedove tekije, koja se nalazi u uluci Gazija;
101 S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 127. 102 Ismet Kasumović, ibid., str. 164. 103 Naredba, zapovjedno pismo paše, odnosno valije.

- 218 -

- Mustafa-efendiji, šejhu tekije kaderijskog tarikata.104 Osim ovih tekija, spomenute su i: - poznata nakšibendijska na Oglavku u Fojnici, čiji je šejh bio poznati Abdurrahman Sirri-efendija Sikirić; - nakšibendijski hanikah u okolici Gazi Isa-begovih građevina, čiju gradnju je započeo Skender-beg 871/1466-67.g., a za njeno dovršenje odredio je sina Hasan-bega.105 Kao i mnoge džamije i medrese, ove tekije postoje i danas, ali u obnovljenom izdanju. 4. Turbeta Turbeta su nadgrobni spomenici pod kojima su se u zemlji nalazila tijela umrlih. Uglavnom su to bile neke ugledne ličnosti kao što su namjesnici ili osobe za koje se smatralo da su ,,evlije“. Upravo zbog toga ljudi vjeruju da će im biti uslišana dova i oprošteni neki grijesi ako posjete turbe, odnosno mezar nekog bogougodnika, o čemu i Muvekkit piše: ,,To je časno mjesto Božijim svjetlom osvijetljeno i istinom nadahnuto mjesto gdje se polažu nade da će sve molbe biti uslišane. To mjesto nije bez onih koji traže izlaz za svoje nevolje, u smislu riječi: ,,Kada tražite najbolji put u svojim poslovima, zatražite Božiju pomoć blizu grobova dobrih ljudi.“106 Ovi objekti su podizani širom Bosne, a spomenuti su sljedeći: - Turbe Gazi Husrev-bega u blizini njegove džamije; - Turbe Jediler(Sedam braće) prema konaku Begluk; - Turbe Koprili Jusufa na groblju Alifakovac; - Turbe Ibrahim-dede koje se nalazi kilometar i po od Travnika; - Turbe valije Abdulah-paše u Travniku; - Turbe Halil-paše između Gornjeg Šehera i donjeg dijela Banje Luke i - Turbe Maglajlije Sefer-paše Bosanca u selu Crna Rijeka u Sarajevskom kadiluku.107
104 105 106 107 S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 1012. Ibid., str. 76, 127, 1018. Ibid., str. 128. S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 125-128, 174, 409, 451, 591, 919, 965.

- 219 -

5. Biblioteke Koliko su knjige bile značajne i raširene kod stanovnika Bosne može se vidjeti kroz prisustvo velikog broja javnih i privatnih biblioteka. U drugoj polovini 18. i početkom 19. stoljeća u Sarajevu je bilo pet javnih te veliki broj privatnih biblioteka. Javne biblioteke su bile u sklopu medresa, džamija, tekija, mekteba, pa čak i hanova. Najznačajnija biblioteka i kuća najvećeg kulturnog blaga Bošnjaka jeste Gazi Husrev-begova biblioteka, osnovana u Sarajevu 1537. godine.108 ,,U njegovoj biblioteci poredano je oko hiljadu i pet stotina knjiga iz raznih grana znanosti. Postavljena su dvojica bibliotekara sa zadatkom da opslužuju čitaoce.“109 Osim Gazi Husrev-begove, spominje se da je Akovali Osman-efendija, jedan od uglednika na Carskom dvoru, 1758-59. godine podigao jednu masivno građenu kutubhanu (biblioteku) u haremu Careve džamije u Sarajevu.110 6. Hanovi i karavan-saraji Već prvih decenija osmanskog vladanja u ovim zemljama, nastaju veliki hanovi i karavan-saraji. Njih prvenstveno grade veliki dostojanstvenici i drugi bogati ljudi uz svoje zadužbine. Najčešće su to radili sandžakbezi: Isa-beg Ishaković, Skender-paša, Husrev- beg, Mehmed-paša te beglerbezi: Ferhad-paša Sokolović, Sijavuš-paša, Ibrahim-han i drugi. Razlika između hana i karavan-saraja je u tome što je putnik u hanu plaćao konak i zimi ogrjev, dok je konak u karavan-saraju bio besplatan, a za hranu i ogrjev morao se brinuti sam putnik.111 Najveći broj ovih objekata izgrađen je u Sarajevu, ali ih je bilo mnogo i u drugim mjestima širom Bosne. Najpoznatiji hanovi i karavan-saraji koje spominje Muvekkit su:
108 109 110 111 Mustafa Spahić, ibid., str. 607-608. S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 129. S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 531. Hamdija Kreševljaković, Hanovi i karavan-saraji u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1957., str. 27-29.

- 220 -

- Kolobara, vlasništvo vakufa osnivača Sarajeva Gazi Isa-bega Ishakovića; - Tašlihan, Kulhan i Morića han, vlasništvo vakufa Gazi Husrevbega; - Veliki Mahmudhan, bosanskog valije Sijavuš-paše; - Konak Mustafa-age Zlatara, koji je bio u vlasništvu uvaženih Musića kadija: Sulejman, Jahja i Mustafa-efendija; - Konak Mahmud Hamdi-paše; - Han Ibrahim-hana u Banjoj Luci; - Karavan-saraj koji je podigao Skender-beg u okolici Isa-begovih građevina; - Karavan-saraj koji je podigao Mehmed-paša Sokolović Bosanac u Višegradu; - Konak hadži Mehmed-paše Kukavice u Travniku.112 Dva objekta su navedena bez imena graditelja: - Begluk-saraj, izgrađen do 1853-54. godine pored kasarne ispod ulice Širokača i - Konak na zemljištu stare mehkeme u blizini Careve džamije.113 Morića-han je danas jedini historijski i arhitektonski spomenik u Bosni i Hercegovini koji predstavlja potpuno očuvani tip starih hanova osmanlijske arhitekture.114 7. Imareti i musafirhane Među najsimpatičnije ustanove što su ih Osmanski Turci donijeli u naše krajeve spadaju imareti i musafirhane. Imaret je kuhinja u kojoj se spremala hrana za siromahe, đake i službenike neke zadužbine, kao i za siromašne putnike, a musafirhana je zgrada u kojoj je svaki, a naročito siromašni putnik, mogao dobiti besplatno konak za sebe i za svoga konja. Ovakve ustanove također su osnivali bogati ljudi kao zadužbine i za njihovo izdržavanje zavještali vakufe ili objekte koji nose prihod.115
112 S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 62, 76, 129, 146, 252, 403, 952. 113 Ibid., str. 833, 1129. 114 Hamdija Kreševljaković, Izabrana djela III, Veselin Masleša, Sarajevo, 1991., str. 259. 115 Hamdija Kreševljaković, Hanovi i karavan-saraji u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1957., str. 36.

- 221 -

Prvu musafirhanu osnovao je Gazi Isa-beg Ishaković prije 1462. godine: ,,Nasuprot spomenutog mlina, sagradio je jednu musafirhanu od četiri-pet soba za siromašne putnike.“116 Gazi Husrev–begova musafirhana osnovana je prije 1531. godine: ,,U musafirhani stalno odsjedaju siromašni putnici koji kao gosti konače. Nikada nije manje od deset gostiju koji se zadržavaju od jednog dana do jedne godine.“ Zanimljiva je Muvekkitova bilješka o tome šta se kuhalo u imaretu Gazi Husrev-bega: ,,Svakog dana svakome je davana po jedna oka hljeba koja se sastoji od četiri somuna, a za vrijeme ramazana po jedna kutlača pirinčeva pilava i čorbe. Ostalim danima dijeli se užina, i to po jedna kutlača pirinčeve čorbe, a za večeru po jedna kutlača grahove čorbe.“117 Osim ova dva, spominje se još imaret koji je sagradio Ibrahim-han u Banjoj Luci oko 1609-10. godine.118 8. Mostovi i ćuprije U četverostoljetnoj osmanskoj Bosni sagrađeno je više monumentalnih zgrada, ali je arhitektura postigla svoj vrhunac u gradnji mostova i ćuprija. Zbog velikog broja rijeka podizani su ovi objekti u različitim mjestima. U Sarajevu je izgrađeno nekoliko manjih mostova od kamena ili drvenog materijala, a osim sarajevskih poznati su i sljedeći mostovi i ćuprije: - Careva ćuprija koju je sagradio bogati sarajevski trgovac hadži Mustafa-aga, sin Abdullahov za vrijeme namjesništva Silahdar Mehmedpaše. Postoje i drugi podaci da je Gazi Isa-beg sagradio uz Carevu džamiju i drvenu ćupriju koja je nazvana Careva;119 - Latinska ćuprija, čiji je dobrotvor Ali-beg iz Sarajeva;

116 117 118 119

S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 63. Ibid., str. 128. Ibid., str. 252. Šejh Sejfuddin Fehmi-ef. Kemura, Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobe u Sarajevu, Separatni otisak Glasnika Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, Zemaljska štamparija, 1910., str. 162.

- 222 -

- Šeherćehajina koju je sagradio šeherćehaja 120 Hadži Husein; - Ćumurija, izgrađena u Ajas-pašinoj mahali; - Ali-pašin most na Miljacki u Sarajevskom polju; - Ćuprija na Drini u kasabi Višegrad, sagradio je Mehmed-paša Sokolović; - Velika ćuprija u kasabi Goražde, njen graditelj je hadži Mehmedpaša Kukavica, Fočak; - Velika ćuprija na rijeci Drini blizu palanke Goražde koju je podigao Ibrahim-paša; - Kameni most na rijeci Neretvi blizu kasabe Konjic i - Stari most u Mostaru, koji predstavlja jednu od najljepših građevina ovog tipa. Sagradio ga je Hajreddin, učenik Mimara Sinana, najglasovitijeg turskog arhitekte svih vremena.121 9. Česme, sebilji i šadrvani Osim javnih česama, kojih je u Sarajevu bilo veoma mnogo, one su podizane i po hanovima, džamijama, banjama i drugim mjestima. Brojne česme nisu samo napajale slatkom vodom stanovnike, putnike namjernike i domaće životinje. One su predstavljale i lijepe građevne spomenike u skladu s okolicom, te su pojačavale estetski izgled naših gradova. Najviše česmi bilo je u Sarajevu, a poznati putopisac Evlija Čelebija bilježi da ih je bilo više od sto deset.122 Muvekkit je zabilježio nekoliko česmi, uglavnom uz imena namjesnika: - česme koje je podigao Himmeti Zade Nesuh-beg; - česma koju je podigao Firuz-beg kao obećanje svom prethodniku Jahja-paši i doveo do nje pitku vodu sa Sedrenika i - česme u šadrvanu pred Gazi Husrev-begovom džamijom koje je spomenuti beg podigao zajedno sa džamijom.123 Šadrvani također služe istoj svrsi kao i česme, ali su obično ukras džamija, medresa, tekija i drugih objekata, dok su sebilji građeni po trgovima i
120 121 122 123 Načelnik grada. Muvekkit, ibid., str. 44, 146, 156, 479, 529, 746, 1054., 1067, 1144. Evlija Čelebija, ibid., str. 111. S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 48, 95, 127.

- 223 -

ulicama s istom svrhom kao i prethodna dva objekta. Šadrvan u doslovnom prevodu sa perzijskog znači ,,veselo teče“, a sastoji se iz bazena i vodoskoka. U jednoj narodnoj pjesmi se govori o tome da šadrvani po dvorištima džamija služe za uzimanje abdesta: ,,U Mostaru na al-šadrvanu, Mostarlije avdes uzimaju.“124 O najpoznatijem šadrvanu pred Gazi Husrev-begovom džamijom piše i Muvekkit: ,,Pred džamijom je jedan okrugli ljetni šadrvan iz čijih šesnaest česama teče voda. Krasne je izrade i lijepo ukrašen, čini se da pored njega često pirka povjetarac, pa je na tom mjestu uvijek prijatno. Nasuprot njemu je jedan podugačak zimski šadrvan. Od početka do kraja zime iz njegovih deset otvora teče topla voda.“125 Sebilji su se također gradili u čaršiji i na pazaru, a gradili su ih namjesnici i drugi ugledni ljudi. Najpoznatiji je stari sebilj na Baščaršiji, koji je sagradio valija Bosne Mehmed-paša Kukavica, 1754. godine. Sebilj je napravljen od tesanog kamena s drvenim krovom sa četiri ćoška, a koristio je onima koji su bili žedni da bi se imali gdje napiti vode, a okupljali su se na baščaršijskom trgu. 10. Hamami Hamami, odnosno javna kupatila su postojali preko četiri stoljeća i o njima se sačuvao veliki broj pjesama, priča, poslovica i zagonetki. Ovi objekti su prije svega građeni za muslimane kojima je čistoća sastavni dio vjere, ali su bili otvoreni i za nemuslimane. Muvekkit je zabilježio nekoliko hamama: - hamam u Sarajevu koji je sagradio Ajas-beg, sin Abulhajja; - ženski hamam u mahali Šejha Ferruha Džinića, djelo Sofi Mehmedpaše; - ćifte-hamam koji je sagradio Firuz-beg dok je bio sandžakbeg Bosne i

124 Hamdija Kreševljaković, Izabrana djela III, Veselin Masleša, Sarajevo, 1991., str. 107; 123-125. 125 S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 127.

- 224 -

- veliki i prostrani ćifte hamam, poseban za žene poseban za muškarce, koji je podigao Gazi Husrev-beg uz mnoga svoja dobra.126 e) Neki običaji i zanimljivosti u kulturnim dešavanjima stanovnika Bosanskog ejaleta Govoreći o kulturnim događajima u Bosanskom ejaletu neizostavno je spomenuti neke običaje i detalje iz svakodnevnog života stanovnika Bosne. Tome je Muvekkit posvetio dosta pažnje. Na osnovu njegovih zapažanja možemo stvoriti potpunu sliku kakav je bio život ovdašnjeg stanovništva, koja su bila glavna trgovišta i kakvi su zanati postojali u to vrijeme, zatim o odnosima muslimanskog, kršćanskog i jevrejskog stanovništva, o odijevanju jednih i drugih, vjenčanjima, raznim teferičima, narodnim izrekama itd. Prije svega, treba spomenuti kakvi su borci bili Bošnjaci: ,,Ovako su muslimani stanovnici Bosne odbijali neprijatelja i progonili odmetnike ne osvrćući se ni na ljeto ni na zimu, ni na kišu ni na snijeg, bili su na braniku svog zavičaja žrtvujući svoje živote, stalno su čuvali svoju domovinu i odbijali neprijatelje.“127 Iz pisma valije Mehmed Rušdi-paše upućenog sudu u Sarajevu, u kome se kaže da su muslimani mimo Šerijata, tj. vjerskog zakona, i bez optužbe uhapsili Jevreje i kršćane te da je časni sud poslao svoje ljude da ih oslobode, može se zaključiti kakva su prava pripadnici drugih vjeroispovijesti imali nasuprot muslimanima. Međutim u pogledu odijevanja, strogo se vodilo računa da se muslimani razlikuju od ostalih, o čemu je izdat i carski ferman 128 1208/1784. godine, u kome stoji: ,,Visokim carskim fermanom, a u skladu sa zakonom, muslimanima i janjičarima određena je odjeća u zelenoj, bijeloj, žutoj i crvenoj boji, a čizme, ajak-jemenije, papuče i mestve u žutoj boji. Za janjičare je određeno da nose: duge kalpake, dugačke fesove, crne ogrtače od vune, kajzer-jemenije i crvene šalove. Za kršćane je određeno da nose: plave čizme, mestve i papuče, a ostalu odjeću kao kršćani. Zeleni saruk je određen samo za ešrafe.“129
126 127 128 129 Muvekkit, ibid., str. 79, 95, 129, 175. Ibid., str. 1254. Sultanova naredba. S. S. H. Muvekkit., str. 722.

- 225 -

Stanovnici Bosne su imali različita zanimanja. Muvekkit navodi spisak ljudi koji su carskim fermanom protjerani iz Bosne u Haniju na Kreti, a uz njihova imena navodi i zanimanja među kojima su: muderris, kadija, muallim, trgovac, abadžija, sarač, nanuldžija, bakardžija, tutundžija i drugi.130 Za privredni i kulturni život svih ljudi, novac je bio veoma važno sredstvo u ispunjavanju njihovih potreba, ali je bio i mjerilo moći nekih vladara, posebno ako se radi o zlatu. U Osmanskom carstvu kovana je različita vrsta novca u zavisnosti od moći sultana. Sultan Gazi Orhan je kovao srebreni i bakreni novac. Na jednoj strani novca pisalo je: ,,Kelime-i šehadet“, a na drugoj ,,Orhan, neka mu je trajna vlast!“131 Novac kovan od srebra zvao se akča i vrijedio je tri akče za jedan srebreni dirhem, a novac od bakra bio je manje vrijedan. Sultan Mehmed II Fatih je kovao zlatni novac pod nazivom ,,filurija“u težini i vrijednosti venecijanskog i mađarskog dukata. Na jednoj strani bilo je napisano: ,,Kovač pobjede, veličanstveni i pobjedonosni i na kopnu i na moru“, a na drugoj ,,Sultan Mehmed-han, sin Murat-hana, kovano u Konstantinijji.“132 Navedeni novac se koristio i u Bosni, koja je nekoliko stoljeća pripadala Osmanskom carstvu, a njeni stanovnici su upotrebljavali ovaj novac kao osnovno platežno sredstvo u svojim poslovima. U Bosni su postojala različita mjesta okupljanja ljudi na kojima su se obavljali važni poslovi, razmjenjivali običaji i ideje. Razni trgovački vašari i teferiči su bili najpogodniji za te prilike. Jedan od ljetnih vašara je bio u nahiji Prozor, u mjestu zvanom Radine i trajao je tri dana. Na njemu su se okupljali trgovci iz svih krajeva Bosne, a posebno Sarajlije koji su kao i mnoge zanatlije dolazili u nadi da će nešto steći. Što se tiče teferiča, njih su uglavnom organizovala esnafska udruženja, odnosno zanatlije, a najčešće su bili na Sedreniku i Koševu.133 O vjenčanjima, odnosno običajima vezanim za njih nije pisano opširnije, osim da se sklapanje braka obavljalo posredstvom zastupnika uz obavezu mehra. Tako se navodi primjer da su se vjenčali kadija Mehmed
130 131 132 133 Ibid., str. 1052. Ibid., str. 36. Ibid., str. 380; 513; Napomena: Ovo su Kadićeve bilješke. Ibid., str. 167, 319, 477.

- 226 -

Šakir-efendija iz Amasije i Nefisa-hanuma, kćerka Ismail-age iz Vekil-harč mahale u Sarajevu, posredstvom zastupnika sa obje strane uz mehri-muedždžel od 51.000 akči. 134 Iz obilja narodnih običaja, zanimljivo je spomenuti i gađanje iz pušaka koje su provodili stanovnici Sarajeva, ali i drugih mjesta. Navodi se da je Šerif Osman-paša, dok je bio valija Bosne, za vrijeme ljeta poticao narod na gađanje iz pušaka šišhana i najboljim strijelcima dijelio nagrade. Zabilježene su i neke narodne izreke, npr.: ,,Duga stasa, kratke pameti.“ ,,Kazna se kaznom vraća.“135 Krajem šeste decenije devetnaestog stoljeća uspostavljena je štamparija u Sarajevu. Od tog perioda štampaju se službeni i neslužbeni listovi na bosanskom jeziku, a Muvekkit navodi četiri lista: ,,Bosanski vjesnik“, ,,Bosna“, ,,Gulšen-i Saraj“(Sarajevski cvjetnik), u Sarajevu i ,,Neretva“ u Mostaru.136 Pošto su Bosnom često harale neke bolesti, kao što su kolera i kuga, bilo je potrebno izgraditi bolnice da bi se omogućilo liječenje i stanovništvo zaštitilo. Krajem 19. stoljeća u Sarajevu su se iz novca vakufa Gazi Husrevbega počele graditi dvije bolnice za sirotinju u mahali Kučuk Katiba137, jedna za muškarce a druga za žene, koje će se izdržavati iz novca tog vakufa. U isto vrijeme podignuto je sirotište za djecu da bi se spasila prosjačenja i besposličenja i da bi se podučila zanatima. Ova činjenica pokazuje koliko je tadašnje društvo vodilo brigu o siromašnoj djeci i siročadima, ne samo u materijalnoj pomoći nego i na polju obrazovanja.138 Ovaj rad predstavlja pokušaj da se naša javnost upozna sa prvom kompletnom historijom ,,tamnog vilajeta’’, kojeg je Muvekkit predstavio u pravom svjetlu. Iako su izdvojeni mnogobrojni podaci koji govore o kulturi u Bosanskom ejaletu, sigurno je da se može pronaći još mnogo toga što će biti interesantno i korisno onima koji istražuju i pišu o ovoj temi. Na osnovu mnogobrojnih zabilješki koje predstavljaju plod Muvekkitovog
134 Akča-para, aspra, novčić; o spomenutom vjenčanju vidjeti u: S. S. H. Muvekkit, ibid., str. 830. 135 S. S. H. Muvekkit., str. 36; 47. 136 Ibid., str. 1120, 1132, 1206. 137 Ibid., str. 1125. 138 Ibid., str. 1143.

- 227 -

dugogodišnjeg rada, može se s pravom reći da je njegovo djelo neiscrpan izvor sa kojeg svaki čitalac žedan znanja može pronaći poneku kapljicu za sebe. Zbog toga se ovaj rad može koristiti kao polazna osnova za detaljniju analizu ,,Povijesti Bosne’’, a to se odnosi na sve ljubitelje historije i kulture naše domovine. IZVOR 1. MUVEKKIT, Hadžihuseinović, Salih Sidki, Povijest Bosne, I i II dio, s turskog preveli: Abdulah Polimac, Lamija Hadžiosmanović, Fehim Nametak, Salih Trako, Sarajevo: El-Kalem, 1999. LITERATURA 1. 2. 3. ADEMOVIĆ, Fadil, Princ Palikuća u Sarajevu (Provala Eugena Savojskog u Bosnu 1697.g.), Rabic, Sarajevo, 1997. BAŠAGIĆ, Redžepašić, Safvet-beg, Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine, Tiskarna Bosanske pošte, Sarajevo, 1900. BEJTIĆ, Alija, Bosanski namjesnik Memed-paša Kukavica i njegove zadužbine u Bosni: Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, Sv. VI-VII, 1956/57, Sarajevo, 1958. ČELEBIJA, Evlija, Putopis, Svjetlost, Sarajevo, 1967. ČELEBI, Evlija, Putopis: Odlomci o jugoslovenskim zemljama, preveo, uvod i komentar napisao: Hazim Šabanović, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1996. HANDŽIĆ, Adem, Studije o Bosni: Historijski prilozi iz osmanskoturskog perioda, IRCICA, Istanbul, 1994. HORMANN, Kosta, Narodne pjesme muslimana u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1976. KADIĆ, Rešad, Ilhamijin put u smrt, Preporod, Sarajevo, 1976. KASUMOVIĆ, Ismet, Školstvo i obrazovanje u Bosanskom ejaletu za vrijeme osmanske uprave, Islamski kulturni centar Mostar, 1999. KEMURA, Šejh Sejfuddin Fehmi ef., Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobe, Separatni otisak Glasnika Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, Zemaljska štamparija, Sarajevo, 1910.

4. 5.

6. 7. 8. 9. 10.

- 228 -

11.

12. 13.

14. 15.

16.

17.

18.

19.

20. 21. 22. 23.

KREŠEVLJAKOVIĆ, Hamdija, Hanovi i karavan-saraji u Bosni i Hercegovini, (Djela / Naučno društvo NR BiH; knjiga VIII, Odjeljenje istorijskofiloloških nauka, knjiga 7), Sarajevo, 1957. KREŠEVLJAKOVIĆ, Hamdija, Izabrana djela III, Veselin Masleša, Sarajevo, 1991. LJUBOVIĆ, Amir i Grozdanić, Sulejman, Prozna književnost Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima, Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja XVII, Sarajevo, 1995. LJUBUŠAK, Kapetanović, Mehmed-beg, Narodno blago, svezak I, Svjetlost, Sarajevo, 1987. MAŽURANIĆ, Ivan, Pjesme, Smrt Smail-age Čengića, priredio i predgovor napisao: Božidar Pejović, Veselin Masleša, Sarajevo, 1973. NAMETAK, Fehim, Pregled književnog stvaranja bosansko-hercegovačkih muslimana na orijentalnim jezicima, El-Kalem, Sarajevo, 1989. PEČEVIJA, Alajbegović Ibrahim, Historija 1520-1576., Predgovor, prijevod i bilješke: prof. dr. Fehim Nametak, El-Kalem, Sarajevo, 2000. PELIDIJA, Enes, Prilog kulturnoj istoriji Pljevaljskog kraja: O naučnoj, kulturnoj i prepisivačkoj djelatnosti Pljevljaka na orijentalnim jezicima u vrijeme osmanske uprave, Gazi Husrev-begova biblioteka, Poseban otisak iz Anala GH biblioteke, Knjiga XVII-XVIII, Sarajevo, 1996. PELIDIJA, Enes i Zlatar, Behija, Pljevlja i okolina u prvim stoljećima osmansko-turske vlasti, Međurepublička zajednica za kulturno-prosvjetnu djelatnost Pljevlja, Pljevlja, 1988. PELIDIJA, Enes, Banjalučki boj iz 1737 – uzroci i posljedice, ElKalem, Sarajevo, 2003. PELIDIJA, Enes, Život i djelo Ferhad-paše Sokolovića, Glasnik IVZ u SFRJ, Sarajevo, 1991. SPAHIĆ, Mustafa, Povijest islama, El-Hidaja, Sarajevo, 1996. ŠABANOVIĆ, Hazim, Književnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Svjetlost, Sarajevo, 1973.

- 229 -

24.

25. 26. 27.

ŠABANOVIĆ, Hazim, Dvije najstarije vakufname u Bosni, Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, II/1951, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1952. ŠABANOVIĆ, Hazim, Bosanski pašaluk, Postanak i upravna podjela, Svjetlost, Sarajevo, 1982. ZLATAR, Behija, Zlatno doba Sarajeva, XVI stoljeće, Svjetlost, Sarajevo, 1996 ZLATAR, Behija, ,,Bosna i Hercegovina u okvirima Osmanskog Carstva (1463-1593)’’, Grupa autora, Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata, Generalštab Armije RBiH, Sarajevo, 1995.

Ključne riječi: Bosna, povijest/historija, osmanski period, kultura, tradicija. Summary Cultural elements in “History of Bosnia”, of the author Salih Sidki Hadžihuseinović Muvekkit “History of Bosnia”, according to size and content, presents an invaluable work in which one historical period of Bosnia and other parts of the Bosnian elayet are described in detail. In the first part of the book, the author recorded some details related to development of cultural and literacy in pre Ottoman Bosnia and about Bogumils, and than after that he showed the general picture after the conquest, the spreading of Islam and the development of towns. The things which make this work valuable is the fact that in it are written all major events related to cultural courses in the Bosnian elayet after the conquest of the Ottomans. Apart from the facts of conquest, the strengthening of boundaries, the sacking of vezirs and governors, this work contains cultural events and for that reason it is important evidence that the period of Ottoman rule was not that dark as some would like to show it. Bosnia could develop on its own in all fields because it enjoyed special status at Ottoman sultans, which dr. Safet-beg Bašagić wrote about it:
- 230 -

“Bosnia and Herzegovina did not loose its independence and freedom in the 15th century, but only in middle of the 19th century. Namely, when Omer-pasha Latas smashed them down with nizam, looted them, destroyed and with his Byzantine cunningness deprived them of independence and all rights. Before him Herzeg-Bosna always was a state within a state which was ruled by Bosnians, favorable governors or own sons in the name of sultans.”139 The author in this work recorded all personalities who in any way contribute to the cultural development of Bosnia in Ottoman rule, as it was, governors, scholars, authors, and heroes in folk poetry. Listed were all sacred, economic, cultural-educational and other buildings which were built throughout the Bosnian elayet. Described are some everyday events and interesting facts about tradition of the Bosnian people. Based on this work it is possible to make reconstruction of all events in which not only Muslims took part, but also Christians, Jews, and other people who worked in Bosnia or lived for a period of time in these regions, among them Turks, Hungarian, Austrians, Arnauts and others. Many of these facts, especially those regarding cultural elements in our surrounding have already been presented in the works of authors who used Muvekkits work, so this first complete translation on Bosnian language is only proof of its authenticity and valueability of the original.

139 Safet-beg Bašagić-Redžepašić, Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine, Tiskarna Bosanske pošte, Sarajevo, 1900., str. 18.

- 231 -

- 232 -

Mustafa Jahić

GLAGOLSKE KARAKTERISTIKE ARAPSKOG PARTICIPA AKTIVNOG Particip aktivni ili ism al-få‘il ima značajnu ulogu u strukturi arapske rečenice, posebno u neglagolskim rečenicama u kojima dolaze do izražaja njegove kategorijalne i funkcionalne osobine. U širokoj je upotrebi u jezičkoj praksi i zahvaljujući komunikacijskim potrebama društva neprestano se razvija formiranjem novih oblika prema poznatim paradigmama za svaku glagolsku vrstu posebno ili pridodavanjem novih značenja postojećim oblicima.1 Posebno je značajna uloga participa aktivnog u sintaksičkoj strukturi arapske rečenice zato što se može koristiti na pozicijama koje zauzimaju imenice i na pozicijama koje izvorno pripadaju glagolima. Particip aktivni se zbog toga može nalaziti u poziciji subjekta (mubtada’) i predikata imenske rečenice (êabar), zatim agensa, odnosno subjekta glagolske rečenice (få‘il) i predikata glagolske rečenice, odnosno glagola (fi‘l) i u tom slučaju može imati direktni objekt (maf ‘úl bihi) i druge glagolske dopune (manôúbåt) ali i sam se nalaziti u poziciji nekih glagolskih dopuna. Particip aktivni se može nalaziti i u konstrukciji aneksije kao njen prvi član (muñåf ) a može biti i s određenim članom. Particip aktivni se u navedenim pozicijama upotrebljava i u Kur’ånu pa je zbog toga poznavanje prirode ove vrste riječi značajno i radi razumijevanja kur’anskog teksta. O navedenim i drugim osobinama koje omogućuju participu aktivnom široku i raznovrsnu upotrebu u rečenici govorit će se u ovom radu i to uglavnom sa sintaksičkog aspekta i s težištem na njegove glagolske karakteristike. Particip aktivni, prema tradicionalnoj arapskoj gramatici, izvodi se iz infinitiva perfekta osnovne vrste promjenljivih trilitera glagola na oblik få‘il a od izvedenih vrsta trilitera i kvadrilitera glagola na za svaku vrstu određen
1 O upotrebi participa aktivnog u savremenom arapskom jeziku u različitim funkcijama govori se u radu: Muhamed A. Mujić, „Ismu l-fa‘il u savremenom arapskom jeziku“, Prilozi za orijentalnu filologiju, 32-33/1982.-83., Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1984., 17-26.

- 233 -

paradigmatski oblik.2 Prema klasifikaciji riječi, zbog glagolske rekcije koju posjeduje, particip aktivni spada u kategoriju imenica koje se označavaju kao povezane s glagolima (asmå’ mutta¥ila bi af ‘ål) ili imenice slične glagolima (asmå’ mušåbiha bi af ‘ål). Osim participa aktivnog (ism al-få‘il) u ovu vrstu imenica spadaju još ma¥dar (infinitiv), ism al-maf ‘ūl (particip pasivni), ¥ifa mušabbaha bi ism al-få‘il (pridjev sličan participu aktivnom) i ism at-tafñíl (elativ). Sve navedene vrste riječi, osim infinitiva, tretiraju se i kao izvedenice (muštaqqåt) zato što se izvode iz glagola i istovremeno kao pridjevi (¥ifåt) zbog pridjevskog karaktera značenja koje izražavaju. Zbog glagolskih vrijednosti koje imaju, sve ove vrste riječi zajednički se definiraju i kao imenice koje imaju glagolsku rekciju (al-asmå’ al-latí ta‘mal ‘amal alfi‘l). Zbog toga Ibn al-Õåğib particip aktivni definira kao izvedenicu (muštaqq) iz glagola koja izražava značenje radnje dotičnog glagola,3 a Ibn al-Målik kao pridjev (¥ifa) koji označava agensa glagolske radnje (få‘il) i njegov rod pomoću vokala i sukūna - na isti način kao i imperfekt - izražavajući značenje imperfekta i perfekta.4 Zajedničko ovim dvjema definicijama jeste da particip aktivni tretiraju kao izvedenicu iz glagola koja označava njegovog agensa, odnosno radnju i njenog izvršioca. Međutim, kufanski gramatičari particip aktivni tretiraju kao posebnu vrstu glagola koja izražava trajno vrijeme.5
2 W. Wright, A Grammar of the Arabic Language, Translated from the German of Caspary and edited with numerous additions and corrections by W. Wright, Third edition revised by W.R. Smith and M.J. de Goeje, Vol. I, Cambridge at the University Press, 1955., 131 i 143; ‘Abbås Õasan, an-Naõw al-wåfí, I-IV, Dår al-ma‘årif bi Mi¥r, al-Qåhira, 1974-76., III, 240-242; Muõammad As‘ad an-Nådirí, Naõw al-luÿa al‘arabiyya, Kitåb fí qawå‘id an-naõw wa a¥-¥arf, al-Maktaba al-‘a¥riyya, Ôaydå-Bayrūt, 2002., 98-99. Muõammad b. al-Õasan al-Astaråbådí Rañiyyuddín, Šarõ al-Kåfiya, I-II, aš-Šarika a¥-¥aõåfiyya al-‘uïmåniyya, (Istånbūl), 1310./1900., II, 198. Ibn Målik, at-Tashíl, 136. Navedeno prema: Bahå’uddín ‘Abdullåh b. ‘Aqíl al‘Aqílí, Šarõ Ibn ‘Aqíl (Šarõ Alfiyya Ibn ‘Aqíl), I-II, s.l., s.a. wa ma‘ahu: Muõammad Muõyiddín ‘Abdulõamíd, Minõa al-ğalíl bi taõqíq Šarõ Ibn ‘Aqíl, II, 106, nap. 1; Muõammad Aõmad Êuñayr, Qañåyå al-maf ‘ūl bihi ‘inda an-nuõåt al-‘Arab, Maktaba al-anğlū al-mi¥riyya, al-Qåhira, 160. Ovakvo tumačenje participa aktivnog u skladu je s njegovim tretiranjem u drugim semitskim jezicima: akadskom, sirijskom i hebrejskom u kojima particip aktivni izražava, također, trajno vrijeme (M. A. Êuñayr, Qañåyå al-maf ‘ūl bihi..., 161).

3 4

5

- 234 -

Particip aktivni se, inače, u arapskoj gramatici definira kao promjenljiva izvedena imenica koja na pridjevski način izražava radnju, događanje ili stanje (õadaï) aktivnoga glagola u imperfektu i istovremeno u sebi implicira postojanje agensa (få‘il) kao vršioca takve radnje ili onoga kome se takav događaj ili stanje pripisuju. Tako u primjeru: ِ‫ﺟ ْﺌﻨﻲ ﺑﺎﻟ ﱠﻨﻤﺮ اﻟﺰﱠاﻫﺪ، أَﺟﺌْﻚ ﺑﺎﻟﻤﺴﺘﺒﺪ اﻟﻌﺎدل‬ ِ َ ‫ِ ِ ِ ْ ِ ِ ِ ِ َ ِ ُ َِ ﱢ‬ Dovedi mi pobožnog tigra, ja ću tebi pravednog tiranina participi ٌ‫ زاﻫﺪ‬i ‫ ﻋَﺎدل‬na ِ َ ٌِ pridjevski način izražavaju značenje „pobožnosti“, odnosno „pravednosti“ u općem smislu i istovremeno osobu koja prakticira navedenu „pobožnost“, odnosno „pravednost“.6 Particip aktivni, dakle, osim što predstavlja rezultat radnje, događaja ili stanja koje izražava glagol iz kojeg je izveden, istovremeno pokazuje i stanje u kojem se nalazi subjekt takvoga glagola. Zbog toga se za particip aktivni može reći da u osnovi predstavlja pridjev nastao iz aktivnoga glagola koji izražava svojstva imenice na koju se odnosi tako da se označava i kao glagolski pridjev radni.7 S obzirom na vremensku dimenziju glagola i particip aktivni izražava vremenski ograničen, odnosno prolazni karakter radnje, događaja ili stanja tako što pokazuje trenutačno pridjevsko značenje. Particip aktivni, međutim, svojim oblikom ne pokazuje tačno vrijeme realizacije sadržaja glagola iz kojeg je izveden nego se ono razumijeva iz konteksta u kojem se ostvaruje njegov sadržaj. Ova karakteristika participa aktivnog predstavlja i jednu od osobina po kojoj se razlikuje od običnog pridjeva koji izražava trajna svojstva (¥ifa ïåbita) elementa na koji se odnosi i tako bliže određuje njegovu suštinu. Samo neki participi aktivni, kao što َ ٌِ su npr.: ‫ دَاﺋﻢ، ﺧﺎﻟِﺪٌ ، ﻣﺴﺘﻤﺮ‬izražavaju trajna svojstva.8 Međutim, budući da se u ‫ُ َِْﱞ‬ klasifikaciji riječi u arapskom jeziku pridjevi tretiraju kao imenice (asmå’), ovdje se govori o imenskoj i glagolskoj prirodi participa aktivnog. Navedene vrijednosti participa aktivnog, uključujući i pridjevsku, utvrđuju se iz konteksta u kojem se particip aktivni upotrebljava i sintaksičke funkcije ٌ ْ َ ‫َ َ ِِ ْ َ ﱞ‬ koju vrši u rečenici. Tako u primjeru: ‫ ﻛﺎن ﻓﻴﻬﻢ ﺷﺎب ﻣﺠﻬُﻮل‬Među njima je bio jedan nepoznat mladić, particip aktivni ‫ ﺷﺎب‬predstavlja imenicu kao subjekt ‫َ ﱞ‬ u rečenici, dok u primjeru: ‫ وَﻫُ ﻮ ﻳﻮﻣﺌﺬ ﻓﺘًﻰ ﺷﺎب‬A on je tada bio mlad čovjek isti ‫َ ٍََِْ َ َ ﱞ‬ particip aktivni predstavlja pridjev koji se nalazi na poziciji atributa.9
6 7 ‘Abbås Õasan, an-Naõw al-wåfí, III, 238-239. W. Wright, A Grammar of the Arabic Language, 131; Dr. Teufik Muftić, Gramatika arapskoga jezika, Federacija Bosne i Hercegovine, Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta, Izdavačka kuća Ljiljan, Sarajevo, 1998., 259. ‘Abbås Õasan, an-Naõw al-wåfí, III, 239; An-Nådirí, Naõw al-luÿa al-‘arabiyya, 100. T. Muftić, Gramatika arapskoga jezika, 418.

8 9

- 235 -

Međutim, i drugi participi aktivni mogu ponekad izražavati trajna svojstva i tada se tretiraju kao pridjevi slični participu aktivnom (¥ifa mušabbaha bi ism al-få‘il). Da li se radi o participu aktivnom ili pridjevu, u svakom konkretnom slučaju utvrđuje se na osnovu konteksta u kojem se takva gramatička jedinica realizira. Kontekst u kojem participni oblik riječi izražava trajna svojstva i zbog toga se tretira kao pridjev, može biti formalnog i semantičkog karaktera. U prvom slučaju sam oblik riječi izražava trajno značenje, kao što su naprijed navedeni participi, ili u slučaju kada se particip aktivni javlja kao određenica (muñåf ) u konstrukciji aneksije čija odredbenica (muñåf ilayhi) predstavlja agens takvog participa, npr.: ‫ ﻟِﻲ ﺻﺪﻳﻖٌ راﺟﺢ ا ْﻟﻌﻘﻞِ ، راﺑﻂ ا ْﻟﺠ ْﺄش، ﺣﺎﺿﺮ ا ْﻟﺒﺪﻳﻬﺔ‬Imam pametnog, odvažnog i َِ َِ ُ ِ َ ِ َ َُِ َْ ُ ِ َ ِ َ prisebnog prijatelja. Participni oblici u izvornom obliku u navedenom ُ َ ِ َ ٌَ ِ َ ُ ُ َ ٌ ِ َ ُ ْ َ ٌ ِ َ primjeru s imenicima na koje se odnose glase: ‫.راﺟﺢ ﻋﻘ ُﻠﻪ، راﺑﻂ ﺟ ْﺄﺷﻪ، ﺣﺎﺿﺮة ﺑﺪﻳﻬ ُﺘﻪ‬ U kontekstu značenjskog karaktera trajnost značenja svojstva participnog oblika riječi utvrđuje se na osnovu značenja imenice na koju se odnosi, npr.: ‫ ﻣﺎﻟِﻚ ﻳﻮم اﻟﺪﱢﻳﻦ‬Vladaru Sudnjeg dana.10 Prema tome, jasno je da u navedenom ِ ِ َ ِ َ ٌ َ kur’anskom ajetu izraz ‫ ﻣﺎﻟِﻚ‬ne predsavlja particip aktivni nego pridjev koji ٌ ُ izražava trajno svojstvo „vlasti“ i „moći“ (‫ )ﻣ ْﻠﻚ‬koje se odnosi na Uzvišenog Allaha. Kada izražavaju trajna svojstva, kao u navedenim primjerima, participni oblici riječi, premda izvedeni iz prijelaznih glagola, ponašaju se kao da su neprijelazni. Zbog toga nemaju direktni objekt i ne impliciraju u sebi pronominalni sufiks koji predstavlja agens (få‘il) glagolske radnje, što je, inače, karakteristika participa aktivnog.11 Isticanjem prolaznosti ili trenutačnosti sadržaja želi se ukazati na jednu od razlika koje postoje između participa aktivnog i običnog pridjeva koji izražava trajan sadržaj, kao što su, npr., trajna prirodna svojstva. Budući da je lišen pojma vremena, obični pridjev lišen je i mogućnosti promjene svoga sadržaja. Prolaznost sadržaja participa aktivnog kojim opisuje imenicu na koju se odnosi pokazuje se vremenom realizacije sadržaja dotičnog participa koje se utvrđuje na temelju kontekstualne situacije. S obzirom na to da particip aktivni izrażava trenutačna svojstva (¥ifa ‘åriña) koja su
10 11 Al-Qur’ån, al-Fåtiõa, 4. Abū al-Qåsim Maõmūd b. ‘Umar az-Zamaêšarí, al-Mufa¥¥al fi ¥an‘a al-i‘råb, Dår wa maktaba al-Hilål, Bayrūt, 1993., 293; Abū al-Baqå’ Ya‘íš Muwaffaquddín ibn ‘Alí, Šarõ al-Mufa¥¥al, Mağma‘ al-luÿa al-‘arabiyya, Dimašq, 1411./1990., VI, 83; An-Nådirí, Naõw al-luÿa al-‘arabiyya, 99-100 i 109-110; ‘Abbås Õasan, an-Naõw al-wåfí, III, 242-243.

- 236 -

vremenski ograničena, ona se mogu odnositi na sadašnjost, budućnost ili prošlost, zavisno od konteksta i načina njegove upotrebe. Tako, npr. particip aktivni ٌ‫ ﺣﺎﺳﻦ‬označava trenutačnu ljepotu koja se može odnositi na ِ َ jedno od tri glagolska vremena, dok pridjev ٌ‫ ﺣﺴﻦ‬izražava trajnu ljepotu zato َ َ što pridjevi izražavaju trajna svojstva, bez obzira na kontekst u kojemu se realiziraju.12 Zahvaljujući navednim karakteristikama, za particip aktivni se može reći da predstavlja kombinaciju imenske forme i semantičkih vrijednosti glagola zbog čega se u organizaciji arapske rečenice može ponašati kao imenica, pridjev, prilog ili glagol i zauzimati sintaksičke pozicije u rečenici koje izvorno pripadaju navedenim vrstama riječi. Zbog toga, te širine značenja glagola iz kojih se formiraju, i participi aktivni mogu izražavati veoma širok spektar takvih značenja. Particip aktivni je, međutim, primarno imenica, i njegova osnovna karakteristika kao imenice je fleksija (i‘råb), isto kao što je osnovna odlika glagola rekcija (‘amal). Particip aktivni se dovodi u vezu s glagolom u imperfektu na osnovu njegove formalne i semantičke sličnosti s ovim glagolskim oblikom, isto kao što se glagolski oblik imperfekta dovodi u vezu s participom aktivnim zbog sufiksalne fleksije koju imperfekt ima. U formalnom pogledu particip aktivni je sličan imperfektu po rasporedu vokala i sukūnâ koji se u takvoj formi u jezičkoj praksi konsekventno َ ِ َ َ ِ َْ javljaju, npr.: ِ‫ ﺿﺎرﺑَﺎنِ = ﻳﻀﺮﺑَﺎن‬ili ‫ .ﺿﺎر ُﺑﻮن = ﻳﻀﺮ ُﺑﻮن‬Zato što je u formalnom ِ َ ِ َْ pogledu sličan glagolu u imperfektu koji izražava sadašnje i buduće vrijeme, i particip aktivni izražava takvo značenje. Iz navedene činjenice proizlazi i njegova sličnost s ovim glagolskim oblikom u semantičkom pogledu َ َ ٌِ َ َ َ َ ُِ َْ َ tako da, npr.: ‫ ﻫٰ ﺬا ﺿﺎرب ز ْﻳﺪًا ﻏﺪًا‬znači isto kao i ‫ ﻫٰ ﺬا ﻳﻀﺮب ز ْﻳﺪًا ﻏﺪًا‬Ovaj (čovjek) 13 će izudariti Zejda sutra. S obzirom na semantičke vrijednosti glagola i formalnu sličnost s oblikom imperfekta, particip aktivni se u određenim rečeničnim okolnostima može nalaziti u poziciji glagola i ostvarivati rekciju imperfektnog glagolskog oblika bez promjene značenja. Međutim, glagolska rekcija participa aktivnog tretira se kao njegova sekundarna
12 13 Ibn Ya‘íš, Šarõ al-Mufa¥¥al, VI, 83; An-Nådirí, Naõw al-luÿa al-‘arabiyya, 109. ‘Abbås Õasan dodaje i značenje trajanja radnje s vremenskim prekidima (istimrår mutağaddid) što uključuje sva tri vremena koja može izražavati i oblik imperfekta, َُِْ ِ َ َ ُ َ َْ ْ ِ َ َََ َ ً ِ ْ ُ َ َْ ِ َُ َ npr.: ‫ ﻣﻦْ ﻳﻜﻦ ا ْﻟﻴﻮم ﻣﻬﻤﻼ ﻋﻤﻠﻪ ﻳﺠﺪ ﻧﻔﺴﻪ ﻏﺪًا ﻓﺎﻗﺪًا رزﻗﻪ‬Ko zanemruje svoje poslove danas, izgubit će opskrbu sutra. ‘Abbås Õasan, an-Naõw al-wåfí, III, 247; M. A. Êuñayr, Qañåyå almaf ‘ūl bihi..., 161.

- 237 -

osobina, isto kao i fleksija imperfekta, pa se zbog toga na pozicijama u rečenici koje primarno pripadaju glagolima, može nalaziti samo onda kada u sebi implicira značenje glagola. Budući da je glagolska rekcija sekundarna osobina participa aktivnog, on je na drugim pozicijama u rečenici gubi. Glagolska vrijednost participa aktivnog bez promjene značenja pokazuje se na više mjesta i u Kur’ånu. Tako se često u sintaksičkoj poziciji koja izvorno pripada glagolu u jednom kiraetu nalazi particip aktivni da bi se u drugom kiraetu na istom mjestu nalazio odgovarajući glagol. Tako se, npr., u ajetu: ‫ واﻟ ﱠﻠﻪ ﺧﻠﻖَ ﻛﻞ دَا ﱠﺑﺔ ﻣﻦْ ﻣﺎء‬Allah sve životinje stvara od vode14 umjesto ٍ َ ِ ٍ ‫َ ُ ََ ُﱠ‬ ََ َ َ glagola َ‫ ﺧﻠﻖ‬u jednom kiraetu nalazi particip aktivni ٌ‫ ﺧﺎﻟِﻖ‬ili u ajetu: ‫ﻓﺎﻟِﻖُ اﻹﺻﺒﺎح‬ ِ َْ 15 َ‫61.ﻓﻠ‬ َ On čini da zora sviće umjesto participa aktivnog ٌ‫ ﻓﺎﻟِﻖ‬nalazi glagol َ‫َ ﻖ‬ Particip aktivni pokazuje glagolsku rekciju u tri slučaja: kada je neodređenog oblika, kada je s određenim članom i kada se nalazi u poziciji određenice (muñåf ) u konstrukciji aneksije sa svojim agensom (få‘il) koji zauzima poziciju odredbenice (muñåf ilayhi). Neodređeni oblik participa aktivnog smatra se primarnim oblikom ovog participa zato što tanwín kao znak neodređenosti predstavlja izvorni oblik imenica. Budući da glagolska vrijednost participa aktivnog pretpostavlja mogućnost izražavanja glagolske radnje imperfekta to znači i ostvarivanje prijelaznosti glagolske radnje koju ُ َ ُ ِ َ ٌِ ْ ُ ْ particip aktivni izražava, npr.: ‫ ﻫَ ﻞ ﻣﻜﺮم ﺳﻌﻴﺪٌ ﺿ ُﻴﻮﻓﻪ‬Da li će Seid lijepo primiti َ svoje goste? odnosno neprijelaznosti, npr.: ‫ ﺧﺎﻟِﺪٌ ﻣﺠﺘﻬﺪٌ أَوﻻ َُده‬Halidova djeca ُ ْ َِْ ُ se trude - zavisno od toga da li je particip aktivni izveden iz prijelaznog ili neprijelaznog glagola. To znači da particip aktivni kao regens (‘åmil) postiže glagolsku rekciju na svojim pacijentisima (ma‘múlåt) isto kao i imperfekt na svojim pacijentisima (agens, direktni objekt i druge glagolske َ ً ْ َ ٌِ َ َ َ dopune). Tako u primjeru: ‫ ز ْﻳﺪٌ زاﺋﺮ ﻋﻤﺮا ﻏﺪًا‬Zejd će posjetiti Amra sutra ٌ‫ز ْﻳﺪ‬ predstavlja agens (få‘il) glagolske radnje koju izražava particip aktivni kao predikat glagolske rečenice (fi‘l) dok imenica ‫ ﻋﻤﺮا‬predstavlja njegov direktni ًَْ َ ًَْ ُ َ َ objekt (maf ‘úl bihi) zato što rečenica znači kao da glasi: ‫ ز ْﻳﺪٌ ﻳﺰُور ﻋﻤﺮا ﻏﺪًا‬Zejd َ ً ْ َ ُ َُ ُ ٌ ِ َ َ će posjetiti Amra sutra. Isto tako u primjeru: ‫ ز ْﻳﺪٌ ﺿﺎرب ﻏﻼﻣﻪ ﻋﻤﺮا ﻏﺪًا‬Zejdov sluga će sutra izudarati Amra konstrukcija ‫ ز ْﻳﺪٌ ﺿﺎرب‬predstavlja imensku rečenicu ٌِ َ َ َ َ u kojoj je particip aktivni ‫ ﺿﺎرب‬njen predikat (êabar) a imenica ٌ‫ ز ْﻳﺪ‬subjekt ٌِ ُ َُ ُ (mubtada’), dok konstrukcija ‫ ﻏﻼﻣﻪ‬predstavlja agens (få‘il) glagolske radnje koju izražava particip aktivni ‫ ﺿﺎرب‬kao njen predikat (fi‘l) a imenica ‫ﻋﻤﺮا‬ ٌِ َ ًَْ
14 15 16 Al-Qur’ån, an-Nūr, 45. Al-Qur’ån, al-An‘åm, 96. M. A. Êuñayr, Qañåyå al-maf ‘ūl bihi..., 161-162.

- 238 -

njegov direktni objekt zato što rečenica znači kao da glasi: ‫ﻳﻀﺮب ﻏﻼﻣﻪ ﻋﻤﺮا‬ ً ْ َ ُ َُ ُ ُ ِ ْ َ 17 Njegov sluga će izudarati Amra. Particip aktivni bez određenog člana implicira u sebi agens (få‘il) u nominativu bez ikakvih uvjeta ukoliko je agens skrivena ili iskazana lična zamjenica. Skrivena regirana lična zamjenica u ovom slučaju može biti samo trećeg lica.18 Ukoliko je agens participa aktivnog eksplicitna imenica, particip aktivni postiže glagolsku rekciju zahtijevaći nominativ svojeg agensa i akuzativ direktnog objekta pod dva uvjeta. Prvi je da particip aktivni izražava značenje sadašnjeg ili budućeg vremena, a drugi, da mu prethodi element na koji se particip aktivni „naslanja“ (ya‘tamid). Takav element ٌ َِ ََُْ ٌ ِْ ُ َ može biti niječna čestica, npr.: ‫ ﻣﺎ ﻣﺨﻠﻒ ﻋﻬﺪه ﴍﻳﻒ‬Onaj koji ne ispunjava svoja obećanja nije častan čovjek koja može biti i interpretativna, npr.: ‫ﻣﺎ‬ َ ُ َ َ ِ ْ َ َ َ ‫ٌِ ﱡ َ ﱠ‬ ‫ ﺷﺎﻛﺮ اﻟﺴﻮق إِﻻ ﻣﻦْ راﺟﺖ ﺑﻀﺎﻋ ُﺘﻪ‬Tržištu je zahvalan samo onaj čija roba ima prođu, odnosno: Niko nije zahvalan tržištu osim onog čija roba ima prođu, zatim upitna čestica koja može biti eksplicitno iskazana, npr.: ‫أَزاﺋﺮ رﺋﻴﺲ ا ْﻟﺤﻜﻮﻣﺔ رﺋﻴﺲ‬ َ َِ ِ َ ُ ُ ُ َِ ٌِ َ ‫ اﻟﺪوﻟَﺔ‬Da li predsjednik vlade posjećuje predsjednika države? ili implicirana, ِ ْ‫ﱠ‬ ََ ٌ ِ َ ُ ْ ََ َ ِ َ ُ ٌِ َ npr.: ‫ ﻏﺎﻓﺮ أَﺧﻮك اﻹﺳﺎءة أَم ﻣﺤﺎﺳﺐ ﻋﻠ ْﻴﻬَﺎ‬Da li tvoj brat oprašta činjenje loših djela ili zahtijeva odgovornost za to? zatim subjekt imenske rečenice (mubtada’) tako da particip aktivni u tom slučaju predstavlja predikat takve rečenice (êabar), npr.: ‫ ز ْﻳﺪٌ ﻣ ْﻨﻔﻖٌ ﻣﺎﻻً ﰲ وﺟﻮه ا ْﻟﱪ‬Zejd troši imetak u dobrotovorne svrhe ili ‫َ ُ ِ َ ِ ُ ُ ِ ِﱢ‬ predstavlja predikat abrogiratora (êabar an-nåsiê), npr.: ‫ﻛﺎن ز ْﻳﺪٌ ﻣ ْﻨﻔﻘﺎ ﻣﺎﻻً ﰲ‬ ِ َ ًِ ُ َ َ َ ‫ وﺟﻮه ا ْﻟﱪ‬Zejd je trošio imetak u dobrotvorne svrhe, ‫ إِن ز ْﻳﺪًا ﻣ ْﻨﻔﻖٌ ﻣﺎﻻً ﰲ وﺟﻮه ا ْﻟﱪ‬Zejd ‫ُ ُ ِ ِﱢ‬ ‫ﱠ َ ُ ِ َ ِ ُ ُ ِ ِﱢ‬ uistinu troši imetak u dobrotvorne svrhe ili predstavlja objekt abrogiratora (maf ‘ūl an-nåsiê) ‫ ﻇﻨﻨْﺖ ز ْﻳﺪًا ﻣ ْﻨﻔﻘﺎ ﻣﺎﻻً ﰲ وﺟﻮه ا ْﻟﱪ‬Mislio sam da Zejd troši imetak ‫َ َ ُ َ ُ ِ ً َ ِ ُ ُ ِ ِﱢ‬ ً ََ ً َ َ u dobrotvorne svrhe, zatim vokativna čestica, kao u primjeru: ‫ ﻳﺎ ﻃﺎﻟِﻌﺎ ﺟﺒﻼ‬O ً ََ ً َ ً َُ َ ti što se penješ na brdo! koji implicitno glasi: ‫ ﻳﺎ رﺟﻼ ﻃﺎﻟِﻌﺎ ﺟﺒﻼ‬O, ti, čovječe što se penješ na brdo!, zatim kada se particip aktivni nalazi u poziciji atributa eksplicitno iskazanoj imenici, npr.: ‫ اَ ْﻟﺤﺴﺪُ ﻧﺎر ﻗﺎﺗﻠﺔ ﺻﺎﺣﺒﻬَﺎ‬Zavist je vatra koja َ ِ َ ٌَِ َ ٌ َ َ َ ubija zavidnika ili elidiranoj imenici, ukoliko se iz konteksta razumije َ َُ َْ njeno postojanje, npr.: ‫ ﻛﻢ )رﺟﻞٍ ( ﻗﺎﺋِﻞٍ ﻟَﻚ ﺳﻮءا‬Koliko je (ljudi) govorilo ti loše ً ُ َ stvari!? i, na kraju, kada se nalazi u poziciji kvalifikatora okolnosti (õål) َُْ َ ًِ َ ‫َْ ُ ُ ِﱞ‬ antecedentu koji se nalazi prije njega, npr.: ‫ ﻳﺨﻄﺐ ﻋَﲇ راﻓﻌﺎ ﺻﻮﺗﻪ‬Alija drži govor 19 podignutog glasa.
17 18 19 Ibn Ya‘íš, Šarõ al-Mufa¥¥al, VI, 68. ‘Abbås Õasan, an-Naõw al-wåfí, III, 247; An-Nådirí, Naõw al-luÿa al-‘arabiyya, 100. Ibn Ya‘íš, Šarõ al-Mufa¥¥al, VI, 78-80; Ar-Rañí, Šarõ al-Kåfiya, II, 203; Ibn ‘Aqíl, Šarõ Ibn ‘Aqíl, II, 107-109; ‘Abbås Õasan, an-Naõw al-wåfí, III, 249-250; An-Nådirí,

- 239 -

Particip aktivni bez određenog člana ne pokazuje glagolsku rekciju u deminutivnom obliku zbog toga što takav particip izražava slabo glagolsko značenje jer deminucija predstavlja odliku imenica i time particip aktivni udaljuje od njegove sličnosti imperfektu. Tako se ne može reći: ‫ﻳﻘﻒ ﺣﻮ ْﻳﺮس زرﻋًﺎ‬ َْ ٌ ِ َ ُ ُ َِ ُ َِ َ‫ ﻳﻘﻒ ﺣﺎرس ز‬Stoji (čovjek) koji čuva njivu. Particip aktivni ne pokazuje nego: ‫َ ِ ٌ رﻋًﺎ‬ ْ glagolsku rekciju ni kada poslije njega slijedi atribut zato što se time razdvaja ًَ َ ِ ْ ُ ٌ ِ َ ُِْ ًَ َ ٌ ِ َ ُِْ od svog objekta, tako da se ne može reći: ‫ ُﻳﻘﺒﻞ راﻛﺐ ﻣﴪعٌ ﺳ ﱠﻴﺎرة‬nego: ‫ُﻳﻘﺒﻞ راﻛﺐ ﺳ ﱠﻴﺎرة‬ ٌ‫ ﻣﴪع‬Pristiže (čovjek) koji brzo vozi auto. Particip aktivni se od svog objekta ِ ُْ َ ne može razdvojiti ni umetnutim elementom, tako da se ne može reći: ‫ﻫٰ ﺬا‬ َُ ً‫ ﻣﻜﺮم – واﺟﺒﻬَﺎ – ﻣﺆدﻳﺔ‬nego: ‫ ﻫٰ ﺬا ﻣﻜﺮم ﻣﺆدﻳﺔ واﺟﺒﻬَﺎ‬Ovaj (čovjek) cijeni (ženu) koja ً َ ‫َ ُ َ ﱢٌ ُ َ ﱢ‬ َُ َ‫ﱢ‬ َ ِ َ ٌ‫ﱢ‬ َِ َ izvršava svoje obaveze zato što rečenica u osnovi tako glasi.20 Particip aktivni, kako objašnjava Ibn Ya‘íš, postiže glagolsku rekciju jedino ukoliko se „naslanja“ na neki od navedenih elementa koji mu prethode (niječna čestica, upitna čestica, subjekt imenske rečenice, imenica koju atributira i imenica čiji je kvalifikator okolnosti) zbog toga što se particip aktivni u tom slučaju nalazi na pozicijama koje u osnovi pripadaju glagolima. Zbog toga se i u participu aktivnom kada se nalazi na navedenim pozicijama implicira glagol. Tako predikat u osnovi predstavlja glagol jer izražava ono što je nepoznato onome kome se govorno lice obraća. Sadržaj atributa i kvalifikatora okolnosti, također, se saopćava pomoću glagola ili elementa koji se odnosi na glagol. Upitna čestica se, opet, nalazi na poziciji glagola zato što se pitanje uvijek odnosi na sadržaj predikata, dok niječna čestica, inače, pripada glagolima. Pošto particip aktivni, kao imenska riječ, ima slabu glagolsku rekciju on je ostvaruje jedino kada se „naslanja“ na navedene elemente, ili je u suprotnom nema. Glagol zbog jačine rekcije koju posjeduje, međutim, ne treba takav element.21 Particip aktivni, kako objašnjava ar-Rañí, ne može ispoljavati glagolsku rekciju ukoliko se prije njega ne nalazi neki od naprijed spomenutih elementa zato što particip u osnovi dolazi poslije neodređene imenice i izražavajući radnju, događanje ili stanje (õadaï) na pridjevski način bliže određuje takvu imenicu. Takva imenica, kako objašnjava ar-Rañí, „žudi“ za participom
Naõw al-luÿa al-‘arabiyya, 100-101; Mu¥ãafå al-Ġalåyíní, Ğåmi‘ ad-durūs al-‘arabiyya, (Råğa‘a håèihi aã-ãab‘a wa naqqaõahå: Sålim Šamsuddín), al-Maktaba al-‘a¥riyya, Ôaydå-Bayrūt, 1423./2003., 601-602. ‘Abbås Õasan, an-Naõw al-wåfí, III, 250; Ar-Rañí, Šarõ al-Kåfiya, II, 197; M. A. Êuñayr, Qañåyå al-maf ‘ūl bihi..., 172-174. Ibn Ya‘íš, Šarõ al-Mufa¥¥al, VI, 79.

20 21

- 240 -

da je svojim značenjem bliže odredi, odnosno specificira, kao u primjeru: ‫ رﺟﻞ ﺿﺎرب‬čovjek koji udara. Uvjetovanje javljanja određenog elementa prije ٌِ َ ٌ َُ participa aktivnog kao njegovog antecedenta je obavezno zato što, kako dalje objašnjava ar-Rañí, particip aktivni u osnovi predstavlja pridjev tako da pojavljivanje njegovog antecedenta prije njega jača i razjašnjava particip aktivni u njegovoj izvornoj poziciji zbog čega postiže i moć glagolske rekcije.22 Particip aktivni može i na implicitan način ostvarivati rekciju na svom objektu. Objekt u ovom slučaju dolazi na početku rečenice, prije participa aktivnog i njegovog subjekta (ištiÿål), s tim što na mjestu koje u standardnom rasporedu riječi pripada objektu dolazi pronominalni sufiks َ koji se odnosi na inverzni objekt, npr.: ‫ ﺳﻌﻴﺪًا أ ََﻧﺎ زاﺋﺮه‬Posjetit ću Seida ili ‫أَز ْﻳﺪًا‬ ُُِ َ ِ َ ُ ِ َ َ ‫ أَ ْﻧﺖ ﺿﺎر ُﺑﻪ‬Da li ti udaraš Zejda? U navedenim primjerima eksplicitni regens ukazuje na implicitni regens tako da spomenuti primjeri implicitno glase: َ ٌِ َ ُ ِ َ َ ‫ أ ََﻧﺎ زاﺋﺮ ﺳﻌﻴﺪًا أ ََﻧﺎ زاﺋﺮه‬odnosno: ‫ .أَﺿﺎرب ز ْﻳﺪًا أَ ْﻧﺖ ﺿﺎر ُﺑﻪ‬Ovakvom konstrukcijom ističe ُُِ َ ِ َ ٌِ َ se emfatička vrijednost objekta i zbog toga se ovakve konstrukcije koriste uglavnom iz stilskih razloga.23 Particip aktivni bez određenog člana, prema tome, jedino kada ispunjava navedene uvjete može imati rekciju nominativnog padeža na svom agensu u obliku eksplicitne imenice, akuzativnog padeža na direktnom objektu i izražavati sadašnje ili buduće vrijeme ili trajanje radnje s prekidima (istimrår mutağaddid). Ovakvim oblikom participa aktivnog može se izraziti prošlo vrijeme s rekcijom akuzativa njegovog direktnog objekta samo u dva slučaja: kada ispunjava iste uvjete koji se odnose na izražavanje sadašnjeg i budućeg vremena ili trajanja radnje s prekidima i kada umjesto participa aktivnog bez zbrke u značenju može doći imperfekt. Tako se, npr., može reći: ‫ ﻛﺎﻧﺖ اﻷَﻣﻄﺎر أَﻣﺲ ﻏﺎﺳﻠﺔ اﻷَﺷﺠﺎر َوﻣ ْﻨﻘﻴﺔ ﻣﻴﺎﻫُ ﻬَﺎ ا ْﻟﻬﻮاء‬Kiša je jučer saprala drveće َ ََ َِ ًَِ َُ َ َ ْ ًَِ َ ِ ْ ُ َ ْ ِ َ َ i očističa zrak, zato što se može reći i: ‫ﻛﺎﻧﺖ اﻷَﻣﻄﺎر أَﻣﺲ ﺗﻐﺴﻞ اﻷَﺷﺠﺎر، ُﺗ ْﻨﻘﻲ ﻣﻴﺎﻫُ ﻬَﺎ ا ْﻟﻬﻮاء‬ َ ََ َِ ِ َ َ ْ ُ ِ َْ ِ ْ ُ َ ْ ِ َ َ َ‫ ﻫٰ ﺬا ﺣﺎﺻﺪٌ ﻗﻤﺤﺎ أ‬zato što se ne može reći: ‫ﻫٰ ﺬا ﻳﺤﺼﺪُ ﻗﻤﺤﺎ‬ ali je neispravno reći: ‫َ َ ِ َ ْ ً ﻣﺲ‬ ً َْ ُ َْ َ ِ ْ َ‫ .أ‬Za postizanje rekcije na drugim pacijentisima participu aktivnom nisu ‫ﻣﺲ‬ ِ ْ potrebni nikakvi uvjeti.24
22 Ar-Rañí, Šarõ al-Kåfiya, II, 199-200. - Obaveznost javljanja određenog elementa prije participa aktivnog, prema as-Suyūãíju, je učenje basranskih gramatičara, dok kufanski gramatičari i s njima al-Aêfaš al-Awsaã to ne uvjetuju. M. A. Êuñayr, Qañåyå al-maf ‘ūl bihi..., 185; Ar-Rañí, Šarõ al-Kåfiya, II, 200. Ibn Ya‘íš, Šarõ al-Mufa¥¥al, VI, 69; An-Nådirí, Naõw al-luÿa al-‘arabiyya, 440; Ibn ‘Aqíl, Šarõ Ibn ‘Aqíl, I, 516; M. A. Êuñayr, Qañåyå al-maf ‘ūl bihi..., 172. ‘Abbås Õasan, an-Naõw al-wåfí, III, 247-248.

23 24

- 241 -

Kada izražava značenje prošlog vremena, particip aktivni ne može imati rekciju akuzativa na direktnom objektu bez navedenih uvjeta zato što, bez obzira na semantičku sličnost, u formalnom pogledu nije sličan perfektu koji nije sufiksalno promjenljiv. Zato se ne može reći: ‫ز ْﻳﺪٌ ﺿﺎرب ﻋﻤﺮا‬ ًَْ ٌِ َ َ َ‫ .أ‬Ukoliko se ovakvim participom bez postojanja navedenih uvjeta želi ‫ﻣﺲ‬ ِ ْ izraziti prošlo vrijeme, neophodna je konstrukcija aneksije u kojoj particip aktivni zauzima poziciju određenice kao njen prvi član (muñåf ) a pacijentis poziciju odredbenice kao drugi član (muñåf ilayhi). U tom slučaju navedeni primjer glasi: ‫ ز ْﻳﺪٌ ﺿﺎرب ﻋﻤﺮ أَﻣﺲ‬Zejd je udario Amra jučer ili ‫ﻣﺮرت ﺑﺮﺟﻞٍ ﺿﺎرﺑﺎه‬ ُ َِ َ َُِ ُ ََْ ِ ْ ٍَْ ُِ َ َ ‫ﱠ‬ ِ‫ اﻟﺰ ْﻳﺪَان‬Prošao sam pored čovjeka kojeg su udarala dvojica Zejda. Međutim, alKiså’í i u ovom slučaju dopušta glagolsku rekciju participa aktivnog tako da je, prema njemu, ispravno reći: ‫ ز ْﻳﺪٌ ﺿﺎرب ﻋﻤﺮا أَﻣﺲ‬Zejd je izudarao Amra ِ ْ ًَْ ٌِ َ َ jučer. Ovakvo mišljenje podržavaju još Ibn Hišåm i Ibn Mañå’. Al-Kiså’í svoje mišljenje izvodi iz ajeta: ‫ وﻛ ْﻠ ُﺒﻬُﻢ ﺑﺎﺳﻂ ذراﻋ ْﻴﻪ ﺑﺎ ْﻟﻮﺻﻴﺪ‬A pas njihov, opruženih ِ ِ َ ِ ِ َ َِ ٌ ِ َ ْ ََ prednjih šapa, na ulazu je ležao.25 Kao argument za ovakvo mišljenje navodi se i primjer: ‫ ﻫٰ ﺬا ﻣﻌﻄﻲ ز ْﻳﺪ درﻫَ ام أَﻣﺲ‬Ovaj (čovjek) je dao Zejdu jedan dirhem ِ ْ ً ِْ ٍ َ ِ ُْ َ jučer. Međutim, ostali gramatičari odbacuju ovakvo mišljenje ističući da se u navedenom ajetu radi o narativnom kazivanju prošlosti u sadašnjosti, dok je u drugom primjeru drugi objekt pacijentis implicitnog glagola: ‫ﻫٰ ﺬا ﻣﻌﻄﻲ ز ْﻳﺪ‬ ٍ َ ِ ُْ َ َ‫ .أَﻋﻄﺎه درﻫَ ام أ‬Pacijentis participa aktivnog u ovakvoj konstrukciji aneksije ne ً ِْ ُ َ ْ ‫ﻣﺲ‬ ِ ْ može se tretirati kao direktni objekt niti imati njegovu fleksiju zato što se ne َ ٌَ ُ َ može reći: ‫ ز ْﻳﺪٌ ﺿﺎرب ﻋﻤﺮا أَﻣﺲ‬isto kao što se ne može reći ni: ‫ .ﻫٰ ﺬا ﻏﻼم ز ْﻳﺪًا‬Ovakva ِ ْ ًَْ ٌِ َ َ konstrukcija aneksije tretira se kao prava (iñåfa maõña) jer particip aktivni u ovakvoj genitivnoj vezi, sve dok izražava značenje perfekta, ne može imati određeni član. Tako, isto kao što se u slučaju prave genitivne veze ne može reći: ِ‫ ,اَ ْﻟﻐﻼم اﻟﺮﺟﻞ‬ne može se reći ni: ‫ ,ﻫٰ ﺬا اﻟﻀﺎرب اﻟﺮﺟﻞِ أَﻣﺲ‬kao što se može reći ُ ‫ُ َُ ﱠ‬ ِ ْ ُ‫َ ﱠ ُِ ﱠ‬ kada se želi izraziti sadašnje ili buduće vrijeme. Particip aktivni u ovakvoj konstrukciji aneksije ne može imati određeni član zato što alif i låm u ovom slučaju s participom aktivnim imaju značenje odnosne zamjenice ‫ اَ ﱠﻟﺬي‬koji, a ِ particip aktivni značenje glagola koji se odnosi na navedenu zamjenicu. Zbog toga particip aktivni s alifom i låmom i ostvaruje rekciju na riječi koja slijedi poslije njega. U ovom slučaju, kako ističe Ibn Ya‘íš, nema razlike između ovakvog participa i perfekta zato što ‫ اَﻟﻀﺎرب‬koji je udario znači isto kao i ‫اَ ﱠﻟﺬي‬ ُِ ‫ﱠ‬ ِ ‫ ﴐب‬koji je udario i zbog toga ovakav particip ima rekciju perfekta.26 َ َ َ
25 26 Al-Qur’ån, al-Kahf, 18. Ibn Ya‘íš, Šarõ al-Mufa¥¥al, VI, 77; ‘Abbås Õasan, an-Naõw al-wåfí, III, 248-249.

- 242 -

Međutim, i neodređeni particip aktivni s tanwínom - u slučaju kada su ispunjeni naprijed navedeni uvjeti za realizaciju njegovog pacijentisa u akuzativu kao direktnog objekta - može se realizirati i u konstrukciji aneksije s pacijentisom u genitivu u poziciji odredbenice. Tako se pored: ‫ﻣﺎ أَ ْﻧﺖ ا ْﻟﻴﻮم ﻣﺼﺎﺣﺐ‬ ٌ ِ َ ُ ََْ َ َ َ َ ُ ِ َ ُ ََْ َ َ ‫ ا ْﻟﻐﺎدر‬Ne možeš danas prijateljevati s nevjernim, može reći i: ‫.ﻣﺎ أَ ْﻧﺖ ا ْﻟﻴﻮم ﻣﺼﺎﺣﺐ ا ْﻟﻐﺎدر‬ ِِ َِ U ovom slučaju ništa se ne mijenja u značenju anaksijske konstrukcije samo što radi olakšanja u izgovoru dolazi do ispuštanja tanwína ili konsonanta n i rekcije genitivnog padeža odredbenice koji dolazi umjesto tanwína. U značenjskom pogledu odredbenica i dalje zadržava svoju objekatsku prirodu. Tako se odredbenica (muñåf ilayhi) u ovakvoj konstrukciji aneksije nalazi prema položaju u rečenici na poziciji direktnog objekta koju Síbawayh zbog toga naziva značenjskim objektom. Tako konstrukcija aneksije: ‫ﻫٰ ﺬا ﺿﺎرب ز ْﻳﺪ‬ ٍ َ ُِ َ َ َ‫ اﻵن‬Ovaj (čovjek) udara Zejda sada znači isto kao da je rečeno: ‫ .ﻫٰ ﺬا ﺿﺎرب ز ْﻳﺪًا‬S َ ٌِ َ َ obzirom na to da tanwín predstavlja izvornu karakteristiku imenskih riječi a aneksija olakšanje u izgovoru, odredbenica zbog toga izražava objekatsko značenje. Zbog toga što je cilj ovakve konstrukcije aneksije formalne prirode a ne iskazivanje novog značenja, gramatičari ovakvu konstrukciju aneksije nazivaju nepravom (iñåfa ÿayr maõña). Prema većini gramatičara i pronominalni sufiks kada se nađe u pozici odredbenice ima isti status kao i َ َ ِ َ َ imenica, npr.: ‫ ﻫٰ ﺬا ﺿﺎر ُﺑﻚ ﻏﺪًا‬Ovaj (čovjek) će te izudarati sutra.27 Kada pacijentis participa aktivnog u ovakvoj konstrukciji aneksije dobije apozitiv, takav apozitiv može prema položaju koji ima u rečenici biti u akuzativu slijedeći izvorni padež akuzativa odredebenice zato što u osnovi predstavlja direktni objekt participa aktivnog koji se nalazi u poziciji određenice, a može imati i genitivne nastavke slijedeći faktički padež odredbenice koja se nalazi u poziciji pacijentisa participa aktivnog. Tako naprijed navedeni primjer konstrukcije aneksije s apozitivom pacijentisa participa aktivnog može glasiti: ‫ )ﻣﺎ أَ ْﻧﺖ ا ْﻟﻴﻮم ﻣﺼﺎﺣﺐ ا ْﻟﻐﺎدر وا ْﻟﻤﻨَﺎﻓﻖَ )وا ْﻟﻤﻨَﺎﻓﻖ‬Ne možeš ِ ِ ُ َ ِ ُ َ ِِ َ ُ ِ َ ُ ََْ َ َ َ ََ danas prijeteljevati nevjrnom i licemjernom, ili ‫ )ﻫٰ ﺬا ﻣﺪرس اﻟﻨﱠﺤﻮ وا ْﻟﺒﻴﺎنِ )ا ْﻟﺒﻴﺎن‬Ovo ََ َ ِ ْ ُ ‫َ ُ َ ﱢ‬ َ‫ )أَ ْﻧﺖ ﻣﻌني ا ْﻟﻌﺎﺟﺰ ا ْﻟﻤﺴﻜني )ا ْﻟﻤﺴﻜني‬Ti pomažeš je nastavnik gramatike i stilistike, ili ِ ْ ِ ِ ِ ْ ِ ِ ِ َ ُ ِ ُ َ nemoćnog siromaha.28 Ukoliko je particip aktivni izveden iz glagola koji može imati dva ili više objekata (mafå‘íl) i ispunjava naprijed navedene uvjete i s jednim od njih uđe u konstrukciju aneksije, ostali objekti obavezno dolaze u akuzativu kao
27 28 M. A. Êuñayr, Qañåyå al-maf ‘ūl bihi..., 168-171. ‘Abbås Õasan, an-Naõw al-wåfí, III, 254-255; Ibn ‘Aqíl, Šarõ Ibn ‘Aqíl, II, 118-119; Al-Ġalåyíní, Ğåmi‘ ad-durūs al-‘arabiyya, 602.

- 243 -

َ njegovi direktni objekti, npr.: ً‫ أ ََﻧﺎ ﻇﺎن ا ْﻟﺠﻮ ﻣﻌﺘﺪﻻ‬Mislim da je vrijeme umjereno,‫ﻫٰ ﺬا‬ َُِْ ‫َ ﱡ َ ﱢ‬ ً َ‫ ﻣﻌﻄﻲ ز ْﻳﺪ درﻫ‬Ovaj (čovjek) daje Zejdu jedan dirhem ili ‫أَأَ ْﻧﺖ ﻣﺨﱪ اﻟﺼﺪﻳﻖ اﻟﺰﻳﺎرة‬ ََ َ ‫َ ُ ْ ُِ ﱠ ِ ِ ﱢ‬ ‫ُ ْ ِ َ ٍ ِ ْ ام‬ ًَ َِ ‫ ﻗﺮﻳﺒﺔ‬Da li ćeš obavijestiti prijatelja o skorašnjoj posjeti? U prva dva primjera َ َ ْ glagoli ‫ ﻇﻦﱠ‬i ‫ أَﻋﻄﻰ‬imaju dva objekta a u trećem glagol ‫ أَﺧﱪ‬tri. S obzirom na ََ ْ to da particip aktivni, isto kao i glagol iz kojeg je izveden, u sva tri slučaja ispunjava uvjete za dobijanje direktnog objekta u akuzativu, objekti koji slijede prvi objekt u konstrukciji aneksije u poziciji odredbenice, dobijaju akuzativne nastavke.29 Particip aktivni s određenim članom, prema većini gramatičara, ostvaruje glagolsku rekciju bez ikakvih uvjeta i može izražavati sva tri َ َ glagolska vremena, npr.: ‫ )ﺟﺎء ا ْﻟﻤﻌﻄﻲ ا ْﻟﻤﺴﺎﻛﻴﻦَ أَﻣﺲ )اﻵن، ﻏﺪًا‬Došao je (čovjek) koji ِ ُْ َ َ ِ ْ ِ َ َ je jučer pomogao (sada pomaže, će sutra pomoći) siromašne. Zbog toga se na ovakav particip aktivni ne odnose pravila koja važe za particip aktivni s tanwínom, kao što su obaveznost dolaska određenih elementa prije, nemogućnost upotrebe deminutivnog oblika participa aktivnog ili bilo koje drugo pravilo koje važi kao uvjet za ostvarenje glagolske rekcije participa ً َِ َ ً َ ِ َ ِ ْ ُ ِ ََُ َ ََِ َ َ َ ْ َ aktivnog s tanwínom, npr.: ‫ ﻣﺎ أَﻋﺠﺐ راﺋﺪﻧﺎ ﻫٰ ﺬا ، ﻓﻬﻮ اﻟﻨﱠﺎﻇﻢ أَﻣﺲ ﻗﺼﻴﺪة راﺋﻌﺔ‬Ono što je obradovalo ovog našeg istraživača jeste autor koji je jučer napiaso izvanrednu pjesmu. Kao argument za tvrdnju da particip aktivni s određenim članom može izražavati sadašnje vrijeme navodi se kur’anski ajet: ‫وا ْﻟﺤﺎﻓﻈﻴﻦَ ﻓﺮوﺟﻬُﻢ‬ ْ َ ُُ ِِ َ َ َ‫ وا ْﻟﺤﺎﻓﻈﺎت واﻟﺬاﻛﺮﻳﻦَ اﻟ ﱠﻠﻪ ﻛ‬I muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode َ َ ِ َِ َ َ ‫َ ﺜﻴﺮا‬ ِِ ً ِ brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu i muškarcima koji često spominju Allaha.30 Međutim, ukoliko se želi izraziti isključivo prošlo vrijeme participa aktivnog s glagolskom rekcijom, takav particip aktivni mora biti s određenim članom zato što nije sličan glagolskom obliku čije bi značenje trebao izražavati. Zbog toga se participu aktivnom dodaje određeni član da bi zajedno predstavljali odnosnu rečenicu u kojoj se impliciraju agens glagolske radnje i glagol kao osnovni elementi rečenične strukture. S obzirom na to da se pojedinačna riječ ne može tretirati odnosnom rečenicom nužno je da se na poziciji koja pripada glagolu nalazi riječ glagolu slična kojoj se potom dodjeljuje mogućnost ispoljavanja glagolske rekcije koju prije nije imala. Zbog toga as-Suyūãí particip aktivni tretira kao poluglagol.31
29 30 31 ‘Abbås Õasan, an-Naõw al-wåfí, III, 255; Ibn ‘Aqíl, Šarõ Ibn ‘Aqíl, II, 118. Al-Qur’ån, al-Aõzåb, 35; ‘Abbås Õasan, an-Naõw al-wåfí, III, 254; Ibn ‘Aqíl, Šarõ Ibn ‘Aqíl, II, 110-111; M. A. Êuñayr, Qañåyå al-maf ‘ūl bihi..., 165. Ibid.: 162.

- 244 -

Alif i låm, prema većini gramatičara, u ovom slučaju nisu u službi determinacije nego imaju značenje odnosne zamjenice ‫ اَ ﱠﻟﺬي‬koji, a particip ِ aktivni značenje glagola tako da se u participu aktivnom s određenim članom implicira lična zamjenica kao agens glagolske radnje koja se odnosi na pojam na koji se odnosi određeni član, odnosno sadrżaj opisan participom aktivnim. Agens participa aktivnog u ovom slučaju implicite َ ََ ِ znači ‫ اَ ﱠﻟﺬي ﻓﻌﻞ‬Onaj koji je izvršio radnju opisanu participom aktivnim. Tako َ ُِ ‫َ ﱠ‬ u primjeru: ‫ ﻫٰ ﺬا اﻟﻀﺎرب زﻳﺪًا‬Ovo je onaj koji je udario Zejda particip aktivni ‫ اﻟﻀﱠ‬znači ‫ ﺿﺮب اَ ﱠﻟﺬي‬onaj koji je udario, dok imenica ‫ زﻳﺪًا‬predstavlja direktni َ ‫ﺎرب‬ ُِ ِ ََ َ objekt (maf ‘ūl bihi) na koji prelazi radnja participa aktivnog. Zbog toga َ ََ َ ِ َ navedeni primjer znači kao da glasi: ‫ ﻫٰ ﺬا اَ ﱠﻟﺬي ﺿﺮب ز ْﻳﺪًا‬Ovo je onaj koji je udario Zejda. Prema nekim gramatičarima, ovakav particip aktivni, premda ima oblik imenske riječi, vrši funkciju glagola zato što određeni član ne može doći na glagol. Particip aktivni s određenim članom, prema ovakvim mišljenjima, ima glagolsku rekciju zato što određeni član onemogućava upotrebu konstrukcije aneksije a nalazi se umjesto tanwína tako da samo ovakav particip aktivni može izražavati radnju koja se realizirala u prošlom vremenu.32 Objekt kao pacijentis (ma‘mūl) participa aktivnog, isto kao i kod finitnih glagolskih oblika, može doći i prije participa aktivnog kao svog regensa ukoliko je particip aktivni bez određenog člana, npr.: ‫ز ْﻳﺪٌ ﻋﻤﺮا ﺿﺎرب‬ ٌِ َ ًَْ َ َ َْ َ َ ٌ‫ أَ ْﻧﺖ ا ْﻟﺨري ﻓﺎﻋﻞ‬Ti činiš dobro djelo, ‫ اَﻟﺰ ْﻳﺪُ ون ﻋﻤﺮا ﴐاب‬Zejdi udaraju Zejd Amra udara, ِ ٌ ‫ﱠ َ ًَْ ُ ﱠ‬ َ ًَْ ُ ِ Amra, ili ‫ اَ ْﻟﻬ ْﻨﺪَات ﻋﻤﺮا ﺿﻮارب‬Hinde udaraju Amra. Objekt ne može doći prije ُِ َ participa aktivnog s određenim članom zato što alif i låm u ovom slučaju predstavljaju odnosnu zamjenicu prije koje ne može ništa doći što pripada odnosnoj rečenici. Pacijentis ne može doći ni prije participa aktivnog koji se َ ٍِ ْ ُ َ َ nalazi u konstrukciji aneksije kao njen drugi član, npr.: ‫ ﻫٰ ﺬا وﻟَﺪُ ﻣﻜﺮم ﺧﺎﻟِﺪًا‬Ovaj (dječak) je dijete (čovjeka) koji ugošćuje Halida, niti prije participa aktivnog u genitivu poslije prijedloga, npr.: ‫ أَﺣﺴﻨْﺖ إِﱃ ﻣﻜﺮم ﻋﻠ ٍّﻴﺎ‬Bio sam ljubazan prema َِ ٍِ ْ ُ َ ُ َ ْ (čovjeku) koji lijepo prima Aliju. Ukoliko je particip aktivni u genitivu poslije redundantnog prijedloga (õarf al-ğarr az-zå᾽id), pacijentis može doći i prije َ ٍِ َِ ِ َ َ participa aktivnog, tako da se primjer: ‫ ﻟَ ْﻴﺲ ﺳﻌﻴﺪٌ ﺑﺴﺎﺑﻖ ﺧﺎﻟِﺪًا‬Seid ne dolazi prije Halida može iskazati i ovako: ‫33.ﻟَ ْﻴﺲ ﺳﻌﻴﺪٌ ﺧﺎﻟِﺪًا ﺑﺴﺎﺑﻖ‬ ٍِ َِ َ ِ َ َ
32 33 Ibn Ya‘íš, Šarõ al-Mufa¥¥al, VI, 77; Ar-Rañí, Šarõ al-Kåfiya, II, 201; Ibn ‘Aqíl, Šarõ Ibn ‘Aqíl, II, 110; M. A. Êuñayr, Qañåyå al-maf ‘ūl bihi..., 164. Ibn Ya‘íš, Šarõ al-Mufa¥¥al, VI, 74; Al-Ġalåyíní, Ğåmi‘ ad-durūs al-‘arabiyya, 602; An-Nådirí, Naõw al-luÿa al-‘arabiyya, 101.

- 245 -

Particip aktivni ima glagolsku rekciju i kada se nalazi u dvojini muškog i ženskog roda, u pravilnoj množini muškog i ženskog roda ili u nepravilnoj (izlomljenoj) množini i kada je s određenim članom ili nedeterminiran s tanwínom, s tim što je pravilna množina podesnija od nepravilne zato što َ ِ َ َ ima iste nastavke kao i glagol, npr.: ‫ ﻫُ ﻤﺎ ﺿﺎرﺑَﺎنِ ز ْﻳﺪًا‬Njih dvojica udaraju Zejda, َ َ ِ َ ْ َ ِ َْ َ isto kao i ‫ ﻫُ ﻤﺎ ﻳﻀﺮﺑَﺎنِ ز ْﻳﺪًا‬Njih dvojica udaraju Zejda ili ‫ ﻫُ ﻢ ﺿﺎر ُﺑﻮن ز ْﻳﺪًا‬Oni udaraju َ َ َ ِ َْ ْ َ ِ ‫ﱠ‬ Zejda, isto kao i ‫ ﻫُ ﻢ ﻳﻀﺮ ُﺑﻮن ز ْﻳﺪًا‬Oni udaraju Zejda, ili ‫ ﻫٰ ﺬانِ اﻟﻀﺎرﺑَﺎنِ ز ْﻳﺪًا‬Ova dvojica 34 su izudarali Zejda, ‫ ﻫٰ ﺆﻻَء ا ْﻟﻘﺎﺗﻠﻮن ﺑﻜﺮا‬Ovi su ubili Bekra. Particip aktivni, ًَْ َ ُ ِ َ ِ ُ dakle, može imati glagolsku rekciju i u obliku nepravilne množine, tako da se može reći: َ‫ اﻟﺰ ْﻳﺪُ ون ﺿﺮاب ﻋﻤﺮا‬Zejdi udaraju Amra i ‫ اَ ْﻟﻬ ْﻨﺪَات ﺿﻮارب ﻋﻤﺮا‬Hinde ًَْ ُِ َ َ ُ ِ ًَْ ٌ ‫ﱠ َ ُ ﱠ‬ 35 udaraju Amra. Kao i u jednini, objekt može doći prije participa aktivnog َ َ i kada je particip u dvojini ili množini, npr: ‫ ﺿﺎرﺑَﺎنِ ﻫٰ ﺬانِ ز ْﻳﺪًا‬Ova dvojica će ِ َ َ ِ َ َ ِ ُ Zejda izudarati i ‫ ﻫٰ ﺆﻻَء ز ْﻳﺪًا ﺿﺎر ُﺑﻮن‬Ovi će izudarat Zejda. Konsonant n dvojine i pravilne množine muškog roda participa aktivnog kada ostvaruje glagolsku rekciju smatra se stabilnim konsonantom koji se nalazi umjesto tanwína i َ ٰ‫ﱠ َ َ ُْ َ ﱠ‬ zato se ne može izostavljati, kao u ajetu: ‫ وا ْﻟﻤﻘﻴﻤﻴﻦَ اﻟﺼ ٰﻠﻮة وا ْﻟﻤﺆ ُﺗﻮن اﻟﺰﻛﻮة‬I onima ِ ُِ َ 36 koji namaz obavljaju i onima koji zekat daju. Kao primjer participa aktivnog u pravilnoj množini muškog roda bez određenog člana navodi se ُ ِ َ ُ َ َِ َ َ ajet: ‫ وا ْﻟﻤﻼﺋﻜﺔ ﺑﺎﺳﻄﻮا أَ ْﻳﺪﻳﻬﻢ‬Kad meleki budu ispružili ruke svoje37 u kojem bi se, ْ ِِ َ ُ ِ َ prema al-Farrå’u, čitalo ‫ أَ ْﻳﺪﻳﻬُﻢ‬u slučaju kada bi bilo ‫83.ﺑﺎﺳﻄﻮن‬ ْ َ Osim direktnog objekta particip aktivni može imati i druge vrste glagolskih dopuna, kao što su apsolutni objekt (maf ‘ūl muãlaq), npr.: ‫أ ََﻧﺎ‬ َ ‫ ﺿﺎرب ز ْﻳﺪًا ﴐﺑﺎ‬Izudarat ću Zejda dobro,39 objekt lokacije (maf ‘ūl fíhi), npr.: ٌ‫ﺧﺎﻟِﺪ‬ ًْ َ َ ٌِ َ 40 ‫ ﻣﺴﺎﻓﺮ ﻳﻮم اﻟﺴ ْﺒﺖ‬Halid putuje u subotu, zatim objekt pratnje (maf ‘ūl ma‘ahu), ِ ‫ُ َ ٌِ ََْ ﱠ‬
34 35 ‘Abbås Õasan, an-Naõw al-wåfí, III, 257; Ibn ‘Aqíl, Šarõ Ibn ‘Aqíl, II, 116: M. A. Êuñayr, Qañåyå al-maf ‘ūl bihi..., 174. ُِ ََ Oblik ‫ ﻓﻮاﻋﻞ‬se koristi za ženski rod zbog njegove kontinuirane upotrebe u jezičkoj ٌَِ ِ praksi za množinu oblika ‫ .ﻓﺎﻋﻠﺔ‬Ibn Ya‘íš, Šarõ al-Mufa¥¥al, VI, 74; ‘Abbås Õasan, an-Naõw al-wåfí, III, 257; Ibn ‘Aqíl, Šarõ Ibn ‘Aqíl, II, 116: M. A. Êuñayr, Qañåyå al-maf ‘ūl bihi..., 174. Al-Qur’ån, an-Niså’, 162. Al-Qur’ån, al-An‘åm, 93. M. A. Êuñayr, Qañåyå al-maf ‘ūl bihi..., 167. Ibn ‘Aqíl, Šarõ Ibn ‘Aqíl, I, 558; Al-Ġalåyíní, Ğåmi‘ ad-durūs al-‘arabiyya, 432. Ibn ‘Aqíl, Šarõ Ibn ‘Aqíl, I, 580; ‘Abbås Õasan, an-Naõw al-wåfí, II, 245; Al-Ġalåyíní, Ğåmi‘ ad-durūs al-‘arabiyya, 443; An-Nådirí, Naõw al-luÿa al-‘arabiyya, 455.

36 37 38 39 40

- 246 -

npr.: َ‫ اَﻟﺮﺟﻞ ﺳﺎﺋﺮ وا ْﻟﺤﺪﺋﻖ‬Čovjek šeta parkovima,41 te kvalifikator okolnosti (õål) َِ َ َ ٌِ َ ُ ُ‫ﱠ‬ kao dopunu priloškog karaktera, npr.: ‫ أَذاﻫﺐ أَ ْﻧﺖ ﻣﺎﺷﻴﺎ‬Ideš li pješice? koji može ًِ َ َ ٌ ِ َ ٌ ِ َ َ ِ ُْ doći i prije participa aktivnog kao svog regensa, npr.: ‫ ﻣﴪﻋًﺎ ذا راﺣﻞ‬Žureći, ovaj 42 (čovjek) je otputovao. U poziciji kvalifikatora okolnosti također se najčešće nalazi particip aktivni kao imenica atributivnog karaktera, kao što se vidi i u navedenim primjerima. Particip aktivni kao predikat imenske rečenice ً ْ َ ‫َ ََُﱢ‬ može imati i element specifikacije, npr.: ‫ ز ْﻳﺪٌ ﻣﺘﻔﻘﺊٌ ﺷﺤام‬Zejd puca od debljine.43

Ključne riječi: arapski jezik, gramatika, particip aktivni.

Summary Verbal characteristics of Arabic participle active (ism al-fa’il) The role of participle active (ism al-fa’il) is important in the structure of the Arabic sentence, particularly in non-verbal sentences in which it’s categorical and functional characteristics are being expressed. Because of its verbal characteristics, which is reflected in the realization of verbal government, apart from position which nouns have in sentences can be used in position which originally belongs to the verbs. Because of that participle active can be found in the position of subject (mubtada) and predicate of noun sentence, than agent or subject of verb sentence (fa’il) and predicate of verb sentence or verb (fi’l), and in that case can have direct object (maf ’ul bihi) and other verb complements in accusative case (mansubat) but itself has position of some verbs compliments. Participle active can be found in structure of agents as its first article (mudaf) and can also be with definite article. About this and other characteristics which enable participle active broad and heterogeneous use in a sentence, this work is about, mainly from syntactic
41 Ibn Ya‘íš, Šarõ al-Mufa¥¥al, II, 51; Ibn ‘Aqíl, Šarõ Ibn ‘Aqíl, I, 590-593; Ar- Rañí, Šarõ al-Kåfiya, I, 195; ‘Abbås Õasan, an-Naõw al-wåfí, II, 308; An-Nådirí, Naõw al-luÿa al-‘arabiyya, 469; Al-Ġalåyíní, Ğåmi‘ ad-durūs al-‘arabiyya, 460. Ibn ‘Aqíl, Šarõ Ibn ‘Aqíl, I, 647; Wright, A Grammar of the Arabic Language, II, 118; Al-Ġalåyíní, Ğåmi‘ ad-durūs al-‘arabiyya, 469-470; An-Nådirí, Naõw al-luÿa al-‘arabiyya, 484. Ar- Rañí, Šarõ al-Kåfiya, I, 220; ‘Abbås Õasan, an-Naõw al-wåfí, II, 422.

42

43

- 247 -

aspect and with essence on his verb characteristics. Participle active shows its verbal government in form of normative agents of verbal aspect and accusative of direct object when, with coming definitive article/elements rather use as in definitive article with tanwinom and that can express present and future tense. When it is used wit alif and lam as an article, participle active without any condition reaches verbal government and can express all three verbal tense. Participle active can be used in construction of annexation as its first article (mudaf) and in that case depends on the context, can express present, future and past tense.

- 248 -

Nedim Zahirović

KATASTARSKI DEFTERI U ARHIVU TUZLANSKOG KANTONA S KRAJA OSMANSKE UPRAVE U BOSNI 1. Uvod Postojanje različitih vrsta turskih popisnih deftera ima neprocjenjiv značaj za izučavanje historije Osmanske države i društva. Kada je riječ o bosanskohercegovačkoj osmanistici, zapažen uspon ona je doživijela nakon Drugog svjetskog rata. Značajan dio tih rezultata nastao je upravo na izučavanju popisnih deftera. Većina tih deftera potječe iz 15. i 16. stoljeća i oni su poslužili kao jedan od temeljnih izvora za proučavanje važnih historijskih pitanja kao što su uspostava i organizacija osmanske vlasti, struktura stanovništva, demografska kretanja, privredne aktivnosti itd. Građa iz 19. stoljeća, posebno njegove druge polovine, znatno je manje korištena, ili su to tek rjeđi izuzeci. Stoga se, kao jedan od primarnih zadataka osmanisitike nameće izučavanje osmanskih izvora skraja osmanske vladavine, posebno kada se tiče pitanja agrarnih odnosa. U Arhivu Tuzlanskog kantona nalazi se pet katastarskih deftera iz 19. vijeka, koji su ostali nezapaženi od strane istraživača.1 Cilj ovoga rada je da skrene pažnju na postojanje ovih deftera, ukratko ih predstavi i ukaže na njihov značaj za historijsku nauku. Razlog više za to je i činjenica da u kataloškom pregledu Orijentalne zbirke Arhiva Tuzlanskog kantona koji se pojavio 1990. godine ovi defteri nisu uopće spomenuti.2 Nema podataka o licima, koja su unosila podatke u ove deftere niti imamo datume kada se počelo sa njihovim unošenjem, ali na osnovu drugih pokazatelja moguće je utvrditi da su oni nastali u zadnjim godinama osmanske vladavine u Bosni. Naime, u defterima je ponekad bilježeno vrijeme prijenosa vlasniš1 Pretpostavljamo da je za deftere koji se odnose na Bijeljinski kadiluk svojevremeno znao i u izvjesnoj mjeri ih koristio Mustafa Grabčanović (Mustafa H. Grabčanović), istraživač prošlosti Bijeljine, v. Mustafa Grabčanović, Bijeljina i Bijeljinci, Bijeljina, 2006. Up. Nermana Hodžić, Orijentalna zbirka 1578−1936 (analitički inventar), Sarajevo, 1990.

2

- 249 -

tva, odnosno prava uživanja, i na tim mjestima je upisivano da je taj prijenos pravno regulisan tapijama koje potječu iz 1292., 1293., 1294. i 1295. (1875.−1878.) godine. Također, u defterima koji se odnose na Bijeljinu ubilježeno je da je veliki broj kuća u sâmoj Bijeljini i još u nekim selima gorio.3 Ove pojave svakako stoje u direktnoj vezi sa napadom srpske vojske i ustanika na Bijeljinu u ljeto 1876. godine, kao i sa odgovorom osmanske vojske, odnosno bosanskih snaga na ovaj napad.4 Iako to u defterima nigdje ne stoji, smatramo da se može kazati da su oni nastali na osnovu fermana koji je 28. safera 1284. (1. juli 1867.) godine stigao u Sarajevo i kojim je bilo naređeno da se izvrši popis nekretnina i obradive zemlje u Bosanskom vilajetu.5 Ferman je upućen u okviru napora osmanske centralne vlasti da se nakon propasti timarskog sistema izvrši klasifikacija i registracija zemlje i poreza prema Zemljišnom zakonu iz 1858. godine.6 Defteri su prilično velikih dimenzija, 50cm x 36cm, sadrže više od 300 stranica i imaju odštampan formular sa rubrikama u koje su bilježeni podaci. Prije nego su stigli u Arhiv, defteri su se nalazili u Katastarskim uredima u Bijeljini, odnosno u Gračanici. Radi se o tri, odnosno četiri knjige koje se odnose na Bijeljinski kadiluk i o jednoj knjizi koja se odnosi na područje kadiluka Gračanica: 1) Beline qażāsını - birinci emlāk defteri Popis Bijeljinskog kadiluka, I knjiga, mulkovna dobra (signatura: OZ 317/1) 2) Beline qażāsını- ikinci emlāk defteri Popis Bijeljinskog kadiluka, II knjiga, mulkovna dobra (OZ 315) 3) Beline qażāsını- üçüncü esâs erāżi defteri Popis Bijeljinskog kadiluka, III knjiga, zemljišne površine (OZ 316). 4) Defter-i vuqū῾āt-ı emlāk
3 Defteri bilježe veći ili manji broj izgorjelih kuća u Bijeljini, Popovima, Gornjoj i Donjoj Čađavici, Dragaljevcu (Dragaljevac-Jašaragić), Gornjem Crnjelevu, Maloj Obarskoj, Batkoviću (Batković-Karavlah, Batković-Gajić), Golom Brdu. O borbama za Bijeljinu v. Milorad Ekmečić, Ustanak u Bosni 1875−1878, Sarajevo, 1960., str. 256−257. Salih Sidki Hadžihuseinović − Muvekit, Povijest Bosne II, Prijevod: Abdulah Polimac i drugi, Sarajevo, 1999., str. 1127. Također v. Galib Šljivo, Bosna i Hercegovina 1861.−1869., Tešanj, 2005., str. 433. Up. Roderic H. Davison, Reform in the Ottoman Empire, Princeton, 1963., str. 99.

4 5

6

- 250 -

Defter zbivanja sa dobrima (OZ 317/2)7 5) Ġradçaniçe qażāsını- ikinci emlāk defteri Popis Gračaničkog kadiluka, II knjiga, mulkovna dobra (OZ 328) 2. Formular deftera U glavnom polju formulara odštampan je naziv deftera, defter-i esās-ı emlāk (temeljni defter nekretnina). U prvu rubriku ῾aded-i ῾umūm unesena je opća numeracija koja se proteže kroz čitav defter. U narednu rubriku nev῾-i emlāk ubilježene su različite vrste nekretnina koje su bile predmet popisa: kuća (hāne), koliba (külübe), čardak, konak, štala (ahır), hambar, vodenica (degirmen), pušnica (hošaf-hāne), džamija, mekteb, crkva (kilise), groblje (qabristān), sinagoga (havra), škola, dućan, magaza, kahva, mejhana, njiva (tarla), trnjak (čalı), šuma (orman), bašča, povrtnjak (sebzelik), meraja itd. Pojavljuju se i kombinacije nekretnina kao ”kuća sa povrtnjakom”, ”kuća sa baščom”, ”njiva sa šumom” itd. Popisivač također ponekad bliže opisuje nekretninu pa bilježi: hāne ma῾a havalā (kuća sa tarabom), hāne-i ğedid (nova kuća), hāne-i harāb (ruševna kuća) i slično. U treću rubriku esāmi-i ğādde ve zuqāq ve mevāqi῾-i erāżi bilježena su imena mahala, putova, sokaka, njiva, šuma. U rubriku raqam-ı ebvāb bilježena je numeracija koja iznova počinje sa brojem jedan za svako mjesto, odnosno lokalitet. Rubrika u koju je bilježena površina posjeda müsāmaha-ı erāżi ima tri podrubrike, dönüm, evlek i zirā῾. Naredna rubrika dereğāt-ı erāżi (kategorije zemljišta) nije nam potpuno jasna. U nju su ponekad upisivane bilješke kao s,amanlı (slamnat, od slame), kār-gir (od čvrstog materijala, kamena, cigle), ahšāb (od drveta, dasaka). Budući da ove bilješke stoje u onim slučajevima kada su u defter upisivane kuće, možemo zaključiti da se radi o materijalu od koga su građene. Međutim ponekad kod popisa okućnica, a naročito kod popisa zemljišnih površina, u ovu rubriku su ubilježena arap7 Četvrta knjiga (OZ 317/2) koja se odnosi na Bijeljinski kadiluk je ustvari defter u kojem je bilježen prijenos vlasništva nad nekretninama, odnosno prava uživanja (defter-i vuqū῾āt-ı emlāk). On također ima odštampan formular. Inače, ova vrsta deftera stoji u uskoj vezi sa ovim defterima u kojima su popisane nekretnine i zemljišne površine. U ovom defteru koji se odnosi na Bijeljinu tek je u desetak slučajeva zabilježen prijenos vlasništva, odnosno prava uživanja, a nakon toga na nekoliko stranica popisane su izgorjele kuće u Bijeljini.

- 251 -

ska slova ‫ .ن ,د ,ﻂ ,ﻉ‬Smatramo da su slova ‫ ﻥ‬i ‫ ﺩ‬oznaka za arapski pridjev ‫ﺩﻭﻥ‬ 8 , koji ima značenje ”prezren”, ”nizak”, ”bijedan” i slično. U ovom slučaju ova slova označavala bi nizak kvalitet nekretnine. Slovo ‫ ﻃ‬je ustvari arapski pridjev ‫( ﻃﺳﻭ‬srednji, prosječan) i služi kao oznaka srednjeg kvaliteta, a slovo ‫ ﻉ‬oznaka za arapski pridjev ‫( ﻋﺎﻟﻰ‬visok, prvorazredan, odličan), dakle označavalo bi visok kvalitet nekretnine. U rubriku ešrāf-ı erba῾a erāżi bilježeni su nazivi lokacija, odnosno imena ljudi čiji se posjedi graniče sa upisanim posjedom, a u rubriku esāmi-i ashāb-ı emlāk bilježena su imena vlasnika nekretnina, odnosno uživalaca posjeda. Kod vlasnika nekretnina obično su navedeni prezime, ime i ime oca. Kod pripadnika begovskih porodica pisar ponekad odstupa od ovog pravila i umjesto očevog imena vlasnika, odnosno uživaoca, navodi njegove tazbinske veze. Ukoliko vlasnik, odnosno uživalac nekretnine, živi u jednom mjestu a nekretnina se nalazi na drugom mjestu, pisar redovno navodi njegovo mjesto boravka. Ako su upisivane nekretnine koje su bile zajednička svojina, kao što su džamije, crkve, škole, mektebi, mezaristani, meraje, pisar bilježi da nekretnina pripada stanovnicima naselja, odnosno određenoj zajednici. Sljedeća rubrika müsaqqefāt otası može se prevesti kao ”natkriven prostor”, ”nastrešnica”, a čemu bi ona tačno služila ne može se kazati jer ostaje nepopunjena. U rubriku qimet-i hāliyye bilježena je procijenjena vrijednost nekretnina u momentu popisa. U naredne rubrike, irād-ı senevi (godišnji prihod), vergi-yi ğedid (novi porez) i qadim vergi ve senevi bedel-i a῾šār-ı erāżi (stari porez i godišnji iznos desetina) nijesu ubilježeni nikakvi iznosi.9 Rubrika mu῾āmele-i senedāt (postupak sa dokumentima) ima tri podrubrike: tārih-i sened (datum sastavljanja dokumenta), senedde muharrer qimet (u dokumentu ubilježena vrijednost), ğins-i sened (vrsta dokumenta). U ovu rubriku, odnosno u njene podrubrike, bilježeni su podaci u slučaju prijenosa vlasništva nad nekretninama, odnosno prava na uživanje posjeda. Dokument koji je u tom slučaju sastavljan obično je bila tapija. Naredna rubrika vuqū῾āt (promjene, zbivanja) ima dvije podrubrike: defteri vuqū῾āt (knjiga promjena) i ῾umūm-i vuqū῾āt. Ova rubrika, odnosno njene podrubrike, također je vezana za prijenos vlasništva, odnosno prava
8 9 Nekoliko puta pisar ovako i bilježi. Ponekad su u defteru OZ 328, u rubriku vergi-yi ğedid, ubilježeni iznosi, ali suhom olovkom. Očigledno je riječ o naknadno ubilježenim vrijednostima.

- 252 -

uživanja. U prvu podrubriku bilježen je broj tzv. deftera promjena, dok je u drugu podrubriku bilježen redni broj u defteru promjena pod kojim je upisana promjena u pogledu vlasništva, odnosno prava na uživanje. 3. Popisano područje 3.1. Područje Bijeljinskog kadiluka Na osnovu deftera koji se odnose na Bijeljinski kadiluk može se pretpostaviti da se kod popisivanja nekretnina i zemljišnih površina postupalo na sljedeći način: prvo bi se na području kadiluka popisala veća naselja, odnosno kasabe, zatim sela, i na kraju zemljišne površine. Drugim riječima, popisom su najprije obuhvaćena mulkovna dobra kao i dobra koja su pripadala zajednici, a nakon toga su popisivane zemljišne površine koje su zapravo predstavljale begovske posjede. U ovim defterima skoro potpuno su zaobiđene vakufske zemlje i objekti. Područje Bijeljinskog kadiluka koje je obuhvaćeno ovim popisom nekretnina i zemljišta predstavlja teritoriju čije su sjeverna i istočna granica rijeke Sava, odnosno Drina. Zapadna granica popisanog područja počinje na sjeveru područjem kasabe Brezovo Polje i ide prema jugu obuhvatajući Ražljevo, Mrtvicu, Koraj, Puškovac i završava područjem Bogutovog Sela. Južna granica ove teritorije počinje od Bogutovog Sela i ide preko sela Ugljevik, Atmačići, Modran, Ruhotina i izlazi na Drinu južno od kasabe Janja u području sela Batar. 3.1.1. Popis Bijeljinskog kadiluka, I knjiga (OZ 317/1) str. 1-129 kasaba Bijeljina ‫ﺑﻟﻧﻪ‬ str. 130-217 kasaba Janja ‫ﻴﺎﻧﻴﻪ‬ str. 218-245 kasaba Brezovo Polje ‫ﺒﺮﻩﺯﻮﻩ ﭙﻮﻠﻪ‬ str. 246-299 Korajski Džemat ‫ﻗﻮﺮﺍﻯ ﺟﻣﺎﻋﺗﻰ‬ str. 300-314 selo Janjari ‫ﻴﻧﺎﺮ‬ S. 315-331 selo Atmačić ‫ﺍﻄﻤﺎﭽﻴﻚ‬ S. 332-336 nemuslimanski dio sela Janjari S. 337-339 selo Korajska Tetima ‫ﺘﺘﻤﻪ ﻗﻮﺮﺍﻯ‬

- 253 -

3. 1. 2. Popis Bijeljinskog kadiluka, II knjiga (OZ 315) S. 1−4 selo Marić ‫ﻤﺎﺮﻴﻚ‬ S. 5−15 selo Batković-Klisa ‫ﺒﺎﻄﻗﻭﻳﻙ ﻛﻟﻳﺳﺎ‬ S. 16−22 selo Batković-Gajić ‫ﺒﺎﻄﻗﻭﻳﻙ ﻏﺎﻳﻳﻙ‬ S. 23−29 selo Batković-Lipovica ‫ﺒﺎﻄﻗﻭﻳﻙ ﻟﭘﻭﻳﺟﻪ‬ S. 30−35 selo Mala Obarska ‫ﺍﻭﺑﺎﺭﺳﻘﻪ ﺻﻐﻳﺭ‬ S. 36−37 selo Batković-Karavlah ‫ﺒﺎﻄﻗﻭﻳﻙ ﻗﺭﻩﻭﻻﺡ‬ S.37−41 Velino Selo ‫ﻭﻟﻰ ﻛﻭﻯ‬ S. 41−55 selo Gornji Brodac ‫ﺑﺭﻭﺗﺟﻪ ﺒﺎﻻ‬ S.55−67 selo Donji Brodac ‫ﺑﺭﻭﺗﺟﻪ ﺯﻳﺭ‬ S. 68−73 selo Triješnica ‫ﺗﺭﺷﻨﻳﺟﻪ‬ S. 73−79 selo Brodac-Trnjak ‫ﺑﺭﻭﺗﺟﻪ ﻃﻳﺭﻨﺎﻕ‬ S. 80−87 selo Popovi ‫ﭘﻭﭘﻭﻩ‬ S. 88−100 selo Amajlije ‫ﺣﻣﺎﻳﻟﻪ‬ S. 101−106 selo Dvor-Hanište10 ‫ﺍﻳﺩﻭﻭﺭ ﺣﺎﻨﺷﺗﻪ‬ S. 107−113 selo Dvor-Rakić ‫ﺍﻳﺩﻭﻭﺭ ﺭﺍﻗﻳﭻ‬ S. 114−115 selo Kovanluk ‫ﻗﻭﺍﻨﻟﻕ‬ S. 116−127 selo Korenita ‫ﻗﻭﺭﻨﻁﻪ‬ S. 128−129 selo Hrišćansko Brezovo Polje ‫ﺒﺮﻩﺯﻮ ﭙﻮﻠﻪ ﺣﺭﺳﺗﻳﺎﻥ‬ S. 130−133 selo Gornja Čađavica ‫ﺟﺎﺟﺎﻭﻳﺟﻪ ﺒﺎﻻ‬ S. 134 selo Golo Brdo ‫ﻏﻭﻟﻭ ﺑﺭﺩﻭ‬ S. 134−135 selo Dragaljevac-Jašaragić11 ‫ﺩﻳﺭﻏﻻﻭﺍﭺ ﻳﺷﺎﺭﺍﻏﻴﻙ‬ S. 135−139 selo Ugljevik ‫ﺍﻭﻏﻟﻭﻳﻕ‬ S. 140 zabunom još jedanput upisane pa precrtane nekretnine naselja Brezovo Polje-Hrišćani S. 141−143 selo Bobetino Brdo ‫ﺑﻭﺑﻭﺗﻨﻭ ﺑﺭﺩﻭ‬ S. 143−144 selo Piperci ‫ﺑﻳﺑﺭﭼﻰ‬ S. 145−151 selo Gornje Crnjelovo ‫ﭼﺭﻨﻟﻭﻭ ﺑﺎﻻ‬ S. 152−156 selo Hrišćanski Modran ‫ﻣﻭﺩﺭﺍﻥ ﺣﺭﺳﺗﻳﺎﻥ‬ S. 157 selo Modran-Romski Karavlasi ‫ﻣﻭﺩﺭﺍﻥ ﻗﺑﻃﻳﺎﻥ ﻗﺭﻩﻭﻻﺣﻟﺭﻯ‬
10 11 Postoji dio sela Dvorovi koji se zove Lanište. Međutim pisar je u ovom defteru jasno napisao Hanište i mi smo taj oblik ovdje naveli. Radi se ustvari o selu Srednji Dragaljevac. Ime Dragaljevac-Jašaragić dato je prema porodici Jašaragić, odnosno Jašaragić Jusuf-begu iz Donje Tuzle, koji je na lokalitetu Ravnjak imao posjed, v. str. 290−293 (jedan dio sela Srednji Dragaljevac kao i zemljišni kompleks u njegovoj blizini naziva se Ravnjak).

- 254 -

S. 157−158 selo Popovo polje ‫ﭘﻭﭘﻭﻭ ﺑﻭﻟﻪ‬ S. 158−159 selo Ćipirovine ‫ﻛﺑﻳﺭﻭﻳﻨﻪ‬ S. 159−160 selo Dazdarevo ‫ﺩﺍﺰﺩﺍﺭ‬ S. 160 selo Bajir Crna Bara ‫ﺑﺎﻳﺭ ﻗﺭﻩ ﺑﺎﺭﻩ‬ S. 161 selo Krivaci ‫ﻗﺭﻳﻭﺍﻕ‬ S. 161−165 selo Donja Čađavica ‫ﺟﺎﭼﺎﻭﻳﺟﻪ ﺰﻳﺭ‬ S. 166−172 selo Zagoni ‫ﺰﺍﻏﻭﻥ‬ S. 172−176 selo Magnojević ‫ﻣﺎﻏﻨﻭﻳﻙ‬ S. 176−179 selo Glogovac ‫ﻏﻟﻭﻏﻭﺍﺝ‬ S. 179−184 selo Tutnjevac ‫ﻃﻭﻃﻧﻭﺍﺝ‬ S. 184−186 selo Kojčinovac ‫ﻗﻭﻳﭼﻨﻭﺍﭺ‬ S. 186 selo Čardačine ‫ﭼﺎﺭﺩﺍﭼﻨﻪ‬ S. 187 selo Ruhotina ‫ﺭﻭﺧﺗﻨﻪ‬ S. 188−193 selo Vršani ‫ﻭﻳﺭﺷﺎﻥ‬ S. 193−195 selo Brijesnica sa Hasama ‫ﺑﺭﺳﻨﻳﺟﻪ ﻣﻊ ﺣﺻﻪ‬ S. 195−198 selo Zabrđe ‫ﺰﺍﺑﺭﭼﻪ‬ S. 199−201 selo Suho Polje ‫ﺴﻬﭘﻭﻟﻪ‬ S. 202−207 selo Bukovica ‫ﺑﻭﻗﻭﻳﺟﻪ‬ S. 207−209 selo Svinjarevac ‫ﺍﺳﻭﻳﻨﺎﺭﻭﺍﭺ‬ S. 209−212 selo Ljeljenča ‫ﻟﻟﻨﭼﻪ‬ S. 212−217 selo Balatun ‫ﺑﺎﻻﻃﻭﻥ‬ S. 218−221 selo Donji Dragaljevac ‫ﺩﻳﺭﻏﻻﻭﺍﭺ ﺰﻳﺭ‬ S. 221−232 selo Donje Crnjelovo ‫ﭼﺭﻨﻟﻭﻭ ﺰﻳﺭ‬ S. 233−235 selo Mrtvica ‫ﻣﻳﺭﺗﻭﻳﭼﻪ‬ S. 236−238 selo Puhare-Pučile ‫ﭘﻭﻫﺎﺭﻩ ﭘﻭﭼﻳﻟﻪ‬ S. 239−240 selo Ražljevo ‫ﺭﺍﮊﻟﻭﻭ‬ S. 241−244 selo Međaši ‫ﻣﺟﺎﺵ‬ S. 245−246 selo Puškovac ‫ﭺﺍﻭﻗﺷﻭﭘ‬ S. 247−249 selo Gornji Dragaljevac ‫ﺩﻳﺭﻏﻻﻭﺍﭺ ﺑﺎﻻ‬ S. 250−253 selo Batar ‫ﺑﻃﺎﺭ‬ S. 254−259 Bogutovo Selo ‫ﺑﻭﻏﻭﺕ‬ S. 260−265 selo Velika Obarska ‫ﺍﺑﺎﺭﺳﻗﻪ ﻛﺑﻳﺭ‬ S. 266−268 područje sela Gornje Brezovo Polje S. 268−269 okolica Donjeg Brezovog Polja S. 270 okolica Varoši S. 270−271 okolica Starog Brezovog Polja S. 271−288 zemljišne površine sela Gornja Čađavica
- 255 -

S. 288−293 područje sela Dragaljevac-Jašaragić S. 294−327 zemljišne površine Bogutovog Sela S. 328−340 zemljišne površine sela Gornji Dragaljevac 3.1.3. Popis Bijeljinskog kadiluka, III knjiga (OZ 316) Kako je već ranije kazano, u III knjizi popisane su zemljišne površine (erāżi) koje ustvari predstavljaju begovske posjede. Budući da popisivač popisuje sela, odnosno područja koja pripadaju selima, skoro istim redoslijedom kako je to već učinjeno u II knjizi, ovdje ih nećemo ponovo navoditi. 3.2. Popis Gračaničkog kadiluka, II knjiga (OZ 328)12 Područje koje je popisano u ovoj knjizi je onaj dio Gračaničkog kadiluka koji leži zapadno od Gračanice. Istočna granica popisanog područja počinje na jugu područjem sela Stjepan-Polje i na sjeveru završava područjem sela Skipovac. Sjeverna granica počinje od područja Skipovca, ide prema zapadu preko razuđenog sela Paležnica, zatim Čivčija, Gornjih Osječana i završava područjem sela Kožuhe. Zapadna granica popisanog područja je rijeka Bosna, a južna rijeka Spreča. S. 1−9 selo Skipovac ‫ﺍﺳﻗﻳﭘﻭﻓﭼﻪ‬ S. 10−18 selo Paležnica S. 19−65 selo Lukavica ‫ﻟﻭﻗﺎﻭﻳﺟﻪ‬ S. 66−86 selo Kožuhe ‫ﻗﻭﮊﻫﺎ‬ S. 87−97 selo Bušletić ‫ﺑﻭﺷﻼﺗﻳﻙ‬ S. 98−111 selo Gornji Osječani ‫ﺍﻭﺳﻳﺟﺎﻥ ﺑﺎﻻ‬ S. 111−130 selo Donji Osječani ‫ﺍﻭﺳﻳﺟﺎﻥ ﺰﻳﺭ‬ S. 131−155 selo Sjenina ‫ﺍﺳﻨﻳﻨﻪ‬ S. 156−161 selo Poturice ‫ﺑﻃﻭﺭﻳﺟﻪ‬ S. 161−169 selo Čivčije ‫ﭼﻓﺗﺟﻳﺎﻥ‬ S. 169−188 selo Muslimanska Grapska ‫ﻣﺳﻟﻡ ﻏﺭﺍﺑﺳﻘﻪ‬ S. 190−198 selo Hrišćansko Postinje ‫ﺧﺭﺳﺗﻳﺎﻥ ﭘﻭﺳﺗﻳﻨﻪ‬ S. 199−201 selo Muslimansko Postinje ‫ﻣﺳﻟﻡ ﭘﻭﺳﺗﻳﻨﻪ‬ S. 202−207 selo Hrišćanska Grapska ‫ﺧﺭﺳﺗﻳﺎﻥ ﻏﺭﺍﭘﺳﻘﻪ‬
12 U ovom defteru nalazi se jedan priručni defter (el-defteri) u kojem su popisani nekretnine i muški stanovnici sela Orahovica, koje se nalazi u drugom dijelu Gračaničkog kadiluka. Defter sadrži 14 listova i potječe iz 1289.−1290. (1872.−1873.) godine.

- 256 -

S. 208−218 selo Stanić Rijeka ‫ﺍﺳﺗﺎﻨﻳﻙ ﺭﻳﻗﻪ‬ S. 219−254 selo Klokotnica ‫ﻗﻟﻭﻗﻭﺩﻧﻳﺟﻪ‬ S. 255−287 selo Brijesnica ‫ﺑﺭﺳﻨﻳﺟﻪ‬ S. 288−314 selo Stjepan-Polje ‫ﺍﻳﺳﺗﺑﺎﻥ ﭘﻭﻟﻪ‬ 4. Katastarski defteri kao historijski izvori Na kraju ovog rada kratko ćemo ukazati na neka područja za koja bi ovi defteri mogli biti od važnosti. Na prvom mjestu spomenut ćemo činjenicu da defteri pružaju obilje podataka o begovskim posjedima na popisanom području. Npr., u I knjizi popisa Bijeljinskog kadiluka posjede imaju: Pašić Mehmedali-beg iz Bijeljine (posjedi u selima Gornja Čađavica, Kovanluk, Popovi, Gornji Brodac itd.); Pašić Jusuf-beg iz Bijeljine (Batković-Gajić); Rifatbegović Hasan-beg iz Bijeljine (Donji Brodac13); Hadži Tosun-beg iz Tuzle (Gornji Brodac, Ražljevo14); njegov sin Tosunbegović Mehmedalibeg iz Tuzle (Gornji Brodac); Osmanbegović Šemsi-beg iz Tuzle (Gornji Brodac); Osmanbegović Mehmed-beg iz Tuzle (Dvor-Rakić); Sijerčić Abdi-beg iz Goražda (Gornja Čađavica); Sijerčić Mehmed-beg iz Tuzle (Gornja Čađavica); Sijerčić Osman-beg iz Goražda (Gornja Čađavica); Hanumica, žena Džafer-begova, iz sela Gornji Zovik (‫ )ﺰﻭﺟﻪ ﺑﺎﻻ‬u Brčanskom kadiluku (selo Brezovo Polje); kćerke i zetovi Fidahić Mahmud-paše iz Zvornika (Batković-Klisa, Batković-Lipovica, Mala Obarska); Ljubović Osman-beg iz Nevesinja (Dvor-Lanište) i drugi. Kako smo već naprijed kazali, III knjiga popisa Bijeljinskog kadiluka sadrži isključivo podatke o begovskim posjedima i u njoj se, osim ovih navedenih, pojavljuje i mnoštvo drugih imena. Na popisanom dijelu Gračaničkog kadiluka posjede su imali Alajbegović Behdžet-beg, sin Emin-bega, iz Kule, tj. Gradačca (Skipovac, Kožuhe, Gornji Osječani), Hatidža, kćerka Mahmuda Alajbegovića iz Gradačca (Gornji Osječani), Hadžibegović Numan-beg iz nahije Doboj (Postinje-Hrišćani15, Grapska-Hrišćani) Etmekčibaši Petri (Petraki), sin Todora, iz Sarajeva (Gornji Osječani) i drugi.16
13 14 15 16 Hasan-beg je u Donjem Brodcu imao i konak, v. OZ 315, str. 55, br. 2232. Hadži Tosun-beg (Zaimbegović Tosun-beg) imao je u Ražljevu konak, v. OZ 315, str. 239, br. 9775. Ovdje Numan-beg ima ruševnu kulu, v. OZ 328, str. 190, br. 7729. O begovskim posjedima u Bosni i Hercegovini na koncu osmanske i u periodu austrougarske vlasti v. Husnija Kamberović, Begovski zemljišni posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918. godine, 2. izdanje, Sarajevo, 2005.

- 257 -

Defteri također omogućavaju rekonstrukciju kako područja koja su pripadala naseljima tako i naselja samih. To posebno vrijedi za kasabe gdje su nekretnine popisane prema mahalama i sokacima u kojima su se nalazile. Defteri pružaju i podatke na osnovu kojih možemo dobiti stanovitu sliku o stepenu razvoja kako gradske tako i seoske privrede. U I knjizi popisa Bijeljinskog kadiluka vidimo da je samo u bijeljinskoj čaršiji, ne uzimajući u obzir druge gradske mahale, bilo više od 150 različitih dućana i radnji, oko osamdeset magaza, po nekoliko kahvi i mejhana. U čaršiji kasabe Janja bilo je oko 100 dućana, petnaestak magaza i desetak kahvi. U čaršiji kasabe Brezovo Polje bilo oko 60 dućana, po nekoliko kahvi i magaza, a u korajskoj čaršiji 18 dućana, jedna magaza i dvije kahve. Onomastika je još jedno područje za koje ovi defteri pružaju dragocjene podatke. Uvidom u deftere možemo vidjeti da je naročito u seoskim sredinama bio intenzivan proces formiranja muslimanskih i nemuslimanskih prezimena prema formuli očevo ime + ov/ev + ić, dakle riječ je o direktnim patronimima. U kasabama, međutim, značajan je udio i onih prezimena koja su nastala prema mjestu porijekla, zanimanju, staleškoj tituli. Od posebnog značaja je i činjenica da pisar ponekad navodi i drugo prezime lica čije su nekretnine uvedene u defter. Pada u oči i pojava, izražena samo kod muslimana, da se sinu često nadijeva očevo ime.17 Pored onomastičkih istraživanja defteri mogu također pružiti korisne podatke i kod genealoških istraživanja.18

Ključne riječi: Defteri, katastarski, arhiv, Tuzla, kadiluci, Osmanlije

17

18

Npr. u selu Klokotnica (Gračanički kadiluk), samo u mahali Habib (Habibovići), nailazimo na sljedeće vlasnike kuća: Džakula Mustafa, sin Mustafe (OZ 328, str. 222, br. 9040), Halilović Mustafa, sin Mustafe (br. 9042), Hasančević Mustafa, sin Mustafe (br. 9045), Mehanović Ibrahim, sin Ibrahima (br. 9059). Npr., u mahali Rijeka koja pripada selu Lukavica, kadiluk Gračanica, ubilježena je jedna kuća na ime Amidžić Hasan, sin Hasana (OZ 328, str. 22, br. 898). Njegovi sinovi Mustafa i Ibrahim ne uzimaju očevo prezime, nego novo koje se sastoji od očevog imena i prezimena, dakle Hasanamidžić, pa je na str. 23, pod brojem 907, u istoj mahali ubilježena bašča na ime Hasanamidžić Mustafa, sin Hasana, a na str. 24, pod brojem 958, u mahali Delići, upisana je kuća sa baščom na ime Hasanamidžić Ibrahim, sin Hasana.

- 258 -

Summary Turkish property defters in the Archive of Tuzla canton This paper gives information about five Ottoman defters (records) located in the Archives of Tuzla Canton. The defters are dating from the last decade of Ottoman rule in Bosnia, more precisely, between 1875 and 1878. Four defters are related to the district of Bijeljina, one however, to the district of Gračanica. The defters have printed form, in whose fields are registered the data about the kind, location, size, quality, value and ownership of properties. The real estates as houses, stables, meadows etc. (freehold property), mosques, churches, cemeteries, schools etc. (public property), and big parts of the land (state-owned land assigned to large landholders by the state) are registered in these defters. The properties of endowments were scarcely inscribed. These surveys are valuable historical sources for the study of the land-owning elite, settlements, economy, place names, personal names and surnames in the recorded area.

- 259 -

- 260 -

Jusuf Mulić

POČITELJ U VRIJEME OSMANSKE VLADAVINE Uvod Selo Počitelj bilo je značajna raskrsnica puteva.1 Kroz ovo mjesto išao je putni pravac, koji je polazio od ušća Neretve u Jadransko more i preko Drijeve/Gabele2 vodio prema Buni, Blagaju, Mostaru, Stocu i Nevesinju, povezujući na taj način Hercegovinu s ostalim dijelovima Bosne i drugim zemljama. Pored ekonomskog, tvrđava je imala i naglašen strateški značaj, jer je štitila prodor neprijatelja u dolinu donjeg toka Neretve prema Jadranskom moru. To je bio razlog da je tvrđava3 Bivolje Brdo,4 koja je bila
1 Svi autori, koji su se bavili utvrđivanjem etimološkog značenja toponima Počitelj, saglasni su da potječe od glagola počiti, počinuti, koje je u početku značilo prebivalište za ljude ili počivališta za stoku (V. Mažuranić: Prinosi za hrvatski pravno-povijesni riječnik, 57; T. Maretić: Rječnik srpskog ili hrvatskog jezika, 18o). Selo pod istim nazivom nalazilo se i u bivšoj hrvatskoj Ličko-krbavskoj županiji. Trg i luka Drijeva, u kojoj su bile carinarnica /lat. gabella i trg solju/slanica, počev od 1399. godine, postepeno se, počeo uvoditi i naziv Gabela lat. gabella=carinarnica), zatim i Neretva, da bi se na kraju zadržao samo Gabela. Budući da se tvrđave nisu sastojale samo iz utvrde u užem smislu riječi nego i bedemom ograđenog prostora oko nje, koji je bio korišćen u razne svrhe, za njih se u starijoj historiografskoj literaturi odomaćio naziv gradovi. U podgrađima nekih, napose većih tvrđava, postepeno su se počeli naseljavati porodice posadnika tvrđava, pa su tako i tu nastajale varoši/mađ. varoš doslovno znači grad, od kojih su neke, nakon ispunjenja određenih uvjeta, postajale trgovi. O tome podrobnije vidjeti u radovima Stojana Novakovića: Grad, trg, varoš, k istoriji reči i predmeta koji se njima kazuju; Pave Anđelića: Trgovište, varoš i grad u srednjovjekovnoj Bosni, prilog tipologiji naselja; Desanke Kovačević-Kojić: Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države. U trenutku osmanskog zaposjedanja u podgrađu tvrđave nije bilo nikakvog naselja varoškog tipa, nego samo istoimeno selo. Tek od početka druge četvrtine XVI stoljeća, selo je postepeno počelo dobivati obilježja varoši, pa će naselje u osmanskim popisima tako biti i upisivano. Bivolje Brdo se spominje u povelji izdatoj Manastiru sv. Petra i sv. Pavla na Limu u XII stoljeću. Tu povelju su potvrđivali srpski kraljevi u XIII stoljeću (S. Novaković: Zakonski spomenici srpskih država srednjeg veka 5 , 600-601). Na krajnjem rubu sela

2

3

4

- 261 -

prilično udaljena od obala rijeke Neretve, mostova preko nje i puteva koji su pored njenih obala prolazili, još u prvoj polovini XV vijeka napuštena, a umjesto nje sagrađena nova tvrđava Počitelj. 5 Kada se to pobliže odigralo i koji je gospodar Humske zemlje tvrđavu sagradio te koji su je majstori gradili, iz dostupnih pisanih spomenika nije se moglo saznati. Sve, međutim, upućuje na sljedeće: P r v o, da je tvrđava sagrađena u prvoj polovini XIV vijeka, kada su gospodari Humske zemlje/Huma), u koju je spadala župa Dubrava sa selom Počitelj6 bili jedan od njena dva gospodara: Milten Draživojević (1332-1335) ili njegov sin Sanko Miltenović (1335-1358).7 D r u g o, da su je gradili dubrovački graditelji po uzoru na tvrđavu u Stonu i tvrđave u Dubrovniku.8 Tvrđava leži na jednoj visokoj litici koja se uzdiže iznad Neretve, na najzapadnijoj tački župe Dubrava.9

5 6 7 8

9

nalazila se tvrđava, a u njenom podgrađu istoimeno selo, koje je bilo sjedište župe Dubrava. O gradnji tvrđave vidjeti u radu Ivana Mustaća: Počitelj u sustavu obrane HrvatskoUgarske države od Turaka, 42-45 (POČITELJUSASTAVU). T. Anđelić: Srednjovjekovna humska župa Dubrava. P. Anđelić: Historijski spomenici Konjica i njegove okoline, 299-302 (HSKO). Na urbanističkom rasteru o cjelovitom rješenju prostora Stona koje su, kao i dubrovačke tvrđave, u XIV vijeku gradili dubrovački majstori, u odnosu na konfiguraciju terena, tvrđavu i njene glavne kule, lahko je uočiti sličnost s tvrđavom Počitelj. Podgrađu tvrđave iz predosmanskog doba, u toku radova na tvrđavi pred osmansko zaposjedanje, dubrovački su majstori dali pečat urbanog rješenja.(L. Beretić: Dubrovački graditelji Paskoje Miličević, 5). H. Kreševljaković: Počitelj na Neretvi (POČITELJNERETVI).

- 262 -

Ostaci tvrđave Počitelj Tvrđava Počitelj spominje se u sve tri kraljevske povelje kojima je potvrđen posjed velikog vojvode i hercega Stipana Vukčića Kosače nad hercegovačkim tvrđavama: aragonsko-napuljskog kralja Alfonza V izdatoj 19. veljače 1444. i 30. ožujka 1454. u Tvrđavi Novi (Napulj, Italija)/ital. Castelnuovo (Napoli),10 te rimskog kralja Frederika (Friederich) izdatoj u Beču 20. siječnja 1448. godine.11 Podaci o naselju Počitelj u predosmansko vrijeme, vrlo su šturi. Hamdija Kreševljaković je bio mišljenja da je selo već u prvoj polovini XIV stoljeća imalo položaj varoši.12 PRIPREME ZA ODBRANU TVRĐAVE POČITELJ OD OSMANLIJA U osmanskom pohodu na Bosansko kraljevstvo 1463. godine i zauzećem većeg dijela njegove teritorije, privremeno su bili zaposjednuti i neki
10 11 12 L.Thalloczy: Studien zur Gesischte von Bosniens und Serbiens inder Mittelalter, 361363, i 397-399 N.dj. 378-379. H. Kreševljaković: POČITELJ.NERETVI.

- 263 -

dijelovi feudalne oblasti Hercegovina.13 Ali je u ovom periodu, Počitelj bio van osmanskog vojnog domašaja. U udaru na feudalnu oblast Hercegovina, koji je započeo u julu 1465. godine, Osmanlije su nastojale zaposjesti tvrđavu, ali im to nije pošlo za rukom, jer je njena posada napadačima pružila snažan otpor. Međutim ovu nepriliku su iskoristili Mlečani i zaposjeli župu Primorje/Krajina, s dijelom župe Luka na utoku Neretve u Jadransko more. To nije odgovaralo Ugrima, koji su dotle u svojim rukama već imali znatan dio bosanske teritorije u okviru Jajačke i Srebreničke banovine.14 Njihovi planovi bili su da od Osmanlija povrate i ostale zaposjednute dijelove Bosanskog kraljevstva. U ostvarenju te namjere Ugri su, kao njegovi zaštitnici, na njega, po vlastitom nahođenju, polagali pravo i nisu smjeli dopustiti prodor Osmanlija i u Hercegovinu. Time bi bila ugrožena i Dubrovačka republika, koja je, također, bila pod zaštitom Ugarskog kraljevstva. Krajem studenog/novembra 1465. godine, ugarski kralj Matija Matijaš Korvin (1458-1490) uputio je barone Ivana Razgonjija ( Janos Razgony), vrhovnog državnog blagajnika, i Jana (Ivana) Zagorskog Vitkovca u Ston, u čijoj je pratnji bilo pet stotina vojnika, sa zadatkom da ispitaju mogućnost odbrane Hercegovine i Dubrovačke republike od Osmanlija. Od kralja su bili opunomoćeni da o tome pregovaraju s gospodarom te feudalne oblasti hercegom Stipanom Vukčićem Kosačom i Dubrovčanima.15 U međuvremenu se 1463. godine stariji Hercegov sin knez Vladislav (Stipanović) Hercegović, koji je od 1451. godine bio u svađi s ocem, pridružio ocu u odbrani od Osmanlija. Uz odobrenje Dubrovčana, krio se je na okolnim dubrovačkim otocima, ali mu je otvoreno poručeno da ne dolazi u Dubrovnik, zbog prijetnji koje su Dubrovčanima stizale u pismima od sultana Mehmeda II
13 Ova feudalna oblast srednjovjekovne bosanske države, koja se počela stvarati od 1373. godine, a njome od početka do samog kraja opstojnosti gospodarili pripadnici vlasteoskog roda Kosače, nosila je razne nazive (Humska zemlja, Hum, Zahumlje i dr.). Tek nakon dodjele titule hercega velikom vojvodi rusaga bosanskog Stipanu Vukčuću Kosači krajem 1448. godine, postupno je uvođen i naziv Hercegovina, da bi od 1454. godine bio i u službenoj upotrebi (N.Nodilo: Chronica Ragusina Junni Restii utem Joannis Gundulae (ab origine urbis usque ad annum 1451) item Chroniche ulteriori di ragusa probabilmente opera di Joannis Gundulae /14251484/, 297). L. Thalloczy: Povijest banovine, grada i varoši Jajca (145o-1527). L. Thalloczy: STUDIEN, 428.

14 15

- 264 -

Osvajača i bosanskog sandžak-bega Isa-bega Ishakovića.16 Vladislavu je 8. prosinca/decembra 1465. godine dopušteno da se noću doveze u dubrovačku luku Gruž i da odatle s jednom barkom krene u susret Ugrima, ali mu je zabranjeno da na povratku navraća u Dubrovnik. Kad su u Dubrovniku počeli pregovori između Ugara, s jedne, te Hercegovaca i Malog vijeća (vlade) Dubrovačke republike, s druge strane, Vladislav je tajno s Lokruma dovođen na sastanke.17 Ugre su na sastanku zastupali izaslanici kralja Matije Matijaša Korvina Ivan Razgonji/mađ. Janos Razgony i Ivan Tus/mađ. Janos Tuzs, Hercegovce herceg Stipan Vukčić Kosača i knez Vladislav, a Dubrovčane njihov knez i vijećnici. Herceg Stipan Vukčić Kosača bio je svjestan da njegova posada u tvrđavi Počitelj neće moći pružati otpor Osmanlijama na dulji rok. Zbog toga je na završnom sastanku, koji je održan 12. prosinca/decembra 1465. godine, zaključeno da se u tvrđavu Počitelj kod Posrednice18 umjesto Hercegove smjesti ugarska posada.19 Također, zaključeno je da se tvrđava za odbranu od Osmanlija bolje pripremi, a Dubrovčani su se obavezali da će Ugrima isplatiti 2.000 dukata čim vojska pređe Neretvu. Odmah po dobijanju odobrenja, Ugri su u tvrđavu postavili svoju vrlo jaku posadu. Za zapovjednike tvrđave kralj Matija Matijaš Korvin imenovao je barone Tara i Šandora Pavla/mađ. Sandor Pal). Uz Ugre su pristali i gospodari Neretve zapadnohumska vlastela Vlatkovići. Vijeće umoljenih/Senat Dubrovačke republike, na sjednici održanoj 28. prosinca/decembra 1465. godine, donijelo je odluku da se preko Neretve kod Počitelja sagradi drveni most o trošku Dubrovačke republike, koji bi omogućio bržu vezu počiteljske s ugarskim posadama u trgu i luci Drijeva/Gabela i tvrđavi Brštanik, te s posadom hercega Stipana Vukčića Kosače
16 Ćiro Truhelka je iznio neutemeljenu pretpostavku da je Isak-beg porijeklom iz bosanskog plemićkog roda Hranušići i da je u rodbinskoj vezi s Kosačama (Isa-beg, brat hercega Stefana, jedna genealoška hipoteza). Pretpostavku je od Truhelke preuzeo Safvet-beg Bašagić i sam u zagradi dodao Kotromanić (Znameniti Hrvati Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini, 35). O tome podrobnije vidjeti u knjizi Jusufa Mulića: Hercegovina, Prvi dio: Feudalna oblast srednjovjekovne bosanske države 1, 17-20.. Nezadovoljan neispunjenjem očevog obećanja o podjeli Hercegovine između njega i starijeg brata Vlatka, porodicu je ponovo napustio i od nje se trajno odvojio. DAD, Acta Consilii Rogatorum, 18, 257’ (ACTACONROG). Radi se o netačnom navodu, jer je tvrđava Posrednica na istoimenom poluotoku bila udaljena od Počitelja oko 25 km. Vjerovatno se na taj način htjelo naglasiti da bi time bila branjena i ova tvrđava, koja je bila u posjedu Dubrovčana.

17 18 19

- 265 -

u tvrđavi Novi preko puta sela Nerezi u župi Luka i dubrovačke posade u tvrđavi Posrednica,20 ali i lakše snabdijevanje ugarske posade u tvrđavi Počitelj. Ponudu ugarskih poslanika da Ugri sami na svoj trošak sagrade most, Dubrovčani su iz nepoznatih razloga odbili. 21 Prilikom provale Osmanlija u Hercegovinu u srpnju/julu 1464. godine, Mlečanima je pošlo za rukom da zaposjednu župu Primorje/Krajina i dio župe Luka u donjem toku Neretve na ušću u Jadransko more, ali su ih Ugri i Vlatkovići, već u ljeto 1466. godine odatle protjerali. Vijeće umoljenih Dubrovačke republike imenovalo je 1465. godine kneza Pavla za počiteljskog i posredničkog kneza, a početkom 1466. godine donijelo sljedeće odluke: a) 3. siječnja izabrani su plemići Ivan Palmotić i Junije Gradić da prate lađu s drvenom građom, tesarima i drugim radnicima koji su trebali raditi na izgradnji mosta preko Neretve,22 pa se od tada ubrzano radilo na gradnji mosta i građevinskim radovima čiji je cilj bio bolje osiguranje tvrđave od osmanskih napada, 23 b) 4. siječnja izabran je Šimun Bunić/ Simon de Bona kao pratnja Ugrima koji su išli kao ispomoć na gradnji mosta,24 c) 9. siječnja odlučeno je da se u Neretvu pošalje 500 stara25 (3.250 kg) žita,26 d) 12. siječnja poslanici ugarskog kralja Matije Matijaša Korvina Ivan Razgonji i Ivan Zagorski s Dubrovčanima su ugovorili potrebe vezane za podizanje odbrambene crte prema Osmanlijama. Tom prilikom od Dubrovčana su primili 500 zlatnih florina, za koje su se obavezali da će biti upotrijebljene za održavanje hercegovačkih tvrđava Počitelj i Ključ u župi Gacko, te dubrovačke tvrđave Soko u Konavlima.27
20 21 22 23 24 25 Posrednica je bio otok u koritu rijeke Neretve kod Opuzena, koju su sagradili Dubrovčani i držali sve do 1495. godine, kada su je porušili. N. izv. 18, 263. DAD, ACTACONROG, 18, 265 i 265 ‘. Truhelka, Ć.: Razjašnjenja. Rasulo Hercegovine, 308 (RASULOHERCEG). DAD, ACTACONROG, 18, 266 i 266 ‘. Star/lat. starium, modius je mjera za šupljinu, koja je korišćena za suhu robu (uglavnom žitarice i mahunjače). Prema raznim autorima, njena protuvrijednost u kg kretala se od 6o do 71,5 kg. Ovdje je uzeta kao mjera u težini od 65 kg. DAD, ACTACONROG, 18, 269 ‘. J. Radonić: Dubr ačka akta i povelje l-2, 670-671.

26 27

- 266 -

e) 16. siječnja naloženo je uglednom dubrovačkom arhitekti inženjeru Paskoju Miličeviću28 da se uputi u Dubrovnik i rukovodi gradnjom mosta,29 f ) 7. veljače određeno je da se dvojici ugarskih barona za potrebe posade u tvrđavi Počitelj dodijele četiri puške, četiri manja topa, 200 libri30 praha/baruta, 100 dasaka i 1.000 čavala te jedan majstor s djetićem/učenikom da u podgrađu tvrđave sagrade barake za vojničku posadu31 i g) 15. ožujka odlučeno je da se, na zahtjev barona Ivana Razgonjija i Ivana Tusa, počiteljskom i posredničkom knezu Pavlu upute dva tesara i jedna lađa32 te da mu se isplati nagrada od 40 perpera33. U pisanim dokumentima nema vijesti o tome da je most preko Neretve u Počitelju bio sagrađen. Ćiro Truhelka je bio mišljenja da se, ustvari, nije ni radilo o mostu preko Neretve u Počitelju, jer je korito rijeke tu široko, pa bi ga u kratkom vremenskom roku bilo teško premostiti, nego o potrebi da se zamijeni dotrajali drveni most na lance, koji je prije dolaska Osmanlija sagrađen preko Neretve u današnjem Mostaru.34 Truhelkina pretpostavka o teškoćama koje su graditeljima stajale na putu da premoste Neretvu u Počitelju u kratkom roku koji im je stajao na raspolaganju, može se prihvatiti kao objašnjenje zbog čega most nije bio sagrađen. Međutim gradnja ovoga mosta ne može se dovesti u vezu s izgradnjom mosta preko Neretve u Mostaru, bez obzira što su Ugri računali i na taj most u njihovim
28 Paskoje Miličević u državnu službu Dubrovačke republike primljen je između 1464. i 1465. godine. To se da zaključiti iz odluke Vijeća umoljenih od 15. travnja 1466. godine da mu se na Pilama sagradi kuća. Među ostalim objektima koji su u gradu Dubrovniku po njegovim projektima i njegovom nadzoru sagrađeni, nalazi se i palača Sponza, sagrađena 1520. godine. Stekao je ugled vrsnog arhitekta i graditelja (L. Beretić.: Dubrovački graditelj Paskoje Miličević; Mustać, I.: POČITELJUSASTAVU, 40). DAD, ACTACONROG, 20, 114. U Dubrovniku su korišćene dvije libre: tanka /lat. ad pondus subtile, kojom su mjereni dragocjeni metali, a težila je 328 g i debela/ lat. ad pondum grossum, koja jer korišćena za ostale robe, a težila je 358 g. Ovdje se, zacijelo, radi o debeloj libri. DAD, ACTACONSROG, 19, 3. Isto. DAD, ACTACONROG, 19, 23 ‘. Ć. Truhelka: RASULOHERCEG, 309.

29 30

31 32 33 34

- 267 -

nastojanjima da se probiju u dubinu Bosne i odatle potisnu Osmanlije.35 To bi prije mogao biti most preko Neretve u Žitomisliću. Dubrovački graditelji su po projektu i graditeljskom nadzoru Paska Miličevića obavili veliki posao na samom objektu tvrđave i podizanju masivnog odbrambenog zida oko nje. Zid je građen od tesanog kamena, a zadatak mu je bio da štiti gornji rub polukruga tvrđave, budući da se donjem na litici nije moglo prići. I pored straha od Osmanlija, Dubrovčani su svoje obaveze prema tvrđavi, uredno izvršavali. Pri tome su i sami rizikovali da to Osmanlije otkriju, zbog čega bi po njih nastale neugodne posljedice. Oni su redovno davali pomoć ugarskim agentima na jugu i posadi u tvrđavi Počitelj. Finansije Ugarskog kraljevstva bile su iscrpljene, pa se odatle nije mogao očekivati nikakav doprinos za održavanje tvrđava u donjem toku rijeke Neretve, naoružavanju posade i njenom snabdijevanju svim potrepštinama. Budući da su ti troškovi, koji su podmirivani iz godišnjeg tributa koji je Dubrovačka republika plaćala Ugarskom kraljevstvu kao zemlji zaštitnici, postupno počeli premašivati njihov iznos s jedne i da je Dubrovačka republika, zbog prekida trgovine s Bosnom i mogućnosti izvoza roba preko bosanske teritorije u ostale balkanske zemlje i dalje te uvoza roba iz Bosne i drugih zemalja, ostala bez značajnih prihoda koje je izvozno-uvoznom trgovinom ostvarivala, u tim su ratnim okolnostima bili uskraćeni, a zahtjevi Osmanlija za povećavanjem godišnjeg danka, koji se službeno zvao harač, stalno se povećavali.36 S druge strane, ukazala se potreba da se to pitanje rješava i sredstvima iz drugih izvora. U takvim okolnostima, Ugri su se za finansijski doprinos obratili novom gospodaru ostatka bivše feudalne oblasti Hercego35 Po dolasku Osmanlija, ovaj će most biti porušen, a umjesto njega sagrađen novi veći drveni. Zasluga za to pripisana je sultanu Mehmedu II Osvajaču (El Fatihu). To se dalo razabrati iz jednog od hronograma koji su se nalazili na kamenom mostu Sulejmana I Zakonodavca (danas poznatog kao Stari most). O tome podrobnije vidjeti u Monografiji Jusufa Mulića: Hercegovina, Drugi dio: Vojna i upravna jedinica Osmanskog carstva 2, 356-371. Temeljem zakletve od 7. veljače 1442. godine, Dubrovčani su se izjasnili da su vjerni i pravi gospodaru sultanu Murat-begu (Murad II, 1421-1451 o.p.) i Osmanskom carstvu, a kao naknadu za njegovu zaštitu i slobodnu trgovinu po Carstvu, obavezali su se da će sultanu u godište odnositi poklisari s darem v suđeh srebrnih vrijednosti hiljadu dukata zlatih. Od 1457. godine, Dubrovčani su počeli plaćati harač u iznosu od 1.200 zlatnih dukata godišnje. On je već u 1469. godini iznosio 5.000, u 1472. 9.000, a od 1472. godine 12.500. O tome podrobnije vidjeti u radu Vesne Miović: Turske priznanice o uplaćenom dubrovačkom haraču.

36

- 268 -

vina hercegu Vlatku (Stipanoviću) Kosači.37 Njegova sužena teritorija bila je, također, ugrožena od Osmanlija.38 Znatna novčana sredstva iz zaostavštine njegovog oca hercega Stipana bila su položena u komun39 kod Dubrovačke općine. Ugri su iz trga i luke Gabela, kao svoje poslanike na dvor hercega Vlatka (Stipanovića) Hercegovića u Novi uputili izaslanike Benedikta i Grgura Farkaša/mađ. Farkas u pratnji Dubrovčana Paladina Lukarevića, Ilije Bunića i don Jakova Gundulića sa zahtjevom da im se na ime troškova oko održavanja tvrđave Počitelj i ugarske vojske u dolini Neretve iz očeve zaostavštine isplati iznos od 20.000 dukata. Nakon dugih pregovora herceg Vlatko je pristao na iznos od 9.000 dukata. Na sjednici Vijeća umoljenih od 8. listopada 1466. godine, odlučeno je da se Ugrima ovaj iznos isplati.40 Pošto je održavanje tvrđave i vojske zahtijevalo visoke troškove, kralj Matijaš je 27. prosinca 1466. godine pisao Dubrovčanima da opskrbe tvrđavu Počitelj hranom, jer je to potrebno i za njihovu odbranu od Osmanlija.41 U osiguranje finansijske pomoći ugarskoj vojsci u dolini Neretve uključio se i papa Pavle II. On je 10. veljače 1467. godine napisao pismo dubrovačkom nadbiskupu Timotiju, u kojemu mu je naložio da kralju Matijašu preda iznos od 10.000 dukata koje je herceg Stipan Vukčić Kosača oporukom od 21. svibnja/maja 1466. godine zavještao za njegovo zadušje. Papa je ovo preusmjerenje zavještanih sredstava pravdao navodom da nema boljeg zadušja od borbe protiv Osmanlija, što upravo čini kralj Matijaš.42
37 Svoju oporuku herceg Stipan Vukčić Kosača sastavio je u Novom pred notarom novskog notarijata, a svjedoci na oporuci bili su gost Radin Butković, mitropoliti mileševski David i novski knez Pribislav Nikolić (M. Pucić: Spomenici srbski od 1395. do 1423. tojest pisma od republike dubrovačke kral’evima, despotima, vojvodama i knezovima srbskiem, bosanskiem i primorskiem 1, 138). Umro je sutradan, 22. svibnja u Novom (od 1797. godine Herceg Novi). S titulom hercega, naslijedio ga je mlađi sin Vlatko Stipanović (Hercegović). Prema mišljenju Mihaila J. Dinića, radilo se o tvrđavama Novi i Risan te prilično neodređenom pojasu zemljišta od Boke do ušća Neretve (Zemlje hercega sv. Save, 249). Pod nazivom u komun, podrazumijevalo se davanje sredstva na štednju u Komunalnu/ gradsku štedionicu grada Dubrovnika, uz ugovorenu godišnju kamatu. DAD, ACTACONROG, 19, 124. Foretić, V.: Povijest Dubrovnika do 1908. 1, 232-233. DAD, ACTACONROG, 15, 57.

38

39 40 41 42

- 269 -

Kralj Matijaš je 7. lipnja 1470. godine potvrdio Dubrovčanima da je od njih na ime doprinosa za popravak tvrđave Počitelj u donjoj Neretvi primio iznos od 2.006 zlatnih florina i 35 groša. PAD TVRĐAVE POČITELJ U OSMANSKE RUKE Ne vodeći računa o okolnosti da je Dubrovačka republika štićenica Osmanskog carstva i da mu na ime toga plaća godišnji harač, hercegovački sandžakbeg Hamza-beg Obrinović43 je na svoju ruku 1471. godine provalio u Konavle. Na žalbu Dubrovčana, on je po nalogu Porte44 napustio Konavle i iza sebe ostavio pustoš.45 Odatle se je s vojskom uputio prema Počitelju i počeo opsjedati njegovu tvrđavu. Zapovjednici tvrđave Počitelj uputili su u Dubrovnik poslanike čiji je zadatak bio da ishode odobenje kojim bi Dubrovčani na račun njihovog tributa Ugarskom kraljevstvu nabavili baruta u vrijednosti od 200 zlatnih dukata. Vijeće umoljenih je na sjednici od 9. rujna/septembra 1471. godine donijelo odluku da se u Počitelj uputi onoliko baruta koliko se nađe u Dubrovniku, a da se nedostajuća količina, do iznosa od 200 zlatnih dukata, nabavi u inozemstvu. Sudbina traženog i odobrenog baruta neizvjesna je i, prema mišljenju Ivana Mustaća, ona, zbog novonastalih okolnosti, nije mogla stići u opkoljeni Počitelj.46
43 Obrinovići su jedan od najstarijih plemićkih rodova srednjovjekovne bosanske države u Neretvici (današnje područje općine Konjic), poznati još od prije 1326. godine. Bili su vjerni pripadnici Crkve bosanske. U vrijeme zaposjedanja Bosanskog kraljevstva 1463. godine, knez Petar Obrinović, njegov brat i sinovi nepoznatih izvornih imena, uključili su se u osmanski timarsko-spahijski sustav. Knez Petar je postao zaim i uživao zeamet u Neretvici, njegov brat Hamza-beg bio je prvo vojvoda vilajeta Hersek (Hercegovina), a zatim i prvi sandžakbeg Hercegovačkog sandžaka (1469-1474), a Petrovi sinovi Kalinbaša beglerbeg Rumelijskog beglerbegluka, a Muhammed sandžakbeg u nekoliko sandžaka. Na osnovu brojnih pisanih spomenika i navoda u literaturi, historijat ovoga vlasteoskog roda podrobno je opisao najbolji poznavalac konjičkog kraja u srednjem vijeku Pavo Anđelić (Obrinovići u HSKO, 302-303). Porta je naziv za Carsko vezirsko vijeće ili središnju vladu Osmanskog carstva, a dobila ga je po predijelu Carigrada Porti/lat. i ital. vrata, kapija, ulaz (ovdje u grad), gdje joj je bilo sjedište. Pridjev visoka samo je oznaka za iskazivanje poštovanja prema Vladi. Truhelka, Ć.: RASULOHERCEG, 305. I. Mustać: POČITELJUSASTAVU, 48.

44

45 46

- 270 -

U Dubrovnik je 16. rujna 1471. godine stigao glasnik i od Hamza-bega Obrinovića donio pismo u kojemu obavještava Dubrovčane da je opkolio tvrđavu Počitelj. Kao odgovor na tu obavijest, Dubrovčani su odlučili da opkoljenoj posadi tvrđave upute pomoć u iznosu od 80 zlatnih dukata.47 Iz dostupnih pisanih spomenika nije se moglo utvrditi da li je ova pomoć dospjela do opkoljene posade. Hamza-beg je po glasniku Dubrovčanima 20. rujna 1471. godine uputio veselu vijest da je od Ugara preoteo tvrđavu Počitelj.

Pismo hercegovačkog sandžakbega Hamza-bega Obrinovića Dubrovčanima od 20. rujna 1471. godine pisano na bosanskom jeziku pismom bosančica, kojim ih obavještava o osvojenju tvrđave Počitelj od Ugara
47 DAD, ACTACONROG, 21, 127.

- 271 -

U pisanim spomenicima i historiografskoj literaturi do danas nije utvrđeno da li se ugarska posada predala s pravom da napusti tvrđavu ili je bila zarobljena. Na sjednici Vijeća umoljenih od 20. rujna odlučeno je da se glasnik koji je u Dubrovnik donio veselu vijest nagradi s 40 perpera (13,3 venecijanskih dukata).48 Iz dva Hamza-begova pisma, može se zaključiti da je tvrđava Počitelj u osmanske ruke pala između 16. i 20. rujna 1471. godine. POČITELJ U OSMANSKOJ VLASTI TVRĐAVA Odmah po zaposjedanju Osmanlije su u tvrđavu postavile posadu, sa zapovjednikom/tur. dizdar, na čelu.49 Ko je bio prvi dizdar tvrđave, iz pisanih spomenika se nije moglo saznati. Prvi podaci o posadi tvrđave Počitelj sadržani su u Opširnom katastarskom popisu Hercegovačkog sandžaka iz 1475-1477. godine. Tada je posada brojala ukupno 20 ljudi, uključujući dizdara Isu i ćehaju50 tvrđave Aliju.51 Nije se moglo utvrditi je li Isa bio i prvi dizdar tvrđave. Kao naknadu za svoju službu, svi posadnici tvrđave uživali su prihode od timara u nahijama Popovo i Trebinje s godišnjim iznosima od 1.294 do 1.660 akči (28,7 do 36,9 venecijanskih dukata),52 dizdar tvrđave Isa je s
48 49 DAD, ACTACONROG, 21, 128. Dizdar je složenica od turske i perzijskih riječi diz, što znači tvrđava, i dar, dašten, što znači držati, imati, odnosno u značenju zapovjednik tvrđave. Od ove vojne dužnosti nastala su rodovska prezimena Dizdari, Dizdarići, Dizdarevići, Dizdarušići, Dizder i druga koja predstavljaju složenice od titule dizdar i raznih drugih titula (Dizdaragić). Ćehaja je je izvedenica od turske riječi kahya i perzijske kedhuda, što znači gospodar, vlasnik, a kao službenik upravitelj imanja na carskom dvoru ili kod timarlije, namjesnički zastupnik u današnjem značenju sekretar i starješina jednog ceha. Od ove dužnosti nastala su rodovska prezimena Ćehaja, Ćehajić, Ćehić i druga koja predstavljaju složenice od zvanja ćehaja i ličnih imena (Alićehajić, Mahmutćehajić i dr.). A. S. Aličić: Poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovina, 487-506 (POPISHERSANDŽAKA). Venecijanski dukat težio je 3,599 g i imao čistoću od 18 karata.

50

51 52

- 272 -

godišnjim prihodom u iznosu od 3.975 akči (88,3 venecijanskih dukata),53 a ćehaja Alija u iznosu od 1.705 akči (37,9 venecijanskih dukata). Vijeće umoljenih je na sjednici od 9. siječnja 1475. godine donijelo odluku da dizdara tvrđave daruju s iznosom od 25 perpera (8,33 venecijanskih dukata).54 U popisu tvrđava Hercegovačkog sandžaka, koji je bio priložen uz Ugovor o miru zaključen 20. kolovoza 1503. godine, nakon Osmanskougarskog rata 1493-1502. godine, dogovoreno je sedmogodišnje primirje. Osmanskom carstvu je, između ostalih, potvrđeno i pravo na tvrđavu Počitelj. To je bilo učinjeno i u Ugovoru o miru između Osmanskog carstva i Mletačke republike, zaključenom 1503. godine nakon Osmansko-mletačkog rata 1499-1502. godine.55 Budući da su Osmanlije u trgu i luci Gabela već krajem XV vijeka sagradile tvrđavu, koju su nazvali Bedem islama/tur. Sedislam,56 a nakon privremenog mletačkog zaposjedanja trga i luke Gabela 1528. godine i drugog između 1580-1582. godine, koju su po predijelu gdje je sagrađena nazvali Čitluk,57 strateški značaj tvrđave Počitelj znatno je opao. Više nije bilo potrebe da se u njoj drži posada u jačem sastavu. Mlečanima je pošlo za rukom da kasabu Gabela s njene dvije tvrđave ponovo osvoje 1693. godine. Oni su s njihove dvije tvrđave trg i luku Gabela 1716. godine potpuno razorili.58 U takvim okolnostima, Osmanlije su posebnu pažnju obratili na tvrđavu Počitelj, kao najistureniju tačku pema Mlečanima u donjem toku rijeke Neretve do utoka u Jadransko more i pripadajuće zaleđe. Osim što su obnovili tvrđavu, u nju su postavili i vrlo jaku posadu. Posada tvrđave Počitelj brojala je 1664. godine 50 posadnika/tur. musthafizi,59 koji su na ime plaća uživali prihode od timare u kadilucima Blagaj, Stolac, Nevesinje i Ljubuški,.

53 54 55 56 57 58 59

A. S. Aličić: POPISHERSANDŽAKA, 484-487. DAD, ACTACONROG, 22, 247’. H. Inaldžik: Osmansko carstvo - Klasično doba 1300-1600, 45. H. Šabanović: Bosanski pašaluk. Postanak i upravna podjela, 195. R. D. Jerković: Gabela /Prilog povijesti donje Neretve (GABELA). H. Kreševljaković: Kapetanije u Bosni i Hercegovini, 136 (KAPETANIJEBiH). Čelebi, E.: Putopis. Odlomci o jugoslavenskim zemljama, 234 (PUTOPIS).

- 273 -

VAROŠ I KASABA POČITELJ U Opširnom popisu Hercegovačkog sandžaka iz 1528-1531. godine, Počitelj je izrijekom označen kao varoš. To je ponovljeno i u Opširnom katastarskom popisu Hercegovačkog sandžaka iz 1585. godine. U njoj je tada bila Mahala mesdžida hadži Alije, kojoj pripadaju mezre Dretelj i Crvena, kao zimska ispasišta, dok su posadnici tvrđave držali ribnjak na Neretvi. Do tada su bila ispunjena dva od tri neopohodna uvjeta za stjecanje položaja kasabe: da ima islamsku bogomolju i makar jednu mahalu muslimana, ali je nedostajao treći: da se u mjestu jednom sedmično održava pazarni dan. U jednom nepotpunom opširnom katastarskom popisu kadiluka Nevesinje, nastalom poslije 1585. godine, zabilježena je Varoš tvrđave Počitelj, koja ima ćehaju kasabe. S velikom sigurnošću može se reći da je Počitelj već krajem XVI stoljeća stekao položaj kasabe. Usprkos nepovoljnom, pretežno strmovitom terenu na kamenu, kasaba Počitelj urbano je bila vrlo lijepo uređena, a posebnu ljepotu davali su joj tvrđava, veleljepna džamija, medresa, sahat-kula, imaret i čardaci.

Panorama kasabe Počitelj na kraju osmanske vladavine

- 274 -

Položaj kasabe Počitelj je zadržao do kraja osmanske vladavine. Ona će dobiti na značaju nakon osnivanja počiteljske kapetanije prije 1713. godine, koja je ukinuta 1825. godine, kada je napuštena i sama tvrđava,60 a napose nakon osnivanja počiteljskog kadiluka 1782. godine.61

Čardak u Počitelju C) STANOVNIŠTVO Osmanlije su, vjerovatno, selo Počitelj zatekli bez civilnog stanovništva. Kada su se nakon osmanskog zaposjedanja u Počelj počeli doseljavati prvi stanovnici, iz pisanih spomenika nije se moglo utvrditi. Jedino se pouzdano zna da to nije bilo do Zbirnog popisa Hercegovačkog sandžaka iz 1519/1520. godine. Takvo stanje potrajalo je do Opširnog katastarskog popisa Hercegovačkog sandžaka iz 1585. godine. Budući da nisu pronađeni katastarski popisi iz toga međuperioda, nije moglo utvrditi kada su se do popisa iz 1585. godine prvi stanovnici počeli naseljavati.
60 61 Kreševljaković, H.: POČITELJNERETVI, 239-242. N. dj. 238.

- 275 -

U Opširnom katastarskom popisu Hercegovačkog sandžaka iz 1585. godine, u varoši Počitelj zabilježeno je 12 muslimanskih kuća i jedan neoženjeni muškarac. D) ISLAMSKI VJERSKI OBJEKTI Pošto u Počitelju u vrijeme njegovog zaposjedanja nije bilo civilnog stanovništva, prvi islamski vjerski objekat bio je mesdžid u jednoj omanjoj prostoriji tzv. Male kule tvrđave Počitelj. U njemu su molitve obavljali posadnici tvrđave, stanovnici Počitelja, a svojoj svrsi je služio sve do početka XVIII stoljeća.62 Jedinu džamiju u Počitelju sagradio je hadži Alija, sin Musa-age 63 970., odnosno 1562/1563. godine.64 Na kamenoj ploči iznad ulaznih vrata uklesan je natpis turskim jezikom o vakifu džamije i godini njene gradnje. Tekst na natpisu glasi: 65 Ovu časnu bogomolju sagradi za oprost grješnika, Dobrotvor i dobročinitelj Alija, sin Musa-agin 970.

Natpis na Hadži Alijinoj džamiji u Počitelju o vakifu i godini njene gradnje
62 63 E: Čelebi: PUTOPIS, 236. O vakifu hadži Ali-agi, sinu Musa-age, u pisanim spomenicima i literaturi nema nikakvih podataka. Hivzija Hasandedić bio je mišljenja da se radilo o vrlo bogatom čovjeku. Nije pronađena ni njegova vakufnama, pa se ne zna iz kojih se je sredstava džamija izdržavala. (Počitelj na Neretvi u doba turske vladavine, 419 /POČITELJTURSKI/). A. Talundžić: Hadži Alijina džamija u Počitelju. H. Hasandedić: POČITELJTURSKI, 418; M. Mujezinović: Počitelj, u knjizi Islamska epigrafika u Bosni i Hercegovini 3, 406.

64 65

- 276 -

Pošto je Hadži Alijina džamija dotrajala, početkom XVII vijeka do temelja je porušena i na njenom mjestu je Šišman Ibrahim-paša Počiteljac sagradio novu, monumentalnu potkupolnu. Po građevinskom sklopu, džamija je predstavljala remek-djelo osmanske arhitekture, a podsjećala je na Aladža džamiju u Foči. Džamija je bila prostrana i zidana od tesanog kamena, presvođena kupola/ tur. kube, raspona 9,70 m. Imala je visoku munaru ukrašenu stalaktitnim dekorom ispod šerefe. Nad ulazom i sofama pred džamijom bila su tri manje kupole koje su se oslanjale na zid džamije i četiri kamena stuba. Džamiju je očito gradio vrstan graditelj, jer je bila izuzetno akustična. Pred džamijom je bio visoki čempres.

Šišman Ibrahim-pašina džamija, sagrađena u XVII vijeku U dvorištu džamije na nekoliko metara lijevo od ulaza bila je čatrnja, tur. musluk, u koju je pomoću oluka dovođena voda s krova džamije. Voda je otjecala kroz tri česme i služila je za uzimanje abdesta. Nije se moglo utvrditi kada je čatrnja sagrađena, ali je to vjerovatno bilo onda kada je sagrađena i džamija.
- 277 -

E) MUSLIMANSKO ŠKOLSTVO Nakon gradnje Ali-agine džamije, u Počitelju je radio sibjan mekteb. Dužnost učitelja/ar. i tur. mualimi u mektebu obavljali su imami džamije, a od druge polovine XVII stoljeća i muderisi u medresi. Medresu je 1655. godine podigao Ibrahim-paša Počiteljac, sin hadži Omerage, koji je bio ćehaja velikog vezira Fazli Ahmed-paše Ćuprilića. Nalazila se ispod Ibrahim-pašine džamije, a imala je šest soba, koje su bile presvođene kupolama, s osobenim dimnjacima iznad, ispred kojih se stere prostran trijem. Najveća soba služila je kao predavaonica/tur. dershana, a ostale za smještaj polaznika medrese/tur. softe. Muderisi u mesresi ujedno su bili imami i vaizi Ibrahim-pašine džamije. Ove dužnosti najduže su obavljali pripadnici iz roda Muftići, a posljednji muderis bio je Salih-ef. Kreso.66

Medresa Ibrahim-paše Počiteljca u Počitelju otvorena 1655. godine Za izdržavanje medrese, nedaleko od obale Neretve vakif je sagradio javno kupatilo/tur. hamam, svratište/tur. han i više radnji/tur. dućana (krojača/tur. terzija, zlatara/tur. kujumdžija/bos. kujundžija, kotlara/tur. kalajdžija, remenara/tur. samardžija i brijača/tur. berbera). Iz ovoga se vidi da je zanatstvo u Počitelju bilo dobro razvijeno.
66 Hasandedić, H.: Muslimanska baština Bošnjaka u južnoj (srednjoj) Hercegovini 2, 146-149 (MUSBAŠTINA 2)

- 278 -

Zbog dotrajalosti, hamam i han su prestali s radom početkom XIX stoljeća. Kao uspomena na hamam, mjesto gdje se nalazio mještani su nazvali Hamamina. PREPISIVAČI KNJIIGA U Počitelju je bilo i prepisivača knjiga, među kojima je najpoznatiji bio Mustafa, muderis u Ibrahim-pašinoj medresi. On je 09. džumadel-lalaa 1107/1695. godine prepisao djelo pod naslovom Išåråt al-maråm min ‘ibåråt al-imåm , koje je na arapskom jeziku napisao Aõmad b. Õasan alBåyåñi (Bajazić), umro 1098/1686.67 F) BIBLIOTEKE U Počitelju je bila jedna biblioteka pri medresi i više manjih privatnih.68 Vakif Ibrahim-paša Počiteljac biblioteci je zavještao stanoviti broj knjiga i time udario temelje prvoj počiteljskoj biblioteci. Radila je do 1878. godine, kada je zatvorena. Veliku bibloteku na orijentalnim jezicima imao je Ali-ef. Resulović, koji je u Istanbulu završio visoke teološke nauke.69 U njoj se nalazio veći broj raznih rukopisa domaćih ljudi, prijepisa Kur’ana70 i štampanih djela.
67 68 69 GH, R-3999, (vidi: Dobrača I, 613, str. 402-403). H. Hasandedić: MUSBAŠTINA 2, 149-150. Zanimljivu priču o Ali ef. Resuloviću i nekom Komadu, također, iz Počitelja, zabilježio je Hivzija Hasandedić. Oni su javno kritikovali hercegovačkog mutesarifa Ali-pašu Rizvanbegovića (1833-1851) i optuživali ga da radi suprotno obavezi koja je proistjecala iz njegovog položaja. Pošto mutesarif nije trpio kritiku, prijetila je opsanost da budu uhapšeni i osuđeni. Zbog toga su se odlučili da napuste Počitelj i odu u Egipat, odakle se više nikada nisu vratili. Ali-ef. se ubrzo oženio nekom bogatom pašinom udovicom. Obojica bjegunaca su u Počitelju iza sebe ostavili trudne supruge, koje su ubrzo nakon njihovog odlaska rodile sinove. Kad su sinovi porasli, očevi su poželjeli da ih vide i pozvali ih da dođu u Egipat. Sinovi su prihvatili pozive očeva i uputili se prema luci Aleksandriji. Kad su se iskrcali, ugledali su dva čovjeka za koja su pretpostavili da su njihovi očevi, potrčali im u susret, a svaki je zagrlio svoga oca, iako ih prije toga nikada nisu vidjeli.(MUSBAŠTINA 2, 149). Prema predanju koje je zabilježio Hivzija Hasandedić, Ali-ef. je od nekog počiteljskog dizdara za jedan prijepis Kur’ana dobio veliki voćnjak u Počitelju. On je sve do danas ostao u posjedu pripadnika ovoga roda. (MUSBAŠTINA 2, 149). Hasandedić je

70

- 279 -

G) SAHAT-KULA Ibrahim-paša Počiteljac je oko 1664. godine sagradio sahat-kulu.71 Sahat je otkucavao tačno vrijeme sve do 1917. godine, kada je prestao s radom.72

Sahat-kula u Počitelju

H) IMARET Imaret/bos. javna kuhinja sagradio je hadži Omer-aga. U njemu su se stanovnicima varoši Počitelj besplatno dijelili hljeb i čorba, a uoči petka
ispravno zaključio da je ovo izvanredan dokaz da su tada ljudi visoko cijenili nauku, napose Kur’an i druge vjerske knjige. Hasandedić, H.: MUSBAŠTINA 2, 150. Kreševljaković, H.: Sahat-kule u Bosni i Hercegovini, 22.

71 72

- 280 -

davala im se i jahnija (jelo napravljeno od bravljeg mesa i luka), pilav (jelo od gusto skuhanog pirinča ili bungura) i zerde (vrsta kompota od voća, zaslađenog šećerom). Mjesto gdje je nekada bio imaret, danas nosi naziv Pekara.73 POČITELJSKA KAPETANIJA Gradsko naselje i luku Gabela s njene dvije tvrđave, Mlečani su zaposjeli 1694. godine. Karlovačkim ugovorom o miru iz 1699. godine, pripala je Mletačkoj republici. Mlečani su 1716. godine tvrđavu digli u zrak, tako da ona za odbranu više nije imala nikakve svrhe. Požarevačkim ugovorom o miru iz 1718. godine, Mlečani su Osmanskom carstvu vratili gradsko naselje i luku Gabela.74 Budući da tu više nije bilo tvrđave, Osmanlije su svu odbrambenu pažnju posvetili tvrđavi Počitelj i prije 1713. godine, osnovale počiteljsku kapetaniju.75 U sastavu kapetanije bila je Čučkovića kula u Strugama. Prvi kapetan bio je neki Jusuf-aga Tasovac, brat Mustafa-age, koji je bio aga u počiteljskoj tvrđavi.76 Najpoznatiji počiteljski kapetan bio je Smail-beg, Smail-kapetan, poznatiji kao Gavran-kapetan. Upravljao je kapetanijom od 1782. do 1820. godine.77 Kapetanija je imala posade u tvrđavi Počitelj i Čučukovića kuli u Strugama. Godine 1782., u njima je bilo ukupno 380 ljudi, od kojih u tvrđavi 354 i u kuli 26. Posada u tvrđavi sastojala se od 72 konjanika/tur. Atliler, 78 raspoređenih u dva džemata (=35+37), 17 mjesnih topnika/tur.

73 74 75 76

77 78

H. Hasandedić,: MUSBAŠTINA 2, 150. R. D. Jerković: GABELA, 113-116. H. Kreševljaković: POČITELJNERETVI. Jedno vrijeme 1714. godine, boravio je u Travniku kod bosanskog beglerbega. Na povratku u Počitelj, Dubrovčanima je uputio tri pisma dubrovačkog poslanika u saraju bosanskog beglerbega (H. Kreševljaković: KAPETANIJEBiH, 238). Kreševljaković, H.: KAPETANIJEBiH, 240-241. Atliler je složenica sastavljena iz naziva vojnog roda atli i njihovog zapovjednika aga. Od ovoga vojnog roda nastalo je prezime poznatog roda Atlagići. U Lici se do danas zadržao naziv mjesta Atlagića Kula.

- 281 -

yerli topči,79 165 pješaka/tur. azapi,80 raspoređenih u pet džemata, 29 pješaka Vlaha/tur. martolozi i 24 noćna čuvara/tur. pasbani, a u kuli 25 pješaka. Zapovjednik tvrđave/tur. dizdar imao je godišnju plaću od 3.677 akči (=81,7 venecijanskih dukata).81 Posadnici tvrđave i kule plaću su primali od prihoda koji su ostvarivani u luci Dubrovnik i na stonskoj slanici.82 KADILUK POČITELJ Kadiluk Počitelj osnovan je 1782. godine, na prijedlog kapetana počiteljske kapetanije Smail-kapetana, koji je bio poznat i pod imenom Gavrankapetan. Iz blagajskog kadiluka izdvojeno je 16, mostarskog četiri i stolačkog 11 sela, odnosno ukupno 31 selo. U pisanim spomenicima nisu navedni nazivi sela koja su ušla u sastav novoosnovanog kadiluka, ali se njegov teritorijalni opseg može utvrditi na osnovu podataka u Popisu stanovništva Bosne i Hercegovine iz 1879. godine,83 pa prema tome i sva današnja sela i zasoci. To su jedna kasaba/bos. Grad, i 13 sela, koja su po današnjim općinama ovako raspoređena: a) Općina Čapljina: selo 84 Počitelj sa zaseocima Dabrica, Gradina, Krčevine i Počitelj; sela Čeljevo; Dračevo/Višići, danas dva odvojena sela; Hotanj, danas s izdvojenim selom Ševaš Njive; Klepci sa zaseocima Klepci, Loznica i Oborine; Prebilovci sa zaseocima Grlići, Kuline, Mrvići i Prebilovići; Tasovčići; Rečice, danas zaselak sela Domanovići. b) Općina Neum: Gradac sa zaseocima Čukova Greda, Glimoč, Grabovica, Gradac i Podžablje; Hrasno Donje, Hrasno Gornje, danas objedinjeno selo Gornje Hrasno sa zaseocima Banja, Batkovići, Gaj, Gornje Hra79 80 81 82 83 84 Od ove vojne dužnosti u Bosni su ostala rodovska prezimena Topčić (topčija) i Topčagić (aga topčija). Po nazivu ovoga vojnog roda, kao složenica od riječi azap i njihovog zapovjednika aga, nastalo je rodovsko prezime Azapagić. H. Kreševljaković: KAPETANIJEBiH, 239. Arhiv Hercegovine (AH), Acta turcarum (AT), l, 12. Statistika miesta i pučanstva Bosne i Hercegovine. Polog rezultata popisa od 16. lipnja 1879. godine, 121. Prema pozitivnim zakonskim propisima iz perioda 1945-1992. godine, gradom su se smatrala naselja sa više od tri hiljade stanovnika, a Počitelj nikada u svojoj historiji nije imao više od hiljadu.

- 282 -

sno, Lastva, Mahala, Pobrđe, Podkula, Rujevi Do, Vjetrenik, Vlaka i Vodeni Do; Hutovo sa zaseocima Hutovo, Meki Pod i Mramor; Moševići. c) Općina Stolac: Crnići, danas dva odvojena sela: Crnići-Greda sa zaseocima Budunarevina, Crnić.Greda, Jasoč, Mali Crnići, Obrglavica, Pijano Brdo i Rasadnik te Crnići-Kula, sa zaseocima Crnići-Kula, Kosovac, Pješivaca Greda i Poratak;

Teritorijalni opseg kadiluka Počitelj Vezano za osnivanje kadiluka, zanimljiv je sadržaj fermana sultana Selima III (1789-1807), koji je 10. šabana 1219., odnosno 14. studenog. 1804. godine uputio kadijama, ajanima, zabitima i službenicima kadiluka Blagaj, Mostar, Stolac i Počitelj, a glasi: 85 Iz Bosne je na Portu stigao izvještaj da se u bosanskom ejaletu, hercegovački sandžak, nalazi stolački kadiluk, čija je zemlja krševita i neplodna. Kroz ovaj kadiluk ide glavni drum/tur. džada, uz koji se nalaze menzilhane i druge ustanove, koje se ne mogu izdržavati iz prihoda ovoga kadiluka. Ranije je Ibrahi-kapetan, radi svoje lične koristi, izdvojio kasabu tvrđave Počitelj iz blagajskog kadiluka i od nje ustrojio poseban kladiluk. On je krivo obavijestio da su sela oko Počitelja ranije bila u sastavu počiteljske nahije. Nakon što je ovaj kadiluk ustrojen početkom 1197., odnosno 1782. godine,
85 AH, Sidžil blagajskog kadije (SBlK) 9/2, 60b.

- 283 -

onovremeni bosanski valija Abdullah-paša (Defterdarović Sarajlija 17801784) obavijestio je da sela oko Počitelja nisu pripadala počiteljskoj nahiji, nego kadilucima u kojima su se ranije nalazila. Koncem 1197., odnosno 1783. godine ustrojen je, na prijedlog kapetana Smaila, počiteljski kadiluk. Na molbu stanovnika iz Stoca, Blagaja i Mostara, izdata je naredba da se od počiteljskog kadiluka izuzmu sva sela koja su mu pripojena, a da mjesto Počitelj ostane sam kadiluk. U smislu carske naredbe, valija Bosanskog ejaleta Husrev Mehmedpaša (1806-1808) naredio je Smail-kapetanu da sela kadiluka Stolac, Blagaj i Mostar, koja su priključena počiteljskom kadiluku, vrati tim kadilucima.86 Smail -kapetan se očito oglušio o carsku i valijsku naredbu i nije po njima postupio. Ta je borba trajala do 1818. godine. Zbog toga su počiteljski kadiluk od samog početka ugrožavali kapetani susjednih kapetanija. Smailkapetan je bio u svađi s hutovskim kapetanom Hadži-begom Rizvanbegovićem, pa je dva puta opsjedao tvrđavu Hutovo, hapsio njene posadnike, ubijao nefere i raju i pljačkao je. Spor je nastao zbog toga što je Smail-beg odlučio da počiteljskom kadiluku priključi sela Kiševo (danas općina Neum, kulu Kolibicu, koju je spalio, i 42 sela stolačkog kadiluka, tvrdeći da su to, ustvari, samo mahale ona 31 sela od kojih je sastavljen počiteljski kadiluk. I dalje su izdavani carski fermani i bujruludije bosanskog valije, sa zahtjevom Smail-kapetanu da samovoljno prikljuučena sela počiteljskom kadiluku vrati kadilucima kojima su prije toga pripadali. Početkom safera 1234., odnosno 30. studenog 1818. godine, upućen je carski ferman bosanskom valiji veziru Derviš Mustafa-paši (1817-1818), koji glasi:87 Bosanskom valiji, mom veziru Mustafa Derviš-paši, bosanskom kadiji, nadalje kadijama mostarskom, blagajskom i stolačkom, te agama, zabitima, odličnicima i ajanima, kad stigne visoki carski nalog, neka znaju: Pošto je grad Hutovo, koji pripada Bosanskom ejaletu, potreban kao tvrđava, to je prije nekog vremena postavljen visokodostojnim beratom za kapetana Zulfikar-beg-zade hadži Mehmed sa 170 nefera i u spomenuti grad stavljen potreban broj topova i muhimata.
86 87 AH, Sidžil blagajskog kadije, Sveska 9/1,14b (SBlK). H. Kreševljaković: KAPETANIJEBiH, 258 (pozivom na Sidžil mostarskog kadije broj 968, u kojemu su bili sadržani podaci za 1818. godinu, a nalazio se u Orijentalnom institutu u Sarajevu).

- 284 -

Usprkos tome, počiteljski kapetan Smail dao se na samovoljan postupak, pa je oko sebe sakupio neki alaj (puk) raje i gamadi te spalio kulu Kobilicu, uzaptio šerijatske i upravne poslove od 43 sela stolačkog kadiluka, iz Počitelja razašilje murasele i udara silnu silijanu. Osim toga je zauzeo i grad Hutovo, a uhapsio i kaznio kapetana, nefere i raju koji su se nalazili u derbendu (Hutovo je imalo položaj derbend-kule o.p.). Stoga je na osnovu mog uzvišenog naloga bujruldijom tvoga prethodnika (Morali Bećir-paša o.p.) navedeni Smail-kapetan dobavljan pred bosanski divan i putem Šerijata def učinjeno njegovo zlo i šteta. Međutim je podnesen ilam i mahzar u kojemu se kaže kako je on (Smail o.p.), oslanjajući se na nekoja mjesta, opet zauzeo spomenuti grad Hutovo te mnogo ljudi od njegove posade i raje pogubio i razna rušenja i štetu počinio, pa je zamoljeno za izdavanje moga visokog naloga po kojemu bi se postavili na svoja dosadašnja mjesta kapetan spomenuti hadži Mehmed i ostala raja, te obuzdali spomenuti Smail-kapetan, njegovi pomoćnici i raja koja mu se priključila. Nadalje, ako se oteti imetak i ostalo ne bi moglo pronaći, da se spomenuti kapetan, njegov sin (Ibrahim-beg o.p.) i ostali pomagači dobave na moju Visoku portu radi rasprave. Na osnovu ovoga fermana, bosanski valija vezir Mustafa Derviš-paša izdao je 21. safera 1234., odnosno 20. prosinca 1818. godine bujruldiju kadijama mostarskog, blagajskog, nevesinjskog, cerničkog i ljubinskog kadiluka, čiji sadržaj glasi:88 Počiteljski kapetan Smail-beg nije se zadovoljio s onim 31 selom koje je, prema visokom nalogu, izdvojeno iz kadiluka stolačkog, mostarskog i blagajskog i pripojeno Počitelju, nego je protivno defteri-hakaniji nasilno uzaptio Kolibicu, Kiševo i ostala 42 sela poznatih imena, koja se smatraju kao sela u nahiji Gabela, sandžaka hercegovačkog, tvrdeći da su to mahale od onog 31 sela što je pripojeno Počitelju. i da plaćaju tevziat-akču stolačkog kadiluka po jafti. Stoga su radi ispravka i odlučenja spomenutih sela razlučena između erkjana bosanskog ejaleta, timar-defterdar Ahmed-beg i naš kapidžijski ćehaja Ali-beg, a njima su još pridodati neki vješti i nepristrani ljudi iz okolnih kadiluka. Jasno je da je spomenuti kapetan navedena sela uzaptio silom, protivno defteri-hakaniji, pa su ostali nepokupljeni mali-kirrija, mali-mirija i ostali prihodi, koji se potražuju od stolačkog kadiluka. Stoga je ovaj put izašao visoki nalog da spomenuti kapetan ostavi spomenuta 42 sela, koja je protivno defterhakaniji uzaptio i da se u njih ne miješa i ne poseže, već da se zadovolji s onim
88 N.dj. 258-259.

- 285 -

31 selom, koja su pripojena počiteljskom kadiluku. Po tome nalogu je izdana naša bujruldija i poslan potpisan i pečatom proviđen prijepis spomenutog visokog naloga. Sada, ako se spomenuti kapetan ne pokori, i ne posluša padišahove naloge i carske irade, već ostane i dalje čvrsto uporan u neposluhu, onda treba da vi, efendije, muteselimi, kapetani, ajani i ostali muhatibi odredite dovoljan broj ljudi u meijjet (meiyyet) stolačkom muteselimu Ali-agi i da ih uputite u ona sela koja je spomenuti kapetan silom uzaptio, pa da, kako bilo da bilo, tražene iznose uberete. Kad vam to stigne do znanja, onda učinite ovo: Ako se vidi i pokaže da spomenuti kapetan neće ostaviti spomenuta sela, onda uredite i odredite dovoljan broj ljudi pod meijet (tur. meiyyet) spomenutog muteselima, pa kako bilo da bilo moguće nastojte što više da se svote u poznatoj visini uberu, a jako se čuvajte da bi štogod otimali i kroz prste progledali, pa da se štogod dogodi protiv raziluka. U tu svrhu napisana je, izdana i poslana od bosanskog divana ova bujruldija. U pisanim spomenicima nema navoda o novim naredbama kapetanima blagajske, mostarske i stolačke kapetanije za vraćanje uzapćenih sela iz stolačkog, blagajskog, mostarskog i stolačkog kadiluka, pa su ona do kraja osmanske vladavine ostala u sastavu počiteljskog kadiluka. XXX Nakon austrougarske okupacije, kadiluk Počitelj se kao kotar/srez zadržao u istom teritorijalnom opsegu u kakvom je i zatečen, ali je do 1882. godine ukinut. POČITELJSKI MUSLIMANSKI STAROSJEDILAČKI RODOVI Počitelj je do osnivanja počiteljskog kadiluka 1782. godine bio u sastavu blagajskog kadiluka. Zahvaljujući sačuvanom Sidžilu blagajskog kadije iz perioda 1764-1779. godine,89 bilo je moguće sastaviti pregled
89 Počiteljska rodovska prezimena javljaju se po raznim osnovama (nasljedstva, vjenčanja, zakupi i dr.), skoro u svim do danas pronađenim sidžilima blagajskog kadije. Osam izvornih sveski ovih sidžila iz perioda 1109-1225., odnosno 1698-1810. godine nalazio se u arhivu Orijentalnog instituta u Sarajevu (šifre 54 do 61), a izvorna sveska za period 1142-1144, odnosno 1728-1732. godine u Arhivu Hercegovačke franjevačke provincije u Mostaru. Svih devet sveski s osmansko-turskog na bosanski jezik preveo

- 286 -

počiteljskih muslimanskih 90 rodova iz toga perioda.91 Zabilježeni su sljedeći rodovi:92 Agići, Alagići, Arapi (porijeklom iz arapskih zemalja), Bačići/Baće, Baljići, Basuri (možda porijeklom iz Basre u Siriji), Begići, Benići, Bile, Bostandžići, Bukve, Čulići, Ćerimagići, Ćulurije, Delići, Dizdari, Duranspahići, Džaferagići, Džihe, Džukići, Gavrankapetanovići, Gavranovići, Gluhići, Gordići, Hajdarbegovići, Halilagići, Haračevići, Hasanefendići, Hasanhodžići, Hunjići, Ibrulji, Jusufbegovići, Kalajdžić,i Kapatenovići, Kapići, Kavare, Kičevi (možda porijeklom iz Kičeva u Makedoniji), Klepe, Komadi, Kunarići, Mahmutagići, Merdani, Mrgani, Muezinovići, Muharemovići, Palatkuše, Pindže, Pope, Popovci (porijeklom iz Popova opolja), Prdavci, Punde, Rahići, Ramadanovići, Ramići, Resulovići, Sarači, Spahići, Stokuće, Sultići, Šabanovići, Šare, Šarići, Škore, Škulnii, Šumani, Tabakovići, Tase, Tasovci, Turudići, Vrgore (doseljenici iz Vrgorca), Vukići i Zukići. Iz dva razloga, ovaj se popis ne može smatrati potpunim: p r v o g, što su, možebitno, neki rodovi prije 1764. godine izumrli i, d r u g o g, što su se pripadnici nekih drugih rodova mogli doseliti i nakon 1779. godine. Ni u jednom od dva perioda, napose u drugom, ne može se raditi o većem broju rodova, što znači da je u ovom popisu obuhvaćena njihova glavnina. Najpoznatiji počiteljski rodovi bili su Tase, Gavrankapetanovići i Resulovići. Prezime Taso93 nastalo je kao patronimik/lat. očevo lično ime rodonačelnika ovoga roda, koje je nastalo od arapske riječi tas, što znači plitka metalna posuda vage na koju se polaže teret (dublja) ili uteg (plića, plitica). Od ličnog imena Taso, izvedena su nova patronimička prezimena Tasovac i slavizirano Tasovčić. Još u srednjem vijeku na lijevoj strani Neretve postojalo je selo Tasovčići u župi i nahiji Dubrava, koje se sve do danas održalo kao naselje
je Hivzija Hasandedić. Fotokopije prijevoda posjeduju Arhiv Hercegovine, Muzej Hercegovine, Gazi Husrev-begova biblioteka i pisac ovoga priloga. Svi počiteljski muslimanski rodovi su doseljenički, ali po normama etnologije i starosjedilački, budući da su na jednom mjestu bili prisutni stotinu i više godina. H. Hasandedić: MUSBAŠTINA 2, 152-153 Počiteljski muslimani su se ukopavali u porodičnim haremima: starom, koji je bio najveći, a nalazio se iznad tvrđave, te tri manja nova, koja su se nalazila u Počiteljskom polju, iznad puta za Tasovčiće. U italijanskom jeziku postoji lično ime Tasso, koje se izgovara s naglašenim prijelazom s jednog na drugi glas s, odnosno kao Tas’so.

90 91 92

93

- 287 -

grada Čašljine. Za njega se, bez sumnje, može pretpostaviti da je naziv dobilo po pripadnicima roda Taso/Tasovac,94 koji su svoje prezime slavizirali u Tasovčić. Pripadnici roda Tasovac bili su prvo age počiteljske tvrđave, a zatim njeni kapetani prve generacije. Prvi kapetan bio je Jusuf-aga Tasovac i tu je službu obavljao sve do 1741. godine. Naslijedio ga je, vjerovatno, njegov sin Ibrahim-aga (1741), ali je iste godine izgubio kapetaniju zbog ubistva dvaju hrišćana. Imao je dva sina: Mustafa-agu i Omer-agu, ali oni ga nisu naslijedili na stolici kapetana, pa su s njim pripadnici ovoga roda nestali kao kapetani, a naslijedili su ih čapljinski Kapetanovići. U nekom srodstvu s Tasama je bio Smail/Gavran-kapetan, koji je, navodno, po toj osnovi i došao do položaja kapetana počiteljske kapetanije u njenoj trećoj generaciji, odnosno nakon Tasa i Kapetanovića. 95 O porijeklu Gavrankapetanovića postoje dva predanja: p r v o, da su iz Hercegovine, od rodonačelnika koji se zvao Gavran i, d r u g o, da su porijeklom iz Turske.96 Prvo predanje ima više uporišta od drugog, jer je teško prihvatiti pretpostavku da bi neki Turčin preveo ime u slavensko Gavran (ptica iz porodice vrana, crne boje, velikog osobenog kljuna o.p.), za koje je osnovanije pretpostaviti da je nastalo kao nadimak po tamnoj puti, a pripadnici ovoga roda prihvatili ga kao svoje prezime. Neki se Gavran javlja u Gabeli krajem XVI stoljeća, ali se nije moglo utvrditi da li je u bilo kakvoj vezi sa počiteljskim Gavranima. Rodonačelnik i najpoznatiji pripadnik ovoga roda je već spomenuti Smail-beg, poznat kao Smail-kapetan i Gavran-kapetan, kapetan počiteljske kapetanije. Pretpostavlja se da od ovoga Gavrana vodi porijeklo i počiteljski rod Gavranovići. Ostao je poznat po sukobima s kapetanima iz stolačkog roda Rizvanbegovići: vidoške kapetanije Ali-agom i hutovske Muhamedom, zvanim Hadži-beg i Hadžun, te kapetanima ljubuške kapetanije Kapetanovićima. Njegova je zasluga što je 1782. godine osnovan počiteljski kadiluk.
94 Ovo lično ime bilo je često u Vlaha. Na desnoj strani Nertve bilo je i selo Tasovčići, koje je danas jedan od kvartova grada Čapljine. Po nekom od njihovih starješina, vojvode ili katunara, čiji su se podređenici naselili na području ranije seoske općine Priboj (Zvornik), po kojemu je jedna mahala (zaselak) dobila naziv Tasovac. H. Kreševljaković:KAPETANIJEBiH, 238. H. Kreševljaković.: KAPETANIJEBiH, 240-242; S. Bašagić: ZNAAMBOŠNJACI, 70.

95 96

- 288 -

Na kapetanskoj dužnosti, Smail-bega je naslijedio sin Ibrahim-aga (1824-1828). Bio je oženjen kćerkom Salih-bega Resulbegovića iz Trebinja Fatimom, a iza sebe je ostavio sinove Mehmed-agu i Smaila te kćerke Hatidžu i Ajišu. Ibrahim-agu je naslijedio maloljetni sin Mehmed-beg, kojega je na dužnosti do punoljetstva zamjenjivao njegov zastupnik/tur. vekil. Pošto je 1832. godine postao punoljetan, preuzeo je upravu nad kapetanijom i na toj dužnosti, kao posljednji počiteljski kapetan, ostao do njenog ukidanja 1835. godine. Nakon toga, bio je postavljen za muselima počiteljskog kadiluka/ar. kaziluka ili kaze. Bio je član anketne grupe koja je u Carigradu u periodu 1857-1858. godine radila na izradi Gruntovnog zakonika za Bosnu i Hercegovinu, poznatog kao Ramazanski zakon. Nakon toga vratio se u Počitelj, gdje je umro 1861. godine. Gavrankapetanovići su se iz Počitelja raselili u Mostar, Sarajevo i Tuzlu. Za Resuloviće se pretpostavlja da su doseljenici iz Novog (danas Herceg-Novi) nakon njegovog pada u mletačke ruke 1697. godine. O njima se u Počitelju malo zna, osim da su bili alimi. Među njima je najpoznatiji bio Ali-ef., koji je završio visoke teološke nauke u Carigradu i u Počitelju imao veliku privatnu biblioteku.

Ključne riječi: Počitelj, kasaba, kadiluk, kapetanija

- 289 -

OBAVJEŠTENJA SKRAĆENICE RAZNIH NAZIVA ACTACONROG AH ARHEOL AT AZPZD Acta Consilii Rogatorum u DAD-u Arhiv Hercegovine, Mostar Sveske Arheologija Glasnika zemaljskog muzeja u Sarajevu Acta turcarum Anali Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Hrvatske (HAZU) u Dubrovniku Bašbakanlik Osmani Arsivleri (Državni arhiv Predsjedništva vlade Republike Turske), Istanbul/ Carigrad Državni arhiv Dubrovnik Društveni i historijski spisi, SKA Filološki i filozofski spisi, SKA Filozofsko-filološke, društvene i istorijske nauke, SKA Fontes rerrum Slavorum meridionalium, SKA GLAS, SKA Glasnik Vrhovnog oslamskog starješinstva u Jugoslaviji i SFRJ Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevo Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb Zbornik radova sa Znanstvenog skupa: Povijest hrvatskog Počitelja, HUMZBORNIK 2, ČapljinaZagreb, 1996. Humski zbornik, Neum Jugoslavenska akademija nauka i umjetnosti, Zagreb (danas Hrvatska akademija znanosti i u mjetnosti) Kalendar HKD Napredak, Sarajevo Kalendar Narodne uzdanice, Sarajevo Maliye defterleri (imovinski popisi)

BOA

DAD DIS FIFIS FFDIN FRSM GLAS GVIS GZM HAZU HRVATPOČITELJ

HUMZBORNIK JAZU KALNAP KALNUZ MALIYEDEF
- 290 -

MH MOST MSHSMI MTHSMI NAŠESTAR NS PI POF SAN SANU SBlK SR SKA TAPUTAHDEF TKGM ZJIK ZPZD

Muzej Herccegovine Mostar Monumenta Spectantia Historiam Slavorum Meridionalim, JAZU Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Ilistrantia, OIS Naše starine, Sarajevo Nova serija Posebna izdanja Prilozi za orijentalnu filologiju, Sarajevo Srpska akedemija nauka, Beograd Srpska akademija nauka i umetnosti, Beograd Sidžil blagajskog kadije Stari red Srpska kraljevska akademija, Beograd Tapu tahrir defterleri (katastarski popisi) Tapu ve kadastro Genel Muederlugu (Generalna direkcija katastra), Ankara Zbornik za jezik, istoriju i književnost, SANU Zavod za povjesne znanosti HAZU u Dubrovniku

OSMANSKI KATASTARSKI POPISI Zbirni popis vilajeta Jeleč s onim područjima koja mu pripadaju i koja su mu pripojena i Vilajeta Bosne u cjelini, poznat pod skraćenim nazivom Zbirni popis Bosanskog sandžaka, započet početkom redžepa 872, a završen krajem ševvala 873., odnosno između 28. siječnja 1468. i 12. svibnja 1469. godine, BOA, TAPUTAHDEF No. 0-76. Popis sadrži i podatke o Hercegovačkom vilajetu, koji je tada bio u sastavu Bosanskog sandžaka. Popis je još 1956. godine za vlastite potrebe s osmansko-turskog na novotursko latinično pismo transliterirao Nedim Filipović, a neke dijelove preveo na bosanski jezik. Fotokopijama rukopisa popisa služili su se mnogi autori, ali ga nijedan nije naveo kao izvor obavještenja.
- 291 -

Prije agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine, popis je s osmansko-turskog transliterirao i na bosanski jezik preveo Ahmed S. Aličić. Nakon agresije, čitav posao ponovio je uz saradnju Ramize Smajić. Zahvaljujući razumijevanju Islamskog centra u Mostaru, popis će uskoro izaći iz štampe. Opširni popis Hercegovačkog sandžaka započet 880. a završen u prvoj dekadi ramazana 882., odnosno 1475. i između 7. i 16. prosinca 1477. godine, MALIYEDEF No. 5. Ovaj popis je s osmansko-turskog transliterirao, na bosanski jezik preveo i objavio Ahmed S. Aličić pod naslovom: Poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovina. Zbirni popis Hercegovačkog sandžaka nastao 927., odnosno 1519/1520. godine, BOA,TAPUTAHDEF No. 96. Popis nije transliteriran. Opširni popis Hercegovačkog sandžaka iz 993. odnosno 1585. godine, TKGM, TAPUTAHDEF No. 484/7 i 483/8 (u tri sveske). Radi se o popisu nastalom nakon deset godina vladavine sultana Murada III (1574/1575-1585). Popis je prije agresije s osmansko-turskog transliterirao i na bosanski jezik preveo Ahmed S. Aličić, ali je nestao u požaru u kojemu je izgorio Orijentalni institut u noći između 27. i 28. svibnja/maja 1992. godine. Sačuvana je samo jedna fotokopija izvornog popisa i loša kopija Aličićevog prijevoda, koje su se nalazile u njegovom stanu. Osnovne podatke iz popisa, Aličić je objavio u radu pod naslovom: Privredna i konfesionalna struktura Hercegovačkog sandžaka krajem XVI stoljeća. POF 40 (1990), 1991, 125-192. Molimo Allaha da podari dobro zdravlje Ahmedu S. Aličiću, kako bi mogao završiti prijevod ovoga, izuzetno značajnog, popisa Hercegovačkog sandžaka. Opširni popis nekih nahija koje pripadaju kazi Nevesinje, nastao poslije 993., odnosno 1585. godine, TAPUTAHDEF, BOA No. 1027

- 292 -

KORIŠĆENA I U RADU NAVEDENA LITERATURA Aličić, S. A.: Poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovina, OIS, MTHSMI, tom 6, serija 2. Defteri, Knjiga 3, Sarajevo, 1985. Anđelić, T.: Srednjovjekovna humska župa Dubrava, HRVATPOČITELJ, 189-208. Anđelić, P.: Trgovište, varoš i grad u srednjovjekovnoj Bosni, prilog tipologiji naselja, GZM NS (ARHEOL), 18, 1963., 179-194; Historijski spomenici Konjica i njegove okoline, Konjic, 1975. Bašagić, S.: Znameniti Hrvati Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini, Zagreb, 1931. Beretić, L.: Dubrovački graditelj Paskoje Miličević. Split, 1948. Čelebi, E.: Putopis. Odlomci o jugoslavenskim zemljama (prijevod i obrazloženja Hazima Šabanovića), Sarajevo, 1967. Čelić, Dž.: Počitelj na Neretvi, urbanističko-arhitektonska studija s osvrtom na probleme održavanja, NAŠESTAR 7, 1960, 5-49 Dinić, M.: Zemlje hercega Sv. Save, GLAS SKA 182, Drugi razred FFDIN Knjiga 92, 1940, 149-257 Foretić, V.: Povijest Dubrovnika do 1908. I, Zagreb, 1980. Hasandedić, H.: Počitelj na Neretvi u doba turske vladavine, GVIS 35, 1972., 9-10: 417-423; Muslimanska baština Bošnjaka u južnoj (srednjoj) Hercegovini 2, Mostar, 1997. Inaldžik, H.: Osmansko carstvo - Klasično doba 1300-1600. (prijevod s turskog na srpski jezik Milice Mihajlović), Beograd, 1974. Jerković, D. R.: Gabela (Prilog povijesti donje Neretve), KALNAP 30, 1939., 101-122. Kovačević-Kojić, Desanka: Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo, 1978. Kreševljaković, H.: Počitelj na Neretvi, KALNARUZ 2, 1934., 71-40; Kapetanije u Bosni i Hercegovini, 2. izdanje, Sarajevo, 1980.; Sahat-kule u Bosni i Hercegovini, NAŠESTAR 4, 1957., 17-23 Maretić, T.: Rječnik srpskog ili hrvatskog jezika, JAZU; Sv. 43, 1928. Mažuranić, V.: Prinosi za hrvatski pravno-povijesni riječnik, JAZU; 19081992., 57; Miović, V.: Turske priznanice o uplaćenom dubrovačkom haraču, AZPZD HAZU 42, Dubrovnik, 2004., 53-77
- 293 -

Mujezinović, M.: Počitelj u knjizi Islamska epigrafika u Bosni i Hercegovini 2, Sarajevo, 1982., 405-407. Mulić, J.: Hercegovina, Prvi dio: Feudalna oblast srednjovjekovne bosanske države 1, Sarajevo, 2004. Mustać, I.: Počitelj u sustavu obrane Hrvatsko-Ugarske države od Turaka, HRVATPOČITELJ, HUMZBORNIK 2, 1996., 39-79 Nodilo, N.: Chronica Ragusina Junni Restii utem Joannis Gundulae (ab origine urbis usque ad annum 1451) item Chroniche ulteriori di ragusa probabilmente opera di Joannis Gundulae (14125-1484), MSHSMI JAZU 35, Scriptores 2, 1893 Novaković, S.: Zakonski spomenici srpskih država srednjeg veka, PI SKA Knjiga 37, FIFS Knjiga 10, 1912.; .Grad, trg, varoš, k istoriji reči i predmeta koji se njima kazuju, u knjizi Iz srpske istorije, Beograd, 1966., 144-161 Pucić, M: Spomenici srbski od 1395. do 1423. toest pisma od republike dubrovačke kral’evima despotima vojvodama i knezovima srbskiem, bosanskiem i primorskiem (prepisao iz dubrovačke arhive Medo Pucić), DIS, Knjiga l, Beograd, 1858. Radonić, J.: Dubrovačka akta i povelje, ZJIK SKA Treće odelenje, FRSM 2: Knjiga I-2, Beograd, 1934. Šabanović, H.: Bosanski pašaluk. Postanak i upravna podjela, Sarajevo, 1982. Thalloczy, L.: Povijest banovine, grada i varoši Jajca (1450-1527), Zagreb, 1916. Truhelka, Ć.: Razjašnjenje. Rasulo Hercegovine, u radu Tursko-slavjanski spomenici dubrovačke arhive, GZM 23, 1911, 3: 303-350; drugi dio (označen kao 2); Isa-beg, brat Hercega Stefana - jedna genealoška hipoteza, GZM 29, 1917., 1-4: 213-215

- 294 -

Summary Počitelj in the time of Ottoman reign The village of Počitelj was an important crossroad. It was the reason why the castle of Bivolje Brdo above the left side of today’s town Čapljina, which was quite far from the banks of river Neretva, the bridges above her and roads which passed beside its banks, after 1404 when Humska zemlja become part of the feudal region of Kosača was abandoned, and instead of her a new one was built under name of Počitelj. Under the treat of Ottoman occupation of the feudal reign of Kosača/Herzegovina, her master Stipan Vukčić Kosača gives up the castle to the Ugrims / Hungarian in year 1465, and they placed its garrison in it. The Republic of Dubrovnik gave promises to renovate the castle, and supply troops with ammunition and other necessities. The commander in chief of the Herzeg district which was a part of the Bosnian sanjak, Hamza-bey Obrinović, the castle of was Počitelj surrounded on the 16th September and occupied on 20th September 1465. The Hungarian garrison withdrew without battle, to the island of Posrednica on the river Neretva near the town Opuzen. A 21 Ottoman crew occupied the castle. Počitelj experienced a bloom during the Ottoman reign. Near the castle a new town was built, and documents of it was found in the wider record of Herzegovina sanjak from year 1585, in which were at that time 12 houses. In the year 1562/1563, hajji Alija, son of Musa-aga, built a mosque and beside it a mekteb (elementary school). Around the mosque, a new street, Mahala mesjjida hajji Alije, arose. In the same time, in town, once a week started market day at the end of XVI century and with that, the town of Počitelj gained conditions to be a provincial town (kasaba). Thanks to two endowers (waqifs) hajji Omer-aga, and his son Šišman Ibrahim pasha, from Počitelj, who was a high ranking officer in Ottoman Empire, Počitelj experienced an urban transformation beginning of XVII century. The first of the mentioned officers built a house for sleepover (han) and a public kitchen (imaret) and the second one a new mosque and
- 295 -

beside it he built a high school (medresa) with the library, clock tower, and many small shops, whose income was used for maintenance of the endowed institutions. In the provincial town lived many scholars and copyists of books. The most important recognition of Počitelj was gained with establishment of the captaincy /port director’s office in the year 1713 and the qadi’s office/jurisdictional district in 1782. The most prominent Muslim family from Počitelj was the captaincy family of Tase and Gavrankapetanović and from ulama family Resulović.

- 296 -

Fahd Kasumović

PRILOG PROUČAVANJU SAOBRAĆAJA U DOLINI RIJEKE BOSNE: SKELE U BLIZINI SELA BIČER I DESETNIK U XVIII ST. Prijelaz preko rijeke Bosne u osmanskom periodu pretežno se obavljao čamcima i ostalim manjim plovnim objektima na specijalno određenim mjestima, koja su bila poznata kao riječni „brodovi“ ili skele. Nedostatak mostova i zadovoljavanje komunikacionih potreba stanovništva bili su osnovni razlozi za organizirano uspostavljanje ove vrste kontakta između dvije obale. Značaj skela u odvijanju saobraćaja u dolini Bosne posebno dolazi do izražaja ako se ima u vidu da je do sada u nauci na cijelom toku rijeke u osmanskom periodu utvrđeno postojanje samo nekoliko mostova.1 Riječni prijelazi na Bosni su, i pored njihove važnosti, obrađeni samo u najosnovnijim crtama.2 Osim podataka o imenima manjeg broja
1 Usp. Hamdija Kreševljaković, “Saobraćaj u dolini rijeke Bosne”, Napredak:Hrvatski narodni kalendar, Hrvatsko kulturno društvo „Napredak“, Sarajevo, 1948., str. 143 (Dalje: H. Kreševljaković, Saobraćaj); Džemal Čelić i Mehmed Mujezinović, Stari mostovi u Bosni i Hercegovini, Sarajevo-Publishing, 1998., str. 74 (Dalje: Dž. Čelić i M. Mujezinović, Stari mostovi) Dosada su u literaturi samo nabrojani prijelazi preko Bosne kod Zenice, Vranduka, Žepča, Kotorskog, Šamca, Maglaja i neubiciranog sela „Pejker“ (Usp. H. Kreševljaković, Saobraćaj, str. 74; Dž. Čelić i M. Mujezinović, Stari mostovi, str. 314). Konkretni podaci o njihovom nastanku i djelatnosti nisu istraženi. U ovom radu mi smo odlučili obraditi samo pitanje dosada nepoznatih skela u Bičeru i Desetniku. Međutim u izvorima se mogu pronaći podaci i o drugim riječnim prijelazima preko Bosne koji se u litaraturi, također, ne navode. U mjestu Tetovo na rijeci Bosni za prijevoz putnika lađom neposredno su bili zaduženi stanovnici sela Gradčanica u Brodskoj nahiji. Oni su iz svojih sredstva popravljali dotrajale lađe i održavali ih. Radi obavljanja ove službe oni su, prema carskoj zapovijesti od 973. godine (1565-1566.), bili oslobođeni od čerahorluka, avarizi - divanije, ukonačivanja vojvoda i od svih običajnih nameta. (Usp. Adem Handžić, Opširni popis Bosanskog sandžaka iz 1604. godine, sv. I/2, Bošnjački institut Zürich - Odjel Sarajevo i Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 2000., str. 112.-Dalje: A. Handžić, Opširni popis I/2 ). U drugoj polovini XVIII stoljeća mostovi u Visokom, Kaknju i samoj Zenici bili su porušeni usljed jedne jake poplave. Na mjestu porušenih mostova bile su organizirane skele, kako se ne bi nanosila šteta prijelazu stanovništva. (GHB, Sidžil br. 21, str. 39)

2

- 297 -

skela, u literaturi skoro i da nema podataka o načinu njihovog funcioniranja, osobama koje su obavljale prijevoz i uživale prihode sa skela, kao ni o problemima s kojima su se one u svom radu susretale. Skele u selima Bičer i Desetnik do sada u nauci nisu bile poznate. Posebno su zanimljive zbog toga što su na njima saobraćali vakufski čamci, a od prihoda koje je donosio prijevoz robe i putnika preko rijeke bila je finansirana džamija u selu Bičer. Pomaganje putnika bio je, inače, jedan od važnih ciljeva brojnih vakufa širom Bosanskog ejaleta. Međutim slučajevi uvakufljavanja čamaca, kao i izdržavanje nekog od vakufskih objekata od ostvarenog prihoda, bilo je na ovim prostorima izuzetno rijetko. Primjer skela u Bičeru i Desetniku zbog toga su posebno značajni, kako za proučavanje saobraćaja u dolini Bosne tako i za povijest vakufa na prostoru Bosanskog ejaleta. Nekoliko dokumenata sačuvanih u sidžilu sarajevskog šerijatskog suda za 1195. i 1196. godinu (1780.-1782.)3 omogućavaju nam da utvrdimo lica koja su u XVIII stoljeću uživala prihod sa ovih skela, način na koji su one funcionirale te sporove koji su se oko njih odvijali, što je bilo odraz općenito lošeg stanja u spahijskoj organizaciji i vakufima u Bosni u to vrijeme. Izvori o skelama Bičer i Desetnik, koji su nama poslužili kao osnova za ovaj rad, i ranije su bili primjećeni, s tim da je njihov bogati sadržaj bio kratko sveden na par rečenica i upotrijebljen u drugačijem kontekstu. Zbog toga nam literatura, osim upute na građu koju je trebalo analizirati, nije bila od velike pomoći pri rasvjetljavanju pitanja riječnih prijelaza u Bičeru i Desetniku. Navedeni izvori bili su prepoznati kao dokumenti o dvije skele u selu Pejker, koje autori, kako sami ističu, nisu mogli pobliže odrediti, a ne kao dokumenti o dvije skele u dva različita sela - Bičeru i Desetniku. U detaljniju analizu izvora nije se ulazilo. Podaci koje nam daje literatura ukratko se svode na konstataciju da je „neki hadži Mehmed iz sela Pejker uvakufio prihod od dvije skele na rijeci Bosni u istom selu, od čega se imalo imamu mjesne džamije isplaćivati po dvije akče dnevno preko ramazana za teraviju“.4

3 4

GHB, Sidžil br. 21, str. 37, 38, 39 Dž. Čelić i M. Mujezinović, Stari mostovi, str. 314

- 298 -

1. Ubikacija sela „Pejker“ Bliža ubikacija sela, koje je do sada u literaturi bilo poznato samo kao Pejker u okviru zeničke nahije, prvi je problem koji je potrebno riješiti da bi se rasvijetlilo pitanje skele koja se ovdje nalazila. Postojanje sela Pejker na području zeničke nahije nije potvrđeno u osmanskim katastarskim popisnim defterima i ostaloj relevantnoj izvornoj građi. Isto tako, selo pod tim nazivom nije navedeno ni u jednom od popisa naseljenih mjesta koji su rađeni od kraja XIX stoljeća do najnovijeg doba.5 Podatak o Pejkeru nalazimo u literaturi jedino kod Džemala Čelića i Mehmeda Mujezinovića. Rezultat je to pogrešnog čitanja, pa prema tome, selo nije nikad ni moglo biti ubicirano. Ime sela napisano je prilično neobično6, pa je u skladu s osmanskom grafijom, bilo moguće čitanje u više različitih varijanti.7 Najvjerovatnija varijanta je „Bićer“. Selo pod ovim imenom u brodskoj nahiji navodi se još 1604. godine u opširnom popisu bosanskog sandžaka.8 Ovo selo danas se zove Bičer, a nalazi se zapadno od Kaknja, od kojeg je udaljeno oko tri kilometra.9 2. Da li su se u Bičeru nalazile dvije skele? U okolini sela Bičer odvijao se u osmanskom periodu relativno intenzivan saobraćaj. Na to nam, prije svega, ukazuje postojanje skele na rijeci Bosni, u neposrednoj blizini sela. Međutim podatak iz literature da
5 Usp. Ortschafts - und Bevolkerungs - Statistik von Bosnien und Hercegovina: Štatistika miesta i pučanstva Bosne i Hercegovine, Aemtliche Ausgabe - Službeno izdanje, Sarajevo, 1880. Die Ergebnisse der Volkszahlung in Bosnien und der Hercegovina vom 10. Oktober 1910-zussamengestellt vom Statistischen Department der Landesregierung mit einer Ubersichtskarte der Konfessionen, herausgegeben von der Landesregierung fur Bosnien und die Hercegovina, Sarajevo, 1912; Dr. Salamon Konforti, Naseljena mjesta u SR BiH sa teritorijalnim rasporedom određenih društvenih i privrednih djelatnosti - stanje 1. januara 1979. , NIŠRO „Oslobođenje“, Sarajevo, 1979. (Dalje: S. Konforti, Naseljena mjesta) Kao „ba ya kef ra“. U rukopisima na osmanskom jeziku bilo je vrlo lahko pročitati „pa“ umjesto „ba“. Zbog te pogreške u literaturi je i nastala varijanta Pejker. Npr. moguće su sljedeće varijante: Bejker, Bijker, Biker, Bićer. Ukoliko se „ba“ pročita kao „pa“, onda su bili mogući i oblici Pejker, Pijker, Piker, Pićer. Adem Handžić, Opširni popis I/2, str. 182 Salamon Konforti, Naseljena mjesta, str. 28

6 7 8 9

- 299 -

su se kod navodnog Pejkera - odnosno u našem čitanju Bičera - nalazile čak dvije skele, potrebno je, ipak, uzeti s rezervom.10 Radilo se o ataru samo jednog sela, pa bi postojanje dvije konkurentske skele na tako malom području bilo, u najmanju ruku, nepotrebno. U izvorima nalazimo i potvrdu za ovakvu pretpostavku. Analizom dokumenata koji se nalaze u sidžilu sarajevskog kadije za 1195. i 1196. godinu (1780.-1782.), utvrdili smo da su vakufu džamije koju je hadži Mehmed podigao u Bičeru zaista pripadali prihodi od čamaca koji su saobraćali na dvije različite skele. Jedna od njih nalazila se u blizini sela Bičer, dok je druga bila smještena u okolici sela Desetnik.11 Navodi o dvije skele na području Bičera, koji se, također, pozivaju na podatke iz istog sidžila, po svemu sudeći su rezultat pogrešne interpretacije izvora. Na ovakav zaključak navode nas podaci iz hudžeta o sporu oko prava korištenja prihoda skela u selima Bičer i Desetnik, koji je 1781. godine sastavio tadašnji sarajevski kadija. U ovom dokumentu se na više mjesta navode „prijelazi u blizini sela Bičer i Desetnik“ ili samo „spomenuti prijelazi“, bez preciziranja o kojem se broju prijelaza zaista radi. Nakon što je proveden sudski postupak i saslušane izjave obje strane, sud je donio odluku u kojoj se eksplicitno navodi da se „spomenuta dva prijelaza koja se nalaze u selima Bičer i Desetnik uzapte za časni vakuf i, kao i ranije, koriste na način vakfijeta“.12 Iz ovoga se jasno vidi da se jedan prijelaz nalazilo u Bičeru, a drugi u Desetniku, te da podaci o dva prijelaza u Bičeru nemaju podlogu u izvorima. 3. Nastanak skela u Bičeru i Desetniku Tačnu godinu nastanka skela u Bičeru i Desetniku teško je sa sigurnošću utvrditi. Međutim zahvaljujući prijepisima dva fermana i jednog hudždžeta iz 1781. godine, možemo, ako ništa drugo, suziti vremenski okvir u kojem treba tražiti podatke o njihovom postanku i utvrditi kada se skele u Bičeru i Desetniku najranije spominju u izvorima te da li postoji realna mogućnost o postojanju ovih skela i prije godine kada je njihovo postojanje prvi put zabilježeno.
10 11 Dž. Čelić i M. Mujezinović, Stari mostovi, str. 314 Desetnik je u opširnom popisu Bosanskog sandžaka iz 1604. godine popisan u okviru brodske nahije. (Usp. A. Handžić, Opširni popis I/2, str. 183). Nalazi se u okolici Kaknja, od kojeg je udaljen oko 10 km. (Usp. Salamon Konforti, Naseljena mjesta, str. 91) GHB, Sidžil br. 21, str. 38

12

- 300 -

Skele u Bičeru i Desetniku nisu bile zabilježene u osmanskim katastarskim popisima brodske nahije. Međutim to što ih ne nalazimo u defterima ne znači obavezno da one nisu ni postojale. Na takav zaključak upućuje nas jedan ferman iz 1781. godine koji u sebi sadrži izvod iz izvještaja ranijeg defteri - emina o prihodima Bičera i Desetnika. U njemu se navodi da su sela Bičer i Desetnik posebno popisana. Prihodi Bičera iznosili su 7000, a Desetnika 10.900 akči. Pristojba za prijelaz od lađi, kako se u izvoru navodi, nije bila „otvoreno“ popisana pod prihodima spomenutih sela.13 Uprkos tome što prihoda od prijelaza nije bilo u defteru, kod Bičera i Desetnika je u to vrijeme sigurno obavljan prijevoz čamcima preko Bosne, što zaključujemo na osnovu činjenice da se upravo 1781. godine odvijao spor oko navedenih skela između hadži Mehmeda i spahije Saliha Obralića.14 Ove skele ne navode se ni u opširnom popisu bosanskog sandžaka iz 1604. godine, ali u njemu nalazimo podatke da su sela Bičer i Desetnik postojala početkom XVII stoljeća. U ovom defteru, ukupni prihodi Bičera su, isto kao i prema fermanu iz 1781. godine, iznosili 7000, a Desetnika 10.900 akči. 15 Prvi siguran podatak o postojanju skela u Bičeru i Desetniku zabilježen je 1781. godine. Hadži Mehmed je tada na šerijatskom sudu izjavio da je njegov dedo Abdi-spahija još 1137./1724-1725. godine dao da se u blizini spomenutih sela ponovo izgrade čamci na kod naroda poznatim prijelazima preko rijeke Bosne, koji su mu dodijeljeni uz dozvolu sahibi - erza.16 Prema tome, 1724.-1725. godina najraniji je podatak, kojim raspolažemo, o izgradnji čamaca na prijelazima kod Bičera i Desetnika. Ali treba istaći da je evidentno i da se radilo samo o obnavljanju saobraćajnih aktivnosti na ovim mjestima, jer su i prije ove godine postojali čamci koji su propali zbog dotrajalosti ili su bili uništeni. Tada su skele vjerovatno jedan duži period bile izvan funkcije, budući da je za popravku i gradnju novih čamaca bilo potrebno poprilično vremena, o čemu nam svjedoče slični slučajevi u drugim dijelovima Carstva.17
13 14 15 16 17 Ibidem, str. 39 Ibidem, str. 38 A. Handžić, Opširni popis I/2, str 182-183. GHB, Sidžil br. 21, str. 38 Usp. Cengiz Orhonlu, Osmanlı İmparlatorluğunda Şehircilik ve Ulaşım Üzerine Araştırmalar, Ege Üniversitesi Edebiyat Fakültesi Yayınlari No: 31, Izmir, 1984, str. 112. (Dalje: C. Orhonlu, Osmanlı İmparatorluğunda)

- 301 -

4. Skele u Bičeru i Desetniku od 1724-1725. godine do osnivanja Mehmed- efendijinog vakufa u selu Bičer Okolnosti pod kojima je obavljan prijelaz preko Bosne u Bičeru i Desetniku možemo preciznije utvrditi tek od 1724-1725. godine. Saobraćaj na navedenim prijelazima od ove godine obavljan je čamcima koji su bili u privatnom vlasništvu/mulk. Njihovi vlasnici obavljali su transport i koristili prijelaze uz saglasnost lica koje se u izvorima naziva samo općim imenom sahibi - erz, kako je osmanska administracija označavala spahije kao uživaoce vojničkih dirlika. Dodjeljivanje prava ubiranja pristojbi na riječnim prijelazima vojničkom sloju društva bila je, inače, uobičajena praksa u Osmanskom carstvu. Dozvola sahibi - erza bila je neophodan uvjet za neometano saobraćanje čamaca na prijelazima u Bičeru i Desetniku, zbog toga što su se spomenuti prijelazi nalazili na zemlji čiji mu je prihod država ustupila na uživanje kao vojnom licu. U izvorima se navodi da je Abdi-spahija 1724-1725. godine sagradio čamce u Bičeru i Desetniku na prijelazima koji su mu bili dodijeljeni/tahsis uz dozvolu sahibi - erza. Nakon njegove smrti, čamce i prijelaze koristio je oko 40 godina, po principu nasljedstva, njegov sin Omer-spahija. Mehmed-efendija je za očevog života od njega kupio čamce, a mjesta za prijelaz ustupljena su mu uz plaćanje novčanog ekvivalenta/bedel sahibi - erzu.18 5. Mehmed-efendijin vakuf u selu Bičer Primjere uvakufljavanja čamaca i lađi nalazimo u različitim periodima osmanske historije. Čamci su obično bili uvakufljavani s dobrotvornim ciljem, odnosno da bi se njima besplatno vršio prijevoz robe i putnika preko rijeka. Opstanak ovih vakufa i finansiranje lađarske službe bili su osiguravani pomoću vakufskih čifluka koji su davani na uživanje osobama koje su vršile prijevoz. 19 Pored ovoga, osmanski sistem muafijeta imao je značajnu ulogu u održavanju lađi i stimuliranju lađara za obavljanje besplatnog prijevoza. Njihove mezre bile su oslobođene od plaćanja izvanrednih poreza, a
18 19 GHB, Sidžil br. 21, str. 38 Orhan Gazi (1326-1362) uvakufio je, tako, osim lađi na mjestu Dil İskelesi (širi lokalitet na rječici Dil deresi u nahiji Gebze, sandžak Kocaeli), još i pet čifluka, koji su bili namijenjeni lađarima i seoskom imamu. C. Orhonlu, Osmanlı İmaparatorluğunda, str. 106

- 302 -

ponekad čak i od plaćanja ušura i resmova.20 Osmanska praksa poznavala je i vakufske lađe koje su naplaćivale prijevoz putnika i robe. Od novca koji se na taj način stjecao održavale su se džamije i drugi vakufski objekti iz skupine „muessesat-i hayriyye“.21 U Bosanskom ejaletu nije bilo mnogo slučajeva uvakufljavanja lađi i čamaca. U literaturi smo uspjeli pronaći samo jedan podatak o ovome. Legator Hasan-aga, sin Mustafin, zapovjednik palanke u Priboju, uvakufio je 1758. godine 25 groša godišnje od najamnine skele u Boranovićima, i 10 groša godišnje od zakupa jedne druge skele na Limu, kojima je on od davnina upravljao sa znanjem vlasnika zemlje22 i prema šerijatskim ispravama.23 Slučaj uvakufljavanja čamaca u selima Bičer i Desetnik posebno je interesantan upravo zbog toga što postoji mali broj primjera ove vrste vakufa u Bosanskom ejaletu. Mehmed-efendija sin je Omer-spahije, a Abdi-spahijin unuk. Na osnovu dokumenata se može zaključiti da je bio kadija, ali nemamo podataka o tome u kojem je mjestu službovao.24 Samo u brodskoj nahiji u XVIII stoljeću postojao je čitav niz kadija i naiba s imenom Mehmed, tako da se ne može sa sigurnošću reći da li je neki od njih, možda, identičan s Mehmed-efendijom koji je osnovao vakuf u selu Bičer.25 Imao je čifluke u brodskoj nahiji. Obavio je hadž. Neko vrijeme boravio je na Visokoj porti,
20 Sultan Bayazit I (1389-1402) uvakufio je lađe na riječnom prijelazu Prangi na rijeci Marici. Lađarska služba je s carskim beratom bila povjerena stanovništvu sela Saruhan, Sulemiš i Sofular (?) Mehmedi. U vrijeme Bajazita II (1481-1512) vakufske mezre koje su lađari uživali, bile su oslobođene od resmova, desetine i izvanrednih poreza. Oni su, zauzvrat, pored obavljanja prijevoza, bili obavezni da popravljaju lađe kada to bude potrebno. Ibidem, str. 107, 108, 113 Raniji misirski valija Skender-paša uvakufio je 1560. godine jednu lađu za izdržavanje svoje džamije u Kanlidži. Da bi osigurao njeno uspješno poslovanje i otlonio konkurente osigurao je izdavanje carske naredbe kojom se zabranjivalo obavljanje prijevoza drugim lađama na relaciji kojom je saobraćala vakufska lađa. Ibidem, str. 90 Alija Bejtić je sahibi - erz preveo kao vlasnik zemlje, umjesto gospodar zemlje. Alija Bejtić, Priboj na Limu pod osmanskom vlašću, Sarajevo, 1945. str. 36, 37, 54 ; Alija Bejtić, “Stari trgovački putevi u donjem Polimlju”, Prilozi za orijentalnu filologiju, XXII-XXIII/1972-1973, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1976. str. 169-170. GHB, Sidžil br. 21, str. 38 Usp. H. Kreševljaković i D.M. Korkut, Travnik u prošlosti (1464-1878), Zavičajni muzej Travnik, 1961. str. 141-142.

21

22 23

24 25

- 303 -

ali ne znamo kojim poslom.26 Iz svega navedenog može se zaključiti da je bio ugledan i imućan čovjek, pa je kao takav i bio u prilici da osnuje vakuf u selu Bičer. U dva dokumenta iz sidžila sarajevskog kadije za period 1780-1782. nalaze se podaci o vakufu koji je Mehmed-efendija ustanovio za džamiju koju je podigao u selu Bičer. Čamce koji su bili njegovo privatno vlasništvo Mehmed-efendija je mogao, prema važećim pravnim propisima, bez bilo kakvih smetnji izdvojiti iz svog imetka i uvakufiti ih kao šerijatski pravi vakuf. Međutim čamci sami po sebi nisu mogli donositi prihod ukoliko ne bi saobraćali na riječnim prijelazima kod Bičera i Desetnika, te njihovo uvakufljavanje bez prava na obavljanje i naplaćivanje prijevoza ne bi moglo poslužiti za izdržavanje džamije u Bičeru. Zbog toga je Mehmed-efendija za uvakufljenje prihoda koji su proizlazili iz njegovog prava korištenja prijelaza/tasarruf prethodno osigurao saglasnost sahibi - erza, što se vidi iz nekoliko podataka sadržanih u hudždžetu koji je izdat nakon sudskog spora i rasprave iz 1781. godine. Mehmed-efendija je tada na sudu izjavio da je uvakufio mjesta prijelaza i čamce s dozvolom sahibi - erza kao pravi vakuf/ vakf-i sahih.27 Na istoj raspravi u dokazni materijal u korist Mehmed-efendijinih tvrdnji, između ostalog, ulazila je i tezkera koju je sahibi - erz izdao o ovom pitanju.28 Prema uvjetima koje je postavio vakif, čamci u Bičeru i Desetniku su se trebali izdavati u najam/icare. Dvije akče od prihoda koji se na taj način bude ostvarivao bile su namijenjene za dnevnu plaću imamu koji bude za vrijeme ramazana obavljao teravih -namaz u hadži Mehmed-efendijinoj džamiji u selu Bičer. Muteveliji vakufa pripadala je jedna akča dnevno. Višak prihoda koji preostane nakon što se izvrše navedene isplate, trebalo je sačuvati i po potrebi trošiti za popravke džamije i čamaca, ukoliko bi oni bili oštećeni. Mutevelijsku službu Mehmed-efendija ostavio je za sebe dok je živ. Nakon njega mutevelijsku službu trebali su, s koljena na koljeno, obavljati njegovi potomci.29
26 27 GHB, Sidžil br. 21, str. 38 Mjesta prijelaza on nije mogao zakonito uvakufiti kao pravi vakuf, budući da nisu bili njegovo vlasništvo, pa ovu izjavu treba shvatiti kao uvakufljavanje čamaca i prihoda koji su mu pripadali na osnovu prava da koristi ove prijelaze. Iz daljnjeg teksta dokumenta se vidi da je taj prihod ostvarivan izdavanjem čamaca u najam. GHB, Sidžil 21, str. 38. Ibidem, str. 37, 38

28 29

- 304 -

6. Sporovi oko skela u Bičeru i Desetniku 1778-1781. godine Uzurpacija vakufske imovine bila je česta i raširena pojava u Bosanskom ejaletu u XVIII stoljeću. Zloupotrebe su uzimale sve više maha dovodeći u pitanje opstanak vakufa, a time i nastavak rada brojnih džamija, medresa i ostalih vakufskih objekata, osnovanih s dobrotvornim i bogougodnim ciljevima. O ovome svjedoči više bujruldija različitih bosanskih valija kojima se, zbog učestalosti pritužbi o različitim nezakonitim radnjama, naređivalo pregledanje i provjeravanje vakufske imovine na nivou cijelog ejaleta. Država se aktivno uključila u rješavanje vakufskih problema naređujući da se posredstvom suda, i sa znanjem specijalnog državnog izaslanika/mubašir i uglednih ljudi u ejaletu, ispitaju navodi o nelegalnim radnjama te da se one otklone, ukoliko se ustanovi da su spomenuti navodi bili istiniti.30 Miješanje spahija u vakufske poslove s ciljem stjecanja ličnog profita je među različitim vrstama nezakonitih radnji predstavljalo značajan problem za vakufe u Bosanskom ejaletu. Primjeri za ovakvo postupanje u Bosni se mogu pronaći još u XVI stoljeću.31 Kriza timarskog sistema u XVII i XVIII stoljeću samo je doprinijela učestalosti sporova između spahija i vakufskih mutevelija. Negativne tendencije u vakufskim prilikama u Bosni u XVIII stoljeću, nisu zaobišle ni Mehmed-efendijin vakuf u selu Bičer. Opstanak vakufa bio je došao u pitanje zbog višegodišnjeg miješanja spahije Saliha Obralića, sina Husejinovog, u poslove skela u Bičeru i Desetniku, na kojima su prijevoz robe i putnika vršili vakufski čamci. Predstavnik vakufa u sporu oko navedenih skela bio je sam vakif hadži Mehmed-efendija, u svojstvu mutevelije, budući da je tu službu prema vakfiji ostavio doživotno za sebe. Predmet spora bilo je pravo korištenja riječnih prijelaza Bičer i Desetnik. Preuzimanje skele u Bičeru i Desetniku od strane Saliha Obralića desilo se oko mjeseca maja 1778. godine. To se može zaključiti na osnovu
30 U jednoj bujruldiji iz 1753. godine navodi se da su Divanu Bosne stigle obavijesti da se, zbog nemara onih koji su zaduženi da o tome vode računa, širom pokrajine ruše džamije, mesdžidi i sva mjesta na kojima se obavalja ibadet, te da se upropaštava i nestaje vakufska imovina. S ciljem otklanjanja navedenih negativnih pojava, bilo je naređeno da se, kadiluk po kadiluk, pregleda i provjeri sva vakufska imovina u ejaletu. Usp. NUBBiH, Odjeljenje specijalnih zbirki, Rukopisna zbirka, TR-13, str. 20. Adem Handžić, “Husrev-begov vakuf na prelazu iz XVI u XVII stoljeće”, Anali GHB, knjiga IX-X, Sarajevo, 1983, str. 215

31

- 305 -

toga što je sredinom zu-l-hidždžeta 1195., odnosno u periodu od 28. XI do 7.XII 1781. godine, Mehmed-efendija na sudu izjavio da je Salih Obralić odbio vakufske čamce sa prijelaza u Bičeru i Desetniku te da već tri i po godine svojim čamcima obavlja prijevoz.32 Ovakav razvoj situacije omogućilo je to što je vakif i mutevelija hadži Mehmed-efendije neko vrijeme boravio izvan Bičera, zbog čega nije bio u stanju voditi računa o vakufskim poslovima. U izvorima se navodi da je otišao na hadž, za što je u onovremenim komunikacionim prilikama bilo potrebno duže vrijeme, a neposredno iza toga boravio je neko vrijeme i na Visokoj porti. Preuzimanje skela koje su bile izvor vakufskih prihoda bilo je uzrok propadanju vakufa. Nekoliko narednih godina vodili su se oko prava uživanja spomenutih skela sporovi o kojima je bila obaviještena i centralna vlast u Istanbulu. Nakon povratka Mehmed-efendije u Bosnu, Salih Obralić nije odustao od skela u Bičeru i Desetniku. Prema osmanskoj praksi, svaki podanik imao je pravo centralnoj vlasti uputiti pritužbu za rješavanje nekog problema ili spora. Mehmed-efendija je, u skladu s tim, od sultana zatražio zaštitu vakufskih prava i sprečavanje uzurpacija. Porta je o ovome pitanju izdala tri fermana. Prvi od njih izdat je u prvoj desetini rebiu-l-ahira 1193. godine (18.-19. IV 1779.). Nije sačuvan ni u originalu ni u prijepisu. Podatke o njemu nalazimo u fermanima koji su uslijedili nakon njega. Zapovijest iz 1779. godine zabranjivala je dalje miješanje Salihu Obraliću u pitanja skela Bičer i Desetnik. Na osnovu izvještaja defteri - emina, ispostavilo da je on imao pravo samo na prihode od tri skele u Visokom, Kaknju i samoj Zenici, koje su uspostavljene zbog toga što je poplava razorila mostove koji su se ranije tu nalazili. Carska naredba je nakon ovoga bila izgubljena, a Salih Obralić je, i pored svih opomena, i dalje nastavio s ubiranjem prihoda od skela u Bičeru i Desetniku.33 Spor se nastavio i dalje, pa su upućene nove molbe Porti. One su rezultirale s dvije carske naredbe sredinom ša’bana 1195. godine (2. VIII11. VIII 1781). Jedna od njih imala je isti smisao kao i naredba iz aprila 1779. godine. Porta je na molbu Mehmed-efendije i stanovnika Bičera i Desetnika obnovila izgubljenu prvobitnu naredbu i ponovo zabranila Salihu Obraliću da se miješa u poslove riječnih prijelaza u Bičeru i Desetniku.34 Stanovništvu spomenutih sela propadanje Mehmed-efendi32 33 34 GHB, Sidžil br. 21, str. 38 Ibidem, str. 39 Ibidem, str. 39

- 306 -

jinog vakufa nije odgovaralo, jer se radilo o ustanovi od opće koristi. Pored toga, oni su bili džematlije džamije u Bičeru, čiji je opstanak bio doveden u pitanje. Ova naredba bila je upućena bosanskom valiji i naibima brodske i visočke nahije. Druga naredba iz 1781. godine razlikovala se od do tada izdatih. U uvodnom dijelu fermana navodi se da je molbu uputio hadži Mehmed tražeći da se omogući postupanje u skladu s vakfijom i spriječi mješanje Saliha Obralića. Posebno je zanimljiva, jer se iz nje vidi koliki je značaj pitanje vakufa imalo za osmansku vlast i koje su sve instance bile uključene u rješavanje problema i sporova koji su se pojavljivali. Šejhu-l-islam dao je preporuku za izdavanje naredbe. Upućena je bila bosanskom muli (Bosna kadisi). U njoj se naređivalo da se Salih Obralić posredstvom zabita privede na šerijatski sud te da se stvar ispita i provede sudski postupak. Niko se, prema naredbi, nije smio miješati u poslove vakufa s ciljem da se on ukine, sve dok je Mehmed-efendija mutevelija s carskim beratom i dok vakuf funkcionira prema zakonu.35 Sudski postupak proveden je u sredinom mjeseca zu-l-hidždžeta 1195. godine (28. XI-7.XII 1781) na sarajevskom sudu, u prisustvu specijalnog valijinog izaslanika (mubašir) čokadara Ismail-age. Salih Obralić je na optužbe o uzurpaciji odgovorio tvrdnjama da prihodi navedenih skela ulaze u njegov berat. Međutim kada je pregledan dokazni materijal, sud je utvrdio da prijelazi u selima Bičer i Desetnik nisu navedeni ni u beratu ni u kopiji deftera. Donijeta je presuda da se prijelazi u Bičeru i Desetniku vrate vakufu. Salih Obralić opomenut je da se odrekne i više ne miješa u poslove spomenutih prijelaza. Spor se na ovaj način uspješno završio za vakuf, koji je potvrdio svoje pravo da koristi prihode od skela u selima Bičer i Desetnik.36 Navedeni sukobi oko vakufskih skela u Bičeru i Desetniku dodatni su primjer koji potvrđuje brojne podatke o lošem stanju vakufa u Bosni u XVIII stoljeću. Rekonstrukcija navedenog spora, pored ovoga, posebno rasvjetljava negativnu ulogu spahija u daljem pogoršanju vakufskih prilika te nam daje priliku da bolje sagledamo poprilično tromu provedbu naredbi centralne vlasti, posebno kada su u pitanju manji vakufi.

35 36

Ibidem, str. 37 Ibidem, str. 38

- 307 -

Ključne riječi: dolina Bosne, Bičer i Desetnik, rječni saobraćaj, skele, prijelazi, vakufljenje čamaca i lađa, spahije, ubiranje pristojbi, uzurpacija vakufske imovine, Salih Obralić, sudski sporovi. Summary Contribution to the research of transportation in valley of river Bosnia: ferry boat near village Bičer and Desetnik in XVIII century To establish a fact of, until now unknown ferry near Bičer and Desetnik, and their historiographical elaboration, we tried to supplement the knowledge about traffic activities in the Bosna valley and draw attention to the possibility and importance of studying river ferries, as a predominant form of river traffic in Bosnia during Ottoman reign. River crossing was an important issue for populations which lived in the micro region of Bičer and Desetnik. Establishing connection was dictated to carrying out everyday private and official visit, transporting food and other life important groceries. Ferry boats in the Bičer and Desetnik passed through quite a tumultuous period in the XVIII century. For some time they were not in function because of unknown reasons, and in the year 1724-1725 they were renovated thanks to the Abdi-spahi who allowed the construction of boat for crossing the river. Boats were his own property. The river crossing was with the agreement of sahibi erza. After him the river crossing was used by his son Omer-spahi, based on the principle of inheritance. Then he sold his boats to his son Mehmed, who came to the possession of a place crossing the river by paying money which was equivalent to sahibi erzu. Particularly interesting period of the history of ferry boat happened when boats and income which came from renting boats were given as endowment (waqf ) with an agreement of sahibi erza. Because of that ferry boat in Bičer and Desetnik are important to the history of waqf in this region, as in regards of specific objects of endowment and also as an example of spahi interference with waqf business. After that generated income from renting boats were used for financing mosque in the village of Bičer. It was a rare case of this kind in the Bosnian elayet. Right of the use of ferry cased dispute in year 1778 between Mehmed efendi’s waqf and spahi Salih Obralić, about which news reached even the headquarter in Istanbul. Government took active part to solve this dispute, but their order was put into effect very slowly on the terrain. The dispute ended in year 1781 on the benefit of the waqf, after court hearings in front of a Bosnian mula.
- 308 -

Fatima Omerdić

BIBLIOGRAFIJA ŠTAMPANIH DJELA ARAPSKIM PISMOM BOSANSKOHERCEGOVAČKIH AUTORA U GAZI HUSREV-BEGOVOJ BIBLIOTECI Uvod Raznovrsnost knjižnog blaga Gazi Husrev-begove biblioteke može se promatrati kroz spektar naučnih, kulturnih ili historijskih aspekata, ali, svakako, jedan od najznačajnijih jeste njena uloga zaštitara i čuvara pisane riječi koju uspješno nastavlja i danas. Do sada su skoro svi naši autori predstavljeni javnosti a njihova djela analizirana u raznim naučnim radovima, studijama, monografijama i bibliografijama. Ovo je namjera da se na jednom mjestu okupe sve informacije koje se tiču naših autora i njihovog rada. Bibliografija prema svojoj formi je primarna, tj. opisivana sa knjigom u ruci (de visu) te sadrži osnovne podatke o publikaciji, složene abecednim redom po imenu autora. Prema značaju popisanih radova ima za cilj da registruje sve bosanskohercegovačke autore koji su pisali arapskim pismom bilo da se radi o orijentalno-islamskim jezicima ili arebici, a njihova djela su našla mjesta na policama Gazi Huserev-begove biblioteke. Značaj popisanih monografskih publikacija je registracionog karaktera. Za svakog autora ponaosob bibliografske jedinice su složene prema vremenu njihova štampanja te je i hronološka. Ona je i analitička jer se bavi sadržajem unutar svakog novog naslova publikacije. Gledajući na vrijeme i pripadnost građe bibliografija je retrospektivna i međunarodna te obuhvata period od osnivanja prve štamparije Ibrahima Muteferrike 1726. godine u Istanbulu do početka Drugog svjetskog rata u Sarajevu. Napomene: U izradi bibliografije korišten je ISBD(M)1 standard popisa bibliografskih elemenata i interpunkcijskih oznaka monografske publikacije.
1 Internationale Standard for Bibliographic Description of Monografi = Međunarodni standard za bibliografski opis monografskih publikacija.

- 309 -

Bibliografske jedinice obilježene su rednim brojevima (kurzivom) a ispod imena autora, sa podacima o rođenju i smrti, poredana su sva njegova djela koje Gazi Huserev-begova biblioteka posjeduje. Unutar opisa podataka prve skupine o naslovu, pored originalnog, arapskim pismom, u okruglim zagradama dopisana je i njegova ZDMG2 transliteracija latiničnim pismom. Također, u četvrtoj skupini godina izdavanja, pored hidžretske dopisana je i odgovarajuća gregorijanska godina a razdvojene su kosom crtom (npr. 1310/1892). U sedmoj skupini napomene pisma građe, samo u prvoj jedinici naglašen je i pojašnjen termin arebica kao bosanski jezik pisan arapskim pismom. Ispod napomena je sažetak sadržaja publikacije čiji je opis varirao s obzirom na izvore, značaj i zanimljivost građe. Posebno su obrađene signature pod kojima se nalaze spomenuti naslovi. Slovom „O“ označen je Orijentalni fond a formatnom signaturom Evropski fond Gazi Husrev-begove biblioteke, a iza broja slijedi materijalno stanje knjige i njeno porijeklo. Na kraju, važno je napomenuti da se u svakoj fusnoti, a tiče se konkretnog autora ili njegova djela, nalaze svi korišteni bibliografski izvori i informacije okupljeni na jednom mjestu što omogućava korisniku relativno brzo pronalaženje podataka.

ABDIĆ, Salih 1. ‫( اﻟﻔﺒﺎى ﻋﺮﺑﻰ = ﻋﺮاﺑﺴﻘﺎ ﭘﯣﺟﻪ ﺗﻨﻴﺠﺎ : ﭘﺮه راﺟﻪ ﻧﺎ ﺻﺎﻟﺢ اﻣﻴﻨﯣوا ﺳﯚﻓﺎرا‬Alifbāy ‘arabí = Arapska početnica : prerađena Salih Eminova sufara). - Sarajevo : Vakufska direkcija, 1933. - 53 str. ; 22 cm Tekst na arap. jeziku i arebici.3 Arapska početnica. Prerađena arapska početnica Saliha Emina Aličehića.4 O-13639; O-13640 (mehki uvezi, vakuf Sinanudina Sokolovića).

2 3 4

Zeitschrift der Deutschen Morgenländischen Gesellschaft Arebica: bosanski jezik pisan arapskim pismom. Vidi: Aličehić, Salih Emin.

- 310 -

ALLAMEK, Muhammed ibn Musa Bosnevi (Musić) (1595.-1636.) 2. ‫( ﺣﺎﺷﻴﺔ ﻋﻠﻰ ﺷﺮح اﻟﺠﺎﻣﻰ‬Õåšiya ‘ala šarõ al-Ûåmí). - Istanbul : Maãba‘a Širkat Ôaõafiyya-i ‘Uãmåniyya, 1310/1892. - 2 sv. ; 25 cm Tekst na arap. jeziku. Knj. 1: 632 str. Knj. 2: 280 str. Glosa na Mula Džamijev komentar al-Kāfiye koja tretira sintaksu arapskog jezika. Oba primjerka štampana su na margini osnovnog djela Õāšiya Muõarrem Afandi ‘alā al-Ğāmí od Muharrem Efendije. Zanimljivo je navesti da je primjerak ovog djela iz 1890. godine štampao hafiz MehmedTevfik Okić (1870.-1933.) o svom trošku, a kasnije u časopisu Vatan, koji je izlazio u Sarajevu na turskom jeziku, napisao je i kratku Allamekovu biografiju.5 O-625/1; O-626/1 (tvrdi uvezi).

3. ‫( ﺣﺎﺷﻴﺔ ﻋﻠﻰ ﺷﺮح اﻟﺠﺎﻣﻰ‬Õāšiya ‘alå šarh al-Ğāmī). - Istanbul : Maãba‘a Huršid, 1320/1902. - 2 sv. ; 24 cm Tekst na arap. jeziku. Knj. 1: 568 str. Knj. 2: 512 str. O-628/1; O-629/1 (tvrdi uvezi).

Ahmed ibn Hasan Bosnevi 4. ‫( ﻣﻔﻴﺪ ﻋﻠﻰ اﻟﻔﺮﻳﺪة‬Mufíd ‘alā al-farīda). - Istanbul : [s. n.], 1317/1899. - 15 str. ; 24 cm Tekst na osman. jeziku.

5

Traljić, Mahmud hfz. Iz kulturne historije Bošnjaka. Travnik : Borac, 1999. - str. 198.

- 311 -

Mufīd ‘alā al-farīda ili Aš-Šarõ al-mufīd ili samo Mufīd je komentar djela ‫ﹺ‬Al-Farīda fī al-ist‘āra ili Risāla fī al-isti‘āra od Abú al-Qāsim asSamarqandíja koja obrađuje metaforu u arapskom jeziku.6 O-823 (tvrdi uvez).

AKHISARI, Hasan Kafi (951.-1025./1544.-1616.) 5. ‫( اﺻﻮل اﻟﺤﻜﻢ ﻓﻰ ﻧﻈﺎم اﻟﻌﺎﻟﻢ‬Uôul al-õikam fī niëām al-‘ālam) / [prijevod (Mehmed) Tevfik]. - [S. l. : s. n.]. - 44 str. ; 22 cm Tekst na osman. jeziku. Djelo o uređenju društva i državne uprave.7 O-1502; O-1503; O-1504; O-1706; O-3521; O- 5890 (poklon Ulema-i medžlisa); O-10015 (biblioteka Sokolović Osmana); O-11163 (poklon Hodžića Abdulaha iz Gradačca, svi primjerci u tvrdom uvezu). 6. ‫( اﺻﻮل اﻟﺤﻜﻢ ﻓﻰ ﻧﻈﺎم اﻟﻌﺎﻟﻢ‬Uôul al-õikam fī niëām al-‘ālam) / [prijevod (Mehmed) Tevfik]. - Istanbul : [s. n.], 1287/1870. - 40 str. ; 23 cm Tekst na osman. jeziku. O-1730 (tvrdi uvez). 7. ‫( اﺻﻮل اﻟﺤﻜﻢ ﻓﻰ ﻧﻈﺎم اﻟﻌﺎﻟﻢ و ﺗﺮﺟﻤﻪ ﺳﻰ‬Uôul al-õikam fī niëām al-‘ālam wa tarğamasí) / [prijevod Ahmed-paša Rešid]. - Kairo : Maãba‘a Õiğāz Wilāyatī, 1331/1912. - 63 str. ; 20 cm Tekst na arap. i osman. jeziku. Prethodno djelo sa osnovnim tekstom na arapskom jeziku i prijevodom na osmanski jezik Ahmed-paše Rešida. O- 4491/3 (tvrdi uvez, četvrto djelo u zbirci (mağmú‘a)).

6 7

Šabanović, Hazim. Književnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima : bibliografija. - Sarajevo : Svjetlost, 1973. - str. 466. Katalog GHB, op. cit., sv. 3, R- 6869, str. 435.

- 312 -

8. ‫( روﺿﺎت اﻟﺠﻨﺎت ﻓﻰ اﺻﻮل اﻻﻋﺘﻘﺎد‬Rawñāt al-ğannāt fī uôúl al-i‘tiqād). Istanbul : Maãba‘a al-Õaûi Muõarram Afandi al-Busnawí, 1305/1887. - 23 str. ; 22 cm Tekst na osman. jeziku. U prijevodu: Rajske bašče o načelima vjerovanja. Djelo o osnovama vjerovanja (‘aqå’id). Pri izradi ovog djela, kako sam autor kaže, služio se djelima koja su napisali Ãaõåwí, Nasafí, Sanúsí, Suyúãí i Abú Õanífa. Djelo je podijeljeno u osam poglavlja i predstavlja, prema Handžiću, jedno od najboljih vjeronaučnih djela u arapskoj literaturi. Kafija je napisao i komentar ovom djelu pod imenom Aëhår ar-rawñāt fí šarõ Rawñāt al-ğannāt Cvijeće baščâ komentar rajskih perivoja. Koncept ovog djela Kafija je završio krajem 1014./1605. godine u gradu Osijeku vraćajući se sa pohoda na grad Ostrogon, a preradio ga je u rodnom Pruscu. Na bosanski preveo Mehmed Handžić. Handžićev prijevod je štampan i doživio je nekoliko izdanja: 1. izd. - Sarajevo : Bosanska pošta, 1939. - 32 str.; 2. izd. - Sarajevo : Prva muslimanska nakladna knjižara (M. B. Kalajdžić), 1943. - 56 str.; Sarajevo : El-Kalem, 2000. - 49 str. O- 3521/2 (tvrdi uvez, treće djelo u zbirci (mağmú‘a)). 9. ‫( روﺿﺎت اﻟﺠﻨﺎت ﻓﻰ اﺻﻮل اﻻﻋﺘﻘﺎد‬Rawñāt al-ğannāt fī uôúl al-i‘tiqād). Istanbul : Matba‘a Ğamal Afandi, 1316/1898. - 91 str. ; 19 cm Tekst na osman. jeziku. O- 13588 (tvrdi uvez, Vakuf Sinanudina Sokolovića). Hazim Šabanović u svom radu o Hasanu Kjafiji Pruščaku8 prenosi da postoji još jedno akaidsko djelo koje mu se pripisuje, a to je ‫رﺳﺎﻟﺔ اﻟﻤﻨﻴﺮة‬ [Risåla al-munīra]. Također, kaže da postoji dilema oko toga da li je autor djela Pruščak ili Kemal-paša (Aõmad ibn Sulaymån ibn Kamål-paša, umro

8

Šabanović, Hazim. Hasan Kafi Pruščak. // Prilozi za orijentalnu filologiju, XIVXV(1969), str. 25.

- 313 -

940./1533.). Prema Ibrahim-begu Bašagiću9, Safet-begu Bašagiću10, kao i prema bilješkama nekih rukopisa stoji da je pisac ove risale Hasan Kafija.11 Ni jedan stariji izvor, nastavlja Šabanović, ne navodi nikakvo Kafijino djelo pod tim ili sličnim naslovom, tako on na osnovu drugih izvora, kao, npr., Õaûi Õalífa (u. 1067./1656.)12, koji ovo djelo pripisuju Kemal-paši, smatra da je ono uistinu njegovo djelo a ne Kafijino. Puni naslov djela je ‫اﻟﺮﺳﺎﻟﺔ‬ ‫ اﻟﻤﻨﻴﺮة ﻻﻫﻞ اﻟﺒﺼﻴﺮة‬Ar-risāla al-munīra li-ahl al-ba¥īra, a u GH biblioteci se nalazi pod brojem O-3650. Dodajmo da je na bosanski jezik prevedeno još jedno Pruščakovo djelo, i to: Niëām al-‘ulamå’ ilā Êātam al-anbiyå’ (Niz učenjaka do posljednjeg Božijeg poslanika) ponovo u prijevodu Mehmeda Handžića. U djelu se nalaze kratke biografije ljudi u kojima je opisao život Muhammeda, a.s., preko Ebu Hanife sve do svog neposrednog učitelja. Na kraju navodi autobiografiju i završava spominjući trojicu svojih odličnijih učenika. U trideset poglavlja obrađeno je trideset i šest biografija. Štampano je u izdanju Islamske dioničke štamparije u Sarajevu 1935. godine. U GH biblioteci djelo se može naći pod brojevima II-4381 ili II-4381a.

ALAGIĆ, Šukrija (1881.-1936.) 10. ‫( ﻧﺨﺒﺔ ﻣﻦ ﻛﺘﺎب ﺳﻴﺮة رﺳﻮل اﻟﻠﻪ‬Nuêba min kitāb sīra Rasúlillāh). Sarajevo : [s. n.], 1913. - 275 str. ; 21 cm Tekst na arap. jeziku. Izbor iz životopisa Božijeg Poslanika po Muhammedu ibn Ishaku, a po preradi Abdulmelika Ibn Hišama. Čitanka iz arapskog jezika za učenike Prve gimnazije. O-1488; O- 6674 (biblioteka Muhameda Ševketa Kurta iz Tuzle); O-7196 (poklon Huseina Šabića); O-11155 (poklon Abdullaha Hodžića
9 10 11 12 Salnâma 1302/1884. - God. III, dio II, str. 1-5. (U GHB: Periodika 811/884) Bašagić, Safet. Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti : prilog kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine. - Sarajevo : Svjetlost, 1986. - str. 55 (U GHB: SS IV-323b) Katalog GHB, op. cit. , sv. 3, R-2294, str. 273. Õåği Êalífa, Kåtib Çelebí. Kašf aë-ëunūn ‘an asåmí al-kutub al-funūn. - Istanbul : Maãba‘a al-bahiyya, 1943. - Sv. 2. ; str. 1888. (U GHB O-5509)

- 314 -

iz Gradačca); O-13479 (Vakuf Sinanudina Sokolovića, svi primjerci u tvrdom uvezu). 11. Arapsko-srpsko-hrvatski rječnik za Izbor iz kitabu sireti Resulillahi. - Napisao Šukrija Alagić. - [Sarajevo] : Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu, 1913 ( [Sarajevo] : Štamparija Adolf Holzhausen). - 200 str. ; 21 cm Kor. nasl.: Izbor iz Kitabu sireti Resulillahi. Dio 2, Rječnik. - Arapske riječi štampane arap. pismom. Uz čitanku Nuêba min kitāb sīra Rasūlillāh, kao njen drugi dio, štampan je ovaj kratki riječnik kao olakšica učenicima za njeno kvalitetnije čitanje. Oba dijela su štampana troškom i nakladom Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu.13 II-3020; II-3020a; II-3020b evrop. fond; SS II-3020c evrop. fond (tvrdi uvezi, Vakuf Sinanudina Sokolovića); OS 14315 i OS 14316 evrop. fond (tvrdi uvezi, biblioteka Osmana Sokolovića).

ALIĆEHAJIĆ, Salih Emin 12. ‫( اﻟﻔﺒﺎى ﻋﺮﺑﻰ‬Alifbåy ‘arabí). - [S. l. : s. n., s. a.]. - 53 str. ; 21 cm Tekst na arap. jeziku. Arapska početnica namijenjena učenicima mektebi ibtidaijje u Bosni i Hercegovini. O-10503 i O-10757 (mehki uvezi, oštećeni primjerci, biblioteka Osmana Sokolovića). 13. ‫( اﻟﻔﺒﺎى ﻋﺮﺑﻰ‬Alifbåy ‘arabí). - Sarajevo : Maãba‘a Narod, 1331/1910. - 70 str. ; 21 cm. Tekst na arap. jeziku. O-3539 (tvrdi uvez).
13 Handžić, Mehmed. Književni rad bosansko-hercegovačkih muslimana. - Sarajevo : Državna štamparija, 1934. - str. 80.

- 315 -

14. ‫( اﻟﻔﺒﺎى ﻋﺮﺑﻰ‬Alifbåy ‘arabí). - 3. izd. - Sarajevo : Islåm maãba‘ası, 1329/1912. - 70 str. ; 21 cm. Tekst na arap. jeziku. O-10505 (mehki uvez, biblioteka Osmana Sokolovića). 15. ‫( اﻟﻔﺒﺎى ﻋﺮﺑﻰ‬Alifbåy ‘arabí). - Sarajevo : [s. n.], 1343/1924. - 70 str. ; 21 cm Tekst na arap. jeziku. O-3540 (tvrdi uvez). 16. ‫( اﻟﻔﺒﺎى ﻋﺮﺑﻰ‬Alifbåy ‘arabí). - 6. izd. - Sarajevo : Bosanska štampa, 1348/1929. - 70 str. ; 23 cm Tekst na arap. jeziku. O-10081 (tvrdi uvez, biblioteka Osmana Sokolovića).

AZAPAGIĆ, Mehmed Teufik (1838.-1918.) 17. ‫( ﻫﺠﺮت ﺣﻘﻨﺪه رﺳﺎﻟﻪ‬Hiğrat õaqqında risåla). - Sarajevo : Maãba‘a Vaãan, 1303/1886. - 38 str. ; 17 cm Tekst na osman. i arap. jeziku Djelo koje govori o stavu islama naspram iseljavanja muslimana iz jedne države u drugu. Neposredni razlog pisanju ove knjige je bio iseljavanje Bošnjaka u Tursku nakon okupacije Bosne i Hercegovine od AustroUgarske monarhije 1878. god. Ovo je skraćena verzija na turskom jeziku Azapagićevog djela Risāla fī al-hiûra, koju je napisao na arapskom jeziku i čiji se rukopis nalazi u GH biblioteci pod brojem R-1343. Rukopis ovog djela na turskom jeziku nalazi se pod rednim brojem R-905.14
14 Lavić, Osman. Iseljavanje Bošnjaka muslimana iz Bosne i Hercegovine za vrijeme austro-ugarske vladavine i risala Mehmeda Tevfika Azapagića. // Anali Gazi Husrev-begove biblioteke. 13-14, (1987), str. 37-51.; Isti. Mehmed Tevfik Azapagić : 1838-1918 : Bosna-Hersek Diyanet İşleri başkanı. // Türkiye Diyanet Vakfi Islam Ansiklopedisi. Ankara : TDV, 1988. - , sv. 28, 2003., str. 536.

- 316 -

U prvom dijelu autor daje definiciju hidžre, hadise i stavove islamskih učenjaka o ovom pitanju. U drugom dijelu donosi odgovore na pitanja: šta je to dār al-õarb (područje rata) i dār al-islām (područje islama), dok u trećem poglavlju objašnjava pojam fatõ (oslobođenje/okupacija). Nakon zaključka (str. 19) izneseni su još neki stavovi o hidžri kao društvenom događaju utemeljenom na vjerskim načelima.15 O-1848/5 (tvrdi uvez, šesta knjiga u zbirci, vakuf Abdullaha Bušatlića); O-2150 (tvrdi uvez, prva knjiga u zbirci); O-2166 (tvrdi uvez, vakuf Abdullaha Bušatlića); O-10406 (mehki uvez, biblioteka Osmana Sokolovića); O-11186 (mehki uvez, biblioteka Abdullaha Hodžića iz Gradačca); O-13582 (mehki uvez, biblioteka Sinanudina Sokolovića); O15540 (mehki uvez, uvakufio Mehmed-efendija b. Muhammed-aga Svrzo 1931. god.).

BOŠNJAK, Abdullah (1584.-1644.) 18. ‫( ﺗﺮﺟﻤﻪء ﻓﺼﻮص‬Tarğama-i Fuôúô). - Istanbul : Dār aã-ãibā‘a al‘Āmira, 1290/1873. - 2 sv. ; 24 cm Naslov na početnoj str. ‫( ﺷﺮح اﻟﻔﺼﻮص اﻟﺤﻜﻢ‬Šarõ al-fuôuô al-õikam). Tekst na osman. jeziku Knj. 1: 2, 651 str. Knj. 2: [1], 500 str. Prijevod i komentar Ibn ‘Arabījevog (560./1666.- 638./1240.) Fu¥ū¥ al-õikama, poznatog i često komentarisanog filozofsko-mističnog djela. Abdullah Bošnjak, rođen 992./1584. godine16 u okolici Livna, umro 1054./1644. godine u Konji, bio je pripadnik bajramijskog derviškog reda čijih tekija nije bilo u Bosni. Između 18 Bošnjakovih poznatih pisanih radova, komentar Fuôúôa mu je najpoznatiji a prijevod naslova glasi: Skidanje duvaka sa mlada božanskih objava na uzvišenim stolicama mozaičke mudrosti (Tağalliyāt arā’is an-nu¥ū¥ fī mina¥¥āt õikam al-fu¥ū¥).
15 16 Šabanović, Književnost muslimana BiH (...), op. cit., str. 676-678. Kara, Mustafa. Abdullah Bosnevi : o. 1054/1644. : Fusúsu’l-hikem şerhiyle tanınan ålim ve mutasavvıf. // Türkiye Diyanet Vakfi Islam Ansiklopedisi. Istanbul : TDV, 1988., sv. 1., str. 87.

- 317 -

Knjiga sadrži predgovor, uvod, komentar pomiješan sa tekstom i poemu o sadržaju. Na početku predgovora citirana su tri kur’anska ajeta (XI: 120-121 i XII: 13) u kojima se govori da su vijesti Poslanikove istina, čime aludira da je Fuôúô al-õikam istina a prema tome i njegov komentar. “Za razumijevanje moga komentara bilo je potrebno uputstvo”, kaže Bošnjak, pa je tako nastao Uvod, koji sadrži 12 poglavlja: - O Šejhu (Ibn ‘Arabīju), njegovu učenju, pristalicama i protivnicima; O idejama; O stalnom postojanju; O pet prisutnosti; O svemiru i čovjeku; O glasovima i riječima; O poslanicima i svetim ljudima; O jasnom i skrivenom znanju; O stepenima ljubavi; O tarikatu, muršidu i muridu i O Muhammedovoj suštini.17 Na završetku djela dao je kraći dodatak (taèyīl) i spjevao podužu poemu (qasīda). U tom dodatku sadržana je progresivna ideja o potrebi pisanja i prenošenja duhovnog blaga na narodnom jeziku. Kasida je spjevana u metru Hazağ, s rimom na slovo i. Broji 105 stihova i spjevana je u pohvalu Fuôúôa, u obranu Ibn ‘Arabíja o stupnjevima duhovnog uzdizanja koje vodi spoznaji Boga.18 Ovaj komentar štampan je dva puta, jednom u Kairu (Bulåq) 1252./1836. i jednom u Istanbulu (Dår aã-ãiba‘a al-‘Åmira) 1290./1873. godine. Ibn Arabijev Fuôúô al-õikam je preveden na više stranih jezika, između ostalog i na bosanski.19 Prvi put je štampan u Istanbulu 1836. godine, sa komentarom koji je napisao naš autor, Muôãafå ibn Sulaymån ibn Yúsuf Bålí-zade (Balić) ar-Rúmí al-Busnawi.20 O-1599 i O-1600 (tvrdi uvezi, sv. 1 i 2); O-3825 (tvrdi uvez, sv. 1); O-4971 (tvrdi uvez, sv. 2); O-6562-6563 (tvrdi uvezi, sv. 1 i 2, biblioteka Muhammeda Ševketa Kurta iz Tuzle sa pečatom); O-6564 (tvrdi uvez, sv. 2, biblioteka Muhammeda Ševketa Kurta iz Tuzle sa pečatom).
17 18 19 Hadžibajrić, Fejzulah. Uvodne tesavvufske interpretacije Abdulaha Bošnjaka. // Anali Gazi Husrev-begove biblioteke. 1, (1972), str. 35.-36. Hadžibajrić, Fejzulah. Tesavvufsko-tarikatska poema Abdullaha Bošnjaka. // Anali Gazi Husrev-begove biblioteke. 2-3, (1974), str. 21. Ibn ‘Arabi, Muhyi-d-din. Dragulji poslaničke mudrosti = [Fusus Al-Hikam] / Aš-šayh Al-Akbar Muhyi-d-din Ibn ‘Arabi ; s arapskog preveo i komentare priredio: Rešid Hafizović. - Zenica : Bemust, 1995 (Velika Gorica : Topograf ). - 392 str. ; 23 cm. - (Biblioteka Živa duhovnost) Katalog GHB, op. cit. , sv. 13 , R-1619, str. 60.

20

- 318 -

CVIJETIĆ, Mehemed Kamil (u. 1900.) 19. ‫( ﻣﻄﺎﻟﻊ اﻟﻨﺠﻮم‬Maãāli‘ an-nuğúm). - Istanbul : Maõmúd Bay Maãba‘ası, 1309/1891. - Sv. 1 - 480 str. ; 20 cm Tekst na osman. jeziku.. Muhammed Kamil Hercegovac sin Abdullah-efendije, u literaturi više poznat kao prevodilac nego originalan autor. Napisao je nekoliko korisnih djela među kojima je najpoznatije Ishodište zvijezda (Maãāli‘ annuğúm). U ovom djelu želio je, abecednim redom, obraditi biografije ashaba (Poslanikovih drugova). Nažalost, završio je samo prvo slovo alif (A), koje je štampano u dva toma od kojih je prvi nama dostupan. U izradi djela koristio se arapskom literaturom iz koje ćemo izdvojiti najvažnije djelo Usd al-ÿāba fī ma‘rifa a¥-¥ahāba od Ibn al-Aïíra (1233./1817.). O-1470 (tvrdi uvez, vakuf Mustafa-bega Halilbašića).

ČAUŠEVIĆ, Džemaluddin (1870.-1938.) 20. ‫( اﻳﺴﻼﻣﺴﻘﻰ وه ﻟﻴﻘﺎﻧﻰ : ﻗﻨﻴﻐﺎ زا ﻣﯚﺳﻠﻴﻤﺎﻧﺴﻘﯚ ﻣﻼده ژ‬Islamski velikani : knjiga za muslimansku mladež). - Sarajevo : Islamska dionička štamparija, [s. a.]. - 82 str. ; 22 cm Tekst na arebici. Ovo su kraće biografije četverice prvih halifa i nekih poznatijih ashaba kao: ‘Abdullåh ibn ‘Umar, Mu‘åè ibn Ûabal, Zayd ibn Ïābit i dr., te još četverice imama Mezheba. O-13636 i O-16950 (mehki uvezi, vakuf Sinaudina Sokolovića); O17156 (mehki uvez, vakuf Asima Sirće). 21. ‫( اﻳﺴﻼﻣﺴﻘﻰ وه ﻟﻴﻘﺎﻧﻰ : ﻗﻨﻴﻐﺎ زا ﻣﯚﺳﻠﻴﻤﺎﻧﺴﻘﯚ ﻣﻼده ژ‬Islamski velikani : knjiga za muslimansku mladež). - Sarajevo : Islamska dionička štamparija, [s.a.]. - 63 str. ; 30 cm Tekst na arebici.
- 319 -

II-4454 evrop. fond (mehki uvez, biblioteka Muhameda Hadžijahića) 22. ‫( وﻋﻈﯣوى اى ﻧﺎﺻﻴﺤﺎﺗﻰ‬Vazovi i nasihati). - Sarajevo : (Islamska dionička štamparija), [s.a.]. - 63 str. ; 22 cm Tekst na arebici. Zbirka prigodnih vjerskih predavanja. II-276 i II-276a evrop. fond (mehki uvezi). 23. BIRGIWÍ21, Muõammad ibn Pír ‘Alí. ‫( ﺑﺮﻛﻮى‬Birgiwí) / katabahå Muõammad ibn Pír ‘Alí ; preveli na bosanski Uredništvo Tarika. - Sarajevo : Islamska dionička štamparija, 1327/1909. - 112 str. ; 20 cm Tekst na osman. jeziku i arebici. Prijevod sa turskog jezika poznatog djela Muhammeda Birgivije Vasijetnama sinu, u kome ga upućuje u temeljna načela islamskog vjerovanja. Ovo djelo je doživjelo više izdanja, a u narodu je poznato pod popularnim imenom Birgivija. Stvarni prevodilac djela je Džemaluddin Čaušević.22 O-13660 (tvrdi uvez, vakuf Sinaudina Sokolovića). 24. BIRGIWÍ, Muõammad ibn Pír ‘Alí. ‫( ﺑﺮﻛﻮى‬Birgiwí) / katabahå Muõammad ibn Pír ‘Alí; preveli na bosanski Uredništvo Tarika. - Sarajevo : Islamska dionička štamparija, 1329/1911. - 112 str. ; 20 cm Tekst na osman. jeziku i arebici. II-354b evrop. fond (mehki uvez, drugo izdanje Uredništva Tarika).

21 22

Poznat je i kao Birgili (929-981/1523-1573). Traljić, Iz kulturne historije Bošnjaka, op. cit. , str. 33. i 319. ; Sokolović, Osman A. Pregled štampanih djela na srpsko-hrvatskom jeziku muslimana Bosne i Hercegovine od 1878-1948 godine. Sarajevo : Štamparski zavod “Veselin Masleša”, 1955. - str. 69.

- 320 -

25. BIRGIWÍ, Muõammad ibn Pír ‘Alí. ‫( ﺑﺮﻛﻮى‬Birgiwí) / katabahā Muõammad ibn Pír ‘Alí; preveli na bosanski Uredništvo Tarika. - Sarajevo : Islamska dionička štamparija, 1331/1912. - 112 str. ; 21 cm Tekst na osman. jeziku i arebici. II-354 i II-354a evrop. fond (mehki uvez, treće izdanje Uredništva Tarika).

FEHMI, Omer 26. ‫( اﺑﺮاز اﻟﺤﻖ ﺗﺮﺟﻤﻪء اﻇﻬﺎر اﻟﺤﻖ‬Ibrāz al-õaqq tarğama-i iëhār al-õaqq). - Sarajevo : Búsna Vilayat Maãba‘ası, 1293/1876. - 2 sv. ; 24 cm Knj. 2: 7, 379 str. Tekst na osman. jeziku. Ibrāz al-õaqq tarğama-i iëhār al-õaqq je prijevod drugog dijela Iëhār al-õaqq od Raõmatullåh Afandi al-Hindíja (u. 1306./1888.). Autor nam prenosi dijelove rasprava koje je vodio sa kršćanskim svećenicima od 1854. godine u Indiji, a kasnije i u Istanbulu. Direktno je uperena protiv protestantskih misionara u Indiji, a posebno protiv Fanderovog (Carl Pfander) djela Mīzān al-õaqq (Vaga istine). Prvi dio ovog djela na osmanski-turski je preveo Nuzhet-efendija pod naslovom Īñāõ al-õaqq a objavljen je u Istanbulu23 (u GHB O-874). Skraćena verzija djela Iëhār al-õaqq od Muõammed Abdulqādir Malkāwíja24 prevedena je i na bosanski jezik pod naslovom Trijumf istine (u GHB III-2563 evrop. fond). O-2505 (tvrdi uvez; na devetoj nepaginiranoj str. nalazi se prevodiočeva bilješka. Napisana je crnom tintom, ta‘líq pismom, u kojoj kaže da ovaj primjerak poklanja Gazi Husrev-begovoj biblioteci, 11. rebi‘u-l-aêira 1293./7. maja 1876. godine. Ispod bilješke je otisnut crni pečat prstenjak prevodioca); O-9601 (tvrdi uvez); O-10041 i O-10074 (tvrdi uvez; na
23 24 www.hizmetbooks.org/Sunni_Path/suuseful.htm, decembar, 2005. Iëhār al-õaqq na arapskom jeziku može se naći pod signaturom O-1330, a skraćena verzija od Malkåwíja pod brojem O-14307.

- 321 -

desetoj nepaginiranoj str. nalazi se recenzija travničkog muftije Muhameda Derviša; biblioteka Osmana Sokolovića) ; O- 15927 (tvrdi uvez, poklon Ibrahim-bega Halilbašića).

GAŠEVIĆ, Salih (1268./1850?-1316./1898.-99.) 27. ‫( ﻣﻮﻟﯚد‬Mevlud). - Sarajevo : Uredništvo „Tarikata”, 1343/1925. - 16 str. ; 24 cm Tekst na arebici. Spjev u slavu poslanika Muhammeda. Ovo je, ustvari, prerađeni mevlud Vasíla an-nağåt od Sulejmana Čelebije.25 Na posljednje dvije stranice nalazi se Nat-i šeríf od Šemsuddina Tibrizije (Šamsuddín aã-Ãibrísí) i ilahija šejha Sirri-babe (u. 1847.).26 III-653 evrop. fond (tvrdi uvez). 28. ‫( ﻣﻮﻟﯚد‬Mevlud). - Sarajevo : Dž. Čaušević, 1350/1931 (Sarajevo : Islamska dionička štamparija). - 16 str. ; 23 cm Tekst na arebici. III-653b evrop. fond (tvrdi uvez). 29. ‫( ﻣﻮﻟﯚد‬Mevlud) / [predgovor M. Handžić]. - 9. izd. - Sarajevo : Dž. Čaušević, 1354/1935 (Sarajevo : Islamska dionička štamparija). - 16 str. ; 23 cm Tekst na arebici. O-17161 (mehki uvez). 30. ‫( ﻣﻮﻟﯚد‬Mevlud). - 1. izd. - Sarajevo : Vakufska direkcija u Sarajevu, 1359/1940. - 16 str. ; 23 cm Tekst na arebici.
25 26 Katalog GHB, op. cit. , sv. 4, R-3237, str. 452. Sokolović, Pregled (...), op. cit. , str. 69-70.

- 322 -

III-653a evrop. fond (mehki uvez). 31. ‫( ﻣﻮﻟﺪ اﻟﻨﺒﻲ ﺻﻠﻰ اﻟﻠﻪ ﻋﻠﻴﻪ و ﺳﻠﻢ = ﻣﻮﻟﯚد‬Mevlud = Mawlid an-nabiyy sallallāh ‘alayh wa sallam) / [predgovor M. Handžić]. - Sarajevo : Vakufsko ravnateljstvo u Sarajevu, [1361/1942]. - 16 str. ; 23 cm Tekst na arebici. Na kraju ovog izdanja je dova koja se uči poslije mevluda i sayyid alistiÿfår. O-17128 (mehki uvez); III-653c (tvrdi uvez); III-653d evrop. fond (mehki uvez, biblioteka Sinanudina Sokolovića). 32. ‫( ﻣﻮﻟﺪ اﻟﻨﺒﻲ ﺻﻠﻰ اﻟﻠﻪ ﻋﻠﻴﻪ و ﺳﻠﻢ = ﻣﻮﻟﯚد‬Mevlud = Mawlid an-nabiyy sallallāh ‘alayh wa sallam) / [predgovor M. Handžić]. - Sarajevo : Knjižara M. B. Kalajdžić, 1362/1943. - 16 str. ; 23 cm Tekst na arebici. Na kraju je dova koja se uči poslije mevluda, sayyid al-istiÿfår i ilahija autora Šejha Sirri-babe. SS III-4299; SS III-4299a evrop. fond (mehki uvez, biblioteka Sinanudina Sokolovića).

HAJROVIĆ, Murad Hulusi (u. 1918.) 33. ‫( ﺳﯚﻓﺎرا زا ﭘﺮوى رازرهد ﻣﻜﺘﺐ اﺑﺘﺪاﺋﻴﺎ اۆ ﺑﯣﺳﻨﻰ اى ﻫﺮﺟﻪ ﻏﯣوﻳﻨﻰ‬Sufara za prvi razred Mektebi ibtidaijja u Bosni i Hercegovini). U: Mekteb : salnama za 1325. hidžretsku godinu / [uredio i izdao Džemaluddin Čaušević]. - Sarajevo : Islamska dionička štamparija, 1325/1906-07. - Str. 65-97 ; 18 cm Tekst na arebici. Da bi što više popularizirao arebicu, Čaušević je pokrenuo, i dvije godine izdavao, godišnjak-kalendar pod imenom Mekteb - Salnama za 1325. hidžretsku godinu. Ovo je prvo godište tog kalendara u kojem se i nalazi ovaj udžbenik arapskog pisma za početnike sa kratkom čitankom.
- 323 -

II-2040 evrop. fond (tvrdi uvez, biblioteka Mehmeda Handžića). 34. ‫( ﻏﻼوﻧﺎ ﻧﺎﭼﻪ ﻻ اﺳﻼﻣﺎ‬Glavna načela islama). - 2. izd. - Sarajevo : [Dž. Čaušević] Islamska dionička štamparija, 1331/1913. - 54 str. ; 19 cm Tekst na arebici. Djelo o osnovnim principima vjere islama. O-13 655 sa prilogom: đačka knjižica pisana arebicom; O-13 662/3 (tvrdi uvez, oba primjerka su iz biblioteke Sinanudina Sokolovića).

HANDŽIĆ, Mehmed (1906-1944.) 35. ‫( اﻟﺠﻮﻫﺮ اﻻﺳﻨﻰ ﻓﻰ ﺗﺮاﺟﻢ ﻋﻠﻤﺎء و ﺷﻌﺮاء ﺑﻮﺳﻨﻪ‬Al-ğawhar al-’asnā fī tarāğim ‘ulamā’ wa šu‘rā’ Búsna). - 1. izd. - Kairo : Maãba‘a ‘Ålamiyya, 1349/1930. - 142 str. ; 20 cm Tekst na arap. jeziku. Svjetli dragulj o biografijama učenjaka i pjesnika Bosne je prijevod naslova ovog Handžićevog djela. Podijeljeno je na predgovor, uvod, 223 biografije učenjaka i književnika, dodatak i sadržaj. U predgovoru je navedena i literatura kojom se autor služio. Uvod sadrži historiju širenja islama u Evropi, geografski prikaz Bosne i Hercegovine, porijeklo stanovništva ovih krajeva, primanje islama te opis i karakteristike bosanskohercegovačkih muslimana. Biografije učenjaka i književnika poredane su arapskom abecedom, i to po imenu autora. U dodatku je naveo još sedam imena naših učenjaka koja je otkrio dok se knjiga štampala.27 Spomenimo još da je po nagovoru Hamdije Kreševljakovića ovo djelo trebao prevoditi u nastavcima za Glasnik Vrhovnog starješinstva Islamske zajednice, međutim kako je napredovao u radu nastajao je sasvim novi materijal koji je kasnije, u obliku separata, štampan pod naslovom Književni rad bosansko-hercegovačkih muslimana u Sarajevu 1943. godine28 (u GHB, evropski fond SS III-4289 ili OS-13897 ili OS-14582).
27 28 Traljić, Iz kulturne historije Bošnjaka, op. cit. , str. 200. Isto, str. 202.

- 324 -

O-3564 (tvrdi uvez, poklon autora Gazi Husrev-begovoj biblioteci); O-6211 (tvrdi uvez, poklon Muhammeda Seida Serdarević iz Zenice); O-7313 (mehki uvez); O-10338 (mehki uvez, iz biblioteke Osmana Sokolovića; ovu knjigu je Mehmed Handžić poklonio Safet-begu Bašagiću); O-12060-62 (tvrdi uvezi); O-13609 (tvrdi uvez, uvakufio Sinanuddin Sokolovića); O-15592 (tvrdi uvez, biblioteka Šabana Hodžića); O-16944 (tvrdi uvez, biblioteka Memeda Handžića, poklon Mustafe Handžića. Ovaj primjerak je interesentan i važan zbog ispravki i dopuna koje je autor svojeručno upisao za života). 36. BAYHAQÍ, Aõmad ibn al-Õusayn. ‫( ﺣﻴﺎة اﻻﻧﺒﻴﺎء ﺻﻼوات اﻟﻠﻪ و ﺳﻼﻣﻪ ﻋﻠﻴﻬﻢ اﺟﻤﻌﻴﻦ‬Õayāt al-anbiyā’ ôalawātullāh wa salāmuh ‘alayhim aûma‘ín) / li Abí Bakr Aõmad ibn alÕusayn al-Bayhaqí ; ‘allaqa ‘alayh šarõan Muõammad ibn Muõammad al-Êanğí al-Búsnawí. - 1. izd. - Kairo : Maãba‘a at-tadāman al-aêwí, 1349/1930. - 15 str. ; 20 cm Tekst na arap. jeziku. Djelo je komentar nekoliko hadisa o zagrobnom životu (‘ālam albarzaê) Božijih poslanika iz djela Õayāt al-anbiyā’ ba‘da wafātihim od Aõmad ibn Õusayn Bayhaqí-ja (u. 459./1066.). O-3586 (tvrdi uvez, poklon autora Gazi Husrev-begovoj biblioteci); O-4198 (tvrdi uvez); O-12134 (mehki uvez, iz biblioteke hafiza Asima Sirće); O-15566/2 (tvrdi uvez; zbirka više djela; biblioteka Šabana Hodžića); O-16943 (tvrdi uvez, iz biblioteke Mehmeda Handžića, poklon Mustafe Handžića). 37. IBN TAYMIYA, Aõmad ibn ‘Abdalõalím. ‫( اﻟﻜﻠﻢ اﻟﻄﻴﺐ ﻣﻦ اذﻛﺎر اﻟﻨﺒﻲ ﺻﻠﻰ اﻟﻠﻪ ﻋﻠﻴﻪ و ﺳﻠﻢ‬Al-Kalim aã-ãayyib min aèkār an-nabiyy sallallāhu ‘alayh wa sallam) / ta’líf Taqiyyuddin abí al-‘Abbås Aõmad ibn ‘Abdalõalím ibn Taymiya ; êarrağa aõådiïuh Muõammad al-Êanğí al-Búsnawí; råğa‘ah wa qara’ah Muõammad Aõmad Ğådulmawlå. - Kairo : Maãba‘a at-tadāmun al-aêamí, 1349/1930. - 104 str. ; 20 cm Tekst na arap. jeziku.

- 325 -

Al-Kalim aã-ãayyib min aèkār an-nabiyy sallallāhu ‘alayh wa sallam je Ibn Tejmijin (u. 729/1328.) komentar pojedinih hadisa. Riječi predgovora ovom izdanju te napomene oko izvora navedenih hadisa uradio je Handžić. O-3565 (tvrdi uvez); O-13513 (mehki uvez); O-16945 (tvrdi uvez, iz biblioteke Mehmeda Handžića, poklon Mustafe Handžića; sa kraćim autorovim ispravkama na margini). 38. ‫( ﻗﺼﻴﺪة ﻓﻰ ﻣﺪح اﻟﻐﺎزى ﺧﺴﺮو ﺑﻚ‬Qaôīda fī madõ al-Ÿāzī Êusraw-beg). Sarajevo : Državna štamparija, 1932. - 1 presavijen list (2 str.) ; 30x35 cm. Tekst na arap. jeziku Kasida, posvećena Gazi Husrev-begu, spjevana povodom proslave 400-godišnjice njegovog vakufa. Sadrži 22 bejta sa kraćim komentarom na donjim marginama. O-10649 (dva presavijena lista, biblioteka Osmana Sokolovića).

KADIĆ, Ali (1868-1928)29 39. ‫ﻋﺎﻗﺎﺋﻴﺪ ﺋﻰ آﺧﻼق اﻳﻠﻰ ﻧﺎۆﻗﺎ ۉ اﻳﺴﻼﻣﺴﻘﯣى وﻳﻪ رى اى ﭼﯚدۉره دﻧﯣﺳﺘﻰ زا ﻧﻴﮋى ﺳﺘﯚﭘﺎن ﺳﺮه‬ ‫( دﻧﻴﺢ اى ﺳﻠﻴﭽﻨﻴﺢ زاوۉدا‬Akaid i ahlak ili Nauka o islamskoj vjeri i ćudorednosti za niži stupanj srednjih i sličnih zavoda). - Sarajevo : Islamska dionička štamparija, [s.a.]. - 56 str. ; 21 cm Tekst na arebici. Kada je sazrijevala ideja da se udžbenici vjeronauke u srednjim školama pišu i izdaju na bosanskom jeziku Ali-ef., inače profesor arapskog jezika, bio je jedan od prvih koji su pristupili realizaciji tog projekta. Ovaj udžbenik akaida (islamske dogmatike) i ahlaka (islamske etike i morala) je rezultat njegovog rada na tom polju. Na poleđini naslovne stranice nalazi se sadržaj knjige. Ima dva dijela i dodatak. Prvi dio knjige, a koji je i sadržajniji, govori o osnovnim temeljima vjere i islamskog vjerovanja (akaid). Dugi dio posvećen je islamskom pona29 Traljić, Mahmud hfz. Istaknuti Bošnjaci. Zagreb : Međunarodna zajednica za pomoć muslimanima Bosne i Hercegovine, 1994. - str. 55.-60. ; Handžić, Književni rad (...), op. cit. , str. 79-80.

- 326 -

šanju (ahlak), moralu i vrstama grijeha. U dodatku nalazimo Poslanikove dove sa prijevodom. Zabilježena su četiri izdanja ove knjige. Prvo izdanje iz 1923. godine latinicom, još dva 1935. i 1939. godine ćirilicom, i četvrto bi bilo naše izdanje arebicom, bez godine štampanja. Izdanja se ne razlikuju po sadržaju osim dodatka dova sa prijevodom u četvrtom izdanju.30 O-13 632 (tvrdi uvez) i O-13 633 (mehki uvez, vakuf Sinanuddina Sokolovića); O-17152 (mehki uvez, sa pečatom Niže okružne medrese u Bihaću); II-361, III-2476 evrop. fond (mehki uvezi).

KAPETANOVIĆ, Mehmed-beg Ljubušak Muhibbi 40. ‫‘( ﻋﺎﻟﻢ اﺳﻼﻣﻴﺖ ﻧﻈﺮﻧﺪه : ﻟﻴﭙﺴﻘﻪ رﺳﺎﻟﻪ ﺳﻨﻪ ﺟﻮاب‬Ālam islåmiyyat naëarında : Lajpsig’e risålasina ğawåb). - 1. izd. - Sarajevo : Maãba‘a Vaãan, 1303/1885. - 45 str. ; 17 cm Tekst na osman. jeziku. Odgovor piscu Brošure, objavljene u Lajpcigu, koja u negativnom kontekstu opisuje muslimane Bosne i Hercegovine. Ovaj kratki traktat prvi put je objavljen u listu Vatan 1886. godine,31 a objavio ga je glavni urednik ove novine Mehmed Hulusi32, koji se, kasnije, pojavljuje i kao urednik ovog djela. O-1848/6 (tvrdi uvez, vakuf hafiza Abdullaha Bušatlića); O-7319 (mehki uvez); O-10307 i O-10811 (mehki uvez, biblioteka Osmana Sokolovića); O-11222 (mehki uvez, poklon Abdullaha Hodžića iz Gradačca); O-13590 (mehki uvez, biblioteka Sinanudina Sokolovića).

30 31

32

Traljić, Istaknuti Bošnjaci, op. cit. , str. 58-59. Kapetanović, Mehmed-beg. (‘Ālam islåmiyyat naëarında saõibi risålaya ğawåb. // Vatan gazetesi, god. 3, br. 77(1886), str. 2-3; br. 78(1886), str. 2-4; br. 79(1886), str. 2-4. - Nepotpisano. Mehmed Hulusi (1843.-1907.), urednik listova Vatan (izlazio 1884.-1897.) i Rehber (izlazio 1897.-1901.).

- 327 -

KARABEG, Mustafa Sidki (1733.-1878.) 41. ‫( ﺣﺎﺷﻴﺔ ﺣﺪاد اﻟﻨﺼﻮل ﻋﻠﻰ ﻣﺮأت اﻻﺻﻮل‬Õāšiya õidād an-nuôúl ‘alā mir’āt al-’uôúl). - [S. l. : s. n.], 1316/1898. - 532 str. ; 27 cm Tekst na arap. jeziku. Õidād an-nu¥ūl (Oštrica mača) õāšija (glosa) na Mulla Husrevov Mir’āt al-u¥ūl šarõ mirqåt al-wu¥ūl, djelo iz filozofije islamskog prava. Mustafa Sidki je bio svestrano obrazovan. Posebno se isticalo njegovo poznavanje filozofije islamskog prava i apologetike (qiyās) prezentovano ovim djelom. Na unutarnjoj naslovnoj stranici stoji da je djelo počeo pistati 1292. godine po Hidžri (početak 1875.) u Mostaru. Dvije stranice predgovora (dibāğa) Oštrici mača napisao je Ahmed Dizdar. Karabeg u svojim glosama slijedi Mir’āt al-uôúl i zadržava se samo na onim tvrdnjama Mulla Husreva koje smatra da treba objasniti, odbraniti ili pobiti. Pri tome je tolerantan i ne hvata se za sitne greške da bi ih primijetio ili istakao, nego osuđuje fanatike koji tako postupaju. Autor u svom djelu precizno analizira riječi sa svih gledišta: izgovor, značenje, gramatiku, sintaksu pa i filozofiju jezika. Njegov arapski jezički stil je pravilan, jezgrovit, jasan i precizan. 33 Na posljednjoj stranici (str. 532) istaknuta je rečenica iz predgovora u kojoj su navedeni razlozi zbog kojih Mustafa Sidki nije završio ovo djelo, tj. njegova nasilna smrt kao i ime poglavlja al-õaqīqa wa al-mağāz (direktni i metaforički govor)34 do kojeg je došao u stručnoj obradi ove materije kada su se zbili nemili događaji u kojima je izgubio život. Handžić navodi da je poznato ime istanbulske uleme tog vremena, Ismail Hakki Manastirlija ovo djelo pohvalio i rekao da se njime može okoristiti.35 O-1315 (tvrdi uvez, na unutarnjoj naslovnoj stranici crnom tintom, osman. jez.: Vakuf mostarskog sudije Uvejsovića Nail-efendije); O-4647 (tvrdi uvez; na unutarnjoj naslovnoj stranici suhom olovkom piše da je ovu
33 34 35 Šabanović, Književnost muslimana BiH (...), op. cit., str. 587. Nakičević, Omer. Karabeg. - Sarajevo : Fakultet islamskih nauka, 2001. - str. 16. Handžić, Književni rad (...), op. cit., str. 25.

- 328 -

knjigu Ibrahim-ef. Fajić uvakufio za Karađoz-begovu biblioteku); O-7287 (mehki uvez; arebicom: Balić Mustafa); O-7844 (bez nasl. str.; oštećen primjerak; na zadnjoj str.: Muftija Abdullatif Đulbija (Nova Varoš, 1869.Ulicinj, 1939.) Gazi Husrev-begovoj biblioteci); O-9577 (tvrdi uvez; biblioteka Osmana Sokolovića). 42. ‫( ﺣﺎﺷﻴﺔ ﺣﺪاد اﻟﻨﺼﻮل ﻋﻠﻰ ﻣﺮأت اﻻﺻﻮل‬Õāšiya õidād an-nuôúl ‘alā mir’āt al-’uôúl). - Sarajevo : Maãba‘a al-õukúma = Državna štamparija, 1316/1898. - 532 str. ; 27 cm Tekst na arap. jeziku. O-6541 i O-6542 (mehki uvez; Biblioteka merhuma Šefket-ef. Kurta, muftije. Poklon sina dr. Alije i nasljednika, Tuzla, 1966.); O-7845 (mehki uvez, oštećene korice, Muftija Abdullatif Đulbija (Nova Varoš, 1869-Ulicinj, 1939) Gazi Husrev-begovoj biblioteci); O-9557 (mehki uvez, biblioteka Osmana Sokolovića); O-15382 (mehki uvez, dobro očuvan primjerak; vakuf hfz. Asima Sirće); O-15861 (tvrdi uvez; osman. jez.: biblioteka Alije Kapića).

KEMURA, Sejfuddin Fehmi (1863.-1917.) 43. ‫( ﺳﺮاي ﺑﻮﺳﻨﻪ ده اﺑﻨﻴﻪء ﺧﻴﺮﻳﻪ ﻧﻚ ﻣﺼﻮر ﺗﺎرﻳﺨﻰ : ﺧﻨﻜﺎر ﺟﺎﻣﻊ ﺷﺮﻳﻔﻪ ﺳﻰ‬Saråybúsna’da abniya’i êayriyanin muôawwir tåriêí : Êunkår ğami‘ šarífasi) / muõarriri Kamura-zåda Sayfuddín Fahmí ibn ‘Alí. - Sarajevo : Islamska štamparija, [1919?] - 34 str. ; ilustr. ; 25 cm Tekst na osman. jeziku. Separat iz historije Bosne, sa ilustracijama. Prvobitno je štampan, kako stoji na prednjim koricama knjige, kao dvojezički članak (bos. i osman. jezik) u Glasniku Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 1908. godine.36 U predgovoru autor ističe da će predmetom njegovog istraživanja biti džamije, mesdžidi, tekije, medrese, mektebi i njima slični objekti do tog
36 Kemura, Sejfudin Fehmi. Javne muslimanske građevine u Sarajevu. // Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, god. 20, br. 4(1908), str. 475-512.

- 329 -

vremena izgrađeni. Zajedno sa ilustracijama, imenima graditelja i vākifa, Kemura je želio dokumentovati njihov historijski i kulturni značaj za grad Sarajevo. Predmet ovog izdanja je Careva džamija (Êunkår ğami‘), njen vākif i vakufnama, popratni objekti sa hronogramima (tarihima) kao što su muvekkithana, imamska i mujezinska soba, česma, mezarluk, mekteb, medresa sa imenima muderrisa, imama, hatiba i mujezina. Također, u prilogu navodi vakufname Bešlije Mustafage (str. 23-25), Hajri-zade Muhammeda Seidefendije, (str. 25-28), Hatidže-hanume kao i neke berate vezane za zadužbine Careve džamije. O-3784 (tvrdi uvez, sa ličnim potpisom Mehmeda Handžića); O3921 (mehki uvez); O-10 061, od O-10 858 - 10 860 (mehki uvezi, sva četiri primjerka iz biblioteke Osmana Sokolovića); O-11 330 (tvrdi uvez, iz biblioteke Bakije).

MAHINIĆ, Ahmed (1876.-1945.) 44. ‫‘( ﻋﻠﻢ ﺣﺎل‬Ilm-i õål). U: Mekteb : salnama za 1325. hidžretsku godinu / [uredio i izdao Džemaluddin Čaušević]. - Sarajevo : Islamska dionička štamparija, 1325/1906-07. - Str. 31-64 ; 18 cm Tekst na arebici. Priručnik islamskog vjeronauka. Sastavljen iz dva dijela: prvi je o vjerovanju a drugi o poslovanju. U prvom dijelu su obrađeni imanski a u drugom islamski šarti. Uz imanske šarte obrađeni su pojmovi: islam, musliman i muslimanka (muslim i musliman), din, millet i temelj vjere, a uz islamske šarte obrađeni su i pojmovi: temelj i osnova poslovanju, af ‘åli mukallafín, farz, vadžib, sunnet i mustehab, mubah, haram, mekruh i mufsid te kufur besjede. Svaki pojam kao i šarti obrađeni su kratko i jasno.37 II-2040 evrop. fond (tvrdi uvez, biblioteka Mehmeda Handžića).

37

Traljić, Iz kulturne historije Bošnjaka, op. cit., str. 321.

- 330 -

45. ‫( ﺗﺨﻔﺔ اﻻﺧﻮان : اﻋﺘﻘﺎداﺗﻪ و ﻋﻤﻠﻴﺎﺗﻪ ﻣﺘﺪاﺋﺮ اك ﻣﻬﻢ ﻣﺴﺎﺋﻠﻰ ﻣﺤﺘﻮﻳﻪ در‬Tuêfa al-iêwån : i‘tiqådåtuh wa ‘amaliyåtuh mutadå’ir an muhim maså’ili muõtawiyadir). - Sarajevo : Ulema-i medžlis, 1326/1908. - 144 str. ; 23 cm Tekst na osman. jeziku i arebici. Djelo je prijevod sa turskog jezika, islamske dogmatike (‘aqå’id) te islamskog prava (fiqh), sa posebnim osvrtom na dio koji govori o obredoslovlju (‘ibadāt): namaz (ôalā), vjersko pranje (wuñu‘), post (ôawm), zekat i hadž. Ovo vjeronaučno djelo dugo se koristilo kao udžbenik, odnosno priručnik u mektebima. Prvo i drugo izdanje Tuêfa al-iêvåna štampano je sa uporednim tekstom na turskom i bosanskom jeziku, arebicom. Treće i četvrto izdanje štampano je samo arebicom. III-1786 evrop. fond (tvrdi uvez, biblioteka Mehmeda Handžića).

46. ‫( ﺗﺨﻔﺔ اﻻﺧﻮان : اﻋﺘﻘﺎداﺗﻪ و ﻋﻤﻠﻴﺎﺗﻪ ﻣﺘﺪاﺋﺮ اك ﻣﻬﻢ ﻣﺴﺎﺋﻠﻰ ﻣﺤﺘﻮﻳﻪ در‬Tuêfa al-iêwån : i‘tiqådåtuh wa ‘amaliyåtuh mutadå’ir an muhim maså’ili muõtawiyadir). - Sarajevo : Ulema-i medžlis, 1335/1916. - 117 str. ; 23 cm Tekst na arebici. III-1786a evrop. fond (mehki uvez). 47. ‫( ﺗﺨﻔﺔ اﻻﺧﻮان : اﻋﺘﻘﺎداﺗﻪ و ﻋﻤﻠﻴﺎﺗﻪ ﻣﺘﺪاﺋﺮ اك ﻣﻬﻢ ﻣﺴﺎﺋﻠﻰ ﻣﺤﺘﻮﻳﻪ در‬Tuêfa al-iêwån : i‘tiqådåtuh wa ‘amaliyåtuh mutadå’ir an muhim maså’ili muõtawiyadir). - Sarajevo : Dž. Čaušević, 1342/1923 (Sarajevo : Štamparija Islam). - 112 str. ; 23 cm Tekst na arebici. O-17164 (mehki uvez). 48. ‫( اﻟﻔﺒﺎى ﻋﺮﺑﻰ‬Alifbåy ‘arabī). - Sarajevo : Islamska dionička štamparija, 1346/1927. - 92 str. ; 23 cm Tekst na arap. jeziku i arebici. Arapska početnica. Rješenjem Ulema-i medžlisa za Bosnu i Hercegovinu, augusta 1927. god., izabrana je da bude udžbenik za prvi
- 331 -

razred mektebi-ibtidaijje. Na kraju knjige (str. 77-92) dat je kratki ilmihal pisan arebicom, metodom pitanje-odgovor na zadatu temu (imanski šarti). O-13642 (mehki uvez, vakuf Sinanudina Sokolovića).

MUFTIĆ (Mufti-zade), Muhammed Hifzi 49. ‫( اﺳﻼﻣﺴﻘﻪ دۆژﻧﻮۉﺳﺘﻰ : وﻳﻪ رﺳﻘﺎ ﻗﻨﻴﻐﺎ زا ﺳﻮاﻗﯣغ ﻣﯚﺳﻠﻴﻤﺎﻧﺎ‬Islamske dužnosti : vjerska knjiga za svakog muslimana). - Sarajevo : Islamska dionička štamparija, 1325/1907. - 63 str. ; 20 cm Tekst na arebici. Djelo o vjerskim dužnostima (imanski i islamski šarti). Kratki ilmihal o šehadi, namazu, postu, zekatu i hadžu. O-13662/2 (tvrdi uvez, treće djelo u zbirci, biblioteka Sinanudina Sokolovića); O-13664 (tvrdi uvez, biblioteka Sinanudina Sokolovića).

MULIĆ, Hamdija (1881.-1944.) 50. ‫( زا ره ﻓﯣ رﻣﯚ ﻧﺎﺷﻪ ﻧﺎﺳﺘﺎوه‬Za reformu naše nastave). - Sarajevo : Islamska dionička štamparija, 1332/1914. - 75 str. ; 23 cm. - (Knjižnica Udruženja bosansko-hercegovačke ilmijje ; 1) Tekst na arebici. Djelo štampano kao prvi svezak izdavačke cjeline Knjižnice Udruženja bosansko-hercegovačke ilmijje. Kao dugogodišnji predavač pedagoških predmeta u vjerskim školama i rada u vjerskim institucijama Hamdija Mulić je mnogo pisao i djelovao na unapređivanju i osavremenjivanju vjerskoprosvjetnog života dvadesetih godina 20. stoljeća. Djelo Za reformu (...) je potvrda njegovog predanog rada na tom polju. O-13 629 (mehki uvez, biblioteka Sinanudina Sokolovića); III-319, III-319a i III-319b evrop. fond (mehki uvez).

- 332 -

MURSEL, Sulejman 51. ‫( ﻣﺎﻟﻰ ﻋﻠﻢ ﺣﺎل‬Mali ‘Ilm-i õål). - Sarajevo : Vakufska direkcija, 1350/1931. - 152 str. ; 22 cm Tekst na arebici. Priručnik o osnovama vjerovanja i vjerske prakse. Ovo izdanje štampano je sa uvodom u arebicu od Saliha Abdića i dodatkom prikladnog štiva za obradu islamske etike (aêlåq). O-13641 (mehki uvez, biblioteka Sinanudina Sokolovića); II-358 i II-358a, evrop. fond (mehki uvez). 52. ‫( ﻣﺎﻟﻰ ﻋﻠﻢ ﺣﺎل‬Mali ‘Ilm-i õål). - 2. popravljeno izd. - Sarajevo : Vakufska direkcija, 1357/1938. - 98 str. ; 23 cm Tekst na arebici.

II-1053 evrop. fond (mehki uvez). 53. ‫( ﻣﺎﻟﻰ ﻋﻠﻢ ﺣﺎل‬Mali ‘Ilm-i õål). - 3. popravljeno izd. - Sarajevo : Državna tiskara, 1360/1941. - 103 str. ; 23 cm Tekst na arebici. II-358b, III-180, III-180a i III-180b evrop. fond (mehki uvez). 54. ‫( ﻣﺎﻟﻰ ﻋﻠﻢ ﺣﺎل‬Mali ‘Ilm-i õål). - 4. popravljeno izd. - Sarajevo : Vakufsko ravnateljstvo, 1363/1944 (Zagreb : Hrvatska državna tiskara, podružnica Sarajevo). - 107 str. ; 22 cm Tekst na arebici. O-17123, II-1240, II-1240a i II-1240b evrop. fond (mehki uvez).

- 333 -

NERKESI, Muhammed-efendi Bosnevi (1584?-1634.) 55. ‫( ﺧﻤﺴﻪء ﻧﺮﻛﺴﻰ‬Êamsa-i Nargisī). - Kairo : Maãba‘a Sa‘åda bi Bulåq, 1255/1839. - 412 str. s razl. pag. ; 25 cm Tekst na osman. jeziku. Djelo je zbirka Nerkesijevih38 radova proze koji mjestimično podsjećaju na eseje, pod nazivom Êamsa (Petoknjižje ili Peterci). Pisanje započinje stihovima a nastavlja prozom. Sastoji se iz sljedećih pet knjiga: Nihālistān (Granati vrt ili Vrt grana ili Razgranati perivoj), zbirka priča (o dobročinstvu i darežljivosti, o ljubavnim zgodama, o sudbini, o gostoljubivosti, o pokajanju) podjeljena u 5 nihāla (grana), djelimično historijskog značaja (str. 138); Iksīr-i sa‘ādat ili Davlat-i sa‘ādat (Eliksir sreće ili Carstvo sreće) je adaptacija prijevoda odlomka Rukn al-mu‘åmalåt (O ophođenju) Gazalijevog, moralno-mističnog djela, Kimya-i Sa‘ådat (Hemija sreće) na perzijskom jeziku (str. 84); Mašaqq al-‘uššāq (Nevolje zaljubljenih) je zbirka deset ljubavnih priča stilom poezije protkane prozom (str. 69); Qånūn ar-rašåd (Kanon duhovne zrelosti ili Zakon pravog puta) je zbirka savjeta o vladanju državom (siyasatnāma) posvećena Muratu IV (str. 65); Gazavåt-i Maslama ili Waqåi‘ Maslama (Vojne Meslemine ili Ispravna kazivanja o Mesleminim vojnim pohodima) je proza koja ima podlogu u historijskim zbivanjima (str. 56).39 O-1344 (tvrdi uvez, litografija, pismo nasta‘līq, na prvoj stranici crnom pozlaćenom tintom: Būsna muõåsaba-i Rafíqí futüvvatlu Muõammad Afandinin tarafından qirå’athånaya ihdå buyurup qirå’athånanin målí olduğu (...) 6 èilqåda 1281. = Od darežljivog Refiki Muhammed-efendije, bosanskog muhasebedžije, poklon kiraethani (...) 6. èilqåda 1281./ 2. aprila 1864. godine; pečat sarajevske čitaonice (kiraethane), kojoj je poklonjena: Daire-i Cemiyet Kiraet Saraybosna).
38 39 Nerkesi ili Nergísí , njegov pjesnički nadimak (maêlaô) u značenju sličan narcisu. Balić, Smail. Kultura Bošnjaka : muslimanska komponenta. - 2. dopunjeno izd. - Tuzla : PP R&R, 1994. - str. 120-121. ; Nametak, Fehim. Pregled književnog stvaranja bosansko-hercegovačkih muslimana na turskom jeziku. - Sarajevo : El-Kalem, 1989. - str. 96-98. ; Šabanović, Književnost muslimana BiH (...), op. cit., str. 232-236.

- 334 -

NOVLJANIN, Omer-efendi (18. st.) 56. ‫( اﺣﻮال ﻏﺰوات دردﻳﺎر ﺑﻮﺳﻨﻪ‬Aõwāl ÿazawāt der diyår Búsna). - [S. l. ; s. n.], 1154/1742. - 62 lista ; 20 cm Tekst na osman. jeziku. Ratovanje ili vojni pohodi Hekimoglua Ali-paše u Bosni (Boj pod Banjom Lukom) 1149-1152./1737-1740. Omer-efendija je ovdje opisao ratne događaje u Bosni i Srbiji u ratu između Austrije i Turske od maja 1736. do marta 1739. godine, naročito Boj pod Banjalukom. Jedini izvor za poznavanje života Omera Novljanina jeste uvod u ovu knjigu koji je sastavio Ibrahim Muteferrika40 pri pripremi njegovog rukopisa za štampu. Sam Ibrahim Muteferrika priznaje da ovu istoriju nije napisao jedino prema Novljaninovim bilješkama. Pojedine podatke je mijenjao jer se nisu podudarali sa ostalim izvorima koje je konsultirao. Dakle, nijedno izdanje ove knjige nije autentično prvotnom autorovom originalu. Čak i rukopisi koji su nastajali kasnije, zbog velikog interesa za ovu temu, prijepisi su prvog štampanog izdanja Ibrahima Muteferrike.41 Ovo je jedna od najstarijih štampanih knjiga u Turskoj uopće. Štampana je u malom broju primjeraka te je odavno prava bibliografska rijetkost. Prvo izdanje Novljaninove knjige nosi naziv Aõwāl ÿazawāt der diyår Būsna, štampana je mjeseca muharrema 1154./marta 1742. godine (62 lista), ujedno, to je izdanje koje posjeduje Gazi Husrev-begova biblioteka. Ova dva primjerka stara su 265 godina. Njeno drugo izdanje nosi naziv Ãaríq-i Būsna der zamån-i Õåkimoğlu ‘Alí Paša štampano 134 godine kasnije u istoj štampariji 1293/1876. god., (94 str.) i treće pod naslovom Būsna ÿazawāt dåêiliyyasi ‘an 1149. ilå 1152. u Istanbulu 1299./1881. god., (116 str.).42 O-2679 (tvrdi uvez, na unutarnjoj naslovnoj stranici su pečati vlasnika knjige te pečat Šerijatske sudačke škole); O-9895 (kožni uvez, biblioteka Osmana Sokolovića).
40 41 42 Ibrahim Muteferrika, porijeklom Mađar, osnivač prve štamparije u Osmanskoj carevini (1726.). Katalog GHB, op. cit., sv. 5, R-3598-3601, str. 381-383. Šabanović, Književnost muslimana BiH (...), op. cit., str. 690-693. ; Babinger, Franz. Osmanlı Tarih Yazarları ve Eserleri / çeviren Coşkun Üçok. - 3. izd. - Ankara : Kültür Bakanlığı, 2000. - str. 302-303.

- 335 -

PAJIĆ (Muhammed Kadri), Nasih (u. 1918.) 57. ‫( ﻇﻠﻢ و ﻋﺪل‬Ëulm wa ‘adl). - Istanbul : [N. Pajić], 1326/1908. - 230 str. ; 25 cm Tekst na osman. jeziku. Tiranija i pravda, kako u prijevodu glasi ovo djelo, kritika je nekih vidova ukorijenjene islamske prakse i njenih tumačenja. Autor smatra da se obaveza džihada (svetog rata) odnosi samo na tirane i zlikovce, bez obzira kojoj vjeri pripadali. Instituciju halife smatra apsurdnom, za ondašnje prilike, jer još više produbljuje već postojeći jaz između sunnija i šiija. Vjerovanje u sudbinu, po njegovom mišljenju, protivno je duhu islama. Svi stavovi i shvatanja Pajića se mogu poistovjetiti sa učenjem škole mu’tezilija.43 O-3259 (tvrdi uvez, uvakufio Salim Muftić); O-6386 (tvrdi uvez, vakuf merhuma Salima-ef. Muftića (1357./1938.)). 58. ‫( ﺻﺮاﺋﺢ‬Ôarā’iõ). - Pariz : Librairie Geuthner, 1912. - 375 str. ; 22 cm Tekst na osman. jeziku. Djelo iz političke historije Osmanske carevine potkraj XIX i početkom XX stoljeća. Autor je idejni protivnik vladajuće strukture i institucije halife, koju inače smatra nepravednom jer nema ljudi koji bi tu funkciju obnašali časno. Kao alternativu nudi ideju osnivanja Parlamenta u kome bi narod sa svojim predstavnicima bio nosilac vlasti i kreirao vlastitu politiku. Detaljno razrađuje sistem procedure parlamentarnih izbora u kojima parlamentarci ne bi robovali idejama i zapovjedima partija, premijera ili sultana. Knjiga ima ukupno 456 stranica i štampana je u dva dijela. Ovo je prvi dio knjige kojem nedostaje prvih 56 stranica. Interesantno je spomenuti da je 2003. godine poznati turski sociolog Džahit Tanjol (Cahit Tanyol) napisao jednu studiju Hoca Kadri Efendi’nin Parlamentosu (Parlament prema profesoru Kadriju). Studija se bavi životom Muhammeda Kadrija Nasiha i stavovima iznesenim upravo u ovom djelu Ôarā’iõa (Izražavanje riječima ili Expressis verbis).
43 Balić, Kultura Bošnjaka(...), op. cit., str. 100.

- 336 -

Profesor Tanjol tvrdi da su ideje Hodža Kadrije o upravljanju državom preteče modernoj Ataturkovoj državi i načinu na koji je ona na početku bila uređena te iznosi niz slučajeva u kojima se ove ideje i historijske činjenice podudaraju.44 O-1466 (mehki uvez, nedostaje 56 str. na početku).

PEČEVI Alajbegović, Ibrahim (1572.-1649-51.?)45 59. ‫( ﺗﺎرﻳﺦ ﭘﺠﻮى‬Tåríê-i Pečeví). - Istanbul : Maãba‘a ‘Åmira, 1283/1866. - 2 sv. - 21 cm Tekst na osman. jeziku. Knj. 1: 504 str. Knj. 2: 487 str. Historija Osmanske carevine od početka vladavine Sulejmana II 928./1520. godine do smrti Murata IV 1049./1640. sa hronološkim sadržajem na početku.46 Ova historija je važan izvor u istraživanju Osmanskog carstva XIV i XV stoljeća. Pečevija je bio učesnik i lični sudionik mnogim velikim događajima. Rodbinskim i prijateljskim vezama drugovao je sa ljudima koji su odlučivali o sudbini tadašnjeg carstva. Koristio se prvorazrednim dokumentima (berati, fermani, bujuruldije, defteri) u dokazivanju činjenica. Njegovu ozbiljnost u objektivnom pristupu viđenja događaja podupire i činjenica da se prilikom izrade služio i izvorima zapadnih historičara tog vremena, što do tada nije bio slučaj. Tako, npr., donosi vijest u dvije varijante, jednu koju je našao kod turskih a drugu kod mađarskih historiografa. Na taj način prepušta čitaocu da sam zaključi šta je objektivnije kazivanje. Djelo je donekle autografsko i biografsko jer često daje podatke o sebi, poslovima kojima se bavio, mjestima koje je posjetio i osobama sa kojima se susretao. Navodi i šire kritičke biografije sultana, velikih vezira i ostalih vezira tog doba, posebno ističući njihovo porijeklo, odnosno bosansko porijeklo mnogih od njih i značajne državne uloge koje su obavljali.
44 45 46 Tanyol, Cahit. Hoca Kadri Efendi’nin Parlamentosu. Istanbul : Gendaş Yayınları, 2003. Pečevi (Pečuylu) Ibrahim Alajbeg-zade Katalog GHB, op. cit., sv. 5, R-3593-3594, str. 378-379.

- 337 -

Djelo je pisano jednostavnim turskim jezikom da bi ga približio široj čitalačkoj populaciji. Objavljeno je i kod nas, u prijevodu na bosanski jezik prof. dr. Fehima Nametka.47 O-2560 i O-2561 (kartonski uvez, korice oštećene); O-6858, (sv. 1, bez korica, biblioteka Muhameda Garčevića).

PROHO, Sejfullah (1859.-1932.) 60. ‫( ﺑﺪاﻳﺖ اﻻﻧﺎث : ﻧﺎﻳﺒﯣڵﻰ ﻋﻠﻤﺤﺎل ﻧﺎ ﺑﯣﺳﺎﻧﺴﻘﯣم ﻳﻪ زﻳﻘﯚ‬Bidåyat al-inåï : najbolji ilmihal na bosanskom jeziku). - [S. l. : s. n., s. a.]. - 95 str. ; 21 cm Tekst na arebici. Djelo o osnovama vjerovanja i njenog prakticiranja. O-13662/1 (tvrdi uvez, vakuf Sinanudina Sokolovića); SS II-5128 evrop. fond. (oštećen primjerak, vakuf Sinanudina Sokolovića). 61. ‫ﺗﺠﻮﻳﺪ اﻧﺎث : ﺑﻮﺳﻨﻪ ﻟﺴﺎﻧﻰ اوزره ﻏﺎﻳﺖ زﺑﺪه ﻟﻰ و ﻣﻔﻴﺪ ﺗﺠﻮﻳﺪدر = ﻧﺎ ﻧﺎﻳﻼﻗﺸﻰ اى‬ ‫( ﻧﺎﻳﻘﺮاﭼﻰ ﻧﺎﭼﻴﻦ ﻧﺎ ﺑﯣﺳﺎﻧﺴﻘﯣم ﻳﻪ زﻳﻘﯚ‬Tağwíd inåï : Búsna lisåní üzere ÿåyat zübdalí wa müfíd tağwíddir = Na najlakši i najkraći način na bosanskom jeziku). - Sarajevo : Islamska štamparija, 1325/1906. - 16 str. ; 19 cm Tekst na arebici. Priručnik o pravilima učenja Kur’ana, tedžvid. II-352, II-352a i II-352b evrop. fond (mehki uvez). 62. ‫( زﺑﺪة اﻟﻔﺮاﺋﺾ‬Zübda al-farā’iñ). - Sarajevo : Islamska štamparija, 1327/1909. - 11 str. ; 19 cm Tekst na arap. jeziku. Djelo o islamskom nasljednom pravu (farā’iñ), u prijevodu Kompendijum nasljednog prava. O-5908 (poklon Ulema-i medžlisa); O-6246 i O-6247 (poklon Muhammeda Seida Serdarevića iz Zenice); O-6932 i O-6933 (poklon
47 Pečevi, Ibrahim. Historija / [predgovor, prijevod i bilješke Fehim Nametak]. Sarajevo : El-Kalem [etc.], 2000., 2. knj. (431; 438 str.)

- 338 -

Ibrahima Sarića); O-7203 (poklon Huseina Šabića); O-7354; O-8249; O10300 i O-10454 (biblioteka Osmana Sokolovića); O-13518, O-13520 i O-13544 (vakuf Sinanudina Sokolovića, svi primjerci u mehkom uvezu). 63. ‫( ﻛﺘﺎب اﻟﻨﻜﺎح‬Kitåb an-nikåõ). - Sarajevo : Islamska štamparija, 1334/1916. - 228 str. ; 21 cm Tekst na arap. jeziku. Knjiga o islamskom bračnom pravu. Napisana 1331/1913. godine i nastala na osnovu djela: Multaqa al-abõur od Ibrahima Halebija (Ibråhím al-Õalabí, 956. /1549.) i komentara na ovo djelo Mağma‘ al-abõur od Šejhzade (Šayêí-zåda, 1078./1667.); Tanvīr al-ab¥ār i njegovog komentara na Ad-Durar al-muêtār od Haskafija (Al-Õaôkafí, 1088./1677.); Radd almuêtār; Fatāwā al-Hindiyya i dr. Naredbom zemaljske vlade od 15. oktobra 1916. godine Kitåb annikåõ je uveden kao udžbenik za islamsko pravo (fiqh) od 2. do 5. razreda Šerijatske sudačke škole u Sarajevu.48 O-2550 (mehki uvez, vakuf Abdullaha Bušatlića); O-4968 (tvrdi uvez, biblioteka Mehmeda Handžića); O-6145 i O-6195 (mehki uvez, poklon Muhammeda Seida Serdarevića iz Zenice); O-6640 (mehki uvez, biblioteka Muhameda Ševketa Kurta iz Tuzle); O-6897 (mehki uvez, poklon Ibrahima Sarića); O-7197 (mehki uvez, poklon Huseina Šabića); O-7942 (tvrdi uvez, poklon muftije Abdulatifa Đulbije iz Ulicinja); O7974 ; O-8027; O-8260; O-9712, O-9869 i O-10068 (biblioteka Osmana Sokolovića, svi primjerci u mehkom uvezu); O-11141 (tvrdi uvez, poklon Abdullaha Hodžića iz Gradačca); O-13466 (tvrdi uvez, vakuf Sinanudina Sokolovića); O-15215 i O-17198 (mehki uvezi). 64. ‫( اﺻﺢ اﻻﻗﻀﻴﺔ ﻓﻰ ﻟﺒﺲ اﻟﻘﻠﻨﺴﻮة اﻟﻨﺼﺮاﻧﻴﺔ‬Aôaõõ al-aqñiyya fí lubs al-qalansuwwa an-naôrāniyya). - Sarajevo : Islamska štamparija, 1338/1919. - 36 str. ; 21 cm Tekst na arap. jeziku. Kraća rasprava o nošenja šešira. Napisana je 1338./1919. godine. U dodatku je napisan rezime na četiri stranice bosanskim jezikom.
48 Spomenica Šeriatske sudačke škole u Sarajevu : izdana prilikom pedesetogodišnjice ovoga zavoda (1887-1937). - Sarajevo : Islamska dionička štamparija, 1937. - str. 32.

- 339 -

O-1461 (mehki uvez); O-2150/2 (tvrdi uvez); O-5881 (poklon Ulema-i medžlisa); O-6816 (biblioteka Muhameda Ševketa Kurta iz Tuzle); O-7312; O-10 393, O-10 394 i O-10 781 (biblioteka Osmana Sokolovića); O-13 494 (vakuf Sinanudina Sokolovića, svi primjerci u mehkom uvezu). 65. ‫( اﺣﺴﻦ اﻟﻮﺳﻴﻠﺔ اﻟﻰ ﻣﻌﺮﻓﺔ اﻟﻮﺻﺎﻳﺔ و اﻟﻮﺻﻴﺔ‬Aõsan al-wasīla ilā ma‘rifa alwaôāya wa al-waôiyya). - Sarajevo : Islamska štamparija, 1338/1920. - 107 str. ; 21 cm Tekst na arap. jeziku. U prijevodu Najljepša metoda u poznavanju oporuka i načina oporučivanja, je još jedno djelo iz islamskog testamentalnog prava. Na prvim stranicama nalazi se sadržaj i kraći autorov uvod sa potpisanim odobrenjem Džemaluddina Čauševića za štampanje djela. O-4054 (mehki uvez); O-6220 (tvrdi uvez, poklon Muhammeda Seida Serdarevića iz Zenice); O-6991 (tvrdi uvez, poklon Ibrahima Sarića); O-7157 (mehki uvez, biblioteka Muhameda Riđanovića); O-7314 (mehki vez); O-8026 (kartonski uvez) i O-8280 (mehki uvez, poklon muftije Abdulatifa Đulbije iz Ulicinja); O-8185 (mehki uvez); O-10 339 i O-10 389 (mehki uvez, biblioteka Osmana Sokolovića); O-13 493 i O-13 501 (tvrdi uvez, vakuf Sinanudina Sokolovića); O-17168 (mehki uvez). 66. ‫( ﺳﻤﺮت ﺣﻀﺮت ﻓﺎﻃﻤﻪ رض‬Smrt hazreti Fatime, r.a.) / [sastavio Sejfullah]. - Sarajevo : Islamska dionička štamparija, 1343/1924. - 31 str. ; 16 cm Tekst na arebici. Stihovi o smrti Poslanikove kćerke hazreti Fatime. Autor preporučuje učenje ovih stihova prilikom izvođenja mevluda. Naglašava da je stihove pisao konsultirajući više knjiga a složio ih prema istočnoj metrici baõr madíd. I-326 evrop. fond (mehki uvez). 67. ‫( .ﺳﻤﺮت ﺣﻀﺮت ﻓﺎﻃﻤﻪ رض. ﻗﭽﻪ رى ﺣﻀﺮت ﻣﺤﻤﺪ ﭘﻪ ﻳﻐﺎﻣﺒﻪ رۉوه ﻋﻢ‬Smrt hazreti Fatime, r.a., kćeri hazreti Muhammed-pejgamberove, a.s.) / [sastavio
- 340 -

Sejfullah]. - 4. ispravljeno izd. - Sarajevo : Islamska dionička štamparija, 1360/1941. - 30 str. ; 15 cm Tekst na arebici. I-116 evrop. fond (mehki uvez).

PUŠKA-zade, Ibrahim (u. 1918.) 68. ‫ﺗﺠﻮﻳﺪ اداﺋﻴﻪء ﺑﻮﺳﻨﻮى : ﺑﻮﺳﻨﻪ و ﻫﺮﺳﻚ ﻣﻜﺎﺗﺐ اﺑﺘﺪاﺋﻴﻪء ﺷﺎﻛﺮدان اﻳﭽﻮن ﻣﺨﺼﻮﺻﺪر‬ (Tağwíd adå’iyya-i Búsnawí : Búsna wa Harsak makātib ibdtidå’iyya-i šåkirdån íćún maêôúôdur). - [Sarajevo] : I. Puška-zade, 1325/1907. - 48 str. ; 19 cm Tekst na arebici. Knjiga pravila o učenja Kur’ana. U predgovoru Ibrahim-ef. kaže da je svoj Tedžvid preveo na bosanski jezik, ali ne navodi da li ga je preveo sa turskog ili arapskog jezika. Prema naslovima poglavlja može se zaključiti da je preveden sa turskog jezika. Po izlasku iz štampe ovoga Tedžvida razvila se polemika, više o prevodiocu nego o samom tekstu. Prevagnula je strana koja je branila Tedžvid.49 O-17160 (mehki uvez); II-356, II-356a, II-356b; SS I-1544 (mehki uvez, vakuf Sinanudina Sokolovića).

RAMIĆ, Mehmed Topal-hodža 69. ‫( ﺷﺮوط اﺳﻼم‬Šurúã islåm). - Sarajevo : [H. Džafer] Islamska dionička štamparija, 1330/1911. - 44 str. ; 20 cm Tekst na arebici. - Biografski podaci: str. 2-3. Djelo o osnovama islamskog vjerovanja (islamskim šartima). Predgovor, pisan turskim jezikom, sadrži kraću autorovu biografiju (str. 2-3). Ostatak traktata napisan je metodom pitanje-odgovor. O-13 652 (mehki uvez, biblioteka Sinanudina Sokolovića).
49 Traljić, Iz kulturne historije Bošnjaka, op. cit., str. 65-66.

- 341 -

70. ‫( ﺷﺮوط اﺳﻼم‬Šurúã islåm). - Sarajevo : [H. Džafer] Islamska dionička štamparija, 1331/1912. - 44 str. ; 20 cm Tekst na arebici. O-8217 (mehki uvez, poklon Mustafe Jusufovića iz Sarajeva). 71. ‫( ﺷﺮوط اﺳﻼم‬Šurúã islåm). - Sarajevo : [H. Džafer] Ulema-i medžlis, 1334/1915 (Sarajevo : Štamparija Islam) - 44 str. ; 20 cm Tekst na arebici. O-13 651 (mehki uvez, biblioteka Sinanudina Sokolovića); O17157 i O-17158 (mehki uvez); II-351 evrop. fond (mehki uvez).

REPOVAC, Ibrahim Hakki (1860.-1900.) 72. ‫( ﻛﺘﺎب اﻟﻘﺮاءة ﻓﻰ اﻟﻠﺴﺎن اﻟﻌﺮﺑﻲ‬Kitåb al-qirå’a fí al-lisån al-‘arabí). Sarajevo, 1307/1889. - 110 str. ; 20 cm Tekst na arap. i bos. jeziku. - Litografija. Arapska čitanka (32 str.) sa rječnikom (78 str.). Priručnik za učenike trećeg razreda gimnazije. Štampana litografijom o trošku autora. Sadrži 47 kratkih priča, narodnih poslovica i mudrih izreka sa rječnikom za svako poglavlje.50 O-2834 (litografija, tvrdi uvez); O-4482 (mehki uvez); O-10 627 (bez korica, nepotpuna knjiga) i OS-14 283 evrop. fond. (mehki uvez, biblioteka Osmana Sokolovića); O-13 508 (mehki uvez, vakuf Sinanudina Sokolovića).

50

Traljić, Istaknuti Bošnjaci, op. cit., str. 148-152. ; Handžić, Književni rad(...), op. cit., str. 79.

- 342 -

RIBIĆ, Sabit Ahmed51 73. ‫( ﻣﻔﺼﻞ اﻟﻔﺒﺎي ﻋﺮﺑﻰ‬Mufaôôal alifbåy ‘arabí). - 1. izd. - Sarajevo : Državna štamparija, 1307/1889. - 70 str. ; 20 cm Tekst na osman. i arap. jeziku. Opširnija početnica arapskog pisma priređena za sve mektebi-ibtidaijje. Podijeljena je na 103 dersa (lekcije). Uvodne napomene sa naslovima su pisane osmanskim jezikom, preostali tekst arapskim. O-4194 (tvrdi uvez). 74. ‫( ﻣﻔﺼﻞ اﻟﻔﺒﺎي ﻋﺮﺑﻰ‬Mufaôôal alifbåy ‘arabí). - 2. izd. - Sarajevo : Državna štamparija, 1325/1907. - 74 str. ; 22 cm Tekst na osman. i arap. jeziku. - Litografija. O-3604 (litografija, tvrdi uvez); O- 10 499 i O-10 704 (tvrdi uvez, biblioteka Osmana Sokolovića, drugom primjerku nedostaju neke str.).

RIZVANBEGOVIĆ-STOČEVIĆ, Arif Hikmet (1839.-1903.) 75. ‫( دﻳﻮان‬Díwān). - Istanbul : Maãba‘a ‘Åmira, 1334/1915. - 296 str. ; 18 cm Tekst na osman. jeziku. Zbirka pjesama klasične turske divanske poezije nastala u poznim autorovim godinama. Uz opširan predgovor Ibnu’l-Emina Mahmuda (str. 1-78), Díwān sadrži dva kratka munadžata, jedan tehlil, jedan tazarru, duži tevhid, jedan na’t, opis Poslanikova rođenja, pjesmu posvećenu halifi Aliji, pjesmu Huseinu (Alijinu sinu), pjesmu o pjesnikovu pristupu u derviški red Kadirija, pjesmu u slavu Ibn Arebija, pjesmu spjevanu u Bedevijevoj tekiji u Uskudaru, pjesmu o Mesneviji, pjesmu o Mevlana Dželaluddinu Rumiju, dva hasbihala, dvije manzume, dva museddesa, pjesmu Jusufu Kamil-paši, jednu kasidu i jednu pjesmu Mahmud-paši. U poglavlju Ÿazaliyyåt, Díwān sadrži 158 završenih i 37 nedovršenih gazela (ljubavnih pjesama). Poslije
51 Sabit Ahmed Ribić još je bio poznat pod nadimkom Širazija zbog njegovog poznavanja perzijskog jezika.

- 343 -

toga slijede: paralela Nadži-efendijinoj pjesmi i paralela Galibovoj pjesmi (Galiba Leskovčanina). Díwān se završava sa 24 epigrama (qiã’a), 63 početna bejta gazela (maãla’) i 79 pojedinačnih stihova (mufrad).52 O-1765; O-2858; O-16 888 (tvrdi uvez, poklon Fehima Nametka).

SABIT, Alauddin Užičanin (1650?-1712.) 76. ‫( ﻇﻔﺮﻧﺎﻣﻪء ﺛﺎﺑﺖ‬Ëafarnåma-i Ãåbit). - Istanbul : Maãba‘a Abú Ñiyå’, 1299/1881. - 46 str. ; 19 cm Tekst na osman. jeziku. Ëafarnåma, ili kako je nekad zovu Sülaymånnāma, epska je pjesma sa 426 stiha. Opisuje ceremoniju susreta u Edreni krimskog hana Selima Giraja, koji je pozvan u boj protiv Austrije, njegov razgovor sa Sulejmanom II (1687.-91.) i pobjedu kod Prekopa protiv ruske i poljske vojske. Djelo je jedinstveno po stilu, opisu događaja i satiri. Svoje stihove spjevao je jednostavnim turskim jezikom. 53 O-1953/2 (tvrdi uvez, treće djelo u svesku).

SARAJLIJA, Arif (Brkanić) (1861.-1916.) 77. ‫( ﺗﺮﺟﻤﺎن ﻣﻮﻟﻮدﺳﻘﻰ ﻧﺎ ﻳﻪ زﻳﻖ ﺑﻮﺳﺎﻧﺴﻘﻰ‬Terğuman mevludski na jezik bosanski). - [S. l.] : Mahmud Bay Maãba‘ası, 1329/1911. - 21 str. ; 25 cm Tekst na arebici. - Litografija. Nešto duži (462 stiha), prerađeni prijevod Saliha Gaševića Čelebijinog Mevluda na bosanski jezik. Sarajlija Arif ga je spjevao 1911. godine u Novom Pazaru a štampan je u Istanbulu iste godine.54 O-17135 (mehki uvez, litografija, vlasnik Jusuf M. Rizvović iz Prijepolja, oštećen primjerak); SS III-4347 i SS III-4347a (mehki uvezi, litografija, vakuf Sinanudina Sokolovića).
52 53 54 Nametak, Pregled književnog stvaranja(...), op. cit., str. 227-228. Isto, str. 152-163. ; Balić, Kultura Bošnjaka, op. cit., str. 111. Handžić, Književni rad (...), op. cit., str. 99-100.

- 344 -

SELJUBAC, Ibrahim Ibn Abdullah Smajić 78. ‫‘( ﻋﻼوه ﻟﻰ ﺳﺎ وﻳﺸﻘﻮم : ﺗﻮرﺳﻘﻮم ﻳﺎزى ﻳﻮم ﻧﯣوا ﺑﯣﺳﺎﻧﺴﻘﺎ اﻟﻔﻨﻴﺠﺎ‬Ilåveli sa viškom : turskom jazijom nova bosanska elifnica). - Istanbul : Širkat Ôaõafiya-i ‘Uïmåniya, [1318/1900]. - 204 str. ; 20 cm Tekst na osman., arap. jeziku i arebici. - Litografija. Opširnija početnica arapskog pisma posebno priređena za mektebiibtidaijje. Ima 47 lekcija (dersova) sa prigodnim štivom za čitanje iz ahlaka o ponašanju, iz akaida o vjerovanju i iz fikha o namazu te još nekim temama kao što su hidžra, vrijednosti poznavanja arapskog pisma, o mezaru, duhanu i td. Neki tekstovi su dati na turskom sa prijevodom na bosanski jezik. Djelo je specifično po arebičkom pismu bosanskog jezika i inovacijama i promjenama koje je autor unio u ovo novonastalo pismo s ciljem njegovog lakšeg čitanja i pisanja.55 O-13649 i O-13650 (litografija, mehki uvez, vakuf Sinanudina Sokolovića).

SERDAREVIĆ, Muhammed Seid (1882.-1918.) 79. ‫( ۆ ﭘﯚﺗﺎ ۆ ﭘﯣوﻳﻴﻪ ﺳﺖ اﻳﺴﻼﻣﺎ‬Uputa u povijest islama). - Sarajevo : [Dž. Čaušević] Islamska dionička štamparija, [s. a.]. - 91 str. ; 22 cm Tekst na arebici. Djelo iz historije islama: poglavlje o Božijim poslanicima, četverici prvih halifa te dinastije i halife Emevija, Abbasija i Osmanlija. Služilo je kao priručnik i udžbenik na bosanskom jeziku za predmet historije islama u medresama. O-13634 i O-13635 (mehki uvez, vakuf Sinanudina Sokolovića); II1860 evrop. fond; II-1860a evrop. fond (tvrdi uvez, biblioteka Mehmeda Handžića); II-1860b evrop. fond (mehki uvez, poklon M. Hadžijahića).

55

Isto, str. 83.

- 345 -

80. ‫اﺻﻮل دﻳﻨﻴﻪ : ﻛﺘﺎب، ﻗﯣﻳﻰ ﺳﺎدرژى ﻧﺎﻳﭙﯣﺗﺮه ﺑﻨﻴﻴﻪ ﺗﺎﭼﻘﻪ اﻳﺰ اﺳﻼﻣﺴﻘﻪ وﻳﻪ رۉﻧﺎۆﻗﻪ ۆ ۉﺑﻠﻴﻘﯚ‬ ‫( ﭘﻴﺘﺎﻧﺎ اى ۉدﻏﯣوۉرا، اۆده ﺷﻪ ن ﭘﯣﻏﻼوﻳﺘﯣ زا ﻣﻪ ﻛﺘﻪ ﺑﻪ‬Uôúl díniyye : kitab, koji sadrži najpotrebnije tačke iz islamske vjeronauke u obliku pitanja i odgovora, udešen poglavito za mektebe). - Mostar : Prva muslimanska nakladna knjižara, 1332/1913. - 59 str. ; 22 cm Tekst na arebici. Udžbenik islamske vjeronauke za mektebe. II-357, II-357a i SS II-357b evrop. fond (mehki uvez, posljednja je vakuf Sinanudina Sokolovića, nedostaje joj zadnja stranica). 81. ‫( ﻓﻘﻪ اﻟﻌﺒﺎدات‬Fiqh al-‘ibådåt). - Sarajevo : [Dž. Čaušević] Islamska dionička štamparija, [1336/1918]. - 219, 10 str. ; 22 cm Tekst na arebici. Djelo iz islamskog prava (fiqh), poglavlje o vjerskim obredima (‘ibådāt). U procesu reforme nastave ovo je jedan od prvih priručnika i udžbenika na bosanskom jeziku za predmet fikha u medresama. Udžbenik je napisan jednostavnim i lahkim jezikom s ciljem da običnom svijetu bude razumljiv. Na kraju knjige je kraći dodatak izdavača, reisu-l-uleme Džemaluddina-ef. Čauševića, upriličen povodom smrti autora. Knjiga je doživjela više izdanja, jedno od posljednjih, peto izdanje El-Kalema, štampano je 1994. godine. 56 SS II-1999, SS II-1999a i SS II-1999b evrop. fond (tvrdi uvez, vakuf Sinanudina Sokolovića). 82. ‫( ﻓﻘﻪ اﻟﻌﺒﺎدات‬Fiqh al-‘ibådåt). - Sarajevo : Vakufsko ravnateljstvo, 1360/1941. - 225 str. ; 22 cm Tekst na arebici. O-13 631 i SS III-4276a evrop. fond (tvrdi uvez, sa pečatom Ulemai medžlisa, vakuf Sinanudina Sokolovića).

56

Serdarević, Muhamed Seid. Fikhu-l-ibadat : propisi o osnovnim islamskim dužnostima. - 5. izd. - Sarajevo : El-Kalem, 1994.

- 346 -

SIKIRIĆ, Šejh Muhammed Behauddin 83. BAHÅ’UDDÍN NAQŠIBANDĪ, Muõammad ‫‘( اوراد ﺷﻴﺦ ﻣﺤﻤﺪ ﺑﻬﺎء اﻟﺪﻳﻦ ﻧﻘﺸﺒﻨﺪى‬Awrād šajê Muõammad Bahå’uddín Naqšibandī) / [priredio Muhammed Behauddin ibn Abdullatif ibn Sirri]. - [S. l. : s. n.], 1323/1905. - 57 str. : ilustr. ; 18 cm Tekst na arap. jeziku. Zbirka dova (molitvi) šejha Behauddina pir Muhammeda ibn Muhammeda Nakšibendija (791./1389.), osnivača nakšibendijskog derviškog reda. Djelo je još poznato pod naslovom ‘Awrād al-bahåiyya.57 Ispod glavnog naslova stoji da se prihod od prodaje ove knjige ima dati za popravku tekije na Oglavku kod Fojnice. Muhammed Behauddin Sikirić je šejh nakšibendijske tekije na Mlinima u Sarajevu. Potomak je šejhova nakšibendijske tekije sa Oglavka od oca Abdullatifa i djeda Abdurrahmana Sirrije. Predavač je arapske kaligrafije na Šerijatskoj sudačkoj školi od 1892. do 1912. i jedan od posljednjih vrsnih kaligrafa kod nas. Ova štampa načinjena je na osnovu njegovog prijepisa djela. O-4780 (tvrdi uvez, na margini crnom tintom, riq‘a pismom napisana je posveta unuka šejha Sirrije, odnosno priređivača ove knjige Behauddina, Hamdi-begu Čengiću iz 1337./1918. godine. Također, lijepo je obojena početna stranica, kao i oslikani pejzaž tekije na Oglavku sa popratnim građevinama na kraju knjige; na desnoj strani slike napisana su dva bejta mostarskog muftije merhuma Muhammeda Šakira); O-10560 (mehki uvez, biblioteka Osmana Sokolovića).

SOFIĆ, Abdullah 84. ‫( ﺗﺤﻔﺔ اﻟﺼﺒﻴﺎن و اﻻﺧﻮان ﻓﻰ ﻗﻮاﻋﺪ اﻻﻳﻤﺎن‬Tuõfa aô-ôibjān wa al-iêwān fī qawā‘id al-īmān). - Sarajevo : [A. Sofić], Islamska štamparija, 1326/1908. - 123 str. ; 19 cm Tekst na arebici. Djelo o temeljima islamskog vjerovanja.
57 Katalog GHB, op. cit., sv. 1, R-754 i R-762, str. 522. i 527.

- 347 -

O-13662 (tvrdi uvez, vakuf Sinanudina Sokolovića); II-2041 evrop. fond (tvrdi uvez).

SPAHO, Hasan (1841.-1915.) 85. ‫( ﻣﻨﺘﺨﺐ اﻻﺻﻮل ﻻﻧﺘﺪاب اﻟﻮﺻﻮل‬Muntaêab al-uôúl li intidāb al-wuôúl) / ta’líf Õasån Õusní Spåhí-zåda. - 1. izd. - Kairo : Maãba‘a al-Mawsú‘āt, 1321/1903. - 141 str. ; 20 cm Tekst na arap. jeziku. Djelo iz metodologije islamskog prava (uôúl al-fiqh). Nastalo je na osnovu podataka koje je autor skupio iz raznih djela usuli-fikhske tematike. H. Spaho ga je štampao o svom trošku u Kairu. Sve dok je bio profesor Usula (1888.) a kasnije i direktor Šerijatske sudačke škole (1905.) dotad je i ova knjiga bila njenim udžbenikom, tačnije otkada je štampana (1903.-1912.). Odlaskom Spahe u penziju 1912. godine te naredbom Zemaljske vlade od 25. septembra 1912. godine br. 188.454/V.-4 odobren je novi raspored predmeta prema kojem se umjesto djela Muntaêab al-u¥ūl kao udžbenik uvodi Mir’åt al-’u¥ūl.58 Spaho je poznat još kao Spahi-zade Hasan Husni, kako je i potpisan na naslovnoj stranici ove knjige. O-2142 (tvrdi uvez, vakuf Abdullaha Bušatlića); O-2150/3 (tvrdi uvez, četvrto djelo u svesku); O-5021/1 (tvrdi uvez, drugo djelo u svesku); O-6244 (mehki uvez, poklon Muhammeda Seida Serdarevića iz Zenice); O-6799 (bez korica, biblioteka Muhameda Ševketa Kurta iz Tuzle); O-6927 (mehki uvez, biblioteka Ibrahima Sarića); O-7135 (tvrdi uvez, biblioteka Muhammeda Riđanovića, sa bilješkama na margini); O-10137 i O-10168 (mehki uvezi, biblioteka Osmana Sokolovića); O-11197 (tvrdi uvez, poklon Abdullaha Hodžića iz Gradačca); O-12066; O-15111; O16881 (mehki uvezi).

58

Spomenica Šeriatske sudačke škole u Sarajevu, op. cit., str. 32.; str. 75.; Handžić, Književni rad(...), op. cit., str. 26.

- 348 -

SÚDI, Ahmed Bosnevi (u. poslije 1596-97.) 86. ‫( ﺷﺮح ﻛﻠﺴﺘﺎن ﻟﻠﺸﻴﺦ اﻟﺴﻌﺪى‬Šarõ Gülistān li-šayê as-Sa‘dī). - Istanbul : Dår Ãibå‘a al-‘Åmira, 1249/1833. - 4, 514 str. ; 32 cm Tekst na osman. jeziku. Prijevod i komentar Sa‘dijevog (691./1291. god.) poznatog djela Gülistān.59Na prve četiri stranice uvoda data je kratka Súdijeva biografija, kratak sadržaj, definicija genitivne veze i njena podjela kao i još neka gramatička pravila na koja se autor oslanjao. Súdi kritikuje ranije komentatore Gülistāna (Lāmija, Surūrija, Šem‘ija, idr.) i donosi noviju dimenziju tumačenja ovog, do tada, uvijek i samo, sufijskom notom tumačenog djela. Ovaj komentar je postao pretečom realističnog tumačenja velikih perzijskih književnih klasika.60Komentar obiluje korisnim historijskim informacijama o ličnostima tog vremena koje Súdi spominje.61 Na perzijski jezik preveden je i štampan 1970. godine. U predgovoru prijevoda Súdijev komentar okarakterisan je kao najpoznatiji i najkorisniji komentar napisan do tada.62 Komentar Gülistāna je jedno od posljednjih Súdijevih djela, nastao u 16. stoljeću.63 O-31 (kožni uvez, uvakufio Mustafa-efendija b. Šīt-efendija Rušdić); O-9509 (kožni uvez, biblioteka Osmana Sokolovića). 87. ‫( ﺷﺮح ﻛﻠﺴﺘﺎن ﻟﻠﺸﻴﺦ اﻟﺴﻌﺪى‬Šarõ Gülistān li-šayê as-Sa‘dī). - Istanbul : Dår Ãibå‘a al-‘Åmira, 1276/1859-60. - 5, 512 str. ; 30 cm Tekst na osman. jeziku.
59 60 61 62 63 Katalog GHB, op. cit., sv. 4, R-2825-2838, str. 176-181. Balić, Kultura Bošnjaka, op. cit., str. 107-108. Hoca, Nazif M. Sūdi, Hayatı, Eserleri ve iki Risalesi’nin Metni. - Istanbul : Istanbul Universitsi Edebiyat Fakültesi, 1980. - str. 23-24. Džaka, Bećir. Interes za sufijsku poeziju kod bosanske uleme. // Anali GHB. Knj. XVII-XVIII (1996), str. 378-379. Sikirić, Šaćir. Súdi kao komentator Sådijina Gulistana : prilog izučavanju komentara na perzijske klasike. // Prilog za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, Vol. 1 (1950), str. 51-67. ; Ćehajić, Džemal. Ahmed Súdi Bošnjak. // Prilozi za orijentalnu filologiju, Vol. 28-29 (1980), str. 101-122.

- 349 -

O-7430 (kožni uvez). 88. ‫( ﺷﺮح ﻛﻠﺴﺘﺎن ﻟﻠﺸﻴﺦ اﻟﺴﻌﺪى‬Šarõ Gülistān li-šayê as-Sa‘dī). - Istanbul : Maãba‘a-i ‘Åmira, 1286/1869. - 4, 512 str. ; 30 cm Tekst na osman. jeziku. O-33 (kožni uvez, uvakufio Mehmed-efendija b. Muhammed-aga Svrzo, 1931.); O-7766 (kožni uvez); O-9513 i O-10884 (kožni uvez, biblioteka Osmana Sokolovića); O-17022 (kožni uvez, porodična biblioteka Čaršimamovića. Gazi Husrev-begovoj biblioteci poklonio Muhamed Čaršimamović iz Sarajeva porijeklom iz Zenice). 89. ‫( ﺷﺮح ﻛﻠﺴﺘﺎن ﻟﻠﺸﻴﺦ اﻟﺴﻌﺪى‬Šarõ Gülistān li-šayê as-Sa‘dī). - Istanbul : Maãba‘a-i Õåği Muõarram Afandi al-Búsnawí, 1291/1874. - 44, 512 str. ; 32 cm Tekst na osman. jeziku. O-30 (kožni uvez); O-6434 (kožni uvez, biblioteka Muhameda Ševketa Kurta iz Tuzle). 90. ‫( ﺷﺮح ﻛﻠﺴﺘﺎن ﻟﻠﺸﻴﺦ اﻟﺴﻌﺪى‬Šarõ Gülistān li-šayê as-Sa‘dī). - Istanbul : Maãba‘a-i ‘Alí bay, 1293/1876. - 4, 512 str. ; 32 cm Tekst na osman. jeziku. Ovo izdanje štampano je zajedno sa Šem’ijevim komentarom Gülistāna na margini. O-32 (kožni uvez). 91. ‫( ﺷﺮح دﻳﻮان ﺣﺎﻓﻆ‬Šarõ Dīwån Õāfië). - Kairo : Maãba‘a Iskandåriyya, 1250/1834. - 3 sv. ; 27 cm Tekst na osman. jeziku. Knj. 1: 4, 411 str. Knj. 2: 455 str. Knj. 3: 464 str. Komentar Dīwåna, pjesnika perzijske klasike, Hāfiza Šīrazija (792./1389.). Pored mnogih komentara koji su mu prethodili (5 na perzij- 350 -

skom i 4 na turskom jeziku), Súdijev komentar Hafizovog Dīwåna pjesama stoji na vrhu ljestvice u novijoj perzijskoj književnoj kritici u pogledu lingvističko-filološkog pristupa i jezičkog smisla njegovih gāzela. Súdi nije ulazio u sufijsku interpretaciju Håfizovih stihova kao njegovi prethodnici nego osvjetljava njihov prirodni smisao.64 I ovaj Súdijev komentar je preveden na perzijski jezik i štampan u Teheranu. Svezak 1: O-944 (kožni uvez, na unutarnjoj naslovnoj stranici riq‘a pismom, crnom tintom bilješka da je ova knjiga bila u vlasništvu Ismaila Hakkija el-Morevija 1262./1845. godine; ispod još jedna bilješka da je prešla u vlasništvo Mustafe Ševket-efendije sa malim pečatom prstenjakom vlasnika ispod imena). Svezak 2: O-942 (tvrdi uvez, na zadnjoj stranici je bilješka nekog Pante iz Foče, koji ovaj primjerak šalje Jovanu Đukanoviću sa napomenom da je “ovo nekada čitao ‘odža iz Foče”). Svezak 3: O-943 (tvrdi uvez; ovalni pečat hercegovačkog valije Ali Galib-paše Rizvanbegovića (vladao 1832.-1851.), crnom tintom, riq‘a pismom napisana bilješka: Vakuf nakšibendijske tekije u Foči 1258./1842. godine. Opis pečata: -ovalni pečat; -u sredini: ‘Abduhú ‘Alī Ÿālib 1248.; -okolo u četiri polja: Allåh, Èu Al-‘Izz, Al-Mu‘īn, Al-Matīn; -među ovim poljima u zagradama: Yå Õayy, Yå Qayyúm, Yå Nāôir, Yå Fettåõ.65 92. ‫( ﺷﺮح دﻳﻮان ﺣﺎﻓﻆ‬Šarõ Dīwån Õāfië). - Istanbul : Matba‘a-i ‘Amira, 1289/1872. - 2 sv. ; 33 cm Tekst na osman. jeziku. Knj. 1: 768 str. Knj. 2: 769 str. U ovom izdanju Súdijev komentar štampan je na margini osnovnog djela, također komentara Håfizovog Divana (Šarõ Dīwån Õāfië) od mevlevijskog šejha Muhammeda Vehbije iz Konje (Muõammad Wahbí ibn Õasån Qunåwí) na osmanskom jeziku.
64 65 Isto, str. 114-118. Muderizović, Riza. Nekoliko muhurova bosanskih valija. // Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH, Sv 1-2 (1916), str. 32-33.

- 351 -

O-38/1 i O-39/1 (kožni uvez, poklon Envera Smailkadića iz Travnika); O-7747/1 i O-7748/1 (kožni uvez). 93. ‫( ﺷﺮح ﺑﻮﺳﺘﺎن‬Šarõ Bústån). - Istanbul : Maãba‘a-i ‘Åmira, 1288/1871. - 2 sv. (604, 5, 402 str.) ; 25 cm Tekst na osman. jeziku. Komentar Šejh Sa‘dijevog djela Būstån (ili Būsitån kako se još čita).66 Na naslovnoj stranici dati su kratki biografski podaci Súdija. Na drugoj strani navodi razloge pisanja komentara Būståna, koji sadrži divne primjere i lijepe savjete svakom potrebne i korisne.67 Šejh Haremå, Omer Efendi, zamolio ga je da prevede ovo djelo, objasni riječi, pravila i konstrukcije jednostavnim turskim jezikom i da tako djelo učini pristupačnim, nakon čega je Súdi prionuo na posao. Budući da je Būstån zadnje Súdijevo djelo, ono nosi sa sobom sve odlike zrelosti koje Súdija svrstavaju u vrsne naučnike i komentatore. Završio ga je ševvala 1006./ maja 1597. godine. Djelo je objavljeno u dva toma na perzijskom jeziku u prijevodu od dr. Akbara Bihrúza u Tibrizu 1974. godine.68 O-789 (tvrdi uvez, poklon Envera Smailkadića iz Travnika). 94. ‫( ﻛﺎﻓﻴﺔ ذوى اﻻﻋﺮاب ﻓﻰ ﻋﻠﻢ ﻛﻼم اﻟﻌﺮب : ﺗﺮﺟﻤﺔ اﻟﻜﺎﻓﻴﺔ ﺑﺎﻟﺘﺮﻛﻰ ﻟﻤﻮﻻﻧﺎ ﺳﻮدى‬Kāfiya èawī al-i‘rāb fī ‘ilm kalām al-‘arab : tarûama al-Kāfiya bi at-turkī li-Mawlānā Súdī). - Istanbul : Maãba‘a-i ‘Åmira, 1312/1894. - 199 str. ; 27 cm Tekst na osman. jeziku. Prijevod i komentar arapske sintakse Kåfiya od Ibn Hadžiba (Ibn Õåûib, 646./1249.). Ovaj prijevod je imao pedagoški cilj da svojim učenicima olakša učenje arapskog jezika uvodeći još neke inovacije u metodici predavanja ovog predmeta. Ovakav naslov djela ne srećemo u tekstu pa se može pretpostaviti da ga je sročio izdavač.69 Na unutrašnjoj naslovnoj stranici izrečene su pohvale i visoke ocjene Súdijevog prijevoda i komentara karakterišući ga
66 67 68 69 Katalog GHB, op. cit., sv. 4, R-2815, str. 171. Ćehajić, Džemal. Ahmed Súdi Bošnjak. // Prilozi za orijentalnu filologiju, Vol. 28-29 (1980), str. 112. Hoca, Nazif M. Sūdi, Hayatı (...), op. cit., str. 26. Isto, str. 32.

- 352 -

kao: Bosanca koji je imao veliko znanje i ponos. Bio je čovjek velike kulture i koristan učitelj.70 Djelo je završeno 997./1588. godine i ovo je treća sveska zbirke: Šurūõ al-kāfiya sah zabān ‘arabī, fārisī, turkī. O-5520 (preneseno iz zvorničke medrese, oštećene korice); O-6485 (tvrdi uvez, biblioteka Muhameda Ševketa Kurta iz Tuzle).

ŠEJH JUJO, Mustafa ibn Jusuf Mostari Bosnevi (1650(51).1707.)71 95. ‫( ﺷﺮح اﻳﺴﺎﻏﻮﺟﻰ ﻟﻠﺒﻮﺳﻨﻮى اﻟﻤﻮﺳﺘﺎرى‬Šarõ Ísåÿuûí li-al-Búsnawí alMústårí). - Istanbul : [M. Teufik], Maãba‘a ‘Åmira, 1316/1898. - 78 str. ; 18 cm Tekst na osman. jeziku. Komentar na poznatu arapsku recenziju od Porphirusa, koju je napisao ‘Aïīruddīn Mufaññal ibn ‘Umar al-Abõarī (663./1265.), koja je po njemu još poznata i kao ar-Risāla al-Aïīriyya. Rasprava ima 9 poglavlja. Ovo je jedan od Šejh-Jujinih 13 radova iz logike i disputacije. U predgovoru stoji da je traktat završio ša‘bana 1093./augusta 1682. godine u Istanbulu. Također, govori o logici kao neophodnoj nauci u istraživanju te želji da njegov komentar bude pristupačan i koristan onima koji nauku traže. Posvetio ga je svom prijatelju i veziru Abdurrahman-paši. O-1411 (tvrdi uvez sa zlatnim rozetama na sredini korica; na unutarnjoj naslovnoj stranici bilješka, crnom tintom riq‘a pismom, da je ovu knjigu uvakufio (izdavač) Mehmed-efendija Teufik Okić u Sarajevu; na 2. i 3. str. na marginama izdavač je napisao pojašnjenje o pojedinim riječima iz teksta); O-2144 (tvrdi uvez; na 3. str. bilješka da je knjiga vakuf biblioteke Careve džamije); O-2150/4 (tvrdi uvez, peto djelo u zbirci); O-6733/6 (tvrdi uvez, sedmo djelo u zbirci; biblioteka Muhameda Ševketa Kurta iz Tuzle sa malim crnim pečatom prstenjakom vlasnika u gornjem lijevom ćošku); O-7322 (mehki uvez).
70 71 Ćehajić, Džemal. Ahmed Súdi Bošnjak. // Prilozi za orijentalnu filologiju, vol. 28-29 (1980), str. 118-119. Puno ime mu je: Muôãafå Yúyo ibn Yúsuf ibn Muråd Ayyúbí-zada al-Mústårí alBúsnawí.

- 353 -

ŠEJH ALI-DEDE ibn Mustafa Mostari (1007./1598.) 96. ‫( ﻣﺤﺎﺿﺮة اﻻواﺋﻞ و ﻣﺴﺎﻣﺮة اﻻواﺧﺮ‬Muõāñara al-’awā’il wa musāmarā al’awāêir). - 1. izd. - Kairo : Maãba‘a al-‘Åmiriyya, 1300/1882. - 172 str. ; 27 cm Tekst na arap. jeziku. Predavanja o prvim i posljednjim stvarima, kako u prijevodu glasi naslov ove knjige. Govori o historijskim događajima općenito. Na prve četiri stranice nalazi se sadržaj knjige, a potom je djelo podijeljeno na dva dijela. Prvi dio je skraćeno i prerađeno Sujutijino djelo Kitāb al-’awa’il. Podijeljeno je na 37 poglavlja u kojima navodi kada se šta prvi put dogodilo (‘awa’il). Drugi dio sastoji se od 4 poglavlja i govori o zadnjim stvarima (awaêir): zadnji ajeti i sure u Kur’anu, zadnji vladari pojedinih dinastija i sl. Izbjegavao je upotrebu priča i legendi te unosio samo činjenice opće, naučne i vjerske historije na koje je nailazio u preko 40 historijskih izvora kojima se koristio pri izradi svoje zbirke.72 O-3084 (tvrdi uvez, biblioteka Mehmeda Handžića, na unutrašnjoj naslovnoj stranici u gornjem lijevom ćošku mali okrugli pečat sa imenom i prezimenom vlasnika, crvenom tintom napisan je i datum 1348./1929. kada je kupio knjigu u Kairu); O-9568 i O-10871 (oštećeni primjerci, biblioteka Osmana Sokolovića). 97. ‫( ﻣﺤﺎﺿﺮة اﻻواﺋﻞ و ﻣﺴﺎﻣﺮة اﻻواﺧﺮ‬Muõāñara al-’awā’il wa musāmarā al’awāêir). - 1. izd. - Kairo : Maãba‘a al-‘Åmira aš-šarafiyya, 1311/1893. - 264 str. ; 20 cm Tekst na arap. jeziku. O-2403/1 (tvrdi uvez, druga knjiga u zbirci, biblioteka Mehmeda Handžića sa potpisom i pečatom vlasnika i datumom kada je kupio knjigu 1345./1926.); O-2732 (tvrdi uvez); O-9774 (kartonski uvez, biblioteka Osmana Sokolovića).
72 Handžić, Književni rad (...), op. cit., str. 46-47. ; Šabanović, Književnost muslimana BiH (...), op. cit., str. 98-99. ; Bašagić, Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti, op. cit., str. 60-62.

- 354 -

ŠERIFOVIĆ, Muhammed Fadil-paša (1802.-1882.) 98. ‫( ﺷﺮح اﻻوراد : ﺣﻘﺎﺋﻖ اذﻛﺎر ﻣﻮﻻﻧﺎ‬Šarõ al-’Awrād : Õaqāiq aèkār Mawlānå). - Istanbul : Maãba‘a Õaûí Muõarram Afandí Búsnawī, 1283/1866. - 8, 458 str. ; 23 cm Tekst na osman. jeziku. - Sadržaj: str. 3-8. Djelo je komentar na vrlo rijedak mevlevijski evrād.73 Štampan je kao drugo djelo u zbirci. Tekst (matn) dotičnog mevlevijskog evrada je u prvom dijelu, ima 56 stranica i štampan je 1282./1865. godine. Drugi dio je komentar evrada koji u prijevodu nosi naziv Istine zikra Mevlevija (Haqāiq aèkār Mawlānå). Fadil-paša je svoj komentar napisao na temelju prijevoda Mevlevijskog Evrada (Tarğama-i ¥uÿrā ili Mali prijevod) od muftije Karahisara Mevlana Ali el-Fejzi ibn Osmana. Zbog toga je na jednom mjestu Fadil-paša svoj komentar nazvao Tarğama-i Kubrā ili Veliki prijevod.74 Fadil-pašin komentar je prvi put objavljen i na latinici 2005. godine u Konji. Knjigu koju je za izdanje priredio Tahir Galip Seratlı nosi naziv Hazret-i Mevlana’nın Duaları Şerh-i Evrad-ı Mevlana.75 O-519/1 (kožni uvez, sa pečatom Fadil-paše Šerifovića na unutrašnjoj naslovnoj i zadnjoj str.); O-4974/1 (tvrdi uvez); O-9937/1 (tvrdi uvez, biblioteka Osmana Sokolovića). Šerifovićeva replika i demantij Ëafarnåmi Dok je Fadil-paša boravio u Izmitu na mjestu mutesarrifa, iz štampe je izišla poznata satira Ëafarnåma a kasnije i njen komentar Ëafarnåma-i Šarõi. Zija-paša je spjevao rugalicu na račun Ali-paše i njegovog pohoda na
73 Wird, mn. awråd, dnevno je učenje pobožnih tekstova koje učenik (muríd) dobija kao zaduženje od svog šejha. Kraći vird napisan na jednom papiru nosi naziv inaba dok se duži, pisan kao zbirka, naziva awråd. Svi virdovi i evradi su pisani arapskim jezikom jer sadrže: Kur’an, Poslanikove salavate, lijepa Božija imena i dove. Hadžibajrić, F. Osvrt na komentar mevlevijskog „evrada” od Fadil-paše Šerifovića. // Preporod, god. VII, br. 2/129 (1976), str. 6-7. ; Nametak, Pregled književnog stvaranja(...), op. cit., str. 214-216. Seyyid Fazıl Mehmet Paşa. - Hazret-i Mevlana’nın Duaları Şerh-i Evrad-ı Mevlana ; [Tahir Galip Seratlı]. - Konya : Rumi Yayınları, 2005. - 384 str. ; 21 cm. (ISBN No: 9756562919)

74

75

- 355 -

Kretu te je nazvao Ëafarnåmom a potpisao Fadil-pašinim imenom (al-faqīr Fañil Būsnawī Mawlawī müta¥arrif-i İzmit).76Upravo zbog ovog potpisa djelo se pripisivalo Fadil-paši Šerifoviću, što je, prema prof. F. Nametku, kasnijim upoređivanjem sa štampanim primjerkom Zafernāme i podataka u Zborniku Muhammeda Enverī Kadića, i dokazano da ovo djelo pripada Zija-paši. Fadil-paša je spjevao radiyyu (repliku) na ovu satiru i zapisana je jedino u Kadićevom Zborniku (XXVI, str. 105).77 Replika i demantij na Zija-pašinu Zafernamu bio bi prijevod turskog naslova knjige Ziya Paşa’nın Zafername’sine Reddiyye ve Tekzibiyye autora Koldžu Hasana (Kolcu Hasan) štampane u julu 1998. godine u Istanbul. Koldžu navodi da je tri dijela svoje Ëafarnåme i njenog komentara Zijapaša objavio pod tri imena, i to: Fadil-paša, Hajri-efendi i Muširi Husejn Husnu-paša. Fadil-paša Šerifović je jedini odgovorio na ovu potvoru koju bilježi Kadić te bi ovo bilo njeno prvo štampano izdanje.78 U Gazi Hurev-begovoj biblioteci se nalaze četiri štampana primjerka Zija-pašine Ëafarnåme sa komentarom Ëafarnåma-i šarõí: O-1719, O1949 , O-9841 i O-17132.

TAHIR, Mehmed Bosnevi (1321./1903.)79 99. GOLTSCH Paša ‫( ﻣﻠﺖ ﻣﺴﻠﺤﻪ : ﻋﺼﺮﻣﺰك اﺻﻮل و اﺣﻮال ﻋﺴﻜﺮﻳﻪ ﺳﻰ‬Millet müsallaõa : aôrımızın ‘uôul va ‘aõwāl ‘askariyasí) / Goltz Paşa ; almanûa’dan mtû. Mehmed Tahir. - 1. izd. - Istanbul : Maãba‘a-i Abú ad-Ñiyå, 1301/1883. - 17, 644, 8 str. ; 22 cm Tekst na osman. jeziku.

76 77 78 79

Zija-paša. - Zafernåme-i Şerhi. - str. 5. (GHB O-9841) Nametak Fehim. Fadil-pašina kasida kao odgovor na Zija-pašinu Zafernamu. // Prilozi za orijentalnu filologiju, vol. 28-29 (1980), str. 67-78. Ziya Paşa’nın Zafername’sine reddiye ve tekzibiyye / Hasan Kolcu. - İstanbul : Can Yayınları, 1998. - 92 str. ; 20 cm. - (Can yayınları ; 90) ISBN 975-7812-85-4 Handžić, Književni rad (...), op. cit., str. 109-110. ; Šabanović, Književnost muslimana BiH (...), op. cit., str. 675.

- 356 -

Naoružani narod, kako glasi prijevod ove knjige na bosanski jezik, teorija je o temeljima vojne strategije, organizacije i filozofije. Autor djela je Nijemac, tadašnji poznati pruski vojni teoretičar, general Colmar Freiher von der Goltsch (1843-1916), još poznat i kao Goltsch-paša. Služio je u Osmanskoj vojsci 12 godina na poslovima reorganizacije vojne uprave Osmanskog carstva.80 Na prva dva lista Mehmed Tahir daje kratak uvod, a narednih 14 str. ispunjeno je opširnim sadržajem. Na posljednjim stranicama nalazi se shema organizacije jedne vojne jedinice (bataljon). O-1458 (tvrdi uvez, na unutarnjoj naslovnoj stranici u gornjem lijevom ćošku: vakuf Mustafe-bega Halilbašića). 100. ‫( ﺟﺰوﻳﺖ ﺟﻤﻌﻴﺘﻨﻚ ﺗﻌﻠﻴﻤﺎت ﺧﻔﻴﻪ ﺳﻰ‬Ğizvít ğam‘iyatinin ta‘límåt êafiyesí) / almanûa’dan mtû. Mehmed Tahir. - 1. izd. - Istanbul : Maãba‘a-i Abú adÑiyå, 1303/1885. - 95 str. ; 15 cm. - (Kutubêåna-i Abuññiya) Tekst na osman. jeziku. Tahirov prijevod djela čiji je originalni tekst napisan latinskim jezikom. Daje osnovne informaciju o sekti Jezuita te općenito govori o značenju i upotrebi riječi jezuit. O-2920/1 (tvrdi uvez, drugo djelo u zbirci, vakuf hafiza Abdullaha Bušatlića); O-2971/3 (tvrdi uvez, četvrto djelo u zbirci, biblioteka Mehmeda Memiševića). 101. ‫( ﻣﻜﺘﺒﻪ ﻣﺘﻌﻠﻖ ﻟﻄﺎﺋﻒ‬Maktaba Mute‘alliq Laãå’if ) / almanûa’dan mtû. Mehmed Tahir. - 1. izd. - Istanbul : Maãba‘a-i Abú ad-Ñiyå, 1304/1886. - 64 str. ; 15 cm. - (Kütübkana-i Abüddiya) Tekst na osman. jeziku. Godine 1885. u Lajpcigu je objavljena knjiga sa dvije hiljade šaljivih anegdota o učiteljima. Ovo je prvi dio sa 118 priča koje je Mehmed Tahir preveo na turski jezik i objavio u ciklusu Biblioteke Ebuzzija. O-2917 (tvrdi uvez, prvo djelo u zbirci, vakuf hafiza Abdullaha Bušatlića).

80

Wilhelm Leopold Colmar. - Freiherr von der Goltz. - http://anoca.org/he/military/ colmar_freiherr_von_der_goltz.html, 21. 02. 2006.

- 357 -

102. NEPOS, Cornelius ‫( ﻣﺸﻬﻮر ﻗﻮﻣﺎﻧﺪاﻧﻠﺮك ﺗﺮﺟﻤﻪء اﺣﻮاﻟﻰ‬Mašhúr qumåndånların tarğamai aõvalí). / Cornelije Nepot ; almanûa’dan mtû. Mehmed Tahir. - 1. izd. - Istanbul : Maãba‘a-i Abú ad-Ñiyå, 1304/1886. - 132 str. ; 15 cm Tekst na osman. jeziku. Prijevod djela Kornelija Nepota (Cornelius Nepos 99.-24. p.n.e.) predstavnika rimske historiografije prvog stoljeća prije Nove ere. Liber De Excellentibus Dvcibvs Exterarvm Gentivm je originalni naslov djela koje govori o glasovitim vojskovođama stranih naroda. Sadrži dvadeset, ne baš kritičkih, životopisa slavnih grčkih vojskovođa, prožetih brojnim anegdotama i dogodovštinama s mnogo kulturno-historijskih zanimljivosti i pojedinosti. Nedavno je objavljen prvi cjeloviti prijevod djela na hrvatski jezik81 nakon djelimičnog Dragutina Kišpatića iz 1911. godine. O-2917/4 (tvrdi uvez, peto djelo u zbirci, vakuf hafiza Abdullaha Bušatlića). 103. ‫( ﻧﻌﻤﺖ ﺟﻠﻴﻠﻪ‬Ni‘mat ğalíla). - Istanbul : Maãba‘a-i ôafå-u Anwår, 1311/1893. - 24 str. ; 17 cm Tekst na osman. jeziku. Veličanstvene blagodati, kako bi u prijevodu glasio naslov djela, jeste esej o uzvišenosti vjere islama, ali i veličini i moći Osmanskog carstva kao njenom čuvaru i prenositelju sa sultanom Abdulhamidom na čelu. O-1848/2 (tvrdi uvez, treće djelo u zbirci, vakuf hafiza Abdullaha Bušatlića). 104. ‫( ﺟﺐ ﻟﻐﺘﻰ : آﻟﻤﺎﻧﺠﻪ دن ﺗﺮﻛﺠﻪ ﻳﻪ‬Ğab luÿatí : Ålmanğa’dan Turkća’ya) / [priredio Mehmed Tahir]. - Istanbul : Maãba‘a-i Širkat martabiyya, 1318/1900. - 1082, 50 str. ; 14 cm Tekst na osman. i njem. jeziku (gotica). Njemačko-turski rječnik, džepno izdanje sa dodatkom osnovnih gramatičkih pravila njemačkog jezika sa primjerima na kraju. Našem
81 Nepot, Kornelije. O istaknutim vojskovođama stranih naroda / [preveo i priredio Josip Miklić]. - Zagreb : Matica hrvatska, 1999. ; Prijevod ovog djela na engleski može se naći na ovoj http. adresi: http://www.tertullian.org/fathers/nepos.htm

- 358 -

primjerku nedostaju stranice sa kraja knjige u kojem se nalazi dodatak sa gramatikom. O-10588 (bez korica, oštećena, biblioteka Osmana Sokolovića). TEVFIK, Muhammed Bošnjak (1785.-1866.) 105. Mektubāt. U: Öztürk, Yaşar Nuri. Büyük Türk Mutasavvıfı : Muhammed Tevfīk Bosnevī : hayatı, mektupları, halifeleri. - 1. izd. - Istanbul : Fatih Yayınevi, 1981. - Str. 35-152. Tekst na tur. i osman. jeziku. Unutar djela o Muhammedu Teufiku Bošnjaku od profesora Jašara Nurija Ozturka (Yaşar Nuri Öztürk) nalazi se zbirka od 19 pisama upućenih nekolicini njegovih murida (učenika-sljedbenika). Profesor Öztürk nam nudi kako originalne tekstove ovih pisama tako i njihovu preradu na jednostavniji i savremeniji turski jezik. Pisma su nastala u periodu između 1847. i 1865. godine i predstavljaju Muhammed-efendijine lične stavove o životu, vjeri, tesavvufu i književnosti.82 O-12917 (mehki uvez, poklon Džemala Ćehajića). ZENUNOVIĆ, Seid (1875.-1938.) 106. ‫( وﻓﺎت رﺳﻮل اﻟﻠﻪ = ﺳﻤﺮت ﺣﻀﺮت ﻣﺤﻤﺪ ﭘﻪ ﻳﻐﺎﻣﺒﻪ را‬Wafāt Rasulallåh = Smrt hazreti Muhammed-pejgambera). - Sarajevo : Islamska dionička štamparija, 1347/1929. - 31 str. ; 15 cm Tekst na arebici. O-13657 (mehki uvez, biblioteka Sinanudina Sokolovića). Pobožni spjev o smrti poslanika Muhammeda. Na osnovu ovih stihova nastao je istoimeni spjev od Alije Sadikovića, kako je to spjevao u posljednjim stihovima svoga Vafåta:
82 Azamat, Nihat. Mehmed Tevfik Bosneví : ö. 1866 : Halvetí-Şåbåní şeyhi. // Türkiye Diyanet Vakfi Islam Ansiklopedisi. Ankara : TDV, 1988. - , sv. 28, 2003, str. 538-539. ; Nametak, Pregled književnog stvaranja(...), op. cit., str. 243.

- 359 -

Zenunović je ovaj vefat pravio, Sadiković dodo’ i popravio.83 107. ‫( وﻓﺎت رﺳﻮل اﻟﻠﻪ = ﺳﻤﺮت ﺣﻀﺮت ﻣﺤﻤﺪ ﭘﻪ ﻳﻐﺎﻣﺒﻪ را‬Wafāt Rasulallåh = Smrt hazreti Muhammed-pejgambera). - 2. izd. - Sarajevo : Islamska dionička štamparija, 1351/1933. - 31 str. ; 15 cm Tekst na arebici. I-115 i I-115a evrop. fond (mehki uvez, drugom primjerku nedostaju naslovne korice i zadnja str.). 108. ‫ﻣﻮﻟﯚد : رۉﺟﻪ ﻧﻪ ﻧﺎﻳﻮه ﭼهﻍ اى ﭘۉﺳڵﻪ دﻧﻪﻍ ﺑﯣﮋﻳﻴﻪﻍ ﭘۉﺳﻼﻧﻴﻘﺎ ﻣﺤﻤﺪ ﻋﻠﻴﻪ اﻟﺴﻼم‬ (Mevlud : rođenje najvećeg i posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, alejhi-s-selam). - 1. izd. - Sarajevo : Muslimanska knjižara A. Kujundžić, 1348/1929 (Sarajevo : Islamska dionička štamparija). - 15 str. ; 23 cm Tekst na arebici. Spjev u slavu rođenja poslanika Muhammeda. Ovo je, također, prijevod ili prerada mevluda Sulejmana Čelebije. III-234b evrop. fond (mehki uvez). 109. ‫ﻣﻮﻟﯚد : رۉﺟﻪ ﻧﻪ ﻧﺎﻳﻮه ﭼهﻍ اى ﭘۉﺳڵﻪ دﻧﻪﻍ ﺑﯣﮋﻳﻴﻪﻍ ﭘۉﺳﻼﻧﻴﻘﺎ ﻣﺤﻤﺪ ﻋﻠﻴﻪ اﻟﺴﻼم‬ (Mevlud : rođenje najvećeg i posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, alejhi-s-selam). - 2. izd. - Sarajevo : Muslimanska knjižara A. Kujundžić, 1355/1936 (Sarajevo : Islamska dionička štamparija). - 14 str. ; 23 cm Tekst na arebici. III-234 evrop. fond (mehki uvez). 110. ‫ﻣﻮﻟﯚد : رۉﺟﻪ ﻧﻪ ﻧﺎﻳﻮه ﭼهﻍ اى ﭘۉﺳڵﻪ دﻧﻪﻍ ﺑﯣﮋﻳﻴﻪﻍ ﭘۉﺳﻼﻧﻴﻘﺎ ﻣﺤﻤﺪ ﻋﻠﻴﻪ اﻟﺴﻼم‬ (Mevlud : rođenje najvećeg i posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, alejhi-s-selam). - 3. izd. - Sarajevo : Muslimanska knjižara A. Kujundžić, 1358/1940 (Sarajevo : Islamska dionička štamparija). - 14 str. ; 23 cm Tekst na arebici.
83 Huković, Muhamed. Alhamijado književnost i njeni stvaraoci. Sarajevo : ”Svjetlost“, 1986. - str. 191.

- 360 -

III-234a evrop. fond (mehki uvez); III-234c (tvrdi uvez); SS III234d i SS III-234e (mehki uvez, vakuf Sinanudina Sokolovića).

- 361 -

AUTORSKI REGISTAR A ABDIĆ Salih 1 Alajbegović Ibrahim (vidi PEČEVÍ Alajbegović Ibrahim) ALLAMEK Muhammed ibn Musa Bosnevi (Musić) 2, 3 AHMED IBN HASAN Bosnevi 4 AKHISARI Hasan Kafi 5, 6, 7, 8, 9 ALAGIĆ Šukrija 10, 11 ALIĆEHAJIĆ Salih Emin 12, 13, 14, 15, 16 AZAPAGIĆ Mehmed Teufik 17 B BAHÅ’UDDÍN NAQŠIBANDĪ, Muõammad 83 BAYHAQÍ, Aõmad ibn al-Õusayn 36 BIRGIWÍ, Muõammad ibn Pír ‘Alí 23, 24, 25 BOŠNJAK Abdullah 18 C CVIJETIĆ Mehmed Kamil 19 Č ČAUŠEVIĆ Džemaluddin 20, 21, 22, 23, 24, 25 F FEHMI Omer 26 G GAŠEVIĆ Salih 27, 28, 29, 30, 31, 32 GOLTSCH Paša 99 H HAJROVIĆ Murad Hulusi 33, 34 HANDŽIĆ Mehmed 35, 36, 37, 38 I IBN

TAYMIYA, Aõmad ‘Abdalõalím 37

ibn

K KADIĆ Ali 39 KAPETANOVIĆ Mehmed-beg Ljubušak Muhibbi 40 KARABEG Mustafa Sidki 41, 42 KEMURA Sejfuddin Fehmi 43 M MAHINIĆ Ahmed 44, 45, 46, 47, 48 MUF TIĆ (Muf ti-zade) Muhammed Hifzi 49 MULIĆ Hamdija 50 MURSEL Sulejman 51, 52, 53, 54 N NEPOS Cornelius 102 NERKESI Muhammed-efendi Bosnevi 55 NOVLJANIN Omer-efendi 56

- 362 -

Ö Öztürk Yaşar Nuri 105

P PAJIĆ (Muhammed Kadri) Nasih 57, 58 T PEČEVI Alajbegović Ibrahim 59 TAHIR Mehmed Bosnevi 99, 100, PROHO Sejfullah 60, 61, 62, 63, 101, 102, 103, 104 64, 65, 66, 67 TEVFIK Muhamed Bošnjak 105 PUŠKA-zade Ibrahim 68 Z R ZENUNOVIĆ Seid 106, 107, 108, RAMIĆ Mehmed Topal-hodža 69, 109, 110 70, 71 REPOVAC Ibrahim Hakki 72 RIBIĆ Sabit Ahmed 73, 74 RIZVANBEGOVIĆ-STOČEVIĆ Arif Hikmet 75 S SABIT Alauddin Užičanin 76 SARAJLIJA Arif (Brkanić) 77 SELJUBAC Ibrahim Ibn Abdullah Smajić 78 SERDAREVIĆ Muhammed Seid 79, 80, 81, 82 SIKIRIĆ Šejh Muhammed Behauddin 83 SOFIĆ Abdullah 84 SPAHO Hasan 85 SÚDI Ahmed Bosnevi 86, 87, 88, 89, 90, 91, 92, 93, 94 Š ŠEJH JUJO Mustafa ibn Jusuf Mostari Bosnevi 95

ŠEJH ALI-DEDE ibn Mustafa Mostari 96, 97 ŠERIFOVIĆ Muhammed Fadilpaša 98

- 363 -

REGISTAR NASLOVA A Aõsan al-wasīla ilā ma‘rifa al-waôāya wa al-waôiyya 65 Aõwāl ÿazawāt der diyår Búsna 56 Akaid i ahlak ili Nauka o islamskoj vjeri (...) 39 ‘Ālam islamiyyat naëarında : Lajpsig’e risålasina ğawåb 40 Alifbāy ‘arabí 12, 13, 14, 15, 16, 48 Alifbāy ‘arabí = Arapska početnica : prerađena Salih Eminova sufara 1 Arapsko-srpsko-hrvatski rječnik za (...) kitabu sireti Resulillahi 11 Aôaõõ al-aqñiyya fí lubs al-qalansuwwa an-naôrāniyya 64 ‘Awrād šajê Muõammad Bahå’uddín Naqšibandī 83 Al-ğawhar al-’asnā fī tarāğim ‘ulamā’ wa šu‘rā’ Búsna 35 Ğizvít ğam‘iyatinin ta‘límåt êafiyesí 100 F Fiqh al-‘ibådåt 81, 82 H Êamsa-i Nargisī 55 Õåšiya ‘ala šarõ al-Ûåmí 2, 3 Õayāt al-anbiyā’ (...) 36 Hiğrat õaqqında risåla 17 Õāšiya õidād an-nuôúl ‘alā mir’āt al’uôúl 41, 42 G Glavna načela islama 34

I B ‘Ilåwali sa viškom : turskom jazijom Bidåyat al-inåï : najbolji ilmihal na nova bosanska elifnica 78 bosanskom jeziku 60 ‘Ilm-i õål 44 Birgiwí 23, 24, 25 Islamske dužnosti : vjerska knjiga za Büyük Türk Mutasavvıfı : svakog muslimana 49 Muhammed Tevfīk Bosnevī Islamski velikani : knjiga za musli(...) 105 mansku mladež 20, 21 Ibrāz al-õaqq tarğama-i iëhār alD õaqq 26 Díwān 75 K DŽ Kāfiya èawī al-i‘rāb fī ‘ilm kalām alĞab luÿatí : Ålmanğa’dan Turkća’ya ‘arab : tarûama al-Kāfiya (...) 104 94
- 364 -

Al-Kalim aã-ãayyib min aèkār an- R nabiyy sallallāhu ‘alayh wa sal- Rawñāt al-ğannāt fī uôúl al-i‘tiqād 8, 9 lam 37 Kitåb an-nikåõ 63 Kitåb al-qirå’a fí al-lisån al-‘arabí 72 S Ôarā’iõ 58 Saråybúsna’da abniya’i êayriyanin M muôawwir tåriêí : Êunkår Maktaba Mute‘alliq Laãå’if 101 ğami‘ šarífasi 43 Mali ‘Ilm-i õål 51, 52, 53, 54 Mašhúr qumåndånların tarğama-i Smrt hazreti Fatime, r.a. 66 Smrt hazreti Fatime, r.a., kćeri hazreaõwalí 102 ti Muhammed pejgamberove Maãāli‘ an-nuğúm 19 a.s. 67 Mektubāt 105 Sufara za prvi razred Mektebi ibtiMevlud 27, 28, 29, 30 daijja u Bosni i Hercegovini Mevlud = Mawlid an-nabiyy sallallāh 33 ‘alayh wa sallam 31, 32 Mevlud : Rođenje (...) 108, 109, Š 110 Millet müsallaõa : aôrımızın ‘uôul va Šarõ al-’Awrād : Õaqāiq aèkār Mawlānå 98 ‘aõwāl ‘askariyasí 99 Šarõ Bústån 93 Mufíd ‘alā al-farīda 4 Šarõ Dīwån Õāfië 91, 92 Mufaôôal alifbåy ‘arabí 73, 74 Muõāñara al-’awā’il wa musāmarā Šarõ al-fuôuô al-õikam 18 Šarõ Gülistān li-šayê as-Sa‘dī 86, 87, al-’awāêir 96, 97 88, 89, 90 Muntaêab al-uôúl li intidāb al-wuôúl Šarõ Ísåÿuûí li-al-Búsnawí al85 Mústårí 95 Šurúã islåm 69, 70, 71 N Ni‘mat ğalíla 103 Nuêba min kitāb sīra Rasúlillāh 10 T Tağwíd adå’iyya-i Búsnawí : Búsna wa Harsak makātib (...) 68 Q Qaôīda fī madõ al-Ÿāzī Êusraw-beg Tağwíd inåï : Búsna lisåní üzere ÿåyat zübdalí wa müfíd tağwíddir = 38 Na najlakši i najkraći način na bosanskom jeziku 61
- 365 -

Tarğama-i Fuôúô 18 Tåríê-i Pečeví 59 Terğuman mevludski na jezik bosanski 77 Tuêfa al-iêwån : i‘tiqådåtuh wa ‘amaliyåtuh (...) 45, 46, 47 Tuõfa aô-ôibjān wa al-iêwān fī qawā‘id al-īmān 84 U Uputa u povijest islama 79 Uôúl díniyye : kitab (...) iz islamske vjeronauke (...) 80 Uôul al-õikam fī niëām al-‘ālam 5, 6 Uôul al-õikam fī niëām al-‘ālam wa tarğamasi 7 V Vazovi i nasihati 22 Wafāt Rasulallåh = Smrt hazreti Muhammed-pejgambera 106, 107 Z Za reformu naše nastave 50 Ëafarnåma-i Ãåbit 76 Zubda al-farā’iñ 62 Ëulm wa ‘adl 57

- 366 -

‫)‪REGISTAR NASLOVA (arapskim pismom‬‬ ‫أ‬ ‫اﺑﺮاز اﻟﺤﻖ ﺗﺮﺟﻤﻪء اﻇﻬﺎر اﻟﺤﻖ 62‬ ‫اﺣﺴﻦ اﻟﻮﺳﻴﻠﺔ اﻟﻰ ﻣﻌﺮﻓﺔ اﻟﻮﺻﺎﻳﺔ و اﻟﻮﺻﻴﺔ 56‬ ‫اﺣﻮال ﻏﺰوات دردﻳﺎر ﺑﻮﺳﻨﻪ 65‬ ‫اﺳﻼﻣﺴﻘﻪ دۆژﻧﻮۉﺳﺘﻰ : وﻳﻪ رﺳﻘﺎ ﻗﮣﻴﻐﺎ زا ﺳﻮاﻗﯣغ‬ ‫ﻣﯚﺳﻠﻴﻤﺎﻧﺎ 94‬ ‫اﺻﺢ اﻻﻗﻀﻴﺔ ﻓﻰ ﻟﺒﺲ اﻟﻘﻠﻨﺴﻮة اﻟﻨﺼﺮاﻧﻴﺔ 46‬ ‫اﺻﻮل اﻟﺤﻜﻢ ﻓﻰ ﻧﻈﺎم اﻟﻌﺎﻟﻢ 5, 6‬ ‫اﺻﻮل اﻟﺤﻜﻢ ﻓﻰ ﻧﻈﺎم اﻟﻌﺎﻟﻢ و ﺗﺮﺟﻤﻪ ﺳﻰ 7‬ ‫اﺻﻮل دﻳﻨﻴﻪ : ﻛﺘﺎب، ﻗﯣﻳﻰ ﺳﺎدرژى ﻧﺎﻳﭙﯣﺗﺮه ﺑﻨﻴﻴﻪ‬ ‫ﺗﺎﭼﻘﻪ اﻳﺰ اﺳﻼﻣﺴﻘﻪ وﻳﻪ رۉﻧﺎۆﻗﻪ 08‬ ‫اﻟﻔﺒﺎى ﻋﺮﺑﻰ 21, 31, 41, 51, 61, 84‬ ‫اﻟﻔﺒﺎى ﻋﺮﺑﻰ = ﻋﺮاﺑﺴﻘﺎ ﭘﯣﺟﻪ ﺗﻨﻴﺠﺎ : ﭘﺮه راﺟﻪ ﻧﺎ‬ ‫ﺻﺎﻟﺢ اﻣﻴﻨﯣوا ﺳﯚﻓﺎر 1‬ ‫اوراد ﺷﻴﺦ ﻣﺤﻤﺪ ﺑﻬﺎء اﻟﺪﻳﻦ ﻧﻘﺸﺒﻨﺪى 38‬ ‫اﻳﺴﻼﻣﺴﻘﻰ وه ﻟﻴﻘﺎﻧﻰ : ﻗﻨﻴﻐﺎ زا ﻣﯚﺳﻠﻴﻤﺎﻧﺴﻘﯚ‬ ‫ﻣﻼده ژ 02, 12‬ ‫ب‬ ‫ﺑﺪاﻳﺖ اﻻﻧﺎث : ﻧﺎﻳﺒﯣڵﻰ ﻋﻠﻤﺤﺎل ﻧﺎ ﺑﯣﺳﺎﻧﺴﻘﯣم‬ ‫ﻳﻪ زﻳﻴﯣم 06‬ ‫ﺑﺮﻛﻮى 32, 42, 52‬ ‫ت‬ ‫ﺗﺎرﻳﺦ ﭘﺠﻮى 95‬ ‫ﺗﺠﻮﻳﺪ اداﺋﻴﻪء ﺑﻮﺳﻨﻮى : ﺑﻮﺳﻨﻪ و ﻫﺮﺳﻚ ﻣﻜﺎﺗﺐ‬ ‫اﺑﺘﺪاﺋﻴﻪء ﺷﺎﻛﺮدان اﻳﭽﻮن ﻣﺨﺼﻮﺻﺪر 86‬ ‫ﺗﺠﻮﻳﺪ اﻧﺎث : ﺑﻮﺳﻨﻪ ﻟﺴﺎﻧﻰ اوزره 16 )...(‬ ‫ﺗﺤﻔﺔ اﻟﺼﺒﻴﺎن و اﻻﺧﻮان ﻓﻰ ﻗﻮاﻋﺪ اﻻﻳﻤﺎن 48‬ ‫ﺗﺨﻔﺔ اﻻﺧﻮان : اﻋﺘﻘﺎداﺗﻪ و ﻋﻤﻠﻴﺎﺗﻪ ﻣﺘﺪاﺋﺮ اك ﻣﻬﻢ‬ ‫ﻣﺴﺎﺋﻠﻰ ﻣﺤﺘﻮﻳﻪ در 54, 64, 74‬ ‫ﺗﺮﺟﻤﺎن ﻣﻮﻟﯚدﺳﻘﻰ ﻧﺎ ﻳﻪ زﻳﻖ ﺑﯣﺳﺎﻧﺴﻘﻰ 77‬ ‫ﺗﺮﺟﻤﻪء ﻓﺼﻮص 81‬ ‫ج‬ ‫ﺟﺐ ﻟﻐﺘﻰ : آﻟﻤﺎﻧﺠﻪ دن ﺗﺮﻛﺠﻪ ﻳﻪ 401‬ ‫ﺟﺰوﻳﺖ ﺟﻤﻌﻴﺘﻨﻚ ﺗﻌﻠﻴﻤﺎت ﺧﻔﻴﻪ ﺳﻰ 001‬ ‫اﻟﺠﻮﻫﺮ اﻻﺳﻨﻰ ﻓﻰ ﺗﺮاﺟﻢ ﻋﻠﻤﺎء و ﺷﻌﺮاء ﺑﻮﺳﻨﻪ 53‬ ‫ح‬ ‫ﺣﺎﺷﻴﺔ ﺣﺪاد اﻟﻨﺼﻮل ﻋﻠﻰ ﻣﺮأت اﻻﺻﻮل 14, 24‬ ‫ﺣﺎﺷﻴﺔ ﻋﻠﻰ ﺷﺮح اﻟﺠﺎﻣﻰ 3, 4‬ ‫ﺣﻴﺎة اﻻﻧﺒﻴﺎء ﺻﻼوات اﻟﻠﻪ و ﺳﻼﻣﻪ ﻋﻠﻴﻬﻢ‬ ‫اﺟﻤﻌﻴﻦ 63‬ ‫خ‬ ‫ﺧﻤﺴﻪء ﻧﺮﻛﺴﻰ 55‬ ‫د‬ ‫دﻳﻮان 57‬ ‫ر‬ ‫روﺿﺎت اﻟﺠﻨﺎت ﻓﻰ اﺻﻮل اﻻﻋﺘﻘﺎد 8, 9‬ ‫ز‬ ‫زا ره ﻓﯣ رﻣﯚ ﻧﺎﺷﻪ ﻧﺎﺳﺘﺎوه 05‬ ‫زﺑﺪة اﻟﻔﺮاﺋﺾ 26‬ ‫س‬ ‫ﺳﺮاي ﺑﻮﺳﻨﻪ ده اﺑﻨﻴﻪء ﺧﻴﺮﻳﻪ ﻧﻚ ﻣﺼﻮر ﺗﺎرﻳﺨﻰ :‬ ‫ﺧﻨﻜﺎر ﺟﺎﻣﻊ ﺷﺮﻳﻔﻪ ﺳﻰ 34‬ ‫ﺳﻤﺮت ﺣﻀﺮت ﻓﺎﻃﻤﻪ رض 66‬ ‫ﺳﻤﺮت ﺣﻀﺮت ﻓﺎﻃﻤﻪ رض. ﻗﭽﻪ رى ﺣﻀﺮت ﻣﺤﻤﺪ‬ ‫ﭘﻪ ﻳﻐﺎﻣﺒﻪ رۉوه ﻋﻢ. 76‬ ‫ﺳﯚﻓﺎرا زا ﭘﺮوى رازره د ﻣﻜﺘﺐ اﺑﺘﺪاﺋﻴﺎ اۆ ﺑﯣﺳﻨﻰ اى‬ ‫ﻫﺮﭼﻪ ﻏﯣوﻳﻨﻰ 33‬ ‫ش‬ ‫ﺷﺮح اﻻوراد : ﺣﻘﺎﺋﻖ اذﻛﺎر ﻣﻮﻻﻧﺎ 89‬
‫- 763 -‬

‫ﺷﺮح اﻳﺴﺎﻏﻮﺟﻰ ﻟﻠﺒﻮﺳﻨﻮى اﻟﻤﻮﺳﺘﺎرى 59‬ ‫ﺷﺮح ﺑﻮﺳﺘﺎن 39‬ ‫ﺷﺮح دﻳﻮان ﺣﺎﻓﻆ 19, 29‬ ‫ﺷﺮح اﻟﻔﺼﻮص اﻟﺤﻜﻢ 81‬ ‫ﺷﺮح ﻛﻠﺴﺘﺎن ﻟﻠﺸﻴﺦ اﻟﺴﻌﺪى 68, 78, 88, 98, 09‬ ‫ﺷﺮوط اﺳﻼم 96, 07, 17‬ ‫ص‬ ‫ﺻﺮاﺋﺢ 85‬ ‫ظ‬ ‫ﻇﻔﺮﻧﺎﻣﻪء ﺛﺎﺑﺖ 67‬ ‫ﻇﻠﻢ و ﻋﺪل 75‬ ‫ع‬ ‫ﻋﺎﻗﺎﺋﻴﺪ ﺋﻰ آﺧﻼق اﻳﻠﻰ ﻧﺎۆﻗﺎ ۉاﻳﺴﻼﻣﺴﻘﯣى‬ ‫وﻳﻪ رى 93 )...(‬ ‫ﻋﺎﻟﻢ اﺳﻼﻣﻴﺖ ﻧﻈﺮﻧﺪه : ﻟﻴﭙﺴﻘﻪ رﺳﺎﻟﻪ ﺳﻨﻪ‬ ‫ﺟﻮاب 04‬ ‫ﻋﻼوه ﻟﻰ ﺳﺎ وﻳﺸﻘﯣم : ﺗﯚرﺳﻘﯣم ﻳﺎزى ﻳﯣم ﻧﯣوا‬ ‫ﺑﯣﺳﺎﻧﺴﻘﺎ اﻟﻔﻨﻴﺠﺎ 87‬ ‫ﻋﻠﻢ ﺣﺎل 44‬ ‫غ‬ ‫ﻏﻼوﻧﺎ ﻧﺎﭼﻪ ﻻ اﺳﻼﻣﺎ 43‬ ‫ف‬ ‫ﻓﻘﻪ اﻟﻌﺒﺎدات 18, 28‬ ‫ق‬ ‫ﻗﺼﻴﺪة ﻓﻰ ﻣﺪح اﻟﻐﺎزى ﺧﺴﺮو ﺑﻚ 83‬ ‫ك‬ ‫ﻛﺎﻓﻴﺔ ذوى اﻻﻋﺮاب ﻓﻰ ﻋﻠﻢ ﻛﻼم اﻟﻌﺮب : ﺗﺮﺟﻤﺔ‬ ‫اﻟﻜﺎﻓﻴﺔ ﺑﺎﻟﺘﺮﻛﻰ ﻟﻤﻮﻻﻧﺎ ﺳﻮدى 49‬ ‫ﻛﺘﺎب اﻟﻘﺮاءة ﻓﻰ اﻟﻠﺴﺎن اﻟﻌﺮﺑﻲ 27‬
‫- 863 -‬

‫ﻛﺘﺎب اﻟﻨﻜﺎح 36‬ ‫اﻟﻜﻠﻢ اﻟﻄﻴﺐ ﻣﻦ اذﻛﺎر اﻟﻨﺒﻲ ﺻﻠﻰ اﻟﻠﻪ ﻋﻠﻴﻪ‬ ‫و ﺳﻠﻢ 73‬ ‫م‬ ‫ﻣﺎﻟﻰ ﻋﻠﻢ ﺣﺎل 15, 25, 35, 45‬ ‫ﻣﺤﺎﺿﺮة اﻻواﺋﻞ و ﻣﺴﺎﻣﺮة اﻻواﺧﺮ 69, 79‬ ‫ﻣﺸﻬﻮر ﻗﻮﻣﺎﻧﺪاﻧﻠﺮك ﺗﺮﺟﻤﻪء اﺣﻮاﻟﻰ 201‬ ‫ﻣﻄﺎﻟﻊ اﻟﻨﺠﻮم 91‬ ‫ﻣﻔﺼﻞ اﻟﻔﺒﺎي ﻋﺮﺑﻰ 37, 47‬ ‫ﻣﻔﻴﺪ ﻋﻠﻰ اﻟﻔﺮﻳﺪة 4‬ ‫ﻣﻜﺘﺒﻪ ﻣﺘﻌﻠﻖ ﻟﻄﺎﺋﻒ 101‬ ‫ﻣﻠﺖ ﻣﺴﻠﺤﻪ : ﻋﺼﺮﻣﺰك اﺻﻮل و اﺣﻮال‬ ‫ﻋﺴﻜﺮﻳﻪ ﺳﻰ 99‬ ‫ﻣﻨﺘﺨﺐ اﻻﺻﻮل ﻻﻧﺘﺪاب اﻟﻮﺻﻮل 58‬ ‫ﻣﻮﻟﯚد 72, 82, 92, 03‬ ‫ﻣﻮﻟﯚد= ﻣﻮﻟﺪ اﻟﻨﺒﻲ ﺻﻠﻰ اﻟﻠﻪ ﻋﻠﻴﻪ و ﺳﻞ 13, 23‬ ‫ﻣﻮﻟﯚد : رۉﺟﻬﻨﻪ ﻧﺎﻳﻮه ﭼهﻍ اى ﭘۉﺳڵﻪ دﻧﻪﻍ ﺑﯣﮋﻳﻴﻪﻍ‬ ‫ﭘۉﺳﻼﻧﻴﻘﺎ )...( 801, 901, 011‬ ‫ن‬ ‫ﻧﺨﺒﺔ ﻣﻦ ﻛﺘﺎب ﺳﻴﺮة رﺳﻮل اﻟﻠﻪ 01‬ ‫ﻧﻌﻤﺖ ﺟﻠﻴﻠﻪ 301‬ ‫و‬ ‫ۆ ﭘﯚﺗﺎ ۆ ﭘﯣوﻳﻴﻪ ﺳﺖ اﻳﺴﻼﻣﺎ 97‬ ‫وﻋﻈﯣوى اى ﻧﺎﺻﻴﺤﺎﺗﻰ 22‬ ‫وﻓﺎت رﺳﻮل اﻟﻠﻪ = ﺳﻤﺮت ﺣﻀﺮت ﻣﺤﻤﺪ‬ ‫ﭘﻪ ﻳﻐﺎﻣﺒﻪ را 601, 701‬ ‫ﻫـ‬ ‫ﻫﺠﺮت ﺣﻘﻨﺪه رﺳﺎﻟﻪ 71‬

REGISTAR AREBIČKIH NASLOVA A Smrt hazreti Fatime, r.a., kćeri hazreAkaid i ahlak ili Nauka o islamskoj ti Muhammed pejgamberove, vjeri (...) 39 a.s 67 Alifbay ‘arabī 48 Sufara za prvi razred Mektebi ibtiAlifbāy ‘arabí = Arapska početnidaijja u Bosni i Hercegovina ca : prerađena Salih Eminova 33 sufara 1 Š B Šurúã islåm 69, 70, 71 Bidåyat al-inåï : najbolji ilmihal na bosanskom jeziku 60 T Birgiwí 23, 24, 25 Tağwíd adå’iyya-i Búsnawí : Búsna wa Harsak makātib (...) 68 F Tağwíd inåï : Búsna lisåní üzere ÿåyat Fiqh al-‘ibådåt 81, 82 zübdalí wa müfíd tağwíddir = Na najlakši i najkraći način na G bosanskom jeziku 61 Glavna načela islama 34 Terğumån mevludski na jezik bosanski 77 I Tuêfa al-iêwån : i‘tiqådåtuh wa ‘Ilåveli sa viškom : turskom jazijom ‘amaliyåtuh (...) 45, 46, 47 nova bosanska elifnica 78 Tuõfa aô-ôibjān wa al-iêwān fī ‘Ilm-i õål 44 qawā‘id al-īmān 84 Islamske dužnosti : vjerska knjiga za svakog muslimana 49 U Islamski velikani : knjiga za musli- Uputa u povijest islama 79 mansku mladež 20, 21 Uôúl díniyya : kitab (...) iz islamske vjeronauke (...) 80 M Mali ‘Ilm-i õål 51, 52, 53, 54 V Mevlud 27, 28, 29, 30 Vazovi i nasihati 22 Mevlud = Mawlid an-nabiyy sallallāh Wafāt Rasulallåh = Smrt hazreti ‘alayh wa sallam 31, 32 Muhammed-pejgambera 106, Mevlud : Rođenje (...) 108, 109, 107 110 S Z Smrt hazreti Fatime, r.a. 66 Za reformu naše nastave 50
- 369 -

LITERATURA Monografije BABINGER, Franz. Osmanlı Tarih Yazarları ve Eserleri / çeviren Coşkun Üçok. - 3. izd. - Ankara : Kültür Bakanlığı, 2000. BALIĆ, Smail. Kultura Bošnjaka : muslimanska komponenta. - 2. dopunjeno izd. - Tuzla : PP R&R, 1994. BIBLIOGRAFIJA književnih priloga u listovima i časopisima Bosne i Hercegovine. - Sarajevo : Institut za književnost, 1991. HANDŽIĆ, Mehmed. Književni rad bosansko-hercegovačkih muslimana. - Sarajevo : Državna štamparija, 1934. HOCA, Nazif M. Sūdi, Hayatı, Eserleri ve iki Risalesi’nin Metni. Istanbul : Istanbul Universitsi Edebiyat Fakultesi, 1980. HUKOVIĆ, Muhamed. Alhamijado književnost i njeni stvaraoci. Sarajevo : “Svjetlost”, 1986. KATALOZI rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke LJUBOVIĆ, Amir. Hasan Kafija Pruščak. / Amir Ljubović, Fehim Nametak. - Sarajevo : Sarajevo Publishing, 1999. NAKIČEVIĆ, Omer. Karabeg. - Sarajevo : Fakultet islamskih nauka, 2001. NAMETAK, Fehim. Pregled književnog stvaranja bosansko-hercegovačkih muslimana na turskom jeziku. - Sarajevo : El-Kalem, 1989. PEČEVI, Ibrahim. Historija / [predgovor, prijevod i bilješke Fehim Nametak]. - Sarajevo : El-Kalem [etc.], 2000. SERDAREVIĆ, Muhamed Seid. Fikhu-l-ibadat : propisi o osnovnim islamskim dužnostima. - 5. izd. - Sarajevo : El-Kalem, 1994. SOKOLOVIĆ, Osman A. Pregled štampanih djela na srpsko-hrvatskom jeziku muslimana Bosne i Hercegovine od 1878-1948 godine. Sarajevo : Štamparski zavod “Veselin Masleša”, 1955. SPOMENICA Šeriatske sudačke škole u Sarajevu : izdana prilikom pedesetogodišnjice ovoga zavoda (1887-1937). - Sarajevo : Islamska dionička štamparija, 1937. ŠABANOVIĆ, Hazim. Književnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima : bibliografija. - Sarajevo : Svjetlost, 1973.
- 370 -

TRALJIĆ, Mahmud hfz. Iz kulturne historije Bošnjaka. Travnik : Borac, 1999. TRALJIĆ, Mahmud hfz. Istaknuti Bošnjaci. Zagreb : Međunarodna zajednica za pomoć muslimanima Bosne i Hercegovine, 1994. Serijske publikacije ANALI Gazi Husrev-begove biblioteke GLASNIK Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini PREPOROD : islamske informativne novine PRILOZI za orijentalnu filologiju

Ključne riječi: bibliografija, bosansko-hercegovački autori, štampane knjige

Summary The Bibliography of printed works in Arabic produced by Bosnian Herzegovina authors which are held in the Gazi Husrev-bey’s library This is the annotated bibliography of printed work in Arabic from Bosnian-Herzegovinian authors whose works are being held in the Gazi Husrev-bey’s library. The bibliography was produced to satisfy the needs of researchers, local and foreigner ones, for information about work done by Bosnian –Herzegovinian authors and their aspiration for acquiring more information in general and life and work as well. The emphasis of this bibliography is mainly on printed work of our authors in Arabic, either in Bosnian (Arabica), Arabic or Turkish language and which existed in the Gazi Husrev-bey’s library. Each bibliographic unit, apart from the basic information, gives a short description of the thematic on which author worked, signature or call number which are identification card of the book on the shelf, as well as their origins and way how they reached the Library. Here is important to mention that this bibliography has incorporated listing of books printed in Arabica, as specificity of the BosnianHerzegovina sign language.
- 371 -

Also, in order to have complete survey of the development of Bosnian-Herzegovinian publication and printing, we include all accessible work. So, here one can find valuable information about the publisher, printing houses in Bosnia and Herzegovina, and at the end of the book listing of the literature which they printed in Arabic letters. At the end authors index and the title index with bibliography unit was given. Because of that, we believe that this bibliography will be of great value to researchers and those who love written words which originate from Bosnia and Herzegovina and for whom, who strive to preserve and in unbiased way present it to the future generation.

- 372 -

Behija Zlatar

HASOVI GAZI HUSREV-BEGA O najznačajnijem bosanskom sandžakbegu Gazi Husrev-begu, najvećem vakifu Sarajeva čije zadužbine i danas predstavljaju neke od simbola ovoga grada, napisani su brojni radovi i objavljeni dokumenti, posebno oni koji se odnose na njegov vakuf. Međutim do sada nisu objavljeni podaci iz tapu tahrir deftera koji se odnose na njegove hasove, a glavnina sandžakbegovih prihoda dolazila je od hasova koje je on uživao. Naime, Osmanlije su nakon što bi osvojili određena područja poduzimali popise zemalja u cilju evidentiranja novih posjeda i uvođenja timarskog sistema, utvrđivanja prihoda određenih područja i poreskih obaveza svakog domaćinstva. Zemljišni posjedi u Osmanskom carstvu bili su podijeljeni na timare, zeamete i hasove. Timare, vojnička lena, posjedovali su spahije, vojni i administrativni funkcioneri po rangu niži od vilajetskog subaše, zeamete su posjedovali vilajetske subaše i viši predstavnici administrativnih službenika u sandžacima a hasovekrupna lena, sultani i članovi njihovih porodica, najviši državni funkcioneri, beglerbezi, sandžakbezi, defterdari, nišandžije. Timar je bio leno sa prihodom najviše do 19.999 akči, zeamet sa prihodom od 20.000 do 99.999 akči a has od 100.000 do 1. 200.000 akči.1 Prema kanunnami sultana Mehmeda II vezirski has iznosio je 1. 200.000 akči, beglerbega od 1.000.000 do 1.200.000, defterdara 600.000, a sandžakbega 400.000.2 akči. Timari i zeameti bili su vezani za ličnosti a has za položaj. Kada je posjednik hasa odlazio sa određenog položaja, zbog kojeg je uživao hasove, gubio je pravo da više raspolaže sa njima, a hasove je dobivao onaj ko zauzme taj položaj. Oni koji su dobivali imanja has ili zeamet prethodno su vršili neku od službi u Sarayu.3 Na arapskom has doslovno znači poseban, specijalan, a u osmanskoj pravnoj terminologiji veliki feudalni posjed i dijelove toga posjeda koji je
1 2 3 H. Šabanović, Vojno uređenje Bosne od 1463. do kraja XVI stoljeća, Godišnjak Istorijskog društva Bosne i Hercegovine, god XI/1960, Sarajevo, 1961., str. 197-198. H. Hadžibegić, Rasprava Ali Čauša iz Sofije o timarskoj organizaciji u XVI stoljeću, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, sv. II, Sarajevo, 1947., str. 144. H. Inaldžik, Osmansko carstvo, Beograd, 1974., str. 163.

- 373 -

donosio prihod od najmanje 100.000 akči. Posjednici hasova bili su obavezni da zajedno sa svojim vojnicima učestvuju u vojnim pohodima. U vrijeme dok je Gazi Husrev-beg bio na položaju bosanskog sandžakbega, a to je od 15. septembra 1521. godine do juna 1525. godine, zatim od januara 1526. do marta ili aprila 1534. i treći puta od maja 1536. godine do smrti 18. juna 1541. godine, izvršena su dva popisa ovog sandžaka, u periodima 1528-30. i 1540. godine, i to po jedan opširni i po jedan sumarni u kojima su evidentirani i njegovi hasovi.4 Poznato je da tapu tahrir defteri spadaju među najvažnije historijske izvore za vrijeme kada su na ovim područjima vladale Osmanlije. Oni sadrže bogatu i raznovrsnu građu za izučavanje društvene i ekonomske historije Osmanskog carstva, a posebno za historiju naselja i historijsku geografiju. Tapu tahrir deftere koristimo kao pouzdan izvor za izučavanje strukture stanovništva u Bosni i Hercegovini u vrijeme osmanske uprave, nastanka i razvitka gradskih naselja, a može se pratiti i proces širenja islama na ovim prostorima. Većina deftera nalaze se u Arhivu Predsjedništva vlade u Istanbulu-Başbakanlık Devlet Arşivler Genel Müdürlüğü, a kopije onih koji se odnose na Bosanski, Hercegovački, Kliški, Zvornički i Krčki sandžak u Orijentalnom institutu u Sarajevu. Bosanski sandžak je od svog osnivanja 1463. godine pa do formiranja Bosanskog ejaleta (1580.) imao matičnu ulogu prema susjednim sandžacima: Kliškom, Hercegovačkom, Pakračkom, Krčkom i Zvorničkom, koji su iz njega izrasli, dakle bio je centralni, odnosno paša-sandžak Bosne, te je stoga imao i određene prednosti u odnosu na druge sandžake ove pokrajine, a njegov sandžakbeg u odnosu na druge sandžakbegove. On je imao rukovodeću ulogu i u osvajačkim pohodima, posebno kada mu je na čelu bio Gazi Husrev-beg. Prema zakonu prednost jednog sandžakbega nad drugim ogledala se i u visini njihovih hasova. Sandžakbeg sa većim hasom imao je dominantniju ulogu u odnosu na onog sa manjim hasom. Neki sandžakbezi imali su prihode veće čak i od vezira. Bosanski sandžak je do osnivanja novih ejaleta u evropskom dijelu Osmanskog carstva pripadao ejaletu Rumeliji, koji je za Osmansku državu imao veliki značaj i stoga je uprava i komanda nad njegovim vojnim snagama povjeravana istaknutim državnicima i komandantima. U Arhivu Topkapisaraja nalazi se nekoliko zbirnih, kratkih deftera u kojima je prikazana
4 Istanbul, Başbakanlık Devlet Arşiv Genel Müdürlüğü (BOA), Tapu Defter (TD), No 157 i 164 i TD No 211 i 201.

- 374 -

organizacija ejaleta Rumelija u doba sultana Sulejmana Veličanstvenog, preciznije u vrijeme kada je ,,pročelnik velikih vezira, veliki vezir i beglerbeg’’ bio Ibrahim-paša. Prema ovim defterima, u vrijeme kada su oni pisani, a to je u periodu od 1526. do 1528. godine , cijeli ejalet Rumelija brojao je od 27 do 31 sandžak. Među njima skoro najveći prihod imao je Bosanski sandžak (Liva-i Bosna), koji je upisan na Husrev-begu, sinu Ferhad-aginu sa prihodom od 650.000, koliko je imao i Galipoljski sandžak, odnosno 655.000 nešto kasnije. U isto vrijeme napr. Smederevski sandžak imao je prihod od 500.000, Hercegovački 375.000, Valonski 473.000 itd.5 U to vrijeme Sarajevo, koje je pripadalo hasu sandžakbega, imalo je prihod od 80.688.6 Inače, gradovi sa razvijenom gradskom privredom nisu davani u obične timare, nego su pripadali hasovima sultana, odnosno krupnih visokih državnih funkcionera. Osim carskih hasova, među posjednicima hasova u Rumelijskom ejaletu javljaju se značajne ličnosti toga doba. Godine 1530. po različitim područjima tog ejaleta, osim za velikog vezira Ibrahim-pašu, Ajas-pašu, Kasim-pašu, rumelijskog beglerbega Behram-pašu, anadolskog i rumelijskog kazaskera, padišahovog učitelja, nišandžiju, defterdara, bili su raspoređeni hasovi na ime plaće za položaj, i za sandžakbega Soluna i bosanskog sandžakbega Husrev-bega: “Od hasova Husrev-bega mir-liva-i Bosna, sela 4, mezra 1, prihod 14.939 akči.’’7 Prema defteru Bosanskog sandžaka iz 1530. godine u okviru Gazi Husrev-begovih hasova bilo je 10 gradova, 158 sela i 64 čifluka sa ukupnim prihodom od 643.979 akči. Od toga 274.669 od prihoda njegovih starih hasova od kasaba i sela, 26.619 od nahije Nikšić, 283.165 umjesto filurije vlaha od njegovih hasova sa badi havom vlaha, 50.000 od osvajanja Jajca i 9.566 u skladu sa beratom. 8 Popis Gazi Husrev-begovih hasova nalazi se sačuvan i u dva deftera Bosanskog sandžaka iz 1540. godine, dakle godinu dana prije njegove smrti, i to jedan mufassal -detaljni, opširni ili poimenični, i jedan mudžmel ili
5 Istanbul, Topkapı Sarayı Müzesi Arşivi (Arhiv Muzeja Topkapi-saraja) D 8803; T. Gökbilgin, Ajalet Rumelija, Prilozi za orijentalnu filologiju (POF) XVI-XVII/196667., Sarajevo, 1970., str. 312. Istanbul, Topkapı Sarayı Müzesi Arşivi D 9578; T. Gökbilgin, nav. djelo str. 342. M. T. Gökbilgin, XV-XVI asırlarda Edirne ve Paşa livası, vakıflar-mülkler-mukataalar, Istanbul, 1952., str. 74-76. Istanbul, BOA TD No 164 str. 24.

6 7 8

- 375 -

idžmal - sumarni ili zbirni. Budući da su sumarni defteri nastajali na osnovu podataka iz opširnih, da sadrže rekapitulaciju svih naselja, ukupnih prihoda jednog lena, ovdje ćemo donijeti podatke iz sumarnog, tj. idžmal-deftera, a koji se odnose na hasove Gazi Husrev-bega.9 Iz sadržaja ovog deftera vidi se da su državni prihodi raspoređeni vojničkoj klasi u vidu hasova, zeameta i timara:10 hasovi padišaha, hasovi Husrev-bega mir-live Bosne, hasovi Murad-bega mir- live Klisa, zeameti live Bosna, timari spahija Bosne, tvrđave u spomenutoj livi. Hasovi Husrev-bega mir-live Bosne Nahija Saray-u sarajevskoj nahiji Gazi Husrev-begovom hasu pripadalo je Sarajevo sa prihodom od 82.913 akči, vojnuci varoši Sarajevo sa prihodom od 228 akči, Pazar Blažuj sa prihodom od 5.908 akči, 16 sela, 65 čifluka, što je ukupno iznosilo 177.504 akče. Nahija Visoko - sami grad Visoko sa prihodom od 21.920 akči, 7 sela sa akindžijama i vojnucima, 8 čifluka što je ukupno iznosilo 59.401 akču. Nahija Borač sa Studenom11- Pazar Prača12, prihod 7.165 te 10 sela sa akindžijama i 6 čifluka sa ukupnim prihodom od 41.981 akču. Kobaš13- izvan deftera - ukupno varoš 1 - tvrđava Gradiška14, 44 sela, dvije mezre, ukupno 651 kuća (domaćinstvo), udovice dvije, ukupan prihod 100.000.

9 10 11

12

13 14

Istanbul, BOA, TD no 201, Fotokopije u Orijentalnom institutu u Sarajevu. Istanbul, BOA TD No 201. str. 4. Nahija Borač formirala se poslije osvojenja Bosne 1463. godine na području istoimene srednjovjekovne župe Borač. Grad Borač, koji se nalazio u donjem toku rijeke Prače, bio je glavni grad zemlje Pavlovića. Kada su 1463. godine Osmanlije zauzeli područje zemlje Pavlovića formirali su Vilajet Pavli, kome su pripadale i ove dvije nahije, Borač i Studena. Prača je bilo najvažnije naselje-trg u nahiji Prača (tur. Çatalca). Ova nahija prostirala se s obje strane gornjeg i srednjeg toka rijeke Prače na prostoru srednjovjekovne župe Vrhprača, odnosno Prača. Kobaš, grad na Savi, Osmanlije su zauzeli 1530. godine pod vodstvom Gazi Husrevbega. Tu je kasnije bilo i sjedište Kobaškog kadiluka. Grad i varoš Gradiška na desnoj obali Save pao je u vlast Osmanlija 1535. godine i bio je sjedište istoimene nahije a kasnije i Savske kapetanije.

- 376 -

Spomenuti prema Despotovom zakonu daju za svaku nemuslimansku kuću po jednu filuriju15 i ostale prihode daju. Vlasi spomenute live: Nahija Nikšić pripada kadiluku Novi Pazar16- 14 sela sa 463 kuće - prihod 83.340. Nahija Prostinje17 pripada spomenutom kadiluku - pet sela sa 200 kuća, prihod 36.000. Nakon što je popisano, ovih pet sela u spomenutoj nahiji nije iskazalo poslušnost, sada je carskom zapoviješću u hasovima mir-live 200 kuća. Nahije Sinj i Cetina - pripadaju kadiluku Skradin18- 19 sela i 6 mezri sa ukupno 260 kuća - prihod 43.200. Nahija Hlivno pripada kadiluku Skradin19- 20 sela, 7 mezri, 1 čifluk sa ukupno 199 kuća - prihod 13.880. Nahija Sarumiše pripada kadiluku Skradin20- 5 sela, 3 mezre sa ukupno 103 kuće - prihod 12.360.

15 16 17

18

19

20

Filurija (zlatnik, dukat) - porez koji je plaćalo vlaško stanovništvo u vrijednosti jednog dukata za domaćinstvo. Vilajet i kadiluk Novi Pazar (Yeni Pazar) prvi puta se spominje 1485. godine. Njemu je pripadala i nahija Nikšić, koja je 1540. godine pripadala hasu Gazi Husrev-bega. H. Šabanović u svom djelu Bosanski pašaluk ne spominje ovu nahiju. Selo Prostrinje (na izvorištu Lima) je 1455. godine spadalo u has Gazi Isa-bega Ishakovića. Vidi: H. Šabanović, Bosanski pašaluk, Sarajevo, 1959., str. 34. Skradinski kadiluk, čije je sjedište bilo u Skradinu osnovan je između 1522. i 1528. godine. Nahije Sinj i Cetina pripojene su ovom kadiluku do 1537. godine kada je osnovan Kliški sandžak. Stari grad Sinj, koji je bio sjedište srednjovjekovne župe Cetine, Osmanlije su zauzeli 1513. godine. Nahija se prvi puta spominje između 1524. i 1525. godine pod imenom “Nahija Cetina’’ a u kasnijim izvorima se najčešće javlja pod oba imena kao i u ovom defteru “Nahija Sinj i Cetina’’. Nahija Livno je do 1528. godine pripadala Neretvanskom kadiluku a od osnivanja Kliškog sandžaka je u Skradinskom kadiluku. To je bila centralna nahija ne samo ovog kadiluka nego i cijelog Kliškog sandžaka. U Livnu je bilo i sjedište Kliškog sandžakbega. Sarumiše na turskom znači “mali hrast’’. Ovo je bila mala nahija u sjeverozapadnom dijelu Livanjskog polja. Do 1528. godine pripadala je Neretvanskom kadiluku a kasnije Skradinskom.

- 377 -

Nahija Grahovo pripada kadiluku Skradin21- 14 sela sa 246 kuća - prihod 29.520. Nahija Strumička pripada kadiluku Skradin22- 7 sela, 4 džemata, 81 kuća - prihod 9.720. Nahija Kosovo, pripada Skradinu 23- 17 sela sa 211 kuća - prihod 25.320. Nahije Zrmanja i Popina, pripadaju kadiluku Skradin24- 4 sela i 11 mezri, 88 kuća - prihod 10.560. Nahija Ostrovica, pripada kadiluku Skradin,25- 23 sela i 4 mezre sa 204 kuće –prihod 24.480. Vlasi Istrije 26, pripada kadiluku Skradin Nahija Ostrovica iz Istrije - 17 sela, 4 mezre sa ukupno 154 kuće prihod 1.848. Nahija Plavna27 iz Istrije, pripada kadiluku Skradin - 8 sela sa ukupno 73 kuće-prihod 8.760. Nahija Zrmanja iz Istrije, pripada kadiluku Skradin - 10 sela sa ukupno 55 kuća-prihod 6.600.
21 22 23 24 25 26 Nahija Grahovo prostirala se preko istoimenog polja, sjeverozapadno od Livanjskog polja. Ranije je pripadala Neretvanskom kadiluku a kasnije Skradinskom. Nahija Strumička (Strmica) spominje se prvi puta 1528. godine u sastavu Skradinskog kadiluka a nazvana je po istoimenom mjestu na rijeci Krki, sjeverno od Knina. Ova nahija spominje se 1528. godine kao nahija Vilajeta Hrvati u Skradinskom kadiluku a prostirala se u Dalmaciji u blizini Knina. Nahija Zrmanja prostirala se u porječju istoimene rijeke a Popina u području istoimenog srednjovjekovnog mjesta. Nahija Ostrovica u Dalmaciji pripadala je od 1528. godine Skradinskom kadiluku. Ovu skupinu Vlaha iz Istre prvi puta nalazimo popisane u defteru Bosanskog sandžaka iz 1530. godine (Istanbul, BOA, TD No 164) “Eflakan-i Vilayet-i Istriya tabi vilayet-i Hrvat’’ - Vlasi vilajeta Istra, pripadaju vilajetu Hrvat. U opširnom defteru Bosanskog sandžaka iz 1540. godine (Istanbul BOA TD No 211) kao i u ovom sumarnom popisani su pod naslovom Eflakan Istriya - Vlasi Istre. Ovi Vlasi su doselili iz Istre najvjerovatnije u periodu između 1528 i 1530. godine. O tome više vidi: S. Buzov, “Vlasi Istrije na području sjeverne Dalmacije u popisnim defterima 16. stoljeća’’, POF, 40/1990., Sarajevo, 1991., str. 243-257. Kako se vidi iz ovog popisi, Vlasi Istrije su naseljavali područja nahija Ostrovica, Plavna, Zrmanja i Bukovica. Nahija Plavna nazvana je po istoimenom mjestu u blizini rijeke Krke u Dalmaciji. Prvi puta se spominje 1528. godine a pripadala je Skradinskom kadiluku.

27

- 378 -

Nahija Bukovica28 iz Istrije, pripada kadiluku Skradin, 6 sela sa 35 kuća - prihod 4.200. U livi Paša29, pripada Serezu30 5 sela - prihod 15.939. Prihod pašnjaka sa badi-havom31 live Bosna. Pašnjak Glamoč - prihod 500. Pašnjak Vinor - prihod 500. Pašnjak Kupres sa Ravnama - prihod 1.000. Pašnjak Poljine u selu Soviči i Ovčari - prihod 586. Pašnjak Smurčići i Priskavica - prihod 1.000. Pašnjaci nahije Ostrovica i rijeke Krke i Une i Kas - prihod 1.000. Pašnjak nahije Petrova Gora - prihod 1.000. Polovina badu-have timara spahija live Bosna osim polovine u nahijama Ras, Jeleč i Vrač sa džurm-i džinajetom32 i badu-havom spomenute live - prihod 64.000. Ukupno prihod od pašnjaka i badu-have 69.586. Ukupno u posjedu Husrev-bega mir-live Bosne 800.831.33 Kako se vidi iz ovog deftera prihodi Gazi Husrev-begovih hasova u odnosu na popis iz 1528-30. porasli su preko 200.000 akči, što je razumljivo kada se imaju u vidu osvajanja koje je poduzimala Osmanska država a u kojima je s uspjehom učestvovao i sam Husrev-beg. Prostor koji su zauzimali njegovi hasovi protezao se od posjeda u Serezu (današnja Grčka) na istoku do područja u Dalmaciji u blizini Jadranskog mora. Činjenica da je has Gazi Husrev-bega iznosio preko 800.000 akči pokazuje da su njegovi prihodi bili u rangu beglerbega. Naime, sandžakbezi koji su držali hasove imali su prihode između 200.000 i 600.000 akči dok su beglerbezi sa svojih imanja
28 29 30 Nahija Bukovica ime je dobila po istoimenom predjelu u Dalmaciji a prvi puta se u izvorima spominje 1540. godine. Svaki ejalet u Osmanskom carstvu imao je jedan paša-sandžak, centralni, u kome je bila rezidencija beglerbega tog ejaleta. Ovo je bio paša-sandžak Rumelijskog ejaleta. Gazi Husrev-beg je imao posjede u Serezu, koje je naslijedio od svoje majke. On je tu i rođen oko 1480. godine. Serez je danas poznat pod imenom Serrai i nalazi u sjevernoj Grčkoj. Badi-hava (bad-vjetar i hava - zrak)-grupa poreza, pristojbi, globa i taksi koje su plaćali svi odrasli muškarci u Osmanskoj carevini. Džurmu džinajet - globa, novčana kazna za teške prestupe. Istanbul, BOA TD No. 201, str. 25-39

31 32 33

- 379 -

godišnje imali prihode od 600.000 do 1. 000.000 akči.34 Kada se zna da je Gazi Husrev-beg bio sultanov unuk, uspješan sandžakbeg Smederevskog a potom i Bosanskog sandžaka, vojskovođa pod čijom komandom su osvojena velika područja na zapadu koja su ušla u sastav Osmanskog carstva, onda je razumljivo da su i prihodi sa njegovih hasova bili veći.

Ključne riječi: Gazi Husrev-beg, has, bosanski sandžak

Summary Gazi Husrev-bey’s Has This article deals with has (large) property of Gazi Husrev-bey, the most important and most famous Bosnian governor. Based on the facts in the records of the Bosnian Sanjak from year 1530 and 1540, it is visible that Gazi Husrev-bey’s has amounted to 643.979 akci at the beginning of his rule in Bosnia and 800.831 akci at the end of his rule. If it is known that income of has of the sanjakbeys were approximated from 200.000 to 600,000, than Gazi Husrev-bey with income of 800.831 akci was in the rank of a beglerbey.

34

H. Inaldžik, Osmansko carstvo, str. 163.

- 380 -

Osman Lavić, KATALOG ARAPSKIH, TURSKIH, PERZIJSKIH I BOSANSKIH RUKOPISA, SVEZAK PETNAESTI, Al-Furqan, Fondacija za islamsko naslijeđe - Rijaset Islamske zajednice u BiH, London-Sarajevo, 1427/2006., XXI+288+prilozi Kontinuitet obrade rukopisa i priređivanja kataloga Gazi Husrev-begova biblioteka nastavlja veoma uspješno. To potvrđuje izdavanje petnaestog sveska kataloga rukopisa koji se čuvaju u toj biblioteci u obradi Osmana Lavića. Premda svojim naslovom ne nagovještava bitniju razliku od prethodnih, sadržinom odudara od svih ranijih kataloga Gazi Husrev-begove biblioteke. On, naime, predstavlja katalog prijepisa Mushafa (Kur’ana) kao i njegove prijevode na turski i perzijski jezik što je u tom segmentu kod nas značajna novina. Premda je neupitno, i ovim sveskom Gazi Husrev-begova biblioteka ne samo da opravdava epitet riznice naše kulturne baštine nego potvrđuje svoje visoko mjesto u znatno širim kontekstima i okvirima. Budući da je obrazac i metodološki pristup identičan prethodnim katalozima ovdje želimo ukazati samo na glavni dio sadržaja ovog sveska u kojemu su zastupljeni: Mushafi 3-211, Prijevodi Kurana 211-221, Dijelovi Kurana (džuzovi) 225-247, Enami (zbirke sura i dova) 247-269. Ovaj svezak sadrži opis 447 prijepisa mushafa, 52 džuza, 8 prijevoda Kurana i 45 enama, dakle ukupno 552 rukopisa. Autor kataloga nije odstupao od ranije prakse da se prijepisi predstavljalju hronološki, redoslijedom njihovog nastanka, što je potpuno opravdano i logično. Na isti način su strukturirani i prijevodi. U ranijoj praksi primjerci Kurana ili prijevodi kataloški su obrađivani tek djelimično, tako da čitateljstvo nije moglo imati značajniju predstavu o pojedinim primjercima prijepisa Mushafa nastalim u Bosni i Hercegovini ili nekim drugim područjima. Ovaj katalog prvi je tematski u cijelosti posvećen toj vrsti rukopisa koji se čuvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Na taj način ne samo da iz anonimnosti izlazi veliki broj prijepisa i prepisivača nego su ti primjerci bliži znanstvenicima čiju pažnju će bez sumnje privući. On odslikava različita kulturna strujanja na tlu Bosne i Hercegovine kao i moguće pravce pojedinih znanstvenih te utjecaja na polju umjetnosti. Osim toga, oni potvrđuju visok stepen razvitka kaligrafije i iluminacija rukopisa kao specifične vrste umjetnosti koja se na našim prostorima razvijala od sredine XV stoljeća. Ovaj katalog potvrda je da se Bosna veoma brzo uključila i
- 381 -

u potpunosti uklopila u nove kulturne tokove koji su je zahvatili od sredine XV stoljeća. Katalog ukazuje na brojne povijesne i druge zanimljivosti od kojih ćemo neke ukratko naznačiti. Tri prijepisa Mushafa potječu iz XV a četiri iz XVI stoljeća. Vjerovatno je da su prvi prijepisi nastajali van Bosne i da su pisani rukom stranaca, no već u XVI stoljeću odnos je u potpunosti drugačiji te se ljudi našeg podneblja pojavljuju kao akteri takvih poduhvata. Premda nerijetko prepisivači ne ostave ni mjesto nastanka prijepisa, još rjeđe svoje ime, potvrdu da su naši ljudi veoma rano ušli u te tokove daje činjenica da je jedan prijepis mushafa nastao krajem XVI stoljeća djelo Muhameda, sina Husejnova, iz Blagaja ili pak prijepis što ga je početkom XVI stoljeća načinio hadži Redžep-dede, koji se potpisao samo kao Bosnevi. Nikakvo iznenađenje ne predstavlja činjenica da se među prepisivačima nalaze ljudi različitih zanimanja i da ih je najlogičnije tražiti u redovima imama, softi ili pak ljudi kojima je kaligrafija postala profesionalno zanimanje. No kada se među prepisivačima nađe žena onda to, bez sumnje, predstavlja zanimljivost. Jedan takav prijepis nastao je sredinom XVIII stoljeća. To pak ne znači da je on i jedini koji je djelo žene. Do kog stepena je kaligrafija bila razvijena govori podatak da su pojedinici znali prepisati i do 285 mushafa u svome životu. Naš kaligraf Ibrahim Šehović na prijelazu iz XVIII u XIX stoljeće prepisao je 66 mushafa. Premda je broj prijevoda znatno manji, katalogom je obuhvaćeno njih 8, i to 7 na turski jezik a jedan na perzijski. Nedostatak imena prevodioca pa i prepisivača ostavlja dilemu o mjestu nastanaka prijevoda i prijepisa. No činjenica da najstariji prijevod, odnosno prijepis prijevoda na turski jezik datira iz 1574. godine, govori da je taj prijevod nastao ranije. To ukazuje da je mogao veoma rano dospjeti na područje Bosne. Perzijski prijevod potječe spočetka XVIII stoljeća. Naprijed istaknute činjenice još jednom pokazuju opravdanost opredjeljenja katalogizacije rukopisa kao načina da se javnosti ukaže na bogatstvo koje se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Pored toga što mnoštvom podataka može poslužiti kao značajan izvor za sagledavanje nekih pitanja naše prošlosti i kulture, on je dobar smjerokaz i za mnoga druga pitanja koja se nameću šetnjom kroz njegov vrlo zanimljiv sadržaj. Aladin Husić
- 382 -

Muhamed Hodžić, ZEMALJSKA VAKUFSKA KOMISIJA ZA BOSNU I HERECEGOVINU (1883.-1894.), ANALITIČKI INVENTAR, Sarajevo, 2006., 336 str. Prošle, 2006. godine izašla je u izdanju Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu knjiga Muhameda Hodžića Zemaljska komisija za Bosnu i Hercegovinu (1883.-1894.) Knjiga analitičkog inventara Zemaljske vakufske komisije predstavlja pionirski rad na prezentaciji arhivske građe u okviru IVZ te stoga zaslužuje posebnu pohvalu. Autor je organizirao obradu materijala Zemaljske vakufske komisije kao jedne historijske kancelarije značajne za funkcioniranje vjerskog života i organizaciju vjerskih službenika u periodu 1883-1889. godine. Naime, evidentno je da se do sada u okviru IVZ nije pridavao značaj arhivskoj građi, niti u smislu njenog adekvatnog čuvanja i organiziranja niti u smislu njenog prezentiranja naučnoistraživačkoj javnosti. Bez sumnje, neosporan je značaj rukopisa i rukopisnog fonda u čiju su obradu i zaštitu tokom posljednje decenije uložena značajna sredstva za održavanje i dalji razvoj duhovnog i kulturnog projekta i usmjerenja. Međutim potpuno je zanemarena važnost arhivske građe koja ima značaj u praćenju i sagledavanju historijske realnosti, što je također bitno za konkretnu društvenu stvarnost, budući da je sagledavanje historijske prošlosti put za građenje budućnosti i očuvanje kontinuiteta, čak i onda kada se istražuju one marginalne faze razvoja koje su bile, ili još jesu, u diskontinuitetu sa glavnim tokovima historijskog puta. Arhivska građa Rijaseta IVZ koja je od 1997. godine u sastavu Biblioteke, čuva bitne informacije o funkcioniranju vjerskih institucija neposredno nakon višestoljetnog trajanja osmanskog imperija, odnosno u austrougarskom periodu. Također čuva građu koja se odnosi na decenije u kojim je IVZ, iako je funkcionirala u okvirima uređenja marginalnog karaktera, ipak održavala svoje institucionalno postojanje. Navedena arhivska građa pruža podatke o historijskom putu na kojem je ponovo uspostavljen kontinuitet njenog sadašnjeg izvornog djelovanja. Spomenutom knjigom se prezentira pregled samo jednog malog dijela ukupne arhivske građe nastale u radu organa Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u periodu od 1882-1970. godine. U navedenoj knjizi autor je obradio opće spise koji se odnose na djelatnost Zemaljske vakufske komisije za Bosnu i Hercegovinu, odnosno na sadržaj djelovodnih protokola
- 383 -

i finansijsko i materijalno poslovanje Zemaljske vakufske komisije u periodu 1883-1889. godine. Građa pruža relevantne podatke za istraživanje funkcioniranja i postupnog organiziranja određenih administrativno-upravnih ustanova u prelaznim periodima smjene državnih sistema, uz mogućnost uočavanja organizacionih elemenata minulih sistema koji su preuzimani od strane novouspostavljenih oblika vlasti. U tom smislu bi bilo interesantno, npr., napraviti komparaciju između pozicije Islamske zajednice i načina funkcioniranja njenih institucija u osmanskom periodu sa njenom pozicijom u austrougarskom periodu. Građa iz navedenog perioda smještena je u 59 kutija kojima pripada 31 protokolarna knjiga. Veliku pomoć pri organiziranju, inventarisanju građe i izradi spomenutih inventara autoru su, svakako, pružile protokolarne knjige koje su uredno vođene i u kojim su se registrirale cirkulacije spisa koji ulaze ili izlaze iz kancelarije ili služe za internu upotrebu kancelarije u kojoj nastaju. Autor u predgovoru kratko obrazlaže historijsku aktuelnost građe koju predstavlja, navodi osnovne podatke o Zemaljskoj vakufskoj komisiji, donosi vodič kroz arhivsku građu fonda i kratko uputstvo o korištenju inventara. U knjizi je svaka od kutija koje se odnose na rad Zemaljske vakufske komisije detaljno obrađena sa preciznim navođenjem svakog pojedinačnog osnovnog službenog općeg spisa i odrednicom njegovog predmeta i godine nastajanja. Budući da jedan glavni spis sadrži nekad više raznih dokumenata koji se vode po nekom predmetu, odnosno koji taj predmet obrazlažu u vidu raznih priloga i sporednih spisa kojim se potvrđuju i pojašnjavaju glavni akti dotičnog predmeta, to je bilo potrebno i da se navede u kratkoj napomeni uz obradu svakog spisa koliko svaki predmet sadrži dokumenata i na kojim su jezicima sastavljeni. Upućivanje na jezik i broj dokumenata u jednom predmetu može motivirajuće djelovati na istraživača i potaknuti ideje o drugačijim mogućim pravcima istraživanja. Knjiga ima indeks imena, indeks mjesta, indeks vakufa te tumač riječi kao naučnoobavještajna sredstva koja istraživačima uvijek predstavljaju neprocjenjivu pomoć. Autor jeste u predgovoru naveo da je najveći broj spisa na bosanskom jeziku, ali da ima spisa i na osmanskoturskom i njemačkom jeziku. U radu je trebalo još pojedinačno po kutijama i spisima navoditi napomene za one dokumente koji su napisani na osmanskom ili njemačkom, makar to bilo i bez kompetentnog upućivanja na predmet, odnosno bez njihovog prijevoda ili kratkog regesta kao informativnog sredstva, čime bi se istraživačima koji proučavaju vođenje administracije
- 384 -

u pojedinim historijskim razdobljima ili proučavaju institucije određenog sistema pružila mogućnost da dođu do podataka o dokumentima i na osmanskom i na njemačkom jeziku. To je moglo biti učinjeno na način da se prilikom navođenja odrednice na bosanskom samo doda da je uz navedeni spis, čija je odrednica već poznata, priložen i dokument na osmanskom ili njemačkom jeziku. Građa Arhiva IVZ sadrži brojne fondove kao što su fondovi Ulemamedžlisa, Zemaljskog vakufskog povjerenstva, Zemaljskog vakufskog ravnataeljstva, Vakufsko-mearifskog saborskog odbora, Vakufske direkcije, Sreskog i Kotarskog vakufsko-mearifskog povjerenstva te arhivsku građu svih muftijstava u Bosni i Hercegovini, Mešihata IVZ te džematskih odbora. Treba istaći da je značajna karakteristika građe koja se odnosi na austrougarski period to što ona u pojedinim spisima ima priložene, kao potvrdu određenog predmeta, dokumente iz osmanskog perioda, od kojih se neki, poput berata zavije Hamze Orlovića, odnose čak na početak šesnaestog stoljeća. S druge strane u brojnim spisima evidentno je vođenje duple administracije i na osmanskom i na bosanskom. Kao što je već rečeno, analitički inventar koji je, po svom izboru, izradio Muhamed Hodžić donosi podatke samo o jednoj kancelariji, a to je Zemaljska vakufska komisija. Stoga bi bilo značajno da se obrade i ostale navedene kancelarije upravne vjerske administracije, posebno one centralnog tipa. Analitički inventari navedenih institucija pružili bi istraživačima uvid u funkcioniranje institucija Islamske zajednice i rasvijetlili odnos države i navedenih institucija. S obzirom na činjenicu da navedena građa sadrži dokumente koji se odnose na period osmanske vladavine, period austrougarske okupacije, Kraljevine Jugoslavije, period njemačke okupacije i Nezavisne države Hrvatske te period Socijalističke federativne republike Jugoslavije, to se pojavljuje kao veoma značajna s aspekta istraživanja i sagledavanja kontinuiteta razvoja IVZ i njene pozicije u raznim državnim sistemima, kako u onim imperijalnim sa visokim civilizacijskim određenjima i institucionalnom organizacijom svih segmenata sistema pripremljenih na dugo historijsko trajanje, tako i u onim lokalnog i marginalnog tipa koji, po pravilu, imaju samo epizodni karakter. Komparativno istraživanje navedene građe koja se nudi vrijednim istraživačima sigurno bi dovelo do formiranja cjelokupne slike o poziciji i ulozi jedne značajno zastupljene vjerske zajednice kao što je islamska u raznolikim državnim sistemima. Prezentiranje
- 385 -

građe navedenog arhiva neće doprinijeti samo rasvjetljavanju nekog od gore navedenih pitanja niti se ta građa može isključivo odrediti kao vjerska, odnosno kao građa vezana za vjerske institucije. Ova građa ima i općehistorijski i općekulturni karakter te u tom smislu može raznim istraživačima poslužiti u njihovim raznovrsnim i višestrukim percepcijama historijske i kulturne prošlosti. Uz to, praćenje i razumijevanje navedene građe može da ima značaj i pri pomoći u razumijevanju konkretnog historijskog trenutka ili funkcioniranja konkretnih aktuelnih institucija. Stoga je od posebne važnosti organiziranje rada na daljoj sistematskoj obradi pojedinih kancelarija navedenog arhivskog fonda, u čemu treba da radnicima na obradi ovih fondova bude pružena podrška nadležnih institucija. Azra Gadžo Kasumović

- 386 -

Azra Kantardžić, BIBLIOGRAFIJA NOVOG BEHARA – Sarajevo: Gazi Husrev-begova biblioteka, 2007. – VII, 416 str.: ilustr. ; 25 cm Izdavačka djelatnost Gazi Husrev-begove biblioteke je bogatija za Bibliografiju lista Novi Behar, koja je, u pripremi dugogodišnjeg bibliotekara ove biblioteke Azre Kantardžić, štampana u 2007. godini. U uvodnom dijelu priređivač navodi osnovne podatke o historijatu lista Novi Behar, njegovom konceptu, glavnim urednicima i saradnicima kao i metodologiji po kojoj je Bibliografija urađena. Bibliografija se sastoji od dva dijela, i to: Popis radova po abecedi autora (str. 1-232;) i popis radova po abecedi naslova, koji su, radi bolje preglednosti i lakšeg pronalaženja podataka, tematski razvrstani kao: narodna književnost – poezija (str. 233-252), narodna književnost – proza (str. 233-274), prilozi redakcije Novog Behara (str. 275-282 i anonimni prilozi (str. 283-389). Slijedi indeks ličnih imena autora, prevodilaca i sakupljača narodnog blaga, indeks imena koja su spomenuta u naslovu bibliografske jedinice te indeks geografskih pojmova i riješenih pseudonima i inicijala. Na kraju se nalaze ilustracije naslovne strane Novog Behara i saradnika sa kraćom biografijom. Bibliografski popis priloga urađen je prema međunarodnom bibliografskom opisu (ISBD – International Standard Bibliographic Description). Prilozi su poredani prema abecednom redu prezimena autora ili naslova, ako autor nije naveden. Sve bibliografske jedinice numerisane su od br. 1 - 4179. Sa ovom bibliografijom „otkriva“ nam se bogatstvo lista Novi Behar, raznolikost tema i saradnika koji su, u predvečerje Drugog svjetskog rata, odigrali značajnu ulogu u prosvjećivanju širih masa i njihovom lakšem uključivanju u savremene tokove života. To je, kako je navedeno i u predgovoru, nastavak misije koju je sa uspjehom uradila grupa entuzijasta okupljena oko Behara. Otkriva nam se, također, izuzetna upornost i pregalaštvo priređivača Azre Kantardžić koja se ni jednog trenutka „ne gubi“ u obilju građe i materijala zastupljenih u ovome časopisu. Budući da se radi o časopisu sa velikim brojem priloga, sitnih vijesti, reagovanja i sl., koji ni pažljivom čitaocu ne bi „zapeli za oko“, Azra Kantardžić ih je strpljivo i marljivo bilježila do najsi- 387 -

tnijih detalja i redala abecednim redom. Kod velikog broja bibliografskih jedinica navedena du dodatna pojašnjenja označena zvjezdicom kako bi sama bibliografska jedinica bila jasnija. Mada je bibliografija sekundarni izvor informacija, ove bilješke kao i veoma opširni indeksi koji je prate, čine je, skoro, građom primarnog sadržaja. Priređivač, u ovoj bibliografiji, striktno slijedeći međunarodne standarde za izradu bibliografije, navodi odrednice jednog autora po usvojenom obrascu (koji često nije identičan imenu kojim se autor potpisuje u samom prilogu). Takav pristup podrazumijeva uvid u leksikone, enciklopedije i drugu priručnu literaturu što bibliografiji daje i dimenziju istraživačkog rada. Mada nepotrebno opterećena ponavljanjem imena autora uz svaku njegovu bibliografsku jedinicu, Bibliografija predstavlja značajan doprinos i pomoć istraživačima naše kulturne historije kao i neophodan preduvjet za monografiju Novog Behara, na koju, nadamo se, nećemo dugo čekati. Osman Lavić

- 388 -

Stephan Roman, DEVELOPMENT OF ISLAMIC LIBRARY COLLECTIONS IN WESTERN EUROPE AND NORTH AMERICA (Razvoj islamskih bibliotečkih kolekcija u Zapadnoj Evropi i Sjevernoj Americi), ManSell, London i New York, 1990. ISBN: 0720120659 Godine 1990. iz štampe je izašla knjiga koja govori o razvoju islamskih bibliotečkih zbirki u Zapadnoj Evropi i Sjevernoj Americi. Izdavač ove knjige je poznata izdavačka kuća ManSell sa sjedištem u Londonu i New Yorku. Knjiga sadrži 271 stranicu u koje su pored osnovnog teksta uključeni i popis literature te indeksi termina na kraju knjige. Iako je prošlo prilično vremena kako je ova knjiga ugledala svjetlo dana na Zapadu, ova knjiga, koliko je meni poznato, nije predstavljena čitaocima našeg podneblja. Za razliku od do sada objavljenih i dostupnih kataloga u kojima se stručno, na katološki način obrađuju pojedine kolekcije rukopisa, ova knjiga ima drugačiji pristup – pokušava da otkrije zašto i kako su se islamske zbirke razvijale u Zapadnoj Evropi Sjevernoj Americi i koji su to motivi inspirisali pojedine kolekcionare za uspostavljanje ovakvih zbirki. Pored toga, ova knjiga predstavlja otkrivanje političkog, ekonomskog, kulturnog i naučnog utjecaja koji su oblikovali odnose između zapadnih i islamskih društava posljednjih četrnaest stoljeća. Ti odnosi su direktno vodili pojavi brojnih zbirki islamskih rukopisa i štampanih djela u centrima kao što su London, Berlin, Milano, Los Angeles itd. U svom uvodniku autor daje objašnjenje šta smatra pod pojmom “islamska zbirka”, ističući da su to sve zbirke rukopisa pisane od strane muslimana i one koje su nastale u zemljama koje imaju dominantnu muslimansku vjersku kulturu. Autor smatra da su rukopisi koji potječu sa prostora od zapadne Afrike do istočnih otoka Indonezije – što po njemu obuhvata islamski svijet u geografskom smislu – islamski rukopisi ako su to radovi muslimanskih pisaca i ako su nastali u okviru struktura muslimanskih zajednica. Rukopisi ne moraju da obrađuju specifično islam, ali moraju biti pisani od strane muslimana koji djeluju u okviru muslimanske intelektualne tradicije i živjeti u dominantno muslimanskom društvu. Tako, islamske zbirke obuhvataju široki spektar predmeta i tema od komentara Kur’ana i hadisa, preko tekstova o historiji, književnosti, geogra- 389 -

fiji, medicini, astronomiji, prirodnim znanostima, matematici i filozofiji. Ovi su rukopisi pisani različitim jezicima i pismom od arapskog, perzijskog, turskog, koji su preovlađujući jezici u islamskom svijetu, ali također i na urdu, paštu, java, malajskom, makasarskom, svahili kao i na mnogim dijalektima ovih jezika. Ove zbirke, prema autoru, predstavljaju mnogo više od rukopisa i štampanih djela. One su rezultat mnogo vremena provedenog radeći, putujući ili studirajući u muslimanskim zemljama. Shodno tome, postoje u zapadnim bibliotekama rukopisi nabavljeni od naučnika, vojnika, trgovaca, misionara, administratora, pisaca, poslovnih ljudi i putopisaca. Autor je za svoju knjigu odabrao osam zemalja Zapadne Evrope sa fokusom na kolekcije koje postoje u međunarodno najvažnijim centrima kao što su: Britanska biblioteka u Londonu, Nacionalna biblioteka u Parizu, Biblioteka u Berlinu i Chester Beatty biblioteka u Dablinu, ili kolekcije koje imaju posebno značajnu historijsku dimenziju kao što su Kraljevska biblioteka u Kopenhagenu i Escorial u Španiji. Pažnja je posvećena samo najvažnijim javnim kolekcijama dok privatne kolekcije nisu uzimane u razmatranje. Svaka zemlja koja je razmatrana u knjizi (Britanija i Irska, Danska, Francuska, Njemačka, Italija uključujući i Vatikan, Holandija, Španija, Sjedinjene Američke Države i Kanada) imala je specifičnu vezu sa muslimanskim svijetom. Svaka kolekcija sama po sebi odslikava specifičan nacionalni pristup muslimanskom svijetu. Svaka od zemalja razmatranih u ovoj knjizi (izuzev Irske i Kanade) bila je kroz historiju u nekom odnosu sa jednim ili više specifičnih područja muslimanskog svijeta. Tako je Francuska bila vezana sa Egiptom, Turskom, zemljama Sredozemnog mora i Sjevernom Afrikom, Holandija sa Indonezijom, Britanija sa Indijskim potkontinentom i Srednjim Istokom, Italija sa Levantom i Sjevernom Afrikom, Danska sa Jemenom, Amerika sa Saudijskom Arabijom i zemljama Zaliva, Njemačka sa Turskom, Španija sa Marokom i arapskim svijetom. Evropljani su, tako navodi autor, počeli sakupljati islamske rukopise, nositi ih u zemlje svog porijekla te formirati islamske kolekcije između 15. i 20. vijeka. Međutim rukopisi koji se nalaze u ovim kolekcijama datiraju od najranijih godina muslimanske historije i kulture i pisani su raznim pismima i na različitim jezicima. S obzirom na to da su rukopisi bili proizvod dugogodišnje tradicije i etabliranosti u muslimanskom društvu, oni su predstavljali važan izvor zapadnim naučnicima za upoznavanje intelektualnih
- 390 -

dostignuća muslimana. Zahvaljujući rukopisima zapadnjaci su nekada prvi put imali priliku da se upoznaju sa islamom i muslimanskim dostignućima u medicini, matematici, filozofiji, historiografiji i općenito o dostignuću nauke i kulture u muslimanskim zemljama. Autor spominje Bagdad, koji je u osmom vijeku imao svoje tvornice papira te da se tehnologija proizvodnje papira iz Bagdada proširila i u Egipat, Maroko, Španiju i dalje. Sirija je, naprimjer, važila za proizvođača papira najljepšeg kvaliteta – papira koji je koristila elita. Papir je preko muslimanske Španije došao u Evropu. Kao centri nastanka islamskih rukopisa u prvom vijeku poslije Hidžre navode se gradovi Bagdad, Cordoba, i Damask, koji su bili poznati i po važnim javnim i privatnim bibliotekama uz koje su postojali i centri za prepisivanje rukopisa. Međutim sa pomjeranjem političke i ekonomske moći iz ovih u druge krajeve, opada i važnost ovih centara. Drugi gradovi se uzdižu i zauzimaju njihova mjesta. Tako se u periodu od 13. do 18. vijeka kao centri za nastanak islamskih rukopisa spominju Delhi, Isfahan, Istanbul i Tabriz dok Sultanat Ačeh na Sumatri postoje centrom za malajsku islamsku literaturu. U arapskom svijetu Kairo postaje vodećim centrom za pisanje islamskih rukopisa. Za jednu od najznačajnijih ličnosti, u cjelokupnoj historiji Britanske Imperije na Istoku, autor smatra Thomasa Stamforda Rafflesa (1781-1826), koji je “kombinirao visoku svijest carske dužnosti i naučne privrženosti”. On je sa svojim kolegama doprinio velikom razvoju interesa Britanije za studije Dalekog Istoka, posebno u kulturi Malajskog poluotoka, Sumatre i Jave. (Bista Stamforda nalazi se u dosta prometnoj ulici Singapura, a za prestižno mjesto obrazovanja svoje djece, roditelji Jugoistočne Azije, smatraju Stamford koledž). U knjizi se obrađuje, prvo, Britanija i Irska, i njihove biblioteke sa islamskim kolekcijama. Tako u Londonu, kao glavnom centru islamskih rukopisnih kolekcija u Britaniji autor posebnu važnost daje Britanskoj biblioteci, Školi za orijentalne i afričke studije na Londonskom univerzitetu (SOAS), Kraljevskom azijskom društvu i Velkam institutu za historiju medicine. Za Britansku biblioteku, autor navodi da se u njoj nalazi oko 7 000 arapskih rukopisa, 3 000 perzijskih, 1 700 turskih i oko 365 rukopisa na urdu jeziku te manjih kolekcije na paštu, svahili, java i malajskom jeziku. Dalje, u okviru Oxfordske zbirke islamskih kolekcija on posebno ističe kolekciju Bodlain biblioteke, koju je osnovao Sir Thomas Bodley 1598.
- 391 -

godine. Međutim stvarni interes za islamske rukopise i islamske studije je počelo za vrijeme vladavine Kralja Charlsa I (1625-49) a pod velikim utjecajem kanterberijskog nadbiskupa Williama Lauda, koji je, kako autor navodi, imao velike naklonosti prema islamu. Tako je osnovana Katedra za izučavanje arapskog jezika na Oxfordu 1634. godine, što je dvije godine kasnije u odnosu na njegovog akademskog rivala Cambridge. Osnivanje Katedre za arapski jezik na Univerzitetu Cambridge 1632. godine, prethodilo je uvjeravanju gradskog trgovca tekstilom Thomasa Adama od strane arabiste Abrahama Wheelocka (1593-1654) da odobri godišnji budžet od 40 funti za uspostavljanje katedre za arapski. Autor posebno ističe vodeći industrijski grad u Engleskoj Birmingham, gdje su se muslimanski useljenici, posebno sa Indijskog potkontinenta, naselili u velikom broju. Zbog toga je i bio odgovarajuće mjesto za razvoj Centra za izučavanje islama i kršćansko-muslimanskih odnosa, koji je osnovan 1975. godine na Selly Oak Colleges. Autor navodi i Univerzitet Manchester i njegove značajne dvije biblioteke. Također spominje Univerzitet u Leedsu i Durhamu, za kojeg navodi da se tu nalazi značajan Centar za izučavanje islama u Sudanu. U Škotskoj, univerzitet u Edinburghu je najpoznatiji po islamskim rukopisima. U Danskoj autor posebnu pažnju posvećuje Kraljevskoj biblioteci u Kopenhagenu, koja je osnovana 1653. godine i danas predstavlja najveću biblioteku Danske u čijem se sastavu nalazi i značajna nacionalna kolekcija. U ovoj biblioteci na orijentalnom odjeljenju ima oko 1000 islamskih rukopisa od kojih 500 na arapskom, 400 na perzijskom i oko 100 na turskom i ostalim jezicima. U Francuskoj je Nacionalna biblioteka najznačajniji centar islamskih zbirki. Ova biblioteka se razvila zahvaljujući masovnoj konfiskaciji aristokratskih i vjerskih kolekcija u toku revolucije. Trenutno Nacionalna biblioteka u Parizu ima oko 20 miliona naslova, uključujući osam miliona knjiga, 800 000 mapa, 180 000 raznih rukopisa. Zbirka islamskih rukopisa na arapskom jeziku je najveća i broji oko 12 000, dok perzijska zbirka broji oko 2 500 rukopisa što uključuje i dokumente nastale na indo-perzijskom dvoru Mogulske Indije. U Parizu značajnu biblioteku u pogledu islamskih rukopisa predstavlja i kolekcija biblioteke Škole za žive orijentalne jezike (The Ecole des Langues Orientales Vivantes), za čije osnivanje je posebno zaslužan JeanBaptist Colbert (u vrijeme vladavine Louisa XIV), koji je pokazivao veliki
- 392 -

interes za islamske rukopise i koji je 1669. godine osnovao školu za profesionalne prevodioce. Trenutno, ova islamska kolekcija broji 1 044 rukopisa od kojih je 850 na arapskom, 174 na turskom i 120 na perzijskom jeziku. Ali ova biblioteka posjeduje i značajnu kolekciju štampanih knjiga koje su porijeklom iz muslimanskog svijeta. U Njemačkoj autor navodi islamske kolekcije u pojedinim bibliotekama a za najznačajniji univerzitet na kome se izučavaju islamske nauke je Univerzitet u Tubingenu, koji je osnovan 1477. godine. Poseban interes za izučavanje islama je počeo 1521. godine, kada je na ovom univerzitetu uspostavljena katedra za hebrejske studije. Islamska rukopisna zbirka na Univerzitetu u Tubingenu sastoji se od arapskih, turskih i perzijskih kodeksa. Autor navodi da se trenutno nalazi 350 arapskih, 133 turska i oko 112 perzijskih rukopisa. Dalje autor razmatra kolekcije u Italiji, pa Holandiji, spominjući današnji vodeći univerzitet za izučavanje islamskih nauka u Leidenu, sa umjetnički najljepšim kolekcijama orijentalnih rukopisa a Katedra za arapski jezik na tom Univerzitetu je osnovana 1599. godine. Španija ima posebnu poziciju među zemljama Zapadne Evrope i Južne Amerike, kao zemlja, pored Portugala, na čijem su tlu muslimani razvili i održavali kulturu starosjedilaca koji su gledali na njih ne kao na okupatore ili strance, nego kao legitimne građane ovog poluotoka. Što se tiče Amerike i Kanade autor navodi da su islamske kolekcije u ovom području novijeg datuma u poređenju sa Zapadnom Evropom. Značajnije kolekcije nisu postojale prije sredine 18. vijeka. Autor dosta detaljno opisuje veze koje su postojale između ovih zemalja, ličnosti i kompanija koje su bile posrednik i, može se reći, direktni učesnik u kreiranju i održavanju veza, a kasnije i formiranju islamskih kolekcija na Zapadu. Autor daje i historijski pregled događaja, imena i godine službovanja pojedinih službenika. Ekonomski interesi su doveli do upoznavanja nove kulture i tradicije, dostignuća u nauci i tehnici koja su često bila preuzimana i dalje usavršavana i razvijana na Zapadu. Upoznavanjem dostignuća sa Istoka neminovno je vodilo do izučavanja jezika na kojima su knjige pisane. Knjigu zbog toga preporučujem svima onima koji žele da više saznaju o islamskim zbirkama na Zapadu, načinu njihovog nastanka, vezama koje su postojale između Istoka i Zapada, ličnostima koja su imala sluha za tuđu historiju (a ne za uništavanje svega što je drugačije) i svijest da
- 393 -

dostignuća drugih mogu biti iskorištena za daljnji razvoj vlastitih zemalja i nauke u zemljama njihovog porijekla. Čitajući ovu knjigu čitaoci mogu saznati i kada i kojim povodom se počeo izučavati islam na Zapadu i neminovno orijentalni jezici, kada su se na prestižnim univerzitetima (Oxford, Cambridge, Leiden i drugi) uspostavili odsjeci za izučavanje islama i islamskih nauka koji su sada postali centri gdje muslimani iz čitavog svijeta dolaze radi stjecanja znanja u tim oblastima. Knjiga je pogodna ne samo za stručnjake iz oblasti kojim se bavi nego i za one koji žele upotpuniti svoje opće obrazovanje. Zbog toga bi bilo jako korisno uraditi i prevod ove knjige na bosanski jezik. Hamida Karčić

- 394 -

IN MEMORIAM DR. MUHAMED ŽDRALOVIĆ (1944-2007) Pred samo predavanje ovoga broja Anala u štampu stigla nam je tužna vijest iz Zagreba da je naš kolega, prijatelj, profesor i saradnik našega časopisa dr. Muhamed Ždralović 21. novembra 2007. godine iznenada preselio na ahiret. I dalje u nevjerici u njegov iznenadni odlazak s ovog svijeta prisjećamo se da je dr. Muhamed Ždralović rođen 1944. godine u Ždralovićima kod Bugojna, da je Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu završio 1963. godine, da je diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu na odsjeku za orijentalnu filologiju 1968. godine i na istom fakultetu 1972. godine magistrirao a 1980. godine i doktorirao. Skoro cijeli radni vijek proveo je predano radeći kao voditelj Orijentalne zbirke Arhiva Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti ( JAZU), prije, a sada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU). Jedino je u međuvremenu u periodu 1992.1997. godine radio kao savjetnik u veleposlanstvu Republike Hrvatske u Kairu. U svom znanstveno-istraživačkom radu najviše se zanimamo za islamski aspekt kulturne baštine Bošnjaka. Objavio je preko pedeset radova, uglavnom iz islamskog kulturnog naslijeđa. Njegovo dvotomno djelo Bosansko-hercegovački prepisivači djela u arabičkim rukopisima dugo će vremena, zasigurno, biti nezaobilazan izvor i obavezna literatura za sve koji se budu bavili istraživanjem islamske rukopisne baštine uopće, a bošnjačke posebice. Kada sam prije dvije godine jednome arapskom istraživaču islamskog rukopisnog naslijeđa pokazao ovo djelo i objasnio mu o čemu se radi, toliko je bio iznenađen da se na ovako temeljit način neko kod nas bavi ovim segmentom islamskog kulturnog naslijeđa da mi je odmah predložio da zamolim dr. Ždralovića da pripremimo arapski prijevod ovoga djela. Ova je vijest posebno obradovala rahmetli dr. Ždralovića, koji me je obavijestio da je proširio ovo djelo za nekoliko hiljada imena novih bosanskohercegovačkih prepisivača, ali istovremeno sa žaljenjem konstatujući da bi bilo veoma teško uraditi u cijelosti prijevod ovoga djela na arapski s obzirom na to da je rukopisna zbirka Orijentalnog instituta u Sarajevu, koja je bila jedan od izvora njegovog rada, zapaljena od strane srpsko-četničkih piromana 1992. godine.
- 395 -

Rezultatima koje je predanim radom na istraživanju građe Orijentalne zbirke HAZU postigao, dr. Ždralović je ostavio trajan pečat na polju istraživanja naše kulturne baštine. Predstavljajući i interpretirajući sve bogatstvo islamskog kulturnog naslijeđa nastalog na našim prostorima, dr. Ždralović nam je ukazao i na pravce daljnih istraživanja ovoga naslijeđa. Znajući za intenzivnu angažiranost dr. Ždralovića u njegovom naučnoistraživačkom radu vjerujemo da su iza njega ostali i neki neobjavljeni radovi. Zato se nadamo da će i oni uskoro biti objavljeni i da ćemo se u cijelosti moći upoznati sa njegovim naučnim opusom. Rezultati koje je postigao istražujući rukopise ove zbirke kao i građu u drugim sličnim institucijama predstavljaju značajan prilog razumijevanju islamskog aspekta kulturnog naslijeđa naših prostora i upoznavanju multikulturalnosti Bosne i Hercegovine i njoj susjednih zemalja. Nadamo se da će istraživači koji će naslijediti dr. Ždralovića u istraživanju Orijentalne zbirke Arhiva HAZU nastaviti njegovim stazama i da ćemo uskoro imati na raspologanju i kataloški obrađenu ovu zbirku. Dr. Ždralović je tokom svoga radnog vijeka sarađivao i sa drugim kulturno-naučnim institucijama, organizacijama i društvima. Bio je angažiran i na Odsjeku za hungarologiju, turkologiju i judaistiku Filozofskog fakultetu u Zagrebu predavajući predmet Islamska civilizacija. Zapaženo je njegovo angažiranje i u bošnjačkom kulturnom društvu Preporod u Zagrebu, gdje je nekoliko godina bio urednik časopisa Behar, u kojem je objavio i nekoliko svojih radova. Aktivno je bio uključen i u rad Islamske zajednice. Više godina bio je član Medžlisa Islamske zajednice Zagreb i aktivno angažiran u njegovom radu. Tako je zajedno sa suprugom Muberom nekoliko godina radio i kao profesor u zagrebačkoj medresi „Dr. Ahmed Smajlović“. Neko vrijeme bio je i urednik tribine „Dr. Sulejman Mašović“. Sarađivao je i sa Fakultetom islamskih nauka u Sarajevu. O liku i naučnom radu dr. Ždralovića prilikom njegovog ispraćaja u bolji život na zagrebačkom groblju Mirogoj govorio je muftija zagrebački Ševko ef. Omerbašić i njegove kolegice i kolege sa kojima je zajedno radio i sarađivao. Iz govora svih njih mogli smo se još jednom osvjedočiti da se radi o velikom i plemenitom čovjeku i da ćemo njegov gubitak svi dugo osjećati. Na kraju, molimo Allaha, dž. š., da mu oprosti njegove grijehe ukoliko ih je imao, nagradi ga ze njegova dobra djela i trud koji je uložio za napredak svoje vjere i naroda i da njegovoj porodici olakša bol zbog njegovog iznenadnog odlaska s ovog svijeta. Amin! Mustafa Jahić
- 396 -

SADŽAJ Haso Popara: IDŽAZETNAME U RUKOPISIMA GAZI HUSREV-BEGOVE BIBLIOTEKE - Prilog proučavanju historije obrazovanja u BiH- ...... 5 Idžazetnama in the Gazi Husrev-bey’s library - Contribution to the study of history of education in Bosnia and Herzegovina - ........... 41 Azra Gadžo-Kasumović: VASIJJETNAME NA OSMANSKOM JEZIKU ...................................... 45 Vasiyyetname in Osmanlı language .................................................................... 84 Adnan Kadrić: DERVIŠ-PAŠA BAJEZIDAGIĆ I NJEGOVO DJELO “ZÜBDETÜ’L-EŞ‘ÂR” ..................................... 87 Derviš-pasha Bajezidagić and his work “Zubdetu’l Es’ar” ......................... 108 Osman Lavić: ULEMANSKA I ŠEJHOVSKA PORODICA MUSLIHUDINA UŽIČANINA IZ XVII VIJEKA .......................... 111 Muslihudin Užičanin Family of Ulama and Sheikh from the XVII century ................................................................ 127 Samira Osmanbegović-Bakšić: RUKOPISNE ZBIRKE INŠĀ᾽A U GAZI HUSREV-BEGOVOJ BIBLIOTECI .................................. 129 Inšaa Manuscript collection in the Gazi Husrev-bey’s Library ................ 139 Aladin Husić: FERMAN SULEJMANA ZAKONODAVCA UPUĆEN GAZI HUSREV-BEGU SREDINOM 1533. GODINE .................. 141 Ferman of Sulejman II sent to Gazi Husrev-bey in the middle of 1533. ................................................ 147

- 397 -

Azra Kantardžić: ISLAM NA POŠTANSKIM MARKAMA - Filatelistička zbirka u Gazi Husrev-begovoj biblioteci - .............................................. 149 Islam on postage stamp in the philately of stamp collection in the Gazi Husrev-bey’s library ............................................ 157 Muhamed Hodžić: NEKOLIKO FETVI IZ ARHIVSKOG FONDA GAZI HUSREV-BEGOVE BIBLIOTEKE U SARAJEVU ............ 161 A few fatwa from the archive of the Gazi Husrev-bey’s Library in Sarajevo ...................................................... 191 Mahira Šeko: ELEMENTI KULTURE U DJELU ,,POVIJEST BOSNE“, AUTORA SALIHA SIDKIJA HADŽIHUSEINOVIĆA MUVEKKITA ........................ 193 Cultural elements in “History of Bosnia”, of the author Salih Sidki Hadžihuseinović Muvekkit ................................................... 230 Mustafa Jahić: GLAGOLSKE KARAKTERISTIKE ARAPSKOG PARTICIPA AKTIVNOG ............................................ 233 Verbal characteristics of Arabic participle active (ism al-fa’il) ................. 247 Nedim Zahirović: KATASTARSKI DEFTERI U ARHIVU TUZLANSKOG KANTONA S KRAJA OSMANSKE UPRAVE U BOSNI ............ 249 Turkish property defters in the Archive of Tuzla canton ......................... 259 Jusuf Mulić: POČITELJ U VRIJEME OSMANSKE VLADAVINE ......................... 261 Počitelj in the time of Ottoman reign .......................................................... 295

- 398 -

Fahd Kasumović: PRILOG PROUČAVANJU SAOBRAĆAJA U DOLINI RIJEKE BOSNE: SKELE U BLIZINI SELA BIČER I DESETNIK U XVIII ST. ........................................................ 297 Contribution to the research of transportation in valley of river Bosnia: ferry boat near village Bičer and Desetnik in XVIII century ..................................................... 308 Fatima Omerdić: BIBLIOGRAFIJA ŠTAMPANIH DJELA ARAPSKIM PISMOM BOSANSKOHERCEGOVAČKIH AUTORA U GAZI HUSREV-BEGOVOJ BIBLIOTECI ................................... 309 The Bibliography of printed works in Arabic produced by Bosnian -Herzegovina authors which are held in the Gazi Husrev-bey’s library .................................... 371 Behija Zlatar: HASOVI GAZI HUSREV-BEGA .............................................................. 373 Gazi Husrev-bey’s Has ..................................................................................... 380 Aladin Husić: KATALOG ARAPSKIH, TURSKIH, PERZIJSKIH I BOSANSKIH RUKOPISA, SVEZAK PETNAESTI, Al-Furqan, Fondacija za islamsko naslijeđe - Rijaset Islamske zajednice u BiH, London-Sarajevo, 1427/2006., XXI+288+prilozi ................................ 381 Azra Gadžo Kasumović: ZEMALJSKA VAKUFSKA KOMISIJA ZA BOSNU I HERECEGOVINU (1883.-1894.), ANALITIČKI INVENTAR, Sarajevo, 2006., 336 str. ....................... 383 Osman Lavić: BIBLIOGRAFIJA NOVOG BEHARA – Sarajevo: Gazi Husrev-begova biblioteka, 2007. – VII, 416 str.: ilustr. ; 25 cm .......................................................... 387

- 399 -

Hamida Karčić: DEVELOPMENT OF ISLAMIC LIBRARY COLLECTIONS IN WESTERN EUROPE AND NORTH AMERICA (Razvoj islamskih bibliotečkih kolekcija u Zapadnoj Evropi i Sjevernoj Americi), ManSell, London i New York, 1990. ISBN: 0720120659 ........................................................................ 389 IN MEMORIAM Mustafa Jahić: DR. MUHAMED ŽDRALOVIĆ (1944-2007) ...................................... 395

- 400 -

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->