Sadržaj

Uvod..........................................................................................................................2

Konvencija o pravima dijeteta...................................................................................3

Žrtve čedomorstva.....................................................................................................4

Fenomen maltretiranja dijece i maloljetnika.............................................................6

Zapuštanje odgojno-obrazovnih potreba........................................................7

Izostanak nadzora nad dijetetom..................................................................8

Izostanak tijelesne i zdravstvene brige o dijeci...............................................8

Psihološko maltretiranje dijeteta..................................................................9

Tjelesno zlostavljanje.................................................................................9

Seksualno zlostavljanje dijeteta.................................................................10

Otklanjanje nekih rizika u prepoznavanju fenomena maltretiranja.........................11

Fenomen maltretiranja među dijecom.....................................................................11

Zaključak.................................................................................................................13

Literatura.................................................................................................................14
 Uvod
Nasilje i zlostavljanje su vijekovna sudbina mladih. Ova pojava datira još od vrijema
starih Sumeranapre 5.000 godina, a prenijela se na Grčku i Rim u srednjem vijeku. Patria
potestas glava porodice u rimskom pravu, identično mnogim drugim narodima, podrazumjevalo
je i pravo oca da raspolaže životom svoje djece. On ih se mogao odreći, prodati ili ubiti. Sve do
nedavno nasilje nad djecom se smatralo roditeljskom privilegijom.

Žrtva porodičnog nasilja (u ovom slučaju nad dijecom) može da bude bilo ko , bez obzira
na pol, godine, materijalni status, obrazovni nivo, nacionalnu ili religisku pripadnost. Isto tako
nasilnik nema određeni „psihološki profil“. Može se desiti da to bude obrazovana, šarmantna,
uspješna, cijenjena ličnost, poštovana u društvu i na poslu, a opet to mogu da budu i ovisnici,
ljubomorne i problematične osobe.

Zlostavljanje dijece od strane roditeljanema opravdanja. Ovaj čin se smatra namjernom

povredom bez ikakvog objašnjenja. Zlostavljanje nad dijecom podjednako vrše i otac i majka,
najčešće zajedno. Ukoliko jedan roditelj zlostavlja dijete a drugi to zna i ne učini ništa da bi
sprečio to zlostavljanje i sam je učesnik.

U Republici Srpskoj je 2005. godine donijet Zakon o zaštiti od nasilja u porodici. Ovim
zakonom se uređuje zaštita od nasilja u porodici, način zaštite članova porodice, i vrsta i svrha
sankcija za izvršioce nasilnih radnji.

Vrste nasilja i agresije prema maloljetnicima su obrađeni u daljnjoj obradi, kao i načini
na koji se mogu prepoznati.

1
 Konvencija o pravima djeteta
Prema ovoj Konvenciji dijete je svako ljudsko biće koje nije navršilo osamnaest godina
života, ukoliko se po zakonu koji se primjenjuje na dijete, punoljetstvo nestiče ranije. Strane
ugovornice ove konvencije obavezale su se da ce poštovati i obezbjeđivati prava utvrđena ovom
konvencijom svakom djetetu koje se nalazi pod njihovom jurisdikcijom bez ikakve
diskriminacije i bez obzira na rasu, boju kože, pol, jezik, vjeroispovjest, političko ili drugo
uvjerenje, nacionalno, etničko ili socijalno porijeklo, imovinsko stanje, onesposobljenost,
rođenje ili drugi status djeteta, njegovog roditelja ili zakonskog staratelja.

Nadalje, prema ovoj Konvenciji usvim slučajevima sktivnosti koje se tiču djece, a koje
preuzimaju javne ili privatne institucije moraju biti u najboljem interesu djeteta. Djeci se mora
obezbjediti takva zaštita i briga koja neophodna za njihovu dobrobit, uključujući i obaveze
njihovih roditelja i zakonskih staratelja.

Analogno tome preuzimaju se i adekvatne zakonske i administrativne mjere.

Djetetu se priznaje pravo na život njegovim rođenjem i pravo na opstanak i razvoj. U tom
kontekstu mora biti registrovano kako bi steklo svoje ime, i pravo na sticanje državljanstva.
Djete ne smije biti odvojeno od svojih roditelja protiv svoje volje, osim kada nadležne vlasti
odrede da je tako najbolje u interesu djeteta. Djetetu koje je sposobno da formira svoje sopstveno
mišljenje obezbjeđeno je pravo slobodnog izražavanja u skladu sa godinama i zrelošću djeteta.
Nijedno djete ne smije biti izloženo nezakonitom mješanju u njegovu privatnost, porodicu, dom
ili prepisku, niti nezakonitim napadima na njegovu cast i ugled. Ono ima pravo na zakonsku
zaštitu protiv takvog mješanja.

Takođe zemlje potpisnice Konvencije moraju da obezbjede zaštitu od svih oblika fizičkog
ili mentalnog nasilja, povređivanja ili zlostavljanja, zapostavljanja ili nemarnog postupanja,
maltretiranja ili eksplatacije, uključujući i seksualno zlostavljanje dok je pod brigom zakonskih
staratelja. Dio prava se odnosi i na zaštitu djeteta od ekonomskog iskorišćavanja i od obavljanja
posla koji bi bio opasan, ometao njegovo školovanje i koji bi bio štetan po zdravlje ili njegov
razvoj uopšte. Autor nije zaboravio ni na zaštitu od nezakonite upotrebe narkotika i psihotropnih
supstanci, i dio na zaštitu od svih oblika seksualnog iskorišćavanja i seksualnog zlostavljanja.

Mentalno ili fizički zaostala djeca trebaju da uživaju pun i kvalitetan život, u uslovima
koji obezbjeđuju dostojanstvo, unapređuju samopouzdanje i olakšavaju njegovo aktivno učešće u
zajednici. Invalidno djete ima pravo na posebnu brigu kroz različite oblike pružanja pomoći
adekvatne stanju djeteta i mogućnostima roditelja ili drugih osoba koje se o takvom djetetu
brinu.

Djeca se ne smiju podvrgavati mučenju ili drugom okrutnom, nehumanom ili

ponižavajućem postupku ili kažnjavanju. Osobama mlađim od 18 godina ne smije biti izrečena
smrta kazna i doživotni zatvor, bez mogućnosti oslobađanja. Takođe ne smiju biti nezakonito biti

2
lišena slobode. Djeca lišena slobode imaju pravo na pravnu i druge vrste pomoći kao i pravo i da
pobijaju zakonitost tog lišenja slobode pred sudom ili drugim nadležnim, nezavisnim i
nepristrasnim organima kao brzu odluku u svakom takvom postupku.

Djeca mladja od 18 godina ne smiju učestvovati u neprijateljskim aktivnostima i biti

regrutovana u oružane snage. U slučaju kada su djeca uhapšena, zadržana u pritvoru ili
internirana u slučaju nekog oružanog sukoba moraju biti odvojena od odraslih, osim kada se
čitave porodice smještaju kao porodične cjeline. Priznaje se pravo svakom djetetu za koje se
tvrdi koje je optuženo ili za koje je utvrđeno da je prekšilo krivični zakon, za postupak usklađen
sa unapređenjem djetetovog osjećaja i vrijednosti.

Drugi dio Konvencije o pravima djeteta se odnosi na provjeru napretka koje su strane
ugovornice postigle u sprovođenju obaveza ove Konvencije i konstituisanje Komiteta za prava
djeteta koji će izvršavati svoje funkcije.

Treći dio Konvencije o pravima djeteta se odnosi na mogućnost potpisivanja od strane

svih država. Instrumenti ratifikacije se deponuju kod Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija.

Žrtve čedomorstva
Čedomorstvo, odnosno lišavanje života novorođenog djeteta, neposredno poslije
porođaja, sigurno predstavlja jedan od najtežih zločina.

Iako je tačan broj ovakvih ubistava u BiH teško utvrditi, pogotovo ako je porod obavljen
bez ljekarskog nadzora, nekoliko slučajeva pronalaska mrtvih beba skrivenih u kućama, ali i u
rijekama, kontejnerima ili napuštenim mjestima, dovoljno pokazuju koliko je ovaj problem
izražen kod nas. U većini slučajeva ubistva počine majke, ali dešava se da novorođenčad stradaju
i od nekih drugih članova porodice.

Niz uzroka: Iz Uprave kriminalističke policije MUP-a RS navode da iskustveni pokazatelji

govore da su najčešća mjesta pronalaska beba sjenovita i zabačena mjesta, ivice šuma, te
deponije smeća. "Motivi čedomorstva, prema iskustvu istražitelja, najčešće se objašnjavaju
lošom ekonomskom situacijom, a u ruralnim sredinama i strahom od negativnih reakcija
okoline", navode iz ove službe.Iako majke danas imaju i druge mogućnosti da se oslobode
"neželjenog" djeteta, dajući ga na usvajanje ili ostavljajući ga u dom za nezbrinutu djecu,
nažalost, svjedoci smo slučajeva da se neke od njih odlučuju na ubistva. A koliko jaki razlozi
moraju biti da bi se ubilo tek rođeno dijete, pitanje je kojim bi trebalo da se pozabavi cjelokupno
društvo. Iako je čedomorstvo jedan od najgnusnijih oblika ubistva, mnogi psiholozi ističu da je u
njegovoj pozadini niz uzroka.

3
Zastrašujući prizori: Načini na koje se izvršava čedomorstvo su: zagušivanje - davljenje djeteta
stiskom vrata ili pluća, zapušenje nosa ili usta - prstima, krpom, spužvom ili papirom; povredom
glave ili moždanih struktura - tupim, ubodnim ili oštrim predmetima, udarcima, bacanjem,
ispuštanjem i/ili padom na tvrdu površinu; nepovezivanjem pupčane vrpce - krvarenjem;
lišavanjem vode, hrane, kiseonika; utapanjem u vodi; gušenje plinom; neutopljavanjem -
ostavljanjem u hladnoj prostoriji ili na hladnom tlu - betonu; bacanjem i ostavljanjem na ulici, u
haustorima, kontejnerima, smetljištima i drugim lokacijama i površinama; rađanjem i/ili
bacanjem u vodu (rijeke, bare, bunare), kanjonima, pećinama i slično.

Iako, prema zakonu, za majku koja usmrti svoje dijete, za vrijeme ili nakon
poroda, slijedi zatvorska kazna od jedne do pet godina, sigurno je da se pažljivo mora
pribjegavati ovakvim slučajevima, jer stručnjaci upozoravaju da u pozadini ovakvog gnusnog
čina leži niz uzroka, kao što su duševno rastrojstvo majke koje su često prošle kroz traumatično
iskustvo. Društvo bi trebalo, ipak, malo više da se zapita šta to navodi majke da izvršavaju
ovakav težak zločin i to nad svojim vlastitim djetetom.

Psihički poremećaj majke

Čedomorstvo, ubistvo novorođenčeta koje izvrši majka za vrijeme ili nakon porođaja,
predstavlja  krivično djelo nasilja protiv života i tijela.

Ono se čini u vrijeme i u statusu i stanju psihičkih poremećaja majke uzrokovanom

brojnim faktorima. "Čedomorstvo, kao specifičan delikt nasilja - ubistvo potpuno nemoćne i
nezaštićene žrtve - tek rođenog djeteta, uslovljava vanrednu pažnju, valjanu kriminološku istragu
i psihološko-medicinsku ekspertizu i po ekstenzitetu i intenzitetu, ponirući u sva tri bitna faktora
- ličnost, okolinu i deliktnu situaciju, kao i njihovu međusobnu transakciju", prema riječima prof.
dr Aleksandra Milića.

Navodi da su uzroci, motivi, tok i ishod čedomorstva brojni i različiti, što uslovljava

interdisciplinarno istraživanje, praćenje, naučnu evaluaciju, prevenciju i suzbijanje. Posebno je,
ističe, bitno psihološko vještačenje u okviru kriminalističke i forenzičke psihologije, psihijatrije i
pravosuđa.

"U osnovi čedomorstva je patogeni faktor u ličnosti čedomorke - počinioca čedomorstva,

ma čime da je uslovljen. I načini izvršenja čedomorstva ukazuju na poremećaje ličnosti
čedomorke, a i njene uže socijalne sredine".

4
 Fenomen maltretiranja djece i maloljetnika
Fenomen maltretiranja obuhvaća zlostavljanje (nasilje i agresija), i zapuštanje, kojima
se što svjesno, što nesvjesno i nasilno sprječava razvoj djece.

Zapuštenim djetetom smatra se svako mlađe dijete od 18 godina i o kojemu se roditelji ili
bilo koja druga osoba ne brinu, uključujući brigu o odgoju, njezi, prehrani, poticanju i
ohrabrivanju, socijalnoj adaptaciji, emocionalnim potrebama, obrazovanju, tolerantnosti itd.

Zlostavljanjem djeteta smatraju se agresivni i najčešće namjerno grubi postupci prema

djetetu.

Zlostavljanje u bilo kojem obliku djeluje na sve aspekte djetetova razvoja. Utječe na
tjelesno zdravlje, intelektualni i emocionalni razvoj, psihičko funkcioniranje, te na razvoj
socijalnih vještina i sposobnosti.

Teško je odrediti jasne granice između zapuštanja i zlostavljanja djece. Zbog interakcije
brojnih problema (mentalno zdravlje roditelja, nepoznavanje pozitivnih roditeljskih vještina,
socijalni problemi i dr.), teško je odrediti kada zapuštanje prelazi u zlostavljanje.

Najčešći oblici maltretiranja djece od strane odraslih su:

1. ignoriranje i odbacivanje
2. okrutna disciplina
3. neprimjerena očekivanja – prema spolu, dobi, sposobnosti
4. tjelesno zapuštanje
5. zapuštanje odgojno-obrazovnih potreba
6. izostanak nadzora nad djetetom
7. izlaganje djece različitim opasnostima i rizicima u obitelji i izvan nje
8. seksualno zlostavljanje
9. emocionalno zlostavljanje
10. tjelesno zlostavljanje
11. socijalna izolacija
12. socio-emocionalno zapuštanje.

Ova pojava maltretiranja djece je sve učestalija što pokazuju brojna ispitivanja.

5
 ZAPUŠTANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH POTREBA

Ako roditelji ne pokazuju brigu o osnovnim edukacijskim potrebama, uskraćuju

edukacijsku pomoć – smatra se pojavom zlostavljanja.

Zanemarivanje ove potrebe smatra se blažim ili manje opasnim tipom maltretiranja od drugih.

Pojave koje upućuju na zapuštanje odgojno-obrazovnih potreba djeteta:

- nije na vrijeme upisano u školu
- neredovito ju polazi, višednevno izostaje, česte selidbe
- svakodnevno ili učestalo kasni u školu
- samo inicijativno odlazi iz škole prije vremena
- velik broj izostanaka.

Takvo dijete često reagira neprimjereno:

a) Pokazuje nezainteresiranost za učenje i nastavu, dosađuje se i ometa druge

- neprestano ga se opominje
- primijenjene su pedagoške mjere – opomena, ukori

b) Javlja se neuspjeh
- dobivaju negativne ocjene
- teško ih ispravljaju
- ponavlja razred, ali dijete ima i druge poteškoće kao npr. zaboravlja i ne piše zadaće, nema
navike učenja, nesigurno je, ima oskudan rječnik, teže usvaja nove pojmove, loše čita i piše, brzo
odustaje od obveza,...

Ponašanje roditelja:

- ne ispričava djetetove izostanke

- ostavlja stariju djecu da obavljaju kućanske poslove, čuva mlađu djecu
- odbijaju primjerenu pomoć ili ju ne osiguravaju
- ne osiguravaju pomagala (knjige, bilježnice, opremu).

IZOSTANAK NADZORA NAD DIJETETOM

6
 Izostajanjem nadzora nad djetetom smatra se nedovoljna briga odraslih o tome s kim se
dijete druži u školi, van obitelji, kamo ide, što radi.

Dijete:
- nema osjećaja odgovornosti prema sebi i drugima, prema postignuću i materijalnim dobrima
- često je samo – u slobodni dio dana, vikenda, blagdana
- bez znanja roditelja svakodnevno izbiva iz kuće
- često bježi u nepoznato
- druži se sa starijima.

Javlja se:
- nekulturno ponašanje
- na komentare reagiraju pogrdno
- smatra da mu je sve dopušteno
- puši, konzumira alkohol, iznuđuju ili otimaju novac

Ponašanje roditelja:
- uglavnom ne sudjeluje u slobodnom vremenu djeteta – igri, šetnji, razgovorima
- ne zanimaju se s kim se druži, kamo odlazi
- nisu zainteresirani za djetetove probleme, uspjeh (ne znaju s kim sjedi, ne znaju razrednika, ne
dolaze u školu, sami uzimaju alkohol, opijate i slično).

IZOSTANAK TJELESNE I ZDRAVSTVENE BRIGE O DJECI

Kako ćemo prepoznati:

- dijete je blijedo, mršavo, neprikladno odjeveno, ima prljavu odjeću
- zdravstveno nezbrinuto – nema pomagala, a potrebna su mu (naočale, slušni aparat, lijekovi,...)
- često pobolijeva, ima pokvarene zube, nesanirane rane, ozljede, nametnike u kosi, promrzline
ili opekotine od sunca,...

Ponašanje roditelja:
- ne mare za djetetov izgled
- ne osiguravaju minimalne standarde zdravstvene i tjelesne brige
- u obitelji prevladava loša zdravstveno-higijenska briga
- ne brinu o prehrani
- često žive u lošim stambenim uvjetima kao i egzistencijalnim (nezaposleni).
Ponekad to čine i roditelji prihvatljiva fizička izgleda i u mogućnosti su osigurati minimum
tjelesne skrbi (imaju svoje psihološke probleme, ne brinu o djetetu koje nije željeno, troše novac

7
na sebe,...)

PSIHOLOŠKO MALTRETIRANJE DJETETA

Psihološko maltretiranje djeteta podrazumijeva pasivan odnos prema emocionalnim potrebama

djeteta, primjenjuju okrutne metode ponašanja, ne razgovaraju, ne igraju se.

Dijete se:
- neprimjereno ponaša
- ne pokazuje pozitivne emocije
- ima strah od odlaska kući
- željno je pažnje, ljubavi
- povodljivo je za onima koji pokažu interes za njega.

Javljaju se:
- problemi u učenju, neuspjeh u školi
- maltretira mlađe, životinje, starce, hendikepirane osobe
- često laže, muca, izmišlja da se nešto dogodilo njemu, prijatelju,...
- enureza.

Roditelji:
- uskraćuju mu socijalne kontakte, izoliraju od vršnjaka, rodbine
- kažnjavaju, ponižavaju, posramljuju ga
- pokazuju bijes i netrpeljivost
- u obitelji vlada okrutna disciplina i agresivnost.

TJELESNO ZLOSTAVLJANJE

Tjelesnim zlostavljanjem smatra se ozljeđivanje djece, koje može biti:

- i nenamjerno kao posljedica kazni
- onemogućavanjem da slobodno konzumira hranu, piće, da ima miran san
- zatvaranje u mračne sobe.

Kod takve djece se uočava:

- često neobjašnjive ozljede, nagnječenja, frakture, počupana kosa, tragovi opekotina,
posjekotine, modrice, ožiljci, ugrizi... unutarnje neobjašnjene ozljede glave, mozga i slično.

Dijete ima:

8
- strah od odraslih ili druge djece
- nervozno je, napeto na reakcije odraslih
- reagira agresivno
- sramežljivo, noćne more
- teškoće u komunikaciji.

Javlja se:
- nepažnja u školi, loš uspjeh, dolazi ranije u školu, odlazi kasnije iz škole
- nerado se presvlači.

SEKSUALNO ZLOSTAVLJANJE DJETETA

Seksualnim zlostavljanjem smatra se svaka radnja kojom odrasli nagovaraju ili

prisiljavaju dijete da sudjeluje u nekoj seksualnoj aktivnosti radi zadovoljavanja svojih
seksualnih potreba ili ekonomskih interesa.

Dijete:
- boji se ili teško prihvaća fizički dodir
- pobolijeva, izostaje u školi
- ima razne ogrebotine ili ozljede na tijelu i oko genitalija
- krvavo donje rublje
- teško hoda i sjedi, malo govori o obitelji
- bježi od kuće
- ne brine se o svom izgledu
- plačljivo je i agresivno
- teže se koncentrira i uči, loš učenik
- naglašena preuranjena seksualnost
- pokušava se prema mlađima odnositi kao što je samo doživjelo
- odbija presvlačenje, sistematske preglede,...

Neposredno seksualno zlostavljanje:

- spolni odnosi s djetetom

- prisiljavanje djeteta na pokazivanje svojih spolnih organa
- dodirivanje ili milovanje djetetovih genitalija ili da dijete dodiruje odrasle
- zlouporaba u pornografiji
- poticanje na prostituciju.
Neprimjereno ponašanje odraslih:
- prakticiranje seksa pred djecom
- pokazivanje pornografskih slika, knjiga, časopisa
9
- verbalno poticanje i slično.

OTKLANJANJE NEKIH RIZIKA U PREPOZNAVANJU FENOMENA

MALTRETIRANJA

Veliki je i specifičan rizik ući u takve obitelji socijalnim djelatnicima ili stručnjacima.
Često se dijete ozljedi nakon posjeta, ponekad se pogrešno zaključuje, jer nema provjerenih i
pouzdanih instrumenata (to je subjektivna procjena, neprihvaćanje suradnje od roditelja ili se
unaprijed sumnja u roditelje i slično).

FENOMEN MALTRETIRANJA MEĐU DJECOM

Neprimjereno i nekorektno ponašanje manifestira se grubim riječima, ružnim gestama,

pogrdnim nadimcima, napisima na zidovima, pa do fizičke agresije – to često preraste u
PSIHOTEROR.

Obično to moćnija skupina djece na prikriveni način počne manipulirati pogreškama ili nekim
hendikepom djeteta – žrtve.
U početku je cilj smijati se drugima, zbuniti ga, ali polako prelazi u nemilosrdno i zastrašujuće
ponašanje. Obično je toj skupini vođa koji okupi ostale članove, koja povezuje antipatija prema
određenom djetetu – oni sve više šire krugove mržnje, klevete, laži, udruženi su jači, imaju moć,
sigurnost i osjećaj samopouzdanja.

Najčešća nasilja djece nad djecom:

- verbalna agresija, ponižavanje, posramljivanje, etiketiranje, vrijeđanje, iznuđivanje, prijetnje,
ometanje pri radu, ignoriranje, socijalna izolacija, pritisci grupe, otimanje stvari, hrane, novca,
fizičko nasilje.

Tjelesno nasilje je lakše prepoznati:

- stalno lupkanje, štipanje, ubodi olovkom u leđa, udaranje laktom, podmetanje noge, izmicanje
stolice, prisila da nosi tuđe stvari.

Prikriveno nasilje je naizgled bezazlena igra, a žrtve često dijete nesklono svađi, uspješan učenik,
dijete iz drugih sredina koje odstupa govorom, odijevanjem ili nečim drugim, druge etničke
skupine, hendikepirani, dijete loših socijalnih prilika, dijete iz rastavljenih obitelji,...

10
U početku odrasli to smatraju dječjim poslovima ili nemaju vremena za te „nebitne“ stvari i
probleme rasta. Žrtve pate – stvara se osjećaj nesigurnosti, krivnje, osamljenosti. Dijete se u
početku žali, traži pomoć, plače. Ako se sazna za problem, skupina napadača zauzima novu
strategiju, ali ne odustaje od maltretiranja, a najčešći prikriveni oblici su:

- odbijanje komunikacije
- socijalna izolacija (tjeraju ih, ne prihvaćaju ih, vrijeđaju ih,...)
- pritisak grupe (dodjeljuju im ponižavajuće radnje, prisiljavaju na kriminalne radnje,...).

Za prekidanje tog ciklusa potrebna je pravodobna, kvalitetna pomoć učitelja, roditelja i stručnih
suradnika.

Djeci se mora dati do znanja:

- da postoje jednaka pravila za sve
- svako snosi posljedice za tjelesni napad
- šteta se mora nadoknaditi
- moraju se obavijestiti roditelji
- nijedan oblik maltretiranja se neće i ne smije podržati.

ZAKLjUČAK
Svatko od nas osobno, lokalna zajednica, nevladine udruge, organizacije i institucije
države, moraju učiniti sve da se zlostavljanje djece svede na minimalne razmjere i da svako

11
dijete, bez obzira na svoju dob, zna da je zaštićeno i da postoje institucije koje će osigurati
zaštitu njegovih prava.

Temeljne aktivnosti u tom pogledu su:

- efikasan sustav državne brige
- obrazovni sustav (seminari, predavanja, radionice)
- sustav zdravstva (psihoterapija)
- društvene organizacije (hrabri telefon, sedmica borbe protiv zlostavljanja djece)
- promjene u obiteljskom zakonu (oduzimanje djece)
- sustav policije
- doprinosi nauci (naučno-istraživački rad).

Zlostavljanje dijece od strane roditelja nema opravdanja. Ovaj čin se smatra namjernom
povredom bez ikakvog objašnjenja. Zlostavljanje nad djecom podjednako vrše i otac i majka,
najčešće zajedno. Ukoliko jedan roditelj zlostavlja dijete a drugi to zna i ne učini ništa da bi
sprečio to zlostavljanje i sam je učesnik.

U Republici Srpskoj je 2005. godine donijet Zakon o zaštiti od nasilja u porodici. Ovim
zakonom se uređuje zaštita od nasilja u porodici, način zaštite članova porodice, i vrsta i svrha
sankcija za izvršioce nasilnih radnji.

Literatura

Krstić, O.; Maloljetnička delikvencija; FBZ BL; Banja Luka; 2009

12
Krstić, O.; Simboli, znakovi i značenja u kriminalistici; Zavod za udžbenike i
nastavna sredstva; Beograd; br.1/06

Krstić, O.; Prevencija kriminaliteta; FBZ BL; Banja Luka; 2007

Sa interneta:
-http:/www.znanje.org/društvo/porodica/01/nasilje u porodici.htm
-tekstovi iz nezavisnih novina i sa bh portala
-wikipedija

13