Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerzitet u Sarajevu

Upravno pravo
Parcijalna pitanja i odgovori
student

Mart, 2010

1. Čemu služi upravno pravo? Radi ostvarivanja prava građana i zaštite javnog poretka značajno mjesto pripada upravnim postupovnim pravilima koja treba da znače daljnje oslanjanje na proceduralna pravila opceg upravnog postupka kojima se osigurava ostvarivanje prava i izvršavanje obaveza svih sudionika u radu organa javne vlasti. To doprinosi, da upravno djelovanje postane standarizovano i predvidivo, što smanjuje neizvjesnost i pravnu nesigurnost građana kao subjekata u njihovim odnosima sa Unijom, kao i odnosima sa državnim organima u državama članicama. 2. Na koliko nivoa se vrši odlučivanje u upravnom postupku u BiH? Sadašnji institucionalni okvir djelovanja javne uprave i njena efikasnost u zaštiti prava građana i zaštiti javnog interesa nije na zadovoljavajućem nivou. Njega su uslovile promjene političkog i teritorijalno-upravnog sistema u Bosni Hercegovim koje su isparcelisale odlučivanje u upravnom postupanju na čak na četiri različita nivoa (Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Distrikta Brčko). 3. Istorijski razvoj upravnog prava? Prva kodifikacija propisa iz domena upravnog prava izvršena je u Austriji 1925. godine, a nakon toga kodifikaciji su pristupile i mnoge druge zemlje. Kodifikaciju pravila upravnog prava Kraljevina Jugoslavija izvršila je 1930. godine kada je donijela Zakon o općem upravnom postupku. Mora se imati u vidu da je državna administracija, i sva javna uprava, u periodu nakon Drugog svjetskog rata, sve svoje snage angažovala na rješavanju problema efikasnosti i racionalnosti rada uprave. Također, istorija pamti začetke upravnog prava u Njemačkoj već od druge polovine XIX. stoljeća u vrijeme nastanka Hitlerovog III Rajha kada su se javili rudimentarni oblici uprave i upravnog postupka kojim su bila potpuno zanemarena subjektivna javna prava. Mnogo godina nakon Drugog svjetskog rata uprava je našla svoje mjesto u pravnim porecima Čehoslovačke, Italije, Španije, Poljske i drugih evropskih država. Zakon o općem upravnom postupku prestao se primjenjivati nakon Drugog svjetskog rata, donošenjem Zakona o prestanku važenja pravnih akata donijetih prije 06. aprila 1941. godine i, narednih deset godina (sve do 1951,. godine), Jugoslavija nije imala regulaciju mnogih pitanja iz oblasti društvenih odnosa kroz upravno postupanje i rad njenih državnih organa i organizacija. Godine 1956. donesen je zakon o općem Upravnom postupku SFRJ., a 1974. Izvršena njegova izmjena. Razvoju upravnog prava i daljnjem organizacijskom i funkcionalnom jačanju državne uprave znatno je doprinio nastanak nove naučne dscipline Nauke o upravi koja je bila izdvojena iz upravnog prava. 4. Etimološko (pojmovno) određenje upravnog prava? Pojam «Upravno pravo» usko je vezan za riječ "administracija" (lat. administratio), što znači upravljanje, uprava, upravna vlast, vlada, činovnistvo, službeništvo. Iz toga slijedi, da je njegovo etimološko određenje vezano za pravnu normu kojom se uređuje organizacija, krug djelovanja, postupak rada, način nadzora i odgovornosti onih subjekata koji vrše upravne djelatnosti iz razloga što se uprava javlja kao državna djelatnost nameće se zaključak da je upravo ona ta koja upravno pravo sadržajno određuje. Postoje dva gledišta pojma uprave koja je potrebno međusobno razlikovati, a to su: a) Funkcionalno ili materijalno shvatanje uprave,

2

Prema funkcionalnom ili materijalnom shvatanju uprave, upravu trebamo razumijeti u funkcionalnom smislu kao određenu djelatnost ili aktivnost državnih organa koja se ispoljava kroz vršenje određenih upravnih zadataka). Ovaj pojam uprave ispoljava se na dva načina i to kao: a) negativno određenje uprave i b) pozitivno ođredenje uprave. Negativno određenje uprave je ono koje polazi od uprave kao vrste državne djelatnosti u sistemu podjele vlasti. Nesporno, po ovom shvatanju uprava je sve ono što ne spada u zakonodavnu i sudsku vlast. Na drugoj strani, pozitivno određenje uprave polazi od definisanja, zadataka, koje uprava treba obaviti u regulisanju različitih oblasti društvenog života i rada. Uprava se po ovom gledištu ispoljava kao zasebni organizam ili aparat državne vlasti koji provodi određenu upravnu djelatnost koja je strogo određena. b) Organizacijsko ili formalno shvatanje uprave Organizacijsko ili formalno shvatanje uprave podrazumijeva organizacijski karakter koji ostvaruju državni organi u sistemu podjele vlasti. Uprava se određuje u zavisnosti od upravnih funkcija koje vrse državni organi, kao i od forme kroz koju oni djeluju. 5. Šta reguliraju propisi upravnog prava? Predmet upravnog prava kao normativne pravne nauke svakako su pravne norme, kao i odnosi koji iz njih ili povodom njihove primjene proizilaze. Da bi javna uprava mogla izvršiti svoj društveni zadatak i ispuniti ulogu koja joj u sistemu vlasti pripada, ona mora biti uređena nizom propisa kao sto su oni koji obuhvataju: a) organizaciju i nadležnost uprave; Organizaciju i nadležnost javne uprave, obuhvata prva grupa normi koja je vezana za propise kojima se uređuje organizacija javne uprave. Ona obuhvata postupak osnivanja, ustrojavanja i ukidanja organa uprave. U vezi sa organizacijom javne uprave treba istaći da se proučavaju propisi (norme) kojima se određuje način osnivanja i ukidanja organa, kao i organizacioni oblici javne uprave u našoj zemlji. To su norme koje ustanovljavaju prava, obaveze i funkcije organa uprave i službenih lica, podjela nadležnosti između pojedinih organizacionih jedinica, ovlašćenja organa da izdaju upravne akte. b) djelatnost državnih i drugih javnih organa kojom se stvaraju, mijenjaju ili ukidaju upravno-pravni odnosi; Druga grupa određuje formu i način djelatnosti javne uprave u različitim oblastima društvenog zivota i rada. Ovim pravilima regulišu se međusobni odnosi izmedu državnih i drugih organa javne uprave, kao i odnosi ovih organa prema samostalnim ustanovama, privrednim i društvenim organizacijama, kao i prema građanima. To su norme koje ustanovljavaju kako prava građana i pravnih lica na zaštitu njihovih prava i pravnih interesa, tako i njihove obaveze koje proizilaze iz rada državnih organa i institucija u vršenju upravne djelatnosti. Kao što vidimo, svakako najznačajnije mjesto u radu javne uprave zauzimaju upravnopravni odnosi. c) organizaciju i postupak u pogledu odgovornosti, zakonitosti i pravilnosti rada službenih lica u upravi, kao i u pogledu rada organa uprave i drugih drzavnih organa kad vrše poslove javne uprave; U treću grupu spadaju norme koje regulišu međusobne odnose izmedu predstavničkih organa i njihovih izvršnih organa, s jedne strane, i organa državne uprave, s druge strane, kao i odnose između pravosuđa (sudova) i organa državne uprave; odnose između javnog tužilastva i organa državne uprave; i odnose između organa uprave i samostalnih ustanova i organizacija. 6. Koji su to oblici upravnog djelovanja? Postoje dva oblika upravnog djelovanja:

47

a) Neposredno upravno djelovanje znači regulaciju kojom se ostvaruje primjena pravne norme na konkretan slučaj. Ono nastaje nezavisno od volje adresata na kojeg se odnosi. Za njegov nastanak nije važno postojanje spora između njegovih stranaka kao adresata sa suprotnim interesima, niti se zahtijeva posebno iniciranje postupka, odnosno, formalno podnošenje zahtjeva kao što je to slučaj u sudskom djelovanju. Djelatnost uprave se vezuje za adresata kao subjekta upravnog djelovanja nezavisno od njegove volje i manifestira se vrsenjem najrazličitijih aktivnosti upravnog organa, kao što je izdavanje različitih odobrenja u vidu rješenja, zabrane i sl, b) Posredno upravno djelovanje predstavlja takav vid društvene regulacije koja se vrši u interesu svih građana. Na taj način, akt uprave nije usmjeren na neki pojedinačni slučaj, nego je njim obuhvaćen najveći broj ljudi. Npr., javni poziv za opću vakcinaciju stanovništva usmjeren je na suzbijanje opasnosti od zaraznih bolesti. Zatim, unutrašnja organizacija i položaj državnih službenika treba da omogući jednak tretman svim građanima. Također, uređivanje pitanja koja se odnose na javnu sigurnost mora biti tako postavljeno da se svi građani u državi osjećaju sigurno itd. Kao što vidimo, posredno upravno djelovanje može biti ostvareno aktivnošću samo državnih organa, kada se radi o državnoj upravi, ali isto tako i aktivnočću drugih organa koji postoje radi zadovoljenja općeg ili javnog interesa, kada se radi o upravnoj djelatnosti koja postoji u okviru rada javnih službi. 7. Koje su to upravne djelatnosti državnih organa? Upravne djelatnosti državnih organa su: a) regulativna djelatnost, Organizacija kojom se ostvaruje regulativna djelatnost državnih organa pretpostavlja postojanje takvog sistema preko kojeg se neki dijelovi cjeline usklađuju i usmjeravaju radi postizanja cilja kojem služe. Stoga, sasvim je prihvatljiva definicija prema kojoj "organizacija je sistem regulisanja čiji je cilj usmjeravanje većeg broja nosilaca zadataka i njihovog rada na jedan glavni zadatak koji treba riješiti". Uspostavljanje regulacije preko normativnog sistema zahtjeva svjesni pristup onome što se želi. Zavisno od odnosa koji postoje u političkom sistemu, sistem regulacije u demokratskim državama mora polaziti od vrijednosti koje su iskustveno potvrđene kao kompatibilne životnim interesima većine članova društva. b) nadzorno-kontrolna djelatnost Ova vrsta djelatnosti podrazumijeva, takvu organizaciju u sistemu regulacije koja obično dolazi do izražaja u završnoj fazi postupanja uprave. Preko nadzorno-kontrolne djelatnosti uspostavlja se institucionalna pravna kontrola rada organa javnog poretka tako što kontrolu nad radom organa uprave vrše upravni kontrolni organi. Radi se o naknadnoj provjeri pravilnosti ponašanja organa javne uprave, državnih organa i organizacija koje raspolažu javnim ovlaštenjima. Upravna kontrola moze biti unutrašnjeg i vanjskog karaktera. Ako se radi o unutrašnjoj kontroli uprave, onda se ima u vidu kvalitet upravnog rada službenog lica koji je vršio neku upravnu djelatnost. S obzirom na inicijativu prema kojoj dolazi do vršenja nadzorno kontrolne djelatnosti, ona može biti ostvarena po službenoj dužnosti ili povodom žalbe. Kada se radi o tzv. vanjskoj kontroli uprave, tada se ona, u pravilu, ostvaruje od organa koji imaju naglašeniji političko nego pravni karakter. Vanjska kontrola uprave podrazumijeva kontrolu uprave od strane parlamenta, vlade, sudsku kontrolu uprave, kontrolu i nadzor uprave od strane ombudsmena i dr. c) represivna djelatnost. Organi uprave staraju se o izvršenju zakona i drugih propisa i vršenjem određenih nadzornih ovlaštenja do momenta, dok se njeni subjekti ponašaju u skladu sa zadanom normom. Represivna djelatnost uprave proizilazi iz same činjenice da ona izvršava i primjenjuje zakone. Kada uprava ne uspijeva ostvariti regulativnu funkciju koja je utvrđena primjenom propisa, tada ona autoritativno primjenjuje sankcije i druge mjere kojima se adresat prinuđava na ponašanje u skladu sa zadanom normom. Primjenjivanje prinude

2

i sadržina tih normi iz razloga što one čine ustav u materijalnom smislu. podzakonsk akt (autentična tumacenja. zakon. Parlament Federacije Bosne i Hercegovine. Razlikuje se od ustava po određenim karakteristikama. ali po posebnom postupku. na: a) OPĆI AKTI PREDSTAVNIČKIH ORGANA Opce podzakonske pravne akte predstavničkih organa mogu donositi predstavnički organi u Bosni i Hercegovini različitih nivoa. zatim podzakonski akti koji imaju manju pravnu snagu od zakona itd. ali koji u odnosu na njega ima mnogo veću primjenu. prema vrsti i sastavu orgna koji ga donosi. preporuke. a) Ustav . ustavotvorni organ i po posebnom ustavotvornom postupku. predstavlja najznačajniji izvor prava. jer u tom slučaju izvore upravnog prava čine formalni izvori kod kojih je redoslijed utvrđen prema njihovoj pravnoj snazi koja je u direktnoj vezi sa položajem državnih organa u strukturi državne vlasti.Ustav kao opći akt najviše pravne snage s kojim moraju biti u saglasnosti svi ostali pravni akti. Skupštine opština u RS. a to su ustvari opći pravni akti koji sadrže opće pravne norme kao pravila ponašanja. Možda je ipak najbolja sistematizacija izvora upravnog prava prema hijerarhiji pravnih akata. Osirn predstavničkih organa lokalnog i gradskog nivoa. Nesumnjivo. pod upravnom djelatnošću uprave podrazumijeva se uprava u užem smislu u kojoj dolazi do izražaja neposredna primjena mjera prinude. U skladu s tom podjelom razvrstani su i opci podzakonski akti koje oni donose. U formalnom smislu ustav sadrži najvažnije pravne norme koje se odnose na organizaciju organa državne vlasti. proceduri donošenja. pačak i sudskih organa nižeg nivoa odlučivanja. Iza njega slijede zakoni. b) Zakon . Dakle. Ustav u formalnom smislu određen je svojom arhitekturom. posebno u Bosni Hercegovini iz razloga što predstavljaju okvir u kojem zakonodavac uređuje sva druga pitanja. U pitanju su najšire apstraktno postavljene norme kojima se uređuje cjelokupna organizacija države. 3. Ustavne odredbe se veoma rijetko neposredno primjenjuju u radu organa uprave. Kanotonalne skupštine u Federaciji BiH. rezolucije. Gradska i općinska Vijeća u Federaciji BiH. organi zakonodavne vlasti i. organizacionu strukturu državnog uređenja. odnosno. 8. kao što su Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine. Osnovna podjela zakona je na:. odluke. Skupština Distrikta Brčko. osim u slučajevima kada dolazi do primjene određenih propisa u skladu sa ustavnim načelima. Narodna skupština Republike Srpske. deklaracije. statut itd). budžet. ustav je prvi i najvažniji pravni akt u državi i samim tim temeljni izvor prava sa kojim moraju biti usaglašeni svi ostali pravni akti niže pravne snage.To je opći pravni akt niže pravne snage od ustava.ispoljava se samo kao autoritativno pravno djelovanje uprave koje se ostvaruje putem imperijuma. Izvori upravnog prava? Upravno pravo i dalje koristi opće izvore prava u formalnom smislu. kao i vršenje materijalnih operacija primjenom prinude. Na osnovu ovakvog redoslijeda izvora upravnog prava moguće je izvršiti njihovu podjelu prema organima koji su ovlašćeni za njihovo donošenje. To su takva pravila koja regulišu društvene odnose. vlasti i javnih ovlaštenja državnih organa i drugih neautoritativnih organa organizacija. Njegove odredbe su posredni izvor upravnog prava. odnosno. ili zakonodavan organ kao predstavničko tijelo. koja važe za budućnost i koja su sankcionisana državnim monopolom prinude. odnosno. kao izvršno-politički i upravni organi vlasti. a prije svega.ustav. Pojam ustava određen je dvojako i to: a) u formalnom i b) u materijalnom smislu. 2. impersonalna. svi ostali organi mogu donositi opće pravne akte kao što su: l. Ti organi su određeni položajem u hijerarhijskoj strukturi vlasti Bosne i Hercegovine kao predstavnički. načinu izglasavanja itd. 1. Pri tome je bitna. 1. po vrsti društvenih odnosa koje reguliše u skladu sa ustavom. Ustav donosi poseban. 47 . Ustav u materijalnom smislu određen je sadržinom pravnih normi. koja su imperativna.

pa razlikujemo onaj pravni akt koji sadrži opće norme. po postupku donošenja itd. b) OPĆE AKTE IZVRSNO-POLITICKIH ORGANA Izvršno-politički i organi državne uprave u Bosni i Hercegovini mogu donositi podzakonske opće pravne (normativne) akte u skladu sa propisanim nadležnostima. Autentično tumačenje donosi Dom i ono postaje sastavni dio zakona. Ona je opći pravni akt kao i zakon.odluka je akt kojim se rješavaju pitanja iz nadležnosti PSBiH. Naprimjer. 1. deklaracije i rezolucije su kao politički akti obavezni za organe državne uprave. Rezolucija sadrži načelno mišljenje o važnim pitanjima koja nemaju pravni karakter. Najčešće se odluke donose kod imenovanja i razrješenja pojedinih funkcionera i rukovodnih radnika. Ukoliko se takav budžet ne usvoji blagovremeno. budžet za prethodnu godinu bit ce korišten na privremenoj osnovi. jer je opći akt. Vijeće ministara BiH. po normama koje sadrži. autentičnost. Predsjedništvo BiH. c) Podzakonski akti predstavničkih organa . III) deklaracije – deklaracija je akt PSBIH koji sadrži načelno mišljenje o odlukama koje je PSBIH razmatrala. IV) rezolucije – iako nije izričito navedena u poslovniku PS BIH. unutrašnje organizacije. VI) budžet . U pitanju je akt kojim predstavnički organ izražava svoje mišljenje o pitanjima iz određene oblasti. odnosno. 2 .). bez obzira na to kakva mu je forma. uredba se ne može nazvati zakonom. odnosno općeg akta. nema zapreka za njeno donošenje. radi se tu o pitanjima koja se odnose na izvršenje zakona ili općeg akta niže pravne snage radi regulisanja rada. zakon može sadržavati opće ili pojedinačne pravne norme. 2.to je opći akt kojim se utvrđuje plan prihoda i rashoda u toku jedne budžetske godine. ona se smatra općim pravnim aktom i izvorom upravnog prava. U materijalnom smislu pojam zakona određuje se po sadržini akta. V) preporuke . II) odluke . kao i Vlada Republike Srpske i 4. Organi državne uprave na svim nivoima (ministarstva. VII) zaključke . zakon se smatra najvaznijim pravnim izvorom upravnog prava u Bosni i Hercegovini. • zakone u matrerijalnom smislu.U ovu vrstu opće normativnih akata koje donose predstavnički organi spadaju: I) autentična tumačenja . Vlada Federacije Bosne i Hercegovine. 3. Stoga preporuka u sebi sadrži određene političke stavove. u materijalnom smislu. pogotovo što ustavne odredbe ne tretiraju položaj uprave u organizaciji vlasti. ali bez obzira na to. službe za upravu. sekretarijati itd.zaključak je akt koji se donosi o pitanjima koja se tiču postupka u pojedinačnoj stvari. U formalnom smislu. Uglavnom. pa zakon ima apsolutni primat prema svim ostalim pravnim izvorima.Preporuka je akt kojim se ukazuje na značaj određenih pitanja koja se odnose na provođenje zakona. Bez obzira na sadržajni smisao njegovih odredbi. uredba jeste zakon. zbog činjenice da preporuka može sadržavati određene sankcije kojima se adresati obavezuju na njeno poštivanje. odnosno općeg akta koji se tumači. Međutim. s obzirom na njenu sadržinu. cijenimo da zbog sličnosti sa deklaracijom. Parlamentarna skupština BiH svake godine usvaja budžet koji služi za pokriće izdataka neophodnih za izvršavanje nadležnosti zajedničkih institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine.• zakone u formalnom smislu U formalnom smislu definicija zakona određena je formalnim karakteristikama i pravnom snagom koje nisu u korelaciji sa sadržinom koja je utvrđena zakonskim normama. Na prijedlog Predsjedništva Bosne i Hercegovine. drugog propisa. tj. Donose ih izvršno-politički organi u Bosni i Hercegovini i to: 1. Međutim. ali se od njega razlikuje po pravnoj snazi.Autentičnim tumačenjem utvrđuje se istinitost. izvornost i pravilan smisao nedovoljno jasne odredbe zakona i drugog propisa.

Poslovnik je podzakonski opći pravni akt Predsjedništva BiH i Vijeća ministara koji se donosi u skladu sa odredbama Ustava Bosne i Hercegovine i Zakona o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine. I u jednom i u drugom slučaju za njihovo donošenje potrebno je posebno ovlašćenje što znači da se ovi propisi ne mogu donositi spontano. bilo da se njim reguliše materija koja nije regulisana. bilo da ih donose radi izvršenja zakona (izvrsni organi i organi uprave). odnosno u zakonu. B) nesamostalni spontani podzakonski akti. kada su ovlašćene da vrše normativnu djelatnost iz okvira svoje nadležnosti. Koje akte donosi Predjedništvo BiH? Predsjedništvo Bosne i Hercegovine u obavljanju svojih aktivnosti usvaja sljedeće normativne akte: • odluke. pitanja vezana za normativne akte. 47 . Opce normativne podzakonske pravne akte iz nadležnosti organa državne uprave mogu donositi i institucijeje koje raspolažu javnim ovlaštenjima. • pravilnik i druga pravila o unutrašnjem ustrojstvu. pa ih možemo podijeliti na dvije osnovne grupe i to: 1) spontani (ustavni) podzakonski akti To su takvi opći akti za čije donošenje nije potrebno posebno ovlašćenje u višem pravnom aktu. ill se čak suspenduju neke ustavne odredbe. d) Drugi akti . a) Odluke .Predsjedništvo donosi i neke druge podzakonske opće akte u slučaju potrebe kada izdaje potvrde.Odluke su vezane za ovlaštenja Predsjedništva u domenu vanjske politike. • poslovnike. Njih ne mogu donositi predstavnički organi iz razloga što akti tih organa imaju karakter zakonodavnog akta. Ove vrste uredbi moraju biti u skladu sa ustavom i zakonom. Poslovnikom se uređuje: unutrašnja organizacija. programiranje rada. uredi. bilo radi izvršenja propisa izvršnog organa (organi uprave). da bi se donijeli. Takvo ovlašćenje nazivamo «izvršna klauzula». 9. bilo da se njim mijenjaju određene zakonske odredbe. održavanje sjednica. Njih mogu donositi izvršni i organi uprave. Kao podzakonski akt. nego se oni donose na osnovu ustava kao općeg zakonskog ovlašćenja. U ovu kategoriju općih akata spadaju: pravilnici. svjedočanstva i dr. moraju sadržavati posebno ovlašćenje u višoj pravnoj normi. To su opći pravni akti koji se donose radi izvršenja zakona. To su takvi opći pravni akti koji. c) Pravilnik . službe i radna tijela. Nju mogu donositi vlade entiteta. 2) podzakonski akti po posebnom ovlašćenju više pravne norme. nego samo ukoliko su na to izričito ovlašćni u pravnom propisu više pravne snage. • druge akte iz svog ovlaštenja. uputstva i naredbe. kao i druga pravila o unutrašnjoj organizaciji.Normativni karakter podzakonskih akata proizilazi iz pravnog osnova kao ovlašćenja za njihovo donošenje. Zanimljivo je da neke od navedenih općih akata ne mogu donositi političko-izvršni organi višeg nivoa kao što je slučaj u vezi sa donošenjem uredbe sa zakonskom snagom. on niti razrađuje niti dopunjava zakon. nego ga mijenja. Dijelimo ih u dvije osnovne grupe i to: A) samostalni podzakonski akti To je takav opći pravni akt koji zamjenjuje zakon kao njegov viši pravni izvor. a ne može je donijeti Predsjedništvo BiH. b) Poslovnik .Pravilnik je podzakonski opći pravni akt kojim se uređuju pitanja unutrašnjeg ustrojstva Sekretarijata Predsjedništva. kao i druga pitanja od značaja za rad Vijeća ministara. Takvi samostalni spontani podzakonski pravni akti su uredbe sa zakonskom snagom. U njih spadaju uredbe izvršnih organa (vlade).

c) Rješenja . • rješenja. postavljanjima i razrješenjima. • uputstva. donosi: a) uredbe sa zakonskom snagom b) uredbe. došlo bi do preopterećenja tih organa i ona ne bi nikad mogla obaviti taj posao. Uredba se gotovo ne razlikuje od zakona i pitanje njihovog razgraničenja primarno je praktično pitanje. ukoliko je Parlament Federacije u zasjedanju kada je uredba objavljena. Uglavnom kao što se uredba odnosi prema zakonu. Uredba je akt koji se sve češće donosi.Odlukom se uređuju određena pitanja za izvršavanje zakona. o osnivanju privremenih radnih tijela. c) odluke. Tako u savremenom pravu uredba sve više potiskuje zakon. a) Odluka . s tim da će prestati važiti odmah po ukidanju odlukom Parlamenta ili na kraju desetog dana od njenog objavijivanja. d) rješenja i e) zaključke. drugih organa i institucija Bosne i Hercegovine u izvršavanju pojedinih odredaba zakona.10. Uredba objavljena dok Federacija upotrebljava oružane snage u skladu sa ovim ustavom ostat će na snazi do petog dana sljedeće sjednice Parlamenta Federacije. po pravilu.Uputstvima se propisuje način rada ministarstava.Uredba je najviši opšti pravni akt nakon zakona koji donosi Vlada. kao i u drugim slučajevima predviđenim zakonom. uređuju određena pitanja i određuju mjere iz okvira prava i dužnosti Vijeća ministara i vrše izmjene i dopune Poslovnika o radu Vijeća ministara. uslovno rečeno. kao i radne zadatke ministarstava i drugih organa državne vlasti sa rokovima za njihovo izvršenje. dok je sve ostalo ugrađeno u uredbu. o pojedinačnim pitanjima. osim ako ne bude potvrdjena ali ni u kom slučaju neće važiti duže od šest mjeseci. koja. Svaka uredba prestat će važiti najkasnije istekom tridesetog dana od njenog objavijivanja. b) Uredbe . pripada 2 . o davanju saglasnosti na opće i druge akte ministarstava i drugih institucija i organa Bosne i Hercegovine. koji su niži od nje i koji razrađuju pitanja. prijedloge konkretnih mjera. Prijedlozi zaključaka. a) Uredbe sa zakonskom snagom . Stoga se sve više normi donosi kroz donosšnje uredbi iz razloga što je donosi vlada po brzom postupku. važenje uredbe se ne može produžavati. drugih propisa i općih akata. ako je takva saglasnost predviđena zakonom. • zaključke. Po isteku roka.Vijeće ministara Bosne i Hercegovine donosi rješenja kada odlučuje o imenovanjima. Ako bi se zahtijevalo da sve ove norme donose zakonodavna tijela zakonima. Vlada je ovlasćena donositi uredbe sa zakonskom snagom u slučaju opasnosti po zemlju kada Parlament Federacije nije u mogućnosti to učiniti. d) Uputstva . Koje akte donosi Vijeće Ministara BiH? Vijeće ministara BiH u ostvarivanju svojih prava i dužnosti donosi slijedeće akte: • odluke. To je nastalo usljed potrebe za donošenjem velikog broja pravnih normi u najraznovrsnijirn oblastima. osnivaju radna tijela Vijeća ministara. Nekada su u zakonu sadržane samo najosnovnije norme. tako se prema njoj odnose svi ostali opći pravni akti. u načelu. Svaka uredba imat će snagu zakona i ne može derogirati prava. Koje uredbe sa zakonskom snagom donosi Vlada Federacije BiH? Vlade entiteta u ostvarivanju svojih ovlašćenja utvrđenih Ustavom Federacije (Republike Srpske). kada prestaje važiti. b) Zaključci . uredba se ne može ponovo donositi niti djelimično mijenjati bez odluke Parlamenta Federacije i njegove saglasnosti. drugih propisa kao i općih akata. 11. koja su sadržana u uredbi. slobode utvrđene ovim ustavom.Vlada Federacije (Vlada RS) donosi uredbe sa zakonskom snagom u skladu sa Ustavom Federacije. a na vladu sve više prenosi. zakonodavna vlast. odnosno stavova datih u materijalima izlažu se u obliku u kome Vijeće ministara treba da ih usvoji.to su takvi opcći podzakonski akti koji sadrže.

Dakle. bilo zakon. U Bosni i Hercegovini uredbom se uređuju najvažnija pitanja iz nadležnosti vlada entiteta. U nekim zemljama kao što je naprimjer u Francuskoj. subjekata tih odnosa građana. U pitanju je odnos koji je pravno regulisan. s jedne strane i. organizacija. to je akt općeg značaja koji donose organi uprave kada naređuju ili zabranjuju postupanje u određenom slučaju općeg značaja. Tu spadaju: 1. Norma koja je sadržana u naredbi ima uži značaj od norme u pravilniku.Rješenjem se odlučuje o imenovanjima i razrješenjima. Naprimjer. ali se u vezi njega nastoji omogućiti. Podzakonski akti organa uprave? U pitanju su opći podzakonski pravni akti organa uprave koji imaju pravnu snagu manju od zakona. kao i o drugim pojedinačnim pitanjima iz nadležnosti Vlade. općem aktu predstavničkog organa ili propisu izvršnog organa. e) Zaključci .parlamentu. podzakonskim opće normativnim aktima koje donose organi uprave. b) Upustva . uređuju unutrašnji odnosi u Vladi i određuju zadaci federalnim organima državne uprave i službama Vlade. Kao što vidimo. c) Naredbe . Pojava širenja vlasti uredbodavca na štetu vlasti parlamenta nije u skladu s demokratijom. odnosno. tako što se bliže uređuju odnosi za sprovođenje zakona. c) Odluke . tj. 47 .Naredbom se reguliše neka određena situacija na opći način. daje saglasnost ili potvrdjuju akti drugih organa ili organizacija. radi izvršenja određenog propisa sadržanog u zakonu. U prvu grupu ulaze akti koji se donose radi regulisanja nekog društvenog odnosa. d) Rješenja . opći akti internog karaktera: stručna uputstva i instrukcije. cijeli niz pravnih oblasti stavlja se u isključivu nadleznost uredbodavca. opći akti eksternog karaktera: a) pravilnici b) uputstva c) naredbe 2. s druge strane. odnosno. te odlučuje o drugim pitanjima o kojima se ne odlučuje uredbom. 12. Njima se ne mogu u cjelosti izvršavati viši pravni propisi. a) Pravilnici . odnosno. odnosno. nastoji se regulisati neki društveni odnos koji uopće nije regulisan. fizičkih i pravnih lica. ali je u većoj ili manjoj mjeri nužna zbog preopterećenosti predstavničkog organa kao zakonodavca. olakšati primjena ili izvršenje nekog zakona. Njih donosi uprava u skladu sa svojim ovlaštenjem pa njena djelatnost u pogledu donošenja ovih pravnih akata podsjeća na zakonodavnu nadležnost predstavničkih organa. osnivaju stručne i druge službe vlade i utvrđuju načela za unutrašnje ustrojstvo federalnih organa državne uprave. mogu se izvršavati samo pojedine odredbe općeg akta koji donose predstavnički ili izvršni organi vlasti. čime se sužava nadležnost parlamenta.Zaključkom se utvrđuju stavovi o pitanjima od značaja za provođenje utvrđene politike.Uputstvom se utvrđuju pravila za postupanje i poslovanje organa uprave ili institucija koje raspolažu javnim ovlaštenjima radi izvršenja propisa. naredbom se može zabraniti korištenje vode za piće zbog njene neispravnosti. te drugačije urediti odnos koji je već ranije regulisan. vlade. Podzakonske opće pravne akte organa uprave dijelimo na dvije grupe. Upustvom se neposredno ne mogu uspostavljati neposredni upravno-pravni odnosi između državnih organa i institucija koje raspolažu javnim ovlaštenjima. opći akt predstavničkog organa ili podzakonski opći akt izvršnog organa.To je najvažniji akt općeg značaja koji donose organi uprave radi izvršenja određenog propisa sadržnog u zakonu. zajednica. općem aktu predstavničkog organa ili propisu izvršnog organa. također.Odlukom se uređuju pojedina pitanja ili propisuju mjere Vlade. U drugu grupu ulaze akti radi ostvarenja cilja koji se želi postići donošenjem podzakonskog općeg pravnog akta. udruženja i drugih državnih organa. Ovim aktima.

On se od drugih pravnih odnosa razlikuje po svojim subjektiima i po načinu nastanka. razne asocijacije građana. Što se javno-službeničkog karaktera upravnog odnosa tiče. odnosno. nezavisno od volje njegovih subjekata kao učesnika upravno-pravnog odnosa. odnosno. javna uprava. autoritetom državnog organa. treće obilježje upravnog odnosa. subjekti upravno-pravnog odnosa su mnogo više vezani normom. bilo da su im povjerena. odnosno. na osnovu strane njegove jače volje kao obaveznog učesnika u tom odnosu. odnosno. radi pravilnog vršenja poslova organa uprave u primjeni zakona. dok su na drugoj strani to građani. Osnovna obilježja upravno-pravnog odnosa? Z. kao odnos koji je zavisan od njihove volje. Definirajte upravno-pravni odnos? Kao što je pravni odnos svaki onaj odnos koji je određen pravnim dispozicijama. organizacije i zajednice. jedan od njih. odnosno državnih organa. odnosno. odnosno. upravno-procesni odnos se preobražava u upravno-materijalni odnos. e) između određenih državnih organa i njegovih službenika. 13. 15.d) Stručna upustva i instrukcije . od kojih je na jednoj strani. organa javne uprave. građanina. dozvola za građenje). zasnivanja. (npr. smatra da postoje tri odlučujuća obilježja upravnog odnosa. subjekti. nakon završetka postupka donošenja upravnog akta. Zahvaljujići njima. 14. prije svega. Zatim. kako u procesnom. s jedne strane. koji oni međusobno uspostavljaju. I. Mogu ih izdavati viši organi prema nižim organima (npr. d) između samih upravnih.R. posljednje obilježje je svakako najvažnije za razumijevanje ove problematike. državni organ ili institucija koja raspolaže javnim ovlašćenjima. pravnim licima i drugim strankama. obilježja upravno-pravnog odnosa proističu iz njegove definicije kojom su obuhvaćeni. To su: "l) javnoslužbenički karakter upravnog odnosa. Pod upravno-pravnim odnosom podrazumijevamo onaj pravni odnos u koji na autoritativan način stupaju javni organi sa pojedincima. svodi se na njegovu načelnu promjenljivost. za razumijevanje zadane hipoteze. Nama. Dediću. Uvijek je jedna strana upravno pravnog odnosa javni organ. na kraju. Tko su subjekti upravno-pravnog odnosa? Upravno-pravni odnosi mogu se zasnovati između sljedećih subjekata tog odnosa: a) između organa uprave ili drugog državnog organa koji vrši javna ovlašćenja. bilo da su ex lege. autor smatra da zbog različitosti interesa koje učesnici u uspostavljenom odnosu imaju. drugo obilježje su javna ovlašćenja subjekata. c) između organizacija koje vrše javna ovlašćenja i drugih organizacija. nego što su to u slučaju kada je njihov odnos normiran dispozitivnim pravnim normama. privrednih društava (bez obzira da li ona vrše javna ovlaštenja ili ne). upravno-pravni odnos ne zasniva se slobodnom voljom ili putem sporazuma subjekata koji u njemu učestvuju. U pitanju je društveni odnos u kojem su njegovi subjekti dužni da se ponašaju u skladu sa njegovim normama. U pogledu drugog obilježja upravnog odnosa. doziranu nestabilnost. centralni u odnosu na područne organe). Dakle.Stručno upustvo predstavlja opći akt internog karaktera koji donose organi uprave radi davanja stručnog uputstva državnim službenicima i namještenicima u organu uprave. nego. Treć obilježje upravno-pravnog odnosa. a tiče se neravnopravnog položaja njegovih subjekata. onaj koji je normiran pravom. odnosno. tako je i upravno-pravni odnos. ustvari proizilazi iz drugog ili se nadovezuje na drugo. lz toga razloga. gdje do izražaja 2 . odnosno. norme upravno pravnog odnosa su karakteristične i po formi i po sadržini. upravni odnosi su odnosi legalne i legitimne nejednakopravnosti učesnika. Prema S. Za razliku od pravnog odnosa. b) između upravnih organa (i drugih državnih organa) i preduzeća. s druge strane. tako i u materijalnom smislu. građansko-pravna lica i dr. 2) unutrašnja nepotpuna izbalansiranost u njemu angažovanih interesa i 3) načelna promjenljivost. isti autor polazi od toga da su upravnopravni odnosi ove vrste regulisani zakonom. i pojedinca. dozirana nestabilnost".Tomić.

a izuzetno. Iz toga razloga imamo podjelu upravno-pravnih odnose prema: 1. (Naprimjer. radi zaštite javnog reda i mira (Naprimjer. u pravilu. Na koji način se može donijeti upravni akt? Upravni akt se može donijeti: 47 . do izrazaja dolazi jednostrano i autoritativno postupanje državnog organa. U njima do izražaja dolaze subjektivna prava koja su načelno lične prirode. odnosno šezdeset dana u složenim upravnim stvarima) i ne dostavi ga stranci u propisanom roku. odnosno. ukoliko nisu imovinskog karaktera. ne donese rješenje u roku (trideset dana u jednostavnim upravnim stvarima. što se u pravnoj teoriji naziva "šutnja uprave". pa je bez obzira da li se radi o inicijativi uprave za postupanje po službenoj dužnosti ili rješavanje po zahtjevu stranke. "ćutanje administracije" i sl. institucije koja raspolaže javnim ovlaštenjima. u dužnosti i pravu izdavanja zapovjesti. Ovlasćenje uprave sastoji se. 3. stranka ima pravo žalbe kao da je njen zahtjev odbijen. institucija koja raspolaže javnim ovlaštenjima. To je slučaj kada organ javne vlasti ne izda upravni akt. od kojih prvu grupu čine odnosi koji se uspostavljaju. ona kao jedan od subjekata upravno-pravnog odnosa stiče određeno pravo ili joj se nameće neka obaveza. raspravljaju i rješavaju na inicijativu uprave. Na osnovu svega kazanog mozemo zaključiti da su osnovna obilježja i pravna svojstva svakog upravno-pravnog odnosa zavisna od različitih elemenata kojima su određena. odnosno. načinu zasnivanja upravno-pravnog odnosa. odnosno. odnosno. 16. odnosno. razlikujemo dvije situacije koje mogu rezultirati nastankom toga odnosa. Izdavanje upravnih pojedinačnih akata? U vezi sa nastankom upravno-pravnog odnosa izdavanjem upravnog akta. Druga situacija vezana je za nastanak upravno-pravnog odnosa izdavanjem upravnog akta indirektno. Na kraju. odnosno. protiv čijeg je rješenja dopupštena žalba. odnosno. Tada upravno-pravni odnos nastaje donošenjem upravnog akta i njegovim dostavljanjem drugom subjektu. Prva se odnosi na direktni upravni rad organa kao i njegovo jednostrano i autoritarivno postupanje. pri čemu. adresatu (kao drugom učesniku tog odnosa). izdavanje rješenja poreskog organa kojim se stranci utvrđuje obaveza plaćanja poreza). opći interes dominantan u odnosu na individualni. ako nadležni organ uprave. U konkretnom slučaju postoji zakonska pretpostavka da je uspostavljen upravno-pravni odnos u kojem je organ donio negativno odlučio po zahtjevu stranke. izdavanje rješenja organa uprave nadležnog za oblast građenja kojim se stranci odobrava izgradnja stambeno-porodičnog objekta. izdavanje naredbe sanitarnog inspektora o zabrani upotrebe vode za piće zbog neispravnosti). (Naprimjer.. načinu rješavanja sporova proisteklih iz upravnopravnih odnosa. izdavanje naredbe od strane službenog lica organa unutrašnjih poslova da se sva lica udalje sa određenog mjesta). Drugu grupu čine odnosi u kojima dominira volja jedne ili više stranaka. Takva pravna situacija moze uzrokovati zakonsku pretpostavku koja uzrokuje nastanak upravno-pravnog odnosa poslije proteka određenog roka (protek vremena za izdavanje upravnog akta).dolazi subordinacija. Pravo na odricanje od prava iz ove vrste upravnopravnih odnosa ograničeno je samo na ona prava sa kojima ne moze stranka slobodno raspolagati. jednostranost i jača volja organa uprave u odnosu na druge subjekte u upravno-pravnom odnosu. njegovim dostavljanjem stranci. odnosno. u slučaju preduzimanja hitnih mjera. posebno obilježje upravno-pravnih odnosa. utvrđivanja raznih dužnosti drugom subjektu upravno-pravnog odnosa. čini njihova dioba na dvije osnovne grupe.. Izdavanjem akta (rješenje). U njima je stranka u pasivnoj poziciji. subjektu nastajanja upravno-pravnog odnosa 2. ogluši se o njegovo izdavanje. pojedinačni upravni akt se može donijeti usmeno. uslovima nastajanja upravno-pravnog odnosa 4. Kao što vidimo u pitanju je zasnivanje upravno-pravnog odnosa pismenim putem.). također. 17. radi otklanjanja neposredne opasnosti po život i zdravlje ljudi i imovine (Naprimjer.

Ako subjekt upotrijebi svoje pravo da sam donese dispoziciju. 19. dakle. Donošenje upravnog akta po zahtjevu stranke znači da se akt može izdati.To su akti koji se donose bez zahtjeva stranke. 18. oduzimanje dozvole za držanje i nošenje oruzja licu koje više ne ispunjava uslove za posjedovanje oruzja. Pogrešno bi bilo smatrati da dispozitivne dispozicije nisu obavezne. sadrže neki zahtjev ili traženje). jer organ nastupa isključivo jačom voljom i neovisno od volje drugog subjekta kao učesnika u upravno-pravnom odnosu. odn. nego im daju više mogućnosti (alternativa) za određena ponašanja. odnosno. 2) disjunktivne pravne norme To su takva pravila ponašanja koja znače izvjesnu slobodu ponašanja njihovih adresata. odnosno. One su obavezne jer dotični odnos mora da se reguliše na obavezan način. • pravne norme su hipotetičke (odnose se na nešto što se može. (Npr. dotle disjunktivne. po sadržaju.Za izdavanje upravnog akta neophodan je zahtjev stranke. Objasni karakteristike normi koje regulišu upravno-pravne odnose? Zajednička obilježja svih pravnih normi su sljedeća: • pravne norme su preskriptivne (tj. po roku važenja i po stepenu slobode koju norme ostavljaju svojim adresatima. U slučaju da pravilno ponašanje kod ovh normi nije unaprijed precizno pojmovno određeno. ukoliko kasnije nije pristala podnijeti zahtjev (konvalidirati upravni akt). dispozitivne dispozicije se nazivaju prinudnim (imperativnim) dispozicijama.). stranka inicira pokretanje upravnog postupka i donošenje rješenja. Najvažnija podjela je ona prema stepenu slobode koju pravne norme ostavljaju svojim adresatima. onda njegova dispozicija nije ništa manje obavezna od prinudne dispozicije. da primjeni onu koja je već data u normi. U tom smislu postoje dvije vrste disjunktivnih pravnih normi i to: a) alternativnepravne norme 2 . Kategoričke dispozicije su strogo određene i ne ovlašćuju državne organe ili organizacije koje raspolažu javnim ovlašćenjima da mijenjaju karakter ispunjenja obaveze ili sticanja nekog prava. ako je ne odredi. od ponašanja koje je utvrđeno pravnom normom. Kod njih do izražaja dolazi načelo oficijelnosti. Prema stepenu slobode pravne norme se dijele na? Pravne norme se međusobno razlikuju po načinu nastanka. tek pošto je stranka podnijela zahtjev u stvarima u kojima je po zakonu ili po prirodi stvari za pokretanje i vođenje postupka potreban takav zahtjev. b) Donošenje upravnog akta po zahtjevu stranke . alternativno određene dispozicije daju ovlašćenje upravnom organu da između više drugih izabere onu dispoziciju za koju smatra da je najpogodnija. bilo da je sam odredi . samo se kao uslov za njegov rad zahtijeva inicijativa stranke kao učesnika u upravno-pravnom odnosu. ono je ipak obavezno. subjekt na koga se odnosi dispozicija sam stvara dispoziciju kojom reguliše sopstveno ponašanje ili ponašanje drugih subjekata. One su alternativno određene i ne određuju samo jednu mogućnost ponašanja svojih adresata. Upravo iz razloga što su obavezne za sve subjekte. pozivanje roditelja djece sa navršenim godinama života da svoju djecu dovedu u zdravstvenu ustanovu radi vakcinacije od zaraznih bolesti. subjekt mora da se ponaša po jednoj dispoziciji. U pitanju su norme kojima zakonodavac daje adresatima nekoliko mogućnosti za ponašanje. Autoritativnosi organa javne uprave ne dolazi u pitanje. U slučaju dispozitivne dispozicije.a) Donošenje upravnog akta po službenoj dužnosti . itd. a ne mora dogoditi) i • pravne norme sadrže sankcije (posjeduju reakciju na zahtjev sadržan u normi). Ovu vrstu upravnih akata organ javne uprave može izdati ukoliko stranka nije podnijela zahtjev za njihovo izdavanje. Stavljanjem zahtjeva. pa razlikujemo: 1) kategoričke pravne norme To su strogo precizno određene (imperativno) pravne norme koje sadrže pravna pravila koja ne dozvoljavaju bilo kakvu slobodu ponašanja svojih adresata kojima su upućene.

držanje i nošenje oružja.Alternativne dispozicije su takve koje sadrže određeno pravilo ponašanja. tj.tu postoji samo jedno ponašanje koje je za njega obavezno. b) diskrecione pravne norme Diskrecione pravne norme . da li je od strane nadležnog subjekta u datom slučaju tačno određen inače uopće neodređen pojam. Bitno je da on ispunjava svoju obavezu pa bilo koju od njih da izabere. Ovi drugi organi mogu vršiti samo nadzor nad zakonitošću takvih akata. u okviru svoje diskrecione vlasti. dispozicija može predvidjeti i dva ili više ponašanja koja su sva podjednako dopuštena i u tom slučaju se subjektu ostavlja da bira između njih. "diskreciona ocjena". Normalno je da subjektu u pitanju dispozicije određuju jedno ponašanje kao obavezno za njega. subjekt nema slobodu da bira između jednog ili više ponašanja . U tome upravo i jest vlast organa koji je nosilac diskrecione vlasti. koje regulišu rad ovih organa pri donošenju pojedinačnih pravnih akata (što predstavlja njihovu specifičnu nadležnost). Očigledno je da je ovdje sloboda subjekta koji je ovlašćen da sam stvara dispoziciju umjesto one koja je već data. jer to zavisi od njegove volje. također. da primijeni drugu dispoziciju. organ je slobodan da cijeni cjelishodnost svog ponašanja. Ovakve dispozicije se najčešće nalaze među onima koje regulišu nadležnost upravnih i sudskih organa. Međutim. ali ono nije precizno određeno i s toga ima da ga odredi subjekt koji je na to ovlašćen. Alternativnim normama ne stvara se nova dispozicija. izvršavanju obaveza? 47 . pa se umjesto toga upotrebljava izraz . adresat je obavezan da nesto čini ili ne čini. pravo na samostalnu odluku koja je za druge obavezna. odn. Kod kategoričkih pravnih normi to nije slučaj. ali istovremeno ono i ovlašćuje subjekta da stvori neko drugo pravilo ponašanja. Međutim. u okviru zakona. tako se i kod alternativnih pravnih normi ispoljava imperativni karakter njihovog djelovanja. u slučaju neodređene dispozicije. Drugim riječima. onu za koju smatra da je najpogodnija za njega. Naprotiv.. i nad tom ocjenom se ne može vršiti nikakav nadzor od strane drugih organa.Alternativne (zamjenjive) dispozicije . i stoga se ovakav izbor obično naziva diskreciona vlast. općem interesu. Ovakvo njihovo ovlašćenje na biranje jedne od dvije ili više alternativa daje im. a baš na to je ovlašćen dispozitivnom dispozicijom.Posebnu grupu dispozicija u okviru disjunktivnih pravnih normi čine dispozicije koje daju diskrecionu vlast.). 20. ova su potpuno određena. to nije nikakva samovoljna vlast već vršenje jednog ovlašćenja koje proizilazi iz zakona vodeći racuna o javnom. "slobodna ocjena" i slično. daleko veća od bilo koje druge koju smo ranije istakli. U pitanju su pravne norme koje ovlašćuju subjekta prava da bira između više alternativa. Kao što je slučaj kod kategoričkih. Koje su to pravne norme koje regulišu djelatnost javnih organa u ostvarivanju prava. koje ponašanje ima subjekt da slijedi. da bira između dvije ili više alternativa određenih dispozicijom).. dakle. s tim što alternativne pravne norme ovlašćuju adresata na određeno činjenje ili nečinjenje. njegova odluka je konačna. proizilaze iz alternativne dispozicije koja ovlašćuje subjekta obaveze u pravnom odnosu da izabere između jedne ili vise alternativa onu koju smatra najpogodnijom za svoje ponašanje. svojih pravnih akata. Takva vlast ne postoji ako je riječ o neodređenom pojmu. Ako dispozicija predviđa dva ili vise ponašanja. jer tu nadzorni organ u potpunosti cijeni da li je dotična mjera u skladu sa zakonom ili ne tj. odnosno. tj. Ono se ispoljava kao vršenje funkcije. jedino sto je neodređeno. Ni u jednom od tih ranijih slučajeva nijedan subjekt nije ovlašćen da sam stvara dispoziciju (jedino na što je bio ovlašćen jeste. alternativne pravne norme daju ovlašćenje državnom organu unutrašnjih poslova da diskreciono odlučuju u slučaju davanja ili ne davanja odobrenja za nabavljanje.diskreciono pravo". One. to je. odnosno. (Npr.

drugih stručnih poslova i radnih zadataka Organi državne uprave i institucije koje raspolažu javnim ovlaštenjima u okviru upravne funkcije izvršne vlasti. 2) obavljaju upravni nadzor nad provedbom zakona i drugih propisa. 3) donose podzakonske propise za provedbu zakona i drugih propisa 4) pripremaju propise i daju preporuke iz oblasti zakonodavstva 5) daju odgovore na pitanja organa zakonodavne i izvršne vlasti koja se odnose na njihovu nadležnost. odnosno dioničarskih društava. dvije posljednje grupe normi spadaju u tzv. dakle. 3) norme koje regulišu prestanak upravno-pravnog odnosa. ustanova i drugih organizacija i zajednica u upravnom postupku vrše organi uprave prilikom odlučivanja o žalbi. normativnih i pojedinačnih upravnih akata. formalno pravo. što znači. 7) obavljaju i druge upravne i strucne poslove određene zakonom i drugim propisima. čine njihovu djelatnost koja se sastoji u vršenju: 1) upravnih poslova i 2) rješavanje u pojedinačnim upravnim stvarima i vršenje materijalnih operacija. Ove dvije norme su. bitna su obilježja djelatnosti državnih organa uprave koja su utvrđena ustavom i zakonom. S obzirom na činjenicu da u pogledu nastanka upravno-pravnog odnosa. Radi se o prvostepenim upravnim aktima organa 2 . pravnih i fizičkih osoba. 6) prate stanje u oblastima za koje su osnovani i odgovaraju za stanje u tim oblastima. te zakonitost rada i postupanja kada su za to ovlašteni zakonom. i to: 1) nadzor nad zakonitošću akata kojim se rješava u upravnim stvarima. 22. odnosno. prvenstveno imamo u vidu upravno-pravni odnos koji nastaje upravnim pojedinačnim aktom drzavnog organa uprave. autoritativno vrše poslove koji su im ustavom i zakonom stavljeni u nadležnost. Pored rješavanja u upravnim stvarima. izvršavanju obaveza. u njemu moraju biti sadražane prve dvije vrste norme. institucije koja raspolaže javnim ovlaštenjima. a poslovi koje državna uprava u vezi s tim vrši. Prvenstveni zadatak u vršenju upravne djelatnosti jeste u izvršavanju i primjenjivanju zakona i drugih općih akata. odnosno. 2) norme koje regulišu postupak zasnivanja upravno-pravnih odnosa (norme procesnog prava). u tipičnije i karakterističnije upravne poslove kojima se odlučuje o pravima i obavezama građana. odnosno. kao i poslovi koje ona obavlja. Postoje tri oblika upravnog nadzora. preduzeća. odnosno. nužne za nastanak upravno-pravnog odnosa. spadaju i poslovi vršenja upravnog nadzora. Nadzor nad zakonitošću akata kojima se rješava o pravima i obavezama građana. postupak razrješavanja sporova iz upravno-pravnih odnosa (procesne norme). U njih spadaju: 1) provode politiku i izvršavaju zakone i druge propise. 21. kao i zaštiti javnog interesa u upravno-pravnim odnosima možemo podijeliti u tri grupe: 1) norme koje regulišu prava i obaveze javnih organa i drugih subjekata u ovom odnosu (norme materijalnog prava). organizacija i zajednica. U vršenju upravnog nadzora organi uprave nadziru provedbu zakona i drugih propisa.Pravne norme koje regulišu djelatnost javnih organa u ostvarivanju prava. Očigledno. Oblici upravnog nadzora? Upravni nadzor je jedna od najznačajnijih komponenti ukupne djelatnosti uprave. Koje djelatnosti organa javne uprave vrši državna uprava radi izvršavanja prava i drugih pravnih akata? Sadržaj djelatnosti organa državne uprave u sistemu društvene regulacije. odnosno drugom pravnom sredstvu (instancioni nadzor). da on ne može bez njih nastati upravnim aktom.

građana i građansko-pravnih lica u pogledu pridržavanja zakona. Ovako postavljen ovaj oblik upravnog nadzora ipak se čini preširokim. kojima se rješava u upravnim stvarima i u vezi s tim poduzimaju se mjere za koje su zakonom ovlašteni. kao i institucija koje imaju javna ovlaštenja. ako zakonom nije drukčije određeno. Ovaj nadzor odnosi se na kontrolu zakonitosti nad radom preduzeća. • ostvaruju neposredan uvid u poslovanje i postupanje raznovrsnih organizacija i zajednica. organi uprave ne vrše samo prilikom odlučivanja o žalbi. odnosno nad određenim djelatnostima u društvu. predlaganje prestanka rada. Uže postavljanje ovog nadzora može se smatrati primjerenije izvršenim promjenama u društveno-političkom i društveno-ekonomskom sistemu. d. odnosno pokretanje postupka za ocjenjivanje zakonitosti općih akata preduzeća. ustanova i drugih organizacija. kada su na to zakonom ovlašteni. centralizovani samostalni organ ili organ u sastavu samostalnog organa državne uprave organizovan po funkcionalnom principu na nivou određene političko-teritorijalne zajednice. kada je to zakonom uređeno. c. inspekcijski nadzor. 2) nadzor nad zakonitošću rada preduzeća. a ostali oblici samo fragmentarno. već mogu imati i druga ovlaštenja (npr. U okviru nadležnosti organa državne uprave. Kontrolu zakonitosti ovih upravnih akata. privrednih društava. odnosno zabrane rada preduzeća. drugih propisa i općih akata. Neposredni vršioci poslova iz djelokruga inspekcijskih službi su inspektori kao najznačajniji službenici sa posebnim ovlaštenjima. je najznačajniji i najobuhvatniji. što je rjeđi slučaj. ustanova i drugih pravnih lica moze biti vezan za različite oblike djelatnosti kao što su: a.uprave i institucija koje imaju javna ovlaštenja (preduzeća. • vršioci nadzora su specijalizirani i posebno kvalificirani za obavljanje bitnih aktivnosti u okviru ostvarivanja ovog nadzora. preduzimanje drugih mjera za koje su ovlašteni zakonom. • vršioci nadzora raspolažu specifičnim ovlaštenjima i mogu primjenjivati posebna sredstva. 3) inspekcijski nadzor Inspekcijski nadzor. Nadzor nad zakonitošću rada preduzeća. • nadzor se sprovodi i posebnim metodama . odnosno da pruže potrebnu pomoć inspektoru u obavljanju tog nadzora. ustanove i druga pravna lica). kao specijalizirani oblik upravnog nadzora. kao treći oblik upravnog nadzora. • preduzimaju upravne i druge mjere za koje su ovlašteni zakonom. Od ostalih vidova upravnog nadzora. odnosno odlukom općinskog vijeća. rukovodilac organa uprave može ovlastiti i druge službenike tog organa koji imaju odgovarajuću stručnu spremu. inspekcijski vrše inspekcije organizovane kao "inspekcijske službe" određenog organa uprave ili. Njih. ustanova i drugih pravnih lica. b. pokretanje inicijative za drukčije uredivanje zakonom uređenih odnosa e. razlikuje se upravni nadzor po sljedećim osnovnim obilježjima: • vrši se nad uže određenim oblastima društvenog života. nalaganje izvršenja zakonom određenih obaveza. da izvrše inspekcijski nadzor. ustanova i drugih organizacija. Koja su to inspekcijska ovlaštenja? 47 . 23. predlaganje. kao i druge službenike s posebnim ovlaštenjima postavlja i smjenjuje rukovodilac organa uprave.inspekcijskim metodama. poništenje po pravu nadzora ill ukidanje konašnih rješenja). Izuzetno. odnosno društva. kada to potreba službe zahtijeva. ustanova. pa se kao takav u teoriji upravnog prava najviše i obrađuje. pa čak i u odnosu na raniji sistem.

• pregledavanje poslovnih prostorija i drugih objekata rada. odgovorno lice dužno je. U slučaju postojanja prekršaja. inspektor je dužan da bez odlaganja podnese zahtjev za utvrđivanje odgovornosti zbog povrede radne dužnosti. interne kontrole. To čine na razne načine (Naprimjer. počev od poslovodstva. su modifikacija osnovnih ovlaštenja u vršenju inspekcijskog nadzora. nego je neophodno da inspektori pri vršenju inspekcijske kontrole provode preventivne aktivnosti kao oblik mijenjanja stanja u oblasti kontrole. da je nepravilno sve aktivnosti inspektora svoditi isključivo samo na represiju. prekršaj. predstavlja. ovisno od svoje pozicije. Ukoliko se radi o organizaciji i zajednici čiji organ upravljanja imenuje političko-teritorijalna zajednica. Stoga. u pravilu. koje su. c) Represivna aktivnost Represivna aktivnost inspekcijskih organa dolazi do izražaja kada se ne otklone naređene nepravilnosti i nedostaci u određenom roku ili ako se radi o provedbi propisa ili općeg akta koji predstavlja povredu radne dužnosti. pozvani. O svakom inspekcijskom pregledu inspektor je obavezan sačiniti zapisnik o nađenom stanju. o čemu donosi pismeno rješenje. održavanjem stručnih sastanaka i savjetovanja inspektori trebaju voditi kampanju u cilju provođenja zakona). privredni prestup ili krivično djelo. pa do subjekata nad kojim se vrši neposredna kontrola. Ukoliko inspektor uoči da povreda 2 . jedan strožiji oblik prevencije inspektora koji se sastoji u pravu i dužnosti inspektora da naredi otklanjanje utvrđenih nepravilnosti i nedostataka u određenom roku. njihova "specijalna" ovlaštenja. kao i na korekciju ponašanja kontrolisanih subjekata. kao i procesa rada. posebno je značajna kada su u pitanju novi propisi ili značajnije izmjenjeni propisi. s tim što njegova dalja aktivnost zavisi od stanja koje je utvrđeno inspekcijskim pregledom. U vršenju inspekcijskog nadzora. vojnu i državnu tajnu. Bez obzira o kakvoj se inspekciji radi. Također. Aktivnost inspekcija. na licu mjesta ili podnosi zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka. • utvrđivanje identiteta lica kada je to potrebno. da pored ostalog. b) Korektivna aktivnost Korektivna aktivnost. aktivnost inspektora može biti: a) Preventivna aktivnost Preventivna djelatnost inspekcijskog nadzora prvenstveno se sastoji u stvaranju takve atmosfere kod što većeg broja subjekata nad kojim se vrši inspekcijska kontrola. inspektor je dužan čuvati poslovnu. jedan primjerak zapisnika uručuje se odgovornom licu. proizvoda i druge robe. Kakva može biti aktivnost inspektora? Treba imati u vidu. Inspekcija treba da pruži pomoć u provođenju propisa i mjera i da ukazuje na potrebu njihovog sprovodenja. putem sredstava informisanja. a to su: • ostvarivanje neposrednog uvida u poslovanje i postupanje raznovrsnih organizacija i zajednica. Zapisnik se sastavlja u skladu sa odredbama Zakona o upravnom postupku i sa njegovim sadržajem obavezno se upoznaje subjekt kontrole koji može staviti primjedbe na konstatovano stanje. službenu. da se otklone uzroci koji dovode do kršenja propisa i općih akata. • vršenje ličnih pretresa kada je to zakonom određeno. također. građana i građansko-pravnih lica u pogledu pridržavanja propisa i općih akata.Inspekcijska ovlaštenja su veoma raznovrsna i ovisna su od vrste inspekcijskog nadzora. zavisno od vrste i težine prekršaja. izriče i odmah naplaćuje novčanu kaznu. u cilju osiguranja zaštite zdravlja radnika ili ljudske okoline izvršiti značajna ulaganja. Ako se radi o povredama radne dužnosti. . U tom cilju je posebno zanačjno da svi subjekti u organizacijama i zajednicama. kao i kad treba. 24. isprava i drugih dokumenata. o nalazima inspektora upoznati taj organ kako bi se mogle preduzeti potrebne mjere na otklanjanju utvrđenih nepravilnosti. dejluju i u pravcu sprovodenja načela zakonitosti.

za tu namjenu stvoren predstavnički organ (ustavotvorna skupština).. Zakon donosi predstavničko tijelo (skupština. dužan je podnijeti nadležnom javnom tužiocu prijavu zbog učinjenog privrednog prestupa ili krivičnog djela. Zakon sadrži odredbe koje služe za donošenje podzakonskih akata. On se donosi po posebnoj prč eduri koju obično propisuje sam ustav. donošenje općih akata od strane izvršnih i državnih organa uprave.). Kao što vidimo. to su građani. uvijek je to. zakonodavne funkcije koju inače vrše predstavnička tijela. Ona počiva na tradicionalnoj podjeli pravnih propisa prema njihovoj pravnoj snazi na: a) Ustav Ustav je opći pravni akt najveće pravne snage koji donosi. postojeći predstavnički organ (skupština. Odredbe koje su sadržane u zakonu i koje sadrže apstraktne opće norme. izvršni organi i upravni organi. određenu podzakonsku funkciju. drugi subjekti. one akte kojima se stvara samo jedan element pravne norme. zbog čega je zakon poslije ustava najviši akt u hijerarhijskoj strukturi pravnih akata. Ustavom se određuju osnovi društvenog i političkog uređenja države.) koje ima karakter zakonodavnog organa vlasti. 25. tj. Koji su to opći pravni akti? Opći (normativni) pravni akti su svi oni akti koji pravnim normama na općenit način regulišu neke društvene odnose... odnosno. U upravno-pravnim odnosima. a pravnim propisima koji čine dio tog sistema pobliže se razrađuju načelne ustavne postavke u skladu s osnovama koje je uredio sam Ustav. norma koja sadrži i dispoziciju i sankciju (opći pravni akt) i. kojima se ureduju odnosi u društvu. za razliku od pojedinačnog pravnog akta koji sadrži pojedinačne norme. ustavi. kao fizička i pravna lica. odnosno. Za pojam općeg akta zajedničko je to što oni sadrže opće norme. tj. s jedne strane državni organa ili institucija koja raspolaže javnim ovlaštenjima. a s druge strane na one kojima se stvara potpuna pravna norma. na opće i pojedinačne. Donošenje općih pravnih akata predstavlja vršenje normativne funkcije koju u našem sistemu vrše predstavnički organi (zakonodavna funkcija). Na tim osnovama ustav uspostavlja normativni sistem. zakoni. akte kojima se stvaraju pravne norme možemo podijeliti. bilo. pojedinačnim pravnim aktima primjenjuju se na konkretan slučaj koj'-n se reguliše određeni 47 . bilo dispozicija ili sankcija (pojedinačni pravni akt). preporuke i dr. s druge strane. parlament. On razrađuje okvire u kojima se mogu kretati ovlašćenja donosioca drugih pravnih propisa (donosioca zakona i podazakonskih opće-normativnih akata). konvent i si. a. parlament. s jedne strane. konvent i si. pored. Zakonskim odredbama normativno se uređuje oblast društvenih odnosa koje ne mogu biti predmet podzakonskog normiranja. Ovakva podjela općih pravnih akata uslovila je postojanje hijerarhije pravnih propisa koje donose državni organi. Na osnovama ustava. b) Zakoni Zakoni su pravni akti niže pravne snage od ustava. rezolucije. kao i odredbe za donošenje pojedinačnih akata. podzakonski propisi i drugi akti općeg karaktera kao što su deklaracije.propisa predstavlja privredni prestup ili krivično djelo. uslovno kazano. (Npr. za donosioce pravnih propisa postoji potreba usaglašavanja njihove normativne funkcije prema ustavnim ovlaštenjima i dužnost donošenja nižih pravnih propisa (zakona i podzakonskih općih akata) koji će prema ustavu stajati u onim relacijama koje određuje i dopušta ustav. širi pojam od od njihove zakonodavne funkcije iz razloga što ona obuhvata. bilo specijalni i. kada su na to izričito ovlaščeni. Stoga je normativna funkcija kao djelatnost državnih organa uprave. Na osnovu općih pravnih akata ustanovljava se sistem za regulaciju odnosa u društvu/državi koji služi za ostvarivanje prava i izvršavanja obaveza (dužnosti) njegovih subjekata..

da su oni niže pravne snage od ustava i zakona. zakone donose centralni organi vlasti. nego je izvedena. Tako. U ovu kategoriju podzakonskih akata spadaju opći akti organa uprave. bilo da podzakonski akt reguliše materiju koja još nije zakonom regulisana. Podzakonski akti po naročitom ovlaščenju više pravne norme predstavlju takve akte za čije donošenje mora postojati ovlaščenje koje je sadržano u višoj pravnoj normi. Podzakonski opće-normativni akti se donose radi regulisanja različitih područja društvenog života. u unitarnim državama. pravnoj proceduri donošenja iz čega proizilaze i razlike u njihovom značenju). U njima se zakoni mogu međusobno razlikovati po određenim elementima (npr. podzakonske akte mogu donositi izvršni organi i organi uprave. Prva grupa se odnosi na način regulisanja pravnog odnosa. a karakteriše ih njihova raznovrsnost i brojnost. U zavisnosti od državnog uređenja. kao što znamo. Dakle. u složenim (federativnim) državama uz savezne zakone postoje i zakonidržava članica i u tom se slučaju najčešće saveznim ustavom ureduje njihov međusobni odnos. bilo organa ovlaštenih za njihovo donošenje.ovi pravni akti se donosi se radi izvršenja. U odnosu na nadležnost za njihovo donošenje. 2. Spontani (ustavni) podzakonski akti . Svi oni moraju posjedovati ovlaščenje za donošenje podzakonskih opće-normativnih akata. šire ćemo izložiti podzakonske opće pravne akte izvršnopolitičkih i organa državne uprave. b) nesamostalni spontani podzakonski akti . U svakom slučaju. U drugu grupu spadaju oni akti koji se donose da bi se njima regulisao odnos koji uopće nije regulisan. ne dopunjavaju. nego zamjenjuju zakon kao više pravno vrelo. To znači da ovaj podzakonski akt može biti donesen samo onda kada u višoj pravnoj normi postoji izričito ovlaščenje za njegovo donošenje. To su akti koji se donose prema cilju koji se želi postići donošenjem podzakonskog akta. bez obzira na naziv. bilo da podzakonski akt mijenja određene zakonske odredbe ili. na ovom mjestu. U zavisnosti od cilja koji se želi postići u regulisanju nekog pravnog odnosa. čak suspendira neke ustavne odredbe (uredbe sa zakonskom snagom). primjene zakona kao višeg pravnog vrela. olakšala primjena ili izvršenje nekog zakona. S obzirom da smo u u prethodnim izlaganjima (izvorima upravnog prava) šire objasnili pravnu prirodu podzakonskih opće-normativnih akata. nego samo kada su nato izričito 2 . Spontane podzakonske akte možemo svrstati u dvije grupe. spontani podzakonski akti mogu se podijeliti u dvije grupe: a) samostalni spontani podzakonski akti . Svi oni. a najčešće ih donose izvršno-politički i upravni organi. osnovna karakteristika podzakonskih općih akata jeste. nego se donosi na osnovu samog ustava. ovu vrstu pravnih akata donose oni državni organi čija vlast nije originerna.to su takvi podzakonski opće-normativni akti koji ne razrađuju. bilo da se donose radi izvršenja zakona. Također. odnosno. da bi se na drugačiji način regulisao neki društveni odnos. U ove akte spadaju uredbe izvršnih organa (vlade). a obuhvataju akte koji se donose da bi se omogućila. kao što smo već napomenuli mogu se odrediti kao opći akt čija je snaga slabija od zakona i može ih donositi predstavnički organ (zakonodavni organ). od onoga kako je on regulisan nekim ranijim zakonom. zbog toga što njegovi akti. bilo samih akata. bilo da se donose radi izvršenja propisa izvršnog organa. S druge strane.to su takvi akti za čije donošenje nije potrebno nikakvo posebno ovlaščenje koje je sadržano u višem pravnom aktu. Organi uprave ne mogu donositi svoje propise spontano. nego drugi državni organi. odnosno. uvijek imaju karaketer zakonodavnog akta (zakona). c) Podzakonski opće-normativni akti Podzakonski opće-normativni akti predstavljaju akte koje ne donose zakonodavni organi. npr. postoje različiti nivoi donošenja zakona. u pogledu ovlaštenja za njihovo donošenje. odnosno. postoje dvije osnovne grupe podzakonskih akata i to: 1. U oba slučaja potrebno je izričitoovlaščenje više pravne norme.društveni odnos.

odnosno.i postoji u pogledu pojma da se radi o »aktima vlade«. Mora se imati u vidu da je funkcija vlade drugačija od upravne funkcije u užem smislu. akata o spoljnopolitičkim i diplomatskim odnosima i si. Ovlašćenje za donošenje ove vrste upravnih akata obično sadrži i neki rok u kojem se podzakonski akt mora donijeti. Nesaglasnost koj. u teoriji se one dijele na slijedeće vrste: • uredbe koje izvršavaju (razrađuju) zakonske propise i stoga su one. Za razliku od ostalih akata koje donose organi uprave. U tom smislu. Po pravilu u njima se razrađuju osnovne norme koje sadrže zakoni u raznim oblastima. Pravna snaga podzakonskih opće-normativnih akata određena prema pravnoj snazi propisa na osnovu koji se oni donose. Po pravilu se podnose na odobrenje parlamentu. čime se omogućuje efikasnija primjena zakona i rasterećuju zakonodavni organi od donošenja mnogobrojnih pojedinačnih normi. a ona. ni same formalni. taj organ uvijek ima slobodu inicijative. a) Odluke Odluka je uobičajen naziv za razne vrste pravnih akata Uredbe Uredbe. mada je ona u uslovima vladavine klasično). niti samo materijalni kriterijumi. Bez obzira koji ih organ donosi (vlada ili šef države). po pravilu. jer svoju pravnu snagu crpe. shvaćeni u širem smislu riječi. Pravni osnovi za donošenje uredbi sadržani su u zakonima koji se odnose na određenu oblast i najčešće se prepušta da uredba reguliše uslove.i se prilikom analize karaktera ovih akata ne mogu koristiti. Radi se o organima »izvršne vlasti« (vlade). a iz njega se mora vidjeti koji organ treba da donese normu za izvršenje odgovarajućeg propisa. uslovno kazano. bilo na osnovu izričitog ovlaščenja sadržanog u konkretnom zakonu. postupak i ostale 47 . da takvi akti ne podliježu sudskoj kontroli zbog svoje prirode. potpuno je nesporno da u ovu vrstu podzakonskih opće normativnih akata spadaju akti kojima se uređuju: odnosi između vlade i parlamenta u. zasnovanu na ustavu. da za njih nije potrebna »zakonodavna habilitacija«. koji ovim aktima uređuju izvjesne odnose i slučajeve koji su od naročitog značaja za politiku države.. pa ih možemo podijeliti na: a) uredbe i b) odluke Bez obzira što su uredbe u materijalnom smislu veoma slične zakonima. poprilično neodređena. bilo na osnovu generalnog ustavnog ovlaščenja. podrazumijevajući tu i neke akte koje donose organi izvršne vlasti. razlikujemo dvije vrste ovih akata i to: 1. Samo izuzetno. „izvedeni" pravni akti. odnosi u zakonodavnoj sferi. očigledno proizilazi iz političke moći i uloge ovih organa u izvršnoj vlasti. ovlaščenje se daje široko i generalno. Ipak. ovlaščenje za donošenje podzakonskog opće-normativnog akta strogo je specijalizovano samo za određeno pitanje. a samo izuzetno može biti fakultativno određeno. ovi akti ne podliježu upravno-sudskoj kontroli. tj. a također i jednokratno je.). poziv sadržan u višem pravnom propisu. principa podjele vlasti. Pored toga. S obzirom. podzakonske opće-normativne akte izvršno-političkih organa (vlade) To je posebna vrsta pravnih akata koje donose izvršni organi. ovlaščenje je obično obligatorno. • uredbe sa zakonskom snagom . na čelu sa šefom države (predsjednik države. bez obzira što se sadržina ovih akata određuje isključivo prema formalnom kriterijumu. ' prilikom donošenja akata pomilovanja. prema organu koji donosi ove uglavnom limitativno nabrojane akte. Ovo ovlaščenje. iz razloga što neki autori ne prihvataju stajališta da je donošenje ovih akata vezano »političkim ciljem". predsjedništvo itd. a ne zato što postoji neki »poseban cilj« ili što ih donosi neki posebni organ.. autori upravnog prava saglasni su u tome d. vezana je isključiv« za njihovo izuzeće iz upravno-sudske kontrole.zakonom ovlaščeni. najčešće donosi Vlada.imaju snagu zakona i donose u izuzenim okolnostima ili teškim prilikama za državu. zbog čega se u teoriji smatra. kao najviše opće pravne akte poslije zakona. U tom smislu. obično se naziva "izvršnom klauzulom".

što znači da ona mora biti u skladu sa zakonom. što se uredbom daleko brže postiže. Stoga. prije svega nadležna za sprovođenje propisa . viši upravni organ bliže određuje način vršenja funkcija nižeg organa u okvirima postojećih pravnih normi. Nesumnjivo je. a iz razloga što je sam postupak donošenja uredbi jednostavniji. Ustavni osnov za donošenje Uredbe sa zakonskom snagom u Federaciji Bosne i Hercegovine sadržan je u Ustavu FBiH (član B. Naime. po pravilu. kao i sa Ustavom. Ipak. preko svojih organa. podzakonski općenormativni akti uprave predstavljaju njen unutrašnjii akt koji važi samo za odnosne upravne organe i ne tiče se subjekata izvan uprave. b) naredbe.uputstvo predstavlja pravni akt koji. te samo u cilju bržeg i dosljednijeg sprovođenja zakona može donositi određene propise.zakona. donose upravni organi. podzakonske opće-normativne akte državnih organa uprave Organi državne uprave u vršenju normativne djelatnosti mogu donositi opće-normativne podzakonske akte za koje su ovlašteni na osnovu ovlaštenja koje je sadržano u višoj pravnoj normi. kao po postupku samog donošenja.9). s obzirom da je takav način regulisanja suprotan osnovnim principima demokratije. To je poseban oblik općeg upravnog akta koji je po svojoj prirodi internog karaktera. obaveza i postupanja u toj oblasti. nego upotrebljavaju postojeće za bliže određivanje načina vršenja određenih tehničkih postupaka pri primjenjivanju prava. Narodna skupština RS-a nisu u mogućnosti to učiniti. Ove vrste općih pravnih akata vlade entiteta ovlaštene su donositi u slučaju opasnosti za zemlju. imaju tehnički karakter. čemu se često pribjegava i zbog preopterećenosti zakonodavne vlasti. izvršna vlast je. U pravnim sistemima mnogih zemalja vlade sve češće donose uredbe koje sadrže norme kojima se regulišu prava i obaveze u određenoj oblasti. kada Parlament FBiH. Vlada bilo kojeg od dva entiteta ne bi trebalo da preuzima zakonodavnu funkciju time što će isključivo uredbom regulisati odnos u određenoj materiji. u tome i jeste nmanja pravna snaga općih pravnih akata uprave koji.pojedinosti u toj pravnoj oblasti. da su uredbe poslije zakona najvažniji i najviši opći podzakonski normativni pravni akti koji su po svojoj materijalnoj strani veoma slični zakonima. S obzirom na svoj tehnički karakter. što ni kojem slučaju ne bi smjelo da postane pravilo. U opće pravne akte uprave nižeg pravnog učinka od zakona spadaju: a) uputstva. Time izvršna . koja po pravilu pripada parlamentu i tako izvršna vlast postaje nosilac i zakonodavne i izvršne vlasti. Regulisanje odnosa uredbama.3. nego samo izuzetak. Odnos uredbe prema zakonu je isti kao što je odnos zakona prema Ustavu. jer razrađuju način primjene pravnih normi koje su već donesene. ipak. 2. očigledno. a koje bi trebalo normirati zakonom. a) Uputstvo (uputa) . što je na štetu vlasti parlamenta. Njima se određuje na koji način će se primjenjivati neki drugi akt više pravne snage. što njihova snaga proizilazi iz više pravne norme. Uredbe se od zakona razlikuju po organu koji je nadležan za njihovo donošenje. Donošenju uredbi kojima se reguliše određena oblast pribegava se zbog hitnosti regulisanja prava. Uredba sa zakonskom snagom Uredba sa zakonskom snagom je opći pravni akt koji je ovlaštena donositi vlada. c) pravilnici i d) instrukcije. odnosno. kakav je naš sistem vlasti. U Bosni i Hercegovini ovlaštenje za donošenje uredbi sa zakonskom snagom imaju Vlada FBiH i Vlada RS. kao i određenih pitanja koja su vezana za propisivanje pravnih normi kojima se urđuju određeni odnosi sa građanima i drugim subjektima izvan uprave. Upravo. uredbe su veoma praktičan način normativneg regulisanja različitih društvenih potreba koje se teško ili veoma sporo mogu regulisati preko zakonodavnog organa iz prostog razloga što se radi o glomaznom organu koji se prilično teško sastaje i donosi svoje odluke. 106 Tako u sistemu podjele vlasti. 2 . Oni ne propisuju nove pravne norme.upravna vlast preuzima funkciju zakonodavne vlasti.

Preko njega se u okviru upravne organizacije. Različiti uslovi pod kojimma su se u datoj fazi društvenog razvitka pojavili sudski i upravni akti kao dve različite kategorije pravnih akata. najčešće se upotrebljava za bliže određivanje načina vršenja određenih tehničkih postupaka pri primjenjivanju prava.). s druge strane. Stoga. uputstvo nema obilježja pravnog pravila. nego se tiče organa koji ih donose i postupka donošenja. a ne akt kojim se propisuju nove pravne norme. viši opći pravni akt. Tako. Na koji način se rješavaju upravne stvari? Donošenje konkretnih pravnih akata vezano je za osnovnu djelatnost vršenja upravne funkcije državnih organa uprave. ni to pravilo nije bez izuzetka tako da se ponekad uputstvo upotrebljava i za propisivanje pravnih normi koje se odnose na građane i druge subjekte van uprave. tipičan konkretni pravni akt koji sadrži sankciju -jeste sudski akt. Općenito posmatrano. Zato je opravdano i nužno isticati i razvijati one lemente koji zbližavaju ove dve pravne kategorije. odnosno. npr. Da bi neko uputstvo bilo obavezno. Iz toga razloga. Uputstvo mogu izdavati.instrukcija je opći pravni akt uprave kojim se utvrđuju pravila i uputstva o načinu vršenja pojedinih upravnih i strčnih poslova od strane organa uprave i upravnih organizacija. Izdavanjem naredbe uprava izvršava određene poslove koji su propisani zakonom ili drugim propisom na osnovu zakona. postoji razlika. ostajući potpuno u okvirima dotad postojećih pravnih normi. Uputstva mogu biti individualna i generalna. obvezna i neobvezna. P. Uz to uputstvo se veoma često upotrebljava kao unutrašnji akt uprave prilikom donošenja važnih pravnih normi koje važi samo za odnosne upravne organe i ne tiču se drugih subjekata izvan organa uprave. pa se na njega se ne mogu pozivati treće osobe. ne moraju uvek postojati. odnosno. Pravni poredak ide u pravcu sve potpunijeg izjednačavanja režima sudskog 47 . naravno. ili tačnije rečeno dva postupka za realizaciju prava. odnosno. uputa za postupanje ili djelovanje u određenim situacijama. daje nižem organu. s tim što su neobavezna uputstva. d) Instrukcija . direktori itd. tj. ovi pravni akti koji sadrže konkretne pravne norme koje se dijele na dvije osnovne grupe i to: a) akti koji sadrže dispoziciju i b) akti koji sadrže sankciju. onaj kojim se razrađuje način primjene pravnih normi koje su već donesene. O tome. između ostalog. u pravilu. 26. od strane višeg organa. neobvezni opći pravni akti. Bez obzira što uputstvo predstavlja najniži opći pravni akt koji prvenstveno ima tehnički karakter. javnog interesa. c) Pravilnik . kažu pisci ovog shvatanja. njegova obaveza mora proizlaziti iz pravne norme. b) Naredba . odnosno. Klasičan konkretni pravni akt koji sadrži dispoziciju i koji se donosi na autoritativan način -jeste upravni akt. Zakon o upravi daje pravo direktoru državne upravne organizacije da u upravljanju ovom organizacijom. državnim službenicima i namještenicima daje uputstva za rad. kako nosioci izvršno-političkih funkcija (premijeri vlada.pravilnik je opći pravni akt uprave kojim se razrađuju pojedine odredbe zakon i propisa vlade radi osiguranja uslova za njihovu odgovarajuću primjenu. Ne postoji nikakva sadržinska razlika među ovim vrstama pravnih akata. Donosi se na osnovu ovlaštenja sadržanih u zakonu. manifestacije iste izvršne funkcije (tj. Akti koji sadrže i preciziraju dispoziciju mogu se donositi na autoritativan način i saglasnom izjavom volja stranaka prilikom njihovog donošenja. dok. Među njima mogu postojati sammo formalne: to su samo dva puta. ali ona nije stvar sadržine. dva načina. izvan državne upravne organizacije. odnosno).. uputstvo je opći pravni akt niže pravne strane kojim se određuje na koji način će se primjenjivati neki drugi. Ali. Dimitrijević navodi slijedeće: «Upravni i sudski akti su. tako i rukovodioci organba (ministri. radi njihovog izvršenja. pravnih osoba s javnim ovlaštenjima u provedbi i primjeni zakona i drugih propisa. Viši upravni organ uputstvom bliže određuje način vršenja upravne djelatnosti i funkcije nižeg organa. Između njih. Pod njima se podrazumijevaju akti koji se odnose na pojedine određene stvari (predmet).to je opći pravni akt uprave kojim se naređuje ili zabranjuje postupanje u određenoj situaciji koja je od općeg. 'primjena zakona').

akt mora biti donesen u postupku i sadržavati formu koja je propisana. opće norme se obično konkretizuju pojedinačnom normom. Njena primjena nije moguća u svakoj situaciji. s obzirom da se lica u istoj situaciji različito ponašaju. Za pravne akte državne uprave karakteristično je da se dijele se na 1) opšte (normativne) 2) konkretne (pojedinačne).. a koji se ne odnose na konkretne slučajeve. bilo razrađujući dispoziciju opće pravne norme. (Npr. (Npr. 1) Upravni pojedinačni akt uprave . Primjenom pojedinačnih pravnih normi subjekti prava i obaveza znaju kako da se ponašaju.Razmatrajući pitanje upravnog akta. 1) Pod opštim (normativnim) aktima državne uprave podrazumjevaju se oni koje ovlašteni organi donose u vršenju upravne djelatnosti. S obzirom na dejstvo koje akti ostvaruju u odnosima sa subjektima koje tangiraju. Nakon donošenja pojedinačnog akta prestaje proces stvaranja pravnih normi. U tom smislu.. uglavnom je u rukama državnih organa uprave i institucija koje raspolažu javnim ovlaštenjima za rješavanje upravnih predmeta prema pravilima upravnog postupka.).akta i upravnog akta». forma njegovog akta. po kojoj su svi građani dužni plaćati porez. je dužan platiti na ime poreza iznos od Pojedinačna norma se odnosi na individualni (konkretan) slučaj. i akti uprave mogu biti: • upravni pojedinačni akti. opće norme se najčešće smatraju uslovnim iz razloga što je njihova primjena vezana za ispunjenje nekog određenog uslova. N. Nadležnost za donošenje pojedinačnih upravnih akata. kada je on samostalno određuje. kojom se reguliše jedan upravno-pravni odnos. ovim aktima se propisuju pravila ponašanja neodređenog broja lica i neodređenog broja 2 . Bez obzira na to koji je subjekt nadležan za donošenje upravnog pojedinačnog akta kojim se rješava o sticanju prava ili o izvršavanju obaveza. bez obzira koliki je broj pojedinaca čije se ponašanje reguliše. bilo u cjelini ili djelimično. sticanje državljanstva na osnovu Zakona. ne mora uvijek značiti da je u pitanju pojedinačni upravni akt. norme koje sadrže odredbu. (Npr. tačno određen slučaj. mada postoje slučajevi da se opća norma primjenjuje na neku konkretnu situaciju. i on se po pravilu u normi konkretizuje.). odnosno. roditelj je dužan da izdržava svoju djecu itd. mogla bi se označiti kao djelatnost donošenja upravnih akata i i vršenja materijalnih operacija kao tjelesnih radnji iza kojih stoji legitimna državna prinuda. • ostali konkretni akti državne uprave. uvijek imamo u vidu pojedinačan pravni akt koji sadrži ili stvara pojedinačnu normu. Prema tome. mada ovakva podjela nije bez izuzetka.N. Pojedinačne norme se odnose samo na jedan. Određivanje akta prema njegovoj sadržini ili prema formi. generalan način. Iz ovog razloga. • akti poslovanja. upravna funkcija državnih organa i institucija koje raspolažu javnim ovlaštenjima. Stoga. bilo u slučaju pravne praznine. kao i s obzirom na njihovu formu i sadržinu. Njihovo ponašanje znači konkretizaciju opće pravne norme koja je sadržana u aktima više pravne snage kada ovaj akt određuje pojedinačnu dispoziciju. dok su pojedinačne bezuslovnog karaktera. On se ne bi mogao regulisati općom pravnom normom koja je sadržana u općem aktu iz razloga što se radi o apstraktnoj normi koja važi za neodređen broj slučajeva i neodređen broj subjekata. jer se njom ne može regulisati ponašanje ljudi u svim pojedinačnim prilikama. ali djelovanje pravnog poretka ne prestaje iz razloga što slijedi njegovo izvršenje koje se sprovodi ljudskim radnjama. već ragulišu pravne situacije na apstraktan.. nego može biti u pitanju pravni posao iz čega se vidi da postoje dva vida upravnog djelovanja: a) donošenje pravnih akata i b) vršenje materijalnih operacija.

a ako sadrže normu koja se odnosi na konkretan slučaj. S obzirom da postoji osnovna podjela na opće i pojedinačne pravne akte. potpuni pojedinačni pravni akti su rijetkost u pravnom poretku. Eksterni pravni akti organa državne uprave deluju prema trećim licima (građanima.tj. u teoriji često naziva sekundarna dispozicija. Organi uprave mogu donositi normativne akte (propise) samo ako su zakonom na to ovlašćeni. radi se o aktima koji sadrže samo dispoziciju ili samo sankciju. organizacijama i t d. dok za druge možemo reći da su nepotpuni. Upravne radnje prema materijalnim dobrima. da ne deluju na autoritativan način i ne pojavljuju se u odnosu na ostale učesnike nekog imovinskopravnog odnosa sa jačom voljom. (Naprimjer. Radi se o konkretnim aktima državne uprave koji ne spadaju u upravne akte i akte poslovanja. Materijalni akt ne sadrži pravnu normu. Na osnovu normativnih akata uprave raspravljaju se konkretni slučajevi u odnosima koji su tim aktima regulisani. upravni akti se mogu podijeliti i na interne i eksterne pravne akte. uklanjanje pijanog lica sa određenog mjesta. U ostale konkretne akte državne uprave spadaju: 1) evidentiranje (akti evidencije).slučajeva.). c) da sadrži dispoziciju. Ono što je bitno naglasiti. stoga. pa ih stoga. Ako sadrže normu koja se odnosi na neodređen broj slučajeva. i si. akte koji sadrže i dispoziciju i sankciju. postoje i razne vrste drugih upravnih radnji kao što su pregled vozila. 3) Ostali konkretni akti državne uprave .sadržana je u upravnom aktu i treba shvatiti kao zahtjevano (primarno) pravilo ponašanja. tj. Da bi neki pravni akt bio upravni treba biti? Da bi neki pravni akt bio upravni akt. Obilježje da je pravni akt . naprimjer. 4) davanje objašnjenja. nego se sastoji u vršenju radnji. Interni pravni akti organa državne uprave nastaju u okviru upravnog aparata i u njemu izazivaju određena pravna dejstva (stručna uputstva ili instrukcije. Obilježje da je upravni akt pojedinačan (konkretan). a koje ne spadaju u navedene tri grupe (inspekcijski pregledi. važno je napomenuti da se u njih ubrajaju akti državne uprave koji nemaju elemente upravnog akta i ne proizvode pravno dejstvo koje daju upravni akti. onda se radi o općim aktima. ako učini prekršaj (delikt). pravilo ponašanja. što znači.Za akte poslovanja karakteristično je. 4) Ostali materijalni akti uprave . b) da je pojedinačan (konkretan).Također. Naprimmjer. da su to dvostrani akti koji se sastoje u izjavi volje organa uprave zbog čega oni takvim aktima ne vrše funkciju vlasti. Pored ove podjele. da sadrži pravnu normu. npr. podrazumijeva da se upravni akt odnosi na tačno određenog pojedinca i tačno određeni slučaj.). Sporove nastale povodom akata poslovanja rješavaju redovni sudovi. Dispozicija . onda se radi o konkretnim ili pojedinačnim aktima. iseljenje iz stana itd..110 Sankcija se. dok sankcija dolazi u obzir samo onda ako se lice ne ponaša u skladu sa dispozicijom. 2) Akti poslovanja . tj. Pravni akti se dijele na opće i konkretne. 2) uvjerenja.). 3) interni akti državne uprave (uputstva i si.). to za prve mmožemo reći da su potpuni pravni akti. također se smatraju materijalnim operacijama. on mora u sebi sadržavati slijedeća obilježja: a) da je to pravni akt.U pogledu ostalih konkretnih akata državne uprave. odnosi se na opće 47 . uništavanje stoke zaražene nekom bolešću i sl. Donose ih organi uprave donose u procesu svog funkcionisanja.Također. poslovi izvršenja u upravnom postupku itd. pretres stana i dr.). Pored njih. 27. izvještaji. u ponašanju koje je regulisano normama. nećemo šire objašnjavati. U zemljama u kojima se državna organizacija zasniva na načelu podjele vlasti organi državne uprave u velikom obimu donose normativne akte. ugovori koje je zaključio organ državne uprave sa organizacijama i pojedinim građanima u imovinsko-pravnom odnosu).tu spadaju mnogobrojne druge radnje koje vrše organi uprave. odnosno. upravne radnje se mogu preduzimati i prema ljudima kao što je. zavisno od toga kakvu normu sadrže.

tj. oni nepotpuni pojedinačni akti koji sadrže dispoziciju dijele se na upravne akte i pratne poslove. 8) Rješenja i zaključci.pravne akte. obavezuje i protiv njegove volje. organizacije i zajednice. 3) Pozitivni i negativni upravni akti. Akti u formalnom smislu su oni koji su izdati od organa državne uprave po propisanom postupku.zasniva se na jačoj volji državnog organa u odnosu na drugog subjekta čije se ponašanje aktom reguliše. državnog organa. Dakle. U drugom slučaju dolazi do stvaranja. i pravni posao koji nastaje u vidu sporazuma ugovornih strana može se izvršiti prinudnim putem. (Npr. najveći broj autora upravnog prava usvaja podjelu upravnih pojedinačnih akata na: 1)Individualni i generalni upravni akti. ili dispoziciju ili sankciju. Vrste upravnih akata? Već smo istakli da se upravni akti kao pravni akti uprave mogu biti posmatrani u formalnom i materijalnom smislu. jesu sudski akti. sadrže oba normativna elementa. u pravilu. potpuno nezavisno od pristanka ili saglasnosti druge strane u upravno-pravnom odnosu. To znači da se putem upravnog akta. nepotpuni pojedinačni pravni akti sadrže. 6) Akti koji se donose po službenoj dužnosti i akti koji se donose po zahtjevu stranke. a kod sudskog akta. bilo fizičkog ili pravnog lica.Upravnim aktom zasniva se upravno-pravni odnos kojim se ostvaruju prava i izvršavaju obaveze. Za upravni akt je karakteristično da se može prinudno izvršiti dispozicija koju on sadrži (Npr. a s druge strane. 5) Akti koje donosi jedan organ i zbirni akti (akti koje donose dva ili više organa) složeni . jer ima snagu izvršne isprave. jednostrano od strane upravnog organa primjenjuje pravna norma na konkretan slučaj u kojoj je sadržana dispozicija koja subjekta čije se ponašanje reguliše. s jedne strane. 4) Pravno vezani i akti koji se donose na osnovu slobodne ocjene. Individualni i generalni upravni akti Ova podjela je izvršena s obzirom na činjenicu da li se upravni akti odnose na individualno određena ili na neodređena lica. U drugom slučaju nastaje pravni posao kao građansko-pravni odnos koji nastaje u zavisnosti od slobodno izražene volje njegovih subjekata. kompleksi upravni akti. mmože se izvršiti prinudnim putem. prilikom donošenja dispozicije. Zakon sadrži i dispoziciju i sankciju). s jedne strane i drugog subjekta kao učesnika u sporazumu. kojim se na jednostran način primjenjuju pravne norme na konkretan slučaj. 28. a u drugom slučaju u pitanju je pravni posao. rješenje o plaćanju poreza). Obilježje da akt sadrži dispoziciju podrazumijeva da može biti donesen na dva načina: 1) autoritativno na osnovu jače volje državnog organa ili institucije koja raspolaže javnim ovlaštenjima (upravni akt) i 2) pristankom lica na čije se ponašanje akt odnosi (pravni posao). Ovo obilježje dolazi do izražaja kod upravnog akta. u prvom slučaju radi se o upravnom aktu. kao što smo napomenuli. dok su akti u materijalnom smislu oni kojima se izražava volja državnog organa ili institucije koja vrši javna ovlašćenja.. poravnanje kojen je zaključeno između državnog organa. a nepotpuni pojedinačni akti koji sadrže sankciju. kao drugog učesnika u tom odnosu. 1. i dispoziciju i sankciju (npr. zasnivaju se upravnopravni odnosi. U pravnoj teoriji postoji više vrsta pojedinačnih upravnih akata zavisno od toga koji se kriteriji uzimaju za njihovu podjelu. Ono podrazumijeva da će nadležni organ donijeti pravni akt i kada stranka za takvo nešto nije zainteresovana. s druge strane. Kao što vidimo. građanina. Obilježje autoritativnosti upravnog akta . 7) Akti doneseni u pisanoj i usmenoj formi. S druge strane. Tako. To znači da se podjela zasniva na identifikaciji lica o čijim se 2 . Kao što smo istakli. Preko tih normi ispoljava se neposredno pravno dejstvo u pogledu prava i obaveza subjekata upravno-pravnog odnosa koji nastaje na osnovu pravnog akta. jer sadrži normu koja mu daje snagu izvršne isprave. Također. d) da je autoritativan. prilikom donošenja sankcije. 2) Konstitutivni i deklarativni upravni akti. da oni.

b) generalne upravne akte Generalni upravni akti su.). kada se u upravnom aktu poimenično navodi više lica. odnosno. što znači da oni djeluju samo ubuduće. U tom smislu. ključna razlika vezana je za pravnu normu koju oba pravna akta sadržed. individualni upravni akti se dijele na: a) konstitutivne upravne akte To sutakvi pojedinačni pravni akti kojim se stvaraju. ranije nije bio uspostavljen upravno-pravni odnos između organa i stranke. akti kojima se nalaže plaćanje poreza. bez obzira na njihov broj. Naime. mijenjaju ili dokidaju) upravno-pravni odnosi ili se samo utvrđuje postojanje pravnog odnosa.kao pravilo ponašanja za neodređen broj lica i slučajeva. također. Konstitutivni i deklarativni upravni akti S obzirom na činjenicu da li se upravnim aktom formiraju (stvaraju. akt kojim se nalaže obavezna vakcinacija lica određene dobi). upravni akti se dijele na: a) individualne Za individualne upravne akte je karakteristično da je lice na koje se odnosi taj akt poimenično navedeno u tom aktu. takav upravni akt predstavlja odobrenje za otvaranje radnje). bilo građanin. akti pojedinačnog karaktera kojim se na autoritativan način rješava neki konkretan slučaj. po tome što lica u aktu nisu navedena. također. kao fizičko ili pravno lice. Također. rješenje kojim se dozvoljava izgradnja objekta na nekom zemljištu. Vidimo da se generalni pojedinačni upravni akti razlikuju od individualnih upravnih akata po subjektu upravno-pravnog odnosa na kojeg se akt odnosi. 2. npr. konstitutivni upravni pojedinačni akt bio bi i onaj kojim prestaje neki pravni odnos 47 . pa je zadatak akta baš u tome da ga formira. da su sva lica koja su ostvarila prihod veći od 22. također. generalni upravni akti više podsjećaju na opći akt. rješenje o eksproprijaciji većeg kompleksa zemljišta koje je vlasništvo većeg broja lica. Iz istih razloga. generalni upravni akt je onaj čija dispozicija nalaže. taj subjekt. Iz ovog primjera se vidi da lica nisu određena. cjepljenje djece od sedam godina od zarazne žutice). Upravo. zajednica ili udruženje. To znači da se upravni pojedinačni akt odnosi na konkretan slučaj. obavezama ili pravnim interesima odlučuje upravnim aktom.pravima. ili. Takvi su svi oni upravni akti pojedinačnog karaktera kojima se formiraju određeni upravno-pravni odnosi.000 KM. za razliku od individulanij pojedinačnih upravnih akata. u kojem lica na koja se taj akt odnosi. također. Za razliku od individualnih upravnih akata. u generalnim pojedinačnim upravnim aktima. generalni upravni akti se i razlikuju od općih akata koji su apstrktni i odnose se na neodređen broj slučajeva i neodređen broj lica. konstituivni upravni akt bio bi i onaj kojim se mijenja upravno-pravni odnos koji je od ranije postojao. pri čemu opći akt akt sadrži opću normu . nisu poimenično navedena. izdavanje dozvole za nošenje oružja itd. dužna platiti porez.. ali koja se iz takvog akta veoma jednostavno mogu odrediti. dok generalni upravni akt sadrži pojedinačnu normu samo za jedan slučaj (Npr. nego su odrediva. Očigledno je da kod ove vrste upravnih akata. ukidaju ili mijenjaju pravni odnosi kojima se na autoritativan način rješava o sticanju prava ili o vršenju obaveze. nego su odrediva. lica se akt konkretno i odnosi. organizacija. što ga i razlikuje od općeg akta (Npr. bez obzira koliko ih ima (npr. iako lica u aktu nisu poimenično navedena. nije poimenično navedeno. Kada nadležni organ državne uprave izda rješenje kojim dozvoljava izmjenu namjene stambenog porodičnog objekta u stambeno poslovni objekata pa mijenja svoje ranije rješenje u kojem je dispozicija sadržana u aktu dozvoljavala izgradnju stambenog porodičnog objekta. (Npr.). Zbog toga. Ova vrsta upravnih akata ima pravno dejstvo "od momenta izdavanja upravnog akta" (dejstvo ex nunc). opet se radi o individualnom upravnom aktu. Naravno. U pitanju je akt čiji dispozitiv tačno upućuje na koja se lica odnosi. generalni upravni akti se odnose na više lica koja se u aktu poimenično ne navode. (Npr..

(Npr. što znači da oni važe unazad. da konstitutivni upravni akti mogu razvrstati na akte kojim se stvaraju upravno-pravni odnosi. ii. dakle. iv. a ne od momenta izdavanja upravnog akta. od momenta kad su se stekle određene okolnosti koje su bile od uticaja na stvaranje pravnog odnosa. jer je ovdje bitnmo da se prizvode promjene u pravnim odnosima. tj. koji ukidaju postojeće upravno-pravne odnose. rješenje nadležnog organa uprave kojim se dozvoljava prestanak obavljanja neke djelatnosti. odnose se na akte kojima nastaje upravno pravni odnos. odnosno. Negativni upravni akti mogu biti doneseni i šutnjom uprave. To je posebna vrsta upravnog akta kada nadležni organ nije povodom zahtjeva stranke uopće odlučio. pa se ovim aktima samo utvrđuju. Ovi akti se najčešće donose povodom zahtjeva stranke. 3. da se odbije stvaranje bilo kakve promene u postojećim pravnim odnosima.rješenje o sticanju prava na penziju. Iz toga razloga. tako. dekonstitutivne. jer se njim samo potvrđuje da je lice steklo pravo na osnovu ispunjavanja uslova za penziju koji su propisani zakonom.). predstavlja deklarativni pravni akt.Pozitivni i negativni upravni akti Zavisno od toga da li je upravnim aktom proizvedena neka promjena u upravno-pravnim odnosima ili nije. nije donio rješenje u propisanom roku. stiče neko pravo ili. b) deklarativne upravne akte Deklarativni upravni pojedinačni aktgi su oni akti kojima se potvrđuje postojanje nekog upravno-pravnog odnosa. pozitivne upravne pojedinačne akte Pozitivni su oni upravni akti koji proizvode neku promjenu u postojećim pravnim odnosima. u negativne upravne akte spadaju akti kojima se odbija zahtjev za izdavanje dozvole za nošenje oružja. izvršava neku obavezu. dok se treći i četvrti akt odnose na akte koji nešto mijenjaju u postojećem pravnom odnosu. bez obzira da li je to korist ili nije stranke (što je bilo bitno kod razlikovanja ovlaščujućih akata od obavezujući upravnih akata). a ne stvaraju pravni odnosi i pravne situacije. mijenjaju postojeći ili se ukidaju ili nište postojeći pravni odnosi. To su. bilo da se tim aktima stvaraju novi odnosi. (Npr. odnosno. ali je on i obavezujući za stranku. i koje su vrste pravno vezanih akata? 2 . možemo ili podijeliti na: i. rekonstruktivne. odnosno. a ne na osnovu akta). Negativni upravni akti ne mogu steći pravnosnažnost. pozitivan je akt o razrezu poreza.. Prva dva akta iz ove podjele. negativne upravne pojedinačne akte Negativni upravni pojedinačni akti su oni pravni akti u kojima je sadržana izjava volje nadležnog organa. da ga konstatuje. Kakvi su to. U skladu sa onim što smo istakli. ili koji na osnovu ovih akata prestaju. kojim se ti odnosi mijenjaju. akti koji potvrđuju da su u konkretnom slučaju ispunjeni zakonski uslovi za nastupanje određene pravne situacije i da ta situacija postoji. Pozitivne akte ne treba miješati sa ovlaščujućim (favorabilnim) upravnim aktima. naprimjer. 29. Očigledno je. na akte koji ukidaju postojeći pravni odnos. odnosno.koji je ranije postojao. odbija zahtjev za otvaranje zanatske radnje i dr. 2. pa stranka povodom njega može izjaviti žalbu nadležnom organu kao da je povodom njenog zahtjeva donseno negativno rješenje.. iii. (Npr. odnosno. ovlaščujuće (favorabilne). kada se zahtjev njen odbija u pogledu priznanje nekog subjektivnog prava ili pravnog interesa. obavezujuće (onerozne). upravni akti se dijele na: 1. pravno dejstvo deklarativnih upravnih pojedinačnih akata je ex tune.). da kod deklarativnog upravnog akta već postoji određeni pravni odnos i zadatak je tog akta samo da utvrdi njegovo poxstojanje. odnosno. kojim subjekt iz tog odnosa ili. što znači da je i onerozan.

odnosno. rješenje inspekcijskog organa). organ javne uprave pokrenuće postupak za donošenje upravnog akta po sosptvenoj inicijativi (vlastitoj volji). ako su ispunjeni uslovi predviđeni pravnim propisom. s obzirom na postojeće činjenično stanje. Objasnite jedno rješenje o glavnoj stvari? Rješenje kao upravni akt kojim se odlučuje o glavnoj stvari (predmetu). 32. a samo izuzetno može se izdati i usmeno. To znači da se pravno vezani upravni akti donose uvijek kada su ispunjeni uslovi sadržani u materijalno-pravnom propisu. Prilikom donošenja akata po službenoj dužnosti. usmeno objavljeno ili saopćeno rješenje. nego je dužan da primijeni propis koji na to upućuje.. Odluka koju organ donosi rješenjem vezana je za upravnu stvar koja 47 . u pismenoj formi Pravilo je da se upravni akt donosi u pismenoj formi. Također. Kod njega se ne radi o donošenju rješenja. treba. Izjava jače volje kojom se uspostavlja upravno-pravni odnos može biti data na dva načina i to: 1. 2. uvijek kada to određuje zakon ili na zakonu zasnovani propis ili kada utvrdi ili sazna da. pa je njegovo ponašanje unapred određeno pravnim propisom i konkretnim činjeničnim stanjem. To su takvi akti kod kojih je zakonom unaprijed propisano da se oni imaju donijeti i kakva mora biti njihova sadržina.). kakvo rešenje mora donijeti. Izjava jače volje se daje na dva načina za upravno-pravne odnose? Poznato nam je da upravni akt predstavlja jednostrani izraz jače volje državnog organa i da njegova dispozicija upućuje na neko pravo ili neku obavezu. pod upravnim aktima koji se donose po službenoj dužnosti moraju se podrazumijevaju akti koje organi javne uprave donose po svojoj inicijativi (Npr. nego samo o njegovom saopćavanju nakon usmene rasprave. 30. po zahtjevu stranke organ koji je donio usmeno rješenje dužan ga je izdati u pismenoj formi najkasnije u roku od osam dana od dana njegovog usmenog saopštavanja. ima pravo narediti njegovo administrativno izvršenje bez odlaganja.Osnovna karakteristika pravno vezanih upravnih akata jeste u tome što pravna norma koja je sadržana u aktu na imperativan način određuje kakvu radnju organ mora preduzeti. U tom slučaju. 31. Organ koji je donio usmeno rješenje. u usmenoj formi Upravni pojedinačni akt se donosi usmeno u slučajevima kada se radi o preduzimanju izuzetno hitnih mjera u cilju osiguranja javnog reda imira. u pravno tehničkom smislu predstavlja odluku organa javne uprave kao što presuda u istom smislu predstavlja odluku sudskog organa. rješenje kojim se odobrava bavljenje određenom djelatnošću ako subjekt ispunjava uslove koji su propisani zakonom. rok za žalbu teče od dana dostavljanja rješenja. Pisani akt se izdaje na papiru pisan kompjuterom ili pisaćom mašinom na jednom od tri službena jezika u Bosni i Hercegovini. upravni akt kojim se oduzima imaocu oružja odobrenje za držanje i nošenje oružja. Kao što vidimo. Koji su to upravni akti koji se donose po službenoj dužnosti? Upravni akti koji se donose po službenoj dužnosti su akti koje nadležni organ donosi po vlastitoj inicijativi (npr. Od usmenog rješenja moramo razlikovat. pokrenuti upravni postupak i donijeti upravni akt po službenoj dužnosti. moraju imati onu sadržinu koja je predviđena pravnim propisom. Organ uprave nema ovlaščenja da bira između više alternativa. a ne od dana njegovog saopćavanja. rješenje inspektora kojim se vlasniku trgovinske radnje nalaže zatvaranje dok ne otkloni uočene nedostatke u radu). te sigurnosti javnog poretka u cilju otklanjanja neposredne opasnosti po život i zdravlje ljudi ili imovine većeg obima.. radi zaštite javnog interesa. Pravno vezani upravni akti. Najveći broj upravnih akta su pravno vezani upravni akti (rješenja o odobrenjima). Inicijativa za donošenje pravno vezanih akata i njihova sadržina zakonom su unaprijed određeni (Npr.

a zaključcima se upravlja postupkom. Na kraju.. Sto se subjekta koji. da je razlika između rješenja i zaključaka samo procesne prirode. učestvuje u upravno-pravnom odnosu. akata koji se donose na osnovu diskrecione ocjena. Ono mora sadržavati svoje sadržajne elemente i biti pravilno doneseno i na zakonu zasnovano. tada se izdavaocem upravnog akta označava lice koje rukovodi tim organom. u najmanju ruku neuredan. kao druga strana. što se rješenjima odlučuje o glavnoj stvari u postupku. slobodnih upravnih akata. onda se radi o akcesornom aktu. Razlika između njih je u tome. upravno pravo i ne poznaje akte drugog naziva. Uvod. I on sam sadrži određene obavezne dijelove. a zahtjev stranke se uvažava. Također. bio. naziv subjekta (subjekata). tada je neophodno navesti zakonskog zastupnika koji to lice zastupa i predstavlja u postupku pred 2 . osim kada je u javnom interesu zakonom ili uredbom izričito predviđeno da se takav akt ne obrazlaže. pravnu normu. Šta sadrže zaključci u upravnim aktima? Sve što je naprijed kazano za rješenje. Uostalom. također. U slučaju da se u svojstvu izdavaoca organa uprave javlja organ kojim rukovodi kolektivni organ (zborni organ). prvi je sadržajni elemenat pojedinačnog upravnog akta. uz napomenu da je on. njihovih zastupnika i punomoćnika.može biti vezana za neko pravo ili neku obavezu. odnosno. oni sadrže obrazloženje. oni mogu biti označeni imenom i prezimenom kao nosioci prava i obaveza. Taj dio akta sadrži: naziv izdavaoca upravnog akta. Postoje i tzv. stranaka koje su učestvovale u postupku. Sadržajni elementi upravnih akata? Naprijed smo naglasili da je pojedinačni upravni akt određen u formalnom i materijalnom smislu. u vezi zaključaka i rješenja. 34. Ukoliko upravni akt izdaje organ kojim rukovodi inokosni organ. zaključak je nesumnjivo pojedinačni upravni akt koji služi za odlučivanje o pitanjima koja se tiču samog postupka kada se radi pitanjima postupka koja mogu biti od uticaja na ostvarivanje i zaštitu prava i interesa stranke. „kratkog izlaganja zahtjeva stranke" i pozivanja na pravne propise na osnovu kojih je stvar riješena. kod kojih je jedini sadržajni elemenat dispozitiv u vidu zabilješke u spisu. ako se radi o jednom ili više lica. zaštitu javnog intersa u nekom konkretnom slučaju. odnosno. odnosno. Upravni akt se donosi u pismenoj formi i mora sadržavati odgovarajuće sastavne dijelove kao sadržajne elemente. 33. odnosno. Kada se donosi u pismenoj formi. jer ne sadrži sastavne djelove. Ova vrsta rješenja se donosi ako se radi o jednostavnim upravnim stvarima u kojima u postupku učestvuju dvije ili više stranaka. s tom razlikom što se obrazloženje sastoji od tzv. Ukoliko je dat u usmenoj formi. gotovo da bi se moglo reći i za zaključak. ako u postupku učestvuje pravno lice. odnosno. bez kojih bi upravni akt. Rješenje je autoritativni upravni akt koji se izdaje jačom voljom organa državne uprave ili institutcije koja raspolaže javnim ovlaštenjima. niti druge namjene.120 Iz prednjeg vidimo. pojedinačni upravni akt kojim se odlučuje o pitanjima vezanim za postupak donošenja upravnog akta. treba znati da. tada se radi o aktu tog tijela i trebalo bi navesti sastav organa koji je donio odluku navedenu u dispozitivu upravnog akta. Osnovni sadržajni elementi upravnog akta su: 1. upravnu stvar (predmet upravnog postupka). konkretizacija predmeta i subjekata između kojih se stvara upravno-pravni odnos. rješenja sa skraćenim obrazloženjem. odnosno. To su takvi pojedinačni upravni akti koji posjeduju sadržajne elemente kakve posjeduje i redovno rješenje. s tim što je zaključak u upravnom postupku pojedinačni upravni akt akcesorne prirode. i jedni i drugi. datum izdavanja upravnog akta. uvod (konkretizacija predmeta i subjekata upravnog akta). koji u potpunosti i nije upravni akt. u pravnom prometu organa javne uprave mogu postojati rješenje koja uopće ne sadrže obrazloženje. odnosno. s tim da nijedna od njih ne prigovara postavljenom zahtjevu. predstavljaju pojedinačne upravne akte koji su po formi potpuno jednaki. datum rješavanja upravne stvari. Sto se tiče tzv.

rješidba i si. sadrži u redoslijedu koji ćemo istaći. tj. uputstvo o pravnom sredstvu (pravnom lijeku) koje može biti upotrebljeno protiv tog rješenja. pošto upravni akt može biti i generalan. prema odredbama ZUP-a.. odluka. navodi se kratak sadržaj zahtjeva stranaka kao subjekata u upravnom postupku. odluka (rješidba) kojom se rješava predmet upravnog postupka. dispozitiv (odlučenje o pravnoj stvari. kao i datum rješavanja upravne stvari. Obrazloženje upravnog akta. da po zakonu mogu koristiti određeno pravno sredstvo (pravni lijek) protiv odluka (rješenja i zaključaka). o pravu na pokretanje upravnog spora ili drugog postupka pred sudom. eventualno.). zatim naznačenje da žalba ne odlaže izvršenje rješenja. zahtev za zaštitu zakonitosti itd U upravnom postupku. odnosno. „uputstvo o pravnom lijeku" kojim se strankama kno subjektima upravnog postupka daje pravo.. jasna i precizno izražena u pisanom obliku. dispozitiv sadrži odluku o troškovima. dodatke upravnom aktu. slijedi obrazloženje koje ima sasvim drugi karakter. donesenih od strane organa javne uprave u upravnom postupku. 2. odnosno. postupka. Subjekti ne moraju biti uvijek označeni poimenično. razloge zbog kojih neke dokaze nije uzeo u razmatranje. Dispozitiv je najvažniji dio upravnog akta koji također. Nakon toga. Pojedinačni upravni akt ne sadrži uputstvo ukoliko se radi o vanrednim pravnim lijekovima (obnova postupka. jer se preko njega učvršćuje načelo zakonitosti. Bez obzira što obrazloženje u formalnom smislu ne zahtjeva izričito nabrajanje obaveznih sastavnih dijelova. u akt se unosi pravna norma koja ovlašćuje organ javne uprave da izda upravni akt. ipak. a nakon toga. Na osnovu izvedenih dokaza utvrđuje se činjenično stanje i izvodi zaključak koji je komplementaran materijalnoj pravnoj koja je bila osnov za dispoziciju koja je sadržana u dispozitivu.N. potrebno je dati ocjenu izvedenih dokaza kao i njihovu povezanost . nesumnjivo je. te.. odnosno. Ukoliko je postupak pokrenut po službenoj dužnosti. Nakon navođenja podataka donosioca upravnog pojedinačnog akta (adresanta) i lica kojem je akt namijenjen (adresata). odnosno. Također. ono te dijelove. u pravnoj pouci se navodi kome se ona izjavljuje. Radi se o većem organu od onoga koji je odlučivao u pravom stepenu. pojedinačno i međusobno. pored ostalog. odnosno ne mora biti individualan. ili mu se nameće neka dužnost. odnosno. tako da ne stvara nikakvu nejasnoću ili konfuziju u pogledu sadražaja odluke o meritumu. Nakon odluke. punomoćnika.. Srž sadržaja svakog upravnog akta. upravna stvar. punomoćnik fizičkog ili pravnog lica. U pitanju je odluka organa javne vlasti kojom se subjektu omogućava sticanje nekog subjektivnog prava.. odnosno. njegov dispozitiv (izreka).. Ona treba da je kratka. odnosno. U njega se upisuje autoritativna i jednostrana izjava volje organa javne uprave kojom se rješava konkretni slučaj povodom određenog upravnopravnog odnosa (Npr. sadrži sastavne dijelove kao njegove obavezne sadržajne elemente. On predstavlja sredstvo kojim se stranka obavještava o postojanju prava na žalbu. odobrava se licu N. dovoljno je da se na početak dispozitiva unese ta činjenica koja je bila odlučujuća za vođenje upravnog postupka. zatim.). Na početku dispozitiva. Ukoliko se protiv rješenja može izjaviti žalba. svako pismeno rješenje mora sadržavati. o organu 47 . 4. potrebno je navesti dokaze koji su bili predloženi i koje je organ proveo. Nakon dispozitiva koji je najvažniji sadržajni dio upravnog akta. vrši zaštita nekog pravom zaštićenog interesa. Obavezni sadržajni elemenat pojedinačnog upravnog akta jeste i „pouka o pravnom lijeku". 3. u uvodni dio akta se upisuje upravna stvar (predmet upravnog postupka). u slučaju da se u postupku pojavljuje zakonski zastupnik fizičkog lica. uputstvo o pravnom lijeku (pravna pouka). omogućava kontrola upravnog akta i daje uporište za preduzimanje pravnih radnji u cilju njegovog pobijanja itd. ipak. odnosno. iz Sarajeva da može pristupiti izgradnji stambenog porodičnog objekta na zemljištu označenom kao.državnim oragnima. ukoliko se postupak vodi po zahtjevu stranke. u uvodu se moraju naveti imena zastupnika. tj.

ugovorom o poklonu poklonodavac poklanja. (Npr.. Dodatci u upravnom aktu? Govoreći o sadržajnim elementima pojedinačnog upravnog akta (rješenje ili zaključak). odnosno. To znači. Uslovi se dijele na: a) Odložni uslov Kada je u upravnom aktu sadržan suspenzivni uslov. Kada je protiv rešenja moguće izjaviti žalbu. Ne smatra se sadržajnim elementom zaglavlje upravnog akta (rješenja ili zaključka) koje sadrži službeni naziv organa javne uprave. U slučaju da je u rješenju dato pogrešno uputstvo. istina. obilježjima koja smo ranije naveli. nakon što poslovna prostorija bude dovedena u stanje da odgovara propisanim uslovima iz pravilnika o ispunjavanju potrebnih higijenskih.koji je donio upravni akt koji se žalbom osporava.000 KM. a stranka je pogrešno upućena da protiv toga rešenja nema mjesta žalbi ili da se protiv njega može pokrenuti upravni spor. Ukoliko se protiv rješenja može pokrenuti upravni spor. obavezno se navodi kojem se sudu tužba podnosi i u kojem roku se predaje. uslov Uslov je buduća i neizvesna okolnost od čijeg nastupanja ili nenastupanja zavisi nastanak pravnih dejstava posla ili prestanak pravnih dejstava koja je pravni posao proizveo. Za razliku od podnošenja ili izjavljivanja. sadrži kome se. rok za žalbu teče od dana saznanja stranke da se žalba može podnijeti. ako stranka nije prije toga već pokrenula upravni spor. biće plaćen porez na djelatnost ukoliko obveznik ostvari prihod veći od 25. da je uslov takav dodatak upravnom aktu kojim se čini zavisnim njegovo djelovanje o nekoj budućoj okolnosti čiji je nastup neizvjestan. Iz prednjih primjera vidimo da uslov dolazi u obzir ukoliko se dejstvo pravnog posla podredi nekoj budućoj okolnosti čije je nastupanje neizvjesno. U svim njegovim pojedinim dijelovima. od dana dostavljanja rješenja suda kojim je tužba odbačena kao nedopuštena. 35. biće zaključen kupoprodajni ugovor između prodavca i kupca za kupoprodaju kuće. tj. b) Raskidni uslov Kod raskidnog uslova. stranka može postupiti po propisima. u uputstvu o pravnom sredstvu. ukoliko kupac dobije kredit. odnosno. U takvom slučaju rok za žalbu odnosno sudsku tužbu teče od dana dostavljanja dopunjenog rešenja. nadležni organ uprave izdaće odobrenje za obavljanje određene djelatnosti. kao i datum koji se stavlja na upravni akt na dan kada je on sačinjen. upravni akt ne proizvodi nikakvo dejstvo dok ne nastupi određeni događaj. službenu evidenciju organa u koju su upisani akti koje izdaje organ javne uprave). odnosno. predaja žalbe podrazumijeva postupak kojim se žalba uručuje organu koji je rješavao u prvom stepenu. broj pod kojim je akt zaveden u djelovodnik predmeta i akata (djelovodni protokol. nastupanja smrti poklonoprimca prije nego što umre poklonodavac. poklon bude vraćen poklonodavcu.. Dodatci upravnom aktu mogu biti: 1. U torn slučaju 2 . donosiocu upravnog akta. a kad se može pokrenuti neki drugi postupak pred sudom. organ javne uprave kao izdavalac akta mora dobro paziti da akt sadrži sve potrebne elemente kako bi bio pravno ispravan. ali. tada se navodi taj sud kod kojeg se postupak pokreće i u kojem roku se pokreće. koji u određenim situacijama to mogu postati. a može u roku od osam dana tražiti od organa koji je donio rješenje da isto ispravi. istakli smo da dispozitiv može sadržavati i određene dodatke upravnom aktu koji. akt stupa na snagu odmah. tehničkih i ostalih uslova za obavljanje djelatnosti). kao i to da li se može izjaviti na zapisnik. dok ne nastupi određena okolnost koja je postavljena kao uslov (Npr. ali njegovo pravno dejstvo prestaje nastupanjem predviđenog događaja ili okolnosti koje su postavljene kao uslov. uz uslov da u slučaju. Sadržajni elementi upravnog akta određeni su prema njegovim osobinama. Uputstvo o pravnom sredstvu. nisu obavezni sastavni dijelovi. u kom roku i sa kolikom taksom predaje. odnosno.). također.. a poklonoprimac prima poklon.

ali je neizvjesno da li će ta dejstva opstati. istovremeno. Kao što vidimo. te se nijedna ne može jednostavno povući. pribaviočevi akti raspolaganja (npr. datum do kojega treba izvršiti neku činidbu ili datum do kojega može trajati neko stanje (npr. 2. dok raspolaganja pribavioca ne važe. Postoji. on ima deklarativno dejstvo). otac poklanja automobil sinu pod uslovom da odustane od ženidbe). kauzalne. terme. a da se uopće i ne navodi određeni datum. neko se obvezuje da prijatelju posudi novac na znjam ukoliko zajmoprimac kupi vozilo tačno određene marke. također. zavisno od toga da li nastupanje uslova zavisi od volje adresata (potestativni) ili ne zavisi od njegove volje (kauzalni) ili i jedno i drugo (mješoviti uslovi). kao i raspolagati njime. ili da mu bude odobren kredit koji je tražio.nije potrebno donositi novi upravni akt (ako se takav akt i donese. odnosno. To znači. Ukoliko ne dođe do ostvarenja odložnog uslova (u navedenom primjeru. a može preduzimati i akte raspolaganja. smatra se da ih nije ni bilo. zavisi od volje učesnika pravnog posla (nasljednika ili legatara) i volje nekog trećeg (ili objektivnih okolnosti).). (Npr. dok još nije odlučeno o kreditu) stranke su vezane ugovorom. Prema tome. tako i u unutrašnjem pravu. raspolaganja koja je u međuvremenu vršio prenosilac važe. već od slučaja. te ga ne može vršiti (upotrebljavati stvar. s tim što se u času stipuliranja ne zna se kada će ugovor stupiti na snagu. s tim da se poklonoprimac oženi određenom djevojkom). da ako se uslov ostvari... konsoliduju se (bez obzira na savjesnost trećeg).. pravo se vraća prenosiocu.. samo je sudbina ovih akata neizvjesna i zavisi od ostvarenja uslova. Posao modifikovan raskidnim uslovom (npr. ili zavisi isključivo od volje nekog trećeg. da li su definitivna. ' Mješovit uslov jeste onaj koji. odnosno. 47 . Rok postoji i primjenjuje se. mješovite uslove. da će ugovor biti na snazi dvadeset godina. boravak itd. Kauzalan je onaj uslov koji ne zavisi od volje ni jedne ni druge strane. ili da dobije naslijede). Prema pravnoj teoriji i pravnoj praksi. (c) akti raspolaganja učinjeni od strane prenosioca padaju. što se ogleda u slijedećim pravilima: (a) ugovor važi odmah po zaključenju i nijedna stranka se ne može jednostrano povući. pravo prelazi na pribavioca. ako ne bude odobren kredit). frist). a raspolaganja koja je vršio u međuvremenu konsolidovana su i postala konačna (dok prenosiočeva raspolaganja padaju). prodaja sa pravom otkupa) proizvodi dejstva na koja je bio upravljen (pravo prelazi na pribavioca) i u tom pogledu nema neizvjesnosti.. starateljstvo. mandat. Pravo koje je predmet ugovora i dalje pripada prenosiocu (on je vlasnik. Pored ove podjele.). postoji podjela na: potestativne. (b) povećanje vrijednosti stvari po zaključenju ugovora je u korist pribavioca. prekinuti rok zasta-relosti odn. kupovina pod uslovom da kupac dobije kredit). kupuje se vozilo pod uslovom da kupac dobije novac na kladionici ili na lutriji. odobrenjem kredita) pravni posao proizvodi dejstva na koja je bio upravljen. Odložan ili suspenzivan uslov je onaj koji dejstva pravnog posla odlaže i njihovo nastupanje čini neizvjesnim (Npr. najčešće se za rok veže neki datum na koji ističe važnost nekog međunarodnog ugovora. (Npr. »prava u začetku«) preduzimati radnje za očuvanje prava (npr. Prodavač (vlasnik) i dalje uživa stvar. Već u fazi neizvjesnosti (u navedenom primjeru. smatra se da posao nije ni bio zaključen. ali može (kao imalac »eventualnog prava«. U međunarodnom pravu. (Npr. održaja). kako u međunarodnom. naplatiti potraživanje). a akti raspolaganja koje je on u međuvremenu činio konsoliduju se i važe. dalja prodaja) padaju.. (Npr. je dodatak upravnom aktu koji je jako sličan uslovu. stečeno pravo se gubi. samo je njihova sudbina neizvjesna i zavisi od toga da li će se uslov ostvariti ili ne. povjerilac). ostvarenje odložnog uslova ima povratno dejstvo. potestativan je onaj uslov koji zavisi od volje jednog od učesnika pravnog posla. Također. podjela na odložne i raskidne uslove. poklanja se kuća. to može biti neko vremensko razdoblje kojim se može odrediti važenje međunarodnog ugovora ili nekog odnosa. Ostvarenjem uslova (u navedenom primjeru. rok Rok (term. za sve to vreme sticalac prava još nije titular samog prava.

činjenici da upravni akt nastaje djelatnošću organa javne uprave (jednostranost) koja je izraz njegove jače volje (autoritativnost). modus) Nalog je takav dodatak upravnom aktu kojim se stranci nalaže da izvrši određenu radnju. ili. pa u tom roku lice ne započne sa izgradnjom).Rokovi u unutrašnjem. pa pokušati pronaći neku korelaciju između ovih dviju relacija. smislu. pridržaj opoziva Pridržaj opoziva predstavlja dodatak upravnom aktu kojim se određuje da će se akt opozvati u slučaju kada nastupe određene okolnosti. nesporno je da uslovi koji važe za nastanak upravnog akta. Iz svega. da bi se primijenio. dok uslovi ne moraju uvijek nastupiti. prije svega. odnosno. • Nastupanjem raskidnog uslova. pak. ali to ne znači da prestaju pravne posljedice koje je akt proizveo. Nasuprot tome. kod prestanka upravnopravnog odnosa. šta dovodi do prestanka upravnog akta. rokovima se modifikuju redovna dejstva pravnog posla koja se odnose za određeni protek vremena za koji je vezan nastanak ili prestanak nekog upravno-pravnog odnosa. ali izvršenje ili neizvršenje te radnje nije vezano sa pravnim dejstvom upravnog akta. nego organ javne uprave ima pravo da pristupi prinudnom izvršenju naloga. Razlika između uslova i roka je u tome što kod roka ne postoji neizvjesnost u pogledu nastupanja događaja. Stoga. suspenzivni uslov postoji u slučaju kada se upravnim aktom nalaže. a raskidni uslov postoji kada se izda odobrenje za građenje na rok od l (jedne) godine. Primjena rokova u upravnom postupku. potrebno izdati posebno rješenje (novo rješenje) kojim se utvrđuje opozivanje ranijeg pojedinačnog upravnog akta. neophodno je u svakom momentu imati u vidu obilježja upravnog akta. nalog (namet. rješenje ne prestaje da važi. Kad sve ovo imamo u vidu. Ako lice ne izvrši određeni nalog. koji razlozi do toga dovode? Da bismo dali odgovor na ovo pitanje.. nisu isti onim koji važe za njegov prestanak. Na taj način. 3. Ovaj je dodatak veoma sličan raskidnom sulovu. odnosno. Na koje načine prestaje važenje upravnog akta? Važenjem pojedinačnog upravnog akta proizilaze posljedice za subjekte upravno-pravnog odnosa koje se manifestuju u stvaranju prava i izvršavanju obaveza. dejstvo pravnog akta. tada prestaje da važi pojedinačni upravni akt (raskidni rok). Onog momenta kada prestane važenje upravnog akta. upravnom pravu predstavljaju protek vremena čijim nastupanjem pravni posao počinje da proizvodi pravno dejstvo (odložni rok) ili prestaje da proizvodi pravno dejstvo (raskidni rok). 4. Zahvaljujući rokovima. odnosno. raskidnog roka. Pri tome. 36. ali se od njega razlikuje po time što ne nastaje po pravu (ipso jure) nego je. osim subjektivnih razloga koji se ispoljavaju jačom voljom organa javne uprave. vidimo da se voljni faktor državnog organa i institucije koja raspolaže javnim ovlaštenjima ispoljava kao subjektivan kriterij za izdavanje upravnog akta.127 Postavlja se pitanje. možemo zaključiti da je prestanak važenja upravnog akta vezan za slijedeće razloge: • Upotreba ovlašćenja i izvršenjem obaveze iz upravnog akta. s obzirom da oni predstavljaju određen vremenski razmak u kojem se neka procesna radnja može preduzeti. prava i obaveze prestaju. veoma je značajna. pa tek onda definisati uslove za njegov nestanak. ili tek počinje dejstvo upravnog akta (suspenzivni uslov). jer razlozi sigurno nastupaju. moramo se na trenutak prisjetiti na uslove koji su vezani za nastanak upravnog akta. posebno. zahvaljujući. uslov i nalog izazivaju različite pravne posljedice. postoje i neki objektivni razlozi koji mogu dovesti do prestanka važenja upravnog akta. 2 . • Odricanjem od ovlaščenja ili propuštanjem određenog roka. (Npr. U tom. odnosno prije čijeg isticanja se ona ne može preduzeti. da se licu isplati suma nakon 6 (šest) mjeseci.

U ovom slučaju nastupio je raskidni uslov. • Donošenjem zakona kojim se zabranjuje vršenje određene djelatnosti. prestaće važiti ukoliko se neko od članova porodičnog domaćinstva zaposli i porodica stekne stalni izvor prihoda.. Upravni akt prestaje da važi smrću adresata. odobrenje za posjedovanje oružja vezano je za svojstva određene ličnosti koja ne moraju biti i svojstva njegovog najbližeg srodnika.. (Npr. (Npr. Bez obzira o kakvom odricanju se radi. Radi se o strogo ličnim pravima koja su neprenosiva i vezana su. a samim tim i akt prestaje da važi. kada upravni akt prestane da važi nastupanjem raskidnog roka. jer je njeno subjektivno pravo građenja prestalo izgradnjom za koju je dobijeno odobrenje za građenje. a) Upotreba ovlašćenja i izvršenje obaveze ik pojedinačnog upravnog akta. prestaje istekom toga roka.). prestaje važenje pojedinačnog upravnog akta. odnosno. • Propašću stvari. odnosno. izvršenjem obaveze (dužnosti) sadržane u aktu. vezan je za postupanje. Također. raskidnog roka.) b) Nastupanjem raskidnog uslova. a najduže za period od godinu dana. Upravni akt prestaje da važi i nastupanjem raskidnog uslova. to je iz razloga što se radi o ličnim pravima koja su neprenosiva. • Donošenjem suprotnog akta. držanje i nošenje oružja. radi se proteku vremena koje je određeno u aktu u kojem stranka ima neko subjektivno pravo ili pravno ovlaštenje. Mada ovo pravo može prestati i zbog nekih drugih razloga koji. jer je stalna socijalna pomoć isplaćivana dok porodica nuije stekla neki stalni izvor primanja. na osnovu takvog upravnog akta više ne može izgraditi još jedan objekat. čime on gubi svoju pravnu sposobnost kao i druga svojstva koja mu kao subjektu prava (nosiocu prava i obaveza) pripadaju. odnosno. stranka gubi prava koja su joj proizillazila iz upravnog akta. Kao što smo napomenuli. smrću lica na čije ime je izdato odobrenje. Upotrebom ovlašćenja koje je sadržano u pojedinačnom upravnom aktu (konzumiranjem subjektivnih prava iz upravno-pravnog odnosa koji je nastao upravnim aktom).). Nakon isteka roka koji je određen u upravnom aktu to pravo prestaje. rješenje kojim se nekom licu dodjeljuje stalna socijalna pomoć u vidu novčane naknade zbog toga što njegova porodica nema nikakvih sredstava za izdržavanje. upravni akt prestaje kada stranka dobrovoljno postupi po njemu. rješenje kojim je nekom licu utvrđeno pravo na novčanu naknadu za vrijeme privremene nezaposlenosti. rješenje o davanju urbanističke saglasnosti prestaje da važi godinu dana od dana izdavanja ukoliko stranka u tom roku nije dobila odobrenje za građenje.). prestanak važenja upravnog akta upotrebom ovlaščenja. odnosno. • Stavljanjem van snage upravnog akta (poništavanjem. takvo jedno strogo lično pravo jeste rješenje kojim nadležni državni organ dozvoljava nekom licu nabavku. Stranka. U drugom slučaju. raskidnog roka. kada stranka izvrši plaćanje poreza koji joj je određen rješenjem poreskog organa. također. (Npr.• Smrću adresata kao nosioca strogo ličnih prava i obaveza.. ako se radi o strogo ličnim ovlaščenjima i dužnostima. Upravni akt koji sadrži ovlaščenje prestaje da važi ako se to lice odrekne tog ovlaščenja ili se njime ne posluži u određenom roku.. (Npr. c) Odricanjem od ovlaščenja ili propuštanjem određenog roka. imaju za posljedicu prestanak važenja upravnog akta. odnosno. tada taj akt prestaje da važi. primjenu akta kojim je neko stekao pravo građenja stambeno-poslovnog objekta. a samim tim prestaje pravno važenje i upravnog akta kojim je ono bilo ustanovljeno. (Npr. Odricanje od određenog prava (ovlašćenja) može biti izričito ili prećutno. (Npr. oglašavanjem ništavim i ukidanjem). za čovjekovu ličnost. Smrt je faktička činjenica prestanka života čovjeka. isključivo. u vezi sa prestankom važenja pojedinačnog upravnog akta izvršenjem obaveze sadržane. prestaje važenje upravnog akta i to pravo je neprenosivo na njegove nasljednike.. To 47 .) d) Smrću adresata kao nosioca strogo ličnih prava i obaveza.

U slučaju poništavanja ili oglašavanja rješenja ništavim. ili se odnose na državu kao nosioca suverene vlasti. h) Donošenjem zakona kojim se zabranjuje vršenje određene djelatnosti. a ukoliko nosilac djelatnosti ne nebavi drugo. ono prestaje da važi od momenta njegovog donošenja. Upravni akt može prestati kada se zakonom zabrani vršenje određene djelatnosti. zbog kojih zakon dozvoljava donošenje suprotnog upravnog akta. e) Propašću stvari Ako je upravni akt donesen povodom neke stvari. također. stvara situaciju kojom prestaje jedan pravni odnos koji je ranije postojao.znači. ako nadležni organ upravnim aktom odobri obavljanje javnog taxi prevoza. ostvari neko pravo na pravnom objektu129 Sljedsrveno tome. Upravni akt može prestati u slučaju kada organ javne uprave donese tzv. Samim tim. na osnovu objektivnog prava (prava u objektivnom smislu). pravno lice itd). bilo da ga poništi. njenom propašću taj pravni odnos biti doveden u pitanje. „suprotni" (kontrarni) akt kojim se.130 Nije moguće donošenje suprotnog upravnog akta od strane organa javne uprave. nego ti razlozi mogu biti vezani takvim promjenama činjeničmnih i pravnih okolnosti. njegovo pravno važenje prestaje propašću te stvari. Upravno-pravni odnos koji nastaje jačom voljom državnog organa. djeluju pro futuro i na njih se može primijeniti pravno pravilo: lex prospicit non respicit (zakon gleda unaprijed. donošenjem novog akta od strane upravnog organa mijenja upravnopravni odnos koji je ranijim aktom bio uspostavljen. obavezi ili pravnom interesu subjekata kao učesnika u postupku povodom nekog pravnog objekta. tj. ne znači da i njegov sin ima ista svojstva koja se traže za izdavanje odobrenja. nezavisno od postojanja propisa koji takvo što omogućava. pa se istovremeno proglašavaju ukinutim i sva rješenja koja su bila donesena u vršenju takve. prestaje i važenje ranijeg upravnog akta. autoritet organa javne uprave. zabranjene djelatnosti. To ne znači opozivanje upravnog akta. što znači da oni nemaju povratnu snagu. oglašavanjem ništavim i ukidanjem) Upravni akt prestaje da važi kada ga nadležni organ stavi van snage. Smatramo kako nije sporno. u načelu. upravni akt će prestati da važi. Subjektivno pravo. da raniji zakoni i opći akti (opće norme). g) Donošenjem suprotnog akta. Do toga može doći u slučaju kada se promijene činjenične ili pravne okiolnosti koje su bile od uticaja za donošenje ranijeg akta koji prestaje da važi. Oni 2 . može biti privatno ili javno. f) Stavljanjem van snage upravnog akta (poništavanjem. čime prestaju sve pravne posljedice koje je akt proizveo od momenta njegovog donošenja (ex tune). dok u slučaju ukidanja upravnog akta. Pravna snaga suprotnog upravnog akta. ipak. ako je otac bio. što je opet vezano za ljudske radnje. Kao što znamo subjektivno pravo predstavlja ovlašćenje subjekta prava da na osnovu pozitivno-pravne norme. Promjena činjeničnih okolnosti. (Npr. odnosno. tada će. podoban za nošenje oružja. Propast stvari predstavlja faktičku činjenicu i. nije takav da može samostalno stvarati razloge i uslove za donošenje suprotnog akta.. a ne unazad). jer ono ima za posljedicu njegovo stavljanje van snage (poništenje ili ukidanje). obaveza se može sastojati u činjenju ili trpljenju. oglasi ništavim. zavisno od toga da li se ovlašćenja pravnog subjekta odnose na drugog pravnog subjekta (građanin. institucije koja raspolaže javnim ovlaštenjima. Očigledno.). prema činjeničnim i pravnim okolnostima koje su bile od utiacaja na njegov nastanak. a materalizuje se donošenjem upravnog akta kojim se rješava o pravu. po svojim osobinama. fizičko lice. ukoliko od njenog postojanja zavisi postojanje pravnog odnosa. sama po sebi.). zadržavaju se sve pravne posljedice koje su nastupile do momenta stavljanja akta van snage (ex nunc). pa vozilo bude uništeno u saobraćajnoj nezgodui. ne ovlašćuje organe uprave da povlače raniji upravni akt bez jasnih razloga na koje upućuje suprotni upravni akt.. sada. a uspostavlja se novi. ili ukine.

odnosno. upravni akti moraju biti zakoniti. Kad bi se i takva greška uzela u obzir zapalo bi se u preveliki formalizam. to nije uopće učinjeno. 37.ureduju određene upravno-pravne odnose koji će nastati nakon što zakon stupi na pravnu snagu. Greška u činjeničnom stanju Greška u činjeničnom stanju može biti trojaka: a) da u aktu u kome je zbog obaveze obrazloženja trebalo navesti činjenično stanje. a) Rušljivi (oborivi) upravni akti Upravni akti koji sadrže određene nedostatke. dobijaju status zakonitih upravnih akata. oni mogu ostati na snazi ako se takva provjera ne učini ili. Pri tom je naročito potrebno praviti razliku između bitnih i nebitnih grešaka. Prema stepenu nezakonitosti. Poslije isdteka roka u kojem se njihova rušljivost može isticati i u kojem se oni mogu uklanjati zbog sadržine nezakonitosti. ii) prekoračenje ovlaščenja. zloupotreba ovlaščenja. ii) nedostatak ovlaščenja službenog lica. ako se protiv njih blagovremeno ne upotrijebi neko pravno sredstvo (redovno ili vanredno). ali i ne moraju dovesti do njihovog stavljanja van snage mora prethoditi zvanična provjera od strane nadležnog organa. Nezakoniti su oni upravni pojedinačni akti u kojima je povrijeđen. te da moraju biti doneseni po zakonom predviđenom postupku. Nesumnjivo. odnosno. (Npr. ali to ne ne znači da oni zbog toga moraju obavezno biti stavljeni van snage. nezakoniti upravni akti dijele se na: a) rušljive i b) ništave upravne akte. bilo materijalni. mogu biti poništeni.). kao i greška u postupku donošenja kojih upravnog akta ili postupka sprovođenja njegovog izvršenja. ili se takvo sredstvo upotrijebi. 3. ili da je iz utvrđenih činjenica izveden pogrešan zaključak o čitavom činjeničnom stanju. netačno prikazane. beznačajne formalne greške. b) da navedeno činjenično stanje ne pokriva ono što zakon (pravni propis) traži za konkretan slučaj. Nebitna greška jeste ona koja očigledno ne utiče na sadržinu akta. Koji su to nezakoniti upravni akti? Polazeći od načela zakonitosti kao jednog od najvažnijih i osnovnih načela rada državnih organa uprave. ali se ne uspije upravni akt staviti van snage. i c) da su činjenice pogrešno ili nepotpuno utvrđene. bilo formalni (procesni) zakon ili drugi na zakonu zasnovani pravni propis. Zbog zadržavanja svoje pravne snage ovi akti postaju pravosnažni i neoborivi. Nezakonitost u rušljivim upravnim aktima može biti u vidu lakših ili manje teških povreda zakona. Povreda materijalne sadržine zakona (pravnog propisa) 47 . Formalno pravni razlozi U pitanju je formalna greška koja se tiče samog akta. u pitanju je najteža vrsta grešaka koje se mogu pojaviti u radu upravnih organa i institucija koje raspolažu javnim ovlaštenjima prilikom donošenja upravnih akata. To znači da u njima mora biti pravilno primijenjen materijalni zakon. ali koji nisu takve prirode da predstavljaju povrede zakona koje povlače ništavost. Materijalno-pravni razlozi kao što su: i) povreda materijalnog prava. Razlozi oborivosti upravnih akata koji mogu biti teže i lakše prirode dijele se: • formalno-pravne razloge i • materijalno-pravne razloge Formalno-pravni razlozi su: i) nenadležnost. Jedna ili više pravnih povreda u aktima koje mogu. iii) nedostaci u vezi sa organom javne uprave koji donosi upravni akt. 1. zabrana uvoza žive stoke i sl. To su akti koji sadrže pravne greške koje ih čine nezakonitim.. zabrana obavljanja djelatnosti uzgoja peradi radi sprečavanja širenja zarazne bolesti. ili da ono što se navodi kao činjenično stanje ne odgovara faktičnom stanju stvari. Stoga. a i sadržinski ispravan akt postao bi nezakonit zbog neke sitne. 2.

Kako se dijele materijalni akti? Najrealnija je podjela materijalnih akata ona koja ih dijeli na četiri grupe i to: 1. radi stavljanja van snage oborivih upravnih akata u zakonu postoji rok za njihovu upotrebu. Kod vanrednih pravnih sredstava. Ostali materijalni akti uprave. 39. iii) rješenje čije izvršenje uopće nije moguće.P. Oglašavanje upravnog akta ništavim provodi se. a) Aktima evidencije smatraju se materijalne radnje uprave kojima se evidentiraju (vrši upis) određeni podaci u evidencijama koje je organ uprave dužan uredno voditi. Stoga. a presuda je ukinuta. a na koje rješenje stranka nije naknadno izričito ili prešutno pristala i vi) koje sadrži nepravilnost koja je po nekoj izričitoj zakonskoj odredbi predviđena kao razlog ništavosti. P. oglašavanje uvijek djeluje unatrag . ili primijeni propis koji se nije mogao ili nije smio primijeniti. od momenta kada je donesen upravni akt koji se oglašava ništavim. svojstva. ii) ako je došlo kao posljedica krivičnog djela iii) ako se rješenje zasniva na presudi donesenoj u krivičnom postupku ili privrednom prestupu. s tim što bez ikakvog roka. 2. bilo po službenoj dužnosti. u upravno-sudskom postupku. ti. ZUP navodi pet slučajeva ništavosti rješenja i to: i) rješenje koje je u upravnom postupku doneseno iz stvari koje spadaju u sudsku nadležnost. vještaka. te vanrednim pravnim sredstvima. ali da ga pogrešno protumači. svojstvima i činjenicama. odnosno. iv) ako se rješenje zasniva na nekom prethodnom pitanju koje je riješeno pravosnažno drugačije od strane nadležnog organa.to su takvi materijalni akti kojima organi uprave bilježe razne pojave.ex tune. Rušljivi. U užem smislu. v) koje je donio organ bez prethodnog zahtjeva stranke. U pitanju su povrede načela zakonitosti koji dovode do nemogućnosti osnaženja upravnih akata. ove kate možemo podijeliti u dvije osnovne grupe i to: a) akte evidencije i b) uvjerenja. u materijalne radnje dokumentovanja spada evidentiranje činjenica i vođenje propisanih evidencija. konvalidacije. Dokumentovanje. b) Ništavi upravni akti To su takvi upravni akti koji sadrže bitne nedostatke koji predstavljaju najteže povrede pravnih pravila. 1) Dokumentovanje . da su bitni nedostaci u upravnom aktu «l. Stoga.nenadležnost organa».nedostaci koji su specijalnim zakonskim propisima predviđeni kao osnovi ništavosti i 2. neko rušljivo rješenje može biti obarano vanrednim pravnim sredstvima u slijedećim slučajevima: i) u slučaju obnove postupka zbog toga što je rješenje doneseno na podlozi lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka. da su bitni nedostaci u upravnom aktu «l. Zašto je upravni akt ništavan? To su takvi upravni akti koji sadrže bitne nedostatke koji predstavljaju najteže povrede pravnih pravila. Obavještavanje. Dimirrijević navodi. 3) Primanje izjava i 4.nedostaci koji su specijalnim zakonskim propisima predviđeni kao osnovi ništavosti i 2. druge činjenice i pružaju podatke o tim pojavama. Dimitrijević navodi. bez obzira na protek vremena. Bez obzira na inicijativu za uklanjanje ništavih upravnih akata iz pravnog prometa.nenadležnost organa». i b) da uzme u obzir ispravan propis. konvalidacije. ii) rješenje koje bi svojim izvršenjem moglo prouzrokovati neko djelo kažnjivo po krivičnom zakonu. U pitanju su povrede načela zakonitosti koji dovode do nemogućnosti osnaženja upravnih akata. Oglašavanje rješenja ništavim vrši se deklarativnim upravnim aktom i to u bilo kojem stadiju upravnog postupka.Tu je akt po svojoj sadržind nezakonit. Potvrda zakona može biti u tome: a) da donosilac akta uopće ne primijeni određeni propis koji je trebalo primijeniti (iz neznanja ili namjerno). bez obzira na protek vremena. odnosno. odnosno iz stvari o kojima se uopće ne može rješavati u upravnom postupku. 38. odnosno. bilo po prijedlogu stranke. oborivi nezakoniti upravni akti mogu se napadati i poništavati u instancionom postupku (povodom žalbe). 2 .

Tu spadaju i potvrde kojima se ovjeravaju potpisi. on gubi pravnu snagu. prijava rođenja. javljaju kao materijalne operacije u radu svih organa uprave. jesu ona koja se izdaju nakon vođenja postupka i utvrđivanja činjenica na osnovu kojih se izdaje uvjerenje. u pravilu. Ne ratifikovani dio akta se. (Npr. i b) da se odnosi na ono o čemu taj organ vodi službenu evidenciju. knjigama državljana itd. Primanje izjava uvijek se javlja u vezi sa izvrašavanjem neke obaveze. samo prva vrsta uvjerenja imaju svojstvo tačnosti i istinitosti. ili pak i neke odredbe ustava. odn. Dakle. To su takve radnje organa uprave putem kojih se obavještavaju zaintersovana lica o raznim činjenicama ili pravnim aktima (npr. slanje opomena. akata više pravne snage. kada se radi o ratifikaciji uredaba sa zakonskom snagom. Bez obzira što evidencije vodi državni organ uprave i što se na osnovu njih izdaju uvjerenja o činjenicama o kojim se vodi evidencija. treba da ispunjava slijedeća dva uslova: a) da ga je izdao nadležni organ. Šta je to neopozivost upravnog akta? Akt se ne može opozvati. 2) Obavještavanje . Da bi jedno uvjerenje predstavljalo vjerodostojan dokaz o onome što tvrdi. b) Uvjerenja vjerodostojne činjenice iz evidencija koje se vode os strane državnog organa uprave. Za ratifikaciju akta (u pravilu: u ustavu) određen je rok i ako podzakonski akt nije podnesen na ratifikaciju u predviđenom roku. 4) Ostali materijalni akti uprave .očigledno evidentiranje je formalizovana upravna radnja koja predstavlja realni akt. Kada je podnesen.presumpcija. kao što su evidencije koje se vode u matičnim knjigama rođenih. Ova pozivanja radi primanja izjava mogu biti generalna (npr. Bez obzira o kojim materijalnim aktima uprave se radilo. 41.Ratifikacija može biti parcijalna i potpuna. Podzakonski akti koji se donose radi primjene ili izvršenja zakona. vođenje propisanih evidencija u koje se evidentiraju promjene u vezi sa građanskim stanjima. Ratifikacija ne mijenja prirodu podzakonskog akta. b) druga vrsta uvjerenja. odnosno koje se utvrde u postupku. poništavanja i obustavljanja od izvršenja podzakonskih akata. niti izazivaju neposredni pravni učinak. a predstavničko tijelo ga ne razmotri.). očigledno je da se akti obavještavanja. i jedni i drugi predstavljaju akte koji se sastoje u pružanju podataka o činjenicama o kojima se vodi evidencija. ne podnose se na ratifikaciju. jer oni ne stvaraju normu. poziv za podnošenje poreskih prijava. certifikati. dostavljanje akata zainteresovanim licima. u tom slučaju. odnosno.Potpuna ratifikacija se odnosi na akt u cjelini. o objavljivanju propisa u službenim glasilima. U njih spadaju Ijekarska uvjerenja koje izdaju zdravstvene ustanove. ne radi se o upravnim aktima. savjetovanja. To je zakonska oboriva pretpostavka .). kao što su: a) ona uvjerenja koja se izdaju na osnovu javnih evidencija (činjenice upisane u njih smatraju se tačnim. poziv za regrutaciju) i individualna (poziv za zdravstvenu kontrolu jednog lica). Na koji način se vrši ratifikacija podzakonskih akata? Ratifikacija predstavlja potvrdu podzakonskog akta od strane predstavničkog tijela.predstavlja drugu grupu materijalnih akata uprave.umrlih i vjenčanih lica. 47 . ZUP poznaje dvije vrste uvjerenja i drugih isprava.. vjenčanje.to je treća kategorija materijalnih akata uprave. o potvrdi akata koji su doneseni u cilju da zamjenjuju zakon. samo ukida. promijeniti. a ne poništava se. prijava smrti. Radi se. poreska prijava itd. 40. a parcijalna ratifikacija samo na dijelove akta. davanje obavještenja strankama u toku upravnog postupka. aplikacije i dr. 3) Primanje izjava . poučavanja. podzakonski akt ostaje na snazi. rukopisi i prepisi. nego organ čiji se akt dopunjuje ima pravo ukidanja.. tj. Ovdje se radi o takvoj djelatnosti uprave gdje ona prima spolja izjave zaintersovanih lica (npr. poništiti.U ostale materijalne akte uprave spadaju svi oni akti koji se javljaju kao rezultat rada organa državne uprave i institucija koje raspolažu javnim ovlaštenjima.

u međuvremenu stupio na snagu. odnosno. za postupak donošenja upravnog akta. Ponovno ispitivanje zakonitosti pravosnažnog upravnog akta vrši se isključivo samo vanrednim pravnim sredstvima čije postojanje predstavlja ograničavanje načela pravosnažnosti. istih upravno-pravnih odnosa. donošenjem suprotnog upravnog akta na osnovu promijenjenih pravnih okolnosti. kao suština pravosnažnosti razlikuje: • formalnu pravosnažnost Formalna pravosnažnost upravnog akta . odnosno. donošenje novog propisa. Neopozivost upravnog akta. 43. mada su i jedan i drugi procesno-pravni institut vezani za okončanje upravnog postupka. Nikada se ne mijenjaju pravne okolnosti s ciljem da djeluju prema nekom pojedincu. kod državnih upravnih organa i institucija koje raspolažu javnim ovlaštenjima). To bi stvorilo koliziju pravnih učinaka zakona na snazi. Razlike. Sam organ ne može više iznova rješavati upravnu stvar. kod upravnog akta najvažnije je spriječiti. Donošenje novog zakona ili općeg akta koje stvara novu promijenjenu okolnost za postojeći upravni akt. Ipak je pojam pravosnažanosti nekako preciznije određen procesno-pravni 2 .podrazumijeva neopozivost akta od strane organa. identični upravno-pravni odnosi. a koji je donesen po ranijem zakonu. primjene clausule rebus sic stantibus. bili bi istovremeno potpuno različito regulirani. može se mijenjati zavisno od izmjene pravnih okolnosti. Na taj način. tek pošto je postao formalno pravosnažan. bila bi spriječena pravna snaga zakona koji je kasnije donesen. odnosno. nakon što je stranka iscrpila pravna sredstva (redovna) za njegovo stavljanje van snage ili ih nije iskoristila u određenom roku. Stoga. odnosno izmjene pravne norme koja omogućava donošenje suprotnog upravnog akta. jer bi se inače konačnost time izjednačila sa pojmom formalne pravosnažnosti. odnosno. Koje vrste pravosnažnosti razlikujemo? Pravosnažnost. odnosno. odnosno. bio bi suprotan upravnom aktu o obavljanju identične djelatnosti u sadašnjim uslovima koje propisuje novi zakon koji je. predstavlja svojstvo pravnog akta da se ne može stavljati van snage zbog njegove eventualne nezakonitosti. Dejstva promjene činjeničnih okolnosti na pravne akte? Obavezno dejstvo prethodnog upravnog akta kojim je pravosnažno regulisan određeni upravni odnos. de facto bi se onemogućila dalju egzistencija ranije donesenog pravosnažnog upravnog akta. u pravilu.podrazumijeva nepobojnost akta od strane stranke. To će se dogoditi onog momenta kada sadržina prethodnog upravnog akta ne bude odgovarala novim pravnim okolnostima koje nastanu donošenjem opće pravne norme. odnosno. ipak. dakle. Pod konačnim upravnim aktom podrazumijeva se akt u kojem je predmet definitivno (konačno) riješen u upravnom postupku (tj. Ona predstavlja kompromis između načela zakonitosti i načela pravne sigurnosti stranke. dakle.). 44. njegovu vezanost tim aktom. Opstankom ranijeg akta.uvijek stvara novu pravnu situaciju drugačiju od prethodne u kojoj je egzistirao raniji upravni akt. Pravosnažnost treba razlikovati od izvrsnosti i konačnosti akta. stranka ne može više upotrebljavati pravna sredstva kojima bi vršila pobijanje upravnog akta. Akt može postati materijalno pravosnažan. (Npr. upravni akt kojim je izdato odobrenje za obavljanje određene djelatnosti. Stvorio bi se dualizam propisa iz ranijeg i sadašnjeg perioda koji bi neravnopravno tretirao upravne odnose u pogledu istih pravnih stvari. Da se to ne bi dogodilo. ima za cilj zaštitu položaja javnog interesa koji je iz nekih razloga došao u pitanje djelovanjem postojeće pravne norme. ograničiti opozivanje akta od strane organa koji ga je donio.42. odnosno.. postoje. To je procesno pravni institut. Pojam konačnosti upravnog akta se veoma često izjednačava sa pojmom njegove formalne pravosnažnosti. Konačnost upravnog akta? Pozitivno pravo određuje konačnost akta kao svojstvo u odnosu na akt protiv kojeg nema redovnog pravnog sredstva. zakona ili drugog općeg akta na osnovu zakona. • materijalnu pravosnažnost Materijalna pravosnažnost upravnog akta .

izvrsnost nastupa prije konačnosti. dok institut pravosnažnosti.158 Nekada su to prvostepeni upravni akti. onaj na koji nije izjavljena žalba (ako žalba nije dozvoljena ili. rješenje protiv kojeg je izjavljena žalba o kojoj je drugostepeni organ donio svoju odluku. Kao i ostali instituti upravnog prava koji se odnose na svojstva upravnog akta. kad je stranka propustila rok za ulaganje žalbe. Međutim. ukinuti. prema kojim žalba dolazi u obzir prije podnošenja tužbe. 2. izvrsnost je institut kod kojeg do izražaja dolazi ponašanje organa i stranke u upravnom postupanju. Također. za izmjenjivost upravnih akata. Dakle. prije svega. danom dostavljanja drugostepenog rješenja stranci. Na pitanje . Iz svega. dostavljanjem takvog rješenja stranci. u pravilu. ili izmijeniti samo u slučajevima koji su ovim ili drugim zakonom izričito predviđeni. ali u slučaju kada žalba nema suspenzivno dejstvo. svojim odredbama utvrđuje kada nastupa svojstvo izvrsnosti upravnog akta: (1) Rješenje doneseno u upravnom postupku postaje izvršno u prvostepenom i u drugostepenom postupku. institut konačnosti upravnog akta tretira žalbu samo kao redovan pravni lijek za izmjenu upravnog akta. prije pravosnažnosti iz razloga što su se stranke u postupku dužne pridržavati redoslijeda postupanja u primjeni pravnih sredstava. osim u slučaju kada ona nije dopuštena. Izvršenja se javlja kao posljednja faza postupanja državnih organa. pod određenim uslovima. da konačnost upravnog akta može nastupiti. bilo da je žalba odbijena ili odbačena Kao što vidimo. Ono znači da je upravni akt stekao takvo svojstvo koje mu omogućava faktičku provedbu dispozitiva putem izvršenja. pravni izrazi. Dakle. ali to ne znači da do njega uvijek dolazi na kraju kada se akt više ne može pobijati redovnim ili vanrednim pravnim sredstvima. možemo izvući zaključak. ako žalba nije izjavljena. ako je žalba bila dozvoljena. Drugi put su to drugostepeni akti. može se poništiti. ali samo nakon što je drugostepeni organ odlučivao o žalbi. ZUP-a). Ksao što smo vidjeli. konačnost upravnog akta javlja. 46. bilo završetka postupka po žalbi (drugostepenog upravnog postupka). konačan upravni akt je: 1. pravilo je da se izvršava samo i konačan upravni akt. pri čemu se uvijek ima u vidu izvršenje prinudnim putem. 45. a kojim je stranka stekla određena prava. konačnost upravnog akta određuju kao »rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti redovno pravno sredstvo (žalba) u upravnom postupku (konačno rješenje). kojim su stranci nametnute neke obaveze. kao i nakon drugostepenog akta. osim žalbe.institut i smatramo da se ne može miješati sa konačnošću. suočiće se sa legitimnom prinudom državne vlasti koja se ispoljava u izvršenju pravne norme koja je sadržana u upravnom aktu. konačan upravni akt je onaj akt protiv kojeg ne postoji redovno pravno sredstvo njegovog mijenjanja. odnosno. Institut izvrsnosti nije uvijek unaprijed hijerarhijski određen iza instituta konačnosti i pravosnažnosti. Odredbe pozitivnog prava (Član 12. imajući u vidu da ona može nastupiti i. konačnost može nastupiti istovremeno sa pravosnažnošću upravnih akata. iako su i jedan i drugi. pa je stranka propustila rok za žalbu. bilo nakon završetka prvostepenog upravnog postupka.koji su to akti. pa se upravni akt može izvršiti prije nego je postao konačan. odnosno. Zaključak je da izvršnost upravnog akta znači da se neki akt može izvršiti. obavezno obuhvata i podnošenje tužbe u upravnom sporu. (2) Prvostepeno rješenje postaje izvršno: • istekom roka za žalbu. nakon prvostepenog upravnog akta. To je slučaj kada je protiv drugostepenog upravnog akta isključena mogućnost pokretanja upravnog spora. pojedini autori daju različite odgovore. Kada upravni akt postaje izvršiv? Pozitivne odredbe određuju momente izvršenja upravnih akta (rješenja i zaključaka). Izvršnost upravnog akta? Ukoliko stranka ne postupi po aktu svojevoljno. 47 . kada protiv njih žalba nije dopuštena.

Kao što vidimo. postane izvršno. utvrđena su brojnim međunarodnim ugovorima. i 3. propisani rok od 15 dana za izvršenje počinje da teče od dana kad rješenje. svaki čovjek ima potpuno pravo na ispunjenje svojih ljudskih prava. Navedite poslove u vezi sa ličnim statusom građana? Poslovi koje državni organi uprave obavljaju u vezi sa ličnim statusom građana obuhvataju: 1. skupa sa njenim protokolima. • dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija. ovog člana. a ukoliko je dijete starije od 10 godina neophodna je i saglasnost djeteta. 2. Čovjek dobija svoje lično ime odmah nakon rođenja. a način dodjele imena. ako žalba ne odgađa izvršenje. a korištenje imena je njegova dužnost. radi vlastite identifikacije. Između ostalog. počevši od Univerzalne (Opće) deklaracije o ljudskim pravima koja u sebi sadrži cijeli katalog osnovnih ljudskih prava i sloboda. Ako rješenjem nije određen rok za izvršenje radnje. pa sve do mnogih drugih propisa regionalnog ili nacionalnog dometa. Rješenje o promjeni ličnog imena donosi organ uprave. ali samo protiv osobe koja je učestvovala u zaključivanju poravnanja. u smislu st. b) Državljanstvo i državljanski status 2 . (6) Ako se rješenje odnosi na dvije ili više stranaka koje u postupku učestvujusa istovjetnim zahtjevima. uspostavljanje i vođenje evidencija o ličnom statusu građana i 2. ako žalba nije dopuštena. Rješenjem ostavljeni rok za izvršenje rješenja. rješenje postaje izvršno istekom tog roka. bračni drugovi određuju prezime djeteta sporazumno. a) Lično ime Lično ime spada u lična prava građana (sui generis). rješenje postaje izvršnou roku od 15 dana od dana donošenja rješenja. što djeluju erga omnes. (7) Nakon isteka roka od 5 godina od dana kad je rješenje postalo izvršno. 48. zbog toga što ljudska prava zahtijevaju stvarnu zaštitu i što predstavljaju osnovnu karakteristiku demokratije u državi. mijenjanje osnovnih elemenata ličnog statusa statusa građana u vezi ličnog imena. Ime se sastoji od imena i prezimena. utvrđeni su «Porodičnim zakonom». kao i svi ostali poslovi u vezi sa ličnim imenom. prihvaćena je i Evropska Konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda koja se u BiH zakonodavstvu direktno primjenjuje. Svaki građanin dužan je služiti se svojimm imenom u pravnom saobraćaju. (5) Izvršenje se može sprovesti i na osnovu zaključenog poravnanja. Lični status građana? Ljudska prava su univerzalna kategorija i kao takva. u roku od dva mjeseca može se sporazumno odrediti ime djeteta ukoliko nije biklo određeno. Lično ime je pravo svakog čovjeka. žalba koju podnese bilo koja od tih stranaka spriječava izvrsnost rješenja. ne može se vršiti promjena ličnog imena dok krivični postupak traje. odnosno. imanentna su svakom čovjeku. 47. (4) Ako je u rješenju određeno da se radnja koja je predmet izvršenja može izvršiti u ostavljenom roku. državljanstva i evidencija o matičnim knjigama. a određuju ga njegovi roditelji. preko Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. ne može se tražiti njegovo izvršenje". i ima pravnu snagu veću od svih naših zakona. neopohodan je sporazum roditelja. Kod promjene imena. • dostavom stranci. a u slučaju razvoda braka.• dostavom stranci. Također. (3) Drugostepeno rješenje kojim je izmjenjeno prvostepeno rješenje postaje izvršno kad se dostavi stranci. Upravo. staratelji ako se radi o djetetu čiji su roditelji nepoznati ili nisu živi.166 Dijete može imati prezime jednog ili oba roditelja. U slučaju vođenja krivičnog postupka. ukoliko je u pitanju maloljetnik. zakonodavstvo Bosne i Hercegovine usvojilo je šesnaest međunarodnih konvencija koje su sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine. Upravo zato. odnosno.

nationalite. personalne i realne unije. stranaca i 3. Iako je državljanstvo institut unutrašnjeg prava (ustavnog i upravnog). zasniva se upravo na činjenici da je određeni pojedinac državljanin određene države i kada se nalazi izvan granica svoje države. lice ima odgovarajuće obaveze i formalno-pravno. politčka i ekonomsko-socijalna prava u toj državi. kao pravni odnos 1. a tek kasnije u posebnim zakonima o državljanstvu. U odnosu između fizičkog lica i suverene države. države mogu pojedinačna pitanja državljanstva uređivati dvostranim ili višestranim ugovorima sa drugim državama. primarno. Na osnovu njega. postoji državljanstvo federacije i državljanstvo federalnih jedinica. konvencije donete u Montevideu 1933. državljanstvo se ispoljilo kao javno-pravna veza pripadnosti pojedinca određenoj državi. 2. odnosno. što znači da je stvaranje takvih lica zabranjeno. i dr. državljanstvo predstavlja skup pravnih normi kojim se regulišu odnosi između države i državljana. nove države (države sljednice) slobodne su uređivati pitanja državljanstva svojih državljana donošenjem vlastitih zakona. Lica bez državljanstva (apatride) ne poznaje ni unutrašnje ni međunarodno pravo. Na tim osnovama je Bečka konvencija o sukcesiji država u vezi državne imovine. zavisno od uspostavljenog državnog uređenja. Kasnije su norme o državljanstvu. Mada je državljanstvo. -Haška konvencija od 1930. Kao pravni odnos. ono je kao što vidimo odavno i predmmet izučavanja meduunarodnog prava. arhiva i dugova iz 1983. bez obzira da li trenutno u njoj boravi ili se nalazi na stranoj teritoriji. kakve su ranije postojale. ali i u međunarodnom pravu. Međunarodnopravni poredak neće priznati sticanje državljanstva po zakonima jedne države ako osoba o kojoj se radi još nije izgubila državljanstvo druge države. Konvencija o državljanstvu udate žene od 1957. unitarnoj državi u kojoj postoji jedna organizacija vlasti ustanovljava se jedno državljanstvo. Svaki pojedinac na području države koja je promijenila suverenitet.Državljanstvo (citizenship . Kao pravna celina. Državljanstvo se u teoriji shvata na dva načina i to. Kodeks Bustamante od 1928. 49.167 S druge strane. jedno FBIH i drugo RS-a. odnosno. Da li državljani BiH posjeduju jedno ili dva državljanstva? BIH državljani posjeduju 2 državljanstva. npr. lica bez državljanstva (apatridi). Na osnovu državljanstva određuje se pravni položaj državljanina u unutrašnjem. ali tako da se ukupnom primjenom svih tih zakona ne smije dovoditi u pitanje državljanstvo lica koje su ga imale. kao pravna cjelina i 2. Staatsangehorigkeit) je veza između čovjeka i države. uglavnom. kao: 1. Činjenica o vezanosti čovjeka i države determinirajuća je za prava i dužnosti državljana u skladu s njenim poretkom. 2. Da bi izbjegle apatridiju. međunarodno pravo postavlja okvire koje unutrašnje pravo ne smije prijeći jer bi time bile prekršene međunarodnopravne obaveze države i učinjen međunarodni delikt.nationalitv. njemu su dostupna sva građanska. državljanstvo se shvata u javno-pravnom smislu kao odnos između fizičkog lica (državljanina) i suverene države na osnovu kojeg to lice ima određen status. 47 . Ukupnost vlasti što je država vrši nad svojim državljanima (tzv. personalna suverenost). stvorila veoma jasna pravila o državljanstvu kao supranacionalnoj kategoriji. Na teritoriji na kojoj su nastale tzv. u složenoj državi kakve su danas federalne države. ("Bečka konvencija iz 1983. Pravni odnos koji se uspostavlja državljanstvom može biti različit.). (takvi su ugovori. ima pravo na državljanstvo. državljana. tek podkraj XVIII i početkom XIX stoljeća. U jedinstvenoj. stvar unutrašnjeg prava i unutrašnjeg odnosa države prema državljanima. najčešće sadržane u građanskim zakonicima pojedinih država. Norme o državljanstvu bile su.). bile sadržane u dvostranim i višestranim međunarodnim ugovorima. Postalo je predmet detaljnog regulisanja u nacionalnim zakonodavstvima. kao i sva druga pitanja koja se za njega mogu vezati i zakonom urediti. konfederacija.170 Taj status. Pravila koja se tiču državljanstva ureduju pitanja sticanja i gubljenja državljanstva. kao pravni odnos između države i pojedinca može se izraziti kao odnos u svojstvu: 1.

Državljanima su dostupna sva politička. osnovni i 2. a ako oni borave na njenoj teritoriji. Važno je naglasiti da ni jedna država nema obavezu primiti strance na svoje područje. sticanje vlasništva itd. U tom slučaju. građanska prava i pripadnost porodici. javnim preduzećima. odnosno. bilo zbog toga što su ga izgubili. bilo da se radi o domaćem državljaninu ili strancuz ima pravo da se ravnopravno pojavi prud sudskim i drugim državnim organima radi ostvarenja svojih prava. bilo iz razloga što nisu stekli državljanstvo u momentu svog rođenja. Patria . a državljani su neke druge države. To su lica koje borave na teritoriji jodne države.). i Konvencija o smanjenju slučajeva apatrida iz 1961. 51. u građanina i u državljanina. e'tranger. dozvoliti im da ograničeno u njoj borave.. stranac uživa diplomatsku zaštitu u državi u kojoj se nalazi. 3. bez+lat. po porijeklu (ius sanguinis). naturalizacijom. Obično se dozvoljava boravak strancima kao turistima na teritoriji jedne države u trajanju od tri došest mjeseci. 4.. građanska i ekonomskosocijalna prava.domovina) su lica bez državljanstva. Propisima o državljanstvu pojedinih država najčešće je u primjeni tzv. a nisu stekli novo od neke druge države. Auslander) su sva ona fizička lica koja nisu državljani države u kojoj borave. Njih ni jedna država ne smatra svojim državljanima niti strancima. zaključenje građanskih ugovora. 50. građanima. 2. bez obzira da li se nalaze na njenoj teritoriji ili u inostranstvu.ustanovama i privrednim društvima. a prestaje na osnovu određenih načina prestanka prestanka. Danas je položaj državljana uređen zakonom i u formalnopravnom smislu. bio kompatibilan sa današnjem shvatanjem pojma državljanina (državljankse). onda potpadaju pod vlast organa te države. odnosno. a-ne. Također. u sadržajnom smislu i svom etimološkom određenju. »međunarodnom minimalnom standardu«. U njemu su bila sadržana tri temeljna svojstva: sloboda. Tko su lica bez državljanstva? Apatridi (grčki. Konvencija o državljanstvu udate žene iz 1957. Nakon francuske revolucije dolazi do transformacije individuuma čovjeka. udruženjima. do godinu dana. organizacijama i dr. Tko su stranci? Stranci (foreigner-alien. pravnim licima . godine. svako lice (fizičko ili pravno).Državljani su fizička lica koja su pravno vezana za određenu državu iz čega za njih proizilaze određena posebna prava i dužnosti. usvojenjem i 2 . dopunski. po rođenju (ius soli). Na pravni položaj lica bez državljanstva primjenjuju se odredbe Konvencije o pravnom položaju lica bez državljanstva iz 1954. a u nekim slučajevima posjedovati i odobren ulazak u zemlju (viza). Položaj i prava stranaca nisu jednoobrazno uređena u međunarodnoj pravnoj praksi. prema kojem se državljanstvo može se steći na pet osnovnih načina: 1. država može zabraniti strancima da ulaze na njenu teritoriji. Još u rimskom pravu postojao je pojam civis Romanus koji je. Prilikom boravka u državu svoga odredišta stranac mora imati važeću putnu ispravu (pasoš). Načini sticanja državljanstva mogu biti dvojaki: 1. kombinovani način sticanja državljnstva. 52. Najviše su na njihov položaj uticala pravila običajnog prava o tzv. Međunarodno pravo ne dozvoljava ni jednoj državi da strancima uskrati prava kao što su sklapanje braka. također. državljani su osnovni pravni i politički subjekti u državi/društvu i javljaju se kao nosioci prava i obaveza u pravnom prometu sa vlastitom državom i njenim subjektima (fizičkim licima. Koji su to osnovni načini sticanja državljanstva? Državljanstvo kao pravni odnos između fizičkog lica i suverene države stiče se na osnovu određenih načina sticanja državljanstva.

53. predstavlja osnov sticanja državljanstva za strance. odnosno. podrazumijevaju da se državljanstvo stiče po sili zakona (ex lege). otpustom iz državljanstva. odnosno. na osnovu usvojenih konvencija o državljanstvu. odricanjem od državljanstva.da poznaje jedan od jezika koji se kao službeni govore u državi državljanstva koje stiče . «olakšana naturalizacija« koja podrazumijeva sticanje državljanstva ukoliko je strani državljenin imao zaključen brak sa državljaninom države čije državljanstvo stiče određeno lice u neprkidnom trajanju od određeni broj godina i ukoliko se odrekao ranijeg državljanstva.da se odrekne ranijeg državljanstva.5. a koje je usvojio državljanin države koja dodjeljuje državljanstvo. U pojedinimm državamma postoji tzv. a dijete je rođeno u inostranstvu. Slučajevi sticanja državljanstva nabrojani od a-c. 5) Sticanje državljanstva na osnovu međunarodnih ugovora Sticanje državljanstva na osnovu međunarodnih ugovora.da mu nije izrečena mjera sigurnosti protjerivanja iz države državljanstva u pitanju. Osim pobrojanih načina sticanja državljanstva. državljane druge države.da nije pravosnažno osuđeno za izvršenje krivičnog djela na kaznu u određenomm vremmenskom trajanju. Nekada su postojala dva oblika ovog načina sticanja državljanstva. odnosno.U odnosu na porijeklo. a dijete je rođeno u toj državi. a slučaj pod rednim brojem d) podrazumijeva sticanje državljanstva od rođenja djeteta ipunjenjem postavljenih uslova i ovakav način ima pravno djelovanje ex tune. akata 47 .pored normativne djelatnosti i djelatnosti izdavanja upravnih akata. 4. pod uslovom da se do određene godine života: 1) upiše u knjigu državljana države iz koje mu je roditelj. na osnovu medunarodnih ugovora. . državljanstvo se može steći u slučaju: a) ako su oba roditelja u trenutku rođenja djeteta državljani jedne države. d) dijete je rođeno u inostranstvu. 4) Sticanje državljanstva prirodenjem (naturalizacijom) Prirodenjem (naturalizacija).. . a nakon toga nastalo je državljanstvo po porijeklu oba roditelja (ius sanguinis novijeg tipa). a jedan roditelj mu je državljanin. b) ako je jedan roditelj državljanin jedne države. 54. c) ako je jedan roditelj državljanin jedne države. u nekim državama gdje važi princip neravnopravnosti muškarca i žene i neravnopravnosti bračnog i vanbračnog djeteta pojavljuju se kao dopunski načini sticanja državljanstva i udaja. 2) Sticanje državljanstva rođenjem na teritoriji određene države (ius soli) Ako su oba roditelja djeteta nepoznata ili su bez državljanstva. Na ovaj način stečeno državljanstvo može prestati ukoliko se do navršene određene dobi života djeteta utvrdi strano državljanstvo njegovih roditelja.da ima navršene određene godine života. Na koji način prestaje državljanstvo? Državljnstvo prestaje na neki od slijedećih načina: 1. 2) da ima stalno mjesto boravka u državi čije državljanstvo prima. vrše i uprane radnje. Uslovi su: . pozakonjenje i drugi. 3. u drugoj državi. predstavlja način sticanja državljanstva koji postoji po međunarodnom pravu. Na taj način zastupljen je teritorijalni princip ius soli. 3) Sticanje državljanstva usvojenjem Usvajanjem se stiče državljanstvo jedne države lica koje je mlađe od 18 godina. 2. po sili zakona (kada lice stekne državljanstvo neke druge države). Koje evidencije o ličnom statusu državljana poznajemo? Državni organi uprave. ukoliko bi ono bilo lice bez državljanstva. . Prvi je bio prema državljanstvu oca (klasični ius sanguinis). bez obzira na mjesto rođenja djeteta. 1) Sticanje državljanstva po porijeklu (ius sanguinis). One se odnose na poslove izdavanja materijalnih akata. oduzimanjem državljanstva i po međunarodnim ugovorima. dijete će steći državljanstvo one države na čijoj teritoriji je rođeno.

evidencije o državljanstvu. ime i prezime i prebivalište svjedoka. državljanstvo. Ove matične knjige vode se na teritoriji države. Također. na nepokretnim i pokretnim stvarima. II) Evidencija o državljanstvu U matične knjige rođenih lica upisuje se državljanstvo kada se utvrdi da to lice ispunjava zakonske uslove za sticanje državljanstva određene države po osnovu: a) porijekla. Naknadno se upisuje: priznavanje i utvrđivanje očinstva-materinstva. Određivanje imena rođenog djeteta mora se izvršiti u roku od dva mjeseca. novčanim I) 2 . dan mjesec i godina rođenja. Rok za upis rođenog u matičnu knjigu iznosi 15 dana od dana rođenja djeteta (za mrtvo dijete. Oni doprinose radu uprave tako što doprinose ostvarivanju prava i vršenju obaveza posrednim putem. Potvrdu o smrti izdaje Ijekar koji je konstatovao smrt. mjesto rođenja. Smrt koja je nastala u saobraćajnoj nezgodi prijavljuje se matičnom uredu gdje se umrli sahranjuje. b) rođenjem na teritoriji BiH. Matične knjige se vode u dva primjerka. poništenje braka i prestanak braka razvodom. bračno stanmje. Radi se o evidencijama čije je vođenje obavezno. Sve ove knjige su jedinstvene za svaki entitet ponaosob. c) matične knjige umrlih Osim činjenice o smrti. pa stoga postoje tri vrste ovih knjiga i to: a) matične knjige rođenih. državljanstvo. godina. dobrima u općoj upotrebi. kao što su: oglašavanje braka nepostojećim. One sadrže lične podatke o činjenicama koje su vezane za sva lica koja se upisuju u javne evidencije čije vođenje je regulisano zakonom i podzakonskim aktom. nestankom i proghlašavanjem nestalog lica za umrlo itd. državljanstvo. To su knjige koje sadrže evidencije u koje se upisuju: ime i prezime djeteta. vjenčanje i smrt. prebivalište i adresa. mjesto rođenja. prestanak usvojenja. datum i mjesto rođenja oba roditelja. dan i sat. ime i prezime roditelja bračnih drugova. 55. mjesec i godina rođenja. Činjenica smrti se prijavljuje matičnom uredu mjesta u kojem je smrt nastupila. kao i u njenim diplommatsko-konzularnimm predstavništvima Državljanstvo po osnovu naturalizacije se vodi u u matičnim knjigama koje se čuvaju u MUP-u. a uvjerenje o državljanstvu izdaje organ koji vodi matične knjige rođenih. podaci u vezi sa promjenom imena nekog od bračnih drugova. dan mjesec i godina rođenja. Jedan primjerak koji se naziva IZVORNIK čuva se u matičnom. pozakonjenje. starateljstvo. u matičnu knjigu umrlih se upisjuju promjene bračnog stanja. spol. rok upisa je 24 sata). čas. Državnu imovinu čini pravo svojine na dobrima od opšteg interesa. spol. mjesec. usvojenje. Šta je to državna imovina? Nastanak države i njen historijski razvoj opredjeljuju prirodu i način nastanka državnog vlasništva.koji nisu upravni akti. a drugi primjerak jeste KOPIJA i ona se čuva u prostorijama MUP-u. bračna stanja. odnosno. matične knjige i 2. u matične knjige vjenčanih se upisuju podaci o prevvstanku braka. prirodnim bogatstvima. adresa. mjesto rođenja. prebivalište. prebivalište i adresa stana. promjena imena i prezimena. u matičnu knjigu umrlih se upisuju i lični podaci umrlog. Matične knjige U matične knjige se upisuju lična stanja u odnosu na rođenje. b) matične knjige vjenčanih U njih se upisuju činjenice koje su vezane za zaključenje braka (ime i prezime. promjena državljanstva i smrt. Jedan od načina vršenja materijalnih radnji jeste i vođenje evidencija o ličnom statusu građana koju vode organi državne uprave. Pod evidencijama o ličnom statusu građana podrazumijevamo: 1. Također. kao i mjesto smrti. službena lica. smrću. dan. uredu. c) usvojenjem.

sticanjem vlasništva na nekoj drugoj nekretnini. pri čemu prijašnji vlasnik.iz + proprius . Osim što eksproprijacija podrazumijeva upravno-pravni odnos između države i eksproprijanta kao korisnika eksproprijacije. kao svojevrsnu obavezu (obligatio sui generis). pravnog posla ili na drugi način. kao što su zgrade. u skladu sa zakonom. Kasnije se ispostavilo da se eksproprijacija javlja kao upravno-pravni odnos između organa javne vlasti i eksproprijata. objekti. državni organi te države (Act of state doktrina).sredstvima. zasadi. nastojala je eksproprijaciju tumačiti kao nekakvu prinudnu kupoprodaju nekretnina. Davanje pravične naknade (Just compensatiori) za eksproprisanu (izvlaštenu) nepokretnu imovinu. građana. Korisnik stiče pravo koriščenja nepokretnosti u svrhu radi koje je eksproprijacija izvršena. U svom nastanku ui razvoju. ex . To 47 . kao i ona koja se steknu u skladu sa zakonom iz javnih prihoda koji pripadaju državi. prestaje biti njenim titularom uz određenu pravičnu novčanu naknadu ili. Uspostavlja se službenost na nekretnini za određeno vrijeme. ograde itd. Potpuna eksproprijacija uvijek obuhvata sve ono što se na nekretnini nalazi. nepotpuna ili djelimična eksproprijacija a) Potpuna eksproprijacija Potpuna eksproprijacija je ona kojom se uspostavlja državno vlasništvo na eksproprisanoj nekretnini. od lat. potpuna i 2. U pitanju je društveno-ekonomski i pravni pojam kojeg poznaje i međunarodno pravo. obligaciona i intelektualna prava). ima privatno-pravni karakter ako se ima u vidu da se zahtjev za isplatu pravične naknade. To je institut koji je sadržan u unutrašnjim pravnim porecima gotovo svih država koji označava prisilno i zakonom uređeno oduzimanje nekretnina u privatnoj svojini od strane države u općem. expropriatio. odnosno.vlastit) predstavlja upravnopravni način sticanja državne imovine. javnom interesu. ukoliko posebnim zakonom nije drugačije određeno. Po njemu. U određenom smislu. zapravo. Starija pravna teorija. jedan dio savremene pravne nauke i doktrine smatra neophodnim iz dva razlogha. ima karakter satisfakciju oduzetu nekretninu. odnosno. odnosno imalac prava na nekretninama. Sa gledišta imovinskog prava državna imovina bila je i ostala produkt stvarnih i upravno-pravnih odnosa. zakup kao oblik nepotpune eksproprijacije može se ustanoviti samo na zemljištu i to na određeno vrijeme. 56. Dobra u opštoj upotrebi su van pravnog prometa i ne mogu biti u privatnoj svojini. s jedne strane i eksproprijata. odnosno. Za razliku od službenosti koja se ustanovljava na zemljištu i zgradi na neodređeno vrijeme. Vrste eksproprijacije? U teoriji postoji podjela eksproprijacije na dvije osnovne vrste i to: 1. isključivo. 57. što se na taj način osigurava zaštita osnovnih ljudskih prava. nasadi. bilo da se radi o domaćem državljaninu ili strancu. što se na taj način podstiče društveno-ekonomski razvoj političko-teritorijalne zajednice. Ostala državna imovina može preći u privatnu svojinu na osnovu odluke nadležnog organa. a drugi je. Medunarodno-pravna dopustivost eksproprijacije tumači se i opravdava time što se. ona znači i svojevrrnu promjenu vlasničko-pravnih odnosa između države. naročito ona civilistička. eksproprijacija kao oblik ograničavanja svojinskog prava na nekretninamam. radi o zamjeni jedne imovine drugom. nego se ustanovljava ograničavanje prava vlasništva. hartijama od vrijednosti i drugim imovinskim pravima (stvarna. društvenopolitičkih organizacija i udruženja građana (građanska svojina). b) Nepotpuna eksproprijacija Nepotpuna eksproprijacija predstavlja takav oblik sticanja nekretnine kod koje ne dolazi do promjene vlanišrva na eksproprisanoj nepokretnosti. Šta je to eksproprijacija? Eksproprijacija (novolat. transformacija vlasništva na privatnoj imovini i imovinskim pravima na osnovu akata vlasti u jednoj državi predstavlja akt slobodne volje o kojem odlučuju. karakter društvenih odnosa bio je određen monopolom državne sile koja je štitila sredstva za proizvodnju. Prvi razlog je. građansko-pravnih lica. s druge strane.

postupak eksproprijacije provodi se kroz tri međuzavisne faze i to: 1. zakonom. ili je izmijenjen postojeći regulacioni plan po istoj ' proceduri kakva je i procedura njegovog donošenja. Ako je opći isnteres utvrđen rješenjem općinskog vijeća. obrazovanje itd. • Prijedlog za eksproprijaciju posnodi korisnik eksprorpijacije Prijedlog se podnosi općinskom organu uprave nadležnom za imovinsko-pravne poslove. polaganje qevovoda (vodovoda i kanalizacije) i si.može biti u slučaju podizanja postrojenja polaganja raznih vrsta kablova (PTT. a na obrazložen prijedlog korisnika eksproprijacije donese rješenje da je izgradnja na određenom zemljištu od općeg interesa i da se može pristupiti eksproprijaciji. a sam prijedlog mora sadržavati podatke koji se odnose na predlagača. b) Donošenje rješenja o eksproprijaciji Prijedlog za eksproprijaciju može se podnijeti tek pošto je prethodno utvrđen opći interes za izgradnju nekog objekta. Tako ustanovljen zakup kod nepotpune eksproprijacije može trajati najduže pet godina.178 Prije donošenja rješenja o eksproprijaciji. 2. općinski organ uprave nadležan za imovinsko-pravne poslove obavještava vlasnika nepokrenosti da je podnesen prijedlog za eksproprijaciju njegove nekretnine i poziva ga da se izjasni o činjenicama u vezi sa eksproprijacijom. međutim. postupak donošenja rješenja o eksproprijaciji i 3. uredbom. Uz prijedlog za eksproprijaciju dostavlja se rješenje o utvrđivanju općeg interesa.) b) opći interes se može utvrditi i posebnim aktom sdvih organa. a smatra se da je opći interes utvrđen u slijedećim slučajevima: a) ako je akt o izgradnji objekta donijelo predstavničko tijelo ili vlada. U slučaju kada opći interes nije utvrđen ni na jedan od ovih načina. U ime pravnih lica koje zastupa. Dakle. c) ako je donesen regulacioni plan po propisanoj proceduri i koji je usvojen od strane predstavničkog organa nadležnog za njegovo usvajanje. TV). nekretninu koja je predmet eksproprijacije. a) Utvrđivanje općeg interesa To je osnovni uslov za eksproprijaciju nekretnbine. d) opći interes za istraživanje prirodnog bogatstva utvrđuje se dozviolom nadležnog državnog organa. kada je aktima nadležnih organa odlučeno o izgradnji objekata od interesa za te zajednice u čijoj djelatnosti je sadržan opći interes (zdravstvo. podaci koji se odnose na vlasnika nekretnine za koju se predlaže provođenje postupka eksproprijacije i podaci o objektu za koji je utvrđen opći interes. Nakon prijema prijedloga za eksproprijaciju. rješenjem i si. nakon što je utvrđen opći interes. Ovo je najčešći način na koji se utvrđuje opći interes za izgradnju objekata na zemljištu koje je predmet eksproprijacije. tek pošto općinsko vijeće na sjednici. utvrđivanje općeg (javnog) interesa. Nakon toga. upravnim sporom se ne prekida postupak eksproprijacije. nadležni općinski organ će kao prethodno pitanje raspraviti (utvrditi) vlasničke odnose na nekretninama koje su predložene za eksproprijaciju. eksproprijacija se može predložiti. sport. Postupak eksproprijacije? Provođenje postupka eksproprijacije započinje podnošenjem prijedloga od strane korisnika eksproprijacije nadležnom općinskom organu uprave. 58. prijedlog za eksproprijaciju podnosi nadležni općinski javni pravobranilac. postupak određivanje naknade za nekretnine. elektro. Taj akt sadrži podatke o objektu i zemljištu koje je špotrebno eksproprisati. odnosno. Ovo rješenje predstavlja upravni akt protiv kojeg se ne može izjaviti žalba ali se može pokrenuti upravni spor. odlukom. prijedlog za eksproprijaciju se može podnijeti u roku od dvije godine od dana donošenja rješenja kojim je utvrđen opći insteres. 2 .

koju plaća korisnik eksproprijacije (eksproprijant). . Zapisnik ima snagu izvršnog naslova. ili u visini njihove građevinske vrijednosti. a koji ne može pasti prije pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji. u zavisnosti od toga kako je došlo do građevinskog objekta i da li je on predstavljao uslov rada ili materijalnu osnovu pravnog lica. Za oduzeta prava u pogledu zgrada i drugih građevinskih objekata. c) Naknada za eksproprisanu imovinu Osnovno je načelo Zakona o eksproprijaciji da vlasniku nekretnine pripada pravična naknada koju snosi korisnik eksproprijacije. susvojinu ili na korišćenje. a naknada u novcu se isplaćuje u roku od 15 dana od dana dostavljanja pravosnažnog rješenja kojim je određena naknada u novcu. kome je prihod od tog zemljišta uslov za egzistenciju. naknada se određuje davanjem u svojinu drugog odgovarajućeg zemljišta (osim kada korisnik eksproprijacije nema i ne može da pribavi takvo zemljište). Sporazumom stranaka naknada se može odrediti u vidu davanja druge nepokretnosti u svojinu. na naknadu kojom se osigurava da ti uslovi ne budu pogoršani. Na taj način. eksproprisane stambene zgrade ili stana. visina nakande. a sporazum je postignut kada ga potpišu obe strane. Opći interes za uzimanje ili ograničenje tih prava utvrđuje se na način koji je zakonom određen za eksproprijaciju nepokretnosti. a ako su zemljište ili drugo prirodno bogatstvo uslovi rada. općinski organ uprave za imovinskopravne poslove. Za eksproprisano obradivo poljoprivredno zemljište zemljoradnika. obavezno se mora saslušati vlasnik nepokrernosti koja je predmet eksproprijacije. isplatom se nadoknađuje gubitak vrijednosti oduzete nekretnine i otklanjaju pogoršani uslovi života i rada ranijeg vlasnika koji su nastali prestankom prava vlasništva. pravičnu naknadu. Prije donošenja rješenja. Ukoliko se ne postigne sporazum o naknadi u roku od 30 dana od dana 47 . a ranijem korisniku eksproprisane poslovne prostorije korišćenje druge poslovne prostorije. • Korisnik eksproprijacije stiče pravo na posjed eksproprisane nepokrernosti danom nastupanja pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji ili danom koji je tim rješenjem određen. pravno lice ima pravo na naknadu samo za uložena sredstva i rad. Troškove postupka eksproprijacije snosi korisnik eksproprijacije. a samim tim prestankomm korišćenja na nepokretnosti. o čemu se sačinjava zapisnik. Vlasnik eksproprisane nepokretnosti (eksproprijat) ima pravo na tzv. naknada službenosti itd. odnosno. organizacije u pogledu nepokretnost! u državnoj svojini mogu se rješenjem opštinskog organa uprave nadležnog za imovinsko-pravne poslove oduzeti ili ograničiti i prenijeti na drugo pravno lice. korisniku. Svrha isplate ove naknade jeste u tome da se kompenzuju posljedice provedene mjere. Naknada za eksproprisanu nepokretnost daje se u gotovom novcu. Za oduzeta prava u pogledu zemljišta ili drugih prirodnih bogatstava. odnosno. naknada odrediti u davanju drugog zemljišta. Poslije pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji. odnosno. korisnik eksproprijacije dužan je prije rušenja obezbijediti korišćenje odgovarajućeg stana. ili u visini uloženih sredstava u sticanje i investicione održavanje. Ranijem vlasniku. objekta. pravno lice ima pravo na naknadu u visini koja je potrebna za kupovinu takve zgrade. samo ako to. zahtijevaju utvrđene potrebe planskog uređenja prostora ili izgradnja objekta od općeg značaja ili drugi zakonom određeni opći interesi (administrativni prenos). na osnovu zakona. dužan je bez odlaganja zakazati i održati usmenu raspravu za sporazzumno određivanje naknade za eksprorisanu nepokretnost (oblik. a uz određene sulove. U tom smislu različito se tretira pitanje skidanja usjeva. može se umjesto u novcu. rok). Prava pravnog lica.• Rješenje o prijedlogu za eksproprijaciju donosi organ uprave za imovinsko-pravne poslove općine na čijem se području nalazi nepokretnost za koju se eksproprijacija predlaže.

akta koje je u konkretnom slučaju doneseno. To je jedan vid eksproprijacije kojim se ukidaju veliki zemljišni posjedi. koji za razliku od eksproprijacije podrazumijeva da se može provesti samo u odnosu na pokretne stvari.pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji naknadu će odrediti stvarno i mjesno nadležan općinski sud. Svi akti su bili deklarativnog. Stoga je rekvizicija u odnosu na pokretne stvari isto ono što je za nepokretnost. obuhvatao je poljoprivredne proizvode. Uglavnom. dok su ugovori imali samo nadopunjujući značaj. Fakultet za javnu upravu 2 . Šta je to konfiskacija? Konfiskacija nije redovni način nastanka državne svojine. Šta je to nacionalizacija? Nacionalizacija se razlikuje od konfiskacije po tome što je ona posljedica jedne privredno političke mjere i što se provodi u cilju jačanja državne svojine Provodi se upravilu sa naknadoma za nacionalizovanu imovinu. 59. upravne akte (rješenja) za određena lica. odnosno. 63. „Upravno pravo i evropsko upravno pravo“. Provodi se izuzetno u određenim specifičnim prilikama kao što su u miru elementarne nepogode ili. 60. na osnovu zakona. Treba imati u vidu. Šta je to rekvizicija? Rekvizicija je institut pretvaranja privatne imovine u državnu svojinu. da je kod eksproprijacije i rekvizije upravni akt je konstitutvnog . a mogu je sprovesti i starješine ranga komandanta bataljona ili višeg ranga. ali. Zenaid Đelmo (2007). 61. zemljište prelazi u državnu svojinu kao posljedica socijalne revolucije. a ne na osnovu rješenja. Zajedničko za sve načine nastanka državne svojine je bilo to što je bilo neophodno donijeti. Šta je to agrarna reforma? Prema agrarnoj reformi. eksproprijacija. Sarajevo. kao upravno-pravni način nastanka državne svojine na ovim stvarima. jer je imovina postajala državna direktno na osnovu zakona. Rekviziciju sprovodi općinski organ uprave. Literatura: Materijal za odgovore na ispitna pitanja izuzet iz knjige dolje navedenog autora. jer on ukida privatnu svojinu određenog subjekta i istovremeno ustanovljava državnu svojinu na takvoj imovini. 62. 1. Obaveza otkupa nastaje donošenjem upravnog akta (rješenja). Šta je to obavezni otkup? Ovaj vid sticanja državne imovine postojao je u periodu administrativnog socijalizma u Jugoslaviji nakon Drugog svjetskog rata. Dr. u ratu upotreba privatne pokretne imovine za potrebe vođenja rata. jer se provodi kao posljedica izvršenja krivičnog djela. a ne konstitutivnog karaktera.