KROMPIR

Uslovi uspijevanja

Zemljišta koja najbolje odgovaraju krompiru treba da su duboka, rastresita, humusno-

pjeskovita. Za ranu proizvodnju pogodna su pjeskovito-humusna zemljišta bogata hranivima,
koja se rano i dobro zagrijavaju (reakcija pH 5-7,5), zaklonjena od hladnih vjetrova.
Potrebna temperatura zemljišta kod sadnje je 8-10 °C, a za proklijali krompir može biti i 4-
5°C.
Gomolji izmrznu na –1,7 do – 2 °C, a nadzemni dio se oštećuje na -1°C, a na -2°C izmrzne,
što treba imati u vidu kod određivanja vremena sadnje.
Oko tri nedelje prije cvatnje, pa otprilike do sredine cvatnje, krompir počinje da zameće
gomolje i tada su najpovoljnije temperature od 15-18°C. Iznad 20 °C smanjuje se porast
gomolja, a preko 30 °C njihovo obrazovanje prestaje.
Najveće potrebe za vodom su u vrijeme cvjetanja i obrazovanja gomolja.
Obrada zemljišta

Teška zemljišta i zemljišta namijenjena proizvodnji ranog krompira moraju se duboko

obraditi već u jesen, dok se laka zemljišta mogu orati i u rano proljeće.
Stajnjak se na teškim zemljištima plitko zaorava prije jesenjeg oranja ili tek u proljeće,
neposredno pred sadnju. U proljeće se zemljište tanjira i drlja.

Đubrenje

Krompir spada među kulture sa visokim zahtijevima za đubrivom. Stajnjakom se đubri u

količini od 20-40 t/ha. Mineralna đubriva daju se pred sadnju, može se polovina rasturiti po
cijeloj površini, a ostatak – zajedno sa sadnjom- u brazde.
Mineralnim đubrivima treba obezbijediti: 80-120 kg N, 100-150 kg P2O5 i 160-240 kg K2O po
hektaru, što se postiže đubrenjem sa 900 – 1.200 kg/ha mineralnog đubriva formulacija
8:12:26 + 2 % MgO, 10:12:26 + 1 % MgO, 10:20:30, 20:10:10, KAN i sl., koja se dodaju u
pripremi zemljišta za sadnju 2/3 i 1/3 za prihranjivanje.
Prihranjivanje se obavlja po potrebi, i izvodi se u vrijeme prvog okopavanja (ogrtanja),
odnosno kultiviranja usjeva azotnim i NPK đubrivima (20:8:5) u količini od 200 kg/ha.
Količina sjemena zavisi od veličine gomolja (najbolja veličina između 30 – 50 mm) i razmaka
sadnje, i kreće se od 900 – 3.000 kg/ha. Krompir se sadi obično na razmak 60-70 x 30-35 cm,
što olakšava međurednu površinsku obradu.
Za ovu proizvodnju najbolje je da se kao početni sjemenski materijal nabavi atestirani
krompir.
Najbolje pretkulture za krompir su: livade, ozimi ječam i uljana repica, ozima i proljetna
grahorica, raž, grašak, ovas, pšenica.

Njega krompira

U toku vegetacije vrše se 1-2 međuredna kultiviranja, prvo nakon nicanja i drugo 10-15 dana
poslije. Kad usjev dostigne visinu od 15 cm, vrši se prvo ogrtanje. Drugo ogrtanje vrši se
pred cvatnju i ono je jače, visina humke je oko 20 cm.
Zaštita od bolesti i štetočina izvodi se redovno, primjenom fungicida i insekticida.

Berba, skladištenje i prinosi

Kasna sorta vadi se kad izumre nadzemni dio biljke, što u brdsko-planinskim dijelovima
dolazi obično u jesen (septembar-oktobar). Vađenje krompira obavlja se po suhom vremenu.
Krompir za zimu treba, nakon vađenja, a prije uskladištenja prosušiti. To se obavlja u toku
stajanja na polju ili za vrijeme prenošenja, a ako je iz bilo kojih razloga još vlažan, treba ga
razastrijeti u tankom sloju ispod neke nastrešnice da bi se prosušio.
Čuvanje krompira je delikatan posao. U skladištima se najbolje čuva u dubokim letvicama i
sanducima. Vreće u koje je upakovan krompir treba slagati uspravno, jednu uz drugu.
Temperatura čuvanja +1ºC do +6 ºC (najduže i najbolje + 3ºC do +5ºC), uz relativnu vlagu
85-90 %. Da bi spriječilo rano proklijavanje, temperatura u skladištu treba da je oko +4 ºC.
Prinosi mladog krompira u prosjeku iznose 15-25 t/ha, a kasnih sorti 25-40 t/ha.
 PARADAJZ

Uslovi uspijevanja

Minimalna temperatura za klijanje sjemena je 10 °C. Optimalna temperatura za klijanje je 25-

30 °C, a rast i razvoj između 22 i 25 °C tokom dana i 15-16 °C tokom noći. Do vremena
plodonošenja razlika između dnevnih i noćnih temperatura treba da je oko 7 °C. Nakon
zametanja plodova i u toku zriobe potrebna temperatura iznosi 18-24 °C.
U odnosu na vodu paradajz se svrstava u usjeve sa srednjim zahtijevima.
Za 1 kg paradajza potrebno je oko 56 l vode.
Kritičan period za vlagu je vrijeme cvatnje i zametanja plodova, što traje 1-2 mjeseca.
Za normalan rast i razvoj paradajz iziskuje umjerenu vlažnost zemljišta i vazduha (60-70 %
poljskog vodenog kapaciteta i 50-60% relativne vlage vazduha).

Plodored

U plodoredu dolazi na prvo mjesto, a to znači đubri se stajnjakom. Može se vratiti na istu
površinu nakon 3-4 godine. Poslije paradajza dobro uspijeva korjenasto povrće i lukovi. Na
parceli na kojoj je prije uzgajan krompir, paprika ili patlidžan ne bi trebalo da dođe paradajz.
Đubrenje i priprema zemljišta

Paradajz se đubri stajnjakom i mineralnim đubrivima. Stajnjak se dodaje u količini od 40-60

t/ha. Na laganim zemljištima zaorava se pliće (12 do 15 cm), a na teškim-dublje.
Kod stavljanja u kućice troši se za 50 % manje đubriva, a postižu se dobri efekti, a li je za
sljedeći usjev zemljište nejednako pođubreno. Za đubrenje paradajza koriste se razne
kombinacije NPK mineralnih gnojiva ( sa omjerom hraniva 7:14:21 ili 10:30:20 ili 12:30:16,
15:15:15, 8:24:16), u količini od 600-800 kg/ha. Pred sadnju, odnosno sjetvu, đubri se sa 2/3
đubriva, a sa 1/3 u toku vegetacije.
Za prihranjivanje se najčešće koristi KAN, u količini od 300-500 kg/ha, ali je najbolje za
prihranjivanje koristiti NPK đubriva (20:8:5 ili 20:10:10, 12:12:12 ) u količini od 250-300
kg/ha. Prihranjivanje se vrši 2-3 puta i to: u vrijeme cvjetanja i zametanja prvih plodova
(veličina lješnika) i u vrijeme zrenja prvih plodova.
Zemljište za paradajz treba još ujesen duboko preorati. Pred sadnju se zemljište 1-2 puta
obradi frezom.

Vrijeme proizvodnje

Paradajz se proizvodi iz rasada i direktnom sjetvom. U sjevernijim područjima, (centralni dio

Bosne, Posavina, Semberija ) za sjetvu za ranu proizvodnju počinje od 20 februara, a za
kasniju početkom marta, pa sve do 10.aprila.
U 1 gramu ima 250-350 sjemenki, a od 10 grama sjemena može se dobiti oko 1.700 biljaka.
Ako se sadi 3.000 strukova paradajza na 1.000 m2 (dunum), dovoljno je posijati 25-30 grama
sjemena, za što je potrebno obezbjediti 50-80 m2 lijehe da bi se smjestio pikirani rasad.

Sjetva
Može se sijati direktno u saksije, tresetne blokove i lijehe, veličine 10x10 cm, ili u sandučiće
ili lijehe načinjene u plasteniku, stakleniku ili izdvojene vani (klasične lijehe pokrivene
staklom ili plastikom).
Koriste se razne kombinacije sgorjelog stajnjaka, zemlje i pijeska, zatim gotove hranjive
smjese (humograf, humovit i sl.) koje se proizvode kod nas.
Prije sjetve smjesa se zbija daskom. Ako se sije u redove, razmak redova je 4-5 cm, dubina
sjetve je 1,5-2 mm, a razmak sjemenske je 2 cm. Ovako se dobiju čvrste i neizdužene sadnice.
Može se sijati i omaške, ali za taj posao je potreban dobro izvježban radnik.
Nakon sjetve i zalijevanja pokrije se lijeha providnom plastikom ili novinama, da bi se
održala povoljna vlaga. Ovaj pokrov drži se do momenta pojave prvih znakova nicanja. Tako
se štedi u radnoj snazi potrebnoj za obavljanje zalijevanja, a omogućuje se jednolična vlaga u
rasadu.

Njega bilja u rasadu

Rasad paradajza za ranu proizvodnju pikira se (presađuje) kad razvije 1-2 prava lista (obično
20 dana nakon sjetve(, u saksije , plastične kesice, tresetne kockice i sl., veličine 10x10 cm .
Sadnja paradajza obavlja se kad biljke formiraju 5-6 listova, pa sve dok se na njima pojave
začeci prvih cvjetnih grančica (što se postiže za 50-60 dana od nicanja).
Nepikirani rasad se dan prije sadnje obilno zalije da bi se lakše čupao, a rasad u saksijama,
kesama ili kockicama se posljednja 2-3 dana ne zalijeva, da bi se lakše vadio i da zemlja sa
žila ne bi spadala.

Sadnja

Vrijeme sadnje zavisi od regiona proizvodnje i namjene.

Može se saditi i u trake, po šemi 60x80x40 cm. Prethodno se iskopaju rupe ili se otvore
brazde u koje se na određeni razmak sade biljke. Sadi se nešto dublje nego dok su biljke bile u
rasadu, a ako je rasad porastao, sadi se položen. Nakon sadnje obavezno je izvršiti obilno
zalijevanje.

Njega usjeva u toku vegetacije

Navodnjavanje

Koliko puta treba navodnjavati paradajz, zavisi od više činilaca, ali opšte je pravilo da se u
početku vegetacije navodnjavaju rjeđe, a kasnije, u vrijeme plodonošenja češće.
Pri svakom zalijevanju dodaje se po 30 mm taloga ili 300m2 vode po hektaru (30l/m2).
Navodnjavati se može brazdama i vještačkom kišom, i to u poslijepodnevnim i večernjim
satima, kada je i isparavanje zemljišta najmanje, i kad biljke nisu tople.

Okopavanje i prihranjivanje

Kada se biljke prime, što se vidi po pojavi novih listova, vrši se i prvo plitko okopavanje.
Drugo okopavanje obavlja se nešto kasnije. Tom prilikom biljke se lagano nagrću zemljom.
Pored prihranjivanja (koj eje prethodno opisano) paradajz povoljno reaguje i na folijarno
prihranjivanje (preko lista), koje se izvodi 2-3 puta u toku vegetacije sa folifertilom, vuksalom
i sl.

Specifične mjere njege

U gajenju paradajza provode se i druge mjere njege koje su karakteristične za ovu kulturu, a
to su: kolčenje, vezanje, pinciranje, dekaptiranje (zakidanje vrhova, skidanje donjeg lišća.
Pinciranje (zakidanje zaperaka) redovna je mjera kod uzgoja raznih sorti i za svježe tržište.
Biljke se ostavljau na jedno stablo, a bočni izdanci se redovno uklanjaju kad dostignu dužinu
od 5 cm. Paradajz se može gajiti i na dva stabla , pri čemu se jedan bočni izdanak ( obično
ispod prve cvjetne grane) ostavlja kao drugo stablo, i sa njega se uklanjaju bočni izdanci.
Dekaptacija ili zalamanje vrha biljke vrši se nakon što je biljka razvila 4-6 cvjetnih grančica
(etaža) da bi se ubrzala zrioba.
Donje lišće koje stari i uvija se treba povremeno skidati, a počinje se nakon što su prvi
plodovi sazreli ili postigli veličinu karakterističnu za sortu.

Berba i prinosi

Za svježe tržište zavisno od udaljenosti tržišta određuje se momenat berbe. Za udaljeno tržište
gdje transport traje 1-2 dana, berba se obavlja kada se na plodovima pojavi ružičasta boja.
Potpuno crven i zreo paradajz bere se ako želi plasirati na lokalnom tržištu.
U početku se bere rjeđe (svakih 6-7 dana) a kasnije češće (svaka 2-3 dana).
Prinos svježeg paradajza na tržištu kreće se od 30-50 t/ha, a industrijskog 40-80 t/ha. Paradajz
može nakanadno da dozrijeva, pa se zeleni plodovi, ubrani prije mraza i neoštećeni , mogu
ostaviti da dozrijevaju pri sobnoj temperaturi. Ako dozrijevaju u mraku (umotani u papir),
dobiju intenzivniju crvenu boju.

CRNI LUK

Uslovi uspijevanja

Sjeme niče već na 3-5 ºC, ali je optimalna temperatura nicanja oko 20 ºC. Za rast i razvoj
zahtijeva temperaturu oko 20-22 ºC. U fazi nicanja i ukorijenjavanja najpogodnije su niže
temperature (10-18ºC), a za obrazovanje lukovice 22-25ºC.
Najbolje uspijeva na lakim i srednje lakim struktuiranim zemljištima neutralne reakcije, a
poslije vrsta đubrenih stajnjakom. Zbog širenja bolesti i štetočina, na isto polje može doći tek
poslije 3-4 godine.
Obrada zemljišta

Uz osnovnu jesenju obradu (25-30 cm), u rano proljeće vrši se površinska priprema zemljišta.
Ona mora biti kvalitetna pri proizvodnji arpadžika.

Đubrenje

Crni luk zahtijeva dosta azota i kalijuma. Pri proizvodnji konzumnih lukovica, za normalan
prinos zahtijeva 600-800 kg NPK đubriva,( odnosno 1:0, 5:1 ili 1:0, 5:2). Pri proizvodnji
konzumnih lukovica đubri se pred sjetvu i uz jedno do dva prihranjivanja (faza 3 lista i
početak obrazovanja glavica), i to NPK đubrivom.

Proizvodnja konzumnog luka

Proizvodnja iz arpadžika sadnja je u toku marta, najčešće u redove ( 20- 40 x 5 cm) ili u
pantljike. Za 1 ha potrebno je 350-600 kg arpadžika.

Vađenje lukovica

Lukovice se vade mehanizovano ili ručno (male površine), kada oko 60% listova polegne.
Vađenje je krajem jula do polovine avgusta. Kasnije vađenje umanjuje kvalitet, jer lukovica
često poraste. Lukovice se poslije vađenja moraju 5-10 dana sušiti na suncu ili u sušari. Tek
tako osušeni luk se klasira, čisti od korijena, odsijecaju mu se suvi listovi, a vrat lukovice se
ostavlja u dužini oko 3 cm. Prinos lukovice varira u zavisnosti od sorte i kreće se od 20-60
t/ha.