AKRILATI

• Akrilati to su esteri akrilatne kiseline po

hemijskom sastavu.U Stomatologiji se
najcesce koriste polimerizovani akrilati pa
se ono nazivaju poliakrilati,i oni su esteri
akrilatne kiseline.U St1omatologiji se
najcesce koriste esteri poliakrilatne
kiseline od kojih je najznacajniji metilmet
akrilat.
 SASTAV
• U STOMATOLOGIJU AKRILATI SE NALAZE U
PRAH STANJU KAO POLIMERI I TECNOST
STANJU KAO MOMOMER....NAJCESCE
DOLAZE U KOMPLETIMA.....RAZLIKUJEMO
HLADNO POLIMERIZRAJUCE IU TOPLO
POLOLIMERIZIRAJUCE AKRILATE...HLADNO
POLOMERIZIRAJUCI SE JOS NAZIVAJU JOS
AUTO AKRILATI JER SE MOGU CAK
POLIMERIZOVTI I NA SOBNOJ
TEMPERATURI......
• SASTAV
• Prah: metil metakrilatpolimer
• Tečnost: metil metakrliat monomer

• OSOBINE
• AKRILAT-R je pink boje . Kvalitet odgovara zahtevima standarda ISO 1567, klasa 1, tip II. Lako se priprema i veoma je pogodan za rad.
Reparatura uradena AKRILATOM R po boji se ne razlikuje od akrilata proteze. Lako se obraduje i polira do visokog sjaja, Zahvaljujući
tome, mesto reparature se ne uočava, jer je boja stabilna i ravnomerno rasporedena u masi.

• PR1MENA
• AKRILAT-R se koristi za reparature polomljenih i naprslih akrilatnih proteza, indirektno ili direktno podlaganje proteza, dodavanje zuba ili
kukica u protezi i za još mnoge druge potrebe u stomatološkoj ambulant! ili zubotehnickoj laboratory i.

• NAČIN UPOTREBE
• Posle pažljivog odstranjivanj preostalog voska . gipsani model treba premazati sa alginatnim izolacionim sredstvom (kao Sto je naš
ISOLANTE).
• Prah i tečnost treba tako odmeriti da se dobije zapreminski odnos 2,5:1.
• Vreme mešanja je 30 sekundi.
• Vreme za rad je 5 minuta.
• Preporučujemo da se pripremljena smeša veže u posudi sa pritiskom AT 2-2,5 barautrajanjuod 10 minuta.
• Vodu treba ugrejati do 50C
• Vremenske konstante računaju se od prvog kontakta praha i
• tečnosti pri doziranju na temperaturi od 22C.

• NAPOMENA
• Tečnost je lako zapaljiva. Nadražuje oči, sistem za disanje i kožu. U dodiru sa kožom moze izazvati preosetljivost. Čuvati posude na
mestu sa dobrom ventilacijom. Čuvati odvojeno od izvora paljenja. Ne izlivati u kanalizaciju. Preduzeti mere protiv pojave statičkog
elektriciteta. Čuvati na temperaturi do 25C.
 ULAGANJE I POLIMERIZACIJA
POTPUNIH PROTEZA
• Nakon klinickog dijela izrade potpune proteze i ispitivanja
• probnih baza sa zubima i okluzijskih odnosa u ustima pacijenta,
• prelazi se na tehnicki dio izrade potpunih proteza – slijedi ulaganje u
• kivetu i polimerizacija. Prije procesa kivetiranja reci ce se nešto o
• polimerima, skupini kojoj pripadaju gradivni materijali za potpune i
• djelomicne proteze. Polimeri su visokomolekularni spojevi koji se
• sastoje od ponavljajucih jedinica (monomera) koji se procesom
• polimerizacije kovalentnim vezama povezuju u dug lanac.
• Ponavljajuca jedinica, odnosno monomer, izvorno je tekuceg stanja,
• medutim prilikom procesa polimerizacije i njihovog lancanog
• povezivanja dolazi do povecanog viskoziteta mase koji rezultira
• stvaranjem novonastalog krutog stanja. Najcešce se kao takav
• materijal upotrebljava akrilna umjetna masa koja je kao polimer
• sastavljena od metilmetakrilata. Upotreba tog materijala široko je
• rasprostranjena zbog njegovog gotovo potpunog prijelaza u polimer,
• dobrog adhezivnog svojstva s metalom i porculanom, netopivosti u
• usnoj šupljini, dobre termicke provodljivosti, neznatne apsorpcije vode, prirodnog izgleda, translucencije i
• biokompatibilnosti. U protetici se upotrebljavaju za: izradu baza proteza, repature proteza, izradu akrilatnih zubi,
• nagriznih ploca, individualnih žlica, zagriznih šablona, faseta krunica i mostova, pojedinacnih akrilatih krunica i
• ostalog.
• Procese polimerizacije možemo svrstati u kemijske, aditivne i
• kondenzacijske. U stomatologiji su najzastupljenije aditivna i
• kondenzacijska. Buduci da se aditivnom polimerizacijom
• polimeriziraju akrilati reci cemo nešto više o njoj. Ona ima lancani
• karakter, provodi se uz djelovanje topline, UV zracenja ili djelovanjem
• odredenih kemijskih spojeva. Vrlo važno svojstvo ove polimerizacije
• je da se odvija bez nusprodukata. Faze aditivne polimerizacije
• odvijaju se kao faza inicijacije u kojoj imamo pocetak lancane
• polimerizacije i sastoji se od toplinskog raspada molekula. Zatim
• slijedi druga faza, faza propagacije u kojoj se odvija medusobno
• spajanje molekula monomera u aditivni lanac makromolekula. U ovoj
• fazi dolazi do oslobadanja topline. Posljednja je faza terminacije u
• kojoj dobivamo stabilnu makromolekulu odnosno polimernu strukturu
• i to kopulacijom, disproporcioniranjem ili pak prijenosom lancane
• reakcije. Kondenzacijska polimerizacija je u odnosu na aditivnu, ona
• u kojoj nastaje nusprodukt, npr. amonijak, voda…
• Krunice (navlake) protetski su nadomjesci kojima se zbog opsežne destrukcije preostalo zubno tkivo ili
nadogradnja na neki način presvlači bilo kombinacijom metala i keramike ili nekim drugim stomatološkim
materijalima. Kada te krunice služe kao krajnja uporišta mosne konstrukcije nazivamo ih krunicama nosačima, a
umetnute zube u bezubom prostoru nazivamo međučlanovima. Osnovno je pravilo da broj i vrsta nosača moraju
odgovarati ili biti veći od broja i vrste zuba koji se nadomještaju. Npr. ako nadomještamo jedan pretkutnjak i jedan
kutanjak, zubi nosači moraju biti najmanje jedan kutanjak i jedan pretkutnjak.

• Vrste krunica i mostova

• Prema vrsti materijala od kojih se izrađuju krunice odnosno mostove možemo podijeliti na:
• AKRILATNE
• POTPUNE METALNE KRUNICE
• FASETIRANE AKRILATNIM ILI KOMPOZITNIM MATERIJALOM
• METAL-KERAMIČKE
• GALVANO KRUNICE - KRUNICE NA ZLATO-PLATINSKOJ FOLIJI
• POTPUNE KERAMIČKE KRUNICE
• Akrilatne krunice
• Osnovna namjena im je privremeno nadomjestiti izgubljenu krunu zuba. Mehanička svojstva najlošija su od svih
krunica.
Mogu se izraditi i u laboratoriju ali i u ordinaciji - kao provizoriji za vrijeme izrade konačnog fiksnog protetskog
rada. Kada se izrade u laboratoriju služe kao dugotrajniji provizoriji i mogu u ustima ostati do otprilike 2 godine.
Estetski funkcija im je vrlo dobra no s vremenom mogu promijeniti boju i izgubiti površinski sjaj. Cijena im je
najpovoljnija u odnosu na sve ostale krunice i mostove.
• Za razliku od krezubosti, kada je u ustima preostao makar jedan zub,
bezunost je stanje kada u ustima nedostaju svi zubi. Totalne zubne
proteze vrsta su zubnih nadoknada kojim se liječe bezubi pacijenti.
Ovim sredstvom nadoknađuju se svi izgubljeni zubi i djelovi
alveolarnog nastavka čime se omogućava obnova narušenih funkcija.
• Prema nekim istraživanjima, oko trećini stomatoprotetskih pacijenata
potrebno je liječenje jednom ili dvema totalnim protezama. Istraživanja
takođe pokazuju da je kod mlađih pacijenata češća bezubost u jednoj
vilici dok je najveći broj pacijenata liječenih sa dvije totalne proteze, u
starosnoj dobi iznad šesdeset godina života.
• Totalne zubne proteze nadoknađuju pacijentu anatomski i funkcionalni
nedostatak više nego bilo koja druga proteza (oko, uho, nos, ruka,
noga). Pojednostavljeno rečeno, totalnim protezama pacijent dobija
osjećaj potpune nadoknađenosti izgubljenih tkiva i funkcija Pacijentu
se dakle omogućava život zdrave i sretne osobe. Liječenjem totalnim
protezama preventivno se djeluje i na opšte zdravstveno stanje.
•
 MO STOVI
• U slučajevima kada nedostaje jedan ili više zuba u vilici, rešenje za takvu situaciju predstavljaju upravo
mostovi. Kao što im i samo ime kaže, dentalni mostovi povezuju prekinute zubne nizove u jednu
cjelinu. . .
•
• Priprema zuba za prihvatanje mosta je veoma slično pripremi zuba za prihvatanje pojedinačne krunice.
Razlika je u tome što izbrušeni zubi tj. njihove strane moraju biti međusobno paralelne. Ovim se
omogućava da se konstrukcija mosta postavi na svoje mjesto (slika lijevo).
• Iako postoje raznovrsne podjele, mostovi se prema obliku i načinu vezivanja za zube nosače (brušene
zube) mogu podijeliti u tri grupe:
• - klasični mostovi (slika desno) koji imaju dva zuba nisača tj. oslanjaju se makar na dva zuba (a može i na
više). Ovakva vrsta mostova se najčešće izrađuje i ima najveću stabilnost. Nedostatak ovakovom tipu
mosta je to što se pri izradi moraju brusiti barem dva zuba.
• - krilni ili tzv. apendix mostovi koji imaju oslonac samo na jednom zubu, dok su sa druge strane bez
oslonca. Ovakva vrsta mostova ima prednost u tome što se brusi samo jedan zub. Međutim, oni su
indikovani samo u malom procentu slučajeva i to uglavnom u frontu. Velika mana mu je loša stabilnost
koja može dovesti do gubitka i zuba koji nosi čitavu konstrukciju.
•
• - Merelined mostovi koji se karakterišu time što se zub koji nedostaje ne povezuje preko krunica za zube
nosače (kao kod klasičnih mostova) već se lijepe (kompozitom) za zadnje strane prirodnih zuba (ili
krunica koje se već nalaze na njima). Prednost mu je ušteda zubne supstance (nema brušenja zuba) dok
mu je mana slaba stabilnost odnosno neotpornost na pritisak, loš uticaj na zube koji ga nose kao i velika
prijemčtivost za plak.
•
• Slika 1. Teoretski dijagram reakcije kiseline i
baze između staklenog praha i polialkenske
kiseline. Kiselina zahvaća samo površinu
svake čestice, otpuštajući ione kalcija i
aluminija kao i ione fluorida, koji ostaju
slobodni i nisu dio matrice. Prvo se oblikuju
lanci kalcij poliakrilata, a odmah potom lanci
aluminij poliakrilata. Za završno
stvrdnjavanje materijala vidjeti sljedeću
sliku.
• Slika 2. Potrebno je neko vrijeme da se
staklenoionomer potpuno i čvrsto stvrdne. U
ovom stadiju više lanaca kalcija i aluminija
su u određenom stupnju stvrdnuti. Također
postoji kružić silikatnog kidrogela koji
okružuje svaku staklenu česticu i smatra se
da će to povećati otpornost na reakciju
kiseline. Opaženo je da se ti lanci mogu
polomiti i ponovno oblikovati tijekom
životnog vijeka nadoknade zubnog tkiva.
• od prvobitnih konvencionalnih samostvrdnjavajućih
(kemijski stvrdnjavajućih) cemenata rekacija
stvrdnjavanja kiseline i baze potiče se nanošenjem
polialkenske kiseline na površinu staklenih čestica. U
procesu stvrdnjavanja su četiri istodobna stadija koji se
mogu odrediti, no ne i jasno odvojiti, a krajni rezultat je
stvrdnuti materijal koji je sklon ranom primanju ili gubitku
vode . Materijal se može napraviti visoko estetskim ako
se njime pravilno rukuje, no mora se zapečatiti protiv
promjena u ravnoteži vode ako se želi postići dobar
estetski rezultat (Slike 7 i 8). S druge strane,
odstranjivanje viška iona kalcija znatno će ubrzati
stvrdnjavanje no smanjiti translucenciju.
• Slika 8. Ispuni su izrađeni poboljšanim
tipom II.I samostvrdnjavajućeg
staklenoionomera i odgovarajuće
zaštićeni prilikom postavljanja
sredstvom za spajanje akrilata i cakline
vrlo niske viskoznosti koje se aktivira
svjetlom. Za vrijeme snimanja
fotografije bili su 2 godine u ustima.
• Akrilatom pojačani svjetlosnopolimerizirajući materijali
• Kod akrilatom pojačanih staklenoionomera ravnoteža vode se stabilizirala dodavanjem male količine akrilata u
formulu. Ti hibridni materijali imaju dva različita mehanizma polimerizacije: prvobitna reakcija stvrdnjavanja
kiseline i baze staklenoionomera i vinilna polimerizacija akrilatnih skupina koja se može aktivirati prisustvom
fotoinicijatora kao što je kamforkvinon. Hidroksietil metakrilat (HEMA) je dodani akrilat koji pruža vinilnu reakciju.
Međutim, visoko je hidrofilan i može dovesti do daljnjeg primanja vode s vremenom . Svaki proizvođač dodaje
daljnje komponente u cilju zaštite prvobitne reakcije kiseline i baze između ionomernog stakla i polialkenske
kiseline bez inhibicije. Neki proizvođači dodaju dodatnu komponentu u obliku katalizatorskog sustava
redukcije/oksidacije koji se sastoji od mikro-kapsuliranog natrij persulfata i askorbinske kiseline.
Taj tako zvani «redox» katalizator omogućuje nastavak polimerizacije u odsutnosti aktivacije svjetla time
osiguravajući kompletnu aktivaciju preostalog HEMA. Prosječno je manje od 20% HEMA u tekućem dijelu
materijala tako da miješanjem u omjeru od 3:1 ili većem bit će blizu 5-7% HEMA u stvrdnutom cementu.
Dubina stvrdnjavanja je važna i preporuča se nanošenje u slojevima. Bilo koji dio rada koji nije aktiviran svjetlom
svejedno će se polimerizirati, no postoji određeni nedostatak vode i time inhibicija reakcije kiseline i baze. To
znači da se i sam staklenoionomer neće stvrdnuti u očekivanoj mjeri i može biti ostataka HEMA koji nisu reagirali
u nižim razinama rada koje su najbliže pulpi. Pokazalo se i da postoji značajna razlika u fizičkim svojstvima dva
stadija i da je dio rada koji je aktiviran svjetlo znatno bolji .
Razvoj adhezije kroz sloj izmjene iona je od velike važnosti i omogućit će ga i ovaj materijal Prvobitna reakcija
kiseline i baze će se nastaviti bez prekida i akrilatna komponenta nakon aktiviranja svjetla pružit će efekt
kišobrana. To nači da će se novo stvrdnuti cement zaštititi od ranog gubitka slabo vezane vode kao i od daljnjeg
primanja vode otapanjem lanaca kalcij poliakrilata. S vremenom će preostali akrilat koji nije zahvaćen aktiviranjem
svjetla proći daljnju reakciju kemijskog stvrdnjavanja («reakcija stvrdnjavanja u tami») sličnu onoj koja je bila
prisutna kod prvobitnih kemijski stvrdnutih kompozitnih akrilata (Slike 11, 12, 13, 14, 15).
• Slika 11. Velike erozivne lezije na
bukalnoj strani gornjeg desnog očnjaka
i prvog pretkutnjaka. Ispunit će se
akrilatom pojačanim
staklenoionomerom.
• Slika 12. Lezije su blago istrljane
plovučcem i vodom na gumenoj kapici,
oprane i blago osušene. Budući da je
gingivno tkivo bilo lagano abradirano
tijekom trljanja, nanešena je kap
trikloracetatne kiseline za zaustavljanje
krvarenja. Kavitet je zatim
kondicioniran 10%-tnom poliakrilnom
kiselinom 10-15 sekundi, opran i blago
osušen.
• Slika 13. Prije miješanja cementa valja
odabrati odgovarajuću translucentnu
matricu i provjeriti prianjanje.
Prilagoditi po potrebi
• Slika 14. Zamiješati cement (koji je po
mogućnosti u kapsulama), nanijeti
štrcaljkom i postaviti matricu. Aktivirati
svjetlom 20 sekundi kroz matricu.
Odstraniti matricu, zatim odmah
aktivirati svjetlom najmanje 20 sekundi.
Ispun se zatim može odmah oblikoati i
polirati finim dijamantnim svrdom uz
mlaz zraka/vode.
• postoji nekoliko glavnih kritika akrilatom pojačanih
staklenoionomera.
U određenoj mjeri kritika je upućena filozofiji staklenoionomera
budući da sadrže monomer. Monomeri su toskični i HEMA nije
izuzetak. To znači da može zasigurno postojati stupanj rizika
njihove uporabe za neke pacijente u obliku alergijske reakcije.
HEMA je vrlo hidrofilan te će stvrdnuti materijal primiti vodu što
dovodi do ekspanzije i smanjenog otpora na trošenje i eroziju.
Akrilatom pojačani materijali također su pokazali mogućnost
promjene boje s vremenom, osobito u ustima koja nisu čista i dobro
održavana . Dok su u početku bili jači od prvobitnih konvencionalnih
staklenoionomera, sad postoji nekoliko konvencionalnih materijala s
boljim svojstvima. Klinička važnost tih razlika nije velika budući da
one znače da se akrilatom pojačani materijali ne trebaju nužno
smatrati poboljšanjem sustava samostvrdnjavanja.
Tri materijala u ovoj kategoriji uključuju Fuji II LC, Photacfil i
Vitremer i trebaju se koristiti samo u slučaju potrebe za
visokokvalitetnom estetikom.
• Slika 15. Ispun odmah nakon početnog
oblikovanja prije otpuštanja pacijenta.
Ispuni sz zapečaćeni akrilatom niske
viskoznosti kako bi se eliminirale
poroznost površine i hrapavost uslijed
oblikovanja.
• Varijacije akrilatom pojačanih materijala uključuju one koji su potpuno
samostvrdnjavajući ili one koji su podložni kombinaciji svjetla/topline i
samostvrdnjavanja. Većina njih su materijali za cementiranje ili podlaganje i
važni su tamo gdje nije moguće pouzdano svjetlom započeti reakciju
stvrdnjavanja. Imaju veću čvrstoću pod savijanjem i čvrstoću spoja te mogu
biti osobito dobri za lijepljenje ortodontske bravice i cementiranje prstena.
Materijali koji sada postoje na tržištu imaju relativno niska fizička svojstva u
usporedbi sa zadanim zadacima koje trebaju izvršiti, no postoji vjerojatnost
primjene istog načela s čvršćim materijalima kao što su dentalni restorativni
materijali u budućnosti. Za te materijale komponenta praška će općenito
imati vrlo sitnu veličinu čestica iako će finoća variati sukladno namijenjenoj
funkciji. Također če biti mala količina katalizatora dodana, čija je svrha
potaknuti reakciju samostvrdnjavanja akrilatne komponente. Tekućina će
sadržavati uobičajenu polikarboksilnu kiselinu, tartarsku kiselinu, vodu i
HEMA, kao i malu količinu monomera koji se može međusobno vezati. Neki
proizvodi također sadrže polikarboksilnu kiselinu poboljšanu metakrilatnim
skupinama.
• Slika 7. Cervikalne erozivne lezije
ispunjene su akrilatom pojačanim
staklenoionomerima. Prikazani su
ispuni odmah nakon postavljanja i
početnog oblikovanja prije otpuštanja
pacijenta. Površina je zapečaćena
nisko viskoznim akrilatom, ne za
stabilizaciju ravnoteže vode, vež za
odstranjivanje površinske poroznosti i
hrapavosti nastale uslijed oblikovanja.
• Slika 8. Ispuni jednu godinu nakon
postavljanja. Valja uzeti u obzir da je
došlo do lagane promjene boje koja se
može povezati s primanjem vode u
prvim mjesecima nakon postavljanja.
• Slika 17. Akrilat se zatim aktivira
svjetlom. Valja uzeti u obzir da obično
ima viška akrilata na gingivnom rubu
koji može visjeti. treba ga odstaniti
oštrim nožem prije otpuštanja
pacijenta.
• Slika 18. Cervikalni ispun na gornjem
lijevom očnjaku fotografiran odmah po
postavljanju s tipom II.I
samostvrdnjavajućeg
staklenoionomera i zaštita nisko
viskoznim akrilatnim sredstvom za
spajanje. Vidljiv je relativni nedostatak
translucencije.
• Slika 19. Isti ispun nakon poliranja,
jedan tjedan od postavljanja. Značajno
je poboljšanje boje i translucencije
nakon stvrdnjavanja staklenoionomera.
• Slika 20. Cervikalni ispuni kod gornjeg lijevog
središnjeg lateralnog sjekutića i očnjaka. Gornji
središnji ispun izrađen je prije više od godinu dana i
bio je pravilno zaštićen. Ispun u očnjaku je izrađen 6
mjeseci prije toga i bio smatran stvrdnutim.
Međutim, kad je ispun rađen na lateralnom sjekutiću,
staklenoionomer u očnjaku je dehidrirao na površini
nakon otprilike 10 minuta izloženosti zraku, što
pokazuje da čak nakon 6 mjeseci nije bio potpuno
stvrdnut.
• Slika 21. Cervikalni ispun je izrađen na gornjem
• Slika 21. Cervikalni ispun je izrađen na
gornjem lijevom prvom pretkutnjaku
prije tjedan dana i zaštićen debelim
slojem akrilata za spajanje. Bilo je malo
ostataka akrilata na gingivnom rubu što
je dovelo do ograničenog područja
upale gingivnog tkiva.