SKRIPTA

SOCIOLOGIJA

By Ganja Queen #3

1
 SOCIOLOŠKA IMAGINACIJA

 na raznolika ljudska ponašanja teško je primijeniti pojam "zakon"

 sociologija pokušava bogatstvo pojavnih oblika stvarnosti svesti na
određena načela, odnosno zakonitosti
- dodatan zadak sociologa: svojim objašnjenjem utječe na stvarnost;
spoznati složene mehanizme društvenog događanja
- on mora odlučiti je li neki događaj tipičan (isti kao neki prethodni)
ili treba na nj primijeniti neku drugu mrežu ili matricu

POJEDINAČNO I OPĆE U SOCIOLOGIJI

 primjer: rušenje WTC u NY 9.11.2001. - obilježen početak 21. st.
- utjecalo na sve nas (ISPREPLETENA SOCIJALNA MREŽA)
- Marcel Mausse i Georg Gurwitsch takav događaj nazivaju
TOTALNIM FENOMENOM
- Clifford Geertz tvrdi da je za takve događaje potreban tzv. podroban
opis (uključuje sve razine ili slojeve objašnjenja)

RAZUMIJEVANJE
 sociolog mora odlučiti u kojoj se mjeri želi poistovjetiti s pojedincem
ili grupom čije ponašanje objašnjava
- mora održavati ravnotežu između nepristranosti i angažmana,
između objektivnosti i potrebe za razumijevanjem detalja
 početkom 20. st. - teorija tumačenja = HERMENEUTIKA (Wilhelm
Dilthey, Martin Heidegger, George Gadamer, Richard Rorty,
Diltheyev učenik Max Weber)
- starija generacija: potrebno uživljavanje kako bi se razumjelo
ljudska djela
- novija generacija: proces tumačenja moramo shvatiti kao proces
samospoznaje (drugi su nam sredstva za razumijevanje samih sebe)

PREDMET I DEFINICIJA SOCIOLOGIJE

 predmet sociologije u najširem smislu riječi jest sve što ljudi rade
 sociologija je znanstvena disciplina koja primarno proučava ljudska
ponašanja koja se tiču drugih ljudi te djela kojima se stvaraju
društveni odnosi i njihove manifestacije, poput institucija
- sociologija proučava oblike institucionaliziranja društvenih odnosa
u skupine, narode, klase, kaste i dr., načine na koje se takve
skupine institucionaliziraju
- sve su društvene skupine u izvjesnom smislu zamišljene
 najbolji primjeri socioloških studija su primjeri začudnih objašnjenja
nečega što nam se čini poznatim
- franc. sociolog Emile Durkheim govorio o takvim fenomenima kao o
društvenim činjenicama
- primjer: brak - time što povezuje dvoje ljudi pritišće ih da djeluju
na određen način; svaki je brak na svoj način jedinstven, ali u
2
 ponašanju ljudi takva vanjska institucija daje isti rezultat

MIKROSOCIOLOGIJA I MAKROSOCIOLOGIJA
 MIKROSOCIOLOGIJA je podvrsta sociologije koja se bavi malim
skupinama (obiteljima, razredima...)
- mikroproblemi su vezani za odnose u tim manjim skupinama,
probleme u obiteljima, kriminalno ponašanje, narkomaniju i sl.
- mikrosociologija se češće definira prema metodama koje se koriste
u analizi tih odnosa; jedan od tipičnih primjera mikrosociološkog
istraživanja je izrada tzv. SOCIOGRAMA (ideja am. soc. Morena) -
profesor želi saznati na koji način da rasporedi učenike u razredu,
oni napišu imena, profesor poveže imena crtama = sociogram
 MAKROSOCIOLOGIJA je vrsta sociologije koja se bavi globalnim
društvenim sustavima, odnosima među civilizacijama, narodima,
rasama...
- primjer: Samuel Huntington u knjizi "Sukob civilizacija" tvrdio da
će do glavnih sukoba dolaziti između religijski različitih civilizacija
(prema njemu postoji devet takvih civilizacija) 4 godine prije rušenja
WTC
- K. Marx je povijest podijelio prema klasnoj podjeli "sredstava za
proizvodnju" na primitivni komunizam, robovlasništvo, feudalizam,
kapitalizam i socijalizam (previše grubo - primjer: Kina ima
komunistički društveni poredak, a kapitalistički ekonomski)

STRUKTURA I AKCIJA
 Raymond Boudon - tradicionalna podjela sociologije na soc. koja
proučava strukture i cjeline i soc. koja proučava ljudske interakcije
 strukturalizam se gradi na temeljnoj pretpostavci da se ljudska
djelatnost može prepoznati kao rezultat pretpostavljenih društvenih
struktura
 sukob strukturalne i socijalno-interakcijske orijentacije:
- strukturalna orijentacija se usredotočuje na makro skalu, na
pravilnosti ponašanja ljudi u sličnim uvjetima
- socijalno-interakcijska orijentacija se temelji na pokušaju
rekonstrukcije tuđih motiva, ljudska je akcija izabrana, stvorena,
mogla bi biti drugačija da su pojedinci to htjeli
-KORISTE SE RAZLIČITIM METODAMA (primjer: kriminalni
recidivizam)
- strukturalisti će minimalizirati razlike između ljudskog i
životinjskog ponašanja (koriste tvred znanosti: ankete, eksperiment,
sistematsko proučavanje)
- interakcionisti će preferirati kvalitativne metode poput etnografskih
studija, sudioničkog promatranja ili interpretativnih životnih
povijesti

SOCIOLOGIJA I DRUGE DRUŠTVENE ZNANOSTI

 SOCIOLOGIJA I PRAVO - prije nastanka sociologije kao znanosti i

3
 podjele društvenih znanosti prema različitim područjima,
objašnjenja društva i objašnjenja prava nisu se razdvajale
- u nastojanju da se iz pravne struke izbace elementi metajuridičkih
znanja, nastalo je shvaćanje o potrebi nastanka čiste pravne
znanosti, pročišćene od svake političke ideologije i svih elemenata
koji pripadaju prirodnim znanostima (odvojenost nije dugo trajala)
- paralelno uz mnoge grane prava nastajale su sociološke inačice:
sociologija uprave uz upravno pravo, sociologija obitelji uz obiteljsko
pravo...
- američka pravna teorija poznaje područje Jurisprudence koje je
pravna teorija, pravna filozofija i pravna sociologija zajedno
 SOCIOLOGIJA I FILOZOFIJA - A. Comte pružio shemu razvoja uma,
prema kojoj se on razvija od teološke, preko metafizičke, u
pozitivnoznanstvenu fazu. Primjer: teorija N. Machiavellia (iz djela
"vladar") koja je filozofska koristi se u sociologiji kao opis jedne vrste
vlasti
 SOCIOLOGIJA I POVIJEST - sociologija je nekoć bila zamišljena kao
logija, disciplina koja će utvrđivati zakonitosti društvenog razvoja
kroz povijest - ta zadaća danas nije više u prvom planu
- ilustracija današnje veze sociologije sa poviješću - Annales škola
(predstavnici Le Goff, Braudel, Bloch) smatra da nije dovoljno samo
proučavati povijesne događaje nego je potrebno pružiti brojne detalje
svakodnevnog života u razdoblju koje opisujemo i shvatiti socijalna
pravila koja su ljudi slijedili - primjer: studija Emmanuela le Roya
"Saint Simon i dvor Luja XIV, detaljno se opisuju razna pravila
socijalne hijerarhije
 SOCIOLOGIJA I ANTROPOLOGIJA - antropologija nastala iz studija
sociologije, njezin predmet početno je bio proučavanje malih
plemena (primjer: "Argonauti zapadnog Pacifika" Bronislawa
Malinowskog - opis običaja kula, trgovačkih i socijalnih transakcija
između stanovnika), danas sve više antropolozi proučavaju velika
društva
 SOCIOLOGIJA I POLITOLOGIJA - politologija nastala iz sociologije,
naglasak na proučavanju politike, uspjela stvoriti važne modele
političkog i socijalnog ponašanja koji se u sociologiji rijetko spominju
(tzv. teorija javnog izbora - za stranke razumno da prije
parlamentarnih izbora pokušaju prikazati svoja stajališta umjerenija
negoli su to doista)
 SOCIOLOGIJA I BIOLOGIJA - u pov. sociologije mnogo biologističkih
teorija (rasističke, socijaldarvinističke); prema sociobiolozima
ljudska genetika odgovorna je barem dijelom za oblike socijalne
strukture te za razlike u postignućima ili spolnim ulogama (primjer:
kako to da je brak gotovo univerzalna karakteristika ljudskih
društava, kako to da su muškarci oni koji se udvaraju...)
 SOCIOLOGIJA I PSIHOLOGIJA - imaju mnogo dodirnih točaka, velik
broj socioloških teorija proširivao područje psiholoških teorija u 20.
st., a nekad su se psihološke teorije izrađivale na temelju socioloških
hipoteza (primjer: teorija relativne deprivacije - razina sreće
pojedinca nema nikakve veze s njegovim bogatstvom, ljudi se bolje
osjećaju ako su njihovi bližnji jednako ugroženi kao i oni)

4
 SOCIOLOGIJA I EKONOMIJA - tijekom 20. st. te su se dvije
discipline počele razlikovati, pa danas sociolozi često zanemaruju
ekonomske aspekte socijalnog ponašanja koji bi po logici stvari
trebali pripadati sociologiji

ISTRAŽIVAČKI POSTUPCI U SOCIOLOGIJI

 am. sociolozi Phillips i Bonjean tvrdili početkom 70-ih da se sociolozi

koriste s onoliko različitih mjerila koliko socijalnih fenomena
proučavaju

MODEL ZNANSTVENOG ISTRAŽIVANJA I NJEGOVE FAZE

 klasični proces znanstvenog istraživanja uključuje nekoliko faza:
1. definirati problem istraživanja - cijeli niz zanimljivih pitanja
kojima se često bavi i javnost neiscrpan izvor sociološke mašte i
istraživanja
2. proučiti već postojeću literaturu ili istraživanja o toj temi (da ne
ponavljamo tuđe pogreške ili dokaze)
3. izraditi nekoliko preciznih hipoteza (informiranih nagađanja o
tome što bi moglo povezivati fenomene koje želimo objasniti) -
formiranje "nulte" hipoteze - znanstveno je pretpostaviti suprotno od
onog što mislimo da je istina
4. izrada plana istraživanja (kako ćemo sakupljati podatke, kojom
ćemo se metodom istraživanja koristiti...) - bitno uključiti izradu
pilot-istraživanja
5. izvedba samog istraživanja
6. tumačenje rezultata (ovisi o jasnoći postavljenog cilja istraživanja,
o pravilnosti izabranog uzorka...)
7. rezultati se objavljuju u časopisima, knjigama... (drugi istraživači
kritički razmatraju)
8. to može biti početak nekog novog, preciznijeg istraživanja

LOGIKA NASTANKA I LOGIKA OPRAVDANJA

 postoji bitna razlika između tzv. logike nastanka i logike opravdanja
istraživanja (rezultata)
 logika ili kontekst nastanka - rijetko se u časopisima opisuju
problemi ili nedoumice kojima je istraživač bio zaokupljen pri
samom istraživanju - ne utječe na procjenu istinitosti nalaza
istraživanja
 procjena istinitosti nalaza istraživanja pripada tzv. logici ili
kontekstu opravdanja

5
VRSTE ISTRAŽIVAČKIH METODA
 TERENSKO ISTRAŽIVANJE (participativno promatranje) - rezultat
takvog istraživanja se naziva case study (studija slučaja)
- sociolog duže živi i boravi u skupini čije ponašanje ispituje (mora
ispitaniku objasniti svoju ulogu)
- na taj način se mogu proučavati samo manje sredine, uspjeh
istraživača ovisi o njegovoj sposobnosti da se uklopi u novu sredinu
- istraživač može zavarati svoje ispitanike (tako postaje neobjektivan)
- primjer: Roy Wallis-ovo istraživanje scijentološke religije, poslužio
se varkom da ga zanima nova religija kako bi ušao u sredinu koju
želi kritički ispitati; policajci koji se ubacuju u kriminalne sredine
kako bi o njima više doznali
- ispitanici se mogu različito ponašati, pa i lagati
- metodom se koriste najviše socijalni interakcionisti
 EKSPERIMENT - postupak kojim u vrlo specifičnim uvjetima
testiramo određenu znanstvenu pretpostavku ili hipotezu kako
bismo dokazali da je došlo do određenog utjecaja na ponašanje
ispitanika zbog izlaganja ispitanika posebnim uvjetima
- klasičan primjer eksperimenta: među učenicima jedne škole
odaberemo dvije skupine ispitanika (eksperimentalnu i kontrolnu
skupinu) - tema: narkomanija; objema skupinama se postavlja ista
pitanja, zatim se eksperimentalnoj skupini pusti propagandni film o
štetnosti narkomanije, ako se pojavi između stajališta značajna
razlika ispitivač će zaključiti da je do razlike u skupinama došlo zbog
utjecaja eksperimentalnog STIMULUSA (filma u ovom slučaju)
- placebo eksperimenti - eksperimenti u kojima se ispitanicima kaže
da su dobili eksp. stimulus, a zapravo im je dano neutralno sredstvo
(npr. voda), ispitanici vjeruju da im je "lijek" pomogao
 ANKETE I ISPITIVANJA JAVNOG MNIJENJA - anketiranje
najpopularnija metoda kojom se koriste sociolozi, novinari i dr.
- anketa se sastoji od upitnika, tj. teksta s pitanjima, koji se
ispitanicima može slati poštom, objaviti na Internetu ili u
novinama...
- ankete se razlikuju i po vrsti pitanja i po vrsti uzorka
- pitanja mogu biti otvorena (ispitanik može odgovoriti kako želi) i
zatvorena (ponuđen ograničeni broj odgovora, npr. da, ne ili ne
znam)
- uzorak je izabrana podskupina ispitanika cijele skupine čija
stajališta želimo dobiti (ako je dobro odabran, već kod anketiranja
stotinu ljudi možemo dobiti prilično pouzdane generalizacije o
stajalištima cijele populacije jedne nacije)
- Gallup-istraživanja najuglednija su istraživanja javnog mnijenja u
svijetu
 INTERVJU - poanta intervjua je da se od ispitanika dođe do podataka
do kojih se ne bi došlo jednostavnim mehaničkim nabrajanjem
pitanja; najbolji istraživači sile ispitanike da budu iskreniji negoli to
namjeravaju biti (prema Howardu Beckeru), takve intervjue
nazivamo nestrukturiranim
- strukturirani intervju - kad anketar s već gotovim upitnikom od
kojega se ne želi udaljiti zainteresiran za svaku pojedinu osobu

6
 (pozitivisti koriste strukturirani intervju)
- razlikujemo agresivnu i pasivnu strategiju intervjuiranja
 ŽIVOTNE PRIPOVIJESTI I KOMPARATIVNE ANALIZE - ispitivanja
životnih pripovijesti korisna u sociološkoj analizi (primjer: sociološka
studija Thomasa i Znanieckog "Poljski seljak u Europi i Americi" -
ispitivali različite izvore podataka o deseljenju poljskih seljaka u
Ameriku)
- kad ne postoje živi izvori informacija, sociolozi se koriste
povijesnim analizama dokumenata
- povijesna istraživanja koriste se za komparativne analize
društvenih zbivanja (primjer: Lipsetova analiza povijesnih događaja
u postkolonijalnim zemljama iz 1991. pokazala je nekoliko
socioloških pravilnosti)
 ANALIZA SADRŽAJA - određenom analizom, primjerice novinskih
čalanaka, dolazimo do zaključka o ideologijii autora; postoje 4 oblika
analize sadržaja:
- formalna analiza sadržaja je postupak prebrojavanja određenih
vrsta riječi ili slika u tekstu ili poruci (primjer: ako se u određenoj
knjizi muškarci pojavljuju s puškom u rukama, onda je vrijednosni
sustav autora militantan)
- tematska analiza sadržaja pokušava istaknuti kako uobličenje
određene teme implicira jasnije ili latentnije izražen vrijednosni sud
- tekstualna analiza sadržaja je pokušaj pokazivanja da tekstovi
mogu ohrabrivati neko posebno tumačenje događaja
- analiza publike - pretpostavka je da publika nije pasivna, već da
aktivno oblikuje svoje sudove o ponuđenim porukama
 KRITERIJI RACIONALNOSTI ZNANSTVENIH TEORIJA - nekoliko je
normi znanstvenosti teorije:
- adekvatnost (slaganje s činjenicama)
- ponovljivost i dosljednost (upotreba jedinstvenih kriterija u
objašnjenju svih važnih činjenica kako bi drugi znanstvenici mogli
ponoviti postupke)
- uvećanje činjeničnog opsega i bogatstva dosega teorije (sposobnost
za generaliziranje iz ograničenih podataka)
- heuristička ili metodološka plodnost (povezivanje s podacima iz
drugih znanstvenih disciplina pomoću jedinstvene metodologije)
- jednostavnost (izbor teorije koja počiva na manje pretpostavki s
jednako dobrim rezultatima)
- povećanje predviđalačke sposobnosti (obećanje da će se
korištenjem izabrane metode doći do novih podataka)
 KRITERIJI RAZGRANIČENJA I LOGIČKI MODELI ZNANSTVENOGA
ISTRAŽIVANJA - znanstvenici često sporili oko kriterija
razgraničenja znanstvenih i neznanstvenih teorija
- racionalnost teorija ovisi o empirijskom sadržaju tvrdnji i njezinoj
dokaznoj moći; ono što se ne može dokazati nije racionalno, odnosno
znanstveno
 KAUZALNOST I KORELACIJA - sociolozi objašnjenjem neke pojave
najčešće smatraju navođenje njihova uzroka (takvo se objašnjenje
naziva KAUZALNO) - primjer: Lipset tvrdio da su Kanađani
konzervativniji od Amerikanaca i da je to uzrok i objašnjenje

7
 činjenice da u Kanadi ima manje razvoda
- iz korelacije ne smijemo zaključivati na uzročnost
- primjer korelacije: što više pojedenog sladoleda, to više silovanja
(uzrok je zapravo ljeto)

SOCIOLOŠKE TRADICIJE

NASTANAK SOCIOLOGIJE U 19. STOLJEĆU

- u 19. st. pojmovi bez kojih se današnji život ne može zamisliti nisu ni
postojali
- nastanak modernih političkih institucija (parlamenta i političkih
stranaka, izbora, javnog mnijenja) datira u to razdoblje
- novi oblici društvenih promjena
- tradicija postaje loša riječ i nepoželjna parola, a progres i obrazovanje
parole su dana
- Auguste Comte (pozitivizam), Herbert Spencer (evolucionizam), Vilfredo
Pareto (teorija elite), Karl Marx (marksizam) : moderni izdanci vrlo malo
sliče s izvorima

AUGUSTE COMTE I POZITIVIZAM U

SOCIOLOGIJI

O OSOBI A. COMTEA
 smatra se OSNIVAČEM SOCIOLOGIJE
 njegov rad koristi se kao ilustracija prijeloma koji je značio
definitivnu pobjedu ideje da u društvima postoje zakonitosti koje se
mogu otkriti, na koje možemo djelovati i time utjecati na budućnost
 s 19 godina postaje osobni tajnik Henryja de Saint-Simonea;
zajednička namjera im je bila da stvore društvenu znanost
 njegov moto: "Ljubav kao načelo, poredak kao temelj, napredak kao
cilj" (L'Amour pour principe et l'Ordre pour base; le Progres pour
but)
 od 1851. do 1854. objavljuje svoje glavno djelo "Sistem pozitivne
politike" (Systeme de politique positive ou Traite de sociologie
instituant le religion de l'Humanite)

VELIKI ZAKON O TRI STUPNJA RAZVOJA DRUŠTVA

 odnose u društvu određuje stanje svijesti ili znanje koje prolazi kroz
3 faze:
1. teološku fazu gdje se traga za prvim i konačnim uzrocima svega
2. metafizičku fazu gdje se nastoji spoznati nadiskustvene sile i

8
 transcendentalnu bit
3. pozitivnoznanstvenu fazu u kojoj se svijet prihvaća kao polje
univerzalne sukcesije uzroka i posljedica
 tri stupnja su bit napretka (progresa)
 razvoj je pretvaranje kaosa u smišljeni poredak, tj. isto onako kako
ljudi sve više znaju o svijetu, imaju sve složenije slike o zakonima
koji nas okružuju, tako i društvo postaje sve koherentniji poredak
vlasti, razvijenija kultura i uređeniji sustav

SOCIJALNA DINAMIKA I STATIKA

 STATIKA ispituje zakone osiguranja cjeline, tj. na području društva
sve ono što društvo čini stabilnim, sve što čini njegovu strukturu
(pitanje kojim se bavi: kako društvo djeluje?)
 DINAMIKA se bavi otkrivanjem pravilnosti u slijedu oblika u
društvenom razvoju, društvenih zakonitosti, pri čemu je osnova
veliki zakon o tri razvojna stupnja društva (pitanje kojim se bavi:
kako se društvo mijenja?)

TIPOVI ZNANOSTI
 matematika je prva razvijena znanost koja za dopunu ne treba vjeru;
znanost koja se može primijeniti u svim prilikama, za rješenje svake
znanstvene zagonetke
 nakon matematike pozitivistički kriterij znanstvenosti ostvarjue
astronomija (primjena geometrije na objašnjenje kretanja nebeskih
tijela)
 nakon astronomije razvija se fizika (uvođenje eksperimenta kao
glavne istraživačke metode provjere teorije)
 slijedi kemija koja se konstituira u 18. st., nakon nje razvija se
biologija
 svaka znanost ovisi o onoj koja joj kronološki prethodi
 Comte, premda smatra prirodne znanosti uzorom, ne vjeruje da je
moguće objašnjavati društvo zakonima prirode
 istraživanje društva mora započeti sa studijem cjeline međuzavisnog
sustava
 društvo je sustav sastavljen od dijelova, no više je od puke sume tih
dijelova koji ga sačinjavaju

NOVO DRUŠTVO
 napredak ljudskog duha, znanja i svijesti nužno vode konačnom
trijumfu industrijskog društva
 Comte vjerovao da će obrazovanjem, propagandom i općim
upoznavanjem s njegovim zakonom o "tri razvojna stupnja"
čovječanstvo odustati od svojih sebičnih interesa
 potrudi se predvidjeti i organizaciju jednog takvog budućeg društva -
sociokracije
 buduće društvo počivat će na humanističkim vrijednostima koje će

9
 se stjecati obrazovanjem i odgojem u obitelji

ZNAČAJ A. COMTEA
 tvorac riječi sociologija: lat. societas + grč. logos
 on se zalaže za eliminiranje metafizičkih kategorija i stvarnim
smatra samo ono što je dostupno osjetilima

POZITIVIZAM
 u pravnoj znanosti pozitivizam znači prihvaćanje koncepcije po kojoj
pravo čine samo pozitivne norme i u kojem se odbacuju ideje
prirodnih prava koje ima svako biće, ideje metafizičkog značaja
prava
 pozitivizam je znanstveni pristup koji karakterizira neprestano
nastojanje da se koriste samo činjenice koje se mogu materijalno
utvrditi, koje se mogu opaziti, mjeriti; pretpostavlja strogu primjenu
metoda, poželjno metoda fizikalnih znanosti kao što su eksperiment
i promatranje
 pozitivizam je znanstvena orijentacija koja zaključke izvodi iz
materijalnih činjenica života i iskustva
 u sociologiji pozitivizam znači prihvaćanje tehnika promatranja,
usporedbi i eksperimenata
 zaključivanje prema modelu u kojem za svaki društveni fenomen
postoji odredivi uzrok
 četiri načela koja su pomogla emancipaciji znanja:
- fenomenološka regula (ispituju se samo činjenice kao stvari)
- fizikalistički program (zagovaranje metoda prirodne znanosti)
- vrijednosna neutralnost
- traganje za kauzalitetima

BIHEVIORIZAM
 psihološka teorija struje; behaviour - ono što možemo vidjeti i
promatrati je ponašanje ljudi u određenoj okolini pod određenim
utjecajima
 istraživanje treba što više sličiti eksperimentu u kojem određeni
stimulus (S) izaziva izvjesni odgovor u ponašanju - response(R)
 iz sociologije treba eliminirati mistične pojmove (F. Skinner, "Beyond
Freedom and Dignity")
 Skinner odbacuje ideju o čovjeku kao nositelju osjećaja, mišljenja,
slobode i samopoštovanja
 Skinner i bihevioristi zainteresirani su za odnose i ponašanje ljudi,
usredotočuju se na procese ljudske interakcije pojedinaca
 Georg Homans smatra da ljudsko ponašanje treba promatrati u
eksperimentalnim situacijama malih grupa u kojima proučavamo
neposredne i vidljive (observable) interakcije - sociologija se treba
baviti jasno opazivim i mjerljivim ljudskim ponašanjem u
interakcijama

10
EMPIRIJSKA SOCIOLOGIJA
 ideja da će se skupljanjem podataka o stvarnom ponašanju skupiti
dovoljno znanja za neku novu sintezu pokazala se besperspektivnom
 empirizam je doktrina da je jedini izvor znanja iskustvo
 pretvaranje pozitivizma u empiricizam pokazalo se opasnim za
sociologiju
 kritiku jezgrovito formulira C. Wright Mills: "Postoji nužna
proturječnost između onog što je istinito ali nije važno i onog što je
važno ali možda nije točno i istinito ("Sociološka imaginacija, 1959.")
 opće ali neprovjerljive teorijske sinteze bile su poticajne, ali
neprovjerljive, radikalni empirizam bio je činjenično uvjerljiv,
utemeljen na skupljanju podataka, ali bez orijentacije čemu oni
svjedoče
 Robert Merton, am. sociolog, predložio je razvijanje i rad na
teorijama srednjeg dosega (theories of the middle range) - teorije
srednjeg dosega trebaju biti tako oblikovane, od takvih pretpostavki
koje se mogu empirijski provjeravati (njegovo djelo: "Social Theory
and Social Structure); teorije srednjeg dosega obećavaju teorijsku
relevantnost i empirijsku provjerljivost

BIOLOGIZAM I HERBERT SPENCER

O OSOBI H. SPENCERA
 njegovi poznanici rijetko su se slagali s njegovim tvrdoglavim
mišljenjima, ali su za njega skovali izraz "Aristotel 19. st."
 1851. objavio prvu knjigu - "Društvena statika" (Social Statics) - još
danas slovi za jedno od glavnih djela obrane slobode tržišta i
individualizma
 1855. objavljuje drugu knjigu - "Načela psihologije" (The Principles
of Psychology)
 radi neprekidno 31 godinu na svom životnom djelu "Sustav
sintetičke filozofije" (A System of Synthetic Philosophy) - eklektički
skup mišljenja, nije sustavno djelo
 1902. bio kandidat za Nobelovu nagradu za književnost
 postao simbolom pokušaja da se zakoni biologije primjene na
društva

EVOLUCIJA KAO SOCIOLOŠKA PERSPEKTIVA

 Spencerova vizija sociologije sliči na onu A. Comtea (vjerovali su da
isti osnovni zakoni vladaju prirodnim i društvenim pojavama)
 svaka živa forma (living form), bilo da se radi o planetarnom
sustavu, biološkom organizmu ili društvu, mijenja se nastojeći
zadržati stabilnost (equilibrium) svoje unutarnje strukture i odnosa
s okolinom - opći smjer razvoja pri tome vodi od jednostavnosti

11
 prema složenosti
 Spencer vjeruje da postoji univerzalni zakon koji vrijedi za svaku
životnu formu
 sistemi opstaju u vremenu ako se mogu prilagoditi okolini, a ako
opstaju tada je to zbog sve veće adaptacije i sve veće složenosti

DEFINICIJA EVOLUCIJE
 evolucija je integracija materije uz istodobno rasipanje kretanja, pri
čemu materija prelazi iz neodređene i nepovezane (nekoherentne)
homogenosti u određenu i povezanu (koherentnu) heterogenost, za
vrijeme koje neiskorišteno kretanje prolazi paralelnu promjenu
("Progres: Its Laws and Cause", 1857.) = evolucija je kretanje od
nepovezane sličnosti prema povezanoj različitosti
 evolucija je slijepo i kontingentno kretanje, nije rezultat nekog
"pravog pokretača" i nema cilj kojem teži
 mehanizam eliminacije manje sposobnih svodi se na borbu za
preživljavanje (survival of the fittest) ("Principles of Biology, 1864-
1867.)
 u društvu su jača ona društva koja daju punu slobodu pojedincu i
tako jamče raznovrsnost i specijalizaciju

ELEMENTI DRUŠTVENOG SISTEMA

 svako od složenih društava razvija tri specijalizirana podsustava
društva:
1. sustav održavanja koji odgovara produktivnim sektorima društva
2. sustav distribucije koji nastaje kada dijelovi društva više nisu u
bliskom fizičkom kontaktu i kada postaju sve raznovrsniji
3. regulacija koja počiva na strahu od živih (na političkoj vlasti
države) i na strahu od mrtvih (nametanjem religioznog morala)
 svaki od tih podsustava podvrgnut je stalnoj evoluciji pa se unutar
njega povećava diferencijacija
 jednostavna, složena i dvostruko složena društva u osnovi mogu se
smatrati jedinstvenim militarističkim tipom društva, a trostruko
složena tendiraju preobrazbi prema industrijskom napretku
- vrlo kratak i jasan sažetak toga procesa naveo je 1908. g. F. H.
Giddins
- militarizam ujedinjava male društvene grupe u veće, ove u još veće
i tako redom - time se postiže integracija društva
- miroljubiva privredna aktivnost ne može nastati sve dok ne
nastane ravnoteža između nacija i rasa

DRUŠTVENA REGULACIJA
 pravo je zaštita pojedinca od zajednice
 pravo nastaje kao izraz zlatnog pravila: ne čini drugom što ne želiš
sebi i ono je znak postojanja društva
 vlast i država postoje radi pojedinca, te je dobra samo ona vlast koja
je minimalna u pravima, dosegu i moći
12
OCJENA VAŽNOSTI SPENCERA
 on je liberalističkoj političkoj filozofiji pronašao temelje u čvrstim
zakonima razvitka društva
 prema E. Bogardusu:
1. naglasio postojanje zakona evolucije i prirodne zakone koji je
uzrokuju
2. opisao je društvenu evoluciju kao nastanak prirodne
3. upozorio na razlike i sličnosti između organizma i društva
4. naglasio ulogu slobode ličnosti
5. državu smatrao upravljačkim strojem kojem se građani
automatski pokoravaju

SOCIJALNI DARVINIZAM
 život društva obilježava konflikt, stalna borba među plemenima,
narodima i državama
 pojave u društvu (kao što su nejednakost, promjene u načinu života
i vjerovanjima) smatraju posljedicom borbe između raznih
društvenih zajednica

LUDWIG GUMPLOWITZ
 za njega osnovni moto evolucije jest poligenetičko porijeklo
čovječanstva (ne postoji zajednički ishodišni rod svih nacija i rasa)
 prvi korak stvaranja države jest podvrgavanje jedne društvene grupe
(većine) superiornoj i vojnički discipliniranoj manjini
 kad iščeznu sve unutarnje suprotnosti, kad se rase stope u naciju, a
država je na vrhuncu svoje savršenosti i postaje nacionalna država,
tada je riješena njezina povijesn a zadaća

GUSTAV RATZENHOFER
 smatra da postoji zajedničko porijeklo svih društava, a da ih na
stalnu borbu navodi razlika u interesima
 jezgru vlastite teorije sažeo u 18 teza
4. kad pritisak populacije preraste prirodne okolnosti, pojedinci
grupe prisiljeni su boriti se za opstanak
7. društvene strukture koje izrastaju iz bioloških odnosa su
jednostavne, one koje izviru iz porobljivanja su složene
 biološke teorije u posljednjoj četvrtini 20. st. doživjele renesansu

SOCIOBIOLOGIJA
 sociobiologija je grana evolucijske biologije, a odnedavno i brojnih
društvenih znanosti, uključujući i sociologiju
 njezina je središnja teza da se evolucija socijalnog ponašanja može
razumjeti samo pomoću demografije koja pruža vitalne informacije o
rastu populacija i dobnoj strukturi, i pomoću genetske strukture
13
 populacije, čije proučavanje može reći kakva je korelacija među
različitim društvima
 to se proučavanje (po Edwardu Wilsonu, osnivaču sociobiologije)
sintetizira u "hibridnu disciplinu koja sadrži spoznaje iz etiologije,
ekologije i genetike, i ona pokušava izvesti opća načela bioloških
svojstava svih društava
 jedna od glavnih odlika sociobiologije je da su geni glavni čimbenici
koji motiviraju borbu za opstanak živih bića; to gensko nasljeđe
uzrok je barem jednog dijela našeg socijalnog ponašanja
 TEORIJA "SEBIČNOG GENA" koju je smislio William Hamilton, a
popularizirao Richard Dawkins, tvrdi da je jedina naredba koju
ispunjavaju geni: "reproduciraj se u što većoj količini"
- interes "gena u nama" da se reproduciraju geni u našim
srodnicima
- Hamilton-Dawkinsova teorija naziva se još i "teorijom srodničke
selekcije" - usklađena s individualizmom klasične darvinovske teorije
selekcije
 drugi važan doprinos sociobiologije jest činjenica da je uz pomoć
matematičke teorije igara i teze o genetskoj "sebičnosti" uspjela
objasniti kako je evolucijski mogao nastati altruizam unatoč općoj
sebičnosti
- altruizam se mogao proširiti u situacijama u kojima se moglo
etablirati očekivanje da će se na neko požrtvovno ponašanje uzvratiti
istom mjerom
 sociologija se u posljednje vrijeme poistovijetila s disciplinama
evolucijske psihologije i bihejvioralne ekologije

RADIKALNA DRUŠTVENA TEORIJA : KARL MARX

PROFIL OSOBE
 Marx je od početka imao ambiciju stvoriti veliki misaoni sustav
zamišljen kao univerzalna društvena teorija
 u mladosti glavne teme njegova interesa bile su mu pitanja otuđenja,
političkih sloboda te konačno analiza položaja i povijesnog
zadatka eksploatiranih klasa
 nakon 1948. pretežno se bavi istraživanjem nastanka kapitalizma te
praktičnim pitanjima organizacije radničkog pokreta
 gotovo dva desetljeća radi na nezavršenoj knjizi «Kapital», 1867.

FILOZOFSKI TEMELJI MARKSIZMA

 Dijalektika promjena
- pod jakim utjecajem mladohegelijanaca u svom ranom
razdoblju interes usmjerio prema filozofskim pitanjima
smisla čovjeka
- za njega je položaj čovjeka nepodnošljiv u kapitalističkom
društvu

14
 - središnje mjesto veze s klasičnom njemačkom filozofijom je
pojam alijenacije
 Alijenacija
- u sociološkom značenju alijenacija je otuđenje čovjeka od
drugih i od samog sebe
- takvo značenje izvodi se iz Marxovog djela Ekonomsko-
filozofski manuskripti (napisani 1844., neobjavljeni do 1932.)
- alijenacija u tri značenja: filozofskom, psihološkom,
sociološkom
- kao psihološki pojam označuje stanje nezadovoljstva i
društvene isključenosti
- socijalne posljedice otuđenja: 1. radnik se otuđuje od
proizvoda svog rada; 2. radnik se otuđuje od djelatnosti rada;
3. radnik se otuđuje od svoje ljudske prirode; 4. radnik se
otuđuje od drugih
- filozofsko stajalište – ne smatra da je ljudska priroda
univerzalna i izvanvremenska , već da je rezultat društvenih
odnosa

SOCIJALNI UTOPIZAM I TEORIJA REVOLUCIJE

 Marx se razvija u angažiranog borca za bolje društvo – manje se
bavi nacrtima njegova konkretnog izgleda, a više potrebom da
opravda povijesnu nužnost promjena i da radničkoj klasi pruži
jasno opisan cilj borbe
 utopizmu dao sjaj znanstvenosti
 socijalizam pretpostavlja revoluciju – dva pristupa tome: 1.
tvrdnja o nužnom nasilnom ukidanju starih načina proizvodnje
koje nastupa kad represija nad radnicima dosegne vrhunac; 2.
revolucija znači radikalno ukidanje države

HISTORIJSKI MATERIJALIZAM
 Marx smatra da je moguće shvatiti i objasniti logiku razvoja
društava prateći materijalne promjene u svijetu (historijski
materijalizam)
 tehnologija stvorila uvjete za društvenu revoluciju, a društvena
revolucija proširila je granice napretka, dala nov polet drukčijem
političkom poretku i načinu mišljenja

BAZA I NADGRADNJA
 K. Marx, Najmani rad i kapital, 1849.
 država nastaje kao aparat nasilja kojem je glavni zadatak
osigurati stalnost nepravednih odnosa eksploatacije
 vladajuće ideje društva su ideje vladajuće klase
 religija je opijum za narod

KLASNA BORBA
 postojanje klasa u društvu je posljedica oblika društvene
strukture

15
  za Marxa društva ne postoje zbog ugovora ili konsenzusa, njihovo
postojanje uglavnom karakterizira stalna borba društvenih
skupina
 sva društva su klasna društva, s iznimkom sasvim primitivnih
segmentarnih društava
 manjina iskorištava većinu
 povijest svakog dosadašnjeg društva je povijest klasnih borbi
 K. Marx, F. Engels, Manifest komunističke partije, 1848.
 klase su grupe ljudi funkcionalno određene svojim zadacima i
ulogama u određenom obliku društvene proizvodnje – objektivni
element određenja
 element subjektivnog određenja – klasa nije samo skupina koja
dijeli istu sudbinu određenu ekonomskim položajem, već i
načinom organiziranja i svijesti
 Marxova teorija klasa najpoznatija je po svojoj teoriji odumiranja
klasa
 Kapitalizam mora riješiti problem proizvodnje i materijalne
oskudice, a onda u stalnom napretku nastat će i društva koja će
konačno riješiti pitanje slobode ljudskog rada

MARX I MARXIZAM
 jednom rekao: «Ja nisam marksist.»
 pokajao se vidjevši da njegovi učenici iskrivljuju njegove tvrdnje

REVIZIONIZAM
 veliki broj njegovih sljedbenika (revizionisti) slagao se u osnovi s
njegovim idejama no nije prihvaćao revolucionarnost kao sastavni
dio teorijskog stajališta
 glavni aspiranti na Marxovo intelektualno nasljeđe bili su
ekstremno agresivni revolucionari, koji su ideju diktature
proletarijata pretvorili u opravdanje stvarnih i osobnih diktatura
 marksizam postao karikatura svog izvornog oblika

FRANKFURTSKA ŠKOLA
 nije riječ o ortodoksnoj marksističkoj školi
 ponovno otkrila potencijale ranih djela K. Marxa
 u početku je riječ o Institutu pokrenutom temeljem ostavine
njemačkog bogataša H. Weila
 mahom Židovi, bježe iz Njemačke te se Institut seli po svijetu da
bi se uglavnom smjestio na sveučilištima Columbia, Princeton i
Berkeley
 1949. Institut ponovno zaživio u Frankfurtu
 teorijski obrazac zajednički za pripadnike škole uobičajeno se
naziva i «kritička teorija društva»
 škola ne prihvaća idealiziranje i instrumentalizaciju znanstvenog
znanja i odbacuje grubi pozitivizam
 ljudska spoznaja rezultat je ukupne prakse
 razvoj tehničkih instrumentalnih znanja ne vodi većoj slobodi
ljudi, već lažnom dojmu materijalnog napretka

16
  napuštanje ideje o radništvu kao nositelju promjena – novi
socijalni pokretači su proizvođači ideja a ne stvari (studenti,
manjine)

STRUKTURALIZAM I MARKSIZAM
 skupina postmarksističkih teorija nastala u okvirima francuskog
strukturalizma
 oni u Marxovim kasnijim radovima pronalaze zrele znanstvene ideje
 sukobi klasa i društvene promjene rezultat su složene cjeline
društvene strukture – ne samo pukog odnosa baze i nadgradnje

MODERNI MARKSIZAM
 nestao je dogmatski marksizam i nestaju vulgarne lokalne kopije
(Kuba, Laos, Sjeverna Koreja)

VILFREDO PARETO I TEORIJA ELITA

O OSOBI
 rođen u aristokratskoj obitelji, nakon školovanja direktor talijanskih
željeznica
 svoju želju da se posveti akademskoj karijeri na sveučilištu
Lausanne, na mjestu profesora ekonomije, morao je odgađati punih
14 godina
 pisao je članke i kolumne, vrlo često protiv vlade
 nije uspio na izborima 1882. kao kandidat oporbe
 smatra Marxa ekonomskim velikanom, ideju klasne borbe velikom
istinom, a historijski materijalizam izvrsnim analitičkim sredstvom
 nakon početka profesure objavljuje ekonomske studije pod naslovom
"Tečaj političke ekonomije" (Cours d'economie politique) 1896/97.
 1906. formulira tzv. Paretov zakon raspodjele, prema kojem 20%
uzroka izaziva 80% posljedica (u Italiji 20% ljudi ima 80% vlasništva)
 brani pravo ekonomije da barata pojednostavljenim modelima
 smatralo ga se radikalnim liberalom, a 1900. g. Pareto objavljuje
članke u kojima oštro kritizira dosege mogućnosti demokracije
 sve su revolucije uzaludne, one su samo smjena ljudi na vlasti, ali
ne i stvarne promjene sistema
 postao je politički cinik, ali nije bio fašist
 smatrao da između društvenih znanosti ne postoje granice jer ih
povezuje isti predmet - sociologija (Mind and Society/Trattato di
sociologia generale, 1916.)
 smatra da razumijevanje društva treba poći od znanja o
pojedincima, njihovim osobinama i motivima
 ljude u akciju pokreću interesi - pojam interesa shvaća ponajprije u
obliku ekonomskih koristi i nastojanja da se ostvari politička moć
 smatra da postoje razni načini da unesemo logiku objašnjenja i tamo
17
 gdje je ponašanje nelogično

REZIDUE
 rezidue su izraz prave ljudske prirode; odgovaraju instinktima, ili
podsvjesnim događajima, nagonima ili sposobnostima pojedinca
 Pareto ih svrstava u šest skupina:
1. rezidua kombinacije - obuhvaća one sposobnosti i nagone koji su
doveli do znanstvenih otkrića, inovacija, ili čak fantazija, religioznih
uvjerenja (inovativnost, inteligencija, mašta, snalaženje)
2. rezidua postojanosti agregata - sposobnost održavanja utjecaja,
mogućnost da se sačuvaju ideje, običaji, socijalni status (zadržavanje
klasne privilegiranosti, održavanje braka, vlasništva)
3. rezidua izražavanja osjećaja - sposobnost izražavanja osjećaja u
vanjskim oblicima ili religioznim ritualima (veliki glumci, pjesnici,
govornici, proroci imaju tu reziduu jače razvijenu od ostalih ljudi)
4. rezidua socijabilnosti - sposobnost poticanja društvene
solidarnosti, grupnog raspoloženja; sposobnost utjecaja na grupu
kojoj pojedinac pripada (asketizam, tradicionalizam, modni pokreti)
5. rezidua integriteta - nastojanje da zadržimo integritet znači da
imamo osjećaj uvredu, da na uvrede uzvrećamo, da zadržavamo
ponos (ljudi koji u okrutnim uvjetima vrijeđanja, ismijavanja šire
oko sebe duh superiornosti imaju razvijenu tu reziduu)
6. rezidua seksualnog apetita - ne smatra je kao direktni odraz
seksualnog instinkta; Pareto pronalazi njegovu povezanost s mnogim
pojavama života
 nejednaku raspršenost rezidua u društvima i društvenim grupama
Pareto smatra glavnim faktorom objašnjenja društvenih procesa
 rezidue su i osobine i instinkti koje ima svaki pojedinac, ali u
različitoj mjeri
 rezidue se u svijesti ljudi i u izražavanju javljuju u obliku derivacija

DERIVACIJE
 za derivacije možemo reći da su racionalizacije rezidua
 moraju biti uvjrljive i subjektivno i objektivno jer se njima prikriva,
objašnjava ili transformira djelovanje rezidua i interesa na
ponašanje pojedinca
 postoje derivacije koje svoju uvjerljivost izvode iz aksiomatskog
značenja izraza (dva plus dva su četiri - to je tako, i takav aksiom se
ne može dovoditi u pitanje)
 drugi tip derivacije uvjerljivost izvodi iz autoriteta (bilo da je riječ o
autoritetu pol. vođe, naređenju roditelja...) - pri tome je
karakteristično da se značenje autoriteta proteže na područja gdje
on inače ne vrijedi (npr. političari ocjenjuju književna djela)
 treći tip derivacija Pareto naziva derivacijama usklađivanja s
osjećajima ili načelima - pod time misli na svako rašireno vjerovanje
u nadnaravne tvorevine, na afektivno opće slaganje, na pozivanje na
nadnaravne pojave - tu spadaju derivacije koje počivaju na
osjećajima (nacionalizam), legalana načela (zakonitost, pravičnost) -
18
 određeno ponašanje traži opravdanje u derivacijama
 četvrti tip su verbalni iskazi - postoji razlika između načela i
složenih pravila praktičnog života (npr. često se događa da vjernik
opsuje, da žena prevari muža itd.)

KRUŽENJE ELITA
 glavni dio Paretove teorije je ideja o postupnoj smjeni, kruženju elita
 smatra da društvo čine elite i mase
 elita koja osvaja vlast kod svojih pripadnika ima razmjerno jače
rezidue kombinacije i postojanosti agregata, tijekom vremena gube
se takve osobine - "povijest je groblje aristokracija"
 u nižim slojevima ili nevladajućoj eliti šire se ambicije preuzimanja
vlasti i rezidue koje ih dovode na vlast
 analogna podjela postoji i u ekonomskoj sferi; tamo Pareto razlikuje
spekulante (S), obdarene rezuiduama kombinacija, i renitjere (R)
obdarene reziduama postojanosti - različiti razmjeri R i S odgovaraju
različitim tipovima civilizacije

DRUGE TEORIJE ELITA

 teorija elita oblikovana u Paretovu djelu Trattato di sociologia
generale nije osobita novost u društvenim znanostima

 jedan od neposrednih prethodnika Paretu, Mosca društvo vidi

piramidalno podijeljeno na društvene slojeve
 sam vrh piramihe naziva "političkom klasom"
 politička klasa je klasa ljudi koji se ističu vrlinama, sposobnošću i
obrazovanjem
 sve države razvijene civilizacije, tvrdi Mosca, nužno su
birokratizirane
 mase su uvijek submisivne zbog inferiornosti prema kvalitetama i
organiziranosti manjine koju slijede
 vlast je ostala u rukama manjine, samo što je sad lakše vladati nad
heterogenim, nepromišljenim, emocijama opterećenim masama

 u istu skupinu teoretičara može se svrstati i Jose Ortega y Gasset

 prema njemu, postoji stalan slijed aristokracija - postoje epohe
formiranja aristokracija i epohe njihove dekadencije
 moderno vrijeme, smatra, vrijeme je slabljenja elite
 elitu zamjenjuje čovjek mase
 na djelu je pobuna masa - proces u kojem mase nekom vrstom
pseudoimitacije stila života elite dobivaju novu ulogu u politici i
životu društva
 masa i prosječan čovjek koji je reprezentira u takvom su svijetu ipak
izgubljeni, gube cilj i smisao
 nastaje najveća prijetnja razvoju društva je etatizam - oličen je u
svemoćnoj državi i bezličnom poretku

19
TEORIJA ELITA U MODERNOJ SOCIOLOGIJI
 teorija elita poslužila je kao osnova nastanka kompleksnijih teorija
stratifikacije i raspodjele političke moći u suvremenim društvima
 C. Wright Mills u SAD ustanovljuje stapanje birokratskih,
ekonomskih i vojnih elita u jedinstvenu elitu moći
 J. Burnham utvrđuje postojanje menadžerske elite
 R. Michels ustanovljuje željezni zakon oligarhije, pojavu da se u
kompleksnim organizacijama vlast uvijek koncentrira u rukama
manjine na izvršnim položajima
 ovdje više i nije riječ o teorijama elita, cirkulacija elita nije više
ishodišni pojam, ali teško je zanemariti postojanje zajedničkih
ishodišnih točaka s klasičnim teorijama elite
 vrijedi i za novije političke teorije koje se bave političkim
revolucijama 20. st.

NOVE SOCIOLOŠKE TEORIJE

 nakon 2. svj. rata započinje dominacija američke sociologije

 posebno snažan poticaj bio je dolazak istaknutih, mahom
njemačkih, teoretičara koji su izbjegli pred nacističkim progonima i
ratom
 dominantan teorijski pristup postao je FUKCIONALIZAM - glavna
ideja: društva treba smatrati sistemom institucija koje obavljaju
određene funkcije potrebne za njihovo održanje
 najjači poticaj dolazi od Spencera i Durkheima
 funkcionalizam društva zamišlja kao skupove povezanih i
međuzavisnih društvenih uloga, kojima su institucije okvir, a norme
i vrijednosti način usmjeravanja ponašanja

POTREBA, FUNKCIJA I NORMA

 potreba stvara normu, instituciju i funkciju
 funkcionalizam najveću pozornost daje vrijednostima (zahtjevi koji
osiguravaju cjelinu društva)
 svijest u svom normativnom dijelu ne stvara se naslijeđem, već
sustavnim postupkom društva da svojim članovima odredi uloge, da
ih motivira ili prisili da takve zadatke obavljaju

KONSENSUS I SUKOB
 važan zadatak društva je povezivanje društvenih uloga u cjelinu, ne
povezivanje pojedinaca, već povezivanja njihovih djelovanja
 predmetom interesa nije čovjek pojedinac
 društvo čine norme i vrijednosti, institucije i funkcije koje obavljaju

20
 KONSENSUS (slaganje i dogovor) navodi se kao opreka sukobu -
društva se sukobima raspadaju
 legitimizacija je postupak opravdavanja vlasti, način da se dobije
jasan odgovor na pitanje tko i na kojem temelju ima vlast
 materijalna stvarnost postoji, ona je za društva okolina kojoj se
treba prilagoditi
 funkcionalisti smatraju da je prilagodba stalno povećanje složenosti
društvenih struktura i to izjednačuje s mogućnostima iskorištavanja
okoline

TALCOTT PARSONS

 prema svojoj znanstvenoj inspiraciji pripada slijedu europskih

teoretičara jer su na njegov intelektualni razvoj najdubljeg traga
ostavile godine provedene na školovanju u Europi
 u vrijeme njegovih studija britanska socijalna antropologija bila je
pod utjecajem A. R. Radcliffe-Browna i njegove ideje da se
razlučivost društava i kultura mogu razumjeti prema njihovim
funkcionalnim sličnostima - društvene institucije stvorene su prema
potrebama zadovoljenja osnovnih instinkta i nagona
 Bronislaw Malinowski smatra da društva trebaju "povelju" kojom
vrijednostima i kulturalnim zahtjevima reguliraju načine
zadovoljenja bioloških poriva
- sva društva moraju osigurati zadovoljenje potreba ostvariti
integraciju takvih institucija i normi u društvenu cjelinu
 na Parsonsa još jači utjecaj ima upoznavanje s europskom
filozofskom i sociološkom tradicijom (studija M. Webera i njegova
ideja nastanka kapitalizma)
 nastojao je naći zajedničku teoriju za sve društvene znanosti
 smatrao je da opća teorija znači prevladavanje slijepih pozitivističkih
okvira društvenih znanosti
 isticao se nastojanjima stvaranja istraživačkih centara za razna
sociološka područja, stvaranjem sociološke udruge, sudjelovao kao
savjetnik vlade za obnovu njemačke privrede i demokracije
 područje sociološkog istraživanja širi i na fenomene koji su smatrani
domenom drugih znanosti (primjer: knjiga Economy and Society,
1951.)

TEORIJA DRUŠTVENE AKCIJE

 u ranijim Parsonsovim djelima stožerna točka analize bilo je
racionalno djelovanje pojedinca - teorija društvene akcije
 akter ne djeluje nasumce, već je njegovo djelovanje usmjereno,
regulirano i kontrolirano smislom koji akteri pridaju ponašanju
 Parsons inzistira na važnosti sistema kulture
 vrijednosti daju općenitu predodžbu o tome što je poželjno i vrijedno
truda
 zajednički cilj potiče na suradnju
 uloge osiguravaju sredstva pomoću kojih se vrijednosti i ciljevi

21
 pretvaraju u djelovanje
 društvene uloge su zahtjevi prema pojedincu: predvidivi načini
ponašanja s obzirom na situaciju u kojoj se pojedinac nalazi
 uloge tvore institucije, a institucije su trajni obrasci rješavanja
funkcionalnih imperativa postojanja društva
 potrebe se transformiraju u kulturom određene oblike
 u radu mu je pomagao Robert Bales, koji istraživanjima malih grupa
dolazi na pomisao da je u svakom društvenom djelovanju moguće
analitički opisati osnovne funkcije, dakle funkcije koje ima svako
društvo
 u ranijim razdobljima Parsonsova polazna pozicija je bila bliska
Weberovim stajalištima (akcijski pristup), a u novijem se razdoblju
približava Durkheimovoj i Spencerovoj metodološkoj i teorijskoj
poziciji

FUNKCIONALNI IMPERATIVI I STRUKTURA DRUŠTVENOG SISTEMA

 svaki društveni sistem mora zadovoljavati određenim osnovnim
zahtjevima da bi zadovoljio potrebe - te zahtjeve naziva
funkcionalnim imperativima odnosno funkcionalnim preduvjetima;
svrstava ih u 4 skupine:
1. ADAPTACIJA (adaptation) - svako društvo mora zadovoljiti fizičke
zahtjeve preživljavanja na račun okoline kojom se koristi
2. POSTIZANJE CILJEVA (goal attainment) - svako društvo mora
postići stav o zajedničkom i općem cilju te prioritetima njihova
rangiranja
3. INTEGRACIJA (integration) - svako društvo mora osiguravati
cjelovitost funkcioniranja svojih sastavnih dijelova povezujući ih u
neproturječnu cjelinu - integracija služi zadržavanju odgovarajućih
društvenih i emocionalnih odnosa između članova sistema ili (kako
bi rekao Durkheim) služi stvaranju i održavanju solidarnosti
4. ODRŽANJE OBRAZACA PONAŠANJA (latent pattern maintenance)
- svako društvo mora imati mehanizme održanja društvenih
vrijednosti, prihvaćanje kojih navodi pojedince da se ponašaju
shodno dodijeljenim društvenim ulogama i prihvate društvene
vrijednosti uklapajući se u zajednicu
 društva su oblik socijalnog sistema
 društva su sastavljena od različitih slojeva podsistema od kojih je
svaki opet sačinjen od skupa institucija stvorenih za zadovoljenje
određenog funkcionalnog imperativa
 iako je njegova teorija našla primjenu u mnogim područjima i brojne
sljedbenike, jačali su glasovi kritike

EVOLUCIJA DRUŠTAVA
 Parsons u svoju teoriju unio razvojnu dinamiku kao glavno obilježje
društava
 glavna djela u tom razdoblju bave se evolutivnom promjenom
društvenih sistema (Structure and Process in Modern Societies 1960.,
Societies: Evolutionary and Comparative Perspectives 1966., The
System of Modern Societies 1971.)
22
 razvojna linija ide od primitivnih društava prema onima koja
poznaju pismenost, zatim preko društava koja poznaju filozofiju i
literaturu do modernih društava zasnovanih na univerzalističkim
principima politički kontrolirane države, racionalnog prava i
sekulariziranih oblika religije
 primitivna društva karakterizira nizak stupanj diferencijacije svih
elemenata društvenog sustava
- nema razdvajanja niti specifikacije društvenih uloga i pojedinac je
potpuno uklopljen u čvrstu zajednicu
- institucije su stopljene u jedan niskodiferencirani sistem povezan
principom srodništva
- poredak tradicionalnog društva u cjelini je obilježen askriptivnošću
prava i dužnosti pojedinca, radni zadaci, status, imovina i sl.
određeni su porijeklom, spolom, dobi ili kombinacijom takvih faktora
 u prijelaznom društvu koje je sljedeća stepenica razvitka, razlikuju
se dvije faze: arhajska i razvijena prijelazna faza
- arhajska faza napuštanja prvobitne zajednice je nastanak
arhajskih društava
- viši stupanj arhajskih društava karakterizira puna pismenost
vodećeg sloja i religija koja se razvila do filozofskih razina uopćenosti
i sustavnosti
- razvijenu fazu karakterizira puna pismenost društvenih staleža i
povijesne institucionalizirane religije, profesionalni svećenički stalež
i utvrđene ceremonije
 moderno industrijsko društvo u mnogim aspektima razlikuje se od
prethodnih; ono iz temelja mijenja tip normativnog poretka koji ga
okružuje
- tehnološko-proizvodne inovacije osnova su ubrzanja promjena i
izraz povećanih kapaciteta adaptacije modernih društava
strukturu institucionalnog sistema karakterizira nastanak modernog
pravnog i upravnog sistema koji odgovara novoustanovljenim
odnosima privrede i društva
 Parsons je umro dostojanstveno i u punom intelektualnom
kapacitetu 1979.g. pozvan radi počasti i govora u Heidelbergu nakon
sjajnog predavanja na mjestu koje simbolizira ideju njegova glavnog
uzora M. Webera

PRIMJER FUNKCIONALISTIČKOG SHVAĆANJA: R. DAVIES, W.E.

MOORE
 društvena stratifikacija je neizbježna i potrebna
 društvo ima određene funkcije koje su mu potrebne za opstanak;
svaka funkcija, da bi se obavljala trajno i dobro, propisuje uloge -
naš život su skupovi uloga
 razvedenost društva posljedica je podjele zadataka
 u društvima se razvojem pojavljuje sve više uloga
 prema mišljenju Davisa i Moorea diferencijacija društva je posljedica
povećanja razvedenosti i složenosti društva; svaki dan nastaju novi
23
 zadaci, novi poslovi, i time nove uloge
 kao djelujući mehanizam društvo nekako mora rasporediti svoje
članove na društvene položaje i potaknuti ih da izvrše dužnost na
tim položajima
 Davies, Moore : Neka načela stratifikacije, 1942.
 nejednakost je sredstvo kojim društva potiču da najvažnije zadatke
obavljaju najbolji, marljivo i odgovorno
 funkcionalizam tvrdi da je društvena stratifikacija horizontalna : po
ulogama i zadacima, profesijama i institucijama

RAFINIRANI FUNKCIONALIZAM: ROBERT MERTON

 u počecima svoga rada bio je pod utjecajem Parsonsa ali i njegovih
oponenata Sorokina i Lazarsfelda - tako je stekao iskustva i u
empirijskim i praktičnim istraživanjima
 prihvaća osnovne postavke funkcionalizma - društva da bi opstala
moraju imati određene karakteristike i funkcije
 Social Theory and Structure, 1957.
 veliki raspon ne-znanstvenih djela (On the Shoulders of Giants);
tvorac fraze "phenomenon of the 41st chair)
 u dobi od 92 god. umro 2003.

NEOFUNKCIONALIZAM
 moderni funkcionalizam, tj. neofunkcionalizam kako ga je nazvao
Jeffrey Alexander, nije nakon Parsonsove smrti zadržao dominantnu
poziciju u sociologiji
 rijetko je bio razumljiv širim slojevima studenata sociološke znanosti
 visok stupanj općenitosti smatra prednošću
 funkcionalizam naglašava harmoniju i konsenzus, stabilnost i
nepromjenjivost - problem: objašnjenje promjene

SOCIJALNA STRATIFIKACIJA

DRUŠTVENE HIJERARHIJE
 sva su društva hijerarhijski uređena
 primjer: knjiga francuskog povjesničara Emmanuela Le Roy
Laduriea «Saint-Simon i dvor Louisa XIV»

SOCIJALNE NEJEDNAKOSTI I DRUŠTVENA STRATIFIKACIJA

 problemi socijalne nejednakosti vjerojatno su najvažnija sociološka
tema

24
 na ljudske nejednakosti mogu utjecati mnogobrojne slučajnosti:
spol, rasa, talenti, sposobnosti, pripadnost određenom narodu… -
sve te nejednakosti postaju prava sociološka tema kad ih se
klasificira prema određenom kodu društvenih vrijednosti (kad se naš
obrazovni stupanj upisuje u našu radnu knjižicu)
 Michael Haralambos razlikuje društvenu nejednakost (kojom se
utvrđuje da postoje razni oblici društvene nejednakosti) i društvenu
stratifikaciju (posebni oblik društvene nejednakosti koji se tiče
postojanja uočljivih društvenih skupina koje su rangirane jedna
iznad druge prema faktorima kao što su prestiž i bogatstvo)
 Richard Schaeffer: «Društvena nejednakost opisuje uvjete nejednake
distribucije dobara, prestiža i moći, a kada se sustav društvene
nejednakosti temelji na hijerarhiji skupina, sociolozi govore o
stratifikaciji.»
 znanstvenici često raspravljaju o tome je li prirođena nejednakost
temelj društvene stratifikacije ili je obrnuto
- primjer: 1979. u Carnegie studiji pod vodstvom Richarda de
Lonea pokazalo se da budućnost djece u Americi više ovisi o
socijalnom statusu njihovih roditelja nego o njihovoj
sposobnosti

GLAVNI SUSTAVI STRATIFIKACIJE

 stratifikacija je društveno sankcioniranje nejednakosti
 ROPSTVO je najekstremniji oblik društvene nejednakosti u kojem
pojedinci raspolažu drugima kao svojim vlasništvom
- društva s takvom stratifikacijom moraju imati vrlo razvijen
sustav prisile i nasilja nad pojedincima da održe privilegij
vlasnika
- ropstvo može imati različite oblike (grčko i rimsko ropstvo
naspram onog u Sjevernoj i Južnoj Americi)
 KASTE su stratifikacijski sustav vezan za hinduističku religiju
- postoje četiri varne (brahmani, kšatrije, vajšije i šudre) i peta
kasta nedodirljivih (parije)
- unutar svake kaste postojalo je više tisuća jatisa (skupina koje
se bave istim zanimanjem)
- katkad se pojam kasti šire koristi i za druge društvene sustave
(npr. apartheide, za sustave u kojima je zabranjeno miješanje
rasa ili posebnih kategorija stanovništva)

 SUSTAV STALEŽA bio je tipična stratifikacija feudalne društveno-

ekonomske formacije
- sustav triju staleža (svećenstvo, plemstvo i treći stalež) nije
detaljno opisivao društvenu klasifikaciju feudalizma (trećem
staležu se treba pribrojiti i trgovce i građane-slobodnjake)
- u vrijeme građanske revolucije u Francuskoj «treći stalež»
brojao je 98% stanovništva
 KLASNI SUSTAV počivao je na stečenome statusu; klasni sustav je
rangiranje pojedinaca prema njihovu ekonomskom položaju u
društvu
25
 - smatra se da se status pojedinca može mijenjati u skladu s
promjenama njegova ekonomskog položaja – ali nejednaka
distribucija društvenih dobara postaje trajniji kriterij
razlikovanja klasa
- prema K. Marxu, postoje dvije klase: buržuji i proleteri
- Daniel Rossides govorio je o pet klasa prema razini njihova
bogatstva u Americi (najbogatija klasa, viša srednja klasa, niža
srednja klasa, radnička klasa, donja ili niža klasa)
- prema W. Lloydu Warneru postoji šest klasa: visoka, srednja i
niska, od kojih se svaka dijeli na višu i nižu
 POSTOJE LI KLASE U HRVATSKOJ?
- u razdoblju socijalizma unatoč nominalnoj ideološkoj
egalitarnosti, glavni kriterij pripadnosti klasi bio je
sudjelovanje u političkom odlučivanju (pripadnost vladajućoj
partiji bila glavno određenje više klase)
- od uspostave državnosti i promjene režima, glavni kriterij
klasne pripadnosti sve više postaje bogatstvo
- s vremenom možemo očekivati da će se nove klase u Hrvatskoj
početi podudarati s klasnom podjelom Rossidesa

KRITERIJI ODREĐENJU KLASNE PRIPADNOSTI

 prema Marxu i tzv. teoretičarima konflikta glavni kriterij
određivanja klasa je vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju
- Marx je često zanemarivao klasu seljaka koji jesu vlasnici
sredstava za proizvodnju, ali ne čine vladajuću klasu
- Marx je govorio da postoje «klase po sebi» (riječ je o klasnom
potencijalu, o onome što klasa može učiniti po svojoj
strukturnoj smještenosti) i «klase za sebe» (da bi klasa postala
«za sebe», pojedinci koji je čine moraju postati svjesni svoje
pripadnosti i svojih klasnih interesa)
- marksistička koncepcija klasa ponudila je jednostavno
rješenje povijesnih promjena: mijenjanje ekonomskih odnosa
utječe na mijenjanje društvenog sustava – u doba kad
«proizvodne snage» dolaze u sukob s postojećim «odnosima
proizvodnje» nastaju socijalne revolucije
- pregruba koncepcija za analizu novih društvenih odnosa u
kapitalizmu
- sukob između onih koji imaju i onih koji nemaju mnogo je
raspršeniji, nije više frontalan (prema Immanuelu
Wallersteinu); interesi pojedinaca se mogu međusobno
isprepletati
 po Weberu klasna pripadnost ovisi o distribuciji triju društvenih
dobara: političkog statusa ili moći, ekonomskog statusa ili bogatstva
i socijalnog statusa ili prestiža
- pojam klase ograničio je na skupinu ljudi koji dijele sličnu
razinu bogatstva i sličnu socijalnu sudbinu, dok je skupinu
ljudi koja dijeli sličan životni stil, bez obzira na klasnu
pripadnost, nazvao statusnom skupinom

26
 - primjer: poznati pjesnik može imati visok društveni status,
premda mu je ekonomski status vrlo nizak
- prema Michaelu Walzeru («krugovi pravde») veća je društvena
nepravda da se ti krugovi ugleda, bogatstva i moći miješaju
negoli kad se jasno percipiraju razlike među njima

UZROCI SOCIJALNE STRATIFIKACIJE

 prema funkcionalističkom poimanju stratifikacije, društvo je
organizam koji obavlja određene funkcije – ono raspoređuje članove
na različite pozicije koje ispunjavaju te društvene funkcije
- nejednaka distribucija nagrada za društvo je funkcionalna jer
uloge koje traže rijetke talente moraju obavljati najsposobniji
pojedinci – iz toga slijedi da je stratifikacija nužna (Ian
Robertson)
- ovakva koncepcija vrlo slabo objašnjava stratifikaciju društava
s nasljednim statusom
- socijalna stratifikacija vrlo je često disfunkcionalna jer ne
potiče raspodjelu uloga prema zaslugama
 prema konfliktnoj teoriji sva je dosadašnja povijest, povijest klasnih
borbi
- premda se Marxova proročanstva i velik dio njegove teorije
nisu pokazali točnima, mnogi sociolozi vjeruju da je uzrok
stratifikacije isključivo sukob oko ograničenih resursa
- društvena stratifikacija nije nužnost
 prema evolucijskoj teoriji funkcionalistički i marksistički pristupi se
ne isključuju; Gerhard Lenski
- glavna zadaća evolucijske teorije jest povijesno istraživanje
raznih oblika stratifikacije i utvrđivanje razlika između onih
(nužnih, funkcionalnih, opravdanih) mehanizama stratifikacije
koji su određeni «ograničenim resursima» i onih
(disfunkcionalnih, nepravedno raspoređenih, koji se daju
izbjeći) koji su određeni «viškom resursa»

MJERENJE KLASNE PRIPADNOSTI

 REPUTACIJSKA METODA – istraživač jednostavno pita kojoj klasi
ispitanik misli da pripada određeni pojedinac
- ovisi o procjeni ispitanika
- tom su se metodom koristili W. Lloyd Warner i Paul Lunt
(ispitivali članove jedne male zajednice; kvalitativne odgovore
poput «oni lovaši» ili «oni nikogovići» svrstavali su u šest klasa)
- ne može se primijeniti na veće zajednice
 SUBJEKTIVNA METODA – istraživač postavlja pitanje ispitaniku
kojoj klasi pripada on sam
- može se primijeniti na veliku populaciju ispitivanjem javnog
mnijenja na slučajnom uzorku
- pokazalo se da mnogi ljudi sebe svrstavaju u višu klasu negoli
je realno, rezultati bitno ovise o načinu postavljanja pitanja

27
 OBJEKTIVNA METODA – istraživač postavlja ljude u proizvoljan
broj klasa na temelju nekog unaprijed zadanog kriterija, poput
godišnjeg dohotka
- i tom se metodom koristio Lloyd Warner (testirao šest glavnih
indikatora)
- August Hollingshead pokušao doći do klasne pripadnosti
pomoću tri kriterija
- neki sociolozi smatrali da je za određenje klasne pripadnosti
pomoću iste metode dovoljno testirati samo jedan kriterij:
visinu dohotka glave obitelji
- posebno zanimljiva kad se primijenila u istraživanjima
socijalnog prestiža pojedinih struka – u takvim se
ispitivanjima od ispitanika traži da rangiraju pojedina
zanimanja

PRIMJERI NEJEDNAKOSTI NA SVJETSKOJ RAZINI

 2004. u izvješću UN o ljudskome razvoju navodi se da postoje tri
grupacije nacija prema kriteriju «ljudskog razvoja»: u najbogatijoj
prosječni iznos kupovne moći je 24 806 dolara (13% svjetske
populacije-45% svjetskog dohotka) , u srednjoj 4 269 (42% svjetske
populacije-9% svjetskog dohotka), a u najsiromašnijoj 1 184
godišnje
 125 najbogatijih ljudi na svijetu posjedovalo je 2005. vlasništvo koje
je nadilazilo bruto domaći proizvod svih najnerazvijenijih zemalja

RAZUMIJEVANJE DRUŠTVENE MOBILNOSTI

 problemi društvenih nejednakosti i različitih oblika njihove
formalizacije važni su za razumijevanje društvene pokretljivosti ili
mobilnosti
 A. Comte i H. Spencer, po uzoru na fiziku, najprije pokušali
analizirati «socijalnu statiku» (opisati socijalne slojeve i kriterije
njihova razlikovanja) da bi mogli raspravljati o «socijalnoj dinamici»
(način na koji se u društvu može uspjeti ili propasti)
 glavne vrste društvene mobilnosti su
- HORIZONTALNA MOBILNOST – socijalno kretanje ili
premještanje pojedinca unutar istoga ranga, npr. kada mijenja
radno mjesto koje ima isti status kao i prethodno; velik dio te
pokretljivosti motiviran je socijalnom percepcijom novog
radnog mjesta kao mjesta koje je u nekom smislu «više» na
društveno-hijerarhijskoj ljestvici
- VERTIKALNA MOBILNOST – kretanje osoba između socijalnih
rangova (može biti usmjerena prema gore ili prema dolje)

 STRUKTURNA MOBILNOST odnosi se na vertikalnu mobilnost

pojedine skupine, klase ili zanimanja u odnosu prema drugim
skupinama u stratificiranom društvenom sustavu (važnost vojnih
časnika tijekom ratnog stanja)
 INTRAGENERACIJSKA MOBILNOST – pokretljivost pojedinaca
unutar društveno stratificiranog sustava u jednoj generaciji; odnosi
28
 se na promjene socijalnog položaja tijekom života pojedinca (vozač
kamiona postaje ministar; u književnosti primjer je Balzacova
«Ljudska komedija»)
 INTERGENERACIJSKA MOBILNOST – pokretljivost pojedinaca ili
cijelih slojeva u više generacija; to je tipičniji oblik socijalne
mobilnosti, odnosi se na pokretljivost djece u odnosu na njihove
pretke (dijete iz radničke obitelji postane liječnik; u književnosti tu
temu obrađivali Mann i Krleža)
 komparativne međunarodne studije socijalne mobilnosti i
nejednakosti pokazuju koji su faktori uključeni u prihvaćanje novih
uloga i percepciju uspjeha – u tim studijama se pokazalo da su
zemlje s najvećom mobilnosti (i u kojima najbrže raste nejednakost)
ujedno one u kojima postoji najviše imigranata, u kojima se otvara
niz radnih mjesta i u kojima postoji tradicija horizontalne mobilnosti
(npr. SAD)

FAKTORI (KRITERIJI) MOBILNOSTI

 kriteriji mobilnosti općenito se podudaraju s kriterijima klasne
pripadnosti; to znači da su mjerila klasne pripadnosti i izvori uspona
ili propasti na društvenoj ljestvici
 zanimljive analize faktora mobilnosti ponudili su 80-ih godina 20. st.
ruski sociolozi (npr. Viktor Zaslavski – djelo: Neostaljinistička
država), koji su u navodno egalitarnom društvu pronalazili niz
načina postizanja uspjeha, niz bitnih kriterija socijalne mobilnosti
(glavni kriterij je članstvo u komunističkoj partiji, drugi kriterij je
mjesto boravka; u SSSR-u je postojao sustav internih putovnica)
 mnogi sociolozi smatraju da je mobilnost vezana za broj ponuđenih
statusa u određenom društvu – iz toga zaključuju da je današnje
društvo zbog toga mnogo otvorenije i da su pojedinci zbog toga
socijalno mobilniji
 mobilnost nekog društva ne ovisi o broju statusa, ali ovisi o tome
jesu li statusi pripisani (nasljedni) ili stečeni

KORELATI KLASNE PRIPADNOSTI I DRUGIH SOCIJALNIH

FENOMENA
 novije studije sociologa medicine pokazale su da između klasne
pripadnosti i zdravlja postoji jaka korelacija : što je pojedinac više na
društvenoj ljestvici, to je i boljega zdravlja
 korelacija je uočena između klasne pripadnosti i političkoga
ponašanja : više klase su povezanije s konzervativnijim socijalnim
ponašanjem i glasanjem za konzervativnije stranke
 u novije doba predmet sociološke rasprave je jedna od
najkontroverznijih socijalnih studija Gaussove krivulje (The Bell
Curve) – am. sociologa Herrensteina i Murraya koji tvrde da sve
spomenute korelacije funkcioniraju samo zbog jednog uzroka,
urođene razlike u inteligenciji pojedinaca
 teorija irsko-finskog para znanstvenika Lynna i Vanhanena pod
naslovom Inteligencija i bogatstvo naroda – tvrde da postoji jaka
29
 korelacija prosječnog kvocijenta inteligencije stanovnika neke zemlje
i njezina bogatstva

STRUKTURA OBITELJSKIH ZAJEDNICA

POJMOVNA ANALIZA I TAKSONOMIJA OBITELJSKIH ZAJEDNICA

 najpotpuniji komparativni pregled različitih oblika u kojima se
pojavljuje obitelj sastavio je George Peter Murdock (Social
Structure, 1949.) – u studiji uspoređuje 250 poznatih i razvijenih
društava

NUKLEARNA OBITELJ
 prvi i, po Murdockovu mišljenju, univerzalni oblik obitelji
 sastoji se od muža i žene te njihovih potomaka
 određenje nuklearne obitelji podrazumijeva zajedničko stanovanje,
ekonomsku kooperaciju i reprodukciju
 podrazumijeva postojanje braka koji Murdock definira kao "skup
običaja koji se usmjeravaju na seksualno povezani par osoba unutar
porodice"

RAZBIJENA OBITELJ
 primjer: afričko pleme Ik (migracijama natjerano u vrlo
negostoljubiva područja na jugu Sudana)
 veza muškaraca i žena vrlo je slaba i nestalna, iako žive u parovima,
supružnici su odvojeni u potrazi za hranom
 djece ima mnogo, iako su seksualni odnosi rijetki
 nema emocionalnih odnosa između djece i roditelja
 prema tom primjeru nuklearna obitelj ne bi bila osnovna jedinica,
već bi to bili pojedinci i zajednica majke i djeteta

 A. Skolnik: nuklearna obitelj stvara se ondje gdje postoje zajednice

lovaca i sakupljača, no pojavom agrarnih tehnologija prednost
dobivaju veće i brojnije zajednice te nuklearna obitelj teži proširenju;
industrijalizacija i urbanizacija razbijaju obrasce proširene obitelji te
se ona nalazi na zalazu, smanjuje se i razbija na netipične oblike
nuklearne obitelji (nepotpune nuklearne obitelji)

PROŠIRENA OBITELJ: POLIANDRIJA I POLIGINIJA

 poligamija pretpostavlja postojanje jednog od dvaju mogućih oblika:
poliandrije (bračna veza u kojoj žena ima dva ili više muževa) i
poliginije (bračna veza muškarca s dvije ili više žena)

Poliandrija
 javlja se vrlo rijetko
 samo kod dva zabilježena društva (Markizi u Polineziji i Toda u
Indiji) uobičajen oblik braka

30
  u nekim slučajevima (Toda) riječ je o sustavu u kojem više braće
ima jednu ženu
 prividna poliandrija – više muškaraca izdržava ili potpomaže ženu,
no rijetko je riječ o stvarnoj zajednici života
 prividna poliandrija do danas se zadržala kod naroda Nayara
(Indija) – žene žive bez muža u kućanstvu svog brata zajedno sa
svojom djecom – takav sustav se napušta od 1901.g. (u državi
Madras zabranjen 1932.)

Poliginija
 vrlo često, prema Murdockovoj klasifikaciji, od 250 društava, 193
karakterizira dopustivost i ohrabrivanje poliginije (77,2%)
 prema Kur'anu dopušteno je imati do četiri žene, muž žene treba
tretirati jednako
 Indija, Japan i Kina tradicionalno su bile zemlje u kojima se
prakticirala poliginija (za Japan i Kinu karakteristična
podvarijanta pseudopoliginije – konkubinat)
 primjer poliginije su i mormonska društva u SAD – prema
istraživanju Kimballa Younga, mormonsku poliginijsku obitelj
obilježava stalna napetost; status žena je nestabilan, muž pažnju
posvećuje najmlađoj ili najljepšoj (mormoni u pravilu napustili
poliginiju zbog problema održavanja obiteljskog života)

Konkubinat
 muž ima pravo u obitelj dovesti još jednu ženu i njene potomke
 ne uspostavlja se bračna veza te konkubina ne ulazi u srodničku
zajednicu, njezina djeca ne priznaju se ravnopravnima svojoj
polubraći
 kad se muškarac zasiti konkubine, ona prema njemu nema
nikakvih prava
 krajem dinastije Tang zabranjena je bigamija, a za Sun Jat Sena
strogo je zabranjen konkubinat

Grupni brak
 Murdock pod pojmom poligamije razumije i treću varijantu, grupni
brak (uzajamnu i višestruku bračnu vezu više žena i muškaraca)
 primjeri grupnog braka: pleme Koingang, zajednice Čukčija u
Sibiru i Diera u Australiji

 W.Good zaključuje da se poliginija napušta i u zemljama koje

tradicionalno podržavaju poliginiju, prodiru oblici monogamne
nuklearne obitelji, podržani idejama i tradicijom romantične
ljubavi

 A. Toffler tvrdi da je riječ o uzajamnom približavanju oblika obitelji;

poligamna društva napuštaju svoje tradicije, a zapadna društva
prakticiraju "sukcesivnu poligamiju" praksom razvoda brakova i
tolerancijom nekonvencionalnih oblika obiteljskih zajednica

31
RAČUNANJE SRODSTVA
 BILATERALNO SRODSTVO – sustav u koji se ubrajaju svi majčini i
svi očevi srodnici
 UNILATERALNO SRODSTVO – majčina ili očeva linija se smatra
srodničkom; ima dvije varijante:
- patrilinearni srodnički sustav – svi srodnici po muškoj liniji
uključeni su u srodničku zajednicu (pojedinac tada ima samo
jednog djeda i jednu baku)
- matrilinearni srodnički sustav – srodstvo se računa po
majčinoj liniji koja uključuje majku, njezine sestre i njihovu
djecu; njega poznaje 15% društava; mnoge kulture koje
primjenjuju ovaj sustav, posebno značenje pridaju majčinom
bratu, ujaku; na Trobriandskim otocima ulogu oca preuzima
ujak (avunkulat)
- levirat – kulturalni zahtjev koji nalaže da se udovica novim
brakom poveže s bratom svoga pokojnog supruga
- sororat – pravilo koje potiče udovca da se oženi sestrom svoje
bivše žene

LOKACIJA OBITELJI
 neki tipovi proširene obitelji određuju se prema mjestu
zasnivanja zajednice
 P. Kirkhoff razlikuje četiri tipa porodice prema mjestu njezina
zasnivanja:
1. patrilokalna porodica – poseban odnos oca i muških potomaka; svi
muški potomci po očevoj liniji žive zajedno (očevoj obitelji se
priključuju nuklearne obitelji njegovih muških potomaka)
2. matrilokalna porodica – sastoji se od majke, njezinih kćeri te
njihovih muževa i potomaka
3. bilokalna porodica – sin ili kći ostaju kod kuće i uključuju svoju
nuklearnu obitelj u proširenu obitelj svojih predaka (u obitelji muža
i žene žive i neki njihovi potomci sa svojim obiteljima i potomcima)
4. avunkulatska porodica – postoji u onim društvima u kojima majčin
brat ima posebnu ulogu u odgoju (npr. pleme Haida u Britanskoj
Kolumbiji)
 Kirkohoffoj klasifikaciji treba dodati mogućnost da nakon sklapanja
braka mladenci formiraju novu inokosnu nuklearnu obitelj i žive
odvojeno od srodnika – takva neolokalna obitelj tipična je za
moderna društva u kojima potomci odlaze od roditelja
osamostaljujući se vrlo rano i stvarajući svoje vlastite inokosne
obitelji

KONJUGALNA OBITELJ
 R. Linton razlikuje dva tipa obitelji: konjugalnu koja se zasniva na
seksualnoj i afektivnoj vezi kojoj su krvnosrodničke povezanosti
sekundarne i krvnosrodničku porodicu u kojoj su veze srodstva
važne, a spolni partneri sporedni
 primarnom smatra konjugalnu obitelj, susrećemo je razmjerno
rijetko, iako ona dominira u modernim društvima

32
 sve do 17.st. nije bilo društva koje je dopuštalo pripisivanje smisla
ljubavi
 stvaranje samostalnog pojma strasne ljubavi analizira Luhmann
(studija Liebe als Passion, 1982.)
 LeMasters je proučavala stajališta parova o djeci i njihovu odgoju;
zaključuje da je roditeljstvo okruženo folklornim mitovima i većina
muškaraca i žena i ne zna što znači biti roditelj dok to ne postane

FUNKCIJE MODERNE OBITELJI

 Murdock smatra da su osnovne funkcije obitelji: reprodukcija i
regulacija seksualnog ponašanja, briga i zaštita mladih, socijalizacija
i ekonomska funkcija
 Parsons ističe primarnu socijalizaciju mladih i emocionalnu
stabilizaciju odraslih kao glavne zadatke
 McIver i Page razlikuju osnovne (osiguranje doma, reprodukcija i
odgoj djece, stabilno zadovoljenje seksualnosti) i brojne sekundarne
(zaštita zdravlja, trošenje itd.)
 u primitvnim društvima obitelj zadovoljava sve funkcije jer se
cjelokupni život šire zajednice i zasniva na porodičnim strukturama
 pleme Tikopi razvilo je kompleksan sustav srodništva koji obuhvaća
nekoliko tisuća članova plemena: od malih nogu djeca se uče
složenim nazivima i porodičnim odnosima, moraju znati sve svoje
rođake i njihov položaj
 u modernom društvu posebne institucije preuzele su mnoge funkcije
obitelji ostavljajući obiteljskim zajednicama sve manje zadaća

EVOLUCIJA OBITELJI
 kraj 20.st. vrijeme je preispitivanja uvjerljivosti pretpostavke o
evoluciji

J.J. Bachofen: Mit o matrijarhatu

 1861. pojavila se Bachofenova knjiga Materinsko pravo: studija o
ginekokraciji antičkog svijeta na osnovi njegovih religioznih i pravnih
običaja
 prvi stupanj razvoja doba je ginekokracije, vladavine žena (izraženo
u grčkim mitovima koji su, prema Bachofenu, sjećanja na stvarne
događaje)
 prijelaz u patrijarhat Bachofen opisuje kao duhovni proces, kao
kulturni razvoj od ženskog materijalnog prema muškom duhovnom;
na kraju dolazi vladavina muškaraca: "neograničena vladavina
rimskog oca njegovom porodicom i ideja o državi Rimljana s
njihovom muškom imperijom"
 zapravo ginekokraciji prethodi heterizam (stanje potpune spolne
slobode, nema obitelji ni braka)
 muško ekskluzivno pravo nad jednom ženom je neprirodno, smatra
Bachofen, te prijelaz monogamije treba olakšati davanjem
simboličnog ili stvarnog obeštećenja zajednici (drugim muškarcima)

33
 iskupljenje je najdublji temelj običaja kakvi su pravo (drugih, ne
muža) na nevjestu u prvoj bračnoj noći, religijska prostitucija,
razmjena darova na vjenčanju itd.
 iskupljenje radi monogamne ekskluzivnosti u većini slučajeva s
vremenom se transformira u sasvim različite simboličke geste
(žrtvovanje kose, bacanje riže), no, smatra Bachofen, i u moderno
vrijeme postoje još običaji u kojima nevjesta pripada najprije
drugima pa tek onda mužu
 dominacija paternitetskog načela za Bachofena je oslobođenje duha
od materijalističke prizemnosti, prevlast muškaraca je za njega
jamstvo moralnosti i stvaranja

J.C. McLennan: zabrana endogamije

 1876. McLennan objavio je knjigu (Primitive Marriage) u kojoj,
mnogo suhoparnije ali temeljitije od Bachofena, razrađuje ideju o
smjeni razvojnih stupnjeva evolucije obitelji
 i on tvrdi da je prvobitno moralo postojati razdoblje u kojem nije bilo
moralnih ili pravnih ograničenja spolnih odnosa; u takvim
društvima obitelj se konfrontira s dva problema: jedan je nastojanje
da se ima što više muške djece, a drugi računanje srodstva po majci
– to vodi poliandriji i zabrani spolnih odnosa sa ženama iz iste loze
 matrijarhat ustupa mjesto patrijarhatu
 za McLennana dokazi nisu mitovi i tradicije (kao kod Bachofena)
nego analiza prava i opisi drugih društava, opsežan antropološki
materijal i zapisi o Europljanima neobičnim običajima

L.H. Morgan
 njega se smatra začetnikom evolutivne teorije razvoja obitelji
 Engels njegovu teoriju prisvojio, tvrdeći da je riječ o njegovoj i
Marxovoj teoriji otprije
 evoluciju dijeli na dvije faze: divljaštvo i barbarstvo; protek tih faza
uvod je u stvaranje civilizacije koja započinje upotrebom fonetskog
pisma
 civilizaciju dijeli na staro i moderno doba
 niži stupanj divljaštva završava s ovladavanjem vještinom ishrane
ribom i otkrićem upotrebe vatre
 srednji stupanj divljaštva slijedi nakon prethodnog a završava
pronalaskom luka i strijele
 viši stupanj divljaštva započinje pronalaskom luka i strijele a
završava ovladavanjem vještine grnčarstva
 barbarstvo započinje time što ljudi olakšavaju rad korištenjem alata,
pripitomljavanjem životinja i ratarskom proizvodnjom
 osim ovom, Morgan se koristi i drukčijom periodizacijom razvitka
društva, polazeći i od razlikovanja societas i civitas društava
 societas označava društva koja porodične odnose smatraju općim
integracijskim načelom društva
 stvaranje političkog društva rezultat je evolucije; postojanje ostataka
solidarizma društva tipa societas upućuje na prethodne društvene
strukture

34
 proces evolucijskih promjena obitelji prema Morganu prolazi pet
stupnjeva:
1. život ljudi u zajednicama koje se neznatno razlikuju od životinjskih
hordi; postoji moral koji ne poznaje zabranu incesta, dopušten je
promiskuitet, u kojem ne postoji pojam bračne veze; na određenom
stupnju razvitka pojavljuju se elementi zabrana i tabuiziranja
spolnih odnosa
2. zajednica se raslojava na generacijske skupine između kojih postoji
zabrana spolnih odnosa – takav oblik naziva porodicom krvnog
srodstva; nisu jasno diferencirane srodničke skupine, a srodništvo
se računa po majci
3. sljedeći stupanj razvoja je punalua obitelj – prijelazan i nestabilan
oblik obitelji kod koje se zabrana incesta proteže ne samo na
neposredne pretke i potomke već i na braću i sestre; pojavljuje se
obiteljska zajednica s jasno određenim srodničkim vezama i
zabranom spolnih odnosa, povećava mogućnost povećanja srodničke
zajednice
4. sljedeća je obiteljska zajednica utemeljena na braku parova –
sindijazmička obitelj; još uvijek glavninu funkcija obavlja rod,
srodnička zajednica
5. civilizacija ne prihvaća drukčiji tip obitelji osim one koja je istodobno
patrijarhalna i monogamna

C. Zimmerman
 u knjizi Family and Civilization promjene u obiteljskim obrascima
tumači slijedom faza razvoja svakog društva
 prvobitan oblik obiteljske zajednice je solidaristička obitelj
(trustee family) u kojoj postoji potpuna povezanost članova
međusobno, u kojoj nema razlike u interesima, mišljenjima,
vjerovanjima i stavovima njezinih članova (trustee obitelj je model
koji odgovara patrijarhalnoj obitelji, takvoj na čelu koje je pater
familias)

 sljedeća faza obitelji je domestic family – ona nastaje u sretnijim

vremenima uspostave pravog i pravednog državnog poretka;
pravo kažnjavanja na sebe preuzima država
 nuklearna obitelj (atomistic family) nastaje kad u društvu
prevladavaju procesi individualizacije, racionaliteta i okrenutosti
osobnom interesu; tada nastaje novi tip obitelji koji odražava
hedonistički individualizam i prezir prema kolektivizmu ili
lojalnosti zajednicama; brak je izgubio značenje: preljub je
uobičajen i nevažan, osjećaji su prilagođeni uzajamnom
hedonizmu

W.F. Ogburn
 W. Ogburn naglašava veze između materijalne kulture (tehnologije) i
promjena u kulturalnim normativnim obrascima koji se s izvjesnim
zakašnjenjem prilagođuju tehnologijama proizvodnje
 do promjena, smatra, dovode invencije i njihova akumulacija, a
otuda i zaostajanje adaptivne kulture (cultural lag) što se ne

35
 zaustavlja samo na analizi procesa u okviru jednog sustava kulture,
već otvara i razmišljanja o difuziji kulturnih vrijednosti odnosno o
prihvaćanju tehnologija koje su nastale u sasvim drukčijoj kulturnoj
okolini
 prema njemu, obitelj ima sedam važnih funkcija koje postupno
preuzimaju druge društvene institucije:
1. prije svega obitelj gubi svoju ekonomsku funkciju; čak i u relativno
razvijenim društvima rad u obiteljskom poduzeću ili na obiteljskom
imanju je pravilo; nove tehnologije i globalizacija tržišta uništili su ili
u drugi plan potisnuli obiteljska poduzeća
2. u jednostavnim društvima znanja su se prenosila u krugu obitelji –
sve to u modernim društvima prepušteno je posredovanju medija i
škole; promjene u obrazovanju – edukativna demonopolizacija
obitelji – idu prema povećanju potreba za sasvim specifičnim
znanjima i vještinama koji se ne mogu prenositi obiteljskim odgojem
i oponašanjem starijih
3. obitelj je nekad bila izvor sigurnosti, olakšanja i rekreacije za svoje
članove, moderna obitelj to nije – pravo uzbuđenje donosi život izvan
obitelji, prava zabava nije u obiteljskom krugu
4. nekad je obitelj bila izvor društvenog statusa, danas je svatko
odgovoran za svoj uspjeh ili neuspjeh, status i bogatstvo
5. obitelj je davala i osnove za orijentaciju u životu, nekad je na svoje
članove prenosila vrijednosne orijentacije i rituale izgrađene prema
religijskoj slici svijeta; danas njezin unutarnji život karakterizira
tolerancija prema različitim pogledima na svijet
6. nekad je obitelj bila i osnovno jamstvo da se pojedinac hendikepiran
bolešću ili starošću može prepustiti sudbini; današnja društva
izgradila su institucije i stvorila vrijednosti koje opravdavaju
prepuštanje tih zadataka društvu
7. u Ogburnovoj analizi samo je jedna funkcija jačala kroz vrijeme –
obitelj je sve više postajala emocionalna zajednica

Ljubav i seksualnost
 neobični događaji u spolnom životu privlačili su veliku pozornost
istraživača, posebno u 20.st.
 islamska kultura ulogu muškarca u seksualnom odnosu interpretira
kao akt milosrđa
 u Indiji dob za stupanje u brak je oko 13 godina, a seksualnoj
satisfakciji se pridaje veliko značenje
 u plemenu Bono muž ne smije spolno općiti sa svojom ženom sve
dok ona ne rodi prvo dijete
 The Redbook Survey on Sexuality – istraživanje o seksualnom
ponašanju srednjih slojeva izvještava da je 80% ispitanika potvrdilo
da je imalo predbračne seksualne odnose
 prema istraživanjima Kinseya, Pomeroya i Martina, gotovo 37%
muškaraca i 13% žena u SAD imalo je najmanje jedan
homoseksualni doživljaj

T. Parsons: opći okvir promjena obitelji

36
  prema njegovu shvaćanju, obitelj obavlja dvije osnovne funkcije: ona
služi zaštiti i socijalizaciji djece, te drugo, obitelj je emocionalno
uporište odraslih ljudi
 Parsons slijedi tradiciju dihotomnog razlikovanja tipova društva:
razlikuje predmoderna od modernih društava
 predmoderna društva obilježava podređenost pojedinca zajednici,
afektivnost, partikularističke norme, difuznost odnosa i
askriptivnost (pripisanost položaja)
 moderno društvo u svim se tim točkama razlikuje od svakog
prethodnog: ljudi su orijentirani na cilj, prevladava vrijednosna
neutralnost i proračunatost, ljudi u interakcijama ne nastupaju kao
cjelovite ličnosti, već kao aktori čija obilježja definira cilj i smisao
akcije, prevladavaju načela jednake primjene normi prema svima,
načela postignuća
 slijedeći uglavnom ideje W. Gooda, Parsons tvrdi da u
predmodernim društvima dominira klasična proširena obitelj, a u
modernima prevladava inokosna nuklearna obitelj
 skup čimbenika koji predmoderna društva pretvara u moderna
možemo obilježiti pojmom industrijalizacije i urbanizacije
 klasičnu proširenu obitelj obilježavaju jasne norme uključivanja
članova i stalnost normi u slijedu generacija
 inokosna nuklearna obitelj u normativnoj dimenziji ne prodire niti
toliko duboko u svijest svojih članova niti može norme držati
nepromijenjenima u slijedu generacija

DRUŠTVENA KONTROLA I DEVIJANTNOST

POJAM DRUŠTVENE KONTROLE

 pojam društvene kontrole neutralan je izraz koji bi trebao
obuhvatiti sve društvene procese koji jačaju društveni konformizam
od dječje socijalizacije do izvršenja sankcija kroz društvene
institucije, od individualne submisivnosti do sprečavanja radikalnih
društvenih promjena
 otkriva se i to da se interesna dominacija (klasna represija) lakše
ostvaruje mehanizmima koji se ne uklapaju u klasične teorije države
nego suptilnim metodama masovnog socijalnog inženjerstva
 E. May i škole human relations društvenim kriterijima (društvenoj
kontroli) daju presudnu važnost u predikciji ponašanja grupe

DEVIJANTNOST
 DEVIJANTNOST je kršenje bilo kojeg oblika normi koje nameće
društvena grupa ili društvo u cjelini
 kršenje normi nije dovoljan uvjet da se nešto proglasi devijantnim,
već je potrebna uvijek neka grupa koja će prekršaj uočiti, kazniti i
dalje progoniti

37
BIOLOŠKE TEORIJE DEVIJANTNOSTI
 biološke teorije polaze od ideje da je devijantno ponašanje
prouzročeno tjelesnim, genetskim i instinktivnim osobinama
čovjeka

Cesare Lombroso
 1876.g. Lombroso je objavio knjigu Čovjek prijestupnik
 zaključuje da postoje rođeni zločinci – nasljeđuju tjelesne osobine,
atavističko nasljeđe, koje korijene ima u ranijim fazama evolucije
čovjeka

Empirijska istraživanja somatskih preduvjeta devijantnosti

 Charles Goring usporedio je 1913.g. u istraživačkoj studiji (The
English Convict) fizičke osobine zatvorenika s osobinama normalnih
nekažnjavanih ljudi
 nije ustanovio značajne razlike!

 do drukčijeg zaključka došao je američki istraživač Ernest Hooton

 u svojoj studiji, Crime and the Man (1937.), objavio je rezultate
istraživanja ispitanika svrstanih u dvije grupe: osuđenici i slobodni
građani
 razlike su se pokazale statistički značajnima – zaključuje da su
kriminalci moralno, intelektualno i morfološki degenerirani u
usporedbi s prosječnim građanima

Empirijska istraživanja bioloških i psiholoških preduvjeta

devijantnosti
 istraživanje Williama Sheldona (Varieties of Delinquent Youth) koji
osim bioloških različitosti u obzir uzima i razlike u temperamentu
ispitanika
 on razlikuje tri osnovna tipa ljudi:
1. endomorfne karakterizirane zaobljenim oblikom tijela, pretilošću,
nižim rastom; društveni, dobrodušni
2. ektomorfne koji su mršavi, visoki i žilavi; introspektivni i refleksivni
3. mezomorfne snažne tjelesne građe, mišićave i jake; bezosjećajni,
energični

 njegov je nalaz da su mezomorfni tipovi skloni devijantnosti

 veza bioloških i psiholoških osobina s devijantnošću pri tome nije
kauzalna, nego probabilistička

 sličan plan istraživanja imali su S. i E. Glueck

 pokazalo se da delinkvenata mezomorfa ima znatno više nego drugih
grupa

PSIHOLOŠKE TEORIJE DEVIJANTNOSTI

 na području istraživanja psiholoških interpretacija delinkventnosti
ističe se ime Hansa Eysencka – on smatra da je uzrok kriminaliteta

38
 u kombinaciji naslijeđenih osobnih karakteristika i socijalizacije u
ranom djetinjstvu
 pretpostavlja postojanje dvaju tipova ličnosti: ekstroverti i
introverti
 ekstroverti su otvoreni prema društvu, skloni užitku i zabavi, ali
tendiraju tome da budu agresivni i lako izgube samokontrolu
 introverti su tihi i rezervirani, rijetko se ponašaju agresivno

 John Bowlby, dječji psiholog, tvrdi da odvojenost od majke u

najranijoj dobi uzrokuje psihopatske reakcije u odrastanju i zreloj
dobi

 psihijatar R. Jenkins tvrdi da postoje tri osnovna defekta u razvoju

svijesti:
1. u normalnom slučaju nagone ida regulira ego usmjeravan
strukturom društvenih vrijednosti (superegom)
2. slučaj nerazvijene zaštitne ljuske ega koji dopušta nekontrolirano
djelovanje idovih poriva te je riječ o situaciji nesocijalizirane
agresivnosti
3. slučaj u kojem je socijalizacija uspjela ali socijalizirane su vrijednosti
supkulture, koje su same po sebi devijantne (kradljivac u društvu
kradljivaca je socijaliziran)

 J. Dollard tvrdi (teorija frustracije-agresije) da je osnova agresije

frustracija koja nije uspješno inhibirana mehanizmom obrane
ličnosti; frustracija stvara agresivni potencijal koji je osnova za
nepredvidivo ponašanje

 Andrew Henry i James Short istraživali su samoubojstva i ubojstva –

njihov je nalaz da ljudi nižeg socijalnog statusa frustraciju
usmjeruju prema drugima i društvu, pa je stopa ubojstava u toj
grupi veća, a samoubojstava manja

 bezrazložni vandalizam, tvrdi Cohen (Delinquent Boys)

karakterističan je za niže društvene slojeve koji time reagiraju na
nepovoljnu socijalizaciju

SOCIJALNE TEORIJE DEVIJANTNOSTI

R. Merton: Društvena struktura i anomija

 u kratkom eseju Društvena struktura i anomija (1938.), Merton
pojam anomije definira kao "slom u kulturalnoj sferi koji se
pojavljuje osobito kad postoji akutna odvojenost kulturalnih normi i
ciljeva te socijalno strukturiranih mogućnosti članova grupe da
sudjeluju u skladu s njima"
 anomija je situacija nesklada između društveno prihvatljivih ciljeva
i dopustivih metoda da se postignu ti ciljevi
 razlikuje pet tipova adaptivnih modela usklađivanja zahtjeva
društvene uloge i određenih načina njihova postignuća:

39
1. konformizam – prihvaćanje ciljeva i dopuštenih sredstava
(najrašireniji oblik ponašanja)
2. inovacija se javlja kad pojedinac prihvaća društvene kriterije
uspjeha, ali odbacuje sredstva kojima se to obično postiže
3. ritualizam je situacija u kojoj pojedinac reducira svoje ciljeve
prihvaćajući sredstva kojima ga društvo usmjeruje
4. odbacivanje i ciljeva i sredstava pregledno je i u primjerima jasno –
odavanje alkoholu, drogi
5. pobuna znači aktivno djelovanje prema mijenjanju društvenih ciljeva
i dopuštenih sredstava

Transfer kulturnih obrazaca

 Thomas i Znaniecki istraživali su prilagođivanje poljskih seljaka
doseljenih u SAD; iako su istraživanje započeli razlikujući različite
tipove ljudi (filistejci, stabilni, kreativni, boemi), njihovi konačni
rezultati nisu poduprli tezu o postojanju tipova ljudi, već su pokazali
postojanje društvenog mehanizma
 akter u devijantnom ponašanju slijedi norme koje u njegovoj okolini
već postoje kao supkultura nekog društva

Čikaška škola: teorija devijantnosti

 Clifford Shaw i Henry McKay istraživali su delinkvenciju u Chicagu i
primijetili slučajnost u tome da se u određenim zonama grada
skokovito ponavlja velik porast kriminaliteta (dijelovi grada u kojem
žive doseljeničke skupine)
 uzrok devijantnosti nisu nacionalne i rasne osobine već uvjeti u
kojima pojedinac živi
 primijetili su da pojedinac ne djeluje sam, već da je delinkventno
ponašanje karakteristično za male homogene grupe

Devijantna supkultura
 Richard Cloward i Lloyd Ohlin smatraju da sama dikrepancija nije
dovoljna da objasni delinkventno ponašanje jer postoje specifični
tipovi supkultura od kojih su najznačajniji geografsko područje i
susjedstvo
 delinkventne supkulture, kad se ta teorija primijeni na kriminalnu
djelatnost, imaju tri obličja (criminal, conflict, retreatist)
- criminal - postojanje supkulture koja potiče organizirani
visoki kriminal (ljudi koji se njime bave uživaju poštivanje u
društvu)
- conflict – obično prijestupništvo; delinkvencija je tu
posljedica činjenice da ne funkcionira ni sustav obrazovanja ni
obiteljski odgoj
- retreatist – razmjerno čest; u situaciji u kojoj ne postoji
supkultura navedenih tipova, devijantna supkultura koja
nastaje retreatistička je prema cilju, a izolacionistička prema
načinu stvaranja

40
 Maloljetnička delinkvencija
 A. Cohen smatra fenomen supkulture glavnim uzrokom
maloljetničke delinkvencije
 mladi pripadnici nižih društvenih slojeva odmalena se uče cijeniti
vrijednosti srednjih i viših slojeva – ali socijalizacija koju taj
pojedinac prolazi ne uspijeva ga pripremiti osobinama i znanjima
potrebnim za uspjeh
 supkultura stvara grupe ("gang") koje nemaju čvrsti stav o vlastitom
identitetu
 devijantno ponašanje je, dakle, naučeno a ne naslijeđeno ili
izmišljeno

 takvu tezu dalje razvija Edwin Sutherland (u studiji Principles of

Criminology) tvrdeći da se devijantnost uči u procesu komunikacije,
u interakciji s drugima, u malim povezanim grupama
 internalizacijom vrijednosti supkulture pojedinac se izolira od
društva, zatvara se u supkulturnu grupu – diferencijalna
asocijacija

Integracija psiholoških i društvenih objašnjenja devijantnosti

 sociolog David Matza podržava zamisao o postupnosti procesa
učvršćenja devijantnosti (deviant career), no tvrdi da taj proces
možemo razumjeti samo ako ga promatramo s gledišta devijantnog
aktera
 razlikuje tri skupa čimbenika devijantne karijere:
1. afinitet prema devijantnosti; u tu skupinu svrstava sve čimbenike
koji stvaraju predispoziciju za kršenje normi (ekonomsku
deprivilegiranost, nacionalnu ili rasnu diskriminaciju…)
2. afilijacija – podrška grupe, opravdanje koje daju normativni
standardi supkulturne zajednice; afilijacija je deformirana
društvenost
3. označivanje – reakcija na konačnu identifikaciju s grupom; u očima
društva devijantnost je pojava koju treba osuditi, osuda (stigma)
trajno prati pojedinca sprečavajući mogućnost da se otrgne utjecaju
supkulture

IDEOLOGIJA

 FUNKCIONALISTIČKI orijentirani sociolozi određuju ideologiju kao

sustav ideja i vjerovanja koje pružaju orijentaciju za razumijevanje
stvarnosti i društveno djelovanje
 MARKSISTI je smatraju iskrivljenom i lažnom sviješću koja služi
prikrivanju klasne dominacije buržoazije
 KONZERVATIVCI je prikazuju kao zatvorene i represivne sustave
mišljenja

41
  često negativna shvaćanja zbog ideoloških vladavina 20.st.
(komunizma i fašizma)

POJAM I TEORIJE IDEOLOGIJE

 POJAM IDEOLOGIJE počinje tek s Francuskom revolucijom; izraz
ideologija javlja se 1796.g. u Francuskoj u značenju znanosti o
idejama (skovao ga je Antoine Destutt de Tracy koji je ideologiju
nastojao uspostaviti kao svojevrsnu nadznanost, nadređenu drugim
znanostima)
 pojam ideologije u svom prvom značenju sadržavao je četiri
elementa:
1. relativno cjelovitu teoriju koja objašnjava ljudski svijet i iskustvo
2. program društvene i političke organizacije
3. upućenost na javno djelovanje radi pridobivanja potpore za taj
program i njegovo ostvarenje
4. ideju o posebnoj ulozi intelektualaca
 Napoleon je prvi u modernoj povijesti s idejama spojio element
opasnosti
 Marx se koristi pojmom ideologije u dva značenja:
1. ideologija je nadgradnja koja obuhvaća sva područja duhovne
djelatnosti (moral, religija, znanost i dr.)
2. ideologija je izvrnuta, lažna i kriva svijest i spoznaja, što proizlazi iz
njezine posebne klasne uvjetovanosti i određenosti
 u djelu Njemačka ideologija Marx objašnjava da su vladajuće ideje
nekog doba uvijek ideje vladajuće klase
 Antonio Gramsci napravio je otklon od Marxovog shvaćanja
ideologije; u svom djelu Zatvorske bilježnice razmatra pojam
ideologije unutar svoje teorije hegemonije kao kulturnog vodstva i
ideje o komunističkoj partiji kao "kolektivnom intelektualcu"
- vlast jedne klase nad drugom nije samo ekonomska vlast,
nego je vlast koja se zasniva na kulturnoj i ideološkoj
hegemoniji te klase
- prema Gramsciju, dvije skupine intelektualaca:
tradicionalni (slobodni od klasne uvjetovanosti, neovisni i
racionalni) i organski (organizacijski povezani s klasnom
strukturom)
 Louis Althusser se nastavlja na Gramscija u knjizi Za Marxa i u
članku Ideologija i državni ideološki aparati; određuje ideologiju kao
sustav ideja koji se ne može svesti ni na ekonomiju ni na politiku
- Althusser razlikuje represivne i ideološke državne
aparate
- represivni aparati (vojska, policija) funkcioniraju uglavnom
na nasilju
- ideološki aparati (religija, obrazovanje…) funkcioniraju
pretežno na ideološkom modusu
- "nijedna klasa ne može trajno zadržati državnu vlast, a da
istovremeno ne ostvaruje svoju hegemoniju nad državnim
ideološkim aparatima i u njima"
 Karl Manheim (djelo Ideologija i utopija, 1929.) razlikuje
partikularni i totalni pojam ideologije
42
 - partikularni: istražuje se mišljenje protivnika kao ideološko
u značenju "lažnog" i "pogrešnog"
- totalni: sustavi ideja svih društvenih grupa su društveno
vezani i uvjetovani
- ideologija je opći naziv za ideje koje zastupaju vladajuće
grupe, a utopija je ideologija pobunjenih grupa
- Manheim je razvio teoriju o "slobodnolebdećoj inteligenciji";
intelektualci su sloj koji može izbjeći ideološku vezanost; to
je sloj koji je besklasan pa je sposoban uzimati u obzir
svjetonazore posebnih grupa
 u suvremenoj funkcionalističkoj teoriji ideologija se shvaća kao svaki
javno izražen sustav znanja, skup vjerovanja i svako organizirano
predstavljanje mišljenja, stajališta i vrijednosti; dva su šira tipa
shvaćanja, Laneovo i Geertzovo
 Robert Lane u knjizi Politička ideologija (1962.) smatra da je
ideologija skup mišljenja o svijetu koji zastupa pojedinac; na temelju
takvog sustava vjerovanja, pojedinac prihvaća (ili odbacuje)
određene političke ideje; Lane je proučavao političke ideje
petnaestoro ljudi u Westportu (rezultat istraživanja pokazao je
difuznost i neodređenost političkih ideja u SAD)
 drugo shvaćanje povezuje ideologiju s političkim djelovanjem te je
određuje kao sustav ideja i vrijednosti usmjeren proizvođenju
motivirajućih učinaka; taj pristup začet je člankom Clifforda Geertza
Ideologija kao kulturni sustav (1964.) u kojem se ideologija određuje
ne kao suprotnost znanosti nego se obje smatraju kulturnim
sustavima; znanost je dijagnostička dimenzija kulture, a ideologija
njena braniteljska dimenzija, ona se odnosi na onaj dio kulture koji
se aktivno bavi uspostavom i obranom obrazaca vjerovanja i
vrijednosti
 Raymond Boudon u knjizi Ideologija (1986.) pokazuje da povezivanje
ideologije sa znanošću (shvaćanje ideologije kao lažne znanosti) nije
slučajno, navodi dva argumenta:
1. u doba kad se izraz ideologija etablirao privukao je pozornost jer
je opisivao društvenu stvarnost tipom analize bliskim
znanstvenoj analizi
2. većina je ideologija bila utemeljena na doktrinama koje su se
pridržavale znanstvenog pristupa
 učinkovite ideologije obično imaju znanstvene jezgre koje se izvode iz
kriterija istine, a ideologije se izvode iz kriterija socijalne snage

SOCIJALNE FUNKCIJE IDEOLOGIJE

 ideologije iskazuju kolektivnu svijest i volju da se postigne
relevantna društvena i politička moć, a istodobno zadovoljavaju
važnu potrebu čovjeka za identitetom i razvojem ljudskih bića; iz
toga proizlaze funkcije ideologije:
1. ideologija pridonosi ispunjenju osobne potrebe za identitetom i
razvojem ljudskih bića (ideologije mogu razvijati i negativne
identitetske strategije kao što su diskriminacija, netolerancija)
2. ideologije pribavljaju perspektivu pomoću koje se svijet može
razumjeti i protumačiti; totalitarne ideologije privukle su

43
 vrhunske intelektualce (o tome piše Francois Furet u knjizi
Prošlost jedne iluzije: ogled o komunističkoj ideji u 20.st., 1995. –
zračenje Hitlerovih i Staljinovih ideja postojalo bi i bez njihova
uspjeha)
3. ideologije motiviraju djelovanje koje može biti usmjereno na
uspostavljanje ili održavanje određenih vrijednosti i vjerovanja,
stvaranje socijalnog pritiska radi postizanja željene društvene
promjene ili na osnaživanje otpora prema njoj
4. ideologije djeluju kao oblik socijalnog cementa, opskrbljujući
socijalne grupe ili cijela društva skupom ujedinjujućih načela i
vrijednosti; ideologije mogu držati na okupu i različite grupe
(klase) unutar nekog društva – takva je ujedinjujuća funkcija
liberalnodemokratskih vrijednosti u zapadnim društvima

KRAJ IDEOLOGIJE
 tezu o kraju ideologije iznio je američki sociolog Daniel Bell u knjizi
Kraj ideologije (1966.) (u njegovo vrijeme fašizam je pobijeđen, a
komunizam na Zapadu marginaliziran, pa je glavno pitanje
nesuglasja među preostalim strankama bilo oko toga tko može bolje
osigurati ekonomski rast i materijalni prosperitet – kao rezultat
svega ideologija postaje nevažna)
 slomom komunizma ideja kraja ideologije dobiva nov zamah
 Francis Fukuyama u članku Kraj povijesti iz 1989. dokazivao je da
završava razdoblje velikih ideologija i ideološkog napretka
 iako su nacionalizam i religijski fundamentalizam još važni
suparnici zapadnog liberalizma u Trećem svijetu, slomom
komunističkog sustava i njegove ideologije globalni ideološki sukob
je riješen

DRŽAVA I DEMOKRACIJA

VLAST I DRŽAVA
 Maurice Duverger (Politička sociologija, 1967.) navodi da je politička
sociologija dugo bila znanost o državi, a da je u novije vrijeme
postala znanost o političkoj moći i vlasti
 prema Duvergeru, dvije različite koncepcije političke sociologije
predstavljaju Max Weber (politička sociologija kao znanost o vlasti) i
Marcel Prelot (politička sociologija kao znanost o državi)
 Weber – Gospodarstvo i društvo – vlast odredio kao izgled da će se
specifičnim ili svim naredbama pokoriti određena grupa ljudi
- razlikuje dva tipa vlasti: vlast po sili konstelacije interesa
(najčistiji tip je monopolistička vlast na tržištu) i vlast po sili
autoriteta (vlast glave obitelji, službena ili monarhova vlast)
- državu se sociološki ne može definirati sadržajem onoga što
poduzima

44
 Marcel Prélot – Političke institucije, 1963. – državu određuje kao
političku instituciju koja obuhvaća mnoštvo javnih i privatnih
institucija, pa se i može nazvati "institucijom institucija"
- država ima tri posebna obilježja:
1. veliko stanovništvo kojem država daje jedinstvo
2. teritorijalnu osnovu jer je prije svega prostorna pojava
3. političku vlast, element po kojem se razlikuju vladajući i
podanici
 država se uobičajeno definira kao zajednica ljudi organizirana na
nekom teritoriju pod nekom suverenom vlasti

TEORIJE DRŽAVE
 u političkoj sociologiji razlikuje se pet osnovnih skupina teorija o
državi:
1. evolucionističke koordinacijsko-funkcionalističke teorije – vide
državu kao tijelo ili instituciju koja ima regulacijsku ulogu u društvu
ili kao podsustav koji obavlja funkciju koordinacije važnih
društvenih poslova, a razvija se u skladu s potrebama i zahtjevima
razvoja društva
- država je u nekom smislu "mozak" društva
- za Durkheima država ima regulacijsku ulogu i moralnu svrhu
2. liberalno-individualističke teorije – polaze od poimanja države kao
skupa javnih institucija ili javnih službenika, ponajprije na razini
središnje vlasti
- u klasičnom liberalizmu razvijena je teorija minimalne države,
koju zagovaraju suvremeni neoliberali i libertarijanci
- Friedrich von Hayek u knjigama Ustrojstvo slobode (1960.) i
Zakon, zakonodavstvo i sloboda (I-II, 1973, 1976.) tvrdi da
upletanje države u društvo treba ograničiti na donošenje općih
propisa
- Robert Nozick u djelu Anarhija, država i utopija (1974.)
dokazuje da pojedinci imaju neka prava koja su toliko
temeljna da se moraju poštovati bez obzira na navodne koristi
koje bi društvo moglo imati njihovim ograničavanjem ili
kršenjem
3. pluralističke teorije – odbacuju državu kao središnji pojam,
smatrajući je samo jednim od udruženja koje teži da bude
najmoćnije
- moderni pluralisti (Dahl, Lindblom) dokazuju da se moć u
društvu i političkom procesu raspoređuje nehijerarhijski i
kompetitivno te umjesto države rabe pojam političkog sustava
koji bolje opisuje novu realnost
- za pluraliste izvorne i vodeće snage državnog djelovanja dolaze
iz društvenih izvora
4. marksističke teorije – državu shvaćaju kao političku instituciju ili
strukturu koja izravno ili neizravno zastupa interese kapitala i
vladajuće klase u društvu te se brine o održanju sustava
kapitalističke dominacije; pritom se razlikuju dvije temeljne
orijentacije:

45
 - instrumentalisti državu vide poglavito kao neutralno oruđe
za vršenje političke vlasti, koje svaka klasa dok ga kontrolira,
može upotrijebiti kako bi unaprijedila vlastite interese
o kao zagovornik ovog pristupa – Ralph Miliband u djelu
Država u kapitalističkom društvu (1969.) dokazivao je da je
vladajuća klasa kapitalističkog društva ona klasa koja
posjeduje i kontrolira sredstva za proizvodnju i koja je
sposobna koristiti se državom kao instrumentom društvene
dominacije
- strukturalisti dokazuju da je irelevantno tko kontrolira
državu zato što ona svojom pozicijom, strukturom i ulogom
utjelovljuje temeljnu vezanost uz kapital a protiv podređenih
klasa
o Claus Offe u knjizi Strukturni problemi kapitalističke države
(1972.) dokazuje da iz same strukturne moderne države
slijedi da ona organizira kapital i dezorganizira radničku
klasu
5. institucionalno-etatističke teorije nastale su kao reakcija na
teorije koje državu vide kao izraz političkog utjecaja društvenih
snaga te nastoje pokazati da država ima značajan stupanj
autonomije od društva i da postoje posebni interesi državnog
aparata koji se ponekad razilaze s interesima većeg dijela društva
- Eric Nordlinger u djelu Autonomija demokratske države (1981.)
upućuje tri osnovna prigovora neoliberalnim, pluralističkim i
marksističkim teorijama države: zanemaruju mogućnost da se
želje i ciljevi mogu u istoj mjeri odraziti na javnu politiku kao i
želje cijelog društva; ne razmatraju mogućnost da državni
aparat ima svoje posebne interese koji su suprotni željama
društva; ne uzimaju u obzir stvarno autonomno djelovanje
države i načine da se ono još i poveća

TIPOVI I OBLICI DRŽAVA

 država je od svoga nastanka imala veliku ulogu u društvu, posebno
u gospodarstvu; Andrew Haywood u knjizi Politika (2002.) razlikuje
pet oblika države:
1. minimalna država – svojstvena liberalnom razdoblju razvoja
kapitalizma u 19.st. kada se država postavlja kao zaštitno tijelo, a
njezine se funkcije svode na održanje mira i socijalnog poretka
(ograničeno se upliće u društvo)
2. razvojna država – obilježena je važnom ulogom države u poticanju
ekonomskog rasta, osobito u industrijalizaciji (npr. Japan u Meiji
razdoblju)
3. socijaldemokratska država – usmjerena je prema socijalnoj
promjeni u skladu s načelima jednakosti i socijalne pravde; taj tip
države karakterističan je za zemlje u kojima je u dužem razdoblju na
vlast bila socijaldemokratska stranka (npr. Austrija i Švedska)
4. kolektivistička država – stavljanje ekonomskog života pod državnu
kontrolu (primjer su komunističke zemlje s centralnoplanskim
sustavima)

46
5. totalitarna država – krajnja i najekstenzivnija forma državne
intervencije; pod državnu kontrolu stavlja ne samo ekonomiju već i
obrazovanje, kulturu, religiju, obiteljski život (npr. Staljinov SSSR,
Hitlerova Njemačka, Huseinov Irak)
 Thomas Marshall u radu Građanstvo i društvena klasa (1950.) i u
knjizi Klasa, građanstvo i društveni razvoj (1963.) razvio je teoriju
građanstva u kojoj je pokazao napredovanje prava građanstva od
građanskih prava u 18.st, političkih prava u 19.st., do socijalnih
prava u 20.st.; s obzirom na institucionalizaciju tih prava može se
razlikovati pet faza razvoja moderne države:
1. faza apsolutističke države – država se uspostavlja kao suverena,
neosobna vlast, koja se pojavljuje kao autoritet nadređen i vladaru i
podanicima
2. faza liberalne konstitucionalne države – kao rezultat građanskih
revolucija i rušenja staleškog poretka uspostavljaju se pravna
jednakost građana i ustavna ograničenja moći države radi zaštite
individualnih prava
3. faza demokratske države – pojedinci stječu politička prava te
stvaraju demokratski poredak u kojem moć dolazi u ruke svih
članova zajednice
4. faza socijalne države – zadobivena politička prava se koriste za
uravnoteživanje moći koja nastaje u tržišnom društvu te time
sprečavaju pretvaranje demokracije u izravnu oligarhijsku vladavinu
5. faza minimalne jake države – spoj neoliberalnog smanjivanja
socijalnih prava i neokonzervativnog jačanja države, prije svega
njezinih represivnih funkcija

GLOBALIZACIJA I DRŽAVA
 u 1970-im uočeno je da moderna demokratska država ima problema
s legitimitetom
 prema Weberu, država kao zajednica koja ima monopol fizičke sile
mora biti legitimna, podvlašteni moraju vjerovati da su njezina uloga
i djelovanje opravdani; tri tipa legitimne vlasti:
- tradicionalna – legitimnost temelji na svetosti i vječnoj
važnosti tradicije (vlast feudalnih vladara, danas – vladajuće
dinastije u Kuvajtu i Saudijskoj Arabiji)
- karizmatska – legitimnost temelji na iznimnim osobinama
vođe (Hitler, Homeini, Castro)
- legalno-racionalna – temelji se na moći prava (moderne
demokratske države)
 Jürgen Habermas u knjizi Problemi legitimacije u kasnom
kapitalizmu (1973.) otkriva da su u temelju krize legitimnosti
suvremene demokratske države kontradikcije i konflikti između
logike kapitalističke akumulacije i narodnih zahtjeva koje
demokratska politika otvara
 kapitalistička demokratska država ne može stalno zadovoljavati i
narodne zahtjeve za socijalnom sigurnošću i pravima i zahtjeve
tržišne privrede utemeljene na privatnom profitu
 procesima globalizacije u 90-im godinama kriza legitimnosti
moderne države dodatno se zaoštrila

47
  ekonomist Kenichi Ohmae u knjizi Kraj nacionalne države (1995.)
sažimlje poglede utjecajne struje mišljenja kada tvrdi da se s
okončanjem hladnog rata zbilo nešto "daleko važnije" od rušenja
jednog obrasca saveza i suparništva među industrijaliziranim
zemljama
 John Gray u knjizi Lažna zora (1998.) slaže se da suverene države
djeluju u okruženju velikih rizika i krajnje neizvjesnosti, koji
ograničavaju njihovu moć
- Gray navodi dvije funkcije države koje mogu jačati: prva je
pomoć svojim građanima da kontroliraju ekonomski rizik;
druga je kontrola nad prirodnim resursima potrebnima za
ekonomski rast (npr. nafta, voda)

DEMOKRACIJA
 poznata je Churchillova izreka: "demokracija je najgori politički
poredak, izuzevši sve druge. "
 Reinhold Niebuhr (knjiga Kršćanski realizam i politički problemi,
1953.): "Čovjekova sklonost prema pravdi čini demokraciju
mogućom, ali čovjekova sposobnost za nepravdu čini je
neophodnom. "

DEMOKRACIJA, TOTALITARIZAM I AUTORITARIZAM

 demokratski poreci, prema modelu poliarhije koju je razvio Robert
Dahl – prvo u suradnji s Charlesom Lindblomom u knjizi Politika,
ekonomija i blagostanje (1953.), a potom u nizu djela (Poliarhija,
1971.; Demokracija i njezini kritičari, 1989. i dr.), imaju šest
obilježja:
1. birane dužnosnike
2. slobodne i poštene izbore
3. slobodu izražavanja
4. pristup alternativnim izvorima informacija
5. autonomija udruženja
6. sveobuhvatno građansko pravo

 totalitarni poreci, prema modelu totalitarizma koji su razvili Carl

Friedrich i Zbigniew Brzezinski u knjizi Totalitarna diktatura i
autokracija (1956.), imaju isto tako šest obilježja:
1. službena ideologija
2. jednostranačka država
3. potpuni monopol partijsko-državne strukture nad oružanom silom
4. monopol nad sredstvima masovnih komunikacija
5. sustav policijskog terora
6. državna kontrola nad gospodarstvom

 između tih poredaka postoje različiti režimi, uglavnom u zemljama

Trećeg svijeta – tradicionalne monarhije, vojne diktature,
autokratski režimi – autoritarni poreci
 Juan Linz i Alfred Stepan u knjizi Problemi demokratske tranzicije i
konsolidacije (1996.) predložili su klasifikaciju "pet najvećih

48
 modernih idealnih tipova poredaka": demokratski, autoritarni,
totalitarni, posttotalitarni i sultanistički poredak

LIBERALNA (PREDSTAVNIČKA) DEMOKRACIJA

 demokracija je tek u 90-im godinama uspostavljena kao politički
poredak u približno polovici zemalja svijeta
 u Gettysburškoj adresi iz 1863.g. Abraham Lincoln je odredio
demokraciju kao vladavinu naroda, od naroda, za narod
 narod je zato tijelo građana koji su posve jednaki u pravima i
nijedna kategorija nema veća prava od drugih
 razlike u obrazovanju, zanimanju, financijskoj moći i pristupu
organizacijama bitno utječu na raspon participacije američkih
građana u političkom životu
 u modernim demokracijama narod obavlja vlast preko svojih
predstavnika, koje periodično bira i smjenjuje, pa se participacija za
većinu građana svodi na sudjelovanje u izborima
 Max Weber u Politici kao pozivu (1918.) tvrdi da predstavnička
demokracija znači prelazak kontrole nad poitičkim odlukama na
birokratske elite i vođe stranaka
 jedini oblik demokracije koji može funkcionirati u industrijskim
društvima s masovnim strankama jest plebiscitna demokracija s
vođom u kojoj karizmatičke vođe postavljaju ciljeve koji se poslije
prodaju "narodu" pomoću stranačkog stroja
 političko tržište je natjecateljsko tržište
 Robert Dahl razlikuje demokraciju kao idealni sustav od stvarne
demokracije, koju naziva poliarhija (Poliarhija, 1971.)

IZBORI, STRANKE I INTERESNE GRUPE

IZBORI
 izbori su temeljna institucija predstavničke demokracije (još je
Montesquieu u Duhu zakona 1748. zapazio njihovu važnost)
 Marcel Prélot u djelu Političke institucije (1963.) tvrdio da se narod u
modernom smislu konstituira u izborima
 postoje barem tri razloga zašto su izbori tako važni:
1. zato što su jedini mehanizam političke participacije stvarno dostupan
svim građanima
2. zato što izravno utječu na oblikovanje upravljačke elite
3. zato što su sredstvo legitimiranja poretka, pribavljanja aktivnog
pristanka građana
 uočeno je da indeks klasnog glasovanja (tzv. Alfordov indeks), koji
pokazuje odnos klasnog položaja pojedinca i glasovanja u izborima,
dugoročno opada
 na izbore i ponašanje birača utječu i institucionalni čimbenici, prije
svega izborni sustav
 Duverger (Političke stranke, 1951.) pokazao je da utjecaj izbornog
sustava na stranački sustav ima oblik zakonitosti: razmjerni izborni
sustav potiče uspostavu višestranačkog sustava (oslabljuje
dvostranačje), dok izborni sustav relativne većine potiče uspostavu

49
 dvostranačkog sustava – to pravilo po njemu je dobilo ime
Duvergerov zakon

POLITIČKE STRANKE
 političke stranke su dobrovoljna politička udruženja građana s
trajnom organizacijom uspostavljena radi određivanja državne politike
pomoću oblikovanja političke volje građana, izbora kandidata za javne
dužnosti, formuliranja i razrade političkih programa i drugih
aktivnosti
 za J. Schumpetera (Kapitalizam, socijalizam i demokracija, 1942.)
"suvremene političke stranke definiraju mnogo manje svojim
programom i klasom svojih pristalica, a više prirodom svoje
organizacije; stranka je zajednica s posebnom strukturom. Moderne
se stranke karakteriziraju prije svega svojom anatomijom."
- konstitutivnim obilježjima političke stranke smatra se još
ideologija i zalaganje za interese nekih širih društvenih
skupina

 Klaus von Beyme u djelu Stranke u zapadnim demokracijama (1982.)

navodi sljedeće osnovne funkcije: definiranje ideoloških ciljeva,
artikulacija i agregacija interesa, mobilizacija i socijalizacija građana,
regrutacija elite i sudjelovanje u vlasti
 obično se funkcije stranaka grupiraju u tri skupine:
- intelektualno-ideološke (određivanje ciljeva, programa i
politika, političko obrazovanje građana)
- predstavničke (predstavljanje ideja, stajališta i interesa)
- upravljačke (regrutacija i izobrazba elite, organiziranje i
sudjelovanje u vlasti)
 u modernom značenju stranke se oblikuju tek u drugoj polovici 19.st.
 prema Duvergeru (Političke stranke, 1951.), stranke nastaju na dva
načina:
1. oblikovanjem odozgo, od članova političke elite, samih zastupnika,
parlamentarnim putem
2. oblikovanjem odozdo, iz društva, od onih koji su dotad isključeni iz
prava glasa, izvanparlamentarnim putem
 Duverger razlikuje dva osnovna tipa stranaka:
1. kadrovske stranke – odgovaraju razdoblju političke borbe
aristokracije i buržoazije (konzervativne i liberalne stranke) – te su
stranke orijentirane prema izborima i parlamentarnoj borbi, nemaju u
pravom smislu članstvo ni pravu organizaciju
2. masovne stranke – nastaju znatnim proširenjem glasa; one se ne
ograničavaju na izbore, već djeluju na obrazovanje i aktiviranje svoga
članstva, imaju razvijen unutarnji život i interesiraju se ne samo za
politička nego i za ekonomska i socijalna pitanja
 Robert Michels u djelu Sociologija stranaka u modernoj demokraciji
(1911.) otkrio je upravo u socijalističkim strankama, kao
najdemokratskijim organizacijama svoga doba, željezni zakon
oligarhije ("tko kaže organizacija, kaže sklonost oligarhiji")

50
 temeljni sociološki zakon političkih stranaka: "Organizacija je majka
vladavine izabranih nad biračima, opunomoćenih nad
opunomoćiteljima, delegiranih nad onima koji ih delegiraju."
 Otto Kirchmeier (Transformacija zapadnoeuropskih stranačkih
sustava, 1966.) zapazio je nastanak novog tipa stranke - "catch-all
stranke", koja se razvila iz masovne stranke, a obilježava je
smanjivanje važnosti ideologije, jačanje uloge i utjecaja vodstva,
slabljenje utjecaja pojedinačnog člana, potiskivanje tradicionalne
klasne vezanosti i okretanje biračima iz svih dijelova stanovništva
 Klaus von Beyme (Transformacija političkih stranaka, 2000.) razlikuje
tri razdoblja u razvoju stranaka:
1. razdoblje organiziranih masovnih stranaka – razvile se s općim
pravom glasa i participacijom širokih masa
2. razdoblje narodnih stranaka (catch-all stranke) – nastaje
deideologizacijom stranaka, slabljenjem veze između stranaka i
socijalnih "stupova"
3. razdoblje profesionalnih stranaka – obilježava ih profesionalizacija
vodstva, gubljenje članstva, niveliranje socijalnog sastava stranaka,
podržavljenje financiranja, marketinizacija ili "amerikanizacija"
stranaka

INTERESNE GRUPE
 interesne grupe su organizirane skupine utemeljene radi zaštite,
promicanja i ostvarivanja svojih posebnih interesa utjecajem na
politiku ili djelovanje vlade
 A. Heywood (Politika, 2002.) dijeli interesne grupe prema ciljevima
djelovanja na:
1. grupe posebnih interesa (protektivne ili staleške) – postoje radi
unapređenja ili zaštite posebnih interesa svojih članova (npr. sindikati
i udruge poslodavaca)
2. promocijske grupe (grupe ciljeva i svjetonazorske) – uspostavljene su
radi unapređenja zajedničkih vrijednosti, ideala ili načela (npr. grupe
za abortus ili protiv njega, za zaštitu životinja)
 teoriju interesnih grupa formulirali su američki sociolozi Arthur
Bentley i David Truman
 u radu Proces upravljanja (1908.) Bentley je ukupnu politiku vidio kao
borbu grupa za ostvarenje svojih interesa
 Truman je u djelu Upravljački proces (1951.) tvrdio da se cjelokupno
individualno vjerovanje i ponašanje može posve objasniti na temelju
članstva u grupi
- za njega je interesna grupa svaka grupa koja, na osnovi jednog
ili više zajedničkih stavova, postavlja određene zahtjeve
drugim društvenim grupama
- iz tako širokog mnoštva grupa (ubraja i obitelj) izdvaja
političke interesne grupe, kojih je specifičnost u tome što svoje
zahtjeve nastoje ostvariti pritiskom na državnu vlast – te se
grupe stoga često nazivaju "grupe za pritisak"
 nijedna grupa ne može postati previše moćna jer grupe čine pojedinci
koji su članovi više grupa

51
DEMOKRATIZACIJA I DEMOKRATSKA TRANZICIJA
 prema podacima iz knjige Roberta Dahla O demokraciji (1998.), od
sloma fašizma i komunizma broj demokratskih zemalja u svijetu
povećao se i više od tri puta
 u knjizi Treći val (1990.) američki politolog i sociolog Samuel
Huntington pokazuje da su demokratski poreci u svijetu
uspostavljeni u valovima demokracije; prema Huntingtonu,
dogodila su se tri vala:
1. započinje u SAD 1828. i traje do 1926., a obilježava ga
demokratizacija prava glasa za muškarce i uspostava odgovornosti
izvršnog tijela (vlade) parlamentu
2. traje od 1943. do 1962., počinje savezničkim uvođenjem demokracije
u Zapadnoj Njemačkoj, Italiji, Austriji, Japanu i Koreji, potom
uvođenje demokracije u Turskoj i Grčkoj i nekim zemljama Latinske
Amerike, Azije, a 1960. u Nigeriji
3. počinje 1974. u Portugalu i povratkom demokracije u Grčkoj, potom
1979. zahvaća Španjolsku te neke zemlje Latinske Amerike,
nastavlja se rušenjem komunističkih režima u istočnoj Europi
- Huntington pokazuje da povijest nije jednosmjerna – iza prva
dva vala slijedila su dva reverzibilna vala u kojima su se neke
zemlje, koje su prethodno prešle u demokraciju, vratile u
nedemokratsku vladavinu
- postoji više činitelja koji pridonose demokraciji i demokratskoj
konsolidaciji; tri su svojstvena svim valovima demokratizacije:
1. prethodno demokratsko iskustvo (zemlje koje su prethodno
imale demokratski poredak lakše mu se mogu vratiti)
2. razina ekonomskog razvoja
3. povoljne međunarodne okolnosti (države koje su
demokratske podupiru nove demokratske države)

POLITIČKA SOCIOLOGIJA

POJAM POLITIKE
 u izvornom grčkom smislu politika je djelatnost koja se odnosi na
polis, na uređenje zajedničkog života u polisu, koja teži ostvarenju
ideje o dobroj i pravednoj zajednici
 politika je tijekom povijesti dobila dva nova, danas prevladavajuća
značenja:
1. shvaćena je kao sposobnost postizanja kompromisa i konsenzusa,
rješavanja sukoba pregovorima i sporazumom, "umjetnost mogućeg"
2. razumijeva se kao težnja za moći, sposobnost nametanja svoje volje
drugima kako bi se postigli određeni ishodi ili rezultati
 u radu Politika kao poziv (1918.) Weber je razlikovao one koji žive
za politiku i one koji žive od politike

52
 - pravi političari imaju tri osobine koje njihovu djelatnost čine
nadmoćnom djelatnosti birokracije – strast, osjećaj
odgovornosti i sposobnost dobre procjene
- razlika između političara i upravnih funkcionara za Webera
je zapravo razlika između politike i birokratskog upravljanja
 austrijski sociolog Albert Schäffle u radu O znanstvenom pojmu
politike (1897.) razlikovao je tekući državni život (obuhvaća
postignuto stanje ravnoteže, ono što se u praksi odnosi na
rješavanje tekućih državnih poslova na osnovi zakona i drugih
propisa) od politike (sam proces stvaranja, ono što se praktično
odnosi na poduzimanje novih mjera)

POLITIČKA SOCIOLOGIJA: DISCIPLINA I NJEZIN RAZVOJ

 politička sociologija je "interdisciplinarni hibrid", kako ju je nazvao
Giovanni Sartori (nastoji kombinirati varijable kojima se služi
sociologija s onima koje rabi politologija)
 njezin je predmet po Lewisu Coseru (Politička sociologija, 1967.)
bavljenje "socijalnim uzrocima i posljedicama dane raspodjele moći
u društvima ili između društava i socijalnim i političkim konfliktima
koji vode promjeni alokacije moći"
 Maurice Duverger (Politička sociologija, 1967.) razlikuje dva pojma
političke sociologije: političku sociologiju kao znanost o državi i
političku sociologiju kao znanost o vlasti
 Tom Bottomore (Politička sociologija, 1979.) glavnim predmetom
političke sociologije smatra pitanje moći u društvenom kontekstu
- smatra da postoje dvije suprotstavljene tradicije koje se
začinju oko dvojice osnivača discipline: Alexisa de
Tocquevillea i Karla Marxa
- s jedne strane je Marxova koncepcija razumijevanja države i
moći iz materijalnih uvjeta života, odnosno izvođenja
političke moći iz ekonomske moći
- s druge strane je Tocquevilleovo stajalište o autonomiji
demokratskog pokreta u odnosu prema industrijskoj
revoluciji, odnosno autonomiji politike u odnosu prema
društvu
 afirmaciju je politička sociologija stekla radovima Webera,
Pareta i Michelsa
 Seymour Martin Lipset (Politički čovjek, 1960.) smatra Marxa,
Tocquevillea, Webera i Michelsa utemeljiteljima političke sociologije
 kao disciplina politička sociologija posve se oblikovala nakon Drugog
svjetskog rata
 prvi i danas dominantni smjer, zasniva se na paradigmi razvoja
demokracije kao temelja za proučavanje političkog života
- on započinje Tocquevilleovom koncepcijom demokracije
- Weber će nakon analize triju tipova legitimne vlasti iznijeti
formulu plebiscitarne demokracije s vođom – za njega
demokracija postaje mehanizmom za izbor političkih vođa
- Joseph Schumpeter u djelu Kapitalizam, socijalizam i
demokracija (1942.) uspoređuje ekonomsko i političko tržište te

53
 određuje demokraciju kao metodu izbora vodstva u
natjecateljskim uvjetima
- Lipset je paradigmu o odnosu konsenzusa i konflikta, kao
temeljnog odnosa demokratskog sustava, najjasnije postavio u
djelu Politički čovjek (1960.) – smatra da je glavni predmet
političke sociologije otkrivanje uvjeta i mehanizama dinamičke
ravnoteže između socijalnih sila razdora i integracije u
pluralističkom političkom sustavu
- nastavljajući se na Schumpetera, Robert Dahl u nizu je radova
razvio pluralističko shvaćanje koje je usmjereno na istraživanje
stvarne demokracije (poliarhije)
 drugi smjer zasniva se na elitističkoj paradigmi trajne podjele
društva na vladajuću elitu i podređene mase
- taj je smjer započet s teorijama Vilfreda Pareta i Gaetana Mosce
u kojima se dokazuje da je većina nesposobna za vladanje, pa je
koncentracija moći u rukama manjine nužna kako bi se održao
sustav
- u Raspravi o općoj sociologiji (1916.) Pareto elaborira jednu
strukturu odnosa elite i mase, koja je nepromjenjiva, ali nije
statična, jer je rezultat procesa cirkulacije elita
- Pareto prihvaća poznato Machiavellijevo razlikovanje lavova i
lisica
- u djelu Vladajuća klasa (1896.) Mosca tvrdi da bez obzira na tip
poretka vlast ostaje u rukama manjine koja čini vladajuću
klasu; njezin sastav ovisi o ravnoteži dviju tendencija –
aristokratske i demokratske
- elitistički smjer produbljen je istraživanjima Roberta Michelsa,
koji je utvrdio postojanje željeznog zakona oligarhije u svakoj
organizaciji, prema kojem se vlast uvijek koncentrira u rukama
manjine na izvršnim položajima
- također je produbljen istraživanjima Charlesa Wrighta Millsa
koji je utvrdio postojanje vladajuće manjine u SAD, koja je
sastavljena od triju dijelova (gospodarskog, političkog i vojnog), i
opisao međuodnose unutar te vladajuće klase
 treći smjer zasniva se na teoriji klasa i klasnog sukoba kao
paradigmi za proučavanje političkih fenomena
- započet je Marxovim materijalističkim shvaćanjem prema
kojemu politički život društva ima svoj korijen u materijalnim
odnosima proizvodnje i njima odgovarajućim klasnim
strukturama; društvo je podijeljeno na vladajuću i potlačenu
klasu
- nakon Marxa, najznačajniji predstavnici marksističkog smjera u
političkoj sociologiji su Lenjin i Gramsci u prvoj polovici 20.st.,
a nakon Drugog svjetskog rata Louis Althusser, Nicos
Poulantzas, Tom Bottomore i Ralph Miliband

POJAM MOĆI
 pojam moći u socijalnu znanost uveo je Thomas Hobbes za kojega
moć čovjeka čine "sredstva kojima on trenutačno raspolaže radi
dobivanja nekog budućeg vidljivog dobra"; moć ima dva izvora:

54
 1. prirodnu moć čine iznimne tjelesne i duhovne sposobnosti
2. instrumentalna moć zasniva se na prirodnim sposobnostima i
sretnom stjecaju okolnosti
 u sociologiji pojam moći afirmirao je Weber – on je moć odredio kao
"stupanj vjerojatnosti da će u nekom društvenom odnosu pojedinci
uspjeti i u slučaju otpora nametnuti svoju volju drugima, bez obzira
na čemu ta vjerojatnost počiva"
 u političkoj sociologiji postoji razlikovanje između
supstancijalističkih (strukturalnih) i relacionističkih shvaćanja moći;
prva shvaćanja više naglašavaju moć kao neku sposobnost ili
sredstvo, a druga više ističu moć kao određeni odnos između ljudi
 za mnoge marksiste moć je sredstvo ili instrument koji ima i kojim
se koristi vladajuća klasa za ugnjetavanje i izrabljivanje
podvlašćenih klasa
 Talcott Parsons u djelu O pojmu političke moći (1969.) vidi moć kao
"uspješan medij za mobiliziranje poduzetih ili utvrđenih obveza u
interesu uspješnog kolektivnog djelovanja"
 Robert Dahl u članku O pojmu moći (1957.) primjećuje da "A provodi
moć nad B utoliko što može postići da B učini nešto što B ne bi
učinio bez upletanja A"
 Nicos Poultanzas moć shvaća na relacionistički način, kao
strukturalni odnos koji postoji neovisno o volji pojedinaca, a
posljedica je klasne strukture društva
 postoji i razlikovanje između moći kao mogućnosti postizanja
određenog racionalno određenog cilja ili učinka i moći kao
sposobnosti nametanja svoje volje drugima, i unatoč njihovu otporu
 tko je moćan, taj može nešto napraviti – takva je definicija moći
Alexandera Hamiltona iz 33. eseja Federalističkih spisa
 Parsons vidi moć kao mogućnost da se mobiliziraju društveni
resursi za postizanje ciljeva za koje se javnost opredijelila
 drugo je moć kao sposobnost utjecaja na druge ljude – takvo je
Weberovo viđenje moći
 moć je sposobnost da prisilimo druge na djelovanje koje inače ne bi
poduzeli, tu sposobnost pojedinci i grupe stječu na temelju
posjedovanja određenih resursa u određenoj količini

PRISTUPI PROUČAVANJU MOĆI

 PLURALISTIČKI pristup polazi od toga da pojedinci ostvaruju
politički utjecaj ne kao pojedinačni politički akteri (birači) već kao
članovi političkih stranaka i različitih interesnih grupa
- pluralisti, kao David Truman i Robert Dahl, zaokupljeni su
analizom raspodjele moći u demokraciji – moć definiraju kao
sposobnost da se djeluje tako da se kontroliraju odgovori drugih
- Dahl je u poznatoj knjizi Tko vlada (1961.) dokazivao na temelju
empirijskog istraživanja procesa donošenja odluka u jednom
malom gradu da ne postoji neka uska elita s dominantnim
utjecajem poslovnih i menadžerskih vrhova
 ELITISTIČKI pristup polazi od toga da elite imaju moć nad
masama, koja se temelji na urođenim sposobnostima manjine ili na
nekom stečenom resursu
55
 - taj pristup izvorno su formulirali Pareto i Mosca, a razvili
Michels i Weber
- u 1950-im godinama američki sociolog Wright Mills razvio je
elitističku paradigmu u drukčijem, kritičkoistraživačkom
smjeru
- Pareto je vladavinu elite objašnjavao psihološkim razlikama
među ljudima
- prema Mosci karakter elite može se mijenjati te uglavnom ovisi
o društvu u kojem vlada
- rani elitisti koncentraciju moći u rukama manjine smatrali su
neizbježnom i poželjnom, u 1950-im godinama u SAD elitistički
pristup postaje kritičko sociološko stajalište
- Floyd Hunter objavio je 1953. knjigu Struktura moći u zajednici,
u kojoj je na temelju empirijskog istraživanja strukture moći u
jednom gradu američkog juga zaključio da ključne odluke
donosi mala skupina ljudi, koju uglavnom čine poslovni ljudi,
kao ključni dio, te manji broj političara, odvjetnika i sindikalnih
funkcionara
- Wright Mills u knjizi Elita vlasti (1956.) pokazuje da SAD-om
vlada oligarhijska elita koju čine oni koji zauzimaju ključne
položaje u tri ključne institucije američkog društva –
velikim korporacijama, federalnoj državi i vojsci – unutar te
malobrojne elite postoji unutarnja cirkulacija
 MARKSISTIČKI pristup proučava političku moć kao izraz socijalne
dominacije koju ostvaruje vladajuća klasa nad potlačenom klasom u
procesu proizvodnje
- Nicos Poulantzas u knjizi Država, vlast, socijalizam (1978.) moć
određuje kao sposobnost jedne klase da ostvari svoje interese
nasuprot drugim klasama
- Gramsci je uveo pojam kulturne hegemonije kako bi objasnio da
podređena klasa prihvaća dominaciju nadređene klase, ne samo
zbog njezine ekonomske dominacije nego i zbog sposobnosti da
podređenoj klasi nametne svoje ideje, vjerovanja i predodžbe
- Louis Althusser razvio je svoje shvaćanje ideologije i ideoloških
državnih aparata u kojem pokazuje važnost institucija ideološke
moći (škole, crkve) za održavanje klasne dominacije
 ta tri pristupa ne obuhvaćaju sve teorije moći
 izvan njih razvijeno je nekoliko značajnih teorijskih elaboracija
 Michel Foucault kritizirao je sva tri pristupa: marksizam jer moć
reducira na klasne odnose moći, a pluralizam i teoriju elita jer svode
moć na samo političku moć
- Foucault je u mnogim radovima, posebno u knjigama Nazor i
kazna (1976.) i Mikrofizika moći (1977.), nastojao razviti širi
pristup moći, koji nalazi moć u svakodnevnim aktivnostima i
odnosima ljudi, u mikrosociološkim strukturama
- moć je sveprisutna jer se proizvodi svakog trenutka, u svakoj
točki ili svakom međuodnosu pojedinih točaka
- moć se ne može provoditi bez znanja i nemoguće je da znanje ne
stvara moć

56
 iz drukčije teorijske perspektive Pierre Bourdieu je u djelima
Nasljednici (1964.), Distinkcija (1979.), Državno plemstvo (1989.), O
televiziji (1996.) i drugima, pokazivao da vladajuća klasa ostvaruje
dominaciju nad nižim klasama ne toliko fizičkom silom koliko
simboličkim nasiljem
- najvažnija institucija simboličkog nasilja je škola kao socijalni
stroj za reprodukciju nejednakosti i prikrivanja prave društvene
aristokracije koju kiti ukrasima meritokracije
- druga takva važna institucija je televizija koja svojim ciničnim,
senzacionalističkim populizmom prikriva realnost dominacije i
cenzurira kritičke analize te privilegira fast thinkers (svoje
pomagače, na događaje reagiraju dok su vrući)

TRI LICA MOĆI

 PRVO LICE JE MOĆ KAO ODLUČIVANJE
- R. Dahl u knjizi Tko vlada (1961.) istraživao je strukturu moći u
gradiću New Havenu pošavši od stajališta da je moć mogućnost
sudjelovanja u donošenju odluka te da se stoga zaključci o
strukturi i distribuciji moći mogu donijeti tek nakon pomnog
ispitivanja ključnih političkih odluka, i to tako da se utvrde
osobe ili grupe koje su aktivno sudjelovale u njihovu donošenju,
da se ispita njihovo stvarno ponašanje u tom procesu te
analizira ishod tog procesa odlučivanja – ta su istraživanja
potvrdila pluralističko stajalište da je politička moć u nekoj
zajednici podijeljena na mnoštvo različitih subjekata
 DRUGO LICE JE MOĆ KAO POSTAVLJANJE DNEVNOG REDA
- P. Bahrach i M. Baratz u radu Dva lica moći (1962.) primijetili
su da Dahlovo istraživanje moći i druga istraživanja ispituju
samo jedno lice moći, a da im izmiče drugo, važnije lice
- moćan i najmoćniji je onaj tko odlučuje o čemu će se uopće
odlučivati
 TREĆE LICE MOĆI JE MOĆ KAO DUHOVNA KONTROLA, odnosno
sposobnost utjecaja na druge oblikovanjem njegovih mišljenja, želja i
potreba
- Steven Lukes u knjizi Moć: radikalno stajalište (1974.)
primjećuje da se shvaćanjem moći kao sposobnosti pojedinca
da ostvari svoju volju unatoč otporu zanemaruju kolektivne
snage, socijalne strukture i kulturni obrasci koji uvjetuju
ponašanje cijelih skupina
- on tvrdi da postoji nevidljiva moć u socijalnim strukturama koja
manipulira ljudskim željama i potrebama

IZVORI I OBLICI MOĆI

 Weber je moć smatrao univerzalnim fenomenom, mijenjaju se samo
njezini oblici i sredstva
 za njega je moć sociološki amorfna; sve zamislive ljudske osobine i
sve zamislive konstelacije mogu biti osnova za provedbu svoje volje u
nekoj danoj situaciji – ta se volja može nametnuti novcem, silom i
uvjeravanjem

57
  prisila podrazumijeva upotrebu fizičke sile, što može dovesti do
tjelesnog kažnjavanja
 utjecaj se ostvaruje novcem, tj. materijalnim nagrađivanjem, te
ideološkim uvjeravanjem i manipulacijom u različitim oblicima
 Michael Mann u knjizi Izvori socijalne moći (I-II, 1986, 1993.)
razlikuje četiri oblika moći: ekonomska, ideološka, politička i vojna
moć
 moć može biti autoritativna, koja se izražava preko svjesnih
zapovijedi i njihova svjesnog poštovanja, ili difuzna, koja se širi
spontano i nije rezultat zapovijedi

NACIJA I STRATIFIKACIJA

ETNIČKA ZAJEDNICA
 u starijoj sociologiji dijelile su se društvene grupe prema slijedu: horda
– rod – pleme – narod – nacija
 u knjizi Teorije etniciteta (1995.) Philippe Poutignat i Jocelyne Streiff-
Fenart pokazali su da su izrazi "etnički" i "etnicitet" relativno kasno ušli
u znanstvenu uporabu
 u 1940-im izrazom "etnički" u SAD su označavane skupine koje su se
razlikovale od "prvobitne" skupine (starosjedilaca ili Jenkija)
 u grčkom "ethnos" – barbarski narodi
 u latinskom "ethnicus" – pogani
 u djelu Gospodarstvo i društvo Weber razlikuje tri entiteta: rasu,
etničku skupinu i naciju
 Anthony Smith u djelu Etničko podrijetlo nacija (1986.) uvodi pojam
etnije kako bi pokazao postojanje kontinuiteta između modernih nacija
i predmodernih oblika etničkog identiteta i pripadnosti
- u etničkim zajednicama, koje naziva etnijama, vidi ishodište
modernih nacija
- etnije imaju 6 temeljnih obilježja:
1. kolektivno vlastito ime
2. mit o zajedničkim precima
3. zajednička povijesna sjećanja
4. diferencirane elemente zajedničke kulture
5. povezivanje sa specifičnom domovinom
6. osjećaj solidarnosti među značajnim sektorima
stanovništva
- u predmodernim razdobljima razlikuje dva tipa etnija:
lateralnu (sastavljena od aristokrata i svećenika) i vertikalnu
(pučku)
- ta dva tipa etnija slijede dva različita puta u procesu
postajanja nacijom: lateralni put ("birokratsko uključivanje"),
zbiva se u zapadnoj Europi tako da dominantna etnija uključi
srednje klase i periferne regije u elitnu kulturu; drugi tip
oblikovanja naziva "vernakularnom mobilizacijom", gdje je
utjecaj birokratske države mnogo indirektniji, ključni
mehanizam etničke postojanosti bio je u organiziranoj religiji
 etnija i etnički identitet prethode modernoj naciji i nacionalizmu
58
 moderne nacije nastaju tek kad se etnije povezuju s ideologijom
političke suverenosti, a to je razdoblje 18. i početka 19.st. u Europi, a u
Aziji i Africi tek u 20.st.

NACIJA
 nacija je kulturna zajednica sa snažnim etničkim povezanostima
 nacija je politička zajednica s građansko-teritorijalnim vezama
 njemački povjesničar Friedrich Meinecke ta dva tipa iskazao je u
razlikovanju Staatnation (političke ili državne nacije) i Kulturnation
(kulturne nacije); kulturne nacije obilježava visoka razina etničke
homogenosti (Irci, Englezi, Rusi, Nijemci, Grci)
 Anthony Smith (Nacionalni identitet, 1991.) razlikuje zapadni ili
građansko-teritorijalni model nacije (u kojem je nacija zajednica ljudi
koji se pokoravaju istim zakonima u granicama danog teritorija), od
istočnog ili etničkog modela nacije (nacija se razumije kao zajednica
ljudi istog podrijetla i kulturne tradicije)
 u poznatom eseju Što je nacija (1887.) Ernest Renan pobija različite
objektivne kriterije nacionalne pripadnosti kako bi prednost dao
subjektivnim kriterijima – želji, volji i pristanku
- nacija se održava konsenzusom, jasno izraženom željom da se
nastavi živjeti u zajednici, pa je "postojanje nacije svakodnevni
plebiscit"
 Benedict Anderson u knjizi Nacija kao zamišljena zajednica (1983.)
shvaća naciju kao zamišljenu političku zajednicu, koja je zamišljena
kao ograničena i suverena; zamišljena je zato što članovi čak i
najmanjih nacija neće nikad upoznati većinu njezinih pripadnika, a
opet u glavama svih njih živi zamisao o njihovu zajedništvu
 u Govorima njemačkoj naciji (1808.) Fichte navodi tri važna elementa
shvaćanja da je nacija kulturna zajednica: 1. jezik je osnova nacionalne
ideje, 2. izvor njemačke nacije nalazi se u zlatnom dobu civilizacije
srednjeg vijeka, 3. njemački poraz od Francuza posljedica je
prosvjetiteljsko-racionalističkog razaranja religije
 knjiga Johna Armstronga Nacije prije nacionalizma (1982.) smatra
se prvom modernom studijom procesa formiranja etničkog
identiteta u predmodernim islamskim i kršćanskim civilizacijama
- Armstrong nastoji pokazati "nastajanje intenzivne grupne
identifikacije koju danas zovemo nacijom" u dugoj vremenskoj
perspektivi, koja seže do antike
- analizira različite čimbenike, pošavši od najopćenitijeg, načina
života i iskustava povezanih s tim
- drugi čimbenik, religija, ojačao je tu temeljnu razliku između
islama i kršćanstva
- treći čimbenik su gradovi, a zatim imperijalne zajednice

NACIONALNI IDENTITET
 u svojoj knjizi Tko smo mi? (2004.) Samuel Huntington upozorava na
krizu američkog nacionalnog identiteta, koja je proizvedena djelovanjem
ideologija multikulturalizma
 A. Smith (Nacionalni identitet, 1991.) razlikuje dva shvaćanja
nacionalnog identiteta: teritorijalno-politički i etnički; prvi proizlazi
59
 iz ideje nacije kao zajednice građana, a etnički iz ideje nacije kao
etničke i kulturne zajednice
 nacionalni identitet ima dvije važne funkcije u modernoj politici
- njegova središnja funkcija je legitimiranje društvenog poretka,
prava i dužnosti institucija, koje određuju posebne vrijednosti i
karakter nacije i odražavaju vjekovne običaje i tradiciju
- podjednako važna je funkcija socijalizacija pripadnika nacije kao
državljana i građana preko obvezatnog, standardiziranog javnog
sustava obrazovanja pomoću kojeg se usađuju nacionalna
odanost i homogena kultura

NACIONALIZAM
 nacionalizam se opisuje kao ideologija isključive podjele svijeta na "nas"
i "njih", na prijatelje i neprijatelje
 također se prikazuje kao ideologija i pokret oslobođenja od stranih
tiranija, kao ideologija modernizacije i kao ideologija i politika zaštite
manjina
 može se odrediti kao ideologija i pokret koji ističe interese i prava
nacije, ponajprije njezino pravo na samoodređenje
 A. Smith naglašava ideju autonomije kao širi pojam koji može objediniti
različite tipove nacionalizma
 cilj nacionalizma je izgradnja nacije i stvaranje nacionalne države – to
se postiže na dva načina:
- procesom nacionalne nezavisnosti
- stjecanjem nacionalne nezavisnosti
 u nacionalističkoj ideologiji nacionalna država najviši je oblik političke
organizacije

TIPOVI NACIONALIZMA
 u sociologiji postoji više tipologija nacionalizma, najčešće su one koje
nacionalizam opisuju u dihotomijama: građanski i etnički, politički i
kulturni, miroljubivi i agresivni, liberalni i integralni; prvi u tim
parovima se zasnivaju na uključivanju, podrazumijevaju otvoreno
političko društvo u koje svaka osoba može vlastitom voljom ući
ispunjenjem određenih uvjeta; drugi se zasnivaju na isključivosti,
članstvo u naciji ograničeno je na one koji dijele zajedničko etničko
podrijetlo i kulturna obilježja
 liberalni nacionalizam je prvi povijesni oblik nacionalizma i do
danas jedan od najutjecajnijih – nacionalizam je izvorno francuski
proizvod nastao u Francuskoj revoluciji
 za liberalne nacionaliste nacije su poput pojedinaca jednake u smislu
da imaju jednako pravo na samoodređenje
 na početku 19.st. konzervativci odbacuju nacionalizam kao radikalnu i
opasnu doktrinu, koja prijeti poretku i političkoj stabilnosti
 polovicom 19.st. konzervativni državnici, prije svih Disraeli i Bismarck,
otkrivaju potencijale nacionalizma za održavanje socijalnog reda i
obranu tradicionalnih institucija
 u ideologiji konzervativnog nacionalizma zamisao o društvu kao
organskom tijelu povezuje se s idejom nacije kao prirodne zajednice
ljudi istog etničkog podrijetla, kulture i običaja
60
 integralni (totalni) nacionalizam ima jaku tradiciju u Njemačkoj, a
utjecao je na nacionalne pokrete u srednjoj i jugoistočnoj Europi; bio je
snažan i u Francuskoj od Dreyfussove afere, osobito kod Barresa i
Maurrasa
 na početku 19.st. Friedrich Jahn zastupa ideju da je njemački narod
predstavnik cijelog ljudskog roda i da je njegov zadatak silom civilizirati
svijet
 Maurras je prvi skovao izraz integralni nacionalizam i odredio ga
kao nastojanje za isključivo nacionalnim politikama zasnovanim na
"bezuvjetnoj obrani nacionalnog integriteta i stalnom uvećavanju
nacionalne moći, jer nacija propada kad izgubi svoju moć"
- treba ukloniti sve što je slabi: od racionalizma,
republikanizma i demokracije koja počiva na individualizmu,
do vlasti stranih sila, koje Marras naziva "četiri strane nacije"
– Židovi, masoni, protestanti, stranci
 kao odgovor na imperijalistički nacionalizam razvili su se
antikolonijalni pokreti u zemljama Trećeg svijeta, koji su oblikovali
ideju antikolonijalnog nacionalizma; ti su pokreti u početku nastupali s
idejom liberalnog nacionalizma, potom su oslonac našli u marksizmu i
sovjetskom socijalizmu
 te su ideologije bile modificirane (afrički socijalizam), a radikalnije
varijante odbacile su zapadne ideje i kulturu (ghandizam, Senghorova
filozofija crnaštva)

GLOBALIZACIJA, NACIJA I NACIONALNI IDENTITET

 teoretičari "hiperglobalizacije" (kako ih naziva David Held) najavljuju
smrt nacije i nacionalne države u svjetskom gospodarstvu i društvu bez
granica
 Nicholas Negroponte u knjizi Biti digitalan (1995.) tvrdi da će država
ishlapiti
 John Naissbit u knjizi Globalni paradoks (1995.): "Nacionalna država je
mrtva.", zato što se nacionalne države raspadaju na manje efikasnije
dijelove – jednako kao i velike korporacije
 Anthony Giddens u knjizi Treći put (1998.) – nacionalne države nastale
su onda kad su umjesto rasplinutih "graničnih područja" postavile
jasne granice; danas granice postaju granična područja zbog svojih
veza s drugim regijama
 Yael Tamir u knjizi Liberalni nacionalizam (1993.) zaključuje da u
globaliziranom svijetu ne treba podleći iskušenju i prikloniti se
utopijskom kozmopolitizmu, odustajući od nacionalnog identiteta i
nacionalizma

SOCIOLOGIJA ZNANOSTI I OBRAZOVANJA

61
 prema britansko-američkom sociologu znanosti Dereku de Solla-Priceu,
danas na svijetu živi i radi više znanstvenika negoli u svim prethodnim
naraštajima zajedno
 rast i učinkovitost tehnologija danas je toliko drastična da neki
teoretičari društva, primjerice Hans Peter Martin i Harald Schumann u
knjizi Zamka globalizacije predviđaju da će za nekoliko godina 20%
svjetskog stanovništva proizvoditi sve što je potrebno za opstanak
cijelog čovječanstva
 proročanstvo Marshalla McLuhana iz sedamdesetih godina 20.st. da će
svijet postati "globalno selo" povezano medijima ostvarilo se mnogo brže
negoli se to tada vjerovalo

GLOBALIZACIJA: NOVI STANDARDI, NOVE NEJEDNAKOSTI, NOVI

SOCIJALNI ODNOSI
 američki sociolog Paul Ritzer suvremenu eru naziva "mcdonaldizacijom
društva"
 mnogi sociolozi, među kojima i Francis Fukuyama, smatraju da zemlje
u razvoju nisu osuđene na propast, jer mogu preskočiti tehnološke faze,
odnosno koristiti se "spill-overom", time što će se u nekoj budućoj
tehnološkoj fazi okoristiti već gotovim i poznatim tehnološkim
rješenjima
 današnje se društvo često naziva "društvom utemeljenim na znanju"
 osamdesetih godina dvadesetog stoljeća Alvin Toffler je govorio o
"trećem valu" civilizacije, odnosno tehnološkog razvoja čovječanstva
- u prvom valu moć se koncentrirala u rukama onih koji su
baratali poljoprivrednim proizvodima
- u drugom valu moć je bila u rukama industrijalaca
- u trećem valu moć je u rukama onih koji raspolažu
informacijama
 prema Robertu Kaplanu, posljedice tehnološke globalizacije su bitno
novi socijalni odnosi, u kojima politička suverenost naroda i vlada više
nije poluga moći

ULOGA KULTURNOG I SOCIJALNOG KAPITALA U DRUŠTVENOM I

ZNANSTVENOM SMISLU
 "socijalni i kulturni kapital" sociološko je ime za niz vrijednosti neke
populacije kojima se označava njezina sposobnost da svoje znanje i
obrazovanje pretvori u neku pozitivnu, kreativnu i produktivnu
kvalitetu
 Francis Fukuyama (knjiga Povjerenje) – povećanjem obrazovanja stvara
se veći stupanj povjerenja među građanima
 Max Weber u studiji Protestantska elita i duh kapitalizma tvrdio je da je
za protestante jedini način kojim mogu naslutiti hoće li doći u carstvo
nebesko njihov uspjeh na ovom svijetu
 analogno Weberu, Robert Merton (Znanost, tehnologija i društvo u
Engleskoj 17.st.; Puritanski put u znanost) tvrdi da je za iskorištavanje
takvih znanja i pronalazaka bila potrebna društvena struktura koja je
poticala rizično ponašanje pojedinaca

62
 koncepcija sociologije znanosti pod imenom "teorija mreže aktera"
francuskog sociologa Brune Latoura, tvrdi da je osnova rasta znanja
sposobnost uključivanja što većeg broja subjekata i činjenica u sustav
mreža

SOCIOLOGIJA ZNANSTVENIKA
 u povijesti znanosti često se ističu narodi Egipta i Mezopotamije u
kojima su postojali posebni slojevi pisara, zvjezdoznanaca, …
 u skladu s društvenom potrebom, stvarao se poseban socijalni sloj
odgovoran za širenje znanosti
 tek se u novom vijeku znanost uspostavila kao posve neovisna
društvena institucija

OBRAZOVANJE
 riječ škola potječe od grčke riječi shole – dokolica
 obrazovanje nije više svrha samome sebi, već je poprimilo funkciju
sistematske, formalne transmisije znanja, vještina i društvenih
vrijednosti

FUNKCIJE OBRAZOVANJA
 prema funkcionalistima, poput Parsonsa i Mertona, obrazovanje ima
bitne socijalne funkcije:
1. kulturne transmisije – da bi kultura mogla opstati, mora prenositi
znanje s generacije na generaciju
2. socijalne integracije – škole služe i integraciji pojedinaca u društvo
3. osobnoga razvoja – škole podučavaju vještine i znanja koja će
pojedincima poslužiti kasnije u životu
4. selekcije – društvo tijekom školovanja raznim oblicima ocjenjivanja
pokušava napraviti klasifikaciju pojedinaca kojom će primjereno
zadovoljiti druge društvene funkcije
5. inovativnosti – škole ne samo da prenose znanja, one i dodaju
znanja već postojećima
6. ostale, "latentne" funkicije – jedna od latentnih funkcija
obrazovanja je da se djeca zbrinu dok su roditelji na poslu

OBRAZOVANJE KAO VRSTA SOCIJALNE MOBILNOSTI

 u današnje vrijeme školovanje je gotovo najjače i najsigurnije sredstvo
socijalnog napredovanja jer u uvjetima naglih ekonomskih promjena
omogućuje najbržu prilagodbu novonastalim radnim okolnostima

SOCIOLOGIJA PRAVA

ODREĐENJE PODRUČJA
 sociologija prava u Hrvatskoj je jako zakašnjela novost
 djelovanje skupine Pravo i društvo u HAZU, niz članaka i kapitalno
djelo Eugena Pusića Društvena regulacija (1989.) dokaz je da nismo
znanstvena periferija
63
 M. Rehbinder razlikuje tri područja pravne znanosti: pravnu filozofiju,
pravnu dogmatiku i sociologiju prava; "idealnost prava područje je
pravne filozofije, normativnost pripada pravnoj dogmatici, a stvarnost
sociologiji prava koja može biti generička (pravo kao rezultat društvenih
procesa) ili operacionalna (pravo kao regulator društvenih akcija)"

PRAVNA DOGMATIKA
 pravna dogmatika pokriva naša iskustvena znanja o tome kako treba
regulirati društvene odnose
 danas je pravna dogmatika postala ogromno područje sistematiziranog
iskustva društvene regulacije
 H. Berman tvrdi da je riječ o jedinstvenoj tradiciji Zapada koja jedina
poznaje čvrste oblike prava i drugih normativnih institucija, pravno
učenje i profesiju, te jedinstvenost sistema prava (H. Berman, Law and
Revolution, 1983.)

OGRANIČENJA PRAVNE DOGMATIKE

 dogmatika ima dva važna ograničenja
 ona je bitno ograničena na tradiciju zapadne racionalnosti, tradicija
kulture, političkog konteksta i društvenih uvjeta
 drugo ograničenje još je važnije; pravna dogmatika kao područje prava
mora se temeljiti na fikciji da je pravilo nepromjenjivo, ali i suprotno, da
se može promijeniti potezom pera

SOCIOLOGIJA PRAVA
 sociologija prava odgovara na pitanje kako se pravo primjenjuje
 u osnovi riječ je o dva velika područja:
- jedno je proces nastanka i promjene prava, gdje je glavni interes
razumijevanje nastanka, funkcija, promjena i specifičnih situacija
djelovanja; Durkheim, Luhmann i Marx ne vide stvaranje prava kao
proces koji završava formulacijom norme i njezinom formalizacijom
već se bave djelovanjem društva u stvaranju – pravo vide kao način
djelovanja društva
- drugo područje je primjena prava – odnosi i materijalni učinci koje
pravo proizvodi
 sociologiju prava moguće je definirati i kao primjenu empirijskih
socioloških metoda na pravne probleme
 Szelnik – Sociology of Law (1959.)
 Roscoe Pound područje pravne znanosti vidi u paralelnom suživotu
pravne filozofije, pravne povijesti i komparativne pravne znanosti i
sociologije prava (Jurisprudence, 1959.)

POVIJESNE ŠKOLE
 Friedrich Karl von Savigny smatra pogrešnim stajalište da je pravo
moguće stvoriti ljudskim razumom; pravo se stvara u narodnom životu
i duhu
 1861. H. Sumner Maine objavljuje studiju Ancient Law u kojoj navodi
razliku između društava kojih poredak (posebno pravni sustav)
obilježava statusno pravo društava kod kojih su odnosi prvenstveno
ugovorne prirode
64
 1868. Otto von Gierke objavio je knjigu Das deutsche
Genossenschaftrecht u kojoj analizira promjene u pravu od početaka
rimskog prava do tadašnjeg vremena

RANE PRAVNO SOCIOLOŠKE TEORIJE

 Rudolf von Jhering naziva se često ocem pravne sociologije
- po uzoru na velike povjesničare napisao je prikaz povijesnog razvoja
rimskog prava (Geist des römischen Rechts, 1852-1865.) – iz početne
faktografske analize prelazi u funkcionalnu analizu pravnih instituta
- Cilj u pravu, 1877.
- treba istaknuti njegov stav o neizbježnosti interesnih sukoba u
društvu i ulozi prava u smanjenju posljedica konflikta
 Leon Duguit bio je pod snažnim utjecajem Emila Durkheima od kojeg
preuzima ideju o središnjem značenju solidarnosti za društvo
- solidarnost modernog društva ostvaruje se u međuzavisnosti
njegovih dijelova
- smatra da će u modernom društvu regulacija počivati na
profesionalnim udrugama, radnim zajednicama, različitim poslovnim
asocijacijama
- prava solidarnosti, javna i privatna, važnija su od individualnih
prava
- "Nema drukčijeg prava no što je izvršenje neke dužnosti."
- Njegovo, za sociologiju prava najvažnije djelo je Preobrazbe javnog
prava te veliko djelo (u 5 knjiga) Traktat o ustavnom Pravu
 Eugen Erlich bio je prvi koji je poduzimao empirijska terenska
istraživanja o nastanku i primjeni prava
- prvo sistematsko djelo tog pravca je Temelji sociologije prava
- Erlich razvija školu "slobodnog prava"
- njega ne zanima napisana norma i juridička konstrukcija svijeta, već
život prava i pravna realnost, unutrašnji poredak udruživanja,
društvo kao temelj normativne regulacije
- pravo je sasvim jasno izraz interesa a ne nikakvog duha
 Karl Renner u hrvatskoj povijesti ostat će zapamćen prema specifičnom
shvaćanju potrebe nacionalne autonomije u okvirima Habsburške
monarhije (austromarksizam)
- njegova knjiga Pravni instituti i njihova socijalna funkcija (1904.)
analiza je promjena koje u tumačenju pojma vlasništva ostavlja
napredak kapitalističke ekonomije
- smatra da će se vlasništvo podvrći sve jačem utjecaju društva

TEORIJE SOCIOLOGIJE PRAVA

 interes klasične sociologije bio je usmjeren na širi društveni kontekst
prava, objašnjenje njegova nastanka i društvene pozadine, strukture
društva u kojem je pravo jedan od elemenata
 sociologija smatra pravo tek jednim od društvenih fenomena, uvijek
povezanim s drugima
 u nastajanju industrijskog i modernog društva, u narastanju znanosti
kao glavne metode razmišljanja o društvu nije više bilo mjesta za
razmjerno naivne predodžbe o izvorima prava

65
 MAX WEBER: RACIONALIZACIJA PRAVA
 on se u punoj mjeri može smatrati ocem sociologije prava, ne samo
zbog velikog poglavlja pod tim imenom u njegovoj najvećoj knjizi
Privreda i društvo
 proučavajući istočne religijske sustave i kulture, Weber je postajao sve
više uvjeren da je moderni pravni poredak utemeljen na nacionalnom
pravu rezultat određenih povijesnih okolnosti
 opći razvoj prava može se promatrati kao prijelaz kroz sljedeće faze:
1. karizmatska pravna vlast kroz "pravo proroka"
2. stvaranje i tumačenje prava od strane pravnih znalaca
3. nametanje prava od svjetovnih i tehnokratskih moćnika
4. sistematska elaboracija prava i profesionalno administriranje
pravde od strane osoba koje su prošle pravnu izobrazbu
 pravo se razvija i mijenja u sljedećim dimenzijama:
1. sekularizacija – pravo gubi obilježja objave i religijsku legitimaciju i
uporište u religioznim normama
2. generalizacija – pravo razloge svoga djelovanja i načina primjene
svodi na više načela koja se prividno kao presumpcije primjenjuju
na svaki pojedini slučaj
3. tipizacija – pravo se temelji na rutinskoj primjeni istih pravila, bez
iznimke, u istim slučajevima
4. sistematizacija – pravo leži u stvaranju jedinstvenog poretka normi
koje su unutar sebe logične i koherentne, koje ne dopuštaju
praznine i situacije koje se pravom ne mogu riješiti, koje
konstruiraju u sebe zatvoreni logički svijet
5. formalizam – pravo leži u rutinizaciji postupaka koji opravdavaju
konačnu odluku redukcijom sadržaja normi na dopuštene oblike
6. profesionalizacija – pravo više nije domena u kojo se snalaze ljudi
koji nisu prošli poseban postupak učenja
7. pozitivizacija – otkriće mogućnosti da se pravo stvara, mijenja i
provodi voljom nadležnog tijela
 moderna inačica sličnih pristupa su radovi Parsonsa, ili noviji, Ungera,
Luhmanna i Habermasa – u njihovim radovima pravo je jedan od
centralnih koncepata normativne regulacije društva

MARKSISTIČKE ŠKOLE PRAVNE SOCIOLOGIJE

 Maureen Cain i Alan Hunt Marxove ideje o pravu svrstali su u tri teze:
1. pravo je izraz ideologije vladajuće klase
2. pravo je oblik kojim se zaogrće prisila države kao instrumenta
nasilja nad eksploatiranim
3. usmjerenost na objašnjenje djelovanja prava kao posljedice
društvenih uvjeta u kojima djeluje
 pravni oblici u krajnjoj liniji su izraz strukture proizvodnje društvenog
života
 K. Marx, Prilog kritici političke ekonomije
 moderni marksizam (Althusser, kritička škola) pozivao se na
originalnog Marxa koji je bio nesklon simplifikaciji

66
 "Politički, pravni, filozofski, vjerski, literarni, umjetnički itd. razvitak
društva počiva na ekonomskom. Ali svi oni reagiraju jedan na drugi i
na ekonomsku osnovu." (Engels, Pisma Strakenburgu, 1894.)
 G. Plehanov kaže: "Na taj način pravo, državni poredak i moral svakog
naroda neposredno su i direktno uvjetovani ekonomskim odnosima
(Plehanov, Materijalističko shvaćanje historije)
 moderni marksizam ideologiju, a ne prisilu, smatra prirodnim temeljem
za razumijevanje prava
 Althusser smatra da su se funkcija i područje ideologije bitno
promijenili; nije potrebna direktna sila i pravo da se vlada, već su
potrebni suptilniji oblici zaštite i reprodukcije vladajućih klasa
 druga karakteristika, da je pravo rezultat klasnih i interesnih borbi, još
se jasnije vidi
 funkcija pravno-političke i ideološke nadgradnje jest osiguranje i
opravdanje interesa vladajuće klase
 "Zakoni, moral, religija… samo su buržoaske predrasude iza kojih se
kriju buržoaski interesi." (Engels, Komunistički manifest, 1848.)
 pravo ima funkciju omogućavanja i olakšavanja odnosa proizvodnje i
razmjene
 činjenica je da pojedine društveno diskriminirane grupe – siromašni,
žene, imigranti – formalno imaju prava koja ne mogu ostvariti
 Anatole France: "Pravo u njegovoj veličanstvenoj nepristranosti brani, i
siromašnima i bogatima jednako, spavati ispod mosta, prositi na
ulicama i krasti kruh."
 K. Foster – Critical Legal Theory
 kritička pravna škola (CLS – Critical Legal Studies) nasljeđuje tradiciju
kritičke sociologije, ali podjednako i američkog pravnog realizma;
program te škole uključuje prevladavanje liberalističkog ignoriranja
interesne osnove prava, ideju da institucije same po sebi jamče
individualne slobode te imanentnu konzervativnost vladajuće pravne
znanosti

DRUGE TRADICIJE SOCIOLOGIJE PRAVA

 radovi Erlicha i Kantorowicza u velikoj mjeri konvergiraju paralelno
nastalim školama američkog i skandinavskog realizma (Pound, Frank,
Llewellyn, Ross)
 shvaćanje stvaranja i primjene prava kao socijalnog čina – law in action
instead of black-letter law – izbrisalo je granice između sociologije prava
i jurisprudencije
 sociologiji je blizak, u anglosaksonskoj znanosti danas vladajući, pokret
ekonomske analize prava (Law and Economics)
 ekonomska analiza prava, razvedena u tisuće teorija srednjeg dosega,
temelj je za institucionalnu analizu u sociološkoj teoriji

EMPIRIJSKA SOCIOLOGIJA PRAVA

 treća skupina tradicijskih korijena sociologije prava polazi od ambicije
sociologije da bude praktično korisna i upotrebljiva znanost utemeljena
na empirijskom i pozitivnom znanju

67
 riječ je o istraživanjima u kojima sociološke metode imaju ključno
mjesto

STUDIJ SOCIOLOGIJE PRAVA

 tri su osnovna procesa koja određuju stanje moderne pravne znanosti:
1. globalizacija i internacionalizacija
2. diverzifikacija i interdisciplinarnost
3. povećana potreba za praktičnim znanjima formuliranja društvenih
politika

68
PREDAVANJA

69
 AUGUSTE COMTE I POZITIVIZAM

•Montpelier 1789 (Isior Auguste Marie Francoise Xavier)

•1812 sukob s ocem
•1815 Ecole politehnique
•1817 sekretar Saint Simonea
•1827-29 duševna bolnica
•Sistem pozitivne filozofije 1830-42
•Zakon o tri stupnja razvoja čovječanstva
•sistem pozitivne politike 1851

KLASIFIKACIJA ZNANOSTI

Matematika
Astronomija
Fizika
Kemija
Biologija
Sociologija

tri stupnja društvenog progresa

•teološki
•metafizički
•pozitivizam

SOCIJALNA DINAMIKA I STATIKA

•Dinamika, s druge strane, bavi se otkrivanjem pravilnosti u slijedu oblika
u društvenom razvoju, društvenih zakonitosti, pri čemu je osnova veliki
zakon o tri razvojna stupnja društva.
•Statika ispituje zakone osiguranja cjeline, tj. na području društva sve ono
što društvo čini stabilnim, sve što čini njegovu strukturu.

NOVO DRUŠTVO
Buduće društvo počivat će na duboko humanističkim vrijednostima koje
će se stjecati obrazovanjem i odgojem u obitelji. Humanost će biti najviša
vrijednost izjednačena u značenju s bogom u prijašnjim društvima, a bit
će osnažena kultovima koji će poticati altruizam i znanstveni pogled na
svijet. Svaki dan u tjednu bit će posvećen nekoj znanosti (nedjelja -
humanosti), u godini će biti 84 svečanosti u čast istaknutih znanstvenika.
COMTE – ZNAČAJ
•opći utjecaj
•ime sociologiji
•metodološki napredak
•preciznost provjerljivost matematska formalizacija
• promatranje eksperiment metoda komparacije
•ideja historičnosti-nije jedini
•antinominalista (društvo /= zbroj pojedinaca)
–društvo se ne može svesti na pojedince kao ni slika na točke
•ideja pokretačkih sila društva

70
•značaj industrije
•sociologija je praktična znanost + determinizam + socijalni konsenzus

POZITIVIZAM
Sociologija će ujedno biti znanost putem koje će metode “pravih” znanosti
(osobito promatranje, eksperiment, povijesna i kulturna komparacija) biti
primijenjene na ekonomiju, pravo, psihologiju i sl. Pozitivizam ne znači
samo takvu opću sociološku teoriji već označava širu perspektivu u
sociologiji i filozofiji, pristup koji smatra da se naše znanje temelji
isključivo na provjerljivom iskustvu.

NAČELA
 Pozitivizam je znanstveni pristup kojeg karakterizira neprestano
nastojanje da se koriste samo činjenice koje se mogu materijalno utvrditi,
koje se mogu se mogu opaziti, mjeriti, ta se iz takvog iskustva mogu
izvoditi zaključci o odnosima između pojava i uzročnim vezama između
njih. Pozitivizam zato pretpostavlja znanstvenu objektivnost, vrijednosno
neutralnu poziciju istraživača i strogu primjenu metoda, poželjno metoda
fizikalnih znanosti kao što su eksperiment i promatranje.
FENOMENOLOŠKA REGULA
Doista, pozitivizam je znanstvena orijentacija koja zaključke izvodi iz
materijalnih činjenica života i iskustva. Odbacuje se korištenje pojmova i
teza koje se ne mogu materijalno provjeriti. Znanost predstavlja sređeno
iskustvo koje stalno podvrgavamo provjeri, a treba izbjeći opće teorijske
konstrukcije koje se ne mogu provjeriti.

KAUZALNOST
Idealni nacrt istraživanja za pozitivizam znači izoliranje
uzročno/posljedičnih veza, kauzalnosti. Svijet koji poznajemo je zbir
pojedinačnih činjenica poredanih u lancima uzroka i posljedica. U
sociologiji to znači zaključivanje prema modelu u kojem za svaki društveni
fenomen postoji određen uzrok (ili uzroci): na primjer visoka stopa
kriminala uzrokovana je siromaštvom i socijalnim razlikama.

FIZIKALISTIČKI PROGRAM ZNANOSTI

U sociologiji, od Comtea nadalje, pozitivizam znači prihvaćanje tehnika
promatranja, usporedbi (osobito povijesnih usporedbi) i eksperimenta.

METODE
Pozitivizam pretpostavlja da postoje iste dobre metode u svim znanostima,
a u krajnjem slučaju i to da postoje iste zakonitosti koje tek treba
primijeniti na sva područja traženja znanja. Svi sistemi imaju iste
zakonitosti, pa i društvene pojave treba prvenstveno objasniti prirodnim
zakonima (redukcionizam). Izbjegavanje općih teorijskih konstrukcija vodi
znanjima temeljenim na iskustvu (empirizam), pa i onim istraživanjima
koja se mogu izvesti uz mjerenja i kvantifikaciju rezultata
VRIJEDNOSNA NEUTRALNOST

71
pozitivizam insistira na jasnom razlikovanju vrijednosnih i činjeničnih
prosudbi. U našem iskustvu ne postoje odrednice kao što su dobro ili loše,
lijepo ili ružno, te svaki vrijednosni sud znanost treba odbaciti i težiti
objektivnosti i vrijednosnoj neutralnosti. Navijački stav u tumačenju
činjenica ne odgovara znanosti, imamo pravo zagovarati vrijednosti, etičke
ili estetske kvalifikacije, ali nemamo pravo to zvati znanošću.

BIHEVIORIZAM
istraživanje treba što više sličiti eksperimentu u kojem određeni S
(stimulus) izaziva izvjesni odgovor u ponašanju R (response):
S→ R.
Iz sociologije,i osobito psihologije, treba eliminirati mistične pojmove
("mistical entities that serve to distreact sociologist from concrete entities
of study – behaviour and their consequences",
F.Skinner, Beyond Freedom and Dignity) ne treba spekulirati o tome što se
pri tome događa u ljudskoj glavi, mozgu ili podsvijesti.
treba proučavati "kako ljudi žive, kako odgajaju djecu, kako jedu i
pripremaju hranu, koje igre igraju, kako upravljaju, kako odlučuju, kako
se odnose jedni prema drugima".
bihevioristi su zainteresirani za odnose i ponašanje ljudi a ne za varljive
konstrukcije objašnjenja njihovih unuitarnjih motivacija., usredotočuju sa
na procese ljudske interakcije pojedinaca.
Ponašanje pojedinaca zasnovano je na negativnim i pozitivnim
stimulusima ponašanja (reinforcements of social behaviour).
 S
S→ R.

GEORG C. HOMANS
•smatra da ljudsko ponašanje, treba promatrati u eksperimentalnim
situacijama malih grupa u kojima proučavamo neposredne i vidljive
(observable) interakcije. Dajući prednost jasnim hipotezama o ponašanju
on se koristi pojmovima: stimulus, akcija, nagrada, kazna, vrijednost,
trošak – sve izraženo u vidljivim obilježjima ponašanja u malim grupama.
• Pojedinci su racionalni aktori (u izboru između alternativa akcije,
pojedinac će odabrati onu, koju u danom vremenu percipira, kao vrijednu
u rezultatu, umnoženo s vjerojatnošću da će se postići željeni rezultat).

BACKEROVA FORMULA
"Vjerojatnost kriminalnog ponašanja upravo je proporcionalna dobitkom
koji se pri tome može postići, a obrnuto proporcionalna visini kazne koja
se može dobiti, sve umnoženo faktorom vjerojatnosti da će se takvo
ponašanje otkriti i sankcionirati"
Backerova formula.
Studenti sociologije ili prava nisu navikli na takav stil izražavanja i nemaju
sklonost matematičkim formulama, no stvar je jednostavna: lopova čini
prilika da puno zaradi, a u tome ga priječi moguća štetna kazna ako je
visoka vjerojatnost da će biti uhvaćen.

72
 EMPIRIJSKA SOCIOLOGIJA
•velik napredak u metodama i tehnikama prikupljanja podataka –
omogućila je ekspanziju istraživanja javnog mnijenja, stavova, potrošačkih
navika i potreba, utjecaja i slično.
•nastale su i sasvim praktične potrebe za tržišnim istraživanjima, radnih
motivacija, potreba stanovanja, delinkvencijom
•sociologija se dokazala kao prektično korisna znanost koja je imala
metode i pristup koji su se mogli iskoristiti na sasvim različitim zadacima i
problemima.

C. WRIGHT MILLS
"Postoji nužna proturječnost između onog što je istinito ali nije važno
ili onoga što je važno ali možda nije točno i istinito"
(Sociološka imaginacija. 1959.).

ROBERT MERTON
Teorije srednjeg dosega trebaju biti tako oblikovane, od takvih pretpostavki
koje se mogu empirijski provjeravati. On predlaže, i stvara, teorije srednjeg
dosega koje su osnova razumijevanja devijantnosti, disfunkcija
organizacije, urbanizacije ili socijalne stratifikacije: "Our major task today
is to develop special theories applicable to limited conceptual ranges --
theories, for example, of deviant behavior, the unanticipated consequences
of purposive action, social perception, reference groups, social control, the
interdependence of social institutions -- rather than to seek the total
conceptual structure that is adequate to derive these and other theories of
the middle range" (Social Theory and Social Structure).

PERSPEKTIVA
Sociološka teorija, ako želi napredovati, mora se simultano razvijati
na obje razine: smislenim prikupljanjem i provjerom činjenica,
unapređenjem metoda i tehnika istraživanja, a s druge strane
orijentiranjem općih socioloških teorija prema onim društvenim
fenomenima koji se mogu istraživati i empirijskim metodama.
•Istraživačka strategija je dvovrsna: od ocjene važnosti i teorijske
relevantnosti hipoteza prema provjeri u empiriji te od činjenica prema
stvaranju specifičnih teorija srednjeg dosega.
•Za Mertona to je bila obrana teorijske relevantnosti empirijskih
generalizacija podcijenjenih kao tehničko usavršavanje metoda.

73
 BIOLOGIZAM I HERBERT SPENCER
EVOLUCIONIZAM
 Društva se razvijaju neprekidnim promjenama prema sve većoj
složenosti
HERBERT SPENCER
(1820 - 1903)
«Aristotel 19. stoljeća».
1851. Društvena statika (Social Statics, or the Conditions Essential to
Human Happiness).

Sustav sintetičke filozofije (A System of Synthetic Philosophy)

Darwin i Spencer
Thomas Malthus:survival of the fittest
Društvo kao i organizam raste i povećava svoj opseg, povećanjem veličine
raste i složenost njegove strukture, porast složenosti strukture prati
složenost funkcija i povećanje međuzavisnosti dijelova.

Evolucija je integracija materije uz istodobno rasipanje kretanja, pri

čemu materija prelazi iz neodređene i nepovezane (nekoherentne)
homogenosti u određenu i povezanu (koherentnu) heterogenost, za
vrijeme koje neiskorišteno kretanje prolazi paralelnu promjenu.

Skraćeno i razumljivije evolucija je kretanje od nepovezane sličnosti prema

povezanoj različitosti

from an indefinite, incoherent homogeneity to a definite, coherent

heterogeneity.

STRUKTURA DRUŠTVA
(1) sustav održavanja koji odgovara produktivnim sektorima
društva (analogan organima metabolizma tijela),  
(2) sustav distribucije koji nastaje kada dijelovi društva više nisu u
bliskom fizičkom kontaktu i kada postaju sve raznovrsniji,
(3) ratovi između društava i potrebe unutarnje harmonizacije
izazivaju potrebu za nastankom regulacije. Regulacija počiva na
strahu od živih (na političkoj vlasti države) i na strahu od mrtvih
(nametanjem religioznog morala).  

Zakon evolucije u ljudskim zajednicama,

zajednicama, dokazuje
dokazuje to analizom i
sređ
sređivanjem brojnog antropološkog i povijesnog materijala,
materijala, proces je
stalnog jač
jačanja specijalizacije i raznovrsnosti te povremeni skok u nač
načinu
povezivanja, integracije društva. Kao i organizmi, društva započzapočinju kao
male zajednice u kojima nema razlika izmeđ
između pojedinaca
S vremenom grupe rastu po broju te se u njima javlja specijalizacija i
politič
politička vlast olič
oličena u ulozi vođ
vođe. Porastom funkcionalne specijalizacije
nestaje jednakost i jer se za pojedine polož
položaje vež
vežu i društvene privilegije.
Jednostavna društva tada polako prolaze transformaciju od društva bez

74
vodstva prema povremeno vođvođenoj grupi, a na koncu se nestabilni polož
položaj
vođ
vođe pretvara u stabilnu društvenu funkciju i polož
položaj.
Složeni tip društva nastaje daljnjim usložavanjem strukture i
specijalizacijom unutar društva prema funkcijama (Spencer analizira
46 takvih društava u povijesti i nerazvijenim zemljama), a iz njega
nastaju dvostruko i trostruko složena društva (rimsko, egipatsko,
Meksičko Carstvo, Britanski Imperij, Francuska i sl.).

ZNAČENJE HERBERTA SPENCERA

nopisao je društvenu evoluciju kao nastavak prirodne,
non je naglasio postojanje zakona evolucije i prirodne zakone koji je
uzrokuju,
nupozorio je na razlike i sličnosti između organizma i društva,
nnaglasio je ulogu slobode ličnosti,
ndržavu je smatrao upravljačkim strojem kojem se građani automatski
pokoravaju

SOCIJALNI DARVINIZAM

Vječita borba društvenih skupina

Borba za opstanak
Povijest ljudskih društava je povijest borbi
LUDWIG GUMPLOWITZ
Dominacija i ratovi
Od ubijanja prema ropstvu, od ropstva prema aristokraciji
Amalgamacija i klase
Država od prinude prema dogovoru
GUSTAV RATZENHOFER
2. Individualni impulsi samoodržanja i seksualnosti mijenjaju se i
prilagođuju životnim uvjetima u kojima egzistira pojedinac
4. Kad pritisak populacije preraste prirodne okolnosti, pojedinci i grupe
prisiljeni su boriti se za opstanak.
5. Premda ljudi (kao i sva bića) žele živjeti i razvijati se u miru s drugima
iste vrste, pritisak populacije na prirodne izvore postupno dovodi interese
pojedinaca i grupa u stanje apsolutnog neprijateljstva prema
7. Društvene strukture koje izrastaju iz bioloških odnosa su jednostavne,
one koje izviru iz porobljivanja su složene.
10. Diferencijacija oslobađa ljude društvenih stega, dopušta slobodno
izražavanje i satisfakciju urođenih interesa; socijalizacija pak ograničava u
ostvarivanju kooperacije nužne za ostvarenje prirodnih i pretpostavljenih
interesa.
drugima.
13. Oblici kontrole u državi ovise o stupnju društvene evolucije. U ranoj
fazi stvaranja države kontrola je arbitrarna i nasilna, s vremenom se
pojavljuje kontrola putem običaja.
14. Konflikti učvršćuju socijalnu strukturu i stvaraju nagomilavanje moći;
kultura i trgovina, kao izvori socijalne diferencijacije, tendiraju rastakanju
koncentrirane moći.

75
 MAX WEBER

1864
1877 (13!) eseji o povijesti
1882 studij prava,
1889 studija srednjeg vijeka - rimsko pravo
1891 studij rimske agrarne povijesti
1895 Freiburg
1897 iscrpljenost i strah
1903 urednik
1904 USA
1905 Protestantska etika i duh kapitalizma
1918 Weimar Comstitution (gubi na izborima)
1920 upala pluća

WEBER KAO GENIJE

nadarenost; povijest, pravo, književnost, religije, glazba, jezici
(dvadesetak), sociologija,
politika: ambicija i neuspjeh; njem. nacionalist, akademska ili politička,
“prosvjećeni kapitalista”,
stil: bez komentata – probajte!
prijatelji: Neuman, Toennies, Lowenstein, Troeltch, Lukacs, Sombart,
Michels, A.Weber, Schumpeter
 

KAKO JE SAZRIJEVAO?
studij rimskog prava => u čemu je to promjena kod nastanka kapitalizma
studij agrarnog pitanja => zašto seljaci postaju siromašni iako se
proizvodi više
studij istočnih zemalja => zašto ne nastaje kapitalizam iako postoje
proizvodne snage
studij religija => značaj kulturnih fenomena

RANA MLADOST
Max Weber rođen je 21 travnja, 1864.
Najmlađi od sedmero djece.
Roditelji bogati protestanti protjerani Salzburga.
Otac činovnik i političar (Berlin, Erfurt) u Reichstaga.
Član Nacionalne liberalne stranke koja je podržavala Bismarcka.
Weberova majka, Helene Fallenstein bila je romantični idelist.
Mladi Weber odrastao je u aktivnoj građanskoj sredini.
Kućni prijatelji:Treitschke, Sybel, Dilthey and Mommsen.
Roditelji u stalnoj svađi- majka stroga, otac hedonista.

WEBER – MLADOST
Problemi s ambicioznom obitelji, racionalnost i neracionalne
emocije, etika odgovornosti i asketizam naklonost jakim ličnostima
vođa

76
Max Weber bio je čovjek stalnih unutarnjih konflikata- ne bez mana:
“the detailed analysis of small human particularities that do not touch
upon a man's historical and intellectual significance”

ŠTO JE SOCIOLOGIJA
Max Weber definira sociologiju kao znanost socijalne akcije
To znači usmjeriti se na subjektivna ZNAČENJA koja akteri pridaju svojoj
aktivnosti u specifičnom kulturnom i povijesnom kontekstu.

KAPITALIZAM
zašto su protestanti direktori i bankari?
zašto su protestanti usmjereni na stjecanje?
zašto su poduzetnici?
zašto se nastanak protestantizma ne može objasniti tehnološkim
napretkom već obratno?

DAN REFORMACIJE 31.10.

1517.
Zato ne mogu i neću ništa opovrći jer je štetno i opasno raditi protiv svoje
savjesti. Ja ne mogu drukčije. Evo tu sam. Bog neka mi pomogne. Amen!
(“Ako sam zlo govorio daj mi dokaz o zlu”- Sabor u Wormsu,1521)
may God at length have mercy, and lift up the light of His countenance
upon them, that we may know His way upon Amen
earth and His saving health among all nations, who is blessed for
evermore.

POHLEPA I KAPITALIZAM
Univerzalna vladavina apsolutnog nepoštenja (absoluter Skrupellosigkeit
der Geldmachung) u stjecanju novca bila je upravo specifična
karakteristika onih zemalja čiji je građanski i kapitalistički razvoj - po
mjeri zapadnog razvoja - bio "zaostao". Kao što to svaki tvorničar zna,
oskudna Conscienziosita ... bila je i još je uvijek, u nekoj mjeri, jedna od
glavnih zapreka kapitalističkom razvitku"[1].M.Weber, Die protestantische
Ethik und der geist des Kapitalismus, J.C.B.Mohr, Tübingen, 1934, 42

POHLEPA I RAZBOJNIŠTVO
Kapitalizam ne počiva na neograničenoj pohlepi. Razbojnička pohlepa
stvara razbojnike a ne poduzetnike. Kapitalizam razara društva tradicije,
ali stvara nova i razvijena društva, novi moral

POHLEPA
Summum bonum ove etike je : sticanje novca, i sve više novca, uz
strogo izbjegavanje svakog užitka, stjecanje lišeno svih
eudemonističkih, ili čak hedonističkih oblika, mišljeno kao
samosvrha

KAPITALIZAM I ŽIVOTNI SMISAO

Pogled je to na svijet u kojem se rad i bogaćenje smatra ostvarenjem
smisla života. U kojem rad na ovom svijetu znači ispunjenje dužnosti
božjeg plana. Pogled na svijet u kojem se upornosti i skromnosti daje

77
prednost pred užitkom i rastrošnošću, u kojem je predanost poslu i uspjeh
jamstvo uspjeha, a sretni dobitak, prijevara, lijenost - grijeh; gledište
prema kojem se poštenje u siromaštvu trpi s ponosom, a bogatstvo koristi
s obzirom; slika svijeta u kojoj u skupu plemenitih svjetovnih vrijednosti
uz asketsko predanje dužnosti ostane i snažna želja prema zaradi. Takva
revolucija duha - stvorila je kapitalizam.    

KAPITALIZAM I REVOLUCIJA DUHA

Takva revolucija duha - stvorila je kapitalizam. Kapitalistički duh postoji
prije nastanka kapitalističkih tehnologija, kapitalističkih institucija.
("jedenfals ohne Zweifel der "kapitalistische Geist" vor der
"kapitalistischen Entwicklung" da war“), a bez obzira na kasnije promjene
u globalnoj kulturi njegove posljedice žive i danas.

KAPITALIZAM I ETIKA
Da bi nastao kapitalizam - i moderna država - morale su se pojaviti
etičke vrijednosti koje predanost radu i struci, te elementarno osobno
poštenje, čine smislenom životnom orijenatcijom
 

ETIČKE PRETPOSTAVKE PODUZETNIŠTVA

Samo etika poziva asketskog protestantizma stvara principijelno i
sistemsko, neraskidivo jedinstvo svjetovnih zahtjeva profesionalnog poziva
(Berufsethik) i religijskog spasenja.... Racionalni, promišljeni ciljni
karakter akcije i njen uspjeh oznake su božjeg blagoslova.
Ovosvjetovni asketizam posjeduje brojne karakteristike i posljedice koje se
ne mogu pronaći u nijednoj drugoj religiji. On ne traži od vjernika celibat,
kao kod fratara, već isključenje svakog erotskog "užitka" (Lust), ne
siromaštvo, već isključenje svakog uživanja u samoj renti i bez osobnog
truda stečenom bogatstvu.  

HABERMASOV KOMENTAR
Traži izbjegavanje svih feudalnih razmetljivih uživanja u radostima života,
a ne asketsko predanje umiranju u samostanu, već žustro, racionalno
kontrolirano ponašanje u životu te izbjegavanje svakog predanja ljepotama
svijeta, umjetnosti, nečijem raspoloženju i emocijama. Jasan i jedinstven
cilj ovog asketizma bilo je discipliniranje i metodička organizacija
ponašanja. Njen tipični predstavnik je čovjek poziva ("Berufsmensch") ili
profesionalac a njen specifični rezultat je racionalna, funkcionalna
organizacija društvenih odnosa, specifični oblik zapadne ovosvjetovne
askeze u protivnosti prema svim ostalim religijama svijeta.“
Habermas,Teorija komunikativnog djelovanja.(1988) 246, 173.

PUSIĆEV KOMENTAR
"Ali nije svaki rad jednako vrijedan. Rad u čvrstom zvanju (Beruf),
shvaćenom kao religiozni poziv, ima prednost pred svakim drugim
oblikom, pred neredovitim, prigodnim, "amaterskim" radom. Rad u zvanju
postao je tako zapravo jedino sredstvo po kojem izgubljeni i spiritualno
osamljeni čovjek može nazrijeti svoju odabranost, može naslutiti da se

78
nalazi u stanju milosti, da će se spasiti (istaknuo J.K). Uspješni svjetovni
rad u zvanju postao je podesno sredstvo za neutralizaciju religioznih
strahova"
  E.Pusić, Društvena regulacija, Globus, Zagreb, 1989. 46.

POLIDETERMINIZAM I KONTINGENCIJA
IDEJA: pa onda nema jednog uzroka i jedne posljedice,
posljedice društvo je
složeno, pa onda jedan uzrok stvara više posljedica i za jednu
posljedicu treba više uzroka, uvijek može biti i drugačije no što jest
RACIONALNOST
Razlikuje četiri tipa racionalnosti
nCiljnu racionalnost (goal-oriented rational action -zweckrational);
nVrijednosnu racionalnost (wertrational);
nEmocionalnu racionalnost
nTradicionalnu racionalnost

RACIONALIZACIJA KAO PROCES

Karl Mannheim objasnio je važnost racionalizacije slijedećim riječima :
"Max Weber's whole work is in the last analysis directed toward the
question 'Which social factors have brought about the rationalization of
Western civilization?' "

RACIONALIZACIJA
Pred nama nije rascvjetano proljeće, već polarna noć, puna ledenog mraka i
oštrine…Kad ova noć uzmakne…što će biti od vas koji ste sada ovdje? Hoćete li
postati ogorčeni ili ćete tupo prihvatiti svijet i zanimanje? Ili mistično bjegstvo iz
svijeta? Oni koji to čine nisu bili dorasli svijetu kakav stvarno postoji i njegovoj
rutinskoj svakidašnjici

POLITIKA: DVA OBLIKA

Es gibt zwei Arten, aus der Politik seinen Beruf zu machen. Entweder:
man lebt “für” die Politik, – oder aber: “von” der Politik.

POLITIKA NIJE ZA SVAKOGA

Politika znači uporno i lagano bušenje tvrdih daski i to sa strašću i
umjerenošću. Sasvim je točno… da čovjek nikad ne bi dostigao ono što je
moguće kad ne bi stalno posezao za onim što je nemoguće
Samo onaj tko je siguran da se neće slomiti zbog toga što je s njegovog
stajališta svijet odviše glup i priprost, za ono čemu teži, te svemu tome
može reći IPAK
Samo je taj pozvan baviti se politikom
Čisti tipovi vlasti rijetko se nalaze u stvarnosti
Logički i u načelu postoje tri tipa
¢tradicionalni - gerontokracija, patrijarhalna i patrimonijalna vlast
(sultanski i staleški)
¢ tip pokoravanja - običaj
¢ tip pravne regulacije - tradicionalno pravo, kadijina pravda
¢ tip razmišljanja – “nigdar ni bilo...
¢organizacija dvora
¢država i plaćanje službenika
¢budžet
79
Tradicionalna vlast za sebe tvrdi da postoji oduvijek
Priznanje legitimnosti jednog poretka na temelju tradicije koja je nešto
sveto je najopćenitiji i izvorni slučaj. Strah od magijskih kazni pojačava
psihološki otpor promjenama
¢Vojskovođe
¢Ratni heroji
¢Demagozi
¢Stranačke vođe
¢Lideri
¢Predsjednici (?)
“Karizmatska vlast se zasniva na efektivnoj predanosti osobi vođe i njenim
božanskim svojstvima, naročito magičnim sposobnostima, proročkoj snazi
ili junaštvu, duhovnoj i govorničkoj moći. Izvor osobne predanosti je
oduševljenje za vječno novo, za ono što je nesvakidašnje, što ranije nije
postojalo… Tip onoga koji zapovijeda je vođa. Tip onoga koji sluša je
učenik…”
Svatko tko paktira s ovim sredstvom radi postizanja bilo kakvih ciljeva …..
Tko hoće ostvariti pravdu na zemlji oslanja se na aparat
Nijedan činovnik ne može se izbaviti iz zagrljaja aparata u kojem je
učahuren… u najvećem broju slučajeva on je samo jedan kotačić u
mehanizmu u kojem neprekidno radi i koji mu propisuje smjer djelovanja
….. on nije u stanju niti staviti u pokret niti zaustaviti taj mehanizam, već
to čini onaj na njegovom vrhu. Na taj način je svaki činovnik prikovan za
birokratski stroj kao i svi njeni funkcionari i zajedno i zajedno s njima on
se zanima samo da stroj nastavi djelovati i da se održi vlast ..
Kad je jednom uspostavljen podređeni ga se ne mogu odreći niti ga mogu
zamijeniti.. Materijalna sudbina masa sve više i više ovisi od stalne i točne
djelatnosti rastuće birokratske organizacije privatnog kapitalizma. Zbog
toga ideja o mogućnosti odstranjenja ove organizacije postaje sve više
utopistička..
Trajna birokratska vlast s točno određenim nadležnostima nije pravilo već
izuzetak
Redovne djelatnosti koje su nužne za ostvarenje ciljeva birokratskih
struktura strogo su određene kao službene dužnosti
strogo utvrđen sistem podređenih i nadređenih s pravom nadzora viših
nad nižim
“svaki podređeni ima samo jednog neposredno nadređenog”
Obavljanje službenih dužnosti ili bar svih specijaliziranih dužnosti –
pretpostavlja temeljito stručno školovanje
Profesionalnost:
-Pretežni dio vremena
-Prethodno školovanje
-Rad za plaću
Rad prema pravilima
Uz jednako tretiranje svih
Bezlični propisi, bezlični odnos
Činovnici obavljaju rad na temelju općih pravila koja su više-manje
postojan i iscrpna i koja se mogu naučiti
¢Služba je poziv
¢Poseban društveni ugled

80
¢Imenovanje a ne izbor
¢Doživotna karijera
¢Plaća
¢Mirovina
¢Objektivna ocjena napredovanja rada i sl.
Objektivna neophodnost aparata koji jednom postoji, zajedno s
bezličnošću koja mu je svojstvena, znači da je on, …spreman raditi za
svakoga tko je jednom uspio zadobiti vlast nad njim. jedan racionalno
uređen činovnički poredaknastavlja besprijekorno funkcionirati …
mijenjajući samo najviše vrhove jer je to u interesu svih
«Strankama treba nazivati (formalno) slobodnog udruženja
(Vergesellschaftungen mit der Zweck) s ciljem da kroz organizaciju grupe
osiguraju moć svojim vođama. A time i izglede (idejne i materijalne) svojim
aktivnim članovima da će postići stvarne ciljeve (sachlichen Zielen) ili steći
osobnu korist ili jedno i drugo»[1]
[1] M.Weber, Wirtsachaft und Gesellschaft, Kiepenheuer&Witsch, Berlin,
1964, 211.
«Politička stranka ima svoju vlastitu dušu, nezavisnu od programa i
pravila koja ima i vječitih načela kojima je prožeta. Psihologija gomile je u
priličnoj mjeri ista i u socijalista i u nacionalista, kod liberala i
konzervativaca…Naše čvrsto znanje o političkom životu glavnih
civiliziranih naroda svijeta dopušta nam tvrdnju da je težnja oligarhiji
historijska nužnost. Željezni zakon historije koji nisu uspjela izbjeći ni
najmodernija demokratska društva, ni najprogresivnije stranke u tim
društvima. Uzimajući vođe, radnici svojim rukama stvaraju nove
gospodare čije je glavno sredstvo dominacije u njihovoj tehničkoj i
intelektualnoj superiornosti kao i u nesposobnosti masa da kontroliraju
(svoja naređenja) vođama[1]»
[1] R.Michels, Zur Soziologie des Parteiwesens in der modernen
Demokratie,Leipzig, 1911, 137.
¢Porast društvenih poslova
¢Porast profesionalnosti
¢Diferencijacija poslova države: država javnih službi
¢Smanjenje uloge prinude
¢Tehnizacija - informatizacija
¢Što je disfunkcija
¢Kruženje informacija
¢Prilagođavanje
¢Promjena
¢Novosti i inovacija
¢Krutost
¢
Trajna birokratska vlast s točno određenim nadležnostima nije pravilo već
izuzetak
Redovne djelatnosti koje su nužne za ostvarenje ciljeva birokratskih
struktura strogo su određene kao službene dužnosti
Načelo timskog rada
Mreže i fluktuacija posla
Fleksibilnost rada
Nerutina

81
strogo utvrđen sistem podređenih i nadređenih s pravom nadzora viših
nad nižim
“svaki podređeni ima samo jednog neposredno nadređenog”
¢Pravnik pita: koji je logički i normativni smisao izričaja
¢Sociolog pita: što se stvarno zbiva u zajednici koja ima normu – “vjeruje i
poštuje”
¢Sekularizacija prava
¢Generalizacija prava
¢Sistematizacija
¢Tipizacija
¢Formalizacija
¢Profesionalizacija
¢Pozitivizacija prava
¢Etatizacija prava
¢Što je implicitna pretpostavka modernog prava – iza norme je neka vrsta
legitimnosti
¢ Eksplicitna pretpostavka primjene modernog prava je postojanje
organizacije temeljene na ciljnoj racionalnosti- dakle birokracije:
nadleštvo, državno tijelo, sud…

EMILE DURKHEIM

LE SUICIDE (1897)
Zašto se ljudi ubijaju?
Netko radi bolesti drugi radi razočaranja, treći radi nekog osobnog razloga!
Samoubojstvo je individualan čin par exellance!
Ne radi se o psihičkom stanju.“Ne postoji ni jedno psihopatološko svojstvo
koje bi sa samoubojstvom imalo čvrstu i nesumljivu vezu. Broj
samoubojstva u društvu nije u zavisnosti od broja neruopata ili
alkoholičara”
Broj samoubojstava ne zavisi od krvi koja teže njihovim žilama, već od
civilizacije u čijem su okviru odgojeni”
Samoubojstvo se mijenja obrnuto proporcionalno sa stupnjem
društvene regulacije i integracije.
Čovjek teži obrazovanju i ubija se jer je religiozno društvo, čiji je on dio,
izgubilo koheziju, ali on se ne ubija zato što je obrazovan.
Znanost ni izdaleka nije izvor zla, već njegov lijek i to jedini kojim
raspolažemo. Kada jedanput društveni instinkt izgubi svoju oštrinu,
pamet je jedini vodič koji nam ostaje
Samoubojstvo:
 starih ljudi
žena nakon smrti njihova supruga

82
heroja u borbi
“čini se zato jer je pojedinac na taj čin obavezan ..”

ANOMIJA
Da bi bilo koje živo biće živjelo sretno, i uopće živjelo, njegove potrebe
moraju biti razmjerne njegovim sredstvima. ... u svakom povijesnom
trenutku postoji u moralnoj svijesti nejasno osjećanje o onom koliko
uzajamno vrijede društveni položaji, o relativnoj nagradi koja za njih
postoji..
Kad je društvo, međutim, poremećeno, bilo bolnom krizom, ili sretnom, ali
naglom promjenom, u efektu ono je privremeno nesposobno djelovati
regulativno… Sve dok društvene snage ne pronadju ravnotežu … to
vrijeme nestaje svaka regulacija (toute reglementation fait defaut pour un
temps). Ne zna se više što je moguće a što nije, što je pravedno a što
nepravedno, što su zahtjevi i opravdane nade, a šta prelazi granice
mjere…”

METODA
Induktivna i deduktivna
 započinje analizom postojećih teorija , za koje nalazi da su
beskorisne i pogrešne
prikupljanje velikog broja podataka induktivnim načinom
formuliranje teorijskog obja{njenja
povratak činjenicama radi provjere

OTAC SOCIOLOGIJE? PA KOLIKO TAKVIH IMA?

Emile Durkheim  smatra se ocem sociologije. On je od sociologije stvorio
znanost – i to praktičnu znanost, empirijski orijentiranu, metodama
usavršenu, pozitivnu i upotrebljivu metodu. Stvorio je i nastavni predmet
- "Science Sociale".
OPĆA KARAKTERISTIKA
Holizam je pristup mu kojem se društvo smatra cjelinom – kasnije će se
govoriti sistemom kojeg čine institucije i u kojem se procesi odvijaju na
razini sistema Funkcionalizam je pristup koji kreće od činjenice da uloge i
institucije koje u društvu postoje imaju SVRHU, društveni zadatak ili
funkciju
Durkheim razvija holističku i fukcionalističku perspektivu u sociologiji.

ŠTO JE DRUŠTVO
Društvo ne čine pojedinci

Društvo čine društvene činjenice, institucije
Društvo čini kolektivna svijest

ŠTO JE DRUŠTVENA ČINJENICA

Durkheim zapravo traži zakonitosti, uzroke-posljedice
“Rather than use the word laws Durkheim used the term social facts”.

ŠTO JE DRUŠTVENA ČINJENICA

83
Tri su vrste društvenih činjenica:
1. Opća obilježja društva – klima, gustoća, razvijenost, znanje
2. Zahtjevi društvenih institucija koje postoje u društvu – institucije u
užem smislu riječi i uloge u njima
3. Normativni zahtjevi – vrijednosti i norme društva – “kolektivne
predodžbe” ili kultura

KOLEKTIVNI DUH
Pojedinci u svojim ulogama moraju slijediti znanja i predodžbe koji su
složeni u koherentne konceptualne kategorije i neproturječne zahtjeve.

DRUŠTVO
Kako smo rekli u svakom od nas postoje dvije svijesti: jedna koja je
zajednička skupini kojoj pripadamo u potpunosti, i koja konzekventno
tome nije sasvim ni samo naša, već je društvo koje živi u nama, te druga
koja nas predstavlja kao pojedince koja je osobita i različita i koja nas čini
individuumom.

RELIGIJA JE FUNKCIJA
Religijski fenomeni nisu pitanje individualne vjere
"A religion is a unified system of beliefs and practices relative to sacred
things, that is to say, things set apart and forbidden—beliefs and practices
which unite in one single moral community called a Church, all those who
adhere to them."

PRIMITIVNE RELIGIJE
“Elementarne forme religijskog života”
Istraživanja u Australiji

RELIGIJA
Religija nije samo kreacija društva, već zapravo posvećivanje i obožavanje
društva

SVJETOVNE RELIGIJE
Moramo pronaći racionalne supstitute za sve religijske simbole koji
su dugo vrijeme služili kao glavni stupovi očuvanja moralnosti
društva

SOLIDARNOST
 Mehanička solidarnost = prema sličnosti
 Organska solidarnost = prema međuzavisnosti

KAZNA I MEĐUZAVISNOST
Društva mehaničke solidarnosti ne mogu drugo nego kažnjavati
Društva organske solidarnosti ne mogu drugo već restituirati

DRUŠTVENA PODJELA
Društvena i prirodna podjela rada

84
Specijalizacija funkcija
Pretvaranje društva je posljedica porasta diobe

 Emile Durkheim je otac funkcionalizma

VILFREDO PARETO
Vilfredo Pareto rođen je u Parizu 1848 – u aristokratskoj obitelji. Njegov
otac bio je talijanski marchese (marquis) koji je pobjegao u nacionalističku
emigraciju 1835 .

JE LI ZAGOVORNIK FAŠIZMA
Ideolog fašizma?
 student mu je bio B. Mussolini
 na njega su se pozivali fašisti
 bio je predstavnik fašističke vlade u Ligi naroda
 tvrdio je da je demokracija laž
 smatrao je da je nejednakost ljudi neizbježna

IDEOLOG FAŠIZMA? NE!

 Ideolog fašizma? NE Nipošto!
 zar odgovaramo za svoje studente
 B. Mussolini je kao student bio socijalista
 na njega su se pozivali uglavnom liberali
 umro je nakon 8 mjeseci fašizma tvrdio je da je demokracija laž. Da,
smatrao je da je nejednakost ljudi neizbježna ali ne misli na prava
ljudi već sposobnosti

PARETO – TKO JE ZAPRAVO?

Vratio se u Italiju kada je imao 10 godina
Nikad nije riješio problem nacionalnog identiteta: govorom Talijan,
pismom Francuz
Studirao 11 godina-ali nesporno dobar student
1869 postao direktor na željeznici
TEŽAK ČOVJEK
1889, nakon smrti roditelja mijenja stil života. Nije prihvatio naziv
marchese, prekinuo posao oženio se za Alessandrinu Bakunin, i preselio u
Fiesole.  Započeo je pisanja, polemičke članke protiv vladine politike,
javna predavanja (sindikatima!) i čekanje na akademski položaj. Slijedi ga
policija i progoni vlast.
PREOKRETI U ŽIVOTU I MIŠLJENJU
Možemo identificirati dva prevratnička momenta u Paretovom životu:
Prvo je kada postane aktivni liberalni političar, a stručno se orijentira
prema ekonomskoj znanosti
Drugo je kada postane svijestan ograničenja usko definiranog koncepta
ekonomske znanosti i formulira opću teoriju društva 1902-1903 objavljuje
rad “Socijalistički sistemi” a 1915 “Opću teoriju sociologije”

85
 UČENIK WALRASA
Postaje učenik Leona Walrasa. Bili su potpuno različiti. Walras je bio
skroman i samozatajan, idealista. Pareto svadljivi polemičar, bahati
aristokrata.
Pareto je postavljen za profesora 1893, sa 45 godina .

EKONOMSKI TEORETIČAR
Radi razumijevanja njegovog djela treba razlikovati i razne faze njegove
političke karijere:
U mladosti vatreno je zagovarao krajnji liberalizam, humanizam i
demokraciju. Protivio se autoritetu crkve i religiji, ograničenju tržišta,
sindikatima i militarizmu. Zagovara laissez-faire ekonomiju. 
U zreloj dobi odbacuje ideju političke jednakosti i kritizira demokratske
institucije

OD EKONOMIJE SOCIOLOGIJI
U kasnijoj dobi Pareto se okreće od ekonomije sociologiji. Stvara vlastitu
teoriju o društvenom ponašanju
Ljudi djeluju prema interesima
Ne djeluju logično već “nonlogically, but they make believe they are acting
logically.“
Ljudi su različiti a društva se dijela na m(kl)ase i elite

ŠTO SU DRUŠTVA?
Društva su sistemski povezane cjeline sastavljene od samostalnih dijelova.
Promjene u jednom dijelu utječu na promjene u drugim dijelovima, te
ukupnosti sistema.
Postojeće snage društva djeluju tako da održavaju postojeću organizaciju i
ustroj, ta da je svaka promjena u skladu s prirodnim razvitkom sustava.

KRITIKA DEMOKRACIJE
U poznatom članku Rivista (1900), Pareto odjednom mijenja stav. Do tada
radikalni demokrata i liberal deklarira se kao anti-democrata. 
Povod za to su i nemiri koji su destabilizirali koncem stoljeća Italiju i
Francusku i daleko od stvaranja prave demokracije, meritokracije i
socijalne države vodili su zamjeni jedne élite drugom elitom, pri čemu su
strukture moći ostale netaknute. 

SOCIOLOŠKA ANALIZA
1900, Pareto ulazi i u raspravu s Benedettom Croceom.  Croce je kritizirao
ekonomski pozitivizam temeljen na pretpostavci o homo oeconomicusu.
Pareto barani ekonomsku metodu simplifikacije ljudskog ponašanja i
logičkih ekonomskih zakona.
U isto vrijeme shvaća ograničenost vlastitih zaključaka.

OSNOVNE TEME
 Logička akcija
 Residuum
 Derivacije

86
  Interesi
 Politički cinizam

PARETOV POZITIVIZAM
Pareto smatra da sociologija treba biti empirijska disciplina koja slijedi
metode prirodnih znanosti. On se zalaže za “logičko-eksperimentalnu”
metodu iskustva i promatranja.

LOGIČNA I NELOGIČNA AKCIJA

Akcija ljudi može biti ili logička ili nelogička:
  Logična akcija pojavljuje se u strogom obliku kad (1) se neki cilj može
realistički postići, te ako je tako , (2) razmatra se kojim najboljim
prikladnim sredstvima. 
Pareto tvrdi da je logična akcija rijetkost (obično na području ekonomije i
znanosti). Većinom prevladava nelogička akcija koja odražava osjećaje
ljudi ili urođene instinkte. Aktor i sistem su povezani i aktor je dio
nelogičke aktivnosti sistema.  

LOGIČNA AKCIJA
 Pareto definira logičku akciju kao onu koja "that use means
appropriate to ends and which logically link means with ends."
 Logička veza mora biti evidentna ne samo subjektivno već i "but
[also] from the standpoint of other persons who have a more
extensive knowledge."
 Logične akcije su racionalne i subjektivno i objektivno

LISICE I LAVOVI
 Poduzetnici tvore klasu koja se bavi pretežno financijskim
manipulacijama, poduzetnicima koji manipuliraju tržišnim
šansama, političari i državnici koji stvaraju političke pokrete,
dogovore, stvaraju političke imperije . Takve po uzoru ma
Machiavellia naziva lisicama, ljudima sposobnim za poduhvate,
inovaciju, prevrtljivost, nepouzdane u dogovorima i konzervativnim
vrlinama.
 Rentijeri predstavljaju snage socijalne inercije i konzervativizma i
imaju jake osjećaje lojalnosti rodu i naciji gradu i zajednici,
pokazuju solidarnost i i patriotizam često sui religiozni i skloni
tradiciji. Ne suzdržavaju se upotrebe sile. Njih naziva “lavovima”

REZIDUE
Pareto razlikuje 51 residuu u slaže ih u šest kategorija:
1.Kombinacija – obilježenu vještinom snalaženja i stvaranja zajednica
2.Zadržavanja agregata – obilježenu porivom očuvanja tradicije, simbola i
društvenih odnosa
3.Izražavanja osjećaja – temeljenu na prijenosu stanja osjećaja na druge u
religijskim ritualima, političkim mitinzima
4.Socijabilnost – nametanje svojih kriterija pripadajućoj grupi
5.Integriteta – izraženu kroz poriv očuvanja samopoštovanja
6.Seksualnog apetita  

87
 RACIONALIZACIJA PONAŠANJA
Pareto tvrdi da iako ljudi ne djeluju logično i racionalno imaju snažan
poriv opravdati i učiniti racionalnim svoje postupke, kao da su oni
konzekvenca načela i stavova, ideja i vjerovanja koje pojedinac ima.

DERIVACIJE
Derivations su važan dio socijalnog isistema i sistema osobe. One su oblik
nelogičke akcije, društveno prihvatljivi oblik residua,
Javljaju se u različitim oblicima: “These are assertions, appeals to
authority, claims that are in accordance with prevailing sentiments or the
conventional wisdom, and verbal proofs that employ ambiguity,
abstractions, and analogies in lieu of hard evidence.

ŠTO JE SLOBODA? DERIVACIJA!

Pareto se često vraća na teme opravdanja nelogične akcije., a u kasnijoj
fazi osobito na pojmove koji su temelj suvremenih ideologija.
“Notions such as "liberty," "equality," "progress," or "the General Will" are
as vacuous as the myths and magical incantations with which savages
rationalize their actions. None is verifiable, all are fictions that serve
mainly to clothe and make respectable the actions of men…We have to see
to what extent reality is disfigured in the theories and descriptions of it
that one finds in the literature of thought. We have an image in a curved
mirror; our problem is to discover the form of the object so altered by
refraction.''

LAŽ NEDEMOKRATSKIH IDEOLOGIJA

Što je s idealima i teorijama koje opravdavaju ideale? To je samo
propaganda.
Oni koji žele postići više društvene položaje svoj interes zaodjevaju u takve
fraze
Za Pareta humanizam, socijalizam, fašizam, komunizam ili što slično ima
isti cilj: “All ideologies were just smokescreens foisted by "leaders" who
really only aspired to enjoy the privileges and powers of the governing
élite.” 

VLADARI I MORAL
Vladari se ne smiju držati morala.
To uključuje vladanje putem zakona i drugih oblika društvene kontrole.

MASE
Obični osjećaji ljudi su sebičnost i gramzljivost. Podanici nemaju veličinu,
nemaju poštenje i nemaju hrabrost. Zato su podanici.
Podanici ne mogu prevladati svoje osjećaje, mogu samo imitirati vladare

PARETOV PRINCIP
Paretov principle (poznat i kao pravilo 80-20 Rule) je tvrdnja da u svakom
društvu posljedice proizlaze iz malobrojnih uzroka. 80% posljedica je
izazvalo 20% uzroka

88
Pareto vidi da je 80% vlasništva u Italiji vlasništvo 20% ljudi, a na sve
fenomene aktivnosti i društvenog djelovanja taj princip primjenjuje
Joseph M. Juran .
STRATIFIKACIJA
 Za Pareta konstantna i univerzalna pojava je društvena
stratifikacija. Nejednakost je posljedica različitih kombinacija
residua kod pojedinaca, te morlanih, intelektualnih i pravnih razlika
između ljudi.
 Socijalna stratifikacija je ključni sistemski element razumijevanja
institucija političke demokracije.
 Opravdanje stratifikacije su različite derivacije ---, na primjer
jednakost, bratstvo, sloboda

CIRKULACIJA ELITA
 Glavni element društvene dinamike za Pareta je cirkulacija elita.
 Povijest je groblje aristokracija.
 Stratifikacija je dio prirodnog poretka stvari
 Oni na društvenom vrhu ne mogu dugo ospati na samom nasilju i
moći.
GAETANO MOSCA
POLITIČKA KLASA
 U društvima postoje elite i mase
 Elite vladaju temeljem monopola organiziranosti
 Birokracija
 Politička klasa

JOSE ORTEGA Y GASSET

 José Ortega y Gasset rođen u Madridu, doktorat filozofije o 1904.
 Visiting scholar Berlin, Leipzig and Marburg (1905-07), a
 Kao liberalni političar protivio se diktaturi Primo de Rivera's
dictatorship (1923-30) i povukao se iz nastave u znak protesta.
 Zastupnik u parlamentu, povjerenik za Madrid
 Emigrant u građanskom ratu (1936-39)
 n1941 profesor u Limi
 Često predavač u USA, Njemačkoj
 Umro na 18. 10. 1955
 The Revolt of the Masses presented that society is composed of
masses and dominant minorities. The work echoed the warnings of
19th-century liberals that democracy carried with it the risk of
tyranny by the majority. When earlier masses had recognized the
superiority of elites, in modern times masses wanted to dominate.
Bolshevism and fascism were symptoms of usurpation of power by
the "mass man." Ortega sees that the mass man demands nothing
and lives like everyone else, without vision or compelling moral code.

POBUNA MASA
'The modern world is a civilized one; its inhabitant is not’

89
 OBITELJ

FUNKCIJE OBITELJI
Slijedeće funkcije mora obavljati obitelj da bi se održao društveni poredak:
 treba stvoriti zamjena za one članove društva koji umru, tj.
reprodukcija društva
 moraju postojati institucije za ublažavanje konflikta i održanje reda
 ljudske zamjene moraju biti izvježbane tako da postanu djelatni
članovi društva
 moraju postojati postupci bavljenja s emocionalnim krizama.. za
održanje osjećaja smisla" R.Winch, Moderna obitelj, 1963

FUNKCIJE OBITELJI: OGBURN

Wiliam Ogburn smatra da je promjena usmjerena na izgradnju društvenih
institucija koje, djelomično ili potpuno, preuzimaju zadatke koje je nekad
obavljala obitelj.
Ne radimo u obitelji već u organizacijama. Naši suradnici nisu i naši
rođaci. Radno vrijeme i naš život u profesionalnim grupama i uz prijatelje
odvojen je od obiteljskog života. Izbor rada, obrazovanja, napredovanja,
zabave, stanovanja, skrbi, zdravlja ili sigurnosti ne temelji se na
porodičnim vezama i kriterijima podrijetla. rad je odvojen od obitelji.  
Bez dviju prihoda obitelj teško održava standard života. Profesionalna
znanja, pa čak i osnovne vještine stječeme u školi. Obitelj daje orijentaciju
u životu. Naše interese i orijentacije, znanja i predrasude, stječemo i van
obitelji, čak i u suprotnostima s navikama i tardicijama koje održava
obitelj. Kad smo ozbiljno bolesni idemo liječniku. Pred stotinu godina
jedan od najmučnijih ali vrlo živih utiska bila je smrt u krugu obitelji.
Danas se umire u bolnicama.
Obrazac odnosa nije krvna veza između ljudi već složeni spletovi
društvenih uloga i odnosa, pa i odnosi u braku pretpostavljaju izbor
partnera ali ne i negovih srodnika. Brak se temelji na ljubavi i seksualnom
slaganju, a nije više ugovor o "radu i imovini". Seksualnost danas svakako
nije svedena samo na odnose u braku. Štoviše, u tehničkom smislu niti
reprodukcija više nije monopol obitelji. ne mislimo samo na vanbračnu
djecu, već i na brojne mogućnosti umjetno potpomognute oplodnje.
Osnovna ideja je, dakle, da vremenom obitelj gubi funkcije koje
preuzimaju druge društvene institucije. Obitelj gubi neke funkcije ali za
njihovo obavljanje pojavljuju se specijalizirane institucije. Funkcije i zadaci
ne nestaju, njih samo više ne obavlja obitelj, već institucije i organizacije
zasnovane na drugim principima:.Njena uloga usredotočuje se na
afektivne (osjećajne) odnose između članova.

FUNKCIJE: MURDOCK
 reprodukcija i regulacija seksualnog ponašanja,
 briga i zaštita mladih,
 socijalizacija,
 ekonomska funkcija

90
 FUNKCIJE OBITELJI: PARSONS & GOOD
To su:
 prvo, primarna socijalizacija i
 drugo: emocionalna stabilizacija odraslih.
Primarna socijalizacija odnosi se na odgoj male djece i na usvajanja
osnova kulture i stvaranje osobina ličnosti. Emocionalna stabilizacija
odraslih znači stvaranje braka zasnovanog na uzajamnim osjećajima i
emocionalnoj sigurnosti. Smatrao je- krivo, pokazala su istraživanja - da
će nuklearna obitelj značiti njenu izolaciju od porodice i srodnika.
FUNKCIJE OBITELJI: W. GOOD
Objašnjenje promjena u obitelji kao posljedicu industrijalizacije ponudio je
još 1963. godine William Good. On tvrdi da su promjene koje se dešavaju
u obitelji - nastanak konjugalne inokosne obitelji - korisne za
industrijalizam.
 "budući da je obitelj parova pokretljivija ona može slijediti promjene
u potrebi za radnom snagom
 talentirani pojedinac može napredovati na društvenoj ljestvici bez
obveze da pri tome povlači za sobom cijelu proširenu obitelj
 donošenje odluka u tržišnoj ekonomiji bolje je ako se ne obaziremo
na šire srodničke strukture
 mlada osoba za svoju karijeru ne treba pomoć niti sluša savjet
starijih
 izbor zanimanja i odabir kandidata za posao zasniva se na
sposobnostima a ne obiteljskoj podobnosti i vezama
 veliki dobitak za sistem je korištenje talenata žena koje više ne
trebaju suglasnost starijih ili muževa
 industrijski sistem je utemeljen na individualnom postignuću stvara
brojne psdihološke napetosti, konjugalna obitelj je tada emocionalno
utočište i sigurnost"

W.Good, Uloga obitelji u industrijalizaciji, 1963

SPOL I ROD
Uobičajila su se dva izraza koji označavaju razlike muškaraca i žena. Pod
utjecajem anglosaksonske literature razlikuju se spol (sex) i rod (gender).
Izraz spol označava biološke, somatske, razlike između muškaraca i žena.
Izraz gender označava proces u kojem se biološkim razlikama muškaraca i
žena pripisuju društvena i kulturna obilježja te ih se svrstava u određene
skupine.
U većini društava i slučajeva spol i rod se podudaraju, ali u nekim
kulturama rodne razlike se naglašavaju do krajnosti. Na primjer u
Afganistanu ženama nije bila dozvoljena nikakva javna aktivnost. Dakle
spol je izraz koji označava biološko, a rod (gender) društveno određenje
razlike spolova. Izraz rod (gender) upućuje i na subjektivnu identifikaciju
sa spolom, jer u pojedinim slučajevima (transvestiti, transeksualnost)
biološko određenje i subjektivni doživljaj nisu isti.
Isto tako taj izraz naglašava spolne stereotipe i predrasude vezane za
očekivanja prema rodnoj klasifikaciji. Od žena se očekuje određeno
ponašanje u govoru ("žene ne psuju"), ponašanju, oblačenju i pažnji prema
izgledu. Od muškaraca se očekuje prodornost, odlučnost, snaga. U

91
stvarnosti takve osobine su izmiješane u kod svakog pojedinca prisutne u
različitom omjeru, ali društvena očekivanja i uloge nameću pravila koja
onda postaju i razlogom osjećaja nelagode, frustracija, pa i napetosti. Žena
koja jedri ili igra nogomet, muškarac koji kuha ili voli profinjene mirise
bez obzira na njihove prirodne porive morati će se nositi s društvenim
očekivanjima.

RAVNOPRAVNOST
Ženska podčinjenost objašnjavala se biološkim razlozima, manjom snagom
i inferiornom logikom blizine prirodi. Žena je privržena obitelji jer je
majka, brine o djeci, brine o domaćinstvu. Njen odnos prema stvarnosti je
mekši i neagresivan, ona je osjećajnija i nerealistična. Niži položaj žena u
društvu objašnjavao se i prirodnom podjelom rada. Stvorene su norme
koje su stalnim i stoljetnim ponavljanjem stvorile i kod samih žena privid o
prirodnosti takvog položaja.
Moderno društvo ne priznaje takve argumente. Biološke razlike (građa
mozga, hormonalne razlike, građa tijela) ne trebaju biti dokaz za nužnost
razlika. Uloga majke ne znači niti to da se poslovi ne mogu podijeliti, ili
drukčije dodijeliti ili pak da otac ima sporednu ulogu u brizi o djetetu.
Privrženost obitelji je individualna ne rodna osobina. Osjećajnost žena -
osim što je to predrasuda - prije je posljedica odgoja i socijalizacije no
somatskih karakteristika.

NERAVNOPRAVNOST
Žene imaju niži socijalni status, manju društvenu moć i utjecaj i manje
mogućnosti rada na vlastitim interesima. To su društvene a ne prirodne
razlike. Razlike u društvu postoje i prema drugim osnovama, ali razlike
prema rodu u patrijarhalnim društvima doživljavaju se kao presudno
važne. Neukusni stereotipi o tome da ljepota i inteligencija ne idu zajedno
primjenjuju se na žena ali ne i na muškarce.

OBITELJSKA ULOGA
Položaj žena u društvu i njihov položaj u obitelji usko su i uzajamno
uvjetovani. Nametanje uloga u obitelji znači za žene stavljanje u
diskriminirajući položaj van nje, ako su namjere žene postići društveno
napredovanje: školovanje, rad, zarada, društvena moć.

MUŠKI I ŽENSKI BRAK

Muški brak u kojem muškarac smatra da je ograničen svojim obavezama
prema supruzi i djeci, osjeća nedostatak slobode koju je imao kao mladić,
osjeća napor svakodnevnog prilagođavanja drugima, a zapravo uživa
dobar položaj oca obitelji u kojem je obitelj servis njegovih interesa,
sigurnost u svakodnevnoj rutini.  
Ženski dojam braka je drukčiji: očekivanja o stopljenosti i uzajamnosti,
ispunjenje smisla dužnostima majke i domaćice, rastaču se pred
neminovnim starenjem u svakodnevnim rutinama, gubitkom
samostalnosti i slobode u ponašanju. I jedna i druga strana trpe
razočaranja i raduju se uspjesima, ali ženski brak ima veći stupanj
odstupanja od vanjskog ideala uspješnosti i sadrži neprestano otkrivanje
da svaka žena nije za svaki tip obiteljskog odnosa.

92
PERSPEKTIVA
 
Izmijenjen pogled na ravnopravnost u obitelji nije jednom zauvijek
razriješen i dobiven spor. O tome će postojati različita mišljenja: ne paše
isti šešir na svaku glavu. Međutim u dužem vremenskom pregledu i uz
postojanje uvida u globalni trend sasvim jasno je da pitanje
ravnopravnosti muškaraca i žena nije trenutna i lokalna rasprava već
jasna tendencija izjednačavanja prava i obaveza žena.

LJUBAV KAO TEMELJ OBITELJSKE VEZE

Jedna funkcija obitelji jačala je vremenom. Osjećaji, osobito osjećaj
ljubavi postali su temeljem bračne i obiteljske zajednice
CILJ BRAKA
Jedna od posljedica prenošenja zadataka obitelji na društvene institucije
bila je i promjena prirode braka. U neko vrijeme brak je bio polu-poslovna
ponuda, što su roditelji shvaćali u potpunosti a mladi samo djelomično.
Mladić je tražio dobru domaćicu koja je bila marljiva, vješta i sposobna.Za
djevojku je bilo vrlo važno imati takvu reputaciju u društvu. Od mladog
čovjeka se očekivalo da skrbi za obitelj, da je iz dobre kuće i da ima status.
Imati imovinu bila je stvar za razmišljanje.
Pod takvim okolnostima bilo je šanse i za romansu, ako roditelji nisu sve
sredili prema presudnoj važnosti miraza. Brak se vidio kao institucija, kao
poslovni poduhvat. Suprotno, romantična ljubav je sasvim nešto drugo.
Dođe i prođe. Zaljubljeni ste danas ali ne sutra. Nije se smatrala dovoljno
stabilnom pojavom da bi se na njoj uzdigao posao, stvorila i odgojila
obitelj. Trebalo je nešto drugo, efikasnost i sposobnost"
W.Ogburn, Promjenjene funkcije obitelji, 1938
KONJUGALNA
Bračni partner u modernoj obitelji odabire se slobodno, bira prema
osjećajima i ljubavi, a život u obitelji postaje intenzivniji, intimniji,
emocionalniji, privatan i odvojen od šire porodice i zajednice. Obitelj
postaje omeđeno područje u kojem članovi mogu, i trebaju, očekivati
bezuvjetnu ljubav i razumijevanje. Ljubav je temelj braka, emocionalno
ispunjenje i fizičko zadovoljenje. Brak se ne shvaća kao ekonomska ili
drukčija ekonomska zajednica već kao slobodan izbor. Ljubav nije
podložno trpljenje ili prijateljstvo, navika zajedničkog života, već
idealizirana strast i snažan osjećaj.
LJUBAV I VEZA
Dva procesa događaju se istovremeno. Jedno je stvaranje društvene
situacije u kojoj je izbor bračnog partnera bio slobodan, pa se onda izbor
temeljio na osjećajima i ljubavi, a potom je izbor značio obavezu uzajamnih
osjećaja, poštivanja, ravnopravnosti. Drugo je proširenje slobode
pojedinca. Politička i ljudskih prava su prava pojedinca.
VEZA I?
Područje slobode pojedinca se povećalo i individualizam je vladajuće
stanje duha. Ljubav i sloboda kao načela odnosa u obitelji postaju i njene
najznačajnije karakteristike. Ideal strasne ljubavi nameće visoke
standarde očekivanja. Visoka očekivanja, povratno, sukobljavaju se s
društvenim realnostima. Ljubav ne može postojati kao dužnost, ona je

93
prvenstveno pravo pojedinca (uz obavezan dodatak da to pravo ne smije
štetiti djeci).

N. LUHMANN
Na žalost postoji određena tenzija između romantične ljubavi i stvarnosti.
Ideja o spontanoj nekontroliranoj strasti između jednakih dolazi u sukob
s promišljenom, ugovornom nejednakom prirodom barka. I danas su
bračni obrasci homogamni, pri čemu se najveći broj partnera nalazi među
ljudima sličnog geografskog podrijatla, klase, etničkog, imovinskog i
obrazovnog statusa. Romance is the ideal but only with socially
appropriate patrners"
N.Luhmann, Ljubav kao pasija: o kodiranju intimnosti, 1982

MODERNA OBITELJ
Osjećaji kao temelj odnosa postojali su i ranije, ali kao izuzetak, ili barem,
kao posljedica zajedničkog života. Ono što je novo su okolnosti. Moderno
društvo potpomaže ravnopravnost i uzajamnost u osjećajima i odnosu.
Postoje pravne mogućnosti razvoda. Postoji zaštita od muškog nasilja.
Postoje jasna pravila podjele imovine i osiguranja alimentacije. Kulturne
promjene koje donosi modernizacija društva naglašavaju ravnopravnost
žena (ravnopravnost njihovih prava i obveza), jednakost (prvenstveno u
očima prava, ali i u obrazovanju, prihodima, širini interesa), slobodu
izbora (partnera, trajanja veze), priznanja identiteta i individualnosti,
slobode seksualnosti i prava na užitak. Radi svega toga izvorni romantični
poticaj pretvara se u novi tip odnosa u obitelji, u obitelj u kojoj su odnosi
partnera zasnovani na uzajamnom slaganju i stapanju.

A. GIDDENS
 "U današnjem dobu, ideali (jednostrane) romantične ljubavi teže
razlaganju pod pritiskom seksualne emancipacije i autonomije žena...
Romantična ljubav ovisi o projektivnoj identifikaciji strastvene ljubavi
(amour passion) koja znači da budući partneri postanu privlačni jedan
drugom i potom međusobno vezani... Otvoriti sebe prema drugome, je
situacija koju nazivam ljubav uzajamnog prožimanja. Ljubav uzajamnog
prožimanja je aktivna, promjenjiva ljubav te zato škripi u onim
kvalitetama romantične ljubavi kakve su "zauvijek", i "jedan i jedini". U
današnje društvu rastave i razvoda se pojavljuje više kao posljedica
uzajamnog prožimanja ljubavi nego kao njen uzrok. Što više takva ljubav
postaje stvarna mogućnost to se više povlači "traganje za posebnom
osobom" a ono što vrijedi je traženje "posebnog odnosa". .. za žene snovi o
romantičnoj ljubavi vodili su turobnom podređivanju u domaćinstvu.
Uzajamna ljubav pretpostavlja jednakost u emocionalnom davanju i
primanju, a što je više tako svaka posebna ljubavna veza približava se
prototipu čiste veze.
A.Giddens, Transformacija intimnosti, 1992

M. CASTELLS
Pod krizom patrijarhalne obitelji podrazumijevam slabljenje modela obitelji
zasnovanog na postojanom prakticiranju autoriteta/dominacije nad

94
cijelom obitelji od strane muške glave obitelji... Raspad kućanstava
oženjenih parova, razvodom ili razdvajanjem, prvi su pokazatelj
nezadovoljstva modelom obitelji.. nadalje raspad oženjenih obitelji sve
češće vodi stvaranju samačkih kućanstava i/ili kućanstava s jednim
roditeljem..
sve veća učestalost bračnih kriza i sve veće teškoće pri usklađivanju
braka, posla i života, čine se povezane s druga dva snažna trenda:
odgađanjem sklapanja braka i zasnivanjem partnerstva bez braka. Treće
kao posljedica ovih različitih tendencija...pojavljuje se sve više različitih
obiteljskih struktura... U uvjetima nestabilnosti obitelji i sve većoj
autonomnosti žena u njihovom reproduktivnom vladanju.. sve veći broj
djece rađa se izvan braka...žene probuđene svijesti i suočavajući se s
teškoćama, ograničavaju broj djece koje rađaju i odgađaju prvo dijete.
Sve u svemu, ova kretanja, koja jedna drugo pojačavaju, dovode u pitanje
strukturu i vrijednosti patrijarhalne obitelji. To nije nužno kraj obitelji.. no
kretanja koja spominjem upozoravaju na kraj obitelji kakvu smo
poznavali dosad...ne samo inokosnu obitelj, već obitelj zasnovanu na
patrijarhalnoj dominaciji koja je pravilo već tisućljećima.
M. Castells, Moć identiteta, 2002

D.H. LAWRENCE
Za slijedećih pedeset godina čitava struktura našeg društva izmijeniti će
se, modificirati po mnogo čemu. Stari svije naših djedova nestaje kao
snijeg na suncu i prijeti poplavom. na što će sličiti svijet naših djedova
kroz pedeset godina, ne znamo. Ali po svojoj društvenoj strukturi biti će
drukčiji nego danas. Mi se moramo izmijeniti. Možemo se izmijeniti se na
nov i inteligentan način, prilagoditi se novim uvjetima, spremni prihvatiti i
zadovoljiti naše potrebe, spremani izraziti nove želje i nove osjećaje - i tu
leže naša nada i naše zdravlje. Hrabrost za to je prava riječ.
Zastrašenost bi bila prava propast. Pred nama su ogromne promjene,
neizbježne promjene. Ako budemo inteligentni, budni i hrabri, život
možemo učiniti boljim, bogatijim, spontanijim, vitalnijim, manje nečasnim
i materijalistički orijentiranim. Ako upadnemo u stanje zastrašenosti,
nemoći i dosade, stvari mogu postati daleko gore nego što su sada. Zavisi
od nas...U nama se stvaraju novi osjećaji, stare vrijednosti se gube i na
njihovo mjesto dolaze nove. Shvaćamo da nam više nije stalo do stvari koje
smo nekad žarko željeli. Velike društvene promjene me istovremeno
zanimaju i zabrinjavaju, ali to nije moje područje. Ja znam da nam
predstoji bitna promjene - i znam da nam je nužan jedan plemenitiji i
humaniji sistem temeljen na životnim a ne novčanim vrijednostima.
D.H. Lawrence, Eseji, 1920?

JE LI OBITELJ UNIVERZALNA
Na jugu Sudana živjelo je pleme Ik. Interes istraživača izazvalo je time što
u tom plemenu ne postoji niti obitelj niti institucija doma. Idealnu
obiteljsku strukturu čine partneri bez djece. Djeca i starci smetaju te se
često prepuštaju smrti od gladi. Seksualna aktivnost, zbog gladi je
nepoželjna, a djeca koja se rode smatraju se odraslima i napuštaju
roditelja kad imaju tri do četiri godine. Djeca žive u generacijskim

95
gangovima. Nekako preživljavaju. Nema ljubavi i prijateljstva, niti među
partnerima niti prema potomcima

UNIVERZALNOST OBITELJI?
Kako objasniti da u društvima sličnim prema klimi, stupnju ekonomskog
razvoja ili porijeklu postoje sasvim različite forme obiteljskih zajednica?
Član kineske obitelji svoje individualno postojanje vidi samo kao sekvencu
u nizu predaka i potomaka. Kako tu činjenicu usporediti sa tradicijom
individualizma? Kako razumjeti da se u sasvim nesličnim situacijama
razvijaju slični svadbeni ili bračni običaji?

PRIMITIVNA OBITELJ
U primitivnim društvima pojedinac sve svoje društvene veze gradi na
obrascu svog odnosa s ocem i majkom, bratom i sestrom... Trajanje
porodičnih spona i preko zrelosti je obrazac svekolikog društvenog
ustrojstva i uvjet suradnje u svim ekonomskim, religijskim i magijskim
stvarima... Društvene veze izvode se iz razvoja jedinog odnosa koji je čovjek
preuzeo od svojih životinjskih predaka: odnosa muža i žene, roditelja i
djece, braće i sestara...
B,Malinowski, Seks i represija u primitivnom društvu, 1954

PROMJENA
Vremenom zadaci obitelji i odnosi u obitelji bitno su se promijenili, ali je u
našim vrijednostima i osjećajima, ostale neprijeporno pozitivan stav prema
obitelji. Međutim promijenili su se uvjeti. U proteklih stotinu godina
obitelj se radikalno promijenila.

CULTURAL LAG
Tehnološke i materijalne promjene brže su od promjena naših nazora i
vrijednosti. Kultura zaostaje iza tehnologije. Ideja o postojanju kulturalnog
zaostatka (cultural lag) razvijena je u radovima W. Ogburna, (W.Ogburn,
Društvena promjena, 1920).

G.P. MURDOCK
Po njegovoj klasifikaciji tipova obitelji, koja odražava uobičajen moderni
stav prema obitelji, jezgra obitelji je nuklearna obitelj. To je obitelj koju
sačinjavaju muž i žena te njihovi maloljetni potomci. Riječ nuklearna ovdje
dolazi od latinske riječi nucleus - jezgra, jer je zamišljao da u
koncentričnim krugovima oko takve jezgre postoje sve slabiji oblici
porodičnih veza: proširena obitelj.
 
Smatra da je nuklearna obitelj univerzalna, jer je par monogamnih
roditelja pretpostavka braka, brak je temelj reprodukcije, zaštite i odgoja
djece. Takva nuklearna obitelj povezuje se srodničkim vezama s drugima
u porodice, klanove, plemena.

POLIGAMIJA
Prvi oblik proširenja obitelji je poligamija, situacija višekratnih i
istovremenih bračnih veza.

96
Dva su oblika poligamije: poliandrija (kada jedna žena ima više muževa) i
poliginija (kada muž ima više žena).
U Murdockovoj klasifikaciji to je najčešći oblik obitelji. Velika većina
analiziranih društava, 193 od 250 (77,2%) dopušta i ohrabruje poliginiju.
Samo 43 (17,3%) društva izričito zabranjuje poliginiju.

POLIANDRIJA
To je situacija u kojoj je potpuno normalno i poželjno da žena za supruga
izabere više braće (Toda u Indiji) ili živi s bratom uz istovremenu vezu s
više muškaraca (Nayara).
Takve situacije Murdock, u klasifikaciji 250 društava i njihovih obiteljskih
zajednica, nalazi kod 17,6% društava.

POLIGINIJA
Poliginija - mnogoženstvo - je bračna zajednica u kojoj postoji veza jednog
muškarca s više žena istovremeno
STVARNOST?
U muslimanskim zemljama tek oko 5% brakova su poliginijski brakovi.
Tome vjerojatno doprinose i psihološki problemi (komplicirana
emocionalna situacija, miješanja obiteljskih uloga) i socijalne napetosti.
Prihvaćanje činjenice da netko ima više žena, uz univerzalno pravilo da se
rađa podjednaki broj dječaka i djevojčica, zapravo znači da netko ostaje
bez žene- 

OBITELJ SVE MANJA

 U Sjedinjenim Državama u trideset godina, od 1970. do 2000.
prosječan broj članova obitelji smanjio se od 3,14 na 2,62 člana.
 2000. godine 10 posto stanovnika živjelo je u kućanstvima s više od
pet članova, a taj postotak je 1970. bio 21 posto.
 59 posto kućanstava imalo je 2000. godine jednog ili dva člana-
1970 taj postotak bio je 46 posto

DRUKČIJI TIPOVI OBITELJI

Radi se o dugoročnom trendu. U Velikoj Britaniji svega 30 posto obitelji

odgovara slici nuklearne obitelji, 24% su samačka kućanstva, a dodatnih
27% čine parovi bez djece.

PRIMJER ŠVEDSKE
Švedska ima sasvim drukčiji tip obitelji. Šveđani se žene manje od ijedne
druge nacije industrijskih društava. Imaju najveći udjel odraslih koji žive
sami (20 posto). štoviše veliki dio parova živi van braka (25%) a polovica
švedske djece (uspoređeno sa 35 europskog prosjeka) rađaju neudane
majke. Prosječno domaćinstvo u Švedskoj je među najmanjima na svijetu
(2,2 člana). Uz to stopa razvoda je među najvišima.
D. Popenoe, Raspad obitelji u švedskoj državi blagostanja, 1991
PATRIJARHALNOST
Prema istraživanjima Hrvatska je zemlja jakih tradicionalnih i
patrijarhalnih vrijednosti, osobito glede položaja žena i obiteljskih odnosa.
Patrijarhalna obitelj je ona u kojoj muškarci ostvaruju ekonomsku,

97
političku i kulturnu dominaciju nad ženama i malodobnim članovima
obitelji.

PATRIJARHAT ILI RAVNOPRAVNOST?

Patrijarhat ne stvaraju biološke razlike između muškaraca i žena već
društveni položaj nadređenosti muškaraca.
Na primjer, žene u Hrvatskoj čine većinu zaposlene radne snage, ali
njihov prosječan prihod je manji. Žene su uspješnije u školovanju ali teže
nalaze posao.. Kulturni obrasci naglašavaju vezanost žena uz obitelj i
kuću, kućne poslove (Kinder, Kirche und Küche - djeca, crkva i kuhinja).

ŽENE U PARLAMENTU
Na globalnoj razini žene sačinjavaju 14.3 posto članova (članica!)
parlamenta, mada postoje značajne regionalne varijacije. Nordijske zemlje
imaju u prosjeku 40 posto zastupnica u zakonodavnim tijelima - Švedska
ima najvišu zastupljenost žena od 45%, a slijede je odmah Danska ,
Finska i Norveška. Na drugom dijelu spektra su arapske zemlje u kojima
samo 4.6 posto u zakonodavnim tijelima su žene. Latinska Amerika
(15,8), Azija (15,6) i Afrika (12,8) nisu izuzete od globalnog trenda. IDEA,
prosinac 2002.

SOCIOLOGIJA I POLITIKA

 Politika kao predmet društvenih znanosti - političke znanosti,

političke filozofije, povijesti
 Zašto je politika toliko važna?
 Paradoks: negativna slika u javnosti (afere, skandali), a u
ispitivanjima javnog mnijenja o važnim osobama u nekoj zemlji
političari redovito zauzimaju prva mjesta

ŠTO JE POLITIKA?
1. nastojanje oko dobrog života u zajednici
2. umijeće razboritog vladanja (državništvo)
3. sposobnost postizanja kompromisa i konsenzusa (umjetnost mogućeg)
4. težnja za moći, nametanje svoje volje drugima

WEBER O POLITICI
U nedovršenom djelu Gospodarstvo i društvo Weber politiku određuje kao
"težnju prema sudjelovanju u moći ili prema utjecaju na raspodjelu moći
između država ili između grupa ljudi u državi u kojoj žive."

WEBER O BIROKRACIJI
“U modernoj državi, u kojoj se vlast ne izražava ni u parlamentarnim
govorima ni u proglasima monarha, nego u vršenju uprave u
svakodnevnom životu, stvarna vlast nalazi se nužno i neizbježno u rukama
činovništva, kako vojnog tako i civilnog.”

98
… O NJEZINOJ MOĆI
Nadmoć birokracije, neosobna pravila, hijerarhija, instrumentalna
racionalnost
“Kad je jednom uspostavljena, birokracija spada u društvene strukture
koje je najteže razoriti. Birokracija je ono specifično sredstvo pomoću kojeg
se zajednička akcija pretvara u racionalno uređenu društvenu akciju.
Ondje gdje je birokratizacija uprave jednom potpuno provedena, stvoren je
oblik odnosa vlasti koji je praktično nesalomljiv.”

… NJEZINOJ OPASNOSTI
“Glavno pitanje nije kako možemo pomoći ili ubrzati taj razvitak
[birokratizacije], već što možemo suprotstaviti tom stroju da bismo spasili
ostatak čovječanstva od tog mrvljenja ljudske duše do ove apsolutne
prevlasti birokratskih životnih ideala”.

… POLITICI I POLITIČARIMA
"Politika kao poziv" (1918) – dva tipa političara: oni koji žive za politiku i
oni koji žive od politike
Osobine političara: 1. strast – strastvena odanost nekoj “stvari”, 2. osjećaj
odgovornosti – etika uvjerenja i etika odgovornosti, 3. sposobnost dobre
procjene

POLITIČKA SOCIOLOGIJA
 Duverger – znanost o državi i znanost o vlasti i autoritetu
 Bottomore – politička moć u društvenom kontekstu
 Glavni predstavnici: Marx, Tocqueville, Weber, Pareto i Michels
 Suvremeni: Lipset i Duverger

TRI SMJERA RAZVOJA

Tri paradigme – demokratska, elitistička i klasna
 Demokratski smjer – Tocqueville, Weber, Schumpeter, Dahl
 Elitistički smjer – Pareto, Mosca, Michels, Wright Mills
 Marksistički smjer – Marx, Lenjin, Gramsci, Althusser

MOĆ
ISKUSTVO MOĆI
Svakidašnje iskustvo: 1. pojedinac ne može uvijek raditi što želi jer se
tome opiru drugi, 2. neki znaju da mogu druge navesti da rade ono što
oni žele - snagom, novcem, položajem, lukavstvom, 3. obični ljudi vide da
postoje “oni gore” koji odlučuju, koji “povlače konce”, 4. svakom je očito da
su neke institucije moćne, da njihove odluke slušamo, da činimo ono što
one traže
POJAM MOĆI
Hobbes – moć čovjeka čine "sredstva kojima on trenutno raspolaže radi
dobijanja nekog budućeg vidljivog dobra“; prirodna (sposobnosti) i
instrumentalna (sposobnosti+okolnosti) moć – moć države
99
Weber – "stupanj vjerojatnosti da će u nekom društvenom odnosu
pojedinci uspjeti i u slučaju otpora nametnuti svoju volju drugima“

SHVAĆANJA MOĆI
1. supstancijalistička i relacionistička shvaćanja moći: moć kao
supstanca (sposobnost ili sredstvo) i moć kao određeni odnos
između ljudi

2. moć kao mogućnost postizanja cilja i moć kao sposobnost

nametanja svoje volje drugima (Weber)

PRISTUPI ANALIZI MOĆI

 Pluralistički pristup – društvo pluralističko, interesne grupe, Dahl,
Tko vlada – proces odlučivanja, raspodjela moći
 Elitistički pristup – koncentracija moći u rukama elite; Wright
Mills, Elita vlasti – oligarhijska elita: politička, vojna, ekonomska
 Marksistički pristup – politička moć izraz socijalne dominacije koju
ostvaruje vladajuća klasa nad potlačenom klasom u procesu
proizvodnje

TRI LICA MOĆI

Prvo lice – moć kao odlučivanje, Dahl – proces odlučivanja u New Havenu
Drugo lice – moć kao postavljanje dnevnog reda, Bachrach i Baratz – “Dva
lica moći”, “odlučivanje neodlučivanjem”
Treće lice – moć kao duhovna kontrola i manipulacija, Lukes

OBLICI MOĆI
 Machiavelli – lav i lisica, snaga i lukavost
 prisila – izdavanje autoritativnih zapovijedi uz prijetnju ili upotrebu
sile, 2. utjecaj - sposobnost uvjeravanja idejama ili novcem (mediji,
interesne grupe), 3. manipulacija – sposobnost upravljanja ljudskim
ponašanjem, neosjetnog navođenja (spin-doktor)
 Joseph Nye, Paradoks američke moći (2003) meka i tvrda moć (hard
and soft power)

IZVORI MOĆI
 M. Mann, Izvori socijalne moći,
 4 neovisna izvora: 1. ekonomski - kontrola nad sredstvima za
proizvodnju, 2. ideološki - moć nad idejama i uvjerenjima, 3.
politički - na djelatnosti države, 4. vojni - na uporabi fizičke sile
 Poljska 1980-ih – sindikat Solidarnost, Katolička crkva

OGRANIČAVANJE MOĆI
6 strategija:
1. neutraliziranje moći – sredstva: konstitucionalizam i legalizam -
rastvaranje političke moći u pravne odnose i forme, inzistiranje na pravnoj
proceduri. Najstarija i najprihvaćenija strategija – nalazimo je od Lockea,
Montesqueua, Kanta do suvremene proceduralne demokracije
2. smanjivanje opsega moći – sredstvo: smanjivanje ovlasti i funkcija
države – reduciranje funkcija države, prenošenje njezinih ovlasti i funkcija

100
na društvo kao sferu slobodne i spontane razmjene. Koncepcije
minimalne, ograničene, legalne države
3. kontrola upotrebe moći – sredstva: opozicija i javnost - nadzor
vlastodržaca i razotkrivanje zloupotreba moći. Pretpostavke - sloboda
govora i tiska, imunitet zastupnika
4. raspodjela moći – sredstva: horizontalna dioba vlasti između izvršne,
zakonodavne i sudske te vertikalna podjela nadležnosti između centralne i
lokalne vlasti, odn. federalne države i federalnih jedinica (federalizam);
dekoncentracija i decentralizacija moći
5. disperzija moći – sredstvo: organizacijski i socijalni pluralizam,
stvaranje mnoštva konkurirajućih centara moći, pravnim priznanjem
slobode organiziranja, te zakonskim ograničenjem korištenja monopolskog
položaja nad nekim izvorom moći. Dahlova ideja poliarhije – različite grupe
kontroliraju resurse za stjecanje političke moći (novac, status, znanje), ali
svaka kontrolira tek mali dio
6. uravnoteživanje moći – sredstvo: zaštita i predstavništvo manjina i
politički depriviranih, pozitivna diskriminacija – manjinske i ženske kvote

DRŽAVA
VLAST I DRŽAVA
 1. oblici i institucije upravljanja; 2. upravljači; 3. društveni odnos
zapovijedanja i poslušnosti
 Weber – izgled da će se određena grupa pokoriti naredbama, izvršiti
zapovijed; vlast po sili konstelacije interesa i vlast po sili
autoriteta
 Politička vlast i država

ODREĐENJE DRŽAVE
 Weber: sila kao specifično sredstvo države - država je zajednica koja
ima monopol nad legitimnom upotrebom sile na određenom
teritoriju
 Prelot – elementi države: veliko stanovništvo, teritorijalna osnova i
politička vlast kao kreativni elemenat, neosobni karakter vlasti

OBILJEŽJA DRŽAVE
1. Suverena vlast – apsolutna i neograničena
2. Javna institucija – javna i privatna sfera
3. Legitimna vlast – odluke se prihvaćaju jer se podrazumijeva da su
donijete u javnom (općem) interesu
4. Sredstvo dominacije – monopol sile
5. Teritorijalna zajednica – nadležnost geografski određena, tko živi unutar
granica

TEORIJE DRŽAVE
 evolucionističke koordinacijsko-funkcionalističke: mozak društva –
regulacija

101
  liberalno-individualističke: instrument sigurnosti i sustav moći,
Hayek i Nozick
 pluralističke: aktivno društvo (interesne grupe) i reaktivna država
 marksističke: instrumentalističke (Miliband) i strukturalističke (Offe)
 institucionalno-etatističke: autonomija države (Nordlinger), interes
aparata

ANARHIZAM I DRŽAVA
 “Uloga države je uvijek ista: ograničiti pojedinca, ukrotiti ga,
potisnuti i potčiniti” – Max Stirner
 “Nikakve stranke, nikakve vlasti, apsolutna sloboda čovjeka. To je u
tri riječi naše društveno i političko uvjerenje.” – P.-J. Proudhon

FAŠIZAM I DRŽAVA
 “Sve za državu, ništa protiv države, ništa izvan države” – Giovanni
Gentile
 “Za fašizam je sve u državi i ništa ljudsko ili duhovno ne postoji i
nema vrijednost izvan države. U tom je smislu fašizam totalitaran, a
fašistička država, sinteza i jedinstvo svih vrijednosti, tumači, razvija
i vlada cijelim narodnim životom. Država je svijest i volja naroda,
prava realnost individue” – Mussolini

DRŽAVA I DRUŠTVO
pet oblika države prema ulozi u društvu:
1. minimalna: načelo neupletanja, A. Smith
2. razvojna: modernizacija - Japan (Meiji), Njemačka (Bismarck), "azijski
tigrovi"
3. socijaldemokratska: načelo pravde – uklanjanje siromaštva i
smanjivanje nejednakosti
4. kolektivistička: ekonomija pod državnom kontrolom (komandne
ekonomije)
5. totalitarna: sveopći državni nadzor (od ekonomije do obitelji)

THOMAS MARSHALL: TEORIJA GRAĐANSTVA

tri razdoblja prava građanstva:
1. građanska prava – individualna sloboda (sloboda kretanja, jednakost
pred zakonom) - 18. st.
2. politička prava – sudjelovanje u politici (pravo glasa) - 19. st.
3. socijalna prava – minimalni status (socijalna pomoć, školstvo,
zdravstvo) - 20. st.

FAZE RAZVOJA DRŽAVE

 apsolutistička država: neosobna ali staleška vlast, Fridrik II.
"Ja sam samo sluga države"
 liberalna konstitucionalna država: ustavna ograničenja moći
države, osobna prava
 demokratska država: proširenje prava glasa
 socijalna država: socijalna sigurnost stanovništva, Bismarck i
Disraeli, New Deal

102
  minimalna jaka država: smanjivanje socijalnih prava i jačanje
represivnih aparata, tačerizam

LEGITIMNOST DRŽAVE
Weber: država kao posjednik monopola sile mora biti legitimna; tri tipa
legitimne vlasti
 Tradicionalna – svetost tradicije, monarhije
 Karizmatska – osobine vođe, diktature
 Legalno-racionalna – neosobna pravila, moderne pravne birokratske
države

KRIZA LEGITMNOSTI
 J. Habermas: kriza legitimnosti suvremene države – sukob između
logike kapitalističke akumulacije i demokratskih zahtjeva za većom
sigurnošću i pravima
 Izbor: ili odbiti narodne zahtjeve i izgubiti legitimnost ili riskirati
ekonomski slom
 Neoliberalna politika i kriza legitimnosti

GLOBALIZACIJA I DRŽAVA
 ekonomska globalizacija i kriza države
 Kenichi Ohmae, Kraj nacionalne države, 1995. – globalna tržišta i
kulturno približavanje, nemoćne nacionalne države i moćne
transnacionalne korporacije
 John Gray, Lažna zora, 1998. – i korporacije i države u situaciji
velikih rizika i neizvjesnosti, dvije važne funkcije države: 1. zaštitna
funkcija zbog anarhije globalnog tržišta, 2. kontrola nad prirodnim
resursima (nafta, voda)

DEMOKRACIJA

 Churchill: "Demokracija je najgori poredak, izuzevši sve druge."

 Dahl: demokracija i poliarhija, obilježja poliarhije: 1. birani
dužnosnici, 2. slobodni i pošteni izbori, 3. sloboda izražavanja, 4.
pristup alternativnim izborima informiranja, 5. autonomija
udruženja, 6. sveobuhvatno građansko pravo

TOTALITARIZAM
 fašistički i komunistički poretci
 C. Friedrich i Z. Brzezinski, Totalitarna diktatura i autokracija, 1956.
 obilježja: 1. službena ideologija, 2. jednostranačka država, 3.
monopol nad oružanom silom, 4. monopol nad sredstvima masovnih
komunikacija, 5. sustav policijskog terora, 6. državna kontrola nad
gospodarstvom

103
 AUTORITARIZAM
 autoritarni poretci – tradicionalne monarhije, vojne diktature,
autokracije
 obilježja: 1. nema službene ideologije, 2. postoji ograničeni
pluralizam, 3. vlast se ograničava na gušenje političke slobode i
suzbijanje opozicije, pa može biti krajnje represivna – teror i tajna
policija

ANTIČKA DEMOKRACIJA
 Polis, skupština svih građana, odlučuje o svemu
 Naizmjence svi i vladaju i pokoravaju se. Sloboda u jednakosti.
Ždrijebom se izabiru položaji u vlasti, nitko ne može više puta
obavljati dužnosti, osim vojničkih, a službe traju kratko i plaćene su

ARISTOTEL
 Vlada mnoštvo i što većina odobri, to postaje svrhom i onim što je
pravedno. Vladavina siromašnih
 “Dok se vladavina nekolicine [aristokracija] određuje plemenitim
rodom, bogatstvom i naobrazbom, značajke pučke vladavine čine se
opreka tima: prostoća podrijetla, siromaštvo, neobrazovanost”.

ROUSSEAU
 “Istinska demokracija” zahtijeva tri uvjeta koja se u modernom
društvu ne mogu ispuniti: 1. veoma malu državu u kojoj se “narod
može lako okupiti”, 2. “veliku izjednačenost u položaju i bogatstvu”,
3.“veliku jednostavnost običaja”.
 “Tako savršena vlast nije za ljude”. “Da postoji narod bogova, u
njemu bi se demokratski upravljalo”.

TOCQUEVILLE – ŽIVOT
 Pariz 1805.
 Aristokratska obitelj, otac gradonačelnik Verneuila, diplomirao pravo
1826, pomoćni sudac u Versaillesu
 oGustave de Beaumonta, od svibnja 1831. do veljače 1832. borave u
Americi - američki kazneni sustav
 1835. prvi dio Demokracije u Americi, 1840. drugi dio
 o1837. vitez Legije časti, 1839. zastupnik, 1841. član Francuske
akademije
 o1848. član Ustavotvorne skupštine, 1849. ministar vanjskih
poslova; tuberkoloza, 1851. povlači se iz politike zbog državnog
udara Napoleona III.
 Stari režim i Revolucija, 1856.
 Smrt, Cannes, 1859.

TOCQUEVILLE – MOĆ PREDVIĐANJA

"Danas na svijetu postoje samo dva velika naroda… Rusi i
Angloamerikanci. Oba su ova naroda odrasla u tami, pa su najednom, dok
su pogledi ostalih ljudi bili drugamo upravljeni, zauzeli prvo mjesto među
104
drugim nacijama, a svijet je gotovo u isto vrijeme doznao i za njihovo
rođenje i za njihovu veličinu. Svi su ostali narodi, čini se, otprilike dosegli
granice što im ih je priroda zacrtala, pa ih sada još samo moraju sačuvati;
no ova su dva naroda u porastu: svi ostali su zastali ili napreduju tek uz
tisuću napora; samo oni lakim i brzim korakom koračaju putem kojemu
oko još ne može nazrijeti kraj. Amerikanac se bori protiv prepreka koje
pred njega postavlja priroda; Rus se uhvatio u koštac s ljudima. Jedan se
s pustoši bori barbarstvom, drugi protiv civilizacije opremljene svim svojim
oružjem: zato Amerikanac svoja osvajanja izvodi oračevim ralom, a Rus
svoja uz pomoć vojničkoga mača. Da bi postigao svoj cilj, prvi se oslanja
na osobni interes i dopušta snazi i razumu pojedinca da djeluje bez ičijeg
upravljanja. Drugi na neki način u jednome jedinom čovjeku usredotočuje
svu društvenu moć. Jednome je glavno sredstvo djelovanja sloboda, a
drugome ropstvo. Polazište im je različito, putevi drugačiji; pa ipak, kao da
neki skriveni naum Providnosti svakoga od njih dvojice poziva da jednoga
dana u ruke uzme sudbinu jedne polovice svijeta." (Demokracija u
Americi, 1835)

TOCQUEVILLE – DEMOKRACIJA
 Demokracija stalni razvoj jednakosti uvjeta, nezaustavljiv,
univerzalan i nedostupan ljudskoj moći, djelo same providnosti,
htjeti zaustaviti demokraciju, čini se kao borba protiv samog Boga
 Opasnost demokratskog despotizma, tiranija nad pojedincem, “svi
jednaki, ali svi robovi”
 Amerika – udruge, decentralizacija, pluralizam, sloboda tiska. ALI:
"Ne poznajem zemlju u kojoj, općenito uzevši, vlada manja duhovna
samostalnost i manja istinska sloboda raspravljanja nego u
Americi."

MODERNA DEMOKRACIJA
 Moderna demokracija kao liberalna predstavnička demokracija
 Liberalni element: slobode i prava pojedinca, ograničenja vlasti i
autonomija civilnog društva
 Predstavništvo: demokracija u velikoj državi, izbor najboljih
upravljača
 Demokratski element – narodna suverenost

POLITIČKA PARTICIPACIJA
 A. Lincoln 1863. "government of the people, by the people, for the
people"
 "vladavina od naroda" – ideja političke participacije
 arod - načelo isključivanje i uključivanja
 narod kao skup politički jednakih osoba

OBLICI PARTICIPACIJE
 Lester Milbrath, Politička participacija, 1965. tri kategorije: 1.
apatični (ne sudjeluju), 2. gledatelji (sudjeluju uglavnom u izborima),
3. gladijatori (sudjeluju u brojnim oblicima)

105
  Razlike među gladijatorima – prosvjednici, aktivisti u lokalnoj
zajednici, stranački aktivisti

OGRANIČENJA PARTICIPACIJE
 Dahl, Predgovor ekonomskoj demokraciji, 1985 – nejednakost u
resursima kao izvor političke nejednakosti
 Razlike u obrazovanju, zanimanju, financijskoj moći i pristupu
organizaciji
 Novac - glavni izvor političke nejednakosti

PREDSTAVNIŠTVO
 "vladavina za narod" – ideja predstavništva
 Predstavnici: izabranici naroda i kontrolori upravljača, upravljačka
elita
 Rousseau: “Engleski narod misli da je slobodan. Ali grdno se vara.
On je slobodan samo u vrijeme izbora za članove Parlamenta. Čim
su oni izabrani, on ponovo postaje rob i ne znači ništa. Načinom
korištenja kratkih trenutaka svoje slobode, on pokazuje da je
zaslužio da je izgubi.”

PREDSTAVNICI KAO ELITA

 Michels: željezni zakon oligarhije – vlast izabranih (predstavnika)
nad onima koji su ih izabrali (narodom)
 Weber: u industrijskim društvima s masovnim strankama
plebiscitarna demokracija s vođom
 Schumpeter: demokratska metoda – izbor vođa, demokracija je
vladavina političara
 Downs: ekonomska teorija demokracije, političko tržište – političari i
birači

DEMOKRATIZACIJA
 S. Huntington, Treći val, 1990.
 valovi demokratizacije: 1. od 1828. (SAD) do 1926, demokratizacija
prava glasa za muškarce i uspostava odgovornosti vlade parlamentu,
2. od 1943. (Italija, Z. Njemačka) do 1962 (1960. Nigerija), 3. od
1974. (Portugal i Grčka, Španjolska 1979), ist. Europa 1989-91.
 reverzibilni valovi: 1922- 1942. i 1958-1975.
 činitelji demokratizacije: demokratsko iskustvo, razina ekonomskog
razvoja, povoljne međunarodne okolnosti

DEMOKRATSKA TRANZICIJA
 rušenje totalitarnih sustava i prijelaz u demokraciju
 Gorbačov – perestrojka i "demokratske revolucije", nove demokracije
(demokrature)
 tri faze demokratske tranzicije u Hrvatskoj: faza federalne
transformacije, 1989-1991; faza autoritarizma i privatizacije, 1992-
1999; faza demokratske konsolidacije, od 2000.

BUDUĆNOST DEMOKRACIJE
106
  Dahl, Demokracija i njezini kritičari, 1989. – dva preobražaja: polis i
nacionalna država. Treći preobražaj – širenje demokracije unutar
(korporacije) i izvan nacionalne države - nove tehnologije (Internet)
daju mogućnost elektroničke, direktne demokracije s potpunom i
učinkovitom participacijom.
 Teledemokracija, elektronička demokracija

RAZARANJE NARODA
 G. Sartori, Homo Videns (1998)
 U masovnom društvu građanin gubi znanja i sposobnost spoznaje.
Od homo sapiensa postaje homo videns, čovjek koji mišljenje
zamijenjuje slikom. Jedna slika vrijedi više od tisuću riječi, ali ni
milijun slika ne može dati niti jednu ideju. Televizija znači zatvaranje
pred ekranom, gubljenje veze s drugima, a računalo osamljivanje.
 SAD - 70 mil. nepismenih, Italija - 62% ne čita ni sportske novine
 Teledemokracija je kraj demokracije kao vlasti aktivnog i upućenog
građanstva

GLOBALIZACIJA I DEMOKRACIJA
1. koncentracija ekonomske moći pa i političke moći u korporacijama. U
Trećem svijetu izbjegavaju demokratsku kontrolu, nejednakosti se
povećavaju
2. moć prelazi u međunarodne organizacije a demokracija ostaje unutar
nacionalne države. Te organizacije su preslabe da nadziru globalni
kapitalizam ili su njegovi instrumenti (MMF, WTO)
D. Held: kozmopolitska demokracija - proširenje demokratskih formi i
procesa iznad teritorijalnih granica jačanjem EU i UN, te ograničenjem
demokratskog deficita od kojeg pate

SVJETSKA DEMOKRATSKA VLADA?

 Pretvaranje UN u svjetsku vladu? UN proizvod svojih članica, može
ono što one hoće, posebno 5 stalnih članica VS. UN je ograničena na
održavanja mira i sigurnosti - nadmoć SAD (Irak)
 Opća skupština: svaka država jedan glas, usvaja rezolucije, važne
dvotrećinskom većinom, ali karakter preporuka
 Vijeće sigurnosti: 15 članica očuvanje svjetskog mira i sigurnosti, 5
stalnih članica ima pravo veta, 10 ostalih svake dvije godine bira
Opća skupština
 Glavni tajnik, radi zajedno s Vijećem sigurnosti

DEMOKRATSKI DEFICIT EU
 Demokratski deficit znači nedostatak odgovornosti izvršnih tijela
predstavništvu ili neadekvatne mogućnosti za participaciju. Kako
funkcionira EU?
 1. Europska komisija - predsjednik i povjerenici na 4 god., predlaže
zakonodavstvo, provođenje ugovora i politike. 2. Vijeće ministara
vanjskih poslova - donosi odluke: važne jednodušno, ostale
kvalificiranom ili običnom većinom. 3. Europsko vijeće - šefovi

107
 vlada i ministri vanjskih poslova te dva povjerenika, strateško
vodstvo. 4. Europski parlament - izabrani članovi iz država članica,
ima mogućnost odbijanja budžeta i Komisije

ASPEKTI DEFICITA
Tri aspekta demokratskog deficita EU:
1. institucionalni ili parlamentarni deficit, nedostatak kontrole Europskog
parlamenta nad ovlastima prenesenim na EU
2. deficit posredujućih strukture, odsustvo izvornih europskih stranaka i
medija
3. deficit europskog građanstva (lokalni izbori i izbori za europski
parlament)

IZBORI

PROUČAVANJE IZBORA
 Pristupi izborima u društvenim znanostima
 Politologija – institucije i utjecaj političkih činitelja na izborno
ponašanje
 Ustavno pravo – sustav i zakonodavstvo
 Sociologija – birači, izborno ponašanje i socijalni činitelji

DEMOKRACIJA I IZBORI
 Montesquieu, Duh zakona, 1748. – u demokraciji narod ostvaruje
svoju suverenost "pomoću svojih glasova koji izražavaju njegovu
volju"
 Schumpeter, 1944.: demokracija kao metoda izbora vođa, slobodno
natjecanje za glasove birača, osnovna funkcija glasanja stvaranje
vlade, funkcije: oblik participacije i
osiguranja legitimnosti izabranima i sustavu

TEORIJA RACIONALNOG IZBORA

 A. Downs: ekonomska teorija demokracije – ekonomsko i političko
tržište, cilj: poduzetnici – profit a političari – vlast, roba – programi i
politike, ekonomski čovjek – politički čovjek, političari i birači kao
racionalni sudionici
 Teorija racionalnog izbora: racionalno ponašanje birača – slijede
svoje interese; racionalni birač nastoji maksimirati vlastitu dobit,
glasa za stranku koja mu može donijeti najviše ako pobijedi

ZAŠTO SU IZBORI VAŽNI?

 Narod se konstituira u izborima
 Mehanizam političke participacije stvarno dostupan svim građanima

108
  Izravan utjecaj na oblikovanje elite, izravno ili neizravno određuju
sastav zakonodavne i izvršne vlasti
 Sredstvo legitimiranja poretka, pribavljanjem aktivnog pristanka
građana

GLASOVANJE
Izlazak birača na izbore pokazuje 1. njihovu zainteresiranost za
predstavništvo te 2. indirektno pokazuje njihovu političku jednakost koja
je u snažnoj korelaciji sa njihovim socijalnim obilježjima i statusom –
visok postak izlaska znači veći stupanj jednakosti u participaciji time i
veću političku jednakost, a nizak stupanj sugerira postojanje nejednakosti
u participaciji te time političke nejednakosti

TKO GLASUJE
"Muškarci glasuju više od žena; obrazovaniji više od manje obrazovanih;
gradsko stanovništvo više od seoskog; oni između 35 i 55 godina starosti
više od mlađih i starijih; oženjeni i udane više od neoženjenih i neudanih;
oni s višim društvenim statusom više od onih s nižim; članovi organizacije
više od onih koji to nisu.“ (S. M. Lipset, Politički čovjek, 1960)

TKO APSTINIRA I ZAŠTO?

1. obilježja osobe: žene, mlađe i starije osobe, manjih prihoda, nižeg
društvenog statusa, slabije integriranosti u različite skupine i zajednice
(obitelj, crkva, sindikati, profesionalne udruge), politički neaktivne i
nezainteresirane, radikalnijeg i ekskluzivnijeg životnog svjetonazora
2. obilježja države: pravna – neprisilnost glasovanja, složenija
registracijska pravila, većinski izborni sustav, predsjednički sustav vlasti,
niža razina izbora; socijalnoekonomska - niža razina razvoja, brojnije
stanovništvo, nerazvijena demokratska kultura

ZEMLJE VISOKE I NISKE APSTINENCIJE

 Najviša apstinencija u Europi je u Švicarskoj, u kojoj je na 14
parlamentarnih izbora od 1945. do 2002. apstiniralo prosječno
43,5% birača. RAZLOZI: federalno uređenje (kantonizacija) koja
smanjuje važnost saveznih institucija, te tradicija “referendumske
demokracije”. SAD u istom razdoblju 33,5%
 Nisku apstinenciju ima Italija, Belgija, Luksemburg (sve imaju
obvezatno glasovanje), te Austrija, Island, Njemačka, Švedska i
Danska

SOCIJALNA OBILJEŽJA I POLITIČKE PREFERENCIJE

 Političke preferencije ovise o socijalnim obilježjima, osoba misli
politički kakva je socijalno
 Izborna odluka za neku političku opciju (osobu, stranku) društveno
je uvjetovan proces
 Utjecaj socijalnih činitelja: klase, religije, dob, spol, etnička
pripadnost i dr.

109
 KLASNI POLOŽAJ I GLASOVANJE
 Indeks klasnog glasovanja (Alfordov indeks) – odnos klasnog
položaja pojedinca (radnička ili srednja klasa) i glasovanja za lijeve
ili desne stranke
 Predsjednički izbori u Francuskoj 1988. - 2/3 poslovnih ljudi,
stručnjaka i farmera za J. Chiraca, a 70% manualnih radnika za F.
Mitterranda
 Izbori 1992. u Britaniji - 41 posto kvalificiranih radnika za
konzervativce, a samo 39 posto za laburiste. Ali u izborima 1997.
više od 1/4 glasača iz srednjih klasa za Blairove laburiste, a 2001.
čak jedna trećina

RAZLOZI OPADANJA KLASNOG GLASOVANJA RADNIKA

 Opadanje korelacije između klasnog položaja i glasačkog ponašanja i
promjene u klasnoj strukturi razvijenih društava
 Opadanje broja manualnih radnika, a rast broja pripadnika srednjih
klasa (bijelih ovratnika)
 Ekonomski rast i promjene životnog stila manualnih radnika,
mogućnost uživanja u stilu srednje klase, slabljenje veza s
"njihovim" strankama

RELIGIJA I BIRAČKO PONAŠANJE

 U Italiji jaka podrška demokršćanima do raspada stranačkog
sustava nakon otkrića masovne korupcije
 U Nizozemskoj i Njemačkoj uočena korelacija između religijske
pripadnosti i glasovanja za religiozne stranke
 U protestantskim zemljama – Australiji, Veliko Britaniji i SAD –
katolici bili skloniji glasovati za laburiste (demokrate), razlozi:
njihova etnička i klasna podređenost, trend opada zbog stavljanja na
dnevni red pitanja kao što su abortus

SPOL I GLASOVANJE
 Žene su tradicionalno više podupirale desne stranke, taj trend
opada, više u Britaniji i SAD, nego u zemljama s katoličkim
naslijeđem (Francuska, Italija i Njemačka). U SAD u 1990-ima više
za demokratske nego za republikanske predsjedničke kandidate
 Promjena trenda – veći interes za socijalne i obrazovne programe, a
manji za vojne

DOB I IZBORNO PONAŠANJE

 istraživanja pokazuju da stariji ljudi više glasuju za konzervativne
stranke
 je li ta tendencija rezultat dobi ili drugih činitelja (npr. demografskih
trendova ili klasne strukture – dominacije u toj kategoriji, žena i
pripadnika srednjih klasa).

110
 ETNIČKA I REGIONALNA PRIPADNOST
 Etnička i regionalna pripadnost negdje značajno utječu na biračko
ponašanje
 U Belgiji glavne stranke podijeljene prema etničkom rascjepu
(flamansko-valonska podjela)
 U Španjolskoj jake regionalne stranke

IZBORNI SUSTAV I PONAŠANJE

 Smanjivanje dobi za dobivanje pravo glasa, promjene granica
izbornih okruga (gerrymander)
 Duvergerov zakon - razmjerni sustav potiče višestranačje, sustav
relativne većine dvostranačje
 mehanički efekti – sustav relativne većine mehanički šteti trećoj
stranci
 psihološki efekti – stvara utisak da kandidati manjih stranaka
nemaju šanse, “korisno” glasovati za glavne stranke

POLITIČKE STRANKE

VAŽNOST STRANAKA
 Središnja institucija zapadnih političkih sustava: kako bi se bez njih
provodili izbori, kako bi djelovao parlament, kako bi se osigurala
veza birača i vlasti, kako bi se oblikovale političke elite, kako bi se
uopće organizirao politički život?
 Element definicije moderne demokracije – višestranačka
demokracija. Demokracija razumijeva natjecanje programa a ne
osoba, politika a ne individualnih stajališta

ŠTO JE STRANKA?
 Dobrovoljno političko udruženje građana s trajnom organizacijom
uspostavljeno radi određivanja državne politike pomoću oblikovanja
političke volje građana, izbora kandidata za javne dužnosti,
formuliranja i razradbe političkih programa i druge aktivnosti
 Stranka je instrument utjecaja građana (kao birača i pripadnika
različitih socijalnih skupina) u političkom procesu, provođenja
politike koja je dobila izbornu podršku, održavanja komunikacije
između političke elite i građana i priskrbljivanja masovne podrške
sustavu

ELEMENTI STRANKE
4 temeljna elementa:
1. težnja za vlašću
2. organizacija
3. ideologija
4. predstavljanje interesa društvenih grupa

111
 TEŽNJA ZA VLAŠĆU
 težnja za obnašanjem vlasti razlikuje stranke od interesnih
grupa (sindikati, crkve)
 Središnja, regionalna i lokalna vlast (nacionalne i regionalne
stranke – HDZ i SDP, IDS)

ORGANIZACIJA
M. Duverger razlikuje 4 tipa stranačke strukture:
1. odbor – liberalne i konzervativne stranke (SAD)
; 2.
1. sekcija (ogranak) – socijaldemokratske, aparat,
unutarnja demokracija, kongres; 3.
2. ćelija – komunističke; 4. milicija – fašističke

ŽELJEZNI ZAKON OLIGARHIJE

 R. Michels, Sociologija stranaka u modernoj
demokraciji (1911) - “Tko kaže organizacija, kaže sklonost k
oligarhiji”
 Za demokraciju treba organizacija i vodstvo,
iz organizacije nastaje aparat, njemu trebaju oni koji ga poslužuju i
vode, oni nastoje da se učvrste i utječu na one koji su ih izabrali,
mase obožavaju vođe i odustaju od svoje političke volje i mišljenja.
 Otud temeljni sociološki zakon stranaka:
“Organizacija je majka vladavine izabranih nad biračima,
opunomoćenih nad opunomoćiteljima, delegiranih nad onima koji
ih delegiraju”.

IDEOLOGIJA
 ideologija se izražava kroz program
 lijeve i desne stranke – kriterij jednakosti
 N. Bobbio, Desnica i ljevica – podjela doktrina i stranaka (pokreta)
prema kriteriju jednakosti i slobode:
1. krajnja ljevica – egalitarni i autoritarni, 2. umjerena ljevica –
egalitarni i slobodarski, 3. umjerena desnica – neegalitarni i
slobodarski, 4. krajnja desnica – antiegalitarni i autoritarni

PREDSTAVLJANJE INTERESA
 zastupanje interesa klasa i slojeva – konzervativne – izvorno
aristokracija i krupni veleposjednici, liberalne stranke – srednje
klase, socijalističke (radničke) stranke radništvo
 zastupanje nacionalnih zajednica i etničkih grupa – Belgija,
BiH, Španjolska

FUNKCIJE STRANAKA
1. intelektualno-ideološke: definiranje ciljeva, programa i politika
2. mobilizacijske: mobilizacija potpore – izborne kampanje, stranačka
organizacija
3. predstavničke: predstavljanje ideja, stajališta i interesa

112
4. upravljačke: regrutacija i obučavanje elite, organiziranje vlasti,
obnašanje vlasti
NASTANAK STRANAKA
M. Duverger – dva puta nastanka: odozgo – parlamentarnim putem i
odozdo – izvanparlamentarnim putem
1. parlamentarni put – povezivanje zastupnika - konzervativne i liberalne
stranke
2. izvanparlamentarni – instrument utjecaja interesnih grupa (sindikati,
crkva) – laburisti – ideološki homogenije, discipliniranije

TIPOVI STRANAKA
 M. Duverger: 1. kadrovske (konzervativne i liberalne) – usko biračko
tijelo, 2. masovne (socijaldemokratske) – opće pravo glasa
 S. Neumann: 1. liberalna predstavnička, 2. demokratska
integrativna - socijaldemokrati, 3. apsolutistička integrativna (fašisti,
boljševici), totalna integracija

TIPOVI STRANAKA – RAZVOJ

 Otto Kirchheimer: "catch-all" stranka - CDU
 Klaus von Beyme: 3 razdoblja stranaka: 1. razdoblje organiziranih
masovnih stranaka (s općim pravom glasa), 2. razdoblje narodnih
stranaka (catch-all), 3. razdoblje profesionalnih biračkih stranaka –
profesionalizacija vodstva, gubljenje članstva, amerikanizacija
(komercijalizacija, medijska orijentacija)

KARTELSKA STRANKA
 R. Katz-P. Mair: 1. elitne stranke, 19.st., 2. masovne stranke 1880-
1960, 3. narodne stranke od 1945, 4. kartelske stranke, od 1970-ih
 Kartelska stranka: simbioza glavnih stranaka i države, dio države i
njezin agent, oligopolizacija političkog prostora, međusobna podjela
državnih sredstava, gubljenje programskih razlika
 Izaziva nastanak antidemokratskih elemenata, politički cinizam,
antistranaštvo, političku apatiju

STRANAČKI SUSTAVI
 prema broju: jednostranački, dvostranački višestranački
 G. Sartori, Stranke i stranački sustavi (1976): 7 kategorija: 1.
jednostranačje, 2. hegemonijska stranka, 3. predominantna stranka,
4. dvostranačje, 5. ograničeni pluralizam, 6. ekstremni pluralizam,
7. atomizacija

INTERESNE GRUPE
ŠTO SU INTERESNE GRUPE?
Interesne grupe su organizirane udruge koje smjeraju utjecati na politiku
ili djelovanja vlade
D. Truman: “Interesna grupa označava svaku onu grupu koja, na osnovi
jednog ili više zajedničkih stavova, postavlja određene zahtjeve drugim

113
društvenim grupama u cilju uspostavljanja, održavanja ili proširenja onih
oblika ponašanja koji su dopušteni na osnovi tih stavova."

INTERESNE GRUPE I DEMOKRACIJA

 A. de Tocqueville, Demokracija u Americi - važnost udruženja za
demokratski život
 Sposobnost za udruživanje održava američku demokraciju i
predstavlja branu političkom despotizmu
 Bogatstvo udruženja znači stvaranje pluralizma nužnog za održanje
slobode, sredstva kontrole vlasti i osiguranja protumoći državi u
živom civilnom društvu

PLURALISTIČKA DEMOKRACIJA
 Demokratski politički poredak pretpostavlja razvijeno pluralističko
civilno društvo sa širokom lepezom neovisnih udruženja i
organizacija
 Omogućuju djelovanje u raznim oblicima. “Deset ljudi koji govore
prave veću buku od deset tisuća ljudi koji šute” (Napoleon)
 Grupe su sredstvo zaštite pojedinca od vlasti i instrument njihova
utjecaja na vlast

PREDNOSTI INTERESNIH GRUPA

 Interesne grupe ojačavaju predstavništvo artikulirajući interese i
unapređujući stajališta koja zanemaruju stranke
 Grupe su instrumenti s kojima se utječe na vladu između izbora,
potiču raspravu stvarajući bolje obaviješteno javno mnijenje, šire
prostor političke participacije stvarajući alternativu tradicionalnoj
stranačkoj politici

KRITIKA INTERESNIH GRUPA

1. povećavaju političku nejednakost jačanjem utjecaja bogatih i
povlaštenih
2. povećavaju političku fragmentaciju i podjele: zaokupljeni s pojedinačnim
i unapređuju manjinske interese protiv interesa društva
3. obnašaju nelegitimnu moć: vođe nisu javno odgovorne
4. Povećavaju zatvorenost i tajnost procesa odlučivanja: utjecaj kroz
pregovaranja i pogodbe
5. čine društva neupravljivim: mogu blokirati vladine inicijative i čine
politiku nedjelujućom, pa legitimno izabrana vlada ne može upravljati
6. pridonose preopterećenosti vlade: povećavaju javnu potrošnju
(sindikati), smanjuju poduzetničke potencijale i potiču individualni i
društveni parazitizam
INTERESNE GRUPE, STRANKE I POKRETI
 Pripadništvo u njima je stvar izbora pojedinaca, a posjeduju neku
formalnu strukturu i organizaciju
 Razlikuju se od stranaka jer teže ostvariti utjecaj izvana, a ne
preuzeti ili obnašati vlast
 Imaju uski krug interesa i pitanja koja ih zanimaju, a rijetko neki
širi program

114
  Razlikuju se od socijalnih pokreta po većem stupnju formalne
organizacije

TEORIJA INTERESNIH GRUPA – BENTLEY

 Arthur Bentley, Proces upravljanja (1908) - shvaćanje demokratske
politike koje polazi od interesnih grupa. “Kad grupe funkcioniraju na
pravi način, sve funkcionira”
 Politika je borba grupa za ostvarenje svojih interesa. "Samo društvo
nije ništa drugo nego složena cjelina grupa koje ga čine."
 Ponašanje grupa objašnjava cjelokupni politički proces. I vladine
agencije, sudovi i zakonodavci mogu se promatrati kao grupe s
vlastitim interesom.

TEORIJA INTERESNIH GRUPA – TRUMAN

 David Truman, Upravljački proces (1951) - ukupno individualno
vjerovanje i ponašanje objašnjivo članstvom u grupi, članstvo u
različitim interesnim grupama
 Političke interesne grupe - zahtjeve nastoje ostvariti pritiskom na
državnu vlast - "grupe za pritisak“
 Latentne grupe - kad se prekrše pravila igre organiziraju se protiv
onih koje su načinile prijestup (javni skandali)
 Politička ravnoteža grupa - nijedna nije premoćna zbog preplitanja
članstva. Vođe grupa oprezno postavljaju zahtjeve članstvu kako bi
izbjegli da članovi moraju birati između lojalnosti jednoj ili drugoj
grupi

VRSTE GRUPA – CILJEVI

Prema ciljevima djelovanja:
1. grupe posebnih interesa (protektivne ili staleške) - zaštita interesa
članova (sindikati, udruge poslodavaca)
2. promocijske (grupe ciljeva ili svjetonazorske) grupe - vrijednosti, ideali,
načela (za slobodu spolnog izbora i protiv njega, za ili protiv abortusa)

VRSTE GRUPA – STATUS

Prema statusu koji grupa ima u odnosu na vlast:
1. insajderske - otvoren pristup vlasti ili institucionaliziran položaj -
sindikati i udruge poslodavaca; sustav tripartizma (vlada, poslodavci i
sindikati) – Austrija i Britanija
2. autsajderske grupe - nemaju ili ne žele imati službeni status
NAČIN DJELOVANJA
1. kanali birokracije – velike ekonomske i profesionalne grupe
2. parlamentarni kanali – lobiranje, profesionalni lobisti
3. kroz političke stranke – financiranje: donacije, izborne kampanje;
poslovni krugovi i konzervativci, sindikati i socijaldemokrati, crkva i
demokršćani
4. kroz masovne medije: javne kampanje – apeli, peticije, demonstracije
5. nadnacionalna tijela – kampanje za zaštitu okoliša (npr. Greenpeace).

115
 DRUŠTVENI POKRETI
POSEBNOST POKRETA
 Oblik kolektivnog ponašanja u kojemu motivi djelovanja uglavnom
dolaze iz stajališta i težnji njihovih članova
 Oblik kolektivnog djelovanja usmjeren na društvenu promjenu i
reorganizaciju
 Mogu imati različite, šire ili uže ciljeve, te različiti stupanj
organizacije

POKRETI I SPONTANE AKCIJE

Za razliku od spontanih masovnih akcija (ustanak, pobuna), imaju
određenu razinu namjeravane i planirane akcije radi priznatog društvenog
cilja

POKRETI I STRANKE
 Za razliku od političkih stranaka, nemaju čvrstu organizaciju, ali
unutar velikih pokreta (radnički, ekološki, feministički pokret) često
se oblikuje nekoliko organiziranih političkih grupa
 Njihovo djelovanje ne dolazi od odluka i poticaja vodstva, nego
proizlazi iz stavova i aspiracija članstva, koji obično djeluju unutar
širokog i labavog organizacijskog okvira

POKRETI I INTERESNE GRUPE

Za razliku od interesnih grupa, teže ostvarivanju značajnih promjena ili
očuvanju bitnih elemenata postojećeg poretka, pa i osvajanju vlasti ili
njezinom zadržavanju
TIPOLOGIJA POKRETA
 Prema socijalnom sadržaju i nositeljima djelovanja: klasni,
nacionalni, rasni, kulturni, vjerski
 Prema odnosu prema društvenim promjenama: revolucionarni,
reformistički, konzervativni i reakcionarni

FAZE RAZVOJA POKRETA

Istraživači uočavaju 4 faze u životu tipičnog socijalnog pokreta:
1. Nastajanje: polazište ideja da ništa ne valja, rašireno nezadovoljstvo ili
svjesna manjina
2. Spajanje: strategija, vođe, okupljanje članstva, kolektivno djelovanje,
povezivanje s drugima
3. Birokratizacija: formalna struktura, procedure, slabljenje pokreta ili
konsolidacija (Greenpeace)
4. Opadanje: uzroci: postizanje glavnog cilja, slabo vodstvo, oskudni
resursi, neprijateljska okolina
TEORIJA POKRETA – HEBERLE
 Rudolf Heberle, Društveni pokreti: Uvod u političku sociologiju, 1951 –
"komešanje, nemir među ljudima, nastojanje i kolektivni pokušaj da

116
 se postignu zamišljeni ciljevi, a posebno promjene određenih
institucija".
 Težnja za promjenom temeljni element i kriterij koji ih razlikuje od
interesnih grupa. Postojanje pokreta je simptom nezadovoljstva
društvenim poretkom.

SMELSER
 Neil Smelser, Teorija kolektivnog ponašanja, 1963.
 Kolektivno ponašanje je neistitucionalizirani oblik mobilizacije na
akciju koja treba ublažiti jednu ili više vrsta društvenih napetosti na
temelju nekih općeprihvaćenih vjerovanja
 Razlikuje se od utvrđenog, institucionaliziranog ponašanja
(institucionalno i kulturno određenog) i od ponašanja u malim
grupama (mali broj sudionika, osjećaj osobne kontrole nad
područjem djelovanja)

TIPOVI KOLEKTIVNOG PONAŠANJA

Smelser razlikuje 5 tipova kolektivnog ponašanja: 3 oblika socijalne
eksplozije i 2 tipa pokreta
1. panika,
2. pomama (masovni hirovi, pomodni valovi, religiozna buđenja),
3. izljev neprijateljstva
4. normativno orijentirani pokret – ponovna uspostava, zaštita,
promjena ili stvaranje normi u ime općedruštvenih uvjerenja,
rezultat normativna inovacija (novi zakon, običaj) - pokreti društvene
reforme, “opći društveni pokreti” (radnički pokret, mirovni pokret,
feminizam),
5. vrijednosno orijentirani pokret – ponovna uspostava, zaštita,
izmjena ili stvaranje vrijednosti u ime općedruštvenih uvjerenja:
političke i vjerske revolucije, nacionalistički pokreti

ABERLE
 David Aberle, Pejotl religija među Navajo Indijancima (1966)
definira društveni pokret kao “organizirani pokušaj skupine ljudi da
provedu neku promjenu suočavajući se s otporom druge skupine
ljudi”. Pokret se razlikuje od individualnih pokušaja promjene, od
djelovanja gomile, te od tehnološke promjene.
 S obzirom na usmjerenje (prema pojedincima ili cijelo društvu)
i stupanj promjene (djelomična ili potpuna) razlikuje 4 tipa pokreta:
alternativni, spasiteljski, reformatorski, revolucionarni

TIPOVI POKRETA
 Alternativni pokreti – ograničene promjene u nekom dijelu
stanovništva, npr. New Age: preobrazba svijesti, biocentrizam,
vegetarijanstvo, meditacija; doba Vodenjaka, kraj doba Ribe
(kršćanstvo)
 Spasiteljski pokreti – radikalna promjena u izabranom dijelu
populacije, npr. fundamentalističke kršćanske sljedbe, stjecanje
novih članova, obraćenje kao “ponovno rađanje”

117
  Reformatorski pokreti – ograničena promjena u cijelom društvu;
djeluju unutar sustava
 Revolucionarni pokreti – temeljna promjena cijelog društva;
antisistemski pokreti

TOURAINE
 Alain Touraine, Proizvodnja društva, 1973; Glas i pogled, 1978 (prev.
Sociologija društvenih pokreta); Povratak aktera, 1984.
 Zamisao o samoproizvodnji društva, kako pojedinci i grupe
“konstruiraju, dekonstruiraju i rekonstruiraju društvo” – ideja
historiciteta; protiv funkcionalizma i strukturalizma (sustava i
struktura), akcijska perspektiva – djelovanje subjekta, sukobi aktera
za postizanje kontrole nad historicitetom

POJAM DRUŠTVENOG POKRETA

Koncept društvenog pokreta “u središtu sociologije”. Društveni pokret je
"organizirano kolektivno djelovanje putem kojeg se u određenoj konkretnoj
povijesnoj cjelini klasni akter bori za društveno vodstvo nad historicitetom"
OBILJEŽJA POKRETA
 Pokret obilježava dvostruki odnos: 1. prema protivniku protiv koga
se bori, 2. prema cilju za koji se bori
 Otud tri bitna obilježja: 1. načelo identiteta – u ime čega se borba
vodi, tko smo "mi", 2. načelo suprotnosti – protiv koga se vodi, tko je
"drugi", 3. načelo totaliteta – na kojem se terenu borba odvija, gdje
se borimo
RAZVOJ DRUŠTVA I POKRETI
Touraine razlikuje tri faze razvoja modernog društva, svakoj odgovara
poseban tip društvenog pokreta:
1. Trgovačko društvo - građanski pokret za prava i slobode čovjeka –
osnovni cilj: sloboda
2. Industrijsko društvo - radnički pokret – osnovni cilj: socijalna pravda
3. Postindustrijsko društvo - novi društveni pokreti osnovni cilj:
samoupravljanje kao pravo na vlastiti način života i kontrola nad svojom
društvenom samodjelatnošću
GIDDENS
Anthony Giddens, Posljedice modernosti, 1990. Promjene su značajne, ali
nisu prijelaz u novi oblik, nego su posljedica razvoja modernosti: od ranih
razdoblja do sadašnje faze “visoke modernosti”. Nema posve novih pokreta,
svi pokreti obilježavaju cijelo razdoblje modernosti, povezani su s nekim od
njezinih bitnih elemenata – “institucionalnih dimenzija modernosti”
DIMENZIJE MODERNOSTI
4 institucionalne dimenzije modernosti:
1. kapitalizam: sustav robne proizvodnje zasnovan na odnosu vlasnika
kapitala i najamnih radnika-nevlasnika
2. industrijalizam: strojno zasnovana proizvodnja materijalnih dobara
upotrebom neorganskih izvora
3. nadzor: kontrola nad informacijama i društveno nadgledanje i praćenje
stanovništva (domena države)
4. vojna moć: kontrola nad sredstvima nasilja (domena države: razvoj
vojne tehnologije, industrijalizacija rata)

118
 DRUŠTVENI POKRETI
4 tipa društvenih pokreta:
1. radnički pokreti: povezani s dimenzijom kapitalizma, kontrola
radnih mjesta preko sindikata i utjecaja u državi preko stranaka,
duga povijest
2. demokratski pokreti/pokreti za slobodu govora: povezani s
dimenzijom nadzora, ranije povezani s radničkim pokretima, u
novije doba se odvajaju i vode svoje kampanje, od početka
modernosti
3. mirovni pokreti: povezani s dimenzijom vojne moći i nasilja, 1. svj.
rat, od 1950-ih važniji
4. ekološki pokreti: povezani s sferom industrijalizacije, već u 19. st.,
potkraj 20. st. važniji
MODERNOST I DRUŠTVENI POKRETI
Društveni pokreti povezani su s jednom od dimenzija modernosti, postoje
u cijelom dobu modernosti, ali se u zadnjoj fazi (“visokoj modernosti”)
naglasak političkog djelovanja pomaknuo s radničkih pokreta (obilježili
rano razdoblje modernosti) na ekološke i mirovne pokrete koji postaju
važniji (u tom su smislu “noviji”)
Ekološki i mirovni pokreti ne zamjenjuju druge aktere, jer stranke, država
i korporacije ostaju ključni faktori moći i političkog djelovanja
STARI I NOVI POKRETI
 Istraživači pokreta (Touraine i dr.) s obzirom na fazu (tip) modernog
društva u kojem djeluju i na ciljeve djelovanja razlikuju stare i nove
društvene pokrete
 Stari društveni pokreti djeluju unutar industrijskog društva –
dominiraju pitanja rasta i raspodjele, te stoga sigurnosti i prava -
najvažniji radnički pokret usmjeren na promjene u privrednom i
političkom sustavu

NOVI DRUŠTVENI POKRETI

 Novi pokreti nastaju unutar postindustrijskog društva, koje ne zavisi
toliko od industrijske proizvodnje, jer se temelji na znanju (društvo
znanja), informacijama i komunikaciji (informacijsko društvo,
umreženo društvo)
 Razvoj tehnologije i njezine primjene, politike rasta i imperijalne
moći nakon Drugog svjetskog rata stvaraju nove rizike i prijetnje:
nuklearni holokaust, industrijsko zagađenje, kulturno
uniformiranje, uništenje okoliša, svjetska dominacija

NOVI POKRETI – RAZLIKE

Po ciljevima, načinu djelovanja i odnosu prema institucionalnoj politici
novi pokreti razlikuju se kako od starih društvenih pokreta (radnički
pokret), tako i od različitih modernih gibanja i pokreta: npr. pokreta nove
desnice (obnova tradicionalnih vrijednosti, moralna većina, zaštita života,
religijske i obiteljske vrijednosti, amerikanizam), pokreta za prava
potrošača i dr.

… I SPECIFIČNOSTI

119
1. kolektivni identitet nije zadan, mijenja se prema različitim interesima i
iskustvu aktera, posebno kroz sukob s institucionalnim protivnicima
(državom)
2. djelovanje oslonjeno na samoostvarenje ugrađeno u iskustvo
samosvojnosti i vježbanje slobode (“politika životnih stilova” – Giddens,
“postmaterijalističke vrijednosti” – Ronald Inglehart)
3. mrežni model organizacije, fragmentiran i uronjen u svakodnevni život
4. proširenje tradicionalnog poimanja politike – bijeg od institucionalne
politike i kontrole, politiziranje novih pitanja
VRSTE NOVIH POKRETA
1. Mirovni – tri vala, protiv atomske bombe, protiv rata u Vijetnamu,
protiv nuklearnog naoružanja
2. Antinuklearni – različit od mirovnog: protiv nuklearne energije i u vojne
i u civilne svrhe
3. Studentski – potkraj 1960-ih, SAD, Francuska, Njemačka
4. Ekološki – pol. 1970-ih, antropocentrički i biocentrički pristup,
radikalni ekologizam – raznolikost, kompleksnost i simbioza ekosustava
5. Feministički – prvi val – sufražetkinje, žensko pravo glasa, drugi val -
1960-te, “oslobođenje žena” (uloge kućanice i majke), liberalni i radikalni
feminizam
6. Globalizacijski pokreti – 1990-te, anti i alterglobalizam,WTO – Seattle
1999.

120