P. 1
Prva pomoc II 2011

Prva pomoc II 2011

|Views: 1,643|Likes:
Published by aco_dragusic

More info:

Published by: aco_dragusic on Jun 12, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

03/26/2013

pdf

text

original

MEDICINSKI FAKULTET Univerzitet u Banjaluci

Skripta

PRVA POMOĆ II
2011.

 Endotrahealna intubacija  Defibrilacija  KPR

Pripremio: Aleksandar Dragušić

Prva pomoć II

Održavanje disajnih puteva u anesteziji
Održavanje prohodnosti disajnih puteva temeljni su zadatak za vrijeme anestezije i reanimacije. Prohodan disajni put nam omogućava izvođenje ventilacije i oksigenacije bolesnika, te dostavljanje anestetičkih gasova.

Anatomija disajnih puteva
GORNJI DISAJNI PUTEVI:      Nosne šupljine i paranazalni sinusi Usna šupljina Nazofarinks, orofarinks i hipofrainks Larinks Trahea

DONJI DISAJNI PUTEVI:     Desni i lijevi glavni bronh Lobarni bronhi Segmentalne bronhiole Alveole

Održavanje disajnih puteva
Metode:
       Zabacivanje glave i podizanje donje vilice Orofaringealni i nazofaringealni airway Maske za ventilaciju Laringealne maske Endotrahealni tubusi Ezofagotrahealni combitube Konikotomija, traheotomija, perkutana traheotomija

Banja Luka, 2011.

Strana

2

2011. povraćanje i aspiraciju. oblikovan polukružno da pridržava jezik. Odmiče bazu jezika od zadnjeg zida ždrijela i tako omogućava nesmetan prolaz zraka.    Jednu ruku stavimo na čelo bolesnika i njome vršimo zabacivanje glave dok drugom uhvatimo donju vilicu i povlačimo je gore. Banja Luka.  Airway ne štiti disajni put od aspiracije! Veličinu potrebnog airway-a određujemo prema udaljenosti između usnog ugla i ušne školjke. postavljanje airway-a može izazvati kašalj. laringospazam i rijeđe bronhospazam. Donju vilicu istovremeno podižemo i guramo prema naprijed kako bi donji zubi došli ispred gornjih.Prva pomoć II Zabacivanje glave i podizanje donje vilice Najčešći uzrok opstrukcije disajnog puta kod besvjesnih osoba je zapadanje jezika usljed popuštanja tonusa muskulature. Ovim postupkom podižemo bazu jezika i donju vilicu koji opstruišu disajni put. Indikacije  Očuvanje disajnog puta kod bolesnika bez svijesti koji spontano diše  Kod kratkotrajne inhalacionee anestezije  Kod orotrahealno intubiranog bolesnika (kako bi spriječili da bolesnik zagrize tubus) Orofaringealni airway Oprez !!!  Kod budnog ili nedovoljno anesteziranog bolesnika (očuvani laringealni refleksi). Podizanje donje vilice s obe ruke vršimo tako da palčeve obe ruke stavimo na mandibulu. Orofaringealni airway Instrument od plastike ili gume za pomoć pri održavanju prohodnosti disajnih puteva. dok preostalim prstima hvatamo oba ugla mandibule. Strana 3 .

4 . ali ne štiti od povraćanja i regurgitacije Strana Stavljamo ga kod osoba s konvulzijama.(80 mm)  No 4 . te povredom vratne kičme. otvorimo usta bolesnika.Prva pomoć II Veličine:  No 0 . jer uvođenje ne zahtjeva defleksiju glave.(90 mm)  No 5 . pa čak i budan bolesnik. 2011. vrh usmjerimo prema nepcu i polagano ga uvodimo rotirajući za 180º Nazofaringealni airway   Uvodi se kroz nos u ždrijelo Osigurava prohodnost disajnog puta.(100 mm) Postavljanje Orofaringealnog airway-a  Glava bolesnika je ekstendirana.(60 mm)  No 2 .(70 mm)  No 3 . Banja Luka.(50 mm)  No 1 . Dobro ga podnosi bolesnik u plitkoj anesteziji. trizmusom. omogućava umjetno disanje. kao i polukomatozni bolesnik.

Strana 5 . Banja Luka.Prva pomoć II Kontraindikacije za nazofaringealni airway  Koagulopatije  Fraktura baze lobanje  Infekcije nosa  Deformacije  Povećane adenoidne vegetacije kod djece Postavljanje nazofaringealnog airway-a    Poželjno ga je namazati lubrikantnim sredstvom Uvodi se nježno (krvarenje!!!) Veličinu odredimo prema udaljenosti od nosnice do ulaza u spoljašnji zvučni kanal Maske za ventilaciju Maska s balonom za ventilaciju    Izrađene su od plastike i gume Mogu biti crne ili prozirne (povraćeni sadrţaj!) Proizvode se u raznim veličinama Indikacije:      Dostavljanje kiseonika za vrijeme reanimacije Dostavljanje kiseonika i smjese anestezionih gasova za vrijeme anestezije Preoksigenacija bolesnika Kod uvođenja u anesteziju Kod inhalacione anestezije (kod neintubiranih osoba) Za adekvatnu ventilaciju bolesnika maskom. 2011. potrebni su iskustvo i spretnost. Iako je oblik maske prilagođen konturama lica. često su bolesnici neadekvatno ventilirani.

dok ostala tri prsta podižu bradu. bezuba vilica. a desnom rukom pritišćemo balon za ventilaciju Ako jedna osoba ne može na ovakav način adekvatno ventilirati bolesnika. palčevima obe ruke pritisnuti masku uz lice bolesnika. držeći je za uglove Druga osoba će stiskati balon za ventilaciju Eventualno radi bolje ventilacije postaviti airway!    Nije potrebno snažno upuhivati (ne više od 20cm3) zbog mogućeg napuhivanja želuca i mogućeg izazivanja regurgitacije i povraćanja (aspiracija!!!) Moguće oštećenje rožnice zbog prejakog pritiska maske na očne jabučice. a brada podignuta Maska se pritišće uz lice pomoću palca i kažiprsta l ruke. Strana 6 . Ukoliko maskom ne možemo dobro ventilirati bolesnika.   Jedna osoba će zabaciti glavu.Prva pomoć II Uzroci nedovoljne ventilacije:      neiskustvo osobe koja ventilira. 2011. može joj pomoći druga osoba. postojanje brade i brkova. a preostalim prstima podiči donju vilicu. potrebno je ili intubirati bolesnika ili primijeniti neki drugi postupak Banja Luka. deformacije lica odabir neadekvatne maske Izvođenje ventilacije na masku    Masku stavimo na lice bolesnika i adekvatno je adaptiramo kako bi spriječili gubitak vazduha Glava bolesnika mora biti zabačena.

Ne štiti od aspiracije kod aktivnog povraćanja. tumor)  Pun želudac  Bolesnici s niskom plućnom rastezljivošću. Njeno postavljanje je manje stresno i invazivno od intubacije “oslobađa ruke” anesteziologa. te potom masku ispunimo zrakom (20. tako da otvor maske usmjerimo prema naprijed i guramo u usnu šupljinu dok ne osjetimo otpor gornjeg ezofagealnog sfinktera. čime se oblikuje šator koji pokriva rimu glotis. 2011. bronhospazam Vrlo je važno izabrati odgovarajuću veličinu maske. pa je povoljnija od klasične maske. jer će dobro prijanjajuća maska omogućiti dobru ventilaciju bolesnika! Postavljanje LMA:  Bolesnik mora biti u dovoljno dubokoj anesteziji (relaksiran ili nerelkaksiran)  Masku namažemo lokalnim anestetikom i uvodimo je na slijepo pod kontrolom prstiju.Prva pomoć II Laringealna maska    Posebno oblikovana maska za pomoć pri održavanju disajnog puta i ventilaciju. niti intubirati  Za postupke kratkog i srednje dugog trajanja Kontraindikacije za LMA  Kada postoji opasnost od regurgitacije želučanog sadržaja  Anestezija u potrbušnom položaju  Dugotrajni postupci  Kada je potrebna ventilacija inspiracionim pritiskom višim od 20 cm3  Patologija farinksa (apsces.  U anesteziji koja se provodi kontrolisanom ventilacijom uz kontrolisani insp. Banja Luka. Indikacije za LMA:  U svim situacijama kada se anestezija može provesti spontanom ventilacijom. Strana 7 .40 mL). pritisak manji od 20 cm H2O  Kada bolesnika ne možemo ventilirati ni običnom maskom.

Prva pomoć II Novije vrste LMA:  LMA ProSeal – odvaja respiratorni od probavnog trakta  LMA Fastrach – pomoć pri otežanoj intubaciji  LMA CTrach . Strana   Postavljanje tubusa direktno u traheju Osigurava se prohodnost disajnog puta i omogućava se provođenje oksigenacije i ventilacije bolesnika 8 .pomoć pri otežanoj intubaciji  LMA Flexible – u hirurgiji glave i vrata Endotrahealna intubacija Šematski prikaz ET tubusa u trahei Banja Luka. 2011.

 Armirani .kod nedonoščadi. veličina se određuje po formuli: ­ Godine/4 + 4-----------------.  Dvolumenski (npr. sjedeći. polusjedeći i bočni)  Kada postoji opasnost od aspiracije Određivanje veličine tubusa:  Potrebno je pažljivo odrediti veličinu tubusa. smanjuje se podražaj trahealne sluznice. dojenčadi i kod male djece.  Tubusi bez balončića (cuffa) . novorođenčadi.10 mm i dužine 23 cm  Novorođenački tubusi su dugački 12 cm. jer smanjenjem promjera tubusa se povećava disajni otpor  Uvijek treba odabrati najveći tubus koji bez poteškoća prolazi kroz traheu  Veličina se određuje unutrašnjim promjerom a. npr. bolesti ili intoksikacije koje prijete opstrukcijom disajnog puta ili aspiracijom)  Kada je potrebna umjetna ventilacija (balonom.5 mm i dužine 21 cm  Kod muškaraca se koriste tubusi 8.za veličinu ­ Godine/2 +14-----------------. 9 .Carlensov) .za dužinu Banja Luka. u nepovoljnim položajima bolesnika.Prva pomoć II  Omogućava se dostava smjese anestezionih gasova direktno u pluća bolesnika Indikacije za ETT:  Kada je potrebno osigurati i zaštititi disajne puteve (arest.označava se sa I.…)  Za provođenje toalete disajnih puteva  Kod operacija na glavi. 2011. vratu i grudnom košu  Kod operacija u nepovoljnim položajima (potrbušni. spriječava opterećenje iste i postintubacijski krup.u kardijalnoj.D. Strana Vrste ET tubusa:  Orotrahealni i nazotrahealni.5 mm  Kod djece starije od 1 god. ozljede.kada postoji opasnost od knikanja tubusa. torakalnoj i vaskularnoj anesteziji kada želimo odvojiti desnu od lijeve strane pluća. potrbušni položaj. a promjer im je 3. u mm (inside diameter)  Kod žena se koriste tubusi 7-8.

Sastoje se od snopa povezanih staklenih vlakana koja prenose svjetlo i sliku. Wisconsin) i zakrivljeni (Macintosch) Postoje i plastični laringoskopi za jednokratnu upotrebu Laringoskop s pokretnim vrhom špatule .za toaletu disajnih puteva) Banja Luka. toaletu disajnih puteva i u slučajevima otežane intubacije. Murpheyjevo oko za osiguranje ventilacije u slučaju okluzije završnog dijela tubusa Šta nam je potrebno za izvođenje ET intubacije ?      laringoskop sa odgovarajućim špatulama endotrahealni tubus kašika vodilica ili stylet šprica Magillove hvataljke Laringoskopi: Laringoskop sa zakrivljenom špatulom-Macintosch         Omogućavaju prikaz larinksa za vrijeme intubacije Sastoji se od ručke (u kojoj se nalazi baterija) i usnog nastavka. Strana 10 . te radnog kanala (npr.Prva pomoć II   Specijalni metalni tubusi otporni na laserske zrake Murphyjev endotrahealni tubus .McCoy Fiberoptički laringoskop i bronhoskop Služe za dijagnostiku. tzv. 2011. tj. špatule (na kojem se nalazi izvor svjetlosti) Usni nastavci mogu biti ravni (Miller.ispod cuffa ima sigurnosni otvor.

2011. zbog mogućih ozljeda traheje (perforacija) Izvođenje endotrahealne intubacije Izvođenje ET intubacije      Prije započinjanja anestezije i endotrahealne intubacije moramo provjeriti ispravnost opreme Bolesnik leži na leđima Laringoskop uzmemo u lijevu ruku.udubine između baze jezika i epiglotisa) Tada laringoskop povučemo naprijed i gore i prikažemo rimu glotidis Izvođenje ET intubacije Laringoskopski prikaz rime gotis Banja Luka.Prva pomoć II Magillove hvataljke ­ Metalne hvataljke koje služe za usmjeravanje tubusa u traheu (posebno kod izvođenja nazotrahealne intubacije) i postavljanja nazogastrične sonde Stilet ili vodilica ­ Metalna žica presvučena plastikom koja se umeće u tubus kako bi oblikovala vrh tubusa i time olakšala intubaciju ­ Vrh stileta nikada ne smije prelaziti vrh tubusa. i jezik potiskujemo u lijevo Tupi vrh laringoskopa se spušta po prednjoj strani jezika i dolazi do valekule (tj. a desnom rukom vršimo laganu defleksiju glave Laringoskop uvodimo desnom stranom usta. Strana 11 .

Na kraju obavezno moramo fiksirati tubus ljepljivom trakom ili posebnim držačima. a tubus se obavezno mora namazati lokalnim anestetikom Indikacije za nazotrahealnu intubaciju       Operacije u usnoj šupljini Deformacije lica Nemogućnost otvaranja usta Fraktura vratne kičme Uznapredovali stadijum RA Kod svih stanja kada je orotrahealna intubacija neprihvatljiva ili neizvediva Kontraindikacije za nazotrahealnu intubaciju      Koagulopatije Fraktura baze lobanje Infekcije nosa Deformacije Povećane adenoidne vegetacije kod djece Banja Luka. Nakon što smo postavili tubus. Potom naduvami balon i to tako da se nalazi ispod rime. uzimamo tubus u desnu ruku i pažljivo ga uvodimo u traheu. Iznimka su bolesnici koji su imali hirurški zahvat na plućima (pulmektomija. 2011. lobektomija). Strana 12 . tubus je potrebno izvlačiti prema van sve dok ne dobijemo adekvatan auskultacijski nalaz na obe strane. auskultacijom oba plućna krila u zadnjoj aksilarnoj liniji i kapnografijom. Ako se na jednoj strani (najčešće lijevoj) ne čuje zvuk. provjerimo položaj i to posmatranjem grudnog koša. Nazotrahealna intubacija     Uvođenje endotrahealnog tubusa kroz nos Tubus se uvodi kroz nos u traheu uz pomoć laringoskopa ili na slijepo Za vođenje tubusa u traheu možemo pomoći Magillovim hvataljkama kojima prihvatimo vrh tubusa i usmjerimo ga u traheu Intubacija se mora izvesti nježno.Prva pomoć II       Nakon što smo prikazali rimu glotis.

Mogućnost otvaranja usta.Atlantookcipitalnu pokretljivost .Tireomentalnu udaljenost (ako je manja od 6 cm nećemo moći izvesti rigidnu laringoskopiju) 13 .Vidljivost orofaringealnih struktura po Mallampatiju . gurajući u usnu šupljinu sve dok se zubi ne nađu između dve crte na tubusu Oteţana intubacija     Situacija u kojoj iskusni anesteziolog ni nakon tri pokušaja ne uspije intubirati bolesnika Najčešći razlog je otežana ili teška laringoskopija.Prva pomoć II Ezofagotrahealni kombinovani tubus (esophagotracheal comb tube)     Plastična cijev koja ima dva lumena i dva cuffa Koristi se za osiguravanje disajnog puta u vrlo teškim i hitnim stanjima (kada se ET intubacija ne može izvesti) Građen je tako da omogućava ventilaciju bolesnika bez obzira da li je vrh ušao u jednjak ili traheu Uvodi se na slijepo. veličinu sjekutića i jezika . Strana . nemogućnost vizualizacije rime glotidis Otežana intubacija može biti očekivana ili neočekivana Prilikom preoperacijskog pregleda treba posebnu pažnju obratiti na otkrivanje takvih bolesnika Uzroci:          Kongenitalne i stečene deformacije lica i gornjih disajnih puteva Reumatoidni artritis i ankilozni spondilitis Tumori usta i grla Velika struma Protrudirani zubi Prekomjerna tjelesna masa Trudnoća Ozljede Infekcije (apscesi) PREDVIĐANJE OTEŢANE INTUBACIJE:  Prilikom preoperacionog pregleda moramo obratiti paţnju na: Banja Luka. 2011. tj.

a ovaj dodatni kiseonik može sačuvati vitalne organe čak do 8 minuta)  Ventilacija na masku može biti otežana zbog lošeg zaptivanja između maske i lica (bezuba vilica. Teškoće sa orotrahealnom intubacijom:  Otežano uvođenje laringoskopa  Otežana vizualizacija larinksa  Teškoće u intubiranju larinksa  Izabrani tubus na prolazi rimu Oteţano uvođenje laringoskopa:  Osigurati dobru relaksaciju  Još više zabaciti glavu ako je moguće  Ako asistent izvodi krikoidni pritisak provjeriti da nas ne ometaju njegovi prsti  Rotirati laringoskop za 90° tako da je ručka usmjerena prema uhu pacijenta. koja je često uspješna kada se ne može izvesti oralna intubacija  Možemo pokušati intubaciju bolesnika na budno ili s očuvanim spontanim disanjem  Ponavljani pokušaji intubacije mogu dovesti do aspiracije (ako pacijent ima pun želudac). brada i brkovi). pa trebamo pomoći postavljanjem odgovarajućeg airway-a ili potražiti pomoć druge osobe za izvođenje ventilacije na masku s dvije osobe. Strana 14 .Prva pomoć II Postupak kod oteţane intubacije   Ako se predviđa otežana intubacija treba osigurati pomoć prije započinjanja anestezije i nikako ne relaksirati pacijenta ako se najprije nismo uvjerili da je arteficijelna ventilacija moguća Treba razmotriti pitanje da li je potrebno pacijenta intubirati? i Može li se intervencija izvesti ventilacijom na masku ili LMA? Mjere i postupci u slučaju oteţane intubacije:  Potiskivanje larinksa unazad od strane asistenta može dovesti do bolje vidljivosti  Može se pokušati nazotrahealna intubacija “na slijepo” kod pacijenta koji diše spontano ili uz relaksaciju. buđenja pacijenta  Vrlo je važno pacijenta prije započinjanja anestezije dobro preoksigenirati čistim kiseonikom 3-4 minute (izbacuje se ugljen dioksid iz pluća. pa uvesti laringoskop i rotirati ga u pravi položaj  Prvo uvesti špatulu. 2011. pa je naknadno spojiti s ručkom Oteţana vizualizacija larinksa:  Osigurati adekvatnu relaksaciju  Adekvatno flektirati glavu  Tražiti od asistenta da larinks prstima potisne unazad ili lateralno  Razmotriti upotrebu druge špatule (druge veličine ili oblika)  Pokušati laringoskopom s pokretnim vrhom špatule Banja Luka. hipoksije.

Za obe vrste defibriltora potrebna je stručna edukacija. Defibrilacija srca može biti spoljašnja i transvenozna ili ugrađena. smještenog u sinoatrialnom čvoru srca. Defibrilacija srca je metoda izbora za liječenje bolesnika čiji život ugrožavaju srčane aritmije. Defibrilacija se primjenjuje za liječenje malignih poremećaja srčanog ritma kao što su ventrikularna fibrilacija (VF) i ventrikularna tahikardija (VT) bez pulsa. Banja Luka. Defibrilacija srca je primjena kontrolisanog električnog DC-šoka (engl. Primjenom defibrilatora postiže se depolarizacija srčanog mišića.defibrilatora. Strana 15 .  ručni vanjski defibrilator-kakvim se koristi stručno medicinsko osoblje. strujni). jednosmjerni. Defibrilacija srca Položaj ekeltroda na grudnom košu u toku defibrilacije. Defibrilacija se izvodi pomoću defibrilatora. Postoje dvije vrste ovakvih uređaja:  automatski vanjski defibrilator (AED).Prva pomoć II Defibrilacija Defibrilacija je primjena blagih i kontrolisanih elektro-šokova na predjelu grudi ili direktno na srcu kako bi se reaktivirao ili normalizovao njegov rad. 2011. ali ne defibrilira automatski već to čini spašavatelj. čije se elektrode postavljaju na grudni koš ili ako je on otvoren neposredno na srce.u prevodu. u zavisnosti od vrste uređaja koji se koristi za te namjene.     Defibrilacija srca je uspješna kod oko 75% slučajeva. fibrilacije srčanih komora i tahikardija. jer sam procjenjuje srčani ritam. direct current . Izvodi se primjenom specijalnih medicinskih uređaja . Primjenjuju se udari električne struje putem defibrilatora. koji mogu koristiti i amateri. u svrhu uspostavljanja normalnog ritma srca. prekida aritmija i uspostavlja normalni sinusni ritam prirodnog pejsmejkera organizma. direktni.

rana defibrilacija je od vitalnog značaja i sa njom treba započeti prije dolaska bolesnika u bolnicu. Stopa uspješnosti od 85% postiže se kod strogo nadgledanih defibrilacija koje su započete u najkraćem mogućem vremenu. 2011. Cilj defibrilacije srca je da se započne sa primjenom minimalnog iznosa energije potrebne da se prevaziđe prag defibrilacije. obično počinje sa relativno visokim amplitudama i frekvencijom. i u sastavu aparata je i elektrokardiograf za praćenje rada srca bolesnika i elektrode za izvođenje električnog šoka). onda su talasi sa sve manjom i manjom amplitudom do asistolije. Talas fibrilacije srčanih komora (koji se manifestuje na EKG). Strana 16 .  Primjenjene energije za defibrilaciju.Prva pomoć II Vrste defibrilatora Kao što smo već naveli.  AED ili automatski eksterni (spoljni) defibrilatori (koji sam procjenjuje ritam i obavlja defibrilaciju prema potrebi) i  Konvencionalni ručni eksterni (spoljni) defibrilatori (kojim se koriste ekipe hitne medicinske pomoći. postoje dve vrste defibrilatora. Banja Luka. Takođe i niska voltaža fibrilacije može da utiče na neuspješnost fibrilacije. Prema tome. nakon otprilike 15 minuta. Uspješnost defibrilacije srca Uspješnost defibrilacije srca u velikoj mjeri zavisi od:  Vremena koje je proteklo od početka fibrilacije srčanih komora do defibrilacije. Uspješnost defibrilacije opada po stopi od 5-10% za svaki minut poslije početka fibrilacije srčanih komora. jer pretjerana energije može izazvati oštećenja miokarda i aritmiju. što je najvjerovatnije uzrokovano „trošenjem“ energije srčane rezerve.

jer su samoljepljive značajnije brže od ručnih elektroda. One omogućavaju da lice koje vrši defibrilaciju bude na bezbjednoj udaljenosti od bolesnika umjesto nagnuto preko njega. Od ovih bolesnika samo je 50% preživelo do odlaska kući (5% .  Prije uvođenja automatske defibrilacije srca (AED)      Kod samo 15% žrtava vanbolničkog zastoja srca zabilježeno je obnavljanje spontane cirkulacije i primljeni su živi u bolnicu.7%). kada upotrebljava ručne elelktrode. paste za elektrode / želea).. Strana 17 . Akutni zastoj srca kod kuće nastaje u 2/3 slučajeva. sa kože grudnog koša bolesnika uklanjaju se ljepljive trake i masti. Kada se koriste za inicijalnu procjenu srčanog ritma ove elektrode omogućavaju bržu isporuku prvog električnog šoka nego kada se koriste standardne EKG elektrode.  Stanja metabolizma unutar ćelija miokarda. želea za elektrode). udio infarktne frakcija (CK-MB) treba da ostane u okviru referentne vrijednosti. Tokom dana (između 8 i 18 časova) u 3/4 slučajeva. Defibrilacija izaziva povećanje kreatin fosfokinaze u serumu koja je proporcionalna količini upotrebljene električne energije.)  Upotrebe provodljivih tečnosti i materijala (npr. 2011. Specijalne samoljepljive elektrode namjenjene defibrilaciji. Acidobazna ravnoteža nakon srčanog zastoja vrlo brzo prelazi u acidozu. jer stvaraju rizik od požara ili eksplozije. osim ako njeno povećanje nije izazvano infarktom miokarda. Zato je potrebno pratiti ove vrijednosti u toku primjene defibrilacije. smanjuju rizik varničenja u odnosu na ručne i mnogo su bezbjednije za rad. jastučića za jednokratnu upotrebu. i može značajno uticati na uspješnost defibrilacije.  Rastojanje između elektroda i sčanog mišića (na primjer.Prva pomoć II Faktori koji utiču na povećavanje energije potrebne za uspješnu defibrilaciju su:  Vrijeme koje je proteklo prije nego što se započne defibrilacija. Banja Luka.  Veličine elektroda (pedala ili papučica). gojaznost. Priprema i izvođenje defibrilacije Pripreme   Prije nego što se započne sa defibrilacijom. Ako se koristi uobičajen napon za defibrillaciju srca bolesnika.  Prethodno primjenjeni šokovi.  Jačine kontaktnog pritiska. mehanička ventilacija itd. Kod muškaraca starijih od 50 godina u 3/4 slučajeva.  Eliminacije lutajućih provodnih puteva (npr. koji smanjuju defibrilacioni prag. Zato je neophodno korigovanje acidoze primjenom rastvora bikarbonata.

varničenje zbog lošeg prianjanja elektroda defibrilatora može izazvati požar. Pri tom je važno da niko (osim lica koje vrši defibrilaciju) ne smije biti u kontaktu sa unesrećenim. nakon što zasvjetli lampica na uređaju za defibrilaciju.Prva pomoć II  U atmosferi bogatoj kiseonikom (koja je često prisutna u toku reanimacije). Ako ni tada nema konverzije. a medicinsko osoblje mora da prije početka udara obezbjedi sigurnosnu zonu oko bolesnika. Strana 18 . isporučuje se DCšok. u područje iznad srčanog vrha. desno od ivice grudne kosti. međurebarni prostor sa lijeve strane. 2011. u 5. primjenjuje se drugi DC-šok od 200-300 J. Ako ona nije uspješna (ritam komorske fibrilacije se nije «preveo» u normalan. Bolesnik mora da bude suv i ne smije biti u kontaktu sa metalnim predmetima. a fibrilacija srčanih komora perzistira. odvaja se ambu-balon i druga kiseonička instalacija najmanje 1 metar od bolesnikovih prsa. sinusni rad). Najčešće se defibrilacija započinje primjenom udara jačine 200 J. se postavlja željena jačina energije i pedale «napune» strujom. međurebarni prostor. ili 6.  Banja Luka. primjenjuje se treći elektrošok jačine 360 J. nakon čega se može pristupiti izvođenju defibrilacije. (normalizacije ritma). Izvođenje Pravilan položaj elektroda  Nakon izvršenih priprema na selektoru aparata. neophodno preduzimanje sledećih mjera u cilju smanjenja rizika od požara za vrijeme pokušaja defibrilacije: ­ ­ ­ Iz neposredne okoline bolesnika udaljavaju se sve maske ili nosni kateteri sa kiseonikom najmanje jedan metar od bolesnikovih prsa. Jedna se elektroda postavlja na 2.  Elektrode defibrilatora (koje se još zovu i «pedale-lopatice») prije upotrebe se mažu gelom („provodnom pastom“) i postavljaju na dva mjesta na grudnom košu. a zatim. Zato je kod primjene klasičnih elektroda. a druga. pritiskom na grudni koš unesrećenog. Od endotrahealnog tubusa ili druge opreme u disajnom putu bolesnika.

ona se može povećati davanjem Adrenalina u venu (i. ili Kalcijum hlorida (10 ml) na isti način. Nakon uspostavljenog ritma. 2011. i drugim lijekovima prema potrebi.   Banja Luka. bez prekida reanimacije i farmakoterapije. naročito ako na EKG monitoru i dalje postoji ritam fibrilacija srčanih komora. i u cilju njegovog održavanja.v.Prva pomoć II ­ Ta tri udara sprovode se uzastopno jedan za drugim. a zatim odmah primjeniti sledeći.) ili u srčani mišić (do 1 ml/1:1. Nakon povećanja doze DC-šok se ponavlja.  Nakon svakog DC-šoka defibrilator treba ponovo napuniti strujom. liječenje se nastavlja infuzijom Ksilokaina. Strana 19 . Između DC-šokova obavezno se vrši masaža srca i ventilacija pluća (najbolje endotrahealnom intubacijom preko ambu maske).  Ako je defibrilacija neuspješna zbog niske voltaže fibrilacije.000).

Elektrode defibrilatora koje se priključuju direktno na srce. Elektrode defibrilatora („pedale-papučice“) koje se stavljaju na kožu grudnog koša bolesnika. Monitor Predata energija Dio defibrilatora na kojem se vizuelno prikazuje električna aktivnost srca. Električni signal koji nastaje u toku aktivnosti srca. Postupak zaustavljanja treperenja srčanog mišića prouzrokovanog slučajnom depolarizacijom srčanih komora pomoću električnog udara. 20 . Uređaj pomoću koga se EKG-signal može registrovati i prikazati uz upotrebu spoljnih elektroda defibrilatora („pedala-papučica“). Električni krug u defibrilatoru pomoću koga se prazni naprava za uskladištenje energije bez aktiviranja i dovođenja energije na elektrode defibrilatora. joule. Električni krug u defibrilatoru pomoću kojeg se puni naprava za uskladištenje energije (najčešće kondenzator). i u Sinhronizator Spoljne elektrode Unutrašnje elektrode Uskladištena energija Dţul (J) Banja Luka.Prva pomoć II OSNOVNI POJMOVI IZ DEFIBRILACIJE DEFIBRILATOR Defibrilator sa monitorom Defibrilacija EKG-signal Elektrokonverzija Elektromedicinski uređaj. pri čemu se može predvidjeti i upotreba odvojenih monitorskih elektroda. Krug za kontrolu praţnjenja Električni krug u defibrilatoru koji dio za uskladištenje energije povezuje Krug za praţnjenje sa elektrodama defibrilatora. Strana Džul (eng. 2011. uključujući mehaničke komande (dugmad i slično) i sve dijelove galvanski povezane sa njim. Energija uskladištena u napravi za uskladištenje energije defibrilatoru. Krug za punjenje Električni krug u defibrilatoru pomoću koga se prazni naprava za Krug za unutrašnje uskladištenje energije bez aktiviranja i dovođenja energije na elektrode praţnjenje defibrilatora. Energija koja prolazi kroz elektrode defibrilatora i disipira se na tijelu pacijenta ili na otporniku određene vrijednosti. odnosno oprema za defibrilaciju srca i elektrokonverziju drugih poremećaja srčanog ritma. Električni krug za ručno upravljanje pražnjenjem defibrilatora. pri čemu uključuje sve dijelove galvanski spojene sa napravom za skladištenje energije za vrijeme punjenja. pomoću električnog udara preko spoljašnjih ili unutrašnjih elektroda. simbol: J. pri čemu uključuje i sve sklopke između naprave i elektroda. Postupak kojim se poremećaji srčanog ritma (apsolutna aritmija. pretkomorska i komorska tahikardija) prevode u sinusni ritam pomoću sinhronog električnog udara. takođe njutn metar. Koristi se za označavanje energije primjenjene u toku defibrilacije. vat sekund ili kulon volt) je SI jedinica za energiju i rad.

«prebacivanje» poremećenog. koji je doživio zastoj disanja i/ili rada srca. Glavni cilj izvođenja mjera reanimacije je osigurati divoljnu količinu kiseonika mozgu. i medikamentozne terapije. 1. fibrilacije srčanih komora i komorne tahikardije. defibrilacija je efikasnija u liječenju srčanih aritmija od svih ostalih oblika terapije (npr. sinusni ritam srca (što je. u stvari. a zatim. 4. Prema najnovijim Standardima za kardiopulmonalnu reanimaciju (KPR). Komorna tahikardija 3. Fibrilacija srčanih komora. sve dok se složenijim postupcima KPR-a ne uspostavi adekvatna srčana akcija i spontano disanje. 3. Fibrilacija srčanih komora 2. pipljivog) pulsa. je poremećaj u kontrakciji srčanog mišića koji se karakteriše nekoordinisanim radom srca i odsustvom potiskivanja krvi u krvotok. pravovremena primjena defibrilacije je jedan od glavnih preduslova za preživljavanje bolesnika u ovim poremećajima. ponovno uspostavila funkcija srca i disanja. je potpuni prestanak električnih i mehaničkih dejstava u srcu. kardiorespiratorni arest.Prva pomoć II Indikacije „Defibrilacija zapravo označava konverziju smrtonosne aritmije u normalan. je normalna električna aktivnost srca bez palpabilnog pulsa. Elektromehanička disocijacija. je poremećaj u radu srca praćen prebrzim radom i nedovoljnim punjenjem srčanih komora. Komorna tahikardija bez palpabilnog (tj. (PODSJETITI SE POSTUPKA SA UNESREĆENIM!) 21 . Asistolija 4. a primjenjuje se u liječenju komorne fibrilacije (kao najčešćeg uzroka aresta) i komorne tahikardije bez postojanja pulsa. 2. tj. Asistolija. neodgovarajućeg rada u regularan srčani ritam). srcu i drugim vitalnim organima. i algoritam izvođenja električne. što ima za posljedicu nedovoljno istiskivanje krvi u krvotok. Promptno. “  Prema izgledu EKG krive na monitoru defibrilatora. kod. Banja Luka. uzrok zastoja srca može se podijeliti u 4 grupe indikacija: 1. a elektrokardiogram (EKG) je taj koji određuje redoslijed postupaka u sprovođenju reanimacije i primjeni defibrilacije srca. tzv. lijekova). Strana Kardiopulmonalna reanimacija (skaćeno: KPR) kombinacija je mjera oživljavanja koje se poduzimaju da bi se bolesniku. Elektromehanička disocijacija   Vrste aritmije uslovljavaju. 2011.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->