Professional Documents
Culture Documents
Skripta
PRVA POMO II
2011.
Prva pomo II
DONJI DISAJNI PUTEVI: Desni i lijevi glavni bronh Lobarni bronhi Segmentalne bronhiole Alveole
Strana
Prva pomo II
Orofaringealni airway
Instrument od plastike ili gume za pomo pri odravanju prohodnosti disajnih puteva, oblikovan polukruno da pridrava jezik. Odmie bazu jezika od zadnjeg zida drijela i tako omoguava nesmetan prolaz zraka. Indikacije Ouvanje disajnog puta kod bolesnika bez svijesti koji spontano die Kod kratkotrajne inhalacionee anestezije Kod orotrahealno intubiranog bolesnika (kako bi sprijeili da bolesnik zagrize tubus)
Orofaringealni airway
Oprez !!! Kod budnog ili nedovoljno anesteziranog bolesnika (ouvani laringealni refleksi), postavljanje airway-a moe izazvati kaalj, povraanje i aspiraciju, laringospazam i rijee bronhospazam. Airway ne titi disajni put od aspiracije! Veliinu potrebnog airway-a odreujemo prema udaljenosti izmeu usnog ugla i une koljke.
Strana
Prva pomo II
Veliine: No 0 - (50 mm) No 1 - (60 mm) No 2 - (70 mm) No 3 - (80 mm) No 4 - (90 mm) No 5 - (100 mm) Postavljanje Orofaringealnog airway-a Glava bolesnika je ekstendirana, otvorimo usta bolesnika, vrh usmjerimo prema nepcu i polagano ga uvodimo rotirajui za 180
Nazofaringealni airway
Uvodi se kroz nos u drijelo Osigurava prohodnost disajnog puta, omoguava umjetno disanje, ali ne titi od povraanja i regurgitacije
Strana
Stavljamo ga kod osoba s konvulzijama, trizmusom, te povredom vratne kime, jer uvoenje ne zahtjeva defleksiju glave. Dobro ga podnosi bolesnik u plitkoj anesteziji, kao i polukomatozni bolesnik, pa ak i budan bolesnik.
Prva pomo II
Kontraindikacije za nazofaringealni airway Koagulopatije Fraktura baze lobanje Infekcije nosa Deformacije Poveane adenoidne vegetacije kod djece Postavljanje nazofaringealnog airway-a Poeljno ga je namazati lubrikantnim sredstvom Uvodi se njeno (krvarenje!!!) Veliinu odredimo prema udaljenosti od nosnice do ulaza u spoljanji zvuni kanal
Maske za ventilaciju
Izraene su od plastike i gume Mogu biti crne ili prozirne (povraeni sadraj!) Proizvode se u raznim veliinama
Indikacije: Dostavljanje kiseonika za vrijeme reanimacije Dostavljanje kiseonika i smjese anestezionih gasova za vrijeme anestezije Preoksigenacija bolesnika Kod uvoenja u anesteziju Kod inhalacione anestezije (kod neintubiranih osoba)
Za adekvatnu ventilaciju bolesnika maskom, potrebni su iskustvo i spretnost. Iako je oblik maske prilagoen konturama lica, esto su bolesnici neadekvatno ventilirani.
Banja Luka, 2011.
Strana
Prva pomo II
Uzroci nedovoljne ventilacije: neiskustvo osobe koja ventilira, bezuba vilica, postojanje brade i brkova, deformacije lica odabir neadekvatne maske
Izvoenje ventilacije na masku Masku stavimo na lice bolesnika i adekvatno je adaptiramo kako bi sprijeili gubitak vazduha Glava bolesnika mora biti zabaena, a brada podignuta Maska se pritie uz lice pomou palca i kaiprsta l ruke, dok ostala tri prsta podiu bradu, a desnom rukom pritiemo balon za ventilaciju
Ako jedna osoba ne moe na ovakav nain adekvatno ventilirati bolesnika, moe joj pomoi druga osoba. Jedna osoba e zabaciti glavu, palevima obe ruke pritisnuti masku uz lice bolesnika, a preostalim prstima podii donju vilicu, drei je za uglove Druga osoba e stiskati balon za ventilaciju
Eventualno radi bolje ventilacije postaviti airway! Nije potrebno snano upuhivati (ne vie od 20cm3) zbog mogueg napuhivanja eluca i mogueg izazivanja regurgitacije i povraanja (aspiracija!!!) Mogue oteenje ronice zbog prejakog pritiska maske na one jabuice. Ukoliko maskom ne moemo dobro ventilirati bolesnika, potrebno je ili intubirati bolesnika ili primijeniti neki drugi postupak
Strana
Prva pomo II
Laringealna maska
Posebno oblikovana maska za pomo pri odravanju disajnog puta i ventilaciju. Njeno postavljanje je manje stresno i invazivno od intubacije oslobaa ruke anesteziologa, pa je povoljnija od klasine maske. Ne titi od aspiracije kod aktivnog povraanja.
Indikacije za LMA: U svim situacijama kada se anestezija moe provesti spontanom ventilacijom. U anesteziji koja se provodi kontrolisanom ventilacijom uz kontrolisani insp. pritisak manji od 20 cm H2O Kada bolesnika ne moemo ventilirati ni obinom maskom, niti intubirati Za postupke kratkog i srednje dugog trajanja Kontraindikacije za LMA Kada postoji opasnost od regurgitacije eluanog sadraja Anestezija u potrbunom poloaju Dugotrajni postupci Kada je potrebna ventilacija inspiracionim pritiskom viim od 20 cm3 Patologija farinksa (apsces, tumor) Pun eludac Bolesnici s niskom plunom rastezljivou, bronhospazam Vrlo je vano izabrati odgovarajuu veliinu maske, jer e dobro prijanjajua maska omoguiti dobru ventilaciju bolesnika! Postavljanje LMA: Bolesnik mora biti u dovoljno dubokoj anesteziji (relaksiran ili nerelkaksiran) Masku namaemo lokalnim anestetikom i uvodimo je na slijepo pod kontrolom prstiju, tako da otvor maske usmjerimo prema naprijed i guramo u usnu upljinu dok ne osjetimo otpor gornjeg ezofagealnog sfinktera, te potom masku ispunimo zrakom (20- 40 mL), ime se oblikuje ator koji pokriva rimu glotis.
Strana
Prva pomo II
Novije vrste LMA: LMA ProSeal odvaja respiratorni od probavnog trakta LMA Fastrach pomo pri oteanoj intubaciji LMA CTrach - pomo pri oteanoj intubaciji LMA Flexible u hirurgiji glave i vrata
Endotrahealna intubacija
Strana
Postavljanje tubusa direktno u traheju Osigurava se prohodnost disajnog puta i omoguava se provoenje oksigenacije i ventilacije bolesnika
Prva pomo II
Indikacije za ETT: Kada je potrebno osigurati i zatititi disajne puteve (arest, ozljede, bolesti ili intoksikacije koje prijete opstrukcijom disajnog puta ili aspiracijom) Kada je potrebna umjetna ventilacija (balonom,) Za provoenje toalete disajnih puteva Kod operacija na glavi, vratu i grudnom kou Kod operacija u nepovoljnim poloajima (potrbuni, sjedei, polusjedei i boni) Kada postoji opasnost od aspiracije Odreivanje veliine tubusa: Potrebno je paljivo odrediti veliinu tubusa, jer smanjenjem promjera tubusa se poveava disajni otpor Uvijek treba odabrati najvei tubus koji bez potekoa prolazi kroz traheu Veliina se odreuje unutranjim promjerom a,oznaava se sa I.D. u mm (inside diameter) Kod ena se koriste tubusi 7-8,5 mm i duine 21 cm Kod mukaraca se koriste tubusi 8- 10 mm i duine 23 cm Novoroenaki tubusi su dugaki 12 cm, a promjer im je 3,5 mm Kod djece starije od 1 god. veliina se odreuje po formuli: Godine/4 + 4------------------ za veliinu Godine/2 +14------------------ za duinu
Strana
Vrste ET tubusa: Orotrahealni i nazotrahealni. Armirani - kada postoji opasnost od knikanja tubusa, u nepovoljnim poloajima bolesnika, npr. potrbuni poloaj. Dvolumenski (npr.Carlensov) - u kardijalnoj, torakalnoj i vaskularnoj anesteziji kada elimo odvojiti desnu od lijeve strane plua. Tubusi bez balonia (cuffa) - kod nedonoadi, novoroenadi, dojenadi i kod male djece, smanjuje se podraaj trahealne sluznice, sprijeava optereenje iste i postintubacijski krup.
Prva pomo II
Specijalni metalni tubusi otporni na laserske zrake Murphyjev endotrahealni tubus - ispod cuffa ima sigurnosni otvor, tzv. Murpheyjevo oko za osiguranje ventilacije u sluaju okluzije zavrnog dijela tubusa
ta nam je potrebno za izvoenje ET intubacije ? laringoskop sa odgovarajuim patulama endotrahealni tubus kaika vodilica ili stylet prica Magillove hvataljke
Laringoskopi:
Omoguavaju prikaz larinksa za vrijeme intubacije Sastoji se od ruke (u kojoj se nalazi baterija) i usnog nastavka, tj. patule (na kojem se nalazi izvor svjetlosti) Usni nastavci mogu biti ravni (Miller, Wisconsin) i zakrivljeni (Macintosch) Postoje i plastini laringoskopi za jednokratnu upotrebu Laringoskop s pokretnim vrhom patule - McCoy Fiberoptiki laringoskop i bronhoskop Slue za dijagnostiku, toaletu disajnih puteva i u sluajevima oteane intubacije. Sastoje se od snopa povezanih staklenih vlakana koja prenose svjetlo i sliku, te radnog kanala (npr.za toaletu disajnih puteva)
Strana
10
Prva pomo II
Magillove hvataljke Metalne hvataljke koje slue za usmjeravanje tubusa u traheu (posebno kod izvoenja nazotrahealne intubacije) i postavljanja nazogastrine sonde Stilet ili vodilica Metalna ica presvuena plastikom koja se umee u tubus kako bi oblikovala vrh tubusa i time olakala intubaciju Vrh stileta nikada ne smije prelaziti vrh tubusa, zbog moguih ozljeda traheje (perforacija)
Izvoenje ET intubacije
Strana
11
Prva pomo II
Nakon to smo prikazali rimu glotis, uzimamo tubus u desnu ruku i paljivo ga uvodimo u traheu. Potom naduvami balon i to tako da se nalazi ispod rime. Nakon to smo postavili tubus, provjerimo poloaj i to posmatranjem grudnog koa, auskultacijom oba pluna krila u zadnjoj aksilarnoj liniji i kapnografijom. Ako se na jednoj strani (najee lijevoj) ne uje zvuk, tubus je potrebno izvlaiti prema van sve dok ne dobijemo adekvatan auskultacijski nalaz na obe strane. Iznimka su bolesnici koji su imali hirurki zahvat na pluima (pulmektomija, lobektomija). Na kraju obavezno moramo fiksirati tubus ljepljivom trakom ili posebnim draima.
Nazotrahealna intubacija Uvoenje endotrahealnog tubusa kroz nos Tubus se uvodi kroz nos u traheu uz pomo laringoskopa ili na slijepo Za voenje tubusa u traheu moemo pomoi Magillovim hvataljkama kojima prihvatimo vrh tubusa i usmjerimo ga u traheu Intubacija se mora izvesti njeno, a tubus se obavezno mora namazati lokalnim anestetikom
Indikacije za nazotrahealnu intubaciju Operacije u usnoj upljini Deformacije lica Nemogunost otvaranja usta Fraktura vratne kime Uznapredovali stadijum RA Kod svih stanja kada je orotrahealna intubacija neprihvatljiva ili neizvediva
Kontraindikacije za nazotrahealnu intubaciju Koagulopatije Fraktura baze lobanje Infekcije nosa Deformacije Poveane adenoidne vegetacije kod djece
Strana
12
Prva pomo II
Ezofagotrahealni kombinovani tubus (esophagotracheal comb tube) Plastina cijev koja ima dva lumena i dva cuffa Koristi se za osiguravanje disajnog puta u vrlo tekim i hitnim stanjima (kada se ET intubacija ne moe izvesti) Graen je tako da omoguava ventilaciju bolesnika bez obzira da li je vrh uao u jednjak ili traheu Uvodi se na slijepo, gurajui u usnu upljinu sve dok se zubi ne nau izmeu dve crte na tubusu
Oteana intubacija Situacija u kojoj iskusni anesteziolog ni nakon tri pokuaja ne uspije intubirati bolesnika Najei razlog je oteana ili teka laringoskopija, tj. nemogunost vizualizacije rime glotidis Oteana intubacija moe biti oekivana ili neoekivana Prilikom preoperacijskog pregleda treba posebnu panju obratiti na otkrivanje takvih bolesnika
Uzroci: Kongenitalne i steene deformacije lica i gornjih disajnih puteva Reumatoidni artritis i ankilozni spondilitis Tumori usta i grla Velika struma Protrudirani zubi Prekomjerna tjelesna masa Trudnoa Ozljede Infekcije (apscesi)
PREDVIANJE OTEANE INTUBACIJE: Prilikom preoperacionog pregleda moramo obratiti panju na:
Strana
- Vidljivost orofaringealnih struktura po Mallampatiju - Atlantookcipitalnu pokretljivost - Mogunost otvaranja usta, veliinu sjekutia i jezika - Tireomentalnu udaljenost (ako je manja od 6 cm neemo moi izvesti rigidnu laringoskopiju)
13
Prva pomo II
Postupak kod oteane intubacije Ako se predvia oteana intubacija treba osigurati pomo prije zapoinjanja anestezije i nikako ne relaksirati pacijenta ako se najprije nismo uvjerili da je arteficijelna ventilacija mogua Treba razmotriti pitanje da li je potrebno pacijenta intubirati? i Moe li se intervencija izvesti ventilacijom na masku ili LMA?
Mjere i postupci u sluaju oteane intubacije: Potiskivanje larinksa unazad od strane asistenta moe dovesti do bolje vidljivosti Moe se pokuati nazotrahealna intubacija na slijepo kod pacijenta koji die spontano ili uz relaksaciju, koja je esto uspjena kada se ne moe izvesti oralna intubacija Moemo pokuati intubaciju bolesnika na budno ili s ouvanim spontanim disanjem Ponavljani pokuaji intubacije mogu dovesti do aspiracije (ako pacijent ima pun eludac), hipoksije, buenja pacijenta Vrlo je vano pacijenta prije zapoinjanja anestezije dobro preoksigenirati istim kiseonikom 3-4 minute (izbacuje se ugljen dioksid iz plua, a ovaj dodatni kiseonik moe sauvati vitalne organe ak do 8 minuta) Ventilacija na masku moe biti oteana zbog loeg zaptivanja izmeu maske i lica (bezuba vilica, brada i brkovi), pa trebamo pomoi postavljanjem odgovarajueg airway-a ili potraiti pomo druge osobe za izvoenje ventilacije na masku s dvije osobe. Tekoe sa orotrahealnom intubacijom: Oteano uvoenje laringoskopa Oteana vizualizacija larinksa Tekoe u intubiranju larinksa Izabrani tubus na prolazi rimu Oteano uvoenje laringoskopa: Osigurati dobru relaksaciju Jo vie zabaciti glavu ako je mogue Ako asistent izvodi krikoidni pritisak provjeriti da nas ne ometaju njegovi prsti Rotirati laringoskop za 90 tako da je ruka usmjerena prema uhu pacijenta, pa uvesti laringoskop i rotirati ga u pravi poloaj Prvo uvesti patulu, pa je naknadno spojiti s rukom Oteana vizualizacija larinksa: Osigurati adekvatnu relaksaciju Adekvatno flektirati glavu Traiti od asistenta da larinks prstima potisne unazad ili lateralno Razmotriti upotrebu druge patule (druge veliine ili oblika) Pokuati laringoskopom s pokretnim vrhom patule
Strana
14
Prva pomo II
Defibrilacija
Defibrilacija je primjena blagih i kontrolisanih elektro-okova na predjelu grudi ili direktno na srcu kako bi se reaktivirao ili normalizovao njegov rad. Primjenjuju se udari elektrine struje putem defibrilatora. Defibrilacija se primjenjuje za lijeenje malignih poremeaja sranog ritma kao to su ventrikularna fibrilacija (VF) i ventrikularna tahikardija (VT) bez pulsa. Defibrilacija se izvodi pomou defibrilatora. Postoje dvije vrste ovakvih ureaja: automatski vanjski defibrilator (AED), koji mogu koristiti i amateri, jer sam procjenjuje srani ritam, ali ne defibrilira automatski ve to ini spaavatelj; runi vanjski defibrilator-kakvim se koristi struno medicinsko osoblje. Za obe vrste defibriltora potrebna je struna edukacija.
Defibrilacija srca
Defibrilacija srca je primjena kontrolisanog elektrinog DC-oka (engl. direct current - u prevodu, direktni, jednosmjerni, strujni), u svrhu uspostavljanja normalnog ritma srca. Izvodi se primjenom specijalnih medicinskih ureaja - defibrilatora, ije se elektrode postavljaju na grudni ko ili ako je on otvoren neposredno na srce. Defibrilacija srca je uspjena kod oko 75% sluajeva. Defibrilacija srca je metoda izbora za lijeenje bolesnika iji ivot ugroavaju srane aritmije, fibrilacije sranih komora i tahikardija. Primjenom defibrilatora postie se depolarizacija sranog miia, prekida aritmija i uspostavlja normalni sinusni ritam prirodnog pejsmejkera organizma, smjetenog u sinoatrialnom voru srca. Defibrilacija srca moe biti spoljanja i transvenozna ili ugraena, u zavisnosti od vrste ureaja koji se koristi za te namjene.
Strana
15
Prva pomo II
Vrste defibrilatora Kao to smo ve naveli, postoje dve vrste defibrilatora; AED ili automatski eksterni (spoljni) defibrilatori (koji sam procjenjuje ritam i obavlja defibrilaciju prema potrebi) i Konvencionalni runi eksterni (spoljni) defibrilatori (kojim se koriste ekipe hitne medicinske pomoi, i u sastavu aparata je i elektrokardiograf za praenje rada srca bolesnika i elektrode za izvoenje elektrinog oka).
Strana
16
Prva pomo II
Faktori koji utiu na poveavanje energije potrebne za uspjenu defibrilaciju su: Vrijeme koje je proteklo prije nego to se zapone defibrilacija. Veliine elektroda (pedala ili papuica). Rastojanje izmeu elektroda i sanog miia (na primjer, gojaznost, mehanika ventilacija itd.) Upotrebe provodljivih tenosti i materijala (npr. jastuia za jednokratnu upotrebu, paste za elektrode / elea). Jaine kontaktnog pritiska. Eliminacije lutajuih provodnih puteva (npr., elea za elektrode). Prethodno primjenjeni okovi, koji smanjuju defibrilacioni prag. Stanja metabolizma unutar elija miokarda. Acidobazna ravnotea nakon sranog zastoja vrlo brzo prelazi u acidozu, i moe znaajno uticati na uspjenost defibrilacije. Zato je neophodno korigovanje acidoze primjenom rastvora bikarbonata. Defibrilacija izaziva poveanje kreatin fosfokinaze u serumu koja je proporcionalna koliini upotrebljene elektrine energije. Ako se koristi uobiajen napon za defibrillaciju srca bolesnika, udio infarktne frakcija (CK-MB) treba da ostane u okviru referentne vrijednosti, osim ako njeno poveanje nije izazvano infarktom miokarda. Zato je potrebno pratiti ove vrijednosti u toku primjene defibrilacije. Prije uvoenja automatske defibrilacije srca (AED) Kod samo 15% rtava vanbolnikog zastoja srca zabiljeeno je obnavljanje spontane cirkulacije i primljeni su ivi u bolnicu. Od ovih bolesnika samo je 50% preivelo do odlaska kui (5% - 7%). Akutni zastoj srca kod kue nastaje u 2/3 sluajeva. Kod mukaraca starijih od 50 godina u 3/4 sluajeva. Tokom dana (izmeu 8 i 18 asova) u 3/4 sluajeva.
Strana
17
Prva pomo II
U atmosferi bogatoj kiseonikom (koja je esto prisutna u toku reanimacije), varnienje zbog loeg prianjanja elektroda defibrilatora moe izazvati poar. Zato je kod primjene klasinih elektroda, neophodno preduzimanje sledeih mjera u cilju smanjenja rizika od poara za vrijeme pokuaja defibrilacije: Iz neposredne okoline bolesnika udaljavaju se sve maske ili nosni kateteri sa kiseonikom najmanje jedan metar od bolesnikovih prsa. Od endotrahealnog tubusa ili druge opreme u disajnom putu bolesnika, odvaja se ambu-balon i druga kiseonika instalacija najmanje 1 metar od bolesnikovih prsa. Bolesnik mora da bude suv i ne smije biti u kontaktu sa metalnim predmetima, a medicinsko osoblje mora da prije poetka udara obezbjedi sigurnosnu zonu oko bolesnika.
Elektrode defibrilatora (koje se jo zovu i pedale-lopatice) prije upotrebe se mau gelom (provodnom pastom) i postavljaju na dva mjesta na grudnom kou. Jedna se elektroda postavlja na 2. meurebarni prostor, desno od ivice grudne kosti, a druga, u 5. ili 6. meurebarni prostor sa lijeve strane, u podruje iznad sranog vrha, nakon ega se moe pristupiti izvoenju defibrilacije.
Izvoenje
Nakon izvrenih priprema na selektoru aparata, se postavlja eljena jaina energije i pedale napune strujom, a zatim, nakon to zasvjetli lampica na ureaju za defibrilaciju, pritiskom na grudni ko unesreenog, isporuuje se DCok. Pri tom je vano da niko (osim lica koje vri defibrilaciju) ne smije biti u kontaktu sa unesreenim. Najee se defibrilacija zapoinje primjenom udara jaine 200 J. Ako ona nije uspjena (ritam komorske fibrilacije se nije preveo u normalan, sinusni rad), primjenjuje se drugi DC-ok od 200-300 J. Ako ni tada nema konverzije, (normalizacije ritma), a fibrilacija sranih komora perzistira, primjenjuje se trei elektrook jaine 360 J.
Strana
18
Prva pomo II
Ta tri udara sprovode se uzastopno jedan za drugim, bez prekida reanimacije i farmakoterapije, naroito ako na EKG monitoru i dalje postoji ritam fibrilacija sranih komora.
Nakon svakog DC-oka defibrilator treba ponovo napuniti strujom, a zatim odmah primjeniti sledei.
Ako je defibrilacija neuspjena zbog niske voltae fibrilacije, ona se moe poveati davanjem Adrenalina u venu (i.v.) ili u srani mii (do 1 ml/1:1.000), ili Kalcijum hlorida (10 ml) na isti nain. Nakon poveanja doze DC-ok se ponavlja. Izmeu DC-okova obavezno se vri masaa srca i ventilacija plua (najbolje endotrahealnom intubacijom preko ambu maske). Nakon uspostavljenog ritma, i u cilju njegovog odravanja, lijeenje se nastavlja infuzijom Ksilokaina, i drugim lijekovima prema potrebi.
Strana
19
Prva pomo II
Elektrini krug u defibrilatoru koji dio za uskladitenje energije povezuje Krug za pranjenje sa elektrodama defibrilatora, pri emu ukljuuje i sve sklopke izmeu naprave i elektroda. Elektrini krug u defibrilatoru pomou kojeg se puni naprava za uskladitenje energije (najee kondenzator), pri emu ukljuuje sve dijelove galvanski spojene sa napravom za skladitenje energije za vrijeme punjenja.
Krug za punjenje
Elektrini krug u defibrilatoru pomou koga se prazni naprava za Krug za unutranje uskladitenje energije bez aktiviranja i dovoenja energije na elektrode pranjenje defibrilatora. Monitor Predata energija Dio defibrilatora na kojem se vizuelno prikazuje elektrina aktivnost srca. Energija koja prolazi kroz elektrode defibrilatora i disipira se na tijelu pacijenta ili na otporniku odreene vrijednosti. Elektrini krug u defibrilatoru pomou koga se prazni naprava za uskladitenje energije bez aktiviranja i dovoenja energije na elektrode defibrilatora. Elektrode defibrilatora (pedale-papuice) koje se stavljaju na kou grudnog koa bolesnika. Elektrode defibrilatora koje se prikljuuju direktno na srce. Energija uskladitena u napravi za uskladitenje energije defibrilatoru. i u
Sinhronizator
Strana
Dul (eng. joule; simbol: J; takoe njutn metar, vat sekund ili kulon volt) je SI jedinica za energiju i rad. Koristi se za oznaavanje energije primjenjene u toku defibrilacije.
20
Prva pomo II
Indikacije Defibrilacija zapravo oznaava konverziju smrtonosne aritmije u normalan, tzv. sinusni ritam srca (to je, u stvari, prebacivanje poremeenog, neodgovarajueg rada u regularan srani ritam), a primjenjuje se u lijeenju komorne fibrilacije (kao najeeg uzroka aresta) i komorne tahikardije bez postojanja pulsa. Promptno, defibrilacija je efikasnija u lijeenju sranih aritmija od svih ostalih oblika terapije (npr. lijekova). Prema izgledu EKG krive na monitoru defibrilatora, uzrok zastoja srca moe se podijeliti u 4 grupe indikacija:
1. Fibrilacija sranih komora, je poremeaj u kontrakciji sranog miia koji se karakterie nekoordinisanim radom srca i odsustvom potiskivanja krvi u krvotok. 2. Komorna tahikardija bez palpabilnog (tj. pipljivog) pulsa, je poremeaj u radu srca praen prebrzim radom i nedovoljnim punjenjem sranih komora, to ima za posljedicu nedovoljno istiskivanje krvi u krvotok. 3. Asistolija, je potpuni prestanak elektrinih i mehanikih dejstava u srcu. 4. Elektromehanika disocijacija, je normalna elektrina aktivnost srca bez palpabilnog pulsa.
2. Komorna tahikardija
3. Asistolija
4. Elektromehanika disocijacija
Vrste aritmije uslovljavaju, i algoritam izvoenja elektrine, a zatim, i medikamentozne terapije, a elektrokardiogram (EKG) je taj koji odreuje redoslijed postupaka u sprovoenju reanimacije i primjeni defibrilacije srca. Prema najnovijim Standardima za kardiopulmonalnu reanimaciju (KPR), kod; fibrilacije sranih komora i komorne tahikardije, pravovremena primjena defibrilacije je jedan od glavnih preduslova za preivljavanje bolesnika u ovim poremeajima.
Strana
Kardiopulmonalna reanimacija (skaeno: KPR) kombinacija je mjera oivljavanja koje se poduzimaju da bi se bolesniku, koji je doivio zastoj disanja i/ili rada srca, tj. kardiorespiratorni arest, ponovno uspostavila funkcija srca i disanja. Glavni cilj izvoenja mjera reanimacije je osigurati divoljnu koliinu kiseonika mozgu, srcu i drugim vitalnim organima, sve dok se sloenijim postupcima KPR-a ne uspostavi adekvatna srana akcija i spontano disanje. (PODSJETITI SE POSTUPKA SA UNESREENIM!)
21