You are on page 1of 18

UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET ZA SAOBRAĆAJ I KOMUNIKACIJE

ODSJEK: Saobraćaj
SMJER: Cestovni
PREDMET: Tehnologija cestovnog saobraćaja

Mjere sigurnosti pri prevozu opasnih materija


cestovnim vozilima
~ seminarski rad ~

KANDIDAT:
Asmir Hakanović MENTOR:
BROJ INDEXA v. prof. dr Osman Lindov
305-CS

Sarajevo, maj 2011.


SADRŽAJ
1. UVOD ........................................................................................................................... 1

2. OPASNE MATERIJE U TRANSPORTU ................................................................... 2

2.1. Direktna djelovanja opasnih materijala na ĉovjeka i okolinu ................................ 3

2.2. Indirektno djelovanje opasnih materija na ĉovjeka i okolinu ................................ 4

2.2.1. Zapaljive tvari i zaštita od poţara ................................................................... 4

2.2.2. Radioaktivni materijali ................................................................................... 6

3. PAKOVANJE, SKLADIŠTENJE I OZNAĈAVANJE OPASNIH TVARI ................ 7

3.1. Pakovanje opasnih tvari ......................................................................................... 7

3.2. Skladištenje opasnih tvari ...................................................................................... 8

3.3. Oznaĉavanje opasnih tvari ..................................................................................... 8

4. MJERE SIGURNOSTI PRI PREVOZU OPASNIH TVARI CESTOVNIM


VOZILIMA ....................................................................................................................... 9

5. ZAKLJUĈAK ............................................................................................................. 13

LITERATURA ............................................................................................................... 14

SKRAĆENICE ............................................................................................................... 15

PRILOZI ......................................................................................................................... 16
M
Mjjeerree ssiigguurrnnoossttii pprrii pprreevvoozzuu ooppaassnniihh m
maatteerriijjaa cceessttoovvnniim
m vvoozziilliim
maa

1. UVOD

Opasni ili restriktivni materijali u prometu jesu oni tereti koji zbog svojih
svojstava predstavljaju opasnost za život i zdravlje ljudi i životinja, opasnost za okolinu
i opasnost za materijalna dobra. Opasnost od restriktivnih materijala u prometu moţe
biti direktnog ili indirektnog djelovanja na okolinu i osoblje koje njima rukuje. Najĉešće
se koriste materijali koji posjeduju opasna svojstva eksplozivnosti, otrovnosti,
zapaljivosti, korozivnosti, oksidativnosti i sliĉno.

Unatoĉ ĉinjenici da su mnoge tvari opasne i za ĉovjeka i za njegovu okolinu,


ipak se ne moţemo odreći korištenja takvih tvari jer su one vrlo ĉesto osnova mnogih
tehnoloških procesa, mnoge od njih su energetski izvori, neke su nezamjenjive u
poljoprivredi, šumarstvu i drugim dijelovima gospodarstva. Iako su sve osobe koje
sudjeluju u proizvodnji opasnih tvari i koje njima na razne naĉine rukuju izloţene
opasnom djelovanju tih tvari, ipak se smatra da njihov prijevoz, glede opasnosti,
zasluţuje posebnu paţnju.

Stoga je donesen pravilnik o prevozu opasnih materija na evropskom nivou -


Evropski sporazum o meĊunarodnom cestovnom prijevozu opasnih materija poznat po
skraćenom nazivu ADR (francuski: Accord européen relatif au transport international
des marchandises dangereuses par route). Pokrenut je u Ţenevi 30. septembra 1957. i
reguliše prijevoz opasnih materija. Prema ovom sporazumu, opasne materije u
transportu su razvrstane u 9 razliĉitih kategorija.

Krajem 2007. godine u manjem entitetu je donesen Zakon o prevozu opasnih


materija, a u Federaciji BiH se koristi prijeratni zakon SFRJ koji je neophodno u što
skorije vrijeme mijenjati i uskladiti sa propisima Evropske unije. Na drţavnom nivou,
Bosna i Hercegovina još uvijek nema Zakon o prevozu opasnih materija, ali se trenutno
radi na njegovom donošenju, pa već postoji Nacrt tog zakona. Ovim Zakonom će biti
doneseno više podzakonskih propisa kojima se podrobnije ureĊuju uvjeti prijevoza,
opremanje i ispitivanje vozila, osposobljivanje vozaĉa, itd.

U ovom seminarskom radu će biti objašnjene osnovne mjere sigurnosti pri


rukovanju i prevozu opasnih materija cestovnim vidom transporta na osnovu entitetskih
zakona, kao i evropskog sporazuma o prevozu opasnih materija ADR.

Tehnologija cestovnog transporta


1
M
Mjjeerree ssiigguurrnnoossttii pprrii pprreevvoozzuu ooppaassnniihh m
maatteerriijjaa cceessttoovvnniim
m vvoozziilliim
maa

2. OPASNE MATERIJE U TRANSPORTU

Kada bude izglasan zakon o cestovnom prevozu opasnih materija u BiH, on će


morati biti usklaĊen sa Evropskim sporazumom o meĊunarodnom cestovnom prevozu
opasnih tvari (ADR). Cilj usklaĊivanja je smanjenje rizika od oneĉišćenja na što manju
moguću mjeru kao i smanjenje broja nesreća s opasnim tvarima, te ujednaĉenost propisa
u svim drţavama potpisnicama Evropskog sporazuma o meĊunarodnom cestovnom
prijevozu opasnih tvari (ADR).
ADR – om je definisano 9 klasa opasnih materija, a ovdje ćemo navesti
klasifikaciju iz Zakona o prevozu opasnih materija RS1.
(1) Opasne materije u smislu ovog zakona su:

a) klasa 1 Eksplozivne materije i predmeti:

 razred 1.1 materije i predmeti kod kojih postoji opasnost od masovne eksplozije,
 razred 1.2 materije i predmeti kod kojih postoji opasnost od "ispaljivanja" ali ne
masovne eksplozije,
 razred 1.3 materije i predmeti kod kojih postoji opasnost od zapaljenja i manja
eksplozivna opasnost ili "ispaljivanje", ali ne opasnost od masovne eksplozije,
 razred 1.4 materije i predmeti koji ne predstavljaju znaĉajnu opasnost,
 razred 1.5 vrlo neosjetljive materije kod kojih postoji opasnost od masovne
eksplozije,
 razred 1.6 ekstremno neosjetljive materije kod kojih postoji opasnost od
masovne eksplozije,

b) klasa 2 – Zbijeni gasovi, gasovi pretvoreni u teĉnost i gasovi rastvoreni pod


pritiskom,

c) klasa 3 – Zapaljive teĉnosti,

 d) klasa 4. 1 – Zapaljive ĉvrste materije,


 d) klasa 4. 2 – Materije sklone samopaljenju,
 d) klasa 4. 3 – Materije koje u dodiru sa vodom razvijaju zapaljive gasove,

e) klasa 5. 1 – Oksidirajuće materije,

f) klasa 5. 2 – Organski peroksidi,

 g) klasa 6. 1 – Otrovi,

1
Zakon o prevozu opasnih materija u RS, ĉlan 2.

Tehnologija cestovnog transporta


2
M
Mjjeerree ssiigguurrnnoossttii pprrii pprreevvoozzuu ooppaassnniihh m
maatteerriijjaa cceessttoovvnniim
m vvoozziilliim
maa

 g) klasa 6. 2 – ZagaĊujuće i zarazne materije,

h) klasa 7 – Radioaktivne materije,

i) klasa 8 – Korozivne (nagrizajuće) materije,

j) klasa 9 – Ostale opasne materije.

Treba napomenuti da se u literaturi moţe naći naziv HAZMAT (Hazardous


Materials) kojim se na podruĉju Amerike oznaĉavaju opasne materije.

2.1. Direktna djelovanja opasnih materijala na čovjeka i okolinu

Kao što je navedeno, opasne materije mogu djelovati na zdravlje ĉovjeka


direktno ili indirektno.
Opasnim tvarima koje direktno djeluju smatraju se tvari koje se hemijski vežu na
živi organizam ili nekim drugim fizikalno - biohemijskim djelovanjem izazivaju znatne
funkcionalne promjene na materijalu na koji djeluju2. Tako su npr. otrovi takve tvari
koje unijete u organizam udisanjem, oralno ili resorpcijom kroz koţu, izazivaju
trovanje, pa se govori o otrovnim tvarima. Organski peroksidi su štetni za mnoge
materijale s kojima doĊu u dodir. Jako su hemijski reaktivni, pa izazivaju koroziju
kovine, oksidaciju organskih materijala i sl.
Toksiĉne tvari djeluju na organizam u onom trenutku kada doĊe do direktnog
dodira udisanjem, oralno (npr. s hranom) i resorpcijom kroz koţu. S obzirom na vrijeme
djelovanja toksiĉne tvari na organizam govori se o akutnom (kratkotrajnom) i
hroniĉnom (dugotrajnom) djelovanju.
Toksiĉnost tvari je razliĉita, pa njeno utvrĊivanje predstavlja vaţan podatak za
sve one koji rade i rukuju tim restriktivnim materijalima. S obzirom na svojstvo
toksiĉnosti materijali se mogu podijeliti na:
- netoksiĉne materijale koji ni pod kojim uvjetima ne izazivaju nikakve

nadraţaje u ţivim organizmima, a pripisuje im se oznaka toksiĉnosti "0";

- toksiĉne materijale koji se svrstavaju u pet kategorija:


 slabo "1",
 umjereno"2",
 jako "3",
 ekstremno "4" i

2
Dţanić, Husein, Tehnologija materijala u transportu, 1989, Fakultet prometnih znanosti Zagreb, str.
283

Tehnologija cestovnog transporta


3
M
Mjjeerree ssiigguurrnnoossttii pprrii pprreevvoozzuu ooppaassnniihh m
maatteerriijjaa cceessttoovvnniim
m vvoozziilliim
maa

 supertoksiĉni "5".

Za toksiĉne materijale kategorije "1" preporuĉuje se upotreba plinske maske, za


kategoriju "2" obavezna je upotreba plinske maske, za "3" obvezno se koristi zaštitno
odijelo i respiratorski sistem, te za kategorije "4" i "5" bavljenje i rad u prostoru gdje se
one nalaze dozvoljeno je samo u specijalnoj zaštitnoj odjeći s nezavisnim respiratorskim
sistemom.

Mjerilom toksiĉnosti materijala smatra se minimalna smrtna "doza" (letalna doza


— LD) neke tvari koja izaziva smrt pokusne ţivotinje. U praksi se ĉešće koristi srednja
letalna doza, LD50, koja predstavlja onu koliĉinu tvari što izaziva uginuće 50% eksperi-
mentalnih ţivotinja.

2.2. Indirektno djelovanje opasnih materija na čovjeka i okolinu

Mnoge tvari što se nalaze u prometu, u odreĊenim uvijetima, reaguju s kisikom


iz zraka (goriva kao zapaljive tekućine, plinovi i ĉvrste tvari, oksidansi, sredstva za
paljenje, korozivne tvari) ili se hemijski raspadaju brzo (eksplozivi, predmeti punjeni
eksplozivom), odnosno reaguju s tvarima s kojima doĊu u neposredan dodir, npr. s
vodom ili nekim drugim tvarima.

Posredna djelovanja opasnih tvari oĉituju se najĉešće kao poţari, posljedice


eksplozija, te posljedice od zraĉenja radioaktivnih tvari.

2.2.1. Zapaljive tvari i zaštita od požara

Zapaljive tvari su svrstane u više skupina: gorivi plinovi, zapaljive tekućine,


ĉvrste tvari, samozapaljive tvari, oksidansi, te eksplozivi i predmeti punjeni
eksplozivnim tvarima.

Poţari pri skladištenju, u transportu, ukrcaju i iskrcaju, te pri ostalim radnjama s


tim opasnim tvarima uĉestali su i uzrokuju velike materijalne štete. Proces gorenja
gorivih tvari je hemijska reakcija oksidacije, pri ĉemu hemijska energija u najvećem
dijelu prelazi u toplinu, a gorivo se pretvara uglavnom u plinove i ĉvrsti ostatak. Taj
nekontrolisani proces je zapravo požar koji izaziva posredne štetne posljedice za
okolinu. Poţari se mogu svrstati u pet razreda3:

3
Štrumberger, Nada, Tehnologija materijala u prometu roba 1997, Sveuĉilište u Zagrebu, Fakultet
prometnih znanosti, str. 289

Tehnologija cestovnog transporta


4
M
Mjjeerree ssiigguurrnnoossttii pprrii pprreevvoozzuu ooppaassnniihh m
maatteerriijjaa cceessttoovvnniim
m vvoozziilliim
maa

— razred A — krute zapaljive tvari, kad se pojavljuje ţar, kao što su drvo,
papir, slama, ugljen, tekstil i drugo. Govori se o poţarima klase (razreda) A,
— razred B — zapaljive tekućine, kad ne dolazi do pojave ţara, kao što su
benzin, dizelsko i mlazno gorivo, masti, voskovi, lakovi, smole, katran i dr. Gorenjem
tih tvari govori se o poţarima klase (razreda) B,
— razred C — plinovite tvari koje gore izazivaju poţare klase (razreda) C; tu
pripadaju plinoviti ugljikovodici, vodik, klor i si.,
— razred D — zapaljive kovine koje gore izazivaju poţare klase (razreda) D; tu
pripadaju aluminij, magnezij i njihove legure, titan, elektron legura i si.),
— razred E — svi materijali od A do D koji se nalaze u blizini naprava pod
naponom jake i slabe struje, kao što su elektromotori, transformatori, razvodna
postrojenja i sl.

Za procjenu opasnosti od poţara za plinove i pare potrebno je poznavati slijedeće znaĉajke:

 zapaljivost u zraku
 maksimalni pritisak pri eksploziji
 brzinu porasta pritiska pri eksploziji
 temperaturu samopaljenja
 kategoriju eksplozivne smjese
 minimalnu temperaturu paljenja
 brzinu gorenja
 svojstva smjese zapaljene tvari i sredstva za gašenje poţara
 kritiĉni promjer gašenja,

Kod gorivih tekućina za procjenu opasnosti od poţara potrebno je, osim spomenutih
znaĉajki za plinove i pare, poznavati i više drugih specifiĉnih svojstava koja su u vezi s
procesom gorenja gorive tekućine. Kod ĉvrstih je materijala nekad potrebno poznavati
osjetljivost materijala na udar i trenje, indeks rasprostiranja plamena, koeficijent
nastajanja dima, itd.

U prometu je neophodno poznavanje i nezapaljivih tvari, jer one u odreĊenim uvjetima


mogu biti vrlo opasne. Tu pripadaju:

 oksidansi, npr. hlor, nitratna kiselina, kalijev permanganat, komprimirani i tekući


kisik, vodikov peroksid itd.;
 tvari koje hemijskim reakcijama daju zapaljive proizvode, npr. kalcijev karbid,
sulfatna kiselina, natrijhidrogensulfit;

Tehnologija cestovnog transporta


5
M
Mjjeerree ssiigguurrnnoossttii pprrii pprreevvoozzuu ooppaassnniihh m
maatteerriijjaa cceessttoovvnniim
m vvoozziilliim
maa

 tvari koje s vodom ili nekom drugom tvari reagiraju i daju velike koliĉine topline ili
eksplodiraju, kao što su klorsulfonska kiselina, kalcijev oksid i dr.;

 tvari koje se u posudama pod tlakom zagrijavanjem šire, npr. komprimirani


dušik, sumporni dioksid, amonijev karbonat itd.;

 hemijski nestabilne tvari, koje se, bez udjela kisika, zagrijavanjem, trenjem ili
udarima raspadaju uz eksploziju, kao što su olovni azid, ţivin fulminat itd.

U prometu opasnih tvari vaţno je, uz ostalo, poznavati brzine gorenja. Na otvorenim
prostorima, pri normalnom izgaranju gorivih materijala zrakom, brzina širenja plamena se
kreće od 10 do 30 cm/s. Takvo širenje plamena naziva se laminarnim gorenjem. U
pojedinim slojevima plamena temperatura zavisi od sastava plinske smjese, a iznosi od
1500 do 3000°C.

2.2.2. Radioaktivni materijali

Radioaktivne tvari mogu biti prirodnog i umjetnog porijekla. Prirodne radioaktivne tvari
emitiraju tri vrste zraĉenja:

[1] alfa - zrake (jezgre helijeva atoma)


[2] beta - zrake (elektroni)
[3] gama - zrake (kratkovalno elektromagnetsko zraĉenje)

Radioaktivno zraĉenje aktivira procese jonizacije i nastajanje slobodnih radikala u materijalu


ţivog svijeta, a time se izmijeni funkcija organa biljaka i ţivotinja. Isto tako, radioaktivni
materijali izazivaju induciranu radioaktivnost materijala koji se našao u njegovoj
neposrednoj blizini. Aktivnost radioaktivnih materijala predstavljena je koliĉinom
radioaktivnih atoma koji su podloţni procesima raspadanja i transformacije. Broj atomskih
transformacija u sekundi oznaĉen je kao "aktivnost". Aktivnost radioaktivnih izvora
izraţava se u Becquerel (bekerel) jedinicama. Ona oznaĉava jednu transformaciju atoma
u sekundi. Samo one tvari ĉija je aktivnost veća od 74 Bq po gramu smatraju se
radioaktivnim.

Apsorbovana koliĉina joniziranog zraĉenja izraţava se kao "doza" koju 1 kg materijala u


joniziranom zraĉenju stalne gustoće energetskog fluksa unese energiju od jednog J (dţul).
Jedinica apsorbirane doze naziva se gray (grej), Gy. Razliĉiti materijali apsorbiraju razliĉite doze
radioaktivnog zraĉenja što ovisi o gustoći energije ĉestica, odnosno energije elektromagnetskih
valova. Tako npr., olovo gustoće 11,3 g/cm3 apsorbira ĉetiri puta veću koliĉinu od betona
ĉija je gustoća 2,7 g/cm3. Iz tih razloga olovo je dobar materijal za proizvodnju ambalaţe

Tehnologija cestovnog transporta


6
M
Mjjeerree ssiigguurrnnoossttii pprrii pprreevvoozzuu ooppaassnniihh m
maatteerriijjaa cceessttoovvnniim
m vvoozziilliim
maa

za ĉuvanje radioaktivnih materijala. Od organskih tvari uspješno se moţe koristiti hitin, koji je
polisaharid ţivotinjskog porijekla.

U zadnjim godinama u prometu je masovna pojava proizvodnje i potrošnje radioaktivnih


materijala kao nuklearnih goriva, kao preparata za potrebe medicine i za potrebe
znanstvenoistraţivaĉkog rada.

3. PAKOVANJE, SKLADIŠTENJE I OZNAČAVANJE OPASNIH TVARI

3.1. Pakovanje opasnih tvari

Opasne tvari, od mjesta proizvodnje do mjesta upotrebe moraju biti briţno


pripremljene za transport radi sigurnosti ljudskih ţivota i materijalnih dobara. Ta
priprema osigurava se odgovarajućim pakiranjem. Pakiranje opasnih tvari u prvom redu
ovisi o agregatnom stanju i o grupi, odnosno kategoriji kojoj tvar pripada. S obzirom na
fizikalno - hemijska svojstva, opasne se tvari razvrstavaju u nekoliko skupina.
Materijali bilo koje kategorije obavezno moraju biti posebno pakirani, a poţeljno je da
ih se posebno i skladišti.

Opasni plinovi koji se ĉesto sreću u prometu komprimirani su u ĉeliĉne boce,


ĉeliĉne baĉve i ĉeliĉne spremnike.

Opasne tekućine pakiraju se u boce, kanistere, spremnike, baĉve i cisterne, izraĊene od


materijala koji prema zapakovanoj tekućini mora biti izvanredno inertan i stabilan.

Za otrove, bez obzira na agregatno stanje, koristi se razliĉita ambalaţa koja u promet
moţe doći samo kao originalna, od proizvoĊaĉa.

Pri pakiranju materijala osjetljivih na kiseline i njihove pare mora se voditi raĉuna o
otpornosti ambalaţnog materijala na te kiseline.

Materijali osjetljivi na vlagu, u koje osim mnogobrojnih proizvoda pripadaju i


oksidansi, neki otrovi, eksplozivi, baruti, goriva i sl. pakiraju se u vlagonepropusnu ambalaţu,
a prema potrebi pakovanje se obavlja pod vakuumom ili u atmosferi inertnog plina.

Tehnologija cestovnog transporta


7
M
Mjjeerree ssiigguurrnnoossttii pprrii pprreevvoozzuu ooppaassnniihh m
maatteerriijjaa cceessttoovvnniim
m vvoozziilliim
maa

3.2. Skladištenje opasnih tvari

Skladištenje je regulirano u najvećem broju sluĉajeva meĊunarodnim i


nacionalnim propisima. Taĉno su utvrĊene metode prihvata, rukovanja, slaganja i
ĉuvanja te izdavanja opasnih materijala.

Prema vrstama opasnih tvari, skladišta se dijele na:

 specijalna skladišta za opasne tvari


 skladišta za opasne tekućine
 skladišta za kemikalije
 skladišta za plinove
Eksplozivi se skladište u skladištima propisno udaljenim od naselja i
industrijskih objekata, a u priruĉnom skladištu se mogu ĉuvati taĉno odreĊene koliĉine
eksploziva.

Plinovi i opasne tekućine se skladište u hermetiĉki zatvorenim spremnicima do


100.000 m3 za naftu. Ta skladišta mogu biti podzemna, nadzemna ili plivajuća.

Zapaljive tvari moraju biti odvojene od materijala koji reagiraju sa zrakom i


vodom, oksidirajućih tvari, eksploziva i sl. Moraju biti opskrbljena protivpoţarnom
zaštitom, izgraĊena od vatrootpornog materijala, s propisanom prirodnom ventilacijom,
itd.

3.3. Označavanje opasnih tvari

Oznaĉavanje ambalaţe i transportnih jedinica provodi se pomoću listica opasnosti i


narandţastih ploĉa opasnosti. Listice opasnosti se priĉvršćuju na vanjsku površinu
kontejnera, prenosivih spremnika i vozila. Ploĉe opasnosti su reflektirajuće narandţaste
boje, dimenzija osnovice 40 cm i minimalna visina 30 cm, crni rub debljine maksimalno
15 mm. Identifikacijaki broj opasnosti sastoji se od minimalno dva ili maksimalno tri
broja. Prvi broj predstavlja klasu kojoj pripada materija. Drugi brojevi predstavljaju
dodatne opasnosti prema sljedećem:
 2 - emisija plina zbog pritiska ili hemijske reakcije

Tehnologija cestovnog transporta


8
M
Mjjeerree ssiigguurrnnoossttii pprrii pprreevvoozzuu ooppaassnniihh m
maatteerriijjaa cceessttoovvnniim
m vvoozziilliim
maa

 3 - zapaljivost teĉnosti (para) i


plinova ili samozagrijavajuće
teĉnosti

 4 - zapaljivost ĉvrstih materija

 5 - oksidirajuće djelovanje

 6 - otrovnost i opasnost od
zaraze

 7 - radioaktivnost
Slika 1 Označavanje pakovanja opasnih materija
 8 - korozivnost

 9 - opasnost od burne spontane reakcije

Na slici 1 je prikazana ispravno pakovana i oznaĉena radioaktivna materija.

4. MJERE SIGURNOSTI PRI PREVOZU OPASNIH TVARI CESTOVNIM

VOZILIMA

Svako vozilo koje uĉestvuje u saobraćaju predstavlja odreĊenu opasnost. Rizik


od posljedica nesreće je mnogo veći ako vozilo prevozi robu koja je, naprimjer,
eksplozivna ili otrovna. Štaviše, neke materije su same po sebi opasne, naprimjer
samozapaljive, tako da i bez saobraćajne nesreće mogu da izazovu štetu i povreĊivanje.
Zbog toga postoje posebni propisi za prevoz opasnih materija, koji treba da obezbijede
sigurnost onih koji obavljaju prevoz, ostalih uĉesnika u saobraćaju i okruţenja. O
ozbiljnosti ovog problema govori i to da se njime bave i odreĊena tijela Ujedinjenih
nacija, a Evropski sporazum, nazvan ADR, na kojem su zasnovani i naši propisi,
detaljno odreĊuje kako se u drumskom saobraćaju prevoze opasne materije.

Prijevoz opasnih tvari zahtijeva veće mjere opreza nego što je to pri pakiranju i
skladištenju. U prijevozu postoje i dodatni rizici, kao što su djelovanje promjenjivih
sila, promjene klime, te eventualne prometne nezgode koje mogu izazvati prave
katastrofe uzrokovane djelovanjem opasnih tvari. Stoga postoje mnogi meĊunarodni
propisi o prijevozu opasnih tvari, kojima je utvrĊena klasifikacija, naĉin oznaĉavanja i
uvjeti kojih se mora pridrţavati tokom prijevoza.

Tehnologija cestovnog transporta


9
M
Mjjeerree ssiigguurrnnoossttii pprrii pprreevvoozzuu ooppaassnniihh m
maatteerriijjaa cceessttoovvnniim
m vvoozziilliim
maa

Pri prevozu opasnih materija, uobiĉajene vozaĉke dozvole, bez obzira na


kategoriju, nisu dovoljne da bi se upravljalo vozilom koje prevozi opasne materije. Za
tu vrstu prevoza, vozaĉ mora da ima takozvani ADR certifikat, to jest potvrdu da je
osposobljen za prevoz opasnih materija, koja se dobija nakon kursa i poloţenog ispita.
Još jedan uslov za dobijanje ADR certifikata je da je vozaĉ star najmanje 21 godinu.
Certifikat vaţi pet godina, nakon ĉega se moţe produţiti polaganjem ispita.

Za prevoz opasnih materija se koriste razliĉita vozila, od automobila, preko


kombija i manjih kamiona, do velikih tegljaĉa. Ona se po konstrukciji i priboru manje
ili više razlikuju od obiĉnih vozila, što zavisi od toga koju vrstu opasnih materija
prevoze. Tako je, naprimjer, za neka vozila propisano minimalno rastojanje izmeĊu
rezervoara i izduvne cevi, a vozila za prevoz eksploziva mogu da imaju samo dizel
motore. Na osnovu provjere, vozilo dobija certifikat i uvjerenje za prevoz opasnih
materija, i to samo za one vrste za koje ispunjava uslove. Uvjerenje i certifikat vaţe 12
mjeseci, nakon ĉega vozilo ponovo treba da ide na provjeru.

Za prevoz materija koje pripadaju klasama 1 (eksplozivne materije), 6 (otrovi,


zarazne i zagaĊujuće materije) i 7 (radioaktivne materije), neophodno je dobiti dozvole
za svaki pojedinaĉni prevoz od nadleţnih institucija (npr. za eksplozive MUP).

Sva vozila koja prevoze opasne materije moraju da budu posebno obiljeţena. Za
to se koriste dvije vrste oznaka - listice
opasnosti i tabla za obiljeţavanje
vozila, ĉije su dimenzije i izgled
odreĊeni pravilima ADR-a. Listica ima
oblik "nagnutog" kvadrata i na njoj je
simbolima prikazana vrsta i stepen
opasnosti. Tabla za obiljeţavanje je
narandţasta, sa crnim okvirom, i
horizontalno je podijeljena na dva polja
(slika 2). U gornjem se sa dvije ili tri
Slika 2 Tabla za obilježavanje vozila
cifre obiljeţavaju vrste opasnosti, a u
donjem je brojĉana oznaka materije prema nomenklaturi ADR-a. Na osnovu podataka
sa table, struĉne ekipe u sluĉaju nesreće znaju kako treba da postupaju, zbog ĉega ona
mora biti napravljena tako da podaci mogu da se proĉitaju i ako je tabla bila 15 minuta u

Tehnologija cestovnog transporta


10
M
Mjjeerree ssiigguurrnnoossttii pprrii pprreevvoozzuu ooppaassnniihh m
maatteerriijjaa cceessttoovvnniim
m vvoozziilliim
maa

plamenu. Na slici 2, broj 23 pokazuje da se radi o materije ĉije su pare zapaljive, dok
broj 1965 govori da se radi o propan butanu.
Prva cifra oznaĉava osnovnu opasnost, a druga i treća dodatne opasnosti. Treća
nije obavezna, a ako nema nijedne dodatne opasnosti, na drugo mjesto se upisuje nula.
Ako je opasnost jako izraţena upisane su dve iste cifre. Naprimjer, «3» znaĉi zapaljivo
a «33» jako zapaljivo. Ako materija burno reaguje u dodiru sa vodom, uz broj se upisuje
slovo «X».

Listice opasnosti su znakovi propisanih dimenzija


(25x25 cm ili 10x10 cm), boja i brojeva kojima se
dodatno obavještavaju sudionici u prijevozu opasnih
tvari u prometu:
 o osnovnoj opasnosti i
 dodatnoj opasnosti.
Listice osnovne opasnosti propisane su za odreĊenu
klasu opasne tvari. Razlikuju se bojom i simbolom,
Slika 3 Zapaljivi plinovi
a u donjem dijelu mogu imati zvjezdicu i broj
pripadajuće klase
opasnosti (1, 2, 3, itd.)
kao na slici 3.

Listice dodatne
opasnosti postavljaju
se uz listice osnovne
opasnosti kako bi
pobliţe upozorile na
opasnu tvar koja se
prevozi. Za
obiljeţavanje opasnih

Slika 4 Propisno obilježeno vozilo za prevoz opasnih materija materija postoje i


oznake koje se
stavljaju na ambalaţu da bi skrenule paţnju na opasnosti pri rukovanju. Ove oznake ne
treba miješati sa oznakama za vozila, odnosno ne treba ih koristiti za obiljeţavanje
vozila koja transportuju opasne materije.

Tehnologija cestovnog transporta


11
M
Mjjeerree ssiigguurrnnoossttii pprrii pprreevvoozzuu ooppaassnniihh m
maatteerriijjaa cceessttoovvnniim
m vvoozziilliim
maa

U ADR propisima (u vezi sa mjerama sigurnosti pri prevozu), kaţe se još da:

 u cestovnom motornom vozilu koje prevozi opasne tvari ne smije biti drugih
osoba osim vozaĉa, suvozaĉa i pratioca
 u vozilu ne smije biti tvari koje mogu izazvati poţar
 vozilo natovareno opasnom tvari ne smije biti popravljano u dijelovima koji
mogu izazvati poţar ili eksploziju
 koliĉina opasne tvari limitirana je, tako da u sluĉaju prosipanja ili druge nezgode
u prijevozu ne doĊe do ugroţavanja drugih sudionika u prometu, te do uništenja
imovine veće vrijednosti.
 brzina motornog vozila natovarenog opasnim materijalom ne smije biti veća od
70 km/h
 prema ADR, motorna vozila koja prevoze opasne tvari moraju biti oznaĉena
znakovima i svjetlom. Oznaka na vozilu s prednje i zadnje strane pravougaonog
je oblika s naranĊastom reflektujućom osnovom, dimenzija 30 x 40 cm.
 zabrana zajedniĉkog utovara opasnih materija sa razliĉitim listicama opasnosti,
osim ako zajedniĉki utovar nije dozvoljen prema tablici (Prilog 1)
 ako se, nakon što je vozilo ili kontejner u kojemu su zapakirane opasne tvari
istovaren, utvrdi da je neznatna koliĉina sadrţaja iscurila, vozilo ili kontejner
moraju se oĉistiti što prije i svakako prije utovara
 zabranjeno je pušiti za vrijeme manipulacije u blizini vozila ili kontejnera i u
vozilu ili kontejneru
 utovar i istovar se vrši na, za to predviĊenim, punktovima
 ministarstvo koje izdaje potvrdu o prevozu opasnih materija moţe traţiti
dodatne mjere sigurnosti, a najĉešće su to pratnja i trasa kretanja
 u sluĉaju zapaljivih plinova ili tekućina, ĉije je plamište 60oC ili niţe, ili UN br.
1361, ugljik ili ĉaĊa, pakirna skupina II, mora se postaviti ispravni elektriĉni
spoj od teretnog prostora vozila, prenosive cisterne ili vozila cisterne sa zemljom
prije punjenja ili praţnjenja cisterne. Uz to, brzina protoka mora se ograniĉiti.

Tehnologija cestovnog transporta


12
M
Mjjeerree ssiigguurrnnoossttii pprrii pprreevvoozzuu ooppaassnniihh m
maatteerriijjaa cceessttoovvnniim
m vvoozziilliim
maa

5. ZAKLJUČAK

Obzirom da savremena industrijska proizvodnja omogućava proizvodnju velikog


broja opasnih tvari, mnogo ljudi dolazi u dodir sa opasnim tvarima. Zato se pri
rukovanju s opasnim tvarima nastoji smanjiti ili izbjeći opasnost za ţivot ili zdravlje
osoba koje su u neposrednom dodiru sa tim tvarima, kao i da se izbjegnu opasnosti za
druge osobe i širu okolinu, a za dobre rezultate potrebno je da poznajemo sve glavne
karakteristike tih tvari i postupke za sigurno rukovanje.

To se posebno odnosi na radnike koji prevoze te tvari kao i postupke za sigurno


rukovanje (priprema tvari za prijevoz, utovar, istovar i usputne manipulacije).

Na prijevoz se mogu dati samo one opasne tvari koje zadovoljavaju uvjete ADR-
a , a za svaku tvar se daje odgovarajuća isprava.

Vozila za prijevoz opasnih tvari moraju biti izraĊena, opremljena i oznaĉena u


skladu sa zahtjevima ADR-a i tehniĉki ispravna.

Osoba koja upravlja prevozim sredstvom kojim se prevoze opasne tvari duţna je
posjedovati ispravu o prijevozu opasne tvari, potvrdu o ispitivanju vozila, certifikat
ispravnosti vozila, potvrdu o struĉnoj osposobljenosti za upravljanje tim vozilom i upute
o posebnim mjerama sigurnosti.

Opasne tvari su razvrstane u odreĊene kategorije baš na temelju njihovih


specifiĉnih opasnosti, te zato pri prijevozu opasnih tvari raznih klasa razmatramo neke
posebne mjere koje je potrebno provoditi ovisno o tome koje se opasne tvari prevoze.

Naţalost, naša drţava još uvijek nema jedinstven Zakon o cestovnom prevozu
opasnih materija, te se stoga koriste entitetski zakoni i upute koje daje Europska unija
kroz ADR sporazum i direktive o prevozu opasnih materija.

Za oĉekivati je da će se promjenom i ureĊenjem zakona o prevozu opasnih


materija u Bosni i Hercegovini prednost pri prevozu ovakvih materija dati ţeljezniĉkom
vidu prevoza koji ima brojne prednosti. Smanjenjem broja cestovnih vozila koja
prevoze opasne materije bi se poboljšala sigurnost na javnim cestama, dao bi se
podsticaj uravnoteţenju razvoja ţeljezniĉkog i cestovnog saobraćaja, a takoĊe bi taj
potez imao i pozitivne ekološke efekte.

Tehnologija cestovnog transporta


13
M
Mjjeerree ssiigguurrnnoossttii pprrii pprreevvoozzuu ooppaassnniihh m
maatteerriijjaa cceessttoovvnniim
m vvoozziilliim
maa

LITERATURA

[1] Štrumberger, Nada, 1997, Tehnologija materijala u prometu roba, Sveuĉilište u


Zagrebu, Fakultet prometnih znanosti
[2] Dţanić, Husein, 1989, Tehnologija materijala u transportu, Fakultet prometnih
znanosti Zagreb
[3] Europski sporazum o meĊunarodnom prijevozu opasnih tvari u cestovnom
prometu (ADR), 7. dio: Odredbe o uvjetima prijevoza, utovara, istovara i
manipulacije, Prilog A i B iz 2007. godine [sa stranice
<http://www.mmpi.hr/default.aspx?ID=7312> pristupljenoj 17. maja 2011.]
[4] Zakon o prevozu opasnih materija u RS, oktobar 2007.
[5] Pravilnik o naĉinu prevoza opasnih materija u drumskom saobraćaju, „Sl. list
SFRJ", br. 82/90
[6] Noviĉević, Mišo, Izvod iz priruĉnika „Prevoz opasnih materija―, d.o.o. za
industrijski konsalting i planiranje "Inkoplan" – Niš
[7] Safer Industries, Transporting Dangerous Goods: What every transport worker
needs to know, [preuzeto sa web stranice dana 15. maja 2011.
<www.safework.sa.gov.au/contentPages/.../roadTransDangGoods.pdf>]
[8] Berza transportnih usluga, Opasne materije [datum pristupa: 17. maj 2011.]
<http://www.spediter.com/modules.php?name=Sections&sop=viewarticle&artid
=52&page=1>

Tehnologija cestovnog transporta


14
M
Mjjeerree ssiigguurrnnoossttii pprrii pprreevvoozzuu ooppaassnniihh m
maatteerriijjaa cceessttoovvnniim
m vvoozziilliim
maa

SKRAĆENICE

SFRJ – Socijalistiĉka Federativna Republika Jugoslavija

ADR – Accord européen relatif au transport international des marchandises


Dangereuses par Route - evropski sporazum o meĊunarodnom prevozu opasne robe u
cestovnom saobraćaju

HAZMAT – Hazardous Materials, ameriĉki termin za oznaĉavanje opasnih materija

LD – Lethal Dose, smrtonosna doza neke tvari za odreĊen procenat pokusnih ţivotinja
(npr. LD50 znaĉi da će doza tog otrova – supstance ubiti 50 % pokusnih ţivotinja)

Bq – bekerel (po francuskom fiziĉaru Henriju Becquerelu) je izvedena jedinica u SI


sistemu, oznaĉava aktivnost koliĉine radioaktivnog materiјala gdje se јedno јezgro
raspada u sekundi

Gy – grej (po britanskom fiziĉaru Luis Harold Greyu) je jedinica SI sistema za koliĉinu
apsorbovanog jonizirajućeg zraĉenja, definiše se kao apsoprcija 1 dţula energije 1
kilogramom tvari (najĉešće ljudskog tkiva)

J – dţul (nazvana po James Prescott Joule) je SI jedinica za energiju, rad ili toplinu,
definiše se kao rad obavljen (energija utrošena) djelovanjem sile od jednog njutna na
putu duţine jednog metra.

UN – United Nations ili Ujedinjeni narodi, meĊunarodna organizacija za odrţavanje


mira i sigurnosti u svijetu, razvijanje dobrosusjedskih odnosa, ekonomsku saradnju,
širenje tolerancije i promicanje poštivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda ĉovjeka.

Tehnologija cestovnog transporta


15
M
Mjjeerree ssiigguurrnnoossttii pprrii pprreevvoozzuu ooppaassnniihh m
maatteerriijjaa cceessttoovvnniim
m vvoozziilliim
maa

PRILOZI

Prilog1: Tablica kompatibilnosti za zajedniĉko pakovanje razliĉitih opasnih materija

Tehnologija cestovnog transporta


16

You might also like