Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerzitet u Sarajevu

Upravno pravo
Parcijalna pitanja i odgovori
student

Mart, 2010

1. Čemu služi upravno pravo? Radi ostvarivanja prava građana i zaštite javnog poretka značajno mjesto pripada upravnim postupovnim pravilima koja treba da znače daljnje oslanjanje na proceduralna pravila opceg upravnog postupka kojima se osigurava ostvarivanje prava i izvršavanje obaveza svih sudionika u radu organa javne vlasti. To doprinosi, da upravno djelovanje postane standarizovano i predvidivo, što smanjuje neizvjesnost i pravnu nesigurnost građana kao subjekata u njihovim odnosima sa Unijom, kao i odnosima sa državnim organima u državama članicama. 2. Na koliko nivoa se vrši odlučivanje u upravnom postupku u BiH? Sadašnji institucionalni okvir djelovanja javne uprave i njena efikasnost u zaštiti prava građana i zaštiti javnog interesa nije na zadovoljavajućem nivou. Njega su uslovile promjene političkog i teritorijalno-upravnog sistema u Bosni Hercegovim koje su isparcelisale odlučivanje u upravnom postupanju na čak na četiri različita nivoa (Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Distrikta Brčko). 3. Istorijski razvoj upravnog prava? Prva kodifikacija propisa iz domena upravnog prava izvršena je u Austriji 1925. godine, a nakon toga kodifikaciji su pristupile i mnoge druge zemlje. Kodifikaciju pravila upravnog prava Kraljevina Jugoslavija izvršila je 1930. godine kada je donijela Zakon o općem upravnom postupku. Mora se imati u vidu da je državna administracija, i sva javna uprava, u periodu nakon Drugog svjetskog rata, sve svoje snage angažovala na rješavanju problema efikasnosti i racionalnosti rada uprave. Također, istorija pamti začetke upravnog prava u Njemačkoj već od druge polovine XIX. stoljeća u vrijeme nastanka Hitlerovog III Rajha kada su se javili rudimentarni oblici uprave i upravnog postupka kojim su bila potpuno zanemarena subjektivna javna prava. Mnogo godina nakon Drugog svjetskog rata uprava je našla svoje mjesto u pravnim porecima Čehoslovačke, Italije, Španije, Poljske i drugih evropskih država. Zakon o općem upravnom postupku prestao se primjenjivati nakon Drugog svjetskog rata, donošenjem Zakona o prestanku važenja pravnih akata donijetih prije 06. aprila 1941. godine i, narednih deset godina (sve do 1951,. godine), Jugoslavija nije imala regulaciju mnogih pitanja iz oblasti društvenih odnosa kroz upravno postupanje i rad njenih državnih organa i organizacija. Godine 1956. donesen je zakon o općem Upravnom postupku SFRJ., a 1974. Izvršena njegova izmjena. Razvoju upravnog prava i daljnjem organizacijskom i funkcionalnom jačanju državne uprave znatno je doprinio nastanak nove naučne dscipline Nauke o upravi koja je bila izdvojena iz upravnog prava. 4. Etimološko (pojmovno) određenje upravnog prava? Pojam «Upravno pravo» usko je vezan za riječ "administracija" (lat. administratio), što znači upravljanje, uprava, upravna vlast, vlada, činovnistvo, službeništvo. Iz toga slijedi, da je njegovo etimološko određenje vezano za pravnu normu kojom se uređuje organizacija, krug djelovanja, postupak rada, način nadzora i odgovornosti onih subjekata koji vrše upravne djelatnosti iz razloga što se uprava javlja kao državna djelatnost nameće se zaključak da je upravo ona ta koja upravno pravo sadržajno određuje. Postoje dva gledišta pojma uprave koja je potrebno međusobno razlikovati, a to su: a) Funkcionalno ili materijalno shvatanje uprave,

2

Prema funkcionalnom ili materijalnom shvatanju uprave, upravu trebamo razumijeti u funkcionalnom smislu kao određenu djelatnost ili aktivnost državnih organa koja se ispoljava kroz vršenje određenih upravnih zadataka). Ovaj pojam uprave ispoljava se na dva načina i to kao: a) negativno određenje uprave i b) pozitivno ođredenje uprave. Negativno određenje uprave je ono koje polazi od uprave kao vrste državne djelatnosti u sistemu podjele vlasti. Nesporno, po ovom shvatanju uprava je sve ono što ne spada u zakonodavnu i sudsku vlast. Na drugoj strani, pozitivno određenje uprave polazi od definisanja, zadataka, koje uprava treba obaviti u regulisanju različitih oblasti društvenog života i rada. Uprava se po ovom gledištu ispoljava kao zasebni organizam ili aparat državne vlasti koji provodi određenu upravnu djelatnost koja je strogo određena. b) Organizacijsko ili formalno shvatanje uprave Organizacijsko ili formalno shvatanje uprave podrazumijeva organizacijski karakter koji ostvaruju državni organi u sistemu podjele vlasti. Uprava se određuje u zavisnosti od upravnih funkcija koje vrse državni organi, kao i od forme kroz koju oni djeluju. 5. Šta reguliraju propisi upravnog prava? Predmet upravnog prava kao normativne pravne nauke svakako su pravne norme, kao i odnosi koji iz njih ili povodom njihove primjene proizilaze. Da bi javna uprava mogla izvršiti svoj društveni zadatak i ispuniti ulogu koja joj u sistemu vlasti pripada, ona mora biti uređena nizom propisa kao sto su oni koji obuhvataju: a) organizaciju i nadležnost uprave; Organizaciju i nadležnost javne uprave, obuhvata prva grupa normi koja je vezana za propise kojima se uređuje organizacija javne uprave. Ona obuhvata postupak osnivanja, ustrojavanja i ukidanja organa uprave. U vezi sa organizacijom javne uprave treba istaći da se proučavaju propisi (norme) kojima se određuje način osnivanja i ukidanja organa, kao i organizacioni oblici javne uprave u našoj zemlji. To su norme koje ustanovljavaju prava, obaveze i funkcije organa uprave i službenih lica, podjela nadležnosti između pojedinih organizacionih jedinica, ovlašćenja organa da izdaju upravne akte. b) djelatnost državnih i drugih javnih organa kojom se stvaraju, mijenjaju ili ukidaju upravno-pravni odnosi; Druga grupa određuje formu i način djelatnosti javne uprave u različitim oblastima društvenog zivota i rada. Ovim pravilima regulišu se međusobni odnosi izmedu državnih i drugih organa javne uprave, kao i odnosi ovih organa prema samostalnim ustanovama, privrednim i društvenim organizacijama, kao i prema građanima. To su norme koje ustanovljavaju kako prava građana i pravnih lica na zaštitu njihovih prava i pravnih interesa, tako i njihove obaveze koje proizilaze iz rada državnih organa i institucija u vršenju upravne djelatnosti. Kao što vidimo, svakako najznačajnije mjesto u radu javne uprave zauzimaju upravnopravni odnosi. c) organizaciju i postupak u pogledu odgovornosti, zakonitosti i pravilnosti rada službenih lica u upravi, kao i u pogledu rada organa uprave i drugih drzavnih organa kad vrše poslove javne uprave; U treću grupu spadaju norme koje regulišu međusobne odnose izmedu predstavničkih organa i njihovih izvršnih organa, s jedne strane, i organa državne uprave, s druge strane, kao i odnose između pravosuđa (sudova) i organa državne uprave; odnose između javnog tužilastva i organa državne uprave; i odnose između organa uprave i samostalnih ustanova i organizacija. 6. Koji su to oblici upravnog djelovanja? Postoje dva oblika upravnog djelovanja:

47

a) Neposredno upravno djelovanje znači regulaciju kojom se ostvaruje primjena pravne norme na konkretan slučaj. Ono nastaje nezavisno od volje adresata na kojeg se odnosi. Za njegov nastanak nije važno postojanje spora između njegovih stranaka kao adresata sa suprotnim interesima, niti se zahtijeva posebno iniciranje postupka, odnosno, formalno podnošenje zahtjeva kao što je to slučaj u sudskom djelovanju. Djelatnost uprave se vezuje za adresata kao subjekta upravnog djelovanja nezavisno od njegove volje i manifestira se vrsenjem najrazličitijih aktivnosti upravnog organa, kao što je izdavanje različitih odobrenja u vidu rješenja, zabrane i sl, b) Posredno upravno djelovanje predstavlja takav vid društvene regulacije koja se vrši u interesu svih građana. Na taj način, akt uprave nije usmjeren na neki pojedinačni slučaj, nego je njim obuhvaćen najveći broj ljudi. Npr., javni poziv za opću vakcinaciju stanovništva usmjeren je na suzbijanje opasnosti od zaraznih bolesti. Zatim, unutrašnja organizacija i položaj državnih službenika treba da omogući jednak tretman svim građanima. Također, uređivanje pitanja koja se odnose na javnu sigurnost mora biti tako postavljeno da se svi građani u državi osjećaju sigurno itd. Kao što vidimo, posredno upravno djelovanje može biti ostvareno aktivnošću samo državnih organa, kada se radi o državnoj upravi, ali isto tako i aktivnočću drugih organa koji postoje radi zadovoljenja općeg ili javnog interesa, kada se radi o upravnoj djelatnosti koja postoji u okviru rada javnih službi. 7. Koje su to upravne djelatnosti državnih organa? Upravne djelatnosti državnih organa su: a) regulativna djelatnost, Organizacija kojom se ostvaruje regulativna djelatnost državnih organa pretpostavlja postojanje takvog sistema preko kojeg se neki dijelovi cjeline usklađuju i usmjeravaju radi postizanja cilja kojem služe. Stoga, sasvim je prihvatljiva definicija prema kojoj "organizacija je sistem regulisanja čiji je cilj usmjeravanje većeg broja nosilaca zadataka i njihovog rada na jedan glavni zadatak koji treba riješiti". Uspostavljanje regulacije preko normativnog sistema zahtjeva svjesni pristup onome što se želi. Zavisno od odnosa koji postoje u političkom sistemu, sistem regulacije u demokratskim državama mora polaziti od vrijednosti koje su iskustveno potvrđene kao kompatibilne životnim interesima većine članova društva. b) nadzorno-kontrolna djelatnost Ova vrsta djelatnosti podrazumijeva, takvu organizaciju u sistemu regulacije koja obično dolazi do izražaja u završnoj fazi postupanja uprave. Preko nadzorno-kontrolne djelatnosti uspostavlja se institucionalna pravna kontrola rada organa javnog poretka tako što kontrolu nad radom organa uprave vrše upravni kontrolni organi. Radi se o naknadnoj provjeri pravilnosti ponašanja organa javne uprave, državnih organa i organizacija koje raspolažu javnim ovlaštenjima. Upravna kontrola moze biti unutrašnjeg i vanjskog karaktera. Ako se radi o unutrašnjoj kontroli uprave, onda se ima u vidu kvalitet upravnog rada službenog lica koji je vršio neku upravnu djelatnost. S obzirom na inicijativu prema kojoj dolazi do vršenja nadzorno kontrolne djelatnosti, ona može biti ostvarena po službenoj dužnosti ili povodom žalbe. Kada se radi o tzv. vanjskoj kontroli uprave, tada se ona, u pravilu, ostvaruje od organa koji imaju naglašeniji političko nego pravni karakter. Vanjska kontrola uprave podrazumijeva kontrolu uprave od strane parlamenta, vlade, sudsku kontrolu uprave, kontrolu i nadzor uprave od strane ombudsmena i dr. c) represivna djelatnost. Organi uprave staraju se o izvršenju zakona i drugih propisa i vršenjem određenih nadzornih ovlaštenja do momenta, dok se njeni subjekti ponašaju u skladu sa zadanom normom. Represivna djelatnost uprave proizilazi iz same činjenice da ona izvršava i primjenjuje zakone. Kada uprava ne uspijeva ostvariti regulativnu funkciju koja je utvrđena primjenom propisa, tada ona autoritativno primjenjuje sankcije i druge mjere kojima se adresat prinuđava na ponašanje u skladu sa zadanom normom. Primjenjivanje prinude

2

ali po posebnom postupku. Ustavne odredbe se veoma rijetko neposredno primjenjuju u radu organa uprave. kao izvršno-politički i upravni organi vlasti. b) Zakon . odnosno. podzakonsk akt (autentična tumacenja. odnosno. 1. U formalnom smislu ustav sadrži najvažnije pravne norme koje se odnose na organizaciju organa državne vlasti. kao što su Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine. ili zakonodavan organ kao predstavničko tijelo. Gradska i općinska Vijeća u Federaciji BiH. Kanotonalne skupštine u Federaciji BiH. preporuke. Skupštine opština u RS. vlasti i javnih ovlaštenja državnih organa i drugih neautoritativnih organa organizacija. osim u slučajevima kada dolazi do primjene određenih propisa u skladu sa ustavnim načelima. proceduri donošenja. Pojam ustava određen je dvojako i to: a) u formalnom i b) u materijalnom smislu. ustav je prvi i najvažniji pravni akt u državi i samim tim temeljni izvor prava sa kojim moraju biti usaglašeni svi ostali pravni akti niže pravne snage.Ustav kao opći akt najviše pravne snage s kojim moraju biti u saglasnosti svi ostali pravni akti. Ustav u formalnom smislu određen je svojom arhitekturom. po vrsti društvenih odnosa koje reguliše u skladu sa ustavom. Ustav u materijalnom smislu određen je sadržinom pravnih normi. 3. Dakle. impersonalna. Ustav donosi poseban. zatim podzakonski akti koji imaju manju pravnu snagu od zakona itd. Ti organi su određeni položajem u hijerarhijskoj strukturi vlasti Bosne i Hercegovine kao predstavnički. svi ostali organi mogu donositi opće pravne akte kao što su: l. Razlikuje se od ustava po određenim karakteristikama. zakon. koja su imperativna. 47 . Izvori upravnog prava? Upravno pravo i dalje koristi opće izvore prava u formalnom smislu. organi zakonodavne vlasti i. Nesumnjivo. predstavlja najznačajniji izvor prava. 2. a to su ustvari opći pravni akti koji sadrže opće pravne norme kao pravila ponašanja. Iza njega slijede zakoni. pod upravnom djelatnošću uprave podrazumijeva se uprava u užem smislu u kojoj dolazi do izražaja neposredna primjena mjera prinude. Pri tome je bitna.ispoljava se samo kao autoritativno pravno djelovanje uprave koje se ostvaruje putem imperijuma. U skladu s tom podjelom razvrstani su i opci podzakonski akti koje oni donose. ustavotvorni organ i po posebnom ustavotvornom postupku. a prije svega. prema vrsti i sastavu orgna koji ga donosi. To su takva pravila koja regulišu društvene odnose. Skupština Distrikta Brčko. i sadržina tih normi iz razloga što one čine ustav u materijalnom smislu. organizacionu strukturu državnog uređenja. načinu izglasavanja itd. Osirn predstavničkih organa lokalnog i gradskog nivoa. statut itd). Na osnovu ovakvog redoslijeda izvora upravnog prava moguće je izvršiti njihovu podjelu prema organima koji su ovlašćeni za njihovo donošenje.To je opći pravni akt niže pravne snage od ustava. ali koji u odnosu na njega ima mnogo veću primjenu. Parlament Federacije Bosne i Hercegovine. kao i vršenje materijalnih operacija primjenom prinude. rezolucije. koja važe za budućnost i koja su sankcionisana državnim monopolom prinude. odluke. a) Ustav . Narodna skupština Republike Srpske. 1. posebno u Bosni Hercegovini iz razloga što predstavljaju okvir u kojem zakonodavac uređuje sva druga pitanja. 8. Možda je ipak najbolja sistematizacija izvora upravnog prava prema hijerarhiji pravnih akata. deklaracije. budžet. na: a) OPĆI AKTI PREDSTAVNIČKIH ORGANA Opce podzakonske pravne akte predstavničkih organa mogu donositi predstavnički organi u Bosni i Hercegovini različitih nivoa. jer u tom slučaju izvore upravnog prava čine formalni izvori kod kojih je redoslijed utvrđen prema njihovoj pravnoj snazi koja je u direktnoj vezi sa položajem državnih organa u strukturi državne vlasti. U pitanju su najšire apstraktno postavljene norme kojima se uređuje cjelokupna organizacija države. odnosno. pačak i sudskih organa nižeg nivoa odlučivanja.ustav. Osnovna podjela zakona je na:. Njegove odredbe su posredni izvor upravnog prava.

radi se tu o pitanjima koja se odnose na izvršenje zakona ili općeg akta niže pravne snage radi regulisanja rada. odnosno općeg akta koji se tumači. zakon može sadržavati opće ili pojedinačne pravne norme. deklaracije i rezolucije su kao politički akti obavezni za organe državne uprave. sekretarijati itd. drugog propisa. jer je opći akt. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine. Ukoliko se takav budžet ne usvoji blagovremeno. VI) budžet . cijenimo da zbog sličnosti sa deklaracijom. 2.to je opći akt kojim se utvrđuje plan prihoda i rashoda u toku jedne budžetske godine. bez obzira na to kakva mu je forma. unutrašnje organizacije. b) OPĆE AKTE IZVRSNO-POLITICKIH ORGANA Izvršno-politički i organi državne uprave u Bosni i Hercegovini mogu donositi podzakonske opće pravne (normativne) akte u skladu sa propisanim nadležnostima. po postupku donošenja itd. II) odluke . u materijalnom smislu.odluka je akt kojim se rješavaju pitanja iz nadležnosti PSBiH. Parlamentarna skupština BiH svake godine usvaja budžet koji služi za pokriće izdataka neophodnih za izvršavanje nadležnosti zajedničkih institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine. pogotovo što ustavne odredbe ne tretiraju položaj uprave u organizaciji vlasti. Na prijedlog Predsjedništva Bosne i Hercegovine.• zakone u formalnom smislu U formalnom smislu definicija zakona određena je formalnim karakteristikama i pravnom snagom koje nisu u korelaciji sa sadržinom koja je utvrđena zakonskim normama. 3. Međutim. tj. pa zakon ima apsolutni primat prema svim ostalim pravnim izvorima.zaključak je akt koji se donosi o pitanjima koja se tiču postupka u pojedinačnoj stvari. Ona je opći pravni akt kao i zakon. U formalnom smislu. Međutim. Bez obzira na sadržajni smisao njegovih odredbi. budžet za prethodnu godinu bit ce korišten na privremenoj osnovi. odnosno općeg akta. U pitanju je akt kojim predstavnički organ izražava svoje mišljenje o pitanjima iz određene oblasti. Rezolucija sadrži načelno mišljenje o važnim pitanjima koja nemaju pravni karakter. Predsjedništvo BiH. 2 . Uglavnom.Autentičnim tumačenjem utvrđuje se istinitost. Vijeće ministara BiH.U ovu vrstu opće normativnih akata koje donose predstavnički organi spadaju: I) autentična tumačenja . Stoga preporuka u sebi sadrži određene političke stavove. zakon se smatra najvaznijim pravnim izvorom upravnog prava u Bosni i Hercegovini. kao i Vlada Republike Srpske i 4. • zakone u matrerijalnom smislu. III) deklaracije – deklaracija je akt PSBIH koji sadrži načelno mišljenje o odlukama koje je PSBIH razmatrala. pa razlikujemo onaj pravni akt koji sadrži opće norme. IV) rezolucije – iako nije izričito navedena u poslovniku PS BIH. uredba se ne može nazvati zakonom. c) Podzakonski akti predstavničkih organa . VII) zaključke . odnosno. izvornost i pravilan smisao nedovoljno jasne odredbe zakona i drugog propisa. ali bez obzira na to. ali se od njega razlikuje po pravnoj snazi. ona se smatra općim pravnim aktom i izvorom upravnog prava.Preporuka je akt kojim se ukazuje na značaj određenih pitanja koja se odnose na provođenje zakona. uredba jeste zakon. Organi državne uprave na svim nivoima (ministarstva. po normama koje sadrži. Donose ih izvršno-politički organi u Bosni i Hercegovini i to: 1.). s obzirom na njenu sadržinu. službe za upravu. 1. zbog činjenice da preporuka može sadržavati određene sankcije kojima se adresati obavezuju na njeno poštivanje. nema zapreka za njeno donošenje. U materijalnom smislu pojam zakona određuje se po sadržini akta. Autentično tumačenje donosi Dom i ono postaje sastavni dio zakona. Najčešće se odluke donose kod imenovanja i razrješenja pojedinih funkcionera i rukovodnih radnika. V) preporuke . Naprimjer. autentičnost.

bilo da se njim reguliše materija koja nije regulisana. bilo radi izvršenja propisa izvršnog organa (organi uprave).Pravilnik je podzakonski opći pravni akt kojim se uređuju pitanja unutrašnjeg ustrojstva Sekretarijata Predsjedništva. Koje akte donosi Predjedništvo BiH? Predsjedništvo Bosne i Hercegovine u obavljanju svojih aktivnosti usvaja sljedeće normativne akte: • odluke. Kao podzakonski akt. da bi se donijeli. d) Drugi akti . Takvo ovlašćenje nazivamo «izvršna klauzula». U njih spadaju uredbe izvršnih organa (vlade). službe i radna tijela. ill se čak suspenduju neke ustavne odredbe. pa ih možemo podijeliti na dvije osnovne grupe i to: 1) spontani (ustavni) podzakonski akti To su takvi opći akti za čije donošenje nije potrebno posebno ovlašćenje u višem pravnom aktu. Ove vrste uredbi moraju biti u skladu sa ustavom i zakonom. kao i druga pitanja od značaja za rad Vijeća ministara. 47 . I u jednom i u drugom slučaju za njihovo donošenje potrebno je posebno ovlašćenje što znači da se ovi propisi ne mogu donositi spontano. bilo da se njim mijenjaju određene zakonske odredbe.Poslovnik je podzakonski opći pravni akt Predsjedništva BiH i Vijeća ministara koji se donosi u skladu sa odredbama Ustava Bosne i Hercegovine i Zakona o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine. • pravilnik i druga pravila o unutrašnjem ustrojstvu. a) Odluke . kao i druga pravila o unutrašnjoj organizaciji. b) Poslovnik .Normativni karakter podzakonskih akata proizilazi iz pravnog osnova kao ovlašćenja za njihovo donošenje. pitanja vezana za normativne akte. odnosno u zakonu. Opce normativne podzakonske pravne akte iz nadležnosti organa državne uprave mogu donositi i institucijeje koje raspolažu javnim ovlaštenjima. svjedočanstva i dr. kada su ovlašćene da vrše normativnu djelatnost iz okvira svoje nadležnosti. • poslovnike. U ovu kategoriju općih akata spadaju: pravilnici. programiranje rada. • druge akte iz svog ovlaštenja. Dijelimo ih u dvije osnovne grupe i to: A) samostalni podzakonski akti To je takav opći pravni akt koji zamjenjuje zakon kao njegov viši pravni izvor. a ne može je donijeti Predsjedništvo BiH. Njih mogu donositi izvršni i organi uprave. B) nesamostalni spontani podzakonski akti. održavanje sjednica. uputstva i naredbe. nego samo ukoliko su na to izričito ovlašćni u pravnom propisu više pravne snage. c) Pravilnik . 9.Predsjedništvo donosi i neke druge podzakonske opće akte u slučaju potrebe kada izdaje potvrde. Njih ne mogu donositi predstavnički organi iz razloga što akti tih organa imaju karakter zakonodavnog akta. To su opći pravni akti koji se donose radi izvršenja zakona. bilo da ih donose radi izvršenja zakona (izvrsni organi i organi uprave). Takvi samostalni spontani podzakonski pravni akti su uredbe sa zakonskom snagom. Poslovnikom se uređuje: unutrašnja organizacija. moraju sadržavati posebno ovlašćenje u višoj pravnoj normi. on niti razrađuje niti dopunjava zakon. nego se oni donose na osnovu ustava kao općeg zakonskog ovlašćenja. Nju mogu donositi vlade entiteta. Zanimljivo je da neke od navedenih općih akata ne mogu donositi političko-izvršni organi višeg nivoa kao što je slučaj u vezi sa donošenjem uredbe sa zakonskom snagom. To su takvi opći pravni akti koji. uredi. nego ga mijenja. 2) podzakonski akti po posebnom ovlašćenju više pravne norme.Odluke su vezane za ovlaštenja Predsjedništva u domenu vanjske politike.

Uputstvima se propisuje način rada ministarstava. došlo bi do preopterećenja tih organa i ona ne bi nikad mogla obaviti taj posao. ako je takva saglasnost predviđena zakonom. koja. pripada 2 . u načelu. c) Rješenja . drugih propisa kao i općih akata. Po isteku roka. • uputstva.Odlukom se uređuju određena pitanja za izvršavanje zakona.Uredba je najviši opšti pravni akt nakon zakona koji donosi Vlada. s tim da će prestati važiti odmah po ukidanju odlukom Parlamenta ili na kraju desetog dana od njenog objavijivanja. slobode utvrđene ovim ustavom. važenje uredbe se ne može produžavati. uređuju određena pitanja i određuju mjere iz okvira prava i dužnosti Vijeća ministara i vrše izmjene i dopune Poslovnika o radu Vijeća ministara.to su takvi opcći podzakonski akti koji sadrže. Koje uredbe sa zakonskom snagom donosi Vlada Federacije BiH? Vlade entiteta u ostvarivanju svojih ovlašćenja utvrđenih Ustavom Federacije (Republike Srpske). kao i radne zadatke ministarstava i drugih organa državne vlasti sa rokovima za njihovo izvršenje. kada prestaje važiti. drugih propisa i općih akata. o pojedinačnim pitanjima. o davanju saglasnosti na opće i druge akte ministarstava i drugih institucija i organa Bosne i Hercegovine. Tako u savremenom pravu uredba sve više potiskuje zakon. osnivaju radna tijela Vijeća ministara. Svaka uredba imat će snagu zakona i ne može derogirati prava. Prijedlozi zaključaka. ukoliko je Parlament Federacije u zasjedanju kada je uredba objavljena. uredba se ne može ponovo donositi niti djelimično mijenjati bez odluke Parlamenta Federacije i njegove saglasnosti. To je nastalo usljed potrebe za donošenjem velikog broja pravnih normi u najraznovrsnijirn oblastima. a) Odluka . Vlada je ovlasćena donositi uredbe sa zakonskom snagom u slučaju opasnosti po zemlju kada Parlament Federacije nije u mogućnosti to učiniti. Ako bi se zahtijevalo da sve ove norme donose zakonodavna tijela zakonima. Uredba objavljena dok Federacija upotrebljava oružane snage u skladu sa ovim ustavom ostat će na snazi do petog dana sljedeće sjednice Parlamenta Federacije. dok je sve ostalo ugrađeno u uredbu.Vlada Federacije (Vlada RS) donosi uredbe sa zakonskom snagom u skladu sa Ustavom Federacije. b) Uredbe . tako se prema njoj odnose svi ostali opći pravni akti. d) rješenja i e) zaključke. koja su sadržana u uredbi.10. a na vladu sve više prenosi. osim ako ne bude potvrdjena ali ni u kom slučaju neće važiti duže od šest mjeseci. odnosno stavova datih u materijalima izlažu se u obliku u kome Vijeće ministara treba da ih usvoji. o osnivanju privremenih radnih tijela. • zaključke. Uredba se gotovo ne razlikuje od zakona i pitanje njihovog razgraničenja primarno je praktično pitanje. zakonodavna vlast. a) Uredbe sa zakonskom snagom .Vijeće ministara Bosne i Hercegovine donosi rješenja kada odlučuje o imenovanjima. kao i u drugim slučajevima predviđenim zakonom. uslovno rečeno. d) Uputstva . donosi: a) uredbe sa zakonskom snagom b) uredbe. Nekada su u zakonu sadržane samo najosnovnije norme. Stoga se sve više normi donosi kroz donosšnje uredbi iz razloga što je donosi vlada po brzom postupku. Koje akte donosi Vijeće Ministara BiH? Vijeće ministara BiH u ostvarivanju svojih prava i dužnosti donosi slijedeće akte: • odluke. postavljanjima i razrješenjima. prijedloge konkretnih mjera. • rješenja. drugih organa i institucija Bosne i Hercegovine u izvršavanju pojedinih odredaba zakona. Uglavnom kao što se uredba odnosi prema zakonu. b) Zaključci . c) odluke. Svaka uredba prestat će važiti najkasnije istekom tridesetog dana od njenog objavijivanja. po pravilu. koji su niži od nje i koji razrađuju pitanja. Uredba je akt koji se sve češće donosi. 11.

fizičkih i pravnih lica. daje saglasnost ili potvrdjuju akti drugih organa ili organizacija. Upustvom se neposredno ne mogu uspostavljati neposredni upravno-pravni odnosi između državnih organa i institucija koje raspolažu javnim ovlaštenjima. podzakonskim opće normativnim aktima koje donose organi uprave. udruženja i drugih državnih organa. Njih donosi uprava u skladu sa svojim ovlaštenjem pa njena djelatnost u pogledu donošenja ovih pravnih akata podsjeća na zakonodavnu nadležnost predstavničkih organa. Tu spadaju: 1. Podzakonski akti organa uprave? U pitanju su opći podzakonski pravni akti organa uprave koji imaju pravnu snagu manju od zakona. Kao što vidimo. U Bosni i Hercegovini uredbom se uređuju najvažnija pitanja iz nadležnosti vlada entiteta. subjekata tih odnosa građana. b) Upustva . odnosno. Norma koja je sadržana u naredbi ima uži značaj od norme u pravilniku. tako što se bliže uređuju odnosi za sprovođenje zakona.parlamentu. s druge strane. 12. opći akti eksternog karaktera: a) pravilnici b) uputstva c) naredbe 2. to je akt općeg značaja koji donose organi uprave kada naređuju ili zabranjuju postupanje u određenom slučaju općeg značaja. općem aktu predstavničkog organa ili propisu izvršnog organa. U pitanju je odnos koji je pravno regulisan. ali se u vezi njega nastoji omogućiti. odnosno. opći akti internog karaktera: stručna uputstva i instrukcije. c) Naredbe . Pojava širenja vlasti uredbodavca na štetu vlasti parlamenta nije u skladu s demokratijom.Odlukom se uređuju pojedina pitanja ili propisuju mjere Vlade. 47 .To je najvažniji akt općeg značaja koji donose organi uprave radi izvršenja određenog propisa sadržnog u zakonu. naredbom se može zabraniti korištenje vode za piće zbog njene neispravnosti. odnosno. također. d) Rješenja .Zaključkom se utvrđuju stavovi o pitanjima od značaja za provođenje utvrđene politike. odnosno. radi izvršenja određenog propisa sadržanog u zakonu.Uputstvom se utvrđuju pravila za postupanje i poslovanje organa uprave ili institucija koje raspolažu javnim ovlaštenjima radi izvršenja propisa. ali je u većoj ili manjoj mjeri nužna zbog preopterećenosti predstavničkog organa kao zakonodavca. Dakle. kao i o drugim pojedinačnim pitanjima iz nadležnosti Vlade. e) Zaključci . te odlučuje o drugim pitanjima o kojima se ne odlučuje uredbom.Naredbom se reguliše neka određena situacija na opći način. tj. osnivaju stručne i druge službe vlade i utvrđuju načela za unutrašnje ustrojstvo federalnih organa državne uprave.Rješenjem se odlučuje o imenovanjima i razrješenjima. nastoji se regulisati neki društveni odnos koji uopće nije regulisan. opći akt predstavničkog organa ili podzakonski opći akt izvršnog organa. s jedne strane i. Njima se ne mogu u cjelosti izvršavati viši pravni propisi. U prvu grupu ulaze akti koji se donose radi regulisanja nekog društvenog odnosa. uređuju unutrašnji odnosi u Vladi i određuju zadaci federalnim organima državne uprave i službama Vlade. Naprimjer. te drugačije urediti odnos koji je već ranije regulisan. olakšati primjena ili izvršenje nekog zakona. organizacija. zajednica. vlade. U nekim zemljama kao što je naprimjer u Francuskoj. a) Pravilnici . bilo zakon. cijeli niz pravnih oblasti stavlja se u isključivu nadleznost uredbodavca. Ovim aktima. Podzakonske opće pravne akte organa uprave dijelimo na dvije grupe. U drugu grupu ulaze akti radi ostvarenja cilja koji se želi postići donošenjem podzakonskog općeg pravnog akta. općem aktu predstavničkog organa ili propisu izvršnog organa. mogu se izvršavati samo pojedine odredbe općeg akta koji donose predstavnički ili izvršni organi vlasti. c) Odluke . čime se sužava nadležnost parlamenta.

15.Tomić. d) između samih upravnih. odnosno. dozvola za građenje). kao odnos koji je zavisan od njihove volje. građansko-pravna lica i dr. odnosno. svodi se na njegovu načelnu promjenljivost. smatra da postoje tri odlučujuća obilježja upravnog odnosa. javna uprava. Što se javno-službeničkog karaktera upravnog odnosa tiče. odnosno. obilježja upravno-pravnog odnosa proističu iz njegove definicije kojom su obuhvaćeni. Nama. b) između upravnih organa (i drugih državnih organa) i preduzeća. doziranu nestabilnost. odnosno. nezavisno od volje njegovih subjekata kao učesnika upravno-pravnog odnosa. 14. nego što su to u slučaju kada je njihov odnos normiran dispozitivnim pravnim normama. zasnivanja. upravni odnosi su odnosi legalne i legitimne nejednakopravnosti učesnika. radi pravilnog vršenja poslova organa uprave u primjeni zakona. odnosno.d) Stručna upustva i instrukcije . a tiče se neravnopravnog položaja njegovih subjekata. 2) unutrašnja nepotpuna izbalansiranost u njemu angažovanih interesa i 3) načelna promjenljivost. i pojedinca. nakon završetka postupka donošenja upravnog akta. On se od drugih pravnih odnosa razlikuje po svojim subjektiima i po načinu nastanka. isti autor polazi od toga da su upravnopravni odnosi ove vrste regulisani zakonom. pravnim licima i drugim strankama.R. e) između određenih državnih organa i njegovih službenika. Zatim. organa javne uprave. I. Uvijek je jedna strana upravno pravnog odnosa javni organ. prije svega. tako i u materijalnom smislu. treće obilježje upravnog odnosa. upravno-procesni odnos se preobražava u upravno-materijalni odnos. upravno-pravni odnos ne zasniva se slobodnom voljom ili putem sporazuma subjekata koji u njemu učestvuju. za razumijevanje zadane hipoteze. centralni u odnosu na područne organe). (npr. Pod upravno-pravnim odnosom podrazumijevamo onaj pravni odnos u koji na autoritativan način stupaju javni organi sa pojedincima. Definirajte upravno-pravni odnos? Kao što je pravni odnos svaki onaj odnos koji je određen pravnim dispozicijama. dozirana nestabilnost". s jedne strane. 13. gdje do izražaja 2 . od kojih je na jednoj strani. na kraju. U pogledu drugog obilježja upravnog odnosa.Stručno upustvo predstavlja opći akt internog karaktera koji donose organi uprave radi davanja stručnog uputstva državnim službenicima i namještenicima u organu uprave. drugo obilježje su javna ovlašćenja subjekata. privrednih društava (bez obzira da li ona vrše javna ovlaštenja ili ne). autoritetom državnog organa. Zahvaljujići njima. bilo da su ex lege. To su: "l) javnoslužbenički karakter upravnog odnosa. posljednje obilježje je svakako najvažnije za razumijevanje ove problematike. kako u procesnom. bilo da su im povjerena. nego. U pitanju je društveni odnos u kojem su njegovi subjekti dužni da se ponašaju u skladu sa njegovim normama. Dediću. subjekti. građanina. ustvari proizilazi iz drugog ili se nadovezuje na drugo. s druge strane. Za razliku od pravnog odnosa. organizacije i zajednice. subjekti upravno-pravnog odnosa su mnogo više vezani normom. Osnovna obilježja upravno-pravnog odnosa? Z. odnosno. odnosno. Dakle. državni organ ili institucija koja raspolaže javnim ovlašćenjima. odnosno državnih organa. c) između organizacija koje vrše javna ovlašćenja i drugih organizacija. lz toga razloga. Treć obilježje upravno-pravnog odnosa. na osnovu strane njegove jače volje kao obaveznog učesnika u tom odnosu. koji oni međusobno uspostavljaju. tako je i upravno-pravni odnos. jedan od njih. Mogu ih izdavati viši organi prema nižim organima (npr. odnosno. dok su na drugoj strani to građani. norme upravno pravnog odnosa su karakteristične i po formi i po sadržini. onaj koji je normiran pravom. autor smatra da zbog različitosti interesa koje učesnici u uspostavljenom odnosu imaju. Tko su subjekti upravno-pravnog odnosa? Upravno-pravni odnosi mogu se zasnovati između sljedećih subjekata tog odnosa: a) između organa uprave ili drugog državnog organa koji vrši javna ovlašćenja. Prema S. razne asocijacije građana.

pri čemu. odnosno. Izdavanjem akta (rješenje). čini njihova dioba na dvije osnovne grupe. odnosno. Na kraju. adresatu (kao drugom učesniku tog odnosa). Izdavanje upravnih pojedinačnih akata? U vezi sa nastankom upravno-pravnog odnosa izdavanjem upravnog akta. radi otklanjanja neposredne opasnosti po život i zdravlje ljudi i imovine (Naprimjer. izdavanje rješenja organa uprave nadležnog za oblast građenja kojim se stranci odobrava izgradnja stambeno-porodičnog objekta. odnosno. Takva pravna situacija moze uzrokovati zakonsku pretpostavku koja uzrokuje nastanak upravno-pravnog odnosa poslije proteka određenog roka (protek vremena za izdavanje upravnog akta). "ćutanje administracije" i sl. opći interes dominantan u odnosu na individualni. Pravo na odricanje od prava iz ove vrste upravnopravnih odnosa ograničeno je samo na ona prava sa kojima ne moze stranka slobodno raspolagati. u dužnosti i pravu izdavanja zapovjesti. također. U konkretnom slučaju postoji zakonska pretpostavka da je uspostavljen upravno-pravni odnos u kojem je organ donio negativno odlučio po zahtjevu stranke. jednostranost i jača volja organa uprave u odnosu na druge subjekte u upravno-pravnom odnosu. odnosno. u slučaju preduzimanja hitnih mjera. Na koji način se može donijeti upravni akt? Upravni akt se može donijeti: 47 . radi zaštite javnog reda i mira (Naprimjer. Na osnovu svega kazanog mozemo zaključiti da su osnovna obilježja i pravna svojstva svakog upravno-pravnog odnosa zavisna od različitih elemenata kojima su određena. Ovlasćenje uprave sastoji se. pojedinačni upravni akt se može donijeti usmeno.. ona kao jedan od subjekata upravno-pravnog odnosa stiče određeno pravo ili joj se nameće neka obaveza. ne donese rješenje u roku (trideset dana u jednostavnim upravnim stvarima. do izrazaja dolazi jednostrano i autoritativno postupanje državnog organa. što se u pravnoj teoriji naziva "šutnja uprave". odnosno. izdavanje naredbe od strane službenog lica organa unutrašnjih poslova da se sva lica udalje sa određenog mjesta). uslovima nastajanja upravno-pravnog odnosa 4. U njima je stranka u pasivnoj poziciji. institucija koja raspolaže javnim ovlaštenjima. raspravljaju i rješavaju na inicijativu uprave. načinu rješavanja sporova proisteklih iz upravnopravnih odnosa. odnosno. ako nadležni organ uprave. izdavanje naredbe sanitarnog inspektora o zabrani upotrebe vode za piće zbog neispravnosti). Druga situacija vezana je za nastanak upravno-pravnog odnosa izdavanjem upravnog akta indirektno. od kojih prvu grupu čine odnosi koji se uspostavljaju. U njima do izražaja dolaze subjektivna prava koja su načelno lične prirode. odnosno šezdeset dana u složenim upravnim stvarima) i ne dostavi ga stranci u propisanom roku. posebno obilježje upravno-pravnih odnosa. Iz toga razloga imamo podjelu upravno-pravnih odnose prema: 1. a izuzetno. utvrđivanja raznih dužnosti drugom subjektu upravno-pravnog odnosa. 16. izdavanje rješenja poreskog organa kojim se stranci utvrđuje obaveza plaćanja poreza). odnosno. odnosno. načinu zasnivanja upravno-pravnog odnosa. 17. subjektu nastajanja upravno-pravnog odnosa 2. institucije koja raspolaže javnim ovlaštenjima. Kao što vidimo u pitanju je zasnivanje upravno-pravnog odnosa pismenim putem.dolazi subordinacija. Prva se odnosi na direktni upravni rad organa kao i njegovo jednostrano i autoritarivno postupanje. pa je bez obzira da li se radi o inicijativi uprave za postupanje po službenoj dužnosti ili rješavanje po zahtjevu stranke. Drugu grupu čine odnosi u kojima dominira volja jedne ili više stranaka. (Naprimjer. ukoliko nisu imovinskog karaktera. u pravilu.). To je slučaj kada organ javne vlasti ne izda upravni akt. ogluši se o njegovo izdavanje. protiv čijeg je rješenja dopupštena žalba. razlikujemo dvije situacije koje mogu rezultirati nastankom toga odnosa. Tada upravno-pravni odnos nastaje donošenjem upravnog akta i njegovim dostavljanjem drugom subjektu.. stranka ima pravo žalbe kao da je njen zahtjev odbijen. njegovim dostavljanjem stranci. 3. (Naprimjer.

odnosno. da primjeni onu koja je već data u normi. pa razlikujemo: 1) kategoričke pravne norme To su strogo precizno određene (imperativno) pravne norme koje sadrže pravna pravila koja ne dozvoljavaju bilo kakvu slobodu ponašanja svojih adresata kojima su upućene. po sadržaju. ukoliko kasnije nije pristala podnijeti zahtjev (konvalidirati upravni akt).). Ako subjekt upotrijebi svoje pravo da sam donese dispoziciju. Prema stepenu slobode pravne norme se dijele na? Pravne norme se međusobno razlikuju po načinu nastanka. (Npr. One su alternativno određene i ne određuju samo jednu mogućnost ponašanja svojih adresata. subjekt na koga se odnosi dispozicija sam stvara dispoziciju kojom reguliše sopstveno ponašanje ili ponašanje drugih subjekata. 18. stranka inicira pokretanje upravnog postupka i donošenje rješenja. pozivanje roditelja djece sa navršenim godinama života da svoju djecu dovedu u zdravstvenu ustanovu radi vakcinacije od zaraznih bolesti. Objasni karakteristike normi koje regulišu upravno-pravne odnose? Zajednička obilježja svih pravnih normi su sljedeća: • pravne norme su preskriptivne (tj. Ovu vrstu upravnih akata organ javne uprave može izdati ukoliko stranka nije podnijela zahtjev za njihovo izdavanje. Stavljanjem zahtjeva. nego im daju više mogućnosti (alternativa) za određena ponašanja. U slučaju dispozitivne dispozicije. 2) disjunktivne pravne norme To su takva pravila ponašanja koja znače izvjesnu slobodu ponašanja njihovih adresata. dakle. tek pošto je stranka podnijela zahtjev u stvarima u kojima je po zakonu ili po prirodi stvari za pokretanje i vođenje postupka potreban takav zahtjev. Autoritativnosi organa javne uprave ne dolazi u pitanje. • pravne norme su hipotetičke (odnose se na nešto što se može. odnosno. sadrže neki zahtjev ili traženje). Kategoričke dispozicije su strogo određene i ne ovlašćuju državne organe ili organizacije koje raspolažu javnim ovlašćenjima da mijenjaju karakter ispunjenja obaveze ili sticanja nekog prava. dotle disjunktivne. Upravo iz razloga što su obavezne za sve subjekte. alternativno određene dispozicije daju ovlašćenje upravnom organu da između više drugih izabere onu dispoziciju za koju smatra da je najpogodnija. ako je ne odredi. U tom smislu postoje dvije vrste disjunktivnih pravnih normi i to: a) alternativnepravne norme 2 . U pitanju su norme kojima zakonodavac daje adresatima nekoliko mogućnosti za ponašanje. Pogrešno bi bilo smatrati da dispozitivne dispozicije nisu obavezne. Kod njih do izražaja dolazi načelo oficijelnosti. samo se kao uslov za njegov rad zahtijeva inicijativa stranke kao učesnika u upravno-pravnom odnosu. itd. a ne mora dogoditi) i • pravne norme sadrže sankcije (posjeduju reakciju na zahtjev sadržan u normi). subjekt mora da se ponaša po jednoj dispoziciji.a) Donošenje upravnog akta po službenoj dužnosti . b) Donošenje upravnog akta po zahtjevu stranke . po roku važenja i po stepenu slobode koju norme ostavljaju svojim adresatima. 19. dispozitivne dispozicije se nazivaju prinudnim (imperativnim) dispozicijama. odn. Najvažnija podjela je ona prema stepenu slobode koju pravne norme ostavljaju svojim adresatima.Za izdavanje upravnog akta neophodan je zahtjev stranke. jer organ nastupa isključivo jačom voljom i neovisno od volje drugog subjekta kao učesnika u upravno-pravnom odnosu. U slučaju da pravilno ponašanje kod ovh normi nije unaprijed precizno pojmovno određeno. od ponašanja koje je utvrđeno pravnom normom.To su akti koji se donose bez zahtjeva stranke. bilo da je sam odredi . onda njegova dispozicija nije ništa manje obavezna od prinudne dispozicije. Donošenje upravnog akta po zahtjevu stranke znači da se akt može izdati. ono je ipak obavezno. oduzimanje dozvole za držanje i nošenje oruzja licu koje više ne ispunjava uslove za posjedovanje oruzja. One su obavezne jer dotični odnos mora da se reguliše na obavezan način.

tj. jedino sto je neodređeno. adresat je obavezan da nesto čini ili ne čini.diskreciono pravo". držanje i nošenje oružja. odnosno. subjekt nema slobodu da bira između jednog ili više ponašanja . dakle. Kod kategoričkih pravnih normi to nije slučaj. 20. Alternativnim normama ne stvara se nova dispozicija. daleko veća od bilo koje druge koju smo ranije istakli. Bitno je da on ispunjava svoju obavezu pa bilo koju od njih da izabere. u slučaju neodređene dispozicije. tj. da bira između dvije ili više alternativa određenih dispozicijom). Normalno je da subjektu u pitanju dispozicije određuju jedno ponašanje kao obavezno za njega. Međutim. jer to zavisi od njegove volje. pa se umjesto toga upotrebljava izraz .Alternativne (zamjenjive) dispozicije . Ako dispozicija predviđa dva ili vise ponašanja. Naprotiv. njegova odluka je konačna. u okviru svoje diskrecione vlasti. to nije nikakva samovoljna vlast već vršenje jednog ovlašćenja koje proizilazi iz zakona vodeći racuna o javnom. koje regulišu rad ovih organa pri donošenju pojedinačnih pravnih akata (što predstavlja njihovu specifičnu nadležnost). izvršavanju obaveza? 47 . "diskreciona ocjena".). i stoga se ovakav izbor obično naziva diskreciona vlast. da li je od strane nadležnog subjekta u datom slučaju tačno određen inače uopće neodređen pojam. Takva vlast ne postoji ako je riječ o neodređenom pojmu. ali istovremeno ono i ovlašćuje subjekta da stvori neko drugo pravilo ponašanja. odn.Posebnu grupu dispozicija u okviru disjunktivnih pravnih normi čine dispozicije koje daju diskrecionu vlast. Ovakve dispozicije se najčešće nalaze među onima koje regulišu nadležnost upravnih i sudskih organa. Ovi drugi organi mogu vršiti samo nadzor nad zakonitošću takvih akata. također. svojih pravnih akata. ali ono nije precizno određeno i s toga ima da ga odredi subjekt koji je na to ovlašćen. u okviru zakona. "slobodna ocjena" i slično. odnosno. općem interesu. (Npr. s tim što alternativne pravne norme ovlašćuju adresata na određeno činjenje ili nečinjenje. U tome upravo i jest vlast organa koji je nosilac diskrecione vlasti. ova su potpuno određena. dispozicija može predvidjeti i dva ili više ponašanja koja su sva podjednako dopuštena i u tom slučaju se subjektu ostavlja da bira između njih. Kao što je slučaj kod kategoričkih. b) diskrecione pravne norme Diskrecione pravne norme . a baš na to je ovlašćen dispozitivnom dispozicijom.. organ je slobodan da cijeni cjelishodnost svog ponašanja. Drugim riječima. Očigledno je da je ovdje sloboda subjekta koji je ovlašćen da sam stvara dispoziciju umjesto one koja je već data.tu postoji samo jedno ponašanje koje je za njega obavezno. koje ponašanje ima subjekt da slijedi. tako se i kod alternativnih pravnih normi ispoljava imperativni karakter njihovog djelovanja. Ni u jednom od tih ranijih slučajeva nijedan subjekt nije ovlašćen da sam stvara dispoziciju (jedino na što je bio ovlašćen jeste.Alternativne dispozicije su takve koje sadrže određeno pravilo ponašanja. U pitanju su pravne norme koje ovlašćuju subjekta prava da bira između više alternativa. Ovakvo njihovo ovlašćenje na biranje jedne od dvije ili više alternativa daje im. jer tu nadzorni organ u potpunosti cijeni da li je dotična mjera u skladu sa zakonom ili ne tj. pravo na samostalnu odluku koja je za druge obavezna. onu za koju smatra da je najpogodnija za njega.. Koje su to pravne norme koje regulišu djelatnost javnih organa u ostvarivanju prava. One. proizilaze iz alternativne dispozicije koja ovlašćuje subjekta obaveze u pravnom odnosu da izabere između jedne ili vise alternativa onu koju smatra najpogodnijom za svoje ponašanje. Ono se ispoljava kao vršenje funkcije. Međutim. i nad tom ocjenom se ne može vršiti nikakav nadzor od strane drugih organa. da primijeni drugu dispoziciju. to je. alternativne pravne norme daju ovlašćenje državnom organu unutrašnjih poslova da diskreciono odlučuju u slučaju davanja ili ne davanja odobrenja za nabavljanje.

što znači. dakle.Pravne norme koje regulišu djelatnost javnih organa u ostvarivanju prava. odnosno. 6) prate stanje u oblastima za koje su osnovani i odgovaraju za stanje u tim oblastima. odnosno. spadaju i poslovi vršenja upravnog nadzora. autoritativno vrše poslove koji su im ustavom i zakonom stavljeni u nadležnost. U vršenju upravnog nadzora organi uprave nadziru provedbu zakona i drugih propisa. i to: 1) nadzor nad zakonitošću akata kojim se rješava u upravnim stvarima. formalno pravo. a poslovi koje državna uprava u vezi s tim vrši. odnosno dioničarskih društava. Koje djelatnosti organa javne uprave vrši državna uprava radi izvršavanja prava i drugih pravnih akata? Sadržaj djelatnosti organa državne uprave u sistemu društvene regulacije. 2) norme koje regulišu postupak zasnivanja upravno-pravnih odnosa (norme procesnog prava). odnosno. u njemu moraju biti sadražane prve dvije vrste norme. Ove dvije norme su. te zakonitost rada i postupanja kada su za to ovlašteni zakonom. Nadzor nad zakonitošću akata kojima se rješava o pravima i obavezama građana. normativnih i pojedinačnih upravnih akata. 3) donose podzakonske propise za provedbu zakona i drugih propisa 4) pripremaju propise i daju preporuke iz oblasti zakonodavstva 5) daju odgovore na pitanja organa zakonodavne i izvršne vlasti koja se odnose na njihovu nadležnost. nužne za nastanak upravno-pravnog odnosa. 3) norme koje regulišu prestanak upravno-pravnog odnosa. Pored rješavanja u upravnim stvarima. izvršavanju obaveza. organizacija i zajednica. institucije koja raspolaže javnim ovlaštenjima. U njih spadaju: 1) provode politiku i izvršavaju zakone i druge propise. S obzirom na činjenicu da u pogledu nastanka upravno-pravnog odnosa. u tipičnije i karakterističnije upravne poslove kojima se odlučuje o pravima i obavezama građana. 2) obavljaju upravni nadzor nad provedbom zakona i drugih propisa. dvije posljednje grupe normi spadaju u tzv. Očigledno. 22. čine njihovu djelatnost koja se sastoji u vršenju: 1) upravnih poslova i 2) rješavanje u pojedinačnim upravnim stvarima i vršenje materijalnih operacija. Prvenstveni zadatak u vršenju upravne djelatnosti jeste u izvršavanju i primjenjivanju zakona i drugih općih akata. Oblici upravnog nadzora? Upravni nadzor je jedna od najznačajnijih komponenti ukupne djelatnosti uprave. drugih stručnih poslova i radnih zadataka Organi državne uprave i institucije koje raspolažu javnim ovlaštenjima u okviru upravne funkcije izvršne vlasti. 7) obavljaju i druge upravne i strucne poslove određene zakonom i drugim propisima. odnosno drugom pravnom sredstvu (instancioni nadzor). prvenstveno imamo u vidu upravno-pravni odnos koji nastaje upravnim pojedinačnim aktom drzavnog organa uprave. kao i poslovi koje ona obavlja. kao i zaštiti javnog interesa u upravno-pravnim odnosima možemo podijeliti u tri grupe: 1) norme koje regulišu prava i obaveze javnih organa i drugih subjekata u ovom odnosu (norme materijalnog prava). postupak razrješavanja sporova iz upravno-pravnih odnosa (procesne norme). da on ne može bez njih nastati upravnim aktom. bitna su obilježja djelatnosti državnih organa uprave koja su utvrđena ustavom i zakonom. 21. ustanova i drugih organizacija i zajednica u upravnom postupku vrše organi uprave prilikom odlučivanja o žalbi. preduzeća. Radi se o prvostepenim upravnim aktima organa 2 . pravnih i fizičkih osoba. odnosno. Postoje tri oblika upravnog nadzora.

ustanova i drugih organizacija. Ovaj nadzor odnosi se na kontrolu zakonitosti nad radom preduzeća. ustanova i drugih pravnih lica moze biti vezan za različite oblike djelatnosti kao što su: a. što je rjeđi slučaj. kao i institucija koje imaju javna ovlaštenja. kojima se rješava u upravnim stvarima i u vezi s tim poduzimaju se mjere za koje su zakonom ovlašteni. Ovako postavljen ovaj oblik upravnog nadzora ipak se čini preširokim. organi uprave ne vrše samo prilikom odlučivanja o žalbi. U okviru nadležnosti organa državne uprave. drugih propisa i općih akata. kada je to zakonom uređeno. kao treći oblik upravnog nadzora.inspekcijskim metodama. predlaganje. 2) nadzor nad zakonitošću rada preduzeća. Koja su to inspekcijska ovlaštenja? 47 . ustanova i drugih organizacija. građana i građansko-pravnih lica u pogledu pridržavanja zakona. kada to potreba službe zahtijeva. pa čak i u odnosu na raniji sistem. • vršioci nadzora su specijalizirani i posebno kvalificirani za obavljanje bitnih aktivnosti u okviru ostvarivanja ovog nadzora. Izuzetno. inspekcijski nadzor. 23. ako zakonom nije drukčije određeno. predlaganje prestanka rada. Kontrolu zakonitosti ovih upravnih akata. ustanova i drugih pravnih lica. kao i druge službenike s posebnim ovlaštenjima postavlja i smjenjuje rukovodilac organa uprave.uprave i institucija koje imaju javna ovlaštenja (preduzeća. • preduzimaju upravne i druge mjere za koje su ovlašteni zakonom. ustanove i druga pravna lica). odnosno odlukom općinskog vijeća. poništenje po pravu nadzora ill ukidanje konašnih rješenja). kao specijalizirani oblik upravnog nadzora. je najznačajniji i najobuhvatniji. a ostali oblici samo fragmentarno. Uže postavljanje ovog nadzora može se smatrati primjerenije izvršenim promjenama u društveno-političkom i društveno-ekonomskom sistemu. rukovodilac organa uprave može ovlastiti i druge službenike tog organa koji imaju odgovarajuću stručnu spremu. Nadzor nad zakonitošću rada preduzeća. kada su na to zakonom ovlašteni. odnosno pokretanje postupka za ocjenjivanje zakonitosti općih akata preduzeća. • ostvaruju neposredan uvid u poslovanje i postupanje raznovrsnih organizacija i zajednica. privrednih društava. 3) inspekcijski nadzor Inspekcijski nadzor. odnosno društva. • vršioci nadzora raspolažu specifičnim ovlaštenjima i mogu primjenjivati posebna sredstva. d. Njih. centralizovani samostalni organ ili organ u sastavu samostalnog organa državne uprave organizovan po funkcionalnom principu na nivou određene političko-teritorijalne zajednice. Neposredni vršioci poslova iz djelokruga inspekcijskih službi su inspektori kao najznačajniji službenici sa posebnim ovlaštenjima. inspekcijski vrše inspekcije organizovane kao "inspekcijske službe" određenog organa uprave ili. razlikuje se upravni nadzor po sljedećim osnovnim obilježjima: • vrši se nad uže određenim oblastima društvenog života. pokretanje inicijative za drukčije uredivanje zakonom uređenih odnosa e. • nadzor se sprovodi i posebnim metodama . odnosno zabrane rada preduzeća. da izvrše inspekcijski nadzor. preduzimanje drugih mjera za koje su ovlašteni zakonom. odnosno da pruže potrebnu pomoć inspektoru u obavljanju tog nadzora. nalaganje izvršenja zakonom određenih obaveza. b. već mogu imati i druga ovlaštenja (npr. Od ostalih vidova upravnog nadzora. c. pa se kao takav u teoriji upravnog prava najviše i obrađuje. odnosno nad određenim djelatnostima u društvu. ustanova.

U tom cilju je posebno zanačjno da svi subjekti u organizacijama i zajednicama. njihova "specijalna" ovlaštenja. u pravilu. Bez obzira o kakvoj se inspekciji radi. Zapisnik se sastavlja u skladu sa odredbama Zakona o upravnom postupku i sa njegovim sadržajem obavezno se upoznaje subjekt kontrole koji može staviti primjedbe na konstatovano stanje. koje su. građana i građansko-pravnih lica u pogledu pridržavanja propisa i općih akata. s tim što njegova dalja aktivnost zavisi od stanja koje je utvrđeno inspekcijskim pregledom. također. pa do subjekata nad kojim se vrši neposredna kontrola. Ako se radi o povredama radne dužnosti. da pored ostalog. pozvani. Stoga. počev od poslovodstva. nego je neophodno da inspektori pri vršenju inspekcijske kontrole provode preventivne aktivnosti kao oblik mijenjanja stanja u oblasti kontrole. da se otklone uzroci koji dovode do kršenja propisa i općih akata. • utvrđivanje identiteta lica kada je to potrebno. • pregledavanje poslovnih prostorija i drugih objekata rada. O svakom inspekcijskom pregledu inspektor je obavezan sačiniti zapisnik o nađenom stanju. dejluju i u pravcu sprovodenja načela zakonitosti. Aktivnost inspekcija. • vršenje ličnih pretresa kada je to zakonom određeno. izriče i odmah naplaćuje novčanu kaznu. kao i na korekciju ponašanja kontrolisanih subjekata. isprava i drugih dokumenata. To čine na razne načine (Naprimjer. Inspekcija treba da pruži pomoć u provođenju propisa i mjera i da ukazuje na potrebu njihovog sprovodenja. jedan primjerak zapisnika uručuje se odgovornom licu. da je nepravilno sve aktivnosti inspektora svoditi isključivo samo na represiju. Također. odgovorno lice dužno je. zavisno od vrste i težine prekršaja. 24. službenu. Ukoliko se radi o organizaciji i zajednici čiji organ upravljanja imenuje političko-teritorijalna zajednica. kao i procesa rada. c) Represivna aktivnost Represivna aktivnost inspekcijskih organa dolazi do izražaja kada se ne otklone naređene nepravilnosti i nedostaci u određenom roku ili ako se radi o provedbi propisa ili općeg akta koji predstavlja povredu radne dužnosti.Inspekcijska ovlaštenja su veoma raznovrsna i ovisna su od vrste inspekcijskog nadzora. vojnu i državnu tajnu. aktivnost inspektora može biti: a) Preventivna aktivnost Preventivna djelatnost inspekcijskog nadzora prvenstveno se sastoji u stvaranju takve atmosfere kod što većeg broja subjekata nad kojim se vrši inspekcijska kontrola. proizvoda i druge robe. inspektor je dužan da bez odlaganja podnese zahtjev za utvrđivanje odgovornosti zbog povrede radne dužnosti. su modifikacija osnovnih ovlaštenja u vršenju inspekcijskog nadzora. putem sredstava informisanja. U vršenju inspekcijskog nadzora. . a to su: • ostvarivanje neposrednog uvida u poslovanje i postupanje raznovrsnih organizacija i zajednica. održavanjem stručnih sastanaka i savjetovanja inspektori trebaju voditi kampanju u cilju provođenja zakona). Ukoliko inspektor uoči da povreda 2 . na licu mjesta ili podnosi zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka. ovisno od svoje pozicije. b) Korektivna aktivnost Korektivna aktivnost. o nalazima inspektora upoznati taj organ kako bi se mogle preduzeti potrebne mjere na otklanjanju utvrđenih nepravilnosti. prekršaj. kao i kad treba. jedan strožiji oblik prevencije inspektora koji se sastoji u pravu i dužnosti inspektora da naredi otklanjanje utvrđenih nepravilnosti i nedostataka u određenom roku. predstavlja. o čemu donosi pismeno rješenje. Kakva može biti aktivnost inspektora? Treba imati u vidu. U slučaju postojanja prekršaja. inspektor je dužan čuvati poslovnu. privredni prestup ili krivično djelo. u cilju osiguranja zaštite zdravlja radnika ili ljudske okoline izvršiti značajna ulaganja. interne kontrole. posebno je značajna kada su u pitanju novi propisi ili značajnije izmjenjeni propisi.

s jedne strane državni organa ili institucija koja raspolaže javnim ovlaštenjima. Donošenje općih pravnih akata predstavlja vršenje normativne funkcije koju u našem sistemu vrše predstavnički organi (zakonodavna funkcija). akte kojima se stvaraju pravne norme možemo podijeliti. a pravnim propisima koji čine dio tog sistema pobliže se razrađuju načelne ustavne postavke u skladu s osnovama koje je uredio sam Ustav. s druge strane. (Npr. pojedinačnim pravnim aktima primjenjuju se na konkretan slučaj koj'-n se reguliše određeni 47 . rezolucije. On se donosi po posebnoj prč eduri koju obično propisuje sam ustav. to su građani. a s druge strane na one kojima se stvara potpuna pravna norma.propisa predstavlja privredni prestup ili krivično djelo. izvršni organi i upravni organi. odnosno. uslovno kazano. Odredbe koje su sadržane u zakonu i koje sadrže apstraktne opće norme.. širi pojam od od njihove zakonodavne funkcije iz razloga što ona obuhvata. b) Zakoni Zakoni su pravni akti niže pravne snage od ustava. Stoga je normativna funkcija kao djelatnost državnih organa uprave. postojeći predstavnički organ (skupština. drugi subjekti. pored. On razrađuje okvire u kojima se mogu kretati ovlašćenja donosioca drugih pravnih propisa (donosioca zakona i podazakonskih opće-normativnih akata). Kao što vidimo. Na osnovama ustava. tj. na opće i pojedinačne. za donosioce pravnih propisa postoji potreba usaglašavanja njihove normativne funkcije prema ustavnim ovlaštenjima i dužnost donošenja nižih pravnih propisa (zakona i podzakonskih općih akata) koji će prema ustavu stajati u onim relacijama koje određuje i dopušta ustav. bilo dispozicija ili sankcija (pojedinačni pravni akt). Zakon donosi predstavničko tijelo (skupština. dužan je podnijeti nadležnom javnom tužiocu prijavu zbog učinjenog privrednog prestupa ili krivičnog djela. zakoni. parlament. bilo. kao fizička i pravna lica. Zakonskim odredbama normativno se uređuje oblast društvenih odnosa koje ne mogu biti predmet podzakonskog normiranja. Za pojam općeg akta zajedničko je to što oni sadrže opće norme. a.).) koje ima karakter zakonodavnog organa vlasti. Zakon sadrži odredbe koje služe za donošenje podzakonskih akata. one akte kojima se stvara samo jedan element pravne norme. s jedne strane. 25.. zbog čega je zakon poslije ustava najviši akt u hijerarhijskoj strukturi pravnih akata. zakonodavne funkcije koju inače vrše predstavnička tijela. Na osnovu općih pravnih akata ustanovljava se sistem za regulaciju odnosa u društvu/državi koji služi za ostvarivanje prava i izvršavanja obaveza (dužnosti) njegovih subjekata. preporuke i dr. Koji su to opći pravni akti? Opći (normativni) pravni akti su svi oni akti koji pravnim normama na općenit način regulišu neke društvene odnose. za tu namjenu stvoren predstavnički organ (ustavotvorna skupština). kojima se ureduju odnosi u društvu.. kada su na to izričito ovlaščeni. kao i odredbe za donošenje pojedinačnih akata. za razliku od pojedinačnog pravnog akta koji sadrži pojedinačne norme.. Ustavom se određuju osnovi društvenog i političkog uređenja države. U upravno-pravnim odnosima. podzakonski propisi i drugi akti općeg karaktera kao što su deklaracije. konvent i si. norma koja sadrži i dispoziciju i sankciju (opći pravni akt) i. Ovakva podjela općih pravnih akata uslovila je postojanje hijerarhije pravnih propisa koje donose državni organi. odnosno. parlament. donošenje općih akata od strane izvršnih i državnih organa uprave. Na tim osnovama ustav uspostavlja normativni sistem. konvent i si. uvijek je to. određenu podzakonsku funkciju. Ona počiva na tradicionalnoj podjeli pravnih propisa prema njihovoj pravnoj snazi na: a) Ustav Ustav je opći pravni akt najveće pravne snage koji donosi. tj. ustavi. bilo specijalni i.

primjene zakona kao višeg pravnog vrela. na ovom mjestu. olakšala primjena ili izvršenje nekog zakona. Spontane podzakonske akte možemo svrstati u dvije grupe. 2. ovu vrstu pravnih akata donose oni državni organi čija vlast nije originerna. Prva grupa se odnosi na način regulisanja pravnog odnosa.to su takvi akti za čije donošenje nije potrebno nikakvo posebno ovlaščenje koje je sadržano u višem pravnom aktu. ne dopunjavaju. U drugu grupu spadaju oni akti koji se donose da bi se njima regulisao odnos koji uopće nije regulisan. u pogledu ovlaštenja za njihovo donošenje. nego zamjenjuju zakon kao više pravno vrelo. da bi se na drugačiji način regulisao neki društveni odnos. u unitarnim državama. bilo samih akata. šire ćemo izložiti podzakonske opće pravne akte izvršnopolitičkih i organa državne uprave. U njima se zakoni mogu međusobno razlikovati po određenim elementima (npr. U svakom slučaju. c) Podzakonski opće-normativni akti Podzakonski opće-normativni akti predstavljaju akte koje ne donose zakonodavni organi. u složenim (federativnim) državama uz savezne zakone postoje i zakonidržava članica i u tom se slučaju najčešće saveznim ustavom ureduje njihov međusobni odnos. kao što smo već napomenuli mogu se odrediti kao opći akt čija je snaga slabija od zakona i može ih donositi predstavnički organ (zakonodavni organ). odnosno. npr. To su akti koji se donose prema cilju koji se želi postići donošenjem podzakonskog akta. Tako. U ovu kategoriju podzakonskih akata spadaju opći akti organa uprave. nego samo kada su nato izričito 2 . nego se donosi na osnovu samog ustava. U odnosu na nadležnost za njihovo donošenje. nego je izvedena. kao što znamo. bilo da se donose radi izvršenja propisa izvršnog organa. pravnoj proceduri donošenja iz čega proizilaze i razlike u njihovom značenju). uvijek imaju karaketer zakonodavnog akta (zakona).ovi pravni akti se donosi se radi izvršenja. Podzakonski akti po naročitom ovlaščenju više pravne norme predstavlju takve akte za čije donošenje mora postojati ovlaščenje koje je sadržano u višoj pravnoj normi. To znači da ovaj podzakonski akt može biti donesen samo onda kada u višoj pravnoj normi postoji izričito ovlaščenje za njegovo donošenje. podzakonske akte mogu donositi izvršni organi i organi uprave. zakone donose centralni organi vlasti. a obuhvataju akte koji se donose da bi se omogućila. od onoga kako je on regulisan nekim ranijim zakonom. b) nesamostalni spontani podzakonski akti . osnovna karakteristika podzakonskih općih akata jeste. bilo da se donose radi izvršenja zakona. Također. odnosno. nego drugi državni organi. bilo organa ovlaštenih za njihovo donošenje. U oba slučaja potrebno je izričitoovlaščenje više pravne norme. zbog toga što njegovi akti. Svi oni. odnosno. postoje dvije osnovne grupe podzakonskih akata i to: 1. Podzakonski opće-normativni akti se donose radi regulisanja različitih područja društvenog života. a najčešće ih donose izvršno-politički i upravni organi.to su takvi podzakonski opće-normativni akti koji ne razrađuju. Dakle. Svi oni moraju posjedovati ovlaščenje za donošenje podzakonskih opće-normativnih akata. Spontani (ustavni) podzakonski akti . bilo da podzakonski akt reguliše materiju koja još nije zakonom regulisana. čak suspendira neke ustavne odredbe (uredbe sa zakonskom snagom). da su oni niže pravne snage od ustava i zakona. a karakteriše ih njihova raznovrsnost i brojnost. bez obzira na naziv. U zavisnosti od državnog uređenja. S druge strane. bilo da podzakonski akt mijenja određene zakonske odredbe ili. spontani podzakonski akti mogu se podijeliti u dvije grupe: a) samostalni spontani podzakonski akti . U zavisnosti od cilja koji se želi postići u regulisanju nekog pravnog odnosa.društveni odnos. U ove akte spadaju uredbe izvršnih organa (vlade). S obzirom da smo u u prethodnim izlaganjima (izvorima upravnog prava) šire objasnili pravnu prirodu podzakonskih opće-normativnih akata. Organi uprave ne mogu donositi svoje propise spontano. postoje različiti nivoi donošenja zakona.

taj organ uvijek ima slobodu inicijative. Ipak. podzakonske opće-normativne akte izvršno-političkih organa (vlade) To je posebna vrsta pravnih akata koje donose izvršni organi. bilo na osnovu generalnog ustavnog ovlaščenja. tj. ovlaščenje se daje široko i generalno. Pravna snaga podzakonskih opće-normativnih akata određena prema pravnoj snazi propisa na osnovu koji se oni donose. čime se omogućuje efikasnija primjena zakona i rasterećuju zakonodavni organi od donošenja mnogobrojnih pojedinačnih normi. Za razliku od ostalih akata koje donose organi uprave. ovi akti ne podliježu upravno-sudskoj kontroli. razlikujemo dvije vrste ovih akata i to: 1. Bez obzira koji ih organ donosi (vlada ili šef države). a) Odluke Odluka je uobičajen naziv za razne vrste pravnih akata Uredbe Uredbe. Radi se o organima »izvršne vlasti« (vlade). a iz njega se mora vidjeti koji organ treba da donese normu za izvršenje odgovarajućeg propisa. a samo izuzetno može biti fakultativno određeno. zasnovanu na ustavu. Pored toga. a također i jednokratno je. U tom smislu. Po pravilu se podnose na odobrenje parlamentu. odnosno.i postoji u pogledu pojma da se radi o »aktima vlade«. na čelu sa šefom države (predsjednik države. Ovlašćenje za donošenje ove vrste upravnih akata obično sadrži i neki rok u kojem se podzakonski akt mora donijeti. obično se naziva "izvršnom klauzulom". u teoriji se one dijele na slijedeće vrste: • uredbe koje izvršavaju (razrađuju) zakonske propise i stoga su one. Po pravilu u njima se razrađuju osnovne norme koje sadrže zakoni u raznim oblastima. prema organu koji donosi ove uglavnom limitativno nabrojane akte. zbog čega se u teoriji smatra. podrazumijevajući tu i neke akte koje donose organi izvršne vlasti. vezana je isključiv« za njihovo izuzeće iz upravno-sudske kontrole. shvaćeni u širem smislu riječi. ovlaščenje je obično obligatorno. kao najviše opće pravne akte poslije zakona.imaju snagu zakona i donose u izuzenim okolnostima ili teškim prilikama za državu. po pravilu. pa ih možemo podijeliti na: a) uredbe i b) odluke Bez obzira što su uredbe u materijalnom smislu veoma slične zakonima. ni same formalni. jer svoju pravnu snagu crpe. Mora se imati u vidu da je funkcija vlade drugačija od upravne funkcije u užem smislu. da za njih nije potrebna »zakonodavna habilitacija«. poprilično neodređena.). Ovo ovlaščenje. akata o spoljnopolitičkim i diplomatskim odnosima i si. koji ovim aktima uređuju izvjesne odnose i slučajeve koji su od naročitog značaja za politiku države.. poziv sadržan u višem pravnom propisu. niti samo materijalni kriterijumi. mada je ona u uslovima vladavine klasično). principa podjele vlasti.i se prilikom analize karaktera ovih akata ne mogu koristiti.. ovlaščenje za donošenje podzakonskog opće-normativnog akta strogo je specijalizovano samo za određeno pitanje. a ne zato što postoji neki »poseban cilj« ili što ih donosi neki posebni organ. da takvi akti ne podliježu sudskoj kontroli zbog svoje prirode. najčešće donosi Vlada. Samo izuzetno. postupak i ostale 47 . Nesaglasnost koj. „izvedeni" pravni akti. predsjedništvo itd. ' prilikom donošenja akata pomilovanja. autori upravnog prava saglasni su u tome d. • uredbe sa zakonskom snagom .zakonom ovlaščeni. uslovno kazano. U tom smislu. Pravni osnovi za donošenje uredbi sadržani su u zakonima koji se odnose na određenu oblast i najčešće se prepušta da uredba reguliše uslove. odnosi u zakonodavnoj sferi. očigledno proizilazi iz političke moći i uloge ovih organa u izvršnoj vlasti. iz razloga što neki autori ne prihvataju stajališta da je donošenje ovih akata vezano »političkim ciljem". bez obzira što se sadržina ovih akata određuje isključivo prema formalnom kriterijumu. potpuno je nesporno da u ovu vrstu podzakonskih opće normativnih akata spadaju akti kojima se uređuju: odnosi između vlade i parlamenta u. bilo na osnovu izričitog ovlaščenja sadržanog u konkretnom zakonu. S obzirom. a ona.

To je poseban oblik općeg upravnog akta koji je po svojoj prirodi internog karaktera. nego samo izuzetak. U pravnim sistemima mnogih zemalja vlade sve češće donose uredbe koje sadrže norme kojima se regulišu prava i obaveze u određenoj oblasti. 106 Tako u sistemu podjele vlasti. Ipak. kao i određenih pitanja koja su vezana za propisivanje pravnih normi kojima se urđuju određeni odnosi sa građanima i drugim subjektima izvan uprave. S obzirom na svoj tehnički karakter. Uredba sa zakonskom snagom Uredba sa zakonskom snagom je opći pravni akt koji je ovlaštena donositi vlada. Uredbe se od zakona razlikuju po organu koji je nadležan za njihovo donošenje. Vlada bilo kojeg od dva entiteta ne bi trebalo da preuzima zakonodavnu funkciju time što će isključivo uredbom regulisati odnos u određenoj materiji. po pravilu. s obzirom da je takav način regulisanja suprotan osnovnim principima demokratije. što znači da ona mora biti u skladu sa zakonom. očigledno. izvršna vlast je. c) pravilnici i d) instrukcije. da su uredbe poslije zakona najvažniji i najviši opći podzakonski normativni pravni akti koji su po svojoj materijalnoj strani veoma slični zakonima.pojedinosti u toj pravnoj oblasti. što ni kojem slučaju ne bi smjelo da postane pravilo. viši upravni organ bliže određuje način vršenja funkcija nižeg organa u okvirima postojećih pravnih normi. kao i sa Ustavom. Njima se određuje na koji način će se primjenjivati neki drugi akt više pravne snage. preko svojih organa. u tome i jeste nmanja pravna snaga općih pravnih akata uprave koji. što je na štetu vlasti parlamenta. nego upotrebljavaju postojeće za bliže određivanje načina vršenja određenih tehničkih postupaka pri primjenjivanju prava. ipak. b) naredbe. donose upravni organi. Oni ne propisuju nove pravne norme. U opće pravne akte uprave nižeg pravnog učinka od zakona spadaju: a) uputstva. podzakonski općenormativni akti uprave predstavljaju njen unutrašnjii akt koji važi samo za odnosne upravne organe i ne tiče se subjekata izvan uprave. Regulisanje odnosa uredbama. kao po postupku samog donošenja. obaveza i postupanja u toj oblasti. 2. uredbe su veoma praktičan način normativneg regulisanja različitih društvenih potreba koje se teško ili veoma sporo mogu regulisati preko zakonodavnog organa iz prostog razloga što se radi o glomaznom organu koji se prilično teško sastaje i donosi svoje odluke.zakona. prije svega nadležna za sprovođenje propisa . kada Parlament FBiH.9). Time izvršna . a koje bi trebalo normirati zakonom. Naime. koja po pravilu pripada parlamentu i tako izvršna vlast postaje nosilac i zakonodavne i izvršne vlasti. a) Uputstvo (uputa) .upravna vlast preuzima funkciju zakonodavne vlasti. 2 .uputstvo predstavlja pravni akt koji. čemu se često pribjegava i zbog preopterećenosti zakonodavne vlasti. odnosno. a iz razloga što je sam postupak donošenja uredbi jednostavniji. kakav je naš sistem vlasti. imaju tehnički karakter. U Bosni i Hercegovini ovlaštenje za donošenje uredbi sa zakonskom snagom imaju Vlada FBiH i Vlada RS. Donošenju uredbi kojima se reguliše određena oblast pribegava se zbog hitnosti regulisanja prava. jer razrađuju način primjene pravnih normi koje su već donesene. Odnos uredbe prema zakonu je isti kao što je odnos zakona prema Ustavu. podzakonske opće-normativne akte državnih organa uprave Organi državne uprave u vršenju normativne djelatnosti mogu donositi opće-normativne podzakonske akte za koje su ovlašteni na osnovu ovlaštenja koje je sadržano u višoj pravnoj normi.3. te samo u cilju bržeg i dosljednijeg sprovođenja zakona može donositi određene propise. Nesumnjivo je. Ustavni osnov za donošenje Uredbe sa zakonskom snagom u Federaciji Bosne i Hercegovine sadržan je u Ustavu FBiH (član B. Stoga. Narodna skupština RS-a nisu u mogućnosti to učiniti. što njihova snaga proizilazi iz više pravne norme. Ove vrste općih pravnih akata vlade entiteta ovlaštene su donositi u slučaju opasnosti za zemlju. što se uredbom daleko brže postiže. Upravo.

Uputstva mogu biti individualna i generalna. ali ona nije stvar sadržine. pravnih osoba s javnim ovlaštenjima u provedbi i primjeni zakona i drugih propisa. Pravni poredak ide u pravcu sve potpunijeg izjednačavanja režima sudskog 47 . direktori itd. Uz to uputstvo se veoma često upotrebljava kao unutrašnji akt uprave prilikom donošenja važnih pravnih normi koje važi samo za odnosne upravne organe i ne tiču se drugih subjekata izvan organa uprave. Klasičan konkretni pravni akt koji sadrži dispoziciju i koji se donosi na autoritativan način -jeste upravni akt. a ne akt kojim se propisuju nove pravne norme. kažu pisci ovog shvatanja. ostajući potpuno u okvirima dotad postojećih pravnih normi. b) Naredba . tako i rukovodioci organba (ministri. daje nižem organu. nego se tiče organa koji ih donose i postupka donošenja. 26. tj. Iz toga razloga. Donosi se na osnovu ovlaštenja sadržanih u zakonu. Među njima mogu postojati sammo formalne: to su samo dva puta.. odnosno. viši opći pravni akt. Viši upravni organ uputstvom bliže određuje način vršenja upravne djelatnosti i funkcije nižeg organa. Bez obzira što uputstvo predstavlja najniži opći pravni akt koji prvenstveno ima tehnički karakter. uputstvo nema obilježja pravnog pravila. odnosno. odnosno. Da bi neko uputstvo bilo obavezno. Pod njima se podrazumijevaju akti koji se odnose na pojedine određene stvari (predmet). Ali. c) Pravilnik . Ne postoji nikakva sadržinska razlika među ovim vrstama pravnih akata. naravno. 'primjena zakona'). pa se na njega se ne mogu pozivati treće osobe. dva načina. radi njihovog izvršenja. ovi pravni akti koji sadrže konkretne pravne norme koje se dijele na dvije osnovne grupe i to: a) akti koji sadrže dispoziciju i b) akti koji sadrže sankciju. onaj kojim se razrađuje način primjene pravnih normi koje su već donesene. u pravilu. javnog interesa. ili tačnije rečeno dva postupka za realizaciju prava. Uputstvo mogu izdavati. neobvezni opći pravni akti. Dimitrijević navodi slijedeće: «Upravni i sudski akti su. između ostalog.instrukcija je opći pravni akt uprave kojim se utvrđuju pravila i uputstva o načinu vršenja pojedinih upravnih i strčnih poslova od strane organa uprave i upravnih organizacija. Izdavanjem naredbe uprava izvršava određene poslove koji su propisani zakonom ili drugim propisom na osnovu zakona. Između njih.). Zakon o upravi daje pravo direktoru državne upravne organizacije da u upravljanju ovom organizacijom. Različiti uslovi pod kojimma su se u datoj fazi društvenog razvitka pojavili sudski i upravni akti kao dve različite kategorije pravnih akata. ne moraju uvek postojati. Stoga. Tako. postoji razlika. s druge strane. odnosno. Općenito posmatrano. obvezna i neobvezna. O tome. izvan državne upravne organizacije. Na koji način se rješavaju upravne stvari? Donošenje konkretnih pravnih akata vezano je za osnovnu djelatnost vršenja upravne funkcije državnih organa uprave.pravilnik je opći pravni akt uprave kojim se razrađuju pojedine odredbe zakon i propisa vlade radi osiguranja uslova za njihovu odgovarajuću primjenu. uputstvo je opći pravni akt niže pravne strane kojim se određuje na koji način će se primjenjivati neki drugi. državnim službenicima i namještenicima daje uputstva za rad. npr. d) Instrukcija . P. tipičan konkretni pravni akt koji sadrži sankciju -jeste sudski akt.to je opći pravni akt uprave kojim se naređuje ili zabranjuje postupanje u određenoj situaciji koja je od općeg. kako nosioci izvršno-političkih funkcija (premijeri vlada. uputa za postupanje ili djelovanje u određenim situacijama. najčešće se upotrebljava za bliže određivanje načina vršenja određenih tehničkih postupaka pri primjenjivanju prava. ni to pravilo nije bez izuzetka tako da se ponekad uputstvo upotrebljava i za propisivanje pravnih normi koje se odnose na građane i druge subjekte van uprave. manifestacije iste izvršne funkcije (tj. s tim što su neobavezna uputstva. od strane višeg organa. Akti koji sadrže i preciziraju dispoziciju mogu se donositi na autoritativan način i saglasnom izjavom volja stranaka prilikom njihovog donošenja.Preko njega se u okviru upravne organizacije. njegova obaveza mora proizlaziti iz pravne norme. odnosno). Zato je opravdano i nužno isticati i razvijati one lemente koji zbližavaju ove dve pravne kategorije. dok.

N. mogla bi se označiti kao djelatnost donošenja upravnih akata i i vršenja materijalnih operacija kao tjelesnih radnji iza kojih stoji legitimna državna prinuda. opće norme se obično konkretizuju pojedinačnom normom.. generalan način. On se ne bi mogao regulisati općom pravnom normom koja je sadržana u općem aktu iz razloga što se radi o apstraktnoj normi koja važi za neodređen broj slučajeva i neodređen broj subjekata. Primjenom pojedinačnih pravnih normi subjekti prava i obaveza znaju kako da se ponašaju. uglavnom je u rukama državnih organa uprave i institucija koje raspolažu javnim ovlaštenjima za rješavanje upravnih predmeta prema pravilima upravnog postupka. roditelj je dužan da izdržava svoju djecu itd. • ostali konkretni akti državne uprave. odnosno. ali djelovanje pravnog poretka ne prestaje iz razloga što slijedi njegovo izvršenje koje se sprovodi ljudskim radnjama. sticanje državljanstva na osnovu Zakona. akt mora biti donesen u postupku i sadržavati formu koja je propisana. dok su pojedinačne bezuslovnog karaktera.N. Određivanje akta prema njegovoj sadržini ili prema formi. bilo razrađujući dispoziciju opće pravne norme. Nakon donošenja pojedinačnog akta prestaje proces stvaranja pravnih normi. upravna funkcija državnih organa i institucija koje raspolažu javnim ovlaštenjima. Njena primjena nije moguća u svakoj situaciji. kada je on samostalno određuje. kao i s obzirom na njihovu formu i sadržinu. norme koje sadrže odredbu. (Npr.akta i upravnog akta». s obzirom da se lica u istoj situaciji različito ponašaju. kojom se reguliše jedan upravno-pravni odnos. Iz ovog razloga. ne mora uvijek značiti da je u pitanju pojedinačni upravni akt. U tom smislu.. 1) Upravni pojedinačni akt uprave . a koji se ne odnose na konkretne slučajeve. ovim aktima se propisuju pravila ponašanja neodređenog broja lica i neodređenog broja 2 . Njihovo ponašanje znači konkretizaciju opće pravne norme koja je sadržana u aktima više pravne snage kada ovaj akt određuje pojedinačnu dispoziciju. tačno određen slučaj. forma njegovog akta. Nadležnost za donošenje pojedinačnih upravnih akata. 1) Pod opštim (normativnim) aktima državne uprave podrazumjevaju se oni koje ovlašteni organi donose u vršenju upravne djelatnosti. • akti poslovanja. (Npr. nego može biti u pitanju pravni posao iz čega se vidi da postoje dva vida upravnog djelovanja: a) donošenje pravnih akata i b) vršenje materijalnih operacija.. i on se po pravilu u normi konkretizuje. već ragulišu pravne situacije na apstraktan. jer se njom ne može regulisati ponašanje ljudi u svim pojedinačnim prilikama.). po kojoj su svi građani dužni plaćati porez. Prema tome. S obzirom na dejstvo koje akti ostvaruju u odnosima sa subjektima koje tangiraju. i akti uprave mogu biti: • upravni pojedinačni akti. (Npr. bez obzira koliki je broj pojedinaca čije se ponašanje reguliše. opće norme se najčešće smatraju uslovnim iz razloga što je njihova primjena vezana za ispunjenje nekog određenog uslova. Bez obzira na to koji je subjekt nadležan za donošenje upravnog pojedinačnog akta kojim se rješava o sticanju prava ili o izvršavanju obaveza. Pojedinačne norme se odnose samo na jedan. Za pravne akte državne uprave karakteristično je da se dijele se na 1) opšte (normativne) 2) konkretne (pojedinačne). je dužan platiti na ime poreza iznos od Pojedinačna norma se odnosi na individualni (konkretan) slučaj. mada ovakva podjela nije bez izuzetka. bilo u slučaju pravne praznine.). uvijek imamo u vidu pojedinačan pravni akt koji sadrži ili stvara pojedinačnu normu. mada postoje slučajevi da se opća norma primjenjuje na neku konkretnu situaciju. Stoga.Razmatrajući pitanje upravnog akta. bilo u cjelini ili djelimično.

on mora u sebi sadržavati slijedeća obilježja: a) da je to pravni akt.Također. također se smatraju materijalnim operacijama.110 Sankcija se. Pravni akti se dijele na opće i konkretne. a ako sadrže normu koja se odnosi na konkretan slučaj. onda se radi o konkretnim ili pojedinačnim aktima. Pored ove podjele. upravni akti se mogu podijeliti i na interne i eksterne pravne akte. 27. Materijalni akt ne sadrži pravnu normu. izvještaji.Za akte poslovanja karakteristično je. onda se radi o općim aktima. 2) Akti poslovanja . Radi se o konkretnim aktima državne uprave koji ne spadaju u upravne akte i akte poslovanja.). U ostale konkretne akte državne uprave spadaju: 1) evidentiranje (akti evidencije). poslovi izvršenja u upravnom postupku itd. Sporove nastale povodom akata poslovanja rješavaju redovni sudovi. c) da sadrži dispoziciju. Dispozicija . što znači.). nego se sastoji u vršenju radnji.U pogledu ostalih konkretnih akata državne uprave. i si. podrazumijeva da se upravni akt odnosi na tačno određenog pojedinca i tačno određeni slučaj. to za prve mmožemo reći da su potpuni pravni akti. da su to dvostrani akti koji se sastoje u izjavi volje organa uprave zbog čega oni takvim aktima ne vrše funkciju vlasti.). U zemljama u kojima se državna organizacija zasniva na načelu podjele vlasti organi državne uprave u velikom obimu donose normativne akte. S obzirom da postoji osnovna podjela na opće i pojedinačne pravne akte. Da bi neki pravni akt bio upravni treba biti? Da bi neki pravni akt bio upravni akt. radi se o aktima koji sadrže samo dispoziciju ili samo sankciju.). Organi uprave mogu donositi normativne akte (propise) samo ako su zakonom na to ovlašćeni. 2) uvjerenja. potpuni pojedinačni pravni akti su rijetkost u pravnom poretku. Obilježje da je upravni akt pojedinačan (konkretan). 3) Ostali konkretni akti državne uprave . npr. nećemo šire objašnjavati. 4) Ostali materijalni akti uprave .. Upravne radnje prema materijalnim dobrima. a koje ne spadaju u navedene tri grupe (inspekcijski pregledi. Obilježje da je pravni akt . pa ih stoga.Također. Naprimmjer. odnosno. Pored njih. 4) davanje objašnjenja. Ono što je bitno naglasiti. uništavanje stoke zaražene nekom bolešću i sl. u ponašanju koje je regulisano normama. iseljenje iz stana itd. Interni pravni akti organa državne uprave nastaju u okviru upravnog aparata i u njemu izazivaju određena pravna dejstva (stručna uputstva ili instrukcije. 3) interni akti državne uprave (uputstva i si. b) da je pojedinačan (konkretan). Ako sadrže normu koja se odnosi na neodređen broj slučajeva. (Naprimjer. da ne deluju na autoritativan način i ne pojavljuju se u odnosu na ostale učesnike nekog imovinskopravnog odnosa sa jačom voljom. da sadrži pravnu normu.). upravne radnje se mogu preduzimati i prema ljudima kao što je. uklanjanje pijanog lica sa određenog mjesta. Eksterni pravni akti organa državne uprave deluju prema trećim licima (građanima. stoga.slučajeva. Na osnovu normativnih akata uprave raspravljaju se konkretni slučajevi u odnosima koji su tim aktima regulisani. ugovori koje je zaključio organ državne uprave sa organizacijama i pojedinim građanima u imovinsko-pravnom odnosu).tu spadaju mnogobrojne druge radnje koje vrše organi uprave. zavisno od toga kakvu normu sadrže. pravilo ponašanja. pretres stana i dr. dok za druge možemo reći da su nepotpuni. akte koji sadrže i dispoziciju i sankciju. u teoriji često naziva sekundarna dispozicija.sadržana je u upravnom aktu i treba shvatiti kao zahtjevano (primarno) pravilo ponašanja. naprimjer. važno je napomenuti da se u njih ubrajaju akti državne uprave koji nemaju elemente upravnog akta i ne proizvode pravno dejstvo koje daju upravni akti. dok sankcija dolazi u obzir samo onda ako se lice ne ponaša u skladu sa dispozicijom. ako učini prekršaj (delikt). tj. odnosi se na opće 47 . tj. organizacijama i t d. Donose ih organi uprave donose u procesu svog funkcionisanja.tj. postoje i razne vrste drugih upravnih radnji kao što su pregled vozila.

U pravnoj teoriji postoji više vrsta pojedinačnih upravnih akata zavisno od toga koji se kriteriji uzimaju za njihovu podjelu. s jedne strane i drugog subjekta kao učesnika u sporazumu. prilikom donošenja sankcije. građanina. Ovo obilježje dolazi do izražaja kod upravnog akta. najveći broj autora upravnog prava usvaja podjelu upravnih pojedinačnih akata na: 1)Individualni i generalni upravni akti. jer ima snagu izvršne isprave. a nepotpuni pojedinačni akti koji sadrže sankciju. s jedne strane. Obilježje da akt sadrži dispoziciju podrazumijeva da može biti donesen na dva načina: 1) autoritativno na osnovu jače volje državnog organa ili institucije koja raspolaže javnim ovlaštenjima (upravni akt) i 2) pristankom lica na čije se ponašanje akt odnosi (pravni posao). 5) Akti koje donosi jedan organ i zbirni akti (akti koje donose dva ili više organa) složeni . kao što smo napomenuli. bilo fizičkog ili pravnog lica. dok su akti u materijalnom smislu oni kojima se izražava volja državnog organa ili institucije koja vrši javna ovlašćenja. a s druge strane.Upravnim aktom zasniva se upravno-pravni odnos kojim se ostvaruju prava i izvršavaju obaveze. kojim se na jednostran način primjenjuju pravne norme na konkretan slučaj. U drugom slučaju dolazi do stvaranja. U drugom slučaju nastaje pravni posao kao građansko-pravni odnos koji nastaje u zavisnosti od slobodno izražene volje njegovih subjekata. Akti u formalnom smislu su oni koji su izdati od organa državne uprave po propisanom postupku. da oni. To znači da se putem upravnog akta. Kao što smo istakli. državnog organa. d) da je autoritativan. sadrže oba normativna elementa. a kod sudskog akta. 3) Pozitivni i negativni upravni akti. mmože se izvršiti prinudnim putem. Preko tih normi ispoljava se neposredno pravno dejstvo u pogledu prava i obaveza subjekata upravno-pravnog odnosa koji nastaje na osnovu pravnog akta. prilikom donošenja dispozicije. kao drugog učesnika u tom odnosu. Tako. a u drugom slučaju u pitanju je pravni posao. s druge strane. oni nepotpuni pojedinačni akti koji sadrže dispoziciju dijele se na upravne akte i pratne poslove. Dakle. 28. jer sadrži normu koja mu daje snagu izvršne isprave. (Npr. rješenje o plaćanju poreza). Za upravni akt je karakteristično da se može prinudno izvršiti dispozicija koju on sadrži (Npr. tj. i pravni posao koji nastaje u vidu sporazuma ugovornih strana može se izvršiti prinudnim putem. zasnivaju se upravnopravni odnosi. nepotpuni pojedinačni pravni akti sadrže. Obilježje autoritativnosti upravnog akta . u prvom slučaju radi se o upravnom aktu. 7) Akti doneseni u pisanoj i usmenoj formi. 1. kompleksi upravni akti. ili dispoziciju ili sankciju. i dispoziciju i sankciju (npr. poravnanje kojen je zaključeno između državnog organa. Vrste upravnih akata? Već smo istakli da se upravni akti kao pravni akti uprave mogu biti posmatrani u formalnom i materijalnom smislu. S druge strane.pravne akte. Kao što vidimo. 6) Akti koji se donose po službenoj dužnosti i akti koji se donose po zahtjevu stranke. Ono podrazumijeva da će nadležni organ donijeti pravni akt i kada stranka za takvo nešto nije zainteresovana.zasniva se na jačoj volji državnog organa u odnosu na drugog subjekta čije se ponašanje aktom reguliše. Zakon sadrži i dispoziciju i sankciju). u pravilu. 8) Rješenja i zaključci.. obavezuje i protiv njegove volje. jesu sudski akti. jednostrano od strane upravnog organa primjenjuje pravna norma na konkretan slučaj u kojoj je sadržana dispozicija koja subjekta čije se ponašanje reguliše. 2) Konstitutivni i deklarativni upravni akti. Također. To znači da se podjela zasniva na identifikaciji lica o čijim se 2 . Individualni i generalni upravni akti Ova podjela je izvršena s obzirom na činjenicu da li se upravni akti odnose na individualno određena ili na neodređena lica. organizacije i zajednice. potpuno nezavisno od pristanka ili saglasnosti druge strane u upravno-pravnom odnosu. 4) Pravno vezani i akti koji se donose na osnovu slobodne ocjene.

Konstitutivni i deklarativni upravni akti S obzirom na činjenicu da li se upravnim aktom formiraju (stvaraju. izdavanje dozvole za nošenje oružja itd.). za razliku od individulanij pojedinačnih upravnih akata.. npr. nego su odrediva. Upravo. ukidaju ili mijenjaju pravni odnosi kojima se na autoritativan način rješava o sticanju prava ili o vršenju obaveze. Iz istih razloga. nije poimenično navedeno. rješenje kojim se dozvoljava izgradnja objekta na nekom zemljištu. također. ranije nije bio uspostavljen upravno-pravni odnos između organa i stranke. bilo građanin. upravni akti se dijele na: a) individualne Za individualne upravne akte je karakteristično da je lice na koje se odnosi taj akt poimenično navedeno u tom aktu. takav upravni akt predstavlja odobrenje za otvaranje radnje).). generalni upravni akti više podsjećaju na opći akt.000 KM. kao fizičko ili pravno lice. konstituivni upravni akt bio bi i onaj kojim se mijenja upravno-pravni odnos koji je od ranije postojao. iako lica u aktu nisu poimenično navedena. ključna razlika vezana je za pravnu normu koju oba pravna akta sadržed. generalni upravni akti se odnose na više lica koja se u aktu poimenično ne navode. pri čemu opći akt akt sadrži opću normu . (Npr.kao pravilo ponašanja za neodređen broj lica i slučajeva. nego su odrediva. b) generalne upravne akte Generalni upravni akti su. cjepljenje djece od sedam godina od zarazne žutice). obavezama ili pravnim interesima odlučuje upravnim aktom. da su sva lica koja su ostvarila prihod veći od 22. individualni upravni akti se dijele na: a) konstitutivne upravne akte To sutakvi pojedinačni pravni akti kojim se stvaraju. u generalnim pojedinačnim upravnim aktima. rješenje o eksproprijaciji većeg kompleksa zemljišta koje je vlasništvo većeg broja lica. Također. 2. organizacija. Naime. opet se radi o individualnom upravnom aktu. generalni upravni akt je onaj čija dispozicija nalaže. Vidimo da se generalni pojedinačni upravni akti razlikuju od individualnih upravnih akata po subjektu upravno-pravnog odnosa na kojeg se akt odnosi. lica se akt konkretno i odnosi. također. Ova vrsta upravnih akata ima pravno dejstvo "od momenta izdavanja upravnog akta" (dejstvo ex nunc). bez obzira koliko ih ima (npr. Zbog toga. pa je zadatak akta baš u tome da ga formira.. taj subjekt. Kada nadležni organ državne uprave izda rješenje kojim dozvoljava izmjenu namjene stambenog porodičnog objekta u stambeno poslovni objekata pa mijenja svoje ranije rješenje u kojem je dispozicija sadržana u aktu dozvoljavala izgradnju stambenog porodičnog objekta. Iz ovog primjera se vidi da lica nisu određena. ili. također. dužna platiti porez. U tom smislu. Za razliku od individualnih upravnih akata. akt kojim se nalaže obavezna vakcinacija lica određene dobi). Takvi su svi oni upravni akti pojedinačnog karaktera kojima se formiraju određeni upravno-pravni odnosi. što znači da oni djeluju samo ubuduće. akti kojima se nalaže plaćanje poreza. U pitanju je akt čiji dispozitiv tačno upućuje na koja se lica odnosi. Očigledno je da kod ove vrste upravnih akata. To znači da se upravni pojedinačni akt odnosi na konkretan slučaj. konstitutivni upravni pojedinačni akt bio bi i onaj kojim prestaje neki pravni odnos 47 . generalni upravni akti se i razlikuju od općih akata koji su apstrktni i odnose se na neodređen broj slučajeva i neodređen broj lica. akti pojedinačnog karaktera kojim se na autoritativan način rješava neki konkretan slučaj. po tome što lica u aktu nisu navedena. ali koja se iz takvog akta veoma jednostavno mogu odrediti. što ga i razlikuje od općeg akta (Npr. zajednica ili udruženje. odnosno. kada se u upravnom aktu poimenično navodi više lica.pravima. (Npr. Naravno. u kojem lica na koja se taj akt odnosi. nisu poimenično navedena. mijenjaju ili dokidaju) upravno-pravni odnosi ili se samo utvrđuje postojanje pravnog odnosa. dok generalni upravni akt sadrži pojedinačnu normu samo za jedan slučaj (Npr. bez obzira na njihov broj. također.

jer se njim samo potvrđuje da je lice steklo pravo na osnovu ispunjavanja uslova za penziju koji su propisani zakonom. pravno dejstvo deklarativnih upravnih pojedinačnih akata je ex tune. iv. ovlaščujuće (favorabilne). rekonstruktivne. odnose se na akte kojima nastaje upravno pravni odnos. u negativne upravne akte spadaju akti kojima se odbija zahtjev za izdavanje dozvole za nošenje oružja. odbija zahtjev za otvaranje zanatske radnje i dr. dok se treći i četvrti akt odnose na akte koji nešto mijenjaju u postojećem pravnom odnosu... pa stranka povodom njega može izjaviti žalbu nadležnom organu kao da je povodom njenog zahtjeva donseno negativno rješenje. U skladu sa onim što smo istakli. dekonstitutivne. i koje su vrste pravno vezanih akata? 2 . da konstitutivni upravni akti mogu razvrstati na akte kojim se stvaraju upravno-pravni odnosi. odnosno. odnosno. dakle. ili koji na osnovu ovih akata prestaju. Negativni upravni akti mogu biti doneseni i šutnjom uprave. od momenta kad su se stekle određene okolnosti koje su bile od uticaja na stvaranje pravnog odnosa. koji ukidaju postojeće upravno-pravne odnose. Negativni upravni akti ne mogu steći pravnosnažnost. bilo da se tim aktima stvaraju novi odnosi. možemo ili podijeliti na: i. tj. pa se ovim aktima samo utvrđuju. To su.koji je ranije postojao. obavezujuće (onerozne). (Npr. ii. kojim subjekt iz tog odnosa ili. da ga konstatuje. odnosno.). na akte koji ukidaju postojeći pravni odnos. kada se zahtjev njen odbija u pogledu priznanje nekog subjektivnog prava ili pravnog interesa. mijenjaju postojeći ili se ukidaju ili nište postojeći pravni odnosi. izvršava neku obavezu. (Npr. što znači da oni važe unazad. odnosno. pozitivan je akt o razrezu poreza. Prva dva akta iz ove podjele. negativne upravne pojedinačne akte Negativni upravni pojedinačni akti su oni pravni akti u kojima je sadržana izjava volje nadležnog organa. kojim se ti odnosi mijenjaju. nije donio rješenje u propisanom roku. da se odbije stvaranje bilo kakve promene u postojećim pravnim odnosima. akti koji potvrđuju da su u konkretnom slučaju ispunjeni zakonski uslovi za nastupanje određene pravne situacije i da ta situacija postoji. Očigledno je. predstavlja deklarativni pravni akt. 3.Pozitivni i negativni upravni akti Zavisno od toga da li je upravnim aktom proizvedena neka promjena u upravno-pravnim odnosima ili nije. b) deklarativne upravne akte Deklarativni upravni pojedinačni aktgi su oni akti kojima se potvrđuje postojanje nekog upravno-pravnog odnosa. odnosno. 29. (Npr. da kod deklarativnog upravnog akta već postoji određeni pravni odnos i zadatak je tog akta samo da utvrdi njegovo poxstojanje. stiče neko pravo ili.rješenje o sticanju prava na penziju. Iz toga razloga. pozitivne upravne pojedinačne akte Pozitivni su oni upravni akti koji proizvode neku promjenu u postojećim pravnim odnosima. a ne stvaraju pravni odnosi i pravne situacije. To je posebna vrsta upravnog akta kada nadležni organ nije povodom zahtjeva stranke uopće odlučio. ali je on i obavezujući za stranku. odnosno.). Pozitivne akte ne treba miješati sa ovlaščujućim (favorabilnim) upravnim aktima. iii. bez obzira da li je to korist ili nije stranke (što je bilo bitno kod razlikovanja ovlaščujućih akata od obavezujući upravnih akata). naprimjer. 2. Ovi akti se najčešće donose povodom zahtjeva stranke. a ne od momenta izdavanja upravnog akta. a ne na osnovu akta). rješenje nadležnog organa uprave kojim se dozvoljava prestanak obavljanja neke djelatnosti. što znači da je i onerozan. Kakvi su to. jer je ovdje bitnmo da se prizvode promjene u pravnim odnosima. tako. upravni akti se dijele na: 1.

Kod njega se ne radi o donošenju rješenja. 31. Prilikom donošenja akata po službenoj dužnosti. treba. s obzirom na postojeće činjenično stanje. po zahtjevu stranke organ koji je donio usmeno rješenje dužan ga je izdati u pismenoj formi najkasnije u roku od osam dana od dana njegovog usmenog saopštavanja. rok za žalbu teče od dana dostavljanja rješenja. Od usmenog rješenja moramo razlikovat. Pisani akt se izdaje na papiru pisan kompjuterom ili pisaćom mašinom na jednom od tri službena jezika u Bosni i Hercegovini. u usmenoj formi Upravni pojedinačni akt se donosi usmeno u slučajevima kada se radi o preduzimanju izuzetno hitnih mjera u cilju osiguranja javnog reda imira. a ne od dana njegovog saopćavanja. Najveći broj upravnih akta su pravno vezani upravni akti (rješenja o odobrenjima). upravni akt kojim se oduzima imaocu oružja odobrenje za držanje i nošenje oružja. usmeno objavljeno ili saopćeno rješenje. uvijek kada to određuje zakon ili na zakonu zasnovani propis ili kada utvrdi ili sazna da. moraju imati onu sadržinu koja je predviđena pravnim propisom. Izjava jače volje se daje na dva načina za upravno-pravne odnose? Poznato nam je da upravni akt predstavlja jednostrani izraz jače volje državnog organa i da njegova dispozicija upućuje na neko pravo ili neku obavezu.Osnovna karakteristika pravno vezanih upravnih akata jeste u tome što pravna norma koja je sadržana u aktu na imperativan način određuje kakvu radnju organ mora preduzeti. Izjava jače volje kojom se uspostavlja upravno-pravni odnos može biti data na dva načina i to: 1. pokrenuti upravni postupak i donijeti upravni akt po službenoj dužnosti. Inicijativa za donošenje pravno vezanih akata i njihova sadržina zakonom su unaprijed određeni (Npr. organ javne uprave pokrenuće postupak za donošenje upravnog akta po sosptvenoj inicijativi (vlastitoj volji). te sigurnosti javnog poretka u cilju otklanjanja neposredne opasnosti po život i zdravlje ljudi ili imovine većeg obima. Koji su to upravni akti koji se donose po službenoj dužnosti? Upravni akti koji se donose po službenoj dužnosti su akti koje nadležni organ donosi po vlastitoj inicijativi (npr. 30. ako su ispunjeni uslovi predviđeni pravnim propisom.). Također. radi zaštite javnog interesa. Odluka koju organ donosi rješenjem vezana je za upravnu stvar koja 47 .. rješenje inspekcijskog organa). rješenje kojim se odobrava bavljenje određenom djelatnošću ako subjekt ispunjava uslove koji su propisani zakonom. To su takvi akti kod kojih je zakonom unaprijed propisano da se oni imaju donijeti i kakva mora biti njihova sadržina. pod upravnim aktima koji se donose po službenoj dužnosti moraju se podrazumijevaju akti koje organi javne uprave donose po svojoj inicijativi (Npr. To znači da se pravno vezani upravni akti donose uvijek kada su ispunjeni uslovi sadržani u materijalno-pravnom propisu. Kao što vidimo. ima pravo narediti njegovo administrativno izvršenje bez odlaganja. u pravno tehničkom smislu predstavlja odluku organa javne uprave kao što presuda u istom smislu predstavlja odluku sudskog organa. a samo izuzetno može se izdati i usmeno. 2. kakvo rešenje mora donijeti. nego je dužan da primijeni propis koji na to upućuje. U tom slučaju. Organ uprave nema ovlaščenja da bira između više alternativa. Organ koji je donio usmeno rješenje. nego samo o njegovom saopćavanju nakon usmene rasprave. rješenje inspektora kojim se vlasniku trgovinske radnje nalaže zatvaranje dok ne otkloni uočene nedostatke u radu). u pismenoj formi Pravilo je da se upravni akt donosi u pismenoj formi. pa je njegovo ponašanje unapred određeno pravnim propisom i konkretnim činjeničnim stanjem.. Pravno vezani upravni akti. odnosno. Objasnite jedno rješenje o glavnoj stvari? Rješenje kao upravni akt kojim se odlučuje o glavnoj stvari (predmetu). 32.

s tim što je zaključak u upravnom postupku pojedinačni upravni akt akcesorne prirode. gotovo da bi se moglo reći i za zaključak. Također. u vezi zaključaka i rješenja. upravnu stvar (predmet upravnog postupka).120 Iz prednjeg vidimo. i jedni i drugi. upravno pravo i ne poznaje akte drugog naziva. tada je neophodno navesti zakonskog zastupnika koji to lice zastupa i predstavlja u postupku pred 2 . odnosno. ako se radi o jednom ili više lica. slobodnih upravnih akata. a zaključcima se upravlja postupkom. s tom razlikom što se obrazloženje sastoji od tzv. uz napomenu da je on. naziv subjekta (subjekata). Ukoliko je dat u usmenoj formi. zaštitu javnog intersa u nekom konkretnom slučaju. Upravni akt se donosi u pismenoj formi i mora sadržavati odgovarajuće sastavne dijelove kao sadržajne elemente. da je razlika između rješenja i zaključaka samo procesne prirode. odnosno. kod kojih je jedini sadržajni elemenat dispozitiv u vidu zabilješke u spisu. datum rješavanja upravne stvari. Uvod. Osnovni sadržajni elementi upravnog akta su: 1. I on sam sadrži određene obavezne dijelove. 34. također. kao druga strana. Sto se subjekta koji. s tim da nijedna od njih ne prigovara postavljenom zahtjevu. „kratkog izlaganja zahtjeva stranke" i pozivanja na pravne propise na osnovu kojih je stvar riješena. oni mogu biti označeni imenom i prezimenom kao nosioci prava i obaveza. što se rješenjima odlučuje o glavnoj stvari u postupku. koji u potpunosti i nije upravni akt. tada se izdavaocem upravnog akta označava lice koje rukovodi tim organom. odnosno. 33. osim kada je u javnom interesu zakonom ili uredbom izričito predviđeno da se takav akt ne obrazlaže. tada se radi o aktu tog tijela i trebalo bi navesti sastav organa koji je donio odluku navedenu u dispozitivu upravnog akta. u najmanju ruku neuredan. konkretizacija predmeta i subjekata između kojih se stvara upravno-pravni odnos. Razlika između njih je u tome. Taj dio akta sadrži: naziv izdavaoca upravnog akta. odnosno. bio. odnosno. U slučaju da se u svojstvu izdavaoca organa uprave javlja organ kojim rukovodi kolektivni organ (zborni organ).. predstavljaju pojedinačne upravne akte koji su po formi potpuno jednaki. treba znati da. jer ne sadrži sastavne djelove. Ova vrsta rješenja se donosi ako se radi o jednostavnim upravnim stvarima u kojima u postupku učestvuju dvije ili više stranaka. pojedinačni upravni akt kojim se odlučuje o pitanjima vezanim za postupak donošenja upravnog akta. rješenja sa skraćenim obrazloženjem. Ukoliko upravni akt izdaje organ kojim rukovodi inokosni organ. oni sadrže obrazloženje. učestvuje u upravno-pravnom odnosu. Kada se donosi u pismenoj formi. To su takvi pojedinačni upravni akti koji posjeduju sadržajne elemente kakve posjeduje i redovno rješenje. Ono mora sadržavati svoje sadržajne elemente i biti pravilno doneseno i na zakonu zasnovano. odnosno. ako u postupku učestvuje pravno lice. Sadržajni elementi upravnih akata? Naprijed smo naglasili da je pojedinačni upravni akt određen u formalnom i materijalnom smislu. njihovih zastupnika i punomoćnika. pravnu normu. uvod (konkretizacija predmeta i subjekata upravnog akta). Šta sadrže zaključci u upravnim aktima? Sve što je naprijed kazano za rješenje. niti druge namjene. Postoje i tzv. Na kraju. u pravnom prometu organa javne uprave mogu postojati rješenje koja uopće ne sadrže obrazloženje. zaključak je nesumnjivo pojedinačni upravni akt koji služi za odlučivanje o pitanjima koja se tiču samog postupka kada se radi pitanjima postupka koja mogu biti od uticaja na ostvarivanje i zaštitu prava i interesa stranke. akata koji se donose na osnovu diskrecione ocjena. datum izdavanja upravnog akta. Sto se tiče tzv. onda se radi o akcesornom aktu. prvi je sadržajni elemenat pojedinačnog upravnog akta. odnosno. a zahtjev stranke se uvažava. bez kojih bi upravni akt.može biti vezana za neko pravo ili neku obavezu. Rješenje je autoritativni upravni akt koji se izdaje jačom voljom organa državne uprave ili institutcije koja raspolaže javnim ovlaštenjima. Uostalom. stranaka koje su učestvovale u postupku.

odnosno. uputstvo o pravnom lijeku (pravna pouka).. svako pismeno rješenje mora sadržavati. Nakon odluke. sadrži u redoslijedu koji ćemo istaći. ili mu se nameće neka dužnost. upravna stvar. odnosno. ipak. tj. jer se preko njega učvršćuje načelo zakonitosti. „uputstvo o pravnom lijeku" kojim se strankama kno subjektima upravnog postupka daje pravo. u akt se unosi pravna norma koja ovlašćuje organ javne uprave da izda upravni akt. u slučaju da se u postupku pojavljuje zakonski zastupnik fizičkog lica. Bez obzira što obrazloženje u formalnom smislu ne zahtjeva izričito nabrajanje obaveznih sastavnih dijelova. u uvodu se moraju naveti imena zastupnika. Na početku dispozitiva. dovoljno je da se na početak dispozitiva unese ta činjenica koja je bila odlučujuća za vođenje upravnog postupka. prema odredbama ZUP-a. pošto upravni akt može biti i generalan. njegov dispozitiv (izreka). Radi se o većem organu od onoga koji je odlučivao u pravom stepenu. zatim naznačenje da žalba ne odlaže izvršenje rješenja.. navodi se kratak sadržaj zahtjeva stranaka kao subjekata u upravnom postupku. tj. ukoliko se postupak vodi po zahtjevu stranke. razloge zbog kojih neke dokaze nije uzeo u razmatranje. Ukoliko se protiv rješenja može izjaviti žalba. te. ono te dijelove. punomoćnika. Obrazloženje upravnog akta. postupka. odnosno. omogućava kontrola upravnog akta i daje uporište za preduzimanje pravnih radnji u cilju njegovog pobijanja itd. tako da ne stvara nikakvu nejasnoću ili konfuziju u pogledu sadražaja odluke o meritumu. odnosno. u uvodni dio akta se upisuje upravna stvar (predmet upravnog postupka). Također. Obavezni sadržajni elemenat pojedinačnog upravnog akta jeste i „pouka o pravnom lijeku". odnosno. rješidba i si. vrši zaštita nekog pravom zaštićenog interesa. da po zakonu mogu koristiti određeno pravno sredstvo (pravni lijek) protiv odluka (rješenja i zaključaka).. Pojedinačni upravni akt ne sadrži uputstvo ukoliko se radi o vanrednim pravnim lijekovima (obnova postupka. U njega se upisuje autoritativna i jednostrana izjava volje organa javne uprave kojom se rješava konkretni slučaj povodom određenog upravnopravnog odnosa (Npr. dispozitiv (odlučenje o pravnoj stvari. dodatke upravnom aktu.). odnosno. jasna i precizno izražena u pisanom obliku. odobrava se licu N. zahtev za zaštitu zakonitosti itd U upravnom postupku. iz Sarajeva da može pristupiti izgradnji stambenog porodičnog objekta na zemljištu označenom kao. odnosno. a nakon toga.. uputstvo o pravnom sredstvu (pravnom lijeku) koje može biti upotrebljeno protiv tog rješenja. odnosno. potrebno je navesti dokaze koji su bili predloženi i koje je organ proveo. dispozitiv sadrži odluku o troškovima. odnosno ne mora biti individualan.. Nakon navođenja podataka donosioca upravnog pojedinačnog akta (adresanta) i lica kojem je akt namijenjen (adresata). Subjekti ne moraju biti uvijek označeni poimenično. Ona treba da je kratka. nesumnjivo je.). pojedinačno i međusobno. donesenih od strane organa javne uprave u upravnom postupku. Dispozitiv je najvažniji dio upravnog akta koji također. Nakon dispozitiva koji je najvažniji sadržajni dio upravnog akta. pored ostalog.državnim oragnima. U pitanju je odluka organa javne vlasti kojom se subjektu omogućava sticanje nekog subjektivnog prava.. Na osnovu izvedenih dokaza utvrđuje se činjenično stanje i izvodi zaključak koji je komplementaran materijalnoj pravnoj koja je bila osnov za dispoziciju koja je sadržana u dispozitivu. 3. punomoćnik fizičkog ili pravnog lica. zatim. potrebno je dati ocjenu izvedenih dokaza kao i njihovu povezanost . odluka. kao i datum rješavanja upravne stvari. slijedi obrazloženje koje ima sasvim drugi karakter. Ukoliko je postupak pokrenut po službenoj dužnosti. Nakon toga. odluka (rješidba) kojom se rješava predmet upravnog postupka. u pravnoj pouci se navodi kome se ona izjavljuje. Srž sadržaja svakog upravnog akta.N. 4. o pravu na pokretanje upravnog spora ili drugog postupka pred sudom. eventualno. On predstavlja sredstvo kojim se stranka obavještava o postojanju prava na žalbu. 2. o organu 47 . sadrži sastavne dijelove kao njegove obavezne sadržajne elemente. ipak.

ugovorom o poklonu poklonodavac poklanja. odnosno. uslov Uslov je buduća i neizvesna okolnost od čijeg nastupanja ili nenastupanja zavisi nastanak pravnih dejstava posla ili prestanak pravnih dejstava koja je pravni posao proizveo. od dana dostavljanja rješenja suda kojim je tužba odbačena kao nedopuštena. predaja žalbe podrazumijeva postupak kojim se žalba uručuje organu koji je rješavao u prvom stepenu. a poklonoprimac prima poklon. b) Raskidni uslov Kod raskidnog uslova. akt stupa na snagu odmah. biće plaćen porez na djelatnost ukoliko obveznik ostvari prihod veći od 25. Ne smatra se sadržajnim elementom zaglavlje upravnog akta (rješenja ili zaključka) koje sadrži službeni naziv organa javne uprave. To znači. dok ne nastupi određena okolnost koja je postavljena kao uslov (Npr. nadležni organ uprave izdaće odobrenje za obavljanje određene djelatnosti. upravni akt ne proizvodi nikakvo dejstvo dok ne nastupi određeni događaj. rok za žalbu teče od dana saznanja stranke da se žalba može podnijeti. istina.000 KM. biće zaključen kupoprodajni ugovor između prodavca i kupca za kupoprodaju kuće. uz uslov da u slučaju. nisu obavezni sastavni dijelovi. Uputstvo o pravnom sredstvu. Sadržajni elementi upravnog akta određeni su prema njegovim osobinama. ukoliko kupac dobije kredit. U torn slučaju 2 . stranka može postupiti po propisima. Dodatci upravnom aktu mogu biti: 1. nakon što poslovna prostorija bude dovedena u stanje da odgovara propisanim uslovima iz pravilnika o ispunjavanju potrebnih higijenskih. nastupanja smrti poklonoprimca prije nego što umre poklonodavac. odnosno. U svim njegovim pojedinim dijelovima. Za razliku od podnošenja ili izjavljivanja. da je uslov takav dodatak upravnom aktu kojim se čini zavisnim njegovo djelovanje o nekoj budućoj okolnosti čiji je nastup neizvjestan. 35. istakli smo da dispozitiv može sadržavati i određene dodatke upravnom aktu koji. a može u roku od osam dana tražiti od organa koji je donio rješenje da isto ispravi. tada se navodi taj sud kod kojeg se postupak pokreće i u kojem roku se pokreće. Dodatci u upravnom aktu? Govoreći o sadržajnim elementima pojedinačnog upravnog akta (rješenje ili zaključak). (Npr.). tj. U slučaju da je u rješenju dato pogrešno uputstvo.. a stranka je pogrešno upućena da protiv toga rešenja nema mjesta žalbi ili da se protiv njega može pokrenuti upravni spor. a kad se može pokrenuti neki drugi postupak pred sudom. Kada je protiv rešenja moguće izjaviti žalbu. poklon bude vraćen poklonodavcu. sadrži kome se. donosiocu upravnog akta. odnosno. u kom roku i sa kolikom taksom predaje... službenu evidenciju organa u koju su upisani akti koje izdaje organ javne uprave). odnosno. broj pod kojim je akt zaveden u djelovodnik predmeta i akata (djelovodni protokol. ali. U takvom slučaju rok za žalbu odnosno sudsku tužbu teče od dana dostavljanja dopunjenog rešenja. koji u određenim situacijama to mogu postati. ako stranka nije prije toga već pokrenula upravni spor. ali njegovo pravno dejstvo prestaje nastupanjem predviđenog događaja ili okolnosti koje su postavljene kao uslov. kao i to da li se može izjaviti na zapisnik.koji je donio upravni akt koji se žalbom osporava. Iz prednjih primjera vidimo da uslov dolazi u obzir ukoliko se dejstvo pravnog posla podredi nekoj budućoj okolnosti čije je nastupanje neizvjesno. organ javne uprave kao izdavalac akta mora dobro paziti da akt sadrži sve potrebne elemente kako bi bio pravno ispravan. obilježjima koja smo ranije naveli. obavezno se navodi kojem se sudu tužba podnosi i u kojem roku se predaje. tehničkih i ostalih uslova za obavljanje djelatnosti). u uputstvu o pravnom sredstvu. Ukoliko se protiv rješenja može pokrenuti upravni spor. kao i datum koji se stavlja na upravni akt na dan kada je on sačinjen. također. Uslovi se dijele na: a) Odložni uslov Kada je u upravnom aktu sadržan suspenzivni uslov.

Kauzalan je onaj uslov koji ne zavisi od volje ni jedne ni druge strane. ali je neizvjesno da li će ta dejstva opstati.. konsoliduju se (bez obzira na savjesnost trećeg).. Također. Ostvarenjem uslova (u navedenom primjeru.. dok raspolaganja pribavioca ne važe. Rok postoji i primjenjuje se. ili da mu bude odobren kredit koji je tražio. odnosno. kupovina pod uslovom da kupac dobije kredit). ' Mješovit uslov jeste onaj koji. »prava u začetku«) preduzimati radnje za očuvanje prava (npr. (Npr. mandat. za sve to vreme sticalac prava još nije titular samog prava. boravak itd. dalja prodaja) padaju. pravo prelazi na pribavioca. Pravo koje je predmet ugovora i dalje pripada prenosiocu (on je vlasnik. kupuje se vozilo pod uslovom da kupac dobije novac na kladionici ili na lutriji. smatra se da posao nije ni bio zaključen. U međunarodnom pravu.. 2. pravo se vraća prenosiocu. te ga ne može vršiti (upotrebljavati stvar. dok još nije odlučeno o kreditu) stranke su vezane ugovorom. Prema pravnoj teoriji i pravnoj praksi.. kao i raspolagati njime. Prodavač (vlasnik) i dalje uživa stvar. datum do kojega treba izvršiti neku činidbu ili datum do kojega može trajati neko stanje (npr.).. on ima deklarativno dejstvo). Posao modifikovan raskidnim uslovom (npr. Već u fazi neizvjesnosti (u navedenom primjeru. ali može (kao imalac »eventualnog prava«. ili da dobije naslijede). naplatiti potraživanje). poklanja se kuća. istovremeno. to može biti neko vremensko razdoblje kojim se može odrediti važenje međunarodnog ugovora ili nekog odnosa. s tim da se poklonoprimac oženi određenom djevojkom). kauzalne. ili zavisi isključivo od volje nekog trećeg.nije potrebno donositi novi upravni akt (ako se takav akt i donese. 47 . tako i u unutrašnjem pravu. s tim što se u času stipuliranja ne zna se kada će ugovor stupiti na snagu. Pored ove podjele. Odložan ili suspenzivan uslov je onaj koji dejstva pravnog posla odlaže i njihovo nastupanje čini neizvjesnim (Npr. (c) akti raspolaganja učinjeni od strane prenosioca padaju. Prema tome. je dodatak upravnom aktu koji je jako sličan uslovu. Ukoliko ne dođe do ostvarenja odložnog uslova (u navedenom primjeru. podjela na odložne i raskidne uslove. zavisno od toga da li nastupanje uslova zavisi od volje adresata (potestativni) ili ne zavisi od njegove volje (kauzalni) ili i jedno i drugo (mješoviti uslovi). a može preduzimati i akte raspolaganja. (Npr. a raspolaganja koja je vršio u međuvremenu konsolidovana su i postala konačna (dok prenosiočeva raspolaganja padaju). kako u međunarodnom. postoji podjela na: potestativne.). potestativan je onaj uslov koji zavisi od volje jednog od učesnika pravnog posla. raspolaganja koja je u međuvremenu vršio prenosilac važe. odnosno. To znači. samo je sudbina ovih akata neizvjesna i zavisi od ostvarenja uslova. otac poklanja automobil sinu pod uslovom da odustane od ženidbe). (b) povećanje vrijednosti stvari po zaključenju ugovora je u korist pribavioca. rok Rok (term. da ako se uslov ostvari. (Npr. najčešće se za rok veže neki datum na koji ističe važnost nekog međunarodnog ugovora. prodaja sa pravom otkupa) proizvodi dejstva na koja je bio upravljen (pravo prelazi na pribavioca) i u tom pogledu nema neizvjesnosti. samo je njihova sudbina neizvjesna i zavisi od toga da li će se uslov ostvariti ili ne. frist). te se nijedna ne može jednostavno povući. da li su definitivna. Postoji. održaja). neko se obvezuje da prijatelju posudi novac na znjam ukoliko zajmoprimac kupi vozilo tačno određene marke. također. zavisi od volje učesnika pravnog posla (nasljednika ili legatara) i volje nekog trećeg (ili objektivnih okolnosti). smatra se da ih nije ni bilo. mješovite uslove. odobrenjem kredita) pravni posao proizvodi dejstva na koja je bio upravljen. a akti raspolaganja koje je on u međuvremenu činio konsoliduju se i važe. starateljstvo. da će ugovor biti na snazi dvadeset godina. Kao što vidimo. terme. ostvarenje odložnog uslova ima povratno dejstvo. a da se uopće i ne navodi određeni datum. (Npr. stečeno pravo se gubi. već od slučaja. pribaviočevi akti raspolaganja (npr. ako ne bude odobren kredit). što se ogleda u slijedećim pravilima: (a) ugovor važi odmah po zaključenju i nijedna stranka se ne može jednostrano povući. prekinuti rok zasta-relosti odn. povjerilac).

Pri tome. veoma je značajna. smislu. prava i obaveze prestaju. Iz svega. ali izvršenje ili neizvršenje te radnje nije vezano sa pravnim dejstvom upravnog akta. dok uslovi ne moraju uvijek nastupiti. pa pokušati pronaći neku korelaciju između ovih dviju relacija. 4. raskidnog roka. jer razlozi sigurno nastupaju. činjenici da upravni akt nastaje djelatnošću organa javne uprave (jednostranost) koja je izraz njegove jače volje (autoritativnost). pridržaj opoziva Pridržaj opoziva predstavlja dodatak upravnom aktu kojim se određuje da će se akt opozvati u slučaju kada nastupe određene okolnosti. Zahvaljujući rokovima. odnosno. • Odricanjem od ovlaščenja ili propuštanjem određenog roka. odnosno prije čijeg isticanja se ona ne može preduzeti. 3. Razlika između uslova i roka je u tome što kod roka ne postoji neizvjesnost u pogledu nastupanja događaja. a raskidni uslov postoji kada se izda odobrenje za građenje na rok od l (jedne) godine.127 Postavlja se pitanje. ali to ne znači da prestaju pravne posljedice koje je akt proizveo. kod prestanka upravnopravnog odnosa. rokovima se modifikuju redovna dejstva pravnog posla koja se odnose za određeni protek vremena za koji je vezan nastanak ili prestanak nekog upravno-pravnog odnosa. Stoga. moramo se na trenutak prisjetiti na uslove koji su vezani za nastanak upravnog akta. 2 . neophodno je u svakom momentu imati u vidu obilježja upravnog akta. možemo zaključiti da je prestanak važenja upravnog akta vezan za slijedeće razloge: • Upotreba ovlašćenja i izvršenjem obaveze iz upravnog akta. nesporno je da uslovi koji važe za nastanak upravnog akta. tada prestaje da važi pojedinačni upravni akt (raskidni rok). šta dovodi do prestanka upravnog akta. upravnom pravu predstavljaju protek vremena čijim nastupanjem pravni posao počinje da proizvodi pravno dejstvo (odložni rok) ili prestaje da proizvodi pravno dejstvo (raskidni rok). zahvaljujući. pa tek onda definisati uslove za njegov nestanak. uslov i nalog izazivaju različite pravne posljedice. rješenje ne prestaje da važi. pa u tom roku lice ne započne sa izgradnjom). osim subjektivnih razloga koji se ispoljavaju jačom voljom organa javne uprave. potrebno izdati posebno rješenje (novo rješenje) kojim se utvrđuje opozivanje ranijeg pojedinačnog upravnog akta. da se licu isplati suma nakon 6 (šest) mjeseci. 36. postoje i neki objektivni razlozi koji mogu dovesti do prestanka važenja upravnog akta. pak. U tom. (Npr. Ako lice ne izvrši određeni nalog. nego organ javne uprave ima pravo da pristupi prinudnom izvršenju naloga. Kad sve ovo imamo u vidu. prije svega. dejstvo pravnog akta. da bi se primijenio. modus) Nalog je takav dodatak upravnom aktu kojim se stranci nalaže da izvrši određenu radnju. Na koje načine prestaje važenje upravnog akta? Važenjem pojedinačnog upravnog akta proizilaze posljedice za subjekte upravno-pravnog odnosa koje se manifestuju u stvaranju prava i izvršavanju obaveza. Ovaj je dodatak veoma sličan raskidnom sulovu. Na taj način. s obzirom da oni predstavljaju određen vremenski razmak u kojem se neka procesna radnja može preduzeti. Primjena rokova u upravnom postupku. nalog (namet. ili.Rokovi u unutrašnjem. • Nastupanjem raskidnog uslova. Nasuprot tome. ali se od njega razlikuje po time što ne nastaje po pravu (ipso jure) nego je. odnosno. vidimo da se voljni faktor državnog organa i institucije koja raspolaže javnim ovlaštenjima ispoljava kao subjektivan kriterij za izdavanje upravnog akta. ili tek počinje dejstvo upravnog akta (suspenzivni uslov).. koji razlozi do toga dovode? Da bismo dali odgovor na ovo pitanje. nisu isti onim koji važe za njegov prestanak. Onog momenta kada prestane važenje upravnog akta. suspenzivni uslov postoji u slučaju kada se upravnim aktom nalaže. odnosno. posebno.

(Npr. jer je njeno subjektivno pravo građenja prestalo izgradnjom za koju je dobijeno odobrenje za građenje. ako se radi o strogo ličnim ovlaščenjima i dužnostima. a samim tim i akt prestaje da važi. izvršenjem obaveze (dužnosti) sadržane u aktu. Mada ovo pravo može prestati i zbog nekih drugih razloga koji. isključivo. stranka gubi prava koja su joj proizillazila iz upravnog akta.. tada taj akt prestaje da važi. Smrt je faktička činjenica prestanka života čovjeka. u vezi sa prestankom važenja pojedinačnog upravnog akta izvršenjem obaveze sadržane. na osnovu takvog upravnog akta više ne može izgraditi još jedan objekat. prestaje važenje pojedinačnog upravnog akta. Upravni akt koji sadrži ovlaščenje prestaje da važi ako se to lice odrekne tog ovlaščenja ili se njime ne posluži u određenom roku. upravni akt prestaje kada stranka dobrovoljno postupi po njemu. također. odnosno. prestanak važenja upravnog akta upotrebom ovlaščenja. (Npr. odnosno. rješenje kojim je nekom licu utvrđeno pravo na novčanu naknadu za vrijeme privremene nezaposlenosti.. imaju za posljedicu prestanak važenja upravnog akta. kada upravni akt prestane da važi nastupanjem raskidnog roka. kada stranka izvrši plaćanje poreza koji joj je određen rješenjem poreskog organa. (Npr. to je iz razloga što se radi o ličnim pravima koja su neprenosiva.• Smrću adresata kao nosioca strogo ličnih prava i obaveza. rješenje o davanju urbanističke saglasnosti prestaje da važi godinu dana od dana izdavanja ukoliko stranka u tom roku nije dobila odobrenje za građenje.). c) Odricanjem od ovlaščenja ili propuštanjem određenog roka. Upravni akt prestaje da važi smrću adresata. prestaće važiti ukoliko se neko od članova porodičnog domaćinstva zaposli i porodica stekne stalni izvor prihoda. U drugom slučaju.) b) Nastupanjem raskidnog uslova.) d) Smrću adresata kao nosioca strogo ličnih prava i obaveza. a) Upotreba ovlašćenja i izvršenje obaveze ik pojedinačnog upravnog akta. radi se proteku vremena koje je određeno u aktu u kojem stranka ima neko subjektivno pravo ili pravno ovlaštenje. (Npr. smrću lica na čije ime je izdato odobrenje. (Npr. Kao što smo napomenuli. odnosno. To 47 . prestaje istekom toga roka. a samim tim prestaje pravno važenje i upravnog akta kojim je ono bilo ustanovljeno. čime on gubi svoju pravnu sposobnost kao i druga svojstva koja mu kao subjektu prava (nosiocu prava i obaveza) pripadaju. • Donošenjem suprotnog akta. • Stavljanjem van snage upravnog akta (poništavanjem. Radi se o strogo ličnim pravima koja su neprenosiva i vezana su. oglašavanjem ništavim i ukidanjem). raskidnog roka. Stranka. vezan je za postupanje. Bez obzira o kakvom odricanju se radi. Također. • Donošenjem zakona kojim se zabranjuje vršenje određene djelatnosti. takvo jedno strogo lično pravo jeste rješenje kojim nadležni državni organ dozvoljava nekom licu nabavku. Upotrebom ovlašćenja koje je sadržano u pojedinačnom upravnom aktu (konzumiranjem subjektivnih prava iz upravno-pravnog odnosa koji je nastao upravnim aktom). rješenje kojim se nekom licu dodjeljuje stalna socijalna pomoć u vidu novčane naknade zbog toga što njegova porodica nema nikakvih sredstava za izdržavanje. primjenu akta kojim je neko stekao pravo građenja stambeno-poslovnog objekta. Nakon isteka roka koji je određen u upravnom aktu to pravo prestaje. a najduže za period od godinu dana.). Upravni akt prestaje da važi i nastupanjem raskidnog uslova. odobrenje za posjedovanje oružja vezano je za svojstva određene ličnosti koja ne moraju biti i svojstva njegovog najbližeg srodnika.. U ovom slučaju nastupio je raskidni uslov. za čovjekovu ličnost. • Propašću stvari. odnosno. odnosno. držanje i nošenje oružja. Odricanje od određenog prava (ovlašćenja) može biti izričito ili prećutno... (Npr. prestaje važenje upravnog akta i to pravo je neprenosivo na njegove nasljednike. raskidnog roka. jer je stalna socijalna pomoć isplaćivana dok porodica nuije stekla neki stalni izvor primanja.).

odnosno. nije takav da može samostalno stvarati razloge i uslove za donošenje suprotnog akta. podoban za nošenje oružja. Upravno-pravni odnos koji nastaje jačom voljom državnog organa. što znači da oni nemaju povratnu snagu. čime prestaju sve pravne posljedice koje je akt proizveo od momenta njegovog donošenja (ex tune). U slučaju poništavanja ili oglašavanja rješenja ništavim. fizičko lice. stvara situaciju kojom prestaje jedan pravni odnos koji je ranije postojao.). h) Donošenjem zakona kojim se zabranjuje vršenje određene djelatnosti. zadržavaju se sve pravne posljedice koje su nastupile do momenta stavljanja akta van snage (ex nunc). obavezi ili pravnom interesu subjekata kao učesnika u postupku povodom nekog pravnog objekta.. obaveza se može sastojati u činjenju ili trpljenju. Upravni akt može prestati u slučaju kada organ javne uprave donese tzv. ne znači da i njegov sin ima ista svojstva koja se traže za izdavanje odobrenja. Oni 2 . „suprotni" (kontrarni) akt kojim se. nego ti razlozi mogu biti vezani takvim promjenama činjeničmnih i pravnih okolnosti. Smatramo kako nije sporno. e) Propašću stvari Ako je upravni akt donesen povodom neke stvari. njegovo pravno važenje prestaje propašću te stvari. ne ovlašćuje organe uprave da povlače raniji upravni akt bez jasnih razloga na koje upućuje suprotni upravni akt. Očigledno. donošenjem novog akta od strane upravnog organa mijenja upravnopravni odnos koji je ranijim aktom bio uspostavljen. oglašavanjem ništavim i ukidanjem) Upravni akt prestaje da važi kada ga nadležni organ stavi van snage.. g) Donošenjem suprotnog akta. bilo da ga poništi. To ne znači opozivanje upravnog akta.). Do toga može doći u slučaju kada se promijene činjenične ili pravne okiolnosti koje su bile od uticaja za donošenje ranijeg akta koji prestaje da važi. tj. Propast stvari predstavlja faktičku činjenicu i. što je opet vezano za ljudske radnje. dok u slučaju ukidanja upravnog akta. autoritet organa javne uprave. a ne unazad). ako nadležni organ upravnim aktom odobri obavljanje javnog taxi prevoza. prestaje i važenje ranijeg upravnog akta. a materalizuje se donošenjem upravnog akta kojim se rješava o pravu. ako je otac bio. Subjektivno pravo. nezavisno od postojanja propisa koji takvo što omogućava. (Npr. f) Stavljanjem van snage upravnog akta (poništavanjem. ono prestaje da važi od momenta njegovog donošenja. Upravni akt može prestati kada se zakonom zabrani vršenje određene djelatnosti. a uspostavlja se novi. ukoliko od njenog postojanja zavisi postojanje pravnog odnosa. ipak. djeluju pro futuro i na njih se može primijeniti pravno pravilo: lex prospicit non respicit (zakon gleda unaprijed. a ukoliko nosilac djelatnosti ne nebavi drugo. Pravna snaga suprotnog upravnog akta. može biti privatno ili javno. prema činjeničnim i pravnim okolnostima koje su bile od utiacaja na njegov nastanak. oglasi ništavim. Samim tim. ostvari neko pravo na pravnom objektu129 Sljedsrveno tome. zabranjene djelatnosti. pa vozilo bude uništeno u saobraćajnoj nezgodui. da raniji zakoni i opći akti (opće norme). sama po sebi. tada će.130 Nije moguće donošenje suprotnog upravnog akta od strane organa javne uprave. Promjena činjeničnih okolnosti. pa se istovremeno proglašavaju ukinutim i sva rješenja koja su bila donesena u vršenju takve. pravno lice itd).znači. jer ono ima za posljedicu njegovo stavljanje van snage (poništenje ili ukidanje). institucije koja raspolaže javnim ovlaštenjima. ili ukine. njenom propašću taj pravni odnos biti doveden u pitanje. na osnovu objektivnog prava (prava u objektivnom smislu). po svojim osobinama. zavisno od toga da li se ovlašćenja pravnog subjekta odnose na drugog pravnog subjekta (građanin. zbog kojih zakon dozvoljava donošenje suprotnog upravnog akta. Kao što znamo subjektivno pravo predstavlja ovlašćenje subjekta prava da na osnovu pozitivno-pravne norme. također. upravni akt će prestati da važi. ili se odnose na državu kao nosioca suverene vlasti. sada. u načelu.

a) Rušljivi (oborivi) upravni akti Upravni akti koji sadrže određene nedostatke. netačno prikazane. b) da navedeno činjenično stanje ne pokriva ono što zakon (pravni propis) traži za konkretan slučaj. zloupotreba ovlaščenja. Prema stepenu nezakonitosti. Nezakonitost u rušljivim upravnim aktima može biti u vidu lakših ili manje teških povreda zakona. ii) nedostatak ovlaščenja službenog lica. ali to ne ne znači da oni zbog toga moraju obavezno biti stavljeni van snage. i c) da su činjenice pogrešno ili nepotpuno utvrđene. 37.ureduju određene upravno-pravne odnose koji će nastati nakon što zakon stupi na pravnu snagu.. mogu biti poništeni. te da moraju biti doneseni po zakonom predviđenom postupku. bilo materijalni. Koji su to nezakoniti upravni akti? Polazeći od načela zakonitosti kao jednog od najvažnijih i osnovnih načela rada državnih organa uprave. ali koji nisu takve prirode da predstavljaju povrede zakona koje povlače ništavost. Poslije isdteka roka u kojem se njihova rušljivost može isticati i u kojem se oni mogu uklanjati zbog sadržine nezakonitosti. Nebitna greška jeste ona koja očigledno ne utiče na sadržinu akta. ili da je iz utvrđenih činjenica izveden pogrešan zaključak o čitavom činjeničnom stanju. ako se protiv njih blagovremeno ne upotrijebi neko pravno sredstvo (redovno ili vanredno). oni mogu ostati na snazi ako se takva provjera ne učini ili. Nezakoniti su oni upravni pojedinačni akti u kojima je povrijeđen. 2. Razlozi oborivosti upravnih akata koji mogu biti teže i lakše prirode dijele se: • formalno-pravne razloge i • materijalno-pravne razloge Formalno-pravni razlozi su: i) nenadležnost. Nesumnjivo. ali se ne uspije upravni akt staviti van snage. Stoga. ali i ne moraju dovesti do njihovog stavljanja van snage mora prethoditi zvanična provjera od strane nadležnog organa. 1. ii) prekoračenje ovlaščenja. ili da ono što se navodi kao činjenično stanje ne odgovara faktičnom stanju stvari. beznačajne formalne greške. Povreda materijalne sadržine zakona (pravnog propisa) 47 . Greška u činjeničnom stanju Greška u činjeničnom stanju može biti trojaka: a) da u aktu u kome je zbog obaveze obrazloženja trebalo navesti činjenično stanje. upravni akti moraju biti zakoniti. odnosno. To znači da u njima mora biti pravilno primijenjen materijalni zakon. nezakoniti upravni akti dijele se na: a) rušljive i b) ništave upravne akte. zabrana uvoza žive stoke i sl. odnosno. Kad bi se i takva greška uzela u obzir zapalo bi se u preveliki formalizam. ili se takvo sredstvo upotrijebi. u pitanju je najteža vrsta grešaka koje se mogu pojaviti u radu upravnih organa i institucija koje raspolažu javnim ovlaštenjima prilikom donošenja upravnih akata. Zbog zadržavanja svoje pravne snage ovi akti postaju pravosnažni i neoborivi. kao i greška u postupku donošenja kojih upravnog akta ili postupka sprovođenja njegovog izvršenja. Jedna ili više pravnih povreda u aktima koje mogu. iii) nedostaci u vezi sa organom javne uprave koji donosi upravni akt. (Npr. To su akti koji sadrže pravne greške koje ih čine nezakonitim. bilo formalni (procesni) zakon ili drugi na zakonu zasnovani pravni propis. 3. dobijaju status zakonitih upravnih akata. Pri tom je naročito potrebno praviti razliku između bitnih i nebitnih grešaka. Formalno pravni razlozi U pitanju je formalna greška koja se tiče samog akta. a i sadržinski ispravan akt postao bi nezakonit zbog neke sitne.). zabrana obavljanja djelatnosti uzgoja peradi radi sprečavanja širenja zarazne bolesti. to nije uopće učinjeno. Materijalno-pravni razlozi kao što su: i) povreda materijalnog prava.

39. Ostali materijalni akti uprave. i b) da uzme u obzir ispravan propis. odnosno iz stvari o kojima se uopće ne može rješavati u upravnom postupku.Tu je akt po svojoj sadržind nezakonit. da su bitni nedostaci u upravnom aktu «l.P. Dimirrijević navodi. iii) rješenje čije izvršenje uopće nije moguće. svojstvima i činjenicama. konvalidacije. bez obzira na protek vremena. Dokumentovanje. ali da ga pogrešno protumači. da su bitni nedostaci u upravnom aktu «l.nenadležnost organa». 38. oglašavanje uvijek djeluje unatrag . Bez obzira na inicijativu za uklanjanje ništavih upravnih akata iz pravnog prometa.nedostaci koji su specijalnim zakonskim propisima predviđeni kao osnovi ništavosti i 2. u materijalne radnje dokumentovanja spada evidentiranje činjenica i vođenje propisanih evidencija. radi stavljanja van snage oborivih upravnih akata u zakonu postoji rok za njihovu upotrebu. oborivi nezakoniti upravni akti mogu se napadati i poništavati u instancionom postupku (povodom žalbe). Zašto je upravni akt ništavan? To su takvi upravni akti koji sadrže bitne nedostatke koji predstavljaju najteže povrede pravnih pravila. ili primijeni propis koji se nije mogao ili nije smio primijeniti. te vanrednim pravnim sredstvima. bilo po prijedlogu stranke. ove kate možemo podijeliti u dvije osnovne grupe i to: a) akte evidencije i b) uvjerenja. U pitanju su povrede načela zakonitosti koji dovode do nemogućnosti osnaženja upravnih akata. ti. bez obzira na protek vremena. Oglašavanje upravnog akta ništavim provodi se. iv) ako se rješenje zasniva na nekom prethodnom pitanju koje je riješeno pravosnažno drugačije od strane nadležnog organa. Potvrda zakona može biti u tome: a) da donosilac akta uopće ne primijeni određeni propis koji je trebalo primijeniti (iz neznanja ili namjerno). odnosno. Dimitrijević navodi.ex tune. ii) rješenje koje bi svojim izvršenjem moglo prouzrokovati neko djelo kažnjivo po krivičnom zakonu. od momenta kada je donesen upravni akt koji se oglašava ništavim. u upravno-sudskom postupku. Kako se dijele materijalni akti? Najrealnija je podjela materijalnih akata ona koja ih dijeli na četiri grupe i to: 1. Kod vanrednih pravnih sredstava. konvalidacije. Rušljivi. svojstva. odnosno. ZUP navodi pet slučajeva ništavosti rješenja i to: i) rješenje koje je u upravnom postupku doneseno iz stvari koje spadaju u sudsku nadležnost.nenadležnost organa». 3) Primanje izjava i 4. 1) Dokumentovanje . b) Ništavi upravni akti To su takvi upravni akti koji sadrže bitne nedostatke koji predstavljaju najteže povrede pravnih pravila. druge činjenice i pružaju podatke o tim pojavama. neko rušljivo rješenje može biti obarano vanrednim pravnim sredstvima u slijedećim slučajevima: i) u slučaju obnove postupka zbog toga što je rješenje doneseno na podlozi lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka. bilo po službenoj dužnosti. s tim što bez ikakvog roka.to su takvi materijalni akti kojima organi uprave bilježe razne pojave. Oglašavanje rješenja ništavim vrši se deklarativnim upravnim aktom i to u bilo kojem stadiju upravnog postupka. 2 . a na koje rješenje stranka nije naknadno izričito ili prešutno pristala i vi) koje sadrži nepravilnost koja je po nekoj izričitoj zakonskoj odredbi predviđena kao razlog ništavosti. Stoga. odnosno. 2. a) Aktima evidencije smatraju se materijalne radnje uprave kojima se evidentiraju (vrši upis) određeni podaci u evidencijama koje je organ uprave dužan uredno voditi. v) koje je donio organ bez prethodnog zahtjeva stranke. P. vještaka. U pitanju su povrede načela zakonitosti koji dovode do nemogućnosti osnaženja upravnih akata. Obavještavanje. Stoga. ii) ako je došlo kao posljedica krivičnog djela iii) ako se rješenje zasniva na presudi donesenoj u krivičnom postupku ili privrednom prestupu.nedostaci koji su specijalnim zakonskim propisima predviđeni kao osnovi ništavosti i 2. a presuda je ukinuta. U užem smislu.

kada se radi o ratifikaciji uredaba sa zakonskom snagom. vjenčanje. rukopisi i prepisi.).Potpuna ratifikacija se odnosi na akt u cjelini.U ostale materijalne akte uprave spadaju svi oni akti koji se javljaju kao rezultat rada organa državne uprave i institucija koje raspolažu javnim ovlaštenjima. samo ukida. u pravilu. nego organ čiji se akt dopunjuje ima pravo ukidanja.očigledno evidentiranje je formalizovana upravna radnja koja predstavlja realni akt. ne radi se o upravnim aktima. jer oni ne stvaraju normu.Ratifikacija može biti parcijalna i potpuna. poučavanja. 2) Obavještavanje . Šta je to neopozivost upravnog akta? Akt se ne može opozvati.presumpcija. a ne poništava se. 40. prijava rođenja. b) druga vrsta uvjerenja. 3) Primanje izjava . očigledno je da se akti obavještavanja. tj. o potvrdi akata koji su doneseni u cilju da zamjenjuju zakon. Ovdje se radi o takvoj djelatnosti uprave gdje ona prima spolja izjave zaintersovanih lica (npr. niti izazivaju neposredni pravni učinak. ili pak i neke odredbe ustava. u tom slučaju. b) Uvjerenja vjerodostojne činjenice iz evidencija koje se vode os strane državnog organa uprave. knjigama državljana itd. i jedni i drugi predstavljaju akte koji se sastoje u pružanju podataka o činjenicama o kojima se vodi evidencija. vođenje propisanih evidencija u koje se evidentiraju promjene u vezi sa građanskim stanjima. akata više pravne snage. aplikacije i dr. Dakle.. Za ratifikaciju akta (u pravilu: u ustavu) određen je rok i ako podzakonski akt nije podnesen na ratifikaciju u predviđenom roku. Tu spadaju i potvrde kojima se ovjeravaju potpisi. ne podnose se na ratifikaciju. poziv za podnošenje poreskih prijava. U njih spadaju Ijekarska uvjerenja koje izdaju zdravstvene ustanove. slanje opomena. javljaju kao materijalne operacije u radu svih organa uprave.to je treća kategorija materijalnih akata uprave. a parcijalna ratifikacija samo na dijelove akta. Radi se. Kada je podnesen. kao što su: a) ona uvjerenja koja se izdaju na osnovu javnih evidencija (činjenice upisane u njih smatraju se tačnim. Ova pozivanja radi primanja izjava mogu biti generalna (npr. Ne ratifikovani dio akta se. 41. jesu ona koja se izdaju nakon vođenja postupka i utvrđivanja činjenica na osnovu kojih se izdaje uvjerenje. kao što su evidencije koje se vode u matičnim knjigama rođenih.. dostavljanje akata zainteresovanim licima. davanje obavještenja strankama u toku upravnog postupka. odn. i b) da se odnosi na ono o čemu taj organ vodi službenu evidenciju. 4) Ostali materijalni akti uprave . o objavljivanju propisa u službenim glasilima. Da bi jedno uvjerenje predstavljalo vjerodostojan dokaz o onome što tvrdi. poziv za regrutaciju) i individualna (poziv za zdravstvenu kontrolu jednog lica).predstavlja drugu grupu materijalnih akata uprave. poništiti. To je zakonska oboriva pretpostavka .umrlih i vjenčanih lica. poreska prijava itd. promijeniti. Primanje izjava uvijek se javlja u vezi sa izvrašavanjem neke obaveze. Bez obzira što evidencije vodi državni organ uprave i što se na osnovu njih izdaju uvjerenja o činjenicama o kojim se vodi evidencija. Ratifikacija ne mijenja prirodu podzakonskog akta. treba da ispunjava slijedeća dva uslova: a) da ga je izdao nadležni organ. odnosno koje se utvrde u postupku. odnosno. Bez obzira o kojim materijalnim aktima uprave se radilo. Na koji način se vrši ratifikacija podzakonskih akata? Ratifikacija predstavlja potvrdu podzakonskog akta od strane predstavničkog tijela. 47 . a predstavničko tijelo ga ne razmotri. podzakonski akt ostaje na snazi. on gubi pravnu snagu.). poništavanja i obustavljanja od izvršenja podzakonskih akata. (Npr. prijava smrti. certifikati. Podzakonski akti koji se donose radi primjene ili izvršenja zakona. To su takve radnje organa uprave putem kojih se obavještavaju zaintersovana lica o raznim činjenicama ili pravnim aktima (npr. ZUP poznaje dvije vrste uvjerenja i drugih isprava. savjetovanja. samo prva vrsta uvjerenja imaju svojstvo tačnosti i istinitosti.

To je procesno pravni institut. a koji je donesen po ranijem zakonu. odnosno. donošenjem suprotnog upravnog akta na osnovu promijenjenih pravnih okolnosti. postoje.podrazumijeva neopozivost akta od strane organa. donošenje novog propisa. zakona ili drugog općeg akta na osnovu zakona. Akt može postati materijalno pravosnažan. de facto bi se onemogućila dalju egzistencija ranije donesenog pravosnažnog upravnog akta. Neopozivost upravnog akta. identični upravno-pravni odnosi. ima za cilj zaštitu položaja javnog interesa koji je iz nekih razloga došao u pitanje djelovanjem postojeće pravne norme. ograničiti opozivanje akta od strane organa koji ga je donio. Ipak je pojam pravosnažanosti nekako preciznije određen procesno-pravni 2 . stranka ne može više upotrebljavati pravna sredstva kojima bi vršila pobijanje upravnog akta. mada su i jedan i drugi procesno-pravni institut vezani za okončanje upravnog postupka. Da se to ne bi dogodilo. Opstankom ranijeg akta. Pravosnažnost treba razlikovati od izvrsnosti i konačnosti akta. za postupak donošenja upravnog akta. odnosno izmjene pravne norme koja omogućava donošenje suprotnog upravnog akta. kao suština pravosnažnosti razlikuje: • formalnu pravosnažnost Formalna pravosnažnost upravnog akta . dakle. To će se dogoditi onog momenta kada sadržina prethodnog upravnog akta ne bude odgovarala novim pravnim okolnostima koje nastanu donošenjem opće pravne norme.uvijek stvara novu pravnu situaciju drugačiju od prethodne u kojoj je egzistirao raniji upravni akt. odnosno. može se mijenjati zavisno od izmjene pravnih okolnosti. • materijalnu pravosnažnost Materijalna pravosnažnost upravnog akta . istih upravno-pravnih odnosa. Na taj način. bio bi suprotan upravnom aktu o obavljanju identične djelatnosti u sadašnjim uslovima koje propisuje novi zakon koji je. Pod konačnim upravnim aktom podrazumijeva se akt u kojem je predmet definitivno (konačno) riješen u upravnom postupku (tj.podrazumijeva nepobojnost akta od strane stranke. Razlike. To bi stvorilo koliziju pravnih učinaka zakona na snazi. jer bi se inače konačnost time izjednačila sa pojmom formalne pravosnažnosti. bili bi istovremeno potpuno različito regulirani. odnosno. dakle. Ponovno ispitivanje zakonitosti pravosnažnog upravnog akta vrši se isključivo samo vanrednim pravnim sredstvima čije postojanje predstavlja ograničavanje načela pravosnažnosti.). 43. Stvorio bi se dualizam propisa iz ranijeg i sadašnjeg perioda koji bi neravnopravno tretirao upravne odnose u pogledu istih pravnih stvari. odnosno. tek pošto je postao formalno pravosnažan. bila bi spriječena pravna snaga zakona koji je kasnije donesen. kod upravnog akta najvažnije je spriječiti. nakon što je stranka iscrpila pravna sredstva (redovna) za njegovo stavljanje van snage ili ih nije iskoristila u određenom roku. Pojam konačnosti upravnog akta se veoma često izjednačava sa pojmom njegove formalne pravosnažnosti. 44. Sam organ ne može više iznova rješavati upravnu stvar. u pravilu. Ona predstavlja kompromis između načela zakonitosti i načela pravne sigurnosti stranke. Donošenje novog zakona ili općeg akta koje stvara novu promijenjenu okolnost za postojeći upravni akt. odnosno. (Npr. Dejstva promjene činjeničnih okolnosti na pravne akte? Obavezno dejstvo prethodnog upravnog akta kojim je pravosnažno regulisan određeni upravni odnos. odnosno. predstavlja svojstvo pravnog akta da se ne može stavljati van snage zbog njegove eventualne nezakonitosti.. Koje vrste pravosnažnosti razlikujemo? Pravosnažnost. kod državnih upravnih organa i institucija koje raspolažu javnim ovlaštenjima). primjene clausule rebus sic stantibus. njegovu vezanost tim aktom. Nikada se ne mijenjaju pravne okolnosti s ciljem da djeluju prema nekom pojedincu. upravni akt kojim je izdato odobrenje za obavljanje određene djelatnosti. odnosno. odnosno. ipak. Konačnost upravnog akta? Pozitivno pravo određuje konačnost akta kao svojstvo u odnosu na akt protiv kojeg nema redovnog pravnog sredstva. Stoga. u međuvremenu stupio na snagu.42.

Institut izvrsnosti nije uvijek unaprijed hijerarhijski određen iza instituta konačnosti i pravosnažnosti. pri čemu se uvijek ima u vidu izvršenje prinudnim putem. pojedini autori daju različite odgovore. pa je stranka propustila rok za žalbu. može se poništiti. (2) Prvostepeno rješenje postaje izvršno: • istekom roka za žalbu. kao i nakon drugostepenog akta. Drugi put su to drugostepeni akti. Kada upravni akt postaje izvršiv? Pozitivne odredbe određuju momente izvršenja upravnih akta (rješenja i zaključaka). bilo da je žalba odbijena ili odbačena Kao što vidimo. obavezno obuhvata i podnošenje tužbe u upravnom sporu. 2. ili izmijeniti samo u slučajevima koji su ovim ili drugim zakonom izričito predviđeni. nakon prvostepenog upravnog akta. konačan upravni akt je onaj akt protiv kojeg ne postoji redovno pravno sredstvo njegovog mijenjanja. ali samo nakon što je drugostepeni organ odlučivao o žalbi. dok institut pravosnažnosti. pravilo je da se izvršava samo i konačan upravni akt.158 Nekada su to prvostepeni upravni akti. konačnost upravnog akta javlja. Kao i ostali instituti upravnog prava koji se odnose na svojstva upravnog akta. pod određenim uslovima. da konačnost upravnog akta može nastupiti. za izmjenjivost upravnih akata. imajući u vidu da ona može nastupiti i. Iz svega. ukinuti. suočiće se sa legitimnom prinudom državne vlasti koja se ispoljava u izvršenju pravne norme koja je sadržana u upravnom aktu. 46. izvrsnost je institut kod kojeg do izražaja dolazi ponašanje organa i stranke u upravnom postupanju. Na pitanje . ali u slučaju kada žalba nema suspenzivno dejstvo. Također. izvrsnost nastupa prije konačnosti. a kojim je stranka stekla određena prava. Dakle. konačnost može nastupiti istovremeno sa pravosnažnošću upravnih akata. kada protiv njih žalba nije dopuštena. dostavljanjem takvog rješenja stranci. Odredbe pozitivnog prava (Član 12. ako žalba nije izjavljena. ali to ne znači da do njega uvijek dolazi na kraju kada se akt više ne može pobijati redovnim ili vanrednim pravnim sredstvima. rješenje protiv kojeg je izjavljena žalba o kojoj je drugostepeni organ donio svoju odluku. Međutim. Dakle. institut konačnosti upravnog akta tretira žalbu samo kao redovan pravni lijek za izmjenu upravnog akta. iako su i jedan i drugi. Izvršenja se javlja kao posljednja faza postupanja državnih organa.institut i smatramo da se ne može miješati sa konačnošću. svojim odredbama utvrđuje kada nastupa svojstvo izvrsnosti upravnog akta: (1) Rješenje doneseno u upravnom postupku postaje izvršno u prvostepenom i u drugostepenom postupku. možemo izvući zaključak. kad je stranka propustila rok za ulaganje žalbe. 45. odnosno. osim u slučaju kada ona nije dopuštena. Zaključak je da izvršnost upravnog akta znači da se neki akt može izvršiti. danom dostavljanja drugostepenog rješenja stranci. prije svega. 47 . kojim su stranci nametnute neke obaveze. pravni izrazi. osim žalbe. Ksao što smo vidjeli. pa se upravni akt može izvršiti prije nego je postao konačan. To je slučaj kada je protiv drugostepenog upravnog akta isključena mogućnost pokretanja upravnog spora. konačan upravni akt je: 1. bilo završetka postupka po žalbi (drugostepenog upravnog postupka). u pravilu. prije pravosnažnosti iz razloga što su se stranke u postupku dužne pridržavati redoslijeda postupanja u primjeni pravnih sredstava. ZUP-a). konačnost upravnog akta određuju kao »rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti redovno pravno sredstvo (žalba) u upravnom postupku (konačno rješenje). Ono znači da je upravni akt stekao takvo svojstvo koje mu omogućava faktičku provedbu dispozitiva putem izvršenja. odnosno. ako je žalba bila dozvoljena.koji su to akti. Izvršnost upravnog akta? Ukoliko stranka ne postupi po aktu svojevoljno. onaj na koji nije izjavljena žalba (ako žalba nije dozvoljena ili. bilo nakon završetka prvostepenog upravnog postupka. prema kojim žalba dolazi u obzir prije podnošenja tužbe.

ne može se tražiti njegovo izvršenje". svaki čovjek ima potpuno pravo na ispunjenje svojih ljudskih prava. staratelji ako se radi o djetetu čiji su roditelji nepoznati ili nisu živi. i ima pravnu snagu veću od svih naših zakona. zbog toga što ljudska prava zahtijevaju stvarnu zaštitu i što predstavljaju osnovnu karakteristiku demokratije u državi. Lični status građana? Ljudska prava su univerzalna kategorija i kao takva. a određuju ga njegovi roditelji. prihvaćena je i Evropska Konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda koja se u BiH zakonodavstvu direktno primjenjuje. skupa sa njenim protokolima. počevši od Univerzalne (Opće) deklaracije o ljudskim pravima koja u sebi sadrži cijeli katalog osnovnih ljudskih prava i sloboda. ako žalba ne odgađa izvršenje. Kao što vidimo. mijenjanje osnovnih elemenata ličnog statusa statusa građana u vezi ličnog imena. radi vlastite identifikacije. utvrđena su brojnim međunarodnim ugovorima. kao i svi ostali poslovi u vezi sa ličnim imenom. postane izvršno. a korištenje imena je njegova dužnost. Ime se sastoji od imena i prezimena. Rješenjem ostavljeni rok za izvršenje rješenja. ne može se vršiti promjena ličnog imena dok krivični postupak traje. (4) Ako je u rješenju određeno da se radnja koja je predmet izvršenja može izvršiti u ostavljenom roku. Navedite poslove u vezi sa ličnim statusom građana? Poslovi koje državni organi uprave obavljaju u vezi sa ličnim statusom građana obuhvataju: 1. • dostavom stranci. ovog člana. bračni drugovi određuju prezime djeteta sporazumno. žalba koju podnese bilo koja od tih stranaka spriječava izvrsnost rješenja. u smislu st. Svaki građanin dužan je služiti se svojimm imenom u pravnom saobraćaju. 47. propisani rok od 15 dana za izvršenje počinje da teče od dana kad rješenje. rješenje postaje izvršno istekom tog roka. što djeluju erga omnes. 2. Ako rješenjem nije određen rok za izvršenje radnje. Između ostalog. (7) Nakon isteka roka od 5 godina od dana kad je rješenje postalo izvršno. a ukoliko je dijete starije od 10 godina neophodna je i saglasnost djeteta. Upravo. rješenje postaje izvršnou roku od 15 dana od dana donošenja rješenja. u roku od dva mjeseca može se sporazumno odrediti ime djeteta ukoliko nije biklo određeno.166 Dijete može imati prezime jednog ili oba roditelja. 48. b) Državljanstvo i državljanski status 2 . uspostavljanje i vođenje evidencija o ličnom statusu građana i 2. utvrđeni su «Porodičnim zakonom». zakonodavstvo Bosne i Hercegovine usvojilo je šesnaest međunarodnih konvencija koje su sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine.• dostavom stranci. Također. državljanstva i evidencija o matičnim knjigama. odnosno. a u slučaju razvoda braka. U slučaju vođenja krivičnog postupka. Lično ime je pravo svakog čovjeka. • dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija. a način dodjele imena. a) Lično ime Lično ime spada u lična prava građana (sui generis). preko Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Upravo zato. i 3. (6) Ako se rješenje odnosi na dvije ili više stranaka koje u postupku učestvujusa istovjetnim zahtjevima. (5) Izvršenje se može sprovesti i na osnovu zaključenog poravnanja. imanentna su svakom čovjeku. odnosno. Kod promjene imena. Rješenje o promjeni ličnog imena donosi organ uprave. ako žalba nije dopuštena. Čovjek dobija svoje lično ime odmah nakon rođenja. pa sve do mnogih drugih propisa regionalnog ili nacionalnog dometa. neopohodan je sporazum roditelja. (3) Drugostepeno rješenje kojim je izmjenjeno prvostepeno rješenje postaje izvršno kad se dostavi stranci. ukoliko je u pitanju maloljetnik. ali samo protiv osobe koja je učestvovala u zaključivanju poravnanja.

Na osnovu njega. stranaca i 3. ono je kao što vidimo odavno i predmmet izučavanja meduunarodnog prava. uglavnom. najčešće sadržane u građanskim zakonicima pojedinih država. Pravila koja se tiču državljanstva ureduju pitanja sticanja i gubljenja državljanstva. Pravni odnos koji se uspostavlja državljanstvom može biti različit. države mogu pojedinačna pitanja državljanstva uređivati dvostranim ili višestranim ugovorima sa drugim državama. Da bi izbjegle apatridiju. u složenoj državi kakve su danas federalne države. državljana. odnosno. ali tako da se ukupnom primjenom svih tih zakona ne smije dovoditi u pitanje državljanstvo lica koje su ga imale. Na tim osnovama je Bečka konvencija o sukcesiji država u vezi državne imovine. bez obzira da li trenutno u njoj boravi ili se nalazi na stranoj teritoriji. stvorila veoma jasna pravila o državljanstvu kao supranacionalnoj kategoriji. postoji državljanstvo federacije i državljanstvo federalnih jedinica. primarno. kao pravni odnos između države i pojedinca može se izraziti kao odnos u svojstvu: 1. personalne i realne unije. 47 . npr. konfederacija. i dr. ali i u međunarodnom pravu. stvar unutrašnjeg prava i unutrašnjeg odnosa države prema državljanima. Konvencija o državljanstvu udate žene od 1957. Kao pravna celina.167 S druge strane.Državljanstvo (citizenship . Ukupnost vlasti što je država vrši nad svojim državljanima (tzv. državljanstvo se ispoljilo kao javno-pravna veza pripadnosti pojedinca određenoj državi. tek podkraj XVIII i početkom XIX stoljeća. Svaki pojedinac na području države koja je promijenila suverenitet. jedno FBIH i drugo RS-a. odnosno. njemu su dostupna sva građanska. -Haška konvencija od 1930. kao: 1. Staatsangehorigkeit) je veza između čovjeka i države.). politčka i ekonomsko-socijalna prava u toj državi. personalna suverenost). međunarodno pravo postavlja okvire koje unutrašnje pravo ne smije prijeći jer bi time bile prekršene međunarodnopravne obaveze države i učinjen međunarodni delikt. nove države (države sljednice) slobodne su uređivati pitanja državljanstva svojih državljana donošenjem vlastitih zakona. Kodeks Bustamante od 1928. Kasnije su norme o državljanstvu. konvencije donete u Montevideu 1933. državljanstvo se shvata u javno-pravnom smislu kao odnos između fizičkog lica (državljanina) i suverene države na osnovu kojeg to lice ima određen status. nationalite. Činjenica o vezanosti čovjeka i države determinirajuća je za prava i dužnosti državljana u skladu s njenim poretkom. arhiva i dugova iz 1983. kakve su ranije postojale. unitarnoj državi u kojoj postoji jedna organizacija vlasti ustanovljava se jedno državljanstvo. Da li državljani BiH posjeduju jedno ili dva državljanstva? BIH državljani posjeduju 2 državljanstva. Državljanstvo se u teoriji shvata na dva načina i to. a tek kasnije u posebnim zakonima o državljanstvu. ("Bečka konvencija iz 1983. Međunarodnopravni poredak neće priznati sticanje državljanstva po zakonima jedne države ako osoba o kojoj se radi još nije izgubila državljanstvo druge države. 2. Na teritoriji na kojoj su nastale tzv.). Postalo je predmet detaljnog regulisanja u nacionalnim zakonodavstvima. Lica bez državljanstva (apatride) ne poznaje ni unutrašnje ni međunarodno pravo. 49. Kao pravni odnos. lice ima odgovarajuće obaveze i formalno-pravno. ima pravo na državljanstvo. (takvi su ugovori. kao i sva druga pitanja koja se za njega mogu vezati i zakonom urediti. U jedinstvenoj. Iako je državljanstvo institut unutrašnjeg prava (ustavnog i upravnog). kao pravna cjelina i 2. lica bez državljanstva (apatridi). Mada je državljanstvo.170 Taj status. državljanstvo predstavlja skup pravnih normi kojim se regulišu odnosi između države i državljana. zavisno od uspostavljenog državnog uređenja. Na osnovu državljanstva određuje se pravni položaj državljanina u unutrašnjem. Norme o državljanstvu bile su.nationalitv. 2. U odnosu između fizičkog lica i suverene države. zasniva se upravo na činjenici da je određeni pojedinac državljanin određene države i kada se nalazi izvan granica svoje države. što znači da je stvaranje takvih lica zabranjeno. bile sadržane u dvostranim i višestranim međunarodnim ugovorima. kao pravni odnos 1.

sticanje vlasništva itd. To su lica koje borave na teritoriji jodne države. Propisima o državljanstvu pojedinih država najčešće je u primjeni tzv. pravnim licima . Najviše su na njihov položaj uticala pravila običajnog prava o tzv. i Konvencija o smanjenju slučajeva apatrida iz 1961. do godinu dana.Državljani su fizička lica koja su pravno vezana za određenu državu iz čega za njih proizilaze određena posebna prava i dužnosti. stranac uživa diplomatsku zaštitu u državi u kojoj se nalazi. država može zabraniti strancima da ulaze na njenu teritoriji. Još u rimskom pravu postojao je pojam civis Romanus koji je. Njih ni jedna država ne smatra svojim državljanima niti strancima. Nakon francuske revolucije dolazi do transformacije individuuma čovjeka. e'tranger. 52. u građanina i u državljanina. osnovni i 2. bilo da se radi o domaćem državljaninu ili strancuz ima pravo da se ravnopravno pojavi prud sudskim i drugim državnim organima radi ostvarenja svojih prava. Tko su stranci? Stranci (foreigner-alien. naturalizacijom. a državljani su neke druge države. zaključenje građanskih ugovora. građanima. bez obzira da li se nalaze na njenoj teritoriji ili u inostranstvu. 2. bez+lat. Međunarodno pravo ne dozvoljava ni jednoj državi da strancima uskrati prava kao što su sklapanje braka. Auslander) su sva ona fizička lica koja nisu državljani države u kojoj borave.). 4. a u nekim slučajevima posjedovati i odobren ulazak u zemlju (viza).ustanovama i privrednim društvima. odnosno. Načini sticanja državljanstva mogu biti dvojaki: 1. po rođenju (ius soli). 50. U njemu su bila sadržana tri temeljna svojstva: sloboda. u sadržajnom smislu i svom etimološkom određenju. udruženjima. Važno je naglasiti da ni jedna država nema obavezu primiti strance na svoje područje. kombinovani način sticanja državljnstva. Tko su lica bez državljanstva? Apatridi (grčki. »međunarodnom minimalnom standardu«. 3. svako lice (fizičko ili pravno). po porijeklu (ius sanguinis). Prilikom boravka u državu svoga odredišta stranac mora imati važeću putnu ispravu (pasoš). Obično se dozvoljava boravak strancima kao turistima na teritoriji jedne države u trajanju od tri došest mjeseci. organizacijama i dr. Danas je položaj državljana uređen zakonom i u formalnopravnom smislu. bilo iz razloga što nisu stekli državljanstvo u momentu svog rođenja. građanska prava i pripadnost porodici. Na pravni položaj lica bez državljanstva primjenjuju se odredbe Konvencije o pravnom položaju lica bez državljanstva iz 1954. javnim preduzećima. a nisu stekli novo od neke druge države. Također. Konvencija o državljanstvu udate žene iz 1957. Državljanima su dostupna sva politička. usvojenjem i 2 . a ako oni borave na njenoj teritoriji. građanska i ekonomskosocijalna prava. državljani su osnovni pravni i politički subjekti u državi/društvu i javljaju se kao nosioci prava i obaveza u pravnom prometu sa vlastitom državom i njenim subjektima (fizičkim licima. a-ne. dopunski.. onda potpadaju pod vlast organa te države. bio kompatibilan sa današnjem shvatanjem pojma državljanina (državljankse). odnosno. prema kojem se državljanstvo može se steći na pet osnovnih načina: 1.. bilo zbog toga što su ga izgubili. godine. Položaj i prava stranaca nisu jednoobrazno uređena u međunarodnoj pravnoj praksi. također. dozvoliti im da ograničeno u njoj borave. a prestaje na osnovu određenih načina prestanka prestanka. Koji su to osnovni načini sticanja državljanstva? Državljanstvo kao pravni odnos između fizičkog lica i suverene države stiče se na osnovu određenih načina sticanja državljanstva. Patria . U tom slučaju.domovina) su lica bez državljanstva. 51.

Prvi je bio prema državljanstvu oca (klasični ius sanguinis). oduzimanjem državljanstva i po međunarodnim ugovorima. po sili zakona (kada lice stekne državljanstvo neke druge države). a koje je usvojio državljanin države koja dodjeljuje državljanstvo. Na taj način zastupljen je teritorijalni princip ius soli. odnosno. Koje evidencije o ličnom statusu državljana poznajemo? Državni organi uprave.da se odrekne ranijeg državljanstva. 5) Sticanje državljanstva na osnovu međunarodnih ugovora Sticanje državljanstva na osnovu međunarodnih ugovora. državljane druge države. na osnovu medunarodnih ugovora. dijete će steći državljanstvo one države na čijoj teritoriji je rođeno. odricanjem od državljanstva. pozakonjenje i drugi. Osim pobrojanih načina sticanja državljanstva. a nakon toga nastalo je državljanstvo po porijeklu oba roditelja (ius sanguinis novijeg tipa).5. . 54. predstavlja način sticanja državljanstva koji postoji po međunarodnom pravu. 4. . državljanstvo se može steći u slučaju: a) ako su oba roditelja u trenutku rođenja djeteta državljani jedne države. ukoliko bi ono bilo lice bez državljanstva.U odnosu na porijeklo.da nije pravosnažno osuđeno za izvršenje krivičnog djela na kaznu u određenomm vremmenskom trajanju. Na koji način prestaje državljanstvo? Državljnstvo prestaje na neki od slijedećih načina: 1. Slučajevi sticanja državljanstva nabrojani od a-c. a slučaj pod rednim brojem d) podrazumijeva sticanje državljanstva od rođenja djeteta ipunjenjem postavljenih uslova i ovakav način ima pravno djelovanje ex tune. otpustom iz državljanstva. Na ovaj način stečeno državljanstvo može prestati ukoliko se do navršene određene dobi života djeteta utvrdi strano državljanstvo njegovih roditelja. odnosno. na osnovu usvojenih konvencija o državljanstvu. Nekada su postojala dva oblika ovog načina sticanja državljanstva. 53. . 1) Sticanje državljanstva po porijeklu (ius sanguinis). One se odnose na poslove izdavanja materijalnih akata. a dijete je rođeno u toj državi. 4) Sticanje državljanstva prirodenjem (naturalizacijom) Prirodenjem (naturalizacija).da ima navršene određene godine života. bez obzira na mjesto rođenja djeteta. predstavlja osnov sticanja državljanstva za strance. a dijete je rođeno u inostranstvu. vrše i uprane radnje. u drugoj državi. c) ako je jedan roditelj državljanin jedne države. a jedan roditelj mu je državljanin. u nekim državama gdje važi princip neravnopravnosti muškarca i žene i neravnopravnosti bračnog i vanbračnog djeteta pojavljuju se kao dopunski načini sticanja državljanstva i udaja. 2. pod uslovom da se do određene godine života: 1) upiše u knjigu državljana države iz koje mu je roditelj. 2) da ima stalno mjesto boravka u državi čije državljanstvo prima. 2) Sticanje državljanstva rođenjem na teritoriji određene države (ius soli) Ako su oba roditelja djeteta nepoznata ili su bez državljanstva. d) dijete je rođeno u inostranstvu. U pojedinimm državamma postoji tzv. podrazumijevaju da se državljanstvo stiče po sili zakona (ex lege).. akata 47 .pored normativne djelatnosti i djelatnosti izdavanja upravnih akata. 3.da mu nije izrečena mjera sigurnosti protjerivanja iz države državljanstva u pitanju. Uslovi su: . 3) Sticanje državljanstva usvojenjem Usvajanjem se stiče državljanstvo jedne države lica koje je mlađe od 18 godina. «olakšana naturalizacija« koja podrazumijeva sticanje državljanstva ukoliko je strani državljenin imao zaključen brak sa državljaninom države čije državljanstvo stiče određeno lice u neprkidnom trajanju od određeni broj godina i ukoliko se odrekao ranijeg državljanstva. odnosno.da poznaje jedan od jezika koji se kao službeni govore u državi državljanstva koje stiče . b) ako je jedan roditelj državljanin jedne države.

ime i prezime i prebivalište svjedoka. dan mjesec i godina rođenja. promjena imena i prezimena. Sve ove knjige su jedinstvene za svaki entitet ponaosob. datum i mjesto rođenja oba roditelja. Ove matične knjige vode se na teritoriji države. Rok za upis rođenog u matičnu knjigu iznosi 15 dana od dana rođenja djeteta (za mrtvo dijete. Radi se o evidencijama čije je vođenje obavezno. Pod evidencijama o ličnom statusu građana podrazumijevamo: 1. mjesto rođenja. odnosno. ime i prezime roditelja bračnih drugova. c) usvojenjem. državljanstvo. Smrt koja je nastala u saobraćajnoj nezgodi prijavljuje se matičnom uredu gdje se umrli sahranjuje. vjenčanje i smrt. c) matične knjige umrlih Osim činjenice o smrti. mjesto rođenja. kao i u njenim diplommatsko-konzularnimm predstavništvima Državljanstvo po osnovu naturalizacije se vodi u u matičnim knjigama koje se čuvaju u MUP-u. Državnu imovinu čini pravo svojine na dobrima od opšteg interesa. kao što su: oglašavanje braka nepostojećim. adresa. spol. državljanstvo. Šta je to državna imovina? Nastanak države i njen historijski razvoj opredjeljuju prirodu i način nastanka državnog vlasništva. Matične knjige se vode u dva primjerka. Određivanje imena rođenog djeteta mora se izvršiti u roku od dva mjeseca. mjesec. rok upisa je 24 sata). usvojenje. b) rođenjem na teritoriji BiH. One sadrže lične podatke o činjenicama koje su vezane za sva lica koja se upisuju u javne evidencije čije vođenje je regulisano zakonom i podzakonskim aktom. nestankom i proghlašavanjem nestalog lica za umrlo itd. spol. prebivalište i adresa. uredu. a uvjerenje o državljanstvu izdaje organ koji vodi matične knjige rođenih. pa stoga postoje tri vrste ovih knjiga i to: a) matične knjige rođenih. 55. II) Evidencija o državljanstvu U matične knjige rođenih lica upisuje se državljanstvo kada se utvrdi da to lice ispunjava zakonske uslove za sticanje državljanstva određene države po osnovu: a) porijekla. Naknadno se upisuje: priznavanje i utvrđivanje očinstva-materinstva. prebivalište i adresa stana. poništenje braka i prestanak braka razvodom. a drugi primjerak jeste KOPIJA i ona se čuva u prostorijama MUP-u. dobrima u općoj upotrebi. u matičnu knjigu umrlih se upisjuju promjene bračnog stanja. prestanak usvojenja. Također. dan mjesec i godina rođenja. dan i sat. promjena državljanstva i smrt. podaci u vezi sa promjenom imena nekog od bračnih drugova. Oni doprinose radu uprave tako što doprinose ostvarivanju prava i vršenju obaveza posrednim putem. Jedan primjerak koji se naziva IZVORNIK čuva se u matičnom. pozakonjenje. smrću. Jedan od načina vršenja materijalnih radnji jeste i vođenje evidencija o ličnom statusu građana koju vode organi državne uprave. Također. To su knjige koje sadrže evidencije u koje se upisuju: ime i prezime djeteta. godina. službena lica. državljanstvo. dan. mjesto rođenja. Matične knjige U matične knjige se upisuju lična stanja u odnosu na rođenje. bračna stanja. prirodnim bogatstvima. starateljstvo. mjesec i godina rođenja. evidencije o državljanstvu. b) matične knjige vjenčanih U njih se upisuju činjenice koje su vezane za zaključenje braka (ime i prezime. u matičnu knjigu umrlih se upisuju i lični podaci umrlog.koji nisu upravni akti. Potvrdu o smrti izdaje Ijekar koji je konstatovao smrt. Činjenica smrti se prijavljuje matičnom uredu mjesta u kojem je smrt nastupila. matične knjige i 2. čas. kao i mjesto smrti. na nepokretnim i pokretnim stvarima. novčanim I) 2 . bračno stanmje. u matične knjige vjenčanih se upisuju podaci o prevvstanku braka. prebivalište.

prestaje biti njenim titularom uz određenu pravičnu novčanu naknadu ili. ukoliko posebnim zakonom nije drugačije određeno. od lat. ex . To je institut koji je sadržan u unutrašnjim pravnim porecima gotovo svih država koji označava prisilno i zakonom uređeno oduzimanje nekretnina u privatnoj svojini od strane države u općem. U pitanju je društveno-ekonomski i pravni pojam kojeg poznaje i međunarodno pravo. odnosno. odnosno imalac prava na nekretninama. Dobra u opštoj upotrebi su van pravnog prometa i ne mogu biti u privatnoj svojini. državni organi te države (Act of state doktrina). radi o zamjeni jedne imovine drugom.vlastit) predstavlja upravnopravni način sticanja državne imovine.iz + proprius . zasadi. što se na taj način osigurava zaštita osnovnih ljudskih prava.sredstvima. karakter društvenih odnosa bio je određen monopolom državne sile koja je štitila sredstva za proizvodnju. Za razliku od službenosti koja se ustanovljava na zemljištu i zgradi na neodređeno vrijeme. Korisnik stiče pravo koriščenja nepokretnosti u svrhu radi koje je eksproprijacija izvršena. naročito ona civilistička. Sa gledišta imovinskog prava državna imovina bila je i ostala produkt stvarnih i upravno-pravnih odnosa. nego se ustanovljava ograničavanje prava vlasništva. nepotpuna ili djelimična eksproprijacija a) Potpuna eksproprijacija Potpuna eksproprijacija je ona kojom se uspostavlja državno vlasništvo na eksproprisanoj nekretnini. Starija pravna teorija. kao i ona koja se steknu u skladu sa zakonom iz javnih prihoda koji pripadaju državi. Vrste eksproprijacije? U teoriji postoji podjela eksproprijacije na dvije osnovne vrste i to: 1. odnosno. Osim što eksproprijacija podrazumijeva upravno-pravni odnos između države i eksproprijanta kao korisnika eksproprijacije. isključivo. Ostala državna imovina može preći u privatnu svojinu na osnovu odluke nadležnog organa. pri čemu prijašnji vlasnik. To 47 . Prvi razlog je. ograde itd. sticanjem vlasništva na nekoj drugoj nekretnini. eksproprijacija kao oblik ograničavanja svojinskog prava na nekretninamam. nasadi. a drugi je. društvenopolitičkih organizacija i udruženja građana (građanska svojina). nastojala je eksproprijaciju tumačiti kao nekakvu prinudnu kupoprodaju nekretnina. potpuna i 2. ima privatno-pravni karakter ako se ima u vidu da se zahtjev za isplatu pravične naknade. expropriatio. odnosno. ona znači i svojevrrnu promjenu vlasničko-pravnih odnosa između države. u skladu sa zakonom. građana. bilo da se radi o domaćem državljaninu ili strancu. Uspostavlja se službenost na nekretnini za određeno vrijeme. jedan dio savremene pravne nauke i doktrine smatra neophodnim iz dva razlogha. što se na taj način podstiče društveno-ekonomski razvoj političko-teritorijalne zajednice. Medunarodno-pravna dopustivost eksproprijacije tumači se i opravdava time što se. objekti. pravnog posla ili na drugi način. građansko-pravnih lica. zakup kao oblik nepotpune eksproprijacije može se ustanoviti samo na zemljištu i to na određeno vrijeme. Po njemu. U svom nastanku ui razvoju. 57. kao što su zgrade. Šta je to eksproprijacija? Eksproprijacija (novolat. kao svojevrsnu obavezu (obligatio sui generis). Kasnije se ispostavilo da se eksproprijacija javlja kao upravno-pravni odnos između organa javne vlasti i eksproprijata. zapravo. s jedne strane i eksproprijata. U određenom smislu. 56. Potpuna eksproprijacija uvijek obuhvata sve ono što se na nekretnini nalazi. transformacija vlasništva na privatnoj imovini i imovinskim pravima na osnovu akata vlasti u jednoj državi predstavlja akt slobodne volje o kojem odlučuju. obligaciona i intelektualna prava). ima karakter satisfakciju oduzetu nekretninu. javnom interesu. hartijama od vrijednosti i drugim imovinskim pravima (stvarna. b) Nepotpuna eksproprijacija Nepotpuna eksproprijacija predstavlja takav oblik sticanja nekretnine kod koje ne dolazi do promjene vlanišrva na eksproprisanoj nepokretnosti. s druge strane. Davanje pravične naknade (Just compensatiori) za eksproprisanu (izvlaštenu) nepokretnu imovinu.

ili je izmijenjen postojeći regulacioni plan po istoj ' proceduri kakva je i procedura njegovog donošenja. utvrđivanje općeg (javnog) interesa. podaci koji se odnose na vlasnika nekretnine za koju se predlaže provođenje postupka eksproprijacije i podaci o objektu za koji je utvrđen opći interes. nakon što je utvrđen opći interes. međutim. nekretninu koja je predmet eksproprijacije. postupak određivanje naknade za nekretnine. eksproprijacija se može predložiti. 58. prijedlog za eksproprijaciju podnosi nadležni općinski javni pravobranilac. Ako je opći isnteres utvrđen rješenjem općinskog vijeća.može biti u slučaju podizanja postrojenja polaganja raznih vrsta kablova (PTT. nadležni općinski organ će kao prethodno pitanje raspraviti (utvrditi) vlasničke odnose na nekretninama koje su predložene za eksproprijaciju. odnosno. b) Donošenje rješenja o eksproprijaciji Prijedlog za eksproprijaciju može se podnijeti tek pošto je prethodno utvrđen opći interes za izgradnju nekog objekta. rješenjem i si. prijedlog za eksproprijaciju se može podnijeti u roku od dvije godine od dana donošenja rješenja kojim je utvrđen opći insteres. a) Utvrđivanje općeg interesa To je osnovni uslov za eksproprijaciju nekretnbine. Nakon prijema prijedloga za eksproprijaciju. odlukom. a na obrazložen prijedlog korisnika eksproprijacije donese rješenje da je izgradnja na određenom zemljištu od općeg interesa i da se može pristupiti eksproprijaciji.178 Prije donošenja rješenja o eksproprijaciji. kada je aktima nadležnih organa odlučeno o izgradnji objekata od interesa za te zajednice u čijoj djelatnosti je sadržan opći interes (zdravstvo. c) ako je donesen regulacioni plan po propisanoj proceduri i koji je usvojen od strane predstavničkog organa nadležnog za njegovo usvajanje. Taj akt sadrži podatke o objektu i zemljištu koje je špotrebno eksproprisati. 2. a smatra se da je opći interes utvrđen u slijedećim slučajevima: a) ako je akt o izgradnji objekta donijelo predstavničko tijelo ili vlada. Ovo rješenje predstavlja upravni akt protiv kojeg se ne može izjaviti žalba ali se može pokrenuti upravni spor. Tako ustanovljen zakup kod nepotpune eksproprijacije može trajati najduže pet godina. 2 . postupak eksproprijacije provodi se kroz tri međuzavisne faze i to: 1. Nakon toga. Dakle. tek pošto općinsko vijeće na sjednici. uredbom. TV). U slučaju kada opći interes nije utvrđen ni na jedan od ovih načina. zakonom. elektro. obrazovanje itd. polaganje qevovoda (vodovoda i kanalizacije) i si. • Prijedlog za eksproprijaciju posnodi korisnik eksprorpijacije Prijedlog se podnosi općinskom organu uprave nadležnom za imovinsko-pravne poslove. sport. Uz prijedlog za eksproprijaciju dostavlja se rješenje o utvrđivanju općeg interesa. d) opći interes za istraživanje prirodnog bogatstva utvrđuje se dozviolom nadležnog državnog organa. općinski organ uprave nadležan za imovinsko-pravne poslove obavještava vlasnika nepokrenosti da je podnesen prijedlog za eksproprijaciju njegove nekretnine i poziva ga da se izjasni o činjenicama u vezi sa eksproprijacijom. Ovo je najčešći način na koji se utvrđuje opći interes za izgradnju objekata na zemljištu koje je predmet eksproprijacije. a sam prijedlog mora sadržavati podatke koji se odnose na predlagača. upravnim sporom se ne prekida postupak eksproprijacije. postupak donošenja rješenja o eksproprijaciji i 3.) b) opći interes se može utvrditi i posebnim aktom sdvih organa. Postupak eksproprijacije? Provođenje postupka eksproprijacije započinje podnošenjem prijedloga od strane korisnika eksproprijacije nadležnom općinskom organu uprave. U ime pravnih lica koje zastupa.

c) Naknada za eksproprisanu imovinu Osnovno je načelo Zakona o eksproprijaciji da vlasniku nekretnine pripada pravična naknada koju snosi korisnik eksproprijacije. o čemu se sačinjava zapisnik. pravno lice ima pravo na naknadu samo za uložena sredstva i rad. korisnik eksproprijacije dužan je prije rušenja obezbijediti korišćenje odgovarajućeg stana. a sporazum je postignut kada ga potpišu obe strane. Za oduzeta prava u pogledu zemljišta ili drugih prirodnih bogatstava. Opći interes za uzimanje ili ograničenje tih prava utvrđuje se na način koji je zakonom određen za eksproprijaciju nepokretnosti. naknada službenosti itd. kome je prihod od tog zemljišta uslov za egzistenciju. • Korisnik eksproprijacije stiče pravo na posjed eksproprisane nepokrernosti danom nastupanja pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji ili danom koji je tim rješenjem određen. Sporazumom stranaka naknada se može odrediti u vidu davanja druge nepokretnosti u svojinu. susvojinu ili na korišćenje. na naknadu kojom se osigurava da ti uslovi ne budu pogoršani. Ranijem vlasniku. objekta. a samim tim prestankomm korišćenja na nepokretnosti. Za oduzeta prava u pogledu zgrada i drugih građevinskih objekata. pravičnu naknadu. a ranijem korisniku eksproprisane poslovne prostorije korišćenje druge poslovne prostorije. isplatom se nadoknađuje gubitak vrijednosti oduzete nekretnine i otklanjaju pogoršani uslovi života i rada ranijeg vlasnika koji su nastali prestankom prava vlasništva. eksproprisane stambene zgrade ili stana. Svrha isplate ove naknade jeste u tome da se kompenzuju posljedice provedene mjere. Za eksproprisano obradivo poljoprivredno zemljište zemljoradnika. u zavisnosti od toga kako je došlo do građevinskog objekta i da li je on predstavljao uslov rada ili materijalnu osnovu pravnog lica. Naknada za eksproprisanu nepokretnost daje se u gotovom novcu. Zapisnik ima snagu izvršnog naslova. ili u visini njihove građevinske vrijednosti. . dužan je bez odlaganja zakazati i održati usmenu raspravu za sporazzumno određivanje naknade za eksprorisanu nepokretnost (oblik. obavezno se mora saslušati vlasnik nepokrernosti koja je predmet eksproprijacije. Troškove postupka eksproprijacije snosi korisnik eksproprijacije. a koji ne može pasti prije pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji. a ako su zemljište ili drugo prirodno bogatstvo uslovi rada. korisniku. Prava pravnog lica. organizacije u pogledu nepokretnost! u državnoj svojini mogu se rješenjem opštinskog organa uprave nadležnog za imovinsko-pravne poslove oduzeti ili ograničiti i prenijeti na drugo pravno lice. naknada odrediti u davanju drugog zemljišta. ili u visini uloženih sredstava u sticanje i investicione održavanje. samo ako to.• Rješenje o prijedlogu za eksproprijaciju donosi organ uprave za imovinsko-pravne poslove općine na čijem se području nalazi nepokretnost za koju se eksproprijacija predlaže. Ukoliko se ne postigne sporazum o naknadi u roku od 30 dana od dana 47 . odnosno. a naknada u novcu se isplaćuje u roku od 15 dana od dana dostavljanja pravosnažnog rješenja kojim je određena naknada u novcu. a uz određene sulove. koju plaća korisnik eksproprijacije (eksproprijant). pravno lice ima pravo na naknadu u visini koja je potrebna za kupovinu takve zgrade. U tom smislu različito se tretira pitanje skidanja usjeva. visina nakande. naknada se određuje davanjem u svojinu drugog odgovarajućeg zemljišta (osim kada korisnik eksproprijacije nema i ne može da pribavi takvo zemljište). Vlasnik eksproprisane nepokretnosti (eksproprijat) ima pravo na tzv. Poslije pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji. odnosno. na osnovu zakona. odnosno. općinski organ uprave za imovinskopravne poslove. Prije donošenja rješenja. zahtijevaju utvrđene potrebe planskog uređenja prostora ili izgradnja objekta od općeg značaja ili drugi zakonom određeni opći interesi (administrativni prenos). Na taj način. može se umjesto u novcu. rok).

61. Šta je to agrarna reforma? Prema agrarnoj reformi. na osnovu zakona. kao upravno-pravni način nastanka državne svojine na ovim stvarima. Rekviziciju sprovodi općinski organ uprave. ali. odnosno. akta koje je u konkretnom slučaju doneseno. Zajedničko za sve načine nastanka državne svojine je bilo to što je bilo neophodno donijeti. 62. da je kod eksproprijacije i rekvizije upravni akt je konstitutvnog . u ratu upotreba privatne pokretne imovine za potrebe vođenja rata. obuhvatao je poljoprivredne proizvode. Zenaid Đelmo (2007). Dr. To je jedan vid eksproprijacije kojim se ukidaju veliki zemljišni posjedi. 1. koji za razliku od eksproprijacije podrazumijeva da se može provesti samo u odnosu na pokretne stvari. a ne konstitutivnog karaktera. Uglavnom. jer je imovina postajala državna direktno na osnovu zakona. Literatura: Materijal za odgovore na ispitna pitanja izuzet iz knjige dolje navedenog autora. jer on ukida privatnu svojinu određenog subjekta i istovremeno ustanovljava državnu svojinu na takvoj imovini. Obaveza otkupa nastaje donošenjem upravnog akta (rješenja). a ne na osnovu rješenja. Šta je to obavezni otkup? Ovaj vid sticanja državne imovine postojao je u periodu administrativnog socijalizma u Jugoslaviji nakon Drugog svjetskog rata. 59. Sarajevo. Šta je to nacionalizacija? Nacionalizacija se razlikuje od konfiskacije po tome što je ona posljedica jedne privredno političke mjere i što se provodi u cilju jačanja državne svojine Provodi se upravilu sa naknadoma za nacionalizovanu imovinu. dok su ugovori imali samo nadopunjujući značaj. upravne akte (rješenja) za određena lica. Fakultet za javnu upravu 2 .pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji naknadu će odrediti stvarno i mjesno nadležan općinski sud. 60. a mogu je sprovesti i starješine ranga komandanta bataljona ili višeg ranga. jer se provodi kao posljedica izvršenja krivičnog djela. Provodi se izuzetno u određenim specifičnim prilikama kao što su u miru elementarne nepogode ili. eksproprijacija. Šta je to konfiskacija? Konfiskacija nije redovni način nastanka državne svojine. Šta je to rekvizicija? Rekvizicija je institut pretvaranja privatne imovine u državnu svojinu. Treba imati u vidu. Stoga je rekvizicija u odnosu na pokretne stvari isto ono što je za nepokretnost. zemljište prelazi u državnu svojinu kao posljedica socijalne revolucije. Svi akti su bili deklarativnog. „Upravno pravo i evropsko upravno pravo“. 63.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful