SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

EKONOMSKI FAKULTET U OSIJEKU

SEMINARSKI RAD IZ KOLEGIJA

POSLOVNI INFORMACIJSKI SUSTAVI
Tema: Etika u poslovanju poduzeća

Osijek, prosinac, 2009.

SADRŽAJ

1. UVOD....................................................................................................................................1
2. ETIKA U POSLOVANJU PODUZEĆA............................................................................2
2.1. Pozitivni primjeri poslovanja u svijetu i kod nas............................................................2
2.2 Primjeri neetičnog poslovanja u svijetu i kod nas...........................................................3
2.2.1 Enronovi aranžmani s HEP – om...................................................................................7
3. KORPUPCIJA KAO OBLIK NEETIČNOSTI U POSLOVANJU ................................9
3.1. Indeks percepcije korupcije..............................................................................................9
4. ETIČKA I MORALNA ODGOVORNOST MENADŽERA .........................................12
5. ZAKLJUČAK......................................................................................................................14
LITERATURA........................................................................................................................15
1. UVOD
Ovim seminarskim radom pokušat ćemo detaljnije opisati etiku u poslovanju
poduzeća.. Cilj je definirati etiku u poslovanju poduzeća, pokazati na konkretnim primjerima
načine na koje se može etično ili neetično poslovati, ukazati na poteškoće s kojima se suočava
RH (korupcija). Također će biti riječi i etičkoj i moralnoj odgovornosti menadžera.
Literatura koju koristimo za ovaj rad su osnovni udžbenici iz teorije menadžmenta koji se
koriste na fakultetima, ali i izvori s interneta. Također ćemo s služiti i Rječnikom stranih
riječi kako bismo određene ternine i pojmove konkretnije definirali, ali sa jezičnog aspekta.
Rad je podijeljen na 3 osnovne cjeline. Prva cjelina govori o definiciji poslovne etike, te
navodimo konkretne primjere iz prakse kada je riječ o etičnom ili neetičnom poslovanju.
Obradit ćemo primjere i sa stranog i sa domaćeg tržišta. Podatke za pojedine primjere ćemo
preuzeti sa internetskih stranica, većinom relevantnijih novinskih kuća. Druga cjelina se bavi
problemom korupcije. Navest ćemo definiciju korpucije te pokazati instrument kojim se mjeri
razina percepcije korupcije u pojedinoj zemlji. Za kraj ćemo nešto reći o etičkoj i moralnoj
odgovronosti menadžera, kao i osobinama koje etičan menadžer mora imati.

1
2. ETIKA U POSLOVANJU PODUZEĆA

Etika dolazi od grčke riječi ethos što znači : običaj, navika, karakter, ozračje. Etika je
ukupnost proučavanja smisla i ciljeva moralnih htjenja , temeljnih kriterija za moralna
vrednovanja kao i zasnovanost izvora morala. Etika je ponašanje u skladu s pravilima morala,
iz čega je jasno vidljivo da etika nije istoznačna moralu. Etika pita za opravdanje djelovanja u
okviru neke teorije načela; u njoj promišljamo svoj vlastiti moralni čin da bismo vidjeli što je
s našom moralnošću uopće i kako se ona uklapa u naše životne stavove. Moral možemo
odrediti kao skup nepisanih i pisanih pravila koja upravljaju ljudskim djelovanjem

Poslovna etika, kao ključni dio upravljanja poduzeća, ima izraziti utjecaj na poduzeće i
njegovu okolinu. U poslovanju se etika može definirati kao sposobnost promišljanja
vrijednosti u procesu donošenja odluka u korporacijama, da bi se odredilo kako te vrijednosti i
odluke utječu na raličite grupe dionika i da bi se utvrdilo kako menadžeri mogu iskoristiti ta
opažanja u svakodnevnom upravljanju tvrtkom1.
http://www.scribd.com/doc/2526414/poslovna-etika-skripta-200

Sve češći skandali u gospodarstvu pokazuju da je krajnje vrijeme da se preispitaju

načela poslovanja i razmisli o poslovnoj etici.
Kada je svojedobno jedan mladi čovjek kazao austrijskom književniku i satiričaru Karlu
Krausu da kani studirati gospodarsku etiku Kraus mu je duhovito odgovorio: „Morali biste se
ipak opredijeliti za jedno ili drugo". Etika i ekonomija činile su se Krausu nespojivima. Kako
su učestali financijski skandali, afere s podmićivanjem i prijevarama, što nisu samo naša,
nego i globalna pojava, čini se da Krausov odgovor vrijedi i danas.

2.1. implementacija poslovne etike

1
Sikavica, P., Bahtijarević – Šiber, F., Pološki – Vokić, N., Temelji menadžmenta, Školska knjiga,
Zagreb, 2008.

2
„ Najvažniji preduvjet za implementaciju poslovne etike je postojanje svijesti o važnosti iste,
nakon čega kreće strukturirani proces koji će stvoriti temelje za razvoj poslovno etičnog
ponašanja, temeljen na poštivanju zakonskih odredbi.

Koraci:

 Postojanje svijesti o važnosti poslovne etike

 Imati potporu Uprave

 Razviti konkretne ciljeve

 Odrediti tim osoba odgovoran za implementaciju

 Ustanoviti koje su vrijednosti tvrtke

 Razviti Etički kodeks2

 Edukacija zaposlenika o poslovnoj etici

 Svakodnevno praćenje etičnog ponašanja, rješavanje slučajeva povrede etike i sl.

 Konstantno unaprjeđivanje i usavršavanje. “3

2.1 Pozitivni primjeri poslovanja u svijetu i kod nas

Brojni su primjeri etičnog poslovanja u svijetu, međutim jedan od najboljih je poslovanje

njemačke automobilske tvrtke Volkswagen i francuskog kozmetičkog diva tvrtke L'Oreal.

Danas već postoji burzovno vrednovanje etičkih načela kojima se menadžment vodi u svojoj
politici upravljanja kompanijom, zaštiti okoliša i socijalnim standardima. Naime, svjetski
indeks Dow Jones uveo je Sustainabillity Indeks nazvan DJSI World kojim je obuhvaćeno
300 kompanija, svojevrsnih predvodnika u području etičkog poslovanja. Europski indeks
DJSI Stoxx danas obuhvaća oko 167 takvih tvrtki. Među vodećima u ovom je indeksu,
primjerice, Volkswagen koji se smatra vodećim u automobilskoj branši kada je riječ o zaštiti
okoliša ili odnosu prema socijalnim pitanjima. To se tiče integracije invalida, koji danas čine
6,1 posto ukupno zaposlenih u Volkswagenu, na investicije u zaštitu okoliša, na testiranje
novoga goriva kao što je Sun Diesel ili GTL-goriva pa do kooperiranja s kineskim vlastima i
ustanovama zaduženima za poboljšanje kvalitete goriva. Među tako etički osviještene
kompanije u Europi spada i L'Oreal ne samo zbog transparentnosti u financijskim izvješćima

2
Etički kodeks je pisani dokument koji sadržava izjave, standarde i modele ponašanja, vrijednosti tvrtke, prema
kojima neka organizacija nastoji poslovati.
3
Preuzeto: http://www.liderpress.hr/Default.aspx?sid=40566

3
nego i standarda (pokusi) koji se primjenjuju na životinjama, inače neophodnim u
kozmetičkoj industriji.

S druge pak strane, u potrazi za pozitivnim primjerima poslovanja u Republici Hrvatskoj,

nismo naišli na istaknut primjer. Ipak, odlučili smo se za vodeću hrvatsku farmaceutsku
tvrtku Belupo d.d.

Belupo aktivno sudjeluje u čitavom nizu društveno korisnih projekata, a financijski pomaže

brojne humanitarne, socijalne i zdravtsvene ustanove.
Podupire programe edukacije, sportska društva te brojne kulturne institucije. Pomaže djeci,
bolesnima i nemoćnima, socijalno ugroženima, jednom riječju svima kojima je pomoć
potrebna. Belupo je još 1997. među prvim hrvatskim tvrtkama ušao u sustav OHO za
prikupljanje ambalažnog otpada u Hrvatskoj. Savjesno i u skladu sa zakonskim propisima
tvrtka zbrinjava opasni otpad, a ostali otpad prikuplja i dalje plasira kao sekundarnu sirovinu
na reciklažu.
Kompanija svakodnevno nadzire otpadne vode koje odlaze u uređaj za pročišćavanje. Uloga
Belupa kao proizvođača, a istodobno i čuvara okoliša, iznimno je zahtjevna. Svjetski trendovi
očuvanja okoliša, primjerice bolje iskorištavanje energije, uklanjanje toksičnih i opasnih tvari
te sprečavanje nastanka otpada i njegovo rješavanje na mjestu nastanka, dio su Belupove
ekološke strategije4.

Kao uspješna hrvatska tvrtka Belupo d. d je dobitnik brojnih značajnih priznanja, kako u
kategoriji poslovne izvrsnosti tako i nagrada za doprinos ekološkoj svijesti i društveno
odgovornom ponašanju. Iz niza nagrada izdvaja se nagrada „Hrvatska kuna“ za najuspješniju
tvrtku u Koprivničko – križevačkoj županiji (zaposleno više od 250 zaposlenika), „Zeleni
cvijet“ 2002., nagradu Hrvatske turističke zajednice u okviru ekološko – edukativne akcije
Volim Hrvatsku, nagrada „Zlatni ključ“ za najuspješnijeg izvoznika u BiH itd.

Iz svega navedenoga zaključujemo da se etičnost u poslovanju ogleda ne samo u odnosu

prema zaposlenicima, načinu rada i drugo, nego i brizi za okoliš u ekološkom smislu, brizi za
okolinu kroz društvenu odgovornost, ali i poticanju izvrsnosti na svim poljima djelovanja ove
tvrtke.

4
www.belupo.hr

4
2.2 Primjeri neetičnog poslovanja u svijetu i kod nas

Primjere neetičnog poslovanja, nažalost, nije bilo teško pronaći. Potrebno je samo otvoriti
dnevne novine, kliknuti mišem na portal ili pogledati vijesti.

Kao školski primjer neetičnog poslovanja u svijetu navest ćemo američku tvrtku Enron,
nakadašnjeg energetskog diva, koji je otvorio brojna osjetljiva i neugodna pitanja o tome kako
posluju američke korporacije.

Enron je ušao u krug najvećih korporacija 90-ih godina, kada je prestao biti kompanija
koja se bavi samo prodajom plina. U svoje nove djelatnosti Enron je uključio trgovanje
zalihama plina, te promet drugim proizvodima i uslugama - poput brzih internet veza i
reklamnog prostora. Wall Street je pružao punu podršku toj kompaniji. Vrijednost njenih
dionica do jeseni 2000. godine skočila je s 15 na 90 dolara. Danas jedna Enronova dionica ne
vrijedi niti jedan čitav dolar, a na njujorškoj se burzi otišlo i korak dalje: dionice Enrona
skinute su s popisa dionica s kojima se trguje na Wall Streetu. Enron je bila 18. najveća tvrtka
u SAD-u, dominirala je energetskim sektorom u SAD-u, ali i u svijetu. Njenom propašću
4500 ljudi ostalo je bez posla, deseci tisuća investitora u Enronove akcije ostali su bez svog
novca, jer je vrijednost tih akcija od 90 dolara po akciji u kolovozu 2000. pala na samo 26
centi u trenutku Enronove propasti, čime se na newyoršskoj burzi istopilo 60 milijardi
investicijskih dolara. Oko 11.000 Enronovih sadašnjih i bivših zaposlenika ostalo je bez
svojih mirovina, jer su propali svi Enronovi mirovinski fondovi, kojima je bilo zabranjeno da
posjeduju bilo što drugo osim Enronovih akcija, pa ih nisu smjeli prodavati, te kupovati druge
akcije, kako bi cijeli fond bio sigurniji. Dok je kompanija propadala, njeni vodeći ljudi
povećavali su sebi plaće i bonuse. Predsjednik Enrona Kenneth Lay, čije je bogatstvo 2000.
bilo procijenjeno na 123 milijuna dolara samo u akcijama, a ima još nekoliko desetaka
milijuna u nekretninama i drugim vrijednostima, povećao si je 2001. plaću pa je samo te
godine dobio još 25 milijuna dolara. Samo nekoliko dana prije konačnog bankrota 500
vodećih direktora i šefova Enrona podijelili su si bonuse u ukupnoj vrijednosti od 55 milijuna
dolara. Sada se otkriva da je Enron godinama varao svoje investitore i poslovne partnere o
uspješnosti svog poslovanja, u poslovnim knjigama prikazivao lažne podatke, dugove
prebacivao na kompanije koje su njegovi vodeći ljudi osnivali s inozemnim partnerima, čije
su knjige skrivane od neovisnih revizora. Na temelju tih lažnih podataka dobivao je kredite od

5
banaka i financijskih fondova koje sada ne može vratiti. Enron je tako naglo propao početkom
prosinca i zato što je kompanija Dynegy, koja je prošlih godina bila Enronov najveći
konkurent, ali koja je pokazala spremnost na sjedinjavanje koje bi spasilo Enron, u posljednjoj
fazi pregovora otkrila da joj Enronovi pregovarači taje dugove.
Sada izlazi na vidjelo i da je Enron bio vrlo blizak predsjedniku Bushu. Ta tvrtka osnovana je
1986. spajanjem dviju teksaških energetskih tvrtki, Houston Natural Gas, koji se bavio
proizvodnjom i prodajom zemnog plina, te InterNorth, koji je posjedovao lokalne plinovode.
No Enron, koji je počeo kao lokalna energetska tvrtka, brzo je izrastao u američkog i
svjetskog energetskog diva, velikim dijelom zahvaljujući i pomoći Georgea W. Busha. On
pak svoje političko napredovanje uvelike može zahvaliti Enronu, od kojeg je dobivao velik
novac za svoje političke aktivnosti. Danas se američki komentatori pitaju “je li Bush stvorio
Enron ili Enron Busha”. Otkrivaju se i bliske prijateljske veze između Busha i predsjednika
Enrona Kennetha Laya, koje za Busha postaju vrlo neugodne, jer je on i kao guverner i kao
predsjednik odlučno provodio politiku deregulacije energetskog sektora, i to uvelike po
željama Enrona. Ta je politika omogućila rast Enrona, njegovo dinamično, ali vrlo riskantno
poslovanje, te dovela i do njegova sloma, najvećeg bankrota u američkoj povijesti. Ubrzo se
povela istraga koja je nastojala ustanoviti kako to da vladine službe, koje moraju kontrolirati
poslovanje kompanija, kako bi zaštitile poslovne partnere, investitore i zaposlenike kompanija
od ovakvih slučajeva, nisu uočile da je Enron pred kolapsom. Dano je do znanja da postoje
sumnje kako Bushova administracija nije željela poslati inspekciju u Enron jer je Bush štitio
svog prijatelja Laya i kompaniju koja mu je toliko politički pomogla.
Laya su do prije godinu dana hvalili kao najvećeg inovatora na energetskom tržištu. On se
rodio 14. travnja 1942. na farmi u Missouriju, diplomirao ekonomiju i počeo se baviti
poslovima. Specijalizirao se za energetiku. Početkom 80-ih postao je šefom energetske tvrtke
na Floridi a 1985. je u Houstonu u Teksasu postao šef Houston Natural Gasa.
Teksas je savezna država najbogatija naftom i zemnim plinom, ali sam energetski sektor nije
donedavno bio osobito dinamičan. Budući da je energetski sektor strateški važan za
funkcioniranje svake države, svuda u svijetu on je strogo reguliran.

Lay je bio uvjeren da bi trebalo smanjiti, pa i ukinuti miješanje države u taj sektor,
omogućiti energetskim kompanijama da same formiraju tržište i cijene. No trebalo je naći
političare koji bi bili skloni promjeni zakona o energetici. On je 80-ih godina pronašao
političara, koji je bio sklon takvim razmišljanjima, te mu je bio spreman pomoći. Bio je to
George Bush, tadašnji američki potpredsjednik, budući predsjednik i otac današnjeg

6
predsjednika. Bush je – prije nego što je postao političar – bio naftni poduzetnik u Teksasu,
postao je milijunaš, a zbog takvih iskustava i kao političar bio je sklon energetskom i naftnom
lobbyju. Taj je pak lobby podržavao Busha kad se 1988. kandidirao za predsjednika, pa je i
Lay novčano pomogao Bushovu predsjedničku kampanju sa 100.000 dolara. Tada je Lay još
bio “mali igrač”, jer je Enron tek počeo rasti, što mu je omogućio i Bush, koji je uveo mjere
deregulacije energetskog sektora. Lay, koji se otad jako zbližio s cijelom obitelji Bush,
starijem je Bushu dao otprilike isti iznos dolara i za drugu predsjedničku kampanju 1992. No
tada je Bush izgubio od Clintona. Lay je svoju zahvalnost Bushu i njegovoj administraciji
pokazao zaposlivši u Enronu dva ključna ministra iz Bushove vlade, dotadašnjeg ministra
vanjskih poslova Jamesa Bakera i dotadašnjeg ministra energetike Roberta Mossbachera. Iako
je Bushov poraz bio neugodan udarac za Laya, on je počeo graditi mostove i prema
Clintonovoj administraciji, čak je postao Clintonov partner u golfu. Ipak, Clinton je vodio
mnogo restriktivniju energetsku politiku i nije bio sklon općoj deregulaciji.
No po američkim propisima velik dio regulative energetskog sektora ionako nije u nadležnosti
vlade u Washingtonu nego lokalnih vlasti u saveznim državama, pa je Lay sve više pažnje
počeo posvećivati lokalnoj teksaškoj politici. Sprijateljio se s tadašnjom demokratskom
guvernerkom Teksasa Ann Richards, no već u prvoj polovici 90-ih na teksaškoj političkoj
sceni pojavio se George W. Bush, najstariji sin bivšeg predsjednika, a Lay je procijenio da je
tu njegova velika šansa.
Kad je Bush počeo pokazivati ambicije da se kandidira na guvernerskim izborima, Lay ga je
snažno podržao, uvjerivši ga da bi kao guverner morao deregulirati teksašku energetiku jer će
to donijeti velik prihod saveznoj državi Teksas. Osigurao mu je za guvernersku izbornu trku
čak 500.000 dolara i Bush je na izborima pobijedio i deregulirao je tržište.
Layova je ideja bila da se tržište potpuno deregulira, i to tako da konačni korisnik energenata
može kupiti struju od bilo kojeg dobavljača, a da se dobavljač mora sam pobrinuti da preko
prijenosnih sistema dostavi energiju potrošaču po najnižoj mogućoj cijeni. Bush je uklonio
sve brane poslovanju energetskih kompanija, omogućio im da se šire u razne energetske
sektore i razne sfere proizvodnje i prijenosa energije. Tako se Enron postao i veliki
proizvođač i dobavljač električne energije, a potom se upustio i u vodoopskrbu,
telekomunikacije, čak i u prodaju vrijednosnih papira. Bush i Enron jako su se trudili da
Teksas bude primjer uspješne deregulacije tržišta, koji bi trebali slijediti i drugi, što se i
počelo događati pa se Enron proširio i u druge savezne države. Budući da je deregulacija
počela zahvaćati i Europu i Latinsku Ameriku, čak i Indiju, a posebno tranzicijske
istočnoeuropske zemlje, Enron je širio i svoj međunarodni sektor. Ta je kompanija iz

7
dobavljača energije prerasla u velikog trgovca energijom, ali i raznim drugim robama.
Stvorila je najveće svjetsko trgovište energijom preko Interneta. U posljednje dvije godine
preko Enronovih Internet siteova napravljen je promet od 880 milijardi dolara, a sam Enron,
uzimajući proviziju za te poslove, podjednako je zaradio Internet trgovanjem koliko i
temeljnim biznisom.

2.2.1 Enronovi aranžmani s HEP – om

HEP je s Enronom sklopio za Hrvatsku nepovoljne ugovore o izgradnji Termoelektrane

Jertovec i kupnji električne energijeAmerička tvrtka Enron prisutna je u Hrvatskoj od srpnja
1996. kada je potpisan Memorandum o razumijevanju kao prvi korak u izgradnji
Termoelektrane Jertovec. Potkraj ožujka 1999. HEP i Enron su parafirali Ugovor o
preuzimanju električne energije kojim je dogovorena izgradnja plinske termoelektrane
kapaciteta 240 megavata, a cjelokupni se posao procjenjivao na oko 1,2 milijarde dolara.
Ugovor je potpisao tadašnji direktor HEP-a Damir Begović, te Enronova savjetnica Zdenka
Gast koja je tvrdila kako je riječ o poslu koji će u Hrvatsku privući i druge američke ulagače.
Pritom nisu objavljeni glavni dijelovi ugovora, a to je obveza hrvatske strane da kupuje struju
iz Jertovca po cijenama koje su trebali određivati Amerikanci. Ono što je prešućeno jest da je
iza posla stajao Franjo Tuđman koji se nadao da će američki financijski lobiji osigurati njegov
službeni posjet Washingtonu i susret s Billom Clintonom u Bijeloj kući. To se nikada nije
dogodilo.
Nakon pobjede na izborima Vlada Ivice Račana je u proljeće 2000. zatražila od Enrona
raskid potpisanog ugovora. Uslijedili su mukotrpni pregovori okončani dogovorom u
Houstonu, da bi u rujnu 2000. HEP i Enron potpisali pet ugovora, među kojima je najvažniji
onaj o kupoprodaji električne energije. Premda su njima ublaženi negativni financijski efekti
prvotnog ugovora, zbog poslovanja s Enronom HEP je povisio cijenu struje kućanstvima za
25 %.

Neetično poslovanje, kako što je vidljivo iz brojnih napisa u novinama u velikoj je mjeri
prisutno i u Republici Hrvatskoj. Prije spomenuti HEP, Podravka, Hrvatske ceste i brojne
druge tvrtke koje je obilježilo različito špekuliranje, namještanje natječaja, poslova, davanje
sumnjivih zajmova i kredita. Ipak, ovdje ćemo kao primjer istaknuti prehrambenu tvrtku
Podravku koja se prije dva mjeseca našla usred skalndala kada su njezini glavni menadžeri

8
uhićeni i dovedeni pred lice pravde, pod sumnjom da su napravili nezakonite radnje koje su
tvrtku i njezine radnike dovele u neizlaznu situaciju.

U javnost je procurio dokument kojim se dokazuje da je dio Podravkina menadžmenta, pod

pokroviteljstvom dijela izvršne vlasti, namjeravao preuzeti, ne samo 25 posto udjela u
koprivničkom prehrambenom divu, već 75 posto Podravkinih dionica. Tvrdi se da je
menadžment planirao tvrtku kupiti njezinim novcem na način da je 65 milijuna kuna kredita
isplaćeno na račun SMS-a, pa je taj novac prebačen na račun varaždinske financijske
grupacije Fima, a onda na račun Fimine tvrtke kćeri na Malti Fima Ami Ltd, koja ima 10,76%
Podravkinih dionica i time je njezin najveći pojedinačni vlasnik. Ovaj plan je od strane
Podravkinog menadžmenta nazvan Spice (začin). Nadalje, u javnost je procurilo da su akteri
ovog skandala planirali kupiti još 15% Podravkinih dionica te da su tu kupnju planirali
«pokriti» kreditnim aranžmanom s Meril Linchom, no nisu znali da se Podravka još prije
obvezala otkupiti svoje dionice u vlasništvu Fime Ami Ltd te spomenutih 15% dionica.
Nažalost ovo nije jedini primjer neeetičnog poslavanja u Hrvatskoj. Nadamo se da će, ukoliko
se ovakve radnje ponove, zakon biti daleko rigorozniji nego do sada, naravno, pod
pretpostavkom da afere nisu „blogoslovljene“ sa državnog vrha.

Na kraju ovoga izlaganja možemo povući paralelu između inozemnog i domaćeg primjera.
Karakeristične su dvije zajedničke osobine: većina snažnih tvrtki je u rukama malog broja
imućnog sloja građana, koji upravljaju sudbinama velikog broja ljudi i druga je da
malverzacije koje su prisutne često u takvim tvrtkama često budu odobrene ili prešućene od
vodećeg sloja političke elite.

Dakle, neetične radnje u poslovanju praktički su jednake u bilo kojem dijelu svijeta.

9
3. KORUPCIJA KAO OBLIK NEETIČNOSTI U POSLOVANJU

Korupcija spada u pojmove kojima je teško denotativno odrediti sadržaj budući da se

njeno značenje mijenja u različitom vremenskom društvenom i političkom kontekstu.
Općenito pod korupcijom se podrazumijeva zloupotreba javne službe radi osobne koristi.
Pojavom modernog i demokratskog društva sve se više ističe sustavna disfunkcionalnost
korupcije. Ona se ne smatra samo moralno štetnom već jednim od uzroka neučinkovitosti
države. Korupcija je dakle ponašanje koje je devijacija od normalnog obavljanja javne
dužnosti radi osobne (ili druge: obiteljske, porodične, privatne klike, interesne grupe)
koristi, ona je kršenje normi radi ostvarenja osobnog interesa. To uključuje djelatnosti kao
što su podmićivanje (primanje novca ili druge beneficije čime se utječe na odluku javne
vlasti), nepotizam (patronaža i primjenjivanje askriptivnih ili porodičnih kriterija u
odlučivanju o javnoj stvari) te zloupotreba položaja za osobnu korist (ilegalno korištenje
javnog dobra, usluge ili druge gratifikacije). Korupcija se također može smatrati posebnom
situacijom razmjene u kojoj javni službenik smatra svoj položaj izvorom prihoda i želi
uvećati osobni dobitak. U novije vrijeme osobito se naglašava ekonomska analiza fenomena
i posljedica korupcije. U tom smislu korupcijom se smatra nastojanje da se radi osobne
koristi maksimizira prihod od službe, što onda za posljedicu ima poremećaj u uvjetima
tržišne utakmice i ukupnu racionalnost ekonomskog ponašanja. Korupcija je dodatni
transakcijski trošak jer unosi neizvjesnost kod izbora alternativa, te zato izaziva neizmjerne
štete po efikasnost gospodarstva. Korupcija u nekim zemljama predstavlja ozbiljan
gospodarski i politički problem. To osobito, ali ne isključivo vrijedi za zemlje u razvoju i
zemlje u tranziciji, kao što je RH. U posljednjih nekoliko godina na raznim razinama
pokrenuta je politička akcija suzbijanja korupcije. Međunarodne organizacije, pojedine
vlade, međunarodne nevladine udruge i organizacije te istaknuti pojedinci inicirali su izradu
dokumenata i konkretne akcije za njeno suzbijanje. Korupcija je neprihvatljiva u normalnom
tržišnom nadmetanju i treba je eliminirati. Činjenica postojanja svjetskog tržišta znači i to da
ono prihvaća samo homogena i neproturječna pravila poslovanja.

3. 1. Indeks percepcije korupcije (CPI – Coruption Perception Index)

CPI je poredak zemalja prema stupnju percepcije raširenosti korupcije među državnim
službenicima i političarima. Sastavljen je od podataka dobivenih iz stručnih ispitivanja

10
vezanih za korupciju koje su provele razne ugledne ustanove. CPI odražava stajališta
poslovnih ljudi i analitičara iz cijelog svijeta uključujući stručnjake iz ocjenjivanih zemalja.

Transparency International objavio je izvješće s rezultatima Indeksa percepcije korupcije za

2008. godinu. Prema tom Izvješću Hrvatska je zauzela 65. mjesto s ocjenom 4,4 i nalazi se
između Namibie koja je 64. i Samoe koja je 66. Za razliku od susjeda u izvješću, Namibie i
Somoe, naši geografski susjedi Slovenci zauzeli su 29. mjesto s ocjenom 6,7.

Ocjene indeksa korupcije prema Transparency Internationalu kreću od 0 potpuna korupcija

do 10 nema korupcije. Smatra se da u zemljama koje su ocjenjene ocjenom nižom od 5
korupcija ugrožava razvoj gospodarstva i društva u cjelini.
Nažalost, Hrvatska je ocjenjena ocjenom nižom od 5 i spada u grupu zemalja kojim je
ugrožen razvoj.

Indeksom percepcije korupcije ocjenjuju se sve razine rada tijela javne vlasti. Kod većine
istraživanja ocjenjuje se koliko sam pravni okvir u nekoj zemlji onemogućava korupciju, a
kod nekih se uzima u obzir koliko su pregledni i transparentni procesi izdavanja dokumenata
u tijelima javne vlast. Pojedini skandali imaju malo utjecaja na indeks. Hrvatska mora
poduzimati još odlučnije korake ukoliko želi suzbiti korupciju na razinu koja neće ugrožavati
poštenu tržišnu utakmicu i daljnji razvoj u svim segmentima. pravednu raspodjelu društvenog
bogatstva.

Za to postoji više uvjeta, počevši od rada na zakonodavnom okviru pa do primjene

preglednih procedura u radu tijela javne vlasti. Prema podacima Sveučilišta u Passauu, gdje se
izračunava indeks percepcije korupcije, rast ocjene CPI od jednog boda rezultira rastom
priljeva kapitala od 0,5 posto bruto domaćeg proizvoda zemlje i rastom prosječnog prihoda za
čak četiri posto. Hrvatska je s ocjenom 4,4 na Indeksu percepcije korupcije Transparency
Internationala za 2008. godinu zabilježila najvišu ocjenu od 1999., kad je po prvi puta bila
obuhvaćena ovim istraživanjem. Indeks percepcije korupcije Transparency International-a
najopsežnije je svjetsko ispitivanje percepcije korupcije po kojem je udruga prepoznatljiva
diljem svijeta. IPK se provodi od 1995., a ove godine obuhvaća rekordan broj od 180 zemalja.
Rezultati Indeksa percepcije korupcije sastavljeni su na temelju ukupno 13 ispitivanja koja je
provelo 11 nezavisnih ustanova, a ispitanici su bili poslovni ljudi i analitičari. Smatra se da u
zemljama s ocjenom 5 i višom korupcija ne ugrožava daljnji razvoj gospodarstva i društva u
cjelini.

11
 Hrvatska je bila obuhvaćena s ukupno osam istraživanja, uz raspon stupnja pouzdanosti od
3,5 do 5,3. Pri ocjenjivanju Hrvatske korištena su istraživanja za 2008. koja su proveli
Economist Intelligence Unit, nevladina udruga Kuća sloboda (Freedom House), Global
insights (bivši Svjetski centar za istraživanje tržišta - World Market Research Centre) i
Svjetski izvještaj o konkurentnosti. Od izvještaja za 2007. godinu bilo je korišteno te
istraživanje Svjetski izvještaj o konkurentnosti Svjetskog gospodarskog foruma (World
Economic Forum) , Bertelsmanovog tranzicijskog indeksa, Svjetski izvještaj o konkurentnosti
Instituta za razvoj upravljanja te izvještaj Merchant International Grupe.

12
4. ETIČKA I MORALNA ODGOVORNOST MENADŽERA

Menadžeri bi trebali imati „moralnu odgovornost“ da igraju aktivnu i konstruktivnu ulogu

u društvenoj zajednici, služe ciljevima zajednice, posvete dio svoga vremena društvenim
aktivnostima itd. „Problem morala, specifičan za menadžera, potječe od činjenice da su
menadžeri institucija kolektivne grupe upravljanja organizacijom. Ali pojedinačno menadžer
je samo jedan od zaposlenih radnika“ – riječi su jednog od najvećih teoretičara menadžmenta
Petera Druckera.

Menadžeri bi trebali biti moralne ličnosti sa izgrađenim i usvojenim unutrašnjim osjećajima

koji se posebno odnose na moralnu odgovornost. Pored obrazovanja i smisla za upravljanjem,
menadžer bi trebao imati i smisao za međuljudske odnose, sposobnost da spozna i razumije
prirodno i društveno okružje, da pozna psihologiju ponašanja, mentalitet, etičke standarde i
moralne sustave, sustave vrijednosti i duh vremena.

Svaki menadžer se u svome životu susreće sa brojnim dilemama i nedoumicama i one čine
srž svakog menadžerskog posla. Odstupanja od etičkih normi sve su izraženija, a moralne
dileme sve češće. Karakteristična područja u kojima dolazi do najčešćih odstupanja od etičkih
normi su: korupcija, konflikti interesa, zloupotreba medija, industrijska špijunaža, tajni
dogovori, prijevare, ali i brojne druge pojave vezane za suvremeni razvoj društva kao što su
diskriminacije i kulturne različitosti.

4.1. Menadžeri za moral

Ipak i unatoč svim sumnjama i porugama pitanje etičkog poslovanja - po zakonu i

pravilima - u nekoliko posljednjih godina postaje vrlo aktualnim trendom. U SAD-u je više od
90 posto kompanija uvelo etičke kodekse za svoje zaposlene, a njih 40 posto ima i dobro
plaćene „menadžere za pitanje morala". Razlog tomu nije želja poslodavca da se odgoje radni
kolektivi dobrih ljudi, nego nužda da se održe na tržištu i osiguraju temelji poduzetničke
slobode i konkurentnosti u postindustrijskim, globalnim uvjetima.
Tržišta ne mogu funkcionirati bez zakona i pravila. Razori li se njihova vjerodostojnost i
izgubi li se povjerenje u njih, igra će postati tako nepredvidiva da se u nju više nitko neće
željeti upustiti, upozoravaju mnogi ekonomski analitičari. Opasnost leži prije svega u

13
mogućnosti sloma burza dionica, jer će prosječni građanin zastrašen krahom neke kompanije
zbog nemoralnog vođenja, početi tražiti druge mogućnosti ulaganja ili uopće neće ulagati.
Analizirajući poslovanje 100 vodećih kompanija uvrštenih na Nasdaqovo tržište 2001.,
američki je analitičar John May došao do zaključka da su njihove iskazane dobiti premašivale
stvarno stanje za više od 100 milijardi dolara. Ako se tome dodaju sve moguće druge
prijevare, nije čudo da je povjerenje ljudi u gospodarstvo i njihove menadžere opasno
uzdrmano.
Mnogi danas smatraju da poslovodstva i menadžeri kompanija više ne upravljaju radi
dobra potrošača, dioničara i zaposlenika kompanije, nego isključivo zbog vlastitog
financijskog probitka i častoljublja. Prije dvije godine provedeno ispitivanje Gallupovog
instituta u SAD pokazalo je da 90 posto Amerikanaca ne vjeruje u to da vrhunski menadžeri
štite interese zaposlenih. Samo je njih 18 posto smatralo da kompanije posluju na dobrobit
dioničara, a 43 posto drži da se menadžeri prije svega vode egoističnim motivima. Prema
jednom drugom istraživanju u Britaniji, broj građana koji tako razmišlja dosegnuo je 95 posto,
a u Zapadnoj Europi 87 posto. Ne čudi stoga da je etika poslovanja posljednjih godina postala
tako aktualnom temom.

14
5. ZAKLJUČAK

U posljednjih nekoliko godina poslovna etika je sve češće tema razgovora u poslovnim
krugovima. Na popularizaciju i učestalije promišljanje o poslovnoj etici utjecalo je više
motiva. Jedan od najvažnijih je poslovni neuspjeh ili gubitak ugleda te pad vrijednosti na
tržištu nekih svjetski poznatih poduzeća. Neodgovorni pojedinci i same organizacije svojim
odlukama i djelovanjem nanose velike gubitke.
Praktično provođenje etičkih principa u poslovnom svijetu ključni je problem poslovne etike.
Poslovnu etiku ne možemo izjednačiti s čistom etikom, jer je polje njenog djelovanje između
težnje za dobiti i čistih etičkih principa kao što su istina, prijateljstvo i slično.
Hrvatsko gospodarstvo i poduzetništvo još uvijek grca u loše provedenoj privatizaciji i teško
zaustavljivoj korupciji. Poslove dobivaju oni koji ih mogu kupiti. Takav način poslovanja
uništava one koji
Etika ima svoje posebno mjesto unutar svake organizacije. Njeno polje djelovanja
usmjereno je na unutarnje odnose, odnose prema kupcima, konkurenciji i okolini.

15
 LITERATURA

1. Lamza – Maronić, M., Glavaš, J.: Poslovno komuniciranje, Studio HS Internet, Ekonomski
fakultet u Osijeku, Osijek, 2008.

2. Sikavica, P., Bahtijarević-Šiber, F., Pološki-Vokić, N.: Temelji menadžmenta, Škoska

knjiga, Zagreb, 2008

3. Anić, Vladimir., Goldstein, Ivo.: Rječnik stranih riječi, Novi liber, Zagreb, 2007.

Internet:

www.koprivnica.net (12.12.2009.)

www.ijf.hr (10.12.2009.)

www.filaks.hr (10.12.2009.)

www.poslovnaizvrsnost.hr (09.12.2009)

www. poslovni. hr (09.12.2009.)

www.voanews.com (09.12.2009.)

www. poduzetnik. info (09.12.2009.)

16