You are on page 1of 21

MEDICINSKI FAKULTET Univerzitet u Banjaluci

Skripta

PRVA POMO II
2011.

Endotrahealna intubacija Defibrilacija KPR

Pripremio: Aleksandar Dragui

Prva pomo II

Odravanje disajnih puteva u anesteziji


Odravanje prohodnosti disajnih puteva temeljni su zadatak za vrijeme anestezije i reanimacije. Prohodan disajni put nam omoguava izvoenje ventilacije i oksigenacije bolesnika, te dostavljanje anestetikih gasova.

Anatomija disajnih puteva


GORNJI DISAJNI PUTEVI: Nosne upljine i paranazalni sinusi Usna upljina Nazofarinks, orofarinks i hipofrainks Larinks Trahea

DONJI DISAJNI PUTEVI: Desni i lijevi glavni bronh Lobarni bronhi Segmentalne bronhiole Alveole

Odravanje disajnih puteva


Metode:
Zabacivanje glave i podizanje donje vilice Orofaringealni i nazofaringealni airway Maske za ventilaciju Laringealne maske Endotrahealni tubusi Ezofagotrahealni combitube Konikotomija, traheotomija, perkutana traheotomija

Banja Luka, 2011.

Strana

Prva pomo II

Zabacivanje glave i podizanje donje vilice


Najei uzrok opstrukcije disajnog puta kod besvjesnih osoba je zapadanje jezika usljed poputanja tonusa muskulature. Ovim postupkom podiemo bazu jezika i donju vilicu koji opstruiu disajni put. Jednu ruku stavimo na elo bolesnika i njome vrimo zabacivanje glave dok drugom uhvatimo donju vilicu i povlaimo je gore. Podizanje donje vilice s obe ruke vrimo tako da paleve obe ruke stavimo na mandibulu, dok preostalim prstima hvatamo oba ugla mandibule. Donju vilicu istovremeno podiemo i guramo prema naprijed kako bi donji zubi doli ispred gornjih.

Orofaringealni airway
Instrument od plastike ili gume za pomo pri odravanju prohodnosti disajnih puteva, oblikovan polukruno da pridrava jezik. Odmie bazu jezika od zadnjeg zida drijela i tako omoguava nesmetan prolaz zraka. Indikacije Ouvanje disajnog puta kod bolesnika bez svijesti koji spontano die Kod kratkotrajne inhalacionee anestezije Kod orotrahealno intubiranog bolesnika (kako bi sprijeili da bolesnik zagrize tubus)
Orofaringealni airway

Oprez !!! Kod budnog ili nedovoljno anesteziranog bolesnika (ouvani laringealni refleksi), postavljanje airway-a moe izazvati kaalj, povraanje i aspiraciju, laringospazam i rijee bronhospazam. Airway ne titi disajni put od aspiracije! Veliinu potrebnog airway-a odreujemo prema udaljenosti izmeu usnog ugla i une koljke.

Banja Luka, 2011.

Strana

Prva pomo II

Veliine: No 0 - (50 mm) No 1 - (60 mm) No 2 - (70 mm) No 3 - (80 mm) No 4 - (90 mm) No 5 - (100 mm) Postavljanje Orofaringealnog airway-a Glava bolesnika je ekstendirana, otvorimo usta bolesnika, vrh usmjerimo prema nepcu i polagano ga uvodimo rotirajui za 180

Nazofaringealni airway

Uvodi se kroz nos u drijelo Osigurava prohodnost disajnog puta, omoguava umjetno disanje, ali ne titi od povraanja i regurgitacije
Strana

Stavljamo ga kod osoba s konvulzijama, trizmusom, te povredom vratne kime, jer uvoenje ne zahtjeva defleksiju glave. Dobro ga podnosi bolesnik u plitkoj anesteziji, kao i polukomatozni bolesnik, pa ak i budan bolesnik.

Banja Luka, 2011.

Prva pomo II

Kontraindikacije za nazofaringealni airway Koagulopatije Fraktura baze lobanje Infekcije nosa Deformacije Poveane adenoidne vegetacije kod djece Postavljanje nazofaringealnog airway-a Poeljno ga je namazati lubrikantnim sredstvom Uvodi se njeno (krvarenje!!!) Veliinu odredimo prema udaljenosti od nosnice do ulaza u spoljanji zvuni kanal

Maske za ventilaciju

Maska s balonom za ventilaciju

Izraene su od plastike i gume Mogu biti crne ili prozirne (povraeni sadraj!) Proizvode se u raznim veliinama

Indikacije: Dostavljanje kiseonika za vrijeme reanimacije Dostavljanje kiseonika i smjese anestezionih gasova za vrijeme anestezije Preoksigenacija bolesnika Kod uvoenja u anesteziju Kod inhalacione anestezije (kod neintubiranih osoba)

Za adekvatnu ventilaciju bolesnika maskom, potrebni su iskustvo i spretnost. Iako je oblik maske prilagoen konturama lica, esto su bolesnici neadekvatno ventilirani.
Banja Luka, 2011.

Strana

Prva pomo II

Uzroci nedovoljne ventilacije: neiskustvo osobe koja ventilira, bezuba vilica, postojanje brade i brkova, deformacije lica odabir neadekvatne maske

Izvoenje ventilacije na masku Masku stavimo na lice bolesnika i adekvatno je adaptiramo kako bi sprijeili gubitak vazduha Glava bolesnika mora biti zabaena, a brada podignuta Maska se pritie uz lice pomou palca i kaiprsta l ruke, dok ostala tri prsta podiu bradu, a desnom rukom pritiemo balon za ventilaciju

Ako jedna osoba ne moe na ovakav nain adekvatno ventilirati bolesnika, moe joj pomoi druga osoba. Jedna osoba e zabaciti glavu, palevima obe ruke pritisnuti masku uz lice bolesnika, a preostalim prstima podii donju vilicu, drei je za uglove Druga osoba e stiskati balon za ventilaciju

Eventualno radi bolje ventilacije postaviti airway! Nije potrebno snano upuhivati (ne vie od 20cm3) zbog mogueg napuhivanja eluca i mogueg izazivanja regurgitacije i povraanja (aspiracija!!!) Mogue oteenje ronice zbog prejakog pritiska maske na one jabuice. Ukoliko maskom ne moemo dobro ventilirati bolesnika, potrebno je ili intubirati bolesnika ili primijeniti neki drugi postupak

Banja Luka, 2011.

Strana

Prva pomo II

Laringealna maska

Posebno oblikovana maska za pomo pri odravanju disajnog puta i ventilaciju. Njeno postavljanje je manje stresno i invazivno od intubacije oslobaa ruke anesteziologa, pa je povoljnija od klasine maske. Ne titi od aspiracije kod aktivnog povraanja.

Indikacije za LMA: U svim situacijama kada se anestezija moe provesti spontanom ventilacijom. U anesteziji koja se provodi kontrolisanom ventilacijom uz kontrolisani insp. pritisak manji od 20 cm H2O Kada bolesnika ne moemo ventilirati ni obinom maskom, niti intubirati Za postupke kratkog i srednje dugog trajanja Kontraindikacije za LMA Kada postoji opasnost od regurgitacije eluanog sadraja Anestezija u potrbunom poloaju Dugotrajni postupci Kada je potrebna ventilacija inspiracionim pritiskom viim od 20 cm3 Patologija farinksa (apsces, tumor) Pun eludac Bolesnici s niskom plunom rastezljivou, bronhospazam Vrlo je vano izabrati odgovarajuu veliinu maske, jer e dobro prijanjajua maska omoguiti dobru ventilaciju bolesnika! Postavljanje LMA: Bolesnik mora biti u dovoljno dubokoj anesteziji (relaksiran ili nerelkaksiran) Masku namaemo lokalnim anestetikom i uvodimo je na slijepo pod kontrolom prstiju, tako da otvor maske usmjerimo prema naprijed i guramo u usnu upljinu dok ne osjetimo otpor gornjeg ezofagealnog sfinktera, te potom masku ispunimo zrakom (20- 40 mL), ime se oblikuje ator koji pokriva rimu glotis.

Banja Luka, 2011.

Strana

Prva pomo II

Novije vrste LMA: LMA ProSeal odvaja respiratorni od probavnog trakta LMA Fastrach pomo pri oteanoj intubaciji LMA CTrach - pomo pri oteanoj intubaciji LMA Flexible u hirurgiji glave i vrata

Endotrahealna intubacija

ematski prikaz ET tubusa u trahei

Banja Luka, 2011.

Strana

Postavljanje tubusa direktno u traheju Osigurava se prohodnost disajnog puta i omoguava se provoenje oksigenacije i ventilacije bolesnika

Prva pomo II

Omoguava se dostava smjese anestezionih gasova direktno u plua bolesnika

Indikacije za ETT: Kada je potrebno osigurati i zatititi disajne puteve (arest, ozljede, bolesti ili intoksikacije koje prijete opstrukcijom disajnog puta ili aspiracijom) Kada je potrebna umjetna ventilacija (balonom,) Za provoenje toalete disajnih puteva Kod operacija na glavi, vratu i grudnom kou Kod operacija u nepovoljnim poloajima (potrbuni, sjedei, polusjedei i boni) Kada postoji opasnost od aspiracije Odreivanje veliine tubusa: Potrebno je paljivo odrediti veliinu tubusa, jer smanjenjem promjera tubusa se poveava disajni otpor Uvijek treba odabrati najvei tubus koji bez potekoa prolazi kroz traheu Veliina se odreuje unutranjim promjerom a,oznaava se sa I.D. u mm (inside diameter) Kod ena se koriste tubusi 7-8,5 mm i duine 21 cm Kod mukaraca se koriste tubusi 8- 10 mm i duine 23 cm Novoroenaki tubusi su dugaki 12 cm, a promjer im je 3,5 mm Kod djece starije od 1 god. veliina se odreuje po formuli: Godine/4 + 4------------------ za veliinu Godine/2 +14------------------ za duinu

Banja Luka, 2011.

Strana

Vrste ET tubusa: Orotrahealni i nazotrahealni. Armirani - kada postoji opasnost od knikanja tubusa, u nepovoljnim poloajima bolesnika, npr. potrbuni poloaj. Dvolumenski (npr.Carlensov) - u kardijalnoj, torakalnoj i vaskularnoj anesteziji kada elimo odvojiti desnu od lijeve strane plua. Tubusi bez balonia (cuffa) - kod nedonoadi, novoroenadi, dojenadi i kod male djece, smanjuje se podraaj trahealne sluznice, sprijeava optereenje iste i postintubacijski krup.

Prva pomo II

Specijalni metalni tubusi otporni na laserske zrake Murphyjev endotrahealni tubus - ispod cuffa ima sigurnosni otvor, tzv. Murpheyjevo oko za osiguranje ventilacije u sluaju okluzije zavrnog dijela tubusa

ta nam je potrebno za izvoenje ET intubacije ? laringoskop sa odgovarajuim patulama endotrahealni tubus kaika vodilica ili stylet prica Magillove hvataljke

Laringoskopi:

Laringoskop sa zakrivljenom patulom-Macintosch

Omoguavaju prikaz larinksa za vrijeme intubacije Sastoji se od ruke (u kojoj se nalazi baterija) i usnog nastavka, tj. patule (na kojem se nalazi izvor svjetlosti) Usni nastavci mogu biti ravni (Miller, Wisconsin) i zakrivljeni (Macintosch) Postoje i plastini laringoskopi za jednokratnu upotrebu Laringoskop s pokretnim vrhom patule - McCoy Fiberoptiki laringoskop i bronhoskop Slue za dijagnostiku, toaletu disajnih puteva i u sluajevima oteane intubacije. Sastoje se od snopa povezanih staklenih vlakana koja prenose svjetlo i sliku, te radnog kanala (npr.za toaletu disajnih puteva)

Banja Luka, 2011.

Strana

10

Prva pomo II

Magillove hvataljke Metalne hvataljke koje slue za usmjeravanje tubusa u traheu (posebno kod izvoenja nazotrahealne intubacije) i postavljanja nazogastrine sonde Stilet ili vodilica Metalna ica presvuena plastikom koja se umee u tubus kako bi oblikovala vrh tubusa i time olakala intubaciju Vrh stileta nikada ne smije prelaziti vrh tubusa, zbog moguih ozljeda traheje (perforacija)

Izvoenje endotrahealne intubacije


Izvoenje ET intubacije Prije zapoinjanja anestezije i endotrahealne intubacije moramo provjeriti ispravnost opreme Bolesnik lei na leima Laringoskop uzmemo u lijevu ruku, a desnom rukom vrimo laganu defleksiju glave Laringoskop uvodimo desnom stranom usta, i jezik potiskujemo u lijevo Tupi vrh laringoskopa se sputa po prednjoj strani jezika i dolazi do valekule (tj.udubine izmeu baze jezika i epiglotisa)

Tada laringoskop povuemo naprijed i gore i prikaemo rimu glotidis

Izvoenje ET intubacije

Laringoskopski prikaz rime gotis

Banja Luka, 2011.

Strana

11

Prva pomo II

Nakon to smo prikazali rimu glotis, uzimamo tubus u desnu ruku i paljivo ga uvodimo u traheu. Potom naduvami balon i to tako da se nalazi ispod rime. Nakon to smo postavili tubus, provjerimo poloaj i to posmatranjem grudnog koa, auskultacijom oba pluna krila u zadnjoj aksilarnoj liniji i kapnografijom. Ako se na jednoj strani (najee lijevoj) ne uje zvuk, tubus je potrebno izvlaiti prema van sve dok ne dobijemo adekvatan auskultacijski nalaz na obe strane. Iznimka su bolesnici koji su imali hirurki zahvat na pluima (pulmektomija, lobektomija). Na kraju obavezno moramo fiksirati tubus ljepljivom trakom ili posebnim draima.

Nazotrahealna intubacija Uvoenje endotrahealnog tubusa kroz nos Tubus se uvodi kroz nos u traheu uz pomo laringoskopa ili na slijepo Za voenje tubusa u traheu moemo pomoi Magillovim hvataljkama kojima prihvatimo vrh tubusa i usmjerimo ga u traheu Intubacija se mora izvesti njeno, a tubus se obavezno mora namazati lokalnim anestetikom

Indikacije za nazotrahealnu intubaciju Operacije u usnoj upljini Deformacije lica Nemogunost otvaranja usta Fraktura vratne kime Uznapredovali stadijum RA Kod svih stanja kada je orotrahealna intubacija neprihvatljiva ili neizvediva

Kontraindikacije za nazotrahealnu intubaciju Koagulopatije Fraktura baze lobanje Infekcije nosa Deformacije Poveane adenoidne vegetacije kod djece

Banja Luka, 2011.

Strana

12

Prva pomo II

Ezofagotrahealni kombinovani tubus (esophagotracheal comb tube) Plastina cijev koja ima dva lumena i dva cuffa Koristi se za osiguravanje disajnog puta u vrlo tekim i hitnim stanjima (kada se ET intubacija ne moe izvesti) Graen je tako da omoguava ventilaciju bolesnika bez obzira da li je vrh uao u jednjak ili traheu Uvodi se na slijepo, gurajui u usnu upljinu sve dok se zubi ne nau izmeu dve crte na tubusu

Oteana intubacija Situacija u kojoj iskusni anesteziolog ni nakon tri pokuaja ne uspije intubirati bolesnika Najei razlog je oteana ili teka laringoskopija, tj. nemogunost vizualizacije rime glotidis Oteana intubacija moe biti oekivana ili neoekivana Prilikom preoperacijskog pregleda treba posebnu panju obratiti na otkrivanje takvih bolesnika

Uzroci: Kongenitalne i steene deformacije lica i gornjih disajnih puteva Reumatoidni artritis i ankilozni spondilitis Tumori usta i grla Velika struma Protrudirani zubi Prekomjerna tjelesna masa Trudnoa Ozljede Infekcije (apscesi)

PREDVIANJE OTEANE INTUBACIJE: Prilikom preoperacionog pregleda moramo obratiti panju na:

Banja Luka, 2011.

Strana

- Vidljivost orofaringealnih struktura po Mallampatiju - Atlantookcipitalnu pokretljivost - Mogunost otvaranja usta, veliinu sjekutia i jezika - Tireomentalnu udaljenost (ako je manja od 6 cm neemo moi izvesti rigidnu laringoskopiju)

13

Prva pomo II

Postupak kod oteane intubacije Ako se predvia oteana intubacija treba osigurati pomo prije zapoinjanja anestezije i nikako ne relaksirati pacijenta ako se najprije nismo uvjerili da je arteficijelna ventilacija mogua Treba razmotriti pitanje da li je potrebno pacijenta intubirati? i Moe li se intervencija izvesti ventilacijom na masku ili LMA?

Mjere i postupci u sluaju oteane intubacije: Potiskivanje larinksa unazad od strane asistenta moe dovesti do bolje vidljivosti Moe se pokuati nazotrahealna intubacija na slijepo kod pacijenta koji die spontano ili uz relaksaciju, koja je esto uspjena kada se ne moe izvesti oralna intubacija Moemo pokuati intubaciju bolesnika na budno ili s ouvanim spontanim disanjem Ponavljani pokuaji intubacije mogu dovesti do aspiracije (ako pacijent ima pun eludac), hipoksije, buenja pacijenta Vrlo je vano pacijenta prije zapoinjanja anestezije dobro preoksigenirati istim kiseonikom 3-4 minute (izbacuje se ugljen dioksid iz plua, a ovaj dodatni kiseonik moe sauvati vitalne organe ak do 8 minuta) Ventilacija na masku moe biti oteana zbog loeg zaptivanja izmeu maske i lica (bezuba vilica, brada i brkovi), pa trebamo pomoi postavljanjem odgovarajueg airway-a ili potraiti pomo druge osobe za izvoenje ventilacije na masku s dvije osobe. Tekoe sa orotrahealnom intubacijom: Oteano uvoenje laringoskopa Oteana vizualizacija larinksa Tekoe u intubiranju larinksa Izabrani tubus na prolazi rimu Oteano uvoenje laringoskopa: Osigurati dobru relaksaciju Jo vie zabaciti glavu ako je mogue Ako asistent izvodi krikoidni pritisak provjeriti da nas ne ometaju njegovi prsti Rotirati laringoskop za 90 tako da je ruka usmjerena prema uhu pacijenta, pa uvesti laringoskop i rotirati ga u pravi poloaj Prvo uvesti patulu, pa je naknadno spojiti s rukom Oteana vizualizacija larinksa: Osigurati adekvatnu relaksaciju Adekvatno flektirati glavu Traiti od asistenta da larinks prstima potisne unazad ili lateralno Razmotriti upotrebu druge patule (druge veliine ili oblika) Pokuati laringoskopom s pokretnim vrhom patule

Banja Luka, 2011.

Strana

14

Prva pomo II

Defibrilacija
Defibrilacija je primjena blagih i kontrolisanih elektro-okova na predjelu grudi ili direktno na srcu kako bi se reaktivirao ili normalizovao njegov rad. Primjenjuju se udari elektrine struje putem defibrilatora. Defibrilacija se primjenjuje za lijeenje malignih poremeaja sranog ritma kao to su ventrikularna fibrilacija (VF) i ventrikularna tahikardija (VT) bez pulsa. Defibrilacija se izvodi pomou defibrilatora. Postoje dvije vrste ovakvih ureaja: automatski vanjski defibrilator (AED), koji mogu koristiti i amateri, jer sam procjenjuje srani ritam, ali ne defibrilira automatski ve to ini spaavatelj; runi vanjski defibrilator-kakvim se koristi struno medicinsko osoblje. Za obe vrste defibriltora potrebna je struna edukacija.

Defibrilacija srca

Poloaj ekeltroda na grudnom kou u toku defibrilacije.

Defibrilacija srca je primjena kontrolisanog elektrinog DC-oka (engl. direct current - u prevodu, direktni, jednosmjerni, strujni), u svrhu uspostavljanja normalnog ritma srca. Izvodi se primjenom specijalnih medicinskih ureaja - defibrilatora, ije se elektrode postavljaju na grudni ko ili ako je on otvoren neposredno na srce. Defibrilacija srca je uspjena kod oko 75% sluajeva. Defibrilacija srca je metoda izbora za lijeenje bolesnika iji ivot ugroavaju srane aritmije, fibrilacije sranih komora i tahikardija. Primjenom defibrilatora postie se depolarizacija sranog miia, prekida aritmija i uspostavlja normalni sinusni ritam prirodnog pejsmejkera organizma, smjetenog u sinoatrialnom voru srca. Defibrilacija srca moe biti spoljanja i transvenozna ili ugraena, u zavisnosti od vrste ureaja koji se koristi za te namjene.

Banja Luka, 2011.

Strana

15

Prva pomo II

Vrste defibrilatora Kao to smo ve naveli, postoje dve vrste defibrilatora; AED ili automatski eksterni (spoljni) defibrilatori (koji sam procjenjuje ritam i obavlja defibrilaciju prema potrebi) i Konvencionalni runi eksterni (spoljni) defibrilatori (kojim se koriste ekipe hitne medicinske pomoi, i u sastavu aparata je i elektrokardiograf za praenje rada srca bolesnika i elektrode za izvoenje elektrinog oka).

Uspjenost defibrilacije srca


Uspjenost defibrilacije srca u velikoj mjeri zavisi od: Vremena koje je proteklo od poetka fibrilacije sranih komora do defibrilacije. Talas fibrilacije sranih komora (koji se manifestuje na EKG), obino poinje sa relativno visokim amplitudama i frekvencijom, onda su talasi sa sve manjom i manjom amplitudom do asistolije, nakon otprilike 15 minuta, to je najvjerovatnije uzrokovano troenjem energije srane rezerve. Prema tome, rana defibrilacija je od vitalnog znaaja i sa njom treba zapoeti prije dolaska bolesnika u bolnicu. Uspjenost defibrilacije opada po stopi od 5-10% za svaki minut poslije poetka fibrilacije sranih komora. Stopa uspjenosti od 85% postie se kod strogo nadgledanih defibrilacija koje su zapoete u najkraem moguem vremenu. Primjenjene energije za defibrilaciju. Cilj defibrilacije srca je da se zapone sa primjenom minimalnog iznosa energije potrebne da se prevazie prag defibrilacije, jer pretjerana energije moe izazvati oteenja miokarda i aritmiju. Takoe i niska voltaa fibrilacije moe da utie na neuspjenost fibrilacije.

Banja Luka, 2011.

Strana

16

Prva pomo II

Faktori koji utiu na poveavanje energije potrebne za uspjenu defibrilaciju su: Vrijeme koje je proteklo prije nego to se zapone defibrilacija. Veliine elektroda (pedala ili papuica). Rastojanje izmeu elektroda i sanog miia (na primjer, gojaznost, mehanika ventilacija itd.) Upotrebe provodljivih tenosti i materijala (npr. jastuia za jednokratnu upotrebu, paste za elektrode / elea). Jaine kontaktnog pritiska. Eliminacije lutajuih provodnih puteva (npr., elea za elektrode). Prethodno primjenjeni okovi, koji smanjuju defibrilacioni prag. Stanja metabolizma unutar elija miokarda. Acidobazna ravnotea nakon sranog zastoja vrlo brzo prelazi u acidozu, i moe znaajno uticati na uspjenost defibrilacije. Zato je neophodno korigovanje acidoze primjenom rastvora bikarbonata. Defibrilacija izaziva poveanje kreatin fosfokinaze u serumu koja je proporcionalna koliini upotrebljene elektrine energije. Ako se koristi uobiajen napon za defibrillaciju srca bolesnika, udio infarktne frakcija (CK-MB) treba da ostane u okviru referentne vrijednosti, osim ako njeno poveanje nije izazvano infarktom miokarda. Zato je potrebno pratiti ove vrijednosti u toku primjene defibrilacije. Prije uvoenja automatske defibrilacije srca (AED) Kod samo 15% rtava vanbolnikog zastoja srca zabiljeeno je obnavljanje spontane cirkulacije i primljeni su ivi u bolnicu. Od ovih bolesnika samo je 50% preivelo do odlaska kui (5% - 7%). Akutni zastoj srca kod kue nastaje u 2/3 sluajeva. Kod mukaraca starijih od 50 godina u 3/4 sluajeva. Tokom dana (izmeu 8 i 18 asova) u 3/4 sluajeva.

Priprema i izvoenje defibrilacije


Pripreme Prije nego to se zapone sa defibrilacijom, sa koe grudnog koa bolesnika uklanjaju se ljepljive trake i masti, jer stvaraju rizik od poara ili eksplozije. Specijalne samoljepljive elektrode namjenjene defibrilaciji, smanjuju rizik varnienja u odnosu na rune i mnogo su bezbjednije za rad. One omoguavaju da lice koje vri defibrilaciju bude na bezbjednoj udaljenosti od bolesnika umjesto nagnuto preko njega, kada upotrebljava rune elelktrode. Kada se koriste za inicijalnu procjenu sranog ritma ove elektrode omoguavaju bru isporuku prvog elektrinog oka nego kada se koriste standardne EKG elektrode, jer su samoljepljive znaajnije bre od runih elektroda.

Banja Luka, 2011.

Strana

17

Prva pomo II

U atmosferi bogatoj kiseonikom (koja je esto prisutna u toku reanimacije), varnienje zbog loeg prianjanja elektroda defibrilatora moe izazvati poar. Zato je kod primjene klasinih elektroda, neophodno preduzimanje sledeih mjera u cilju smanjenja rizika od poara za vrijeme pokuaja defibrilacije: Iz neposredne okoline bolesnika udaljavaju se sve maske ili nosni kateteri sa kiseonikom najmanje jedan metar od bolesnikovih prsa. Od endotrahealnog tubusa ili druge opreme u disajnom putu bolesnika, odvaja se ambu-balon i druga kiseonika instalacija najmanje 1 metar od bolesnikovih prsa. Bolesnik mora da bude suv i ne smije biti u kontaktu sa metalnim predmetima, a medicinsko osoblje mora da prije poetka udara obezbjedi sigurnosnu zonu oko bolesnika.

Elektrode defibrilatora (koje se jo zovu i pedale-lopatice) prije upotrebe se mau gelom (provodnom pastom) i postavljaju na dva mjesta na grudnom kou. Jedna se elektroda postavlja na 2. meurebarni prostor, desno od ivice grudne kosti, a druga, u 5. ili 6. meurebarni prostor sa lijeve strane, u podruje iznad sranog vrha, nakon ega se moe pristupiti izvoenju defibrilacije.

Izvoenje

Pravilan poloaj elektroda

Nakon izvrenih priprema na selektoru aparata, se postavlja eljena jaina energije i pedale napune strujom, a zatim, nakon to zasvjetli lampica na ureaju za defibrilaciju, pritiskom na grudni ko unesreenog, isporuuje se DCok. Pri tom je vano da niko (osim lica koje vri defibrilaciju) ne smije biti u kontaktu sa unesreenim. Najee se defibrilacija zapoinje primjenom udara jaine 200 J. Ako ona nije uspjena (ritam komorske fibrilacije se nije preveo u normalan, sinusni rad), primjenjuje se drugi DC-ok od 200-300 J. Ako ni tada nema konverzije, (normalizacije ritma), a fibrilacija sranih komora perzistira, primjenjuje se trei elektrook jaine 360 J.

Banja Luka, 2011.

Strana

18

Prva pomo II

Ta tri udara sprovode se uzastopno jedan za drugim, bez prekida reanimacije i farmakoterapije, naroito ako na EKG monitoru i dalje postoji ritam fibrilacija sranih komora.

Nakon svakog DC-oka defibrilator treba ponovo napuniti strujom, a zatim odmah primjeniti sledei.

Ako je defibrilacija neuspjena zbog niske voltae fibrilacije, ona se moe poveati davanjem Adrenalina u venu (i.v.) ili u srani mii (do 1 ml/1:1.000), ili Kalcijum hlorida (10 ml) na isti nain. Nakon poveanja doze DC-ok se ponavlja. Izmeu DC-okova obavezno se vri masaa srca i ventilacija plua (najbolje endotrahealnom intubacijom preko ambu maske). Nakon uspostavljenog ritma, i u cilju njegovog odravanja, lijeenje se nastavlja infuzijom Ksilokaina, i drugim lijekovima prema potrebi.

Banja Luka, 2011.

Strana

19

Prva pomo II

OSNOVNI POJMOVI IZ DEFIBRILACIJE


DEFIBRILATOR Defibrilator sa monitorom Defibrilacija EKG-signal Elektrokonverzija Elektromedicinski ureaj, odnosno oprema za defibrilaciju srca i elektrokonverziju drugih poremeaja sranog ritma, pomou elektrinog udara preko spoljanjih ili unutranjih elektroda. Ureaj pomou koga se EKG-signal moe registrovati i prikazati uz upotrebu spoljnih elektroda defibrilatora (pedala-papuica), pri emu se moe predvidjeti i upotreba odvojenih monitorskih elektroda. Postupak zaustavljanja treperenja sranog miia prouzrokovanog sluajnom depolarizacijom sranih komora pomou elektrinog udara. Elektrini signal koji nastaje u toku aktivnosti srca. Postupak kojim se poremeaji sranog ritma (apsolutna aritmija, pretkomorska i komorska tahikardija) prevode u sinusni ritam pomou sinhronog elektrinog udara. Elektrini krug za runo upravljanje pranjenjem defibrilatora, ukljuujui mehanike komande (dugmad i slino) i sve dijelove galvanski povezane sa njim.

Krug za kontrolu pranjenja

Elektrini krug u defibrilatoru koji dio za uskladitenje energije povezuje Krug za pranjenje sa elektrodama defibrilatora, pri emu ukljuuje i sve sklopke izmeu naprave i elektroda. Elektrini krug u defibrilatoru pomou kojeg se puni naprava za uskladitenje energije (najee kondenzator), pri emu ukljuuje sve dijelove galvanski spojene sa napravom za skladitenje energije za vrijeme punjenja.

Krug za punjenje

Elektrini krug u defibrilatoru pomou koga se prazni naprava za Krug za unutranje uskladitenje energije bez aktiviranja i dovoenja energije na elektrode pranjenje defibrilatora. Monitor Predata energija Dio defibrilatora na kojem se vizuelno prikazuje elektrina aktivnost srca. Energija koja prolazi kroz elektrode defibrilatora i disipira se na tijelu pacijenta ili na otporniku odreene vrijednosti. Elektrini krug u defibrilatoru pomou koga se prazni naprava za uskladitenje energije bez aktiviranja i dovoenja energije na elektrode defibrilatora. Elektrode defibrilatora (pedale-papuice) koje se stavljaju na kou grudnog koa bolesnika. Elektrode defibrilatora koje se prikljuuju direktno na srce. Energija uskladitena u napravi za uskladitenje energije defibrilatoru. i u

Sinhronizator

Spoljne elektrode Unutranje elektrode Uskladitena energija Dul (J)

Banja Luka, 2011.

Strana

Dul (eng. joule; simbol: J; takoe njutn metar, vat sekund ili kulon volt) je SI jedinica za energiju i rad. Koristi se za oznaavanje energije primjenjene u toku defibrilacije.

20

Prva pomo II

Indikacije Defibrilacija zapravo oznaava konverziju smrtonosne aritmije u normalan, tzv. sinusni ritam srca (to je, u stvari, prebacivanje poremeenog, neodgovarajueg rada u regularan srani ritam), a primjenjuje se u lijeenju komorne fibrilacije (kao najeeg uzroka aresta) i komorne tahikardije bez postojanja pulsa. Promptno, defibrilacija je efikasnija u lijeenju sranih aritmija od svih ostalih oblika terapije (npr. lijekova). Prema izgledu EKG krive na monitoru defibrilatora, uzrok zastoja srca moe se podijeliti u 4 grupe indikacija:

1. Fibrilacija sranih komora, je poremeaj u kontrakciji sranog miia koji se karakterie nekoordinisanim radom srca i odsustvom potiskivanja krvi u krvotok. 2. Komorna tahikardija bez palpabilnog (tj. pipljivog) pulsa, je poremeaj u radu srca praen prebrzim radom i nedovoljnim punjenjem sranih komora, to ima za posljedicu nedovoljno istiskivanje krvi u krvotok. 3. Asistolija, je potpuni prestanak elektrinih i mehanikih dejstava u srcu. 4. Elektromehanika disocijacija, je normalna elektrina aktivnost srca bez palpabilnog pulsa.

1. Fibrilacija sranih komora

2. Komorna tahikardija

3. Asistolija

4. Elektromehanika disocijacija

Vrste aritmije uslovljavaju, i algoritam izvoenja elektrine, a zatim, i medikamentozne terapije, a elektrokardiogram (EKG) je taj koji odreuje redoslijed postupaka u sprovoenju reanimacije i primjeni defibrilacije srca. Prema najnovijim Standardima za kardiopulmonalnu reanimaciju (KPR), kod; fibrilacije sranih komora i komorne tahikardije, pravovremena primjena defibrilacije je jedan od glavnih preduslova za preivljavanje bolesnika u ovim poremeajima.

Banja Luka, 2011.

Strana

Kardiopulmonalna reanimacija (skaeno: KPR) kombinacija je mjera oivljavanja koje se poduzimaju da bi se bolesniku, koji je doivio zastoj disanja i/ili rada srca, tj. kardiorespiratorni arest, ponovno uspostavila funkcija srca i disanja. Glavni cilj izvoenja mjera reanimacije je osigurati divoljnu koliinu kiseonika mozgu, srcu i drugim vitalnim organima, sve dok se sloenijim postupcima KPR-a ne uspostavi adekvatna srana akcija i spontano disanje. (PODSJETITI SE POSTUPKA SA UNESREENIM!)

21

You might also like