Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerzitet u Sarajevu

Upravno pravo
Parcijalna pitanja i odgovori
student

Mart, 2010

1. Čemu služi upravno pravo? Radi ostvarivanja prava građana i zaštite javnog poretka značajno mjesto pripada upravnim postupovnim pravilima koja treba da znače daljnje oslanjanje na proceduralna pravila opceg upravnog postupka kojima se osigurava ostvarivanje prava i izvršavanje obaveza svih sudionika u radu organa javne vlasti. To doprinosi, da upravno djelovanje postane standarizovano i predvidivo, što smanjuje neizvjesnost i pravnu nesigurnost građana kao subjekata u njihovim odnosima sa Unijom, kao i odnosima sa državnim organima u državama članicama. 2. Na koliko nivoa se vrši odlučivanje u upravnom postupku u BiH? Sadašnji institucionalni okvir djelovanja javne uprave i njena efikasnost u zaštiti prava građana i zaštiti javnog interesa nije na zadovoljavajućem nivou. Njega su uslovile promjene političkog i teritorijalno-upravnog sistema u Bosni Hercegovim koje su isparcelisale odlučivanje u upravnom postupanju na čak na četiri različita nivoa (Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Distrikta Brčko). 3. Istorijski razvoj upravnog prava? Prva kodifikacija propisa iz domena upravnog prava izvršena je u Austriji 1925. godine, a nakon toga kodifikaciji su pristupile i mnoge druge zemlje. Kodifikaciju pravila upravnog prava Kraljevina Jugoslavija izvršila je 1930. godine kada je donijela Zakon o općem upravnom postupku. Mora se imati u vidu da je državna administracija, i sva javna uprava, u periodu nakon Drugog svjetskog rata, sve svoje snage angažovala na rješavanju problema efikasnosti i racionalnosti rada uprave. Također, istorija pamti začetke upravnog prava u Njemačkoj već od druge polovine XIX. stoljeća u vrijeme nastanka Hitlerovog III Rajha kada su se javili rudimentarni oblici uprave i upravnog postupka kojim su bila potpuno zanemarena subjektivna javna prava. Mnogo godina nakon Drugog svjetskog rata uprava je našla svoje mjesto u pravnim porecima Čehoslovačke, Italije, Španije, Poljske i drugih evropskih država. Zakon o općem upravnom postupku prestao se primjenjivati nakon Drugog svjetskog rata, donošenjem Zakona o prestanku važenja pravnih akata donijetih prije 06. aprila 1941. godine i, narednih deset godina (sve do 1951,. godine), Jugoslavija nije imala regulaciju mnogih pitanja iz oblasti društvenih odnosa kroz upravno postupanje i rad njenih državnih organa i organizacija. Godine 1956. donesen je zakon o općem Upravnom postupku SFRJ., a 1974. Izvršena njegova izmjena. Razvoju upravnog prava i daljnjem organizacijskom i funkcionalnom jačanju državne uprave znatno je doprinio nastanak nove naučne dscipline Nauke o upravi koja je bila izdvojena iz upravnog prava. 4. Etimološko (pojmovno) određenje upravnog prava? Pojam «Upravno pravo» usko je vezan za riječ "administracija" (lat. administratio), što znači upravljanje, uprava, upravna vlast, vlada, činovnistvo, službeništvo. Iz toga slijedi, da je njegovo etimološko određenje vezano za pravnu normu kojom se uređuje organizacija, krug djelovanja, postupak rada, način nadzora i odgovornosti onih subjekata koji vrše upravne djelatnosti iz razloga što se uprava javlja kao državna djelatnost nameće se zaključak da je upravo ona ta koja upravno pravo sadržajno određuje. Postoje dva gledišta pojma uprave koja je potrebno međusobno razlikovati, a to su: a) Funkcionalno ili materijalno shvatanje uprave,

2

Prema funkcionalnom ili materijalnom shvatanju uprave, upravu trebamo razumijeti u funkcionalnom smislu kao određenu djelatnost ili aktivnost državnih organa koja se ispoljava kroz vršenje određenih upravnih zadataka). Ovaj pojam uprave ispoljava se na dva načina i to kao: a) negativno određenje uprave i b) pozitivno ođredenje uprave. Negativno određenje uprave je ono koje polazi od uprave kao vrste državne djelatnosti u sistemu podjele vlasti. Nesporno, po ovom shvatanju uprava je sve ono što ne spada u zakonodavnu i sudsku vlast. Na drugoj strani, pozitivno određenje uprave polazi od definisanja, zadataka, koje uprava treba obaviti u regulisanju različitih oblasti društvenog života i rada. Uprava se po ovom gledištu ispoljava kao zasebni organizam ili aparat državne vlasti koji provodi određenu upravnu djelatnost koja je strogo određena. b) Organizacijsko ili formalno shvatanje uprave Organizacijsko ili formalno shvatanje uprave podrazumijeva organizacijski karakter koji ostvaruju državni organi u sistemu podjele vlasti. Uprava se određuje u zavisnosti od upravnih funkcija koje vrse državni organi, kao i od forme kroz koju oni djeluju. 5. Šta reguliraju propisi upravnog prava? Predmet upravnog prava kao normativne pravne nauke svakako su pravne norme, kao i odnosi koji iz njih ili povodom njihove primjene proizilaze. Da bi javna uprava mogla izvršiti svoj društveni zadatak i ispuniti ulogu koja joj u sistemu vlasti pripada, ona mora biti uređena nizom propisa kao sto su oni koji obuhvataju: a) organizaciju i nadležnost uprave; Organizaciju i nadležnost javne uprave, obuhvata prva grupa normi koja je vezana za propise kojima se uređuje organizacija javne uprave. Ona obuhvata postupak osnivanja, ustrojavanja i ukidanja organa uprave. U vezi sa organizacijom javne uprave treba istaći da se proučavaju propisi (norme) kojima se određuje način osnivanja i ukidanja organa, kao i organizacioni oblici javne uprave u našoj zemlji. To su norme koje ustanovljavaju prava, obaveze i funkcije organa uprave i službenih lica, podjela nadležnosti između pojedinih organizacionih jedinica, ovlašćenja organa da izdaju upravne akte. b) djelatnost državnih i drugih javnih organa kojom se stvaraju, mijenjaju ili ukidaju upravno-pravni odnosi; Druga grupa određuje formu i način djelatnosti javne uprave u različitim oblastima društvenog zivota i rada. Ovim pravilima regulišu se međusobni odnosi izmedu državnih i drugih organa javne uprave, kao i odnosi ovih organa prema samostalnim ustanovama, privrednim i društvenim organizacijama, kao i prema građanima. To su norme koje ustanovljavaju kako prava građana i pravnih lica na zaštitu njihovih prava i pravnih interesa, tako i njihove obaveze koje proizilaze iz rada državnih organa i institucija u vršenju upravne djelatnosti. Kao što vidimo, svakako najznačajnije mjesto u radu javne uprave zauzimaju upravnopravni odnosi. c) organizaciju i postupak u pogledu odgovornosti, zakonitosti i pravilnosti rada službenih lica u upravi, kao i u pogledu rada organa uprave i drugih drzavnih organa kad vrše poslove javne uprave; U treću grupu spadaju norme koje regulišu međusobne odnose izmedu predstavničkih organa i njihovih izvršnih organa, s jedne strane, i organa državne uprave, s druge strane, kao i odnose između pravosuđa (sudova) i organa državne uprave; odnose između javnog tužilastva i organa državne uprave; i odnose između organa uprave i samostalnih ustanova i organizacija. 6. Koji su to oblici upravnog djelovanja? Postoje dva oblika upravnog djelovanja:

47

a) Neposredno upravno djelovanje znači regulaciju kojom se ostvaruje primjena pravne norme na konkretan slučaj. Ono nastaje nezavisno od volje adresata na kojeg se odnosi. Za njegov nastanak nije važno postojanje spora između njegovih stranaka kao adresata sa suprotnim interesima, niti se zahtijeva posebno iniciranje postupka, odnosno, formalno podnošenje zahtjeva kao što je to slučaj u sudskom djelovanju. Djelatnost uprave se vezuje za adresata kao subjekta upravnog djelovanja nezavisno od njegove volje i manifestira se vrsenjem najrazličitijih aktivnosti upravnog organa, kao što je izdavanje različitih odobrenja u vidu rješenja, zabrane i sl, b) Posredno upravno djelovanje predstavlja takav vid društvene regulacije koja se vrši u interesu svih građana. Na taj način, akt uprave nije usmjeren na neki pojedinačni slučaj, nego je njim obuhvaćen najveći broj ljudi. Npr., javni poziv za opću vakcinaciju stanovništva usmjeren je na suzbijanje opasnosti od zaraznih bolesti. Zatim, unutrašnja organizacija i položaj državnih službenika treba da omogući jednak tretman svim građanima. Također, uređivanje pitanja koja se odnose na javnu sigurnost mora biti tako postavljeno da se svi građani u državi osjećaju sigurno itd. Kao što vidimo, posredno upravno djelovanje može biti ostvareno aktivnošću samo državnih organa, kada se radi o državnoj upravi, ali isto tako i aktivnočću drugih organa koji postoje radi zadovoljenja općeg ili javnog interesa, kada se radi o upravnoj djelatnosti koja postoji u okviru rada javnih službi. 7. Koje su to upravne djelatnosti državnih organa? Upravne djelatnosti državnih organa su: a) regulativna djelatnost, Organizacija kojom se ostvaruje regulativna djelatnost državnih organa pretpostavlja postojanje takvog sistema preko kojeg se neki dijelovi cjeline usklađuju i usmjeravaju radi postizanja cilja kojem služe. Stoga, sasvim je prihvatljiva definicija prema kojoj "organizacija je sistem regulisanja čiji je cilj usmjeravanje većeg broja nosilaca zadataka i njihovog rada na jedan glavni zadatak koji treba riješiti". Uspostavljanje regulacije preko normativnog sistema zahtjeva svjesni pristup onome što se želi. Zavisno od odnosa koji postoje u političkom sistemu, sistem regulacije u demokratskim državama mora polaziti od vrijednosti koje su iskustveno potvrđene kao kompatibilne životnim interesima većine članova društva. b) nadzorno-kontrolna djelatnost Ova vrsta djelatnosti podrazumijeva, takvu organizaciju u sistemu regulacije koja obično dolazi do izražaja u završnoj fazi postupanja uprave. Preko nadzorno-kontrolne djelatnosti uspostavlja se institucionalna pravna kontrola rada organa javnog poretka tako što kontrolu nad radom organa uprave vrše upravni kontrolni organi. Radi se o naknadnoj provjeri pravilnosti ponašanja organa javne uprave, državnih organa i organizacija koje raspolažu javnim ovlaštenjima. Upravna kontrola moze biti unutrašnjeg i vanjskog karaktera. Ako se radi o unutrašnjoj kontroli uprave, onda se ima u vidu kvalitet upravnog rada službenog lica koji je vršio neku upravnu djelatnost. S obzirom na inicijativu prema kojoj dolazi do vršenja nadzorno kontrolne djelatnosti, ona može biti ostvarena po službenoj dužnosti ili povodom žalbe. Kada se radi o tzv. vanjskoj kontroli uprave, tada se ona, u pravilu, ostvaruje od organa koji imaju naglašeniji političko nego pravni karakter. Vanjska kontrola uprave podrazumijeva kontrolu uprave od strane parlamenta, vlade, sudsku kontrolu uprave, kontrolu i nadzor uprave od strane ombudsmena i dr. c) represivna djelatnost. Organi uprave staraju se o izvršenju zakona i drugih propisa i vršenjem određenih nadzornih ovlaštenja do momenta, dok se njeni subjekti ponašaju u skladu sa zadanom normom. Represivna djelatnost uprave proizilazi iz same činjenice da ona izvršava i primjenjuje zakone. Kada uprava ne uspijeva ostvariti regulativnu funkciju koja je utvrđena primjenom propisa, tada ona autoritativno primjenjuje sankcije i druge mjere kojima se adresat prinuđava na ponašanje u skladu sa zadanom normom. Primjenjivanje prinude

2

Kanotonalne skupštine u Federaciji BiH. po vrsti društvenih odnosa koje reguliše u skladu sa ustavom. Možda je ipak najbolja sistematizacija izvora upravnog prava prema hijerarhiji pravnih akata. na: a) OPĆI AKTI PREDSTAVNIČKIH ORGANA Opce podzakonske pravne akte predstavničkih organa mogu donositi predstavnički organi u Bosni i Hercegovini različitih nivoa. Ustav u formalnom smislu određen je svojom arhitekturom. ustav je prvi i najvažniji pravni akt u državi i samim tim temeljni izvor prava sa kojim moraju biti usaglašeni svi ostali pravni akti niže pravne snage. organizacionu strukturu državnog uređenja. Nesumnjivo. Parlament Federacije Bosne i Hercegovine. Razlikuje se od ustava po određenim karakteristikama. Osirn predstavničkih organa lokalnog i gradskog nivoa. načinu izglasavanja itd. odnosno. posebno u Bosni Hercegovini iz razloga što predstavljaju okvir u kojem zakonodavac uređuje sva druga pitanja. To su takva pravila koja regulišu društvene odnose. budžet. predstavlja najznačajniji izvor prava. svi ostali organi mogu donositi opće pravne akte kao što su: l. a) Ustav . 3. Iza njega slijede zakoni. vlasti i javnih ovlaštenja državnih organa i drugih neautoritativnih organa organizacija. Ustavne odredbe se veoma rijetko neposredno primjenjuju u radu organa uprave. Izvori upravnog prava? Upravno pravo i dalje koristi opće izvore prava u formalnom smislu. deklaracije. b) Zakon . a to su ustvari opći pravni akti koji sadrže opće pravne norme kao pravila ponašanja. jer u tom slučaju izvore upravnog prava čine formalni izvori kod kojih je redoslijed utvrđen prema njihovoj pravnoj snazi koja je u direktnoj vezi sa položajem državnih organa u strukturi državne vlasti. Skupština Distrikta Brčko. kao i vršenje materijalnih operacija primjenom prinude. Ustav u materijalnom smislu određen je sadržinom pravnih normi. kao što su Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine. odnosno. osim u slučajevima kada dolazi do primjene određenih propisa u skladu sa ustavnim načelima. a prije svega. Skupštine opština u RS. odnosno. Ustav donosi poseban. koja su imperativna. ali koji u odnosu na njega ima mnogo veću primjenu. ili zakonodavan organ kao predstavničko tijelo. zakon.ustav. zatim podzakonski akti koji imaju manju pravnu snagu od zakona itd.Ustav kao opći akt najviše pravne snage s kojim moraju biti u saglasnosti svi ostali pravni akti. 2. odluke. Njegove odredbe su posredni izvor upravnog prava. 47 . Osnovna podjela zakona je na:. Gradska i općinska Vijeća u Federaciji BiH. ustavotvorni organ i po posebnom ustavotvornom postupku. proceduri donošenja. U skladu s tom podjelom razvrstani su i opci podzakonski akti koje oni donose. Ti organi su određeni položajem u hijerarhijskoj strukturi vlasti Bosne i Hercegovine kao predstavnički. 1. U pitanju su najšire apstraktno postavljene norme kojima se uređuje cjelokupna organizacija države. podzakonsk akt (autentična tumacenja. organi zakonodavne vlasti i. Pri tome je bitna. impersonalna. Pojam ustava određen je dvojako i to: a) u formalnom i b) u materijalnom smislu. prema vrsti i sastavu orgna koji ga donosi. 8. preporuke. pod upravnom djelatnošću uprave podrazumijeva se uprava u užem smislu u kojoj dolazi do izražaja neposredna primjena mjera prinude. rezolucije. 1. statut itd). kao izvršno-politički i upravni organi vlasti.To je opći pravni akt niže pravne snage od ustava. ali po posebnom postupku. i sadržina tih normi iz razloga što one čine ustav u materijalnom smislu. koja važe za budućnost i koja su sankcionisana državnim monopolom prinude. Dakle. Narodna skupština Republike Srpske. Na osnovu ovakvog redoslijeda izvora upravnog prava moguće je izvršiti njihovu podjelu prema organima koji su ovlašćeni za njihovo donošenje. pačak i sudskih organa nižeg nivoa odlučivanja. U formalnom smislu ustav sadrži najvažnije pravne norme koje se odnose na organizaciju organa državne vlasti.ispoljava se samo kao autoritativno pravno djelovanje uprave koje se ostvaruje putem imperijuma.

U pitanju je akt kojim predstavnički organ izražava svoje mišljenje o pitanjima iz određene oblasti. pogotovo što ustavne odredbe ne tretiraju položaj uprave u organizaciji vlasti. b) OPĆE AKTE IZVRSNO-POLITICKIH ORGANA Izvršno-politički i organi državne uprave u Bosni i Hercegovini mogu donositi podzakonske opće pravne (normativne) akte u skladu sa propisanim nadležnostima. autentičnost.zaključak je akt koji se donosi o pitanjima koja se tiču postupka u pojedinačnoj stvari. Autentično tumačenje donosi Dom i ono postaje sastavni dio zakona. ali se od njega razlikuje po pravnoj snazi. • zakone u matrerijalnom smislu.to je opći akt kojim se utvrđuje plan prihoda i rashoda u toku jedne budžetske godine. Bez obzira na sadržajni smisao njegovih odredbi. zakon se smatra najvaznijim pravnim izvorom upravnog prava u Bosni i Hercegovini.Preporuka je akt kojim se ukazuje na značaj određenih pitanja koja se odnose na provođenje zakona. jer je opći akt. U formalnom smislu.• zakone u formalnom smislu U formalnom smislu definicija zakona određena je formalnim karakteristikama i pravnom snagom koje nisu u korelaciji sa sadržinom koja je utvrđena zakonskim normama. Vijeće ministara BiH. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine. Najčešće se odluke donose kod imenovanja i razrješenja pojedinih funkcionera i rukovodnih radnika. Ona je opći pravni akt kao i zakon. 1. II) odluke . pa razlikujemo onaj pravni akt koji sadrži opće norme. zbog činjenice da preporuka može sadržavati određene sankcije kojima se adresati obavezuju na njeno poštivanje. Predsjedništvo BiH. drugog propisa. 2. 3. odnosno općeg akta. Naprimjer. Stoga preporuka u sebi sadrži određene političke stavove. kao i Vlada Republike Srpske i 4. V) preporuke . Organi državne uprave na svim nivoima (ministarstva. 2 . ali bez obzira na to. nema zapreka za njeno donošenje.odluka je akt kojim se rješavaju pitanja iz nadležnosti PSBiH. po postupku donošenja itd. Na prijedlog Predsjedništva Bosne i Hercegovine.). radi se tu o pitanjima koja se odnose na izvršenje zakona ili općeg akta niže pravne snage radi regulisanja rada. Međutim. deklaracije i rezolucije su kao politički akti obavezni za organe državne uprave. bez obzira na to kakva mu je forma. pa zakon ima apsolutni primat prema svim ostalim pravnim izvorima. službe za upravu. Parlamentarna skupština BiH svake godine usvaja budžet koji služi za pokriće izdataka neophodnih za izvršavanje nadležnosti zajedničkih institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine. U materijalnom smislu pojam zakona određuje se po sadržini akta. uredba se ne može nazvati zakonom. IV) rezolucije – iako nije izričito navedena u poslovniku PS BIH. tj. sekretarijati itd. izvornost i pravilan smisao nedovoljno jasne odredbe zakona i drugog propisa. Rezolucija sadrži načelno mišljenje o važnim pitanjima koja nemaju pravni karakter. uredba jeste zakon. VII) zaključke . s obzirom na njenu sadržinu. u materijalnom smislu. VI) budžet . c) Podzakonski akti predstavničkih organa . Ukoliko se takav budžet ne usvoji blagovremeno. budžet za prethodnu godinu bit ce korišten na privremenoj osnovi. Uglavnom. Međutim.Autentičnim tumačenjem utvrđuje se istinitost. odnosno. zakon može sadržavati opće ili pojedinačne pravne norme. ona se smatra općim pravnim aktom i izvorom upravnog prava. po normama koje sadrži. III) deklaracije – deklaracija je akt PSBIH koji sadrži načelno mišljenje o odlukama koje je PSBIH razmatrala. odnosno općeg akta koji se tumači. Donose ih izvršno-politički organi u Bosni i Hercegovini i to: 1.U ovu vrstu opće normativnih akata koje donose predstavnički organi spadaju: I) autentična tumačenja . unutrašnje organizacije. cijenimo da zbog sličnosti sa deklaracijom.

kao i druga pravila o unutrašnjoj organizaciji. odnosno u zakonu. • druge akte iz svog ovlaštenja. c) Pravilnik . uredi. Njih mogu donositi izvršni i organi uprave. • pravilnik i druga pravila o unutrašnjem ustrojstvu. bilo radi izvršenja propisa izvršnog organa (organi uprave). pa ih možemo podijeliti na dvije osnovne grupe i to: 1) spontani (ustavni) podzakonski akti To su takvi opći akti za čije donošenje nije potrebno posebno ovlašćenje u višem pravnom aktu.Pravilnik je podzakonski opći pravni akt kojim se uređuju pitanja unutrašnjeg ustrojstva Sekretarijata Predsjedništva. Zanimljivo je da neke od navedenih općih akata ne mogu donositi političko-izvršni organi višeg nivoa kao što je slučaj u vezi sa donošenjem uredbe sa zakonskom snagom. Poslovnikom se uređuje: unutrašnja organizacija. ill se čak suspenduju neke ustavne odredbe.Odluke su vezane za ovlaštenja Predsjedništva u domenu vanjske politike. B) nesamostalni spontani podzakonski akti. U njih spadaju uredbe izvršnih organa (vlade). To su takvi opći pravni akti koji. 47 . Njih ne mogu donositi predstavnički organi iz razloga što akti tih organa imaju karakter zakonodavnog akta. a ne može je donijeti Predsjedništvo BiH. 2) podzakonski akti po posebnom ovlašćenju više pravne norme. • poslovnike. nego ga mijenja. nego samo ukoliko su na to izričito ovlašćni u pravnom propisu više pravne snage.Poslovnik je podzakonski opći pravni akt Predsjedništva BiH i Vijeća ministara koji se donosi u skladu sa odredbama Ustava Bosne i Hercegovine i Zakona o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine. svjedočanstva i dr. 9. da bi se donijeli. I u jednom i u drugom slučaju za njihovo donošenje potrebno je posebno ovlašćenje što znači da se ovi propisi ne mogu donositi spontano. kada su ovlašćene da vrše normativnu djelatnost iz okvira svoje nadležnosti. bilo da se njim reguliše materija koja nije regulisana. Kao podzakonski akt. pitanja vezana za normativne akte. bilo da se njim mijenjaju određene zakonske odredbe. Opce normativne podzakonske pravne akte iz nadležnosti organa državne uprave mogu donositi i institucijeje koje raspolažu javnim ovlaštenjima. Nju mogu donositi vlade entiteta. Takvo ovlašćenje nazivamo «izvršna klauzula». a) Odluke . Dijelimo ih u dvije osnovne grupe i to: A) samostalni podzakonski akti To je takav opći pravni akt koji zamjenjuje zakon kao njegov viši pravni izvor. on niti razrađuje niti dopunjava zakon. Koje akte donosi Predjedništvo BiH? Predsjedništvo Bosne i Hercegovine u obavljanju svojih aktivnosti usvaja sljedeće normativne akte: • odluke. uputstva i naredbe. bilo da ih donose radi izvršenja zakona (izvrsni organi i organi uprave). nego se oni donose na osnovu ustava kao općeg zakonskog ovlašćenja. Takvi samostalni spontani podzakonski pravni akti su uredbe sa zakonskom snagom. d) Drugi akti . Ove vrste uredbi moraju biti u skladu sa ustavom i zakonom. U ovu kategoriju općih akata spadaju: pravilnici.Normativni karakter podzakonskih akata proizilazi iz pravnog osnova kao ovlašćenja za njihovo donošenje. To su opći pravni akti koji se donose radi izvršenja zakona. programiranje rada. održavanje sjednica.Predsjedništvo donosi i neke druge podzakonske opće akte u slučaju potrebe kada izdaje potvrde. službe i radna tijela. moraju sadržavati posebno ovlašćenje u višoj pravnoj normi. kao i druga pitanja od značaja za rad Vijeća ministara. b) Poslovnik .

Uredba se gotovo ne razlikuje od zakona i pitanje njihovog razgraničenja primarno je praktično pitanje. uslovno rečeno. koja su sadržana u uredbi.Uredba je najviši opšti pravni akt nakon zakona koji donosi Vlada. postavljanjima i razrješenjima. drugih propisa i općih akata. Svaka uredba imat će snagu zakona i ne može derogirati prava. kada prestaje važiti. d) Uputstva .Vlada Federacije (Vlada RS) donosi uredbe sa zakonskom snagom u skladu sa Ustavom Federacije. Stoga se sve više normi donosi kroz donosšnje uredbi iz razloga što je donosi vlada po brzom postupku. u načelu. uredba se ne može ponovo donositi niti djelimično mijenjati bez odluke Parlamenta Federacije i njegove saglasnosti. a) Uredbe sa zakonskom snagom . b) Zaključci .Vijeće ministara Bosne i Hercegovine donosi rješenja kada odlučuje o imenovanjima. 11. a) Odluka . koja. kao i radne zadatke ministarstava i drugih organa državne vlasti sa rokovima za njihovo izvršenje. zakonodavna vlast. • uputstva. o osnivanju privremenih radnih tijela.Odlukom se uređuju određena pitanja za izvršavanje zakona. Prijedlozi zaključaka. • zaključke.to su takvi opcći podzakonski akti koji sadrže. tako se prema njoj odnose svi ostali opći pravni akti. Nekada su u zakonu sadržane samo najosnovnije norme.10. drugih propisa kao i općih akata. d) rješenja i e) zaključke. c) odluke. Uredba objavljena dok Federacija upotrebljava oružane snage u skladu sa ovim ustavom ostat će na snazi do petog dana sljedeće sjednice Parlamenta Federacije. uređuju određena pitanja i određuju mjere iz okvira prava i dužnosti Vijeća ministara i vrše izmjene i dopune Poslovnika o radu Vijeća ministara. važenje uredbe se ne može produžavati. došlo bi do preopterećenja tih organa i ona ne bi nikad mogla obaviti taj posao. Ako bi se zahtijevalo da sve ove norme donose zakonodavna tijela zakonima. o pojedinačnim pitanjima. s tim da će prestati važiti odmah po ukidanju odlukom Parlamenta ili na kraju desetog dana od njenog objavijivanja. donosi: a) uredbe sa zakonskom snagom b) uredbe. Uglavnom kao što se uredba odnosi prema zakonu. prijedloge konkretnih mjera. Koje uredbe sa zakonskom snagom donosi Vlada Federacije BiH? Vlade entiteta u ostvarivanju svojih ovlašćenja utvrđenih Ustavom Federacije (Republike Srpske). ako je takva saglasnost predviđena zakonom. dok je sve ostalo ugrađeno u uredbu. ukoliko je Parlament Federacije u zasjedanju kada je uredba objavljena. slobode utvrđene ovim ustavom. Svaka uredba prestat će važiti najkasnije istekom tridesetog dana od njenog objavijivanja. Tako u savremenom pravu uredba sve više potiskuje zakon. b) Uredbe . Koje akte donosi Vijeće Ministara BiH? Vijeće ministara BiH u ostvarivanju svojih prava i dužnosti donosi slijedeće akte: • odluke. odnosno stavova datih u materijalima izlažu se u obliku u kome Vijeće ministara treba da ih usvoji. osnivaju radna tijela Vijeća ministara. c) Rješenja . o davanju saglasnosti na opće i druge akte ministarstava i drugih institucija i organa Bosne i Hercegovine. kao i u drugim slučajevima predviđenim zakonom. osim ako ne bude potvrdjena ali ni u kom slučaju neće važiti duže od šest mjeseci. a na vladu sve više prenosi. Po isteku roka. To je nastalo usljed potrebe za donošenjem velikog broja pravnih normi u najraznovrsnijirn oblastima. drugih organa i institucija Bosne i Hercegovine u izvršavanju pojedinih odredaba zakona. Vlada je ovlasćena donositi uredbe sa zakonskom snagom u slučaju opasnosti po zemlju kada Parlament Federacije nije u mogućnosti to učiniti. pripada 2 . • rješenja.Uputstvima se propisuje način rada ministarstava. Uredba je akt koji se sve češće donosi. koji su niži od nje i koji razrađuju pitanja. po pravilu.

Dakle. odnosno. Njih donosi uprava u skladu sa svojim ovlaštenjem pa njena djelatnost u pogledu donošenja ovih pravnih akata podsjeća na zakonodavnu nadležnost predstavničkih organa. U prvu grupu ulaze akti koji se donose radi regulisanja nekog društvenog odnosa. d) Rješenja . te odlučuje o drugim pitanjima o kojima se ne odlučuje uredbom. 12. osnivaju stručne i druge službe vlade i utvrđuju načela za unutrašnje ustrojstvo federalnih organa državne uprave. uređuju unutrašnji odnosi u Vladi i određuju zadaci federalnim organima državne uprave i službama Vlade. odnosno. naredbom se može zabraniti korištenje vode za piće zbog njene neispravnosti.To je najvažniji akt općeg značaja koji donose organi uprave radi izvršenja određenog propisa sadržnog u zakonu. Njima se ne mogu u cjelosti izvršavati viši pravni propisi.parlamentu.Odlukom se uređuju pojedina pitanja ili propisuju mjere Vlade. također. Pojava širenja vlasti uredbodavca na štetu vlasti parlamenta nije u skladu s demokratijom. 47 . daje saglasnost ili potvrdjuju akti drugih organa ili organizacija. radi izvršenja određenog propisa sadržanog u zakonu. odnosno. zajednica. Naprimjer. s druge strane. udruženja i drugih državnih organa. te drugačije urediti odnos koji je već ranije regulisan. Tu spadaju: 1. Ovim aktima. olakšati primjena ili izvršenje nekog zakona. čime se sužava nadležnost parlamenta. Podzakonske opće pravne akte organa uprave dijelimo na dvije grupe. e) Zaključci . nastoji se regulisati neki društveni odnos koji uopće nije regulisan. c) Naredbe . opći akti eksternog karaktera: a) pravilnici b) uputstva c) naredbe 2.Zaključkom se utvrđuju stavovi o pitanjima od značaja za provođenje utvrđene politike. podzakonskim opće normativnim aktima koje donose organi uprave. općem aktu predstavničkog organa ili propisu izvršnog organa. cijeli niz pravnih oblasti stavlja se u isključivu nadleznost uredbodavca. kao i o drugim pojedinačnim pitanjima iz nadležnosti Vlade. U Bosni i Hercegovini uredbom se uređuju najvažnija pitanja iz nadležnosti vlada entiteta. vlade. Norma koja je sadržana u naredbi ima uži značaj od norme u pravilniku. ali se u vezi njega nastoji omogućiti.Rješenjem se odlučuje o imenovanjima i razrješenjima. fizičkih i pravnih lica. organizacija. tj. mogu se izvršavati samo pojedine odredbe općeg akta koji donose predstavnički ili izvršni organi vlasti. s jedne strane i. općem aktu predstavničkog organa ili propisu izvršnog organa. tako što se bliže uređuju odnosi za sprovođenje zakona.Uputstvom se utvrđuju pravila za postupanje i poslovanje organa uprave ili institucija koje raspolažu javnim ovlaštenjima radi izvršenja propisa. Podzakonski akti organa uprave? U pitanju su opći podzakonski pravni akti organa uprave koji imaju pravnu snagu manju od zakona. bilo zakon. Kao što vidimo. opći akti internog karaktera: stručna uputstva i instrukcije. Upustvom se neposredno ne mogu uspostavljati neposredni upravno-pravni odnosi između državnih organa i institucija koje raspolažu javnim ovlaštenjima. b) Upustva . opći akt predstavničkog organa ili podzakonski opći akt izvršnog organa. ali je u većoj ili manjoj mjeri nužna zbog preopterećenosti predstavničkog organa kao zakonodavca. U drugu grupu ulaze akti radi ostvarenja cilja koji se želi postići donošenjem podzakonskog općeg pravnog akta. to je akt općeg značaja koji donose organi uprave kada naređuju ili zabranjuju postupanje u određenom slučaju općeg značaja. U pitanju je odnos koji je pravno regulisan.Naredbom se reguliše neka određena situacija na opći način. odnosno. U nekim zemljama kao što je naprimjer u Francuskoj. c) Odluke . subjekata tih odnosa građana. a) Pravilnici .

treće obilježje upravnog odnosa.d) Stručna upustva i instrukcije . posljednje obilježje je svakako najvažnije za razumijevanje ove problematike. od kojih je na jednoj strani. bilo da su im povjerena. građansko-pravna lica i dr. upravno-procesni odnos se preobražava u upravno-materijalni odnos. dozirana nestabilnost". dok su na drugoj strani to građani. d) između samih upravnih.Tomić. Dakle. odnosno. Tko su subjekti upravno-pravnog odnosa? Upravno-pravni odnosi mogu se zasnovati između sljedećih subjekata tog odnosa: a) između organa uprave ili drugog državnog organa koji vrši javna ovlašćenja. i pojedinca. tako i u materijalnom smislu. državni organ ili institucija koja raspolaže javnim ovlašćenjima. 13. na osnovu strane njegove jače volje kao obaveznog učesnika u tom odnosu. U pogledu drugog obilježja upravnog odnosa. za razumijevanje zadane hipoteze. nakon završetka postupka donošenja upravnog akta. koji oni međusobno uspostavljaju. subjekti upravno-pravnog odnosa su mnogo više vezani normom. odnosno. odnosno. gdje do izražaja 2 . Dediću. na kraju. Nama. smatra da postoje tri odlučujuća obilježja upravnog odnosa. pravnim licima i drugim strankama. nego što su to u slučaju kada je njihov odnos normiran dispozitivnim pravnim normama. upravno-pravni odnos ne zasniva se slobodnom voljom ili putem sporazuma subjekata koji u njemu učestvuju. autor smatra da zbog različitosti interesa koje učesnici u uspostavljenom odnosu imaju. radi pravilnog vršenja poslova organa uprave u primjeni zakona. Treć obilježje upravno-pravnog odnosa. kao odnos koji je zavisan od njihove volje. (npr. razne asocijacije građana. I. isti autor polazi od toga da su upravnopravni odnosi ove vrste regulisani zakonom. Zatim. prije svega. lz toga razloga. privrednih društava (bez obzira da li ona vrše javna ovlaštenja ili ne). odnosno.R. javna uprava. odnosno državnih organa. ustvari proizilazi iz drugog ili se nadovezuje na drugo. Pod upravno-pravnim odnosom podrazumijevamo onaj pravni odnos u koji na autoritativan način stupaju javni organi sa pojedincima. Osnovna obilježja upravno-pravnog odnosa? Z. e) između određenih državnih organa i njegovih službenika. onaj koji je normiran pravom. obilježja upravno-pravnog odnosa proističu iz njegove definicije kojom su obuhvaćeni. dozvola za građenje). 2) unutrašnja nepotpuna izbalansiranost u njemu angažovanih interesa i 3) načelna promjenljivost. c) između organizacija koje vrše javna ovlašćenja i drugih organizacija. 14. organa javne uprave. odnosno. odnosno. norme upravno pravnog odnosa su karakteristične i po formi i po sadržini. U pitanju je društveni odnos u kojem su njegovi subjekti dužni da se ponašaju u skladu sa njegovim normama. zasnivanja. Mogu ih izdavati viši organi prema nižim organima (npr. s druge strane. upravni odnosi su odnosi legalne i legitimne nejednakopravnosti učesnika. Definirajte upravno-pravni odnos? Kao što je pravni odnos svaki onaj odnos koji je određen pravnim dispozicijama. 15. On se od drugih pravnih odnosa razlikuje po svojim subjektiima i po načinu nastanka. građanina. To su: "l) javnoslužbenički karakter upravnog odnosa. bilo da su ex lege. doziranu nestabilnost. Prema S. nego. svodi se na njegovu načelnu promjenljivost. Za razliku od pravnog odnosa. kako u procesnom.Stručno upustvo predstavlja opći akt internog karaktera koji donose organi uprave radi davanja stručnog uputstva državnim službenicima i namještenicima u organu uprave. subjekti. odnosno. jedan od njih. b) između upravnih organa (i drugih državnih organa) i preduzeća. tako je i upravno-pravni odnos. odnosno. Zahvaljujići njima. Što se javno-službeničkog karaktera upravnog odnosa tiče. s jedne strane. a tiče se neravnopravnog položaja njegovih subjekata. autoritetom državnog organa. Uvijek je jedna strana upravno pravnog odnosa javni organ. organizacije i zajednice. nezavisno od volje njegovih subjekata kao učesnika upravno-pravnog odnosa. centralni u odnosu na područne organe). drugo obilježje su javna ovlašćenja subjekata.

16. odnosno. 17. od kojih prvu grupu čine odnosi koji se uspostavljaju. do izrazaja dolazi jednostrano i autoritativno postupanje državnog organa. subjektu nastajanja upravno-pravnog odnosa 2. Tada upravno-pravni odnos nastaje donošenjem upravnog akta i njegovim dostavljanjem drugom subjektu.). izdavanje naredbe sanitarnog inspektora o zabrani upotrebe vode za piće zbog neispravnosti). čini njihova dioba na dvije osnovne grupe. stranka ima pravo žalbe kao da je njen zahtjev odbijen. izdavanje naredbe od strane službenog lica organa unutrašnjih poslova da se sva lica udalje sa određenog mjesta). odnosno. U njima do izražaja dolaze subjektivna prava koja su načelno lične prirode. raspravljaju i rješavaju na inicijativu uprave. To je slučaj kada organ javne vlasti ne izda upravni akt. Iz toga razloga imamo podjelu upravno-pravnih odnose prema: 1. u dužnosti i pravu izdavanja zapovjesti. ne donese rješenje u roku (trideset dana u jednostavnim upravnim stvarima. institucija koja raspolaže javnim ovlaštenjima. uslovima nastajanja upravno-pravnog odnosa 4. Ovlasćenje uprave sastoji se. u pravilu. Pravo na odricanje od prava iz ove vrste upravnopravnih odnosa ograničeno je samo na ona prava sa kojima ne moze stranka slobodno raspolagati. pojedinačni upravni akt se može donijeti usmeno. "ćutanje administracije" i sl. (Naprimjer. odnosno. Izdavanje upravnih pojedinačnih akata? U vezi sa nastankom upravno-pravnog odnosa izdavanjem upravnog akta. opći interes dominantan u odnosu na individualni. pa je bez obzira da li se radi o inicijativi uprave za postupanje po službenoj dužnosti ili rješavanje po zahtjevu stranke. odnosno. što se u pravnoj teoriji naziva "šutnja uprave". izdavanje rješenja poreskog organa kojim se stranci utvrđuje obaveza plaćanja poreza). pri čemu. adresatu (kao drugom učesniku tog odnosa). ako nadležni organ uprave. odnosno šezdeset dana u složenim upravnim stvarima) i ne dostavi ga stranci u propisanom roku. 3. radi otklanjanja neposredne opasnosti po život i zdravlje ljudi i imovine (Naprimjer. odnosno. razlikujemo dvije situacije koje mogu rezultirati nastankom toga odnosa. posebno obilježje upravno-pravnih odnosa. Na osnovu svega kazanog mozemo zaključiti da su osnovna obilježja i pravna svojstva svakog upravno-pravnog odnosa zavisna od različitih elemenata kojima su određena. Na kraju. utvrđivanja raznih dužnosti drugom subjektu upravno-pravnog odnosa. izdavanje rješenja organa uprave nadležnog za oblast građenja kojim se stranci odobrava izgradnja stambeno-porodičnog objekta. radi zaštite javnog reda i mira (Naprimjer. ona kao jedan od subjekata upravno-pravnog odnosa stiče određeno pravo ili joj se nameće neka obaveza. u slučaju preduzimanja hitnih mjera.dolazi subordinacija. načinu zasnivanja upravno-pravnog odnosa. Izdavanjem akta (rješenje). a izuzetno.. Takva pravna situacija moze uzrokovati zakonsku pretpostavku koja uzrokuje nastanak upravno-pravnog odnosa poslije proteka određenog roka (protek vremena za izdavanje upravnog akta). njegovim dostavljanjem stranci. Kao što vidimo u pitanju je zasnivanje upravno-pravnog odnosa pismenim putem.. jednostranost i jača volja organa uprave u odnosu na druge subjekte u upravno-pravnom odnosu. odnosno. Prva se odnosi na direktni upravni rad organa kao i njegovo jednostrano i autoritarivno postupanje. protiv čijeg je rješenja dopupštena žalba. načinu rješavanja sporova proisteklih iz upravnopravnih odnosa. U njima je stranka u pasivnoj poziciji. Drugu grupu čine odnosi u kojima dominira volja jedne ili više stranaka. U konkretnom slučaju postoji zakonska pretpostavka da je uspostavljen upravno-pravni odnos u kojem je organ donio negativno odlučio po zahtjevu stranke. (Naprimjer. institucije koja raspolaže javnim ovlaštenjima. odnosno. također. Na koji način se može donijeti upravni akt? Upravni akt se može donijeti: 47 . ogluši se o njegovo izdavanje. Druga situacija vezana je za nastanak upravno-pravnog odnosa izdavanjem upravnog akta indirektno. ukoliko nisu imovinskog karaktera. odnosno.

tek pošto je stranka podnijela zahtjev u stvarima u kojima je po zakonu ili po prirodi stvari za pokretanje i vođenje postupka potreban takav zahtjev.Za izdavanje upravnog akta neophodan je zahtjev stranke. 18. jer organ nastupa isključivo jačom voljom i neovisno od volje drugog subjekta kao učesnika u upravno-pravnom odnosu. oduzimanje dozvole za držanje i nošenje oruzja licu koje više ne ispunjava uslove za posjedovanje oruzja. Kod njih do izražaja dolazi načelo oficijelnosti. (Npr. ukoliko kasnije nije pristala podnijeti zahtjev (konvalidirati upravni akt). dispozitivne dispozicije se nazivaju prinudnim (imperativnim) dispozicijama. a ne mora dogoditi) i • pravne norme sadrže sankcije (posjeduju reakciju na zahtjev sadržan u normi). Ovu vrstu upravnih akata organ javne uprave može izdati ukoliko stranka nije podnijela zahtjev za njihovo izdavanje. pozivanje roditelja djece sa navršenim godinama života da svoju djecu dovedu u zdravstvenu ustanovu radi vakcinacije od zaraznih bolesti. alternativno određene dispozicije daju ovlašćenje upravnom organu da između više drugih izabere onu dispoziciju za koju smatra da je najpogodnija. Upravo iz razloga što su obavezne za sve subjekte.). dakle. itd. One su alternativno određene i ne određuju samo jednu mogućnost ponašanja svojih adresata. pa razlikujemo: 1) kategoričke pravne norme To su strogo precizno određene (imperativno) pravne norme koje sadrže pravna pravila koja ne dozvoljavaju bilo kakvu slobodu ponašanja svojih adresata kojima su upućene. bilo da je sam odredi . subjekt na koga se odnosi dispozicija sam stvara dispoziciju kojom reguliše sopstveno ponašanje ili ponašanje drugih subjekata. ako je ne odredi. samo se kao uslov za njegov rad zahtijeva inicijativa stranke kao učesnika u upravno-pravnom odnosu. Stavljanjem zahtjeva. subjekt mora da se ponaša po jednoj dispoziciji. stranka inicira pokretanje upravnog postupka i donošenje rješenja. od ponašanja koje je utvrđeno pravnom normom.To su akti koji se donose bez zahtjeva stranke. nego im daju više mogućnosti (alternativa) za određena ponašanja. 2) disjunktivne pravne norme To su takva pravila ponašanja koja znače izvjesnu slobodu ponašanja njihovih adresata. onda njegova dispozicija nije ništa manje obavezna od prinudne dispozicije. 19. odn. b) Donošenje upravnog akta po zahtjevu stranke . U slučaju dispozitivne dispozicije. odnosno. odnosno. po sadržaju. Kategoričke dispozicije su strogo određene i ne ovlašćuju državne organe ili organizacije koje raspolažu javnim ovlašćenjima da mijenjaju karakter ispunjenja obaveze ili sticanja nekog prava. Donošenje upravnog akta po zahtjevu stranke znači da se akt može izdati. U pitanju su norme kojima zakonodavac daje adresatima nekoliko mogućnosti za ponašanje. Ako subjekt upotrijebi svoje pravo da sam donese dispoziciju. • pravne norme su hipotetičke (odnose se na nešto što se može. po roku važenja i po stepenu slobode koju norme ostavljaju svojim adresatima.a) Donošenje upravnog akta po službenoj dužnosti . Objasni karakteristike normi koje regulišu upravno-pravne odnose? Zajednička obilježja svih pravnih normi su sljedeća: • pravne norme su preskriptivne (tj. sadrže neki zahtjev ili traženje). One su obavezne jer dotični odnos mora da se reguliše na obavezan način. Prema stepenu slobode pravne norme se dijele na? Pravne norme se međusobno razlikuju po načinu nastanka. Pogrešno bi bilo smatrati da dispozitivne dispozicije nisu obavezne. Autoritativnosi organa javne uprave ne dolazi u pitanje. U slučaju da pravilno ponašanje kod ovh normi nije unaprijed precizno pojmovno određeno. ono je ipak obavezno. da primjeni onu koja je već data u normi. dotle disjunktivne. Najvažnija podjela je ona prema stepenu slobode koju pravne norme ostavljaju svojim adresatima. U tom smislu postoje dvije vrste disjunktivnih pravnih normi i to: a) alternativnepravne norme 2 .

općem interesu. Bitno je da on ispunjava svoju obavezu pa bilo koju od njih da izabere. u slučaju neodređene dispozicije. Takva vlast ne postoji ako je riječ o neodređenom pojmu. ali istovremeno ono i ovlašćuje subjekta da stvori neko drugo pravilo ponašanja. Očigledno je da je ovdje sloboda subjekta koji je ovlašćen da sam stvara dispoziciju umjesto one koja je već data. u okviru zakona. njegova odluka je konačna. dakle.. ali ono nije precizno određeno i s toga ima da ga odredi subjekt koji je na to ovlašćen.Alternativne dispozicije su takve koje sadrže određeno pravilo ponašanja. Međutim. proizilaze iz alternativne dispozicije koja ovlašćuje subjekta obaveze u pravnom odnosu da izabere između jedne ili vise alternativa onu koju smatra najpogodnijom za svoje ponašanje. alternativne pravne norme daju ovlašćenje državnom organu unutrašnjih poslova da diskreciono odlučuju u slučaju davanja ili ne davanja odobrenja za nabavljanje. a baš na to je ovlašćen dispozitivnom dispozicijom. Ono se ispoljava kao vršenje funkcije. to nije nikakva samovoljna vlast već vršenje jednog ovlašćenja koje proizilazi iz zakona vodeći racuna o javnom. onu za koju smatra da je najpogodnija za njega. Ovakvo njihovo ovlašćenje na biranje jedne od dvije ili više alternativa daje im. odnosno. tj. 20. One. da bira između dvije ili više alternativa određenih dispozicijom). b) diskrecione pravne norme Diskrecione pravne norme . i nad tom ocjenom se ne može vršiti nikakav nadzor od strane drugih organa. (Npr. jer to zavisi od njegove volje. držanje i nošenje oružja. Naprotiv. pravo na samostalnu odluku koja je za druge obavezna. pa se umjesto toga upotrebljava izraz . Ovakve dispozicije se najčešće nalaze među onima koje regulišu nadležnost upravnih i sudskih organa. ova su potpuno određena.Alternativne (zamjenjive) dispozicije . koje ponašanje ima subjekt da slijedi. Ni u jednom od tih ranijih slučajeva nijedan subjekt nije ovlašćen da sam stvara dispoziciju (jedino na što je bio ovlašćen jeste.Posebnu grupu dispozicija u okviru disjunktivnih pravnih normi čine dispozicije koje daju diskrecionu vlast. također. svojih pravnih akata. U pitanju su pravne norme koje ovlašćuju subjekta prava da bira između više alternativa. odnosno. Kod kategoričkih pravnih normi to nije slučaj. organ je slobodan da cijeni cjelishodnost svog ponašanja. izvršavanju obaveza? 47 . odn. Normalno je da subjektu u pitanju dispozicije određuju jedno ponašanje kao obavezno za njega. tako se i kod alternativnih pravnih normi ispoljava imperativni karakter njihovog djelovanja. tj.). jedino sto je neodređeno. da primijeni drugu dispoziciju. i stoga se ovakav izbor obično naziva diskreciona vlast. u okviru svoje diskrecione vlasti. Kao što je slučaj kod kategoričkih.diskreciono pravo". Ovi drugi organi mogu vršiti samo nadzor nad zakonitošću takvih akata. daleko veća od bilo koje druge koju smo ranije istakli. Alternativnim normama ne stvara se nova dispozicija. da li je od strane nadležnog subjekta u datom slučaju tačno određen inače uopće neodređen pojam.tu postoji samo jedno ponašanje koje je za njega obavezno. Ako dispozicija predviđa dva ili vise ponašanja. Međutim. Drugim riječima. Koje su to pravne norme koje regulišu djelatnost javnih organa u ostvarivanju prava. koje regulišu rad ovih organa pri donošenju pojedinačnih pravnih akata (što predstavlja njihovu specifičnu nadležnost). to je. jer tu nadzorni organ u potpunosti cijeni da li je dotična mjera u skladu sa zakonom ili ne tj. s tim što alternativne pravne norme ovlašćuju adresata na određeno činjenje ili nečinjenje. "slobodna ocjena" i slično. "diskreciona ocjena". subjekt nema slobodu da bira između jednog ili više ponašanja . adresat je obavezan da nesto čini ili ne čini. U tome upravo i jest vlast organa koji je nosilac diskrecione vlasti.. dispozicija može predvidjeti i dva ili više ponašanja koja su sva podjednako dopuštena i u tom slučaju se subjektu ostavlja da bira između njih.

spadaju i poslovi vršenja upravnog nadzora. Postoje tri oblika upravnog nadzora. u tipičnije i karakterističnije upravne poslove kojima se odlučuje o pravima i obavezama građana. odnosno. U vršenju upravnog nadzora organi uprave nadziru provedbu zakona i drugih propisa. Koje djelatnosti organa javne uprave vrši državna uprava radi izvršavanja prava i drugih pravnih akata? Sadržaj djelatnosti organa državne uprave u sistemu društvene regulacije. kao i zaštiti javnog interesa u upravno-pravnim odnosima možemo podijeliti u tri grupe: 1) norme koje regulišu prava i obaveze javnih organa i drugih subjekata u ovom odnosu (norme materijalnog prava). bitna su obilježja djelatnosti državnih organa uprave koja su utvrđena ustavom i zakonom. institucije koja raspolaže javnim ovlaštenjima. odnosno. a poslovi koje državna uprava u vezi s tim vrši. dakle. 2) obavljaju upravni nadzor nad provedbom zakona i drugih propisa. kao i poslovi koje ona obavlja. preduzeća. odnosno. Radi se o prvostepenim upravnim aktima organa 2 . odnosno drugom pravnom sredstvu (instancioni nadzor). Nadzor nad zakonitošću akata kojima se rješava o pravima i obavezama građana. Pored rješavanja u upravnim stvarima. prvenstveno imamo u vidu upravno-pravni odnos koji nastaje upravnim pojedinačnim aktom drzavnog organa uprave. što znači. izvršavanju obaveza. normativnih i pojedinačnih upravnih akata. pravnih i fizičkih osoba. Ove dvije norme su. odnosno dioničarskih društava. 21. te zakonitost rada i postupanja kada su za to ovlašteni zakonom.Pravne norme koje regulišu djelatnost javnih organa u ostvarivanju prava. odnosno. Očigledno. i to: 1) nadzor nad zakonitošću akata kojim se rješava u upravnim stvarima. 7) obavljaju i druge upravne i strucne poslove određene zakonom i drugim propisima. Prvenstveni zadatak u vršenju upravne djelatnosti jeste u izvršavanju i primjenjivanju zakona i drugih općih akata. organizacija i zajednica. 2) norme koje regulišu postupak zasnivanja upravno-pravnih odnosa (norme procesnog prava). S obzirom na činjenicu da u pogledu nastanka upravno-pravnog odnosa. 3) norme koje regulišu prestanak upravno-pravnog odnosa. formalno pravo. 6) prate stanje u oblastima za koje su osnovani i odgovaraju za stanje u tim oblastima. drugih stručnih poslova i radnih zadataka Organi državne uprave i institucije koje raspolažu javnim ovlaštenjima u okviru upravne funkcije izvršne vlasti. postupak razrješavanja sporova iz upravno-pravnih odnosa (procesne norme). dvije posljednje grupe normi spadaju u tzv. nužne za nastanak upravno-pravnog odnosa. 22. ustanova i drugih organizacija i zajednica u upravnom postupku vrše organi uprave prilikom odlučivanja o žalbi. autoritativno vrše poslove koji su im ustavom i zakonom stavljeni u nadležnost. da on ne može bez njih nastati upravnim aktom. u njemu moraju biti sadražane prve dvije vrste norme. 3) donose podzakonske propise za provedbu zakona i drugih propisa 4) pripremaju propise i daju preporuke iz oblasti zakonodavstva 5) daju odgovore na pitanja organa zakonodavne i izvršne vlasti koja se odnose na njihovu nadležnost. U njih spadaju: 1) provode politiku i izvršavaju zakone i druge propise. Oblici upravnog nadzora? Upravni nadzor je jedna od najznačajnijih komponenti ukupne djelatnosti uprave. čine njihovu djelatnost koja se sastoji u vršenju: 1) upravnih poslova i 2) rješavanje u pojedinačnim upravnim stvarima i vršenje materijalnih operacija.

inspekcijski vrše inspekcije organizovane kao "inspekcijske službe" određenog organa uprave ili. Neposredni vršioci poslova iz djelokruga inspekcijskih službi su inspektori kao najznačajniji službenici sa posebnim ovlaštenjima. što je rjeđi slučaj. kao specijalizirani oblik upravnog nadzora. • preduzimaju upravne i druge mjere za koje su ovlašteni zakonom. pokretanje inicijative za drukčije uredivanje zakonom uređenih odnosa e. kao treći oblik upravnog nadzora. • vršioci nadzora su specijalizirani i posebno kvalificirani za obavljanje bitnih aktivnosti u okviru ostvarivanja ovog nadzora. drugih propisa i općih akata. odnosno društva. c. ustanove i druga pravna lica). Izuzetno. da izvrše inspekcijski nadzor. pa se kao takav u teoriji upravnog prava najviše i obrađuje. kada je to zakonom uređeno. je najznačajniji i najobuhvatniji. predlaganje. kada su na to zakonom ovlašteni. 3) inspekcijski nadzor Inspekcijski nadzor. Nadzor nad zakonitošću rada preduzeća. već mogu imati i druga ovlaštenja (npr. ustanova. kao i druge službenike s posebnim ovlaštenjima postavlja i smjenjuje rukovodilac organa uprave. d. kojima se rješava u upravnim stvarima i u vezi s tim poduzimaju se mjere za koje su zakonom ovlašteni.uprave i institucija koje imaju javna ovlaštenja (preduzeća. građana i građansko-pravnih lica u pogledu pridržavanja zakona. Uže postavljanje ovog nadzora može se smatrati primjerenije izvršenim promjenama u društveno-političkom i društveno-ekonomskom sistemu. ustanova i drugih organizacija. organi uprave ne vrše samo prilikom odlučivanja o žalbi. b. odnosno da pruže potrebnu pomoć inspektoru u obavljanju tog nadzora. • nadzor se sprovodi i posebnim metodama . ustanova i drugih pravnih lica moze biti vezan za različite oblike djelatnosti kao što su: a. Ovako postavljen ovaj oblik upravnog nadzora ipak se čini preširokim. odnosno odlukom općinskog vijeća.inspekcijskim metodama. kada to potreba službe zahtijeva. nalaganje izvršenja zakonom određenih obaveza. ustanova i drugih organizacija. rukovodilac organa uprave može ovlastiti i druge službenike tog organa koji imaju odgovarajuću stručnu spremu. poništenje po pravu nadzora ill ukidanje konašnih rješenja). pa čak i u odnosu na raniji sistem. Njih. privrednih društava. razlikuje se upravni nadzor po sljedećim osnovnim obilježjima: • vrši se nad uže određenim oblastima društvenog života. odnosno nad određenim djelatnostima u društvu. odnosno pokretanje postupka za ocjenjivanje zakonitosti općih akata preduzeća. centralizovani samostalni organ ili organ u sastavu samostalnog organa državne uprave organizovan po funkcionalnom principu na nivou određene političko-teritorijalne zajednice. preduzimanje drugih mjera za koje su ovlašteni zakonom. U okviru nadležnosti organa državne uprave. Ovaj nadzor odnosi se na kontrolu zakonitosti nad radom preduzeća. kao i institucija koje imaju javna ovlaštenja. • vršioci nadzora raspolažu specifičnim ovlaštenjima i mogu primjenjivati posebna sredstva. 23. Kontrolu zakonitosti ovih upravnih akata. 2) nadzor nad zakonitošću rada preduzeća. ustanova i drugih pravnih lica. • ostvaruju neposredan uvid u poslovanje i postupanje raznovrsnih organizacija i zajednica. Od ostalih vidova upravnog nadzora. Koja su to inspekcijska ovlaštenja? 47 . ako zakonom nije drukčije određeno. odnosno zabrane rada preduzeća. a ostali oblici samo fragmentarno. predlaganje prestanka rada. inspekcijski nadzor.

Ukoliko se radi o organizaciji i zajednici čiji organ upravljanja imenuje političko-teritorijalna zajednica. počev od poslovodstva. • utvrđivanje identiteta lica kada je to potrebno. Bez obzira o kakvoj se inspekciji radi. Zapisnik se sastavlja u skladu sa odredbama Zakona o upravnom postupku i sa njegovim sadržajem obavezno se upoznaje subjekt kontrole koji može staviti primjedbe na konstatovano stanje. održavanjem stručnih sastanaka i savjetovanja inspektori trebaju voditi kampanju u cilju provođenja zakona). službenu. Inspekcija treba da pruži pomoć u provođenju propisa i mjera i da ukazuje na potrebu njihovog sprovodenja. da pored ostalog. u pravilu. nego je neophodno da inspektori pri vršenju inspekcijske kontrole provode preventivne aktivnosti kao oblik mijenjanja stanja u oblasti kontrole. putem sredstava informisanja. proizvoda i druge robe. ovisno od svoje pozicije. kao i kad treba. izriče i odmah naplaćuje novčanu kaznu. pozvani. vojnu i državnu tajnu. jedan primjerak zapisnika uručuje se odgovornom licu. O svakom inspekcijskom pregledu inspektor je obavezan sačiniti zapisnik o nađenom stanju. kao i procesa rada. kao i na korekciju ponašanja kontrolisanih subjekata. također. pa do subjekata nad kojim se vrši neposredna kontrola. odgovorno lice dužno je. Ako se radi o povredama radne dužnosti. da je nepravilno sve aktivnosti inspektora svoditi isključivo samo na represiju. c) Represivna aktivnost Represivna aktivnost inspekcijskih organa dolazi do izražaja kada se ne otklone naređene nepravilnosti i nedostaci u određenom roku ili ako se radi o provedbi propisa ili općeg akta koji predstavlja povredu radne dužnosti. Stoga. b) Korektivna aktivnost Korektivna aktivnost. Također. jedan strožiji oblik prevencije inspektora koji se sastoji u pravu i dužnosti inspektora da naredi otklanjanje utvrđenih nepravilnosti i nedostataka u određenom roku. njihova "specijalna" ovlaštenja. isprava i drugih dokumenata. • pregledavanje poslovnih prostorija i drugih objekata rada. o nalazima inspektora upoznati taj organ kako bi se mogle preduzeti potrebne mjere na otklanjanju utvrđenih nepravilnosti. U slučaju postojanja prekršaja. . na licu mjesta ili podnosi zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka. inspektor je dužan čuvati poslovnu. prekršaj. • vršenje ličnih pretresa kada je to zakonom određeno. u cilju osiguranja zaštite zdravlja radnika ili ljudske okoline izvršiti značajna ulaganja. su modifikacija osnovnih ovlaštenja u vršenju inspekcijskog nadzora. da se otklone uzroci koji dovode do kršenja propisa i općih akata. dejluju i u pravcu sprovodenja načela zakonitosti. Kakva može biti aktivnost inspektora? Treba imati u vidu. Ukoliko inspektor uoči da povreda 2 . posebno je značajna kada su u pitanju novi propisi ili značajnije izmjenjeni propisi. građana i građansko-pravnih lica u pogledu pridržavanja propisa i općih akata. U tom cilju je posebno zanačjno da svi subjekti u organizacijama i zajednicama. o čemu donosi pismeno rješenje.Inspekcijska ovlaštenja su veoma raznovrsna i ovisna su od vrste inspekcijskog nadzora. koje su. To čine na razne načine (Naprimjer. privredni prestup ili krivično djelo. U vršenju inspekcijskog nadzora. s tim što njegova dalja aktivnost zavisi od stanja koje je utvrđeno inspekcijskim pregledom. zavisno od vrste i težine prekršaja. Aktivnost inspekcija. inspektor je dužan da bez odlaganja podnese zahtjev za utvrđivanje odgovornosti zbog povrede radne dužnosti. interne kontrole. predstavlja. a to su: • ostvarivanje neposrednog uvida u poslovanje i postupanje raznovrsnih organizacija i zajednica. 24. aktivnost inspektora može biti: a) Preventivna aktivnost Preventivna djelatnost inspekcijskog nadzora prvenstveno se sastoji u stvaranju takve atmosfere kod što većeg broja subjekata nad kojim se vrši inspekcijska kontrola.

Ona počiva na tradicionalnoj podjeli pravnih propisa prema njihovoj pravnoj snazi na: a) Ustav Ustav je opći pravni akt najveće pravne snage koji donosi. konvent i si. bilo dispozicija ili sankcija (pojedinačni pravni akt). zbog čega je zakon poslije ustava najviši akt u hijerarhijskoj strukturi pravnih akata. donošenje općih akata od strane izvršnih i državnih organa uprave. s jedne strane državni organa ili institucija koja raspolaže javnim ovlaštenjima. Na tim osnovama ustav uspostavlja normativni sistem. postojeći predstavnički organ (skupština. a s druge strane na one kojima se stvara potpuna pravna norma. kada su na to izričito ovlaščeni.. kao fizička i pravna lica. On se donosi po posebnoj prč eduri koju obično propisuje sam ustav.). kojima se ureduju odnosi u društvu. Stoga je normativna funkcija kao djelatnost državnih organa uprave. preporuke i dr. Na osnovama ustava. tj. Zakonskim odredbama normativno se uređuje oblast društvenih odnosa koje ne mogu biti predmet podzakonskog normiranja. uvijek je to.propisa predstavlja privredni prestup ili krivično djelo. s jedne strane.) koje ima karakter zakonodavnog organa vlasti. to su građani. 25. rezolucije. tj. kao i odredbe za donošenje pojedinačnih akata. za donosioce pravnih propisa postoji potreba usaglašavanja njihove normativne funkcije prema ustavnim ovlaštenjima i dužnost donošenja nižih pravnih propisa (zakona i podzakonskih općih akata) koji će prema ustavu stajati u onim relacijama koje određuje i dopušta ustav. odnosno. norma koja sadrži i dispoziciju i sankciju (opći pravni akt) i. zakoni. akte kojima se stvaraju pravne norme možemo podijeliti. za tu namjenu stvoren predstavnički organ (ustavotvorna skupština). parlament. b) Zakoni Zakoni su pravni akti niže pravne snage od ustava. Kao što vidimo.. Ovakva podjela općih pravnih akata uslovila je postojanje hijerarhije pravnih propisa koje donose državni organi. On razrađuje okvire u kojima se mogu kretati ovlašćenja donosioca drugih pravnih propisa (donosioca zakona i podazakonskih opće-normativnih akata). na opće i pojedinačne.. Zakon donosi predstavničko tijelo (skupština. drugi subjekti. zakonodavne funkcije koju inače vrše predstavnička tijela. (Npr. Odredbe koje su sadržane u zakonu i koje sadrže apstraktne opće norme.. a. parlament. a pravnim propisima koji čine dio tog sistema pobliže se razrađuju načelne ustavne postavke u skladu s osnovama koje je uredio sam Ustav. Ustavom se određuju osnovi društvenog i političkog uređenja države. Koji su to opći pravni akti? Opći (normativni) pravni akti su svi oni akti koji pravnim normama na općenit način regulišu neke društvene odnose. bilo specijalni i. uslovno kazano. izvršni organi i upravni organi. Za pojam općeg akta zajedničko je to što oni sadrže opće norme. dužan je podnijeti nadležnom javnom tužiocu prijavu zbog učinjenog privrednog prestupa ili krivičnog djela. Donošenje općih pravnih akata predstavlja vršenje normativne funkcije koju u našem sistemu vrše predstavnički organi (zakonodavna funkcija). pojedinačnim pravnim aktima primjenjuju se na konkretan slučaj koj'-n se reguliše određeni 47 . podzakonski propisi i drugi akti općeg karaktera kao što su deklaracije. odnosno. za razliku od pojedinačnog pravnog akta koji sadrži pojedinačne norme. U upravno-pravnim odnosima. konvent i si. pored. širi pojam od od njihove zakonodavne funkcije iz razloga što ona obuhvata. Zakon sadrži odredbe koje služe za donošenje podzakonskih akata. s druge strane. bilo. one akte kojima se stvara samo jedan element pravne norme. ustavi. Na osnovu općih pravnih akata ustanovljava se sistem za regulaciju odnosa u društvu/državi koji služi za ostvarivanje prava i izvršavanja obaveza (dužnosti) njegovih subjekata. određenu podzakonsku funkciju.

Svi oni. 2.to su takvi podzakonski opće-normativni akti koji ne razrađuju. a najčešće ih donose izvršno-politički i upravni organi. bilo da podzakonski akt mijenja određene zakonske odredbe ili. čak suspendira neke ustavne odredbe (uredbe sa zakonskom snagom). kao što smo već napomenuli mogu se odrediti kao opći akt čija je snaga slabija od zakona i može ih donositi predstavnički organ (zakonodavni organ). npr. pravnoj proceduri donošenja iz čega proizilaze i razlike u njihovom značenju). bilo da podzakonski akt reguliše materiju koja još nije zakonom regulisana. uvijek imaju karaketer zakonodavnog akta (zakona). Dakle. Spontani (ustavni) podzakonski akti .ovi pravni akti se donosi se radi izvršenja. bilo organa ovlaštenih za njihovo donošenje. bez obzira na naziv. na ovom mjestu. Spontane podzakonske akte možemo svrstati u dvije grupe. a obuhvataju akte koji se donose da bi se omogućila. ovu vrstu pravnih akata donose oni državni organi čija vlast nije originerna. podzakonske akte mogu donositi izvršni organi i organi uprave. odnosno. zakone donose centralni organi vlasti. U ovu kategoriju podzakonskih akata spadaju opći akti organa uprave. U odnosu na nadležnost za njihovo donošenje. To su akti koji se donose prema cilju koji se želi postići donošenjem podzakonskog akta.to su takvi akti za čije donošenje nije potrebno nikakvo posebno ovlaščenje koje je sadržano u višem pravnom aktu. nego se donosi na osnovu samog ustava. nego samo kada su nato izričito 2 . S druge strane. Podzakonski opće-normativni akti se donose radi regulisanja različitih područja društvenog života. u unitarnim državama. primjene zakona kao višeg pravnog vrela. Organi uprave ne mogu donositi svoje propise spontano.društveni odnos. Podzakonski akti po naročitom ovlaščenju više pravne norme predstavlju takve akte za čije donošenje mora postojati ovlaščenje koje je sadržano u višoj pravnoj normi. S obzirom da smo u u prethodnim izlaganjima (izvorima upravnog prava) šire objasnili pravnu prirodu podzakonskih opće-normativnih akata. nego drugi državni organi. Prva grupa se odnosi na način regulisanja pravnog odnosa. olakšala primjena ili izvršenje nekog zakona. nego je izvedena. Tako. bilo da se donose radi izvršenja propisa izvršnog organa. nego zamjenjuju zakon kao više pravno vrelo. a karakteriše ih njihova raznovrsnost i brojnost. zbog toga što njegovi akti. u pogledu ovlaštenja za njihovo donošenje. u složenim (federativnim) državama uz savezne zakone postoje i zakonidržava članica i u tom se slučaju najčešće saveznim ustavom ureduje njihov međusobni odnos. Također. b) nesamostalni spontani podzakonski akti . bilo samih akata. postoje dvije osnovne grupe podzakonskih akata i to: 1. U svakom slučaju. kao što znamo. U zavisnosti od državnog uređenja. c) Podzakonski opće-normativni akti Podzakonski opće-normativni akti predstavljaju akte koje ne donose zakonodavni organi. U njima se zakoni mogu međusobno razlikovati po određenim elementima (npr. osnovna karakteristika podzakonskih općih akata jeste. od onoga kako je on regulisan nekim ranijim zakonom. ne dopunjavaju. odnosno. spontani podzakonski akti mogu se podijeliti u dvije grupe: a) samostalni spontani podzakonski akti . postoje različiti nivoi donošenja zakona. To znači da ovaj podzakonski akt može biti donesen samo onda kada u višoj pravnoj normi postoji izričito ovlaščenje za njegovo donošenje. odnosno. bilo da se donose radi izvršenja zakona. U oba slučaja potrebno je izričitoovlaščenje više pravne norme. U drugu grupu spadaju oni akti koji se donose da bi se njima regulisao odnos koji uopće nije regulisan. Svi oni moraju posjedovati ovlaščenje za donošenje podzakonskih opće-normativnih akata. U ove akte spadaju uredbe izvršnih organa (vlade). da su oni niže pravne snage od ustava i zakona. da bi se na drugačiji način regulisao neki društveni odnos. U zavisnosti od cilja koji se želi postići u regulisanju nekog pravnog odnosa. šire ćemo izložiti podzakonske opće pravne akte izvršnopolitičkih i organa državne uprave.

iz razloga što neki autori ne prihvataju stajališta da je donošenje ovih akata vezano »političkim ciljem". bilo na osnovu generalnog ustavnog ovlaščenja. principa podjele vlasti. da takvi akti ne podliježu sudskoj kontroli zbog svoje prirode. Za razliku od ostalih akata koje donose organi uprave. Bez obzira koji ih organ donosi (vlada ili šef države). predsjedništvo itd. autori upravnog prava saglasni su u tome d. bilo na osnovu izričitog ovlaščenja sadržanog u konkretnom zakonu. ovlaščenje se daje široko i generalno. odnosi u zakonodavnoj sferi.zakonom ovlaščeni. koji ovim aktima uređuju izvjesne odnose i slučajeve koji su od naročitog značaja za politiku države. po pravilu. taj organ uvijek ima slobodu inicijative. U tom smislu. podrazumijevajući tu i neke akte koje donose organi izvršne vlasti. mada je ona u uslovima vladavine klasično). a ne zato što postoji neki »poseban cilj« ili što ih donosi neki posebni organ. postupak i ostale 47 . podzakonske opće-normativne akte izvršno-političkih organa (vlade) To je posebna vrsta pravnih akata koje donose izvršni organi. ' prilikom donošenja akata pomilovanja.. da za njih nije potrebna »zakonodavna habilitacija«. a) Odluke Odluka je uobičajen naziv za razne vrste pravnih akata Uredbe Uredbe. Radi se o organima »izvršne vlasti« (vlade). a ona. akata o spoljnopolitičkim i diplomatskim odnosima i si. bez obzira što se sadržina ovih akata određuje isključivo prema formalnom kriterijumu. poprilično neodređena. zbog čega se u teoriji smatra. S obzirom. Samo izuzetno. Pravna snaga podzakonskih opće-normativnih akata određena prema pravnoj snazi propisa na osnovu koji se oni donose. shvaćeni u širem smislu riječi. Po pravilu u njima se razrađuju osnovne norme koje sadrže zakoni u raznim oblastima. pa ih možemo podijeliti na: a) uredbe i b) odluke Bez obzira što su uredbe u materijalnom smislu veoma slične zakonima. obično se naziva "izvršnom klauzulom". ni same formalni. zasnovanu na ustavu. Ovlašćenje za donošenje ove vrste upravnih akata obično sadrži i neki rok u kojem se podzakonski akt mora donijeti. prema organu koji donosi ove uglavnom limitativno nabrojane akte. potpuno je nesporno da u ovu vrstu podzakonskih opće normativnih akata spadaju akti kojima se uređuju: odnosi između vlade i parlamenta u. „izvedeni" pravni akti. Mora se imati u vidu da je funkcija vlade drugačija od upravne funkcije u užem smislu..i se prilikom analize karaktera ovih akata ne mogu koristiti. čime se omogućuje efikasnija primjena zakona i rasterećuju zakonodavni organi od donošenja mnogobrojnih pojedinačnih normi. tj. Ipak. Pored toga. jer svoju pravnu snagu crpe. ovlaščenje za donošenje podzakonskog opće-normativnog akta strogo je specijalizovano samo za određeno pitanje. Nesaglasnost koj.imaju snagu zakona i donose u izuzenim okolnostima ili teškim prilikama za državu. U tom smislu. • uredbe sa zakonskom snagom . razlikujemo dvije vrste ovih akata i to: 1. poziv sadržan u višem pravnom propisu. a također i jednokratno je. ovi akti ne podliježu upravno-sudskoj kontroli. a samo izuzetno može biti fakultativno određeno. na čelu sa šefom države (predsjednik države. uslovno kazano. odnosno. ovlaščenje je obično obligatorno. najčešće donosi Vlada. Ovo ovlaščenje. kao najviše opće pravne akte poslije zakona. očigledno proizilazi iz političke moći i uloge ovih organa u izvršnoj vlasti. Pravni osnovi za donošenje uredbi sadržani su u zakonima koji se odnose na određenu oblast i najčešće se prepušta da uredba reguliše uslove.). niti samo materijalni kriterijumi. Po pravilu se podnose na odobrenje parlamentu. u teoriji se one dijele na slijedeće vrste: • uredbe koje izvršavaju (razrađuju) zakonske propise i stoga su one. vezana je isključiv« za njihovo izuzeće iz upravno-sudske kontrole.i postoji u pogledu pojma da se radi o »aktima vlade«. a iz njega se mora vidjeti koji organ treba da donese normu za izvršenje odgovarajućeg propisa.

imaju tehnički karakter. Nesumnjivo je. koja po pravilu pripada parlamentu i tako izvršna vlast postaje nosilac i zakonodavne i izvršne vlasti. 2 . što je na štetu vlasti parlamenta. Regulisanje odnosa uredbama. izvršna vlast je. Donošenju uredbi kojima se reguliše određena oblast pribegava se zbog hitnosti regulisanja prava. kada Parlament FBiH. kakav je naš sistem vlasti. Odnos uredbe prema zakonu je isti kao što je odnos zakona prema Ustavu.uputstvo predstavlja pravni akt koji. Ustavni osnov za donošenje Uredbe sa zakonskom snagom u Federaciji Bosne i Hercegovine sadržan je u Ustavu FBiH (član B. a iz razloga što je sam postupak donošenja uredbi jednostavniji.upravna vlast preuzima funkciju zakonodavne vlasti. Uredbe se od zakona razlikuju po organu koji je nadležan za njihovo donošenje. nego samo izuzetak. Stoga. podzakonske opće-normativne akte državnih organa uprave Organi državne uprave u vršenju normativne djelatnosti mogu donositi opće-normativne podzakonske akte za koje su ovlašteni na osnovu ovlaštenja koje je sadržano u višoj pravnoj normi.3. To je poseban oblik općeg upravnog akta koji je po svojoj prirodi internog karaktera. Uredba sa zakonskom snagom Uredba sa zakonskom snagom je opći pravni akt koji je ovlaštena donositi vlada. Time izvršna . očigledno. Ipak. što njihova snaga proizilazi iz više pravne norme. donose upravni organi. a koje bi trebalo normirati zakonom. odnosno. obaveza i postupanja u toj oblasti. U opće pravne akte uprave nižeg pravnog učinka od zakona spadaju: a) uputstva. što ni kojem slučaju ne bi smjelo da postane pravilo. U pravnim sistemima mnogih zemalja vlade sve češće donose uredbe koje sadrže norme kojima se regulišu prava i obaveze u određenoj oblasti. Narodna skupština RS-a nisu u mogućnosti to učiniti. čemu se često pribjegava i zbog preopterećenosti zakonodavne vlasti. kao po postupku samog donošenja. jer razrađuju način primjene pravnih normi koje su već donesene. uredbe su veoma praktičan način normativneg regulisanja različitih društvenih potreba koje se teško ili veoma sporo mogu regulisati preko zakonodavnog organa iz prostog razloga što se radi o glomaznom organu koji se prilično teško sastaje i donosi svoje odluke. u tome i jeste nmanja pravna snaga općih pravnih akata uprave koji. c) pravilnici i d) instrukcije. s obzirom da je takav način regulisanja suprotan osnovnim principima demokratije. što se uredbom daleko brže postiže. Vlada bilo kojeg od dva entiteta ne bi trebalo da preuzima zakonodavnu funkciju time što će isključivo uredbom regulisati odnos u određenoj materiji. Ove vrste općih pravnih akata vlade entiteta ovlaštene su donositi u slučaju opasnosti za zemlju.9). ipak.zakona. b) naredbe. kao i određenih pitanja koja su vezana za propisivanje pravnih normi kojima se urđuju određeni odnosi sa građanima i drugim subjektima izvan uprave. S obzirom na svoj tehnički karakter. kao i sa Ustavom. preko svojih organa. nego upotrebljavaju postojeće za bliže određivanje načina vršenja određenih tehničkih postupaka pri primjenjivanju prava. prije svega nadležna za sprovođenje propisa . Upravo. Oni ne propisuju nove pravne norme. U Bosni i Hercegovini ovlaštenje za donošenje uredbi sa zakonskom snagom imaju Vlada FBiH i Vlada RS. Njima se određuje na koji način će se primjenjivati neki drugi akt više pravne snage. što znači da ona mora biti u skladu sa zakonom. 2. a) Uputstvo (uputa) . po pravilu. Naime. podzakonski općenormativni akti uprave predstavljaju njen unutrašnjii akt koji važi samo za odnosne upravne organe i ne tiče se subjekata izvan uprave. 106 Tako u sistemu podjele vlasti. te samo u cilju bržeg i dosljednijeg sprovođenja zakona može donositi određene propise. viši upravni organ bliže određuje način vršenja funkcija nižeg organa u okvirima postojećih pravnih normi. da su uredbe poslije zakona najvažniji i najviši opći podzakonski normativni pravni akti koji su po svojoj materijalnoj strani veoma slični zakonima.pojedinosti u toj pravnoj oblasti.

Uputstvo mogu izdavati. Uputstva mogu biti individualna i generalna. Da bi neko uputstvo bilo obavezno. tako i rukovodioci organba (ministri. radi njihovog izvršenja. Tako. d) Instrukcija . Bez obzira što uputstvo predstavlja najniži opći pravni akt koji prvenstveno ima tehnički karakter. Među njima mogu postojati sammo formalne: to su samo dva puta. ostajući potpuno u okvirima dotad postojećih pravnih normi. Uz to uputstvo se veoma često upotrebljava kao unutrašnji akt uprave prilikom donošenja važnih pravnih normi koje važi samo za odnosne upravne organe i ne tiču se drugih subjekata izvan organa uprave. od strane višeg organa. ovi pravni akti koji sadrže konkretne pravne norme koje se dijele na dvije osnovne grupe i to: a) akti koji sadrže dispoziciju i b) akti koji sadrže sankciju. tj. njegova obaveza mora proizlaziti iz pravne norme. Iz toga razloga. Pod njima se podrazumijevaju akti koji se odnose na pojedine određene stvari (predmet). Zakon o upravi daje pravo direktoru državne upravne organizacije da u upravljanju ovom organizacijom.instrukcija je opći pravni akt uprave kojim se utvrđuju pravila i uputstva o načinu vršenja pojedinih upravnih i strčnih poslova od strane organa uprave i upravnih organizacija. dok. nego se tiče organa koji ih donose i postupka donošenja. Zato je opravdano i nužno isticati i razvijati one lemente koji zbližavaju ove dve pravne kategorije. ni to pravilo nije bez izuzetka tako da se ponekad uputstvo upotrebljava i za propisivanje pravnih normi koje se odnose na građane i druge subjekte van uprave. npr. a ne akt kojim se propisuju nove pravne norme. u pravilu. O tome. tipičan konkretni pravni akt koji sadrži sankciju -jeste sudski akt. Dimitrijević navodi slijedeće: «Upravni i sudski akti su. dva načina. ali ona nije stvar sadržine.to je opći pravni akt uprave kojim se naređuje ili zabranjuje postupanje u određenoj situaciji koja je od općeg. Na koji način se rješavaju upravne stvari? Donošenje konkretnih pravnih akata vezano je za osnovnu djelatnost vršenja upravne funkcije državnih organa uprave. Različiti uslovi pod kojimma su se u datoj fazi društvenog razvitka pojavili sudski i upravni akti kao dve različite kategorije pravnih akata. Klasičan konkretni pravni akt koji sadrži dispoziciju i koji se donosi na autoritativan način -jeste upravni akt. izvan državne upravne organizacije. kažu pisci ovog shvatanja. uputstvo nema obilježja pravnog pravila. uputa za postupanje ili djelovanje u određenim situacijama. ili tačnije rečeno dva postupka za realizaciju prava. javnog interesa. državnim službenicima i namještenicima daje uputstva za rad. daje nižem organu. P. najčešće se upotrebljava za bliže određivanje načina vršenja određenih tehničkih postupaka pri primjenjivanju prava. viši opći pravni akt. b) Naredba . direktori itd. Ne postoji nikakva sadržinska razlika među ovim vrstama pravnih akata. Akti koji sadrže i preciziraju dispoziciju mogu se donositi na autoritativan način i saglasnom izjavom volja stranaka prilikom njihovog donošenja. Općenito posmatrano.). između ostalog. pravnih osoba s javnim ovlaštenjima u provedbi i primjeni zakona i drugih propisa. neobvezni opći pravni akti. s druge strane.pravilnik je opći pravni akt uprave kojim se razrađuju pojedine odredbe zakon i propisa vlade radi osiguranja uslova za njihovu odgovarajuću primjenu.. Pravni poredak ide u pravcu sve potpunijeg izjednačavanja režima sudskog 47 . postoji razlika. s tim što su neobavezna uputstva. odnosno). onaj kojim se razrađuje način primjene pravnih normi koje su već donesene. Između njih.Preko njega se u okviru upravne organizacije. odnosno. Izdavanjem naredbe uprava izvršava određene poslove koji su propisani zakonom ili drugim propisom na osnovu zakona. Stoga. ne moraju uvek postojati. Ali. manifestacije iste izvršne funkcije (tj. c) Pravilnik . uputstvo je opći pravni akt niže pravne strane kojim se određuje na koji način će se primjenjivati neki drugi. pa se na njega se ne mogu pozivati treće osobe. Viši upravni organ uputstvom bliže određuje način vršenja upravne djelatnosti i funkcije nižeg organa. odnosno. Donosi se na osnovu ovlaštenja sadržanih u zakonu. kako nosioci izvršno-političkih funkcija (premijeri vlada. odnosno. 'primjena zakona'). obvezna i neobvezna. 26. naravno. odnosno.

roditelj je dužan da izdržava svoju djecu itd. sticanje državljanstva na osnovu Zakona.. bilo u cjelini ili djelimično. ovim aktima se propisuju pravila ponašanja neodređenog broja lica i neodređenog broja 2 . Iz ovog razloga. kojom se reguliše jedan upravno-pravni odnos. nego može biti u pitanju pravni posao iz čega se vidi da postoje dva vida upravnog djelovanja: a) donošenje pravnih akata i b) vršenje materijalnih operacija. Njena primjena nije moguća u svakoj situaciji. upravna funkcija državnih organa i institucija koje raspolažu javnim ovlaštenjima. Nakon donošenja pojedinačnog akta prestaje proces stvaranja pravnih normi. • ostali konkretni akti državne uprave. je dužan platiti na ime poreza iznos od Pojedinačna norma se odnosi na individualni (konkretan) slučaj. N.. S obzirom na dejstvo koje akti ostvaruju u odnosima sa subjektima koje tangiraju. Njihovo ponašanje znači konkretizaciju opće pravne norme koja je sadržana u aktima više pravne snage kada ovaj akt određuje pojedinačnu dispoziciju. dok su pojedinačne bezuslovnog karaktera. ne mora uvijek značiti da je u pitanju pojedinačni upravni akt. U tom smislu. tačno određen slučaj. jer se njom ne može regulisati ponašanje ljudi u svim pojedinačnim prilikama. Prema tome. opće norme se obično konkretizuju pojedinačnom normom. Primjenom pojedinačnih pravnih normi subjekti prava i obaveza znaju kako da se ponašaju. odnosno.akta i upravnog akta». bez obzira koliki je broj pojedinaca čije se ponašanje reguliše. opće norme se najčešće smatraju uslovnim iz razloga što je njihova primjena vezana za ispunjenje nekog određenog uslova. forma njegovog akta. uglavnom je u rukama državnih organa uprave i institucija koje raspolažu javnim ovlaštenjima za rješavanje upravnih predmeta prema pravilima upravnog postupka. Bez obzira na to koji je subjekt nadležan za donošenje upravnog pojedinačnog akta kojim se rješava o sticanju prava ili o izvršavanju obaveza. po kojoj su svi građani dužni plaćati porez.). (Npr. 1) Upravni pojedinačni akt uprave ..). Pojedinačne norme se odnose samo na jedan. uvijek imamo u vidu pojedinačan pravni akt koji sadrži ili stvara pojedinačnu normu. Za pravne akte državne uprave karakteristično je da se dijele se na 1) opšte (normativne) 2) konkretne (pojedinačne). Određivanje akta prema njegovoj sadržini ili prema formi. akt mora biti donesen u postupku i sadržavati formu koja je propisana. i on se po pravilu u normi konkretizuje. kao i s obzirom na njihovu formu i sadržinu. mogla bi se označiti kao djelatnost donošenja upravnih akata i i vršenja materijalnih operacija kao tjelesnih radnji iza kojih stoji legitimna državna prinuda. Stoga. bilo u slučaju pravne praznine. već ragulišu pravne situacije na apstraktan. norme koje sadrže odredbu. kada je on samostalno određuje.Razmatrajući pitanje upravnog akta. generalan način. On se ne bi mogao regulisati općom pravnom normom koja je sadržana u općem aktu iz razloga što se radi o apstraktnoj normi koja važi za neodređen broj slučajeva i neodređen broj subjekata. • akti poslovanja. (Npr. ali djelovanje pravnog poretka ne prestaje iz razloga što slijedi njegovo izvršenje koje se sprovodi ljudskim radnjama. i akti uprave mogu biti: • upravni pojedinačni akti. bilo razrađujući dispoziciju opće pravne norme. s obzirom da se lica u istoj situaciji različito ponašaju. mada postoje slučajevi da se opća norma primjenjuje na neku konkretnu situaciju. a koji se ne odnose na konkretne slučajeve. (Npr.N. mada ovakva podjela nije bez izuzetka. 1) Pod opštim (normativnim) aktima državne uprave podrazumjevaju se oni koje ovlašteni organi donose u vršenju upravne djelatnosti. Nadležnost za donošenje pojedinačnih upravnih akata.

4) Ostali materijalni akti uprave . Upravne radnje prema materijalnim dobrima. tj.Također. Interni pravni akti organa državne uprave nastaju u okviru upravnog aparata i u njemu izazivaju određena pravna dejstva (stručna uputstva ili instrukcije. Da bi neki pravni akt bio upravni treba biti? Da bi neki pravni akt bio upravni akt.). u teoriji često naziva sekundarna dispozicija. odnosi se na opće 47 . poslovi izvršenja u upravnom postupku itd. uništavanje stoke zaražene nekom bolešću i sl. pretres stana i dr. upravne radnje se mogu preduzimati i prema ljudima kao što je.tj. Pored ove podjele. Ako sadrže normu koja se odnosi na neodređen broj slučajeva. pa ih stoga. stoga. 27. U ostale konkretne akte državne uprave spadaju: 1) evidentiranje (akti evidencije). tj. S obzirom da postoji osnovna podjela na opće i pojedinačne pravne akte. da su to dvostrani akti koji se sastoje u izjavi volje organa uprave zbog čega oni takvim aktima ne vrše funkciju vlasti. odnosno. iseljenje iz stana itd. podrazumijeva da se upravni akt odnosi na tačno određenog pojedinca i tačno određeni slučaj. Materijalni akt ne sadrži pravnu normu. ugovori koje je zaključio organ državne uprave sa organizacijama i pojedinim građanima u imovinsko-pravnom odnosu). Obilježje da je upravni akt pojedinačan (konkretan). onda se radi o konkretnim ili pojedinačnim aktima. npr. Dispozicija . organizacijama i t d. b) da je pojedinačan (konkretan). Donose ih organi uprave donose u procesu svog funkcionisanja. Ono što je bitno naglasiti. 3) Ostali konkretni akti državne uprave . naprimjer. Obilježje da je pravni akt . on mora u sebi sadržavati slijedeća obilježja: a) da je to pravni akt. da sadrži pravnu normu. Radi se o konkretnim aktima državne uprave koji ne spadaju u upravne akte i akte poslovanja. također se smatraju materijalnim operacijama. i si.slučajeva. postoje i razne vrste drugih upravnih radnji kao što su pregled vozila. (Naprimjer. 2) uvjerenja. onda se radi o općim aktima.110 Sankcija se.tu spadaju mnogobrojne druge radnje koje vrše organi uprave. nego se sastoji u vršenju radnji. akte koji sadrže i dispoziciju i sankciju.U pogledu ostalih konkretnih akata državne uprave. Organi uprave mogu donositi normativne akte (propise) samo ako su zakonom na to ovlašćeni. 2) Akti poslovanja . Na osnovu normativnih akata uprave raspravljaju se konkretni slučajevi u odnosima koji su tim aktima regulisani. da ne deluju na autoritativan način i ne pojavljuju se u odnosu na ostale učesnike nekog imovinskopravnog odnosa sa jačom voljom.sadržana je u upravnom aktu i treba shvatiti kao zahtjevano (primarno) pravilo ponašanja.).Za akte poslovanja karakteristično je. pravilo ponašanja. Eksterni pravni akti organa državne uprave deluju prema trećim licima (građanima. 4) davanje objašnjenja. c) da sadrži dispoziciju. 3) interni akti državne uprave (uputstva i si. izvještaji.).). Pravni akti se dijele na opće i konkretne.Također. ako učini prekršaj (delikt). važno je napomenuti da se u njih ubrajaju akti državne uprave koji nemaju elemente upravnog akta i ne proizvode pravno dejstvo koje daju upravni akti.). Naprimmjer. uklanjanje pijanog lica sa određenog mjesta. a ako sadrže normu koja se odnosi na konkretan slučaj. u ponašanju koje je regulisano normama. Pored njih. zavisno od toga kakvu normu sadrže. upravni akti se mogu podijeliti i na interne i eksterne pravne akte. to za prve mmožemo reći da su potpuni pravni akti. potpuni pojedinačni pravni akti su rijetkost u pravnom poretku. što znači. Sporove nastale povodom akata poslovanja rješavaju redovni sudovi. nećemo šire objašnjavati. U zemljama u kojima se državna organizacija zasniva na načelu podjele vlasti organi državne uprave u velikom obimu donose normativne akte. radi se o aktima koji sadrže samo dispoziciju ili samo sankciju. dok za druge možemo reći da su nepotpuni. a koje ne spadaju u navedene tri grupe (inspekcijski pregledi. dok sankcija dolazi u obzir samo onda ako se lice ne ponaša u skladu sa dispozicijom..

jer sadrži normu koja mu daje snagu izvršne isprave. Tako. U pravnoj teoriji postoji više vrsta pojedinačnih upravnih akata zavisno od toga koji se kriteriji uzimaju za njihovu podjelu. 8) Rješenja i zaključci. U drugom slučaju dolazi do stvaranja. organizacije i zajednice. sadrže oba normativna elementa. 3) Pozitivni i negativni upravni akti. Ovo obilježje dolazi do izražaja kod upravnog akta. s jedne strane i drugog subjekta kao učesnika u sporazumu..pravne akte. Obilježje da akt sadrži dispoziciju podrazumijeva da može biti donesen na dva načina: 1) autoritativno na osnovu jače volje državnog organa ili institucije koja raspolaže javnim ovlaštenjima (upravni akt) i 2) pristankom lica na čije se ponašanje akt odnosi (pravni posao). Kao što smo istakli. U drugom slučaju nastaje pravni posao kao građansko-pravni odnos koji nastaje u zavisnosti od slobodno izražene volje njegovih subjekata. tj. prilikom donošenja dispozicije. Dakle. u pravilu. d) da je autoritativan. obavezuje i protiv njegove volje. 2) Konstitutivni i deklarativni upravni akti. Akti u formalnom smislu su oni koji su izdati od organa državne uprave po propisanom postupku. Vrste upravnih akata? Već smo istakli da se upravni akti kao pravni akti uprave mogu biti posmatrani u formalnom i materijalnom smislu. S druge strane. kompleksi upravni akti. kao što smo napomenuli. Kao što vidimo. s druge strane. a s druge strane. Ono podrazumijeva da će nadležni organ donijeti pravni akt i kada stranka za takvo nešto nije zainteresovana. rješenje o plaćanju poreza). da oni. jer ima snagu izvršne isprave. 6) Akti koji se donose po službenoj dužnosti i akti koji se donose po zahtjevu stranke. u prvom slučaju radi se o upravnom aktu. 7) Akti doneseni u pisanoj i usmenoj formi. a nepotpuni pojedinačni akti koji sadrže sankciju. poravnanje kojen je zaključeno između državnog organa. a kod sudskog akta. jednostrano od strane upravnog organa primjenjuje pravna norma na konkretan slučaj u kojoj je sadržana dispozicija koja subjekta čije se ponašanje reguliše. prilikom donošenja sankcije. mmože se izvršiti prinudnim putem. Također. građanina. Zakon sadrži i dispoziciju i sankciju). dok su akti u materijalnom smislu oni kojima se izražava volja državnog organa ili institucije koja vrši javna ovlašćenja. ili dispoziciju ili sankciju. nepotpuni pojedinačni pravni akti sadrže.zasniva se na jačoj volji državnog organa u odnosu na drugog subjekta čije se ponašanje aktom reguliše.Upravnim aktom zasniva se upravno-pravni odnos kojim se ostvaruju prava i izvršavaju obaveze. Individualni i generalni upravni akti Ova podjela je izvršena s obzirom na činjenicu da li se upravni akti odnose na individualno određena ili na neodređena lica. Preko tih normi ispoljava se neposredno pravno dejstvo u pogledu prava i obaveza subjekata upravno-pravnog odnosa koji nastaje na osnovu pravnog akta. 5) Akti koje donosi jedan organ i zbirni akti (akti koje donose dva ili više organa) složeni . potpuno nezavisno od pristanka ili saglasnosti druge strane u upravno-pravnom odnosu. državnog organa. 4) Pravno vezani i akti koji se donose na osnovu slobodne ocjene. i dispoziciju i sankciju (npr. bilo fizičkog ili pravnog lica. 1. oni nepotpuni pojedinačni akti koji sadrže dispoziciju dijele se na upravne akte i pratne poslove. s jedne strane. a u drugom slučaju u pitanju je pravni posao. (Npr. zasnivaju se upravnopravni odnosi. To znači da se podjela zasniva na identifikaciji lica o čijim se 2 . Obilježje autoritativnosti upravnog akta . kojim se na jednostran način primjenjuju pravne norme na konkretan slučaj. To znači da se putem upravnog akta. kao drugog učesnika u tom odnosu. i pravni posao koji nastaje u vidu sporazuma ugovornih strana može se izvršiti prinudnim putem. najveći broj autora upravnog prava usvaja podjelu upravnih pojedinačnih akata na: 1)Individualni i generalni upravni akti. Za upravni akt je karakteristično da se može prinudno izvršiti dispozicija koju on sadrži (Npr. jesu sudski akti. 28.

ali koja se iz takvog akta veoma jednostavno mogu odrediti. Upravo. nisu poimenično navedena. bilo građanin. lica se akt konkretno i odnosi.).000 KM. akti pojedinačnog karaktera kojim se na autoritativan način rješava neki konkretan slučaj. generalni upravni akti se i razlikuju od općih akata koji su apstrktni i odnose se na neodređen broj slučajeva i neodređen broj lica. bez obzira koliko ih ima (npr. Zbog toga. rješenje kojim se dozvoljava izgradnja objekta na nekom zemljištu. pri čemu opći akt akt sadrži opću normu . dok generalni upravni akt sadrži pojedinačnu normu samo za jedan slučaj (Npr. organizacija. ključna razlika vezana je za pravnu normu koju oba pravna akta sadržed.. u kojem lica na koja se taj akt odnosi. nego su odrediva. također. odnosno. generalni upravni akti više podsjećaju na opći akt. dužna platiti porez. ukidaju ili mijenjaju pravni odnosi kojima se na autoritativan način rješava o sticanju prava ili o vršenju obaveze. generalni upravni akt je onaj čija dispozicija nalaže. također.). Ova vrsta upravnih akata ima pravno dejstvo "od momenta izdavanja upravnog akta" (dejstvo ex nunc). U tom smislu. b) generalne upravne akte Generalni upravni akti su. ranije nije bio uspostavljen upravno-pravni odnos između organa i stranke. nije poimenično navedeno. Takvi su svi oni upravni akti pojedinačnog karaktera kojima se formiraju određeni upravno-pravni odnosi.. zajednica ili udruženje. pa je zadatak akta baš u tome da ga formira. akt kojim se nalaže obavezna vakcinacija lica određene dobi). izdavanje dozvole za nošenje oružja itd. u generalnim pojedinačnim upravnim aktima. Konstitutivni i deklarativni upravni akti S obzirom na činjenicu da li se upravnim aktom formiraju (stvaraju. konstitutivni upravni pojedinačni akt bio bi i onaj kojim prestaje neki pravni odnos 47 . individualni upravni akti se dijele na: a) konstitutivne upravne akte To sutakvi pojedinačni pravni akti kojim se stvaraju. da su sva lica koja su ostvarila prihod veći od 22. Naime. što ga i razlikuje od općeg akta (Npr. Vidimo da se generalni pojedinačni upravni akti razlikuju od individualnih upravnih akata po subjektu upravno-pravnog odnosa na kojeg se akt odnosi. kada se u upravnom aktu poimenično navodi više lica. (Npr. obavezama ili pravnim interesima odlučuje upravnim aktom. Također. Iz ovog primjera se vidi da lica nisu određena. npr. upravni akti se dijele na: a) individualne Za individualne upravne akte je karakteristično da je lice na koje se odnosi taj akt poimenično navedeno u tom aktu. Očigledno je da kod ove vrste upravnih akata. Iz istih razloga. cjepljenje djece od sedam godina od zarazne žutice). što znači da oni djeluju samo ubuduće. mijenjaju ili dokidaju) upravno-pravni odnosi ili se samo utvrđuje postojanje pravnog odnosa. nego su odrediva. akti kojima se nalaže plaćanje poreza. po tome što lica u aktu nisu navedena. (Npr. kao fizičko ili pravno lice. također. konstituivni upravni akt bio bi i onaj kojim se mijenja upravno-pravni odnos koji je od ranije postojao. također. za razliku od individulanij pojedinačnih upravnih akata. To znači da se upravni pojedinačni akt odnosi na konkretan slučaj. generalni upravni akti se odnose na više lica koja se u aktu poimenično ne navode. bez obzira na njihov broj. U pitanju je akt čiji dispozitiv tačno upućuje na koja se lica odnosi. ili. rješenje o eksproprijaciji većeg kompleksa zemljišta koje je vlasništvo većeg broja lica. taj subjekt. takav upravni akt predstavlja odobrenje za otvaranje radnje). iako lica u aktu nisu poimenično navedena. Naravno. Kada nadležni organ državne uprave izda rješenje kojim dozvoljava izmjenu namjene stambenog porodičnog objekta u stambeno poslovni objekata pa mijenja svoje ranije rješenje u kojem je dispozicija sadržana u aktu dozvoljavala izgradnju stambenog porodičnog objekta. Za razliku od individualnih upravnih akata.pravima. 2.kao pravilo ponašanja za neodređen broj lica i slučajeva. opet se radi o individualnom upravnom aktu.

3. pa stranka povodom njega može izjaviti žalbu nadležnom organu kao da je povodom njenog zahtjeva donseno negativno rješenje.). odbija zahtjev za otvaranje zanatske radnje i dr. b) deklarativne upravne akte Deklarativni upravni pojedinačni aktgi su oni akti kojima se potvrđuje postojanje nekog upravno-pravnog odnosa. dakle. (Npr. nije donio rješenje u propisanom roku. bilo da se tim aktima stvaraju novi odnosi. pravno dejstvo deklarativnih upravnih pojedinačnih akata je ex tune. da kod deklarativnog upravnog akta već postoji određeni pravni odnos i zadatak je tog akta samo da utvrdi njegovo poxstojanje. (Npr. iv. koji ukidaju postojeće upravno-pravne odnose. da se odbije stvaranje bilo kakve promene u postojećim pravnim odnosima. U skladu sa onim što smo istakli. naprimjer.. odnosno. ovlaščujuće (favorabilne). akti koji potvrđuju da su u konkretnom slučaju ispunjeni zakonski uslovi za nastupanje određene pravne situacije i da ta situacija postoji. Pozitivne akte ne treba miješati sa ovlaščujućim (favorabilnim) upravnim aktima. odnosno. pozitivan je akt o razrezu poreza. jer se njim samo potvrđuje da je lice steklo pravo na osnovu ispunjavanja uslova za penziju koji su propisani zakonom. izvršava neku obavezu. Ovi akti se najčešće donose povodom zahtjeva stranke.rješenje o sticanju prava na penziju. tj. da ga konstatuje.. a ne stvaraju pravni odnosi i pravne situacije. što znači da oni važe unazad. odnosno. na akte koji ukidaju postojeći pravni odnos. kada se zahtjev njen odbija u pogledu priznanje nekog subjektivnog prava ili pravnog interesa. dekonstitutivne. odnosno. ali je on i obavezujući za stranku. a ne od momenta izdavanja upravnog akta. upravni akti se dijele na: 1. Negativni upravni akti mogu biti doneseni i šutnjom uprave.koji je ranije postojao. predstavlja deklarativni pravni akt. dok se treći i četvrti akt odnose na akte koji nešto mijenjaju u postojećem pravnom odnosu. jer je ovdje bitnmo da se prizvode promjene u pravnim odnosima. u negativne upravne akte spadaju akti kojima se odbija zahtjev za izdavanje dozvole za nošenje oružja. ili koji na osnovu ovih akata prestaju. odnose se na akte kojima nastaje upravno pravni odnos. odnosno. a ne na osnovu akta). od momenta kad su se stekle određene okolnosti koje su bile od uticaja na stvaranje pravnog odnosa. rekonstruktivne. iii. kojim se ti odnosi mijenjaju. rješenje nadležnog organa uprave kojim se dozvoljava prestanak obavljanja neke djelatnosti. što znači da je i onerozan. obavezujuće (onerozne). ii. tako. kojim subjekt iz tog odnosa ili. i koje su vrste pravno vezanih akata? 2 . 29. stiče neko pravo ili. Očigledno je. da konstitutivni upravni akti mogu razvrstati na akte kojim se stvaraju upravno-pravni odnosi.). odnosno. (Npr. 2. To su. Prva dva akta iz ove podjele. bez obzira da li je to korist ili nije stranke (što je bilo bitno kod razlikovanja ovlaščujućih akata od obavezujući upravnih akata). mijenjaju postojeći ili se ukidaju ili nište postojeći pravni odnosi. Iz toga razloga. To je posebna vrsta upravnog akta kada nadležni organ nije povodom zahtjeva stranke uopće odlučio. negativne upravne pojedinačne akte Negativni upravni pojedinačni akti su oni pravni akti u kojima je sadržana izjava volje nadležnog organa. pozitivne upravne pojedinačne akte Pozitivni su oni upravni akti koji proizvode neku promjenu u postojećim pravnim odnosima.Pozitivni i negativni upravni akti Zavisno od toga da li je upravnim aktom proizvedena neka promjena u upravno-pravnim odnosima ili nije. pa se ovim aktima samo utvrđuju. možemo ili podijeliti na: i. Negativni upravni akti ne mogu steći pravnosnažnost. Kakvi su to.

Najveći broj upravnih akta su pravno vezani upravni akti (rješenja o odobrenjima). Kod njega se ne radi o donošenju rješenja. To su takvi akti kod kojih je zakonom unaprijed propisano da se oni imaju donijeti i kakva mora biti njihova sadržina. a ne od dana njegovog saopćavanja. nego je dužan da primijeni propis koji na to upućuje. 30. ima pravo narediti njegovo administrativno izvršenje bez odlaganja. organ javne uprave pokrenuće postupak za donošenje upravnog akta po sosptvenoj inicijativi (vlastitoj volji). Inicijativa za donošenje pravno vezanih akata i njihova sadržina zakonom su unaprijed određeni (Npr.Osnovna karakteristika pravno vezanih upravnih akata jeste u tome što pravna norma koja je sadržana u aktu na imperativan način određuje kakvu radnju organ mora preduzeti. nego samo o njegovom saopćavanju nakon usmene rasprave. Izjava jače volje kojom se uspostavlja upravno-pravni odnos može biti data na dva načina i to: 1. Također. uvijek kada to određuje zakon ili na zakonu zasnovani propis ili kada utvrdi ili sazna da. Organ koji je donio usmeno rješenje. rok za žalbu teče od dana dostavljanja rješenja. upravni akt kojim se oduzima imaocu oružja odobrenje za držanje i nošenje oružja. u usmenoj formi Upravni pojedinačni akt se donosi usmeno u slučajevima kada se radi o preduzimanju izuzetno hitnih mjera u cilju osiguranja javnog reda imira. Odluka koju organ donosi rješenjem vezana je za upravnu stvar koja 47 . pod upravnim aktima koji se donose po službenoj dužnosti moraju se podrazumijevaju akti koje organi javne uprave donose po svojoj inicijativi (Npr. U tom slučaju. te sigurnosti javnog poretka u cilju otklanjanja neposredne opasnosti po život i zdravlje ljudi ili imovine većeg obima. odnosno. Pisani akt se izdaje na papiru pisan kompjuterom ili pisaćom mašinom na jednom od tri službena jezika u Bosni i Hercegovini. kakvo rešenje mora donijeti.. u pravno tehničkom smislu predstavlja odluku organa javne uprave kao što presuda u istom smislu predstavlja odluku sudskog organa. rješenje inspekcijskog organa). Koji su to upravni akti koji se donose po službenoj dužnosti? Upravni akti koji se donose po službenoj dužnosti su akti koje nadležni organ donosi po vlastitoj inicijativi (npr. usmeno objavljeno ili saopćeno rješenje. u pismenoj formi Pravilo je da se upravni akt donosi u pismenoj formi. 32. radi zaštite javnog interesa. Objasnite jedno rješenje o glavnoj stvari? Rješenje kao upravni akt kojim se odlučuje o glavnoj stvari (predmetu). pokrenuti upravni postupak i donijeti upravni akt po službenoj dužnosti. rješenje kojim se odobrava bavljenje određenom djelatnošću ako subjekt ispunjava uslove koji su propisani zakonom. po zahtjevu stranke organ koji je donio usmeno rješenje dužan ga je izdati u pismenoj formi najkasnije u roku od osam dana od dana njegovog usmenog saopštavanja. Izjava jače volje se daje na dva načina za upravno-pravne odnose? Poznato nam je da upravni akt predstavlja jednostrani izraz jače volje državnog organa i da njegova dispozicija upućuje na neko pravo ili neku obavezu. a samo izuzetno može se izdati i usmeno. Pravno vezani upravni akti. To znači da se pravno vezani upravni akti donose uvijek kada su ispunjeni uslovi sadržani u materijalno-pravnom propisu. ako su ispunjeni uslovi predviđeni pravnim propisom. Kao što vidimo. 31. pa je njegovo ponašanje unapred određeno pravnim propisom i konkretnim činjeničnim stanjem. Od usmenog rješenja moramo razlikovat. 2. rješenje inspektora kojim se vlasniku trgovinske radnje nalaže zatvaranje dok ne otkloni uočene nedostatke u radu).). treba.. Organ uprave nema ovlaščenja da bira između više alternativa. Prilikom donošenja akata po službenoj dužnosti. moraju imati onu sadržinu koja je predviđena pravnim propisom. s obzirom na postojeće činjenično stanje.

učestvuje u upravno-pravnom odnosu. Kada se donosi u pismenoj formi. I on sam sadrži određene obavezne dijelove. Upravni akt se donosi u pismenoj formi i mora sadržavati odgovarajuće sastavne dijelove kao sadržajne elemente. koji u potpunosti i nije upravni akt. s tim što je zaključak u upravnom postupku pojedinačni upravni akt akcesorne prirode. tada se izdavaocem upravnog akta označava lice koje rukovodi tim organom. s tim da nijedna od njih ne prigovara postavljenom zahtjevu. njihovih zastupnika i punomoćnika. zaključak je nesumnjivo pojedinačni upravni akt koji služi za odlučivanje o pitanjima koja se tiču samog postupka kada se radi pitanjima postupka koja mogu biti od uticaja na ostvarivanje i zaštitu prava i interesa stranke. Ukoliko je dat u usmenoj formi. Ono mora sadržavati svoje sadržajne elemente i biti pravilno doneseno i na zakonu zasnovano. datum rješavanja upravne stvari. U slučaju da se u svojstvu izdavaoca organa uprave javlja organ kojim rukovodi kolektivni organ (zborni organ). zaštitu javnog intersa u nekom konkretnom slučaju. odnosno. da je razlika između rješenja i zaključaka samo procesne prirode. Sadržajni elementi upravnih akata? Naprijed smo naglasili da je pojedinačni upravni akt određen u formalnom i materijalnom smislu. upravnu stvar (predmet upravnog postupka). pojedinačni upravni akt kojim se odlučuje o pitanjima vezanim za postupak donošenja upravnog akta.. tada je neophodno navesti zakonskog zastupnika koji to lice zastupa i predstavlja u postupku pred 2 . Sto se subjekta koji. Na kraju. pravnu normu. ako u postupku učestvuje pravno lice. onda se radi o akcesornom aktu. tada se radi o aktu tog tijela i trebalo bi navesti sastav organa koji je donio odluku navedenu u dispozitivu upravnog akta. Razlika između njih je u tome. predstavljaju pojedinačne upravne akte koji su po formi potpuno jednaki. a zahtjev stranke se uvažava. prvi je sadržajni elemenat pojedinačnog upravnog akta. slobodnih upravnih akata. Uostalom. u pravnom prometu organa javne uprave mogu postojati rješenje koja uopće ne sadrže obrazloženje. niti druge namjene. jer ne sadrži sastavne djelove. stranaka koje su učestvovale u postupku. odnosno. 33. s tom razlikom što se obrazloženje sastoji od tzv. Ova vrsta rješenja se donosi ako se radi o jednostavnim upravnim stvarima u kojima u postupku učestvuju dvije ili više stranaka. odnosno. i jedni i drugi. oni sadrže obrazloženje. gotovo da bi se moglo reći i za zaključak. akata koji se donose na osnovu diskrecione ocjena. odnosno. rješenja sa skraćenim obrazloženjem. a zaključcima se upravlja postupkom. 34. bio.može biti vezana za neko pravo ili neku obavezu. uvod (konkretizacija predmeta i subjekata upravnog akta). naziv subjekta (subjekata). Uvod. u najmanju ruku neuredan. treba znati da. odnosno. Sto se tiče tzv.120 Iz prednjeg vidimo. uz napomenu da je on. Rješenje je autoritativni upravni akt koji se izdaje jačom voljom organa državne uprave ili institutcije koja raspolaže javnim ovlaštenjima. konkretizacija predmeta i subjekata između kojih se stvara upravno-pravni odnos. ako se radi o jednom ili više lica. također. odnosno. odnosno. u vezi zaključaka i rješenja. datum izdavanja upravnog akta. Taj dio akta sadrži: naziv izdavaoca upravnog akta. „kratkog izlaganja zahtjeva stranke" i pozivanja na pravne propise na osnovu kojih je stvar riješena. Također. Šta sadrže zaključci u upravnim aktima? Sve što je naprijed kazano za rješenje. oni mogu biti označeni imenom i prezimenom kao nosioci prava i obaveza. To su takvi pojedinačni upravni akti koji posjeduju sadržajne elemente kakve posjeduje i redovno rješenje. što se rješenjima odlučuje o glavnoj stvari u postupku. Ukoliko upravni akt izdaje organ kojim rukovodi inokosni organ. kod kojih je jedini sadržajni elemenat dispozitiv u vidu zabilješke u spisu. osim kada je u javnom interesu zakonom ili uredbom izričito predviđeno da se takav akt ne obrazlaže. upravno pravo i ne poznaje akte drugog naziva. Osnovni sadržajni elementi upravnog akta su: 1. Postoje i tzv. bez kojih bi upravni akt. kao druga strana.

u akt se unosi pravna norma koja ovlašćuje organ javne uprave da izda upravni akt. odluka. Obrazloženje upravnog akta. dodatke upravnom aktu. odnosno. uputstvo o pravnom sredstvu (pravnom lijeku) koje može biti upotrebljeno protiv tog rješenja. pojedinačno i međusobno. 4. odnosno. ukoliko se postupak vodi po zahtjevu stranke. pored ostalog. tj. svako pismeno rješenje mora sadržavati. Također. punomoćnika. tj. Obavezni sadržajni elemenat pojedinačnog upravnog akta jeste i „pouka o pravnom lijeku".. Subjekti ne moraju biti uvijek označeni poimenično. odobrava se licu N. da po zakonu mogu koristiti određeno pravno sredstvo (pravni lijek) protiv odluka (rješenja i zaključaka). punomoćnik fizičkog ili pravnog lica. o pravu na pokretanje upravnog spora ili drugog postupka pred sudom. Pojedinačni upravni akt ne sadrži uputstvo ukoliko se radi o vanrednim pravnim lijekovima (obnova postupka. zahtev za zaštitu zakonitosti itd U upravnom postupku. U pitanju je odluka organa javne vlasti kojom se subjektu omogućava sticanje nekog subjektivnog prava.. Bez obzira što obrazloženje u formalnom smislu ne zahtjeva izričito nabrajanje obaveznih sastavnih dijelova. upravna stvar. razloge zbog kojih neke dokaze nije uzeo u razmatranje. jasna i precizno izražena u pisanom obliku. potrebno je dati ocjenu izvedenih dokaza kao i njihovu povezanost . tako da ne stvara nikakvu nejasnoću ili konfuziju u pogledu sadražaja odluke o meritumu... Srž sadržaja svakog upravnog akta. o organu 47 . odnosno.). pošto upravni akt može biti i generalan. uputstvo o pravnom lijeku (pravna pouka). u pravnoj pouci se navodi kome se ona izjavljuje. ipak. jer se preko njega učvršćuje načelo zakonitosti. iz Sarajeva da može pristupiti izgradnji stambenog porodičnog objekta na zemljištu označenom kao. ipak. omogućava kontrola upravnog akta i daje uporište za preduzimanje pravnih radnji u cilju njegovog pobijanja itd. odnosno. eventualno. odnosno ne mora biti individualan. Nakon navođenja podataka donosioca upravnog pojedinačnog akta (adresanta) i lica kojem je akt namijenjen (adresata). te. dispozitiv sadrži odluku o troškovima. kao i datum rješavanja upravne stvari.. Ukoliko je postupak pokrenut po službenoj dužnosti. rješidba i si. odnosno. u uvodni dio akta se upisuje upravna stvar (predmet upravnog postupka). Na osnovu izvedenih dokaza utvrđuje se činjenično stanje i izvodi zaključak koji je komplementaran materijalnoj pravnoj koja je bila osnov za dispoziciju koja je sadržana u dispozitivu. 2. zatim. Na početku dispozitiva. nesumnjivo je. Nakon toga. Radi se o većem organu od onoga koji je odlučivao u pravom stepenu. „uputstvo o pravnom lijeku" kojim se strankama kno subjektima upravnog postupka daje pravo.. 3. navodi se kratak sadržaj zahtjeva stranaka kao subjekata u upravnom postupku. odnosno. odnosno. u slučaju da se u postupku pojavljuje zakonski zastupnik fizičkog lica. ili mu se nameće neka dužnost. slijedi obrazloženje koje ima sasvim drugi karakter. donesenih od strane organa javne uprave u upravnom postupku. sadrži sastavne dijelove kao njegove obavezne sadržajne elemente. U njega se upisuje autoritativna i jednostrana izjava volje organa javne uprave kojom se rješava konkretni slučaj povodom određenog upravnopravnog odnosa (Npr. a nakon toga. njegov dispozitiv (izreka). Nakon dispozitiva koji je najvažniji sadržajni dio upravnog akta. prema odredbama ZUP-a. Ona treba da je kratka.). ono te dijelove. sadrži u redoslijedu koji ćemo istaći. Dispozitiv je najvažniji dio upravnog akta koji također. odluka (rješidba) kojom se rješava predmet upravnog postupka. Ukoliko se protiv rješenja može izjaviti žalba. u uvodu se moraju naveti imena zastupnika. Nakon odluke. dovoljno je da se na početak dispozitiva unese ta činjenica koja je bila odlučujuća za vođenje upravnog postupka. postupka. zatim naznačenje da žalba ne odlaže izvršenje rješenja. On predstavlja sredstvo kojim se stranka obavještava o postojanju prava na žalbu.državnim oragnima.N. dispozitiv (odlučenje o pravnoj stvari. odnosno. potrebno je navesti dokaze koji su bili predloženi i koje je organ proveo. vrši zaštita nekog pravom zaštićenog interesa.

b) Raskidni uslov Kod raskidnog uslova.. broj pod kojim je akt zaveden u djelovodnik predmeta i akata (djelovodni protokol. ugovorom o poklonu poklonodavac poklanja. Ukoliko se protiv rješenja može pokrenuti upravni spor. Iz prednjih primjera vidimo da uslov dolazi u obzir ukoliko se dejstvo pravnog posla podredi nekoj budućoj okolnosti čije je nastupanje neizvjesno. odnosno. uz uslov da u slučaju.). ukoliko kupac dobije kredit. rok za žalbu teče od dana saznanja stranke da se žalba može podnijeti. U slučaju da je u rješenju dato pogrešno uputstvo. nisu obavezni sastavni dijelovi..koji je donio upravni akt koji se žalbom osporava. nastupanja smrti poklonoprimca prije nego što umre poklonodavac. a može u roku od osam dana tražiti od organa koji je donio rješenje da isto ispravi. a kad se može pokrenuti neki drugi postupak pred sudom. U svim njegovim pojedinim dijelovima. sadrži kome se. poklon bude vraćen poklonodavcu. dok ne nastupi određena okolnost koja je postavljena kao uslov (Npr. Kada je protiv rešenja moguće izjaviti žalbu. obilježjima koja smo ranije naveli. odnosno. tj. U takvom slučaju rok za žalbu odnosno sudsku tužbu teče od dana dostavljanja dopunjenog rešenja. stranka može postupiti po propisima. Dodatci upravnom aktu mogu biti: 1. odnosno. službenu evidenciju organa u koju su upisani akti koje izdaje organ javne uprave). akt stupa na snagu odmah. nakon što poslovna prostorija bude dovedena u stanje da odgovara propisanim uslovima iz pravilnika o ispunjavanju potrebnih higijenskih. Dodatci u upravnom aktu? Govoreći o sadržajnim elementima pojedinačnog upravnog akta (rješenje ili zaključak). istina. tada se navodi taj sud kod kojeg se postupak pokreće i u kojem roku se pokreće. tehničkih i ostalih uslova za obavljanje djelatnosti). uslov Uslov je buduća i neizvesna okolnost od čijeg nastupanja ili nenastupanja zavisi nastanak pravnih dejstava posla ili prestanak pravnih dejstava koja je pravni posao proizveo. biće zaključen kupoprodajni ugovor između prodavca i kupca za kupoprodaju kuće. biće plaćen porez na djelatnost ukoliko obveznik ostvari prihod veći od 25. organ javne uprave kao izdavalac akta mora dobro paziti da akt sadrži sve potrebne elemente kako bi bio pravno ispravan. To znači. predaja žalbe podrazumijeva postupak kojim se žalba uručuje organu koji je rješavao u prvom stepenu. a stranka je pogrešno upućena da protiv toga rešenja nema mjesta žalbi ili da se protiv njega može pokrenuti upravni spor. kao i to da li se može izjaviti na zapisnik. istakli smo da dispozitiv može sadržavati i određene dodatke upravnom aktu koji. obavezno se navodi kojem se sudu tužba podnosi i u kojem roku se predaje. ali. Za razliku od podnošenja ili izjavljivanja. ako stranka nije prije toga već pokrenula upravni spor. a poklonoprimac prima poklon.000 KM. Uputstvo o pravnom sredstvu. koji u određenim situacijama to mogu postati. odnosno. Uslovi se dijele na: a) Odložni uslov Kada je u upravnom aktu sadržan suspenzivni uslov. Sadržajni elementi upravnog akta određeni su prema njegovim osobinama. da je uslov takav dodatak upravnom aktu kojim se čini zavisnim njegovo djelovanje o nekoj budućoj okolnosti čiji je nastup neizvjestan. Ne smatra se sadržajnim elementom zaglavlje upravnog akta (rješenja ili zaključka) koje sadrži službeni naziv organa javne uprave. U torn slučaju 2 . u kom roku i sa kolikom taksom predaje. ali njegovo pravno dejstvo prestaje nastupanjem predviđenog događaja ili okolnosti koje su postavljene kao uslov. nadležni organ uprave izdaće odobrenje za obavljanje određene djelatnosti. od dana dostavljanja rješenja suda kojim je tužba odbačena kao nedopuštena. donosiocu upravnog akta. (Npr. 35. kao i datum koji se stavlja na upravni akt na dan kada je on sačinjen.. upravni akt ne proizvodi nikakvo dejstvo dok ne nastupi određeni događaj. također. u uputstvu o pravnom sredstvu.

da će ugovor biti na snazi dvadeset godina. U međunarodnom pravu. (Npr.. stečeno pravo se gubi. ostvarenje odložnog uslova ima povratno dejstvo. dok raspolaganja pribavioca ne važe. ili da dobije naslijede). Pored ove podjele.. pravo se vraća prenosiocu. (Npr. kupovina pod uslovom da kupac dobije kredit). to može biti neko vremensko razdoblje kojim se može odrediti važenje međunarodnog ugovora ili nekog odnosa. tako i u unutrašnjem pravu. ali je neizvjesno da li će ta dejstva opstati.. konsoliduju se (bez obzira na savjesnost trećeg). samo je sudbina ovih akata neizvjesna i zavisi od ostvarenja uslova. najčešće se za rok veže neki datum na koji ističe važnost nekog međunarodnog ugovora. Ukoliko ne dođe do ostvarenja odložnog uslova (u navedenom primjeru. također. datum do kojega treba izvršiti neku činidbu ili datum do kojega može trajati neko stanje (npr. boravak itd. održaja). ' Mješovit uslov jeste onaj koji. starateljstvo. Odložan ili suspenzivan uslov je onaj koji dejstva pravnog posla odlaže i njihovo nastupanje čini neizvjesnim (Npr. Posao modifikovan raskidnim uslovom (npr. 47 . s tim što se u času stipuliranja ne zna se kada će ugovor stupiti na snagu. mandat. dok još nije odlučeno o kreditu) stranke su vezane ugovorom.. Kauzalan je onaj uslov koji ne zavisi od volje ni jedne ni druge strane. 2. a raspolaganja koja je vršio u međuvremenu konsolidovana su i postala konačna (dok prenosiočeva raspolaganja padaju). rok Rok (term. te ga ne može vršiti (upotrebljavati stvar. otac poklanja automobil sinu pod uslovom da odustane od ženidbe). ili zavisi isključivo od volje nekog trećeg. je dodatak upravnom aktu koji je jako sličan uslovu. naplatiti potraživanje). poklanja se kuća. odnosno. ako ne bude odobren kredit). terme. Rok postoji i primjenjuje se. postoji podjela na: potestativne. te se nijedna ne može jednostavno povući. mješovite uslove. podjela na odložne i raskidne uslove. povjerilac).). raspolaganja koja je u međuvremenu vršio prenosilac važe. samo je njihova sudbina neizvjesna i zavisi od toga da li će se uslov ostvariti ili ne. prekinuti rok zasta-relosti odn. kao i raspolagati njime. kauzalne. odobrenjem kredita) pravni posao proizvodi dejstva na koja je bio upravljen. Ostvarenjem uslova (u navedenom primjeru. kupuje se vozilo pod uslovom da kupac dobije novac na kladionici ili na lutriji. ali može (kao imalac »eventualnog prava«.nije potrebno donositi novi upravni akt (ako se takav akt i donese.). on ima deklarativno dejstvo). smatra se da posao nije ni bio zaključen. da ako se uslov ostvari. Prodavač (vlasnik) i dalje uživa stvar. (Npr.. odnosno. Prema tome. »prava u začetku«) preduzimati radnje za očuvanje prava (npr. Prema pravnoj teoriji i pravnoj praksi. Također. da li su definitivna. već od slučaja. Kao što vidimo. neko se obvezuje da prijatelju posudi novac na znjam ukoliko zajmoprimac kupi vozilo tačno određene marke.. zavisi od volje učesnika pravnog posla (nasljednika ili legatara) i volje nekog trećeg (ili objektivnih okolnosti). a može preduzimati i akte raspolaganja. kako u međunarodnom. (b) povećanje vrijednosti stvari po zaključenju ugovora je u korist pribavioca. dalja prodaja) padaju. Već u fazi neizvjesnosti (u navedenom primjeru. prodaja sa pravom otkupa) proizvodi dejstva na koja je bio upravljen (pravo prelazi na pribavioca) i u tom pogledu nema neizvjesnosti. a da se uopće i ne navodi određeni datum. smatra se da ih nije ni bilo. s tim da se poklonoprimac oženi određenom djevojkom). potestativan je onaj uslov koji zavisi od volje jednog od učesnika pravnog posla. istovremeno. pravo prelazi na pribavioca. Postoji. a akti raspolaganja koje je on u međuvremenu činio konsoliduju se i važe. za sve to vreme sticalac prava još nije titular samog prava. To znači. (Npr. pribaviočevi akti raspolaganja (npr. što se ogleda u slijedećim pravilima: (a) ugovor važi odmah po zaključenju i nijedna stranka se ne može jednostrano povući. (c) akti raspolaganja učinjeni od strane prenosioca padaju. ili da mu bude odobren kredit koji je tražio. frist). Pravo koje je predmet ugovora i dalje pripada prenosiocu (on je vlasnik. zavisno od toga da li nastupanje uslova zavisi od volje adresata (potestativni) ili ne zavisi od njegove volje (kauzalni) ili i jedno i drugo (mješoviti uslovi).

a raskidni uslov postoji kada se izda odobrenje za građenje na rok od l (jedne) godine. činjenici da upravni akt nastaje djelatnošću organa javne uprave (jednostranost) koja je izraz njegove jače volje (autoritativnost). Zahvaljujući rokovima. Onog momenta kada prestane važenje upravnog akta. pak. prije svega.127 Postavlja se pitanje. Iz svega. dok uslovi ne moraju uvijek nastupiti. uslov i nalog izazivaju različite pravne posljedice. nego organ javne uprave ima pravo da pristupi prinudnom izvršenju naloga. jer razlozi sigurno nastupaju. nalog (namet. da se licu isplati suma nakon 6 (šest) mjeseci. upravnom pravu predstavljaju protek vremena čijim nastupanjem pravni posao počinje da proizvodi pravno dejstvo (odložni rok) ili prestaje da proizvodi pravno dejstvo (raskidni rok). pa tek onda definisati uslove za njegov nestanak. koji razlozi do toga dovode? Da bismo dali odgovor na ovo pitanje. odnosno. Nasuprot tome. tada prestaje da važi pojedinačni upravni akt (raskidni rok). dejstvo pravnog akta. ili tek počinje dejstvo upravnog akta (suspenzivni uslov). Ovaj je dodatak veoma sličan raskidnom sulovu. prava i obaveze prestaju. s obzirom da oni predstavljaju određen vremenski razmak u kojem se neka procesna radnja može preduzeti. pa pokušati pronaći neku korelaciju između ovih dviju relacija. odnosno. Na koje načine prestaje važenje upravnog akta? Važenjem pojedinačnog upravnog akta proizilaze posljedice za subjekte upravno-pravnog odnosa koje se manifestuju u stvaranju prava i izvršavanju obaveza.. modus) Nalog je takav dodatak upravnom aktu kojim se stranci nalaže da izvrši određenu radnju. osim subjektivnih razloga koji se ispoljavaju jačom voljom organa javne uprave. moramo se na trenutak prisjetiti na uslove koji su vezani za nastanak upravnog akta. 3. ali to ne znači da prestaju pravne posljedice koje je akt proizveo. kod prestanka upravnopravnog odnosa. • Odricanjem od ovlaščenja ili propuštanjem određenog roka. posebno. pridržaj opoziva Pridržaj opoziva predstavlja dodatak upravnom aktu kojim se određuje da će se akt opozvati u slučaju kada nastupe određene okolnosti. šta dovodi do prestanka upravnog akta. ili. raskidnog roka. smislu. zahvaljujući. Pri tome. vidimo da se voljni faktor državnog organa i institucije koja raspolaže javnim ovlaštenjima ispoljava kao subjektivan kriterij za izdavanje upravnog akta. neophodno je u svakom momentu imati u vidu obilježja upravnog akta.Rokovi u unutrašnjem. Razlika između uslova i roka je u tome što kod roka ne postoji neizvjesnost u pogledu nastupanja događaja. (Npr. veoma je značajna. rješenje ne prestaje da važi. Ako lice ne izvrši određeni nalog. odnosno. pa u tom roku lice ne započne sa izgradnjom). 4. možemo zaključiti da je prestanak važenja upravnog akta vezan za slijedeće razloge: • Upotreba ovlašćenja i izvršenjem obaveze iz upravnog akta. Primjena rokova u upravnom postupku. potrebno izdati posebno rješenje (novo rješenje) kojim se utvrđuje opozivanje ranijeg pojedinačnog upravnog akta. • Nastupanjem raskidnog uslova. nisu isti onim koji važe za njegov prestanak. da bi se primijenio. Stoga. odnosno prije čijeg isticanja se ona ne može preduzeti. Kad sve ovo imamo u vidu. U tom. ali se od njega razlikuje po time što ne nastaje po pravu (ipso jure) nego je. ali izvršenje ili neizvršenje te radnje nije vezano sa pravnim dejstvom upravnog akta. suspenzivni uslov postoji u slučaju kada se upravnim aktom nalaže. postoje i neki objektivni razlozi koji mogu dovesti do prestanka važenja upravnog akta. 36. rokovima se modifikuju redovna dejstva pravnog posla koja se odnose za određeni protek vremena za koji je vezan nastanak ili prestanak nekog upravno-pravnog odnosa. 2 . Na taj način. nesporno je da uslovi koji važe za nastanak upravnog akta.

primjenu akta kojim je neko stekao pravo građenja stambeno-poslovnog objekta. Upravni akt koji sadrži ovlaščenje prestaje da važi ako se to lice odrekne tog ovlaščenja ili se njime ne posluži u određenom roku. čime on gubi svoju pravnu sposobnost kao i druga svojstva koja mu kao subjektu prava (nosiocu prava i obaveza) pripadaju. stranka gubi prava koja su joj proizillazila iz upravnog akta. a najduže za period od godinu dana. izvršenjem obaveze (dužnosti) sadržane u aktu. a samim tim i akt prestaje da važi. takvo jedno strogo lično pravo jeste rješenje kojim nadležni državni organ dozvoljava nekom licu nabavku. isključivo. odnosno. a samim tim prestaje pravno važenje i upravnog akta kojim je ono bilo ustanovljeno. • Stavljanjem van snage upravnog akta (poništavanjem.. c) Odricanjem od ovlaščenja ili propuštanjem određenog roka. • Donošenjem zakona kojim se zabranjuje vršenje određene djelatnosti.). na osnovu takvog upravnog akta više ne može izgraditi još jedan objekat. Bez obzira o kakvom odricanju se radi. smrću lica na čije ime je izdato odobrenje. prestaje važenje upravnog akta i to pravo je neprenosivo na njegove nasljednike. kada stranka izvrši plaćanje poreza koji joj je određen rješenjem poreskog organa. Odricanje od određenog prava (ovlašćenja) može biti izričito ili prećutno. odnosno.. prestaće važiti ukoliko se neko od članova porodičnog domaćinstva zaposli i porodica stekne stalni izvor prihoda. Stranka. (Npr. tada taj akt prestaje da važi. Upravni akt prestaje da važi i nastupanjem raskidnog uslova... imaju za posljedicu prestanak važenja upravnog akta. rješenje kojim se nekom licu dodjeljuje stalna socijalna pomoć u vidu novčane naknade zbog toga što njegova porodica nema nikakvih sredstava za izdržavanje. radi se proteku vremena koje je određeno u aktu u kojem stranka ima neko subjektivno pravo ili pravno ovlaštenje. Smrt je faktička činjenica prestanka života čovjeka. Također. prestaje važenje pojedinačnog upravnog akta. prestaje istekom toga roka. To 47 . (Npr. odobrenje za posjedovanje oružja vezano je za svojstva određene ličnosti koja ne moraju biti i svojstva njegovog najbližeg srodnika. za čovjekovu ličnost. Nakon isteka roka koji je određen u upravnom aktu to pravo prestaje. odnosno.). odnosno.• Smrću adresata kao nosioca strogo ličnih prava i obaveza. upravni akt prestaje kada stranka dobrovoljno postupi po njemu. (Npr. držanje i nošenje oružja.) d) Smrću adresata kao nosioca strogo ličnih prava i obaveza. Kao što smo napomenuli. rješenje kojim je nekom licu utvrđeno pravo na novčanu naknadu za vrijeme privremene nezaposlenosti. jer je njeno subjektivno pravo građenja prestalo izgradnjom za koju je dobijeno odobrenje za građenje. ako se radi o strogo ličnim ovlaščenjima i dužnostima. također.) b) Nastupanjem raskidnog uslova. (Npr. a) Upotreba ovlašćenja i izvršenje obaveze ik pojedinačnog upravnog akta. prestanak važenja upravnog akta upotrebom ovlaščenja. raskidnog roka. Upravni akt prestaje da važi smrću adresata. raskidnog roka.. • Donošenjem suprotnog akta. Radi se o strogo ličnim pravima koja su neprenosiva i vezana su. jer je stalna socijalna pomoć isplaćivana dok porodica nuije stekla neki stalni izvor primanja. • Propašću stvari. (Npr. kada upravni akt prestane da važi nastupanjem raskidnog roka. to je iz razloga što se radi o ličnim pravima koja su neprenosiva. rješenje o davanju urbanističke saglasnosti prestaje da važi godinu dana od dana izdavanja ukoliko stranka u tom roku nije dobila odobrenje za građenje. odnosno. (Npr. vezan je za postupanje. oglašavanjem ništavim i ukidanjem).). U ovom slučaju nastupio je raskidni uslov. Mada ovo pravo može prestati i zbog nekih drugih razloga koji. U drugom slučaju. u vezi sa prestankom važenja pojedinačnog upravnog akta izvršenjem obaveze sadržane. Upotrebom ovlašćenja koje je sadržano u pojedinačnom upravnom aktu (konzumiranjem subjektivnih prava iz upravno-pravnog odnosa koji je nastao upravnim aktom).

ili ukine. ako nadležni organ upravnim aktom odobri obavljanje javnog taxi prevoza. njegovo pravno važenje prestaje propašću te stvari. Upravni akt može prestati kada se zakonom zabrani vršenje određene djelatnosti. ostvari neko pravo na pravnom objektu129 Sljedsrveno tome. odnosno. tada će. To ne znači opozivanje upravnog akta. po svojim osobinama. h) Donošenjem zakona kojim se zabranjuje vršenje određene djelatnosti. e) Propašću stvari Ako je upravni akt donesen povodom neke stvari. Pravna snaga suprotnog upravnog akta. što znači da oni nemaju povratnu snagu. (Npr..znači. Promjena činjeničnih okolnosti. dok u slučaju ukidanja upravnog akta. ne znači da i njegov sin ima ista svojstva koja se traže za izdavanje odobrenja. nego ti razlozi mogu biti vezani takvim promjenama činjeničmnih i pravnih okolnosti. nezavisno od postojanja propisa koji takvo što omogućava. Samim tim. njenom propašću taj pravni odnos biti doveden u pitanje. bilo da ga poništi. Propast stvari predstavlja faktičku činjenicu i. pa vozilo bude uništeno u saobraćajnoj nezgodui. g) Donošenjem suprotnog akta. Kao što znamo subjektivno pravo predstavlja ovlašćenje subjekta prava da na osnovu pozitivno-pravne norme. djeluju pro futuro i na njih se može primijeniti pravno pravilo: lex prospicit non respicit (zakon gleda unaprijed. stvara situaciju kojom prestaje jedan pravni odnos koji je ranije postojao. što je opet vezano za ljudske radnje. ipak. ili se odnose na državu kao nosioca suverene vlasti. prema činjeničnim i pravnim okolnostima koje su bile od utiacaja na njegov nastanak. Do toga može doći u slučaju kada se promijene činjenične ili pravne okiolnosti koje su bile od uticaja za donošenje ranijeg akta koji prestaje da važi. autoritet organa javne uprave. zavisno od toga da li se ovlašćenja pravnog subjekta odnose na drugog pravnog subjekta (građanin. također. a ne unazad).. u načelu. sada. Očigledno. f) Stavljanjem van snage upravnog akta (poništavanjem. zbog kojih zakon dozvoljava donošenje suprotnog upravnog akta. a materalizuje se donošenjem upravnog akta kojim se rješava o pravu. Upravno-pravni odnos koji nastaje jačom voljom državnog organa. zabranjene djelatnosti. Upravni akt može prestati u slučaju kada organ javne uprave donese tzv. oglašavanjem ništavim i ukidanjem) Upravni akt prestaje da važi kada ga nadležni organ stavi van snage. a ukoliko nosilac djelatnosti ne nebavi drugo. fizičko lice. pravno lice itd). nije takav da može samostalno stvarati razloge i uslove za donošenje suprotnog akta. institucije koja raspolaže javnim ovlaštenjima. ako je otac bio. U slučaju poništavanja ili oglašavanja rješenja ništavim. obaveza se može sastojati u činjenju ili trpljenju. podoban za nošenje oružja. Subjektivno pravo.130 Nije moguće donošenje suprotnog upravnog akta od strane organa javne uprave. prestaje i važenje ranijeg upravnog akta.). ono prestaje da važi od momenta njegovog donošenja. pa se istovremeno proglašavaju ukinutim i sva rješenja koja su bila donesena u vršenju takve. a uspostavlja se novi. obavezi ili pravnom interesu subjekata kao učesnika u postupku povodom nekog pravnog objekta. na osnovu objektivnog prava (prava u objektivnom smislu). Oni 2 . čime prestaju sve pravne posljedice koje je akt proizveo od momenta njegovog donošenja (ex tune). jer ono ima za posljedicu njegovo stavljanje van snage (poništenje ili ukidanje). „suprotni" (kontrarni) akt kojim se. tj.). sama po sebi. donošenjem novog akta od strane upravnog organa mijenja upravnopravni odnos koji je ranijim aktom bio uspostavljen. zadržavaju se sve pravne posljedice koje su nastupile do momenta stavljanja akta van snage (ex nunc). ukoliko od njenog postojanja zavisi postojanje pravnog odnosa. može biti privatno ili javno. oglasi ništavim. Smatramo kako nije sporno. upravni akt će prestati da važi. da raniji zakoni i opći akti (opće norme). ne ovlašćuje organe uprave da povlače raniji upravni akt bez jasnih razloga na koje upućuje suprotni upravni akt.

Nezakoniti su oni upravni pojedinačni akti u kojima je povrijeđen. Nezakonitost u rušljivim upravnim aktima može biti u vidu lakših ili manje teških povreda zakona. Poslije isdteka roka u kojem se njihova rušljivost može isticati i u kojem se oni mogu uklanjati zbog sadržine nezakonitosti.). oni mogu ostati na snazi ako se takva provjera ne učini ili. 37. Materijalno-pravni razlozi kao što su: i) povreda materijalnog prava. Jedna ili više pravnih povreda u aktima koje mogu. ili da je iz utvrđenih činjenica izveden pogrešan zaključak o čitavom činjeničnom stanju. (Npr. Povreda materijalne sadržine zakona (pravnog propisa) 47 . Razlozi oborivosti upravnih akata koji mogu biti teže i lakše prirode dijele se: • formalno-pravne razloge i • materijalno-pravne razloge Formalno-pravni razlozi su: i) nenadležnost. ako se protiv njih blagovremeno ne upotrijebi neko pravno sredstvo (redovno ili vanredno). 1. ali koji nisu takve prirode da predstavljaju povrede zakona koje povlače ništavost. Zbog zadržavanja svoje pravne snage ovi akti postaju pravosnažni i neoborivi. Formalno pravni razlozi U pitanju je formalna greška koja se tiče samog akta. nezakoniti upravni akti dijele se na: a) rušljive i b) ništave upravne akte. Greška u činjeničnom stanju Greška u činjeničnom stanju može biti trojaka: a) da u aktu u kome je zbog obaveze obrazloženja trebalo navesti činjenično stanje. iii) nedostaci u vezi sa organom javne uprave koji donosi upravni akt. to nije uopće učinjeno. mogu biti poništeni. ali i ne moraju dovesti do njihovog stavljanja van snage mora prethoditi zvanična provjera od strane nadležnog organa. Koji su to nezakoniti upravni akti? Polazeći od načela zakonitosti kao jednog od najvažnijih i osnovnih načela rada državnih organa uprave. 3. Stoga. Nebitna greška jeste ona koja očigledno ne utiče na sadržinu akta.ureduju određene upravno-pravne odnose koji će nastati nakon što zakon stupi na pravnu snagu. bilo materijalni. Prema stepenu nezakonitosti. te da moraju biti doneseni po zakonom predviđenom postupku. odnosno. b) da navedeno činjenično stanje ne pokriva ono što zakon (pravni propis) traži za konkretan slučaj. a) Rušljivi (oborivi) upravni akti Upravni akti koji sadrže određene nedostatke. Kad bi se i takva greška uzela u obzir zapalo bi se u preveliki formalizam. ili se takvo sredstvo upotrijebi. Nesumnjivo. upravni akti moraju biti zakoniti. zabrana uvoza žive stoke i sl. u pitanju je najteža vrsta grešaka koje se mogu pojaviti u radu upravnih organa i institucija koje raspolažu javnim ovlaštenjima prilikom donošenja upravnih akata. bilo formalni (procesni) zakon ili drugi na zakonu zasnovani pravni propis. kao i greška u postupku donošenja kojih upravnog akta ili postupka sprovođenja njegovog izvršenja. ali to ne ne znači da oni zbog toga moraju obavezno biti stavljeni van snage. ii) nedostatak ovlaščenja službenog lica. To znači da u njima mora biti pravilno primijenjen materijalni zakon. dobijaju status zakonitih upravnih akata. zabrana obavljanja djelatnosti uzgoja peradi radi sprečavanja širenja zarazne bolesti. beznačajne formalne greške. odnosno. ali se ne uspije upravni akt staviti van snage. Pri tom je naročito potrebno praviti razliku između bitnih i nebitnih grešaka. To su akti koji sadrže pravne greške koje ih čine nezakonitim. ili da ono što se navodi kao činjenično stanje ne odgovara faktičnom stanju stvari.. i c) da su činjenice pogrešno ili nepotpuno utvrđene. netačno prikazane. zloupotreba ovlaščenja. 2. a i sadržinski ispravan akt postao bi nezakonit zbog neke sitne. ii) prekoračenje ovlaščenja.

da su bitni nedostaci u upravnom aktu «l. u upravno-sudskom postupku. U pitanju su povrede načela zakonitosti koji dovode do nemogućnosti osnaženja upravnih akata. odnosno. ii) rješenje koje bi svojim izvršenjem moglo prouzrokovati neko djelo kažnjivo po krivičnom zakonu.nedostaci koji su specijalnim zakonskim propisima predviđeni kao osnovi ništavosti i 2. v) koje je donio organ bez prethodnog zahtjeva stranke. bez obzira na protek vremena. a) Aktima evidencije smatraju se materijalne radnje uprave kojima se evidentiraju (vrši upis) određeni podaci u evidencijama koje je organ uprave dužan uredno voditi. ove kate možemo podijeliti u dvije osnovne grupe i to: a) akte evidencije i b) uvjerenja. Ostali materijalni akti uprave. 3) Primanje izjava i 4. Oglašavanje rješenja ništavim vrši se deklarativnim upravnim aktom i to u bilo kojem stadiju upravnog postupka. bez obzira na protek vremena. Dimirrijević navodi. 1) Dokumentovanje . bilo po službenoj dužnosti. svojstva. radi stavljanja van snage oborivih upravnih akata u zakonu postoji rok za njihovu upotrebu. Dimitrijević navodi. s tim što bez ikakvog roka. Potvrda zakona može biti u tome: a) da donosilac akta uopće ne primijeni određeni propis koji je trebalo primijeniti (iz neznanja ili namjerno). Zašto je upravni akt ništavan? To su takvi upravni akti koji sadrže bitne nedostatke koji predstavljaju najteže povrede pravnih pravila. od momenta kada je donesen upravni akt koji se oglašava ništavim. P. odnosno. iii) rješenje čije izvršenje uopće nije moguće. druge činjenice i pružaju podatke o tim pojavama. Oglašavanje upravnog akta ništavim provodi se. oglašavanje uvijek djeluje unatrag . Dokumentovanje. Kako se dijele materijalni akti? Najrealnija je podjela materijalnih akata ona koja ih dijeli na četiri grupe i to: 1. bilo po prijedlogu stranke. iv) ako se rješenje zasniva na nekom prethodnom pitanju koje je riješeno pravosnažno drugačije od strane nadležnog organa. Bez obzira na inicijativu za uklanjanje ništavih upravnih akata iz pravnog prometa. 39.nenadležnost organa». ili primijeni propis koji se nije mogao ili nije smio primijeniti.nenadležnost organa». oborivi nezakoniti upravni akti mogu se napadati i poništavati u instancionom postupku (povodom žalbe). ZUP navodi pet slučajeva ništavosti rješenja i to: i) rješenje koje je u upravnom postupku doneseno iz stvari koje spadaju u sudsku nadležnost. odnosno iz stvari o kojima se uopće ne može rješavati u upravnom postupku. 2 . da su bitni nedostaci u upravnom aktu «l. 2. b) Ništavi upravni akti To su takvi upravni akti koji sadrže bitne nedostatke koji predstavljaju najteže povrede pravnih pravila. Kod vanrednih pravnih sredstava. ti. neko rušljivo rješenje može biti obarano vanrednim pravnim sredstvima u slijedećim slučajevima: i) u slučaju obnove postupka zbog toga što je rješenje doneseno na podlozi lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka. U pitanju su povrede načela zakonitosti koji dovode do nemogućnosti osnaženja upravnih akata. 38. a na koje rješenje stranka nije naknadno izričito ili prešutno pristala i vi) koje sadrži nepravilnost koja je po nekoj izričitoj zakonskoj odredbi predviđena kao razlog ništavosti.nedostaci koji su specijalnim zakonskim propisima predviđeni kao osnovi ništavosti i 2. ali da ga pogrešno protumači.to su takvi materijalni akti kojima organi uprave bilježe razne pojave. odnosno.Tu je akt po svojoj sadržind nezakonit.P. i b) da uzme u obzir ispravan propis. ii) ako je došlo kao posljedica krivičnog djela iii) ako se rješenje zasniva na presudi donesenoj u krivičnom postupku ili privrednom prestupu. a presuda je ukinuta. U užem smislu. konvalidacije. vještaka.ex tune. Rušljivi. te vanrednim pravnim sredstvima. Stoga. u materijalne radnje dokumentovanja spada evidentiranje činjenica i vođenje propisanih evidencija. konvalidacije. svojstvima i činjenicama. Stoga. Obavještavanje.

javljaju kao materijalne operacije u radu svih organa uprave. To je zakonska oboriva pretpostavka . tj. Bez obzira o kojim materijalnim aktima uprave se radilo. 47 . Bez obzira što evidencije vodi državni organ uprave i što se na osnovu njih izdaju uvjerenja o činjenicama o kojim se vodi evidencija. prijava smrti. treba da ispunjava slijedeća dva uslova: a) da ga je izdao nadležni organ. o objavljivanju propisa u službenim glasilima. (Npr.Potpuna ratifikacija se odnosi na akt u cjelini.presumpcija. Da bi jedno uvjerenje predstavljalo vjerodostojan dokaz o onome što tvrdi. poziv za podnošenje poreskih prijava. poziv za regrutaciju) i individualna (poziv za zdravstvenu kontrolu jednog lica). Ne ratifikovani dio akta se. dostavljanje akata zainteresovanim licima. knjigama državljana itd. vjenčanje. kada se radi o ratifikaciji uredaba sa zakonskom snagom. nego organ čiji se akt dopunjuje ima pravo ukidanja. podzakonski akt ostaje na snazi. Ratifikacija ne mijenja prirodu podzakonskog akta. odn. Radi se. odnosno. b) druga vrsta uvjerenja. poništiti. a predstavničko tijelo ga ne razmotri. i jedni i drugi predstavljaju akte koji se sastoje u pružanju podataka o činjenicama o kojima se vodi evidencija. savjetovanja.očigledno evidentiranje je formalizovana upravna radnja koja predstavlja realni akt. davanje obavještenja strankama u toku upravnog postupka.to je treća kategorija materijalnih akata uprave. samo prva vrsta uvjerenja imaju svojstvo tačnosti i istinitosti.predstavlja drugu grupu materijalnih akata uprave.).. Ova pozivanja radi primanja izjava mogu biti generalna (npr. aplikacije i dr. Kada je podnesen. a parcijalna ratifikacija samo na dijelove akta. poništavanja i obustavljanja od izvršenja podzakonskih akata. poreska prijava itd. a ne poništava se. vođenje propisanih evidencija u koje se evidentiraju promjene u vezi sa građanskim stanjima.. ZUP poznaje dvije vrste uvjerenja i drugih isprava. 4) Ostali materijalni akti uprave . Šta je to neopozivost upravnog akta? Akt se ne može opozvati. odnosno koje se utvrde u postupku. 2) Obavještavanje . ili pak i neke odredbe ustava. o potvrdi akata koji su doneseni u cilju da zamjenjuju zakon. To su takve radnje organa uprave putem kojih se obavještavaju zaintersovana lica o raznim činjenicama ili pravnim aktima (npr. slanje opomena. 41. Primanje izjava uvijek se javlja u vezi sa izvrašavanjem neke obaveze. jer oni ne stvaraju normu.Ratifikacija može biti parcijalna i potpuna. Na koji način se vrši ratifikacija podzakonskih akata? Ratifikacija predstavlja potvrdu podzakonskog akta od strane predstavničkog tijela. b) Uvjerenja vjerodostojne činjenice iz evidencija koje se vode os strane državnog organa uprave. kao što su: a) ona uvjerenja koja se izdaju na osnovu javnih evidencija (činjenice upisane u njih smatraju se tačnim.). akata više pravne snage. 40. Podzakonski akti koji se donose radi primjene ili izvršenja zakona. očigledno je da se akti obavještavanja. U njih spadaju Ijekarska uvjerenja koje izdaju zdravstvene ustanove. ne radi se o upravnim aktima. rukopisi i prepisi. jesu ona koja se izdaju nakon vođenja postupka i utvrđivanja činjenica na osnovu kojih se izdaje uvjerenje. u tom slučaju. ne podnose se na ratifikaciju. 3) Primanje izjava . Dakle. prijava rođenja. i b) da se odnosi na ono o čemu taj organ vodi službenu evidenciju. certifikati. poučavanja. u pravilu. samo ukida.U ostale materijalne akte uprave spadaju svi oni akti koji se javljaju kao rezultat rada organa državne uprave i institucija koje raspolažu javnim ovlaštenjima. Ovdje se radi o takvoj djelatnosti uprave gdje ona prima spolja izjave zaintersovanih lica (npr.umrlih i vjenčanih lica. kao što su evidencije koje se vode u matičnim knjigama rođenih. promijeniti. on gubi pravnu snagu. niti izazivaju neposredni pravni učinak. Tu spadaju i potvrde kojima se ovjeravaju potpisi. Za ratifikaciju akta (u pravilu: u ustavu) određen je rok i ako podzakonski akt nije podnesen na ratifikaciju u predviđenom roku.

42. To bi stvorilo koliziju pravnih učinaka zakona na snazi. donošenje novog propisa. To je procesno pravni institut. odnosno. Konačnost upravnog akta? Pozitivno pravo određuje konačnost akta kao svojstvo u odnosu na akt protiv kojeg nema redovnog pravnog sredstva. tek pošto je postao formalno pravosnažan. Pojam konačnosti upravnog akta se veoma često izjednačava sa pojmom njegove formalne pravosnažnosti. odnosno. odnosno. zakona ili drugog općeg akta na osnovu zakona. dakle. Opstankom ranijeg akta. ipak. odnosno. bili bi istovremeno potpuno različito regulirani. odnosno. 44. Stvorio bi se dualizam propisa iz ranijeg i sadašnjeg perioda koji bi neravnopravno tretirao upravne odnose u pogledu istih pravnih stvari. Neopozivost upravnog akta. odnosno. Nikada se ne mijenjaju pravne okolnosti s ciljem da djeluju prema nekom pojedincu. Da se to ne bi dogodilo. u međuvremenu stupio na snagu. za postupak donošenja upravnog akta. bila bi spriječena pravna snaga zakona koji je kasnije donesen. 43. kod upravnog akta najvažnije je spriječiti. odnosno izmjene pravne norme koja omogućava donošenje suprotnog upravnog akta. Ona predstavlja kompromis između načela zakonitosti i načela pravne sigurnosti stranke. To će se dogoditi onog momenta kada sadržina prethodnog upravnog akta ne bude odgovarala novim pravnim okolnostima koje nastanu donošenjem opće pravne norme.podrazumijeva nepobojnost akta od strane stranke. stranka ne može više upotrebljavati pravna sredstva kojima bi vršila pobijanje upravnog akta. odnosno. kao suština pravosnažnosti razlikuje: • formalnu pravosnažnost Formalna pravosnažnost upravnog akta . • materijalnu pravosnažnost Materijalna pravosnažnost upravnog akta . Donošenje novog zakona ili općeg akta koje stvara novu promijenjenu okolnost za postojeći upravni akt. njegovu vezanost tim aktom. donošenjem suprotnog upravnog akta na osnovu promijenjenih pravnih okolnosti. Koje vrste pravosnažnosti razlikujemo? Pravosnažnost. Na taj način. postoje.uvijek stvara novu pravnu situaciju drugačiju od prethodne u kojoj je egzistirao raniji upravni akt. Ponovno ispitivanje zakonitosti pravosnažnog upravnog akta vrši se isključivo samo vanrednim pravnim sredstvima čije postojanje predstavlja ograničavanje načela pravosnažnosti. dakle. odnosno.. Pravosnažnost treba razlikovati od izvrsnosti i konačnosti akta. Dejstva promjene činjeničnih okolnosti na pravne akte? Obavezno dejstvo prethodnog upravnog akta kojim je pravosnažno regulisan određeni upravni odnos. Stoga. jer bi se inače konačnost time izjednačila sa pojmom formalne pravosnažnosti. de facto bi se onemogućila dalju egzistencija ranije donesenog pravosnažnog upravnog akta. Pod konačnim upravnim aktom podrazumijeva se akt u kojem je predmet definitivno (konačno) riješen u upravnom postupku (tj. kod državnih upravnih organa i institucija koje raspolažu javnim ovlaštenjima).podrazumijeva neopozivost akta od strane organa. bio bi suprotan upravnom aktu o obavljanju identične djelatnosti u sadašnjim uslovima koje propisuje novi zakon koji je. (Npr. identični upravno-pravni odnosi. Akt može postati materijalno pravosnažan. Ipak je pojam pravosnažanosti nekako preciznije određen procesno-pravni 2 . nakon što je stranka iscrpila pravna sredstva (redovna) za njegovo stavljanje van snage ili ih nije iskoristila u određenom roku. Sam organ ne može više iznova rješavati upravnu stvar. mada su i jedan i drugi procesno-pravni institut vezani za okončanje upravnog postupka. upravni akt kojim je izdato odobrenje za obavljanje određene djelatnosti. a koji je donesen po ranijem zakonu. primjene clausule rebus sic stantibus. u pravilu. može se mijenjati zavisno od izmjene pravnih okolnosti. predstavlja svojstvo pravnog akta da se ne može stavljati van snage zbog njegove eventualne nezakonitosti. istih upravno-pravnih odnosa. ograničiti opozivanje akta od strane organa koji ga je donio. ima za cilj zaštitu položaja javnog interesa koji je iz nekih razloga došao u pitanje djelovanjem postojeće pravne norme. Razlike.).

pa je stranka propustila rok za žalbu. pravilo je da se izvršava samo i konačan upravni akt. može se poništiti. a kojim je stranka stekla određena prava. rješenje protiv kojeg je izjavljena žalba o kojoj je drugostepeni organ donio svoju odluku. kad je stranka propustila rok za ulaganje žalbe. ali to ne znači da do njega uvijek dolazi na kraju kada se akt više ne može pobijati redovnim ili vanrednim pravnim sredstvima. bilo završetka postupka po žalbi (drugostepenog upravnog postupka). danom dostavljanja drugostepenog rješenja stranci. 46. To je slučaj kada je protiv drugostepenog upravnog akta isključena mogućnost pokretanja upravnog spora. Na pitanje . prema kojim žalba dolazi u obzir prije podnošenja tužbe. ali samo nakon što je drugostepeni organ odlučivao o žalbi. svojim odredbama utvrđuje kada nastupa svojstvo izvrsnosti upravnog akta: (1) Rješenje doneseno u upravnom postupku postaje izvršno u prvostepenom i u drugostepenom postupku. bilo da je žalba odbijena ili odbačena Kao što vidimo. kojim su stranci nametnute neke obaveze. onaj na koji nije izjavljena žalba (ako žalba nije dozvoljena ili. prije pravosnažnosti iz razloga što su se stranke u postupku dužne pridržavati redoslijeda postupanja u primjeni pravnih sredstava. ako je žalba bila dozvoljena. pojedini autori daju različite odgovore. Zaključak je da izvršnost upravnog akta znači da se neki akt može izvršiti. da konačnost upravnog akta može nastupiti. Ksao što smo vidjeli. konačan upravni akt je onaj akt protiv kojeg ne postoji redovno pravno sredstvo njegovog mijenjanja. dok institut pravosnažnosti. Dakle. pa se upravni akt može izvršiti prije nego je postao konačan. ako žalba nije izjavljena. Drugi put su to drugostepeni akti. 47 . za izmjenjivost upravnih akata. Dakle. suočiće se sa legitimnom prinudom državne vlasti koja se ispoljava u izvršenju pravne norme koja je sadržana u upravnom aktu. konačnost može nastupiti istovremeno sa pravosnažnošću upravnih akata. osim u slučaju kada ona nije dopuštena. odnosno. osim žalbe. pod određenim uslovima. ili izmijeniti samo u slučajevima koji su ovim ili drugim zakonom izričito predviđeni. kao i nakon drugostepenog akta. izvrsnost nastupa prije konačnosti. 45. konačan upravni akt je: 1.koji su to akti. Međutim. Kada upravni akt postaje izvršiv? Pozitivne odredbe određuju momente izvršenja upravnih akta (rješenja i zaključaka). Izvršnost upravnog akta? Ukoliko stranka ne postupi po aktu svojevoljno. ali u slučaju kada žalba nema suspenzivno dejstvo. pravni izrazi. Ono znači da je upravni akt stekao takvo svojstvo koje mu omogućava faktičku provedbu dispozitiva putem izvršenja.158 Nekada su to prvostepeni upravni akti. institut konačnosti upravnog akta tretira žalbu samo kao redovan pravni lijek za izmjenu upravnog akta. prije svega.institut i smatramo da se ne može miješati sa konačnošću. kada protiv njih žalba nije dopuštena. konačnost upravnog akta javlja. konačnost upravnog akta određuju kao »rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti redovno pravno sredstvo (žalba) u upravnom postupku (konačno rješenje). iako su i jedan i drugi. Kao i ostali instituti upravnog prava koji se odnose na svojstva upravnog akta. Odredbe pozitivnog prava (Član 12. (2) Prvostepeno rješenje postaje izvršno: • istekom roka za žalbu. pri čemu se uvijek ima u vidu izvršenje prinudnim putem. 2. u pravilu. Iz svega. možemo izvući zaključak. imajući u vidu da ona može nastupiti i. dostavljanjem takvog rješenja stranci. nakon prvostepenog upravnog akta. odnosno. Izvršenja se javlja kao posljednja faza postupanja državnih organa. bilo nakon završetka prvostepenog upravnog postupka. ukinuti. obavezno obuhvata i podnošenje tužbe u upravnom sporu. Također. Institut izvrsnosti nije uvijek unaprijed hijerarhijski određen iza instituta konačnosti i pravosnažnosti. ZUP-a). izvrsnost je institut kod kojeg do izražaja dolazi ponašanje organa i stranke u upravnom postupanju.

mijenjanje osnovnih elemenata ličnog statusa statusa građana u vezi ličnog imena. zakonodavstvo Bosne i Hercegovine usvojilo je šesnaest međunarodnih konvencija koje su sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine. Čovjek dobija svoje lično ime odmah nakon rođenja. ukoliko je u pitanju maloljetnik. (5) Izvršenje se može sprovesti i na osnovu zaključenog poravnanja.166 Dijete može imati prezime jednog ili oba roditelja. prihvaćena je i Evropska Konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda koja se u BiH zakonodavstvu direktno primjenjuje. rješenje postaje izvršnou roku od 15 dana od dana donošenja rješenja. (6) Ako se rješenje odnosi na dvije ili više stranaka koje u postupku učestvujusa istovjetnim zahtjevima. pa sve do mnogih drugih propisa regionalnog ili nacionalnog dometa. imanentna su svakom čovjeku. svaki čovjek ima potpuno pravo na ispunjenje svojih ljudskih prava. Navedite poslove u vezi sa ličnim statusom građana? Poslovi koje državni organi uprave obavljaju u vezi sa ličnim statusom građana obuhvataju: 1. (4) Ako je u rješenju određeno da se radnja koja je predmet izvršenja može izvršiti u ostavljenom roku. počevši od Univerzalne (Opće) deklaracije o ljudskim pravima koja u sebi sadrži cijeli katalog osnovnih ljudskih prava i sloboda. neopohodan je sporazum roditelja. državljanstva i evidencija o matičnim knjigama. • dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija. ne može se tražiti njegovo izvršenje". (7) Nakon isteka roka od 5 godina od dana kad je rješenje postalo izvršno. zbog toga što ljudska prava zahtijevaju stvarnu zaštitu i što predstavljaju osnovnu karakteristiku demokratije u državi. Rješenje o promjeni ličnog imena donosi organ uprave. u roku od dva mjeseca može se sporazumno odrediti ime djeteta ukoliko nije biklo određeno. Lično ime je pravo svakog čovjeka. što djeluju erga omnes.• dostavom stranci. propisani rok od 15 dana za izvršenje počinje da teče od dana kad rješenje. utvrđeni su «Porodičnim zakonom». i ima pravnu snagu veću od svih naših zakona. a u slučaju razvoda braka. bračni drugovi određuju prezime djeteta sporazumno. ne može se vršiti promjena ličnog imena dok krivični postupak traje. radi vlastite identifikacije. skupa sa njenim protokolima. preko Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Također. a određuju ga njegovi roditelji. 48. a) Lično ime Lično ime spada u lična prava građana (sui generis). utvrđena su brojnim međunarodnim ugovorima. Upravo zato. Lični status građana? Ljudska prava su univerzalna kategorija i kao takva. kao i svi ostali poslovi u vezi sa ličnim imenom. Ako rješenjem nije određen rok za izvršenje radnje. rješenje postaje izvršno istekom tog roka. (3) Drugostepeno rješenje kojim je izmjenjeno prvostepeno rješenje postaje izvršno kad se dostavi stranci. b) Državljanstvo i državljanski status 2 . a ukoliko je dijete starije od 10 godina neophodna je i saglasnost djeteta. i 3. ovog člana. Svaki građanin dužan je služiti se svojimm imenom u pravnom saobraćaju. ako žalba ne odgađa izvršenje. a način dodjele imena. Između ostalog. staratelji ako se radi o djetetu čiji su roditelji nepoznati ili nisu živi. • dostavom stranci. 2. Ime se sastoji od imena i prezimena. ali samo protiv osobe koja je učestvovala u zaključivanju poravnanja. Kao što vidimo. ako žalba nije dopuštena. a korištenje imena je njegova dužnost. odnosno. Upravo. postane izvršno. odnosno. 47. žalba koju podnese bilo koja od tih stranaka spriječava izvrsnost rješenja. u smislu st. Rješenjem ostavljeni rok za izvršenje rješenja. uspostavljanje i vođenje evidencija o ličnom statusu građana i 2. U slučaju vođenja krivičnog postupka. Kod promjene imena.

U jedinstvenoj. Na tim osnovama je Bečka konvencija o sukcesiji država u vezi državne imovine. primarno. 47 . Iako je državljanstvo institut unutrašnjeg prava (ustavnog i upravnog).Državljanstvo (citizenship . politčka i ekonomsko-socijalna prava u toj državi. Kodeks Bustamante od 1928. konfederacija. U odnosu između fizičkog lica i suverene države. države mogu pojedinačna pitanja državljanstva uređivati dvostranim ili višestranim ugovorima sa drugim državama. Na osnovu njega. lica bez državljanstva (apatridi). unitarnoj državi u kojoj postoji jedna organizacija vlasti ustanovljava se jedno državljanstvo. -Haška konvencija od 1930. 2. npr. i dr. Da li državljani BiH posjeduju jedno ili dva državljanstva? BIH državljani posjeduju 2 državljanstva.nationalitv. personalne i realne unije. državljanstvo se shvata u javno-pravnom smislu kao odnos između fizičkog lica (državljanina) i suverene države na osnovu kojeg to lice ima određen status. Da bi izbjegle apatridiju. Konvencija o državljanstvu udate žene od 1957. tek podkraj XVIII i početkom XIX stoljeća. Kasnije su norme o državljanstvu. zavisno od uspostavljenog državnog uređenja. jedno FBIH i drugo RS-a.). Kao pravni odnos. kao i sva druga pitanja koja se za njega mogu vezati i zakonom urediti. Činjenica o vezanosti čovjeka i države determinirajuća je za prava i dužnosti državljana u skladu s njenim poretkom. državljana. stranaca i 3. lice ima odgovarajuće obaveze i formalno-pravno. Svaki pojedinac na području države koja je promijenila suverenitet.170 Taj status. ("Bečka konvencija iz 1983. personalna suverenost). odnosno. bez obzira da li trenutno u njoj boravi ili se nalazi na stranoj teritoriji. 49.). ali i u međunarodnom pravu. uglavnom. Ukupnost vlasti što je država vrši nad svojim državljanima (tzv. kao pravni odnos između države i pojedinca može se izraziti kao odnos u svojstvu: 1. ono je kao što vidimo odavno i predmmet izučavanja meduunarodnog prava. međunarodno pravo postavlja okvire koje unutrašnje pravo ne smije prijeći jer bi time bile prekršene međunarodnopravne obaveze države i učinjen međunarodni delikt. bile sadržane u dvostranim i višestranim međunarodnim ugovorima. kao pravni odnos 1. postoji državljanstvo federacije i državljanstvo federalnih jedinica. (takvi su ugovori. kao: 1. Kao pravna celina. arhiva i dugova iz 1983. Međunarodnopravni poredak neće priznati sticanje državljanstva po zakonima jedne države ako osoba o kojoj se radi još nije izgubila državljanstvo druge države. Pravni odnos koji se uspostavlja državljanstvom može biti različit. stvar unutrašnjeg prava i unutrašnjeg odnosa države prema državljanima. a tek kasnije u posebnim zakonima o državljanstvu. odnosno. u složenoj državi kakve su danas federalne države. nationalite. državljanstvo predstavlja skup pravnih normi kojim se regulišu odnosi između države i državljana. konvencije donete u Montevideu 1933. Staatsangehorigkeit) je veza između čovjeka i države. Na osnovu državljanstva određuje se pravni položaj državljanina u unutrašnjem. kao pravna cjelina i 2. zasniva se upravo na činjenici da je određeni pojedinac državljanin određene države i kada se nalazi izvan granica svoje države. stvorila veoma jasna pravila o državljanstvu kao supranacionalnoj kategoriji. ali tako da se ukupnom primjenom svih tih zakona ne smije dovoditi u pitanje državljanstvo lica koje su ga imale. Mada je državljanstvo. 2. nove države (države sljednice) slobodne su uređivati pitanja državljanstva svojih državljana donošenjem vlastitih zakona. Postalo je predmet detaljnog regulisanja u nacionalnim zakonodavstvima.167 S druge strane. Norme o državljanstvu bile su. Državljanstvo se u teoriji shvata na dva načina i to. kakve su ranije postojale. najčešće sadržane u građanskim zakonicima pojedinih država. njemu su dostupna sva građanska. Na teritoriji na kojoj su nastale tzv. što znači da je stvaranje takvih lica zabranjeno. Pravila koja se tiču državljanstva ureduju pitanja sticanja i gubljenja državljanstva. Lica bez državljanstva (apatride) ne poznaje ni unutrašnje ni međunarodno pravo. državljanstvo se ispoljilo kao javno-pravna veza pripadnosti pojedinca određenoj državi. ima pravo na državljanstvo.

stranac uživa diplomatsku zaštitu u državi u kojoj se nalazi. 4.domovina) su lica bez državljanstva. Državljanima su dostupna sva politička. osnovni i 2. Patria . udruženjima. Također.ustanovama i privrednim društvima. usvojenjem i 2 . bilo zbog toga što su ga izgubili. u građanina i u državljanina. e'tranger. Važno je naglasiti da ni jedna država nema obavezu primiti strance na svoje područje. bilo da se radi o domaćem državljaninu ili strancuz ima pravo da se ravnopravno pojavi prud sudskim i drugim državnim organima radi ostvarenja svojih prava. Prilikom boravka u državu svoga odredišta stranac mora imati važeću putnu ispravu (pasoš). a državljani su neke druge države. Na pravni položaj lica bez državljanstva primjenjuju se odredbe Konvencije o pravnom položaju lica bez državljanstva iz 1954. Auslander) su sva ona fizička lica koja nisu državljani države u kojoj borave. Konvencija o državljanstvu udate žene iz 1957. bez+lat. zaključenje građanskih ugovora. svako lice (fizičko ili pravno). po rođenju (ius soli). Tko su lica bez državljanstva? Apatridi (grčki.. u sadržajnom smislu i svom etimološkom određenju. onda potpadaju pod vlast organa te države. Danas je položaj državljana uređen zakonom i u formalnopravnom smislu. Najviše su na njihov položaj uticala pravila običajnog prava o tzv. organizacijama i dr. sticanje vlasništva itd. Tko su stranci? Stranci (foreigner-alien. U tom slučaju. U njemu su bila sadržana tri temeljna svojstva: sloboda. Načini sticanja državljanstva mogu biti dvojaki: 1. također. po porijeklu (ius sanguinis). dozvoliti im da ograničeno u njoj borave. Obično se dozvoljava boravak strancima kao turistima na teritoriji jedne države u trajanju od tri došest mjeseci. Nakon francuske revolucije dolazi do transformacije individuuma čovjeka.Državljani su fizička lica koja su pravno vezana za određenu državu iz čega za njih proizilaze određena posebna prava i dužnosti. To su lica koje borave na teritoriji jodne države. bio kompatibilan sa današnjem shvatanjem pojma državljanina (državljankse). bilo iz razloga što nisu stekli državljanstvo u momentu svog rođenja. odnosno. Položaj i prava stranaca nisu jednoobrazno uređena u međunarodnoj pravnoj praksi. Propisima o državljanstvu pojedinih država najčešće je u primjeni tzv. građanska i ekonomskosocijalna prava. godine. 52. državljani su osnovni pravni i politički subjekti u državi/društvu i javljaju se kao nosioci prava i obaveza u pravnom prometu sa vlastitom državom i njenim subjektima (fizičkim licima.). do godinu dana. 50. Međunarodno pravo ne dozvoljava ni jednoj državi da strancima uskrati prava kao što su sklapanje braka. pravnim licima . građanska prava i pripadnost porodici. kombinovani način sticanja državljnstva. a ako oni borave na njenoj teritoriji. »međunarodnom minimalnom standardu«. 51. 3. Još u rimskom pravu postojao je pojam civis Romanus koji je. Koji su to osnovni načini sticanja državljanstva? Državljanstvo kao pravni odnos između fizičkog lica i suverene države stiče se na osnovu određenih načina sticanja državljanstva. a-ne. država može zabraniti strancima da ulaze na njenu teritoriji. prema kojem se državljanstvo može se steći na pet osnovnih načina: 1. javnim preduzećima. i Konvencija o smanjenju slučajeva apatrida iz 1961. bez obzira da li se nalaze na njenoj teritoriji ili u inostranstvu.. 2. a nisu stekli novo od neke druge države. Njih ni jedna država ne smatra svojim državljanima niti strancima. odnosno. građanima. a prestaje na osnovu određenih načina prestanka prestanka. dopunski. naturalizacijom. a u nekim slučajevima posjedovati i odobren ulazak u zemlju (viza).

Koje evidencije o ličnom statusu državljana poznajemo? Državni organi uprave. Osim pobrojanih načina sticanja državljanstva. a nakon toga nastalo je državljanstvo po porijeklu oba roditelja (ius sanguinis novijeg tipa). po sili zakona (kada lice stekne državljanstvo neke druge države). a jedan roditelj mu je državljanin. otpustom iz državljanstva. 3. oduzimanjem državljanstva i po međunarodnim ugovorima. b) ako je jedan roditelj državljanin jedne države. c) ako je jedan roditelj državljanin jedne države. 2) da ima stalno mjesto boravka u državi čije državljanstvo prima. 5) Sticanje državljanstva na osnovu međunarodnih ugovora Sticanje državljanstva na osnovu međunarodnih ugovora. Na ovaj način stečeno državljanstvo može prestati ukoliko se do navršene određene dobi života djeteta utvrdi strano državljanstvo njegovih roditelja. 4) Sticanje državljanstva prirodenjem (naturalizacijom) Prirodenjem (naturalizacija). dijete će steći državljanstvo one države na čijoj teritoriji je rođeno. U pojedinimm državamma postoji tzv. odnosno. vrše i uprane radnje. Na koji način prestaje državljanstvo? Državljnstvo prestaje na neki od slijedećih načina: 1. a dijete je rođeno u inostranstvu. 4.5. predstavlja osnov sticanja državljanstva za strance. odricanjem od državljanstva. predstavlja način sticanja državljanstva koji postoji po međunarodnom pravu.da ima navršene određene godine života. «olakšana naturalizacija« koja podrazumijeva sticanje državljanstva ukoliko je strani državljenin imao zaključen brak sa državljaninom države čije državljanstvo stiče određeno lice u neprkidnom trajanju od određeni broj godina i ukoliko se odrekao ranijeg državljanstva. ukoliko bi ono bilo lice bez državljanstva. 2.. akata 47 . d) dijete je rođeno u inostranstvu. 1) Sticanje državljanstva po porijeklu (ius sanguinis). . podrazumijevaju da se državljanstvo stiče po sili zakona (ex lege). 2) Sticanje državljanstva rođenjem na teritoriji određene države (ius soli) Ako su oba roditelja djeteta nepoznata ili su bez državljanstva. državljane druge države. One se odnose na poslove izdavanja materijalnih akata. na osnovu usvojenih konvencija o državljanstvu. Uslovi su: . odnosno. državljanstvo se može steći u slučaju: a) ako su oba roditelja u trenutku rođenja djeteta državljani jedne države. . odnosno. Slučajevi sticanja državljanstva nabrojani od a-c. Nekada su postojala dva oblika ovog načina sticanja državljanstva. a slučaj pod rednim brojem d) podrazumijeva sticanje državljanstva od rođenja djeteta ipunjenjem postavljenih uslova i ovakav način ima pravno djelovanje ex tune. a dijete je rođeno u toj državi. 53. a koje je usvojio državljanin države koja dodjeljuje državljanstvo. u nekim državama gdje važi princip neravnopravnosti muškarca i žene i neravnopravnosti bračnog i vanbračnog djeteta pojavljuju se kao dopunski načini sticanja državljanstva i udaja. 54.pored normativne djelatnosti i djelatnosti izdavanja upravnih akata. 3) Sticanje državljanstva usvojenjem Usvajanjem se stiče državljanstvo jedne države lica koje je mlađe od 18 godina. Na taj način zastupljen je teritorijalni princip ius soli.U odnosu na porijeklo. na osnovu medunarodnih ugovora.da poznaje jedan od jezika koji se kao službeni govore u državi državljanstva koje stiče . pozakonjenje i drugi.da mu nije izrečena mjera sigurnosti protjerivanja iz države državljanstva u pitanju.da se odrekne ranijeg državljanstva. pod uslovom da se do određene godine života: 1) upiše u knjigu državljana države iz koje mu je roditelj. u drugoj državi.da nije pravosnažno osuđeno za izvršenje krivičnog djela na kaznu u određenomm vremmenskom trajanju. bez obzira na mjesto rođenja djeteta. . Prvi je bio prema državljanstvu oca (klasični ius sanguinis).

bračna stanja. godina. mjesto rođenja. novčanim I) 2 . vjenčanje i smrt.koji nisu upravni akti. dan mjesec i godina rođenja. Naknadno se upisuje: priznavanje i utvrđivanje očinstva-materinstva. Potvrdu o smrti izdaje Ijekar koji je konstatovao smrt. Određivanje imena rođenog djeteta mora se izvršiti u roku od dva mjeseca. To su knjige koje sadrže evidencije u koje se upisuju: ime i prezime djeteta. podaci u vezi sa promjenom imena nekog od bračnih drugova. prestanak usvojenja. kao i u njenim diplommatsko-konzularnimm predstavništvima Državljanstvo po osnovu naturalizacije se vodi u u matičnim knjigama koje se čuvaju u MUP-u. b) rođenjem na teritoriji BiH. dan mjesec i godina rođenja. adresa. matične knjige i 2. II) Evidencija o državljanstvu U matične knjige rođenih lica upisuje se državljanstvo kada se utvrdi da to lice ispunjava zakonske uslove za sticanje državljanstva određene države po osnovu: a) porijekla. kao i mjesto smrti. državljanstvo. 55. ime i prezime roditelja bračnih drugova. c) matične knjige umrlih Osim činjenice o smrti. spol. u matičnu knjigu umrlih se upisjuju promjene bračnog stanja. prirodnim bogatstvima. dan. Državnu imovinu čini pravo svojine na dobrima od opšteg interesa. dan i sat. Također. Matične knjige U matične knjige se upisuju lična stanja u odnosu na rođenje. Činjenica smrti se prijavljuje matičnom uredu mjesta u kojem je smrt nastupila. poništenje braka i prestanak braka razvodom. ime i prezime i prebivalište svjedoka. smrću. spol. rok upisa je 24 sata). evidencije o državljanstvu. državljanstvo. kao što su: oglašavanje braka nepostojećim. na nepokretnim i pokretnim stvarima. u matične knjige vjenčanih se upisuju podaci o prevvstanku braka. Oni doprinose radu uprave tako što doprinose ostvarivanju prava i vršenju obaveza posrednim putem. promjena državljanstva i smrt. čas. pa stoga postoje tri vrste ovih knjiga i to: a) matične knjige rođenih. mjesec. Matične knjige se vode u dva primjerka. mjesto rođenja. usvojenje. nestankom i proghlašavanjem nestalog lica za umrlo itd. a drugi primjerak jeste KOPIJA i ona se čuva u prostorijama MUP-u. mjesto rođenja. prebivalište i adresa stana. Jedan od načina vršenja materijalnih radnji jeste i vođenje evidencija o ličnom statusu građana koju vode organi državne uprave. uredu. prebivalište. odnosno. pozakonjenje. Jedan primjerak koji se naziva IZVORNIK čuva se u matičnom. b) matične knjige vjenčanih U njih se upisuju činjenice koje su vezane za zaključenje braka (ime i prezime. u matičnu knjigu umrlih se upisuju i lični podaci umrlog. mjesec i godina rođenja. Ove matične knjige vode se na teritoriji države. Šta je to državna imovina? Nastanak države i njen historijski razvoj opredjeljuju prirodu i način nastanka državnog vlasništva. dobrima u općoj upotrebi. službena lica. prebivalište i adresa. državljanstvo. Sve ove knjige su jedinstvene za svaki entitet ponaosob. Pod evidencijama o ličnom statusu građana podrazumijevamo: 1. Smrt koja je nastala u saobraćajnoj nezgodi prijavljuje se matičnom uredu gdje se umrli sahranjuje. Rok za upis rođenog u matičnu knjigu iznosi 15 dana od dana rođenja djeteta (za mrtvo dijete. promjena imena i prezimena. Također. bračno stanmje. datum i mjesto rođenja oba roditelja. Radi se o evidencijama čije je vođenje obavezno. One sadrže lične podatke o činjenicama koje su vezane za sva lica koja se upisuju u javne evidencije čije vođenje je regulisano zakonom i podzakonskim aktom. starateljstvo. c) usvojenjem. a uvjerenje o državljanstvu izdaje organ koji vodi matične knjige rođenih.

odnosno.vlastit) predstavlja upravnopravni način sticanja državne imovine. nasadi. kao svojevrsnu obavezu (obligatio sui generis). kao i ona koja se steknu u skladu sa zakonom iz javnih prihoda koji pripadaju državi. karakter društvenih odnosa bio je određen monopolom državne sile koja je štitila sredstva za proizvodnju. obligaciona i intelektualna prava). državni organi te države (Act of state doktrina).iz + proprius . b) Nepotpuna eksproprijacija Nepotpuna eksproprijacija predstavlja takav oblik sticanja nekretnine kod koje ne dolazi do promjene vlanišrva na eksproprisanoj nepokretnosti. radi o zamjeni jedne imovine drugom. 56. U svom nastanku ui razvoju. pri čemu prijašnji vlasnik. hartijama od vrijednosti i drugim imovinskim pravima (stvarna. objekti. Potpuna eksproprijacija uvijek obuhvata sve ono što se na nekretnini nalazi. ima privatno-pravni karakter ako se ima u vidu da se zahtjev za isplatu pravične naknade. ima karakter satisfakciju oduzetu nekretninu. Sa gledišta imovinskog prava državna imovina bila je i ostala produkt stvarnih i upravno-pravnih odnosa. ona znači i svojevrrnu promjenu vlasničko-pravnih odnosa između države. odnosno. zasadi. jedan dio savremene pravne nauke i doktrine smatra neophodnim iz dva razlogha. nego se ustanovljava ograničavanje prava vlasništva. Po njemu. s druge strane. Medunarodno-pravna dopustivost eksproprijacije tumači se i opravdava time što se. Korisnik stiče pravo koriščenja nepokretnosti u svrhu radi koje je eksproprijacija izvršena. društvenopolitičkih organizacija i udruženja građana (građanska svojina). To 47 . a drugi je. transformacija vlasništva na privatnoj imovini i imovinskim pravima na osnovu akata vlasti u jednoj državi predstavlja akt slobodne volje o kojem odlučuju. s jedne strane i eksproprijata. isključivo. Šta je to eksproprijacija? Eksproprijacija (novolat. pravnog posla ili na drugi način. nepotpuna ili djelimična eksproprijacija a) Potpuna eksproprijacija Potpuna eksproprijacija je ona kojom se uspostavlja državno vlasništvo na eksproprisanoj nekretnini. odnosno. prestaje biti njenim titularom uz određenu pravičnu novčanu naknadu ili. Davanje pravične naknade (Just compensatiori) za eksproprisanu (izvlaštenu) nepokretnu imovinu.sredstvima. ex . To je institut koji je sadržan u unutrašnjim pravnim porecima gotovo svih država koji označava prisilno i zakonom uređeno oduzimanje nekretnina u privatnoj svojini od strane države u općem. od lat. Ostala državna imovina može preći u privatnu svojinu na osnovu odluke nadležnog organa. što se na taj način podstiče društveno-ekonomski razvoj političko-teritorijalne zajednice. kao što su zgrade. zapravo. Kasnije se ispostavilo da se eksproprijacija javlja kao upravno-pravni odnos između organa javne vlasti i eksproprijata. građana. odnosno imalac prava na nekretninama. Starija pravna teorija. Osim što eksproprijacija podrazumijeva upravno-pravni odnos između države i eksproprijanta kao korisnika eksproprijacije. U određenom smislu. Prvi razlog je. Vrste eksproprijacije? U teoriji postoji podjela eksproprijacije na dvije osnovne vrste i to: 1. Uspostavlja se službenost na nekretnini za određeno vrijeme. građansko-pravnih lica. nastojala je eksproprijaciju tumačiti kao nekakvu prinudnu kupoprodaju nekretnina. što se na taj način osigurava zaštita osnovnih ljudskih prava. Za razliku od službenosti koja se ustanovljava na zemljištu i zgradi na neodređeno vrijeme. expropriatio. 57. ograde itd. potpuna i 2. Dobra u opštoj upotrebi su van pravnog prometa i ne mogu biti u privatnoj svojini. javnom interesu. u skladu sa zakonom. zakup kao oblik nepotpune eksproprijacije može se ustanoviti samo na zemljištu i to na određeno vrijeme. bilo da se radi o domaćem državljaninu ili strancu. sticanjem vlasništva na nekoj drugoj nekretnini. eksproprijacija kao oblik ograničavanja svojinskog prava na nekretninamam. U pitanju je društveno-ekonomski i pravni pojam kojeg poznaje i međunarodno pravo. ukoliko posebnim zakonom nije drugačije određeno. naročito ona civilistička.

178 Prije donošenja rješenja o eksproprijaciji. Nakon toga. Nakon prijema prijedloga za eksproprijaciju. Taj akt sadrži podatke o objektu i zemljištu koje je špotrebno eksproprisati. Ako je opći isnteres utvrđen rješenjem općinskog vijeća. a) Utvrđivanje općeg interesa To je osnovni uslov za eksproprijaciju nekretnbine. b) Donošenje rješenja o eksproprijaciji Prijedlog za eksproprijaciju može se podnijeti tek pošto je prethodno utvrđen opći interes za izgradnju nekog objekta. odnosno. c) ako je donesen regulacioni plan po propisanoj proceduri i koji je usvojen od strane predstavničkog organa nadležnog za njegovo usvajanje. Ovo je najčešći način na koji se utvrđuje opći interes za izgradnju objekata na zemljištu koje je predmet eksproprijacije. postupak određivanje naknade za nekretnine. a sam prijedlog mora sadržavati podatke koji se odnose na predlagača. Ovo rješenje predstavlja upravni akt protiv kojeg se ne može izjaviti žalba ali se može pokrenuti upravni spor. odlukom. • Prijedlog za eksproprijaciju posnodi korisnik eksprorpijacije Prijedlog se podnosi općinskom organu uprave nadležnom za imovinsko-pravne poslove.) b) opći interes se može utvrditi i posebnim aktom sdvih organa. elektro. općinski organ uprave nadležan za imovinsko-pravne poslove obavještava vlasnika nepokrenosti da je podnesen prijedlog za eksproprijaciju njegove nekretnine i poziva ga da se izjasni o činjenicama u vezi sa eksproprijacijom. a na obrazložen prijedlog korisnika eksproprijacije donese rješenje da je izgradnja na određenom zemljištu od općeg interesa i da se može pristupiti eksproprijaciji. uredbom. TV). d) opći interes za istraživanje prirodnog bogatstva utvrđuje se dozviolom nadležnog državnog organa. ili je izmijenjen postojeći regulacioni plan po istoj ' proceduri kakva je i procedura njegovog donošenja. Tako ustanovljen zakup kod nepotpune eksproprijacije može trajati najduže pet godina. a smatra se da je opći interes utvrđen u slijedećim slučajevima: a) ako je akt o izgradnji objekta donijelo predstavničko tijelo ili vlada. međutim. nakon što je utvrđen opći interes. 58. U ime pravnih lica koje zastupa. 2. Dakle. postupak donošenja rješenja o eksproprijaciji i 3. prijedlog za eksproprijaciju se može podnijeti u roku od dvije godine od dana donošenja rješenja kojim je utvrđen opći insteres. Postupak eksproprijacije? Provođenje postupka eksproprijacije započinje podnošenjem prijedloga od strane korisnika eksproprijacije nadležnom općinskom organu uprave. nadležni općinski organ će kao prethodno pitanje raspraviti (utvrditi) vlasničke odnose na nekretninama koje su predložene za eksproprijaciju. nekretninu koja je predmet eksproprijacije. obrazovanje itd. U slučaju kada opći interes nije utvrđen ni na jedan od ovih načina. utvrđivanje općeg (javnog) interesa.može biti u slučaju podizanja postrojenja polaganja raznih vrsta kablova (PTT. podaci koji se odnose na vlasnika nekretnine za koju se predlaže provođenje postupka eksproprijacije i podaci o objektu za koji je utvrđen opći interes. kada je aktima nadležnih organa odlučeno o izgradnji objekata od interesa za te zajednice u čijoj djelatnosti je sadržan opći interes (zdravstvo. sport. eksproprijacija se može predložiti. zakonom. polaganje qevovoda (vodovoda i kanalizacije) i si. 2 . Uz prijedlog za eksproprijaciju dostavlja se rješenje o utvrđivanju općeg interesa. postupak eksproprijacije provodi se kroz tri međuzavisne faze i to: 1. upravnim sporom se ne prekida postupak eksproprijacije. tek pošto općinsko vijeće na sjednici. rješenjem i si. prijedlog za eksproprijaciju podnosi nadležni općinski javni pravobranilac.

susvojinu ili na korišćenje. odnosno. Za eksproprisano obradivo poljoprivredno zemljište zemljoradnika. pravno lice ima pravo na naknadu samo za uložena sredstva i rad. Na taj način. općinski organ uprave za imovinskopravne poslove. • Korisnik eksproprijacije stiče pravo na posjed eksproprisane nepokrernosti danom nastupanja pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji ili danom koji je tim rješenjem određen. naknada odrediti u davanju drugog zemljišta. Za oduzeta prava u pogledu zemljišta ili drugih prirodnih bogatstava. a naknada u novcu se isplaćuje u roku od 15 dana od dana dostavljanja pravosnažnog rješenja kojim je određena naknada u novcu. na osnovu zakona. dužan je bez odlaganja zakazati i održati usmenu raspravu za sporazzumno određivanje naknade za eksprorisanu nepokretnost (oblik. organizacije u pogledu nepokretnost! u državnoj svojini mogu se rješenjem opštinskog organa uprave nadležnog za imovinsko-pravne poslove oduzeti ili ograničiti i prenijeti na drugo pravno lice. pravno lice ima pravo na naknadu u visini koja je potrebna za kupovinu takve zgrade. kome je prihod od tog zemljišta uslov za egzistenciju. može se umjesto u novcu. Sporazumom stranaka naknada se može odrediti u vidu davanja druge nepokretnosti u svojinu. koju plaća korisnik eksproprijacije (eksproprijant). ili u visini uloženih sredstava u sticanje i investicione održavanje. Za oduzeta prava u pogledu zgrada i drugih građevinskih objekata. odnosno. Naknada za eksproprisanu nepokretnost daje se u gotovom novcu. a uz određene sulove. objekta. c) Naknada za eksproprisanu imovinu Osnovno je načelo Zakona o eksproprijaciji da vlasniku nekretnine pripada pravična naknada koju snosi korisnik eksproprijacije. Prava pravnog lica. pravičnu naknadu. zahtijevaju utvrđene potrebe planskog uređenja prostora ili izgradnja objekta od općeg značaja ili drugi zakonom određeni opći interesi (administrativni prenos). eksproprisane stambene zgrade ili stana. Prije donošenja rješenja. isplatom se nadoknađuje gubitak vrijednosti oduzete nekretnine i otklanjaju pogoršani uslovi života i rada ranijeg vlasnika koji su nastali prestankom prava vlasništva. samo ako to. Ranijem vlasniku. ili u visini njihove građevinske vrijednosti. visina nakande. a sporazum je postignut kada ga potpišu obe strane. korisnik eksproprijacije dužan je prije rušenja obezbijediti korišćenje odgovarajućeg stana. U tom smislu različito se tretira pitanje skidanja usjeva. naknada službenosti itd. Ukoliko se ne postigne sporazum o naknadi u roku od 30 dana od dana 47 . Poslije pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji. Zapisnik ima snagu izvršnog naslova. naknada se određuje davanjem u svojinu drugog odgovarajućeg zemljišta (osim kada korisnik eksproprijacije nema i ne može da pribavi takvo zemljište).• Rješenje o prijedlogu za eksproprijaciju donosi organ uprave za imovinsko-pravne poslove općine na čijem se području nalazi nepokretnost za koju se eksproprijacija predlaže. na naknadu kojom se osigurava da ti uslovi ne budu pogoršani. Vlasnik eksproprisane nepokretnosti (eksproprijat) ima pravo na tzv. a samim tim prestankomm korišćenja na nepokretnosti. rok). Troškove postupka eksproprijacije snosi korisnik eksproprijacije. Opći interes za uzimanje ili ograničenje tih prava utvrđuje se na način koji je zakonom određen za eksproprijaciju nepokretnosti. a ranijem korisniku eksproprisane poslovne prostorije korišćenje druge poslovne prostorije. odnosno. u zavisnosti od toga kako je došlo do građevinskog objekta i da li je on predstavljao uslov rada ili materijalnu osnovu pravnog lica. o čemu se sačinjava zapisnik. . korisniku. Svrha isplate ove naknade jeste u tome da se kompenzuju posljedice provedene mjere. a ako su zemljište ili drugo prirodno bogatstvo uslovi rada. a koji ne može pasti prije pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji. obavezno se mora saslušati vlasnik nepokrernosti koja je predmet eksproprijacije.

59. jer je imovina postajala državna direktno na osnovu zakona. Uglavnom. Zajedničko za sve načine nastanka državne svojine je bilo to što je bilo neophodno donijeti. 62. jer on ukida privatnu svojinu određenog subjekta i istovremeno ustanovljava državnu svojinu na takvoj imovini. da je kod eksproprijacije i rekvizije upravni akt je konstitutvnog . a mogu je sprovesti i starješine ranga komandanta bataljona ili višeg ranga. Šta je to agrarna reforma? Prema agrarnoj reformi.pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji naknadu će odrediti stvarno i mjesno nadležan općinski sud. Treba imati u vidu. Stoga je rekvizicija u odnosu na pokretne stvari isto ono što je za nepokretnost. Fakultet za javnu upravu 2 . „Upravno pravo i evropsko upravno pravo“. Obaveza otkupa nastaje donošenjem upravnog akta (rješenja). u ratu upotreba privatne pokretne imovine za potrebe vođenja rata. ali. akta koje je u konkretnom slučaju doneseno. Šta je to nacionalizacija? Nacionalizacija se razlikuje od konfiskacije po tome što je ona posljedica jedne privredno političke mjere i što se provodi u cilju jačanja državne svojine Provodi se upravilu sa naknadoma za nacionalizovanu imovinu. Šta je to konfiskacija? Konfiskacija nije redovni način nastanka državne svojine. Sarajevo. odnosno. Provodi se izuzetno u određenim specifičnim prilikama kao što su u miru elementarne nepogode ili. 63. obuhvatao je poljoprivredne proizvode. eksproprijacija. 61. 1. Šta je to obavezni otkup? Ovaj vid sticanja državne imovine postojao je u periodu administrativnog socijalizma u Jugoslaviji nakon Drugog svjetskog rata. kao upravno-pravni način nastanka državne svojine na ovim stvarima. na osnovu zakona. a ne konstitutivnog karaktera. dok su ugovori imali samo nadopunjujući značaj. zemljište prelazi u državnu svojinu kao posljedica socijalne revolucije. a ne na osnovu rješenja. Literatura: Materijal za odgovore na ispitna pitanja izuzet iz knjige dolje navedenog autora. Šta je to rekvizicija? Rekvizicija je institut pretvaranja privatne imovine u državnu svojinu. Dr. To je jedan vid eksproprijacije kojim se ukidaju veliki zemljišni posjedi. Zenaid Đelmo (2007). jer se provodi kao posljedica izvršenja krivičnog djela. 60. Rekviziciju sprovodi općinski organ uprave. Svi akti su bili deklarativnog. koji za razliku od eksproprijacije podrazumijeva da se može provesti samo u odnosu na pokretne stvari. upravne akte (rješenja) za određena lica.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful