P. 1
Upravno Pravo i Upravni Postupak (Skripta)

Upravno Pravo i Upravni Postupak (Skripta)

|Views: 3,064|Likes:
Published by Sandra Palčić

More info:

Published by: Sandra Palčić on May 22, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

06/16/2013

pdf

text

original

Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerzitet u Sarajevu

Upravno pravo
Parcijalna pitanja i odgovori
student

Mart, 2010

1. Čemu služi upravno pravo? Radi ostvarivanja prava građana i zaštite javnog poretka značajno mjesto pripada upravnim postupovnim pravilima koja treba da znače daljnje oslanjanje na proceduralna pravila opceg upravnog postupka kojima se osigurava ostvarivanje prava i izvršavanje obaveza svih sudionika u radu organa javne vlasti. To doprinosi, da upravno djelovanje postane standarizovano i predvidivo, što smanjuje neizvjesnost i pravnu nesigurnost građana kao subjekata u njihovim odnosima sa Unijom, kao i odnosima sa državnim organima u državama članicama. 2. Na koliko nivoa se vrši odlučivanje u upravnom postupku u BiH? Sadašnji institucionalni okvir djelovanja javne uprave i njena efikasnost u zaštiti prava građana i zaštiti javnog interesa nije na zadovoljavajućem nivou. Njega su uslovile promjene političkog i teritorijalno-upravnog sistema u Bosni Hercegovim koje su isparcelisale odlučivanje u upravnom postupanju na čak na četiri različita nivoa (Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Distrikta Brčko). 3. Istorijski razvoj upravnog prava? Prva kodifikacija propisa iz domena upravnog prava izvršena je u Austriji 1925. godine, a nakon toga kodifikaciji su pristupile i mnoge druge zemlje. Kodifikaciju pravila upravnog prava Kraljevina Jugoslavija izvršila je 1930. godine kada je donijela Zakon o općem upravnom postupku. Mora se imati u vidu da je državna administracija, i sva javna uprava, u periodu nakon Drugog svjetskog rata, sve svoje snage angažovala na rješavanju problema efikasnosti i racionalnosti rada uprave. Također, istorija pamti začetke upravnog prava u Njemačkoj već od druge polovine XIX. stoljeća u vrijeme nastanka Hitlerovog III Rajha kada su se javili rudimentarni oblici uprave i upravnog postupka kojim su bila potpuno zanemarena subjektivna javna prava. Mnogo godina nakon Drugog svjetskog rata uprava je našla svoje mjesto u pravnim porecima Čehoslovačke, Italije, Španije, Poljske i drugih evropskih država. Zakon o općem upravnom postupku prestao se primjenjivati nakon Drugog svjetskog rata, donošenjem Zakona o prestanku važenja pravnih akata donijetih prije 06. aprila 1941. godine i, narednih deset godina (sve do 1951,. godine), Jugoslavija nije imala regulaciju mnogih pitanja iz oblasti društvenih odnosa kroz upravno postupanje i rad njenih državnih organa i organizacija. Godine 1956. donesen je zakon o općem Upravnom postupku SFRJ., a 1974. Izvršena njegova izmjena. Razvoju upravnog prava i daljnjem organizacijskom i funkcionalnom jačanju državne uprave znatno je doprinio nastanak nove naučne dscipline Nauke o upravi koja je bila izdvojena iz upravnog prava. 4. Etimološko (pojmovno) određenje upravnog prava? Pojam «Upravno pravo» usko je vezan za riječ "administracija" (lat. administratio), što znači upravljanje, uprava, upravna vlast, vlada, činovnistvo, službeništvo. Iz toga slijedi, da je njegovo etimološko određenje vezano za pravnu normu kojom se uređuje organizacija, krug djelovanja, postupak rada, način nadzora i odgovornosti onih subjekata koji vrše upravne djelatnosti iz razloga što se uprava javlja kao državna djelatnost nameće se zaključak da je upravo ona ta koja upravno pravo sadržajno određuje. Postoje dva gledišta pojma uprave koja je potrebno međusobno razlikovati, a to su: a) Funkcionalno ili materijalno shvatanje uprave,

2

Prema funkcionalnom ili materijalnom shvatanju uprave, upravu trebamo razumijeti u funkcionalnom smislu kao određenu djelatnost ili aktivnost državnih organa koja se ispoljava kroz vršenje određenih upravnih zadataka). Ovaj pojam uprave ispoljava se na dva načina i to kao: a) negativno određenje uprave i b) pozitivno ođredenje uprave. Negativno određenje uprave je ono koje polazi od uprave kao vrste državne djelatnosti u sistemu podjele vlasti. Nesporno, po ovom shvatanju uprava je sve ono što ne spada u zakonodavnu i sudsku vlast. Na drugoj strani, pozitivno određenje uprave polazi od definisanja, zadataka, koje uprava treba obaviti u regulisanju različitih oblasti društvenog života i rada. Uprava se po ovom gledištu ispoljava kao zasebni organizam ili aparat državne vlasti koji provodi određenu upravnu djelatnost koja je strogo određena. b) Organizacijsko ili formalno shvatanje uprave Organizacijsko ili formalno shvatanje uprave podrazumijeva organizacijski karakter koji ostvaruju državni organi u sistemu podjele vlasti. Uprava se određuje u zavisnosti od upravnih funkcija koje vrse državni organi, kao i od forme kroz koju oni djeluju. 5. Šta reguliraju propisi upravnog prava? Predmet upravnog prava kao normativne pravne nauke svakako su pravne norme, kao i odnosi koji iz njih ili povodom njihove primjene proizilaze. Da bi javna uprava mogla izvršiti svoj društveni zadatak i ispuniti ulogu koja joj u sistemu vlasti pripada, ona mora biti uređena nizom propisa kao sto su oni koji obuhvataju: a) organizaciju i nadležnost uprave; Organizaciju i nadležnost javne uprave, obuhvata prva grupa normi koja je vezana za propise kojima se uređuje organizacija javne uprave. Ona obuhvata postupak osnivanja, ustrojavanja i ukidanja organa uprave. U vezi sa organizacijom javne uprave treba istaći da se proučavaju propisi (norme) kojima se određuje način osnivanja i ukidanja organa, kao i organizacioni oblici javne uprave u našoj zemlji. To su norme koje ustanovljavaju prava, obaveze i funkcije organa uprave i službenih lica, podjela nadležnosti između pojedinih organizacionih jedinica, ovlašćenja organa da izdaju upravne akte. b) djelatnost državnih i drugih javnih organa kojom se stvaraju, mijenjaju ili ukidaju upravno-pravni odnosi; Druga grupa određuje formu i način djelatnosti javne uprave u različitim oblastima društvenog zivota i rada. Ovim pravilima regulišu se međusobni odnosi izmedu državnih i drugih organa javne uprave, kao i odnosi ovih organa prema samostalnim ustanovama, privrednim i društvenim organizacijama, kao i prema građanima. To su norme koje ustanovljavaju kako prava građana i pravnih lica na zaštitu njihovih prava i pravnih interesa, tako i njihove obaveze koje proizilaze iz rada državnih organa i institucija u vršenju upravne djelatnosti. Kao što vidimo, svakako najznačajnije mjesto u radu javne uprave zauzimaju upravnopravni odnosi. c) organizaciju i postupak u pogledu odgovornosti, zakonitosti i pravilnosti rada službenih lica u upravi, kao i u pogledu rada organa uprave i drugih drzavnih organa kad vrše poslove javne uprave; U treću grupu spadaju norme koje regulišu međusobne odnose izmedu predstavničkih organa i njihovih izvršnih organa, s jedne strane, i organa državne uprave, s druge strane, kao i odnose između pravosuđa (sudova) i organa državne uprave; odnose između javnog tužilastva i organa državne uprave; i odnose između organa uprave i samostalnih ustanova i organizacija. 6. Koji su to oblici upravnog djelovanja? Postoje dva oblika upravnog djelovanja:

47

a) Neposredno upravno djelovanje znači regulaciju kojom se ostvaruje primjena pravne norme na konkretan slučaj. Ono nastaje nezavisno od volje adresata na kojeg se odnosi. Za njegov nastanak nije važno postojanje spora između njegovih stranaka kao adresata sa suprotnim interesima, niti se zahtijeva posebno iniciranje postupka, odnosno, formalno podnošenje zahtjeva kao što je to slučaj u sudskom djelovanju. Djelatnost uprave se vezuje za adresata kao subjekta upravnog djelovanja nezavisno od njegove volje i manifestira se vrsenjem najrazličitijih aktivnosti upravnog organa, kao što je izdavanje različitih odobrenja u vidu rješenja, zabrane i sl, b) Posredno upravno djelovanje predstavlja takav vid društvene regulacije koja se vrši u interesu svih građana. Na taj način, akt uprave nije usmjeren na neki pojedinačni slučaj, nego je njim obuhvaćen najveći broj ljudi. Npr., javni poziv za opću vakcinaciju stanovništva usmjeren je na suzbijanje opasnosti od zaraznih bolesti. Zatim, unutrašnja organizacija i položaj državnih službenika treba da omogući jednak tretman svim građanima. Također, uređivanje pitanja koja se odnose na javnu sigurnost mora biti tako postavljeno da se svi građani u državi osjećaju sigurno itd. Kao što vidimo, posredno upravno djelovanje može biti ostvareno aktivnošću samo državnih organa, kada se radi o državnoj upravi, ali isto tako i aktivnočću drugih organa koji postoje radi zadovoljenja općeg ili javnog interesa, kada se radi o upravnoj djelatnosti koja postoji u okviru rada javnih službi. 7. Koje su to upravne djelatnosti državnih organa? Upravne djelatnosti državnih organa su: a) regulativna djelatnost, Organizacija kojom se ostvaruje regulativna djelatnost državnih organa pretpostavlja postojanje takvog sistema preko kojeg se neki dijelovi cjeline usklađuju i usmjeravaju radi postizanja cilja kojem služe. Stoga, sasvim je prihvatljiva definicija prema kojoj "organizacija je sistem regulisanja čiji je cilj usmjeravanje većeg broja nosilaca zadataka i njihovog rada na jedan glavni zadatak koji treba riješiti". Uspostavljanje regulacije preko normativnog sistema zahtjeva svjesni pristup onome što se želi. Zavisno od odnosa koji postoje u političkom sistemu, sistem regulacije u demokratskim državama mora polaziti od vrijednosti koje su iskustveno potvrđene kao kompatibilne životnim interesima većine članova društva. b) nadzorno-kontrolna djelatnost Ova vrsta djelatnosti podrazumijeva, takvu organizaciju u sistemu regulacije koja obično dolazi do izražaja u završnoj fazi postupanja uprave. Preko nadzorno-kontrolne djelatnosti uspostavlja se institucionalna pravna kontrola rada organa javnog poretka tako što kontrolu nad radom organa uprave vrše upravni kontrolni organi. Radi se o naknadnoj provjeri pravilnosti ponašanja organa javne uprave, državnih organa i organizacija koje raspolažu javnim ovlaštenjima. Upravna kontrola moze biti unutrašnjeg i vanjskog karaktera. Ako se radi o unutrašnjoj kontroli uprave, onda se ima u vidu kvalitet upravnog rada službenog lica koji je vršio neku upravnu djelatnost. S obzirom na inicijativu prema kojoj dolazi do vršenja nadzorno kontrolne djelatnosti, ona može biti ostvarena po službenoj dužnosti ili povodom žalbe. Kada se radi o tzv. vanjskoj kontroli uprave, tada se ona, u pravilu, ostvaruje od organa koji imaju naglašeniji političko nego pravni karakter. Vanjska kontrola uprave podrazumijeva kontrolu uprave od strane parlamenta, vlade, sudsku kontrolu uprave, kontrolu i nadzor uprave od strane ombudsmena i dr. c) represivna djelatnost. Organi uprave staraju se o izvršenju zakona i drugih propisa i vršenjem određenih nadzornih ovlaštenja do momenta, dok se njeni subjekti ponašaju u skladu sa zadanom normom. Represivna djelatnost uprave proizilazi iz same činjenice da ona izvršava i primjenjuje zakone. Kada uprava ne uspijeva ostvariti regulativnu funkciju koja je utvrđena primjenom propisa, tada ona autoritativno primjenjuje sankcije i druge mjere kojima se adresat prinuđava na ponašanje u skladu sa zadanom normom. Primjenjivanje prinude

2

prema vrsti i sastavu orgna koji ga donosi. ili zakonodavan organ kao predstavničko tijelo. impersonalna. odnosno. osim u slučajevima kada dolazi do primjene određenih propisa u skladu sa ustavnim načelima. koja važe za budućnost i koja su sankcionisana državnim monopolom prinude. jer u tom slučaju izvore upravnog prava čine formalni izvori kod kojih je redoslijed utvrđen prema njihovoj pravnoj snazi koja je u direktnoj vezi sa položajem državnih organa u strukturi državne vlasti. zatim podzakonski akti koji imaju manju pravnu snagu od zakona itd. organi zakonodavne vlasti i. deklaracije. Osnovna podjela zakona je na:. Parlament Federacije Bosne i Hercegovine. Pojam ustava određen je dvojako i to: a) u formalnom i b) u materijalnom smislu. preporuke. Iza njega slijede zakoni. podzakonsk akt (autentična tumacenja. ali koji u odnosu na njega ima mnogo veću primjenu. organizacionu strukturu državnog uređenja. Njegove odredbe su posredni izvor upravnog prava. zakon. koja su imperativna. To su takva pravila koja regulišu društvene odnose. kao što su Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine. Skupština Distrikta Brčko. Nesumnjivo.To je opći pravni akt niže pravne snage od ustava. Ustav donosi poseban. na: a) OPĆI AKTI PREDSTAVNIČKIH ORGANA Opce podzakonske pravne akte predstavničkih organa mogu donositi predstavnički organi u Bosni i Hercegovini različitih nivoa.Ustav kao opći akt najviše pravne snage s kojim moraju biti u saglasnosti svi ostali pravni akti. svi ostali organi mogu donositi opće pravne akte kao što su: l. vlasti i javnih ovlaštenja državnih organa i drugih neautoritativnih organa organizacija. ali po posebnom postupku. ustav je prvi i najvažniji pravni akt u državi i samim tim temeljni izvor prava sa kojim moraju biti usaglašeni svi ostali pravni akti niže pravne snage. a prije svega. 1. predstavlja najznačajniji izvor prava. Razlikuje se od ustava po određenim karakteristikama. odnosno. odluke. a to su ustvari opći pravni akti koji sadrže opće pravne norme kao pravila ponašanja. U skladu s tom podjelom razvrstani su i opci podzakonski akti koje oni donose. statut itd). b) Zakon . Možda je ipak najbolja sistematizacija izvora upravnog prava prema hijerarhiji pravnih akata. pačak i sudskih organa nižeg nivoa odlučivanja. 1. kao izvršno-politički i upravni organi vlasti. odnosno. Izvori upravnog prava? Upravno pravo i dalje koristi opće izvore prava u formalnom smislu. kao i vršenje materijalnih operacija primjenom prinude. U pitanju su najšire apstraktno postavljene norme kojima se uređuje cjelokupna organizacija države. U formalnom smislu ustav sadrži najvažnije pravne norme koje se odnose na organizaciju organa državne vlasti. Ti organi su određeni položajem u hijerarhijskoj strukturi vlasti Bosne i Hercegovine kao predstavnički. Pri tome je bitna. pod upravnom djelatnošću uprave podrazumijeva se uprava u užem smislu u kojoj dolazi do izražaja neposredna primjena mjera prinude. 2. posebno u Bosni Hercegovini iz razloga što predstavljaju okvir u kojem zakonodavac uređuje sva druga pitanja. 8. 3. rezolucije. Na osnovu ovakvog redoslijeda izvora upravnog prava moguće je izvršiti njihovu podjelu prema organima koji su ovlašćeni za njihovo donošenje. Kanotonalne skupštine u Federaciji BiH. Gradska i općinska Vijeća u Federaciji BiH. Dakle. 47 . Ustav u formalnom smislu određen je svojom arhitekturom. načinu izglasavanja itd. proceduri donošenja.ustav. Narodna skupština Republike Srpske. Skupštine opština u RS. a) Ustav . i sadržina tih normi iz razloga što one čine ustav u materijalnom smislu.ispoljava se samo kao autoritativno pravno djelovanje uprave koje se ostvaruje putem imperijuma. budžet. ustavotvorni organ i po posebnom ustavotvornom postupku. Ustavne odredbe se veoma rijetko neposredno primjenjuju u radu organa uprave. Osirn predstavničkih organa lokalnog i gradskog nivoa. po vrsti društvenih odnosa koje reguliše u skladu sa ustavom. Ustav u materijalnom smislu određen je sadržinom pravnih normi.

1.zaključak je akt koji se donosi o pitanjima koja se tiču postupka u pojedinačnoj stvari. radi se tu o pitanjima koja se odnose na izvršenje zakona ili općeg akta niže pravne snage radi regulisanja rada. U pitanju je akt kojim predstavnički organ izražava svoje mišljenje o pitanjima iz određene oblasti. kao i Vlada Republike Srpske i 4. unutrašnje organizacije. Rezolucija sadrži načelno mišljenje o važnim pitanjima koja nemaju pravni karakter. VI) budžet . s obzirom na njenu sadržinu. odnosno. drugog propisa. jer je opći akt. Ukoliko se takav budžet ne usvoji blagovremeno. 2 . III) deklaracije – deklaracija je akt PSBIH koji sadrži načelno mišljenje o odlukama koje je PSBIH razmatrala. Organi državne uprave na svim nivoima (ministarstva. deklaracije i rezolucije su kao politički akti obavezni za organe državne uprave. po normama koje sadrži. Parlamentarna skupština BiH svake godine usvaja budžet koji služi za pokriće izdataka neophodnih za izvršavanje nadležnosti zajedničkih institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine. Najčešće se odluke donose kod imenovanja i razrješenja pojedinih funkcionera i rukovodnih radnika.Preporuka je akt kojim se ukazuje na značaj određenih pitanja koja se odnose na provođenje zakona. zbog činjenice da preporuka može sadržavati određene sankcije kojima se adresati obavezuju na njeno poštivanje. odnosno općeg akta koji se tumači. pa razlikujemo onaj pravni akt koji sadrži opće norme. zakon se smatra najvaznijim pravnim izvorom upravnog prava u Bosni i Hercegovini. c) Podzakonski akti predstavničkih organa . ona se smatra općim pravnim aktom i izvorom upravnog prava. 3. Stoga preporuka u sebi sadrži određene političke stavove. VII) zaključke . 2.Autentičnim tumačenjem utvrđuje se istinitost. pa zakon ima apsolutni primat prema svim ostalim pravnim izvorima. budžet za prethodnu godinu bit ce korišten na privremenoj osnovi. Vijeće ministara BiH. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine. uredba se ne može nazvati zakonom. b) OPĆE AKTE IZVRSNO-POLITICKIH ORGANA Izvršno-politički i organi državne uprave u Bosni i Hercegovini mogu donositi podzakonske opće pravne (normativne) akte u skladu sa propisanim nadležnostima. V) preporuke . Donose ih izvršno-politički organi u Bosni i Hercegovini i to: 1. • zakone u matrerijalnom smislu. po postupku donošenja itd. u materijalnom smislu. Na prijedlog Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Bez obzira na sadržajni smisao njegovih odredbi.• zakone u formalnom smislu U formalnom smislu definicija zakona određena je formalnim karakteristikama i pravnom snagom koje nisu u korelaciji sa sadržinom koja je utvrđena zakonskim normama. autentičnost.to je opći akt kojim se utvrđuje plan prihoda i rashoda u toku jedne budžetske godine. odnosno općeg akta. Uglavnom. Naprimjer. bez obzira na to kakva mu je forma. izvornost i pravilan smisao nedovoljno jasne odredbe zakona i drugog propisa. U formalnom smislu. cijenimo da zbog sličnosti sa deklaracijom. službe za upravu. zakon može sadržavati opće ili pojedinačne pravne norme. Autentično tumačenje donosi Dom i ono postaje sastavni dio zakona. sekretarijati itd. uredba jeste zakon.odluka je akt kojim se rješavaju pitanja iz nadležnosti PSBiH. Ona je opći pravni akt kao i zakon. pogotovo što ustavne odredbe ne tretiraju položaj uprave u organizaciji vlasti. Međutim. ali se od njega razlikuje po pravnoj snazi. Međutim.U ovu vrstu opće normativnih akata koje donose predstavnički organi spadaju: I) autentična tumačenja . II) odluke . tj. ali bez obzira na to. nema zapreka za njeno donošenje. U materijalnom smislu pojam zakona određuje se po sadržini akta. IV) rezolucije – iako nije izričito navedena u poslovniku PS BIH. Predsjedništvo BiH.).

održavanje sjednica. pa ih možemo podijeliti na dvije osnovne grupe i to: 1) spontani (ustavni) podzakonski akti To su takvi opći akti za čije donošenje nije potrebno posebno ovlašćenje u višem pravnom aktu.Odluke su vezane za ovlaštenja Predsjedništva u domenu vanjske politike. kao i druga pravila o unutrašnjoj organizaciji. Takvi samostalni spontani podzakonski pravni akti su uredbe sa zakonskom snagom. To su opći pravni akti koji se donose radi izvršenja zakona. da bi se donijeli.Predsjedništvo donosi i neke druge podzakonske opće akte u slučaju potrebe kada izdaje potvrde. U ovu kategoriju općih akata spadaju: pravilnici. kada su ovlašćene da vrše normativnu djelatnost iz okvira svoje nadležnosti. Opce normativne podzakonske pravne akte iz nadležnosti organa državne uprave mogu donositi i institucijeje koje raspolažu javnim ovlaštenjima.Pravilnik je podzakonski opći pravni akt kojim se uređuju pitanja unutrašnjeg ustrojstva Sekretarijata Predsjedništva. I u jednom i u drugom slučaju za njihovo donošenje potrebno je posebno ovlašćenje što znači da se ovi propisi ne mogu donositi spontano. B) nesamostalni spontani podzakonski akti. bilo da se njim reguliše materija koja nije regulisana. nego se oni donose na osnovu ustava kao općeg zakonskog ovlašćenja. c) Pravilnik . ill se čak suspenduju neke ustavne odredbe. Kao podzakonski akt. uputstva i naredbe. nego ga mijenja. uredi. To su takvi opći pravni akti koji. a ne može je donijeti Predsjedništvo BiH. svjedočanstva i dr. Poslovnikom se uređuje: unutrašnja organizacija. moraju sadržavati posebno ovlašćenje u višoj pravnoj normi. 2) podzakonski akti po posebnom ovlašćenju više pravne norme. Koje akte donosi Predjedništvo BiH? Predsjedništvo Bosne i Hercegovine u obavljanju svojih aktivnosti usvaja sljedeće normativne akte: • odluke. 9. Dijelimo ih u dvije osnovne grupe i to: A) samostalni podzakonski akti To je takav opći pravni akt koji zamjenjuje zakon kao njegov viši pravni izvor. pitanja vezana za normativne akte. U njih spadaju uredbe izvršnih organa (vlade). Njih mogu donositi izvršni i organi uprave. Zanimljivo je da neke od navedenih općih akata ne mogu donositi političko-izvršni organi višeg nivoa kao što je slučaj u vezi sa donošenjem uredbe sa zakonskom snagom.Normativni karakter podzakonskih akata proizilazi iz pravnog osnova kao ovlašćenja za njihovo donošenje. d) Drugi akti . bilo da se njim mijenjaju određene zakonske odredbe. bilo da ih donose radi izvršenja zakona (izvrsni organi i organi uprave). a) Odluke . • pravilnik i druga pravila o unutrašnjem ustrojstvu. Nju mogu donositi vlade entiteta. Takvo ovlašćenje nazivamo «izvršna klauzula». on niti razrađuje niti dopunjava zakon. b) Poslovnik . • druge akte iz svog ovlaštenja. bilo radi izvršenja propisa izvršnog organa (organi uprave).Poslovnik je podzakonski opći pravni akt Predsjedništva BiH i Vijeća ministara koji se donosi u skladu sa odredbama Ustava Bosne i Hercegovine i Zakona o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine. programiranje rada. Ove vrste uredbi moraju biti u skladu sa ustavom i zakonom. Njih ne mogu donositi predstavnički organi iz razloga što akti tih organa imaju karakter zakonodavnog akta. odnosno u zakonu. • poslovnike. 47 . nego samo ukoliko su na to izričito ovlašćni u pravnom propisu više pravne snage. kao i druga pitanja od značaja za rad Vijeća ministara. službe i radna tijela.

zakonodavna vlast. Stoga se sve više normi donosi kroz donosšnje uredbi iz razloga što je donosi vlada po brzom postupku. 11. slobode utvrđene ovim ustavom. drugih propisa kao i općih akata. • zaključke. ukoliko je Parlament Federacije u zasjedanju kada je uredba objavljena. Uredba objavljena dok Federacija upotrebljava oružane snage u skladu sa ovim ustavom ostat će na snazi do petog dana sljedeće sjednice Parlamenta Federacije. odnosno stavova datih u materijalima izlažu se u obliku u kome Vijeće ministara treba da ih usvoji. kao i radne zadatke ministarstava i drugih organa državne vlasti sa rokovima za njihovo izvršenje. d) rješenja i e) zaključke. osnivaju radna tijela Vijeća ministara. Svaka uredba prestat će važiti najkasnije istekom tridesetog dana od njenog objavijivanja. a na vladu sve više prenosi. Koje akte donosi Vijeće Ministara BiH? Vijeće ministara BiH u ostvarivanju svojih prava i dužnosti donosi slijedeće akte: • odluke. uslovno rečeno. a) Odluka .10. kada prestaje važiti. tako se prema njoj odnose svi ostali opći pravni akti. o davanju saglasnosti na opće i druge akte ministarstava i drugih institucija i organa Bosne i Hercegovine. d) Uputstva . c) Rješenja .Vijeće ministara Bosne i Hercegovine donosi rješenja kada odlučuje o imenovanjima. c) odluke. Ako bi se zahtijevalo da sve ove norme donose zakonodavna tijela zakonima. • rješenja.to su takvi opcći podzakonski akti koji sadrže. a) Uredbe sa zakonskom snagom . po pravilu. b) Zaključci . Uredba je akt koji se sve češće donosi. važenje uredbe se ne može produžavati. uređuju određena pitanja i određuju mjere iz okvira prava i dužnosti Vijeća ministara i vrše izmjene i dopune Poslovnika o radu Vijeća ministara.Uputstvima se propisuje način rada ministarstava. ako je takva saglasnost predviđena zakonom.Vlada Federacije (Vlada RS) donosi uredbe sa zakonskom snagom u skladu sa Ustavom Federacije. b) Uredbe . prijedloge konkretnih mjera.Uredba je najviši opšti pravni akt nakon zakona koji donosi Vlada. uredba se ne može ponovo donositi niti djelimično mijenjati bez odluke Parlamenta Federacije i njegove saglasnosti. dok je sve ostalo ugrađeno u uredbu. Uredba se gotovo ne razlikuje od zakona i pitanje njihovog razgraničenja primarno je praktično pitanje. donosi: a) uredbe sa zakonskom snagom b) uredbe. došlo bi do preopterećenja tih organa i ona ne bi nikad mogla obaviti taj posao. o pojedinačnim pitanjima. drugih propisa i općih akata. pripada 2 . Tako u savremenom pravu uredba sve više potiskuje zakon. Vlada je ovlasćena donositi uredbe sa zakonskom snagom u slučaju opasnosti po zemlju kada Parlament Federacije nije u mogućnosti to učiniti. postavljanjima i razrješenjima. u načelu. koja su sadržana u uredbi. kao i u drugim slučajevima predviđenim zakonom. s tim da će prestati važiti odmah po ukidanju odlukom Parlamenta ili na kraju desetog dana od njenog objavijivanja.Odlukom se uređuju određena pitanja za izvršavanje zakona. koji su niži od nje i koji razrađuju pitanja. Po isteku roka. drugih organa i institucija Bosne i Hercegovine u izvršavanju pojedinih odredaba zakona. Uglavnom kao što se uredba odnosi prema zakonu. osim ako ne bude potvrdjena ali ni u kom slučaju neće važiti duže od šest mjeseci. Nekada su u zakonu sadržane samo najosnovnije norme. • uputstva. To je nastalo usljed potrebe za donošenjem velikog broja pravnih normi u najraznovrsnijirn oblastima. Svaka uredba imat će snagu zakona i ne može derogirati prava. Koje uredbe sa zakonskom snagom donosi Vlada Federacije BiH? Vlade entiteta u ostvarivanju svojih ovlašćenja utvrđenih Ustavom Federacije (Republike Srpske). koja. Prijedlozi zaključaka. o osnivanju privremenih radnih tijela.

tako što se bliže uređuju odnosi za sprovođenje zakona. radi izvršenja određenog propisa sadržanog u zakonu.Uputstvom se utvrđuju pravila za postupanje i poslovanje organa uprave ili institucija koje raspolažu javnim ovlaštenjima radi izvršenja propisa. daje saglasnost ili potvrdjuju akti drugih organa ili organizacija. također. Dakle. bilo zakon. subjekata tih odnosa građana. s jedne strane i. udruženja i drugih državnih organa. Norma koja je sadržana u naredbi ima uži značaj od norme u pravilniku. kao i o drugim pojedinačnim pitanjima iz nadležnosti Vlade. U nekim zemljama kao što je naprimjer u Francuskoj. Podzakonske opće pravne akte organa uprave dijelimo na dvije grupe. s druge strane. odnosno. odnosno. Ovim aktima. ali je u većoj ili manjoj mjeri nužna zbog preopterećenosti predstavničkog organa kao zakonodavca. vlade. to je akt općeg značaja koji donose organi uprave kada naređuju ili zabranjuju postupanje u određenom slučaju općeg značaja. cijeli niz pravnih oblasti stavlja se u isključivu nadleznost uredbodavca. te odlučuje o drugim pitanjima o kojima se ne odlučuje uredbom. ali se u vezi njega nastoji omogućiti. d) Rješenja . uređuju unutrašnji odnosi u Vladi i određuju zadaci federalnim organima državne uprave i službama Vlade. U drugu grupu ulaze akti radi ostvarenja cilja koji se želi postići donošenjem podzakonskog općeg pravnog akta. nastoji se regulisati neki društveni odnos koji uopće nije regulisan. Njih donosi uprava u skladu sa svojim ovlaštenjem pa njena djelatnost u pogledu donošenja ovih pravnih akata podsjeća na zakonodavnu nadležnost predstavničkih organa. osnivaju stručne i druge službe vlade i utvrđuju načela za unutrašnje ustrojstvo federalnih organa državne uprave. a) Pravilnici . fizičkih i pravnih lica. odnosno. c) Naredbe .parlamentu. opći akti eksternog karaktera: a) pravilnici b) uputstva c) naredbe 2. organizacija. U pitanju je odnos koji je pravno regulisan. U Bosni i Hercegovini uredbom se uređuju najvažnija pitanja iz nadležnosti vlada entiteta. tj. te drugačije urediti odnos koji je već ranije regulisan. općem aktu predstavničkog organa ili propisu izvršnog organa. Njima se ne mogu u cjelosti izvršavati viši pravni propisi. Upustvom se neposredno ne mogu uspostavljati neposredni upravno-pravni odnosi između državnih organa i institucija koje raspolažu javnim ovlaštenjima. b) Upustva .To je najvažniji akt općeg značaja koji donose organi uprave radi izvršenja određenog propisa sadržnog u zakonu. odnosno. c) Odluke . olakšati primjena ili izvršenje nekog zakona.Zaključkom se utvrđuju stavovi o pitanjima od značaja za provođenje utvrđene politike. podzakonskim opće normativnim aktima koje donose organi uprave.Naredbom se reguliše neka određena situacija na opći način. U prvu grupu ulaze akti koji se donose radi regulisanja nekog društvenog odnosa. 47 . Tu spadaju: 1. zajednica. mogu se izvršavati samo pojedine odredbe općeg akta koji donose predstavnički ili izvršni organi vlasti. Pojava širenja vlasti uredbodavca na štetu vlasti parlamenta nije u skladu s demokratijom. Kao što vidimo. Naprimjer. općem aktu predstavničkog organa ili propisu izvršnog organa. Podzakonski akti organa uprave? U pitanju su opći podzakonski pravni akti organa uprave koji imaju pravnu snagu manju od zakona. e) Zaključci .Rješenjem se odlučuje o imenovanjima i razrješenjima. 12.Odlukom se uređuju pojedina pitanja ili propisuju mjere Vlade. opći akt predstavničkog organa ili podzakonski opći akt izvršnog organa. opći akti internog karaktera: stručna uputstva i instrukcije. čime se sužava nadležnost parlamenta. naredbom se može zabraniti korištenje vode za piće zbog njene neispravnosti.

isti autor polazi od toga da su upravnopravni odnosi ove vrste regulisani zakonom. na osnovu strane njegove jače volje kao obaveznog učesnika u tom odnosu. s jedne strane. Pod upravno-pravnim odnosom podrazumijevamo onaj pravni odnos u koji na autoritativan način stupaju javni organi sa pojedincima. nego što su to u slučaju kada je njihov odnos normiran dispozitivnim pravnim normama. d) između samih upravnih. bilo da su ex lege. prije svega. 14. 2) unutrašnja nepotpuna izbalansiranost u njemu angažovanih interesa i 3) načelna promjenljivost. tako je i upravno-pravni odnos. doziranu nestabilnost.Tomić. Mogu ih izdavati viši organi prema nižim organima (npr. To su: "l) javnoslužbenički karakter upravnog odnosa. pravnim licima i drugim strankama. odnosno. Osnovna obilježja upravno-pravnog odnosa? Z. I. e) između određenih državnih organa i njegovih službenika. odnosno. upravno-procesni odnos se preobražava u upravno-materijalni odnos. građansko-pravna lica i dr. Što se javno-službeničkog karaktera upravnog odnosa tiče. jedan od njih. odnosno. upravni odnosi su odnosi legalne i legitimne nejednakopravnosti učesnika. na kraju. a tiče se neravnopravnog položaja njegovih subjekata. nego. tako i u materijalnom smislu. subjekti upravno-pravnog odnosa su mnogo više vezani normom. kao odnos koji je zavisan od njihove volje. zasnivanja. upravno-pravni odnos ne zasniva se slobodnom voljom ili putem sporazuma subjekata koji u njemu učestvuju. posljednje obilježje je svakako najvažnije za razumijevanje ove problematike. kako u procesnom. s druge strane. odnosno.R. privrednih društava (bez obzira da li ona vrše javna ovlaštenja ili ne). Nama. b) između upravnih organa (i drugih državnih organa) i preduzeća. Zatim. treće obilježje upravnog odnosa. za razumijevanje zadane hipoteze. Dediću. Uvijek je jedna strana upravno pravnog odnosa javni organ.d) Stručna upustva i instrukcije . dok su na drugoj strani to građani. Definirajte upravno-pravni odnos? Kao što je pravni odnos svaki onaj odnos koji je određen pravnim dispozicijama. On se od drugih pravnih odnosa razlikuje po svojim subjektiima i po načinu nastanka. onaj koji je normiran pravom. odnosno državnih organa. organa javne uprave. autoritetom državnog organa. Zahvaljujići njima. Za razliku od pravnog odnosa. i pojedinca. građanina.Stručno upustvo predstavlja opći akt internog karaktera koji donose organi uprave radi davanja stručnog uputstva državnim službenicima i namještenicima u organu uprave. smatra da postoje tri odlučujuća obilježja upravnog odnosa. odnosno. od kojih je na jednoj strani. odnosno. c) između organizacija koje vrše javna ovlašćenja i drugih organizacija. lz toga razloga. 15. dozirana nestabilnost". U pitanju je društveni odnos u kojem su njegovi subjekti dužni da se ponašaju u skladu sa njegovim normama. odnosno. 13. nezavisno od volje njegovih subjekata kao učesnika upravno-pravnog odnosa. Tko su subjekti upravno-pravnog odnosa? Upravno-pravni odnosi mogu se zasnovati između sljedećih subjekata tog odnosa: a) između organa uprave ili drugog državnog organa koji vrši javna ovlašćenja. U pogledu drugog obilježja upravnog odnosa. ustvari proizilazi iz drugog ili se nadovezuje na drugo. Treć obilježje upravno-pravnog odnosa. nakon završetka postupka donošenja upravnog akta. gdje do izražaja 2 . odnosno. subjekti. (npr. razne asocijacije građana. javna uprava. Dakle. dozvola za građenje). drugo obilježje su javna ovlašćenja subjekata. radi pravilnog vršenja poslova organa uprave u primjeni zakona. obilježja upravno-pravnog odnosa proističu iz njegove definicije kojom su obuhvaćeni. norme upravno pravnog odnosa su karakteristične i po formi i po sadržini. bilo da su im povjerena. organizacije i zajednice. autor smatra da zbog različitosti interesa koje učesnici u uspostavljenom odnosu imaju. svodi se na njegovu načelnu promjenljivost. Prema S. državni organ ili institucija koja raspolaže javnim ovlašćenjima. koji oni međusobno uspostavljaju. centralni u odnosu na područne organe).

razlikujemo dvije situacije koje mogu rezultirati nastankom toga odnosa. uslovima nastajanja upravno-pravnog odnosa 4. ne donese rješenje u roku (trideset dana u jednostavnim upravnim stvarima. odnosno šezdeset dana u složenim upravnim stvarima) i ne dostavi ga stranci u propisanom roku. do izrazaja dolazi jednostrano i autoritativno postupanje državnog organa. Izdavanje upravnih pojedinačnih akata? U vezi sa nastankom upravno-pravnog odnosa izdavanjem upravnog akta. izdavanje naredbe od strane službenog lica organa unutrašnjih poslova da se sva lica udalje sa određenog mjesta). stranka ima pravo žalbe kao da je njen zahtjev odbijen. Kao što vidimo u pitanju je zasnivanje upravno-pravnog odnosa pismenim putem. radi otklanjanja neposredne opasnosti po život i zdravlje ljudi i imovine (Naprimjer. izdavanje naredbe sanitarnog inspektora o zabrani upotrebe vode za piće zbog neispravnosti). adresatu (kao drugom učesniku tog odnosa). utvrđivanja raznih dužnosti drugom subjektu upravno-pravnog odnosa. što se u pravnoj teoriji naziva "šutnja uprave". pa je bez obzira da li se radi o inicijativi uprave za postupanje po službenoj dužnosti ili rješavanje po zahtjevu stranke.).. 3. posebno obilježje upravno-pravnih odnosa. izdavanje rješenja poreskog organa kojim se stranci utvrđuje obaveza plaćanja poreza). 17. odnosno. institucije koja raspolaže javnim ovlaštenjima. odnosno. opći interes dominantan u odnosu na individualni. odnosno. U njima je stranka u pasivnoj poziciji. a izuzetno. također. odnosno. njegovim dostavljanjem stranci. Pravo na odricanje od prava iz ove vrste upravnopravnih odnosa ograničeno je samo na ona prava sa kojima ne moze stranka slobodno raspolagati. načinu zasnivanja upravno-pravnog odnosa. Takva pravna situacija moze uzrokovati zakonsku pretpostavku koja uzrokuje nastanak upravno-pravnog odnosa poslije proteka određenog roka (protek vremena za izdavanje upravnog akta). Drugu grupu čine odnosi u kojima dominira volja jedne ili više stranaka. radi zaštite javnog reda i mira (Naprimjer. ona kao jedan od subjekata upravno-pravnog odnosa stiče određeno pravo ili joj se nameće neka obaveza. odnosno. odnosno. To je slučaj kada organ javne vlasti ne izda upravni akt. "ćutanje administracije" i sl. protiv čijeg je rješenja dopupštena žalba. pri čemu. Tada upravno-pravni odnos nastaje donošenjem upravnog akta i njegovim dostavljanjem drugom subjektu. izdavanje rješenja organa uprave nadležnog za oblast građenja kojim se stranci odobrava izgradnja stambeno-porodičnog objekta. ogluši se o njegovo izdavanje. odnosno. subjektu nastajanja upravno-pravnog odnosa 2. (Naprimjer. u pravilu. U konkretnom slučaju postoji zakonska pretpostavka da je uspostavljen upravno-pravni odnos u kojem je organ donio negativno odlučio po zahtjevu stranke. odnosno. Iz toga razloga imamo podjelu upravno-pravnih odnose prema: 1. institucija koja raspolaže javnim ovlaštenjima. pojedinačni upravni akt se može donijeti usmeno. od kojih prvu grupu čine odnosi koji se uspostavljaju. načinu rješavanja sporova proisteklih iz upravnopravnih odnosa.dolazi subordinacija. Ovlasćenje uprave sastoji se. Prva se odnosi na direktni upravni rad organa kao i njegovo jednostrano i autoritarivno postupanje. (Naprimjer. raspravljaju i rješavaju na inicijativu uprave. 16. Na osnovu svega kazanog mozemo zaključiti da su osnovna obilježja i pravna svojstva svakog upravno-pravnog odnosa zavisna od različitih elemenata kojima su određena. jednostranost i jača volja organa uprave u odnosu na druge subjekte u upravno-pravnom odnosu. Na koji način se može donijeti upravni akt? Upravni akt se može donijeti: 47 .. čini njihova dioba na dvije osnovne grupe. Izdavanjem akta (rješenje). u dužnosti i pravu izdavanja zapovjesti. u slučaju preduzimanja hitnih mjera. ukoliko nisu imovinskog karaktera. U njima do izražaja dolaze subjektivna prava koja su načelno lične prirode. ako nadležni organ uprave. Na kraju. Druga situacija vezana je za nastanak upravno-pravnog odnosa izdavanjem upravnog akta indirektno.

One su alternativno određene i ne određuju samo jednu mogućnost ponašanja svojih adresata. tek pošto je stranka podnijela zahtjev u stvarima u kojima je po zakonu ili po prirodi stvari za pokretanje i vođenje postupka potreban takav zahtjev. pa razlikujemo: 1) kategoričke pravne norme To su strogo precizno određene (imperativno) pravne norme koje sadrže pravna pravila koja ne dozvoljavaju bilo kakvu slobodu ponašanja svojih adresata kojima su upućene. itd. od ponašanja koje je utvrđeno pravnom normom. jer organ nastupa isključivo jačom voljom i neovisno od volje drugog subjekta kao učesnika u upravno-pravnom odnosu. (Npr. Kod njih do izražaja dolazi načelo oficijelnosti. Donošenje upravnog akta po zahtjevu stranke znači da se akt može izdati. ono je ipak obavezno. b) Donošenje upravnog akta po zahtjevu stranke . a ne mora dogoditi) i • pravne norme sadrže sankcije (posjeduju reakciju na zahtjev sadržan u normi). Autoritativnosi organa javne uprave ne dolazi u pitanje. • pravne norme su hipotetičke (odnose se na nešto što se može. odn. One su obavezne jer dotični odnos mora da se reguliše na obavezan način. Ovu vrstu upravnih akata organ javne uprave može izdati ukoliko stranka nije podnijela zahtjev za njihovo izdavanje. Kategoričke dispozicije su strogo određene i ne ovlašćuju državne organe ili organizacije koje raspolažu javnim ovlašćenjima da mijenjaju karakter ispunjenja obaveze ili sticanja nekog prava. po roku važenja i po stepenu slobode koju norme ostavljaju svojim adresatima. sadrže neki zahtjev ili traženje). dakle. subjekt na koga se odnosi dispozicija sam stvara dispoziciju kojom reguliše sopstveno ponašanje ili ponašanje drugih subjekata. U tom smislu postoje dvije vrste disjunktivnih pravnih normi i to: a) alternativnepravne norme 2 . dispozitivne dispozicije se nazivaju prinudnim (imperativnim) dispozicijama. U slučaju da pravilno ponašanje kod ovh normi nije unaprijed precizno pojmovno određeno. samo se kao uslov za njegov rad zahtijeva inicijativa stranke kao učesnika u upravno-pravnom odnosu. 19. ukoliko kasnije nije pristala podnijeti zahtjev (konvalidirati upravni akt).a) Donošenje upravnog akta po službenoj dužnosti . 2) disjunktivne pravne norme To su takva pravila ponašanja koja znače izvjesnu slobodu ponašanja njihovih adresata. U pitanju su norme kojima zakonodavac daje adresatima nekoliko mogućnosti za ponašanje. ako je ne odredi. onda njegova dispozicija nije ništa manje obavezna od prinudne dispozicije.To su akti koji se donose bez zahtjeva stranke. Najvažnija podjela je ona prema stepenu slobode koju pravne norme ostavljaju svojim adresatima. Ako subjekt upotrijebi svoje pravo da sam donese dispoziciju. Objasni karakteristike normi koje regulišu upravno-pravne odnose? Zajednička obilježja svih pravnih normi su sljedeća: • pravne norme su preskriptivne (tj. da primjeni onu koja je već data u normi.). stranka inicira pokretanje upravnog postupka i donošenje rješenja.Za izdavanje upravnog akta neophodan je zahtjev stranke. odnosno. oduzimanje dozvole za držanje i nošenje oruzja licu koje više ne ispunjava uslove za posjedovanje oruzja. odnosno. po sadržaju. Stavljanjem zahtjeva. 18. Upravo iz razloga što su obavezne za sve subjekte. Pogrešno bi bilo smatrati da dispozitivne dispozicije nisu obavezne. Prema stepenu slobode pravne norme se dijele na? Pravne norme se međusobno razlikuju po načinu nastanka. nego im daju više mogućnosti (alternativa) za određena ponašanja. pozivanje roditelja djece sa navršenim godinama života da svoju djecu dovedu u zdravstvenu ustanovu radi vakcinacije od zaraznih bolesti. bilo da je sam odredi . subjekt mora da se ponaša po jednoj dispoziciji. dotle disjunktivne. alternativno određene dispozicije daju ovlašćenje upravnom organu da između više drugih izabere onu dispoziciju za koju smatra da je najpogodnija. U slučaju dispozitivne dispozicije.

u slučaju neodređene dispozicije. i stoga se ovakav izbor obično naziva diskreciona vlast. adresat je obavezan da nesto čini ili ne čini. (Npr. jer to zavisi od njegove volje. Ono se ispoljava kao vršenje funkcije.Alternativne (zamjenjive) dispozicije .diskreciono pravo". držanje i nošenje oružja. Bitno je da on ispunjava svoju obavezu pa bilo koju od njih da izabere. Koje su to pravne norme koje regulišu djelatnost javnih organa u ostvarivanju prava. također. u okviru zakona. Takva vlast ne postoji ako je riječ o neodređenom pojmu..tu postoji samo jedno ponašanje koje je za njega obavezno. Kao što je slučaj kod kategoričkih.Posebnu grupu dispozicija u okviru disjunktivnih pravnih normi čine dispozicije koje daju diskrecionu vlast. Očigledno je da je ovdje sloboda subjekta koji je ovlašćen da sam stvara dispoziciju umjesto one koja je već data. Drugim riječima. Ovi drugi organi mogu vršiti samo nadzor nad zakonitošću takvih akata. da li je od strane nadležnog subjekta u datom slučaju tačno određen inače uopće neodređen pojam. Alternativnim normama ne stvara se nova dispozicija. odn. koje ponašanje ima subjekt da slijedi. Kod kategoričkih pravnih normi to nije slučaj. ali ono nije precizno određeno i s toga ima da ga odredi subjekt koji je na to ovlašćen. odnosno. tako se i kod alternativnih pravnih normi ispoljava imperativni karakter njihovog djelovanja. organ je slobodan da cijeni cjelishodnost svog ponašanja. onu za koju smatra da je najpogodnija za njega. One. Međutim. pravo na samostalnu odluku koja je za druge obavezna. to nije nikakva samovoljna vlast već vršenje jednog ovlašćenja koje proizilazi iz zakona vodeći racuna o javnom. da bira između dvije ili više alternativa određenih dispozicijom). odnosno. Ovakvo njihovo ovlašćenje na biranje jedne od dvije ili više alternativa daje im. Normalno je da subjektu u pitanju dispozicije određuju jedno ponašanje kao obavezno za njega. jedino sto je neodređeno. to je. pa se umjesto toga upotrebljava izraz . subjekt nema slobodu da bira između jednog ili više ponašanja . koje regulišu rad ovih organa pri donošenju pojedinačnih pravnih akata (što predstavlja njihovu specifičnu nadležnost). 20. njegova odluka je konačna. a baš na to je ovlašćen dispozitivnom dispozicijom. općem interesu. Ovakve dispozicije se najčešće nalaze među onima koje regulišu nadležnost upravnih i sudskih organa. U pitanju su pravne norme koje ovlašćuju subjekta prava da bira između više alternativa. U tome upravo i jest vlast organa koji je nosilac diskrecione vlasti. da primijeni drugu dispoziciju.Alternativne dispozicije su takve koje sadrže određeno pravilo ponašanja. tj. Naprotiv. ova su potpuno određena. dispozicija može predvidjeti i dva ili više ponašanja koja su sva podjednako dopuštena i u tom slučaju se subjektu ostavlja da bira između njih. Ako dispozicija predviđa dva ili vise ponašanja. s tim što alternativne pravne norme ovlašćuju adresata na određeno činjenje ili nečinjenje.). svojih pravnih akata. Međutim.. "diskreciona ocjena". "slobodna ocjena" i slično. Ni u jednom od tih ranijih slučajeva nijedan subjekt nije ovlašćen da sam stvara dispoziciju (jedino na što je bio ovlašćen jeste. dakle. i nad tom ocjenom se ne može vršiti nikakav nadzor od strane drugih organa. tj. alternativne pravne norme daju ovlašćenje državnom organu unutrašnjih poslova da diskreciono odlučuju u slučaju davanja ili ne davanja odobrenja za nabavljanje. b) diskrecione pravne norme Diskrecione pravne norme . proizilaze iz alternativne dispozicije koja ovlašćuje subjekta obaveze u pravnom odnosu da izabere između jedne ili vise alternativa onu koju smatra najpogodnijom za svoje ponašanje. ali istovremeno ono i ovlašćuje subjekta da stvori neko drugo pravilo ponašanja. izvršavanju obaveza? 47 . u okviru svoje diskrecione vlasti. jer tu nadzorni organ u potpunosti cijeni da li je dotična mjera u skladu sa zakonom ili ne tj. daleko veća od bilo koje druge koju smo ranije istakli.

što znači. Postoje tri oblika upravnog nadzora. institucije koja raspolaže javnim ovlaštenjima. odnosno drugom pravnom sredstvu (instancioni nadzor). 7) obavljaju i druge upravne i strucne poslove određene zakonom i drugim propisima. preduzeća. S obzirom na činjenicu da u pogledu nastanka upravno-pravnog odnosa.Pravne norme koje regulišu djelatnost javnih organa u ostvarivanju prava. Pored rješavanja u upravnim stvarima. izvršavanju obaveza. prvenstveno imamo u vidu upravno-pravni odnos koji nastaje upravnim pojedinačnim aktom drzavnog organa uprave. da on ne može bez njih nastati upravnim aktom. u njemu moraju biti sadražane prve dvije vrste norme. Radi se o prvostepenim upravnim aktima organa 2 . drugih stručnih poslova i radnih zadataka Organi državne uprave i institucije koje raspolažu javnim ovlaštenjima u okviru upravne funkcije izvršne vlasti. U vršenju upravnog nadzora organi uprave nadziru provedbu zakona i drugih propisa. Koje djelatnosti organa javne uprave vrši državna uprava radi izvršavanja prava i drugih pravnih akata? Sadržaj djelatnosti organa državne uprave u sistemu društvene regulacije. organizacija i zajednica. normativnih i pojedinačnih upravnih akata. 22. kao i zaštiti javnog interesa u upravno-pravnim odnosima možemo podijeliti u tri grupe: 1) norme koje regulišu prava i obaveze javnih organa i drugih subjekata u ovom odnosu (norme materijalnog prava). Oblici upravnog nadzora? Upravni nadzor je jedna od najznačajnijih komponenti ukupne djelatnosti uprave. Prvenstveni zadatak u vršenju upravne djelatnosti jeste u izvršavanju i primjenjivanju zakona i drugih općih akata. u tipičnije i karakterističnije upravne poslove kojima se odlučuje o pravima i obavezama građana. ustanova i drugih organizacija i zajednica u upravnom postupku vrše organi uprave prilikom odlučivanja o žalbi. Ove dvije norme su. formalno pravo. a poslovi koje državna uprava u vezi s tim vrši. kao i poslovi koje ona obavlja. 3) norme koje regulišu prestanak upravno-pravnog odnosa. autoritativno vrše poslove koji su im ustavom i zakonom stavljeni u nadležnost. odnosno. bitna su obilježja djelatnosti državnih organa uprave koja su utvrđena ustavom i zakonom. i to: 1) nadzor nad zakonitošću akata kojim se rješava u upravnim stvarima. odnosno. dakle. čine njihovu djelatnost koja se sastoji u vršenju: 1) upravnih poslova i 2) rješavanje u pojedinačnim upravnim stvarima i vršenje materijalnih operacija. odnosno. postupak razrješavanja sporova iz upravno-pravnih odnosa (procesne norme). 21. pravnih i fizičkih osoba. U njih spadaju: 1) provode politiku i izvršavaju zakone i druge propise. odnosno. nužne za nastanak upravno-pravnog odnosa. 6) prate stanje u oblastima za koje su osnovani i odgovaraju za stanje u tim oblastima. Očigledno. te zakonitost rada i postupanja kada su za to ovlašteni zakonom. dvije posljednje grupe normi spadaju u tzv. 2) norme koje regulišu postupak zasnivanja upravno-pravnih odnosa (norme procesnog prava). odnosno dioničarskih društava. spadaju i poslovi vršenja upravnog nadzora. 3) donose podzakonske propise za provedbu zakona i drugih propisa 4) pripremaju propise i daju preporuke iz oblasti zakonodavstva 5) daju odgovore na pitanja organa zakonodavne i izvršne vlasti koja se odnose na njihovu nadležnost. 2) obavljaju upravni nadzor nad provedbom zakona i drugih propisa. Nadzor nad zakonitošću akata kojima se rješava o pravima i obavezama građana.

inspekcijskim metodama. • vršioci nadzora su specijalizirani i posebno kvalificirani za obavljanje bitnih aktivnosti u okviru ostvarivanja ovog nadzora. drugih propisa i općih akata. Neposredni vršioci poslova iz djelokruga inspekcijskih službi su inspektori kao najznačajniji službenici sa posebnim ovlaštenjima. ustanova i drugih organizacija. ustanova i drugih organizacija. inspekcijski vrše inspekcije organizovane kao "inspekcijske službe" određenog organa uprave ili. • ostvaruju neposredan uvid u poslovanje i postupanje raznovrsnih organizacija i zajednica. kao treći oblik upravnog nadzora. ustanova. poništenje po pravu nadzora ill ukidanje konašnih rješenja). već mogu imati i druga ovlaštenja (npr. ustanova i drugih pravnih lica moze biti vezan za različite oblike djelatnosti kao što su: a. b. razlikuje se upravni nadzor po sljedećim osnovnim obilježjima: • vrši se nad uže određenim oblastima društvenog života. predlaganje. odnosno nad određenim djelatnostima u društvu. je najznačajniji i najobuhvatniji. kao i institucija koje imaju javna ovlaštenja. U okviru nadležnosti organa državne uprave. da izvrše inspekcijski nadzor. odnosno da pruže potrebnu pomoć inspektoru u obavljanju tog nadzora. pa se kao takav u teoriji upravnog prava najviše i obrađuje. c. d. predlaganje prestanka rada. građana i građansko-pravnih lica u pogledu pridržavanja zakona. pa čak i u odnosu na raniji sistem. odnosno pokretanje postupka za ocjenjivanje zakonitosti općih akata preduzeća. privrednih društava. odnosno odlukom općinskog vijeća. inspekcijski nadzor. kao i druge službenike s posebnim ovlaštenjima postavlja i smjenjuje rukovodilac organa uprave. kao specijalizirani oblik upravnog nadzora. kojima se rješava u upravnim stvarima i u vezi s tim poduzimaju se mjere za koje su zakonom ovlašteni. • nadzor se sprovodi i posebnim metodama . 23. a ostali oblici samo fragmentarno. Koja su to inspekcijska ovlaštenja? 47 . Ovako postavljen ovaj oblik upravnog nadzora ipak se čini preširokim. organi uprave ne vrše samo prilikom odlučivanja o žalbi. Ovaj nadzor odnosi se na kontrolu zakonitosti nad radom preduzeća. ustanove i druga pravna lica). Izuzetno. 2) nadzor nad zakonitošću rada preduzeća. Njih. • vršioci nadzora raspolažu specifičnim ovlaštenjima i mogu primjenjivati posebna sredstva. nalaganje izvršenja zakonom određenih obaveza. pokretanje inicijative za drukčije uredivanje zakonom uređenih odnosa e. kada je to zakonom uređeno. rukovodilac organa uprave može ovlastiti i druge službenike tog organa koji imaju odgovarajuću stručnu spremu. • preduzimaju upravne i druge mjere za koje su ovlašteni zakonom. Nadzor nad zakonitošću rada preduzeća. odnosno društva. 3) inspekcijski nadzor Inspekcijski nadzor. Od ostalih vidova upravnog nadzora. Uže postavljanje ovog nadzora može se smatrati primjerenije izvršenim promjenama u društveno-političkom i društveno-ekonomskom sistemu. ako zakonom nije drukčije određeno. kada to potreba službe zahtijeva. kada su na to zakonom ovlašteni. što je rjeđi slučaj. ustanova i drugih pravnih lica.uprave i institucija koje imaju javna ovlaštenja (preduzeća. preduzimanje drugih mjera za koje su ovlašteni zakonom. Kontrolu zakonitosti ovih upravnih akata. centralizovani samostalni organ ili organ u sastavu samostalnog organa državne uprave organizovan po funkcionalnom principu na nivou određene političko-teritorijalne zajednice. odnosno zabrane rada preduzeća.

kao i procesa rada. O svakom inspekcijskom pregledu inspektor je obavezan sačiniti zapisnik o nađenom stanju. nego je neophodno da inspektori pri vršenju inspekcijske kontrole provode preventivne aktivnosti kao oblik mijenjanja stanja u oblasti kontrole. jedan strožiji oblik prevencije inspektora koji se sastoji u pravu i dužnosti inspektora da naredi otklanjanje utvrđenih nepravilnosti i nedostataka u određenom roku. Zapisnik se sastavlja u skladu sa odredbama Zakona o upravnom postupku i sa njegovim sadržajem obavezno se upoznaje subjekt kontrole koji može staviti primjedbe na konstatovano stanje. • vršenje ličnih pretresa kada je to zakonom određeno. posebno je značajna kada su u pitanju novi propisi ili značajnije izmjenjeni propisi. ovisno od svoje pozicije. o čemu donosi pismeno rješenje. pa do subjekata nad kojim se vrši neposredna kontrola. o nalazima inspektora upoznati taj organ kako bi se mogle preduzeti potrebne mjere na otklanjanju utvrđenih nepravilnosti. 24. da je nepravilno sve aktivnosti inspektora svoditi isključivo samo na represiju. U slučaju postojanja prekršaja. aktivnost inspektora može biti: a) Preventivna aktivnost Preventivna djelatnost inspekcijskog nadzora prvenstveno se sastoji u stvaranju takve atmosfere kod što većeg broja subjekata nad kojim se vrši inspekcijska kontrola. U tom cilju je posebno zanačjno da svi subjekti u organizacijama i zajednicama. Aktivnost inspekcija. odgovorno lice dužno je. u pravilu. izriče i odmah naplaćuje novčanu kaznu. Inspekcija treba da pruži pomoć u provođenju propisa i mjera i da ukazuje na potrebu njihovog sprovodenja. predstavlja. jedan primjerak zapisnika uručuje se odgovornom licu. Također. Bez obzira o kakvoj se inspekciji radi. privredni prestup ili krivično djelo. prekršaj. U vršenju inspekcijskog nadzora. inspektor je dužan čuvati poslovnu. • pregledavanje poslovnih prostorija i drugih objekata rada. pozvani. kao i na korekciju ponašanja kontrolisanih subjekata. na licu mjesta ili podnosi zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka. Ukoliko se radi o organizaciji i zajednici čiji organ upravljanja imenuje političko-teritorijalna zajednica. Ukoliko inspektor uoči da povreda 2 . kao i kad treba. također. počev od poslovodstva. Ako se radi o povredama radne dužnosti. zavisno od vrste i težine prekršaja. isprava i drugih dokumenata. su modifikacija osnovnih ovlaštenja u vršenju inspekcijskog nadzora. • utvrđivanje identiteta lica kada je to potrebno. službenu. Stoga. proizvoda i druge robe. dejluju i u pravcu sprovodenja načela zakonitosti. a to su: • ostvarivanje neposrednog uvida u poslovanje i postupanje raznovrsnih organizacija i zajednica. da se otklone uzroci koji dovode do kršenja propisa i općih akata. vojnu i državnu tajnu. inspektor je dužan da bez odlaganja podnese zahtjev za utvrđivanje odgovornosti zbog povrede radne dužnosti. da pored ostalog. u cilju osiguranja zaštite zdravlja radnika ili ljudske okoline izvršiti značajna ulaganja. njihova "specijalna" ovlaštenja. Kakva može biti aktivnost inspektora? Treba imati u vidu. građana i građansko-pravnih lica u pogledu pridržavanja propisa i općih akata. c) Represivna aktivnost Represivna aktivnost inspekcijskih organa dolazi do izražaja kada se ne otklone naređene nepravilnosti i nedostaci u određenom roku ili ako se radi o provedbi propisa ili općeg akta koji predstavlja povredu radne dužnosti. . b) Korektivna aktivnost Korektivna aktivnost. održavanjem stručnih sastanaka i savjetovanja inspektori trebaju voditi kampanju u cilju provođenja zakona).Inspekcijska ovlaštenja su veoma raznovrsna i ovisna su od vrste inspekcijskog nadzora. s tim što njegova dalja aktivnost zavisi od stanja koje je utvrđeno inspekcijskim pregledom. interne kontrole. koje su. To čine na razne načine (Naprimjer. putem sredstava informisanja.

parlament.. parlament. uvijek je to.. Na osnovu općih pravnih akata ustanovljava se sistem za regulaciju odnosa u društvu/državi koji služi za ostvarivanje prava i izvršavanja obaveza (dužnosti) njegovih subjekata. širi pojam od od njihove zakonodavne funkcije iz razloga što ona obuhvata. zbog čega je zakon poslije ustava najviši akt u hijerarhijskoj strukturi pravnih akata. U upravno-pravnim odnosima.) koje ima karakter zakonodavnog organa vlasti. uslovno kazano. Ovakva podjela općih pravnih akata uslovila je postojanje hijerarhije pravnih propisa koje donose državni organi. s druge strane. to su građani. 25. zakonodavne funkcije koju inače vrše predstavnička tijela. kada su na to izričito ovlaščeni.propisa predstavlja privredni prestup ili krivično djelo. konvent i si. konvent i si. Zakonskim odredbama normativno se uređuje oblast društvenih odnosa koje ne mogu biti predmet podzakonskog normiranja. Ustavom se određuju osnovi društvenog i političkog uređenja države. preporuke i dr. a pravnim propisima koji čine dio tog sistema pobliže se razrađuju načelne ustavne postavke u skladu s osnovama koje je uredio sam Ustav. za tu namjenu stvoren predstavnički organ (ustavotvorna skupština). akte kojima se stvaraju pravne norme možemo podijeliti. odnosno. na opće i pojedinačne. Donošenje općih pravnih akata predstavlja vršenje normativne funkcije koju u našem sistemu vrše predstavnički organi (zakonodavna funkcija). izvršni organi i upravni organi. On razrađuje okvire u kojima se mogu kretati ovlašćenja donosioca drugih pravnih propisa (donosioca zakona i podazakonskih opće-normativnih akata). rezolucije.. tj. bilo dispozicija ili sankcija (pojedinačni pravni akt). za razliku od pojedinačnog pravnog akta koji sadrži pojedinačne norme. kojima se ureduju odnosi u društvu. određenu podzakonsku funkciju. pored. Na tim osnovama ustav uspostavlja normativni sistem. zakoni. donošenje općih akata od strane izvršnih i državnih organa uprave. Zakon sadrži odredbe koje služe za donošenje podzakonskih akata. Na osnovama ustava. Stoga je normativna funkcija kao djelatnost državnih organa uprave. Koji su to opći pravni akti? Opći (normativni) pravni akti su svi oni akti koji pravnim normama na općenit način regulišu neke društvene odnose. b) Zakoni Zakoni su pravni akti niže pravne snage od ustava. On se donosi po posebnoj prč eduri koju obično propisuje sam ustav. pojedinačnim pravnim aktima primjenjuju se na konkretan slučaj koj'-n se reguliše određeni 47 . dužan je podnijeti nadležnom javnom tužiocu prijavu zbog učinjenog privrednog prestupa ili krivičnog djela. one akte kojima se stvara samo jedan element pravne norme.). drugi subjekti. podzakonski propisi i drugi akti općeg karaktera kao što su deklaracije. tj. Ona počiva na tradicionalnoj podjeli pravnih propisa prema njihovoj pravnoj snazi na: a) Ustav Ustav je opći pravni akt najveće pravne snage koji donosi. Zakon donosi predstavničko tijelo (skupština. kao i odredbe za donošenje pojedinačnih akata. Za pojam općeg akta zajedničko je to što oni sadrže opće norme. postojeći predstavnički organ (skupština. (Npr. a s druge strane na one kojima se stvara potpuna pravna norma. Kao što vidimo. kao fizička i pravna lica. odnosno.. s jedne strane. a. s jedne strane državni organa ili institucija koja raspolaže javnim ovlaštenjima. bilo specijalni i. za donosioce pravnih propisa postoji potreba usaglašavanja njihove normativne funkcije prema ustavnim ovlaštenjima i dužnost donošenja nižih pravnih propisa (zakona i podzakonskih općih akata) koji će prema ustavu stajati u onim relacijama koje određuje i dopušta ustav. Odredbe koje su sadržane u zakonu i koje sadrže apstraktne opće norme. ustavi. bilo. norma koja sadrži i dispoziciju i sankciju (opći pravni akt) i.

odnosno. osnovna karakteristika podzakonskih općih akata jeste. spontani podzakonski akti mogu se podijeliti u dvije grupe: a) samostalni spontani podzakonski akti . pravnoj proceduri donošenja iz čega proizilaze i razlike u njihovom značenju). npr. primjene zakona kao višeg pravnog vrela. U drugu grupu spadaju oni akti koji se donose da bi se njima regulisao odnos koji uopće nije regulisan.društveni odnos. U njima se zakoni mogu međusobno razlikovati po određenim elementima (npr. a najčešće ih donose izvršno-politički i upravni organi. To su akti koji se donose prema cilju koji se želi postići donošenjem podzakonskog akta. bilo da se donose radi izvršenja zakona. c) Podzakonski opće-normativni akti Podzakonski opće-normativni akti predstavljaju akte koje ne donose zakonodavni organi. da bi se na drugačiji način regulisao neki društveni odnos. 2. bilo da se donose radi izvršenja propisa izvršnog organa. nego drugi državni organi. U oba slučaja potrebno je izričitoovlaščenje više pravne norme. Svi oni. nego samo kada su nato izričito 2 . od onoga kako je on regulisan nekim ranijim zakonom. odnosno. Također. U ove akte spadaju uredbe izvršnih organa (vlade). a obuhvataju akte koji se donose da bi se omogućila. nego je izvedena.ovi pravni akti se donosi se radi izvršenja. podzakonske akte mogu donositi izvršni organi i organi uprave. bilo da podzakonski akt mijenja određene zakonske odredbe ili. Dakle. bilo samih akata. da su oni niže pravne snage od ustava i zakona. S obzirom da smo u u prethodnim izlaganjima (izvorima upravnog prava) šire objasnili pravnu prirodu podzakonskih opće-normativnih akata. postoje dvije osnovne grupe podzakonskih akata i to: 1. postoje različiti nivoi donošenja zakona. bez obzira na naziv. zbog toga što njegovi akti. Spontane podzakonske akte možemo svrstati u dvije grupe. Prva grupa se odnosi na način regulisanja pravnog odnosa. Podzakonski akti po naročitom ovlaščenju više pravne norme predstavlju takve akte za čije donošenje mora postojati ovlaščenje koje je sadržano u višoj pravnoj normi. odnosno. u pogledu ovlaštenja za njihovo donošenje. Organi uprave ne mogu donositi svoje propise spontano. u unitarnim državama. olakšala primjena ili izvršenje nekog zakona. Podzakonski opće-normativni akti se donose radi regulisanja različitih područja društvenog života. čak suspendira neke ustavne odredbe (uredbe sa zakonskom snagom). Svi oni moraju posjedovati ovlaščenje za donošenje podzakonskih opće-normativnih akata. uvijek imaju karaketer zakonodavnog akta (zakona). U zavisnosti od državnog uređenja. u složenim (federativnim) državama uz savezne zakone postoje i zakonidržava članica i u tom se slučaju najčešće saveznim ustavom ureduje njihov međusobni odnos. Spontani (ustavni) podzakonski akti . bilo da podzakonski akt reguliše materiju koja još nije zakonom regulisana. U odnosu na nadležnost za njihovo donošenje. U ovu kategoriju podzakonskih akata spadaju opći akti organa uprave. To znači da ovaj podzakonski akt može biti donesen samo onda kada u višoj pravnoj normi postoji izričito ovlaščenje za njegovo donošenje. kao što smo već napomenuli mogu se odrediti kao opći akt čija je snaga slabija od zakona i može ih donositi predstavnički organ (zakonodavni organ). ovu vrstu pravnih akata donose oni državni organi čija vlast nije originerna. Tako. nego se donosi na osnovu samog ustava. nego zamjenjuju zakon kao više pravno vrelo.to su takvi akti za čije donošenje nije potrebno nikakvo posebno ovlaščenje koje je sadržano u višem pravnom aktu. kao što znamo. zakone donose centralni organi vlasti. šire ćemo izložiti podzakonske opće pravne akte izvršnopolitičkih i organa državne uprave. b) nesamostalni spontani podzakonski akti . S druge strane. ne dopunjavaju. U svakom slučaju.to su takvi podzakonski opće-normativni akti koji ne razrađuju. bilo organa ovlaštenih za njihovo donošenje. U zavisnosti od cilja koji se želi postići u regulisanju nekog pravnog odnosa. a karakteriše ih njihova raznovrsnost i brojnost. na ovom mjestu.

Ovo ovlaščenje. „izvedeni" pravni akti. Po pravilu se podnose na odobrenje parlamentu. zasnovanu na ustavu. kao najviše opće pravne akte poslije zakona. Pravni osnovi za donošenje uredbi sadržani su u zakonima koji se odnose na određenu oblast i najčešće se prepušta da uredba reguliše uslove. da za njih nije potrebna »zakonodavna habilitacija«. vezana je isključiv« za njihovo izuzeće iz upravno-sudske kontrole. podzakonske opće-normativne akte izvršno-političkih organa (vlade) To je posebna vrsta pravnih akata koje donose izvršni organi. odnosi u zakonodavnoj sferi. U tom smislu. akata o spoljnopolitičkim i diplomatskim odnosima i si. a samo izuzetno može biti fakultativno određeno. Mora se imati u vidu da je funkcija vlade drugačija od upravne funkcije u užem smislu. a također i jednokratno je. Po pravilu u njima se razrađuju osnovne norme koje sadrže zakoni u raznim oblastima. Pored toga. postupak i ostale 47 . zbog čega se u teoriji smatra. pa ih možemo podijeliti na: a) uredbe i b) odluke Bez obzira što su uredbe u materijalnom smislu veoma slične zakonima. uslovno kazano. principa podjele vlasti. čime se omogućuje efikasnija primjena zakona i rasterećuju zakonodavni organi od donošenja mnogobrojnih pojedinačnih normi. u teoriji se one dijele na slijedeće vrste: • uredbe koje izvršavaju (razrađuju) zakonske propise i stoga su one. koji ovim aktima uređuju izvjesne odnose i slučajeve koji su od naročitog značaja za politiku države. Samo izuzetno. autori upravnog prava saglasni su u tome d. bez obzira što se sadržina ovih akata određuje isključivo prema formalnom kriterijumu. ovlaščenje se daje široko i generalno. a ne zato što postoji neki »poseban cilj« ili što ih donosi neki posebni organ.. Pravna snaga podzakonskih opće-normativnih akata određena prema pravnoj snazi propisa na osnovu koji se oni donose.i se prilikom analize karaktera ovih akata ne mogu koristiti. predsjedništvo itd. ' prilikom donošenja akata pomilovanja. ovi akti ne podliježu upravno-sudskoj kontroli. ni same formalni. Ipak. S obzirom. mada je ona u uslovima vladavine klasično). podrazumijevajući tu i neke akte koje donose organi izvršne vlasti. po pravilu. da takvi akti ne podliježu sudskoj kontroli zbog svoje prirode. na čelu sa šefom države (predsjednik države. odnosno. Radi se o organima »izvršne vlasti« (vlade). poprilično neodređena. a) Odluke Odluka je uobičajen naziv za razne vrste pravnih akata Uredbe Uredbe. Bez obzira koji ih organ donosi (vlada ili šef države). a ona. prema organu koji donosi ove uglavnom limitativno nabrojane akte. razlikujemo dvije vrste ovih akata i to: 1. poziv sadržan u višem pravnom propisu.). a iz njega se mora vidjeti koji organ treba da donese normu za izvršenje odgovarajućeg propisa. taj organ uvijek ima slobodu inicijative. Za razliku od ostalih akata koje donose organi uprave.i postoji u pogledu pojma da se radi o »aktima vlade«. jer svoju pravnu snagu crpe. shvaćeni u širem smislu riječi. U tom smislu. niti samo materijalni kriterijumi.zakonom ovlaščeni. iz razloga što neki autori ne prihvataju stajališta da je donošenje ovih akata vezano »političkim ciljem". Ovlašćenje za donošenje ove vrste upravnih akata obično sadrži i neki rok u kojem se podzakonski akt mora donijeti.. najčešće donosi Vlada. potpuno je nesporno da u ovu vrstu podzakonskih opće normativnih akata spadaju akti kojima se uređuju: odnosi između vlade i parlamenta u. bilo na osnovu izričitog ovlaščenja sadržanog u konkretnom zakonu. tj. • uredbe sa zakonskom snagom . obično se naziva "izvršnom klauzulom". bilo na osnovu generalnog ustavnog ovlaščenja. Nesaglasnost koj. ovlaščenje za donošenje podzakonskog opće-normativnog akta strogo je specijalizovano samo za određeno pitanje. ovlaščenje je obično obligatorno. očigledno proizilazi iz političke moći i uloge ovih organa u izvršnoj vlasti.imaju snagu zakona i donose u izuzenim okolnostima ili teškim prilikama za državu.

Odnos uredbe prema zakonu je isti kao što je odnos zakona prema Ustavu.9). Oni ne propisuju nove pravne norme.upravna vlast preuzima funkciju zakonodavne vlasti. b) naredbe.3. što njihova snaga proizilazi iz više pravne norme. Naime. 106 Tako u sistemu podjele vlasti. Upravo. a iz razloga što je sam postupak donošenja uredbi jednostavniji. što ni kojem slučaju ne bi smjelo da postane pravilo. Regulisanje odnosa uredbama. To je poseban oblik općeg upravnog akta koji je po svojoj prirodi internog karaktera. ipak. jer razrađuju način primjene pravnih normi koje su već donesene. c) pravilnici i d) instrukcije. 2 . što se uredbom daleko brže postiže. U Bosni i Hercegovini ovlaštenje za donošenje uredbi sa zakonskom snagom imaju Vlada FBiH i Vlada RS. Donošenju uredbi kojima se reguliše određena oblast pribegava se zbog hitnosti regulisanja prava. Uredbe se od zakona razlikuju po organu koji je nadležan za njihovo donošenje.pojedinosti u toj pravnoj oblasti. nego samo izuzetak. s obzirom da je takav način regulisanja suprotan osnovnim principima demokratije. Ipak. čemu se često pribjegava i zbog preopterećenosti zakonodavne vlasti. 2. nego upotrebljavaju postojeće za bliže određivanje načina vršenja određenih tehničkih postupaka pri primjenjivanju prava. Time izvršna . imaju tehnički karakter. kao po postupku samog donošenja. što znači da ona mora biti u skladu sa zakonom. viši upravni organ bliže određuje način vršenja funkcija nižeg organa u okvirima postojećih pravnih normi. Nesumnjivo je. Njima se određuje na koji način će se primjenjivati neki drugi akt više pravne snage. a) Uputstvo (uputa) . obaveza i postupanja u toj oblasti. što je na štetu vlasti parlamenta. donose upravni organi. Vlada bilo kojeg od dva entiteta ne bi trebalo da preuzima zakonodavnu funkciju time što će isključivo uredbom regulisati odnos u određenoj materiji. po pravilu. U opće pravne akte uprave nižeg pravnog učinka od zakona spadaju: a) uputstva. podzakonske opće-normativne akte državnih organa uprave Organi državne uprave u vršenju normativne djelatnosti mogu donositi opće-normativne podzakonske akte za koje su ovlašteni na osnovu ovlaštenja koje je sadržano u višoj pravnoj normi. da su uredbe poslije zakona najvažniji i najviši opći podzakonski normativni pravni akti koji su po svojoj materijalnoj strani veoma slični zakonima. podzakonski općenormativni akti uprave predstavljaju njen unutrašnjii akt koji važi samo za odnosne upravne organe i ne tiče se subjekata izvan uprave. izvršna vlast je. te samo u cilju bržeg i dosljednijeg sprovođenja zakona može donositi određene propise. kao i određenih pitanja koja su vezana za propisivanje pravnih normi kojima se urđuju određeni odnosi sa građanima i drugim subjektima izvan uprave. S obzirom na svoj tehnički karakter. kada Parlament FBiH. Uredba sa zakonskom snagom Uredba sa zakonskom snagom je opći pravni akt koji je ovlaštena donositi vlada. kakav je naš sistem vlasti. u tome i jeste nmanja pravna snaga općih pravnih akata uprave koji. prije svega nadležna za sprovođenje propisa . kao i sa Ustavom. preko svojih organa. Narodna skupština RS-a nisu u mogućnosti to učiniti. a koje bi trebalo normirati zakonom. Ove vrste općih pravnih akata vlade entiteta ovlaštene su donositi u slučaju opasnosti za zemlju. Stoga. koja po pravilu pripada parlamentu i tako izvršna vlast postaje nosilac i zakonodavne i izvršne vlasti.zakona.uputstvo predstavlja pravni akt koji. odnosno. Ustavni osnov za donošenje Uredbe sa zakonskom snagom u Federaciji Bosne i Hercegovine sadržan je u Ustavu FBiH (član B. U pravnim sistemima mnogih zemalja vlade sve češće donose uredbe koje sadrže norme kojima se regulišu prava i obaveze u određenoj oblasti. očigledno. uredbe su veoma praktičan način normativneg regulisanja različitih društvenih potreba koje se teško ili veoma sporo mogu regulisati preko zakonodavnog organa iz prostog razloga što se radi o glomaznom organu koji se prilično teško sastaje i donosi svoje odluke.

neobvezni opći pravni akti. između ostalog. Viši upravni organ uputstvom bliže određuje način vršenja upravne djelatnosti i funkcije nižeg organa. s druge strane. nego se tiče organa koji ih donose i postupka donošenja. uputa za postupanje ili djelovanje u određenim situacijama. ili tačnije rečeno dva postupka za realizaciju prava. njegova obaveza mora proizlaziti iz pravne norme. Općenito posmatrano. daje nižem organu. uputstvo je opći pravni akt niže pravne strane kojim se određuje na koji način će se primjenjivati neki drugi. ovi pravni akti koji sadrže konkretne pravne norme koje se dijele na dvije osnovne grupe i to: a) akti koji sadrže dispoziciju i b) akti koji sadrže sankciju. ostajući potpuno u okvirima dotad postojećih pravnih normi. tako i rukovodioci organba (ministri. Među njima mogu postojati sammo formalne: to su samo dva puta. Na koji način se rješavaju upravne stvari? Donošenje konkretnih pravnih akata vezano je za osnovnu djelatnost vršenja upravne funkcije državnih organa uprave. Različiti uslovi pod kojimma su se u datoj fazi društvenog razvitka pojavili sudski i upravni akti kao dve različite kategorije pravnih akata. odnosno. uputstvo nema obilježja pravnog pravila.pravilnik je opći pravni akt uprave kojim se razrađuju pojedine odredbe zakon i propisa vlade radi osiguranja uslova za njihovu odgovarajuću primjenu. dok. u pravilu. Zakon o upravi daje pravo direktoru državne upravne organizacije da u upravljanju ovom organizacijom. manifestacije iste izvršne funkcije (tj. Pravni poredak ide u pravcu sve potpunijeg izjednačavanja režima sudskog 47 . Bez obzira što uputstvo predstavlja najniži opći pravni akt koji prvenstveno ima tehnički karakter. Donosi se na osnovu ovlaštenja sadržanih u zakonu.). državnim službenicima i namještenicima daje uputstva za rad.instrukcija je opći pravni akt uprave kojim se utvrđuju pravila i uputstva o načinu vršenja pojedinih upravnih i strčnih poslova od strane organa uprave i upravnih organizacija. naravno.to je opći pravni akt uprave kojim se naređuje ili zabranjuje postupanje u određenoj situaciji koja je od općeg.. Tako. Dimitrijević navodi slijedeće: «Upravni i sudski akti su. Između njih. pravnih osoba s javnim ovlaštenjima u provedbi i primjeni zakona i drugih propisa. Pod njima se podrazumijevaju akti koji se odnose na pojedine određene stvari (predmet). onaj kojim se razrađuje način primjene pravnih normi koje su već donesene. ne moraju uvek postojati. ali ona nije stvar sadržine. izvan državne upravne organizacije. s tim što su neobavezna uputstva. c) Pravilnik . javnog interesa. dva načina. Uputstva mogu biti individualna i generalna. Uz to uputstvo se veoma često upotrebljava kao unutrašnji akt uprave prilikom donošenja važnih pravnih normi koje važi samo za odnosne upravne organe i ne tiču se drugih subjekata izvan organa uprave. radi njihovog izvršenja. d) Instrukcija . Ne postoji nikakva sadržinska razlika među ovim vrstama pravnih akata. Ali. 26. Klasičan konkretni pravni akt koji sadrži dispoziciju i koji se donosi na autoritativan način -jeste upravni akt. P. Izdavanjem naredbe uprava izvršava određene poslove koji su propisani zakonom ili drugim propisom na osnovu zakona. Uputstvo mogu izdavati. direktori itd. odnosno. odnosno. postoji razlika.Preko njega se u okviru upravne organizacije. viši opći pravni akt. najčešće se upotrebljava za bliže određivanje načina vršenja određenih tehničkih postupaka pri primjenjivanju prava. 'primjena zakona'). Stoga. kako nosioci izvršno-političkih funkcija (premijeri vlada. odnosno. obvezna i neobvezna. a ne akt kojim se propisuju nove pravne norme. Iz toga razloga. pa se na njega se ne mogu pozivati treće osobe. tipičan konkretni pravni akt koji sadrži sankciju -jeste sudski akt. b) Naredba . ni to pravilo nije bez izuzetka tako da se ponekad uputstvo upotrebljava i za propisivanje pravnih normi koje se odnose na građane i druge subjekte van uprave. Akti koji sadrže i preciziraju dispoziciju mogu se donositi na autoritativan način i saglasnom izjavom volja stranaka prilikom njihovog donošenja. tj. npr. kažu pisci ovog shvatanja. Zato je opravdano i nužno isticati i razvijati one lemente koji zbližavaju ove dve pravne kategorije. O tome. odnosno). od strane višeg organa. Da bi neko uputstvo bilo obavezno.

kojom se reguliše jedan upravno-pravni odnos. (Npr.. opće norme se najčešće smatraju uslovnim iz razloga što je njihova primjena vezana za ispunjenje nekog određenog uslova. Primjenom pojedinačnih pravnih normi subjekti prava i obaveza znaju kako da se ponašaju. ali djelovanje pravnog poretka ne prestaje iz razloga što slijedi njegovo izvršenje koje se sprovodi ljudskim radnjama. je dužan platiti na ime poreza iznos od Pojedinačna norma se odnosi na individualni (konkretan) slučaj. roditelj je dužan da izdržava svoju djecu itd.. forma njegovog akta. sticanje državljanstva na osnovu Zakona. ne mora uvijek značiti da je u pitanju pojedinačni upravni akt. Za pravne akte državne uprave karakteristično je da se dijele se na 1) opšte (normativne) 2) konkretne (pojedinačne). Stoga.akta i upravnog akta». s obzirom da se lica u istoj situaciji različito ponašaju.Razmatrajući pitanje upravnog akta. odnosno. uvijek imamo u vidu pojedinačan pravni akt koji sadrži ili stvara pojedinačnu normu. kao i s obzirom na njihovu formu i sadržinu. i on se po pravilu u normi konkretizuje. S obzirom na dejstvo koje akti ostvaruju u odnosima sa subjektima koje tangiraju. (Npr. bez obzira koliki je broj pojedinaca čije se ponašanje reguliše. Bez obzira na to koji je subjekt nadležan za donošenje upravnog pojedinačnog akta kojim se rješava o sticanju prava ili o izvršavanju obaveza. N. Nadležnost za donošenje pojedinačnih upravnih akata. U tom smislu. Iz ovog razloga. Nakon donošenja pojedinačnog akta prestaje proces stvaranja pravnih normi. Prema tome. tačno određen slučaj. mada ovakva podjela nije bez izuzetka. Njena primjena nije moguća u svakoj situaciji.. opće norme se obično konkretizuju pojedinačnom normom. upravna funkcija državnih organa i institucija koje raspolažu javnim ovlaštenjima. Njihovo ponašanje znači konkretizaciju opće pravne norme koja je sadržana u aktima više pravne snage kada ovaj akt određuje pojedinačnu dispoziciju. i akti uprave mogu biti: • upravni pojedinačni akti. bilo u cjelini ili djelimično. bilo razrađujući dispoziciju opće pravne norme. On se ne bi mogao regulisati općom pravnom normom koja je sadržana u općem aktu iz razloga što se radi o apstraktnoj normi koja važi za neodređen broj slučajeva i neodređen broj subjekata. 1) Pod opštim (normativnim) aktima državne uprave podrazumjevaju se oni koje ovlašteni organi donose u vršenju upravne djelatnosti. nego može biti u pitanju pravni posao iz čega se vidi da postoje dva vida upravnog djelovanja: a) donošenje pravnih akata i b) vršenje materijalnih operacija. uglavnom je u rukama državnih organa uprave i institucija koje raspolažu javnim ovlaštenjima za rješavanje upravnih predmeta prema pravilima upravnog postupka. već ragulišu pravne situacije na apstraktan. bilo u slučaju pravne praznine. Određivanje akta prema njegovoj sadržini ili prema formi. jer se njom ne može regulisati ponašanje ljudi u svim pojedinačnim prilikama. norme koje sadrže odredbu. po kojoj su svi građani dužni plaćati porez. kada je on samostalno određuje.). mada postoje slučajevi da se opća norma primjenjuje na neku konkretnu situaciju. dok su pojedinačne bezuslovnog karaktera. • akti poslovanja. akt mora biti donesen u postupku i sadržavati formu koja je propisana. a koji se ne odnose na konkretne slučajeve. mogla bi se označiti kao djelatnost donošenja upravnih akata i i vršenja materijalnih operacija kao tjelesnih radnji iza kojih stoji legitimna državna prinuda.N. Pojedinačne norme se odnose samo na jedan. ovim aktima se propisuju pravila ponašanja neodređenog broja lica i neodređenog broja 2 .). generalan način. (Npr. • ostali konkretni akti državne uprave. 1) Upravni pojedinačni akt uprave .

slučajeva. organizacijama i t d. upravni akti se mogu podijeliti i na interne i eksterne pravne akte. Ako sadrže normu koja se odnosi na neodređen broj slučajeva. nego se sastoji u vršenju radnji. Dispozicija . ako učini prekršaj (delikt). da ne deluju na autoritativan način i ne pojavljuju se u odnosu na ostale učesnike nekog imovinskopravnog odnosa sa jačom voljom.). dok sankcija dolazi u obzir samo onda ako se lice ne ponaša u skladu sa dispozicijom. pa ih stoga. a ako sadrže normu koja se odnosi na konkretan slučaj.).Za akte poslovanja karakteristično je.Također. uništavanje stoke zaražene nekom bolešću i sl. Eksterni pravni akti organa državne uprave deluju prema trećim licima (građanima. Obilježje da je pravni akt . pravilo ponašanja. potpuni pojedinačni pravni akti su rijetkost u pravnom poretku.U pogledu ostalih konkretnih akata državne uprave. odnosno. Da bi neki pravni akt bio upravni treba biti? Da bi neki pravni akt bio upravni akt. Sporove nastale povodom akata poslovanja rješavaju redovni sudovi. c) da sadrži dispoziciju. Interni pravni akti organa državne uprave nastaju u okviru upravnog aparata i u njemu izazivaju određena pravna dejstva (stručna uputstva ili instrukcije. 3) Ostali konkretni akti državne uprave . stoga. u teoriji često naziva sekundarna dispozicija. Naprimmjer. 27. odnosi se na opće 47 . iseljenje iz stana itd. a koje ne spadaju u navedene tri grupe (inspekcijski pregledi. ugovori koje je zaključio organ državne uprave sa organizacijama i pojedinim građanima u imovinsko-pravnom odnosu). (Naprimjer. on mora u sebi sadržavati slijedeća obilježja: a) da je to pravni akt. 2) Akti poslovanja . u ponašanju koje je regulisano normama. Pravni akti se dijele na opće i konkretne.sadržana je u upravnom aktu i treba shvatiti kao zahtjevano (primarno) pravilo ponašanja. 4) Ostali materijalni akti uprave . poslovi izvršenja u upravnom postupku itd. dok za druge možemo reći da su nepotpuni. b) da je pojedinačan (konkretan). upravne radnje se mogu preduzimati i prema ljudima kao što je. 3) interni akti državne uprave (uputstva i si.tu spadaju mnogobrojne druge radnje koje vrše organi uprave. također se smatraju materijalnim operacijama. nećemo šire objašnjavati.). važno je napomenuti da se u njih ubrajaju akti državne uprave koji nemaju elemente upravnog akta i ne proizvode pravno dejstvo koje daju upravni akti. radi se o aktima koji sadrže samo dispoziciju ili samo sankciju. Pored ove podjele. što znači. zavisno od toga kakvu normu sadrže. npr. Radi se o konkretnim aktima državne uprave koji ne spadaju u upravne akte i akte poslovanja.). Ono što je bitno naglasiti. Organi uprave mogu donositi normativne akte (propise) samo ako su zakonom na to ovlašćeni. izvještaji. pretres stana i dr. Donose ih organi uprave donose u procesu svog funkcionisanja. Pored njih.tj.. S obzirom da postoji osnovna podjela na opće i pojedinačne pravne akte. U zemljama u kojima se državna organizacija zasniva na načelu podjele vlasti organi državne uprave u velikom obimu donose normativne akte. akte koji sadrže i dispoziciju i sankciju. Materijalni akt ne sadrži pravnu normu. naprimjer. Obilježje da je upravni akt pojedinačan (konkretan). Upravne radnje prema materijalnim dobrima. 2) uvjerenja. U ostale konkretne akte državne uprave spadaju: 1) evidentiranje (akti evidencije). to za prve mmožemo reći da su potpuni pravni akti.Također. 4) davanje objašnjenja. postoje i razne vrste drugih upravnih radnji kao što su pregled vozila. da su to dvostrani akti koji se sastoje u izjavi volje organa uprave zbog čega oni takvim aktima ne vrše funkciju vlasti.110 Sankcija se. podrazumijeva da se upravni akt odnosi na tačno određenog pojedinca i tačno određeni slučaj. tj. uklanjanje pijanog lica sa određenog mjesta. i si. Na osnovu normativnih akata uprave raspravljaju se konkretni slučajevi u odnosima koji su tim aktima regulisani. onda se radi o općim aktima. onda se radi o konkretnim ili pojedinačnim aktima. da sadrži pravnu normu. tj.).

prilikom donošenja sankcije. a nepotpuni pojedinačni akti koji sadrže sankciju. To znači da se podjela zasniva na identifikaciji lica o čijim se 2 . prilikom donošenja dispozicije. jer sadrži normu koja mu daje snagu izvršne isprave. a u drugom slučaju u pitanju je pravni posao. poravnanje kojen je zaključeno između državnog organa. zasnivaju se upravnopravni odnosi. obavezuje i protiv njegove volje. Obilježje da akt sadrži dispoziciju podrazumijeva da može biti donesen na dva načina: 1) autoritativno na osnovu jače volje državnog organa ili institucije koja raspolaže javnim ovlaštenjima (upravni akt) i 2) pristankom lica na čije se ponašanje akt odnosi (pravni posao). Ovo obilježje dolazi do izražaja kod upravnog akta. 1. i dispoziciju i sankciju (npr. tj. To znači da se putem upravnog akta. 28. 8) Rješenja i zaključci. kao drugog učesnika u tom odnosu. Za upravni akt je karakteristično da se može prinudno izvršiti dispozicija koju on sadrži (Npr. s jedne strane. kompleksi upravni akti. a s druge strane. nepotpuni pojedinačni pravni akti sadrže. sadrže oba normativna elementa. Dakle. Vrste upravnih akata? Već smo istakli da se upravni akti kao pravni akti uprave mogu biti posmatrani u formalnom i materijalnom smislu. kao što smo napomenuli. 5) Akti koje donosi jedan organ i zbirni akti (akti koje donose dva ili više organa) složeni . i pravni posao koji nastaje u vidu sporazuma ugovornih strana može se izvršiti prinudnim putem. najveći broj autora upravnog prava usvaja podjelu upravnih pojedinačnih akata na: 1)Individualni i generalni upravni akti. Akti u formalnom smislu su oni koji su izdati od organa državne uprave po propisanom postupku. U drugom slučaju dolazi do stvaranja. s jedne strane i drugog subjekta kao učesnika u sporazumu. u prvom slučaju radi se o upravnom aktu. Obilježje autoritativnosti upravnog akta . Individualni i generalni upravni akti Ova podjela je izvršena s obzirom na činjenicu da li se upravni akti odnose na individualno određena ili na neodređena lica. d) da je autoritativan. Tako. 3) Pozitivni i negativni upravni akti. s druge strane. bilo fizičkog ili pravnog lica. Kao što smo istakli. jednostrano od strane upravnog organa primjenjuje pravna norma na konkretan slučaj u kojoj je sadržana dispozicija koja subjekta čije se ponašanje reguliše. mmože se izvršiti prinudnim putem. jer ima snagu izvršne isprave. Preko tih normi ispoljava se neposredno pravno dejstvo u pogledu prava i obaveza subjekata upravno-pravnog odnosa koji nastaje na osnovu pravnog akta.. organizacije i zajednice.Upravnim aktom zasniva se upravno-pravni odnos kojim se ostvaruju prava i izvršavaju obaveze. U drugom slučaju nastaje pravni posao kao građansko-pravni odnos koji nastaje u zavisnosti od slobodno izražene volje njegovih subjekata. kojim se na jednostran način primjenjuju pravne norme na konkretan slučaj.zasniva se na jačoj volji državnog organa u odnosu na drugog subjekta čije se ponašanje aktom reguliše. 6) Akti koji se donose po službenoj dužnosti i akti koji se donose po zahtjevu stranke. jesu sudski akti. (Npr. 4) Pravno vezani i akti koji se donose na osnovu slobodne ocjene. u pravilu. rješenje o plaćanju poreza). S druge strane. 7) Akti doneseni u pisanoj i usmenoj formi. oni nepotpuni pojedinačni akti koji sadrže dispoziciju dijele se na upravne akte i pratne poslove. 2) Konstitutivni i deklarativni upravni akti. državnog organa. dok su akti u materijalnom smislu oni kojima se izražava volja državnog organa ili institucije koja vrši javna ovlašćenja. Zakon sadrži i dispoziciju i sankciju).pravne akte. građanina. potpuno nezavisno od pristanka ili saglasnosti druge strane u upravno-pravnom odnosu. a kod sudskog akta. Također. da oni. Kao što vidimo. ili dispoziciju ili sankciju. Ono podrazumijeva da će nadležni organ donijeti pravni akt i kada stranka za takvo nešto nije zainteresovana. U pravnoj teoriji postoji više vrsta pojedinačnih upravnih akata zavisno od toga koji se kriteriji uzimaju za njihovu podjelu.

Naravno. generalni upravni akti se i razlikuju od općih akata koji su apstrktni i odnose se na neodređen broj slučajeva i neodređen broj lica. pri čemu opći akt akt sadrži opću normu . Zbog toga. kada se u upravnom aktu poimenično navodi više lica. što znači da oni djeluju samo ubuduće. za razliku od individulanij pojedinačnih upravnih akata. Upravo. ranije nije bio uspostavljen upravno-pravni odnos između organa i stranke. bilo građanin. kao fizičko ili pravno lice. također. rješenje kojim se dozvoljava izgradnja objekta na nekom zemljištu. odnosno. opet se radi o individualnom upravnom aktu. konstitutivni upravni pojedinačni akt bio bi i onaj kojim prestaje neki pravni odnos 47 . da su sva lica koja su ostvarila prihod veći od 22. Iz ovog primjera se vidi da lica nisu određena. što ga i razlikuje od općeg akta (Npr. generalni upravni akti više podsjećaju na opći akt. također. nije poimenično navedeno. akt kojim se nalaže obavezna vakcinacija lica određene dobi). bez obzira na njihov broj. iako lica u aktu nisu poimenično navedena. U pitanju je akt čiji dispozitiv tačno upućuje na koja se lica odnosi. akti pojedinačnog karaktera kojim se na autoritativan način rješava neki konkretan slučaj. generalni upravni akt je onaj čija dispozicija nalaže. Očigledno je da kod ove vrste upravnih akata..pravima. po tome što lica u aktu nisu navedena. individualni upravni akti se dijele na: a) konstitutivne upravne akte To sutakvi pojedinačni pravni akti kojim se stvaraju. Također. također. dužna platiti porez. 2. To znači da se upravni pojedinačni akt odnosi na konkretan slučaj. konstituivni upravni akt bio bi i onaj kojim se mijenja upravno-pravni odnos koji je od ranije postojao. akti kojima se nalaže plaćanje poreza. Za razliku od individualnih upravnih akata. dok generalni upravni akt sadrži pojedinačnu normu samo za jedan slučaj (Npr.). zajednica ili udruženje. U tom smislu. npr. ključna razlika vezana je za pravnu normu koju oba pravna akta sadržed. Vidimo da se generalni pojedinačni upravni akti razlikuju od individualnih upravnih akata po subjektu upravno-pravnog odnosa na kojeg se akt odnosi. (Npr. pa je zadatak akta baš u tome da ga formira. Konstitutivni i deklarativni upravni akti S obzirom na činjenicu da li se upravnim aktom formiraju (stvaraju. ukidaju ili mijenjaju pravni odnosi kojima se na autoritativan način rješava o sticanju prava ili o vršenju obaveze.000 KM. u generalnim pojedinačnim upravnim aktima. također. generalni upravni akti se odnose na više lica koja se u aktu poimenično ne navode. nego su odrediva. Takvi su svi oni upravni akti pojedinačnog karaktera kojima se formiraju određeni upravno-pravni odnosi. takav upravni akt predstavlja odobrenje za otvaranje radnje). izdavanje dozvole za nošenje oružja itd. nego su odrediva. Naime. Ova vrsta upravnih akata ima pravno dejstvo "od momenta izdavanja upravnog akta" (dejstvo ex nunc). ili.). (Npr. mijenjaju ili dokidaju) upravno-pravni odnosi ili se samo utvrđuje postojanje pravnog odnosa. u kojem lica na koja se taj akt odnosi. obavezama ili pravnim interesima odlučuje upravnim aktom. Iz istih razloga. lica se akt konkretno i odnosi. nisu poimenično navedena. upravni akti se dijele na: a) individualne Za individualne upravne akte je karakteristično da je lice na koje se odnosi taj akt poimenično navedeno u tom aktu. Kada nadležni organ državne uprave izda rješenje kojim dozvoljava izmjenu namjene stambenog porodičnog objekta u stambeno poslovni objekata pa mijenja svoje ranije rješenje u kojem je dispozicija sadržana u aktu dozvoljavala izgradnju stambenog porodičnog objekta. ali koja se iz takvog akta veoma jednostavno mogu odrediti. organizacija. b) generalne upravne akte Generalni upravni akti su. taj subjekt. rješenje o eksproprijaciji većeg kompleksa zemljišta koje je vlasništvo većeg broja lica.kao pravilo ponašanja za neodređen broj lica i slučajeva. cjepljenje djece od sedam godina od zarazne žutice). bez obzira koliko ih ima (npr..

3. Prva dva akta iz ove podjele. pa se ovim aktima samo utvrđuju. ili koji na osnovu ovih akata prestaju. možemo ili podijeliti na: i. (Npr. Iz toga razloga. a ne na osnovu akta). (Npr. tj. da kod deklarativnog upravnog akta već postoji određeni pravni odnos i zadatak je tog akta samo da utvrdi njegovo poxstojanje. odnosno. dekonstitutivne. dakle. predstavlja deklarativni pravni akt. 2. To je posebna vrsta upravnog akta kada nadležni organ nije povodom zahtjeva stranke uopće odlučio. odnosno. odnosno. ovlaščujuće (favorabilne).Pozitivni i negativni upravni akti Zavisno od toga da li je upravnim aktom proizvedena neka promjena u upravno-pravnim odnosima ili nije. mijenjaju postojeći ili se ukidaju ili nište postojeći pravni odnosi. To su. bilo da se tim aktima stvaraju novi odnosi. ii. da konstitutivni upravni akti mogu razvrstati na akte kojim se stvaraju upravno-pravni odnosi. Očigledno je. što znači da je i onerozan. bez obzira da li je to korist ili nije stranke (što je bilo bitno kod razlikovanja ovlaščujućih akata od obavezujući upravnih akata). odnosno. U skladu sa onim što smo istakli. a ne od momenta izdavanja upravnog akta. Ovi akti se najčešće donose povodom zahtjeva stranke.koji je ranije postojao. kojim subjekt iz tog odnosa ili. da se odbije stvaranje bilo kakve promene u postojećim pravnim odnosima. rješenje nadležnog organa uprave kojim se dozvoljava prestanak obavljanja neke djelatnosti. a ne stvaraju pravni odnosi i pravne situacije. kada se zahtjev njen odbija u pogledu priznanje nekog subjektivnog prava ili pravnog interesa. od momenta kad su se stekle određene okolnosti koje su bile od uticaja na stvaranje pravnog odnosa. negativne upravne pojedinačne akte Negativni upravni pojedinačni akti su oni pravni akti u kojima je sadržana izjava volje nadležnog organa. pravno dejstvo deklarativnih upravnih pojedinačnih akata je ex tune. akti koji potvrđuju da su u konkretnom slučaju ispunjeni zakonski uslovi za nastupanje određene pravne situacije i da ta situacija postoji. na akte koji ukidaju postojeći pravni odnos. koji ukidaju postojeće upravno-pravne odnose. pozitivan je akt o razrezu poreza. tako. odnosno. izvršava neku obavezu. pa stranka povodom njega može izjaviti žalbu nadležnom organu kao da je povodom njenog zahtjeva donseno negativno rješenje. jer se njim samo potvrđuje da je lice steklo pravo na osnovu ispunjavanja uslova za penziju koji su propisani zakonom.. jer je ovdje bitnmo da se prizvode promjene u pravnim odnosima.. odnose se na akte kojima nastaje upravno pravni odnos. pozitivne upravne pojedinačne akte Pozitivni su oni upravni akti koji proizvode neku promjenu u postojećim pravnim odnosima. i koje su vrste pravno vezanih akata? 2 . nije donio rješenje u propisanom roku. što znači da oni važe unazad. Pozitivne akte ne treba miješati sa ovlaščujućim (favorabilnim) upravnim aktima.rješenje o sticanju prava na penziju. Kakvi su to. iii. obavezujuće (onerozne). iv. rekonstruktivne. ali je on i obavezujući za stranku. odbija zahtjev za otvaranje zanatske radnje i dr. b) deklarativne upravne akte Deklarativni upravni pojedinačni aktgi su oni akti kojima se potvrđuje postojanje nekog upravno-pravnog odnosa. Negativni upravni akti ne mogu steći pravnosnažnost. da ga konstatuje. dok se treći i četvrti akt odnose na akte koji nešto mijenjaju u postojećem pravnom odnosu. kojim se ti odnosi mijenjaju. naprimjer. (Npr. upravni akti se dijele na: 1. stiče neko pravo ili.). u negativne upravne akte spadaju akti kojima se odbija zahtjev za izdavanje dozvole za nošenje oružja. 29.). odnosno. Negativni upravni akti mogu biti doneseni i šutnjom uprave.

Izjava jače volje kojom se uspostavlja upravno-pravni odnos može biti data na dva načina i to: 1. u usmenoj formi Upravni pojedinačni akt se donosi usmeno u slučajevima kada se radi o preduzimanju izuzetno hitnih mjera u cilju osiguranja javnog reda imira. 32. Odluka koju organ donosi rješenjem vezana je za upravnu stvar koja 47 . a ne od dana njegovog saopćavanja. Inicijativa za donošenje pravno vezanih akata i njihova sadržina zakonom su unaprijed određeni (Npr. Koji su to upravni akti koji se donose po službenoj dužnosti? Upravni akti koji se donose po službenoj dužnosti su akti koje nadležni organ donosi po vlastitoj inicijativi (npr. Organ uprave nema ovlaščenja da bira između više alternativa. pa je njegovo ponašanje unapred određeno pravnim propisom i konkretnim činjeničnim stanjem. organ javne uprave pokrenuće postupak za donošenje upravnog akta po sosptvenoj inicijativi (vlastitoj volji). te sigurnosti javnog poretka u cilju otklanjanja neposredne opasnosti po život i zdravlje ljudi ili imovine većeg obima. u pismenoj formi Pravilo je da se upravni akt donosi u pismenoj formi. rok za žalbu teče od dana dostavljanja rješenja. pod upravnim aktima koji se donose po službenoj dužnosti moraju se podrazumijevaju akti koje organi javne uprave donose po svojoj inicijativi (Npr. To su takvi akti kod kojih je zakonom unaprijed propisano da se oni imaju donijeti i kakva mora biti njihova sadržina. rješenje inspekcijskog organa).). po zahtjevu stranke organ koji je donio usmeno rješenje dužan ga je izdati u pismenoj formi najkasnije u roku od osam dana od dana njegovog usmenog saopštavanja. 30. To znači da se pravno vezani upravni akti donose uvijek kada su ispunjeni uslovi sadržani u materijalno-pravnom propisu. odnosno. 31. usmeno objavljeno ili saopćeno rješenje. Najveći broj upravnih akta su pravno vezani upravni akti (rješenja o odobrenjima). u pravno tehničkom smislu predstavlja odluku organa javne uprave kao što presuda u istom smislu predstavlja odluku sudskog organa. Organ koji je donio usmeno rješenje. ima pravo narediti njegovo administrativno izvršenje bez odlaganja. Kao što vidimo. s obzirom na postojeće činjenično stanje. Pisani akt se izdaje na papiru pisan kompjuterom ili pisaćom mašinom na jednom od tri službena jezika u Bosni i Hercegovini.Osnovna karakteristika pravno vezanih upravnih akata jeste u tome što pravna norma koja je sadržana u aktu na imperativan način određuje kakvu radnju organ mora preduzeti. Također. treba. radi zaštite javnog interesa. Objasnite jedno rješenje o glavnoj stvari? Rješenje kao upravni akt kojim se odlučuje o glavnoj stvari (predmetu). upravni akt kojim se oduzima imaocu oružja odobrenje za držanje i nošenje oružja. a samo izuzetno može se izdati i usmeno.. kakvo rešenje mora donijeti. moraju imati onu sadržinu koja je predviđena pravnim propisom. Od usmenog rješenja moramo razlikovat. nego samo o njegovom saopćavanju nakon usmene rasprave. U tom slučaju. uvijek kada to određuje zakon ili na zakonu zasnovani propis ili kada utvrdi ili sazna da. nego je dužan da primijeni propis koji na to upućuje. ako su ispunjeni uslovi predviđeni pravnim propisom. pokrenuti upravni postupak i donijeti upravni akt po službenoj dužnosti. rješenje inspektora kojim se vlasniku trgovinske radnje nalaže zatvaranje dok ne otkloni uočene nedostatke u radu). Kod njega se ne radi o donošenju rješenja. Prilikom donošenja akata po službenoj dužnosti. Izjava jače volje se daje na dva načina za upravno-pravne odnose? Poznato nam je da upravni akt predstavlja jednostrani izraz jače volje državnog organa i da njegova dispozicija upućuje na neko pravo ili neku obavezu. Pravno vezani upravni akti. 2. rješenje kojim se odobrava bavljenje određenom djelatnošću ako subjekt ispunjava uslove koji su propisani zakonom..

pojedinačni upravni akt kojim se odlučuje o pitanjima vezanim za postupak donošenja upravnog akta. bez kojih bi upravni akt. Ono mora sadržavati svoje sadržajne elemente i biti pravilno doneseno i na zakonu zasnovano. Taj dio akta sadrži: naziv izdavaoca upravnog akta. bio. I on sam sadrži određene obavezne dijelove. odnosno. 33. Rješenje je autoritativni upravni akt koji se izdaje jačom voljom organa državne uprave ili institutcije koja raspolaže javnim ovlaštenjima. Sadržajni elementi upravnih akata? Naprijed smo naglasili da je pojedinačni upravni akt određen u formalnom i materijalnom smislu. Ova vrsta rješenja se donosi ako se radi o jednostavnim upravnim stvarima u kojima u postupku učestvuju dvije ili više stranaka. stranaka koje su učestvovale u postupku. s tim da nijedna od njih ne prigovara postavljenom zahtjevu. prvi je sadržajni elemenat pojedinačnog upravnog akta. predstavljaju pojedinačne upravne akte koji su po formi potpuno jednaki. tada se radi o aktu tog tijela i trebalo bi navesti sastav organa koji je donio odluku navedenu u dispozitivu upravnog akta. zaštitu javnog intersa u nekom konkretnom slučaju. Šta sadrže zaključci u upravnim aktima? Sve što je naprijed kazano za rješenje. upravno pravo i ne poznaje akte drugog naziva. tada je neophodno navesti zakonskog zastupnika koji to lice zastupa i predstavlja u postupku pred 2 . Sto se tiče tzv. kao druga strana. i jedni i drugi.. oni mogu biti označeni imenom i prezimenom kao nosioci prava i obaveza. onda se radi o akcesornom aktu.može biti vezana za neko pravo ili neku obavezu. Uostalom. uvod (konkretizacija predmeta i subjekata upravnog akta). što se rješenjima odlučuje o glavnoj stvari u postupku. odnosno. datum rješavanja upravne stvari. gotovo da bi se moglo reći i za zaključak. u vezi zaključaka i rješenja. u pravnom prometu organa javne uprave mogu postojati rješenje koja uopće ne sadrže obrazloženje. kod kojih je jedini sadržajni elemenat dispozitiv u vidu zabilješke u spisu. a zahtjev stranke se uvažava. Postoje i tzv. odnosno. zaključak je nesumnjivo pojedinačni upravni akt koji služi za odlučivanje o pitanjima koja se tiču samog postupka kada se radi pitanjima postupka koja mogu biti od uticaja na ostvarivanje i zaštitu prava i interesa stranke. tada se izdavaocem upravnog akta označava lice koje rukovodi tim organom. odnosno. s tim što je zaključak u upravnom postupku pojedinačni upravni akt akcesorne prirode. a zaključcima se upravlja postupkom. Razlika između njih je u tome. Kada se donosi u pismenoj formi. njihovih zastupnika i punomoćnika. Sto se subjekta koji. niti druge namjene. „kratkog izlaganja zahtjeva stranke" i pozivanja na pravne propise na osnovu kojih je stvar riješena. odnosno. Upravni akt se donosi u pismenoj formi i mora sadržavati odgovarajuće sastavne dijelove kao sadržajne elemente. Ukoliko upravni akt izdaje organ kojim rukovodi inokosni organ. osim kada je u javnom interesu zakonom ili uredbom izričito predviđeno da se takav akt ne obrazlaže. treba znati da.120 Iz prednjeg vidimo. To su takvi pojedinačni upravni akti koji posjeduju sadržajne elemente kakve posjeduje i redovno rješenje. koji u potpunosti i nije upravni akt. oni sadrže obrazloženje. naziv subjekta (subjekata). konkretizacija predmeta i subjekata između kojih se stvara upravno-pravni odnos. Na kraju. Osnovni sadržajni elementi upravnog akta su: 1. akata koji se donose na osnovu diskrecione ocjena. ako u postupku učestvuje pravno lice. da je razlika između rješenja i zaključaka samo procesne prirode. uz napomenu da je on. upravnu stvar (predmet upravnog postupka). odnosno. pravnu normu. s tom razlikom što se obrazloženje sastoji od tzv. ako se radi o jednom ili više lica. Uvod. u najmanju ruku neuredan. odnosno. slobodnih upravnih akata. jer ne sadrži sastavne djelove. datum izdavanja upravnog akta. 34. U slučaju da se u svojstvu izdavaoca organa uprave javlja organ kojim rukovodi kolektivni organ (zborni organ). učestvuje u upravno-pravnom odnosu. rješenja sa skraćenim obrazloženjem. Ukoliko je dat u usmenoj formi. Također. također.

u akt se unosi pravna norma koja ovlašćuje organ javne uprave da izda upravni akt. Također. svako pismeno rješenje mora sadržavati.. uputstvo o pravnom lijeku (pravna pouka). prema odredbama ZUP-a. dovoljno je da se na početak dispozitiva unese ta činjenica koja je bila odlučujuća za vođenje upravnog postupka. uputstvo o pravnom sredstvu (pravnom lijeku) koje može biti upotrebljeno protiv tog rješenja. Obavezni sadržajni elemenat pojedinačnog upravnog akta jeste i „pouka o pravnom lijeku". ukoliko se postupak vodi po zahtjevu stranke. On predstavlja sredstvo kojim se stranka obavještava o postojanju prava na žalbu.. odobrava se licu N.). „uputstvo o pravnom lijeku" kojim se strankama kno subjektima upravnog postupka daje pravo. Ona treba da je kratka. ipak.. nesumnjivo je. Na osnovu izvedenih dokaza utvrđuje se činjenično stanje i izvodi zaključak koji je komplementaran materijalnoj pravnoj koja je bila osnov za dispoziciju koja je sadržana u dispozitivu. U njega se upisuje autoritativna i jednostrana izjava volje organa javne uprave kojom se rješava konkretni slučaj povodom određenog upravnopravnog odnosa (Npr. Srž sadržaja svakog upravnog akta. tj. ipak. 2. sadrži sastavne dijelove kao njegove obavezne sadržajne elemente. Subjekti ne moraju biti uvijek označeni poimenično. dodatke upravnom aktu. sadrži u redoslijedu koji ćemo istaći. Na početku dispozitiva. zahtev za zaštitu zakonitosti itd U upravnom postupku.državnim oragnima. o organu 47 . potrebno je dati ocjenu izvedenih dokaza kao i njihovu povezanost . 4. razloge zbog kojih neke dokaze nije uzeo u razmatranje. zatim naznačenje da žalba ne odlaže izvršenje rješenja. potrebno je navesti dokaze koji su bili predloženi i koje je organ proveo. u uvodni dio akta se upisuje upravna stvar (predmet upravnog postupka). punomoćnik fizičkog ili pravnog lica. dispozitiv (odlučenje o pravnoj stvari. odnosno. U pitanju je odluka organa javne vlasti kojom se subjektu omogućava sticanje nekog subjektivnog prava. jasna i precizno izražena u pisanom obliku. Nakon dispozitiva koji je najvažniji sadržajni dio upravnog akta. upravna stvar. postupka. Nakon navođenja podataka donosioca upravnog pojedinačnog akta (adresanta) i lica kojem je akt namijenjen (adresata).. Nakon odluke. odnosno. zatim. tako da ne stvara nikakvu nejasnoću ili konfuziju u pogledu sadražaja odluke o meritumu. ili mu se nameće neka dužnost. Bez obzira što obrazloženje u formalnom smislu ne zahtjeva izričito nabrajanje obaveznih sastavnih dijelova. Dispozitiv je najvažniji dio upravnog akta koji također. njegov dispozitiv (izreka). slijedi obrazloženje koje ima sasvim drugi karakter. odnosno. pored ostalog. rješidba i si. omogućava kontrola upravnog akta i daje uporište za preduzimanje pravnih radnji u cilju njegovog pobijanja itd. eventualno. odluka (rješidba) kojom se rješava predmet upravnog postupka. u pravnoj pouci se navodi kome se ona izjavljuje. iz Sarajeva da može pristupiti izgradnji stambenog porodičnog objekta na zemljištu označenom kao. Ukoliko se protiv rješenja može izjaviti žalba.. o pravu na pokretanje upravnog spora ili drugog postupka pred sudom. Pojedinačni upravni akt ne sadrži uputstvo ukoliko se radi o vanrednim pravnim lijekovima (obnova postupka. odnosno. Radi se o većem organu od onoga koji je odlučivao u pravom stepenu. navodi se kratak sadržaj zahtjeva stranaka kao subjekata u upravnom postupku. Nakon toga.N. Ukoliko je postupak pokrenut po službenoj dužnosti. u uvodu se moraju naveti imena zastupnika. u slučaju da se u postupku pojavljuje zakonski zastupnik fizičkog lica. odnosno ne mora biti individualan. jer se preko njega učvršćuje načelo zakonitosti. te. odluka. 3. odnosno. ono te dijelove. odnosno.). Obrazloženje upravnog akta. odnosno. punomoćnika. a nakon toga. da po zakonu mogu koristiti određeno pravno sredstvo (pravni lijek) protiv odluka (rješenja i zaključaka). donesenih od strane organa javne uprave u upravnom postupku. dispozitiv sadrži odluku o troškovima. vrši zaštita nekog pravom zaštićenog interesa.. pošto upravni akt može biti i generalan. odnosno. kao i datum rješavanja upravne stvari. tj. pojedinačno i međusobno.

u uputstvu o pravnom sredstvu. kao i to da li se može izjaviti na zapisnik. rok za žalbu teče od dana saznanja stranke da se žalba može podnijeti. uslov Uslov je buduća i neizvesna okolnost od čijeg nastupanja ili nenastupanja zavisi nastanak pravnih dejstava posla ili prestanak pravnih dejstava koja je pravni posao proizveo. nisu obavezni sastavni dijelovi. a poklonoprimac prima poklon. odnosno. organ javne uprave kao izdavalac akta mora dobro paziti da akt sadrži sve potrebne elemente kako bi bio pravno ispravan. U takvom slučaju rok za žalbu odnosno sudsku tužbu teče od dana dostavljanja dopunjenog rešenja. ali njegovo pravno dejstvo prestaje nastupanjem predviđenog događaja ili okolnosti koje su postavljene kao uslov.. sadrži kome se. odnosno. b) Raskidni uslov Kod raskidnog uslova. odnosno. da je uslov takav dodatak upravnom aktu kojim se čini zavisnim njegovo djelovanje o nekoj budućoj okolnosti čiji je nastup neizvjestan. upravni akt ne proizvodi nikakvo dejstvo dok ne nastupi određeni događaj. Uputstvo o pravnom sredstvu. akt stupa na snagu odmah. tj. ugovorom o poklonu poklonodavac poklanja. Dodatci upravnom aktu mogu biti: 1. Sadržajni elementi upravnog akta određeni su prema njegovim osobinama. U torn slučaju 2 . nakon što poslovna prostorija bude dovedena u stanje da odgovara propisanim uslovima iz pravilnika o ispunjavanju potrebnih higijenskih. (Npr. od dana dostavljanja rješenja suda kojim je tužba odbačena kao nedopuštena. nadležni organ uprave izdaće odobrenje za obavljanje određene djelatnosti. tada se navodi taj sud kod kojeg se postupak pokreće i u kojem roku se pokreće. također. obavezno se navodi kojem se sudu tužba podnosi i u kojem roku se predaje.). istakli smo da dispozitiv može sadržavati i određene dodatke upravnom aktu koji.. stranka može postupiti po propisima. uz uslov da u slučaju. Ne smatra se sadržajnim elementom zaglavlje upravnog akta (rješenja ili zaključka) koje sadrži službeni naziv organa javne uprave. u kom roku i sa kolikom taksom predaje.. nastupanja smrti poklonoprimca prije nego što umre poklonodavac. biće plaćen porez na djelatnost ukoliko obveznik ostvari prihod veći od 25. a stranka je pogrešno upućena da protiv toga rešenja nema mjesta žalbi ili da se protiv njega može pokrenuti upravni spor. Za razliku od podnošenja ili izjavljivanja. Ukoliko se protiv rješenja može pokrenuti upravni spor. biće zaključen kupoprodajni ugovor između prodavca i kupca za kupoprodaju kuće. U slučaju da je u rješenju dato pogrešno uputstvo. kao i datum koji se stavlja na upravni akt na dan kada je on sačinjen. ako stranka nije prije toga već pokrenula upravni spor.000 KM. Uslovi se dijele na: a) Odložni uslov Kada je u upravnom aktu sadržan suspenzivni uslov. koji u određenim situacijama to mogu postati. tehničkih i ostalih uslova za obavljanje djelatnosti). istina. a kad se može pokrenuti neki drugi postupak pred sudom. a može u roku od osam dana tražiti od organa koji je donio rješenje da isto ispravi. Dodatci u upravnom aktu? Govoreći o sadržajnim elementima pojedinačnog upravnog akta (rješenje ili zaključak). dok ne nastupi određena okolnost koja je postavljena kao uslov (Npr. U svim njegovim pojedinim dijelovima.koji je donio upravni akt koji se žalbom osporava. službenu evidenciju organa u koju su upisani akti koje izdaje organ javne uprave). predaja žalbe podrazumijeva postupak kojim se žalba uručuje organu koji je rješavao u prvom stepenu. obilježjima koja smo ranije naveli. Kada je protiv rešenja moguće izjaviti žalbu. donosiocu upravnog akta. To znači. 35. poklon bude vraćen poklonodavcu. Iz prednjih primjera vidimo da uslov dolazi u obzir ukoliko se dejstvo pravnog posla podredi nekoj budućoj okolnosti čije je nastupanje neizvjesno. ali. broj pod kojim je akt zaveden u djelovodnik predmeta i akata (djelovodni protokol. odnosno. ukoliko kupac dobije kredit.

datum do kojega treba izvršiti neku činidbu ili datum do kojega može trajati neko stanje (npr. rok Rok (term. tako i u unutrašnjem pravu. s tim što se u času stipuliranja ne zna se kada će ugovor stupiti na snagu. kupovina pod uslovom da kupac dobije kredit). ili zavisi isključivo od volje nekog trećeg. zavisno od toga da li nastupanje uslova zavisi od volje adresata (potestativni) ili ne zavisi od njegove volje (kauzalni) ili i jedno i drugo (mješoviti uslovi). otac poklanja automobil sinu pod uslovom da odustane od ženidbe). ili da mu bude odobren kredit koji je tražio. prekinuti rok zasta-relosti odn. neko se obvezuje da prijatelju posudi novac na znjam ukoliko zajmoprimac kupi vozilo tačno određene marke. dok još nije odlučeno o kreditu) stranke su vezane ugovorom. kako u međunarodnom. ili da dobije naslijede).). 2. te ga ne može vršiti (upotrebljavati stvar. dok raspolaganja pribavioca ne važe. prodaja sa pravom otkupa) proizvodi dejstva na koja je bio upravljen (pravo prelazi na pribavioca) i u tom pogledu nema neizvjesnosti. te se nijedna ne može jednostavno povući. već od slučaja. Prema tome.. ako ne bude odobren kredit). (Npr. Kao što vidimo.. kao i raspolagati njime. frist). da ako se uslov ostvari... postoji podjela na: potestativne. ali je neizvjesno da li će ta dejstva opstati. (Npr. Kauzalan je onaj uslov koji ne zavisi od volje ni jedne ni druge strane. ' Mješovit uslov jeste onaj koji. najčešće se za rok veže neki datum na koji ističe važnost nekog međunarodnog ugovora. a akti raspolaganja koje je on u međuvremenu činio konsoliduju se i važe. stečeno pravo se gubi. To znači. da će ugovor biti na snazi dvadeset godina. terme. to može biti neko vremensko razdoblje kojim se može odrediti važenje međunarodnog ugovora ili nekog odnosa. konsoliduju se (bez obzira na savjesnost trećeg). Postoji. mješovite uslove. što se ogleda u slijedećim pravilima: (a) ugovor važi odmah po zaključenju i nijedna stranka se ne može jednostrano povući. kauzalne. ali može (kao imalac »eventualnog prava«. Pored ove podjele. Ukoliko ne dođe do ostvarenja odložnog uslova (u navedenom primjeru. pribaviočevi akti raspolaganja (npr. a može preduzimati i akte raspolaganja.. poklanja se kuća. (Npr. a raspolaganja koja je vršio u međuvremenu konsolidovana su i postala konačna (dok prenosiočeva raspolaganja padaju). potestativan je onaj uslov koji zavisi od volje jednog od učesnika pravnog posla. smatra se da ih nije ni bilo. je dodatak upravnom aktu koji je jako sličan uslovu. da li su definitivna. samo je njihova sudbina neizvjesna i zavisi od toga da li će se uslov ostvariti ili ne. 47 . za sve to vreme sticalac prava još nije titular samog prava. Rok postoji i primjenjuje se. naplatiti potraživanje). pravo prelazi na pribavioca. (Npr. Posao modifikovan raskidnim uslovom (npr. odnosno. podjela na odložne i raskidne uslove. Prema pravnoj teoriji i pravnoj praksi.). kupuje se vozilo pod uslovom da kupac dobije novac na kladionici ili na lutriji. mandat. ostvarenje odložnog uslova ima povratno dejstvo. a da se uopće i ne navodi određeni datum. pravo se vraća prenosiocu. povjerilac).nije potrebno donositi novi upravni akt (ako se takav akt i donese. starateljstvo. (b) povećanje vrijednosti stvari po zaključenju ugovora je u korist pribavioca. Ostvarenjem uslova (u navedenom primjeru. Također. istovremeno. »prava u začetku«) preduzimati radnje za očuvanje prava (npr. Odložan ili suspenzivan uslov je onaj koji dejstva pravnog posla odlaže i njihovo nastupanje čini neizvjesnim (Npr. odobrenjem kredita) pravni posao proizvodi dejstva na koja je bio upravljen. odnosno. samo je sudbina ovih akata neizvjesna i zavisi od ostvarenja uslova. s tim da se poklonoprimac oženi određenom djevojkom). također. U međunarodnom pravu. raspolaganja koja je u međuvremenu vršio prenosilac važe. Prodavač (vlasnik) i dalje uživa stvar. zavisi od volje učesnika pravnog posla (nasljednika ili legatara) i volje nekog trećeg (ili objektivnih okolnosti). smatra se da posao nije ni bio zaključen. (c) akti raspolaganja učinjeni od strane prenosioca padaju. on ima deklarativno dejstvo). dalja prodaja) padaju. Već u fazi neizvjesnosti (u navedenom primjeru.. boravak itd. Pravo koje je predmet ugovora i dalje pripada prenosiocu (on je vlasnik. održaja).

2 . Na taj način. ali to ne znači da prestaju pravne posljedice koje je akt proizveo. U tom. odnosno. Ovaj je dodatak veoma sličan raskidnom sulovu. možemo zaključiti da je prestanak važenja upravnog akta vezan za slijedeće razloge: • Upotreba ovlašćenja i izvršenjem obaveze iz upravnog akta. neophodno je u svakom momentu imati u vidu obilježja upravnog akta. 3. Onog momenta kada prestane važenje upravnog akta. pa pokušati pronaći neku korelaciju između ovih dviju relacija. ali izvršenje ili neizvršenje te radnje nije vezano sa pravnim dejstvom upravnog akta. posebno. moramo se na trenutak prisjetiti na uslove koji su vezani za nastanak upravnog akta. Nasuprot tome. Stoga. (Npr. da se licu isplati suma nakon 6 (šest) mjeseci.Rokovi u unutrašnjem. Kad sve ovo imamo u vidu. odnosno prije čijeg isticanja se ona ne može preduzeti. Primjena rokova u upravnom postupku. dejstvo pravnog akta. jer razlozi sigurno nastupaju. 36. Ako lice ne izvrši određeni nalog. upravnom pravu predstavljaju protek vremena čijim nastupanjem pravni posao počinje da proizvodi pravno dejstvo (odložni rok) ili prestaje da proizvodi pravno dejstvo (raskidni rok). Pri tome. da bi se primijenio. odnosno. pak. smislu. potrebno izdati posebno rješenje (novo rješenje) kojim se utvrđuje opozivanje ranijeg pojedinačnog upravnog akta. veoma je značajna. prije svega. ili. nalog (namet. pridržaj opoziva Pridržaj opoziva predstavlja dodatak upravnom aktu kojim se određuje da će se akt opozvati u slučaju kada nastupe određene okolnosti. Zahvaljujući rokovima. dok uslovi ne moraju uvijek nastupiti. raskidnog roka. nisu isti onim koji važe za njegov prestanak. zahvaljujući. ili tek počinje dejstvo upravnog akta (suspenzivni uslov). • Nastupanjem raskidnog uslova. suspenzivni uslov postoji u slučaju kada se upravnim aktom nalaže. pa u tom roku lice ne započne sa izgradnjom). rokovima se modifikuju redovna dejstva pravnog posla koja se odnose za određeni protek vremena za koji je vezan nastanak ili prestanak nekog upravno-pravnog odnosa. pa tek onda definisati uslove za njegov nestanak. tada prestaje da važi pojedinačni upravni akt (raskidni rok). a raskidni uslov postoji kada se izda odobrenje za građenje na rok od l (jedne) godine. Iz svega. s obzirom da oni predstavljaju određen vremenski razmak u kojem se neka procesna radnja može preduzeti. modus) Nalog je takav dodatak upravnom aktu kojim se stranci nalaže da izvrši određenu radnju. odnosno. koji razlozi do toga dovode? Da bismo dali odgovor na ovo pitanje. postoje i neki objektivni razlozi koji mogu dovesti do prestanka važenja upravnog akta. 4. nego organ javne uprave ima pravo da pristupi prinudnom izvršenju naloga.127 Postavlja se pitanje. rješenje ne prestaje da važi. uslov i nalog izazivaju različite pravne posljedice. šta dovodi do prestanka upravnog akta. nesporno je da uslovi koji važe za nastanak upravnog akta. Na koje načine prestaje važenje upravnog akta? Važenjem pojedinačnog upravnog akta proizilaze posljedice za subjekte upravno-pravnog odnosa koje se manifestuju u stvaranju prava i izvršavanju obaveza. vidimo da se voljni faktor državnog organa i institucije koja raspolaže javnim ovlaštenjima ispoljava kao subjektivan kriterij za izdavanje upravnog akta. ali se od njega razlikuje po time što ne nastaje po pravu (ipso jure) nego je. Razlika između uslova i roka je u tome što kod roka ne postoji neizvjesnost u pogledu nastupanja događaja.. činjenici da upravni akt nastaje djelatnošću organa javne uprave (jednostranost) koja je izraz njegove jače volje (autoritativnost). kod prestanka upravnopravnog odnosa. osim subjektivnih razloga koji se ispoljavaju jačom voljom organa javne uprave. • Odricanjem od ovlaščenja ili propuštanjem određenog roka. prava i obaveze prestaju.

. stranka gubi prava koja su joj proizillazila iz upravnog akta. Nakon isteka roka koji je određen u upravnom aktu to pravo prestaje. Upravni akt koji sadrži ovlaščenje prestaje da važi ako se to lice odrekne tog ovlaščenja ili se njime ne posluži u određenom roku.). kada stranka izvrši plaćanje poreza koji joj je određen rješenjem poreskog organa.• Smrću adresata kao nosioca strogo ličnih prava i obaveza. Bez obzira o kakvom odricanju se radi.) d) Smrću adresata kao nosioca strogo ličnih prava i obaveza. takvo jedno strogo lično pravo jeste rješenje kojim nadležni državni organ dozvoljava nekom licu nabavku. Upotrebom ovlašćenja koje je sadržano u pojedinačnom upravnom aktu (konzumiranjem subjektivnih prava iz upravno-pravnog odnosa koji je nastao upravnim aktom). prestaje važenje pojedinačnog upravnog akta. • Donošenjem suprotnog akta. odnosno. jer je stalna socijalna pomoć isplaćivana dok porodica nuije stekla neki stalni izvor primanja.. odnosno. ako se radi o strogo ličnim ovlaščenjima i dužnostima. isključivo. To 47 . prestaje važenje upravnog akta i to pravo je neprenosivo na njegove nasljednike. primjenu akta kojim je neko stekao pravo građenja stambeno-poslovnog objekta. kada upravni akt prestane da važi nastupanjem raskidnog roka. oglašavanjem ništavim i ukidanjem). Stranka. Upravni akt prestaje da važi i nastupanjem raskidnog uslova. to je iz razloga što se radi o ličnim pravima koja su neprenosiva. (Npr. Radi se o strogo ličnim pravima koja su neprenosiva i vezana su. Upravni akt prestaje da važi smrću adresata. Kao što smo napomenuli. prestaje istekom toga roka. raskidnog roka.) b) Nastupanjem raskidnog uslova. čime on gubi svoju pravnu sposobnost kao i druga svojstva koja mu kao subjektu prava (nosiocu prava i obaveza) pripadaju. Mada ovo pravo može prestati i zbog nekih drugih razloga koji. za čovjekovu ličnost. odnosno. (Npr. radi se proteku vremena koje je određeno u aktu u kojem stranka ima neko subjektivno pravo ili pravno ovlaštenje.). jer je njeno subjektivno pravo građenja prestalo izgradnjom za koju je dobijeno odobrenje za građenje. izvršenjem obaveze (dužnosti) sadržane u aktu. a samim tim i akt prestaje da važi. prestanak važenja upravnog akta upotrebom ovlaščenja. Smrt je faktička činjenica prestanka života čovjeka. Odricanje od određenog prava (ovlašćenja) može biti izričito ili prećutno. • Stavljanjem van snage upravnog akta (poništavanjem. • Donošenjem zakona kojim se zabranjuje vršenje određene djelatnosti. raskidnog roka. a) Upotreba ovlašćenja i izvršenje obaveze ik pojedinačnog upravnog akta. vezan je za postupanje.. rješenje o davanju urbanističke saglasnosti prestaje da važi godinu dana od dana izdavanja ukoliko stranka u tom roku nije dobila odobrenje za građenje. a samim tim prestaje pravno važenje i upravnog akta kojim je ono bilo ustanovljeno. (Npr. Također. u vezi sa prestankom važenja pojedinačnog upravnog akta izvršenjem obaveze sadržane. tada taj akt prestaje da važi. rješenje kojim je nekom licu utvrđeno pravo na novčanu naknadu za vrijeme privremene nezaposlenosti. na osnovu takvog upravnog akta više ne može izgraditi još jedan objekat. odnosno. a najduže za period od godinu dana. • Propašću stvari. smrću lica na čije ime je izdato odobrenje. također. imaju za posljedicu prestanak važenja upravnog akta. odnosno.). U ovom slučaju nastupio je raskidni uslov. (Npr. rješenje kojim se nekom licu dodjeljuje stalna socijalna pomoć u vidu novčane naknade zbog toga što njegova porodica nema nikakvih sredstava za izdržavanje. (Npr... c) Odricanjem od ovlaščenja ili propuštanjem određenog roka. upravni akt prestaje kada stranka dobrovoljno postupi po njemu. U drugom slučaju. odobrenje za posjedovanje oružja vezano je za svojstva određene ličnosti koja ne moraju biti i svojstva njegovog najbližeg srodnika. držanje i nošenje oružja. (Npr. prestaće važiti ukoliko se neko od članova porodičnog domaćinstva zaposli i porodica stekne stalni izvor prihoda.

znači. nezavisno od postojanja propisa koji takvo što omogućava. ono prestaje da važi od momenta njegovog donošenja. prema činjeničnim i pravnim okolnostima koje su bile od utiacaja na njegov nastanak. u načelu. djeluju pro futuro i na njih se može primijeniti pravno pravilo: lex prospicit non respicit (zakon gleda unaprijed. obaveza se može sastojati u činjenju ili trpljenju. h) Donošenjem zakona kojim se zabranjuje vršenje određene djelatnosti. sama po sebi. nego ti razlozi mogu biti vezani takvim promjenama činjeničmnih i pravnih okolnosti. nije takav da može samostalno stvarati razloge i uslove za donošenje suprotnog akta. oglasi ništavim.130 Nije moguće donošenje suprotnog upravnog akta od strane organa javne uprave. Očigledno. Upravno-pravni odnos koji nastaje jačom voljom državnog organa. ipak. (Npr. f) Stavljanjem van snage upravnog akta (poništavanjem. jer ono ima za posljedicu njegovo stavljanje van snage (poništenje ili ukidanje). zadržavaju se sve pravne posljedice koje su nastupile do momenta stavljanja akta van snage (ex nunc). Upravni akt može prestati kada se zakonom zabrani vršenje određene djelatnosti. njenom propašću taj pravni odnos biti doveden u pitanje. U slučaju poništavanja ili oglašavanja rješenja ništavim. zavisno od toga da li se ovlašćenja pravnog subjekta odnose na drugog pravnog subjekta (građanin. njegovo pravno važenje prestaje propašću te stvari. Promjena činjeničnih okolnosti. Upravni akt može prestati u slučaju kada organ javne uprave donese tzv.. To ne znači opozivanje upravnog akta. Do toga može doći u slučaju kada se promijene činjenične ili pravne okiolnosti koje su bile od uticaja za donošenje ranijeg akta koji prestaje da važi. tada će. čime prestaju sve pravne posljedice koje je akt proizveo od momenta njegovog donošenja (ex tune). ako nadležni organ upravnim aktom odobri obavljanje javnog taxi prevoza. na osnovu objektivnog prava (prava u objektivnom smislu). Smatramo kako nije sporno. što znači da oni nemaju povratnu snagu. fizičko lice. odnosno. podoban za nošenje oružja. zabranjene djelatnosti. po svojim osobinama. također. upravni akt će prestati da važi. Subjektivno pravo. Kao što znamo subjektivno pravo predstavlja ovlašćenje subjekta prava da na osnovu pozitivno-pravne norme.). ili ukine. što je opet vezano za ljudske radnje. obavezi ili pravnom interesu subjekata kao učesnika u postupku povodom nekog pravnog objekta. ne znači da i njegov sin ima ista svojstva koja se traže za izdavanje odobrenja. a materalizuje se donošenjem upravnog akta kojim se rješava o pravu. ako je otac bio. ili se odnose na državu kao nosioca suverene vlasti. pravno lice itd). može biti privatno ili javno. donošenjem novog akta od strane upravnog organa mijenja upravnopravni odnos koji je ranijim aktom bio uspostavljen. ukoliko od njenog postojanja zavisi postojanje pravnog odnosa. g) Donošenjem suprotnog akta. pa vozilo bude uništeno u saobraćajnoj nezgodui. sada. tj. dok u slučaju ukidanja upravnog akta. Pravna snaga suprotnog upravnog akta. stvara situaciju kojom prestaje jedan pravni odnos koji je ranije postojao.. a ne unazad). bilo da ga poništi. Samim tim. ne ovlašćuje organe uprave da povlače raniji upravni akt bez jasnih razloga na koje upućuje suprotni upravni akt. a uspostavlja se novi. institucije koja raspolaže javnim ovlaštenjima. Propast stvari predstavlja faktičku činjenicu i. autoritet organa javne uprave. prestaje i važenje ranijeg upravnog akta.). ostvari neko pravo na pravnom objektu129 Sljedsrveno tome. oglašavanjem ništavim i ukidanjem) Upravni akt prestaje da važi kada ga nadležni organ stavi van snage. e) Propašću stvari Ako je upravni akt donesen povodom neke stvari. zbog kojih zakon dozvoljava donošenje suprotnog upravnog akta. Oni 2 . „suprotni" (kontrarni) akt kojim se. da raniji zakoni i opći akti (opće norme). a ukoliko nosilac djelatnosti ne nebavi drugo. pa se istovremeno proglašavaju ukinutim i sva rješenja koja su bila donesena u vršenju takve.

2.. ili da je iz utvrđenih činjenica izveden pogrešan zaključak o čitavom činjeničnom stanju. bilo materijalni. odnosno. (Npr. i c) da su činjenice pogrešno ili nepotpuno utvrđene. Materijalno-pravni razlozi kao što su: i) povreda materijalnog prava. a i sadržinski ispravan akt postao bi nezakonit zbog neke sitne. Nezakonitost u rušljivim upravnim aktima može biti u vidu lakših ili manje teških povreda zakona. dobijaju status zakonitih upravnih akata. ako se protiv njih blagovremeno ne upotrijebi neko pravno sredstvo (redovno ili vanredno). zabrana uvoza žive stoke i sl. Razlozi oborivosti upravnih akata koji mogu biti teže i lakše prirode dijele se: • formalno-pravne razloge i • materijalno-pravne razloge Formalno-pravni razlozi su: i) nenadležnost. 3. ili se takvo sredstvo upotrijebi. ali se ne uspije upravni akt staviti van snage. b) da navedeno činjenično stanje ne pokriva ono što zakon (pravni propis) traži za konkretan slučaj. Nesumnjivo. netačno prikazane. bilo formalni (procesni) zakon ili drugi na zakonu zasnovani pravni propis. oni mogu ostati na snazi ako se takva provjera ne učini ili. Poslije isdteka roka u kojem se njihova rušljivost može isticati i u kojem se oni mogu uklanjati zbog sadržine nezakonitosti.). 37. a) Rušljivi (oborivi) upravni akti Upravni akti koji sadrže određene nedostatke. ii) nedostatak ovlaščenja službenog lica. 1. To su akti koji sadrže pravne greške koje ih čine nezakonitim. odnosno. Nezakoniti su oni upravni pojedinačni akti u kojima je povrijeđen.ureduju određene upravno-pravne odnose koji će nastati nakon što zakon stupi na pravnu snagu. Koji su to nezakoniti upravni akti? Polazeći od načela zakonitosti kao jednog od najvažnijih i osnovnih načela rada državnih organa uprave. upravni akti moraju biti zakoniti. Jedna ili više pravnih povreda u aktima koje mogu. kao i greška u postupku donošenja kojih upravnog akta ili postupka sprovođenja njegovog izvršenja. Pri tom je naročito potrebno praviti razliku između bitnih i nebitnih grešaka. Greška u činjeničnom stanju Greška u činjeničnom stanju može biti trojaka: a) da u aktu u kome je zbog obaveze obrazloženja trebalo navesti činjenično stanje. Kad bi se i takva greška uzela u obzir zapalo bi se u preveliki formalizam. ali koji nisu takve prirode da predstavljaju povrede zakona koje povlače ništavost. To znači da u njima mora biti pravilno primijenjen materijalni zakon. zabrana obavljanja djelatnosti uzgoja peradi radi sprečavanja širenja zarazne bolesti. Povreda materijalne sadržine zakona (pravnog propisa) 47 . ii) prekoračenje ovlaščenja. mogu biti poništeni. ali i ne moraju dovesti do njihovog stavljanja van snage mora prethoditi zvanična provjera od strane nadležnog organa. iii) nedostaci u vezi sa organom javne uprave koji donosi upravni akt. Formalno pravni razlozi U pitanju je formalna greška koja se tiče samog akta. nezakoniti upravni akti dijele se na: a) rušljive i b) ništave upravne akte. zloupotreba ovlaščenja. Prema stepenu nezakonitosti. u pitanju je najteža vrsta grešaka koje se mogu pojaviti u radu upravnih organa i institucija koje raspolažu javnim ovlaštenjima prilikom donošenja upravnih akata. to nije uopće učinjeno. te da moraju biti doneseni po zakonom predviđenom postupku. Nebitna greška jeste ona koja očigledno ne utiče na sadržinu akta. ili da ono što se navodi kao činjenično stanje ne odgovara faktičnom stanju stvari. Zbog zadržavanja svoje pravne snage ovi akti postaju pravosnažni i neoborivi. beznačajne formalne greške. ali to ne ne znači da oni zbog toga moraju obavezno biti stavljeni van snage. Stoga.

da su bitni nedostaci u upravnom aktu «l. U pitanju su povrede načela zakonitosti koji dovode do nemogućnosti osnaženja upravnih akata. a presuda je ukinuta. Oglašavanje rješenja ništavim vrši se deklarativnim upravnim aktom i to u bilo kojem stadiju upravnog postupka. bez obzira na protek vremena. U užem smislu. od momenta kada je donesen upravni akt koji se oglašava ništavim. iii) rješenje čije izvršenje uopće nije moguće.Tu je akt po svojoj sadržind nezakonit. ove kate možemo podijeliti u dvije osnovne grupe i to: a) akte evidencije i b) uvjerenja. te vanrednim pravnim sredstvima. Zašto je upravni akt ništavan? To su takvi upravni akti koji sadrže bitne nedostatke koji predstavljaju najteže povrede pravnih pravila. druge činjenice i pružaju podatke o tim pojavama. bez obzira na protek vremena. ZUP navodi pet slučajeva ništavosti rješenja i to: i) rješenje koje je u upravnom postupku doneseno iz stvari koje spadaju u sudsku nadležnost. Bez obzira na inicijativu za uklanjanje ništavih upravnih akata iz pravnog prometa. Potvrda zakona može biti u tome: a) da donosilac akta uopće ne primijeni određeni propis koji je trebalo primijeniti (iz neznanja ili namjerno). ii) ako je došlo kao posljedica krivičnog djela iii) ako se rješenje zasniva na presudi donesenoj u krivičnom postupku ili privrednom prestupu. vještaka.to su takvi materijalni akti kojima organi uprave bilježe razne pojave. Stoga. odnosno. iv) ako se rješenje zasniva na nekom prethodnom pitanju koje je riješeno pravosnažno drugačije od strane nadležnog organa. konvalidacije.ex tune. odnosno. u materijalne radnje dokumentovanja spada evidentiranje činjenica i vođenje propisanih evidencija. neko rušljivo rješenje može biti obarano vanrednim pravnim sredstvima u slijedećim slučajevima: i) u slučaju obnove postupka zbog toga što je rješenje doneseno na podlozi lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka. a) Aktima evidencije smatraju se materijalne radnje uprave kojima se evidentiraju (vrši upis) određeni podaci u evidencijama koje je organ uprave dužan uredno voditi. bilo po prijedlogu stranke. da su bitni nedostaci u upravnom aktu «l. 2. U pitanju su povrede načela zakonitosti koji dovode do nemogućnosti osnaženja upravnih akata. odnosno. svojstvima i činjenicama. ali da ga pogrešno protumači. ii) rješenje koje bi svojim izvršenjem moglo prouzrokovati neko djelo kažnjivo po krivičnom zakonu. Oglašavanje upravnog akta ništavim provodi se.nenadležnost organa». v) koje je donio organ bez prethodnog zahtjeva stranke. konvalidacije. Obavještavanje.nedostaci koji su specijalnim zakonskim propisima predviđeni kao osnovi ništavosti i 2. Ostali materijalni akti uprave. Dimitrijević navodi. P. ti. oborivi nezakoniti upravni akti mogu se napadati i poništavati u instancionom postupku (povodom žalbe). Dimirrijević navodi. 2 . 1) Dokumentovanje . bilo po službenoj dužnosti.nedostaci koji su specijalnim zakonskim propisima predviđeni kao osnovi ništavosti i 2. i b) da uzme u obzir ispravan propis. Stoga. Dokumentovanje. svojstva. a na koje rješenje stranka nije naknadno izričito ili prešutno pristala i vi) koje sadrži nepravilnost koja je po nekoj izričitoj zakonskoj odredbi predviđena kao razlog ništavosti. 39. 3) Primanje izjava i 4. oglašavanje uvijek djeluje unatrag . s tim što bez ikakvog roka. ili primijeni propis koji se nije mogao ili nije smio primijeniti. u upravno-sudskom postupku. 38. Kod vanrednih pravnih sredstava. Rušljivi. radi stavljanja van snage oborivih upravnih akata u zakonu postoji rok za njihovu upotrebu.nenadležnost organa». Kako se dijele materijalni akti? Najrealnija je podjela materijalnih akata ona koja ih dijeli na četiri grupe i to: 1. b) Ništavi upravni akti To su takvi upravni akti koji sadrže bitne nedostatke koji predstavljaju najteže povrede pravnih pravila. odnosno iz stvari o kojima se uopće ne može rješavati u upravnom postupku.P.

Bez obzira što evidencije vodi državni organ uprave i što se na osnovu njih izdaju uvjerenja o činjenicama o kojim se vodi evidencija. To je zakonska oboriva pretpostavka . kada se radi o ratifikaciji uredaba sa zakonskom snagom. poziv za regrutaciju) i individualna (poziv za zdravstvenu kontrolu jednog lica). odnosno koje se utvrde u postupku.Ratifikacija može biti parcijalna i potpuna. Bez obzira o kojim materijalnim aktima uprave se radilo. samo ukida. Ne ratifikovani dio akta se. Za ratifikaciju akta (u pravilu: u ustavu) određen je rok i ako podzakonski akt nije podnesen na ratifikaciju u predviđenom roku. javljaju kao materijalne operacije u radu svih organa uprave. b) Uvjerenja vjerodostojne činjenice iz evidencija koje se vode os strane državnog organa uprave. Ratifikacija ne mijenja prirodu podzakonskog akta. 2) Obavještavanje . Ova pozivanja radi primanja izjava mogu biti generalna (npr. a predstavničko tijelo ga ne razmotri. aplikacije i dr. ne podnose se na ratifikaciju. (Npr. poziv za podnošenje poreskih prijava.očigledno evidentiranje je formalizovana upravna radnja koja predstavlja realni akt.). 4) Ostali materijalni akti uprave . vođenje propisanih evidencija u koje se evidentiraju promjene u vezi sa građanskim stanjima. poništavanja i obustavljanja od izvršenja podzakonskih akata.. Na koji način se vrši ratifikacija podzakonskih akata? Ratifikacija predstavlja potvrdu podzakonskog akta od strane predstavničkog tijela. slanje opomena. i jedni i drugi predstavljaju akte koji se sastoje u pružanju podataka o činjenicama o kojima se vodi evidencija. odnosno. akata više pravne snage. To su takve radnje organa uprave putem kojih se obavještavaju zaintersovana lica o raznim činjenicama ili pravnim aktima (npr.to je treća kategorija materijalnih akata uprave. 41. knjigama državljana itd. Primanje izjava uvijek se javlja u vezi sa izvrašavanjem neke obaveze. Radi se. očigledno je da se akti obavještavanja. prijava rođenja. treba da ispunjava slijedeća dva uslova: a) da ga je izdao nadležni organ. podzakonski akt ostaje na snazi. rukopisi i prepisi. prijava smrti. Kada je podnesen. Da bi jedno uvjerenje predstavljalo vjerodostojan dokaz o onome što tvrdi. o objavljivanju propisa u službenim glasilima. o potvrdi akata koji su doneseni u cilju da zamjenjuju zakon. kao što su evidencije koje se vode u matičnim knjigama rođenih. u pravilu. 47 .U ostale materijalne akte uprave spadaju svi oni akti koji se javljaju kao rezultat rada organa državne uprave i institucija koje raspolažu javnim ovlaštenjima. Ovdje se radi o takvoj djelatnosti uprave gdje ona prima spolja izjave zaintersovanih lica (npr. a parcijalna ratifikacija samo na dijelove akta. ili pak i neke odredbe ustava. poučavanja. b) druga vrsta uvjerenja.Potpuna ratifikacija se odnosi na akt u cjelini. u tom slučaju. ZUP poznaje dvije vrste uvjerenja i drugih isprava. Dakle. savjetovanja. vjenčanje. poništiti. jer oni ne stvaraju normu. Podzakonski akti koji se donose radi primjene ili izvršenja zakona. nego organ čiji se akt dopunjuje ima pravo ukidanja. U njih spadaju Ijekarska uvjerenja koje izdaju zdravstvene ustanove. promijeniti. on gubi pravnu snagu.umrlih i vjenčanih lica. davanje obavještenja strankama u toku upravnog postupka. niti izazivaju neposredni pravni učinak.predstavlja drugu grupu materijalnih akata uprave.. kao što su: a) ona uvjerenja koja se izdaju na osnovu javnih evidencija (činjenice upisane u njih smatraju se tačnim. jesu ona koja se izdaju nakon vođenja postupka i utvrđivanja činjenica na osnovu kojih se izdaje uvjerenje. Tu spadaju i potvrde kojima se ovjeravaju potpisi.). Šta je to neopozivost upravnog akta? Akt se ne može opozvati. i b) da se odnosi na ono o čemu taj organ vodi službenu evidenciju. 40.presumpcija. poreska prijava itd. dostavljanje akata zainteresovanim licima. tj. a ne poništava se. 3) Primanje izjava . samo prva vrsta uvjerenja imaju svojstvo tačnosti i istinitosti. ne radi se o upravnim aktima. certifikati. odn.

). To bi stvorilo koliziju pravnih učinaka zakona na snazi. jer bi se inače konačnost time izjednačila sa pojmom formalne pravosnažnosti. Ponovno ispitivanje zakonitosti pravosnažnog upravnog akta vrši se isključivo samo vanrednim pravnim sredstvima čije postojanje predstavlja ograničavanje načela pravosnažnosti. predstavlja svojstvo pravnog akta da se ne može stavljati van snage zbog njegove eventualne nezakonitosti. bila bi spriječena pravna snaga zakona koji je kasnije donesen. Na taj način. • materijalnu pravosnažnost Materijalna pravosnažnost upravnog akta . primjene clausule rebus sic stantibus. odnosno. Koje vrste pravosnažnosti razlikujemo? Pravosnažnost. odnosno. donošenje novog propisa. stranka ne može više upotrebljavati pravna sredstva kojima bi vršila pobijanje upravnog akta. Stvorio bi se dualizam propisa iz ranijeg i sadašnjeg perioda koji bi neravnopravno tretirao upravne odnose u pogledu istih pravnih stvari.. zakona ili drugog općeg akta na osnovu zakona. To će se dogoditi onog momenta kada sadržina prethodnog upravnog akta ne bude odgovarala novim pravnim okolnostima koje nastanu donošenjem opće pravne norme. Akt može postati materijalno pravosnažan. u međuvremenu stupio na snagu. Donošenje novog zakona ili općeg akta koje stvara novu promijenjenu okolnost za postojeći upravni akt. njegovu vezanost tim aktom. odnosno. Pravosnažnost treba razlikovati od izvrsnosti i konačnosti akta. 44. Dejstva promjene činjeničnih okolnosti na pravne akte? Obavezno dejstvo prethodnog upravnog akta kojim je pravosnažno regulisan određeni upravni odnos. de facto bi se onemogućila dalju egzistencija ranije donesenog pravosnažnog upravnog akta. ograničiti opozivanje akta od strane organa koji ga je donio. ima za cilj zaštitu položaja javnog interesa koji je iz nekih razloga došao u pitanje djelovanjem postojeće pravne norme. kod upravnog akta najvažnije je spriječiti. Konačnost upravnog akta? Pozitivno pravo određuje konačnost akta kao svojstvo u odnosu na akt protiv kojeg nema redovnog pravnog sredstva. tek pošto je postao formalno pravosnažan. odnosno. Stoga. Pod konačnim upravnim aktom podrazumijeva se akt u kojem je predmet definitivno (konačno) riješen u upravnom postupku (tj. Neopozivost upravnog akta. mada su i jedan i drugi procesno-pravni institut vezani za okončanje upravnog postupka. donošenjem suprotnog upravnog akta na osnovu promijenjenih pravnih okolnosti. To je procesno pravni institut. identični upravno-pravni odnosi. odnosno. kod državnih upravnih organa i institucija koje raspolažu javnim ovlaštenjima). Ona predstavlja kompromis između načela zakonitosti i načela pravne sigurnosti stranke. u pravilu. 43. odnosno. istih upravno-pravnih odnosa. Razlike. ipak.42. za postupak donošenja upravnog akta. odnosno. upravni akt kojim je izdato odobrenje za obavljanje određene djelatnosti. (Npr. dakle. nakon što je stranka iscrpila pravna sredstva (redovna) za njegovo stavljanje van snage ili ih nije iskoristila u određenom roku.podrazumijeva neopozivost akta od strane organa. bili bi istovremeno potpuno različito regulirani. Da se to ne bi dogodilo. kao suština pravosnažnosti razlikuje: • formalnu pravosnažnost Formalna pravosnažnost upravnog akta . postoje. može se mijenjati zavisno od izmjene pravnih okolnosti. Opstankom ranijeg akta. Ipak je pojam pravosnažanosti nekako preciznije određen procesno-pravni 2 . a koji je donesen po ranijem zakonu. Nikada se ne mijenjaju pravne okolnosti s ciljem da djeluju prema nekom pojedincu. Pojam konačnosti upravnog akta se veoma često izjednačava sa pojmom njegove formalne pravosnažnosti. bio bi suprotan upravnom aktu o obavljanju identične djelatnosti u sadašnjim uslovima koje propisuje novi zakon koji je.uvijek stvara novu pravnu situaciju drugačiju od prethodne u kojoj je egzistirao raniji upravni akt. dakle. odnosno izmjene pravne norme koja omogućava donošenje suprotnog upravnog akta. Sam organ ne može više iznova rješavati upravnu stvar. odnosno.podrazumijeva nepobojnost akta od strane stranke.

46. 2. konačnost upravnog akta javlja. osim žalbe. konačan upravni akt je onaj akt protiv kojeg ne postoji redovno pravno sredstvo njegovog mijenjanja. 45. Međutim. ali to ne znači da do njega uvijek dolazi na kraju kada se akt više ne može pobijati redovnim ili vanrednim pravnim sredstvima. Također. pravni izrazi. Ksao što smo vidjeli. rješenje protiv kojeg je izjavljena žalba o kojoj je drugostepeni organ donio svoju odluku. svojim odredbama utvrđuje kada nastupa svojstvo izvrsnosti upravnog akta: (1) Rješenje doneseno u upravnom postupku postaje izvršno u prvostepenom i u drugostepenom postupku. iako su i jedan i drugi. izvrsnost nastupa prije konačnosti. Izvršenja se javlja kao posljednja faza postupanja državnih organa. pojedini autori daju različite odgovore. pri čemu se uvijek ima u vidu izvršenje prinudnim putem. obavezno obuhvata i podnošenje tužbe u upravnom sporu. Iz svega. prema kojim žalba dolazi u obzir prije podnošenja tužbe. ukinuti. danom dostavljanja drugostepenog rješenja stranci. suočiće se sa legitimnom prinudom državne vlasti koja se ispoljava u izvršenju pravne norme koja je sadržana u upravnom aktu. kada protiv njih žalba nije dopuštena. da konačnost upravnog akta može nastupiti. ZUP-a). ili izmijeniti samo u slučajevima koji su ovim ili drugim zakonom izričito predviđeni. a kojim je stranka stekla određena prava. može se poništiti. To je slučaj kada je protiv drugostepenog upravnog akta isključena mogućnost pokretanja upravnog spora. Izvršnost upravnog akta? Ukoliko stranka ne postupi po aktu svojevoljno. odnosno.koji su to akti. ako je žalba bila dozvoljena. kad je stranka propustila rok za ulaganje žalbe. možemo izvući zaključak. Kada upravni akt postaje izvršiv? Pozitivne odredbe određuju momente izvršenja upravnih akta (rješenja i zaključaka). konačnost može nastupiti istovremeno sa pravosnažnošću upravnih akata. nakon prvostepenog upravnog akta. 47 . bilo nakon završetka prvostepenog upravnog postupka. izvrsnost je institut kod kojeg do izražaja dolazi ponašanje organa i stranke u upravnom postupanju. Drugi put su to drugostepeni akti. prije pravosnažnosti iz razloga što su se stranke u postupku dužne pridržavati redoslijeda postupanja u primjeni pravnih sredstava. pa se upravni akt može izvršiti prije nego je postao konačan. bilo završetka postupka po žalbi (drugostepenog upravnog postupka). Dakle. ali samo nakon što je drugostepeni organ odlučivao o žalbi. Dakle. kao i nakon drugostepenog akta. Ono znači da je upravni akt stekao takvo svojstvo koje mu omogućava faktičku provedbu dispozitiva putem izvršenja. dostavljanjem takvog rješenja stranci. bilo da je žalba odbijena ili odbačena Kao što vidimo. ali u slučaju kada žalba nema suspenzivno dejstvo. Zaključak je da izvršnost upravnog akta znači da se neki akt može izvršiti.158 Nekada su to prvostepeni upravni akti. imajući u vidu da ona može nastupiti i. Odredbe pozitivnog prava (Član 12. odnosno. u pravilu.institut i smatramo da se ne može miješati sa konačnošću. Institut izvrsnosti nije uvijek unaprijed hijerarhijski određen iza instituta konačnosti i pravosnažnosti. (2) Prvostepeno rješenje postaje izvršno: • istekom roka za žalbu. pod određenim uslovima. za izmjenjivost upravnih akata. institut konačnosti upravnog akta tretira žalbu samo kao redovan pravni lijek za izmjenu upravnog akta. pa je stranka propustila rok za žalbu. konačan upravni akt je: 1. pravilo je da se izvršava samo i konačan upravni akt. ako žalba nije izjavljena. konačnost upravnog akta određuju kao »rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti redovno pravno sredstvo (žalba) u upravnom postupku (konačno rješenje). Kao i ostali instituti upravnog prava koji se odnose na svojstva upravnog akta. osim u slučaju kada ona nije dopuštena. kojim su stranci nametnute neke obaveze. onaj na koji nije izjavljena žalba (ako žalba nije dozvoljena ili. Na pitanje . prije svega. dok institut pravosnažnosti.

a korištenje imena je njegova dužnost. mijenjanje osnovnih elemenata ličnog statusa statusa građana u vezi ličnog imena. preko Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Čovjek dobija svoje lično ime odmah nakon rođenja. postane izvršno. a u slučaju razvoda braka. (6) Ako se rješenje odnosi na dvije ili više stranaka koje u postupku učestvujusa istovjetnim zahtjevima. utvrđeni su «Porodičnim zakonom». Također. ne može se tražiti njegovo izvršenje". u smislu st. (5) Izvršenje se može sprovesti i na osnovu zaključenog poravnanja. ovog člana. odnosno. Kod promjene imena. U slučaju vođenja krivičnog postupka. što djeluju erga omnes. 47. a određuju ga njegovi roditelji. kao i svi ostali poslovi u vezi sa ličnim imenom. staratelji ako se radi o djetetu čiji su roditelji nepoznati ili nisu živi. ako žalba nije dopuštena. državljanstva i evidencija o matičnim knjigama. • dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija. pa sve do mnogih drugih propisa regionalnog ili nacionalnog dometa. neopohodan je sporazum roditelja. a ukoliko je dijete starije od 10 godina neophodna je i saglasnost djeteta. Ako rješenjem nije određen rok za izvršenje radnje. ne može se vršiti promjena ličnog imena dok krivični postupak traje. (4) Ako je u rješenju određeno da se radnja koja je predmet izvršenja može izvršiti u ostavljenom roku. ako žalba ne odgađa izvršenje. b) Državljanstvo i državljanski status 2 . zbog toga što ljudska prava zahtijevaju stvarnu zaštitu i što predstavljaju osnovnu karakteristiku demokratije u državi. bračni drugovi određuju prezime djeteta sporazumno. • dostavom stranci. zakonodavstvo Bosne i Hercegovine usvojilo je šesnaest međunarodnih konvencija koje su sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine. prihvaćena je i Evropska Konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda koja se u BiH zakonodavstvu direktno primjenjuje. radi vlastite identifikacije. Lično ime je pravo svakog čovjeka. i ima pravnu snagu veću od svih naših zakona. ali samo protiv osobe koja je učestvovala u zaključivanju poravnanja. a način dodjele imena.• dostavom stranci. Ime se sastoji od imena i prezimena. žalba koju podnese bilo koja od tih stranaka spriječava izvrsnost rješenja. Upravo. imanentna su svakom čovjeku. Navedite poslove u vezi sa ličnim statusom građana? Poslovi koje državni organi uprave obavljaju u vezi sa ličnim statusom građana obuhvataju: 1. Rješenje o promjeni ličnog imena donosi organ uprave.166 Dijete može imati prezime jednog ili oba roditelja. 48. uspostavljanje i vođenje evidencija o ličnom statusu građana i 2. ukoliko je u pitanju maloljetnik. rješenje postaje izvršno istekom tog roka. Lični status građana? Ljudska prava su univerzalna kategorija i kao takva. propisani rok od 15 dana za izvršenje počinje da teče od dana kad rješenje. 2. odnosno. a) Lično ime Lično ime spada u lična prava građana (sui generis). počevši od Univerzalne (Opće) deklaracije o ljudskim pravima koja u sebi sadrži cijeli katalog osnovnih ljudskih prava i sloboda. Kao što vidimo. svaki čovjek ima potpuno pravo na ispunjenje svojih ljudskih prava. skupa sa njenim protokolima. (3) Drugostepeno rješenje kojim je izmjenjeno prvostepeno rješenje postaje izvršno kad se dostavi stranci. i 3. Upravo zato. u roku od dva mjeseca može se sporazumno odrediti ime djeteta ukoliko nije biklo određeno. Rješenjem ostavljeni rok za izvršenje rješenja. Svaki građanin dužan je služiti se svojimm imenom u pravnom saobraćaju. (7) Nakon isteka roka od 5 godina od dana kad je rješenje postalo izvršno. Između ostalog. rješenje postaje izvršnou roku od 15 dana od dana donošenja rješenja. utvrđena su brojnim međunarodnim ugovorima.

državljana. politčka i ekonomsko-socijalna prava u toj državi. Svaki pojedinac na području države koja je promijenila suverenitet. 49. nationalite. 2.170 Taj status. -Haška konvencija od 1930. a tek kasnije u posebnim zakonima o državljanstvu. i dr. ("Bečka konvencija iz 1983. odnosno. državljanstvo predstavlja skup pravnih normi kojim se regulišu odnosi između države i državljana. međunarodno pravo postavlja okvire koje unutrašnje pravo ne smije prijeći jer bi time bile prekršene međunarodnopravne obaveze države i učinjen međunarodni delikt. najčešće sadržane u građanskim zakonicima pojedinih država. Na osnovu njega. kao pravni odnos između države i pojedinca može se izraziti kao odnos u svojstvu: 1. Postalo je predmet detaljnog regulisanja u nacionalnim zakonodavstvima. ali tako da se ukupnom primjenom svih tih zakona ne smije dovoditi u pitanje državljanstvo lica koje su ga imale. države mogu pojedinačna pitanja državljanstva uređivati dvostranim ili višestranim ugovorima sa drugim državama. Pravni odnos koji se uspostavlja državljanstvom može biti različit. bez obzira da li trenutno u njoj boravi ili se nalazi na stranoj teritoriji. stranaca i 3. unitarnoj državi u kojoj postoji jedna organizacija vlasti ustanovljava se jedno državljanstvo. u složenoj državi kakve su danas federalne države. što znači da je stvaranje takvih lica zabranjeno. tek podkraj XVIII i početkom XIX stoljeća. kakve su ranije postojale. npr. kao pravna cjelina i 2. Kasnije su norme o državljanstvu. Činjenica o vezanosti čovjeka i države determinirajuća je za prava i dužnosti državljana u skladu s njenim poretkom. nove države (države sljednice) slobodne su uređivati pitanja državljanstva svojih državljana donošenjem vlastitih zakona.167 S druge strane. bile sadržane u dvostranim i višestranim međunarodnim ugovorima. jedno FBIH i drugo RS-a.). kao i sva druga pitanja koja se za njega mogu vezati i zakonom urediti. personalna suverenost). Kao pravni odnos. stvar unutrašnjeg prava i unutrašnjeg odnosa države prema državljanima. lice ima odgovarajuće obaveze i formalno-pravno. zavisno od uspostavljenog državnog uređenja. uglavnom. (takvi su ugovori. U jedinstvenoj. postoji državljanstvo federacije i državljanstvo federalnih jedinica. Da bi izbjegle apatridiju. lica bez državljanstva (apatridi). Kao pravna celina.). Staatsangehorigkeit) je veza između čovjeka i države. 2. državljanstvo se shvata u javno-pravnom smislu kao odnos između fizičkog lica (državljanina) i suverene države na osnovu kojeg to lice ima određen status. konfederacija.nationalitv. U odnosu između fizičkog lica i suverene države. Pravila koja se tiču državljanstva ureduju pitanja sticanja i gubljenja državljanstva. Na teritoriji na kojoj su nastale tzv. ima pravo na državljanstvo. Državljanstvo se u teoriji shvata na dva načina i to. Na osnovu državljanstva određuje se pravni položaj državljanina u unutrašnjem. zasniva se upravo na činjenici da je određeni pojedinac državljanin određene države i kada se nalazi izvan granica svoje države. kao pravni odnos 1. Norme o državljanstvu bile su. Mada je državljanstvo. ono je kao što vidimo odavno i predmmet izučavanja meduunarodnog prava. Međunarodnopravni poredak neće priznati sticanje državljanstva po zakonima jedne države ako osoba o kojoj se radi još nije izgubila državljanstvo druge države. kao: 1. 47 . primarno. Lica bez državljanstva (apatride) ne poznaje ni unutrašnje ni međunarodno pravo. ali i u međunarodnom pravu. arhiva i dugova iz 1983. Iako je državljanstvo institut unutrašnjeg prava (ustavnog i upravnog). personalne i realne unije. njemu su dostupna sva građanska. odnosno. Kodeks Bustamante od 1928. Ukupnost vlasti što je država vrši nad svojim državljanima (tzv. konvencije donete u Montevideu 1933.Državljanstvo (citizenship . Konvencija o državljanstvu udate žene od 1957. stvorila veoma jasna pravila o državljanstvu kao supranacionalnoj kategoriji. državljanstvo se ispoljilo kao javno-pravna veza pripadnosti pojedinca određenoj državi. Na tim osnovama je Bečka konvencija o sukcesiji država u vezi državne imovine. Da li državljani BiH posjeduju jedno ili dva državljanstva? BIH državljani posjeduju 2 državljanstva.

3. e'tranger. To su lica koje borave na teritoriji jodne države. Važno je naglasiti da ni jedna država nema obavezu primiti strance na svoje područje.. Prilikom boravka u državu svoga odredišta stranac mora imati važeću putnu ispravu (pasoš). Načini sticanja državljanstva mogu biti dvojaki: 1. 52. Najviše su na njihov položaj uticala pravila običajnog prava o tzv. 2. Također. godine. organizacijama i dr. bez+lat. Auslander) su sva ona fizička lica koja nisu državljani države u kojoj borave. odnosno.ustanovama i privrednim društvima. a nisu stekli novo od neke druge države. dozvoliti im da ograničeno u njoj borave. i Konvencija o smanjenju slučajeva apatrida iz 1961. građanska i ekonomskosocijalna prava. javnim preduzećima. po porijeklu (ius sanguinis). Koji su to osnovni načini sticanja državljanstva? Državljanstvo kao pravni odnos između fizičkog lica i suverene države stiče se na osnovu određenih načina sticanja državljanstva. u građanina i u državljanina. Patria . udruženjima. državljani su osnovni pravni i politički subjekti u državi/društvu i javljaju se kao nosioci prava i obaveza u pravnom prometu sa vlastitom državom i njenim subjektima (fizičkim licima. 51. Danas je položaj državljana uređen zakonom i u formalnopravnom smislu. osnovni i 2. prema kojem se državljanstvo može se steći na pet osnovnih načina: 1. po rođenju (ius soli). naturalizacijom. država može zabraniti strancima da ulaze na njenu teritoriji. u sadržajnom smislu i svom etimološkom određenju. zaključenje građanskih ugovora. 4.domovina) su lica bez državljanstva. a u nekim slučajevima posjedovati i odobren ulazak u zemlju (viza). usvojenjem i 2 . Konvencija o državljanstvu udate žene iz 1957. također. pravnim licima . bez obzira da li se nalaze na njenoj teritoriji ili u inostranstvu. bilo da se radi o domaćem državljaninu ili strancuz ima pravo da se ravnopravno pojavi prud sudskim i drugim državnim organima radi ostvarenja svojih prava. U tom slučaju.. do godinu dana. onda potpadaju pod vlast organa te države.). kombinovani način sticanja državljnstva. građanska prava i pripadnost porodici. Državljanima su dostupna sva politička. građanima. Još u rimskom pravu postojao je pojam civis Romanus koji je. Tko su stranci? Stranci (foreigner-alien. U njemu su bila sadržana tri temeljna svojstva: sloboda. sticanje vlasništva itd. Položaj i prava stranaca nisu jednoobrazno uređena u međunarodnoj pravnoj praksi. stranac uživa diplomatsku zaštitu u državi u kojoj se nalazi. Njih ni jedna država ne smatra svojim državljanima niti strancima. 50. bilo iz razloga što nisu stekli državljanstvo u momentu svog rođenja. a-ne. Propisima o državljanstvu pojedinih država najčešće je u primjeni tzv. odnosno. a prestaje na osnovu određenih načina prestanka prestanka. Na pravni položaj lica bez državljanstva primjenjuju se odredbe Konvencije o pravnom položaju lica bez državljanstva iz 1954. Međunarodno pravo ne dozvoljava ni jednoj državi da strancima uskrati prava kao što su sklapanje braka.Državljani su fizička lica koja su pravno vezana za određenu državu iz čega za njih proizilaze određena posebna prava i dužnosti. a državljani su neke druge države. dopunski. »međunarodnom minimalnom standardu«. Obično se dozvoljava boravak strancima kao turistima na teritoriji jedne države u trajanju od tri došest mjeseci. a ako oni borave na njenoj teritoriji. bio kompatibilan sa današnjem shvatanjem pojma državljanina (državljankse). Nakon francuske revolucije dolazi do transformacije individuuma čovjeka. svako lice (fizičko ili pravno). Tko su lica bez državljanstva? Apatridi (grčki. bilo zbog toga što su ga izgubili.

ukoliko bi ono bilo lice bez državljanstva. 3. .da nije pravosnažno osuđeno za izvršenje krivičnog djela na kaznu u određenomm vremmenskom trajanju.U odnosu na porijeklo. vrše i uprane radnje. u drugoj državi. Osim pobrojanih načina sticanja državljanstva. a koje je usvojio državljanin države koja dodjeljuje državljanstvo. Uslovi su: . otpustom iz državljanstva. dijete će steći državljanstvo one države na čijoj teritoriji je rođeno. 3) Sticanje državljanstva usvojenjem Usvajanjem se stiče državljanstvo jedne države lica koje je mlađe od 18 godina.da poznaje jedan od jezika koji se kao službeni govore u državi državljanstva koje stiče . c) ako je jedan roditelj državljanin jedne države. Nekada su postojala dva oblika ovog načina sticanja državljanstva. U pojedinimm državamma postoji tzv. na osnovu medunarodnih ugovora. a dijete je rođeno u inostranstvu. predstavlja način sticanja državljanstva koji postoji po međunarodnom pravu. 53. bez obzira na mjesto rođenja djeteta. Prvi je bio prema državljanstvu oca (klasični ius sanguinis). akata 47 . odnosno.da se odrekne ranijeg državljanstva. Koje evidencije o ličnom statusu državljana poznajemo? Državni organi uprave. po sili zakona (kada lice stekne državljanstvo neke druge države). Slučajevi sticanja državljanstva nabrojani od a-c.5. d) dijete je rođeno u inostranstvu. 2) Sticanje državljanstva rođenjem na teritoriji određene države (ius soli) Ako su oba roditelja djeteta nepoznata ili su bez državljanstva. pod uslovom da se do određene godine života: 1) upiše u knjigu državljana države iz koje mu je roditelj. Na ovaj način stečeno državljanstvo može prestati ukoliko se do navršene određene dobi života djeteta utvrdi strano državljanstvo njegovih roditelja. državljanstvo se može steći u slučaju: a) ako su oba roditelja u trenutku rođenja djeteta državljani jedne države. odnosno. državljane druge države. «olakšana naturalizacija« koja podrazumijeva sticanje državljanstva ukoliko je strani državljenin imao zaključen brak sa državljaninom države čije državljanstvo stiče određeno lice u neprkidnom trajanju od određeni broj godina i ukoliko se odrekao ranijeg državljanstva. a jedan roditelj mu je državljanin. pozakonjenje i drugi. . 54. oduzimanjem državljanstva i po međunarodnim ugovorima. u nekim državama gdje važi princip neravnopravnosti muškarca i žene i neravnopravnosti bračnog i vanbračnog djeteta pojavljuju se kao dopunski načini sticanja državljanstva i udaja. .pored normativne djelatnosti i djelatnosti izdavanja upravnih akata. b) ako je jedan roditelj državljanin jedne države. a dijete je rođeno u toj državi. Na taj način zastupljen je teritorijalni princip ius soli. Na koji način prestaje državljanstvo? Državljnstvo prestaje na neki od slijedećih načina: 1.. predstavlja osnov sticanja državljanstva za strance. a nakon toga nastalo je državljanstvo po porijeklu oba roditelja (ius sanguinis novijeg tipa). 4. a slučaj pod rednim brojem d) podrazumijeva sticanje državljanstva od rođenja djeteta ipunjenjem postavljenih uslova i ovakav način ima pravno djelovanje ex tune. 2. odnosno. 5) Sticanje državljanstva na osnovu međunarodnih ugovora Sticanje državljanstva na osnovu međunarodnih ugovora. 2) da ima stalno mjesto boravka u državi čije državljanstvo prima. One se odnose na poslove izdavanja materijalnih akata. 4) Sticanje državljanstva prirodenjem (naturalizacijom) Prirodenjem (naturalizacija). 1) Sticanje državljanstva po porijeklu (ius sanguinis).da mu nije izrečena mjera sigurnosti protjerivanja iz države državljanstva u pitanju.da ima navršene određene godine života. na osnovu usvojenih konvencija o državljanstvu. odricanjem od državljanstva. podrazumijevaju da se državljanstvo stiče po sili zakona (ex lege).

Potvrdu o smrti izdaje Ijekar koji je konstatovao smrt. mjesto rođenja. promjena državljanstva i smrt. Ove matične knjige vode se na teritoriji države. matične knjige i 2. smrću. odnosno. nestankom i proghlašavanjem nestalog lica za umrlo itd. dan mjesec i godina rođenja.koji nisu upravni akti. Smrt koja je nastala u saobraćajnoj nezgodi prijavljuje se matičnom uredu gdje se umrli sahranjuje. Matične knjige U matične knjige se upisuju lična stanja u odnosu na rođenje. Šta je to državna imovina? Nastanak države i njen historijski razvoj opredjeljuju prirodu i način nastanka državnog vlasništva. Činjenica smrti se prijavljuje matičnom uredu mjesta u kojem je smrt nastupila. Također. podaci u vezi sa promjenom imena nekog od bračnih drugova. kao i u njenim diplommatsko-konzularnimm predstavništvima Državljanstvo po osnovu naturalizacije se vodi u u matičnim knjigama koje se čuvaju u MUP-u. kao i mjesto smrti. dan i sat. starateljstvo. bračno stanmje. c) usvojenjem. To su knjige koje sadrže evidencije u koje se upisuju: ime i prezime djeteta. mjesec i godina rođenja. Naknadno se upisuje: priznavanje i utvrđivanje očinstva-materinstva. kao što su: oglašavanje braka nepostojećim. a uvjerenje o državljanstvu izdaje organ koji vodi matične knjige rođenih. novčanim I) 2 . poništenje braka i prestanak braka razvodom. na nepokretnim i pokretnim stvarima. Također. One sadrže lične podatke o činjenicama koje su vezane za sva lica koja se upisuju u javne evidencije čije vođenje je regulisano zakonom i podzakonskim aktom. evidencije o državljanstvu. državljanstvo. prestanak usvojenja. dan mjesec i godina rođenja. mjesec. bračna stanja. u matičnu knjigu umrlih se upisuju i lični podaci umrlog. čas. državljanstvo. državljanstvo. rok upisa je 24 sata). u matičnu knjigu umrlih se upisjuju promjene bračnog stanja. dan. godina. spol. prebivalište i adresa stana. vjenčanje i smrt. u matične knjige vjenčanih se upisuju podaci o prevvstanku braka. Jedan od načina vršenja materijalnih radnji jeste i vođenje evidencija o ličnom statusu građana koju vode organi državne uprave. b) rođenjem na teritoriji BiH. Pod evidencijama o ličnom statusu građana podrazumijevamo: 1. pozakonjenje. Oni doprinose radu uprave tako što doprinose ostvarivanju prava i vršenju obaveza posrednim putem. pa stoga postoje tri vrste ovih knjiga i to: a) matične knjige rođenih. Matične knjige se vode u dva primjerka. uredu. mjesto rođenja. ime i prezime i prebivalište svjedoka. spol. prebivalište. Sve ove knjige su jedinstvene za svaki entitet ponaosob. promjena imena i prezimena. Jedan primjerak koji se naziva IZVORNIK čuva se u matičnom. prebivalište i adresa. prirodnim bogatstvima. datum i mjesto rođenja oba roditelja. Rok za upis rođenog u matičnu knjigu iznosi 15 dana od dana rođenja djeteta (za mrtvo dijete. mjesto rođenja. 55. dobrima u općoj upotrebi. Radi se o evidencijama čije je vođenje obavezno. Državnu imovinu čini pravo svojine na dobrima od opšteg interesa. b) matične knjige vjenčanih U njih se upisuju činjenice koje su vezane za zaključenje braka (ime i prezime. usvojenje. službena lica. Određivanje imena rođenog djeteta mora se izvršiti u roku od dva mjeseca. II) Evidencija o državljanstvu U matične knjige rođenih lica upisuje se državljanstvo kada se utvrdi da to lice ispunjava zakonske uslove za sticanje državljanstva određene države po osnovu: a) porijekla. ime i prezime roditelja bračnih drugova. a drugi primjerak jeste KOPIJA i ona se čuva u prostorijama MUP-u. c) matične knjige umrlih Osim činjenice o smrti. adresa.

eksproprijacija kao oblik ograničavanja svojinskog prava na nekretninamam. To 47 . od lat. transformacija vlasništva na privatnoj imovini i imovinskim pravima na osnovu akata vlasti u jednoj državi predstavlja akt slobodne volje o kojem odlučuju. To je institut koji je sadržan u unutrašnjim pravnim porecima gotovo svih država koji označava prisilno i zakonom uređeno oduzimanje nekretnina u privatnoj svojini od strane države u općem. objekti. ex . ograde itd. društvenopolitičkih organizacija i udruženja građana (građanska svojina). Za razliku od službenosti koja se ustanovljava na zemljištu i zgradi na neodređeno vrijeme. s jedne strane i eksproprijata. javnom interesu. Po njemu. Potpuna eksproprijacija uvijek obuhvata sve ono što se na nekretnini nalazi. 57. potpuna i 2. nasadi. zasadi. naročito ona civilistička. Osim što eksproprijacija podrazumijeva upravno-pravni odnos između države i eksproprijanta kao korisnika eksproprijacije.sredstvima. odnosno. što se na taj način osigurava zaštita osnovnih ljudskih prava. jedan dio savremene pravne nauke i doktrine smatra neophodnim iz dva razlogha. Dobra u opštoj upotrebi su van pravnog prometa i ne mogu biti u privatnoj svojini. karakter društvenih odnosa bio je određen monopolom državne sile koja je štitila sredstva za proizvodnju. U svom nastanku ui razvoju. zakup kao oblik nepotpune eksproprijacije može se ustanoviti samo na zemljištu i to na određeno vrijeme. Ostala državna imovina može preći u privatnu svojinu na osnovu odluke nadležnog organa. Sa gledišta imovinskog prava državna imovina bila je i ostala produkt stvarnih i upravno-pravnih odnosa. ona znači i svojevrrnu promjenu vlasničko-pravnih odnosa između države. ukoliko posebnim zakonom nije drugačije određeno. Uspostavlja se službenost na nekretnini za određeno vrijeme. nego se ustanovljava ograničavanje prava vlasništva. Starija pravna teorija. expropriatio. hartijama od vrijednosti i drugim imovinskim pravima (stvarna. U određenom smislu. odnosno. b) Nepotpuna eksproprijacija Nepotpuna eksproprijacija predstavlja takav oblik sticanja nekretnine kod koje ne dolazi do promjene vlanišrva na eksproprisanoj nepokretnosti. što se na taj način podstiče društveno-ekonomski razvoj političko-teritorijalne zajednice.iz + proprius . pravnog posla ili na drugi način. kao što su zgrade. U pitanju je društveno-ekonomski i pravni pojam kojeg poznaje i međunarodno pravo. državni organi te države (Act of state doktrina). nastojala je eksproprijaciju tumačiti kao nekakvu prinudnu kupoprodaju nekretnina. Davanje pravične naknade (Just compensatiori) za eksproprisanu (izvlaštenu) nepokretnu imovinu. radi o zamjeni jedne imovine drugom.vlastit) predstavlja upravnopravni način sticanja državne imovine. kao svojevrsnu obavezu (obligatio sui generis). građansko-pravnih lica. Kasnije se ispostavilo da se eksproprijacija javlja kao upravno-pravni odnos između organa javne vlasti i eksproprijata. prestaje biti njenim titularom uz određenu pravičnu novčanu naknadu ili. u skladu sa zakonom. bilo da se radi o domaćem državljaninu ili strancu. Vrste eksproprijacije? U teoriji postoji podjela eksproprijacije na dvije osnovne vrste i to: 1. Šta je to eksproprijacija? Eksproprijacija (novolat. s druge strane. Medunarodno-pravna dopustivost eksproprijacije tumači se i opravdava time što se. 56. pri čemu prijašnji vlasnik. obligaciona i intelektualna prava). građana. nepotpuna ili djelimična eksproprijacija a) Potpuna eksproprijacija Potpuna eksproprijacija je ona kojom se uspostavlja državno vlasništvo na eksproprisanoj nekretnini. sticanjem vlasništva na nekoj drugoj nekretnini. kao i ona koja se steknu u skladu sa zakonom iz javnih prihoda koji pripadaju državi. odnosno imalac prava na nekretninama. ima privatno-pravni karakter ako se ima u vidu da se zahtjev za isplatu pravične naknade. isključivo. zapravo. ima karakter satisfakciju oduzetu nekretninu. Prvi razlog je. a drugi je. Korisnik stiče pravo koriščenja nepokretnosti u svrhu radi koje je eksproprijacija izvršena. odnosno.

podaci koji se odnose na vlasnika nekretnine za koju se predlaže provođenje postupka eksproprijacije i podaci o objektu za koji je utvrđen opći interes. upravnim sporom se ne prekida postupak eksproprijacije. međutim. postupak donošenja rješenja o eksproprijaciji i 3. Uz prijedlog za eksproprijaciju dostavlja se rješenje o utvrđivanju općeg interesa. Dakle. U slučaju kada opći interes nije utvrđen ni na jedan od ovih načina. tek pošto općinsko vijeće na sjednici. utvrđivanje općeg (javnog) interesa. U ime pravnih lica koje zastupa. b) Donošenje rješenja o eksproprijaciji Prijedlog za eksproprijaciju može se podnijeti tek pošto je prethodno utvrđen opći interes za izgradnju nekog objekta.) b) opći interes se može utvrditi i posebnim aktom sdvih organa. nekretninu koja je predmet eksproprijacije.178 Prije donošenja rješenja o eksproprijaciji. elektro. odnosno. uredbom. Nakon toga. a smatra se da je opći interes utvrđen u slijedećim slučajevima: a) ako je akt o izgradnji objekta donijelo predstavničko tijelo ili vlada. Postupak eksproprijacije? Provođenje postupka eksproprijacije započinje podnošenjem prijedloga od strane korisnika eksproprijacije nadležnom općinskom organu uprave. prijedlog za eksproprijaciju se može podnijeti u roku od dvije godine od dana donošenja rješenja kojim je utvrđen opći insteres. nakon što je utvrđen opći interes. Nakon prijema prijedloga za eksproprijaciju. ili je izmijenjen postojeći regulacioni plan po istoj ' proceduri kakva je i procedura njegovog donošenja. 58. a) Utvrđivanje općeg interesa To je osnovni uslov za eksproprijaciju nekretnbine. Ako je opći isnteres utvrđen rješenjem općinskog vijeća. Ovo rješenje predstavlja upravni akt protiv kojeg se ne može izjaviti žalba ali se može pokrenuti upravni spor. Taj akt sadrži podatke o objektu i zemljištu koje je špotrebno eksproprisati. postupak eksproprijacije provodi se kroz tri međuzavisne faze i to: 1. d) opći interes za istraživanje prirodnog bogatstva utvrđuje se dozviolom nadležnog državnog organa. sport. obrazovanje itd. c) ako je donesen regulacioni plan po propisanoj proceduri i koji je usvojen od strane predstavničkog organa nadležnog za njegovo usvajanje.može biti u slučaju podizanja postrojenja polaganja raznih vrsta kablova (PTT. a na obrazložen prijedlog korisnika eksproprijacije donese rješenje da je izgradnja na određenom zemljištu od općeg interesa i da se može pristupiti eksproprijaciji. eksproprijacija se može predložiti. nadležni općinski organ će kao prethodno pitanje raspraviti (utvrditi) vlasničke odnose na nekretninama koje su predložene za eksproprijaciju. kada je aktima nadležnih organa odlučeno o izgradnji objekata od interesa za te zajednice u čijoj djelatnosti je sadržan opći interes (zdravstvo. • Prijedlog za eksproprijaciju posnodi korisnik eksprorpijacije Prijedlog se podnosi općinskom organu uprave nadležnom za imovinsko-pravne poslove. TV). 2 . Tako ustanovljen zakup kod nepotpune eksproprijacije može trajati najduže pet godina. polaganje qevovoda (vodovoda i kanalizacije) i si. odlukom. 2. a sam prijedlog mora sadržavati podatke koji se odnose na predlagača. postupak određivanje naknade za nekretnine. Ovo je najčešći način na koji se utvrđuje opći interes za izgradnju objekata na zemljištu koje je predmet eksproprijacije. prijedlog za eksproprijaciju podnosi nadležni općinski javni pravobranilac. općinski organ uprave nadležan za imovinsko-pravne poslove obavještava vlasnika nepokrenosti da je podnesen prijedlog za eksproprijaciju njegove nekretnine i poziva ga da se izjasni o činjenicama u vezi sa eksproprijacijom. zakonom. rješenjem i si.

pravno lice ima pravo na naknadu u visini koja je potrebna za kupovinu takve zgrade. Svrha isplate ove naknade jeste u tome da se kompenzuju posljedice provedene mjere. Zapisnik ima snagu izvršnog naslova. isplatom se nadoknađuje gubitak vrijednosti oduzete nekretnine i otklanjaju pogoršani uslovi života i rada ranijeg vlasnika koji su nastali prestankom prava vlasništva. Troškove postupka eksproprijacije snosi korisnik eksproprijacije. Ranijem vlasniku. naknada se određuje davanjem u svojinu drugog odgovarajućeg zemljišta (osim kada korisnik eksproprijacije nema i ne može da pribavi takvo zemljište). odnosno. odnosno. ili u visini njihove građevinske vrijednosti. Prije donošenja rješenja. Za oduzeta prava u pogledu zemljišta ili drugih prirodnih bogatstava. kome je prihod od tog zemljišta uslov za egzistenciju. Poslije pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji.• Rješenje o prijedlogu za eksproprijaciju donosi organ uprave za imovinsko-pravne poslove općine na čijem se području nalazi nepokretnost za koju se eksproprijacija predlaže. susvojinu ili na korišćenje. a sporazum je postignut kada ga potpišu obe strane. može se umjesto u novcu. naknada odrediti u davanju drugog zemljišta. c) Naknada za eksproprisanu imovinu Osnovno je načelo Zakona o eksproprijaciji da vlasniku nekretnine pripada pravična naknada koju snosi korisnik eksproprijacije. • Korisnik eksproprijacije stiče pravo na posjed eksproprisane nepokrernosti danom nastupanja pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji ili danom koji je tim rješenjem određen. ili u visini uloženih sredstava u sticanje i investicione održavanje. Sporazumom stranaka naknada se može odrediti u vidu davanja druge nepokretnosti u svojinu. na osnovu zakona. a uz određene sulove. o čemu se sačinjava zapisnik. koju plaća korisnik eksproprijacije (eksproprijant). pravno lice ima pravo na naknadu samo za uložena sredstva i rad. naknada službenosti itd. odnosno. organizacije u pogledu nepokretnost! u državnoj svojini mogu se rješenjem opštinskog organa uprave nadležnog za imovinsko-pravne poslove oduzeti ili ograničiti i prenijeti na drugo pravno lice. objekta. . Prava pravnog lica. Na taj način. a koji ne može pasti prije pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji. a samim tim prestankomm korišćenja na nepokretnosti. Naknada za eksproprisanu nepokretnost daje se u gotovom novcu. Za eksproprisano obradivo poljoprivredno zemljište zemljoradnika. zahtijevaju utvrđene potrebe planskog uređenja prostora ili izgradnja objekta od općeg značaja ili drugi zakonom određeni opći interesi (administrativni prenos). u zavisnosti od toga kako je došlo do građevinskog objekta i da li je on predstavljao uslov rada ili materijalnu osnovu pravnog lica. Ukoliko se ne postigne sporazum o naknadi u roku od 30 dana od dana 47 . eksproprisane stambene zgrade ili stana. Vlasnik eksproprisane nepokretnosti (eksproprijat) ima pravo na tzv. korisnik eksproprijacije dužan je prije rušenja obezbijediti korišćenje odgovarajućeg stana. korisniku. rok). samo ako to. obavezno se mora saslušati vlasnik nepokrernosti koja je predmet eksproprijacije. pravičnu naknadu. Za oduzeta prava u pogledu zgrada i drugih građevinskih objekata. Opći interes za uzimanje ili ograničenje tih prava utvrđuje se na način koji je zakonom određen za eksproprijaciju nepokretnosti. a naknada u novcu se isplaćuje u roku od 15 dana od dana dostavljanja pravosnažnog rješenja kojim je određena naknada u novcu. općinski organ uprave za imovinskopravne poslove. dužan je bez odlaganja zakazati i održati usmenu raspravu za sporazzumno određivanje naknade za eksprorisanu nepokretnost (oblik. na naknadu kojom se osigurava da ti uslovi ne budu pogoršani. visina nakande. a ako su zemljište ili drugo prirodno bogatstvo uslovi rada. a ranijem korisniku eksproprisane poslovne prostorije korišćenje druge poslovne prostorije. U tom smislu različito se tretira pitanje skidanja usjeva.

odnosno. Sarajevo. dok su ugovori imali samo nadopunjujući značaj. upravne akte (rješenja) za određena lica.pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji naknadu će odrediti stvarno i mjesno nadležan općinski sud. Obaveza otkupa nastaje donošenjem upravnog akta (rješenja). Uglavnom. Dr. 61. Šta je to obavezni otkup? Ovaj vid sticanja državne imovine postojao je u periodu administrativnog socijalizma u Jugoslaviji nakon Drugog svjetskog rata. 1. Treba imati u vidu. na osnovu zakona. u ratu upotreba privatne pokretne imovine za potrebe vođenja rata. zemljište prelazi u državnu svojinu kao posljedica socijalne revolucije. 62. Rekviziciju sprovodi općinski organ uprave. kao upravno-pravni način nastanka državne svojine na ovim stvarima. Šta je to konfiskacija? Konfiskacija nije redovni način nastanka državne svojine. Stoga je rekvizicija u odnosu na pokretne stvari isto ono što je za nepokretnost. Literatura: Materijal za odgovore na ispitna pitanja izuzet iz knjige dolje navedenog autora. a mogu je sprovesti i starješine ranga komandanta bataljona ili višeg ranga. 63. 59. Svi akti su bili deklarativnog. Zenaid Đelmo (2007). To je jedan vid eksproprijacije kojim se ukidaju veliki zemljišni posjedi. „Upravno pravo i evropsko upravno pravo“. ali. koji za razliku od eksproprijacije podrazumijeva da se može provesti samo u odnosu na pokretne stvari. Provodi se izuzetno u određenim specifičnim prilikama kao što su u miru elementarne nepogode ili. da je kod eksproprijacije i rekvizije upravni akt je konstitutvnog . akta koje je u konkretnom slučaju doneseno. jer se provodi kao posljedica izvršenja krivičnog djela. Šta je to agrarna reforma? Prema agrarnoj reformi. Šta je to nacionalizacija? Nacionalizacija se razlikuje od konfiskacije po tome što je ona posljedica jedne privredno političke mjere i što se provodi u cilju jačanja državne svojine Provodi se upravilu sa naknadoma za nacionalizovanu imovinu. jer je imovina postajala državna direktno na osnovu zakona. Šta je to rekvizicija? Rekvizicija je institut pretvaranja privatne imovine u državnu svojinu. obuhvatao je poljoprivredne proizvode. Zajedničko za sve načine nastanka državne svojine je bilo to što je bilo neophodno donijeti. jer on ukida privatnu svojinu određenog subjekta i istovremeno ustanovljava državnu svojinu na takvoj imovini. a ne na osnovu rješenja. 60. Fakultet za javnu upravu 2 . a ne konstitutivnog karaktera. eksproprijacija.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->