Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerzitet u Sarajevu

Upravno pravo
Parcijalna pitanja i odgovori
student

Mart, 2010

1. Čemu služi upravno pravo? Radi ostvarivanja prava građana i zaštite javnog poretka značajno mjesto pripada upravnim postupovnim pravilima koja treba da znače daljnje oslanjanje na proceduralna pravila opceg upravnog postupka kojima se osigurava ostvarivanje prava i izvršavanje obaveza svih sudionika u radu organa javne vlasti. To doprinosi, da upravno djelovanje postane standarizovano i predvidivo, što smanjuje neizvjesnost i pravnu nesigurnost građana kao subjekata u njihovim odnosima sa Unijom, kao i odnosima sa državnim organima u državama članicama. 2. Na koliko nivoa se vrši odlučivanje u upravnom postupku u BiH? Sadašnji institucionalni okvir djelovanja javne uprave i njena efikasnost u zaštiti prava građana i zaštiti javnog interesa nije na zadovoljavajućem nivou. Njega su uslovile promjene političkog i teritorijalno-upravnog sistema u Bosni Hercegovim koje su isparcelisale odlučivanje u upravnom postupanju na čak na četiri različita nivoa (Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Distrikta Brčko). 3. Istorijski razvoj upravnog prava? Prva kodifikacija propisa iz domena upravnog prava izvršena je u Austriji 1925. godine, a nakon toga kodifikaciji su pristupile i mnoge druge zemlje. Kodifikaciju pravila upravnog prava Kraljevina Jugoslavija izvršila je 1930. godine kada je donijela Zakon o općem upravnom postupku. Mora se imati u vidu da je državna administracija, i sva javna uprava, u periodu nakon Drugog svjetskog rata, sve svoje snage angažovala na rješavanju problema efikasnosti i racionalnosti rada uprave. Također, istorija pamti začetke upravnog prava u Njemačkoj već od druge polovine XIX. stoljeća u vrijeme nastanka Hitlerovog III Rajha kada su se javili rudimentarni oblici uprave i upravnog postupka kojim su bila potpuno zanemarena subjektivna javna prava. Mnogo godina nakon Drugog svjetskog rata uprava je našla svoje mjesto u pravnim porecima Čehoslovačke, Italije, Španije, Poljske i drugih evropskih država. Zakon o općem upravnom postupku prestao se primjenjivati nakon Drugog svjetskog rata, donošenjem Zakona o prestanku važenja pravnih akata donijetih prije 06. aprila 1941. godine i, narednih deset godina (sve do 1951,. godine), Jugoslavija nije imala regulaciju mnogih pitanja iz oblasti društvenih odnosa kroz upravno postupanje i rad njenih državnih organa i organizacija. Godine 1956. donesen je zakon o općem Upravnom postupku SFRJ., a 1974. Izvršena njegova izmjena. Razvoju upravnog prava i daljnjem organizacijskom i funkcionalnom jačanju državne uprave znatno je doprinio nastanak nove naučne dscipline Nauke o upravi koja je bila izdvojena iz upravnog prava. 4. Etimološko (pojmovno) određenje upravnog prava? Pojam «Upravno pravo» usko je vezan za riječ "administracija" (lat. administratio), što znači upravljanje, uprava, upravna vlast, vlada, činovnistvo, službeništvo. Iz toga slijedi, da je njegovo etimološko određenje vezano za pravnu normu kojom se uređuje organizacija, krug djelovanja, postupak rada, način nadzora i odgovornosti onih subjekata koji vrše upravne djelatnosti iz razloga što se uprava javlja kao državna djelatnost nameće se zaključak da je upravo ona ta koja upravno pravo sadržajno određuje. Postoje dva gledišta pojma uprave koja je potrebno međusobno razlikovati, a to su: a) Funkcionalno ili materijalno shvatanje uprave,

2

Prema funkcionalnom ili materijalnom shvatanju uprave, upravu trebamo razumijeti u funkcionalnom smislu kao određenu djelatnost ili aktivnost državnih organa koja se ispoljava kroz vršenje određenih upravnih zadataka). Ovaj pojam uprave ispoljava se na dva načina i to kao: a) negativno određenje uprave i b) pozitivno ođredenje uprave. Negativno određenje uprave je ono koje polazi od uprave kao vrste državne djelatnosti u sistemu podjele vlasti. Nesporno, po ovom shvatanju uprava je sve ono što ne spada u zakonodavnu i sudsku vlast. Na drugoj strani, pozitivno određenje uprave polazi od definisanja, zadataka, koje uprava treba obaviti u regulisanju različitih oblasti društvenog života i rada. Uprava se po ovom gledištu ispoljava kao zasebni organizam ili aparat državne vlasti koji provodi određenu upravnu djelatnost koja je strogo određena. b) Organizacijsko ili formalno shvatanje uprave Organizacijsko ili formalno shvatanje uprave podrazumijeva organizacijski karakter koji ostvaruju državni organi u sistemu podjele vlasti. Uprava se određuje u zavisnosti od upravnih funkcija koje vrse državni organi, kao i od forme kroz koju oni djeluju. 5. Šta reguliraju propisi upravnog prava? Predmet upravnog prava kao normativne pravne nauke svakako su pravne norme, kao i odnosi koji iz njih ili povodom njihove primjene proizilaze. Da bi javna uprava mogla izvršiti svoj društveni zadatak i ispuniti ulogu koja joj u sistemu vlasti pripada, ona mora biti uređena nizom propisa kao sto su oni koji obuhvataju: a) organizaciju i nadležnost uprave; Organizaciju i nadležnost javne uprave, obuhvata prva grupa normi koja je vezana za propise kojima se uređuje organizacija javne uprave. Ona obuhvata postupak osnivanja, ustrojavanja i ukidanja organa uprave. U vezi sa organizacijom javne uprave treba istaći da se proučavaju propisi (norme) kojima se određuje način osnivanja i ukidanja organa, kao i organizacioni oblici javne uprave u našoj zemlji. To su norme koje ustanovljavaju prava, obaveze i funkcije organa uprave i službenih lica, podjela nadležnosti između pojedinih organizacionih jedinica, ovlašćenja organa da izdaju upravne akte. b) djelatnost državnih i drugih javnih organa kojom se stvaraju, mijenjaju ili ukidaju upravno-pravni odnosi; Druga grupa određuje formu i način djelatnosti javne uprave u različitim oblastima društvenog zivota i rada. Ovim pravilima regulišu se međusobni odnosi izmedu državnih i drugih organa javne uprave, kao i odnosi ovih organa prema samostalnim ustanovama, privrednim i društvenim organizacijama, kao i prema građanima. To su norme koje ustanovljavaju kako prava građana i pravnih lica na zaštitu njihovih prava i pravnih interesa, tako i njihove obaveze koje proizilaze iz rada državnih organa i institucija u vršenju upravne djelatnosti. Kao što vidimo, svakako najznačajnije mjesto u radu javne uprave zauzimaju upravnopravni odnosi. c) organizaciju i postupak u pogledu odgovornosti, zakonitosti i pravilnosti rada službenih lica u upravi, kao i u pogledu rada organa uprave i drugih drzavnih organa kad vrše poslove javne uprave; U treću grupu spadaju norme koje regulišu međusobne odnose izmedu predstavničkih organa i njihovih izvršnih organa, s jedne strane, i organa državne uprave, s druge strane, kao i odnose između pravosuđa (sudova) i organa državne uprave; odnose između javnog tužilastva i organa državne uprave; i odnose između organa uprave i samostalnih ustanova i organizacija. 6. Koji su to oblici upravnog djelovanja? Postoje dva oblika upravnog djelovanja:

47

a) Neposredno upravno djelovanje znači regulaciju kojom se ostvaruje primjena pravne norme na konkretan slučaj. Ono nastaje nezavisno od volje adresata na kojeg se odnosi. Za njegov nastanak nije važno postojanje spora između njegovih stranaka kao adresata sa suprotnim interesima, niti se zahtijeva posebno iniciranje postupka, odnosno, formalno podnošenje zahtjeva kao što je to slučaj u sudskom djelovanju. Djelatnost uprave se vezuje za adresata kao subjekta upravnog djelovanja nezavisno od njegove volje i manifestira se vrsenjem najrazličitijih aktivnosti upravnog organa, kao što je izdavanje različitih odobrenja u vidu rješenja, zabrane i sl, b) Posredno upravno djelovanje predstavlja takav vid društvene regulacije koja se vrši u interesu svih građana. Na taj način, akt uprave nije usmjeren na neki pojedinačni slučaj, nego je njim obuhvaćen najveći broj ljudi. Npr., javni poziv za opću vakcinaciju stanovništva usmjeren je na suzbijanje opasnosti od zaraznih bolesti. Zatim, unutrašnja organizacija i položaj državnih službenika treba da omogući jednak tretman svim građanima. Također, uređivanje pitanja koja se odnose na javnu sigurnost mora biti tako postavljeno da se svi građani u državi osjećaju sigurno itd. Kao što vidimo, posredno upravno djelovanje može biti ostvareno aktivnošću samo državnih organa, kada se radi o državnoj upravi, ali isto tako i aktivnočću drugih organa koji postoje radi zadovoljenja općeg ili javnog interesa, kada se radi o upravnoj djelatnosti koja postoji u okviru rada javnih službi. 7. Koje su to upravne djelatnosti državnih organa? Upravne djelatnosti državnih organa su: a) regulativna djelatnost, Organizacija kojom se ostvaruje regulativna djelatnost državnih organa pretpostavlja postojanje takvog sistema preko kojeg se neki dijelovi cjeline usklađuju i usmjeravaju radi postizanja cilja kojem služe. Stoga, sasvim je prihvatljiva definicija prema kojoj "organizacija je sistem regulisanja čiji je cilj usmjeravanje većeg broja nosilaca zadataka i njihovog rada na jedan glavni zadatak koji treba riješiti". Uspostavljanje regulacije preko normativnog sistema zahtjeva svjesni pristup onome što se želi. Zavisno od odnosa koji postoje u političkom sistemu, sistem regulacije u demokratskim državama mora polaziti od vrijednosti koje su iskustveno potvrđene kao kompatibilne životnim interesima većine članova društva. b) nadzorno-kontrolna djelatnost Ova vrsta djelatnosti podrazumijeva, takvu organizaciju u sistemu regulacije koja obično dolazi do izražaja u završnoj fazi postupanja uprave. Preko nadzorno-kontrolne djelatnosti uspostavlja se institucionalna pravna kontrola rada organa javnog poretka tako što kontrolu nad radom organa uprave vrše upravni kontrolni organi. Radi se o naknadnoj provjeri pravilnosti ponašanja organa javne uprave, državnih organa i organizacija koje raspolažu javnim ovlaštenjima. Upravna kontrola moze biti unutrašnjeg i vanjskog karaktera. Ako se radi o unutrašnjoj kontroli uprave, onda se ima u vidu kvalitet upravnog rada službenog lica koji je vršio neku upravnu djelatnost. S obzirom na inicijativu prema kojoj dolazi do vršenja nadzorno kontrolne djelatnosti, ona može biti ostvarena po službenoj dužnosti ili povodom žalbe. Kada se radi o tzv. vanjskoj kontroli uprave, tada se ona, u pravilu, ostvaruje od organa koji imaju naglašeniji političko nego pravni karakter. Vanjska kontrola uprave podrazumijeva kontrolu uprave od strane parlamenta, vlade, sudsku kontrolu uprave, kontrolu i nadzor uprave od strane ombudsmena i dr. c) represivna djelatnost. Organi uprave staraju se o izvršenju zakona i drugih propisa i vršenjem određenih nadzornih ovlaštenja do momenta, dok se njeni subjekti ponašaju u skladu sa zadanom normom. Represivna djelatnost uprave proizilazi iz same činjenice da ona izvršava i primjenjuje zakone. Kada uprava ne uspijeva ostvariti regulativnu funkciju koja je utvrđena primjenom propisa, tada ona autoritativno primjenjuje sankcije i druge mjere kojima se adresat prinuđava na ponašanje u skladu sa zadanom normom. Primjenjivanje prinude

2

odnosno. 47 . rezolucije. Razlikuje se od ustava po određenim karakteristikama. 1. odnosno. proceduri donošenja. Ustav u formalnom smislu određen je svojom arhitekturom. ustav je prvi i najvažniji pravni akt u državi i samim tim temeljni izvor prava sa kojim moraju biti usaglašeni svi ostali pravni akti niže pravne snage. ali koji u odnosu na njega ima mnogo veću primjenu. Narodna skupština Republike Srpske. Iza njega slijede zakoni. To su takva pravila koja regulišu društvene odnose. predstavlja najznačajniji izvor prava. Ustav donosi poseban. organizacionu strukturu državnog uređenja. Izvori upravnog prava? Upravno pravo i dalje koristi opće izvore prava u formalnom smislu. Nesumnjivo. 1. U pitanju su najšire apstraktno postavljene norme kojima se uređuje cjelokupna organizacija države. Možda je ipak najbolja sistematizacija izvora upravnog prava prema hijerarhiji pravnih akata. svi ostali organi mogu donositi opće pravne akte kao što su: l. odnosno. koja važe za budućnost i koja su sankcionisana državnim monopolom prinude. kao što su Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine. statut itd). 8. Skupština Distrikta Brčko. Dakle. U formalnom smislu ustav sadrži najvažnije pravne norme koje se odnose na organizaciju organa državne vlasti. U skladu s tom podjelom razvrstani su i opci podzakonski akti koje oni donose. pod upravnom djelatnošću uprave podrazumijeva se uprava u užem smislu u kojoj dolazi do izražaja neposredna primjena mjera prinude. Ustavne odredbe se veoma rijetko neposredno primjenjuju u radu organa uprave. vlasti i javnih ovlaštenja državnih organa i drugih neautoritativnih organa organizacija. Ustav u materijalnom smislu određen je sadržinom pravnih normi. 3. po vrsti društvenih odnosa koje reguliše u skladu sa ustavom. zakon.ustav.Ustav kao opći akt najviše pravne snage s kojim moraju biti u saglasnosti svi ostali pravni akti. na: a) OPĆI AKTI PREDSTAVNIČKIH ORGANA Opce podzakonske pravne akte predstavničkih organa mogu donositi predstavnički organi u Bosni i Hercegovini različitih nivoa. jer u tom slučaju izvore upravnog prava čine formalni izvori kod kojih je redoslijed utvrđen prema njihovoj pravnoj snazi koja je u direktnoj vezi sa položajem državnih organa u strukturi državne vlasti. preporuke. impersonalna. ali po posebnom postupku. načinu izglasavanja itd. pačak i sudskih organa nižeg nivoa odlučivanja.ispoljava se samo kao autoritativno pravno djelovanje uprave koje se ostvaruje putem imperijuma. kao i vršenje materijalnih operacija primjenom prinude. Skupštine opština u RS. Gradska i općinska Vijeća u Federaciji BiH.To je opći pravni akt niže pravne snage od ustava. deklaracije. a to su ustvari opći pravni akti koji sadrže opće pravne norme kao pravila ponašanja. ili zakonodavan organ kao predstavničko tijelo. osim u slučajevima kada dolazi do primjene određenih propisa u skladu sa ustavnim načelima. budžet. odluke. zatim podzakonski akti koji imaju manju pravnu snagu od zakona itd. ustavotvorni organ i po posebnom ustavotvornom postupku. Pri tome je bitna. Na osnovu ovakvog redoslijeda izvora upravnog prava moguće je izvršiti njihovu podjelu prema organima koji su ovlašćeni za njihovo donošenje. Osnovna podjela zakona je na:. Osirn predstavničkih organa lokalnog i gradskog nivoa. Ti organi su određeni položajem u hijerarhijskoj strukturi vlasti Bosne i Hercegovine kao predstavnički. Parlament Federacije Bosne i Hercegovine. i sadržina tih normi iz razloga što one čine ustav u materijalnom smislu. b) Zakon . podzakonsk akt (autentična tumacenja. a) Ustav . Kanotonalne skupštine u Federaciji BiH. Pojam ustava određen je dvojako i to: a) u formalnom i b) u materijalnom smislu. Njegove odredbe su posredni izvor upravnog prava. 2. a prije svega. posebno u Bosni Hercegovini iz razloga što predstavljaju okvir u kojem zakonodavac uređuje sva druga pitanja. prema vrsti i sastavu orgna koji ga donosi. kao izvršno-politički i upravni organi vlasti. koja su imperativna. organi zakonodavne vlasti i.

to je opći akt kojim se utvrđuje plan prihoda i rashoda u toku jedne budžetske godine. nema zapreka za njeno donošenje. II) odluke . službe za upravu.Preporuka je akt kojim se ukazuje na značaj određenih pitanja koja se odnose na provođenje zakona. Uglavnom. bez obzira na to kakva mu je forma. Donose ih izvršno-politički organi u Bosni i Hercegovini i to: 1. 2. V) preporuke . Rezolucija sadrži načelno mišljenje o važnim pitanjima koja nemaju pravni karakter. Predsjedništvo BiH. 2 . ali se od njega razlikuje po pravnoj snazi. izvornost i pravilan smisao nedovoljno jasne odredbe zakona i drugog propisa.odluka je akt kojim se rješavaju pitanja iz nadležnosti PSBiH. uredba se ne može nazvati zakonom. Autentično tumačenje donosi Dom i ono postaje sastavni dio zakona. u materijalnom smislu. po postupku donošenja itd. c) Podzakonski akti predstavničkih organa . uredba jeste zakon. b) OPĆE AKTE IZVRSNO-POLITICKIH ORGANA Izvršno-politički i organi državne uprave u Bosni i Hercegovini mogu donositi podzakonske opće pravne (normativne) akte u skladu sa propisanim nadležnostima. pogotovo što ustavne odredbe ne tretiraju položaj uprave u organizaciji vlasti. radi se tu o pitanjima koja se odnose na izvršenje zakona ili općeg akta niže pravne snage radi regulisanja rada. po normama koje sadrži. deklaracije i rezolucije su kao politički akti obavezni za organe državne uprave. s obzirom na njenu sadržinu. 3. pa razlikujemo onaj pravni akt koji sadrži opće norme. Vijeće ministara BiH. zakon se smatra najvaznijim pravnim izvorom upravnog prava u Bosni i Hercegovini. Organi državne uprave na svim nivoima (ministarstva. odnosno općeg akta. IV) rezolucije – iako nije izričito navedena u poslovniku PS BIH. U materijalnom smislu pojam zakona određuje se po sadržini akta. ali bez obzira na to. VI) budžet . odnosno. U formalnom smislu. Na prijedlog Predsjedništva Bosne i Hercegovine. drugog propisa. VII) zaključke . III) deklaracije – deklaracija je akt PSBIH koji sadrži načelno mišljenje o odlukama koje je PSBIH razmatrala. Ukoliko se takav budžet ne usvoji blagovremeno. 1. jer je opći akt. budžet za prethodnu godinu bit ce korišten na privremenoj osnovi. Parlamentarna skupština BiH svake godine usvaja budžet koji služi za pokriće izdataka neophodnih za izvršavanje nadležnosti zajedničkih institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine. Bez obzira na sadržajni smisao njegovih odredbi. Međutim.U ovu vrstu opće normativnih akata koje donose predstavnički organi spadaju: I) autentična tumačenja .• zakone u formalnom smislu U formalnom smislu definicija zakona određena je formalnim karakteristikama i pravnom snagom koje nisu u korelaciji sa sadržinom koja je utvrđena zakonskim normama. Naprimjer.). Međutim.Autentičnim tumačenjem utvrđuje se istinitost. zakon može sadržavati opće ili pojedinačne pravne norme. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine. Stoga preporuka u sebi sadrži određene političke stavove. odnosno općeg akta koji se tumači. tj. pa zakon ima apsolutni primat prema svim ostalim pravnim izvorima. Ona je opći pravni akt kao i zakon. unutrašnje organizacije. Najčešće se odluke donose kod imenovanja i razrješenja pojedinih funkcionera i rukovodnih radnika. sekretarijati itd. cijenimo da zbog sličnosti sa deklaracijom. • zakone u matrerijalnom smislu. zbog činjenice da preporuka može sadržavati određene sankcije kojima se adresati obavezuju na njeno poštivanje. kao i Vlada Republike Srpske i 4.zaključak je akt koji se donosi o pitanjima koja se tiču postupka u pojedinačnoj stvari. autentičnost. ona se smatra općim pravnim aktom i izvorom upravnog prava. U pitanju je akt kojim predstavnički organ izražava svoje mišljenje o pitanjima iz određene oblasti.

Odluke su vezane za ovlaštenja Predsjedništva u domenu vanjske politike. uredi. uputstva i naredbe. • druge akte iz svog ovlaštenja. svjedočanstva i dr. B) nesamostalni spontani podzakonski akti. U njih spadaju uredbe izvršnih organa (vlade). službe i radna tijela. Koje akte donosi Predjedništvo BiH? Predsjedništvo Bosne i Hercegovine u obavljanju svojih aktivnosti usvaja sljedeće normativne akte: • odluke. odnosno u zakonu. pitanja vezana za normativne akte. • pravilnik i druga pravila o unutrašnjem ustrojstvu. b) Poslovnik . a) Odluke . nego ga mijenja. bilo da se njim mijenjaju određene zakonske odredbe. bilo radi izvršenja propisa izvršnog organa (organi uprave). d) Drugi akti . programiranje rada. To su opći pravni akti koji se donose radi izvršenja zakona. da bi se donijeli. c) Pravilnik . moraju sadržavati posebno ovlašćenje u višoj pravnoj normi. ill se čak suspenduju neke ustavne odredbe. Njih mogu donositi izvršni i organi uprave. Poslovnikom se uređuje: unutrašnja organizacija. Njih ne mogu donositi predstavnički organi iz razloga što akti tih organa imaju karakter zakonodavnog akta. • poslovnike. kada su ovlašćene da vrše normativnu djelatnost iz okvira svoje nadležnosti. Takvo ovlašćenje nazivamo «izvršna klauzula». Zanimljivo je da neke od navedenih općih akata ne mogu donositi političko-izvršni organi višeg nivoa kao što je slučaj u vezi sa donošenjem uredbe sa zakonskom snagom. pa ih možemo podijeliti na dvije osnovne grupe i to: 1) spontani (ustavni) podzakonski akti To su takvi opći akti za čije donošenje nije potrebno posebno ovlašćenje u višem pravnom aktu.Normativni karakter podzakonskih akata proizilazi iz pravnog osnova kao ovlašćenja za njihovo donošenje. Nju mogu donositi vlade entiteta. 2) podzakonski akti po posebnom ovlašćenju više pravne norme. Opce normativne podzakonske pravne akte iz nadležnosti organa državne uprave mogu donositi i institucijeje koje raspolažu javnim ovlaštenjima. 47 . U ovu kategoriju općih akata spadaju: pravilnici. nego samo ukoliko su na to izričito ovlašćni u pravnom propisu više pravne snage. 9. nego se oni donose na osnovu ustava kao općeg zakonskog ovlašćenja. kao i druga pitanja od značaja za rad Vijeća ministara.Poslovnik je podzakonski opći pravni akt Predsjedništva BiH i Vijeća ministara koji se donosi u skladu sa odredbama Ustava Bosne i Hercegovine i Zakona o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine. I u jednom i u drugom slučaju za njihovo donošenje potrebno je posebno ovlašćenje što znači da se ovi propisi ne mogu donositi spontano. Kao podzakonski akt. Takvi samostalni spontani podzakonski pravni akti su uredbe sa zakonskom snagom. Dijelimo ih u dvije osnovne grupe i to: A) samostalni podzakonski akti To je takav opći pravni akt koji zamjenjuje zakon kao njegov viši pravni izvor.Pravilnik je podzakonski opći pravni akt kojim se uređuju pitanja unutrašnjeg ustrojstva Sekretarijata Predsjedništva. a ne može je donijeti Predsjedništvo BiH. on niti razrađuje niti dopunjava zakon. održavanje sjednica. kao i druga pravila o unutrašnjoj organizaciji. bilo da ih donose radi izvršenja zakona (izvrsni organi i organi uprave). Ove vrste uredbi moraju biti u skladu sa ustavom i zakonom. To su takvi opći pravni akti koji.Predsjedništvo donosi i neke druge podzakonske opće akte u slučaju potrebe kada izdaje potvrde. bilo da se njim reguliše materija koja nije regulisana.

d) rješenja i e) zaključke. osnivaju radna tijela Vijeća ministara. uredba se ne može ponovo donositi niti djelimično mijenjati bez odluke Parlamenta Federacije i njegove saglasnosti. ako je takva saglasnost predviđena zakonom. drugih propisa i općih akata. b) Uredbe .Vlada Federacije (Vlada RS) donosi uredbe sa zakonskom snagom u skladu sa Ustavom Federacije.Uputstvima se propisuje način rada ministarstava. zakonodavna vlast. Svaka uredba prestat će važiti najkasnije istekom tridesetog dana od njenog objavijivanja. Po isteku roka. a) Uredbe sa zakonskom snagom . Uredba se gotovo ne razlikuje od zakona i pitanje njihovog razgraničenja primarno je praktično pitanje. s tim da će prestati važiti odmah po ukidanju odlukom Parlamenta ili na kraju desetog dana od njenog objavijivanja. Tako u savremenom pravu uredba sve više potiskuje zakon. b) Zaključci .Uredba je najviši opšti pravni akt nakon zakona koji donosi Vlada. o pojedinačnim pitanjima. drugih organa i institucija Bosne i Hercegovine u izvršavanju pojedinih odredaba zakona. kao i u drugim slučajevima predviđenim zakonom. a na vladu sve više prenosi. To je nastalo usljed potrebe za donošenjem velikog broja pravnih normi u najraznovrsnijirn oblastima. dok je sve ostalo ugrađeno u uredbu. postavljanjima i razrješenjima. Uredba objavljena dok Federacija upotrebljava oružane snage u skladu sa ovim ustavom ostat će na snazi do petog dana sljedeće sjednice Parlamenta Federacije. koji su niži od nje i koji razrađuju pitanja. 11. Uglavnom kao što se uredba odnosi prema zakonu. donosi: a) uredbe sa zakonskom snagom b) uredbe. • rješenja. Uredba je akt koji se sve češće donosi. slobode utvrđene ovim ustavom.to su takvi opcći podzakonski akti koji sadrže. Nekada su u zakonu sadržane samo najosnovnije norme. o davanju saglasnosti na opće i druge akte ministarstava i drugih institucija i organa Bosne i Hercegovine. Svaka uredba imat će snagu zakona i ne može derogirati prava. d) Uputstva . prijedloge konkretnih mjera. koja. c) odluke. uređuju određena pitanja i određuju mjere iz okvira prava i dužnosti Vijeća ministara i vrše izmjene i dopune Poslovnika o radu Vijeća ministara. kada prestaje važiti. po pravilu. Ako bi se zahtijevalo da sve ove norme donose zakonodavna tijela zakonima. o osnivanju privremenih radnih tijela. važenje uredbe se ne može produžavati. • uputstva. kao i radne zadatke ministarstava i drugih organa državne vlasti sa rokovima za njihovo izvršenje. • zaključke. c) Rješenja . došlo bi do preopterećenja tih organa i ona ne bi nikad mogla obaviti taj posao.Odlukom se uređuju određena pitanja za izvršavanje zakona. osim ako ne bude potvrdjena ali ni u kom slučaju neće važiti duže od šest mjeseci. uslovno rečeno. odnosno stavova datih u materijalima izlažu se u obliku u kome Vijeće ministara treba da ih usvoji. Koje akte donosi Vijeće Ministara BiH? Vijeće ministara BiH u ostvarivanju svojih prava i dužnosti donosi slijedeće akte: • odluke.Vijeće ministara Bosne i Hercegovine donosi rješenja kada odlučuje o imenovanjima. koja su sadržana u uredbi. pripada 2 . ukoliko je Parlament Federacije u zasjedanju kada je uredba objavljena. Stoga se sve više normi donosi kroz donosšnje uredbi iz razloga što je donosi vlada po brzom postupku. tako se prema njoj odnose svi ostali opći pravni akti. a) Odluka . Vlada je ovlasćena donositi uredbe sa zakonskom snagom u slučaju opasnosti po zemlju kada Parlament Federacije nije u mogućnosti to učiniti.10. u načelu. drugih propisa kao i općih akata. Prijedlozi zaključaka. Koje uredbe sa zakonskom snagom donosi Vlada Federacije BiH? Vlade entiteta u ostvarivanju svojih ovlašćenja utvrđenih Ustavom Federacije (Republike Srpske).

U nekim zemljama kao što je naprimjer u Francuskoj. c) Odluke . d) Rješenja . Norma koja je sadržana u naredbi ima uži značaj od norme u pravilniku. naredbom se može zabraniti korištenje vode za piće zbog njene neispravnosti. Naprimjer. udruženja i drugih državnih organa. Tu spadaju: 1. ali se u vezi njega nastoji omogućiti. te odlučuje o drugim pitanjima o kojima se ne odlučuje uredbom. odnosno. opći akt predstavničkog organa ili podzakonski opći akt izvršnog organa. fizičkih i pravnih lica.Naredbom se reguliše neka određena situacija na opći način.Uputstvom se utvrđuju pravila za postupanje i poslovanje organa uprave ili institucija koje raspolažu javnim ovlaštenjima radi izvršenja propisa. tako što se bliže uređuju odnosi za sprovođenje zakona. podzakonskim opće normativnim aktima koje donose organi uprave. U pitanju je odnos koji je pravno regulisan. Upustvom se neposredno ne mogu uspostavljati neposredni upravno-pravni odnosi između državnih organa i institucija koje raspolažu javnim ovlaštenjima. s druge strane. osnivaju stručne i druge službe vlade i utvrđuju načela za unutrašnje ustrojstvo federalnih organa državne uprave. opći akti eksternog karaktera: a) pravilnici b) uputstva c) naredbe 2. organizacija.To je najvažniji akt općeg značaja koji donose organi uprave radi izvršenja određenog propisa sadržnog u zakonu. zajednica. radi izvršenja određenog propisa sadržanog u zakonu. Ovim aktima. odnosno. bilo zakon. e) Zaključci . U drugu grupu ulaze akti radi ostvarenja cilja koji se želi postići donošenjem podzakonskog općeg pravnog akta.Odlukom se uređuju pojedina pitanja ili propisuju mjere Vlade. 12.Rješenjem se odlučuje o imenovanjima i razrješenjima. vlade. te drugačije urediti odnos koji je već ranije regulisan. Pojava širenja vlasti uredbodavca na štetu vlasti parlamenta nije u skladu s demokratijom. Podzakonske opće pravne akte organa uprave dijelimo na dvije grupe. U Bosni i Hercegovini uredbom se uređuju najvažnija pitanja iz nadležnosti vlada entiteta. Podzakonski akti organa uprave? U pitanju su opći podzakonski pravni akti organa uprave koji imaju pravnu snagu manju od zakona. s jedne strane i. također. subjekata tih odnosa građana. čime se sužava nadležnost parlamenta. olakšati primjena ili izvršenje nekog zakona. odnosno. Dakle. a) Pravilnici . cijeli niz pravnih oblasti stavlja se u isključivu nadleznost uredbodavca. Njima se ne mogu u cjelosti izvršavati viši pravni propisi. općem aktu predstavničkog organa ili propisu izvršnog organa. nastoji se regulisati neki društveni odnos koji uopće nije regulisan. Kao što vidimo. općem aktu predstavničkog organa ili propisu izvršnog organa. opći akti internog karaktera: stručna uputstva i instrukcije. ali je u većoj ili manjoj mjeri nužna zbog preopterećenosti predstavničkog organa kao zakonodavca. c) Naredbe . kao i o drugim pojedinačnim pitanjima iz nadležnosti Vlade. 47 . U prvu grupu ulaze akti koji se donose radi regulisanja nekog društvenog odnosa. tj. uređuju unutrašnji odnosi u Vladi i određuju zadaci federalnim organima državne uprave i službama Vlade.Zaključkom se utvrđuju stavovi o pitanjima od značaja za provođenje utvrđene politike. odnosno. daje saglasnost ili potvrdjuju akti drugih organa ili organizacija. b) Upustva . Njih donosi uprava u skladu sa svojim ovlaštenjem pa njena djelatnost u pogledu donošenja ovih pravnih akata podsjeća na zakonodavnu nadležnost predstavničkih organa. to je akt općeg značaja koji donose organi uprave kada naređuju ili zabranjuju postupanje u određenom slučaju općeg značaja. mogu se izvršavati samo pojedine odredbe općeg akta koji donose predstavnički ili izvršni organi vlasti.parlamentu.

državni organ ili institucija koja raspolaže javnim ovlašćenjima. građansko-pravna lica i dr. I. isti autor polazi od toga da su upravnopravni odnosi ove vrste regulisani zakonom. i pojedinca. odnosno. a tiče se neravnopravnog položaja njegovih subjekata. On se od drugih pravnih odnosa razlikuje po svojim subjektiima i po načinu nastanka. organa javne uprave. nezavisno od volje njegovih subjekata kao učesnika upravno-pravnog odnosa. 14. autor smatra da zbog različitosti interesa koje učesnici u uspostavljenom odnosu imaju. subjekti upravno-pravnog odnosa su mnogo više vezani normom. treće obilježje upravnog odnosa. subjekti. doziranu nestabilnost. Dakle. b) između upravnih organa (i drugih državnih organa) i preduzeća. organizacije i zajednice. centralni u odnosu na područne organe). Mogu ih izdavati viši organi prema nižim organima (npr. koji oni međusobno uspostavljaju. nakon završetka postupka donošenja upravnog akta. jedan od njih. Pod upravno-pravnim odnosom podrazumijevamo onaj pravni odnos u koji na autoritativan način stupaju javni organi sa pojedincima. onaj koji je normiran pravom. odnosno. Uvijek je jedna strana upravno pravnog odnosa javni organ. Zatim. dok su na drugoj strani to građani. (npr. 2) unutrašnja nepotpuna izbalansiranost u njemu angažovanih interesa i 3) načelna promjenljivost. tako je i upravno-pravni odnos. odnosno. To su: "l) javnoslužbenički karakter upravnog odnosa. Zahvaljujići njima. odnosno. za razumijevanje zadane hipoteze. prije svega. Tko su subjekti upravno-pravnog odnosa? Upravno-pravni odnosi mogu se zasnovati između sljedećih subjekata tog odnosa: a) između organa uprave ili drugog državnog organa koji vrši javna ovlašćenja. nego. javna uprava. upravno-pravni odnos ne zasniva se slobodnom voljom ili putem sporazuma subjekata koji u njemu učestvuju. Što se javno-službeničkog karaktera upravnog odnosa tiče. radi pravilnog vršenja poslova organa uprave u primjeni zakona. razne asocijacije građana. odnosno. s jedne strane. pravnim licima i drugim strankama. Dediću. e) između određenih državnih organa i njegovih službenika. upravno-procesni odnos se preobražava u upravno-materijalni odnos. Osnovna obilježja upravno-pravnog odnosa? Z. 15. dozvola za građenje). s druge strane. d) između samih upravnih. 13. kako u procesnom. bilo da su im povjerena. kao odnos koji je zavisan od njihove volje.Stručno upustvo predstavlja opći akt internog karaktera koji donose organi uprave radi davanja stručnog uputstva državnim službenicima i namještenicima u organu uprave. lz toga razloga. Definirajte upravno-pravni odnos? Kao što je pravni odnos svaki onaj odnos koji je određen pravnim dispozicijama. bilo da su ex lege. na kraju.d) Stručna upustva i instrukcije . posljednje obilježje je svakako najvažnije za razumijevanje ove problematike. svodi se na njegovu načelnu promjenljivost. U pogledu drugog obilježja upravnog odnosa. odnosno. odnosno. c) između organizacija koje vrše javna ovlašćenja i drugih organizacija.R. Za razliku od pravnog odnosa. na osnovu strane njegove jače volje kao obaveznog učesnika u tom odnosu. odnosno. upravni odnosi su odnosi legalne i legitimne nejednakopravnosti učesnika.Tomić. Nama. U pitanju je društveni odnos u kojem su njegovi subjekti dužni da se ponašaju u skladu sa njegovim normama. autoritetom državnog organa. nego što su to u slučaju kada je njihov odnos normiran dispozitivnim pravnim normama. Prema S. dozirana nestabilnost". tako i u materijalnom smislu. obilježja upravno-pravnog odnosa proističu iz njegove definicije kojom su obuhvaćeni. od kojih je na jednoj strani. drugo obilježje su javna ovlašćenja subjekata. norme upravno pravnog odnosa su karakteristične i po formi i po sadržini. zasnivanja. ustvari proizilazi iz drugog ili se nadovezuje na drugo. građanina. smatra da postoje tri odlučujuća obilježja upravnog odnosa. odnosno državnih organa. gdje do izražaja 2 . Treć obilježje upravno-pravnog odnosa. privrednih društava (bez obzira da li ona vrše javna ovlaštenja ili ne).

ona kao jedan od subjekata upravno-pravnog odnosa stiče određeno pravo ili joj se nameće neka obaveza. Pravo na odricanje od prava iz ove vrste upravnopravnih odnosa ograničeno je samo na ona prava sa kojima ne moze stranka slobodno raspolagati. (Naprimjer. Prva se odnosi na direktni upravni rad organa kao i njegovo jednostrano i autoritarivno postupanje. Druga situacija vezana je za nastanak upravno-pravnog odnosa izdavanjem upravnog akta indirektno. raspravljaju i rješavaju na inicijativu uprave. čini njihova dioba na dvije osnovne grupe.. utvrđivanja raznih dužnosti drugom subjektu upravno-pravnog odnosa. izdavanje naredbe sanitarnog inspektora o zabrani upotrebe vode za piće zbog neispravnosti). do izrazaja dolazi jednostrano i autoritativno postupanje državnog organa. izdavanje rješenja poreskog organa kojim se stranci utvrđuje obaveza plaćanja poreza). Takva pravna situacija moze uzrokovati zakonsku pretpostavku koja uzrokuje nastanak upravno-pravnog odnosa poslije proteka određenog roka (protek vremena za izdavanje upravnog akta). Na osnovu svega kazanog mozemo zaključiti da su osnovna obilježja i pravna svojstva svakog upravno-pravnog odnosa zavisna od različitih elemenata kojima su određena. "ćutanje administracije" i sl. Izdavanjem akta (rješenje). pri čemu. Na kraju. Drugu grupu čine odnosi u kojima dominira volja jedne ili više stranaka. odnosno. u slučaju preduzimanja hitnih mjera. njegovim dostavljanjem stranci. odnosno. uslovima nastajanja upravno-pravnog odnosa 4. od kojih prvu grupu čine odnosi koji se uspostavljaju. izdavanje rješenja organa uprave nadležnog za oblast građenja kojim se stranci odobrava izgradnja stambeno-porodičnog objekta. Na koji način se može donijeti upravni akt? Upravni akt se može donijeti: 47 . Iz toga razloga imamo podjelu upravno-pravnih odnose prema: 1. adresatu (kao drugom učesniku tog odnosa). radi otklanjanja neposredne opasnosti po život i zdravlje ljudi i imovine (Naprimjer. Izdavanje upravnih pojedinačnih akata? U vezi sa nastankom upravno-pravnog odnosa izdavanjem upravnog akta. opći interes dominantan u odnosu na individualni. radi zaštite javnog reda i mira (Naprimjer. 16. pa je bez obzira da li se radi o inicijativi uprave za postupanje po službenoj dužnosti ili rješavanje po zahtjevu stranke. odnosno. u dužnosti i pravu izdavanja zapovjesti. stranka ima pravo žalbe kao da je njen zahtjev odbijen. načinu rješavanja sporova proisteklih iz upravnopravnih odnosa. također. To je slučaj kada organ javne vlasti ne izda upravni akt. odnosno. a izuzetno. razlikujemo dvije situacije koje mogu rezultirati nastankom toga odnosa. Tada upravno-pravni odnos nastaje donošenjem upravnog akta i njegovim dostavljanjem drugom subjektu. subjektu nastajanja upravno-pravnog odnosa 2. načinu zasnivanja upravno-pravnog odnosa. Kao što vidimo u pitanju je zasnivanje upravno-pravnog odnosa pismenim putem. protiv čijeg je rješenja dopupštena žalba. posebno obilježje upravno-pravnih odnosa. institucija koja raspolaže javnim ovlaštenjima. Ovlasćenje uprave sastoji se. odnosno. odnosno.dolazi subordinacija. U konkretnom slučaju postoji zakonska pretpostavka da je uspostavljen upravno-pravni odnos u kojem je organ donio negativno odlučio po zahtjevu stranke. 17. odnosno. izdavanje naredbe od strane službenog lica organa unutrašnjih poslova da se sva lica udalje sa određenog mjesta). odnosno šezdeset dana u složenim upravnim stvarima) i ne dostavi ga stranci u propisanom roku. u pravilu. ukoliko nisu imovinskog karaktera. ako nadležni organ uprave. što se u pravnoj teoriji naziva "šutnja uprave". ogluši se o njegovo izdavanje. ne donese rješenje u roku (trideset dana u jednostavnim upravnim stvarima. pojedinačni upravni akt se može donijeti usmeno. (Naprimjer. institucije koja raspolaže javnim ovlaštenjima. odnosno. U njima je stranka u pasivnoj poziciji.). jednostranost i jača volja organa uprave u odnosu na druge subjekte u upravno-pravnom odnosu. 3.. U njima do izražaja dolaze subjektivna prava koja su načelno lične prirode.

Objasni karakteristike normi koje regulišu upravno-pravne odnose? Zajednička obilježja svih pravnih normi su sljedeća: • pravne norme su preskriptivne (tj. subjekt na koga se odnosi dispozicija sam stvara dispoziciju kojom reguliše sopstveno ponašanje ili ponašanje drugih subjekata. 18.a) Donošenje upravnog akta po službenoj dužnosti . 2) disjunktivne pravne norme To su takva pravila ponašanja koja znače izvjesnu slobodu ponašanja njihovih adresata. Kategoričke dispozicije su strogo određene i ne ovlašćuju državne organe ili organizacije koje raspolažu javnim ovlašćenjima da mijenjaju karakter ispunjenja obaveze ili sticanja nekog prava.To su akti koji se donose bez zahtjeva stranke. U slučaju da pravilno ponašanje kod ovh normi nije unaprijed precizno pojmovno određeno. Ovu vrstu upravnih akata organ javne uprave može izdati ukoliko stranka nije podnijela zahtjev za njihovo izdavanje. stranka inicira pokretanje upravnog postupka i donošenje rješenja. Ako subjekt upotrijebi svoje pravo da sam donese dispoziciju. po sadržaju. bilo da je sam odredi . b) Donošenje upravnog akta po zahtjevu stranke . pozivanje roditelja djece sa navršenim godinama života da svoju djecu dovedu u zdravstvenu ustanovu radi vakcinacije od zaraznih bolesti.). po roku važenja i po stepenu slobode koju norme ostavljaju svojim adresatima. dotle disjunktivne. Autoritativnosi organa javne uprave ne dolazi u pitanje. itd. Donošenje upravnog akta po zahtjevu stranke znači da se akt može izdati. One su alternativno određene i ne određuju samo jednu mogućnost ponašanja svojih adresata. 19. nego im daju više mogućnosti (alternativa) za određena ponašanja. U pitanju su norme kojima zakonodavac daje adresatima nekoliko mogućnosti za ponašanje. pa razlikujemo: 1) kategoričke pravne norme To su strogo precizno određene (imperativno) pravne norme koje sadrže pravna pravila koja ne dozvoljavaju bilo kakvu slobodu ponašanja svojih adresata kojima su upućene. jer organ nastupa isključivo jačom voljom i neovisno od volje drugog subjekta kao učesnika u upravno-pravnom odnosu. Kod njih do izražaja dolazi načelo oficijelnosti. Upravo iz razloga što su obavezne za sve subjekte. • pravne norme su hipotetičke (odnose se na nešto što se može. dispozitivne dispozicije se nazivaju prinudnim (imperativnim) dispozicijama. samo se kao uslov za njegov rad zahtijeva inicijativa stranke kao učesnika u upravno-pravnom odnosu. odn. ono je ipak obavezno. oduzimanje dozvole za držanje i nošenje oruzja licu koje više ne ispunjava uslove za posjedovanje oruzja. U tom smislu postoje dvije vrste disjunktivnih pravnih normi i to: a) alternativnepravne norme 2 . ako je ne odredi. Pogrešno bi bilo smatrati da dispozitivne dispozicije nisu obavezne. (Npr. onda njegova dispozicija nije ništa manje obavezna od prinudne dispozicije.Za izdavanje upravnog akta neophodan je zahtjev stranke. od ponašanja koje je utvrđeno pravnom normom. U slučaju dispozitivne dispozicije. odnosno. dakle. a ne mora dogoditi) i • pravne norme sadrže sankcije (posjeduju reakciju na zahtjev sadržan u normi). subjekt mora da se ponaša po jednoj dispoziciji. da primjeni onu koja je već data u normi. tek pošto je stranka podnijela zahtjev u stvarima u kojima je po zakonu ili po prirodi stvari za pokretanje i vođenje postupka potreban takav zahtjev. Prema stepenu slobode pravne norme se dijele na? Pravne norme se međusobno razlikuju po načinu nastanka. alternativno određene dispozicije daju ovlašćenje upravnom organu da između više drugih izabere onu dispoziciju za koju smatra da je najpogodnija. ukoliko kasnije nije pristala podnijeti zahtjev (konvalidirati upravni akt). sadrže neki zahtjev ili traženje). Stavljanjem zahtjeva. One su obavezne jer dotični odnos mora da se reguliše na obavezan način. odnosno. Najvažnija podjela je ona prema stepenu slobode koju pravne norme ostavljaju svojim adresatima.

u okviru svoje diskrecione vlasti.Alternativne (zamjenjive) dispozicije . dispozicija može predvidjeti i dva ili više ponašanja koja su sva podjednako dopuštena i u tom slučaju se subjektu ostavlja da bira između njih. tj. Kod kategoričkih pravnih normi to nije slučaj. daleko veća od bilo koje druge koju smo ranije istakli. organ je slobodan da cijeni cjelishodnost svog ponašanja. da bira između dvije ili više alternativa određenih dispozicijom). Naprotiv. U tome upravo i jest vlast organa koji je nosilac diskrecione vlasti. tako se i kod alternativnih pravnih normi ispoljava imperativni karakter njihovog djelovanja. pa se umjesto toga upotrebljava izraz . to nije nikakva samovoljna vlast već vršenje jednog ovlašćenja koje proizilazi iz zakona vodeći racuna o javnom. subjekt nema slobodu da bira između jednog ili više ponašanja . "diskreciona ocjena". pravo na samostalnu odluku koja je za druge obavezna.Posebnu grupu dispozicija u okviru disjunktivnih pravnih normi čine dispozicije koje daju diskrecionu vlast. One. Drugim riječima. Međutim. U pitanju su pravne norme koje ovlašćuju subjekta prava da bira između više alternativa. da li je od strane nadležnog subjekta u datom slučaju tačno određen inače uopće neodređen pojam. ova su potpuno određena. odnosno. 20. Međutim. Alternativnim normama ne stvara se nova dispozicija. Koje su to pravne norme koje regulišu djelatnost javnih organa u ostvarivanju prava. Ovi drugi organi mogu vršiti samo nadzor nad zakonitošću takvih akata. Ovakvo njihovo ovlašćenje na biranje jedne od dvije ili više alternativa daje im. u slučaju neodređene dispozicije. to je. dakle. koje regulišu rad ovih organa pri donošenju pojedinačnih pravnih akata (što predstavlja njihovu specifičnu nadležnost). jer tu nadzorni organ u potpunosti cijeni da li je dotična mjera u skladu sa zakonom ili ne tj. držanje i nošenje oružja.diskreciono pravo". odnosno. u okviru zakona. Kao što je slučaj kod kategoričkih. Ovakve dispozicije se najčešće nalaze među onima koje regulišu nadležnost upravnih i sudskih organa. koje ponašanje ima subjekt da slijedi. Takva vlast ne postoji ako je riječ o neodređenom pojmu. s tim što alternativne pravne norme ovlašćuju adresata na određeno činjenje ili nečinjenje. onu za koju smatra da je najpogodnija za njega. ali istovremeno ono i ovlašćuje subjekta da stvori neko drugo pravilo ponašanja. tj. također. Ni u jednom od tih ranijih slučajeva nijedan subjekt nije ovlašćen da sam stvara dispoziciju (jedino na što je bio ovlašćen jeste.). a baš na to je ovlašćen dispozitivnom dispozicijom. i stoga se ovakav izbor obično naziva diskreciona vlast. općem interesu. adresat je obavezan da nesto čini ili ne čini. alternativne pravne norme daju ovlašćenje državnom organu unutrašnjih poslova da diskreciono odlučuju u slučaju davanja ili ne davanja odobrenja za nabavljanje. Ono se ispoljava kao vršenje funkcije. Ako dispozicija predviđa dva ili vise ponašanja. jer to zavisi od njegove volje. i nad tom ocjenom se ne može vršiti nikakav nadzor od strane drugih organa. (Npr. svojih pravnih akata. njegova odluka je konačna. odn. jedino sto je neodređeno. "slobodna ocjena" i slično..Alternativne dispozicije su takve koje sadrže određeno pravilo ponašanja.tu postoji samo jedno ponašanje koje je za njega obavezno. Normalno je da subjektu u pitanju dispozicije određuju jedno ponašanje kao obavezno za njega. da primijeni drugu dispoziciju. Bitno je da on ispunjava svoju obavezu pa bilo koju od njih da izabere. Očigledno je da je ovdje sloboda subjekta koji je ovlašćen da sam stvara dispoziciju umjesto one koja je već data. ali ono nije precizno određeno i s toga ima da ga odredi subjekt koji je na to ovlašćen.. izvršavanju obaveza? 47 . b) diskrecione pravne norme Diskrecione pravne norme . proizilaze iz alternativne dispozicije koja ovlašćuje subjekta obaveze u pravnom odnosu da izabere između jedne ili vise alternativa onu koju smatra najpogodnijom za svoje ponašanje.

2) norme koje regulišu postupak zasnivanja upravno-pravnih odnosa (norme procesnog prava). drugih stručnih poslova i radnih zadataka Organi državne uprave i institucije koje raspolažu javnim ovlaštenjima u okviru upravne funkcije izvršne vlasti. odnosno drugom pravnom sredstvu (instancioni nadzor). autoritativno vrše poslove koji su im ustavom i zakonom stavljeni u nadležnost. 22. čine njihovu djelatnost koja se sastoji u vršenju: 1) upravnih poslova i 2) rješavanje u pojedinačnim upravnim stvarima i vršenje materijalnih operacija. prvenstveno imamo u vidu upravno-pravni odnos koji nastaje upravnim pojedinačnim aktom drzavnog organa uprave. odnosno. odnosno. U vršenju upravnog nadzora organi uprave nadziru provedbu zakona i drugih propisa. i to: 1) nadzor nad zakonitošću akata kojim se rješava u upravnim stvarima. kao i zaštiti javnog interesa u upravno-pravnim odnosima možemo podijeliti u tri grupe: 1) norme koje regulišu prava i obaveze javnih organa i drugih subjekata u ovom odnosu (norme materijalnog prava). te zakonitost rada i postupanja kada su za to ovlašteni zakonom. Nadzor nad zakonitošću akata kojima se rješava o pravima i obavezama građana. u tipičnije i karakterističnije upravne poslove kojima se odlučuje o pravima i obavezama građana. izvršavanju obaveza. Oblici upravnog nadzora? Upravni nadzor je jedna od najznačajnijih komponenti ukupne djelatnosti uprave. 3) donose podzakonske propise za provedbu zakona i drugih propisa 4) pripremaju propise i daju preporuke iz oblasti zakonodavstva 5) daju odgovore na pitanja organa zakonodavne i izvršne vlasti koja se odnose na njihovu nadležnost. što znači. odnosno dioničarskih društava. normativnih i pojedinačnih upravnih akata. spadaju i poslovi vršenja upravnog nadzora. ustanova i drugih organizacija i zajednica u upravnom postupku vrše organi uprave prilikom odlučivanja o žalbi. nužne za nastanak upravno-pravnog odnosa. postupak razrješavanja sporova iz upravno-pravnih odnosa (procesne norme). dvije posljednje grupe normi spadaju u tzv. dakle. organizacija i zajednica. a poslovi koje državna uprava u vezi s tim vrši. pravnih i fizičkih osoba. 2) obavljaju upravni nadzor nad provedbom zakona i drugih propisa. kao i poslovi koje ona obavlja. 6) prate stanje u oblastima za koje su osnovani i odgovaraju za stanje u tim oblastima. Radi se o prvostepenim upravnim aktima organa 2 . formalno pravo. Koje djelatnosti organa javne uprave vrši državna uprava radi izvršavanja prava i drugih pravnih akata? Sadržaj djelatnosti organa državne uprave u sistemu društvene regulacije. preduzeća. odnosno. Pored rješavanja u upravnim stvarima. Postoje tri oblika upravnog nadzora.Pravne norme koje regulišu djelatnost javnih organa u ostvarivanju prava. 7) obavljaju i druge upravne i strucne poslove određene zakonom i drugim propisima. bitna su obilježja djelatnosti državnih organa uprave koja su utvrđena ustavom i zakonom. Očigledno. S obzirom na činjenicu da u pogledu nastanka upravno-pravnog odnosa. Ove dvije norme su. odnosno. Prvenstveni zadatak u vršenju upravne djelatnosti jeste u izvršavanju i primjenjivanju zakona i drugih općih akata. institucije koja raspolaže javnim ovlaštenjima. U njih spadaju: 1) provode politiku i izvršavaju zakone i druge propise. da on ne može bez njih nastati upravnim aktom. 21. u njemu moraju biti sadražane prve dvije vrste norme. 3) norme koje regulišu prestanak upravno-pravnog odnosa.

Uže postavljanje ovog nadzora može se smatrati primjerenije izvršenim promjenama u društveno-političkom i društveno-ekonomskom sistemu. Koja su to inspekcijska ovlaštenja? 47 . Njih. kojima se rješava u upravnim stvarima i u vezi s tim poduzimaju se mjere za koje su zakonom ovlašteni. odnosno odlukom općinskog vijeća. odnosno nad određenim djelatnostima u društvu. što je rjeđi slučaj. pa se kao takav u teoriji upravnog prava najviše i obrađuje. b. Neposredni vršioci poslova iz djelokruga inspekcijskih službi su inspektori kao najznačajniji službenici sa posebnim ovlaštenjima. Nadzor nad zakonitošću rada preduzeća. Kontrolu zakonitosti ovih upravnih akata. kao i institucija koje imaju javna ovlaštenja. 23.inspekcijskim metodama. Ovaj nadzor odnosi se na kontrolu zakonitosti nad radom preduzeća. inspekcijski vrše inspekcije organizovane kao "inspekcijske službe" određenog organa uprave ili. Od ostalih vidova upravnog nadzora. pa čak i u odnosu na raniji sistem. Izuzetno. odnosno društva. privrednih društava. predlaganje prestanka rada. • vršioci nadzora su specijalizirani i posebno kvalificirani za obavljanje bitnih aktivnosti u okviru ostvarivanja ovog nadzora.uprave i institucija koje imaju javna ovlaštenja (preduzeća. inspekcijski nadzor. već mogu imati i druga ovlaštenja (npr. predlaganje. kada su na to zakonom ovlašteni. ustanova i drugih pravnih lica moze biti vezan za različite oblike djelatnosti kao što su: a. odnosno pokretanje postupka za ocjenjivanje zakonitosti općih akata preduzeća. rukovodilac organa uprave može ovlastiti i druge službenike tog organa koji imaju odgovarajuću stručnu spremu. a ostali oblici samo fragmentarno. ustanova i drugih organizacija. ustanova. preduzimanje drugih mjera za koje su ovlašteni zakonom. ustanova i drugih pravnih lica. kao treći oblik upravnog nadzora. U okviru nadležnosti organa državne uprave. • vršioci nadzora raspolažu specifičnim ovlaštenjima i mogu primjenjivati posebna sredstva. ustanova i drugih organizacija. nalaganje izvršenja zakonom određenih obaveza. Ovako postavljen ovaj oblik upravnog nadzora ipak se čini preširokim. odnosno da pruže potrebnu pomoć inspektoru u obavljanju tog nadzora. • nadzor se sprovodi i posebnim metodama . odnosno zabrane rada preduzeća. kao specijalizirani oblik upravnog nadzora. pokretanje inicijative za drukčije uredivanje zakonom uređenih odnosa e. razlikuje se upravni nadzor po sljedećim osnovnim obilježjima: • vrši se nad uže određenim oblastima društvenog života. 3) inspekcijski nadzor Inspekcijski nadzor. kada je to zakonom uređeno. poništenje po pravu nadzora ill ukidanje konašnih rješenja). centralizovani samostalni organ ili organ u sastavu samostalnog organa državne uprave organizovan po funkcionalnom principu na nivou određene političko-teritorijalne zajednice. je najznačajniji i najobuhvatniji. • ostvaruju neposredan uvid u poslovanje i postupanje raznovrsnih organizacija i zajednica. ako zakonom nije drukčije određeno. da izvrše inspekcijski nadzor. • preduzimaju upravne i druge mjere za koje su ovlašteni zakonom. kao i druge službenike s posebnim ovlaštenjima postavlja i smjenjuje rukovodilac organa uprave. drugih propisa i općih akata. organi uprave ne vrše samo prilikom odlučivanja o žalbi. c. građana i građansko-pravnih lica u pogledu pridržavanja zakona. ustanove i druga pravna lica). kada to potreba službe zahtijeva. d. 2) nadzor nad zakonitošću rada preduzeća.

• pregledavanje poslovnih prostorija i drugih objekata rada. u cilju osiguranja zaštite zdravlja radnika ili ljudske okoline izvršiti značajna ulaganja. nego je neophodno da inspektori pri vršenju inspekcijske kontrole provode preventivne aktivnosti kao oblik mijenjanja stanja u oblasti kontrole. kao i na korekciju ponašanja kontrolisanih subjekata. O svakom inspekcijskom pregledu inspektor je obavezan sačiniti zapisnik o nađenom stanju. Aktivnost inspekcija. također. • utvrđivanje identiteta lica kada je to potrebno. kao i procesa rada. izriče i odmah naplaćuje novčanu kaznu. proizvoda i druge robe. interne kontrole. o čemu donosi pismeno rješenje. aktivnost inspektora može biti: a) Preventivna aktivnost Preventivna djelatnost inspekcijskog nadzora prvenstveno se sastoji u stvaranju takve atmosfere kod što većeg broja subjekata nad kojim se vrši inspekcijska kontrola. To čine na razne načine (Naprimjer. c) Represivna aktivnost Represivna aktivnost inspekcijskih organa dolazi do izražaja kada se ne otklone naređene nepravilnosti i nedostaci u određenom roku ili ako se radi o provedbi propisa ili općeg akta koji predstavlja povredu radne dužnosti. dejluju i u pravcu sprovodenja načela zakonitosti. Bez obzira o kakvoj se inspekciji radi. Stoga.Inspekcijska ovlaštenja su veoma raznovrsna i ovisna su od vrste inspekcijskog nadzora. u pravilu. inspektor je dužan čuvati poslovnu. da pored ostalog. Ako se radi o povredama radne dužnosti. . a to su: • ostvarivanje neposrednog uvida u poslovanje i postupanje raznovrsnih organizacija i zajednica. privredni prestup ili krivično djelo. o nalazima inspektora upoznati taj organ kako bi se mogle preduzeti potrebne mjere na otklanjanju utvrđenih nepravilnosti. su modifikacija osnovnih ovlaštenja u vršenju inspekcijskog nadzora. jedan strožiji oblik prevencije inspektora koji se sastoji u pravu i dužnosti inspektora da naredi otklanjanje utvrđenih nepravilnosti i nedostataka u određenom roku. U tom cilju je posebno zanačjno da svi subjekti u organizacijama i zajednicama. prekršaj. kao i kad treba. U slučaju postojanja prekršaja. održavanjem stručnih sastanaka i savjetovanja inspektori trebaju voditi kampanju u cilju provođenja zakona). na licu mjesta ili podnosi zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka. jedan primjerak zapisnika uručuje se odgovornom licu. Zapisnik se sastavlja u skladu sa odredbama Zakona o upravnom postupku i sa njegovim sadržajem obavezno se upoznaje subjekt kontrole koji može staviti primjedbe na konstatovano stanje. građana i građansko-pravnih lica u pogledu pridržavanja propisa i općih akata. odgovorno lice dužno je. s tim što njegova dalja aktivnost zavisi od stanja koje je utvrđeno inspekcijskim pregledom. Ukoliko inspektor uoči da povreda 2 . zavisno od vrste i težine prekršaja. predstavlja. da se otklone uzroci koji dovode do kršenja propisa i općih akata. U vršenju inspekcijskog nadzora. ovisno od svoje pozicije. Inspekcija treba da pruži pomoć u provođenju propisa i mjera i da ukazuje na potrebu njihovog sprovodenja. isprava i drugih dokumenata. da je nepravilno sve aktivnosti inspektora svoditi isključivo samo na represiju. koje su. inspektor je dužan da bez odlaganja podnese zahtjev za utvrđivanje odgovornosti zbog povrede radne dužnosti. njihova "specijalna" ovlaštenja. službenu. Također. Kakva može biti aktivnost inspektora? Treba imati u vidu. pozvani. posebno je značajna kada su u pitanju novi propisi ili značajnije izmjenjeni propisi. pa do subjekata nad kojim se vrši neposredna kontrola. 24. Ukoliko se radi o organizaciji i zajednici čiji organ upravljanja imenuje političko-teritorijalna zajednica. počev od poslovodstva. • vršenje ličnih pretresa kada je to zakonom određeno. b) Korektivna aktivnost Korektivna aktivnost. putem sredstava informisanja. vojnu i državnu tajnu.

Zakon sadrži odredbe koje služe za donošenje podzakonskih akata. kao fizička i pravna lica. kada su na to izričito ovlaščeni. Za pojam općeg akta zajedničko je to što oni sadrže opće norme. bilo specijalni i. određenu podzakonsku funkciju.. pojedinačnim pravnim aktima primjenjuju se na konkretan slučaj koj'-n se reguliše određeni 47 . zbog čega je zakon poslije ustava najviši akt u hijerarhijskoj strukturi pravnih akata. Odredbe koje su sadržane u zakonu i koje sadrže apstraktne opće norme. širi pojam od od njihove zakonodavne funkcije iz razloga što ona obuhvata.. uvijek je to. odnosno. zakoni. parlament. podzakonski propisi i drugi akti općeg karaktera kao što su deklaracije. 25. On razrađuje okvire u kojima se mogu kretati ovlašćenja donosioca drugih pravnih propisa (donosioca zakona i podazakonskih opće-normativnih akata). konvent i si. drugi subjekti. Na osnovu općih pravnih akata ustanovljava se sistem za regulaciju odnosa u društvu/državi koji služi za ostvarivanje prava i izvršavanja obaveza (dužnosti) njegovih subjekata. akte kojima se stvaraju pravne norme možemo podijeliti. uslovno kazano. kojima se ureduju odnosi u društvu. tj.). postojeći predstavnički organ (skupština. parlament. a. za tu namjenu stvoren predstavnički organ (ustavotvorna skupština). Ovakva podjela općih pravnih akata uslovila je postojanje hijerarhije pravnih propisa koje donose državni organi. On se donosi po posebnoj prč eduri koju obično propisuje sam ustav. a pravnim propisima koji čine dio tog sistema pobliže se razrađuju načelne ustavne postavke u skladu s osnovama koje je uredio sam Ustav. (Npr. Zakonskim odredbama normativno se uređuje oblast društvenih odnosa koje ne mogu biti predmet podzakonskog normiranja. Zakon donosi predstavničko tijelo (skupština. s druge strane. U upravno-pravnim odnosima. kao i odredbe za donošenje pojedinačnih akata. to su građani. Na tim osnovama ustav uspostavlja normativni sistem. izvršni organi i upravni organi. norma koja sadrži i dispoziciju i sankciju (opći pravni akt) i. b) Zakoni Zakoni su pravni akti niže pravne snage od ustava. na opće i pojedinačne. zakonodavne funkcije koju inače vrše predstavnička tijela. rezolucije.. za razliku od pojedinačnog pravnog akta koji sadrži pojedinačne norme. odnosno. konvent i si. Stoga je normativna funkcija kao djelatnost državnih organa uprave. bilo.. Kao što vidimo. pored. za donosioce pravnih propisa postoji potreba usaglašavanja njihove normativne funkcije prema ustavnim ovlaštenjima i dužnost donošenja nižih pravnih propisa (zakona i podzakonskih općih akata) koji će prema ustavu stajati u onim relacijama koje određuje i dopušta ustav.propisa predstavlja privredni prestup ili krivično djelo. Koji su to opći pravni akti? Opći (normativni) pravni akti su svi oni akti koji pravnim normama na općenit način regulišu neke društvene odnose. Donošenje općih pravnih akata predstavlja vršenje normativne funkcije koju u našem sistemu vrše predstavnički organi (zakonodavna funkcija). s jedne strane. Na osnovama ustava. one akte kojima se stvara samo jedan element pravne norme. a s druge strane na one kojima se stvara potpuna pravna norma. donošenje općih akata od strane izvršnih i državnih organa uprave. ustavi. preporuke i dr. Ustavom se određuju osnovi društvenog i političkog uređenja države. Ona počiva na tradicionalnoj podjeli pravnih propisa prema njihovoj pravnoj snazi na: a) Ustav Ustav je opći pravni akt najveće pravne snage koji donosi.) koje ima karakter zakonodavnog organa vlasti. tj. dužan je podnijeti nadležnom javnom tužiocu prijavu zbog učinjenog privrednog prestupa ili krivičnog djela. bilo dispozicija ili sankcija (pojedinačni pravni akt). s jedne strane državni organa ili institucija koja raspolaže javnim ovlaštenjima.

nego drugi državni organi. pravnoj proceduri donošenja iz čega proizilaze i razlike u njihovom značenju). Dakle. čak suspendira neke ustavne odredbe (uredbe sa zakonskom snagom). da bi se na drugačiji način regulisao neki društveni odnos. S obzirom da smo u u prethodnim izlaganjima (izvorima upravnog prava) šire objasnili pravnu prirodu podzakonskih opće-normativnih akata. zbog toga što njegovi akti. kao što znamo. U svakom slučaju. od onoga kako je on regulisan nekim ranijim zakonom. Također. ovu vrstu pravnih akata donose oni državni organi čija vlast nije originerna. Spontani (ustavni) podzakonski akti . šire ćemo izložiti podzakonske opće pravne akte izvršnopolitičkih i organa državne uprave.ovi pravni akti se donosi se radi izvršenja. c) Podzakonski opće-normativni akti Podzakonski opće-normativni akti predstavljaju akte koje ne donose zakonodavni organi. odnosno. Spontane podzakonske akte možemo svrstati u dvije grupe. odnosno. a najčešće ih donose izvršno-politički i upravni organi. zakone donose centralni organi vlasti. a obuhvataju akte koji se donose da bi se omogućila. b) nesamostalni spontani podzakonski akti . npr. U zavisnosti od državnog uređenja. U oba slučaja potrebno je izričitoovlaščenje više pravne norme. To su akti koji se donose prema cilju koji se želi postići donošenjem podzakonskog akta. u složenim (federativnim) državama uz savezne zakone postoje i zakonidržava članica i u tom se slučaju najčešće saveznim ustavom ureduje njihov međusobni odnos. osnovna karakteristika podzakonskih općih akata jeste. Tako. Svi oni. postoje dvije osnovne grupe podzakonskih akata i to: 1. u unitarnim državama. U odnosu na nadležnost za njihovo donošenje. U drugu grupu spadaju oni akti koji se donose da bi se njima regulisao odnos koji uopće nije regulisan. bilo samih akata. primjene zakona kao višeg pravnog vrela. bilo da se donose radi izvršenja zakona. odnosno. postoje različiti nivoi donošenja zakona. spontani podzakonski akti mogu se podijeliti u dvije grupe: a) samostalni spontani podzakonski akti . bez obzira na naziv. Prva grupa se odnosi na način regulisanja pravnog odnosa. nego je izvedena. bilo da podzakonski akt mijenja određene zakonske odredbe ili. S druge strane. Podzakonski opće-normativni akti se donose radi regulisanja različitih područja društvenog života. da su oni niže pravne snage od ustava i zakona. podzakonske akte mogu donositi izvršni organi i organi uprave. bilo da podzakonski akt reguliše materiju koja još nije zakonom regulisana. uvijek imaju karaketer zakonodavnog akta (zakona). Svi oni moraju posjedovati ovlaščenje za donošenje podzakonskih opće-normativnih akata. U ove akte spadaju uredbe izvršnih organa (vlade).društveni odnos. olakšala primjena ili izvršenje nekog zakona. Organi uprave ne mogu donositi svoje propise spontano.to su takvi podzakonski opće-normativni akti koji ne razrađuju. bilo da se donose radi izvršenja propisa izvršnog organa. u pogledu ovlaštenja za njihovo donošenje. U njima se zakoni mogu međusobno razlikovati po određenim elementima (npr. nego samo kada su nato izričito 2 . 2. To znači da ovaj podzakonski akt može biti donesen samo onda kada u višoj pravnoj normi postoji izričito ovlaščenje za njegovo donošenje. kao što smo već napomenuli mogu se odrediti kao opći akt čija je snaga slabija od zakona i može ih donositi predstavnički organ (zakonodavni organ). U ovu kategoriju podzakonskih akata spadaju opći akti organa uprave. Podzakonski akti po naročitom ovlaščenju više pravne norme predstavlju takve akte za čije donošenje mora postojati ovlaščenje koje je sadržano u višoj pravnoj normi. a karakteriše ih njihova raznovrsnost i brojnost. U zavisnosti od cilja koji se želi postići u regulisanju nekog pravnog odnosa. nego zamjenjuju zakon kao više pravno vrelo. nego se donosi na osnovu samog ustava. bilo organa ovlaštenih za njihovo donošenje.to su takvi akti za čije donošenje nije potrebno nikakvo posebno ovlaščenje koje je sadržano u višem pravnom aktu. na ovom mjestu. ne dopunjavaju.

obično se naziva "izvršnom klauzulom". čime se omogućuje efikasnija primjena zakona i rasterećuju zakonodavni organi od donošenja mnogobrojnih pojedinačnih normi. poprilično neodređena. ovi akti ne podliježu upravno-sudskoj kontroli. najčešće donosi Vlada. zasnovanu na ustavu. ovlaščenje se daje široko i generalno. Ovlašćenje za donošenje ove vrste upravnih akata obično sadrži i neki rok u kojem se podzakonski akt mora donijeti. a) Odluke Odluka je uobičajen naziv za razne vrste pravnih akata Uredbe Uredbe. da za njih nije potrebna »zakonodavna habilitacija«. Ovo ovlaščenje. ovlaščenje za donošenje podzakonskog opće-normativnog akta strogo je specijalizovano samo za određeno pitanje. ' prilikom donošenja akata pomilovanja. tj. autori upravnog prava saglasni su u tome d. razlikujemo dvije vrste ovih akata i to: 1. niti samo materijalni kriterijumi. Bez obzira koji ih organ donosi (vlada ili šef države). kao najviše opće pravne akte poslije zakona. ni same formalni. na čelu sa šefom države (predsjednik države. Ipak. akata o spoljnopolitičkim i diplomatskim odnosima i si. principa podjele vlasti.). uslovno kazano. a samo izuzetno može biti fakultativno određeno. jer svoju pravnu snagu crpe. prema organu koji donosi ove uglavnom limitativno nabrojane akte. vezana je isključiv« za njihovo izuzeće iz upravno-sudske kontrole. • uredbe sa zakonskom snagom .i postoji u pogledu pojma da se radi o »aktima vlade«. potpuno je nesporno da u ovu vrstu podzakonskih opće normativnih akata spadaju akti kojima se uređuju: odnosi između vlade i parlamenta u.. Nesaglasnost koj. Samo izuzetno. Za razliku od ostalih akata koje donose organi uprave.. očigledno proizilazi iz političke moći i uloge ovih organa u izvršnoj vlasti. koji ovim aktima uređuju izvjesne odnose i slučajeve koji su od naročitog značaja za politiku države.i se prilikom analize karaktera ovih akata ne mogu koristiti. Po pravilu u njima se razrađuju osnovne norme koje sadrže zakoni u raznim oblastima. bez obzira što se sadržina ovih akata određuje isključivo prema formalnom kriterijumu. u teoriji se one dijele na slijedeće vrste: • uredbe koje izvršavaju (razrađuju) zakonske propise i stoga su one. bilo na osnovu generalnog ustavnog ovlaščenja. da takvi akti ne podliježu sudskoj kontroli zbog svoje prirode. mada je ona u uslovima vladavine klasično). U tom smislu. postupak i ostale 47 . iz razloga što neki autori ne prihvataju stajališta da je donošenje ovih akata vezano »političkim ciljem". a također i jednokratno je. pa ih možemo podijeliti na: a) uredbe i b) odluke Bez obzira što su uredbe u materijalnom smislu veoma slične zakonima. a ne zato što postoji neki »poseban cilj« ili što ih donosi neki posebni organ. „izvedeni" pravni akti. odnosi u zakonodavnoj sferi. odnosno. a iz njega se mora vidjeti koji organ treba da donese normu za izvršenje odgovarajućeg propisa. S obzirom. Pravna snaga podzakonskih opće-normativnih akata određena prema pravnoj snazi propisa na osnovu koji se oni donose. Pravni osnovi za donošenje uredbi sadržani su u zakonima koji se odnose na određenu oblast i najčešće se prepušta da uredba reguliše uslove. taj organ uvijek ima slobodu inicijative.imaju snagu zakona i donose u izuzenim okolnostima ili teškim prilikama za državu. Radi se o organima »izvršne vlasti« (vlade). ovlaščenje je obično obligatorno. Pored toga. poziv sadržan u višem pravnom propisu. U tom smislu. zbog čega se u teoriji smatra. bilo na osnovu izričitog ovlaščenja sadržanog u konkretnom zakonu. po pravilu.zakonom ovlaščeni. shvaćeni u širem smislu riječi. a ona. predsjedništvo itd. Mora se imati u vidu da je funkcija vlade drugačija od upravne funkcije u užem smislu. podzakonske opće-normativne akte izvršno-političkih organa (vlade) To je posebna vrsta pravnih akata koje donose izvršni organi. podrazumijevajući tu i neke akte koje donose organi izvršne vlasti. Po pravilu se podnose na odobrenje parlamentu.

c) pravilnici i d) instrukcije.uputstvo predstavlja pravni akt koji. kada Parlament FBiH. Upravo. što se uredbom daleko brže postiže. čemu se često pribjegava i zbog preopterećenosti zakonodavne vlasti. a) Uputstvo (uputa) . a koje bi trebalo normirati zakonom.pojedinosti u toj pravnoj oblasti. Ipak. koja po pravilu pripada parlamentu i tako izvršna vlast postaje nosilac i zakonodavne i izvršne vlasti. s obzirom da je takav način regulisanja suprotan osnovnim principima demokratije. viši upravni organ bliže određuje način vršenja funkcija nižeg organa u okvirima postojećih pravnih normi. što je na štetu vlasti parlamenta. što njihova snaga proizilazi iz više pravne norme. što znači da ona mora biti u skladu sa zakonom. 2.3. Odnos uredbe prema zakonu je isti kao što je odnos zakona prema Ustavu. izvršna vlast je. U Bosni i Hercegovini ovlaštenje za donošenje uredbi sa zakonskom snagom imaju Vlada FBiH i Vlada RS. odnosno. da su uredbe poslije zakona najvažniji i najviši opći podzakonski normativni pravni akti koji su po svojoj materijalnoj strani veoma slični zakonima. nego upotrebljavaju postojeće za bliže određivanje načina vršenja određenih tehničkih postupaka pri primjenjivanju prava. po pravilu. kakav je naš sistem vlasti. To je poseban oblik općeg upravnog akta koji je po svojoj prirodi internog karaktera. očigledno. imaju tehnički karakter. U pravnim sistemima mnogih zemalja vlade sve češće donose uredbe koje sadrže norme kojima se regulišu prava i obaveze u određenoj oblasti. Nesumnjivo je. Ustavni osnov za donošenje Uredbe sa zakonskom snagom u Federaciji Bosne i Hercegovine sadržan je u Ustavu FBiH (član B. U opće pravne akte uprave nižeg pravnog učinka od zakona spadaju: a) uputstva. Ove vrste općih pravnih akata vlade entiteta ovlaštene su donositi u slučaju opasnosti za zemlju. b) naredbe. Regulisanje odnosa uredbama. 2 . Vlada bilo kojeg od dva entiteta ne bi trebalo da preuzima zakonodavnu funkciju time što će isključivo uredbom regulisati odnos u određenoj materiji. Naime. u tome i jeste nmanja pravna snaga općih pravnih akata uprave koji. Uredba sa zakonskom snagom Uredba sa zakonskom snagom je opći pravni akt koji je ovlaštena donositi vlada. podzakonske opće-normativne akte državnih organa uprave Organi državne uprave u vršenju normativne djelatnosti mogu donositi opće-normativne podzakonske akte za koje su ovlašteni na osnovu ovlaštenja koje je sadržano u višoj pravnoj normi. Oni ne propisuju nove pravne norme. uredbe su veoma praktičan način normativneg regulisanja različitih društvenih potreba koje se teško ili veoma sporo mogu regulisati preko zakonodavnog organa iz prostog razloga što se radi o glomaznom organu koji se prilično teško sastaje i donosi svoje odluke. podzakonski općenormativni akti uprave predstavljaju njen unutrašnjii akt koji važi samo za odnosne upravne organe i ne tiče se subjekata izvan uprave. Narodna skupština RS-a nisu u mogućnosti to učiniti. 106 Tako u sistemu podjele vlasti.upravna vlast preuzima funkciju zakonodavne vlasti. te samo u cilju bržeg i dosljednijeg sprovođenja zakona može donositi određene propise. obaveza i postupanja u toj oblasti. Donošenju uredbi kojima se reguliše određena oblast pribegava se zbog hitnosti regulisanja prava. Time izvršna . kao i određenih pitanja koja su vezana za propisivanje pravnih normi kojima se urđuju određeni odnosi sa građanima i drugim subjektima izvan uprave.zakona. donose upravni organi.9). što ni kojem slučaju ne bi smjelo da postane pravilo. a iz razloga što je sam postupak donošenja uredbi jednostavniji. S obzirom na svoj tehnički karakter. ipak. Njima se određuje na koji način će se primjenjivati neki drugi akt više pravne snage. preko svojih organa. kao i sa Ustavom. Uredbe se od zakona razlikuju po organu koji je nadležan za njihovo donošenje. kao po postupku samog donošenja. prije svega nadležna za sprovođenje propisa . jer razrađuju način primjene pravnih normi koje su već donesene. Stoga. nego samo izuzetak.

viši opći pravni akt. uputa za postupanje ili djelovanje u određenim situacijama. između ostalog. onaj kojim se razrađuje način primjene pravnih normi koje su već donesene. tako i rukovodioci organba (ministri. uputstvo nema obilježja pravnog pravila. P. Različiti uslovi pod kojimma su se u datoj fazi društvenog razvitka pojavili sudski i upravni akti kao dve različite kategorije pravnih akata. Ne postoji nikakva sadržinska razlika među ovim vrstama pravnih akata. ili tačnije rečeno dva postupka za realizaciju prava. s tim što su neobavezna uputstva. Na koji način se rješavaju upravne stvari? Donošenje konkretnih pravnih akata vezano je za osnovnu djelatnost vršenja upravne funkcije državnih organa uprave. Općenito posmatrano. tipičan konkretni pravni akt koji sadrži sankciju -jeste sudski akt. odnosno. odnosno.). ovi pravni akti koji sadrže konkretne pravne norme koje se dijele na dvije osnovne grupe i to: a) akti koji sadrže dispoziciju i b) akti koji sadrže sankciju. dva načina. naravno. Pod njima se podrazumijevaju akti koji se odnose na pojedine određene stvari (predmet).instrukcija je opći pravni akt uprave kojim se utvrđuju pravila i uputstva o načinu vršenja pojedinih upravnih i strčnih poslova od strane organa uprave i upravnih organizacija. Uputstvo mogu izdavati. b) Naredba . obvezna i neobvezna. daje nižem organu.Preko njega se u okviru upravne organizacije. pa se na njega se ne mogu pozivati treće osobe.. a ne akt kojim se propisuju nove pravne norme. s druge strane. odnosno). Dimitrijević navodi slijedeće: «Upravni i sudski akti su. odnosno. najčešće se upotrebljava za bliže određivanje načina vršenja određenih tehničkih postupaka pri primjenjivanju prava. neobvezni opći pravni akti. Tako. direktori itd. Pravni poredak ide u pravcu sve potpunijeg izjednačavanja režima sudskog 47 . Ali. uputstvo je opći pravni akt niže pravne strane kojim se određuje na koji način će se primjenjivati neki drugi. javnog interesa. odnosno. Zakon o upravi daje pravo direktoru državne upravne organizacije da u upravljanju ovom organizacijom. Zato je opravdano i nužno isticati i razvijati one lemente koji zbližavaju ove dve pravne kategorije. tj. manifestacije iste izvršne funkcije (tj.pravilnik je opći pravni akt uprave kojim se razrađuju pojedine odredbe zakon i propisa vlade radi osiguranja uslova za njihovu odgovarajuću primjenu. Među njima mogu postojati sammo formalne: to su samo dva puta. pravnih osoba s javnim ovlaštenjima u provedbi i primjeni zakona i drugih propisa. državnim službenicima i namještenicima daje uputstva za rad. Da bi neko uputstvo bilo obavezno. od strane višeg organa. nego se tiče organa koji ih donose i postupka donošenja. Klasičan konkretni pravni akt koji sadrži dispoziciju i koji se donosi na autoritativan način -jeste upravni akt. Donosi se na osnovu ovlaštenja sadržanih u zakonu. kažu pisci ovog shvatanja. Između njih. O tome. Uputstva mogu biti individualna i generalna. u pravilu. Iz toga razloga. 26. Uz to uputstvo se veoma često upotrebljava kao unutrašnji akt uprave prilikom donošenja važnih pravnih normi koje važi samo za odnosne upravne organe i ne tiču se drugih subjekata izvan organa uprave. izvan državne upravne organizacije. c) Pravilnik . Viši upravni organ uputstvom bliže određuje način vršenja upravne djelatnosti i funkcije nižeg organa. dok. ne moraju uvek postojati. d) Instrukcija . ali ona nije stvar sadržine. Bez obzira što uputstvo predstavlja najniži opći pravni akt koji prvenstveno ima tehnički karakter. ni to pravilo nije bez izuzetka tako da se ponekad uputstvo upotrebljava i za propisivanje pravnih normi koje se odnose na građane i druge subjekte van uprave. Stoga. postoji razlika. npr. ostajući potpuno u okvirima dotad postojećih pravnih normi. Akti koji sadrže i preciziraju dispoziciju mogu se donositi na autoritativan način i saglasnom izjavom volja stranaka prilikom njihovog donošenja. radi njihovog izvršenja. 'primjena zakona'). njegova obaveza mora proizlaziti iz pravne norme.to je opći pravni akt uprave kojim se naređuje ili zabranjuje postupanje u određenoj situaciji koja je od općeg. kako nosioci izvršno-političkih funkcija (premijeri vlada. Izdavanjem naredbe uprava izvršava određene poslove koji su propisani zakonom ili drugim propisom na osnovu zakona.

opće norme se najčešće smatraju uslovnim iz razloga što je njihova primjena vezana za ispunjenje nekog određenog uslova. bilo u cjelini ili djelimično. • akti poslovanja.akta i upravnog akta».. • ostali konkretni akti državne uprave. s obzirom da se lica u istoj situaciji različito ponašaju. kojom se reguliše jedan upravno-pravni odnos. Njena primjena nije moguća u svakoj situaciji. Pojedinačne norme se odnose samo na jedan. roditelj je dužan da izdržava svoju djecu itd.N. generalan način. uglavnom je u rukama državnih organa uprave i institucija koje raspolažu javnim ovlaštenjima za rješavanje upravnih predmeta prema pravilima upravnog postupka. upravna funkcija državnih organa i institucija koje raspolažu javnim ovlaštenjima.Razmatrajući pitanje upravnog akta. Primjenom pojedinačnih pravnih normi subjekti prava i obaveza znaju kako da se ponašaju. i akti uprave mogu biti: • upravni pojedinačni akti. N. bilo u slučaju pravne praznine. po kojoj su svi građani dužni plaćati porez. norme koje sadrže odredbu. već ragulišu pravne situacije na apstraktan. sticanje državljanstva na osnovu Zakona. akt mora biti donesen u postupku i sadržavati formu koja je propisana. mogla bi se označiti kao djelatnost donošenja upravnih akata i i vršenja materijalnih operacija kao tjelesnih radnji iza kojih stoji legitimna državna prinuda. forma njegovog akta. Iz ovog razloga. On se ne bi mogao regulisati općom pravnom normom koja je sadržana u općem aktu iz razloga što se radi o apstraktnoj normi koja važi za neodređen broj slučajeva i neodređen broj subjekata. bilo razrađujući dispoziciju opće pravne norme. Bez obzira na to koji je subjekt nadležan za donošenje upravnog pojedinačnog akta kojim se rješava o sticanju prava ili o izvršavanju obaveza. opće norme se obično konkretizuju pojedinačnom normom. (Npr. jer se njom ne može regulisati ponašanje ljudi u svim pojedinačnim prilikama.). (Npr. odnosno. kada je on samostalno određuje. dok su pojedinačne bezuslovnog karaktera. S obzirom na dejstvo koje akti ostvaruju u odnosima sa subjektima koje tangiraju. Prema tome. mada ovakva podjela nije bez izuzetka. tačno određen slučaj. a koji se ne odnose na konkretne slučajeve.). ali djelovanje pravnog poretka ne prestaje iz razloga što slijedi njegovo izvršenje koje se sprovodi ljudskim radnjama. 1) Pod opštim (normativnim) aktima državne uprave podrazumjevaju se oni koje ovlašteni organi donose u vršenju upravne djelatnosti.. Njihovo ponašanje znači konkretizaciju opće pravne norme koja je sadržana u aktima više pravne snage kada ovaj akt određuje pojedinačnu dispoziciju. uvijek imamo u vidu pojedinačan pravni akt koji sadrži ili stvara pojedinačnu normu. 1) Upravni pojedinačni akt uprave . U tom smislu. (Npr. Nakon donošenja pojedinačnog akta prestaje proces stvaranja pravnih normi.. nego može biti u pitanju pravni posao iz čega se vidi da postoje dva vida upravnog djelovanja: a) donošenje pravnih akata i b) vršenje materijalnih operacija. i on se po pravilu u normi konkretizuje. ne mora uvijek značiti da je u pitanju pojedinačni upravni akt. bez obzira koliki je broj pojedinaca čije se ponašanje reguliše. Određivanje akta prema njegovoj sadržini ili prema formi. Za pravne akte državne uprave karakteristično je da se dijele se na 1) opšte (normativne) 2) konkretne (pojedinačne). Nadležnost za donošenje pojedinačnih upravnih akata. mada postoje slučajevi da se opća norma primjenjuje na neku konkretnu situaciju. ovim aktima se propisuju pravila ponašanja neodređenog broja lica i neodređenog broja 2 . je dužan platiti na ime poreza iznos od Pojedinačna norma se odnosi na individualni (konkretan) slučaj. kao i s obzirom na njihovu formu i sadržinu. Stoga.

110 Sankcija se. Organi uprave mogu donositi normativne akte (propise) samo ako su zakonom na to ovlašćeni.Za akte poslovanja karakteristično je. nego se sastoji u vršenju radnji.sadržana je u upravnom aktu i treba shvatiti kao zahtjevano (primarno) pravilo ponašanja. naprimjer. b) da je pojedinačan (konkretan). S obzirom da postoji osnovna podjela na opće i pojedinačne pravne akte. Ono što je bitno naglasiti. iseljenje iz stana itd. nećemo šire objašnjavati. Obilježje da je upravni akt pojedinačan (konkretan). uništavanje stoke zaražene nekom bolešću i sl.).. tj. odnosno. Na osnovu normativnih akata uprave raspravljaju se konkretni slučajevi u odnosima koji su tim aktima regulisani.tu spadaju mnogobrojne druge radnje koje vrše organi uprave.tj. 4) Ostali materijalni akti uprave . onda se radi o općim aktima. uklanjanje pijanog lica sa određenog mjesta. Obilježje da je pravni akt .Također. U ostale konkretne akte državne uprave spadaju: 1) evidentiranje (akti evidencije). Ako sadrže normu koja se odnosi na neodređen broj slučajeva. c) da sadrži dispoziciju. 2) Akti poslovanja .). pravilo ponašanja. što znači.U pogledu ostalih konkretnih akata državne uprave. u ponašanju koje je regulisano normama. Donose ih organi uprave donose u procesu svog funkcionisanja.). upravni akti se mogu podijeliti i na interne i eksterne pravne akte. Da bi neki pravni akt bio upravni treba biti? Da bi neki pravni akt bio upravni akt. upravne radnje se mogu preduzimati i prema ljudima kao što je. zavisno od toga kakvu normu sadrže.). stoga. Interni pravni akti organa državne uprave nastaju u okviru upravnog aparata i u njemu izazivaju određena pravna dejstva (stručna uputstva ili instrukcije.Također. podrazumijeva da se upravni akt odnosi na tačno određenog pojedinca i tačno određeni slučaj. Pravni akti se dijele na opće i konkretne. Sporove nastale povodom akata poslovanja rješavaju redovni sudovi. Pored ove podjele.slučajeva. 3) interni akti državne uprave (uputstva i si. a koje ne spadaju u navedene tri grupe (inspekcijski pregledi. pa ih stoga. onda se radi o konkretnim ili pojedinačnim aktima. da ne deluju na autoritativan način i ne pojavljuju se u odnosu na ostale učesnike nekog imovinskopravnog odnosa sa jačom voljom. dok za druge možemo reći da su nepotpuni. odnosi se na opće 47 . pretres stana i dr. a ako sadrže normu koja se odnosi na konkretan slučaj. Dispozicija . Naprimmjer. izvještaji. i si. 4) davanje objašnjenja. postoje i razne vrste drugih upravnih radnji kao što su pregled vozila. akte koji sadrže i dispoziciju i sankciju. ako učini prekršaj (delikt). također se smatraju materijalnim operacijama. poslovi izvršenja u upravnom postupku itd. npr. on mora u sebi sadržavati slijedeća obilježja: a) da je to pravni akt. Upravne radnje prema materijalnim dobrima. potpuni pojedinačni pravni akti su rijetkost u pravnom poretku. 27. Pored njih. u teoriji često naziva sekundarna dispozicija. U zemljama u kojima se državna organizacija zasniva na načelu podjele vlasti organi državne uprave u velikom obimu donose normativne akte. važno je napomenuti da se u njih ubrajaju akti državne uprave koji nemaju elemente upravnog akta i ne proizvode pravno dejstvo koje daju upravni akti. Radi se o konkretnim aktima državne uprave koji ne spadaju u upravne akte i akte poslovanja.). 3) Ostali konkretni akti državne uprave . organizacijama i t d. 2) uvjerenja. tj. ugovori koje je zaključio organ državne uprave sa organizacijama i pojedinim građanima u imovinsko-pravnom odnosu). radi se o aktima koji sadrže samo dispoziciju ili samo sankciju. da sadrži pravnu normu. dok sankcija dolazi u obzir samo onda ako se lice ne ponaša u skladu sa dispozicijom. da su to dvostrani akti koji se sastoje u izjavi volje organa uprave zbog čega oni takvim aktima ne vrše funkciju vlasti. (Naprimjer. Materijalni akt ne sadrži pravnu normu. Eksterni pravni akti organa državne uprave deluju prema trećim licima (građanima. to za prve mmožemo reći da su potpuni pravni akti.

jer sadrži normu koja mu daje snagu izvršne isprave.pravne akte.zasniva se na jačoj volji državnog organa u odnosu na drugog subjekta čije se ponašanje aktom reguliše. Obilježje da akt sadrži dispoziciju podrazumijeva da može biti donesen na dva načina: 1) autoritativno na osnovu jače volje državnog organa ili institucije koja raspolaže javnim ovlaštenjima (upravni akt) i 2) pristankom lica na čije se ponašanje akt odnosi (pravni posao). U pravnoj teoriji postoji više vrsta pojedinačnih upravnih akata zavisno od toga koji se kriteriji uzimaju za njihovu podjelu. jer ima snagu izvršne isprave. s jedne strane i drugog subjekta kao učesnika u sporazumu. Kao što smo istakli. Kao što vidimo. S druge strane. jednostrano od strane upravnog organa primjenjuje pravna norma na konkretan slučaj u kojoj je sadržana dispozicija koja subjekta čije se ponašanje reguliše. kompleksi upravni akti. i pravni posao koji nastaje u vidu sporazuma ugovornih strana može se izvršiti prinudnim putem. organizacije i zajednice. d) da je autoritativan. Za upravni akt je karakteristično da se može prinudno izvršiti dispozicija koju on sadrži (Npr. rješenje o plaćanju poreza).. 2) Konstitutivni i deklarativni upravni akti. bilo fizičkog ili pravnog lica. prilikom donošenja dispozicije. kao što smo napomenuli. 5) Akti koje donosi jedan organ i zbirni akti (akti koje donose dva ili više organa) složeni . s druge strane. 4) Pravno vezani i akti koji se donose na osnovu slobodne ocjene. Individualni i generalni upravni akti Ova podjela je izvršena s obzirom na činjenicu da li se upravni akti odnose na individualno određena ili na neodređena lica. potpuno nezavisno od pristanka ili saglasnosti druge strane u upravno-pravnom odnosu. oni nepotpuni pojedinačni akti koji sadrže dispoziciju dijele se na upravne akte i pratne poslove. u prvom slučaju radi se o upravnom aktu. Također. Dakle. da oni. poravnanje kojen je zaključeno između državnog organa. 7) Akti doneseni u pisanoj i usmenoj formi. s jedne strane. u pravilu. a nepotpuni pojedinačni akti koji sadrže sankciju. obavezuje i protiv njegove volje. Obilježje autoritativnosti upravnog akta . Akti u formalnom smislu su oni koji su izdati od organa državne uprave po propisanom postupku. To znači da se podjela zasniva na identifikaciji lica o čijim se 2 . Tako. U drugom slučaju nastaje pravni posao kao građansko-pravni odnos koji nastaje u zavisnosti od slobodno izražene volje njegovih subjekata. (Npr. Vrste upravnih akata? Već smo istakli da se upravni akti kao pravni akti uprave mogu biti posmatrani u formalnom i materijalnom smislu. U drugom slučaju dolazi do stvaranja. Ono podrazumijeva da će nadležni organ donijeti pravni akt i kada stranka za takvo nešto nije zainteresovana. zasnivaju se upravnopravni odnosi. a kod sudskog akta. tj. 6) Akti koji se donose po službenoj dužnosti i akti koji se donose po zahtjevu stranke. prilikom donošenja sankcije. dok su akti u materijalnom smislu oni kojima se izražava volja državnog organa ili institucije koja vrši javna ovlašćenja. kojim se na jednostran način primjenjuju pravne norme na konkretan slučaj. državnog organa. 8) Rješenja i zaključci. ili dispoziciju ili sankciju. 1. najveći broj autora upravnog prava usvaja podjelu upravnih pojedinačnih akata na: 1)Individualni i generalni upravni akti. mmože se izvršiti prinudnim putem. a u drugom slučaju u pitanju je pravni posao. sadrže oba normativna elementa. Preko tih normi ispoljava se neposredno pravno dejstvo u pogledu prava i obaveza subjekata upravno-pravnog odnosa koji nastaje na osnovu pravnog akta. 3) Pozitivni i negativni upravni akti.Upravnim aktom zasniva se upravno-pravni odnos kojim se ostvaruju prava i izvršavaju obaveze. 28. građanina. i dispoziciju i sankciju (npr. a s druge strane. Ovo obilježje dolazi do izražaja kod upravnog akta. nepotpuni pojedinačni pravni akti sadrže. Zakon sadrži i dispoziciju i sankciju). To znači da se putem upravnog akta. jesu sudski akti. kao drugog učesnika u tom odnosu.

Za razliku od individualnih upravnih akata. dok generalni upravni akt sadrži pojedinačnu normu samo za jedan slučaj (Npr.kao pravilo ponašanja za neodređen broj lica i slučajeva. bez obzira na njihov broj. Očigledno je da kod ove vrste upravnih akata. u kojem lica na koja se taj akt odnosi. generalni upravni akt je onaj čija dispozicija nalaže. bilo građanin. da su sva lica koja su ostvarila prihod veći od 22. upravni akti se dijele na: a) individualne Za individualne upravne akte je karakteristično da je lice na koje se odnosi taj akt poimenično navedeno u tom aktu. mijenjaju ili dokidaju) upravno-pravni odnosi ili se samo utvrđuje postojanje pravnog odnosa. Konstitutivni i deklarativni upravni akti S obzirom na činjenicu da li se upravnim aktom formiraju (stvaraju. za razliku od individulanij pojedinačnih upravnih akata. taj subjekt. pa je zadatak akta baš u tome da ga formira. dužna platiti porez. što znači da oni djeluju samo ubuduće.). npr. iako lica u aktu nisu poimenično navedena. Također.. rješenje o eksproprijaciji većeg kompleksa zemljišta koje je vlasništvo većeg broja lica. bez obzira koliko ih ima (npr. također. zajednica ili udruženje. Iz ovog primjera se vidi da lica nisu određena. 2. ili. također. akti kojima se nalaže plaćanje poreza. kada se u upravnom aktu poimenično navodi više lica.. Takvi su svi oni upravni akti pojedinačnog karaktera kojima se formiraju određeni upravno-pravni odnosi. opet se radi o individualnom upravnom aktu. kao fizičko ili pravno lice.000 KM. Kada nadležni organ državne uprave izda rješenje kojim dozvoljava izmjenu namjene stambenog porodičnog objekta u stambeno poslovni objekata pa mijenja svoje ranije rješenje u kojem je dispozicija sadržana u aktu dozvoljavala izgradnju stambenog porodičnog objekta. cjepljenje djece od sedam godina od zarazne žutice). organizacija. generalni upravni akti se i razlikuju od općih akata koji su apstrktni i odnose se na neodređen broj slučajeva i neodređen broj lica. b) generalne upravne akte Generalni upravni akti su. U tom smislu. lica se akt konkretno i odnosi. izdavanje dozvole za nošenje oružja itd.). konstitutivni upravni pojedinačni akt bio bi i onaj kojim prestaje neki pravni odnos 47 . (Npr. generalni upravni akti se odnose na više lica koja se u aktu poimenično ne navode. akt kojim se nalaže obavezna vakcinacija lica određene dobi). ranije nije bio uspostavljen upravno-pravni odnos između organa i stranke. nisu poimenično navedena. Ova vrsta upravnih akata ima pravno dejstvo "od momenta izdavanja upravnog akta" (dejstvo ex nunc). generalni upravni akti više podsjećaju na opći akt. također. ključna razlika vezana je za pravnu normu koju oba pravna akta sadržed. Vidimo da se generalni pojedinačni upravni akti razlikuju od individualnih upravnih akata po subjektu upravno-pravnog odnosa na kojeg se akt odnosi. (Npr. nego su odrediva. nije poimenično navedeno. pri čemu opći akt akt sadrži opću normu . ali koja se iz takvog akta veoma jednostavno mogu odrediti. također. Iz istih razloga. Zbog toga. U pitanju je akt čiji dispozitiv tačno upućuje na koja se lica odnosi. što ga i razlikuje od općeg akta (Npr. ukidaju ili mijenjaju pravni odnosi kojima se na autoritativan način rješava o sticanju prava ili o vršenju obaveze. po tome što lica u aktu nisu navedena. Naime. konstituivni upravni akt bio bi i onaj kojim se mijenja upravno-pravni odnos koji je od ranije postojao. obavezama ili pravnim interesima odlučuje upravnim aktom. rješenje kojim se dozvoljava izgradnja objekta na nekom zemljištu.pravima. nego su odrediva. individualni upravni akti se dijele na: a) konstitutivne upravne akte To sutakvi pojedinačni pravni akti kojim se stvaraju. Naravno. odnosno. Upravo. takav upravni akt predstavlja odobrenje za otvaranje radnje). akti pojedinačnog karaktera kojim se na autoritativan način rješava neki konkretan slučaj. u generalnim pojedinačnim upravnim aktima. To znači da se upravni pojedinačni akt odnosi na konkretan slučaj.

tako. (Npr. Pozitivne akte ne treba miješati sa ovlaščujućim (favorabilnim) upravnim aktima. jer je ovdje bitnmo da se prizvode promjene u pravnim odnosima. upravni akti se dijele na: 1. odbija zahtjev za otvaranje zanatske radnje i dr. bilo da se tim aktima stvaraju novi odnosi. a ne na osnovu akta). U skladu sa onim što smo istakli. 3.. dok se treći i četvrti akt odnose na akte koji nešto mijenjaju u postojećem pravnom odnosu. da ga konstatuje.koji je ranije postojao. možemo ili podijeliti na: i.).rješenje o sticanju prava na penziju. a ne od momenta izdavanja upravnog akta. i koje su vrste pravno vezanih akata? 2 . dekonstitutivne. stiče neko pravo ili. Ovi akti se najčešće donose povodom zahtjeva stranke. da konstitutivni upravni akti mogu razvrstati na akte kojim se stvaraju upravno-pravni odnosi. negativne upravne pojedinačne akte Negativni upravni pojedinačni akti su oni pravni akti u kojima je sadržana izjava volje nadležnog organa. ali je on i obavezujući za stranku. odnosno. pravno dejstvo deklarativnih upravnih pojedinačnih akata je ex tune. Negativni upravni akti mogu biti doneseni i šutnjom uprave. (Npr. odnosno. To su. a ne stvaraju pravni odnosi i pravne situacije. Iz toga razloga. da kod deklarativnog upravnog akta već postoji određeni pravni odnos i zadatak je tog akta samo da utvrdi njegovo poxstojanje. odnose se na akte kojima nastaje upravno pravni odnos. Kakvi su to. predstavlja deklarativni pravni akt. bez obzira da li je to korist ili nije stranke (što je bilo bitno kod razlikovanja ovlaščujućih akata od obavezujući upravnih akata). To je posebna vrsta upravnog akta kada nadležni organ nije povodom zahtjeva stranke uopće odlučio.).Pozitivni i negativni upravni akti Zavisno od toga da li je upravnim aktom proizvedena neka promjena u upravno-pravnim odnosima ili nije. u negativne upravne akte spadaju akti kojima se odbija zahtjev za izdavanje dozvole za nošenje oružja. rekonstruktivne. pa se ovim aktima samo utvrđuju. što znači da je i onerozan. izvršava neku obavezu. 29. (Npr. kada se zahtjev njen odbija u pogledu priznanje nekog subjektivnog prava ili pravnog interesa. mijenjaju postojeći ili se ukidaju ili nište postojeći pravni odnosi. akti koji potvrđuju da su u konkretnom slučaju ispunjeni zakonski uslovi za nastupanje određene pravne situacije i da ta situacija postoji. što znači da oni važe unazad. 2. kojim se ti odnosi mijenjaju. odnosno. Negativni upravni akti ne mogu steći pravnosnažnost. obavezujuće (onerozne). b) deklarativne upravne akte Deklarativni upravni pojedinačni aktgi su oni akti kojima se potvrđuje postojanje nekog upravno-pravnog odnosa. na akte koji ukidaju postojeći pravni odnos. nije donio rješenje u propisanom roku. ovlaščujuće (favorabilne). Očigledno je. pozitivne upravne pojedinačne akte Pozitivni su oni upravni akti koji proizvode neku promjenu u postojećim pravnim odnosima. naprimjer. iv. jer se njim samo potvrđuje da je lice steklo pravo na osnovu ispunjavanja uslova za penziju koji su propisani zakonom. tj. dakle.. rješenje nadležnog organa uprave kojim se dozvoljava prestanak obavljanja neke djelatnosti. odnosno. da se odbije stvaranje bilo kakve promene u postojećim pravnim odnosima. Prva dva akta iz ove podjele. ili koji na osnovu ovih akata prestaju. od momenta kad su se stekle određene okolnosti koje su bile od uticaja na stvaranje pravnog odnosa. odnosno. pa stranka povodom njega može izjaviti žalbu nadležnom organu kao da je povodom njenog zahtjeva donseno negativno rješenje. pozitivan je akt o razrezu poreza. kojim subjekt iz tog odnosa ili. odnosno. koji ukidaju postojeće upravno-pravne odnose. ii. iii.

. To su takvi akti kod kojih je zakonom unaprijed propisano da se oni imaju donijeti i kakva mora biti njihova sadržina. te sigurnosti javnog poretka u cilju otklanjanja neposredne opasnosti po život i zdravlje ljudi ili imovine većeg obima. Od usmenog rješenja moramo razlikovat. To znači da se pravno vezani upravni akti donose uvijek kada su ispunjeni uslovi sadržani u materijalno-pravnom propisu. u pravno tehničkom smislu predstavlja odluku organa javne uprave kao što presuda u istom smislu predstavlja odluku sudskog organa.Osnovna karakteristika pravno vezanih upravnih akata jeste u tome što pravna norma koja je sadržana u aktu na imperativan način određuje kakvu radnju organ mora preduzeti. kakvo rešenje mora donijeti. rješenje kojim se odobrava bavljenje određenom djelatnošću ako subjekt ispunjava uslove koji su propisani zakonom. Organ uprave nema ovlaščenja da bira između više alternativa. Pravno vezani upravni akti. Također. Organ koji je donio usmeno rješenje. uvijek kada to određuje zakon ili na zakonu zasnovani propis ili kada utvrdi ili sazna da. moraju imati onu sadržinu koja je predviđena pravnim propisom. pa je njegovo ponašanje unapred određeno pravnim propisom i konkretnim činjeničnim stanjem. Inicijativa za donošenje pravno vezanih akata i njihova sadržina zakonom su unaprijed određeni (Npr. u pismenoj formi Pravilo je da se upravni akt donosi u pismenoj formi. 32.. Odluka koju organ donosi rješenjem vezana je za upravnu stvar koja 47 . s obzirom na postojeće činjenično stanje. pod upravnim aktima koji se donose po službenoj dužnosti moraju se podrazumijevaju akti koje organi javne uprave donose po svojoj inicijativi (Npr. Prilikom donošenja akata po službenoj dužnosti. ako su ispunjeni uslovi predviđeni pravnim propisom. Najveći broj upravnih akta su pravno vezani upravni akti (rješenja o odobrenjima). nego samo o njegovom saopćavanju nakon usmene rasprave. a ne od dana njegovog saopćavanja. upravni akt kojim se oduzima imaocu oružja odobrenje za držanje i nošenje oružja. u usmenoj formi Upravni pojedinačni akt se donosi usmeno u slučajevima kada se radi o preduzimanju izuzetno hitnih mjera u cilju osiguranja javnog reda imira. Koji su to upravni akti koji se donose po službenoj dužnosti? Upravni akti koji se donose po službenoj dužnosti su akti koje nadležni organ donosi po vlastitoj inicijativi (npr. nego je dužan da primijeni propis koji na to upućuje. U tom slučaju. organ javne uprave pokrenuće postupak za donošenje upravnog akta po sosptvenoj inicijativi (vlastitoj volji). rok za žalbu teče od dana dostavljanja rješenja. treba. rješenje inspekcijskog organa). ima pravo narediti njegovo administrativno izvršenje bez odlaganja. usmeno objavljeno ili saopćeno rješenje. 30. Pisani akt se izdaje na papiru pisan kompjuterom ili pisaćom mašinom na jednom od tri službena jezika u Bosni i Hercegovini. Kao što vidimo. Izjava jače volje se daje na dva načina za upravno-pravne odnose? Poznato nam je da upravni akt predstavlja jednostrani izraz jače volje državnog organa i da njegova dispozicija upućuje na neko pravo ili neku obavezu. Kod njega se ne radi o donošenju rješenja. a samo izuzetno može se izdati i usmeno. rješenje inspektora kojim se vlasniku trgovinske radnje nalaže zatvaranje dok ne otkloni uočene nedostatke u radu). Izjava jače volje kojom se uspostavlja upravno-pravni odnos može biti data na dva načina i to: 1.). 31. po zahtjevu stranke organ koji je donio usmeno rješenje dužan ga je izdati u pismenoj formi najkasnije u roku od osam dana od dana njegovog usmenog saopštavanja. Objasnite jedno rješenje o glavnoj stvari? Rješenje kao upravni akt kojim se odlučuje o glavnoj stvari (predmetu). odnosno. 2. pokrenuti upravni postupak i donijeti upravni akt po službenoj dužnosti. radi zaštite javnog interesa.

akata koji se donose na osnovu diskrecione ocjena. i jedni i drugi. odnosno. pojedinačni upravni akt kojim se odlučuje o pitanjima vezanim za postupak donošenja upravnog akta. Rješenje je autoritativni upravni akt koji se izdaje jačom voljom organa državne uprave ili institutcije koja raspolaže javnim ovlaštenjima. Sto se tiče tzv. koji u potpunosti i nije upravni akt. ako u postupku učestvuje pravno lice. Ukoliko je dat u usmenoj formi.. odnosno. odnosno. datum izdavanja upravnog akta. odnosno. slobodnih upravnih akata.120 Iz prednjeg vidimo. upravnu stvar (predmet upravnog postupka). također. gotovo da bi se moglo reći i za zaključak. rješenja sa skraćenim obrazloženjem. 33. tada se izdavaocem upravnog akta označava lice koje rukovodi tim organom. jer ne sadrži sastavne djelove. oni sadrže obrazloženje. treba znati da. Sadržajni elementi upravnih akata? Naprijed smo naglasili da je pojedinačni upravni akt određen u formalnom i materijalnom smislu. Uostalom. kod kojih je jedini sadržajni elemenat dispozitiv u vidu zabilješke u spisu. s tom razlikom što se obrazloženje sastoji od tzv. osim kada je u javnom interesu zakonom ili uredbom izričito predviđeno da se takav akt ne obrazlaže. bez kojih bi upravni akt. tada je neophodno navesti zakonskog zastupnika koji to lice zastupa i predstavlja u postupku pred 2 . tada se radi o aktu tog tijela i trebalo bi navesti sastav organa koji je donio odluku navedenu u dispozitivu upravnog akta. ako se radi o jednom ili više lica. niti druge namjene. Ukoliko upravni akt izdaje organ kojim rukovodi inokosni organ. s tim što je zaključak u upravnom postupku pojedinačni upravni akt akcesorne prirode. Razlika između njih je u tome. predstavljaju pojedinačne upravne akte koji su po formi potpuno jednaki. pravnu normu. uvod (konkretizacija predmeta i subjekata upravnog akta). oni mogu biti označeni imenom i prezimenom kao nosioci prava i obaveza. uz napomenu da je on. učestvuje u upravno-pravnom odnosu. 34. kao druga strana. bio. zaključak je nesumnjivo pojedinačni upravni akt koji služi za odlučivanje o pitanjima koja se tiču samog postupka kada se radi pitanjima postupka koja mogu biti od uticaja na ostvarivanje i zaštitu prava i interesa stranke. a zahtjev stranke se uvažava. odnosno. odnosno. Osnovni sadržajni elementi upravnog akta su: 1. Taj dio akta sadrži: naziv izdavaoca upravnog akta. „kratkog izlaganja zahtjeva stranke" i pozivanja na pravne propise na osnovu kojih je stvar riješena. upravno pravo i ne poznaje akte drugog naziva.može biti vezana za neko pravo ili neku obavezu. u pravnom prometu organa javne uprave mogu postojati rješenje koja uopće ne sadrže obrazloženje. Postoje i tzv. Kada se donosi u pismenoj formi. Sto se subjekta koji. Također. onda se radi o akcesornom aktu. konkretizacija predmeta i subjekata između kojih se stvara upravno-pravni odnos. Ono mora sadržavati svoje sadržajne elemente i biti pravilno doneseno i na zakonu zasnovano. stranaka koje su učestvovale u postupku. njihovih zastupnika i punomoćnika. Na kraju. naziv subjekta (subjekata). odnosno. što se rješenjima odlučuje o glavnoj stvari u postupku. u najmanju ruku neuredan. Uvod. prvi je sadržajni elemenat pojedinačnog upravnog akta. u vezi zaključaka i rješenja. U slučaju da se u svojstvu izdavaoca organa uprave javlja organ kojim rukovodi kolektivni organ (zborni organ). a zaključcima se upravlja postupkom. s tim da nijedna od njih ne prigovara postavljenom zahtjevu. To su takvi pojedinačni upravni akti koji posjeduju sadržajne elemente kakve posjeduje i redovno rješenje. zaštitu javnog intersa u nekom konkretnom slučaju. Ova vrsta rješenja se donosi ako se radi o jednostavnim upravnim stvarima u kojima u postupku učestvuju dvije ili više stranaka. Upravni akt se donosi u pismenoj formi i mora sadržavati odgovarajuće sastavne dijelove kao sadržajne elemente. da je razlika između rješenja i zaključaka samo procesne prirode. Šta sadrže zaključci u upravnim aktima? Sve što je naprijed kazano za rješenje. datum rješavanja upravne stvari. I on sam sadrži određene obavezne dijelove.

te. odnosno ne mora biti individualan. potrebno je dati ocjenu izvedenih dokaza kao i njihovu povezanost . dovoljno je da se na početak dispozitiva unese ta činjenica koja je bila odlučujuća za vođenje upravnog postupka. tj. pošto upravni akt može biti i generalan. razloge zbog kojih neke dokaze nije uzeo u razmatranje. Srž sadržaja svakog upravnog akta.. Nakon odluke. navodi se kratak sadržaj zahtjeva stranaka kao subjekata u upravnom postupku. u slučaju da se u postupku pojavljuje zakonski zastupnik fizičkog lica. ono te dijelove. Obavezni sadržajni elemenat pojedinačnog upravnog akta jeste i „pouka o pravnom lijeku". Obrazloženje upravnog akta. 2. Nakon dispozitiva koji je najvažniji sadržajni dio upravnog akta.. zahtev za zaštitu zakonitosti itd U upravnom postupku. ipak. Nakon toga. odnosno. zatim naznačenje da žalba ne odlaže izvršenje rješenja. punomoćnika. Bez obzira što obrazloženje u formalnom smislu ne zahtjeva izričito nabrajanje obaveznih sastavnih dijelova. On predstavlja sredstvo kojim se stranka obavještava o postojanju prava na žalbu. u akt se unosi pravna norma koja ovlašćuje organ javne uprave da izda upravni akt.. kao i datum rješavanja upravne stvari. omogućava kontrola upravnog akta i daje uporište za preduzimanje pravnih radnji u cilju njegovog pobijanja itd. odnosno. dispozitiv (odlučenje o pravnoj stvari. nesumnjivo je. Ukoliko se protiv rješenja može izjaviti žalba. u uvodu se moraju naveti imena zastupnika. uputstvo o pravnom sredstvu (pravnom lijeku) koje može biti upotrebljeno protiv tog rješenja.državnim oragnima.N. sadrži sastavne dijelove kao njegove obavezne sadržajne elemente. slijedi obrazloženje koje ima sasvim drugi karakter. 3. o organu 47 . Dispozitiv je najvažniji dio upravnog akta koji također. prema odredbama ZUP-a. Također. pored ostalog. u uvodni dio akta se upisuje upravna stvar (predmet upravnog postupka). rješidba i si. „uputstvo o pravnom lijeku" kojim se strankama kno subjektima upravnog postupka daje pravo. iz Sarajeva da može pristupiti izgradnji stambenog porodičnog objekta na zemljištu označenom kao. odnosno. odluka. da po zakonu mogu koristiti određeno pravno sredstvo (pravni lijek) protiv odluka (rješenja i zaključaka). Radi se o većem organu od onoga koji je odlučivao u pravom stepenu. odnosno. Na osnovu izvedenih dokaza utvrđuje se činjenično stanje i izvodi zaključak koji je komplementaran materijalnoj pravnoj koja je bila osnov za dispoziciju koja je sadržana u dispozitivu. u pravnoj pouci se navodi kome se ona izjavljuje. Nakon navođenja podataka donosioca upravnog pojedinačnog akta (adresanta) i lica kojem je akt namijenjen (adresata). pojedinačno i međusobno. odnosno.. odnosno.. odluka (rješidba) kojom se rješava predmet upravnog postupka. dispozitiv sadrži odluku o troškovima. Na početku dispozitiva. jer se preko njega učvršćuje načelo zakonitosti. ipak.). 4. Subjekti ne moraju biti uvijek označeni poimenično. upravna stvar. punomoćnik fizičkog ili pravnog lica. Pojedinačni upravni akt ne sadrži uputstvo ukoliko se radi o vanrednim pravnim lijekovima (obnova postupka. ili mu se nameće neka dužnost. odnosno. postupka. odobrava se licu N. U njega se upisuje autoritativna i jednostrana izjava volje organa javne uprave kojom se rješava konkretni slučaj povodom određenog upravnopravnog odnosa (Npr. donesenih od strane organa javne uprave u upravnom postupku.. vrši zaštita nekog pravom zaštićenog interesa. potrebno je navesti dokaze koji su bili predloženi i koje je organ proveo. U pitanju je odluka organa javne vlasti kojom se subjektu omogućava sticanje nekog subjektivnog prava. uputstvo o pravnom lijeku (pravna pouka). jasna i precizno izražena u pisanom obliku. tj. a nakon toga. njegov dispozitiv (izreka). o pravu na pokretanje upravnog spora ili drugog postupka pred sudom. eventualno. odnosno. Ona treba da je kratka. dodatke upravnom aktu. zatim. tako da ne stvara nikakvu nejasnoću ili konfuziju u pogledu sadražaja odluke o meritumu. Ukoliko je postupak pokrenut po službenoj dužnosti. ukoliko se postupak vodi po zahtjevu stranke.). sadrži u redoslijedu koji ćemo istaći. svako pismeno rješenje mora sadržavati.

obavezno se navodi kojem se sudu tužba podnosi i u kojem roku se predaje. Kada je protiv rešenja moguće izjaviti žalbu. obilježjima koja smo ranije naveli. tj. Iz prednjih primjera vidimo da uslov dolazi u obzir ukoliko se dejstvo pravnog posla podredi nekoj budućoj okolnosti čije je nastupanje neizvjesno. 35.. nadležni organ uprave izdaće odobrenje za obavljanje određene djelatnosti. b) Raskidni uslov Kod raskidnog uslova. uz uslov da u slučaju. poklon bude vraćen poklonodavcu. od dana dostavljanja rješenja suda kojim je tužba odbačena kao nedopuštena. sadrži kome se. nisu obavezni sastavni dijelovi. kao i datum koji se stavlja na upravni akt na dan kada je on sačinjen. ali.koji je donio upravni akt koji se žalbom osporava. U takvom slučaju rok za žalbu odnosno sudsku tužbu teče od dana dostavljanja dopunjenog rešenja. a može u roku od osam dana tražiti od organa koji je donio rješenje da isto ispravi. Sadržajni elementi upravnog akta određeni su prema njegovim osobinama. ako stranka nije prije toga već pokrenula upravni spor. rok za žalbu teče od dana saznanja stranke da se žalba može podnijeti. tehničkih i ostalih uslova za obavljanje djelatnosti). a stranka je pogrešno upućena da protiv toga rešenja nema mjesta žalbi ili da se protiv njega može pokrenuti upravni spor. istakli smo da dispozitiv može sadržavati i određene dodatke upravnom aktu koji. odnosno. uslov Uslov je buduća i neizvesna okolnost od čijeg nastupanja ili nenastupanja zavisi nastanak pravnih dejstava posla ili prestanak pravnih dejstava koja je pravni posao proizveo. a poklonoprimac prima poklon. odnosno. odnosno. stranka može postupiti po propisima. U torn slučaju 2 . istina.. (Npr. također.. biće zaključen kupoprodajni ugovor između prodavca i kupca za kupoprodaju kuće. službenu evidenciju organa u koju su upisani akti koje izdaje organ javne uprave). nakon što poslovna prostorija bude dovedena u stanje da odgovara propisanim uslovima iz pravilnika o ispunjavanju potrebnih higijenskih. ukoliko kupac dobije kredit. Uslovi se dijele na: a) Odložni uslov Kada je u upravnom aktu sadržan suspenzivni uslov. nastupanja smrti poklonoprimca prije nego što umre poklonodavac. Za razliku od podnošenja ili izjavljivanja. broj pod kojim je akt zaveden u djelovodnik predmeta i akata (djelovodni protokol. a kad se može pokrenuti neki drugi postupak pred sudom. donosiocu upravnog akta. Ne smatra se sadržajnim elementom zaglavlje upravnog akta (rješenja ili zaključka) koje sadrži službeni naziv organa javne uprave. Dodatci u upravnom aktu? Govoreći o sadržajnim elementima pojedinačnog upravnog akta (rješenje ili zaključak). da je uslov takav dodatak upravnom aktu kojim se čini zavisnim njegovo djelovanje o nekoj budućoj okolnosti čiji je nastup neizvjestan. predaja žalbe podrazumijeva postupak kojim se žalba uručuje organu koji je rješavao u prvom stepenu.000 KM. u uputstvu o pravnom sredstvu. akt stupa na snagu odmah. odnosno. koji u određenim situacijama to mogu postati. To znači. tada se navodi taj sud kod kojeg se postupak pokreće i u kojem roku se pokreće. ali njegovo pravno dejstvo prestaje nastupanjem predviđenog događaja ili okolnosti koje su postavljene kao uslov. biće plaćen porez na djelatnost ukoliko obveznik ostvari prihod veći od 25. kao i to da li se može izjaviti na zapisnik.). u kom roku i sa kolikom taksom predaje. ugovorom o poklonu poklonodavac poklanja. Ukoliko se protiv rješenja može pokrenuti upravni spor. Uputstvo o pravnom sredstvu. dok ne nastupi određena okolnost koja je postavljena kao uslov (Npr. U slučaju da je u rješenju dato pogrešno uputstvo. Dodatci upravnom aktu mogu biti: 1. organ javne uprave kao izdavalac akta mora dobro paziti da akt sadrži sve potrebne elemente kako bi bio pravno ispravan. U svim njegovim pojedinim dijelovima. upravni akt ne proizvodi nikakvo dejstvo dok ne nastupi određeni događaj.

naplatiti potraživanje). To znači. neko se obvezuje da prijatelju posudi novac na znjam ukoliko zajmoprimac kupi vozilo tačno određene marke. datum do kojega treba izvršiti neku činidbu ili datum do kojega može trajati neko stanje (npr. podjela na odložne i raskidne uslove. (b) povećanje vrijednosti stvari po zaključenju ugovora je u korist pribavioca. tako i u unutrašnjem pravu. već od slučaja. to može biti neko vremensko razdoblje kojim se može odrediti važenje međunarodnog ugovora ili nekog odnosa. dalja prodaja) padaju. kupovina pod uslovom da kupac dobije kredit). pravo prelazi na pribavioca. poklanja se kuća. 2. potestativan je onaj uslov koji zavisi od volje jednog od učesnika pravnog posla. a raspolaganja koja je vršio u međuvremenu konsolidovana su i postala konačna (dok prenosiočeva raspolaganja padaju). ili zavisi isključivo od volje nekog trećeg. kupuje se vozilo pod uslovom da kupac dobije novac na kladionici ili na lutriji. smatra se da ih nije ni bilo. ' Mješovit uslov jeste onaj koji. pravo se vraća prenosiocu. zavisno od toga da li nastupanje uslova zavisi od volje adresata (potestativni) ili ne zavisi od njegove volje (kauzalni) ili i jedno i drugo (mješoviti uslovi). održaja). Prema pravnoj teoriji i pravnoj praksi. Pravo koje je predmet ugovora i dalje pripada prenosiocu (on je vlasnik. Već u fazi neizvjesnosti (u navedenom primjeru. s tim da se poklonoprimac oženi određenom djevojkom). a da se uopće i ne navodi određeni datum.. istovremeno. Prodavač (vlasnik) i dalje uživa stvar. ali može (kao imalac »eventualnog prava«. (Npr. najčešće se za rok veže neki datum na koji ističe važnost nekog međunarodnog ugovora. U međunarodnom pravu. 47 . Odložan ili suspenzivan uslov je onaj koji dejstva pravnog posla odlaže i njihovo nastupanje čini neizvjesnim (Npr. rok Rok (term. stečeno pravo se gubi.nije potrebno donositi novi upravni akt (ako se takav akt i donese. kao i raspolagati njime. Posao modifikovan raskidnim uslovom (npr. kako u međunarodnom. (Npr. za sve to vreme sticalac prava još nije titular samog prava. smatra se da posao nije ni bio zaključen. Pored ove podjele. zavisi od volje učesnika pravnog posla (nasljednika ili legatara) i volje nekog trećeg (ili objektivnih okolnosti).. Također. odnosno. prodaja sa pravom otkupa) proizvodi dejstva na koja je bio upravljen (pravo prelazi na pribavioca) i u tom pogledu nema neizvjesnosti. Postoji.). on ima deklarativno dejstvo). raspolaganja koja je u međuvremenu vršio prenosilac važe. (Npr. ili da dobije naslijede). a akti raspolaganja koje je on u međuvremenu činio konsoliduju se i važe. ostvarenje odložnog uslova ima povratno dejstvo. mješovite uslove.. Ostvarenjem uslova (u navedenom primjeru. Kao što vidimo. samo je njihova sudbina neizvjesna i zavisi od toga da li će se uslov ostvariti ili ne. Ukoliko ne dođe do ostvarenja odložnog uslova (u navedenom primjeru. s tim što se u času stipuliranja ne zna se kada će ugovor stupiti na snagu. ako ne bude odobren kredit).. otac poklanja automobil sinu pod uslovom da odustane od ženidbe). ali je neizvjesno da li će ta dejstva opstati. terme. pribaviočevi akti raspolaganja (npr. a može preduzimati i akte raspolaganja. da će ugovor biti na snazi dvadeset godina. konsoliduju se (bez obzira na savjesnost trećeg).. što se ogleda u slijedećim pravilima: (a) ugovor važi odmah po zaključenju i nijedna stranka se ne može jednostrano povući. (c) akti raspolaganja učinjeni od strane prenosioca padaju. boravak itd. odobrenjem kredita) pravni posao proizvodi dejstva na koja je bio upravljen. starateljstvo. dok još nije odlučeno o kreditu) stranke su vezane ugovorom.. »prava u začetku«) preduzimati radnje za očuvanje prava (npr. te se nijedna ne može jednostavno povući. povjerilac).). Rok postoji i primjenjuje se. također. frist). samo je sudbina ovih akata neizvjesna i zavisi od ostvarenja uslova. mandat. (Npr. je dodatak upravnom aktu koji je jako sličan uslovu. Kauzalan je onaj uslov koji ne zavisi od volje ni jedne ni druge strane. da ako se uslov ostvari. da li su definitivna. dok raspolaganja pribavioca ne važe. postoji podjela na: potestativne. ili da mu bude odobren kredit koji je tražio. kauzalne. prekinuti rok zasta-relosti odn. te ga ne može vršiti (upotrebljavati stvar. Prema tome. odnosno.

127 Postavlja se pitanje. prava i obaveze prestaju. ali izvršenje ili neizvršenje te radnje nije vezano sa pravnim dejstvom upravnog akta. osim subjektivnih razloga koji se ispoljavaju jačom voljom organa javne uprave. rokovima se modifikuju redovna dejstva pravnog posla koja se odnose za određeni protek vremena za koji je vezan nastanak ili prestanak nekog upravno-pravnog odnosa. Ako lice ne izvrši određeni nalog. nesporno je da uslovi koji važe za nastanak upravnog akta. 36. ali se od njega razlikuje po time što ne nastaje po pravu (ipso jure) nego je. dejstvo pravnog akta. a raskidni uslov postoji kada se izda odobrenje za građenje na rok od l (jedne) godine. šta dovodi do prestanka upravnog akta. potrebno izdati posebno rješenje (novo rješenje) kojim se utvrđuje opozivanje ranijeg pojedinačnog upravnog akta. odnosno. ili tek počinje dejstvo upravnog akta (suspenzivni uslov). prije svega. vidimo da se voljni faktor državnog organa i institucije koja raspolaže javnim ovlaštenjima ispoljava kao subjektivan kriterij za izdavanje upravnog akta. Na taj način. (Npr. Na koje načine prestaje važenje upravnog akta? Važenjem pojedinačnog upravnog akta proizilaze posljedice za subjekte upravno-pravnog odnosa koje se manifestuju u stvaranju prava i izvršavanju obaveza. koji razlozi do toga dovode? Da bismo dali odgovor na ovo pitanje. da bi se primijenio. Iz svega. 4. zahvaljujući. rješenje ne prestaje da važi. 2 . da se licu isplati suma nakon 6 (šest) mjeseci. upravnom pravu predstavljaju protek vremena čijim nastupanjem pravni posao počinje da proizvodi pravno dejstvo (odložni rok) ili prestaje da proizvodi pravno dejstvo (raskidni rok).. U tom. pa tek onda definisati uslove za njegov nestanak. činjenici da upravni akt nastaje djelatnošću organa javne uprave (jednostranost) koja je izraz njegove jače volje (autoritativnost). suspenzivni uslov postoji u slučaju kada se upravnim aktom nalaže. nisu isti onim koji važe za njegov prestanak. odnosno. nalog (namet. kod prestanka upravnopravnog odnosa. odnosno. pa u tom roku lice ne započne sa izgradnjom). ali to ne znači da prestaju pravne posljedice koje je akt proizveo. dok uslovi ne moraju uvijek nastupiti. Ovaj je dodatak veoma sličan raskidnom sulovu. odnosno prije čijeg isticanja se ona ne može preduzeti. Kad sve ovo imamo u vidu. možemo zaključiti da je prestanak važenja upravnog akta vezan za slijedeće razloge: • Upotreba ovlašćenja i izvršenjem obaveze iz upravnog akta. Nasuprot tome. • Odricanjem od ovlaščenja ili propuštanjem određenog roka. tada prestaje da važi pojedinačni upravni akt (raskidni rok). Onog momenta kada prestane važenje upravnog akta. modus) Nalog je takav dodatak upravnom aktu kojim se stranci nalaže da izvrši određenu radnju. • Nastupanjem raskidnog uslova. Stoga. pak.Rokovi u unutrašnjem. s obzirom da oni predstavljaju određen vremenski razmak u kojem se neka procesna radnja može preduzeti. postoje i neki objektivni razlozi koji mogu dovesti do prestanka važenja upravnog akta. uslov i nalog izazivaju različite pravne posljedice. pa pokušati pronaći neku korelaciju između ovih dviju relacija. Zahvaljujući rokovima. pridržaj opoziva Pridržaj opoziva predstavlja dodatak upravnom aktu kojim se određuje da će se akt opozvati u slučaju kada nastupe određene okolnosti. Razlika između uslova i roka je u tome što kod roka ne postoji neizvjesnost u pogledu nastupanja događaja. moramo se na trenutak prisjetiti na uslove koji su vezani za nastanak upravnog akta. raskidnog roka. Primjena rokova u upravnom postupku. nego organ javne uprave ima pravo da pristupi prinudnom izvršenju naloga. Pri tome. smislu. jer razlozi sigurno nastupaju. veoma je značajna. posebno. ili. 3. neophodno je u svakom momentu imati u vidu obilježja upravnog akta.

) b) Nastupanjem raskidnog uslova. jer je njeno subjektivno pravo građenja prestalo izgradnjom za koju je dobijeno odobrenje za građenje. c) Odricanjem od ovlaščenja ili propuštanjem određenog roka. isključivo. Odricanje od određenog prava (ovlašćenja) može biti izričito ili prećutno. Upravni akt prestaje da važi i nastupanjem raskidnog uslova.. također. prestanak važenja upravnog akta upotrebom ovlaščenja. raskidnog roka. na osnovu takvog upravnog akta više ne može izgraditi još jedan objekat. rješenje o davanju urbanističke saglasnosti prestaje da važi godinu dana od dana izdavanja ukoliko stranka u tom roku nije dobila odobrenje za građenje. Nakon isteka roka koji je određen u upravnom aktu to pravo prestaje. kada upravni akt prestane da važi nastupanjem raskidnog roka. Mada ovo pravo može prestati i zbog nekih drugih razloga koji. to je iz razloga što se radi o ličnim pravima koja su neprenosiva. ako se radi o strogo ličnim ovlaščenjima i dužnostima. (Npr. To 47 . Radi se o strogo ličnim pravima koja su neprenosiva i vezana su. jer je stalna socijalna pomoć isplaćivana dok porodica nuije stekla neki stalni izvor primanja. smrću lica na čije ime je izdato odobrenje. odobrenje za posjedovanje oružja vezano je za svojstva određene ličnosti koja ne moraju biti i svojstva njegovog najbližeg srodnika. upravni akt prestaje kada stranka dobrovoljno postupi po njemu. primjenu akta kojim je neko stekao pravo građenja stambeno-poslovnog objekta. odnosno.).• Smrću adresata kao nosioca strogo ličnih prava i obaveza. vezan je za postupanje. Stranka. prestaće važiti ukoliko se neko od članova porodičnog domaćinstva zaposli i porodica stekne stalni izvor prihoda. U ovom slučaju nastupio je raskidni uslov. odnosno. odnosno. • Donošenjem suprotnog akta. • Propašću stvari. Smrt je faktička činjenica prestanka života čovjeka. za čovjekovu ličnost. Kao što smo napomenuli. čime on gubi svoju pravnu sposobnost kao i druga svojstva koja mu kao subjektu prava (nosiocu prava i obaveza) pripadaju. stranka gubi prava koja su joj proizillazila iz upravnog akta.. rješenje kojim je nekom licu utvrđeno pravo na novčanu naknadu za vrijeme privremene nezaposlenosti. • Stavljanjem van snage upravnog akta (poništavanjem. (Npr. prestaje važenje pojedinačnog upravnog akta. raskidnog roka. odnosno. odnosno.. (Npr...). Također. U drugom slučaju. imaju za posljedicu prestanak važenja upravnog akta. Upotrebom ovlašćenja koje je sadržano u pojedinačnom upravnom aktu (konzumiranjem subjektivnih prava iz upravno-pravnog odnosa koji je nastao upravnim aktom). a najduže za period od godinu dana. kada stranka izvrši plaćanje poreza koji joj je određen rješenjem poreskog organa. (Npr.). oglašavanjem ništavim i ukidanjem).) d) Smrću adresata kao nosioca strogo ličnih prava i obaveza. rješenje kojim se nekom licu dodjeljuje stalna socijalna pomoć u vidu novčane naknade zbog toga što njegova porodica nema nikakvih sredstava za izdržavanje. a samim tim i akt prestaje da važi. (Npr. (Npr. tada taj akt prestaje da važi. držanje i nošenje oružja. prestaje važenje upravnog akta i to pravo je neprenosivo na njegove nasljednike. a samim tim prestaje pravno važenje i upravnog akta kojim je ono bilo ustanovljeno. Upravni akt koji sadrži ovlaščenje prestaje da važi ako se to lice odrekne tog ovlaščenja ili se njime ne posluži u određenom roku. u vezi sa prestankom važenja pojedinačnog upravnog akta izvršenjem obaveze sadržane. a) Upotreba ovlašćenja i izvršenje obaveze ik pojedinačnog upravnog akta. prestaje istekom toga roka. radi se proteku vremena koje je određeno u aktu u kojem stranka ima neko subjektivno pravo ili pravno ovlaštenje. takvo jedno strogo lično pravo jeste rješenje kojim nadležni državni organ dozvoljava nekom licu nabavku. Upravni akt prestaje da važi smrću adresata. Bez obzira o kakvom odricanju se radi. izvršenjem obaveze (dužnosti) sadržane u aktu. • Donošenjem zakona kojim se zabranjuje vršenje određene djelatnosti.

jer ono ima za posljedicu njegovo stavljanje van snage (poništenje ili ukidanje).). da raniji zakoni i opći akti (opće norme). čime prestaju sve pravne posljedice koje je akt proizveo od momenta njegovog donošenja (ex tune). U slučaju poništavanja ili oglašavanja rješenja ništavim. zadržavaju se sve pravne posljedice koje su nastupile do momenta stavljanja akta van snage (ex nunc).). prema činjeničnim i pravnim okolnostima koje su bile od utiacaja na njegov nastanak. oglašavanjem ništavim i ukidanjem) Upravni akt prestaje da važi kada ga nadležni organ stavi van snage. ukoliko od njenog postojanja zavisi postojanje pravnog odnosa. (Npr. ako je otac bio. zavisno od toga da li se ovlašćenja pravnog subjekta odnose na drugog pravnog subjekta (građanin. također. obavezi ili pravnom interesu subjekata kao učesnika u postupku povodom nekog pravnog objekta. To ne znači opozivanje upravnog akta.. Promjena činjeničnih okolnosti. tj. tada će.. g) Donošenjem suprotnog akta. dok u slučaju ukidanja upravnog akta. njegovo pravno važenje prestaje propašću te stvari. f) Stavljanjem van snage upravnog akta (poništavanjem. oglasi ništavim. nego ti razlozi mogu biti vezani takvim promjenama činjeničmnih i pravnih okolnosti. što znači da oni nemaju povratnu snagu. „suprotni" (kontrarni) akt kojim se. sada. djeluju pro futuro i na njih se može primijeniti pravno pravilo: lex prospicit non respicit (zakon gleda unaprijed. podoban za nošenje oružja. upravni akt će prestati da važi. Pravna snaga suprotnog upravnog akta. na osnovu objektivnog prava (prava u objektivnom smislu). pa se istovremeno proglašavaju ukinutim i sva rješenja koja su bila donesena u vršenju takve. autoritet organa javne uprave. sama po sebi. a ukoliko nosilac djelatnosti ne nebavi drugo. e) Propašću stvari Ako je upravni akt donesen povodom neke stvari. Propast stvari predstavlja faktičku činjenicu i. ipak. obaveza se može sastojati u činjenju ili trpljenju. po svojim osobinama. pa vozilo bude uništeno u saobraćajnoj nezgodui. može biti privatno ili javno. Smatramo kako nije sporno. Kao što znamo subjektivno pravo predstavlja ovlašćenje subjekta prava da na osnovu pozitivno-pravne norme. a ne unazad). Upravni akt može prestati kada se zakonom zabrani vršenje određene djelatnosti. Upravni akt može prestati u slučaju kada organ javne uprave donese tzv. nije takav da može samostalno stvarati razloge i uslove za donošenje suprotnog akta. Oni 2 . donošenjem novog akta od strane upravnog organa mijenja upravnopravni odnos koji je ranijim aktom bio uspostavljen. ostvari neko pravo na pravnom objektu129 Sljedsrveno tome. ne znači da i njegov sin ima ista svojstva koja se traže za izdavanje odobrenja. Samim tim. institucije koja raspolaže javnim ovlaštenjima. pravno lice itd). ili se odnose na državu kao nosioca suverene vlasti. u načelu. stvara situaciju kojom prestaje jedan pravni odnos koji je ranije postojao. ili ukine. Do toga može doći u slučaju kada se promijene činjenične ili pravne okiolnosti koje su bile od uticaja za donošenje ranijeg akta koji prestaje da važi.130 Nije moguće donošenje suprotnog upravnog akta od strane organa javne uprave. zbog kojih zakon dozvoljava donošenje suprotnog upravnog akta. fizičko lice.znači. a materalizuje se donošenjem upravnog akta kojim se rješava o pravu. ne ovlašćuje organe uprave da povlače raniji upravni akt bez jasnih razloga na koje upućuje suprotni upravni akt. njenom propašću taj pravni odnos biti doveden u pitanje. Očigledno. što je opet vezano za ljudske radnje. bilo da ga poništi. zabranjene djelatnosti. ako nadležni organ upravnim aktom odobri obavljanje javnog taxi prevoza. a uspostavlja se novi. Upravno-pravni odnos koji nastaje jačom voljom državnog organa. odnosno. prestaje i važenje ranijeg upravnog akta. Subjektivno pravo. ono prestaje da važi od momenta njegovog donošenja. h) Donošenjem zakona kojim se zabranjuje vršenje određene djelatnosti. nezavisno od postojanja propisa koji takvo što omogućava.

Prema stepenu nezakonitosti. i c) da su činjenice pogrešno ili nepotpuno utvrđene. ali to ne ne znači da oni zbog toga moraju obavezno biti stavljeni van snage. odnosno. mogu biti poništeni. a i sadržinski ispravan akt postao bi nezakonit zbog neke sitne. ako se protiv njih blagovremeno ne upotrijebi neko pravno sredstvo (redovno ili vanredno). ii) prekoračenje ovlaščenja. Razlozi oborivosti upravnih akata koji mogu biti teže i lakše prirode dijele se: • formalno-pravne razloge i • materijalno-pravne razloge Formalno-pravni razlozi su: i) nenadležnost. ili se takvo sredstvo upotrijebi. nezakoniti upravni akti dijele se na: a) rušljive i b) ništave upravne akte. Koji su to nezakoniti upravni akti? Polazeći od načela zakonitosti kao jednog od najvažnijih i osnovnih načela rada državnih organa uprave. Kad bi se i takva greška uzela u obzir zapalo bi se u preveliki formalizam. Pri tom je naročito potrebno praviti razliku između bitnih i nebitnih grešaka. beznačajne formalne greške. oni mogu ostati na snazi ako se takva provjera ne učini ili. bilo materijalni.). Materijalno-pravni razlozi kao što su: i) povreda materijalnog prava. b) da navedeno činjenično stanje ne pokriva ono što zakon (pravni propis) traži za konkretan slučaj. u pitanju je najteža vrsta grešaka koje se mogu pojaviti u radu upravnih organa i institucija koje raspolažu javnim ovlaštenjima prilikom donošenja upravnih akata. To su akti koji sadrže pravne greške koje ih čine nezakonitim.ureduju određene upravno-pravne odnose koji će nastati nakon što zakon stupi na pravnu snagu. ali se ne uspije upravni akt staviti van snage. Zbog zadržavanja svoje pravne snage ovi akti postaju pravosnažni i neoborivi. 1. Jedna ili više pravnih povreda u aktima koje mogu. iii) nedostaci u vezi sa organom javne uprave koji donosi upravni akt. ali i ne moraju dovesti do njihovog stavljanja van snage mora prethoditi zvanična provjera od strane nadležnog organa. Nezakoniti su oni upravni pojedinačni akti u kojima je povrijeđen. ili da ono što se navodi kao činjenično stanje ne odgovara faktičnom stanju stvari. odnosno. zabrana uvoza žive stoke i sl. 37. bilo formalni (procesni) zakon ili drugi na zakonu zasnovani pravni propis. zabrana obavljanja djelatnosti uzgoja peradi radi sprečavanja širenja zarazne bolesti. 3. kao i greška u postupku donošenja kojih upravnog akta ili postupka sprovođenja njegovog izvršenja. netačno prikazane. a) Rušljivi (oborivi) upravni akti Upravni akti koji sadrže određene nedostatke. 2. Greška u činjeničnom stanju Greška u činjeničnom stanju može biti trojaka: a) da u aktu u kome je zbog obaveze obrazloženja trebalo navesti činjenično stanje. upravni akti moraju biti zakoniti. dobijaju status zakonitih upravnih akata. To znači da u njima mora biti pravilno primijenjen materijalni zakon. Stoga. Nezakonitost u rušljivim upravnim aktima može biti u vidu lakših ili manje teških povreda zakona. Formalno pravni razlozi U pitanju je formalna greška koja se tiče samog akta. to nije uopće učinjeno. Nebitna greška jeste ona koja očigledno ne utiče na sadržinu akta. Povreda materijalne sadržine zakona (pravnog propisa) 47 . Nesumnjivo. ili da je iz utvrđenih činjenica izveden pogrešan zaključak o čitavom činjeničnom stanju. Poslije isdteka roka u kojem se njihova rušljivost može isticati i u kojem se oni mogu uklanjati zbog sadržine nezakonitosti. te da moraju biti doneseni po zakonom predviđenom postupku. (Npr. ali koji nisu takve prirode da predstavljaju povrede zakona koje povlače ništavost. zloupotreba ovlaščenja. ii) nedostatak ovlaščenja službenog lica..

odnosno. a na koje rješenje stranka nije naknadno izričito ili prešutno pristala i vi) koje sadrži nepravilnost koja je po nekoj izričitoj zakonskoj odredbi predviđena kao razlog ništavosti.to su takvi materijalni akti kojima organi uprave bilježe razne pojave. Ostali materijalni akti uprave. oborivi nezakoniti upravni akti mogu se napadati i poništavati u instancionom postupku (povodom žalbe). 1) Dokumentovanje . Oglašavanje rješenja ništavim vrši se deklarativnim upravnim aktom i to u bilo kojem stadiju upravnog postupka. Zašto je upravni akt ništavan? To su takvi upravni akti koji sadrže bitne nedostatke koji predstavljaju najteže povrede pravnih pravila. od momenta kada je donesen upravni akt koji se oglašava ništavim. ove kate možemo podijeliti u dvije osnovne grupe i to: a) akte evidencije i b) uvjerenja. ali da ga pogrešno protumači. Dimitrijević navodi. iii) rješenje čije izvršenje uopće nije moguće. P. U pitanju su povrede načela zakonitosti koji dovode do nemogućnosti osnaženja upravnih akata. ili primijeni propis koji se nije mogao ili nije smio primijeniti.nedostaci koji su specijalnim zakonskim propisima predviđeni kao osnovi ništavosti i 2. da su bitni nedostaci u upravnom aktu «l.nenadležnost organa». ii) rješenje koje bi svojim izvršenjem moglo prouzrokovati neko djelo kažnjivo po krivičnom zakonu. u upravno-sudskom postupku.nenadležnost organa». s tim što bez ikakvog roka. te vanrednim pravnim sredstvima. odnosno iz stvari o kojima se uopće ne može rješavati u upravnom postupku. bez obzira na protek vremena. svojstva. Potvrda zakona može biti u tome: a) da donosilac akta uopće ne primijeni određeni propis koji je trebalo primijeniti (iz neznanja ili namjerno). i b) da uzme u obzir ispravan propis. 3) Primanje izjava i 4. svojstvima i činjenicama. bilo po službenoj dužnosti. Oglašavanje upravnog akta ništavim provodi se. odnosno. odnosno. b) Ništavi upravni akti To su takvi upravni akti koji sadrže bitne nedostatke koji predstavljaju najteže povrede pravnih pravila. konvalidacije. ii) ako je došlo kao posljedica krivičnog djela iii) ako se rješenje zasniva na presudi donesenoj u krivičnom postupku ili privrednom prestupu. Dimirrijević navodi. bez obzira na protek vremena. radi stavljanja van snage oborivih upravnih akata u zakonu postoji rok za njihovu upotrebu. v) koje je donio organ bez prethodnog zahtjeva stranke. a) Aktima evidencije smatraju se materijalne radnje uprave kojima se evidentiraju (vrši upis) određeni podaci u evidencijama koje je organ uprave dužan uredno voditi.Tu je akt po svojoj sadržind nezakonit. Bez obzira na inicijativu za uklanjanje ništavih upravnih akata iz pravnog prometa.P. Rušljivi.nedostaci koji su specijalnim zakonskim propisima predviđeni kao osnovi ništavosti i 2. iv) ako se rješenje zasniva na nekom prethodnom pitanju koje je riješeno pravosnažno drugačije od strane nadležnog organa. Kako se dijele materijalni akti? Najrealnija je podjela materijalnih akata ona koja ih dijeli na četiri grupe i to: 1. druge činjenice i pružaju podatke o tim pojavama. neko rušljivo rješenje može biti obarano vanrednim pravnim sredstvima u slijedećim slučajevima: i) u slučaju obnove postupka zbog toga što je rješenje doneseno na podlozi lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka. 2 . 39. ZUP navodi pet slučajeva ništavosti rješenja i to: i) rješenje koje je u upravnom postupku doneseno iz stvari koje spadaju u sudsku nadležnost. Stoga. Obavještavanje. 38. bilo po prijedlogu stranke. U pitanju su povrede načela zakonitosti koji dovode do nemogućnosti osnaženja upravnih akata. Kod vanrednih pravnih sredstava.ex tune. Dokumentovanje. ti. Stoga. 2. vještaka. da su bitni nedostaci u upravnom aktu «l. konvalidacije. oglašavanje uvijek djeluje unatrag . U užem smislu. a presuda je ukinuta. u materijalne radnje dokumentovanja spada evidentiranje činjenica i vođenje propisanih evidencija.

41. 47 . ne radi se o upravnim aktima.očigledno evidentiranje je formalizovana upravna radnja koja predstavlja realni akt. kao što su evidencije koje se vode u matičnim knjigama rođenih. kao što su: a) ona uvjerenja koja se izdaju na osnovu javnih evidencija (činjenice upisane u njih smatraju se tačnim. o potvrdi akata koji su doneseni u cilju da zamjenjuju zakon. odnosno koje se utvrde u postupku. treba da ispunjava slijedeća dva uslova: a) da ga je izdao nadležni organ.presumpcija. Primanje izjava uvijek se javlja u vezi sa izvrašavanjem neke obaveze. 4) Ostali materijalni akti uprave . a ne poništava se. poništiti. Dakle. poništavanja i obustavljanja od izvršenja podzakonskih akata.to je treća kategorija materijalnih akata uprave. u tom slučaju. podzakonski akt ostaje na snazi. očigledno je da se akti obavještavanja. Za ratifikaciju akta (u pravilu: u ustavu) određen je rok i ako podzakonski akt nije podnesen na ratifikaciju u predviđenom roku. u pravilu. odnosno.predstavlja drugu grupu materijalnih akata uprave. 2) Obavještavanje . Bez obzira o kojim materijalnim aktima uprave se radilo. knjigama državljana itd. Bez obzira što evidencije vodi državni organ uprave i što se na osnovu njih izdaju uvjerenja o činjenicama o kojim se vodi evidencija.Potpuna ratifikacija se odnosi na akt u cjelini. odn. dostavljanje akata zainteresovanim licima.). jesu ona koja se izdaju nakon vođenja postupka i utvrđivanja činjenica na osnovu kojih se izdaje uvjerenje. To su takve radnje organa uprave putem kojih se obavještavaju zaintersovana lica o raznim činjenicama ili pravnim aktima (npr. promijeniti.Ratifikacija može biti parcijalna i potpuna. Da bi jedno uvjerenje predstavljalo vjerodostojan dokaz o onome što tvrdi. prijava smrti. Ova pozivanja radi primanja izjava mogu biti generalna (npr. Tu spadaju i potvrde kojima se ovjeravaju potpisi. i jedni i drugi predstavljaju akte koji se sastoje u pružanju podataka o činjenicama o kojima se vodi evidencija. i b) da se odnosi na ono o čemu taj organ vodi službenu evidenciju. prijava rođenja. (Npr. Kada je podnesen. 40.). kada se radi o ratifikaciji uredaba sa zakonskom snagom. jer oni ne stvaraju normu. aplikacije i dr. savjetovanja. Podzakonski akti koji se donose radi primjene ili izvršenja zakona. 3) Primanje izjava . poziv za podnošenje poreskih prijava. a parcijalna ratifikacija samo na dijelove akta. samo prva vrsta uvjerenja imaju svojstvo tačnosti i istinitosti. ZUP poznaje dvije vrste uvjerenja i drugih isprava. certifikati.. U njih spadaju Ijekarska uvjerenja koje izdaju zdravstvene ustanove. poučavanja.umrlih i vjenčanih lica. Ne ratifikovani dio akta se. samo ukida. Ovdje se radi o takvoj djelatnosti uprave gdje ona prima spolja izjave zaintersovanih lica (npr. ili pak i neke odredbe ustava. vjenčanje. poreska prijava itd. nego organ čiji se akt dopunjuje ima pravo ukidanja. akata više pravne snage.U ostale materijalne akte uprave spadaju svi oni akti koji se javljaju kao rezultat rada organa državne uprave i institucija koje raspolažu javnim ovlaštenjima. o objavljivanju propisa u službenim glasilima. niti izazivaju neposredni pravni učinak. To je zakonska oboriva pretpostavka . vođenje propisanih evidencija u koje se evidentiraju promjene u vezi sa građanskim stanjima. tj. Šta je to neopozivost upravnog akta? Akt se ne može opozvati. b) Uvjerenja vjerodostojne činjenice iz evidencija koje se vode os strane državnog organa uprave.. b) druga vrsta uvjerenja. poziv za regrutaciju) i individualna (poziv za zdravstvenu kontrolu jednog lica). ne podnose se na ratifikaciju. Radi se. slanje opomena. davanje obavještenja strankama u toku upravnog postupka. on gubi pravnu snagu. Na koji način se vrši ratifikacija podzakonskih akata? Ratifikacija predstavlja potvrdu podzakonskog akta od strane predstavničkog tijela. a predstavničko tijelo ga ne razmotri. javljaju kao materijalne operacije u radu svih organa uprave. rukopisi i prepisi. Ratifikacija ne mijenja prirodu podzakonskog akta.

Sam organ ne može više iznova rješavati upravnu stvar. odnosno. stranka ne može više upotrebljavati pravna sredstva kojima bi vršila pobijanje upravnog akta. To bi stvorilo koliziju pravnih učinaka zakona na snazi. njegovu vezanost tim aktom. donošenjem suprotnog upravnog akta na osnovu promijenjenih pravnih okolnosti. • materijalnu pravosnažnost Materijalna pravosnažnost upravnog akta . dakle. odnosno. 44. Konačnost upravnog akta? Pozitivno pravo određuje konačnost akta kao svojstvo u odnosu na akt protiv kojeg nema redovnog pravnog sredstva. tek pošto je postao formalno pravosnažan. odnosno. istih upravno-pravnih odnosa. ima za cilj zaštitu položaja javnog interesa koji je iz nekih razloga došao u pitanje djelovanjem postojeće pravne norme. ograničiti opozivanje akta od strane organa koji ga je donio. Dejstva promjene činjeničnih okolnosti na pravne akte? Obavezno dejstvo prethodnog upravnog akta kojim je pravosnažno regulisan određeni upravni odnos. odnosno. Na taj način. kod upravnog akta najvažnije je spriječiti. odnosno. primjene clausule rebus sic stantibus. kao suština pravosnažnosti razlikuje: • formalnu pravosnažnost Formalna pravosnažnost upravnog akta . predstavlja svojstvo pravnog akta da se ne može stavljati van snage zbog njegove eventualne nezakonitosti. Donošenje novog zakona ili općeg akta koje stvara novu promijenjenu okolnost za postojeći upravni akt. odnosno. To će se dogoditi onog momenta kada sadržina prethodnog upravnog akta ne bude odgovarala novim pravnim okolnostima koje nastanu donošenjem opće pravne norme. Stvorio bi se dualizam propisa iz ranijeg i sadašnjeg perioda koji bi neravnopravno tretirao upravne odnose u pogledu istih pravnih stvari. bili bi istovremeno potpuno različito regulirani. za postupak donošenja upravnog akta. To je procesno pravni institut. a koji je donesen po ranijem zakonu. ipak. odnosno. mada su i jedan i drugi procesno-pravni institut vezani za okončanje upravnog postupka. Akt može postati materijalno pravosnažan.podrazumijeva nepobojnost akta od strane stranke. Razlike. bila bi spriječena pravna snaga zakona koji je kasnije donesen. Koje vrste pravosnažnosti razlikujemo? Pravosnažnost.). jer bi se inače konačnost time izjednačila sa pojmom formalne pravosnažnosti. odnosno. zakona ili drugog općeg akta na osnovu zakona. Neopozivost upravnog akta. kod državnih upravnih organa i institucija koje raspolažu javnim ovlaštenjima). u međuvremenu stupio na snagu. Ipak je pojam pravosnažanosti nekako preciznije određen procesno-pravni 2 . Pojam konačnosti upravnog akta se veoma često izjednačava sa pojmom njegove formalne pravosnažnosti. donošenje novog propisa. nakon što je stranka iscrpila pravna sredstva (redovna) za njegovo stavljanje van snage ili ih nije iskoristila u određenom roku. bio bi suprotan upravnom aktu o obavljanju identične djelatnosti u sadašnjim uslovima koje propisuje novi zakon koji je. upravni akt kojim je izdato odobrenje za obavljanje određene djelatnosti. Pravosnažnost treba razlikovati od izvrsnosti i konačnosti akta. (Npr. Nikada se ne mijenjaju pravne okolnosti s ciljem da djeluju prema nekom pojedincu.podrazumijeva neopozivost akta od strane organa.42. Ona predstavlja kompromis između načela zakonitosti i načela pravne sigurnosti stranke.. Ponovno ispitivanje zakonitosti pravosnažnog upravnog akta vrši se isključivo samo vanrednim pravnim sredstvima čije postojanje predstavlja ograničavanje načela pravosnažnosti. Da se to ne bi dogodilo. Stoga. može se mijenjati zavisno od izmjene pravnih okolnosti. odnosno izmjene pravne norme koja omogućava donošenje suprotnog upravnog akta. Pod konačnim upravnim aktom podrazumijeva se akt u kojem je predmet definitivno (konačno) riješen u upravnom postupku (tj.uvijek stvara novu pravnu situaciju drugačiju od prethodne u kojoj je egzistirao raniji upravni akt. u pravilu. Opstankom ranijeg akta. dakle. de facto bi se onemogućila dalju egzistencija ranije donesenog pravosnažnog upravnog akta. 43. identični upravno-pravni odnosi. postoje.

47 . Također. ali to ne znači da do njega uvijek dolazi na kraju kada se akt više ne može pobijati redovnim ili vanrednim pravnim sredstvima. pa je stranka propustila rok za žalbu. Odredbe pozitivnog prava (Član 12. ali samo nakon što je drugostepeni organ odlučivao o žalbi. Zaključak je da izvršnost upravnog akta znači da se neki akt može izvršiti. odnosno. To je slučaj kada je protiv drugostepenog upravnog akta isključena mogućnost pokretanja upravnog spora. prema kojim žalba dolazi u obzir prije podnošenja tužbe. dok institut pravosnažnosti. osim žalbe. kojim su stranci nametnute neke obaveze. ili izmijeniti samo u slučajevima koji su ovim ili drugim zakonom izričito predviđeni. Drugi put su to drugostepeni akti.institut i smatramo da se ne može miješati sa konačnošću. 2. ako žalba nije izjavljena. kao i nakon drugostepenog akta. možemo izvući zaključak. bilo završetka postupka po žalbi (drugostepenog upravnog postupka). iako su i jedan i drugi. pravni izrazi. Međutim. dostavljanjem takvog rješenja stranci. bilo nakon završetka prvostepenog upravnog postupka. rješenje protiv kojeg je izjavljena žalba o kojoj je drugostepeni organ donio svoju odluku. Iz svega. Dakle. za izmjenjivost upravnih akata. osim u slučaju kada ona nije dopuštena. pri čemu se uvijek ima u vidu izvršenje prinudnim putem.koji su to akti. Kada upravni akt postaje izvršiv? Pozitivne odredbe određuju momente izvršenja upravnih akta (rješenja i zaključaka). prije svega. Na pitanje . Izvršnost upravnog akta? Ukoliko stranka ne postupi po aktu svojevoljno. Ksao što smo vidjeli. izvrsnost je institut kod kojeg do izražaja dolazi ponašanje organa i stranke u upravnom postupanju. može se poništiti. pojedini autori daju različite odgovore. konačan upravni akt je onaj akt protiv kojeg ne postoji redovno pravno sredstvo njegovog mijenjanja. nakon prvostepenog upravnog akta. institut konačnosti upravnog akta tretira žalbu samo kao redovan pravni lijek za izmjenu upravnog akta. danom dostavljanja drugostepenog rješenja stranci. pa se upravni akt može izvršiti prije nego je postao konačan. suočiće se sa legitimnom prinudom državne vlasti koja se ispoljava u izvršenju pravne norme koja je sadržana u upravnom aktu. imajući u vidu da ona može nastupiti i. svojim odredbama utvrđuje kada nastupa svojstvo izvrsnosti upravnog akta: (1) Rješenje doneseno u upravnom postupku postaje izvršno u prvostepenom i u drugostepenom postupku. bilo da je žalba odbijena ili odbačena Kao što vidimo. Izvršenja se javlja kao posljednja faza postupanja državnih organa. izvrsnost nastupa prije konačnosti. (2) Prvostepeno rješenje postaje izvršno: • istekom roka za žalbu. obavezno obuhvata i podnošenje tužbe u upravnom sporu. pravilo je da se izvršava samo i konačan upravni akt. Kao i ostali instituti upravnog prava koji se odnose na svojstva upravnog akta. ukinuti.158 Nekada su to prvostepeni upravni akti. ZUP-a). a kojim je stranka stekla određena prava. kad je stranka propustila rok za ulaganje žalbe. 45. Dakle. konačnost upravnog akta određuju kao »rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti redovno pravno sredstvo (žalba) u upravnom postupku (konačno rješenje). u pravilu. Ono znači da je upravni akt stekao takvo svojstvo koje mu omogućava faktičku provedbu dispozitiva putem izvršenja. konačnost može nastupiti istovremeno sa pravosnažnošću upravnih akata. Institut izvrsnosti nije uvijek unaprijed hijerarhijski određen iza instituta konačnosti i pravosnažnosti. ako je žalba bila dozvoljena. kada protiv njih žalba nije dopuštena. odnosno. ali u slučaju kada žalba nema suspenzivno dejstvo. konačan upravni akt je: 1. konačnost upravnog akta javlja. 46. prije pravosnažnosti iz razloga što su se stranke u postupku dužne pridržavati redoslijeda postupanja u primjeni pravnih sredstava. onaj na koji nije izjavljena žalba (ako žalba nije dozvoljena ili. da konačnost upravnog akta može nastupiti. pod određenim uslovima.

2. postane izvršno. (4) Ako je u rješenju određeno da se radnja koja je predmet izvršenja može izvršiti u ostavljenom roku.• dostavom stranci. staratelji ako se radi o djetetu čiji su roditelji nepoznati ili nisu živi. uspostavljanje i vođenje evidencija o ličnom statusu građana i 2.166 Dijete može imati prezime jednog ili oba roditelja. a) Lično ime Lično ime spada u lična prava građana (sui generis). ako žalba nije dopuštena. pa sve do mnogih drugih propisa regionalnog ili nacionalnog dometa. Lično ime je pravo svakog čovjeka. Također. zakonodavstvo Bosne i Hercegovine usvojilo je šesnaest međunarodnih konvencija koje su sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine. mijenjanje osnovnih elemenata ličnog statusa statusa građana u vezi ličnog imena. Između ostalog. odnosno. i 3. U slučaju vođenja krivičnog postupka. kao i svi ostali poslovi u vezi sa ličnim imenom. a ukoliko je dijete starije od 10 godina neophodna je i saglasnost djeteta. (6) Ako se rješenje odnosi na dvije ili više stranaka koje u postupku učestvujusa istovjetnim zahtjevima. a u slučaju razvoda braka. Navedite poslove u vezi sa ličnim statusom građana? Poslovi koje državni organi uprave obavljaju u vezi sa ličnim statusom građana obuhvataju: 1. a određuju ga njegovi roditelji. preko Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Kod promjene imena. utvrđeni su «Porodičnim zakonom». bračni drugovi određuju prezime djeteta sporazumno. utvrđena su brojnim međunarodnim ugovorima. 48. Rješenjem ostavljeni rok za izvršenje rješenja. počevši od Univerzalne (Opće) deklaracije o ljudskim pravima koja u sebi sadrži cijeli katalog osnovnih ljudskih prava i sloboda. Svaki građanin dužan je služiti se svojimm imenom u pravnom saobraćaju. propisani rok od 15 dana za izvršenje počinje da teče od dana kad rješenje. • dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija. Upravo. žalba koju podnese bilo koja od tih stranaka spriječava izvrsnost rješenja. b) Državljanstvo i državljanski status 2 . Rješenje o promjeni ličnog imena donosi organ uprave. ukoliko je u pitanju maloljetnik. ne može se tražiti njegovo izvršenje". rješenje postaje izvršno istekom tog roka. u smislu st. rješenje postaje izvršnou roku od 15 dana od dana donošenja rješenja. državljanstva i evidencija o matičnim knjigama. radi vlastite identifikacije. ne može se vršiti promjena ličnog imena dok krivični postupak traje. a korištenje imena je njegova dužnost. odnosno. Lični status građana? Ljudska prava su univerzalna kategorija i kao takva. imanentna su svakom čovjeku. Čovjek dobija svoje lično ime odmah nakon rođenja. (3) Drugostepeno rješenje kojim je izmjenjeno prvostepeno rješenje postaje izvršno kad se dostavi stranci. a način dodjele imena. ovog člana. (5) Izvršenje se može sprovesti i na osnovu zaključenog poravnanja. ali samo protiv osobe koja je učestvovala u zaključivanju poravnanja. (7) Nakon isteka roka od 5 godina od dana kad je rješenje postalo izvršno. zbog toga što ljudska prava zahtijevaju stvarnu zaštitu i što predstavljaju osnovnu karakteristiku demokratije u državi. što djeluju erga omnes. u roku od dva mjeseca može se sporazumno odrediti ime djeteta ukoliko nije biklo određeno. • dostavom stranci. prihvaćena je i Evropska Konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda koja se u BiH zakonodavstvu direktno primjenjuje. Upravo zato. 47. Ime se sastoji od imena i prezimena. svaki čovjek ima potpuno pravo na ispunjenje svojih ljudskih prava. Ako rješenjem nije određen rok za izvršenje radnje. neopohodan je sporazum roditelja. ako žalba ne odgađa izvršenje. Kao što vidimo. skupa sa njenim protokolima. i ima pravnu snagu veću od svih naših zakona.

stranaca i 3. njemu su dostupna sva građanska. npr. unitarnoj državi u kojoj postoji jedna organizacija vlasti ustanovljava se jedno državljanstvo. Pravni odnos koji se uspostavlja državljanstvom može biti različit.). Kao pravna celina. Staatsangehorigkeit) je veza između čovjeka i države. Činjenica o vezanosti čovjeka i države determinirajuća je za prava i dužnosti državljana u skladu s njenim poretkom. U jedinstvenoj. Kao pravni odnos. uglavnom. državljanstvo predstavlja skup pravnih normi kojim se regulišu odnosi između države i državljana. lice ima odgovarajuće obaveze i formalno-pravno. državljanstvo se ispoljilo kao javno-pravna veza pripadnosti pojedinca određenoj državi. odnosno. kao pravni odnos 1. nationalite. zavisno od uspostavljenog državnog uređenja. primarno. 47 . Međunarodnopravni poredak neće priznati sticanje državljanstva po zakonima jedne države ako osoba o kojoj se radi još nije izgubila državljanstvo druge države. ono je kao što vidimo odavno i predmmet izučavanja meduunarodnog prava. ima pravo na državljanstvo. što znači da je stvaranje takvih lica zabranjeno. države mogu pojedinačna pitanja državljanstva uređivati dvostranim ili višestranim ugovorima sa drugim državama. a tek kasnije u posebnim zakonima o državljanstvu. Na osnovu njega. Mada je državljanstvo. odnosno. stvar unutrašnjeg prava i unutrašnjeg odnosa države prema državljanima. kao pravni odnos između države i pojedinca može se izraziti kao odnos u svojstvu: 1. Pravila koja se tiču državljanstva ureduju pitanja sticanja i gubljenja državljanstva. Norme o državljanstvu bile su. Da bi izbjegle apatridiju.nationalitv.167 S druge strane. konfederacija. jedno FBIH i drugo RS-a. ali i u međunarodnom pravu. Kasnije su norme o državljanstvu. U odnosu između fizičkog lica i suverene države. kao pravna cjelina i 2. 2. zasniva se upravo na činjenici da je određeni pojedinac državljanin određene države i kada se nalazi izvan granica svoje države. tek podkraj XVIII i početkom XIX stoljeća. međunarodno pravo postavlja okvire koje unutrašnje pravo ne smije prijeći jer bi time bile prekršene međunarodnopravne obaveze države i učinjen međunarodni delikt. arhiva i dugova iz 1983. ali tako da se ukupnom primjenom svih tih zakona ne smije dovoditi u pitanje državljanstvo lica koje su ga imale. Postalo je predmet detaljnog regulisanja u nacionalnim zakonodavstvima. konvencije donete u Montevideu 1933.170 Taj status. politčka i ekonomsko-socijalna prava u toj državi. Državljanstvo se u teoriji shvata na dva načina i to. personalne i realne unije. državljana. kakve su ranije postojale. najčešće sadržane u građanskim zakonicima pojedinih država. -Haška konvencija od 1930. Na teritoriji na kojoj su nastale tzv. Konvencija o državljanstvu udate žene od 1957. kao: 1. ("Bečka konvencija iz 1983. nove države (države sljednice) slobodne su uređivati pitanja državljanstva svojih državljana donošenjem vlastitih zakona. kao i sva druga pitanja koja se za njega mogu vezati i zakonom urediti. stvorila veoma jasna pravila o državljanstvu kao supranacionalnoj kategoriji. 2. Kodeks Bustamante od 1928. i dr. postoji državljanstvo federacije i državljanstvo federalnih jedinica. Svaki pojedinac na području države koja je promijenila suverenitet. Lica bez državljanstva (apatride) ne poznaje ni unutrašnje ni međunarodno pravo. bile sadržane u dvostranim i višestranim međunarodnim ugovorima. bez obzira da li trenutno u njoj boravi ili se nalazi na stranoj teritoriji. državljanstvo se shvata u javno-pravnom smislu kao odnos između fizičkog lica (državljanina) i suverene države na osnovu kojeg to lice ima određen status. Ukupnost vlasti što je država vrši nad svojim državljanima (tzv. Da li državljani BiH posjeduju jedno ili dva državljanstva? BIH državljani posjeduju 2 državljanstva. Na osnovu državljanstva određuje se pravni položaj državljanina u unutrašnjem. 49. lica bez državljanstva (apatridi).). Na tim osnovama je Bečka konvencija o sukcesiji država u vezi državne imovine. u složenoj državi kakve su danas federalne države.Državljanstvo (citizenship . Iako je državljanstvo institut unutrašnjeg prava (ustavnog i upravnog). personalna suverenost). (takvi su ugovori.

a prestaje na osnovu određenih načina prestanka prestanka. Međunarodno pravo ne dozvoljava ni jednoj državi da strancima uskrati prava kao što su sklapanje braka. 4. Auslander) su sva ona fizička lica koja nisu državljani države u kojoj borave. Danas je položaj državljana uređen zakonom i u formalnopravnom smislu. svako lice (fizičko ili pravno). onda potpadaju pod vlast organa te države. U tom slučaju. kombinovani način sticanja državljnstva. godine. u sadržajnom smislu i svom etimološkom određenju. Načini sticanja državljanstva mogu biti dvojaki: 1. a ako oni borave na njenoj teritoriji. Koji su to osnovni načini sticanja državljanstva? Državljanstvo kao pravni odnos između fizičkog lica i suverene države stiče se na osnovu određenih načina sticanja državljanstva. To su lica koje borave na teritoriji jodne države. Najviše su na njihov položaj uticala pravila običajnog prava o tzv. udruženjima. U njemu su bila sadržana tri temeljna svojstva: sloboda. Važno je naglasiti da ni jedna država nema obavezu primiti strance na svoje područje. prema kojem se državljanstvo može se steći na pet osnovnih načina: 1. e'tranger. Prilikom boravka u državu svoga odredišta stranac mora imati važeću putnu ispravu (pasoš). sticanje vlasništva itd. 52. Također. bilo iz razloga što nisu stekli državljanstvo u momentu svog rođenja. osnovni i 2. dopunski. pravnim licima . Još u rimskom pravu postojao je pojam civis Romanus koji je.Državljani su fizička lica koja su pravno vezana za određenu državu iz čega za njih proizilaze određena posebna prava i dužnosti. Patria . bez+lat. Tko su lica bez državljanstva? Apatridi (grčki. bio kompatibilan sa današnjem shvatanjem pojma državljanina (državljankse). bilo zbog toga što su ga izgubili. i Konvencija o smanjenju slučajeva apatrida iz 1961. po porijeklu (ius sanguinis). Obično se dozvoljava boravak strancima kao turistima na teritoriji jedne države u trajanju od tri došest mjeseci. usvojenjem i 2 . a državljani su neke druge države. 50. a-ne. do godinu dana. Konvencija o državljanstvu udate žene iz 1957. odnosno. Državljanima su dostupna sva politička. država može zabraniti strancima da ulaze na njenu teritoriji.domovina) su lica bez državljanstva. a u nekim slučajevima posjedovati i odobren ulazak u zemlju (viza). državljani su osnovni pravni i politički subjekti u državi/društvu i javljaju se kao nosioci prava i obaveza u pravnom prometu sa vlastitom državom i njenim subjektima (fizičkim licima. zaključenje građanskih ugovora. Propisima o državljanstvu pojedinih država najčešće je u primjeni tzv. stranac uživa diplomatsku zaštitu u državi u kojoj se nalazi. naturalizacijom. po rođenju (ius soli). bilo da se radi o domaćem državljaninu ili strancuz ima pravo da se ravnopravno pojavi prud sudskim i drugim državnim organima radi ostvarenja svojih prava. Njih ni jedna država ne smatra svojim državljanima niti strancima. 2. 51. građanska i ekonomskosocijalna prava. bez obzira da li se nalaze na njenoj teritoriji ili u inostranstvu. a nisu stekli novo od neke druge države. građanima.. dozvoliti im da ograničeno u njoj borave. organizacijama i dr. javnim preduzećima.). Na pravni položaj lica bez državljanstva primjenjuju se odredbe Konvencije o pravnom položaju lica bez državljanstva iz 1954. Nakon francuske revolucije dolazi do transformacije individuuma čovjeka. u građanina i u državljanina. odnosno. Tko su stranci? Stranci (foreigner-alien.ustanovama i privrednim društvima. »međunarodnom minimalnom standardu«. Položaj i prava stranaca nisu jednoobrazno uređena u međunarodnoj pravnoj praksi. također.. građanska prava i pripadnost porodici. 3.

odnosno. Prvi je bio prema državljanstvu oca (klasični ius sanguinis).da poznaje jedan od jezika koji se kao službeni govore u državi državljanstva koje stiče . 54. a slučaj pod rednim brojem d) podrazumijeva sticanje državljanstva od rođenja djeteta ipunjenjem postavljenih uslova i ovakav način ima pravno djelovanje ex tune. 53. a dijete je rođeno u toj državi. ukoliko bi ono bilo lice bez državljanstva. Nekada su postojala dva oblika ovog načina sticanja državljanstva. dijete će steći državljanstvo one države na čijoj teritoriji je rođeno. a jedan roditelj mu je državljanin. predstavlja način sticanja državljanstva koji postoji po međunarodnom pravu. U pojedinimm državamma postoji tzv. u drugoj državi. državljane druge države. 2) Sticanje državljanstva rođenjem na teritoriji određene države (ius soli) Ako su oba roditelja djeteta nepoznata ili su bez državljanstva.5. Koje evidencije o ličnom statusu državljana poznajemo? Državni organi uprave.. . oduzimanjem državljanstva i po međunarodnim ugovorima. . a dijete je rođeno u inostranstvu.da mu nije izrečena mjera sigurnosti protjerivanja iz države državljanstva u pitanju.pored normativne djelatnosti i djelatnosti izdavanja upravnih akata. pozakonjenje i drugi. Osim pobrojanih načina sticanja državljanstva. .U odnosu na porijeklo. na osnovu usvojenih konvencija o državljanstvu. b) ako je jedan roditelj državljanin jedne države. 3. bez obzira na mjesto rođenja djeteta. Slučajevi sticanja državljanstva nabrojani od a-c. 3) Sticanje državljanstva usvojenjem Usvajanjem se stiče državljanstvo jedne države lica koje je mlađe od 18 godina. 2) da ima stalno mjesto boravka u državi čije državljanstvo prima. predstavlja osnov sticanja državljanstva za strance. 1) Sticanje državljanstva po porijeklu (ius sanguinis). «olakšana naturalizacija« koja podrazumijeva sticanje državljanstva ukoliko je strani državljenin imao zaključen brak sa državljaninom države čije državljanstvo stiče određeno lice u neprkidnom trajanju od određeni broj godina i ukoliko se odrekao ranijeg državljanstva. 5) Sticanje državljanstva na osnovu međunarodnih ugovora Sticanje državljanstva na osnovu međunarodnih ugovora.da ima navršene određene godine života. Na taj način zastupljen je teritorijalni princip ius soli. po sili zakona (kada lice stekne državljanstvo neke druge države). 4) Sticanje državljanstva prirodenjem (naturalizacijom) Prirodenjem (naturalizacija). podrazumijevaju da se državljanstvo stiče po sili zakona (ex lege). One se odnose na poslove izdavanja materijalnih akata. odnosno.da se odrekne ranijeg državljanstva. d) dijete je rođeno u inostranstvu. otpustom iz državljanstva. Na koji način prestaje državljanstvo? Državljnstvo prestaje na neki od slijedećih načina: 1. državljanstvo se može steći u slučaju: a) ako su oba roditelja u trenutku rođenja djeteta državljani jedne države. pod uslovom da se do određene godine života: 1) upiše u knjigu državljana države iz koje mu je roditelj. odnosno. 4. 2. na osnovu medunarodnih ugovora. odricanjem od državljanstva. a koje je usvojio državljanin države koja dodjeljuje državljanstvo. Na ovaj način stečeno državljanstvo može prestati ukoliko se do navršene određene dobi života djeteta utvrdi strano državljanstvo njegovih roditelja. Uslovi su: . akata 47 . vrše i uprane radnje.da nije pravosnažno osuđeno za izvršenje krivičnog djela na kaznu u određenomm vremmenskom trajanju. a nakon toga nastalo je državljanstvo po porijeklu oba roditelja (ius sanguinis novijeg tipa). c) ako je jedan roditelj državljanin jedne države. u nekim državama gdje važi princip neravnopravnosti muškarca i žene i neravnopravnosti bračnog i vanbračnog djeteta pojavljuju se kao dopunski načini sticanja državljanstva i udaja.

Pod evidencijama o ličnom statusu građana podrazumijevamo: 1. prebivalište i adresa. državljanstvo. c) usvojenjem. evidencije o državljanstvu. mjesto rođenja. odnosno. službena lica. u matičnu knjigu umrlih se upisuju i lični podaci umrlog. državljanstvo. Sve ove knjige su jedinstvene za svaki entitet ponaosob. uredu. Matične knjige se vode u dva primjerka. godina. mjesto rođenja. pa stoga postoje tri vrste ovih knjiga i to: a) matične knjige rođenih. II) Evidencija o državljanstvu U matične knjige rođenih lica upisuje se državljanstvo kada se utvrdi da to lice ispunjava zakonske uslove za sticanje državljanstva određene države po osnovu: a) porijekla. prestanak usvojenja. mjesec i godina rođenja. prebivalište i adresa stana. Ove matične knjige vode se na teritoriji države. starateljstvo. Činjenica smrti se prijavljuje matičnom uredu mjesta u kojem je smrt nastupila. pozakonjenje. rok upisa je 24 sata). bračno stanmje. ime i prezime roditelja bračnih drugova. Jedan primjerak koji se naziva IZVORNIK čuva se u matičnom. Određivanje imena rođenog djeteta mora se izvršiti u roku od dva mjeseca. kao i mjesto smrti. nestankom i proghlašavanjem nestalog lica za umrlo itd. usvojenje. promjena imena i prezimena. adresa. dan mjesec i godina rođenja. Naknadno se upisuje: priznavanje i utvrđivanje očinstva-materinstva. dan mjesec i godina rođenja. b) matične knjige vjenčanih U njih se upisuju činjenice koje su vezane za zaključenje braka (ime i prezime. novčanim I) 2 . b) rođenjem na teritoriji BiH. Također. Potvrdu o smrti izdaje Ijekar koji je konstatovao smrt. Matične knjige U matične knjige se upisuju lična stanja u odnosu na rođenje. promjena državljanstva i smrt. kao što su: oglašavanje braka nepostojećim. matične knjige i 2. c) matične knjige umrlih Osim činjenice o smrti. bračna stanja. Također. kao i u njenim diplommatsko-konzularnimm predstavništvima Državljanstvo po osnovu naturalizacije se vodi u u matičnim knjigama koje se čuvaju u MUP-u. poništenje braka i prestanak braka razvodom. Rok za upis rođenog u matičnu knjigu iznosi 15 dana od dana rođenja djeteta (za mrtvo dijete. čas. Državnu imovinu čini pravo svojine na dobrima od opšteg interesa. mjesto rođenja. u matične knjige vjenčanih se upisuju podaci o prevvstanku braka. Oni doprinose radu uprave tako što doprinose ostvarivanju prava i vršenju obaveza posrednim putem. mjesec. To su knjige koje sadrže evidencije u koje se upisuju: ime i prezime djeteta. podaci u vezi sa promjenom imena nekog od bračnih drugova. Smrt koja je nastala u saobraćajnoj nezgodi prijavljuje se matičnom uredu gdje se umrli sahranjuje.koji nisu upravni akti. One sadrže lične podatke o činjenicama koje su vezane za sva lica koja se upisuju u javne evidencije čije vođenje je regulisano zakonom i podzakonskim aktom. državljanstvo. smrću. spol. dobrima u općoj upotrebi. vjenčanje i smrt. datum i mjesto rođenja oba roditelja. dan i sat. a drugi primjerak jeste KOPIJA i ona se čuva u prostorijama MUP-u. Jedan od načina vršenja materijalnih radnji jeste i vođenje evidencija o ličnom statusu građana koju vode organi državne uprave. prirodnim bogatstvima. na nepokretnim i pokretnim stvarima. 55. u matičnu knjigu umrlih se upisjuju promjene bračnog stanja. a uvjerenje o državljanstvu izdaje organ koji vodi matične knjige rođenih. dan. spol. Šta je to državna imovina? Nastanak države i njen historijski razvoj opredjeljuju prirodu i način nastanka državnog vlasništva. Radi se o evidencijama čije je vođenje obavezno. ime i prezime i prebivalište svjedoka. prebivalište.

57. ograde itd. hartijama od vrijednosti i drugim imovinskim pravima (stvarna. To je institut koji je sadržan u unutrašnjim pravnim porecima gotovo svih država koji označava prisilno i zakonom uređeno oduzimanje nekretnina u privatnoj svojini od strane države u općem. nastojala je eksproprijaciju tumačiti kao nekakvu prinudnu kupoprodaju nekretnina. Dobra u opštoj upotrebi su van pravnog prometa i ne mogu biti u privatnoj svojini. odnosno. s druge strane. s jedne strane i eksproprijata. Sa gledišta imovinskog prava državna imovina bila je i ostala produkt stvarnih i upravno-pravnih odnosa. To 47 . zasadi. Za razliku od službenosti koja se ustanovljava na zemljištu i zgradi na neodređeno vrijeme. zapravo. 56. pri čemu prijašnji vlasnik. odnosno. javnom interesu. ima karakter satisfakciju oduzetu nekretninu. U pitanju je društveno-ekonomski i pravni pojam kojeg poznaje i međunarodno pravo.sredstvima. radi o zamjeni jedne imovine drugom. eksproprijacija kao oblik ograničavanja svojinskog prava na nekretninamam. Medunarodno-pravna dopustivost eksproprijacije tumači se i opravdava time što se. karakter društvenih odnosa bio je određen monopolom državne sile koja je štitila sredstva za proizvodnju. državni organi te države (Act of state doktrina). građansko-pravnih lica.iz + proprius . zakup kao oblik nepotpune eksproprijacije može se ustanoviti samo na zemljištu i to na određeno vrijeme. u skladu sa zakonom. sticanjem vlasništva na nekoj drugoj nekretnini. ima privatno-pravni karakter ako se ima u vidu da se zahtjev za isplatu pravične naknade. U svom nastanku ui razvoju. Korisnik stiče pravo koriščenja nepokretnosti u svrhu radi koje je eksproprijacija izvršena. obligaciona i intelektualna prava). nepotpuna ili djelimična eksproprijacija a) Potpuna eksproprijacija Potpuna eksproprijacija je ona kojom se uspostavlja državno vlasništvo na eksproprisanoj nekretnini. Osim što eksproprijacija podrazumijeva upravno-pravni odnos između države i eksproprijanta kao korisnika eksproprijacije. građana. što se na taj način podstiče društveno-ekonomski razvoj političko-teritorijalne zajednice. Kasnije se ispostavilo da se eksproprijacija javlja kao upravno-pravni odnos između organa javne vlasti i eksproprijata. Vrste eksproprijacije? U teoriji postoji podjela eksproprijacije na dvije osnovne vrste i to: 1. transformacija vlasništva na privatnoj imovini i imovinskim pravima na osnovu akata vlasti u jednoj državi predstavlja akt slobodne volje o kojem odlučuju. Uspostavlja se službenost na nekretnini za određeno vrijeme. Šta je to eksproprijacija? Eksproprijacija (novolat. objekti. ona znači i svojevrrnu promjenu vlasničko-pravnih odnosa između države. Potpuna eksproprijacija uvijek obuhvata sve ono što se na nekretnini nalazi. što se na taj način osigurava zaštita osnovnih ljudskih prava. nasadi. ex . expropriatio. jedan dio savremene pravne nauke i doktrine smatra neophodnim iz dva razlogha. kao što su zgrade. društvenopolitičkih organizacija i udruženja građana (građanska svojina). bilo da se radi o domaćem državljaninu ili strancu. Prvi razlog je. Davanje pravične naknade (Just compensatiori) za eksproprisanu (izvlaštenu) nepokretnu imovinu. Po njemu.vlastit) predstavlja upravnopravni način sticanja državne imovine. Starija pravna teorija. isključivo. odnosno. od lat. odnosno imalac prava na nekretninama. ukoliko posebnim zakonom nije drugačije određeno. nego se ustanovljava ograničavanje prava vlasništva. pravnog posla ili na drugi način. prestaje biti njenim titularom uz određenu pravičnu novčanu naknadu ili. a drugi je. Ostala državna imovina može preći u privatnu svojinu na osnovu odluke nadležnog organa. potpuna i 2. kao i ona koja se steknu u skladu sa zakonom iz javnih prihoda koji pripadaju državi. b) Nepotpuna eksproprijacija Nepotpuna eksproprijacija predstavlja takav oblik sticanja nekretnine kod koje ne dolazi do promjene vlanišrva na eksproprisanoj nepokretnosti. U određenom smislu. naročito ona civilistička. kao svojevrsnu obavezu (obligatio sui generis).

Ovo je najčešći način na koji se utvrđuje opći interes za izgradnju objekata na zemljištu koje je predmet eksproprijacije. tek pošto općinsko vijeće na sjednici. postupak određivanje naknade za nekretnine. podaci koji se odnose na vlasnika nekretnine za koju se predlaže provođenje postupka eksproprijacije i podaci o objektu za koji je utvrđen opći interes. a na obrazložen prijedlog korisnika eksproprijacije donese rješenje da je izgradnja na određenom zemljištu od općeg interesa i da se može pristupiti eksproprijaciji. odlukom. Tako ustanovljen zakup kod nepotpune eksproprijacije može trajati najduže pet godina. nakon što je utvrđen opći interes. 58. polaganje qevovoda (vodovoda i kanalizacije) i si. utvrđivanje općeg (javnog) interesa. upravnim sporom se ne prekida postupak eksproprijacije. postupak eksproprijacije provodi se kroz tri međuzavisne faze i to: 1. a smatra se da je opći interes utvrđen u slijedećim slučajevima: a) ako je akt o izgradnji objekta donijelo predstavničko tijelo ili vlada.može biti u slučaju podizanja postrojenja polaganja raznih vrsta kablova (PTT. uredbom. Ovo rješenje predstavlja upravni akt protiv kojeg se ne može izjaviti žalba ali se može pokrenuti upravni spor. prijedlog za eksproprijaciju podnosi nadležni općinski javni pravobranilac. Postupak eksproprijacije? Provođenje postupka eksproprijacije započinje podnošenjem prijedloga od strane korisnika eksproprijacije nadležnom općinskom organu uprave. općinski organ uprave nadležan za imovinsko-pravne poslove obavještava vlasnika nepokrenosti da je podnesen prijedlog za eksproprijaciju njegove nekretnine i poziva ga da se izjasni o činjenicama u vezi sa eksproprijacijom. prijedlog za eksproprijaciju se može podnijeti u roku od dvije godine od dana donošenja rješenja kojim je utvrđen opći insteres. eksproprijacija se može predložiti. zakonom. Ako je opći isnteres utvrđen rješenjem općinskog vijeća. • Prijedlog za eksproprijaciju posnodi korisnik eksprorpijacije Prijedlog se podnosi općinskom organu uprave nadležnom za imovinsko-pravne poslove. U ime pravnih lica koje zastupa. b) Donošenje rješenja o eksproprijaciji Prijedlog za eksproprijaciju može se podnijeti tek pošto je prethodno utvrđen opći interes za izgradnju nekog objekta. c) ako je donesen regulacioni plan po propisanoj proceduri i koji je usvojen od strane predstavničkog organa nadležnog za njegovo usvajanje. 2. postupak donošenja rješenja o eksproprijaciji i 3. nekretninu koja je predmet eksproprijacije. TV). obrazovanje itd.178 Prije donošenja rješenja o eksproprijaciji.) b) opći interes se može utvrditi i posebnim aktom sdvih organa. međutim. kada je aktima nadležnih organa odlučeno o izgradnji objekata od interesa za te zajednice u čijoj djelatnosti je sadržan opći interes (zdravstvo. Uz prijedlog za eksproprijaciju dostavlja se rješenje o utvrđivanju općeg interesa. Dakle. rješenjem i si. d) opći interes za istraživanje prirodnog bogatstva utvrđuje se dozviolom nadležnog državnog organa. nadležni općinski organ će kao prethodno pitanje raspraviti (utvrditi) vlasničke odnose na nekretninama koje su predložene za eksproprijaciju. a) Utvrđivanje općeg interesa To je osnovni uslov za eksproprijaciju nekretnbine. sport. odnosno. Nakon toga. a sam prijedlog mora sadržavati podatke koji se odnose na predlagača. elektro. Nakon prijema prijedloga za eksproprijaciju. 2 . ili je izmijenjen postojeći regulacioni plan po istoj ' proceduri kakva je i procedura njegovog donošenja. U slučaju kada opći interes nije utvrđen ni na jedan od ovih načina. Taj akt sadrži podatke o objektu i zemljištu koje je špotrebno eksproprisati.

c) Naknada za eksproprisanu imovinu Osnovno je načelo Zakona o eksproprijaciji da vlasniku nekretnine pripada pravična naknada koju snosi korisnik eksproprijacije. pravičnu naknadu. Prava pravnog lica. eksproprisane stambene zgrade ili stana. objekta. . susvojinu ili na korišćenje. odnosno. odnosno. naknada odrediti u davanju drugog zemljišta. Zapisnik ima snagu izvršnog naslova. U tom smislu različito se tretira pitanje skidanja usjeva. dužan je bez odlaganja zakazati i održati usmenu raspravu za sporazzumno određivanje naknade za eksprorisanu nepokretnost (oblik. Vlasnik eksproprisane nepokretnosti (eksproprijat) ima pravo na tzv. ili u visini njihove građevinske vrijednosti. Ranijem vlasniku.• Rješenje o prijedlogu za eksproprijaciju donosi organ uprave za imovinsko-pravne poslove općine na čijem se području nalazi nepokretnost za koju se eksproprijacija predlaže. Za eksproprisano obradivo poljoprivredno zemljište zemljoradnika. Za oduzeta prava u pogledu zemljišta ili drugih prirodnih bogatstava. naknada se određuje davanjem u svojinu drugog odgovarajućeg zemljišta (osim kada korisnik eksproprijacije nema i ne može da pribavi takvo zemljište). • Korisnik eksproprijacije stiče pravo na posjed eksproprisane nepokrernosti danom nastupanja pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji ili danom koji je tim rješenjem određen. Naknada za eksproprisanu nepokretnost daje se u gotovom novcu. Prije donošenja rješenja. organizacije u pogledu nepokretnost! u državnoj svojini mogu se rješenjem opštinskog organa uprave nadležnog za imovinsko-pravne poslove oduzeti ili ograničiti i prenijeti na drugo pravno lice. pravno lice ima pravo na naknadu u visini koja je potrebna za kupovinu takve zgrade. koju plaća korisnik eksproprijacije (eksproprijant). a naknada u novcu se isplaćuje u roku od 15 dana od dana dostavljanja pravosnažnog rješenja kojim je određena naknada u novcu. odnosno. Za oduzeta prava u pogledu zgrada i drugih građevinskih objekata. Svrha isplate ove naknade jeste u tome da se kompenzuju posljedice provedene mjere. a ranijem korisniku eksproprisane poslovne prostorije korišćenje druge poslovne prostorije. kome je prihod od tog zemljišta uslov za egzistenciju. a ako su zemljište ili drugo prirodno bogatstvo uslovi rada. naknada službenosti itd. obavezno se mora saslušati vlasnik nepokrernosti koja je predmet eksproprijacije. Na taj način. Troškove postupka eksproprijacije snosi korisnik eksproprijacije. u zavisnosti od toga kako je došlo do građevinskog objekta i da li je on predstavljao uslov rada ili materijalnu osnovu pravnog lica. Opći interes za uzimanje ili ograničenje tih prava utvrđuje se na način koji je zakonom određen za eksproprijaciju nepokretnosti. visina nakande. a samim tim prestankomm korišćenja na nepokretnosti. a sporazum je postignut kada ga potpišu obe strane. na osnovu zakona. Ukoliko se ne postigne sporazum o naknadi u roku od 30 dana od dana 47 . pravno lice ima pravo na naknadu samo za uložena sredstva i rad. Poslije pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji. isplatom se nadoknađuje gubitak vrijednosti oduzete nekretnine i otklanjaju pogoršani uslovi života i rada ranijeg vlasnika koji su nastali prestankom prava vlasništva. zahtijevaju utvrđene potrebe planskog uređenja prostora ili izgradnja objekta od općeg značaja ili drugi zakonom određeni opći interesi (administrativni prenos). na naknadu kojom se osigurava da ti uslovi ne budu pogoršani. korisnik eksproprijacije dužan je prije rušenja obezbijediti korišćenje odgovarajućeg stana. samo ako to. općinski organ uprave za imovinskopravne poslove. ili u visini uloženih sredstava u sticanje i investicione održavanje. može se umjesto u novcu. rok). a koji ne može pasti prije pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji. Sporazumom stranaka naknada se može odrediti u vidu davanja druge nepokretnosti u svojinu. a uz određene sulove. o čemu se sačinjava zapisnik. korisniku.

u ratu upotreba privatne pokretne imovine za potrebe vođenja rata. Stoga je rekvizicija u odnosu na pokretne stvari isto ono što je za nepokretnost. jer on ukida privatnu svojinu određenog subjekta i istovremeno ustanovljava državnu svojinu na takvoj imovini. upravne akte (rješenja) za određena lica. To je jedan vid eksproprijacije kojim se ukidaju veliki zemljišni posjedi. Šta je to obavezni otkup? Ovaj vid sticanja državne imovine postojao je u periodu administrativnog socijalizma u Jugoslaviji nakon Drugog svjetskog rata. dok su ugovori imali samo nadopunjujući značaj. Obaveza otkupa nastaje donošenjem upravnog akta (rješenja). Šta je to konfiskacija? Konfiskacija nije redovni način nastanka državne svojine. Zenaid Đelmo (2007). jer se provodi kao posljedica izvršenja krivičnog djela. Sarajevo. zemljište prelazi u državnu svojinu kao posljedica socijalne revolucije. Zajedničko za sve načine nastanka državne svojine je bilo to što je bilo neophodno donijeti. Šta je to nacionalizacija? Nacionalizacija se razlikuje od konfiskacije po tome što je ona posljedica jedne privredno političke mjere i što se provodi u cilju jačanja državne svojine Provodi se upravilu sa naknadoma za nacionalizovanu imovinu.pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji naknadu će odrediti stvarno i mjesno nadležan općinski sud. akta koje je u konkretnom slučaju doneseno. 60. Dr. eksproprijacija. Šta je to rekvizicija? Rekvizicija je institut pretvaranja privatne imovine u državnu svojinu. odnosno. 61. Literatura: Materijal za odgovore na ispitna pitanja izuzet iz knjige dolje navedenog autora. 59. Rekviziciju sprovodi općinski organ uprave. jer je imovina postajala državna direktno na osnovu zakona. Fakultet za javnu upravu 2 . a mogu je sprovesti i starješine ranga komandanta bataljona ili višeg ranga. ali. Šta je to agrarna reforma? Prema agrarnoj reformi. obuhvatao je poljoprivredne proizvode. na osnovu zakona. „Upravno pravo i evropsko upravno pravo“. Uglavnom. a ne na osnovu rješenja. a ne konstitutivnog karaktera. 62. Svi akti su bili deklarativnog. Treba imati u vidu. koji za razliku od eksproprijacije podrazumijeva da se može provesti samo u odnosu na pokretne stvari. Provodi se izuzetno u određenim specifičnim prilikama kao što su u miru elementarne nepogode ili. 63. kao upravno-pravni način nastanka državne svojine na ovim stvarima. 1. da je kod eksproprijacije i rekvizije upravni akt je konstitutvnog .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful