P. 1
Službene novine FBiH [godina 18, broj 36; 13.6.2011]

Službene novine FBiH [godina 18, broj 36; 13.6.2011]

|Views: 268|Likes:
Published by Tiskarnica

More info:

Published by: Tiskarnica on Jun 14, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

08/12/2013

pdf

text

original

Godina XVIII – Broj 36

Ponedjeljak, 13. 6. 2011. godine SARAJEVO

ISSN 1512-7079

VLADA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
786
Na osnovu ~lana 19. stav 2. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06), ~lana 9. stav 1. Uredbe o vr{enju ovla{tenja organa Federacije Bosne i Hercegovine u privrednim dru{tvima sa u~e{}em dr`avnog kapitala ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 48/05, 54/05, 42/06, 27/07, 28/07, 49/07, 74/07, 15/08, 70/08, 71/08, 4/09, 10/09, 26/09, 29/09, 40/09, 46/09, 52/09 i 3/10) i Odluke Nadzornog odbora JP BH Telecom DD Sarajevo broj 00.1-1.2-21466/10 od 12. novembra 2010. godine, Vlada Federacije BiH, na 8. sjednici odr`anoj 25. maja 2011. godine, donosi

787
Na osnovu ~lana 19. stav 2. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06), ~lana 15. Zakona o cestama ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 12/10 i 16/10) i ~lana 9. stav 1. Uredbe o vr{enju ovla{tenja organa Federacije Bosne i Hercegovine u privrednim dru{tvima sa u~e{}em dr`avnog kapitala ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 48/05, 54/05, 42/06, 27/07, 28/07, 49/07, 74/07, 15/08, 70/08, 71/08, 4/09, 10/09, 26/09, 40/09, 46/09, 52/09 i 3/10), Odluke o uskla|ivanju naziva firme, djelatnosti, na~ina upravljanja i poslovanja i kapitala JP Ceste FBiH d.o.o. Sarajevo ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 40/10) i ~lana 17. Statuta JP Ceste FBiH d.o.o. Sarajevo br. 01-03.2-7944/10 od 29.10.2010. godine, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 9. sjednici odr`anoj 7. juna 2011. godine, donosi

ODLUKU
O PONOVNOM PROVO\ENJU KONKURSNE PROCEDURE ZA IZBOR I IMENOVANJE IZVR[NOG DIREKTORA IZVR[NE DIREKCIJE ZA EKONOMSKO FINANSIJSKE POSLOVE I. Vlada Federacije BiH obavezuje Nadzorni odbor BH Telecom DD Sarajevo da ponovo provede konkursnu proceduru za izbor i imenovanje izvr{nog direktora izvr{ne direkcije za ekonomske finansijske poslove u BH Telecom DD Sarajevo. II. Nakon provedene konkursne procedure Nadzorni odbor BH Telecom DD Sarajevo Odluku o imenovanju na funkciju izvr{nog direktora iz ta~ke I ove odluke }e dostaviti Vladi Federacije BiH na saglasnost. III. Vlada Federacije BiH obavezuje Nadzorni odbor BH Telecom DD Sarajevo da imenuje vr{ioca du`nosti - AIDA [TAJNBAUER na period od 60 dana. IV. Ova odluka stupa na snagu danom dono{enja i objaviti }e se u "Slu`benim novinama Federacije BiH". V. broj 489/11 25. maja/svibnja 2011. godine Premijer Sarajevo Nermin Nik{i}, s. r.

ODLUKU
O DAVANJU SAGLASNOSTI NADZORNOM ODBORU JP CESTE FBiH D.O.O. SARAJEVO NA ODLUKU O RAZRJE[ENJU DIREKTORA JP CESTE FBiH D.O.O. SARAJEVO I. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine daje saglasnost Nadzornom odboru JP Ceste FBiH d.o.o. Sarajevo na Odluku broj 4527-1/11 od 31.05.2011. godine o razrje{enju LJUBE PRAVDI]A, dipl. ing. gra|., sa du`nosti direktora JP Ceste Federacije Bosne i Hercegovine d.o.o. Sarajevo. II. Ova odluka stupa na snagu danom dono{enja i objavit }e se u "Slu`benim novinama Federacije BiH". V. broj 495/11 7. juna/lipnja 2011. godine Premijer Sarajevo Nermin Nik{i}, s. r.

788
Na osnovu ~lana 19. stav 2. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06), ~lana 15. stav 3. ta~ka 9. Zakona o cestama ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 2/10 i 16/10) i ~lana 9. stav 1. Uredbe o vr{enju ovla{tenja organa Federacije Bosne i Hercegovine u privrednim dru{tvima sa u~e{}em

Broj 36 – Stranica 2

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

dr`avnog kapitala ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 48/05, 54/05, 42/06, 27/07, 28/07, 49/07, 74/07, 15/08, 70/08, 71/08, 4/09, 10/09, 26/09, 40/09, 46/09, 52/09 i 3/10), Odluke o uskla|ivanju naziva firme, djelatnosti, na~ina upravljanja i poslovanja i kapitala JP Ceste FBiH d.o.o. Sarajevo ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 40/10) i ~lana 17. Statuta JP Ceste FBiH d.o.o. Sarajevo br. 01-03.2-7944/10 od 29.10.2010. godine, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 9. sjednici odr`anoj 7. juna 2011. godine, donosi

II. Ova odluka stupa na snagu danom dono{enja i objavit }e se u "Slu`benim novinama Federacije BiH". V. broj 497/11 7. juna/lipnja 2011. godine Sarajevo Premijer Nermin Nik{i}, s. r.

790
Na temelju ~lanka 19. stavak 2. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06) i ~lanka 9. stavak 1. Uredbe o vr{enju ovlasti organa Federacije Bosne i Hercegovine u gospodarskim dru{tvima sa u~e{}em dr`avnog kapitala ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 48/05, 54/05, 42/06, 27/07, 28/07, 49/07, 74/07, 15/08, 70/08, 71/08, 4/09, 10/09, 26/09, 40/09, 46/09, 52/09 i 3/10), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 9. sjednici odr`anoj 7. lipnja 2011. godine, donosi

ODLUKU
O DAVANJU SAGLASNOSTI NA ODLUKU NADZORNOG ODBORA JP CESTA FEDERACIJE BiH D.O.O. SARAJEVO O IMENOVANJU VR[IOCA DU@NOSTI DIREKTORA NA PERIOD OD 60 DANA I. Daje se saglasnost na Odluku Nadzornog odbora JP Cesta Federacije BiH d.o.o. Sarajevo broj 4527-2/11 od 31.05.2011. godine o imenovanju direktora FILIP VUJEVA, dipl. ing. geodezije, na period od 60 dana. II. FILIP VUJEV privremeno se imenuje za vr{ioca du`nosti direktora uprave JP Ceste FBiH d.o.o. Sarajevo do okon~anja postupka imenovanja Uprave JP Ceste FBiH d.o.o. Sarajevo. III. Ova odluka stupa na snagu danom dono{enja i objavit }e se u "Slu`benim novinama Federacije BiH". V. broj 496/11 7. juna/lipnja 2011. godine Premijer Sarajevo Nermin Nik{i}, s. r.

ODLUKU
O DAVANJU SUGLASNOSTI NA ODLUKU NADZORNOG ODBORA GOSPODARSKOG DRU[TVA "PRETIS" D.D. VOGO[]A O RAZRJE[ENJU GENERALNOG RAVNATELJA DRU[TVA I. Daje se suglasnost na Odluku Nadzornog odbora gospodarskog dru{tva "Pretis" d.d. Vogo{}a o razrje{enju generalnog ravnatelja "Pretis" d.d. Vogo{}a, broj 338/11 od 25.05.2011. godine, kojom se ENVER ALIBEGOVI] razrje{ava du`nosti generalnog ravnatelja gospodarskog dru{tva "Pretis" d.d. Vogo{}a. II. Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objave u "Slu`benim novinama Federacije BiH". V. broj 499/11 7. lipnja 2011. godine Sarajevo Premijer Nermin Nik{i}, v. r.

789
Na osnovu ~lana 19. stav 2. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06), ~lana 15. Zakona o cestama ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 12/10 i 16/10) i ~lana 9. stav 1. Uredbe o vr{enju ovla{tenja organa Federacije Bosne i Hercegovine u privrednim dru{tvima sa u~e{}em dr`avnog kapitala ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 48/05, 54/05, 42/06, 27/07, 28/07, 49/07, 74/07, 15/08, 70/08, 71/08, 4/09, 10/09, 26/09, 40/09, 46/09, 52/09 i 3/10), Odluke o uskla|ivanju naziva firme, djelatnosti, na~ina upravljanja i poslovanja i kapitala JP Ceste FBiH d.o.o. Sarajevo ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 40/10) i ~lana 17. Statuta JP Ceste FBiH d.o.o. Sarajevo br. 01-03.2-7944/10 od 29.10.2010. godine, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 9. sjednici odr`anoj 7. juna 2011. godine, donosi

ODLUKU
O DAVANJU SAGLASNOSTI NA ODLUKU NADZORNOG ODBORA JP CESTA FEDERACIJE BiH D.O.O. SARAJEVO KOJOM SE NALA@E PREKID SVIH AKTIVNOSTI U POSTUPCIMA ZAKLJU^ENJA UGOVORA JP CESTE FBiH D.O.O. SARAJEVO SA IZVO\A^IMA RADOVA OD 31.05.2011. GODINE I. Daje se saglasnost na Odluku Nadzornog odbora JP Cesta Federacije BiH d.o.o. Sarajevo broj 4527-52/11 od 31.05.2011. godine kojom se nala`e prekid svih aktivnosti u postupcima zaklju~enja Ugovora JP Ceste FBiH d.o.o. Sarajevo sa izvo|a~ima radova od 31.05.2011. godine. Ovaj nalog se naro~ito odnosi na zaklju~ivanje i potpisivanje Ugovora u projektu Rehabilitacije magistralnih cesta u Federaciji BiH.

Na osnovu ~lana 19. stav 2. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06) i ~lana 9. stav 1. Uredbe o vr{ewu ovla{}ewa organa Federacije Bosne i Hercegovine u privrednim dru{tvima sa u~e{}em dr`avnog kapitala ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 48/05, 54/05, 42/06, 27/07, 28/07, 49/07, 74/07, 15/08, 70/08, 71/08, 4/09, 10/09, 26/09, 40/09, 46/09, 52/09 i 3/10), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 9. sjednici odr`anoj 7. juna 2011. godine, donosi

ODLUKU
O DAVAWU SAGLASNOSTI NA ODLUKU NADZORNOG ODBORA PRIVREDNOG DRU[TVA "PRETIS" D.D. VOGO[]A O RAZRJE[EWU GENERALNOG DIREKTORA DRU[TVA I Daje se saglasnost na Odluku Nadzornog odbora privrednog dru{tva "Pretis" d.d. Vogo{}a o razrje{ewu generalnog direktora "Pretis" d.d. Vogo{}a, broj 338/11 od 25.05.2011. godine, kojom se ENVER ALIBEGOVI] razrje{ava du`nosti generalnog direktora privrednog dru{tva "Pretis" d.d. Vogo{}a.

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 3

II Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavqivawa u "Slu`benim novinama Federacije BiH". V. broj 499/11 7. juna 2011. godine Sarajevo Premijer Nermin Nik{i}, s. r.

II. Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objave u "Slu`benim novinama Federacije BiH". V. broj 500/11 7. lipnja 2011. godine Premijer Sarajevo Nermin Nik{i}, v. r.

Na osnovu ~lana 19. stav 2. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06) i ~lana 9. stav 1. Uredbe o vr{enju ovla{}enja organa Federacije Bosne i Hercegovine u privrednim dru{tvima sa u~e{}em dr`avnog kapitala ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 48/05, 54/05, 42/06, 27/07, 28/07, 49/07, 74/07, 15/08, 70/08, 71/08, 4/09, 10/09, 26/09, 40/09, 46/09, 52/09 i 3/10), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 9. sjednici odr`anoj 7. juna 2011. godine, donosi

Na osnovu ~lana 19. stav 2. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06) i ~lana 9. stav 1. Uredbe o vr{ewu ovla{}ewa organa Federacije Bosne i Hercegovine u privrednim dru{tvima sa u~e{}em dr`avnog kapitala ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 48/05, 54/05, 42/06, 27/07, 28/07, 49/07, 74/07, 15/08, 70/08, 71/08, 4/09, 10/09, 26/09, 40/09, 46/09, 52/09 i 3/10), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 9. sjednici odr`anoj 7. juna 2011. godine, donosi

ODLUKU
O DAVANJU SAGLASNOSTI NA ODLUKU NADZORNOG ODBORA PRIVREDNOG DRU[TVA "PRETIS" D.D. VOGO[]A O RAZRJE[ENJU GENERALNOG DIREKTORA DRU[TVA I. Daje se saglasnost na Odluku Nadzornog odbora privrednog dru{tva "Pretis" d.d. Vogo{}a o razrje{enju generalnog direktora "Pretis" d.d. Vogo{}a, broj 338/11 od 25.05.2011. godine, kojom se ENVER ALIBEGOVI] razrje{ava du`nosti generalnog direktora privrednog dru{tva "Pretis" d.d. Vogo{}a. II. Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Slu`benim novinama Federacije BiH". V. broj 499/11 7. juna 2011. godine Sarajevo Premijer Nermin Nik{i}, s. r.

ODLUKU
O DAVAWU SAGLASNOSTI NA ODLUKU NADZORNOG ODBORA PRIVREDNOG DRU[TVA "PRETIS" D.D. VOGO[]A O IMENOVAWU VR[IOCA DU@NOSTI GENERALNOG DIREKTORA DRU[TVA I Daje se saglasnost na Odluku Nadzornog odbora privrednog dru{tva "Pretis" d.d. Vogo{}a o imenovawu vr{ioca du`nosti generalnog direktora "Pretis" d.d. Vogo{}a, broj 339/11 od 25.05.2011. godine, kojom se HAJRUDIN PEZO imenuje za vr{ioca du`nosti generalnog direktora privrednog dru{tva "Pretis" d.d. Vogo{}a do okon~awa postupka izbora generalnog direktora Dru{tva na osnovu javnog konkursa. II Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavqivawa u "Slu`benim novinama Federacije BiH". V. broj 500/11 7. juna 2011. godine Premijer Sarajevo Nermin Nik{i}, s. r.

791
Na temelju ~lanka 19. stavak 2. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06) i ~lanka 9. stavak 1. Uredbe o vr{enju ovlasti organa Federacije Bosne i Hercegovine u gospodarskim dru{tvima sa u~e{}em dr`avnog kapitala ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 48/05, 54/05, 42/06, 27/07, 28/07, 49/07, 74/07, 15/08, 70/08, 71/08, 4/09, 10/09, 26/09, 40/09, 46/09, 52/09 i 3/10), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 9. sjednici odr`anoj 7. lipnja 2011. godine, donosi

ODLUKU
O DAVANJU SUGLASNOSTI NA ODLUKU NADZORNOG ODBORA GOSPODARSKOG DRU[TVA "PRETIS" D.D. VOGO[]A O IMENOVANJU VR[ITELJA DU@NOSTI GENERALNOG RAVNATELJA DRU[TVA I. Daje se suglasnost na Odluku Nadzornog odbora gospodarskog dru{tva "Pretis" d.d. Vogo{}a o imenovanju vr{itelja du`nosti generalnog ravnatelja "Pretis" d.d. Vogo{}a, broj 339/11 od 25.05.2011. godine, kojom se HAJRUDIN PEZO imenuje za vr{itelja du`nosti generalnog ravnatelja gospodarskog dru{tva "Pretis" d.d. Vogo{}a do okon~anja postupka izbora generalnog ravnatelja Dru{tva na temelju javnog natje~aja.

Na osnovu ~lana 19. stav 2. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06) i ~lana 9. stav 1. Uredbe o vr{enju ovla{}enja organa Federacije Bosne i Hercegovine u privrednim dru{tvima sa u~e{}em dr`avnog kapitala ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 48/05, 54/05, 42/06, 27/07, 28/07, 49/07, 74/07, 15/08, 70/08, 71/08, 4/09, 10/09, 26/09, 40/09, 46/09, 52/09 i 3/10), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 9. sjednici odr`anoj 7. juna 2011. godine, donosi

ODLUKU
O DAVANJU SAGLASNOSTI NA ODLUKU NADZORNOG ODBORA PRIVREDNOG DRU[TVA "PRETIS" D.D. VOGO[]A O IMENOVANJU VR[IOCA DU@NOSTI GENERALNOG DIREKTORA DRU[TVA I. Daje se saglasnost na Odluku Nadzornog odbora privrednog dru{tva "Pretis" d.d. Vogo{}a o imenovanju vr{ioca du`nosti generalnog direktora "Pretis" d.d. Vogo{}a, broj 339/11 od 25.05.2011. godine, kojom se HAJRUDIN PEZO imenuje za vr{ioca du`nosti generalnog direktora privrednog dru{tva "Pretis" d.d. Vogo{}a do okon~anja postupka izbora generalnog direktora Dru{tva na osnovu javnog konkursa.

Broj 36 – Stranica 4 II.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Slu`benim novinama Federacije BiH". V. broj 500/11 7. juna 2011. godine Sarajevo Premijer Nermin Nik{i}, s. r.

Na osnovu ~lana 19. stav 2. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 9. sjednici odr`anoj 7. juna 2011. godine, donosi

792
Temeljem ~lanka 19. stavak 2. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 9. sjednici odr`anoj 7. lipnja 2011. godine, donosi

ODLUKU
O DAVAWU SAGLASNOSTI RAZVOJNOJ BANCI FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE ZA FORMIRAWE NAMJENSKOG GARANTNOG DEPOZITA RADI OBEZBJE\EWA KREDITA DRU[TVA "IGMAN" DD KOWIC I Vlada Federacije Bosne i Hercegovine daje saglasnost Razvojnoj banci Federacije Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Banka) za formirawe namjenskog garantnog depozita u iznosu od 10.000.000,00 KM, a radi obezbje|ewa kredita dru{tva "Igman" d.d. Kowic. Garantni depozit se formira iz dijela sredstava prikupqenih po osnovu napla}ene glavnice i kamate po kreditima plasiranim iz Komisione kreditne linije Saudijskog fonda za razvoj, kod Banke. II Sredstva garantnog depozita iz ta~ke I ove ove Odluke predstavqaju prvoklasni kolateral Banci, za obezbje|ewe povrata kredita dru{tva Igman d.d. Kowic, u iznosu od 10.000.000,00 KM. U slu~aju da dru{tvo "Igman" d.d. Kowic ne ispuwava ugovorne obaveze u smislu povrata kreditnih sredstava, Banka }e se namirivati iz sredstava namjenskog garantnog depozita iz ta~ke I ove Odluke. III Zadu`uje se Federalno ministarstvo finansija/Federalno ministarstvo financija, da sa Razvojnom bankom Federacije Bosne i Hercegovine (pravnim sqednikom Investicijske banke Federacije Bosne i Hercegovine) potpi{e aneks 2. Ugovora o komisionim poslovima zakqu~enog izme|u Federacije Bosne i Hercegovine, zastupane po federalnom ministru finansija/federalnom ministru financija i Investicijske banke Federacije Bosne i Hercegovine, kao pravnog prethodnika banke, broj FBiH: 04-02-92/99 i broj: IBF BiH: 2872-V/98-12-29. Zadu`uje se Federalno ministarstvo finansija/Federalno ministarstvo financija da sa Razvojnom bankom Federacije Bosne i Hercegovine potpi{e Ugovor o namjenskom garantnom depozitu. IV Ova Odluka stupa na snagu danom dono{ewa i objavit }e se u "Slu`benim novinama Federacije BiH". V broj 501/11 7. juna 2011. godine Sarajevo Premijer Nermin Nik{i}, s. r.

ODLUKU
O DAVANJU SUGLASNOSTI RAZVOJNOJ BANCI FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE ZA FORMIRANJE NAMJENSKOG JAMSTVENOG DEPOZITA RADI OSIGURANJA KREDITA DRU[TVA "IGMAN" DD KONJIC I. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine daje suglasnost Razvojnoj banci Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Banka) za formiranje namjenskog jamstvenog depozita u iznosu od 10.000.000,00 KM, poradi osiguranja kredita dru{tva "Igman" d.d. Konjic. Jamstveni depozit se obrazuje iz dijela sredstava prikupljenih temeljem napla}ene glavnice i kamate po kreditima plasiranim iz Komisione kreditne linije Saudijskog fonda za razvoj, kod Banke. II. Sredstva jamstvenog depozita iz to~ke I ove Odluke predstavljaju prvoklasni kolateral Banci, za osiguranje povrata kredita dru{tva Igman d.d. Konjic, u iznosu od 10.000.000,00 KM. U slu~aju da dru{tvo "Igman" d.d. Konjic ne ispunjava ugovorne obveze u smislu povrata kreditnih sredstava, Banka }e se namirivati iz sredstava namjenskog jamstvenog depozita iz to~ke I ove Odluke. III. Zadu`uje se Federalno ministarstvo financija/Federalno ministarstvo finansija, da sa Razvojnom bankom Federacije Bosne i Hercegovine (pravnim sljednikom Investicijske banke Federacije Bosne i Hercegovine) potpi{e aneks 2. Ugovora o komisionim poslovima zaklju~enog izme|u Federacije Bosne i Hercegovine, zastupane po federalnom ministru financija/ federalnom ministru finansija i Investicijske banke Federacije Bosne i Hercegovine, kao pravnog prethodnika banke, broj FBiH: 04-02-92/99 i broj: IBF BiH: 2872-V/98-12-29. Zadu`uje se Federalno ministarstvo financija/Federalno ministarstvo finansija da sa Razvojnom bankom Federacije Bosne i Hercegovine potpi{e Ugovor o namjenskom jamstvenom depozitu. IV. Ova Odluka stupa na snagu danom dono{enja i objavit }e se u "Slu`benim novinama Federacije BiH". V broj 501/11 7. lipnja 2011. godine Sarajevo Premijer Nermin Nik{i}, v. r.

Na osnovu ~lana 19. stav 2. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 9. sjednici odr`anoj 7. juna 2011. godine, donosi

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 5

ODLUKU
O DAVANJU SAGLASNOSTI RAZVOJNOJ BANCI FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE ZA FORMIRANJE NAMJENSKOG GARANTNOG DEPOZITA RADI OBEZBJE\ENJA KREDITA DRU[TVA "IGMAN" DD KONJIC I. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine daje saglasnost Razvojnoj banci Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Banka) za formiranje namjenskog garantnog depozita u iznosu od 10.000.000,00 KM, a radi obezbje|enja kredita dru{tva "Igman" d.d. Konjic. Garantni depozit se formira iz dijela sredstava prikupljenih po osnovu napla}ene glavnice i kamate po kreditima plasiranim iz Komisione kreditne linije Saudijskog fonda za razvoj, kod Banke. II. Sredstva garantnog depozita iz ta~ke I. ove Odluke predstavljaju prvoklasni kolateral Banci, za obezbje|enje povrata kredita dru{tva Igman d.d. Konjic, u iznosu od 10.000.000,00 KM. U slu~aju da dru{tvo "Igman" d.d. Konjic ne ispunjava ugovorne obaveze u smislu povrata kreditnih sredstava, Banka }e se namirivati iz sredstava namjenskog garantnog depozita iz ta~ke I ove Odluke. III. Zadu`uje se Federalno ministarstvo finansija/Federalno ministarstvo financija, da sa Razvojnom bankom Federacije Bosne i Hercegovine (pravnim sljednikom Investicijske banke Federacije Bosne i Hercegovine) potpi{e aneks 2. Ugovora o komisionim poslovima zaklju~enog izme|u Federacije Bosne i Hercegovine, zastupane po federalnom ministru finansija/federalnom ministru financija i Investicijske banke Federacije Bosne i Hercegovine, kao pravnog prethodnika banke, broj FBiH: 04-02-92/99 i broj: IBF BiH: 2872-V/98-12-29. Zadu`uje se Federalno ministarstvo finansija/Federalno ministarstvo financija da sa Razvojnom bankom Federacije Bosne i Hercegovine potpi{e Ugovor o namjenskom garantnom depozitu. IV. Ova Odluka stupa na snagu danom dono{enja i objavit }e se u "Slu`benim novinama Federacije BiH". V broj 501/11 7. juna 2011. godine Premijer Sarajevo Nermin Nik{i}, s. r.

SEFI]A za vr{ioca du`nosti direktora privrednog dru{tva "KTK Visoko" d.d. Visoko do okon~anja postupka izbora direktora Dru{tva na osnovu javnog konkursa. II. Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Slu`benim novinama Federacije BiH". V. broj 502/11 7. juna/lipnja 2011. godine Premijer Sarajevo Nermin Nik{i}, s. r.

794
Na temelju ~lanka 19. stavka 2. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 9. sjednici odr`anoj 7. lipnja 2011. godine, donosi

ODLUKU
O SUFINANCIRANJU NAJNI@IH MIROVINA OSTVARENIH POD POVOLJNIJIM UVJETIMA, ^IJI JE IZNOS U ISPLATI ZA SVIBANJ 2011. GODINE, MANJI OD IZNOSA NAJNI@E MIROVINE PO ZAKONU O MIROVINSKOM I INVALIDSKOM OSIGURANJU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I. U cilju za{tite umirovljenika ~iji je iznos mirovina ostvaren pod povoljnijim uvjetima u isplati manji od iznosa najni`e mirovine po Zakonu o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06 i 4/09), odobrava se sufinanciranje istih i sredstva za te namjene osigurat }e se u iznosu od 470.000,00 KM. II. Pravo na razliku sredstava iz to~ke I. ove Odluke, imaju umirovljenici ~iji je iznos mirovine ostvarene pod povoljnijim uvjetima u isplati u mjesecu lipnju 2011. godine, manji od iznosa najni`e mirovine ostvarene po Zakonu o mirovinskom i invalidskom osiguranju. III. Isplata razlike mirovine izvr{it }e se uz redovnu isplatu mirovina za mjesec svibanj 2011. godine. IV. Potrebna sredstva za namjene iz to~ke I. ove Odluke, u iznosu od 470.000,00 KM, osigurat }e se u Prora~unu Federacije Bosne i Hercegovine za 2011. godinu, a koja su planirana za financiranje isplate mirovina ostvarenih pod povoljnijim uvjetima. V. Za realizaciju ove Odluke zadu`uju se Federalno ministarstvo financija/finansija, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike i Federalni zavod za mirovinsko i invalidsko osiguranje, svako u okviru svoje nadle`nosti. VI. Federalni zavod za mirovinsko i invalidsko osiguranje }e putem Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, podnijeti zahtjev za refundaciju utro{enih sredstava Federalnom ministarstvu financija/finansija i o istom podnijeti izvje{taj Vladi Federacije Bosne i Hercegovine. VII. Ova Odluka stupa na snagu danom dono{enja, a objavit }e se u "Slu`benim novinama Federacije BiH". V. broj 503/11 7. lipnja 2011. godine Premijer Sarajevo Nermin Nik{i}, v. r.

793
Na osnovu ~lana 19. stav 2. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06) i ~lana 9. stav 1. Uredbe o vr{enju ovla{}enja organa Federacije Bosne i Hercegovine u privrednim dru{tvima sa u~e{}em dr`avnog kapitala ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 48/05, 54/05, 42/06, 27/07, 28/07, 49/07, 74/07, 15/08, 70/08, 71/08, 4/09, 10/09, 26/09, 40/09, 46/09, 52/09 i 3/10), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 9. sjednici odr`anoj 7. juna 2011. godine, donosi

ODLUKU
O DAVANJU PRETHODNE SAGLASNOSTI NADZORNOM ODBORU PRIVREDNOG DRU[TVA "KTK VISOKO" D.D. VISOKO ZA IMENOVANJE VR[IOCA DU@NOSTI DIREKTORA DRU[TVA I. Daje se prethodna saglasnost Nadzornom odboru privrednog dru{tva "KTK Visoko" d.d. Visoko za imenovanje SENADA

Broj 36 – Stranica 6

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

ODLUKU
Na osnovu ~lana 19. stava 2. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 9. sjednici odr`anoj 7. juna 2011. godine, donosi O SUFINANSIRANJU NAJNI@IH PENZIJA OSTVARENIH POD POVOLJNIJIM UVJETIMA, ^IJI JE IZNOS U ISPLATI ZA MAJ 2011. GODINE, MANJI OD IZNOSA NAJNI@E PENZIJE PO ZAKONU O PENZIJSKOM I INVALIDSKOM OSIGURANJU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I. U cilju za{tite penzionera ~iji je iznos penzija ostvaren pod povoljnijim uvjetima u isplati manji od iznosa najni`e penzije po Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06 i 4/09), odobrava se sufinansiranje istih i sredstva za te namjene osigurat }e se u iznosu od 470.000,00 KM. II. Pravo na razliku sredstava iz ta~ke I. ove Odluke, imaju penzioneri ~iji je iznos penzije ostvarene pod povoljnijim uvjetima u isplati u mjesecu junu 2011. godine, manji od iznosa najni`e penzije ostvarene po Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju. III. Isplata razlike penzije izvr{it }e se uz redovnu isplatu penzija za mjesec maj 2011. godine. IV. Potrebna sredstva za namjene iz ta~ke I. ove Odluke, u iznosu od 470.000,00 KM, osigurat }e se u Bud`etu Federacije Bosne i Hercegovine za 2011. godinu, a koja su planirana za finansiranje isplate penzija ostvarenih pod povoljnijim uvjetima. V. Za realizaciju ove Odluke zadu`uju se Federalno ministarstvo finansija/financija, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike i Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje, svako u okviru svoje nadle`nosti. VI. Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje }e putem Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, podnijeti zahtjev za refundaciju utro{enih sredstava Federalnom ministarstvu finansija/financija i o istom podnijeti izvje{taj Vladi Federacije Bosne i Hercegovine. VII. Ova Odluka stupa na snagu danom dono{enja, a objavit }e se u "Slu`benim novinama Federacije BiH". V. broj 503/11 7. juna 2011. godine Premijer Sarajevo Nermin Nik{i}, s. r.

ODLUKU
O SUFINANSIRAWU NAJNI@IH PENZIJA OSTVARENIH POD POVOQNIJIM UVJETIMA, ^IJI JE IZNOS U ISPLATI ZA MAJ 2011. GODINE, MAWI OD IZNOSA NAJNI@E PENZIJE PO ZAKONU O PENZIJSKOM I INVALIDSKOM OSIGURAWU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I U ciqu za{tite penzionera ~iji je iznos penzija ostvaren pod povoqnijim uvjetima u isplati mawi od iznosa najni`e penzije po Zakonu o penzijskom i invalidskom osigurawu ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06 i 4/09), odobrava se sufinansirawe istih i sredstva za te namjene osigurat }e se u iznosu od 470.000,00 KM. II Pravo na razliku sredstava iz ta~ke I ove Odluke, imaju penzioneri ~iji je iznos penzije ostvarene pod povoqnijim uvjetima u isplati u mjesecu junu 2011. godine, mawi od iznosa najni`e penzije ostvarene po Zakonu o penzijskom i invalidskom osigurawu. III Isplata razlike penzije izvr{it }e se uz redovnu isplatu penzija za mjesec maj 2011. godine. IV Potrebna sredstva za namjene iz ta~ke I ove Odluke, u iznosu od 470.000,00 KM, osigurat }e se u Buxetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2011. godinu, a koja su planirana za finansirawe isplate penzija ostvarenih pod povoqnijim uvjetima. V Za realizaciju ove Odluke zadu`uju se Federalno ministarstvo finansija/financija, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike i Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osigurawe, svako u okviru svoje nadle`nosti. VI Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osigurawe }e putem Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, podnijeti zahtjev za refundaciju utro{enih sredstava Federalnom ministarstvu finansija/financija i o istom podnijeti izvje{taj Vladi Federacije Bosne i Hercegovine. VII Ova Odluka stupa na snagu danom dono{ewa, a objavi}e se u "Slu`benim novinama Federacije BiH". V. broj 503/11 7. juna 2011. godine Sarajevo Premijer Nermin Nik{i}, s. r.

795
Na osnovu ~lana 19. stav 3. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH" br. 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 9. sjednici odr`anoj 7. juna 2011. godine, donosi

RJE[ENJE
O RAZRJE[ENJU ^LANOVA UPRAVNOG ODBORA (UO) PROJEKTA RAZVOJA RURALNOG PODUZETNI[TVA (REEP: IFAD Lo 697 BA) I. Razrje{avaju se du`nosti ~lanova Upravnog odbora (UO) Projekta razvoja ruralnog poduzetni{tva (REEP: IFAD Lo 697 BA) i to: 1. Mr. sci. DAMIR LJUBI], federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i {umarstva - predsjednik,

Na osnovu ~lana 19. stava 2. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 9. sjednici odr`anoj 7. juna 2011. godine, donosi

Ponedjeljak, 13. 6. 2011. 2.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 7

EDIN MU[I], federalni ministar izbjeglica i raseljenih osoba - ~lan, 3. VJEKOSLAV BEVANDA, federalni ministar financija ~lan, 4. VELIMIR KUNI], federalni ministar razvoja, poduzetni{tva i obrta - ~lan, 5. Dr. sci. NEVENKO HERCEG, federalni ministar okoli{a i turizma - ~lan, 6. ENVER TREPI], pomo}nik federalnog ministra financija - ~lan, 7. VIKICA [UNJI], predstavnica Gender centra FBiH ~lanica. II. Ovo rje{enje stupa na snagu danom dono{enja i objavit }e se u "Slu`benim novinama Federacije BiH". V. broj 493/2011 7. juna/lipnja 2011. godine Premijer Sarajevo Nermin Nik{i}, s. r.

~lanova Nadzornog odbora "Ceste" DD Mostar, te na 9. sjednici odr`anoj 7. juna 2011. godine, donosi

RJE[ENJE
O NOMINOVANJU ZA RAZRJE[ENJE ^LANOVA NADZORNOG ODBORA "CESTE" DD MOSTAR I. Nominuju se za razrje{enje sa funkcije ~lanova Nadzornog odbora "Ceste" DD Mostar: 1. JADRANKO STOJKI], predsjednik 2. SRE]KO GLIBI], ~lan 3. MIRALEM BOLOBAN, ~lan II. Obavezuju se predstavnici dr`avnog kapitala u organima upravljanja Dru{tva da postupe u skladu i cilju sprovo|enja ta~ke I. ovog Rje{enja. III. Ovo rje{enje stupa na snagu danom dono{enja i objavit }e se u "Slu`benim novinama Federacije BiH". V. broj 498/11 7. juna/lipnja 2011. godine Premijer Sarajevo Nermin Nik{i}, s. r.

796
Na osnovu ~lana 19. stav 3. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 9. sjednici odr`anoj 7. juna 2011. godine, donosi

RJE[ENJE
O IMENOVANJU ^LANOVA UPRAVNOG ODBORA (UO) PROJEKTA RAZVOJA RURALNOG PODUZETNI[TVA (REEP: IFAD Lo 697 BA) I PROJEKTA POBOLJ[ANJA @IVOTNIH UVJETA NA SELU (RLDP: IFAD Lo 772 BA) I. U Upravni odbor (UO) Projekta razvoja ruralnog poduzetni{tva (REEP: IFAD Lo 697 BA) i Projekta pobolj{anja `ivotnih uvjeta na selu (RLDP: IFAD Lo 772 BA) imenuju se sljede}i ~lanovi: 1. JERKO IVANKOVI] - LIJANOVI], federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i {umarstva - predsjednik, 2. ADIL OSMANOVI], federalni ministar izbjeglica i raseljenih osoba - ~lan, 3. MILORAD BAHILJ, federalni ministar trgovine - ~lan, 4. ANTE KRAJINA, federalni ministar finansija/financija ~lan, 5. BRANKA \URI], federalna ministrica okoli{a i turizma - ~lanica. II. Ovo rje{enje stupa na snagu danom dono{enja i objavit }e se u "Slu`benim novinama Federacije BiH". V. broj 494/2011 7. juna/lipnja 2011. godine Premijer Sarajevo Nermin Nik{i}, s. r.

798
Na osnovu ~lana 19. stav 3. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06), ~lana 310. Zakona o privrednim dru{tvima ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 23/99, 45/00, 2/02, 6/02, 29/03, 68/05, 91/07, 84/08, 88/08, 7/09 i 63/10), a u vezi ~lana 246. stav 1. ta~ka 11. i ~lana 259. istog zakona i ~lanova 9. i 12. Uredbe o vr{enju ovla{tenja organa Federacije Bosne i Hercegovine u privrednim dru{tvima sa u~e{}em dr`avnog kapitala ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 48/05, 42/06, 27/07, 28/07, 49/07, 74/07, 15/08, 70/08, 71/08, 4/09, 10/09, 26/09, 29/09, 40/09, 46/09, 52/09 i 3/10), a na prijedlog federalnog ministra prometa i komunikacija, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine vr{i nominaciju za razrje{enje ~lanova Nadzornog odbora JP BH Po{te d.o.o. Sarajevo i, na 9. sjednici odr`anoj 7. juna 2011. godine, donosi

RJE[ENJE
O NOMINOVANJU ZA RAZRJE[ENJE ^LANOVA NADZORNOG ODBORA JP BH PO[TE D.O.O. SARAJEVO I. Nominuju se za razrje{enje sa funkcije ~lanova Nadzornog odbora JP BH Po{te d.o.o. Sarajevo: 1. ZIJO BRZINA, predsjednik 2. MESUD OMERSPAHI], ~lan 3. GORAN MI[I], ~lan 4. AVDIJA KOVA^EVI], ~lan 5. AVDIJA NUMANOVI], ~lan 6. SENADA KURTANOVI], ~lan 7. ROMEO ZELENIKA, ~lan II. Obavezuju se predstavnici dr`avnog kapitala u organima upravljanja Dru{tva da postupe u skladu i cilju provo|enja ta~ke I ovog Rje{enja. III. Ovo Rje{enje stupa na snagu danom dono{enja i objavit }e se u "Slu`benim novinama Federacije BiH". V. broj 504/11 7. juna/lipnja 2011. godine Premijer Sarajevo Nermin Nik{i}, s. r.

797
Na osnovu ~lana 19. stav 3. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06), ~lana 246. stav 1. ta~ka 11. Zakona o privrednim dru{tvima ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 23/99, 45/00, 2/02, 6/02, 29/03, 68/05, 91/07, 84/08 i 88/08) i ~lanova 9. i 12. Uredbe o vr{enju ovla{tenja organa Federacije Bosne i Hercegovine u privrednim dru{tvima sa u~e{}em dr`avnog kapitala ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 48/05, 42/06, 27/07, 28/07, 49/07, 74/07, 15/08, 70/08, 71/08, 4/09, 10/09, 26/09, 29/09, 40/09, 46/09, 52/09 i 3/10), a na prijedlog federalnog ministra prometa i komunikacija, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine vr{i nominaciju za razrje{enje

Broj 36 – Stranica 8

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

FEDERALNO MINISTARSTVO PROSTORNOG URE\ENJA
799
Na osnovu ~lana 25. stav 5. Zakona o prostornom planiranju i kori{tenju zemlji{ta na nivou Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 2/06, 72/07, 32/08, 4/10, 13/10 i 45/10), ta~ke VI. Odluke o pristupanju izradi Prostornog plana Federacije Bosne i Hercegovine za period 2008. do 2028. godine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 20/04 i 2/08), federalni ministar prostornog ure|enja donosi

Visina naknade svakog ~lana Savjeta plana i lica za obavljanje tehni~kih poslova, kao i na~in obra~una naknade, utvr|uje se posebnim rje{enjem federalnog ministra prostornog ure|enja, u skladu sa Zakonom o pla}ama i naknadama u organima vlasti Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 45/10). Sredstva za naknadu osiguravaju se u Bud`etu Federacije BiH, u okviru sredstava planiranih za potrebe pripreme i izrade Prostornog plana Federacije Bosne i Hercegovine za period 2008. do 2028. godine. VI. Ovim rje{enjem stavljaju se van snage rje{enja Federalnog ministarstva prostornog ure|enja broj: 1. Rje{enje o formiranju Savjeta Prostornog plana Federacije BiH za period 2002. do 2022. godine broj 01-23-1-373/06 od 14.07.2006. godine, 2. Rje{enje o izmjeni i dopuni rje{enja o formiranju Savjeta Prostornog plana Federacije BiH za period 2002. do 2022. godine broj 01-23-1-373-1/06 od 28. 09.2006. godine, 3. Rje{enje o izmjeni i dopuni rje{enja o formiranju Savjeta Prostornog plana Federacije BiH za period 2002. do 2022. godine broj 01-23-1-373-2/06 od 19.02.2007. godine, 4. Rje{enje o izmjeni i dopuni rje{enja o formiranju Savjeta Prostornog plana Federacije BiH za period 2002. do 2022. godine broj 01-23-1-373-3/06 od 12.04.2007. godine, 5. Rje{enje o izmjeni i dopuni rje{enja o formiranju Savjeta Prostornog plana Federacije BiH za period 2002. do 2022. godine broj 01-23-1-373-4/06 od 10.05.2007. godine, 6. Rje{enje o izmjeni i dopuni rje{enja o formiranju Savjeta Prostornog plana Federacije BiH broj 01-23-1-373-5/06 od 28.04.2008. godine, 7. Rje{enje o izmjeni i dopuni rje{enja o formiranju Savjeta Prostornog plana Federacije BiH broj 01-23-1-373/06-6 od 24.02.2009. godine, 8. Rje{enje o izmjeni i dopuni rje{enja o formiranju Savjeta Prostornog plana Federacije BiH broj 01-23-1-373-7/06 od 02.03.2010. godine. VII. Ovo rje{enje stupa na snagu danom dono{enja i objavit }e se u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Broj 02-23-1-806/11 1. juna/lipnja 2011. godine Ministar Sarajevo Mr. sc. Desnica Radivojevi}, s. r.
(Sl-613/11-F)

RJE[ENJE
O FORMIRANJU SAVJETA PROSTORNOG PLANA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE ZA PERIOD 2008. DO 2028. GODINE I. Formira se Savjet Prostornog plana Federacije Bosne i Hercegovine za period 2008. do 2028. godine (u daljnjem tekstu: Savjet plana). II. U Savjetu plana su: 1. SAID JAMAKOVI], dipl. ing. arh., predsjednik Savjeta plana 2. Prof. dr. VLASTA @ULJI] 3. Prof. dr. D@ELAL IBRAKOVI] 4. VJEKOSLAV TOMAS 5. [IRAZA JAHI] 6. Mr. ESAD BUKALO 7. Mr. sc. SALKO OBHOD@A[ 8. BO@O KNE@EVI], dip. ing. gra|. 9. Doc. dr. FADILA KISO 10. Doc. dr. SENKA BARUDANOVI] 11. MUNIRA ZAHIRAGI] 12. Prof. dr. SEAD DIZDAREVI] 13. @ELJKO OBRADOVI], dipl. ing. geod. 14. Prof. dr. FARUK MEKI] 15. LIDIJA MI^I], dipl. ing. arh. 16. Mr. MEHMED CERO 17. MAIDA IBRI[AGI], dipl. ing. arh. 18. ADNAN EFENDI] 19. HANKA MU[INBEGOVI] 20. ENVER D@OMBA NEDIM MUJI], dipl. ing. el., lice za obavljanje tehni~kih poslova. III. Predsjednik i ~lanovi Savjeta plana vr{e stru~no pra}enje i usmjeravanje pripreme i izrade Prostornog plana Federacije Bosne i Hercegovine za period 2008. do 2028. godine, kroz analizu i davanje mi{ljenja, sugestija i prijedloga Federalnom ministarstvu prostornog ure|enja (u daljnjem tekstu: Nosiocu pripreme plana), za svaku fazu plana. IV. Nosilac pripreme plana koordinira sve aktivnosti Savjeta plana. Savjet plana donosi Poslovnik o radu Savjeta plana kojim se ure|uje na~in rada, mjesto odr`avanja sjednica i materijalnotehni~ke pretpostavke za rad Savjeta plana. Prije usvajanja Poslovnika o radu Savjeta plana, Savjet plana je u obavezi pribaviti saglasnost Nosioca pripreme plana na isti. V. ^lanovi Savjeta plana iz ta~ke II i lice za obavljanje tehni~kih poslova imaju pravo na naknadu za rad u Savjetu plana i ista }e se ispla}ivati prema Izvje{taju o radu Savjeta plana.

800
Na osnovu ~lana 25. stav 5. Zakona o prostornom planiranju i kori{tenju zemlji{ta na nivou Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 2/06, 72/07, 32/08, 4/10, 13/10 i 45/10), ta~ke VI Odluke o pristupanju izradi Regulacionog plana Historijskog gradskog podru~ja Po~itelj za period 2008. do 2018. godine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 5/09), federalni ministar prostornog ure|enja donosi

RJE[ENJE
O IZMJENI RJE[ENJA O FORMIRANJU SAVJETA REGULACIONOG PLANA HISTORIJSKOG GRADSKOG PODRU^JA PO^ITELJ ZA PERIOD 2008. DO 2018. GODINE I. U rje{enju Federalnog ministarstva prostornog ure|enja broj 02-23-1187/10 od 02.09.2010. godine u ta~ki II podta~ka 4. se bri{e. Ta~ke 5. do 10. postaju ta~ke 4. do 9.

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 9

II. Ovo rje{enje stupa na snagu danom dono{enja i objavit }e se u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Broj 02-23-1-1187/10 1. juna/lipnja 2011. godine Ministar Sarajevo Mr. sc. Desnica Radivojevi}, s. r.
(Sl-614/11-F)

801
Na osnovu ~lana 25. stav 5. Zakona o prostornom planiranju i kori{tenju zemlji{ta na nivou Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 2/06, 72/07, 32/08, 4/10, 13/10 i 45/10), ta~ke VI Odluke o pristupanju izradi Prostornog plana podru~ja posebnog obilje`ja od zna~aja za Federaciju BiH "Autocesta na Koridoru Vc" za period 2008. do 2028. godine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 48/08), federalni ministar prostornog ure|enja donosi

RJE[ENJE
O FORMIRANJU SAVJETA PROSTORNOG PLANA PODRU^JA POSEBNOG OBILJE@JA OD ZNA^AJA ZA FEDERACIJU BiH "AUTOCESTA NA KORIDORU Vc" ZA PERIOD 2008. DO 2028. GODINE I. Formira se Savjet Prostornog plana podru~ja posebnog obilje`ja od zna~aja za Federaciju BiH "Autocesta na Koridoru Vc za period 2008. do 2028. godine (u daljnjem tekstu: Savjet plana). II. U Savjetu plana su: 1. FERID BU^O, dipl. ing. gra|., predsjednik Savjeta plana 2. Prof. dr. sc. SNJE@ANA MUSA 3. KEMO KADRI], dipl. ing. {um. 4. MIRZETA TOPOLOVI], dipl. ing. polj. 5. RASIM KOVA^, dipl. ing. saob. 6. MUNEVERA IVKOVI], dipl. ing. gra|. 7. MATE BRZICA, dipl. ing. gra|. 8. HAMDIJA EFENDI], dipl. ing. gra|. 9. LIDIJA MI^I], dipl. ing. arh. 10. MIRZAH FO^O, dipl. ing. arh. 11. HANKA MU[INBEGOVI], dipl. ing. arh. 12. FUAD [UMAR, dipl.ing.arh. NEDIM MUJI], dipl. ing. el., lice za obavljanje tehni~kih poslova III. Predsjednik i ~lanovi Savjeta plana vr{e stru~no pra}enje i usmjeravanje pripreme i izrade Prostornog plana podru~ja posebnog obilje`ja od zna~aja za Federaciju BiH "Autocesta na Koridoru Vc" za period 2008. do 2028. godine, kroz analizu i davanje mi{ljenja, sugestija i prijedloga Federalnom ministarstvu prostornog ure|enja (u daljnjem tekstu: Nosiocu pripreme plana), za svaku fazu plana. IV. Nosilac pripreme plana koordinira sve aktivnosti Savjeta plana. Savjet plana donosi Poslovnik o radu Savjeta plana kojim se ure|uje na~in rada, mjesto odr`avanja sjednica i materijalnotehni~ke pretpostavke za rad Savjeta plana. Prije usvajanja Poslovnika o radu Savjeta plana, Savjet plana je u obavezi pribaviti saglasnost Nosioca pripreme plana na isti. V. ^lanovi Savjeta plana iz ta~ke II i lice za obavljanje tehni~kih poslova imaju pravo na naknadu za rad u Savjetu plana i ista }e se ispla}ivati prema Izvje{taju o radu Savjeta ~lana. Visina naknade svakog ~lana Savjeta plana i lica za obavljanje tehni~kih poslova, kao i na~in obra~una naknade,

utvr|uje se posebnim rje{enjem federalnog ministra prostornog ure|enja, u skladu sa Zakonom o pla}ama i naknadama u organima vlasti Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 45/10). Sredstva za naknadu osiguravaju se u Bud`etu Federacije BiH, u okviru sredstava planiranih za potrebe pripreme i izrade Prostornog plana podru~ja posebnog obilje`ja od zna~aja za Federaciju BiH "Autocesta na Koridoru Vc" za period 2008. do 2028. godine. VI. Ovim rje{enjem stavljaju se van snage rje{enja Federalnog ministarstva prostornog ure|enja broj: 1. Rje{enje o formiranju Savjeta Prostornog plana podru~ja posebnog obilje`ja od zna~aja za Federaciju BiH "Autocesta na Koridoru Vc za period 2008. do 2028. godine broj 02-23-1-1470/06 od 02.02.2009. godine, 2. Rje{enje o izmjeni rje{enja o imenovanju Komisije 02-23-1-1470-20/08 od 22.02.2010. godine. VII. Ovo rje{enje stupa na snagu danom dono{enja i objavit }e se u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Broj 02-23-1-807/11 1. juna/lipnja 2011. godine Ministar Sarajevo Mr. sc. Desnica Radivojevi}, s. r.
(Sl-615/11-F)

802
Na osnovu ~lana 25. stav 5. Zakona o prostornom planiranju i kori{tenju zemlji{ta na nivou Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 2/06, 72/07, 32/08, 4/10, 13/10 i 45/10), ta~ke VI Odluke o pristupanju izradi Prostornog plana Podru~ja posebnog obilje`ja od zna~aja za Federaciju Bosne i Hercegovine "Sliv rijeke Une" za period 2007. do 2027. godine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 79/07), federalni ministar prostornog ure|enja donosi

RJE[ENJE
O FORMIRANJU SAVJETA PROSTORNOG PLANA PODRU^JA POSEBNOG OBILJE@JA OD ZNA^AJA ZA FEDERACIJU BOSNE I HERCEGOVINE "SLIV RIJEKE UNE" ZA PERIOD 2007. DO 2027. GODINE I. Formira se Savjet Prostornog plana Podru~ja posebnog obilje`ja od zna~aja za Federaciju Bosne i Hercegovine "Sliv rijeke Une" za period 2007. do 2027. godine (u daljnjem tekstu: Savjet plana). II. U Savjet plana imenuju se: 1. MUHAMED IBRAHIMPA[I], dipl. ing. arh. - predsjednik; 2. Mr. sc. SALKO OBHOD@A[, dipl. ing. {um. - ~lan; 3. LIDUMIL ALIKALFI], dipl. ing. arh. - ~lan; 4. VLADO LEVA[EV, dipl. ing. arh. - ~lan; 5. ALIJA POZDERAC, ekolog. - ~lan; 6. HATID@A SIRBUBALO, dipl. biolog. - ~lan; 7. AMARILDO MULI], dipl. ecc. - ~lan; 8. FAHRUDIN KAZAZI], dipl. ing. polj. - ~lan; 9. HAJRUDIN SRNA, dipl. ing. arh. - ~lan; 10. HANKA MU[INBEGOVI], dipl. ing. arh. - ~lan; 11. ADNAN EFENDI], - ~lan; NEDIM MUJI], dipl. ing. el., lice za obavljanje tehni~kih poslova. III. ^lanovi Savjeta plana vr{e stru~no pra}enje i usmjeravanje pripreme i izrade Prostornog plana Podru~ja posebnog obilje`ja od zna~aja za Federaciju Bosne i Hercegovine "Sliv rijeke Une" za period 2007. do 2027. godine, kroz analizu i davanje

Broj 36 – Stranica 10

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

mi{ljenja, sugestija i prijedloga Federalnom ministarstvu prostornog ure|enja (u daljnjem tekstu: Nosiocu pripreme plana), za svaku fazu plana. IV. Nosilac pripreme plana koordinira sve aktivnosti Savjeta plana. Savjet plana donosi Poslovnik o radu Savjeta plana kojim se ure|uje na~in rada, mjesto odr`avanja sjednica i materijalnotehni~ke predpostavke za rad Savjeta plana. Prije usvajanja Poslovnika o radu Savjeta plana, Savjet plana je u obavezi pribaviti saglasnost Nosioca pripreme plana na isti. V. ^lanovi Savjeta plana iz ta~ke II i lice za obavljanje tehni~kih poslova imaju pravo na naknadu za rad u Savjetu plana i ista }e se ispla}ivati prema Izvje{taju o radu Savjeta plana. Visina naknade svakog ~lana Savjeta plana i lica za obavljanje tehni~kih poslova, kao i na~in obra~una naknade, utvr|uje se posebnim rje{enjem federalnog ministra prostornog ure|enja, u skladu sa Zakonom o pla}ama i naknadama u organima vlasti Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 45/10). Sredstva za naknadu osiguravaju se u Bud`etu Federacije BiH, u okviru sredstava planiranih za potrebe pripreme i izrade Prostornog plana Podru~ja posebnog obilje`ja od zna~aja za Federaciju Bosne i Hercegovine "Sliv rijeke Une" za period 2007. do 2027. godine. VI. Ovim rje{enjem stavljaju se van snage rje{enja Federalnog ministarstva prostornog ure|enja broj: 02-23-128/08-1 od 08.02.2008. godine, 02-23-128/08-2 od 07.01.2009. godine i 02-23-128/08-2 od 22.02.2010. godine. VII. Ovo rje{enje stupa na snagu danom dono{enja i objavit }e se u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Broj 02-23-1-808/11 1. juna/lipnja 2011. godine Ministar Sarajevo Mr. sc. Desnica Radivojevi}, s. r.
(Sl-616/11-F)

medicinskim sredstvima ("Slu`beni glasnik BiH", broj 58/08), ~ine minimum Liste lijekova Fonda solidarnosti, i to samo oni lijekovi koji se koriste u tretmanu lije~enja bolesti i stanja utvr|enih to~kom IX Odluke o utvr|ivanju osnovnog paketa zdravstvenih prava ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 21/09). Vode}i se principima solidarnosti lijekovi uvr{teni na Listu lijekova Fonda solidarnosti biti }e dostupni svim osiguranicima u Federaciji Bosne i Herecgovine (u daljnjem tekstu: Federacija) u odobrenoj indikaciji suglasno ovom pravilniku, stru~no-medicinskim uputstvima, propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i financijskim sredstvima fonda solidarnosti Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: federalni fond solidarnosti) utvr|enim Financijskim planom Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalni zavod). ^lanak 3. Izrazi rabljeni u ovom pravilniku imaju sljede}e zna~enje: 1) Lista lijekova Fonda solidarnosti je sastavni dio Pravilnika i podrazumijeva lijekove koji se koriste na teret sredstava federalnog fonda solidarnosti; 2) stavljanje, odnosno skidanje lijekova s Liste lijekova Fonda solidarnosti podrazumijeva stavljanje, odnosno skidanje lijekova s ove liste, kao i izmjenu bilo kojeg podatka sadr`anog u listi, uklju~uju}i i izmjenu ograni~enja, indikacije odnosno napomene ili izmjenu cijena lijekova izra~unatu sukladno propisu o na~inu kontrole cijena, odnosno na~inu oblikovanja cijena lijekova, kao i na~inu izvje{}ivanja o cijenama lijekova, a koji donosi Vije}e ministara Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: propis o nadzoru nad cijenama lijekova u BiH), odnosno sukladno kriterijima iz ovoga pravilnika; 3) lijek za koji je izdata dozvola za stavljanje u promet u BiH podrazumijeva lijek za koji je izdata dozvola za stavljanje lijeka u promet odnosno potvrda u smislu ~lanka 140. stavak 7. Zakona o lijekovima i medicinskim sredstvima ("Slu`beni glasnik BiH", broj 58/08) od Agencije za lijekove i medicinska sredstva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Agencija); 4) lijek koji nema dozvolu za stavljanje lijeka u promet izdatu od Agencije podrazumijeva lijek koji se uvozi na temelju interventnog uvoza suglasno ~lanku 66. Zakona o lijekovima i medicinskim sredstvima, kao i Pravilniku o uvjetima za uvoz lijekova koji nemaju dozvolu za stavljanje lijeka u promet u Bosni i Hercegovini ("Slu`beni glasnik BiH", broj 23/11); 5) odnos tro{ak-korist (efektivnost) prikazuje ekonomsku opravdanost primjene lijeka potkrijepljenu farmakoekonomskim parametrima; 6) veleprodajna cijena lijeka za BiH, lijeka stranog proizvo|a~a, je proizvo|a~ka cijena lijeka uve}ana za carinu, ovisne tro{kove i veleprodajnu mar`u; 7) veleprodajna cijena lijeka za BiH, lijeka doma}eg proizvo|a~a je proizvo|a~ka cijena lijeka uve}ana za veleprodajnu mar`u; 8) isti generi~ki lijek je lijek istog INN i istog ili srodnog farmaceutskog oblika i iste ja~ine. ^lanak 4. Lista lijekova Fonda solidarnosti sadr`i lijekove bolni~ke zdravstvene za{tite, koju na prijedlog federalnog ministra zdravstva (u daljnjem tekstu: ministar) utvr|uje Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije BiH) suglasno ~lanku 44. stavak 1. Zakona o apotekarskoj djelatnosti ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 40/10). Lijekovi se stavljaju i skidaju s Liste iz stavka 1. ovoga ~lanka:

FEDERALNO MINISTARSTVO ZDRAVSTVA
803
Na temelju ~lanka 44. stavak 3. Zakona o apotekarskoj djelatnosti ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 40/10), federalni ministar zdravstva donosi

PRAVILNIK
O BLI@IM KRITERIJIMA ZA IZBOR LIJEKOVA, POSTUPKU I NA^INU IZRADE LISTE LIJEKOVA FONDA SOLIDARNOSTI FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE, KAO I KORI[TENJU LIJEKOVA S LISTE LIJEKOVA FONDA SOLIDARNOSTI FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE I - TEMELJNE ODREDBE ^lanak 1. Ovim se pravilnikom utvr|uju bli`i kriteriji za izbor lijekova, postupak i na~in izrade Liste lijekova Fonda solidarnosti Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Lista lijekova Fonda solidarnosti), kao i kori{tenje lijekova s Liste lijekova Fonda solidarnosti. ^lanak 2. Lijekovi s popisa lijekova u bolni~koj zdravstvenoj za{titi u Bosni i Hercegovini koji utvr|uje Vije}e ministara Bosne i Hercegovine sukladno ~lanku 83. Zakona o lijekovima i

Ponedjeljak, 13. 6. 2011. 1)

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH – –

Broj 36 – Stranica 11

na temelju podnijetih zahtjeva osoba iz ~lanka 12. ovoga pravilnika, za stavljanje odnosno skidanje lijekovanajmanje dva puta godi{nje; 2) na temelju prijedloga ministra; 3) na temelju Financijskog plana Federalnog zavoda; 4) na temelju izmjene cijena lijekova sukladno propisom o nadzoru nad cijenama lijekova. ^lanak 5. U Listu lijekova Fonda solidarnosti spadaju: – lijekovi za terapiju malignih neoplazmi, – lijekovi za terapiju malignih neoplazmi s posebnim re`imom propisivanja, – imunosupresivi, – lijekovi za lije~enje hepatitisa C i B, – lijekovi za lije~enje multiple skleroze, – lijekovi u tretmanu hemodijalize, – lijekovi za lije~enje hemofilije, – biolo{ki lijekovi za lije~enje upalnih bolesti debelog crijeva (Morbus Chron, ulcerozni kolitis), – antiretrovirusni lijekovi, – humani imunoglobulin. Iznimno, od stavka 2. ovoga ~lanka na Listu lijekova Fonda solidarosti mogu se uvrstiti i lijekovi za koje se uka`e potreba, s obzirom na zdravstveno stanje odre|enih vulnerabilnih skupina pu~anstva, lijekovi za lije~enje rijetkih bolesti, specifi~ni lijekovi koji se koriste u implementaciji projekata unapre|enja terapijskog lije~enja odre|enih bolesti i stanja odobrenih od strane ministra. U slu~ajevima iz stavka 2. ovoga ~lanka potrebno je usuglasiti stru~ne i ekonomske kriterije, te osigurati dodatna financijska sredstva za ove namjene. II- KRITERIJI ZA STAVLJANJE ODNOSNO SKIDANJE LIJEKOVA S LISTE LIJEKOVA FONDA SOLIDARNOSTI Vrste kriterija ^lanak 6. Kriteriji za stavljanje odnosno skidanje Lijekova s Liste lijekova Fonda solidarnosti su op}i i posebni. 1. Op}i kriteriji ^lanak 7. Op}i kriteriji iz ~lanka 6. ovoga pravilnika ~ine: 1) farmakoterapijski pokazatelji o neophodnosti primjene odre|enog lijeka u lije~enju osiguranih osoba; 2) farmakoekonomski parametri koji potvr|uju ekonomsku opravdanost lijeka tro{ak-korist (efektivnost); 3) veleprodajna cijena lijeka za svaki farmaceutski oblik, ja~inu i pakiranje lijeka po kojoj }e se prometovati u Federaciji. Veleprodajna cijena lijeka inozemnog proizvo|a~a je proizvo|a~ka cijena lijeka uve}ana za carinu, ovisne tro{kove i veleprodajnu mar`u do 8%. Veleprodajna cijena lijeka doma}eg proizvo|a~a je proizvo|a~ka cijena lijeka uve}ana za veleprodajnu mar`u do 8%, ukoliko propisom o nadzoru nad cijenama lijekova u BiH nije druga~ije utvr|eno. 2. Posebni kriteriji ^lanak 8. Posebne kriterije iz ~lanka 6. ovoga pravilnika ~ine: – registracija lijeka - posjedovanje dozvole za stavljanje u promet lijeka u BiH odnosno potvrde izdate sukladno ~lanku 140. stavak 7. Zakona o lijekovima i medicinskim sredstvima, – ukoliko lijek nema dozvolu za stavljanje u promet lijeka u BiH, potrebno je prilo`iti dokaz o legitimnosti interventnog uvoza u BiH, a suglasno Zakonu o lijekovima i medicinskim sredstvima, kao i Pravilniku o uvjetima za uvoz lijekova koji nemaju dozvolu za stavljanje lijeka u promet u BiH,

– – – –

– –

– –

terapijske va`nosti lijeka s klini~ki dokazanim pozitivnim u~inkom na kona~ne rezultate lije~enja, indikacije koje odgovaraju zdravstvenim uslugama i programima zdravstvene za{tite preciziranim to~kom IX Odluke o utvr|ivanju osnovnog paketa zdravstvenih prava, dokazana klini~ka efikasnost, kvalitet i sigurnost lijeka, bolji u~inak lijeka na kvalitet `ivota pacijenta, zadovoljavaju}i sigurnosni profil lijeka, pozitivne ocjene za lijek iz nau~nih publikacija s rezultatima i mi{ljenjima referentnih stru~nih udruga, smjernice Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), preporuke terapijskih smjernica u Federaciji i smjernica europskih stru~nih udruga, zastupljenost vi{e lijekova u istoj farmakolo{koj skupini koji imaju isto indikaciono podru~je i farmakoekonomsku opravdanost terapijske primjene, mogu}nost sufinanciranja od strane proizvo|a~a lijeka prema ugovorenom procentu, za odre|ene neophodne lijekove u medicinski opravdanim slu~ajevima, u to~no definiranim koli~inama, za odre|eni broj pacijenata s mjese~nim pokazateljima, va`nost lijeka s javno zdravstvenog aspekta, i ocjena eti~kih aspekata lijeka.

III - NA^IN I POSTUPAK STAVLJANJA LIJEKOVA NA LISTU LIJEKOVA FONDA SOLIDARNOSTI Sadr`aj Liste lijekova Fonda solidarnosti ^lanak 9. Lista lijekova Fonda solidarnosti sa~injena je prema internacionalnim neza{ti}enim nazivima lijekova - INN (generi~kim nazivima). Podaci o lijekovima u Listi lijekova Fonda solidarnosti ^lanak 10. Podaci o lijekovima na Listi lijekova Fonda solidarnosti su: – {ifra lijeka anatomskoterapijsko-hemijska klasifikacija ATC, – internacionalno neza{ti}eno ime lijeka - INN, – farmaceutski oblik lijeka - FO, – ja~ina lijeka, – pakiranje lijeka, – medicinske indikacije, – uvjeti kori{tenja, – veleprodajna cijena lijeka za svaki farmaceutski oblik, ja~inu i pakiranje lijeka po kojoj }e se prometovati u Federaciji. Veleprodajna cijena lijeka iz stavka 1. alineja 8. ovoga ~lanka, izra~unava se suglasno propisu o nadzoru nad cijenama lijekova u BiH. Ograni~enje u Listi lijekova Fonda solidarnosti ^lanak 11. Za lijek na Listi lijekova Fonda solidarnosti mogu da se utvrde odre|ena ograni~enja u odnosu na: 1) mi{ljenje ovla{tenog stru~nog povjerenstva za utvr|ivanje stru~no-medicinskog uputstva prilikom kori{tenja lijeka, koju obrazuje i imenuje ministar; 2) mi{ljenje lije~nika odgovaraju}e specijalnosti referentne zdravstvene ustanove; 3) medicinsku dijagnozu utvr|enu sukladno Me|unarodnoj klasifikaciji bolesti - Deseta revizija (MKB-10); 4) godine `ivota osigurane osobe; 5) populacionu skupinu; 6) odre|ene dijagnosti~ke parametre. Podnositelj Zahtjeva ^lanak 12. Zahtjev za stavljanje lijeka na Listu lijekova Federalnog fonda solidarnosti (u daljnjem tekstu: Zahtjev) podnosi se Federalnom ministarstvu zdravstva (u daljnjem tekstu: Ministarstvo). Podnositelj Zahtjeva mo`e biti:

Broj 36 – Stranica 12 1)

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

proizvo|a~ koji ima dozvolu za proizvodnju lijekova u BiH; 2) zastupnik, odnosno predstavnik inozemnog proizvo|a~a koji ima sjedi{te u BiH; 3) pravna osoba s sjedi{tem u BiH na koju je proizvo|a~ koji ima dozvolu za stavljanje lijeka u promet u BiH prenio dozvolu za stavljanje lijeka u BiH, odnosno kojoj je dao pravo za stjecanje svojstva nositelja dozvole za stavljanje lijeka u BiH iz svog proizvodnog programa. Jedan Zahtjev mo`e da sadr`i: 1) jedan lijek; 2) vi{e lijekova istog INN, razli~itog farmaceutskog oblika, ja~ine i pakiranja. Izuzetno od stavka 1. ovoga ~lanka, stavljanje lijeka na Listu lijekova Fonda solidarnosti mo`e predlo`iti i Ministarstvo. Obrazac ^lanak 13. Zahtjev se podnosi, s odgovaraju}om dokumentacijom za stavljanje lijeka na Listu lijekova Fonda solidarnosti, na Obrascu "KZ -1", koji je dat u prilogu ovoga pravilnika i ~ini njegov sastavni dio (Prilog 1.) Sastavni dio dokumentacije iz stavka 1. ovoga ~lanka koja se podnosi uz Obrazac "KZ -1" je: 1. naziv i sjedi{te podnositelja Zahtjeva s datumom podno{enja; 2. dozvola za stavljanje lijeka u promet u BiH odnosno potvrda sukladno ~lanku 140. stavak 7. Zakona o lijekovima i medicinskim sredstvima, izdata od Agencije; 3. ukoliko lijek nema dozvolu za stavljanje lijeka u promet u BiH izdatu od Agencije, potrebno je prilo`iti dokaz odnosno uvjerenje izdato od ovla{tenog dr`avnog organa zemlje proizvo|a~a/izvoznice da se lijek prometuje u zemljama ~lanicama Europske unije, odnosno certifikat farmaceutskog proizvoda (CPP) koga izdaje ovla{teno regulatorno tijelo zemlje izvoznice, s podacima da proizvo|a~ ima GMP certifikat, kao i da posjeduje va`e}u dozvolu za stavljanje lijeka u promet u zemlji izvoznici; 4. spisak zemalja u kojima je lijek u klini~koj primjeni; 5. sa`etak karakteristika lijeka; 6. ekspertno farmakolo{ko-toksikolo{ko mi{ljenje i zaklju~ak; 7. dokaz o pozitivnim ocjenama za lijek iz nau~nih publikacija s rezultatima i mi{ljenjima referentnih stru~nih udruga, smjernica WHO, preporuka terapijskih smjernica u Federaciji i smjernica europskih stru~nih udruga; 8. izjava podnositelja Zahtjeva, koju potpisuje ovla{teno lice, da se obvezuje da }e kontinuirano snabdijevati lijekom na tr`i{tu najmanje sljede}ih 12 mjeseci od dana stavljanja lijeka na Listu lijekova Fonda solidarnosti; 9. izjava podnositelja Zahtjeva, koju potpisuje ovla{tena osoba, da se obvezuje da }e ukoliko povla~i lijek iz prometa izvijestiti Ministrastvo o tome najkasnije 6 mjeseci prije povla~enja lijeka iz prometa; 10. farmakoekonomski parametri koji potvr|uju ekonomsku opravdanost primjene lijeka, tro{ak - korist (efektivnost) na slu`benom jeziku koji je u uporabi u Federaciji, koji sadr`e najmanje: – veleprodajnu cijenu lijeka, – tro{ak terapije lijekom po osiguranoj osobi, za odgovaraju}u duljinu lije~enja (broj dana), po terapijskom ciklusu ili na mjese~noj razini, – tro{ak godi{nje terapije lijekom (za hroni~nu terapiju), – uporedni odnos tro{kova generi~kim lijekom (analiza minimizacije tro{kova) za koji se podnosi Zahtev i generi~kog lijeka na va`e}oj Listi lijekova Fonda solidarnosti, za istu indikaciju, – uporedni odnos tro{kova i efekata inovativnog ili originalnog lijeka za koji se podnosi Zahtjev i lijekova za istu indikaciju, ukoliko se nalaze na

va`e}oj Listi lijekova Fonda solidarnosti. Uporedni odnos treba provesti primjenom odgovaraju}e tehnike modeliranja, prilago|ene trenutnoj situaciji u Federaciji u smislu tro{kova i/ili efekata terapije, – procjenu broja osiguranih osoba koje bi primale lijek, s izra~unatim financijskim efektom na ukupni tro{ak za lijekove od strane Federalnog zavoda, na godi{njoj razini, – tabelarni prikaz prisustva lijeka na listama lijekova zdravstvenog osiguranja zemalja Europske unije i u drugim zemljama. 10. Dokaz o izvr{enoj uplati na ime tro{kova obrade podnijetog Zahtjeva; 11. Ostala dokumenta koja podnositelj Zahtjeva smatra korisnom u postupku stavljanja lijeka na Listu lijekova Fonda solidarnosti. Prijem Zahtjeva ^lanak 14. Podnositelj Zahtjeva predaje Ministarstvu popunjen Obrazac "KZ -1" na kome se podnosi Zahtjev, u dva primjerka i prate}u dokumentaciju u pet primjeraka: u tiskanoj i elektronskoj formi, uz koju se prila`e ovjerena izjava ovla{tene osobe podnositelja Zahtjeva da elektronska forma dokumentacije odgovara originalnoj dokumentaciji predatoj u tiskanoj formi. Na Obrascu "KZ-1" stavlja se prijemni {tambilj Ministarstva, redni broj pod kojim je Zahtjev zaveden u posebnom protokolu koji se vodi u Ministarstvu za ovu namjene, kao i datum prijema. Jedan primjerak Obrasca "KZ-1" zadr`ava Ministarstvo, a drugi ovjeren primjerak se vra}a podnositelju Zahtjeva. Tro{kovi obrade Zahtjeva ^lanak 15. Iznos tro{kova za obradu Zahtjeva za stvaljanje lijeka na Listu lijekova Fonda solidarnosti, utvr|uje se rje{enjem ministra. Tro{kove iz stava ovoga ~lanka snosi podnositelj zahtjeva iz ~lanka 12. ovoga pravilnika. Upla}ena sredstva iz stavka 1. ovoga ~lanka su nepovratna. Povjerenstvo za stavljanje i skidanje lijekova na Listu lijekova Fonda solidarnosti ^lanak 16. Primljene Zahtjeve s potpunom prate}om dokumentacijom razmatra Povjerenstvo za stavljanje i skidanje lijekova na Listu lijekova Fonda solidarnosti (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo). Povjerenstvo utvr|uje Prijedlog odluke o stavljanju lijeka na Listu lijekova Fonda solidarnosti i isti dostavlja ministru. Povjerenstvo se sastoji od tri (3) ~lana koju imenuje ministar, iz redova istaknutih stru~njaka zdravstvene djelatnosti, na razdoblje od jedne godine, od kojih je jedan predstavnik Federalnog zavoda. Povjerenstvo donosi Poslovnik o radu kojim utvr|uje proceduru sazivanja i rada Povjerenstva, kao i na~in predlaganja odnosno odlu~ivanja, na koji prethodnu suglasnost daje ministar. Administrativne i stru~ne poslove za Povjerenstvo obavlja stru~na slu`ba Ministarstva. Povjerenstvo ima pravo naknade za svoj rad, ~ija visina se utvr|uje rje{enjem ministra, a pla}a iz upla}enih sredstava podnositelja Zahtjeva iz ~lanka 15. ovoga pravilnika. ^lanak 17. Po provedenom postupku iz ~lanka 16. ovoga pravilnika, ako Povjerenstvo Zahtjev ne usvoji, Ministarstvo je, nakon usvajanja Liste lijekova Fonda solidarnosti od strane Vlade Federacije BiH, a suglasno ~lanku 44. stavak 1. Zakona o apotekarskoj djelatnosti i njenog objavljivanja u "Slu`benim novinama Federacije BiH", du`no izvijestiti podnositelja Zahtjeva o razlozima zbog kojih je Povjerenstvo Zahtjev odbilo odnosno zbog kojih je lijek skinut s Liste lijekova Fonda solidarnosti.

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 13

IV - NA^IN I POSTUPAK SKIDANJA LIJEKOVA S LISTE LIJEKOVA FONDA SOLIDARNOSTI Skidanje lijekova s Liste lijekova Fonda solidarnosti ^lanak 18. Povjerenstvo prati primjenu Liste lijekova i predla`e ministru skidanje lijekova s Liste lijekova Fonda solidarnosti u sljede}im slu~ajevima: 1) ako lijek ne ispunjava neki od op}ih ili posebnih kriterija propisanih ovim pravilnikom; 2) ako je dozvola za stavljanje lijeka u promet u BiH istekla i nije obnovljena, a pro{lo je najdu`e {est meseci od isteka roka utvr|enog u dozvoli za stavljanje lijeka u promet u BiH; 3) ako podnositelj Zahtjeva u roku od mjesec dana od stavljanja lijeka na Listu lijekova Fonda solidarnosti ne osigura prisustvo lijeka na tr`i{tu; 4) ako podnositelj Zahtjeva kontinuirano ne snabdijeva tr`i{te lijekom; 5) iz farmakoterapijskih razloga; 6) iz farmakoekonomskih razloga; 7) ako ne postoje dovoljna financijska sredstva za nabavku lijekova, suglasno Financijskom planu Federalnog zavoda. Izuzetno, Povjerenstvo predla`e ministru skidanje s Liste lijekova Fonda solidarnosti lijeka, za koji je Agencija u BiH ili agencija ili drugo dr`avno tijelo u inozemstvu, obustavilo i zabranilo proizvodnju, odnosno promet lijeka ili naredilo povla~enje tog lijeka iz prometa. Posebne obveze podnositelja Zahtjeva ^lanak 19. Ako podnositelj Zahtjeva povla~i iz prometa lijek koji se nalazi na Listi lijekova Fonda solidarnosti, obvezan je o tome izvijestiti Ministarstvo najkasnije {est meseci prije povla~enja lijeka iz prometa. Ako podnositelj Zahtjeva ima problem u osiguranju kontinuiranog snabdijevanja lijekom koji se nalazi na Listi lijekova Fonda solidarnosti, du`an je o tome pravodobno izvijestiti Ministarstvo, kao i o roku u kome }e se ponovo uspostaviti kontinuirano snabdijevanje tim lijekom. Ako je Agenciji podnijet zahtjev za obnovu dozvole za stavljanje lijeka u promet za lijek u BiH koji je na Listi lijekova Fonda solidarnosti, podnositelj Zahtjeva obvezan je o tome izvijestiti Ministarstvo, najkasnije 90 dana prije isteka roka iz dozvole za stavljanje lijeka u promet u BiH, i to dokumentirati fotokopijom zahtjeva podnijetog Agenciji. Nakon pribavljanja dozvole za stavljanje lijeka u promet, u smislu stavka 3. ovoga ~lanka, podnositelj Zahtjeva du`an je dozvolu za stavljanje lijeka u promet u BiH, izdatu u postupku obnove dozvole, dostaviti Ministarstvu. Podnositelj Zahtjeva originalnog lijeka du`an je, u razdoblju od dvije godine od stavljanja lijeka na Listu lijekova Fonda solidarnosti, osigurati pra}enje primjene ovoga lijeka u Federaciji od strane proizvo|a~a lijeka koji podrazumijeva pra}enje farmakoterapijskih postupaka i postizanje terapijskih ciljeva; pra}enje nus pojava lijeka; interreakcije s drugim lijekovima, kao i efekte klini~kog lije~enja. Izvje{}e o pra}enju primjene lijeka iz stavka 5. ovoga ~lanka, podnositelj Zahtjeva je du`an svakih {est mjeseci dostavljati Ministarstvu. Ponovni Zahtjev ^lanak 20. Ponovni Zahtjev mo`e biti podnijet najranije po isteku roka od {est mjeseci od dana objave Liste lijekova Fonda solidarnosti, odnosno skidanja lijeka s Liste lijekova Fonda solidarnosti, iz razloga navedenih u ~lanku 18. ovoga pravilnika, osim ako je lijek s Liste lijekova povu~en iz prometa na prijedlog Agencije,

kada taj rok mo`e biti i 60 dana od dana prijema obavijesti Agencije, u slu~ajevima iz ~lanka 18. stavak 2. ovoga pravilnika. Iznimno od stavka 1. ovoga ~lanka, ukoliko je razlog odbijanja Zahtjeva odnosno skidanja lijeka s Liste lijekova Fonda solidarnosti bio cijena lijeka, ponovni Zahtjev mo`e da se podnese po isteku roka od {est meseci od dana odbijanja Zahtjeva odnosno skidanja lijeka s Liste lijekova Fonda solidarnosti. V - KORI[TENJE LIJEKOVA S LISTE LIJEKOVA FONDA SOLIDARNOSTI ^lanak 21. Lijekovi s Liste lijekova Fonda solidarnosti se koriste u bolni~kim zdravstvenim ustanovama s kojima Federalni zavod ima zaklju~ene ugovore suglasno propisima o zdravstvenom osiguranju. Kori{tenje lijekova s Liste lijekova Fonda solidarnosti obavljat }e se suglasno utvr|enim stru~no-medicinskim uputstvima izdatim od strane ministra u smislu to~ke IX Odluke o utvr|ivanju osnovnog paketa zdravstvenih prava ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 21/09), ovim pravilnikom, kao i propisima kojim se regulira rad federalnog fonda solidarnosti. ^lanak 22. Nakon dono{enja stru~no-medicinskih uputstava, izdatih od strane ministra u smislu to~ke IX Odluke o utvr|ivanju osnovnog paketa zdravstvenih prava, Federalni zavod, formira Povjerenstvo za uvo|enje osiguranika u pravo kori{tenja lijekova s Liste lijekova Fonda solidarnosti (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo za utvr|ivanje prava kori{tenja lijekova), uz prethodnu suglasnost ministra. Povjerenstvo iz stavka 1. ovoga ~lanka broji tri ~lana i formira ga direktor Federalnog zavoda iz reda istaknutih stru~njak iz pojedinih zdravstvenih djelatnosti, i to za srodne skupine bolesti. ^lanovi Povjerenstva iz stavka 1. ovoga ~lanka ne mogu biti ~lanovi Povjerenstva koji su sudjelovali u izradi stru~nomedicinskog uputstva izdatog od strane ministra, a u smislu ~lanka 21. stavak 2. ovoga pravilnika. Povjerenstvo iz stavka 1. ovoga ~lanka donosi poslovnik o svom radu kojim utvr|uje proceduru sazivanja sjednica i na~in rada Povjerenstva, te postupak izdavanja odnosno uskra}ivanja suglasnosti o svakom pojedina~nom zahtjevu. Povjerenstvo iz stavka 1. ovoga ~lanka ima pravo naknade za svoj rad ~ija visina se utvr|uje rje{enjem ravnatelja Federalnog zavoda. ^lanak 23. Povjerenstvo za utvr|ivanje prava kori{tenja lijekova jednom mjese~no obavlja procjenu pojedina~nih zahtjeva, na temelju konzilijarnog mi{ljenja ovla{tene klini~ke zdravstvene ustanove, stru~no-medicinskog uputstva izdatog od strane ministra, ovoga pravilnika, kao i propisa koji reguliraju rad federalnog fonda solidarnosti. Iznimno od stavka 1. ovoga ~lanka, kada to zahtijevaju razlozi hitnosti odnosno potreba hitnog zbrinjavanja pacijenta, mo`e se zakazati i izvanredna sjednica Povjerenstva za utvr|ivanje prava kori{tenja lijekova. U slu~ajevima iz stavka 1. ovoga ~lanka, Povjerenstvo za utvr|ivanje prava kori{tenja lijekova mo`e organizirati i hitno izja{njavanje po pojedina~nom zahtjevu, putem e-mail, faxa ili telefona. Povjerenstvo iz stavka 1. ovoga ~lanka daje suglasnost ili uskra}uje davanje suglasnosti po svakom podnijetom pojedina~nom zahtjevu za kori{tenje lijekova s Liste lijekova Fonda solidarnosti. ^lanak 24. Federalni zavod obavlja kontinuirani monitoring i periodi~nu evaluaciju terapijskog lije~enja lijekovima s Liste lijekova Fonda solidarnosti, te izvje{}e o provedenom monitoringu i evaluaciji dostavlja Ministarstvu svakih {est mjeseci.

Broj 36 – Stranica 14

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

^lanak 25. U slu~aju nedostaka financijskih sredstva Federalnog zavoda za nabavku odre|enih lijekova s Liste lijekova Fonda solidarnosti, mogu se utvrditi Liste ~ekanja u ovisnosti od medicinskih indikacija i zdravstvenog stanja osiguranika, s tim da vrijeme ~ekanja ne smije ugroziti `ivot i zdravlje osiguranika. Federalni zavod svojim op}im aktom regulira na~in formiranja Liste ~ekanja u smislu stavka 1. ovoga ~lanka, kao i na~in vo|enja, odnosno kontinuiranog pra}enja Liste ~ekanja i informiranja osiguranika o bitnim podacima u vezi iste, kao i poduzimanja aktivnosti za izmjene i dopune Liste ~ekanja. Op}i akt iz stavka 2. ovoga ~lanka donosi Upravno vije}e Federalnog zavoda, uz prethodnu suglasnost ministra. Obveza je Federalnog zavoda da, jednom u {est mjeseci, redovno izvje{}uje ministra i Upravno vije}e Federalnog zavoda, o statusu liste ~ekanja iz stavka 1. ovoga ~lanka. VI - PRIJELAZNE I ZAVR[NE ODREDBE ^lanak 26. Uvjet predvi|en za stavljanje odnosno skidanje lijeka s Liste lijekova Fonda solidarnosti, a koji se odnosi na farmakoekonomske parametre koji potvr|uju ekonomsku opravdanost primjene lijeka, tro{ak - korist (efektivnost) iz ~lanka 13. stavak 2. to~ka 10, kao i ~lanka 18. stavak 1. to~ka 6. ovoga pravilnika, primjenivat }e se, u postupku stavljanja odnosno skidanja lijeka s Liste lijekova Fonda solidarnosti, nakon formiranja posebnog Odjela za ekonomiku zdravstva i farmakoekonomiku u Ministarstvu. ^lanak 27. Primjena ~lanka 10. stavak 2. ovoga pravilnika, a koja se odnosi na izra~un veleprodajne cijene lijeka suglasno propisu o nadzoru nad cijenama lijekova u BiH, otpo~et }e nakon stupanja na snagu propisa o nadzoru nad cijenama lijekova u BiH, kao i

usugla{avanja veleprodajnih cijena lijekova proizvo|a~a lijekova s odredbama tog propisa. ^lanak 28. Lista lijekova Fonda solidarnosti donijet }e se, na na~in i sukladno ovom pravilniku, u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga pravilnika. Povjerenstvo za stavljanje i skidanje lijekova na Listu lijekova Fonda solidarnosti formirat }e se u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga pravilnika. ^lanak 29. Obvezuje se Federalni zavod da op}i akt koji regulira na~in formiranja listi ~ekanja iz ~lanka 25. ovoga pravilnika, donese u roku od 60 dana od dana dono{enja Liste lijekova Fonda solidarnosti od strane Vlade Federacije BiH, a suglasno ~lanku 44. stavak 1. Zakona o apotekarskoj djelatnosti. ^lanak 30. Danom stupanja na snagu ovoga pravilnika prestaje va`iti Naredba o listi lijekova u bolni~koj zdravstvenoj za{titi koji se mogu koristiti na teret sredstva fonda solidarnosti Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 38/06, 13/08 i 38/08), izuzev to~ke 4, kao i Liste u bolni~koj zdravstvenoj za{titi koja se mo`e koristiti na teret sredstava Fonda solidarnosti Federacije Bosne i Hercegovine, a koja je sastavni dio ove naredbe. To~ka 4. i Lista iz stavka 1. ovoga ~lanka, ostaju u primjeni do dono{enja Liste lijekova Fonda solidarnosti. ^lanak 31. Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Broj 01-37- 3956/11 3. lipnja 2011. godine Sarajevo Ministar Prof. dr. Rusmir Mesihovi}, v. r.

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 15

Broj 36 – Stranica 16

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 17

Na osnovu ~lana 44. stav 3. Zakona o apotekarskoj djelatnosti ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 40/10), federalni ministar zdravstva donosi

PRAVILNIK
O BLI@IM KRITERIJIMA ZA IZBOR LIJEKOVA, POSTUPKU I NA^INU IZRADE LISTE LIJEKOVA FONDA SOLIDARNOSTI FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE, KAO I KORI[TEWU LIJEKOVA SA LISTE LIJEKOVA FONDA SOLIDARNOSTI FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE I - OSNOVNE ODREDBE ^lan 1. Ovim pravilnikom se utvr|uju bli`i kriteriji za izbor lijekova, postupak i na~in izrade Liste lijekova Fonda solidarnosti Federacije Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Lista lijekova Fonda solidarnosti), kao i kori{tewe lijekova sa Liste lijekova Fonda solidarnosti. ^lan 2. Lijekovi sa popisa lijekova u bolni~koj zdravstvenoj za{titi u Bosni i Hercegovini koji utvr|uje Vije}e ministara Bosne i Hercegovine u skladu sa ~lanom 83. Zakona o lijekovima i medicinskim sredstvima ("Slu`beni glasnik BiH", broj 58/08), ~ine minimum Liste lijekova Fonda solidarnosti, i to samo oni lijekovi koji se koriste u tretmanu lije~ewa bolesti i stawa utvr|enih ta~kom IX Odluke o utvr|ivawu osnovnog paketa zdravstvenih prava ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 21/09). Vode}i se principima solidarnosti lijekovi uvr{teni na Listu lijekova Fonda solidarnosti bit }e dostupni svim osiguranicima u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Federacija) u odobrenoj indikaciji saglasno ovom pravilniku, stru~no-medicinskim uputstvima, propisima o zdravstvenom osigurawu, kao i finansijskim sredstvima fonda solidarnosti Federacije Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: federalni fond solidarnosti) utvr|enim Finansijskim planom Zavoda zdravstvenog osigurawa i reosigurawa Federacije Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Federalni zavod). ^lan 3. Izrazi upotrijebqeni u ovom pravilniku imaju slijede}e zna~ewe: 1) Lista lijekova Fonda solidarnosti je sastavni dio Pravilnika i podrazumijeva lijekove koji se koriste na teret sredstava federalnog fonda solidarnosti; 2) stavqawe, odnosno skidawe lijekova sa Liste lijekova Fonda solidarnosti podrazumijeva stavqawe, odnosno skidawe lijekova sa ove liste, kao i izmjenu bilo kog podatka sadr`anog u listi, ukqu~uju}i i izmjenu ograni~ewa, indikacije odnosno napomene ili izmjenu cijena lijekova izra~unatu u skladu sa propisom o na~inu kontrole cijena, odnosno na~inu oblikovawa cijena lijekova, kao i na~inu izvje{tavawa o cijenama lijekova, a koji donosi Vije}e ministara Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: propis o nadzoru nad cijenama lijekova u BiH), odnosno u skladu sa kriterijima iz ovog pravilnika; 3) lijek za koji je izdata dozvola za stavqawe u promet u BiH podrazumijeva lijek za koji je izdata dozvola za stavqawe lijeka u promet odnosno potvrda u smislu ~lana 140. stav 7. Zakona o lijekovima i medicinskim sredstvima ("Slu`beni glasnik BiH", broj 58/08) od Agencije za lijekove i medicinska sredstva Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Agencija); 4) lijek koji nema dozvolu za stavqawe lijeka u promet izdatu od Agencije podrazumijeva lijek koji se uvozi po

5) 6) 7) 8)

osnovu interventnog uvoza saglasno ~lanu 66. Zakona o lijekovima i medicinskim sredstvima, kao i Pravilniku o uslovima za uvoz lijekova koji nemaju dozvolu za stavqawe lijeka u promet u Bosni i Hercegovini ("Slu`beni glasnik BiH", broj 23/11); odnos tro{ak-korist (efektivnost) prikazuje ekonomsku opravdanost primjene lijeka potkrijepqenu farmakoekonomskim parametrima; veleprodajna cijena lijeka za BiH, lijeka stranog proizvo|a~a, je proizvo|a~ka cijena lijeka uve}ana za carinu, zavisne tro{kove i veleprodajnu mar`u; veleprodajna cijena lijeka za BiH, lijeka doma}eg proizvo|a~a je proizvo|a~ka cijena lijeka uve}ana za veleprodajnu mar`u; isti generi~ki lijek je lijek istog INN i istog ili srodnog farmaceutskog oblika i iste ja~ine.

^lan 4. Lista lijekova Fonda solidarnosti sadr`i lijekove bolni~ke zdravstvene za{tite, koju na prijedlog federalnog ministra zdravstva (u daqwem tekstu: ministar) utvr|uje Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Vlada Federacije BiH) saglasno ~lanu 44. stav 1. Zakona o apotekarskoj djelatnosti ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 40/10). Lijekovi se stavqaju i skidaju sa Liste iz stava 1. ovog ~lana: 1) na osnovu podnijetih zahtjeva lica iz ~lana 12. ovog pravilnika, za stavqawe odnosno skidawe lijekovanajmawe dva puta godi{we; 2) na osnovu prijedloga ministra; 3) na osnovu Finansijskog plana Federalnog zavoda; 4) na osnovu izmjene cijena lijekova u skladu sa propisom o nadzoru nad cijenama lijekova. ^lan 5. U Listu lijekova Fonda solidarnosti spadaju: – lijekovi za terapiju malignih neoplazmi, – lijekovi za terapiju malignih neoplazmi sa posebnim re`imom propisivawa, – imunosupresivi; – lijekovi za lije~ewe hepatitisa C i B, – lijekovi za lije~ewe multiple skleroze, – lijekovi u tretmanu hemodijalize, – lijekovi za lije~ewe hemofilije, – biolo{ki lijekovi za lije~ewe upalnih bolesti debelog crijeva (Morbus Chron, ulcerozni kolitis), – antiretrovirusni lijekovi, – humani imunoglobulin. Izuzetno, od stava 2. ovog ~lana na Listu lijekova Fonda solidarosti mogu se uvrstiti i lijekovi za koje se uka`e potreba, s obzirom na zdravstveno stawe odre|enih vulnerabilnih grupa stanovni{tva, lijekovi za lije~ewe rijetkih bolesti, specifi~ni lijekovi koji se koriste u implementaciji projekata unapre|ewa terapijskog lije~ewa odre|enih bolesti i stawa odobrenih od strane ministra. U slu~ajevima iz stava 2. ovog ~lana potrebno je usaglasiti stru~ne i ekonomske kriterije, te obezbijediti dodatna finansijska sredstva za ove namjene. II - KRITERIJI ZA STAVQAWE ODNOSNO SKIDAWE LIJEKOVA SA LISTE LIJEKOVA FONDA SOLIDARNOSTI Vrste kriterija ^lan 6. Kriteriji za stavqawe odnosno skidawe Lijekova sa Liste lijekova Fonda solidarnosti su op{ti i posebni.

Broj 36 – Stranica 18 1. Op{ti kriteriji

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH –

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

^lan 7. Op{ti kriteriji iz ~lana 6. ovog pravilnika ~ine: 1) farmakoterapijski pokazateqi o neophodnosti primjene odre|enog lijeka u lije~ewu osiguranih lica; 2) farmakoekonomski parametri koji potvr|uju ekonomsku opravdanost lijeka tro{ak-korist (efektivnost); 3) veleprodajna cijena lijeka za svaki farmaceutski oblik, ja~inu i pakovawe lijeka po kojoj }e se prometovati u Federaciji. Veleprodajna cijena lijeka stranog proizvo|a~a je proizvo|a~ka cijena lijeka uve}ana za carinu, zavisne tro{kove i veleprodajnu mar`u do 8%. Veleprodajna cijena lijeka doma}eg proizvo|a~a je proizvo|a~ka cijena lijeka uve}ana za veleprodajnu mar`u do 8%, ukoliko propisom o nadzoru nad cijenama lijekova u BiH nije druga~ije utvr|eno. 2. Posebni kriteriji ^lan 8. Posebne kriterije iz ~lana 6. ovog pravilnika ~ine: – registracija lijeka - posjedovawe dozvole za stavqawe u promet lijeka u BiH odnosno potvrde izdate u smislu ~lana 140. stav 7. Zakona o lijekovima i medicinskim sredstvima, – ukoliko lijek nema dozvolu za stavqawe u promet lijeka u BiH, potrebno je prilo`iti dokaz o legitimnosti interventnog uvoza u BiH, a saglasno Zakonu o lijekovima i medicinskim sredstvima, kao i Pravilniku o uslovima za uvoz lijekova koji nemaju dozvolu za stavqawe lijeka u promet u BiH, – terapijske va`nosti lijeka sa klini~ki dokazanim pozitivnim u~inkom na kona~ne rezultate lije~ewa, – indikacije koje odgovaraju zdravstvenim uslugama i programima zdravstvene za{tite preciziranim ta~kom IX Odluke o utvr|ivawu osnovnog paketa zdravstvenih prava, – dokazana klini~ka efikasnost, kvalitet i sigurnost lijeka, – boqi u~inak lijeka na kvalitet `ivota pacijenta, – zadovoqavaju}i sigurnosni profil lijeka, – pozitivne ocjene za lijek iz nau~nih publikacija sa rezultatima i mi{qewima referentnih stru~nih udru`ewa, smjernice Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), preporuke terapijskih smjernica u Federaciji i smjernica evropskih stru~nih udru`ewa, – zastupqenost vi{e lijekova u istoj farmakolo{koj grupi koji imaju isto indikaciono podru~je i farmakoekonomsku opravdanost terapijske primjene, – mogu}nost sufinansirawa od strane proizvo|a~a lijeka prema ugovorenom procentu, za odre|ene neophodne lijekove u medicinski opravdanim slu~ajevima, u ta~no definiranim koli~inama, za odre|eni broj pacijenata sa mjese~nim pokazateqima, – va`nost lijeka sa javno zdravstvenog aspekta, i – ocjena eti~kih aspekata lijeka. III - NA^IN I POSTUPAK STAVQAWA LIJEKOVA NA LISTU LIJEKOVA FONDA SOLIDARNOSTI Sadr`aj Liste lijekova Fonda solidarnosti ^lan 9. Lista lijekova Fonda solidarnosti sa~iwena je prema internacionalnim neza{ti}enim nazivima lijekova - INN (generi~kim nazivima). Podaci o lijekovima u Listi lijekova Fonda solidarnosti ^lan 10. Podaci o lijekovima na Listi lijekova Fonda solidarnosti su:

{ifra lijeka anatomskoterapijsko-hemijska klasifikacija - ATC, – internacionalno neza{ti}eno ime lijeka - INN, – farmaceutski oblik lijeka - FO, – ja~ina lijeka, – pakovawe lijeka, – medicinske indikacije, – uslovi kori{tewa, – veleprodajna cijena lijeka za svaki farmaceutski oblik, ja~inu i pakovawe lijeka po kojoj }e se prometovati u Federaciji. Veleprodajna cijena lijeka iz stava 1. alineja 8. ovog ~lana, izra~unava se saglasno propisu o nadzoru nad cijenama lijekova u BiH. Ograni~ewe u Listi lijekova Fonda solidarnosti ^lan 11. Za lijek na Listi lijekova Fonda solidarnosti mogu da se utvrde odre|ena ograni~ewa u odnosu na: 1) mi{qewe nadle`ne stru~ne komisije za utvr|ivawe stru~no-medicinskog uputstva prilikom kori{tewa lijeka, koju obrazuje i imenuje ministar; 2) mi{qewelije~nikaodgovaraju}especijalnostireferentne zdravstvene ustanove; 3) medicinsku dijagnozu utvr|enu u skladu sa Me|unarodnom klasifikacijom bolesti - Deseta revizija (MKB-10); 4) godine `ivota osiguranog lica; 5) populacionu grupu; 6) odre|ene dijagnosti~ke parametre. Podnosilac Zahtjeva ^lan 12. Zahtjev za stavqawe lijeka na Listu lijekova Federalnog fonda solidarnosti (u daqwem tekstu: Zahtjev) podnosi se Federalnom ministarstvu zdravstva (u daqwem tekstu: Ministarstvo). Podnosilac Zahtjeva mo`e biti: 1) proizvo|a~ koji ima dozvolu za proizvodwu lijekova u BiH; 2) zastupnik, odnosno predstavnik inostranog proizvo|a~a koji ima sjedi{te u BiH; 3) pravno lice sa sjedi{tem u BiH na koje je proizvo|a~ koji ima dozvolu za stavqawe lijeka u promet u BiH prenio dozvolu za stavqawe lijeka u BiH, odnosno kome je dao pravo za sticawe svojstva nosioca dozvole za stavqawe lijeka u BiH iz svog proizvodnog programa. Jedan Zahtjev mo`e da sadr`i: 1) jedan lijek; 2) vi{e lijekova istog INN, razli~itog farmaceutskog oblika, ja~ine i pakovawa. Izuzetno od stava 1. ovog ~lana, stavqawe lijeka na Listu lijekova Fonda solidarnosti mo`e predlo`iti i Ministarstvo. Obrazac ^lan 13. Zahtjev se podnosi, sa odgovaraju}om dokumentacijom za stavqawe lijeka na Listu lijekova Fonda solidarnosti, na Obrascu "KZ -1", koji je dat u prilogu ovog pravilnika i ~ini wegov sastavni dio (Prilog 1.) Sastavni dio dokumentacije iz stava 1. ovog ~lana koja se podnosi uz Obrazac "KZ -1" je: 1. naziv i sjedi{te podnosioca Zahtjeva sa datumom podno{ewa; 2. dozvola za stavqawe lijeka u promet u BiH odnosno potvrda u smislu ~lana 140. stav 7. Zakona o lijekovima i medicinskim sredstvima, izdata od Agencije; 3. ukoliko lijek nema dozvolu za stavqawe lijeka u promet u BiH izdatu od Agencije, potrebno je prilo`iti dokaz odnosno uvjerewe izdato od nadle`nog dr`avnog organa

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 19

zemqe proizvo|a~a/izvoznice da se lijek prometuje u zemqama ~lanicama Evropske unije, odnosno certifikat farmaceutskog proizvoda (CPP) koga izdaje nadle`ni regulatorni organ zemqe izvoznice, sa podacima da proizvo|a~ ima GMP certifikat, kao i da posjeduje va`e}u dozvolu za stavqawe lijeka u promet u zemqi izvoznici; 4. spisak zemaqa u kojima je lijek u klini~koj primjeni; 5. sa`etak karakteristika lijeka; 6. ekspertno farmakolo{ko-toksikolo{ko mi{qewe i zakqu~ak; 7. dokaz o pozitivnim ocjenama za lijek iz nau~nih publikacija sa rezultatima i mi{qewima referentnih stru~nih udru`ewa, smjernica WHO, preporuka terapijskih smjernica u Federaciji i smjernica evropskih stru~nih udru`ewa; 8. izjava podnosioca Zahtjeva, koju potpisuje ovla{teno lice, da se obavezuje da }e kontinuirano snabdijevati lijekom na tr`i{tu najmawe slijede}ih 12 mjeseci od dana stavqawa lijeka na Listu lijekova Fonda solidarnosti; 9. izjava podnosioca Zahtjeva, koju potpisuje ovla{teno lice, da se obavezuje da }e ukoliko povla~i lijek iz prometa obavijestiti Ministrastvo o tome najkasnije 6 mjeseci prije povla~ewa lijeka iz prometa; 10. farmakoekonomski parametri koji potvr|uju ekonomsku opravdanost primjene lijeka, tro{ak korist (efektivnost) na slu`benom jeziku koji je u upotrebi u Federaciji, koji sadr`e najmawe: – veleprodajnu cijenu lijeka, – tro{ak terapije lijekom po osiguranom licu, za odgovaraju}u du`inu lije~ewa (broj dana), po terapijskom ciklusu ili na mjese~nom nivou; – tro{ak godi{we terapije lijekom (za hroni~nu terapiju), – uporedni odnos tro{kova generi~kim lijekom (analiza minimizacije tro{kova) za koji se podnosi Zahtev i generi~kog lijeka na va`e}oj Listi lijekova Fonda solidarnosti, za istu indikaciju, – uporedni odnos tro{kova i efekata inovativnog ili originalnog lijeka za koji se podnosi Zahtjev i lijekova za istu indikaciju, ukoliko se nalaze na va`e}oj Listi lijekova Fonda solidarnosti. Uporedni odnos treba provesti primjenom odgovaraju}e tehnike modelirawa, prilago|ene trenutnoj situaciji u Federaciji u smislu tro{kova i/ili efekata terapije, – procjenu broja osiguranih lica koji bi primali lijek, sa izra~unatim finansijskim efektom na ukupni tro{ak za lijekove od strane Federalnog zavoda, na godi{wem nivou, – tabelarni prikaz prisustva lijeka na listama lijekova zdravstvenog osigurawa zemaqa Evropske unije i u drugim zemqama. 10. Dokaz o izvr{enoj uplati na ime tro{kova obrade podnijetog Zahtjeva; 11. Ostala dokumenta koja podnosilac Zahtjeva smatra korisnom u postupku stavqawa lijeka na Listu lijekova Fonda solidarnosti. Prijem Zahtjeva ^lan 14. Podnosilac Zahtjeva predaje Ministarstvu popuwen Obrazac "KZ -1" na kome se podnosi Zahtjev, u dva primjerka i prate}u dokumentaciju u pet primjeraka: u {tampanoj i elektronskoj formi, uz koju se prila`e ovjerena izjava ovla{tenog lica podnosioca Zahtjeva da elektronska forma dokumentacije odgovara originalnoj dokumentaciji predatoj u {tampanoj formi. Na Obrascu "KZ -1" stavqa se prijemni {tambiq Ministarstva, redni broj pod kojim je Zahtjev zaveden u posebnom

protokolu koji se vodi u Ministarstvu za ovu namjene, kao i datum prijema. Jedan primjerak Obrasca "KZ -1" zadr`ava Ministarstvo, a drugi ovjeren primjerak se vra}a podnosiocu Zahtjeva. Tro{kovi obrade Zahtjeva ^lan 15. Iznos tro{kova za obradu Zahtjeva za stvaqawe lijeka na Listu lijekova Fonda solidarnosti, utvr|uje se rje{ewem ministra. Tro{kove iz stava ovog ~lana snosi podnositeq zahtjeva iz ~lana 12. ovog pravilnika. Upla}ena sredstva iz stava 1. ovog ~lana su nepovratna. Komisija za stavqawe i skidawe lijekova na Listu lijekova Fonda solidarnosti ^lan 16. Primqene Zahtjeve sa potpunom prate}om dokumentacijom razmatra Komisija za stavqawe i skidawe lijekova na Listu lijekova Fonda solidarnosti (u daqwem tekstu: Komisija). Komisija utvr|uje Prijedlog odluke o stavqawu lijeka na Listu lijekova Fonda solidarnosti i isti dostavqa ministru. Komisija se sastoji od tri (3) ~lana koju imenuje ministar, iz redova istaknutih stru~waka zdravstvene djelatnosti, na period od jedne godine, od kojih je jedan predstavnik Federalnog zavoda. Komisija donosi Poslovnik o radu kojim utvr|uje proceduru sazivawa i rada Komisije, kao i na~in predlagawa odnosno odlu~ivawa, na koji prethodnu saglasnost daje ministar. Administrativne i stru~ne poslove za Komisiju obavqa stru~na slu`ba Ministarstva. Komisija ima pravo naknade za svoj rad, ~ija visina se utvr|uje rje{ewem ministra, a pla}a iz upla}enih sredstava podnosioca Zahtjeva iz ~lana 15. ovog pravilnika. ^lan 17. Po provedenom postupku iz ~lana 16. ovog pravilnika, ako Komisija Zahtjev ne usvoji, Ministarstvo je, nakon usvajawa Liste lijekova Fonda solidarnosti od strane Vlade Federacije BiH, a saglasno ~lanu 44. stav 1. Zakona o apotekarskoj djelatnosti i wenog objavqivawa u "Slu`benim novinama Federacije BiH", du`no obavijestiti podnosioca Zahtjeva o razlozima zbog kojih je Komisija Zahtjev odbila odnosno zbog kojih je lijek skinut sa Liste lijekova Fonda solidarnosti. IV - NA^IN I POSTUPAK SKIDAWA LIJEKOVA SA LISTE LIJEKOVA FONDA SOLIDARNOSTI Skidawe lijekova sa Liste lijekova Fonda solidarnosti ^lan 18. Komisija prati primjenu Liste lijekova i predla`e ministru skidawe lijekova sa Liste lijekova Fonda solidarnosti u slijede}im slu~ajevima: 1) ako lijek ne ispuwava neki od op{tih ili posebnih kriterija propisanih ovim pravilnikom; 2) ako je dozvola za stavqawe lijeka u promet u BiH istekla i nije obnovqena, a pro{lo je najdu`e {est meseci od isteka roka utvr|enog u dozvoli za stavqawe lijeka u promet u BiH; 3) ako podnosilac Zahtjeva u roku od mjesec dana od stavqawa lijeka na Listu lijekova Fonda solidarnosti ne obezbijedi prisustvo lijeka na tr`i{tu; 4) ako podnosilac Zahtjeva kontinuirano ne snabdijeva tr`i{te lijekom; 5) iz farmakoterapijskih razloga; 6) iz farmakoekonomskih razloga; 7) ako ne postoje dovoqna finansijska sredstva za nabavku lijekova, saglasno Finansijskom planu Federalnog zavoda.

Broj 36 – Stranica 20

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

Izuzetno, Komisija predla`e ministru skidawe sa Liste lijekova Fonda solidarnosti lijeka, za koji je Agencija u BiH ili agencija ili drugi dr`avni organ u inostranstvu, obustavilo i zabranilo proizvodwu, odnosno promet lijeka ili naredilo povla~ewe tog lijeka iz prometa. Posebne obaveze podnosioca Zahtjeva ^lan 19. Ako podnosilac Zahtjeva povla~i iz prometa lijek koji se nalazi na Listi lijekova Fonda solidarnosti, obavezan je o tome obavijestiti Ministarstvo najkasnije {est meseci prije povla~ewa lijeka iz prometa. Ako podnosilac Zahtjeva ima problem u obezbje|ewu kontinuiranog snabdijevawa lijekom koji se nalazi na Listi lijekova Fonda solidarnosti, du`an je o tome blagovremeno obavijestiti Ministarstvo, kao i o roku u kome }e se ponovo uspostaviti kontinuirano snabdijevawe tim lijekom. Ako je Agenciji podnijet zahtjev za obnovu dozvole za stavqawe lijeka u promet za lijek u BiH koji je na Listi lijekova Fonda solidarnosti, podnosilac Zahtjeva obavezan je o tome obavijestiti Ministarstvo, najkasnije 90 dana prije isteka roka iz dozvole za stavqawe lijeka u promet u BiH, i to dokumentovati fotokopijom zahtjeva podnijetog Agenciji. Nakon pribavqawa dozvole za stavqawe lijeka u promet, u smislu stava 3. ovog ~lana, podnosilac Zahtjeva du`an je dozvolu za stavqawe lijeka u promet u BiH, izdatu u postupku obnove dozvole, dostaviti Ministarstvu. Podnosilac Zahtjeva originalnog lijeka du`an je, u periodu od dvije godine od stavqawa lijeka na Listu lijekova Fonda solidarnosti, obezbijediti pra}ewe primjene ovog lijeka u Federaciji od strane proizvo|a~a lijeka koji podrazumijeva pra}ewe farmakoterapijskih postupaka i postizawe terapijskih ciqeva; pra}ewe nus pojava lijeka; interreakcije sa drugim lijekovima, kao i efekte klini~kog lije~ewa. Izvje{taj o pra}ewu primjene lijeka iz stava 5. ovog ~lana, podnosilac Zahtjeva je du`an svakih {est mjeseci dostavqati Ministarstvu. Ponovni Zahtjev ^lan 20. Ponovni Zahtjev mo`e biti podnijet najranije po isteku roka od {est mjeseci od dana objavqivawa Liste lijekova Fonda solidarnosti, odnosno skidawa lijeka sa Liste lijekova Fonda solidarnosti, iz razloga navedenih u ~lanu 18. ovog pravilnika, osim ako je lijek sa Liste lijekova povu~en iz prometa na prijedlog Agencije, kada taj rok mo`e biti i 60 dana od dana prijema obavijesti Agencije, u slu~ajevima iz ~lana 18. stav 2. ovog pravilnika. Izuzetno od stava 1. ovog ~lana, ukoliko je razlog odbijawa Zahtjeva odnosno skidawa lijeka sa Liste lijekova Fonda solidarnosti bio cijena lijeka, ponovni Zahtjev mo`e da se podnese po isteku roka od {est meseci od dana odbijawa Zahtjeva odnosno skidawa lijeka sa Liste lijekova Fonda solidarnosti. V - KORI[TEWE LIJEKOVA SA LISTE LIJEKOVA FONDA SOLIDARNOSTI ^lan 21. Lijekovi sa Liste lijekova Fonda solidarnosti se koriste u bolni~kim zdravstvenim ustanovama sa kojima Federalni zavod ima zakqu~ene ugovore saglasno propisima o zdravstvenom osigurawu. Kori{tewe lijekova sa Liste lijekova Fonda solidarnosti obavqat }e se saglasno utvr|enim stru~no-medicinskim uputstvima izdatim od strane ministra u smislu ta~ke IX Odluke o utvr|ivawu osnovnog paketa zdravstvenih prava ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 21/09), ovim pravilnikom, kao i propisima kojim se reguli{e rad federalnog fonda solidarnosti.

^lan 22. Nakon dono{ewa stru~no-medicinskih uputstava, izdatih od strane ministra u smislu ta~ke IV Odluke o utvr|ivawu osnovnog paketa zdravstvenih prava, Federalni zavod, formira Komisiju za uvo|ewe osiguranika u pravo kori{tewa lijekova sa Liste lijekova Fonda solidarnosti (u daqwem tekstu: Komisija za utvr|ivawe prava kori{tewa lijekova), uz prethodnu saglasnost ministra. Komisija iz stava 1. ovog ~lana broji tri ~lana i formira je direktor Federalnog zavoda iz reda istaknutih stru~wak iz pojedinih zdravstvenih djelatnosti, i to za srodne grupe bolesti. ^lanovi Komisije iz stava 1. ovog ~lana ne mogu biti ~lanovi Komisije koji su u~estvovali u izradi stru~nomedicinskog uputstva izdatog od strane ministra, a u smislu ~lana 21. stav 2. ovog pravilnika. Komisija iz stava 1. ovog ~lana donosi poslovnik o svom radu kojim utvr|uje proceduru sazivawa sjednica i na~in rada Komisije, te postupak izdavawa odnosno uskra}ivawa saglasnosti o svakom pojedina~nom zahtjevu. Komisija iz stava 1. ovog ~lana ima pravo naknade za svoj rad ~ija visina se utvr|uje rje{ewem direktora Federalnog zavoda. ^lan 23. Komisija za utvr|ivawe prava kori{tewa lijekova jednom mjese~no obavqa procjenu pojedina~nih zahtjeva, na osnovu konzilijarnog mi{qewa nadle`ne klini~ke zdravstvene ustanove, stru~no-medicinskog uputstva izdatog od strane ministra, ovog pravilnika, kao i propisa koji reguli{u rad federalnog fonda solidarnosti. Izuzetno od stava 1. ovog ~lana, kada to zahtijevaju razlozi hitnosti odnosno potreba hitnog zbriwavawa pacijenta, mo`e se zakazati i vanredna sjednica Komisije za utvr|ivawe prava kori{tewa lijekova. U slu~ajevima iz stava 1. ovog ~lana, Komisija za utvr|ivawe prava kori{tewa lijekova mo`e organizovati i hitno izja{wavawe po pojedina~nom zahtjevu, putem e-mail, faxa ili telefona. Komisija iz stava 1. ovog ~lana daje saglasnost ili uskra}uje davawe saglasnosti po svakom podnijetom pojedina~nom zahtjevu za kori{tewe lijekova sa Liste lijekova Fonda solidarnosti. ^lan 24. Federalni zavod obavqa kontinuirani monitoring i periodi~nu evaluaciju terapijskog lije~ewa lijekovima sa Liste lijekova Fonda solidarnosti, te izvje{taj o provedenom monitoringu i evaluaciji dostavqa Ministarstvu svakih {est mjeseci. ^lan 25. U slu~aju nedostaka finansijskih sredstva Federalnog zavoda za nabavku odre|enih lijekova sa Liste lijekova Fonda solidarnosti, mogu se utvrditi Liste ~ekawa u zavisnosti od medicinskih indikacija i zdravstvenog stawa osiguranika, s tim da vrijeme ~ekawa ne smije ugroziti `ivot i zdravqe osiguranika. Federalni zavod svojim op{tim aktom reguli{e na~in formirawa Liste ~ekawa u smislu stava 1. ovog ~lana, kao i na~in vo|ewa, odnosno kontinuiranog pra}ewa Liste ~ekawa i informirawa osiguranika o bitnim podacima u vezi iste, kao i poduzimawa aktivnosti za izmjene i dopune Liste ~ekawa. Op{ti akt iz stava 2. ovog ~lana donosi Upravni odbor Federalnog zavoda, uz prethodnu saglasnost ministra. Obaveza je Federalnog zavoda da, jednom u {est mjeseci, redovno izvje{tava ministra i Upravni odbor Federalnog zavoda, o statusu liste ~ekawa iz stava 1. ovog ~lana.

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 21

VI - PRELAZNE I ZAVR[NE ODREDBE ^lan 26. Uslov predvi|en za stavqawe odnosno skidawe lijeka sa Liste lijekova Fonda solidarnosti, a koji se odnosi na farmakoekonomske parametre koji potvr|uju ekonomsku opravdanost primjene lijeka, tro{ak - korist (efektivnost) iz ~lana 13. stav 2. ta~ka 10, kao i ~lana 18. stav 1. ta~ka 6. ovog pravilnika, primjenivat }e se, u postupku stavqawa odnosno skidawa lijeka sa Liste lijekova Fonda solidarnosti, nakon formirawa posebnog Odjela za ekonomiku zdravstva i farmakoekonomiku u Ministarstvu. ^lan 27. Primjena ~lana 10. stav 2. ovog pravilnika, a koja se odnosi na izra~un veleprodajne cijene lijeka saglasno propisu o nadzoru nad cijenama lijekova u BiH, otpo~et }e nakon stupawa na snagu propisa o nadzoru nad cijenama lijekova u BiH, kao i uskla|ivawu veleprodajnih cijena lijekova proizvo|a~a lijekova sa odredbama tog propisa. ^lan 28. Lista lijekova Fonda solidarnosti donijet }e se, na na~in i u skladu sa ovim pravilnikom, u roku od tri mjeseca od dana stupawa na snagu ovog pravilnika. Komisija za stavqawe i skidawe lijekova na Listu lijekova Fonda solidarnosti formirat }e se u roku od 30 dana od dana stupawa na snagu ovog pravilnika.

^lan 29. Obavezuje se Federalni zavod da op{ti akt koji reguli{e na~in formirawa listi ~ekawa iz ~lana 25. ovog pravilnika, donese u roku od 60 dana od dana dono{ewa Liste lijekova Fonda solidarnosti od strane Vlade Federacije BiH, a saglasno ~lanu 44. stav 1. Zakona o apotekarskoj djelatnosti. ^lan 30. Danom stupawa na snagu ovog pravilnika prestaje va`iti Naredba o listi lijekova u bolni~koj zdravstvenoj za{titi koji se mogu koristiti na teret sredstva fonda solidarnosti Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 38/06, 13/08 i 38/08), izuzev ta~ke 4, kao i Liste u bolni~koj zdravstvenoj za{titi koja se mo`e koristiti na teret sredstava Fonda solidarnosti Federacije Bosne i Hercegovine, a koja je sastavni dio ove naredbe. Ta~ka 4. i Lista iz stava 1. ovog ~lana, ostaju u primjeni do dono{ewa Liste lijekova Fonda solidarnosti. ^lan 31. Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objavqivawa u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Broj 01-37- 3956/11 3. juna 2011. godine Ministar Sarajevo Prof. dr Rusmir Mesihovi}, s. r.

Broj 36 – Stranica 22

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 23

Broj 36 – Stranica 24

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

Na osnovu ~lana 44. stav 3. Zakona o apotekarskoj djelatnosti ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 40/10), federalni ministar zdravstva donosi

PRAVILNIK
O BLI@IM KRITERIJIMA ZA IZBOR LIJEKOVA, POSTUPKU I NA^INU IZRADE LISTE LIJEKOVA FONDA SOLIDARNOSTI FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE, KAO I KORI[TENJU LIJEKOVA SA LISTE LIJEKOVA FONDA SOLIDARNOSTI FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE I - OSNOVNE ODREDBE ^lan 1. Ovim pravilnikom se utvr|uju bli`i kriteriji za izbor lijekova, postupak i na~in izrade Liste lijekova Fonda solidarnosti Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Lista lijekova Fonda solidarnosti), kao i kori{tenje lijekova sa Liste lijekova Fonda solidarnosti. ^lan 2. Lijekovi sa popisa lijekova u bolni~koj zdravstvenoj za{titi u Bosni i Hercegovini koji utvr|uje Vije}e ministara Bosne i Hercegovine u skladu sa ~lanom 83. Zakona o lijekovima i medicinskim sredstvima ("Slu`beni glasnik BiH", broj 58/08), ~ine minimum Liste lijekova Fonda solidarnosti, i to samo oni lijekovi koji se koriste u tretmanu lije~enja bolesti i stanja utvr|enih ta~kom IX Odluke o utvr|ivanju osnovnog paketa zdravstvenih prava ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 21/09). Vode}i se principima solidarnosti lijekovi uvr{teni na Listu lijekova Fonda solidarnosti bit }e dostupni svim osiguranicima u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija) u odobrenoj indikaciji saglasno ovom pravilniku, stru~nomedicinskim uputstvima, propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i finansijskim sredstvima fonda solidarnosti Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: federalni fond solidarnosti) utvr|enim Finansijskim planom Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalni zavod). ^lan 3. Izrazi upotrijebljeni u ovom pravilniku imaju slijede}e zna~enje: 1) Lista lijekova Fonda solidarnosti je sastavni dio Pravilnika i podrazumijeva lijekove koji se koriste na teret sredstava federalnog fonda solidarnosti; 2) stavljanje, odnosno skidanje lijekova sa Liste lijekova Fonda solidarnosti podrazumijeva stavljanje, odnosno skidanje lijekova sa ove liste, kao i izmjenu bilo kog podatka sadr`anog u listi, uklju~uju}i i izmjenu ograni~enja, indikacije odnosno napomene ili izmjenu cijena lijekova izra~unatu u skladu sa propisom o na~inu kontrole cijena, odnosno na~inu oblikovanja cijena lijekova, kao i na~inu izvje{tavanja o cijenama lijekova, a koji donosi Vije}e ministara Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: propis o nadzoru nad cijenama lijekova u BiH), odnosno u skladu sa kriterijima iz ovog pravilnika; 3) lijek za koji je izdata dozvola za stavljanje u promet u BiH podrazumijeva lijek za koji je izdata dozvola za stavljanje lijeka u promet odnosno potvrda u smislu ~lana 140. stav 7. Zakona o lijekovima i medicinskim sredstvima ("Slu`beni glasnik BiH", broj 58/08) od Agencije za lijekove i medicinska sredstva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Agencija); 4) lijek koji nema dozvolu za stavljanje lijeka u promet izdatu od Agencije podrazumijeva lijek koji se uvozi po osnovu interventnog uvoza saglasno ~lanu 66. Zakona o lijekovima i medicinskim sredstvima, kao i Pravilniku o uvjetima za uvoz lijekova koji nemaju dozvolu za

stavljanje lijeka u promet u Bosni i Hercegovini ("Slu`beni glasnik BiH", broj 23/11); 5) odnos tro{ak-korist (efektivnost) prikazuje ekonomsku opravdanost primjene lijeka potkrijepljenu farmakoekonomskim parametrima; 6) veleprodajna cijena lijeka za BiH, lijeka stranog proizvo|a~a, je proizvo|a~ka cijena lijeka uve}ana za carinu, zavisne tro{kove i veleprodajnu mar`u; 7) veleprodajna cijena lijeka za BiH, lijeka doma}eg proizvo|a~a je proizvo|a~ka cijena lijeka uve}ana za veleprodajnu mar`u; 8) isti generi~ki lijek je lijek istog INN i istog ili srodnog farmaceutskog oblika i iste ja~ine. ^lan 4. Lista lijekova Fonda solidarnosti sadr`i lijekove bolni~ke zdravstvene za{tite, koju na prijedlog federalnog ministra zdravstva (u daljnjem tekstu: ministar) utvr|uje Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije BiH) saglasno ~lanu 44. stav 1. Zakona o apotekarskoj djelatnosti ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 40/10). Lijekovi se stavljaju i skidaju sa Liste iz stava 1. ovog ~lana: 1) na osnovu podnijetih zahtjeva lica iz ~lana 12. ovog pravilnika, za stavljanje odnosno skidanje lijekovanajmanje dva puta godi{nje; 2) na osnovu prijedloga ministra; 3) na osnovu Finansijskog plana Federalnog zavoda; 4) na osnovu izmjene cijena lijekova u skladu sa propisom o nadzoru nad cijenama lijekova. ^lan 5. U Listu lijekova Fonda solidarnosti spadaju: – lijekovi za terapiju malignih neoplazmi, – lijekovi za terapiju malignih neoplazmi sa posebnim re`imom propisivanja, – imunosupresivi, – lijekovi za lije~enje hepatitisa C i B, – lijekovi za lije~enje multiple skleroze, – lijekovi u tretmanu hemodijalize, – lijekovi za lije~enje hemofilije, – biolo{ki lijekovi za lije~enje upalnih bolesti debelog crijeva (Morbus Chron, ulcerozni kolitis), – antiretrovirusni lijekovi, – humani imunoglobulin. Izuzetno, od stava 2. ovog ~lana na Listu lijekova Fonda solidarosti mogu se uvrstiti i lijekovi za koje se uka`e potreba, s obzirom na zdravstveno stanje odre|enih vulnerabilnih grupa stanovni{tva, lijekovi za lije~enje rijetkih bolesti, specifi~ni lijekovi koji se koriste u implementaciji projekata unapre|enja terapijskog lije~enja odre|enih bolesti i stanja odobrenih od strane ministra. U slu~ajevima iz stava 2. ovog ~lana potrebno je usaglasiti stru~ne i ekonomske kriterije, te osigurati dodatna finansijska sredstva za ove namjene. II - KRITERIJI ZA STAVLJANJE ODNOSNO SKIDANJE LIJEKOVA SA LISTE LIJEKOVA FONDA SOLIDARNOSTI Vrste kriterija ^lan 6. Kriteriji za stavljanje odnosno skidanje Lijekova sa Liste lijekova Fonda solidarnosti su op}i i posebni. 1. Op}i kriteriji ^lan 7. Op}i kriteriji iz ~lana 6. ovog pravilnika ~ine: 1) farmakoterapijski pokazatelji o neophodnosti primjene odre|enog lijeka u lije~enju osiguranih lica; 2) farmakoekonomski parametri koji potvr|uju ekonomsku opravdanost lijeka tro{ak-korist (efektivnost); 3) veleprodajna cijena lijeka za svaki farmaceutski oblik, ja~inu i pakovanje lijeka po kojoj }e se prometovati u

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH 1)

Broj 36 – Stranica 25

Federaciji. Veleprodajna cijena lijeka stranog proizvo|a~a je proizvo|a~ka cijena lijeka uve}ana za carinu, zavisne tro{kove i veleprodajnu mar`u do 8%. Veleprodajna cijena lijeka doma}eg proizvo|a~a je proizvo|a~ka cijena lijeka uve}ana za veleprodajnu mar`u do 8%, ukoliko propisom o nadzoru nad cijenama lijekova u BiH nije druga~ije utvr|eno. 2. Posebni kriteriji ^lan 8. Posebne kriteriji iz ~lana 6. ovog pravilnika ~ine: – registracija lijeka - posjedovanje dozvole za stavljanje u promet lijeka u BiH odnosno potvrde izdate u smislu ~lana 140. stav 7. Zakona o lijekovima i medicinskim sredstvima, – ukoliko lijek nema dozvolu za stavljanje u promet lijeka u BiH, potrebno je prilo`iti dokaz o legitimnosti interventnog uvoza u BiH, a saglasno Zakonu o lijekovima i medicinskim sredstvima, kao i Pravilniku o uvjetima za uvoz lijekova koji nemaju dozvolu za stavljanje lijeka u promet u BiH, – terapijske va`nosti lijeka sa klini~ki dokazanim pozitivnim u~inkom na kona~ne rezultate lije~enja, – indikacije koje odgovaraju zdravstvenim uslugama i programima zdravstvene za{tite preciziranim ta~kom IX Odluke o utvr|ivanju osnovnog paketa zdravstvenih prava, – dokazana klini~ka efikasnost, kvalitet i sigurnost lijeka, – bolji u~inak lijeka na kvalitet `ivota pacijenta, – zadovoljavaju}i sigurnosni profil lijeka, – pozitivne ocjene za lijek iz nau~nih publikacija sa rezultatima i mi{ljenjima referentnih stru~nih udru`enja, smjernice Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), preporuke terapijskih smjernica u Federaciji i smjernica evropskih stru~nih udru`enja, – zastupljenost vi{e lijekova u istoj farmakolo{koj grupi koji imaju isto indikaciono podru~je i farmakoekonomsku opravdanost terapijske primjene, – mogu}nost sufinansiranja od strane proizvo|a~a lijeka prema ugovorenom procentu, za odre|ene neophodne lijekove u medicinski opravdanim slu~ajevima, u ta~no definiranim koli~inama, za odre|eni broj pacijenata sa mjese~nim pokazateljima, – va`nost lijeka sa javno zdravstvenog aspekta, i – ocjena eti~kih aspekata lijeka. III - NA^IN I POSTUPAK STAVLJANJA LIJEKOVA NA LISTU LIJEKOVA FONDA SOLIDARNOSTI Sadr`aj Liste lijekova Fonda solidarnosti ^lan 9. Lista lijekova Fonda solidarnosti sa~injena je prema internacionalnim neza{ti}enim nazivima lijekova - INN (generi~kim nazivima). Podaci o lijekovima u Listi lijekova Fonda solidarnosti ^lan 10. Podaci o lijekovima na Listi lijekova Fonda solidarnosti su: – {ifra lijeka anatomskoterapijsko-hemijska klasifikacija - ATC, – internacionalno neza{ti}eno ime lijeka - INN, – farmaceutski oblik lijeka - FO, – ja~ina lijeka, – pakovanje lijeka, – medicinske indikacije, – uslovi kori{tenja, – veleprodajna cijena lijeka za svaki farmaceutski oblik, ja~inu i pakovanje lijeka po kojoj }e se prometovati u Federaciji. Veleprodajna cijena lijeka iz stava 1. alineja 8. ovog ~lana, izra~unava se saglasno propisu o nadzoru nad cijenama lijekova u BiH. Ograni~enje u Listi lijekova Fonda solidarnosti ^lan 11. Za lijek na Listi lijekova Fonda solidarnosti mogu da se utvrde odre|ena ograni~enja u odnosu na:

mi{ljenje nadle`ne stru~ne komisije za utvr|ivanje stru~no-medicinskog uputstva prilikom kori{tenja lijeka, koju obrazuje i imenuje ministar; 2) mi{ljenje lije~nika odgovaraju}e specijalnosti referentne zdravstvene ustanove; 3) medicinsku dijagnozu utvr|enu u skladu sa Me|unarodnom klasifikacijom bolesti - Deseta revizija (MKB-10); 4) godine `ivota osiguranog lica; 5) populacionu grupu; 6) odre|ene dijagnosti~ke parametre. Podnosilac Zahtjeva ^lan 12. Zahtjev za stavljanje lijeka na Listu lijekova Federalnog fonda solidarnosti (u daljnjem tekstu: Zahtjev) podnosi se Federalnom ministarstvu zdravstva (u daljnjem tekstu: Ministarstvo). Podnosilac Zahtjeva mo`e biti: 1) proizvo|a~ koji ima dozvolu za proizvodnju lijekova u BiH; 2) zastupnik, odnosno predstavnik inostranog proizvo|a~a koji ima sjedi{te u BiH; 3) pravno lice sa sjedi{tem u BiH na koje je proizvo|a~ koji ima dozvolu za stavljanje lijeka u promet u BiH prenio dozvolu za stavljanje lijeka u BiH, odnosno kome je dao pravo za sticanje svojstva nosioca dozvole za stavljanje lijeka u BiH iz svog proizvodnog programa. Jedan Zahtjev mo`e da sadr`i: 1) jedan lijek; 2) vi{e lijekova istog INN, razli~itog farmaceutskog oblika, ja~ine i pakovanja. Izuzetno od stava 1. ovog ~lana, stavljanje lijeka na Listu lijekova Fonda solidarnosti mo`e predlo`iti i Ministarstvo. Obrazac ^lan 13. Zahtjev se podnosi, sa odgovaraju}om dokumentacijom za stavljanje lijeka na Listu lijekova Fonda solidarnosti, na Obrascu "KZ -1", koji je dat u prilogu ovog pravilnika i ~ini njegov sastavni dio (Prilog 1.) Sastavni dio dokumentacije iz stava 1. ovog ~lana koja se podnosi uz Obrazac "KZ -1" je: 1. naziv i sjedi{te podnosioca Zahtjeva sa datumom podno{enja; 2. dozvola za stavljanje lijeka u promet u BiH odnosno potvrda u smislu ~lana 140. stav 7. Zakona o lijekovima i medicinskim sredstvima, izdata od Agencije; 3. ukoliko lijek nema dozvolu za stavljanje lijeka u promet u BiH izdatu od Agencije, potrebno je prilo`iti dokaz odnosno uvjerenje izdato od nadle`nog dr`avnog organa zemlje proizvo|a~a/izvoznice da se lijek prometuje u zemljama ~lanicama Evropske unije, odnosno certifikat farmaceutskog proizvoda (CPP) koga izdaje nadle`ni regulatorni organ zemlje izvoznice, sa podacima da proizvo|a~ ima GMP certifikat, kao i da posjeduje va`e}u dozvolu za stavljanje lijeka u promet u zemlji izvoznici; 4. spisak zemalja u kojima je lijek u klini~koj primjeni; 5. sa`etak karakteristika lijeka; 6. ekspertno farmakolo{ko-toksikolo{ko mi{ljenje i zaklju~ak; 7. dokaz o pozitivnim ocjenama za lijek iz nau~nih publikacija sa rezultatima i mi{ljenjima referentnih stru~nih udru`enja, smjernica WHO, preporuka terapijskih smjernica u Federaciji i smjernica evropskih stru~nih udru`enja; 8. izjava podnosioca Zahtjeva, koju potpisuje ovla{teno lice, da se obavezuje da }e kontinuirano snabdijevati lijekom na tr`i{tu najmanje slijede}ih 12 mjeseci od dana stavljanja lijeka na Listu lijekova Fonda solidarnosti; 9. izjava podnosioca Zahtjeva, koju potpisuje ovla{teno lice, da se obavezuje da }e ukoliko povla~i lijek iz prometa obavijestiti Ministrastvo o tome najkasnije 6 mjeseci prije povla~enja lijeka iz prometa; 10. farmakoekonomski parametri koji potvr|uju ekonomsku opravdanost primjene lijeka, tro{ak - korist (efektivnost)

Broj 36 – Stranica 26

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

na slu`benom jeziku koji je u upotrebi u Federaciji, koji sadr`e najmanje: – veleprodajnu cijenu lijeka, – tro{ak terapije lijekom po osiguranom licu, za odgovaraju}u du`inu lije~enja (broj dana), po terapijskom ciklusu ili na mjese~nom nivou, – tro{ak godi{nje terapije lijekom (za hroni~nu terapiju), – uporedni odnos tro{kova generi~kim lijekom (analiza minimizacije tro{kova) za koji se podnosi Zahtjev i generi~kog lijeka na va`e}oj Listi lijekova Fonda solidarnosti, za istu indikaciju, – uporedni odnos tro{kova i efekata inovativnog ili originalnog lijeka za koji se podnosi Zahtjev i lijekova za istu indikaciju, ukoliko se nalaze na va`e}oj Listi lijekova Fonda solidarnosti. Uporedni odnos treba provesti primjenom odgovaraju}e tehnike modeliranja, prilago|ene trenutnoj situaciji u Federaciji u smislu tro{kova i/ili efekata terapije, – procjenu broja osiguranih lica koji bi primali lijek, sa izra~unatim finansijskim efektom na ukupni tro{ak za lijekove od strane Federalnog zavoda, na godi{njem nivou, – tabelarni prikaz prisustva lijeka na listama lijekova zdravstvenog osiguranja zemalja Evropske unije i u drugim zemljama. 11. Dokaz o izvr{enoj uplati na ime tro{kova obrade podnijetog Zahtjeva; 12. Ostala dokumenta koja podnosilac Zahtjeva smatra korisnom u postupku stavljanja lijeka na Listu lijekova Fonda solidarnosti. Prijem Zahtjeva ^lan 14. Podnosilac Zahtjeva predaje Ministarstvu popunjen Obrazac "KZ -1" na kome se podnosi Zahtjev, u dva primjerka i prate}u dokumentaciju u pet primjeraka: u {tampanoj i elektronskoj formi, uz koju se prila`e ovjerena izjava ovla{tenog lica podnosioca Zahtjeva da elektronska forma dokumentacije odgovara originalnoj dokumentaciji predatoj u {tampanoj formi. Na Obrascu "KZ-1" stavlja se prijemni {tambilj Ministarstva, redni broj pod kojim je Zahtjev zaveden u posebnom protokolu koji se vodi u Ministarstvu za ovu namjene, kao i datum prijema. Jedan primjerak Obrasca "KZ -1" zadr`ava Ministarstvo, a drugi ovjeren primjerak se vra}a podnosiocu Zahtjeva. Tro{kovi obrade Zahtjeva ^lan 15. Iznos tro{kova za obradu Zahtjeva za stvaljanje lijeka na Listu lijekova Fonda solidarnosti, utvr|uje se rje{enjem ministra. Tro{kove iz stava ovog ~lana snosi podnositelj zahtjeva iz ~lana 12. ovog pravilnika. Upla}ena sredstva iz stava 1. ovog ~lana su nepovratna. Komisija za stavljanje i skidanje lijekova na Listu lijekova Fonda solidarnosti ^lan 16. Primljene Zahtjeve sa potpunom prate}om dokumentacijom razmatra Komisija za stavljanje i skidanje lijekova na Listu lijekova Fonda solidarnosti (u daljnjem tekstu: Komisija). Komisija utvr|uje Prijedlog odluke o stavljanju lijeka na Listu lijekova Fonda solidarnosti i isti dostavlja ministru. Komisija se sastoji od tri (3) ~lana koju imenuje ministar, iz redova istaknutih stru~njaka zdravstvene djelatnosti, na period od jedne godine, od kojih je jedan predstavnik Federalnog zavoda. Komisija donosi Poslovnik o radu kojim utvr|uje proceduru sazivanja i rada Komisije, kao i na~in predlaganja odnosno odlu~ivanja, na koji prethodnu saglasnost daje ministar. Administrativne i stru~ne poslove za Komisiju obavlja stru~na slu`ba Ministarstva. Komisija ima pravo naknade za svoj rad, ~ija visina se utvr|uje rje{enjem ministra, a pla}a iz upla}enih sredstava podnosioca Zahtjeva iz ~lana 15. ovog pravilnika.

^lan 17. Po provedenom postupku iz ~lana 16. ovog pravilnika, ako Komisija Zahtjev ne usvoji, Ministarstvo je, nakon usvajanja Liste lijekova Fonda solidarnosti od strane Vlade Federacije BiH, a saglasno ~lanu 44. stav 1. Zakona o apotekarskoj djelatnosti i njenog objavljivanja u "Slu`benim novinama Federacije BiH", du`no obavijestiti podnosioca Zahtjeva o razlozima zbog kojih je Komisija Zahtjev odbila odnosno zbog kojih je lijek skinut sa Liste lijekova Fonda solidarnosti. IV - NA^IN I POSTUPAK SKIDANJA LIJEKOVA SA LISTE LIJEKOVA FONDA SOLIDARNOSTI Skidanje lijekova sa Liste lijekova Fonda solidarnosti ^lan 18. Komisija prati primjenu Liste lijekova i predla`e ministru skidanje lijekova sa Liste lijekova Fonda solidarnosti u slijede}im slu~ajevima: 1) ako lijek ne ispunjava neki od op}ih ili posebnih kriterija propisanih ovim pravilnikom; 2) ako je dozvola za stavljanje lijeka u promet u BiH istekla i nije obnovljena, a pro{lo je najdu`e {est mjeseci od isteka roka utvr|enog u dozvoli za stavljanje lijeka u promet u BiH; 3) ako podnosilac Zahtjeva u roku od mjesec dana od stavljanja lijeka na Listu lijekova Fonda solidarnosti ne osigura prisustvo lijeka na tr`i{tu; 4) ako podnosilac Zahtjeva kontinuirano ne snabdijeva tr`i{te lijekom; 5) iz farmakoterapijskih razloga; 6) iz farmakoekonomskih razloga; 7) ako ne postoje dovoljna finansijska sredstva za nabavku lijekova, saglasno Finansijskom planu Federalnog zavoda. Izuzetno, Komisija predla`e ministru skidanje sa Liste lijekova Fonda solidarnosti lijeka, za koji je Agencija u BiH ili agencija ili drugi dr`avni organ u inostranstvu, obustavilo i zabranilo proizvodnju, odnosno promet lijeka ili naredilo povla~enje tog lijeka iz prometa. Posebne obaveze podnosioca Zahtjeva ^lan 19. Ako podnosilac Zahtjeva povla~i iz prometa lijek koji se nalazi na Listi lijekova Fonda solidarnosti, obavezan je o tome obavijestiti Ministarstvo najkasnije {est meseci prije povla~enja lijeka iz prometa. Ako podnosilac Zahtjeva ima problem u osiguranju kontinuiranog snabdijevanja lijekom koji se nalazi na Listi lijekova Fonda solidarnosti, du`an je o tome blagovremeno obavijestiti Ministarstvo, kao i o roku u kome }e se ponovo uspostaviti kontinuirano snabdijevanje tim lijekom. Ako je Agenciji podnijet zahtjev za obnovu dozvole za stavljanje lijeka u promet za lijek u BiH koji je na Listi lijekova Fonda solidarnosti, podnosilac Zahtjeva obavezan je o tome obavijestiti Ministarstvo, najkasnije 90 dana prije isteka roka iz dozvole za stavljanje lijeka u promet u BiH, i to dokumentovati fotokopijom zahtjeva podnijetog Agenciji. Nakon pribavljanja dozvole za stavljanje lijeka u promet, u smislu stava 3. ovog ~lana, podnosilac Zahtjeva du`an je dozvolu za stavljanje lijeka u promet u BiH, izdatu u postupku obnove dozvole, dostaviti Ministarstvu. Podnosilac Zahtjeva originalnog lijeka du`an je, u periodu od dvije godine od stavljanja lijeka na Listu lijekova Fonda solidarnosti, osigurati pra}enje primjene ovog lijeka u Federaciji od strane proizvo|a~a lijeka koji podrazumijeva pra}enje farmakoterapijskih postupaka i postizanje terapijskih ciljeva; pra}enje nus pojava lijeka; interreakcije sa drugim lijekovima, kao i efekte klini~kog lije~enja. Izvje{taj o pra}enju primjene lijeka iz stava 5. ovog ~lana, podnosilac Zahtjeva je du`an svakih {est mjeseci dostavljati Ministarstvu.

Ponedjeljak, 13. 6. 2011. Ponovni Zahtjev

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 27

^lan 20. Ponovni Zahtjev mo`e biti podnijet najranije po isteku roka od {est mjeseci od dana objavljivanja Liste lijekova Fonda solidarnosti, odnosno skidanja lijeka sa Liste lijekova Fonda solidarnosti, iz razloga navedenih u ~lanu 18. ovog pravilnika, osim ako je lijek sa Liste lijekova povu~en iz prometa na prijedlog Agencije, kada taj rok mo`e biti i 60 dana od dana prijema obavijesti Agencije, u slu~ajevima iz ~lana 18. stav 2. ovog pravilnika. Izuzetno od stava 1. ovog ~lana, ukoliko je razlog odbijanja Zahtjeva odnosno skidanja lijeka sa Liste lijekova Fonda solidarnosti bio cijena lijeka, ponovni Zahtjev mo`e da se podnese po isteku roka od {est mjeseci od dana odbijanja Zahtjeva odnosno skidanja lijeka sa Liste lijekova Fonda solidarnosti. V - KORI[TENJE LIJEKOVA SA LISTE LIJEKOVA FONDA SOLIDARNOSTI ^lan 21. Lijekovi sa Liste lijekova Fonda solidarnosti se koriste u bolni~kim zdravstvenim ustanovama sa kojima Federalni zavod ima zaklju~ene ugovore saglasno propisima o zdravstvenom osiguranju. Kori{tenje lijekova sa Liste lijekova Fonda solidarnosti obavljat }e se saglasno utvr|enim stru~no-medicinskim uputstvima izdatim od strane ministra u smislu ta~ke IX Odluke o utvr|ivanju osnovnog paketa zdravstvenih prava ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 21/09), ovim pravilnikom, kao i propisima kojim se reguli{e rad federalnog fonda solidarnosti. ^lan 22. Nakon dono{enja stru~no-medicinskih uputstava, izdatih od strane ministra u smislu ta~ke IX Odluke o utvr|ivanju osnovnog paketa zdravstvenih prava, Federalni zavod, formira Komisiju za uvo|enje osiguranika u pravo kori{tenja lijekova sa Liste lijekova Fonda solidarnosti (u daljnjem tekstu: Komisija za utvr|ivanje prava kori{tenja lijekova), uz prethodnu saglasnost ministra. Komisija iz stava 1. ovog ~lana broji tri ~lana i formira je direktor Federalnog zavoda iz reda istaknutih stru~njak iz pojedinih zdravstvenih djelatnosti, i to za srodne grupe bolesti. ^lanovi Komisije iz stava 1. ovog ~lana ne mogu biti ~lanovi Komisije koji su u~estvovali u izradi stru~no-medicinskog uputstva izdatog od strane ministra, a u smislu ~lana 21. stav 2. ovog pravilnika. Komisija iz stava 1. ovog ~lana donosi poslovnik o svom radu kojim utvr|uje proceduru sazivanja sjednica i na~in rada Komisije, te postupak izdavanja odnosno uskra}ivanja saglasnosti o svakom pojedina~nom zahtjevu. Komisija iz stava 1. ovog ~lana ima pravo naknade za svoj rad ~ija visina se utvr|uje rje{enjem direktora Federalnog zavoda. ^lan 23. Komisija za utvr|ivanje prava kori{tenja lijekova jednom mjese~no obavlja procjenu pojedina~nih zahtjeva, na osnovu konzilijarnog mi{ljenja nadle`ne klini~ke zdravstvene ustanove, stru~no-medicinskog uputstva izdatog od strane ministra, ovog pravilnika, kao i propisa koji reguli{u rad federalnog fonda solidarnosti. Izuzetno od stava 1. ovog ~lana, kada to zahtijevaju razlozi hitnosti odnosno potreba hitnog zbrinjavanja pacijenta, mo`e se zakazati i vanredna sjednica Komisije za utvr|ivanje prava kori{tenja lijekova. U slu~ajevima iz stava 1. ovog ~lana, Komisija za utvr|ivanje prava kori{tenja lijekova mo`e organizovati i hitno izja{njavanje po pojedina~nom zahtjevu, putem e-mail, faxa ili telefona. Komisija iz stava 1. ovog ~lana daje saglasnost ili uskra}uje davanje saglasnosti po svakom podnijetom pojedina~nom zahtjevu za kori{tenje lijekova sa Liste lijekova Fonda solidarnosti. ^lan 24. Federalni zavod obavlja kontinuirani monitoring i periodi~nu evaluaciju terapijskog lije~enja lijekovima sa Liste lijekova Fonda

solidarnosti, te izvje{taj o provedenom monitoringu i evaluaciji dostavlja Ministarstvu svakih {est mjeseci. ^lan 25. U slu~aju nedostaka finansijskih sredstva Federalnog zavoda za nabavku odre|enih lijekova sa Liste lijekova Fonda solidarnosti, mogu se utvrditi Liste ~ekanja u zavisnosti od medicinskih indikacija i zdravstvenog stanja osiguranika, s tim da vrijeme ~ekanja ne smije ugroziti `ivot i zdravlje osiguranika. Federalni zavod svojim op}im aktom reguli{e na~in formiranja Liste ~ekanja u smislu stava 1. ovog ~lana, kao i na~in vo|enja, odnosno kontinuiranog pra}enja Liste ~ekanja i informiranja osiguranika o bitnim podacima u vezi iste, kao i poduzimanja aktivnosti za izmjene i dopune Liste ~ekanja. Op}i akt iz stava 2. ovog ~lana donosi Upravni odbor Federalnog zavoda, uz prethodnu saglasnost ministra. Obaveza je Federalnog zavoda da, jednom u {est mjeseci, redovno izvje{tava ministra i Upravni odbor Federalnog zavoda, o statusu liste ~ekanja iz stava 1. ovog ~lana. VI - PRELAZNE I ZAVR[NE ODREDBE ^lan 26. Uvjet predvi|en za stavljanje odnosno skidanje lijeka sa Liste lijekova Fonda solidarnosti, a koji se odnosi na farmakoekonomske parametre koji potvr|uju ekonomsku opravdanost primjene lijeka, tro{ak - korist (efektivnost) iz ~lana 13. stav 2. ta~ka 10, kao i ~lana 18. stav 1. ta~ka 6. ovog pravilnika, primjenivat }e se, u postupku stavljanja odnosno skidanja lijeka sa Liste lijekova Fonda solidarnosti, nakon formiranja posebnog Odjela za ekonomiku zdravstva i farmakoekonomiku u Ministarstvu. ^lan 27. Primjena ~lana 10. stav 2. ovog pravilnika, a koja se odnosi na izra~un veleprodajne cijene lijeka saglasno propisu o nadzoru nad cijenama lijekova u BiH, otpo~et }e nakon stupanja na snagu propisa o nadzoru nad cijenama lijekova u BiH, kao i uskla|ivanju veleprodajnih cijena lijekova proizvo|a~a lijekova sa odredbama tog propisa. ^lan 28. Lista lijekova Fonda solidarnosti donijet }e se, na na~in i u skladu sa ovim pravilnikom, u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog pravilnika. Komisija za stavljanje i skidanje lijekova na Listu lijekova Fonda solidarnosti formirat }e se u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog pravilnika. ^lan 29. Obavezuje se Federalni zavod da op}i akt koji reguli{e na~in formiranja listi ~ekanja iz ~lana 25. ovog pravilnika, donese u roku od 60 dana od dana dono{enja Liste lijekova Fonda solidarnosti od strane Vlade Federacije BiH, a saglasno ~lanu 44. stav 1. Zakona o apotekarskoj djelatnosti. ^lan 30. Danom stupanja na snagu ovog pravilnika prestaje va`iti Naredba o listi lijekova u bolni~koj zdravstvenoj za{titi koji se mogu koristiti na teret sredstva fonda solidarnosti Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 38/06, 13/08 i 38/08), izuzev ta~ke 4, kao i Liste u bolni~koj zdravstvenoj za{titi koja se mo`e koristiti na teret sredstava Fonda solidarnosti Federacije Bosne i Hercegovine, a koja je sastavni dio ove naredbe. Ta~ka 4. i Lista iz stava 1. ovog ~lana, ostaju u primjeni do dono{enja Liste lijekova Fonda solidarnosti. ^lan 31. Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Broj 01-37- 3956/11 3. juni 2011. godine Ministar Sarajevo Prof. dr. Rusmir Mesihovi}, s. r.

Broj 36 – Stranica 28

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 29

Broj 36 – Stranica 30

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

FEDERALNO MINISTARSTVO OBRAZOVANJA I ZNANOSTI/NAUKE
804
Temeljem ~l. 56. i 70. Zakona o organizaciji organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 35/05) i ~lanka 31. Pravilnika o unutarnjoj organizaciji Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti, br. 07-02-3-843/10 od 18. 2. 2010. godine, 07-02-3-3970/10 od 29. 4. 2010. godine i 09-02-3-838/11 od 17. velja~e 2011. godine, federalni ministar obrazovanja i znanosti donosi

RJE[ENJE
O FORMIRANJU KOORDINACIJE MINISTARA OBRAZOVANJA I ZNANOSTI U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I. Formira se Koordinacija ministara obrazovanja i znanosti u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Koordinacija) u sljede}em sastavu: 1. DAMIR MA[I], predsjedavaju}i Federalno ministarstvo obrazovanja i znanosti 2. BERNADETA GALIJA[EVI], zamjenica predsjedavaju}eg Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta Zeni~ko-dobojskog kantona 3. DARIO JURI], zamjenik predsjedavaju}eg Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta Unsko-sanskog kantona 4. EMIR SULJAGI], ~lan Ministarstvo obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo 5. NA\A AVDIBA[I]-VUKADINOVI], ~lan Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta Tuzlanskog kantona 6. SENAD SELIMOVI], ~lan Ministarstvo prosvjete, znanosti, kulture i {porta Kantona Sredi{nja Bosna 7. ALMA DELIZAIMOVI], ~lan Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta Bosansko-podrinjskog kantona. II. Ispred Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti, za obavljanje stru~nih i administrativno-tehni~kih poslova za potrebe Koordinacije, odre|uju se: – NADIJA BANDI], stru~na osoba, – SANJA ARNAUTOVI]-ID@AKOVI], administrativnotehni~ka osoba. III. Zadatak Koordinacije iz to~ke I. ovog Rje{enja je razvijanje me|usobne suradnje u cilju unapre|enja pred{kolskog, osnovnog, srednjeg, te visokog obrazovanja i znanosti u Federaciji Bosne i Hercegovine, a posebno u oblastima: – ud`beni~ke politike, – uklanjanja diskriminacije i segregacije u obrazovanju, – provo|enja odredbi i kriterija Bolonjske deklaracije i Lisabonske konvencije u oblasti visokog obrazovanja, – studentskog standarda, – stvaranja uvjeta za ujedna~en znanstveni i tehnolo{ki razvoj Federacije Bosne i Hercegovine, – izrade normativnih okvira za eksternu maturu i provo|enje eksterne mature u osnovnim i srednjim {kolama u Federaciji Bosne i Hercegovine, – kao i sve aktivnosti za koje potpisnici protokola smatraju da su od va`nosti za oblast obrazovanja i znanosti. IV. Sjednice Koordinacije }e se odr`avati po potrebi, a najmanje jednom u dva mjeseca.

Na sjednice Koordinacije redovito }e biti pozivani i svi ostali `upanijski ministri obrazovanja i znanosti u Federaciji Bosne i Hercegovine, a sastav Koordinacije iz to~ke I. ovog Rje{enja }e se dopunjavati u skladu sa dinamikom potpisivanja Protokola o suradnji u oblasti obrazovanja i znanosti. Suradnja izme|u Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti i nadle`nih `upanijskih ministarstava }e se, osim putem Koordinacije, odvijati i na druge na~ine u ovisnosti od potrebe za realiziranjem specifi~nih aktivnosti koje nisu navedene u to~ki III. ovog Rje{enja. V. Ovo Rje{enje stupa na snagu danom dono{enja i biti }e objavljeno u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Ovim Rje{enjem stavlja se izvan snage Rje{enje o formiranju Stalnog povjerenstva - Vije}a za uskla|ivanje ud`beni~ke politike broj 01-799/10 od 17. 2. 2010. godine. Broj 01-3043/11 3. lipnja 2011. godine Ministar Mostar Damir Ma{i}, v. r.

Na osnovu ~l. 56. i 70. Zakona o organizaciji organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 35/05) i ~lana 31. Pravilnika o unutra{woj organizaciji Federalnog ministarstva obrazovawa i nauke, br. 07-02-3-843/10 od 18. 2. 2010. godine, 07-02-3-3970/10 od 29. 4. 2010. godine i 09-02-3-838/11 od 17. februara 2011. godine, federalni ministar obrazovawa i nauke donosi

RJE[EWE
O FORMIRAWU KOORDINACIJE MINISTARA OBRAZOVAWA I NAUKE U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I Formira se Koordinacija ministara obrazovawa i nauke u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Koordinacija) u sqede}em sastavu: 1. DAMIR MA[I], predsjedavaju}i Federalno ministarstvo obrazovawa i nauke 2. BERNADETA GALIJA[EVI], zamjenica predsjedavaju}eg Ministarstvo obrazovawa, nauke, kulture i sporta Zeni~ko-dobojskog kantona 3. DARIO JURI], zamjenik predsjedavaju}eg Ministarstvo obrazovawa, nauke, kulture i sporta Unsko-sanskog kantona 4. EMIR SUQAGI], ~lan Ministarstvo obrazovawa i nauke Kantona Sarajevo 5. NA\A AVDIBA[I]-VUKADINOVI], ~lan Ministarstvo obrazovawa, nauke, kulture i sporta Tuzlanskog kantona 6. SENAD SELIMOVI], ~lan Ministarstvo obrazovawa, nauke, kulture i sporta Sredwobosanskog kantona 7. ALMA DELIZAIMOVI], ~lan Ministarstvo obrazovawa, nauke, kulture i sporta Bosansko-podriwskog kantona II Ispred Federalnog ministarstva obrazovawa i nauke, za obavqawe stru~nih i administrativno-tehni~kih poslova za potrebe Koordinacije, odre|uju se: – NADIJA BANDI], stru~no lice, – SAWA ARNAUTOVI]-IXAKOVI], administrativno-tehni~ko lice.

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 31

III Zadatak Koordinacije iz ta~ke I ovog Rje{ewa je razvijawe me|usobne saradwe u ciqu unapre|ewa pred{kolskog, osnovnog, sredweg, te visokog obrazovawa i nauke u Federaciji Bosne i Hercegovine, a posebno u oblastima: – uxbeni~ke politike, – uklawawa diskriminacije i segregacije u obrazovawu, – provo|ewa odredbi i kriterija Bolowske deklaracije i Lisabonske konvencije u oblasti visokog obrazovawa, – studentskog standarda, – stvarawa uslova za ujedna~en nau~ni i tehnolo{ki razvoj Federacije Bosne i Hercegovine, – izrade normativnih okvira za eksternu maturu i provo|ewe eksterne mature u osnovnim i sredwim {kolama u Federaciji Bosne i Hercegovine, – kao i sve aktivnosti za koje potpisnici protokola smatraju da su od va`nosti za oblast obrazovawa i nauke. IV Sjednice Koordinacije }e se odr`avati po potrebi, a najmawe jednom u dva mjeseca. Na sjednice Koordinacije redovno }e biti pozivani i svi ostali kantonalni ministri obrazovawa i nauke u Federaciji Bosne i Hercegovine, a sastav Koordinacije iz ta~ke I ovog Rje{ewa }e se dopuwavati u skladu sa dinamikom potpisivawa Protokola o saradwi u oblasti obrazovawa i nauke. Saradwa izme|u Federalnog ministarstva obrazovawa i nauke i nadle`nih kantonalnih ministarstava }e se, osim putem Koordinacije, odvijati i na druge na~ine u zavisnosti od potrebe za realizacijom specifi~nih aktivnosti koje nisu navedene u ta~ki III ovog Rje{ewa. V Ovo Rje{ewe stupa na snagu danom dono{ewa i bi}e objavqeno u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Ovim Rje{ewem stavqa se izvan snage Rje{ewe o formirawu Stalne komisije - Vije}a za uskla|ivawe uxbeni~ke politike broj 01-799/10 od 17. 2. 2010. godine. Broj 01-3043/11 3. juna 2011. godine Ministar Mostar Damir Ma{i}, s. r.

Na osnovu ~l. 56. i 70. Zakona o organizaciji organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 35/05) i ~lana 31. Pravilnika o unutra{njoj organizaciji Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, br. 07-02-3-843/10 od 18. 2. 2010. godine, 07-02-3-3970/10 od 29. 4. 2010. godine i 09-02-3-838/11 od 17. februara 2011. godine, federalni ministar obrazovanja i nauke donosi

RJE[ENJE
O FORMIRANJU KOORDINACIJE MINISTARA OBRAZOVANJA I NAUKE U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I. Formira se Koordinacija ministara obrazovanja i nauke u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Koordinacija) u sljede}em sastavu: 1. DAMIR MA[I], predsjedavaju}i Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke 2. BERNADETA GALIJA[EVI], zamjenica predsjedavaju}eg Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta Zeni~ko-dobojskog kantona 3. DARIO JURI], zamjenik predsjedavaju}eg

Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta Unsko-sanskog kantona 4. EMIR SULJAGI], ~lan Ministarstvo obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo 5. NA\A AVDIBA[I]-VUKADINOVI], ~lan Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta Tuzlanskog kantona 6. SENAD SELIMOVI], ~lan Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta Srednjobosanskog kantona 7. ALMA DELIZAIMOVI], ~lan Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta Bosanskopodrinjskog kantona II. Ispred Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, za obavljanje stru~nih i administrativno-tehni~kih poslova za potrebe Koordinacije, odre|uju se: – NADIJA BANDI], stru~no lice, – SANJA ARNAUTOVI]-ID@AKOVI], administrativnotehni~ko lice. III. Zadatak Koordinacije iz ta~ke I ovog Rje{enja je razvijanje me|usobne saradnje u cilju unapre|enja pred{kolskog, osnovnog, srednjeg, te visokog obrazovanja i nauke u Federaciji Bosne i Hercegovine, a posebno u oblastima: – ud`beni~ke politike, – uklanjanja diskriminacije i segregacije u obrazovanju, – provo|enja odredbi i kriterija Bolonjske deklaracije i Lisabonske konvencije u oblasti visokog obrazovanja, – studentskog standarda, – stvaranja uslova za ujedna~en nau~ni i tehnolo{ki razvoj Federacije Bosne i Hercegovine, – izrade normativnih okvira za eksternu maturu i provo|enje eksterne mature u osnovnim i srednjim {kolama u Federaciji Bosne i Hercegovine, – kao i sve aktivnosti za koje potpisnici protokola smatraju da su od va`nosti za oblast obrazovanja i nauke. IV. Sjednice Koordinacije }e se odr`avati po potrebi, a najmanje jednom u dva mjeseca. Na sjednice Koordinacije redovno }e biti pozivani i svi ostali kantonalni ministri obrazovanja i nauke u Federaciji Bosne i Hercegovine, a sastav Koordinacije iz ta~ke I ovog Rje{enja }e se dopunjavati u skladu sa dinamikom potpisivanja Protokola o saradnji u oblasti obrazovanja i nauke. Saradnja izme|u Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke i nadle`nih kantonalnih ministarstava }e se, osim putem Koordinacije, odvijati i na druge na~ine u zavisnosti od potrebe za realizacijom specifi~nih aktivnosti koje nisu navedene u ta~ki III ovog Rje{enja. V. Ovo Rje{enje stupa na snagu danom dono{enja i bit }e objavljeno u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Ovim Rje{enjem stavlja se izvan snage Rje{enje o formiranju Stalne komisije -Vije}a za uskla|ivanje ud`beni~ke politike broj 01-799/10 od 17. 2. 2010. godine. Broj 01-3043/11 3. juna 2011. godine Ministar Mostar Damir Ma{i}, s. r.

FEDERALNO MINISTARSTVO KULTURE I [PORTA/SPORTA
805
Na osnovu ~lana 9. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Federacije BiH ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 12/03 i 34/03), a u skladu sa odredbama

Broj 36 – Stranica 32

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

Odluke o na~inu obrazovanja i utvr|ivanju visine naknade za rad radnih tijela osnovanih od strane Vlade Federacije BiH i rukovodilaca federalnih organa dr`avne slu`be ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 14/11), federalni ministar kulture i sporta donosi

RJE[ENJE
O IMENOVANJU KOMISIJE ZA IZBOR PREDSJEDNIKA I ^LANOVA UPRAVNOG ODBORA FONDACIJE ZA KINEMATOGRAFIJU 1. Imenuje se Komisija za izbor predsjednika i ~lanova Upravnog odbora Fondacije za kinematografiju (u daljnjem tekstu: Komisija), u slijede}em sastavu: 1. MUNEVERA BE^IROVI], predsjednik (Federalno ministarstvo kulture i sporta) 2. ADIS SALKI], ~lan (Federalno ministarstvo kulture i sporta) 3. NUSRET ^OLO, ~lan (Federalno ministarstvo kulture i sporta) 4. AMRA BAK[I]-^AMO, ~lan 5. PJER @ALICA, ~lan 2. Komisija iz ta~ke 1. ovog Rje{enja ima zadatak da provede proceduru predlaganja kandidata na pozicije predsjednika i ~lanova Upravnog odbora Fondacije za kinematografiju. 3. Zadatak iz ta~ke 2. ovog Rje{enja Komisija }e obavljati poslije radnog vremena. 4. Rok za izvr{enje zadatka iz ta~ke 2. ovog Rje{enja je do 60 dana od dana dono{enja Rje{enja. 5. Komisija iz ta~ke 1. ovog Rje{enja du`na je po izvr{enju zadatka sa~ini izvje{taj o svom radu i isti dostaviti federalnom ministru kulture i sporta. 6. Naknada za rad u Komisiji utvrdit }e se posebnim rje{enjem. 7. Ovo Rje{enje stupa na snagu danom dono{enja i objavit }e se u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Broj 01-14-5-1886/11 1. juna/lipnja 2011. godine Ministar Sarajevo Salmir Kaplan, s. r.
(Sl-621/11-F)

Komisija je du`na da nakon okon~anja postupka dostavi direktoru Agencije preporuku za izbor najpovoljnijeg ponu|a~a, zajedno sa izvje{tajem o radu i razlozima davanja takve preporuke. Za rad i anga`ovanje na navedenim poslovima, predsjedavaju}oj, ~lanovima Komisije i sekretaru isplatit }e se nov~ana naknada. Visina nov~ane naknade utvrditi }e se posebnim rje{enjem. Ovo rje{enje objavit }e se u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Broj 01-14-2-229-1/11 6. maja/svibnja 2011. godine Direktor Sarajevo Sead Maslo, s. r.
(Sl-628/11-F)

KOMISIJA ZA VRIJEDNOSNE PAPIRE FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Temeljem ~lanka 13. Zakona o Komisiji za vrijednosne papire ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 39/98, 36/99 i 33/04), ~lanka 15. st. (2) Zakona o preuzimanju dioni~kih dru{tava ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 7/06), Komisija za vrijednosne papire Federacije Bosne i Hercegovine, rje{avaju}i po zahtjevu dru{tva ADRIS GRUPA dioni~ko dru{tvo za upravljanje i ulaganje Rovinj, na 316. sjednici odr`anoj 1. lipnja 2011. godine, je donijela

RJE[ENJE
ODOBRAVA se tender ponuda za preuzimanje Dioni~kog dru{tva za unutra{nju i vanjsku trgovinu "OPRESA" Sarajevo, sa podacima: – Naziv emitenta: Dioni~ko dru{tvo za unutra{nju i vanjsku trgovinu "OPRESA" Sarajevo, – Sjedi{te emitenta: D`emala Bijedi}a 185, Sarajevo; – Registarski broj emitenta u registru kod Komisije: 01-09; – Iznos temeljnog kapitala emitenta: 12.231.490,00 KM; – Nominalna vrijednost dionice emitenta: 10,00 KM; – Broj dionica emitenta: 1.223.149 redovnih (obi~nih) dionica; – Naziv ponuditelja: ADRIS GRUPA dioni~ko dru{tvo za upravljanje i ulaganje Rovinj; – Adresa ponuditelja: Vladimira Nazora 1, Rovinj, Hrvatska; – Broj dionica emitenta koje ponuditelj posjeduje: 1.187.727 ili 97,10% redovnih (obi~nih) dionica; – Broj dionica emitenta koje su predmet tender ponude: 35.422 ili 2,90% redovnih (obi~nih) dionica; – Ponuditeljeva cijena po jednoj dionici: 15.42 KM ili 154,20% nominalne vrijednosti dionice; – Dru{tvo ovla{teno za prikupljanje ponuda: Raiffeisen Bank dd BiH Sarajevo; – Mjesto prikupljanja ponuda: kod brokerskog dru{tva Raiffeisen Bank dd BiH Sarajevo; – Rok trajanja javnog poziva: 30 dana od dana objave tender ponude. Predsjednik Broj 04/1-19-166/11 Komisije za vrijednosne papire 1. lipnja/juna 2011. godine Federacije Bosne i Hercegovine Sarajevo Mr. Hasan ]elam, v. r. Temeljem ~l. 13. Zakona o Komisiji za vrijednosne papire ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 39/98, 36/99 i 33/04) i ~l. 15. st. (2) Zakona o preuzimanju dioni~kih dru{tava ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 7/06), Komisija za vrijednosne papire Federacije BiH, rje{avaju}i po zahtjevu za odobrenje tender ponude za preuzimanje Dioni~kog dru{tva Vemal dd Te{anj, podnesenom od dru{tva AS d.o.o. Jelah-Te{anj dru{tvo za

AGENCIJA ZA DR@AVNU SLU@BU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Na osnovu ~lana 7. stav 1. Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", broj 49/04, 19/05, 52/05, 8/06, 24/06, 70/06, 12/09 i 60/10) i ~lana 5. i 6. Uputstva o primjeni Zakona o javnim nabavkama BiH ("Slu`beni glasnik BiH", broj 3/05), direktor Agencije za dr`avnu slu`bu Federacije BiH donosi

RJE[ENJE
O IMENOVANJU ^LANOVA KOMISIJE ZA PROVO\ENJE POSTUPKA JAVNIH NABAVKI U Komisiju za provo|enje otvorenog postupka javne nabavke usluga edukacije dr`avnih slu`benika (iz engleskog jezika i normiranja-tehnike izrade pravnih propisa) imenuje se: 1. EDMA GRCI] - predsjedavaju}a, 2. SAMRA LJUCA - ~lan, 3. VJEKOSLAV TOMAS - ~lan, 4. SUVAD HURKO - sekretar. Komisija je ovla{tena za provo|enje postupka nabavke roba od dana dono{enja odluke o njenom formiranju do okon~anja svih poslova vezanih za nabavku prethodno navedenih usluga, a u skladu sa ~lanom 7. stav 1. Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", broj 49/04, 19/05, 52/05, 8/06, 24/06, 70/06 i 12/09) i ~lana 5. i 6. Uputstva o primjeni Zakona o javnim nabavkama BiH ("Slu`beni glasnik BiH", broj 3/05).

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 33

proizvodnju, trgovinu i transport, na 315. sjednici odr`anoj 24. svibnja 2011. godine, je donijela

RJE[ENJE
1. ODOBRAVA se tender ponuda za preuzimanje Dioni~kog dru{tva "Vemal" dd Te{anj, sa podacima: – Naziv emitenta: Dioni~ko dru{tvo Vemal dd Te{anj; – Sjedi{te emitenta: N. Me{i}a 1., Te{anj; – Registarski broj emitenta u registru kod Komisije: 01-436; – Iznos temeljnog kapitala emitenta: 3.667.280,00KM; – Nominalna vrijednost dionice emitenta: 40,00 KM; – Broj dionica emitenta: 91.682 redovnih (obi~nih) dionica; – Naziv ponuditelja i iznos dionica koje ima: AS d.o.o. Jelah-Te{anj dru{tvo za proizvodnju, trgovinu i transport, sa iznosom od 32.127 ili 35,0418% redovnih (obi~nih) dionica; – Naziv osobe sa kojom ponuditelj zajedni~ki djeluje i iznos dionica koje ima: Rusmir Hrvi} iz Te{nja, 12.527 ili 13,6635% redovnih (obi~nih) dionica; – Broj dionica emitenta koje su predmet tender ponude: 47.028 ili 51,2947% redovnih (obi~nih) dionica; – Ponuditeljeva cijena po jednoj dionici: 14,54 KM/dionica ili 36,35 % nominalne vrijednosti dionice; – Dru{tvo ovla{teno za prikupljanje ponuda: VGT Broker dd Visoko; – Mjesto prikupljanja ponuda: putem brokerske ku}e VGT Broker dd Visoko; – Rok trajanja javnog poziva: 30 dana od dana objave tender ponude. 2. Rje{enje stupa na snagu danom dono{enja i objavit }e se u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Predsjednik Broj 04/1-19-153/11 Komisije za vrijednosne papire 24. svibnja/maja 2011. godine Federacije Bosne i Hercegovine Sarajevo Mr. Hasan ]elam, v. r.

III. Za realizaciju ove Odluke zadu`uje se Uprava za neizravno oporezivanje. IV. Ova Odluka stupa na snagu danom dono{enja, a bit }e objavljena u "Slu`benom glasniku BiH" i slu`benim glasilima entiteta. Broj UO 1005/134/11 10. svibnja 2011. godine Sarajevo Predsjedavaju}i UO UNO Dragan Vranki}, v. r.

Na osnovu ~lana 36. stav (1) Zakona o akcizama u Bosni i Hercegovini ("Slu`beni glasnik BiH", broj 49/09), a u vezi sa ~lanom 14. stav (1) alineja vii) Zakona o sistemu indirektnog oporezivawa u Bosni i Hercegovini ("Slu`beni glasnik BiH", br. 44/03, 52/04, 34/07, 4/08 i 49/09), Upravni odbor Uprave za indirektno oporezivawe, na prijedlog Vlade Republike Srpske, o mjese~nim koli~inama dizel goriva na koje se ne pla}a putarina, na 113. sjednici odr`anoj 10. maja 2011. godine, donio je

ODLUKU

2

O IZMJENI I DOPUNI ODLUKE O KOLI^INAMA DIZEL - GORIVA NA KOJE SE NE PLA]A PUTARINA ZA 2011. GODINU I U Odluci o koli~inama dizel - goriva na koje se ne pla}a putarina za 2011. godinu ("Slu`beni glasnik BiH", broj 3/11) u ta~ki II podta~ka a) poslije alineje 8. dodaje se nova alineja 9. koja glasi: "9. "EFT Rudnik i Termoelektrana Stanari" d.o.o. Stanari 191.666,67" II U istoj ta~ki i podta~ki umjesto broja 32.603,834, upisuje se broj 34.903,834. III Za realizaciju ove Odluke zadu`uje se Uprava za indirektno oporezivawe. IV Ova Odluka stupa na snagu danom dono{ewa, a bi}e objavqena u "Slu`benom glasniku BiH" i slu`benim glasilima entiteta. Broj UO 1005/134/11 10. maja 2011. godine Sarajevo Predsjedavaju}i UO UIO Dragan Vranki}, s. r.

BOSNA I HERCEGOVINA UPRAVA ZA NEIZRAVNO/INDIREKTNO OPOREZIVANJE
Temeljem ~lanka 36. stavak (1) Zakona o tro{arinama u Bosni i Hercegovini ("Slu`beni glasnik BiH", broj 49/09), a u svezi sa ~lankom 14. stavak (1) alineja vii) Zakona o sustavu neizravnog oporezivanja u Bosni i Hercegovini ("Slu`beni glasnik BiH", br. 44/03, 52/04, 34/07, 4/08 i 49/09), Upravni odbor Uprave za neizravno oporezivanje, na prijedlog Vlade Republike Srpske, o mjese~nim koli~inama dizel goriva na koje se ne pla}a cestarina, na 113. sjednici odr`anoj 10. svibnja 2011. godine, donio je

ODLUKU

1

O IZMJENI I DOPUNI ODLUKE O KOLI^INAMA DIZEL - GORIVA NA KOJE SE NE PLA]A CESTARINA ZA 2011. GODINU I. U Odluci o koli~inama dizel - goriva na koje se ne pla}a cestarina za 2011. godinu ("Slu`beni glasnik BiH", broj 3/11) u to~ki II podto~ka a) poslije alineje 8. dodaje se nova alineja 9. koja glasi: "9. "EFT Rudnik i Termoelektrana Stanari" d.o.o. Stanari 191.666,67" II. U istoj to~ki i podto~ki umjesto broja 32.603,834, upisuje se broj 34.903,834.
1 2 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 41/11 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 41/11

Na osnovu ~lana 36. stav (1) Zakona o akcizama u Bosni i Hercegovini ("Slu`beni glasnik BiH", broj 49/09), a u vezi sa ~lanom 14. stav (1) alineja vii) Zakona o sistemu indirektnog oporezivanja u Bosni i Hercegovini ("Slu`beni glasnik BiH", br. 44/03, 52/04, 34/07, 4/08 i 49/09), Upravni odbor Uprave za indirektno oporezivanje, na prijedlog Vlade Republike Srpske, o mjese~nim koli~inama dizel goriva na koje se ne pla}a putarina, na 113. sjednici odr`anoj 10. maja 2011. godine, donio je

Broj 36 – Stranica 34

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

ODLUKU

1

O IZMJENI I DOPUNI ODLUKE O KOLI^INAMA DIZEL - GORIVA NA KOJE SE NE PLA]A PUTARINA ZA 2011. GODINU I. U Odluci o koli~inama dizel - goriva na koje se ne pla}a putarina za 2011. godinu ("Slu`beni glasnik BiH", broj 3/11) u ta~ki II podta~ka a) poslije alineje 8. dodaje se nova alineja 9. koja glasi: "9. "EFT Rudnik i Termoelektrana Stanari" d.o.o. Stanari 191.666,67" II. U istoj ta~ki i podta~ki umjesto broja 32.603,834, upisuje se broj 34.903,834. III. Za realizaciju ove Odluke zadu`uje se Uprava za indirektno oporezivanje. IV. Ova Odluka stupa na snagu danom dono{enja, a bit }e objavljena u "Slu`benom glasniku BiH" i slu`benim glasilima entiteta. Broj UO 1005/134/11 10. maja 2011. godine Predsjedavaju}i UO UIO Sarajevo Dragan Vranki}, s. r.

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u Vije}u od pet sudaca, u predmetu broj AP 14/08 i dr., rje{avaju}i apelaciju Marije Ostoji} i dr., na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 16. st. 2. i 4. to~. 5, 8. i 10, ~lanka 59. stavak 2. alineja 2, ~lanka 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simovi}, predsjednik Valerija Gali}, dopredsjednica Seada Palavri}, dopredsjednica Mato Tadi}, sudac Mirsad ]eman, sudac na sjednici odr`anoj 21. prosinca 2010. godine donio

Bosne i Hercegovine u odnosu na ~lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanak 6. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zbog toga {to je o~evidno (prima facie) neutemeljena. Odbacuje se kao nedopu{tena apelacija Marije Ostoji}, podnesena protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine radi ostvarivanja potra`ivanja temeljem stare devizne {tednje polo`ene u doma}im bankama na teritoriju Bosne i Hercegovine u odnosu na ~lanak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zato {to su izmijenjene pravne okolnosti. Odbacuje se kao nedopu{tena apelacija Marije Ostoji}, podnesena protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine glede ostvarivanja potra`ivanja u odnosu na gotovinsku isplatu temeljem stare devizne {tednje polo`ene u Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana, Glavna podru`nica Sarajevo, zbog toga {to su ratione personae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuju se kao nedopu{tene apelacije Sande ]ori} i Omera Huma~ki}a, podnesene radi isplate stare devizne {tednje, u odnosu na ~lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i ~lanak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zato {to su ih podnijele neovla{tene osobe. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@ENJE I. Uvod 1. Marija Ostoji}, Sanda ]ori} i Omer Huma~ki} (u daljnjem tekstu: apelanti) su u razdoblju od 4. sije~nja do 14. sije~nja 2008. godine podnijeli apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine radi ostvarivanja potra`ivanja stare devizne {tednje. Apelacija Marije Ostoji} je zavedena pod brojem AP 14/08 i podnijeta je radi ostvarivanja potra`ivanja stare devizne {tednje polo`ene u komercijalnim bankama sa sjedi{tem na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine, kao i u Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana, Glavna podru`nica Sarajevo. Apelacije AP 59/08 apelantice Sandre ]ori} i AP 190/08 apelanta Omera Huma~ki}a su podnijete Ustavnom sudu protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine radi ostvarivanja potra`ivanja stare devizne {tednje, polo`ene isklju~ivo u komercijalnim bankama sa sjedi{tem na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Ustavni sud je, sukladno ~lanku 31. Pravila Ustavnog suda, odlu~io da apelacije br. AP 14/08, AP 59/08 i AP 190/08 spoji u jedan predmet pod brojem AP 14/08, zbog toga {to se radi o nadle`nosti Ustavnog suda o istom pitanju povodom kojega Ustavni sud mo`e voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku. 3. S obzirom na to da se u navedenim predmetima radi o istom ~injeni~nom i pravnom osnovu kao u predmetu Ustavnog suda broj AP 1391/06 u kojemu je Ustavni sud donio odluku 4. rujna 2008. godine, te u predmetu broj AP 164/04 u kojemu je Ustavni sud donio odluku 1. travnja 2006. godine, Ustavni sud je odlu~io da ne zatra`i odgovor od relevantnih institucija na predmetne apelacije, ve} je uzeo u obzir odgovore koji su Ustavnom sudu ranije dostavljeni u predmetima koji se odnose na istovrsna potra`ivanja stare devizne {tednje.

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

2

Djelomi~no se usvaja apelacija Marije Ostoji}. Utvr|uje se povreda apelanti~inog prava glede ostvarivanja potra`ivanja temeljem stare devizne {tednje polo`ene u Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana, Glavna podru`nica Sarajevo, u odnosu na pozitivnu obvezu Bosne i Hercegovine, te se utvr|uje povreda prava na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ova se odluka dostavlja Vije}u ministara Bosne i Hercegovine kako bi se osigurala ustavna prava sukladno ovoj odluci. Odbija se kao neutemeljena apelacija Marije Ostoji} glede ostvarivanja potra`ivanja temeljem stare devizne {tednje polo`ene u Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana, Glavna podru`nica Sarajevo, podnesene protiv Federacije Bosne i Hercegovine u odnosu na ~lanak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Odbacuje se kao nedopu{tena apelacija Marije Ostoji}, podnesena protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine radi ostvarivanja potra`ivanja temeljem stare devizne {tednje polo`ene u doma}im bankama na teritoriju
1 2 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 41/11 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 41/11

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 35

III. ^injeni~no stanje 4. ^injenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata podastrtih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in. 5. Apelanti su gra|ani Bosne i Hercegovine. Prije raspada Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije (u daljnjem tekstu: SFRJ) apelanti su ulagali devize u biv{im komercijalnim bankama u SFRJ. Tako|er, apelantica Marija Ostoji} je ulagala devize i u Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana (odnosno njezin suprug koji je umro), odnosno u njenoj podru`nici koja se nalazi na teritoriju Bosne i Hercegovine, odnosno sada{nje Federacije Bosne i Hercegovine. 6. Neposredno pred po~etak, kao i u tijeku oru`anih sukoba u Bosni i Hercegovini, apelanti nisu bili u mogu}nosti podizati novac sa {tednih ra~una. Tako|er, svi njihovi poku{aji da podignu novac u poslijeratnom razdoblju bili su odbijeni bez obrazlo`enja ili pozivanja na zakone koje su usvojile SFRJ, Republika Bosna i Hercegovina, Bosna i Hercegovina ili Federacija Bosne i Hercegovine. 7. Nitko od apelanata nije pokrenuo sudski postupak kako bi ostvario svoja potra`ivanja temeljem stare devizne {tednje. Kao razlog za nepokretanje sudskih postupaka apelanti su naveli kako su se redoviti sudovi u predmetima koji se ti~u povrata "stare devizne {tednje" redovito progla{avali nenadle`nim, te da se, prema tome, ne radi o u~inkovitom pravnom lijeku. IV. Apelacija a) Navodi iz zahtjeva 8. Predmetne apelacije se odnose na zahtjeve apelanata da ostvare svoja potra`ivanja temeljem stare devizne {tednje deponirane u bankama Bosne i Hercegovine i njihovim poslovnim jedinicama na teritoriju dana{nje Federacije Bosne i Hercegovine, kao i na zahtjev apelantice Marije Ostoji} da ostvari svoja potra`ivanja temeljem stare devizne {tednje deponirane u Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana, odnosno u njezinim podru`nicama koje su se nalazile na teritoriju Bosne i Hercegovine, odnosno sada{nje Federacije Bosne i Hercegovine. Apelanti tra`e da im se isplati cjelokupna devizna {tednja. 9. Svi apelanti se `ale na povredu prava na mirno u`ivanje imovine iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), kao i na povredu prava na pristup sudu iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. V. Dopustivost i meritum 10. Iz sadr`aja apelacija proizlazi da se apelanti `ale da im je povrije|eno pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, kao i pravo na pristup sudu iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. Apelantica Marija Ostoji} se `ali kako ne mo`e ostvariti svoja nov~ana potra`ivanja temeljem stare devizne {tednje deponirane u Ljubljanskoj banci u njenim poslovnim jedinicama u Bosni i Hercegovini, odnosno na teritoriju dana{nje Federacije Bosne i Hercegovine. 11. U svezi s apelacijom Marije Ostoji} Ustavni sud primje}uje kako je apelacija identi~na apelacijama u predmetu AP 11/08 od 12. sije~nja 2010. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) i predmetu AP 16/08, od 21. srpnja 2010. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba). U predmetu AP 16/08, pozivaju}i se na svoju praksu, kao i praksu Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), Ustavni sud je zaklju~io kako je Bosna i Hercegovina odgovorna {to je propustila u~inkovito za{tititi prava apelanata na mirno u`ivanje njihove imovine glede stare devizne {tednje u Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana, ~ime je prekr{ila svoje pozitivne obveze prema ~lanku II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanku 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Ustavni sud je ve} ranije dostavio svoju odluku u navedenim predmetima Vije}u ministara da u

odre|enom roku poduzme mjere radi otklanjanja posljedica kr{enja navedenih ljudskih prava. 12. Me|utim, Ustavni sud je zaklju~io kako se Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska nisu mije{ale u prava apelanata na mirno u`ivanje njihove imovine i nisu povrijedile ~lanak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Tako|er, Ustavni sud je zaklju~io kako nema odgovornosti Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske glede isplate stare devizne {tednje deponirane u Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana, Glavna podru`nica Sarajevo, te kako su apelacije ratione personae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine. Budu}i da se radi o istom ~injeni~nom i pravnom pitanju, Ustavni sud smatra kako nema razloga odustati od svoje prakse, pa se umjesto posebnog obrazlo`enja o ovome pitanju poziva na obrazlo`enje iz Odluke broj AP 16/08. 13. Ustavni sud primje}uje kako su apelanti Sanda ]ori} i Omer Huma~ki} podnijeli apelaciju Ustavnom sudu radi za{tite prava tvrde}i da su oni vlasnici devizne {tednje. Me|utim, iz preslike deviznih {tednih knji`ica proizlazi da su druge osobe vlasnici, zbog ~ega je Ustavni sud pozvao apelante da dostave dokaz o vlasni{tvu. Apelanti su propustili u ostavljenome roku dostaviti dokaze o vlasni{tvu na deviznim {tednim knji`icama temeljem kojih tra`e isplate i navode povrede prava. Imaju}i u vidu navedeno proizlazi kako apelanti Sanda ]ori} i Omer Huma~ki} nisu osobe koje imaju pravo u konkretnom slu~aju pokrenuti postupak pred Ustavnim sudom, te je Ustavni sud odlu~io apelacije odbaciti kao nedopu{tene jer su ih podnijele neovla{tene osobe. 14. Glede isplate stare devizne {tednje deponirane u komercijalnim bankama Bosne i Hercegovine i njihovim poslovnim jedinicama na teritoriju dana{nje Federacije Bosne i Hercegovine Ustavni sud se u predmetu AP 11/08 i AP 16/08 pozvao na praksu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Suljagi} i drugi protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 27912/02 od 3. studenoga 2009. godine, te je zaklju~io kako je do{lo do izmjene relevantnih pravnih okolnosti u svezi s pravom na imovinu s obzirom na to da je navedenom presudom Europskog suda nalo`eno dr`avi Bosni i Hercegovini da izna|e mehanizme kojima }e osigurati implementaciju zakonskih odredbi kojima je regulirano pitanje isplate stare devizne {tednje. Stoga je Ustavni sud, imaju}i u vidu odredbu ~lanka 16. stavak 4. to~ka 8. Pravila Ustavnog suda, zbog utvr|enih promijenjenih pravnih okolnosti, odlu~io apelacije u ovome dijelu odbaciti kao nedopu{tene. Dalje, Ustavni sud se poziva na najnoviju praksu Europskog suda (vidi Europski sud, odluka Josip Zadri} protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 18804/04 od 16. studenoga 2010. godine), u kojoj je Europski sud na temelju utvr|enja Komiteta ministara Vije}a Europe zaklju~io kako su poduzete mjere koje je Europski sud nalo`io u gore navedenoj presudi Suljagi} i drugi, te je slu~aj prema mi{ljenju Europskog suda rije{en. Potom, Europski sud je naveo da, iako je aplikant pretrpio izvjesnu nematerijalnu {tetu zbog ranijih ka{njenja u isplatama, u predmetu Suljagi} je ve} utvr|eno da nije nu`no dosuditi adekvatnu naknadu svim osobama koje su ovim pogo|ene. S tim u svezi, Europski sud je naveo kako, s obzirom na svrhu ranije spomenute procedure pilot presude, uloga Europskog suda se nakon dono{enja pilot presude i nakon {to doti~na dr`ava implementira glavne mjere sukladno Europskoj konvenciji, ne mo`e pretvoriti u dosu|ivanje pojedina~ne nov~ane naknade u repetitivnim slu~ajevima koji rezultiraju iz istog sistemskog problema. Slijedom navedenoga, Europski sud je zaklju~io kako dodatno razmatranje predmetne aplikacije nije vi{e opravdano i nije na{ao nikakve posebne okolnosti u svezi sa za{titom ljudskih prava kako je to definirano Europskom konvencijom i njezinim protokolima, koje bi zahtijevale daljnje razmatranje konkretnog predmeta kao i stotina sli~nih aplikacija koje se nalaze pred Europskim sudom, pa je zaklju~io da predmet bri{e s popisa slu~ajeva. Slijede}i praksu Europskog suda, te s obzirom na ranije utvr|enje kako je zakonodavstvo sukladno Europskoj konvenciji i Ustavu Bosne i Hercegovine, te ~injenicu da je i implementacija zakona uskla|ena s Europskom

Broj 36 – Stranica 36

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

konvencijom, a imaju}i u vidu ~injenicu da je predmetna apelacija identi~na apelacijama u predmetu AP 11/08 i AP 16/08, uz navedenu izmjenu, umjesto posebnog obrazlo`enja Ustavni sud se poziva na svoje obrazlo`enje dato u navedenim odlukama koje se u potpunosti mo`e primijeniti na apelaciju Marije Ostoji}. 15. U odnosu na pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud je naveo kako nema razloga da promijeni svoj stav iznijet u navedenoj odluci AP 1391/06 (vidi Odluka AP 1391/06 od 4. rujna 2008. godine, objavljena u "Slu`beni glasnik BiH" broj 91/08). VI. Zaklju~ak 16. Ustavni sud zaklju~uje kako je Bosna i Hercegovina odgovorna {to je propustila u~inkovito za{tititi prava apelantice Marije Ostoji} na mirno u`ivanje njene imovine glede stare devizne {tednje u Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana, ~ime je prekr{ila svoje pozitivne obveze prema ~lanku II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanku 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Me|utim, Ustavni sud zaklju~uje kako se Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska nisu mije{ale u pravo apelantice Marije Ostoji} na mirno u`ivanje njezine imovine i nisu povrijedile ~lanak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. 17. Na temelju ~lanka 16. st. 2. i 4. to~ke 5, 8. i 10, ~lanka 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 18. Prema ~lanku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simovi}, v. r.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u predmetu broj AP 14/08 i dr., rje{avaju}i apelaciju Marije Ostoji} i dr., na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 16 st. 2 i 4 ta~. 5, 8 i 10, ~lana 59 stav 2 alineja 2, ~lana 61 st. 1, 2 i 3 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simovi}, predsjednik Valerija Gali}, potpredsjednica Seada Palavri}, potpredsjednica Mato Tadi}, sudija Mirsad ]eman, sudija na sjednici odr`anoj 21. decembra 2010. godine donio je

Odbacuje se kao nedopu{tena apelacija Marije Ostoji}, podnesena protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine radi ostvarivawa potra`ivawa po osnovu stare devizne {tedwe polo`ene u doma}im bankama na teritoriji Bosne i Hercegovine u odnosu na ~lan II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 6 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga {to je o~igledno (prima facie) neosnovana. Odbacuje se kao nedopu{tena apelacija Marije Ostoji}, podnesena protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine radi ostvarivawa potra`ivawa po osnovu stare devizne {tedwe polo`ene u doma}im bankama na teritoriji Bosne i Hercegovine u odnosu na ~lan II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda, zato {to su izmijewene pravne okolnosti. Odbacuje se kao nedopu{tena apelacija Marije Ostoji}, podnesena protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine u pogledu ostvarivawa potra`ivawa u odnosu na gotovinsku isplatu po osnovu stare devizne {tedwe polo`ene u Qubqanskoj banci d.d. Qubqana, Glavna filijala Sarajevo, zbog toga {to su ratione personae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuju se kao nedopu{tene apelacije Sande ]ori} i Omera Huma~ki}a, podnesene radi isplate stare devizne {tedwe, u odnosu na ~lan II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda, kao i ~lan II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda, zato {to su ih podnijela neovla{}ena lica. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@EWE I. Uvod 1. Marija Ostoji}, Sanda ]ori} i Omer Huma~ki} (u daqwem tekstu: apelanti) podnijeli su u periodu od 4. januara do 14. januara 2008. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine radi ostvarivawa potra`ivawa stare devizne {tedwe. Apelacija Marije Ostoji} zavedena je pod brojem AP 14/08 i podnijeta je radi ostvarivawa potra`ivawa stare devizne {tedwe polo`ene u komercijalnim bankama sa sjedi{tem na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, kao i u Qubqanskoj banci d.d. Qubqana, Glavna filijala Sarajevo. Apelacije AP 59/08 apelantkiwe Sandre ]ori} i AP 190/08 apelanta Omera Huma~ki}a podnesene su Ustavnom sudu protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine radi ostvarivawa potra`ivawa stare devizne {tedwe, polo`ene iskqu~ivo u komercijalnim bankama sa sjedi{tem na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Ustavni sud je, u skladu s ~lanom 31 Pravila Ustavnog suda, odlu~io da apelacije br. AP 14/08, AP 59/08 i AP 190/08 spoji u jedan predmet pod brojem AP 14/08, zbog toga {to se radi o nadle`nosti Ustavnog suda o istom pitawu povodom kojeg Ustavni sud mo`e da vodi jedan postupak i donese jednu odluku. 3. S obzirom na to da se u navedenim predmetima radi o istom ~iweni~nom i pravnom osnovu kao u predmetu Ustavnog suda broj AP 1391/06 u kom je Ustavni sud donio odluku 4. septembra 2008. godine, te u predmetu broj AP 164/04 u kom je Ustavni sud donio odluku 1. aprila 2006. godine, Ustavni sud je odlu~io da ne zatra`i odgovor od relevantnih institucija na predmetne apelacije, ve} je uzeo u obzir odgovore koji su

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1
Djelimi~no se usvaja apelacija Marije Ostoji}. Utvr|uje se povreda apelantkiwinog prava u pogledu ostvarivawa potra`ivawa po osnovu stare devizne {tedwe polo`ene u Qubqanskoj banci d.d. Qubqana, Glavna filijala Sarajevo, u odnosu na pozitivnu obavezu Bosne i Hercegovine, te se utvr|uje povreda prava na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda. Ova odluka dostavqa se Savjetu ministara Bosne i Hercegovine da bi se obezbijedila ustavna prava u skladu s ovom odlukom. Odbija se kao neosnovana apelacija Marije Ostoji} u pogledu ostvarivawa potra`ivawa po osnovu stare devizne {tedwe polo`ene u Qubqanskoj banci d.d. Qubqana, Glavna filijala Sarajevo, podnesene protiv Federacije Bosne i Hercegovine u odnosu na ~lan II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda.
1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 41/11

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 37

Ustavnom sudu ranije dostavqeni u predmetima koji se odnose na istovrsna potra`ivawa stare devizne {tedwe. III. ^iweni~no stawe 4. ^iwenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelanata i dokumenata koji su predo~eni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sqede}i na~in. 5. Apelanti su gra|ani Bosne i Hercegovine. Prije raspada Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije (u daqwem tekstu: SFRJ) apelanti su ulagali devize u biv{im komercijalnim bankama u SFRJ. Tako|e, apelantkiwa Marija Ostoji} je ulagala devize i u Qubqanskoj banci d.d. Qubqana (odnosno wen suprug koji je umro), odnosno u wenoj filijali koja se nalazi na teritoriji Bosne i Hercegovine, odnosno sada{we Federacije Bosne i Hercegovine. 6. Neposredno pred po~etak, kao i u toku oru`anih sukoba u Bosni i Hercegovini, apelanti nisu bili u mogu}nosti da podi`u novac sa {tednih ra~una. Tako|e, svi wihovi poku{aji da podignu novac u poslijeratnom periodu bili su odbijeni bez obrazlo`ewa ili pozivawa na zakone koje su usvojile SFRJ, Republika Bosna i Hercegovina, Bosna i Hercegovina ili Federacija Bosne i Hercegovine. 7. Niko od apelanata nije pokrenuo sudski postupak kako bi ostvario svoja potra`ivawa po osnovu stare devizne {tedwe. Kao razlog za nepokretawe sudskih postupaka apelanti su naveli da su se redovni sudovi u predmetima koji se ti~u povra}aja "stare devizne {tedwe" redovno progla{avali nenadle`nim, te da se, shodno tome, ne radi o djelotvornom pravnom lijeku. IV. Apelacija a) Navodi iz zahtjeva 8. Predmetne apelacije se odnose na zahtjeve apelanata da ostvare svoja potra`ivawa po osnovu stare devizne {tedwe deponovane u bankama Bosne i Hercegovine i wihovim poslovnim jedinicama na teritoriji dana{we Federacije Bosne i Hercegovine, kao i na zahtjev apelantkiwe Marije Ostoji} da ostvari svoja potra`ivawa po osnovu stare devizne {tedwe deponovane u Qubqanskoj banci d.d. Qubqana, odnosno u wenim filijalama koje su se nalazile na teritoriji Bosne i Hercegovine, odnosno sada{we Federacije Bosne i Hercegovine. Apelanti tra`e da im se isplati cjelokupna devizna {tedwa. 9. Svi apelanti se `ale na povredu prava na mirno u`ivawe imovine iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija), kao i na povredu prava na pristup sudu iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. V. Dopustivost i meritum 10. Iz sadr`aja apelacija proizilazi da se apelanti `ale da im je povrije|eno pravo na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na pristup sudu iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. Apelantkiwa Marija Ostoji} se `ali da ne mo`e da ostvari svoja nov~ana potra`ivawa po osnovu stare devizne {tedwe deponovane u Qubqanskoj banci u wenim poslovnim jedinicama u Bosni i Hercegovini, odnosno na teritoriji dana{we Federacije Bosne i Hercegovine. 11. U vezi s apelacijom Marije Ostoji} Ustavni sud primje}uje da je apelacija identi~na apelacijama u predmetu AP 11/08 od 12. januara 2010. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) i predmetu AP 16/08, od 21. jula 2010. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba). U predmetu AP 16/08, pozivaju}i se na svoju praksu, kao i praksu Evropskog suda za qudska prava (u daqwem tekstu: Evropski sud), Ustavni sud je zakqu~io da je Bosna i Hercegovina odgovorna {to je propustila da djelotvorno za{titi prava apelanata na mirno

u`ivawe wihove imovine u pogledu stare devizne {tedwe u Qubqanskoj banci d.d. Qubqana, ~ime je prekr{ila svoje pozitivne obaveze prema ~lanu II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanu 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud je ve} ranije dostavio svoju odluku u navedenim predmetima Savjetu ministara da u odre|enom roku preduzme mjere radi otklawawa posqedica kr{ewa navedenih qudskih prava. 12. Me|utim, Ustavni sud je zakqu~io da se Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska nisu mije{ale u prava apelanata na mirno u`ivawe wihove imovine i nisu povrijedile ~lan 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Tako|e, Ustavni sud je zakqu~io da nema odgovornosti Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske u pogledu isplate stare devizne {tedwe deponovane u Qubqanskoj banci d.d. Qubqana, Glavna filijala Sarajevo, te da su apelacije ratione personae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine. Budu}i da se radi o istom ~iweni~nom i pravnom pitawu, Ustavni sud smatra da nema razloga da odustane od svoje prakse, pa se umjesto posebnog obrazlo`ewa o ovom pitawu poziva na obrazlo`ewe iz Odluke broj AP 16/08. 13. Ustavni sud primje}uje da su apelanti Sanda ]ori} i Omer Huma~ki} podnijeli apelaciju Ustavnom sudu radi za{tite prava tvrde}i da su oni vlasnici devizne {tedwe. Me|utim, iz fotokopije deviznih {tednih kwi`ica proizilazi da su druga lica vlasnici, zbog ~ega je Ustavni sud pozvao apelante da dostave dokaz o vlasni{tvu. Apelanti su propustili da u ostavqenom roku dostave dokaze o vlasni{tvu na deviznim {tednim kwi`icama po osnovu kojih tra`e isplate i navode povrede prava. Imaju}i u vidu navedeno proizilazi da apelanti Sanda ]ori} i Omer Huma~ki} nisu lica koja imaju pravo da u konkretnom slu~aju pokrenu postupak pred Ustavnim sudom, te je Ustavni sud odlu~io da apelacije odbaci kao nedopu{tene jer su ih podnijela neovla{}ena lica. 14. U pogledu isplate stare devizne {tedwe deponovane u komercijalnim bankama Bosne i Hercegovine i wihovim poslovnim jedinicama na teritoriji dana{we Federacije Bosne i Hercegovine Ustavni sud se u predmetu AP 11/08 i AP 16/08 pozvao na praksu Evropskog suda za qudska prava u predmetu Suqagi} i drugi protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 27912/02 od 3. novembra 2009. godine, te je zakqu~io da je do{lo do izmjene relevantnih pravnih okolnosti u vezi s pravom na imovinu s obzirom na to da je navedenom presudom Evropskog suda nalo`eno dr`avi Bosni i Hercegovini da izna|e mehanizme kojima }e obezbijediti implementaciju zakonskih odredaba kojima je regulisano pitawe isplate stare devizne {tedwe. Stoga je Ustavni sud, imaju}i u vidu odredbu ~lana 16 stav 4 ta~ka 8 Pravila Ustavnog suda, zbog utvr|enih promijewenih pravnih okolnosti, odlu~io da apelacije u ovom dijelu odbaci kao nedopu{tene. Daqe, Ustavni sud se poziva na najnoviju praksu Evropskog suda (vidi Evropski sud, odluka Josip Zadri} protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 18804/04 od 16. novembra 2010. godine), u kojoj je Evropski sud na osnovu utvr|ewa Komiteta ministara Savjeta Evrope zakqu~io da su preduzete mjere koje je Evropski sud nalo`io u gore navedenoj presudi Suqagi} i drugi, te je slu~aj prema mi{qewu Evropskog suda rije{en. Zatim, Evropski sud je naveo da, iako je aplikant pretrpio izvjesnu nematerijalnu {tetu zbog ranijih ka{wewa u isplatama, u predmetu Suqagi} je ve} utvr|eno da nije neophodno da se dosudi adekvatna naknada svim licima koja su ovim pogo|ena. S tim u vezi, Evropski sud je naveo da, s obzirom na svrhu ranije spomenute procedure pilot presude, uloga Evropskog suda se nakon dono{ewa pilot presude i nakon {to doti~na dr`ava implementira generalne mjere u skladu s Evropskom konvencijom, ne mo`e pretvoriti u dosu|ivawe pojedina~ne nov~ane naknade u repetitivnim slu~ajevima koji rezultiraju iz istog sistemskog problema. Slijedom navedenog, Evropski sud je zakqu~io da dodatno razmatrawe predmetne aplikacije nije vi{e opravdano i nije

Broj 36 – Stranica 38

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

na{ao nikakve posebne okolnosti u vezi sa za{titom qudskih prava kako je to definisano Evropskom konvencijom i wenim protokolima, koje bi zahtijevale daqwe razmatrawe konkretnog predmeta kao i stotina sli~nih aplikacija koje se nalaze pred Evropskim sudom, pa je zakqu~io da predmet bri{e s popisa slu~ajeva. Slijede}i praksu Evropskog suda, te s obzirom na ranije utvr|ewe da je zakonodavstvo u skladu s Evropskom konvencijom i Ustavom Bosne i Hercegovine, te ~iwenicu da je i implementacija zakona uskla|ena s Evropskom konvencijom, a imaju}i u vidu ~iwenicu da je predmetna apelacija identi~na apelacijama u predmetu AP 11/08 i AP 16/08, uz navedenu izmjenu, umjesto posebnog obrazlo`ewa Ustavni sud se poziva na svoje obrazlo`ewe dato u navedenim odlukama koje u potpunosti mo`e da se primijeni na apelaciju Marije Ostoji}. 15. U odnosu na pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud je naveo da nema razloga da promijeni svoj stav iznesen u navedenoj odluci AP 1391/06 (vidi Odluka AP 1391/06 od 4. septembra 2008. godine, objavqena u "Slu`beni glasnik BiH" broj 91/08). VI. Zakqu~ak 16. Ustavni sud zakqu~uje da je Bosna i Hercegovina odgovorna {to je propustila da djelotvorno za{titi prava apelantkiwe Marije Ostoji} na mirno u`ivawe wene imovine u pogledu stare devizne {tedwe u Qubqanskoj banci d.d. Qubqana, ~ime je prekr{ila svoje pozitivne obaveze prema ~lanu II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanu 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Me|utim, Ustavni sud zakqu~uje da se Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska nisu mije{ale u pravo apelantkiwe Marije Ostoji} na mirno u`ivawe wene imovine i nisu povrijedile ~lan 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 17. Na osnovu ~lana 16 st. 2 i 4 ta~ke 5, 8 i 10, ~lana 61 st. 1, 2 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 18. Shodno ~lanu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr Miodrag Simovi}, s. r.

Ova odluka dostavlja se Vije}u ministara Bosne i Hercegovine da bi se osigurala ustavna prava u skladu s ovom odlukom. Odbija se kao neosnovana apelacija Marije Ostoji} u pogledu ostvarivanja potra`ivanja po osnovu stare devizne {tednje polo`ene u Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo, podnesene protiv Federacije Bosne i Hercegovine u odnosu na ~lan II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Odbacuje se kao nedopu{tena apelacija Marije Ostoji}, podnesena protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine radi ostvarivanja potra`ivanja po osnovu stare devizne {tednje polo`ene u doma}im bankama na teritoriji Bosne i Hercegovine u odnosu na ~lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 6. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga {to je o~igledno (prima facie) neosnovana. Odbacuje se kao nedopu{tena apelacija Marije Ostoji}, podnesena protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine radi ostvarivanja potra`ivanja po osnovu stare devizne {tednje polo`ene u doma}im bankama na teritoriji Bosne i Hercegovine u odnosu na ~lan II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zato {to su izmijenjene pravne okolnosti. Odbacuje se kao nedopu{tena apelacija Marije Ostoji}, podnesena protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine u pogledu ostvarivanja potra`ivanja u odnosu na gotovinsku isplatu po osnovu stare devizne {tednje polo`ene u Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo, zbog toga {to su ratione personae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuju se kao nedopu{tene apelacije Sande ]ori} i Omera Huma~ki}a, podnesene radi isplate stare devizne {tednje, u odnosu na ~lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i ~lan II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zato {to su ih podnijela neovla{tena lica. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@ENJE I. Uvod 1. Marija Ostoji}, Sanda ]ori} i Omer Huma~ki} (u daljnjem tekstu: apelanti) podnijeli su u periodu od 4. januara do 14. januara 2008. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine radi ostvarivanja potra`ivanja stare devizne {tednje. Apelacija Marija Ostoji} zavedena je pod brojem AP 14/08 i podnijeta je radi ostvarivanja potra`ivanja stare devizne {tednje polo`ene u komercijalnim bankama sa sjedi{tem na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, kao i u Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo. Apelacije AP 59/08 apelantice Sandre ]ori} i AP 190/08 apelanta Omera Huma~ki}a podnijete su Ustavnom sudu protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine radi ostvarivanja potra`ivanja stare devizne {tednje, polo`ene isklju~ivo u komercijalnim bankama sa sjedi{tem na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Ustavni sud je, u skladu s ~lanom 31. Pravila Ustavnog suda, odlu~io da apelacije br. AP 14/08, AP 59/08 i AP 190/08 spoji u jedan predmet pod brojem AP 14/08, zbog toga {to se radi

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u predmetu broj AP 14/08 i dr., rje{avaju}i apelaciju Marije Ostoji} i dr., na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 16. st. 2. i 4. ta~. 5, 8. i 10, ~lana 59. stav 2. alineja 2, ~lana 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simovi}, predsjednik Valerija Gali}, potpredsjednica Seada Palavri}, potpredsjednica Mato Tadi}, sudija Mirsad ]eman, sudija na sjednici odr`anoj 21. decembra 2010. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

1

Djelimi~no se usvaja apelacija Marije Ostoji}. Utvr|uje se povreda apelanticinog prava u pogledu ostvarivanja potra`ivanja po osnovu stare devizne {tednje polo`ene u Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo, u odnosu na pozitivnu obavezu Bosne i Hercegovine, te se utvr|uje povreda prava na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 41/11

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 39

o nadle`nosti Ustavnog suda o istom pitanju povodom kojeg Ustavni sud mo`e voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku. 3. S obzirom na to da se u navedenim predmetima radi o istom ~injeni~nom i pravnom osnovu kao u predmetu Ustavnog suda broj AP 1391/06 u kojem je Ustavni sud donio odluku 4. septembra 2008. godine, te u predmetu broj AP 164/04 u kojem je Ustavni sud donio odluku 1. aprila 2006. godine, Ustavni sud je odlu~io da ne zatra`i odgovor od relevantnih institucija na predmetne apelacije, ve} je uzeo u obzir odgovore koji su Ustavnom sudu ranije dostavljeni u predmetima koji se odnose na istovrsna potra`ivanja stare devizne {tednje. III. ^injeni~no stanje 4. ^injenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in. 5. Apelanti su gra|ani Bosne i Hercegovine. Prije raspada Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije (u daljnjem tekstu: SFRJ) apelanti su ulagali devize u biv{im komercijalnim bankama u SFRJ. Tako|er, apelantica Marija Ostoji} je ulagala devize i u Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana (odnosno njen suprug koji je umro), odnosno u njenoj filijali koja se nalazi na teritoriji Bosne i Hercegovine, odnosno sada{nje Federacije Bosne i Hercegovine. 6. Neposredno pred po~etak, kao i u toku oru`anih sukoba u Bosni i Hercegovini, apelanti nisu bili u mogu}nosti da podi`u novac sa {tednih ra~una. Tako|er, svi njihovi poku{aji da podignu novac u poslijeratnom periodu bili su odbijeni bez obrazlo`enja ili pozivanja na zakone koje su usvojile SFRJ, Republika Bosna i Hercegovina, Bosna i Hercegovina ili Federacija Bosne i Hercegovine. 7. Niko od apelanata nije pokrenuo sudski postupak kako bi ostvario svoja potra`ivanja po osnovu stare devizne {tednje. Kao razlog za nepokretanje sudskih postupaka apelanti su naveli da su se redovni sudovi u predmetima koji se ti~u povrata "stare devizne {tednje" redovno progla{avali nenadle`nim, te da se, prema tome, ne radi o djelotvornom pravnom lijeku. IV. Apelacija a) Navodi iz zahtjeva 8. Predmetne apelacije se odnose na zahtjeve apelanata da ostvare svoja potra`ivanja po osnovu stare devizne {tednje deponirane u bankama Bosne i Hercegovine i njihovim poslovnim jedinicama na teritoriji dana{nje Federacije Bosne i Hercegovine, kao i na zahtjev apelantice Marije Ostoji} da ostvari svoja potra`ivanja po osnovu stare devizne {tednje deponirane u Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana, odnosno u njenim filijalama koje su se nalazile na teritoriji Bosne i Hercegovine, odnosno sada{nje Federacije Bosne i Hercegovine. Apelanti tra`e da im se isplati cjelokupna devizna {tednja. 9. Svi apelanti se `ale na povredu prava na mirno u`ivanje imovine iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i na povredu prava na pristup sudu iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. V. Dopustivost i meritum 10. Iz sadr`aja apelacija proizlazi da se apelanti `ale da im je povrije|eno pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na pristup sudu iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelantica Marija Ostoji} se `ali da ne mo`e ostvariti svoja nov~ana potra`ivanja po osnovu stare devizne {tednje deponirane u Ljubljanskoj banci u njenim poslovnim jedinicama u Bosni i Hercegovini, odnosno na teritoriji dana{nje Federacije Bosne i Hercegovine. 11. U vezi s apelacijom Marije Ostoji} Ustavni sud primje}uje da je apelacija identi~na apelacijama u predmetu AP 11/08 od 12. januara 2010. godine (dostupna na

www.ustavnisud.ba) i predmetu AP 16/08, od 21. jula 2010. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba). U predmetu AP 16/08, pozivaju}i se na svoju praksu, kao i praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), Ustavni sud je zaklju~io da je Bosna i Hercegovina odgovorna {to je propustila da djelotvorno za{titi prava apelanata na mirno u`ivanje njihove imovine u pogledu stare devizne {tednje u Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana, ~ime je prekr{ila svoje pozitivne obaveze prema ~lanu II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud je ve} ranije dostavio svoju odluku u navedenim predmetima Vije}u ministara da u odre|enom roku preduzme mjere radi otklanjanja posljedica kr{enja navedenih ljudskih prava. 12. Me|utim, Ustavni sud je zaklju~io da se Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska nisu mije{ale u prava apelanata na mirno u`ivanje njihove imovine i nisu povrijedile ~lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Tako|er, Ustavni sud je zaklju~io da nema odgovornosti Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske u pogledu isplate stare devizne {tednje deponirane u Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo, te da su apelacije ratione personae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine. Budu}i da se radi o istom ~injeni~nom i pravnom pitanju, Ustavni sud smatra da nema razloga odustati od svoje prakse, pa se umjesto posebnog obrazlo`enja o ovom pitanju poziva na obrazlo`enje iz Odluke broj AP 16/08. 13. Ustavni sud primje}uje da su apelanti Sanda ]ori} i Omer Huma~ki} podnijeli apelaciju Ustavnom sudu radi za{tite prava tvrde}i da su oni vlasnici devizne {tednje. Me|utim, iz fotokopije deviznih {tednih knji`ica proizlazi da su druga lica vlasnici, zbog ~ega je Ustavni sud pozvao apelante da dostave dokaz o vlasni{tvu. Apelanti su propustili da u ostavljenom roku dostave dokaze o vlasni{tvu na deviznim {tednim knji`icama po osnovu kojih tra`e isplate i navode povrede prava. Imaju}i u vidu navedeno proizlazi da apelanti Sanda ]ori} i Omer Huma~ki} nisu lica koja imaju pravo da u konkretnom slu~aju pokrenu postupak pred Ustavnim sudom, te je Ustavni sud odlu~io da apelacije odbaci kao nedopu{tene jer su ih podnijele neovla{tene osobe. 14. U pogledu isplate stare devizne {tednje deponirane u komercijalnim bankama Bosne i Hercegovine i njihovim poslovnim jedinicama na teritoriji dana{nje Federacije Bosne i Hercegovine Ustavni sud se u predmetu AP 11/08 i AP 16/08 pozvao na praksu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Suljagi} i drugi protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 27912/02 od 3. novembra 2009. godine, te je zaklju~io da je do{lo do izmjene relevantnih pravnih okolnosti u vezi s pravom na imovinu s obzirom na to da je navedenom presudom Evropskog suda nalo`eno dr`avi Bosni i Hercegovini da izna|e mehanizme kojima }e osigurati implementaciju zakonskih odredbi kojima je regulirano pitanje isplate stare devizne {tednje. Stoga je Ustavni sud, imaju}i u vidu odredbu ~lana 16. stav 4. ta~ka 8. Pravila Ustavnog suda, zbog utvr|enih promijenjenih pravnih okolnosti, odlu~io da apelacije u ovom dijelu odbaci kao nedopu{tene. Dalje, Ustavni sud se poziva na najnoviju praksu Evropskog suda (vidi Evropski sud, odluka Josip Zadri} protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 18804/04 od 16. novembra 2010. godine), u kojoj je Evropski sud na osnovu utvr|enja Komiteta ministara Vije}a Evrope zaklju~io da su preduzete mjere koje je Evropski sud nalo`io u gore navedenoj presudi Suljagi} i drugi, te je slu~aj prema mi{ljenju Evropskog suda rije{en. Zatim, Evropski sud je naveo da, iako je aplikant pretrpio izvjesnu nematerijalnu {tetu zbog ranijih ka{njenja u isplatama, u predmetu Suljagi} je ve} utvr|eno da nije neophodno dosuditi adekvatnu naknadu svim licima koja su ovim pogo|ena. S tim u vezi, Evropski sud je naveo da, s obzirom na svrhu ranije spomenute procedure pilot presude, uloga Evropskog suda se nakon dono{enja pilot presude i nakon {to doti~na dr`ava implementira generalne mjere u skladu s Evropskom konvencijom, ne mo`e pretvoriti u dosu|ivanje pojedina~ne

Broj 36 – Stranica 40

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

nov~ane naknade u repetitivnim slu~ajevima koji rezultiraju iz istog sistemskog problema. Slijedom navedenog, Evropski sud je zaklju~io da dodatno razmatranje predmetne aplikacije nije vi{e opravdano i nije na{ao nikakve posebne okolnosti u vezi sa za{titom ljudskih prava kako je to definirano Evropskom konvencijom i njenim protokolima, koje bi zahtijevale daljnje razmatranje konkretnog predmeta kao i stotina sli~nih aplikacija koje se nalaze pred Evropskim sudom, pa je zaklju~io da predmet bri{e s popisa slu~ajeva. Slijede}i praksu Evropskog suda, te s obzirom na ranije utvr|enje da je zakonodavstvo u skladu s Evropskom konvencijom i Ustavom Bosne i Hercegovine, te ~injenicu da je i implementacija zakona uskla|ena s Evropskom konvencijom, a imaju}i u vidu ~injenicu da je predmetna apelacija identi~na apelacijama u predmetu AP 11/08 i AP 16/08, uz navedenu izmjenu, umjesto posebnog obrazlo`enja Ustavni sud se poziva na svoje obrazlo`enje dato u navedenim odlukama koje se u potpunosti mo`e primijeniti na apelaciju Marije Ostoji}. 15. U odnosu na pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud je naveo da nema razloga da promijeni svoj stav iznijet u navedenoj odluci AP 1391/06 (vidi Odluka AP 1391/06 od 4. septembra 2008. godine, objavljena u "Slu`beni glasnik BiH" broj 91/08). VI. Zaklju~ak 16. Ustavni sud zaklju~uje da je Bosna i Hercegovina odgovorna {to je propustila da djelotvorno za{titi prava apelantice Marije Ostoji} na mirno u`ivanje njene imovine u pogledu stare devizne {tednje u Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana, ~ime je prekr{ila svoje pozitivne obaveze prema ~lanu II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Me|utim, Ustavni sud zaklju~uje da se Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska nisu mije{ale u pravo apelantice Marije Ostoji} na mirno u`ivanje njene imovine i nisu povrijedile ~lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 17. Na osnovu ~lana 16. st. 2. i 4. ta~ke 5, 8. i 10, ~lana 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 18. Prema ~lanu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simovi}, s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, u predmetu broj AP 63/09, rje{avaju}i apelaciju Sanele Husremovi} i drugih, na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. alineja 2, ~lanka 61. st. 1. i 2. i ~lanka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simovi}, predsjednik Valerija Gali}, dopredsjednica Seada Palavri}, dopredsjednica Mato Tadi}, sudac Mirsad ]eman, sudac na sjednici odr`anoj 22. velja~e 2011. godine donio je

Utvr|uje se povreda ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ukidaju se rje{enja Kantonalnog suda u Zenici, i to: br. 004-0-G`-08-000 156 od 3. prosinca 2008. godine, 004-0-G`-07-002 425 od 17. studenoga 2008. godine, 004-0-G`-07-002 334 od 27. studenoga 2008. godine, 004-0-G`-08-000 150 od 24. velja~e 2009. godine, 004-0-G`-08-000 157 od 8. sije~nja 2009. godine, 41 0 I 000 458 09 G` od 17. velja~e 2009. godine, 004-0-G`-08-000 686 od 19. o`ujka 2009. godine i 41 0 I 003 332 09 G` od 2. lipnja 2009. godine. Predmet se vra}a Kantonalnom sudu u Zenici, koji je du`an po `urnom postupku donijeti nove odluke, sukladno ~lanku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanku 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nala`e se Kantonalnom sudu u Zenici da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvr{enja ove odluke, sukladno ~lanku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i "Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@ENJE I. Uvod 1. Sanela Husremovi} i drugi (ukupno 13 osoba navedenih u izreci ove odluke, u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupaju Fuad Karamehi}, Nedim Begovi}, Nermina Pivi} i Razija Huseinagi}, odvjetnici iz Visokog, odnosno Zenice, podnijeli su u razdoblju od 12. sije~nja do 15. srpnja 2009. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rje{enjâ Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), i to: br. 004-0-G`-08-000 156 od 3. prosinca 2008. godine, 004-0-G`-07-002 425 od 17. prosinca 2008. godine, 004-0-G`-07-002 334 od 27. prosinca 2008. godine, 004-0-G`-08-000 150 od 24. velja~e 2009. godine, 004-0-G`-08-000 157 od 8. sije~nja 2009. godine, 41 0 I 000 458 09 G` od 17. velja~e 2009. godine, 004-0-G`-08-000 686 od 19. o`ujka 2009. godine i 41 0 I 003 332 09 G` od 2. lipnja 2009. godine. 2. Apelanti su u predmetima br. AP 63/09 i AP 706/09 podnijeli i zahtjeve za dono{enje privremenih mjera kojim bi Ustavni sud nalo`io Zeni~ko-dobojskom kantonu (u daljnjem tekstu: Zeni~ko-dobojski kanton), Ministarstvu financija, da izvr{i isplatu sukladno rje{enjima o izvr{enju Op}inskog suda Visoko (u daljnjem tekstu: Op}inski sud), i to: br. 041-0-I-07-001 410 od 25. rujna 2007. godine i 041-0-I-07-001 403 od 25. rujna 2007. godine, s ra~una izvr{enika Mje{ovite srednje {kole "Hazim [abanovi}" Visoko (u daljnjem tekstu: izvr{enik). 3. Apelanti su u apelacijama i u dopunama apelacija (izuzev u predmetu broj AP 859/09) dostavili izvadak iz Odluke Europskog suda u predmetu: Zhovner protiv Ukrajine, App 56848/00 od 29. rujna 2004. godine, te naveli da je spomenutom odlukom zaklju~eno da se dr`ave ne mogu pravdati nedostatkom novca u prora~unu, ve} da su du`ne osigurati ta sredstva iz bilo kojeg drugog izvora kojim raspola`u da bi presuda bila izvr{ena bez eventualnog odga|anja. II. Postupak pred Ustavnim sudom 4. Obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno vi{e apelacija iz njegove nadle`nosti, a sve se odnose na isti ~injeni~ni i pravni temelj, Ustavni sud je, sukladno ~lanku 31. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 63/09, AP 161/09, AP 284/09, AP 706/09, AP 792/09, AP 859/09, AP 1480/09 i AP 2286/09, u kojima }e voditi jedan

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

1

Usvajaju se apelacije Sanele Husremovi}, D`emaila [abanovi}a, Vejsila @uti}a, Jasenka Muzaferije, Mensure Neimarlija, Mevlide Karamuratovi}, Fatime Mufi}, Ai{e Kolak, Zejnila Kljaji}a, Rame Zuki}a, Nermine Pivi}, Salke Begi}a i [a}ira Had`iahmetovi}a.
1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 41/11

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 41

postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 63/09. Spojeno je ukupno 8 predmeta. 5. Na temelju ~lanka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Op}inskog suda, te Mje{ovite srednje {kole "Hazim [abanovi}" Visoko, Mje{ovite srednje {kole "Nordbat-2" Vare{, Mje{ovite srednje {kole "Musa ]azim ]ati}" Olovo i Mje{ovite srednje {kole "Musa ]azim ]ati}" Visoko, odnosno od Kantonalnog pravobraniteljstva Zeni~ko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno pravobraniteljstvo), zatra`eno je u razdoblju od 11. o`ujka 2009. godine do 3. velja~e 2011. godine da dostave odgovore na predmetne apelacije. 6. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda, Op}inskog suda i Kantonalnog pravobraniteljstva na apelacije su dostavljeni apelantima. III. ^injeni~no stanje 7. ^injenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in: 8. Presudama Op}inskog suda, i to: br. P-1306/04 od 10. listopada 2005. godine, P-1306/04 od 10. listopada 2005. godine, P-440/05 od 16. prosinca 2005. godine, P-1306/04 od 10. listopada 2005. godine, P-1306/04 od 10. listopada 2005. godine, 041-1-P-06-000 034 od 27. o`ujka 2007. godine, 043-0-P-05-000798 od 21. sije~nja 2007. godine i 041-0-P-07-000 259 od 15. velja~e 2008. godine obvezan je tu`eni (izvr{enik), odnosno Zeni~ko-dobojski kanton da, zajedno sa MS[ "Hazim [abanovi}" Visoko, MS[ "Nordbat-2" Vare{, MS[ "Musa ]azim ]ati}" Olovo i MS[ "Musa ]azim ]ati}" Visoko (izvr{enici), solidarno apelantima isplati nov~ane iznose precizirane prvostupanjskim presudama na ime naknade pla}e, naknade za topli obrok, naknade za prijevoz, naknade za regres za godi{nji odmor, naknade za prekovremeni rad i naknade za programe sa zakonskim zateznim kamatama. 9. Odlu~uju}i o prizivima apelanata, Zeni~ko-dobojskog kantona, te izvr{enika, Kantonalni sud je presudama br. 004-0-G`-07-001 076 od 27. lipnja 2007. godine, 004-0-G`-06-000312 od 4. sije~nja 2007. godine i 004-0-G`-07-001 445 od 12. kolovoza 2008. godine prvostupanjske presude preina~io u dijelu kojim je odlu~eno o obvezi naknade tro{kova postupka apelantima, te u dijelu u kojem je Zeni~ko-dobojski kanton obvezan na solidarnu isplatu, i to tako da su odbijeni tu`beni zahtjevi apelanata i ujedno obvezani da solidarno Zeni~ko-dobojskom kantonu naknade tro{kove postupka u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvr{enja, odnosno Presudom broj 004-0-G`-07-000427 od 6. rujna 2007. godine prvostupanjsku presudu preina~io tako da je MS[ "Musa ]azim ]ati}" Visoko obvezana isplatiti apelantu iznos od 12.492,65 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te tro{kovima postupka u iznosu od 2.986,00 KM, dok je u preostalom dijelu prvostupanjska presuda ostala neizmijenjana. 10. Odlu~uju}i o prijedlozima apelanata za izvr{enje na temelju navedenih presuda, Op}inski sud je donio rje{enja o izvr{enju, i to: br. 041-0-I-07-001 402 od 25. rujna 2007. godine, br. 041-0-I-07-001 396 od 25. rujna 2007. godine, br. 041-0-I-07-000 532 od 20. o`ujka 2007. godine, br. 041-0-I-07-001 403 od 25. rujna 2007. godine, br. 041-0-I-07-001 433 od 25. rujna 2007. godine, br. 41 0 I 07 000 458 08 I od 19. rujna 2008. godine, br. 041-0-I-07-001 568 od 29. listopada 2007. godine i br. 041-0-I-08-002 134 od 12. studenoga 2007. godine, kojima je dopustio predlo`ena izvr{enja. 11. Izvr{enici i Zeni~ko-dobojski kanton su kao tre}e osobe ulo`ili prigovore na rje{enja o izvr{enju (precizirana u prethodnoj to~ki ove odluke), koji su rje{enjima Op}inskog suda, i to: br. 041-0-I-07-001 402 od 5. studenoga 2007. godine, br. 041-0-I-07-001 439 od 12. studenoga 2007. godine, br. 041-0-I-07-000 532 od 13. rujna 2007. godine, br. 041-0-I-07-001 403 od 5. studenoga 2007. godine, br. 041-0-I-07-001 433 od 16. studenoga 2007. godine, br. 41 0 I 000 458 08 I od 20. studenoga 2008. godine, br. 041-0-I-07-001 568 od 7. sije~nja 2008. godine i br. 41 0 I 003 332 08 I od 18. velja~e

2009. godine usvojeni, te je obustavljeno izvr{enje u dijelu koji se odnosi na potra`ivanje po ra~unu Zeni~ko-dobojskog kantona kod IK banke d.d. Zenica, te su ukinute provedene radnje, odnosno obustavljeno izvr{enje u dijelu koji se odnosi na Zeni~ko-dobojski kanton, kao tre}a osoba (AP 284/09, AP 859/09, AP 1480/09 i AP 2286/09). U obrazlo`enjima rje{enja Op}inski sud je naveo da je prigovor osnovan jer su u prijedlogu za izvr{enje, kao izvr{enici, ozna~ene MS[ "Hazim [abanovi}" Visoko, MS[ "Nordbat-2" Vare{, MS[ "Musa ]azim ]ati}" Olovo i MS[ "Musa ]azim ]ati}" Visoko, a da je naveden transakcijski ra~un Zeni~ko-dobojskog kantona kod IK banke d.d. Zenica, koji nije ozna~en kao izvr{enik. Dalje, da se, sukladno ~lanku 47. stavak 1. to~ka 6. Zakona o izvr{nom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), prigovor na izvr{enje mo`e podnijeti iz razloga koji spre~avaju izvr{enje, a osobito ako tra`itelj nije ovla{ten tra`iti izvr{enje protiv izvr{enika, te da je odredbom ~lanka 30. to~ka 2. ZIP-a propisano da se izvr{enje odre|uje i protiv tre}e osobe, ako se doka`e da je ta tre}a osoba preuzela dug. Op}inski sud je zaklju~io da apelanti nemaju osnovu tra`iti izvr{enje na sredstvima Zeni~ko-dobojskog kantona, jer je izvr{enik javna ustanova-pravna osoba, {to zna~i da samostalno odgovara za svoje obveze, bez obzira na to {to je prora~unski korisnik, koji je du`an od Ministarstva financija Zeni~ko-dobojskog kantona tra`iti da se ta sredstva planiraju u prora~unu ili kroz eventualni rebalans prora~una, kao {to to radi i za pla}e. 12. Odlu~uju}i o prizivima apelanata, Kantonalni sud je rje{enjima (bli`e ozna~enim u izreci ove odluke) prizive odbio i potvrdio prvostupanjska rje{enja. Obrazla`u}i svoju odluku, Kantonalni sud je naveo da su odredbama ~lanka 47. to~. 1-10. ZIP-a propisani razlozi za prigovor me|u kojim je i razlog ako tra`itelj izvr{enja nije ovla{ten tra`iti izvr{enje protiv izvr{enika. S tim u svezi, Kantonalni sud je naveo da apelanti nisu ovla{teni tra`iti izvr{enje na temelju izvr{ne isprave, ovrhom nov~anih sredstava s transakcijskog ra~una Zeni~ko-dobojskog kantona. Dalje, da su kao izvr{enik ozna~ene MS[ "Hazim [abanovi}" Visoko, MS[ "Nordbat-2" Vare{, MS[ "Musa ]azim ]ati}" Olovo i MS[ "Musa ]azim ]ati}" Visoko, koje potpuno samostalno odgovaraju za svoje obveze, dok Zeni~ko-dobojski kanton nije stranka navedena u izvr{noj ispravi. S tim u svezi, Kantonalni sud je i zaklju~io da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je usvojio prigovore izvr{enika i Zeni~ko-dobojskog kantona kao tre}e osobe. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 13. Apelanti navode da im je povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz ~lanka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 14. Europske konvencije i pravo na rad. Povredu ovih prava apelanti vide u tomu {to su, na temelju presuda kojima su obvezani tu`eni, odnosno poslodavci na izmirenje nov~anog iznosa, pokrenuli izvr{ni postupak u kojem su kao izvr{enike ozna~ili svoje poslodavce, koji nemaju svoj `iro ra~un, a da Zeni~ko-dobojski kanton u konkretnom slu~aju ima ulogu banke, koja ima obvezu po nalogu suda obaviti izvr{enje na nov~anim sredstvima izvr{enika. Apelanti, tako|er, isti~u da je, u smislu odredaba Zakona o trezoru FBiH, formiran jedinstveni ra~un trezora (u daljnjem tekstu: JRT), kojim je propisano da se svi ra~uni prora~unskih korisnika zatvaraju, te da }e njihova salda biti preba~ena na JRT. Apelanti navode da su izvr{enici prora~unski korisnici Zeni~ko-dobojskog kantona koji nemaju svoj posebni `iro-ra~un, jer je ukinut Odlukom o ukidanju transakcijskih ra~una i podra~una prora~unskih korisnika. Istovremeno isti~u da je dono{enjem Zakona o izmjenama i dopunama ZIP-a propisano da }e se izvr{enje na teret sredstava prora~una FBiH i Kantona provoditi u visini predvi|enoj na

Broj 36 – Stranica 42

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

odre|enoj poziciji prora~una i sukladno Zakonu o izvr{enju prora~una, ~ime je naru{eno na~elo proporcionalnosti u odnosu na temeljna prava i slobode, jer je izvr{eniku omogu}eno da sasvim slobodnom voljom odlu~i i prijavi svoje dugovanje prema uposlenicima, kojima je u obvezi isplatiti novac zbog nepo{tivanja kolektivnog ugovora. b) Odgovor na apelaciju 14. Op}inski sud je u svojim odgovorima na prethodno navedene apelacije (to~ka 4. ove odluke) naveo da se na temelju propisa o izvr{enju prora~una raspodjela prora~unskih sredstava s jedinstvenog ra~una izme|u korisnika vr{i na bazi kriterija, a korisnici prora~una prave financijske planove svojih potreba, koji se nakon odobrenja od nadle`nih tijela uklapaju u prora~un tako da dobivena i ozna~ena sredstva, u koja mogu biti ura~unata i ova sredstva izvr{enika kao korisnika prora~una, tra`itelj izvr{enja mo`e tra`iti, ali ne izravno sa sredstava transakcijskog ra~una Zeni~ko-dobojskog kantona. Op}inski sud je, prema navedenom, predlo`io da se apelacije odbiju kao neutemeljene. 15. Kantonalni sud je u odgovoru na apelacije, izme|u ostalog, istaknuo da smatra da pobijanim rje{enjima nije povrije|eno niti jedno pravo apelanata zagarantirano me|unarodnim aktima i propisima Bosne i Hercegovine, pa tako ni pravo iz radnog odnosa, pravo na imovinu, niti su apelanti dovedeni u nepovoljniji polo`aj u odnosu na druge. Obzirom na navedeno, Kantonalni sud je predlo`io da Ustavni sud odbije apelacije kao neutemeljene. 16. Kantonalno pravobraniteljstvo je u odgovoru na apelacije (AP 284/09, AP 706/09 i AP 1480/09) istaknulo da su pogre{ni i neutemeljeni navodi iz apelacija da je pobijanim odlukama Kantonalnog suda povrije|eno njihovo pravo na pravi~no su|enje i pravo na imovinu. S tim u svezi, Kantonalno pravobraniteljstvo je istaknulo da je tra`bina apelanata neupitna, upitni su samo postupak i na~in njezine realizacije na na~in kako su to apelanti kao tra`itelji izvr{enja predlo`ili, a ni`estupanjski sudovi iz zakonom propisanih razloga nisu prihvatili. Imaju}i u vidu navedeno, Kantonalno pravobraniteljstvo je predlo`ilo da Ustavni sud odbije apelacije kao neutemeljene. V. Relevantni propisi 17. Zakon o radu ("Slu`bene novine Federacije BiH" br. 43/99, 32/00 i 29/03) u relevantnom dijelu glasi: ^lanak 3. Poslodavac je, u smislu ovog zakona, fizi~ka ili pravna osoba koja uposleniku daje posao, te mu za obavljeni rad ispla}uje pla}u i izvr{ava druge obveze prema uposleniku, sukladno ovom zakonu, propisu kantona, kolektivnom ugovoru, pravilniku o radu i ugovoru o radu. 18. Zakon o riznici u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH" broj 19/03) u relevantnom dijelu glasi: ^lanak 2. Definicije i izrazi koji se koriste u ovom zakonu imaju sljede}a zna~enja: a) Riznica - je osnovna organizaciona jedinica unutar Federalnog ministarstva financija i ministarstava financija `upanija, u kojima se u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima obavljaju poslovi koji se odnose na planiranje izvr{enja i izvr{enje prora~una Federacije, kao i prora~una `upanija; vo|enje ra~unovodstva i ra~unovodstvenih politika; upravljanja novcem i vo|enje jedinstvenog ra~una riznice; otplate duga, izdavanja garancija, nova zadu`ivanja, upravljanje neanga`ovanim sredstvima i imovinom. [...] i) Prora~unski korisnici - su nadle`na ministarstva i ostala tijela uprave koji se financiraju iz prora~una. Nadle`no ministarstvo koje u svom prora~unskom razdjelu sadr`i potro{a~ke jedinice, koje su u prora~unu ozna~ene kao prora~unske glave, prora~unski je za njih nadle`no. [...]

g) Jedinstveni ra~un riznice (u daljnjem tekstu: JRT) - se sastoji od depozitnog ra~una otvorenog u komercijalnoj banci, ra~una za ulaganje i za{titu sredstava, jednog ili vi{e tranzakcijskih ra~una, i po potrebi, tranzakcijskih ra~una za gotovinu. Svi ovi ra~uni se moraju dr`ati u ime ministarstava financija. Svrha JRT-a je da se centralizira kontrola nad svim javnim prihodima u ministarstvima financija. Federalno ministarstvo }e pripremiti sve neophodne procedure i odredbe kojima se uspostavlja sistem JRT-a. Kada sistem JRT-a postane efektivan, svi pojedina~ni ra~uni prora~unskih korisnika }e biti zatvoreni i njihova salda }e biti preba~ena na JRT. [...] o) Tranzakcijski ra~uni - su bankovni ra~uni otvoreni od strane riznice u poslovnim bankama, a koji se dr`e u ime ministarstava financija i preko kojih se vr{e svakodnevne tranzakcije vezane za tro{kove prora~unskih korisnika. [...] ^lanak 8. Riznice vr{e centralizovanu isplatu pla}a za nadle`na ministarstva i prora~unske korisnike, na na~in da: a) uspostave i odr`avaju centralizirani sistem obra~una pla}a, b) procjenjuju potrebna sredstva bazirana na utvr|enom nivou pla}a i ostalim neophodnim informacijama koje obezbijede prora~unski korisnici, kao i iznosima obaveza po osnovu poreza i doprinosa i c) izvr{avaju isplatu pla}a i obaveza po osnovu poreza i doprinosa. Nadle`na ministarstva i prora~unski korisnici su du`ni da riznici, u odgovaraju}em platnom ciklusu, podnesu dokaz o zasnivanju i prestanku radnog odnosa svih zaposlenih za koje pla}e osiguravaju u prora~unu. Dodatne procedure bit }e propisane od strane ministarstva financija. ^lanak 24. [...] JRT se nalazi pod isklju~ivim pravom ministarstava financija. Nijedna druga osoba ili institucija nema pravo raspolaganja nad ovim ra~unima, ukoliko druga~ije nije utvr|eno u op}im ili pojedina~nim instrukcijama koje daju ministarstva financija. ^lanak 26. Ministarstva financija otvaraju tranzakcijske ra~une u poslovnim bankama. Tranzakcijski ra~un se koristi za pla}anje svih izdataka. Stanje na ovim tranzakcijskim ra~unima se smatra i vodi kao sastavni dio JRT. 19. Zakon o ustanovama ("Slu`beni list RBiH" br. 6/92, 8/93 i 13/94) u relevantnom dijelu glasi: ^lan 39. Ustanova sti~e sredstva za rad iz sredstava osniva~a, bud`eta... ^lan 41. Ustanova je odgovorna za svoje obaveze sredstvima sa kojima raspola`e. Osniva~ je supsidijarno odgovoran za obaveze ustanove, ako aktom o osnivanju nije druk~ije odre|eno. Kada je osniva~ odgovoran za obaveze ustanove du`an je da: - pokrije vi{ak rashoda nad prihodima ustanove, u roku od 60 dana od dana usvajanja godi{njeg obra~una. 20. Zakon o srednjoj {koli ("Slu`bene novine Zeni~ko-dobojskog kantona" broj 5/04) u relevantnom dijelu glasi: ^lan 1. [...] Srednja {kola ima svojstvo pravne osobe. ^lan 10.

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 43

Srednju {kolu kao javnu ustanovu u dr`avnom vlasni{tvu osniva Skup{tina Kantona uz prethodno pribavljeno mi{ljenje op}inskog vije}a. [...] Prava i obveze osniva~a i srednje {kole utvr|uju se ugovorom, u skladu sa aktom o osnivanju. Ako je osniva~ srednje {kole Skup{tina Kantona, obaveze iz prethodnog stava ovog ~lana u ime Skup{tine vr{i Vlada Kantona. ^lan 11. [...] Osniva~ srednje {kole osigurava sredstva potrebna za osnivanje i rad srednje {kole u skladu sa Pedago{kim standardima i Normativima. 21. Zakon o ovr{nom postupku ("Slu`bene novine Federacije BiH" br. 32/03 i 33/06) u relevantnom dijelu glasi: ^lanak 30. Prijelaz tra`bine ili obveze [...] (2) Ovrha se odre|uje i protiv tre}e osobe koja u ovr{noj ispravi nije ozna~ena kao ovr{enik ako tra`itelj ovrhe javnom ili po zakonu ovjerovljenom privatnom ispravom doka`e da je ta osoba na zakonit na~in preuzela dug iz ovr{ne isprave ili je taj dug po zakonu obvezna izmiriti. Ako se obveza tre}e osobe na ispunjenje duga ospori, stranke prije ovrhe to pitanje moraju razrije{iti u parni~nom postupku. ^lanak 138. Ograni~enje ovrhe [...] (3) Ovrha na teret sredstava prora~una Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest }e se u visini predvi|enoj na odre|enoj poziciji prora~una i sukladno Zakonu o izvr{avanju prora~una. (4) Ovrha na teret sredstava prora~una grada i op}ine provest }e se u visini predvi|enoj na odre|enoj poziciji prora~una i sukladno Odluci o izvr{avanju prora~una. (5) Vi{e povjeritelja koji ostvaruju svoje nov~ane tra`bine iz prora~una namiruju se onim redom kojim su stekli pravo namirivanja iz prora~una, s tim da zastarijevanje ne te~e do kona~nog namirenja tra`bine iz sudske odluke. (6) Sve razine vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kantoni, gradovi i op}ine) koje imaju ovr{ne sudske presude du`ne su u svojim prora~unima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih ovr{nih rje{enja na teret tih prora~una u iznosu od najmanje 5% od ukupnog prora~una. VI. Dopustivost 22. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|er, ima apelacijsku nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 23. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi u~inkoviti pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem u~inkovitom pravnom lijeku koji je koristio. 24. U konkretnom slu~aju predmet pobijanja apelacijom su rje{enja Kantonalnog suda (bli`e precizirana u izreci ove odluke) protiv kojih nema drugih u~inkovitih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Dalje, pobijana rje{enja apelanti su primili u razdoblju od 21. studenoga 2008. godine do 8. lipnja 2009. godine, a apelacije su podnesene u razdoblju od 12. sije~nja do 15. srpnja 2009. godine. Sve apelacije su podnesene u roku od 60 dana, kako je propisano ~lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie)

neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 25. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. VII. Meritum 26. Apelanti pobijaju navedena rje{enja Kantonalnog suda smatraju}i da su tim rje{enjima povrije|ena njihova prava, i to: pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz ~lanka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 14. Europske konvencije i pravo na rad. a) Pravo na pravi~no su|enje 27. ^lanak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i slobode iz stavka 2. ovog ~lanka, {to uklju~uje: (...) (e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava vezana za krivi~ne postupke. ^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije u prvoj re~enici utvr|uje da: 1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima pravo na pravi~nu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. 28. Prema ustaljenoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, predmetni slu~ajevi isplate zara|enih, a neispla}enih pla}a su gra|anskopravne naravi, pa i kada se kao poslodavac pojavljuje javna ustanova (vidi, Europski sud za ljudska prava, Darnell v. VB, presuda od 26. listopada 1993. godine, serija A broj 272). Postupak se odnosi na izvr{enje pravomo}ne presude u izvr{nom postupku, dakle, na nastavak predmeta koji je gra|anskopravne naravi. Na temelju navedenog ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije je primjenjiv u konkretnom slu~aju. Prema tomu, Ustavni sud mora ispitati je li postupak pred sudom bio pravi~an onako kako to zahtijeva ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije. 29. U konkretnom slu~aju apelanti se `ale da im je povrije|eno pravo na pravi~no su|enje, jer su onemogu}eni ostvariti izvr{enje pravomo}nih sudbenih odluka zbog stava redovitih sudova da apelanti nisu ovla{teni tra`iti izvr{enje na temelju izvr{ne isprave, ovrhom nov~anih sredstava s transakcijskog ra~una Zeni~ko-dobojskog kantona u situaciji kada je kao izvr{enik ozna~ena javna ustanova koja kod njega ima otvoren transakcijski ra~un, dok Zeni~ko-dobojski kanton nije stranka navedena u izvr{noj ispravi. 30. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 1472/07 od 22. listopada 2009. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba) u kojoj je razmatrao identi~na pravna pitanja koja su relevantna i u ovom predmetu. Naime, u predmetu iz citirane odluke radilo se o parni~nom postupku koji je pokrenuo Zeni~ko-dobojski kanton protiv djelatnika Op}e gimnazije Zavidovi}i, kojima su u izvr{nom postupku sa njegovog transakcijskog ra~una, a na temelju pravomo}nih sudbenih odluka, ispla}ena sredstva na ime naknade pla}e, toplog obroka i regresa, kako bi se utvrdilo da je predmetno izvr{enje nedopu{teno, te da se tra`itelji izvr{enja obve`u tu`itelju vratiti na ovaj na~in ispla}ena sredstva sa zakonskom zateznom kamatom. 31. Op}inski, odnosno Kantonalni sud ovaj zahtjev Zeni~ko-dobojskog kantona je odbio. Me|utim, Vrhovni sud je reviziju djelomi~no uva`io, presudu Kantonalnog suda preina~io tako {to je utvrdio da je nedopu{teno izvr{enje radi namirenja nov~anih tra`bina na nov~anim sredstvima na transakcijskom

Broj 36 – Stranica 44

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

ra~unu Zeni~ko-dobojskog kantona. Ovakav stav Vrhovni sud je obrazlo`io tako {to je naveo da Zeni~ko-dobojski kanton nije bio pasivno legitimiran u parni~nom postupku u kojem je Op}a gimnazija Zavidovi}i obvezana na isplatu utvr|enih iznosa apelantima. Obzirom na to da tra`itelji izvr{enja nisu bili u radnom odnosu sa Zeni~ko-dobojskim kantonom, nego sa Op}om gimnazijom Zavidovi}i, koja je javna ustanova, odnosno pravna osoba, koja samostalno odgovara za svoje obveze, nije mogla postojati obveza izvr{enja sa ra~una Zeni~ko-dobojskog kantona. Vrhovni sud je naveo da na ovakav zaklju~ak ne utje~e ~injenica da Zeni~ko-dobojski kanton financira javne ustanove, te se pozvao na stajali{te koje je iskazao i Ustavni sud u Odluci broj AP 384/03 od 21. sije~nja 2004. godine. 32. Dalje, Ustavni sud ukazuje na to da je u citiranoj odluci konstatirao da je neutemeljeno pozivanje Vrhovnog suda na Odluku Ustavnog suda broj AP 384/03, jer je u toj odluci definirano na~elo i usvojeno stajali{te prema kojem javna ustanova, kao pravna osoba, samostalno odgovara za svoje obveze, te da na takav zaklju~ak ne utje~e ~injenica da kanton financira javne ustanove, ali da se kanton, bez obzira na to {to ne mo`e biti stranka, niti imati pasivnu legitimaciju u sporu izme|u djelatnika i ustanove, ne mo`e oglu{iti o ishod spora ako je njegova intervencija neophodna da bi se za{titila prava utvr|ena u pravomo}noj presudi. Dalje, Ustavni sud je konstatirao da je Odlukom o preuzimanju Zeni~ko-dobojskog kantona prava i obveza osniva~a nad srednjim {kolama kao javnim ustanovama od 29. srpnja 2004. godine Zeni~ko-dobojski kanton preuzeo sva prava i obveze srednjih {kola koje su nastale nakon stupanja na snagu ove odluke. S tim u svezi, Ustavni sud je uo~io da je, sukladno odredbama Zakona o ustanovama i Zakona o srednjoj {koli, glede na~ina financiranja i odgovornosti osniva~a za obveze ustanove koju su osnovali, pravilan stav sudova koji je osporio Vrhovni sud ukinutom presudom, tj. da ~ak i u slu~aju da su sredstva na JRT sredstva tre}e osobe, tj. Zeni~ko-dobojskog kantona, a ne tu`ene, odnosno izvr{enika, prema ~lanku 30. stavak 2. ZIP-a, a Zeni~ko-dobojski kanton kao osniva~ bio bi odgovoran za izvr{enje obveze tu`ene Op}e gimnazije Zavidovi}i, odnosno izvr{enika. 33. U predmetnoj odluci Ustavni sud je zaklju~io da je arbitrarno obrazlo`enje presude Vrhovnog suda, prema kojem Zeni~ko-dobojski kanton u vo|enim postupcima nije bio pasivno legitimiran, te da je zbog toga izvr{enje na njegovu transakcijskom ra~unu nezakonito, jer je time u~injeno iluzornim izvr{enje sudbene odluke koje predstavlja integralni dio "su|enja" u smislu ~lanka 6. Europske konvencije. 34. Tako|er, Ustavni sud podsje}a da je identi~no pravno pitanje, odnosno situaciju kada je usvajanjem prigovora Zeni~ko-dobojskog kantona u izvr{nom postupku, zato {to u prijedlogu za izvr{enje kao izvr{enik nije naveden Zeni~ko-dobojski kanton, nego pravna osoba koja kod njega ima otvoren transakcijski ra~un, onemogu}eno izvr{enje sudbene odluke, ve} razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 1603/08 od 13. listopada 2010. godine (do objave dostupna i na www.ustavnisud.ba), pa se umjesto posebnog obrazlo`enja merituma ove odluke, glede navoda apelanata, Ustavni sud poziva na cjelokupno obrazlo`enje i razloge navedene u toj odluci. 35. Naime, Ustavni sud je u navedenoj odluci naveo da je Zeni~ko-dobojski kanton Odlukom o preuzimanju prava i obveza osniva~a nad srednjim {kolama kao javnim ustanovama od 29. srpnja 2004. godine preuzeo sva prava i obveze srednjih {kola koje su nastale nakon stupanja na snagu ove odluke. S tim u svezi, Ustavni sud je uo~io da, sukladno odredbama Zakona o ustanovama i Zakona o srednjoj {koli, glede na~ina financiranja i odgovornosti osniva~a za obveze ustanove koju su osnovali, ~ak i u slu~aju da su sredstva na JRT sredstva tre}e osobe, tj. konkretno Zeni~ko-dobojskog kantona, a ne tu`enih MS[ "Hazim [abanovi}" Visoko, MS[ "Nordbat-2" Vare{, MS[ "Musa ]azim ]ati}" Olovo i MS[ "Musa ]azim ]ati}" Visoko, odnosno izvr{enika, prema ~lanku 30. stavak 2. ZIP-a, Zeni~ko-dobojski

kanton kao osniva~ bi bio odgovoran za izvr{enje obveza tu`enih, odnosno izvr{enika, te je zaklju~io da se kanton, bez obzira na to {to ne mo`e biti stranka, niti imati pasivnu legitimaciju u sporu izme|u djelatnika i ustanove, ne mo`e jednostavno oglu{iti i zanemariti neophodnost njegove intervencije da bi se za{titila prava utvr|ena u pravomo}noj presudi. 36. Imaju}i u vidu navedeno, odnosno zaklju~ke i obrazlo`enja iz prethodno navedene odluke, koji su u cijelosti primjenjivi i na predmetni slu~aj, Ustavni sud navode apelanata ocjenjuje kao utemeljene, zbog ~ega zaklju~uje da je i u konkretnom slu~aju u~injeno iluzornim izvr{enje pravomo}ne presude, koje predstavlja integralni dio "su|enja" u smislu ~lanka 6. Europske konvencije. S tim u svezi, Ustavni sud nalazi da je povrije|eno pravo apelanata na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. Europske konvencije. Ostali navodi 37. Ustavni sud smatra da, obzirom na zaklju~ke u svezi s povredom prava garantiranih ~lankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lankom 6. stavak 1. Europske konvencije, nije potrebno posebice razmatrati i ostale navode apelanata koji se ti~u povrede prava na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, prava na nediskriminaciju iz ~lanka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 14. Europske konvencije i prava na rad. VIII. Zaklju~ak 38. Ustavni sud zaklju~uje da postoji povreda prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije u slu~aju kada su redoviti sudovi usvojili prigovore u izvr{nom postupku, zato {to u prijedlogu za izvr{enje nije naveden Zeni~ko-dobojski kanton, nego pravna osoba koja kod njega ima otvoren transakcijski ra~un, u~injeno iluzornim izvr{enje sudbene odluke, koje predstavlja integralni dio "su|enja" u smislu ~lanka 6. Europske konvencije. 39. Obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, Ustavni sud ne}e posebice razmatrati prijedloge apelanata za dono{enje privremenih mjera u predmetima br. AP 63/09 i AP 706/09. 40. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 2. i ~lanka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 41. Prema ~lanku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simovi}, v. r.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u predmetu broj AP 63/09, rje{avaju}i apelaciju Sanele Husremovi} i drugih, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59 stav 2 alineja 2, ~lana 61 st. 1 i 2 i ~lana 64 stav 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simovi}, predsjednik Valerija Gali}, potpredsjednica Seada Palavri}, potpredsjednica Mato Tadi}, sudija Mirsad ]eman, sudija na sjednici odr`anoj 22. februara 2011. godine donio je

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 45

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1
Usvajaju se apelacije Sanele Husremovi}, Xemaila [abanovi}a, Vejsila @uti}a, Jasenka Muzaferije, Mensure Neimarlija, Mevlide Karamuratovi}, Fatime Mufi}, Ai{e Kolak, Zejnila Kqaji}a, Rame Zuki}a, Nermine Pivi}, Salke Begi}a i [a}ira Haxiahmetovi}a. Utvr|uje se povreda ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda. Ukidaju se rje{ewa Kantonalnog suda u Zenici, i to: br. 004-0-G`-08-000 156 od 3. decembra 2008. godine, 004-0-G`-07-002 425 od 17. novembra 2008. godine, 004-0-G`-07-002 334 od 27. novembra 2008. godine, 004-0-G`-08-000 150 od 24. februara 2009. godine, 004-0-G`-08-000 157 od 8. januara 2009. godine, 41 0 I 000 458 09 G` od 17. februara 2009. godine, 004-0-G`-08-000 686 od 19. marta 2009. godine i 41 0 I 003 332 09 G` od 2. juna 2009. godine. Predmet se vra}a Kantonalnom sudu u Zenici, koji je du`an po hitnom postupku donijeti nove odluke, u skladu sa ~lanom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanom 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda. Nala`e se Kantonalnom sudu u Zenici da u roku od tri mjeseca od dana dostavqawa ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciqem izvr{ewa ove odluke, u skladu sa ~lanom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i "Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@EWE I. Uvod 1. Sanela Husremovi} i drugi (ukupno 13 lica navedenih u izreci ove odluke, u daqwem tekstu: apelanti), koje zastupaju Fuad Karamehi}, Nedim Begovi}, Nermina Pivi} i Razija Huseinagi}, advokati iz Visokog, odnosno Zenice, podnijeli su u periodu od 12. januara do 15. jula 2009. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) protiv rje{ewâ Kantonalnog suda u Zenici (u daqwem tekstu: Kantonalni sud), i to: br. 004-0-G`-08-000 156 od 3. decembra 2008. godine, 004-0-G`-07-002 425 od 17. novembra 2008. godine, 004-0-G`-07-002 334 od 27. novembra 2008. godine, 004-0-G`-08-000 150 od 24. februara 2009. godine, 004-0-G`-08-000 157 od 8. januara 2009. godine, 41 0 I 000 458 09 G` od 17. februara 2009. godine, 004-0-G`-08-000 686 od 19. marta 2009. godine i 41 0 I 003 332 09 G` od 2. juna 2009. godine. 2. Apelanti su u predmetima br. AP 63/09 i AP 706/09 podnijeli i zahtjeve za dono{ewe privremenih mjera kojim bi Ustavni sud nalo`io Zeni~ko-dobojskom kantonu (u daqwem tekstu: Zeni~ko-dobojski kanton), Ministarstvu finansija, da izvr{i isplatu u skladu s rje{ewima o izvr{ewu Op{tinskog suda Visoko (u daqwem tekstu: Op{tinski sud), i to: br. 041-0-I-07-001 410 od 25. septembra 2007. godine i 041-0-I-07-001 403 od 25. septembra 2007. godine, s ra~una izvr{enika Mje{ovite sredwe {kole "Hazim [abanovi}" Visoko (u daqwem tekstu: izvr{enik). 3. Apelanti su u apelacijama i u dopunama apelacija (izuzev u predmetu broj AP 859/09) dostavili izvod iz Odluke Evropskog suda u predmetu: Zhovner protiv Ukrajine, App 56848/00 od 29. septembra 2004. godine, te naveli da je pomenutom odlukom zakqu~eno da dr`ave ne mogu da se pravdaju nedostatkom novca u buxetu, ve} da su du`ne da obezbijede ta sredstva iz bilo kojeg drugog izvora kojim raspola`u da bi presuda bila izvr{ena bez eventualnog odlagawa.
1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 41/11

II. Postupak pred Ustavnim sudom 4. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavqeno vi{e apelacija iz wegove nadle`nosti, a sve se odnose na isti ~iweni~ni i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa ~lanom 31 stav 1 Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajawu predmeta br. AP 63/09, AP 161/09, AP 284/09, AP 706/09, AP 792/09, AP 859/09, AP 1480/09 i AP 2286/09, u kojima }e voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 63/09. Spojeno je ukupno 8 predmeta. 5. Na osnovu ~lana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Op{tinskog suda, te Mje{ovite sredwe {kole "Hazim [abanovi}" Visoko, Mje{ovite sredwe {kole " Nordbat-2" Vare{, Mje{ovite sredwe {kole "Musa ]azim ]ati}" Olovo i Mje{ovite sredwe {kole "Musa ]azim ]ati}" Visoko, odnosno od Kantonalnog pravobranila{tva Zeni~ko-dobojskog kantona (u daqwem tekstu: Kantonalno pravobranila{tvo), zatra`eno je u periodu od 11. marta 2009. godine do 3. februara 2011. godine da dostave odgovore na predmetne apelacije. 6. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda, Op{tinskog suda i Kantonalnog pravobranila{tva na apelacije su dostavqeni apelantima. III. ^iweni~no stawe 7. ^iwenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelanata i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sqede}i na~in: 8. Presudama Op{tinskog suda, i to: br. P-1306/04 od 10. oktobra 2005. godine, P-1306/04 od 10. oktobra 2005. godine, P-440/05 od 16. decembra 2005. godine, P-1306/04 od 10. oktobra 2005. godine, P-1306/04 od 10. oktobra 2005. godine, 041-1-P-06-000 034 od 27. marta 2007. godine, 043-0-P-05-000798 od 21. januara 2007. godine i 041-0-P-07-000 259 od 15. februara 2008. godine obavezan je tu`eni (izvr{enik), odnosno Zeni~ko-dobojski kanton da, zajedno sa MS[ "Hazim [abanovi}" Visoko, MS[ " Nordbat -2" Vare{, MS[ "Musa ]azim ]ati}" Olovo i MS[ "Musa ]azim ]ati}" Visoko (izvr{enici), solidarno apelantima isplati nov~ane iznose precizirane prvostepenim presudama na ime naknade plate, naknade za topli obrok, naknade za prevoz, naknade za regres za godi{wi odmor, naknade za prekovremeni rad i naknade za programe sa zakonskim zateznim kamatama. 9. Odlu~uju}i o `albama apelanata, Zeni~ko-dobojskog kantona, te izvr{enika, Kantonalni sud je presudama br. 004-0-G`-07-001 076 od 27. juna 2007. godine, 004-0-G`-06-000312 od 4. januara 2007. godine i 004-0-G`-07-001 445 od 12. avgusta 2008. godine prvostepene presude preina~io u dijelu kojim je odlu~eno o obavezi naknade tro{kova postupka apelantima, te u dijelu u kojem je Zeni~ko-dobojski kanton obavezan na solidarnu isplatu, i to tako da su odbijeni tu`beni zahtjevi apelanata i ujedno obavezani da solidarno Zeni~ko-dobojskom kantonu naknade tro{kove postupka u roku od 15 dana pod prijetwom prinudnog izvr{ewa, odnosno Presudom broj 004-0-G`-07-000427 od 6. septembra 2007. godine prvostepenu presudu preina~io tako da je MS[ "Musa ]azim ]ati}" Visoko obavezana da isplati apelantu iznos od 12.492,65 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te tro{kovima postupka u iznosu od 2.986,00 KM, dok je u preostalom dijelu prvostepena presuda ostala neizmijewana. 10. Odlu~uju}i o predlozima apelanata za izvr{ewe na osnovu navedenih presuda, Op{tinski sud je donio rje{ewa o izvr{ewu, i to: br. 041-0-I-07-001 402 od 25. septembra 2007. godine, br. 041-0-I-07-001 396 od 25. septembra 2007. godine, br. 041-0-I-07-000 532 od 20. marta 2007. godine, br. 041-0-I-07-001 403 od 25. septembra 2007. godine, br. 041-0-I-07-001 433 od 25. septembra 2007. godine, br. 41 0 I 07 000 458 08 I od 19. septembra 2008. godine, br. 041-0-I-07-001 568 od 29. oktobra 2007. godine i

Broj 36 – Stranica 46

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

br. 041-0-I-08-002 134 od 12. novembra 2007. godine, kojima je dopustio predlo`ena izvr{ewa. 11. Izvr{enici i Zeni~ko-dobojski kanton su kao tre}e lice ulo`ili prigovore na rje{ewa o izvr{ewu (precizirana u prethodnoj ta~ki ove odluke), koji su rje{ewima Op{tinskog suda, i to: br. 041-0-I-07-001 402 od 5. novembra 2007. godine, br. 041-0-I-07-001 439 od 12. novembra 2007. godine, br. 041-0-I-07-000 532 od 13. septembra 2007. godine, br. 041-0-I-07-001 403 od 5. novembra 2007. godine, br. 041-0-I-07-001 433 od 16. novembra 2007. godine, br. 41 0 I 000 458 08 I od 20. novembra 2008. godine, br. 041-0-I-07-001 568 od 7. januara 2008. godine i br. 41 0 I 003 332 08 I od 18. februara 2009. godine usvojeni, te je obustavqeno izvr{ewe u dijelu koji se odnosi na potra`ivawe po ra~unu Zeni~ko-dobojskog kantona kod IK banke d.d. Zenica, te su ukinute sprovedene radwe, odnosno obustavqeno izvr{ewe u dijelu koji se odnosi na Zeni~ko-dobojski kanton, kao tre}e lice (AP 284/09, AP 859/09, AP 1480/09 i AP 2286/09). U obrazlo`ewima rje{ewa Op{tinski sud je naveo da je prigovor osnovan jer su u predlogu za izvr{ewe, kao izvr{enici, ozna~ene MS[ "Hazim [abanovi}" Visoko, MS[ " Nordbat -2" Vare{, MS[ "Musa ]azim ]ati}" Olovo i MS[ "Musa ]azim ]ati}" Visoko, a da je naveden transakcijski ra~un Zeni~ko-dobojskog kantona kod IK banke d.d. Zenica, koji nije ozna~en kao izvr{enik. Daqe, da se, u skladu sa ~lanom 47 stav 1 ta~ka 6 Zakona o izvr{nom postupku (u daqwem tekstu: ZIP), prigovor na izvr{ewe mo`e podnijeti iz razloga koji spre~avaju izvr{ewe, a naro~ito ako tra`ilac nije ovla{}en da tra`i izvr{ewe protiv izvr{enika, te da je odredbom ~lana 30 ta~ka 2 ZIP-a propisano da se izvr{ewe odre|uje i protiv tre}eg lica, ako se doka`e da je to tre}e lice preuzelo dug. Op{tinski sud je zakqu~io da apelanti nemaju osnova tra`iti izvr{ewe na sredstvima Zeni~ko-dobojskog kantona, jer je izvr{enik javna ustanova-pravno lice, {to zna~i da samostalno odgovara za svoje obaveze, bez obzira na to {to je buxetski korisnik, koji je du`an od Ministarstva finansija Zeni~ko-dobojskog kantona tra`iti da se ta sredstva planiraju u buxetu ili kroz eventualni rebalans buxeta, kao {to to radi i za plate. 12. Odlu~uju}i o `albama apelanata, Kantonalni sud je rje{ewima (bli`e ozna~enim u izreci ove odluke) `albe odbio i potvrdio prvostepena rje{ewa. Obrazla`u}i svoju odluku, Kantonalni sud je naveo da su odredbama ~lana 47 ta~. 1-10 ZIP-a propisani razlozi za prigovor me|u kojim je i razlog ako tra`ilac izvr{ewa nije ovla{}en da tra`i izvr{ewe protiv izvr{enika. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da apelanti nisu ovla{}eni da tra`e izvr{ewe na osnovu izvr{ne isprave, zapqenom nov~anih sredstava s transakcijskog ra~una Zeni~ko-dobojskog kantona. Daqe, da su kao izvr{enik ozna~ene MS[ "Hazim [abanovi}" Visoko, MS[ " Nordbat -2" Vare{, MS[ "Musa ]azim ]ati}" Olovo i MS[ "Musa ]azim ]ati}" Visoko, koje potpuno samostalno odgovaraju za svoje obaveze, dok Zeni~ko-dobojski kanton nije stranka navedena u izvr{noj ispravi. S tim u vezi, Kantonalni sud je i zakqu~io da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je usvojio prigovore izvr{enika i Zeni~ko-dobojskog kantona kao tre}eg lica. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 13. Apelanti navode da im je povrije|eno pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz ~lana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14 Evropske konvencije i pravo na rad. Povredu ovih prava apelanti vide u tome {to su, na osnovu presuda kojima su obavezani tu`eni, odnosno poslodavci na izmirewe nov~anog

iznosa, pokrenuli izvr{ni postupak u kojem su kao izvr{enike ozna~ili svoje poslodavce, koji nemaju svoj `iro-ra~un, a da Zeni~ko-dobojski kanton u konkretnom slu~aju ima ulogu banke, koja ima obavezu da po nalogu suda obavi izvr{ewe na nov~anim sredstvima izvr{enika. Apelanti, tako|e, isti~u da je, u smislu odredaba Zakona o trezoru FBiH, formiran jedinstveni ra~un trezora (u daqwem tekstu: JRT), kojim je propisano da se svi ra~uni buxetskih korisnika zatvaraju, te da }e wihova salda biti preba~ena na JRT. Apelanti navode da su izvr{enici buxetski korisnici Zeni~ko-dobojskog kantona koji nemaju svoj posebni `iro-ra~un, jer je ukinut Odlukom o ukidawu transakcijskih ra~una i podra~una buxetskih korisnika. Istovremeno isti~u da je dono{ewem Zakona o izmjenama i dopunama ZIP-a propisano da }e se izvr{ewe na teret sredstava buxeta FBiH i Kantona sprovoditi u visini predvi|enoj na odre|enoj poziciji buxeta i u skladu sa Zakonom o izvr{ewu buxeta, ~ime je naru{en princip proporcionalnosti u odnosu na osnovna prava i slobode, jer je izvr{eniku omogu}eno da sasvim slobodnom voqom odlu~i i prijavi svoje dugovawe prema zaposlenicima, kojima je u obavezi isplatiti novac zbog nepo{tivawa kolektivnog ugovora. b) Odgovor na apelaciju 14. Op{tinski sud je u svojim odgovorima na prethodno navedene apelacije (ta~ka 4 ove odluke) naveo da se na osnovu propisa o izvr{ewu buxeta raspodjela buxetskih sredstava s jedinstvenog ra~una izme|u korisnika vr{i na bazi kriterijuma, a korisnici buxeta prave finansijske planove svojih potreba, koji se nakon odobrewa od nadle`nih organa uklapaju u buxet tako da dobijena i ozna~ena sredstva, u koja mogu biti ura~unata i ova sredstva izvr{enika kao korisnika buxeta, tra`ilac izvr{ewa mo`e da tra`i, ali ne direktno sa sredstava transakcijskog ra~una Zeni~ko-dobojskog kantona. Op{tinski sud je, prema navedenom, predlo`io da se apelacije odbiju kao neosnovane. 15. Kantonalni sud je u odgovoru na apelacije, izme|u ostalog, istakao da smatra da osporenim rje{ewima nije povrije|eno niti jedno pravo apelanata zagarantovano me|unarodnim aktima i propisima Bosne i Hercegovine, pa tako ni pravo iz radnog odnosa, pravo na imovinu, niti su apelanti dovedeni u nepovoqniji polo`aj u odnosu na druge. S obzirom na navedeno, Kantonalni sud je predlo`io da Ustavni sud odbije apelacije kao neosnovane. 16. Kantonalno pravobranila{tvo je u odgovoru na apelacije (AP 284/09, AP 706/09 i AP 1480/09) istaklo da su pogre{ni i neosnovani navodi iz apelacija da je osporenim odlukama Kantonalnog suda povrije|eno wihovo pravo na pravi~no su|ewe i pravo na imovinu. S tim u vezi, Kantonalno pravobranila{tvo je istaklo da je potra`ivawe apelanata neupitno, upitni su samo postupak i na~in wegove realizacije na na~in kako su to apelanti kao tra`ioci izvr{ewa predlo`ili, a ni`estepeni sudovi iz zakonom propisanih razloga nisu prihvatili. Imaju}i u vidu navedeno, Kantonalno pravobranila{tvo je predlo`ilo da Ustavni sud odbije apelacije kao neosnovane. V. Relevantni propisi 17. Zakon o radu ("Slu`bene novine Federacije BiH" br. 43/99, 32/00 i 29/03) u relevantnom dijelu glasi: ^lan 3. Poslodavac je, u smislu ovog zakona, fizi~ko ili pravno lice koje zaposleniku daje posao, te mu za obavqeni rad ispla}uje pla}u i izvr{ava druge obaveze prema zaposleniku, u skladu sa ovim zakonom, propisom kantona, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu. 18. Zakon o trezoru u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH" broj 19/03) u relevantnom dijelu glasi: ^lan 2.

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 47

Definicije i izrazi koji se koriste u ovom zakonu imaju sqede}a zna~ewa: a) Trezor - je osnovna organizaciona jedinica unutar Federalnog ministarstva finansija i ministarstava finansija kantona, u kojima se u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima obavqaju poslovi koji se odnose na planirawe izvr{ewa i izvr{ewe buxeta Federacije, kao i buxeta kantona; vo|ewe ra~unovodstva i ra~unovodstvenih politika; upravqawa novcem i vo|ewe jedinstvenog ra~una trezora; otplate duga, izdavawa garancija, nova zadu`ivawa, upravqawe neanga`iranim sredstvima i imovinom. [...] i) Buxetski korisnici - su nadle`na ministarstva i ostala tijela uprave koji se finansiraju iz buxeta. Nadle`no ministarstvo koje u svom buxetskom razdjelu sadr`i potro{a~ke jedinice, koje su u buxetu ozna~ene kao buxetske glave, buxetski je za wih nadle`no. [...] g) Jedinstveni ra~un trezora (u daqwem tekstu: JRT) - se sastoji od depozitnog ra~una otvorenog u komercijalnoj banci, ra~una za investirawe i za{titu sredstava, jednog ili vi{e transakcijskih ra~una, i po potrebi, transakcijskih ra~una za gotovinu. Svi ovi ra~uni se moraju dr`ati u ime ministarstava finansija. Svrha JRT-a je da se centralizira kontrola nad svim javnim prihodima u ministarstvima finansija. Federalno ministarstvo }e pripremiti sve neophodne procedure i odredbe kojima se uspostavqa sistem JRT-a. Kada sistem JRT-a postane efektivan, svi pojedina~ni ra~uni buxetskih korisnika }e biti zatvoreni i wihova salda }e biti preba~ena na JRT. [...] o) Transakcijski ra~uni - su bankovni ra~uni otvoreni od strane trezora u poslovnim bankama, a koji se dr`e u ime ministarstava finansija i preko kojih se vr{e svakodnevne transakcije vezane za tro{kove buxetskih korisnika. [...] ^lan 8. Trezori vr{e centralizovanu isplatu pla}a za nadle`na ministarstva i buxetske korisnike, na na~in da: a) uspostave i odr`avaju centralizirani sistem obra~una pla}a, b) procjewuju potrebna sredstva bazirana na utvr|enom nivou pla}a i ostalim neophodnim informacijama koje obezbijede buxetski korisnici, kao i iznosima obaveza po osnovu poreza i doprinosa i c) izvr{avaju isplatu pla}a i obaveza po osnovu poreza i doprinosa. Nadle`na ministarstva i buxetski korisnici su du`ni da trezoru, u odgovaraju}em platnom ciklusu, podnesu dokaz o zasnivawu i prestanku radnog odnosa svih zaposlenih za koje pla}e osiguravaju u buxetu. Dodatne procedure bit }e propisane od strane ministarstva finansija. ^lan 24. [...] JRT se nalazi pod iskqu~ivim pravom ministarstava finansija. Nijedna druga osoba ili institucija nema pravo raspolagawa nad ovim ra~unima, ukoliko druga~ije nije utvr|eno u op{tim ili pojedina~nim instrukcijama koje daju ministarstva finansija. ^lan 26. Ministarstva finansija otvaraju transakcijske ra~une u poslovnim bankama. Transakcijski ra~un se koristi za pla}awe svih izdataka. Stawe na ovim transakcijskim ra~unima se smatra i vodi kao sastavni dio JRT. 19. Zakon o ustanovama ("Slu`beni list RBiH" br. 6/92, 8/93 i 13/94) u relevantnom dijelu glasi: ^lan 39.

Ustanova sti~e sredstva za rad iz sredstava osniva~a, buxeta... ^lan 41. Ustanova je odgovorna za svoje obaveze sredstvima sa kojima raspola`e. Osniva~ je supsidijarno odgovoran za obaveze ustanove, ako aktom o osnivawu nije druga~ije odre|eno. Kada je osniva~ odgovoran za obaveze ustanove du`an je da: - pokrije vi{ak rashoda nad prihodima ustanove, u roku od 60 dana od dana usvajawa godi{weg obra~una. 20. Zakon o sredwoj {koli ("Slu`bene novine Zeni~ko-dobojskog kantona" broj 5/04) u relevantnom dijelu glasi: ^lan 1. [...] Sredwa {kola ima svojstvo pravne osobe. ^lan 10. Sredwu {kolu kao javnu ustanovu u dr`avnom vlasni{tvu osniva Skup{tina Kantona uz prethodno pribavqeno mi{qewe op}inskog vije}a. [...] Prava i obveze osniva~a i sredwe {kole utvr|uju se ugovorom, u skladu sa aktom o osnivawu. Ako je osniva~ sredwe {kole Skup{tina Kantona, obaveze iz prethodnog stava ovog ~lana u ime Skup{tine vr{i Vlada Kantona. ^lan 11. [...] Osniva~ sredwe {kole osigurava sredstva potrebna za osnivawe i rad sredwe {kole u skladu sa Pedago{kim standardima i Normativima. 21. Zakon o izvr{nom postupku ("Slu`bene novine Federacije BiH" br. 32/03 i 33/06) u relevantnom dijelu glasi: ^lan 30. Prijelaz potra`ivawa ili obaveze [...] (2) Izvr{ewe se odre|uje i protiv tre}eg lica koje u izvr{noj ispravi nije ozna~eno kao izvr{enik ako tra`ilac izvr{ewa javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom doka`e da je to lice na zakonit na~in preuzelo dug iz izvr{ne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezno da izmiri. Ako se obaveza tre}eg lica na ispuwewe duga ospori, stranke prije izvr{ewa to pitawe moraju razrije{iti u parni~nom postupku. ^lan 138. Ograni~ewe izvr{ewa [...] (3) Izvr{ewe na teret sredstava buxeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest }e se u visini predvi|enoj na odre|enoj poziciji buxeta i u skladu sa Zakonom o izvr{avawu buxeta. (4) Izvr{ewe na teret sredstava buxeta grada i op}ine provest }e se u visini predvi|enoj na odre|enoj poziciji buxeta i u skladu sa Odlukom o izvr{avawu buxeta. (5) Vi{e povjerilaca koji ostvaruju svoja nov~ana potra`ivawa iz buxeta namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se namire iz buxeta, s tim da zastarijevawe ne te~e do kona~nog namirewa potra`ivawa iz sudske odluke. (6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i op}ina) koji imaju izvr{ne sudske presude du`ni su u svojim buxetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvr{nih rje{ewa na teret tih buxeta u iznosu od najmawe 5% od ukupnog buxeta. VI. Dopustivost 22. U skladu sa ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u pitawima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Broj 36 – Stranica 48

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

23. U skladu sa ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpqeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posqedwem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 24. U konkretnom slu~aju predmet osporavawa apelacijom su rje{ewa Kantonalnog suda (bli`e precizirana u izreci ove odluke) protiv kojih nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Daqe, osporena rje{ewa apelanti su primili u periodu od 21. novembra 2008. godine do 8. juna 2009. godine, a apelacije su podnesene u periodu od 12. januara do 15. jula 2009. godine. Sve apelacije su podnesene u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispuwava i uslove iz ~lana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 25. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 26. Apelanti osporavaju navedena rje{ewa Kantonalnog suda smatraju}i da su tim rje{ewima povrije|ena wihova prava, i to: pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz ~lana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14 Evropske konvencije i pravo na rad. a) Pravo na pravi~no su|ewe 27. ^lan II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju qudska prava i slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona obuhvataju: (...) e) Pravo na pravi~an postupak u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom. ^lan 6 stav 1 Evropske konvencije u prvoj re~enici utvr|uje da: 1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega, svako ima pravo na pravi~nu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovqenim sudom. 28. Prema ustaqenoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, predmetni slu~ajevi isplate zara|enih, a neispla}enih plata su gra|anskopravne prirode, pa i kada se kao poslodavac pojavquje javna ustanova (vidi, Evropski sud za qudska prava, Darnell v. VB, presuda od 26. oktobra 1993. godine, serija A broj 272). Postupak se odnosi na izvr{ewe pravosna`ne presude u izvr{nom postupku, dakle, na nastavak predmeta koji je gra|anskopravne prirode. Na osnovu navedenog ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije je primjewiv u konkretnom slu~aju. Prema tome, Ustavni sud mora da ispita da li je postupak pred sudom bio pravi~an onako kako to zahtijeva ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije. 29. U konkretnom slu~aju apelanti se `ale da im je povrije|eno pravo na pravi~no su|ewe, jer su onemogu}eni da ostvare izvr{ewe pravosna`nih sudskih odluka zbog stava redovnih sudova da apelanti nisu ovla{}eni tra`iti izvr{ewe na osnovu izvr{ne isprave, zapqenom nov~anih sredstava s transakcijskog ra~una Zeni~ko-dobojskog kantona u situaciji kada je kao izvr{enik ozna~ena javna ustanova koja kod wega ima otvoren transakcijski ra~un, dok

Zeni~ko-dobojski kanton nije stranka navedena u izvr{noj ispravi. 30. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 1472/07 od 22. oktobra 2009. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba) u kojoj je razmatrao identi~na pravna pitawa koja su relevantna i u ovom predmetu. Naime, u predmetu iz citirane odluke radilo se o parni~nom postupku koji je pokrenuo Zeni~ko-dobojski kanton protiv radnika Op}e gimnazije Zavidovi}i, kojima su u izvr{nom postupku sa wegovog transakcijskog ra~una, a na osnovu pravosna`nih sudskih odluka, ispla}ena sredstva na ime naknade plate, toplog obroka i regresa, kako bi se utvrdilo da je predmetno izvr{ewe nedopu{teno, te da se tra`ioci izvr{ewa obave`u da tu`iocu vrate na ovaj na~in ispla}ena sredstva sa zakonskom zateznom kamatom. 31. Op{tinski, odnosno Kantonalni sud ovaj zahtjev Zeni~ko-dobojskog kantona je odbio. Me|utim, Vrhovni sud je reviziju djelimi~no uva`io, presudu Kantonalnog suda preina~io tako {to je utvrdio da je nedopu{teno izvr{ewe radi namirewa nov~anih potra`ivawa na nov~anim sredstvima na transakcijskom ra~unu Zeni~ko-dobojskog kantona. Ovakav stav Vrhovni sud je obrazlo`io tako {to je naveo da Zeni~ko-dobojski kanton nije bio pasivno legitimisan u parni~nom postupku u kojem je Op}a gimnazija Zavidovi}i obavezana na isplatu utvr|enih iznosa apelantima. S obzirom na to da tra`ioci izvr{ewa nisu bili u radnom odnosu sa Zeni~ko-dobojskim kantonom, nego sa Op}om gimnazijom Zavidovi}i, koja je javna ustanova, odnosno pravno lice, koja samostalno odgovara za svoje obaveze, nije mogla da postoji obaveza izvr{ewa sa ra~una Zeni~ko-dobojskog kantona. Vrhovni sud je naveo da na ovakav zakqu~ak ne uti~e ~iwenica da Zeni~ko-dobojski kanton finansira javne ustanove, te se pozvao na stanovi{te koje je iskazao i Ustavni sud u Odluci broj AP 384/03 od 21. januara 2004. godine. 32. Daqe, Ustavni sud ukazuje na to da je u citiranoj odluci konstatovao da je neosnovano pozivawe Vrhovnog suda na Odluku Ustavnog suda broj AP 384/03, jer je u toj odluci definisan princip i usvojeno stanovi{te prema kojem javna ustanova, kao pravno lice, samostalno odgovara za svoje obaveze, te da na takav zakqu~ak ne uti~e ~iwenica da kanton finansira javne ustanove, ali da se kanton, bez obzira na to {to ne mo`e biti stranka, niti imati pasivnu legitimaciju u sporu izme|u radnika i ustanove, ne mo`e da oglu{i o ishod spora ako je wegova intervencija neophodna da bi se za{titila prava utvr|ena u pravosna`noj presudi. Daqe, Ustavni sud je konstatovao da je Odlukom o preuzimawu Zeni~ko-dobojskog kantona prava i obaveza osniva~a nad sredwim {kolama kao javnim ustanovama od 29. jula 2004. godine Zeni~ko-dobojski kanton preuzeo sva prava i obaveze sredwih {kola koje su nastale nakon stupawa na snagu ove odluke. S tim u vezi, Ustavni sud je uo~io da je, u skladu sa odredbama Zakona o ustanovama i Zakona o sredwoj {koli, u pogledu na~ina finansirawa i odgovornosti osniva~a za obaveze ustanove koju su osnovali, pravilan stav sudova koji je osporio Vrhovni sud ukinutom presudom, tj. da ~ak i u slu~aju da su sredstva na JRT sredstva tre}eg lica, tj. Zeni~ko-dobojskog kantona, a ne tu`ene, odnosno izvr{enika, prema ~lanu 30 stav 2 ZIP-a, a Zeni~ko-dobojski kanton kao osniva~ bio bi odgovoran za izvr{ewe obaveze tu`ene Op}e gimnazije Zavidovi}i, odnosno izvr{enika. 33. U predmetnoj odluci Ustavni sud je zakqu~io da je arbitrarno obrazlo`ewe presude Vrhovnog suda, prema kojem Zeni~ko-dobojski kanton u vo|enim postupcima nije bio pasivno legitimisan, te da je zbog toga izvr{ewe na wegovom transakcijskom ra~unu nezakonito, jer je time u~iweno iluzornim izvr{ewe sudske odluke koje predstavqa integralni dio "su|ewa" u smislu ~lana 6 Evropske konvencije.

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 49

34. Tako|e, Ustavni sud podsje}a da je identi~no pravno pitawe, odnosno situaciju kada je usvajawem prigovora Zeni~ko-dobojskog kantona u izvr{nom postupku, zato {to u predlogu za izvr{ewe kao izvr{enik nije naveden Zeni~ko-dobojski kanton, nego pravno lice koje kod wega ima otvoren transakcijski ra~un, onemogu}eno izvr{ewe sudske odluke, ve} razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 1603/08 od 13. oktobra 2010. godine (do objavqivawa dostupna i na www.ustavnisud.ba), pa se umjesto posebnog obrazlo`ewa merituma ove odluke, u pogledu navoda apelanata, Ustavni sud poziva na cjelokupno obrazlo`ewe i razloge navedene u toj odluci. 35. Naime, Ustavni sud je u navedenoj odluci naveo da je Zeni~ko-dobojski kanton Odlukom o preuzimawu prava i obaveza osniva~a nad sredwim {kolama kao javnim ustanovama od 29. jula 2004. godine preuzeo sva prava i obaveze sredwih {kola koje su nastale nakon stupawa na snagu ove odluke. S tim u vezi, Ustavni sud je uo~io da, u skladu sa odredbama Zakona o ustanovama i Zakona o sredwoj {koli, u pogledu na~ina finansirawa i odgovornosti osniva~a za obaveze ustanove koju su osnovali, ~ak i u slu~aju da su sredstva na JRT sredstva tre}eg lica, tj. konkretno Zeni~ko-dobojskog kantona, a ne tu`enih MS[ "Hazim [abanovi}" Visoko, MS[ " Nordbat -2" Vare{, MS[ "Musa ]azim ]ati}" Olovo i MS[ "Musa ]azim ]ati}" Visoko, odnosno izvr{enika, prema ~lanu 30 stav 2 ZIP-a, Zeni~ko-dobojski kanton kao osniva~ bi bio odgovoran za izvr{ewe obaveza tu`enih, odnosno izvr{enika, te je zakqu~io da se kanton, bez obzira na to {to ne mo`e biti stranka, niti imati pasivnu legitimaciju u sporu izme|u radnika i ustanove, ne mo`e jednostavno da oglu{i i zanemari neophodnost wegove intervencije da bi se za{titila prava utvr|ena u pravosna`noj presudi. 36. Imaju}i u vidu navedeno, odnosno zakqu~ke i obrazlo`ewa iz prethodno navedene odluke, koji su u cijelosti primjewivi i na predmetni slu~aj, Ustavni sud navode apelanata ocjewuje kao osnovane, zbog ~ega zakqu~uje da je i u konkretnom slu~aju u~iweno iluzornim izvr{ewe pravosna`ne presude, koje predstavqa integralni dio "su|ewa" u smislu ~lana 6 Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud nalazi da je povrije|eno pravo apelanata na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 Evropske konvencije. Ostali navodi 37. Ustavni sud smatra da, s obzirom na zakqu~ke u vezi s povredom prava garantovanih ~lanom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanom 6 stav 1 Evropske konvencije, nije potrebno posebno razmatrati i ostale navode apelanata koji se ti~u povrede prava na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na nediskriminaciju iz ~lana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14 Evropske konvencije i prava na rad. VIII. Zakqu~ak 38. Ustavni sud zakqu~uje da postoji povreda prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije u slu~aju kada su redovni sudovi usvojili prigovore u izvr{nom postupku, zato {to u predlogu za izvr{ewe nije naveden Zeni~ko-dobojski kanton, nego pravno lice koje kod wega ima otvoren transakcijski ra~un, u~iweno iluzornim izvr{ewe sudske odluke, koje predstavqa integralni dio "su|ewa" u smislu ~lana 6 Evropske konvencije. 39. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, Ustavni sud ne}e posebno razmatrati predloge apelanata za dono{ewe privremenih mjera u predmetima br. AP 63/09 i AP 706/09.
1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 41/11

40. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 2 i ~lana 64 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 41. Prema ~lanu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr Miodrag Simovi}, s. r.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u predmetu broj AP 63/09, rje{avaju}i apelaciju Sanele Husremovi} i drugih, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav 2. alineja 2, ~lana 61. st. 1. i 2. i ~lana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simovi}, predsjednik Valerija Gali}, potpredsjednica Seada Palavri}, potpredsjednica Mato Tadi}, sudija Mirsad ]eman, sudija na sjednici odr`anoj 22. februara 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

1

Usvajaju se apelacije Sanele Husremovi}, D`emaila [abanovi}a, Vejsila @uti}a, Jasenka Muzaferije, Mensure Neimarlija, Mevlide Karamuratovi}, Fatime Mufi}, Ai{e Kolak, Zejnila Kljaji}a, Rame Zuki}a, Nermine Pivi}, Salke Begi}a i [a}ira Had`iahmetovi}a. Utvr|uje se povreda ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ukidaju se rje{enja Kantonalnog suda u Zenici, i to: br. 004-0-G`-08-000 156 od 3. decembra 2008. godine, 004-0-G`-07-002 425 od 17. novembra 2008. godine, 004-0-G`-07-002 334 od 27. novembra 2008. godine, 004-0-G`-08-000 150 od 24. februara 2009. godine, 004-0-G`-08-000 157 od 8. januara 2009. godine, 41 0 I 000 458 09 G` od 17. februara 2009. godine, 004-0-G`-08-000 686 od 19. marta 2009. godine i 41 0 I 003 332 09 G` od 2. juna 2009. godine. Predmet se vra}a Kantonalnom sudu u Zenici, koji je du`an po hitnom postupku donijeti nove odluke, u skladu sa ~lanom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanom 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Nala`e se Kantonalnom sudu u Zenici da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvr{enja ove odluke, u skladu sa ~lanom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i "Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@ENJE I. Uvod 1. Sanela Husremovi} i drugi (ukupno 13 lica navedenih u izreci ove odluke, u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupaju Fuad Karamehi}, Nedim Begovi}, Nermina Pivi} i Razija Huseinagi}, advokati iz Visokog, odnosno Zenice, podnijeli su u periodu od 12. januara do 15. jula 2009. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rje{enjâ Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), i to: br. 004-0-G`-08-000 156 od 3.

Broj 36 – Stranica 50

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

decembra 2008. godine, 004-0-G`-07-002 425 od 17. novembra 2008. godine, 004-0-G`-07-002 334 od 27. novembra 2008. godine, 004-0-G`-08-000 150 od 24. februara 2009. godine, 004-0-G`-08-000 157 od 8. januara 2009. godine, 41 0 I 000 458 09 G` od 17. februara 2009. godine, 004-0-G`-08-000 686 od 19. marta 2009. godine i 41 0 I 003 332 09 G` od 2. juna 2009. godine. 2. Apelanti su u predmetima br. AP 63/09 i AP 706/09 podnijeli i zahtjeve za dono{enje privremenih mjera kojim bi Ustavni sud nalo`io Zeni~ko-dobojskom kantonu (u daljnjem tekstu: Zeni~ko-dobojski kanton), Ministarstvu finansija, da izvr{i isplatu u skladu s rje{enjima o izvr{enju Op}inskog suda Visoko (u daljnjem tekstu: Op}inski sud), i to: br. 041-0-I-07-001 410 od 25. septembra 2007. godine i 041-0-I-07-001 403 od 25. septembra 2007. godine, s ra~una izvr{enika Mje{ovite srednje {kole "Hazim [abanovi}" Visoko (u daljnjem tekstu: izvr{enik). 3. Apelanti su u apelacijama i u dopunama apelacija (izuzev u predmetu broj AP 859/09) dostavili izvod iz Odluke Evropskog suda u predmetu: Zhovner protiv Ukrajine, App 56848/00 od 29. septembra 2004. godine, te naveli da je spomenutom odlukom zaklju~eno da se dr`ave ne mogu pravdati nedostatkom novca u bud`etu, ve} da su du`ne osigurati ta sredstva iz bilo kojeg drugog izvora kojim raspola`u da bi presuda bila izvr{ena bez eventualnog odga|anja. II. Postupak pred Ustavnim sudom 4. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno vi{e apelacija iz njegove nadle`nosti, a sve se odnose na istu ~injeni~nu i pravnu osnovu, Ustavni sud je, u skladu sa ~lanom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 63/09, AP 161/09, AP 284/09, AP 706/09, AP 792/09, AP 859/09, AP 1480/09 i AP 2286/09, u kojima }e voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 63/09. Spojeno je ukupno 8 predmeta. 5. Na osnovu ~lana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Op}inskog suda, te Mje{ovite srednje {kole "Hazim [abanovi}" Visoko, Mje{ovite srednje {kole "Nordbat-2" Vare{, Mje{ovite srednje {kole "Musa ]azim ]ati}" Olovo i Mje{ovite srednje {kole "Musa ]azim ]ati}" Visoko, odnosno od Kantonalnog pravobranila{tva Zeni~ko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno pravobranila{tvo), zatra`eno je u periodu od 11. marta 2009. godine do 3. februara 2011. godine da dostave odgovore na predmetne apelacije. 6. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda, Op}inskog suda i Kantonalnog pravobranila{tva na apelacije su dostavljeni apelantima. III. ^injeni~no stanje 7. ^injenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in: 8. Presudama Op}inskog suda, i to: br. P-1306/04 od 10. oktobra 2005. godine, P-1306/04 od 10. oktobra 2005. godine, P-440/05 od 16. decembra 2005. godine, P-1306/04 od 10. oktobra 2005. godine, P-1306/04 od 10. oktobra 2005. godine, 041-1-P-06-000 034 od 27. marta 2007. godine, 043-0-P-05-000798 od 21. januara 2007. godine i 041-0-P-07-000 259 od 15. februara 2008. godine obavezan je tu`eni (izvr{enik), odnosno Zeni~ko-dobojski kanton da, zajedno sa MS[ "Hazim [abanovi}" Visoko, MS[ "Nordbat-2" Vare{, MS[ "Musa ]azim ]ati}" Olovo i MS[ "Musa ]azim ]ati}" Visoko (izvr{enici), solidarno apelantima isplati nov~ane iznose precizirane prvostepenim presudama na ime naknade pla}e, naknade za topli obrok, naknade za prijevoz, naknade za regres za godi{nji odmor, naknade za prekovremeni rad i naknade za programe sa zakonskim zateznim kamatama. 9. Odlu~uju}i o `albama apelanata, Zeni~ko-dobojskog kantona, te izvr{enika, Kantonalni sud je presudama br. 004-0-G`-07-001 076 od 27. juna 2007. godine, 004-0-G`-06-000312 od 4. januara 2007. godine i 004-0-G`-07-001 445 od 12. augusta 2008. godine prvostepene presude preina~io u dijelu kojim je odlu~eno o obavezi naknade

tro{kova postupka apelantima, te u dijelu u kojem je Zeni~ko-dobojski kanton obavezan na solidarnu isplatu, i to tako da su odbijeni tu`beni zahtjevi apelanata i ujedno obavezani da solidarno Zeni~ko-dobojskom kantonu naknade tro{kove postupka u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvr{enja, odnosno Presudom broj 004-0-G`-07-000427 od 6. septembra 2007. godine prvostepenu presudu preina~io tako da je MS[ "Musa ]azim ]ati}" Visoko obavezana da isplati apelantu iznos od 12.492,65 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te tro{kovima postupka u iznosu od 2.986,00 KM, dok je u preostalom dijelu prvostepena presuda ostala neizmijenjana. 10. Odlu~uju}i o prijedlozima apelanata za izvr{enje na osnovu navedenih presuda, Op}inski sud je donio rje{enja o izvr{enju, i to: br. 041-0-I-07-001 402 od 25. septembra 2007. godine, br. 041-0-I-07-001 396 od 25. septembra 2007. godine, br. 041-0-I-07-000 532 od 20. marta 2007. godine, br. 041-0-I-07-001 403 od 25. septembra 2007. godine, br. 041-0-I-07-001 433 od 25. septembra 2007. godine, br. 41 0 I 07 000 458 08 I od 19. septembra 2008. godine, br. 041-0-I-07-001 568 od 29. oktobra 2007. godine i br. 041-0-I-08-002 134 od 12. novembra 2007. godine, kojima je dopustio predlo`ena izvr{enja. 11. Izvr{enici i Zeni~ko-dobojski kanton su kao tre}e lice ulo`ili prigovore na rje{enja o izvr{enju (precizirana u prethodnoj ta~ki ove odluke), koji su rje{enjima Op}inskog suda, i to: br. 041-0-I-07-001 402 od 5. novembra 2007. godine, br. 041-0-I-07-001 439 od 12. novembra 2007. godine, br. 041-0-I-07-000 532 od 13. septembra 2007. godine, br. 041-0-I-07-001 403 od 5. novembra 2007. godine, br. 041-0-I-07-001 433 od 16. novembra 2007. godine, br. 41 0 I 000 458 08 I od 20. novembra 2008. godine, br. 041-0-I-07-001 568 od 7. januara 2008. godine i br. 41 0 I 003 332 08 I od 18. februara 2009. godine usvojeni, te je obustavljeno izvr{enje u dijelu koji se odnosi na potra`ivanje po ra~unu Zeni~ko-dobojskog kantona kod IK banke d.d. Zenica, te su ukinute provedene radnje, odnosno obustavljeno izvr{enje u dijelu koji se odnosi na Zeni~ko-dobojski kanton, kao tre}e lice (AP 284/09, AP 859/09, AP 1480/09 i AP 2286/09). U obrazlo`enjima rje{enja Op}inski sud je naveo da je prigovor osnovan jer su u prijedlogu za izvr{enje, kao izvr{enici, ozna~ene MS[ "Hazim [abanovi}" Visoko, MS[ "Nordbat-2" Vare{, MS[ "Musa ]azim ]ati}" Olovo i MS[ "Musa ]azim ]ati}" Visoko, a da je naveden transakcijski ra~un Zeni~ko-dobojskog kantona kod IK banke d.d. Zenica, koji nije ozna~en kao izvr{enik. Dalje, da se, u skladu sa ~lanom 47. stav 1. ta~ka 6. Zakona o izvr{nom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), prigovor na izvr{enje mo`e podnijeti iz razloga koji spre~avaju izvr{enje, a naro~ito ako tra`itelj nije ovla{ten tra`iti izvr{enje protiv izvr{enika, te da je odredbom ~lana 30. ta~ka 2. ZIP-a propisano da se izvr{enje odre|uje i protiv tre}eg lica, ako se doka`e da je to tre}e lice preuzelo dug. Op}inski sud je zaklju~io da apelanti nemaju osnova tra`iti izvr{enje na sredstvima Zeni~ko-dobojskog kantona, jer je izvr{enik javna ustanova-pravno lice, {to zna~i da samostalno odgovara za svoje obaveze, bez obzira na to {to je bud`etski korisnik, koji je du`an od Ministarstva finansija Zeni~ko-dobojskog kantona tra`iti da se ta sredstva planiraju u bud`etu ili kroz eventualni rebalans bud`eta, kao {to to radi i za pla}e. 12. Odlu~uju}i o `albama apelanata, Kantonalni sud je rje{enjima (bli`e ozna~enim u izreci ove odluke) `albe odbio i potvrdio prvostepena rje{enja. Obrazla`u}i svoju odluku, Kantonalni sud je naveo da su odredbama ~lana 47. ta~. 1-10. ZIP-a propisani razlozi za prigovor me|u kojim je i razlog ako tra`ilac izvr{enja nije ovla{ten tra`iti izvr{enje protiv izvr{enika. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da apelanti nisu ovla{teni tra`iti izvr{enje na osnovu izvr{ne isprave, zapljenom nov~anih sredstava s transakcijskog ra~una Zeni~ko-dobojskog kantona. Dalje, da su kao izvr{enik ozna~ene MS[ "Hazim [abanovi}" Visoko, MS[ "Nordbat-2" Vare{, MS[ "Musa ]azim ]ati}" Olovo i MS[ "Musa ]azim ]ati}" Visoko, koje potpuno samostalno odgovaraju za svoje obaveze, dok Zeni~ko-dobojski

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 51

kanton nije stranka navedena u izvr{noj ispravi. S tim u vezi, Kantonalni sud je i zaklju~io da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je usvojio prigovore izvr{enika i Zeni~ko-dobojskog kantona kao tre}eg lica. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 13. Apelanti navode da im je povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz ~lana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14. Evropske konvencije i pravo na rad. Povredu ovih prava apelanti vide u tome {to su, na osnovu presuda kojima su obavezani tu`eni, odnosno poslodavci na izmirenje nov~anog iznosa, pokrenuli izvr{ni postupak u kojem su kao izvr{enike ozna~ili svoje poslodavce, koji nemaju svoj `irora~un, a da Zeni~ko-dobojski kanton u konkretnom slu~aju ima ulogu banke, koja ima obavezu da po nalogu suda obavi izvr{enje na nov~anim sredstvima izvr{enika. Apelanti, tako|er, isti~u da je, u smislu odredaba Zakona o trezoru FBiH, formiran jedinstveni ra~un trezora (u daljnjem tekstu: JRT), kojim je propisano da se svi ra~uni bud`etskih korisnika zatvaraju, te da }e njihova salda biti preba~ena na JRT. Apelanti navode da su izvr{enici bud`etski korisnici Zeni~ko-dobojskog kantona koji nemaju svoj posebni `irora~un, jer je ukinut Odlukom o ukidanju transakcijskih ra~una i podra~una bud`etskih korisnika. Istovremeno isti~u da je dono{enjem Zakona o izmjenama i dopunama ZIP-a propisano da }e se izvr{enje na teret sredstava bud`eta FBiH i Kantona provoditi u visini predvi|enoj na odre|enoj poziciji bud`eta i u skladu sa Zakonom o izvr{enju bud`eta, ~ime je naru{en princip proporcionalnosti u odnosu na osnovna prava i slobode, jer je izvr{eniku omogu}eno da sasvim slobodnom voljom odlu~i i prijavi svoje dugovanje prema zaposlenicima, kojima je u obavezi isplatiti novac zbog nepo{tivanja kolektivnog ugovora. b) Odgovor na apelaciju 14. Op}inski sud je u svojim odgovorima na prethodno navedene apelacije (ta~ka 4. ove odluke) naveo da se na osnovu propisa o izvr{enju bud`eta raspodjela bud`etskih sredstava s jedinstvenog ra~una izme|u korisnika vr{i na bazi kriterija, a korisnici bud`eta prave finansijske planove svojih potreba, koji se nakon odobrenja od nadle`nih organa uklapaju u bud`et tako da dobivena i ozna~ena sredstva, u koja mogu biti ura~unata i ova sredstva izvr{enika kao korisnika bud`eta, tra`ilac izvr{enja mo`e tra`iti, ali ne direktno sa sredstava transakcijskog ra~una Zeni~ko-dobojskog kantona. Op}inski sud je, prema navedenom, predlo`io da se apelacije odbiju kao neosnovane. 15. Kantonalni sud je u odgovoru na apelacije, izme|u ostalog, istakao da smatra da osporenim rje{enjima nije povrije|eno niti jedno pravo apelanata zagarantirano me|unarodnim aktima i propisima Bosne i Hercegovine, pa tako ni pravo iz radnog odnosa, pravo na imovinu, niti su apelanti dovedeni u nepovoljniji polo`aj u odnosu na druge. S obzirom na navedeno, Kantonalni sud je predlo`io da Ustavni sud odbije apelacije kao neosnovane. 16. Kantonalno pravobranila{tvo je u odgovoru na apelacije (AP 284/09, AP 706/09 i AP 1480/09) istaklo da su pogre{ni i neosnovani navodi iz apelacija da je osporenim odlukama Kantonalnog suda povrije|eno njihovo pravo na pravi~no su|enje i pravo na imovinu. S tim u vezi, Kantonalno pravobranila{tvo je istaklo da je tra`bina apelanata neupitna, upitni su samo postupak i na~in njene realizacije na na~in kako su to apelanti kao tra`ioci izvr{enja predlo`ili, a ni`estepeni sudovi iz zakonom propisanih razloga nisu prihvatili. Imaju}i u vidu navedeno, Kantonalno pravobranila{tvo je predlo`ilo da Ustavni sud odbije apelacije kao neosnovane. V. Relevantni propisi 17. Zakon o radu ("Slu`bene novine Federacije BiH" br. 43/99, 32/00 i 29/03) u relevantnom dijelu glasi:

^lan 3. Poslodavac je, u smislu ovog zakona, fizi~ko ili pravno lice koje zaposleniku daje posao, te mu za obavljeni rad ispla}uje pla}u i izvr{ava druge obaveze prema zaposleniku, u skladu sa ovim zakonom, propisom kantona, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu. 18. Zakon o trezoru u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH" broj 19/03) u relevantnom dijelu glasi: ^lan 2. Definicije i izrazi koji se koriste u ovom zakonu imaju sljede}a zna~enja: a) Trezor - je osnovna organizaciona jedinica unutar Federalnog ministarstva finansija i ministarstava finansija kantona, u kojima se u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima obavljaju poslovi koji se odnose na planiranje izvr{enja i izvr{enje bud`eta Federacije, kao i bud`eta kantona; vo|enje ra~unovodstva i ra~unovodstvenih politika; upravljanja novcem i vo|enje jedinstvenog ra~una trezora; otplate duga, izdavanja garancija, nova zadu`ivanja, upravljanje neanga`iranim sredstvima i imovinom. [...] i) Bud`etski korisnici - su nadle`na ministarstva i ostala tijela uprave koji se finansiraju iz bud`eta. Nadle`no ministarstvo koje u svom bud`etskom razdjelu sadr`i potro{a~ke jedinice, koje su u bud`etu ozna~ene kao bud`etske glave, bud`etski je za njih nadle`no. [...] g) Jedinstveni ra~un trezora (u daljnjem tekstu: JRT) - se sastoji od depozitnog ra~una otvorenog u komercijalnoj banci, ra~una za investiranje i za{titu sredstava, jednog ili vi{e transakcijskih ra~una, i po potrebi, transakcijskih ra~una za gotovinu. Svi ovi ra~uni se moraju dr`ati u ime ministarstava finansija. Svrha JRT-a je da se centralizira kontrola nad svim javnim prihodima u ministarstvima finansija. Federalno ministarstvo }e pripremiti sve neophodne procedure i odredbe kojima se uspostavlja sistem JRT-a. Kada sistem JRT-a postane efektivan, svi pojedina~ni ra~uni bud`etskih korisnika }e biti zatvoreni i njihova salda }e biti preba~ena na JRT. [...] o) Transakcijski ra~uni - su bankovni ra~uni otvoreni od strane trezora u poslovnim bankama, a koji se dr`e u ime ministarstava finansija i preko kojih se vr{e svakodnevne transakcije vezane za tro{kove bud`etskih korisnika. [...] ^lan 8. Trezori vr{e centralizovanu isplatu pla}a za nadle`na ministarstva i bud`etske korisnike, na na~in da: a) uspostave i odr`avaju centralizirani sistem obra~una pla}a, b) procjenjuju potrebna sredstva bazirana na utvr|enom nivou pla}a i ostalim neophodnim informacijama koje obezbijede bud`etski korisnici, kao i iznosima obaveza po osnovu poreza i doprinosa i c) izvr{avaju isplatu pla}a i obaveza po osnovu poreza i doprinosa. Nadle`na ministarstva i bud`etski korisnici su du`ni da trezoru, u odgovaraju}em platnom ciklusu, podnesu dokaz o zasnivanju i prestanku radnog odnosa svih zaposlenih za koje pla}e osiguravaju u bud`etu. Dodatne procedure bit }e propisane od strane ministarstva finansija. ^lan 24. [...] JRT se nalazi pod isklju~ivim pravom ministarstava finansija. Nijedna druga osoba ili institucija nema pravo raspolaganja nad ovim ra~unima, ukoliko druga~ije nije

Broj 36 – Stranica 52

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

utvr|eno u op}im ili pojedina~nim instrukcijama koje daju ministarstva finansija. ^lan 26. Ministarstva finansija otvaraju transakcijske ra~une u poslovnim bankama. Transakcijski ra~un se koristi za pla}anje svih izdataka. Stanje na ovim transakcijskim ra~unima se smatra i vodi kao sastavni dio JRT. 19. Zakon o ustanovama ("Slu`beni list RBiH" br. 6/92, 8/93 i 13/94) u relevantnom dijelu glasi: ^lan 39. Ustanova sti~e sredstva za rad iz sredstava osniva~a, bud`eta... ^lan 41. Ustanova je odgovorna za svoje obaveze sredstvima sa kojima raspola`e. Osniva~ je supsidijarno odgovoran za obaveze ustanove, ako aktom o osnivanju nije druga~ije odre|eno. Kada je osniva~ odgovoran za obaveze ustanove du`an je da: - pokrije vi{ak rashoda nad prihodima ustanove, u roku od 60 dana od dana usvajanja godi{njeg obra~una. 20. Zakon o srednjoj {koli ("Slu`bene novine Zeni~ko-dobojskog kantona" broj 5/04) u relevantnom dijelu glasi: ^lan 1. [...] Srednja {kola ima svojstvo pravne osobe. ^lan 10. Srednju {kolu kao javnu ustanovu u dr`avnom vlasni{tvu osniva Skup{tina Kantona uz prethodno pribavljeno mi{ljenje op}inskog vije}a. [...] Prava i obveze osniva~a i srednje {kole utvr|uju se ugovorom, u skladu sa aktom o osnivanju. Ako je osniva~ srednje {kole Skup{tina Kantona, obaveze iz prethodnog stava ovog ~lana u ime Skup{tine vr{i Vlada Kantona. ^lan 11. [...] Osniva~ srednje {kole osigurava sredstva potrebna za osnivanje i rad srednje {kole u skladu sa Pedago{kim standardima i Normativima. 21. Zakon o izvr{nom postupku ("Slu`bene novine Federacije BiH" br. 32/03 i 33/06) u relevantnom dijelu glasi: ^lan 30. Prijelaz potra`ivanja ili obaveze [...] (2) Izvr{enje se odre|uje i protiv tre}eg lica koje u izvr{noj ispravi nije ozna~eno kao izvr{enik ako tra`ilac izvr{enja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom doka`e da je to lice na zakonit na~in preuzelo dug iz izvr{ne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezno da izmiri. Ako se obaveza tre}eg lica na ispunjenje duga ospori, stranke prije izvr{enja to pitanje moraju razrije{iti u parni~nom postupku. ^lan 138. Ograni~enje izvr{enja [...] (3) Izvr{enje na teret sredstava bud`eta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest }e se u visini predvi|enoj na odre|enoj poziciji bud`eta i u skladu sa Zakonom o izvr{avanju bud`eta. (4) Izvr{enje na teret sredstava bud`eta grada i op}ine provest }e se u visini predvi|enoj na odre|enoj poziciji bud`eta i u skladu sa Odlukom o izvr{avanju bud`eta. (5) Vi{e povjerilaca koji ostvaruju svoja nov~ana potra`ivanja iz bud`eta namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se namire iz bud`eta, s tim da zastarijevanje ne te~e do kona~nog namirenja potra`ivanja iz sudske odluke.

(6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i op}ina) koji imaju izvr{ne sudske presude du`ni su u svojim bud`etima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvr{nih rje{enja na teret tih bud`eta u iznosu od najmanje 5% od ukupnog bud`eta. VI. Dopustivost 22. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 23. U skladu sa ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 24. U konkretnom slu~aju predmet osporavanja apelacijom su rje{enja Kantonalnog suda (bli`e precizirana u izreci ove odluke) protiv kojih nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Dalje, osporena rje{enja apelanti su primili u periodu od 21. novembra 2008. godine do 8. juna 2009. godine, a apelacije su podnesene u periodu od 12. januara do 15. jula 2009. godine. Sve apelacije su podnesene u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 25. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 26. Apelanti osporavaju navedena rje{enja Kantonalnog suda smatraju}i da su tim rje{enjima povrije|ena njihova prava, i to: pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz ~lana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14. Evropske konvencije i pravo na rad. a) Pravo na pravi~no su|enje 27. ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: (...) e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom. ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije u prvoj re~enici utvr|uje da: 1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. 28. Prema ustaljenoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, predmetni slu~ajevi isplate zara|enih, a neispla}enih pla}a su gra|anskopravne prirode, pa i kada se kao poslodavac pojavljuje javna ustanova (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Darnell v. VB, presuda od 26. oktobra 1993. godine, serija A broj 272). Postupak se odnosi na izvr{enje pravosna`ne presude u izvr{nom postupku, dakle, na nastavak predmeta koji je gra|anskopravne prirode. Na osnovu navedenog ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije je primjenjiv u konkretnom slu~aju. Prema tome, Ustavni sud mora ispitati da li je postupak pred sudom bio pravi~an onako kako to zahtijeva ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 53

29. U konkretnom slu~aju apelanti se `ale da im je povrije|eno pravo na pravi~no su|enje, jer su onemogu}eni da ostvare izvr{enje pravosna`nih sudskih odluka zbog stava redovnih sudova da apelanti nisu ovla{teni tra`iti izvr{enje na osnovu izvr{ne isprave, zapljenom nov~anih sredstava s transakcijskog ra~una Zeni~ko-dobojskog kantona u situaciji kada je kao izvr{enik ozna~ena javna ustanova koja kod njega ima otvoren transakcijski ra~un, dok Zeni~ko-dobojski kanton nije stranka navedena u izvr{noj ispravi. 30. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 1472/07 od 22. oktobra 2009. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba) u kojoj je razmatrao identi~na pravna pitanja koja su relevantna i u ovom predmetu. Naime, u predmetu iz citirane odluke radilo se o parni~nom postupku koji je pokrenuo Zeni~ko-dobojski kanton protiv radnika Op}e gimnazije Zavidovi}i, kojima su u izvr{nom postupku sa njegovog transakcijskog ra~una, a na osnovu pravosna`nih sudskih odluka, ispla}ena sredstva na ime naknade pla}e, toplog obroka i regresa, kako bi se utvrdilo da je predmetno izvr{enje nedopu{teno, te da se tra`ioci izvr{enja obave`u da tu`iocu vrate na ovaj na~in ispla}ena sredstva sa zakonskom zateznom kamatom. 31. Op}inski, odnosno Kantonalni sud ovaj zahtjev Zeni~ko-dobojskog kantona je odbio. Me|utim, Vrhovni sud je reviziju djelimi~no uva`io, presudu Kantonalnog suda preina~io tako {to je utvrdio da je nedopu{teno izvr{enje radi namirenja nov~anih tra`bina na nov~anim sredstvima na transakcijskom ra~unu Zeni~ko-dobojskog kantona. Ovakav stav Vrhovni sud je obrazlo`io tako {to je naveo da Zeni~ko-dobojski kanton nije bio pasivno legitimiran u parni~nom postupku u kojem je Op}a gimnazija Zavidovi}i obavezana na isplatu utvr|enih iznosa apelantima. S obzirom na to da tra`ioci izvr{enja nisu bili u radnom odnosu sa Zeni~ko-dobojskim kantonom, nego sa Op}om gimnazijom Zavidovi}i, koja je javna ustanova, odnosno pravno lice, koja samostalno odgovara za svoje obaveze, nije mogla postojati obaveza izvr{enja sa ra~una Zeni~ko-dobojskog kantona. Vrhovni sud je naveo da na ovakav zaklju~ak ne utje~e ~injenica da Zeni~ko-dobojski kanton finansira javne ustanove, te se pozvao na stanovi{te koje je iskazao i Ustavni sud u Odluci broj AP 384/03 od 21. januara 2004. godine. 32. Dalje, Ustavni sud ukazuje na to da je u citiranoj odluci konstatirao da je neosnovano pozivanje Vrhovnog suda na Odluku Ustavnog suda broj AP 384/03, jer je u toj odluci definiran princip i usvojeno stanovi{te prema kojem javna ustanova, kao pravno lice, samostalno odgovara za svoje obaveze, te da na takav zaklju~ak ne utje~e ~injenica da kanton finansira javne ustanove, ali da se kanton, bez obzira na to {to ne mo`e biti stranka, niti imati pasivnu legitimaciju u sporu izme|u radnika i ustanove, ne mo`e oglu{iti o ishod spora ako je njegova intervencija neophodna da bi se za{titila prava utvr|ena u pravosna`noj presudi. Dalje, Ustavni sud je konstatirao da je Odlukom o preuzimanju Zeni~ko-dobojskog kantona prava i obaveza osniva~a nad srednjim {kolama kao javnim ustanovama od 29. jula 2004. godine Zeni~ko-dobojski kanton preuzeo sva prava i obaveze srednjih {kola koje su nastale nakon stupanja na snagu ove odluke. S tim u vezi, Ustavni sud je uo~io da je, u skladu sa odredbama Zakona o ustanovama i Zakona o srednjoj {koli, u pogledu na~ina finansiranja i odgovornosti osniva~a za obaveze ustanove koju su osnovali, pravilan stav sudova koji je osporio Vrhovni sud ukinutom presudom, tj. da ~ak i u slu~aju da su sredstva na JRT sredstva tre}eg lica, tj. Zeni~ko-dobojskog kantona, a ne tu`ene, odnosno izvr{enika, prema ~lanu 30. stav 2. ZIP-a, a Zeni~ko-dobojski kanton kao osniva~ bio bi odgovoran za izvr{enje obaveze tu`ene Op}e gimnazije Zavidovi}i, odnosno izvr{enika. 33. U predmetnoj odluci Ustavni sud je zaklju~io da je arbitrarno obrazlo`enje presude Vrhovnog suda, prema kojem Zeni~ko-dobojski kanton u vo|enim postupcima nije bio pasivno legitimiran, te da je zbog toga izvr{enje na njegovom transakcijskom ra~unu nezakonito, jer je time u~injeno iluzornim

izvr{enje sudske odluke koje predstavlja integralni dio "su|enja" u smislu ~lana 6. Evropske konvencije. 34. Tako|er, Ustavni sud podsje}a da je identi~no pravno pitanje, odnosno situaciju kada je usvajanjem prigovora Zeni~ko-dobojskog kantona u izvr{nom postupku, zato {to u prijedlogu za izvr{enje kao izvr{enik nije naveden Zeni~ko-dobojski kanton, nego pravno lice koje kod njega ima otvoren transakcijski ra~un, onemogu}eno izvr{enje sudske odluke, ve} razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 1603/08 od 13. oktobra 2010. godine (do objavljivanja dostupna i na www.ustavnisud.ba), pa se umjesto posebnog obrazlo`enja merituma ove odluke, u pogledu navoda apelanata, Ustavni sud poziva na cjelokupno obrazlo`enje i razloge navedene u toj odluci. 35. Naime, Ustavni sud je u navedenoj odluci naveo da je Zeni~ko-dobojski kanton Odlukom o preuzimanju prava i obaveza osniva~a nad srednjim {kolama kao javnim ustanovama od 29. jula 2004. godine preuzeo sva prava i obaveze srednjih {kola koje su nastale nakon stupanja na snagu ove odluke. S tim u vezi, Ustavni sud je uo~io da, u skladu sa odredbama Zakona o ustanovama i Zakona o srednjoj {koli, u pogledu na~ina finansiranja i odgovornosti osniva~a za obaveze ustanove koju su osnovali, ~ak i u slu~aju da su sredstva na JRT sredstva tre}eg lica, tj. konkretno Zeni~ko-dobojskog kantona, a ne tu`enih MS[ "Hazim [abanovi}" Visoko, MS[ "Nordbat-2" Vare{, MS[ "Musa ]azim ]ati}" Olovo i MS[ "Musa ]azim ]ati}" Visoko, odnosno izvr{enika, prema ~lanu 30. stav 2. ZIP-a, Zeni~ko-dobojski kanton kao osniva~ bi bio odgovoran za izvr{enje obaveza tu`enih, odnosno izvr{enika, te je zaklju~io da se kanton, bez obzira na to {to ne mo`e biti stranka, niti imati pasivnu legitimaciju u sporu izme|u radnika i ustanove, ne mo`e jednostavno oglu{iti i zanemariti neophodnost njegove intervencije da bi se za{titila prava utvr|ena u pravosna`noj presudi. 36. Imaju}i u vidu navedeno, odnosno zaklju~ke i obrazlo`enja iz prethodno navedene odluke, koji su u cijelosti primjenjivi i na predmetni slu~aj, Ustavni sud navode apelanata ocjenjuje kao osnovane, zbog ~ega zaklju~uje da je i u konkretnom slu~aju u~injeno iluzornim izvr{enje pravosna`ne presude, koje predstavlja integralni dio "su|enja" u smislu ~lana 6. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud nalazi da je povrije|eno pravo apelanata na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. Evropske konvencije. Ostali navodi 37. Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaklju~ke u vezi s povredom prava garantiranih ~lanom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanom 6. stav 1. Evropske konvencije, nije potrebno posebno razmatrati i ostale navode apelanata koji se ti~u povrede prava na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na nediskriminaciju iz ~lana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14. Evropske konvencije i prava na rad. VIII. Zaklju~ak 38. Ustavni sud zaklju~uje da postoji povreda prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije u slu~aju kada su redovni sudovi usvojili prigovore u izvr{nom postupku, zato {to u prijedlogu za izvr{enje nije naveden Zeni~ko-dobojski kanton, nego pravno lice koje kod njega ima otvoren transakcijski ra~un, u~injeno iluzornim izvr{enje sudske odluke, koje predstavlja integralni dio "su|enja" u smislu ~lana 6. Evropske konvencije. 39. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, Ustavni sud ne}e posebno razmatrati prijedloge apelanata za dono{enje privremenih mjera u predmetima br. AP 63/09 i AP 706/09. 40. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 2. i ~lana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke.

Broj 36 – Stranica 54

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

41. Prema ~lanu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simovi}, s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u Vije}u od pet sudaca, u predmetu broj AP 66/09, rje{avaju}i apelaciju Lj.O. na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. alineja 2, ~lanka 61. st. 1. i 2. i ~lanka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simovi}, predsjednik Valerija Gali}, dopredsjednica Seada Palavri}, dopredsjednica Mato Tadi}, sudac Mirsad ]eman, sudac na sjednici odr`anoj 9. velja~e 2011. godine donio

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

1

Usvaja se apelacija Lj. O. Utvr|uje se povreda prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 008215 07 Rev od 18. studenoga 2008. godine. Predmet se vra}a Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine koji je du`an po `urnom postupku donijeti novu odluku, sukladno ~lanku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanku 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nala`e se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, sukladno ~lanku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 60 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama u svrhu provedbe ove odluke. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i "Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@ENJE I. Uvod 1. Lj.O. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz ^itluka, koju zastupa Zajedni~ki odvjetni~ki ured Sanje Ili~i}-Lukenda i Gorjane [ajin iz ^itluka, podnijela je 9. sije~nja 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 P 00 8215 07 Rev. od 18. studenoga 2008. godine, Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 007-0-G`-07-000354 od 5. travnja 2007. godine i Presude Op}inskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Op}inski sud) broj P-008215/03 od 10. sije~nja 2007. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na temelju ~lanka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda i Op}inskog suda, te u~esnika u postupku, TP "Brotnjopromet" d.o.o. ^itluk (u daljnjem tekstu: tu`eni), zatra`eno je 24. travnja 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Vrhovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 15. svibnja 2009. godine, Kantonalni sud 21. svibnja 2009. godine, Op}inski sud 4. svibnja 2009. godine i tu`eni 22. svibnja 2009. godine.
1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 41/11

4. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantici 17. lipnja 2009. godine. III. ^injeni~no stanje 5. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelanti~inih navoda i dokumenata podastrtih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in. 6. Apelantica je 31. listopada 2003. godine protiv tu`enog podnijela tu`bu Op}inskom sudu, a kona~no preciziranim tu`benim zahtjevom od 5. prosinca 2006. godine zatra`ila da nakon provedenoga postupka sud donese sljede}u presudu: "Poni{tavaju se rje{enja tu`enog broj 114-10/00 od 11. oktobra 2000. godine i broj 243-11/00 od 20. novembra 2000. godine, kao i rje{enje Kantonalne komisije za provedbu ~lana 143. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: Kantonalna komisija) broj 06-912-174/00 od 28. februara 2001. godine, te rje{enje Federalne komisije za provedbu ~lana 143. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: Federalna komisija) broj 03-34-33-527/01 od 22. augusta 2003. godine. Utvr|uje se da tu`iteljica (apelantica) ima status zaposlenika na ~ekanju kod tu`enog po~ev{i od 3. aprila 1992. godine do 6. maja 2000. godine, te se nala`e tu`enom da isplati apelantici naknadu za vrijeme ~ekanja i to za period od 3. aprila 1992. godine do 1. februara 2000. godine u iznosu od po 280,00 KM mjese~no, kao i za period od 2. februara 2000. godine do 6. maja 2000. godine, te da se nalo`i tu`enoj da apelantici za vrijeme ~ekanja isplati naknade pla}e i to za razdoblje od 3. aprila 1992. godine do 1. februara 2000. godine u iznosu od 280,00 KM mjese~no, za period 2. februara 2000. godine do 6. maja 2000. godine u iznosu od po 80,00 KM mjese~no sa zakonskom zateznom kamatom kao i da joj uspostavi sva prava iz radnog odnosa za razdoblje ~ekanja, tj. da joj uplati doprinose iz pla}e, doprinose na pla}u i porez na pla}u, a sve sa kamatama i tro{kovima postupka". Apelantica je, dalje, tra`ila da joj tu`eni isplati otpremninu u iznosu od 321,34 KM, te tro{kove postupka. 7. Odlu~uju}i o tu`bi i postavljenom zahtjevu, Op}inski sud je donio Presudu broj P-008215 03 od 10. sije~nja 2007. godine. Navedenom presudom Op}inski sud je odbio dio tu`benog zahtjeva za poni{tenje rje{enja tu`enog, rje{enja Kantonalnog povjerenstva i rje{enja Federalnog povjerenstva. Op}inski sud je odbio i dio zahtjeva kojim je apelantica tra`ila da joj se utvrdi status uposlenika na ~ekanju posla po~ev{i od 3. travnja 1992. godine do 1. velja~e 2000. godine, te da se nalo`i tu`enom da isplati apelantici naknadu pla}e za vrijeme ~ekanja u navedenom razdoblju u iznosu od 280,00 KM mjese~no sa zateznom zakonskom kamatom od dospjelosti svakog pojedinog mjese~nog iznosa do isplate, kao i da joj uspostavi sva prava iz radnog odnosa za vrijeme ~ekanja. U dijelu tu`benog zahtjeva kojim je apelantica tra`ila da se utvrdi da je imala status uposlenika na ~ekanju kod tu`enog u razdoblju od 2. velja~e 2000. godine do 6. svibnja 2000. godine tu`ba je odba~ena. U dijelu tu`benog zahtjeva kojim je apelantica tra`ila da joj tu`eni na ime naknade za vrijeme ~ekanja u razdoblju od 2. velja~e 2000. godine do 6. svibnja 2000. godine isplati iznose od 80,00 KM mjese~no i isplatu otpremnine u iznosu od 321,34 KM sa zakonskom zateznom kamatom po~ev{i od 7. rujna 2000. godine pa do isplate tu`ba je odbijena. Op}inski sud je obvezao tu`enoga da apelantici uplati pripadaju}e doprinose i poreze na pla}u i u vezi s pla}om u razdoblju od 2. velja~e 2000. godine do 6. svibnja 2000. godine, dok je vi{ak apelanti~inog tu`benoga zahtjeva u ovom dijelu odbijen. Tu`eni je obvezan apelantici nadoknaditi tro{kove parni~noga postupka u iznosu od 702,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom po~ev{i od dana presu|enja do isplate. 8. Obrazla`u}i presudu, Op}inski sud je istaknuo kako je apelantica u tu`bi navela da se povodom uspostave radno-pravnog statusa tu`enom obratila pismenim zahtjevom 1. velja~e 2000. godine. Rje{avaju}i o njezinome zahtjevu, tu`eni joj je rje{enjem od 20. studenoga 2000. godine uspostavio

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 55

radno-pravni status uposlenika na ~ekanju posla od 1. velja~e do 6. svibnja 2000. godine, kada joj je radni odnos prestao, uz pravo na otpremninu. Nezadovoljna odlukom tu`enoga, apelantica je podnijela priziv Kantonalnom povjerenstvu tra`e}i da se poni{te kao nezakonita rje{enja tu`enoga, a nakon {to su Kantonalno povjerenstvo i Federalno povjerenstvo odbile njezin zahtjev, apelantica se tu`bom obratila redovitome sudu. Nakon provedenoga dokaznoga postupka, Op}inski sud je naveo neprijeporne ~injenice da je apelantici priznat status uposlenice na ~ekanju posla u razdoblju od 1. velja~e 2000. godine do 6. svibnja 2000. godine, prestanka radnog odnosa 6. svibnja 2000. godine i isplate na ime naknade za ~ekanje za navedeno razdoblje kao i otpremnine, te da je apelantica podneskom od 5. prosinca 2006. godine povukla dio tu`benoga zahtjeva koji se odnosi na naknadu pla}e i otpremninu u ispla}enom iznosu. Op}inski sud je glede apelanti~inoga zahtjeva koji se odnosi na poni{tenje rje{enja tu`enoga, kako je navedeno u obrazlo`enju, imao u vidu odredbu ~lanka 143. stavak 2. Zakona o radu FBiH (u daljnjem tekstu: ZOR), kojom je propisano da }e se uposlenik koji je bio u radnom odnosu 31. prosinca 1991. godine i koji nije zasnivao radni odnos kod drugog poslodavca, smatrati uposlenikom na ~ekanju posla. Kako je dalje naveo Op}inski sud, stavkom 4. odredbe ~lanka 143. ZOR-a je propisano da uposleniku na ~ekanju posla, ukoliko ne bude pozvan na rad u roku od {est mjeseci, prestaje radni odnos uz pravo na otpremninu. U momentu stupanja na snagu ZOR-a, u studenome 1999. godine, apelantica nije imala status uposlenice na ~ekanju posla, budu}i da joj je taj status priznat rje{enjem tu`enoga od 11. listopada 2000. godine. Zbog navedenoga, Op}inski sud smatra da su rje{enja Federalnog povjerenstva i Kantonalnog povjerenstva zakonita, a apelanti~in zahtjev kojim je tra`ila poni{tenje tih rje{enja i rje{enja tu`enog neutemeljen. Op}inski sud je smatrao neprijepornim da se apelantica prema rje{enju tu`enoga nalazila u statusu ~ekanja u razdoblju od 1. velja~e 2000. godine do 6. svibnja 2000. godine, pa je ovaj dio tu`benoga zahtjeva odbacio, smatraju}i da je taj pravni odnos izme|u apelantice i tu`enoga bilo nepotrebno utvr|ivati. 9. Glede dijela zahtjeva koji se ti~e isplate naknada za vrijeme ~ekanja posla, Op}inski sud je primijenio odredbu ~lanka 143. stavak 3. ZOR-a imaju}i u vidu da tu`eni za razdoblje ~ekanja nije odredio visinu naknade. Op}inski sud je kao osnovicu za obra~un naknade primijenio Op}i kolektivni ugovor kojim je u odredbi ~lanka 5. propisano da najni`a pla}a ne mo`e biti manja od 55% prosje~ne pla}e ostvarene u FBiH prema posljednjim podacima Federalnog zavoda za statistiku. Za razdoblje od velja~e do svibnja 2000. godine, sud je utvrdio visinu naknade u iznosu od 700,24 KM, koji je tu`eni apelantici i isplatio na ime naknade za ~ekanje. Prema navedenome sud je odbio dio apelanti~inog tu`benog zahtjeva kojim je tra`ila da joj tu`eni na ime naknade za vrijeme ~ekanja u razdoblju od 2. velja~e 2000. godine do 6. svibnja 2000. godine isplati iznos od 80,00 KM mjese~no s pripadaju}im kamatama, kao i dio tu`benog zahtjeva kojim je tra`ila naknadu pla}e za razdoblje od 3. travnja 1992. godine do 1. velja~e 2000. godine u iznosima od po 280,00 KM. 10. Glede dijela preciziranog tu`benog zahtjeva od 5. prosinca 2006. godine koji se ti~e uspostave svih prava iz radnog odnosa za razdoblje ~ekanja, Op}inski sud je istaknuo kako je takva mogu}nost propisana ~lankom 96. stavak 2. ZOR-a, ali uz pretpostavku da sud utvrdi da je otkaz koji je dao poslodavac nezakonit pa, kako u konkretnom slu~aju to nije utvrdio, odbio je i ovaj dio tu`benoga zahtjeva. Glede dijela zahtjeva koji se ti~e razlike otpremnine, Op}inski sud je utvrdio da je tu`eni na apelanti~in obra~un otpremnine primijenio pravilan koeficijent 2,00 pa kako je, prema saop}enju Federalnog zavoda za statistiku, pla}a za studeni 1999. godine kada je ZOR stupio na snagu iznosila 382,33 KM, to je pravilno obra~unata visina otpremnine u iznosu od 764,66 KM koliko je tu`eni i isplatio apelantici. Prema navedenome, Op}inski sud je odbio dio apelanti~inog tu`benog zahtjeva na ime razlike ispla}ene otpremnine u iznosu od 321,34 KM. Dio zahtjeva koji se ti~e

uplate doprinosa iz pla}e, doprinosa na pla}u i poreza na pla}u, Op}inski sud je ocijenio utemeljenim u razdoblju od 1. velja~e 2000. godine do 6. svibnja 2000. godine, prema ~lanku 101. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju. S tim u svezi Op}inski sud je naveo kako je citiranim zakonom propisano da osiguranik ima pravo tu`bom pred nadle`nim sudom pokrenuti postupak protiv poslodavca ukoliko poslodavac ne uplati doprinos za mirovinsko i invalidsko osiguranje sukladno zakonu, navode}i da je takav stav izra`en i u Odluci Ustavnog suda broj AP 311/04 ("Slu`beni glasnik BiH" 60/05). 11. Kantonalni sud je, odlu~uju}i o apelanti~inom prizivu protiv prvostupanjske presude, donio Presudu broj 007-0-G`-07-000354 od 5. travnja 2007. godine. Navedenom presudom Kantonalni sud je apelanti~in priziv u cijelosti odbio i prvostupanjsku presudu potvrdio. U obrazlo`enju presude, u vezi s apelanti~inim zahtjevom da joj se prizna status uposlenika na ~ekanju od 3. travnja 1992. godine, Kantonalni sud je naveo kako je apelantica, da bi joj se mogao priznati status uposlenice na ~ekanju prije i u vrijeme stupanja na snagu ZOR-a, morala dokazati da se obra}ala tu`enom za uspostavu radno-pravnog statusa prije stupanja na snagu ZOR-a, te da je tu`eni apelanti~in radno-pravni status rije{io tako {to ju je uputio na ~ekanje posla. Kantonalni sud je istaknuo kako takvo rje{enje tu`eni nije donio, pa se i apelanti~in radno-pravni status nije mogao rije{iti primjenom odredbi ~lanka 143. stavak 1. ZOR-a. Apelanti~ino obra}anje tu`enome 1. velja~e 2000. godine sa zahtjevom da joj se rije{i radno-pravni status najbolje pokazuje da se u konkretnom slu~aju mo`e primijeniti samo ~lanak 143. stavak 2. ZOR-a, {to zna~i da se apelantici priznaje status uposlenice na ~ekanju posla od dana podno{enja zahtjeva, iz ~ega slijedi da je pravilno rje{enje tu`enoga od 11. listopada 2000. godine, kojim je apelantici priznat status uposlenice na ~ekanju posla od 1. velja~e 2000. godine. Kantonalni sud je ocijenio kako je pravilno i rje{enje tu`enog od 20. studenoga 2000. godine, kojim je utvr|eno kako apelantici prestaje radni odnos 6. svibnja 2000. godine. Kantonalni sud je istaknuo da iz pravilnosti rje{enja tu`enoga proizlazi i pravilnost rje{enja Kantonalnog povjerenstva od 28. velja~e 2001. godine, kojim je odbijen apelanti~in priziv protiv rje{enja tu`enoga, kao i rje{enja Federalnog povjerenstva od 22. kolovoza 2003. godine kojim je odbijena apelanti~in priziv protiv rje{enja Kantonalnog povjerenstva. Kantonalni sud je dalje naveo da ovakav zaklju~ak suda nije utemeljen na Instrukciji o primjeni ~lanka 143. stavak 2. ZOR-a ("Slu`bene novine FBiH" 17/00), kako to apelantica neutemeljeno navodi u prizivu, ve} na pravilnom tuma~enju ove odredbe po{to se odredbama ~lanka 143. st. 1. i 2. ZOR-a pravi jasna razlika izme|u uposlenika koji su se zatekli na ~ekanju posla na dan stupanja ZOR-a (5. studeni 1999. godine) i uposlenika koji su u roku od tri mjeseca podnijeli zahtjev za reguliranje radno-pravnog statusa. Kantonalni sud je tako|er naveo da ni dono{enje Instrukcije o primjeni ~lanka 143. stavak 2. ZOR-a ne mo`e uticati na druga~ije rje{enje apelanti~inog radno-pravnog statusa. Kantonalni sud je zaklju~io da je prvostupanjski sud pravilno odbio dio tu`benoga zahtjeva kojim je apelantica tra`ila poni{tenje rje{enja tu`enog i rje{enja Kantonalnog, odnosno Federalnog povjerenstva, kao i da se utvrdi da je na ~ekanju posla bila od 3. travnja 1992. godine do 1. velja~e 2000. godine, te da joj se isplati naknada za ~ekanje u ovom razdoblju od 280,00 KM mjese~no, i da joj se za razdoblje ~ekanja uspostave sva prava iz radnog odnosa. 12. Kantonalni sud je ocijenio kako je pravilan zaklju~ak prvostupanjskog suda koji je utvrdio da apelantica nema pravni interes da se presudom utvrdi njezin status uposlenice na ~ekanju posla od 1. velja~e 2000. godine do 6. svibnja 2000. godine. Kako je rje{enjem tu`enoga od 11. listopada 2000. godine utvr|eno da apelantica ima status uposlenice na ~ekanju posla od 1. velja~e 2000. godine, a rje{enjem tu`enog od 20. studenoga 2000. godine da apelantici prestaje radni odnos 6. svibnja 2000. godine, to je po ocjeni Kantonalnog suda u ovom dijelu tu`ba pravilno odba~ena. Kantonalni sud, kako je dalje obrazlo`io, smatra da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio

Broj 36 – Stranica 56

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

dio tu`benoga zahtjeva kojim je tra`eno da se tu`eni obave`e apelantici isplatiti po 80,00 KM mjese~no za vrijeme ~ekanja posla (od 2. velja~e 2000. godine do 6. svibnja 2000. godine), kada je apelantici prestao radni odnos. Kantonalni sud je naveo kako je ova naknada trebala biti obra~unata prema Odluci Vlade FBiH o najni`oj pla}i uposlenika, koja je iznosila 200,00 KM, a ne primjenom odredbi Op}eg kolektivnog ugovora za teritorij Federacije BiH na koji se poziva apelantica, koji je stupio na pravnu snagu i primjenjuje se od 8. rujna 2005. godine, i ne mo`e se primjenjivati retroaktivno. Kako je po toj osnovi apelantici ve} ispla}eno 724,00 KM, sa kamatama od dana podno{enja tu`be do isplate u iznosu od 250,03 KM, Kantonalni sud je zaklju~io da su i ovi apelanti~ini prizivni navodi neutemeljeni. Kantonalni sud je tako|er ocijenio da su neutemeljeni i pau{alni navodi da apelantici nije pravilno utvr|en ukupan radni sta`, te da joj po ~lanku 143. st. 4. i 5. ZOR-a pripada ve}i iznos otpremnine od ovoga koji je utvrdio prvostupanjski sud. S tim u svezi Kantonalni sud je istaknuo kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da apelantici treba isplatiti otpremninu u iznosu od 764,66 KM, dakle u iznosu koji je tu`eni isplatio tijekom postupka, s tim da je tu`eni platio i kamate na ovaj iznos u visini od 333,59 KM od dana podno{enja tu`be pa do isplate. Tako|er je naveo kako apelantica nije ponudila nikakav dokaz iz kojega bi se moglo utvrditi da je imala preko 10 godina radnog sta`a, u kojem slu~aju bi imala pravo i na ve}i koeficijent od 2,66 KM. 13. Vrhovni sud je Presudom broj 58 0 P 00 8215 07 Rev od 18. studenoga 2008. godine odbio apelanti~inu reviziju izjavljenu protiv drugostupanjske presude. U obrazlo`enju presude Vrhovni sud je istaknuo kako su bez osnova navodi revizije da su redoviti sudovi pogre{no protuma~ili odredbe ~lanka 143. st. 1. i 2. ZOR-a i odbili njezin tu`beni zahtjev da joj tu`eni prizna status uposlenice na ~ekanju posla od 3. travnja 1992. godine, a ne tek od 1. velja~e 2000. godine kada se apelantica obratila tu`enome radi uspostave radno-pravnog statusa. Od momenta stupanja na snagu Zakona, njegov ~lanak 143. stavak 2. tuma~en je na jednak na~in u sudskoj praksi, kao i praksa svih `upanijskih povjerenstava i Federalnog povjerenstva, tj. da se uposlenici koji su se zatekli u radnom odnosu kod poslodavca na dan 31. prosinac 1991. godine, a prestali su sa radom u razdoblju rata ili neposredne ratne opasnosti (i nisu zasnovali radni odnos kod drugog poslodavca do stupanja na snagu ZOR-a) imaju smatrati uposlenicima na ~ekanju posla, ali samo od dana kada su se, u smislu navedenoga zakona, obratili poslodavcu radi uspostave radno-pravnog statusa. Osnova za ovakvo tuma~enje odredbe ~lanka 143. ZOR-a, kako to obrazla`e Vrhovni sud, nalazi se u ~injenici da mnogi poslodavci za vrijeme rata nisu radili, odnosno privre|ivali, pa nisu bili u stanju zapo{ljavati isti broj djelatnika kao i prije rata, a pogotovu ne svim ranijim uposlenicima ispla}ivati pla}e i doprinose. S tim u svezi Vrhovni sud je naveo da je ve}ina poslodavaca svoje uposlenike upu}ivala na ~ekanje do prestanka ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti primjenom odredbe ~lanka 7. stavak 1. Zakona o radnim odnosima ("Slu`beni list RBiH" broj 21/92), a ti djelatnici, ako su se zatekli na ~ekanju posla i na dan stupanja ZOR-a, prema odredbama ~lanka 143. stavak 1. tog zakona, ostali su u statusu uposlenika na ~ekanju jo{ najdulje {est mjeseci, ako ih poslodavac prije isteka roka nije pozvao na rad. Vrhovni sud je istaknuo kako apelantica nije tvrdila da je tu`eni poslao na ~ekanje posla, me|utim, u reviziji je ustvrdila da je tu`eni ponovno po~eo poslovati tek 3. listopada 1996. godine, pa po mi{ljenju ovoga suda apelantica nema osnova da tra`i uspostavu radno-pravnog statusa kao i naknadu pla}e od 3. travnja 1992. godine kada je prestala raditi kod tu`enoga. Vrhovni sud je naveo da bi suprotno rezoniranje predstavljalo nesrazmjeran teret za poslodavca, iz kojih razloga su, po mi{ljenju ovoga suda, ni`estupanjski sudovi pravilno primijenili ~lanak 143. stavak 2. ZOR-a kada su utvrdili da je tu`eni postupao zakonito donose}i pobijano rje{enje o uspostavi radno-pravnog statusa apelantici po~ev{i od 1. velja~e 2000. godine kada se apelantica nakon rata prvi put obratila tu`enome.

14. Vrhovni sud je ocijenio neutemeljenim i revizijski prigovor kako apelantici pripada naknada pla}a za razdoblje u kojemu joj je priznat status uposlenice na ~ekanju prema odredbama Op}eg kolektivnog ugovora iz 2005. godine, budu}i da taj ugovor nije va`io u prijepornome razdoblju. Vrhovni sud je zaklju~io kako je drugostupanjski sud kod obra~una naknade pla}e pravilno primijenio tada va`e}u Odluku Vlade FBiH o najni`oj pla}i uposlenika koja je u prijepornom razdoblju iznosila 200,00 KM mjese~no. Vrhovni sud je ocijenio da je neutemeljen i apelanti~in prigovor u dijelu odluke kojim je odbijen njezin zahtjev za isplatu razlike otpremnine u iznosu od 321,34 KM. S tim u svezi Vrhovni sud je istaknuo da apelantica u reviziji nije navela za{to smatra da je koeficijent na temelju kojega joj je tu`eni obra~unao otpremninu pogre{an, me|utim prema odredbama ~lanka 143. stavak 4. ZOR-a za sta` osiguranja od 5 do 10 godina (u kojoj kategoriji se nalazi apelantica) visina otpremnine se utvr|uje primjenom koeficijenta 2,00 na prosje~nu mjese~nu pla}u ispla}enu na razini Federacije BiH na dan stupanja na snagu ZOR-a, koju objavljuje Federalni zavod za statistiku. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 15. Apelantica se poziva na povredu prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljem tekstu: Europska konvencija), te prava na imovinu iz ~lanka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Povrede navedenih prava apelantica vidi u proizvoljnoj primjeni ~lanka 143. ZOR-a. Apelantica nagla{ava kako redoviti sudovi nisu vodili ra~una o su{tini prava koje daje navedena zakonska odredba, a to je, po apelanti~inom mi{ljenju, pravo uposlenicima, koji su prestali raditi (a nisu primili nikakav akt o prestanku radnog odnosa), da sukladno utvr|enom statusu uposlenika na ~ekanju posla ostvare pravo na naknadu pla}e i uplatu ostalih doprinosa, od momenta kad su prestali raditi a najkasnije od 31. prosinca 1991. godine pa do dono{enja Zakona o radu 1999. godine. Apelantica smatra kako u konkretnom slu~aju treba primijeniti praksu Ustavnog suda iz Odluke AP 299/06 od 27. sije~nja 2007. godine. Ona predla`e da Ustavni sud utvrdi povrede prava na pravi~no su|enje i imovinu, te da ukine pobijanu presudu Vrhovnog suda i vrati predmet tome sudu uz obvezu da u `urnom postupku donese novu odluku sukladno navedenim ustavnim pravima. Apelantica tra`i i da joj se dosude tro{kovi sastava apelacije u iznosu od 1.684,80 KM. 16. Osim toga, apelantica nagla{ava da su redoviti sudovi proizvoljnom primjenom odredaba ~lanka 143. Zakona o radu izveli pogre{an zaklju~ak kada su utvrdili njezin status djelatnice na ~ekanju posla od 1. velja~e 2000. godine do 6. svibnja 2000. godine, pogre{no smatraju}i da se taj status mo`e priznati samo od momenta kada je apelantica poslodavcu podnijela zahtjev za uspostavu navedenoga statusa. b) Odgovor na apelaciju 17. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo kako u konkretnom slu~aju nije povrije|eno apelanti~ino prava na pravi~no su|enje i pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine, te ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda i ~lanka 1. Protokola broj 1 iz Europsku konvenciju. 18. Kantonalni sud je naveo kako je presuda ovog suda pravilna i na zakonu utemeljena, kako nema povreda prava na koja ukazuje apelantica, te kako u cijelosti ostaje pri razlozima presude. 19. Op}inski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da tijekom prvostupanjskog postupka nije bilo kr{enja prava na koja se apelantica poziva u apelaciji, te da je svoju odluku temeljio na provedenim dokazima, a da pri izvo|enju dokaza apelantici nije bilo uskra}eno ni jedno pravo zagarantirano ~lankom 6. stavak 1. Europske konvencije.

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 57

V. Relevantni propisi 20. Zakon o radu ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 43/99, 32/00 i 29/03) u relevantnom dijelu glasi: ^lanak 143. Uposlenik koji se na dan stupanja na snagu ovoga zakona zatekao na ~ekanju posla, ostat }e u tom statusu najdu`e {est mjeseci, od dana stupanja na snagu ovoga zakona, ako poslodavac, prije isteka ovog roka, uposlenika ne pozove na rad. Uposlenik koji se zatekao u radnom odnosu 31. prosinca 1991. godine i koji se u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga zakona pisano ili neposredno obratio poslodavcu radi uspostavljanja radno-pravnog statusa,a u ovom vremenskom razdoblju nije zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca smatrat }e se, tako|er, uposlenikom na ~ekanju posla. Za vrijeme ~ekanja posla uposlenik ima pravo na naknadu pla}e u visini koju odredi poslodavac. Ako uposlenik na ~ekanju posla iz st. 1. i 2. ovog ~lanka ne bude pozvan na rad u roku iz stavka 1. ovoga ~lanka, prestaje mu radni odnos, uz pravo na otpremninu najmanje u visini tri prosje~ne pla}e ispla}ene na razini Federacije u prethodna tri mjeseca, koju objavljuje Federalni zavod za statistiku, do navr{enih pet godina sta`a osiguranja, a za svaku narednu godinu sta`a osiguranja, jo{ najmanje jednu polovicu prosje~ne pla}e. Iznimno, umjesto otpremnine poslodavac i uposlenik mogu se dogovoriti i o drugom vidu naknade. Na~in, uvjeti i rokovi isplate otpremnine iz st.4. i 5. ovoga ~lanka, utvr|uju se pisanim ugovorom izme|u uposlenika i poslodavca. Ako uposleniku prestane radni odnos u smislu stavka 4. ovoga ~lanka, poslodavac ne mo`e u roku od jedne godine uposliti drugu osobu koja ima istu kvalifikaciju ili isti stupanj stru~ne spreme, osim osobe iz stavka 1. i 2. ovoga ~lanka, ako je ta osoba neuposlena. VI. Dopustivost 21. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, tako|er, ima prizivnu nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovome Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini. 22. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi u~inkoviti pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem u~inkovitom pravnom lijeku koji je koristio. 23. U konkretnom slu~aju predmet pobijanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 58 0P 008215 07 Rev. od 18. studenoga 2008. godine, protiv koje nema drugih u~inkovitih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, pobijenu presudu apelantica je primila 17. prosinca 2008. godine, a apelacija je podnesena 9. sije~nja 2009. godine, dakle u roku od 60 dana, kako je propisano ~lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~evidno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojega apelacija nije dopustiva. 24. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio kako predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. VII. Meritum 25. Apelantica pobija navedene presude, tvrde}i da su joj tim presudama povrije|ena prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, kao i prava na imovinu iz ~lanka II/3.(k)

Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Pravo na pravi~no su|enje 26. ^lanak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i temeljne slobode ovog ~lanka, stavak 2., {to uklju~uje: (...) (e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava vezana za krivi~ne postupke. 27. ^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili utemeljenosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. 28. Ustavni sud opa`a da apelantica apelacijom pobija presude Vrhovnog suda, Kantonalnog suda i Op}inskog suda, me|utim iz navoda i ~injenica na kojima apelantica temelji apelaciju, ne proizlazi da se apelantica `ali na odbijaju}i dio tu`benoga zahtjeva kojim je tra`ila da se obave`e tu`eni da joj na ime razlike ispla}ene naknade za vrijeme ~ekanja u razdoblju od 2. velja~e 2000. godine do 6. svibnja 2000. godine, te na ime razlike ispla}ene otpremnine, isplati iznose pobli`e navedene u izreci pobijenih presuda. Stoga }e Ustavni sud ispitati navode apelacije u odnosu na odbijaju}i dio tu`benoga zahtjeva kojim je apelantica tra`ila da joj se prizna status uposlenice na ~ekanju posla od 3. travnja 1992. godine do 2. velja~e 2000. godine, isplatu naknada pla}a za vrijeme ~ekanja u navedenom razdoblju s pripadaju}im kamatama, kao i uplatu pripadaju}ih doprinosa i poreza na pla}u i u vezi s pla}om u navedenom razdoblju. 29. Ustavni sud podsje}a na svoju Odluku broj AP 1981/07. Naime, u navedenoj odluci, donesenoj 14. listopada 2009. godine (dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), Ustavni sud je raspravljao identi~no pravno pitanje (status uposlenika na ~ekanju) u smislu primjene ~lanka 143. st. 1. i 2. ZOR-a, pa se umjesto posebnoga obrazlo`enja merituma ove odluke glede apelanti~inih prizivnih navoda, Ustavni sud poziva na obrazlo`enje i razloge iznesene u obrazlo`enju navedene odluke. 30. Naime, u navedenoj odluci Ustavni sud je, izme|u ostaloga, obrazlo`io da ~lanak 143. stavak 1. i 2. Zakona o radu sadr`i odredbe kojim je regulirano pitanje 'uposlenika na ~ekanju', i to onih (stavak 1. ~lanka 143) koji su se u tome statusu zatekli danom stupanja na snagu Zakona o radu, kao i onih kojima je ovim Zakonom tek trebalo biti priznato to svojstvo, pod uvjetima to~no utvr|enim u stavku 2. ~lanka 143. Zakona o radu. Tako|er, Ustavni sud primje}uje da je u stavku 2. ~lanka 143. navedeno da }e se uposlenik koji ispunjava uvjete i koji to zatra`i od poslodavca, smatrati uposlenikom na ~ekanju. Ustavni sud primje}uje da Zakon o radu nema odredbu kojom je utvr|eno od kojeg momenta se uposlenik iz stavka 2. ~lanka 143. Zakona o radu, koji to tra`i, smatra uposlenikom na ~ekanju. Ustavni sud primje}uje da u Zakonu o radu ne postoji niti jedna naznaka u ~lanku 143. koja bi ukazivala na to da se na bilo koji na~in pravi razlika izme|u uposlenika na ~ekanju koji to jesu, i onih koji }e se smatrati da jesu. 31. Ustavni sud smatra da, ni u konkretnom predmetu, redoviti sudovi u obrazlo`enju svojih odluka nisu dali jasne i precizne razloge za{to smatraju da temeljem ~lanka 143. stavak 1. i ~lanka 143. stavak 2. ZOR-a treba praviti razliku izme|u uposlenika koji su se na dan stupanja na snagu zakona "zatekli na ~ekanju posla" i onih koji "}e se smatrati uposlenikom na ~ekanju posla". U prilog svome stajali{tu da zakonodavac nije napravio nikakvu razliku izme|u uposlenika iz stava 1. i uposlenika iz stavka 2. ~lanka 143. ZOR-a, Ustavni sud podsje}a i na odredbu ~lanka 143a. ZOR-a, prema kojoj uposlenik koji smatra da je poslodavac povrijedio njegovo pravo koje je utvr|eno u ~lanku 143. stavovima 1. i 2. mo`e u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona (Zakona o izmjenama i dopunama Zakona

Broj 36 – Stranica 58

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

o radu - "Slu`bene novine Federacije BiH" broj 32/00) podnijeti priziv kantonalnoj komisiji za implementaciju ~lanka 143. Zakona o radu. Citirana odredba, prema mi{ljenju Ustavnog suda, ne samo da ne predvi|a razliku u tretmanu osoba iz stavka 1. i stavka 2. ~lanka 143. ZOR-a, ve} upravo insistira na istim pravima osoba na koje se primjenjuje stavak 1. i osoba na koje se primjenjuje stavak 2. ~lanka 143. ZOR-a. 32. Ustavni sud smatra kako je opravdano apelanti~ino pozivanje na Odluku Ustavnog suda o apelaciji broj AP 299/06. Naime, Ustavni sud je u navedenoj odluci, donesenoj 27. sije~nja 2007. godine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 38/07 od 22. svibnja 2007. godine), izme|u ostalog razmatrao i pitanje po~etka tijeka uspostave radno-pravnog statusa prema odredbi ~lanka 143. ZOR-a. Ustavni sud podsje}a kako je Vrhovni sud u predmetu tada{nje apelantice iz predmeta AP 299/06 odbio apelanti~in tu`beni zahtjev za uspostavu radno-pravnog statusa, odnosno isplatu naknada pla}a za razdoblje od 21. rujna 1993. godine do 4. travnja 2001. godine i uplatu doprinosa za zdravstveno osiguranje (nije odlu~ivano o doprinosu za mirovinsko osiguranje jer je apelantica propustila iznijeti revizijski navod i u tome pravcu) za razdoblje od 21. rujna 1993. godine do 31. prosinca 1998. godine, dok joj je to pravo priznao za razdoblje od 5. travnja 2001. godine do 31. prosinca 2003. godine, te je njen poslodavac obvezan za apelanticu uplatiti doprinose za zdravstveno osiguranje po~ev{i od 1. sije~nja 1999. godine pa do 31. prosinca 2003. godine. Svoju odluku Vrhovni sud je tada obrazlo`io navodom da je Vrhovni sud usvojio prigovor zastarjelosti koji je u postupku istaknuo poslodavac. U tome predmetu Ustavni sud je zaklju~io da je na~in na koji je Vrhovni sud, u konkretnom slu~aju, protuma~io pozitivno-pravne propise proizvoljan zbog toga {to je institut zastarjelosti primijenio tako da zastarjelost nastupi prije nego je rok za zastarjelost i po~eo te}i, {tovi{e, prije nego je i samo apelanti~ino pravo nastalo, te da, stoga, postoji povreda prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. 33. Pored ~injenice da ovakvim postupcima Vrhovni sud stvara razli~itu praksu u istim ~injeni~nim i pravnim situacijama bez bilo kakvog a pogotovo bez objektivnog obrazlo`enja svoga postupanja, koje je uz sve i razli~ito, Ustavni sud ukazuje da se iz obrazlo`enja presude Vrhovnog suda ne mo`e zaklju~iti da se Vrhovni sud prilikom tuma~enja i primjene odredbe ~lanka 143. ZOR-a bavio pitanjem {ta je ratio legis ~lanka 143. ZOR-a. Vrhovni sud je prilikom konkretnog odlu~ivanja o~evidno zanemario da obrazlo`i za{to bi cilj zakonodavca, kada je usvajao odredbu ~lanka 143. ZOR-a, bio rje{avanje radno-pravnog statusa uposlenika na ~ekanju i onih uposlenika koji nisu imali ure|en radno-pravni status samo za razdoblje od obra}anja poslodavcu pa do 5. svibnja 2000. godine kada je ex lege prestao radni odnos svim uposlenicima na ~ekanju, i onima koji se smatraju uposlenicima na ~ekanju ukoliko ih poslodavac do toga nadnevaka nije pozvao na posao. Tako|er, Vrhovni sud nije obrazlo`io iz kojeg razloga je, u slu~aju da je njegovo tuma~enje odredbe ~lanka 143. ZOR-a valjano, uop}e relevantan nadnevak 31. prosinac 1991. godine, koji je zakonodavac propisao kao relevantan nadnevak kada su osobe bile u radnom odnosu. Dalje, Vrhovni sud je propustio obrazlo`iti zna~aj ~lanka 143. ZOR-a za djelatnike koji su posao de facto izgubili nakon 31. prosinca 1991. godine ili im je nakon toga nadnevaka radno-pravni status bio neodre|en u oba slu~aja zbog ratnih sukoba. Dalje, Vrhovni sud nije obrazlo`io niti na koji bi na~in, u slu~aju kada bi se ~lanak 143. ZOR-a mogao tuma~iti na na~in na koji ga je Vrhovni sud tuma~io u konkretnom slu~aju tim uposlenicima, zbog kojih je ~lanak 143. ZOR-a i uspostavljen, radni sta` bio povezan kako bi mogli ostvariti barem pravo na mirovinu i kako u slu~aju da nastave raditi ne bi imali prekid sta`a osiguranja od sedam ili osam godina. 34. Imaju}i u vidu izneseno, Ustavni sud smatra kako su redoviti sudovi o~evidno proizvoljno primijenili odredbe ~lanka
1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 41/11

143. ZOR-a, te da razlozi koji su dati za takvu primjenu ne zadovoljavaju standarde pravi~noga su|enja, ~ime su povrijedili apelanti~ino pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. Zahtjev za tro{kove apelacije 35. Glede apelanti~inoga zahtjeva da joj Ustavni sud dosudi tro{kove nastale podno{enjem apelacije, Ustavni sud podsje}a kako Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na tro{kove sastavljanja apelacije, iz ~ega proizlazi da tro{kove sastavljanja apelacije snose isklju~ivo apelanti. VIII. Zaklju~ak 36. Ustavni sud zaklju~uje kako postoji povreda prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije kada su redoviti sudovi prilikom odlu~ivanja od kada apelantica, koja se ima smatrati uposlenicom na ~ekanju sukladno stavku 2. ~lanka 143. ZOR-a, ima status uposlenice na ~ekanju uz koji se vezuje pravo na naknadu pla}a za vrijeme ~ekanja, te uplatu doprinosa i otpremninu, protuma~ili pozitivno-pravne propise, konkretno ~lanak 143. ZOR-a na proizvoljan na~in, jer ga nisu tuma~ili na na~in koji je i ratio legis navedenoga ~lanka, odnosno kada se prilikom tuma~enja i primjene ~lanka 143. ZOR-a redoviti sudovi nisu ni upu{tali u obrazlo`enje svoga tuma~enja navedenog ~lanka. 37. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 2. i ~lanka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 38. Prema ~lanku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine odluke Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simovi}, v. r.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u predmetu broj AP 66/09, rje{avaju}i apelaciju Q.O. na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59 stav 2 alineja 2, ~lana 61 st. 1 i 2 i ~lana 64 stav 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simovi}, predsjednik Valerija Gali}, potpredsjednica Seada Palavri}, potpredsjednica Mato Tadi}, sudija Mirsad ]eman, sudija na sjednici odr`anoj 9. februara 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1
Usvaja se apelacija Q. O. Utvr|uje se povreda prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda. Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 008215 07 Rev od 18. novembra 2008. godine. Predmet se vra}a Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine koji je du`an da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu s ~lanom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanom 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda. Nala`e se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu s ~lanom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 60 dana od dana dostavqawa ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciqem da se izvr{i ova odluka.

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 59

Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i "Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@EWE I. Uvod 1. Q.O. (u daqwem tekstu: apelantkiwa) iz ^itluka, koju zastupa Zajedni~ka advokatska kancelarija Sawe Ili~i}-Lukenda i Gorjane [ajin iz ^itluka, podnijela je 9. januara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 P 00 8215 07 Rev od 18. novembra 2008. godine, Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daqwem tekstu: Kantonalni sud) broj 007-0-G`-07-000354 od 5. aprila 2007. godine i Presude Op{tinskog suda u Mostaru (u daqwem tekstu: Op{tinski sud) broj P-008215/03 od 10. januara 2007. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ~lana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda i Op{tinskog suda, te u~esnika u postupku, TP "Brotwopromet" d.o.o. ^itluk (u daqwem tekstu: tu`eni), zatra`eno je 24. aprila 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 15. maja 2009. godine, Kantonalni sud 21. maja 2009. godine, Op{tinski sud 4. maja 2009. godine i tu`eni 22. maja 2009. godine. 4. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavqeni su apelantkiwi 17. juna 2009. godine. III. ^iweni~no stawe 5. ^iwenice predmeta koje proizilaze iz apelantkiwinih navoda i dokumenata koji su predo~eni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sqede}i na~in. 6. Apelantkiwa je 31. oktobra 2003. godine protiv tu`enog podnijela tu`bu Op{tinskom sudu, a kona~no preciziranim tu`benim zahtjevom od 5. decembra 2006. godine zatra`ila da nakon provedenog postupka sud donese sqede}u presudu: "Poni{tavaju se rje{ewa tu`enog broj 114-10/00 od 11. oktobra 2000. godine i broj 243-11/00 od 20. novembra 2000. godine, kao i rje{ewe Kantonalne komisije za provedbu ~lana 143. Zakona o radu (u daqwem tekstu: Kantonalna komisija) broj 06-912-174/00 od 28. februara 2001. godine, te rje{ewe Federalne komisije za provedbu ~lana 143. Zakona o radu (u daqwem tekstu: Federalna komisija) broj 03-34-33-527/01 od 22. augusta 2003. godine. Utvr|uje se da tu`iteqica (apelantkiwa) ima status zaposlenika na ~ekawu kod tu`enog po~ev{i od 3. aprila 1992. godine do 6. maja 2000. godine, te se nala`e tu`enom da isplati apelantkiwi naknadu za vrijeme ~ekawa i to za period od 3. aprila 1992. godine do 1. februara 2000. godine u iznosu od po 280,00 KM mjese~no, kao i za period od 2. februara 2000. godine do 6. maja 2000. godine, te da se nalo`i tu`enoj da apelantkiwi za vrijeme ~ekawa isplati naknade plate i to za razdobqe od 3. aprila 1992. godine do 1. februara 2000. godine u iznosu od 280,00 KM mjese~no, za period 2. februara 2000. godine do 6. maja 2000. godine u iznosu od po 80,00 KM mjese~no sa zakonskom zateznom kamatom kao i da joj uspostavi sva prava iz radnog odnosa za razdobqe ~ekawa, tj. da joj uplati doprinose iz plate, doprinose na platu i porez na platu, a sve sa kamatama i tro{kovima postupka". Apelantkiwa je, daqe, tra`ila da joj tu`eni isplati otpremninu u iznosu od 321,34 KM, te tro{kove postupka. 7. Odlu~uju}i o tu`bi i postavqenom zahtjevu, Op{tinski sud je donio Presudu broj P-008215 03 od 10. januara 2007. godine. Navedenom presudom Op{tinski sud je odbio dio tu`benog zahtjeva za poni{tewe rje{ewa tu`enog, rje{ewa Kantonalne komisije i rje{ewa Federalne komisije. Op{tinski sud je odbio i dio zahtjeva kojim je apelantkiwa tra`ila da joj se utvrdi status zaposlenika na ~ekawu posla po~ev od 3. aprila

1992. godine do 1. februara 2000. godine, te da se nalo`i tu`enom da isplati apelantkiwi naknadu plate za vrijeme ~ekawa u navedenom periodu u iznosu od 280,00 KM mjese~no sa zateznom zakonskom kamatom od dospjelosti svakog pojedinog mjese~nog iznosa do isplate, kao i da joj uspostavi sva prava iz radnog odnosa za vrijeme ~ekawa. U dijelu tu`benog zahtjeva kojim je apelantkiwa tra`ila da se utvrdi da je imala status zaposlenika na ~ekawu kod tu`enog u periodu od 2. februara 2000. godine do 6. maja 2000. godine tu`ba je odba~ena. U dijelu tu`benog zahtjeva kojim je apelantkiwa tra`ila da joj tu`eni na ime naknade za vrijeme ~ekawa u periodu od 2. februara 2000. godine do 6. maja 2000. godine isplati iznose od 80,00 KM mjese~no i isplatu otpremnine u iznosu od 321,34 KM sa zakonskom zateznom kamatom po~ev od 7. septembra 2000. godine pa do isplate tu`ba je odbijena. Op{tinski sud je obavezao tu`enog da apelantkiwi uplati pripadaju}e doprinose i poreze na platu i u vezi s platom u periodu od 2. februara 2000. godine do 6. maja 2000. godine, dok je vi{ak apelantkiwinog tu`benog zahtjeva u ovom dijelu odbijen. Tu`eni je obavezan da apelantkiwi nadoknadi tro{kove parni~nog postupka u iznosu od 702,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom po~ev od dana presu|ewa do isplate. 8. Obrazla`u}i presudu, Op{tinski sud je istakao da je apelantkiwa u tu`bi navela da se povodom uspostave radno-pravnog statusa tu`enom obratila pismenim zahtjevom 1. februara 2000. godine. Rje{avaju}i o wenom zahtjevu, tu`eni joj je rje{ewem od 20. novembra 2000. godine uspostavio radno-pravni status zaposlenika na ~ekawu posla od 1. februara do 6. maja 2000. godine, kada joj je radni odnos prestao, uz pravo na otpremninu. Nezadovoqna odlukom tu`enog, apelantkiwa je podnijela `albu Kantonalnoj komisiji tra`e}i da se poni{te kao nezakonita rje{ewa tu`enog, a nakon {to su Kantonalna komisija i Federalna komisija odbile wen zahtjev, apelantkiwa se tu`bom obratila redovnom sudu. Nakon provedenog dokaznog postupka, Op{tinski sud je naveo nesporne ~iwenice da je apelantkiwi priznat status zaposlenika na ~ekawu posla u periodu od 1. februara 2000. godine do 6. maja 2000. godine, prestanka radnog odnosa 6. maja 2000. godine i isplate na ime naknade za ~ekawe za navedeni period kao i otpremnine, te da je apelantkiwa podneskom od 5. decembra 2006. godine povukla dio tu`benog zahtjeva koji se odnosi na naknadu plate i otpremninu u ispla}enom iznosu. Op{tinski sud je u pogledu apelantkiwinog zahtjeva koji se odnosi na poni{tewe rje{ewa tu`enog, kako je navedeno u obrazlo`ewu, imao u vidu odredbu ~lana 143 stav 2 Zakona o radu FBiH (u daqwem tekstu: ZOR), kojom je propisano da }e se zaposlenik koji je bio u radnom odnosu 31. decembra 1991. godine i koji nije zasnivao radni odnos kod drugog poslodavca, smatrati zaposlenikom na ~ekawu posla. Kako je daqe naveo Op{tinski sud, stavom 4 odredbe ~lana 143 ZOR-a je propisano da zaposleniku na ~ekawu posla, ukoliko ne bude pozvan na rad u roku od {est mjeseci, prestaje radni odnos uz pravo na otpremninu. U momentu stupawa na snagu ZOR-a, u novembru 1999. godine, apelantkiwa nije imala status zaposlenika na ~ekawu posla, budu}i da joj je taj status priznat rje{ewem tu`enog od 11. oktobra 2000. godine. Zbog navedenog, Op{tinski sud smatra da su rje{ewa Federalne komisije i Kantonalne komisije zakonita, a apelantkiwin zahtjev kojim je tra`ila poni{tewe tih rje{ewa i rje{ewa tu`enog neosnovan. Op{tinski sud je smatrao nespornim da se apelantkiwa prema rje{ewu tu`enog nalazila u statusu ~ekawa u periodu od 1. februara 2000. godine do 6. maja 2000. godine, pa je ovaj dio tu`benog zahtjeva odbacio, smatraju}i da je taj pravni odnos izme|u apelantkiwe i tu`enog bilo nepotrebno utvr|ivati. 9. U pogledu dijela zahtjeva koji se ti~e isplate naknada za vrijeme ~ekawa posla, Op{tinski sud je primijenio odredbu ~lana 143 stav 3 ZOR-a imaju}i u vidu da tu`eni za period ~ekawa nije odredio visinu naknade. Op{tinski sud je kao osnov za obra~un naknade primijenio Op{ti kolektivni ugovor kojim je u odredbi ~lana 5 propisano da najni`a plata ne

Broj 36 – Stranica 60

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

mo`e da bude mawa od 55% prosje~ne plate ostvarene u FBiH prema posqedwim podacima Federalnog zavoda za statistiku. Za period od februara do maja 2000. godine, sud je utvrdio visinu naknade u iznosu od 700,24 KM, koji je tu`eni apelantkiwi i isplatio na ime naknade za ~ekawe. Shodno navedenom sud je odbio dio apelantkiwinog tu`benog zahtjeva kojim je tra`ila da joj tu`eni na ime naknade za vrijeme ~ekawa u periodu od 2. februara 2000. godine do 6. maja 2000. godine isplati iznos od 80,00 KM mjese~no s pripadaju}im kamatama, kao i dio tu`benog zahtjeva kojim je tra`ila naknadu plate za period od 3. aprila 1992. godine do 1. februara 2000. godine u iznosima od po 280,00 KM. 10. U pogledu dijela preciziranog tu`benog zahtjeva od 5. decembra 2006. godine koji se ti~e uspostavqawa svih prava iz radnog odnosa za period ~ekawa, Op{tinski sud je istakao da je takva mogu}nost propisana ~lanom 96 stav 2 ZOR-a, ali uz pretpostavku da sud utvrdi da je otkaz koji je dao poslodavac nezakonit pa, kako u konkretnom slu~aju to nije utvrdio, odbio je i ovaj dio tu`benog zahtjeva. U pogledu dijela zahtjeva koji se ti~e razlike otpremnine, Op{tinski sud je utvrdio da je tu`eni na apelantkiwin obra~un otpremnine primijenio pravilan koeficijent 2,00 pa kako je, prema saop{tewu Federalnog zavoda za statistiku, plata za novembar 1999. godine kada je ZOR stupio na snagu iznosila 382,33 KM, to je pravilno obra~unata visina otpremnine u iznosu od 764,66 KM koliko je tu`eni i isplatio apelantkiwi. Shodno navedenom, Op{tinski sud je odbio dio apelantkiwinog tu`benog zahtjeva na ime razlike ispla}ene otpremnine u iznosu od 321,34 KM. Dio zahtjeva koji se ti~e uplate doprinosa iz plate, doprinosa na platu i poreza na platu, Op{tinski sud je ocijenio da je osnovan u periodu od 1. februara 2000. godine do 6. maja 2000. godine, prema ~lanu 101 Zakona o penzijskom i invalidskom osigurawu. S tim u vezi Op{tinski sud je naveo da je citiranim zakonom propisano da osiguranik ima pravo da tu`bom pred nadle`nim sudom pokrene postupak protiv poslodavca ukoliko poslodavac ne uplati doprinos za penzijsko i invalidsko osigurawe u skladu sa zakonom, navode}i da je takav stav izra`en i u Odluci Ustavnog suda broj AP 311/04 ("Slu`beni glasnik BiH" 60/05). 11. Kantonalni sud je, odlu~uju}i o apelantkiwinoj `albi protiv prvostepene presude, donio Presudu broj 007-0-G`-07-000354 od 5. aprila 2007. godine. Navedenom presudom Kantonalni sud je apelantkiwinu `albu u cijelosti odbio i prvostepenu presudu potvrdio. U obrazlo`ewu presude, u vezi s apelantkiwinim zahtjevom da joj se prizna status zaposlenika na ~ekawu od 3. aprila 1992. godine, Kantonalni sud je naveo da je apelantkiwa, da bi mogao da joj se prizna status zaposlenika na ~ekawu prije i u vrijeme stupawa na snagu ZOR-a, morala da dokaz`e da se obra}ala tu`enom za uspostavqawe radno-pravnog statusa prije stupawa na snagu ZOR-a, te da je tu`eni apelantkiwin radno-pravni status rije{io tako {to ju je uputio na ~ekawe posla. Kantonalni sud je istakao da takvo rje{ewe tu`eni nije donio, pa ni apelantkiwin radno-pravni status nije mogao da se rije{i primjenom odredbi ~lana 143 stav 1 ZOR-a. Apelantkiwino obra}awe tu`enom 1. februara 2000. godine sa zahtjevom da joj se rije{i radno-pravni status najboqe pokazuje da u konkretnom slu~aju mo`e da se primijeni samo ~lan 143 stav 2 ZOR-a, {to zna~i da se apelantkiwi priznaje status zaposlenika na ~ekawu posla od dana podno{ewa zahtjeva, iz ~ega slijedi da je pravilno rje{ewe tu`enog od 11. oktobra 2000. godine, kojim je apelantkiwi priznat status zaposlenika na ~ekawu posla od 1. februara 2000. godine. Kantonalni sud je ocijenio da je pravilno i rje{ewe tu`enog od 20. novembra 2000. godine, kojim je utvr|eno da apelantkiwi prestaje radni odnos 6. maja 2000. godine. Kantonalni sud je istakao da iz pravilnosti rje{ewa tu`enog proizilazi i pravilnost rje{ewa Kantonalne komisije od 28. februara 2001. godine, kojim je odbijena apelantkiwina `alba protiv rje{ewa tu`enog, kao i rje{ewa Federalne komisije od 22. avgusta 2003. godine kojim je odbijena apelantkiwina `alba protiv rje{ewa

Kantonalne komisije. Kantonalni sud je daqe naveo da ovakav zakqu~ak suda nije zasnovan na Instrukciji o primjeni ~lana 143 stav 2 ZOR-a ("Slu`bene novine FBiH" 17/00), kako to apelantkiwa neosnovano navodi u `albi, ve} na pravilnom tuma~ewu ove odredbe po{to se odredbama ~lana 143 st. 1 i 2 ZOR-a pravi jasna razlika izme|u zaposlenika koji su se zatekli na ~ekawu posla na dan stupawa ZOR-a (5. novembar 1999. godine) i zaposlenika koji su u roku od tri mjeseca podnijeli zahtjev za regulisawe radno-pravnog statusa. Kantonalni sud je tako|e naveo da ni dono{ewe Instrukcije o primjeni ~lana 143 stav 2 ZOR-a ne mo`e da uti~e na druga~ije rje{ewe apelantkiwinog radno-pravnog statusa. Kantonalni sud je zakqu~io da je prvostepeni sud pravilno odbio dio tu`benog zahtjeva kojim je apelantkiwa tra`ila da se poni{ti rje{ewe tu`enog i rje{ewa Kantonalne, odnosno Federalne komisije, kao i da se utvrdi da je na ~ekawu posla bila od 3. aprila 1992. godine do 1. februara 2000. godine, te da joj se isplati naknada za ~ekawe u ovom periodu od 280,00 KM mjese~no, i da joj se za period ~ekawa uspostave sva prava iz radnog odnosa. 12. Kantonalni sud je ocijenio da je pravilan zakqu~ak prvostepenog suda koji je utvrdio da apelantkiwa nema pravni interes da se presudom utvrdi wen status zaposlenika na ~ekawu posla od 1. februara 2000. godine do 6. maja 2000. godine. Kako je rje{ewem tu`enog od 11. oktobra 2000. godine utvr|eno da apelantkiwa ima status zaposlenika na ~ekawu posla od 1. februara 2000. godine, a rje{ewem tu`enog od 20. novembra 2000. godine da apelantkiwi prestaje radni odnos 6. maja 2000. godine, to je po ocjeni Kantonalnog suda u ovom dijelu tu`ba pravilno odba~ena. Kantonalni sud, kako je daqe obrazlo`io, smatra da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je odbio dio tu`benog zahtjeva kojim je tra`eno da se tu`eni obave`e da apelantkiwi isplati po 80,00 KM mjese~no za vrijeme ~ekawa posla (od 2. februara 2000. godine do 6. maja 2000. godine), kada je apelantkiwi prestao radni odnos. Kantonalni sud je naveo da je ova naknada trebala da bude obra~unata prema Odluci Vlade FBiH o najni`oj plati zaposlenika, koja je iznosila 200,00 KM, a ne primjenom odredbi Op{teg kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije BiH na koji se poziva apelantkiwa, koji je stupio na pravnu snagu i primjewuje se od 8. septembra 2005. godine, i ne mo`e da se primjewuje retroaktivno. Kako je po tom osnovu apelantkiwi ve} ispla}eno 724,00 KM, sa kamatama od dana podno{ewa tu`be do isplate u iznosu od 250,03 KM, Kantonalni sud je zakqu~io da su i ovi apelantkiwini `albeni navodi neosnovani. Kantonalni sud je tako|e ocijenio da su neosnovani i pau{alni navodi da apelantkiwi nije pravilno utvr|en ukupan radni sta`, te da joj po ~lanu 143 st. 4 i 5 ZOR-a pripada ve}i iznos otpremnine od ovog koji je utvrdio prvostepeni sud. S tim u vezi Kantonalni suda je istakao da je prvostepeni sud pravilno utvrdio da apelantkiwi treba da se isplati otpremnina u iznosu od 764,66 KM, dakle u iznosu koji je tu`eni isplatio u toku postupka, s tim da je tu`eni platio i kamate na ovaj iznos u visini od 333,59 KM od dana podno{ewa tu`be pa do isplate. Tako|e je naveo da apelantkiwa nije ponudila nikakav dokaz iz kog bi moglo da se utvrdi da je imala preko 10 godina radnog sta`a, u kom slu~aju bi imala pravo i na ve}i koeficijent od 2,66 KM. 13. Vrhovni sud je Presudom broj 58 0 P 00 8215 07 Rev od 18. novembra 2008. godine odbio apelantkiwinu reviziju izjavqenu protiv drugostepene presude. U obrazlo`ewu presude Vrhovni sud je istakao da su bez osnova navodi revizije da su redovni sudovi pogre{no protuma~ili odredbe ~lana 143 st. 1 i 2 ZOR-a i odbili wen tu`beni zahtjev da joj tu`eni prizna status zaposlenika na ~ekawu posla od 3. aprila 1992. godine, a ne tek od 1. februara 2000. godine kada se apelantkiwa obratila tu`enom radi uspostavqawa radno-pravnog statusa. Od momenta stupawa na snagu Zakona, wegov ~lan 143 stav 2 tuma~en je na jednak na~in u sudskoj praksi, kao i praksa svih kantonalnih komisija i Federalne komisije, tj. da zaposlenici koji su se zatekli u radnom odnosu kod poslodavca na dan 31. decembar 1991. godine, a prestali su sa radom u periodu rata ili

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 61

neposredne ratne opasnosti (i nisu zasnovali radni odnos kod drugog poslodavca do stupawa na snagu ZOR-a) ima da se smatraju zaposlenicima na ~ekawu posla, ali samo od dana kada su se, u smislu navedenog zakona, obratili poslodavcu radi uspostavqawa radno-pravnog statusa. Osnov za ovakvo tuma~ewe odredbe ~lana 143 ZOR-a, kako to obrazla`e Vrhovni sud, nalazi se u ~iwenici da mnogi poslodavci za vrijeme rata nisu radili, odnosno privre|ivali, pa nisu bili u stawu da zapo{qavaju isti broj radnika kao i prije rata, a pogotovo ne da svim ranijim zaposlenicima ispla}uju plate i doprinose. S tim u vezi Vrhovni sud je naveo da je ve}ina poslodavaca svoje zaposlenike upu}ivala na ~ekawe do prestanka ratnog stawa ili neposredne ratne opasnosti primjenom odredbe ~lana 7 stav 1 Zakona o radnim odnosima ("Slu`beni list RBiH" broj 21/92), a ti radnici, ako su se zatekli na ~ekawu posla i na dan stupawa ZOR-a, shodno odredbama ~lana 143 stav 1 tog zakona, ostali su u statusu zaposlenika na ~ekawu jo{ najdu`e {est mjeseci, ako ih poslodavac prije isteka roka nije pozvao na rad. Vrhovni sud je istakao da apelantkiwa nije tvrdila da je tu`eni poslao na ~ekawe posla, me|utim, u reviziji je ustvrdila da je tu`eni ponovno po~eo da posluje tek 3. oktobra 1996. godine, pa po mi{qewu ovog suda apelantkiwa nema osnova da tra`i da joj se uspostavi radno-pravni status kao i da joj se naknade plate od 3. aprila 1992. godine kada je prestala da radi kod tu`enog. Vrhovni sud je naveo da bi suprotno rezonovawe predstavqalo nesrazmjeran teret za poslodavca, iz kojih razloga su, po mi{qewu ovog suda, ni`estepeni sudovi pravilno primijenili ~lan 143 stav 2 ZOR-a kada su utvrdili da je tu`eni postupao zakonito donose}i osporeno rje{ewe o uspostavqawu radno-pravnog statusa apelantkiwi po~ev od 1. februara 2000. godine kada se apelantkiwa nakon rata prvi put obratila tu`enom. 14. Vrhovni sud je ocijenio da je neosnovan i revizioni prigovor da apelantkiwi pripada naknada plata za period u kom joj je priznat status zaposlenika na ~ekawu prema odredbama Op{teg kolektivnog ugovora iz 2005. godine, budu}i da taj ugovor nije va`io u spornom periodu. Vrhovni sud je zakqu~io da je drugostepeni sud kod obra~una naknade plate pravilno primijenio tada va`e}u Odluku Vlade FBiH o najni`oj plati zaposlenika koja je u spornom periodu iznosila 200,00 KM mjese~no. Vrhovni sud je ocijenio da je neosnovan i apelantkiwin prigovor u dijelu odluke kojim je odbijen wen zahtjev za isplatu razlike otpremnine u iznosu od 321,34 KM. S tim u vezi Vrhovni sud je istakao da apelantkiwa u reviziji nije navela za{to smatra da je koeficijent na osnovu kog joj je tu`eni obra~unao otpremninu pogre{an, me|utim prema odredbama ~lana 143 stav 4 ZOR-a za sta` osigurawa od 5 do 10 godina (u kojoj kategoriji se nalazi apelantkiwa) visina otpremnine utvr|uje se primjenom koeficijenta 2,00 na prosje~nu mjese~nu platu ispla}enu na nivou Federacije BiH na dan stupawa na snagu ZOR-a, koju objavquje Federalni zavod za statistiku. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 15. Apelantkiwa se poziva na povredu prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija), te prava na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povrede navedenih prava apelantkiwa vidi u proizvoqnoj primjeni ~lana 143 ZOR-a. Apelantkiwa nagla{ava kako redovni sudovi nisu vodili ra~una o su{tini prava koje daje navedena zakonska odredba, a to je, po apelantkiwinom mi{qewu, pravo zaposlenicima, koji su prestali da rade (a nisu primili nikakav akt o prestanku radnog odnosa), da u skladu s utvr|enim statusom zaposlenika na ~ekawu posla ostvare pravo na naknadu plate i uplatu ostalih doprinosa, od momenta kad su prestali da rade a najkasnije od 31. decembra 1991. godine pa do dono{ewa Zakona o radu 1999. godine. Apelantkiwa smatra da u

konkretnom slu~aju treba da se primijeni praksa Ustavnog suda iz Odluke AP 299/06 od 27. januara 2007. godine. Ona predla`e da Ustavni sud utvrdi povrede prava na pravi~no su|ewe i imovinu, te da ukine osporenu presudu Vrhovnog suda i vrati predmet tom sudu uz obavezu da u hitnom postupku donese novu odluku u skladu s navedenim ustavnim pravima. Apelantkiwa tra`i i da joj se dosude tro{kovi sastava apelacije u iznosu od 1.684,80 KM. 16. Osim toga, apelantkiwa nagla{ava da su redovni sudovi proizvoqnom primjenom odredaba ~lana 143 Zakona o radu izveli pogre{an zakqu~ak kada su utvrdili wen status radnika na ~ekawu posla od 1. februara 2000. godine do 6. maja 2000. godine, pogre{no smatraju}i da taj status mo`e da se prizna samo od momenta kad je apelantkiwa poslodavcu podnijela zahtjev da joj se uspostavi navedeni status. b) Odgovor na apelaciju 17. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da u konkretnom slu~aju nije povrije|eno apelantkiwino prava na pravi~no su|ewe i pravo na imovinu iz ~lana II/3e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, te ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda i ~lana 1 Protokola broj 1 iz Evropsku konvenciju. 18. Kantonalni sud je naveo da je presuda ovog suda pravilna i na zakonu zasnovana, da nema povreda prava na koja ukazuje apelantkiwa, te da u cijelosti ostaje pri razlozima presude. 19. Op{tinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da tokom prvostepenog postupka nije bilo kr{ewa prava na koja se apelantkiwa poziva u apelaciji, te da je svoju odluku zasnovao na provedenim dokazima, a da pri izvo|ewu dokaza apelantkiwi nije bilo uskra}eno ni jedno pravo zagarantovano ~lanom 6 stav 1 Evropske konvencije. V. Relevantni propisi 20. Zakon o radu ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 43/99, 32/00 i 29/03) u relevantnom dijelu glasi: ^lan 143. (1) Zaposlenik koji se na dan stupawa na snagu ovog zakona zatekao na ~ekawu posla, ostat }e u tom statusu najdu`e {est mjeseci od dana stupawa na snagu ovog zakona, ako poslodavac prije isteka ovog roka zaposlenika ne pozove na rad. (2) Zaposlenik koji se zatekao u radnom odnosu 31. decembra 1991. godine i koji se u roku od tri mjeseca od dana stupawa na snagu ovog zakona pismeno ili neposredno obratio poslodavcu radi uspostavqawa radno-pravnog statusa, a u ovom vremenskom razdobqu nije zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca smatrat }e se, tako|e, zaposlenikom na ~ekawu posla. (3) Za vrijeme ~ekawa posla zaposlenik ima pravo na naknadu plate u visini koju odredi poslodavac. (4) Ako zaposlenik na ~ekawu posla iz st. 1. i 2. ovog ~lana ne bude pozvan na rad u roku iz stava 1. ovog ~lana, prestaje mu radni odnos, uz pravo na otpremninu najmawe u visini tri prosje~ne plate ispla}ene na nivou Federacije u prethodna tri mjeseca, koju objavquje Federalni zavod za statistiku, do navr{enih pet godina sta`a osigurawa, a za svaku narednu godinu sta`a osigurawa, jo{ najmawe jednu polovinu prosje~ne plate. VI. Dopustivost 21. U skladu s ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u pitawima koja su sadr`ana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 22. U skladu s ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpqeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije

Broj 36 – Stranica 62

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

primio odluku o posqedwem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 23. U konkretnom slu~aju predmet osporavawa apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 58 0P 008215 07 Rev od 18. novembra 2008. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantkiwa je primila 17. decembra 2008. godine a apelacija je podnesena 9. januara 2009. godine, dakle u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispuwava i uslove iz ~lana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. 24. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 25. Apelantkiwa osporava navedene presude, tvrde}i da su joj tim presudama povrije|ena prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, kao i prava na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravi~no su|ewe 26. ^lan II/3 Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona obuhvataju: (...) e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom. 27. ^lan 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega, svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovqenim sudom. 28. Ustavni sud zapa`a da apelantkiwa apelacijom osporava presude Vrhovnog suda, Kantonalnog suda i Op{tinskog suda, me|utim iz navoda i ~iwenica na kojima apelantkiwa zasniva apelaciju, ne proizilazi da se apelantkiwa `ali na odbijaju}i dio tu`benog zahtjeva kojim je tra`ila da se obave`e tu`eni da joj na ime razlike ispla}ene naknade za vrijeme ~ekawa u periodu od 2. februara 2000. godine do 6. maja 2000. godine, te na ime razlike ispla}ene otpremnine, isplati iznose pobli`e navedene u izreci osporenih presuda. Stoga }e Ustavni sud ispitati navode apelacije u odnosu na odbijaju}i dio tu`benog zahtjeva kojim je apelantkiwa tra`ila da joj se prizna status zaposlenika na ~ekawu posla od 3. aprila 1992. godine do 2. februara 2000. godine, isplatu naknada plata za vrijeme ~ekawa u navedenom periodu s pripadaju}im kamatama, kao i uplatu pripadaju}ih doprinosa i poreza na platu i u vezi s platom u navedenom periodu. 29. Ustavni sud podsje}a na svoju Odluku broj AP 1981/07. Naime, u navedenoj odluci, donesenoj 14. oktobra 2009. godine (dostupna na web strani Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), Ustavni sud je raspravqao identi~no pravno pitawe (status zaposlenika na ~ekawu) u smislu primjene ~lana 143 st. 1 i 2 ZOR-a, pa se umjesto posebnog obrazlo`ewa merituma ove odluke u pogledu apelantkiwinih `albenih navoda, Ustavni sud poziva na obrazlo`ewe i razloge iznesene u obrazlo`ewu navedene odluke. 30. Naime, u navedenoj odluci Ustavni sud je, izme|u ostalog, obrazlo`io da ~lan 143 stav 1 i 2 Zakona o radu sadr`i odredbe kojim je regulirano pitawe 'zaposlenika na ~ekawu', i to onih (stav 1 ~lana 143) koji su se u tom statusu zatekli danom stupawa na snagu Zakona o radu, kao i onih

kojima je ovim Zakonom tek trebalo da bude priznato to svojstvo, pod uslovima ta~no utvr|enim u stavu 2 ~lana 143 Zakona o radu. Tako|e, Ustavni sud primje}uje da je u stavu 2 ~lana 143 navedeno da }e se zaposlenik koji ispuwava uslove i koji to zatra`i od poslodavca, smatrati zaposlenikom na ~ekawu. Ustavni sud primje}uje da Zakon o radu nema odredbu kojom je utvr|eno od kog momenta se zaposlenik iz stava 2 ~lana 143 Zakona o radu koji to tra`i smatra zaposlenikom na ~ekawu. Ustavni sud primje}uje da u Zakonu o radu ne postoji niti jedna naznaka u ~lanu 143 koja bi ukazivala na to da se na bilo koji na~in pravi razlika izme|u zaposlenika na ~ekawu koji to jesu, i onih koji }e se smatrati da jesu. 31. Ustavni sud smatra da, ni u konkretnom predmetu, redovni sudovi u obrazlo`ewu svojih odluka nisu dali jasne i precizne razloge za{to smatraju da po osnovu ~lana 143 stav 1 i ~lana 143 stav 2. ZOR-a treba da se pravi razlika izme|u zaposlenika koji su se na dan stupawa na snagu zakona "zatekli na ~ekawu posla" i onih koji "}e se smatrati zaposlenikom na ~ekawu posla". U prilog svom stanovi{tu da zakonodavac nije napravio nikakvu razliku izme|u zaposlenika iz stava 1 i zaposlenika iz stava 2 ~lana 143 ZOR-a, Ustavni sud podsje}a i na odredbu ~lana 143a. ZOR-a, shodno kojoj zaposlenik koji smatra da je poslodavac povrijedio wegovo pravo koje je utvr|eno u ~lanu 143. stavovima 1. i 2. mo`e u roku od 90 dana od dana stupawa na snagu ovog zakona (Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu - "Slu`bene novine Federacije BiH" broj 32/00) podnijeti `albu kantonalnoj komisiji za implementaciju ~lana 143. Zakona o radu. Citirana odredba, shodno mi{qewu Ustavnog suda, ne samo da ne predvi|a razliku u tretmanu lica iz stava 1 i stava 2 ~lana 143 ZOR-a, ve} upravo insistira na istim pravima lica na koja se primjewuje stav 1 i lica na koja se primjewuje stav 2 ~lana 143 ZOR-a. 32. Ustavni sud smatra da je opravdano apelantkiwino pozivawe na Odluku Ustavnog suda o apelaciji broj AP 299/06. Naime, Ustavni sud je u navedenoj odluci, donesenoj 27. januara 2007. godine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 38/07 od 22. maja 2007. godine), izme|u ostalog razmatrao i pitawe po~etka toka uspostavqawa radno-pravnog statusa prema odredbi ~lana 143 ZOR-a. Ustavni sud podsje}a da je Vrhovni sud u predmetu tada{we apelantkiwe iz predmeta AP 299/06 odbio apelantkiwin tu`beni zahtjev za uspostavqawe radno-pravnog statusa, odnosno isplatu naknada plata za period od 21. septembra 1993. godine do 4. aprila 2001. godine i uplatu doprinosa za zdravstveno osigurawe (nije odlu~ivano o doprinosu za penziono osigurawe jer je apelantkiwa propustila da iznese revizioni navod i u tom pravcu) za period od 21. septembra 1993. godine do 31. decembra 1998. godine, dok joj je to pravo priznao za period od 5. aprila 2001. godine do 31. decembra 2003. godine, te je wen poslodavac obavezan da za apelantkiwu uplati doprinose za zdravstveno osigurawe po~ev od 1. januara 1999. godine pa do 31. decembra 2003. godine. Svoju odluku Vrhovni sud je tada obrazlo`io navodom da je Vrhovni sud usvojio prigovor zastarjelosti koji je u postupku istakao poslodavac. U tome predmetu Ustavni sud je zakqu~io da je na~in na koji je Vrhovni sud, u konkretnom slu~aju, protuma~io pozitivno-pravne propise proizvoqan zbog toga {to je institut zastarjelosti primijenio tako da zastarjelost nastupi prije nego je rok za zastarjelost i po~eo da te~e, {tovi{e, prije nego je i samo apelantkiwino pravo nastalo, te da, stoga, postoji povreda prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. 33. Pored ~iwenice da ovakvim postupcima Vrhovni sud stvara razli~itu praksu u istim ~iweni~nim i pravnim situacijama bez bilo kakvog a pogotovo bez objektivnog obrazlo`ewa svog postupawa, koje je uz sve i razli~ito, Ustavni sud ukazuje da iz obrazlo`ewa presude Vrhovnog suda ne mo`e da se zakqu~i da se Vrhovni sud prilikom tuma~ewa i primjene odredbe ~lana 143 ZOR-a bavio pitawem {ta je ratio legis ~lana 143 ZOR-a. Vrhovni sud je prilikom konkretnog

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 63

odlu~ivawa o~igledno zanemario da obrazlo`i za{to bi ciq zakonodavca, kada je usvajao odredbu ~lana 143 ZOR-a, bio rje{avawe radno-pravnog statusa zaposlenika na ~ekawu i onih zaposlenika koji nisu imali ure|en radno-pravni status samo za period od obra}awa poslodavcu pa do 5. maja 2000. godine kada je ex lege prestao radni odnos svim zaposlenicima na ~ekawu, i onima koji se smatraju zaposlenicima na ~ekawu ukoliko ih poslodavac do tog datuma nije pozvao na posao. Tako|e, Vrhovni sud nije obrazlo`io iz kog razloga je, u slu~aju da je wegovo tuma~ewe odredbe ~lana 143 ZOR-a vaqano, uop{te relevantan datum 31. decembar 1991. godine, koji je zakonodavac propisao kao relevantan datum kada su osobe bile u radnom odnosu. Daqe, Vrhovni sud je propustio da obrazlo`i zna~aj ~lana 143 ZOR-a za radnike koji su posao de facto izgubili nakon 31. decembra 1991. godine ili im je nakon tog datuma radno-pravni status bio neodre|en u oba slu~aja zbog ratnih sukoba. Daqe, Vrhovni sud nije obrazlo`io niti na koji bi na~in, u slu~aju kada bi ~lan 143 ZOR-a mogao da se tuma~i na na~in na koji ga je Vrhovni sud tuma~io u konkretnom slu~aju tim zaposlenicima, zbog kojih je ~lan 143 ZOR-a i uspostavqen, radni sta` bio povezan kako bi mogli da ostvare barem pravo na penziju i kako u slu~aju da nastave da rade ne bi imali prekid sta`a osigurawa od sedam ili osam godina. 34. Imaju}i u vidu izneseno, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi o~igledno proizvoqno primijenili odredbe ~lana 143 ZOR-a, te da razlozi koji su dati za takvu primjenu ne zadovoqavaju standarde pravi~nog su|ewa, ~ime su povrijedili apelantkiwino pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. Zahtjev za tro{kove apelacije 35. U pogledu apelantkiwinog zahtjeva da joj Ustavni sud dosudi tro{kove nastale podno{ewem apelacije, Ustavni sud podsje}a da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na tro{kove sastavqawa apelacije, iz ~ega proizilazi da tro{kove sastavqawa apelacije snose iskqu~ivo apelanti. VIII. Zakqu~ak 36. Ustavni sud zakqu~uje da postoji povreda prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije kada su redovni sudovi prilikom odlu~ivawa od kada apelantkiwa, koja ima da se smatra zaposlenikom na ~ekawu u skladu sa stavom 2 ~lana 143 ZOR-a, ima status zaposlenika na ~ekawu uz koji se vezuje pravo na naknadu plata za vrijeme ~ekawa, te uplatu doprinosa i otpremninu, protuma~ili pozitivno-pravne propise, konkretno ~lan 143 ZOR-a na proizvoqan na~in, jer ga nisu tuma~ili na na~in koji je i ratio legis navedenog ~lana, odnosno kada se prilikom tuma~ewa i primjene ~lana 143 ZOR-a redovni sudovi nisu ni upu{tali u obrazlo`ewe svog tuma~ewa navedenog ~lana. 37. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 2 i ~lana 64 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 38. Shodno ~lanu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr Miodrag Simovi}, s. r.

suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simovi}, predsjednik Valerija Gali}, potpredsjednica Seada Palavri}, potpredsjednica Mato Tadi}, sudija Mirsad ]eman, sudija na sjednici odr`anoj 9. februara 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

1

Usvaja se apelacija Lj. O. Utvr|uje se povreda prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 008215 07 Rev od 18. novembra 2008. godine. Predmet se vra}a Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine koji je du`an da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu s ~lanom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanom 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Nala`e se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu s ~lanom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 60 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvr{enja ove odluke. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i "Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@ENJE I. Uvod 1. Lj.O. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz ^itluka, koju zastupa Zajedni~ka advokatska kancelarija Sanje Ili~i}-Lukenda i Gorjane [ajin iz ^itluka, podnijela je 9. januara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 P 00 8215 07 Rev od 18. novembra 2008. godine, Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 007-0-G`-07-000354 od 5. aprila 2007. godine i Presude Op}inskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Op}inski sud) broj P-008215/03 od 10. januara 2007. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ~lana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda i Op}inskog suda, te u~esnika u postupku, TP "Brotnjopromet" d.o.o. ^itluk (u daljnjem tekstu: tu`eni), zatra`eno je 24. aprila 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 15. maja 2009. godine, Kantonalni sud 21. maja 2009. godine, Op}inski sud 4. maja 2009. godine i tu`eni 22. maja 2009. godine. 4. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantici 17. juna 2009. godine. III. ^injeni~no stanje 5. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in. 6. Apelantica je 31. oktobra 2003. godine protiv tu`enog podnijela tu`bu Op}inskom sudu, a kona~no preciziranim tu`benim zahtjevom od 5. decembra 2006. godine zatra`ila da nakon provedenog postupka sud donese sljede}u presudu: "Poni{tavaju se rje{enja tu`enog broj 114-10/00 od 11. oktobra 2000. godine i broj 243-11/00 od 20. novembra 2000. godine, kao i rje{enje Kantonalne komisije za provedbu ~lana 143.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u predmetu broj AP 66/09, rje{avaju}i apelaciju Lj.O. na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav 2. alineja 2, ~lana 61. st. 1. i 2. i ~lana 64. stav 1. Pravila Ustavnog
1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 41/11

Broj 36 – Stranica 64

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

Zakona o radu (u daljnjem tekstu: Kantonalna komisija) broj 06-912-174/00 od 28. februara 2001. godine, te rje{enje Federalne komisije za provedbu ~lana 143. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: Federalna komisija) broj 03-34-33-527/01 od 22. augusta 2003. godine. Utvr|uje se da tu`iteljica (apelantica) ima status zaposlenika na ~ekanju kod tu`enog po~ev{i od 3. aprila 1992. godine do 6. maja 2000. godine, te se nala`e tu`enom da isplati apelantici naknadu za vrijeme ~ekanja i to za period od 3. aprila 1992. godine do 1. februara 2000. godine u iznosu od po 280,00 KM mjese~no, kao i za period od 2. februara 2000. godine do 6. maja 2000. godine, te da se nalo`i tu`enoj da apelantici za vrijeme ~ekanja isplati naknade pla}e i to za razdoblje od 3. aprila 1992. godine do 1. februara 2000. godine u iznosu od 280,00 KM mjese~no, za period 2. februara 2000. godine do 6. maja 2000. godine u iznosu od po 80,00 KM mjese~no sa zakonskom zateznom kamatom kao i da joj uspostavi sva prava iz radnog odnosa za razdoblje ~ekanja, tj. da joj uplati doprinose iz pla}e, doprinose na pla}u i porez na pla}u, a sve sa kamatama i tro{kovima postupka". Apelantica je, dalje, tra`ila da joj tu`eni isplati otpremninu u iznosu od 321,34 KM, te tro{kove postupka. 7. Odlu~uju}i o tu`bi i postavljenom zahtjevu, Op}inski sud je donio Presudu broj P-008215 03 od 10. januara 2007. godine. Navedenom presudom Op}inski sud je odbio dio tu`benog zahtjeva za poni{tenje rje{enja tu`enog, rje{enja Kantonalne komisije i rje{enja Federalne komisije. Op}inski sud je odbio i dio zahtjeva kojim je apelantica tra`ila da joj se utvrdi status zaposlenika na ~ekanju posla po~ev{i od 3. aprila 1992. godine do 1. februara 2000. godine, te da se nalo`i tu`enom da isplati apelantici naknadu pla}e za vrijeme ~ekanja u navedenom periodu u iznosu od 280,00 KM mjese~no sa zateznom zakonskom kamatom od dospjelosti svakog pojedinog mjese~nog iznosa do isplate, kao i da joj uspostavi sva prava iz radnog odnosa za vrijeme ~ekanja. U dijelu tu`benog zahtjeva kojim je apelantica tra`ila da se utvrdi da je imala status zaposlenika na ~ekanju kod tu`enog u periodu od 2. februara 2000. godine do 6. maja 2000. godine tu`ba je odba~ena. U dijelu tu`benog zahtjeva kojim je apelantica tra`ila da joj tu`eni na ime naknade za vrijeme ~ekanja u periodu od 2. februara 2000. godine do 6. maja 2000. godine isplati iznose od 80,00 KM mjese~no i isplatu otpremnine u iznosu od 321,34 KM sa zakonskom zateznom kamatom po~ev{i od 7. septembra 2000. godine pa do isplate tu`ba je odbijena. Op}inski sud je obavezao tu`enog da apelantici uplati pripadaju}e doprinose i poreze na pla}u i u vezi s pla}om u periodu od 2. februara 2000. godine do 6. maja 2000. godine, dok je vi{ak apelanticinog tu`benog zahtjeva u ovom dijelu odbijen. Tu`eni je obavezan da apelantici nadoknadi tro{kove parni~nog postupka u iznosu od 702,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom po~ev{i od dana presu|enja do isplate. 8. Obrazla`u}i presudu, Op}inski sud je istakao da je apelantica u tu`bi navela da se povodom uspostave radno-pravnog statusa tu`enom obratila pismenim zahtjevom 1. februara 2000. godine. Rje{avaju}i o njenom zahtjevu, tu`eni joj je rje{enjem od 20. novembra 2000. godine uspostavio radno-pravni status zaposlenika na ~ekanju posla od 1. februara do 6. maja 2000. godine, kada joj je radni odnos prestao, uz pravo na otpremninu. Nezadovoljna odlukom tu`enog, apelantica je podnijela `albu Kantonalnoj komisiji tra`e}i da se poni{te kao nezakonita rje{enja tu`enog, a nakon {to su Kantonalna komisija i Federalna komisija odbile njen zahtjev, apelantica se tu`bom obratila redovnom sudu. Nakon provedenog dokaznog postupka, Op}inski sud je naveo nesporne ~injenice da je apelantici priznat status zaposlenika na ~ekanju posla u periodu od 1. februara 2000. godine do 6. maja 2000. godine, prestanka radnog odnosa 6. maja 2000. godine i isplate na ime naknade za ~ekanje za navedeni period kao i otpremnine, te da je apelantica podneskom od 5. decembra 2006. godine povukla dio tu`benog zahtjeva koji se odnosi na naknadu pla}e i otpremninu u ispla}enom iznosu. Op}inski sud je u pogledu apelanticinog zahtjeva koji se odnosi na poni{tenje rje{enja tu`enog, kako je navedeno u obrazlo`enju,

imao u vidu odredbu ~lana 143. stav 2. Zakona o radu FBiH (u daljnjem tekstu: ZOR), kojom je propisano da }e se zaposlenik koji je bio u radnom odnosu 31. decembra 1991. godine i koji nije zasnivao radni odnos kod drugog poslodavca, smatrati zaposlenikom na ~ekanju posla. Kako je dalje naveo Op}inski sud, stavom 4. odredbe ~lana 143. ZOR-a je propisano da zaposleniku na ~ekanju posla, ukoliko ne bude pozvan na rad u roku od {est mjeseci, prestaje radni odnos uz pravo na otpremninu. U momentu stupanja na snagu ZOR-a, u novembru 1999. godine, apelantica nije imala status zaposlenika na ~ekanju posla, budu}i da joj je taj status priznat rje{enjem tu`enog od 11. oktobra 2000. godine. Zbog navedenog, Op}inski sud smatra da su rje{enja Federalne komisije i Kantonalne komisije zakonita, a apelanticin zahtjev kojim je tra`ila poni{tenje tih rje{enja i rje{enja tu`enog neosnovan. Op}inski sud je smatrao nespornim da se apelantica prema rje{enju tu`enog nalazila u statusu ~ekanja u periodu od 1. februara 2000. godine do 6. maja 2000. godine, pa je ovaj dio tu`benog zahtjeva odbacio, smatraju}i da je taj pravni odnos izme|u apelantice i tu`enog bilo nepotrebno utvr|ivati. 9. U pogledu dijela zahtjeva koji se ti~e isplate naknada za vrijeme ~ekanja posla, Op}inski sud je primijenio odredbu ~lana 143. stav 3. ZOR-a imaju}i u vidu da tu`eni za period ~ekanja nije odredio visinu naknade. Op}inski sud je kao osnov za obra~un naknade primijenio Op}i kolektivni ugovor kojim je u odredbi ~lana 5. propisano da najni`a pla}a ne mo`e biti manja od 55% prosje~ne pla}e ostvarene u FBiH prema posljednjim podacima Federalnog zavoda za statistiku. Za period od februara do maja 2000. godine, sud je utvrdio visinu naknade u iznosu od 700,24 KM, koji je tu`eni apelantici i isplatio na ime naknade za ~ekanje. Prema navedenom sud je odbio dio apelanticinog tu`benog zahtjeva kojim je tra`ila da joj tu`eni na ime naknade za vrijeme ~ekanja u periodu od 2. februara 2000. godine do 6. maja 2000. godine isplati iznos od 80,00 KM mjese~no s pripadaju}im kamatama, kao i dio tu`benog zahtjeva kojim je tra`ila naknadu pla}e za period od 3. aprila 1992. godine do 1. februara 2000. godine u iznosima od po 280,00 KM. 10. U pogledu dijela preciziranog tu`benog zahtjeva od 5. decembra 2006. godine koji se ti~e uspostave svih prava iz radnog odnosa za razdoblje ~ekanja, Op}inski sud je istakao da je takva mogu}nost propisana ~lanom 96. stav 2. ZOR-a, ali uz pretpostavku da sud utvrdi da je otkaz koji je dao poslodavac nezakonit pa, kako u konkretnom slu~aju to nije utvrdio, odbio je i ovaj dio tu`benog zahtjeva. U pogledu dijela zahtjeva koji se ti~e razlike otpremnine, Op}inski sud je utvrdio da je tu`eni na apelanticin obra~un otpremnine primijenio pravilan koeficijent 2,00 pa kako je, prema saop}enju Federalnog zavoda za statistiku, pla}a za novembar 1999. godine kada je ZOR stupio na snagu iznosila 382,33 KM, to je pravilno obra~unata visina otpremnine u iznosu od 764,66 KM koliko je tu`eni i isplatio apelantici. Prema navedenom, Op}inski sud je odbio dio apelanticinog tu`benog zahtjeva na ime razlike ispla}ene otpremnine u iznosu od 321,34 KM. Dio zahtjeva koji se ti~e uplate doprinosa iz pla}e, doprinosa na pla}u i poreza na pla}u, Op}inski sud je ocijenio osnovanim u periodu od 1. februara 2000. godine do 6. maja 2000. godine, prema ~lanu 101. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju. S tim u vezi Op}inski sud je naveo da je citiranim zakonom propisano da osiguranik ima pravo tu`bom pred nadle`nim sudom pokrenuti postupak protiv poslodavca ukoliko poslodavac ne uplati doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje u skladu sa zakonom, navode}i da je takav stav izra`en i u Odluci Ustavnog suda broj AP 311/04 ("Slu`beni glasnik BiH" 60/05). 11. Kantonalni sud je, odlu~uju}i o apelanticinoj `albi protiv prvostepene presude, donio Presudu broj 007-0-G`-07-000354 od 5. aprila 2007. godine. Navedenom presudom Kantonalni sud je apelanticinu `albu u cijelosti odbio i prvostepenu presudu potvrdio. U obrazlo`enju presude, u vezi s apelanticinim zahtjevom da joj se prizna status zaposlenika na ~ekanju od 3. aprila 1992. godine, Kantonalni sud je naveo da je apelantica, da bi joj se mogao priznati status zaposlenika na ~ekanju prije i u

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 65

vrijeme stupanja na snagu ZOR-a, morala dokazati da se obra}ala tu`enom za uspostavljanje radno-pravnog statusa prije stupanja na snagu ZOR-a, te da je tu`eni apelanticin radno-pravni status rije{io tako {to ju je uputio na ~ekanje posla. Kantonalni sud je istakao da takvo rje{enje tu`eni nije donio, pa se i apelanticin radno-pravni status nije mogao rije{iti primjenom odredbi ~lana 143. stav 1. ZOR-a. Apelanticino obra}anje tu`enom 1. februara 2000. godine sa zahtjevom da joj se rije{i radno-pravni status najbolje pokazuje da se u konkretnom slu~aju mo`e primijeniti samo ~lan 143. stav 2. ZOR-a, {to zna~i da se apelantici priznaje status zaposlenika na ~ekanju posla od dana podno{enja zahtjeva, iz ~ega slijedi da je pravilno rje{enje tu`enog od 11. oktobra 2000. godine, kojim je apelantici priznat status zaposlenika na ~ekanju posla od 1. februara 2000. godine. Kantonalni sud je ocijenio da je pravilno i rje{enje tu`enog od 20. novembra 2000. godine, kojim je utvr|eno da apelantici prestaje radni odnos 6. maja 2000. godine. Kantonalni sud je istakao da iz pravilnosti rje{enja tu`enog proizlazi i pravilnost rje{enja Kantonalne komisije od 28. februara 2001. godine, kojim je odbijena apelanticina `alba protiv rje{enja tu`enog, kao i rje{enja Federalne komisije od 22. augusta 2003. godine kojim je odbijena apelanticina `alba protiv rje{enja Kantonalne komisije. Kantonalni sud je dalje naveo da ovakav zaklju~ak suda nije zasnovan na Instrukciji o primjeni ~lana 143. stav 2. ZOR-a ("Slu`bene novine FBiH" 17/00), kako to apelantica neosnovano navodi u `albi, ve} na pravilnom tuma~enju ove odredbe po{to se odredbama ~lana 143. st. 1. i 2. ZOR-a pravi jasna razlika izme|u zaposlenika koji su se zatekli na ~ekanju posla na dan stupanja ZOR-a (5. novembar 1999. godine) i zaposlenika koji su u roku od tri mjeseca podnijeli zahtjev za regulisanje radno-pravnog statusa. Kantonalni sud je tako|er naveo da ni dono{enje Instrukcije o primjeni ~lana 143. stav 2. ZOR-a ne mo`e uticati na druga~ije rje{enje apelanticinog radno-pravnog statusa. Kantonalni sud je zaklju~io da je prvostepeni sud pravilno odbio dio tu`benog zahtjeva kojim je apelantica tra`ila poni{tenje rje{enja tu`enog i rje{enja Kantonalne, odnosno Federalne komisije, kao i da se utvrdi da je na ~ekanju posla bila od 3. aprila 1992. godine do 1. februara 2000. godine, te da joj se isplati naknada za ~ekanje u ovom periodu od 280,00 KM mjese~no, i da joj se za period ~ekanja uspostave sva prava iz radnog odnosa. 12. Kantonalni sud je ocijenio da je pravilan zaklju~ak prvostepenog suda koji je utvrdio da apelantica nema pravni interes da se presudom utvrdi njen status zaposlenika na ~ekanju posla od 1. februara 2000. godine do 6. maja 2000. godine. Kako je rje{enjem tu`enog od 11. oktobra 2000. godine utvr|eno da apelantica ima status zaposlenika na ~ekanju posla od 1. februara 2000. godine, a rje{enjem tu`enog od 20. novembra 2000. godine da apelantici prestaje radni odnos 6. maja 2000. godine, to je po ocjeni Kantonalnog suda u ovom dijelu tu`ba pravilno odba~ena. Kantonalni sud, kako je dalje obrazlo`io, smatra da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je odbio dio tu`benog zahtjeva kojim je tra`eno da se tu`eni obave`e da apelantici isplati po 80,00 KM mjese~no za vrijeme ~ekanja posla (od 2. februara 2000. godine do 6. maja 2000. godine), kada je apelantici prestao radni odnos. Kantonalni sud je naveo da je ova naknada trebala biti obra~unata prema Odluci Vlade FBiH o najni`oj pla}i zaposlenika, koja je iznosila 200,00 KM, a ne primjenom odredbi Op}eg kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije BiH na koji se poziva apelantica, koji je stupio na pravnu snagu i primjenjuje se od 8. septembra 2005. godine, i ne mo`e se primjenjivati retroaktivno. Kako je po tom osnovu apelantici ve} ispla}eno 724,00 KM, sa kamatama od dana podno{enja tu`be do isplate u iznosu od 250,03 KM, Kantonalni sud je zaklju~io da su i ovi apelanticini `albeni navodi neosnovani. Kantonalni sud je tako|er ocijenio da su neosnovani i pau{alni navodi da apelantici nije pravilno utvr|en ukupan radni sta`, te da joj po ~lanu 143. st. 4. i 5. ZOR-a pripada ve}i iznos otpremnine od ovog koji je utvrdio prvostepeni sud. S tim u vezi Kantonalni sud je istakao da je prvostepeni sud pravilno utvrdio da

apelantici treba isplatiti otpremninu u iznosu od 764,66 KM, dakle u iznosu koji je tu`eni isplatio u toku postupka, s tim da je tu`eni platio i kamate na ovaj iznos u visini od 333,59 KM od dana podno{enja tu`be pa do isplate. Tako|er je naveo da apelantica nije ponudila nikakav dokaz iz kojeg bi se moglo utvrditi da je imala preko 10 godina radnog sta`a, u kojem slu~aju bi imala pravo i na ve}i koeficijent od 2,66 KM. 13. Vrhovni sud je Presudom broj 58 0 P 00 8215 07 Rev od 18. novembra 2008. godine odbio apelanticinu reviziju izjavljenu protiv drugostepene presude. U obrazlo`enju presude Vrhovni sud je istakao da su bez osnova navodi revizije da su redovni sudovi pogre{no protuma~ili odredbe ~lana 143. st. 1. i 2. ZOR-a i odbili njen tu`beni zahtjev da joj tu`eni prizna status zaposlenika na ~ekanju posla od 3. aprila 1992. godine, a ne tek od 1. februara 2000. godine kada se apelantica obratila tu`enom radi uspostavljanja radno-pravnog statusa. Od momenta stupanja na snagu Zakona, njegov ~lan 143. stav 2. tuma~en je na jednak na~in u sudskoj praksi, kao i praksa svih kantonalnih komisija i Federalne komisije, tj. da se zaposlenici koji su se zatekli u radnom odnosu kod poslodavca na dan 31. decembar 1991. godine, a prestali su sa radom u periodu rata ili neposredne ratne opasnosti (i nisu zasnovali radni odnos kod drugog poslodavca do stupanja na snagu ZOR-a) imaju smatrati zaposlenicima na ~ekanju posla, ali samo od dana kada su se, u smislu navedenog zakona, obratili poslodavcu radi uspostavljanja radno-pravnog statusa. Osnov za ovakvo tuma~enje odredbe ~lana 143. ZOR-a, kako to obrazla`e Vrhovni sud, nalazi se u ~injenici da mnogi poslodavci za vrijeme rata nisu radili, odnosno privre|ivali, pa nisu bili u stanju zapo{ljavati isti broj radnika kao i prije rata, a pogotovo ne svim ranijim zaposlenicima ispla}ivati pla}e i doprinose. S tim u vezi Vrhovni sud je naveo da je ve}ina poslodavaca svoje zaposlenike upu}ivala na ~ekanje do prestanka ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti primjenom odredbe ~lana 7. stav 1. Zakona o radnim odnosima ("Slu`beni list RBiH" broj 21/92), a ti radnici, ako su se zatekli na ~ekanju posla i na dan stupanja ZOR-a, prema odredbama ~lana 143. stav 1. tog zakona, ostali su u statusu zaposlenika na ~ekanju jo{ najdu`e {est mjeseci, ako ih poslodavac prije isteka roka nije pozvao na rad. Vrhovni sud je istakao da apelantica nije tvrdila da je tu`eni poslao na ~ekanje posla, me|utim, u reviziji je ustvrdila da je tu`eni ponovno po~eo poslovati tek 3. oktobra 1996. godine, pa po mi{ljenju ovog suda apelantica nema osnova da tra`i uspostavljanje radno-pravnog statusa kao i naknadu pla}e od 3. aprila 1992. godine kada je prestala raditi kod tu`enog. Vrhovni sud je naveo da bi suprotno rezonovanje predstavljalo nesrazmjeran teret za poslodavca, iz kojih razloga su, po mi{ljenju ovog suda, ni`estepeni sudovi pravilno primijenili ~lan 143. stav 2. ZOR-a kada su utvrdili da je tu`eni postupao zakonito donose}i osporeno rje{enje o uspostavi radno-pravnog statusa apelantici po~ev{i od 1. februara 2000. godine kada se apelantica nakon rata prvi put obratila tu`enom. 14. Vrhovni sud je ocijenio neosnovanim i revizijski prigovor da apelantici pripada naknada pla}a za period u kome joj je priznat status zaposlenika na ~ekanju prema odredbama Op}eg kolektivnog ugovora iz 2005. godine, budu}i da taj ugovor nije va`io u spornom periodu. Vrhovni sud je zaklju~io da je drugostepeni sud kod obra~una naknade pla}e pravilno primijenio tada va`e}u Odluku Vlade FBiH o najni`oj pla}i zaposlenika koja je u spornom periodu iznosila 200,00 KM mjese~no. Vrhovni sud je ocijenio da je neosnovan i apelanticin prigovor u dijelu odluke kojim je odbijen njen zahtjev za isplatu razlike otpremnine u iznosu od 321,34 KM. S tim u vezi Vrhovni sud je istakao da apelantica u reviziji nije navela za{to smatra da je koeficijent na osnovu kojeg joj je tu`eni obra~unao otpremninu pogre{an, me|utim prema odredbama ~lana 143. stav 4. ZOR-a za sta` osiguranja od 5 do 10 godina (u kojoj kategoriji se nalazi apelantica) visina otpremnine se utvr|uje primjenom koeficijenta 2,00 na prosje~nu mjese~nu pla}u ispla}enu na nivou Federacije BiH na dan stupanja na snagu ZOR-a, koju objavljuje Federalni zavod za statistiku.

Broj 36 – Stranica 66

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 15. Apelantica se poziva na povredu prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), te prava na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povrede navedenih prava apelantica vidi u proizvoljnoj primjeni ~lana 143. ZOR-a. Apelantica nagla{ava kako redovni sudovi nisu vodili ra~una o su{tini prava koje daje navedena zakonska odredba, a to je, po apelanticinom mi{ljenju, pravo zaposlenicima, koji su prestali raditi (a nisu primili nikakav akt o prestanku radnog odnosa), da u skladu s utvr|enim statusom zaposlenika na ~ekanju posla ostvare pravo na naknadu pla}e i uplatu ostalih doprinosa, od momenta kad su prestali raditi a najkasnije od 31. decembra 1991. godine pa do dono{enja Zakona o radu 1999. godine. Apelantica smatra da u konkretnom slu~aju treba primijeniti praksu Ustavnog suda iz Odluke AP 299/06 od 27. januara 2007. godine. Ona predla`e da Ustavni sud utvrdi povrede prava na pravi~no su|enje i imovinu, te da ukine osporenu presudu Vrhovnog suda i vrati predmet tom sudu uz obavezu da u hitnom postupku donese novu odluku u skladu s navedenim ustavnim pravima. Apelantica tra`i i da joj se dosude tro{kovi sastava apelacije u iznosu od 1.684,80 KM. 16. Osim toga, apelantica nagla{ava da su redovni sudovi proizvoljnom primjenom odredaba ~lana 143. Zakona o radu izveli pogre{an zaklju~ak kada su utvrdili njen status radnika na ~ekanju posla od 1. februara 2000. godine do 6. maja 2000. godine, pogre{no smatraju}i da se taj status mo`e priznati samo od momenta kad je apelantica poslodavcu podnijela zahtjev za uspostavljanje navedenog statusa. b) Odgovor na apelaciju 17. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da u konkretnom slu~aju nije povrije|eno apelanticino prava na pravi~no su|enje i pravo na imovinu iz ~lana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, te ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda i ~lana 1. Protokola broj 1 iz Evropsku konvenciju. 18. Kantonalni sud je naveo da je presuda ovog suda pravilna i na zakonu zasnovana, da nema povreda prava na koja ukazuje apelantica, te da u cijelosti ostaje pri razlozima presude. 19. Op}inski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da tokom prvostepenog postupka nije bilo kr{enja prava na koja se apelantica poziva u apelaciji, te da je svoju odluku temeljio na provedenim dokazima, a da pri izvo|enju dokaza apelantici nije bilo uskra}eno ni jedno pravo zagarantovano ~lanom 6. stav 1. Evropske konvencije. V. Relevantni propisi 20. Zakon o radu ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 43/99, 32/00 i 29/03) u relevantnom dijelu glasi: ^lan 143. (1) Zaposlenik koji se na dan stupanja na snagu ovog zakona zatekao na ~ekanju posla, ostat }e u tom statusu najdu`e {est mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, ako poslodavac prije isteka ovog roka zaposlenika ne pozove na rad. (2) Zaposlenik koji se zatekao u radnom odnosu 31. decembra 1991. godine i koji se u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona pismeno ili neposredno obratio poslodavcu radi uspostavljanja radno-pravnog statusa, a u ovom vremenskom razdoblju nije zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca smatrat }e se, tako|er, zaposlenikom na ~ekanju posla. (3) Za vrijeme ~ekanja posla zaposlenik ima pravo na naknadu pla}e u visini koju odredi poslodavac. (4) Ako zaposlenik na ~ekanju posla iz st. 1. i 2. ovog ~lana ne bude pozvan na rad u roku iz stava 1. ovog ~lana, prestaje mu radni odnos, uz pravo na otpremninu najmanje u visini tri

prosje~ne pla}e ispla}ene na nivou Federacije u prethodna tri mjeseca, koju objavljuje Federalni zavod za statistiku, do navr{enih pet godina sta`a osiguranja, a za svaku narednu godinu sta`a osiguranja, jo{ najmanje jednu polovinu prosje~ne pla}e. VI. Dopustivost 21. U skladu s ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 22. U skladu s ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 23. U konkretnom slu~aju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 58 0P 008215 07 Rev od 18. novembra 2008. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantica je primila 17. decembra 2008. godine a apelacija je podnesena 9. januara 2009. godine, dakle u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 24. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 25. Apelantica pobija navedene presude, tvrde}i da su joj tim presudama povrije|ena prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i prava na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravi~no su|enje 26. ^lan II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: (...) e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom. 27. ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. 28. Ustavni sud zapa`a da apelantica apelacijom osporava presude Vrhovnog suda, Kantonalnog suda i Op}inskog suda, me|utim iz navoda i ~injenica na kojima apelantica zasniva apelaciju, ne proizlazi da se apelantica `ali na odbijaju}i dio tu`benog zahtjeva kojim je tra`ila da se obave`e tu`eni da joj na ime razlike ispla}ene naknade za vrijeme ~ekanja u periodu od 2. februara 2000. godine do 6. maja 2000. godine, te na ime razlike ispla}ene otpremnine, isplati iznose pobli`e navedene u izreci osporenih presuda. Stoga }e Ustavni sud ispitati navode apelacije u odnosu na odbijaju}i dio tu`benog zahtjeva kojim je apelantica tra`ila da joj se prizna status zaposlenika na ~ekanju posla od 3. aprila 1992. godine do 2. februara 2000. godine, isplatu naknada pla}a za vrijeme ~ekanja u navedenom periodu s pripadaju}im kamatama, kao i uplatu pripadaju}ih doprinosa i poreza na pla}u i u vezi s pla}om u navedenom periodu. 29. Ustavni sud podsje}a na svoju Odluku broj AP 1981/07. Naime, u navedenoj odluci, donesenoj 14. oktobra 2009. godine

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 67

(dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), Ustavni sud je raspravljao identi~no pravno pitanje (status zaposlenika na ~ekanju) u smislu primjene ~lana 143. st. 1. i 2. ZOR-a, pa se umjesto posebnog obrazlo`enja merituma ove odluke u pogledu apelanticinih `albenih navoda, Ustavni sud poziva na obrazlo`enje i razloge iznesene u obrazlo`enju navedene odluke. 30. Naime, u navedenoj odluci Ustavni sud je, izme|u ostalog, obrazlo`io da ~lan 143. stav 1. i 2. Zakona o radu sadr`i odredbe kojim je regulirano pitanje 'zaposlenika na ~ekanju', i to onih (stav 1. ~lana 143) koji su se u tom statusu zatekli danom stupanja na snagu Zakona o radu, kao i onih kojima je ovim Zakonom tek trebalo biti priznato to svojstvo, pod uvjetima ta~no utvr|enim u stavu 2. ~lana 143. Zakona o radu. Tako|er, Ustavni sud primje}uje da je u stavu 2. ~lana 143. navedeno da }e se zaposlenik koji ispunjava uvjete i koji to zatra`i od poslodavca, smatrati zaposlenikom na ~ekanju. Ustavni sud primje}uje da Zakon o radu nema odredbu kojom je utvr|eno od kojeg momenta se zaposlenik iz stava 2. ~lana 143. Zakona o radu, koji to tra`i smatra zaposlenikom na ~ekanju. Ustavni sud primje}uje da u Zakonu o radu ne postoji niti jedna naznaka u ~lanu 143. koja bi ukazivala na to da se na bilo koji na~in pravi razlika izme|u zaposlenika na ~ekanju koji to jesu, i onih koji }e se smatrati da jesu. 31. Ustavni sud smatra da, ni u konkretnom predmetu, redovni sudovi u obrazlo`enju svojih odluka nisu dali jasne i precizne razloge za{to smatraju da po osnovu ~lana 143. stav 1. i ~lana 143. stav 2. ZOR-a treba praviti razliku izme|u zaposlenika koji su se na dan stupanja na snagu zakona "zatekli na ~ekanju posla" i onih koji "}e se smatrati zaposlenikom na ~ekanju posla". U prilog svome stajali{tu da zakonodavac nije napravio nikakvu razliku izme|u zaposlenika iz stava 1. i zaposlenika iz stava 2. ~lana 143. ZOR-a, Ustavni sud podsje}a i na odredbu ~lana 143a. ZOR-a, prema kojoj zaposlenik koji smatra da je poslodavac povrijedio njegovo pravo koje je utvr|eno u ~lanu 143. stavovima 1. i 2. mo`e u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona (Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu - "Slu`bene novine Federacije BiH" broj 32/00) podnijeti `albu kantonalnoj komisiji za implementaciju ~lana 143. Zakona o radu. Citirana odredba, prema mi{ljenju Ustavnog suda, ne samo da ne predvi|a razliku u tretmanu osoba iz stava 1. i stava 2. ~lana 143. ZOR-a, ve} upravo insistira na istim pravima osoba na koje se primjenjuje stav 1. i osoba na koje se primjenjuje stav 2. ~lana 143. ZOR-a. 32. Ustavni sud smatra da je opravdano apelanticino pozivanje na Odluku Ustavnog suda o apelaciji broj AP 299/06. Naime, Ustavni sud je u navedenoj odluci, donesenoj 27. januara 2007. godine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 38/07 od 22. maja 2007. godine), izme|u ostalog razmatrao i pitanje po~etka toka uspostave radno-pravnog statusa prema odredbi ~lana 143. ZOR-a. Ustavni sud podsje}a da je Vrhovni sud u predmetu tada{nje apelantice iz predmeta AP 299/06 odbio apelanticin tu`beni zahtjev za uspostavu radno-pravnog statusa, odnosno isplatu naknada pla}a za period od 21. septembra 1993. godine do 4. aprila 2001. godine i uplatu doprinosa za zdravstveno osiguranje (nije odlu~ivano o doprinosu za penziono osiguranje jer je apelantica propustila da iznese revizioni navod i u tom pravcu) za period od 21. septembra 1993. godine do 31. decembra 1998. godine, dok joj je to pravo priznao za period od 5. aprila 2001. godine do 31. decembra 2003. godine, te je njen poslodavac obavezan da za apelanticu uplati doprinose za zdravstveno osiguranje po~ev{i od 1. januara 1999. godine pa do 31. decembra 2003. godine. Svoju odluku Vrhovni sud je tada obrazlo`io navodom da je Vrhovni sud usvojio prigovor zastarjelosti koji je u postupku istakao poslodavac. U tome predmetu Ustavni sud je zaklju~io da je na~in na koji je Vrhovni sud, u konkretnom slu~aju, protuma~io pozitivno-pravne propise proizvoljan zbog toga {to je institut zastarjelosti primijenio tako da zastarjelost nastupi prije nego je rok za zastarjelost i po~eo te}i, {tovi{e, prije nego je i samo apelanticino pravo nastalo, te

da, stoga, postoji povreda prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. 33. Pored ~injenice da ovakvim postupcima Vrhovni sud stvara razli~itu praksu u istim ~injeni~nim i pravnim situacijama bez bilo kakvog a pogotovo bez objektivnog obrazlo`enja svoga postupanja, koje je uz sve i razli~ito, Ustavni sud ukazuje da se iz obrazlo`enja presude Vrhovnog suda ne mo`e zaklju~iti da se Vrhovni sud prilikom tuma~enja i primjene odredbe ~lana 143. ZOR-a bavio pitanjem {ta je ratio legis ~lana 143. ZOR-a. Vrhovni sud je prilikom konkretnog odlu~ivanja o~igledno zanemario da obrazlo`i za{to bi cilj zakonodavca, kada je usvajao odredbu ~lana 143. ZOR-a, bio rje{avanje radno-pravnog statusa zaposlenika na ~ekanju i onih zaposlenika koji nisu imali ure|en radno-pravni status samo za period od obra}anja poslodavcu pa do 5. maja 2000. godine kada je ex lege prestao radni odnos svim zaposlenicima na ~ekanju, i onima koji se smatraju zaposlenicima na ~ekanju ukoliko ih poslodavac do tog datuma nije pozvao na posao. Tako|er, Vrhovni sud nije obrazlo`io iz kojeg razloga je, u slu~aju da je njegovo tuma~enje odredbe ~lana 143. ZOR-a valjano, uop}e relevantan datum 31. decembar 1991. godine, koji je zakonodavac propisao kao relevantan datum kada su osobe bile u radnom odnosu. Dalje, Vrhovni sud je propustio da obrazlo`i zna~aj ~lana 143. ZOR-a za radnike koji su posao de facto izgubili nakon 31. decembra 1991. godine ili im je nakon tog datuma radno-pravni status bio neodre|en u oba slu~aja zbog ratnih sukoba. Dalje, Vrhovni sud nije obrazlo`io niti na koji bi na~in, u slu~aju kada bi se ~lan 143. ZOR-a mogao tuma~iti na na~in na koji ga je Vrhovni sud tuma~io u konkretnom slu~aju tim zaposlenicima, zbog kojih je ~lan 143. ZOR-a i uspostavljen, radni sta` bio povezan kako bi mogli ostvariti barem pravo na penziju i kako u slu~aju da nastave raditi ne bi imali prekid sta`a osiguranja od sedam ili osam godina. 34. Imaju}i u vidu izneseno, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi o~igledno proizvoljno primijenili odredbe ~lana 143. ZOR-a, te da razlozi koji su dati za takvu primjenu ne zadovoljavaju standarde pravi~nog su|enja, ~ime su povrijedili apelanticino pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. Zahtjev za tro{kove apelacije 35. U pogledu apelanticinog zahtjeva da joj Ustavni sud dosudi tro{kove nastale podno{enjem apelacije, Ustavni sud podsje}a da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na tro{kove sastavljanja apelacije, iz ~ega proizlazi da tro{kove sastavljanja apelacije snose isklju~ivo apelanti. VIII. Zaklju~ak 36. Ustavni sud zaklju~uje da postoji povreda prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su redovni sudovi prilikom odlu~ivanja od kada apelantica, koja se ima smatrati zaposlenikom na ~ekanju u skladu sa stavom 2. ~lana 143. ZOR-a, ima status zaposlenika na ~ekanju uz koji se vezuje pravo na naknadu pla}a za vrijeme ~ekanja, te uplatu doprinosa i otpremninu, protuma~ili pozitivno-pravne propise, konkretno ~lan 143. ZOR-a na proizvoljan na~in, jer ga nisu tuma~ili na na~in koji je i ratio legis navedenog ~lana, odnosno kada se prilikom tuma~enja i primjene ~lana 143. ZOR-a redovni sudovi nisu ni upu{tali u obrazlo`enje svoga tuma~enja navedenog ~lana. 37. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 2. i ~lana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 38. Prema ~lanu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simovi}, s. r.

Broj 36 – Stranica 68

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u Vije}u od pet sudaca, u predmetu broj AP 244/08, rje{avaju}i apelaciju Rajka Mile{evi}a i dr., na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. alineja 2. i ~lanka 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simovi}, predsjednik Valerija Gali}, dopredsjednica Seada Palavri}, dopredsjednica Mato Tadi}, sudac Mirsad ]eman, sudac na sjednici odr`anoj 8. prosinca 2010. godine donio

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

1

Usvajaju se apelacije Rajka Mile{evi}a, Mate Juri}a, Stane Pe}i} i Ru`ice Pe}i}, Nade Savi} i Maje Savi}, Svetozara Te{i}a, An|elka Nikitovi}a, Branka Gali}a, Drage Savi}a i Du{ana Savi}a, Milke Gluhovi}, An|e Gluhovi}, Brigite Gluhovi} udate Ili}, Anite Gluhovi} i Angelite Gluhovi}. Utvr|uje se povreda prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i prava na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ova se odluka dostavlja Vladi Republike Srpske koja je du`na izvr{iti svoje ustavne obveze i osigurati po{tivanje ljudskih prava tako {to }e poduzeti odgovaraju}e zakonske mjere kako bi apelanti i ostali povjeritelji koji posjeduju ovr{ne sudbene odluke na teret prora~unskih sredstava Republike Srpske naplatili svoja potra`ivanja u {to kra}em roku. Nala`e se Vladi Republike Srpske da u roku od {est mjeseci od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama u svrhu provedbe ove odluke sukladno ~lanku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@ENJE I. Uvod 1. Rajko Mile{evi} iz Krupe na Uni, Mato Juri} iz Banjaluke, Stana Pe}i} i Ru`ica Pe}i} iz Dervente, Nada Savi} i Maja Savi} iz Banjaluke, Svetozar Te{i} iz Lopara, An|elko Nikitovi} iz Gacka, Branko Gali} iz Banjaluke, Drago Savi} iz Banjaluke i Du{an Savi} iz Austrije, Milka Gluhovi}, An|a Gluhovi}, Brigita Gluhovi} udata Ili}, Anita Gluhovi} i Angelita Gluhovi} (u daljnjem tekstu: apelanti), podnijeli su u razdoblju od 18. sije~nja 2008. godine do 20. lipnja 2008. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvr{enja rje{enjâ o ovrsi Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 I 057 573 09 I od 23. travnja 2009. godine, broj I-330/03 od 26. svibnja 2003. godine, broj 071-0-I- 06-006 495 od 3. sije~nja 2008. godine, broj I-2825/00 od 4. studenoga 2000. godine, broj I-5357/01 od 20. velja~e 2002. godine, broj I-4503/05 od 28. velja~e 2006. godine, broj I-2718/00 od 1. prosinca 2002. godine, broj I-3890/05 od 10. travnja 2006. godine, broj I 3941/07 od 22. kolovoza 2007. godine i broj I-203/02 od 7. lipnja 2002. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na temelju ~lanka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, 3. o`ujka 2008. godine je od Osnovnog suda zatra`eno da dostavi odgovor na apelacije, a 5. listopada 2010. godine je od Republike Srpske – Pravobraniteljstva RS, Ministarstva financija RS i
1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 41/11

Vlade RS – Ured pravnog predstavnika zatra`eno da dostave odgovore na apelacije. 3. Ustavni sud je odgovor na apelacije od Osnovnog suda primio 21. travnja 2008. godine, od Republike Srpske – Pravobraniteljstva RS-a 22. listopada 2010. godine, Ministarstva financija RS 19. listopada 2010. godine i od Vlade RS – Ured pravnog predstavnika 15. listopada 2010. godine. 4. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelacije su dostavljeni apelantima 9. studenoga 2010. godine. 5. S obzirom da je Ustavnom sudu dostavljeno vi{e apelacija iz njegove nadle`nosti koje se odnose na istu ~injeni~nu i pravnu osnovu, Ustavni sud je, sukladno ~lanku 31. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 244/08, AP 426/08, AP 522/08, AP 597/08, AP 1092/08, AP 1230/08, AP 1478/08, AP 1729/08 i AP 1845/08, u kojima }e se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 244/08. III. ^injeni~no stanje 6. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata podastrtih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljede}i na~in. 7. Svi apelanti osim Drage Savi}a i Du{ana Savi}a (apelacija broj AP 1092/08) su podnijeli apelacije zbog toga {to Republika Srpska nije izvr{ila Rje{enje o ovrsi Osnovnog suda kojim je dozvoljena ovrha pravomo}nih presuda vezanih za naknadu materijalne i nematerijalne {tete koja je nastala u razdoblju od 20. svibnja 1992. godine do 19. lipnja 1996. godine (ratna {teta). Apelanti Drago Savi} i Du{an Savi} su podnijeli apelaciju zbog neizvr{enja rje{enja o ovrsi pravomo}nih presuda koje se odnose na op}e obveze RS-a nastale u razdoblju do 31. prosinca 2002. godine (u daljnjem tekstu: op}e obveze) u smislu ~l. 3. i 4. Zakona o utvr|ivanju i na~inu izmirenja unutarnjeg duga RS-a (u daljnjem tekstu: Zakon o unutarnjem dugu). IV. Apelacija a) Navodi iz zahtjeva 8. Apelanti smatraju da im je neizvr{enjem navedenih rje{enja o ovrsi povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pravo na u~inkovit pravni lijek iz ~lanka 13. Europske konvencije i pravo na nediskriminaciju iz ~lanka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 14. Europske konvencije. Apelanti navode da je zbog primjene Zakona o unutarnjem dugu Republika Srpska onemogu}ila ovrhu pravomo}nih sudbenih odluka, odnosno naplatu potra`ivanja koja su im dosu|ena pravomo}nim i ovr{nim sudbenim odlukama. Apelanti tvrde da im je navedenim propisom povrije|eno pravo na imovinu iz ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju jer, kako navode, "dr`ava nije uspostavila pravi~an i proporcionalan odnos izme|u javnog interesa, s jedne strane, i pojedina~nih prava apelanata, s druge strane, jer je na njih prebacila pretjeran i neproporcionalan teret". Tako|er, apelanti smatraju da im je povrije|eno i pravo na pristup sudu iz ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, budu}i da Europska konvencija ne daje pravo dr`avama da donose zakone kojima bi se propisivala zabrana izvr{avanja pravomo}nih presuda. 9. Apelanti su u predmetima br. AP 426/08, AP 1092/08 i AP 1845/08 podnijeli zahtjeve za pravi~no obe{te}enje i naknadu tro{kova postupka pred Ustavnim sudom. b) Odgovor na apelaciju 10. Republika Srpska je u odgovoru na apelacije navela da je ure|enje postupka i na~ina izvr{enja potra`ivanja apelanata regulirano posebnim propisima - Zakonom o unutarnjem dugu, koji je lex specialis u odnosu na Zakon o ovr{nom postupku. Zakon o unutarnjem dugu je donesen radi osiguranja i odr`avanja

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 69

makroekonomske stabilnosti RS-a, kao i ocjene institucija RS-a koje izvr{avaju pravomo}ne sudbene odluke da li ovrha ulazi u obim nov~anih sredstava koja su potrebna za obavljanje poslova od op}eg interesa za RS. Tako|er je istaknuto da su navodi apelanata o povredi ljudskih prava neutemeljeni, posebice zbog toga {to ni drugim fizi~kim i pravnim osobama nisu ispla}ena potra`ivanja koja se smatraju unutarnjim dugom RS-a, te da bi u smislu na~ela pravi~nosti, jednakosti i solidarnosti bilo neutemeljeno dati prioritet potra`ivanjima apelanata. 11. Vlada RS-a–Ured pravnog predstavnika je u odgovoru istaknula da Republika Srpska nije nikada osporavala ~injenicu da potra`ivanja apelanata predstavljaju "imovinu" nego je samo tra`ila modus izmirenja obveza, u svrhu odr`avanja makroekonomske stabilnosti, te je kontinuirano smanjivala rok ovrhe. Tako je u lipnju 2008. godine po~ela registracija obveznica temeljem "ratne {tete", koje su uvr{tene na burzovno tr`i{te Banjalu~ke burze. Prema Odluci o emisiji obveznica ("Slu`beni glasnik RS" broj 62/08) definirana je mogu}nost njihovog prijevremenog otkupa. Nakon dono{enja presude Europskog suda za ljudska prava od 10. studenoga 2009. godine u predmetu ^oli} i dr. (aplikacija broj 1218/07 i dalje) Ministarstvo financija RS-a u suradnji s Vije}em Europe radi na izradi Akcionog plana izmirenja "ratne {tete". Sukladno iznesenom, predlo`ili su da se apelacije u odnosu na povredu prava na imovinu iz ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju odbiju kao neutemeljene. U odnosu na navodne povrede ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije pozvali su se na Odluku Ustavnog suda broj AP 1211/06 od 13. prosinca 2007. godine i predlo`ili da se i ovi navodi odbiju kao neutemeljeni. 12. Ministarstvo financija RS-a je u odgovoru istaknulo da su nakon podno{enja apelacija donesene izmjene Zakona o unutarnjem dugu, te da je pre~i{}eni tekst zakona objavljen u "Slu`benom glasniku RS-a" broj 7/10. Dalje su naveli da se presude sudova izvr{avaju prema redoslijedu dospije}a u Ministarstvo financija sukladno navedenim zakonom, pri ~emu se tako|er vodi ra~una o ekonomskoj stabilnosti RS-a. Ministarstvo financija je tako|er navelo da kao predlaga~ predmetnog zakona mora taj zakon po{tovati dok god je na snazi i sukladno Ustavu RS-a, te da bi svako drugo pona{anje predlaga~a zakona bilo kr{enje materijalnih propisa. Istaknuli su da se, budu}i da su apelacije podnesene 2008. godine, apelanti nisu pozvali na izmjene Zakona o unutarnjem dugu kojima je skra}en rok za emisiju dugoro~nih obveznica, te priznato pravo na kamatu i isplatu sudbenih tro{kova u gotovini. Zbog navedenog smatraju da u konkretnim slu~ajevima nema povrede prava na koja se apelanti pozivaju. 13. U svome odgovoru Osnovni sud je naveo da je dozvolio predmetne ovrhe i dozvolu ovrhe dostavio Ministarstvu financija RS-sektor Riznica na provedbu. Osnovni sud je istaknuo da je u cijelosti postupio sukladno zakonu, da je rje{enja o ovrsi dostavio na provedbu, ali da sud nije ovla{ten, niti je u mogu}nosti narediti provedbu ovrhe, zbog ~ega sud nije kr{io ljudska prava na koja se apelanti `ale. V. Relevantni propisi 14. Zakon o utvr|ivanju i na~inu izmirenja unutarnjeg duga Republike Srpske ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" br. 63/04, 47/06, 68/07, 17/08, 64/08 i 34/09) – Pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" broj 7/10) ^lanak 1. Ovim se zakonom ure|uju postupak, na~in i rokovi ustvr|ivanja i izmirivanja unutarnjeg duga Republike Srpske (u daljnjemu tekstu: unutarnji dug) prema fizi~kim i pravnim osobama, u ukupnom iznosu do 1.761,7 milijuna KM. ^lanak 2. (1) Izmirenje unutarnjeg duga obavlja se sukladno odredbama ovoga zakona na na~in koji osigurava i podupire makroekonomsku stabilnost i fiskalnu odr`ivost Republike Srpske. [...] ^lanak 3.

(1) Pod unutarnjim dugom, u smislu ovoga zakona, podrazumijevaju se: 1. op}e neispla}ene obveze prora~una Republike Srpske (u daljnjemu tekstu: op}e obveze), nastale do 31. prosinca 2002. godine, u iznosu do 386,8 milijuna KM; [...]3. obveze po temelju materijalne i nematerijalne {tete nastale u periodu ratnih djejstava od 20. svibnja 1992. do 19. lipnja 1996. godine u iznosu do 600,0 milijuna KM.[...] ^lanak 4. stavak 1. to~ka 4. (1) Pod op}im obvezama podrazumijevaju se obveze nastale do 31. prosinca 2002. godine, i to: [...]4. obveze po pravomo}nim i ovr{nim sudbenim odlukama, nastale u svezi sa potra`ivanjima pravnih i fizi~kih osoba u periodu od 20. lipnja 1996. do 31. prosinca 2002. godine, u ukupnom iznosu do 25,0 milijuna KM, izuzev [...] pravomo}nih sudbenih odluka po temelju [...]ratne materijalne i nematerijalne {tete, koje su regulirane u poglavlju III. ovoga zakona; [...] ^lanak 6. (2) Kamata po obvezama iz ~lanka 4. stavak 1. to~ka 4. obra~unava se u tijeku verifikacije ove vrste op}ih obveza sukladno sudbenim odlukama, a najvi{e do iznosa svakog ustvr|enog pojedina~nog duga. ^lanak 7. Nakon izvr{ene verifikacije, op}e obveze iz ~lanka 4. ovoga zakona izmiruju se: - isplatom u gotovini i - emisijom obveznica. ^lanak 8. (1) Dio op}ih obveza do iznosa od 168,8 milijuna KM izmirit }e se isplatom u gotovini, i to: 1. invalidnine u iznosu do 15,0 milijuna KM, [...] 5. obveze po pravomo}nim i ovr{nim sudbenim odlukama u iznosu do 25,0 milijuna KM. ^lanak 10. (1) Emisija dugoro~nih obveznica iz ~lanka 9. Zakona izvr{it }e se pod sljede}im uvjetima: 1. rok dospije}a od 15 godina, 2. isplata u deset jednakih rata, po~ev{i od devete godine prije krajnjega nadnevka dospije}a, 3. godi{nja kamata u visini od 1,5%, 4. pravo prijevremenog otkupa. [...] ^lanak 11. (1) Materijalna i nematerijalna {teta nastala u periodu ratnih djejstava od 20. svibnja 1992. godine do 19. lipnja 1996. godine, u iznosu do 600,0 milijuna KM, predstavlja naknadu {tete pravnim i fizi~kim osobama kojima je pravomo}nim sudbenim odlukama ili vansudbenim poravnanjima priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne {tete, kao i pravnim i fizi~kim osobama kojima }e se pravo na naknadu {tete regulirati posebnim zakonom. ^lanak 12. (1) Na~in i rokovi verifikacije pojedina~nih potra`ivanja po temelju materijalne i nematerijalne {tete nastale u periodu ratnih djejstava od 20. svibnja 1992. do 19. lipnja 1996. godine regulirat }e se posebnim propisom. (2) Sudovi su obvezatni dostavljati Ministarstvu finansija pravomo}ne sudbene presude i ostale sudbene odluke koje se odnose na materijalnu i nematerijalnu {tetu iz ~lanka 11. ovoga zakona. [...] ^lanak 13. Kamate odre|ene pravomo}nim i ovr{nim sudbenim odlukama po temelju materijalne i nematerijalne {tete obra~unavaju se u tijeku verifikacije sukladno sudbenim odlukama, a najvi{e do iznosa svakog ustvr|enog pojedina~nog duga.

Broj 36 – Stranica 70

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

^lanak 14. (1) Obveze iz ~lanka 11. Zakona, nakon izvr{ene verifikacije, izmirivat }e se emisijom obveznica, pod sljede}im uvjetima: 1. rok dospije}a od 14 godina, 2. isplatom u deset jednakih rata, po~ev od devete godine prije krajnjeg nadnevka dospije}a, 3. godi{nja kamata u visini od 1,5%, 4. pravo prijevremenog otkupa. ^lanak 15. (1) U smislu ovoga zakona obveznica predstavlja elektroni~ki zapis, izdan od strane Republike Srpske ili u ime Republike Srpske, radi izmirenja unutarnjeg duga, koji je registriran u elektroni~komu upisniku, a sadr`i pravo na isplatu na odre|eni nadnevak po dospije}u zajedno sa kamatom, ako je ovim zakonom predvi|ena, a koji ne mo`e biti realiziran ili prenesen bez elektroni~kog zapisa. (2) Emisija i na~in izdavanja svake serije obveznica sukladno odredbama ovoga zakona obavlja se posebnom odlukom Vlade Republike Srpske. (3) Na emisiju i promet obveznica primjenjuju se odredbe Zakona o vrijednosnicama koji va`i u Republici Srpskoj. [...] (7) Obveznice izdane sukladno ovom zakonu predstavljat }e unutarnji dug Republike Srpske, odnosno monetarnu obvezu Republike Srpske, izra`en u tuzemnoj valuti, isklju~uju}i dug Republike Srpske po temelju me|unarodnih sporazuma, a za koji je zajmoprimatelj Ministarstvo finansija Republike Srpske, u ime Republike Srpske. [...] (9) Obveznicama emitiranim u smislu ovoga zakona mogu se izmiriti dospjele obveze za poreze nastale do 31. prosinca 2007. godine, ~ija je naplata u mjerodavnosti Republike Srpske. [...] ^lanak 16. (1) Tro{kovi parni~nog postupka i tro{kovi izvr{enja ustvr|eni rje{enjem o izvr{enju u ovr{nom postupku platit }e se iz prora~una Republike Srpske od 30. lipnja 2006. godine najkasnije do dana svake emisije obveznica za pojedine vrste obveza, a prema dospije}u ovr{nih odluka evidentiranih u Ministarstvu finansija. (2) Iznosi tro{kova parni~nog postupka i tro{kova ovr{nog postupka ustvr|enih pravomo}nom sudbenom odlukom i pravo na kamatu ostvaruju se sukladno odredbama Zakona o ovr{nom postupku ("Slu`beni glasnik Republike Srpske", br. 59/03, 85/03 i 64/05). VI. Dopustivost 15. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, tako|er, ima prizivnu nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini. 16. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi u~inkoviti pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem u~inkovitom pravnom lijeku koji je koristio. 17. U kontekstu prizivne nadle`nosti Ustavnog suda iz ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" se mora {iroko tuma~iti. Taj izraz ne treba samo uklju~ivati sve vrste odluka i rje{enja, ve} i nedostatak dono{enja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. velja~e 2001. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/01). Ustavni sud isti~e da, sukladno ~lanku II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta trebaju osigurati najvi{u razinu gra|anskih prava i temeljnih sloboda i da se, sukladno ~lanku II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode odre|ene Europskom konvencijom i njenim protokolima izravno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

18. Ustavni sud, polaze}i od prakse Europskog suda za ljudska prava na podru~ju iscrpljivanja pravnih lijekova, isti~e da se prilikom primjene odredaba iz ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz odre|en stupanj fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi Europski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. o`ujka 1991. godine, serija A, broj 200, stavak 34). Ustavni sud nagla{ava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogu}i prema zakonu nije apsolutno, niti se mo`e primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja je li bilo po{tovano bitno uzeti u obzir odre|ene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Europski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. prosinca 1980. godine, serija A, broj 40, stavak 35). To, izme|u ostalog, zna~i da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnome sustavu ve} i sveukupni pravni i politi~ki kontekst kao i apelantove osobne prilike. 19. Ustavni sud isti~e da se na pojedinca ne mo`e staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi on ostvario svoja prava. Tako|er, jedan od temeljnih postulata Europske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u ustroju pravnog i sudbenog sustava dr`ave, koji ugro`ava za{titu individualnih prava, ne mo`e pripisati pojedincu. Osim toga, du`nost je dr`ave organizirati svoj pravni sustav tako da omogu}i sudovima povinovanje zahtjevima i uvjetima Europske konvencije (vidi Europski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. velja~e 1991. godine, serija A, broj 194, stavak 21). 20. Ustavni sud isti~e nu`nost uskla|ivanja doma}e prakse u odnosu na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu ^oli} i dr. protiv Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud za ljudska prava, presuda od 10. studenoga 2009. godine, aplikacija broj 1218/07 i dalje). 21. Imaju}i u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra kako u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slu~aju u Republici Srpskoj, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi apelantima omogu}ilo da se `ale zbog neizvr{enja pravomo}nih presuda, odnosno stvarnog neizvr{avanja rje{enja o izvr{enju donesenog u izvr{nom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u ustroju pravosudnog sustava entiteta, odnosno dr`ave, ne smiju utjecati na po{tivanje individualnih prava i sloboda utvr|enih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz ~lanka 6. Europske konvencije. 22. U konkretnom slu~aju, Ustavni sud smatra da se radi o efektivnom neizvr{enju rje{enja o ovrsi koje je donijeto u ovr{nom postupku a na temelju pravomo}ne presude, te da apelanti nemaju na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodili tra`eno ovrhu. 23. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete glede dopustivosti. VII. Meritum 24. Apelanti smatraju kako je zbog zakonske nemogu}nosti ovrhe pravomo}ne sudbene presude, odnosno zbog neprovedbe rje{enja o ovrsi pravomo}nih presuda, povrije|eno njihovo pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. Pravo na pravi~no su|enje i pravo na imovinu 25. ^lanak II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i temeljne slobode ovog ~lanka, stavak 2., {to uklju~uje: (...) (e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava vezana za krivi~ne postupke. (k) Pravo na imovinu.

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 71

^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima pravo na pravi~nu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] ^lanak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju glasi: Svaka fizi~ka ili pravna osoba ima pravo na neometano u`ivanje svoje imovine. Nitko ne mo`e biti li{en svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predvi|enim zakonom i op}im na~elima me|unarodnog prava. Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne utje~u na pravo dr`ave da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala kori{tenje imovine sukladno op}im interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni. 26. Ustavni sud najprije isti~e da je pitanje predstavljaju li nov~ana potra`ivanja apelanata i zakonske zatezne kamate, koje su im dosu|ene pravomo}nim sudbenim presudama, te tro{kovi parni~nog i izvr{nog postupka, "imovinu" apelanata u smislu ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, ve} razmatrao u drugim predmetima. Tako je Ustavni sud u svojoj praksi, razmatraju}i istovjetno ~injeni~no i pravno pitanje, zaklju~io da nov~ana potra`ivanja apelanata na ime naknade {tete, koja predstavljaju "ratnu {tetu", kao i zakonske zatezne kamate, koje su priznate pravomo}nim sudbenim presudama, te tro{kovi parni~nog i izvr{nog postupka utvr|eni pravomo}nim presudama predstavljaju imovinu apelanata za{ti}enu garancijama ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1211/06 od 13. prosinca 2007. godine, "Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 27/08, to~. 29-31). 27. Ustavni sud zaklju~uje da u konkretnom slu~aju potra`ivanja apelanata temeljem "ratne {tete" i op}ih obveza koje su utvr|ene pravomo}nim i izvr{nim sudbenim odlukama ~ine imovinu za{ti}enu garancijama ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, a {to su istodobno i gra|anska prava apelanata za{ti}ena ~lankom 6. stavak 1. Europske konvencije. 28. Dalje, Ustavni sud opa`a kako je u vi{e svojih odluka ocjenjivao ustavnost zakonskih rje{enja kojima je bilo regulirano pitanje isplate potra`ivanja temeljem ratne {tete, a koja su onemogu}avala ovrhu pravomo}nih sudbenih odluka (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 774/04 od 20. prosinca 2005. godine, "Slu`beni glasnik Republike Srpske" broj 12/06; Odluka broj AP 288/03 od 17. prosinca 2004. godine, "Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 8/05; Odluka broj AP 619/06 od 26. lipnja 2007. godine, "Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 2/08; i op. cit, AP 1211/06). U navedenim je odlukama zaklju~eno kako postoji povreda prava na pristup sudu kao elementa prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. Europske konvencije ako je zakonom ili kojim drugim aktom vlasti onemogu}ena ovrha pravomo}nih sudbenih presuda, ako takav zakon ili drugi akt stavlja "pretjeran teret na pojedince", ~ime ne zadovoljava uvjet proporcionalnosti izme|u javnog interesa zajednice i temeljnih prava pojedinaca. Tako|er, Ustavni sud je zaklju~io kako postoji kr{enje prava na "nezavisan sud", kao elementa prava na pravi~no su|enje, kada zakonodavac svojim mjerama onemogu}ava sudovima provedbu pravomo}nih sudbenih odluka, ~ime kr{i i na~elo vladavine prava iz ~lanka I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud je u navedenim odlukama tako|er zaklju~io kako postoji kr{enje prava na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju kada zakon kojim se mije{a u pravo na imovinu ima legitiman cilj od javnog interesa, ali uporabljena sredstva nisu proporcionalna tome cilju, odnosno kada zakonom nije uspostavljena "pravi~na ravnote`a" izme|u zahtjeva od op}eg ili javnog interesa i zahtjeva da se za{titi pravo pojedinca na imovinu. 29. Nakon dono{enja navedenih odluka, a u svrhu njihove implementacije i otklanjanja utvr|enih povreda, Narodna

skup{tina RS-a je vr{ila izmjene i dopune relevantnog zakonodavstva. Odredbe Zakona o unutarnjem dugu ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" br. 63/04, 47/06, 68/07, 17/08 i 64/08), uklju~uju}i i izmjene i dopune koje su izvr{ene nakon dono{enja odluke Ustavnog suda AP 1211/06 od 13. prosinca 2007. godine, bile su predmet ocjene Ustavnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ustavni sud RS) po zahtjevu i inicijativi vi{e podnositelja. 30. Odlukom Ustavnog suda RS broj U-75/04 od 15. sije~nja 2009. godine ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" broj 11/09) utvr|eno je, pored ostalog, da ~l. 5, 6, 9. stavak 1. to~ka 2, ~l. 10, 20. i 21. Zakona o unutarnjem dugu ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" br. 63/04, 47/06, 68/07, 17/08 i 64/08) i ~lanak 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o unutarnjem dugu ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" broj 68/07) nisu u suglasnosti s Ustavom Republike Srpske. Pri tome Ustavni sud nagla{ava kako je predmetnim odredbama, izme|u ostalog, bio reguliran i na~in izmirenja potra`ivanja apelanata odre|enih pravomo}nim sudbenim odlukama, ~iju ovrhu zahtijevaju apelanti u svojim apelacijama. Ustavni sud RS-a je pri ocjenjivanju pobijanih zakonskih modaliteta utvrdio kako je odredbama pobijanog Zakona o unutarnjem dugu ne samo onemogu}ena ovrha pravomo}nih sudbenih odluka koje se odnose na potra`ivanja koja treba isplatiti iz Prora~una Republike Srpske, ve} su sudbene odluke izmijenjene i suspendirane od ovrhe na {tetu pojedinaca, pa je na taj na~in do{lo do povrede prava koje je garantirano ~lankom 6. stavak 1. Europske konvencije. Istodobno je ocijenjeno da }e izmirenje potra`ivanja pravnih i fizi~kih osoba utvr|enih pravomo}nim sudbenim odlukama emisijom obveznica s rokom dospije}a do 25 odnosno 15 godina bez kamate ili s kamatom samo za odre|eno vrijeme, kako je to propisano ~l. 10. i 21. pobijanog zakona, zna~iti umanjenje iznosa koji }e biti ispla}en pojedincu imaju}i u vidu navedeno razdoblje odgode. Ustavni sud RS-a je ocijenio kako je pobijanim zakonskim odredbama do{lo do povrede prava gra|ana garantiranih ~lankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. 31. Ustavni sud isti~e kako su posljednje izmjene i dopune Zakona o unutarnjem dugu objavljene u "Slu`benom glasniku Republike Srpske" broj 34/09, a stupile su na snagu 12. svibnja 2009. godine. Nakon toga je Europski sud za ljudska prava odlu~ivao o pitanjima naknade ratne {tete u predmetu ^oli} i drugi protiv Bosne i Hercegovine. Tom je prilikom Europski sud utvrdio kako je predmetni slu~aj sli~an iako ne identi~an predmetu Jeli~i} protiv Bosne i Hercegovine, br. 41183/02, ECHR 2006-XII, u kojemu je sud utvrdio povredu ~lanka 6. Europske konvencije i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Zaklju~eno je kako se predmetni slu~aj odnosi, kao i u slu~aju Jeli~i}, na zakonsku odgodu ovrhe cijele jedne kategorije kona~nih presuda zbog obima javnog duga koji proizlazi iz navedenih presuda. Europski sud za ljudska prava nije prihvatio prijedlog Vlade da se napravi razlika izme|u ova dva predmeta navode}i da, iako je situacija takva da jedan zna~ajan broj tu`benih zahtjeva koji se odnose na ratnu {tetu, a koji jo{ uvijek nisu okon~ani, mo`e dovesti do potrebe da se oni zamijene jednim op}im planom za naknadu {tete. Navedeno nikako ne uti~e na obvezu tu`ene dr`ave da izvr{i presude koje su postale kona~ne prije izrade takvog plana. Stoga je zaklju~eno da nema razloga za odstupanje od jurisprudencije Jeli~i}. Prema tome, kako kona~ne presude koje su razmatrane u predmetnom slu~aju nisu jo{ u potpunosti izvr{ene, a takva situacija traje ve} vi{e od ~etiri godine, po mi{ljenju Europskog suda za ljudska prava postoji povreda ~lanka 6. Europske konvencije i ~lanka 1. Protokola br. 1 uz Europsku konvenciju (vidi Europski sud, ^oli} i drugi protiv Bosne i Hercegovine, aplikacije br. 1218/07, 1240/07, 1242/07, 1335/07, 1368/07, 1369/07, 3424/07, 3428/07, 3430/07, 3935/07, 3940/07, 7194/07, 7204/07, 7206/07 i 7211/07 od 10. studenoga 2009. godine, stavak 15). 32. Ustavni sud opa`a da se u navedenoj odluci ^oli} i drugi protiv Bosne i Hercegovine Europski sud za ljudska prava ne bavi

Broj 36 – Stranica 72

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

ocjenom zakonskih rje{enja kojima se onemogu}ava ovrha pravomo}nih sudbenih odluka, ve} nalazi da samo neizvr{avanje pravomo}nih sudbenih odluka predstavlja povredu ~lanka 6. Europske konvencije i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te nala`e Bosni i Hercegovini kao tu`enoj strani da osigura ovrhu doma}ih presuda koje su razmatrane u predmetnom slu~aju. 33. Nakon odluke Europskog suda za ljudska prava ^oli} i drugi protiv Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je u sli~nom predmetu donio Odluku broj AP 1307/08, koja se odnosi na pitanje ovrhe pravomo}nih sudbenih odluka kojima su utvr|ena ratna potra`ivanja u Federaciji BiH (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1307/08 od 9. jula 2010. godine, do objavljivanja u "Slu`benom glasniku" dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ccbh.ba). 34. U navedenoj je odluci Ustavni sud naglasio "da su, prema ~lanku I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanku 1. Europske konvencije, sve razine vlasti u Bosni i Hercegovini du`ne osigurati po{tivanje individualnih ljudskih prava u koja spada i pravo na izvr{enje pravomo}ne sudbene odluke prema ~lanku 6. stavak 1. Europske konvencije. Takva se obveza ne mo`e umanjiti ~injenicom da, u konkretnom slu~aju, ovrha ide na teret prora~unskih sredstava jednog entiteta te da, zbog velikog broja povjeritelja, nema raspolo`ivih sredstava nad kojima bi se ovrha mogla provesti. U svezi s navedenim, Ustavni sud podsje}a na stav Europskog suda za ljudska prava, usvojen u predmetu Jeli~i} protiv BiH (vidi presudu od 31. listopada 2006. godine, stavak 39), na koji se Europski sud za ljudska prava ponovno pozvao u drugom predmetu ove vrste protiv na{e dr`ave (^oli} i dr. protiv BiH, vidi presudu od 10. studenoga 2009. godine) prema kojemu "...Sud i dalje ponavlja da ne prihvata da dr`avne vlasti navode nedostatak sredstava kao ispriku za nepo{tivanje obaveza proisteklih iz presude. Dodu{e, odgoda u izvr{enju presude mo`e se opravdati posebnim okolnostima, ali odgoda ne mo`e biti takva da naru{i sr` prava koje {titi ~lan 6 § 1 (vidi Burdov v. Russia, broj 59498/00, § 35, ECHR 2002-III i Teteriny v. Russia, broj 11931/03, § 41, od 30. juna 2005)" (ibid., to~ka 32). 35. Tako|er, Ustavni sud je u navedenoj odluci istaknuo da "po mi{ljenju Ustavnog suda, i dalje ostaje problem ovrhe takvih odluka u 'razumnom roku' iz ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. Ustavni sud ponavlja svoje ranije stajali{te da je pravo zakonodavca da izabere odgovaraju}i modus operandi ovrhe pravomo}nih sudbenih odluka. Me|utim, nadle`nost Ustavnog suda je da procijeni ho}e li izabrano rje{enje zakonodavca osigurati po{tivanje ljudskih prava. Usprkos svim pote{ko}ama s kojima se, neprijeporno, susre}e javna vlast u Federaciji u poku{ajima da osigura ovrhu pravomo}nih sudbenih odluka koje se odnose na ratna potra`ivanja, Ustavni sud ne mo`e smatrati da je Federacija izvr{ila svoju pozitivnu obvezu te osigurala ovrhu navedenih sudbenih odluka u razumnom roku, tako {to je usvojila izmjene Zakona o ovr{nom postupku te {to je usvojila Odluku o emisiji obveznica temeljem ratnih potra`ivanja. Usvajanjem Odluke o emisiji obveznica temeljem ratnih potra`ivanja Federacija je propisala da }e povjeritelji, koji posjeduju ovr{ne sudbene odluke, naplatiti svoja potra`ivanja u roku od 14 godina, tako {to }e prvih devet godina biti grace razdoblje s godi{njom kamatnom stopom od 2.5% koja }e se obra~unati na iznos potra`ivanja utvr|en presudom, nakon ~ega bi se dosu|eni iznos trebao isplatiti u ~etiri jednaka dijela na to~no odre|en nadnevak za preostale ~etiri godine. [...]. Po mi{ljenju Ustavnog suda, neprihvatljivo je da povjeritelji koji su, u na~elu, vodili dugotrajne postupke koji su rezultirali pravomo}nim sudbenim odlukama kojim su im dosu|ena potra`ivanja iz ratnoga razdoblja [...], sada moraju ~ekati na ovrhu jo{ 14 godina, ~ime se za mnoge od njih postavlja sasvim realno pitanje ho}e li uop}e do`ivjeti da naplate svoja potra`ivanja koja su, po shva}anju Ustavnog suda, od iznimnog zna~aja za povjeritelje. Na ovakav se na~in, po mi{ljenju Ustavnog suda, povjeriteljima name}e 'pretjeran teret' koji nije sukladan zahtjevu iz ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije da

se pravomo}ne sudbene odluke moraju izvr{iti u {to kra}em roku" (op. cit, AP 1307/08, to~ka 37). 36. Ustavni sud opa`a da su u konkretnom predmetu evidentni poku{aji Republike Srpske da osigura ovrhu pravomo}nih sudbenih odluka koje se odnose na ratna potra`ivanja, tako {to je zakonskim rje{enjima smanjila rokove dospije}a dugoro~nih obveznica (14 godina za ratnu {tetu i 15 godina za op}e obveze), predvidjela isplatu kamate, pravo prijevremenog otkupa obveznica, njihovu trgovinu kao papirima od vrijednosti na burzi, pla}anje poreza nastalih do 31. prosinca 2007. godine emitiranim obveznicama, ili isplatu tro{kova parni~nog i ovr{nog postupka u gotovini. Ustavni sud tako|er opa`a da je sukladno Odluci o emisiji obveznica Republike Srpske za izmirenje obveza temeljem materijalne i nematerijalne {tete nastale u razdoblju ratnih djelovanja od 20. svibnja 1992. do 19. lipnja 1996. godine ("Slu`beni glasnik RS" broj 62/08), glavni dug i pripadaju}e zatezne kamate moraju se isplatiti u 10 godi{njih rata u razdoblju od 2014. do 2023. godine. Imaju}i u vidu i zaklju~ke Ustavnog suda u Odluci broj AP 1307/08, Ustavni sud zaklju~uje kako usprkos naporima Republike Srpske da osigura ovrhu pravomo}nih sudbenih odluka koje se odnose na ratna potra`ivanja, Ustavni sud ne mo`e smatrati da je Republika Srpska izvr{ila svoju pozitivnu obvezu te osigurala ovrhu navedenih sudbenih odluka u razumnom roku. I u konkretnom slu~aju, po mi{ljenju Ustavnog suda, neprihvatljivo je da apelanti koji su prethodno vodili postupke koji su rezultirali pravomo}nim sudbenim odlukama kojima su im dosu|ena potra`ivanja iz ratnog razdoblja ili temeljem op}ih obveza, sada moraju ~ekati na ovrhu jo{ dulji niz godina. Ustavni sud smatra kako se na takav na~in apelantima name}e "pretjeran teret" koji nije sukladan zahtjevu iz ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije da se pravomo}ne sudbene odluke moraju izvr{iti u {to kra}em roku, niti sukladno garancijama iz ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju kojima je za{ti}eno pravo na imovinu. Pitanje kompenzacije 37. Uzimaju}i u obzir zaklju~ke u ovoj odluci, Ustavni sud smatra kako je ovakva odluka dovoljna satisfakcija apelantima za kr{enje prava na imovinu i na pravi~no su|enje. Ustavni sud, tako|er, smatra kako bi dosu|ivanje kompenzacije kako to apelanti tra`e u predmetima br. AP 426/08, AP 1092/08 i AP 1845/08 predstavljalo dodatni teret koji bi doprinio daljem uslo`njavanju situacije i koji bi ote`ao pronala`enje odgovaraju}ih rje{enja u smislu zaklju~aka Ustavnog suda. Ostalo navodi 38. U svjetlu zaklju~aka o povredi prava na pravi~no su|enje i prava na imovinu Ustavni sud ne}e ispitivati ostale navode apelanata o povredi prava na u~inkovit pravni lijek iz ~lanka 13. Europske konvencije i prava na nediskriminaciju iz ~lanka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 14. Europske konvencije. VIII. Zaklju~ak 39. Ustavni sud je zaklju~io kako je u konkretnom slu~aju zbog nemogu}nosti apelanata da realiziraju ovrhu pravomo}nih sudbenih odluka povrije|eno njihovo pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na pravo na ovrhu pravomo}ne sudbene odluke i pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. 40. Na temelju ~lanka 61. st 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 41. Prema ~lanku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simovi}, v. r.

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 73

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u predmetu broj AP 244/08, rje{avaju}i apelaciju Rajka Mile{evi}a i dr., na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59 stav 2 alineja 2 i ~lana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simovi}, predsjednik Valerija Gali}, potpredsjednica Seada Palavri}, potpredsjednica Mato Tadi}, sudija Mirsad ]eman, sudija na sjednici odr`anoj 8. decembra 2010. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1
Usvajaju se apelacije Rajka Mile{evi}a, Mate Juri}a, Stane Pe}i} i Ru`ice Pe}i}, Nade Savi} i Maje Savi}, Svetozara Te{i}a, An|elka Nikitovi}a, Branka Gali}a, Drage Savi}a i Du{ana Savi}a, Milke Gluhovi}, An|e Gluhovi}, Brigite Gluhovi} udate Ili}, Anite Gluhovi} i Angelite Gluhovi}. Utvr|uje se povreda prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda. Ova odluka se dostavqa Vladi Republike Srpske koja je du`na da izvr{i svoje ustavne obaveze i obezbijedi po{tovawe qudskih prava tako {to }e preduzeti odgovaraju}e zakonske mjere s ciqem da apelanti i ostali povjerioci koji posjeduju izvr{ne sudske odluke na teret buxetskih sredstava Republike Srpske naplate svoja potra`ivawa u {to kra}em roku. Nala`e se Vladi Republike Srpske da u roku od {est mjeseci od dana dostavqawa ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciqem da se izvr{i ova odluka u skladu s ~lanom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@EWE I. Uvod 1. Rajko Mile{evi} iz Krupe na Uni, Mato Juri} iz Bawaluke, Stana Pe}i} i Ru`ica Pe}i} iz Dervente, Nada Savi} i Maja Savi} iz Bawaluke, Svetozar Te{i} iz Lopara, An|elko Nikitovi} iz Gacka, Branko Gali} iz Bawaluke, Drago Savi} iz Bawaluke i Du{an Savi} iz Austrije, Milka Gluhovi}, An|a Gluhovi}, Brigita Gluhovi} udata Ili}, Anita Gluhovi} i Angelita Gluhovi} (u daqwem tekstu: apelanti), podnijeli su u periodu od 18. januara 2008. godine do 20. juna 2008. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvr{ewa rje{ewâ o izvr{ewu Osnovnog suda u Bawaluci (u daqwem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 I 057 573 09 I od 23. aprila 2009. godine, broj I-330/03 od 26. maja 2003. godine, broj 071-0-I06-006 495 od 3. januara 2008. godine, broj I-2825/00 od 4. novembra 2000. godine, broj I-5357/01 od 20. februara 2002. godine, broj I-4503/05 od 28. februara 2006. godine, broj I-2718/00 od 1. decembra 2002. godine, broj I-3890/05 od 10. aprila 2006. godine, broj I 3941/07 od 22. avgusta 2007. godine i broj I-203/02 od 7. juna 2002. godine.
1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 41/11

II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ~lana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, 3. marta 2008. godine je od Osnovnog suda zatra`eno da dostavi odgovor na apelacije, a 5. oktobra 2010. godine zatra`eno je od Republike Srpske – Pravobranila{tva RS, Ministarstva finansija RS i Vlade RS – Kancelarija pravnog predstavnika da dostave odgovore na apelacije. 3. Ustavni sud je odgovor na apelacije od Osnovnog suda primio 21. aprila 2008. godine, od Republike Srpske – Pravobranila{tva RS-a 22. oktobra 2010. godine, Ministarstva finansija RS 19. oktobra 2010. godine i od Vlade RS – Kancelarija pravnog predstavnika 15. oktobra 2010. godine. 4. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelacije dostavqeni su apelantima 9. novembra 2010. godine. 5. S obzirom da je Ustavnom sudu dostavqeno vi{e apelacija iz wegove nadle`nosti koje se odnose na isti ~iweni~ni i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu s ~lanom 31 stav 1 Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajawu predmeta br. AP 244/08, AP 426/08, AP 522/08, AP 597/08, AP 1092/08, AP 1230/08, AP 1478/08, AP 1729/08 i AP 1845/08, u kojima }e se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 244/08. III. ^iweni~no stawe 6. ^iwenice predmeta, koje proizilaze iz navoda apelanata i dokumenata koji su predo~eni Ustavnom sudu, mogu da se sumiraju na sqede}i na~in. 7. Svi apelanti osim Drage Savi}a i Du{ana Savi}a (apelacija broj AP 1092/08) podnijeli su apelacije zbog toga {to Republika Srpska nije izvr{ila Rje{ewe o izvr{ewu Osnovnog suda kojim je dozvoqeno izvr{ewe pravosna`nih presuda vezanih za naknadu materijalne i nematerijalne {tete koja je nastala u periodu od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine (ratna {teta). Apelanti Drago Savi} i Du{an Savi} podnijeli su apelaciju zbog neizvr{ewa rje{ewa o izvr{ewu pravosna`nih presuda koje se odnose na op{te obaveze RS-a nastale u periodu do 31. decembra 2002. godine (u daqwem tekstu: op{te obaveze) u smislu ~l. 3 i 4 Zakona o utvr|ivawu i na~inu izmirewa unutra{weg duga RS-a (u daqwem tekstu: Zakon o unutra{wem dugu). IV. Apelacija a) Navodi iz zahtjeva 8. Apelanti smatraju da im je neizvr{ewem navedenih rje{ewa o izvr{ewu povrije|eno pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13 Evropske konvencije i pravo na nediskriminaciju iz ~lana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14 Evropske konvencije. Apelanti navode da je zbog primjene Zakona o unutra{wem dugu Republika Srpska onemogu}ila izvr{ewe pravosna`nih sudskih odluka, odnosno naplatu potra`ivawa koja su im dosu|ena pravosna`nim i izvr{nim sudskim odlukama. Apelanti tvrde da im je navedenim propisom povrije|eno pravo na imovinu iz ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer, kako navode, "dr`ava nije uspostavila pravi~an i proporcionalan odnos izme|u javnog interesa, s jedne strane, i pojedina~nih prava apelanata, s druge strane, jer je na wih prebacila pretjeran i neproporcionalan teret". Tako|e, apelanti smatraju da im je povrije|eno i pravo na pristup sudu iz ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, budu}i da Evropska konvencija ne daje pravo dr`avama da donose zakone kojim bi se propisivala zabrana izvr{avawa pravosna`nih presuda.

Broj 36 – Stranica 74

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

9. Apelanti su u predmetima br. AP 426/08, AP 1092/08 i AP 1845/08 podnijeli zahtjeve za pravi~no obe{te}ewe i naknadu tro{kova postupka pred Ustavnim sudom. b) Odgovor na apelaciju 10. Republika Srpska je u odgovoru na apelacije navela da je ure|ewe postupka i na~ina izvr{ewa potra`ivawa apelanata regulisano posebnim propisima - Zakonom o unutra{wem dugu, koji je lex specialis u odnosu na Zakon o izvr{nom postupku. Zakon o unutra{wem dugu donesen je da bi se obezbijedila i odr`ala makroekonomska stabilnost RS-a, kao i ocjene institucija RS-a koje izvr{avaju pravosna`ne sudske odluke da li izvr{ewe ulazi u obim nov~anih sredstava koja su potrebna za obavqawe poslova od op{teg interesa za RS. Tako|e je istaknuto da su navodi apelanata o povredi qudskih prava neosnovani, posebno zbog toga {to ni drugim fizi~kim i pravnim licima nisu ispla}ena potra`ivawa koja se smatraju unutra{wim dugom RS-a, te da bi u smislu principa pravi~nosti, jednakosti i solidarnosti bilo neosnovano da se da prioritet potra`ivawima apelanata. 11. Vlada RS-a – Kancelarija pravnog predstavnika je u odgovoru istakla da Republika Srpska nije nikada osporavala ~iwenicu da potra`ivawa apelanata predstavqaju "imovinu" nego je samo tra`ila modus izmirewa obaveza, s ciqem da odr`i makroekonomsku stabilnost, te je kontinuirano smawivala rok izvr{ewa. Tako je u junu 2008. godine po~ela registracija obveznica po osnovu "ratne {tete", koje su uvr{tene na berzansko tr`i{te Bawalu~ke berze. Shodno Odluci o emisiji obveznica ("Slu`beni glasnik RS" broj 62/08) definisana je mogu}nost wihovog prijevremenog otkupa. Nakon dono{ewa presude Evropskog suda za qudska prava od 10. novembra 2009. godine u predmetu ^oli} i dr. (aplikacija broj 1218/07 i daqe) Ministarstvo finansija RS-a u saradwi sa Savjetom Evrope radi na izradi Akcionog plana izmirewa "ratne {tete". U skladu s iznesenim, predlo`ili su da se apelacije u odnosu na povredu prava na imovinu iz ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju odbiju kao neosnovane. U odnosu na navodne povrede ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije pozvali su se na Odluku Ustavnog suda broj AP 1211/06 od 13. decembra 2007. godine i predlo`ili da se i ovi navodi odbiju kao neosnovani. 12. Ministarstvo finansija RS-a je u odgovoru istaklo da su nakon podno{ewa apelacija donesene izmjene Zakona o unutra{wem dugu, te da je pre~i{}eni tekst zakona objavqen u "Slu`benom glasniku RS-a" broj 7/10. Daqe su naveli da se presude sudova izvr{avaju prema redoslijedu dospijevawa u Ministarstvo finansija u skladu s navedenim zakonom, pri ~emu se tako|e vodi ra~una o ekonomskoj stabilnosti RS-a. Ministarstvo finansija je tako|e navelo da kao predlaga~ predmetnog zakona mora da po{tuje taj zakon dok god je na snazi i u skladu s Ustavom RS-a, te da bi svako drugo pona{awe predlaga~a zakona bilo kr{ewe materijalnih propisa. Istakli su da se, budu}i da su apelacije podnesene 2008. godine, apelanti nisu pozvali na izmjene Zakona o unutra{wem dugu kojima je skra}en rok za emisiju dugoro~nih obveznica, te priznato pravo na kamatu i isplatu sudskih tro{kova u gotovini. Zbog navedenog smatraju da u konkretnim slu~ajevima nema povrede prava na koja se apelanti pozivaju. 13. U svom odgovoru Osnovni sud je naveo da je dozvolio predmetna izvr{ewa i dozvolu izvr{ewa dostavio Ministarstvu finansija RS-sektor Trezor na provo|ewe. Osnovni sud je istakao da je u cijelosti postupio u skladu sa zakonom, da je rje{ewa o izvr{ewu dostavio na provo|ewe, ali da sud nije ovla{}en, niti je u mogu}nosti da naredi provo|ewe izvr{ewa, zbog ~ega sud nije kr{io qudska prava na koja se apelanti `ale. V. Relevantni propisi 14. Zakon o utvr|ivawu i na~inu izmirewa unutra{weg duga Republike Srpske ("Slu`beni glasnik Republike

Srpske" br. 63/04, 47/06, 68/07, 17/08, 64/08 i 34/09) – Pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" broj 7/10) ^lan 1. Ovim zakonom se ure|uje postupak, na~in i rokovi utvr|ivawa i izmirivawa unutra{weg duga Republike Srpske (u daqwem tekstu: unutra{wi dug) prema fizi~kim i pravnim licima, u ukupnom iznosu do 1.761,7 miliona KM. ^lan 2. Izmirewe unutra{weg duga vr{i se u skladu sa odredbama ovog zakona na na~in koji obezbje|uje i podr`ava makroekonomsku stabilnost i fiskalnu odr`ivost Republike Srpske. [...] ^lan 3. Pod unutra{wim dugom, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se: 1. op{te neispla}ene obaveze buxeta Republike Srpske [...] (u daqwem tekstu: op{te obaveze), nastale do 31. decembra 2002. godine, u iznosu do 386,8 miliona KM. [...]3. obaveze po osnovu materijalne i nematerijalne {tete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine u iznosu do 600,0 miliona KM.[...] ^lan 4. stav 1. ta~ka 4. (1) Pod op{tim obavezama podrazumijevaju se obaveze nastale do 31. decembra 2002. godine, i to: [...]4. obaveze po pravosna`nim i izvr{nim sudskim odlukama, nastale u vezi sa potra`ivawima pravnih i fizi~kih lica u periodu od 20. juna 1996. do 31. decembra 2002. godine, u ukupnom iznosu do 25,0 miliona KM, izuzev [...] pravosna`nih sudskih odluka po osnovu [...]ratne materijalne i nematerijalne {tete, koje su regulisane u poglavqu III ovog zakona; [...] ^lan 6. stav 2. (2) Kamata po obavezama iz ~lana 4. stav 1. ta~ka 4. obra~unava se u toku verifikacije ove vrste op{tih obaveza u skladu sa sudskim odlukama, a najvi{e do iznosa svakog utvr|enog pojedina~nog duga. ^lan 7. Nakon izvr{ene verifikacije, op{te obaveze iz ~lana 4. ovog zakona izmiruju se: - isplatom u gotovini i - emisijom obveznica. ^lan 8. (1) Dio op{tih obaveza do iznosa od 168,8 miliona KM izmiri}e se isplatom u gotovini, i to: [...] 5) obaveze po pravosna`nim i izvr{nim sudskim odlukama u iznosu do 25,0 miliona KM. ^lan 10. (1) Emisija dugoro~nih obveznica iz ~lana 9. Zakona izvr{i}e se pod sqede}im uslovima: 1. rok dospije}a od 15 godina, 2. isplata u deset jednakih rata, po~ev{i od devete godine prije krajweg datuma dospije}a, 3. godi{wa kamata u visini od 1,5%, 4. pravo prijevremenog otkupa. [...] ^lan 11. (1) Materijalna i nematerijalna {teta nastala u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine, u iznosu do 600,0 miliona KM, predstavqa naknadu {tete pravnim i fizi~kim licima kojima je pravosna`nim sudskim odlukama ili vansudskim poravnawima priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne {tete, kao i pravnim i fizi~kim licima kojima }e se pravo na naknadu {tete regulisati posebnim zakonom. ^lan 12. (1) Na~in i rokovi verifikacije pojedina~nih potra`ivawa po osnovu materijalne i nematerijalne {tete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19.

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 75

juna 1996. godine regulisa}e se posebnim propisom. (2) Sudovi su obavezni da dostavqaju Ministarstvu finansija pravosna`ne sudske presude i ostale sudske odluke koje se odnose na materijalnu i nematerijalnu {tetu iz ~lana 11. ovog zakona. [...] ^lan 13. Kamate odre|ene pravosna`nim i izvr{nim sudskim odlukama po osnovu materijalne i nematerijalne {tete obra~unavaju se u toku verifikacije u skladu sa sudskim odlukama, a najvi{e do iznosa svakog utvr|enog pojedina~nog duga. ^lan 14. (1) Obaveze iz ~lana 11. Zakona, nakon izvr{ene verifikacije, izmiriva}e se emisijom obveznica, pod sqede}im uslovima: 1. rok dospije}a od 14 godina, 2. isplatom u deset jednakih rata, po~ev{i od devete godine prije krajweg datuma dospije}a, 3. godi{wa kamata u visini od 1,5 %, 4. pravo prijevremenog otkupa. ^lan 15. (1) U smislu ovog zakona obveznica predstavqa elektronski zapis, izdat od strane Republike Srpske ili u ime Republike Srpske, u ciqu izmirewa unutra{weg duga, koji je registrovan u elektronskom registru, a sadr`i pravo na isplatu na odre|eni datum po dospije}u zajedno sa kamatom, ako je ovim zakonom predvi|ena, a koji ne mo`e biti realizovan ili prenesen bez elektronskog zapisa. (2) Emisija i na~in izdavawa svake serije obveznica u skladu sa odredbama ovog zakona vr{i se posebnom odlukom Vlade Republike Srpske. (3) Na emisiju i promet obveznica primjewuju se odredbe Zakona o hartijama od vrijednosti koji va`i u Republici Srpskoj. (4) Obveznice definisane ovim zakonom glase na ime, u konvertibilnim markama su (KM), prenosive su bez ograni~ewa, u nematerijalnom su obliku i registruju se u Centralnom registru hartija od vrijednosti Bawa Luka. (5) Nominalna vrijednost obveznica emitovanih u skladu sa odredbama ovog zakona iznosi 1 KM. (6) Iznosi u pfenizima dobijeni prera~unavawem otpisuju se. (7) Obveznice izdate u skladu sa ovim zakonom predstavqa}e unutra{wi dug Republike Srpske, odnosno monetarnu obavezu Republike Srpske, izra`en u doma}oj valuti, iskqu~uju}i dug Republike Srpske po osnovu me|unarodnih sporazuma, a za koji je zajmoprimac Ministarstvo finansija Republike Srpske, u ime Republike Srpske. [...] (9) Obveznicama emitovanim u smislu ovog zakona mogu se izmiriti dospjele obaveze za poreze nastale do 31. decembra 2007. godine, ~ija je naplata u nadle`nosti Republike Srpske. [...] ^lan 16. (1) Tro{kovi parni~nog postupka i tro{kovi izvr{ewa utvr|eni rje{ewem o izvr{ewu u izvr{nom postupku plati}e se iz buxeta Republike Srpske od 30. juna 2006. godine najkasnije do dana svake emisije obveznica za pojedine vrste obaveza, a prema dospije}u izvr{nih odluka evidentiranih u Ministarstvu finansija. (2) Iznosi tro{kova parni~nog postupka i tro{kova izvr{nog postupka utvr|enih pravosna`nom sudskom odlukom i pravo na kamatu ostvaruju se u skladu sa odredbama Zakona o izvr{nom postupku ("Slu`beni glasnik Republike Srpske", br. 59/03, 85/03 i 64/05).

VI. Dopustivost 15. U skladu s ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u pitawima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 16. U skladu s ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpqeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posqedwem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 17. U kontekstu apelacione nadle`nosti Ustavnog suda iz ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" mora {iroko da se tuma~i. Taj izraz ne treba samo da ukqu~uje sve vrste odluka i rje{ewa, ve} i nedostatak dono{ewa odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavqena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/01). Ustavni sud isti~e da, u skladu s ~lanom II/1 Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da obezbijede najvi{i nivo gra|anskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu s ~lanom II/2 Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode odre|ene Evropskom konvencijom i wenim protokolima direktno primjewuju u Bosni i Hercegovini. 18. Ustavni sud, polaze}i od prakse Evropskog suda za qudska prava na podru~ju iscrpqivawa pravnih lijekova, isti~e da prilikom primjene odredbi iz ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda to pravilo mora da se primjewuje uz odre|en stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud za qudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud nagla{ava da pravilo iscrpqivawa pravnih lijekova koji su mogu}i prema zakonu nije apsolutno, niti mo`e da se primjewuje automatski, te je prilikom ispitivawa da li je bilo po{tovano bitno da se uzmu u obzir odre|ene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski sud za qudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, serija A, broj 40, stav 35). To, izme|u ostalog, zna~i da mora realno da se uzme u obzir ne samo da postoje formalna pravna sredstva u pravnom sistemu ve} i sveukupni pravni i politi~ki kontekst kao i apelantove li~ne prilike. 19. Ustavni sud isti~e da na pojedinca ne mo`e da se stavi pretjeran teret u otkrivawu koji je najefikasniji put kojim bi on ostvario svoja prava. Tako|e, jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolagawu treba da budu lako dostupna i razumqiva, te da propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema dr`ave, koji ugro`ava za{titu individualnih prava, ne mo`e da se pripi{e pojedincu. Osim toga, du`nost dr`ave je da organizuje svoj pravni sistem tako da omogu}i sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za qudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21). 20. Ustavni sud isti~e da je neophodno da se uskladi doma}a praksa u odnosu na presudu Evropskog suda za qudska prava u predmetu ^oli} i dr. protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud za qudska prava, presuda od 10. novembra 2009. godine, aplikacija broj 1218/07 i daqe). 21. Imaju}i u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slu~aju u Republici Srpskoj, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi apelantima omogu}ilo da se `ale zbog neizvr{ewa pravosna`nih presuda, odnosno stvarnog neizvr{avawa rje{ewa o izvr{ewu donesenog u izvr{nom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno dr`ave, ne smiju da uti~u na po{tovawe individualnih prava i sloboda utvr|enih Ustavom Bosne i

Broj 36 – Stranica 76

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz ~lana 6 Evropske konvencije. 22. U konkretnom slu~aju, Ustavni sud smatra da se radi o efektivnom neizvr{ewu rje{ewa o izvr{ewu koje je doneseno u izvr{nom postupku a na osnovu pravosna`ne presude, te da apelanti nemaju na raspolagawu efektivan pravni lijek kojim bi ishodili tra`eno izvr{ewe. 23. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispuwavaju uslove u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 24. Apelanti smatraju da je zbog zakonske nemogu}nosti da se izvr{e pravosna`ne sudske presude, odnosno zbog neprovo|ewa rje{ewa o izvr{ewu pravosna`nih presuda, povrije|eno wihovo pravo na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na pravi~no su|ewe i pravo na imovinu 25. ^lan II/3e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona obuhvataju: (...) e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom. k) Pravo na imovinu. ^lan 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega, svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovqenim sudom. [...] ^lan 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: Svako fizi~ko ili pravno lice ima pravo mirno na neometano u`ivawe svoje imovine. Niko ne mo`e biti li{en svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predvi|enim zakonom i op{tim na~elima me|unarodnog prava. Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne uti~u na pravo dr`ave da primjewuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala kori{}ewe imovine u skladu s op{tim interesima ili da bi obezbijedila naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni. 26. Ustavni sud najprije isti~e da je pitawe da li nov~ana potra`ivawa apelanata i zakonske zatezne kamate, koje su im dosu|ene pravosna`nim sudskim presudama, te tro{kovi parni~nog i izvr{nog postupka, predstavqaju "imovinu" apelanata u smislu ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ve} razmatrao u drugim predmetima. Tako je Ustavni sud u svojoj praksi, razmatraju}i istovjetno ~iweni~no i pravno pitawe, zakqu~io da nov~ana potra`ivawa apelanata na ime naknade {tete, koja predstavqaju "ratnu {tetu", kao i zakonske zatezne kamate, koje su priznate pravosna`nim sudskim presudama, te tro{kovi parni~nog i izvr{nog postupka utvr|eni pravosna`nim presudama predstavqaju imovinu apelanata za{ti}enu garancijama ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1211/06 od 13. decembra 2007. godine, "Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 27/08, ta~. 29-31). 27. Ustavni sud zakqu~uje da u konkretnom slu~aju potra`ivawa apelanata po osnovu "ratne {tete" i op{tih obaveza koje su utvr|ene pravosna`nim i izvr{nim sudskim odlukama ~ine imovinu za{ti}enu garancijama ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, a {to su istovremeno

i gra|anska prava apelanata za{ti}ena ~lanom 6 stav 1 Evropske konvencije. 28. Daqe, Ustavni sud zapa`a da je u vi{e svojih odluka ocjewivao ustavnost zakonskih rje{ewa kojima je bilo regulisano pitawe isplate potra`ivawa po osnovu ratne {tete, a koja su onemogu}avala izvr{ewa pravosna`nih sudskih odluka (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 774/04 od 20. decembra 2005. godine, "Slu`beni glasnik Republike Srpske" broj 12/06; Odluka broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, "Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 8/05; Odluka broj AP 619/06 od 26. juna 2007. godine, "Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 2/08; i op. cit, AP 1211/06). U navedenim odlukama je zakqu~eno da postoji povreda prava na pristup sudu kao elementa prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 Evropske konvencije ako je zakonom ili kojim drugim aktom vlasti onemogu}eno izvr{ewe pravosna`nih sudskih presuda, ako takav zakon ili drugi akt stavqa "pretjeran teret na pojedince", ~ime ne zadovoqava uslov proporcionalnosti izme|u javnog interesa zajednice i osnovnih prava pojedinaca. Tako|e, Ustavni sud je zakqu~io da postoji kr{ewe prava na "nezavisan sud", kao elementa prava na pravi~no su|ewe, kada zakonodavac svojim mjerama onemogu}ava sudovima da provedu pravosna`ne sudske odluke, ~ime kr{i i princip vladavine prava iz ~lana I/2 Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud je u navedenim odlukama tako|e zakqu~io da postoji kr{ewe prava na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada zakon kojim se mije{a u pravo na imovinu ima legitiman ciq od javnog interesa, ali sredstva koja su upotrebqena nisu proporcionalna tom ciqu, odnosno kada zakonom nije uspostavqena "pravi~na ravnote`a" izme|u zahtjeva od op{teg ili javnog interesa i zahtjeva da se za{titi pravo pojedinca na imovinu. 29. Nakon dono{ewa navedenih odluka, a s ciqem wihove implementacije i otklawawa utvr|enih povreda, Narodna skup{tina RS-a je vr{ila izmjene i dopune relevantnog zakonodavstva. Odredbe Zakona o unutra{wem dugu ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" br. 63/04, 47/06, 68/07, 17/08 i 64/08), ukqu~uju}i i izmjene i dopune koje su izvr{ene nakon dono{ewa odluke Ustavnog suda AP 1211/06 od 13. decembra 2007. godine, bile su predmet ocjene Ustavnog suda Republike Srpske (u daqwem tekstu: Ustavni sud RS) po zahtjevu i inicijativi vi{e podnosilaca. 30. Odlukom Ustavnog suda RS broj U-75/04 od 15. januara 2009. godine ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" broj 11/09) utvr|eno je, pored ostalog, da ~l. 5, 6, 9 stav 1 ta~ka 2, ~l. 10, 20 i 21 Zakona o unutra{wem dugu ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" br. 63/04, 47/06, 68/07, 17/08 i 64/08) i ~lan 4 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o unutra{wem dugu ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" broj 68/07) nisu u saglasnosti s Ustavom Republike Srpske. Pri tome Ustavni sud nagla{ava da je predmetnim odredbama, izme|u ostalog, bio regulisan i na~in izmirewa potra`ivawa apelanata odre|enih pravosna`nim sudskim odlukama, ~ije izvr{ewe zahtijevaju apelanti u svojim apelacijama. Ustavni sud RS-a je pri ocjewivawu osporenih zakonskih modaliteta utvrdio da je odredbama osporenog Zakona o unutra{wem dugu ne samo onemogu}eno izvr{ewe pravosna`nih sudskih odluka koje se odnose na potra`ivawa koja treba da se isplate iz Buxeta Republike Srpske, ve} su sudske odluke izmijewene i suspendovane od izvr{ewa na {tetu pojedinaca, pa je na taj na~in do{lo do povrede prava koje je garantovano ~lanom 6 stav 1 Evropske konvencije. Istovremeno je ocijeweno da }e izmirewe potra`ivawa pravnih i fizi~kih lica koja su utvr|ena pravosna`nim sudskim odlukama emisijom obveznica s rokom dospijevawa do 25 odnosno 15 godina bez kamate ili s kamatom samo za odre|eno vrijeme, kako je to propisano ~l. 10 i 21 osporenog zakona, zna~iti umawewe iznosa koji }e biti ispla}en pojedincu imaju}i u vidu navedeni period odga|awa.

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 77

Ustavni sud RS-a je ocijenio da je osporenim zakonskim odredbama do{lo do povrede prava gra|ana koja su garantovana ~lanom 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 31. Ustavni sud isti~e da su posqedwe izmjene i dopune Zakona o unutra{wem dugu objavqene u "Slu`benom glasniku Republike Srpske" broj 34/09, a stupile su na snagu 12. maja 2009. godine. Nakon toga Evropski sud za qudska prava je odlu~ivao o pitawima naknade ratne {tete u predmetu ^oli} i drugi protiv Bosne i Hercegovine. Tom prilikom Evropski sud je utvrdio da je predmetni slu~aj sli~an iako ne identi~an predmetu Jeli~i} protiv Bosne i Hercegovine, br. 41183/02, ECHR 2006-XII, u kom je sud utvrdio povredu ~lana 6 Evropske konvencije i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Zakqu~eno je da se predmetni slu~aj odnosi, kao i u slu~aju Jeli~i}, na zakonsko odga|awe izvr{ewa cijele jedne kategorije kona~nih presuda zbog obima javnog duga koji proizilazi iz navedenih presuda. Evropski sud za qudska prava nije prihvatio prijedlog Vlade da se napravi razlika izme|u ova dva predmeta navode}i da, iako je situacija takva da jedan zna~ajan broj tu`benih zahtjeva koji se odnose na ratnu {tetu, a koji jo{ uvijek nisu okon~ani, mo`e da dovede do potrebe da se oni zamijene jednim generalnim planom za naknadu {tete. Navedeno nikako ne uti~e na obavezu tu`ene dr`ave da izvr{i presude koje su postale kona~ne prije izrade takvog plana. Stoga je zakqu~eno da nema razloga za odstupawe od jurisprudencije Jeli~i}. Shodno tome, kako kona~ne presude koje su razmatrane u predmetnom slu~aju nisu jo{ u potpunosti izvr{ene, a takva situacija traje ve} vi{e od ~etiri godine, po mi{qewu Evropskog suda za qudska prava postoji povreda ~lana 6 Evropske konvencije i ~lana 1 Protokola br. 1 uz Evropsku konvenciju (vidi Evropski sud, ^oli} i drugi protiv Bosne i Hercegovine, aplikacije br. 1218/07, 1240/07, 1242/07, 1335/07, 1368/07, 1369/07, 3424/07, 3428/07, 3430/07, 3935/07, 3940/07, 7194/07, 7204/07, 7206/07 i 7211/07 od 10. novembra 2009. godine, stav 15). 32. Ustavni sud zapa`a da se u navedenoj odluci ^oli} i drugi protiv Bosne i Hercegovine Evropski sud za qudska prava ne bavi ocjenom zakonskih rje{ewa kojima se onemogu}ava izvr{ewe pravosna`nih sudskih odluka, ve} nalazi da samo neizvr{avawe pravosna`nih sudskih odluka predstavqa povredu ~lana 6 Evropske konvencije i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te nala`e Bosni i Hercegovini kao tu`enoj strani da obezbijedi da se izvr{e doma}e presude koje su razmatrane u predmetnom slu~aju. 33. Nakon odluke Evropskog suda za qudska prava ^oli} i drugi protiv Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je u sli~nom predmetu donio Odluku broj AP 1307/08, koja se odnosi na pitawe izvr{ewa pravosna`nih sudskih odluka kojima su utvr|ena ratna potra`ivawa u Federaciji BiH (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1307/08 od 9. jula 2010. godine, do objavqivawa u "Slu`benom glasniku" dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ccbh.ba). 34. U navedenoj odluci Ustavni sud je naglasio "da su, prema ~lanu I/2 Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanu 1 Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini du`ni da obezbijede po{tovawe individualnih qudskih prava u koja spada i pravo na izvr{ewe pravosna`ne sudske odluke prema ~lanu 6 stav 1 Evropske konvencije. Takva obaveza ne mo`e da se umawi ~iwenicom da, u konkretnom slu~aju, izvr{ewe ide na teret buxetskih sredstava jednog entiteta te da, zbog velikog broja povjerilaca, nema raspolo`ivih sredstava nad kojima bi izvr{ewe moglo da se provede. U vezi s navedenim, Ustavni sud podsje}a na stav Evropskog suda za qudska prava, usvojen u predmetu Jeli~i} protiv BiH (vidi presudu od 31. oktobra 2006. godine, stav 39), na koji se Evropski sud za qudska prava ponovo pozvao u drugom predmetu ove vrste protiv na{e dr`ave (^oli} i dr. protiv BiH, vidi presudu od 10. novembra 2009. godine) prema kojem "...Sud i daqe ponavqa da ne prihvata da dr`avne vlasti navode nedostatak sredstava kao ispriku za nepo{tovawe obaveza proisteklih iz presude. Dodu{e, odgoda

u izvr{ewu presude mo`e da se opravda posebnim okolnostima, ali odgoda ne mo`e da bude takva da naru{i sr` prava koje {titi ~lan 6 § 1 (vidi Burdov v. Russia, broj 59498/00, § 35, ECHR 2002-III i Teteriny v. Russia, broj 11931/03, § 41, od 30. juna 2005)" (ibid., ta~ka 32). 35. Tako|e, Ustavni sud je u navedenoj odluci istakao da "po mi{qewu Ustavnog suda, i daqe ostaje problem izvr{ewa takvih odluka u 'razumnom roku' iz ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. Ustavni sud ponavqa svoje ranije stanovi{te da je pravo zakonodavca da izabere odgovaraju}i modus operandi izvr{ewa pravosna`nih sudskih odluka. Me|utim, nadle`nost Ustavnog suda je da procijeni da li }e izabrano rje{ewe zakonodavca obezbijediti po{tovawe qudskih prava. Uprkos svim pote{ko}ama s kojima se, nesporno, susre}e javna vlast u Federaciji u poku{ajima da obezbijedi izvr{ewe pravosna`nih sudskih odluka koje se odnose na ratna potra`ivawa, Ustavni sud ne mo`e da smatra da je Federacija izvr{ila svoju pozitivnu obavezu te obezbijedila izvr{ewe navedenih sudskih odluka u razumnom roku, tako {to je usvojila izmjene Zakona o izvr{nom postupku te {to je usvojila Odluku o emisiji obveznica po osnovu ratnih potra`ivawa. Usvajawem Odluke o emisiji obveznica po osnovu ratnih potra`ivawa Federacija je propisala da }e povjerioci, koji posjeduju izvr{ne sudske odluke, naplatiti svoja potra`ivawa u roku od 14 godina, tako {to }e prvih devet godina biti grace period s godi{wom kamatnom stopom od 2.5% koja }e se obra~unati na iznos potra`ivawa utvr|en presudom, nakon ~ega bi trebalo da se dosu|eni iznos isplati u ~etiri jednaka dijela na ta~no odre|en datum za preostale ~etiri godine. [...]. Po mi{qewu Ustavnog suda, neprihvatqivo je da povjerioci koji su, u principu, vodili dugotrajne postupke koji su rezultirali pravosna`nim sudskim odlukama kojim su im dosu|ena potra`ivawa iz ratnog perioda [...], sada moraju da ~ekaju na izvr{ewe jo{ 14 godina, ~ime se za mnoge od wih postavqa sasvim realno pitawe da li }e uop{te do`ivjeti da naplate svoja potra`ivawa koja su, po shvatawu Ustavnog suda, od izuzetnog zna~aja za povjerioce. Na ovakav na~in se, po mi{qewu Ustavnog suda, povjeriocima name}e 'pretjeran teret' koji nije u skladu sa zahtjevom iz ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije da se pravosna`ne sudske odluke moraju izvr{iti u {to kra}em roku" (op. cit, AP 1307/08, ta~ka 37). 36. Ustavni sud zapa`a da su u konkretnom predmetu evidentni poku{aji Republike Srpske da obezbijedi da se izvr{e pravosna`ne sudske odluke koje se odnose na ratna potra`ivawa, tako {to je zakonskim rje{ewima smawila rokove dospijevawa dugoro~nih obveznica (14 godina za ratnu {tetu i 15 godina za op{te obaveze), predvidjela isplatu kamate, pravo prijevremenog otkupa obveznica, wihovu trgovinu kao hartijama od vrijednosti na berzi, pla}awe poreza nastalih do 31. decembra 2007. godine emitovanim obveznicama, ili isplatu tro{kova parni~nog i izvr{nog postupka u gotovini. Ustavni sud tako|e zapa`a da je u skladu s Odlukom o emisiji obveznica Republike Srpske za izmirewe obaveza po osnovu materijalne i nematerijalne {tete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine ("Slu`beni glasnik RS" broj 62/08), glavni dug i pripadaju}e zatezne kamate moraju da se isplate u 10 godi{wih rata u periodu od 2014. do 2023. godine. Imaju}i u vidu i zakqu~ke Ustavnog suda u Odluci broj AP 1307/08, Ustavni sud zakqu~uje da uprkos naporima Republike Srpske da obezbijedi izvr{ewe pravosna`nih sudskih odluka koje se odnose na ratna potra`ivawa, Ustavni sud ne mo`e da smatra da je Republika Srpska izvr{ila svoju pozitivnu obavezu te obezbijedila izvr{ewe navedenih sudskih odluka u razumnom roku. I u konkretnom slu~aju, po mi{qewu Ustavnog suda, neprihvatqivo je da apelanti koji su prethodno vodili postupke koji su rezultirali pravosna`nim sudskim odlukama kojim su im dosu|ena potra`ivawa iz ratnog perioda ili po osnovu op{tih obaveza, sada moraju da ~ekaju na izvr{ewe jo{ du`i niz godina. Ustavni sud smatra da se na takav na~in

Broj 36 – Stranica 78

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

apelantima name}e "pretjeran teret" koji nije u skladu sa zahtjevom iz ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije da pravosna`ne sudske odluke moraju da se izvr{e u {to kra}em roku, niti u skladu s garancijama iz ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kojima je za{ti}eno pravo na imovinu. Pitawe kompenzacije 37. Uzimaju}i u obzir zakqu~ke u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da je ovakva odluka dovoqna satisfakcija apelantima za kr{ewe prava na imovinu i na pravi~no su|ewe. Ustavni sud, tako|e, smatra da bi dosu|ivawe kompenzacije kako to apelanti tra`e u predmetima br. AP 426/08, AP 1092/08 i AP 1845/08 predstavqalo dodatni teret koji bi doprinio daqwem uslo`wavawu situacije i koji bi ote`ao pronala`ewe odgovaraju}ih rje{ewa u smislu zakqu~aka Ustavnog suda. Ostalo navodi 38. U svjetlu zakqu~aka o povredi prava na pravi~no su|ewe i prava na imovinu Ustavni sud ne}e ispitivati ostale navode apelanata o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13 Evropske konvencije i prava na nediskriminaciju iz ~lana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14 Evropske konvencije. VIII. Zakqu~ak 39. Ustavni sud je zakqu~io da je u konkretnom slu~aju zbog nemogu}nosti apelanata da realizuju izvr{ewe pravosna`nih sudskih odluka povrije|eno wihovo pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvr{ewe pravosna`ne sudske odluke i pravo na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 40. Na osnovu ~lana 61 st 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 41. Shodno ~lanu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr Miodrag Simovi}, s. r.

Ova odluka se dostavlja Vladi Republike Srpske koja je du`na da izvr{i svoje ustavne obaveze i osigura po{tivanje ljudskih prava tako {to }e preduzeti odgovaraju}e zakonske mjere s ciljem da apelanti i ostali povjerioci koji posjeduju izvr{ne sudske odluke na teret bud`etskih sredstava Republike Srpske naplate svoja potra`ivanja u {to kra}em roku. Nala`e se Vladi Republike Srpske da u roku od {est mjeseci od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvr{enja ove odluke u skladu s ~lanom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@ENJE I. Uvod 1. Rajko Mile{evi} iz Krupe na Uni, Mato Juri} iz Banjaluke, Stana Pe}i} i Ru`ica Pe}i} iz Dervente, Nada Savi} i Maja Savi} iz Banjaluke, Svetozar Te{i} iz Lopara, An|elko Nikitovi} iz Gacka, Branko Gali} iz Banjaluke, Drago Savi} iz Banjaluke i Du{an Savi} iz Austrije, Milka Gluhovi}, An|a Gluhovi}, Brigita Gluhovi} udata Ili}, Anita Gluhovi} i Angelita Gluhovi} (u daljnjem tekstu: apelanti), podnijeli su u periodu od 18. januara 2008. godine do 20. juna 2008. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvr{enja rje{enjâ o izvr{enju Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 I 057 573 09 I od 23. aprila 2009. godine, broj I-330/03 od 26. maja 2003. godine, broj 071-0-I-06-006 495 od 3. januara 2008. godine, broj I-2825/00 od 4. novembra 2000. godine, broj I-5357/01 od 20. februara 2002. godine, broj I-4503/05 od 28. februara 2006. godine, broj I-2718/00 od 1. decembra 2002. godine, broj I-3890/05 od 10. aprila 2006. godine, broj I 3941/07 od 22. augusta 2007. godine i broj I-203/02 od 7. juna 2002. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ~lana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, 3. marta 2008. godine je od Osnovnog suda zatra`eno da dostavi odgovor na apelacije, a 5. oktobra 2010. godine zatra`eno je od Republike Srpske – Pravobranila{tva RS, Ministarstva finansija RS i Vlade RS – Kancelarija pravnog predstavnika da dostave odgovore na apelacije. 3. Ustavni sud je odgovor na apelacije od Osnovnog suda primio 21. aprila 2008. godine, od Republike Srpske – Pravobranila{tva RS-a 22. oktobra 2010. godine, Ministarstva finansija RS 19. oktobra 2010. godine i od Vlade RS – Kancelarija pravnog predstavnika 15. oktobra 2010. godine. 4. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelacije dostavljeni su apelantima 9. novembra 2010. godine. 5. S obzirom da je Ustavnom sudu dostavljeno vi{e apelacija iz njegove nadle`nosti koje se odnose na isti ~injeni~ni i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu s ~lanom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 244/08, AP 426/08, AP 522/08, AP 597/08, AP 1092/08, AP 1230/08, AP 1478/08, AP 1729/08 i AP 1845/08, u kojima }e se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 244/08. III. ^injeni~no stanje 6. ^injenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljede}i na~in. 7. Svi apelanti osim Drage Savi}a i Du{ana Savi}a (apelacija broj AP 1092/08) podnijeli su apelacije zbog toga {to Republika Srpska nije izvr{ila Rje{enje o izvr{enju Osnovnog suda kojim je dozvoljeno izvr{enje pravosna`nih presuda vezanih za naknadu materijalne i nematerijalne {tete koja je nastala u periodu od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine (ratna {teta). Apelanti Drago Savi} i Du{an Savi} podnijeli su apelaciju zbog

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u predmetu broj AP 244/08, rje{avaju}i apelaciju Rajka Mile{evi}a i dr., na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav 2. alineja 2. i ~lana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simovi}, predsjednik Valerija Gali}, potpredsjednica Seada Palavri}, potpredsjednica Mato Tadi}, sudija Mirsad ]eman, sudija na sjednici odr`anoj 8. decembra 2010. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

1

Usvajaju se apelacije Rajka Mile{evi}a, Mate Juri}a, Stane Pe}i} i Ru`ice Pe}i}, Nade Savi} i Maje Savi}, Svetozara Te{i}a, An|elka Nikitovi}a, Branka Gali}a, Drage Savi}a i Du{ana Savi}a, Milke Gluhovi}, An|e Gluhovi}, Brigite Gluhovi} udate Ili}, Anite Gluhovi} i Angelite Gluhovi}. Utvr|uje se povreda prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 41/11

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 79

neizvr{enja rje{enja o izvr{enju pravosna`nih presuda koje se odnose na op}e obaveze RS-a nastale u periodu do 31. decembra 2002. godine (u daljnjem tekstu: op}e obaveze) u smislu ~l. 3. i 4. Zakona o utvr|ivanju i na~inu izmirenja unutra{njeg duga RS-a (u daljnjem tekstu: Zakon o unutra{njem dugu). IV. Apelacija a) Navodi iz zahtjeva 8. Apelanti smatraju da im je neizvr{enjem navedenih rje{enja o izvr{enju povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13. Evropske konvencije i pravo na nediskriminaciju iz ~lana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14. Evropske konvencije. Apelanti navode da je zbog primjene Zakona o unutra{njem dugu Republika Srpska onemogu}ila izvr{enje pravosna`nih sudskih odluka, odnosno naplatu potra`ivanja koja su im dosu|ena pravosna`nim i izvr{nim sudskim odlukama. Apelanti tvrde da im je navedenim propisom povrije|eno pravo na imovinu iz ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer, kako navode, "dr`ava nije uspostavila pravi~an i proporcionalan odnos izme|u javnog interesa, s jedne strane, i pojedina~nih prava apelanata, s druge strane, jer je na njih prebacila pretjeran i neproporcionalan teret". Tako|er, apelanti smatraju da im je povrije|eno i pravo na pristup sudu iz ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, budu}i da Evropska konvencija ne daje pravo dr`avama da donose zakone kojim bi se propisivala zabrana izvr{avanja pravosna`nih presuda. 9. Apelanti su u predmetima br. AP 426/08, AP 1092/08 i AP 1845/08 podnijeli zahtjeve za pravi~no obe{te}enje i naknadu tro{kova postupka pred Ustavnim sudom. b) Odgovor na apelaciju 10. Republika Srpska je u odgovoru na apelacije navela da je ure|enje postupka i na~ina izvr{enja potra`ivanja apelanata regulirano posebnim propisima - Zakonom o unutra{njem dugu, koji je lex specialis u odnosu na Zakon o izvr{nom postupku. Zakon o unutra{njem dugu donesen je radi obezbje|enja i odr`avanja makroekonomske stabilnosti RS-a, kao i ocjene institucija RS-a koje izvr{avaju pravosna`ne sudske odluke da li izvr{enje ulazi u obim nov~anih sredstava koja su potrebna za obavljanje poslova od op}eg interesa za RS. Tako|er je istaknuto da su navodi apelanata o povredi ljudskih prava neosnovani, posebno zbog toga {to ni drugim fizi~kim i pravnim licima nisu ispla}ena potra`ivanja koja se smatraju unutra{njim dugom RS-a, te da bi u smislu na~ela pravi~nosti, jednakosti i solidarnosti bilo neosnovano dati prioritet potra`ivanjima apelanata. 11. Vlada RS-a–Kancelarija pravnog predstavnika je u odgovoru istakla da Republika Srpska nije nikada osporavala ~injenicu da potra`ivanja apelanata predstavljaju "imovinu" nego je samo tra`ila modus izmirenja obaveza, s ciljem odr`avanja makroekonomske stabilnosti, te je kontinuirano smanjivala rok izvr{enja. Tako je u junu 2008. godine po~ela registracija obveznica po osnovu "ratne {tete", koje su uvr{tene na berzansko tr`i{te Banjalu~ke berze. Prema Odluci o emisiji obveznica ("Slu`beni glasnik RS" broj 62/08) definirana je mogu}nost njihovog prijevremenog otkupa. Nakon dono{enja presude Evropskog suda za ljudska prava od 10. novembra 2009. godine u predmetu ^oli} i dr. (aplikacija broj 1218/07 i dalje) Ministarstvo finansija RS-a u saradnji s Vije}em Evrope radi na izradi Akcionog plana izmirenja "ratne {tete". U skladu s iznijetim, predlo`ili su da se apelacije u odnosu na povredu prava na imovinu iz ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju odbiju kao neosnovane. U odnosu na navodne povrede ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije pozvali su se na Odluku Ustavnog suda broj AP 1211/06 od 13. decembra 2007. godine i predlo`ili da se i ovi navodi odbiju kao neosnovani.

12. Ministarstvo finansija RS-a je u odgovoru istaklo da su nakon podno{enja apelacija donesene izmjene Zakona o unutra{njem dugu, te da je pre~i{}eni tekst zakona objavljen u "Slu`benom glasniku RS-a" broj 7/10. Dalje su naveli da se presude sudova izvr{avaju prema redoslijedu dospije}a u Ministarstvo finansija u skladu s navedenim zakonom, pri ~emu se tako|er vodi ra~una o ekonomskoj stabilnosti RS-a. Ministarstvo finansija je tako|er navelo da kao predlaga~ predmetnog zakona mora taj zakon po{tovati dok god je na snazi i u skladu s Ustavom RS-a, te da bi svako drugo pona{anje predlaga~a zakona bilo kr{enje materijalnih propisa. Istakli su da se, budu}i da su apelacije podnesene 2008. godine, apelanti nisu pozvali na izmjene Zakona o unutra{njem dugu kojima je skra}en rok za emisiju dugoro~nih obveznica, te priznato pravo na kamatu i isplatu sudskih tro{kova u gotovini. Zbog navedenog smatraju da u konkretnim slu~ajevima nema povrede prava na koja se apelanti pozivaju. 13. U svom odgovoru Osnovni sud je naveo da je dozvolio predmetna izvr{enja i dozvolu izvr{enja dostavio Ministarstvu finansija RS-sektor Trezor na provo|enje. Osnovni sud je istakao da je u cijelosti postupio u skladu sa zakonom, da je rje{enja o izvr{enju dostavio na provo|enje, ali da sud nije ovla{ten, niti je u mogu}nosti da naredi provo|enje izvr{enja, zbog ~ega sud nije kr{io ljudska prava na koja se apelanti `ale. V. Relevantni propisi 14. Zakon o utvr|ivanju i na~inu izmirenja unutra{njeg duga Republike Srpske ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" br. 63/04, 47/06, 68/07, 17/08, 64/08 i 34/09) – Pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" broj 7/10) ^lan 1. Ovim zakonom se ure|uju postupak, na~in i rokovi utvr|ivanja i izmirivanja unutra{njeg duga Republike Srpske (u daljnjem tekstu: unutra{nji dug) prema fizi~kim i pravnim licima, u ukupnom iznosu do 1.761,7 miliona KM. ^lan 2. Izmirenje unutra{njeg duga vr{i se u skladu sa odredbama ovog zakona na na~in koji osigurava i podr`ava makroekonomsku stabilnost i fiskalnu odr`ivost Republike Srpske.[...] ^lan 3. Pod unutra{njim dugom, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se: 1. op}e neispla}ene obaveze bud`eta Republike Srpske [...] (u daljnjem tekstu: op}e obaveze) nastale do 31. decembra 2002. godine, u iznosu do 386,8 miliona KM; [...]3. Obaveze po osnovu materijalne i nematerijalne {tete nastale u periodu ratnih djelovanja od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine u iznosu do 600,00 miliona KM.[...] ^lan 4. stav 1. ta~ka 4. Pod op}im obavezama podrazumijevaju se obaveze nastale do 31. decembra 2002. godine, i to: [...]4. obaveze po pravosna`nim i izvr{nim sudskim odlukama, nastale u vezi sa potra`ivanjima pravnih i fizi~kih lica u periodu od 20. juna 1996. godine do 31. decembra 2002. godine, u ukupnom iznosu do 25,0 miliona KM, izuzev [...] pravosna`nih sudskih odluka po osnovu [...] ratne materijalne i nematerijalne {tete, koje su regulirane u poglavlju III ovog zakona. [...] ^lan 6. stav 2. Kamata po obavezama iz ~lana 4. stav 1. ta~ka 4. obra~unava se u toku verifikacije ove vrste op}ih obaveza u skladu sa sudskim odlukama, a njavi{e do iznosa svakog utvr|enog pojedina~nog duga. ^lan 7. Nakon izvr{ene verifikacije, op}e obaveze iz ~lana 4. ovog zakona izmiruju se: - isplatom u gotovini i - emisijom obveznica.

Broj 36 – Stranica 80

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

^lan 8. (1) Dio op}ih obaveza do iznosa od 168,8 miliona KM izmirit }e se isplatom u gotovini, i to: [...] 5) obaveze po pravosna`nim i izvr{nim sudskim odlukama u iznosu do 25,0 miliona KM. ^lan 10. (1) Emisija dugoro~nih obveznica iz ~lana 9. Zakona izvr{it }e se pod sljede}im uvjetima: 1. rok dospje}a od 15 godina; 2. isplata u deset jednakih rata, po~ev{i od devete godine prije krajnjeg datuma dospje}a, 3. godi{nja kamata u visini od 1,5%. 4. pravo prijevremenog otkupa. [...] ^lan 11. Materijalna i nematerijalna {teta nastala u periodu ratnih djelovanja od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine, u iznosu do 600,0 miliona KM, predstavlja naknadu {tete pravnim i fizi~kim licima kojima je pravosna`nim sudskim odlukama ili vansudskim poravnanjima priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne {tete, kao i pravnim i fizi~kim licima kojima }e se pravo na naknadu {tete regulirati posebnim zakonom. ^lan 12. Na~in i rokovi verifikacije pojedina~nih potra`ivanja po osnovu materijalne i nematerijalne {tete nastale u periodu ratnih djelovanja od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine regulirat }e se posebnim propisom. Sudovi su obavezni da dostavljaju Ministarstvu finansija pravosna`ne sudske presude i ostale sudske odluke koje se odnose na materijalnu i nematerijalnu {tetu iz ~lana 11. ovog zakona. [...] ^lan 13. Kamate odre|ene pravosna`nim i izvr{nim sudskim odlukama po osnovu materijalne i nematerijalne {tete obra~unavaju se u toku verifikacije u skladu sa sudskim odlukama, a najvi{e do iznosa svakog utvr|enog pojedina~nog duga. ^lan 14. (1) Obaveze iz ~lana 11. Zakona, nakon izvr{ene verifikacije, izmirivat }e se emisijom obveznica pod sljede}im uvjetima: 1. rok dospije}a od 14 godina, 2. isplatom u deset jednakih rata, po~ev{i od devete godine prije krajnjeg datuma dospije}a, 3. godi{nja kamata u visini od 1,5%. 4. pravo prijevremenog otkupa. ^lan 15. (1) U smislu ovog zakona, obveznica predstavlja elektronski zapis, izdat od strane Republike Srpske ili u ime Republike Srpske, s ciljem izmirenja unutra{njeg duga, koji je registriran u elektronskom registru, a sadr`i pravo na isplatu na odre|eni datum po dospije}u zajedno sa kamatom, ako je ovim zakonom predvi|ena, a koji ne mo`e biti realiziran ili prenesen bez elektronskog zapisa. (2) Emisija i na~in izdavanja svake serije obveznica u skladu sa odredbama ovog zakona vr{e se posebnom odlukom Vlade Republike Srpske. (3) Na emisiju i promet obveznica primjenjuju se odredbe Zakona o hartijama od vrijednosti koji va`i u Republici Srpskoj. [...] (7) Obveznice izdate u skladu sa ovim zakonom predstavljat }e unutra{nji dug Republike Srpske, odnosno monetarnu obavezu Republike Srpske, izra`en u doma}oj valuti, isklju~uju}i dug Republike Srpske po osnovu me|unarodnih sporazuma, a za koji je zajmoprimac Ministarstvo finansija Republike Srpske, u ime Republike Srpske. [...]

(9) Obveznicama emitiranim u smislu ovog zakona mogu se izmiriti dospjele obaveze za poreze nastale do 31. decembra 2007. godine, ~ija je naplata u nadle`nosti Republike Srpske. [...] ^lan 16. (1) Tro{kovi parni~nog postupka i tro{kovi izvr{enja utvr|eni rje{enjem o izvr{enju u izvr{nom postupku platit }e se iz bud`eta Republike Srpske od 30. juna 2006. godine najkasnije do dana svake emisije obveznica za pojedine vrste obaveza, a prema dospje}u izvr{nih odluka evidentiranih u Ministarstvu finansija. (2) Iznos tro{kova parni~nog postupka i tro{kova izvr{nog postupka utvr|enih pravosna`nom sudskom odlukom i pravo na kamatu ostvaruju se u skladu sa odredbama Zakona o izvr{nom postupku ("Slu`beni glasnik RS" br. 59/03, 85/03 i 64/05). VI. Dopustivost 15. U skladu s ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 16. U skladu s ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 17. U kontekstu apelacione nadle`nosti Ustavnog suda iz ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" se mora {iroko tuma~iti. Taj izraz ne treba samo uklju~ivati sve vrste odluka i rje{enja, ve} i nedostatak dono{enja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/01). Ustavni sud isti~e da, u skladu s ~lanom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta trebaju osigurati najvi{i nivo gra|anskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu s ~lanom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode odre|ene Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. 18. Ustavni sud, polaze}i od prakse Evropskog suda za ljudska prava na podru~ju iscrpljivanja pravnih lijekova, isti~e da se prilikom primjene odredaba iz ~lana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz odre|en stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud nagla{ava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogu}i prema zakonu nije apsolutno, niti se mo`e primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja je li bilo po{tovano bitno uzeti u obzir odre|ene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, serija A, broj 40, stav 35). To, izme|u ostalog, zna~i da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu ve} i sveukupni pravni i politi~ki kontekst kao i apelantove li~ne prilike. 19. Ustavni sud isti~e da se na pojedinca ne mo`e staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi on ostvario svoja prava. Tako|er, jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema dr`ave, koji ugro`ava za{titu individualnih prava, ne mo`e pripisati pojedincu. Osim toga, du`nost je dr`ave da organizira svoj pravni sistem tako da omogu}i sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21). 20. Ustavni sud isti~e neophodnost uskla|ivanja doma}e prakse u odnosu na presudu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu ^oli} i dr. protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 81

sud za ljudska prava, presuda od 10. novembra 2009. godine, aplikacija broj 1218/07 i dalje). 21. Imaju}i u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slu~aju u Republici Srpskoj, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi apelantima omogu}ilo da se `ale zbog neizvr{enja pravosna`nih presuda, odnosno stvarnog neizvr{avanja rje{enja o izvr{enju donesenog u izvr{nom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno dr`ave, ne smiju utjecati na po{tivanje individualnih prava i sloboda utvr|enih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz ~lana 6. Evropske konvencije. 22. U konkretnom slu~aju, Ustavni sud smatra da se radi o efektivnom neizvr{enju rje{enja o izvr{enju koje je donijeto u izvr{nom postupku a na osnovu pravosna`ne presude, te da apelanti nemaju na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodili tra`eno izvr{enje. 23. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 24. Apelanti smatraju da je zbog zakonske nemogu}nosti da se izvr{e pravosna`ne sudske presude, odnosno zbog neprovo|enja rje{enja o izvr{enju pravosna`nih presuda, povrije|eno njihovo pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravi~no su|enje i pravo na imovinu 25. ^lan II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: (...) e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom. k) Pravo na imovinu. ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] ^lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: Svako fizi~ko ili pravno lice ima pravo mirno na neometano u`ivanje svoje imovine. Niko ne mo`e biti li{en svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predvi|enim zakonom i op}im na~elima me|unarodnog prava. Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne uti~u na pravo dr`ave da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala kori{tenje imovine u skladu s op}im interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni. 26. Ustavni sud najprije isti~e da je pitanje da li nov~ana potra`ivanja apelanata i zakonske zatezne kamate, koje su im dosu|ene pravosna`nim sudskim presudama, te tro{kovi parni~nog i izvr{nog postupka, predstavljaju "imovinu" apelanata u smislu ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ve} razmatrao u drugim predmetima. Tako je Ustavni sud u svojoj praksi, razmatraju}i istovjetno ~injeni~no i pravno pitanje, zaklju~io da nov~ana potra`ivanja apelanata na ime naknade {tete, koja predstavljaju "ratnu {tetu", kao i zakonske zatezne kamate, koje su priznate pravosna`nim sudskim presudama, te tro{kovi parni~nog i izvr{nog postupka utvr|eni pravosna`nim presudama predstavljaju imovinu apelanata za{ti}enu garancijama ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1211/06

od 13. decembra 2007. godine, "Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 27/08, ta~. 29-31). 27. Ustavni sud zaklju~uje da u konkretnom slu~aju potra`ivanja apelanata po osnovu "ratne {tete" i op}ih obaveza koje su utvr|ene pravosna`nim i izvr{nim sudskim odlukama ~ine imovinu za{ti}enu garancijama ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, a {to su istovremeno i gra|anska prava apelanata za{ti}ena ~lanom 6. stav 1. Evropske konvencije. 28. Dalje, Ustavni sud zapa`a da je u vi{e svojih odluka ocjenjivao ustavnost zakonskih rje{enja kojima je bilo regulirano pitanje isplate potra`ivanja po osnovu ratne {tete, a koja su onemogu}avala izvr{enja pravosna`nih sudskih odluka (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 774/04 od 20. decembra 2005. godine, "Slu`beni glasnik Republike Srpske" broj 12/06; Odluka broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, "Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 8/05; Odluka broj AP 619/06 od 26. juna 2007. godine, "Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 2/08; i op. cit, AP 1211/06). U navedenim odlukama je zaklju~eno da postoji povreda prava na pristup sudu kao elementa prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. Evropske konvencije ako je zakonom ili kojim drugim aktom vlasti onemogu}eno izvr{enje pravosna`nih sudskih presuda, ako takav zakon ili drugi akt stavlja "pretjeran teret na pojedince", ~ime ne zadovoljava uvjet proporcionalnosti izme|u javnog interesa zajednice i osnovnih prava pojedinaca. Tako|er, Ustavni sud je zaklju~io da postoji kr{enje prava na "nezavisan sud", kao elementa prava na pravi~no su|enje, kada zakonodavac svojim mjerama onemogu}ava sudovima provo|enje pravomo}nih sudskih odluka, ~ime kr{i i princip vladavine prava iz ~lana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud je u navedenim odlukama tako|er zaklju~io da postoji kr{enje prava na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada zakon kojim se mije{a u pravo na imovinu ima legitiman cilj od javnog interesa, ali upotrijebljena sredstva nisu proporcionalna tom cilju, odnosno kada zakonom nije uspostavljena "pravi~na ravnote`a" izme|u zahtjeva od op}eg ili javnog interesa i zahtjeva da se za{titi pravo pojedinca na imovinu. 29. Nakon dono{enja navedenih odluka, a s ciljem njihove implementacije i otklanjanja utvr|enih povreda, Narodna skup{tina RS-a je vr{ila izmjene i dopune relevantnog zakonodavstva. Odredbe Zakona o unutra{njem dugu ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" br. 63/04, 47/06, 68/07, 17/08 i 64/08), uklju~uju}i i izmjene i dopune koje su izvr{ene nakon dono{enja odluke Ustavnog suda AP 1211/06 od 13. decembra 2007. godine, bile su predmet ocjene Ustavnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ustavni sud RS) po zahtjevu i inicijativi vi{e podnosilaca. 30. Odlukom Ustavnog suda RS broj U-75/04 od 15. januara 2009. godine ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" broj 11/09) utvr|eno je, pored ostalog, da ~l. 5, 6, 9. stav 1. ta~ka 2, ~l. 10, 20. i 21. Zakona o unutra{njem dugu ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" br. 63/04, 47/06, 68/07, 17/08 i 64/08) i ~lan 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o unutra{njem dugu ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" broj 68/07) nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Pri tome Ustavni sud nagla{ava da je predmetnim odredbama, izme|u ostalog, bio regulisan i na~in izmirenja potra`ivanja apelanata odre|enih pravosna`nim sudskim odlukama, ~ije izvr{enje zahtijevaju apelanti u svojim apelacijama. Ustavni sud RS je pri ocjenjivanju osporenih zakonskih modaliteta utvrdio da je odredbama osporenog Zakona o unutra{njem dugu ne samo onemogu}eno izvr{enje pravosna`nih sudskih odluka koje se odnose na potra`ivanja koja treba isplatiti iz Bud`eta Republike Srpske, ve} su sudske odluke izmijenjene i suspendirane od izvr{enja na {tetu pojedinaca, pa je na taj na~in do{lo do povrede prava koje je garantirano ~lanom 6. stav 1. Evropske konvencije. Istovremeno je ocijenjeno da }e izmirenje potra`ivanja pravnih i fizi~kih lica utvr|enih pravosna`nim sudskim odlukama emisijom obveznica s rokom dospije}a do 25 odnosno 15 godina bez kamate ili s kamatom

Broj 36 – Stranica 82

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

samo za odre|eno vrijeme, kako je to propisano ~l. 10. i 21. osporenog zakona, zna~iti umanjenje iznosa koji }e biti ispla}en pojedincu imaju}i u vidu navedeni period odga|anja. Ustavni sud RS-a je ocijenio da je osporenim zakonskim odredbama do{lo do povrede prava gra|ana garantiranih ~lanom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 31. Ustavni sud isti~e da su posljednje izmjene i dopune Zakona o unutra{njem dugu objavljene u "Slu`benom glasniku Republike Srpske" broj 34/09, a stupile su na snagu 12. maja 2009. godine. Nakon toga Evropski sud za ljudska prava je odlu~ivao o pitanjima naknade ratne {tete u predmetu ^oli} i drugi protiv Bosne i Hercegovine. Tom prilikom Evropski sud je utvrdio da je predmetni slu~aj sli~an iako ne identi~an predmetu Jeli~i} protiv Bosne i Hercegovine, br. 41183/02, ECHR 2006-XII, u kojem je sud utvrdio povredu ~lana 6. Evropske konvencije i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Zaklju~eno je da se predmetni slu~aj odnosi, kao i u slu~aju Jeli~i}, na zakonsko odga|anje izvr{enja cijele jedne kategorije kona~nih presuda zbog obima javnog duga koji proizlazi iz navedenih presuda. Evropski sud za ljudska prava nije prihvatio prijedlog Vlade da se napravi razlika izme|u ova dva predmeta navode}i da, iako je situacija takva da jedan zna~ajan broj tu`benih zahtjeva koji se odnose na ratnu {tetu, a koji jo{ uvijek nisu okon~ani, mo`e dovesti do potrebe da se oni zamijene jednim generalnim planom za naknadu {tete. Navedeno nikako ne uti~e na obavezu tu`ene dr`ave da izvr{i presude koje su postale kona~ne prije izrade takvog plana. Stoga je zaklju~eno da nema razloga za odstupanje od jurisprudencije Jeli~i}. Prema tome, kako kona~ne presude koje su razmatrane u predmetnom slu~aju nisu jo{ u potpunosti izvr{ene, a takva situacija traje ve} vi{e od ~etiri godine, po mi{ljenju Evropskog suda za ljudska prava postoji povreda ~lana 6. Evropske konvencije i ~lana 1. Protokola br. 1 uz Evropsku konvenciju (vidi Evropski sud, ^oli} i drugi protiv Bosne i Hercegovine, aplikacije br. 1218/07, 1240/07, 1242/07, 1335/07, 1368/07, 1369/07, 3424/07, 3428/07, 3430/07, 3935/07, 3940/07, 7194/07, 7204/07, 7206/07 i 7211/07 od 10. novembra 2009. godine, stav 15). 32. Ustavni sud zapa`a da se u navedenoj odluci ^oli} i drugi protiv Bosne i Hercegovine Evropski sud za ljudska prava ne bavi ocjenom zakonskih rje{enja kojima se onemogu}ava izvr{enje pravosna`nih sudskih odluka, ve} nalazi da samo neizvr{avanje pravosna`nih sudskih odluka predstavlja povredu ~lana 6. Evropske konvencije i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te nala`e Bosni i Hercegovini kao tu`enoj strani da osigura izvr{enje doma}ih presuda koje su razmatrane u predmetnom slu~aju. 33. Nakon odluke Evropskog suda za ljudska prava ^oli} i drugi protiv Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je u sli~nom predmetu donio Odluku broj AP 1307/08, koja se odnosi na pitanje izvr{enja pravosna`nih sudskih odluka kojima su utvr|ena ratna potra`ivanja u Federaciji BiH (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1307/08 od 9. jula 2010. godine, do objavljivanja u "Slu`benom glasniku" dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ccbh.ba). 34. U navedenoj odluci Ustavni sud je naglasio "da su, prema ~lanu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanu 1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini du`ni osigurati po{tivanje individualnih ljudskih prava u koja spada i pravo na izvr{enje pravomo}ne sudske odluke prema ~lanu 6. stav 1. Evropske konvencije. Takva obaveza se ne mo`e umanjiti ~injenicom da, u konkretnom slu~aju, izvr{enje ide na teret bud`etskih sredstava jednog entiteta te da, zbog velikog broja povjerilaca, nema raspolo`ivih sredstava nad kojima bi se izvr{enje moglo provesti. U vezi s navedenim, Ustavni sud podsje}a na stav Evropskog suda za ljudska prava, usvojen u predmetu Jeli~i} protiv BiH (vidi presudu od 31. oktobra 2006. godine, stav 39), na koji se Evropski sud za ljudska prava ponovo pozvao u drugom predmetu ove vrste protiv na{e dr`ave (^oli} i dr. protiv BiH, vidi presudu od 10. novembra 2009. godine) prema kojem "...Sud i dalje ponavlja da ne prihvata da dr`avne

vlasti navode nedostatak sredstava kao ispriku za nepo{tivanje obaveza proisteklih iz presude. Dodu{e, odgoda u izvr{enju presude mo`e se opravdati posebnim okolnostima, ali odgoda ne mo`e biti takva da naru{i sr` prava koje {titi ~lan 6 § 1 (vidi Burdov v. Russia, broj 59498/00, § 35, ECHR 2002-III i Teteriny v. Russia, broj 11931/03, § 41, od 30. juna 2005)" (ibid., ta~ka 32). 35. Tako|er, Ustavni sud je u navedenoj odluci istakao da "po mi{ljenju Ustavnog suda, i dalje ostaje problem izvr{enja takvih odluka u 'razumnom roku' iz ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud ponavlja svoje ranije stanovi{te da je pravo zakonodavca da izabere odgovaraju}i modus operandi izvr{enja pravosna`nih sudskih odluka. Me|utim, nadle`nost Ustavnog suda je da procijeni da li }e izabrano rje{enje zakonodavca osigurati po{tivanje ljudskih prava. Uprkos svim pote{ko}ama s kojima se, nesporno, susre}e javna vlast u Federaciji u poku{ajima da osigura izvr{enje pravosna`nih sudskih odluka koje se odnose na ratna potra`ivanja, Ustavni sud ne mo`e smatrati da je Federacija izvr{ila svoju pozitivnu obavezu te osigurala izvr{enje navedenih sudskih odluka u razumnom roku, tako {to je usvojila izmjene Zakona o izvr{nom postupku te {to je usvojila Odluku o emisiji obveznica po osnovu ratnih potra`ivanja. Usvajanjem Odluke o emisiji obveznica po osnovu ratnih potra`ivanja Federacija je propisala da }e povjerioci, koji posjeduju izvr{ne sudske odluke, naplatiti svoja potra`ivanja u roku od 14 godina, tako {to }e prvih devet godina biti grace period s godi{njom kamatnom stopom od 2.5% koja }e se obra~unati na iznos potra`ivanja utvr|en presudom, nakon ~ega bi se dosu|eni iznos trebao isplatiti u ~etiri jednaka dijela na ta~no odre|en datum za preostale ~etiri godine. [...]. Po mi{ljenju Ustavnog suda, neprihvatljivo je da povjerioci koji su, u principu, vodili dugotrajne postupke koji su rezultirali pravomo}nim sudskim odlukama kojim su im dosu|ena potra`ivanja iz ratnog perioda [...], sada moraju ~ekati na izvr{enje jo{ 14 godina, ~ime se za mnoge od njih postavlja sasvim realno pitanje da li }e uop}e do`ivjeti da naplate svoja potra`ivanja koja su, po shvatanju Ustavnog suda, od izuzetnog zna~aja za povjerioce. Na ovakav na~in se, po mi{ljenju Ustavnog suda, povjeriocima name}e 'pretjeran teret' koji nije u skladu sa zahtjevom iz ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije da se pravosna`ne sudske odluke moraju izvr{iti u {to kra}em roku" (op. cit, AP 1307/08, ta~ka 37). 36. Ustavni sud zapa`a da su u konkretnom predmetu evidentni poku{aji Republike Srpske da osigura izvr{enje pravosna`nih sudskih odluka koje se odnose na ratna potra`ivanja, tako {to je zakonskim rje{enjima smanjila rokove dospije}a dugoro~nih obveznica (14 godina za ratnu {tetu i 15 godina za op}e obaveze), predvidjela isplatu kamate, pravo prijevremenog otkupa obveznica, njihovu trgovinu kao hartijama od vrijednosti na berzi, pla}anje poreza nastalih do 31. decembra 2007. godine emitiranim obveznicama, ili isplatu tro{kova parni~nog i izvr{nog postupka u gotovini. Ustavni sud tako|er zapa`a da je u skladu s Odlukom o emisiji obveznica Republike Srpske za izmirenje obaveza po osnovu materijalne i nematerijalne {tete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine ("Slu`beni glasnik RS" broj 62/08), glavni dug i pripadaju}e zatezne kamate moraju se isplatiti u 10 godi{njih rata u periodu od 2014. do 2023. godine. Imaju}i u vidu i zaklju~ke Ustavnog suda u Odluci broj AP 1307/08, Ustavni sud zaklju~uje da uprkos naporima Republike Srpske da osigura izvr{enje pravosna`nih sudskih odluka koje se odnose na ratna potra`ivanja, Ustavni sud ne mo`e smatrati da je Republika Srpska izvr{ila svoju pozitivnu obavezu te osigurala izvr{enje navedenih sudskih odluka u razumnom roku. I u konkretnom slu~aju, po mi{ljenju Ustavnog suda, neprihvatljivo je da apelanti koji su prethodno vodili postupke koji su rezultirali pravomo}nim sudskim odlukama kojim su im dosu|ena potra`ivanja iz ratnog perioda ili po osnovu op}ih obaveza, sada moraju ~ekati na izvr{enje jo{ du`i niz godina. Ustavni sud smatra da se na takav na~in apelantima name}e "pretjeran teret" koji nije u skladu sa zahtjevom iz ~lana 6. stav 1. Evropske

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 83

konvencije da se pravosna`ne sudske odluke moraju izvr{iti u {to kra}em roku, niti u skladu s garancijama iz ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kojima je za{ti}eno pravo na imovinu. Pitanje kompenzacije 37. Uzimaju}i u obzir zaklju~ke u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da je ovakva odluka dovoljna satisfakcija apelantima za kr{enje prava na imovinu i na pravi~no su|enje. Ustavni sud, tako|er, smatra da bi dosu|ivanje kompenzacije kako to apelanti tra`e u predmetima br. AP 426/08, AP 1092/08 i AP 1845/08 predstavljalo dodatni teret koji bi doprinio daljem uslo`njavanju situacije i koji bi ote`ao pronala`enje odgovaraju}ih rje{enja u smislu zaklju~aka Ustavnog suda. Ostalo navodi 38. U svjetlu zaklju~aka o povredi prava na pravi~no su|enje i prava na imovinu Ustavni sud ne}e ispitivati ostale navode apelanata o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13. Evropske konvencije i prava na nediskriminaciju iz ~lana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14. Evropske konvencije. VIII. Zaklju~ak 39. Ustavni sud je zaklju~io da je u konkretnom slu~aju zbog nemogu}nosti apelanata da realiziraju izvr{enje pravosna`nih sudskih odluka povrije|eno njihovo pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvr{enje pravosna`ne sudske odluke i pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 40. Na osnovu ~lana 61. st 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 41. Prema ~lanu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simovi}, s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u Vije}u od pet sudaca, u predmetu broj AP 262/08, rje{avaju}i apelaciju Rifata Mazi}a, na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. alineja 2. i ~lanka 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simovi}, predsjednik Valerija Gali}, dopredsjednica Seada Palavri}, dopredsjednica Mato Tadi}, sudac Mirsad ]eman, sudac na sjednici odr`anoj 21. prosinca 2010. godine donio

temeljnih sloboda i u odnosu na pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@ENJE I. Uvod 1. Rifat Mazi} (u daljnjem tekstu: apelant) iz Odorovi}a, op}ina @ivinice, kojeg zastupa Zlatan D`. Bekti}, odvjetnik iz @ivinica, podnio je 21. sije~nja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-G`-07-000311 od 20. studenoga 2007. godine i Presude Op}inskog suda u @ivinicama (u daljnjem tekstu: Op}inski sud) broj P:380/05 od 26. prosinca 2006. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na temelju ~lanka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Op}inskog suda, Kantonalnog suda i "Sarajevo osiguranja" d.d. Podru`nica Tuzla (u daljnjem tekstu: tu`eni) zatra`eno je 24. sije~nja 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Op}inskog suda je 5. svibnja 2010. godine zatra`ena dostava spis broj P:380/05 na uvid. 3. Op}inski sud je dostavio odgovor 11. velja~e 2008. godine, a Kantonalni sud 12. velja~e 2008. godine. Tu`eni nije dostavio odgovor na apelaciju. Op}inski sud je 17. svibnja 2010. godine dostavio spis broj P-380/05. 4. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Op}inskog i Kantonalnog suda dostavljeni su apelantu 14. svibnja 2008. godine. III. ^injeni~no stanje 5. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata podastrtih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in. 6. Apelant je 7. srpnja 1989. godine podnio Op}inskom sudu tu`bu kojom je tra`io da mu tu`eni zbog neispla}ene osigurane sume temeljem police osiguranja `ivota naknadi {tetu u iznosu od 12.000.000 tada{njih YU dinara jer je do`ivio nesre}u i pretrpio te`e tjelesne povrede. Predmet je bio zaveden pod brojem P-662/89. Nakon toga, Op}inski sud je prvo ro~i{te zakazao i odr`ao tek u sije~nju 2002. godine, te je nakon toga odr`ano jo{ osam ro~i{ta. Nakon odr`anog devetog ro~i{ta od 15. studenoga 2002. godine, na kojemu je zatvorena glavna rasprava, Op}inski sud je 20. studenoga 2002. godine donio rje{enje da se ponovno otvori glavna rasprava jer je naknadno utvr|eno da nisu raspravljene sve ~injenice bitne za predmet i pravo apelanta na naknadu {tete, te da je potrebno naknadno provesti medicinsko i ekonomsko vje{ta~enje. Nakon toga su zakazana tri ro~i{ta od kojih su dva odgo|ena, a samo je jedno odr`ano. 7. Op}inski sud je donio Presudu broj P-662/89 od 25. rujna 2003. godine kojom je u cjelini odbio apelantov tu`beni zahtjev. U obrazlo`enju presude je navedeno kako je Op}inski sud u postupku utvrdio da je izvr{enim denominacijama i prenominacijama valuta koje su bile u uporabi u BiH apelantovo potra`ivanje obezvrije|eno, te da je apelantov tu`beni zahtjev, prema odredbama ~lanka 200. stavak 2. i ~lanka 394. Zakona o obligacijskim odnosima, neutemeljen. 8. Protiv navedene presude apelant je izjavio priziv Kantonalnom sudu. Kantonalni sud je nakon odr`ane glavne rasprave pred tim sudom donio Rje{enje broj G@-47/04 od 11. svibnja 2005. godine kojim je apelantov priziv uva`io, ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno su|enje. U obrazlo`enju rje{enja Kantonalni sud je naveo kako prvostupanjski sud nije izveo relevantne dokaze da bi utvrdio je li me|u strankama bio zaklju~en ugovor o `ivotnom osiguranju na dan apelantovoga povre|ivanja budu}i da apelant

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

1

Djelomi~no se usvaja apelacija Rifata Mazi}a. Utvr|uje se povreda prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na dono{enje odluke u razumnom roku u postupku koji je vo|en pred Op}inskim sudom u @ivinicama pod brojem P:380/05, a koji je okon~an Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-G`-07-000311 od 20. studenoga 2007. godine. Odbija se kao neutemeljena apelacija Rifata Mazi}a podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-G`-07-000311 od 20. studenoga 2007. godine i Presude Op}inskog suda u @ivinicama broj P:380/05 od 26. prosinca 2006. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i
1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 41/11

Broj 36 – Stranica 84

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

nije dostavio dokaz u vezi s uplatom osiguranja za mjesec kada je povrije|en. Nadalje, Kantonalni sud je naveo kako smatra da je nalaz vje{taka ekonomske struke od 15. lipnja 2003. godine, na kojemu se prvostupanjska presuda temelji, nepravilan. Naime, Kantonalni sud je naveo kako se iz nalaza nije moglo zaklju~iti je li vje{tak postupio sukladno pravnom stavu Vrhovnog suda FBiH objavljenom u Biltenu 2/01, te da je potrebno ponovno izvesti navedeno vje{ta~enje. 9. Nakon toga je predmet kod Op}inskog suda zaveden pod brojem P-380/05, te je Op}inski sud odr`ao ~etiri ro~i{ta i donio Presudu broj P-380/05 od 26. prosinca 2006. godine kojom je apelantov tu`beni zahtjev odbio kao neutemeljen. U postupku je utvr|eno kako apelant ne posjeduje originalni ugovor o osiguranju `ivota koji je zaklju~io s tu`enim ve} samo nepotpisanu i neovjerenu presliku prema kojoj je osigurana suma za trajni invaliditet iznosila 98.000 YU dinara. Osim toga, utvr|eno je kako ni tu`eni nema navedeni ugovor s obzirom da mu je dokumentacija uni{tena tijekom rata. Me|utim, Op}inski sud je utvrdio kako apelant posjeduje platne liste za razdoblje od 1985. godine do studenoga 1989. godine iz kojih proizlazi da je apelantu kod svake isplate pla}e obustavljan iznos od 214 YU dinara na ime ugovora o osiguranja `ivota. Na temelju navedenoga Op}inski sud je zaklju~io kako je predmetni ugovor o osiguranju `ivota bio zaklju~en. 10. Nadalje, Op}inski sud je utvrdio i da je apelantu nakon nesre}e utvr|en invaliditet od 10% na temelju ~ega je apelantu, prema odredbama predmetnog ugovora o osiguranju, pripadala od{teta u visini od 10% od osiguranje sume, odnosno 9.800 YU dinara sa zakonskim zateznim kamatama. Kako je vje{tak ekonomske struke izvr{io prera~un navedenih iznosa osigurane sume i zateznih kamata iz YU dinara u konvertibilne marke, Op}inski sud je utvrdio da apelantovo potra`ivanje iznosi 0,00 KM, te je apelantov tu`beni zahtjev odbio kao neutemeljen. 11. Protiv navedene presude apelant je izjavio priziv Kantonalnom sudu. Kantonalni sud je donio Presudu broj 003-0-G`-07-000311 od 20. studenoga 2007. godine kojom je apelantov priziv odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu. Navedenom presudom Kantonalni sud je odbio apelantov zahtjev za nadoknadu tro{kova prizivnoga postupka. U obrazlo`enju presude Kantonalni sud je, izme|u ostalog, naveo kako je u situaciji kada su zbog promjene valute i denominacije glavni dug i zatezna kamata potpuno obezvrije|eni neutemeljena prizivna tvrdnja da je metodologija vje{taka financijske struke neprihvatljiva. S tim u svezi, Kantonalni sud je naveo kako je potpuno neutemeljen i navod da je zbog ovakvog prera~una glavnog duga i kamata do{lo do neutemeljenog boga}enja tu`enoga. Osim toga, Kantonalni sud je naveo i da je neutemeljen navod da je prvostupanjski sud propustio izvesti sve potrebne dokaze i cijeniti ih svaki ponaosob i sve njih zajedno savjesno i bri`ljivo, budu}i da je prvostupanjski sud u konkretnom predmetu dao svestranu analizu izvedenih dokaza koje u potpunosti prihva}a i Kantonalni sud. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 12. Apelant smatra da mu je pobijanim presudama povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pravo na u~inkovit pravni lijek iz ~lanka 13. Europske konvencije i pravo na zabranu zlouporabe prava iz ~lanka 17. Europske konvencije. Povredu navedenih prava apelant vidi u duljini trajanja postupka budu}i da je, kako navodi, odugovla~enjem dono{enja kona~ne odluke u njegovom predmetu do{lo do obezvrje|enja njegovog potra`ivanja. Osim toga, apelant smatra da su sudovi pogre{no primijenili materijalno i procesno pravo kada su utvrdili da njegovo potra`ivanje iznosi 0,00 KM. Apelant smatra kako su sudovi zlouporabili pravo jer su prigodom dono{enja prve

prvostupanjske presude 2003. godine, nakon {to je vje{tak financijske struke izra~unao da njegovo potra`ivanje iznosi 1,16 KM a da je zatezna kamata na taj iznos 3.696 KM, iz neopravdanog razloga ponovili vje{ta~enja i kompletan postupak. b) Odgovor na apelaciju 13. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo kako su svi navodi iz apelacije neutemeljeni i kako su donesene presude zakonite i pravilne. 14. U odgovoru na apelaciju Op}inski sud je naveo kronolo{ki tijek postupka u konkretnom predmetu, te je istaknuo kako je presuda donesena na temelju odredbi relevantnih zakona kao i pravila Europske konvencije. V. Relevantni propisi 15. U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novine FBiH" br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase: ^lanak 10. Sud je du`an provesti postupak bez odugovla~enja i sa {to manje tro{kova, te onemogu}iti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku. 16. U Zakonu o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 1/97, 29/02, 8/03, 13/03, 14/03, 9/05 i 76/06) relevantne odredbe glase: 1. Monetarna jedinica Bosne i Hercegovine je "Konvertibilna marka" koja se dijeli na stotinu "Feninga", ~iji su simboli "KM", odnosno "F". Konvertibilnu marku izdaje Centralna banka i stavlja u cirkulaciju preko svoje centrale i glavnih jedinica. 2. Konvertibilna marka je zakonito sredstvo pla}anja svih javnih i privatnih obveza i dugova u Bosni i Hercegovini. Posebice, sve javne institucije i privatne osobe ili poduze}a moraju prihvatitu Konvertibilnu marku u poravnjanju i pla}anju bilo kojih obveza prema njima. 17. U Zakonu o obligacionim odnosima ("Slu`beni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, "Slu`beni list RBiH" br. 2/92, 13/93 i 13/94, te "Slu`bene novine Federacije BiH" broj 29/03) ^lan 394. Na~elo monetarnog nominalizma Kada obveza ima za predmet svotu novca, du`nik je du`an isplatiti onaj broj nov~anih jedinica na koji obveza glasi, izuzev kad zakon odre|uje {to drugo. VI. Dopustivost 18. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, tako|er, ima prizivnu nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 19. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi u~inkoviti pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem u~inkovitom pravnom lijeku koji je koristio. 20. U konkretnom slu~aju predmet pobijanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 003-0-G`-07-000311 od 20. studenoga 2007. godine protiv koje nema drugih u~inkovitih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Potom, pobijanu presudu apelant je primio 12. prosinca 2007. godine, a apelacija je podnesena 21. sije~nja 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojega apelacija nije dopustiva. 21. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 85

VII. Meritum 22. Apelant pobija navedene presude, tvrde}i da su tim presudama i zbog duljine trajanja predmetnog postupka povrije|ena njegova prava iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, ~lanka 13. Europske konvencije i ~lanka 17. Europske konvencije. I. Pravo na pravi~no su|enje - razuman rok 23. ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i temeljne slobode ovog ~lanka, stavak 2., {to uklju~uje: (...) (e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava vezana za krivi~ne postupke. 24. ^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima pravo na pravi~nu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] a) Relevantna na~ela 25. Ustavni sud, prije svega, isti~e kako se prema konzistentnoj praksi Europskog i Ustavnog suda razumnost duljine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vode}i ra~una o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a osobito o slo`enosti predmeta, pona{anju strana u postupku i nadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, te o zna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. velja~e 2002. godine, Izvje{}e broj 2002-I, stavak 38). b) Razdoblje koje se uzima u obzir 26. Ustavni sud opa`a kako je postupak povodom apelantove tu`be pokrenut 1989. godine. Me|utim, razdoblje koje, ratione temporis, ulazi u nadle`nost Ustavnog suda ne po~inje tada ve} 14. prosinca 1995. godine, kao nadnevka kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Me|utim, u ocjenjivanju razumnosti duljine postupka na koji se apelant `ali, Ustavni sud }e uzeti u obzir stadij postupka dostignut do 14. prosinca 1995. godine (loc. cit., presuda Mikuli}, stav 37). U svezi s navedenim, Ustavni sud }e razmotriti duljinu postupka u konkretnom slu~aju od zasnivanja nadle`nosti Ustavnog suda pa do dono{enja odluke Kantonalnog suda, dakle, razdoblje od 12 godina. Me|utim, Ustavni sud opa`a da je, uzimaju}i u obzir i stadij postupka dostignut do dana zasnivanja nadle`nosti Ustavnog suda, postupak trajao ukupno 18 godina. c) Analiza razumnosti trajanja postupka 27. U konkretnom slu~aju se radi o postupku naknade {tete zbog neispla}ene osigurane sume na temelju ugovora o osiguranju `ivota, a zbog tjelesne povrede koju je apelant pretrpio. S tim u svezi, Ustavni sud smatra kako se ne radi o osobito slo`enim ~injeni~nim i pravnim pitanjima koja je sud trebao razmotriti. 28. Ustavni sud je utvrdio kako je Op}inski sud, nakon {to je zasnovana nadle`nost Ustavnog suda (14. prosinac 1995. godine), prvo ro~i{te odr`ao u o`ujku 2002. godine, odnosno, nakon sedam godina potpune neaktivnosti suda u postupanju s prijeratnim predmetima. Pri tome Ustavni sud opa`a kako je navedeno ro~i{te i ina~e prvo ro~i{te koje je zakazano u ovom predmetu od dana podno{enja tu`be. Osim toga, Ustavni sud iz stanja dostavljenoga spisa opa`a kako je Op}inski sud nakon zakazivanja prvog ro~i{ta aktivno radio na predmetu, zakazao ukupno 12 ro~i{ta od kojih je odr`ao devet i donio presudu 2003. godine, ali da je zbog isklju~ive gre{ke toga suda (nepotpuno utvr|eno ~injeni~no stanje i nepravilno proveden postupak vje{ta~enja) Kantonalni sud prvostupanjsku presudu ukinuo i predmet vratio na ponovno su|enje. Dalje, Ustavni sud opa`a

kako su, nakon vra}anja na ponovni postupak, dono{enje prvostupanjske odluke i prizivni postupak trajali relativno kratko. S druge strane, Ustavni sud nije mogao utvrditi da je apelant svojim pona{anjem doprinio duljini trajanja postupka, iz ~ega proizlazi da odgovornost za ovako dugo trajanje postupka snosi isklju~ivo Op}inski sud zbog sedmogodi{nje neaktivnosti u predmetu. 29. Ocjenjuju}i sve navedeno, kao i kriterije koji su navedeni u ovoj odluci, uklju~uju}i zaklju~ak o slo`enosti predmeta, njegov status 14. prosinca 1995. godine, odnosno ukupnu duljinu postupka od 18 godina, kao i pona{anje apelanta i Op}inskog suda, Ustavni sud smatra kako u konkretnom slu~aju odgovornost za ovako dugo trajanje postupka snosi isklju~ivo Op}inski sud. Zbog toga Ustavni sud smatra kako postoji kr{enje apelantovog prava na "su|enje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. II. Ostali aspekti prava na pravi~no su|enje i pravo na imovinu 30. Apelant tako|er smatra kako su sudovi, donose}i pobijane odluke i zbog odugovla~enja postupka, povrijedili njegovo pravo na pravi~no su|enje i pravo na imovinu jer su pogre{no primijenili materijalno i procesno pravo budu}i da su izvr{ili denominaciju i konverziju YU dinara u KM i time obezvrijedili njegovo potra`ivanje. 31. S tim u svezi, Ustavni sud podsje}a kako prema praksi Europskog i Ustavnog suda, nije zada}a ovih sudova preispitivanje zaklju~aka redovitih sudova glede ~injeni~nog stanja i primjene materijalnog prava, osim u slu~ajevima u kojima su odluke ni`ih sudova povrijedile ustavna prava, ili su zanemarile ta prava, te ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je do{lo do povrede procesnih prava (pravo na pravi~no su|enje pravo na, pristup sudu, pravo na u~inkoviti pravni lijek i dr.) ili ukoliko utvr|eno ~injeni~no stanje ukazuje na povredu Ustava (vidi Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01, Ustavni sud, Odluka broj U 62/01 od 5. travnja 2002. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 24/02). Ustavni sud nije mjerodavan supstituirati redovite sudove u procjeni ~injenica i dokaza, ve} je op}enito zada}a redovitih sudova ocijeniti ~injenice i dokaze koje su izveli (vidi Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zada}a Ustavnog suda je ispitati je li postupak u cjelini bio pravi~an, odnosno je li povrije|eno pravo na imovinu (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine). 32. U svezi s ovim apelantovim navodima Ustavni sud smatra kako su nadle`ni sudovi u obrazlo`enju pobijanih presuda dali jasne i precizne razloge o zaklju~ku da je apelantov tu`beni zahtjev neutemeljen, budu}i da zbog denominacije i konverzije YU dinara u KM predmetno potra`ivanje iznosi 0,00 KM. S tim u svezi, Ustavni sud primje}uje kako se u konkretnom slu~aju radi o potra`ivanju ~iji je osnov ugovor o osiguranju `ivota koji je glasio na odre|enu nov~anu sumu izra`enu u YU dinarima valuti koja je bila va`e}a u vrijeme kako zaklju~enja ugovora tako i u vrijeme nastanka osiguranog slu~aja. Nakon nastanka osiguranog slu~aja apelant je podnio zahtjev za isplatu nov~ane osigurane sume u YU dinarima koji su u me|uvremenu prestali biti va`e}e platno sredstvo u BiH i koje je zamijenila konvertibilna marka. S obzirom na re~eno, Ustavni sud podsje}a kako na~elo monetarnog nominalizma propisuje da "kada obveza ima za predmet svotu novca, du`nik je du`an isplatiti onaj broj nov~anih jedinica na koji obveza glasi, izuzev kad zakon odre|uje {to drugo". Slijedom navedenoga na~ela, a imaju}i u vidu da je predmetna tu`ba podnesena 1989. godine, da bi se utvrdila visina apelantovog potra`ivanja bilo je nu`no uzeti u obzir sve promjene valute i njihove denominacije, iz ~ega proizlazi da je u konkretnom slu~aju postojala obveza prera~unavanja nov~anog iznosa izra`enog u YU dinarima u

Broj 36 – Stranica 86

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

iznos izra`en u KM. Nakon {to je postupljeno na navedeni na~in utvr|eno je da apelantovo potra`ivanje iznosi 0,00 KM. S tim u svezi, Ustavni sud smatra da se stav sudova koji se temelji na relevantnim propisima o denominaciji i konverziji, te monetarnom nominalizmu koji se moraju primijeniti u svim potra`ivanjima izra`enim u YU dinarima, pa i u konkretnom slu~aju, ne mo`e smatrati proizvoljnim budu}i da je citiranim Zakonom o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine odre|eno da je konvertibilna marka zakonito sredstvo pla}anja u Bosni i Hercegovini. S tim u svezi Ustavni sud podsje}a i na svoju Odluku broj AP 271/07 u kojoj je zauzeo stav glede predmetnog pitanja (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 271/07 od 26. lipnja 2007. godine, objavljenja na www.ustavnisud.ba). Osim toga, a imaju}i u vidu da apelant obezvre|ivanje njegovog potra`ivanja vezuje i za duljinu trajanja postupka, Ustavni sud podsje}a da je do prve denominacije YU dinara i obezvre|ivanja apelatnovog potra`ivanja do{lo 1. sije~nja 1990. godine (kada su brisana ~etiri mjesta - kako je i navedeno u presudi Kantonalnog suda), dakle samo pet mjeseci nakon {to je apelant podnio tu`beni zahtjev i kada nije ni bilo realno o~ekivati da postupak u njegovom predmetu bude okon~an. 33. Osim toga, a u svezi s apelantovim navodom da je postupak "bespotrebno ponovljen" i ponovno izvr{eno vje{ta~enje, Ustavni sud podsje}a kako je jedini na~in dokazivanja vrijednosti apelantovoga potra`ivanja i bilo vje{ta~enje vje{taka financijske/ekonomske struke, te da je postupak u konkretnom predmetu ponovljen isklju~ivo zbog proceduralne gre{ke Op}inskog suda, budu}i da vje{ta~enje nije izvr{eno sukladno relevantnim propisima. 34. Imaju}i u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra kako nije do{lo do povrede u svezi s ostalim aspektima prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, kao i prava na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. III. Pravo na u~inkovit pravni lijek i zabrana zlouporabe prava 35. S obzirom na to da se, u su{tini, navodi o povredi prava na u~inkovit pravni lijek i zabranu zlouporabe prava vezuju za navode o povredi prava na pravi~no su|enje u segmentima koje je Ustavni sud ve} obrazlo`io u prethodnim to~kama ove odluke u svezi s ~lankom 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud ne}e posebice ispitivati navode u svezi s ~l. 13. i 17. Europske konvencije. VIII. Zaklju~ak 36. Ustavni sud zaklju~uje kako postoji povreda prava na pravi~an postupak u odnosu na dono{enje odluke u razumnom roku iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije kada je postupak o tu`benom zahtjevu usmjerenom na naknadu {tete zbog neispla}enog potra`ivanja temeljem ugovora o osiguranju `ivota trajao 12, odnosno ukupno 18 godina uzimaju}i u obzir i razdoblje prije zasnivanja nadle`nosti Ustavnog suda, kada je takvoj duljini postupka svojom sedmogodi{njom neaktivno{}u doprinio isklju~ivo Op}inski sud. 37. Ustavni sud smatra kako nema povrede u odnosu na ostale aspekte prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije i povrede prava na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju kada se apelant poziva na pogre{nu primjenu materijalnog i procesnog prava, a sudovi su detaljno i jasno obrazlo`ili svoje zaklju~ke, a Ustavni sud nije na{ao ni{ta {to bi ukazivalo na to da su relevantni zakonski propisi primijenjeni proizvoljno i na apelantovu {tetu. 38. Na temelju ~lanka 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke.
1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 41/11

39. Prema ~lanku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simovi}, v. r.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u predmetu broj AP 262/08, rje{avaju}i apelaciju Rifata Mazi}a, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59 stav 2 alineja 2 i ~lana 61 st. 1, 2 i 3 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simovi}, predsjednik Valerija Gali}, potpredsjednica Seada Palavri}, potpredsjednica Mato Tadi}, sudija Mirsad ]eman, sudija na sjednici odr`anoj 21. decembra 2010. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1
Djelimi~no se usvaja apelacija Rifata Mazi}a. Utvr|uje se povreda prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dono{ewe odluke u razumnom roku u postupku koji je vo|en pred Op{tinskim sudom u @ivinicama pod brojem P:380/05, a koji je okon~an Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-G`-07-000311 od 20. novembra 2007. godine. Odbija se kao neosnovana apelacija Rifata Mazi}a podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-G`-07-000311 od 20. novembra 2007. godine i Presude Op{tinskog suda u @ivinicama broj P:380/05 od 26. decembra 2006. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda i u odnosu na pravo na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@EWE I. Uvod 1. Rifat Mazi} (u daqwem tekstu: apelant) iz Odorovi}a, op{tina @ivinice, kog zastupa Zlatan X. Bekti}, advokat iz @ivinica, podnio je 21. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daqwem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-G`-07-000311 od 20. novembra 2007. godine i Presude Op{tinskog suda u @ivinicama (u daqwem tekstu: Op{tinski sud) broj P:380/05 od 26. decembra 2006. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ~lana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Op{tinskog suda, Kantonalnog suda i "Sarajevo osigurawa" d.d. Filijala Tuzla (u daqwem tekstu: tu`eni) zatra`eno je 24. januara 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Op{tinskog suda je 5. maja 2010. godine zatra`eno da na uvid dostavi spis broj P:380/05. 3. Op{tinski sud je dostavio odgovor 11. februara 2008. godine, a Kantonalni sud 12. februara 2008. godine. Tu`eni

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 87

nije dostavio odgovor na apelaciju. Op{tinski sud je 17. maja 2010. godine dostavio spis broj P-380/05. 4. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori Op{tinskog i Kantonalnog suda dostavqeni su apelantu 14. maja 2008. godine. III. ^iweni~no stawe 5. ^iwenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata koji su predo~eni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sqede}i na~in. 6. Apelant je 7. jula 1989. godine podnio Op{tinskom sudu tu`bu kojom je tra`io da mu tu`eni zbog neispla}ene osigurane sume po osnovu polise osigurawa `ivota naknadi {tetu u iznosu od 12.000.000 tada{wih YU dinara jer je do`ivio nesre}u i pretrpio te`e fizi~ke povrede. Predmet je bio zaveden pod brojem P-662/89. Nakon toga, Op{tinski sud je prvo ro~i{te zakazao i odr`ao tek u januaru 2002. godine, te je nakon toga odr`ano jo{ osam ro~i{ta. Nakon odr`anog devetog ro~i{ta od 15. novembra 2002. godine, na kom je zatvorena glavna rasprava, Op{tinski sud je 20. novembra 2002. godine donio rje{ewe da se ponovno otvori glavna rasprava jer je naknadno utvr|eno da nisu raspravqene sve ~iwenice bitne za predmet i pravo apelanta na naknadu {tete, te da je potrebno da se naknadno provede medicinsko i ekonomsko vje{ta~ewe. Nakon toga su zakazana tri ro~i{ta od kojih su dva odgo|ena, a samo jedno je odr`ano. 7. Op{tinski sud je donio Presudu broj P-662/89 od 25. septembra 2003. godine kojom je u cjelini odbio apelantov tu`beni zahtjev. U obrazlo`ewu presude je navedeno da je Op{tinski sud u postupku utvrdio da je izvr{enim denominacijama i prenominacijama valuta koje su bile u upotrebi u BiH apelantovo potra`ivawe obezvrije|eno, te da je apelantov tu`beni zahtjev, shodno odredbama ~lana 200 stav 2 i ~lana 394 Zakona o obligacionim odnosima, neosnovan. 8. Protiv navedene presude apelant je izjavio `albu Kantonalnom sudu. Kantonalni sud je nakon odr`ane glavne rasprave pred tim sudom donio Rje{ewe broj G@-47/04 od 11. maja 2005. godine kojim je apelantovu `albu uva`io, ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno su|ewe. U obrazlo`ewu rje{ewa Kantonalni sud je naveo da prvostepeni sud nije izveo relevantne dokaze da bi utvrdio da li je izme|u stranaka bio zakqu~en ugovor o `ivotnom osigurawu na dan apelantovog povre|ivawa budu}i da apelant nije dostavio dokaz vezan za uplate osigurawa za mjesec kada je povrije|en. Daqe, Kantonalni sud je naveo da smatra da je nalaz vje{taka ekonomske struke od 15. juna 2003. godine, na kom se prvostepena presuda zasniva, nepravilan. Naime, Kantonalni sud je naveo da iz nalaza nije moglo da se zakqu~i da li je vje{tak postupio u skladu s pravnim stavom Vrhovnog suda FBiH objavqenim u Biltenu 2/01, te da je potrebno da se ponovno izvede navedeno vje{ta~ewe. 9. Nakon toga je predmet kod Op{tinskog suda zaveden pod brojem P-380/05, te je Op{tinski sud odr`ao ~etiri ro~i{ta i donio Presudu broj P-380/05 od 26. decembra 2006. godine kojom je apelantov tu`beni zahtjev odbio kao neosnovan. U postupku je utvr|eno da apelant ne posjeduje originalni ugovor o osigurawu `ivota koji je zakqu~io s tu`enim ve} samo nepotpisanu i neovjerenu kopiju prema kojoj je osigurana suma za trajni invaliditet iznosila 98.000 YU dinara. Osim toga, utvr|eno je da ni tu`eni nema navedeni ugovor s obzirom da mu je dokumentacija uni{tena u toku rata. Me|utim, Op{tinski sud je utvrdio da apelant posjeduje platne liste za period od 1985. godine do novembra 1989. godine iz kojih proizilazi da je apelantu kod svake isplate plate obustavqan iznos od 214 YU dinara na ime ugovora o osigurawa `ivota. Na osnovu navedenog Op{tinski sud je zakqu~io da je predmetni ugovor o osigurawu `ivota bio zakqu~en. 10. Daqe, Op{tinski sud je utvrdio i da je apelantu nakon nesre}e utvr|en invaliditet od 10% na osnovu ~ega je apelantu, shodno odredbama predmetnog ugovora o osigurawu, pripadala

od{teta u visini od 10% od osigurawe sume, odnosno 9.800 YU dinara sa zakonskim zateznim kamatama. Kako je vje{tak ekonomske struke izvr{io prera~un navedenih iznosa osigurane sume i zateznih kamata iz YU dinara u konvertibilne marke, Op{tinski sud je utvrdio da apelantovo potra`ivawe iznosi 0,00 KM, te je apelantov tu`beni zahtjev odbio kao neosnovan. 11. Protiv navedene presude apelant je izjavio `albu Kantonalnom sudu. Kantonalni sud je donio Presudu broj 003-0-G`-07-000311 od 20. novembra 2007. godine kojom je apelantovu `albu odbio i potvrdio prvostepenu presudu. Navedenom presudom Kantonalni sud je odbio apelantov zahtjev za nadoknadu tro{kova `albenog postupka. U obrazlo`ewu presude Kantonalni sud je, izme|u ostalog, naveo da je u situaciji kada su zbog promjene valute i denominacije glavni dug i zatezna kamata potpuno obezvrije|eni neosnovana `albena tvrdwa da je metodologija vje{taka finansijske struke neprihvatqiva. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da je potpuno neosnovan i navod da je zbog ovakvog prera~una glavnog duga i kamata do{lo do neosnovanog boga}ewa tu`enog. Osim toga, Kantonalni sud je naveo i da je neosnovan navod da je prvostepeni sud propustio da izvede sve potrebne dokaze i da ih svaki ponaosob i sve wih zajedno cijeni savjesno i bri`qivo, budu}i da je prvostepeni sud u konkretnom predmetu dao svestranu analizu izvedenih dokaza koje u potpunosti prihvata i Kantonalni sud. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 12. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrije|eno pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13 Evropske konvencije i pravo na zabranu zloupotrebe prava iz ~lana 17 Evropske konvencije. Povredu navedenih prava apelant vidi u du`ini trajawa postupka budu}i da je, kako navodi, odugovla~ewem dono{ewa kona~ne odluke u wegovom predmetu do{lo do obezvre|ewa wegovog potra`ivawa. Osim toga, apelant smatra da su sudovi pogre{no primijenili materijalno i procesno pravo kada su utvrdili da wegovo potra`ivawe iznosi 0,00 KM. Apelant smatra da su sudovi zloupotrijebili pravo jer su prilikom dono{ewa prve prvostepene presude 2003. godine, nakon {to je vje{tak finansijske struke izra~unao da wegovo potra`ivawe iznosi 1,16 KM a da je zatezna kamata na taj iznos 3.696 KM, iz neopravdanog razloga ponovili vje{ta~ewa i kompletan postupak. b) Odgovor na apelaciju 13. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da su svi navodi iz apelacije neosnovani i da su donesene presude zakonite i pravilne. 14. U odgovoru na apelaciju Op{tinski sud je naveo hronolo{ki tok postupka u konkretnom predmetu, te je istakao da je presuda donesena na osnovu odredaba relevantnih zakona kao i pravila Evropske konvencije. V. Relevantni propisi 15. U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novine FBiH" br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase: ^lan 10. Sud je du`an da sprovede postupak bez odugovla~ewa i sa {to mawe tro{kova, te da onemogu}i svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. 16. U Zakonu o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 1/97, 29/02, 8/03, 13/03, 14/03, 9/05 i 76/06) relevantne odredbe glase:

Broj 36 – Stranica 88

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH roku pred nezavisnim ustanovqenim sudom. [...] i

Ponedjeljak, 13. 6. 2011. nepristrasnim, zakonom

1. Monetarna jedinica Bosne i Hercegovine je "Konvertibilna marka" koja se deli na stotinu "Feninga", ~iji su simboli "KM", odnosno "F". Konvertibilnu marku izdaje Centralna banka i stavqa u cirkulaciju preko svoje centrale i glavnih jedinica. 2. Konvertibilna marka je zakonito sredstvo pla}awa svih javnih i privatnih obaveza i dugova u Bosni i Hercegovini. Naro~ito, sve javne institucije i privatna lica ili preduze}a moraju prihvatiti Konvertibilnu marku u poravnawu i pla}awu bilo kojih obaveza prema wima. 17. U Zakonu o obligacionim odnosima ("Slu`beni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, "Slu`beni list RBiH" br. 2/92, 13/93 i 13/94, te "Slu`bene novine Federacije BiH" broj 29/03) ^lan 394. Na~elo monetarnog nominalizma Kada obaveza ima za predmet svotu novca, du`nik je du`an isplatiti onaj broj nov~anih jedinica na koji obaveza glasi, izuzev kad zakon odre|uje {to drugo. VI. Dopustivost 18. U skladu s ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u pitawima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 19. U skladu s ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpqeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i shodno zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posqedwem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 20. U konkretnom slu~aju predmet osporavawa apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 003-0-G`-07-000311 od 20. novembra 2007. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih shodno zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 12. decembra 2007. godine, a apelacija je podnesena 21. januara 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispuwava i uslove iz ~lana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. 21. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 22. Apelant osporava navedene presude, tvrde}i da su tim presudama i zbog du`ine trajawa predmetnog postupka povrije|ena wegova prava iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ~lana 13. Evropske konvencije i ~lana 17 Evropske konvencije. I. Pravo na pravi~no su|ewe - razuman rok 23. ^lan II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona obuhvataju: (...) e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom. 24. ^lan 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega, svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom

a) Relevantni principi 25. Ustavni sud, prije svega, isti~e da shodno konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda razumnost du`ine trajawa postupka mora da se cijeni u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vode}i ra~una o kriterijumima koji su uspostavqeni sudskom praksom Evropskog suda, a naro~ito o slo`enosti predmeta, pona{awu strana u postupku i nadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, te o zna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvje{taj broj 2002-I, stav 38). b) Period koji se uzima u obzir 26. Ustavni sud zapa`a da je postupak povodom apelantove tu`be pokrenut 1989. godine. Me|utim, period koji, ratione temporis, ulazi u nadle`nost Ustavnog suda ne po~iwe tada ve} 14. decembra 1995. godine, kao datuma kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Me|utim, u ocjewivawu razumnosti du`ine postupka na koji se apelant `ali, Ustavni sud }e uzeti u obzir stadijum postupka dostignut do 14. decembra 1995. godine (loc. cit., presuda Mikuli}, stav 37). U vezi s navedenim, Ustavni sud }e razmotriti du`inu postupka u konkretnom slu~aju od zasnivawa nadle`nosti Ustavnog suda pa do dono{ewa odluke Kantonalnog suda, dakle, period od 12 godina. Me|utim, Ustavni sud zapa`a da je, uzimaju}i u obzir i stadijum postupka dostignut do dana zasnivawa nadle`nosti Ustavnog suda, postupak trajao ukupno 18 godina. c) Analiza razumnosti trajawa postupka 27. U konkretnom slu~aju se radi o postupku naknade {tete zbog neispla}ene osigurane sume na osnovu ugovora o osigurawu `ivota, a zbog fizi~ke povrede koju je apelant pretrpio. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da se ne radi o naro~ito slo`enim ~iweni~nim i pravnim pitawima koja je sud trebao da razmotri. 28. Ustavni sud je utvrdio da je Op{tinski sud, nakon {to je zasnovana nadle`nost Ustavnog suda (14. decembar 1995. godine), prvo ro~i{te odr`ao u martu 2002. godine, odnosno, nakon sedam godina potpune neaktivnosti suda u postupawu s prijeratnim predmetima. Pri tom Ustavni sud zapa`a da je navedeno ro~i{te i ina~e prvo ro~i{te koje je zakazano u ovom predmetu od dana podno{ewa tu`be. Osim toga, Ustavni sud iz stawa dostavqenog spisa zapa`a da je Op{tinski sud nakon zakazivawa prvog ro~i{ta aktivno radio na predmetu, zakazao ukupno 12 ro~i{ta od kojih je odr`ao devet i donio presudu 2003. godine, ali da je zbog iskqu~ive gre{ke tog suda (nepotpuno utvr|eno ~iweni~no stawe i nepravilno proveden postupak vje{ta~ewa) Kantonalni sud prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio na ponovno su|ewe. Daqe, Ustavni sud zapa`a da su, nakon vra}awa na ponovni postupak, dono{ewe prvostepene odluke i `albeni postupak trajali relativno kratko. S druge strane, Ustavni sud nije mogao da utvrdi da je apelant svojim pona{awem doprinio du`ini trajawa postupka, iz ~ega proizilazi da odgovornost za ovako dugo trajawe postupka snosi iskqu~ivo Op{tinski sud zbog sedmogodi{we neaktivnosti u predmetu. 29. Ocjewuju}i sve navedeno, kao i kriterijume koji su navedeni u ovoj odluci, ukqu~uju}i zakqu~ak o slo`enosti predmeta, wegov status 14. decembra 1995. godine, odnosno ukupnu du`inu postupka od 18 godina, kao i pona{awe apelanta i Op{tinskog suda, Ustavni sud smatra da u konkretnom slu~aju odgovornost za ovako dugo trajawe postupka snosi iskqu~ivo Op{tinski sud. Zbog toga Ustavni sud smatra da postoji kr{ewe apelantovog prava na "su|ewe u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 89

II. Ostali aspekti prava na pravi~no su|ewe i pravo na imovinu 30. Apelant tako|e smatra da su sudovi, donose}i osporene odluke i zbog odugovla~ewa postupka, povrijedili wegovo pravo na pravi~no su|ewe i pravo na imovinu jer su pogre{no primijenili materijalno i procesno pravo budu}i da su izvr{ili denominaciju i konverziju YU dinara u KM i time obezvrijedili wegovo potra`ivawe. 31. S tim u vezi, Ustavni sud podsje}a da shodno praksi Evropskog i Ustavnog suda, nije zadatak ovih sudova da preispituju zakqu~ke redovnih sudova u pogledu ~iweni~nog stawa i primjene materijalnog prava, osim u slu~ajevima u kojima su odluke ni`ih sudova povrijedile ustavna prava, ili su zanemarile ta prava, te ako je primjena zakona bila proizvoqna ili diskriminatorska, ukoliko je do{lo do povrede procesnih prava (pravo na pravi~no su|ewe pravo na, pristup sudu, pravo na djelotvorni pravni lijek i dr.) ili ukoliko utvr|eno ~iweni~no stawe ukazuje na povredu Ustava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01, Ustavni sud, Odluka broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, objavqena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 24/02). Ustavni sud nije nadle`an da supstitui{e redovne sudove u procjeni ~iwenica i dokaza, ve} je generalno zadatak redovnih sudova da ocijene ~iwenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujediwenog Kraqevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je postupak u cjelini bio pravi~an, odnosno da li je povrije|eno pravo na imovinu (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine). 32. U vezi s ovim apelantovim navodima Ustavni sud smatra da su nadle`ni sudovi u obrazlo`ewu osporenih presuda dali jasne i precizne razloge o zakqu~ku da je apelantov tu`beni zahtjev neosnovan, budu}i da zbog denominacije i konverzije YU dinara u KM predmetno potra`ivawe iznosi 0,00 KM. S tim u vezi, Ustavni sud primje}uje da se u konkretnom slu~aju radi o potra`ivawu ~iji je osnov ugovor o osigurawu `ivota koji je glasio na odre|enu nov~anu sumu izra`enu u YU dinarima - valuti koja je bila va`e}a u vrijeme kako zakqu~ewa ugovora tako i u vrijeme nastanka osiguranog slu~aja. Nakon nastanka osiguranog slu~aja apelant je podnio zahtjev za isplatu nov~ane osigurane sume u YU dinarima koji su u me|uvremenu prestali biti va`e}e platno sredstvo u BiH i koje je zamijenila konvertibilna marka. S obzirom na re~eno, Ustavni sud podsje}a da princip monetarnog nominalizma propisuje da "kada obaveza ima za predmet svotu novca, du`nik je du`an da isplati onaj broj nov~anih jedinica na koji obaveza glasi, izuzev kad zakon odre|uje {to drugo". Slijedom navedenog principa, a imaju}i u vidu da je predmetna tu`ba podnesena 1989. godine, da bi se utvrdila visina apelantovog potra`ivawa bilo je neophodno uzeti u obzir sve promjene valute i wihove denominacije, iz ~ega proizilazi da je u konkretnom slu~aju postojala obaveza prera~unavawa nov~anog iznosa izra`enog u YU dinarima u iznos izra`en u KM. Nakon {to je postupqeno na navedeni na~in utvr|eno je da apelantovo potra`ivawe iznosi 0,00 KM. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da stav sudova koji se zasniva na relevantnim propisima o denominaciji i konverziji, te monetarnom nominalizmu koji moraju da se primijene u svim potra`ivawima izra`enim u YU dinarima, pa i u konkretnom slu~aju, ne mo`e da se smatra proizvoqnim budu}i da je citiranim Zakonom o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine odre|eno da je konvertibilna marka zakonito sredstvo pla}awa u Bosni i Hercegovini. S tim u vezi Ustavni sud podsje}a i na svoju Odluku broj AP 271/07 u kojoj je zauzeo stav u pogledu predmetnog pitawa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 271/07 od 26. juna 2007. godine, objavqewa na www.ustavnisud.ba). Osim toga, a imaju}i u vidu da apelant

obezvre|ivawe wegovog potra`ivawa vezuje i za du`inu trajawa postupka, Ustavni sud podsje}a da je do prve denominacije YU dinara i obezvre|ivawa apelatnovog potra`ivawa do{lo 1. januara 1990. godine (kada su brisana ~etiri mjesta - kako je i navedeno u presudi Kantonalnog suda), dakle samo pet mjeseci nakon {to je apelant podnio tu`beni zahtjev i kada nije ni bilo realno da se o~ekuje da postupak u wegovom predmetu bude okon~an. 33. Osim toga, a u vezi s apelantovim navodom da je postupak "bespotrebno ponovqen" i ponovno izvr{eno vje{ta~ewe, Ustavni sud podsje}a da je jedini na~in dokazivawa vrijednosti apelantovog potra`ivawa i bilo vje{ta~ewe vje{taka finansijske/ekonomske struke, te da je postupak u konkretnom predmetu ponovqen iskqu~ivo zbog proceduralne gre{ke Op{tinskog suda, budu}i da vje{ta~ewe nije izvr{eno u skladu s relevantnim propisima. 34. Imaju}i u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da nije do{lo do povrede u vezi s ostalim aspektima prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, kao i prava na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. III. Pravo na djelotvoran pravni lijek i zabrana zloupotrebe prava 35. S obzirom na to da se, u su{tini, navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek i zabranu zloupotrebe prava vezuju za navode o povredi prava na pravi~no su|ewe u segmentima koje je Ustavni sud ve} obrazlo`io u prethodnim ta~kama ove odluke u vezi s ~lanom 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud ne}e posebno ispitivati navode u vezi s ~l. 13 i 17 Evropske konvencije. VIII. Zakqu~ak 36. Ustavni sud zakqu~uje da postoji povreda prava na pravi~an postupak u odnosu na dono{ewe odluke u razumnom roku iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je postupak o tu`benom zahtjevu usmjerenom na naknadu {tete zbog neispla}enog potra`ivawa po osnovu ugovora o osigurawu `ivota trajao 12, odnosno ukupno 18 godina uzimaju}i u obzir i period prije zasnivawa nadle`nosti Ustavnog suda, kada je takvoj du`ini postupka svojom sedmogodi{wom neaktivno{}u doprinio iskqu~ivo Op{tinski sud. 37. Ustavni sud smatra da nema povrede u odnosu na ostale aspekte prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije i povrede prava na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada se apelant poziva na pogre{nu primjenu materijalnog i procesnog prava, a sudovi su detaqno i jasno obrazlo`ili svoje zakqu~ke, a Ustavni sud nije na{ao ni{ta {to bi ukazivalo na to da su relevantni zakonski propisi primijeweni proizvoqno i na apelantovu {tetu. 38. Na osnovu ~lana 61 st. 1, 2 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 39. Shodno ~lanu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr Miodrag Simovi}, s. r.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u predmetu broj AP 262/08, rje{avaju}i apelaciju Rifata Mazi}a, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav 2. alineja 2. i ~lana 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Broj 36 – Stranica 90

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

Miodrag Simovi}, predsjednik Valerija Gali}, potpredsjednica Seada Palavri}, potpredsjednica Mato Tadi}, sudija Mirsad ]eman, sudija na sjednici odr`anoj 21. decembra 2010. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

1

Djelimi~no se usvaja apelacija Rifata Mazi}a. Utvr|uje se povreda prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dono{enje odluke u razumnom roku u postupku koji je vo|en pred Op}inskim sudom u @ivinicama pod brojem P:380/05, a koji je okon~an Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-G`-07-000311 od 20. novembra 2007. godine. Odbija se kao neosnovana apelacija Rifata Mazi}a podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-G`-07-000311 od 20. novembra 2007. godine i Presude Op}inskog suda u @ivinicama broj P:380/05 od 26. decembra 2006. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u odnosu na pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@ENJE I. Uvod 1. Rifat Mazi} (u daljnjem tekstu: apelant) iz Odorovi}a, op}ina @ivinice, kojeg zastupa Zlatan D`. Bekti}, advokat iz @ivinica, podnio je 21. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-G`-07-000311 od 20. novembra 2007. godine i Presude Op}inskog suda u @ivinicama (u daljnjem tekstu: Op}inski sud) broj P:380/05 od 26. decembra 2006. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ~lana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Op}inskog suda, Kantonalnog suda i "Sarajevo osiguranja" d.d. Filijala Tuzla (u daljnjem tekstu: tu`eni) zatra`eno je 24. januara 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Op}inskog suda je 5. maja 2010. godine zatra`eno da na uvid dostavi spis broj P:380/05. 3. Op}inski sud je dostavio odgovor 11. februara 2008. godine, a Kantonalni sud 12. februara 2008. godine. Tu`eni nije dostavio odgovor na apelaciju. Op}inski sud je 17. maja 2010. godine dostavio spis broj P-380/05. 4. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Op}inskog i Kantonalnog suda dostavljeni su apelantu 14. maja 2008. godine. III. ^injeni~no stanje 5. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in. 6. Apelant je 7. jula 1989. godine podnio Op}inskom sudu tu`bu kojom je tra`io da mu tu`eni zbog neispla}ene osigurane sume po osnovu police osiguranja `ivota naknadi {tetu u iznosu od 12.000.000 tada{njih YU dinara jer je do`ivio nesre}u i pretrpio te`e tjelesne povrede. Predmet je bio zaveden pod brojem P-662/89. Nakon toga, Op}inski sud je prvo ro~i{te zakazao i odr`ao tek u januaru 2002. godine, te je nakon toga odr`ano jo{ osam ro~i{ta. Nakon odr`anog devetog ro~i{ta od 15. novembra 2002. godine, na kojem je zatvorena glavna rasprava,
1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 41/11

Op}inski sud je 20. novembra 2002. godine donio rje{enje da se ponovno otvori glavna rasprava jer je naknadno utvr|eno da nisu raspravljene sve ~injenice bitne za predmet i pravo apelanta na naknadu {tete, te da je potrebno naknadno provesti medicinsko i ekonomsko vje{ta~enje. Nakon toga su zakazana tri ro~i{ta od kojih su dva odgo|ena, a samo jedno je odr`ano. 7. Op}inski sud je donio Presudu broj P-662/89 od 25. septembra 2003. godine kojom je u cjelini odbio apelantov tu`beni zahtjev. U obrazlo`enju presude je navedeno da je Op}inski sud u postupku utvrdio da je izvr{enim denominacijama i prenominacijama valuta koje su bile u upotrebi u BiH apelantîvo potra`ivanje obezvrije|eno, te da je apelantov tu`beni zahtjev, prema odredbama ~lana 200. stav 2. i ~lana 394. Zakona o obligacionim odnosima, neosnovan. 8. Protiv navedene presude apelant je izjavio `albu Kantonalnom sudu. Kantonalni sud je nakon odr`ane glavne rasprave pred tim sudom donio Rje{enje broj G@-47/04 od 11. maja 2005. godine kojim je apelantovu `albu uva`io, ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno su|enje. U obrazlo`enju rje{enja Kantonalni sud je naveo da prvostepeni sud nije izveo relevantne dokaze da bi utvrdio da li je izme|u stranaka bio zaklju~en ugovor o `ivotnom osiguranju na dan apelantovog povre|ivanja budu}i da apelant nije dostavio dokaz vezan za uplate osiguranja za mjesec kada je povrije|en. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da smatra da je nalaz vje{taka ekonomske struke od 15. juna 2003. godine, na kojem se prvostepena presuda temelji, nepravilan. Naime, Kantonalni sud je naveo da se iz nalaza nije moglo zaklju~iti da li je vje{tak postupio u skladu s pravnim stavom Vrhovnog suda FBiH objavljenim u Biltenu 2/01, te da je potrebno ponovno izvesti navedeno vje{ta~enje. 9. Nakon toga je predmet kod Op}inskog suda zaveden pod brojem P-380/05, te je Op}inski sud odr`ao ~etiri ro~i{ta i donio Presudu broj P-380/05 od 26. decembra 2006. godine kojom je apelantov tu`beni zahtjev odbio kao neosnovan. U postupku je utvr|eno da apelant ne posjeduje originalni ugovor o osiguranju `ivota koji je zaklju~io s tu`enim ve} samo nepotpisanu i neovjerenu kopiju prema kojoj je osigurana suma za trajni invaliditet iznosila 98.000 YU dinara. Osim toga, utvr|eno je da ni tu`eni nema navedeni ugovor s obzirom da mu je dokumentacija uni{tena u toku rata. Me|utim, Op}inski sud je utvrdio da apelant posjeduje platne liste za period od 1985. godine do novembra 1989. godine iz kojih proizlazi da je apelantu kod svake isplate pla}e obustavljan iznos od 214 YU dinara na ime ugovora o osiguranja `ivota. Na osnovu navedenog Op}inski sud je zaklju~io da je predmetni ugovor o osiguranju `ivota bio zaklju~en. 10. Nadalje, Op}inski sud je utvrdio i da je apelantu nakon nesre}e utvr|en invaliditet od 10% na osnovu ~ega je apelantu, prema odredbama predmetnog ugovora o osiguranju, pripadala od{teta u visini od 10% od osiguranje sume, odnosno 9.800 YU dinara sa zakonskim zateznim kamatama. Kako je vje{tak ekonomske struke izvr{io prera~un navedenih iznosa osigurane sume i zateznih kamata iz YU dinara u konvertibilne marke, Op}inski sud je utvrdio da apelantovo potra`ivanje iznosi 0,00 KM, te je apelantov tu`beni zahtjev odbio kao neosnovan. 11. Protiv navedene presude apelant je izjavio `albu Kantonalnom sudu. Kantonalni sud je donio Presudu broj 003-0-G`-07-000311 od 20. novembra 2007. godine kojom je apelantovu `albu odbio i potvrdio prvostepenu presudu. Navedenom presudom Kantonalni sud je odbio apelantov zahtjev za nadoknadu tro{kova `albenog postupka. U obrazlo`enju presude Kantonalni sud je, izme|u ostalog, naveo da je u situaciji kada su zbog promjene valute i denominacije glavni dug i zatezna kamata potpuno obezvrije|eni neosnovana `albena tvrdnja da je metodologija vje{taka finansijske struke neprihvatljiva. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da je potpuno neosnovan i navod da je zbog ovakvog prera~una glavnog duga i kamata do{lo do neosnovanog boga}enja

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 91

tu`enog. Osim toga, Kantonalni sud je naveo i da je neosnovan navod da je prvostepeni sud propustio da izvede sve potrebne dokaze i da ih svaki ponaosob i sve njih zajedno cijeni savjesno i bri`ljivo, budu}i da je prvostepeni sud u konkretnom predmetu dao svestranu analizu izvedenih dokaza koje u potpunosti prihvata i Kantonalni sud. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 12. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13. Evropske konvencije i pravo na zabranu zloupotrebe prava iz ~lana 17. Evropske konvencije. Povredu navedenih prava apelant vidi u du`ini trajanja postupka budu}i da je, kako navodi, odugovla~enjem dono{enja kona~ne odluke u njegovom predmetu do{lo do obezvrje|enja njegovog potra`ivanja. Osim toga, apelant smatra da su sudovi pogre{no primijenili materijalno i procesno pravo kada su utvrdili da njegovo potra`ivanje iznosi 0,00 KM. Apelant smatra da su sudovi zloupotrijebili pravo jer su prilikom dono{enja prve prvostepene presude 2003. godine, nakon {to je vje{tak finansijske struke izra~unao da njegovo potra`ivanje iznosi 1,16 KM a da je zatezna kamata na taj iznos 3.696 KM, iz neopravdanog razloga ponovili vje{ta~enja i kompletan postupak. b) Odgovor na apelaciju 13. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da su svi navodi iz apelacije neosnovani i da su donesene presude zakonite i pravilne. 14. U odgovoru na apelaciju Op}inski sud je naveo hronolo{ki tok postupka u konkretnom predmetu, te je istakao da je presuda donesena na osnovu odredbi relevantnih zakona kao i pravila Evropske konvencije. V. Relevantni propisi 15. U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novine FBiH", br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase: ^lan 10. Sud je du`an nastojati da se postupak provede bez odugovla~enja i sa {to manje tro{kova, te onemogu}iti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. 16. U Zakonu o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 1/97, 29/02, 8/03, 13/03, 14/03, 9/05 i 76/06) relevantne odredbe glase: ^lan 38. st. 1. i 2. 1. Monetarna jedinica Bosne i Hercegovine je "Konvertibilna marka" koja se dijeli na stotinu "Feninga", ~iji su simboli "KM" odnosno "F". Konvertibilnu marku izdaje Centralna banka i stavlja u cirkulaciju preko svoje centrale i glavnih jedinica. 2. Konvertibilna marka je zakonito sredstvo pla}anja svih javnih i privatnih obaveza i dugova u Bosni i Hercegovini. Naro~ito, sve javne institucije i privatna lica ili preduze}a moraju prihvatiti konvertibilnu marku u poravnanju i pla}anju bilo kojih obaveza prema njima. (...) 17. U Zakonu o obligacionim odnosima ("Slu`beni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, "Slu`beni list RBiH" br. 2/92, 13/93 i 13/94, te "Slu`bene novine Federacije BiH" broj 29/03) ^lan 394. Na~elo monetarnog nominalizma Kada obaveza ima za predmet svotu novca, du`nik je du`an isplatiti onaj broj nov~anih jedinica na koji obaveza glasi, izuzev kad zakon odre|uje {to drugo.

VI. Dopustivost 18. U skladu s ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 19. U skladu s ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 20. U konkretnom slu~aju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 003-0-G`-07-000311 od 20. novembra 2007. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 12. decembra 2007. godine, a apelacija je podnesena 21. januara 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 21. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 22. Apelant pobija navedene presude, tvrde}i da su tim presudama i zbog du`ine trajanja predmetnog postupka povrije|ena njegova prava iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ~lana 13. Evropske konvencije i ~lana 17. Evropske konvencije. I. Pravo na pravi~no su|enje - razuman rok 23. ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: (...) e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom. 24. ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] a) Relevantni principi 25. Ustavni sud, prije svega, isti~e da se prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda razumnost du`ine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vode}i ra~una o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naro~ito o slo`enosti predmeta, pona{anju strana u postupku i nadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, te o zna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvje{taj broj 2002-I, stav 38). b) Period koji se uzima u obzir 26. Ustavni sud zapa`a da je postupak povodom apelantove tu`be pokrenut 1989. godine. Me|utim, period koji, ratione temporis, ulazi u nadle`nost Ustavnog suda ne po~inje tada ve} 14. decembra 1995. godine, kao datuma kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Me|utim, u ocjenjivanju razumnosti du`ine postupka na koji se apelant `ali, Ustavni sud }e uzeti u obzir stadij postupka dostignut do 14. decembra 1995. godine (loc. cit., presuda Mikuli}, stav 37). U vezi s navedenim,

Broj 36 – Stranica 92

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

Ustavni sud }e razmotriti du`inu postupka u konkretnom slu~aju od zasnivanja nadle`nosti Ustavnog suda pa do dono{enja odluke Kantonalnog suda, dakle, period od 12 godina. Me|utim, Ustavni sud zapa`a da je, uzimaju}i u obzir i stadij postupka dostignut do dana zasnivanja nadle`nosti Ustavnog suda, postupak trajao ukupno 18 godina. c) Analiza razumnosti trajanja postupka 27. U konkretnom slu~aju se radi o postupku naknade {tete zbog neispla}ene osigurane sume na osnovu ugovora o osiguranju `ivota, a zbog tjelesne povrede koju je apelant pretrpio. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da se ne radi o naro~ito slo`enim ~injeni~nim i pravnim pitanjima koja je sud trebao razmotriti. 28. Ustavni sud je utvrdio da je Op}inski sud, nakon {to je zasnovana nadle`nost Ustavnog suda (14. decembar 1995. godine), prvo ro~i{te odr`ao u martu 2002. godine, odnosno, nakon sedam godina potpune neaktivnosti suda u postupanju s prijeratnim predmetima. Pri tom Ustavni sud zapa`a da je navedeno ro~i{te i ina~e prvo ro~i{te koje je zakazano u ovom predmetu od dana podno{enja tu`be. Osim toga, Ustavni sud iz stanja dostavljenog spisa zapa`a da je Op}inski sud nakon zakazivanja prvog ro~i{ta aktivno radio na predmetu, zakazao ukupno 12 ro~i{ta od kojih je odr`ao devet i donio presudu 2003. godine, ali da je zbog isklju~ive gre{ke tog suda (nepotpuno utvr|eno ~injeni~no stanje i nepravilno proveden postupak vje{ta~enja) Kantonalni sud prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio na ponovno su|enje. Dalje, Ustavni sud zapa`a da su, nakon vra}anja na ponovni postupak, dono{enje prvostepene odluke i `albeni postupak trajali relativno kratko. S druge strane, Ustavni sud nije mogao utvrditi da je apelant svojim pona{anjem doprinio du`ini trajanja postupka, iz ~ega proizlazi da odgovornost za ovako dugo trajanje postupka snosi isklju~ivo Op}inski sud zbog sedmogodi{nje neaktivnosti u predmetu. 29. Ocjenjuju}i sve navedeno, kao i kriterije koji su navedeni u ovoj odluci, uklju~uju}i zaklju~ak o slo`enosti predmeta, njegov status 14. decembra 1995. godine, odnosno ukupnu du`inu postupka od 18 godina, kao i pona{anje apelanta i Op}inskog suda, Ustavni sud smatra da u konkretnom slu~aju odgovornost za ovako dugo trajanje postupka snosi isklju~ivo Op}inski sud. Zbog toga Ustavni sud smatra da postoji kr{enje apelantovog prava na "su|enje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. II. Ostali aspekti prava na pravi~no su|enje i pravo na imovinu 30. Apelant tako|er smatra da su sudovi, donose}i osporene odluke i zbog odugovla~enja postupka, povrijedili njegovo pravo na pravi~no su|enje i pravo na imovinu jer su pogre{no primijenili materijalno i procesno pravo budu}i da su izvr{ili denominaciju i konverziju YU dinara u KM i time obezvrijedili njegovo potra`ivanje. 31. S tim u vezi, Ustavni sud podsje}a da prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, nije zadatak ovih sudova da preispituju zaklju~ke redovnih sudova u pogledu ~injeni~nog stanja i primjene materijalnog prava, osim u slu~ajevima u kojima su odluke ni`ih sudova povrijedile ustavna prava, ili su zanemarile ta prava, te ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je do{lo do povrede procesnih prava (pravo na pravi~no su|enje pravo na, pristup sudu, pravo na djelotvorni pravni lijek i dr.) ili ukoliko utvr|eno ~injeni~no stanje ukazuje na povredu Ustava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01, Ustavni sud, Odluka broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 24/02). Ustavni sud nije nadle`an da supstituira redovne sudove u procjeni ~injenica i dokaza, ve} je op}enito zadatak redovnih sudova da ocijene ~injenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je postupak u

cjelini bio pravi~an, odnosno da li je povrije|eno pravo na imovinu (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine). 32. U vezi s ovim apelantovim navodima Ustavni sud smatra da su nadle`ni sudovi u obrazlo`enju osporenih presuda dali jasne i precizne razloge o zaklju~ku da je apelantov tu`beni zahtjev neosnovan, budu}i da zbog denominacije i konverzije YU dinara u KM predmetno potra`ivanje iznosi 0,00 KM. S tim u vezi, Ustavni sud primje}uje da se u konkretnom slu~aju radi o potra`ivanju ~iji je osnov ugovor o osiguranju `ivota koji je glasio na odre|enu nov~anu sumu izra`enu u YU dinarima valuti koja je bila va`e}a u vrijeme kako zaklju~enja ugovora tako i u vrijeme nastanka osiguranog slu~aja. Nakon nastanka osiguranog slu~aja apelant je podnio zahtjev za isplatu nov~ane osigurane sume u YU dinarima koji su u me|uvremenu prestali biti va`e}e platno sredstvo u BiH i koje je zamijenila konvertibilna marka. S obzirom na re~eno, Ustavni sud podsje}a da na~elo monetarnog nominalizma propisuje da "kada obaveza ima za predmet svotu novca, du`nik je du`an isplatiti onaj broj nov~anih jedinica na koji obaveza glasi, izuzev kad zakon odre|uje {to drugo". Slijedom navedenog na~ela, a imaju}i u vidu da je predmetna tu`ba podnesena 1989. godine, da bi se utvrdila visina apelantovog potra`ivanja bilo je neophodno uzeti u obzir sve promjene valute i njihove denominacije, iz ~ega proizlazi da je u konkretnom slu~aju postojala obaveza prera~unavanja nov~anog iznosa izra`enog u YU dinarima u iznos izra`en u KM. Nakon {to je postupljeno na navedeni na~in utvr|eno je da apelantovo potra`ivanje iznosi 0,00 KM. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da se stav sudova koji se temelji na relevantnim propisima o denominaciji i konverziji, te monetarnom nominalizmu koji se moraju primijeniti u svim potra`ivanjima izra`enim u YU dinarima, pa i u konkretnom slu~aju, ne mo`e smatrati proizvoljnim budu}i da je citiranim Zakonom o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine odre|eno da je konvertibilna marka zakonito sredstvo pla}anja u Bosni i Hercegovini. S tim u vezi Ustavni sud podsje}a i na svoju Odluku broj AP 271/07 u kojoj je zauzeo stav u pogledu predmetnog pitanja (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 271/07 od 26. juna 2007. godine, objavljenja na www.ustavnisud.ba). Osim toga, a imaju}i u vidu da apelant obezvre|ivanje njegovog potra`ivanja vezuje i za du`inu trajanja postupka, Ustavni sud podsje}a da je do prve denominacije YU dinara i obezvre|ivanja apelatnovog potra`ivanja do{lo 1. januara 1990. godine (kada su brisana ~etiri mjesta - kako je i navedeno u presudi Kantonalnog suda), dakle samo pet mjeseci nakon {to je apelant podnio tu`beni zahtjev i kada nije ni bilo realno o~ekivati da postupak u njegovom predmetu bude okon~an. 33. Osim toga, a u vezi s apelantovim navodom da je postupak "bespotrebno ponovljen" i ponovno izvr{eno vje{ta~enje, Ustavni sud podsje}a da je jedini na~in dokazivanja vrijednosti apelantovog potra`ivanja i bilo vje{ta~enje vje{taka finansijske/ekonomske struke, te da je postupak u konkretnom predmetu ponovljen isklju~ivo zbog proceduralne gre{ke Op}inskog suda, budu}i da vje{ta~enje nije izvr{eno u skladu s relevantnim propisima. 34. Imaju}i u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da nije do{lo do povrede u vezi s ostalim aspektima prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i prava na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. III. Pravo na djelotvoran pravni lijek i zabrana zloupotrebe prava 35. S obzirom na to da se, u su{tini, navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek i zabranu zloupotrebe prava vezuju za navode o povredi prava na pravi~no su|enje u segmentima koje je Ustavni sud ve} obrazlo`io u prethodnim ta~kama ove odluke u vezi s ~lanom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud ne}e posebno ispitivati navode u vezi sa ~l. 13. i 17. Evropske konvencije.

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 93

VIII. Zaklju~ak 36. Ustavni sud zaklju~uje da postoji povreda prava na pravi~an postupak u odnosu na dono{enje odluke u razumnom roku iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je postupak o tu`benom zahtjevu usmjerenom na naknadu {tete zbog neispla}enog potra`ivanja po osnovu ugovora o osiguranju `ivota trajao 12, odnosno ukupno 18 godina uzimaju}i u obzir i period prije zasnivanja nadle`nosti Ustavnog suda, kada je takvoj du`ini postupka svojom sedmogodi{njom neaktivno{}u doprinio isklju~ivo Op}inski sud. 37. Ustavni sud smatra da nema povrede u odnosu na ostale aspekte prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije i povrede prava na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada se apelant poziva na pogre{nu primjenu materijalnog i procesnog prava, a sudovi su detaljno i jasno obrazlo`ili svoje zaklju~ke, a Ustavni sud nije na{ao ni{ta {to bi ukazivalo na to da su relevantni zakonski propisi primijenjeni proizvoljno i na apelantovu {tetu. 38. Na osnovu ~lana 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 39. Prema ~lanu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simovi}, s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, u predmetu broj AP 366/09, rje{avaju}i apelaciju Ibrahima Bori}a, na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. alineja 2, ~lanka 61. st. 1, 2. i 3. i ~lanka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simovi}, predsjednik Valerija Gali}, dopredsjednica Seada Palavri}, dopredsjednica Mato Tadi}, sudac Mirsad ]eman, sudac na sjednici odr`anoj 9. o`ujka 2011. godine donio je

13. studenog 2008. godine, Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 010-0-G`-07-000 277 od 3. srpnja 2007. godine i Presude Op}inskog suda u Livnu broj P-859/05 od 9. o`ujka 2007. godine u odnosu na ostale aspekte ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i "Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@ENJE I. Uvod 1. Ibrahim Bori} (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna podnio je 9. velja~e 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-07-001 367 od 13. studenog 2008. godine, Presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 010-0-G`-07-000 277 od 3. srpnja 2007. godine i Presude Op}inskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Op}inski sud) broj P-859/05 od 9. o`ujka 2007. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na temelju ~lanka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog, Kantonalnog i Op}inskog suda, te sudionika u postupku SS[ "Silvije Strahimir Kranj~evi}" Livno (u daljnjem tekstu: tu`ena) je zatra`eno 20. svibnja 2009. godine da dostave odgovor na apelaciju. 3. Vrhovni sud je 29. svibnja 2009. godine dostavio svoj odgovor na apelaciju, Kantonalni sud je odgovorio 5. lipnja 2009. godine, Op}inski sud 27. svibnja 2009. godine, dok je tu`ena to u~inila 1. lipnja 2009. godine. 4. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Vrhovnog, Kantonalnog i Op}inskog suda i tu`ene dostavljeni su apelantu 3. srpnja 2009. godine. III. ^injeni~no stanje 5. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in: 6. Apelant je radio kod tu`ene do 21. srpnja 1993. godine, kada je upu}en na ~ekanje posla na temelju usmenog priop}enja tu`ene. 7. Apelant je 22. travnja 1998. godine Op}inskom sudu podnio tu`bu protiv tu`ene radi utvr|ivanja statusa radnika u radnom odnosu. Op}inski sud je donio Rje{enje broj P-576/99 od 31. sije~nja 2001. godine, kojim je odre|eno da se postupak u pravnoj stvari apelanta protiv tu`ene, radi utvr|ivanja statusa radnika u radnom odnosu, prekida, te da }e se po pravomo}nosti rje{enja predmet ustupiti Ministarstvu rada, socijalne skrbi i prognanih Kantona broj 10, Tomislavgrad – Povjerenstvu za implementaciju ~lanka 143. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: Kantonalno povjerenstvo). 8. Protiv navedenog rje{enja apelant je podnio priziv Kantonalnom sudu. Apelant je u prizivu istaknuo da mu nikada nije uru~eno rje{enje kojim se upu}uje na ~ekanje posla ili pismeno rje{enje o prestanku radnog odnosa, pa na taj na~in, tj. na nezakonit na~in mu je i prestao radni odnos, te se stoga u ovom predmetu i ne mo`e primijeniti ~lanak 143. Zakona o radu. Kantonalni sud je Rje{enjem broj G`-210/01 od 22. o`ujka 2001. godine priziv odbio i prvostupanjsko rje{enje potvrdio. Kantonalni sud je u obrazlo`enju predmetnog rje{enja naveo da iz stanja spisa i apelantovih navoda proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio ~injeni~no stanje kada je utvrdio da se apelant nalazi na ~ekanju. Kantonalni sud je predmet proslijedio Kantonalnom povjerenstvu. 9. Apelant je 25. rujna 2001. godine, sukladno ~lanku 143. Zakona o radu, Kantonalnom povjerenstvu podnio priziv kojim je zatra`io da Kantonalno povjerenstvo donese odluku kojom }e se regulirati njegov radnopravni status, te omogu}iti ostvarivanje

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

1

Djelomi~no se usvaja apelacija Ibrahima Bori}a. Utvr|uje se povreda prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na ra~unanje roka zastarjelosti za prava po ~lanku 143. Zakona o radu. Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-07-001 367 od 13. studenog 2008. godine u dijelu u kojem je odlu~eno o zastarjelosti potra`ivanja po osnovi ~lanka 143. Zakona o radu. Predmet se vra}a Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, koji je du`an po `urnom postupku donijeti novu odluku, sukladno ~lanku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanku 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda, u odnosu na zastarjelost potra`ivanja po osnovi ~lanka 143. Zakona o radu. Nala`e se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvr{enja ove odluke, sukladno ~lanku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Odbija se kao neutemeljena apelacija Ibrahima Bori}a u preostalom dijelu podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-07-001 367 od
1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 41/11

Broj 36 – Stranica 94

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

prava iz radnog odnosa. Kantonalno povjerenstvo je donijelo Rje{enje broj 10/2-34-1242/00 od 3. o`ujka 2004. godine, kojim je apelantov priziv usvojilo i utvrdilo da apelant ispunjava uvjete iz ~lanka 143. Zakona o radu za priznavanje statusa uposlenika na ~ekanju posla kod tu`ene, te je nalo`ilo tu`enoj da u roku od 15 dana od dana primitka rje{enja rije{i apelantov radnopravni status. 10. Apelant je 13. svibnja 2005. godine Op}inskom sudu podnio prijedlog za izvr{enje rje{enja Kantonalnog povjerenstva od 3. o`ujka 2004. godine. Op}inski sud je Rje{enjem broj I-432/05 od 1. lipnja 2005. godine dozvolio predlo`eno izvr{enje protiv tu`ene kao izvr{enika radi reguliranja radnopravnog statusa, a na temelju rje{enja Kantonalnog povjerenstva od 3. o`ujka 2004. godine. Kako tu`ena nije postupila po navedenom rje{enju, Op}inski sud je donio Rje{enje broj I-432/05 od 6. rujna 2005. godine, kojim se nala`e tu`enoj da u naknadnom roku od 15 dana postupi po rje{enju Op}inskog suda od 1. lipnja 2005. godine pod prijetnjom izricanja nov~ane kazne. 11. Ravnatelj tu`ene je, na temelju rje{enja Kantonalnog povjerenstva od 3. o`ujka 2004. godine i rje{enja Op}inskog suda od 1. lipnja 2005. godine, donio Rje{enje broj 309-4/05 od 22. rujna 2005. godine, kojim je apelantu uspostavljen radnopravni status uposlenika na ~ekanju za razdoblje od lipnja 1993. godine do 5. svibnja 2000. godine. Predmetnim rje{enjem je utvr|eno da apelantu pripada i pravo na otpremninu u iznosu od 1.330,29 konvertibilnih maraka. 12. Ravnatelj tu`ene je na temelju ~lanka 143. Zakona o radu donio Rje{enje broj 371/2005 od 28. listopada 2005. godine kojim apelantu prestaje radni odnos sa 5. svibnjem 2000. godine. U dodatku predmetne odluke apelantu je dostavljen i tabelarni prikaz visine otpremnine i doprinosa koje je tu`ena kao poslodavac trebala uplatiti uposlenicima za vrijeme ~ekanja posla, a time i za apelanta, a koji je tu`eni uputio Ministarstvu znanosti, prosvjete, kulture i sporta Kantona broj 10, budu}i da apelant posluje putem prora~una, te mu financijska sredstva nisu dostupna. 13. Apelant je podnio prigovor na rje{enje o uspostavi radnopravnog statusa od 22. rujna 2005. godine. Po navedenom apelantovu prigovoru [kolski odbor tu`ene je donio Odluku broj 335-2/05 od 12. listopada 2005. godine kojom je apelantov prigovor odbio i potvrdio rje{enje o uspostavi radnopravnog statusa od 22. rujna 2005. godine. 14. Apelant je podnio prigovor i na rje{enje o prestanku radnog odnosa od 28. listopada 2005. godine, prema kojem je [kolski odbor poslodavca donio Odluku broj 399-1/05 od 28. studenoga 2005. godine, kojom je apelantov prigovor odbio i potvrdio rje{enje o prestanku radnog odnosa od 28. listopada 2005. godine. 15. Budu}i da je tu`ena kao izvr{enik postupila po rje{enju Kantonalnog povjerenstva, Op}inski sud je donio Rje{enje broj I-432/05 od 16. studenog 2005. godine kojim je obustavio izvr{enje odre|eno rje{enjem Op}inskog suda od 1. lipnja 2005. godine i ukinuo sve provedene radnje. 16. Postupaju}i po apelantovoj prijavi zbog navodno nezakonitog prestanka radnog odnosa, Povjerenstvo za ljudska prava pri Ustavnom sudu (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) donijelo je 7. lipnja 2006. godine Odluku o prihvatljivosti i meritumu broj CH/01/8416 u kojoj je utvrdilo da je prekr{eno apelantovo pravo na pristup sudu prema ~lanku 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), jer nadle`ni sud nije odlu~ivao o zakonitosti prekidanja apelantova radnopravnog odnosa. Povjerenstvo je dalje naredilo Federaciji BiH da poduzme sve neophodne korake da pravomo}no okon~a parni~ni postupak, prekinut Rje{enjem Op}inskog suda broj P-576/99 od 31. sije~nja 2001. godine, u slu~aju da apelant podnese zahtjev za okon~anje prekinutog postupka, posebno uzimaju}i u obzir razdoblje koje je proteklo od dana podno{enja tu`be Op}inskom sudu (22. travanj 1998. godine), te da apelantu

isplati odre|eni nov~ani iznos zbog utvr|ene povrede prava na pristup sudu. 17. Apelant je 13. prosinca 2005. godine podnio tu`bu Op}inskom sudu radi poni{tenja odluke tu`ene od 28. studenoga 2005. godine kojom je odbijen apelantov prigovor na rje{enje o prestanku radnog odnosa od 28. listopada 2005. godine. Apelant je naveo da je u tijeku tog postupka tu`ena dala odgovor na tu`bu 5. travnja 2006. godine, da je sud 1. prosinca 2006. godine donio rje{enje o zakazivanju pripremnog ro~i{ta koje je odr`ano 10. sije~nja 2007. godine. Apelant je precizirao tu`beni zahtjev tako {to je zatra`io i naknadu pla}a i uplatu doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje za razdoblje od 21. srpnja 1993. godine do povrata na posao, te da je 31. sije~nja 2007. godine vje{tak dostavio izvje{}e o visini pla}a koje bi apelant ostvario da je radio. Dalje, apelant je naveo da je Op}inski sud odr`ao i zaklju~io glavnu raspravu 14. velja~e 2007. godine. 18. Op}inski sud je Presudom broj P-859/05 od 9. o`ujka 2007. godine, koja je potvr|ena Presudom Kantonalnog suda broj 010-0-G`-07-000 277 od 3. srpnja 2007. godine, odbio kao neutemeljen apelantov tu`beni zahtjev kojim je tra`io da sud utvrdi da je nezakonita i bez pravne valjanosti Odluka tu`ene broj 399-1/05 od 28. studenoga 2005. godine, potom, da apelantu nije prestao radni odnos kod tu`ene i da mu pripadaju sva prava na temelju rada kao {to su osobni dohodak za razdoblje od 21. srpnja 1993. godine do prosinca 2006. godine u iznosima kako je to precizirano u izreci presude sa zakonskom zateznom kamatom, te da je tu`ena na te iznose du`na uplatiti doprinose kako je precizirano u izreci presude. Tako|er je odbijen dio tu`benog zahtjeva kojim je apelant tra`io da sud obve`e tu`enu da mu na ime mjese~nog osobnog dohotka ispla}uje iznos od 639,00 KM sa doprinosima od 1. sije~nja 2000. godine pa ubudu}e do apelantova povratka na posao ili do odlaska u mirovinu. 19. U obrazlo`enju presuda prvostupanjskog i drugostupanjskog suda je navedeno da je me|u parni~nim strankama nepobitno da je apelantu reguliran radnopravni status rje{enjem tu`ene od 22. rujna 2005. godine na na~in da mu je uspostavljen radnopravni status uposlenika na ~ekanju za razdoblje od lipnja 1993. godine do 5. svibnja 2000. godine, da mu je utvr|en prestanak radnog odnosa po sili zakona sa 5. svibnjem 2000. godine uz pravo na otpremninu. Sudovi su zaklju~ili da je odluka tu`ene od 28. studenoga 2005. godine, kojom je potvr|eno rje{enje tu`ene od 28. listopada 2005. godine, donesena sukladno Zakonu o radu, da je apelantu radnopravni status reguliran sukladno odredbama Zakona o radu zbog ~ega sudovi nisu mogli udovoljiti apelantovom tu`benom zahtjevu kojim je tra`io da se utvrdi da je odluka tu`ene od 28. studenoga 2005. godine nezakonita i bez pravnog djelovanja. Sudovi su, tako|er, zaklju~ili da je pravno neutemeljen i tu`beni zahtjev kojim apelant potra`uje naknadu pla}a od 21. srpnja 1993. godine pa do 31. prosinca 2006. godine. U obrazlo`enju presuda je navedeno da apelantu, prema odredbama Zakona o radu, ne pripada pravo na naknadu pla}e za razdoblje od 21. srpnja 1993. godine pa do uspostave radnopravnog statusa, jer je u navedenom razdoblju nastupila zastara potra`ivanja sukladno ~lanku 106. Zakona o radu. Dalje je obrazlo`eno da je apelant tu`beni zahtjev za naknadu pla}a postavio na ro~i{tu od 10. sije~nja 2007. godine, da mu je radni odnos kod tu`ene prestao po sili zakona 5. svibnja 2000. godine bez obzira na to kada je rje{enje tu`ene doneseno, pa stoga sva potra`ivanja do tog nadnevka su zastarjela potra`ivanja. Na potra`ivanja pla}a nakon prestanka radnog odnosa apelant nema pravo, jer mu je prestao radni odnos, niti na pla}e od 1. srpnja 2007. godine pa ubudu}e. U obrazlo`enjima presuda dalje je navedeno da, obzirom da je apelantov tu`beni zahtjev u za isplatu naknada pla}a cijelosti odbijen kao pravno neutemeljen i zbog zastare, zbog istih razloga apelantu ne pripada ni pravo na uplatu doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje za razdoblje od 21. srpnja 1993. godine do 31. prosinca 2006. godine i ubudu}e. Dalje je istaknuto da su, prema iskazu tu`ene koji apelant nije pobijao, apelantu upla}eni doprinosi za mirovinsko i invalidsko osiguranje za razdoblje 1992. godine do 5. svibnja

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 95

2000. godine. Dalje je zaklju~eno da nakon prestanka radnog odnosa apelantu ne pripadaju prava na uplatu doprinosa iz radnog odnosa. 20. Apelant je protiv Presude Kantonalnog suda broj 010-0-G`-07-000 277 od 3. srpnja 2007. godine podnio reviziju Vrhovnom sudu, koji je Presudom broj 070-0-Rev-07-001 367 od 13. studenoga 2008. godine reviziju odbio kao neutemeljenu. 21. U obrazlo`enju presude Vrhovni sud je naveo da je u odnosu na ~injenice koje su utvrdili ni`estupanjski sudovi pravilno primijenjeno materijalno pravo, kada je drugostupanjski sud, odlu~uju}i o apelantovom prizivu, zaklju~io da dokazi izvedeni pred prvostupanjskim sudom nisu davali osnovu za dono{enje druga~ije odluke i kada je utvrdio da apelantov tu`beni zahtjev nije utemeljen. Sud je prvo naveo da su neutemeljeni navodi revizije o povredi postupka iz ~lanka 209. Zakona o parni~nom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), te je zaklju~io da je drugostupanjski sud, opre~no navodima revizije, u smislu odredbe ~lanka 231. ZPP, ocijenio apelantove `albene navode koji su bili od odlu~nog zna~aja. Vrhovni sud je smatrao neutemeljenim apelantov prigovor o pogre{noj primjeni materijalnog prava, odnosno ~lanka 143. Zakona o radu, jer je, po mi{ljenju Vrhovnog suda, drugostupanjski sud, odlu~uju}i o apelantovom prizivu, relevantne ~injenice pravilno podveo pod ~lanak 143. st. 1. i 4. navedenog zakona. 22. Vrhovni sud je, dalje, u obrazlo`enju naveo da je, po shva}anju tog suda, radni odnos apelanta kao uposlenika na ~ekanju posla prestao istekom roka od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona o radu, budu}i da tu`ena kao poslodavac nije apelanta pozvala na rad. Obzirom na sadr`aj odredbe ~lanka 143. stavak 4. Zakona o radu, odluka tu`ene o prestanku apelantovog radnog odnosa ima samo deklaratorni karakter, pa prigovori u reviziji o pogre{noj primjeni materijalnog prava nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude. Vrhovni sud je dalje zaklju~io da su ni`estupanjski sudovi, primjenom ~lanka 106. Zakona o radu, pravilno odlu~ili kada su odbili dio apelantovog tu`benog zahtjeva za naknadu pla}a, jer je nastupila zastara potra`ivanja. Vrhovni sud je naveo da je apelantov radni odnos prestao 5. svibnja 2000. godine (po sili zakona), a da je zahtjev za isplatu pla}a za razdoblje od 21. srpnja 1993. godine do uspostave radnopravnog statusa preciziran na ro~i{tu 10. sije~nja 2007. godine, pa je, po ocjeni Vrhovnog suda, nastupila zastara potra`ivanja protekom roka od tri godine koji propisuje odredba ~lanka 106. Zakona o radu. Imaju}i u vidu da je apelantu prestao radni odnos po sili zakona, to mu, kako je dalje zaklju~io Vrhovni sud, ne pripada ni pravo na isplatu pla}a za razdoblje od dana prestanka rada pa ubudu}e, jer su mu sa tim nadnevkom prestala sva budu}a prava iz radnog odnosa, pa tako i pravo na uplatu doprinosa. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 23. Apelant se `ali na povredu prava na zabranu mu~enja i podvrgavanja ne~ovje~nom ili poni`avaju}em tretmanu ili kazni iz ~lanka II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 3. Europske konvencije, prava na osobnu slobodu i sigurnost iz ~lanka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 5. Europske konvencije, potom, na povredu prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, uklju~uju}i i pravo na dono{enje odluke u razumnom roku. Apelant se, tako|er, `ali na povredu prava na zabranu diskriminacije iz ~lanka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u svezi sa pravom na uposlenje. Apelant je u apelaciji kronolo{ki naveo doga|aje koji se ti~u njegova uposlenja kod tu`ene po~ev{i od 21. srpnja 1993. godine, kada je zajedno sa ostalim pripadnicima bo{nja~ke nacionalnosti bio udaljen sa posla. Apelant navodi: "Nakon neuspjeha da mirno rije{im svoj radnopravni status sa poslodavcem, od 1999. godine moj se slu~aj povla~i po sudovima i raznim komisijama. U dodatku vam hronolo{ki dostavljam sve `albe, tu`be, rje{enja i odluke. Imam osje}aj da ovom nema kraja, a ja samo `elim da se ispravi nepravda koja mi je nanesena po osnovu nacionalne

diskriminacije, tj. da mi se vrati moje postoje}e radno mjesto, da mi budu nadokna|ene zaostale pla}e i doprinosi za penzijsko, te naknadu za du{evne patnje koje trpim." Iz navedenog proizlazi da apelant smatra da je u njegovu slu~aju pogre{no primijenjen ~lanak 143. Zakona o radu. b) Odgovor na apelaciju 24. U odgovoru Op}inskog suda je istaknuto da u predmetu tog suda broj P-859/05 nisu po~injene nezakonitosti u postupanju, te da nije bilo kr{enja apelantovih ustavnih prava. 25. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istaknuo da je u obrazlo`enju svoje presude detaljno naveo razloge kojim se rukovodio kada je apelantov priziv odbio kao neutemeljen i potvrdio prvostupanjsku presudu. 26. U svome odgovoru na apelaciju Vrhovni sud se nije upu{tao u pojedina~ne navode apelacije. Sud je naveo kako smatra da svojom odlukom nije povrijedio apelantova prava za{ti}ena Ustavom BiH i Europskom konvencijom, te da u revizijskoj presudi nije bilo proizvoljne primjene prava. 27. Tu`ena je u svome odgovoru navela kako smatra da u konkretnom slu~aju nije povrije|en zakon na apelantovu {tetu i predlo`ila da se apelacija odbije kao pravno neutemeljena. V. Relevantni propisi 28. Zakon o radu ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 43/99, 32/00 i 29/03) u relevantnom dijelu glasi: ^lanak 106. Apsolutna zastara potra`ivanja iz radnog odnosa nastupa za tri godine od dana nastanka potra`ivanja, ako zakonom nije druga~ije odre|eno. ^lanak 143. (1) Uposlenik koji se na dan stupanja na snagu ovogA zakona zatekao na ~ekanju posla, ostat }e u tom statusu najdu`e {est mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga zakona, ako poslodavac prije isteka ovog roka uposlenika ne pozove na rad. (2) Uposlenik koji se zatekao u radnom odnosu 31. prosinca 1991. godine i koji se u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga zakona pismeno ili neposredno obratio poslodavcu radi uspostavljanja radno-pravnog statusa, a u ovom vremenskom razdoblju nije zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca smatrat }e se, tako|er, uposlenikom na ~ekanju posla. (3) Za vrijeme ~ekanja posla uposlenik ima pravo na naknadu pla}e u visini koju odredi poslodavac. (4) Ako uposlenik na ~ekanju posla iz st. 1. i 2. ovog ~lanka ne bude pozvan na rad u roku iz stavka 1. ovog ~lanka, prestaje mu radni odnos, uz pravo na otpremninu koja se utvr|uje na osnovu prosje~ne mjese~ne pla}e ispla}ene na razini Federacije, na dan stupanja na snagu ovog zakona, koju objavljuje Federalni zavod za statistiku. (...) (7) Na~in, uvjeti i rokovi isplate otpremnine iz st. 4. i 5. ovoga ~lanka utvr|uju se pismenim ugovorom izme|u uposlenika i poslodavca. (8) Ako uposleniku prestane radni odnos u smislu stavka 4. ovoga ~lanka, poslodavac ne mo`e u roku od jedne godine uposliti drugu osobu koja ima istu kvalifikaciju ili isti stupanj stru~ne spreme, osim osobe iz st. 1. i 2. ovoga ~lanka, ako je ta osoba neuposlena. 29. Zakon o obligacionim odnosima ("Slu`beni list SFRJ" br. 29/78, 39/85 i 57/89, te "Slu`beni list RBiH" br. 2/92, 13/93 i 13/94) u relevantnom dijelu glasi: ^lan 360. (2) Zastarjelost nastupa kad protekne zakonom odre|eno vrijeme u kojem je povjerilac mogao zahtijevati ispunjenje obaveze. ^lan 361.

Broj 36 – Stranica 96

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

(1) Zastarjelost po~inje te}i prvog dana poslije dana kad je povjerilac imao pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze, ako zakonom za pojedine slu~ajeve nije {to drugo propisano. ^lan 362. Zastarjelost nastupa kad istekne posljednji dan zakonom odre|enog vremena. ^lan 372. (1) Potra`ivanja povremenih davanja koja dospijevaju godi{nje ili u kra}im odre|enim vremenskim razmacima (povremena potra`ivanja), pa bilo da se radi o sporednim povremenim potra`ivanjima, kao {to je potra`ivanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potra`ivanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao {to je potra`ivanje uzdr`avanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja." VI. Dopustivost 30. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|er, ima apelacijsku nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 31. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi u~inkoviti pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem u~inkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio. 32. U konkretnom slu~aju predmet pobijanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-001 367 od 13. studenoga 2008. godine protiv koje nema drugih u~inkovitih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Pobijanu presudu apelant je primio 15. prosinca 2008. godine. Apelacija je podnesena 9. velja~e 2009. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 33. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. VII. Meritum 34. Apelant pobija navedenu presudu Vrhovnog suda, tvrde}i da mu je tom presudom povrije|eno pravo na zabranu mu~enja i podvrgavanja ne~ovje~nom ili poni`avaju}em tretmanu ili kazni iz ~lanka II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 3. Europske konvencije, pravo na osobnu slobodu i sigurnost iz ~lanka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 5. Europske konvencije, potom, pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, kao i pravo na zabranu diskriminacije, garantirano ~lankom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lankom 14. Europske konvencije u svezi sa pravom na uposlenje. Pravo na pravi~no su|enje 35. ^lanak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog ~lanka stavak 2 {to uklju~uje: [...] e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava vezana za krivi~ne postupke. ^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima pravo na pravi~nu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] 36. Ustavni sud konstatira da se u postupku koji je okon~an pobijanom presudom Vrhovnog suda odlu~ivalo o apelantovu

tu`benom zahtjevu usmjerenom na poni{tenje rje{enja tu`ene od 28. studenoga 2005. godine kojim je odbijen apelantov prigovor protiv rje{enja o prestanku radnog odnosa, apelantovu vra}anju na posao, isplati pla}a i doprinosa iz radnog odnosa, te zaklju~uje da se radi o predmetu gra|anskopravne naravi iz ~ega proizlazi da je ~lanak 6. Europske konvencije primjenljiv na apelantov slu~aj. Obzirom na navedeno, Ustavni sud }e ispitati je li postupak pred sudom bio pravi~an onako kako to zahtijeva ~lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije. 37. Imaju}i u vidu navode apelacije, Ustavni sud konstatira da se su{tina navoda o kr{enju prava na pravi~no su|enje svodi na to da su redoviti sudovi pogre{no primijenili materijalno pravo. U svezi s tim, Ustavni sud podsje}a da je, sukladno dosada{njoj praksi, nadle`nost Ustavnog suda iz ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine ograni~ena samo na "pitanja sadr`ana u Ustavu". Ustavni sud nije nadle`an vr{iti provjeru utvr|enih ~injenica i na~ina na koji su redoviti sudovi protuma~ili pozitivnopravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova kr{e ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluka redovitog suda ne uklju~uje ili pogre{no primjenjuje ustavno pravo, kada je primjena pozitivnopravnih propisa bila o~igledno proizvoljna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je do{lo do povrede temeljnih procesnih prava, kao {to su pravo na pravi~an postupak, pravo na pristup sudu, pravo na u~inkovit pravni lijek i u drugim slu~ajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. lipnja 2003. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03). 38. U kontekstu navedenog, Ustavni sud konstatira da su redoviti sudovi svoje odluke, u dijelu u kojem su odbili tu`beni zahtjev za poni{tenje rje{enja tu`ene (kojim je odbijen apelantov prigovor na rje{enje tu`ene o prestanku radnog odnosa), utemeljili na odredbama ~lanka 143. Zakona o radu. Naime, nakon provedenog postupka redoviti sudovi su utvrdili da je tu`ena, postupaju}i po odlukama Kantonalnog povjerenstva, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, uspostavila apelantu radnopravni status po~ev od lipnja 1993. godine, te utvrdio da je apelantu po sili zakona prestao radni odnos kod tu`ene sa 5. svibnjem 2000. godine uz pravo na otpremninu u iznosu od 1.330,29 KM. Obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi njegovih prava u tom dijelu apsolutno neutemeljeni, budu}i da je nepobitno da apelanta tu`ena nije u zakonom propisanom roku od {est mjeseci od dana stupanja na snagu zakona pozvala na rad. Stoga je apelantu radni odnos prestao po sili zakona 5. maja 2000. godine, u smislu ~lanka 143. stavak 4. Zakona o radu, pa rje{enje tu`ene ima samo deklaratorni karakter. Obzirom na navedeno, Ustavni sud ne vidi proizvoljnost u primjeni prava u dijelu u kojem je odbijen dio apelantova tu`benog zahtjeva usmjeren na poni{tenje Rje{enja tu`ene broj 399-1/05 od 28. studenoga 2005. godine o prestanku radnog odnosa sa 5. svibnjem 2000. godine i zahtjeva za vra}anje na poslove i radne zadatke koje je obavljao do upu}ivanja na ~ekanje. 39. Me|utim, vezano za apelantove navode u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu pla}a, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud proizvoljno primijenio odredbe ~lanka 106. Zakona o radu. Naime, Vrhovni sud je u tom dijelu potvrdio ni`estupanjske presude sa obrazlo`enjem da je apelant tu`beni zahtjev precizirao 10. sije~nja 2007. godine, tra`e}i neispla}ene pla}e za razdoblje od 21. srpnja 1993. godine do povratka na posao, a budu}i da je radni odnos apelantu prestao 5. svibnja 2000. godine, to je Vrhovni sud zaklju~io da je utemeljen prigovor zastare potra`ivanja, koji je istakla tu`ena, nalaze}i da je protekao zastarni rok od tri godine u kojem je apelant, prema ~lanku 106. Zakona o radu, mogao zahtijevati ispunjenje obveze. 40. U svezi s tim, Ustavni sud podsje}a da je u svojoj Odluci broj AP 299/06 od 27. sije~nja 2007. godine zaklju~io da "zastarjelost za ostvarivanje prava iz ~lanka 143. Zakona o radu po~inje te}i prvog dana nakon pravomo}nosti rje{enja kojim je apelantici utvr|en status uposlenice na ~ekanju posla". Razlozi dani u navedenoj odluci Ustavnog suda u cijelosti se odnose i na

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 97

konkretan slu~aj stoga {to je Rje{enje Kantonalnog povjerenstva broj 10/2-34-1242/00 od 3. o`ujka 2004. godine, kojim je utvr|eno da apelant ispunjava zakonske uvjete za priznavanje statusa uposlenika na ~ekanju kod tu`ene, postalo pravomo}no 20. travnja 2004. godine, pa apelant prije tog nadnevka, prema osnovi tog statusa, nije ni mogao tra`iti naknadu pla}a, niti je u tom smislu postojala obveza tu`ene. Obzirom na to da prije nadnevka pravomo}nosti rje{enja Kantonalnog povjerenstva nije ni mogao po~eti te}i rok zastarjelosti, a imaju}i u vidu da je tu`ba u konkretnoj pravnoj stvari precizirana 10. sije~nja 2007. godine, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud, odlu~uju}i o dijelu tu`benog zahtjeva usmjerenog na naknadu pla}a apelantu i doprinosa iz radnog odnosa za razdoblje od 21. srpnja 1993. godine do 5. svibnja 2000. godine, o~igledno proizvoljno primijenio odredbu ~lanka 106. Zakona o radu. 41. Imaju}i u vidu navedene razloge, Ustavni sud smatra da je na~in na koji je Vrhovni sud u pobijanoj presudi primijenio pozitivnopravne propise u dijelu u kojem je odlu~ivao o apelantovom tu`benom zahtjevu vezanom za isplatu naknade pla}a i doprinosa proizvoljan i da predstavlja kr{enje apelantova ustavnog prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. Pravo na su|enje u razumnom roku 42. Apelant je u apelaciji naveo da njegov postupak za ostvarenje prava iz radnog odnosa predugo traje. U tom kontekstu apelant je naveo kronologiju cjelokupnog postupka po~ev{i od podno{enja prvobitne tu`be 22. travnja 1998. godine, postupka pred nadle`nim povjerenstvima za uspostavu radnopravnog statusa, izvr{nog postupka koji je vodio protiv tu`ene radi izvr{enja odluka nadle`nih povjerenstava pa do podno{enja nove tu`be 8. prosinca 2005. godine, a koji je okon~an pobijanom Presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-001 367 od 13. studenoga 2008. godine. 43. S tim u svezi, Ustavni sud zapa`a da je Povjerenstvo za ljudska prava pri Ustavnom sudu 7. lipnja 2006. godine donijelo Odluku broj CH/01/8416 kojom je utvrdilo povredu apelantova prava na pristup sudu zagarantiranog ~lankom 6. stavak 1. Europske konvencije. Istom odlukom je nare|eno Federaciji BiH da poduzme sve neophodne korake da pravomo}no okon~a parni~ni postupak, prekinut Rje{enjem Op}inskog suda broj P-576/99 od 31. sije~nja 2001. godine, posebno uzimaju}i u obzir razdoblje koje je proteklo od dana podno{enja tu`be Op}inskom sudu (22. travanj 1998. godine), te da apelantu isplati nov~anu naknadu u iznosu od 1.600,00 KM. 44. U kontekstu navedenog Ustavni sud zapa`a da apelant nije podnio zahtjev za nastavak postupka u smislu odredbi ~lanka 381. Zakona o parni~nom postupku, ve} je 13. prosinca 2005. godine, prije dono{enja odluke Povjerenstva za ljudska prava pri Ustavnom sudu od 7. lipnja 2006. godine, kako to proizlazi iz apelantovih navoda i dokumentacije koju je dostavio uz apelaciju, podnio novu tu`bu Op}inskom sudu radi poni{tenja odluka tu`ene o uspostavi radnopravnog statusa i prestanku radnog odnosa, a koji je okon~an pobijanom presudom Vrhovnog suda. 45. Obzirom na navedeno, Ustavni sud }e u ovoj odluci, imaju}i prvenstveno u vidu da je Povjerenstvo svojom Odlukom broj CH/01/8416 ve} utvrdilo povredu apelantova prava i da apelant nije podnio prijedlog za nastavak postupka koji je bio predmetom te odluke, ve} novu tu`bu, kako proizlazi iz apelantovih navoda, a rukovode}i se i pravilom ne bis in idem, razmotriti apelantove navode vezane za eventualnu povredu prava na dono{enje odluke u razumnom roku u razdoblju od podno{enja tu`be 13. prosinca 2005. godine, kojom je apelant pobio odluke tu`ene o uspostavi radnopravnog statusa, do dono{enja pobijane Presude Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-001 367 od 13. prosinca 2008. godine. a) Relevantna na~ela 46. Prema konzistentnoj praksi Europskog i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tomu se mora voditi ra~una o

kriterijima uspostavljenim sudbenom praksom Europskog suda, a osobito o slo`enosti predmeta, pona{anju strana u postupku i nadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, te o zna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. velja~e 2002. godine, Izvje{}e broj 2002-I, stavak 38). b) Razdoblje koje se uzima u obzir 47. Parni~ni postupak pokrenut je 13. prosinca 2005. godine, kada je apelant Op}inskom sudu podnio tu`bu radi poni{tenja odluke o prestanku radnog odnosa i povratka na posao. Ustavni sud zapa`a da je predmet okon~an dono{enjem Presude Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-001 367 od 13. studenoga 2008. godine. Dakle, cjelokupan postupak povodom apelantovog tu`benog zahtjeva trajao je od 13. prosinca 2005. godine do 13. studenoga 2008. godine, tj. u razdoblju od dvije godine i 11 mjeseci, a koje }e Ustavni sud ispitati u konkretnom slu~aju. c) Analiza razumnosti trajanja postupka 48. Ustavni sud smatra da predmetni postupak nije bio osobito slo`en kako glede ~injeni~nog stanja, tako ni glede pravnih pitanja koja pokre}e. 49. Vezano za apelantovo pona{anje, Ustavni sud zapa`a da iz predo~ene dokumentacije i odgovora redovitih sudova ne proizlazi da je apelant svojim pona{anjem doprinio duljini postupka. 50. [to se ti~e pona{anja redovitih sudova, Ustavni sud zapa`a da je u predmetnom parni~nom postupku presuda Op}inskog suda donesena u roku od jedne godine i dva mjeseca, te da je u tom razdoblju Op}inski sud moglo bi se re}i a`urno, mada ne u po~etnoj fazi i u rokovima propisanim zakonom, postupao u smislu zakazivanja ro~i{ta za raspravu i dostavljanja podnesaka parni~nim strankama. Dalje, drugostupanjska presuda je donesena u roku od tri mjeseca, a presuda Vrhovnog suda u roku od jedne godine i ~etiri mjeseca. Imaju}i u vidu navedeno, te okolnost da je cjelokupan postupak trajao dvije godine i 11 mjeseci, te da su u tom razdoblju redoviti sudovi donijeli tri presude, Ustavni sud smatra da duljina predmetnog postupka ne prelazi granice "razumnosti" u smislu ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. 51. Obzirom na navedeno, Ustavni sud zaklju~uje da u okolnostima konkretnog slu~aja nije do{lo do kr{enje prava na "su|enje u razumnom roku" kao jednog od aspekata prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. Ostali navodi 52. U svjetlu zaklju~ka o postojanju kr{enja apelantovog prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije o povredi prava na zabranu mu~enja i podvrgavanja ne~ovje~nom ili poni`avaju}em tretmanu ili kazni iz ~lanka II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 3. Europske konvencije, prava na osobnu slobodu i sigurnost iz ~lanka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 5. Europske konvencije. VIII. Zaklju~ak 53. Ustavni sud smatra da je na~in na koji je Vrhovni sud, u konkretnom slu~aju, protuma~io pozitivnopravne propise proizvoljan zbog toga {to je institut zastarjelosti primijenio tako da zastarjelost nastupi prije nego {to je rok za zastarjelost i po~eo te}i, {tavi{e, prije nego {to je i samo apelantovo pravo nastalo, te da, stoga, postoji povreda prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. Ustavni sud smatra da zastarjelost za ostvarivanje prava iz ~lanka 143. Zakona o radu po~inje te}i prvog dana nakon pravomo}nosti rje{enja kojim je apelantu utvr|en status uposlenika na ~ekanju posla. Ustavni sud smatra da je apelacija neutemeljena u dijelu koji se odnosi na su|enje u razumnom roku, jer je cjelokupan parni~ni postupak trajao dvije godine i 11 mjeseci, proveden je na tri sudbene instance i ne

Broj 36 – Stranica 98

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

prelazi "granice razumnosti" u smislu ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. 54. Na temelju ~lanka 61. st. 1, 2. i 3. i ~lanka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 55. Prema ~lanku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simovi}, v. r.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u predmetu broj AP 366/09, rje{avaju}i apelaciju Ibrahima Bori}a, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59 stav 2 alineja 2, ~lana 61 st. 1, 2 i 3 i ~lana 64 stav 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simovi}, predsjednik Valerija Gali}, potpredsjednica Seada Palavri}, potpredsjednica Mato Tadi}, sudija Mirsad ]eman, sudija na sjednici odr`anoj 9. marta 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1
Djelimi~no se usvaja apelacija Ibrahima Bori}a. Utvr|uje se povreda prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na ra~unawe roka zastarjelosti za prava prema ~lanu 143 Zakona o radu. Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-07-001 367 od 13. novembra 2008. godine u dijelu u kojem je odlu~eno o zastarjelosti potra`ivawa po osnovu ~lana 143 Zakona o radu. Predmet se vra}a Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, koji je du`an da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa ~lanom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanom 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na zastarjelost potra`ivawa po osnovu ~lana 143 Zakona o radu. Nala`e se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od tri mjeseca od dana dostavqawa ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciqem izvr{ewa ove odluke, u skladu sa ~lanom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Odbija se kao neosnovana apelacija Ibrahima Bori}a u preostalom dijelu podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-07-001 367 od 13. novembra 2008. godine, Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 010-0-G`-07-000 277 od 3. jula 2007. godine i Presude Op{tinskog suda u Livnu broj P-859/05 od 9. marta 2007. godine u odnosu na ostale aspekte ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i "Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@EWE I. Uvod 1. Ibrahim Bori} (u daqwem tekstu: apelant) iz Livna podnio je 9. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) protiv
1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 41/11

Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daqwem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-07-001 367 od 13. novembra 2008. godine, Presude Kantonalnog suda u Livnu (u daqwem tekstu: Kantonalni sud) broj 010-0-G`-07-000 277 od 3. jula 2007. godine i Presude Op{tinskog suda u Livnu (u daqwem tekstu: Op{tinski sud) broj P-859/05 od 9. marta 2007. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ~lana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog, Kantonalnog i Op{tinskog suda, te u~esnika u postupku SS[ "Silvije Strahimir Kraw~evi}" Livno (u daqwem tekstu: tu`ena) je zatra`eno 20. maja 2009. godine da dostave odgovor na apelaciju. 3. Vrhovni sud je 29. maja 2009. godine dostavio svoj odgovor na apelaciju, Kantonalni sud je odgovorio 5. juna 2009. godine, Op{tinski sud 27. maja 2009. godine, dok je tu`ena to u~inila 1. juna 2009. godine. 4. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori Vrhovnog, Kantonalnog i Op{tinskog suda i tu`ene dostavqeni su apelantu 3. jula 2009. godine. III. ^iweni~no stawe 5. ^iwenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sqede}i na~in: 6. Apelant je radio kod tu`ene do 21. jula 1993. godine, kada je upu}en na ~ekawe posla na osnovu usmenog saop{tewa tu`ene. 7. Apelant je 22. aprila 1998. godine Op{tinskom sudu podnio tu`bu protiv tu`ene radi utvr|ivawa statusa radnika u radnom odnosu. Op{tinski sud je donio Rje{ewe broj P-576/99 od 31. januara 2001. godine, kojim je odre|eno da se postupak u pravnoj stvari apelanta protiv tu`ene, radi utvr|ivawa statusa radnika u radnom odnosu, prekida, te da }e se po pravosna`nosti rje{ewa predmet ustupiti Ministarstvu rada, socijalne skrbi i prognanih Kantona broj 10, Tomislav-Grad – Komisiji za implementaciju ~lana 143 Zakona o radu (u daqwem tekstu: Kantonalna komisija). 8. Protiv navedenog rje{ewa apelant je podnio `albu Kantonalnom sudu. Apelant je u `albi istaknuo da mu nikada nije uru~eno rje{ewe kojim se upu}uje na ~ekawe posla ili pismeno rje{ewe o prestanku radnog odnosa, pa na taj na~in, tj. na nezakonit na~in mu je i prestao radni odnos, te se stoga u ovom predmetu i ne mo`e da primijeni ~lan 143 Zakona o radu. Kantonalni sud je Rje{ewem broj G`-210/01 od 22. marta 2001. godine `albu odbio i prvostepeno rje{ewe potvrdio. Kantonalni sud je u obrazlo`ewu predmetnog rje{ewa naveo da iz stawa spisa i apelantovih navoda proizilazi da je prvostepeni sud pravilno utvrdio ~iweni~no stawe kada je utvrdio da se apelant nalazi na ~ekawu. Kantonalni sud je predmet proslijedio Kantonalnoj komisiji. 9. Apelant je 25. septembra 2001. godine, u skladu sa ~lanom 143 Zakona o radu, Kantonalnoj komisiji podnio `albu kojom je zatra`io da Kantonalna komisija donese odluku kojom }e regulisati wegov radnopravni status, te omogu}iti ostvarivawe prava iz radnog odnosa. Kantonalna komisija je donijela Rje{ewe broj 10/2-34-1242/00 od 3. marta 2004. godine, kojim je apelantovu `albu usvojila i utvrdila da apelant ispuwava uslove iz ~lana 143 Zakona o radu za priznavawe statusa zaposlenika na ~ekawu posla kod tu`ene, te je nalo`ila tu`enoj da u roku od 15 dana od dana prijema rje{ewa rije{i apelantov radnopravni status. 10. Apelant je 13. maja 2005. godine Op{tinskom sudu podnio predlog za izvr{ewe rje{ewa Kantonalne komisije od 3. marta 2004. godine. Op{tinski sud je Rje{ewem broj I-432/05 od 1. juna 2005. godine dozvolio predlo`eno izvr{ewe protiv tu`ene kao izvr{enika radi regulisawa radnopravnog statusa, a na osnovu rje{ewa Kantonalne komisije od 3. marta 2004. godine. Kako tu`ena nije postupila po navedenom rje{ewu, Op{tinski sud je donio Rje{ewe broj I-432/05 od 6. septembra

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 99

2005. godine, kojim se nala`e tu`enoj da u naknadnom roku od 15 dana postupi po rje{ewu Op{tinskog suda od 1. juna 2005. godine pod prijetwom izricawa nov~ane kazne. 11. Direktor tu`ene je, na osnovu rje{ewa Kantonalne komisije od 3. marta 2004. godine i rje{ewa Op{tinskog suda od 1. juna 2005. godine, donio Rje{ewe broj 309-4/05 od 22. septembra 2005. godine, kojim je apelantu uspostavqen radnopravni status zaposlenika na ~ekawu za period od juna 1993. godine do 5. maja 2000. godine. Predmetnim rje{ewem je utvr|eno da apelantu pripada i pravo na otpremninu u iznosu od 1.330,29 konvertibilnih maraka. 12. Direktor tu`ene je na osnovu ~lana 143 Zakona o radu donio Rje{ewe broj 371/2005 od 28. oktobra 2005. godine kojim apelantu prestaje radni odnos sa 5. majem 2000. godine. U prilogu predmetne odluke apelantu je dostavqen i tabelarni prikaz visine otpremnine i doprinosa koje je tu`ena kao poslodavac trebalo da uplati zaposlenicima za vrijeme ~ekawa posla, a time i za apelanta, a koji je tu`eni uputio Ministarstvu nauke, prosvjete, kulture i sporta Kantona broj 10, budu}i da apelant posluje putem buxeta, te mu finansijska sredstva nisu dostupna. 13. Apelant je podnio prigovor na rje{ewe o uspostavi radnopravnog statusa od 22. septembra 2005. godine. Po navedenom apelantovom prigovoru [kolski odbor tu`ene je donio Odluku broj 335-2/05 od 12. oktobra 2005. godine kojom je apelantov prigovor odbio i potvrdio rje{ewe o uspostavi radnopravnog statusa od 22. septembra 2005. godine. 14. Apelant je podnio prigovor i na rje{ewe o prestanku radnog odnosa od 28. oktobra 2005. godine, prema kojem je [kolski odbor poslodavca donio Odluku broj 399-1/05 od 28. novembra 2005. godine, kojom je apelantov prigovor odbio i potvrdio rje{ewe o prestanku radnog odnosa od 28. oktobra 2005. godine. 15. Budu}i da je tu`ena kao izvr{enik postupila po rje{ewu Kantonalne komisije, Op{tinski sud je donio Rje{ewe broj I-432/05 od 16. novembra 2005. godine kojim je obustavio izvr{ewe odre|eno rje{ewem Op{tinskog suda od 1. juna 2005. godine i ukinuo sve sprovedene radwe. 16. Postupaju}i po apelantovoj prijavi zbog navodno nezakonitog prestanka radnog odnosa, Komisija za qudska prava pri Ustavnom sudu (u daqwem tekstu: Komisija) donijela je 7. juna 2006. godine Odluku o prihvatqivosti i meritumu broj CH/01/8416 u kojoj je utvrdila da je prekr{eno apelantovo pravo na pristup sudu prema ~lanu 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija), jer nadle`ni sud nije odlu~ivao o zakonitosti prekidawa apelantovog radnopravnog odnosa. Komisija je daqe naredila Federaciji BiH da preduzme sve neophodne korake da pravosna`no okon~a parni~ni postupak, prekinut Rje{ewem Op{tinskog suda broj P-576/99 od 31. januara 2001. godine, u slu~aju da apelant podnese zahtjev za okon~awe prekinutog postupka, posebno uzimaju}i u obzir period koji je protekao od dana podno{ewa tu`be Op{tinskom sudu (22. april 1998. godine), te da apelantu isplati odre|eni nov~ani iznos zbog utvr|ene povrede prava na pristup sudu. 17. Apelant je 13. decembra 2005. godine podnio tu`bu Op{tinskom sudu radi poni{tewa odluke tu`ene od 28. novembra 2005. godine kojom je odbijen apelantov prigovor na rje{ewe o prestanku radnog odnosa od 28. oktobra 2005. godine. Apelant je naveo da je u toku tog postupka tu`ena dala odgovor na tu`bu 5. aprila 2006. godine, da je sud 1. decembra 2006. godine donio rje{ewe o zakazivawu pripremnog ro~i{ta koje je odr`ano 10. januara 2007. godine. Apelant je precizirao tu`beni zahtjev tako {to je zatra`io i naknadu plata i uplatu doprinosa za penzijsko i zdravstveno osigurawe za period od 21. jula 1993. godine do povrata na posao, te da je 31. januara 2007. godine vje{tak dostavio izvje{taj o visini plata koje bi apelant ostvario da je radio. Daqe, apelant je naveo da je Op{tinski sud odr`ao i zakqu~io glavnu raspravu 14. februara 2007. godine.

18. Op{tinski sud je Presudom broj P-859/05 od 9. marta 2007. godine, koja je potvr|ena Presudom Kantonalnog suda broj 010-0-G`-07-000 277 od 3. jula 2007. godine, odbio kao neosnovan apelantov tu`beni zahtjev kojim je tra`io da sud utvrdi da je nezakonita i bez pravne vaqanosti Odluka tu`ene broj 399-1/05 od 28. novembra 2005. godine, zatim, da apelantu nije prestao radni odnos kod tu`ene i da mu pripadaju sva prava na osnovu rada kao {to su li~ni dohodak za period od 21. jula 1993. godine do decembra 2006. godine u iznosima kako je to precizirano u izreci presude sa zakonskom zateznom kamatom, te da je tu`ena na te iznose du`na da uplati doprinose kako je precizirano u izreci presude. Tako|e je odbijen dio tu`benog zahtjeva kojim je apelant tra`io da sud obave`e tu`enu da mu na ime mjese~nog li~nog dohotka ispla}uje iznos od 639,00 KM sa doprinosima od 1. januara 2000. godine pa ubudu}e do apelantovog povratka na posao ili do odlaska u penziju. 19. U obrazlo`ewu presuda prvostepenog i drugostepenog suda je navedeno da je me|u parni~nim strankama nesporno da je apelantu regulisan radnopravni status rje{ewem tu`ene od 22. septembra 2005. godine na na~in da mu je uspostavqen radnopravni status zaposlenika na ~ekawu za period od juna 1993. godine do 5. maja 2000. godine, da mu je utvr|en prestanak radnog odnosa po sili zakona sa 5. majem 2000. godine uz pravo na otpremninu. Sudovi su zakqu~ili da je odluka tu`ene od 28. novembra 2005. godine, kojom je potvr|eno rje{ewe tu`ene od 28. oktobra 2005. godine, donesena u skladu sa Zakonom o radu, da je apelantu radnopravni status regulisan u skladu s odredbama Zakona o radu zbog ~ega sudovi nisu mogli da udovoqe apelantovom tu`benom zahtjevu kojim je tra`io da se utvrdi da je odluka tu`ene od 28. novembra 2005. godine nezakonita i bez pravnog dejstva. Sudovi su, tako|e, zakqu~ili da je pravno neosnovan i tu`beni zahtjev kojim apelant potra`uje naknadu plata od 21. jula 1993. godine do 31. decembra 2006. godine. U obrazlo`ewu presuda je navedeno da apelantu, prema odredbama Zakona o radu, ne pripada pravo na naknadu plate za period od 21. jula 1993. godine do uspostave radnopravnog statusa, jer je u navedenom periodu nastupila zastara potra`ivawa u skladu sa ~lanom 106 Zakona o radu. Daqe je obrazlo`eno da je apelant tu`beni zahtjev za naknadu plata postavio na ro~i{tu od 10. januara 2007. godine, da mu je radni odnos kod tu`ene prestao po sili zakona 5. maja 2000. godine bez obzira kada je rje{ewe tu`ene doneseno, pa stoga sva potra`ivawa do tog datuma su zastarjela potra`ivawa. Na potra`ivawa plata nakon prestanka radnog odnosa apelant nema pravo, jer mu je prestao radni odnos, niti na plate od 1. jula 2007. godine pa ubudu}e. U obrazlo`ewima presuda daqe je navedeno da, s obzirom na to da je apelantov tu`beni zahtjev za isplatu naknada plata u cijelosti odbijen kao pravno neosnovan i zbog zastare, zbog istih razloga apelantu ne pripada ni pravo na uplatu doprinosa za penzijsko i zdravstveno osigurawe za period od 21. jula 1993. godine pa do 31. decembra 2006. godine i ubudu}e. Daqe je istaknuto da su, prema iskazu tu`ene koji apelant nije osporavao, apelantu upla}eni doprinosi za penzijsko i invalidsko osigurawe za period 1992. godine do 5. maja 2000. godine. Daqe je zakqu~eno da nakon prestanka radnog odnosa apelantu ne pripadaju prava na uplatu doprinosa iz radnog odnosa. 20. Apelant je protiv Presude Kantonalnog suda broj 010-0-G`-07-000 277 od 3. jula 2007. godine podnio reviziju Vrhovnom sudu, koji je Presudom broj 070-0-Rev-07-001 367 od 13. novembra 2008. godine reviziju odbio kao neosnovanu. 21. U obrazlo`ewu presude Vrhovni sud je naveo da je u odnosu na ~iwenice koje su utvrdili ni`estepeni sudovi pravilno primijeweno materijalno pravo, kada je drugostepeni sud, odlu~uju}i o apelantovoj `albi, zakqu~io da dokazi izvedeni pred prvostepenim sudom nisu davali osnova za dono{ewe druga~ije odluke i kada je utvrdio da apelantov tu`beni zahtjev nije osnovan. Sud je prvo naveo da su neosnovani navodi revizije o povredi postupka iz ~lana 209 Zakona o parni~nom postupku (u daqwem tekstu: ZPP), te je zakqu~io da je drugostepeni sud, suprotno navodima revizije, u

Broj 36 – Stranica 100

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

smislu odredbe ~lana 231 ZPP, ocijenio apelantove `albene navode koji su bili od odlu~nog zna~aja. Vrhovni sud je smatrao neosnovanim apelantov prigovor o pogre{noj primjeni materijalnog prava, odnosno ~lana 143 Zakona o radu, jer je, po mi{qewu Vrhovnog suda, drugostepeni sud, odlu~uju}i o apelantovoj `albi, relevantne ~iwenice pravilno podveo pod ~lan 143 st. 1 i 4 navedenog zakona. 22. Vrhovni sud je, daqe, u obrazlo`ewu naveo da je, po shvatawu tog suda, apelantov radni odnos kao zaposlenika na ~ekawu posla prestao istekom roka od 6 mjeseci od dana stupawa na snagu Zakona o radu, budu}i da tu`ena kao poslodavac nije apelanta pozvala na rad. S obzirom na sadr`inu odredbe ~lana 143 stav 4 Zakona o radu, odluka tu`ene o prestanku apelantovog radnog odnosa ima samo deklaratorni karakter, pa prigovori u reviziji o pogre{noj primjeni materijalnog prava nisu doveli u pitawe pravilnost i zakonitost osporene presude. Vrhovni sud je, daqe, zakqu~io da su ni`estepeni sudovi, primjenom ~lana 106 Zakona o radu, pravilno odlu~ili kada su odbili dio apelantovog tu`benog zahtjeva za naknadu plata, jer je nastupila zastara potra`ivawa. Vrhovni sud je naveo da je apelantov radni odnos prestao 5. maja 2000. godine (po sili zakona), a da je zahtjev za isplatu plata za period od 21. jula 1993. godine do uspostave radnopravnog statusa preciziran na ro~i{tu 10. januara 2007. godine, pa je, po ocjeni Vrhovnog suda, nastupila zastara potra`ivawa protekom roka od 3 godine koji propisuje odredba ~lana 106 Zakona o radu. Imaju}i u vidu da je apelantu prestao radni odnos po sili zakona, to mu, kako je daqe zakqu~io Vrhovni sud, ne pripada ni pravo na isplatu plata za period od dana prestanka rada pa ubudu}e, jer su mu sa tim datumom prestala sva budu}a prava iz radnog odnosa, pa tako i pravo na uplatu doprinosa. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 23. Apelant se `ali na povredu prava na zabranu mu~ewa i podvrgavawa ne~ovje~nom ili poni`avaju}em tretmanu ili kazni iz ~lana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 3 Evropske konvencije, prava na li~nu slobodu i bezbjednost iz ~lana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 5 Evropske konvencije, zatim, na povredu prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, ukqu~uju}i i pravo na dono{ewe odluke u razumnom roku. Apelant se, tako|e, `ali na povredu prava na zabranu diskriminacije iz ~lana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na zaposlewe. Apelant je u apelaciji hronolo{ki naveo doga|aje koji se ti~u wegovog zaposlewa kod tu`ene po~ev{i od 21. jula 1993. godine, kada je zajedno sa ostalim pripadnicima bo{wa~ke nacionalnosti bio udaqen sa posla. Apelant navodi: "Nakon neuspjeha da mirno rije{im svoj radnopravni status sa poslodavcem, od 1999. godine moj se slu~aj povla~i po sudovima i raznim komisijama. U prilogu vam hronolo{ki dostavqam sve `albe, tu`be, rje{ewa i odluke. Imam osje}aj da ovome nema kraja, a ja samo `elim da se ispravi nepravda koja mi je nanesena po osnovu nacionalne diskriminacije, tj. da mi se vrati moje postoje}e radno mjesto, da mi budu nadokna|ene zaostale plate i doprinosi za penzijsko, te naknadu za du{evne patwe koje trpim." Iz navedenog proizilazi da apelant smatra da je u wegovom slu~aju pogre{no primijewen ~lan 143 Zakona o radu. b) Odgovor na apelaciju 24. U odgovoru Op{tinskog suda je istaknuto da u predmetu tog suda broj P-859/05 nisu po~iwene nezakonitosti u postupawu, te da nije bilo kr{ewa apelantovih ustavnih prava. 25. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je u obrazlo`ewu svoje presude detaqno naveo razloge kojim se rukovodio kada je apelantovu `albu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu. 26. U svome odgovoru na apelaciju Vrhovni sud se nije upu{tao u pojedina~ne navode apelacije. Sud je naveo da smatra

da svojom odlukom nije povrijedio apelantova prava za{ti}ena Ustavom BiH i Evropskom konvencijom, te da u revizijskoj presudi nije bilo proizvoqne primjene prava. 27. Tu`ena je u svome odgovoru navela da smatra da u konkretnom slu~aju nije povrije|en zakon na apelantovu {tetu i predlo`ila da se apelacija odbije kao pravno neosnovana. V. Relevantni propisi 28. Zakon o radu ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 43/99, 32/00 i 29/03) u relevantnom dijelu glasi: ^lan 106. Apsolutna zastara potra`ivawa iz radnog odnosa nastupa za tri godine od dana nastanka potra`ivawa, ako zakonom nije druga~ije odre|eno. ^lan 143. (1) Zaposlenik koji se na dan stupawa na snagu ovog zakona zatekao na ~ekawu posla, ostat }e u tom statusu najdu`e {est mjeseci od dana stupawa na snagu ovog zakona, ako poslodavac prije isteka ovog roka zaposlenika ne pozove na rad. (2) Zaposlenik koji se zatekao u radnom odnosu 31. decembra 1991. godine i koji se u roku od tri mjeseca od dana stupawa na snagu ovog zakona pismeno ili neposredno obratio poslodavcu radi uspostavqawa radno-pravnog statusa, a u ovom vremenskom razdobqu nije zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca smatrat }e se, tako|er, zaposlenikom na ~ekawu posla. (3) Za vrijeme ~ekawa posla zaposlenik ima pravo na naknadu pla}e u visini koju odredi poslodavac. (4) Ako zaposlenik na ~ekawu posla iz st. 1. i 2. ovog ~lana ne bude pozvan na rad u roku iz stava 1. ovog ~lana, prestaje mu radni odnos, uz pravo na otpremninu koja se utvr|uje na osnovu prosje~ne mjese~ne pla}e ispla}ene na nivou Federacije, na dan stupawa na snagu ovog zakona, koju objavquje Federalni zavod za statistiku. (...) (7) Na~in, uvjeti i rokovi isplate otpremnine iz st. 4. i 5. ovog ~lana utvr|uju se pismenim ugovorom izme|u zaposlenika i poslodavca. (8) Ako zaposleniku prestane radni odnos u smislu stava 4. ovog ~lana, poslodavac ne mo`e u roku od jedne godine zaposliti drugo lice koje ima istu kvalifikaciju ili isti stepen stru~ne spreme, osim lica iz st. 1. i 2. ovog ~lana, ako je to lice nezaposleno. 29. Zakon o obligacionim odnosima ("Slu`beni list SFRJ" br. 29/78, 39/85 i 57/89, te "Slu`beni list RBiH" br. 2/92, 13/93 i 13/94) u relevantnom dijelu glasi: ^lan 360. (2) Zastarjelost nastupa kad protekne zakonom odre|eno vrijeme u kojem je povjerilac mogao zahtijevati ispuwewe obaveze. ^lan 361. (1) Zastarjelost po~iwe te}i prvog dana poslije dana kad je povjerilac imao pravo da zahtijeva ispuwewe obaveze, ako zakonom za pojedine slu~ajeve nije {to drugo propisano. ^lan 362. Zastarjelost nastupa kad istekne posqedwi dan zakonom odre|enog vremena. ^lan 372. (1) Potra`ivawa povremenih davawa koja dospijevaju godi{we ili u kra}im odre|enim vremenskim razmacima (povremena potra`ivawa), pa bilo da se radi o sporednim povremenim potra`ivawima, kao {to je potra`ivawe kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potra`ivawima u kojima se iscrpquje samo pravo, kao {to je potra`ivawe uzdr`avawa, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davawa.

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 101

VI. Dopustivost 30. U skladu sa ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u pitawima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 31. U skladu sa ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpqeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posqedwem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 32. U konkretnom slu~aju predmet osporavawa apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-001 367 od 13. novembra 2008. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Osporenu presudu apelant je primio 15. decembra 2008. godine. Apelacija je podnesena 9. februara 2009. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispuwava i uslove iz ~lana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 33. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 34. Apelant osporava navedenu presudu Vrhovnog suda, tvrde}i da mu je tom presudom povrije|eno pravo na zabranu mu~ewa i podvrgavawa ne~ovje~nom ili poni`avaju}em tretmanu ili kazni iz ~lana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 3 Evropske konvencije, pravo na li~nu slobodu i bezbjednost iz ~lana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 5 Evropske konvencije, zatim, pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, kao i pravo na zabranu diskriminacije garantovano ~lanom II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanom 14 Evropske konvencije u vezi sa pravom na zaposlewe. Pravo na pravi~no su|ewe 35. ^lan II/3 Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona obuhvataju: [...] e) Pravo na pravi~nan postupak u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom. ^lan 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega, svako ima pravo na pravi~nu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovqenim sudom. [...] 36. Ustavni sud konstatuje da se u postupku koji je okon~an osporenom presudom Vrhovnog suda odlu~ivalo o apelantovom tu`benom zahtjevu usmjerenom na poni{tewe rje{ewa tu`ene od 28. novembra 2005. godine kojim je odbijen apelantov prigovor protiv rje{ewa o prestanku radnog odnosa, apelantovom vra}awu na posao, isplati plata i doprinosa iz radnog odnosa, te zakqu~uje da se radi o predmetu gra|anskopravne prirode iz ~ega proizilazi da je ~lan 6 Evropske konvencije primjenqiv na apelantov slu~aj. S obzirom na navedeno, Ustavni sud }e ispitati da li je postupak pred sudom bio pravi~an onako kako to zahtijeva ~lan II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije.

37. Imaju}i u vidu navode apelacije, Ustavni sud konstatuje da se su{tina navoda o kr{ewu prava na pravi~no su|ewe svodi na to da su redovni sudovi pogre{no primijenili materijalno pravo. U vezi s tim, Ustavni sud podsje}a da je, u skladu sa dosada{wom praksom, nadle`nost Ustavnog suda iz ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine ograni~ena samo na "pitawa sadr`ana u Ustavu". Ustavni sud nije nadle`an da vr{i provjeru utvr|enih ~iwenica i na~ina na koji su redovni sudovi protuma~ili pozitivnopravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova kr{e ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluka redovnog suda ne ukqu~uje ili pogre{no primjewuje ustavno pravo, kada je primjena pozitivnopravnih propisa bila o~igledno proizvoqna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je do{lo do povrede osnovnih procesnih prava, kao {to su pravo na pravi~an postupak, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i u drugim slu~ajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavqena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03). 38. U kontekstu navedenog, Ustavni sud konstatuje da su redovni sudovi svoje odluke, u dijelu u kojem su odbili tu`beni zahtjev za poni{tewe rje{ewa tu`ene (kojim je odbijen apelantov prigovor na rje{ewe tu`ene o prestanku radnog odnosa) zasnovali na odredbama ~lana 143 Zakona o radu. Naime, nakon sprovedenog postupka redovni sudovi su utvrdili da je tu`ena, postupaju}i po odlukama Kantonalne komisije, u skladu sa navedenom zakonskom odredbom, uspostavila apelantu radnopravni status po~ev od juna 1993. godine, te utvrdio da je apelantu po sili zakona prestao radni odnos kod tu`ene sa 5. majem 2000. godine uz pravo na otpremninu u iznosu od 1.330,29 KM. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi wegovih prava u tom dijelu apsolutno neosnovani, budu}i da je nesporno da apelanta tu`ena nije u zakonom propisanom roku od {est mjeseci od dana stupawa na snagu Zakona pozvala na rad. Stoga je, dakle, apelantu radni odnos prestao po sili zakona 5. maja 2000. godine, u smislu ~lana 143 stav 4 Zakona o radu pa rje{ewe tu`ene ima samo deklaratorni karakter. S obzirom na navedeno, Ustavni sud ne vidi proizvoqnost u primjeni prava u dijelu u kojem je odbijen dio apelantovog tu`benog zahtjeva usmjeren na poni{tewe Rje{ewa tu`ene broj 399-1/05 od 28. novembra 2005. godine o prestanku radnog odnosa sa 5. majem 2000. godine i zahtjeva za vra}awe na poslove i radne zadatke koje je obavqao do upu}ivawa na ~ekawe. 39. Me|utim, vezano za apelantove navode u dijelu kojim je odbijen wegov zahtjev za naknadu plata, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud proizvoqno primijenio odredbe ~lana 106 Zakona o radu. Naime, Vrhovni sud je u tom dijelu potvrdio ni`estepene presude sa obrazlo`ewem da je apelant tu`beni zahtjev precizirao 10. januara 2007. godine, tra`e}i neispla}ene plate za period od 21. jula 1993. godine do povratka na posao, a budu}i da je radni odnos apelantu prestao 5. maja 2000. godine, to je Vrhovni sud zakqu~io da je osnovan prigovor zastare potra`ivawa, koji je istakla tu`ena, nalaze}i da je protekao zastarni rok od tri godine u kojem je apelant, prema ~lanu 106 Zakona o radu, mogao da zahtijeva ispuwewe obaveze. 40. U vezi s tim, Ustavni sud podsje}a da je u svojoj Odluci broj AP 299/06 od 27. januara 2007. godine zakqu~io da "zastarjelost za ostvarivawe prava iz ~lana 143 Zakona o radu po~iwe da te~e prvog dana nakon pravosna`nosti rje{ewa kojim je apelantkiwi utvr|en status zaposlenice na ~ekawu posla". Razlozi dati u navedenoj odluci Ustavnog suda u cijelosti se odnose i na konkretan slu~aj stoga {to je Rje{ewe Kantonalne komisije broj 10/2-34-1242/00 od 3. marta 2004. godine, kojim je utvr|eno da apelant ispuwava zakonske uslove za priznavawe statusa zaposlenika na ~ekawu kod tu`ene, postalo pravosna`no 20. aprila 2004. godine, pa apelant prije tog datuma prema osnovu tog statusa nije ni mogao da tra`i naknadu plata, niti je u tom smislu postojala obaveza tu`ene. S obzirom na to da prije datuma pravosna`nosti rje{ewa Kantonalne komisije nije ni mogao po~eti da te~e rok

Broj 36 – Stranica 102

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

zastarjelosti, a imaju}i u vidu da je tu`ba u konkretnoj pravnoj stvari precizirana 10. januara 2007. godine, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud, odlu~uju}i o dijelu tu`benog zahtjeva usmjerenog na naknadu plata apelantu i doprinosa iz radnog odnosa za period od 21. jula 1993. godine do 5. maja 2000. godine, o~igledno proizvoqno primijenio odredbu ~lana 106 Zakona o radu. 41. Imaju}i u vidu navedene razloge, Ustavni sud smatra da je na~in na koji je Vrhovni sud u osporenoj presudi primijenio pozitivnopravne propise u dijelu u kojem je odlu~ivao o apelantovom tu`benom zahtjevu vezanom za isplatu naknade plata i doprinosa proizvoqan i da predstavqa kr{ewe apelantovog ustavnog prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na su|ewe u razumnom roku 42. Apelant je u apelaciji naveo da wegov postupak za ostvarewe prava iz radnog odnosa predugo traje. U tom kontekstu apelant je naveo hronologiju cjelokupnog postupka, po~ev{i od podno{ewa prvobitne tu`be 22. aprila 1998. godine, postupka pred nadle`nim komisijama za uspostavu radnopravnog statusa, izvr{nog postupka koji je vodio protiv tu`ene radi izvr{ewa odluka nadle`nih komisija pa do podno{ewa nove tu`be 8. decembra 2005. godine, a koji je okon~an osporenom Presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-001 367 od 13. novembra 2008. godine. 43. S tim u vezi, Ustavni sud zapa`a da je Komisija za qudska prava pri Ustavnom sudu 7. juna 2006. godine donijela Odluku broj CH/01/8416 kojom je utvrdila povredu apelantovog prava na pristup sudu zagarantovanog ~lanom 6 stav 1 Evropske konvencije. Istom odlukom je nare|eno Federaciji BiH da preduzme sve neophodne korake da pravosna`no okon~a parni~ni postupak, prekinut Rje{ewem Op{tinskog suda broj P-576/99 od 31. januara 2001. godine, posebno uzimaju}i u obzir period koji je protekao od dana podno{ewa tu`be Op{tinskom sudu (22. april 1998. godine), te da apelantu isplati nov~anu naknadu u iznosu od 1.600,00 KM. 44. U kontekstu navedenog, Ustavni sud zapa`a da apelant nije podnio zahtjev za nastavak postupka u smislu odredbi ~lana 381 Zakona o parni~nom postupku, ve} je 13. decembra 2005. godine, prije dono{ewa odluke Komisije za qudska prava pri Ustavnom sudu od 7. juna 2006. godine, kako to proizilazi iz apelantovih navoda i dokumentacije koju je dostavio uz apelaciju, podnio novu tu`bu Op{tinskom sudu radi poni{tewa odluka tu`ene o uspostavi radnopravnog statusa i prestanku radnog odnosa, a koji je okon~an osporenom presudom Vrhovnog suda. 45. S obzirom na navedeno, Ustavni sud }e u ovoj odluci, imaju}i prvenstveno u vidu da je Komisija svojom Odlukom broj CH/01/8416 utvrdila povredu apelantovog prava i da apelant nije podnio predlog za nastavak postupka koji je bio predmet te odluke, ve} novu tu`bu, kako proizilazi iz apelantovog navoda, a rukovode}i se i pravilom ne bis in idem, da razmotri apelantove navode vezane za eventualnu povredu prava na dono{ewe odluke u razumnom roku u periodu od podno{ewa tu`be 13. decembra 2005. godine, kojom je apelant osporio odluke tu`ene o uspostavi radnopravnog statusa, do dono{ewa osporene Presude Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-001 367 od 13. novembra 2008. godine. a) Relevantni principi 46. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost du`ine trajawa postupka mora da se ocjewuje u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi ra~una o kriterijumima uspostavqenim sudskom praksom Evropskog suda, a naro~ito o slo`enosti predmeta, pona{awu strana u postupku i nadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, te o zna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj

53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvje{taj broj 2002-I, stav 38). b) Period koji se uzima u obzir 47. Parni~ni postupak pokrenut je 13. decembra 2005. godine, kada je apelant Op{tinskom sudu podnio tu`bu radi poni{tewa odluke o prestanku radnog odnosa i povratka na posao. Ustavni sud zapa`a da je predmet okon~an dono{ewem Presude Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-001 367 od 13. novembra 2008. godine. Dakle, cjelokupan postupak povodom apelantovog tu`benog zahtjeva trajao je od 13. decembra 2005. godine do 13. novembra 2008. godine, tj. u periodu od dvije godine i 11 mjeseci, a koji }e Ustavni sud da ispita u konkretnom slu~aju. c) Analiza razumnosti trajawa postupka 48. Ustavni sud smatra da predmetni postupak nije bio naro~ito slo`en kako u pogledu ~iweni~nog stawa, tako ni u pogledu pravnih pitawa koja pokre}e. 49. Vezano za apelantovo pona{awe, Ustavni sud zapa`a da iz predo~ene dokumentacije i odgovora redovnih sudova ne proizilazi da je apelant svojim pona{awem doprinio du`ini postupka. 50. [to se ti~e pona{awa redovnih sudova, Ustavni sud zapa`a da je u predmetnom parni~nom postupku presuda Op{tinskog suda donesena u roku od jedne godine i dva mjeseca, te da je u tom periodu Op{tinski sud, moglo bi se re}i a`urno, mada ne u po~etnoj fazi i u rokovima propisanim zakonom, postupao u smislu zakazivawa ro~i{ta za raspravu i dostavqawa podnesaka parni~nim strankama. Daqe, drugostepena presuda je donesena u roku od tri mjeseca, a presuda Vrhovnog suda u roku od jedne godine i ~etiri mjeseca. Imaju}i u vidu navedeno, te okolnost da je cjelokupan postupak trajao dvije godine i 11 mjeseci, te da su u tom periodu redovni sudovi donijeli tri presude, Ustavni sud smatra da du`ina predmetnog postupka ne prelazi granice "razumnosti" u smislu ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. 51. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zakqu~uje da u okolnostima konkretnog slu~aja nije do{lo do kr{ewe prava na "su|ewe u razumnom roku" kao jednog od aspekata prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. Ostali navodi 52. U svjetlu zakqu~ka o postojawu kr{ewa apelantovog prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije o povredi prava na zabranu mu~ewa i podvrgavawa ne~ovje~nom ili poni`avaju}em tretmanu ili kazni iz ~lana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 3 Evropske konvencije, prava na li~nu slobodu i bezbjednost iz ~lana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 5 Evropske konvencije. VIII. Zakqu~ak 53. Ustavni sud smatra da je na~in na koji je Vrhovni sud, u konkretnom slu~aju, protuma~io pozitivnopravne propise proizvoqan zbog toga {to je institut zastarjelosti primijenio tako da zastarjelost nastupi prije nego {to je rok za zastarjelost i po~eo da te~e, {tavi{e, prije nego {to je i samo apelantovo pravo nastalo. Stoga, postoji povreda prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. Ustavni sud smatra da zastarjelost za ostvarivawe prava iz ~lana 143 Zakona o radu po~iwe da te~e prvog dana nakon pravosna`nosti rje{ewa kojim je apelantu utvr|en status zaposlenika na ~ekawu posla. Ustavni sud smatra da je apelacija neosnovana u dijelu koji se odnosi na su|ewe u razumnom roku, jer je cjelokupan parni~ni postupak trajao dvije godine i 11 mjeseci, sproveden je na tri sudske instance i ne prelazi "granice razumnosti" u smislu ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 103

54. Na osnovu ~lana 61 st. 1, 2 i 3 i ~lana 64 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 55. Prema ~lanu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr Miodrag Simovi}, s. r.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u predmetu broj AP 366/09, rje{avaju}i apelaciju Ibrahima Bori}a, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav 2. alineja 2, ~lana 61. st. 1, 2. i 3. i ~lana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simovi}, predsjednik Valerija Gali}, potpredsjednica Seada Palavri}, potpredsjednica Mato Tadi}, sudija Mirsad ]eman, sudija na sjednici odr`anoj 9. marta 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

1

Djelimi~no se usvaja apelacija Ibrahima Bori}a. Utvr|uje se povreda prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na ra~unanje roka zastarjelosti za prava prema ~lanu 143. Zakona o radu. Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-07-001 367 od 13. novembra 2008. godine u dijelu u kojem je odlu~eno o zastarjelosti potra`ivanja po osnovu ~lana 143. Zakona o radu. Predmet se vra}a Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, koji je du`an da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa ~lanom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanom 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na zastarjelost potra`ivanja po osnovu ~lana 143. Zakona o radu. Nala`e se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvr{enja ove odluke, u skladu sa ~lanom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Odbija se kao neosnovana apelacija Ibrahima Bori}a u preostalom dijelu podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-07-001 367 od 13. novembra 2008. godine, Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 010-0-G`-07-000 277 od 3. jula 2007. godine i Presude Op}inskog suda u Livnu broj P-859/05 od 9. marta 2007. godine u odnosu na ostale aspekte ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i "Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@ENJE I. Uvod 1. Ibrahim Bori} (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna podnio je 9. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-07-001 367 od 13. novembra 2008. godine, Presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu:
1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 41/11

Kantonalni sud) broj 010-0-G`-07-000 277 od 3. jula 2007. godine i Presude Op}inskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Op}inski sud) broj P-859/05 od 9. marta 2007. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ~lana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog, Kantonalnog i Op}inskog suda, te u~esnika u postupku SS[ "Silvije Strahimir Kranj~evi}" Livno (u daljnjem tekstu: tu`ena) je zatra`eno 20. maja 2009. godine da dostave odgovor na apelaciju. 3. Vrhovni sud je 29. maja 2009. godine dostavio svoj odgovor na apelaciju, Kantonalni sud je odgovorio 5. juna 2009. godine, Op}inski sud 27. maja 2009. godine, dok je tu`ena to u~inila 1. juna 2009. godine. 4. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Vrhovnog, Kantonalnog i Op}inskog suda i tu`ene dostavljeni su apelantu 3. jula 2009. godine. III. ^injeni~no stanje 5. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in: 6. Apelant je radio kod tu`ene do 21. jula 1993. godine, kada je upu}en na ~ekanje posla na osnovu usmenog saop}enja tu`ene. 7. Apelant je 22. aprila 1998. godine Op}inskom sudu podnio tu`bu protiv tu`ene radi utvr|ivanja statusa radnika u radnom odnosu. Op}inski sud je donio Rje{enje broj P-576/99 od 31. januara 2001. godine, kojim je odre|eno da se postupak u pravnoj stvari apelanta protiv tu`ene, radi utvr|ivanja statusa radnika u radnom odnosu, prekida, te da }e se po pravosna`nosti rje{enja predmet ustupiti Ministarstvu rada, socijalne skrbi i prognanih Kantona broj 10, Tomislav-Grad – Komisiji za implementaciju ~lana 143. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: Kantonalna komisija). 8. Protiv navedenog rje{enja apelant je podnio `albu Kantonalnom sudu. Apelant je u `albi istaknuo da mu nikada nije uru~eno rje{enje kojim se upu}uje na ~ekanje posla ili pismeno rje{enje o prestanku radnog odnosa, pa na taj na~in, tj. na nezakonit na~in mu je i prestao radni odnos, te se stoga u ovom predmetu i ne mo`e primijeniti ~lan 143. Zakona o radu. Kantonalni sud je Rje{enjem broj G`-210/01 od 22. marta 2001. godine `albu odbio i prvostepeno rje{enje potvrdio. Kantonalni sud je u obrazlo`enju predmetnog rje{enja naveo da iz stanja spisa i apelantovih navoda proizlazi da je prvostepeni sud pravilno utvrdio ~injeni~no stanje kada je utvrdio da se apelant nalazi na ~ekanju. Kantonalni sud je predmet proslijedio Kantonalnoj komisiji. 9. Apelant je 25. septembra 2001. godine, u skladu sa ~lanom 143. Zakona o radu, Kantonalnoj komisiji podnio `albu kojom je zatra`io da Kantonalna komisija donese odluku kojom }e se regulirati njegov radnopravni status, te omogu}iti ostvarivanje prava iz radnog odnosa. Kantonalna komisija je donijela Rje{enje broj 10/2-34-1242/00 od 3. marta 2004. godine, kojim je apelantovu `albu usvojila i utvrdila da apelant ispunjava uvjete iz ~lana 143. Zakona o radu za priznavanje statusa zaposlenika na ~ekanju posla kod tu`ene, te je nalo`ila tu`enoj da u roku od 15 dana od dana prijema rje{enja rije{i apelantov radnopravni status. 10. Apelant je 13. maja 2005. godine Op}inskom sudu podnio prijedlog za izvr{enje rje{enja Kantonalne komisije od 3. marta 2004. godine. Op}inski sud je Rje{enjem broj I-432/05 od 1. juna 2005. godine dozvolio predlo`eno izvr{enje protiv tu`ene kao izvr{enika radi reguliranja radnopravnog statusa, a na osnovu rje{enja Kantonalne komisije od 3. marta 2004. godine. Kako tu`ena nije postupila po navedenom rje{enju, Op}inski sud je donio Rje{enje broj I-432/05 od 6. septembra 2005. godine, kojim se nala`e tu`enoj da u naknadnom roku od 15 dana postupi po rje{enju Op}inskog suda od 1. juna 2005. godine pod prijetnjom izricanja nov~ane kazne. 11. Direktor tu`ene je, na osnovu rje{enja Kantonalne komisije od 3. marta 2004. godine i rje{enja Op}inskog suda od 1. juna 2005. godine, donio Rje{enje broj 309-4/05 od 22.

Broj 36 – Stranica 104

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

septembra 2005. godine, kojim je apelantu uspostavljen radnopravni status zaposlenika na ~ekanju za period od juna 1993. godine do 5. maja 2000. godine. Predmetnim rje{enjem je utvr|eno da apelantu pripada i pravo na otpremninu u iznosu od 1.330,29 konvertibilnih maraka. 12. Direktor tu`ene je na osnovu ~lana 143. Zakona o radu donio Rje{enje broj 371/2005 od 28. oktobra 2005. godine kojim apelantu prestaje radni odnos sa 5. majem 2000. godine. U prilogu predmetne odluke apelantu je dostavljen i tabelarni prikaz visine otpremnine i doprinosa koje je tu`ena kao poslodavac trebalo da uplati zaposlenicima za vrijeme ~ekanja posla, a time i za apelanta, a koji je tu`eni uputio Ministarstvu nauke, prosvjete, kulture i sporta Kantona broj 10, budu}i da apelant posluje putem bud`eta, te mu finansijska sredstva nisu dostupna. 13. Apelant je podnio prigovor na rje{enje o uspostavi radnopravnog statusa od 22. septembra 2005. godine. Po navedenom apelantovom prigovoru [kolski odbor tu`ene je donio Odluku broj 335-2/05 od 12. oktobra 2005. godine kojom je apelantov prigovor odbio i potvrdio rje{enje o uspostavi radnopravnog statusa od 22. septembra 2005. godine. 14. Apelant je podnio prigovor i na rje{enje o prestanku radnog odnosa od 28. oktobra 2005. godine, prema kojem je [kolski odbor poslodavca donio Odluku broj 399-1/05 od 28. novembra 2005. godine, kojom je apelantov prigovor odbio i potvrdio rje{enje o prestanku radnog odnosa od 28. oktobra 2005. godine. 15. Budu}i da je tu`ena kao izvr{enik postupila po rje{enju Kantonalne komisije, Op}inski sud je donio Rje{enje broj I-432/05 od 16. novembra 2005. godine kojim je obustavio izvr{enje odre|eno rje{enjem Op}inskog suda od 1. juna 2005. godine i ukinuo sve provedene radnje. 16. Postupaju}i po apelantovoj prijavi zbog navodno nezakonitog prestanka radnog odnosa, Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu (u daljnjem tekstu: Komisija) donijela je 7. juna 2006. godine Odluku o prihvatljivosti i meritumu broj CH/01/8416 u kojoj je utvrdila da je prekr{eno apelantovo pravo na pristup sudu prema ~lanu 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), jer nadle`ni sud nije odlu~ivao o zakonitosti prekidanja apelantovog radnopravnog odnosa. Komisija je dalje naredila Federaciji BiH da preduzme sve neophodne korake da pravosna`no okon~a parni~ni postupak, prekinut Rje{enjem Op}inskog suda broj P-576/99 od 31. januara 2001. godine, u slu~aju da apelant podnese zahtjev za okon~anje prekinutog postupka, posebno uzimaju}i u obzir period koji je protekao od dana podno{enja tu`be Op}inskom sudu (22. april 1998. godine), te da apelantu isplati odre|eni nov~ani iznos zbog utvr|ene povrede prava na pristup sudu. 17. Apelant je 13. decembra 2005. godine podnio tu`bu Op}inskom sudu radi poni{tenja odluke tu`ene od 28. novembra 2005. godine kojom je odbijen apelantov prigovor na rje{enje o prestanku radnog odnosa od 28. oktobra 2005. godine. Apelant je naveo da je u toku tog postupka tu`ena dala odgovor na tu`bu 5. aprila 2006. godine, da je sud 1. decembra 2006. godine donio rje{enje o zakazivanju pripremnog ro~i{ta koje je odr`ano 10. januara 2007. godine. Apelant je precizirao tu`beni zahtjev tako {to je zatra`io i naknadu pla}a i uplatu doprinosa za penzijsko i zdravstveno osiguranje za period od 21. jula 1993. godine do povrata na posao, te da je 31. januara 2007. godine vje{tak dostavio izvje{taj o visini pla}a koje bi apelant ostvario da je radio. Dalje, apelant je naveo da je Op}inski sud odr`ao i zaklju~io glavnu raspravu 14. februara 2007. godine. 18. Op}inski sud je Presudom broj P-859/05 od 9. marta 2007. godine, koja je potvr|ena Presudom Kantonalnog suda broj 010-0-G`-07-000 277 od 3. jula 2007. godine, odbio kao neosnovan apelantov tu`beni zahtjev kojim je tra`io da sud utvrdi da je nezakonita i bez pravne valjanosti Odluka tu`ene broj 399-1/05 od 28. novembra 2005. godine, zatim, da apelantu nije prestao radni odnos kod tu`ene i da mu pripadaju sva prava na

osnovu rada kao {to su li~ni dohodak za period od 21. jula 1993. godine do decembra 2006. godine u iznosima kako je to precizirano u izreci presude sa zakonskom zateznom kamatom, te da je tu`ena na te iznose du`na uplatiti doprinose kako je precizirano u izreci presude. Tako|er je odbijen dio tu`benog zahtjeva kojim je apelant tra`io da sud obave`e tu`enu da mu na ime mjese~nog li~nog dohotka ispla}uje iznos od 639,00 KM sa doprinosima od 1. januara 2000. godine pa ubudu}e do apelantovog povratka na posao ili do odlaska u penziju. 19. U obrazlo`enju presuda prvostepenog i drugostepenog suda je navedeno da je me|u parni~nim strankama nesporno da je apelantu reguliran radnopravni status rje{enjem tu`enå od 22. septembra 2005. godine na na~in da mu je uspostavljen radnopravni status zaposlenika na ~ekanju za period od juna 1993. godine do 5. maja 2000. godine, da mu je utvr|en prestanak radnog odnosa po sili zakona sa 5. majem 2000. godine uz pravo na otpremninu. Sudovi su zaklju~ili da je odluka tu`ene od 28. novembra 2005. godine, kojom je potvr|eno rje{enje tu`ene od 28. oktobra 2005. godine, donesena u skladu sa Zakonom o radu, da je apelantu radnopravni status reguliran u skladu s odredbama Zakona o radu zbog ~ega sudovi nisu mogli udovoljiti apelantovom tu`benom zahtjevu kojim je tra`io da se utvrdi da je odluka tu`ene od 28. novembra 2005. godine nezakonita i bez pravnog djelovanja. Sudovi su, tako|er, zaklju~ili da je pravno neutemeljen i tu`beni zahtjev kojim apelant potra`uje naknadu pla}a od 21. jula 1993. godine do 31. decembra 2006. godine. U obrazlo`enju presuda je navedeno da apelantu, prema odredbama Zakona o radu, ne pripada pravo na naknadu pla}e za period od 21. jula 1993. godine do uspostave radnopravnog statusa, jer je u navedenom periodu nastupila zastara potra`ivanja u skladu sa ~lanom 106. Zakona o radu. Dalje je obrazlo`eno da je apelant tu`beni zahtjev za naknadu pla}a postavio na ro~i{tu od 10. januara 2007. godine, da mu je radni odnos kod tu`ene prestao po sili zakona 5. maja 2000. godine bez obzira kada je rje{enje tu`ene doneseno, pa stoga sva potra`ivanja do tog datuma su zastarjela potra`ivanja. Na potra`ivanja pla}a nakon prestanka radnog odnosa apelant nema pravo, jer mu je prestao radni odnos, niti na pla}e od 1. jula 2007. godine pa ubudu}e. U obrazlo`enjima presuda dalje je navedeno da, s obzirom na to da je apelantov tu`beni zahtjev za isplatu naknada pla}a u cijelosti odbijen kao pravno neutemeljen i zbog zastare, zbog istih razloga apelantu ne pripada ni pravo na uplatu doprinosa za penzijsko i zdravstveno osiguranje za period od 21. jula 1993. godine pa do 31. decembra 2006. godine i ubudu}e. Dalje je istaknuto da su, prema iskazu tu`ene koji apelant nije pobijao, apelantu upla}eni doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje za period 1992. godine do 5. maja 2000. godine. Dalje je zaklju~eno da nakon prestanka radnog odnosa apelantu ne pripadaju prava na uplatu doprinosa iz radnog odnosa. 20. Apelant je protiv Presude Kantonalnog suda broj 010-0-G`-07-000 277 od 3. jula 2007. godine podnio reviziju Vrhovnom sudu, koji je Presudom broj 070-0-Rev-07-001 367 od 13. novembra 2008. godine reviziju odbio kao neosnovanu. 21. U obrazlo`enju presude Vrhovni sud je naveo da je u odnosu na ~injenice koje su utvrdili ni`estepeni sudovi pravilno primijenjeno materijalno pravo, kada je drugostepeni sud, odlu~uju}i o apelantovoj `albi, zaklju~io da dokazi izvedeni pred prvostepenim sudom nisu davali osnova za dono{enje druga~ije odluke i kada je utvrdio da apelantov tu`beni zahtjev nije osnovan. Sud je prvo naveo da su neosnovani navodi revizije o povredi postupka iz ~lana 209. Zakona o parni~nom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), te je zaklju~io da je drugostepeni sud, suprotno navodima revizije, u smislu odredbe ~lana 231. ZPP, ocijenio apelantove `albene navode koji su bili od odlu~nog zna~aja. Vrhovni sud je smatrao neosnovanim apelantov prigovor o pogre{noj primjeni materijalnog prava, odnosno ~lana 143. Zakona o radu, jer je, po mi{ljenju Vrhovnog suda, drugostepeni sud, odlu~uju}i o apelantovoj `albi, relevantne ~injenice pravilno podveo pod ~lan 143. st. 1. i 4. navedenog zakona.

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 105

22. Vrhovni sud je, dalje, u obrazlo`enju naveo da je, po shvatanju tog suda, apelantov radni odnos kao zaposlenika na ~ekanju posla prestao istekom roka od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona o radu, budu}i da tu`ena kao poslodavac nije apelanta pozvala na rad. S obzirom na sadr`aj odredbe ~lana 143. stav 4. Zakona o radu, odluka tu`ene o prestanku apelantovog radnog odnosa ima samo deklaratorni karakter, pa prigovori u reviziji o pogre{noj primjeni materijalnog prava nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude. Vrhovni sud je, dalje, zaklju~io da su ni`estepeni sudovi, primjenom ~lana 106. Zakona o radu, pravilno odlu~ili kada su odbili dio apelantovog tu`benog zahtjeva za naknadu pla}a, jer je nastupila zastara potra`ivanja. Vrhovni sud je naveo da je apelantov radni odnos prestao 5. maja 2000. godine (po sili zakona), a da je zahtjev za isplatu pla}a za period od 21. jula 1993. godine do uspostave radnopravnog statusa preciziran na ro~i{tu 10. januara 2007. godine, pa je, po ocjeni Vrhovnog suda, nastupila zastara potra`ivanja protekom roka od 3 godine koji propisuje odredba ~lana 106. Zakona o radu. Imaju}i u vidu da je apelantu prestao radni odnos po sili zakona, to mu, kako je dalje zaklju~io Vrhovni sud, ne pripada ni pravo na isplatu pla}a za period od dana prestanka rada pa ubudu}e, jer su mu sa tim datumom prestala sva budu}a prava iz radnog odnosa, pa tako i pravo na uplatu doprinosa. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 23. Apelant se `ali na povredu prava na zabranu mu~enja i podvrgavanja ne~ovje~nom ili poni`avaju}em tretmanu ili kazni iz ~lana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 3. Evropske konvencije, prava na li~nu slobodu i sigurnost iz ~lana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 5. Evropske konvencije, zatim, na povredu prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, uklju~uju}i i pravo na dono{enje odluke u razumnom roku. Apelant se, tako|er, `ali na povredu prava na zabranu diskriminacije iz ~lana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na zaposlenje. Apelant je u apelaciji hronolo{ki naveo doga|aje koji se ti~u njegovog zaposlenja kod tu`ene po~ev{i od 21. jula 1993. godine, kada je zajedno sa ostalim pripadnicima bo{nja~ke nacionalnosti bio udaljen sa posla. Apelant navodi: "Nakon neuspjeha da mirno rije{im svoj radnopravni status sa poslodavcem, od 1999. godine moj se slu~aj povla~i po sudovima i raznim komisijama. U prilogu vam hronolo{ki dostavljam sve `albe, tu`be, rje{enja i odluke. Imam osje}aj da ovome nema kraja, a ja samo `elim da se ispravi nepravda koja mi je nanesena po osnovu nacionalne diskriminacije, tj. da mi se vrati moje postoje}e radno mjesto, da mi budu nadokna|ene zaostale pla}e i doprinosi za mirovinsko, te naknadu za du{evne patnje koje trpim." Iz navedenog proizlazi da apelant smatra da je u njegovom slu~aju pogre{no primijenjen ~lan 143. Zakona o radu. b) Odgovor na apelaciju 24. U odgovoru Op}inskog suda je istaknuto da u predmetu tog suda broj P-859/05 nisu po~injene nezakonitosti u postupanju, te da nije bilo kr{enja apelantovih ustavnih prava. 25. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je u obrazlo`enju svoje presude detaljno naveo razloge kojim se rukovodio kada je apelantovu `albu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu. 26. U svome odgovoru na apelaciju Vrhovni sud se nije upu{tao u pojedina~ne navode apelacije. Sud je naveo da smatra da svojom odlukom nije povrijedio apelantova prava za{ti}ena Ustavom BiH i Evropskom konvencijom, te da u revizijskoj presudi nije bilo proizvoljne primjene prava. 27. Tu`ena je u svome odgovoru navela da smatra da u konkretnom slu~aju nije povrije|en zakon na apelantovu {tetu i predlo`ila da se apelacija odbije kao pravno neosnovana.

V. Relevantni propisi 28. Zakon o radu ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 43/99, 32/00 i 29/03) u relevantnom dijelu glasi: ^lan 106. Apsolutna zastara potra`ivanja iz radnog odnosa nastupa za tri godine od dana nastanka potra`ivanja, ako zakonom nije druga~ije odre|eno. ^lan 143. (1) Zaposlenik koji se na dan stupanja na snagu ovog zakona zatekao na ~ekanju posla, ostat }e u tom statusu najdu`e {est mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, ako poslodavac prije isteka ovog roka zaposlenika ne pozove na rad. (2) Zaposlenik koji se zatekao u radnom odnosu 31. decembra 1991. godine i koji se u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona pismeno ili neposredno obratio poslodavcu radi uspostavljanja radno-pravnog statusa, a u ovom vremenskom razdoblju nije zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca smatrat }e se, tako|er, zaposlenikom na ~ekanju posla. (3) Za vrijeme ~ekanja posla zaposlenik ima pravo na naknadu pla}e u visini koju odredi poslodavac. (4) Ako zaposlenik na ~ekanju posla iz st. 1. i 2. ovog ~lana ne bude pozvan na rad u roku iz stava 1. ovog ~lana, prestaje mu radni odnos, uz pravo na otpremninu koja se utvr|uje na osnovu prosje~ne mjese~ne pla}e ispla}ene na nivou Federacije, na dan stupanja na snagu ovog zakona, koju objavljuje Federalni zavod za statistiku. (...) (7) Na~in, uvjeti i rokovi isplate otpremnine iz st. 4. i 5. ovog ~lana utvr|uju se pismenim ugovorom izme|u zaposlenika i poslodavca. (8) Ako zaposleniku prestane radni odnos u smislu stava 4. ovog ~lana, poslodavac ne mo`e u roku od jedne godine zaposliti drugo lice koje ima istu kvalifikaciju ili isti stepen stru~ne spreme, osim lica iz st. 1. i 2. ovog ~lana, ako je to lice nezaposleno. 29. Zakon o obligacionim odnosima ("Slu`beni list SFRJ" br. 29/78, 39/85 i 57/89, te "Slu`beni list RBiH" br. 2/92, 13/93 i 13/94) u relevantnom dijelu glasi: ^lan 360. (2) Zastarjelost nastupa kad protekne zakonom odre|eno vrijeme u kojem je povjerilac mogao zahtijevati ispunjenje obaveze. ^lan 361. (1) Zastarjelost po~inje te}i prvog dana poslije dana kad je povjerilac imao pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze, ako zakonom za pojedine slu~ajeve nije {to drugo propisano. ^lan 362. Zastarjelost nastupa kad istekne posljednji dan zakonom odre|enog vremena. ^lan 372. (1) Potra`ivanja povremenih davanja koja dospijevaju godi{nje ili u kra}im odre|enim vremenskim razmacima (povremena potra`ivanja), pa bilo da se radi o sporednim povremenim potra`ivanjima, kao {to je potra`ivanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potra`ivanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao {to je potra`ivanje uzdr`avanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. VI. Dopustivost 30. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 31. U skladu sa ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi

Broj 36 – Stranica 106

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 32. U konkretnom slu~aju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-001 367 od 13. novembra 2008. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Osporenu presudu apelant je primio 15. decembra 2008. godine. Apelacija je podnesena 9. februara 2009. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 33. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 34. Apelant pobija navedenu presudu Vrhovnog suda, tvrde}i da mu je tom presudom povrije|eno pravo na zabranu mu~enja i podvrgavanja ne~ovje~nom ili poni`avaju}em tretmanu ili kazni iz ~lana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 3. Evropske konvencije, pravo na li~nu slobodu i sigurnost iz ~lana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 5. Evropske konvencije, zatim, pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na zabranu diskriminacije garantirano ~lanom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanom 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na zaposlenje. Pravo na pravi~no su|enje 35. ^lan II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: [...] e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom. ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] 36. Ustavni sud konstatira da se u postupku koji je okon~an osporenom presudom Vrhovnog suda odlu~ivalo o apelantovom tu`benom zahtjevu usmjerenom na poni{tenje rje{enja tu`ene od 28. novembra 2005. godine kojim je odbijen apelantov prigovor protiv rje{enja o prestanku radnog odnosa, apelantovom vra}anju na posao, isplati pla}a i doprinosa iz radnog odnosa, te zaklju~uje da se radi o predmetu gra|anskopravne prirode iz ~ega proizlazi da je ~lan 6. Evropske konvencije primjenljiv na apelantov slu~aj. S obzirom na navedeno, Ustavni sud }e ispitati da li je postupak pred sudom bio pravi~an onako kako to zahtijeva ~lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije. 37. Imaju}i u vidu navode apelacije, Ustavni sud konstatira da se su{tina navoda o kr{enju prava na pravi~no su|enje svodi na to da su redovni sudovi pogre{no primijenili materijalno pravo. U vezi s tim, Ustavni sud podsje}a da je, u skladu sa dosada{njom praksom, nadle`nost Ustavnog suda iz ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine ograni~ena samo na "pitanja sadr`ana u Ustavu". Ustavni sud nije nadle`an vr{iti provjeru utvr|enih ~injenica i na~ina na koji su redovni sudovi protuma~ili pozitivnopravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova kr{e ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluka redovnog suda ne uklju~uje ili pogre{no primjenjuje ustavno pravo, kada je primjena pozitivnopravnih propisa bila o~igledno proizvoljna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je do{lo do povrede osnovnih procesnih prava, kao {to su pravo na

pravi~an postupak, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i u drugim slu~ajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03). 38. U kontekstu navedenog, Ustavni sud konstatira da su redovni sudovi svoje odluke, u dijelu u kojem su odbili tu`beni zahtjev za poni{tenje rje{enja tu`ene (kojim je odbijen apelantov prigovor na rje{enje tu`ene o prestanku radnog odnosa) zasnovali na odredbama ~lana 143. Zakona o radu. Naime, nakon provedenog postupka redovni sudovi su utvrdili da je tu`ena, postupaju}i po odlukama Kantonalne komisije, u skladu sa navedenom zakonskom odredbom, uspostavila apelantu radnopravni status po~ev od juna 1993. godine, te utvrdio da je apelantu po sili zakona prestao radni odnos kod tu`ene sa 5. majem 2000. godine uz pravo na otpremninu u iznosu od 1.330,29 KM. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi njegovih prava u tom dijelu apsolutno neosnovani, budu}i da je nesporno da apelanta tu`ena nije u zakonom propisanom roku od {est mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona pozvala na rad. Stoga je, dakle, apelantu radni odnos prestao po sili zakona 5. maja 2000. godine, u smislu ~lana 143. stav 4. Zakona o radu pa rje{enje tu`ene ima samo deklaratorni karakter. S obzirom na navedeno, Ustavni sud ne vidi proizvoljnost u primjeni prava u dijelu u kojem je odbijen dio apelantovog tu`benog zahtjeva usmjeren na poni{tenje Rje{enja tu`ene broj 399-1/05 od 28. novembra 2005. godine o prestanku radnog odnosa sa 5. majem 2000. godine i zahtjeva za vra}anje na poslove i radne zadatke koje je obavljao do upu}ivanja na ~ekanje. 39. Me|utim, vezano za apelantove navode u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu pla}a, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud proizvoljno primijenio odredbe ~lana 106. Zakona o radu. Naime, Vrhovni sud je u tom dijelu potvrdio ni`estepene presude sa obrazlo`enjem da je apelant tu`beni zahtjev precizirao 10. januara 2007. godine, tra`e}i neispla}ene pla}e za period od 21. jula 1993. godine do povratka na posao, a budu}i da je radni odnos apelantu prestao 5. maja 2000. godine, to je Vrhovni sud zaklju~io da je osnovan prigovor zastare potra`ivanja, koji je istakla tu`ena, nalaze}i da je protekao zastarni rok od tri godine u kojem je apelant, prema ~lanu 106. Zakona o radu, mogao zahtijevati ispunjenje obaveze. 40. U vezi s tim, Ustavni sud podsje}a da je u svojoj Odluci broj AP 299/06 od 27. januara 2007. godine zaklju~io da "zastarjelost za ostvarivanje prava iz ~lana 143. Zakona o radu po~inje te}i prvog dana nakon pravosna`nosti rje{enja kojim je apelantici utvr|en status zaposlenice na ~ekanju posla". Razlozi dati u navedenoj odluci Ustavnog suda u cijelosti se odnose i na konkretan slu~aj stoga {to je Rje{enje Kantonalne komisije broj 10/2-34-1242/00 od 3. marta 2004. godine, kojim je utvr|eno da apelant ispunjava zakonske uvjete za priznavanje statusa zaposlenika na ~ekanju kod tu`ene, postalo pravosna`no 20. aprila 2004. godine, pa apelant prije tog datuma prema osnovu tog statusa nije ni mogao tra`iti naknadu pla}a, niti je u tom smislu postojala obaveza tu`ene. S obzirom na to da prije datuma pravosna`nosti rje{enja Kantonalne komisije nije ni mogao po~eti te}i rok zastarjelosti, a imaju}i u vidu da je tu`ba u konkretnoj pravnoj stvari precizirana 10. januara 2007. godine, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud, odlu~uju}i o dijelu tu`benog zahtjeva usmjerenog na naknadu pla}a apelantu i doprinosa iz radnog odnosa za period od 21. jula 1993. godine do 5. maja 2000. godine, o~igledno proizvoljno primijenio odredbu ~lana 106. Zakona o radu. 41. Imaju}i u vidu navedene razloge, Ustavni sud smatra da je na~in na koji je Vrhovni sud u osporenoj presudi primijenio pozitivnopravne propise u dijelu u kojem je odlu~ivao o apelantovom tu`benom zahtjevu vezanom za isplatu naknade pla}a i doprinosa proizvoljan i da predstavlja kr{enje apelantovog ustavnog prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 107

Pravo na su|enje u razumnom roku 42. Apelant je u apelaciji naveo da njegov postupak za ostvarenje prava iz radnog odnosa predugo traje. U tom kontekstu apelant je naveo hronologiju cjelokupnog postupka, po~ev{i od podno{enja prvobitne tu`be 22. aprila 1998. godine, postupka pred nadle`nim komisijama za uspostavu radnopravnog statusa, izvr{nog postupka koji je vodio protiv tu`ene radi izvr{enja odluka nadle`nih komisija pa do podno{enja nove tu`be 8. decembra 2005. godine, a koji je okon~an osporenom Presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-001 367 od 13. novembra 2008. godine. 43. S tim u vezi, Ustavni sud zapa`a da je Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu 7. juna 2006. godine donijela Odluku broj CH/01/8416 kojom je utvrdila povredu apelantovog prava na pristup sudu zagarantiranog ~lanom 6. stav 1. Evropske konvencije. Istom odlukom je nare|eno Federaciji BiH da preduzme sve neophodne korake da pravosna`no okon~a parni~ni postupak, prekinut Rje{enjem Op}inskog suda broj P-576/99 od 31. januara 2001. godine, posebno uzimaju}i u obzir period koji je protekao od dana podno{enja tu`be Op}inskom sudu (22. april 1998. godine), te da apelantu isplati nov~anu naknadu u iznosu od 1.600,00 KM. 44. U kontekstu navedenog, Ustavni sud zapa`a da apelant nije podnio zahtjev za nastavak postupka u smislu odredbi ~lana 381. Zakona o parni~nom postupku, ve} je 13. decembra 2005. godine, prije dono{enja odluke Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu od 7. juna 2006. godine, kako to proizlazi iz apelantovih navoda i dokumentacije koju je dostavio uz apelaciju, podnio novu tu`bu Op}inskom sudu radi poni{tenja odluka tu`ene o uspostavi radnopravnog statusa i prestanku radnog odnosa, a koji je okon~an osporenom presudom Vrhovnog suda. 45. S obzirom na navedeno, Ustavni sud }e u ovoj odluci, imaju}i prvenstveno u vidu da je Komisija svojom Odlukom broj CH/01/8416 utvrdila povredu apelantovog prava i da apelant nije podnio prijedlog za nastavak postupka koji je bio predmet te odluke, ve} novu tu`bu, kako proizlazi iz apelantovog navoda, a rukovode}i se i pravilom ne bis in idem, razmotriti apelantove navode vezane za eventualnu povredu prava na dono{enje odluke u razumnom roku u periodu od podno{enja tu`be 13. decembra 2005. godine, kojom je apelant osporio odluke tu`ene o uspostavi radnopravnog statusa, do dono{enja osporene Presude Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-001 367 od 13. novembra 2008. godine. a) Relevantni principi 46. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost du`ine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi ra~una o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naro~ito o slo`enosti predmeta, pona{anju strana u postupku i nadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, te o zna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvje{taj broj 2002-I, stav 38). b) Period koji se uzima u obzir 47. Parni~ni postupak pokrenut je 13. decembra 2005. godine, kada je apelant Op}inskom sudu podnio tu`bu radi poni{tenja odluke o prestanku radnog odnosa i povratka na posao. Ustavni sud zapa`a da je predmet okon~an dono{enjem Presude Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-001 367 od 13. novembra 2008. godine. Dakle, cjelokupan postupak povodom apelantovog tu`benog zahtjeva trajao je od 13. decembra 2005. godine do 13. novembra 2008. godine, tj. u periodu od dvije godine i 11 mjeseci, a koji }e Ustavni sud ispitati u konkretnom slu~aju. c) Analiza razumnosti trajanja postupka 48. Ustavni sud smatra da predmetni postupak nije bio naro~ito slo`en kako u pogledu ~injeni~nog stanja, tako ni u pogledu pravnih pitanja koja pokre}e. 49. Vezano za apelantovo pona{anje, Ustavni sud zapa`a da iz predo~ene dokumentacije i odgovora redovnih sudova ne

proizlazi da je apelant svojim pona{anjem doprinio du`ini postupka. 50. [to se ti~e pona{anja redovnih sudova, Ustavni sud zapa`a da je u predmetnom parni~nom postupku presuda Op}inskog suda donesena u roku od jedne godine i dva mjeseca, te da je u tom periodu Op}inski sud, moglo bi se re}i a`urno, mada ne u po~etnoj fazi i u rokovima propisanim zakonom, postupao u smislu zakazivanja ro~i{ta za raspravu i dostavljanja podnesaka parni~nim strankama. Dalje, drugostepena presuda je donesena u roku od tri mjeseca, a presuda Vrhovnog suda u roku od jedne godine i ~etiri mjeseca. Imaju}i u vidu navedeno, te okolnost da je cjelokupan postupak trajao dvije godine i 11 mjeseci, te da su u tom periodu redovni sudovi donijeli tri presude, Ustavni sud smatra da du`ina predmetnog postupka ne prelazi granice "razumnosti" u smislu ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. 51. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaklju~uje da u okolnostima konkretnog slu~aja nije do{lo do kr{enje prava na "su|enje u razumnom roku" kao jednog od aspekata prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali navodi 52. U svjetlu zaklju~ka o postojanju kr{enja apelantovog prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije o povredi prava na zabranu mu~enja i podvrgavanja ne~ovje~nom ili poni`avaju}em tretmanu ili kazni iz ~lana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 3. Evropske konvencije, prava na li~nu slobodu i sigurnost iz ~lana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 5. Evropske konvencije. VIII. Zaklju~ak 53. Ustavni sud smatra da je na~in na koji je Vrhovni sud, u konkretnom slu~aju, protuma~io pozitivnopravne propise proizvoljan zbog toga {to je institut zastarjelosti primijenio tako da zastarjelost nastupi prije nego {to je rok za zastarjelost i po~eo te}i, {tavi{e, prije nego {to je i samo apelantovo pravo nastalo. Stoga, postoji povreda prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud smatra da zastarjelost za ostvarivanje prava iz ~lana 143. Zakona o radu po~inje te}i prvog dana nakon pravosna`nosti rje{enja kojim je apelantu utvr|en status zaposlenika na ~ekanju posla. Ustavni sud smatra da je apelacija neosnovana u dijelu koji se odnosi na su|enje u razumnom roku, jer je cjelokupan parni~ni postupak trajao dvije godine i 11 mjeseci, proveden je na tri sudske instance i ne prelazi "granice razumnosti" u smislu ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. 54. Na osnovu ~lana 61. st. 1, 2. i 3. i ~lana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 55. Prema ~lanu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simovi}, s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u Vije}u od pet sudaca, u predmetu broj AP 384/08, rje{avaju}i apelaciju Danka Mihajlovi}a, na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. alineja 2, ~lanka 61. st. 1. i 2. i ~lanka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simovi}, predsjednik Valerija Gali}, dopredsjednica Seada Palavri}, dopredsjednica Mato Tadi}, sudac Mirsad ]eman, sudac

Broj 36 – Stranica 108

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

na sjednici odr`anoj 8. prosinca 2010. godine donio

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

1

Usvaja se apelacija Danka Mihajlovi}a. Utvr|uje se povreda ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na dono{enje odluke u razumnom roku u predmetima Suda Bosne i Hercegovine broj P-263/07 i Okru`nog suda u Banjaluci broj 11 0 U 002819 10. Nala`e se Okru`nom sudu u Banjaluci da bez daljnjeg odlaganja donese odluku u predmetu broj 11 0 U 002819 10. Nala`e se Vladi Republike Srpske da, sukladno ~lanku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Danku Mihajlovi}u u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke isplati iznos od 1.200 KM na ime nematerijalne {tete zbog nedono{enja odluke u razumnom roku. Nala`e se Okru`nom sudu u Banjaluci i Vladi Republike Srpske da, sukladno ~lanku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama u svrhu provedbe ove odluke. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@ENJE I. Uvod 1. Danko Mihajlovi} (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke je 31. sije~nja 2008. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedono{enja odluke u razumnom roku u predmetu P-263/07Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH). II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na temelju ~lanka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH je 8. velja~e 2008. godine zatra`ena dostava odgovor na apelaciju. Od Suda BiH je naknadno, 3. lipnja 2010. godine, zatra`ena dostava na uvid spisa broj P-263/07. 3. Sud BiH je dostavio odgovor na apelaciju 12. rujna, 16. rujna i 25. rujna 2008. godine, a 9. lipnja 2010.godine je obavijestio Ustavni sud da nije u mogu}nosti dostaviti tra`eni spis, s obzirom da je spis proslije|en Okru`nom sudu na odlu~ivanje. 4. Na temelju ~lanka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od Okru`nog suda je 15. lipnja i 23. kolovoza 2010. godine zatra`ena dostava odgovora na apelaciju i na uvid spis toga suda u navedenome predmetu. 5. Okru`ni sud je odgovor na apelaciju i tra`eni spis dostavio 1. rujna 2010. godine. 6. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju je dostavljen apelantu 5. listopada 2010. godine. III. ^injeni~no stanje 7. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata podastrtih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in. 8. Rje{enjem Vojne po{te (u daljnjem tekstu: VP) Banjaluka, interni broj 031/278-12 od 10. svibnja 2004. godine, koje je potvr|eno Rje{enjem Komande divizije "R" interni broj 06/2-34 od 26. srpnja 2004. godine, apelantu je prestala slu`ba u Vojsci Republike Srpske (u daljnjem tekstu: VRS). 9. Apelant je protiv Rje{enja Komande 1. divizije "R" interni broj 06/2-34 od 26. srpnja 2004. godine 21. kolovoza 2006. godine podnio tu`bu Okru`nom sudu u Banjaluci, koji je Presudom broj U-285/04 od 25. listopada 2005. godine tu`bu uva`io i pobijani akt poni{tio.
1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 41/11

10. U ponovljenom postupku Ministarstvo obrane Bosne i Hercegovine, Zajedni~ki sto`er Oru`anih snaga, General{tab VRS, Komanda 1. divizije "R" je donijela Rje{enje broj 06/2-62 od 9. lipnja 2006. godine kojim je djelomi~no usvojån apelantov priziv, podnesen protiv VP Banjaluka interni broj 031/278-12 od 10. svibnja 2004. godine, te je kao nadnevak prestanka slu`be utvr|en 14. svibanj 2004. godine, umjesto 8. svibanj 2004. godine. 11. Apelant je protiv Rje{enja Ministarstva obrane Bosne i Hercegovine, Zajedni~kog sto`era Oru`anih snaga, General{taba VRS, Komande 1. divizije "R" broj 06/2-62 od 9. lipnja 2006. godine. podnio tu`bu Okru`nom sudu u Banjaluci, koji se Rje{enjem broj 011-0-U-06-000731 od 23. travnja 2007. godine proglasio stvarno nenadle`nim za postupanje u navedenoj pravnoj stvari i tu`bu ustupio na nadle`ni postupak Sudu BiH kao stvarno nadle`nom sudu. Predmet je Sudu BiH dostavljen 25. svibnja 2007. godine i signiran je pod brojem U-827/07. 12. Apelant je 29. svibnja 2007. godine uputio urgenciju predsjednici Suda BiH da se njegov predmet uzme prioritetno u rad zbog toga {to je obolio od multipleks skleroze. 13. Predmet U-827/07 je 13. lipnja 2007. godine proslije|en iz Upravnog odjeljenja Suda BiH u Parni~no odjeljenje Suda BiH i zaveden u P upisnik pod brojem P-263/07, jer se radi o predmetu koji se odnosi na za{titu prava iz radnog odnosa biv{eg uposlenika Ministarstva obrane Republike Srpske (u daljnjem tekstu: RS). 14. Sud BiH je 14. lipnja 2007. godine uputio apelantu dopis broj SU-471/07 u kojemu ga je obavijestio da }e njegov predmet biti uzet u rad jer se "radi o predmetu koji se po zakonu rje{ava prioritetno". 15. Rje{enjem Suda BiH broj P-263/07 od 19. kolovoza 2008. godine apelantu je nalo`eno da u roku od osam dana od dana prijema rje{enja uredi i dopuni tu`bu podnesenu 21. kolovoza 2006. godine, i to radi ozna~avanja osnova za nadle`nost suda, pravilnog ozna~avanja stranaka s potpunim podacima glede zastupanja i adrese, opredjeljenja i odre|enja tu`benoga zahtjeva, ozna~avanjem vrijednosti spora, pravne osnove, ~injenica na kojima se temelji zahtjev, kao i dokaza kojima se utvr|uju te ~injenice. 16. Apelant je ure|enu i dopunjenu tu`bu dostavio Sudu BiH 1. rujna 2008. godine. 17. Sud BiH je apelantovu tu`bu dostavio Pravobraniteljstvu BiH, kao pravnom zastupniku tu`enoga, 4. rujna 2008. godine s napomenom da odgovor na tu`bu dostavi izravno tu`itelju. 18. Pravobraniteljstvo BiH je odgovor na apelantovu tu`bu dostavilo Sudu BiH 3. listopada 2008. godine. U odgovoru na tu`bu je istaknut prigovor stvarne nenadle`nosti Suda BiH zbog toga {to se iz dokaza prilo`enih uz tu`bu mo`e konstatirati da nije poni{teno rje{enje Ministarstva obrane BiH, ve} rje{enje entitetskog ministarstva, odnosno VRS, tako da je u provedbi presude dono{enje rje{enja bilo u nadle`nosti Vlade RS, a ne Komande divizije "R" koja je bila u sastavu Ministarstva obrane Bosne i Hercegovine. U tome smislu se tu`eni pozvao na odredbe ~lanka 72. stavak 2. Zakona o obrani ("Slu`beni glasnik BiH" br. 88/05). 19. Sud BiH je zakazao pripremno ro~i{te za 18. listopad 2008. godine. U spisu Suda BiH nema podataka da je navedeno ro~i{te odr`ano. 20. Sud BiH, sudac Prvostupanjskoga parni~noga odjeljenja, je dopisom broj P-263/07 od 26. studenoga 2008. godine dostavio Upravnom odjeljenju Suda BiH apelantov predmet radi rje{avanja sukoba nadle`nosti. Sud BiH, sudac Prvostupanjskoga parni~noga odjeljenja, je smatrao da se u konkretnom slu~aju ne radi ni o jednom imovinsko-pravnom sporu navedenom u ~lanku 1. st. 2. i 3. Zakona o parni~nom postupku pred Sudom BiH, zbog ~ega je odbio stvarnu nadle`nost za rje{avanje u navedenome sporu. 21. Rje{avaju}i o sukobu nadle`nosti izme|u Okru`nog suda i Suda BiH, Vije}e Upravnoga odjeljenja Suda BiH je donijelo

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 109

Rje{enje broj UR-370/08 od 20. studenoga 2009. godine, kojim je utvrdilo da je za su|enje u konkretnoj pravnoj stvari stvarno nadle`an Okru`ni sud 22. Rje{enje Suda BiH broj UR-370/08 od 20. studenoga 2009. godine i spis Suda BiH broj P-263/07 Okru`ni sud je primio 25. studenoga 2009. godine. 23. Okru`ni sud je 27. travnja 2010. godine dostavio Vladi RS-a Rje{enje Suda BiH broj UR-370/08 od 20. studenoga 2009. godine i apelantovu tu`bu radi dostave odgovora na tu`bu i upravnoga spisa. 24. Ministarstvo financija RS-a je 5. svibnja 2010. godine dostavilo Okru`nom sudu odgovor na tu`bu, a predmetni spis nije dostavljen s obrazlo`enjem da ga ne posjeduju i da bi se Okru`ni sud trebao obratiti Ministarstvu obrane BiH radi pribavljanja spisa. 25. Okru`ni sud je 15. lipnja 2010. godine ponovno zatra`io spis od Ministarstva financija RS-a, navode}i da je kao pravni slijednik Ministarstva obrane u Vladi RS-a obvezan postupiti prema tra`enju suda i spis predmeta pribaviti od Ministarstva obrane BiH, Zajedni~kog sto`era oru`anih snaga, i ostavio im jo{ jedan rok od 30 dana za postupanje prema ranijem tra`enju suda. 26. Ministarstvo financija je predmetni spis, nakon {to ga je pribavilo od Ministarstva obrane BiH, dostavilo Okru`nom sudu 4. kolovoza 2010. godine. 27. Postupak pred Okru`nim sudom jo{ uvijek nije okon~an. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 28. Apelant smatra kako mu je zbog toga {to nije donesena odluka u razumnome roku prekr{eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno ~lanka 6. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Zbog duljine trajanja postupka i nedono{enja odluke u razumnom roku, apelant tra`i naknadu nematerijalne {tete u iznosu od 10.000,00 KM. b) Odgovor na apelaciju 29. Sud BiH je u svome odgovoru istaknuo da se u konkretnom predmetu radi o postupku za{tite prava iz radnog odnosa biv{eg uposlenika Ministarstva obrane Republike Srpske, da isti takvi radni predmeti iz 2005. godine i 2006. godine, koji su po zakonu prioritetni, jo{ uvijek nisu okon~ani, te da }e apelantov predmet biti prioritetno uzet u rad kada se okon~a rad na predmetima iz 2005. i 2006. godine. 30. Okru`ni sud je u svome odgovoru na apelaciju istaknuo da je apelant podnio tu`bu Okru`nom sudu 21. kolovoza 2006. godine, a da je rje{enje kojim se Okru`ni sud proglasio stvarno nenadle`nim u konkretnoj pravnoj stvari doneseno 23. travnja 2007. godine, dakle u roku od sedam mjeseci od dana prijema predmeta, pa su neutemeljeni apelantovi navodi o povredi prava na pravi~no su|enje u razumnom roku, a osobito ako se uzme u obzir broj spisa koje je zaprimio Okru`ni sud u 2006. godini i broj sudaca koji su radili na referatu u 2005. i 2006. godini. Tako|er, ovaj apelantov navod je neutemeljen i u odnosu na daljnji tijek postupka, s obzirom da je predmetni spis Sud BiH vratio Okru`nom sudu 23. studenoga 2009. godine, te da je Okru`ni sud spise predmeta upravnog organa uspio pribaviti od Ministarstva financija RS-a, kao pravnog slijednika Ministarstva obrane RS-a, nakon vi{e tra`enja tek 10. kolovoza 2010. godine. V. Relevantni propisi 31. Zakon o upravnim sporovima ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" broj 109/05 od 16. studenoga 2005. godine) u relevantnom dijelu glasi: ^lan 48. Sud }e primijeniti odredbe Zakona o parni~nom postupku za pitanja koja nisu regulisana ovim zakonom. 32. Zakon o parni~nom postupku Republike Srpske ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) u relevantnom dijelu glasi:: ^lanak 10.

Sud je du`an provesti postupak bez odugovla~enja i sa {to manje tro{kova, te onemogu}iti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. 33. Zakon o parni~nom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 36/04 i 84/07) u relevantnom dijelu glasi: ^lanak 15. Sud je du`an provesti postupak bez odugovla~enja i sa {to manje tro{kova, te onemogu}iti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. 34. Zakon o obrani Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 88/05 i 94/05) u relevantnom dijelu glasi: ^lanak 72. (Prijenos drugih prava i obveza) (1) Ministarstvo obrane i entitetska ministarstva obrane u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona sa~init }e sveobuhvatni popis ostalih prava i obveza prija{njih entitetskih ministarstava obrane i predlo`iti plan o prijenosu ostalih prava i obveza Ministarstvu obrane, s 1. sije~njem 2006. (2) Osim ukoliko nije druk~ije predvi|eno planom za prijenos ostalih prava i obveza iz stavka (1) ovoga ~lanka odobrenog sukladno ~lanku 73. ovoga Zakona, entitetske vlade i dalje su odgovorne za dugove, zadu`enja i ostale obveze entitetskih ministarstava obrane nastalih do 1. sije~nja 2006. (3) Entitetske vlade ne mogu tra`iti od{tetu, doprinos ili obe{te}enje od Bosne i Hercegovine u pogledu prijenosa ostalih prava i obveza, osim u slu~aju ako ih za to ovlasti Vije}e ministara Bosne i Hercegovine ili Parlamentarna skup{tina. VI. Dopustivost 35. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|er, ima prizivnu nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovome ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini. 36. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi u~inkoviti pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem u~inkovitom pravnom lijeku kojega je koristio. 37. U konkretnom slu~aju, apelant se obratio Ustavnom sudu zbog toga {to upravni spor, koji je pokrenuo protiv rje{enja o prestanku njegove slu`be u Vojsci Republike Srpske, nerazumno dugo traje navode}i kako mu je povrije|eno pravo na dono{enje odluke u "razumnom roku", u smislu ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa je u konkretnom slu~aju, u smislu ~lanka 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva. Naime, u smislu ~lanka 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadle`nog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kr{enja prava i temeljnih sloboda koja {tite Ustav Bosne i Hercegovine ili me|unarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. 38. Kona~no, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 39. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. VII. Meritum 40. Apelant smatra da mu je zbog toga {to nije donesena kona~na odluka u ovom predmetu, koji se odnosi na prestanak njegove slu`be u VRS, povrije|eno pravo na pravi~no su|enje u odnosu na dono{enje odluke u razumnom roku iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Broj 36 – Stranica 110

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

Pravo na pravi~no su|enje u razumnom roku 41. ^lanak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i temeljne slobode ovog ~lanka, stavak 2., {to uklju~uje: [...] (e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava vezana za krivi~ne postupke. 42. ^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima pravo na pravi~nu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. a) Relevantna na~ela 43. Prema konzistentnoj praksi Europskog i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vode}i ra~una o kriterijima uspostavljenim praksom Europskog suda, a osobito o slo`enosti predmeta, pona{anju strana u postupku i nadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, te o zna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud za ljudska prava, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. velja~e 2002. godine, Izvje{}e broj 2002-I, stavak 38). 44. Osim toga, prema praksi Europskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovla~enje postupka, a stalno vra}anje odluke na ponovno su|enje mo`e pokazati postojanje ozbiljnih nedostataka u organizaciji sudskog sustava (vidi Europski sud, Probsmeier protiv Njema~ke, presuda od 1. srpnja 1997. godine, stavak 64, Izvje{}a 1997-IV). 45. Kona~no, Europski sud je ukazao da je potrebna osobita marljivost nadle`nih vlasti u svim predmetima koji se ti~u osobnoga statusa i svojstva (vidi Europski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. velja~e 1992. godine, serija A broj 228-B, stavak 18. b) Razdoblje koje se uzima u obzir 46. Iz dokumentacije podastrte Ustavnom sudu i navoda apelacije proizlazi da se apelant `ali na duljinu postupka koji je apelant pokrenuo tu`bom u upravnom sporu pred Okru`nim sudom, a koji je, u vrijeme podno{enja apelacije, vo|en pred Sudom BiH nakon {to se Okru`ni sud proglasio stvarno nenadle`nim za postupanje u navedenoj pravnoj stvari i tu`bu ustupio na nadle`ni postupak Sudu BiH. Ustavni sud primje}uje kako je, u me|uvremenu, Sud BiH vratio predmet Okru`nom sudu na nadle`no rje{avanje, pa }e se duljina predmetnog postupka ispitati i u tome dijelu. 47. Apelant je Okru`nom sudu podnio tu`bu 21. kolovoza 2006. godine, a iz navoda apelacije i odgovora na apelaciju proizlazi da kona~na (meritorna) odluka o apelantovoj tu`bi jo{ uvijek nije donesena. Dakle, relevantno razdoblje koje se u konkretnom slu~aju mora uzeti u obzir je razdoblje od ~etiri godine i tri mjeseca. c) Analiza du`ine trajanja postupka 48. U konkretnom slu~aju se radilo o upravnom sporu koji je pokrenut protiv rje{enja upravnog organa o prestanku apelantove slu`be u VRS. S tim u svezi, imaju}i u vidu da se upravni spor, po pravilu, rje{ava na podlozi ~injenica koje su utvr|ene u upravnome postupku, Ustavni sud smatra kako se ne radi o osobito slo`enim ~injeni~nim i pravnim pitanjima koja je sud trebao razmotriti. 49. Ustavni sud opa`a kako je Okru`nom sudu trebalo devet mjeseci da, odlu~uju}i o apelantovoj tu`bi protiv rje{enja upravnog organa, donese rje{enje kojim se proglasio nenadle`nim i ustupio predmet na nadle`no postupanje Sudu BiH. Potom, nakon {to se Okru`ni sud proglasio stvarno nenadle`nim za postupanje u apelantovom predmetu i predmet proslijedio Sudu BiH na nadle`no postupanje, Sudu BiH je trebalo dvije godine i sedam mjeseci da odlu~i o sukobu nadle`nosti izme|u Okru`nog suda i Suda BiH, pri ~emu je, za

vrijeme dok je bio kod Suda BiH, predmet bio u parni~nom odjeljenju godinu i {est mjeseci, pa je ponovno vra}en u odjeljenje upravnih sporova. Kona~no, kada je predmet ponovo vra}en Okru`nom sudu na nadle`no postupanje, Okru`nom sudu je trebalo pet mjeseci da tu`bu dostavi na odgovor Ministarstvu financija i zatra`i spis upravnog organa. Okru`ni sud i Sud BiH nisu ni~im opravdali razdoblja u kojima se apelantov predmet nalazio kod njih, osim velikim brojem predmeta koji se nalazi na rje{avanju pred tim sudovima. 50. Ustavni sud podsje}a na praksu Europskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je du`nost dr`ave organizirati svoj pravni sustav tako da omogu}i sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Europske konvencije (vidi Europski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. velja~e 1991. godine, serija A, broj 194. stavak 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. velja~e 2006. godine, stavak 34). Tako|er, Ustavni sud nije mogao utvrditi da je apelant u konkretnom slu~aju na bilo koji na~in doprinio duljini postupka. Osim toga, Ustavni sud nagla{ava kako je ishod ovoga predmeta od iznimnoga zna~aja za apelanta s obzirom da se tu`bom osporava utemeljenost prestanka radnog odnosa u VRS, te bi slijedom toga (u su{tini se radi o radnom sporu) ovaj predmet trebalo rje{avati po `urnom postupku. Stoga, Ustavni sud smatra kako je ovako dugo trajanje postupka neopravdano i kako bi se moglo opravdati samo u iznimnim okolnostima. U konkretnom slu~aju, Ustavni sud ne smatra da postoje takve iznimne okolnosti, niti su sudovi na to ukazali. 51. S obzirom na navedeno, a imaju}i u vidu sve okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni sud zaklju~uje da duljina predmetnoga postupka nije sukladna zahtjevu "razumnog roka", te da je povrije|eno apelantovo pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na dono{enje odluke u razumnom roku. Naknada nematerijalne {tete 52. Apelant je tra`io naknadu nematerijalne {tete u iznosu od 5.000 KM zbog nedono{enja kona~ne upravne odluke, odnosno pravomo}ne sudske odluke o njegovom zahtjevu za povrat stana. Prema ~lanku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e iznimno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu nematerijalne {tete. Me|utim, Ustavni sud podsje}a da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne {tete odre|uje u posebnim slu~ajevima kr{enja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda. 53. Prilikom odlu~ivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne {tete, Ustavni sud upu}uje na ranije utvr|eno na~elo odre|ivanja visine naknade {tete u ovakvim slu~ajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvr|enome na~elu, apelantu bi za svaku godinu odgode dono{enja odluke trebalo isplatiti iznos od pribli`no 150,00 KM, a ukoliko se radi o `urnome postupku, iznos od 300,00 KM. Imaju}i u vidu ~injenicu da postupak povodom apelantove tu`be povodom rje{enja o prestanku slu`be u VRS traje ~etiri godine i tri mjeseca do dono{enja odluke Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da bi apelantu za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka trebalo isplatiti iznos od po 300,00 KM, dakle ukupan iznos od 1.200,00 KM. Ovaj iznos apelantu je du`na isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. VIII. Zaklju~ak 54. Ustavni sud zaklju~uje da je povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na dono{enje odluke u razumnom roku kada se ukupno trajanje postupka povodom tu`be u upravnom sporu u razdoblju od ~etiri godine i tri mjeseca mo`e u potpunosti staviti na teret Okru`nog suda i Suda BiH, te kada ti sudovi nisu iznijeli razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 111

55. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 2. i ~lanka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke 56. Prema ~lanku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simovi}, v. r.

4. Na osnovu ~lana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Okru`nog suda zatra`eno je 15. juna i 23. avgusta 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju i na uvid spis tog suda u navedenom predmetu. 5. Okru`ni sud je dostavio odgovor na apelaciju i tra`eni spis 1. septembra 2010. godine. 6. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavqen je apelantu 5. oktobra 2010. godine. III. ^iweni~no stawe 7. ^iwenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata koji su predo~eni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sqede}i na~in. 8. Rje{ewem Vojne po{te (u daqwem tekstu: VP) Bawaluka, interni broj 031/278-12 od 10. maja 2004. godine, koje je potvr|eno Rje{ewem Komande divizije "R" interni broj 06/2-34 od 26. jula 2004. godine, apelantu je prestala slu`ba u Vojsci Republike Srpske (u daqwem tekstu: VRS). 9. Apelant je protiv Rje{ewa Komande 1. divizije "R" interni broj 06/2-34 od 26. jula 2004. godine 21. avgusta 2006. godine podnio tu`bu Okru`nom sudu u Bawaluci, koji je Presudom broj U-285/04 od 25. oktobra 2005. godine tu`bu uva`io i osporeni akt poni{tio. 10. U ponovqenom postupku Ministarstvo odbrane Bosne i Hercegovine, Zajedni~ki {tab Oru`anih snaga, General{tab VRS, Komanda 1. divizije "R" donijela je Rje{ewe broj 06/2-62 od 9. juna 2006. godine kojim je djelimi~no usvojena apelantova `alba, podnesena protiv VP Bawaluka interni broj 031/278-12 od 10. maja 2004. godine, te je kao datum prestanka slu`be utvr|en 14. maj 2004. godine, umjesto 8. maj 2004. godine. 11. Apelant je protiv Rje{ewa Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine, Zajedni~kog {taba Oru`anih snaga, General{taba VRS, Komande 1. divizije "R" broj 06/2-62 od 9. juna 2006. godine. podnio tu`bu Okru`nom sudu u Bawaluci, koji se Rje{ewem broj 011-0-U-06-000731 od 23. aprila 2007. godine proglasio stvarno nenadle`nim za postupawe u navedenoj pravnoj stvari i tu`bu ustupio na nadle`ni postupak Sudu BiH kao stvarno nadle`nom sudu. Predmet je Sudu BiH dostavqen 25. maja 2007. godine i signiran je pod brojem U-827/07. 12. Apelant je 29. maja 2007. godine uputio urgenciju predsjednici Suda BiH da se wegov predmet uzme prioritetno u rad zbog toga {to je obolio od multipleks skleroze. 13. Predmet U-827/07 je 13. juna 2007. godine proslije|en iz Upravnog odjeqewa Suda BiH u Parni~no odjeqewe Suda BiH i zaveden u P upisnik pod brojem P-263/07, jer se radi o predmetu koji se odnosi na za{titu prava iz radnog odnosa biv{eg zaposlenika Ministarstva odbrane Republike Srpske (u daqwem tekstu: RS). 14. Sud BiH je 14. juna 2007. godine uputio apelantu dopis broj SU-471/07 u kom ga je obavijestio da }e wegov predmet biti uzet u rad jer se "radi o predmetu koji se po zakonu rje{ava prioritetno". 15. Rje{ewem Suda BiH broj P-263/07 od 19. avgusta 2008. godine apelantu je nalo`eno da u roku od osam dana od dana prijema rje{ewa uredi i dopuni tu`bu podnesenu 21. avgusta 2006. godine, i to radi ozna~avawa osnova za nadle`nost suda, pravilnog ozna~avawa stranaka s potpunim podacima u pogledu zastupawa i adrese, opredjeqewa i odre|ewa tu`benog zahtjeva, ozna~avawem vrijednosti spora, pravnog osnova, ~iwenica na kojima se zasniva zahtjev, kao i dokaza kojima se utvr|uju te ~iwenice. 16. Apelant je ure|enu i dopuwenu tu`bu dostavio Sudu BiH 1. septembra 2008. godine. 17. Sud BiH je apelantovu tu`bu dostavio Pravobranila{tvu BiH, kao pravnom zastupniku tu`enog, 4. septembra 2008. godine s napomenom da odgovor na tu`bu dostavi direktno tu`iocu. 18. Pravobranila{tvo BiH je odgovor na apelantovu tu`bu dostavilo Sudu BiH 3. oktobra 2008. godine. U odgovoru na

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u predmetu broj AP 384/08, rje{avaju}i apelaciju Danka Mihajlovi}a, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59 stav 2 alineja 2, ~lana 61 st. 1 i 2 i ~lana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simovi}, predsjednik Valerija Gali}, potpredsjednica Seada Palavri}, potpredsjednica Mato Tadi}, sudija Mirsad ]eman, sudija na sjednici odr`anoj 8. decembra 2010. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1
Usvaja se apelacija Danka Mihajlovi}a. Utvr|uje se povreda ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dono{ewe odluke u razumnom roku u predmetima Suda Bosne i Hercegovine broj P-263/07 i Okru`nog suda u Bawaluci broj 11 0 U 002819 10. Nala`e se Okru`nom sudu u Bawaluci da bez daqweg odlagawa donese odluku u predmetu broj 11 0 U 002819 10. Nala`e se Vladi Republike Srpske da, u skladu s ~lanom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Danku Mihajlovi}u u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke isplati iznos od 1.200 KM na ime nematerijalne {tete zbog nedono{ewa odluke u razumnom roku. Nala`e se Okru`nom sudu u Bawaluci i Vladi Republike Srpske da, u skladu s ~lanom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciqem da se izvr{i ova odluka. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@EWE I. Uvod 1. Danko Mihajlovi} (u daqwem tekstu: apelant) iz Bawaluke podnio je 31. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) zbog nedono{ewa odluke u razumnom roku u predmetu P-263/07 Suda Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Sud BiH). II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ~lana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH je 8. februara 2008. godine zatra`eno da dostavi odgovor na apelaciju. Od Suda BiH je naknadno, 3. juna 2010. godine, zatra`eno da dostavi na uvid spis broj P-263/07. 3. Sud BiH je dostavio odgovor na apelaciju 12. septembra, 16. septembra i 25. septembra 2008. godine, a 9. juna 2010. godine je obavijestio Ustavni sud da nije u mogu}nosti dostaviti tra`eni spis, s obzirom da je spis proslije|en Okru`nom sudu na odlu~ivawe.
1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 41/11

Broj 36 – Stranica 112

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

tu`bu je istaknut prigovor stvarne nenadle`nosti Suda BiH zbog toga {to iz dokaza prilo`enih uz tu`bu mo`e da se konstatuje da nije poni{teno rje{ewe Ministarstva odbrane BiH, ve} rje{ewe entitetskog ministarstva, odnosno VRS, tako da je u izvr{ewu presude dono{ewe rje{ewa bilo u nadle`nosti Vlade RS, a ne Komande divizije "R" koja je bila u sastavu Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine. U tom smislu tu`eni se pozvao na odredbe ~lana 72 stav 2 Zakona o odbrani ("Slu`beni glasnik BiH" br. 88/05). 19. Sud BiH je zakazao pripremno ro~i{te za 18. oktobar 2008. godine. U spisu Suda BiH nema podataka da je navedeno ro~i{te odr`ano. 20. Sud BiH, sudija Prvostepenog parni~nog odjeqewa, je dopisom broj P-263/07 od 26. novembra 2008. godine dostavio Upravnom odjeqewu Suda BiH apelantov predmet radi rje{avawa sukoba nadle`nosti. Sud BiH, sudija Prvostepenog parni~nog odjeqewa, smatrao je da se u konkretnom slu~aju ne radi ni o jednom imovinsko-pravnom sporu navedenom u ~lanu 1 st. 2 i 3 Zakona o parni~nom postupku pred Sudom BiH, zbog ~ega je odbio stvarnu nadle`nost za rje{avawe u navedenom sporu. 21. Rje{avaju}i o sukobu nadle`nosti izme|u Okru`nog suda i Suda BiH, Vije}e Upravnog odjeqewa Suda BiH donijelo je Rje{ewe broj UR-370/08 od 20. novembra 2009. godine, kojim je utvrdilo da je za su|ewe u konkretnoj pravnoj stvari stvarno nadle`an Okru`ni sud 22. Rje{ewe Suda BiH broj UR-370/08 od 20. novembra 2009. godine i spis Suda BiH broj P-263/07 Okru`ni sud je primio 25. novembra 2009. godine. 23. Okru`ni sud je 27. aprila 2010. godine dostavio Vladi RS-a Rje{ewe Suda BiH broj UR-370/08 od 20. novembra 2009. godine i apelantovu tu`bu radi dostavqawa odgovora na tu`bu i upravnog spisa. 24. Ministarstvo finansija RS-a je 5. maja 2010. godine dostavilo Okru`nom sudu odgovor na tu`bu, a predmetni spis nije dostavqen s obrazlo`ewem da ga ne posjeduju i da bi Okru`ni sud trebao da se obrati Ministarstvu odbrane BiH radi pribavqawa spisa. 25. Okru`ni sud je 15. juna 2010. godine ponovo zatra`io spis od Ministarstva finansija RS-a, navode}i da je kao pravni slijednik Ministarstva odbrane u Vladi RS-a obavezan da postupi prema tra`ewu suda i spis predmeta pribavi od Ministarstva odbrane BiH, Zajedni~kog {taba oru`anih snaga, i ostavio im jo{ jedan rok od 30 dana da postupe prema ranijem tra`ewu suda. 26. Ministarstvo finansija je predmetni spis, nakon {to ga je pribavilo od Ministarstva odbrane BiH, dostavilo Okru`nom sudu 4. avgusta 2010. godine. 27. Postupak pred Okru`nim sudom jo{ uvijek nije okon~an. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 28. Apelant smatra da mu je zbog toga {to nije donesena odluka u razumnom roku prekr{eno pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno ~lana 6 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija). Zbog du`ine trajawa postupka i nedono{ewa odluke u razumnom roku, apelant tra`i naknadu nematerijalne {tete u iznosu od 10.000,00 KM. b) Odgovor na apelaciju 29. Sud BiH je u svom odgovoru istakao da se u konkretnom predmetu radi o postupku za{tite prava iz radnog odnosa biv{eg zaposlenika Ministarstva odbrane Republike Srpske, da isti takvi radni predmeti iz 2005. godine i 2006. godine, koji su po zakonu prioritetni, jo{ uvijek nisu okon~ani, te da }e apelantov predmet biti prioritetno uzet u rad kada se okon~a rad na predmetima iz 2005. i 2006. godine.

30. Okru`ni sud je u svom odgovoru na apelaciju istakao da je apelant podnio tu`bu Okru`nom sudu 21. avgusta 2006. godine, a da je rje{ewe kojim se Okru`ni sud proglasio stvarno nenadle`nim u konkretnoj pravnoj stvari doneseno 23. aprila 2007. godine, dakle u roku od sedam mjeseci od dana prijema predmeta, pa su neosnovani apelantovi navodi o povredi prava na pravi~no su|ewe u razumnom roku, a naro~ito ako se uzme u obzir broj spisa koje je zaprimio Okru`ni sud u 2006. godini i broj sudija koji su radili na referatu u 2005. i 2006. godini. Tako|er, ovaj apelantov navod je neosnovan i u odnosu na daqwi tok postupka, s obzirom da je predmetni spis Sud BiH vratio Okru`nom sudu 23. novembra 2009. godine, te da je Okru`ni sud spise predmeta upravnog organa uspio da pribavi od Ministarstva finansija RS-a, kao pravnog slijednika Ministarstva odbrane RS-a, nakon vi{e tra`ewa tek 10. avgusta 2010. godine. V. Relevantni propisi 31. Zakon o upravnim sporovima ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" broj 109/05 od 16. novembra 2005. godine) u relevantnom dijelu glasi: ^lan 48. Sud }e primijeniti odredbe Zakona o parni~nom postupku za pitawa koja nisu regulisana ovim zakonom. 32. Zakon o parni~nom postupku Republike Srpske ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) u relevantnom dijelu glasi:: ^lan 10. Sud je du`an provesti postupak bez odugovla~ewa i sa {to mawe tro{kova, te onemogu}iti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. 33. Zakon o parni~nom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 36/04 i 84/07) u relevantnom dijelu glasi: ^lan 15. Sud je du`an sprovesti postupak bez odugovla~ewa i sa {to mawe tro{kova, te onemogu}iti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. 34. Zakon o odbrani Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 88/05 i 94/05) u relevantnom dijelu glasi: ^lan 72. (Prenos drugih prava i obaveza) (1) Ministarstvo odbrane i entitetska ministarstva odbrane, u roku od 30 dana od dana stupawa na snagu ovog zakona, sa~ini}e sveobuhvatan popis ostalih prava i obaveza prija{wih entitetskih ministarstava odbrane i predlo`iti plan o prenosu ostalih prava i obaveza Ministarstvu odbrane, sa 1. januarom 2006. godine. (2) Osim ukoliko nije druga~ije predvi|eno u planu za prenos ostalih prava i obaveza iz stava (1) ovog ~lana, odobrenog u skladu sa ~lanom 73. ovog zakona, entitetske vlade i daqe su odgovorne za dugove, zadu`ewa i ostale obaveze entitetskih ministarstava odbrane nastale do 1. januara 2006. godine. (3) Entitetske vlade ne mogu tra`iti od{tetu, doprinos ili obe{te}ewe od Bosne i Hercegovine u pogledu prenosa ostalih prava i obaveza, osim u slu~aju ako ih za to ovlasti Savjet ministara Bosne i Hercegovine ili Parlamentarna skup{tina. VI. Dopustivost 35. U skladu s ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u pitawima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 36. U skladu s ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpqeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i shodno zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 113

primio odluku o posqedwem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 37. U konkretnom slu~aju, apelant se obratio Ustavnom sudu zbog toga {to upravni spor, koji je pokrenuo protiv rje{ewa o prestanku wegove slu`be u Vojsci Republike Srpske, nerazumno dugo traje navode}i da mu je povrije|eno pravo na dono{ewe odluke u "razumnom roku", u smislu ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, pa je u konkretnom slu~aju, u smislu ~lana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva. Naime, u smislu ~lana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e iznimno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadle`nog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiqna kr{ewa prava i osnovnih sloboda koja {tite Ustav Bosne i Hercegovine ili me|unarodni dokumenti koji se primjewuju u Bosni i Hercegovini. 38. Na kraju, apelacija u ovom dijelu ispuwava i uslove iz ~lana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. 39. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 40. Apelant smatra da mu je zbog toga {to nije donesena kona~na odluka u ovom predmetu, koji se odnosi na prestanak wegove slu`be u VRS, povrije|eno pravo na pravi~no su|ewe u odnosu na dono{ewe odluke u razumnom roku iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na pravi~no su|ewe u razumnom roku 41. ^lan II/3 Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona obuhvataju: [...] e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom. 42. ^lan 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega, svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovqenim sudom. a) Relevantni principi 43. Shodno konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost du`ine trajawa postupka mora da se ocjewuje u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vode}i ra~una o kriterijumima koji su uspostavqeni praksom Evropskog suda, a naro~ito o slo`enosti predmeta, pona{awu strana u postupku i nadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, te o zna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za qudska prava, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvje{taj broj 2002-I, stav 38). 44. Osim toga, shodno praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije vaqano opravdawe za prekomjerno odugovla~ewe postupka, a stalno vra}awe odluke na ponovno su|ewe mo`e da poka`e da postoje ozbiqni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probsmeier protiv Wema~ke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvje{taji 1997-IV). 45. Kona~no, Evropski sud je ukazao da je potrebna naro~ita marqivost nadle`nih vlasti u svim predmetima koji se ti~u li~nog statusa i svojstva (vidi Evropski sud, Borgese protiv

Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18. b) Period koji se uzima u obzir 46. Iz dokumentacije koja je predo~ena Ustavnom sudu i navoda apelacije proizilazi da se apelant `ali na du`inu postupka koji je apelant pokrenuo tu`bom u upravnom sporu pred Okru`nim sudom, a koji je, u vrijeme podno{ewa apelacije, vo|en pred Sudom BiH nakon {to se Okru`ni sud proglasio stvarno nenadle`nim za postupawe u navedenoj pravnoj stvari i tu`bu ustupio na nadle`ni postupak Sudu BiH. Ustavni sud primje}uje da je, u me|uvremenu, Sud BiH vratio predmet Okru`nom sudu na nadle`no rje{avawe, pa }e se du`ina predmetnog postupka ispitati i u tom dijelu. 47. Apelant je Okru`nom sudu podnio tu`bu 21. avgusta 2006. godine, a iz navoda apelacije i odgovora na apelaciju proizilazi da kona~na (meritorna) odluka o apelantovoj tu`bi jo{ uvijek nije donesena. Dakle, relevantan period koji u konkretnom slu~aju mora da se uzme u obzir je period od ~etiri godine i tri mjeseca. s) Analiza du`ine trajawa postupka 48. U konkretnom slu~aju se radilo o upravnom sporu koji je pokrenut protiv rje{ewa upravnog organa o prestanku apelantove slu`be u VRS. S tim u vezi, imaju}i u vidu da se upravni spor, po pravilu, rje{ava na podlozi ~iwenica koje su utvr|ene u upravnom postupku, Ustavni sud smatra da se ne radi o naro~ito slo`enim ~iweni~nim i pravnim pitawima koja je sud trebao da razmotri. 49. Ustavni sud zapa`a da je Okru`nom sudu trebalo devet mjeseci da, odlu~uju}i o apelantovoj tu`bi protiv rje{ewa upravnog organa, donese rje{ewe kojim se proglasio nenadle`nim i ustupio predmet na nadle`no postupawe Sudu BiH. Zatim, nakon {to se Okru`ni sud proglasio stvarno nenadle`nim za postupawe u apelantovom predmetu i predmet proslijedio Sudu BiH na nadle`no postupawe, Sudu BiH je trebalo dvije godine i sedam mjeseci da odlu~i o sukobu nadle`nosti izme|u Okru`nog suda i Suda BiH, pri ~emu je, za vrijeme dok je bio kod Suda BiH, predmet bio u parni~nom odjeqewu godinu i {est mjeseci, pa je ponovo vra}en u odjeqewe upravnih sporova. Na kraju, kada je predmet ponovo vra}en Okru`nom sudu na nadle`no postupawe, Okru`nom sudu je trebalo pet mjeseci da tu`bu dostavi na odgovor Ministarstvu finansija i zatra`i spis upravnog organa. Okru`ni sud i Sud BiH nisu ni~im opravdali periode u kojima se apelantov predmet nalazio kod wih, osim velikim brojem predmeta koji se nalazi na rje{avawu pred tim sudovima. 50. Ustavni sud podsje}a na praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudenciju prema kojima je du`nost dr`ave da organizuje svoj pravni sistem tako da omogu}i sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194. stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Tako|e, Ustavni sud nije mogao da utvrdi da je apelant u konkretnom slu~aju na bilo koji na~in doprinio du`ini postupka. Osim toga, Ustavni sud nagla{ava da je ishod ovog predmeta od izuzetnog zna~aja za apelanta s obzirom da se tu`bom osporava osnovanost prestanka radnog odnosa u VRS, te bi slijedom toga (u su{tini se radi o radnom sporu) ovaj predmet trebalo da se rje{ava po hitnom postupku. Stoga, Ustavni sud smatra da je ovako dugo trajawe postupka neopravdano i da bi moglo da se opravda samo u izuzetnim okolnostima. U konkretnom slu~aju, Ustavni sud ne smatra da postoje takve izuzetne okolnosti, niti su sudovi na to ukazali. 51. S obzirom na navedeno, a imaju}i u vidu sve okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni sud zakqu~uje da du`ina predmetnog postupka nije u skladu sa zahtjevom "razumnog roka", te da je povrije|eno apelantovo pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na dono{ewe odluke u razumnom roku.

Broj 36 – Stranica 114

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

Naknada nematerijalne {tete 52. Apelant je tra`io naknadu nematerijalne {tete u iznosu od 5.000 KM zbog nedono{ewa kona~ne upravne odluke, odnosno pravosna`ne sudske odluke o wegovom zahtjevu za povra}aj stana. Shodno ~lanu 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, da odredi naknadu nematerijalne {tete. Me|utim, Ustavni sud podsje}a da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne {tete odre|uje u posebnim slu~ajevima kr{ewa zagarantovanih qudskih prava i sloboda. 53. Prilikom odlu~ivawa o zahtjevu za naknadu nematerijalne {tete, Ustavni sud upu}uje na ranije utvr|en princip odre|ivawa visine naknade {tete u ovakvim slu~ajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavqenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Shodno utvr|enom principu, apelantu bi za svaku godinu odga|awa da se donese odluka trebalo da se isplati iznos od pribli`no 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300,00 KM. Imaju}i u vidu ~iwenicu da postupak povodom apelantove tu`be povodom rje{ewa o prestanku slu`be u VRS traje ~etiri godine i tri mjeseca do dono{ewa odluke Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da bi apelantu za svaku godinu neopravdano dugog trajawa postupka trebalo da se isplati iznos od po 300,00 KM, dakle ukupan iznos od 1.200,00 KM. Ovaj iznos apelantu je du`na da isplati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavqawa ove odluke. VIII. Zakqu~ak 54. Ustavni sud zakqu~uje da je povrije|eno pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na dono{ewe odluke u razumnom roku kada ukupno trajawe postupka povodom tu`be u upravnom sporu u periodu od ~etiri godine i tri mjeseca mo`e u potpunosti da se stavi na teret Okru`nog suda i Suda BiH, te kada ti sudovi nisu iznijeli razloge koji bi mogli da se smatraju razumnim i objektivnim opravdawem za ovako dugo trajawe postupka. 55. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 2 i ~lana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke 56. Shodno ~lanu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr Miodrag Simovi}, s. r.

u razumnom roku u predmetima Suda Bosne i Hercegovine broj P-263/07 i Okru`nog suda u Banjaluci broj 11 0 U 002819 10. Nala`e se Okru`nom sudu u Banjaluci da bez daljnjeg odlaganja donese odluku u predmetu broj 11 0 U 002819 10. Nala`e se Vladi Republike Srpske da, u skladu s ~lanom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Danku Mihajlovi}u u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke isplati iznos od 1.200 KM na ime nematerijalne {tete zbog nedono{enja odluke u razumnom roku. Nala`e se Okru`nom sudu u Banjaluci i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa ~lanom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvr{enja ove odluke. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@ENJE I. Uvod 1. Danko Mihajlovi} (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke podnio je 31. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedono{enja odluke u razumnom roku u predmetu P-263/07Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH). II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ~lana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH je 8. februara 2008. godine zatra`eno da dostavi odgovor na apelaciju. Od Suda BiH je naknadno, 3. juna 2010. godine, zatra`eno da dostavi na uvid spis broj P-263/07. 3. Sud BiH je dostavio odgovor na apelaciju 12. septembra, 16. septembra i 25. septembra 2008. godine, a 9. juna 2010.godine je obavijestio Ustavni sud da nije u mogu}nosti dostaviti tra`eni spis, s obzirom da je spis proslije|en Okru`nom sudu na odlu~ivanje. 4. Na osnovu ~lana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Okru`nog suda zatra`eno je 15. juna i 23. augusta 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju i na uvid spis tog suda u navedenom predmetu. 5. Okru`ni sud je dostavio odgovor na apelaciju i tra`eni spis 1. septembra 2010. godine. 6. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 5. oktobra 2010. godine. III. ^injeni~no stanje 7. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in. 8. Rje{enjem Vojne po{te (u daljnjem tekstu: VP) Banjaluka, interni broj 031/278-12 od 10. maja 2004. godine, koje je potvr|eno Rje{enjem Komande divizije "R" interni broj 06/2-34 od 26. jula 2004. godine, apelantu je prestala slu`ba u Vojsci Republike Srpske (u daljnjem tekstu: VRS). 9. Apelant je protiv Rje{enja Komande 1. divizije "R" interni broj 06/2-34 od 26. jula 2004. godine 21. augusta 2006. godine podnio tu`bu Okru`nom sudu u Banjaluci, koji je Presudom broj U-285/04 od 25. oktobra 2005. godine tu`bu uva`io i osporeni akt poni{tio. 10. U ponovljenom postupku Ministarstvo odbrane Bosne i Hercegovine, Zajedni~ki {tab Oru`anih snaga, General{tab VRS, Komanda 1. divizije "R" je donijela Rje{enje broj 06/2-62 od 9. juna 2006. godine kojim je djelimi~no usvojåna apelantova `alba, podnesenà protiv VP Banjaluka interni broj 031/278-12 od 10. maja 2004. godine, te je kao datum prestanka slu`be utvr|en 14. maj 2004. godine, umjesto 8. maj 2004. godine. 11. Apelant je protiv Rje{enja Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine, Zajedni~kog {taba Oru`anih snaga, General{taba

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u predmetu broj AP 384/08, rje{avaju}i apelaciju Danka Mihajlovi}a, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav 2. alineja 2, ~lana 61. st. 1. i 2. i ~lana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simovi}, predsjednik Valerija Gali}, potpredsjednica Seada Palavri}, potpredsjednica Mato Tadi}, sudija Mirsad ]eman, sudija na sjednici odr`anoj 8. decembra 2010. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

1

Usvaja se apelacija Danka Mihajlovi}a. Utvr|uje se povreda ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dono{enje odluke
1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 41/11

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 115

VRS, Komande 1. divizije "R" broj 06/2-62 od 9. juna 2006. godine. podnio tu`bu Okru`nom sudu u Banjaluci, koji se Rje{enjem broj 011-0-U-06-000731 od 23. aprila 2007. godine proglasio stvarno nenadle`nim za postupanje u navedenoj pravnoj stvari i tu`bu ustupio na nadle`ni postupak Sudu BiH kao stvarno nadle`nom sudu. Predmet je Sudu BiH dostavljen 25. maja 2007. godine i signiran je pod brojem U-827/07. 12. Apelant je 29. maja 2007. godine uputio urgenciju predsjednici Suda BiH da se njegov predmet uzme prioritetno u rad zbog toga {to je obolio od multipleks skleroze. 13. Predmet U-827/07 je 13. juna 2007. godine proslije|en iz Upravnog odjeljenja Suda BiH u Parni~no odjeljenje Suda BiH i zaveden u P upisnik pod brojem P-263/07, jer se radi o predmetu koji se odnosi na za{titu prava iz radnog odnosa biv{eg zaposlenika Ministarstva odbrane Republike Srpske (u daljnjem tekstu: RS). 14. Sud BiH je 14. juna 2007. godine uputio apelantu dopis broj SU-471/07 u kojem ga je obavijestio da }e njegov predmet biti uzet u rad jer se "radi o predmetu koji se po zakonu rje{ava prioritetno". 15. Rje{enjem Suda BiH broj P-263/07 od 19. augusta 2008. godine apelantu je nalo`eno da u roku od osam dana od dana prijema rje{enja uredi i dopuni tu`bu podnesenu 21. augusta 2006. godine, i to radi ozna~avanja osnova za nadle`nost suda, pravilnog ozna~avanja stranaka s potpunim podacima u pogledu zastupanja i adrese, opredjeljenja i odre|enja tu`benog zahtjeva, ozna~avanjem vrijednosti spora, pravnog osnova, ~injenica na kojima se zasniva zahtjev, kao i dokaza kojima se utvr|uju te ~injenice. 16. Apelant je ure|enu i dopunjenu tu`bu dostavio Sudu BiH 1. septembra 2008. godine. 17. Sud BiH je apelantovu tu`bu dostavio Pravobranila{tvu BiH, kao pravnom zastupniku tu`enog, 4. septembra 2008. godine s napomenom da odgovor na tu`bu dostavi direktno tu`itelju. 18. Pravobranila{tvo BiH je odgovor na apelantovu tu`bu dostavilo Sudu BiH 3. oktobra 2008. godine. U odgovoru na tu`bu je istaknut prigovor stvarne nenadle`nosti Suda BiH zbog toga {to se iz dokaza prilo`enih uz tu`bu mo`e konstatovati da nije poni{teno rje{enje Ministarstva odbrane BiH, ve} rje{enje entitetskog ministarstva, odnosno VRS, tako da je u izvr{enju presude dono{enje rje{enja bilo u nadle`nosti Vlade RS, a ne Komande divizije "R" koja je bila u sastavu Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine. U tom smislu tu`eni se pozvao na odredbe ~lana 72. stav 2. Zakona o odbrani ("Slu`beni glasnik BiH" br. 88/05). 19. Sud BiH je zakazao pripremno ro~i{te za 18. oktobar 2008. godine. U spisu Suda BiH nema podataka da je navedeno ro~i{te odr`ano. 20. Sud BiH, sudija Prvostepenog parni~nog odjeljenja, je dopisom broj P-263/07 od 26. novembra 2008. godine dostavio Upravnom odjeljenju Suda BiH apelantov predmet radi rje{avanja sukoba nadle`nosti. Sud BiH, sudija Prvostepenog parni~nog odjeljenja, je smatrao da se u konkretnom slu~aju ne radi ni o jednom imovinsko-pravnom sporu navedenom u ~lanu 1. st. 2. i 3. Zakona o parni~nom postupku pred Sudom BiH, zbog ~ega je odbio stvarnu nadle`nost za rje{avanje u navedenom sporu. 21. Rje{avaju}i o sukobu nadle`nosti izme|u Okru`nog suda i Suda BiH, Vije}e Upravnog odjeljenja Suda BiH je donijelo Rje{enje broj UR-370/08 od 20. novembra 2009. godine, kojim je utvrdilo da je za su|enje u konkretnoj pravnoj stvari stvarno nadle`an Okru`ni sud 22. Rje{enje Suda BiH broj UR-370/08 od 20. novembra 2009. godine i spis Suda BiH broj P-263/07 Okru`ni sud je primio 25. novembra 2009. godine. 23. Okru`ni sud je 27. aprila 2010. godine dostavio Vladi RS-a Rje{enje Suda BiH broj UR-370/08 od 20. novembra 2009. godine i apelantovu tu`bu radi dostavljanja odgovora na tu`bu i upravnog spisa.

24. Ministarstvo finansija RS-a je 5. maja 2010. godine dostavilo Okru`nom sudu odgovor na tu`bu, a predmetni spis nije dostavljen s obrazlo`enjem da ga ne posjeduju i da bi se Okru`ni sud trebao obratiti Ministarstvu odbrane BiH radi pribavljanja spisa. 25. Okru`ni sud je 15. juna 2010. godine ponovo zatra`io spis od Ministarstva finansija RS-a, navode}i da je kao pravni slijednik Ministarstva odbrane u Vladi RS-a obavezan da postupi prema tra`enju suda i spis predmeta pribavi od Ministarstva odbrane BiH, Zajedni~kog {taba oru`anih snaga, i ostavio im jo{ jedan rok od 30 dana da postupe prema ranijem tra`enju suda. 26. Ministarstvo finansija je predmetni spis, nakon {to ga je pribavilo od Ministarstva odbrane BiH, dostavilo Okru`nom sudu 4. augusta 2010. godine. 27. Postupak pred Okru`nim sudom jo{ uvijek nije okon~an. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 28. Apelant smatra da mu je zbog toga {to nije donesena odluka u razumnom roku prekr{eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno ~lana 6. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Zbog du`ine trajanja postupka i nedono{enja odluke u razumnom roku, apelant tra`i naknadu nematerijalne {tete u iznosu od 10.000,00 KM. b) Odgovor na apelaciju 29. Sud BiH je u svom odgovoru istakao da se u konkretnom predmetu radi o postupku za{tite prava iz radnog odnosa biv{eg zaposlenika Ministarstva odbrane Republike Srpske, da isti takvi radni predmeti iz 2005. godine i 2006. godine, koji su po zakonu prioritetni, jo{ uvijek nisu okon~ani, te da }e apelantov predmet biti prioritetno uzet u rad kada se okon~a rad na predmetima iz 2005. i 2006. godine. 30. Okru`ni sud je u svom odgovoru na apelaciju istakao da je apelant podnio tu`bu Okru`nom sudu 21. augusta 2006. godine, a da je rje{enje kojim se Okru`ni sud proglasio stvarno nenadle`nim u konkretnoj pravnoj stvari doneseno 23. aprila 2007. godine, dakle u roku od sedam mjeseci od dana prijema predmeta, pa su neosnovani apelantovi navodi o povredi prava na pravi~no su|enje u razumnom roku, a naro~ito ako se uzme u obzir broj spisa koje je zaprimio Okru`ni sud u 2006. godini i broj sudija koji su radili na referatu u 2005. i 2006. godini. Tako|er, ovaj apelantov navod je neosnovan i u odnosu na daljnji tok postupka, s obzirom da je predmetni spis Sud BiH vratio Okru`nom sudu 23. novembra 2009. godine, te da je Okru`ni sud spise predmeta upravnog organa uspio pribaviti od Ministarstva finansija RS-a, kao pravnog slijednika Ministarstva odbrane RS-a, nakon vi{e tra`enja tek 10. augusta 2010. godine. V. Relevantni propisi 31. Zakon o upravnim sporovima ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" broj 109/05 od 16. novembra 2005. godine) u relevantnom dijelu glasi: ^lan 48. Sud }e primijeniti odredbe Zakona o parni~nom postupku za pitanja koja nisu regulirana ovim zakonom 32. Zakon o parni~nom postupku Republike Srpske ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) u relevantnom dijelu glasi:: ^lan 10. Sud je du`an provesti postupak bez odugovla~enja i sa {to manje tro{kova, te onemogu}iti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. 33. Zakon o parni~nom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 36/04 i 84/07) u relevantnom dijelu glasi: ^lan 15. Sud je du`an provesti postupak bez odugovla~enja i sa {to manje tro{kova, te onemogu}iti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Broj 36 – Stranica 116

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

34. Zakon o odbrani Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 88/05 i 94/05) u relevantnom dijelu glasi: ^lan 72. (Prijenos drugih prava i obaveza) (1) Ministarstvo odbrane i entitetska ministarstva odbrane }e, u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, sa~initi sveobuhvatan popis ostalih prava i obaveza prija{njih entitetskih ministarstava odbrane i predlo`iti plan o prijenosu ostalih prava i obaveza Ministarstvu odbrane, sa 1. januarom 2006. godine. (2) Osim ako nije druga~ije predvi|eno u planu za prijenos ostalih prava i obaveza iz stava (1) ovog ~lana odobrenog u skladu sa ~lanom 73. ovog zakona, entitetske vlade i dalje su odgovorne za dugove, zadu`enja i ostale obaveze entitetskih ministarstava odbrane nastalih do 1. januara 2006. godine. (3) Entitetske vlade ne mogu tra`iti od{tetu, doprinos ili obe{te}enje od Bosne i Hercegovine u pogledu prijenosa ostalih prava i obaveza, osim u slu~aju ako ih za to ovlasti Vije}e ministara Bosne i Hercegovine ili Parlamentarna skup{tina. VI. Dopustivost 35. U skladu s ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 36. U skladu s ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 37. U konkretnom slu~aju, apelant se obratio Ustavnom sudu zbog toga {to upravni spor, koji je pokrenuo protiv rje{enja o prestanku njegove slu`be u Vojsci Republike Srpske, nerazumno dugo traje navode}i da mu je povrije|eno pravo na dono{enje odluke u "razumnom roku", u smislu ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je u konkretnom slu~aju, u smislu ~lana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva. Naime, u smislu ~lana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadle`nog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kr{enja prava i osnovnih sloboda koja {tite Ustav Bosne i Hercegovine ili me|unarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. 38. Kona~no, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz ~lana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 39. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 40. Apelant smatra da mu je zbog toga {to nije donesena kona~na odluka u ovom predmetu, koji se odnosi na prestanak njegove slu`be u VRS, povrije|eno pravo na pravi~no su|enje u odnosu na dono{enje odluke u razumnom roku iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravi~no su|enje u razumnom roku 41. ^lan II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: [...] e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom.

42. ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. a) Relevantni principi 43. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost du`ine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vode}i ra~una o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naro~ito o slo`enosti predmeta, pona{anju strana u postupku i nadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, te o zna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvje{taj broj 2002-I, stav 38). 44. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovla~enje postupka, a stalno vra}anje odluke na ponovno su|enje mo`e pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probsmeier protiv Njema~ke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvje{taji 1997-IV). 45. Kona~no, Evropski sud je ukazao da je potrebna naro~ita marljivost nadle`nih vlasti u svim predmetima koji se ti~u li~nog statusa i svojstva (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18. b) Period koji se uzima u obzir 46. Iz dokumentacije predo~ene Ustavnom sudu i navoda apelacije proizlazi da se apelant `ali na du`inu postupka koji je apelant pokrenuo tu`bom u upravnom sporu pred Okru`nim sudom, a koji je, u vrijeme podno{enja apelacije, vo|en pred Sudom BiH nakon {to se Okru`ni sud proglasio stvarno nenadle`nim za postupanje u navedenoj pravnoj stvari i tu`bu ustupio na nadle`ni postupak Sudu BiH. Ustavni sud primje}uje da je, u me|uvremenu, Sud BiH vratio predmet Okru`nom sudu na nadle`no rje{avanje, pa }e se du`ina predmetnog postupka ispitati i u tom dijelu. 47. Apelant je Okru`nom sudu podnio tu`bu 21. augusta 2006. godine, a iz navoda apelacije i odgovora na apelaciju proizlazi da kona~na (meritorna) odluka o apelantovoj tu`bi jo{ uvijek nije donesena. Dakle, relevantan period koji se u konkretnom slu~aju mora uzeti u obzir je period od ~etiri godine i tri mjeseca. c) Analiza du`ine trajanja postupka 48. U konkretnom slu~aju se radilo o upravnom sporu koji je pokrenut protiv rje{enja upravnog organa o prestanku apelantove slu`be u VRS. S tim u vezi, imaju}i u vidu da se upravni spor, po pravilu, rje{ava na podlozi ~injenica koje su utvr|ene u upravnom postupku, Ustavni sud smatra da se ne radi o naro~ito slo`enim ~injeni~nim i pravnim pitanjima koja je sud trebao razmotriti. 49. Ustavni sud zapa`a da je Okru`nom sudu trebalo devet mjeseci da, odlu~uju}i o apelantovoj tu`bi protiv rje{enja upravnog organa, donese rje{enje kojim se proglasio nenadle`nim i ustupio predmet na nadle`no postupanje Sudu BiH. Zatim, nakon {to se Okru`ni sud proglasio stvarno nenadle`nim za postupanje u apelantovom predmetu i predmet proslijedio Sudu BiH na nadle`no postupanje, Sudu BiH je trebalo dvije godine i sedam mjeseci da odlu~i o sukobu nadle`nosti izme|u Okru`nog suda i Suda BiH, pri ~emu je, za vrijeme dok je bio kod Suda BiH, predmet bio u parni~nom odjeljenju godinu i {est mjeseci, pa je ponovo vra}en u odjeljenje upravnih sporova. Kona~no, kada je predmet ponovo vra}en Okru`nom sudu na nadle`no postupanje, Okru`nom sudu je trebalo pet mjeseci da tu`bu dostavi na odgovor Ministarstvu finansija i zatra`i spis upravnog organa. Okru`ni sud i Sud BiH nisu ni~im opravdali periode u kojima se apelantov predmet

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 117

nalazio kod njih, osim velikim brojem predmeta koji se nalazi na rje{avanju pred tim sudovima. 50. Ustavni sud podsje}a na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je du`nost dr`ave da organizira svoj pravni sistem tako da omogu}i sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194. stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Tako|er, Ustavni sud nije mogao utvrditi da je apelant u konkretnom slu~aju na bilo koji na~in doprinio du`ini postupka. Osim toga, Ustavni sud nagla{ava da je ishod ovog predmeta od izuzetnog zna~aja za apelanta s obzirom da se tu`bom osporava osnovanost prestanka radnog odnosa u VRS, te bi slijedom toga (u su{tini se radi o radnom sporu) ovaj predmet trebalo rje{avati po hitnom postupku. Stoga, Ustavni sud smatra da je ovako dugo trajanje postupka neopravdano i da bi se moglo opravdati samo u izuzetnim okolnostima. U konkretnom slu~aju, Ustavni sud ne smatra da postoje takve izuzetne okolnosti, niti su sudovi na to ukazali. 51. S obzirom na navedeno, a imaju}i u vidu sve okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni sud zaklju~uje da du`ina predmetnog postupka nije u skladu sa zahtjevom "razumnog roka", te da je povrije|eno apelantovo pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na dono{enje odluke u razumnom roku. Naknada nematerijalne {tete 52. Apelant je tra`io naknadu nematerijalne {tete u iznosu od 5.000 KM zbog nedono{enja kona~ne upravne odluke, odnosno pravomo}ne sudske odluke o njegovom zahtjevu za povrat stana. Prema ~lanu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu nematerijalne {tete. Me|utim, Ustavni sud podsje}a da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne {tete odre|uje u posebnim slu~ajevima kr{enja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda. 53. Prilikom odlu~ivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne {tete, Ustavni sud upu}uje na ranije utvr|en princip odre|ivanja visine naknade {tete u ovakvim slu~ajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvr|enom principu, apelantu bi za svaku godinu odga|anja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od pribli`no 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300,00 KM. Imaju}i u vidu ~injenicu da postupak povodom apelantove tu`be povodom rje{enja o prestanku slu`be u VRS traje ~etiri godine i tri mjeseca do dono{enja odluke Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da bi apelantu za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka trebalo isplatiti iznos od po 300,00 KM, dakle ukupan iznos od 1.200,00 KM. Ovaj iznos apelantu je du`na isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. VIII. Zaklju~ak 54. Ustavni sud zaklju~uje da je povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na dono{enje odluke u razumnom roku kada se ukupno trajanje postupka povodom tu`be u upravnom sporu u periodu od ~etiri godine i tri mjeseca mo`e u potpunosti staviti na teret Okru`nog suda i Suda BiH, te kada ti sudovi nisu iznijeli razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka. 55. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 2. i ~lana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke
1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 41/11

56. Prema ~lanu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simovi}, s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u Vije}u od pet sudaca, u predmetu broj AP 467/08, rje{avaju}i apelaciju Vesne Ver{i}, na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 16. stavak 4. to~ka 8, ~lanka 59. stavak 2. alineja 2, ~lanka 61. st. 1. i 2. i ~lanka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simovi}, predsjednik Valerija Gali}, dopredsjednica Seada Palavri}, dopredsjednica Mato Tadi}, sudac Mirsad ]eman, sudac na sjednici odr`anoj 21. prosinca 2010. godine donio

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

1

Djelomi~no se usvaja apelacija Vesne Ver{i}. Utvr|uje se povreda ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda, u odnosu na pravo na dono{enje odluke u razumnom roku u postupku koji je okon~an Presudom Kantonalnog suda u Biha}u broj G`:107/03 od 27. rujna 2005. godine. Sukladno ~lanku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nala`e se Vladi Unsko-sanskog kantona da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati Vesni Ver{i} iznos od 1.350 KM na ime nematerijalne {tete zbog nedono{enja odluke u razumnom roku. Nala`e se Vladi Unsko-sanskog kantona da, sukladno ~lanku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama u svrhu provedbe ove odluke. Odbacuje se kao nedopu{tena apelacija Vesne Ver{i}, podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Biha}u broj G`:107/03 od 27. rujna 2005. godine u odnosu na ~lanak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zato {to su izmijenjene pravne okolnosti. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@ENJE I. Uvod 1. Vesna Ver{i} (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Biha}a je 27. lipnja 2007. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rje{enja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-06-000 145 od 15. svibnja 2007. godine i Presude Kantonalnog suda u Biha}u (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj G`-107/03 od 27. rujna 2005. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Ustavni sud je Odlukom broj AP 2396/05 od 9. studenoga 2006. godine odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelantica podnijela 24. studenoga 2005. godine protiv Presude Kantonalnog suda broj G`-107/03 od 27. rujna 2005. godine. U obrazlo`enju odluke Ustavni sud je naveo da je utvrdio da se u konkretnom slu~aju radi o postupku koji jo{ nije zavr{en, jer je postupak po izjavljenoj apelanti~inoj reviziji pred Vrhovnom

Broj 36 – Stranica 118

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

sudom u toku. Odlu~uju}i o izjavljenoj apelanti~inoj reviziji, Vrhovni sud je Rje{enjem broj 070-0-Rev-06-000 145 od 15. svibnja 2007. godine reviziju odbacio kao nedopu{tenu iz formalnih razloga. 3. S obzirom da je apelantica, nakon dono{enja Rje{enja Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-000 145 od 15. svibnja 2007. godine ponovno podnijela identi~nu apelaciju, Ustavni sud je, na sjednici Vije}a od pet sudaca od 10. sije~nja 2008. godine, odlu~io podnesenu apelaciju evidentirati pod novim brojem. Nakon toga, predmet je evidentiran pod brojem AP 467/08. 4. Na temelju ~lanka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog i Kantonalnog suda kao i od Union banke d.d. Sarajevo–Podru`nica Biha} (u daljnjem tekstu: tu`ena banka) je 18. velja~e 2008. godine zatra`ena dostava odgovora na apelaciju. Tako|er, od Op}inskog suda u Biha}u (u daljnjem tekstu: Op}inski sud) je 10. rujna 2010. godine zatra`ena dostava spisa radi uvida. Osim toga, od Op}inskog i Kantonalnog suda kao i od Federalnog pravobraniteljstva je 22. studenoga 2010. godine zatra`ena dostava odgovora na apelaciju. 5. Tu`ena banka i Vrhovni sud su dostavili odgovore na apelaciju 25. i 28. velja~e 2008. godine. Kantonalni sud i Federalno pravobraniteljstvo su dostavili odgovore 24. i 26. studenoga 2010. godine. Op}inski sud je dostavio spis na uvid 17. rujna 2010. godine, a odgovor na apelaciju nije dostavio. 6. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantici 1. prosinca 2010. godine. III. ^injeni~no stanje 7. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelanti~inih navoda i dokumenata podastrtih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in. 8. Apelantica je 17. velja~e 1992. godine podnijela tu`bu Op}inskom sudu protiv Jugobanke d.d. Sarajevo–Podru`nica Biha} (u daljnjem tekstu: Jugobanka) radi isplate deviznih sredstava sa {tedne knji`ice, u iznosima i valutama koji su u tu`bi to~no navedeni. Predmet je u Op}inskom sudu evidentiran pod brojem P-140/92. 9. Op}inski sud je prvo ro~i{te odr`ao 14. travnja 1992. godine i tom prilikom donio presudu zbog izostanka. Op}inski sud je, potom, u dnevnoj naredbi od 3. svibnja 1994. godine, konstatirao da je priziv Jugobanke od 12. travnja 1994. godine blagovremen i dostavio je apelantici na odgovor, a potom Vi{em sudu na odlu~ivanje. Vi{i sud je 27. lipnja 1994. godine aktom broj G@-37/94 vratio predmetni spis Op}inskom sudu uz uputu da s prizivom postupi kao s prijedlogom za povrat u pre|a{nje stanje. Op}inski sud je zakazao ro~i{te za 25. travanj 1995. godine, na koje je pristupio apelanti~in suprug i predlo`io da se ro~i{te odgodi na neodre|eno vrijeme s obzirom da je apelantica zatra`ila tuma~enje "Narodne banke o pravnom slijedniku Jugobanke". 10. Ministarstvo financija Republike Bosne i Hercegovine je aktom broj 04-054-3414-1/95 od 8. svibnja 1995. godine odgovorilo Vi{em sudu na upit o pravnom slijedniku Jugobanke. 11. Apelantica je 26. kolovoza 1996. godine Op}inskom sudu dostavila podnesak kojim je uredila tu`bu tako da je umjesto dotada{nje tu`ene Jugobanke kao tu`enu ozna~ila tu`enu banku. 12. Apelantica je podneskom od 21. o`ujka 1997. godine urgirala zakazivanje rasprave. 13. Op}inski sud je na ro~i{tu od 27. sije~nja 1998. godine procesnim rje{enjem odlu~io priziv od 12. travnja 1994. godine smatrati prijedlogom za povrat u pre|a{nje stanje, ukinuti Presudu zbog izostanka broj P-140/92 od 14. travnja 1992. godine i predmet nastavi voditi pod novim brojem P-103/98. Op}inski sud je potom ro~i{te odlo`io na neodre|eno vrijeme, a apelantici je nalo`io da dostavi sudu u dva primjerka dopis Ministarstava financija od 8. svibnja 1995. godine. 14. Nakon toga, Op}inski sud je odlo`io zakazana ro~i{ta od 2. srpnja 1998. godine kao i od 10. velja~e i 7. o`ujka 2000. godine.

15. Apelantica je podneskom od 17. travnja 2000. godine pro{irila tu`bu tako {to je, pored tu`ene banke, tu`ila i Federaciju Bosne i Hercegovine. 16. Sljede}e ro~i{te je Op}inski sud odr`ao 31. svibnja 2000. godine. Tom prilikom je Op}inski sud apelantici predao podnesak Federalnog pravobraniteljstva (zakonski zastupnik Federacije BiH) broj R-91/2000 od 12. svibnja 2000. godine, kojim je obavijestilo sud, u smislu ~lanka 177. stavak 2. ZPP-a, da Federacija BiH ne pristaje na pro{irenje tu`be. 17. Nakon toga, apelantica je 9. lipnja 2000. godine povodom istog pravnog i ~injeni~nog osnova kao i u identi~no postavljenom tu`benom zahtjevu (kao u predmetu broj P-103/08), Op}inskom sudu dostavila tu`bu u kojoj je kao tu`enu ozna~ila Federaciju BiH. Predmet je evidentiran pod brojem P-447/00. U svezi s tim, apelantica je 13. lipnja 2000. godine Op}inskom sudu dostavila podnesak s primjerkom tu`be iz predmeta P-447/00, te zatra`ila da sud izvr{i spajanje tog predmeta s predmetom broj P-103/98 i u smislu odredbe ~lanka 259. ZPP-a vodi jedan postupak. 18. Op}inski sud je donio Rje{enje broj P-103/98 od 14. studenoga 2000. godine kojim se parni~ni predmeti koji se vode pod brojevima P-103/98 i P-447/00 spajaju i vode pod poslovnim brojem P-103/98. 19. Sljede}a ro~i{ta sud je odr`ao 22. prosinca 2000. i 9. velja~e 2001. godine, na kojemu je glavna rasprava zaklju~ena. 20. Op}inski sud je donio Presudu broj P-103/98 od 9. velja~e 2001. godine kojom je u cijelosti odbio apelanti~in tu`beni zahtjev. 21. Apelantica je protiv donesene presude izjavila priziv 20. o`ujka 2001. godine. 22. Kantonalni sud je, uz propratni akt broj G`-448/01 od 26. listopada 2001. godine, 2. studenoga 2001. godine vratio predmet Op}inskom sudu jer je utvrdio da izjavljeni priziv nije potpisan. Op}inski sud je 9. studenoga 2001. godine, nakon ispravljanja navedenoga nedostatka u prizivu, 23. studenoga 2001. godine vratio predmet Kantonalnom sudu. 23. Kantonalni sud je donio Rje{enje broj G`-968/01 od 31. svibnja 2002. godine kojim je apelanti~in priziv uva`io, pobijanu presudu ukinuo i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno su|enje. Kantonalni sud je istaknuo kako je Op}inski sud propustio ocijeniti je li povrije|eno apelanti~ino pravo na mirno u`ivanje imovine. Tako|er je istaknuo da, u ponovnom postupku, prvostupanjski sud treba promatrati odgovornost tu`enih i u okviru Odluke Ustavnog suda Federacije BiH od 8. sije~nja 2001. godine kojom je utvr|eno da odredbe iz ~l. 3, 7, 11. i 18. Zakona o utvr|ivanju i realizaciji potra`ivanja gra|ana u postupku privatizacije nisu sukladne s Ustavom Federacije BiH. Kantonalni sud je vratio spis Op}inskom sudu 27. lipnja 2002. godine. 24. Predmet je potom evidentiran pod brojem P-670/02. U ponovljenom postupku Op}inski sud je 16. rujna 2002. godine odr`ao i zaklju~io glavnu raspravu. 25. Op}inski sud je donio Presudu broj P-670/02 od 16. rujna 2002. godine kojom je usvojio apelanti~in tu`beni zahtjev u odnosu na tu`enu banku koja je obvezana apelantici isplatiti deviznu {tednju u iznosima i valutama pojedina~no navedenim u dispozitivu s kamatama na {tedne uloge po vi|enju na devizna sredstva po~ev{i od 4. do 17. velja~e 1992. godine, a od 17. velja~e 1992. godine do isplate i zakonsku zateznu kamatu na ozna~ene nov~ane iznose kao i tro{kove postupka. Osim toga, Op}inski sud je apelanti~inu tu`bu u odnosu na Federaciju BiH odbacio. U obrazlo`enju presude Op}inski sud je naveo kako je utvrdio da je tu`ena banka primila novac od apelantice na ime devizne {tednje, koji do dono{enja presude nije isplatila. Prema mi{ljenju Op}inskog suda, apelantici pripada pravo na isplatu devizne {tednje na temelju ~lanka 1038. stavak 2. Zakona o obligacijskim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) i na temelju ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Op}inski sud je zaklju~io kako nijedan pozitivni

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 119

propis nije isklju~io isplatu {tednih uloga apelantici. Dalje je istaknuo da je apelanti~inu tu`bu u odnosu na Federaciju BiH odbacio kao preuranjenu jer apelantica sti~e pravo da namirenje potra`ivanja zahtijeva od Federacije BiH kao jamca tek ukoliko ni prinudnim putem u ovr{nom postupku ne uspije naplatiti potra`ivanja od tu`ene banke kao glavnog du`nika. 26. Protiv donesene presude tu`ena banka je izjavila priziv 11. listopada 2002. godine. 27. Kantonalni sud je donio Presudu broj G`-107/03 od 27. rujna 2005. godine kojom je priziv tu`ene banke uva`io, prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preina~io i tu`beni zahtjev odbio kao neutemeljen. U obrazlo`enju presude Kantonalni sud je istaknuo da je gra|ansko-pravni odnos izme|u apelantice i tu`enih nastao i trajao u pravnom re`imu biv{e dr`ave koja je svojim Zakonom o deviznom poslovanju i uz njega donesenim propisima zabranila slobodu raspolaganja sredstvima na deviznim ra~unima i {tednim ulozima gra|ana (~lanak 71. Zakon o deviznom poslovanju). Ovakav pravni re`im zabrane raspolaganja naslijedila je i novonastala Republika BiH prilikom osamostaljenja kada je donijela Uredbu sa zakonskom snagom o deviznom poslovanju i Zakon o deviznom poslovanju iz 1994. godine, kojim se ne ure|uju odnosi nastali prije njegovog stupanja na snagu, ve} se obvezala da }e pitanje stare devizne {tednje rije{iti dono{enjem zakona o javnom dugu Bosne i Hercegovine. U kona~nici, Kantonalni sud je zaklju~io da se Zakon o deviznom poslovanju biv{e dr`ave mora primijeniti na sve odnose nastale u vrijeme dok je bio na pravnoj snazi, odnosno na sve odnose zasnovane do stupanja na snagu Uredbe sa zakonskom snagom o deviznom poslovanju iz 1992. godine. S obzirom na to da navedeni zakon zabranjuje slobodno raspolaganje deviznim {tednim ulozima, Kantonalni sud je prvostupanjsku presudu preina~io i apelanti~in tu`beni zahtjev odbio. 28. Protiv presude Kantonalnog suda apelantica je izjavila reviziju 24. studenoga 2005. godine. 29. Vrhovni sud je donio Rje{enje broj 070-0-Rev-06-000 145 od 15. svibnja 2007. godine kojim je reviziju odbacio kao nedopu{tenu. U obrazlo`enju rje{enja Vrhovni sud je istaknuo da je predmet konkretnog spora nov~ano potra`ivanje apelantice ~ija protuvrijednost, u vrijeme presu|enja tj. 16. rujna 2002. godine, iznosi 6.015,41 KM. Zbog navedenog, uzimaju}i u obzir da, u smislu odredbe ~lanka 364. stavak 2. ranijeg ZPP-a, revizija nije dopu{tena u imovinsko-pravnim sporovima u kojima se tu`beni zahtjev odnosi na potra`ivanje u novcu ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomo}ne presude ne prelazi iznos od 15.000 KM, Vrhovni sud je reviziju odbacio. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 30. Apelantica navodi kako joj je Presudom Kantonalnog suda broj G`-107/03 od 27. rujna 2005. godine povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. Europske konvencije, kao i pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola br. 1 uz Europsku konvenciju. Iz sadr`aja apelacije proizlazi da se apelantica `ali na povredu prava na mirno u`ivanje imovine jer smatra da je u konkretnom slu~aju redoviti sud pogre{nom primjenom materijalnog prava odbio njen tu`beni zahtjev. Apelantica isti~e da se u donesenoj odluci daje primat zakonima Federacije i podzakonskim aktima u odnosu na Europsku konvenciju. Dalje, apelantica smatra da joj pripada pravo na mirno u`ivanje imovine, kako sukladno Europskoj konvenciji, tako i sukladno ~lanku 1038. stavak 2. ZOO-a. 31. Pored toga, apelantica se `ali i na povredu prava na pravi~no su|enje u razumnom vremenskom roku. Apelantica tra`i da joj se dosudi satisfakcija u iznosu od 5.000 KM zbog "nepotrebnog odugovla~enja predmetnog postupka". b) Odgovor na apelaciju 32. Kantonalni sud je naveo kako nema nikakav novi stav koji bi se razlikovao od stava izra`enog u obrazlo`enju pobijane presude, a koji je rezultat ispitivanja Presude Op}inskog suda

broj P-670/02 od 16. rujna 2002. godine. Osim toga, Kantonalni sud je istaknuo kako je to~no da je postupak u ovoj pravnoj stvari trajao dugo, me|utim ukupna duljina postupka se ne mo`e pripisati isklju~ivo nea`urnosti Kantonalnog suda. Dalje, Kantonalni sud je istaknuo k, ukoliko se pogledaju nadnevci dono{enja pojedinih odluka, kako prvostupanjskih tako i drugostupanjskih, a ima se u vidu ~injenica da je postupak ponovno vo|en, onda bi fakti~ki bio "odr`an razumni rok". 33. Federalno pravobraniteljstvo je istaknulo da je presuda donesena u suglasnosti s va`e}im propisima i da u postupku koji je vo|en po apelanti~inoj tu`bi nije do{lo do kr{enja ljudskih prava propisanih Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom. 34. Tu`ena banka je istaknula kako smatra da nije pasivno legitimirana jer je za izmirenje obveza temeljem potra`ivanja devizne {tednje, prema Zakonu o izmirenju obveza temeljem ra~una stare devizne {tednje odgovorna Bosna i Hercegovina, a sredstva osiguravaju Federacija BiH, Republika Srpska i Br~ko distrikt. Zakonska regulativa je nedvojbena i jasna kada je u pitanju citirani zakon, odnosno kada je njime propisano tko je nositelj obveza temeljem devizne {tednje te na koji na~in i u kojem postupku su potra`itelji devizne {tednje trebali dokazati i ostvariti svoja potra`ivanja. Isto tako, citirani zakon u ~lanku 54. propisuje da se jedino obveze temeljem ra~una stare devizne {tednje koje nisu verificirane sukladno odredbama ovog zakona mogu dokazivati i ostvarivati samo u sudskom postupku. To dalje zna~i da je apelantica bila obvezna svoja potra`ivanja verificirati kod nadle`ne agencije, a ukoliko je ona to propustila, to ne mo`e biti osnov za nadle`nost sudova u ovoj stvari. Tu`ena banka je predlo`ila da Ustavni sud apelaciju odbaci. V. Relevantni propisi 35. Zakon o parni~nom postupku ("Slu`beni list SFRJ" br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te "Slu`beni list RBiH" br. 2/92 i 13/94) u relevantnom dijelu, glasi: ^lanak 10. Sud je du`an nastojati da se postupak provede bez odugovla~enja i sa {to manje tro{kova i onemogu}iti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. 36. Zakon o parni~nom postupku ("Slu`bene novine Federacije BiH" br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi: ^lanak 10. Sud je du`an provesti postupak bez odugovla~enja i sa {to manje tro{kova, te onemogu}iti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku. 37. Zakon o parni~nom postupku ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 53/06), u relevantnom dijelu, glasi: ^lanak 10. Sud je du`an provesti postupak bez odugovla~enja i sa {to manje tro{kova, te onemogu}iti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku. VI. Dopustivost VI.1 Dopustivost apelacije u odnosu na ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije 38. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|er, ima prizivnu nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini. 39. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi u~inkoviti pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem u~inkovitom pravnom lijeku koji je koristio. 40. Ispituju}i dopustivost apelacije u smislu ~lanka 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud ukazuje na to da je Odlukom o dopustivosti broj AP 2396/05 od 9. studenoga 2006.

Broj 36 – Stranica 120

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

godine odbacio kao preuranjenu apelanti~inu apelaciju podnesenu protiv Presude Kantonalnog suda broj 107/03 od 24. studenoga 2005. godine, jer je pred Vrhovnim sudom bio u tijeku postupak povodom apelanti~ine revizije. S obzirom na to da je Rje{enjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-000 145 od 15. svibnja 2007. godine revizija odba~ena kao nedopu{tena zbog formalnih razloga, kona~nu odluku u ovom predmetu predstavlja Presuda Kantonalnog suda broj 107/03 od 24. studenoga 2005. godine. Ustavni sud, sukladno svojoj praksi (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2884/06 od 10. sije~nja 2008. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), kao relevantan nadnevak podno{enja apelacije uzima u obzir nadnevak kada je podnesena apelacija koja je odba~ena kao preuranjena. S obzirom na to da je pobijana presuda Kantonalnog suda uru~ena apelantici 15. studenoga 2005. godine, a apelacija je podnesena 24. studenoga 2005. godine, proizlazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano ~lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, apelacija je podnesena blagovremeno, a apelantica je iscrpila sve u~inkovite pravne lijekove. 41. Dio apelacije koji se ti~e navoda o povredi prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. Europske konvencije ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~evidno (prima facie) neutemeljen, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojega apelacija nije dopustiva. 42. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u dijelu koji se ti~e ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. Europske konvencije ispunjava uvjete glede dopustivosti. VI.2. Dopustivost apelacije u odnosu na ~lanak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju 43. Pri ispitivanju dopustivosti dijela apelacije koji se ti~e navoda o povredi ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, Ustavni sud je po{ao od odredaba ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 16. stavak 4. to~ka 8. Pravila Ustavnog suda. 44. ^lanak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud tako|er ima prizivnu nadle`nost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini. 45. ^lanak 16. stavak 4. to~ka 8. Pravila Ustavnog suda glasi: Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljede}ih slu~ajeva: 8. ako su izmijenjene pravne okolnosti; 46. U svezi s apelanti~inim navodima, Ustavni sud prije svega isti~e da je nakon dono{enja pobijavane presude Kantonalnog suda, stupio na pravnu snagu Zakon o izmirenju obveza temeljem ra~una stare devizne {tednje ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 28/06, 76/06 i 72/07). 47. Dalje, Ustavni sud primje}uje kako je Europski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) u predmetu Suljagi} i drugi protiv Bosne i Hercegovine aplikacija broj 27912/02, od 3. studenoga 2009. godine razmatrao ista ~injeni~no-pravna pitanja kao i Ustavni sud u svojim mnogobrojnim ranijim odlukama. Europski sud se, razmatraju}i predmet Suljagi} u svezi s relevantnim pravom i praksom, pozvao na odluku u svom predmetu Jeli~i} protiv Bosne i Hercegovine broj 41183/02, ECHR 2005-XII; Suljagi} protiv Bosne i Hercegovine broj 27912/02 od 20. lipnja 2006. godine i presudu u predmetu Jeli~i} protiv Bosne i Hercegovine broj 41183/02, ECHR 2006-XII. Europski sud je naveo kako je Zakon o izmirenju obveza temeljem ra~una stare devizne {tednje stupio na snagu 15. travnja 2006. godine, a navedenim zakonom Bosna i Hercegovina se obvezala isplatiti prvobitne depozite koji su polo`eni u bankama na njenom teritoriju i pripadaju}e kamate s 31. prosincem 1991. godine, po prvobitnoj kamatnoj stopi, umanjenoj za iznose koji su ve} iskori{teni. Nadalje, Europski sud je naveo da je Ustavni sud ispitivao ustavnost odredbe koja se

odnosi na smanjenje kamatne stope na 0.5% za razdoblje od 1. sije~nja 1992. do 15. travnja 2006. godine u Odluci U 13/06 od 28. o`ujka i odlu~io da je opravdana imaju}i u vidu sve okolnosti, a posebice potrebu za obnovom nacionalnog gospodarstva nakon razornog rata. Europski sud je dalje utvrdio da su dr`avne obveznice trebale biti izdate do 31. o`ujka 2008. godine, a trebaju biti otpla}ene najkasnije do 31. prosinca 2016. godine s kamatom od 2.5% na godi{njoj razini. Europski sud se tako|er pozvao na Odluku Ustavnog suda U 3/08 od 4. listopada 2008. ("Slu`beni glasnik BiH" broj 99/08). Me|utim, imaju}i u vidu relevantno zakonodavstvo, kao i analiziraju}i postupak implementacije zakona, osobito na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine i Br~ko distrikta BiH, Europski sud je utvrdio da se mo`e re}i da je zakonodavstvo sukladno ~lanku 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, ali je ocijenio utemeljenim navode aplikanta da je stanje implementacije zakona nezadovoljavaju}e zbog zaostalih isplata obroka i ka{njenja u emitiranju vladinih obveznica u Federaciji BiH i Br~ko distriktu BiH, te s tim u svezi zaklju~io da je do{lo do kr{enja aplikantovih prava na imovinu iz ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. 48. Tako|er, Europski sud je u predmetu Suljagi} naveo kako se radi o sustavnom problemu, te je nare|eno Bosni i Hercegovini da u roku od {est mjeseci od dana kada odluka postane kona~na osigura mehanizme izdavanja obveznica, isplate neispla}enih obroka temeljem stare devizne {tednje i isplatu kamata. Tako|er, Europski sud je zaklju~io da }e u narednom roku od {est mjeseci obustaviti postupke u svim predmetima koji se odnose na staru deviznu {tednju. 49. Dalje, Ustavni sud se poziva na najnoviju praksu Europskog suda (vidi Europski sud, odluka Josip Zadri} protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 18804/04 od 16. studenoga 2010. godine), u kojoj je Europski sud na temelju utvr|enja Komiteta ministara Vije}a Europe zaklju~io da su poduzete mjere koje je Europski sud nalo`io u navedenoj presudi Suljagi} i drugi, te je slu~aj prema mi{ljenju Europskog suda rije{en. U svezi s tim, Europski sud je naveo da je Komitet ministara Vije}a Europe na svojoj 1092. sjednici (DH) od 14. do 15. rujna 2010. godine, na temelju ~lanka 46. Europske konvencije, konstatirao: Federacija Bosne i Hercegovine emitovala je vladine obveznice za isplatu "stare" devizne {tednje za koju su izdate potvrde o verifikaciji. Vlada Federacije je donijela odluke kojima se nala`e prva emisija ovih obveznica na dan 21. listopada 2009. godine i druga emisija na dan 24. mart 2010. godine. Ove odluke objavljene su u "Slu`benim novinama Federacije BiH" br. 67/2009 i 17/2010. Federacija je tako|er donijela odluku kojom se nala`e isplata zaostalih rata koje su dospjele 27/3/2009 i 27/09/2009. Odluka je objavljena u "Slu`benim novinama Federacije BiH" broj 17/2010. Ove rate se odnose na isplatu kamata na obveznice [...]. Stvarna isplata rata je izvr{ena dana 16/07/2010. Relevantni rokovi su produljeni kako bi omogu}ili onima koji jo{ nisu pribavili potvrde o verifikaciji svoje stare devizne {tednje, da ih pribave. Rok u Republici Srpskoj je produljen do 31/12/2010, u Federaciji do 03/08/2010. a u Distriktu Br~ko do 15/10/2010. Sve ove odluke su objavljene u slu`benim glasilima Entiteta i Distrikta Br~ko. Dana 29/04/2010 vlada Federacije je donijela odluku da Federacija treba isplatiti zatezne kamate po zakonskoj stopi u slu~aju ka{njenja svake naredne rate... Mo`e se smatrati da su vlasti Bosne i Hercegovine poduzele sve nu`ne mjere da postupe sukladno sa pilot presudom. Europski sud je istaknuo kako nema razloga ne slo`iti se s onim {to je Komitet ministara utvrdio i zaklju~io je da je slu~aj rije{en, sukladno ~lanku 37. stavak 1(b) Europske konvencije. Nadalje, Europski sud je naveo da, iako je aplikant pretrpio izvjesnu nematerijalnu {tetu zbog ranijih ka{njenja u isplatama, u predmetu Suljagi} je ve} utvr|eno da nije nu`no dosuditi adekvatnu naknadu svim osobama koja su ovim pogo|ena. S tim u svezi, Europski sud je naveo kako, s obzirom na svrhu ranije spomenute procedure pilot presude, uloga Europskog suda se nakon dono{enja pilot presude i nakon {to doti~na dr`ava implementira op}e mjere sukladno Europskoj konvenciji, ne

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 121

mo`e pretvoriti u dosu|ivanje pojedina~ne nov~ane naknade u repetitivnim slu~ajevima koji rezultiraju iz istog sustavnog problema. Slijedom navedenog, Europski sud je zaklju~io da dodatno razmatranje predmetne aplikacije nije vi{e opravdano i nije na{ao nikakve posebne okolnosti u svezi sa za{titom ljudskih prava kako je to definirano Europskom konvencijom i njenim protokolima, koje bi zahtijevale daljnje razmatranje konkretnog predmeta kao i stotina sli~nih aplikacija koje se nalaze pred Europskim sudom, pa je zaklju~io da predmet bri{e s popisa slu~ajeva. 50. Na temelju navedenoga, Ustavni sud isti~e kako je nakon dono{enja presude koja se pobija apelacijom do{lo do dono{enja zakona kojima je regulirano pitanje isplate stare devizne {tednje gra|ana. Tako|er isti~e da je potom, presudom Europskog suda Suljagi} i drugi protiv Bosne i Hercegovine od 3. studenoga 2009. godine do{lo do izmjene pravnih okolnosti relevantnih i za konkretan slu~aj u svezi s pravom na imovinu, s obzirom da je navedenom presudom Europskog suda nalo`eno dr`avi Bosni i Hercegovini da izna|e mehanizme kojima }e osigurati implementaciju zakonskih odredbi kojima je regulirano pitanje isplate stare devizne {tednje. Osim toga, Ustavni sud isti~e da je potom i Europski sud u presudi Josip Zadri} protiv Bosne i Hercegovine od 16. studenoga 2010. godine zaklju~io da se mo`e smatrati da su vlasti Bosne i Hercegovine poduzele sve nu`ne mjere da postupe sukladno presudi Suljagi} i drugi protiv Bosne i Hercegovine od 3. studenoga 2009. godine. 51. Sukladno navedenome, a imaju}i u vidu odredbe ~lanka 16. stavak 4. to~ka 8. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj }e se apelacija odbaciti kao nedopu{tena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. VII. Meritum 52. Apelantica je navela kako joj je zbog duljine trajanja postupka povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije 53. ^lanak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i temeljne slobode ovog ~lanka, stavak 2., {to uklju~uje: (...) (e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava vezana za krivi~ne postupke. 54. ^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima pravo na pravi~nu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] Pravo na dono{enje odluke u razumnom roku a) Relevantna na~ela 55. Prema konzistentnoj praksi Europskog i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi ra~una o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a osobito o slo`enosti predmeta, pona{anju strana u postupku i nadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, te o zna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. velja~e 2002. godine, Izvje{}e broj 2002-I, stavak 38). 56. Osim toga, prema praksi Europskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovla~enje postupka, a stalno vra}anje odluke na ponovno su|enje mo`e pokazati kako postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sustava (vidi Europski sud, Probmeier protiv Njema~ke, presuda od 1. srpnja 1997. godine, stavak 64, Izvje{}a 1997-IV). 57. Kona~no, Europski sud je ukazao kako je potrebna osobita marljivost nadle`nih vlasti u svim predmetima koji se ti~u osobnoga statusa i svojstva, a kako je ovaj zahtjev osobito va`an u dr`avama u kojima doma}i zakon propisuje da odre|eni

sudski postupci imaju `uran karakter (vidi Europski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. velja~e 1992. godine, serija A, broj 228-B, stavak 18). b) Razdoblje koje se uzima u obzir 58. Ustavni sud opa`a kako je postupak povodom apelanti~ine tu`be pokrenut 17. velja~e 1992. godine. Me|utim, razdoblje koje, ratione temporis, ulazi u nadle`nost Ustavnog suda ne po~inje tada ve} 14. prosinca 1995. godine, kao nadnevka kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Me|utim, u ocjenjivanju opravdanosti duljine postupka na koji se apelantica `ali, Ustavni sud }e uzeti u obzir stadij postupka dostignut do 14. prosinca 1995. godine (loc. cit., presuda Mikuli}, stavak 37). U svezi s navedenim, Ustavni sud }e razmotriti duljinu postupka u konkretnom slu~aju od zasnivanja nadle`nosti Ustavnog suda pa do dono{enja odluke Kantonalnog suda od 27. rujna 2005. godine, dakle, razdoblje od 9 godina i oko devet mjeseci. Me|utim, Ustavni sud opa`a da je, uzimaju}i u obzir i stadij postupka dostignut do dana zasnivanja nadle`nosti Ustavnog suda, postupak trajao oko 13 godine i sedam mjeseci. c) Analiza duljine trajanja postupka 59. U konkretnom slu~aju se radi o postupku pokrenutom radi isplate stare devizne {tednje, koji je po mi{ljenju Ustavnog suda, s obzirom na pravna i ~injeni~na pitanja koja je trebalo ispitati, relativno slo`en. 60. Ustavni sud primje}uje da je Op}inski sud, nakon zasnivanja nadle`nosti Ustavnog suda, donio odluku tek za oko pet godina te da je, nakon toga, Kantonalni sud o izjavljenom prizivu na presudu odlu~io nakon ne{to dulje od jedne godine, ali da je predmet vra}en na ponovno su|enje. Dalje, Ustavni sud primje}uje kako je nakon vra}anja predmeta na ponovni postupak Op}inski sud odmah uzeo predmet u rad i za vrijeme kra}e od tri mjeseca donio presudu. Tako|er, Ustavni sud primje}uje kako je povodom priziva tu`ene banke Kantonalni sud po drugi put odlu~io nakon dvije godine i oko 11 mjeseci. Osim toga, u odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je i sam priznao da je postupak u konkretnoj pravnoj stvari trajao dugo, ali da je s obzirom na ~injenicu da je postupak ponovno vo|en, fakti~ki "odr`an razumni rok". U svezi s navedenim, Ustavni sud podsje}a na konzistentnu praksu Europskog suda prema kojoj duljina trajanja postupka, na odre|enim instancama promatranim pojedina~no, mo`e biti smatrana "razumnom". Me|utim, u obzir se mora uzeti postupak u cijelosti i duljina trajanja postupka na svim instancama zajedno, kao i svi ostali kriteriji koji se cijene u odlu~ivanju o tome da li je ovaj standard iz ~lanka 6. stavak 1. prekr{en (vidi Europski sud, Ruotulo protiv Italije, presuda od 27. velja~e 1992. godine, serija A, broj 230-D, stav 99). Tako|er, Ustavni sud podsje}a i na praksu Europskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je du`nost dr`ave organizirati svoj pravni sustav tako da omogu}i sudovima i javnim vlastima povinovanje zahtjevima i uvjetima iz Europske konvencije (vidi Europski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. velja~e 1991. godine, serija A, broj 194, stavak 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. velja~e 2006. godine, stavak 34). 61. Imaju}i u vidu okolnosti konkretnog predmeta, trajanje postupaka pred svakim od dva redovita suda, te ~injenicu da je Kantonalni sud kao drugostupanjski vra}ao predmet na ponovni postupak i u situaciji kada mu je ZPP dopu{tao da sam odr`i raspravu i pravilno i potpuno utvrdi ~injeni~no stanje te donese odluku o tu`benom zahtjevu, Ustavni sud smatra kako je odluka o apelanti~inom zahtjevu donesena uz neopravdano dugo trajanje postupka, za {ta postoji doprinos oba suda. Ustavni sud nagla{ava da u izvjesnoj mjeri postoji i apelanti~ina odgovornost zbog duljine postupka, ali da ona nije bila takve prirode da je odlu~na za ovako dugo trajanje postupka. 62. Imaju}i u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra kako u konkretnom slu~aju postoji kr{enje prava na pravi~no su|enje "u razumnom roku" iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Broj 36 – Stranica 122

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

d) Kompenzacija 63. Apelantica je zatra`ila da joj se naknadi {teta zbog duljine trajanja predmetnoga postupka. Prema ~lanku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e iznimno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu {tetu. Me|utim, Ustavni sud podsje}a da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne {tete odre|uje u posebnim slu~ajevima kr{enja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda. 64. Prilikom odlu~ivanja o apelanti~inom zahtjevu za naknadu nematerijalne {tete Ustavni sud upu}uje na ranije utvr|eno na~elo odre|ivanja visine naknade {tete u ovakvim slu~ajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvr|enom na~elu apelantici bi, za svaku godinu odgode dono{enja odluke, trebalo isplatiti pribli`no 150 KM. Imaju}i u vidu ~injenicu da postupak povodom apelanti~ine tu`be pred Op}inskim sudom ratione temporis trajao devet godina i sedam mjeseci, apelantici se odre|uje naknada u visini od 1.350 KM. Ovaj iznos apelantici je du`na isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom na sjedi{te nadle`nog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. VIII. Zaklju~ak 65. Ustavni sud zaklju~uje kako postoji povreda prava na pravi~an postupak u odnosu na dono{enje odluke u razumnom roku iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije u situaciji kada je predmetni postupak, iako je po mi{ljenju Ustavnog suda relativno slo`en, trajao devet godina i oko deset mjeseci, budu}i da sudovi nisu dali razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka. 66. Na temelju ~lanka 16. stavak 4. to~ka 8, ~lanka 59. stavak 2. alineja 2, ~lanka 61. st. 1. i 2. i ~lanka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 67. Prema ~lanku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simovi}, v. r.

Ver{i} iznos od 1.350 KM na ime nematerijalne {tete zbog nedono{ewa odluke u razumnom roku. Nala`e se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s ~lanom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavqawa ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciqem da se izvr{i ova odluka. Odbacuje se kao nedopu{tena apelacija Vesne Ver{i}, podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Biha}u broj G`:107/03 od 27. septembra 2005. godine u odnosu na ~lan II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda, zato {to su izmijewene pravne okolnosti. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@EWE I. Uvod 1. Vesna Ver{i} (u daqwem tekstu: apelantkiwa) iz Biha}a podnijela je 27. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) protiv Rje{ewa Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-06-000 145 od 15. maja 2007. godine i Presude Kantonalnog suda u Biha}u (u daqwem tekstu: Kantonalni sud) broj G`-107/03 od 27. septembra 2005. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Ustavni sud je Odlukom broj AP 2396/05 od 9. novembra 2006. godine odbacio kao preurawenu apelaciju koju je apelantkiwa podnijela 24. novembra 2005. godine protiv Presude Kantonalnog suda broj G`-107/03 od 27. septembra 2005. godine. U obrazlo`ewu odluke Ustavni sud je naveo da je utvrdio da se u konkretnom slu~aju radi o postupku koji jo{ nije zavr{en, jer je postupak po izjavqenoj apelantkiwinoj reviziji pred Vrhovnom sudom u toku. Odlu~uju}i o izjavqenoj apelantkiwinoj reviziji, Vrhovni sud je Rje{ewem broj 070-0-Rev-06-000 145 od 15. maja 2007. godine reviziju odbacio kao nedopu{tenu iz formalnih razloga. 3. S obzirom da je apelantkiwa, nakon dono{ewa Rje{ewa Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-000 145 od 15. maja 2007. godine ponovo podnijela identi~nu apelaciju, Ustavni sud je, na sjednici Vije}a od pet sudija od 10. januara 2008. godine, odlu~io da se podnesena apelacija evidentira pod novim brojem. Nakon toga, predmet je evidentiran pod brojem AP 467/08. 4. Na osnovu ~lana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog i Kantonalnog suda kao i od Union banke d.d. Sarajevo–Filijala Biha} (u daqwem tekstu: tu`ena banka) zatra`eno je 18. februara 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. Tako|e, od Op{tinskog suda u Biha}u (u daqwem tekstu: Op{tinski sud) zatra`eno je 10. septembra 2010. godine da dostavi spis radi uvida. Osim toga, od Op{tinskog i Kantonalnog suda kao i od Federalnog pravobranila{tva je 22. novembra 2010. godine zatra`eno da dostave odgovore na apelaciju. 5. Tu`ena banka i Vrhovni sud su dostavili odgovore na apelaciju 25. i 28. februara 2008. godine. Kantonalni sud i Federalno pravobranila{tvo su dostavili odgovore 24. i 26. novembra 2010. godine. Op{tinski sud je dostavio spis na uvid 17. septembra 2010. godine, a odgovor na apelaciju nije dostavio. 6. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavqeni su apelantkiwi 1. decembra 2010. godine.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u predmetu broj AP 467/08, rje{avaju}i apelaciju Vesne Ver{i}, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 16 stav 4 ta~ka 8, ~lana 59 stav 2 alineja 2, ~lana 61 st. 1 i 2 i ~lana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simovi}, predsjednik Valerija Gali}, potpredsjednica Seada Palavri}, potpredsjednica Mato Tadi}, sudija Mirsad ]eman, sudija na sjednici odr`anoj 21. decembra 2010. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1
Djelimi~no se usvaja apelacija Vesne Ver{i}. Utvr|uje se povreda ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na pravo na dono{ewe odluke u razumnom roku u postupku koji je okon~an Presudom Kantonalnog suda u Biha}u broj G`:107/03 od 27. septembra 2005. godine. U skladu s ~lanom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nala`e se Vladi Unsko-sanskog kantona da u roku od tri mjeseca od dana dostavqawa ove odluke isplati Vesni
1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 41/11

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 123

III. ^iweni~no stawe 7. ^iwenice predmeta, koje proizilaze iz apelantkiwinih navoda i dokumenata koji su predo~eni Ustavnom sudu, mogu da se sumiraju na sqede}i na~in. 8. Apelantkiwa je 17. februara 1992. godine podnijela tu`bu Op{tinskom sudu protiv Jugobanke d.d. Sarajevo–Filijala Biha} (u daqwem tekstu: Jugobanka) radi isplate deviznih sredstava sa {tedne kwi`ice, u iznosima i valutama koji su u tu`bi ta~no navedeni. Predmet je u Op{tinskom sudu evidentiran pod brojem P-140/92. 9. Op{tinski sud je prvo ro~i{te odr`ao 14. aprila 1992. godine i tom prilikom donio presudu zbog izostanka. Op{tinski sud je, zatim, u dnevnoj naredbi od 3. maja 1994. godine, konstatovao da je `alba Jugobanke od 12. aprila 1994. godine blagovremena i dostavio je apelantkiwi na odgovor, a zatim Vi{em sudu na odlu~ivawe. Vi{i sud je 27. juna 1994. godine aktom broj G@-37/94 vratio predmetni spis Op{tinskom sudu uz uputstvo da sa `albom postupi kao s prijedlogom za povra}aj u pre|a{we stawe. Op{tinski sud je zakazao ro~i{te za 25. april 1995. godine, na koje je pristupio apelantkiwin suprug i predlo`io da se ro~i{te odgodi na neodre|eno vrijeme s obzirom da je apelantkiwa zatra`ila tuma~ewe "Narodne banke o pravnom slijedniku Jugobanke". 10. Ministarstvo finansija Republike Bosne i Hercegovine je aktom broj 04-054-3414-1/95 od 8. maja 1995. godine odgovorilo Vi{em sudu na pitawe o pravnom slijedniku Jugobanke. 11. Apelantkiwa je 26. avgusta 1996. godine Op{tinskom sudu dostavila podnesak kojim je uredila tu`bu tako da je umjesto dotada{we tu`ene Jugobanke kao tu`enu ozna~ila tu`enu banku. 12. Apelantkiwa je podneskom od 21. marta 1997. godine urgirala da se zaka`e rasprava. 13. Op{tinski sud je na ro~i{tu od 27. januara 1998. godine procesnim rje{ewem odlu~io da se `alba od 12. aprila 1994. godine smatra prijedlogom za povra}aj u pre|a{we stawe, da se ukida Presuda zbog izostanka broj P-140/92 od 14. aprila 1992. godine i predmet nastavi voditi pod novim brojem P-103/98. Op{tinski sud je zatim ro~i{te odlo`io na neodre|eno vrijeme, a apelantkiwi je nalo`io da dostavi sudu u dva primjerka dopis Ministarstava finansija od 8. maja 1995. godine. 14. Nakon toga, Op{tinski sud je odlo`io zakazana ro~i{ta od 2. jula 1998. godine kao i od 10. februara i 7. marta 2000. godine. 15. Apelantkiwa je podneskom od 17. aprila 2000. godine pro{irila tu`bu tako da je, pored tu`ene banke, tu`ila i Federaciju Bosne i Hercegovine. 16. Sqede}e ro~i{te je Op{tinski sud odr`ao 31. maja 2000. godine. Tom prilikom je Op{tinski sud apelantkiwi predao podnesak Federalnog pravobranila{tva (zakonski zastupnik Federacije BiH) broj R-91/2000 od 12. maja 2000. godine, kojim je obavijestilo sud, u smislu ~lana 177 stav 2 ZPP-a, da Federacija BiH ne pristaje na pro{irewe tu`be. 17. Nakon toga, apelantkiwa je 9. juna 2000. godine povodom istog pravnog i ~iweni~nog osnova kao i u identi~no postavqenom tu`benom zahtjevu (kao u predmetu broj P-103/08), Op{tinskom sudu dostavila tu`bu u kojoj je kao tu`enu ozna~ila Federaciju BiH. Predmet je evidentiran pod brojem P-447/00. U vezi s tim, apelantkiwa je 13. juna 2000. godine Op{tinskom sudu dostavila podnesak s primjerkom tu`be iz predmeta P-447/00, te zatra`ila da sud izvr{i spajawe tog predmeta s predmetom broj P-103/98 i u smislu odredbe ~lana 259 ZPP-a vodi jedan postupak. 18. Op{tinski sud je donio Rje{ewe broj P-103/98 od 14. novembra 2000. godine kojim se parni~ni predmeti koji se vode pod brojevima P-103/98 i P-447/00 spajaju i vode pod poslovnim brojem P-103/98. 19. Sqede}a ro~i{ta sud je odr`ao 22. decembra 2000. i 9. februara 2001. godine, na kom je glavna rasprava zakqu~ena.

20. Op{tinski sud je donio Presudu broj P-103/98 od 9. februara 2001. godine kojom je u cijelosti odbio apelantkiwin tu`beni zahtjev. 21. Apelantkiwa je protiv donesene presude izjavila `albu 20. marta 2001. godine. 22. Kantonalni sud je, uz propratni akt broj G`-448/01 od 26. oktobra 2001. godine, 2. novembra 2001. godine vratio predmet Op{tinskom sudu jer je utvrdio da izjavqena `alba nije potpisana. Op{tinski sud je 9. novembra 2001. godine, nakon ispravqawa navedenog nedostatka u `albi, 23. novembra 2001. godine vratio predmet Kantonalnom sudu. 23. Kantonalni sud je donio Rje{ewe broj G`-968/01 od 31. maja 2002. godine kojim je apelantkiwinu `albu uva`io, osporavanu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno su|ewe. Kantonalni sud je istakao da je Op{tinski sud propustio da ocijeni da li je povrije|eno apelantkiwino pravo na mirno u`ivawe imovine. Tako|e je istakao da, u ponovnom postupku, prvostepeni sud treba da posmatra odgovornost tu`enih i u okviru Odluke Ustavnog suda Federacije BiH od 8. januara 2001. godine kojom je utvr|eno da odredbe iz ~l. 3, 7, 11 i 18 Zakona o utvr|ivawu i realizaciji potra`ivawa gra|ana u postupku privatizacije nisu u skladu s Ustavom Federacije BiH. Kantonalni sud je vratio spis Op{tinskom sudu 27. juna 2002. godine. 24. Predmet je zatim evidentiran pod brojem P-670/02. U ponovqenom postupku Op{tinski sud je 16. septembra 2002. godine odr`ao i zakqu~io glavnu raspravu. 25. Op{tinski sud je donio Presudu broj P-670/02 od 16. septembra 2002. godine kojom je usvojio apelantkiwin tu`beni zahtjev u odnosu na tu`enu banku koja je obavezana da apelantkiwi isplati deviznu {tedwu u iznosima i valutama pojedina~no navedenim u dispozitivu s kamatama na {tedne uloge po vi|ewu na devizna sredstva po~ev od 4. do 17. februara 1992. godine, a od 17. februara 1992. godine do isplate i zakonsku zateznu kamatu na ozna~ene nov~ane iznose kao i tro{kove postupka. Osim toga, Op{tinski sud je apelantkiwinu tu`bu u odnosu na Federaciju BiH odbacio. U obrazlo`ewu presude Op{tinski sud je naveo da je utvrdio da je tu`ena banka primila novac od apelantkiwe na ime devizne {tedwe, koji do dono{ewa presude nije isplatila. Shodno mi{qewu Op{tinskog suda, apelantkiwi pripada pravo na isplatu devizne {tedwe na osnovu ~lana 1038 stav 2 Zakona o obligacionim odnosima (u daqwem tekstu: ZOO) i na osnovu ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija). Op{tinski sud je zakqu~io da nijedan pozitivni propis nije iskqu~io isplatu {tednih uloga apelantkiwi. Daqe je istakao da je apelantkiwinu tu`bu u odnosu na Federaciju BiH odbacio kao preurawenu jer apelantkiwa sti~e pravo da namirewe potra`ivawa zahtijeva od Federacije BiH kao jemca tek ukoliko ni prinudnim putem u izvr{nom postupku ne uspije da naplati potra`ivawa od tu`ene banke kao glavnog du`nika. 26. Protiv donesene presude tu`ena banka je izjavila `albu 11. oktobra 2002. godine. 27. Kantonalni sud je donio Presudu broj G`-107/03 od 27. septembra 2005. godine kojom je `albu tu`ene banke uva`io, prvostepenu presudu u osporavanom dijelu preina~io i tu`beni zahtjev odbio kao neosnovan. U obrazlo`ewu presude Kantonalni sud je istakao da je gra|ansko-pravni odnos izme|u apelantkiwe i tu`enih nastao i trajao u pravnom re`imu biv{e dr`ave koja je svojim Zakonom o deviznom poslovawu i uz wega donesenim propisima zabranila slobodu raspolagawa sredstvima na deviznim ra~unima i {tednim ulozima gra|ana (~lan 71 Zakon o deviznom poslovawu). Ovakav pravni re`im zabrane raspolagawa naslijedila je i novonastala Republika BiH prilikom osamostaqewa kada je donijela Uredbu sa zakonskom snagom o deviznom poslovawu i Zakon o deviznom poslovawu iz 1994. godine, kojim se ne ure|uju odnosi nastali prije wegovog stupawa na snagu, ve} se obavezala da }e pitawe

Broj 36 – Stranica 124

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

stare devizne {tedwe rije{iti dono{ewem zakona o javnom dugu Bosne i Hercegovine. Na kraju, Kantonalni sud je zakqu~io da Zakon o deviznom poslovawu biv{e dr`ave mora da se primijeni na sve odnose nastale u vrijeme dok je bio na pravnoj snazi, odnosno na sve odnose zasnovane do stupawa na snagu Uredbe sa zakonskom snagom o deviznom poslovawu iz 1992. godine. S obzirom na to da navedeni zakon zabrawuje slobodno raspolagawe deviznim {tednim ulozima, Kantonalni sud je prvostepenu presudu preina~io i apelantkiwin tu`beni zahtjev odbio. 28. Protiv presude Kantonalnog suda apelantkiwa je izjavila reviziju 24. novembra 2005. godine. 29. Vrhovni sud je donio Rje{ewe broj 070-0-Rev-06-000 145 od 15. maja 2007. godine kojim je reviziju odbacio kao nedopu{tenu. U obrazlo`ewu rje{ewa Vrhovni sud je istakao da je predmet konkretnog spora nov~ano potra`ivawe apelantkiwe ~ija protivvrijednost, u vrijeme presu|ewa tj. 16. septembra 2002. godine, iznosi 6.015,41 KM. Zbog navedenog, uzimaju}i u obzir da, u smislu odredbe ~lana 364 stav 2 ranijeg ZPP-a, revizija nije dopu{tena u imovinsko-pravnim sporovima u kojim se tu`beni zahtjev odnosi na potra`ivawe u novcu ako vrijednost predmeta spora osporavanog dijela pravosna`ne presude ne prelazi iznos od 15.000 KM, Vrhovni sud je reviziju odbacio. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 30. Apelantkiwa navodi da joj je Presudom Kantonalnog suda broj G`-107/03 od 27. septembra 2005. godine povrije|eno pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola br. 1 uz Evropsku konvenciju. Iz sadr`aja apelacije proizilazi da se apelantkiwa `ali na povredu prava na mirno u`ivawe imovine jer smatra da je u konkretnom slu~aju redovni sud pogre{nom primjenom materijalnog prava odbio wen tu`beni zahtjev. Apelantkiwa isti~e da se u donesenoj odluci daje primat zakonima Federacije i podzakonskim aktima u odnosu na Evropsku konvenciju. Daqe, apelantkiwa smatra da joj pripada pravo na mirno u`ivawe imovine, kako u skladu s Evropskom konvencijom, tako i u skladu s ~lanom 1038 stav 2 ZOO-a. 31. Pored toga, apelantkiwa se `ali i na povredu prava na pravi~no su|ewe u razumnom vremenskom roku. Apelantkiwa tra`i da joj se dosudi satisfakcija u iznosu od 5.000 KM zbog "nepotrebnog odugovla~ewa predmetnog postupka". b) Odgovor na apelaciju 32. Kantonalni sud je naveo da nema nikakav novi stav koji bi se razlikovao od stava izra`enog u obrazlo`ewu osporavane presude, a koji je rezultat ispitivawa Presude Op{tinskog suda broj P-670/02 od 16. septembra 2002. godine. Osim toga, Kantonalni sud je istakao da je ta~no da je postupak u ovoj pravnoj stvari trajao dugo, me|utim ukupna du`ina postupka ne mo`e da se pripi{e iskqu~ivo nea`urnosti Kantonalnog suda. Daqe, Kantonalni sud je istakao da, ukoliko se pogledaju datumi dono{ewa pojedinih odluka, kako prvostepenih tako i drugostepenih, a ima se u vidu ~iwenica da je postupak ponovo vo|en, onda bi fakti~ki bio "odr`an razumni rok". 33. Federalno pravobranila{tvo je istaklo da je presuda donesena u saglasnosti s va`e}im propisima i da u postupku koji je vo|en po apelantkiwinoj tu`bi nije do{lo do kr{ewa qudskih prava propisanih Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. 34. Tu`ena banka je istakla da smatra da nije pasivno legitimisana jer je za izmirewe obaveza po osnovu potra`ivawa devizne {tedwe, shodno Zakonu o izmirewu obaveza po osnovu ra~una stare devizne {tedwe odgovorna Bosna i Hercegovina, a sredstva obezbje|uju Federacija BiH, Republika Srpska i Br~ko distrikt. Zakonska regulativa je

nesumwiva i jasna kada je u pitawu citirani zakon, odnosno kada je wime propisano ko je nosilac obaveza po osnovu devizne {tedwe te na koji na~in i u kom postupku su potra`ioci devizne {tedwe trebali da doka`u i ostvare svoja potra`ivawa. Isto tako, citirani zakon u ~lanu 54 propisuje da jedino obaveze po osnovu ra~una stare devizne {tedwe koje nisu verifikovane u skladu s odredbama ovog zakona mogu da se dokazuju i ostvaruju samo u sudskom postupku. To daqe zna~i da je apelantkiwa bila obavezna da svoja potra`ivawa verifikuje kod nadle`ne agencije, a ukoliko je ona to propustila, to ne mo`e da bude osnov za nadle`nost sudova u ovoj stvari. Tu`ena banka je predlo`ila da Ustavni sud apelaciju odbaci. V. Relevantni propisi 35. Zakon o parni~nom postupku ("Slu`beni list SFRJ" br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te "Slu`beni list RBiH" br. 2/92 i 13/94) u relevantnom dijelu, glasi: ^lan 10. Sud je du`an nastojati da se postupak provede bez odugovla~ewa i sa {to mawe tro{kova i onemogu}iti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. 36. Zakon o parni~nom postupku ("Slu`bene novine Federacije BiH" br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi: ^lan 10. Sud je du`an da sprovede postupak bez odugovla~ewa i sa {to mawe tro{kova, te da onemogu}i svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. 37. Zakon o parni~nom postupku ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 53/06) u relevantnom dijelu glasi: ^lan 10. Sud je du`an da sprovede postupak bez odugovla~ewa i sa {to mawe tro{kova, te da onemogu}i svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. VI. Dopustivost VI.1 Dopustivost apelacije u odnosu na ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije 38. U skladu s ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u pitawima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 39. U skladu s ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpqeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i shodno zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posqedwem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 40. Ispituju}i dopustivost apelacije u smislu ~lana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud ukazuje na to da je Odlukom o dopustivosti broj AP 2396/05 od 9. novembra 2006. godine odbacio kao preurawenu apelantkiwinu apelaciju podnesenu protiv Presude Kantonalnog suda broj 107/03 od 24. novembra 2005. godine, jer je pred Vrhovnim sudom bio u toku postupak povodom apelantkiwine revizije. S obzirom na to da je Rje{ewem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-000 145 od 15. maja 2007. godine revizija odba~ena kao nedopu{tena zbog formalnih razloga, kona~nu odluku u ovom predmetu predstavqa Presuda Kantonalnog suda broj 107/03 od 24. novembra 2005. godine. Ustavni sud, u skladu sa svojom praksom (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2884/06 od 10. januara 2008. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), kao relevantan datum podno{ewa apelacije uzima u obzir datum kada je podnesena apelacija koja je odba~ena kao preurawena. S obzirom na to da je osporena presuda Kantonalnog suda uru~ena apelantkiwi 15. novembra 2005. godine, a apelacija je podnesena 24. novembra 2005. godine, proizilazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 125

propisano ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Shodno tome, apelacija je podnesena blagovremeno, a apelantkiwa je iscrpila sve djelotvorne pravne lijekove. 41. Dio apelacije koji se ti~e navoda o povredi prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 Evropske konvencije ispuwava i uslove iz ~lana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovan, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. 42. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u dijelu koji se ti~e ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 Evropske konvencije ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. VI.2. Dopustivost apelacije u odnosu na ~lan 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju 43. Pri ispitivawu dopustivosti dijela apelacije koji se ti~e navoda o povredi ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud je po{ao od odredaba ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 16 stav 4 ta~ka 8 Pravila Ustavnog suda. 44. ^lan VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima i apelacionu nadle`nost nad pitawima po ovom Ustavu, koja proisti~u iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini. 45. ^lan 16 stav 4 ta~ka 8 Pravila Ustavnog suda glasi: Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sqede}ih slu~ajeva: 8. ako su izmijewene pravne okolnosti; 46. U vezi s apelantkiwinim navodima, Ustavni sud prije svega isti~e da je nakon dono{ewa osporavane presude Kantonalnog suda, stupio na pravnu snagu Zakon o izmirewu obaveza po osnovu ra~una stare devizne {tedwe ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 28/06, 76/06 i 72/07). 47. Daqe, Ustavni sud primje}uje da je Evropski sud za qudska prava (u daqwem tekstu: Evropski sud) u predmetu Suqagi} i drugi protiv Bosne i Hercegovine aplikacija broj 27912/02, od 3. novembra 2009. godine razmatrao ista ~iweni~no-pravna pitawa kao i Ustavni sud u svojim mnogobrojnim ranijim odlukama. Evropski sud se, razmatraju}i predmet Suqagi} u vezi s relevantnim pravom i praksom, pozvao na odluku u svom predmetu Jeli~i} protiv Bosne i Hercegovine broj 41183/02, ECHR 2005-XII; Suqagi} protiv Bosne i Hercegovine broj 27912/02 od 20. juna 2006. godine i presudu u predmetu Jeli~i} protiv Bosne i Hercegovine broj 41183/02, ECHR 2006-XII. Evropski sud je naveo da je Zakon o izmirewu obaveza po osnovu ra~una stare devizne {tedwe stupio na snagu 15. aprila 2006. godine, a navedenim zakonom Bosna i Hercegovina se obavezala da isplati prvobitne depozite koji su polo`eni u bankama na wenoj teritoriji i pripadaju}e kamate sa 31. decembrom 1991. godine, po prvobitnoj kamatnoj stopi, umawenoj za iznose koji su ve} iskori{}eni. Daqe, Evropski sud je naveo da je Ustavni sud ispitivao ustavnost odredbe koja se odnosi na smawewe kamatne stope na 0.5% za period od 1. januara 1992. do 15. aprila 2006. godine u Odluci U 13/06 od 28. marta i odlu~io da je opravdana imaju}i u vidu sve okolnosti, a posebno potrebu da se obnovi nacionalna privreda nakon razornog rata. Evropski sud je daqe utvrdio da su dr`avne obveznice trebale da budu izdate do 31. marta 2008. godine, a treba da budu otpla}ene najkasnije do 31. decembra 2016. godine s kamatom od 2.5% na godi{wem nivou. Evropski sud se tako|e pozvao na Odluku Ustavnog suda U 3/08 od 4. oktobra 2008. ("Slu`beni glasnik BiH" broj 99/08). Me|utim, imaju}i u vidu relevantno zakonodavstvo, kao i analiziraju}i postupak implementacije zakona, naro~ito na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine i Br~ko distrikta BiH, Evropski sud je utvrdio da se mo`e re}i da je zakonodavstvo u skladu s ~lanom 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ali je ocijenio

osnovanim navode aplikanta da je stawe implementacije zakona nezadovoqavaju}e zbog zaostalih isplata rata i ka{wewa u emitirawu vladinih obveznica u Federaciji BiH i Br~ko distriktu BiH, te s tim u vezi zakqu~io da je do{lo do kr{ewa aplikantovih prava na imovinu iz ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 48. Tako|e, Evropski sud je u predmetu Suqagi} naveo da se radi o sistemskom problemu, te je nare|eno Bosni i Hercegovini da u roku od {est mjeseci od dana kada odluka postane kona~na obezbijedi mehanizme izdavawa obveznica, isplate neispla}enih rata po osnovu stare devizne {tedwe i isplatu kamata. Tako|e, Evropski sud je zakqu~io da }e u narednom roku od {est mjeseci obustaviti postupke u svim predmetima koji se odnose na staru deviznu {tedwu. 49. Daqe, Ustavni sud se poziva na najnoviju praksu Evropskog suda (vidi Evropski sud, odluka Josip Zadri} protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 18804/04 od 16. novembra 2010. godine), u kojoj je Evropski sud na osnovu utvr|ewa Komiteta ministara Savjeta Evrope zakqu~io da su preduzete mjere koje je Evropski sud nalo`io u navedenoj presudi Suqagi} i drugi, te je slu~aj shodno mi{qewu Evropskog suda rije{en. U vezi s tim, Evropski sud je naveo da je Komitet ministara Savjeta Evrope na svojoj 1092. sjednici (DH) od 14. do 15. septembra 2010. godine, na osnovu ~lana 46 Evropske konvencije, konstatovao: Federacija Bosne i Hercegovine emitovala je vladine obveznice za isplatu "stare" devizne {tedwe za koju su izdate potvrde o verifikaciji. Vlada Federacije je donijela odluke kojima se nala`e prva emisija ovih obveznica na dan 21. oktobra 2009. godine i druga emisija na dan 24. mart 2010. godine. Ove odluke objavqene su u "Slu`benim novinama Federacije BiH" br. 67/2009 i 17/2010. Federacija je tako|e donijela odluku kojom se nala`e isplata zaostalih rata koje su dospjele 27/3/2009 i 27/09/2009. Odluka je objavqena u "Slu`benim novinama Federacije BiH" broj 17/2010. Ove rate se odnose na isplatu kamata na obveznice [...]. Stvarna isplata rata je izvr{ena dana 16/07/2010. Relevantni rokovi su produ`eni kako bi omogu}ili onima koji jo{ nisu pribavili potvrde o verifikaciji svoje stare devizne {tedwe, da ih pribave. Rok u Republici Srpskoj je produ`en do 31/12/2010, u Federaciji do 03/08/2010. a u Distriktu Br~ko do 15/10/2010. Sve ove odluke su objavqene u slu`benim glasilima Entiteta i Distrikta Br~ko. Dana 29/04/2010 vlada Federacije je donijela odluku da Federacija treba isplatiti zatezne kamte po zakonskoj stopi u slu~aju ka{wewa svake naredne rate... Mo`e se smatrati da su vlasti Bosne i Hercegovine poduzele sve neophodne mjere da postupe u skladu sa pilot presudom. Evropski sud je istakao da nema razloga da se ne slo`i s onim {to je Komitet ministara utvrdio i zakqu~io je da je slu~aj rije{en, u skladu s ~lanom 37 stav 1(b) Evropske konvencije. Daqe, Evropski sud je naveo da, iako je aplikant pretrpio izvjesnu nematerijalnu {tetu zbog ranijih ka{wewa u isplatama, u predmetu Suqagi} je ve} utvr|eno da nije neophodno da se dosu|uje adekvatna naknada svim licima koja su ovim pogo|ena. S tim u vezi, Evropski sud je naveo da, s obzirom na svrhu ranije spomenute procedure pilot presude, uloga Evropskog suda nakon dono{ewa pilot presude i nakon {to doti~na dr`ava implementira generalne mjere u skladu s Evropskom konvencijom, ne mo`e da se pretvori u dosu|ivawe pojedina~ne nov~ane naknade u repetitivnim slu~ajevima koji rezultuju iz istog sistemskog problema. Slijedom navedenog, Evropski sud je zakqu~io da dodatno razmatrawe predmetne aplikacije nije vi{e opravdano i nije na{ao nikakve posebne okolnosti u vezi sa za{titom qudskih prava kako je to definisano Evropskom konvencijom i wenim protokolima, koje bi zahtijevale daqwe razmatrawe konkretnog predmeta kao i stotina sli~nih aplikacija koje se nalaze pred Evropskim sudom, pa je zakqu~io da predmet bri{e s popisa slu~ajeva.

Broj 36 – Stranica 126

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

50. Na osnovu navedenog, Ustavni sud isti~e da je nakon dono{ewa presude koja se osporava apelacijom do{lo do dono{ewa zakona kojima je regulisano pitawe isplate stare devizne {tedwe gra|ana. Tako|e isti~e da je zatim, presudom Evropskog suda Suqagi} i drugi protiv Bosne i Hercegovine od 3. novembra 2009. godine do{lo do izmjene pravnih okolnosti relevantnih i za konkretan slu~aj u vezi s pravom na imovinu, s obzirom da je navedenom presudom Evropskog suda nalo`eno dr`avi Bosni i Hercegovini da izna|e mehanizme kojima }e obezbijediti implementaciju zakonskih odredaba kojima je regulisano pitawe isplate stare devizne {tedwe. Osim toga, Ustavni sud isti~e da je zatim i Evropski sud u presudi Josip Zadri} protiv Bosne i Hercegovine od 16. novembra 2010. godine zakqu~io da mo`e da se smatra da su vlasti Bosne i Hercegovine preduzele sve neophodne mjere da postupe u skladu s presudom Suqagi} i drugi protiv Bosne i Hercegovine od 3. novembra 2009. godine. 51. U skladu s navedenim, a imaju}i u vidu odredbe ~lana 16 stav 4 ta~ka 8 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj }e se apelacija odbaciti kao nedopu{tena ako su izmijewene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. VII. Meritum 52. Apelantkiwa je navela da joj je zbog du`ine trajawa postupka povrije|eno pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije 53. ^lan II/3 Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona obuhvataju: (...) e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom. 54. ^lan 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega, svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovqenim sudom. [...] Pravo na dono{ewe odluke u razumnom roku a) Relevantni principi 55. Shodno konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost du`ine trajawa postupka mora da se ocjewuje u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome mora da se vodi ra~una o kriterijumima koji su uspostavqeni sudskom praksom Evropskog suda, a naro~ito o slo`enosti predmeta, pona{awu strana u postupku i nadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, te o zna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvje{taj broj 2002-I, stav 38). 56. Osim toga, shodno praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta koji su uzeti u rad nije vaqano opravdawe za prekomjerno odugovla~ewe postupka, a stalno vra}awe odluke na ponovno su|ewe mo`e da poka`e da postoje ozbiqni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Wema~ke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvje{taji 1997-IV). 57. Na kraju, Evropski sud je ukazao da je potrebna naro~ita marqivost nadle`nih vlasti u svim predmetima koji se ti~u li~nog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naro~ito va`an u dr`avama u kojima doma}i zakon propisuje da odre|eni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).

b) Period koji se uzima u obzir 58. Ustavni sud zapa`a da je postupak povodom apelantkiwine tu`be pokrenut 17. februara 1992. godine. Me|utim, period koji, ratione temporis, ulazi u nadle`nost Ustavnog suda ne po~iwe tada ve} 14. decembra 1995. godine, kao datuma kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Me|utim, u ocjewivawu opravdanosti du`ine postupka na koji se apelantkiwa `ali, Ustavni sud }e uzeti u obzir stadijum postupka dostignut do 14. decembra 1995. godine (loc. cit., presuda Mikuli}, stav 37). U vezi s navedenim, Ustavni sud }e razmotriti du`inu postupka u konkretnom slu~aju od zasnivawa nadle`nosti Ustavnog suda pa do dono{ewa odluke Kantonalnog suda od 27. septembra 2005. godine, dakle, period od 9 godina i oko devet mjeseci. Me|utim, Ustavni sud zapa`a da je, uzimaju}i u obzir i stadijum postupka dostignut do dana zasnivawa nadle`nosti Ustavnog suda, postupak trajao oko 13 godine i sedam mjeseci. c) Analiza du`ine trajawa postupka 59. U konkretnom slu~aju radi se o postupku koji je pokrenut radi isplate stare devizne {tedwe, koji je po mi{qewu Ustavnog suda, s obzirom na pravna i ~iweni~na pitawa koja je trebalo ispitati, relativno slo`en. 60. Ustavni sud primje}uje da je Op{tinski sud, nakon zasnivawa nadle`nosti Ustavnog suda, donio odluku tek za oko pet godina te da je, nakon toga, Kantonalni sud o izjavqenoj `albi na presudu odlu~io nakon ne{to du`e od jedne godine, ali da je predmet vra}en na ponovno su|ewe. Daqe, Ustavni sud primje}uje da je nakon vra}awa predmeta na ponovni postupak Op{tinski sud odmah uzeo predmet u rad i za vrijeme kra}e od tri mjeseca donio presudu. Tako|e, Ustavni sud primje}uje da je povodom `albe tu`ene banke Kantonalni sud po drugi put odlu~io nakon dvije godine i oko 11 mjeseci. Osim toga, u odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je i sam priznao da je postupak u konkretnoj pravnoj stvari trajao dugo, ali da je c obzirom na ~iwenicu da je postupak ponovo vo|en, fakti~ki "odr`an razumni rok". U vezi s navedenim, Ustavni sud podsje}a na konzistentnu praksu Evropskog suda shodno kojoj du`ina trajawa postupka, na odre|enim instancama posmatranim pojedina~no, mo`e da bude smatrana "razumnom". Me|utim, u obzir mora da se uzme postupak u cijelosti i du`ina trajawa postupka na svim instancama zajedno, kao i svi ostali kriterijumi koji se cijene u odlu~ivawu o tome da li je ovaj standard iz ~lana 6 stav 1 prekr{en (vidi Evropski sud, Ruotulo protiv Italije, presuda od 27. februara 1992. godine, serija A, broj 230-D, stav 99). Tako|e, Ustavni sud podsje}a i na praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudenciju shodno kojima je du`nost dr`ave da organizuje svoj pravni sistem tako da omogu}i sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21 i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). 61. Imaju}i u vidu okolnosti konkretnog predmeta, trajawe postupaka pred svakim od dva redovna suda, te ~iwenicu da je Kantonalni sud kao drugostepeni vra}ao predmet na ponovni postupak i u situaciji kada mu je ZPP dopu{tao da sam odr`i raspravu i pravilno i potpuno utvrdi ~iweni~no stawe te donese odluku o tu`benom zahtjevu, Ustavni sud smatra da je odluka o apelantkiwinom zahtjevu donesena uz neopravdano dugo trajawe postupka, za {ta postoji doprinos oba suda. Ustavni sud nagla{ava da u izvjesnoj mjeri postoji i apelantkiwina odgovornost zbog du`ine postupka, ali da ona nije bila takve prirode da je odlu~na za ovako dugo trajawe postupka. 62. Imaju}i u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slu~aju postoji kr{ewe prava na pravi~no su|ewe "u razumnom roku" iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 127

d) Kompenzacija 63. Apelantkiwa je zatra`ila da joj se naknadi {teta zbog du`ine trajawa predmetnog postupka. Shodno ~lanu 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e izuzetno, na apelantov zahtjev, da odredi naknadu za nematerijalnu {tetu. Me|utim, Ustavni sud podsje}a da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne {tete odre|uje u posebnim slu~ajevima kr{ewa zagarantovanih qudskih prava i sloboda. 64. Prilikom odlu~ivawa o apelantkiwinom zahtjevu za naknadu nematerijalne {tete Ustavni sud upu}uje na ranije utvr|en princip odre|ivawa visine naknade {tete u ovakvim slu~ajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavqenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Shodno utvr|enom principu apelantkiwi bi, za svaku godinu odga|awa da se donese odluka, trebalo da se isplati pribli`no 150 KM. Imaju}i u vidu ~iwenicu da postupak povodom apelantkiwine tu`be pred Op{tinskim sudom ratione temporis trajao devet godina i sedam mjeseci, apelantkiwi se odre|uje naknada u visini od 1.350 KM. Ovaj iznos apelantkiwi je du`na da isplati Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom na sjedi{te nadle`nog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavqawa ove odluke. VIII. Zakqu~ak 65. Ustavni sud zakqu~uje da postoji povreda prava na pravi~an postupak u odnosu na dono{ewe odluke u razumnom roku iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kada je predmetni postupak, iako je po mi{qewu Ustavnog suda relativno slo`en, trajao devet godina i oko deset mjeseci, budu}i da sudovi nisu dali razloge koji bi mogli da se smatraju razumnim i objektivnim opravdawem za ovako dugo trajawe postupka. 66. Na osnovu ~lana 16 stav 4 ta~ka 8, ~lana 59 stav 2 alineja 2, ~lana 61 st. 1 i 2 i ~lana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 67. Shodno ~lanu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr Miodrag Simovi}, s. r.

od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati Vesni Ver{i} iznos od 1.350 KM na ime nematerijalne {tete zbog nedono{enja odluke u razumnom roku. Nala`e se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s ~lanom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvr{enja ove odluke. Odbacuje se kao nedopu{tena apelacija Vesne Ver{i}, podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Biha}u broj G`:107/03 od 27. septembra 2005. godine u odnosu na ~lan II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zato {to su izmijenjene pravne okolnosti. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@ENJE I. Uvod 1. Vesna Ver{i} (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Biha}a podnijela je 27. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rje{enja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-06-000 145 od 15. maja 2007. godine i Presude Kantonalnog suda u Biha}u (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj G`-107/03 od 27. septembra 2005. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Ustavni sud je Odlukom broj AP 2396/05 od 9. novembra 2006. godine odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelantica podnijela 24. novembra 2005. godine protiv Presude Kantonalnog suda broj G`-107/03 od 27. septembra 2005. godine. U obrazlo`enju odluke Ustavni sud je naveo da je utvrdio da se u konkretnom slu~aju radi o postupku koji jo{ nije zavr{en, jer je postupak po izjavljenoj apelanticinoj reviziji pred Vrhovnom sudom u toku. Odlu~uju}i o izjavljenoj apelanticinoj reviziji, Vrhovni sud je Rje{enjem broj 070-0-Rev-06-000 145 od 15. maja 2007. godine reviziju odbacio kao nedopu{tenu iz formalnih razloga. 3. S obzirom da je apelantica, nakon dono{enja Rje{enja Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-000 145 od 15. maja 2007. godine ponovno podnijela identi~nu apelaciju, Ustavni sud je, na sjednici Vije}a od pet sudija od 10. januara 2008. godine, odlu~io da se podnesena apelacija evidentira pod novim brojem. Nakon toga, predmet je evidentiran pod brojem AP 467/08. 4. Na osnovu ~lana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog i Kantonalnog suda kao i od Union banke d.d. Sarajevo–Filijala Biha} (u daljnjem tekstu: tu`ena banka) zatra`eno je 18. februara 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. Tako|er, od Op}inskog suda u Biha}u (u daljnjem tekstu: Op}inski sud) zatra`eno je 10. septembra 2010. godine da dostavi spis radi uvida. Osim toga, od Op}inskog i Kantonalnog suda kao i od Federalnog pravobranila{tva je 22. novembra 2010. godine zatra`eno da dostave odgovore na apelaciju. 5. Tu`ena banka i Vrhovni sud su dostavili odgovore na apelaciju 25. i 28. februara 2008. godine. Kantonalni sud i Federalno pravobranila{tvo su dostavili odgovore 24. i 26. novembra 2010. godine. Op}inski sud je dostavio spis na uvid 17. septembra 2010. godine, a odgovor na apelaciju nije dostavio. 6. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantici 1. decembra 2010. godine. III. ^injeni~no stanje 7. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u predmetu broj AP 467/08, rje{avaju}i apelaciju Vesne Ver{i}, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 16. stav 4. ta~ka 8, ~lana 59. stav 2. alineja 2, ~lana 61. st. 1. i 2. i ~lana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simovi}, predsjednik Valerija Gali}, potpredsjednica Seada Palavri}, potpredsjednica Mato Tadi}, sudija Mirsad ]eman, sudija na sjednici odr`anoj 21. decembra 2010. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

1

Djelimi~no se usvaja apelacija Vesne Ver{i}. Utvr|uje se povreda ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na pravo na dono{enje odluke u razumnom roku u postupku koji je okon~an Presudom Kantonalnog suda u Biha}u broj G`:107/03 od 27. septembra 2005. godine. U skladu s ~lanom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nala`e se Vladi Unsko-sanskog kantona da u roku
1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 41/11

Broj 36 – Stranica 128

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

8. Apelantica je 17. februara 1992. godine podnijela tu`bu Op}inskom sudu protiv Jugobanke d.d. Sarajevo–Filijala Biha} (u daljnjem tekstu: Jugobanka) radi isplate deviznih sredstava sa {tedne knji`ice, u iznosima i valutama koji su u tu`bi ta~no navedeni. Predmet je u Op}inskom sudu evidentiran pod brojem P-140/92. 9. Op}inski sud je prvo ro~i{te odr`ao 14. aprila 1992. godine i tom prilikom donio presudu zbog izostanka. Op}inski sud je, potom, u dnevnoj naredbi od 3. maja 1994. godine, konstatovao da je `alba Jugobanke od 12. aprila 1994. godine blagovremena i dostavio je apelantici na odgovor, a potom Vi{em sudu na odlu~ivanje. Vi{i sud je 27. juna 1994. godine aktom broj G@-37/94 vratio predmetni spis Op}inskom sudu uz uputu da sa `albom postupi kao s prijedlogom za povrat u pre|a{nje stanje. Op}inski sud je zakazao ro~i{te za 25. april 1995. godine, na koje je pristupio apelanticin suprug i predlo`io da se ro~i{te odgodi na neodre|eno vrijeme s obzirom da je apelantica zatra`ila tuma~enje "Narodne banke o pravnom slijedniku Jugobanke". 10. Ministarstvo finansija Republike Bosne i Hercegovine je aktom broj 04-054-3414-1/95 od 8. maja 1995. godine odgovorilo Vi{em sudu na upit o pravnom slijedniku Jugobanke. 11. Apelantica je 26. augusta 1996. godine Op}inskom sudu dostavila podnesak kojim je uredila tu`bu tako da je umjesto dotada{nje tu`ene Jugobanke kao tu`enu ozna~ila tu`enu banku. 12. Apelantica je podneskom od 21. marta 1997. godine urgirala zakazivanje rasprave. 13. Op}inski sud je na ro~i{tu od 27. januara 1998. godine procesnim rje{enjem odlu~io da se `alba od 12. aprila 1994. godine smatra prijedlogom za povrat u pre|a{nje stanje, da se ukida Presuda zbog izostanka broj P-140/92 od 14. aprila 1992. godine i predmet nastavi voditi pod novim brojem P-103/98. Op}inski sud je potom ro~i{te odlo`io na neodre|eno vrijeme, a apelantici je nalo`io da dostavi sudu u dva primjerka dopis Ministarstava finansija od 8. maja 1995. godine. 14. Nakon toga, Op}inski sud je odlo`io zakazana ro~i{ta od 2. jula 1998. godine kao i od 10. februara i 7. marta 2000. godine. 15. Apelantica je podneskom od 17. aprila 2000. godine pro{irila tu`bu tako da je, pored tu`ene banke, tu`ila i Federaciju Bosne i Hercegovine. 16. Sljede}e ro~i{te je Op}inski sud odr`ao 31. maja 2000. godine. Tom prilikom je Op}inski sud apelantici predao podnesak Federalnog pravobranila{tva (zakonski zastupnik Federacije BiH) broj R-91/2000 od 12. maja 2000. godine, kojim je obavijestilo sud, u smislu ~lana 177. stav 2. ZPP-a, da Federacija BiH ne pristaje na pro{irenje tu`be. 17. Nakon toga, apelantica je 9. juna 2000. godine povodom istog pravnog i ~injeni~nog osnova kao i u identi~no postavljenom tu`benom zahtjevu (kao u predmetu broj P-103/08), Op}inskom sudu dostavila tu`bu u kojoj je kao tu`enu ozna~ila Federaciju BiH. Predmet je evidentiran pod brojem P-447/00. U vezi s tim, apelantica je 13. juna 2000. godine Op}inskom sudu dostavila podnesak s primjerkom tu`be iz predmeta P-447/00, te zatra`ila da sud izvr{i spajanje tog predmeta s predmetom broj P-103/98 i u smislu odredbe ~lana 259. ZPP-a vodi jedan postupak. 18. Op}inski sud je donio Rje{enje broj P-103/98 od 14. novembra 2000. godine kojim se parni~ni predmeti koji se vode pod brojevima P-103/98 i P-447/00 spajaju i vode pod poslovnim brojem P-103/98. 19. Sljede}a ro~i{ta sud je odr`ao 22. decembra 2000. i 9. februara 2001. godine, na kojem je glavna rasprava zaklju~ena. 20. Op}inski sud je donio Presudu broj P-103/98 od 9. februara 2001. godine kojom je u cijelosti odbio apelanticin tu`beni zahtjev. 21. Apelantica je protiv donesene presude izjavila `albu 20. marta 2001. godine. 22. Kantonalni sud je, uz propratni akt broj G`-448/01 od 26. oktobra 2001. godine, 2. novembra 2001. godine vratio predmet Op}inskom sudu jer je utvrdio da izjavljena `alba nije potpisana. Op}inski sud je 9. novembra 2001. godine, nakon ispravljanja

navedenog nedostatka u `albi, 23. novembra 2001. godine vratio predmet Kantonalnom sudu. 23. Kantonalni sud je donio Rje{enje broj G`-968/01 od 31. maja 2002. godine kojim je apelanticinu `albu uva`io, pobijanu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno su|enje. Kantonalni sud je istakao da je Op}inski sud propustio ocijeniti da li je povrije|eno apelanti~ino pravo na mirno u`ivanje imovine. Tako|er je istakao da, u ponovnom postupku, prvostepeni sud treba da posmatra odgovornost tu`enih i u okviru Odluke Ustavnog suda Federacije BiH od 8. januara 2001. godine kojom je utvr|eno da odredbe iz ~l. 3, 7, 11. i 18. Zakona o utvr|ivanju i realizaciji potra`ivanja gra|ana u postupku privatizacije nisu u skladu s Ustavom Federacije BiH. Kantonalni sud je vratio spis Op}inskom sudu 27. juna 2002. godine. 24. Predmet je potom evidentiran pod brojem P-670/02. U ponovljenom postupku Op}inski sud je 16. septembra 2002. godine odr`ao i zaklju~io glavnu raspravu. 25. Op}inski sud je donio Presudu broj P-670/02 od 16. septembra 2002. godine kojom je usvojio apelanticin tu`beni zahtjev u odnosu na tu`enu banku koja je obavezana da apelantici isplati deviznu {tednju u iznosima i valutama pojedina~no navedenim u dispozitivu s kamatama na {tedne uloge po vi|enju na devizna sredstva po~ev{i od 4. do 17. februara 1992. godine, a od 17. februara 1992. godine do isplate i zakonsku zateznu kamatu na ozna~ene nov~ane iznose kao i tro{kove postupka. Osim toga, Op}inski sud je apelanticinu tu`bu u odnosu na Federaciju BiH odbacio. U obrazlo`enju presude Op}inski sud je naveo da je utvrdio da je tu`ena banka primila novac od apelantice na ime devizne {tednje, koji do dono{enja presude nije isplatila. Prema mi{ljenju Op}inskog suda, apelantici pripada pravo na isplatu devizne {tednje na osnovu ~lana 1038. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) i na osnovu ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Op}inski sud je zaklju~io da nijedan pozitivni propis nije isklju~io isplatu {tednih uloga apelantici. Dalje je istakao da je apelanticinu tu`bu u odnosu na Federaciju BiH odbacio kao preuranjenu jer apelantica sti~e pravo da namirenje potra`ivanja zahtijeva od Federacije BiH kao jamca tek ukoliko ni prinudnim putem u izvr{nom postupku ne uspije da naplati potra`ivanja od tu`ene banke kao glavnog du`nika. 26. Protiv donesene presude tu`ena banka je izjavila `albu 11. oktobra 2002. godine. 27. Kantonalni sud je donio Presudu broj G`-107/03 od 27. septembra 2005. godine kojom je `albu tu`ene banke uva`io, prvostepenu presudu u pobijanom dijelu preina~io i tu`beni zahtjev odbio kao neosnovan. U obrazlo`enju presude Kantonalni sud je istakao da je gra|ansko-pravni odnos izme|u apelantice i tu`enih nastao i trajao u pravnom re`imu biv{e dr`ave koja je svojim Zakonom o deviznom poslovanju i uz njega donesenim propisima zabranila slobodu raspolaganja sredstvima na deviznim ra~unima i {tednim ulozima gra|ana (~lan 71. Zakon o deviznom poslovanju). Ovakav pravni re`im zabrane raspolaganja naslijedila je i novonastala Republika BiH prilikom osamostaljenja kada je donijela Uredbu sa zakonskom snagom o deviznom poslovanju i Zakon o deviznom poslovanju iz 1994. godine, kojim se ne ure|uju odnosi nastali prije njegovog stupanja na snagu, ve} se obavezala da }e pitanje stare devizne {tednje rije{iti dono{enjem zakona o javnom dugu Bosne i Hercegovine. Na kraju, Kantonalni sud je zaklju~io da se Zakon o deviznom poslovanju biv{e dr`ave mora primijeniti na sve odnose nastale u vrijeme dok je bio na pravnoj snazi, odnosno na sve odnose zasnovane do stupanja na snagu Uredbe sa zakonskom snagom o deviznom poslovanju iz 1992. godine. S obzirom na to da navedeni zakon zabranjuje slobodno raspolaganje deviznim {tednim ulozima, Kantonalni sud je prvostepenu presudu preina~io i apelanticin tu`beni zahtjev odbio. 28. Protiv presude Kantonalnog suda apelantica je izjavila reviziju 24. novembra 2005. godine.

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 129

29. Vrhovni sud je donio Rje{enje broj 070-0-Rev-06-000 145 od 15. maja 2007. godine kojim je reviziju odbacio kao nedopu{tenu. U obrazlo`enju rje{enja Vrhovni sud je istakao da je predmet konkretnog spora nov~ano potra`ivanje apelantice ~ija protuvrijednost, u vrijeme presu|enja tj. 16. septembra 2002. godine, iznosi 6.015,41 KM. Zbog navedenog, uzimaju}i u obzir da, u smislu odredbe ~lana 364. stav 2. ranijeg ZPP-a, revizija nije dopu{tena u imovinsko-pravnim sporovima u kojim se tu`beni zahtjev odnosi na potra`ivanje u novcu ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomo}ne presude ne prelazi iznos od 15.000 KM, Vrhovni sud je reviziju odbacio. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 30. Apelantica navodi da joj je Presudom Kantonalnog suda broj G`-107/03 od 27. septembra 2005. godine povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola br. 1 uz Evropsku konvenciju. Iz sadr`aja apelacije proizlazi da se apelantica `ali na povredu prava na mirno u`ivanje imovine jer smatra da je u konkretnom slu~aju redovni sud pogre{nom primjenom materijalnog prava odbio njen tu`beni zahtjev. Apelantica isti~e da se u donesenoj odluci daje primat zakonima Federacije i podzakonskim aktima u odnosu na Evropsku konvenciju. Dalje, apelantica smatra da joj pripada pravo na mirno u`ivanje imovine, kako u skladu s Evropskom konvencijom, tako i u skladu s ~lanom 1038. stav 2. ZOO-a. 31. Pored toga, apelantica se `ali i na povredu prava na pravi~no su|enje u razumnom vremenskom roku. Apelantica tra`i da joj se dosudi satisfakcija u iznosu od 5.000 KM zbog "nepotrebnog odugovla~enja predmetnog postupka". b) Odgovor na apelaciju 32. Kantonalni sud je naveo da nema nikakav novi stav koji bi se razlikovao od stava izra`enog u obrazlo`enju pobijane presude, a koji je rezultat ispitivanja Presude Op}inskog suda broj P-670/02 od 16. septembra 2002. godine. Osim toga, Kantonalni sud je istakao da je ta~no da je postupak u ovoj pravnoj stvari trajao dugo, me|utim ukupna du`ina postupka se ne mo`e pripisati isklju~ivo nea`urnosti Kantonalnog suda. Dalje, Kantonalni sud je istakao da, ukoliko se pogledaju datumi dono{enja pojedinih odluka, kako prvostepenih tako i drugostepenih, a ima se u vidu ~injenica da je postupak ponovno vo|en, onda bi fakti~ki bio "odr`an razumni rok". 33. Federalno pravobranila{tvo je istaklo da je presuda donesena u saglasnosti s va`e}im propisima i da u postupku koji je vo|en po apelanticinoj tu`bi nije do{lo do kr{enja ljudskih prava propisanih Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. 34. Tu`ena banka je istakla da smatra da nije pasivno legitimisana jer je za izmirenje obaveza po osnovu potra`ivanja devizne {tednje, shodno Zakonu o izmirenju obaveza po osnovu ra~una stare devizne {tednje odgovorna Bosna i Hercegovina, a sredstva osiguravaju Federacija BiH, Republika Srpska i Br~ko distrikt. Zakonska regulativa je nedvojbena i jasna kada je u pitanju citirani zakon, odnosno kada je njime propisano ko je nosilac obaveza po osnovu devizne {tednje te na koji na~in i u kojem postupku su potra`ioci devizne {tednje trebali da doka`u i ostvare svoja potra`ivanja. Isto tako, citirani zakon u ~lanu 54. propisuje da se jedino obaveze po osnovu ra~una stare devizne {tednje koje nisu verificirane u skladu s odredbama ovog zakona mogu dokazivati i ostvarivati samo u sudskom postupku. To dalje zna~i da je apelantica bila obavezna svoja potra`ivanja verificirati kod nadle`ne agencije, a ukoliko je ona to propustila, to ne mo`e biti osnov za nadle`nost sudova u ovoj stvari. Tu`ena banka je predlo`ila da Ustavni sud apelaciju odbaci. V. Relevantni propisi 35. Zakon o parni~nom postupku ("Slu`beni list SFRJ" br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i

35/91, te "Slu`beni list RBiH" br. 2/92 i 13/94) u relevantnom dijelu, glasi: ^lan 10. Sud je du`an nastojati da se postupak provede bez odugovla~enja i sa {to manje tro{kova i onemogu}iti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. 36. Zakon o parni~nom postupku ("Slu`bene novine Federacije BiH" br. 42/98 i 3/99), u relevantnom dijelu glasi: ^lan 10. Sud je du`an nastojati da se postupak provede bez odugovla~enja i sa {to manje tro{kova, te onemogu}iti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. 37. Zakon o parni~nom postupku ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 53/06) u relevantnom dijelu glasi: ^lan 10. Sud je du`an nastojati da se postupak provede bez odugovla~enja i sa {to manje tro{kova, te onemogu}iti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. VI. Dopustivost VI.1 Dopustivost apelacije u odnosu na ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije 38. U skladu s ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 39. U skladu s ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 40. Ispituju}i dopustivost apelacije u smislu ~lana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud ukazuje na to da je Odlukom o dopustivosti broj AP 2396/05 od 9. novembra 2006. godine odbacio kao preuranjenu apelanticinu apelaciju podnesenu protiv Presude Kantonalnog suda broj 107/03 od 24. novembra 2005. godine, jer je pred Vrhovnim sudom bio u toku postupak povodom apelanticine revizije. S obzirom na to da je Rje{enjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-000 145 od 15. maja 2007. godine revizija odba~ena kao nedopu{tena zbog formalnih razloga, kona~nu odluku u ovom predmetu predstavlja Presuda Kantonalnog suda broj 107/03 od 24. novembra 2005. godine. Ustavni sud, u skladu sa svojom praksom (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2884/06 od 10. januara 2008. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), kao relevantan datum podno{enja apelacije uzima u obzir datum kada je podnesena apelacija koja je odba~ena kao preuranjena. S obzirom na to da je osporena presuda Kantonalnog suda uru~ena apelantici 15. novembra 2005. godine, a apelacija je podnesena 24. novembra 2005. godine, proizlazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, apelacija je podnesena blagovremeno, a apelantica je iscrpila sve djelotvorne pravne lijekove. 41. Dio apelacije koji se ti~e navoda o povredi prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. Evropske konvencije ispunjava i uvjete iz ~lana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovan, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 42. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u dijelu koji se ti~e ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. Evropske konvencije ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

Broj 36 – Stranica 130

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

VI.2. Dopustivost apelacije u odnosu na ~lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju 43. Pri ispitivanju dopustivosti dijela apelacije koji se ti~e navoda o povredi ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud je po{ao od odredaba ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 16. stav 4. ta~ka 8. Pravila Ustavnog suda. 44. ^lan VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud tako|er ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 45. ^lan 16. stav 4. ta~ka 8. Pravila Ustavnog suda glasi: Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljede}ih slu~ajeva: 8. ako su izmijenjene pravne okolnosti; 46. U vezi s apelanticinim navodima, Ustavni sud prije svega isti~e da je nakon dono{enja osporavane presude Kantonalnog suda, stupio na pravnu snagu Zakon o izmirenju obaveza po osnovu ra~una stare devizne {tednje ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 28/06, 76/06 i 72/07). 47. Dalje, Ustavni sud primje}uje da je Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) u predmetu Suljagi} i drugi protiv Bosne i Hercegovine aplikacija broj 27912/02, od 3. novembra 2009. godine razmatrao ista ~injeni~no-pravna pitanja kao i Ustavni sud u svojim mnogobrojnim ranijim odlukama. Evropski sud se, razmatraju}i predmet Suljagi} u vezi s relevantnim pravom i praksom, pozvao na odluku u svom predmetu Jeli~i} protiv Bosne i Hercegovine broj 41183/02, ECHR 2005-XII; Suljagi} protiv Bosne i Hercegovine broj 27912/02 od 20. juna 2006. godine i presudu u predmetu Jeli~i} protiv Bosne i Hercegovine broj 41183/02, ECHR 2006-XII. Evropski sud je naveo da je Zakon o izmirenju obaveza po osnovu ra~una stare devizne {tednje stupio na snagu 15. aprila 2006. godine, a navedenim zakonom Bosna i Hercegovina se obavezala da isplati prvobitne depozite koji su polo`eni u bankama na njenoj teritoriji i pripadaju}e kamate sa 31. decembrom 1991. godine, po prvobitnoj kamatnoj stopi, umanjenoj za iznose koji su ve} iskori{teni. Nadalje, Evropski sud je naveo da je Ustavni sud ispitivao ustavnost odredbe koja se odnosi na smanjenje kamatne stope na 0.5% za period od 1. januara 1992. do 15. aprila 2006. godine u Odluci U 13/06 od 28. marta i odlu~io da je opravdana imaju}i u vidu sve okolnosti, a posebno potrebu da se obnovi nacionalna privreda nakon razornog rata. Evropski sud je dalje utvrdio da su dr`avne obveznice trebale biti izdate do 31. marta 2008. godine, a trebaju biti otpla}ene najkasnije do 31. decembra 2016. godine s kamatom od 2.5% na godi{njem nivou. Evropski sud se tako|er pozvao na Odluku Ustavnog suda U 3/08 od 4. oktobra 2008. ("Slu`beni glasnik BiH" broj 99/08). Me|utim, imaju}i u vidu relevantno zakonodavstvo, kao i analiziraju}i postupak implementacije zakona, naro~ito na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine i Br~ko distrikta BiH, Evropski sud je utvrdio da se mo`e re}i da je zakonodavstvo u skladu s ~lanom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ali je ocijenio osnovanim navode aplikanta da je stanje implementacije zakona nezadovoljavaju}e zbog zaostalih isplata rata i ka{njenja u emitiranju vladinih obveznica u Federaciji BiH i Br~ko distriktu BiH, te s tim u vezi zaklju~io da je do{lo do kr{enja aplikantovih prava na imovinu iz ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 48. Tako|er, Evropski sud je u predmetu Suljagi} naveo da se radi o sistemskom problemu, te je nare|eno Bosni i Hercegovini da u roku od {est mjeseci od dana kada odluka postane kona~na osigura mehanizme izdavanja obveznica, isplate neispla}enih rata po osnovu stare devizne {tednje i isplatu kamata. Tako|er, Evropski sud je zaklju~io da }e u narednom roku od {est mjeseci obustaviti postupke u svim predmetima koji se odnose na staru deviznu {tednju. 49. Dalje, Ustavni sud se poziva na najnoviju praksu Evropskog suda (vidi Evropski sud, odluka Josip Zadri} protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 18804/04 od 16. novembra

2010. godine), u kojoj je Evropski sud na osnovu utvr|enja Komiteta ministara Vije}a Evrope zaklju~io da su preduzete mjere koje je Evropski sud nalo`io u navedenoj presudi Suljagi} i drugi, te je slu~aj prema mi{ljenju Evropskog suda rije{en. U vezi s tim, Evropski sud je naveo da je Komitet ministara Vije}a Evrope na svojoj 1092. sjednici (DH) od 14. do 15. septembra 2010. godine, na osnovu ~lana 46. Evropske konvencije, konstatirao: Federacija Bosne i Hercegovine emitovala je vladine obveznice za isplatu "stare" devizne {tednje za koju su izdate potvrde o verifikaciji. Vlada Federacije je donijela odluke kojima se nala`e prva emisija ovih obveznica na dan 21. oktobra 2009. godine i druga emisija na dan 24. mart 2010. godine. Ove odluke objavljene su u "Slu`benim novinama Federacije BiH" br. 67/2009 i 17/2010. Federacija je tako|er donijela odluku kojom se nala`e isplata zaostalih rata koje su dospjele 27/3/2009 i 27/09/2009. Odluka je objavljena u "Slu`benim novinama Federacije BiH" broj 17/2010. Ove rate se odnose na isplatu kamata na obveznice [...]. Stvarna isplata rata je izvr{ena dana 16/07/2010. Relevantni rokovi su produ`eni kako bi omogu}ili onima koji jo{ nisu pribavili potvrde o verifikaciji svoje stare devizne {tednje, da ih pribave. Rok u Republici Srpskoj je produ`en do 31/12/2010, u Federaciji do 03/08/2010. a u Distriktu Br~ko do 15/10/2010. Sve ove odluke su objavljene u slu`benim glasilima Entiteta i Distrikta Br~ko. Dana 29/04/2010 vlada Federacije je donijela odluku da Federacija treba isplatiti zatezne kamate po zakonskoj stopi u slu~aju ka{njenja svake naredne rate... Mo`e se smatrati da su vlasti Bosne i Hercegovine poduzele sve neophodne mjere da postupe u skladu sa pilot presudom. Evropski sud je istakao da nema razloga da se ne slo`i s onim {to je Komitet ministara utvrdio i zaklju~io je da je slu~aj rije{en, u skladu sa ~lanom 37. stav 1(b) Evropske konvencije. Nadalje, Evropski sud je naveo da, iako je aplikant pretrpio izvjesnu nematerijalnu {tetu zbog ranijih ka{njenja u isplatama, u predmetu Suljagi} je ve} utvr|eno da nije neophodno dosuditi adekvatnu naknadu svim licima koja su ovim pogo|ena. S tim u vezi, Evropski sud je naveo da, s obzirom na svrhu ranije spomenute procedure pilot presude, uloga Evropskog suda se nakon dono{enja pilot presude i nakon {to doti~na dr`ava implementira generalne mjere u skladu s Evropskom konvencijom, ne mo`e pretvoriti u dosu|ivanje pojedina~ne nov~ane naknade u repetitivnim slu~ajevima koji rezultiraju iz istog sistemskog problema. Slijedom navedenog, Evropski sud je zaklju~io da dodatno razmatranje predmetne aplikacije nije vi{e opravdano i nije na{ao nikakve posebne okolnosti u vezi sa za{titom ljudskih prava kako je to definisano Evropskom konvencijom i njenim protokolima, koje bi zahtijevale daljnje razmatranje konkretnog predmeta kao i stotina sli~nih aplikacija koje se nalaze pred Evropskim sudom, pa je zaklju~io da predmet bri{e s popisa slu~ajeva. 50. Na osnovu navedenog, Ustavni sud isti~e da je nakon dono{enja presude koja se osporava apelacijom do{lo do dono{enja zakona kojima je regulirano pitanje isplate stare devizne {tednje gra|ana. Tako|er isti~e da je potom, presudom Evropskog suda Suljagi} i drugi protiv Bosne i Hercegovine od 3. novembra 2009. godine do{lo do izmjene pravnih okolnosti relevantnih i za konkretan slu~aj u vezi s pravom na imovinu, s obzirom da je navedenom presudom Evropskog suda nalo`eno dr`avi Bosni i Hercegovini da izna|e mehanizme kojima }e osigurati implementaciju zakonskih odredbi kojima je regulisano pitanje isplate stare devizne {tednje. Osim toga, Ustavni sud isti~e da je potom i Evropski sud u presudi Josip Zadri} protiv Bosne i Hercegovine od 16. novembra 2010. godine zaklju~io da se mo`e smatrati da su vlasti Bosne i Hercegovine preduzele sve neophodne mjere da postupe u skladu s presudom Suljagi} i drugi protiv Bosne i Hercegovine od 3. novembra 2009. godine. 51. U skladu s navedenim, a imaju}i u vidu odredbe ~lana 16. stav 4. ta~ka 8. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj }e se apelacija odbaciti kao nedopu{tena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke.

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 131

VII. Meritum 52. Apelantica je navela da joj je zbog du`ine trajanja postupka povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije 53. ^lan II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: (...) e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom. 54. ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] Pravo na dono{enje odluke u razumnom roku a) Relevantni principi 55. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost du`ine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi ra~una o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naro~ito o slo`enosti predmeta, pona{anju strana u postupku i nadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, te o zna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvje{taj broj 2002-I, stav 38). 56. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovla~enje postupka, a stalno vra}anje odluke na ponovno su|enje mo`e pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njema~ke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvje{taji 1997-IV). 57. Kona~no, Evropski sud je ukazao da je potrebna naro~ita marljivost nadle`nih vlasti u svim predmetima koji se ti~u li~nog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naro~ito va`an u dr`avama u kojima doma}i zakon propisuje da odre|eni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18). b) Period koji se uzima u obzir 58. Ustavni sud zapa`a da je postupak povodom apelanticine tu`be pokrenut 17. februara 1992. godine. Me|utim, period koji, ratione temporis, ulazi u nadle`nost Ustavnog suda ne po~inje tada ve} 14. decembra 1995. godine, kao datuma kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Me|utim, u ocjenjivanju opravdanosti du`ine postupka na koji se apelantica `ali, Ustavni sud }e uzeti u obzir stadij postupka dostignut do 14. decembra 1995. godine (loc. cit., presuda Mikuli}, stav 37). U vezi s navedenim, Ustavni sud }e razmotriti du`inu postupka u konkretnom slu~aju od zasnivanja nadle`nosti Ustavnog suda pa do dono{enja odluke Kantonalnog suda od 27. septembra 2005. godine, dakle, period od 9 godina i oko devet mjeseci. Me|utim, Ustavni sud zapa`a da je, uzimaju}i u obzir i stadij postupka dostignut do dana zasnivanja nadle`nosti Ustavnog suda, postupak trajao oko 13 godine i sedam mjeseci. c) Analiza du`ine trajanja postupka 59. U konkretnom slu~aju se radi o postupku pokrenutom radi isplate stare devizne {tednje, koji je po mi{ljenju Ustavnog suda, s obzirom na pravna i ~injeni~na pitanja koja je trebalo ispitati, relativno slo`en. 60. Ustavni sud primje}uje da je Op}inski sud, nakon zasnivanja nadle`nosti Ustavnog suda, donio odluku tek za oko pet godina te da je, nakon toga, Kantonalni sud o izjavljenoj `albi na presudu odlu~io nakon ne{to du`e od jedne godine, ali da je predmet vra}en na ponovno su|enje. Dalje, Ustavni sud

primje}uje da je nakon vra}anja predmeta na ponovni postupak Op}inski sud odmah uzeo predmet u rad i za vrijeme kra}e od tri mjeseca donio presudu. Tako|er, Ustavni sud primje}uje da je povodom `albe tu`ene banke Kantonalni sud po drugi put odlu~io nakon dvije godine i oko 11 mjeseci. Osim toga, u odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je i sam priznao da je postupak u konkretnoj pravnoj stvari trajao dugo, ali da je s obzirom na ~injenicu da je postupak ponovno vo|en, fakti~ki "odr`an razumni rok". U vezi s navedenim, Ustavni sud podsje}a na konzistentnu praksu Evropskog suda prema kojoj du`ina trajanja postupka, na odre|enim instancama posmatranim pojedina~no, mo`e biti smatrana "razumnom". Me|utim, u obzir se mora uzeti postupak u cijelosti i du`ina trajanja postupka na svim instancama zajedno, kao i svi ostali kriteriji koji se cijene u odlu~ivanju o tome da li je ovaj standard iz ~lana 6. stav 1. prekr{en (vidi Evropski sud, Ruotulo protiv Italije, presuda od 27. februara 1992. godine, serija A, broj 230-D, stav 99). Tako|er, Ustavni sud podsje}a i na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je du`nost dr`ave da organizira svoj pravni sistem tako da omogu}i sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). 61. Imaju}i u vidu okolnosti konkretnog predmeta, trajanje postupaka pred svakim od dva redovna suda, te ~injenicu da je Kantonalni sud kao drugostepeni vra}ao predmet na ponovni postupak i u situaciji kada mu je ZPP dopu{tao da sam odr`i raspravu i pravilno i potpuno utvrdi ~injeni~no stanje te donese odluku o tu`benom zahtjevu, Ustavni sud smatra da je odluka o apelanticinom zahtjevu donesena uz neopravdano dugo trajanje postupka, za {ta postoji doprinos oba suda. Ustavni sud nagla{ava da u izvjesnoj mjeri postoji i apelanticina odgovornost zbog du`ine postupka, ali da ona nije bila takve prirode da je odlu~na za ovako dugo trajanje postupka. 62. Imaju}i u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slu~aju postoji kr{enje prava na pravi~no su|enje "u razumnom roku" iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. d) Kompenzacija 63. Apelantica je zatra`ila da joj se naknadi {teta zbog du`ine trajanja predmetnog postupka. Prema ~lanu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu {tetu. Me|utim, Ustavni sud podsje}a da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne {tete odre|uje u posebnim slu~ajevima kr{enja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda. 64. Prilikom odlu~ivanja o apelanticinom zahtjevu za naknadu nematerijalne {tete Ustavni sud upu}uje na ranije utvr|en princip odre|ivanja visine naknade {tete u ovakvim slu~ajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvr|enom principu apelantici bi, za svaku godinu odga|anja da se donese odluka, trebalo isplatiti pribli`no 150 KM. Imaju}i u vidu ~injenicu da postupak povodom apelanticine tu`be pred Op}inskim sudom ratione temporis trajao devet godina i sedam mjeseci, apelantici se odre|uje naknada u visini od 1.350 KM. Ovaj iznos apelantici je du`na da isplati Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom na sjedi{te nadle`nog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. VIII. Zaklju~ak 65. Ustavni sud zaklju~uje da postoji povreda prava na pravi~an postupak u odnosu na dono{enje odluke u razumnom roku iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je predmetni postupak, iako je po mi{ljenju Ustavnog suda relativno slo`en, trajao devet godina i oko deset mjeseci, budu}i da sudovi nisu dali razloge

Broj 36 – Stranica 132

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka. 66. Na osnovu ~lana 16. stav 4. ta~ka 8, ~lana 59. stav 2. alineja 2, ~lana 61. st. 1. i 2. i ~lana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 67. Prema ~lanu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simovi}, s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u Vije}u od pet sudaca, u predmetu broj AP 475/10, rje{avaju}i apelaciju Velida Musaefendi}a, na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. alineja 2, ~lanka 61. st. 1. i 2. i ~lanka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simovi}, predsjednik Valerija Gali}, dopredsjednica Seada Palavri}, dopredsjednica Mato Tadi}, sudac Mirsad ]eman, sudac na sjednici odr`anoj 9. velja~e 2011. godine donio

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

1

Usvaja se apelacija Velida Musaefendi}a. Utvr|uje se povreda ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-G`-09-003 446 od 12. sije~nja 2010. godine. Predmet se vra}a Kantonalnom sudu u Zenici koji je du`an po `urnom postupku donijeti novu odluku sukladno ~lanku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanku 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nala`e se Kantonalnom sudu u Zenici da, sukladno ~lanku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama u svrhu provedbe ove odluke. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i "Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@ENJE I. Uvod 1. Velid Musaefendi} (u daljnjem tekstu: apelant) iz Maglaja, kojeg zastupa Milenko Petkovi}, odvjetnik iz Maglaja, podnio je 4. velja~e 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-G`-09-003 446 od 12. sije~nja 2010. godine i Presude Op}inskog suda u Zavidovi}ima - Odjeljenje u Maglaju (u daljnjem tekstu: Op}inski sud) broj 042-1-P-08-000 141 od 18. o`ujka 2009. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na temelju ~lanka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Op}inskog suda i "Natron" d.d. Maglaj zatra`eno je 13. listopada 2010. godine da dostave odgovor na apelaciju. 3. Kantonalni sud je 22. listopada 2010. godine dostavio odgovor na apelaciju, Op}inski sud 28. listopada 2010. godine i "Natron" d.d. Maglaj 19. listopada 2010. godine.
1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 41/11

4. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda, Op}inskog suda i "Natron" d.d. Maglaj su dostavljeni apelantu 4. studenoga 2010. godine. III. ^injeni~no stanje 5. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata podastrtih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in. 6. Presudom Op}inskog suda broj 042-1-P-08-000 141 od 18. o`ujka 2009. godine obvezan je tu`eni "Natron" d.d. Maglaj (u daljnjem tekstu: poslodavac) uspostaviti apelantu radno-pravni status od 24. sije~nja do 5. svibnja 2000. godine i za navedeno razdoblje uplatiti u apelantovu korist doprinose kod Zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje Mostar, kao i apelantu na ime otpremnine isplatiti iznos od 1.285,26 KM sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu tro{kova postupka. Odbijen je kao neutemeljen dio apelantovog tu`benog zahtjeva kojim je tra`io da se poni{ti kao nezakonito poslodav~evo Rje{enje o prestanku radnog odnosa apelantu broj 177 od 10. sije~nja 1996. godine, te da se obave`e tu`eni da u radnu knji`icu upi{e apelantu radni sta` za razdoblje od 5. svibnja 1992. do 24. sije~nja 2000. godine, kao i da za navedeno razdoblje uplati u apelantovu korist doprinose kod Zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje Mostar. 7. U obrazlo`enju presude Op}inski sud je naveo kako je tijekom postupka utvr|eno da se apelant 31. prosinca 1991. godine zatekao u radnom odnosu kod poslodavca i da se 24. sije~nja 2000. godine obratio tu`enom radi uspostave radno-pravnog statusa. Tako|er, Op}inski sud je naveo kako je tijekom postupka utvr|eno da je kona~nim Rje{enjem Federalnog povjerenstva za implementaciju ~lanka 143. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: Federalna povjerenstvo) broj 03-34-11-38/06 od 27. velja~e 2006. godine nalo`eno poslodavcu da uspostavi apelantu radno-pravni status od 24. sije~nja 2000. godine, kao dana podno{enja zahtjeva, pa do 5. svibnja 2000. godine. U svezi s tim, Op}inski sud je istaknuo kako je tijekom postupka utvr|eno da poslodavac nije postupio sukladno navedenom rje{enju Federalnog povjerenstva. Op}inski sud je naveo da je odredbama ~lanka 143. stavak 1. Zakona o radu propisano da "zaposlenik koji se na dan stupanja na snagu ovog zakona zatekao na ~ekanju posla, ostat }e u tom statusu najdu`e {est mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, ako poslodavac prije isteka ovog roka zaposlenika ne pozove na rad". Tako|er, Op}inski sud je naveo da je odredbama ~lanka 143. stavak 2. Zakona o radu propisano da "zaposlenik koji se zatekao u radnom odnosu 31. decembra 1991. godine i koji se u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona pismeno ili neposredno obratio poslodavcu radi uspostavljanja radno-pravnog statusa, a u ovom vremenskom periodu nije zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca smatrat }e se, tako|er, zaposlenikom na ~ekanju posla". Imaju}i u vidu navedeno, Op}inski sud je zaklju~io da se apelant smatra zaposlenikom na ~ekanju posla u smislu ~lanka 143. stavak 2. Zakona o radu, te da mu stoga pripada pravo na uspostavu radno-pravnog statusa od 24. sije~nja 2000. godine, kao dana podno{enja zahtjeva, pa do 5. svibnja 2000. godine kada mu je radni odnos prestao po sili zakona. Dalje, Op}inski sud je naveo da je poslodavac u obvezi za relevantno razdoblje uplatiti doprinose za mirovinsko i invalidsko osiguranje u korist apelanta sukladno odredbama ~lanka 101. stavak 2. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju. Tako|er, Op}inski sud je naveo kako apelantu pripada pravo na otpremninu u iznosu koji je naveden u izreci presude sukladno odredbama ~lanka 143. st. 4. i 5. Zakona o radu. Po mi{ljenju Op}inskog suda, na taj na~in je rije{en apelantov radno-pravni status u cijelosti, odnosno priznata su mu sva prava koja mu pripadaju sukladno odredbama ~lanka 143. Zakona o radu. 8. Odlu~uju}i o prizivima apelanta i tu`enog protiv prvostupanjske presude, Kantonalni sud je donio Presudu broj 004-0-G`-09-003 446 od 12. sije~nja 2010. godine kojom su

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 133

prizivi odbijeni i prvostupanjska presuda potvr|ena. U obrazlo`enju presude Kantonalni sud je naveo kako je prvostupanjski sud pri dono{enju svoje odluke pravilno primijenio materijalno pravo, te kako je u obrazlo`enju presude naveo jasne i logi~ne razloge koje u potpunosti prihva}a i taj sud. Naime, Kantonalni sud je naveo kako je prvostupanjski sud pravilno zaklju~io da apelantu pripada pravo na uspostavu radno-pravnog statusa od 24. sije~nja 2000. godine, kao dana podno{enja zahtjeva, pa do 5. svibnja 2000. godine kada mu je prestao radni odnos po sili zakona, kao i pravo na otpremninu prema odredbama ~lanka 143. st. 1, 2, 4. i 5. Zakona o radu. Pri tome, Kantonalni sud je istaknuo kako su neutemeljeni apelantovi navodi da mu pripada pravo na uspostavu radno-pravnog statusa za razdoblje od 5. svibnja 1992. do 24. sije~nja 2000. godine. Naime, Kantonalni sud je naveo "da je tek stupanjem na snagu Zakona o radu iz 1999. godine, odnosno Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu iz 2000. godine propisano da zaposlenik koji se na dan stupanja na snagu tog zakona zatekao na ~ekanju posla, ostat }e u tom statusu najdu`e {est mjeseci od dana stupanja na snagu tog zakona." IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 9. Apelant se `ali da mu je pobijanim odlukama povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant smatra kako su pobijane odluke utemeljene na proizvoljnoj primjeni ~lanka 143. stavak 2. Zakona o radu, te kako redoviti sudovi nisu dali jasne i prihvatljive razloge za svoj zaklju~ak da ne postoji mogu}nost da se apelantu prema odredbama ~lanka 143. Zakona o radu uspostavi radno-pravni status za razdoblje od 5. svibnja 1992. godine do 24. sije~nja 2000. godine. Naime, apelant smatra da zaposlenici na koje se odnosi ~lanak 143. stavak 2. Zakona o radu trebaju imati isti status kao zaposlenici na koje se odnosi ~lanak 143. stavak 1. Zakona o radu, te da je stoga utemeljen njegov tu`beni zahtjev kojim je tra`io uspostavu radno-pravnog statusa. b) Odgovor na apelaciju 10. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je pobijana presuda tog suda donesena sukladno relevantnim odredbama Zakona o radu. Kantonalni sud je naveo da iz predmetne apelacije proizlazi da se apelant ne sla`e sa stavom tog suda izra`enim u pobijanoj presudi, odnosno da se u konkretnom slu~aju radi o razli~itim pravnim shva}anjima, a da se razli~ita pravna shva}anja ne mogu dovoditi u vezu s povredom prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. Stoga, Kantonalni sud predla`e da se apelacija odbije kao neutemeljena. 11. U odgovoru na apelaciju Op}inski sud je naveo da su neutemeljeni apelantovi navodi o povredi prava na pravi~no su|enje. Po mi{ljenju Op}inskog suda, tijekom predmetnog sudskog postupka nije do{lo do povrede nijednog apelantovog prava zagarantiranog Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom. 12. U odgovoru na apelaciju poslodavac je naveo da je Rje{enjem Federalnog povjerenstva broj 03-34-11-38/06 od 27. velja~e 2006. godine nalo`eno tu`enom da uspostavi apelantu radno-pravni status od 24. sije~nja 2000. godine, kao dana podno{enja zahtjeva, pa do 5. svibnja 2000. godine. U svezi s tim, poslodavac je istaknuo kako apelant u predmetnom sudskom postupku nije tra`io da sud preispita navedeno rje{enje Federalnog povjerenstva, te da je samim tim ex lege prestala postojati svaka procesna mogu}nost ispitivanja zakonitosti navedenoga rje{enja. Po mi{ljenju tu`enoga, u konkretnom slu~aju redoviti sudovi nisu ni mogli druga~ije odlu~iti o apelantovom zahtjevu za uspostavu radno-pravnog statusa. Stoga, poslodavac predla`e da se predmetna apelacije odbije kao neutemeljena.

V. Relevantni propisi 13. U Zakonu o radu ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 43/99) relevantne odredbe glase: ^lanak 143. Uposlenik koji se na dan stupanja na snagu ovoga zakona zatekao na ~ekanju posla, ostat }e u tom statusu najdu`e {est mjeseci, od dana stupanja na snagu ovoga zakona, ako poslodavac, prije isteka ovog roka, uposlenika ne pozove na rad. Uposlenik koji se zatekao u radnom odnosu 31. prosinca 1991. godine i koji se u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga zakona pisano ili neposredno obratio poslodavcu radi uspostavljanja radno-pravnog statusa,a u ovom vremenskom razdoblju nije zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca smatrat }e se, tako|er, uposlenikom na ~ekanju posla. Za vrijeme ~ekanja posla uposlenik ima pravo na naknadu pla}e u visini koju odredi poslodavac. Ako uposlenik na ~ekanju posla iz st. 1. i 2. ovog ~lanka ne bude pozvan na rad u roku iz stavka 1. ovoga ~lanka, prestaje mu radni odnos, uz pravo na otpremninu najmanje u visini tri prosje~ne pla}e ispla}ene na razini Federacije u prethodna tri mjeseca, koju objavljuje Federalni zavod za statistiku, do navr{enih pet godina sta`a osiguranja, a za svaku narednu godinu sta`a osiguranja, jo{ najmanje jednu polovicu prosje~ne pla}e. Iznimno, umjesto otpremnine poslodavac i uposlenik mogu se dogovoriti i o drugom vidu naknade. Na~in, uvjeti i rokovi isplate otpremnine iz st. 4. i 5. ovoga ~lanka, utvr|uju se pisanim ugovorom izme|u uposlenika i poslodavca. Ako uposleniku prestane radni odnos u smislu stavka 4. ovoga ~lanka, poslodavac ne mo`e u roku od jedne godine uposliti drugu osobu koja ima istu kvalifikaciju ili isti stupanj stru~ne spreme, osim osobe iz stavka 1. i 2. ovoga ~lanka, ako je ta osoba neuposlena. 14. U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o radu ("Slu`bene novine FBiH" br. 32/00 od 30. kolovoza 2000. godine – stupio na snagu 7. rujna 2000. godine) relevantna odredba glasi: ^lanak 50. U ~lanku 143. stavak 4. mijenja se i glasi: "Ako uposlenik na ~ekanju posla iz st. 1. i 2. ovoga ~lanka ne bude pozvan na rad u roku iz stavka 1. ovoga ~lanka, prestaje mu radni odnos, uz pravo na otpremninu koja se utvr|uje na temelju prosje~ne mjese~ne pla}e ispla}ene na razini Federacije, na dan stupanja na snagu ovoga zakona, koju objavljuje Federalni zavod za statistiku." Iza stavka 4. dodaje se novi stavak 5, koji glasi: "Otpremnina iz stavka 4. ovoga ~lanka ispla}uje se uposleniku za ukupan sta` osiguranja,a utvr|uje se tako da se prosje~na pla}a iz stavka 4. ovoga ~lanka pomno`i sa koeficijentom, i to za: sta` osiguranja koeficijent - do 5 godina 1,33 - od 5 do 10 godina 2,00 - od 10 do 20 godina 2,66 - preko 20 godina 3,00 Dosada{nji st. 5., 6. i 7. postaju st. 6., 7. i 8. ^lanak 51. Iza ~lanka 143. dodaju se novi ~l. 143a., 143b. i 143c., koji glase: "^lanak 143a. Uposlenik koji smatra da je poslodavatelj povrijedio njegovo pravo koje je utvr|eno u ~lanku 143. st. 1. i 2. mo`e u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga zakona podnijeti `albu `upanijskoj komisiji za provedbu ~lanka 143. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: `upanijska komisija), koju obrazuje `upanijski ministar mjerodavan za poslove rada (u daljnjem tekstu: `upanijski ministar).

Broj 36 – Stranica 134

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

O `albama izjavljenim protiv rje{enja `upanijske komisije, rje{ava Federalna komisija za provedbu ~lanka 143. (u daljnjem tekstu: Federalna komisija), koju obrazuje federalni ministar. U slu~aju da `upanijska komisija ne izvr{ava funkciju radi koje je obrazovana, Federalna komisija preuzet }e nadle`nosti `upanijske komisije. Ako je pred mjerodavnim sudom pokrenut postupak koji se odnosi na prava uposlenika iz ~lanka 143. st. 1. i 2. ovoga zakona, sud }e ustupiti zahtjev na mjerodavno postupanje `upanijskoj komisiji i donijeti odluku o prekidu postupka". ^lanak 143.c [...] Odluke federalne odnosno `upanijske komisije su: 1. kona~ne i podlije`u sudskom preispitivanju sukladno zakonu; [...] VI. Dopustivost 15. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|er, ima prizivnu nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovome ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini. 16. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi u~inkoviti pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem u~inkovitom pravnom lijeku koji je koristio. 17. U konkretnom slu~aju, predmet pobijanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 004-0-G`-09-003 446 od 12. sije~nja 2010. godine kao kona~na odluka protiv koje nema drugih u~inkovitih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Potom, pobijanu je presudu apelant primio 22. sije~nja 2010. godine, a apelacija je podnesena 4. velja~e 2010. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~evidno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojega apelacija nije dopustiva. 18. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, te ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. VII. Meritum 19. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. 20. ^lanak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i temeljne slobode ovog ~lanka, stavak 2., {to uklju~uje: (e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava vezana za krivi~ne postupke. 21. ^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili utemeljenosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] 22. Iz apelacije proizlazi da apelant smatra da mu je prekr{eno pravo na pravi~no su|enje zbog toga {to su redoviti sudovi u konkretnom slu~aju, u kojemu je apelant tra`io poni{tenje rje{enja o otkazu ugovora o radu i uspostavu radno-pravnog statusa sukladno odredbi ~lanka 143. ZOR-a, pogre{no primijenili materijalno pravo. 23. U svezi s iznesenim navodima Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, zada}a ovih sudova nije preispitivanje zaklju~aka redovitih sudova glede

~injeni~nog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije mjerodavan supstituirati redovite sudove u procjeni ~injenica i dokaza, ve} je op}enito zada}a redovitih sudova ocijeniti ~injenice i dokaze koje su izveli (vidi Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zada}a Ustavnog suda je ispitati je li eventualno do{lo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravi~no su|enje, pravo na pristup sudu, pravo na u~inkovit pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru prizivne nadle`nosti Ustavni sud se bavi isklju~ivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred redovitim sudovima, pa }e u konkretnom slu~aju Ustavni sud ispitati je li postupak u cjelini bio pravi~an na na~in na koji to zahtijeva ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku BiH" broj 58/05). 24. Me|utim, prema ustaljenoj praksi Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda, ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije obvezuje sudove, izme|u ostalog, da obrazlo`e svoje presude. Ova obveza, me|utim, ne mo`e biti shva}ena kao obveza da se u presudi iznesu svi detalji i daju odgovori na sva postavljena pitanja i iznesene argumente (vidi Ustavni sud, odluke broj U 62/01 od 5. travnja 2002. godine i broj AP 352/04 od 23. o`ujka 2005. godine). Mjera u kojoj ova obveza postoji ovisi o prirodi odluke (vidi Europski sud za ljudska prava, Ruiz Torija protiv [panjolske, presuda od 9. prosinca 1994. godine, serija A, broj 303-A, stavak 29), a sudovi imaju obvezu obrazlo`iti svoju odluku tako {to }e navesti jasne i razumljive razloge na kojima su tu odluku utemeljili (vidi Europski sud za ljudska prava, Suominen protiv Finske, presuda od 1. srpnja 2003. godine, aplikacija broj 37801/97, stavak 36, i, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 5/05 od 14. o`ujka 2006. godine). 25. Ustavni sud uo~ava da je, prema su{tini apelantovih navoda, sporno pitanje je li radni odnos apelantu prestao na nezakonit na~in, kao i primjena odredaba ~lanka 143. ZOR-a u konkretnom slu~aju. Ustavni sud opa`a da je prvostupanjski sud u obrazlo`enju svoje odluke, izme|u ostalog, naveo da je, s obzirom da je apelant tu`bu sudu podnio prije stupanja na snagu ZOR-a, tj. 23. rujna 1996. godine, sud primijenio "bla`i zakon" za apelanta, temeljem odredbe ~lanka 145. ZOR-a ("Slu`bene novine FBiH" br. 43/99, 32/00 i 29/03) koji je stupio na snagu 5. studenoga 1999. godine, imaju}i u vidu ~injenicu da je ZOR povoljniji od zakona koji je bio na snazi u vrijeme podno{enja tu`be sudu (Zakon o osnovnim pravima iz radnog odnosa, "Slu`beni list SFRJ" br. 60/89 i 42/90). Potom, da je odredbom ~lanka 143. st. 1. i 2. ZOR-a propisano da }e zaposlenik koji se na dan stupanja na snagu ovog zakona zatekao na ~ekanju posla, odnosno koji se smatra zaposlenikom na ~ekanju posla, ostati u tom statusu najdulje {est mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona ako poslodavac prije isteka ovog roka zaposlenika ne pozove na rad. Op}inski sud je zauzeo stav da su djelatnici za ~ijim je radom privremeno prestala potreba zbog smanjenja opsega posla za vrijeme ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti upu}ivani na "~ekanje", ali najdulje do prestanka ovih okolnosti. Ovim djelatnicima nije prestao radni odnos. Oni su samo bez rasporeda. Kao neraspore|eni djelatnici do~ekali su zavr{etak rata. Njihov je status ostao nerije{en do dono{enja ZOR-a u kojem su predvi|eni na~ini prestanka ovog statusa. "^ekanje" se produljuje {est mjeseci po stupanju na snagu ZOR-a (stavak 1. ZOR-a). 26. Ustavni sud, tako|er, opa`a kako Op}inski sud smatra da se u ovoj pravnoj situaciji na{ao i apelant, jer je tijekom postupka nespornim utvr|eno da je apelant bio zaposlenik poslodavca 31. prosinca 1991. godine. Prema odredbama ~lanka 143. ZOR-a apelant se u vrijeme stupanja na snagu ZOR-a na{ao na "~ekanju

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 135

posla", pa budu}i da ga poslodavac u razdoblju od {est mjeseci od dana stupanja na snagu ZOR-a nije pozvao na rad, apelantu pripada pravo na uspostavu radno-pravnog statusa po~ev{i od dana podno{enja zahtjeva poslodavcu, tj. od 24. sije~nja 2000. do 5. svibnja 2000. godine, kada mu je po sili zakona prestao radni odnos, iako je Rje{enjem poslodavca broj 177 od 10. sije~nja 1996. godine (odnosno broj R-152-1315-92) "to i deklarativno utvr|eno". Apelantu, dakle, nije prestao radni odnos kod poslodavca na temelju rje{enja ~ije poni{tenje tra`i. Njemu je radni odnos prestao po sili zakona 5. svibnja 2000. godine. Za razdoblje od podno{enja zahtjeva (24. sije~nja 2000. godine pa do 5. svibnja 2000. godine) poslodavac je bio u obvezi na apelantovo ime izvr{iti prijavu i uplatu doprinosa za MIO {to, tako|er, nije u~inio. 27. Ustavni sud opa`a kako je Op}inski sud dio tu`benoga zahtjeva koji je odbio obrazlo`io i navodom "kako se zatekao u radnom odnosu na dan 31. decembra 1991. godine (~lana 143. stav 2. ZOR-a), podno{enjem zahtjeva za uspostavu radno-pravnog statusa, njegov radno-pravni status u cijelosti je rije{en i time iscrpljena sva prava iz radnog odnosa koja pripadaju apelantu. Stoga, sud nije mogao udovoljiti ni dijelu zahtjeva koji se odnosi na obavezu poslodavca da apelantu upi{e u radnu knji`icu radni sta` od 5. maja 1992. do 24. januara 2000. godine, te da nadle`noj slu`bi PIO/MIO Mostar uplati na ime apelanta du`ne doprinose za penzijsko-invalidsko osiguranje po~ev{i od 5. maja 1992. godine do 24. januara 2000. godine. Podno{enjem apelantovog zahtjeva za uspostavu radno-pravnog statusa, prestala su da egzistiraju rje{enja poslodavca o prestanku radnog odnosa, ~ije poni{tenje u ovom postupku tra`i, broj 177 od 10. januara 1996. godine (odnosno broj R-152-1315-92), a samim tim i prestao apelantov pravni interes za njihovim poni{tenjem. Sud je u obavezi da preispita odluke Kantonalne i Federalne komisije za implementaciju ~lana 143. ZOR-a. Me|utim, kako su apelantu u upravnom postupku priznata sva prava iz radnog odnosa (koja su zagarantovana ~lanom 143. ZOR-a), sud smatra da mu druga prava ne pripadaju osim onih koja je nadle`na komisija za implementaciju ~lana 143. ZOR-a i priznala." Potom, da je Kantonalni sud u odnosu na ovaj dio tu`benog zahtjeva apelanta istaknuo: "Ne mogu se prihvatiti kao osnovani ni `albeni navodi apelanta o tome da mu pripada pravo na uvezivanje radnog sta`a od 5. maja 1992. godine do 24. januara 2000. godine, odnosno za period do podno{enja zahtjeva za uspostavu radno-pravnog statusa, s obzirom da je tek stupanjem na snagu ZOR-a, odnosno Zakona o izmjenama dopunama ZOR-a ("Slu`bene novine FBiH" broj 43/99 i 32/00), propisano da uposlenik koji se na dan stupanja na snagu ovog zakona zatekao na ~ekanju posla, ostat }e u tom statusu najdu`e {est mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, kako pravilno zaklju~uje prvostepeni sud, shodno odredbi ~lana 143. stav 1. i 2. ZOR-a." 28. U svezi s navedenim, Ustavni sud nagla{ava da je sli~na pravna pitanja - status zaposlenika na ~ekanju posla razmatrao u vi{e svojih odluka (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 1981/07 od 14. listopada 2009. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku BiH" broj 99/09, AP 2270/07 od 14. travnja 2010. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku BiH" broj 67/10, broj AP 3582/07 od 14. travnja 2010. godine, dostupne na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U tim je odlukama Ustavni sud utvrdio kako su redoviti sudovi povrijedili apelantova prava iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer su prilikom odlu~ivanja o zahtjevima apelanata za uspostavu radno-pravnog statusa, te o ostalim pravima iz radno-pravnog odnosa u svezi s tim, o~evidno proizvoljno primijenili odredbe ~lanka 143. ZOR-a. Budu}i da apelant ukazuje na primjenu ~lanka 143. stavak 2. ZOR-a, Ustavni sud se poziva na svoju odluku broj AP 1981/07, to~ka 28, u kojoj je naveo: Ustavni sud nagla{ava da ~lanak 143. stavak 1. i 2. Zakona o radu sadr`i odredbe kojim je regulirano pitanje "zaposlenika na ~ekanju", i to onih (stavak 1. ~lanka 143) koji su se u tom statusu zatekli danom stupanja na snagu Zakona o radu, kao i onih kojima je

ovim Zakonom tek trebalo biti priznato to svojstvo, pod uvjetima to~no utvr|enim u stavku 2. ~lanka 143. Zakona o radu. Tako|er, Ustavni sud primje}uje da je u stavku 2. ~lanka 143. navedeno da }e se zaposlenik koji ispunjava uvjete i koji to zatra`i od poslodavca, "smatrati" zaposlenikom na ~ekanju. Ustavni sud primje}uje da Zakon o radu nema odredbu kojom je utvr|eno od kojeg momenta se zaposlenik iz stavka 2. ~lanka 143. koji to tra`i smatra zaposlenikom na ~ekanju. Me|utim, Ustavni sud primje}uje da u Zakonu o radu ne postoji niti jedna naznaka u ~lanku 143. koja bi ukazivala na to da se na bilo koji na~in pravi razlika izme|u zaposlenika na ~ekanju koji to jesu, i onih koji }e se smatrati da jesu. S tim u svezi, Ustavni sud u konkretnom predmetu nije na{ao jasno obrazlo`enje redovitih sudova za{to smatraju da temeljem ~lanka 143. stavak 1. i ~lanka 143. stavak 2. Zakona o radu treba praviti razlika izme|u radnika koji su se zatekli na ~ekanju i onih koji "}e se smatrati zaposlenikom na ~ekanju", te za{to je zauzeo stav samo se pozivaju}i da je "sukladno ~lanku 143. stavak 2." da taj status zaposlenik sti~e od dana podno{enja zahtjeva. 29. Nadalje, Ustavni sud je u Odluci AP 2270/07 to~ka 25, naveo da pored ~injenice da ovakvim postupcima Vrhovni sud stvara razli~itu praksu u istim ~injeni~nim i pravnim situacijama bez bilo kakvog a pogotovo bez objektivnog obrazlo`enja svoga postupanja, koje je uz sve i razli~ito, Ustavni sud ukazuje da se iz obrazlo`enja presude Vrhovnog suda ne mo`e zaklju~iti da se Vrhovni sud prilikom tuma~enja i primjene odredbe ~lanka 143. ZOR-a bavio pitanjem {ta je ratio legis ~lanka 143. ZOR-a. Vrhovni sud je prilikom konkretnog odlu~ivanja o~evidno zanemario da obrazlo`i za{to bi cilj zakonodavca, kada je usvajao odredbu ~lanka 143. ZOR-a, bio rje{avanje radno-pravnog statusa radnika na ~ekanju i onih radnika koji nisu imali ure|en radno-pravni status samo za razdoblje od obra}anja poslodavcu pa do 5. svibnja 2000. godine kada je ex lege prestao radni odnos svim djelatnicima na ~ekanju, i onima koji se smatraju djelatnicima na ~ekanju ukoliko ih poslodavac do tog datuma nije pozvao na posao. Tako|er, Vrhovni sud nije obrazlo`io iz kojeg razloga je, u slu~aju da je njegovo tuma~enje odredbe ~lanka 143. ZOR-a valjano, uop}e relevantan datum 31. prosinac 1991. godine, koji je zakonodavac propisao kao relevantan datum kada su osobe bile u radnom odnosu. Dalje, Vrhovni sud je propustio obrazlo`iti zna~aj ~lanka 143. ZOR-a za radnike koji su posao de facto izgubili nakon 31. prosinca 1991. godine ili im je nakon tog datuma radno-pravni status bio neodre|en u oba slu~aja zbog ratnih sukoba. Dalje, Vrhovni sud nije obrazlo`io niti na koji bi na~in, u slu~aju kada bi se ~lanak 143. ZOR-a mogao tuma~iti na na~in na koji ga je Vrhovni sud tuma~io u konkretnom slu~aju tim djelatnicima, zbog kojih je ~lanak 143. ZOR-a i uspostavljen, radni sta` bio povezan kako bi mogli ostvariti barem pravo na mirovinu i kako u slu~aju da nastave raditi ne bi imali prekid sta`a osiguranja od sedam ili osam godina. 30. Potom, kada je rije~ o obrazlo`enjima redovitih sudova o trenutku s kojim treba zapo~eti uspostava radno-pravnog statusa, Ustavni sud se poziva na svoju Odluku broj AP 299/06 od 27. sije~nja 2007. godine (objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/07 od 22. svibnja 2007. godine), u kojoj je, izme|u ostalog, razmatrano i pitanje po~etka tijeka uspostave radno-pravnog statusa prema odredbi ~lanka 143. ZOR-a. 31. Ustavni sud podsje}a kako je Vrhovni sud Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) u predmetu apelantice iz predmeta AP 299/06 odbio apelanti~in tu`beni zahtjev za uspostavu radno-pravnog statusa, odnosno isplatu naknada pla}a za razdoblje od 21. rujna 1993. godine do 4. travnja 2001. godine, i uplatu doprinosa za zdravstveno osiguranje (nije odlu~ivano o doprinosu za mirovinsko osiguranje jer je apelantica propustila iznijeti revizijski navod i u tome pravcu) za razdoblje od 21. rujna 1993. godine do 31. prosinca 1998. godine, dok joj je to pravo priznao za razdoblje od 5. travnja 2001. godine do 31. prosinca 2003. godine, te je njezin poslodavac obvezan za apelanticu

Broj 36 – Stranica 136

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

uplatiti doprinose za zdravstveno osiguranje po~ev{i od 1. sije~nja 1999. godine pa do 31. prosinca 2003. godine. Svoju odluku Vrhovni sud je tada obrazlo`io navodom da je Vrhovni sud usvojio prigovor zastarjelosti koji je u postupku istaknuo poslodavac. U tome predmetu Ustavni sud je zaklju~io kako je na~in na koji je Vrhovni sud, u konkretnom slu~aju, protuma~io pozitivno-pravne propise proizvoljan zbog toga {to je institut zastarjelosti primijenio tako da zastarjelost nastupi prije nego je rok za zastarjelost i po~eo te}i, {tavi{e, prije nego je i samo apelanti~ino pravo nastalo, te da, stoga, postoji povreda prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. 32. Ustavni sud, tako|er, podsje}a da je u svojim odlukama u kojima je utvr|ivao povredu prava na pravi~no su|enje u sli~nim slu~ajevima zaklju~ivao da, imaju}i u vidu proizvoljnu primjenu materijalnog prava, konkretno ~lanka 143. ZOR-a prilikom odlu~ivanja o razdoblju uspostave radno-pravnog statusa, Ustavni sud opa`a da se taj stav protegnuo i na odluku o naknadi pla}e, doprinosa i drugih prava koja apelantima pripadaju prema ~lanku 143. ZOR-a i ~ija su ostvarivanja apelanti zahtijevali u postupcima pred redovitim sudovima. 33. S obzirom da su i u apelantovom slu~aju redoviti sudovi o~evidno proizvoljno primijenili odredbu ~lanka 143. ZOR-a, pri ~emu u obrazlo`enju odluka za zaklju~ak o neutemeljenosti tu`benog zahtjeva nisu dali razloge koji zadovoljavaju standarde pravi~nog su|enja, razlozi navedeni u odlukama br. AP 1981/07 i AP 2270/07 se u cijelosti odnose i na ovu odluku. Stoga, Ustavni sud smatra da postoji povreda apelantovog prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. VIII. Zaklju~ak 34. Ustavni sud zaklju~uje kako postoji povreda prava na pravi~an postupak u odnosu na pravo na obrazlo`enu odluku iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije kada su redoviti sudovi u pobijanim odlukama proizvoljno primijenili materijalno pravo, konkretno odredbe ~lanka 143. ZOR-a, pri ~emu u obrazlo`enju odluka za svoj zaklju~ak o neutemeljenosti tu`benog zahtjeva nisu dali zadovoljavaju}e, jasne i potpune razloge iz kojih bi bilo vidljivo za{to je apelantov tu`beni zahtjev neutemeljen. 35. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 2. i ~lanka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 36. Prema ~lanku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simovi}, v. r.

Utvr|uje se povreda ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda. Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-G`-09-003 446 od 12. januara 2010. godine. Predmet se vra}a Kantonalnom sudu u Zenici koji je du`an da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu s ~lanom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanom 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda. Nala`e se Kantonalnom sudu u Zenici da, u skladu s ~lanom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavqawa ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciqem da se izvr{i ova odluka. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@EWE I. Uvod 1. Velid Musaefendi} (u daqwem tekstu: apelant) iz Maglaja, kog zastupa Milenko Petkovi}, advokat iz Maglaja, podnio je 4. februara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daqwem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-G`-09-003 446 od 12. januara 2010. godine i Presude Op{tinskog suda u Zavidovi}ima - Odjeqewe u Maglaju (u daqwem tekstu: Op{tinski sud) broj 042-1-P-08-000 141 od 18. marta 2009. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ~lana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Op{tinskog suda i "Natron" d.d. Maglaj zatra`eno je 13. oktobra 2010. godine da dostave odgovor na apelaciju. 3. Kantonalni sud je 22. oktobra 2010. godine dostavio odgovor na apelaciju, Op{tinski sud 28. oktobra 2010. godine i "Natron" d.d. Maglaj 19. oktobra 2010. godine. 4. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda, Op{tinskog suda i "Natron" d.d. Maglaj su dostavqeni apelantu 4. novembra 2010. godine. III. ^iweni~no stawe 5. ^iwenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata koji su predo~eni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sqede}i na~in. 6. Presudom Op{tinskog suda broj 042-1-P-08-000 141 od 18. marta 2009. godine obavezan je tu`eni "Natron" d.d. Maglaj (u daqwem tekstu: poslodavac) da uspostavi apelantu radno-pravni status od 24. januara do 5. maja 2000. godine i da za navedeni period uplati u apelantovu korist doprinose kod Zavoda za penzijsko i invalidsko osigurawe Mostar, kao i da apelantu na ime otpremnine isplati iznos od 1.285,26 KM sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu tro{kova postupka. Odbijen je kao neosnovan dio apelantovog tu`benog zahtjeva kojim je tra`io da se poni{ti kao nezakonito poslodav~evo Rje{ewe o prestanku radnog odnosa apelantu broj 177 od 10. januara 1996. godine, te da se obave`e tu`eni da u radnu kwi`icu upi{e apelantu radni sta` za period od 5. maja 1992. do 24. januara 2000. godine, kao i da za navedeni period uplati u apelantovu korist doprinose kod Zavoda za penzijsko i invalidsko osigurawe Mostar. 7. U obrazlo`ewu presude Op{tinski sud je naveo da je u toku postupka utvr|eno da se apelant 31. decembra 1991. godine zatekao u radnom odnosu kod poslodavca i da se 24. januara 2000. godine obratio tu`enom radi uspostavqawa radno-pravnog statusa. Tako|e, Op{tinski sud je naveo da je u toku postupka utvr|eno da je kona~nim Rje{ewem Federalne komisije za implementaciju ~lana 143 Zakona o radu (u daqwem tekstu:

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u predmetu broj AP 475/10, rje{avaju}i apelaciju Velida Musaefendi}a, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59 stav 2 alineja 2, ~lana 61 st. 1 i 2 i ~lana 64 stav 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simovi}, predsjednik Valerija Gali}, potpredsjednica Seada Palavri}, potpredsjednica Mato Tadi}, sudija Mirsad ]eman, sudija na sjednici odr`anoj 9. februara 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1
Usvaja se apelacija Velida Musaefendi}a.
1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 41/11

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 137

Federalna komisija) broj 03-34-11-38/06 od 27. februara 2006. godine nalo`eno poslodavcu da uspostavi apelantu radno-pravni status od 24. januara 2000. godine, kao dana podno{ewa zahtjeva, pa do 5. maja 2000. godine. U vezi s tim, Op{tinski sud je istakao da je u toku postupka utvr|eno da poslodavac nije postupio u skladu s navedenim rje{ewem Federalne komisije. Op{tinski sud je naveo da je odredbama ~lana 143 stav 1 Zakona o radu propisano da "zaposlenik koji se na dan stupawa na snagu ovog zakona zatekao na ~ekawu posla, ostat }e u tom statusu najdu`e {est mjeseci od dana stupawa na snagu ovog zakona, ako poslodavac prije isteka ovog roka zaposlenika ne pozove na rad". Tako|e, Op{tinski sud je naveo da je odredbama ~lana 143 stav 2 Zakona o radu propisano da "zaposlenik koji se zatekao u radnom odnosu 31. decembra 1991. godine i koji se u roku od tri mjeseca od dana stupawa na snagu ovog zakona pismeno ili neposredno obratio poslodavcu radi uspostavqawa radno-pravnog statusa, a u ovom vremenskom razdobqu nije zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca smatrat }e se, tako|e, zaposlenikom na ~ekawu posla". Imaju}i u vidu navedeno, Op{tinski sud je zakqu~io da se apelant smatra zaposlenikom na ~ekawu posla u smislu ~lana 143 stav 2 Zakona o radu, te da mu stoga pripada pravo na uspostavu radno-pravnog statusa od 24. januara 2000. godine, kao dana podno{ewa zahtjeva, pa do 5. maja 2000. godine kada mu je radni odnos prestao po sili zakona. Daqe, Op{tinski sud je naveo da je poslodavac u obavezi da za relevantni period uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osigurawe u korist apelanta u skladu s odredbama ~lana 101 stav 2 Zakona o penzijskom i invalidskom osigurawu. Tako|e, Op{tinski sud je naveo da apelantu pripada pravo na otpremninu u iznosu koji je naveden u izreci presude u skladu s odredbama ~lana 143 st. 4 i 5 Zakona o radu. Po mi{qewu Op{tinskog suda, na taj na~in je rije{en apelantov radno-pravni status u cijelosti, odnosno priznata su mu sva prava koja mu pripadaju u skladu sa odredbama ~lana 143 Zakona o radu. 8. Odlu~uju}i o `albama apelanta i tu`enog protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je donio Presudu broj 004-0-G`-09-003 446 od 12. januara 2010. godine kojom su `albe odbijene i prvostepena presuda potvr|ena. U obrazlo`ewu presude Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pri dono{ewu svoje odluke pravilno primijenio materijalno pravo, te da je u obrazlo`ewu presude naveo jasne i logi~ne razloge koje u potpunosti prihvata i taj sud. Naime, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno zakqu~io da apelantu pripada pravo na uspostavqawe radno-pravnog statusa od 24. januara 2000. godine, kao dana podno{ewa zahtjeva, pa do 5. maja 2000. godine kada mu je prestao radni odnos po sili zakona, kao i pravo na otpremninu prema odredbama ~lana 143 st. 1, 2, 4 i 5 Zakona o radu. Pri tome, Kantonalni sud je istakao da su neosnovani apelantovi navodi da mu pripada pravo na uspostavu radno-pravnog statusa za period od 5. maja 1992. do 24. januara 2000. godine. Naime, Kantonalni sud je naveo "da je tek stupawem na snagu Zakona o radu iz 1999. godine, odnosno Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu iz 2000. godine propisano da zaposlenik koji se na dan stupawa na snagu tog zakona zatekao na ~ekawu posla, ostat }e u tom statusu najdu`e {est mjeseci od dana stupawa na snagu tog zakona." IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 9. Apelant se `ali da mu je osporenim odlukama povrije|eno pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da su osporene odluke zasnovane na proizvoqnoj primjeni ~lana 143 stav 2 Zakona o radu, te da redovni sudovi nisu dali jasne i prihvatqive razloge za svoj zakqu~ak da ne postoji mogu}nost da se apelantu prema odredbama ~lana 143 Zakona o radu uspostavi radno-pravni status za period od 5. maja 1992. godine do 24.

januara 2000. godine. Naime, apelant smatra da zaposlenici na koje se odnosi ~lan 143 stav 2 Zakona o radu treba da imaju isti status kao zaposlenici na koje se odnosi ~lan 143 stav 1 Zakona o radu, te da je stoga osnovan wegov tu`beni zahtjev kojim je tra`io uspostavu radno-pravnog statusa. b) Odgovor na apelaciju 10. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je osporena presuda tog suda donesena u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o radu. Kantonalni sud je naveo da iz predmetne apelacije proizilazi da se apelant ne sla`e sa stavom tog suda izra`enim u osporenoj presudi, odnosno da se u konkretnom slu~aju radi o razli~itim pravnim shvatawima, a da razli~ita pravna shvatawa ne mogu da se dovode u vezu s povredom prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. Stoga, Kantonalni sud predla`e da se apelacija odbije kao neosnovana. 11. U odgovoru na apelaciju Op{tinski sud je naveo da su neosnovani apelantovi navodi o povredi prava na pravi~no su|ewe. Po mi{qewu Op{tinskog suda, u toku predmetnog sudskog postupka nije do{lo do povrede nijednog apelantovog prava zagarantovanog Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. 12. U odgovoru na apelaciju poslodavac je naveo da je Rje{ewem Federalne komisije broj 03-34-11-38/06 od 27. februara 2006. godine nalo`eno tu`enom da uspostavi apelantu radno-pravni status od 24. januara 2000. godine, kao dana podno{ewa zahtjeva, pa do 5. maja 2000. godine. U vezi s tim, poslodavac je istakao da apelant u predmetnom sudskom postupku nije tra`io da sud preispita navedeno rje{ewe Federalne komisije, te da je samim tim ex lege prestala da postoji svaka procesna mogu}nost ispitivawa zakonitosti navedenog rje{ewa. Po mi{qewu tu`enog, u konkretnom slu~aju redovni sudovi nisu ni mogli druga~ije da odlu~e o apelantovom zahtjevu za uspostavqawe radno-pravnog statusa. Stoga, poslodavac predla`e da se predmetna apelacije odbije kao neosnovana. V. Relevantni propisi 13. U Zakonu o radu ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 43/99,) relevantne odredbe glase: ^lan 143. (1) Zaposlenik koji se na dan stupawa na snagu ovog zakona zatekao na ~ekawu posla, ostat }e u tom statusu najdu`e {est mjeseci od dana stupawa na snagu ovog zakona, ako poslodavac prije isteka ovog roka zaposlenika ne pozove na rad. (2) Zaposlenik koji se zatekao u radnom odnosu 31. decembra 1991. godine i koji se u roku od tri mjeseca od dana stupawa na snagu ovog zakona pismeno ili neposredno obratio poslodavcu radi uspostavqawa radno-pravnog statusa, a u ovom vremenskom razdobqu nije zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca smatrat }e se, takoder,zaposlenikom na ~ekawu posla. (3) Za vrijeme ~ekawa posla zaposlenik ima pravo na naknadu pla}e u visini koju odredi poslodavac. (4) Ako zaposlenik na ~ekawu posla iz st.1.i 2. ovog ~lana ne bude pozvan na rad u roku iz stava 1. ovog ~lana, prestaje mu radni odnos, uz pravo na otpremninu najmawe u visini tri prosje~ne pla}e ispla}ene na nivou Federacije u prethodna tri mjeseca, koju objavquje Federalni zavod za statistiku, do navr{enih pet godina sta`a osigurawa, a za svaku narednu godinu sta`a osigurawa, jo{ najmawe jednu polovinu prosje~ne pla}e. (5) Izuzetno, umjesto otpremnine poslodavac i zaposlenik mogu se dogovoriti i o drugom vidu naknade. (6) Na~in, uslovi i rokovi isplate otpremnine iz st. 4. i 5. ovog ~lana, utvr|uju se pismenim ugovorom izmedu zaposlenika i poslodavca.

Broj 36 – Stranica 138

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

(7) Ako zaposleniku prestane radni odnos u smislu stava 4. ovog ~lana, poslodavac ne mo`e u roku od jedne godine zaposliti drugo lice koje ima istu kvalifikaciju ili isti stepen stru~ne spreme, osim lica iz st. 1.i 2. ovog ~lana, ako je to lice nezaposleno. 14. U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o radu ("Slu`bene novine FBiH" br. 32/00 od 30. avgusta 2000. godine – stupio na snagu 7. septembra 2000. godine) relevantna odredba glasi: ^lan 50. (1) U ~lanu 143. stav 4. mijewa se i glasi: "Ako zaposlenik na ~ekawu posla iz st. 1. i 2. ovog ~lana ne bude pozvan na rad u roku iz stava 1. ovog ~lana, prestaje mu radni odnos, uz pravo na otpremninu koja se utvr|uje na osnovu prosje~ne mjese~ne pla}e ispla}ene na nivou Federacije, na dan stupawa na snagu ovog zakona, koju objavquje Federalni zavod za statistiku." (2) Iza stava 4. dodaje se novi stav 5., koji glasi: "Otpremnina iz stava 4. ovog ~lana ispla}uje se zaposleniku za ukupan sta` osigurawa a utvr|uje se tako da se prosje~na pla}a iz stava 4. ovog ~lana pomno`i sa koeficijentom, i to za: sta` osigurawa koeficijent – do 5 godina 1,33 – od 5 do 10 godina 2,00 – od 10 do 20 godina 2,66 – preko 20 godina 3,00. (3) Dosada{wi st. 5., 6. i 7. postaju st. 6., 7. i 8. ^lan 51. Iza ~lana 143. dodaje se novi ~l. 143a., 143b. i 143c., koji glase: ^lan 143.a (1) Zaposlenik koji smatra da je poslodavac povrijedio wegovo pravo koje je utvr|eno u ~lanu 143. st. 1. i 2. mo`e, u roku od 90 dana od dana stupawa na snagu ovog zakona, podnijeti `albu kantonalnoj komisiji za implementaciju ~lana 143. Zakona o radu (u daqwem tekstu: kantonalna komisija), koju formira kantonalni ministar nadle`an za poslove rada (u daqwem tekstu: kantonalni ministar). (2) O `albama izjavqenim protiv rje{ewa kantonalne komisije rje{ava Federalna komisija za implementaciju ~lana 143. (u daqwem tekstu: Federalna komisija), koju formira federalni ministar. (3) U slu~aju da kantonalna komisija ne izvr{ava funkciju radi koje je formirana, Federalna komisija preuzet }e nadle`nosti kantonalne komisije. (4) Ako je pred nadle`nim sudom pokrenut postupak koji se odnosi na prava zaposlenika iz ~lana 143. st. 1. i 2. ovog zakona, sud }e ustupiti zahtjev na nadle`no postupawe kantonalnoj komisiji i donijeti odluku o prekidu postupka. ^lan 143.c [...] (2) Odluke Federalne, odnosno kantonalne komisije su: 1. kona~ne i podlije`u sudskom preispitivawu u skladu sa zakonom [...] VI. Dopustivost 15. U skladu s ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u pitawima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 16. U skladu s ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpqeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posqedwem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 17. U konkretnom slu~aju, predmet osporavawa apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 004-0-G`-09-003 446 od 12. januara 2010. godine kao kona~na odluka protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 22. januara 2010.

godine, a apelacija je podnesena 4. februara 2010. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispuwava i uslove iz ~lana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. 18. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, te ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 19. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrije|eno pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. 20. ^lan II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona obuhvataju: e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom. 21. ^lan 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega, svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovqenim sudom. 22. Iz apelacije proizilazi da apelant smatra da mu je prekr{eno pravo na pravi~no su|ewe zbog toga {to su redovni sudovi u konkretnom slu~aju, u kom je apelant tra`io da se poni{ti rje{ewe o otkazu ugovora o radu i uspostavi radno-pravni status u skladu s odredbom ~lana 143 ZOR-a, pogre{no primijenili materijalno pravo. 23. U vezi s iznesenim navodima Ustavni sud ukazuje da, shodno praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zakqu~ke redovnih sudova u pogledu ~iweni~nog stawa i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadle`an da supstitui{e redovne sudove u procjeni ~iwenica i dokaza, ve} je generalno zadatak redovnih sudova da ocijene ~iwenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujediwenog Kraqevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno do{lo do povrede ili zanemarivawa ustavnih prava (pravo na pravi~no su|ewe, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoqna ili diskriminatorska. Dakle, u okviru apelacione nadle`nosti Ustavni sud se bavi iskqu~ivo pitawem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa }e u konkretnom slu~aju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravi~an na na~in na koji to zahtijeva ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavqena u "Slu`benom glasniku BiH" broj 58/05). 24. Me|utim, shodno ustaqenoj praksi Evropskog suda za qudska prava i Ustavnog suda, ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije obavezuje sudove, izme|u ostalog, da obrazlo`e svoje presude. Ova obaveza, me|utim, ne mo`e da bude shva}ena kao obaveza da se u presudi iznesu svi detaqi i daju odgovori na sva postavqena pitawa i iznesene argumente (vidi Ustavni sud, odluke broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine i broj AP 352/04 od 23. marta 2005. godine). Mjera u kojoj ova obaveza postoji zavisi od prirode odluke (vidi Evropski sud za qudska prava, Ruiz Torija protiv [panije, presuda od 9. decembra 1994. godine, serija A, broj 303-A, stav 29), a sudovi imaju obavezu da

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 139

obrazlo`e svoju odluku tako {to }e navesti jasne i razumqive razloge na kojima su tu odluku zasnovali (vidi Evropski sud za qudska prava, Suominen protiv Finske, presuda od 1. jula 2003. godine, aplikacija broj 37801/97, stav 36, i, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 5/05 od 14. marta 2006. godine). 25. Ustavni sud uo~ava da je, prema su{tini apelantovih navoda, sporno pitawe da li je radni odnos apelantu prestao na nezakonit na~in, kao i primjena odredaba ~lana 143 ZOR-a u konkretnom slu~aju. Ustavni sud zapa`a da je prvostepeni sud u obrazlo`ewu svoje odluke, izme|u ostalog, naveo da je, s obzirom da je apelant tu`bu sudu podnio prije stupawa na snagu ZOR-a, tj. 23. septembra 1996. godine, sud primijenio "bla`i zakon" za apelanta, na osnovu odredbe ~lana 145 ZOR-a ("Slu`bene novine FBiH" br. 43/99, 32/00 i 29/03) koji je stupio na snagu 5. novembra 1999. godine, imaju}i u vidu ~iwenicu da je ZOR povoqniji od zakona koji je bio na snazi u vrijeme podno{ewa tu`be sudu (Zakon o osnovnim pravima iz radnog odnosa, "Slu`beni list SFRJ" br. 60/89 i 42/90). Zatim, da je odredbom ~lana 143 st. 1 i 2 ZOR-a propisano da }e zaposlenik koji se na dan stupawa na snagu ovog zakona zatekao na ~ekawu posla, odnosno koji se smatra zaposlenikom na ~ekawu posla, ostati u tom statusu najdu`e {est mjeseci od dana stupawa na snagu ovog zakona ako poslodavac prije isteka ovog roka zaposlenika ne pozove na rad. Op{tinski sud je zauzeo stav da su radnici za ~ijim je radom privremeno prestala potreba zbog smawewa obima posla za vrijeme ratnog stawa ili neposredne ratne opasnosti upu}ivani na "~ekawe", ali najdu`e do prestanka ovih okolnosti. Ovim radnicima nije prestao radni odnos. Oni su samo bez rasporeda. Kao neraspore|eni radnici do~ekali su zavr{etak rata. Wihov status ostao je nerije{en do dono{ewa ZOR-a u kom su predvi|eni na~ini prestanka ovog statusa. "^ekawe" se produ`ava {est mjeseci po stupawu na snagu ZOR-a (stav 1 ZOR-a). 26. Ustavni sud, tako|e, zapa`a da Op{tinski sud smatra da se u ovoj pravnoj situaciji na{ao i apelant, jer je u toku postupka kao nesporno utvr|eno da je apelant bio zaposlenik poslodavca 31. decembra 1991. godine. Shodno odredbama ~lana 143 ZOR-a apelant se u vrijeme stupawa na snagu ZOR-a na{ao na "~ekawu posla", pa budu}i da ga poslodavac u periodu od {est mjeseci od dana stupawa na snagu ZOR-a nije pozvao na rad, apelantu pripada pravo da uspostavi radno-pravni status po~ev{i od dana podno{ewa zahtjeva poslodavcu, tj. od 24. januara 2000. do 5. maja 2000. godine, kada mu je po sili zakona prestao radni odnos, iako je Rje{ewem poslodavca broj 177 od 10. januara 1996. godine (odnosno broj R-152-1315-92) "to i deklarativno utvr|eno". Apelantu, dakle, nije prestao radni odnos kod poslodavca na osnovu rje{ewa ~ije poni{tewe tra`i. Wemu je radni odnos prestao po sili zakona 5. maja 2000. godine. Za period od podno{ewa zahtjeva (24. januara 2000. godine pa do 5. maja 2000. godine) poslodavac je bio u obavezi da na apelantovo ime izvr{i prijavu i uplatu doprinosa za PIO {to, tako|e, nije u~inio. 27. Ustavni sud zapa`a da je Op{tinski sud dio tu`benog zahtjeva koji je odbio obrazlo`io i navodom "kako se zatekao u radnom odnosu na dan 31. decembra 1991. godine (~lana 143. stav 2. ZOR-a), podno{ewem zahtjeva za uspostavu radno-pravnog statusa, wegov radno-pravni status u cijelosti je rije{en i time iscrpqena sva prava iz radnog odnosa koja pripadaju apelantu. Stoga, sud nije mogao udovoqiti ni dijelu zahtjeva koji se odnosi na obavezu poslodavca da apelantu upi{e u radnu kwi`icu radni sta` od 5. maja 1992. do 24. januara 2000. godine, te da nadle`noj slu`bi PIO/MIO Mostar uplati na ime apelanta du`ne doprinose za penzijsko-invalidsko osigurawe po~ev{i od 5. maja 1992. godine do 24. januara 2000. godine. Podno{ewem apelantovog zahtjeva za uspostavu radno-pravnog statusa, prestala su da egzistiraju rje{ewa poslodavca o prestanku radnog odnosa, ~ije poni{tewe u ovom postupku tra`i, broj 177 od 10. januara 1996. godine (odnosno broj R-152-1315-92), a samim tim i prestao apelantov pravni interes za wihovim poni{tewem. Sud je u obavezi da preispita odluke

Kantonalne i Federalne komisije za implementaciju ~lana 143. ZOR-a. Me|utim, kako su apelantu u upravnom postupku priznata sva prava iz radnog odnosa (koja su zagarantovana ~lanom 143. ZOR-a), sud smatra da mu druga prava ne pripadaju osim onih koja je nadle`na komisija za implementaciju ~lana 143. ZOR-a i priznala." Zatim, da je Kantonalni sud u odnosu na ovaj dio tu`benog zahtjeva apelanta istakao: "Ne mogu se prihvatiti kao osnovani ni `albeni navodi apelanta o tome da mu pripada pravo na uvezivawe radnog sta`a od 5. maja 1992. godine do 24. januara 2000. godine, odnosno za period do podno{ewa zahtjeva za uspostavu radno-pravnog statusa, s obzirom da je tek stupawem na snagu ZOR-a, odnosno Zakona o izmjenama dopunama ZOR-a ("Slu`bene novine FBiH" broj 43/99 i 32/00), propisano da uposlenik koji se na dan stupawa na snagu ovog zakona zatekao na ~ekawu posla, ostat }e u tom statusu najdu`e {est mjeseci od dana stupawa na snagu ovog zakona, kako pravilno zakqu~uje prvostepeni sud, shodno odredbi ~lana 143. stav 1. i 2. ZOR-a." 28. U vezi s navedenim, Ustavni sud nagla{ava da je sli~na pravna pitawa - status zaposlenika na ~ekawu posla razmatrao u vi{e svojih odluka (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 1981/07 od 14. oktobra 2009. godine, objavqena u "Slu`benom glasniku BiH" broj 99/09, AP 2270/07 od 14. aprila 2010. godine, objavqena u "Slu`benom glasniku BiH" broj 67/10, broj AP 3582/07 od 14. aprila 2010. godine, dostupne na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U tim odlukama Ustavni sud je utvrdio da su redovni sudovi povrijedili apelantova prava iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer su prilikom odlu~ivawa o zahtjevima apelanata za uspostavqawe radno-pravnog statusa, te o ostalim pravima iz radno-pravnog odnosa u vezi s tim, o~igledno proizvoqno primijenili odredbe ~lana 143 ZOR-a. Budu}i da apelant ukazuje na primjenu ~lana 143 stav 2 ZOR-a, Ustavni sud se poziva na svoju odluku broj AP 1981/07, ta~ka 28, u kojoj je naveo: Ustavni sud nagla{ava da ~lan 143 stav 1 i 2 Zakona o radu sadr`i odredbe kojim je regulisano pitawe "zaposlenika na ~ekawu", i to onih (stav 1 ~lana 143) koji su se u tom statusu zatekli danom stupawa na snagu Zakona o radu, kao i onih kojima je ovim Zakonom tek trebalo da bude priznato to svojstvo, pod uslovima ta~no utvr|enim u stavu 2 ~lana 143 Zakona o radu. Tako|e, Ustavni sud primje}uje da je u stavu 2 ~lana 143 navedeno da }e se zaposlenik koji ispuwava uslove i koji to zatra`i od poslodavca, "smatrati" zaposlenikom na ~ekawu. Ustavni sud primje}uje da Zakon o radu nema odredbu kojom je utvr|eno od kog momenta se zaposlenik iz stava 2 ~lana 143 koji to tra`i smatra zaposlenikom na ~ekawu. Me|utim, Ustavni sud primje}uje da u Zakonu o radu ne postoji niti jedna naznaka u ~lanu 143 koja bi ukazivala na to da se na bilo koji na~in pravi razlika izme|u zaposlenika na ~ekawu koji to jesu, i onih koji }e se smatrati da jesu. S tim u vezi, Ustavni sud u konkretnom predmetu nije na{ao jasno obrazlo`ewe redovnih sudova za{to smatraju da po osnovu ~lana 143 stav 1 i ~lana 143 stav 2 Zakona o radu treba da se pravi razlika izme|u radnika koji su se zatekli na ~ekawu i onih koji "}e se smatrati zaposlenikom na ~ekawu", te za{to je zauzeo stav samo se pozivaju}i da je "u skladu s ~lanom 143 stav 2" da taj status zaposlenik sti~e od dana podno{ewa zahtjeva. 29. Daqe, Ustavni sud je u Odluci AP 2270/07 ta~ka 25, naveo da pored ~iwenice da ovakvim postupcima Vrhovni sud stvara razli~itu praksu u istim ~iweni~nim i pravnim situacijama bez bilo kakvog a pogotovo bez objektivnog obrazlo`ewa svoga postupawa, koje je uz sve i razli~ito, Ustavni sud ukazuje da iz obrazlo`ewa presude Vrhovnog suda ne mo`e da se zakqu~i da se Vrhovni sud prilikom tuma~ewa i primjene odredbe ~lana 143 ZOR-a bavio pitawem {ta je ratio legis ~lana 143 ZOR-a. Vrhovni sud je prilikom konkretnog odlu~ivawa o~igledno zanemario da obrazlo`i za{to bi ciq zakonodavca, kada je usvajao odredbu ~lana 143 ZOR-a, bio rje{avawe radno-pravnog statusa radnika na ~ekawu i onih

Broj 36 – Stranica 140

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

radnika koji nisu imali ure|en radno-pravni status samo za period od obra}awa poslodavcu pa do 5. maja 2000. godine kada je ex lege prestao radni odnos svim radnicima na ~ekawu, i onima koji se smatraju radnicima na ~ekawu ukoliko ih poslodavac do tog datuma nije pozvao na posao. Tako|e, Vrhovni sud nije obrazlo`io iz kog razloga je, u slu~aju da je wegovo tuma~ewe odredbe ~lana 143 ZOR-a vaqano, uop{te relevantan datum 31. decembar 1991. godine, koji je zakonodavac propisao kao relevantan datum kada su osobe bile u radnom odnosu. Daqe, Vrhovni sud je propustio da obrazlo`i zna~aj ~lana 143 ZOR-a za radnike koji su posao de facto izgubili nakon 31. decembra 1991. godine ili im je nakon tog datuma radno-pravni status bio neodre|en u oba slu~aja zbog ratnih sukoba. Daqe, Vrhovni sud nije obrazlo`io niti na koji bi na~in, u slu~aju kada bi ~lan 143 ZOR-a mogao da se tuma~i na na~in na koji ga je Vrhovni sud tuma~io u konkretnom slu~aju tim radnicima, zbog kojih je ~lan 143 ZOR-a i uspostavqen, radni sta` bio povezan kako bi mogli da ostvare barem pravo na penziju i kako u slu~aju da nastave da rade ne bi imali prekid sta`a osigurawa od sedam ili osam godina. 30. Zatim, kada je rije~ o obrazlo`ewima redovnih sudova o trenutku s kojim treba da zapo~ne uspostavqawe radno-pravnog statusa, Ustavni sud se poziva na svoju Odluku broj AP 299/06 od 27. januara 2007. godine (objavqena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/07 od 22. maja 2007. godine), u kojoj je, izme|u ostalog, razmatrano i pitawe po~etka toka uspostavqawa radno-pravnog statusa prema odredbi ~lana 143 ZOR-a. 31. Ustavni sud podsje}a da je Vrhovni sud Federacije BiH (u daqwem tekstu: Vrhovni sud) u predmetu apelantkiwe iz predmeta AP 299/06 odbio apelantkiwin tu`beni zahtjev za uspostavqawe radno-pravnog statusa, odnosno isplatu naknada plata za period od 21. septembra 1993. godine do 4. aprila 2001. godine, i uplatu doprinosa za zdravstveno osigurawe (nije odlu~ivano o doprinosu za penziono osigurawe jer je apelantkiwa propustila da iznese revizioni navod i u tom pravcu) za period od 21. septembra 1993. godine do 31. decembra 1998. godine, dok joj je to pravo priznao za period od 5. aprila 2001. godine do 31. decembra 2003. godine, te je wen poslodavac obavezan da za apelantkiwu uplati doprinose za zdravstveno osigurawe po~ev od 1. januara 1999. godine pa do 31. decembra 2003. godine. Svoju odluku Vrhovni sud je tada obrazlo`io navodom da je Vrhovni sud usvojio prigovor zastarjelosti koji je u postupku istakao poslodavac. U tom predmetu Ustavni sud je zakqu~io da je na~in na koji je Vrhovni sud, u konkretnom slu~aju, protuma~io pozitivno-pravne propise proizvoqan zbog toga {to je institut zastarjelosti primijenio tako da zastarjelost nastupi prije nego {to je rok za zastarjelost i po~eo da te~e, {tavi{e, prije nego {to je i samo apelantkiwino pravo nastalo, te da, stoga, postoji povreda prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. 32. Ustavni sud, tako|e, podsje}a da je u svojim odlukama u kojima je utvr|ivao povredu prava na pravi~no su|ewe u sli~nim slu~ajevima zakqu~ivao da, imaju}i u vidu proizvoqnu primjenu materijalnog prava, konkretno ~lana 143 ZOR-a prilikom odlu~ivawa o periodu uspostavqawa radno-pravnog statusa, Ustavni sud zapa`a da se taj stav protegao i na odluku o naknadi plate, doprinosa i drugih prava koja apelantima pripadaju prema ~lanu 143 ZOR-a i ~ija su ostvarivawa apelanti zahtijevali u postupcima pred redovnim sudovima. 33. S obzirom da su i u apelantovom slu~aju redovni sudovi o~igledno proizvoqno primijenili odredbu ~lana 143 ZOR-a, pri ~emu u obrazlo`ewu odluka za zakqu~ak o neosnovanosti tu`benog zahtjeva nisu dali razloge koji zadovoqavaju standarde pravi~nog su|ewa, razlozi navedeni u odlukama br. AP 1981/07 i AP 2270/07 u cijelosti se odnose i na ovu odluku. Stoga, Ustavni sud smatra da postoji povreda apelantovog
1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 41/11

prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. VIII. Zakqu~ak 34. Ustavni sud zakqu~uje da postoji povreda prava na pravi~an postupak u odnosu na pravo na obrazlo`enu odluku iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije kada su redovni sudovi u osporenim odlukama proizvoqno primijenili materijalno pravo, konkretno odredbe ~lana 143 ZOR-a, pri ~emu u obrazlo`ewu odluka za svoj zakqu~ak o neosnovanosti tu`benog zahtjeva nisu dali zadovoqavaju}e, jasne i potpune razloge iz kojih bi bilo vidqivo za{to je tu`beni zahtjev apelanta neosnovan. 35. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 2 i ~lana 64 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 36. Shodno ~lanu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr Miodrag Simovi}, s. r.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u predmetu broj AP 475/10, rje{avaju}i apelaciju Velida Musaefendi}a, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav 2. alineja 2, ~lana 61. st. 1. i 2. i ~lana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simovi}, predsjednik Valerija Gali}, potpredsjednica Seada Palavri}, potpredsjednica Mato Tadi}, sudija Mirsad ]eman, sudija na sjednici odr`anoj 9. februara 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

1

Usvaja se apelacija Velida Musaefendi}a. Utvr|uje se povreda ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-G`-09-003 446 od 12. januara 2010. godine. Predmet se vra}a Kantonalnom sudu u Zenici koji je du`an da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu s ~lanom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanom 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Nala`e se Kantonalnom sudu u Zenici da, u skladu s ~lanom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvr{enja ove odluke. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@ENJE I. Uvod 1. Velid Musaefendi} (u daljnjem tekstu: apelant) iz Maglaja, kojeg zastupa Milenko Petkovi}, advokat iz Maglaja, podnio je 4. februara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-G`-09-003 446 od 12. januara 2010. godine i Presude Op}inskog suda u Zavidovi}ima - Odjeljenje u Maglaju (u

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 141

daljnjem tekstu: Op}inski sud) broj 042-1-P-08-000 141 od 18. marta 2009. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ~lana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Op}inskog suda i "Natron" d.d. Maglaj zatra`eno je 13. oktobra 2010. godine da dostave odgovor na apelaciju. 3. Kantonalni sud je 22. oktobra 2010. godine dostavio odgovor na apelaciju, Op}inski sud 28. oktobra 2010. godine i "Natron" d.d. Maglaj 19. oktobra 2010. godine. 4. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda, Op}inskog suda i "Natron" d.d. Maglaj su dostavljeni apelantu 4. novembra 2010. godine. III. ^injeni~no stanje 5. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in. 6. Presudom Op}inskog suda broj 042-1-P-08-000 141 od 18. marta 2009. godine obavezan je tu`eni "Natron" d.d. Maglaj (u daljnjem tekstu: poslodavac) da uspostavi apelantu radno-pravni status od 24. januara do 5. maja 2000. godine i da za navedeni period uplati u apelantovu korist doprinose kod Zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar, kao i da apelantu na ime otpremnine isplati iznos od 1.285,26 KM sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu tro{kova postupka. Odbijen je kao neosnovan dio apelantovog tu`benog zahtjeva kojim je tra`io da se poni{ti kao nezakonito Rje{enje poslodavca o prestanku radnog odnosa apelantu broj 177 od 10. januara 1996. godine, te da se obave`e tu`eni da u radnu knji`icu upi{e apelantu radni sta` za period od 5. maja 1992. do 24. januara 2000. godine, kao i da za navedeni period uplati u apelantovu korist doprinose kod Zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar. 7. U obrazlo`enju presude Op}inski sud je naveo da je u toku postupka utvr|eno da se apelant 31. decembra 1991. godine zatekao u radnom odnosu kod poslodavca i da se 24. januara 2000. godine obratio tu`enom radi uspostavljanja radno-pravnog statusa. Tako|er, Op}inski sud je naveo da je u toku postupka utvr|eno da je kona~nim Rje{enjem Federalne komisije za implementaciju ~lana 143. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: Federalna komisija) broj 03-34-11-38/06 od 27. februara 2006. godine nalo`eno poslodavcu da uspostavi apelantu radno-pravni status od 24. januara 2000. godine, kao dana podno{enja zahtjeva, pa do 5. maja 2000. godine. U vezi s tim, Op}inski sud je istakao da je u toku postupka utvr|eno da poslodavac nije postupio u skladu s navedenim rje{enjem Federalne komisije. Op}inski sud je naveo da je odredbama ~lana 143. stav 1. Zakona o radu propisano da "zaposlenik koji se na dan stupanja na snagu ovog zakona zatekao na ~ekanju posla, ostat }e u tom statusu najdu`e {est mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, ako poslodavac prije isteka ovog roka zaposlenika ne pozove na rad". Tako|er, Op}inski sud je naveo da je odredbama ~lana 143. stav 2. Zakona o radu propisano da "zaposlenik koji se zatekao u radnom odnosu 31. decembra 1991. godine i koji se u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona pismeno ili neposredno obratio poslodavcu radi uspostavljanja radno-pravnog statusa, a u ovom vremenskom razdoblju nije zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca smatrat }e se, tako|er, zaposlenikom na ~ekanju posla". Imaju}i u vidu navedeno, Op}inski sud je zaklju~io da se apelant smatra zaposlenikom na ~ekanju posla u smislu ~lana 143. stav 2. Zakona o radu, te da mu stoga pripada pravo na uspostavu radno-pravnog statusa od 24. januara 2000. godine, kao dana podno{enja zahtjeva, pa do 5. maja 2000. godine kada mu je radni odnos prestao po sili zakona. Dalje, Op}inski sud je naveo da je poslodavac u obavezi da za relevantni period uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje u korist apelanta u skladu s odredbama ~lana 101. stav 2. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju. Tako|er, Op}inski sud je naveo da apelantu pripada pravo na otpremninu u iznosu koji je naveden u izreci presude u skladu s odredbama ~lana 143. st. 4. i 5. Zakona o radu. Po

mi{ljenju Op}inskog suda, na taj na~in je rije{en apelantov radno-pravni status u cijelosti, odnosno priznata su mu sva prava koja mu pripadaju u skladu sa odredbama ~lana 143. Zakona o radu. 8. Odlu~uju}i o `albama apelanta i tu`enog protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je donio Presudu broj 004-0-G`-09-003 446 od 12. januara 2010. godine kojom su `albe odbijene i prvostepena presuda potvr|ena. U obrazlo`enju presude Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pri dono{enju svoje odluke pravilno primijenio materijalno pravo, te da je u obrazlo`enju presude naveo jasne i logi~ne razloge koje u potpunosti prihvata i taj sud. Naime, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno zaklju~io da apelantu pripada pravo na uspostavu radno-pravnog statusa od 24. januara 2000. godine, kao dana podno{enja zahtjeva, pa do 5. maja 2000. godine kada mu je prestao radni odnos po sili zakona, kao i pravo na otpremninu prema odredbama ~lana 143. st. 1, 2, 4. i 5. Zakona o radu. Pri tome, Kantonalni sud je istakao da su neosnovani apelantovi navodi da mu pripada pravo na uspostavu radno-pravnog statusa za period od 5. maja 1992. do 24. januara 2000. godine. Naime, Kantonalni sud je naveo "da je tek stupanjem na snagu Zakona o radu iz 1999. godine, odnosno Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu iz 2000. godine propisano da zaposlenik koji se na dan stupanja na snagu tog zakona zatekao na ~ekanju posla, ostat }e u tom statusu najdu`e {est mjeseci od dana stupanja na snagu tog zakona." IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 9. Apelant se `ali da mu je osporenim odlukama povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da su osporene odluke zasnovane na proizvoljnoj primjeni ~lana 143. stav 2. Zakona o radu, te da redovni sudovi nisu dali jasne i prihvatljive razloge za svoj zaklju~ak da ne postoji mogu}nost da se apelantu prema odredbama ~lana 143. Zakona o radu uspostavi radno-pravni status za period od 5. maja 1992. godine do 24. januara 2000. godine. Naime, apelant smatra da zaposlenici na koje se odnosi ~lan 143. stav 2. Zakona o radu treba da imaju isti status kao zaposlenici na koje se odnosi ~lan 143. stav 1. Zakona o radu, te da je stoga osnovan njegov tu`beni zahtjev kojim je tra`io uspostavu radno-pravnog statusa. b) Odgovor na apelaciju 10. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je osporena presuda tog suda donesena u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o radu. Kantonalni sud je naveo da iz predmetne apelacije proizlazi da se apelant ne sla`e sa stavom tog suda izra`enim u osporenoj presudi, odnosno da se u konkretnom slu~aju radi o razli~itim pravnim shvatanjima, a da se razli~ita pravna shvatanja ne mogu dovoditi u vezu s povredom prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga, Kantonalni sud predla`e da se apelacija odbije kao neosnovana. 11. U odgovoru na apelaciju Op}inski sud je naveo da su neosnovani apelantovi navodi o povredi prava na pravi~no su|enje. Po mi{ljenju Op}inskog suda, u toku predmetnog sudskog postupka nije do{lo do povrede nijednog apelantovog prava zagarantovanog Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. 12. U odgovoru na apelaciju poslodavac je naveo da je Rje{enjem Federalne komisije broj 03-34-11-38/06 od 27. februara 2006. godine nalo`eno tu`enom da uspostavi apelantu radno-pravni status od 24. januara 2000. godine, kao dana podno{enja zahtjeva, pa do 5. maja 2000. godine. U vezi s tim, poslodavac je istakao da apelant u predmetnom sudskom postupku nije tra`io da sud preispita navedeno rje{enje Federalne komisije, te da je samim tim ex lege prestala da postoji svaka procesna mogu}nost ispitivanja zakonitosti navedenog rje{enja. Po mi{ljenju tu`enog, u konkretnom slu~aju redovni sudovi nisu

Broj 36 – Stranica 142

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

ni mogli druga~ije odlu~iti o apelantovom zahtjevu za uspostavu radno-pravnog statusa. Stoga, poslodavac predla`e da se predmetna apelacije odbije kao neosnovana. V. Relevantni propisi 13. U Zakonu o radu ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 43/99) relevantne odredbe glase: ^lan 143. (1) Zaposlenik koji se na dan stupanja na snagu ovog zakona zatekao na ~ekanju posla, ostat }e u tom statusu najdu`e {est mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, ako poslodavac prije isteka ovog roka zaposlenika ne pozove na rad. (2) Zaposlenik koji se zatekao u radnom odnosu 31. decembra 1991. godine i koji se u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona pismeno ili neposredno obratio poslodavcu radi uspostavljanja radno-pravnog statusa, a u ovom vremenskom razdoblju nije zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca smatrat }e se, takoder,zaposlenikom na ~ekanju posla. (3) Za vrijeme ~ekanja posla zaposlenik ima pravo na naknadu pla}e u visini koju odredi poslodavac. (4) Ako zaposlenik na ~ekanju posla iz st.1.i 2. ovog ~lana ne bude pozvan na rad u roku iz stava 1. ovog ~lana, prestaje mu radni odnos, uz pravo na otpremninu najmanje u visini tri prosje~ne pla}e ispla}ene na nivou Federacije u prethodna tri mjeseca, koju objavljuje Federalni zavod za statistiku, do navr{enih pet godina sta`a osiguranja, a za svaku narednu godinu sta`a osiguranja, jo{ najmanje jednu polovinu prosje~ne pla}e. (5) Izuzetno, umjesto otpremnine poslodavac i zaposlenik mogu se dogovoriti i o drugom vidu naknade. (6) Na~in, uvjeti i rokovi isplate otpremnine iz st. 4. i 5. ovog ~lana, utvr|uju se pismenim ugovorom izmedu zaposlenika i poslodavca. (7) Ako zaposleniku prestane radni odnos u smislu stava 4. ovog ~lana, poslodavac ne mo`e u roku od jedne godine zaposliti drugo lice koje ima istu kvalifikaciju ili isti stepen stru~ne spreme, osim lica iz st. 1.i 2. ovog ~lana, ako je to lice nezaposleno. 14. U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o radu ("Slu`bene novine FBiH" br. 32/00 od 30. augusta 2000. godine – stupio na snagu 7. septembra 2000. godine) relevantna odredba glasi: ^lan 50. (1) U ~lanu 143. stav 4. mijenja se i glasi: "Ako zaposlenik na ~ekanju posla iz st. 1. i 2. ovog ~lana ne bude pozvan na rad u roku iz stava 1. ovog ~lana, prestaje mu radni odnos, uz pravo na otpremninu koja se utvr|uje na osnovu prosje~ne mjese~ne pla}e ispla}ene na nivou Federacije, na dan stupanja na snagu ovog zakona, koju objavljuje Federalni zavod za statistiku." (2) Iza stava 4. dodaje se novi stav 5., koji glasi: "Otpremnina iz stava 4. ovog ~lana ispla}uje se zaposleniku za ukupan sta` osiguranja a utvr|uje se tako da se prosje~na pla}a iz stava 4. ovog ~lana pomno`i sa koeficijentom, i to za: sta` osiguranja koeficijent – do 5 godina 1,33 – od 5 do 10 godina 2,00 – od 10 do 20 godina 2,66 – preko 20 godina 3,00. (3) Dosada{nji st. 5., 6. i 7. postaju st. 6., 7. i 8. ^lan 51. Iza ~lana 143. dodaje se novi ~l. 143a., 143b. i 143c., koji glase: ^lan 143.a (1) Zaposlenik koji smatra da je poslodavac povrijedio njegovo pravo koje je utvr|eno u ~lanu 143. st. 1. i 2. mo`e, u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, podnijeti `albu kantonalnoj komisiji za implementaciju ~lana 143. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: kantonalna komisija), koju formira kantonalni ministar nadle`an za poslove rada (u daljnjem tekstu: kantonalni ministar).

(2) O `albama izjavljenim protiv rje{enja kantonalne komisije rje{ava Federalna komisija za implementaciju ~lana 143. (u daljnjem tekstu: Federalna komisija), koju formira federalni ministar. (3) U slu~aju da kantonalna komisija ne izvr{ava funkciju radi koje je formirana, Federalna komisija preuzet }e nadle`nosti kantonalne komisije. (4) Ako je pred nadle`nim sudom pokrenut postupak koji se odnosi na prava zaposlenika iz ~lana 143. st. 1. i 2. ovog zakona, sud }e ustupiti zahtjev na nadle`no postupanje kantonalnoj komisiji i donijeti odluku o prekidu postupka. ^lan 143.c [...] (2) Odluke Federalne, odnosno kantonalne komisije su: 1. kona~ne i podlije`u sudskom preispitivanju u skladu sa zakonom [...] VI. Dopustivost 15. U skladu s ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 16. U skladu s ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 17. U konkretnom slu~aju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 004-0-G`-09-003 446 od 12. januara 2010. godine kao kona~na odluka protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 22. januara 2010. godine, a apelacija je podnesena 4. februara 2010. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 18. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te ~lana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 19. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. 20. ^lan II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: [...] e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom. 21. ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] 22. Iz apelacije proizlazi da apelant smatra da mu je prekr{eno pravo na pravi~no su|enje zbog toga {to su redovni sudovi u konkretnom slu~aju, u kojem je apelant tra`io poni{tenje rje{enja o otkazu ugovora o radu i uspostavljanje radno-pravnog statusa u skladu sa odredbom ~lana 143. ZOR-a, pogre{ne primijenili materijalno pravo.

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 143

23. U vezi s iznesenim navodima Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaklju~ke redovnih sudova u pogledu ~injeni~nog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadle`an da supstituira redovne sudove u procjeni ~injenica i dokaza, ve} je op}enito zadatak redovnih sudova da ocijene ~injenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno do{lo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravi~no su|enje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadle`nosti Ustavni sud se bavi isklju~ivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa }e u konkretnom slu~aju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravi~an na na~in na koji to zahtijeva ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku BiH" broj 58/05). 24. Me|utim, prema ustaljenoj praksi Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda, ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije obavezuje sudove, izme|u ostalog, da obrazlo`e svoje presude. Ova obaveza, me|utim, ne mo`e biti shva}ena kao obaveza da se u presudi iznesu svi detalji i daju odgovori na sva postavljena pitanja i iznesene argumente (vidi Ustavni sud, odluke broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine i broj AP 352/04 od 23. marta 2005. godine). Mjera u kojoj ova obaveza postoji zavisi od prirode odluke (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ruiz Torija protiv [panije, presuda od 9. decembra 1994. godine, serija A, broj 303-A, stav 29), a sudovi imaju obavezu da obrazlo`e svoju odluku tako {to }e navesti jasne i razumljive razloge na kojima su tu odluku zasnovali (vidi Evropski sud za ljudska prava, Suominen protiv Finske, presuda od 1. jula 2003. godine, aplikacija broj 37801/97, stav 36, i, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 5/05 od 14. marta 2006. godine). 25. Ustavni sud uo~ava da je, prema su{tini apelantovih navoda, sporno pitanje da li je radni odnos apelantu prestao na nezakonit na~in, kao i primjena odredaba ~lana 143. ZOR-a u konkretnom slu~aju. Ustavni sud zapa`a da je prvostepeni sud u obrazlo`enju svoje odluke, izme|u ostalog, naveo da je, s obzirom da je apelant tu`bu sudu podnio prije stupanja na snagu ZOR-a, tj. 23. septembra 1996. godine, sud primijenio "bla`i zakon" za apelanta, temeljem odredbe ~lana 145. ZOR-a ("Slu`bene novine FBiH" br. 43/99, 32/00 i 29/03) koji je stupio na snagu 5. novembra 1999. godine, imaju}i u vidu ~injenicu da je ZOR povoljniji od zakona koji je bio na snazi u vrijeme podno{enja tu`be sudu (Zakon o osnovnim pravima iz radnog odnosa, "Slu`beni list SFRJ" br. 60/89 i 42/90). Zatim, da je odredbom ~lana 143. st. 1. i 2. ZOR-a propisano da }e zaposlenik koji se na dan stupanja na snagu ovog zakona zatekao na ~ekanju posla, odnosno koji se smatra zaposlenikom na ~ekanju posla, ostati u tom statusu najdu`e {est mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona ako poslodavac prije isteka ovog roka zaposlenika ne pozove na rad. Op}inski sud je zauzeo stav da su radnici za ~ijim je radom privremeno prestala potreba zbog smanjenja obima posla za vrijeme ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti upu}ivani na "~ekanje", ali najdu`e do prestanka ovih okolnosti. Ovim radnicima nije prestao radni odnos. Oni su samo bez rasporeda. Kao neraspore|eni radnici do~ekali su zavr{etak rata. Njihov status ostao je nerije{en do dono{enja ZOR-a u kojem su predvi|eni na~ini prestanka ovog statusa. "^ekanje" se produ`ava {est mjeseci po stupanju na snagu ZOR-a (stav 1. ZOR-a). 26. Ustavni sud, tako|er, zapa`a da Op}inski sud smatra da se u ovoj pravnoj situaciji na{ao i apelant, jer je u toku postupka nespornim utvr|eno da je apelant bio zaposlenik poslodavca 31.

decembra 1991. godine. Prema odredbama ~lana 143. ZOR-a apelant se u vrijeme stupanja na snagu ZOR-a na{ao na "~ekanju posla", pa budu}i da ga poslodavac u periodu od {est mjeseci od dana stupanja na snagu ZOR-a nije pozvao na rad, apelantu pripada pravo na uspostavu radno-pravnog statusa po~ev{i od dana podno{enja zahtjeva poslodavcu, tj. od 24. januara 2000. do 5. maja 2000. godine, kada mu je po sili zakona prestao radni odnos, iako je Rje{enjem poslodavca broj 177 od 10. januara 1996. godine (odnosno broj R-152-1315-92) "to i deklarativno utvr|eno". Apelantu, dakle, nije prestao radni odnos kod poslodavca na temelju rje{enja ~ije poni{tenje tra`i. Njemu je radni odnos prestao po sili zakona 5. maja 2000. godine. Za period od podno{enja zahtjeva (24. januara 2000. godine pa do 5. maja 2000. godine) poslodavac je bio u obavezi da na apelantovo ime izvr{i prijavu i uplatu doprinosa za PIO {to, tako|er, nije u~inio. 27. Ustavni sud zapa`a da je Op}inski sud dio tu`benog zahtjeva koji je odbio obrazlo`io i navodom "kako se zatekao u radnom odnosu na dan 31. decembra 1991. godine (~lana 143. stav 2. ZOR-a), podno{enjem zahtjeva za uspostavu radno-pravnog statusa, njegov radno-pravni status u cijelosti je rije{en i time iscrpljena sva prava iz radnog odnosa koja pripadaju apelantu. Stoga, sud nije mogao udovoljiti ni dijelu zahtjeva koji se odnosi na obavezu poslodavca da apelantu upi{e u radnu knji`icu radni sta` od 5. maja 1992. do 24. januara 2000. godine, te da nadle`noj slu`bi PIO/MIO Mostar uplati na ime apelanta du`ne doprinose za penzijsko-invalidsko osiguranje po~ev{i od 5. maja 1992. godine do 24. januara 2000. godine. Podno{enjem apelantovog zahtjeva za uspostavu radno-pravnog statusa, prestala su da egzistiraju rje{enja poslodavca o prestanku radnog odnosa, ~ije poni{tenje u ovom postupku tra`i, broj 177 od 10. januara 1996. godine (odnosno broj R-152-1315-92), a samim tim i prestao apelantov pravni interes za njihovim poni{tenjem. Sud je u obavezi da preispita odluke Kantonalne i Federalne komisije za implementaciju ~lana 143. ZOR-a. Me|utim, kako su apelantu u upravnom postupku priznata sva prava iz radnog odnosa (koja su zagarantovana ~lanom 143. ZOR-a), sud smatra da mu druga prava ne pripadaju osim onih koja je nadle`na komisija za implementaciju ~lana 143. ZOR-a i priznala." Zatim, da je Kantonalni sud u odnosu na ovaj dio tu`benog zahtjeva apelanta istakao "Ne mogu se prihvatiti kao osnovani ni `albeni navodi apelanta o tome da mu pripada pravo na uvezivanje radnog sta`a od 5. maja 1992. godine do 24. januara 2000. godine, odnosno za period do podno{enja zahtjeva za uspostavu radno-pravnog statusa, s obzirom da je tek stupanjem na snagu ZOR-a, odnosno Zakona o izmjenama dopunama ZOR-a ("Slu`bene novine FBiH" broj 43/99 i 32/00), propisano da uposlenik koji se na dan stupanja na snagu ovog zakona zatekao na ~ekanju posla, ostat }e u tom statusu najdu`e {est mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, kako pravilno zaklju~uje prvostepeni sud, shodno odredbi ~lana 143. stav 1 i 2. ZOR-a." 28. U vezi s navedenim, Ustavni sud nagla{ava da je sli~na pravna pitanja - status zaposlenika na ~ekanju posla razmatrao u vi{e svojih odluka (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 1981/07 od 14. oktobra 2009. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku BiH" broj 99/09, AP 2270/07 od 14. aprila 2010. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku BiH" broj 67/10, broj AP 3582/07 od 14. aprila 2010. godine, dostupne na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U tim odlukama Ustavni sud je utvrdio da su redovni sudovi povrijedili apelantova prava iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer su prilikom odlu~ivanja o zahtjevima apelanata za uspostavu radno-pravnog statusa, te o ostalim pravima iz radno-pravnog odnosa u vezi s tim, o~igledno proizvoljno primijenili odredbe ~lana 143. ZOR-a. Budu}i da apelant ukazuje na primjenu ~lana 143. stav 2. ZOR-a, Ustavni sud se poziva na svoju odluku broj AP 1981/07, ta~ka 28, u kojoj je naveo: Ustavni sud nagla{ava da ~lan 143. stav 1. i 2. Zakona o radu sadr`i odredbe kojim je regulirano pitanje "zaposlenika na ~ekanju", i to onih (stav 1.

Broj 36 – Stranica 144

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

~lana 143) koji su se u tom statusu zatekli danom stupanja na snagu Zakona o radu, kao i onih kojima je ovim Zakonom tek trebalo biti priznato to svojstvo, pod uvjetima ta~no utvr|enim u stavu 2. ~lana 143. Zakona o radu. Tako|er, Ustavni sud primje}uje da je u stavu 2. ~lana 143. navedeno da }e se zaposlenik koji ispunjava uvjete i koji to zatra`i od poslodavca, "smatrati" zaposlenikom na ~ekanju. Ustavni sud primje}uje da Zakon o radu nema odredbu kojom je utvr|eno od kog momenta se zaposlenik iz stava 2. ~lana 143. koji to tra`i smatra zaposlenikom na ~ekanju. Me|utim, Ustavni sud primje}uje da u Zakonu o radu ne postoji niti jedna naznaka u ~lanu 143. koja bi ukazivala na to da se na bilo koji na~in pravi razlika izme|u zaposlenika na ~ekanju koji to jesu, i onih koji }e se smatrati da jesu. S tim u vezi, Ustavni sud u konkretnom predmetu nije na{ao jasno obrazlo`enje redovnih sudova za{to smatraju da po osnovu ~lana 143. stav 1. i ~lana 143. stav 2. Zakona o radu treba praviti razlika izme|u radnika koji su se zatekli na ~ekanju i onih koji "}e se smatrati zaposlenikom na ~ekanju", te za{to je zauzeo stav samo se pozivaju}i da je "u skladu sa ~lanom 143. stav 2." da taj status zaposlenik sti~e od dana podno{enja zahtjeva. 29. Nadalje, Ustavni sud je u Odluci AP 2270/07 ta~ka 25, naveo da pored ~injenice da ovakvim postupcima Vrhovni sud stvara razli~itu praksu u istim ~injeni~nim i pravnim situacijama bez bilo kakvog a pogotovo bez objektivnog obrazlo`enja svoga postupanja, koje je uz sve i razli~ito, Ustavni sud ukazuje da se iz obrazlo`enja presude Vrhovnog suda ne mo`e zaklju~iti da se Vrhovni sud prilikom tuma~enja i primjene odredbe ~lana 143. ZOR-a bavio pitanjem {ta je ratio legis ~lana 143. ZOR-a. Vrhovni sud je prilikom konkretnog odlu~ivanja o~igledno zanemario da obrazlo`i za{to bi cilj zakonodavca, kada je usvajao odredbu ~lana 143. ZOR-a, bio rje{avanje radno-pravnog statusa radnika na ~ekanju i onih radnika koji nisu imali ure|en radno-pravni status samo za period od obra}anja poslodavcu pa do 5. maja 2000. godine kada je ex lege prestao radni odnos svim radnicima na ~ekanju, i onima koji se smatraju radnicima na ~ekanju ukoliko ih poslodavac do tog datuma nije pozvao na posao. Tako|er, Vrhovni sud nije obrazlo`io iz kojeg razloga je, u slu~aju da je njegovo tuma~enje odredbe ~lana 143. ZOR-a valjano, uop}e relevantan datum 31. decembar 1991. godine, koji je zakonodavac propisao kao relevantan datum kada su osobe bile u radnom odnosu. Dalje, Vrhovni sud je propustio da obrazlo`i zna~aj ~lana 143. ZOR-a za radnike koji su posao de facto izgubili nakon 31. decembra 1991. godine ili im je nakon tog datuma radno-pravni status bio neodre|en u oba slu~aja zbog ratnih sukoba. Dalje, Vrhovni sud nije obrazlo`io niti na koji bi na~in, u slu~aju kada bi se ~lan 143. ZOR-a mogao tuma~iti na na~in na koji ga je Vrhovni sud tuma~io u konkretnom slu~aju tim radnicima, zbog kojih je ~lan 143. ZOR-a i uspostavljen, radni sta` bio povezan kako bi mogli ostvariti barem pravo na penziju i kako u slu~aju da nastave da rade ne bi imali prekid sta`a osiguranja od sedam ili osam godina. 30. Zatim, kada je rije~ o obrazlo`enjima redovnih sudova o trenutku s kojim treba zapo~eti uspostava radno-pravnog statusa, Ustavni sud se poziva na svoju Odluku broj AP 299/06 od 27. januara 2007. godine (objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/07 od 22. maja 2007. godine), u kojoj je, izme|u ostalog, razmatrano i pitanje po~etka toka uspostave radno-pravnog statusa prema odredbi ~lana 143. ZOR-a. 31. Ustavni sud podsje}a da je Vrhovni sud Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) u predmetu apelantice iz predmeta AP 299/06 odbio apelanti~in tu`beni zahtjev za uspostavu radno-pravnog statusa, odnosno isplatu naknada pla}a za period od 21. septembra 1993. godine do 4. aprila 2001. godine, i uplatu doprinosa za zdravstveno osiguranje (nije odlu~ivano o doprinosu za penziono osiguranje jer je apelantica propustila da iznese revizioni navod i u tom pravcu) za period od 21. septembra 1993. godine do 31. decembra 1998. godine, dok joj je to pravo
1 Odluka objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 41/11

priznao za period od 5. aprila 2001. godine do 31. decembra 2003. godine, te je njen poslodavac obavezan da za apelanticu uplati doprinose za zdravstveno osiguranje po~ev{i od 1. januara 1999. godine pa do 31. decembra 2003. godine. Svoju odluku Vrhovni sud je tada obrazlo`io navodom da je Vrhovni sud usvojio prigovor zastarjelosti koji je u postupku istakao poslodavac. U tome predmetu Ustavni sud je zaklju~io da je na~in na koji je Vrhovni sud, u konkretnom slu~aju, protuma~io pozitivno-pravne propise proizvoljan zbog toga {to je institut zastarjelosti primijenio tako da zastarjelost nastupi prije nego je rok za zastarjelost i po~eo te}i, {tavi{e, prije nego je i samo apelanti~ino pravo nastalo, te da, stoga, postoji povreda prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. 32. Ustavni sud, tako|er, podsje}a da je u svojim odlukama u kojima je utvr|ivao povredu prava na pravi~no su|enje u sli~nim slu~ajevima zaklju~ivao da, imaju}i u vidu proizvoljnu primjenu materijalnog prava, konkretno ~lana 143. ZOR-a prilikom odlu~ivanja o periodu uspostavljanja radno-pravnog statusa, Ustavni sud zapa`a da se taj stav protegao i na odluku o naknadi pla}e, doprinosa i drugih prava koja apelantima pripadaju prema ~lanu 143. ZOR-a i ~ija su ostvarivanja apelanti zahtijevali u postupcima pred redovnim sudovima. 33. S obzirom da su i u apelantovom slu~aju redovni sudovi o~igledno proizvoljno primijenili odredbu ~lana 143. ZOR-a, pri ~emu u obrazlo`enju odluka za zaklju~ak o neosnovanosti tu`benog zahtjeva nisu dali razloge koji zadovoljavaju standarde pravi~nog su|enja, razlozi navedeni u odlukama br. AP 1981/07 i AP 2270/07 se u cijelosti odnose i na ovu odluku. Stoga, Ustavni sud smatra da postoji povreda apelantovog prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. VIII. Zaklju~ak 34. Ustavni sud zaklju~uje da postoji povreda prava na pravi~an postupak u odnosu na pravo na obrazlo`enu odluku iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su redovni sudovi u osporenim odlukama proizvoljno primijenili materijalno pravo, konkretno odredbe ~lana 143. ZOR-a, pri ~emu u obrazlo`enju odluka za svoj zaklju~ak o neosnovanosti tu`benog zahtjeva nisu dali zadovoljavaju}e, jasne i potpune razloge iz kojih bi bilo vidljivo za{to je tu`beni zahtjev apelanta neosnovan. 35. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 2. i ~lana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 36. Prema ~lanu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simovi}, s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, u predmetu broj AP 514/08, rje{avaju}i apelaciju Nenada [ehovca, na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 16. stavak 4. to~ka 9, ~lanka 59. stavak 2. alineja 2, ~l. 61. st. 1. i 2. i 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simovi}, predsjednik Valerija Gali}, dopredsjednica Seada Palavri}, dopredsjednica Mato Tadi}, sudac Mirsad ]eman, sudac na sjednici odr`anoj 9. velja~e 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelomi~no se usvaja apelacija Nenada [ehovca.

1

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 145

Utvr|uje se povreda prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ukidaju se: - Presuda Okru`nog suda u Isto~nom Sarajevu broj 014-0-U-07-000 127 od 17. sije~nja 2008. godine; - Rje{enje Ministarstva saobra}aja i veza Republike Srpske broj 13.3-1/345-1273/07 od 16. kolovoza 2007. godine; - Rje{enje Odjeljenja za privredu i dru{tvene djelatnosti Op}ine Isto~na Ilid`a broj 04-345-71/07 od 9. lipnja 2007. godine. Predmet se vra}a Odjeljenju za privredu i dru{tvene djelatnosti Op}ine Isto~na Ilid`a, koje je du`no, bez odlaganja, a najkasnije u roku od 30 dana od dostave ove odluke, donijeti novu odluku, sukladno ~lanku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanku 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nala`e se Odjeljenju za privredu i dru{tvene djelatnosti Op}ine Isto~na Ilid`a da, sukladno ~lanku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvr{enja ove odluke. Odbacuje se kao nedopu{tena apelacija Nenada [ehovca podnesena protiv Presude Okru`nog suda u Isto~nom Sarajevu broj 014-0-U-07-000 127 od 17. sije~nja 2008. godine, Rje{enja Ministarstva saobra}aja i veza Republike Srpske broj 13.3-1/345-1273/07 od 16. kolovoza 2007. godine i Rje{enja Odjeljenja za privredu i dru{tvene djelatnosti Op}ine Isto~na Ilid`a broj 04-345-71/07 od 9. lipnja 2007. godine u odnosu na pravo na `ivot iz ~lanka II/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 2. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda i pravo na slobodu udru`ivanja iz ~lanka II/3.(i) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 11. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zbog toga {to je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". OBRAZLO@ENJE I. Uvod 1. Nenad [ehovac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Isto~ne Ilid`e podnio je 13. velja~e 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okru`nog suda u Isto~nom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okru`ni sud) broj 014-0-U-07-000 127 od 17. sije~nja 2008. godine, Rje{enja Ministarstva saobra}aja i veza Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 13.3-1/345-1273/07 od 16. kolovoza 2007. godine i Rje{enja Odjeljenja za privredu i dru{tvene djelatnosti Op}ine Isto~na Ilid`a (u daljnjem tekstu: Odjeljenje za privredu) broj 04-345-71/07 od 9. lipnja 2007. godine. Apelant je dopunio apelaciju 11. travnja 2008. godine, 16. o`ujka 2008. godine i 23. travnja 2008. godine. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na temelju ~lanka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okru`nog suda, Ministarstva i Odjeljenja za privredu zatra`eno je 20. velja~e 2008. godine i 20. listopada 2010. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3. Okru`ni sud je odgovor na apelaciju dostavio 29. velja~e 2008. godine, Ministarstvo 6. o`ujka 2008. godine, a Odjeljenje za privredu 17. o`ujka 2008. godine i 1. studenoga 2010. godine. 4. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Okru`nog suda, Ministarstva i Odjeljenja za privredu dostavljeni su apelantu 20. listopada 2008. godine i 3. studenoga 2010. godine.

III. ^injeni~no stanje 5. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in. 6. U ponovnom postupku apelantu je Rje{enjem Odjeljenja za privredu broj 04-345-34/05 od 14. rujna 2005. godine odobreno vr{enje javnog prijevoza osoba kao taksi djelatnost. Istim rje{enjem je utvr|eno da }e apelant prijevoz obavljati vlastitim putni~kim vozilom. Ovo rje{enje je upisano u registar odobrenja za obavljanje javnog prijevoza kao osnovno zanimanje koje se vodi pri Odjeljenju za privredu pod brojem 11, knjiga VII. U obrazlo`enju rje{enja je, izme|u ostalog, navedeno da je apelant uz `albu protiv prvostupanjskog rje{enja prilo`io drugostupanjskom organu Suglasnost za taksi stajali{te broj 07-345-855/05 od 15. lipnja 2005. godine, koju je izdao Grad Isto~no Sarajevo – Odjeljenje za saobra}aj, veze i komunalne poslove. 7. Odjeljenje za privredu je 26. rujna 2005. godine pod brojem 04-345-52/05 donijelo rje{enje kojim se mijenja pravomo}no Rje{enje Odjeljenja za privredu broj 04-345-34/05 od 14. rujna 2005. godine u predmetu promjene sredstava za rad, putni~kog motornog vozila, kojim je apelantu odobreno vr{enje javnog prijevoza osoba vlastitim putni~kim motornim vozilom marke Volkswagen VW 1HXO, registarskih oznaka 300-J-646. Ova izmjena rje{enja upisana je u registar odobrenja za obavljanje javnog prijevoza osoba, koji se vodi pri Odjeljenju za privredu pod brojem 11, knjiga VIII. 8. Rje{enjem Odjeljenja za privredu broj 04-345-69/05 od 28. prosinca 2005. godine apelantu je utvr|en prestanak vr{enja javnog prijevoza osoba. U obrazlo`enju rje{enja je navedeno da je Odjeljenje za saobra}aj, veze i komunalne poslove Grada Isto~no Sarajevo dopisom broj 07/345-855-2/05 od 27. listopada 2005. godine poni{tilo ranije danu suglasnost za taksi stajali{te za apelanta. Dalje je navedeno da je Ministarstvo saobra}aja i veza 30. studenoga 2005. godine Odjeljenju za privredu dostavilo mi{ljenje da, nakon {to je Skup{tina Grada Isto~no Sarajevo poni{tila suglasnost za taksi stajali{te, prestaje postojati ispunjenost uvjeta za obavljanje djelatnosti javnog prijevoza. Ocjenjuju}i navedeno, a sukladno Zakonu o zanatsko-preduzetni~koj djelatnosti, rije{eno je kao u dispozitivu. 9. Rje{avaju}i povodom apelantove `albe na Rje{enje Odjeljenja za privredu broj 04-345-69/05 od 28. prosinca 2005. godine, Ministarstvo je donijelo Rje{enje broj 02/342-936/05 od 7. o`ujka 2006. godine. Ministarstvo je navedenim rje{enjem apelantovu `albu odbilo kao neutemeljenu. U obrazlo`enju rje{enja je, izme|u ostalog, navedeno da je ~lankom 32. Odluke o taksi prevozu u drumskom saobra}aju Grada Isto~no Sarajevo odre|eno da propise o na~inu vr{enja taksi prijevoza donosi gradona~elnik grada, i njima se, izme|u ostalog, odre|uju broj i razmje{taj taksi stajali{ta kao i na~in njihovog kori{tenja. ^lankom 39. iste Odluke propisano je: "Radi dobijanja odobrenja za rad kod nadle`nog organa uprave, pored uslova utvr|enih posebnim propisima taksi prevoznik mora prilo`iti i slijede}e: 1. rje{enje – potvrdu o obezbije|enom mjestu na taksi stajali{tu [...]". 10. Presudom Okru`nog suda broj 014-0-U-06-000 149 od 25. prosinca 2006. godine apelantova tu`ba protiv Rje{enja Ministarstva broj 02/342-936/05 od 7. o`ujka 2006. godine je uva`ena i pobijani akt poni{ten. Okru`ni sud je obrazlo`io da iz spisa predmeta proizlazi da je apelantu rje{enjem Odjeljenja za privredu od 14. rujna 2005. godine odobreno vr{enje javnog prijevoza osoba vlastitim putni~kim vozilom, na temelju suglasnosti za taksi stajali{te, koju je izdao Grad Isto~no Sarajevo, te da je apelant ovu djelatnost vr{io sve do 28. prosinca 2005. godine kada mu je isto Odjeljenje Rje{enjem broj 04-345-69/05 utvrdilo prestanak vr{enja javnog prijevoza osoba zbog neispunjenosti uvjeta za njegovo obavljanje, u smislu ~lanka 40. stavak 1. to~ka 6. Zakona o zanatsko-preduzetni~koj djelatnosti i ~lanka 39. Odluke o taksi prevozu u drumskom

Broj 36 – Stranica 146

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

saobra}aju: "[...] navodno stoga {to je Odjeljenje za saobra}aj, veze i komunalne poslove Grada Isto~no Sarajevo dopisom broj: 07/345-855-2/05 od 27. oktobra 2005. godine poni{tilo ranije datu saglasnost za taksi stajali{te za apelanta". Takav zaklju~ak, me|utim, Okru`ni sud smatra pogre{nim i neutemeljenim. Naime, iz dopisa Grada Isto~no Sarajevo broj 07/345-855-1/05 od 7. listopada 2005. godine, upu}enog na~elniku za privredu Op}ine Isto~na Ilid`a, proizlazi da je Grad Isto~no Sarajevo pokrenuo aktivnosti zajedno sa op}inama Grada za odre|ivanje taksi stajali{ta i njihovo ure|enje i obilje`avanje i da aktivnosti u vezi s tim nisu zavr{ene pa tra`i da se izdane suglasnosti "zalede do okon~anja ovih poslova". Zatim, iz dopisa istog organa od 27. listopada 2005. godine proizlazi da se poni{tava suglasnost za taksi stajali{te pod brojem 07-345-855/05. Kod takvog stanja stvari o~ito je da se ne zna je li ukinuto taksi stajali{te i je li poni{tena suglasnost za taksi stajali{te koja je dana apelantu. Ako je poni{tena suglasnost, onda bi trebalo decidirano biti navedeno koje je to taksi stajali{te za koje je poni{tena suglasnost. Iz navedenog bi proizlazilo da postoji vi{e taksi stajali{ta, ali da njihov broj i ure|enost u gradu nisu odre|eni, u smislu ~lanka 47. Zakona o prevozu u drumskom saobra}aju, {to organi tu`enog nisu sa sigurno{}u utvrdili. 11. U nastavku obrazlo`enja je navedeno da je odredbom ~lanka 12. Odluke o taksi prevozu u drumskom saobra}aju Grada Isto~no Sarajevo propisano da su taksi stajali{ta ure|ena mjesta, odobrena od nadle`nog organa Grada, gdje taksi vozila stoje u pripremi za prijem putnika. Stavkom 2. istog ~lanka je propisano da se sva taksi vozila radnog parka raspore|uju na taksi stajali{ta po planu i programu taksi udru`enja. Odredbom ~lanka 39. iste odluke propisano je da radi dobivanja odobrenja za rad kod nadle`nog organa uprave, osim uvjeta utvr|enih posebnim propisima, taksi prijevoznik mora prilo`iti i rje{enje – potvrdu o osiguranom mjestu na taksi stajali{tu. U konkretnom slu~aju, iz rje{enja o odobravanju vr{enja taksi prijevoza apelantu od 14. rujna 2005. godine jasno proizlazi da je on ispunio sve uvjete za vr{enje javnog prijevoza. Stoga nije bilo mjesta dono{enju rje{enja kojim se po slu`benoj du`nosti utvr|uje prestajanje obavljanja djelatnosti po sili zakona, u smislu ~lanka 40. stavak 1. to~ka 6. Zakona o zanatsko-preduzetni~koj djelatnosti, zbog toga {to je Grad Isto~no Sarajevo naknadno opozvao suglasnost za taksi stajali{te. Okru`ni sud je posebno obrazlo`io da nijednom odredbom Zakona o prevozu u drumskom saobra}aju i Zakona o zanatsko-preduzetni~koj djelatnosti i navedene Odluke Grada Isto~no Sarajevo nije predvi|eno davanje suglasnosti taksi voza~u za stajali{te kao preduvjet za obavljanje javnog prijevoza osoba. Naprotiv, obveza je grada, odnosno op}ine, da utvrdi broj taksi stajali{ta, a ure|enje, odr`avanje i raspored vozila na taksi stajali{tima vr{i taksi udru`enje. Dakle, Grad Isto~no Sarajevo odre|uje broj i kategorizaciju taksi stajali{ta i broj taksi vozila na njima, a ne daje fizi~kim i pravnim osobama pojedina~ne suglasnosti za taksi stajali{ta kao preduvjet za vr{enje prijevozni~ke djelatnosti. Okru`ni sud je zaklju~io da, budu}i da su odlu~ne ~injenice pogre{no utvr|ene, nije bilo razloga za utvr|ivanje prestanka vr{enja prijevozni~ke djelatnosti, ~ime je pogre{no primijenjen zakon na apelantovu {tetu, te da }e u ponovnom postupku organi tu`enog postupiti prema primjedbama tog suda tako {to }e sa sigurno{}u utvrditi odsustvo drugih uvjeta za obavljanje prijevozni~ke djelatnosti, u smislu ~lanka 40. stavak 1. to~ka 6. Zakona o zanatsko-preduzetni~koj djelatnosti, pa }e nakon toga mo}i donijeti na zakonu utemeljenu i pravilnu odluku. 12. Postupaju}i prema navedenoj presudi Okru`nog suda, Ministarstvo je donijelo Rje{enje broj 13.03-1/345-1298/09 od 17. sije~nja 2007. godine. Navedenim rje{enjem Ministarstvo je usvojilo apelantovu `albu, poni{tilo pobijano prvostupanjsko rje{enje i predmet vratilo na prvostupanjski postupak. Ministarstvo je u obrazlo`enju interpretiralo obrazlo`enje presude Okru`nog suda i navelo: "S obzirom da apelant ispunjava uslove za obavljanje djelatnosti javnog prevoza lica, prvostepeni organ }e u ponovljenom postupku sa sigurno{}u

utvrditi odsustvo drugih uslova za obavljanje prevozni~ke djelatnosti u smislu ~lana 40. stav 1. ta~ka 6. Zakona o zanatsko-preduzetni~koj djelatnosti i donijeti zakonito i pravilno rje{enje u skladu sa presudom Okru`nog suda.". 13. Odjeljenje za privredu, u postupku izvr{enja navedene presude Okru`nog suda, donijelo je Rje{enje broj 04-345-26/07 od 5. o`ujka 2007. godine, kojim je Rje{enje Odjeljenja za privredu broj 04-345-34/05 od 14. rujna 2005. godine progla{eno ni{tavnim. Odjeljenje je svoju odluku obrazlo`ilo na na~in da je, postupaju}i prema uputi drugostupanjskog organa, u ponovnom postupku utvrdilo da: "Saglasnost koju je Odjeljenje za saobra}aj, veze i komunalne poslove grada Isto~no Sarajevo br. 07-345-855/05 od 15. juna 2005. godine izdalo apelantu, nema karakter rje{enja – potvrde o obezbije|enom mjestu na taksi stajali{tu u smislu ~lana 39. stav 1. ta~ka 1. Odluke o taksi prevozu u drumskom saobra}aju, s obzirom da u smislu ~lana 12. stav. 2. i ~lana 18. navedene Odluke, i prema pravnom tuma~enju iz presude Okru`nog suda u Isto~nom Sarajevu br. 014-0-U-06-000 149 od 25. decembra 2006. godine, ure|enje, odr`avanje i raspored vozila na taksi stajali{tima vr{i taksi udru`enje, koje jedino mo`e i izdati potvrdu o obezbije|enom mjestu na taksi stajali{tu.". Zatim je navedeno da je utvr|eno da prilikom dono{enja rje{enja koje se progla{ava ni{tavnim apelant nije imao dopunske oznake koje izdaje taksi udru`enje, bez kojih nije mogu}e obavljati autotaksi prijevoz, u smislu ~l. 24. i 25. Odluke o taksi prevozu u drumskom saobra}aju. Budu}i da je ~lankom 47. Zakona o prevozu u drumskom saobra}aju izri~ito predvi|eno da propise o vr{enju taksi prijevoza donosi op}ina ili grad, a stavkom 2. to~kama 4. i 6. navedenog ~lanka predvi|eno je ure|ivanje izdavanja dopunskih oznaka i drugih dopunskih uvjeta koje trebaju ispunjavati voza~ i taksi vozilo, u vezi sa ~lankom 39. Odluke o taksi prevozu u drumskom saobra}aju, nije bilo uvjeta da prvostupanjski organ donese rje{enje kojim se apelantu odobrava vr{enje javnog prijevoza osoba. 14. Zatim, ~lankom 5. st. 2. i 3. Zakona o zanatsko-preduzetni~koj djelatnosti predvi|eno je da poduzetnik mo`e nadle`nom organu prijaviti samostalno obavljanje poduzetni~ke djelatnosti i da, ako ispunjava ostale zakonske uvjete, dobije odobrenje za obavljanje te djelatnosti. ^lankom 10. Odluke o taksi prevozu u drumskom saobra}aju predvi|eno je da se taksi prijevoz mo`e obavljati samo ako su ispunjeni svi uvjeti iz zakona, iz ove odluke i iz drugih propisa, dok ~lanak 39. predvi|a {to se mora prilo`iti radi dobivanja odobrenja za rad. Kako Zakon o zanatsko-preduzetni~koj djelatnosti utvr|uje op}e uvjete koji su potrebni za obavljanje poduzetni~ke djelatnosti, dok su posebni uvjeti za obavljanje taksi prijevoza propisani Zakonom o prevozu u drumskom saobra}aju i Odlukom o taksi prevozu u drumskom saobra}aju, koje apelant nije ispunio, nije bilo zakonske osnove da mu se odobri vr{enje javnog prijevoza osoba. S obzirom na to da je rje{enje kojim je apelantu odobreno vr{enje javnog prijevoza osoba doneseno protivno ~lanku 5. stavak 3. Zakona o zanatsko-preduzetni~koj djelatnosti, te ~lancima 10, 25. i 39. Odluke o taksi prevozu u drumskom saobra}aju, koji ne dopu{taju dono{enje rje{enja kojim je odobreno vr{enje javnog prijevoza osoba: "[...] predmetno rje{enje je zahva}eno razlozima ni{tavosti iz ~lana 252. stav 1. ta~ka 5. ZUP-a. Naime, odredbama navedenih ~lanova izri~ito su predvi|eni uslovi koji moraju biti ispunjeni da bi se moglo izdati odobrenje za vr{enje taksi prevoza. Ove odredbe su imperativnog karaktera i bez ispunjenja u njima navedenih uslova nije mogu} ni nastanak konkretne pravne situacije, odnosno bilo kakvih prava i obaveza koja proizlaze iz odobrenja za vr{enje taksi prevoza. Zbog specifi~nosti organizovanja taksi prevoza i uloge udru`enja auto taksista u tome, odobravanje vr{enja taksi prevoza apelantu bez pribavljene potvrde o obezbije|enom mjestu na taksi stajali{tu i bez dopunskih oznaka, koje izdaje taksi udru`enje, apelantu bi se omogu}ilo da bez organizovanja u taksi udru`enje i bez izmirenja obaveza koje iz toga proizlaze, obavlja taksi prevoz, ~ime je rje{enje Odjeljenja za privredu i dru{tvene djelatnosti op{tine Isto~na Ilid`a, br. 04-345-34/05 od

Ponedjeljak, 13. 6. 2011.

SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Broj 36 – Stranica 147

19. septembra 2005. godine zahva}eno i razlogom ni{tavosti iz ~lana 252. stav 1. ta~ka 2. ZUP-a.". 15. Prvostupanjski organ je zaklju~io da bi daljnje obavljanje taksi prijevoza prema navedenom rje{enju moglo prouzrokovati izvr{enje kaznenog djela, bilo da ga u~ini apelant, bilo ovla{teni radnik organa uprave, jer bi se omogu}ilo da bez izvr{enja obveza udru`enju autotaksista, o ~ijem izvr{enju ovisi i dobivanje zakonom predvi|enih potvrda i dopunskih oznaka, apelant obavlja taksi prijevoz i ostvaruje nezakonitu imovinsku korist i da se na|e u privilegiranom polo`aju u odnosu na druge taksiste. Time bi bilo povrije|eno na~elo ravnopravnosti gra|ana pred zakonom, koje je ujedno predvi|eno i kao kazneno djelo povrede ravnopravnosti gra|ana iz ~lanka 162. KZRS. 16. Odlu~uju}i o apelantovoj `albi, Ministarstvo je donijelo Rje{enje broj 13.03-1/345-1298/09 od 19. travnja 2007. godine. Navedenim rje{enjem Ministarstvo je usvojilo `albu, poni{tilo pobijano prvostupanjsko rje{enje i predmet vratilo na prvostupanjski postupak. U obrazlo`enju je navedeno da je prvostupanjski organ, donose}i o`albeno rje{enje, pogre{no primijenio odredbe ~l. 252. i 253. ZUP-a, jer se u predmetnom slu~aju ne radi o postojanju kaznenog djela, niti bi izvr{enjem rje{enja moglo nastati kazneno djelo. Zatim je navedeno da se prvostupanjski organ poziva na nepostojanje taksi oznaka koje navodi kao uvjet za obavljanje taksi djelatnosti. Me|utim, ~lankom 27. op}inske odluke propisano je da je udru`enje autotaksi prijevoznika du`no donijeti propise o na~inu izdavanja dopunskih oznaka. Kako se u spisu ne nalazi navedeni propis, nije jasno kako je to pitanje regulirano, ali je ~injenica da apelant ispunjava uvjete propisane Zakonom o prevozu u drumskom saobra}aju i Zakonom o zanatsko-preduzetni~koj djelatnosti. Naime, navedenim zakonima nije predvi|eno davanje suglasnosti taksi voza~u za stajali{te, niti izdavanje dopunskih oznaka kao preduvjet za obavljanje javnog prijevoza osoba, {to je istaknuto i u presudi Okru`nog suda. Ministarstvo je zaklju~ilo da proizlazi da prvostupanjski organ nije postupio prema uputama drugostupanjskog organa, te je prvostupanjskom organu nalo`eno da u ponovljenom postupku postupi prema uputama iz Rje{enja broj 13.03-1/345-1298/06 od 17. sije~nja 2007. godine, koje su obvezuju}e za prvostupanjski organ i koje su donesene sukladno presudi Okru`nog suda. 17. Rje{enjem Odjeljenja za privredu broj 04-345-71/07 od 9. lipnja 2007. godine, donesenim u ponovnom postupku, Rje{enje Odjeljenja za privredu broj 04-345-34/05 od 14. rujna 2005. godine opet je progla{eno ni{tavnim. U obrazlo`enju je navedeno da je u ponovnom postupku, koji je upotpunjen pribavljanjem propisa – Odluke Udru`enja samostalnih taksi prevoznika i pravilnom primjenom ~lanka 227. stavak 2. ZUP-a, p