You are on page 1of 6

PORESKA KONTROLA OBRAČUNA POREZA NA

DOBIT PREDUZEĆA I PRIZNAVANJE RASHODA U


PORESKOM BILANSU
Zakon o porezu na dobit preduzeća
član 69

U postupku poreske kontrole ne menja se iznos poslovne dobiti iskazan


u finansijskom izveštaju - Bilans uspeha. Ako se u postupku kontrole
utvrdi da je poreska prijava nepotpuna, da sadrži netačne podatke ili da
postoje druge nepravilnosti, Poreska uprava utvrđuje poresku obavezu
za poreski period, odnosno mesečnu akontaciju za tekuću godinu

"I Sa stanovišta Zakona o porezu na dobit preduzeća:

1. Po članu 6. stav 2. Zakona o porezu na dobit preduzeća ("Sl. glasnik RS", br. 25/2001,
80/2002, 43/2003 i 84/2004 - dalje: Zakon), oporeziva dobit utvrđuje se u poreskom bilansu
usklađivanjem dobiti obveznika iskazane u Bilansu uspeha, koji je sačinjen u skladu sa
Međunarodnim računovodstvenim standardima i propisima kojima se uređuje
računovodstvo, na način utvrđen ovim zakonom.

Naime, pravna lica dostavljaju finansijske izveštaje Narodnoj banci Srbije - Centru za bonitet
(NBS), koja vrši prijem, kontrolu i obradu tih izveštaja. Ispravka podataka u finansijskom
izveštaju vrši se, na zahtev NBS, ukoliko se u kontroli i obradi utvrde nedostaci ili
nepravilnosti, u skladu sa Odlukom o načinu na koji Narodna banka Srbije prima finansijske
izveštaje i obrađuje podatke iz tih izveštaja ("Sl. glasnik RS", br. 15/2005 i 83/2005). Nakon
toga, podaci iz finansijskih izveštaja unose se u registar finansijskih izveštaja. U skladu sa
pomenutom odlukom Narodne banke Srbije, NBS je odgovorna za istovetnost podataka iz
registra finansijskih izveštaja sa podacima iz primljenih finansijskih izveštaja.

Prema tome, u postupku poreske kontrole ne menja se iznos poslovne dobiti iskazan u
finansijskom izveštaju - Bilans uspeha.

Članom 69. Zakona, propisano je da ako se u postupku poreske kontrole utvrdi da je


poreska prijava nepotpuna, da sadrži netačne podatke ili da postoje drugi nedostaci i
nepravilnosti od značaja za utvrđivanje poreske obaveze, Poreska uprava utvrđuje poresku
obavezu za poreski period, odnosno mesečnu akontaciju za tekuću godinu, u skladu sa
zakonom kojim se uređuje poreski postupak i poreska administracija.

Prema članu 116. stav 1. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji ("Sl. glasnik
RS", br. 80/2002, 84/2002 - ispr., 23/2003 - ispr., 70/2003, 55/2004, 61/2005, 85/2005 - dr.
zakon, 62/2006 - dr. zakon i 63/2006 - ispr. dr. zakona), poreska kontrola (kancelarijska i
terenska) je postupak provere i utvrđivanja zakonitosti i pravilnosti ispunjavanja poreske
obaveze, koji Poreska uprava vrši u skladu sa ovim zakonom.

2. Prema članu 6. Pravilnika o Kontnom okviru i sadržini računa u Kontnom okviru za


preduzeća, zadruge i preduzetnike ("Sl. glasnik RS", br. 53/2004, 11/2005 i 51/2005) u
okviru računa 023 - Postrojenja i oprema, iskazuje se kod primaoca lizinga i oprema uzeta u
finansijski lizing i za nju se, u skladu sa propisima o računovodstvu i MRS, odnosno MSFI,
obračunava amortizacija.

Po odredbi člana 10. st. 1. i 2. Zakona, amortizacija stalnih sredstava priznaje se kao rashod
u iznosu i na način utvrđen ovim zakonom, pri čemu stalna sredstva ( za koja se obračunava
poreska amortizacija) obuhvataju materijalna sredstva čiji je vek trajanja duži od jedne
godine i čija je pojedinačna nabavna cena u vreme nabavke veća od prosečne bruto zarade
po zaposlenom u Republici, prema poslednjem objavljenom podatku republičkog organa
nadležnog za poslove statistike, kao i nematerijalna sredstva.

Uslučaju kada obveznik nabavi materijalno sredstvo (konkretno opremu) putem ugovora o
finansijskom lizingu (čiji je vek trajanja duži od jedne godine i čija je pojedinačna nabavna
cena u vreme nabavke veća od prosečne bruto zarade po zaposlenom u Republici), koje
vodi u svojim poslovnim knjigama na računu 023 - Postrojenja i oprema i obračunava
amortizaciju u poreskom periodu za tu opremu u računovodstvene svrhe, obveznik za ovu
opremu u istom periodu treba da obračuna amortizaciju po poreskim propisima, u skladu sa
Zakonom, koja se priznaje u poreskom bilansu, jer se radi o materijalnom sredstvu
evidentiranom kod obveznika koje ispunjava uslove iz člana 10. Zakona, za obračun
amortizacije.

3. Po članu 15. st. 1. do 3. Zakona, izdaci za zdravstvene, obrazovne, naučne, humanitarne,


verske, zaštitu čovekove sredine i sportske namene, priznaju se kao rashod u iznosu najviše
do 3,5% od ukupnog prihoda.

Izdaci za humanitarne namene priznaju se samo ako su izvršeni preko humanitarnih


organizacija registrovanih za te namene.

Izdaci za ulaganja u oblasti kulture priznaju se kao rashod u iznosu najviše do 1,5% od
ukupnog prihoda.

Prema tome, zbirni izdaci u poreskom periodu u vidu donacija za sportske, obrazovne,
naučne i verske namene, koji su izvršeni u iznosu manjem od 3,5% od ukupnog prihoda,
priznaju se u poreskom bilansu obveznika kada su neposredno učinjeni licima registrovanim
za te namene, jer za navedene namene nije propisan uslov da se moraju vršiti preko
humanitarnih organizacija.

Izdaci za ulaganja u oblasti kulture priznaju se ukoliko su izvršeni u skladu sa Pravilnikom o


ulaganjima u oblasti kulture koja se priznaju kao rashod ("Sl. glasnik RS", br. 9/2002).

4. Prema Zakonu, izdaci za humanitarne namene priznaju se samo ako su izvršeni preko
humanitarnih organizacija registrovanih za te namene.

Izdaci obveznika učinjeni kao dobrovoljni prilog za AP Kosovo i Metohija, u akciji koju je
sprovodila Vlada Republike Srbije za pomoć AP Kosovo i Metohija ( npr. za zdravstvene,
obrazovne, naučne, verske namene) može se priznati u poreskom bilansu u skladu sa
članom 15. st. 1. do 3. Zakona, ukoliko su prikupljena sredstva, po programu Vlade,
korišćena za navedene namene koje se priznaju kao rashod.

5. Po članu 25a stav 2. Zakona, fundamentalnom greškom smatra se greška definisana na


način u međunarodnim računovodstvenim standardima (MRS), konkretno u MRS 8, ako za
više od 2% menja oporezivu dobit, odnosno gubitak iskazan u poreskom bilansu.
Prema tome, ukoliko se greška nastala u prethodnom poreskom periodu smatra
fundamentalnom greškom u skladu sa MRS 8 (kao i usvojenom računovodstvenom politikom
obveznika u skladu sa ovim MRS), a za više od 2% menja oporezivu dobit, odnosno gubitak
iskazan u poreskom bilansu, takva greška smatra se fundamentalnom greškom u smislu
Zakona.

Fundamentalnu grešku koju uoči, obveznik ispravlja u finansijskom izveštaju (korekcijom


početnog stanja neraspoređene dobiti ili gubitka iz ranijih godina - kao da greška nije ni
nastala), što je osnov za podnošenje novog poreskog bilansa i izmenjenu poresku prijavu za
period za koji je greška ustanovljena.

U poreskoj kontroli, u skladu sa članom 69. Zakona, ako se u postupku poreske kontrole
utvrdi da je poreska prijava nepotpuna, da sadrži netačne podatke ili da postoje drugi
nedostaci i nepravilnosti od značaja za utvrđivanje poreske obaveze, Poreska uprava
utvrđuje poresku obavezu za poreski period, odnosno mesečnu akontaciju za tekuću godinu,
u skladu sa zakonom kojim se uređuje poreski postupak i poreska administracija.

Naime, saglasno članu 116. stav 1. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji,
poresku kontrolu, odnosno postupak provere i utvrđivanja zakonitosti i pravilnosti
ispunjavanja poreske obaveze, vrši Poreska uprava u skladu sa ovim zakonom.

6. Po članu 22v Zakona, na teret rashoda u poreskom bilansu ne priznaju se rashodi nastali
po osnovu obezvređenja imovine, koje se utvrđuje kao razlika između nabavne cene imovine
utvrđene u skladu sa ovim zakonom i njene procenjene nadoknadive vrednosti, osim u
slučaju oštećenja usled više sile.

U slučaju kada obveznik nabavi sredstvo (u konkretnom slučaju nekretninu) koje je prilikom
nabavke i početnog priznavanja u knjigovodstvu klasifikovano kao dobro, odnosno kao roba
namenjena prodaji (u skladu sa MRS 2 - Zalihe) i čije je eventualno naknadno vrednovanje u
knjigovodstvu, u skladu sa navedenim MRS, a za potrebe realne vrednosti zaliha robe,
vršeno na dan godišnjeg bilansa (pri čemu se može iskazati obezvređenje imovine ukoliko je
procenjena neto prodajna vrednost niža od njene nabavne vrednosti, utvrđene u skladu sa
propisima o računovodstvu i reviziji i MRS), prodaja nekretnine u toku narednog poreskog
perioda po ceni nižoj od njene, na navedeni način utvrđene vrednosti u knjigovodstvu, u
momentu prodaje ne može se smatrati obezvređenjem sredstva u smislu člana 22v Zakona.

7. Po članu 49. Zakona, koji se primenjuje od 1.8.2004. godine, obvezniku koji na


neodređeno vreme zaposli nove radnike, obračunati porez na dobit preduzeća umanjuje se
u poreskom periodu za iznos jednak iznosu koji čini 100% bruto zarada, odnosno plata,
isplaćenih tim zaposlenima, uvećanih za pripadajuće javne prihode plaćene na teret
poslodavca.

Poreski kredit priznaje se i u slučaju kada poreski obveznik raskine ugovor o radu sa jednim
brojem zaposlenih, ako u istom poreskom periodu zaposli više lica na neodređeno vreme
nego što je broj zaposlenih sa kojima je raskinut ugovor o radu.

Navedene odredbe odnose se na radnike koji su zaposleni na neodređeno vreme posle


1.8.2004. godine. To znači da obveznik za povećan broj radnika koje je zaposlio na
neodređeno vreme u 2004. godini (posle 1.8.) i 2005. godini, ima pravo na poreski kredit u
skladu sa Zakonom i u slučaju raskida ugovora o radu sa jednim brojem zaposlenih (ako u
istom poreskom periodu zaposli više lica na neodređeno vreme nego što je broj zaposlenih
sa kojima je raskinut ugovor o radu). Tako, obveznik ne gubi pravo na poreski kredit zbog
otkaza ugovora o radu radnicima koji su zaposleni pre 1.8.2004. godine, s tim što se pravo
na poreski kredit ostvaruje samo u poreskom periodu kada su zaposleni novi radnici (ne
može se preneti u naredni poreski period).

Prema članu 53. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o porezu na dobit preduzeća ("Sl.
glasnik RS", br. 84/2004), obveznik koji je do dana stupanja na snagu ovog zakona
(1.8.2004. godine) stekao pravo i započeo korišćenje poreske olakšice po članu 49. Zakona,
za zapošljavanje novih radnika na neodređeno vreme, nastavlja sa korišćenjem te olakšice
do isteka roka njenog korišćenja, pod uslovima koji su bili propisani odredbama tog člana.

Po članu 49. Zakona, obveznik je gubio pravo na poresko oslobođenje ukoliko je u periodu
od dve godine od dana zaposlenja i godinu dana pre dana zaposlenja smanjio broj
zaposlenih na neodređeno vreme, pri čemu se pod smanjenjem broja zaposlenih smatrao
prestanak radnog odnosa zaposlenog po osnovu otkaza ugovora o radu od strane
poslodavca.

Tako, ukoliko je obveznik u 2004. i 2005. godini nastavio sa korišćenjem poreske olakšice iz
člana 49. ranije važećeg Zakona o porezu na dobit preduzeća, a smanjio je broj zaposlenih (
konkretno radnici zaposleni tokom 1996. i 1999. godine) u smislu odredbe člana 49, s
obzirom da se korišćenje nastavlja pod uslovima koji su bili propisani odredbama tog člana,
obveznik gubi pravo na poreski kredit za te radnike (za koje je nastavio korišćenje poreskog
kredita po ranijoj odredbi člana 49.). U tom slučaju, u skladu sa stavom 5. tadašnjeg člana
49. Zakona o porezu na dobit preduzeća, obveznik je dužan da plati porez koji bi inače platio
da nije koristio poresku olakšicu, indeksiran stopom rasta cena na malo prema podacima
republičkog organa nadležnog za poslove statistike.

Prestanak radnog odnosa po osnovu otkaza ugovora o radu od strane poslodavca odnosi se
samo na zaposlene na neodređeno vreme, jer se u stavu 3. člana 49. prethodno važećeg
Zakona o porezu na dobit preduzeća pozivalo na smanjenje broja zaposlenih u smislu st. 1. i
2. ovog člana, a zaposlenima u smislu stava 1. smatrali su se samo zaposleni na
neodređeno vreme.

8. Po članu 16. Zakona, na teret rashoda priznaje se otpis vrednosti pojedinačnih


potraživanja, osim potraživanja iz člana 7a tačka 2) ovog zakona, pod uslovom:

1) da se nesumnjivo dokaže da su ta potraživanja prethodno bila uključena u prihode


obveznika;

2) da je to potraživanje u knjigama poreskog obveznika otpisano kao nenaplativo;

3) da poreski obveznik pruži dokaze o neuspeloj naplati tih potraživanja sudskim putem.

Prema tome, ukoliko navedeni uslovi nisu kumulativno ispunjeni (nije vršen pokušaj naplate
potraživanja sudskim putem), otpis takvih potraživanja ne priznaje se u poreskom bilansu.

II Sa stanovišta poreza na dohodak građana:

Zakonom o porezu na dohodak građana ("Sl. glasnik RS", br. 24/2001, 80/2002, 135/2004,
62/2006 i 65/2006 - ispr. - dalje: Zakon) propisano je da porez na dohodak građana plaćaju
fizička lica koja ostvaruju dohodak (član 1. stav 1.).

Saglasno odredbi čl. 2. i 4. Zakona, porez na dohodak građana plaća se na prihode iz svih
izvora, sem onih koji su posebno izuzeti Zakonom, nezavisno da li su ostvareni u novcu,
naturi, činjenjem ili na drugi način.
1. U slučaju kad ugovor o poklonu nepokretnosti - stana, zaključen između zaposlenog kao
poklonoprimca i poslodavca kao poklonodavca, u pretežnom delu nije izvršen (predmetni
stan je u momentu zaključenja ugovora bio u izgradnji i poklonoprimac po osnovu tog
ugovora nikad nije stupio u posed stana), već je izvršen prenos ugovora kojim je ranija
obaveza prestala a nova nastala jer su se ugovorne strane saglasile da postojeću
(jednostranu) obavezu iz ugovora o poklonu zamene novom (dvostranom) obavezom, koja
ima isti predmet (stan) ali različit pravni osnov - na osnovu ugovora o kupoprodaji predmetne
nepokretnosti (stana), nema činjenja pogodnosti zaposlenom od strane poslodavca na
osnovu ugovora o poklonu koji de facto nije izvršen. Saglasno tome, u tom slučaju nema
pravnog osnova za obračun poreza na zaradu po članu 14. Zakona.

Kako u konkretnom, slučaju nije ni bilo ostvarivanja prihoda od strane fizičkog lica -
zaposlenog, jer ugovor o poklonu nije izvršen, već je na osnovu ugovora o kupoprodaji
nepokretnosti, kojim je izvršen prenov ugovora o poklonu nepokretnosti pre nego što je stan
izgrađen i predat u posed zaposlenom kao poklonoprimcu i o čemu postoji pravno validna
dokumentacija, fizičko lice - zaposleni platio u celosti kupoprodajnu cenu nepokretnosti koja
odgovara tržišnoj ceni u mestu gde se nalazi nepokretnost, u konkretnom slučaju pod
navedenim uslovima, nema pravnog osnova da se obračuna porez na zarade.

2. U vezi poreskog tretmana duga po osnovu, dela neisplaćene kupoprodajne cene zbog
nedostataka stvari (reklamacije na izvedene radove na nepokretnosti), koji je prodavac
stanova otpisao kupcu (fizičkom licu) kao nenaplativo potraživanje, kao i u slučaju otpisa
duga usled dugogodišnje nemogućnosti da se naplati potraživanje, pod određenim
okolnostima, nije predmet oporezivanja porezom na dohodak građana.

2.1. U slučaju kad prodavac otpiše kupcu (fizičkom licu) deo potraživanja po osnovu
kupoprodajne cene utvrđene ugovorom o kupoprodaji nepokretnosti (novoizgrađeni stan u
konkretnom slučaju), kao nenaplativo potraživanje iz razloga reklamacije kupca na kvalitet
izvedenih radova (prokišnjavanje i drugi nedostaci iako je nepokretnost izgrađena u svemu
prema propisima i pravilima struke) a kad ne postoji mogućnost otklanjanja nedostataka na
kupljenim stanovima, nema osnova za oporezivanje porezom na dohodak građana, pod
određenim okolnostima.

Zbog postojanja navedenih okolnosti koje su od neposrednog uticaja na visinu kupoprodajne


cene izgrađene nepokretnosti - stana (npr. nezadovoljavajući kvalitet izvedenih građevinsko-
zanatskih radova, ugrađenog materijala i sl.), ukoliko se ugovorne strane saglase u pogledu
sniženja visine kupoprodajne cene srazmerno kvalitetu izvedenih radova, potrebno je da
sačine pisani sporazum u određenoj formi kojim precizno regulišu međusobni odnos (prava i
obaveze), pored ostalog, u pogledu visine novoutvrđene kupoprodajne cene nepokretnosti,
odnosno iznos umanjenja cene usled navedenih okolnosti. U tom smislu potrebno je da
iznos sniženja visine kupoprodajne cene korespondira iznosu visine procenjenih
nedostataka utvrđenih u odgovarajućoj građevinsko-tehničkoj dokumentaciji.

2.2. Iznos duga koji je fizičkom licu kao kupcu otpisan usled dugogodišnje nemogućnosti
prodavca da kao poverilac naplati svoje potraživanje od dužnika, iako je prodavac
blagovremeno preduzeo sve zakonom propisane mere obezbeđenja, odnosno naplate svog
potraživanja (hipoteka, jemstvo, utuženje i sl.) ali se uprkos svim zakonom propisanim
merama obezbeđenja i naplate potraživanja ono nije moglo naplatiti, o čemu mora da postoji
pravno validna dokumentacija, ne može se smatrati prihodom fizičkog lica koji se oporezuje
porezom na dohodak građana ukoliko su ispunjeni navedeni uslovi obezbeđenja i naplate
potraživanja.

2.3. Pored toga, u svakom konkretnom slučaju kad je kupac - fizičko lice, treba učiniti
nespornim da to fizičko lice nije u radnom odnosu, odnosno da nikad nije bilo u radnom
odnosu kod prodavca stanova (kao poslodavca), kao i da nije, niti je po bilo kom osnovu bilo
radno angažovano od strane prodavca (kao naručioca posla), već da se radi isključivo o
obligaciono-pravnom odnosu između tih lica kao ugovornih strana po osnovu ugovora o
kupoprodaji predmetne nepokretnosti.

U svakom konkretnom slučaju, Poreska uprava, na osnovu podataka iz poslovnih knjiga i


evidencija poreskog obveznika kao i drugih isprava i dokaza, utvrđuje činjenično stanje u
skladu sa propisima kojima se uređuje poreski postupak i poreska administracija."

(Mišljenje Ministarstva finansija, br. 430-07-00325/2006-04 od 25.12.2006. godine)

You might also like