Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerzitet u Sarajevu

Upravno pravo
Parcijalna pitanja i odgovori
student

Mart, 2010

1. Čemu služi upravno pravo? Radi ostvarivanja prava građana i zaštite javnog poretka značajno mjesto pripada upravnim postupovnim pravilima koja treba da znače daljnje oslanjanje na proceduralna pravila opceg upravnog postupka kojima se osigurava ostvarivanje prava i izvršavanje obaveza svih sudionika u radu organa javne vlasti. To doprinosi, da upravno djelovanje postane standarizovano i predvidivo, što smanjuje neizvjesnost i pravnu nesigurnost građana kao subjekata u njihovim odnosima sa Unijom, kao i odnosima sa državnim organima u državama članicama. 2. Na koliko nivoa se vrši odlučivanje u upravnom postupku u BiH? Sadašnji institucionalni okvir djelovanja javne uprave i njena efikasnost u zaštiti prava građana i zaštiti javnog interesa nije na zadovoljavajućem nivou. Njega su uslovile promjene političkog i teritorijalno-upravnog sistema u Bosni Hercegovim koje su isparcelisale odlučivanje u upravnom postupanju na čak na četiri različita nivoa (Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Distrikta Brčko). 3. Istorijski razvoj upravnog prava? Prva kodifikacija propisa iz domena upravnog prava izvršena je u Austriji 1925. godine, a nakon toga kodifikaciji su pristupile i mnoge druge zemlje. Kodifikaciju pravila upravnog prava Kraljevina Jugoslavija izvršila je 1930. godine kada je donijela Zakon o općem upravnom postupku. Mora se imati u vidu da je državna administracija, i sva javna uprava, u periodu nakon Drugog svjetskog rata, sve svoje snage angažovala na rješavanju problema efikasnosti i racionalnosti rada uprave. Također, istorija pamti začetke upravnog prava u Njemačkoj već od druge polovine XIX. stoljeća u vrijeme nastanka Hitlerovog III Rajha kada su se javili rudimentarni oblici uprave i upravnog postupka kojim su bila potpuno zanemarena subjektivna javna prava. Mnogo godina nakon Drugog svjetskog rata uprava je našla svoje mjesto u pravnim porecima Čehoslovačke, Italije, Španije, Poljske i drugih evropskih država. Zakon o općem upravnom postupku prestao se primjenjivati nakon Drugog svjetskog rata, donošenjem Zakona o prestanku važenja pravnih akata donijetih prije 06. aprila 1941. godine i, narednih deset godina (sve do 1951,. godine), Jugoslavija nije imala regulaciju mnogih pitanja iz oblasti društvenih odnosa kroz upravno postupanje i rad njenih državnih organa i organizacija. Godine 1956. donesen je zakon o općem Upravnom postupku SFRJ., a 1974. Izvršena njegova izmjena. Razvoju upravnog prava i daljnjem organizacijskom i funkcionalnom jačanju državne uprave znatno je doprinio nastanak nove naučne dscipline Nauke o upravi koja je bila izdvojena iz upravnog prava. 4. Etimološko (pojmovno) određenje upravnog prava? Pojam «Upravno pravo» usko je vezan za riječ "administracija" (lat. administratio), što znači upravljanje, uprava, upravna vlast, vlada, činovnistvo, službeništvo. Iz toga slijedi, da je njegovo etimološko određenje vezano za pravnu normu kojom se uređuje organizacija, krug djelovanja, postupak rada, način nadzora i odgovornosti onih subjekata koji vrše upravne djelatnosti iz razloga što se uprava javlja kao državna djelatnost nameće se zaključak da je upravo ona ta koja upravno pravo sadržajno određuje. Postoje dva gledišta pojma uprave koja je potrebno međusobno razlikovati, a to su: a) Funkcionalno ili materijalno shvatanje uprave,

2

Prema funkcionalnom ili materijalnom shvatanju uprave, upravu trebamo razumijeti u funkcionalnom smislu kao određenu djelatnost ili aktivnost državnih organa koja se ispoljava kroz vršenje određenih upravnih zadataka). Ovaj pojam uprave ispoljava se na dva načina i to kao: a) negativno određenje uprave i b) pozitivno ođredenje uprave. Negativno određenje uprave je ono koje polazi od uprave kao vrste državne djelatnosti u sistemu podjele vlasti. Nesporno, po ovom shvatanju uprava je sve ono što ne spada u zakonodavnu i sudsku vlast. Na drugoj strani, pozitivno određenje uprave polazi od definisanja, zadataka, koje uprava treba obaviti u regulisanju različitih oblasti društvenog života i rada. Uprava se po ovom gledištu ispoljava kao zasebni organizam ili aparat državne vlasti koji provodi određenu upravnu djelatnost koja je strogo određena. b) Organizacijsko ili formalno shvatanje uprave Organizacijsko ili formalno shvatanje uprave podrazumijeva organizacijski karakter koji ostvaruju državni organi u sistemu podjele vlasti. Uprava se određuje u zavisnosti od upravnih funkcija koje vrse državni organi, kao i od forme kroz koju oni djeluju. 5. Šta reguliraju propisi upravnog prava? Predmet upravnog prava kao normativne pravne nauke svakako su pravne norme, kao i odnosi koji iz njih ili povodom njihove primjene proizilaze. Da bi javna uprava mogla izvršiti svoj društveni zadatak i ispuniti ulogu koja joj u sistemu vlasti pripada, ona mora biti uređena nizom propisa kao sto su oni koji obuhvataju: a) organizaciju i nadležnost uprave; Organizaciju i nadležnost javne uprave, obuhvata prva grupa normi koja je vezana za propise kojima se uređuje organizacija javne uprave. Ona obuhvata postupak osnivanja, ustrojavanja i ukidanja organa uprave. U vezi sa organizacijom javne uprave treba istaći da se proučavaju propisi (norme) kojima se određuje način osnivanja i ukidanja organa, kao i organizacioni oblici javne uprave u našoj zemlji. To su norme koje ustanovljavaju prava, obaveze i funkcije organa uprave i službenih lica, podjela nadležnosti između pojedinih organizacionih jedinica, ovlašćenja organa da izdaju upravne akte. b) djelatnost državnih i drugih javnih organa kojom se stvaraju, mijenjaju ili ukidaju upravno-pravni odnosi; Druga grupa određuje formu i način djelatnosti javne uprave u različitim oblastima društvenog zivota i rada. Ovim pravilima regulišu se međusobni odnosi izmedu državnih i drugih organa javne uprave, kao i odnosi ovih organa prema samostalnim ustanovama, privrednim i društvenim organizacijama, kao i prema građanima. To su norme koje ustanovljavaju kako prava građana i pravnih lica na zaštitu njihovih prava i pravnih interesa, tako i njihove obaveze koje proizilaze iz rada državnih organa i institucija u vršenju upravne djelatnosti. Kao što vidimo, svakako najznačajnije mjesto u radu javne uprave zauzimaju upravnopravni odnosi. c) organizaciju i postupak u pogledu odgovornosti, zakonitosti i pravilnosti rada službenih lica u upravi, kao i u pogledu rada organa uprave i drugih drzavnih organa kad vrše poslove javne uprave; U treću grupu spadaju norme koje regulišu međusobne odnose izmedu predstavničkih organa i njihovih izvršnih organa, s jedne strane, i organa državne uprave, s druge strane, kao i odnose između pravosuđa (sudova) i organa državne uprave; odnose između javnog tužilastva i organa državne uprave; i odnose između organa uprave i samostalnih ustanova i organizacija. 6. Koji su to oblici upravnog djelovanja? Postoje dva oblika upravnog djelovanja:

47

a) Neposredno upravno djelovanje znači regulaciju kojom se ostvaruje primjena pravne norme na konkretan slučaj. Ono nastaje nezavisno od volje adresata na kojeg se odnosi. Za njegov nastanak nije važno postojanje spora između njegovih stranaka kao adresata sa suprotnim interesima, niti se zahtijeva posebno iniciranje postupka, odnosno, formalno podnošenje zahtjeva kao što je to slučaj u sudskom djelovanju. Djelatnost uprave se vezuje za adresata kao subjekta upravnog djelovanja nezavisno od njegove volje i manifestira se vrsenjem najrazličitijih aktivnosti upravnog organa, kao što je izdavanje različitih odobrenja u vidu rješenja, zabrane i sl, b) Posredno upravno djelovanje predstavlja takav vid društvene regulacije koja se vrši u interesu svih građana. Na taj način, akt uprave nije usmjeren na neki pojedinačni slučaj, nego je njim obuhvaćen najveći broj ljudi. Npr., javni poziv za opću vakcinaciju stanovništva usmjeren je na suzbijanje opasnosti od zaraznih bolesti. Zatim, unutrašnja organizacija i položaj državnih službenika treba da omogući jednak tretman svim građanima. Također, uređivanje pitanja koja se odnose na javnu sigurnost mora biti tako postavljeno da se svi građani u državi osjećaju sigurno itd. Kao što vidimo, posredno upravno djelovanje može biti ostvareno aktivnošću samo državnih organa, kada se radi o državnoj upravi, ali isto tako i aktivnočću drugih organa koji postoje radi zadovoljenja općeg ili javnog interesa, kada se radi o upravnoj djelatnosti koja postoji u okviru rada javnih službi. 7. Koje su to upravne djelatnosti državnih organa? Upravne djelatnosti državnih organa su: a) regulativna djelatnost, Organizacija kojom se ostvaruje regulativna djelatnost državnih organa pretpostavlja postojanje takvog sistema preko kojeg se neki dijelovi cjeline usklađuju i usmjeravaju radi postizanja cilja kojem služe. Stoga, sasvim je prihvatljiva definicija prema kojoj "organizacija je sistem regulisanja čiji je cilj usmjeravanje većeg broja nosilaca zadataka i njihovog rada na jedan glavni zadatak koji treba riješiti". Uspostavljanje regulacije preko normativnog sistema zahtjeva svjesni pristup onome što se želi. Zavisno od odnosa koji postoje u političkom sistemu, sistem regulacije u demokratskim državama mora polaziti od vrijednosti koje su iskustveno potvrđene kao kompatibilne životnim interesima većine članova društva. b) nadzorno-kontrolna djelatnost Ova vrsta djelatnosti podrazumijeva, takvu organizaciju u sistemu regulacije koja obično dolazi do izražaja u završnoj fazi postupanja uprave. Preko nadzorno-kontrolne djelatnosti uspostavlja se institucionalna pravna kontrola rada organa javnog poretka tako što kontrolu nad radom organa uprave vrše upravni kontrolni organi. Radi se o naknadnoj provjeri pravilnosti ponašanja organa javne uprave, državnih organa i organizacija koje raspolažu javnim ovlaštenjima. Upravna kontrola moze biti unutrašnjeg i vanjskog karaktera. Ako se radi o unutrašnjoj kontroli uprave, onda se ima u vidu kvalitet upravnog rada službenog lica koji je vršio neku upravnu djelatnost. S obzirom na inicijativu prema kojoj dolazi do vršenja nadzorno kontrolne djelatnosti, ona može biti ostvarena po službenoj dužnosti ili povodom žalbe. Kada se radi o tzv. vanjskoj kontroli uprave, tada se ona, u pravilu, ostvaruje od organa koji imaju naglašeniji političko nego pravni karakter. Vanjska kontrola uprave podrazumijeva kontrolu uprave od strane parlamenta, vlade, sudsku kontrolu uprave, kontrolu i nadzor uprave od strane ombudsmena i dr. c) represivna djelatnost. Organi uprave staraju se o izvršenju zakona i drugih propisa i vršenjem određenih nadzornih ovlaštenja do momenta, dok se njeni subjekti ponašaju u skladu sa zadanom normom. Represivna djelatnost uprave proizilazi iz same činjenice da ona izvršava i primjenjuje zakone. Kada uprava ne uspijeva ostvariti regulativnu funkciju koja je utvrđena primjenom propisa, tada ona autoritativno primjenjuje sankcije i druge mjere kojima se adresat prinuđava na ponašanje u skladu sa zadanom normom. Primjenjivanje prinude

2

47 . odnosno. U skladu s tom podjelom razvrstani su i opci podzakonski akti koje oni donose. ustav je prvi i najvažniji pravni akt u državi i samim tim temeljni izvor prava sa kojim moraju biti usaglašeni svi ostali pravni akti niže pravne snage. svi ostali organi mogu donositi opće pravne akte kao što su: l. 1. U pitanju su najšire apstraktno postavljene norme kojima se uređuje cjelokupna organizacija države. 1. Ustavne odredbe se veoma rijetko neposredno primjenjuju u radu organa uprave. Pojam ustava određen je dvojako i to: a) u formalnom i b) u materijalnom smislu. osim u slučajevima kada dolazi do primjene određenih propisa u skladu sa ustavnim načelima. odnosno. Osirn predstavničkih organa lokalnog i gradskog nivoa. zakon. Osnovna podjela zakona je na:. Kanotonalne skupštine u Federaciji BiH. posebno u Bosni Hercegovini iz razloga što predstavljaju okvir u kojem zakonodavac uređuje sva druga pitanja. Možda je ipak najbolja sistematizacija izvora upravnog prava prema hijerarhiji pravnih akata. ili zakonodavan organ kao predstavničko tijelo. statut itd). preporuke. koja važe za budućnost i koja su sankcionisana državnim monopolom prinude. Skupština Distrikta Brčko. pod upravnom djelatnošću uprave podrazumijeva se uprava u užem smislu u kojoj dolazi do izražaja neposredna primjena mjera prinude. odnosno. Ustav u formalnom smislu određen je svojom arhitekturom. pačak i sudskih organa nižeg nivoa odlučivanja. kao izvršno-politički i upravni organi vlasti. ustavotvorni organ i po posebnom ustavotvornom postupku. Ti organi su određeni položajem u hijerarhijskoj strukturi vlasti Bosne i Hercegovine kao predstavnički. predstavlja najznačajniji izvor prava. načinu izglasavanja itd. budžet. prema vrsti i sastavu orgna koji ga donosi.To je opći pravni akt niže pravne snage od ustava. ali koji u odnosu na njega ima mnogo veću primjenu. Parlament Federacije Bosne i Hercegovine. Nesumnjivo. a to su ustvari opći pravni akti koji sadrže opće pravne norme kao pravila ponašanja. na: a) OPĆI AKTI PREDSTAVNIČKIH ORGANA Opce podzakonske pravne akte predstavničkih organa mogu donositi predstavnički organi u Bosni i Hercegovini različitih nivoa. Skupštine opština u RS. Pri tome je bitna.Ustav kao opći akt najviše pravne snage s kojim moraju biti u saglasnosti svi ostali pravni akti. Izvori upravnog prava? Upravno pravo i dalje koristi opće izvore prava u formalnom smislu. kao i vršenje materijalnih operacija primjenom prinude. a) Ustav . 8. podzakonsk akt (autentična tumacenja. Narodna skupština Republike Srpske. b) Zakon . zatim podzakonski akti koji imaju manju pravnu snagu od zakona itd. kao što su Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine. vlasti i javnih ovlaštenja državnih organa i drugih neautoritativnih organa organizacija. koja su imperativna. Iza njega slijede zakoni. Ustav u materijalnom smislu određen je sadržinom pravnih normi. impersonalna. deklaracije.ustav.ispoljava se samo kao autoritativno pravno djelovanje uprave koje se ostvaruje putem imperijuma. 3. organi zakonodavne vlasti i. po vrsti društvenih odnosa koje reguliše u skladu sa ustavom. odluke. Na osnovu ovakvog redoslijeda izvora upravnog prava moguće je izvršiti njihovu podjelu prema organima koji su ovlašćeni za njihovo donošenje. rezolucije. organizacionu strukturu državnog uređenja. Njegove odredbe su posredni izvor upravnog prava. 2. jer u tom slučaju izvore upravnog prava čine formalni izvori kod kojih je redoslijed utvrđen prema njihovoj pravnoj snazi koja je u direktnoj vezi sa položajem državnih organa u strukturi državne vlasti. Ustav donosi poseban. i sadržina tih normi iz razloga što one čine ustav u materijalnom smislu. proceduri donošenja. Gradska i općinska Vijeća u Federaciji BiH. ali po posebnom postupku. To su takva pravila koja regulišu društvene odnose. Dakle. U formalnom smislu ustav sadrži najvažnije pravne norme koje se odnose na organizaciju organa državne vlasti. Razlikuje se od ustava po određenim karakteristikama. a prije svega.

Predsjedništvo BiH. uredba se ne može nazvati zakonom. po postupku donošenja itd. jer je opći akt. pogotovo što ustavne odredbe ne tretiraju položaj uprave u organizaciji vlasti. Donose ih izvršno-politički organi u Bosni i Hercegovini i to: 1. Međutim. Bez obzira na sadržajni smisao njegovih odredbi. ali bez obzira na to.• zakone u formalnom smislu U formalnom smislu definicija zakona određena je formalnim karakteristikama i pravnom snagom koje nisu u korelaciji sa sadržinom koja je utvrđena zakonskim normama. radi se tu o pitanjima koja se odnose na izvršenje zakona ili općeg akta niže pravne snage radi regulisanja rada.to je opći akt kojim se utvrđuje plan prihoda i rashoda u toku jedne budžetske godine. V) preporuke . VII) zaključke .Autentičnim tumačenjem utvrđuje se istinitost. budžet za prethodnu godinu bit ce korišten na privremenoj osnovi.Preporuka je akt kojim se ukazuje na značaj određenih pitanja koja se odnose na provođenje zakona. uredba jeste zakon. b) OPĆE AKTE IZVRSNO-POLITICKIH ORGANA Izvršno-politički i organi državne uprave u Bosni i Hercegovini mogu donositi podzakonske opće pravne (normativne) akte u skladu sa propisanim nadležnostima. autentičnost. U formalnom smislu. odnosno općeg akta. Naprimjer.U ovu vrstu opće normativnih akata koje donose predstavnički organi spadaju: I) autentična tumačenja . Stoga preporuka u sebi sadrži određene političke stavove. izvornost i pravilan smisao nedovoljno jasne odredbe zakona i drugog propisa. odnosno. Najčešće se odluke donose kod imenovanja i razrješenja pojedinih funkcionera i rukovodnih radnika. zakon može sadržavati opće ili pojedinačne pravne norme. c) Podzakonski akti predstavničkih organa . pa razlikujemo onaj pravni akt koji sadrži opće norme. cijenimo da zbog sličnosti sa deklaracijom. deklaracije i rezolucije su kao politički akti obavezni za organe državne uprave. 3. unutrašnje organizacije. Organi državne uprave na svim nivoima (ministarstva. 2 . Ukoliko se takav budžet ne usvoji blagovremeno. kao i Vlada Republike Srpske i 4. II) odluke . 1. • zakone u matrerijalnom smislu. U materijalnom smislu pojam zakona određuje se po sadržini akta. nema zapreka za njeno donošenje. IV) rezolucije – iako nije izričito navedena u poslovniku PS BIH. Parlamentarna skupština BiH svake godine usvaja budžet koji služi za pokriće izdataka neophodnih za izvršavanje nadležnosti zajedničkih institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine. odnosno općeg akta koji se tumači. pa zakon ima apsolutni primat prema svim ostalim pravnim izvorima. VI) budžet . bez obzira na to kakva mu je forma. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine. zbog činjenice da preporuka može sadržavati određene sankcije kojima se adresati obavezuju na njeno poštivanje. Autentično tumačenje donosi Dom i ono postaje sastavni dio zakona. 2. Međutim. III) deklaracije – deklaracija je akt PSBIH koji sadrži načelno mišljenje o odlukama koje je PSBIH razmatrala. službe za upravu. Na prijedlog Predsjedništva Bosne i Hercegovine. U pitanju je akt kojim predstavnički organ izražava svoje mišljenje o pitanjima iz određene oblasti. sekretarijati itd. ona se smatra općim pravnim aktom i izvorom upravnog prava. Rezolucija sadrži načelno mišljenje o važnim pitanjima koja nemaju pravni karakter. ali se od njega razlikuje po pravnoj snazi. Uglavnom. Ona je opći pravni akt kao i zakon. zakon se smatra najvaznijim pravnim izvorom upravnog prava u Bosni i Hercegovini.odluka je akt kojim se rješavaju pitanja iz nadležnosti PSBiH. s obzirom na njenu sadržinu. drugog propisa. Vijeće ministara BiH.zaključak je akt koji se donosi o pitanjima koja se tiču postupka u pojedinačnoj stvari. u materijalnom smislu. po normama koje sadrži.). tj.

• druge akte iz svog ovlaštenja. a) Odluke . c) Pravilnik . Zanimljivo je da neke od navedenih općih akata ne mogu donositi političko-izvršni organi višeg nivoa kao što je slučaj u vezi sa donošenjem uredbe sa zakonskom snagom. 9. 2) podzakonski akti po posebnom ovlašćenju više pravne norme.Poslovnik je podzakonski opći pravni akt Predsjedništva BiH i Vijeća ministara koji se donosi u skladu sa odredbama Ustava Bosne i Hercegovine i Zakona o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine. održavanje sjednica. odnosno u zakonu.Normativni karakter podzakonskih akata proizilazi iz pravnog osnova kao ovlašćenja za njihovo donošenje. 47 . To su takvi opći pravni akti koji. To su opći pravni akti koji se donose radi izvršenja zakona.Predsjedništvo donosi i neke druge podzakonske opće akte u slučaju potrebe kada izdaje potvrde.Pravilnik je podzakonski opći pravni akt kojim se uređuju pitanja unutrašnjeg ustrojstva Sekretarijata Predsjedništva. Takvi samostalni spontani podzakonski pravni akti su uredbe sa zakonskom snagom. kao i druga pitanja od značaja za rad Vijeća ministara. Dijelimo ih u dvije osnovne grupe i to: A) samostalni podzakonski akti To je takav opći pravni akt koji zamjenjuje zakon kao njegov viši pravni izvor. pa ih možemo podijeliti na dvije osnovne grupe i to: 1) spontani (ustavni) podzakonski akti To su takvi opći akti za čije donošenje nije potrebno posebno ovlašćenje u višem pravnom aktu. on niti razrađuje niti dopunjava zakon. Nju mogu donositi vlade entiteta. b) Poslovnik . • poslovnike. nego se oni donose na osnovu ustava kao općeg zakonskog ovlašćenja. I u jednom i u drugom slučaju za njihovo donošenje potrebno je posebno ovlašćenje što znači da se ovi propisi ne mogu donositi spontano.Odluke su vezane za ovlaštenja Predsjedništva u domenu vanjske politike. bilo radi izvršenja propisa izvršnog organa (organi uprave). pitanja vezana za normativne akte. B) nesamostalni spontani podzakonski akti. bilo da ih donose radi izvršenja zakona (izvrsni organi i organi uprave). Njih ne mogu donositi predstavnički organi iz razloga što akti tih organa imaju karakter zakonodavnog akta. službe i radna tijela. d) Drugi akti . • pravilnik i druga pravila o unutrašnjem ustrojstvu. uputstva i naredbe. Kao podzakonski akt. uredi. Koje akte donosi Predjedništvo BiH? Predsjedništvo Bosne i Hercegovine u obavljanju svojih aktivnosti usvaja sljedeće normativne akte: • odluke. U ovu kategoriju općih akata spadaju: pravilnici. kao i druga pravila o unutrašnjoj organizaciji. Takvo ovlašćenje nazivamo «izvršna klauzula». Njih mogu donositi izvršni i organi uprave. bilo da se njim reguliše materija koja nije regulisana. nego samo ukoliko su na to izričito ovlašćni u pravnom propisu više pravne snage. moraju sadržavati posebno ovlašćenje u višoj pravnoj normi. Opce normativne podzakonske pravne akte iz nadležnosti organa državne uprave mogu donositi i institucijeje koje raspolažu javnim ovlaštenjima. U njih spadaju uredbe izvršnih organa (vlade). nego ga mijenja. da bi se donijeli. kada su ovlašćene da vrše normativnu djelatnost iz okvira svoje nadležnosti. Ove vrste uredbi moraju biti u skladu sa ustavom i zakonom. programiranje rada. ill se čak suspenduju neke ustavne odredbe. svjedočanstva i dr. a ne može je donijeti Predsjedništvo BiH. Poslovnikom se uređuje: unutrašnja organizacija. bilo da se njim mijenjaju određene zakonske odredbe.

Prijedlozi zaključaka. kada prestaje važiti. kao i radne zadatke ministarstava i drugih organa državne vlasti sa rokovima za njihovo izvršenje. postavljanjima i razrješenjima. uređuju određena pitanja i određuju mjere iz okvira prava i dužnosti Vijeća ministara i vrše izmjene i dopune Poslovnika o radu Vijeća ministara. o osnivanju privremenih radnih tijela. Ako bi se zahtijevalo da sve ove norme donose zakonodavna tijela zakonima. po pravilu. s tim da će prestati važiti odmah po ukidanju odlukom Parlamenta ili na kraju desetog dana od njenog objavijivanja. To je nastalo usljed potrebe za donošenjem velikog broja pravnih normi u najraznovrsnijirn oblastima. donosi: a) uredbe sa zakonskom snagom b) uredbe. kao i u drugim slučajevima predviđenim zakonom. • rješenja. • zaključke. a) Uredbe sa zakonskom snagom . a) Odluka . odnosno stavova datih u materijalima izlažu se u obliku u kome Vijeće ministara treba da ih usvoji. d) Uputstva . o pojedinačnim pitanjima.10. došlo bi do preopterećenja tih organa i ona ne bi nikad mogla obaviti taj posao. prijedloge konkretnih mjera.Uputstvima se propisuje način rada ministarstava. • uputstva. o davanju saglasnosti na opće i druge akte ministarstava i drugih institucija i organa Bosne i Hercegovine. ukoliko je Parlament Federacije u zasjedanju kada je uredba objavljena. zakonodavna vlast. dok je sve ostalo ugrađeno u uredbu. uredba se ne može ponovo donositi niti djelimično mijenjati bez odluke Parlamenta Federacije i njegove saglasnosti. Svaka uredba imat će snagu zakona i ne može derogirati prava. osim ako ne bude potvrdjena ali ni u kom slučaju neće važiti duže od šest mjeseci. drugih propisa kao i općih akata. slobode utvrđene ovim ustavom. koja. koja su sadržana u uredbi. Uredba se gotovo ne razlikuje od zakona i pitanje njihovog razgraničenja primarno je praktično pitanje. osnivaju radna tijela Vijeća ministara. pripada 2 . tako se prema njoj odnose svi ostali opći pravni akti. Svaka uredba prestat će važiti najkasnije istekom tridesetog dana od njenog objavijivanja. b) Uredbe . Uglavnom kao što se uredba odnosi prema zakonu. b) Zaključci .Vijeće ministara Bosne i Hercegovine donosi rješenja kada odlučuje o imenovanjima. Koje akte donosi Vijeće Ministara BiH? Vijeće ministara BiH u ostvarivanju svojih prava i dužnosti donosi slijedeće akte: • odluke. Po isteku roka. drugih propisa i općih akata.Vlada Federacije (Vlada RS) donosi uredbe sa zakonskom snagom u skladu sa Ustavom Federacije.Odlukom se uređuju određena pitanja za izvršavanje zakona. Nekada su u zakonu sadržane samo najosnovnije norme. d) rješenja i e) zaključke. koji su niži od nje i koji razrađuju pitanja. Stoga se sve više normi donosi kroz donosšnje uredbi iz razloga što je donosi vlada po brzom postupku. važenje uredbe se ne može produžavati. Uredba je akt koji se sve češće donosi. a na vladu sve više prenosi. Tako u savremenom pravu uredba sve više potiskuje zakon. Uredba objavljena dok Federacija upotrebljava oružane snage u skladu sa ovim ustavom ostat će na snazi do petog dana sljedeće sjednice Parlamenta Federacije.Uredba je najviši opšti pravni akt nakon zakona koji donosi Vlada. drugih organa i institucija Bosne i Hercegovine u izvršavanju pojedinih odredaba zakona. u načelu. 11. c) Rješenja . Koje uredbe sa zakonskom snagom donosi Vlada Federacije BiH? Vlade entiteta u ostvarivanju svojih ovlašćenja utvrđenih Ustavom Federacije (Republike Srpske). Vlada je ovlasćena donositi uredbe sa zakonskom snagom u slučaju opasnosti po zemlju kada Parlament Federacije nije u mogućnosti to učiniti. ako je takva saglasnost predviđena zakonom.to su takvi opcći podzakonski akti koji sadrže. uslovno rečeno. c) odluke.

Podzakonski akti organa uprave? U pitanju su opći podzakonski pravni akti organa uprave koji imaju pravnu snagu manju od zakona. organizacija.parlamentu. radi izvršenja određenog propisa sadržanog u zakonu. odnosno. tako što se bliže uređuju odnosi za sprovođenje zakona. U prvu grupu ulaze akti koji se donose radi regulisanja nekog društvenog odnosa. Pojava širenja vlasti uredbodavca na štetu vlasti parlamenta nije u skladu s demokratijom. mogu se izvršavati samo pojedine odredbe općeg akta koji donose predstavnički ili izvršni organi vlasti. olakšati primjena ili izvršenje nekog zakona. c) Naredbe . U Bosni i Hercegovini uredbom se uređuju najvažnija pitanja iz nadležnosti vlada entiteta. U pitanju je odnos koji je pravno regulisan. općem aktu predstavničkog organa ili propisu izvršnog organa.Zaključkom se utvrđuju stavovi o pitanjima od značaja za provođenje utvrđene politike. Upustvom se neposredno ne mogu uspostavljati neposredni upravno-pravni odnosi između državnih organa i institucija koje raspolažu javnim ovlaštenjima. daje saglasnost ili potvrdjuju akti drugih organa ili organizacija. ali se u vezi njega nastoji omogućiti. Dakle. d) Rješenja . zajednica. odnosno. te odlučuje o drugim pitanjima o kojima se ne odlučuje uredbom. kao i o drugim pojedinačnim pitanjima iz nadležnosti Vlade. uređuju unutrašnji odnosi u Vladi i određuju zadaci federalnim organima državne uprave i službama Vlade. udruženja i drugih državnih organa. opći akti internog karaktera: stručna uputstva i instrukcije. c) Odluke . subjekata tih odnosa građana. bilo zakon. također. Naprimjer. te drugačije urediti odnos koji je već ranije regulisan. s jedne strane i. fizičkih i pravnih lica. čime se sužava nadležnost parlamenta. cijeli niz pravnih oblasti stavlja se u isključivu nadleznost uredbodavca. s druge strane. U drugu grupu ulaze akti radi ostvarenja cilja koji se želi postići donošenjem podzakonskog općeg pravnog akta. ali je u većoj ili manjoj mjeri nužna zbog preopterećenosti predstavničkog organa kao zakonodavca. Ovim aktima. e) Zaključci . Njima se ne mogu u cjelosti izvršavati viši pravni propisi.Odlukom se uređuju pojedina pitanja ili propisuju mjere Vlade. općem aktu predstavničkog organa ili propisu izvršnog organa. U nekim zemljama kao što je naprimjer u Francuskoj. Tu spadaju: 1. b) Upustva . Norma koja je sadržana u naredbi ima uži značaj od norme u pravilniku. 12. tj. odnosno. Podzakonske opće pravne akte organa uprave dijelimo na dvije grupe. osnivaju stručne i druge službe vlade i utvrđuju načela za unutrašnje ustrojstvo federalnih organa državne uprave. Kao što vidimo. a) Pravilnici . Njih donosi uprava u skladu sa svojim ovlaštenjem pa njena djelatnost u pogledu donošenja ovih pravnih akata podsjeća na zakonodavnu nadležnost predstavničkih organa. naredbom se može zabraniti korištenje vode za piće zbog njene neispravnosti. vlade. opći akti eksternog karaktera: a) pravilnici b) uputstva c) naredbe 2. opći akt predstavničkog organa ili podzakonski opći akt izvršnog organa. podzakonskim opće normativnim aktima koje donose organi uprave.Rješenjem se odlučuje o imenovanjima i razrješenjima.To je najvažniji akt općeg značaja koji donose organi uprave radi izvršenja određenog propisa sadržnog u zakonu. odnosno. to je akt općeg značaja koji donose organi uprave kada naređuju ili zabranjuju postupanje u određenom slučaju općeg značaja.Uputstvom se utvrđuju pravila za postupanje i poslovanje organa uprave ili institucija koje raspolažu javnim ovlaštenjima radi izvršenja propisa. nastoji se regulisati neki društveni odnos koji uopće nije regulisan.Naredbom se reguliše neka određena situacija na opći način. 47 .

javna uprava. na osnovu strane njegove jače volje kao obaveznog učesnika u tom odnosu. c) između organizacija koje vrše javna ovlašćenja i drugih organizacija. dozvola za građenje). To su: "l) javnoslužbenički karakter upravnog odnosa. Definirajte upravno-pravni odnos? Kao što je pravni odnos svaki onaj odnos koji je određen pravnim dispozicijama. b) između upravnih organa (i drugih državnih organa) i preduzeća. norme upravno pravnog odnosa su karakteristične i po formi i po sadržini. upravno-pravni odnos ne zasniva se slobodnom voljom ili putem sporazuma subjekata koji u njemu učestvuju. a tiče se neravnopravnog položaja njegovih subjekata. državni organ ili institucija koja raspolaže javnim ovlašćenjima. odnosno. centralni u odnosu na područne organe). odnosno.d) Stručna upustva i instrukcije . 14. odnosno. e) između određenih državnih organa i njegovih službenika.R. Mogu ih izdavati viši organi prema nižim organima (npr. kao odnos koji je zavisan od njihove volje. na kraju. isti autor polazi od toga da su upravnopravni odnosi ove vrste regulisani zakonom. ustvari proizilazi iz drugog ili se nadovezuje na drugo. U pogledu drugog obilježja upravnog odnosa. lz toga razloga. Zahvaljujići njima. za razumijevanje zadane hipoteze. Dediću. posljednje obilježje je svakako najvažnije za razumijevanje ove problematike. bilo da su im povjerena. onaj koji je normiran pravom. privrednih društava (bez obzira da li ona vrše javna ovlaštenja ili ne). 15. organa javne uprave. Dakle. drugo obilježje su javna ovlašćenja subjekata. tako i u materijalnom smislu. svodi se na njegovu načelnu promjenljivost. Uvijek je jedna strana upravno pravnog odnosa javni organ. razne asocijacije građana.Tomić. Osnovna obilježja upravno-pravnog odnosa? Z. Tko su subjekti upravno-pravnog odnosa? Upravno-pravni odnosi mogu se zasnovati između sljedećih subjekata tog odnosa: a) između organa uprave ili drugog državnog organa koji vrši javna ovlašćenja. s druge strane. odnosno. Prema S. odnosno. nego. građansko-pravna lica i dr. odnosno državnih organa. subjekti. autoritetom državnog organa. nezavisno od volje njegovih subjekata kao učesnika upravno-pravnog odnosa. On se od drugih pravnih odnosa razlikuje po svojim subjektiima i po načinu nastanka. jedan od njih. bilo da su ex lege. 2) unutrašnja nepotpuna izbalansiranost u njemu angažovanih interesa i 3) načelna promjenljivost. upravni odnosi su odnosi legalne i legitimne nejednakopravnosti učesnika.Stručno upustvo predstavlja opći akt internog karaktera koji donose organi uprave radi davanja stručnog uputstva državnim službenicima i namještenicima u organu uprave. gdje do izražaja 2 . Što se javno-službeničkog karaktera upravnog odnosa tiče. odnosno. nego što su to u slučaju kada je njihov odnos normiran dispozitivnim pravnim normama. obilježja upravno-pravnog odnosa proističu iz njegove definicije kojom su obuhvaćeni. s jedne strane. Zatim. građanina. Za razliku od pravnog odnosa. odnosno. organizacije i zajednice. smatra da postoje tri odlučujuća obilježja upravnog odnosa. 13. radi pravilnog vršenja poslova organa uprave u primjeni zakona. Treć obilježje upravno-pravnog odnosa. odnosno. kako u procesnom. dok su na drugoj strani to građani. treće obilježje upravnog odnosa. Pod upravno-pravnim odnosom podrazumijevamo onaj pravni odnos u koji na autoritativan način stupaju javni organi sa pojedincima. Nama. prije svega. I. zasnivanja. koji oni međusobno uspostavljaju. i pojedinca. nakon završetka postupka donošenja upravnog akta. autor smatra da zbog različitosti interesa koje učesnici u uspostavljenom odnosu imaju. d) između samih upravnih. pravnim licima i drugim strankama. subjekti upravno-pravnog odnosa su mnogo više vezani normom. doziranu nestabilnost. upravno-procesni odnos se preobražava u upravno-materijalni odnos. tako je i upravno-pravni odnos. (npr. dozirana nestabilnost". U pitanju je društveni odnos u kojem su njegovi subjekti dužni da se ponašaju u skladu sa njegovim normama. od kojih je na jednoj strani.

pri čemu. Na koji način se može donijeti upravni akt? Upravni akt se može donijeti: 47 . uslovima nastajanja upravno-pravnog odnosa 4. "ćutanje administracije" i sl. razlikujemo dvije situacije koje mogu rezultirati nastankom toga odnosa. odnosno. ako nadležni organ uprave. U njima je stranka u pasivnoj poziciji. raspravljaju i rješavaju na inicijativu uprave. odnosno šezdeset dana u složenim upravnim stvarima) i ne dostavi ga stranci u propisanom roku. ukoliko nisu imovinskog karaktera. izdavanje naredbe sanitarnog inspektora o zabrani upotrebe vode za piće zbog neispravnosti). u slučaju preduzimanja hitnih mjera.). načinu rješavanja sporova proisteklih iz upravnopravnih odnosa. protiv čijeg je rješenja dopupštena žalba. izdavanje rješenja organa uprave nadležnog za oblast građenja kojim se stranci odobrava izgradnja stambeno-porodičnog objekta. Drugu grupu čine odnosi u kojima dominira volja jedne ili više stranaka. također. jednostranost i jača volja organa uprave u odnosu na druge subjekte u upravno-pravnom odnosu. izdavanje rješenja poreskog organa kojim se stranci utvrđuje obaveza plaćanja poreza). načinu zasnivanja upravno-pravnog odnosa. odnosno. odnosno. Na kraju. u pravilu. a izuzetno. njegovim dostavljanjem stranci. (Naprimjer. Prva se odnosi na direktni upravni rad organa kao i njegovo jednostrano i autoritarivno postupanje. odnosno. odnosno. do izrazaja dolazi jednostrano i autoritativno postupanje državnog organa. (Naprimjer. Tada upravno-pravni odnos nastaje donošenjem upravnog akta i njegovim dostavljanjem drugom subjektu. radi zaštite javnog reda i mira (Naprimjer.. izdavanje naredbe od strane službenog lica organa unutrašnjih poslova da se sva lica udalje sa određenog mjesta). pa je bez obzira da li se radi o inicijativi uprave za postupanje po službenoj dužnosti ili rješavanje po zahtjevu stranke. utvrđivanja raznih dužnosti drugom subjektu upravno-pravnog odnosa. U njima do izražaja dolaze subjektivna prava koja su načelno lične prirode. u dužnosti i pravu izdavanja zapovjesti. adresatu (kao drugom učesniku tog odnosa). Pravo na odricanje od prava iz ove vrste upravnopravnih odnosa ograničeno je samo na ona prava sa kojima ne moze stranka slobodno raspolagati. posebno obilježje upravno-pravnih odnosa. opći interes dominantan u odnosu na individualni. subjektu nastajanja upravno-pravnog odnosa 2. odnosno. U konkretnom slučaju postoji zakonska pretpostavka da je uspostavljen upravno-pravni odnos u kojem je organ donio negativno odlučio po zahtjevu stranke. odnosno. Kao što vidimo u pitanju je zasnivanje upravno-pravnog odnosa pismenim putem.dolazi subordinacija. Takva pravna situacija moze uzrokovati zakonsku pretpostavku koja uzrokuje nastanak upravno-pravnog odnosa poslije proteka određenog roka (protek vremena za izdavanje upravnog akta). 3. Iz toga razloga imamo podjelu upravno-pravnih odnose prema: 1. institucija koja raspolaže javnim ovlaštenjima. ona kao jedan od subjekata upravno-pravnog odnosa stiče određeno pravo ili joj se nameće neka obaveza. što se u pravnoj teoriji naziva "šutnja uprave". institucije koja raspolaže javnim ovlaštenjima. od kojih prvu grupu čine odnosi koji se uspostavljaju. odnosno. ne donese rješenje u roku (trideset dana u jednostavnim upravnim stvarima. 17. Ovlasćenje uprave sastoji se. čini njihova dioba na dvije osnovne grupe. To je slučaj kada organ javne vlasti ne izda upravni akt. stranka ima pravo žalbe kao da je njen zahtjev odbijen. 16.. Izdavanjem akta (rješenje). Na osnovu svega kazanog mozemo zaključiti da su osnovna obilježja i pravna svojstva svakog upravno-pravnog odnosa zavisna od različitih elemenata kojima su određena. Izdavanje upravnih pojedinačnih akata? U vezi sa nastankom upravno-pravnog odnosa izdavanjem upravnog akta. radi otklanjanja neposredne opasnosti po život i zdravlje ljudi i imovine (Naprimjer. ogluši se o njegovo izdavanje. pojedinačni upravni akt se može donijeti usmeno. Druga situacija vezana je za nastanak upravno-pravnog odnosa izdavanjem upravnog akta indirektno.

Ovu vrstu upravnih akata organ javne uprave može izdati ukoliko stranka nije podnijela zahtjev za njihovo izdavanje. Stavljanjem zahtjeva. ukoliko kasnije nije pristala podnijeti zahtjev (konvalidirati upravni akt). subjekt mora da se ponaša po jednoj dispoziciji. Kategoričke dispozicije su strogo određene i ne ovlašćuju državne organe ili organizacije koje raspolažu javnim ovlašćenjima da mijenjaju karakter ispunjenja obaveze ili sticanja nekog prava. da primjeni onu koja je već data u normi. bilo da je sam odredi . dispozitivne dispozicije se nazivaju prinudnim (imperativnim) dispozicijama.a) Donošenje upravnog akta po službenoj dužnosti . pa razlikujemo: 1) kategoričke pravne norme To su strogo precizno određene (imperativno) pravne norme koje sadrže pravna pravila koja ne dozvoljavaju bilo kakvu slobodu ponašanja svojih adresata kojima su upućene. One su obavezne jer dotični odnos mora da se reguliše na obavezan način. Donošenje upravnog akta po zahtjevu stranke znači da se akt može izdati. Prema stepenu slobode pravne norme se dijele na? Pravne norme se međusobno razlikuju po načinu nastanka. odnosno. 2) disjunktivne pravne norme To su takva pravila ponašanja koja znače izvjesnu slobodu ponašanja njihovih adresata. Autoritativnosi organa javne uprave ne dolazi u pitanje. Pogrešno bi bilo smatrati da dispozitivne dispozicije nisu obavezne. samo se kao uslov za njegov rad zahtijeva inicijativa stranke kao učesnika u upravno-pravnom odnosu. oduzimanje dozvole za držanje i nošenje oruzja licu koje više ne ispunjava uslove za posjedovanje oruzja.Za izdavanje upravnog akta neophodan je zahtjev stranke. od ponašanja koje je utvrđeno pravnom normom. Kod njih do izražaja dolazi načelo oficijelnosti. jer organ nastupa isključivo jačom voljom i neovisno od volje drugog subjekta kao učesnika u upravno-pravnom odnosu. b) Donošenje upravnog akta po zahtjevu stranke . U slučaju dispozitivne dispozicije. pozivanje roditelja djece sa navršenim godinama života da svoju djecu dovedu u zdravstvenu ustanovu radi vakcinacije od zaraznih bolesti. subjekt na koga se odnosi dispozicija sam stvara dispoziciju kojom reguliše sopstveno ponašanje ili ponašanje drugih subjekata.). dotle disjunktivne. • pravne norme su hipotetičke (odnose se na nešto što se može. (Npr. Objasni karakteristike normi koje regulišu upravno-pravne odnose? Zajednička obilježja svih pravnih normi su sljedeća: • pravne norme su preskriptivne (tj. odnosno. dakle. po sadržaju. Ako subjekt upotrijebi svoje pravo da sam donese dispoziciju. stranka inicira pokretanje upravnog postupka i donošenje rješenja. tek pošto je stranka podnijela zahtjev u stvarima u kojima je po zakonu ili po prirodi stvari za pokretanje i vođenje postupka potreban takav zahtjev. U slučaju da pravilno ponašanje kod ovh normi nije unaprijed precizno pojmovno određeno. odn. sadrže neki zahtjev ili traženje). 18. nego im daju više mogućnosti (alternativa) za određena ponašanja. alternativno određene dispozicije daju ovlašćenje upravnom organu da između više drugih izabere onu dispoziciju za koju smatra da je najpogodnija. One su alternativno određene i ne određuju samo jednu mogućnost ponašanja svojih adresata. ako je ne odredi. a ne mora dogoditi) i • pravne norme sadrže sankcije (posjeduju reakciju na zahtjev sadržan u normi). U pitanju su norme kojima zakonodavac daje adresatima nekoliko mogućnosti za ponašanje.To su akti koji se donose bez zahtjeva stranke. onda njegova dispozicija nije ništa manje obavezna od prinudne dispozicije. Najvažnija podjela je ona prema stepenu slobode koju pravne norme ostavljaju svojim adresatima. 19. itd. po roku važenja i po stepenu slobode koju norme ostavljaju svojim adresatima. Upravo iz razloga što su obavezne za sve subjekte. U tom smislu postoje dvije vrste disjunktivnih pravnih normi i to: a) alternativnepravne norme 2 . ono je ipak obavezno.

alternativne pravne norme daju ovlašćenje državnom organu unutrašnjih poslova da diskreciono odlučuju u slučaju davanja ili ne davanja odobrenja za nabavljanje. adresat je obavezan da nesto čini ili ne čini. jer tu nadzorni organ u potpunosti cijeni da li je dotična mjera u skladu sa zakonom ili ne tj. da li je od strane nadležnog subjekta u datom slučaju tačno određen inače uopće neodređen pojam. jedino sto je neodređeno. dispozicija može predvidjeti i dva ili više ponašanja koja su sva podjednako dopuštena i u tom slučaju se subjektu ostavlja da bira između njih. s tim što alternativne pravne norme ovlašćuju adresata na određeno činjenje ili nečinjenje. koje ponašanje ima subjekt da slijedi. Ono se ispoljava kao vršenje funkcije. općem interesu. Drugim riječima.Alternativne dispozicije su takve koje sadrže određeno pravilo ponašanja. Kod kategoričkih pravnih normi to nije slučaj. ova su potpuno određena. daleko veća od bilo koje druge koju smo ranije istakli. držanje i nošenje oružja. odnosno. Međutim. tj. odn. u okviru svoje diskrecione vlasti. 20. jer to zavisi od njegove volje. Ovakve dispozicije se najčešće nalaze među onima koje regulišu nadležnost upravnih i sudskih organa. Ovakvo njihovo ovlašćenje na biranje jedne od dvije ili više alternativa daje im. ali ono nije precizno određeno i s toga ima da ga odredi subjekt koji je na to ovlašćen. b) diskrecione pravne norme Diskrecione pravne norme . pa se umjesto toga upotrebljava izraz . Ako dispozicija predviđa dva ili vise ponašanja. njegova odluka je konačna. (Npr.Alternativne (zamjenjive) dispozicije . U pitanju su pravne norme koje ovlašćuju subjekta prava da bira između više alternativa. izvršavanju obaveza? 47 . Kao što je slučaj kod kategoričkih. U tome upravo i jest vlast organa koji je nosilac diskrecione vlasti. Takva vlast ne postoji ako je riječ o neodređenom pojmu.). Ni u jednom od tih ranijih slučajeva nijedan subjekt nije ovlašćen da sam stvara dispoziciju (jedino na što je bio ovlašćen jeste. onu za koju smatra da je najpogodnija za njega. a baš na to je ovlašćen dispozitivnom dispozicijom.. i stoga se ovakav izbor obično naziva diskreciona vlast. i nad tom ocjenom se ne može vršiti nikakav nadzor od strane drugih organa. dakle.. Naprotiv. Alternativnim normama ne stvara se nova dispozicija. organ je slobodan da cijeni cjelishodnost svog ponašanja.Posebnu grupu dispozicija u okviru disjunktivnih pravnih normi čine dispozicije koje daju diskrecionu vlast. također. Normalno je da subjektu u pitanju dispozicije određuju jedno ponašanje kao obavezno za njega. u okviru zakona. Očigledno je da je ovdje sloboda subjekta koji je ovlašćen da sam stvara dispoziciju umjesto one koja je već data. ali istovremeno ono i ovlašćuje subjekta da stvori neko drugo pravilo ponašanja. "slobodna ocjena" i slično.tu postoji samo jedno ponašanje koje je za njega obavezno. da primijeni drugu dispoziciju.diskreciono pravo". odnosno. Bitno je da on ispunjava svoju obavezu pa bilo koju od njih da izabere. to nije nikakva samovoljna vlast već vršenje jednog ovlašćenja koje proizilazi iz zakona vodeći racuna o javnom. da bira između dvije ili više alternativa određenih dispozicijom). to je. Koje su to pravne norme koje regulišu djelatnost javnih organa u ostvarivanju prava. u slučaju neodređene dispozicije. One. Ovi drugi organi mogu vršiti samo nadzor nad zakonitošću takvih akata. tj. tako se i kod alternativnih pravnih normi ispoljava imperativni karakter njihovog djelovanja. svojih pravnih akata. pravo na samostalnu odluku koja je za druge obavezna. proizilaze iz alternativne dispozicije koja ovlašćuje subjekta obaveze u pravnom odnosu da izabere između jedne ili vise alternativa onu koju smatra najpogodnijom za svoje ponašanje. Međutim. subjekt nema slobodu da bira između jednog ili više ponašanja . "diskreciona ocjena". koje regulišu rad ovih organa pri donošenju pojedinačnih pravnih akata (što predstavlja njihovu specifičnu nadležnost).

drugih stručnih poslova i radnih zadataka Organi državne uprave i institucije koje raspolažu javnim ovlaštenjima u okviru upravne funkcije izvršne vlasti. Nadzor nad zakonitošću akata kojima se rješava o pravima i obavezama građana. Postoje tri oblika upravnog nadzora. kao i zaštiti javnog interesa u upravno-pravnim odnosima možemo podijeliti u tri grupe: 1) norme koje regulišu prava i obaveze javnih organa i drugih subjekata u ovom odnosu (norme materijalnog prava). Prvenstveni zadatak u vršenju upravne djelatnosti jeste u izvršavanju i primjenjivanju zakona i drugih općih akata. čine njihovu djelatnost koja se sastoji u vršenju: 1) upravnih poslova i 2) rješavanje u pojedinačnim upravnim stvarima i vršenje materijalnih operacija. S obzirom na činjenicu da u pogledu nastanka upravno-pravnog odnosa. u njemu moraju biti sadražane prve dvije vrste norme. izvršavanju obaveza. i to: 1) nadzor nad zakonitošću akata kojim se rješava u upravnim stvarima. 21. što znači. 22. odnosno. odnosno drugom pravnom sredstvu (instancioni nadzor). institucije koja raspolaže javnim ovlaštenjima. 3) donose podzakonske propise za provedbu zakona i drugih propisa 4) pripremaju propise i daju preporuke iz oblasti zakonodavstva 5) daju odgovore na pitanja organa zakonodavne i izvršne vlasti koja se odnose na njihovu nadležnost. 3) norme koje regulišu prestanak upravno-pravnog odnosa. Koje djelatnosti organa javne uprave vrši državna uprava radi izvršavanja prava i drugih pravnih akata? Sadržaj djelatnosti organa državne uprave u sistemu društvene regulacije. odnosno. dvije posljednje grupe normi spadaju u tzv. ustanova i drugih organizacija i zajednica u upravnom postupku vrše organi uprave prilikom odlučivanja o žalbi. normativnih i pojedinačnih upravnih akata. U vršenju upravnog nadzora organi uprave nadziru provedbu zakona i drugih propisa. preduzeća. 7) obavljaju i druge upravne i strucne poslove određene zakonom i drugim propisima. 2) norme koje regulišu postupak zasnivanja upravno-pravnih odnosa (norme procesnog prava). pravnih i fizičkih osoba. Oblici upravnog nadzora? Upravni nadzor je jedna od najznačajnijih komponenti ukupne djelatnosti uprave. odnosno. Pored rješavanja u upravnim stvarima. formalno pravo. dakle. bitna su obilježja djelatnosti državnih organa uprave koja su utvrđena ustavom i zakonom. a poslovi koje državna uprava u vezi s tim vrši. postupak razrješavanja sporova iz upravno-pravnih odnosa (procesne norme). Očigledno. spadaju i poslovi vršenja upravnog nadzora. u tipičnije i karakterističnije upravne poslove kojima se odlučuje o pravima i obavezama građana. nužne za nastanak upravno-pravnog odnosa. te zakonitost rada i postupanja kada su za to ovlašteni zakonom. 2) obavljaju upravni nadzor nad provedbom zakona i drugih propisa. organizacija i zajednica. da on ne može bez njih nastati upravnim aktom. 6) prate stanje u oblastima za koje su osnovani i odgovaraju za stanje u tim oblastima. odnosno. Radi se o prvostepenim upravnim aktima organa 2 . prvenstveno imamo u vidu upravno-pravni odnos koji nastaje upravnim pojedinačnim aktom drzavnog organa uprave. kao i poslovi koje ona obavlja. U njih spadaju: 1) provode politiku i izvršavaju zakone i druge propise.Pravne norme koje regulišu djelatnost javnih organa u ostvarivanju prava. Ove dvije norme su. autoritativno vrše poslove koji su im ustavom i zakonom stavljeni u nadležnost. odnosno dioničarskih društava.

Od ostalih vidova upravnog nadzora. ako zakonom nije drukčije određeno. predlaganje. što je rjeđi slučaj. b. organi uprave ne vrše samo prilikom odlučivanja o žalbi. odnosno pokretanje postupka za ocjenjivanje zakonitosti općih akata preduzeća. 2) nadzor nad zakonitošću rada preduzeća. 3) inspekcijski nadzor Inspekcijski nadzor. razlikuje se upravni nadzor po sljedećim osnovnim obilježjima: • vrši se nad uže određenim oblastima društvenog života. pa se kao takav u teoriji upravnog prava najviše i obrađuje. je najznačajniji i najobuhvatniji. odnosno zabrane rada preduzeća. odnosno odlukom općinskog vijeća. privrednih društava. ustanova i drugih organizacija. Neposredni vršioci poslova iz djelokruga inspekcijskih službi su inspektori kao najznačajniji službenici sa posebnim ovlaštenjima. kao treći oblik upravnog nadzora. Uže postavljanje ovog nadzora može se smatrati primjerenije izvršenim promjenama u društveno-političkom i društveno-ekonomskom sistemu. drugih propisa i općih akata. Izuzetno. preduzimanje drugih mjera za koje su ovlašteni zakonom. ustanove i druga pravna lica). kada su na to zakonom ovlašteni. c. već mogu imati i druga ovlaštenja (npr. odnosno da pruže potrebnu pomoć inspektoru u obavljanju tog nadzora. inspekcijski vrše inspekcije organizovane kao "inspekcijske službe" određenog organa uprave ili. Koja su to inspekcijska ovlaštenja? 47 . kao i institucija koje imaju javna ovlaštenja. nalaganje izvršenja zakonom određenih obaveza. • vršioci nadzora su specijalizirani i posebno kvalificirani za obavljanje bitnih aktivnosti u okviru ostvarivanja ovog nadzora. Ovaj nadzor odnosi se na kontrolu zakonitosti nad radom preduzeća. • vršioci nadzora raspolažu specifičnim ovlaštenjima i mogu primjenjivati posebna sredstva. • nadzor se sprovodi i posebnim metodama . Nadzor nad zakonitošću rada preduzeća. građana i građansko-pravnih lica u pogledu pridržavanja zakona. kao i druge službenike s posebnim ovlaštenjima postavlja i smjenjuje rukovodilac organa uprave. • ostvaruju neposredan uvid u poslovanje i postupanje raznovrsnih organizacija i zajednica. a ostali oblici samo fragmentarno. ustanova i drugih pravnih lica moze biti vezan za različite oblike djelatnosti kao što su: a. odnosno društva. ustanova.uprave i institucija koje imaju javna ovlaštenja (preduzeća. predlaganje prestanka rada. poništenje po pravu nadzora ill ukidanje konašnih rješenja). pa čak i u odnosu na raniji sistem. • preduzimaju upravne i druge mjere za koje su ovlašteni zakonom. kao specijalizirani oblik upravnog nadzora.inspekcijskim metodama. pokretanje inicijative za drukčije uredivanje zakonom uređenih odnosa e. d. kada je to zakonom uređeno. kada to potreba službe zahtijeva. kojima se rješava u upravnim stvarima i u vezi s tim poduzimaju se mjere za koje su zakonom ovlašteni. U okviru nadležnosti organa državne uprave. Njih. da izvrše inspekcijski nadzor. rukovodilac organa uprave može ovlastiti i druge službenike tog organa koji imaju odgovarajuću stručnu spremu. odnosno nad određenim djelatnostima u društvu. 23. Kontrolu zakonitosti ovih upravnih akata. Ovako postavljen ovaj oblik upravnog nadzora ipak se čini preširokim. ustanova i drugih pravnih lica. centralizovani samostalni organ ili organ u sastavu samostalnog organa državne uprave organizovan po funkcionalnom principu na nivou određene političko-teritorijalne zajednice. inspekcijski nadzor. ustanova i drugih organizacija.

o nalazima inspektora upoznati taj organ kako bi se mogle preduzeti potrebne mjere na otklanjanju utvrđenih nepravilnosti. 24. Ukoliko se radi o organizaciji i zajednici čiji organ upravljanja imenuje političko-teritorijalna zajednica. c) Represivna aktivnost Represivna aktivnost inspekcijskih organa dolazi do izražaja kada se ne otklone naređene nepravilnosti i nedostaci u određenom roku ili ako se radi o provedbi propisa ili općeg akta koji predstavlja povredu radne dužnosti. a to su: • ostvarivanje neposrednog uvida u poslovanje i postupanje raznovrsnih organizacija i zajednica. jedan primjerak zapisnika uručuje se odgovornom licu. putem sredstava informisanja. da je nepravilno sve aktivnosti inspektora svoditi isključivo samo na represiju. privredni prestup ili krivično djelo. građana i građansko-pravnih lica u pogledu pridržavanja propisa i općih akata. jedan strožiji oblik prevencije inspektora koji se sastoji u pravu i dužnosti inspektora da naredi otklanjanje utvrđenih nepravilnosti i nedostataka u određenom roku. U slučaju postojanja prekršaja. proizvoda i druge robe. • pregledavanje poslovnih prostorija i drugih objekata rada. • vršenje ličnih pretresa kada je to zakonom određeno. interne kontrole. su modifikacija osnovnih ovlaštenja u vršenju inspekcijskog nadzora. U tom cilju je posebno zanačjno da svi subjekti u organizacijama i zajednicama. nego je neophodno da inspektori pri vršenju inspekcijske kontrole provode preventivne aktivnosti kao oblik mijenjanja stanja u oblasti kontrole. odgovorno lice dužno je. Bez obzira o kakvoj se inspekciji radi. dejluju i u pravcu sprovodenja načela zakonitosti. inspektor je dužan čuvati poslovnu. kao i kad treba. Ako se radi o povredama radne dužnosti. Ukoliko inspektor uoči da povreda 2 . ovisno od svoje pozicije. Stoga. Aktivnost inspekcija. u pravilu. da pored ostalog. kao i na korekciju ponašanja kontrolisanih subjekata. • utvrđivanje identiteta lica kada je to potrebno. kao i procesa rada. Inspekcija treba da pruži pomoć u provođenju propisa i mjera i da ukazuje na potrebu njihovog sprovodenja. U vršenju inspekcijskog nadzora. zavisno od vrste i težine prekršaja. isprava i drugih dokumenata. pozvani. inspektor je dužan da bez odlaganja podnese zahtjev za utvrđivanje odgovornosti zbog povrede radne dužnosti. njihova "specijalna" ovlaštenja. vojnu i državnu tajnu. Također. O svakom inspekcijskom pregledu inspektor je obavezan sačiniti zapisnik o nađenom stanju. Zapisnik se sastavlja u skladu sa odredbama Zakona o upravnom postupku i sa njegovim sadržajem obavezno se upoznaje subjekt kontrole koji može staviti primjedbe na konstatovano stanje. također. da se otklone uzroci koji dovode do kršenja propisa i općih akata. Kakva može biti aktivnost inspektora? Treba imati u vidu. o čemu donosi pismeno rješenje. aktivnost inspektora može biti: a) Preventivna aktivnost Preventivna djelatnost inspekcijskog nadzora prvenstveno se sastoji u stvaranju takve atmosfere kod što većeg broja subjekata nad kojim se vrši inspekcijska kontrola. održavanjem stručnih sastanaka i savjetovanja inspektori trebaju voditi kampanju u cilju provođenja zakona). posebno je značajna kada su u pitanju novi propisi ili značajnije izmjenjeni propisi. počev od poslovodstva. predstavlja. izriče i odmah naplaćuje novčanu kaznu. . s tim što njegova dalja aktivnost zavisi od stanja koje je utvrđeno inspekcijskim pregledom. u cilju osiguranja zaštite zdravlja radnika ili ljudske okoline izvršiti značajna ulaganja. pa do subjekata nad kojim se vrši neposredna kontrola. To čine na razne načine (Naprimjer. koje su. službenu.Inspekcijska ovlaštenja su veoma raznovrsna i ovisna su od vrste inspekcijskog nadzora. prekršaj. b) Korektivna aktivnost Korektivna aktivnost. na licu mjesta ili podnosi zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka.

a. to su građani. kada su na to izričito ovlaščeni. (Npr. Donošenje općih pravnih akata predstavlja vršenje normativne funkcije koju u našem sistemu vrše predstavnički organi (zakonodavna funkcija). bilo. kao fizička i pravna lica. širi pojam od od njihove zakonodavne funkcije iz razloga što ona obuhvata. pojedinačnim pravnim aktima primjenjuju se na konkretan slučaj koj'-n se reguliše određeni 47 . s jedne strane državni organa ili institucija koja raspolaže javnim ovlaštenjima. preporuke i dr. Zakon sadrži odredbe koje služe za donošenje podzakonskih akata. tj. U upravno-pravnim odnosima. rezolucije. s druge strane.). On se donosi po posebnoj prč eduri koju obično propisuje sam ustav. Na osnovama ustava. Zakonskim odredbama normativno se uređuje oblast društvenih odnosa koje ne mogu biti predmet podzakonskog normiranja. drugi subjekti. konvent i si. Na osnovu općih pravnih akata ustanovljava se sistem za regulaciju odnosa u društvu/državi koji služi za ostvarivanje prava i izvršavanja obaveza (dužnosti) njegovih subjekata. Stoga je normativna funkcija kao djelatnost državnih organa uprave. konvent i si. zakonodavne funkcije koju inače vrše predstavnička tijela. uslovno kazano.propisa predstavlja privredni prestup ili krivično djelo. za donosioce pravnih propisa postoji potreba usaglašavanja njihove normativne funkcije prema ustavnim ovlaštenjima i dužnost donošenja nižih pravnih propisa (zakona i podzakonskih općih akata) koji će prema ustavu stajati u onim relacijama koje određuje i dopušta ustav. a pravnim propisima koji čine dio tog sistema pobliže se razrađuju načelne ustavne postavke u skladu s osnovama koje je uredio sam Ustav. uvijek je to. Ustavom se određuju osnovi društvenog i političkog uređenja države.. bilo specijalni i. bilo dispozicija ili sankcija (pojedinačni pravni akt). parlament. parlament. a s druge strane na one kojima se stvara potpuna pravna norma. one akte kojima se stvara samo jedan element pravne norme. s jedne strane. Ovakva podjela općih pravnih akata uslovila je postojanje hijerarhije pravnih propisa koje donose državni organi. za razliku od pojedinačnog pravnog akta koji sadrži pojedinačne norme. Ona počiva na tradicionalnoj podjeli pravnih propisa prema njihovoj pravnoj snazi na: a) Ustav Ustav je opći pravni akt najveće pravne snage koji donosi. On razrađuje okvire u kojima se mogu kretati ovlašćenja donosioca drugih pravnih propisa (donosioca zakona i podazakonskih opće-normativnih akata). dužan je podnijeti nadležnom javnom tužiocu prijavu zbog učinjenog privrednog prestupa ili krivičnog djela. Koji su to opći pravni akti? Opći (normativni) pravni akti su svi oni akti koji pravnim normama na općenit način regulišu neke društvene odnose. akte kojima se stvaraju pravne norme možemo podijeliti. izvršni organi i upravni organi. kojima se ureduju odnosi u društvu. zakoni. 25. postojeći predstavnički organ (skupština. Na tim osnovama ustav uspostavlja normativni sistem... norma koja sadrži i dispoziciju i sankciju (opći pravni akt) i. pored. na opće i pojedinačne. određenu podzakonsku funkciju. Zakon donosi predstavničko tijelo (skupština. odnosno. kao i odredbe za donošenje pojedinačnih akata. Kao što vidimo. Odredbe koje su sadržane u zakonu i koje sadrže apstraktne opće norme. za tu namjenu stvoren predstavnički organ (ustavotvorna skupština). tj. podzakonski propisi i drugi akti općeg karaktera kao što su deklaracije.) koje ima karakter zakonodavnog organa vlasti. ustavi. odnosno. donošenje općih akata od strane izvršnih i državnih organa uprave. b) Zakoni Zakoni su pravni akti niže pravne snage od ustava.. Za pojam općeg akta zajedničko je to što oni sadrže opće norme. zbog čega je zakon poslije ustava najviši akt u hijerarhijskoj strukturi pravnih akata.

odnosno. uvijek imaju karaketer zakonodavnog akta (zakona). ne dopunjavaju. a karakteriše ih njihova raznovrsnost i brojnost. da bi se na drugačiji način regulisao neki društveni odnos. bilo samih akata. U zavisnosti od cilja koji se želi postići u regulisanju nekog pravnog odnosa. bilo da podzakonski akt mijenja određene zakonske odredbe ili. U oba slučaja potrebno je izričitoovlaščenje više pravne norme. zbog toga što njegovi akti. c) Podzakonski opće-normativni akti Podzakonski opće-normativni akti predstavljaju akte koje ne donose zakonodavni organi. U ovu kategoriju podzakonskih akata spadaju opći akti organa uprave. pravnoj proceduri donošenja iz čega proizilaze i razlike u njihovom značenju). ovu vrstu pravnih akata donose oni državni organi čija vlast nije originerna. S obzirom da smo u u prethodnim izlaganjima (izvorima upravnog prava) šire objasnili pravnu prirodu podzakonskih opće-normativnih akata. u složenim (federativnim) državama uz savezne zakone postoje i zakonidržava članica i u tom se slučaju najčešće saveznim ustavom ureduje njihov međusobni odnos. zakone donose centralni organi vlasti. kao što smo već napomenuli mogu se odrediti kao opći akt čija je snaga slabija od zakona i može ih donositi predstavnički organ (zakonodavni organ). U njima se zakoni mogu međusobno razlikovati po određenim elementima (npr. Svi oni. U ove akte spadaju uredbe izvršnih organa (vlade). olakšala primjena ili izvršenje nekog zakona. odnosno. a najčešće ih donose izvršno-politički i upravni organi. S druge strane. u unitarnim državama. Također. Podzakonski opće-normativni akti se donose radi regulisanja različitih područja društvenog života. bilo da podzakonski akt reguliše materiju koja još nije zakonom regulisana. bilo organa ovlaštenih za njihovo donošenje. bilo da se donose radi izvršenja propisa izvršnog organa. Spontane podzakonske akte možemo svrstati u dvije grupe. npr. nego zamjenjuju zakon kao više pravno vrelo. nego drugi državni organi. bez obzira na naziv. kao što znamo. U drugu grupu spadaju oni akti koji se donose da bi se njima regulisao odnos koji uopće nije regulisan. podzakonske akte mogu donositi izvršni organi i organi uprave. Svi oni moraju posjedovati ovlaščenje za donošenje podzakonskih opće-normativnih akata. od onoga kako je on regulisan nekim ranijim zakonom. Tako. Organi uprave ne mogu donositi svoje propise spontano. postoje različiti nivoi donošenja zakona. a obuhvataju akte koji se donose da bi se omogućila. U svakom slučaju. 2. Dakle. osnovna karakteristika podzakonskih općih akata jeste. nego samo kada su nato izričito 2 .to su takvi podzakonski opće-normativni akti koji ne razrađuju. šire ćemo izložiti podzakonske opće pravne akte izvršnopolitičkih i organa državne uprave. u pogledu ovlaštenja za njihovo donošenje. U zavisnosti od državnog uređenja. odnosno. na ovom mjestu. primjene zakona kao višeg pravnog vrela. b) nesamostalni spontani podzakonski akti . spontani podzakonski akti mogu se podijeliti u dvije grupe: a) samostalni spontani podzakonski akti .ovi pravni akti se donosi se radi izvršenja. Podzakonski akti po naročitom ovlaščenju više pravne norme predstavlju takve akte za čije donošenje mora postojati ovlaščenje koje je sadržano u višoj pravnoj normi.to su takvi akti za čije donošenje nije potrebno nikakvo posebno ovlaščenje koje je sadržano u višem pravnom aktu. čak suspendira neke ustavne odredbe (uredbe sa zakonskom snagom). nego se donosi na osnovu samog ustava. To znači da ovaj podzakonski akt može biti donesen samo onda kada u višoj pravnoj normi postoji izričito ovlaščenje za njegovo donošenje. Prva grupa se odnosi na način regulisanja pravnog odnosa. nego je izvedena. da su oni niže pravne snage od ustava i zakona.društveni odnos. U odnosu na nadležnost za njihovo donošenje. To su akti koji se donose prema cilju koji se želi postići donošenjem podzakonskog akta. Spontani (ustavni) podzakonski akti . bilo da se donose radi izvršenja zakona. postoje dvije osnovne grupe podzakonskih akata i to: 1.

. potpuno je nesporno da u ovu vrstu podzakonskih opće normativnih akata spadaju akti kojima se uređuju: odnosi između vlade i parlamenta u. ovi akti ne podliježu upravno-sudskoj kontroli. ' prilikom donošenja akata pomilovanja. Samo izuzetno. a ona. očigledno proizilazi iz političke moći i uloge ovih organa u izvršnoj vlasti. Ovlašćenje za donošenje ove vrste upravnih akata obično sadrži i neki rok u kojem se podzakonski akt mora donijeti. Bez obzira koji ih organ donosi (vlada ili šef države). Po pravilu u njima se razrađuju osnovne norme koje sadrže zakoni u raznim oblastima. zbog čega se u teoriji smatra. U tom smislu. u teoriji se one dijele na slijedeće vrste: • uredbe koje izvršavaju (razrađuju) zakonske propise i stoga su one. zasnovanu na ustavu. a) Odluke Odluka je uobičajen naziv za razne vrste pravnih akata Uredbe Uredbe. ovlaščenje se daje široko i generalno. • uredbe sa zakonskom snagom . odnosno. a također i jednokratno je. poziv sadržan u višem pravnom propisu. a iz njega se mora vidjeti koji organ treba da donese normu za izvršenje odgovarajućeg propisa.imaju snagu zakona i donose u izuzenim okolnostima ili teškim prilikama za državu. predsjedništvo itd. bez obzira što se sadržina ovih akata određuje isključivo prema formalnom kriterijumu. jer svoju pravnu snagu crpe.zakonom ovlaščeni. ovlaščenje za donošenje podzakonskog opće-normativnog akta strogo je specijalizovano samo za određeno pitanje. Pravni osnovi za donošenje uredbi sadržani su u zakonima koji se odnose na određenu oblast i najčešće se prepušta da uredba reguliše uslove. U tom smislu. obično se naziva "izvršnom klauzulom". postupak i ostale 47 . kao najviše opće pravne akte poslije zakona.. S obzirom. bilo na osnovu generalnog ustavnog ovlaščenja. Za razliku od ostalih akata koje donose organi uprave. niti samo materijalni kriterijumi. Ipak. Mora se imati u vidu da je funkcija vlade drugačija od upravne funkcije u užem smislu. po pravilu.). razlikujemo dvije vrste ovih akata i to: 1. Pored toga. Po pravilu se podnose na odobrenje parlamentu. a samo izuzetno može biti fakultativno određeno. podzakonske opće-normativne akte izvršno-političkih organa (vlade) To je posebna vrsta pravnih akata koje donose izvršni organi. odnosi u zakonodavnoj sferi. na čelu sa šefom države (predsjednik države. koji ovim aktima uređuju izvjesne odnose i slučajeve koji su od naročitog značaja za politiku države. podrazumijevajući tu i neke akte koje donose organi izvršne vlasti. najčešće donosi Vlada. shvaćeni u širem smislu riječi. Ovo ovlaščenje. mada je ona u uslovima vladavine klasično). Nesaglasnost koj. principa podjele vlasti. poprilično neodređena.i postoji u pogledu pojma da se radi o »aktima vlade«. ni same formalni. taj organ uvijek ima slobodu inicijative. da za njih nije potrebna »zakonodavna habilitacija«. „izvedeni" pravni akti. bilo na osnovu izričitog ovlaščenja sadržanog u konkretnom zakonu. Pravna snaga podzakonskih opće-normativnih akata određena prema pravnoj snazi propisa na osnovu koji se oni donose. uslovno kazano. akata o spoljnopolitičkim i diplomatskim odnosima i si. iz razloga što neki autori ne prihvataju stajališta da je donošenje ovih akata vezano »političkim ciljem". a ne zato što postoji neki »poseban cilj« ili što ih donosi neki posebni organ. vezana je isključiv« za njihovo izuzeće iz upravno-sudske kontrole.i se prilikom analize karaktera ovih akata ne mogu koristiti. ovlaščenje je obično obligatorno. čime se omogućuje efikasnija primjena zakona i rasterećuju zakonodavni organi od donošenja mnogobrojnih pojedinačnih normi. autori upravnog prava saglasni su u tome d. tj. pa ih možemo podijeliti na: a) uredbe i b) odluke Bez obzira što su uredbe u materijalnom smislu veoma slične zakonima. prema organu koji donosi ove uglavnom limitativno nabrojane akte. da takvi akti ne podliježu sudskoj kontroli zbog svoje prirode. Radi se o organima »izvršne vlasti« (vlade).

zakona. imaju tehnički karakter.upravna vlast preuzima funkciju zakonodavne vlasti. kao po postupku samog donošenja. Narodna skupština RS-a nisu u mogućnosti to učiniti. 2. da su uredbe poslije zakona najvažniji i najviši opći podzakonski normativni pravni akti koji su po svojoj materijalnoj strani veoma slični zakonima. izvršna vlast je. Stoga. kao i sa Ustavom. Regulisanje odnosa uredbama. viši upravni organ bliže određuje način vršenja funkcija nižeg organa u okvirima postojećih pravnih normi. U Bosni i Hercegovini ovlaštenje za donošenje uredbi sa zakonskom snagom imaju Vlada FBiH i Vlada RS. 2 . odnosno. što njihova snaga proizilazi iz više pravne norme. Time izvršna . c) pravilnici i d) instrukcije. koja po pravilu pripada parlamentu i tako izvršna vlast postaje nosilac i zakonodavne i izvršne vlasti. ipak. obaveza i postupanja u toj oblasti. kakav je naš sistem vlasti. To je poseban oblik općeg upravnog akta koji je po svojoj prirodi internog karaktera. što znači da ona mora biti u skladu sa zakonom. Vlada bilo kojeg od dva entiteta ne bi trebalo da preuzima zakonodavnu funkciju time što će isključivo uredbom regulisati odnos u određenoj materiji. po pravilu. Upravo. očigledno. podzakonske opće-normativne akte državnih organa uprave Organi državne uprave u vršenju normativne djelatnosti mogu donositi opće-normativne podzakonske akte za koje su ovlašteni na osnovu ovlaštenja koje je sadržano u višoj pravnoj normi. Njima se određuje na koji način će se primjenjivati neki drugi akt više pravne snage. a koje bi trebalo normirati zakonom. Ove vrste općih pravnih akata vlade entiteta ovlaštene su donositi u slučaju opasnosti za zemlju. U opće pravne akte uprave nižeg pravnog učinka od zakona spadaju: a) uputstva. a iz razloga što je sam postupak donošenja uredbi jednostavniji. nego samo izuzetak. u tome i jeste nmanja pravna snaga općih pravnih akata uprave koji. preko svojih organa. Ipak. 106 Tako u sistemu podjele vlasti. što se uredbom daleko brže postiže.9). podzakonski općenormativni akti uprave predstavljaju njen unutrašnjii akt koji važi samo za odnosne upravne organe i ne tiče se subjekata izvan uprave. uredbe su veoma praktičan način normativneg regulisanja različitih društvenih potreba koje se teško ili veoma sporo mogu regulisati preko zakonodavnog organa iz prostog razloga što se radi o glomaznom organu koji se prilično teško sastaje i donosi svoje odluke.pojedinosti u toj pravnoj oblasti. s obzirom da je takav način regulisanja suprotan osnovnim principima demokratije. S obzirom na svoj tehnički karakter. donose upravni organi.uputstvo predstavlja pravni akt koji. a) Uputstvo (uputa) .3. Uredbe se od zakona razlikuju po organu koji je nadležan za njihovo donošenje. što ni kojem slučaju ne bi smjelo da postane pravilo. jer razrađuju način primjene pravnih normi koje su već donesene. Naime. Donošenju uredbi kojima se reguliše određena oblast pribegava se zbog hitnosti regulisanja prava. čemu se često pribjegava i zbog preopterećenosti zakonodavne vlasti. Uredba sa zakonskom snagom Uredba sa zakonskom snagom je opći pravni akt koji je ovlaštena donositi vlada. Odnos uredbe prema zakonu je isti kao što je odnos zakona prema Ustavu. b) naredbe. nego upotrebljavaju postojeće za bliže određivanje načina vršenja određenih tehničkih postupaka pri primjenjivanju prava. što je na štetu vlasti parlamenta. prije svega nadležna za sprovođenje propisa . te samo u cilju bržeg i dosljednijeg sprovođenja zakona može donositi određene propise. kada Parlament FBiH. Nesumnjivo je. kao i određenih pitanja koja su vezana za propisivanje pravnih normi kojima se urđuju određeni odnosi sa građanima i drugim subjektima izvan uprave. Ustavni osnov za donošenje Uredbe sa zakonskom snagom u Federaciji Bosne i Hercegovine sadržan je u Ustavu FBiH (član B. Oni ne propisuju nove pravne norme. U pravnim sistemima mnogih zemalja vlade sve češće donose uredbe koje sadrže norme kojima se regulišu prava i obaveze u određenoj oblasti.

odnosno. naravno. odnosno).pravilnik je opći pravni akt uprave kojim se razrađuju pojedine odredbe zakon i propisa vlade radi osiguranja uslova za njihovu odgovarajuću primjenu. ovi pravni akti koji sadrže konkretne pravne norme koje se dijele na dvije osnovne grupe i to: a) akti koji sadrže dispoziciju i b) akti koji sadrže sankciju. javnog interesa. Pravni poredak ide u pravcu sve potpunijeg izjednačavanja režima sudskog 47 . odnosno. ne moraju uvek postojati. s tim što su neobavezna uputstva. daje nižem organu. Izdavanjem naredbe uprava izvršava određene poslove koji su propisani zakonom ili drugim propisom na osnovu zakona. Na koji način se rješavaju upravne stvari? Donošenje konkretnih pravnih akata vezano je za osnovnu djelatnost vršenja upravne funkcije državnih organa uprave. ostajući potpuno u okvirima dotad postojećih pravnih normi. od strane višeg organa. Iz toga razloga. neobvezni opći pravni akti. državnim službenicima i namještenicima daje uputstva za rad. Uputstva mogu biti individualna i generalna. odnosno. a ne akt kojim se propisuju nove pravne norme.to je opći pravni akt uprave kojim se naređuje ili zabranjuje postupanje u određenoj situaciji koja je od općeg. kažu pisci ovog shvatanja. Općenito posmatrano. pravnih osoba s javnim ovlaštenjima u provedbi i primjeni zakona i drugih propisa. kako nosioci izvršno-političkih funkcija (premijeri vlada. uputstvo nema obilježja pravnog pravila. Između njih. 'primjena zakona'). Uputstvo mogu izdavati. ni to pravilo nije bez izuzetka tako da se ponekad uputstvo upotrebljava i za propisivanje pravnih normi koje se odnose na građane i druge subjekte van uprave. tako i rukovodioci organba (ministri. Bez obzira što uputstvo predstavlja najniži opći pravni akt koji prvenstveno ima tehnički karakter. tipičan konkretni pravni akt koji sadrži sankciju -jeste sudski akt. Dimitrijević navodi slijedeće: «Upravni i sudski akti su. nego se tiče organa koji ih donose i postupka donošenja. d) Instrukcija . O tome. direktori itd. Viši upravni organ uputstvom bliže određuje način vršenja upravne djelatnosti i funkcije nižeg organa. P. Ali. odnosno. Akti koji sadrže i preciziraju dispoziciju mogu se donositi na autoritativan način i saglasnom izjavom volja stranaka prilikom njihovog donošenja. dva načina.). uputa za postupanje ili djelovanje u određenim situacijama. Stoga.Preko njega se u okviru upravne organizacije. Zato je opravdano i nužno isticati i razvijati one lemente koji zbližavaju ove dve pravne kategorije. Tako. s druge strane. najčešće se upotrebljava za bliže određivanje načina vršenja određenih tehničkih postupaka pri primjenjivanju prava. Uz to uputstvo se veoma često upotrebljava kao unutrašnji akt uprave prilikom donošenja važnih pravnih normi koje važi samo za odnosne upravne organe i ne tiču se drugih subjekata izvan organa uprave. njegova obaveza mora proizlaziti iz pravne norme. 26. tj. b) Naredba . Ne postoji nikakva sadržinska razlika među ovim vrstama pravnih akata. izvan državne upravne organizacije. radi njihovog izvršenja. ili tačnije rečeno dva postupka za realizaciju prava. c) Pravilnik .. Da bi neko uputstvo bilo obavezno. Različiti uslovi pod kojimma su se u datoj fazi društvenog razvitka pojavili sudski i upravni akti kao dve različite kategorije pravnih akata.instrukcija je opći pravni akt uprave kojim se utvrđuju pravila i uputstva o načinu vršenja pojedinih upravnih i strčnih poslova od strane organa uprave i upravnih organizacija. pa se na njega se ne mogu pozivati treće osobe. Među njima mogu postojati sammo formalne: to su samo dva puta. u pravilu. ali ona nije stvar sadržine. npr. Donosi se na osnovu ovlaštenja sadržanih u zakonu. onaj kojim se razrađuje način primjene pravnih normi koje su već donesene. dok. postoji razlika. Klasičan konkretni pravni akt koji sadrži dispoziciju i koji se donosi na autoritativan način -jeste upravni akt. manifestacije iste izvršne funkcije (tj. Zakon o upravi daje pravo direktoru državne upravne organizacije da u upravljanju ovom organizacijom. obvezna i neobvezna. uputstvo je opći pravni akt niže pravne strane kojim se određuje na koji način će se primjenjivati neki drugi. između ostalog. Pod njima se podrazumijevaju akti koji se odnose na pojedine određene stvari (predmet). viši opći pravni akt.

uvijek imamo u vidu pojedinačan pravni akt koji sadrži ili stvara pojedinačnu normu. ne mora uvijek značiti da je u pitanju pojedinačni upravni akt. jer se njom ne može regulisati ponašanje ljudi u svim pojedinačnim prilikama. (Npr. bilo u slučaju pravne praznine. Stoga. Njena primjena nije moguća u svakoj situaciji. 1) Upravni pojedinačni akt uprave . roditelj je dužan da izdržava svoju djecu itd. akt mora biti donesen u postupku i sadržavati formu koja je propisana. mada ovakva podjela nije bez izuzetka. bilo u cjelini ili djelimično.). (Npr.. mada postoje slučajevi da se opća norma primjenjuje na neku konkretnu situaciju. upravna funkcija državnih organa i institucija koje raspolažu javnim ovlaštenjima. Bez obzira na to koji je subjekt nadležan za donošenje upravnog pojedinačnog akta kojim se rješava o sticanju prava ili o izvršavanju obaveza. N. kao i s obzirom na njihovu formu i sadržinu. Prema tome.. bilo razrađujući dispoziciju opće pravne norme. je dužan platiti na ime poreza iznos od Pojedinačna norma se odnosi na individualni (konkretan) slučaj. s obzirom da se lica u istoj situaciji različito ponašaju. sticanje državljanstva na osnovu Zakona. opće norme se najčešće smatraju uslovnim iz razloga što je njihova primjena vezana za ispunjenje nekog određenog uslova. a koji se ne odnose na konkretne slučajeve. norme koje sadrže odredbu. Nadležnost za donošenje pojedinačnih upravnih akata. • ostali konkretni akti državne uprave. ali djelovanje pravnog poretka ne prestaje iz razloga što slijedi njegovo izvršenje koje se sprovodi ljudskim radnjama.N. S obzirom na dejstvo koje akti ostvaruju u odnosima sa subjektima koje tangiraju. mogla bi se označiti kao djelatnost donošenja upravnih akata i i vršenja materijalnih operacija kao tjelesnih radnji iza kojih stoji legitimna državna prinuda. Određivanje akta prema njegovoj sadržini ili prema formi. On se ne bi mogao regulisati općom pravnom normom koja je sadržana u općem aktu iz razloga što se radi o apstraktnoj normi koja važi za neodređen broj slučajeva i neodređen broj subjekata. tačno određen slučaj. Pojedinačne norme se odnose samo na jedan. U tom smislu. Iz ovog razloga. nego može biti u pitanju pravni posao iz čega se vidi da postoje dva vida upravnog djelovanja: a) donošenje pravnih akata i b) vršenje materijalnih operacija. dok su pojedinačne bezuslovnog karaktera. opće norme se obično konkretizuju pojedinačnom normom. i akti uprave mogu biti: • upravni pojedinačni akti.). Nakon donošenja pojedinačnog akta prestaje proces stvaranja pravnih normi. • akti poslovanja. Primjenom pojedinačnih pravnih normi subjekti prava i obaveza znaju kako da se ponašaju. bez obzira koliki je broj pojedinaca čije se ponašanje reguliše. po kojoj su svi građani dužni plaćati porez. uglavnom je u rukama državnih organa uprave i institucija koje raspolažu javnim ovlaštenjima za rješavanje upravnih predmeta prema pravilima upravnog postupka. (Npr.akta i upravnog akta». odnosno. generalan način. kojom se reguliše jedan upravno-pravni odnos. ovim aktima se propisuju pravila ponašanja neodređenog broja lica i neodređenog broja 2 . forma njegovog akta.Razmatrajući pitanje upravnog akta.. i on se po pravilu u normi konkretizuje. 1) Pod opštim (normativnim) aktima državne uprave podrazumjevaju se oni koje ovlašteni organi donose u vršenju upravne djelatnosti. kada je on samostalno određuje. već ragulišu pravne situacije na apstraktan. Za pravne akte državne uprave karakteristično je da se dijele se na 1) opšte (normativne) 2) konkretne (pojedinačne). Njihovo ponašanje znači konkretizaciju opće pravne norme koja je sadržana u aktima više pravne snage kada ovaj akt određuje pojedinačnu dispoziciju.

3) Ostali konkretni akti državne uprave . 3) interni akti državne uprave (uputstva i si. Dispozicija . Ono što je bitno naglasiti. Da bi neki pravni akt bio upravni treba biti? Da bi neki pravni akt bio upravni akt. stoga. Donose ih organi uprave donose u procesu svog funkcionisanja. što znači.).Također. zavisno od toga kakvu normu sadrže. također se smatraju materijalnim operacijama. nećemo šire objašnjavati.tj. Upravne radnje prema materijalnim dobrima.. upravni akti se mogu podijeliti i na interne i eksterne pravne akte. Pored ove podjele. da sadrži pravnu normu. Na osnovu normativnih akata uprave raspravljaju se konkretni slučajevi u odnosima koji su tim aktima regulisani. poslovi izvršenja u upravnom postupku itd. dok za druge možemo reći da su nepotpuni. u ponašanju koje je regulisano normama. onda se radi o općim aktima. nego se sastoji u vršenju radnji. U ostale konkretne akte državne uprave spadaju: 1) evidentiranje (akti evidencije). radi se o aktima koji sadrže samo dispoziciju ili samo sankciju. 2) Akti poslovanja . Organi uprave mogu donositi normativne akte (propise) samo ako su zakonom na to ovlašćeni. a koje ne spadaju u navedene tri grupe (inspekcijski pregledi.Također.110 Sankcija se. 4) davanje objašnjenja. Interni pravni akti organa državne uprave nastaju u okviru upravnog aparata i u njemu izazivaju određena pravna dejstva (stručna uputstva ili instrukcije.slučajeva. ako učini prekršaj (delikt). da su to dvostrani akti koji se sastoje u izjavi volje organa uprave zbog čega oni takvim aktima ne vrše funkciju vlasti.). odnosi se na opće 47 . izvještaji. akte koji sadrže i dispoziciju i sankciju. on mora u sebi sadržavati slijedeća obilježja: a) da je to pravni akt. pretres stana i dr. i si. potpuni pojedinačni pravni akti su rijetkost u pravnom poretku. Obilježje da je pravni akt . Eksterni pravni akti organa državne uprave deluju prema trećim licima (građanima. u teoriji često naziva sekundarna dispozicija. Materijalni akt ne sadrži pravnu normu. onda se radi o konkretnim ili pojedinačnim aktima. naprimjer. Ako sadrže normu koja se odnosi na neodređen broj slučajeva. organizacijama i t d.tu spadaju mnogobrojne druge radnje koje vrše organi uprave. podrazumijeva da se upravni akt odnosi na tačno određenog pojedinca i tačno određeni slučaj. uništavanje stoke zaražene nekom bolešću i sl. Obilježje da je upravni akt pojedinačan (konkretan). npr.). Pravni akti se dijele na opće i konkretne.Za akte poslovanja karakteristično je. 27. dok sankcija dolazi u obzir samo onda ako se lice ne ponaša u skladu sa dispozicijom. Pored njih. pa ih stoga. S obzirom da postoji osnovna podjela na opće i pojedinačne pravne akte. (Naprimjer. postoje i razne vrste drugih upravnih radnji kao što su pregled vozila. da ne deluju na autoritativan način i ne pojavljuju se u odnosu na ostale učesnike nekog imovinskopravnog odnosa sa jačom voljom. uklanjanje pijanog lica sa određenog mjesta. Naprimmjer. U zemljama u kojima se državna organizacija zasniva na načelu podjele vlasti organi državne uprave u velikom obimu donose normativne akte. Sporove nastale povodom akata poslovanja rješavaju redovni sudovi. upravne radnje se mogu preduzimati i prema ljudima kao što je. Radi se o konkretnim aktima državne uprave koji ne spadaju u upravne akte i akte poslovanja. odnosno. tj.sadržana je u upravnom aktu i treba shvatiti kao zahtjevano (primarno) pravilo ponašanja. ugovori koje je zaključio organ državne uprave sa organizacijama i pojedinim građanima u imovinsko-pravnom odnosu). iseljenje iz stana itd. c) da sadrži dispoziciju. važno je napomenuti da se u njih ubrajaju akti državne uprave koji nemaju elemente upravnog akta i ne proizvode pravno dejstvo koje daju upravni akti. 2) uvjerenja. tj. to za prve mmožemo reći da su potpuni pravni akti.U pogledu ostalih konkretnih akata državne uprave. b) da je pojedinačan (konkretan). 4) Ostali materijalni akti uprave . pravilo ponašanja. a ako sadrže normu koja se odnosi na konkretan slučaj.).).

Ovo obilježje dolazi do izražaja kod upravnog akta. U pravnoj teoriji postoji više vrsta pojedinačnih upravnih akata zavisno od toga koji se kriteriji uzimaju za njihovu podjelu. Kao što vidimo. građanina. To znači da se podjela zasniva na identifikaciji lica o čijim se 2 . ili dispoziciju ili sankciju. a nepotpuni pojedinačni akti koji sadrže sankciju. Dakle. državnog organa. S druge strane. sadrže oba normativna elementa. Također. i dispoziciju i sankciju (npr. kao drugog učesnika u tom odnosu.pravne akte. u pravilu. (Npr. nepotpuni pojedinačni pravni akti sadrže. Vrste upravnih akata? Već smo istakli da se upravni akti kao pravni akti uprave mogu biti posmatrani u formalnom i materijalnom smislu. 6) Akti koji se donose po službenoj dužnosti i akti koji se donose po zahtjevu stranke. oni nepotpuni pojedinačni akti koji sadrže dispoziciju dijele se na upravne akte i pratne poslove. Kao što smo istakli. da oni. bilo fizičkog ili pravnog lica. prilikom donošenja dispozicije. prilikom donošenja sankcije. 3) Pozitivni i negativni upravni akti. 1. zasnivaju se upravnopravni odnosi. Ono podrazumijeva da će nadležni organ donijeti pravni akt i kada stranka za takvo nešto nije zainteresovana. tj. u prvom slučaju radi se o upravnom aktu. organizacije i zajednice. Zakon sadrži i dispoziciju i sankciju). U drugom slučaju dolazi do stvaranja. kojim se na jednostran način primjenjuju pravne norme na konkretan slučaj. jer sadrži normu koja mu daje snagu izvršne isprave.. d) da je autoritativan. a s druge strane. Tako. Obilježje autoritativnosti upravnog akta . a u drugom slučaju u pitanju je pravni posao. kompleksi upravni akti. 28. 2) Konstitutivni i deklarativni upravni akti. U drugom slučaju nastaje pravni posao kao građansko-pravni odnos koji nastaje u zavisnosti od slobodno izražene volje njegovih subjekata. i pravni posao koji nastaje u vidu sporazuma ugovornih strana može se izvršiti prinudnim putem. jednostrano od strane upravnog organa primjenjuje pravna norma na konkretan slučaj u kojoj je sadržana dispozicija koja subjekta čije se ponašanje reguliše. Preko tih normi ispoljava se neposredno pravno dejstvo u pogledu prava i obaveza subjekata upravno-pravnog odnosa koji nastaje na osnovu pravnog akta. s jedne strane. dok su akti u materijalnom smislu oni kojima se izražava volja državnog organa ili institucije koja vrši javna ovlašćenja. mmože se izvršiti prinudnim putem. obavezuje i protiv njegove volje. poravnanje kojen je zaključeno između državnog organa.Upravnim aktom zasniva se upravno-pravni odnos kojim se ostvaruju prava i izvršavaju obaveze. Obilježje da akt sadrži dispoziciju podrazumijeva da može biti donesen na dva načina: 1) autoritativno na osnovu jače volje državnog organa ili institucije koja raspolaže javnim ovlaštenjima (upravni akt) i 2) pristankom lica na čije se ponašanje akt odnosi (pravni posao). To znači da se putem upravnog akta. jesu sudski akti. jer ima snagu izvršne isprave. najveći broj autora upravnog prava usvaja podjelu upravnih pojedinačnih akata na: 1)Individualni i generalni upravni akti. rješenje o plaćanju poreza). Akti u formalnom smislu su oni koji su izdati od organa državne uprave po propisanom postupku. 5) Akti koje donosi jedan organ i zbirni akti (akti koje donose dva ili više organa) složeni . 4) Pravno vezani i akti koji se donose na osnovu slobodne ocjene. 7) Akti doneseni u pisanoj i usmenoj formi.zasniva se na jačoj volji državnog organa u odnosu na drugog subjekta čije se ponašanje aktom reguliše. Individualni i generalni upravni akti Ova podjela je izvršena s obzirom na činjenicu da li se upravni akti odnose na individualno određena ili na neodređena lica. kao što smo napomenuli. potpuno nezavisno od pristanka ili saglasnosti druge strane u upravno-pravnom odnosu. a kod sudskog akta. Za upravni akt je karakteristično da se može prinudno izvršiti dispozicija koju on sadrži (Npr. s jedne strane i drugog subjekta kao učesnika u sporazumu. s druge strane. 8) Rješenja i zaključci.

000 KM. Vidimo da se generalni pojedinačni upravni akti razlikuju od individualnih upravnih akata po subjektu upravno-pravnog odnosa na kojeg se akt odnosi. akti kojima se nalaže plaćanje poreza. Konstitutivni i deklarativni upravni akti S obzirom na činjenicu da li se upravnim aktom formiraju (stvaraju. organizacija. Za razliku od individualnih upravnih akata. nisu poimenično navedena. pri čemu opći akt akt sadrži opću normu . odnosno. bez obzira na njihov broj. Naime. b) generalne upravne akte Generalni upravni akti su. lica se akt konkretno i odnosi. mijenjaju ili dokidaju) upravno-pravni odnosi ili se samo utvrđuje postojanje pravnog odnosa. Očigledno je da kod ove vrste upravnih akata. po tome što lica u aktu nisu navedena. generalni upravni akti se odnose na više lica koja se u aktu poimenično ne navode. dok generalni upravni akt sadrži pojedinačnu normu samo za jedan slučaj (Npr. nego su odrediva. ranije nije bio uspostavljen upravno-pravni odnos između organa i stranke. ali koja se iz takvog akta veoma jednostavno mogu odrediti.kao pravilo ponašanja za neodređen broj lica i slučajeva. dužna platiti porez. To znači da se upravni pojedinačni akt odnosi na konkretan slučaj. npr. generalni upravni akt je onaj čija dispozicija nalaže. rješenje o eksproprijaciji većeg kompleksa zemljišta koje je vlasništvo većeg broja lica. izdavanje dozvole za nošenje oružja itd. nego su odrediva. (Npr. bilo građanin.. Naravno. generalni upravni akti se i razlikuju od općih akata koji su apstrktni i odnose se na neodređen broj slučajeva i neodređen broj lica. u kojem lica na koja se taj akt odnosi. u generalnim pojedinačnim upravnim aktima. zajednica ili udruženje. Upravo..pravima. također. ukidaju ili mijenjaju pravni odnosi kojima se na autoritativan način rješava o sticanju prava ili o vršenju obaveze. akt kojim se nalaže obavezna vakcinacija lica određene dobi). akti pojedinačnog karaktera kojim se na autoritativan način rješava neki konkretan slučaj. nije poimenično navedeno. kada se u upravnom aktu poimenično navodi više lica. ili. također. bez obzira koliko ih ima (npr. obavezama ili pravnim interesima odlučuje upravnim aktom. cjepljenje djece od sedam godina od zarazne žutice). individualni upravni akti se dijele na: a) konstitutivne upravne akte To sutakvi pojedinačni pravni akti kojim se stvaraju. Ova vrsta upravnih akata ima pravno dejstvo "od momenta izdavanja upravnog akta" (dejstvo ex nunc). Iz istih razloga. konstitutivni upravni pojedinačni akt bio bi i onaj kojim prestaje neki pravni odnos 47 . što znači da oni djeluju samo ubuduće. pa je zadatak akta baš u tome da ga formira. Takvi su svi oni upravni akti pojedinačnog karaktera kojima se formiraju određeni upravno-pravni odnosi. rješenje kojim se dozvoljava izgradnja objekta na nekom zemljištu. taj subjekt. U tom smislu. Iz ovog primjera se vidi da lica nisu određena. (Npr. upravni akti se dijele na: a) individualne Za individualne upravne akte je karakteristično da je lice na koje se odnosi taj akt poimenično navedeno u tom aktu. opet se radi o individualnom upravnom aktu. konstituivni upravni akt bio bi i onaj kojim se mijenja upravno-pravni odnos koji je od ranije postojao. 2. iako lica u aktu nisu poimenično navedena. takav upravni akt predstavlja odobrenje za otvaranje radnje). što ga i razlikuje od općeg akta (Npr. U pitanju je akt čiji dispozitiv tačno upućuje na koja se lica odnosi. također.). kao fizičko ili pravno lice. generalni upravni akti više podsjećaju na opći akt. također. za razliku od individulanij pojedinačnih upravnih akata. Kada nadležni organ državne uprave izda rješenje kojim dozvoljava izmjenu namjene stambenog porodičnog objekta u stambeno poslovni objekata pa mijenja svoje ranije rješenje u kojem je dispozicija sadržana u aktu dozvoljavala izgradnju stambenog porodičnog objekta. ključna razlika vezana je za pravnu normu koju oba pravna akta sadržed. da su sva lica koja su ostvarila prihod veći od 22. Također.). Zbog toga.

predstavlja deklarativni pravni akt. pravno dejstvo deklarativnih upravnih pojedinačnih akata je ex tune. b) deklarativne upravne akte Deklarativni upravni pojedinačni aktgi su oni akti kojima se potvrđuje postojanje nekog upravno-pravnog odnosa. odnose se na akte kojima nastaje upravno pravni odnos. što znači da je i onerozan. U skladu sa onim što smo istakli. pa se ovim aktima samo utvrđuju. odbija zahtjev za otvaranje zanatske radnje i dr. pozitivne upravne pojedinačne akte Pozitivni su oni upravni akti koji proizvode neku promjenu u postojećim pravnim odnosima. Ovi akti se najčešće donose povodom zahtjeva stranke. od momenta kad su se stekle određene okolnosti koje su bile od uticaja na stvaranje pravnog odnosa. ovlaščujuće (favorabilne). Pozitivne akte ne treba miješati sa ovlaščujućim (favorabilnim) upravnim aktima. a ne na osnovu akta).koji je ranije postojao. da ga konstatuje. obavezujuće (onerozne). (Npr. u negativne upravne akte spadaju akti kojima se odbija zahtjev za izdavanje dozvole za nošenje oružja. ali je on i obavezujući za stranku. stiče neko pravo ili. a ne od momenta izdavanja upravnog akta. pozitivan je akt o razrezu poreza. odnosno.). 2. Prva dva akta iz ove podjele. (Npr. rješenje nadležnog organa uprave kojim se dozvoljava prestanak obavljanja neke djelatnosti. bilo da se tim aktima stvaraju novi odnosi.rješenje o sticanju prava na penziju. na akte koji ukidaju postojeći pravni odnos. negativne upravne pojedinačne akte Negativni upravni pojedinačni akti su oni pravni akti u kojima je sadržana izjava volje nadležnog organa. da kod deklarativnog upravnog akta već postoji određeni pravni odnos i zadatak je tog akta samo da utvrdi njegovo poxstojanje. iii. odnosno. dekonstitutivne. a ne stvaraju pravni odnosi i pravne situacije. upravni akti se dijele na: 1. Očigledno je. iv. jer se njim samo potvrđuje da je lice steklo pravo na osnovu ispunjavanja uslova za penziju koji su propisani zakonom. To je posebna vrsta upravnog akta kada nadležni organ nije povodom zahtjeva stranke uopće odlučio. možemo ili podijeliti na: i. odnosno. izvršava neku obavezu. kojim se ti odnosi mijenjaju. naprimjer. kojim subjekt iz tog odnosa ili. mijenjaju postojeći ili se ukidaju ili nište postojeći pravni odnosi. pa stranka povodom njega može izjaviti žalbu nadležnom organu kao da je povodom njenog zahtjeva donseno negativno rješenje. odnosno. To su.). odnosno. bez obzira da li je to korist ili nije stranke (što je bilo bitno kod razlikovanja ovlaščujućih akata od obavezujući upravnih akata). kada se zahtjev njen odbija u pogledu priznanje nekog subjektivnog prava ili pravnog interesa. nije donio rješenje u propisanom roku. da konstitutivni upravni akti mogu razvrstati na akte kojim se stvaraju upravno-pravni odnosi. ii. akti koji potvrđuju da su u konkretnom slučaju ispunjeni zakonski uslovi za nastupanje određene pravne situacije i da ta situacija postoji. jer je ovdje bitnmo da se prizvode promjene u pravnim odnosima.Pozitivni i negativni upravni akti Zavisno od toga da li je upravnim aktom proizvedena neka promjena u upravno-pravnim odnosima ili nije. 3. ili koji na osnovu ovih akata prestaju. rekonstruktivne. 29. (Npr. tj. dok se treći i četvrti akt odnose na akte koji nešto mijenjaju u postojećem pravnom odnosu. Iz toga razloga. dakle. tako... Negativni upravni akti mogu biti doneseni i šutnjom uprave. što znači da oni važe unazad. Kakvi su to. i koje su vrste pravno vezanih akata? 2 . odnosno. koji ukidaju postojeće upravno-pravne odnose. Negativni upravni akti ne mogu steći pravnosnažnost. da se odbije stvaranje bilo kakve promene u postojećim pravnim odnosima.

s obzirom na postojeće činjenično stanje. pokrenuti upravni postupak i donijeti upravni akt po službenoj dužnosti. Izjava jače volje se daje na dva načina za upravno-pravne odnose? Poznato nam je da upravni akt predstavlja jednostrani izraz jače volje državnog organa i da njegova dispozicija upućuje na neko pravo ili neku obavezu. 30. rješenje inspekcijskog organa). u pismenoj formi Pravilo je da se upravni akt donosi u pismenoj formi. Izjava jače volje kojom se uspostavlja upravno-pravni odnos može biti data na dva načina i to: 1. Kao što vidimo. organ javne uprave pokrenuće postupak za donošenje upravnog akta po sosptvenoj inicijativi (vlastitoj volji). Pravno vezani upravni akti. usmeno objavljeno ili saopćeno rješenje. ako su ispunjeni uslovi predviđeni pravnim propisom. a samo izuzetno može se izdati i usmeno. pod upravnim aktima koji se donose po službenoj dužnosti moraju se podrazumijevaju akti koje organi javne uprave donose po svojoj inicijativi (Npr. ima pravo narediti njegovo administrativno izvršenje bez odlaganja. Pisani akt se izdaje na papiru pisan kompjuterom ili pisaćom mašinom na jednom od tri službena jezika u Bosni i Hercegovini. Objasnite jedno rješenje o glavnoj stvari? Rješenje kao upravni akt kojim se odlučuje o glavnoj stvari (predmetu). To su takvi akti kod kojih je zakonom unaprijed propisano da se oni imaju donijeti i kakva mora biti njihova sadržina. 32. u usmenoj formi Upravni pojedinačni akt se donosi usmeno u slučajevima kada se radi o preduzimanju izuzetno hitnih mjera u cilju osiguranja javnog reda imira. nego samo o njegovom saopćavanju nakon usmene rasprave. 31. Prilikom donošenja akata po službenoj dužnosti. Od usmenog rješenja moramo razlikovat. odnosno. moraju imati onu sadržinu koja je predviđena pravnim propisom. uvijek kada to određuje zakon ili na zakonu zasnovani propis ili kada utvrdi ili sazna da.. rješenje kojim se odobrava bavljenje određenom djelatnošću ako subjekt ispunjava uslove koji su propisani zakonom. Organ koji je donio usmeno rješenje. pa je njegovo ponašanje unapred određeno pravnim propisom i konkretnim činjeničnim stanjem. treba. To znači da se pravno vezani upravni akti donose uvijek kada su ispunjeni uslovi sadržani u materijalno-pravnom propisu. Odluka koju organ donosi rješenjem vezana je za upravnu stvar koja 47 . po zahtjevu stranke organ koji je donio usmeno rješenje dužan ga je izdati u pismenoj formi najkasnije u roku od osam dana od dana njegovog usmenog saopštavanja. te sigurnosti javnog poretka u cilju otklanjanja neposredne opasnosti po život i zdravlje ljudi ili imovine većeg obima. rok za žalbu teče od dana dostavljanja rješenja. Organ uprave nema ovlaščenja da bira između više alternativa. Inicijativa za donošenje pravno vezanih akata i njihova sadržina zakonom su unaprijed određeni (Npr. Najveći broj upravnih akta su pravno vezani upravni akti (rješenja o odobrenjima). a ne od dana njegovog saopćavanja. kakvo rešenje mora donijeti. radi zaštite javnog interesa. u pravno tehničkom smislu predstavlja odluku organa javne uprave kao što presuda u istom smislu predstavlja odluku sudskog organa.Osnovna karakteristika pravno vezanih upravnih akata jeste u tome što pravna norma koja je sadržana u aktu na imperativan način određuje kakvu radnju organ mora preduzeti. nego je dužan da primijeni propis koji na to upućuje. upravni akt kojim se oduzima imaocu oružja odobrenje za držanje i nošenje oružja.. U tom slučaju.). rješenje inspektora kojim se vlasniku trgovinske radnje nalaže zatvaranje dok ne otkloni uočene nedostatke u radu). Kod njega se ne radi o donošenju rješenja. Također. Koji su to upravni akti koji se donose po službenoj dužnosti? Upravni akti koji se donose po službenoj dužnosti su akti koje nadležni organ donosi po vlastitoj inicijativi (npr. 2.

gotovo da bi se moglo reći i za zaključak. Šta sadrže zaključci u upravnim aktima? Sve što je naprijed kazano za rješenje. ako se radi o jednom ili više lica. To su takvi pojedinačni upravni akti koji posjeduju sadržajne elemente kakve posjeduje i redovno rješenje. odnosno. odnosno. U slučaju da se u svojstvu izdavaoca organa uprave javlja organ kojim rukovodi kolektivni organ (zborni organ). prvi je sadržajni elemenat pojedinačnog upravnog akta. Taj dio akta sadrži: naziv izdavaoca upravnog akta. Sadržajni elementi upravnih akata? Naprijed smo naglasili da je pojedinačni upravni akt određen u formalnom i materijalnom smislu. koji u potpunosti i nije upravni akt.120 Iz prednjeg vidimo. 33. Ono mora sadržavati svoje sadržajne elemente i biti pravilno doneseno i na zakonu zasnovano.. naziv subjekta (subjekata). a zahtjev stranke se uvažava. oni sadrže obrazloženje. bez kojih bi upravni akt. stranaka koje su učestvovale u postupku. pravnu normu. pojedinačni upravni akt kojim se odlučuje o pitanjima vezanim za postupak donošenja upravnog akta. ako u postupku učestvuje pravno lice. Postoje i tzv. Na kraju. Uvod. a zaključcima se upravlja postupkom. oni mogu biti označeni imenom i prezimenom kao nosioci prava i obaveza. osim kada je u javnom interesu zakonom ili uredbom izričito predviđeno da se takav akt ne obrazlaže. u vezi zaključaka i rješenja. s tom razlikom što se obrazloženje sastoji od tzv. konkretizacija predmeta i subjekata između kojih se stvara upravno-pravni odnos. tada se radi o aktu tog tijela i trebalo bi navesti sastav organa koji je donio odluku navedenu u dispozitivu upravnog akta. 34. odnosno. učestvuje u upravno-pravnom odnosu. tada je neophodno navesti zakonskog zastupnika koji to lice zastupa i predstavlja u postupku pred 2 . što se rješenjima odlučuje o glavnoj stvari u postupku. slobodnih upravnih akata. akata koji se donose na osnovu diskrecione ocjena. Ukoliko upravni akt izdaje organ kojim rukovodi inokosni organ. kod kojih je jedini sadržajni elemenat dispozitiv u vidu zabilješke u spisu. predstavljaju pojedinačne upravne akte koji su po formi potpuno jednaki. Upravni akt se donosi u pismenoj formi i mora sadržavati odgovarajuće sastavne dijelove kao sadržajne elemente. datum rješavanja upravne stvari. Kada se donosi u pismenoj formi. rješenja sa skraćenim obrazloženjem. također. upravno pravo i ne poznaje akte drugog naziva. Sto se tiče tzv. uz napomenu da je on. da je razlika između rješenja i zaključaka samo procesne prirode. kao druga strana. zaštitu javnog intersa u nekom konkretnom slučaju. tada se izdavaocem upravnog akta označava lice koje rukovodi tim organom. jer ne sadrži sastavne djelove. odnosno. u najmanju ruku neuredan. Uostalom. datum izdavanja upravnog akta. niti druge namjene. Rješenje je autoritativni upravni akt koji se izdaje jačom voljom organa državne uprave ili institutcije koja raspolaže javnim ovlaštenjima. Razlika između njih je u tome. bio. „kratkog izlaganja zahtjeva stranke" i pozivanja na pravne propise na osnovu kojih je stvar riješena. odnosno. upravnu stvar (predmet upravnog postupka). Ova vrsta rješenja se donosi ako se radi o jednostavnim upravnim stvarima u kojima u postupku učestvuju dvije ili više stranaka. zaključak je nesumnjivo pojedinačni upravni akt koji služi za odlučivanje o pitanjima koja se tiču samog postupka kada se radi pitanjima postupka koja mogu biti od uticaja na ostvarivanje i zaštitu prava i interesa stranke. Osnovni sadržajni elementi upravnog akta su: 1. s tim što je zaključak u upravnom postupku pojedinačni upravni akt akcesorne prirode.može biti vezana za neko pravo ili neku obavezu. odnosno. onda se radi o akcesornom aktu. I on sam sadrži određene obavezne dijelove. u pravnom prometu organa javne uprave mogu postojati rješenje koja uopće ne sadrže obrazloženje. treba znati da. Sto se subjekta koji. odnosno. i jedni i drugi. Ukoliko je dat u usmenoj formi. njihovih zastupnika i punomoćnika. uvod (konkretizacija predmeta i subjekata upravnog akta). Također. s tim da nijedna od njih ne prigovara postavljenom zahtjevu.

u slučaju da se u postupku pojavljuje zakonski zastupnik fizičkog lica. uputstvo o pravnom sredstvu (pravnom lijeku) koje može biti upotrebljeno protiv tog rješenja. odnosno. te. odnosno. Ona treba da je kratka. dispozitiv sadrži odluku o troškovima. Ukoliko je postupak pokrenut po službenoj dužnosti. o organu 47 . odnosno.. nesumnjivo je. u pravnoj pouci se navodi kome se ona izjavljuje.državnim oragnima. pored ostalog. odnosno. Radi se o većem organu od onoga koji je odlučivao u pravom stepenu. Na osnovu izvedenih dokaza utvrđuje se činjenično stanje i izvodi zaključak koji je komplementaran materijalnoj pravnoj koja je bila osnov za dispoziciju koja je sadržana u dispozitivu. dodatke upravnom aktu.. odnosno. ipak. Na početku dispozitiva. sadrži u redoslijedu koji ćemo istaći. donesenih od strane organa javne uprave u upravnom postupku. odluka (rješidba) kojom se rješava predmet upravnog postupka. U njega se upisuje autoritativna i jednostrana izjava volje organa javne uprave kojom se rješava konkretni slučaj povodom određenog upravnopravnog odnosa (Npr. prema odredbama ZUP-a. Subjekti ne moraju biti uvijek označeni poimenično. o pravu na pokretanje upravnog spora ili drugog postupka pred sudom. navodi se kratak sadržaj zahtjeva stranaka kao subjekata u upravnom postupku. odluka. vrši zaštita nekog pravom zaštićenog interesa. potrebno je dati ocjenu izvedenih dokaza kao i njihovu povezanost . eventualno. punomoćnika. potrebno je navesti dokaze koji su bili predloženi i koje je organ proveo. u uvodu se moraju naveti imena zastupnika. u uvodni dio akta se upisuje upravna stvar (predmet upravnog postupka). slijedi obrazloženje koje ima sasvim drugi karakter. tj. omogućava kontrola upravnog akta i daje uporište za preduzimanje pravnih radnji u cilju njegovog pobijanja itd. U pitanju je odluka organa javne vlasti kojom se subjektu omogućava sticanje nekog subjektivnog prava. postupka. u akt se unosi pravna norma koja ovlašćuje organ javne uprave da izda upravni akt. Srž sadržaja svakog upravnog akta. odnosno ne mora biti individualan. pojedinačno i međusobno.. „uputstvo o pravnom lijeku" kojim se strankama kno subjektima upravnog postupka daje pravo. Nakon navođenja podataka donosioca upravnog pojedinačnog akta (adresanta) i lica kojem je akt namijenjen (adresata). Nakon dispozitiva koji je najvažniji sadržajni dio upravnog akta. iz Sarajeva da može pristupiti izgradnji stambenog porodičnog objekta na zemljištu označenom kao. da po zakonu mogu koristiti određeno pravno sredstvo (pravni lijek) protiv odluka (rješenja i zaključaka). On predstavlja sredstvo kojim se stranka obavještava o postojanju prava na žalbu. odnosno. Nakon toga.. kao i datum rješavanja upravne stvari.). 2. punomoćnik fizičkog ili pravnog lica. Bez obzira što obrazloženje u formalnom smislu ne zahtjeva izričito nabrajanje obaveznih sastavnih dijelova. zatim naznačenje da žalba ne odlaže izvršenje rješenja.N. zahtev za zaštitu zakonitosti itd U upravnom postupku. tako da ne stvara nikakvu nejasnoću ili konfuziju u pogledu sadražaja odluke o meritumu. Pojedinačni upravni akt ne sadrži uputstvo ukoliko se radi o vanrednim pravnim lijekovima (obnova postupka. tj. 3. ukoliko se postupak vodi po zahtjevu stranke. a nakon toga. jasna i precizno izražena u pisanom obliku.. Obrazloženje upravnog akta. pošto upravni akt može biti i generalan. sadrži sastavne dijelove kao njegove obavezne sadržajne elemente. Ukoliko se protiv rješenja može izjaviti žalba. njegov dispozitiv (izreka). odnosno. jer se preko njega učvršćuje načelo zakonitosti. rješidba i si.). ili mu se nameće neka dužnost. svako pismeno rješenje mora sadržavati. odobrava se licu N. Nakon odluke. Obavezni sadržajni elemenat pojedinačnog upravnog akta jeste i „pouka o pravnom lijeku". Također. 4. upravna stvar. dispozitiv (odlučenje o pravnoj stvari. ono te dijelove. ipak. uputstvo o pravnom lijeku (pravna pouka). Dispozitiv je najvažniji dio upravnog akta koji također.. dovoljno je da se na početak dispozitiva unese ta činjenica koja je bila odlučujuća za vođenje upravnog postupka. razloge zbog kojih neke dokaze nije uzeo u razmatranje. odnosno. zatim.

od dana dostavljanja rješenja suda kojim je tužba odbačena kao nedopuštena. kao i to da li se može izjaviti na zapisnik.. Iz prednjih primjera vidimo da uslov dolazi u obzir ukoliko se dejstvo pravnog posla podredi nekoj budućoj okolnosti čije je nastupanje neizvjesno. odnosno. upravni akt ne proizvodi nikakvo dejstvo dok ne nastupi određeni događaj.. stranka može postupiti po propisima. ali njegovo pravno dejstvo prestaje nastupanjem predviđenog događaja ili okolnosti koje su postavljene kao uslov. b) Raskidni uslov Kod raskidnog uslova. tada se navodi taj sud kod kojeg se postupak pokreće i u kojem roku se pokreće. tj. U svim njegovim pojedinim dijelovima. nisu obavezni sastavni dijelovi. Dodatci u upravnom aktu? Govoreći o sadržajnim elementima pojedinačnog upravnog akta (rješenje ili zaključak).000 KM. nastupanja smrti poklonoprimca prije nego što umre poklonodavac. Uputstvo o pravnom sredstvu. a poklonoprimac prima poklon. sadrži kome se. ako stranka nije prije toga već pokrenula upravni spor. Ne smatra se sadržajnim elementom zaglavlje upravnog akta (rješenja ili zaključka) koje sadrži službeni naziv organa javne uprave. kao i datum koji se stavlja na upravni akt na dan kada je on sačinjen. Za razliku od podnošenja ili izjavljivanja. U slučaju da je u rješenju dato pogrešno uputstvo. uz uslov da u slučaju.). U torn slučaju 2 . a kad se može pokrenuti neki drugi postupak pred sudom. odnosno. također. koji u određenim situacijama to mogu postati. Ukoliko se protiv rješenja može pokrenuti upravni spor. akt stupa na snagu odmah.. To znači. a može u roku od osam dana tražiti od organa koji je donio rješenje da isto ispravi. odnosno. istina. odnosno. Dodatci upravnom aktu mogu biti: 1. biće zaključen kupoprodajni ugovor između prodavca i kupca za kupoprodaju kuće. da je uslov takav dodatak upravnom aktu kojim se čini zavisnim njegovo djelovanje o nekoj budućoj okolnosti čiji je nastup neizvjestan. Sadržajni elementi upravnog akta određeni su prema njegovim osobinama. ugovorom o poklonu poklonodavac poklanja. biće plaćen porez na djelatnost ukoliko obveznik ostvari prihod veći od 25. uslov Uslov je buduća i neizvesna okolnost od čijeg nastupanja ili nenastupanja zavisi nastanak pravnih dejstava posla ili prestanak pravnih dejstava koja je pravni posao proizveo. 35.koji je donio upravni akt koji se žalbom osporava. ali. nakon što poslovna prostorija bude dovedena u stanje da odgovara propisanim uslovima iz pravilnika o ispunjavanju potrebnih higijenskih. u uputstvu o pravnom sredstvu. organ javne uprave kao izdavalac akta mora dobro paziti da akt sadrži sve potrebne elemente kako bi bio pravno ispravan. tehničkih i ostalih uslova za obavljanje djelatnosti). službenu evidenciju organa u koju su upisani akti koje izdaje organ javne uprave). broj pod kojim je akt zaveden u djelovodnik predmeta i akata (djelovodni protokol. obavezno se navodi kojem se sudu tužba podnosi i u kojem roku se predaje. rok za žalbu teče od dana saznanja stranke da se žalba može podnijeti. Uslovi se dijele na: a) Odložni uslov Kada je u upravnom aktu sadržan suspenzivni uslov. ukoliko kupac dobije kredit. nadležni organ uprave izdaće odobrenje za obavljanje određene djelatnosti. Kada je protiv rešenja moguće izjaviti žalbu. predaja žalbe podrazumijeva postupak kojim se žalba uručuje organu koji je rješavao u prvom stepenu. (Npr. U takvom slučaju rok za žalbu odnosno sudsku tužbu teče od dana dostavljanja dopunjenog rešenja. obilježjima koja smo ranije naveli. a stranka je pogrešno upućena da protiv toga rešenja nema mjesta žalbi ili da se protiv njega može pokrenuti upravni spor. dok ne nastupi određena okolnost koja je postavljena kao uslov (Npr. poklon bude vraćen poklonodavcu. donosiocu upravnog akta. u kom roku i sa kolikom taksom predaje. istakli smo da dispozitiv može sadržavati i određene dodatke upravnom aktu koji.

Posao modifikovan raskidnim uslovom (npr. zavisno od toga da li nastupanje uslova zavisi od volje adresata (potestativni) ili ne zavisi od njegove volje (kauzalni) ili i jedno i drugo (mješoviti uslovi). a može preduzimati i akte raspolaganja. Ostvarenjem uslova (u navedenom primjeru. Odložan ili suspenzivan uslov je onaj koji dejstva pravnog posla odlaže i njihovo nastupanje čini neizvjesnim (Npr. ali je neizvjesno da li će ta dejstva opstati. održaja). a da se uopće i ne navodi određeni datum. da li su definitivna. odnosno. mandat. Postoji. to može biti neko vremensko razdoblje kojim se može odrediti važenje međunarodnog ugovora ili nekog odnosa. potestativan je onaj uslov koji zavisi od volje jednog od učesnika pravnog posla. Prodavač (vlasnik) i dalje uživa stvar. rok Rok (term. a akti raspolaganja koje je on u međuvremenu činio konsoliduju se i važe. prekinuti rok zasta-relosti odn. »prava u začetku«) preduzimati radnje za očuvanje prava (npr. Također. mješovite uslove. U međunarodnom pravu. odobrenjem kredita) pravni posao proizvodi dejstva na koja je bio upravljen. kao i raspolagati njime.. Ukoliko ne dođe do ostvarenja odložnog uslova (u navedenom primjeru. kupovina pod uslovom da kupac dobije kredit). zavisi od volje učesnika pravnog posla (nasljednika ili legatara) i volje nekog trećeg (ili objektivnih okolnosti). (Npr. terme. Kauzalan je onaj uslov koji ne zavisi od volje ni jedne ni druge strane. kako u međunarodnom. te se nijedna ne može jednostavno povući. Pored ove podjele. ' Mješovit uslov jeste onaj koji. konsoliduju se (bez obzira na savjesnost trećeg). što se ogleda u slijedećim pravilima: (a) ugovor važi odmah po zaključenju i nijedna stranka se ne može jednostrano povući.. da ako se uslov ostvari. odnosno. dok raspolaganja pribavioca ne važe. Pravo koje je predmet ugovora i dalje pripada prenosiocu (on je vlasnik. starateljstvo. dok još nije odlučeno o kreditu) stranke su vezane ugovorom. samo je njihova sudbina neizvjesna i zavisi od toga da li će se uslov ostvariti ili ne. istovremeno. Rok postoji i primjenjuje se. smatra se da posao nije ni bio zaključen. da će ugovor biti na snazi dvadeset godina. stečeno pravo se gubi. podjela na odložne i raskidne uslove. te ga ne može vršiti (upotrebljavati stvar. povjerilac). ili zavisi isključivo od volje nekog trećeg. ili da dobije naslijede). Prema tome. smatra se da ih nije ni bilo. kupuje se vozilo pod uslovom da kupac dobije novac na kladionici ili na lutriji. (c) akti raspolaganja učinjeni od strane prenosioca padaju. dalja prodaja) padaju. prodaja sa pravom otkupa) proizvodi dejstva na koja je bio upravljen (pravo prelazi na pribavioca) i u tom pogledu nema neizvjesnosti.). ostvarenje odložnog uslova ima povratno dejstvo. poklanja se kuća. To znači. pravo se vraća prenosiocu. također.nije potrebno donositi novi upravni akt (ako se takav akt i donese. datum do kojega treba izvršiti neku činidbu ili datum do kojega može trajati neko stanje (npr. s tim da se poklonoprimac oženi određenom djevojkom). Već u fazi neizvjesnosti (u navedenom primjeru. a raspolaganja koja je vršio u međuvremenu konsolidovana su i postala konačna (dok prenosiočeva raspolaganja padaju). pribaviočevi akti raspolaganja (npr. Kao što vidimo. 47 .. ali može (kao imalac »eventualnog prava«. za sve to vreme sticalac prava još nije titular samog prava.. tako i u unutrašnjem pravu. neko se obvezuje da prijatelju posudi novac na znjam ukoliko zajmoprimac kupi vozilo tačno određene marke. ili da mu bude odobren kredit koji je tražio. već od slučaja. on ima deklarativno dejstvo). najčešće se za rok veže neki datum na koji ističe važnost nekog međunarodnog ugovora. boravak itd. postoji podjela na: potestativne. (Npr. frist). ako ne bude odobren kredit).. Prema pravnoj teoriji i pravnoj praksi. kauzalne. s tim što se u času stipuliranja ne zna se kada će ugovor stupiti na snagu. otac poklanja automobil sinu pod uslovom da odustane od ženidbe). (Npr. 2.).. je dodatak upravnom aktu koji je jako sličan uslovu. pravo prelazi na pribavioca. naplatiti potraživanje). (b) povećanje vrijednosti stvari po zaključenju ugovora je u korist pribavioca. raspolaganja koja je u međuvremenu vršio prenosilac važe. (Npr. samo je sudbina ovih akata neizvjesna i zavisi od ostvarenja uslova.

Stoga. potrebno izdati posebno rješenje (novo rješenje) kojim se utvrđuje opozivanje ranijeg pojedinačnog upravnog akta. šta dovodi do prestanka upravnog akta. 4.. pa tek onda definisati uslove za njegov nestanak. veoma je značajna. Zahvaljujući rokovima. ali izvršenje ili neizvršenje te radnje nije vezano sa pravnim dejstvom upravnog akta. smislu. nalog (namet. činjenici da upravni akt nastaje djelatnošću organa javne uprave (jednostranost) koja je izraz njegove jače volje (autoritativnost). uslov i nalog izazivaju različite pravne posljedice. prije svega. Pri tome. rješenje ne prestaje da važi. s obzirom da oni predstavljaju određen vremenski razmak u kojem se neka procesna radnja može preduzeti. raskidnog roka. pa u tom roku lice ne započne sa izgradnjom). Kad sve ovo imamo u vidu. odnosno. nesporno je da uslovi koji važe za nastanak upravnog akta. • Odricanjem od ovlaščenja ili propuštanjem određenog roka. Razlika između uslova i roka je u tome što kod roka ne postoji neizvjesnost u pogledu nastupanja događaja. posebno. odnosno. pridržaj opoziva Pridržaj opoziva predstavlja dodatak upravnom aktu kojim se određuje da će se akt opozvati u slučaju kada nastupe određene okolnosti. neophodno je u svakom momentu imati u vidu obilježja upravnog akta. dok uslovi ne moraju uvijek nastupiti. tada prestaje da važi pojedinačni upravni akt (raskidni rok). ali to ne znači da prestaju pravne posljedice koje je akt proizveo. 2 . pak. a raskidni uslov postoji kada se izda odobrenje za građenje na rok od l (jedne) godine. 3. vidimo da se voljni faktor državnog organa i institucije koja raspolaže javnim ovlaštenjima ispoljava kao subjektivan kriterij za izdavanje upravnog akta. rokovima se modifikuju redovna dejstva pravnog posla koja se odnose za određeni protek vremena za koji je vezan nastanak ili prestanak nekog upravno-pravnog odnosa. prava i obaveze prestaju. Primjena rokova u upravnom postupku. Iz svega. Na koje načine prestaje važenje upravnog akta? Važenjem pojedinačnog upravnog akta proizilaze posljedice za subjekte upravno-pravnog odnosa koje se manifestuju u stvaranju prava i izvršavanju obaveza. jer razlozi sigurno nastupaju. suspenzivni uslov postoji u slučaju kada se upravnim aktom nalaže. Ovaj je dodatak veoma sličan raskidnom sulovu. Nasuprot tome. ali se od njega razlikuje po time što ne nastaje po pravu (ipso jure) nego je. nego organ javne uprave ima pravo da pristupi prinudnom izvršenju naloga. ili tek počinje dejstvo upravnog akta (suspenzivni uslov). upravnom pravu predstavljaju protek vremena čijim nastupanjem pravni posao počinje da proizvodi pravno dejstvo (odložni rok) ili prestaje da proizvodi pravno dejstvo (raskidni rok). postoje i neki objektivni razlozi koji mogu dovesti do prestanka važenja upravnog akta. moramo se na trenutak prisjetiti na uslove koji su vezani za nastanak upravnog akta. možemo zaključiti da je prestanak važenja upravnog akta vezan za slijedeće razloge: • Upotreba ovlašćenja i izvršenjem obaveze iz upravnog akta. koji razlozi do toga dovode? Da bismo dali odgovor na ovo pitanje. dejstvo pravnog akta. 36. zahvaljujući.Rokovi u unutrašnjem. Ako lice ne izvrši određeni nalog.127 Postavlja se pitanje. ili. modus) Nalog je takav dodatak upravnom aktu kojim se stranci nalaže da izvrši određenu radnju. odnosno prije čijeg isticanja se ona ne može preduzeti. da bi se primijenio. Onog momenta kada prestane važenje upravnog akta. nisu isti onim koji važe za njegov prestanak. pa pokušati pronaći neku korelaciju između ovih dviju relacija. kod prestanka upravnopravnog odnosa. Na taj način. U tom. odnosno. osim subjektivnih razloga koji se ispoljavaju jačom voljom organa javne uprave. (Npr. da se licu isplati suma nakon 6 (šest) mjeseci. • Nastupanjem raskidnog uslova.

) b) Nastupanjem raskidnog uslova. • Propašću stvari. a najduže za period od godinu dana. Smrt je faktička činjenica prestanka života čovjeka... u vezi sa prestankom važenja pojedinačnog upravnog akta izvršenjem obaveze sadržane. • Stavljanjem van snage upravnog akta (poništavanjem. prestaje istekom toga roka. Mada ovo pravo može prestati i zbog nekih drugih razloga koji. (Npr. prestanak važenja upravnog akta upotrebom ovlaščenja. za čovjekovu ličnost. odnosno. Odricanje od određenog prava (ovlašćenja) može biti izričito ili prećutno. (Npr. Nakon isteka roka koji je određen u upravnom aktu to pravo prestaje. odnosno. prestaće važiti ukoliko se neko od članova porodičnog domaćinstva zaposli i porodica stekne stalni izvor prihoda. jer je stalna socijalna pomoć isplaćivana dok porodica nuije stekla neki stalni izvor primanja. U ovom slučaju nastupio je raskidni uslov. rješenje o davanju urbanističke saglasnosti prestaje da važi godinu dana od dana izdavanja ukoliko stranka u tom roku nije dobila odobrenje za građenje. čime on gubi svoju pravnu sposobnost kao i druga svojstva koja mu kao subjektu prava (nosiocu prava i obaveza) pripadaju.. raskidnog roka. Upravni akt prestaje da važi smrću adresata. držanje i nošenje oružja. prestaje važenje pojedinačnog upravnog akta. odobrenje za posjedovanje oružja vezano je za svojstva određene ličnosti koja ne moraju biti i svojstva njegovog najbližeg srodnika. rješenje kojim je nekom licu utvrđeno pravo na novčanu naknadu za vrijeme privremene nezaposlenosti. isključivo. jer je njeno subjektivno pravo građenja prestalo izgradnjom za koju je dobijeno odobrenje za građenje. prestaje važenje upravnog akta i to pravo je neprenosivo na njegove nasljednike. Upravni akt prestaje da važi i nastupanjem raskidnog uslova. smrću lica na čije ime je izdato odobrenje. ako se radi o strogo ličnim ovlaščenjima i dužnostima. odnosno.• Smrću adresata kao nosioca strogo ličnih prava i obaveza. tada taj akt prestaje da važi. vezan je za postupanje. (Npr. Kao što smo napomenuli. to je iz razloga što se radi o ličnim pravima koja su neprenosiva. radi se proteku vremena koje je određeno u aktu u kojem stranka ima neko subjektivno pravo ili pravno ovlaštenje. raskidnog roka.. izvršenjem obaveze (dužnosti) sadržane u aktu.). (Npr.). a) Upotreba ovlašćenja i izvršenje obaveze ik pojedinačnog upravnog akta. (Npr. • Donošenjem zakona kojim se zabranjuje vršenje određene djelatnosti. a samim tim prestaje pravno važenje i upravnog akta kojim je ono bilo ustanovljeno. To 47 . Stranka. (Npr. Također. U drugom slučaju. na osnovu takvog upravnog akta više ne može izgraditi još jedan objekat. Upotrebom ovlašćenja koje je sadržano u pojedinačnom upravnom aktu (konzumiranjem subjektivnih prava iz upravno-pravnog odnosa koji je nastao upravnim aktom). primjenu akta kojim je neko stekao pravo građenja stambeno-poslovnog objekta. odnosno. Upravni akt koji sadrži ovlaščenje prestaje da važi ako se to lice odrekne tog ovlaščenja ili se njime ne posluži u određenom roku. upravni akt prestaje kada stranka dobrovoljno postupi po njemu.. Radi se o strogo ličnim pravima koja su neprenosiva i vezana su. kada upravni akt prestane da važi nastupanjem raskidnog roka. imaju za posljedicu prestanak važenja upravnog akta. c) Odricanjem od ovlaščenja ili propuštanjem određenog roka. • Donošenjem suprotnog akta. Bez obzira o kakvom odricanju se radi.).) d) Smrću adresata kao nosioca strogo ličnih prava i obaveza. odnosno. kada stranka izvrši plaćanje poreza koji joj je određen rješenjem poreskog organa. rješenje kojim se nekom licu dodjeljuje stalna socijalna pomoć u vidu novčane naknade zbog toga što njegova porodica nema nikakvih sredstava za izdržavanje. stranka gubi prava koja su joj proizillazila iz upravnog akta. oglašavanjem ništavim i ukidanjem). takvo jedno strogo lično pravo jeste rješenje kojim nadležni državni organ dozvoljava nekom licu nabavku. također. a samim tim i akt prestaje da važi.

oglašavanjem ništavim i ukidanjem) Upravni akt prestaje da važi kada ga nadležni organ stavi van snage. ako je otac bio.. jer ono ima za posljedicu njegovo stavljanje van snage (poništenje ili ukidanje). g) Donošenjem suprotnog akta. njegovo pravno važenje prestaje propašću te stvari. obavezi ili pravnom interesu subjekata kao učesnika u postupku povodom nekog pravnog objekta. donošenjem novog akta od strane upravnog organa mijenja upravnopravni odnos koji je ranijim aktom bio uspostavljen. a ukoliko nosilac djelatnosti ne nebavi drugo. nije takav da može samostalno stvarati razloge i uslove za donošenje suprotnog akta. zadržavaju se sve pravne posljedice koje su nastupile do momenta stavljanja akta van snage (ex nunc). odnosno. na osnovu objektivnog prava (prava u objektivnom smislu). dok u slučaju ukidanja upravnog akta. zavisno od toga da li se ovlašćenja pravnog subjekta odnose na drugog pravnog subjekta (građanin.znači. u načelu. može biti privatno ili javno. Kao što znamo subjektivno pravo predstavlja ovlašćenje subjekta prava da na osnovu pozitivno-pravne norme. (Npr. sada. bilo da ga poništi. tada će. ako nadležni organ upravnim aktom odobri obavljanje javnog taxi prevoza. djeluju pro futuro i na njih se može primijeniti pravno pravilo: lex prospicit non respicit (zakon gleda unaprijed. stvara situaciju kojom prestaje jedan pravni odnos koji je ranije postojao. što znači da oni nemaju povratnu snagu. pa vozilo bude uništeno u saobraćajnoj nezgodui. Upravni akt može prestati u slučaju kada organ javne uprave donese tzv. a materalizuje se donošenjem upravnog akta kojim se rješava o pravu. „suprotni" (kontrarni) akt kojim se. prestaje i važenje ranijeg upravnog akta. zabranjene djelatnosti.). upravni akt će prestati da važi. što je opet vezano za ljudske radnje. ili ukine. e) Propašću stvari Ako je upravni akt donesen povodom neke stvari. Samim tim. Očigledno. sama po sebi.). Upravni akt može prestati kada se zakonom zabrani vršenje određene djelatnosti. Promjena činjeničnih okolnosti. njenom propašću taj pravni odnos biti doveden u pitanje.130 Nije moguće donošenje suprotnog upravnog akta od strane organa javne uprave. podoban za nošenje oružja. ili se odnose na državu kao nosioca suverene vlasti. pa se istovremeno proglašavaju ukinutim i sva rješenja koja su bila donesena u vršenju takve. a ne unazad). ostvari neko pravo na pravnom objektu129 Sljedsrveno tome. obaveza se može sastojati u činjenju ili trpljenju. tj. a uspostavlja se novi. ukoliko od njenog postojanja zavisi postojanje pravnog odnosa. Oni 2 . ne ovlašćuje organe uprave da povlače raniji upravni akt bez jasnih razloga na koje upućuje suprotni upravni akt. fizičko lice. oglasi ništavim. zbog kojih zakon dozvoljava donošenje suprotnog upravnog akta. da raniji zakoni i opći akti (opće norme). nego ti razlozi mogu biti vezani takvim promjenama činjeničmnih i pravnih okolnosti. po svojim osobinama. Subjektivno pravo. Propast stvari predstavlja faktičku činjenicu i. pravno lice itd). To ne znači opozivanje upravnog akta. Smatramo kako nije sporno. nezavisno od postojanja propisa koji takvo što omogućava. Upravno-pravni odnos koji nastaje jačom voljom državnog organa. ipak. h) Donošenjem zakona kojim se zabranjuje vršenje određene djelatnosti. Do toga može doći u slučaju kada se promijene činjenične ili pravne okiolnosti koje su bile od uticaja za donošenje ranijeg akta koji prestaje da važi. f) Stavljanjem van snage upravnog akta (poništavanjem. institucije koja raspolaže javnim ovlaštenjima. čime prestaju sve pravne posljedice koje je akt proizveo od momenta njegovog donošenja (ex tune).. ne znači da i njegov sin ima ista svojstva koja se traže za izdavanje odobrenja. također. autoritet organa javne uprave. Pravna snaga suprotnog upravnog akta. prema činjeničnim i pravnim okolnostima koje su bile od utiacaja na njegov nastanak. U slučaju poništavanja ili oglašavanja rješenja ništavim. ono prestaje da važi od momenta njegovog donošenja.

a i sadržinski ispravan akt postao bi nezakonit zbog neke sitne. ili se takvo sredstvo upotrijebi. Zbog zadržavanja svoje pravne snage ovi akti postaju pravosnažni i neoborivi. ali i ne moraju dovesti do njihovog stavljanja van snage mora prethoditi zvanična provjera od strane nadležnog organa. upravni akti moraju biti zakoniti. Poslije isdteka roka u kojem se njihova rušljivost može isticati i u kojem se oni mogu uklanjati zbog sadržine nezakonitosti. to nije uopće učinjeno. Greška u činjeničnom stanju Greška u činjeničnom stanju može biti trojaka: a) da u aktu u kome je zbog obaveze obrazloženja trebalo navesti činjenično stanje. u pitanju je najteža vrsta grešaka koje se mogu pojaviti u radu upravnih organa i institucija koje raspolažu javnim ovlaštenjima prilikom donošenja upravnih akata. dobijaju status zakonitih upravnih akata. Razlozi oborivosti upravnih akata koji mogu biti teže i lakše prirode dijele se: • formalno-pravne razloge i • materijalno-pravne razloge Formalno-pravni razlozi su: i) nenadležnost. beznačajne formalne greške. Nezakoniti su oni upravni pojedinačni akti u kojima je povrijeđen. ako se protiv njih blagovremeno ne upotrijebi neko pravno sredstvo (redovno ili vanredno). To znači da u njima mora biti pravilno primijenjen materijalni zakon. kao i greška u postupku donošenja kojih upravnog akta ili postupka sprovođenja njegovog izvršenja. ili da je iz utvrđenih činjenica izveden pogrešan zaključak o čitavom činjeničnom stanju. bilo materijalni. nezakoniti upravni akti dijele se na: a) rušljive i b) ništave upravne akte.. ali to ne ne znači da oni zbog toga moraju obavezno biti stavljeni van snage. odnosno. Koji su to nezakoniti upravni akti? Polazeći od načela zakonitosti kao jednog od najvažnijih i osnovnih načela rada državnih organa uprave. Stoga. Jedna ili više pravnih povreda u aktima koje mogu. ii) prekoračenje ovlaščenja.). zabrana obavljanja djelatnosti uzgoja peradi radi sprečavanja širenja zarazne bolesti. te da moraju biti doneseni po zakonom predviđenom postupku. a) Rušljivi (oborivi) upravni akti Upravni akti koji sadrže određene nedostatke. Prema stepenu nezakonitosti. Formalno pravni razlozi U pitanju je formalna greška koja se tiče samog akta. oni mogu ostati na snazi ako se takva provjera ne učini ili. mogu biti poništeni. 37. (Npr. ii) nedostatak ovlaščenja službenog lica. ili da ono što se navodi kao činjenično stanje ne odgovara faktičnom stanju stvari. Materijalno-pravni razlozi kao što su: i) povreda materijalnog prava. iii) nedostaci u vezi sa organom javne uprave koji donosi upravni akt. Nesumnjivo. Nezakonitost u rušljivim upravnim aktima može biti u vidu lakših ili manje teških povreda zakona. zloupotreba ovlaščenja. 1. netačno prikazane. bilo formalni (procesni) zakon ili drugi na zakonu zasnovani pravni propis. zabrana uvoza žive stoke i sl. Kad bi se i takva greška uzela u obzir zapalo bi se u preveliki formalizam. Povreda materijalne sadržine zakona (pravnog propisa) 47 . b) da navedeno činjenično stanje ne pokriva ono što zakon (pravni propis) traži za konkretan slučaj. Pri tom je naročito potrebno praviti razliku između bitnih i nebitnih grešaka. 3. ali koji nisu takve prirode da predstavljaju povrede zakona koje povlače ništavost. ali se ne uspije upravni akt staviti van snage. 2. odnosno. i c) da su činjenice pogrešno ili nepotpuno utvrđene.ureduju određene upravno-pravne odnose koji će nastati nakon što zakon stupi na pravnu snagu. To su akti koji sadrže pravne greške koje ih čine nezakonitim. Nebitna greška jeste ona koja očigledno ne utiče na sadržinu akta.

Dimitrijević navodi. od momenta kada je donesen upravni akt koji se oglašava ništavim. Stoga. v) koje je donio organ bez prethodnog zahtjeva stranke. Ostali materijalni akti uprave.nenadležnost organa». odnosno iz stvari o kojima se uopće ne može rješavati u upravnom postupku. ti. Kako se dijele materijalni akti? Najrealnija je podjela materijalnih akata ona koja ih dijeli na četiri grupe i to: 1. oborivi nezakoniti upravni akti mogu se napadati i poništavati u instancionom postupku (povodom žalbe). u materijalne radnje dokumentovanja spada evidentiranje činjenica i vođenje propisanih evidencija. ii) ako je došlo kao posljedica krivičnog djela iii) ako se rješenje zasniva na presudi donesenoj u krivičnom postupku ili privrednom prestupu. Dokumentovanje. Potvrda zakona može biti u tome: a) da donosilac akta uopće ne primijeni određeni propis koji je trebalo primijeniti (iz neznanja ili namjerno). radi stavljanja van snage oborivih upravnih akata u zakonu postoji rok za njihovu upotrebu. bez obzira na protek vremena. odnosno. odnosno. te vanrednim pravnim sredstvima. konvalidacije. da su bitni nedostaci u upravnom aktu «l.nenadležnost organa». Bez obzira na inicijativu za uklanjanje ništavih upravnih akata iz pravnog prometa. a na koje rješenje stranka nije naknadno izričito ili prešutno pristala i vi) koje sadrži nepravilnost koja je po nekoj izričitoj zakonskoj odredbi predviđena kao razlog ništavosti.nedostaci koji su specijalnim zakonskim propisima predviđeni kao osnovi ništavosti i 2. svojstvima i činjenicama. ove kate možemo podijeliti u dvije osnovne grupe i to: a) akte evidencije i b) uvjerenja. vještaka. Kod vanrednih pravnih sredstava. Stoga. svojstva. u upravno-sudskom postupku.to su takvi materijalni akti kojima organi uprave bilježe razne pojave. Oglašavanje rješenja ništavim vrši se deklarativnim upravnim aktom i to u bilo kojem stadiju upravnog postupka. Obavještavanje. ii) rješenje koje bi svojim izvršenjem moglo prouzrokovati neko djelo kažnjivo po krivičnom zakonu. i b) da uzme u obzir ispravan propis. odnosno. U pitanju su povrede načela zakonitosti koji dovode do nemogućnosti osnaženja upravnih akata. druge činjenice i pružaju podatke o tim pojavama. s tim što bez ikakvog roka. bez obzira na protek vremena. ZUP navodi pet slučajeva ništavosti rješenja i to: i) rješenje koje je u upravnom postupku doneseno iz stvari koje spadaju u sudsku nadležnost. 2. bilo po službenoj dužnosti. Oglašavanje upravnog akta ništavim provodi se. a) Aktima evidencije smatraju se materijalne radnje uprave kojima se evidentiraju (vrši upis) određeni podaci u evidencijama koje je organ uprave dužan uredno voditi. 38.P. U pitanju su povrede načela zakonitosti koji dovode do nemogućnosti osnaženja upravnih akata. Rušljivi. ali da ga pogrešno protumači.nedostaci koji su specijalnim zakonskim propisima predviđeni kao osnovi ništavosti i 2. 2 . iv) ako se rješenje zasniva na nekom prethodnom pitanju koje je riješeno pravosnažno drugačije od strane nadležnog organa. oglašavanje uvijek djeluje unatrag . ili primijeni propis koji se nije mogao ili nije smio primijeniti. neko rušljivo rješenje može biti obarano vanrednim pravnim sredstvima u slijedećim slučajevima: i) u slučaju obnove postupka zbog toga što je rješenje doneseno na podlozi lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka. b) Ništavi upravni akti To su takvi upravni akti koji sadrže bitne nedostatke koji predstavljaju najteže povrede pravnih pravila. iii) rješenje čije izvršenje uopće nije moguće. a presuda je ukinuta. U užem smislu. Zašto je upravni akt ništavan? To su takvi upravni akti koji sadrže bitne nedostatke koji predstavljaju najteže povrede pravnih pravila. 1) Dokumentovanje . konvalidacije. 3) Primanje izjava i 4. bilo po prijedlogu stranke.Tu je akt po svojoj sadržind nezakonit. 39.ex tune. Dimirrijević navodi. da su bitni nedostaci u upravnom aktu «l. P.

samo ukida. tj. odn. dostavljanje akata zainteresovanim licima. Ova pozivanja radi primanja izjava mogu biti generalna (npr. 4) Ostali materijalni akti uprave . poziv za regrutaciju) i individualna (poziv za zdravstvenu kontrolu jednog lica). vođenje propisanih evidencija u koje se evidentiraju promjene u vezi sa građanskim stanjima. 40. o potvrdi akata koji su doneseni u cilju da zamjenjuju zakon. kao što su: a) ona uvjerenja koja se izdaju na osnovu javnih evidencija (činjenice upisane u njih smatraju se tačnim. kada se radi o ratifikaciji uredaba sa zakonskom snagom. treba da ispunjava slijedeća dva uslova: a) da ga je izdao nadležni organ. očigledno je da se akti obavještavanja.. Ovdje se radi o takvoj djelatnosti uprave gdje ona prima spolja izjave zaintersovanih lica (npr. 41.predstavlja drugu grupu materijalnih akata uprave. Ratifikacija ne mijenja prirodu podzakonskog akta.. a predstavničko tijelo ga ne razmotri. podzakonski akt ostaje na snazi.Potpuna ratifikacija se odnosi na akt u cjelini. (Npr. a parcijalna ratifikacija samo na dijelove akta. Bez obzira o kojim materijalnim aktima uprave se radilo. kao što su evidencije koje se vode u matičnim knjigama rođenih.U ostale materijalne akte uprave spadaju svi oni akti koji se javljaju kao rezultat rada organa državne uprave i institucija koje raspolažu javnim ovlaštenjima. savjetovanja. a ne poništava se. certifikati. Šta je to neopozivost upravnog akta? Akt se ne može opozvati. To su takve radnje organa uprave putem kojih se obavještavaju zaintersovana lica o raznim činjenicama ili pravnim aktima (npr. Da bi jedno uvjerenje predstavljalo vjerodostojan dokaz o onome što tvrdi. 47 . poziv za podnošenje poreskih prijava. niti izazivaju neposredni pravni učinak.). i b) da se odnosi na ono o čemu taj organ vodi službenu evidenciju. prijava smrti. ili pak i neke odredbe ustava.presumpcija. Ne ratifikovani dio akta se. u pravilu. 3) Primanje izjava . poništavanja i obustavljanja od izvršenja podzakonskih akata. u tom slučaju. Primanje izjava uvijek se javlja u vezi sa izvrašavanjem neke obaveze. prijava rođenja. poučavanja. i jedni i drugi predstavljaju akte koji se sastoje u pružanju podataka o činjenicama o kojima se vodi evidencija. slanje opomena. javljaju kao materijalne operacije u radu svih organa uprave. ne radi se o upravnim aktima. odnosno koje se utvrde u postupku. jesu ona koja se izdaju nakon vođenja postupka i utvrđivanja činjenica na osnovu kojih se izdaje uvjerenje. Podzakonski akti koji se donose radi primjene ili izvršenja zakona. akata više pravne snage. poreska prijava itd. Radi se. ZUP poznaje dvije vrste uvjerenja i drugih isprava. Tu spadaju i potvrde kojima se ovjeravaju potpisi. promijeniti. b) druga vrsta uvjerenja.očigledno evidentiranje je formalizovana upravna radnja koja predstavlja realni akt. on gubi pravnu snagu. Kada je podnesen. davanje obavještenja strankama u toku upravnog postupka. To je zakonska oboriva pretpostavka . samo prva vrsta uvjerenja imaju svojstvo tačnosti i istinitosti. ne podnose se na ratifikaciju. Na koji način se vrši ratifikacija podzakonskih akata? Ratifikacija predstavlja potvrdu podzakonskog akta od strane predstavničkog tijela. knjigama državljana itd. jer oni ne stvaraju normu.). 2) Obavještavanje .umrlih i vjenčanih lica.to je treća kategorija materijalnih akata uprave. Bez obzira što evidencije vodi državni organ uprave i što se na osnovu njih izdaju uvjerenja o činjenicama o kojim se vodi evidencija. b) Uvjerenja vjerodostojne činjenice iz evidencija koje se vode os strane državnog organa uprave. nego organ čiji se akt dopunjuje ima pravo ukidanja. aplikacije i dr. rukopisi i prepisi. Dakle. vjenčanje.Ratifikacija može biti parcijalna i potpuna. odnosno. o objavljivanju propisa u službenim glasilima. poništiti. U njih spadaju Ijekarska uvjerenja koje izdaju zdravstvene ustanove. Za ratifikaciju akta (u pravilu: u ustavu) određen je rok i ako podzakonski akt nije podnesen na ratifikaciju u predviđenom roku.

Ipak je pojam pravosnažanosti nekako preciznije određen procesno-pravni 2 . Da se to ne bi dogodilo. kao suština pravosnažnosti razlikuje: • formalnu pravosnažnost Formalna pravosnažnost upravnog akta . Neopozivost upravnog akta. predstavlja svojstvo pravnog akta da se ne može stavljati van snage zbog njegove eventualne nezakonitosti. istih upravno-pravnih odnosa.podrazumijeva nepobojnost akta od strane stranke. Koje vrste pravosnažnosti razlikujemo? Pravosnažnost. Na taj način. Nikada se ne mijenjaju pravne okolnosti s ciljem da djeluju prema nekom pojedincu. bila bi spriječena pravna snaga zakona koji je kasnije donesen. odnosno. može se mijenjati zavisno od izmjene pravnih okolnosti. u međuvremenu stupio na snagu. Sam organ ne može više iznova rješavati upravnu stvar. odnosno. nakon što je stranka iscrpila pravna sredstva (redovna) za njegovo stavljanje van snage ili ih nije iskoristila u određenom roku. (Npr. jer bi se inače konačnost time izjednačila sa pojmom formalne pravosnažnosti. 44. postoje. Stvorio bi se dualizam propisa iz ranijeg i sadašnjeg perioda koji bi neravnopravno tretirao upravne odnose u pogledu istih pravnih stvari. kod državnih upravnih organa i institucija koje raspolažu javnim ovlaštenjima). 43.uvijek stvara novu pravnu situaciju drugačiju od prethodne u kojoj je egzistirao raniji upravni akt. upravni akt kojim je izdato odobrenje za obavljanje određene djelatnosti. de facto bi se onemogućila dalju egzistencija ranije donesenog pravosnažnog upravnog akta. Opstankom ranijeg akta. Akt može postati materijalno pravosnažan. za postupak donošenja upravnog akta. To je procesno pravni institut. Pravosnažnost treba razlikovati od izvrsnosti i konačnosti akta. To bi stvorilo koliziju pravnih učinaka zakona na snazi. odnosno. odnosno izmjene pravne norme koja omogućava donošenje suprotnog upravnog akta. a koji je donesen po ranijem zakonu. Konačnost upravnog akta? Pozitivno pravo određuje konačnost akta kao svojstvo u odnosu na akt protiv kojeg nema redovnog pravnog sredstva. bili bi istovremeno potpuno različito regulirani. To će se dogoditi onog momenta kada sadržina prethodnog upravnog akta ne bude odgovarala novim pravnim okolnostima koje nastanu donošenjem opće pravne norme. donošenje novog propisa. Ponovno ispitivanje zakonitosti pravosnažnog upravnog akta vrši se isključivo samo vanrednim pravnim sredstvima čije postojanje predstavlja ograničavanje načela pravosnažnosti.. ipak. Donošenje novog zakona ili općeg akta koje stvara novu promijenjenu okolnost za postojeći upravni akt.42. odnosno. ima za cilj zaštitu položaja javnog interesa koji je iz nekih razloga došao u pitanje djelovanjem postojeće pravne norme. zakona ili drugog općeg akta na osnovu zakona.). Stoga. mada su i jedan i drugi procesno-pravni institut vezani za okončanje upravnog postupka. stranka ne može više upotrebljavati pravna sredstva kojima bi vršila pobijanje upravnog akta. primjene clausule rebus sic stantibus. identični upravno-pravni odnosi. • materijalnu pravosnažnost Materijalna pravosnažnost upravnog akta . ograničiti opozivanje akta od strane organa koji ga je donio. dakle. Pojam konačnosti upravnog akta se veoma često izjednačava sa pojmom njegove formalne pravosnažnosti.podrazumijeva neopozivost akta od strane organa. u pravilu. donošenjem suprotnog upravnog akta na osnovu promijenjenih pravnih okolnosti. njegovu vezanost tim aktom. Dejstva promjene činjeničnih okolnosti na pravne akte? Obavezno dejstvo prethodnog upravnog akta kojim je pravosnažno regulisan određeni upravni odnos. Razlike. odnosno. Pod konačnim upravnim aktom podrazumijeva se akt u kojem je predmet definitivno (konačno) riješen u upravnom postupku (tj. Ona predstavlja kompromis između načela zakonitosti i načela pravne sigurnosti stranke. odnosno. dakle. odnosno. kod upravnog akta najvažnije je spriječiti. odnosno. tek pošto je postao formalno pravosnažan. bio bi suprotan upravnom aktu o obavljanju identične djelatnosti u sadašnjim uslovima koje propisuje novi zakon koji je.

institut i smatramo da se ne može miješati sa konačnošću. Izvršenja se javlja kao posljednja faza postupanja državnih organa. To je slučaj kada je protiv drugostepenog upravnog akta isključena mogućnost pokretanja upravnog spora. Zaključak je da izvršnost upravnog akta znači da se neki akt može izvršiti. dostavljanjem takvog rješenja stranci. pod određenim uslovima. za izmjenjivost upravnih akata. Također. konačnost upravnog akta određuju kao »rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti redovno pravno sredstvo (žalba) u upravnom postupku (konačno rješenje). prije svega. bilo da je žalba odbijena ili odbačena Kao što vidimo. onaj na koji nije izjavljena žalba (ako žalba nije dozvoljena ili. konačnost upravnog akta javlja. 2.158 Nekada su to prvostepeni upravni akti. a kojim je stranka stekla određena prava. danom dostavljanja drugostepenog rješenja stranci. prije pravosnažnosti iz razloga što su se stranke u postupku dužne pridržavati redoslijeda postupanja u primjeni pravnih sredstava. konačan upravni akt je onaj akt protiv kojeg ne postoji redovno pravno sredstvo njegovog mijenjanja. ali samo nakon što je drugostepeni organ odlučivao o žalbi. Na pitanje . izvrsnost je institut kod kojeg do izražaja dolazi ponašanje organa i stranke u upravnom postupanju. pojedini autori daju različite odgovore. pravni izrazi. ali u slučaju kada žalba nema suspenzivno dejstvo. ili izmijeniti samo u slučajevima koji su ovim ili drugim zakonom izričito predviđeni. Izvršnost upravnog akta? Ukoliko stranka ne postupi po aktu svojevoljno. pa je stranka propustila rok za žalbu. ZUP-a). kao i nakon drugostepenog akta. bilo završetka postupka po žalbi (drugostepenog upravnog postupka). odnosno. Drugi put su to drugostepeni akti. Institut izvrsnosti nije uvijek unaprijed hijerarhijski određen iza instituta konačnosti i pravosnažnosti. rješenje protiv kojeg je izjavljena žalba o kojoj je drugostepeni organ donio svoju odluku. odnosno. bilo nakon završetka prvostepenog upravnog postupka. konačan upravni akt je: 1. izvrsnost nastupa prije konačnosti. kad je stranka propustila rok za ulaganje žalbe. iako su i jedan i drugi. institut konačnosti upravnog akta tretira žalbu samo kao redovan pravni lijek za izmjenu upravnog akta. Ono znači da je upravni akt stekao takvo svojstvo koje mu omogućava faktičku provedbu dispozitiva putem izvršenja. ako žalba nije izjavljena. 45. nakon prvostepenog upravnog akta. kada protiv njih žalba nije dopuštena. ukinuti. Međutim. pa se upravni akt može izvršiti prije nego je postao konačan. obavezno obuhvata i podnošenje tužbe u upravnom sporu. ali to ne znači da do njega uvijek dolazi na kraju kada se akt više ne može pobijati redovnim ili vanrednim pravnim sredstvima. može se poništiti. 47 . suočiće se sa legitimnom prinudom državne vlasti koja se ispoljava u izvršenju pravne norme koja je sadržana u upravnom aktu. osim u slučaju kada ona nije dopuštena. osim žalbe. Odredbe pozitivnog prava (Član 12. dok institut pravosnažnosti. Kada upravni akt postaje izvršiv? Pozitivne odredbe određuju momente izvršenja upravnih akta (rješenja i zaključaka). pravilo je da se izvršava samo i konačan upravni akt. kojim su stranci nametnute neke obaveze. imajući u vidu da ona može nastupiti i. Dakle. možemo izvući zaključak. pri čemu se uvijek ima u vidu izvršenje prinudnim putem. Iz svega. konačnost može nastupiti istovremeno sa pravosnažnošću upravnih akata. prema kojim žalba dolazi u obzir prije podnošenja tužbe. svojim odredbama utvrđuje kada nastupa svojstvo izvrsnosti upravnog akta: (1) Rješenje doneseno u upravnom postupku postaje izvršno u prvostepenom i u drugostepenom postupku. da konačnost upravnog akta može nastupiti. ako je žalba bila dozvoljena. Ksao što smo vidjeli. Dakle. (2) Prvostepeno rješenje postaje izvršno: • istekom roka za žalbu. u pravilu. Kao i ostali instituti upravnog prava koji se odnose na svojstva upravnog akta. 46.koji su to akti.

47. Kod promjene imena. počevši od Univerzalne (Opće) deklaracije o ljudskim pravima koja u sebi sadrži cijeli katalog osnovnih ljudskih prava i sloboda. a) Lično ime Lično ime spada u lična prava građana (sui generis). skupa sa njenim protokolima. a u slučaju razvoda braka. rješenje postaje izvršnou roku od 15 dana od dana donošenja rješenja. 2. preko Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. 48. Navedite poslove u vezi sa ličnim statusom građana? Poslovi koje državni organi uprave obavljaju u vezi sa ličnim statusom građana obuhvataju: 1.166 Dijete može imati prezime jednog ili oba roditelja. radi vlastite identifikacije. odnosno. ne može se tražiti njegovo izvršenje". Ime se sastoji od imena i prezimena. mijenjanje osnovnih elemenata ličnog statusa statusa građana u vezi ličnog imena. utvrđeni su «Porodičnim zakonom». ukoliko je u pitanju maloljetnik. (4) Ako je u rješenju određeno da se radnja koja je predmet izvršenja može izvršiti u ostavljenom roku. Lično ime je pravo svakog čovjeka. • dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija. ne može se vršiti promjena ličnog imena dok krivični postupak traje. propisani rok od 15 dana za izvršenje počinje da teče od dana kad rješenje. bračni drugovi određuju prezime djeteta sporazumno. ako žalba ne odgađa izvršenje. Rješenjem ostavljeni rok za izvršenje rješenja. Lični status građana? Ljudska prava su univerzalna kategorija i kao takva. ako žalba nije dopuštena. ovog člana. Između ostalog. Upravo zato. zbog toga što ljudska prava zahtijevaju stvarnu zaštitu i što predstavljaju osnovnu karakteristiku demokratije u državi. zakonodavstvo Bosne i Hercegovine usvojilo je šesnaest međunarodnih konvencija koje su sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine.• dostavom stranci. ali samo protiv osobe koja je učestvovala u zaključivanju poravnanja. (7) Nakon isteka roka od 5 godina od dana kad je rješenje postalo izvršno. a ukoliko je dijete starije od 10 godina neophodna je i saglasnost djeteta. utvrđena su brojnim međunarodnim ugovorima. U slučaju vođenja krivičnog postupka. i ima pravnu snagu veću od svih naših zakona. kao i svi ostali poslovi u vezi sa ličnim imenom. svaki čovjek ima potpuno pravo na ispunjenje svojih ljudskih prava. (3) Drugostepeno rješenje kojim je izmjenjeno prvostepeno rješenje postaje izvršno kad se dostavi stranci. staratelji ako se radi o djetetu čiji su roditelji nepoznati ili nisu živi. (6) Ako se rješenje odnosi na dvije ili više stranaka koje u postupku učestvujusa istovjetnim zahtjevima. b) Državljanstvo i državljanski status 2 . (5) Izvršenje se može sprovesti i na osnovu zaključenog poravnanja. • dostavom stranci. uspostavljanje i vođenje evidencija o ličnom statusu građana i 2. Upravo. što djeluju erga omnes. imanentna su svakom čovjeku. a način dodjele imena. u smislu st. Svaki građanin dužan je služiti se svojimm imenom u pravnom saobraćaju. u roku od dva mjeseca može se sporazumno odrediti ime djeteta ukoliko nije biklo određeno. državljanstva i evidencija o matičnim knjigama. i 3. Kao što vidimo. Također. prihvaćena je i Evropska Konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda koja se u BiH zakonodavstvu direktno primjenjuje. pa sve do mnogih drugih propisa regionalnog ili nacionalnog dometa. postane izvršno. Čovjek dobija svoje lično ime odmah nakon rođenja. odnosno. Rješenje o promjeni ličnog imena donosi organ uprave. Ako rješenjem nije određen rok za izvršenje radnje. a određuju ga njegovi roditelji. rješenje postaje izvršno istekom tog roka. žalba koju podnese bilo koja od tih stranaka spriječava izvrsnost rješenja. a korištenje imena je njegova dužnost. neopohodan je sporazum roditelja.

politčka i ekonomsko-socijalna prava u toj državi. njemu su dostupna sva građanska. Na osnovu njega. uglavnom. 47 . međunarodno pravo postavlja okvire koje unutrašnje pravo ne smije prijeći jer bi time bile prekršene međunarodnopravne obaveze države i učinjen međunarodni delikt. U odnosu između fizičkog lica i suverene države. personalna suverenost). primarno.nationalitv. Međunarodnopravni poredak neće priznati sticanje državljanstva po zakonima jedne države ako osoba o kojoj se radi još nije izgubila državljanstvo druge države. -Haška konvencija od 1930. arhiva i dugova iz 1983. ("Bečka konvencija iz 1983. kakve su ranije postojale. postoji državljanstvo federacije i državljanstvo federalnih jedinica. Pravila koja se tiču državljanstva ureduju pitanja sticanja i gubljenja državljanstva.167 S druge strane. odnosno.170 Taj status. Staatsangehorigkeit) je veza između čovjeka i države. nationalite. državljanstvo se shvata u javno-pravnom smislu kao odnos između fizičkog lica (državljanina) i suverene države na osnovu kojeg to lice ima određen status. stvar unutrašnjeg prava i unutrašnjeg odnosa države prema državljanima. zasniva se upravo na činjenici da je određeni pojedinac državljanin određene države i kada se nalazi izvan granica svoje države. U jedinstvenoj. stvorila veoma jasna pravila o državljanstvu kao supranacionalnoj kategoriji. Svaki pojedinac na području države koja je promijenila suverenitet. Kasnije su norme o državljanstvu. Državljanstvo se u teoriji shvata na dva načina i to. ali i u međunarodnom pravu. kao pravni odnos između države i pojedinca može se izraziti kao odnos u svojstvu: 1. Pravni odnos koji se uspostavlja državljanstvom može biti različit. državljanstvo predstavlja skup pravnih normi kojim se regulišu odnosi između države i državljana. 2. najčešće sadržane u građanskim zakonicima pojedinih država. ima pravo na državljanstvo. Mada je državljanstvo. 2. a tek kasnije u posebnim zakonima o državljanstvu. Na teritoriji na kojoj su nastale tzv. kao i sva druga pitanja koja se za njega mogu vezati i zakonom urediti. odnosno. Ukupnost vlasti što je država vrši nad svojim državljanima (tzv. stranaca i 3. lica bez državljanstva (apatridi). tek podkraj XVIII i početkom XIX stoljeća. Da li državljani BiH posjeduju jedno ili dva državljanstva? BIH državljani posjeduju 2 državljanstva.Državljanstvo (citizenship . nove države (države sljednice) slobodne su uređivati pitanja državljanstva svojih državljana donošenjem vlastitih zakona. Konvencija o državljanstvu udate žene od 1957. Na tim osnovama je Bečka konvencija o sukcesiji država u vezi državne imovine. ali tako da se ukupnom primjenom svih tih zakona ne smije dovoditi u pitanje državljanstvo lica koje su ga imale. konvencije donete u Montevideu 1933. Norme o državljanstvu bile su. zavisno od uspostavljenog državnog uređenja. Činjenica o vezanosti čovjeka i države determinirajuća je za prava i dužnosti državljana u skladu s njenim poretkom. Lica bez državljanstva (apatride) ne poznaje ni unutrašnje ni međunarodno pravo. Kao pravni odnos. što znači da je stvaranje takvih lica zabranjeno. personalne i realne unije. državljana.). Da bi izbjegle apatridiju. konfederacija. Kao pravna celina. bile sadržane u dvostranim i višestranim međunarodnim ugovorima. (takvi su ugovori. i dr. bez obzira da li trenutno u njoj boravi ili se nalazi na stranoj teritoriji. države mogu pojedinačna pitanja državljanstva uređivati dvostranim ili višestranim ugovorima sa drugim državama. kao pravna cjelina i 2. 49. jedno FBIH i drugo RS-a. lice ima odgovarajuće obaveze i formalno-pravno. kao pravni odnos 1. ono je kao što vidimo odavno i predmmet izučavanja meduunarodnog prava. državljanstvo se ispoljilo kao javno-pravna veza pripadnosti pojedinca određenoj državi.). Iako je državljanstvo institut unutrašnjeg prava (ustavnog i upravnog). kao: 1. Postalo je predmet detaljnog regulisanja u nacionalnim zakonodavstvima. u složenoj državi kakve su danas federalne države. Na osnovu državljanstva određuje se pravni položaj državljanina u unutrašnjem. unitarnoj državi u kojoj postoji jedna organizacija vlasti ustanovljava se jedno državljanstvo. npr. Kodeks Bustamante od 1928.

To su lica koje borave na teritoriji jodne države. i Konvencija o smanjenju slučajeva apatrida iz 1961. e'tranger. Prilikom boravka u državu svoga odredišta stranac mora imati važeću putnu ispravu (pasoš). do godinu dana. a državljani su neke druge države. bez+lat. odnosno. stranac uživa diplomatsku zaštitu u državi u kojoj se nalazi. bilo da se radi o domaćem državljaninu ili strancuz ima pravo da se ravnopravno pojavi prud sudskim i drugim državnim organima radi ostvarenja svojih prava. Položaj i prava stranaca nisu jednoobrazno uređena u međunarodnoj pravnoj praksi. sticanje vlasništva itd. bilo zbog toga što su ga izgubili. bilo iz razloga što nisu stekli državljanstvo u momentu svog rođenja. 4. Koji su to osnovni načini sticanja državljanstva? Državljanstvo kao pravni odnos između fizičkog lica i suverene države stiče se na osnovu određenih načina sticanja državljanstva. onda potpadaju pod vlast organa te države.Državljani su fizička lica koja su pravno vezana za određenu državu iz čega za njih proizilaze određena posebna prava i dužnosti. a nisu stekli novo od neke druge države. »međunarodnom minimalnom standardu«. pravnim licima . a prestaje na osnovu određenih načina prestanka prestanka.. građanska prava i pripadnost porodici. Nakon francuske revolucije dolazi do transformacije individuuma čovjeka. građanska i ekonomskosocijalna prava.). bez obzira da li se nalaze na njenoj teritoriji ili u inostranstvu. zaključenje građanskih ugovora. naturalizacijom. 51. Tko su stranci? Stranci (foreigner-alien. organizacijama i dr. 52. država može zabraniti strancima da ulaze na njenu teritoriji. U tom slučaju. po porijeklu (ius sanguinis). Njih ni jedna država ne smatra svojim državljanima niti strancima. Međunarodno pravo ne dozvoljava ni jednoj državi da strancima uskrati prava kao što su sklapanje braka.ustanovama i privrednim društvima. Obično se dozvoljava boravak strancima kao turistima na teritoriji jedne države u trajanju od tri došest mjeseci. Također. dozvoliti im da ograničeno u njoj borave. građanima. bio kompatibilan sa današnjem shvatanjem pojma državljanina (državljankse). Patria . Važno je naglasiti da ni jedna država nema obavezu primiti strance na svoje područje. odnosno.domovina) su lica bez državljanstva.. u sadržajnom smislu i svom etimološkom određenju. u građanina i u državljanina. javnim preduzećima. Tko su lica bez državljanstva? Apatridi (grčki. Još u rimskom pravu postojao je pojam civis Romanus koji je. Državljanima su dostupna sva politička. Konvencija o državljanstvu udate žene iz 1957. kombinovani način sticanja državljnstva. a u nekim slučajevima posjedovati i odobren ulazak u zemlju (viza). Propisima o državljanstvu pojedinih država najčešće je u primjeni tzv. po rođenju (ius soli). prema kojem se državljanstvo može se steći na pet osnovnih načina: 1. Najviše su na njihov položaj uticala pravila običajnog prava o tzv. 2. također. svako lice (fizičko ili pravno). udruženjima. a ako oni borave na njenoj teritoriji. dopunski. Auslander) su sva ona fizička lica koja nisu državljani države u kojoj borave. Na pravni položaj lica bez državljanstva primjenjuju se odredbe Konvencije o pravnom položaju lica bez državljanstva iz 1954. Danas je položaj državljana uređen zakonom i u formalnopravnom smislu. U njemu su bila sadržana tri temeljna svojstva: sloboda. 3. Načini sticanja državljanstva mogu biti dvojaki: 1. usvojenjem i 2 . godine. osnovni i 2. 50. državljani su osnovni pravni i politički subjekti u državi/društvu i javljaju se kao nosioci prava i obaveza u pravnom prometu sa vlastitom državom i njenim subjektima (fizičkim licima. a-ne.

. a nakon toga nastalo je državljanstvo po porijeklu oba roditelja (ius sanguinis novijeg tipa). Osim pobrojanih načina sticanja državljanstva. U pojedinimm državamma postoji tzv.da ima navršene određene godine života. državljanstvo se može steći u slučaju: a) ako su oba roditelja u trenutku rođenja djeteta državljani jedne države.da se odrekne ranijeg državljanstva. 4) Sticanje državljanstva prirodenjem (naturalizacijom) Prirodenjem (naturalizacija). u drugoj državi. Uslovi su: . na osnovu medunarodnih ugovora. odricanjem od državljanstva. otpustom iz državljanstva. u nekim državama gdje važi princip neravnopravnosti muškarca i žene i neravnopravnosti bračnog i vanbračnog djeteta pojavljuju se kao dopunski načini sticanja državljanstva i udaja. po sili zakona (kada lice stekne državljanstvo neke druge države).da nije pravosnažno osuđeno za izvršenje krivičnog djela na kaznu u određenomm vremmenskom trajanju.da mu nije izrečena mjera sigurnosti protjerivanja iz države državljanstva u pitanju. 2. 3. Nekada su postojala dva oblika ovog načina sticanja državljanstva. a koje je usvojio državljanin države koja dodjeljuje državljanstvo. ukoliko bi ono bilo lice bez državljanstva. 53. odnosno. Prvi je bio prema državljanstvu oca (klasični ius sanguinis). a jedan roditelj mu je državljanin. One se odnose na poslove izdavanja materijalnih akata. akata 47 . Na taj način zastupljen je teritorijalni princip ius soli. pozakonjenje i drugi. vrše i uprane radnje. b) ako je jedan roditelj državljanin jedne države. bez obzira na mjesto rođenja djeteta. 54. Na ovaj način stečeno državljanstvo može prestati ukoliko se do navršene određene dobi života djeteta utvrdi strano državljanstvo njegovih roditelja. pod uslovom da se do određene godine života: 1) upiše u knjigu državljana države iz koje mu je roditelj. na osnovu usvojenih konvencija o državljanstvu. Koje evidencije o ličnom statusu državljana poznajemo? Državni organi uprave. oduzimanjem državljanstva i po međunarodnim ugovorima. .da poznaje jedan od jezika koji se kao službeni govore u državi državljanstva koje stiče . 2) da ima stalno mjesto boravka u državi čije državljanstvo prima. 3) Sticanje državljanstva usvojenjem Usvajanjem se stiče državljanstvo jedne države lica koje je mlađe od 18 godina. Slučajevi sticanja državljanstva nabrojani od a-c. odnosno. predstavlja osnov sticanja državljanstva za strance. 2) Sticanje državljanstva rođenjem na teritoriji određene države (ius soli) Ako su oba roditelja djeteta nepoznata ili su bez državljanstva. dijete će steći državljanstvo one države na čijoj teritoriji je rođeno. c) ako je jedan roditelj državljanin jedne države. . predstavlja način sticanja državljanstva koji postoji po međunarodnom pravu. odnosno.. 1) Sticanje državljanstva po porijeklu (ius sanguinis).pored normativne djelatnosti i djelatnosti izdavanja upravnih akata. 5) Sticanje državljanstva na osnovu međunarodnih ugovora Sticanje državljanstva na osnovu međunarodnih ugovora. «olakšana naturalizacija« koja podrazumijeva sticanje državljanstva ukoliko je strani državljenin imao zaključen brak sa državljaninom države čije državljanstvo stiče određeno lice u neprkidnom trajanju od određeni broj godina i ukoliko se odrekao ranijeg državljanstva. a slučaj pod rednim brojem d) podrazumijeva sticanje državljanstva od rođenja djeteta ipunjenjem postavljenih uslova i ovakav način ima pravno djelovanje ex tune. Na koji način prestaje državljanstvo? Državljnstvo prestaje na neki od slijedećih načina: 1.5. 4. a dijete je rođeno u inostranstvu. a dijete je rođeno u toj državi. podrazumijevaju da se državljanstvo stiče po sili zakona (ex lege). državljane druge države. d) dijete je rođeno u inostranstvu.U odnosu na porijeklo.

Matične knjige se vode u dva primjerka. ime i prezime i prebivalište svjedoka. odnosno. Također. dan. poništenje braka i prestanak braka razvodom. dan mjesec i godina rođenja. matične knjige i 2. Oni doprinose radu uprave tako što doprinose ostvarivanju prava i vršenju obaveza posrednim putem. starateljstvo. službena lica. smrću. Rok za upis rođenog u matičnu knjigu iznosi 15 dana od dana rođenja djeteta (za mrtvo dijete. Radi se o evidencijama čije je vođenje obavezno. u matične knjige vjenčanih se upisuju podaci o prevvstanku braka. adresa. u matičnu knjigu umrlih se upisjuju promjene bračnog stanja. podaci u vezi sa promjenom imena nekog od bračnih drugova. pozakonjenje. Šta je to državna imovina? Nastanak države i njen historijski razvoj opredjeljuju prirodu i način nastanka državnog vlasništva. novčanim I) 2 . mjesec i godina rođenja. Potvrdu o smrti izdaje Ijekar koji je konstatovao smrt. prebivalište i adresa stana. rok upisa je 24 sata). Jedan primjerak koji se naziva IZVORNIK čuva se u matičnom. spol. vjenčanje i smrt. prirodnim bogatstvima. državljanstvo. datum i mjesto rođenja oba roditelja. prebivalište. kao i u njenim diplommatsko-konzularnimm predstavništvima Državljanstvo po osnovu naturalizacije se vodi u u matičnim knjigama koje se čuvaju u MUP-u. mjesto rođenja. Sve ove knjige su jedinstvene za svaki entitet ponaosob. na nepokretnim i pokretnim stvarima. uredu. b) matične knjige vjenčanih U njih se upisuju činjenice koje su vezane za zaključenje braka (ime i prezime. mjesto rođenja. Matične knjige U matične knjige se upisuju lična stanja u odnosu na rođenje.koji nisu upravni akti. prebivalište i adresa. državljanstvo. usvojenje. Državnu imovinu čini pravo svojine na dobrima od opšteg interesa. One sadrže lične podatke o činjenicama koje su vezane za sva lica koja se upisuju u javne evidencije čije vođenje je regulisano zakonom i podzakonskim aktom. evidencije o državljanstvu. c) usvojenjem. Određivanje imena rođenog djeteta mora se izvršiti u roku od dva mjeseca. Činjenica smrti se prijavljuje matičnom uredu mjesta u kojem je smrt nastupila. državljanstvo. u matičnu knjigu umrlih se upisuju i lični podaci umrlog. Jedan od načina vršenja materijalnih radnji jeste i vođenje evidencija o ličnom statusu građana koju vode organi državne uprave. pa stoga postoje tri vrste ovih knjiga i to: a) matične knjige rođenih. spol. dan mjesec i godina rođenja. kao što su: oglašavanje braka nepostojećim. a drugi primjerak jeste KOPIJA i ona se čuva u prostorijama MUP-u. prestanak usvojenja. promjena državljanstva i smrt. a uvjerenje o državljanstvu izdaje organ koji vodi matične knjige rođenih. Naknadno se upisuje: priznavanje i utvrđivanje očinstva-materinstva. godina. bračna stanja. čas. 55. To su knjige koje sadrže evidencije u koje se upisuju: ime i prezime djeteta. Ove matične knjige vode se na teritoriji države. bračno stanmje. promjena imena i prezimena. dobrima u općoj upotrebi. mjesto rođenja. kao i mjesto smrti. II) Evidencija o državljanstvu U matične knjige rođenih lica upisuje se državljanstvo kada se utvrdi da to lice ispunjava zakonske uslove za sticanje državljanstva određene države po osnovu: a) porijekla. Pod evidencijama o ličnom statusu građana podrazumijevamo: 1. nestankom i proghlašavanjem nestalog lica za umrlo itd. mjesec. Također. Smrt koja je nastala u saobraćajnoj nezgodi prijavljuje se matičnom uredu gdje se umrli sahranjuje. c) matične knjige umrlih Osim činjenice o smrti. dan i sat. ime i prezime roditelja bračnih drugova. b) rođenjem na teritoriji BiH.

jedan dio savremene pravne nauke i doktrine smatra neophodnim iz dva razlogha. od lat. zapravo. s jedne strane i eksproprijata.vlastit) predstavlja upravnopravni način sticanja državne imovine. građana. građansko-pravnih lica. To 47 . nastojala je eksproprijaciju tumačiti kao nekakvu prinudnu kupoprodaju nekretnina. isključivo. ima privatno-pravni karakter ako se ima u vidu da se zahtjev za isplatu pravične naknade. potpuna i 2. Starija pravna teorija. U određenom smislu. U svom nastanku ui razvoju. To je institut koji je sadržan u unutrašnjim pravnim porecima gotovo svih država koji označava prisilno i zakonom uređeno oduzimanje nekretnina u privatnoj svojini od strane države u općem. Dobra u opštoj upotrebi su van pravnog prometa i ne mogu biti u privatnoj svojini. b) Nepotpuna eksproprijacija Nepotpuna eksproprijacija predstavlja takav oblik sticanja nekretnine kod koje ne dolazi do promjene vlanišrva na eksproprisanoj nepokretnosti. što se na taj način podstiče društveno-ekonomski razvoj političko-teritorijalne zajednice. sticanjem vlasništva na nekoj drugoj nekretnini.iz + proprius . odnosno imalac prava na nekretninama. Vrste eksproprijacije? U teoriji postoji podjela eksproprijacije na dvije osnovne vrste i to: 1. kao i ona koja se steknu u skladu sa zakonom iz javnih prihoda koji pripadaju državi. ukoliko posebnim zakonom nije drugačije određeno. što se na taj način osigurava zaštita osnovnih ljudskih prava. karakter društvenih odnosa bio je određen monopolom državne sile koja je štitila sredstva za proizvodnju. expropriatio. pri čemu prijašnji vlasnik. nego se ustanovljava ograničavanje prava vlasništva. javnom interesu. 56. hartijama od vrijednosti i drugim imovinskim pravima (stvarna. ima karakter satisfakciju oduzetu nekretninu. Sa gledišta imovinskog prava državna imovina bila je i ostala produkt stvarnih i upravno-pravnih odnosa. Uspostavlja se službenost na nekretnini za određeno vrijeme. 57. prestaje biti njenim titularom uz određenu pravičnu novčanu naknadu ili. odnosno. Korisnik stiče pravo koriščenja nepokretnosti u svrhu radi koje je eksproprijacija izvršena. Ostala državna imovina može preći u privatnu svojinu na osnovu odluke nadležnog organa.sredstvima. ograde itd. bilo da se radi o domaćem državljaninu ili strancu. nasadi. radi o zamjeni jedne imovine drugom. Šta je to eksproprijacija? Eksproprijacija (novolat. U pitanju je društveno-ekonomski i pravni pojam kojeg poznaje i međunarodno pravo. eksproprijacija kao oblik ograničavanja svojinskog prava na nekretninamam. društvenopolitičkih organizacija i udruženja građana (građanska svojina). odnosno. Prvi razlog je. naročito ona civilistička. pravnog posla ili na drugi način. zasadi. Osim što eksproprijacija podrazumijeva upravno-pravni odnos između države i eksproprijanta kao korisnika eksproprijacije. Potpuna eksproprijacija uvijek obuhvata sve ono što se na nekretnini nalazi. Za razliku od službenosti koja se ustanovljava na zemljištu i zgradi na neodređeno vrijeme. Davanje pravične naknade (Just compensatiori) za eksproprisanu (izvlaštenu) nepokretnu imovinu. odnosno. državni organi te države (Act of state doktrina). Kasnije se ispostavilo da se eksproprijacija javlja kao upravno-pravni odnos između organa javne vlasti i eksproprijata. transformacija vlasništva na privatnoj imovini i imovinskim pravima na osnovu akata vlasti u jednoj državi predstavlja akt slobodne volje o kojem odlučuju. objekti. Medunarodno-pravna dopustivost eksproprijacije tumači se i opravdava time što se. u skladu sa zakonom. nepotpuna ili djelimična eksproprijacija a) Potpuna eksproprijacija Potpuna eksproprijacija je ona kojom se uspostavlja državno vlasništvo na eksproprisanoj nekretnini. obligaciona i intelektualna prava). kao svojevrsnu obavezu (obligatio sui generis). zakup kao oblik nepotpune eksproprijacije može se ustanoviti samo na zemljištu i to na određeno vrijeme. s druge strane. a drugi je. ona znači i svojevrrnu promjenu vlasničko-pravnih odnosa između države. ex . kao što su zgrade. Po njemu.

upravnim sporom se ne prekida postupak eksproprijacije. 2 . nekretninu koja je predmet eksproprijacije. postupak određivanje naknade za nekretnine. ili je izmijenjen postojeći regulacioni plan po istoj ' proceduri kakva je i procedura njegovog donošenja. TV). U ime pravnih lica koje zastupa.može biti u slučaju podizanja postrojenja polaganja raznih vrsta kablova (PTT. prijedlog za eksproprijaciju se može podnijeti u roku od dvije godine od dana donošenja rješenja kojim je utvrđen opći insteres. podaci koji se odnose na vlasnika nekretnine za koju se predlaže provođenje postupka eksproprijacije i podaci o objektu za koji je utvrđen opći interes. zakonom. utvrđivanje općeg (javnog) interesa. a na obrazložen prijedlog korisnika eksproprijacije donese rješenje da je izgradnja na određenom zemljištu od općeg interesa i da se može pristupiti eksproprijaciji. obrazovanje itd. općinski organ uprave nadležan za imovinsko-pravne poslove obavještava vlasnika nepokrenosti da je podnesen prijedlog za eksproprijaciju njegove nekretnine i poziva ga da se izjasni o činjenicama u vezi sa eksproprijacijom. uredbom. • Prijedlog za eksproprijaciju posnodi korisnik eksprorpijacije Prijedlog se podnosi općinskom organu uprave nadležnom za imovinsko-pravne poslove. odnosno. Postupak eksproprijacije? Provođenje postupka eksproprijacije započinje podnošenjem prijedloga od strane korisnika eksproprijacije nadležnom općinskom organu uprave. 58. tek pošto općinsko vijeće na sjednici. nakon što je utvrđen opći interes. a) Utvrđivanje općeg interesa To je osnovni uslov za eksproprijaciju nekretnbine. elektro. međutim. c) ako je donesen regulacioni plan po propisanoj proceduri i koji je usvojen od strane predstavničkog organa nadležnog za njegovo usvajanje. U slučaju kada opći interes nije utvrđen ni na jedan od ovih načina. 2. sport. prijedlog za eksproprijaciju podnosi nadležni općinski javni pravobranilac. Nakon toga. Tako ustanovljen zakup kod nepotpune eksproprijacije može trajati najduže pet godina. polaganje qevovoda (vodovoda i kanalizacije) i si. Nakon prijema prijedloga za eksproprijaciju. Ovo je najčešći način na koji se utvrđuje opći interes za izgradnju objekata na zemljištu koje je predmet eksproprijacije.178 Prije donošenja rješenja o eksproprijaciji. postupak eksproprijacije provodi se kroz tri međuzavisne faze i to: 1. Ako je opći isnteres utvrđen rješenjem općinskog vijeća. Taj akt sadrži podatke o objektu i zemljištu koje je špotrebno eksproprisati. d) opći interes za istraživanje prirodnog bogatstva utvrđuje se dozviolom nadležnog državnog organa. nadležni općinski organ će kao prethodno pitanje raspraviti (utvrditi) vlasničke odnose na nekretninama koje su predložene za eksproprijaciju. kada je aktima nadležnih organa odlučeno o izgradnji objekata od interesa za te zajednice u čijoj djelatnosti je sadržan opći interes (zdravstvo. eksproprijacija se može predložiti.) b) opći interes se može utvrditi i posebnim aktom sdvih organa. odlukom. a smatra se da je opći interes utvrđen u slijedećim slučajevima: a) ako je akt o izgradnji objekta donijelo predstavničko tijelo ili vlada. Uz prijedlog za eksproprijaciju dostavlja se rješenje o utvrđivanju općeg interesa. b) Donošenje rješenja o eksproprijaciji Prijedlog za eksproprijaciju može se podnijeti tek pošto je prethodno utvrđen opći interes za izgradnju nekog objekta. a sam prijedlog mora sadržavati podatke koji se odnose na predlagača. postupak donošenja rješenja o eksproprijaciji i 3. Dakle. Ovo rješenje predstavlja upravni akt protiv kojeg se ne može izjaviti žalba ali se može pokrenuti upravni spor. rješenjem i si.

visina nakande. o čemu se sačinjava zapisnik. Opći interes za uzimanje ili ograničenje tih prava utvrđuje se na način koji je zakonom određen za eksproprijaciju nepokretnosti. a naknada u novcu se isplaćuje u roku od 15 dana od dana dostavljanja pravosnažnog rješenja kojim je određena naknada u novcu.• Rješenje o prijedlogu za eksproprijaciju donosi organ uprave za imovinsko-pravne poslove općine na čijem se području nalazi nepokretnost za koju se eksproprijacija predlaže. a koji ne može pasti prije pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji. a uz određene sulove. organizacije u pogledu nepokretnost! u državnoj svojini mogu se rješenjem opštinskog organa uprave nadležnog za imovinsko-pravne poslove oduzeti ili ograničiti i prenijeti na drugo pravno lice. ili u visini njihove građevinske vrijednosti. Troškove postupka eksproprijacije snosi korisnik eksproprijacije. na naknadu kojom se osigurava da ti uslovi ne budu pogoršani. općinski organ uprave za imovinskopravne poslove. pravičnu naknadu. Za eksproprisano obradivo poljoprivredno zemljište zemljoradnika. naknada službenosti itd. naknada se određuje davanjem u svojinu drugog odgovarajućeg zemljišta (osim kada korisnik eksproprijacije nema i ne može da pribavi takvo zemljište). odnosno. Ranijem vlasniku. ili u visini uloženih sredstava u sticanje i investicione održavanje. odnosno. odnosno. • Korisnik eksproprijacije stiče pravo na posjed eksproprisane nepokrernosti danom nastupanja pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji ili danom koji je tim rješenjem određen. Poslije pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji. susvojinu ili na korišćenje. Zapisnik ima snagu izvršnog naslova. može se umjesto u novcu. Naknada za eksproprisanu nepokretnost daje se u gotovom novcu. obavezno se mora saslušati vlasnik nepokrernosti koja je predmet eksproprijacije. Prava pravnog lica. Sporazumom stranaka naknada se može odrediti u vidu davanja druge nepokretnosti u svojinu. Svrha isplate ove naknade jeste u tome da se kompenzuju posljedice provedene mjere. korisniku. Na taj način. rok). pravno lice ima pravo na naknadu samo za uložena sredstva i rad. U tom smislu različito se tretira pitanje skidanja usjeva. a ako su zemljište ili drugo prirodno bogatstvo uslovi rada. . kome je prihod od tog zemljišta uslov za egzistenciju. u zavisnosti od toga kako je došlo do građevinskog objekta i da li je on predstavljao uslov rada ili materijalnu osnovu pravnog lica. c) Naknada za eksproprisanu imovinu Osnovno je načelo Zakona o eksproprijaciji da vlasniku nekretnine pripada pravična naknada koju snosi korisnik eksproprijacije. Prije donošenja rješenja. a ranijem korisniku eksproprisane poslovne prostorije korišćenje druge poslovne prostorije. na osnovu zakona. koju plaća korisnik eksproprijacije (eksproprijant). samo ako to. a sporazum je postignut kada ga potpišu obe strane. pravno lice ima pravo na naknadu u visini koja je potrebna za kupovinu takve zgrade. Ukoliko se ne postigne sporazum o naknadi u roku od 30 dana od dana 47 . a samim tim prestankomm korišćenja na nepokretnosti. naknada odrediti u davanju drugog zemljišta. zahtijevaju utvrđene potrebe planskog uređenja prostora ili izgradnja objekta od općeg značaja ili drugi zakonom određeni opći interesi (administrativni prenos). eksproprisane stambene zgrade ili stana. Za oduzeta prava u pogledu zemljišta ili drugih prirodnih bogatstava. objekta. dužan je bez odlaganja zakazati i održati usmenu raspravu za sporazzumno određivanje naknade za eksprorisanu nepokretnost (oblik. Za oduzeta prava u pogledu zgrada i drugih građevinskih objekata. korisnik eksproprijacije dužan je prije rušenja obezbijediti korišćenje odgovarajućeg stana. Vlasnik eksproprisane nepokretnosti (eksproprijat) ima pravo na tzv. isplatom se nadoknađuje gubitak vrijednosti oduzete nekretnine i otklanjaju pogoršani uslovi života i rada ranijeg vlasnika koji su nastali prestankom prava vlasništva.

Rekviziciju sprovodi općinski organ uprave. a ne na osnovu rješenja. akta koje je u konkretnom slučaju doneseno. upravne akte (rješenja) za određena lica. 59. Literatura: Materijal za odgovore na ispitna pitanja izuzet iz knjige dolje navedenog autora. 1. obuhvatao je poljoprivredne proizvode. To je jedan vid eksproprijacije kojim se ukidaju veliki zemljišni posjedi. 61. jer se provodi kao posljedica izvršenja krivičnog djela. Obaveza otkupa nastaje donošenjem upravnog akta (rješenja). 63. a ne konstitutivnog karaktera. Šta je to konfiskacija? Konfiskacija nije redovni način nastanka državne svojine. jer je imovina postajala državna direktno na osnovu zakona. odnosno. Šta je to obavezni otkup? Ovaj vid sticanja državne imovine postojao je u periodu administrativnog socijalizma u Jugoslaviji nakon Drugog svjetskog rata. Svi akti su bili deklarativnog. Treba imati u vidu. Zajedničko za sve načine nastanka državne svojine je bilo to što je bilo neophodno donijeti. 60. Zenaid Đelmo (2007). kao upravno-pravni način nastanka državne svojine na ovim stvarima. eksproprijacija. dok su ugovori imali samo nadopunjujući značaj. Fakultet za javnu upravu 2 . Stoga je rekvizicija u odnosu na pokretne stvari isto ono što je za nepokretnost. na osnovu zakona. Šta je to agrarna reforma? Prema agrarnoj reformi. ali. Šta je to nacionalizacija? Nacionalizacija se razlikuje od konfiskacije po tome što je ona posljedica jedne privredno političke mjere i što se provodi u cilju jačanja državne svojine Provodi se upravilu sa naknadoma za nacionalizovanu imovinu. a mogu je sprovesti i starješine ranga komandanta bataljona ili višeg ranga. Provodi se izuzetno u određenim specifičnim prilikama kao što su u miru elementarne nepogode ili. koji za razliku od eksproprijacije podrazumijeva da se može provesti samo u odnosu na pokretne stvari. Šta je to rekvizicija? Rekvizicija je institut pretvaranja privatne imovine u državnu svojinu. da je kod eksproprijacije i rekvizije upravni akt je konstitutvnog . jer on ukida privatnu svojinu određenog subjekta i istovremeno ustanovljava državnu svojinu na takvoj imovini. zemljište prelazi u državnu svojinu kao posljedica socijalne revolucije. „Upravno pravo i evropsko upravno pravo“. u ratu upotreba privatne pokretne imovine za potrebe vođenja rata. 62. Uglavnom. Sarajevo. Dr.pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji naknadu će odrediti stvarno i mjesno nadležan općinski sud.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful