P. 1
ebooksclub.org__Informacijsko_doba__Ekonomija__Dru__tvo_i_Kultura__Svezak_II_Mo___identiteta-2

ebooksclub.org__Informacijsko_doba__Ekonomija__Dru__tvo_i_Kultura__Svezak_II_Mo___identiteta-2

|Views: 1,162|Likes:
Published by mentorgj

More info:

Published by: mentorgj on May 20, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

06/02/2015

pdf

text

original

INFORMACIJSKO DOBA

Ekonomija, drustvo i kultura
Svezak II.
INFORMACIJSKO DOBA
Ekonomija, drustvo i kultura
Svezak II.
MOC IDENTITETA
Copyright© hrvatskoga izdanja, 2002, Golden marketing,
Zagreb, Hrvatska
Sva prava priddana
Nakladnik
Golden marketing
Senoina 28, Zagreb
Za nakladmka
Ana Maletic
Urednik
dr. sc. Radule Knezevic
Recenzenti
prof. dr. sc. Vjeran Katunaric
prof. dr. sc. Velimir Snca
Naslov izvornika
THE INFORMATION AGE: ECONOMY, SOCIETY AND CULTURE
Volume2
THE POWER OF IDENTIFY
Blackwell Publishers, Oxford, England
Copyright© Manuel Castells 1997
Manuel Castells
11>:' )llbfj\l()'-1
,
MOC IDENTITETA
Prevele
Maja Bulovic
Zeljka Markic
Strucna redakcija
Vjeran Katunaric
Golden marketing
Zagreb, 2002.
-
SADRZAJ
Zahvale 9
NAS SVIJET, NASI ZIVOTI 11
1. KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U
UMREZENOMU DRUSTVU 15
Izgradnja identiteta 16
Bozja nebesa: religijski fundamentalizam i kulturni identitet 22
Umma versus Jahiliya: islamski fundamentalizam 23
Boze, spasi me! Americki krscanski fundamentalizam 30
N acije i nacionalizmi u doba globalizacije: zamisljene zajednice
iii zajednicke zamisli - 37
N acije protiv drzave: raspad Sovjetskoga Saveza i Zajednica
nemoguCih drzava (Sojuz Nevozmoznykh Gosudarstv) 42
Nacije bez drzave: Katalonija 52
Nacije informacijskoga doba 59
Etnicko razrjesavanje: rasa, klasa i identitet u umrezenom drustvu 61
Teritorijalni identiteti: lokalna zajednica 68
Zakljucak: kulturne komune informacijskoga doba 73
2. DRUGO LICE ZEMLJE: DRUSTVENI POKRETI PROTIV
NOVOGA GLOBALNOG PORETKA 76
Globalizacija, informacionalizam i drustveni pokreti 77
Meksicki zapatisti: prvi informacijski gerilski pokret 80
Tko su zapatisti? 82
Vrijednosna struktura zapatista: identitet, protivnici i ciljevi 84
5
®:
MOC IDENTITETA
Komunikacijska strategija zapatista: Internet i sredstva
javnog priopcavanja 86
Proturjecna veza izmedu drustvenoga pokreta i politicke
institucije 89
S oruzjem protiv novoga svjetskog poretka: americka milicija
i domoljubni pokret devedesetih 91
Gradanske milicije i pokret Patriots: visetematska
informacijska mreza 94
Ba:rjaci Patriota 99
Tko su Patrioti 102
Gradanska milicija, Patrioti i americko drustvo devedesetih 103
Lame apokalipse: japanski Aum Shinrikyo 104
Asahara i razvoj Aum Shinrikyja 105
Vjerovanja i metodologija Auma 107
Aum ijapansko drustvo 108
Smisao pobuna protiv novoga svjetskog poretka 111
Zakljucak - izazov globalizaciji 115
3. POZELENJIV ANJE SAMOGA SEBE:
POKRET ZA ZASTITU OKOLISA 117
Kreativna kakofonija pokreta za zastitu okolisa: tipologija 119
Smisao pozelenjivanja: drustveni problemi i
izazov ekologije 128
Pokret za zastitu okolisa u akciji: dopiranje do umova,
pripitomljivanje kapitala, zauzdavanje drzave,
pocupkivanje sa sredstvima javnog priopCivanja 134
Pravednost zastite okolisa: nova granica ekologizma 138
4. KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI,
OBITELJ I SPOLNOST U INFORMACIJSKO DOBA 140
Kriza patrijarhalne obitelji 144
Zaposlene zene 163
Sestrinstvo je mocno: feministicki pokret 181
Americki feminizam: isprekidan kontinuitet 183
Je li feminizam globalan? 191
Feminizam: izvodiva polifonija 199
Moe ljubavi: pokreti za oslobodenje lezbijki i homoseksualaca 208
Feminizam, lezbijstvo i pokreti za seksualno oslobodenje u
Taipeju 211
Prostori slobode: homoseksualna zajednica u San Franciscu 217
K zakljucku: seksualni identitet i patrijarhalna obitelj 225
Obitelj, seksualnost i licnost u krizi patrijarhalnosti 226
6
SADRZAJ
Nevjerojatno smanjivanje obitelji
Obnavljanje majcinstva u uvjetima neobnavljanja
patrijarhalnosti
Tjelesni identitet: (ponovna) izgradnja spolnosti
Fleksibilne licnosti u postpatrijarhalnom svijetu
Kraj patrijarhalnosti?
5. NEMOCNA DRZAVA?
Globalizacija i ddava
Transnacionalna-]eZgraiiacioriairiiliekonomija
pojedinih zemalja
Statisticka procjena nove fiskalne krize drzave u
svjetskoj ekonomiji
Globalizacija i ddava blagostanja
Globalne komunikacijske mreze, lokalno koristenje,
nesigurnost mjerodavnih tijela
Svijet bezakonja?
Drzava-nacija u doba multilateralnosti
Globalno upravljanje i superdrzava-nacija
Identiteti, lokalna vlast i dekonstrukcija drzave-nacije
1aentifikacija drzave
Suvremene krize ddava-nacija: meksicka PRI drzava i
savezna vlast Sjedinjenih Americkih Drzava devedesetih godina
NAFTA, Chiapas, Tijuana i agonija PRI drzave
N arod protiv drzave: gubljenje legitimiteta savezne vlasti SAD-a
Struktura i proces u krizi drzave
Ddava, nasilje i nadzor: od Velikog brata do malih sestara
Kriza drzave-nacije i teorija drzave
Zakljucak: kralj univerzuma, Sun Tzu i kriza demokracije
6. INFORMACIJSKA POLITIKA I KRIZA DEMOKRACIJE
Uvod: Politika drustva
Mediji kao politicki prostor informacijskog doba
Politika i mediji: povezanost s gradanima
Politicka predstava i politicki marketing: americki model
"Amerikanizira" lise europska politika?
Elektronicki populizam Bolivije: compadre Palenque i
dolazak Jach'a Urua
lnformacijska politika u akciji: politika skandala
Kriza demokracije
Zakljucak: Obnavljanje demokracije?
226
233
240
244
246
248
-2'49
250
251
257
259
264
266
271 ""'"')
2 7 4 - ~ 5
278
281
281
291
301
304
307
311
314
314
318
318
323
330
335
340
349
356
7
MOC IDENTITETA
v • v
ZAKLJUCAK: DRUSTVENE PROMJENE U
UMREZENOM DRUSTVU
Sazetak saddaja I. i III. sveska knjige
METODOLOSKI DOD AT AK
Dodatak za tablice 5.1. i 5.2.
Dodatak za sliku 6.4: Razina potpore za glavne stranke
na drzavnim izborima, 1980.-1994.
Bibliografija
Slike
Tab lice
Kazalo
8
360
369
371
371
398
403
441
443
445
Zahvale
Ideje i analize izlozene u ovom svesku rezultat su moga dvadesetpetogo-
disnjeg istrazivanja drustvenih pokreta i politickih procesa u raznim dijelo-
vima svijeta, iako su sada ponovno razradeni i uklopljeni u siru teoriju o in-
formacijskom dobu i izneseni u tri sveska ove knjige. Brojne akademske in-
stitucije bile su bitno okruzenje za odvijanje mog rada u specificnom pod-
rucju istrazivanja. Najistaknutiji medu njima bio je Centre d'Etude des
Mouvements Sociaux, Ecole des Hautes Etudes en Sciences Sociales, Pariz,
kojije osnovao i vodio Alain Touraine i gdje sam radio kao istrazivac izmedu
1965. i 1979. godine. Druge istrazivacke institucije koje su mi pomogle u ra-
du na drustvenim pokretima i politikamajesu: Centro Interdisciplinario de
Desarrollo Urbano, Universidad Catolica de Chile, Instituto de Investiga-
ciones Sociales, Universidad Nacional Autonoma de Mexico, Center for Ur-
ban Studies, University of Hong Kong, Instituto de Sociologia de Nuevas
Tecnologias, Universidad Auto noma de Madrid, Faculty of Social Sciences,
Hitotssubashi University, Tokio. Konacno razradivanje i pisanje materijala
kojije ovdje iznesen odvijalo se tijekom devedesetih, u mom intelektualnom
domu od 1979. godine- kalifornijskom sveuCilistu Berkeley. Mnoge od ideja
raspravio sam i doradio u mom postdiplomskom seminaru "Sociologija in-
formacijskog drustva". Za to zelim zahvaliti mojim studentima, stalnom iz-
voru nadahnuca i kritike u mom radu. Ovaj svezak okoristio se izvanred-
nom pomoCi kojuje u istrazivanju pruzila Sandra Moog, postdiplomski stu-
dent sociologije na Berkeleyju i izvanredna buduca znanstvenica. Dodatnu
dragocjenu pomoc u istrazivanju pruzio je Lan-chih Po koji priprema dokto-
rat iz gradskoga i regionalnog planiranja, takoder na Berkeleyju. Kao iura-
du na drugim svescima ove knjige, Emma Kiselyovaje mnogo pomogla mo-
9
MOC IDENTITETA
jim istrazivanjima olaksavajuCi pristup jezicima koje ne znam te dajuCi svoje
ocjene i stavljajuci primjedbe na razlicite dijelove ovoga sveska.
Nekoliko kolega procitalo je "sirovu" verziju cijelog sveska ili odredena
poglavlja te su iznijeli opsezne primjedbe, pomazuCi mi da ispravim neke
pogreske i izostrim analizu, iako, naravno, preuzimam potpunu odgovor-
nost za konacnu verziju knjige. Osobe kojima zahvaljujemjesu: Ira Katznel-
son, Ida Susser, Alain Touraine, Anthony Giddens, Martin Carnoy, Stephen
Cohen, Alejandra Moreno Toscano, Roberto Laserna, Fernando Calderon,
Rula Sadik, You-tien Hsing, Shujiro Yazawa, Chu-joe Hsia, Nancy Whittier,
Barbara Epstein, David Hooson, Irene Castells, Eva Serra, Tim Duane i El-
sie Harper-Anderson. Zelim posebno zahvaliti Johnu Daveyju, izdavackom
direktoru Blackwella na njegovim strucnim zapazanjima i pazljivim savjeti-
ma o bitnim stvarima u nekoliko kljucnih poglavlja ovoga sveska.
Ovim zelim reCi da je, kao i kod drugih svezaka ave knjige, proces raz-
misljanja i pisanja velikim dijelom kolektivni trud, iako je konacan oblik za-
dobio u osami autorstva.
Barkeley, Kalifornija, studeni, 1996.
Au tori izdavaCi zahvaljuju za dopustenje da se koriste sljedeCim zastice-
nim materijalima:
profesorici Ines Alberdi: za slike 4.2. i 4.5.
The Economist: za slike 5.1. i 5.2., oba copyright© The Economist, London
1996.
The University of Texas Press i autori: za tablicu 6.2. iz "Political Corrup-
tion and Presidential Elections, 1929-1992" u: The Journal of Politics,
svezak 57:4.
The Southern Poverty Law Center, Alabama: za sliku 2.1. dobivenu iz nji-
hova Klanwatch Militia Task Force Programs
The University of Chicago Press: zaslike 4.10. i4.14. iz E.O. Laumann et al.,
The Social Organization of Sexuality: Sexual Practices in the United
States (1994) copyright© 1994. od Edwarda 0. Laumanna, Roberta T.
Michaela, CSG Enterprises, Inc., i Stuart Michaels. Sva prava su pridr-
zana.
Westview Press, Inc.: za sliku 4.1. iz The New Role of Women: Family For-
mation in Modern Societies od Hans-Petera Blossfelda et al. (1995), co-
pyright© 1995., od Westview Press.
10
NAS SVIJET, NASI ZIVOTI
Dignite svoja lica, imate bolnu potrebu
za ovim sjajnim jutrom koje svice za vas.
Povijest se, unatoc svojoj snaznoj boli,
ne maze ne zivjeti, a ako se s njom suoci s hrabroscu,
ne trebaje ponovno prozivljavati.
Dignite svoje oci na ovaj dan koji se rada za vas.
Ponovno padarite zivot snu.
Maya Angelou, "On the Pulse of Morning"
1
N as svijet i nase zivote oblikuju sukobljavajuCi tokovi globalizacije i identi-
teta. Revolucija informacijske tehnologije i restrukturacija kapitalizma
pokrenuli su novi oblik drustva, umrezeno drustvo. Oznacuje ga globaliza-
cija strateski odlucujuCih ekonomskih aktivnosti. Pomocu umrezujuceg ob-
lika organizacije. Pomocu fleksibilnosti i nestabilnosti posla i individualiza-
cije rada. Pomocu kulture stvarne virtualnosti kojuje izgradio prozimajuCi,
medupovezan i razgranat medijski sustav. I pomocu preobrazbe materijal-
nih temelja zivota, prostora i vremena, stvaranjem prostora struja i bezvre-
menoga vremena, kao izraza dominantnih aktivnosti i kontrolirajuCih elita.
Ovaj novi oblik drustvene organizacije u svojoj prozimajucoj globalizaciji si-
ri se po cijelom svijetu, kao sto je u devetnaestom stoljecu bio slucaj s indus-
trijskim kapitalizmom i njegovim blizancem-neprijateljem, industrijskim
etatizmom, koji su drmajuCi institucijama, preobrazavajuCi kulture, stvara-
juCi bogatstvo i inducirajuCi siromastvo, poticuCi pohlepu, inovacije i nadu
istodobno namecuCi teskoce i usadujuci ocaj. To je doista, hrabar ili ne, ali
novi svijet.
1 Pjesma na inaguraciji predsjednika SAD-a, 22. sijecnja 1993.
11
MOC IDENTITETA
Ali to nije cijela prica. Zajedno s tehnoloskom revolucijom, preobrazbom
kapitalizma i smrcu etatizma, u posljednjih cetvrt stoljeca iskusili smo ras-
prostranjen val snaznih izraza kolektivnog identiteta koji osporavaju globa-
lizaciju i kozmopolitizam u ime kulturne posebnosti i zelje ljudi da imaju
nadzor nad svojim zivotima i okruzenjem. Ovi izrazi su mnogostruki, iznim-
no razgranati i slijede konture svake kulture i povijesne izvore nastanka
svakog identiteta. Oni obuhvacaju proaktivne pokrete koji imaju za cilj
preobrazbu ljudskih odnosa na njihovoj temeljnoj razini, poput feminizma i
pokreta za zastitu okolisa. Ali, oni takoder obuhvacaju cijeli niz reaktivnih
pokreta koji kopaju rovove otpora u ime Boga, nacije, etnicke skupine, obi-
telji, lokalne zajednice, odnosno temeljnih kategorija tisucljetnoga postoja-
nja kojemu sada prijeti kombiniran, kontradiktoran napad tehnolosko-eko-
nomskih snaga i preobrazujuCih drustvenih pokreta. Uhvacena izmedu
ovih suprotnih trendova, nacija-ddava dovedena je u pitanje, uvlaceCi u
svoju krizu i sam pojam politicke demokracije utvrdene na osnovi povijesne
izgradnje suverene, predstavnicke nacije-ddave. Vrlo cesto nove, mocne
tehnoloske medije, poput po cijelom svijetu rasirenih interaktivnih teleko-
munikacijskih mreza, rabe razlitiCi takmaci, pojacavajuCi i zaostravajuCi
svoju borbu, kao sto je to na primjer slucaj kad Internet postane instrument
u rukama medunarodnih pobornika zastite okolisa, meksickih zapatista ili
americkih gradanskih policija, odgovarajuCi na isti nacin kompjutoriziranoj
globalizaciji financijskih trzista i obradivanju informacija.
To je svijet koji istrazujemo u ovom svesku, prvenstveno se usredotocu-
juCi na drustvene pokrete i politike, jer su oni posljedica meduigre izmedu
tehnologijom inducirane globalizacije, moCi identiteta (spolnoga, vjerskoga,
nacionalnoga, etnickoga, teritorijalnoga, socio-bioloskoga) i drzavnih insti-
tucija. PozivajuCi citatelja na ovo intelektualno putovanje kroz krajolike
suvremenih drustvenih borbi i politickih sukoba, zapocet cu s nekoliko
primjedbi koje mogu olaksati putovanje.
Ovo nije knjiga o knjigama. Stoga necu raspravljati o postojeCim teorija-
ma koje se ticu svake od tema niti cu citirati sve moguce izvore za pitanja ko-
ja su ovdje iznesena. Doista, bilo bi pretenciozno pokusati naCiniti, makar i
povrsno, popis svih znanstvenih radova o svim temama koje su iznesene u
ovoj knjizi. Izvori i au tori koje rabim za svaku temu jesu materijali koje dr-
zim vaznima za stvaranje hipoteze koju iznosim o svakoj temi, kao i za zna-
cenje ovih analiza za siru teoriju drustvene promjene u umrezenom dru-
stvu. Citatelji koje zanima bibliografija i kriticka ocjena takve bibliografije,
mogu se posluziti mnogim dostupnim, do brim prirucnicima o svakoj od ovih
grada.
Metoda koje sam se drzao usmjerena je na priopcavanje teorije pomocu
analiziranja prakse sukcesivnih valova drustvenih pokreta u razliCitim kul-
turnim i institucionalnim kontekstima. Stoga se empirijsku analizu uglav-
12
NAB SVIJET, NASI ZIVOTI
nom rabi kao sredstvo priopcavanja i kao metodu discipliniranja moje teo-
retske rasprave, koja otezava, ako ne i onemogucuje, da se kaze nesto sto
promatrano kolektivno djelovanje opovrgava u praksi. Medutim, u ograni-
cenom prostoru ovoga sveska pokusao sam osigurati nekoliko empirijskih
elemenata kako bih svoje tumacenje uCinio uvjerljivijim te kako bih Citatelju
dopustio da sam prosuduje.
U ovoj je knjizi prisutna namjerna opsjednutost multikulturalizmom,
pretrazivanjem planeta u njegovoj razlicitosti drustvenih i politickih mani-
festacija. Taj pristup proizlazi iz moga gledista daje proces tehnolosko-eko-
nomske globalizacije koji oblikuje nas svijet osporavan te da ce konacno biti
preoblikovan mnostvom izvora, prema razlicitim kulturama, povijestima i
zemljopisima. Stoga, tematsko kretanje izmedu Sjedinjenih Drzava, Zapad-
ne Europe, Rusije, Meksika, Bolivije, islamskoga svijeta, Kine ili Japana, u
ovom svesku ima tocno odredeni cilj- rabiti isti analiticki okvir za razumije-
vanje vrlo razliCitih drustvenih procesa koji su medusobno ipak povezani
svojim smislom. Jednako bih tako zelio, onoliko koliko mi to dopustaju oCite
granice moga znanja i iskustva, razbiti etnocentrican pristup kojijos uvijek
prevladava u velikom dijelu drustvenih znanosti upravo u trenutku kad su
nasa drustva postala globalno medupovezana i kulturno isprepletena.
Sarno rijec o teoriji. Socioloska teorija prisutna u stvaranju ove knjige
razrijedena je kako bi vam bilo lakse pratiti izlaganje tema u svakom pog-
lavlju. Jednako tako pomijesanaje, koliko je to bilo moguce, s empirijskom
analizom. Sarno onda kad je to neizbjezno, podvrgnut cu Citatelja kratkoj
teoretskoj raspravi,jer za meneje drustvena teorija sredstvo za razumijeva-
nje svijeta, a ne svrha intelektualnog uzivanja u samome sebi. U zakljucku
ovoga sveska pokusat cu suziti analizu na formalniji, sustavniji nacin, obje-
dinjujuCi razlicite niti utkane u svako poglavlje. Medutim, buduCi daje knji-
ga usredotocena na drustvene pokrete, a prilicno je mnogo neslaganja oko
znacenja ovog koncepta, iznosim svoju definiciju drustvenih pokreta kao
svrhovitih kolektivnih djelovanja Ciji ishod, kako u pobjedi tako i u porazu,
preobrazava drustvene vrijednosti i institucije. BuduCi da nema osjecaja po-
vijesti osim povijesti koju mi osjecamo, s analitickog stajalista, ne postoje
"dobri" ili "losi", progresivni i regresivni drustveni pokreti. Sve su to sim-
ptomi onaga sto mijesmo i putevi nase preobrazbe,jer preobrazba maze na
jednak nacin dovesti do cijelog raspona nebesa, pakla ili nebeskog pakla. To
nije slucajna napomena, jer procesi drustvene promjene u nasem drustvu
cesto imaju oblik fanatizma i nasilja koje obicno ne povezujemo s pozitiv-
nom drustvenom promjenom. Ipak, to je nas svijet, to smo mi u nasoj pro-
turjecnoj mnozini, i to je ono sto trebamo razumjeti i, ako je nuzno, suoCiti i
prevladati. A sto se tice smisla koji nose to i mi, molim vas, usudite se nasta-
viti s citanjem.
13
1
KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO
U UMREZENOMU DRUSTVU
Grad je osnovan u blizini planine Zhong;
Palace i ulazi su blistavi i sjajni;
Sume i vrtovi su mirisni i u cvatu,
Cvijece se medusobno upotpunjuje u ljepoti.
Zabranjena palaca je velicanstvena;
zgrade i paviljoni kao iz price.
Dvorane i kapije su prekrasne i svjetlucave;
Zvonca i uskladena zvona muzikalno odjekuju.
Tornjevi dosezu do neba;
Na oltarima se pale zrtvene zivotinje.
Ocisceni i proCisceni,
mi postimo i kupamo se.
Puni smo postovanja i revni u stovanju Boga,
Dostojanstveni i smireni u molitvi.
Ponizno i revno moleci,
svatko trazi srecu i radost.
Neciuilizirani i granicni narodi iskazuju stovanje,
a sui barbari su pokorni.
Bez obzira na to koliko je prostran teritorij,
sue ce konacno biti pod nasom vlascu.
Hong Xiuquan
Ovako glasi "Carski zap is od tisucu rijeci" koje je sroCio Hong Xiuquan, vo-
da i prorok Taiping pobune, nakon sto je 1853. uspostavio svoje nebesko
15
MOC IDENTITETA
kraljevstvo u N anjingu 1853.
1
Taiping Taova buna (Put velikog mira) imala
je za cilj stvoriti zajednicko, neokrscansko fundamentalisticko kraljevstvo u
Kini. Kraljevstvo je duze od desetljeca bilo organizirano u skladu s otkrive-
njem Biblije koje je, prema njegovu opisu, Hong Xiuquan primio od svoga
starijeg brata, Isusa Krista, nakon sto su ga u krscanstvo uveli evangelicki
misionari.
Izmedu 1845. i 1864. godine Hongove molitve, nauk i vojske potresali su
Kinu i svijet, jer su se umijesali u sve vecu stranu kontrolu nad Srednjim
Kraljevstvom. Kraljevstvo Taipingje nestalo, kako je i postojalo, u krvi i vat-
ri, odnijevsi zivote 20 milijuna Kineza. Zeljelo je stvoriti raj na Zemlji bar-
born protiv zloduha koji su zauzeli Kinu, kako bi "svi ljudi mogli zivjeti za-
jedno u beskonacnoj radosti sve dok konacno ne budu uzneseni na nebo ka-
ko bi ondje susreli svoga Oca. "
2
Bilo je to vrijeme krize za ddavne birokraci-
je i moralne tradicije, vrijeme globalizacije trgovine, probitacne trgovine
drogom, brzog sirenja industrijalizacije po cijelom svijetu, vrijeme religij-
skih poslanja, osiromasenja seljaka, reorganizacije obitelji i zajednica, lokal-
nih razbojnika i medunarodnih vojski, sirenja tiskarstva i masovne nepis-
menosti, vrijeme nesigurnosti i beznada, krize identiteta. Bilo je to neko
drugo vrijeme. Ili nije?
Izgradnja identiteta
ldentitet je izvor smisla i iskustva naroda. Kao sto Calhoun pise:
N e poznajemo narode bez imena niti jezike ili kulture kod kojih ne
postoji neki nacin razlikovanja izmedu sebe i ostalih, izmedu "mi" i
"oni" ... Samospoznavanje je uvijek Cin izgradivanja rna koliko se Cini
da se radi o otkrivanju- nikad nije u potpunosti odvojivo od tvrdnji da
ga na posebne nacine poznaju i drugi.
3
Pod identitetom, ako se odnosi na drustvene aktere, podrazumijevam pro-
ces stvaranja smisla na temelju kulturnog atributa ili srodnog niza kultur-
nih atributa kojima je dana prednost u odnosu prema drugim i ~ v o r i m ~
smisla. Za odredenoga pojedinacnog ili kolektivnog aktera moze postojati
mnostvo identiteta. No, takvo je mnostvo izvor stresa i proturjecja i u sa-
mopredstavljanju i u drustvenom djelovanju zato sto se identitet mora razli:
1 Citirao Spence (1996: 190-1)
2 Spence (1996: 1 72)
3 Calhoun (1994: 9-10)
16
KOMUNALNA NEBESA IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU.DRUSTVU
----------- -------------
kovati od onaga sto su sociolozi tradicionalno nazivali ulogamc. i raspodje-
lom ufoga. Uloge (na primjer, istodobno biti radnica, majka, susjed ili mili-
tantni socijalist, clan sindikata, kosarkas, osoba koja u crkvu i pusac) de-
finirane su normama koje su strukturirale drustvene institucije organiza-
cije. Njihova relativna tezina u utjecanju na ponasanjt> ljudi ovisi o pregovo-
rima i dogovorima izmedu pojedinaca i tih institucija i organiza.cija. Identi-
teti su izvori smisla za same aktere, i po njima, izgradene procesom indivi-
duacije.4 Iako, kao sto cu kasnije objasniti, identiteti mogu potjecati i iz do-
minantnih institucija, oni postaju identiteti samo onda kad i ako ih drustve-
ni akteri pounutrasnje i izgrade njihov smisao oko ovoga pounutarnjenja.
Sigurno je da se neke samodefinicije mogu poklapati i s drustvenim uloga-
ma, na primjer kad je biti otac najvaznija samodefinicija s tocke gledista
subjekta. No, identiteti su snazniji 1zvori smisla nego uloge zbog procesa sa-
moizgradivanja i individuacije koje ukljucuju. Jednostavno receno, identite-
ti organiziraju smisao dok uloge organiziraju funkcije. Smisao drustvenoga
aktera definiram kao simbolicku identifikaciju svrhe njegova/njezina djelo-
vanja. Jednako taka drzim da, u umrezenom drustvu, iz razloga koje cu kas-
nije razloziti, za veCinuje drustvenih aktera smisao organiziran oko primar-
nog ideniteta (odnosno, identiteta koji uokviruje ostale) kojije samoodrza-
vajuCi kroz i prostor. Iakoje ovaJ pristup blizak Eriksonovoj formu-
laciji identiteta, usredotocit cu se uglavnom na kolektivan, a ne individua-
lan identitet. Medutim, individualizam (razlicito od individualan identitet)
maze takoder biti oblik "kolektivnog identiteta"' kao sto je analizirano u
Laschovoj "kul turi narcisoidnosti".
5
Lako je sloziti se s Cinjenicom da su, socioloski gledano, svi identiteti iz-
gradeni. Pravo pitanjeje kako, iz cega, tko ihje izgradio te zasto. Izgradnja
identita rabi gradevne materijale iz povijesti, zemljopisa, biologije, produk-
tivnih i neproduktivnih institucija, kolektivnog pamcenja i osobnih fantazi-
ja, aparata moCi i vjerskih otkrivenja. No pojedinci, drustvene sku pine i dru-
stva obraduju sve ove materijale i prerasporeduju njihov smisao prema dru-
stvenim odredenjima i kulturnim nacrtima koji su ukorijenjeni u njihovoj
drustvenoj strukturi te okviru njihova vremena i prostora. Predlazem hipo-
tezu da, nacelno gledano, to tko izgraduje kolektivan identitet i za sto, uveli-
ke odreduje simbolicki saddaj ovog identiteta te njegov smisao za one koji
se s njim poistovjecuju iii se postavljaju izvan njega. BuduCi da se drustveno
izgradivanje identiteta uvijek dogada u kontekstu kojije oznacen odnosim11
moCi, predlazem razlikovanje tri oblika i izvora izgradnje identiteta:
4 Giddens (1991.)
5 Lasch (1980.)
17
MOC IDENTITETA
Legitimirajuci identitet koji uvode dominantne drustvene institucije ka-
ko bi prosirile i racionalizirale svoju dominaciju u odnosu prema drustve-
nim akterima, tema koja Cini sd Sennettove teorije o autoritetu i dorni-
naciji,
6
ali se jednako tako uklapa u razne teorije o nacionalizmu.
7
Identitet otpora koji stvaraju oni subjekti koji se nalaze u polozajima
uvjetima u kojima su obezvrijedeni i/ili stigrnatizirani logikom dominaci-
je, te tako kopaju rovove za otpor i prezivljavanje koji se temelje na nace-
lima koja su razlicita ili suprotna onima koja prozimaju drustvene insti-
tucije, kao sto Calhoun predlaze u svom ObJilSnjenju pojave politika iden-
titeta.8
Projektni identitet koji nastaje kad drustveni akteri, na temelju bilo kak-
vih, njima dostupnih, kulturnih materijala grade novi identitet koji rede-
finira njihov polozaj u drustvu i, to Cineci, traze preobrazbu sveukupne
drustvene strukture. To je, na primjer, slucaj kad feminizam izade iz ro-
vova identiteta otQora i Qrava zena kako bi izazvao Qatriiarhalizam, a ti-
me i patrijarhalnu obitelj i cijelu strukturu produkcije, reprodukcije,
spolnosti i osobnosti na kojoj su se povijesno temeljila drustva.
N aravno da identiteti koji zapocinju kao otpor mogu pokrenuti projekte
te takoder, tijekom povijesti, postati dominantni u drustvenim institucija-
ma i postati legitimirajuCi identiteti kako bi ra.cionalizirali svoju dominaci-
ju. Doista, dinamika identiteta u ovom nizu pokazuje da, sa stajalista dru-
stvene teorije, niti jedan identitet ne moze ciniti bit te niti jedan identitet
nema per se naprednu ili nazadnu vrijednost izvan svoga povijesnog kon-
teksta. Druga i vrlo vazna stvar jesu koristi svakog identiteta za !jude koji
mu pripadaju.
Po mom misljenju, svaki tip procesa izgradivanja identiteta dovodi do
razliCitog ishoda u stvaranju drustva. LegitimirajuCi identLtet stvara c w ~ l n o
drustvo, odnosno, garnituru organizacija i institucija, kao i niz strukturira-
nih i organiziranih drustvenih aktera koji reproduciraju, iako katkad na
konfliktan nacin, identitet koji racionalizira itvore strukturalne dominaci-
je. Za neke ce Citaoce ova recenica biti iznenadenje, jer civilno drustvo nacel-
no sugerira pozitivnu konotaciju demokratske drustvene promjene. Medu-
tim, ovo je ustvari izvorna predodzba civilnoga drustva kako ju je formuli-
rao Gramsci, intelektualni otac ove neodredene koncepcije. Doista, prema
Gramscijevoj predodzbi, gradansko drustvo cini niz "aparata" poput Crkve
Crkava, sindikata, stranaka, udruga, gradanskih udruga i drugog, koji sjed-
ne strane produljuju dinamiku drzave, ali su s druge strane duboko ukorije-
6 Sennett (1986)
7 Anderson (1983 ); Gellner (1983)
8 Calhoun (1994. 17)
18
KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU
njeni u narodu.
9
Upravo ovaj dvostruki karakter cini civilno drustvo pov-
lastenim terenom politicke promjene, jer omogucuje preuzimanje drzave
bez pokretanja izravnoga, nasilnog napada. Osvajanje drzave snagama
promjene (recimo, snagama socijalizma u Gramscijevoj ideologiji) koje su
prisutne u civilnom drustvu moguce je upravo zahvaljujuCi kontinuitetu in-
stitucija toga drustva i moCi ddavnih aparata organiziranih oko slicnog
identiteta (ddavljanstvo, demokracija, politicko oblikovanje drustvene
promjene, ogranicavanje vlasti na drzavu i njezino grananje i slicno). Ondje
gdje Gramsci ide Tocqueville vide demokraciju i civilnost, Foucault ili Sen-
nett, a prije njih Horkheimer ili Marcuse vide pounutarnjenu dominaciju i le-
gitimiranje prenametnutog, nediferenciranoga normalizirajuceg identiteta.
Drugi tip gradnje identiteta, identitet za otpor, prema Etzionijevoj for-
mulaciji, dovodi do stvaranja komuna ili zajednica.
10
To bi mogao biti naj-
vazniji tip izgradnje identiteta u nasem drustvu. On izgraduje oblike kolek-
tivnog otpora inace nepodnosljivom ugnjetavanju, obicno na temelju identi-
teta kOJl su, po svemu sudeCi, bilijasno definirani povijescu, zemljopisom ili
biologijom, olakSavajuCi esencijalno odredivanje granica otpora. N a primjer,
etnicki utemeljen nacionalizam, kao sto predlaze Scheff, cesto "izrasta iz os-
jecaja otudenosti s jedne strane i negodovanja naspram nepravednog isklju-
~ i v a n j a , politickoga, ekonomskog ili drustvenog."
11
Religijski fundamentali-
zam, teritorijalne zajednice, nacionalisticko samopotvrdivanje ili cak pono-
senje samoocrnjivanjem obrtanjem uvjeta ugnjetavajuceg djelovanja (kao u
"kulturi ekscentricnosti" ["queer culture"] nekih tendencija u homosek-
sualnom pokretu), sve su to izrazi onoga sto nazivam iskljucivanje onih koji
iskljucuju od strane iskljucenih. Drugim rijecima, dolazi do izgradivanja ob-
rambenog identiteta na polju dominantnih institucija/ideologija, izokreta-
nja vrijednosnoga rasudivanja uz pojacavanje granice. U takvom slucaju,
javlja se pitanje uzajamne mogucnosti saobracanja izmed:u ovih iskljucenih/
iskljucujucih identiteta. Odgovor nato pitanje, a on maze biti samo emipirij-
ski iii povijesni, odreduje ostaju li drustva i dalje kao drustva ili se cijepaju u
skup plemena koja su katkad eufemizirajuCi preimenovana u zajednice.
TreCi proces izgradnje identiteta,projektni identitet, stvara subjekte, kao
sto ih definira Alain Touraine:
Subjektom nazivam zelju da se bude individua, da se stvara osobna
povijest, da se podari smisao cijelom bogatstvu iskustava pojedi-
nacnog zivota ... Preobrazba pojedinaca u subjekte posljedicaje nuzne
9 Buci-Glucksman (1978.)
10 Etzioni (1993.)
11 Scheff (1994: 281)
19
MOC IDENTITETA
kombinacije dvaju potvrdivanja: pojedinaca u odnosu prema zajedni-
cama i pojedinaca u odnosu prema trzistu.
12
Subjekti nisu pojedinci, cak i ako su ih naCinili pojedinci ili su u njima. Oni
su kolektivni drustveni akter po kojemu pojedinci dopiru do holistickog
sinisla u svojim iskustvima.
13
U ovom slucaju izgradnja identiteta je nacrt
razlicitog zivota, mozda na osnovi ugnjetavanog identiteta no koji produlju-
je ovaj nacrt identiteta, sireci se k preobrazbi drustva, kao u gore spomenu-
tom primjeru postpatrijarhalnog drustva, oslobadanja zena, muskaraca i
djece putem ostvarivanja zenskog identiteta. Ili, s vrlo razlicitoga gledista,
konacno pomirenje svih ljudskih bica kao vjernika, brace i sestara vodenih
Bozjim zakonom, bilo da se radi o Alahu ili Isusu, kao rezultat vjerskog ob-
racenja bezboznih, protuobiteljskih i materijalistickih drustava, koja inace
nisu u stanju ispuniti ljudske potrebe i Bozji nacrt.
Kako i tko izgraduje razliCite tipove identiteta te s kojim ishodima, ne
moie se odrediti nacelnim, apstraktnim izrazima: to je stvar drustvenoga
konteksta. Identitetne politike, kako pise Zaretsky, "moraju se povijesno
smjestiti" .
14
Stoga se nasa ras(lrava mora odnositi na tocno odredeni kontekst, uspon
umrezenoga drustva. U ovom kontekstu dinamika identiteta moze se bolje
razumjeti ako se stavi u opreku s Giddensovom karakterizacijom identiteta
u "doba kasne modernosti", povijesnom razdoblju za koje vjerujem daje do-
ba koje se primice svom kraju a pri tome ne zelim sugerirati da se na neki
naCin priblizavamo "kraju povijesti" kao sto je to pretpostavljeno u nekim
postmodernim hirovima. U dojmljivu teoretiziranju, s Cijim se glavnim crta-
ma slazem, Giddens kaze da "samo-identitet nije osobno obiljezje koje posje-
duje pojedinac. To je onakav 'ja' kakvim ga osoba refleksivno razumije u
smislu njegove/njezine biografije". Doista, "biti ljudsko bice znaci znati .. ~ i
sto osoba Cini i zasto to cini ... u kontekstu posttradicionalnoga poretka 'ja'
postaje refleksan nacrt."
15
Na koji nacin "doba kasne modernosti" djeluje na ovaj refleksivan pro-
jekt? Prema Giddensu
"jedna od osobitih znacajki modernoga doba jest sve veca medupove-
zanost dvije krajnosti sirenja i intencionalnosti: s jed.ne strane globa-
lizirajuCih utjecaja is druge strane osobnih sklonosti. .. Sto vise tradi-
cija gubi svoj polozaj i sto se vise svakodnevni zivot ponovno uspostav-
12 Touraine (1995: 29-30); moj prijevod.
13 Touraine (1992.)
14 Zaretsky (1994: 198)
15 Giddens(1991: 53,35, 32)
20
KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU
lja pomocu dijalekticke meduigre lokalnoga i globalnog, to su pojedin-
ci vise prisiljeni pregovarati o izborima zivotnog stila medu raznoli-
kim mogucnostima izbora ... Refleksivno organizirano planiranje zi-
vota ... postaje sredisnja znacajka izgradivanja samo-identiteta."
16
Iako se slazem s Giddensovom teorijskom karakterizacijom izgradnje iden-
titeta u razdoblju "kasne modernosti", drzim, na temelju analiza koje su iz-
nesene u prvom svesku ove knjige, da uspon umrezenoga drustva dovodi u
pitanje procese izgradnje identiteta tijekom ovog razdoblja te tako pokrece
nove oblike drustvene promjene. Do toga dolazi zato sto se umrezeno dru-
stvo, za najveCi dio pojedinaca i drustvenih skupina, temelji na sustavnom
razdvajanju lokalnoga i globalnog. A, dodao bih, i odvajanjem moCi i iskus-
tva u razlicite vremensko-prostorne okvire (svezak 1., 6. i 7. poglavlje). Na
taj nacin refleksivno planiranje zivota postaje nemoguce, osim za elitu koja
obitava u bezvremenskom prostoru tokova globalnih mreza i njihovih lokal-
nih pomocnika. A za izgradivanje intimnosti na osnovi povjerenja, potrebna
je redefinicija identiteta potpuno autonomnog u odnosu prema umrezujucoj
logici prevladavajuCih institucija i organizacija.
U ovakvim novim uvjetima civilna drustva se smanjuju i rastacu, jer vise
ne postoji kontinuitet izmedu logike stvaranja moci u globalnoj mrezi i logi-
ke udruzivanja i zastupanja u specificnim drustvima i kulturama. Tada se
potraga za smislom zbiva u obnavljanju obrambenih identiteta oko zajed-
nickih nacela. N ajveCi dio drustvenog djelovanja organizira se suprotstav-
ljanjem izmedu nedefiniranih tokova i odijeljenih identiteta. Sto se tice po-
jave projektnih identiteta, ona sejos uvijek dogada ili se moze dogoditi, avis-
no o drustvu. No, predlazem hipotezu da uspostavljanje subjekata, kojeje u
srzi procesa drustvene promjene, ide razlicitim putem od onoga koji smo
poznavali tijekom modernog doba i kasnog moderniteta, odnosno subjekti,
aka i kad se izgrade, vise nisu izgradeni na osnovi civilnih drustava·koja su
u procesu raspadanja, vee na produljenju zajednickog otpora. Dok se u mo-
derno doba (kasno ili rano) projektni identitet konstituirao iz civilnoga dru-
stva (kao u slucaju socijalizma na osnovi radnickog pokreta), u umrezenom
d r u ~ t \ r u projektni identitet, ako se uopce razvije, izrasta iz zajednickog ot-
pora. To je stvarni smisao novoga prvenstva identitetnih politika u umreze-
nom drustvu. Upravo analiza procesa, uvjeta i ishoda preobrazbe zajed-
nickog otpora u preobrazavajuce subjekte, podrucje je za teoriju drustvene
promjene u informacijskom dobu.
BuduCi da smo stigli do provizorne formulacije moje hipoteze, bilo hi pro-
tiv metodoloskih nacela ove knjiga iCi dalje putem apstraktnog teoretizira-
1
16 Giddens(1991: 1,5)
21
MOC IDENTITETA
nja koje bi se moglo brzo pretvoriti u bibliografski tumac. Pokusat cu pred-
loziti jasne implikacije moje analize, usredotocujuCi se na neke kljucne pro-
cese u izgradnji kolektivnog identiteta, odabrane prema njihovoj posebnoj
vaznosti za proces drustvene promjene u umrezenom drustvu. Zapocet cu s
vjerskim fundamentalizmom, i u njegovoj islamskoj i u njegovoj krscanskoj
inacici, iako to ne znaci da su druge religije (na primjer hinduizam, budi-
zam,judaizam) manje vazne ili manje sklone fundmentalizmu. Nastavit cu
s nacionalizmom, razmatrajuCi, nakon kratkog pregleda problema, dva vrlo
razlicita, ali vazna procesa: ulogu nacionalizma u raspadu Sovjetskog Save-
za i postsovjetskih republika te stvaranje i ponovno pojavljivanje katalon-
skoga nacionalizma. Nakon toga pozabavit cu se etnickim identitetom, usre-
dotocujuCi se na suvremeni africko-americki id'entitet, te cu zavrsiti s krat-
kim razmatranjem teritorijalnog identiteta, na osnovi mojih zapazanja our-
banim pokretima i lokalnim zajednicama sirom svijeta. Kao zakljucak, po-
kusat cu naciniti sazetu sintezu osnovnih crta istrazivanja koje ce se razviti
nakon pregledavanja razliCitih suvremenih procesa obnavljanja identiteta
na temlju zajednickog otpora.
Bozja nebesa: religijski fundamentalizam i
kulturni identitet
Svojstvo drustva i, usudio bih se reci, ljudske naravi, ako takav entitet pos-
toji, jest pronalazenje utjehe i utocista u vjeri. Strah od smrti i zivotnih boli
trebaju Boga i vjeru u Boga, bilo kakvo ocitovanje Boga, kako bi se moglo iCi
dalje. Doista, izvan nas, Bog bi ~ s t a o beskucnik.
Vjerski fundamentalizamje nesto drugo. I tvrdim daje ovo "nesto dru-
go" najvazniji izvor izgradnje identiteta u umrezenom drustvu iz razloga
koji ce, nadam se, postati jasni na sljedecim stranicama. Kad se govori o
njegovu stvarnom sadrzaju, iskustva, misljenja, povijest i teorije toliko su
razliciti da ihje nemoguce sintetizirati. Srecom, Americka akademija zna-
nosti i umjetnosti (American Academy of Arts and Sciences) poduzela je
krajem osamdesetih godina veliki poredbeni projekt usmjeren promatra-
nju fundamentalizma u raznim drustvenim i institucionalnim konteksti-
ma.17 Zahvaljujuci tome znamo da su "fundamentalisti uvijek reaktivni,
reakcionarni"
18
te:
17 Marty i Appleby (1991.)
18 Marty (1988: 20)
22
KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU
da su fundamentalisti selektivni. Oni doista mogu vjerovati da usvaja-
ju cijelu cistu proslost, ali njihova energija usmjerena je na uporabu
onih znacajki koje ce na najbolji nacin utvrditi njihov identitet, odrza-
ti njihov pokret na okupu, izgraditi obram,l oko njegovih granica i dr-
zati druge na udaljenosti ... Fundamentalisti se bore u ime Boga- ako
se radi o teistickoj religiji - ili pod znakovljem neke transcendentne
reference.
19
Da budem tocniji i, vjerujem, u skladu sa zbirkom eseja koji su sabrani u
projektu "Fundamentalism Observed", u definiranju fundamentalizma, ka-
ko jato razumijem, kao izgradnje kolektivnog identiteta prema identifikaci-
ji indiuidualnog ponasanja i drustvenih institucija s normama koje potjecu
od Bozjeg zakona, a protumacio ih je konacni autoritet koji posreduje izme-
du Boga i ljudskog ~ a d a . Stoga, kao sto Marty pise, "Za fundamentalisteje·
nemoguce raspravljati ili ista dogovoriti s ljudima koji ne dijele njihovu pre-
danost autoritetu, bilo da se radi o nepogresivoj Bibliji, nepogresivom papi
ili serijatskim zakonima u islamu ili implikacijama halaha u judaizmu. "
20
Vjerski fundamentalizamje, naravno, postojao tijekom cijele ljudske po-
vijesti, ali Cini se da je iznenadujuce snazan i utjecajan kao izvor identiteta
na kraju ovoga tisucljeca. Zasto? Svojim analizama islamskoga fundamenta-
lizma i krscanskoga fundamentalizma u ovom poglavlju pokusat cu predlo-
ziti neke smjernice za razumijevanje jednog od trendova kojije najvise odre-
dio oblikovanje nase povijesne epohe.
21
Umma versus Jahiliya: islamski fundamentalizam
Jedini put pridruzivanja modernom dobu je nas put, onaj koji je za nas
zacrtala naSa vjera, nasa povijest i nasa civilizacija.
Rached Gannouchi
22
Sedamdesete godine, razdoblje radanja revolucije informacijske tehnologije
u Silikonskoj dolini i pocetna tocka globalnoga kapitalistickog restruktuira-
n}a, imaju drukCije znacenje za muslimanski svijet: oznaCile su pocetak cetr-
naestoga stoljeca Hegire, razdoblja islamskoga preporoda, prociscavanja i
jacanja, kao na pocetku svakoga novog stoljeca. Doista, u sljedeca dva deset-
19 Marty i Appleby (1991: ix-x)
20 Marty (1988: 22)
21 Vidi takoder Misztal i Shupe (1992a).
22 Rached Gannouchi, intervju s Jeune Afrique, srpanj 1990. Gannouchi je vodeci intelek-
tualac u tuniskom islamskom pokretu.
23
MOC IDENTITETA
ljeca autenticna kulturno/vjerska revolucija prosirila se muslimanskim
zemljama, u nekim slucajevima pobjedonosno, kao u Iranu, u nekima u ub-
lazenom obliku, kao u Egiptu, u nekima pokrecuCi gradanski rat, kao u Alzi-
ru; u nekim slucajevimaje formalno priznata u dr:lavnim institucijama, kao
u Sudanu ili Bangladesu, najcesce dovodeCi do otezanog supostojanja s for-
malno islamskom drzavom-nacijom, potpuno integriranom u globalni kapi-
talizam, kao u Saudijskoj Arabiji, Indoneziji ili Maroku. Ukupno gledajuCi,
za kulturni identitet i politicku sudbinu gotovo milijarde ljudi borilo se u
dzamijama i izbornim okruzima muslimanskih gradova, pretrpanim ubr-
zanom urbanizacijom i razdijeljenim neuspjelom modernizacijom. Islam-
ski fundamentalizam, kao obnovljeni identitet i politicki projekt, nalazi se
u sredistu najpresudnijeg procesa koji uvelike odreduje buducnost svije-
ta.23
Ali, sto je islamski fundamentalizam? Islam na arapskom znaci stanje
pokornosti, a muslimanje onaj koji se pokorio Alahu. Stoga, prema definiciji
fundamentalizma koju sam gore iznio, Cinilo bi se daje sav islam fundamen-
talisticki: drustva i njihove drzavne institucije moraju se organizirati oko
neosporavanih religijskih nacela. Medutim, brojni ugledni znanstvenici
24
tvrde da, iako je davanje prvenstva religijskim nacelima formuliranim u Ku-
ranu zajednicko cijelom islamu, islamska drustva i institucije takoder se te-
melje na viseglasju tumacenja. N adalje, u najtradicionalnijim islamskim
drustvima, davanje prednosti religijskim nacelima u odnosu na politicku
vlast bilo je samo formalno. Doista, serijat (Bozji zakon, koji Cine Kuran i
hadit) u klasicnom arapskomjeziku povezanje s glagolom sera'a, koji znaci
iCi prema izvoru. Stoga, za vecinu muslimana, seri'a nije nepromjenljiva,
kruta zapovijed vee uputa za put prema Bogu, s prilagodbama koje su pot-
rebne u svakom povijesnom i drustvenom kontekstu.
25
Suprotno ovoj otvo-
renosti islama, islamski fundamentalizam podrazumijeva stapanje seri'a s
fiqh, ili tumacenje i primjenu od strane pravnika i vlasti, pod apsolutnom
prevlascu seri'a. Naravno da stvarni smisao (seri'a, nap. prev.) ovisi o proce-
su tumacenja i onome tko tumaCi. Stoga postoji sirok raspon varijacija izme-
du konzervativnoga fundamentalizma, poput onoga koji predstavlja Saud-
ska kuca, i radikalnoga fundamentalizma koji su pedesetih i sezdesetih go-
dina u svojim radovima razradili al-Mawdudi ili Sayyid Qtub.
26
Jednako ta-
ko postoje znacajne razlike izmedu sijitske tradicije, one koja inspirira Ho-
23 Hiro (1989.); Balta (1991.); Sisk (1992.); Choueri (1993.); Juergensmayer (1993.); Dek-
mejian (1995.)
24 Vidi, na primjer, Bassam Tibi (1988., 1992a); Aziz Al-Azmeh (1993.); Farhad Khosrokha-
var (1995.), izmedu ostalog.
25 Garaudy (1990.)
26 Carre (1984.); Choueri (1993.)
24
KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U '(JMREZENOMU DRUSTVU
meinija, i sunitske tradicije kojoj pripada oko 85 milijuna muslimana, uklju-
cujuCi revolucionarne pokrete poput alzirskoga Islamskoga fronta spasa
(Front Islamique de Salvation) (FIS) ili egipatskoga Takfir wal-Hijraha. No,
prema gledanju pisaca koji tvore islamsku misao ovoga stoljeca, poput egi-
patskog Hassan al Bannai Sayyid Qtuba, indijskog Ali al-Nadawija ili pakis-
tanskoga Sayyid Abul al-Mawdudija, povijest islama rekonstruiranaje kako
bi se pokazalo vjecnu podredenost drzave religiji.
27
Musliman nije temeljno
vezan za watan (domovinu), vee za ummu ili zajednicu vjernika u kojoj su
svi jednaki u svojoj podredenosti Alahu. Univerzalno bratstvo nadomjesta
institucije drzave-nacije koju se vidi kao izvor podjele medu vjernicima.
28
Za
ummu zivjeti i siriti se, sve dok se ne obuhvati cijelo covjecanstvo znaci os-
tvariti Bozju zadacu: ponovno pokrenuti borbu protiv Jahiliye (stanje ne-
poznavanja Boga ili nepridrzavanja Bozjeg ucenja) u koju su drustva opet
zapala. Da bi se covjecanstvo obnovilo, islamiz:1cija se najprije mora dogoditi
u muslimanskim drustvima koja su se sekularizirala i udaljila od stroge po-
kornosti Bozjemu zakonu, a zatim u cijelome svijetu. Taj proces mora zapo-
ceti duhovnim preporodom koji se temelji na. al-sirat al-mustaqin (ravan
put), po uzoru na zajednicu kojuje organizirao prorok Muhamed u Medini.
No kako bi se prevladalo bezbozne sile, moze biti nuzno nastaviti kroz dzi-
had (borba u ime islama) protiv nevjernika, a to u krajnjim slucajevima mo-
ze ukljuCiti pribjegavanje svetom ratu. u sijitskoj tradiciji mucenistvo, po-
novno odigravanje zrtve Imama Alije iz 681. godine, doista predstavlja bit
religiozne Cistoce. No, cijelom islamu zajednicko je slavljenje nuznih zrtava
koje su neizravni izraz Bozjega poziva (al-da'vah). Kao stoje rekao Hassan
al Banna, osnivac i voda Muslimanskog bratstva, na kojeg je 1949. izvrsen
atentat: "Kuranje nas ustav, Prorokje nas voda; smrt u slavu Alahaje nasa
najveca teznja."
29
Krajnji cilj svoga ljudskog djelovanja mora biti uspostav-
ljanje Bozjega zakona nad cijelim covjecanstvom i privodenje kraju trenutne
protivnosti izmedu Dar al-Islama (muslimanskog svijeta) i Dar al-Harba
(nemuslimanskog svijeta).
U ovom kulturno/vjersko/politickom okviru islamski identitet je izgra-
den na osnovi dvostrukoga razgradivanja, od strane drustvenih aktera i
drustvenih institucija.
Drustveni akteri moraju sami sebe razgraditi kao subjekte, bilo kao poje-
dinci, kao pripadnici neke etnicke sku pine ili kao gradani neke nacije. Osim
toga, zene se trebaju pokoriti svojim muskim zastitnicima, jer su poticane
da svoje ispunjenje prvenstveno ostvare u okviru obitelji: "Muskarci su
zastitnici i uzdrzavatelji zena zato sto je Bogjednima dao vise (snage) nego
27 Hiro (1989.); Al-Azmeh (1993.); Choueri (1993.); Dekmejian (1995.)
28 Oumili (1992.)
29 Citirao Hiro (1989: 63).
25
MOC IDENTITETA
drugima i zato sto ih izddavaju iz svojih sredstava.
3
° Kao sto pise Bassam
Tibi, "Habermasovo nacelo o subjektivnosti za islamske fundamentaliste
oznacuje herezu."
31
Sarno u ummi pojedinac moze biti u potpunosti ono sto
on ili onajest, kao dio vjernickog bratstva, temeljnoga ujednacujuceg meha-
nizma koji osigurava uzajamnu podrsku, solidarnost i zajednicki smisao. S
druge strane, sama drzava-nacija mora poreCi svoj identitet: al-davla isla-
miiyya (islamska drzava) utemeljena na seri'a ima prvenstvo u odnosu na
ddavu-naciju (al-davla qawmiyya). Ova postavka osobito je uCinkovita na
Srednjem istoku, regiji u kojoj je, prema Tibi, "drzava-nacija tudinska te je
doslovce nametnuta svojim sastavnim dijelovima ... Politicka kultura seku-
larnog nacionalizma nije samo novost na Srednjem istoku vee isto tako osta-
je na povrsini zahvacenih drustava."
32
Medutim, a ovo je kljucno, islamski fundamentalizam nije tradicionalis-
ticki pokret. Zahvaljujuci svim naporima tumacenja (egzegeze) da islamski
identitet ukorijeni u povijest i svete tekstove, islamisti nastavljaju, radi
drustvenog otpora i politicke pobune, s obnovom kulturnog identiteta, a to
je u stvari iznimno moderno.
33
Kao sto pise Al-Azmeh: "Politiziranje sveto-
ga, sakralizacija politike i preobrazba islamskih pseudozakonitih nacela u
'drustvene poboznosti', sve su to nacini ostvarivanje politike autenticnog
ega, politike identiteta te stoga i nacini samog stvaranja, ustvari, izumljiva-
nja ovog identiteta."
34
Ali, ako je islamizam (iako ukorijenjen u zapisima islamskih reformatora
i onih koji propovijedaju budenje vjere, poput al-Afghanija) u biti suvremeni
identitet, zasto sada? Zasto je eksplodirao upravo u prosla dva desetljeca,
nakon sto ga je nacionalizam opetovano podcinjavao u postkolonijalis-
tickom razdoblju, sto se moze vidjeti na primjeru progona Muslimanske
brace u Egiptu i Siriji (ukljucujuCi pogubljenje Qtuba 1966. godine), uspona
Sukarna u Indoneziji ili N acionalnoga oslobodilackog fronta (Front de Libe-
ration Nationale) u Alziru?
35
Za Tibija, "Uspon islamskoga fundamentalizma na Srednjem istoku me-
dupovezan je s izlaganjem ovoga dijela islamskog svijeta, koji sebe dozivlja-
va kao kolektivni entitet, procesima globalizacije, nacionalizmu i naciji-dr-
zavi kao globaliziranim nacelima organizacije."
36
30 Kuran, sura IV., v. 34 (prijevod Abdullah Yusuf Ali, 1988.). Vidi Hiro (1989: 202); Del-
croix (1995.); Gerami (1996.).
31 Tibi (1992b: 8)
32 Tibi(1992b:5)
33 Gole (1995.)
34 Al-Azmeh (1993: 31)
35 Piscatori (1986.); Moen i Gustafson (1992.); Tibi (1992a); Burgat i Dowell (1993.); Juer-
gensmayer (1993.); Dekmejian (1995.)
36 Tibi (1992b: 7)
26
KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU
Doista se cini daje eksplozija islamskih pokreta povezana is lomom tra-
dicionalnih drustava (ukljucujuci potkopavanje moCi tradicionalnoga klera)
i s neuspjehom nacije-drzave stvorene nacionalnim pokretima, kako bi se
ostvarilo modernizaciju, razvilo gospodarstvo i/ili raspodijelilo dobrobiti
ekonomskoga rasta na velik dio stanovnistva. Stoga su fundamentalisti (po-
novno) izgradili islamski identitet u opreci s kapitalizmom, socijalizmom i
nacionalizmom, arapskim ili drukcijim, koji su po njihovu misljenju propale
ideologije postkolonijalnoga poretka.
Karakteristican slucaj je, naravno, Iran.
37
Sahova Bijela revolucija pok-
renuta 1963. bilaje ambiciozan pokusaj modernizacije ekonomije i drustva,
uz podrsku Sjedinjenih Ddava s promisljenom nakanom povezivanja s no-
vim, globalnim kapitalizmom u nastajanju. Na ovaj naCin onaje oslabila te-
meljne strukture tradicionalnoga drustva, od zemljoradnje do kalendara.
Doista, glavni sukob izmedu saha i ulema bio je vezan za nadzor nad vreme-
nom, kadje 24. travnja 1976. sah promijenio islamski kalendar u predislam-
ski kalendar Ahemenijske dinastije. Kadje Homeini 1. veljace 1979. sletio u
Teheran kako bi poveo revoluciju, vratio se kao predstavnik imama N acos-
te, Gospodara vremena (vali al-zaman), kako bi branio najvisi polozaj vjer-
skih nacela. Islamska revolucija istodobno se suprotstavila instituciji mo-
narhije (Homeini: "Islam je temeljno suprotstavljen cijeloj zamisli monar-
hije"),38 ddavi-naciji (clanak 10. novoga iranskog ustava: "Svi muslimani
cinejednujedinu naciju"), te modernizaciji kao izrazu pozapadnjivanja (cla-
nak 43. iranskogustava odreduje "zabranu ekstravagancije i zapadnolikosti
u svemu povezanom s ekonomijom, ukljucujuci potrosnju, ulaganje, proiz-
vodnju, distribuciju i usluge"). Moe ulema, glavna meta sahovih institucio-
nalnih reformi postalaje zajamcena kao posrednik izmedu seri'a i drustva.
Radikalizacija islamskog rezima nakon irackog nap ada 1980. go dine, i okru-
tan rat kojije uslijedio, dovelaje do prociscavanja drustva i postavljanja po-
sebnih vjerskih sudaca za suzbijanje bezboznih Cina, poput "preljuba, ho-
moseksualnosti, kockanja, licemjerstva, simpatije za ateiste i licemjere te iz-
daje."39 Uslijedile su na tisuce utamnicenja, bicevanja i smaknuca zbog raz-
licitih razloga. Ciklus terora, posebice usmjeren na lijeve kriticare i mar-
ksisticku gerilu, zatvorio je krug fundamentalisticke logike u Iranu.
Sto su drustveni temelji fundamentalizma? U Iranu, gdje su druge revo-
lucionarne snage sudjelovale u dugim, tesko izborenim mobilizacijama za
rusenje krvave Pahlavije diktature, vode su bili svecenici, a dzamije su bile
mjesta oddavanja revolucionarnih odbora koji su organizirali narodnu po-
bunu. Sto se tice drustvenih subjekata, snaga pokreta bila je u Teheranu i
37 Hiro (1989.); Bakhash (1990.); Esposito (1990.); Khosrokhavar (1995.)
38 Hiro (1989: 161)
39 Sluzbeni dokumenti navodeni u tisku, citirao ih je Hiro (1989: 190).
27
MOC IDENTITETA
drugim velikim gradovima, osohito medu studentima, intelektualcima, ha-
zarskim trgovcima i ohrtnicima. Kad je pokret izasao na ulice, pridruzile su
mu se mase novih seoskih doseljenika koji su tijekom sedamdesetih, nakon
sto ihje modernizacija poljoprivrede otjerala iz njihovih sela, naselili sve ve-
ca naselja od stracara oko Teherana.
Cini se da, prema nekim oskudnim podacima, islamisti u Alziru i Tunisu
imaju slican drustveni profil: podrska za FIS pocelaje u heterogenoj skupini
skolovanih intelektualaca, sveuCilisnih profesora i nizih drzavnih cinovnika
kojima su se pridruzili mali trgovci i ohrtnici. Medutim, ovi pokreti do kojih
je doslo tijekom osamdesetih takoder su imali svoje korijene u egzodusu sa
sela. Tako je ispitivanje u Tunisu pokazalo daje 48 posto oceva horaca (mili-
tantnih pohornika pokreta) nepismeno te da su se u gradove doselili tijekom
sedamdesetih godina iz osiromasenih seoskih krajeva. Sami horci hili su
mladi: u Tunisu je prosjecna doh 72 horca koji su osudeni na velikom sude-
nju 1987. iznosila 32 godine.
40
U Egiptu islamizam prevladava medu sveuCi-
lisnim studentima (veCinu studentskih saveza od sredine osamdesetih vodi-
li su islamski fundamentalisti) te ima podrsku drzavnih sluzhenika, osohi-
to uCitelja, sa sve veCim utjecajem u policiji i vojsciY
Cini se da drustveni korijeni radikalnoga fundamentalizma proizlaze iz
komhinacije uspjesne modernizacije koju je drzava provela pedesetih i sez-
desetih godina te neuspjesne gospodarske modernizacije koja je u veCini
muslimanskih zemalja provedena tijekom sedamdesetih i osamdesetih godi-
na, jer se njihova gospodarstva nisu mogla prilagoditi novim uvjetima glo-
halne konkurencije i tehnoloskoj revoluciji u ovom drugom razdohlju. Stoga
je mlado gradsko stanovnistvo, s visokom razinom ohrazovanja kao posljedi-
com prvoga vala modernizacije, hilo osujeceno u svojim ocekivanjima, hudu-
Ci daje gospodarstvo posrtalo, a ustalili su se novi ohlici kulturne ovisnosti.
U nezadovoljstvu pridruzile su im se osiromasene mase koje je iz seoskih
podrucja u gradove protjerala neuravnotezena modernizacija poljoprivrede.
Tu je drustvenu smjesu eksplozivnom ucinila kriza nacije-drzave ciji su za-
poslenici, ukljucujuCi vojno osohlje, stradali od pada zivotnog standarda i iz-
guhili vjeru u nacionalisticki projekt. Kriza legitimnosti drzave-nacije hila
je posljedica siroko rasprostranjene korupcije, neucinkovitosti, ovisnosti 0
stranim silama te, na Srednjem istoku, opetovanih vojnih ponizenja kojaje
nanio Izrael, a nakon kojih je uslijedila nagodha s cionistickim neprijate-
ljem. lzgradnja suvremenoga islamskog identiteta nastavlja se kao reakcija
na nedostiznu modernizaciju Chilo kapitalisticku hilo socijalisticku), zle pos-
ljedice glohalizacije i propadanja postkolonijalnoga nacionalistickog projek-
40 Podaci koje navode Burgat i Dowell (1993.).
41 Hiro (1989.); Dekmejian (1995.)
28
KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU
ta. Zato se Cini da je razgranati razvoj fundamentalizma u muslimanskom
svijetu povezan s varijacijama u kapacitetu drzave-nacije da ukljuci u svoj
projekt i gradske mase, putem gospodarske koristi, i muslimanski kler pu-
tem sluzbenog priznavanja njihove vjerske moCi pod pokroviteljstvom drza-
ve, kao sto je to bio slucaj u Ummajadskom kalifatu ili Otomanskom Car-
stvu.
42
Stoga, iako je Saudijska Arabija formalno islamska monarhija, uleme
se nalaze na platnom popisu Saudijske kuce koja je uspjela istodobno biti
zastitnik svetih gradova i zapadne nafte. Cini se da Indonezija i Malezija
mogu integrirati islamisticke pritiske unutar svojih autoritarnih drzava-
nacija osiguravanjem brzoga ekonomskog rasta te su se tako pobrinuli za
donekle obecavajuce izglede svojim podanicima, iako u indonezijskim gra-
dovima drustvene napetosti sve vise rastu. S druge strane, nacionalisticki
projekti u Egiptu, Alziru i Tunisu, nekim od najpozapadnjenijih musliman-
skih zemalja, vecinom su propali osamdesetih godina uvodeCi drustvene ne-
petosti koje su uglavnom iskoristili islamisti u umjerenoj (Muslimansko
bratstvo), radikalnoj (Dzama'ah al-Islamija) ili demokratsko-radikanoj
verziji (alZirski FIS).
43
Devedesetih godina izazov kojije Hamas uputio pro-
topalestinskoj drzavi osnovanoj pod vodstvom Yassera Arafata u suradnji s
lzraelom, moze ciniti jednu od najdramaticnijih sizmi izmedu arapskoga
nacionalizma (a cijije sukus palestinski pokret) i radikanoga islamskog fun-
damentalizma.
Kad su islamisticke izborne pobjede, poput one u Alziru u prosincu
1991., ponistene vojnom represijom, uslijediloje rasireno nasilje i gradanski
ratY Cak i u najvise pozapadnjenoj muslimanskoj zemlji, Turskoj, sekular-
no, nacionalno nasljede Kemala Ataturka izlozeno je povijesnom osporava-
nju kad su na izborima 1995. godine islamisti postali vodeca politicka snaga
u zemlji, oslanjajuci se na glasovanje radikaliziranih intelektualaca i siro-
masnoga gradskog stanovnistva te su 1996. godine sastavili vladu.
Cini se da se politicki islamizam i islamski fundamentalisticki identitet
sire u devedesetim godinama u raznim drustvenim i institucionalnim kon-
tekstima, uvijek vezano za dinamike drustvenog iskljuCivanja i/ili krize na-
cije-drzave. Stoga, drustvena segregacija, diskriminacija i nezaposlenost
medu francuskim stanovnistvom magrebskoga podrijetla, medu mladim
Turcima u Njemackoj i Pakistancima u Britaniji ili medu americkim crnci-
ma, dovodi do pojave novoga islamskog identiteta medu nezadovoljnom
mladezi u dramaticnom prenosenju radikalnog islamizma u drustveno is-
kljucena podrucja razvijenih kapitalistickih drustava.
45
S druge strane, pro-
42 Balta (1991.)
43 Sisk (1992.)
44 Nair (1996.)
45 Luecke (1993.); Kepel (1995.)
29
MOC IDENTITETA
past sovjetske drzave pokrenulaje pojavljivanje islamskih pokreta na Kav-
kazu i u sredisnjoj Aziji te cak stvaranje Islamske preporodne stranke u Ru-
siji, prijeteci dace ostvariti strahove od sirenja islamske revolucije u Afga-
nistanu i Iranu na bivse sovjetske republike.
46
Kroz razne vrste politickih procesa, ovisno o dinamikama svake ddave-
nacije i obliku globalne artikulacije svakoga gospodarstva, islamski funda-
mentalisticki projekt pojavio se u svim muslimanskim drustvima i medu
muslimanskim manjinama u nemuslimanskim drustvima. Izgraduje se no-
vi identitet, ne vracanjem tradiciji nego radom na tradicionalnim materija-
lima u formiranju novoga bogobojaznoga, zajednickog svijeta gdje uskrace-
ne mase i nezadovoljni intelektualci mogu ponovno izgraditi smisao u glo-
balnoj alternativi eksluzivistickomu globalnom poretku.
47
Nadalje, kako
pise Khosrokhavar:
Kad projekt koji se sastoji od pojedinaca koji potpuno sudjeluju u mo-
dernosti otkrije svoju apsurdnost u styarnom iskustvu svakodnevnog
zivota, nasilje postaje jedini oblik samopotvrdivanja novog subjekta ...
N eozajednica postaje nekrozajednica. Isljucivanje iz modernoga doba
poprima vjersko znacenje: stoga, samozrtvovanje postaje naCin borbe
protiv iskljucivanja.
48
Poricanjem iskljucivanja, cak u krajnjem obliku samozrtvovanja, pojavljuje
se novi islamski identitet u povijesnom procesu izgradivanja umma, zajed-
nickog neba za istinske vjernike.
Boze, spasi me! Americki krscanski fundamentalizam
Usli smo u elektronicko mracno doba u kojemu se nove pogane horde, koje
imaju na raspolaganju svu moe tehnologije, nalaze na samom rubu
unistenja posljednjih uporista civiliziranog covjecanstva. Pred nama je
vizija smrti. Napustajuci obale zapadnoga krscanina, pred nama se u bes-
kocanost proteie samo tamno i nemirno more beznada ... osim aka se ne bo-
rimo!
Francis Schaeffer, Vrijeme bijesa
49
46 Mikulsky (1992.)
4 7 Tibi (1992a, b); Gole (1995.)
48 Khosrokhavar (1995: 249-50); moj prijevod.
49 Schaeffer (1982: 122). Francis Schaeffer je jedna od vodeCih inspiracija suvremenoga
americkoga krscanskog fundamentalizma. Njegov Christian Manifesto (Krscanski mani-
fest), objavljen 1981. godine, kratko nakon njegove smrti, bio je jedan od najutjecajnijih
pamfleta u pokretu protiv pobacaja osamdesetih godina u Americi.
30
KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRLTS f\ L
-----
Krscanski fundamentalizamje trajna znacajka americke povijesti, od za-
misli postrevolucionarnih federalista poput Timothyja Dwighta i Jedidiaha
Morsea, do predmilenijske eshatologije Pata Robertsona, preko preporodi-
telja iz 1900. poput Dwighta L. Moodyja i rekonstrukcionista iz sedamdese-
tih kojeje inspirirao Rousas J. Rushdoony.
50
Drustvo koje se nepopustljivo
nalazi na granici drustvene promjene i pojedinacne pokretljivosti prinude-
no je periodicki dovoditi u sumnju dobrobiti modernoga doba i sekularizaci-
je, zudeCi za sigurnoscu tradicionalnih vrijednosti i institucija ukorijenjenih
u Bozjoj vjecnoj istini. Doista, sam izraz "fundamentalizam" kojije u sirokoj
uporabi sirom svijeta, potjece iz Amerike te se odnosi na niz od deset sveza-
ka naslovljen The Fundamentals (Temelji), koji su privatno objavila braca,
poslovni ljudi, izmedu 1919. i 1915. godine, sabiruCi svete tekstove koje su
uredili konzervativni evangelicki teolozi na pocetku stoljeca. Iako je funda-
mentalisticki utjecaj varirao u razliCitim povijesnim razdobljima, nikad nije
nestao. Sigurno je da se osamdesetih i devedesetih godina uzburkao. Iako je
raspad Moralne veCine Jerryja Falwella 1989. godine neke promatace naveo
da obznane zalaz fundametalizma (usporedno s krajem komunistickoga so-
tone i otpora koji muse pruzao, a kojije bio glavni izvor legitimnosti i finan-
ciranja fundmentalista), ubrzo je postalo oCito da se radilo o krizi organiza-
cije i politickog manevriranja, a ne fundamentalistickog identiteta.
51
U de-
vedesetima, po uzoru na Clintonovu predsjednicku pobjedu iz 1992., funda-
mentalizam je izasao na procelje politicke scene, ovaj put u obliku Krscan-
ske koalicije (Christian Coalition) s Patom Robertsonom i Ralphom Reedom
na celu, tvrdeci da ima 1,5 milijun organiziranih clanova i zadobivsi znaca-
jan politicki utjecaj u republikanskom izbornom tijelu. Nadalje, Cini se da
fundamentalisticke zamisli i vizija svijeta imaju znacajan odaziv u fin-de-
siecle Americi. Na primjer, prema Gallupovu istrazivanju na nacionalnom
uzorku 1979., jedna od tri odrasle osobe izjasnila se da je dozivjela vjersko
obracenje, gotovo polovica od njih vjerovalaje daje Biblija nepogresiva, a vi-
se od 80 posto mislilo je daje Isus Krist Bog.
52
Sigurno je daje Amerika uvi-
jek hila ijos uvijekjest vrlo religiozno drustvo, mnogo vise nego, na primjer,
Zapadna Europa ili Japan. No, cini se da ovaj vjerski osjecaj sve vise popri-
ma preporodni ton, nosen snaznom fundamentalistickom strujom. Prema
Simpsonu:
fundamentalizam, u svom izvornom znacenju oznacuje niz krscan-
skih vjerovanja i iskustava koja ukljucuju (1) suglasnost s verbalnim,
neogranicenim nadahnucem Biblije i njezinom nepogresivoscu, (2)
50 Marsden (1980.); Ammerman (1987.); Misztal i Shupe (1992b); Wilcox (1992.)
51 Lawton (1989.); Moen (1992.); Wilcox (1992.)
52 Lienesch (1993: 1)
31
MOC IDENTITETA
osobno spasenje kroz prihvacanje Krista kao osobnog Spasitelja (po-
novno rodenje) na temelju Kristova ucinkovitog, iskupljujuceg is-
pastanja grijeha po njegovoj smrti i uskrsnucu, (3) prihvacanje Kris-
tova predmilenijskog povratka s neba na zemlju, (4) prihvacanje tak-
vih protestantskih ortodoksnih krscanskih doktrina kao sto su Mari-
jin cljevicanski porod i trojstvo.
53
Medutim, krscanski fundamentalizam cini toliko sirok, raznolik trend da se
protivi jednostavnoj definiciji kojom se pocljele svode na cijepanja izmedu
pentakostalnih i karizmatskih evangelika, predmilenijaca ili postmilenijaca
te pijetista i aktivista. Srecom, mozemo se osloniti na odlicnu, dobro doku-
mentiranu znanstvenu sintezu radova i doktrina americkih fundamentalis-
ta od Michaela Lienescha te cu na temelju nje i uz pomoc drugih izvora, koji
u nacelu potvrduju njegove zapise i tvrdnje, pokusati rekonstruirati glavne
znacajke krscanskoga fundamentalistickog identiteta.
54
Kao sto pise Lienesch, "u sredistu konzervativnoga krscanskog raz-
misljanja, oblikujuCi njegov osjecaj za ono stojest (za njegovo 'ja'), nalazi se
pojam 'obracenje'' cin vjere i oprastanja po kojemu su gresnici dovedeni iz
stanja grijeha u stanje vjecnog spasenja. "
55
Kroz ovo osobno iskustvo ponov-
nog radanja obnavlja se cijela osobnost i postaje "pocetno mjesto za izgrad-
nju ne samo osjecaja autonomnosti i identiteta nego takoder drustvenog po-
retka i politicke svrhe. "
56
Povezanost izmedu osobnosti i drustva prolazi
kroz obnovu obitelji, sredisnje drustvene institucije, koja je obicavala biti
utoCiste od gruboga, neprijateljskog svijeta, a danas se u nasemu drustvu
raspada. Ova "utvrda krscanskog zivota" mora biti obnovljena potvrdiva-
njem patrijarhalizma, odnosno svetosti braka (iskljucujuci razvod i preljub)
i, ponajvise, vlasti muskaraca nad zenama (kao sto je to ustanovljeno u dos-
lovnom tumacenju Biblije: Knjiga Postanka 1; Poslanica Efezanima 5, 22-
23), te stroge pokornosti djece koja se, ako je nuzno, postize udarcima po
straznjici. Doista, djeca su rodena u grijehu: "velika je dobrobit za roditelja
kad shvati da je za njegovo dijete prirodno da zeli zlo. '"
57
Stoga je od kljucne
vaznosti da obitelj odgaja djecu u strahu od Boga i postovanju prema roditelj-
skom autoritetu te da se oslanja na potpunu podrsku krscanskog odgoja i.ob-
razovanja u skoli. Kao ocita posljedica ove vizije,javne skole postaju bojisni-
ce izmedu dobra i zla, izmedu krscanske obitelji i institucija.
53 Simpson (1992: 26)
54 Zeskind (1986.); Jelen (1989., 1991.); Barron i Shupe (1992.); Lienesch (1993.); Riese-
brodt (1993.); Hicks (1994.)
55 Lienesch (1993: 23)
56 Lienesch (1993: 23)
57 Beverly LaHaye, citirano kod Lienescha (1993: 78).
32
KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU
Krscanina koji se usudi boriti za ova nacela i odabire Bozje planove um-
jesto svoga, nesavrsenog, planiranja zivota, ocekuje obilje zemaljskih nagra-
da. Za pocetak, odlican spolni zivot u braku. Au tori best-sellera Tim i Bever-
ly LaHaye nude svoj spolni prirucnik kao "potpuno biblijski i iznimno prak-
tican"58 i pokazuju, uz potporu slikovnih prikaza, sve radosti spolnosti koja
je, kad je jednom posvecena i kanalizirana prema prokreaciji, u potpunom
skladu s krscanstvom. U ovakvim uvjetima muskarci mogu ponovno biti
muskarci: umjesto sadasnjih "krscanolikih tetkica"' muskarci trebaju izgle-
dati i ponasati se kao muskarci, stojejosjedna krscanska tradicija: "Isus ni-
je bio mekusac. "
59
Doista, kanaliziranje muske, agresivne spolnosti u ispunju-
juCi brak kljucno je za drustvo, i zbog kontroliranja muske agresivne spolnosti i
zato sto je to izvor "protestantske radne etike" te time i ekonomske produktiv-
nosti. Prema ovom gledistu, spolna sublimacijaje temelj civilizacije. Sto se tice
zena, one su bioloski predodredene da budu majke i da budu emocionalna na-
dopuna racionalnim muskarcima (kao za Phyllis Schlafly). Njihovo podrediva-
nje pomoCi ce im da steknu osjeeaj samopostovanja. Zene kroz zrtvu potvrduju
svoj identitet kao neovisan od muskaraca. Stoga Beverly La Haye pise: "N e-
mojte se bojati davati, davati i davati."
60
Rezultat ce biti spasenje obitelji, "ove
male zajednice dobra koja cini temelj svakoga drustva."
61
Sa zajamcenim spasenjem, pridrzava li se krscanin u potpunosti Biblije,
te sa stabilnom patrijarhalnom obitelji kao cvrstim uporistem za zivot, pos-
lovi ce takoder iCi dobro, pod uvjetom da se vlada ne uplece u gospodarstvo,
da ostavi nezasluzne siromahe da se sami brinu o sebi te odreduje poreze u
razumnim granicama (unutar oko 10 posto prihoda). Doista, izgleda da kr-
scanske fundamentaliste ne zabrinjava proturjecje cinjenice da su moralni
teokrati i ekonomski liberali.
62
Nadalje, Bog ce pomoCi dobrom krscaninu u
njegovu poslovnom zivotu; konacno, on mora zaradivati za svoju obitelj. Zi-
vi dokaz togaje, prema njegovim rijecima, upravo voda Krscanske koalicije,
Pat Robertson, poznati televizijski evandelist. Nakon svog obracenja, nao-
ruzan novorodenim samopouzdanjem, bacio se na posao: "Bog me ovamo
poslao kako bih kupio vasu televizijsku stanicu", rekao jete je ponudio iznos
koji se temeljio na "Bozjoj brojci". "Gospodin mije rekao: 'Nemoj iCi preko
dva i pol milijuna'."
63
Na kraju se pokazalo daje sklopljen odlican posao za
koji se Pat Robertson svaki tjedan zahvaljivao Bogu u svom televizijskom
showu "Klub 700" ("700 Club").
58 Citirano kod Lienescha (1993: 56).
59 Edwin L. Cole, citirano kod Lienescha (1993: 63).
60 Beverly LaHaye, citirano kod Lienescha (1993: 77).
61 Lienesch (1993: 77)
62 Hicks (1994)
63 Naveo Pat Robertson, citirao Lienesch (1993: 40)
33
MOC IDENTITETA
No, krscanski put ne moze se ostvariti pojedinacno,jer drustvenim insti-
tucijama, osobito vladom, sredstvima javnog priopcavanja i sustavom jav-
nog skolstva upravljaju humanisti razlicita podrijetla udruzeni u razne fun-
damentalisticke verzije s komunistima, bankarima, hereticima i Zidovima.
N ajpodmukliji i najopasniji neprijatelji su feministkinje i homoseksualci, jer
su oni ti koji potkopavaju obitelj, glavni izvor drustvene stabilnosti, krscan-
skoga zivota i osobnog ispunjenja. (Phyllis Schlafly govori o "bolesti nazva-
noj oslobodenje zena.")
64
Borba protiv pobacaja simbolizira sve bitke za ocu-
vanje obitelji, zivota i krscanstva koja stvara most prema drugim krscan-
skim denominacijama. Zato je pokret za zastitu ljudskog zivota od zaceca
najmilitantniji i najutjecajniji izraz krscanskoga fundamentalizma u Ame-
ncL
Borba se mora pojacati te se moraju ostvariti nuzni politicki kompromisi
s institucionalnim politikama, jer nema vise mnogo vremena. Priblizava se
"kraj vremena" te se moramo pokajati i ocistiti nase drustvo kako bismo bi-
li spremni za Drugi dolazak Isusa Krista kojim ce zapoceti novo doba, novo
tisucljece besprimjernog mira i blagostanja. No, predstoji opasan put, jer ce-
mo morati prod kroz okrutnu armagedonsku bitku koja potjece s Bliskog is-
toka, a zatim se prosirila po cijelom svijetu. Izrael i N ovi Izrael (Am erika)
konacno ce nadjacati svoje neprijatelje, no po strasnoj cijeni i samo racuna-
juci na sposobnost nasega drustva da se obnovi. Zbog toga je preobrazba
drustva (kroz temeljnu krscansku politiku) te obnova osobe (kroz pobozan,
obiteljski zivot), i nuzna i komplementarna.
Tko su suvremeni americki fundamentalisti? Clyde Wilcox donosi neke
zanimljive podatke o demografskim znacajkama evangelika u usporedbi s
cjelokupnim stanovnistvom 1988. godine.
65
UzimajuCi u obzir znacajke dok-
trinarnih evangelika, Cini se da su oni manje obrazovani, siromasniji, utje-
cajniji medu kucanicama, da cesce zive na jugu, znacajno su religiozniji i
100% njih drzi daje Biblija nepogresiva (u usporedbi s 27 posto cjelokupno-
ga stanovnistva). Prema drugim izvorima,
66
nova ekspanzija krscanskoga
fundamentalizma osobito je snazna u predgradima novoga Juga, Jugozap_a-
da i Juzne Kalifornije, medu nizom srednjom klasom i sluzbenicima koji su
nedavno doselili u nova, svakim danom sve veca predgrada glavnih grad ova.
To je Lienescha navelo da iznese hipotezu da oni mogu ciniti "prvu moder-
niziranu generaciju tradicionalnih ljudi novije imigracije koja je zaddala
ruralne vrijednosti u sekularnom, urbanom drustvu."
67
Medutim, izgleda
da su u razmahanom krscanskom fundamentalizmu vrijednosti, vjerovanja
64 Citirao Lienesch (1993: 71)
65 Wilcox (1992.)
66 Citirao Lienesch (1993.)
67 Lienesch (1993: 10)
34
KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU
i politicka stajalista mnogo vaznija od demografskih znacajki, zaposlenja ili
obitavalista. Nakon pregledavanja vrlo opseznih dostupnih dokaza o ovom
pitanju, Wilcox zakljucuje da "podaci pokazuju da su najbolji pretkazivaci
podrske krscanskoj desnici vjerski identiteti, doktrine, ponasanja, afilijacije
i politicka uvjerenja. "
68
Cini se da fundamentalizam nije racionalizacija klas-
nih interesa ili teritorijalne pripadnosti. Prije se radi o tome da on djeluje na
politicke procese u obrani moralnih, krscanskih vrijednosti.
69
On je, kao i ve-
Cina fundamentalizama u povijesti, reaktivan pokret koji ima za cilj izgraditi
drustveni i osobni identitet na temelju slika proslosti i njihove projekcije u
utopijsku buducnost, kako bi se prevladalo nepodnosljivu sadasnjicu.
Ali, reakcija na sto? Sto je nepodnosljivo? Cini se da postoje dva izravna
izvora krscanskoga fundamentalizma: prijetn]a globalizacije i kriza patri--
jarhalizma.
Kao sto pisu Misztal i Shupe, "dinamika globalizacije promaklaje dina-
miku fundamentalizma na dijalekticki nacin. "
70
Lechner dalje razraduje razloge za tu dijalektiku:
U procesu globalizacije drustva su postala institucionalizirana kao
globalne cinjenice. Kao organizacije, ona djeluju u sekularnim uvjeti-
ma: u njihovim odnosima ona se dde sekularnih pravila. Gotovo niti
jedna religijska tradicija ne pripisuje transcendentno znacenje svje-
tovnim drustvima u njihovu sadasnjem obliku ... Prema standardima
veCine religijskih tradicija, institucionalizirani socijetalizam dovodi
do idolopoklonstva. Ali to znaci da je zivot u drustvu takoder postao
izazov za tradicionalnu religiju ... Upravo zato sto je globalni poredak
institucionalizirani normativni poredak, plauzibilno je da se ondje po-
javljuje neka potraga za "konacnim" temeljem, za odredenom tran-
scendentnom stvarnoscu izvan ovoga svijeta u odnosu prema kojoj bi
se ovo drugo moglo jasnije definirati.
71
Nadalje, iako je komunisticka prijetnja osigurala teren za identifikaciju iz-
medu in teresa americke vlade, krscanstva i Amerike, kao izabranog naroda,
propast Sovjetskoga Saveza i izranjanje novoga svjetskog poretka stvaraju
prijetecu nesigurnost u odnosu prema upravljanju sudbinom Amerike. Po-
navljana tema krscanskoga fundamentalizma u SAD-u u devedesetim godi-
nama je suprotstavljanje kontroliranju zemlje od strane "svjetske vlade"
koja nadomjesta saveznu vladu SAD-a (za koju se drzi daje sudionik u ovom
68 Wilcox (1992: 223)
69 Jelen (1991.)
70 Misztal i Shupe (1992a: 8)
71 Lechner (1991: 276-7)
35
MOC IDENTITETA
razvoju dogadaja) koju su, medu drugim medunarodnim tijelima, omoguCili
Ujedinjeni narodi, Medunarodni monetarni fond i Svjetska trgovinska orga-
nizacija. U nekim eshatoloskim spisima ova je "nova vlada" asimilirana u
Antikrista, a njezini simboli, ukljucujuCi mikrocip, Znak su zvijeri koja ob-
javljuje "kraj vremena". Cini se daje izgradivanje krscanskoga fundamen-
talistickog ideniteta pokusaj ponovnoga uspostavljanja nadzora nad zivo-
tom i zemljom, kao izravan odgovor na procese globalizacije koje sene moze
ddati pod nadzorom i koje se sve vise osjeca u gospodarstvu i sredstvima
javnog priopcavanja.
No, vjerojatno najvazniji izvor krscanskoga fundamentalizma u osamde-
setim i devedesetim godinamajest reakcija na osporavanje patrijarhalizma,
koje su pokrenuli nemiri sezdesetih godina, a oCitovalo se u zenskim, lezbij-
skim i homoseksualnim pokretima.
72
Nadalje, ne radi se samo o ideoloskom
boju. Americka patrijarhalna obitelj je, prema pokazateljima kao sto su raz-
vod, odvojeni zivot, nasilje u obitelji, broj izvanbracne djece, odgadanje ulas-
ka u brak, manji broj djece po majci, samohrani roditelji, homoseksualni pa-
rovi i prosireno odbijanje patrijarhalnog autoriteta (vidi 4. poglavlje), doista
u krizi. Radi se o oCitoj reakciji muskaraca kojom nastoje braniti svoje pov-
lastice koje je bolje pripisati bozanskom legitimitetu, nakon sto je smanjiva-
nje njihove ulogejedinih hranitelja obitelji potkopalo materijalne i ideoloske
temelje patrijarhalizma. No, ovdje se radi o jos necemu sto je zajednicko
muskarcima, zenama i djeci. Duboko ukorijenjeni strah od nepoznatog, koji
je osobito strasan kad se nepoznato tice svakodnevice osobnog zivota. U ne-
mogucnosti da zive u sekularnom patrijarhalizmu, no prestraseni usamlje-
noscu i nesigurnoscu u vrlo natjecateljskom, individualistickom drustvu u
kojemuje obitelj, kao mit i stvarnost, cinilajedino utociste, mnogi muskar-
ci, zene i djeca mole Boga da ih vrati u stanje nevinosti u kojemu su mogli bi-
ti zadovoljni s dobrohotnim patrijarhalizmom vodenim Bozjim pravilima. I
moleCi se zajedno, oni mogu ponovno zivjeti zajedno. Zbog toga je americki
krscanski fundamentalizam iznimno oznacen znacajkama americke kultu-
re, njezinim obiteljskim individualizmom, pragmatizmom i osobnim odno-
som s Bogom i Bozjim nacrtom, kao metodologijom za rjesavanje osobnih
problema u sve nepredvidljivijem zivotu koji je sve teze ddati pod nadzo-
rom. Kao daje fundamentalna molitva trebala ishoditi Bozju milost za ob-
novu izgubljenoga americkog naCina zivota u zamjenu za gresnikovu posve-
cenost p o k a j a ~ u i krscanskom svjedocenju.
72 Lamberts-Bendroth (1993.)
36
KOMUNALNA NEBESA IDENTITET I SMISKO U UMREZENOMU DRUSTVU
Nacije i nacionalizmi u doba globalizacije:
zamisljene zajednice iii zajednicke zamisli
Tek had se smma nama- svima nama- vrati vlastito sjecanje, moci cemo,
m ~ ~ om, prestatl bltl nacionalLstl.
Rubert de Ventos, Nacionalismos
73
Doha globalizacije je i doba ponovnog ozivljavanja nacionalizma koje se oCi-
tuje 1 u osporavanju ustanovljenih nacionalnih drzava i u rasirenoj obnovi
identiteta na osnovi nacionalnosti, uvijek ucvrscenoj u odnosu na ono sto je
Strano. Ovaj povijesni trend iznenadio je neke promatrace nakon sto je
proglaseno daje nacionalizam umro trostrukom smrcu: od globalizacije gos-
podarstva i internacionalizacije politickih institucija, od univerzalizma kul-
ture koja je mnogima zajednicka, a rasirena je elektronickim sredstvima
javnog priopcavanja, obrazovanjem, pismenoscu, urbanizacijom i moderni-
zacijom te od znanstvenog napada na samu pojavu nacije, za kojije u blagoj
verziji protunacionalisticke teorije receno daje "zamisljena zajednica"
74
ili
cak "proizvoljna povijesna izmisljotina" u upecatljivoj Gellnerovoj formula-
ciji,
75
koja proistjece iz nacionalnog pokreta kojim je dominirala elita u nje-
govu naporu da sagradi modernu drzavu-naciju. Doista, za Gellnera, "na-
cionalizamje samo onaj tribalizam ili, sto se toga tice, bilo koja vrsta skupi-
ne kojaje zahvaljujuci sreCi, trudu i okolnostima uspjela postati ucinkovita
snaga u modernim okolnostima."
76
Uspjeh i za Gellnera i za Hobsbawma
77
znaCi izgradivanje moderne, suverene driave-nacije. Stoga) s ovoga staja-
lista, nacionalisticki pokreti, kaotracionalizacija interesa odredene elite, iz-
misljaju nacionalni identitet koji, ako je uspjesan, kao svetinju cuva drtava-
nacija te se zatim pomocu propagande siri medu podanicima do te mjere da
ce tada "nacionalist" biti spreman umrijeti za svoju naciju. Hobsbawm prih-
vaca povijesne dokaze o nacionalizmu kojije izronio odzdola prema gore (di-
jeljenjem jezicnih, teritorijalnih, etnickih, vjerskin i povijesnih politickih
svojstava), ali ga etiketira kao "protonacionalizam", jer samo kad drzava-
nacija postoji, tada nacija i nacionalizam poCinju postojati, bilo kao izraz te
drzave-nacije ili kao izazov kojijoj se upucuje u ime buduce drzave. Eksplo-
zija nacionalizama krajem ovoga tisucljeca, kojaje usko povezana sa slablje-
njem postojeCih drtava-nacija, ne uklapa se dobro u ovaj teoretski model ko-
ji uklapa nacije i nacionalizam u nastanak i ucvrscenje moderne drzave-na-
73 Rubert de Ventos (1994: 241); moj prijevod.
74 Anderson (1983.)
75 Gellner (1983: 56)
76 Gellner (1983: 87)
77 Hobsbawm (1992.)
37
MOC IDENTITETA
cije nakon Francuske revolucije, koja je u vecem dijelu svijeta imala ulogu
osnovnog kalupa. Za Hobsbawma avo oCito ozivljavanje u stvarijest povijes-
ni proizvod nerijesenih nacionalnih problema koji su nastali u
nom restrukturiranju Europe izmedu 1918. i 1921.
78
Medutimz David Ho •)
son pise, u svom uvodu u globalni prikaz koji je uredio, pod naslovom Ze }{-
ljopis_ i nacionalni identitet!' ,., · ·- ·
Druga polovina dvadesetoga stoljeca uci ce u povijest kao novo doba
razuzdanih i brzosireCih nacionalizama izdrzljivije naravi od stra-
snih, ali danas protjeranih tirana koji su takoder oznacili nase stolje-
ce ... N agon za izrazavanjem svog identiteta te potreba da ga drugi
opipljivo prepoznaju sve je zaraznija i mora se prepoznati kao eleme.n-
tarna sila cak i u suzenom, naizgled homogeniziranom, visokotehno-
loskom svijetu na kraju dvadesetoga stoljeca.
79
,
I, kao sto pisu Eley i Suny u uvodu njihova iznimno ostroumna stiva, Biva-
nje nacionalnog:
Iskljucuje li naglasavanje subjektivnosti i svijesti svaku "objektivnu"
osnovu za postojanje nacije? Jasno da bi takav radikalno subjektivis-
ticki pogled bio apsurdan. N ajuspjesniji nacionalizmi pretpostavljaju
neko prijasnje postojanje zajednistva tetitorija:, jezika ili kulture koje
cine sirovinu za intelektualni projekt nacije. No, te prijasnje zajednice
ne bi trebale biti "naturalizirane" taka kao da su uvijek postojale na
neki kljucan nacin ili kao da su jednostavno unaprijed zamislile povi-
jest koja tek predstoji ... Kultura cesce nije ono sto ljudi dijele, vee ono
za sto se odaberu boriti.
80

Po mom misljenju, nesklad izmedu neke drustvene teorije i suvremene
prakse proistjece iz Cinjenice da nacionalizam i nacije zive vlastitim zivq-
tom, neovisnim od drzavnosti, iako umetnuti u kulturne izgradnje i poli-
ticke projekte. Ma koliko moze biti privlacna utjecajna zamisao o "zamislje-
nim zajednicama", ona je ili ocita ili je empirijski neprikladna. Biti ocit, za
drustvene znanstvenike, znaci da su svi osjecaji pripadnosti, sve stovanje
ikona kulturno izgradeni. Niti nacije ne bi Cinile iznimku. Suprotstavljenost
izmedu "stvarnih" i "zamisljenih" zajednica je od male analiticke koristi,
osim hvalevrijednog napora da se demistificira ideologije esencijalnoga na-
cionalizma a la Michelet. No, aka je znacenje ove izjave, kao sto je to izriCito
78 Hobsbawm (1992: 173-202)
79 Hooson (1994b:
80 Eley i Suny (1996: 9)
38
_________.
KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISl\0 U UMREZENOMU DRUgTVU
u Gellnerovoj teoriji, da su nacije cisti ideoloski artefakti, izgradeni proiz-
voljnom manipulacijom povijesnim mitovima od strane intelektualaca radi
interesa drustvene i ekonomske elite, tada se Cini da povijesni dogadaji pobi-
jaju ovakav pretjerani dekonstrukcionizam.
81
vjera,jezik, te-
r:ltorij,per se, zasigurno nisu dostatni za stvaranje nacija i pokretanje nacio-
nalizma. Zajednicko iskustvo jest: i Sjedinjene Drtave i Japan su zemljir
snaznoga nacionalnog identiteta i veCina njihovih gradana osjeca i izrazava
snazne rodoljubne osjecaje. Medutim, Japan je jedna od etnicki najhomoge-
nijih nacija na kugli zemaljskoj, a Sjedinjene Drzave sujedna od etnicki naj-
heterogenijih nacija. No u oba ova slucaja postoje zajednicka povijest i zajed-
nicki projekt i njihova povijesna predanja gradena su na iskustvu koje je
drustveno, etnicki, teritorijalno i spolno raznoliko, ali je u mnogocemu za-
jednicko ljudima obiju ovih zemalja. Druge nacije i nacionalizmi nisu dosegli
modernu nacionalnu drzavnost (na primjer, Skotska, Katalonija, Quebec,
Kurdistan, Palestina), no oni pokazuju, a neki su tijekom nekoliko stoljeca
pokazivali, snazan kulturni/teritorijalni identitet koji se izrazava kao nacio-
nalni karakter.
Stoga treba naglasiti cetiri glavne analiticke tocke kad se raspravlja o
suvremenom nacionalizmu s obzirom na drustvene teorije o nacionalizmu.
Prvo, suvremeni nacionalizam moze i ne mora biti orijentiran prema iz-
gradnji suverene drzave-nacije te su stoga nacije, povijesno i analiticki gle-
dano, entiteti neovisni o drzavi.
82
Drugo, nacije i nacije-drzave nisu povijes-
no ogranicene na modernu drtavu-naciju kakvaje ustanovljena u Europi u
flvii8 stotine godina nakon Francuske revolucije. Cini se da sadasnje poli-
ticko iskustvo odbacuje ideju da je nacionalizam iskljucivo povezan s raz-
dobljem stvaranja moderne drtave-nacije, s njegovim vrhuncem u devet-
naestom stoljecu, koji se ponovio u procesu dekolonizacije sredinom dvade-
setoga stoljeca uvozom zapadne nacije-drtave u TreCi svijet.
83
To utvrditi,
kao sto je to postalo moderno, bilo bi samo eurocentrizam, kako tvrdi Chat-
terjee.84 Kao sto pise Panarin:
N esporazum stoljeca bilo je brkanje samoodredenja naroda sa sa-
moodredenjem nacije. Mehanicko prenosenje odredenih zapadnoeu-
ropskih nacela na tlo neeuropskih kultura cesto dovodi do radanja cu-
dovista. Jedno od takvih cudovista bilaje koncepcija nacionalnoga su-
81 Moser (1985.); Smith (1986.); Johnston et al. (1988.); Touraine (1988.); Perez-Argote
(1989.); Chatterjee (1993.); Blas Guerrero (1994.); Hooson (1994b); Rubert de Ventos
(1994.); Eley i Suny (1996.)
82 Keating (1995.)
83 Eadie (1992.)
84 Chatterjee (1993.)
39
MOC IDENTITETA
vereniteta presadena na neeuropsko tlo ... Sinkretizam pojma nacije u
politickom leksikonu Europe sprecava Europljane u iznimno vaznim
lucenjima izmedu "suverenosti naroda", "nacionalnog suvereniteta"
i "prava etnosa".
85
Doista, Panarinovu analizu opravdao je razvoj nacionalistickih pokreta koji
je pri kraju dvadesetoga stoljeca u mnogim dijelovima svijeta uslijedio na-
kon razlicitih kulturnih orijentacija i politickih projekata.
Trece, nacionalizam nije nuzno fenomen elite i, zapravo, nacionalizam
danas cescejest nego nije ri:!a:kcija protiv globalnih elita. Naravno daje, kao i
1.1. svim drustvenim pokretima, vodstvo obicno skolovanije i pismenije (ili
kompjutorski pismeno u nase vrijeme) nego narodne mase koje se mobilizi-
raju oko nacionalistickih ciljeva, ali to ne svodi privlacnost i vaznost nacio-
nalizma na manipulaciju masama od strane elita za njihove vlastite intere-
se. Kao sto, uz ocito zaljenje, pise Smith:
Kroz zajednicku povijest i sudbinu sjecanja se mogu ocuvati, a djela
mogu zadrzati svoju slavu. Jer, samo u lancu narastaja onih koji dijele
povijesnu i kvaziobiteljsku povezanost pojedinci se mogu nadati os-
tvariti osjecaj besmrtnosti u erama potpuno zemaljskih obzorja. Na
takav naCin, stvaranje nacije i pojava etnickih nacionalizama vise slici
institucionalizaciji "surogatne religije" nego politickoj ideologiji te su
stoga trajniji i mocniji nego sto smo voljni priznati.
86
Cetvrto, kako je suvremeni nacionalizam vise reaktivan nego proaktivan,
vise teZi biti kulturan nego politicki,_ stogaje vise orijentiran na obranu vee
institucionalizirane kulture nego na izgradnju ili obranu drzave. Kad su
stvorene ili obnovljene nove politicke institucije, one Cine obrambene polo-
zaje identiteta, a ne platforme za lansiranje politickoga suvereniteta. Zato
mislim da je prikladnije teoretsko polaziste za razumijevanje suvremeno-
ga nacionalizma Kosaku Yoshinoova analiza kulturnoga nacionalizma u
Japanu:
Kulturni nacionalizam ima za cilj regenerirati nacionalnu zajednicu
stvaranjem, ocuvanjem ili jacanjem kulturnog identiteta naroda kad
se osjeca da on nedostaje ili da se nalazi u opasnosti. Kulturni nacio-
nalist vidi naciju kao proizvod njezine jedinstvene povijesti i kulture
te kao kolektivnu solidarnost obdarenujedinstvenim svojstvima. Uk-
85 Panarin (1994/1996: 37)
86 Smith (1989/1996: 125)
40
KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU
ratko, kulturni se nacionalizam bavi razluCivanjem kulturne zajedni-
ce kao biti nacije.
87
.Stoga je nacionalizam izgraden kao drustvena akcija i reakcija i od strane
elite i od strane masa, kako tvrdi Hobsbawm, suprotstavljajuCi se Gellnero-
vu naglasavanju "visoke kulture" kao iskljuCivog izvora nacionalizma. No,
prema Hobsbawmovu ili Andersonovu gledistu, nacionalizam kao i ~ r
identiteta ne moze se svesti na odredeno povijesno razdoblje i iskljuciva dje-
lovanja moderne ddave-nacije. Svesti nacije i nacionalizme na proces iz-
gradnje drzave-nacije onemogucuje objasnjavanje simultanog porasta pos-
tmodernoga nacionalizma i slabljenja moderne drzave ..
Rubert de Ventosje u azuriranoj, dotjeranoj inacici Deutschova klasicno-
ga gledista
88
predlozio slozeniju teoriju koja vidi pojavljivanje nacionalnog
identiteta kroz povijesna medudjelovanja cetiriju nizova faktora. To su: pri-
marni faktori, poput etnicke pripadnosti, teritorija, jezika, vjere i slicnog,
generativni faktori, poput razvoja komunikacija i tehnologije, stvaranja gra-
dova, pojave modernih vojski i centraliziranih monarhija, inducirani fakto-
ri poput kodiranjajezika u sluzbenim gramatikama, rasta birokracije i usta-
novljavanja nacionalnoga obrazovnog sustava te reaktivni faktori, odnosno
obrana potlacenih identiteta i podjarmljenih in teresa od strane dominantne
drustvene skupine ili institucionalnog aparata, pokrecuCi potragu za alter-
nativnim identitetima u kolektivnom pamcenju naroda.
89
Koji faktori igraju
koju ulogu u stvaranju pojedinacnog nacionalizma i pojedinacne nacije ovisi
o povijesnim kontekstima, materijalima koji su na raspolaganju kolektiv-
nom pamcenju i medudjelovanju izmedu sukobljenih strategija moCi. Stoga
je nacionalizam doista kulturno i politicki izgraden, ali ono sto je doista
vazno, i teoretski i prakticno, kao i za sve identitete, jest kako je izgraden i iz
cega, tko ga gradi i zasto.
N a kraju ovoga stoljeca eksplozija nacionalizama, od kojih su neki raz-
gradili visenacionalne drzave, a drugi izgradili visenacionalne entitete, nije
povezana s formiranjem klasicnih, suverenih, modernih drzava. Prije se Ci-
rri daje nacionalizam glavna snaga u pozadini nastanka kvazidrzava, odnos-
no politickih entiteta zajednickoga suvereniteta ili u obliku uznapredovalo-
ga federalizma (kao kod kanadskog procesa (ponovne) izgradnje ili kod "na-
cije nacionalnosti" kojuje proglasio spanjolski ustav iz 1978., a kojaje uveli-
ke prosirena u svojoj primjeni u devedesetim godinama) ili u obliku medu-
narodnoga multilateralizma (kao u Europskoj uniji ili ponovnom pregova-
ranju Zajednice Naroda Neovisnih Drzava bivsih sovjetskih republika).
87 Yoshino (1992: 1)
88 Deutsch (1953.); Rubert de Ventos (1994.)
89 Rubert de Ventos (1994: 139-200)
41
MOC IDENTITETA
Centralizirane drzave-nacije koje se odupiru ovom trendu nacionalistickih
pokreta u potrazi za kvazidrzavnoscu kao novom povijesnom stvarnosti (na
primjer, Indonezija, Nigerija, Sri Lanka, cak lndija) mogu vrlo lako postati
zrtvom ove fatalne pogreske asimiliranja nacije u drzavu, kao stoje to shva-
tila drzava snazna kao Pakistan nakon odcjepljenja Bangladesa.
Da bismo istrazili slozenost (ponovne) izgradnje nacionalnog identiteta
u nasemu novom povijesnom kontekstu, ukratko cu razloziti dva slucaja ko-
ja cine dva pola dijalektike koju predlazem kao karakteristicnu za ovo raz-
doblje: razgradnja centralizirane, multinacionalne drzave, bivsega Sovjet-
skog Saveza, i kasnije formiranje onoga sto drzim kvazinacijama-ddavama
te izranjanje nacionalne kvazidrzave u Kataloniji kroz dvostruki pokret fe-
deralizma u Spanjolskoj i konfederalizma u Europskoj zajednici. Nakon
ilustriranja s ta dva primjera ponudit cu neke naznake o novim povijesnim
putevima nacionalizma kao obnovljenoga izvora kolektivnog identiteta.
N acije protiv ddave: raspad Sovjetskoga Saveza i Zajednica
nemogucih ddava (Sojuz Nevozmoznykh Gosudarstv)
Ruski narod, gradski i seoski, poludiulje zuijeri, glupi, gotouo zastrasuju-
ci, umrijet ce kako bi naprauio prostor za nouu ljudsku rasu.
Maksim Gorki, "0 ruskom seljastvu"
(On the Russian peasantryj9°
Pobuna konstituirajuCih nacija protiv sovjetske drzave bilaje glavni fak-
tor, iako ne ijedini, u iznenadujucoj propasti Sovjetskoga Saveza, kako, me-
du ostalim znanstvenicima, tvrde Helene Carrere d'Encaussse i Ronald Gri-
gor Suny.
91
Analizirat cu (u III. svesku) slozeno isprepletanje privrednih,
tehnoloskih, politickih i nacionalnih identitetnih elemenata koji, zajedno,
objasnjavaju jedno od najneobicnijih zbivanja u povijesti, jer su ruske revo-
lucije i otvorile i zatvorile politicki vijek dvadesetoga stoljeca. No, dok ras-
pravljamo o stvaranju nacionalnog identiteta i njegovim novim obrisima u
devedesetima, kljucno je upozoriti na sovjetsko iskustvo i njegove posljedi-
ce, jer je to povlasteno podrucje za promatranje meduigre nacija i drzave,
dva entiteta koji su, po mom misljenju, povijesno i analiticki razliCiti. Dois-
ta, nacionalisticka pobuna protiv Sovjetskoga Saveza bilaje osobito znacaj-
na, jer je to hila jedna od malobrojnih modernih drzava koja je hila izriCito
90 1992., u SSR u'nutrennie protivorechiia, Tchalidze Publications, 1987: 128, kako citira
Carrere d'Encausse (1993: 173).
91 Carrere d'Encausse (1993.); Suny (1993.)
42
KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU
izgradena kao visenacionalna drzava u kojoj je nacionalnost bila afirmirana
i za pojedince (u putovnici svakoga sovjetskog gradanina bilaje upisana nje-
gova/njezina nacionalnost) i u teritorijalnom upravljanju u Sovjetskom Sa-
vezu. Sovjetska drzava bila je organizirana u slozen sustav od 15 saveznih
republika kojima su bile dodane autonomne republike unutar saveznih, te-
ritoriji (krai), autonomni okruzi (okrag), a svaka se republika sastojala od
nekoliko pokrajina (oblasti). Svaka savezna republika, kao i autonomne re-
publike unutar saveznih republika, temeljila se na teritorijalnom nacional-
nom nacelu. Institucionalna izgradnja nije bila samo fikcija. N esumnjivo se
izrazavanje autonomnoga nacionalizma u suprotnosti s voljom sovjetske
komunisticke partije nemilosrdno suzbijalo, osobito tijekom staljinisticko-
ga razdoblja, te su milijuni Ukrajinaca, Estonaca, Litvanaca, Letonaca, po-
volskih Nijemaca, krimskih Tatara, Cecena, Mesketijanaca, Ingusija, Bal-
kara, Karahaja i Kalmika bili deportirani u Sibir i sredisnju Aziju kako bi
se sprijecilo njihovu suradnju s njemackim napadacima ili drugim mogu-
Cim neprijateljima ili, jednostavno, kako bi se zemlju oslobodilo za stra-
teske drzavne projekte. No, isto se dogodilo i milijunima Rusa, iz razlicitih
razloga, cesto nasumce. Medutim, stvarnost nacionalno utemeljenih tijela
uprave otislaje dalje od prigodnih postavljanja nacionalnih elita na vodece
polozaje u republickim tijelima uprave.
92
Politiku narodnog osvjesCivanja
(korenizatsiya) Lenjin i Staljin podupirali su do tridesetih godina, a obnov-
ljena je sezdesetih godina. Ta je politika poticala narodne jezike i obicaje,
provela u djelo programe "afirmativne akcije", dajuci prednost novacenju i
promidzbi neruskih nacionalnosti u drzavnim i partijskih aparatima re-
publika, kao i u obrazovnim institucijama te njegujuCi razvoj nacionalnih
kulturnih elita, naravno, pod uvjetom da su podlozne sovjetskoj vlasti.
Kao sto pise Suny:
U mocnoj nacionalistickoj retorici izgubilo se svaki osjecaj za stupanj
do kojeg se u dugim i teskim godinama vladavine komunisticke parti-
je stvarno nastavilo "stvaranje nacija" predrevolucionarnog razdob-
lja ... Na taj naCin povecala se etnicka solidarnost i nacionalna svijest u
neruskim republikama, iako se osujeCivalo potpunu artikulaciju na-
cionalnoga programa zahtijevanjem pristajanja na nametnuti poli-
ticki poredak.
93
Razlozi za ovu ocitu otvorenost nacionalnom samoodredivanju (koje je za-
jamceno sovjetskim ustavom u pravu republika da se odcijepe od Saveza) le-
92 Slezkine (1994.)
93 Suny (1993: 101, 130)
43
MOC IDENTITETA
ze duboko u povijesti i strategiji sovjetske drzave.
94
Sovjetski visenacionalni
federalizam bio je rezultat kompromisa koji je uslijedio nakon intenzivnih
politickih i ideoloskih sporova tijekom revolucionarnoga razdoblja. Prvotno
je boljsevicko stajaliste, u skladu s klasicnom marksistickom misli, poricao
vaznost nacionalnosti kao vaznog mjerila za gradnju nove drzave: proleter-
ski internacionalizam trebao je prevladati "umjetne" ili "sekundarne" na-
cionalne razlike medu radnickim klasama kojima su manipulirali imperija-
listicki interesi, dovodeCi ih u krvave meduetnicke sukobe, kao sto se vidjelo
u Prvomu svjetskom ratu. No, u sijecnju 1918. neodlozna potreba da se pro-
nade vojne saveznike u gradanskom ratu te otpor stranoj invaziji, uvjerili su
Lenjina da muje potrebna potpora nacionalistickih snaga izvan Rusije, oso-
bito u Ukrajini, nakon sto je uvidio vitalnost nacionalne svijesti. TreCi sve-
ruski kongres sovjeta usvojio je "Deklaraciju o pravima radnog i eksploati-
ranih naroda", preobrazavajuci rusevine Ruskoga carstva u "bratski savez
Ruskih Sovjetskih Republika koje se slobodno dogovaraju na unutrasnjoj
osnovi". Ovoj "unutrasnjoj federalizaciji" Rusije boljsevici su u travnju do-
dali poziv na "vanjsku federalizaciju" drugih nacija, izricito imenujuCi naro-
de Poljske, Ukrajine, Krima, Transkavkaza, Turkestana, Kirgistana, "i
druge".
95
Kljucna rasprava ticala se nacela prema kojemu bi se nacionalni
identitet priznalo u novoj saveznoj drzavi. Clanovi Bunda i drugih socijalis-
tickih skupina zeljeli su da se nacionalne kulture prizna u citavu drzavnom
ustroju, bez teritorijalnog razlikovanja, jer je cilj revolucije bilo upravo prev-
ladavanje drevnih etnickih i teritorijalnih veza u korist novoga, na klasi ute-
meljenoga socijalistickog univerzalizma. Lenjin i Staljin su ovom gledistu
suprotstavili nacelo teritorijalnosti kao temelja nacionalnosti. Rezultat je
bila viseslojna nacionalna struktura sovjetske ddave: nacionalni identitet
priznatje u institucijama vlasti. Medutim, u primjeni nacela demokratsko-
ga centralizma, razlicitost teritorijalnih subjekata bila bi pod kontrolom do-
minantnog aparata Sovjetske komunisticke partije i sovjetske drzave. Taka
je sovjetska ddava hila izgradena oko dvostrukog identiteta: s jedne strane
etnicki/nacionalni identiteti (ukljucujuCi ruski), as druge strane, sovjetski
identitet kao osnova novoga drustva: sovetskii narod bio bi novi kulturni
identitet koji se treba ostvariti na povijesnom obzoru komunisticke izgrad-
nJe.
Za avo obracenje proleterskih internacionalista u teritorijalne naciona-
liste postoje i strateski razlozi. A. M. Salmin predlozio je zanimljiv model za
tumacenje lenjinisticko-staljinisticke strategije koja se nalazi u pozadini
94 Pipes (1954.); Conquest (1967.); Carrere d'Encausse (1987.); Suny (1993.); Slezkine
(1994.)
95 Singh (1982: 61)
44
KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU
sovjetskoga federalizma.
96
Sovjetski Savez bio je centraliziran, ali fleksibi-
lan institucionalni sustav Cija bi struktura, sirenjem komunizma po svijetu,
trebala ostati otvorena i prilagodljiva za primanje novih zemalja kao clanica
Saveza. Bilo je osmisljeno pet koncentricnih krugova kao sigurnosnih pod-
rucja i kao valova sirenja sovjetske drzave, kao predstraze revolucije. Prvije
hila Rusija i njezine satelitske republike, organizirane u RSFSR. Paradok-
salno je Rusija, i Ruska Federacija, bilajedina republika bez autonomne ko-
munisticke partije, bez predsjednika republickoga Vrhovnog sovjeta is naj-
manje razvijenim republickim institucijama: to je bilo iskljucivo podrucje
sovjetske komunisticke partije. Da bi ovaj bedem ucinila sigurnijim, Rusija
nije imala kopnene granice s potencijalno agresivnim kapitalistickim svije-
tom. Tako su sovjetske republike bile organizirane oko Rusije, na vanjskim
granicama Sovjetskog Saveza, kako bi eventualno istodobno stitile sovjet-
sku moe i njihovu nacionalnu neovisnost. Stoga su etnicki utemeljena pod-
rucja, poput Azerbejdzana, postala sovjetske republike, jer su Cinila granicu
s vanjskim svijetom, dok su druga, jednako razluciva po svom entickom sas-
tavu, poput Cecenije, ddana u Ruskoj Federaciji,jer su hila zemljopisno bli-
za jezgri. TreCi prsten sovjetske geopolitike cinile su narodne demokracije
pod sovjetskom vojnom vlascu: najprije je to bio slucaj s Horezmom, Buha-
rom, Mongolijom i Tanu-Tarom, CineCi prethodnicu ukljucivanja istocne
Europe nakon Drugoga svjetskog rata. Cetvrti krug cinile bi udaljene socija-
listicke zemlje, poput, mnogo godina kasnije, Kube, Sjeverne Koreje ili Vi-
jetnama. Nikad se nije drzalo da Kina spada u tu kategoriju zbog dubokog
nepovjerenja prema buducoj kineskoj vlasti. Konacno, saveznicke progre-
sivne vlade i revolucionarni pokreti sirom svijeta cinili su peti krug, a njihov
potencijal ovisio bi o oddavanju ravnoteze izmedu njihova internacionaliz-
ma (odnosno njihova prosovjetskoga stava) i njihove nacionalne reprezenta-
tivnosti. Upravo ta stalna napetost izmedu klasno utemeljenog univerzaliz-
ma komunisticke utopije i geopolitickih interesa koji su se temeljili na et-
nickim/nacionalnim preokupacijama moguCih saveznika, odredilaje shizof-
reniju sovjetske politike prema nacionalnom pitanju.
Posljedica ovih proturjecja tijekom cijele izmucene povijesti Sovjetskoga
Saveza bio je nepovezan mozaik naroda, nacionalnosti i drzavnih instituci-
ja.97 Vise od stotinu nacionalnosti i etnickih skupina Sovjetskoga Saveza bi-
lo je rasporedeno sirom njezina golemoga geografskog oblicja, u skladu sa
strategijom, kolektivnim kaznama i nagradama te osobnim hirovima. Tako
je Nagorno-Karabah naseljen Armencima, Staljin ukljucio u Azerbejdzan
kako bi udovoljio Turskoj i stavio njihove drevne neprijatelje pod kontrolu
96 Salmin (1992.)
97 Kozlov (1988.); Suny (1993.) i Slezkine (1994.)
45
MOC IDENTITETA
Azera (Azeri su turski narod). Povolski Nijemci zavrsili su u Kazahstanu, a
danas u njegovu sjevernom podrucju cine vodecu privrednu snagu zahvalju-
juCi njemackoj novcanoj pomoCi kojom ih se zeli zadrzati izvan Njemacke.
Naselja Kozaka izrasla su u Sibiru ina Dalekom istoku. Oseti su podijeljeni
izmedu Rusije (na sjeveru) i Gruzije (najugu), dok su Ingusi rasporedeni iz-
medu Cecenije, Sjeverne Osetije i Gruzije. Krim koji su Rusi oteli Tatarima
1783. i s kojeg je Staljin deportirao Tatare tijekom Drugoga svjetskog rata,
Hruscov (kojije i sam bio Ukrajinac) predaoje 1954. Ukrajini prilikom obi-
ljezavanja 300 godina rusko-ukrajinskoga prijateljstva, navodno nakon noCi
provedene u pijancevanju. Nadalje, Ruse se slalo po cijelom Sovjetskom Sa-
vezu, najcesce se radilo o kvalificiranim radnicima ili dobrovoljnim pioniri-
ma, katkad kao gospodare, katkad kao prognanike. Tako su se nakon raspa-
da Sovjetskoga Saveza u novim, neovisnim republikama, zahvaljujuCi nace-
lu teritorijalne nacionalnosti, u stupici nash deseci milijuna odjednom
"stranih drzavljana". Cini se da je problem osobito akutan za 25 milijuna
Rusa koji zive izvan novih ruskih granica.
Jedno od najveCih protuslovlja sovjetskoga federalizma vjerojatno je ci-
njenica daje ruska nacija, po svemu sudeCi, hila najdiskriminiranija nacija.
Ruska federacija imala je mnogo manju politicku autonomiju od sredisnje
sovjetske drzave od bilo koje druge republike. Analiza regionalih ekonomis-
ta pokazala je da je u nacelu dolazilo do prebacivanja bogatstva, resursa i
kvalificiranih radnika iz Rusije u druge republike (Sibir, kojije, etnicki gle-
dano, "najruskije" podrucje Ruske Federacije, bio je osnovni izvor izvozne
robe, pa tako i konvertibilne valute za Sovjetski Savez).
98
Sto se tice nacio-
nalnog identiteta, upravo su ruska povijest, vjera i tradicionalni identitet
postali glavna meta sovjetske kulturne represije, kao sto su osamdesetih do-
kumentirali ruski pisci i intelektualci poput Likaceva, Belova, Astafieva,
Rasputina, Solukina ili Zaligina.
99
Konacno, novi sovjetski identitet morao
se izgraditi na rusevinama povijesnoga ruskog identiteta, s nekim taktickim
izuzecima tijekom Drugoga svjetskog rata, kadje Staljin trebao sve mobili-
zirati protiv Nijemaca, ukljucujuCi sjecanje na Aleksandra Nevskog. Stoga,
iako je uistinu postojala zacrtana politika porusivanja kulture sirom Sovjet-
skoga Saveza (doista proturjecno usporednom trendu korenizatsiyae), a Ru-
si su nadzirali partiju, vojsku i KGB (no Staljin je bio Gruzijac, a Hruscov
Ukrajinac), ruski identitet kao nacionalni identitet bio je suzbijan u mnogo
vecoj mjeri nego u drugih nacija, od kojih su neke ustvari bile simbolicno
ozivljene zbog visenacionalnoga federalizma.
To protuslovno ustrojavanje sovjetske ddave ocitovalo se u pobuni pro-
tiv Sovjetskoga Saveza, koja je ugrabila zivotnu priliku koju je omoguCila
98 Granberg i Spehl (1989.); Granberg (1993.)
99 Carrere d'Encausse (1993: 9. poglavlje)
46
KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU
Gorbacovljevaglasnost. Balticke republike, nasilno pripojene 1940., prkose-
Ci medunarodnom zakonu, bile su prve koje su zatrazile ostvarivanje svoga
prava na samoodredenje. U stopu ih je pratio snazan ruski nacionalisticki
pokret koji je zapravo bio najmocnija mobilizirajuca snaga protiv sovjetske
drzave. Stapanje borbe za demokraciju i obnavljanje ruskoga nacionalnog
identiteta pod Jeljcinovim vodstvom od 1989. do 1991. stvorili su uvjete za
umiranje sovjetskoga komunizma i raspad Sovjetskoga Saveza.
100
Doista,
prvi demokratski izbori u ruskoj povijesti za predsjednika drzave, s izbo-
rom Jeljcina 12.lipnja 1991., oznaCili su pocetak nove Rusije i, s njim, kraj
Sovjetskoga Saveza. Upravo tradicionalna ruska zastava povela je otpor
komunistickom pucu u kolovozu 1991., a Jeljcinova strategija onesposob-
ljavanja sovjetske drzave koncentriranjem moCi i resursa u republickim
institucijama dovela je do dogovora s drugim republikama, prvenstveno s
Ukrajinom i Bjelorusijom u prosincu 1991., te kraja Sovjetskoga Saveza i
preobrazbe bivsih sovjetskih republika u suverene drzave labavo udruze-
ne u Savez N eovisnih Drzava (Sojuz N ezavisimykh Gosudarstv). N a pad na
sovjetsku drzavu nisu izveli samo nacionalisticki pokreti, on se povezao s
demokratskim zahtjevima i interesima politickih elita u brojnim republi-
kama, stvarajuCi njihov vlastiti svijet medu rusevinama propadajucega
carstva. No, poprimioje nacionalisticki oblik i dobio siroku podrsku u ime
nacije. Zanimljivoje daje nacionalizam bio mnogo manje aktivan u etnicki
najrazluCivijim republikama (na primjer Sredisnjoj Aziji) nego u baltickim
ddavama i Rusiji.
101
Prve godine postojanja ovoga novog konglomerata neovisnih drzava ot-
krile su krhkost njihove grade, kao i postojanost povijesno ukorijenjenih na-
cionalnosti koje su prelazile granice naslijedene nakon raspada Sovjetskoga
Saveza.
102
N ajtvrdokorniji problem Rusije postao je rat u Ceceniji. Balticke
republike diskriminirale su svoje rusko stanovnistvo, izazivajuCi novi me-
duetnicki razdor. Ukrajinaje dozivjela mirnu pobunu ruske veCine na Kri-
mu protiv ukrajinske vlasti te nastavila dozivljavati napetosti izmedu sna-
znoga nacionalnog osjecaja u zapadnoj Ukrajini i panslavenskih osjecaja u
istocnoj Ukrajini. Moldova je hila rastrgana izmedu svoga povijesno ru-
munjskog identiteta i ruskoga karaktera svoga istocnog stanovnistva koje je
pokusalo stvoriti Dnjeparsku republiku. Gruzijaje eksplodirala u krvavom
sukobu izmedu njezinih mnogobrojnih nacionalnosti (Gruzijci, Abhazi, Ar-
menci, Oseti, Abkazi, Mesketijanci, Rusi). Azerbejdzan se nastavio povre-
meno boriti s Armenijom oko Nagorno-Karabaha te je pokrenuo pogrome
Armenaca u Bakuu. A muslimanske republike sredisnje Azije rastragane su
100 Castells (1992b); Carrere d'Encausse (1993.)
101 Carrere d'Encausse (1993.); Starovoytova (1994.)
102 Hooson (1994b); Lyday (1994.); Stebelsky (1994.); Khazanov (1995.)
47
MOC IDENTITETA
izmedu njihovih povijesnih veza s Rusijom i mogucnosti pridruzivanja is-
lamskomu fundamentalistickom vihoru pokrenutom u Iranu i Afganistanu.
Kao rezultat, Tadzikistanje prozivio pravi gradanski rat, a druge republike
su islamizirale svoje institucije i obrazovni sustav kako bi integrirale radi-
kalan islamizam prije nego sto bude prekasno. Tako se cini da povijesni do-
gadaji pokazuju kako umjetno, neiskreno priznavanje nacionalnog pitanja u
marksizmu i lenjinizmu ne samo da nije rijesilo povijesne sukobe vee ih je
ustvari uCinilo jos otrovnijima.
103
RazmisljajuCi o ovim neobicnim dogadajima teo njihovim posljedicama u
devedesetim godinama ovoga stoljeca, potrebno je komentirati nekoliko
kljucnih pitanja teoretske vaznosti.
Kao prvo, jedna od najmocnijih drzava u povijesti covjecanstva nije hila u
stanju, nakon 7 4 godine, stvoriti novi nacionalni identitet. Sovetskii narod
nije bio puka izmisljotina, bez obzira na ono sto kaze Carrere d'Encausse.
104
On je imao odredenu dimenziju stvarnosti u umovima i zivotima narastaja
koji su rodeni u Sovjetskom Savezu, u stvarnosti u kojoj se osnivalo obitelji s
pripadnicima drugih nacionalnosti te se tako zivjelo i radilo na cijelomu sov-
jetskom teritoriju. Otpor nacistickom molohu okupio je ljude oko sovjetske
zastave. Nakon sto se smanjio staljinisticki teror, u kasnim pedesetima, a
poboljsali se materijalni uvjeti u sezdesetima, razvio se odreden ponos zbog
pripadnosti naciji kojaje supersila. I, usprkos rasirenom cinizmu i povlace-
nju, idelogija jednakosti i ljudske solidarnosti ukorijenila se u sovjetskom
gradanstvu tako da se, ukupno gledano, poceo pojavljivati novi sovjetski
identitet. Medutim, bio je toliko krhak i toliko ovisan o nedostatku informa-
cija o stvarnoj situaciji u zemlji i svijetu da nije izdrzao sokove gospodarske
stagnacije i saznavanja istine. U osamdesetim su godinama Ruse koji su se
usudili deklarirati "sovjetskim gradanima", njihovi sugradani ismijavali
kao Sovoks. Iako sovetskii narod nije nuzno bio neuspjesan identitetni pro-
jekt, raspao se prije nego sto se mogao nastaniti u umovima i zivotima sta-
novnika Sovjetskoga Saveza. Tako sovjetsko iskustvo opovrgava teoriju pre-
rna kojoj drtava sama moze izgraditi nacionalni identitet. Jedna od naj-
mocnijih drzava, primjenjujuci, vise od sedam desetljeca, najopsezniji ideo-
loski aparat u povijesti, nije uspjela u rekombinaciji povijesnih materijala i
projiciranju mitova u stvaranje novoga identiteta. Zajednice se moze izmis-
liti, ali se u njih ne mora i nuzno vjerovati.
Kao drugo, formalno priznavanje nacionalnih identiteta u teritorijalnim
tijelima uprave sovjetske drzave, kao i zacrtana politika "narodnog osvjesCi-
vanja", nisu uspjeli integrirati ove nacionalnosti u sovjetski sustav, uz jed-
103 Twinning (1993.); Panarin (1994.); Khazanov (1995.)
104 Carrere d'Encausse (1993: 234)
48
KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU
nu znacajnu iznimku: muslimanske republike sredisnje Azije, upravo one
koje su se najvise razlikovale od dominantne slavenske kulture. Te sure-
publike bile toliko ovisne o sredisnjoj vlasti u svakodnevnom prezivljavanju
da su se tek u posljednjim trenucima raspada Sovjetskoga Saveza njihove
elite usudile povesti pohod na neovisnost. U ostatku Sovjetskoga Saveza na-
cionalni se identiteti nisu mogli izraziti u umjetno izgradenim institucijama
sovjetskoga federalizma. Primjer je Gruzija, viseetnicka slagalica izgTadena
na osnovi povijesnoga kraljevstva. Gruzijci su Cinili oko 70 posto od pet i pol
milijuna stanovnika. Oni u nacelu pripadaju Gruzijskoj pravoslavnoj crkvi.
No, morali su zivjeti zajedno s Osetima, uglavnom ruskim pravoslavcima ci-
jeje stanovnistvo podijeljeno izmedu Autonomne Republike Sjeverne Oseti-
je (u Rusiji) i Autonomne Oblasti Juzne Osetije (u Gruziji). U sjeverozapad-
nom kutu Gruzije, Zakavkazju, Suniti, muslimanski narod od samo osam-
desetak tisuca stanovnika koji su, medutim, cinili 17 posto Zakavkaske
Autonomne Sovjetske Socijalisticke Republike stvorene unutar Gruzije ka-
ko bi cinila protutezu gruzijskom nacionalizmu. To je uspjelo: devedesetih
se Zakavkazje, uz podrsku Rusije, borilo za dobivanje kvazineovisnosti na
svom podrucju, usprkos cinjenici da su manjina u usporedbi s cjelokupnim
stanovnistvom. Druga gruzijska autonomna republika, Adzaharia, takoder
je suni muslimanska, ali gruzijske narodnosti te tako podrzava Gruziju tra-
zeCi svoju autonomiju. Muslimani Ingusi nalaze se u sukobu s Osetima u
granicnim podrucjim izmedu Gruzije, Osetije i Cecenije. Osim toga, Mesket-
ski Turci koje je deportirao Staljin vracaju se u Gruziju, a Turska je izrazila
spremnost da ih zastiti izazivajuCi nepovjerenje armenskoga stanovnistva
Gruzije. Izravna posljedica ove teritorijalno isprepletene povijesti bilo je
pokretanje gradanskoga rata nakon sto je Gamzahurdija poveo radikalni
gruzijski nacionalisticki pokret, 1990.-1991., i proglasio neovisnost ne uzi-
majuCi u obzir interese gruzijskih nacionalnih manjina i ne postujuCi gra-
danske slobode. U ovom ratu, u kojemu je i sam poginuo, vodile su se borbe
izmedu njegovih snaga i gruzijskih demokrata i izmedu gruzijskih snaga,
stanovnistva Zakavkazja i Oseta. Intervencija Rusije i pacifisticka uloga Se-
varnadzea, izabranog za predsjednika 1991. godine, kao posljednji pokusaj
spasavanja zemlje, donijelaje regiji nestabilan mir, a ubrzo se vidjelo susjed-
nu Ceceniju kako eksplodira u okrutnom, razvucenom, iscrpljujucem geril-
skom ratu. Stoga, neuspjeh u integriranju nacionalnih identiteta u Sovjet-
skom Savezu nije posljedica njihova nepriznavanja, nego Cinjenice da njiho-
va umjetna institucionalizacija, slijedeCi birokratsku i geopoliticku logiku,
nije obratila paznju na stvaran povijesni i kulturni/vjerski identitet svake
nacionalne zajednice te njihove zemljopisne specificnosti. To daje pravo Su-
nyju da govori o "osveti proslosti"
105
ili Davidu Hoosonu da pise:
105 Suny (1993.)
49
MOC IDENTITETA
Pitanje identiteta ocito je iznimno postojano kadje izaslo na povrsinu
nakon duge zaledenosti (u bivsemu Sovjetskom Savezu). No, nije ga
dovoljno dr:lati samo etnickim ili kulturnim pitanjem. Ovdje se radi o
ponovnoj potrazi za stvarnim regijama kulture, gospodarstva i oko-
lisa koje znace nesto (ili u nekim slucajevirna sve) narodima koji ih na-
seljavaju. Proces kristalizacije ovih regija, preko danasnjih suhopar-
nih i napuklih "republickih" granica, obecava dace biti dug i bolan,
ali neizbjezan i konacno ispravan.
106
Kao trece, ideolosku prazninu stvorenu neuspjehom marksizma-lenji-
nizma da stvarno indoktrinira mase, zamijenio je osamdesetih godina, kad
su se ljudi mogli slobodno izrazavati, jedini izvor identiteta kojije zadr:lan u
kolektivnom pamcenju: nacionalni identitet. Zbog toga se veCina protusov-
jetskih pokreta, ukljucujuCi demokratske pokrete, odvijala pod doticnom
nacionalnom zastavom. Istina je, kao sto se tvrdilo, i kao sto sam ja tvrdio,
da su politicke elite u Rusiji i saveznim repu.blikama iskoristile nacionali-
zam kao konacno oruzje protiv neuspjesne komunisticke ideologije, kako bi
potkopale sovjetsku drzavu i preuzele vlast u institucijama svih republi-
ka.107 Medutim, elite su iskoristile tu strategiju zato sto je bila ucinkovita,
zato sto je nacionalna ideologija u glavama ljudi odzvanjala snaznije od ap-
straktnih poziva na demokraciju ili na vrline trzista, cesto u osobnom iskus-
tvu ljudi izjednacena sa spekulacijama. Tako da se ponovno ozivljavanje na-
cionalizma ne moze protumaciti politickim manipulacijama: prije je Cinjeni-
ca da su elite iskoristile dokaz elasticnosti i vitalnosti nacionalnog identite-
ta kao pokretackog nacela. Kad su ljudi, nakon 7 4 godine neprekidnog po-
navljanja sluzbene socijalisticke ideologije otkrili da je car gol, obnavljanje
njihova identiteta moglo se odvijati samo oko osnovnih institucija njihova
kolektivnog pamcenja: obitelji, zajednice, seljacke proslosti, katkad vjere i,
ponajvise, nacije. Ali ne nacije kao ekvivalenta drzavnosti i cinovnistva, vee
kao osobnog samopoistovjeCivanja u ovom, danas zbunjujucem, svijetu: ja
sam Ukrajinac, ja sam Rus, ja sam Armenac, postaje borbeni poklic, vjecan
temelj iz kojega se ponovno izgraduje zivot u zajednici. Zato je sovjetsko is-
kustvo svjedocanstvo trajnosti nacija koje opstaju izvan dohvata drzave i
unatoc drzavi.
Mozdaje najveCi paradoks u svemu ovome daje sada kad su se, na kraju
ovoga povijesnog parco ursa, pojavile nove nacije-dr:lave kako bi potvrdile
svoje potiskivane identitete, malo vjerojatno da one mogu stvarno funkcio-
nirati kao suverene drzave. Prije svega zbog isprepletanja mozaika nacio-
nalnosti i povijesnih identiteta unutar trenutnih granica neovisnih drza-
106 Hooson (1994a: 140)
107 Castells (1992b); Hobsbawm (1994.)
50
KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU
va.
108
NajoCitiji primjer je 25 milijuna Rusa koji zive pod razlicitom zasta-
vom. No, Ruska se Federacija (iako ju trenutno Cini 82 posto Rusa) takoder
sastoji od 60 razlicitih etnickih/nacionalnih skupina, od kojih neke sjede na
vrhu bogatstva prirodnih i mineralnih resursa, kao u Saha-Zakutiji ili Ta-
tarstanu. Sto se tice drugih republika, osim ilustrativnog primjera Gruzije,
Kazahi su samo manjina u Kazahstanu. Tadzikistan ima 62 posto Tadziki-
jaca i 24 posto Uzbeka. Kirgizi cine samo 52 posto stanovnistva Kirgistana,
a Uzbeki cine 72 posto Uzbekistana, dok ostatak Cine najrazliCitije nacional-
nosti. Cetrnaest posto stanovnika Moldove su Ukrajinci, a 13 posto su Rusi.
Ukrajinci Cine samo 73 posto stanovnika Ukrajine. Letonci cine 52 posto le-
tonskoga, a Estonci 62 posto estonskoga stanovnistva. Stoga, svaka stroga
defincija nacionalnih interesa oko insitucionalno dominantne nacionalnosti
dovela bi do neukrotivih sukoba na cijelom euroazijskom kontinentu, kao
sto je priznao Sevarnadze, objasnjavajuci svoju spremnost da suraduje s Ru-
sijom nakon pocetnog iskazivanja neprijateljstva. Nadalje, medusobna pro-
zetost gospodarstava i zajednicka infrastruktura, od elektricne mreze do
naftovoda i opskrbe vodom, cine razdvajanje teritorija bivsega Sovjetskog
Saveza iznimno skupim te odlucujuce nagraduje suradnju. To jos vise vrije-
di u procesu multilateralnog ukljucivanja u svjetsko gospodarstvo koje, ka-
ko bi moglo ucinkovito djelovati, trazi meduregionalno povezivanje. Narav-
no dace duboko ukorijenjeni strahovi od novog oblika ruskog imperijalizma
imati veliku vaznost u buducoj evoluciji ovih novih drzava. Zbog toga nece
doCi do obnove Sovjetskoga Saveza, bez obzira nato tko je na vlasti u Rusiji.
No, potpuno priznavanje nacionalnog identiteta ne moze se izraziti kroz
potpunu neovisnost novih drzava upravo zbog snage identiteta koji prelaze
drzavne granice. Stoga predlazem kao najvjerojatniju i doista obecavajucu
buducnost zamisao o Zajednici nerazdvojnih ddava (Sojuz Nerazdelimykh
Gosudarstv), odnosno mrezu institucija koje su dovoljno fleksibilne i dina-
micne da mogu izraziti autonomiju nacionalnog identiteta i zajednicke poli-
ticke instrumente u kontekstu globalne privrede. U suprotnom, afirmacija
puke drzavne moCi nad fragmetiranom kartom povijesnih identiteta bit ce
karikatura europskog nacionalizma devetnaestoga stoljeca: ustvari, dovest
ce do Zajednice nemoguCih drzava (Sojuz Nevozmoznykh Gosudarstv).
108 Twinning (1993.); Hooson (1994b)
51
MOC IDENTITETA
Nacije bez drzave: Katalonija
Drzava semora temeljno razlikouati od nacije,jer je drzaua politicka orga-
nizacija, neouisna ulast, prema van, urhouna ulast iznutra, s materijalnim
snagama u ljudima i noucu za odrzauanje suoje neouisnosti i ulasti. Ne
mozemo poistoujetitijedno s drugim, kao sto su to obicno cinili cak i kata-
lonski rodoljubi koji su gouorili i pisali o katalonskom narodu u smislu
neouisne katalonske drzave ... Katalonijaje nastauila biti Katalonija i sto-
ljecima nakon sto je izgubila samouprauu. Taka smo dosli do jasne, odre-
dene zamisli o nacionalnosti kao pojma primarne, temeljne drustueneje-
dinice kojoj je sudeno da bude u sujetskom drustuu, u coujeeanstuu, kao sto
je coujek u gradanskom drustuu.
Enric Prat de la Rib a, La nacinalitat catalana
109
Ako analiza Sovjetskoga Saveza pokazuje daje moguce da drzava, rna koliko
mocna, ne uspije proizvesti nacije, iskustvo Katalonije (ili Catalunya na ka-
talonskom) pruza nam priliku da razmisljamo o uvjetima u kojima nacije
postoje te se tijekom povijesti obnavljaju bez drzave-nacije i bez nastojanja
daje uspostave.no Doista, kao sto je izjavio sadasnji predsjednik i nacionalni
voda Katalonije u posljednjih dvadeset i pet godina, Jordi Pujol: "Catalunya
je nacija bez drzave. Mi pripadamo spanjolskoj driavi, no ne tezimo za od-
cjepljenjem. To se morajasno kazati ... Katalonijaje poseban slucaj: mi ima-
mo svoj vlastiti jezik i kulturu, mi smo nacija bez drzave."
111
Za pojasnjavanje ove izjave i razrade njezinih sirih, analitickih implikaci-
ja, nuzno je kratko prisjecanje povijesti. BuduCi da svi citatelji nisu upoznati
s katalonskom povijescu, iznijet cu ukratko povijesne elemente koji nekoga
ovlascuju da govori o kontinuitetu Katalonije kao materijalno zivljene, za-
sebne, nacionalne stvarnosti, a snazan pokazatelj takvog stanja je postoja-
nost njezinajezika i njegova suvremena, rasirena uporaba, svemu unatoc.n
2
Sluzbeni rodendan Katalonije kao nacije obicno se smjesta u 988. godinu,
kad je grof Borrell konacno raskinuo veze s ostacima karolinskoga carstva
kojeje oko 800. godine uzelo pod zastitu zemlje i stanovnike ovihjuznih gra-
nica carstva kako bi neutraliziralo prijetnju arapskih napadaca Okcitaniji.
Do kraja devetog stoljeca grof Guifre el Pelos, koji se uspjesno borio protiv
109 Prvotno objavljeno 1906., ovo izdanje 1978: 49-50.
110 Keating (1995.)
111 1986.; citirano u Pi (1996: 254).
112 Za povijesne izvore vidi kratak saddaj katalonske povijesti kod Vilara (1987.-90.); i po-
sebno izdanje L'Avenc: Revista d'Historia (1996.). Takoder vidi Vicens Vives i Llorens
(1958.); Vicens Vives (1959.); Vilar (1964.); Jutglar (1966.); Sole-Tura (1967.); McDo-
nagh (1986.); Rovira i Virgili (1988.); Azevedo (1991.); Garcia-Ramon i Nogue-Font
(1994.); Keating (1995.); Salrach (1996.).
52
KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU
arapske prevlasti, dobio je na dar od francuskoga kralja okruge Barcelonu,
Urgell, Cerdanya-Conflent i Gironu. Njegovi nasljednici postali su pravo-
mocni bastinici grofovske titule, bez potrebe da ih imenuju franacki kraljevi
te se na taj naCin osigurala vlast kuce Barcelona nad granicnim zemljama
koje ce se u dvanaestom stoljecu nazvati Catalunya.
I dok je najveCi dio krscanske Spanjolske sudjelovao u "rekonkvisti"
protiv Arapa kojaje trajala osam stoljeca, gradeCi u tom razdoblju kraljev-
stvo Kastilja i Leon, Katalonija se nakon razdoblja arapske prevlasti u as-
mom i devetom stoljecu, razvila iz svojih karolinskih korijena i postala, iz-
medu pocetka trinaestog i sredine petnaestog stoljeca, Mediteransko car-
stvo. Prosirila se na Mallorcu (1229.), Valenciju (1238.), Siciliju (1282.),
dio Grcke s Atenom (1303.), Sardiniju (1323.) i Napulj (1442.), ukljucujuCi
i francuske teritorije iza Pireneja,osobito Roussillon i Cerdagne. Iako je
Katalonija imala znacajno poljoprivredno zalede, prvenstveno je bila trgo-
vacko carstvo kojim je upravljao savez plemstva i gradske trgovacke elite,
slicno naCinu upravljanja u trgovackim republikama sjeverne Italije. Zab-
rinuti zbog vojne moCi Kastilje, oprezni Katalonci prihvatili su ujedinjenje
koje im je 1137. predlozilo malo, ali zgodno smjesteno Aragonsko kraljev-
stvo. Tek krajem petnaestog stoljeca, nakon dobrovoljnog ujedinjavanja s
protoimperijalnom Kastiljom, brakom Fernanda, kralja Katalonije, Valen-
cije i Aragona s Izabelom, kraljicom Kastilje, po primjeni Compromiso de
Caspe (1412.), Katalonijaje prestala postojati kao suvereni politicki enti-
tet. Brak dvije nacije trebao je postovati jezik, obicaje i institucije te se tre-
balo dijeliti bogatstvo. No, moe i bogatstvo spanjolske krune i njezina zem-
ljoposjednickog plemstva, kao i utjecaj fundamentalisticke Crkve izgrade-
ne oko protureformacije, skrenuli su tijek povijesti u drukCijem smjeru,
podjarmljujuci nekastiljske narode, u Europi i na Pirenejskom poluotoku,
kao i u Americi. Katalonijaje, kao ostatak Europe, bila iskljucena iz trgovi-
ne s americkim kolonijama, glavnim izvorom bogatstva u spanjolskom
kraljevstvu. N a to je odgovorila razvojem svoje vlastite industrije potro-
sackih dobara i bavljenjem trgovinom u svom regionalnom okruzenju,
pokrenuvsi proces pocetne industrijalizacije i akumulacije kapitala od
druge polovine sesnaestog stoljeca. U meduvremenu se Kastilja, nakon
unistenja slobodnih kastiljanskih gradova (Comunidades), izmedu 1520. i
1523. godine, u kojimaje izranjala obrtnicka klasa i prvobitna burzoazija,
okrenula izgradnji rentijerske privrede kako bi financirala ratnicko-teo-
kratsku ddavu prihodima od svojih americkih kolonija te od velikog opo-
rezivanja svojih podanika. Sudar kulture i institucija ubrzao se u sedam-
naestom stoljecu kad je Filip IV., kojemu su bili potrebni dodatni fiskalni
prihodi, pojacao centralizam izazivajuCi pobunu Portugala i Katalonije
(gdjeje doslo do Pobune zetelaca) 1640. godine. Portugalje uz potporu En-
gleske ponovno zadobio svoju neovisnost. Katalonijaje bila porazena te joj
53
MOC IDENTITETA
je oduzet najveCi dio sloboda; za svoju se autonorniju ponovno borila izrne-
du 1705. i 1714., podupiruCi borbu Austrijanaca protiv Filipa V. iz Bour-
bonske dinastije, u spanjolskorn ratu za odcjepljenje. Karakteristicno je za
katalonski karakter da svoj poraz i ulazak vojske Filipa V. u Barcelonu 11.
rujna 1714. danas slavi kao nacionalni praznik. Katalonija je izgubila sve
institucije politicke sarnouprave koje su postojale od srednjega vijeka: op-
Cinsku vlast koja se terneljila na dernokratskirn vijeCirna, par lament, kata-
lonsku suverenu vladu (Generalitat). Nove institucije osnovane prerna
Decreta de nueva planta, koji je objavio Filip V., koncentrirale su vlast u
rukarna vojnog zapovjednika ili generalnoga kapetana Katalonije. Uslije-
dilo je dugo razdoblje otvorene institucionalne i kulturne represije od stra-
ne sredisnjih vlasti koja je, kako su dokurnentirali povjesnicari, hila narn-
jerno usrnjerena na postupnu elirninaciju katalonskoga jezika koji je prvo
zabranjen u tijelirna uprave, zatirn u trgovackirn poslovirna i, konacno, u
skolarna, svodeCi njegovu uporabu na krug obitelji i Crkve.
113
I ponovno su
Katalonci reagirali zatvaranjern prerna drzavnirn poslovirna i okretanjern
radu, navodno sarno dva dana nakon okupacije Barcelone, na slozan nacin.
Taka se Katalonija industrijalizirala do kraja osarnnaestoga stoljeca te je,
vise od stoljeca, bilajedino istinski industrijalizirano podrucje Spanjolske.
Ekonornska snaga katalonske budoazije i relativno visoka obrazovna i
kulturna razina sireg drustva hili su tijekorn cijeloga devetnaestog stoljeca
u kontrastu s njezinorn politickorn rnarginalizacijorn. A onda, kad je trgo-
vinska politika iz Madrida pocela prijetitijos uvijek krhkoj katalonskoj in-
dustriji kojoj je trebao protekcionizarn, od kraja devetnaestog stoljeca po-
ceo se razvijati snazan katalonski nacionalni pokret nadahnut razurnlji-
virn ideolozirna poput pragrnaticnog nacionalista Enrica Prata de la Ribe
ili federalista Valentia Alrniralla i Francesca Pi y Margalla, kojeg su opje-
vali narodni pjesnici poput JoanaMaragalla, u svojirn kronikarna zabiljezi-
li povjesnicari poput Rovira i Virgilija koji je podrzao rad rnladih filologa
poput Pornpeua Fabre kojije ortografski definirao rnoderan katalonskije-
zik u dvadesetorn stoljecu. No, rnadridska politicka klasa nikad nije stvar-
no prihvatila savez s katalonskirn nacionalistirna, cak niti s Lliga Regiona-
lista, izrazito konzervativnorn strankorn, vjerojatno prvorn rnodernorn po-
litickorn strankorn u Spanjolskoj kojaje nastala 1901. kao reakcija na kon-
troliranje izbora od strane lokalnih sefova (caciques) u irne sredisnje vlade.
S druge strane, rast snaznoga pokreta radnicke klase, uglavno anarhosin-
dikalista u Kataloniji tijekorn prva tri desetljeca dvadesetoga stoljeca, pri-
silio je katalonske nacionaliste, rnedu kojirna je do dvadesetih godina uve-
like dorniniralo konzervativno krilo, da se oslone na zastitu Madrida od
113 Ferreri Girones (1985.)
54
KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU
radnickih zahtjeva i prijetnji drustvene revolucije.
114
Medutim, kad je
1931. u Spanjolskoj proglasena Republika, lijevo republikansko krilo (Es-
querra republicana de Catalunya) uspjelo je stvoriti most izmedu katalon-
ske radnicke klase, sitne burozoazije i nacionalistickih ideja te su oni pas-
tali dominantna snaga u katalonskom nacionalizmu. Pod vodstvom Lluisa
Companysa, odvjetnika izabranog za predsjednika obnovljenoga Generali-
tata, Esquerra je na razini cijele Spanjolske sklopila savez sa spanjolskim
republikancima, socijalistima, komunistima, radnickim sindikatima (an-
arhistima, socijalistima). Godine 1932. pod pritiskom naroda koji se oCito-
vao referendumom, spanjolska vlada odobrilaje Statuto autonomiji kojim
su ponovno uspostavljene slobode, samouprava i kulturno-jezicna autono-
mija Katalonije. Tako je udovoljavanje Spanjolske republike zahtjevima
Katalonije i Baskije bilo jedan od najsnaznijih pokretaca vojne pobune koja
je izazvala gradanski rat 1936.-1939. Zbog togaje nakon gradanskoga rata
sustavna represija nad katalonskim institucijama,jezikom, kulturom, iden-
titetom i politickim vodama (zapocevsi s pogubljenjem Companysa 1940. go-
dine, nakon sto ga je Franku izrucio Gestapo), postala raspoznatljiva zna-
cajka Frankove diktature. Obuhvacalaje i smisljeno uklanjanje iz skola uci-
telja koji su govorili katalonski, kako bi se onemogucilo poducavanje kata-
lonskog jezika. Kao rekacija na ta zbivanja, nacionalizam je postao bojni
poklic za protufrankovske snage u Kataloniji, kao i u Baskiji, do te mjere da
su sve demokratske politicke snage, od krscanskih demokrata i liberala do
socijalista i komunista, bile i katalonski nacionalisti. To je, na primjer, zna-
Cilo da su sve politicke stranke u Kataloniji, i tijekom protufrankovskog ot-
pora i nakon uspostavljanja spanjolske demokracije 1977., bile i jesu kata-
lonske, a ne spanjolske, iako su u veCini slucajeva u savezu sa slicnim stran-
kama u Spanjolskoj, zadr:lavajuCi svoju stranacku autonomiju (na primjer,
Katalonska socijalisticka stranka povezanaje sa spanjolskom PSOE; Ujedi-
njena socijalisticka stranka Katalonije s komunistima itd.). Godine 1978. je
clanak 2. novoga spanjolskog ustava proglasio Spanjolsku "nacijom nacio-
nalnosti" i, 1979. godine, Statuto autonomiji Katalonije osiguraoje ustavne
temelje za katalonsku autonomnost u okviru Spanjolske, ukljucujuCi dekla-
raciju o sluzbenoj dvojezicnosti, pri cemu je katalonski zajamcen kao "jezik
Katalonije". Na regionalnim izborima u Kataloniji, katalonska nacionalis-
ticka koalicija (Convergencia i Unio) kojuje vodio sadasnji voda Katalonije,
obrazovani lijecnik, kozmopolit skromna podrijetla, Jordi Pujol, dobila je
veCinu pet puta za redom, te je jos uvijek na vlasti 1996. godine. Ojacan je
Generalitat (katalonska vlada) te je postao dinamicna institucija koja na
svim frontovima tezi provoditi autonomnu politiku, ukljucujuCi i meduna-
114 Sole-Tura (1967.)
55
MOC IDENTITETA
rodnu pozornicu. Jordi Pujolje 1990. godine postao predsjednikom Udruge
europskih regija. Grad Barcelona, pokrenut je na svoj nacin pod vodstvom
jos jedne karizmatske figure, katalonskoga socijalistickoga gradonacelnika
Pasquala Maragalla, profesora urbane ekonomije i unuka katalonskoga na-
cionalnog pjesnika. Barcelona se predstavila svijetu, vjesto iskoristivsi ljet-
ne Olimpijske igre 1992. da se na medunarodnom planu pojavi kao metropo-
la, povezujuci povijesni identitet i informacijsko moderno doba. Katalonska
nacionalisticka stranka je 1990. dobila glavnu ulogu u spanjolskoj politici.
Nesposobnost obje stranke, i Socijalisticke (1993.) i konzervativne Narodne
stranke (Partido Popular) (1996.) da zadobije veCinu mjesta na opCim spa-
njolskim izborima, ucinilaje Jordija Pujola nuznim partnerom za vladanje
bilo koje parlamentarne koalicije. Prvo je podupro socijaliste, a zatim kon-
zervativce - za pravu cijenu. Katalonija je ovlastena da upravlja s 30 posto
svojih poreza na prihod te je dobila iskljucivu nadleznost u obrazovanju (ko-
je se na svim razinama odvija na katalonskom jeziku), zdravstvu, zastiti
okolisa, komunikacijama, turizmu, kulturi, socijalnim sluzbama i vecini po-
litickih funkcija. Polako, ali sigurno, Katalonija, zajedno s Baskijom, prisi-
ljava Spanjolsku da postane, nevoljko, vrlo decentralizirana savezna drta-
va, jer i druge regije zahtijevaju istu razinu autonomije i sredstava koje su
do bile Katalonija i Baskija. A ipak, s izuzetkom malaga, demokratskog i mi-
roljubivog pokreta za neovisnost koji uglavnom podupiru mladi intelektual-
ci, Katalonci i katalonska nacionalisticka koalicija odbacuju zamisao o sepa-
ratizmu, tvrdeci da oni samo trebaju institucije koje im omogucuju da posto-
je kao nacija, a ne da postanu suverena drzava-nacija.
115
Kakvaje, onda, ta katalonska nacija kojaje uspjela prezivjeti stoljeca za-
tiranja, a sad se suzdrzava od ulaska u krug izgradnje ddave protiv druge
nacije, Spanjolske, koja je takoder postala dio povijesnog identiteta Katalo-
nije? Za Prata de la Ribu, vjerojatno najlucidnijeg ideologa konzervativnoga
katalonskog nacionalizma u njegovoj formativnoj fazi, "Katalonija je dug
niz narastaja ujedinjenih katalonskim jezikom i tradicijom koji su slijedili
jedan za drugim na teritoriju na kojemu mi zivimo."
116
Jordi Pujol takoder
inzistira na jeziku kao temelju katalonskog identiteta, kao i veCina drugih
promatraca: "Identitet Katalonije je, u vrlo velikoj mjeri, lingvisticki i kul-
turalni. Katalonija nije nikad trazila etnicku ili vjersku zasebnost, nitije in-
zistirala na zemljopisnoj ili strogoj politickoj (zasebnosti). Postoje mnogi
sastavni dijelovi naseg identiteta, ali jezik i kultura cine kraljeznicu."
117
Doista, Katalonija je vise od 2000 godina hila zemlja prolaska i seljenja raz-
nih europskih i mediteranskih naroda, te je stoga kovala svoje institucije u
115 Keating (1995.)
116 Prat de la Riba (1894.), citirao Sole-Tura (1967: 187); moj prijevod.
117 Pujol (1995.), citirano u Pi (1996: 176); moj prijevod.
56
KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU
medudjelovanju s drugim kulturatna, od kojih je bila jasno razlicita od po-
cetka dvanaestog stoljeea, kad se ime Catalunyajavlja prvi put. us Prema YO-
decem francuskom povjesnicaru, strucnjaku za katalonsku povijest, Pierreu
Vilaru, ono sto je Katalonce ucinilo osobitima u odnosu prema drugim naro-
dima, od ranog je doba (vee od trinaestog i cetrnaestog stoljeca) bio jezik,
jasno razlicit od spanjolskoga ili francuskog, s razvijenom knjizevnoscu vee
u trinaestom stoljecu, na primjer u djelima Raimona Llulla (1235.-1315.),
koji rabi katalonski koji se razvio iz latinskoga usporedno s provansalskim i
spanjolskim. Jezik kao identitet postao je osobito vazan u drugoj polovini
dvadesetog stoljeca kadje tradicionalno niska stopa nataliteta Katalonaca u
moderno doba, zajedno s opseznijom industr\jalizacijom Katalonije, dovela
do masovnog useljavanja iz osiromasenih juznih dijelova Spanjolske, prep-
lavljujuCi stanovnistvo koje govori katalonski, koje se jos uvijek borilo protiv
zabrane svog jezika, valovima radnika koji govore spanjolski i koji su zapo-
celi zivote i osnovali obitelji u Kataloniji, osobito u predgradima Barcelone.
Stoga je, nakon sto je Catalunya ponovno zadobila svoju autnomiju prema
spanjolskom ustavu iz 1978., katalonski parlament 1983. jednoglasno donio
"Zakon lingvisticke normalizacije", uvodeci ucenje katalonskog ujavne sko-
le i sveucilista te katalonskijezik u tijela uprave, najavna mjesta, ulice te na
javnu televiziju.
119
Izricita politika bilaje da se tijekom vremena ostvari pot-
puna integracija nekatalonskog stanovnistva u katalonsku kulturu, a ne
stvarati kulturna geta koja bi drustvo vjerojatno razlomila po klasnim crta-
ma. Stoga se u ovoj strategiji drzavu rabi za pojacavanje/stvaranje nacije,
bez trazenja suverenosti od spanjolske drzave.
Zasto je jezik toliko vazan u definiciji katalonskog identiteta? Jedan od-
govor je povijesne naravi: jezikje ono sto je tijekom stotina godina bilo zna-
kom prepoznavanja katalonstva, zajedno s demokratskim politickim insti-
tucijama samoupravljanja kad nisu bile zabranjene. Iako katalonski nacio-
nalisti kao Katalonca definiraju svakoga tko zivi i radi u Kataloniji, oni ta-
koder dodaju "i tko zeli biti Katalonac". A znak zelje "da se bude" jest govo-
riti ili pokusavati (ustvari, "pokusavati" je cak bolji izraz, jer je stvaran
znak zelje da se bude) govoriti katalonski jezik. Drugi odgovor je politicke
naravi: to je najlaksi nacin sirenja i reproduciranja katalonske nacije bez
pribjegavanja kriterijima teritorijalnoga suvereniteta koji bi se onda nuzno
kosili s teritorijalnoscu spanjolske drzave. Dodatni, ijos temeljniji odgovor,
maze se povezati s onim sto jezik predstavlja, kao sustav znakova koji povi-
jesno kristalizira kulturnu konfiguraciju koja dopusta simbolicko zajed-
nistvo bez klanjanja drugim ikonama, osim onih koje se pojavljuju u svako-
118 Salrach (1996.)
119 Puiggene i Riera et al. (1991.)
57
MOC IDENTITETA
dnevnom saobracanju. Doista maze biti da su nacije bez drzave organizira-
ne oko jezicnih zajednica- zamisao koju cu jos razraditi u tekstu koji slijedi
- iako, ocito, zajednicki jezik ne Cini naciju. Nacije Latinske Amerike zasi-
gurno bi se protivile ovom pristupu, jednako kao i Ujedinjeno Kraljevstvo i
Sjedinjene Ddave. No, zasad ostanimo u Kataloniji.
N adam se da se nakon ovoga kratkog pregleda povijesti maze priznati da
se ovdje ne radio izmisljenom identitetu, jer je tijekom najmanje 1000 godi-
na odredena ljudska zajednica, uglavnom organizirana oko jezika, ali jedna-
ko tako s velikom mjerom teritorijalnoga kontinuiteta i tradicijom autohto-
ne politicke demokracije i samouprave, odredila samu sebe kao naciju, u
razlicitim kontekstima, protiv razliCitih protivnika, kao dio razlicitih drza-
va u svojoj drzavi, trazeci autonomiju, ne dovodeci u pitanje spanjolsku dr-
zavu, integrirajuCi useljenike, podnoseCi ponizenja (doista, to se komemori-
ra svake godine), da bi ipak postojala kao Catalunya. Neki analiticari potru-
dili su se poistovjetiti katalonstvo s povijesnim aspiracijama frustrirane in-
dustrijske budoazije koju je gusila pretkapitalisticka, birokratska spanjol-
ska monarhija.
120
To je zasigurno bio glavni element prisutan u katalon-
skom pokretu na kraju devetnaestog stoljeca, kao i u formiranju Lligae.
121
No, klasna analiza ne maze objasniti kontinuitet izriCitog prenosenja kata-
lonskog identiteta kroz povijest, unatoc svim pokusajima spanjolskog cen-
tralizma da ga iskorijeni. Prat de la Riba opovrgavao je da se Kataloniju
moglo svesti na klasne interese, i bio je u pravu, iako je Lliga hila prvenstve-
no burzoaska stranka.
122
Katalonstvo je cesto bilo povezano s romantizmom
devetnaestoga stoljeca, ali je jednako taka bilo na prijelazu stoljeca poveza-
no s pokretom moderne koji je bio orijentiran prema Europi i medunarod-
nom pokretu ideja, daleko od tradicionalnoga spanjolskog obnoviteljstva u
potrazi za novim izvorom transcendentnih vrijednosti nakon gubitka osta-
taka carstva 1898. godine. Kulturna zajednica, organizirana oko jezika i za-
jednicke povijesti, Catalunya nije izmisljeni identitet, vee stalno obnavljani
povijesni proizvod, cak i ako nacionalisticki pokreti izgraduju/obnavljanju
svoje ikone samoidentifikacije sa siframa koje su specificne za svaki povijes-
ni kontekst i relativne za njihove politicke projekte.
Odlucujuca karakterizacija katalonskog nacionalizma tice se njezina ad-
nasa prema drzavi-nacijU
23
Istodobnim proglasavanjem Katalonije europ-
skom, mediteranskom i spanjolskom, katalonski nacionalisti, odbacujuCi
odcjepljivanje od Spanjolske, traze novi oblik drzave. To bi bila ddava
promjenljive geometrije, koja bi objedinila postivanje povijesno naslijedene
120 Jutglar (1966.)
121 Sole-Tura (1967.)
122 Prat de la Riba (1906.)
123 Keating (1995.); Pi (1996.); Trias (1996.)
58
KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU
spanjolske dr.Zave sa sve vecom autonomijom katalonskih institucija u vode-
njujavnih poslova te integraciju Spanjolske i Katalonije u siri entitet, Euro-
pu, sto se ne prevodi samo u Europsku zajednicu vee i u razlicite mreze re-
gionalnih i opCinskih vlada, kao i gradanske udruge koje umnazaju vodorav-
ne veze po cijeloj Europi pod njeznim pokrovom modernih drzava-nacija.
Ovdje se ne radi samo o pametnoj taktici devedesetih. Ovo je posljedica sto-
ljetnoga, proeuropskog stava katalonskih elita, za razliku od velicanstveno-
ga kulturnog izolacionizma koji je primjenjivala vecina kastiljanskih elita
tijekom najveceg dijela povijesti. To je ocito i u razmisljanju nekih od najuni-
verzalnijih katalonskih pisaca ili filozofa poput Josepa Ferratera Mora, koji
je 1960. mogao napisati: "Katalonizacija Katalonije mozdaje posljednja po-
vijesna prilika da se od Katalonaca napravi 'dobre Spanjolce' i od Spanjolaca
'dobre Europljane"' /
24
jer samo Spanjolska koja moze prihvatiti svoj mno-
gostruki identitet- pri cemu je Catalunya jedan od najzasebnijih- mogla bi
biti potpuno otvorena demokratskoj, tolerantnoj Europi. Ada bi se to dogo-
dilo, Katalonci se najprije moraju dobra osjecati unutar teritorijalnog suve-
reniteta spanjolske drzave, pri cemu mogu misliti i govoriti katalonski te ta-
ka stvarati svoje zajednice unutar sire mreze. Diferencijacija kulturnog
identiteta i dr.Zavne vlasti, neosporavanog suvereniteta drzavnog aparata i
umrezivanja institucija koje sudjeluju u vlasti, Cini povijesnu inovaciju u od-
nosu prema veCini procesa izgradnje drzava-nacija, kojaje sigurno usadena
u povijesno nestabilno tlo. Ovo je, cini se, bolje od tradicionalnih predodzbi o
suverenosti prilagodenoj drustvu koje se temelji na fleksibilnosti i prilagod-
ljivosti globalnom gospodarstvu, umrezivanju sredstava javnog priopcava-
nja i meduprozimanju kultura. Ne zahtijevajuci novu dr.Zavu nego boreci se
za ocuvanje svoje nacije, moze biti da su Katalonci napravili puni krug i vra-
tili se korijenima svoga naroda cija trgovina ne poznaje granice, kulturno/
jezicnog identiteta i fleksibilnih dr.Zavnih institucija, a cini se da sve ove
znacajke karakteriziraju informacijsko doba.
Nacije informacijskoga doba
Nase detaljne rasprave o dvjema suprotnim krajnostima Europe pruzaju
nam nesto znanja o novom znacenju nacija i nacionalizama kao izvora smis-
la u informacijsko doba. Radi jasnoce definirat cu nacije, u skladu s gore iz-
lozenim razlozima i razradama, kao kulturne zajednice izgradene u umovi-
ma ljudi i kolektivnom pamcenju, zajednickom povijescu i politickim projek-
tima. Koliko povijest mora biti zajednicka da bi kolektivitet postao nacija
124 Ferrater Mora (1960: 120)
59
MOC IDENTITETA
razlikuje se ovisno o kontekstima i razdobljima, kao sto su razliCiti i sastojci
koji predodreduju stvaranje ovakvih zajednica. Tako je katalonska nacio-
nalnost destilirana tijekom tisucu godina zajednicke povijesti, dok su Sjedi-
njene Americke Driave u jedva dva stoljeca skovale vrlo snazan nacionalni
identitet unatoc svojoj multietnicnosti ili upravo zbog nje. Ono sto je
kljucno jest povijesno razlikovanje nacije i drzave, koja se tek pocela pojav-
ljivati, i to ne za sve nacije, u moderno doba. Stoga, iz povoljnog polozaja
kraja nasega tisucljeca, poznajemo nacije bez drzava (na primjer, Kataloni-
ja, Baskija, Skotska ili Quebec), drzave bez nacija (Singapur, Tajvan ili
Juzna Mrika) ili visenacionalne driave (bivsi Sovjetski Savez, Belgija, Spa-
njolska ili Ujedinjeno Kraljevstvo), jednonacionalne drzave (Japan), zajed-
nicke nacije-drzave (Juzna i Sjeverna Koreja) te nacije koje zive u vise dria-
va (Svedani u Svedskoj i Finskoj, Irci u Irskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu,
mozda Srbi, Hrvati i bosanski Muslimani u buducoj Bosni i Hercegovini).
J asno je da drzavljanstvo nije isto sto i nacionalnost, harem ne iskljuCiva na-
cionalnost, kao sto se Katalonci prvenstveno osjecaju kao Katalonci, no isto-
dobno se veCina izjasnjava i kao Spanjolci, cak i "Europljani". Stogaje asi-
milacija nacija i drzava u slozenu drzavu-naciju, izvan danoga povijesnog
konteksta, jednostavno protuslovna s opazanjem tijekom dugoga vremen-
skog razdoblja i u globalnim razmjerima. Cini se daje racionalisticka reakci-
ja (marksisticka ili druga) protiv njemackog idealizma (Herder, Fichte) i
protiv francuske nacionalisticke hagiografije (Michelet, Renan) pomutila
razumijevanje "nacionalnog pitanja", te tako izazvala zbunjenost suocena
sa snagom i utjecajem nacionalizma na kraju ovoga stoljeca.
Dva fenomena koja su ilustrirana u ovom poglavlju izgledaju karakteris-
ticna za sadasnje povijesno razdoblje: prvi, raspad visenacionalnih drzava
koje pokusavaju ostati potpuno suverene ili uskraCivati razliCitost (i slobo-
du) svojim nacionalnim sastavnicama. To je bio slucaj s bivsim Sovjetskim
Savezom, bivsom Jugoslavijom ili bivsom Etiopijom, Cehoslovackom i mo-
zda hi u buducnosti mogao biti slucaj sa Sri Lankom, Indijom, Indonezijom,
Nigerijom i drugim zemljama. Rezultat raspada je stvaranje kvazinacija-
drzava. One su drzave-nacije jer stjecu svojstva suverenosti na osnovi povi-
jesno stvorenih nacionalnih identiteta (na primjer, Ukrajina). No, one su
"kvazi" jer ih isprepletnost odnosa s njihovom povijesnom matricom prisi-
ljava da dijele suverenost bilo s bivsom drzavom ili sirom konfiguracijom
(na primjer, Zajednica Neovisnih Drzava; istocnoeuropske republike pave-
zane s Europskom zajednicom). Drugo, primjecujemo razvoj nacija koje se
zaustavljaju na pragu driavnosti, ali prisiljavaju svoje roditeljske driave na
prilagodbu i prepustajuju im suverenost, kao sto je slucaj s Katalonijom,
Baskijom, Flandrijom, Valonijom, Skotskom, Quebecom i potencijalno Kur-
distanom, Kasmirom, Pandzabom ili Istocnim Timorom. Ove entitete ozna-
60
KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU
cujem kao nacionalne kvazidrzave, jer nisu potpuno sazrele drzave, ali stje-
cu dio politicke autonomije na osnovi svoga nacionalnog identiteta.
Znacajke koje pojacavaju nacionalni identitet u ovom su povijesnom raz-
doblju razlicite, iako, u svim slucajevima, pretpostavljaju zajednicku povi-
jest (proslost) tijekom odredenoga vremena. Medutim, iznio bih hipotezu da
jejezik, osobito potpuno razvijenijezik, temeljna znacajka samoprepoznava-
nja i ustanovtjavanjtrrtevidljive nacionalne granice kojaje manje proizvolj-
na od teritorijalnosti i manje iskljuciva od etnicke pripadnosti. Do toga dola-
zi zato sto, povijesno gledano, jezik osigurava vezu izmedu osobne i javne
sfere te izmedu proslosti i sadasnjosti, bez obzira na trenutno priznavanje
kulturne zajednice od strane ddavnih institucija. A to sto je Fichte iskoris-
tio taj razlog za izgradnju pangermanskoga nacionalizma, ne znaCi da treba
odbaciti povijesne dogadaje. No, postoji takoder snazan razlog za pojavljiva-
nje nacionalizama koji se temelje najeziku u nasim drustvima. Aka je nacio-
nalizam najcesce reakcija na prijetnju autonomnom identitetu, onda u svije-
tu koji je modernizacijska ideologija pomocu globalnih medija podvrgnula
kulturnoj homogenizaciji, jezik, kao izravan izraz kulture postaje rov kul-
turnog otpora, posljednji bedem samonadzora, utoCiste prepoznatljivog
smisla. Stoga se, nakon svega, cini da nacije nisu "zamisljene zajednice" ko-
je su izgradene sluzeci aparatima vlasti. Prije su proizvedene porodajnim
mukama zajednicke povijesti i zatim izrecene u slikama zajednickih jezika
Cijaje prva rijec mi, druga nama, a treca, nazalost, oni.
Etnicko razrjesavanje: rasa, klasa i identitet
u umrezenom drustvu
Vidim vas 100 crnih muskaraca ... Vidim vas u zatvoru. Vidim vas u krlet-
ci. Vidim vas pripitomljene. Vidim vas u bolovima. Vidim vas kako prkosi-
te. Vidim vas kako promatrate. Vidim vas kako zelite. Vidim vas kako tre-
bate. Vidim vas kako se ne slazete. Vidim vas kako prolijevate krv. Vidim
vas nemocne. Vidim te, Brate. Vidim vas trijezne. Vidim vas voljene. Vidim
vas u miru. Vidim vas kod kuce. Vidim vas kako slusate. Vidim vas kako
volite. Vidim vas na tome. Vidim vas vjerne. Vidim vas posasavjele. Vidim
vas izazvane. Vidim vas kako se mijenjate. Vidim vas. Vidim vas. Vidim
vas ... Ja sigurno zelim biti vi.
Peter J. Harris, Praisesong for the Anonymous Brothers
125
Zelite li i vi? Doista? Etnickaje pripadnost Cinila temeljni izvor smisla i pre-
poznavanja kroz ljudsku povijest. Ona je temeljna struktura drustvenoga
125 Wideman i Preston (1995: xxi).
61
MOC IDENTITETA
razlikovanja i drustvenoga prepoznavanja, kao i diskriminacije- u mnogim
suvremenim drustvima, od Sjedinjenih Drzava do podsaharske Afrike. Ona
je cinila i Cini osnovu za ustanke u potrazi za drustvenom pravdom, poput
meksickih indijanaca u Chiapasu 1994. godine, kao i iracionalan razlog za
etnicko Ciscenje koje su bosanski Srbi provodili 1994. godine. A kulturna os-
novaje ona koja u velikoj mjeri pokrece umrezavanje i transakcije koje se te-
melje na povjerenju u novom svijetu poslovanja, od mreza kineskih poduze-
ca (svezak I., 3. poglavlje) do etnickih "plemena" koja odreduju uspjeh uno-
vomu globalnom gospodarstvu. Doista, kao sto pise Cornel West: "U ovom
dobu globalizacije, s dojmljivim znanstvenim i tehnickim inovacijama u in-
formacijama, komunikacijama i primijenjenoj biologiji, usredotocivanje na
dugotrajne uCinke rasizma cini se staromodnim i zastarjelim ... No, rasa- u
sifriranomjeziku reforme socijalne politike, imigracijske politike, krivicno-
ga kaznjavanja, afirmativne akcije i privatiziranja iz predgrada- ostaje sre-
disnji oznacitelj u politickoj raspravi. "
126
Medutim, ako su rasa i etnicka pri-
padnost od sredisnje vaznosti - za Ameriku, kao i za dinamiku drugih
drustava- cini se da su njihova ocitovanja bitno izmijenjena sadasnjim dru-
stvenim trendovima.
127
Tvrdim da iako je rasa vazna, vjerojatno vise nego
ikad, kao izvor tlacenja i diskriminacije/
28
etnicka pripadnost odredena je
kao izvor smisla i identiteta, koji sene treba rastaliti s drugim etnickim sku-
pinama, vee sa sirim nacelima kulturne samodefinicije, poput vjere, nacije ili
spola. Da bih iznio razloge koji podupiru ovu hipotezu, ukratko cu raspraviti
evoluciju africko-americkoga (crnackog) identiteta u Sjedinjenim Drzavama.
Suvremeno stanje u kojemu se nalaze crnci u posljednja tri desetljeca
preobrazio je temeljni fenomen: vrlo duboka klasna podjela, kao sto se moze
vidjeti u pionirskom radu Williama Juliusa Wilsona,
129
cije su implikacije
zauvijek razdrmale naCin na koji Am erika vidi crnce i, sto je jos vaznije, na-
cin na koji crnci vide sebe. Poduprta nizom istrazivanja u proslom desetlje-
cu, Wilsonova teza i njezin razvoj upucuje na dramaticnu polarizaciju medu
americkim crncima. S jedne strane, potaknuta pokretom za gradanska pra-
va iz sezdesetih, osobito zahvaljujuCi programima afirmativne akcije, poja-
vila se velika, dobro obrazovana i relativno udobno smjestena crnacka sred-
nja klasa kojaje nacinila znacajne korake u strukture politicke moCi, od gra-
donacelnickih ureda do Vrhovnoga vojnog zapovjednistva te, u odredenoj
mjeri, u svijet velikih korporacija. Tako danas po prilici treCina americkih
crnaca pripada americkoj srednjoj klasi, iako muskarci, za razliku od zena,
jos uvijek zaraduju manje nego njihovi bijeli kolege. S druge strane, okojed-
126 West (1996: 107-8)
127 Appiah i Gates (1995.)
128 Wieviorka (1993.); West (1995.)
129 Wilson (1987.)
62
KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU
na treCina americkih crnaca, koju Cini 45 posto crnacke djece koja zive na
rubu ili ispod ruba siromastva, nalazi se u mnogo gorem polozaju u devede-
setima nego sto je bio slucaj sezdesetih godina. Wilson, kojemu su se pridru-
zili i drugi istrazivaci, poput Blakelyja i Goldsmitha ili Gansa, pripisuje
stvaranje ove "potklase" kombiniranom ucinku neuravnotezenoga informa-
cijskoga gospodarstva, prostorne segregacije i pogresno vodene drzavne po-
litike. Rast informacijskoga gospodarstva naglasava obrazovanje i smanjuje
dostupnost sigurnih fizickih poslova, dovodeCi crnce u nepogodan polozaj na
ulaznoj razini trzista poslovima. Crni pripadnici srednje klase bjeze iz (siro-
masnog) sredista grada (inner city), ostavljajuCi za sobom u klopci mase
gradskih siromaha. Da bi zatvorila krug, nova crnacka politicka elita nalazi
podrsku medu siromasnim, gradskim glasaCima, ali samo onoliko dugo koli-
ko moze osiguravati socijalne programe sto pokazuje kako su tegobni, mo-
ralno ili politicki, gradski siromasi za bijelu veCinu. Stoga se novo crnacko
politicko vodstvo temelji na sposobnosti da budu posrednici izmedu korpo-
racijskoga svijeta, politickog establismenta i getoiziranih, nepredvidljivih
siromaha. Izmedu tih dviju skupina, posljednja trecina americkih crnaca
nastoji ne upasti u pakao siromastva, uhvativsi se za sluzbenicke poslove,
nesrazmjerno ujavnom sektoru, te obrazovne programe i strukovne tecaje-
ve koji omogucuju stjecanje nekih vjestina za prezivljavanje u deindustrija-
liziranom gospodarstvu.
13
° Kazna za one koji ne uspiju sve je okrutnija. Me-
du slabo obrazovanim, muskim, crnim stanovnicima sredista grada u 1992.
godinijedvajedna treCina radilaje puno radno vrijeme. A cak i medu onima
koji rade, 15 posto se nalazi ispod granice siromastva. Prosjecna neto vrijed-
nost imovine najsiromasnije petine crnaca 1995. godine iznosilaje tocno nu-
lu. Jedna treCina siromasnih crnackih kucanstava zivi u nastambama ispod
standarda, sto znaCi, medu ostalim kriterijima, "da ima dokaza o postojanju
stakora". Udio gradske stope zloCina u odnosu prema stopi zlocina u pred-
gradima narastao je izmedu 1973. i 1992. godine s 1,2 na 1,6. A stanovnici
sredista grada su, naravno, oni koji najvise stradaju od zlocina. Nadalje, si-
romasno, musko, crnacko stanovnistvo izlozeno je masovnom zatvaranju u
zatvore ili zivi pod nadzorom kaznenoga sustava (ocekivanje sudenja, uvjet-
na sloboda). Dok crnci Cine oko 12 posto americkoga stanovnistva, 1990. su
cinili vise od 50 posto zatvorskih zatvorenika.
131
Ukupna stopa utamnicenja
za americke crnce u 1990. godini iznosilaje 1860 na 100 000 stanovnika, od-
nosno bilaje 6,4 puta veca nego za bijelce. I iakoje istina da su americki crn-
ci danas bolje obrazovani, 1993. godine 23 000 americkih crnaca dobiloje fa-
130 Wilson (1987.); Blakely i Goldsmith (1993).; Carnoy (1994.); Wacquant (1994.); Gans
(1995.); Hochschild (1995.); Gates (1996.)
131 Tonry (1995: 59)
63
MOC IDENTITETA
kultetsku diplomu, a 2,3 milijuna nalazilo se u zatvoru.
132
Ako tome dodamo
sve osobe koje su pod nadzorom kaznenog sustava u Americi, za 1996. godi-
nu dolazimo do brojke od 5,4 milijuna ljudi. Crnci su 1991. cinili 53 posto
zatvorenika.
133
Omjeri utamnicenja i nadzora mnogo su veCi medu siro-
masnim crncima i zapanjujuci medu mladim, crnim muskarcima. U grado-
vima poput Washingtona, u dobnoj skupini od 18 do 23 godine, veCina crnih
muskaraca nalazi se u zatvoru ili na uvjetnoj slobodi. Zene i obitelji moraju
se prilagoditi toj situaciji. Zloglasni argument o odsutnosti muskarca u siro-
masnoj, crnackoj obitelji povezan je s Cinjenicom da mnogi siromasni mu-
skarci provode velik dio svog zivota u zatvoru, tako da zene moraju biti
spremne same podizati djecu ili radati na vlastitu odgovornost.
To su dobro poznate Cinjenice cije cu korijene u novomu tehnoloskom i
gospodarskom kontekstu pokusati analizirati u trecem svesku. No, u ovoj
tocki moje analize zabrinut sam zbog posljedica koje ce tako duboke klasne
podjele imati na preobrazbu identiteta americkih crnaca.
Da bismo razumjeli ovu preobrazbu od sezdesetih godina, moramo se
vratiti povijesnim korijenima ovog identiteta: Cornel West tvrdi da su crnci
u Americi upravo africki i americki. Njihov identitet izgradenje kao identi-
tet otetih ljudi koji su pretvoreni u robove u najslobodnijem drustvu toga
vremena. Stoga, da bi pomirila oCito proturjecje izmedu ideala slobode i vi-
soko produktivne privrede koja se temeljila na robovima, Amerikaje morala
poricati ljudskost crnaca, jer se samo neljudima moglo uskracivati slobodu u
drustvu kojeje osnovano na nacelu da su "svi ljudi rodenijednaki". Kao sto
Cornel West pise: "Ovaj neumoljiv napad na ljudskost crnaca proizveo je te-
meljno stanje erne kulture- ono crnacke nevidljivosti i bezimenosti".
134
Ta-
ko da se, prema Cornelovoj analizi, crna kultura morala nauciti nositi s
ovim poricanjem sebe a da ne upadne u samounistenje. I naucila je. Od pje-
sama do umjetnosti, od mjesnih crkava do bratstava, crnacko drustvo iznik-
lo je s dubokim osjecajem za kolektivni smisao koji nije izgubljen tijekom
masovnog egzodusa sa sela u sjeverna geta, a koji je preveden u izvanrednu
kreativnost u umjetnosti, glazbi i knjizevnosti te u mocan, politicki pokret
koji se javlja u mnogo oblika i ciji su snovi i potencijal hili sezdesetih godina
personificirani u Martinu Lutheru Kingu mladem.
No, temeljna podjela koja je uvedena medu crnce, zahvaljujuci djelo-
micnom uspjehu pokreta za gradanska prava, preobrazila je ovaj kulturni
krajolik. No, na koji naCin? Na prvi pogled Cinilo bi se daje crnacka srednja
klasa, gradeCi svoje relativno ekonomsko bogatstvo i politicki utjecaj, mogla
biti asimilirana u veCinu, izgradujuCi se pod novim identitetom, kao africki
132 Gates (1996: 25)
133 Vidi III. svezak, 2. poglavlje.
134 West (1996: 80)
64
KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU
Amerikanci, pomicuCi se prema polozaju slicnom onome talijanskih Ameri-
kanaca ili kineskih Amerikanaca. Konacno, kineski Amerikanci hili su jako
diskriminirani najveCi dio kalifornijske proslosti, a posljednjih su godina os-
tvarili prilicno ugledan drustveni status. Stoga, iz ove perspektive, africki
Amerikanci mogli su postati jos jedan, razlicit segment u multietnickom
mozaiku americkoga drustva. Dok his druge strane, "potklasa" postala si-
romasnija nego sto je crna.
No, cini se da ova teza o dualnoj kulturnoj evoluciji ne stoji kad se provje-
ri u odnosu prema dostupnim podatcima. Utjecajno istrazivanje Jennifer
Hochschild o kulturnoj preobrazbi crnaca i bijelaca u njihovu odnosu prema
"americkom snu" o jednakim moguenostima i pojedinacnoj mobilnosti, po-
kazuje upravo suprotno.
135
Upravo su crnci srednje klase oni koji osjeeaju
ogorcenje zbog osujeeene iluzije o americkom snu te osjecaju da su diskrimi-
nirani daljnjim postojanjem rasizma, dok veCina bijelaca osjeea da se crnci-
ma nezasluzeno daje prednost politikama afirmativne akcije te se tuze na
obrnutu diskriminaciju. S druge strane, Cini se da siromasni crnci, potpuno
svjesni rasizma, vjeruju u americki san u veeoj mjeri nego crnci srednje kla-
se i, u svakom slucaju, vise fatalisticki i/ili individualisticki gledaju na svoju
sudbinu (uvijekje bilo tako), iako se cini da vremenska perspektiva u evolu-
ciji anketa o misljenjima ukazuje nato da siromasni crnci takoder gube bilo
kakav oblik vjere u sustav koji imaju. No, glavna cinjenica kojajasno prois-
tjece iz Hochschildina napora da analizira obilje empirijskih podataka, po-
kazuje da se imucni africki Amerikanci, u velikoj mjeri, ne osjeeaju prihva-
eeno od glavnine drustva. Doistaje tako. Ne samo da se i dalje siri rasno nep-
rijateljstvo medu bijelcima, vee i ostvarene dobrobiti medu crnim pripadni-
cima srednje klase jos uvijek ih ostavljaju iza bijelaca po obrazovanju, zani-
manjima i prihodu, kako je pokazao Martin Carnoy.
136
Dakle, rasaje iznimno vazna.
137
No, jednako tako, klasna podjela medu
crncima stvorilaje takve temeljno razliCite uvjete zivota da postoji sve vece
neprijateljstvo medu siromasnima u odnosu prema njihovoj nekadasnjoj
braCi koja su ih napustila.
138
VeCina crnih pripadnika srednje klase ne samo
da se nastoji maknuti od stvarnosti geta vee i od stigme koju na njih, radi bo-
je njihove koze, projicira odzvanjanje iz umirucih geta. Oni to osobito cine
izoliranjem svoje djece iz siromasnih crnackih zajednica (seleci se u pred-
grada, integrirajuCi se u privatnim skolama kojima dominiraju bijelci), dok
istodobno, ponovno izmisljaju africko-americki identitet koji ozivljuje teme
proslosti, africke ili americke, a suti o nepovoljnim okolnostima danasnjice.
135 Hochschild (1995.)
136 Carnoy (1994.)
137 West (1996.)
138 Hochschild (1995.); Gates (1996.)
65
MOC IDENTITETA
Usporednim potezom, geta na kraju tisuCljeca razvijaju novu kulturu ko-
ja se sastoji od boli, bijesa i individualne reakeije na kolektivno iskljucivanje,
gdje je biti ern manje vazno od situacija iskljuCivanja koje stvaraju nove iz-
vore vezivanja, na primjer, teritorijalne bande koje zapocinju u ulicama, a
konsolidirane su u zatvorima i iz zatvora.
139
lz ove kulture izranja rap, a ne
jazz. Ta nova kultura takoder izrazava identitet ijednako je tako ukorijenje-
na u ernackoj povijesti te u postovanja vrijednoj americkoj tradiciji rasizma i
rasnog potlaCivanja, ali ona sadrzi nove elemente: policiju i kazneni sustav
kao sredisnje institueije, kriminalnu privredu kao kat u robnoj kuCi, skole
kao osporavani teren, erkve kao otoke pomirenja, obitelji u cijem se sredistu
nalazi majka, zapusten okolis, drustvene organizaeije koje se temelje na
bandama, nasilje kao naCin zivota. To su teme nove ernacke umjetnosti i
knjizevnosti koje izranjaju iz novoga iskustva geta.
140
Ali to ni na koji naCin
nije onaj isti identitet koji se javlja u srednjoj klasi africkih Amerikanaea
pazljivom ponovnom izgradnjom ljudskosti rase.
No, cak i ako prihvacaju svoju kulturnu podjelu, oba niza identiteta suo-
cena sus onim sto se cini kao nesavladiva poteskoca u njihovu stvaranju. Za
imucne africke Amerikanee to se dogada zbog sljedeceg proturjecja:
141
oni
osjecaju odbacivanje institueionalnog rasizma koje se ocituje u tome da se
mogu integrirati u americku veCinu samo kao vode svoje rase, kao sto je "ta-
lented tenth" (talentirana desetina) za kojeje DuBois, vodeCi ernacki inte-
lektualae na prelasku stoljeca, smatrao da su nuzni spasioei "ernacke rase",
kao i svih rasa.
142
Medutim, drustvene, gospodarske i kulturne podjele medu
"Talented Tenth" i znacajan porast udjela erne Amerike takvi su da bi oni
trebali zanijekati sami sebe i svoju djeeu kako bi ostvarili takvu ulogu i pos-
tali dio viseklasne, viserasne koalieije progresivne drustvene promjene. U
njihovoj odlicnoj knjiziei u kojoj raspravljaju o ovim pitanjima, Henry Louis
Gates mladi i Cornel West izgleda misle da, sjedne strane, nema druge al-
ternative, a opet, s druge strane, sumnjaju u ostvarivost takvog izbora. Ga-
tes: "Stvarna kriza ernackoga vodstvaje u tome daje sama ideja o ernackom
vodstvu u krizi."
143
West:
BuduCi da su viserasni savez progresivnih posrednika, liberalni dijelo-
vi korporacijske elite i subverzivna energija odozdo jedino sredstvo
pomocu kojeg neki oblik radikalne demokratske odgovornosti moze
preraspodijeliti sredstva i bogatstvo te preustrojiti gospodarstvo i dr-
139 Sanchez Jankowski (1991., 1996.)
140 Wideman i Preston (1995.); Giroux (1996.)
141 Hochschild (1995.)
142 Gates i West (1996: 133)
143 Gates (1996: 38)
66
KOMUNALNA NEBESA IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU
zavu taka da svi imaju koristi, znacajni sekundarni napori crnacke
"Talented Tenth" samo u dvadeset i prvom stoljecu bit ce zalosno
neprikladni i potpuno osujecujuci.
144
Doista, sam DuBois napustio je Ameriku i 1961. otisao u Ganu, jer, kako je
rekao: "N e mogu vise podnositi kako se prema meni odnose u ovoj zemlji ...
Glavu gore i nastavite se boriti, ali shvatite da americke crncuge ne mogu
pobijediti. "
145
Hoce li ovaj neuspjeh nastojanja da se provede potpuna integracija do-
vesti do ozivljavanja crnackog separatizma u Americi? Bi lito moglo biti no-
va osnova za identitet, na izravnoj liniji s radiklanim pokretima sezdesetih,
za sto kao primjer mogu posluziti Crne pantere? Cini se da je tako, barem
medu militantnom mladezi, ako obratimo paznju na obnovljeni kult Malco-
ma X-a, sve veci utjecaj Farrakhanove islamske nacije ili cak nevjerojatan
ucinak "Marsa milijuna muskaraca" ("Million Men March") 1995. godine u
Washingtonu, koji je izgraden oko pomirenja, morala i muskoga, crnackog
ponosa. No, ove nove manifestacije kulturno-politickog identiteta otkrivaju
daljnja cijepanja medu africkim Amerikancima, a ona su zapravo organizi-
rana oko nacela samoidentifikacije koja nisu etnicka vee vjerska (islam, cr-
nacke crkve) te su snazno spolno odredena (muski ponos, muska odgovor-
nost, podredenost zena). Ucinak "Marsa milijuna muskaraca" i njegov
predvidiv razvoj u buducnosti prelazi klasne granice, ali suzava spolnu os-
novu identiteta africkih Amerikanaca te brise razlike izmedu vjerske, rasne
i klasne samoidentifikacije. Drugim rijeCima, nije se temeljio na identitetu
vee na odrazu identiteta koji nestaje. Kako se moze dogoditi da, dok drustvo
u svakom trenutku crnce podsjeea da su crni (time razlicita, stigmatizirana
ljudska vrsta koja kreee na dugo putovanje od neljudskosti), sami crnci zive
tolikim razliCitim zivotima tako da nisu u stanju biti zajedno, vee su, umjes-
to toga, sve vise nasilni jedni prema drugima? U devedesetim godinama u
Americi se pojavljuje upravo ceznja za izgubljenom zajednicom, jer je mozda
najdublja rana koja je nanesena africkim Amerikancima tijekom prosloga
desetljeca postupan gubitak kolektivnog identiteta, koji dovodi do indivi-
dualnog plutanja u vrijeme dok se jos uvijek nosi kolektivnu stigmu.
To nije nuzan proces. Drustveno-politicki pokreti poput, medu ostalima,
"Dugine koalicije" (Rainbow Coalition) Jessieja Jacksona i dalje se trudi
ujediniti crnacke Crkve, manjine, zajednice i zene, pod zajednickom zasta-
vom politicke borbe za drustvenu pravdu i rasnujednakost. No, toje proces
izgradivanja politickog identiteta koji bi mogao, samo ako na duge staze bu-
de potpuno uspjesan, stvoriti kolektivan, kulturni identitet koji bi nuzno
144 West (1996: 110)
145 Gates i West (1996: 111)
67
MOC IDENTITETA
bio nov i za bijelce i za crnce ako bi uspio prevladati rasizam zadr:lavsi povi-
jesne i kulturne razlike. Cornel West, izrazavajuCi "nadu koja nije beznadna
vee nenadana", poziva na "radikalnu demokraciju" kojom bi se prevladalo i
rasne podjele i crnacki nacionalizam.
146
Ali u rovovima geta i korporacijskim
spavaonicama, povijesni identitet africkih Amerikanaca razlomljenje i indi-
vidualiziran, a da nije integriran u viserasno, otvoreno drustvo.
Stoga iznosim hipotezu da etnicka pripadnost ne osigurava osnovu za
komunalna nebesa u umrezenom drustvu, jer se temelji na primarnim veza-
ma koje su izgubile svoje znacenje kad su odvojene od svoga povijesnog kon-
teksta, kao osnove za obnavljanje smisla u svijetu strujanja i mreza, rekom-
binacije slika i preraspodjele znacenja. Etnicki materijali integrirani su u
kulturne komune koje su mocnije i sire definirane od etnicke pripadnosti,
poput religije ili nacionalizma, kao izrazi kulturne autonomije u svijetu sim-
bola. Ili, etnicka pripadnost postaje osnova za obrambene rovove koji se za-
tim teritorijalno odreduju u lokalne zajednice ili cak bande koje brane svoj
teritorij. Izmedu kulturnih zajednica i samoobrane teritorijalnih jedinica,
etnicki korijeni su izobliceni, podijeljeni, ponovno obradeni, pomijesani,
neujednaceno stigmatizirani ili nagradeni prema novoj logici informaciona-
lizacije/globalizacije kultura i gospodarstava, slazuCi simbolicke sklopove od
zamucenih identiteta. Rasa je vazna, ali jedva da jos uvijek izgraduje smi-
sao.
Teritorijalni identiteti: lokalna zajednica
Jedna od najstarijih rasprava u urbanoj sociologiji odnosi se na gubitak
zajednice kao posljedicu urbanizacije, a zatim suburbanizacije. Cini se da su
empirijska istrazivanja prije nekog vremena, ona najznacajnija Claudea Fis-
cher a i Barryja Wellmana,
147
okoncala pojednostavnjenu predodzbu o sus-
tavnoj varijaciji izmedu prostora i kulture. Ljudi se socijaliziraju i ulaze u
meduodnose u svomu lokalom okruzenju, bilo da se radi o selu, gradu iii
predgradu te grade drustvene mreze medu svojim susjedima. S druge stra-
ne, lokalno utemeljeni identiteti ukrstaju se s drugim izvorima smisla i dru-
stvenog prepoznavanja u vrlo razgranatom modelu koji dopusta alternativ-
na tumacenja. Tako dok, posljednjih godina, Etzioni vidi ponovno ozivljava-
nje zajednice, u velikoj mjeri na lokalnoj osnovi, Putnam promatra raspada-
nje tocquevillske vizije dubokoga civilnog drustva u Americi, sa znacajnim
146 West (1996: 112)
147 Wellman (1979.); Fischer (1982.)
68
KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU
smanjenjem clanova i aktivnosti volonterskih udruga u osamdesetima.
148
Izvjesea iz drugih dijelova svijetajednako su proturjecna u svojim procjena-
ma. Medutim, ne mislim da bi bilo pogresno reCi da lokalna okruzenjaper se
ne pokreeu odreden model ponasanja ili razluciv, osebujan identitet. No, au-
tori koji se bave zajednicama tvrde, a to se slaze s mojim opazanjima u razli-
Citim kulturama, da se ljudi opiru procesu individualizacije i drustvenog
atomiziranja te su se skloni zbijati u organizacije unutar zajednica koje, tije-
kom vremena, stvaraju osjeeaj pripadnosti i konacno, u mnogim slucajevi-
ma, zajednicki, kulturni identitet. lznosim hipotezu daje, kako bi se to do-
godilo, nuzan proces drustvene mobilizacije. Odnosno, ljudi se moraju uk-
ljuciti u gradske pokrete (ne bas revolucionarne) kroz koje se otkrivaju i
brane zajednicki interesi, na neki nacin zivi se zajednickim zivotom i moze
se stvoriti novi smisao.
Mogu reei da nesto znam o ovoj temi,jer sam desetak godina svoga zivota
proveo proucavajuCi urbane drustvene pokrete po cijelom svijetu.
149
Sazi-
majuCi svoja otkriea, kao i vaznu literaturu, rekao bih da su urbani pokreti
(procesi svrhovite drustvene mobilizacije, organizirani na odredenom teri-
toriju, orijentirani prema ciljevima) koji su povezani s gradom bili usredoto-
ceni na tri glavne sku pine ciljeva: gradske zahtjeve vezane za uvjete zivota i
kolektivnu potrosnju; potvrdivanje lokalnoga kulturnog identiteta i osvaja-
nje lokalne politicke autonomije i gradanskog sudjelovanja. Razliciti pokreti
kombinirali su ove tri sku pine ciljeva u razliCitim udjelima i ishodi njihovih
nastojanja bili su jednako tako razliciti. No, u mnogim slucajevima, bez ob-
zira na izriCita postignuea pokreta, samo njegovo postojanje proizvelo je
smisao, ne samo za sudionike pokreta vee i za cijelu zajednicu. I to ne samo
tijekom zivotnog vijeka pokreta (kojije obicno kratak), vee i u kolektivnom
pamcenju lokalne zajednice. Doista, tvrdio sam i tvrdim da ovo stvaranje
smisla kroz cijelu povijest Cini kljucnu sastojinu gradova, kao izgradeno ok-
ruzenje i njegovo znacenje izgradeno je kroz proces sukobljavanja izmedu
interesa i vrijednosti suprotstavljenih drustvenih aktera.
Dodao sam jos nesto, pozivajuCi se na povijesni trenutak mog opazanja
(kraj sedamdesetih i pocetak osamdesetih godina), no produljujuCi pogled u
buduenost: gradski pokreti postajali su presudni izvori otporajednostranoj
logici kapitalizma, etatizma i informacionalizma. Do togaje uglavnom doslo
z bog neuspjeha proaktivnih pokreta i politika (na primjer, radnickog pokre-
ta, politickih stranaka) u suprotstavljanju ekonomskom iskoristavanju,
kulturnoj prevlasti i politickom ugnjetavanju koji ljudima nisu ostavili ni-
kakav drugi izbor nego da se predaju ili da reagiraju na osnovi najblizeg iz-
148 Etzioni (1993.); Putnam (1995.)
149 Castells (1983.)
69
MOC IDENTITETA
vora samoprepoznavanja i autonomnog organiziranja: njihove lokalne sre-
dine. Tako je doslo do paradoksa sve lokalnije politike u svijetu ustrojenom
prema sve globalnijim procesima. Doslo je do stvaranja smisla i identiteta:
moje susjedstvo, moja zajednica, moj grad, moja skola, moje drvo, moja rije-
ka, moja plaza, moja kapelica, moj mir, moje okruzenje. Ali radilo se o ob-
rambenom identitetu, identitetu ponovnog ukopavanja u rovove poznatog
nasuprot nepredvidivosti onaga sto je nepoznato i sto se ne moze nadzirati.
N asavsi se iznenada bez zastite od globalnoga vihora, ljudi su se uhvatili za
same sebe: sto god da su imali, sto god da su bili postalo je njihov identitet.
Godine 1983. napisao sam:
Gradski pokreti bave se stvarnim problemima dana8njice, iako niti u
onolikoj mjeri niti u onakvim uvjetima koji bi odgovarali zadaci. Pa
ipak, oni nemaju izborajer su posljednja reakcija na dominaciju i ob-
novljeno iskoristavanje koji preplavljuju nas svijet. No, oni su nesto
vise od posljednjega simbolickog otpora i ocajnickog krika: ani su sim-
ptomi nasih vlastitih proturjecja te su stoga mozda u stanju dokinuti
ta proturjecja ... Oni doista stvaraju no vi povijesni smisao - u zoni
sumraka pretvaranja da se unutar zidina lokalne zajednice gradi novo
drustvo, njima je poznato ono nedokuCivo. A oni to cine hraneCi em-
brije drustvenih pokreta sutra8njice unutar lokalnih utopija koje su
gradski pokreti izgradili kako se nikad ne bi predali barbarstvu.
150
Sto se od tada dogodilo? Empirijski odgovor je, naravno, izvanredno razlicit,
osobito ako pogledamo presjek kultura i podrucja svijeta.
151
Medutim, usu-
dio bih se, zbog analize, sintetizirati glavne puteve gradskih pokreta u
osamdesetim i devedesetim godinama u cetiri cjeline.
Prvo, u mnogim slucajevima gradski pokreti i njihovi govori, subjekti i
organizacije bili su, izravno ili neizravno, integrirani u ustroj i postupanje
lokalne vlasti kroz razgranat sustav gradanskog sudjelovanja i razvoja za-
jednice. Ovaj trend, iako dokida gradske pokrete kao izvore alternativne
drustvene promjene, znacajno je ojacao lokalnu vlast i uveo mogucnost pos-
tojanja lokalne ddave kao znacajne instance obnavljanja politickoga nadzo-
ra i drustvenog smisla. Vratit cu se na ovaj temeljni razvoj u 5. poglavlju,
gdje analiziram ukupnu preobrazbu drzave.
Drugo, lokalne zajednice i njihove organizacije doista su njegovale sri ra-
sirenoga i utjecajnog pokreta za zastitu okolisa, osobito u sredinama srednje
klase te u predgradima i urbaniziranim seoskim podrucjima (vidi 3. poglav-
150 Castells (1983! 331)
151 Massolo (1992.); Fisher i Kling (1993.); Calderon (1995.); Judge et al. (1995.); Tanaka
(1995.); Borja i Castells (1996.); Hsia (1996.); Yazawa (izlazi)
70
KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU
lje). Medutim, ti pokreti cesto su obrambeni i reaktivni te se usredotocuju
samo na ocuvanje svoga prostora i neposrednog okruzenja, a kao primjer
moze u Sjedinenim Ddavama posluziti stav "ne u mom dvoristu", koji u is-
toj reakciji mijesa otrovni otpad, nuklearne elektrane, projekte domova za
socijalno ugrozene, zatvore i naselja pokretnih nastambi. Iznijet cu temelj-
nu razliku, koju cu razraditi u 3. poglavlju analizirajuCi pokret za okolis, iz-
medu nastojanja da se kontrolira prostor (obrambena reakcija) i nastojanja
da se kontrolira vrijeme, odnosno, da se ocuva priroda i planet za buduce na-
rastaje tijekom vrlo dugoga vremenskog razdoblja, na taj naCin usvajajuCi
kozmolosko vrijeme i odbacujuci pristup koji prihvaca samo trenutno vrije-
me u instrumentalistickom razvoju. Identiteti koji izranjaju iz ovih dviju
perspektiva prilicno su razliciti, jer obrambeni prostori dovode do kolektiv-
nog individualizma, a napadacko tempiranje otvara pomirenje izmedu kul-
ture i prirode, uvodeci novu, holisticku zivotnu filozofiju.
Trece, najveCi broj siromasnih zajednica sirom svijeta ukljucio se u ko-
lektivno prezivljavanje, kao na primjer javne kuhinje koje su cvjetale u San-
tiago de Chileu ili Limi u osamdesetima. Bilo da se radio sirotinjskim cetvr-
tima u Latinskoj Americi, sredistima velikih gradova u Americi ili rad-
nickim cetvrtima u azijskim gradovima, zajednice su izgradile svoje "socijal-
ne ddave" (u nedostatku odgovornih ddavnih politika) na temelju mreza
solidarnosti i uzajamnosti, cesto oko crkava ili uz podrsku medunarodno fi-
nanciranih nevladinih organizacija (NVO-a), a katkad uz pomoc lijevo ori-
jentiranih intelektualaca. Te organizirane, lokalne zajednice igrale su i da-
lje igraju glavnu ulogu u svakodnevnom prezivljavanju znacajnog udjela
gradskoga stanovnistva svijeta koje se nalazi na rubu gladi i epidemije. Ovaj
trend ilustrira, na primjer, iskustvo drustvenih udruga kojeje organizirala
Katolicka crkva u Sao Paulu osamdesetih godina
152
ili onih koje su u Bogoti
u devedesetima financirali NVO-i.
153
U veCini tih slucajeva pojavljuje se ko-
munalni identitet, iako je vrlo cesto apsorbiran u religiozno vjerovanje, do
te mjere da bih se usudio iznijeti hipotezu da je ta vrsta zajednistva u biti
vjerska komuna koja je povezana sa svijescu o izrabljenosti i/ili iskljuce-
nosti. Stoga se ljudi koji se organiziraju u siromasnim, lokalnim zajednica-
ma mogu osjecati revitalizirano i priznato kao ljudska bica pomocu vjerskog
izbavljenja i kroz njega.
Cetvrto, postoji i tamnija strana price povezana s evolucijom urbanih
pokreta, osobito u segregiranim gradskim podrucjima, trend koji sam pred-
vidio prije nekog vremena:
152 Cardoso de Leite (1983.); Gohn (1991.)
153 Espinosa i Useche (1992.)
71
MOC IDENTITETA
Ako se pozivi u pomoc gradskih pokreta ne cuju, ako novi politicki pu-
tevi ostaju zatvoreni, ako se novi sredisnji drustveni pokreti (femini-
zam, novi radnicki pokret, samoupravljanje, alternativne komunika-
cije) potpuno ne razviju, onda ce se gradski pokreti, reaktivne utopije
koje su pokusale osvijetliti put kojim nisu mogle iCi, vratiti, ali ovaj
put kao urbane sjene koje zude unistiti zatvorene zidove svoga zatoce-
noga grada.
154
Srecom, neuspjeh nije bio potpun, a razgranati izrazi organiziranih lokal-
nih zajednica osigurali su puteve reforme, prezivljavanja i samoidentifikaci-
je, usprkos manjku velikih drustvenih pokreta koji bi mogli uobliCiti prom-
jenu u novom drustvu koje se pojavljuje u protekla dva desetljeca. No, stroge
politike ekonomskoga prilagodavanja u osamdesetim godinama, rasirena
kriza politickog legitimiteta i ekskluzivisticki ucinak prostora tokova na
prostor mjesta (vidi svezak 1.), naplatili su svoj danak drustvenom zivotu i
organizaciji u siromasnim lokalnim zajednicama. U americkim gradovima
bande su se pojavile kao glavni oblik udruzivanja, rada i identiteta za stoti-
ne tisuca mladih. Doista, Sanchez Jankowski pokazao je u svomu neposred-
nom, opseznom istrazivanju bandF
55
da one imaju ustrojavajucu ulogu u
mnogim podrucjima, a to objasnjava podvojen odnos lokalnih stanovnika
prema njima: dijelom ih se boje, a dijelom osjecaju da su blizi drustvu bandi
nego vecinskim institucijama koje su obicno prisutne samo u obliku repre-
sivnih mjera. Ban de, ili njihov funkcionalni ekvivalent, ni na koji nacin nisu
americki grafiti. U veCini latinskoamerickih grad ova pandillas cine kljucni
element drustvenosti u siromasnim cetvrtima, pa je to slucaj u Dzakarti,
Bangkoku, Manili, Mantes-la-Jolie (Pariz) ili u Meseta de Orcasitas (Mad-
rid). Medutim, bande su u mnogim drustvima stara prica, osobito u Americi
(sjetimo se Street Corner Society [Drustvo s ugla ulice] Williama Whitea).
No, postoji nesto novo u bandama devedesetih sto karakterizira stvaranje
identiteta kao iskrivljeno ogledalo informacijske kulture. To je ono sto Ma-
galy Sanchez i Yves Pedrazzini, na temelju svog istrazivanja o malandrosi-
ma (zlocestim deckima) iz Karakasa, nazivaju kulturom hitnosti.
156
To je
kultura neposrednoga kraja zivota, ne njegove negacije vee njegova slavlje-
nja. Stoga se sve treba iskusati, osjetiti, eksperimentirati, postiCi prije nego
sto bude prekasno, jer nema sutrasnjice. Zar je ovo doista toliko razlicito od
kulture potrosacke narcisoidnosti ala Lasch? Jesu li zlocesti decki iz Kara-
kasa shvatili prije nas ostalih o cemu se zapravo radi u nasemu novom dru-
stvu? Je li novi identitet bande kultura komunalnoga hiperindividualizma?
154 Castells (1983: 327)
155 Sanchez Jankowski (1991.)
156 Sanchez i Pedrazzini (1996.)
72
KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU
Individualizma zato sto u modelu zadovoljavanja bez odgode samo pojedi-
nac moze biti odgovarajuca mjerna jedinica. Komunalizam zato sto, da bi
ovaj hiperindividualizam bio identitet, odnosno da bi bio socijaliziran kao
vrijednost, a ne samo kao besmislena potrosnja, treba sredinu koja ga cijeni
te mu pruza proporcionalnu podrsku: komunu, kao u Whiteova vremena.
No, za razliku od Whiteove, ova komuna moze u svakom trenutku eksplodi-
rati, to je komuna kraja vremena, to je komuna bezvremenoga vremena ko-
ja karakterizira umrezeno drustvo. A ona postoji i eksplodira teritorijalno.
Lokalne kulture hitnosti obrnuti su izraz globalne bezvremenosti.
Stoga lokalne zajednice izgradene kolektivnim djelovanjem i ocuvane ko-
lektivnim pamcenjem, Cine specificne izvore identiteta. No ti su identiteti, u
veCini slucajeva, obrambene reakcije na nametanje globalnoga nereda i br-
zoodigravajuce promjene koje se ne moze nadzirati. Oni grade sklonista, ali
ne i nebesa.
Zakljucak: kulturne komune informacijskoga doba
Preobrazaj nase kulture i nasega drustva trebao bi se dogoditi na mnogim
razinama. Ako se dogodi samo u umovima pojedinaca (sto se u odreaenoj
mjeri vee dogodilo), bit ee nemoean. Ako se ostvari samo na poticaj drzave,
predstavljat ee tiraniju. Osobna preobrazba u velikim razmjerima kljucna
je i ne smije biti samo preobrazba svijesti, vee mora ukljucivati i pojedi-
nacno djelovanje. Ali, pojedinci za pojacavanje svojih teznji trebaju potpo-
ru skupina koje nose moralnu tradiciju.
Robert Bellah et al., Navike srca [Habits of the Heartjl
51
Nase intelektualno putovanje kroz krajolike zajednica daje neke uvodne od-
govore na pitanja koja su postavljena na pocetku ovoga poglavlja o izgradnji
identiteta u umrezenom drustvu.
Cini se da za one drustvene subjekte koji se odupiru ili su iskljuceni iz in-
dividualizacije identiteta kojaje povezana sa zivotom u globalnim mrezama
moCi i bogatstva, kulturne zajednice, komune koje se temelje na vjeri, nacio-
nalnosti ili teritoriju, osiguravaju glavnu alternativu za izgradnju smisla u
nasemu drustvu. Te kulturne komune oblikuju tri osnovne znacajke. Pojav-
ljuju se kao reakcije na vladavajuce drustvene trendove kojima se odupire u
ime autonomnih izvora smisla. Oni su u pocetku obrambeni identiteti koji
sluze kao utoCiste i solidarnost, za zastitu od neprijateljskoga, vanjskog svi-
jeta. Oni su kulturno ustanovljeni, odnosno organizirani oko specificnoga
157 Bellah et al. (1985: 286)
73
MOC IDENTITETA
niza vrijednosti Cije je znacenje i dijeljenje oznaceno posebnim siframa sa-
moidentifikacije: zajednica vjernika, ikone nacionalizma, zemljopis lokalne
sredine.
Etnicka pripadnost, iako temeljna znacajka nasih drustava, osobito kao
izvor diskriminacije i stigme, ne mora sama po sebi pokrenuti zajednice.
Vjerojatnije je da ce je obraditi vjera, nacija i lokalna sredina, Cije speci-
ficnosti etnicka pripadnost obicno pojacava.
Stvaranje ovih kulturnih komuna nije proizvoljno. One rade na sirovina-
ma iz povijesti, zemljopisa, jezika i okolisa. Taka da su one nastale, ali mate-
rijalno izgradene, oko reakcija i nacrta koji su povijesno/zemljopisno odre-
deni.
Vjerski fundamentalizam, kulturni nacionalizam, teritorijalne komune
u velikoj mjeri Cine obrambene reakcije. Reakcije na tri temeljne prijetnje
koje u svim drustvima osjeca vecina ljudskoga roda na kraju tisucljeca.
Reakcija na globalizaciju koja ponistava autonomiju institucija, organizaci-
ja i komunikacijskih sustava u kojima ljudi zive. Reakcija na umrezivanje i
fleksibilnost, koje brisu granice clanstva i ukljucivanja, individualiziraju
drustvene odnose proizvodnje i unose strukturnu nestabilnost rada, pros to-
r a i vremena. I reakcija na krizu patrijarhalne obitelji, u korijenima preob-
razbe mehanizama izgradivanja sigurnosti, socijalizacije, spolnosti i, stoga,
sustava osobnosti. Kad svijet postane prevelik da bi ga se kontroliralo, dru-
stveni subjekti zele ga ponovno smanjiti na svoju veliCinu, sebi na dohvat.
Kad mreze ponistavaju vrijeme i prostor, ljudi se usidre na mjestima i dozi-
vaju svoje povijesno pamcenje. Kad se raspadne patrijarhalno podupiranje
osobnosti, ljudi utvrduju transcendentnu vrijednost obitelji i zajednice, kao
izraza Bozje volje.
Te obrambene reakcije postaju izvori smisla i identiteta, izgradujuCi no-
ve kulturne kodove iz povijesnoga materijala, jer su novi procesi dominacije
na koje ljudi reagiraju umetnuti u informacijske struje. Bog, nacija, obitelj i
zajednica osigurat ce vjecne sifre koje sene moze razbiti i oko kojih ce izrasti
protunapad na kulturu stvarne virtualnosti. Vjecna istina ne maze biti vir-
tualizirana. Ona je utjelovljena u nama. Stoga se u suprotstavljanju infor-
macionalizaciji kulture, informacionaliziraju tijela. To znaCi da pojedinci
svoja dobra nose u svojim srcima. Oni ne razmisljaju, oni vjeruju. Oni su tje-
lesna manifestacija vjecnih Bozjih vrijednosti i kao takvi ne mogu biti
unisteni, izgubljeni u vihoru informacijskih struja i mreza koje povezuju
razlicite organizacije. Zbog toga su jezik i zajednicke slike toliko vazne za
obnavljanje komunikacije izmedu autonomiziranih tijela koja bjeze od prev-
lasti povijesnih struja, no pokusavaju obnoviti nove modele smislenoga
saobracanja medu vjernicima.
Ovaj oblik izgradnje identiteta u biti se okrece oko nacela identiteta otpo-
ra koji je definiran na pocetku ovoga poglavlja. Cini se da je legitimirajuci
74
KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU
identitet usao u temeljnu krizu zbog brzog raspada gradanskoga drustva
naslijedenog iz industrijskoga doba te zbog iscezavanja drzave-nacije, kao
glavnog izvora legitimnosti (vidi 5. poglavlje). Doista, kulturne komune koje
organiziraju nov otpor pojavljuju se kao izvori identiteta, odvajajuCi se od ci-
vilnoga drustva i drzavnih institucija iz kojih su nastali, kao sto je to slucaj s
islamskim fundamentalizmom koji se odvaja od gospodarske modernizacije
(Iran) i/ili od nacionalizma arapskih drzava. Kao primjer mogu posluziti i
nacionalisticki pokreti koji dovode u pitanje ddavu-naciju i drzavne institu-
cije drustava u kojima su nastali. Ta negacija civilnoga drustva i politickih
institucija u kojima se pojavljuju kulturne komune dovodi do zatvaranja
granica komune. Suprotno pluralistickim, diferenciranim civilnim drustvi-
ma, kulturne komune pokazuju malo unutrasnje diferencijacije. Doista, nji-
hova snaga i njihova sposobnost da osiguraju utociste, utjehu, sigurnost i
zastitu proistjece upravo iz njihove komunalne naravi, njihove kolektivne
odgovornosti, ponistavajuCi individualne projekte. Stoga u prvoj fazi reakci-
je obnova smisla pomocu obrambenih identiteta bjezi od drustvenih instituci-
ja i obecanja o potpunoj obnovi, ukopavajuCi se u rovove komunalnih nebesa.
Moguce je da iz ovakvih komuna izrone novi subjekti- kolektivni Cinioci
drustvene preobrazbe, izgradujuCi novi smisao oko projektnog identiteta.
Rekao bih da, s obzirom na strukturnu krizu civilnoga drustva i drzave-na-
cije, to moze biti glavni moguCi izvor drustvene promjene u umrezenom
drustvu. Sto se tice pitanja kako i zasto bi se iz reaktivnih, kulturnih komu-
na mogli formirati ovi novi proaktivni subjekti, ono ce ciniti jezgru moje
analize drustvenih pokreta u umrezenom drustvu koju cu razraditi u ovom
svesku.
No, vee sada mozemo nesto reCi na temelju opazanja i rasprava koje su iz-
nesene u ovom poglavlju. Pojava projektnih identiteta razlicitih vrsta nije
povijesna nuznost. Moze se vrlo lako dogoditi da kulturni otpor ostane zat-
voren u granicama komuna. Ako se to dogodi, te gdje i kad se dogodi, komu-
nalizam ce zatvoriti krug svoga latentnoga fundamentalizma na svojim
komponentama, pokrecuCi proces koji moze preobraziti komunalna nebesa
u nebeski pakao.
75
2
DRUGO LICE ZEMLJE: DRUSTVENI POKRETI
PROTIV NOVOGA GLOBALNOG PORETKA
Vi imate isti problem kao i mnogi drugi ljudi. Povezan je s drustvenom i
ekonomskom doktrinom poznatom kao "neoliberalizam ". To je metateorij-
ski problem. Kazem vam. Krenete od pretpostavke da je "neoliberalizam"
doktrina. A kad kazem vi, mislim na sue one koji imaju sheme koje su toli-
ko krute i cetvrtaste kao i njihove glave. Vi mislite daje "neoliberalizam"
kapitalisticka doktrina za suprotstavljanje ekonomskim krizama za koje
kapitalizam optuzuje da su izazvane "populizmom". No, "neoklasicizam"
zapravo nije teorija za objasnjavanje kriza ili suocavanje s njima. On je
sama kriza kojaje postala teorija i ekonomska doktrina! To znaci da "neo-
liberalizam" nema nikakvu koherenciju, niti ima planove ili povijesnu
perspektivu. Hocu reci, radi se o cistom teorijskom govnu.
Durito, razgovarajuci s podzapovjednikom Marcosom
u Lacandonskoj sumi, 1994.
1
1 Durito je cest lik u tekstovima dozapovjednika Marcosa, glasnogovornika zapatista. Onje
zohar, alije vrlo lukav: onje Marcosov intelektualni savjetnik. Problem se sastoji u tome
da se on uvijek boji dace ga zgnjeciti suvise brojni gerilci oko njega, taka da preklinje Mar-
cosa da pokret odrzava malim. Ovaj Duritou tekst preuzet je iz Ejercito Zapatista de Libe-
racion Nacional/dozapovjednik Marcos (1995: 58-9); moj prijevod, Duritouom dobrotom.
76
DRUGO LICE ZEMWE: DRUSTVENI POKRETI PROTIV NOVOGA GLOBALNOG PORETKA
Globalizacija, informacionalizam i
drustveni pokretiZ
Globalizacija i informacionalizam koji su uspostavile mreze bogatstva, teh-
nologije i moci preobrazava nas svijet. Oni povecavaju nas proizvodni kapa-
citet, kulturnu kreativnost i komunikacijske mogucnosti. Istodobno, one
oduzimaju pravo glasa drustvima. BuduCi da se drzavne institucije i organi-
zacije gradanskoga drustva temelje na kulturi, povijesti i zemljopisu, izne-
nadno ubrzavanje povijesnog tempa i apstrakcija moCi u mrezi racunala do-
vodi do raspadanja postojeCih mehanizama drustvenog nadzora i politicke
zastupljenosti. S izuzetkom male elite globopolita (polubica, polustruje) lju-
di sirom svijeta osjecaju otpor prema gubitku nadzora nad svojim zivotima,
svojim okolisem, svojim poslovima, svojim gospodarstvima, svojim vladama,
svojim zemljama i, konacno, nad sudbinom Zemlje. Na taj nacin, slijedeCi
drevni zakon drustvene evolucije, otpor se sukobljava s premoci, opunomo-
cenost reagira protiv bespomocnosti, a alternativni projekti osporavaju logi-
ku ugradenu u novi svjetski poredak koji ljudi ovog planeta sve vise osjecaju
kao nered. Medutim, ove reakcije i mobilizacije, kao sto je to cesto slucaj u
povijesti, dolaze u neobicnim oblicima i krecu se neocekivanim putevima.
Ovo i sljedece poglavlje istrazuju te puteve.
Da bih prosirio empirijski opseg svog ispitivanja, zadrzavajuCi analiticko
zariste, usporedit cu tri pokreta koja su se izriCito suprotstavila novomu
svjetskom poretku devedesetih, a dolaze iz potpuno razlicitih kulturnih,
ekonomskih i institucionalnih ozracja, kroz iznimno kontrastne ideologije:
zapatisti u Chiapasu, Meksiko; americka milicija u SAD-u i japanski kult
Aum Shinrikyo.
U sljedecem poglavlju analizirat cu pokret za zastitu okolisa, navodno
najrasireniji i najutjecajniji pokret nasega doba. Na svoj vlastiti naCin te
kroz kreativnu kakofoniju visestrukih glasova, pokret za zastitu okolisa ta-
koder kritizira svjetski ekoloski poredak, ustvari opasnost od ekoloskog sa-
moubojstva, do kojeg je doveo nekontrolirani tehnoloski razvoj i pustanje s
uzde besprimjernih tehnoloskih snaga bez provjeravanja njihove drustvene
ili okolisne odrzivosti. No, zbog njihove kulturne i politicke specificnosti te
njihova vise proaktivnog nego reaktivnog karaktera, pokreti za zastitu oko-
liSa koji se razlikuju od obrambenih pokreta izgradenih oko rovova speci-
ficnih identiteta, zahtijevaju odvojenu analiticku obradu.
2 Ovo poglavlje okoristilo se dragocjenom izmjenom misljenja na Medunarodnom semina-
ru o globalizaciji i drustvenim pokretima koji je organizirao Odbor za istrazivanja dru-
stvenih pokreta Medunarodne socioloske udruge, odrzanom u Santa Cruzu, Kalifornija,
16.-19. travnja 1996. Zahvaljujem organizatorima seminara, Barbari Epstein i Louisu
Maheu na njihovu ljubaznom pozivu.
77
MOC IDENTITETA
Prije nego sto se pozabavimo s biti ovoga pitanja, dopustite mi da izne-
sem tri kratke metodoloske primjedbe koje su nuzne za razumijevanje ana-
lize koju cu iznijeti na sljedecim stranicama.
3
Prvo, drustvene pokrete mora se razumjeti u njihovim uvjetima, naime,
oni su ono sto tvrde dajesu. Njihove prakse (i ponajvise njihove diskurzivne
prakse) cine njihovu samodefiniciju. Ovakav nas pristup odmice od opasnog
zadatka tumacenja "istinske" svijesti pokreta, kao da bi oni mogli postojati
samo otkrivajuCi "stvarna" strukturna proturjecja. Kao da bi pokreti, da bi
zazivjeli, nuzno trebali nositi ta proturjecja, kao sto nose svoje oruzje i masu
svojim zastavama. Drukciji i nuzan postupak istrazivanja treba ustanoviti
vezu izmedu pokreta, definiranih njihovim djelima, njihovim vrijednostima
i njihovim diskursima i drustvenih procesa s kojima se cini da su povezani:
na primjer, globalizacija, informacionalizam, kriza reprezentativne demok-
racije i dominacija simbolicke politike u medijskom prostoru. u rasclambi
cu nastojati primijeniti oba postupka: karakterizaciju svakog pokreta u uv-
jetima njegove specificne dinamike i njegovo medudjelovanje sa sirim proce-
sima koji induciraju njegovo postojanje te se modificiraju samim ovim posto-
janjem. Vaznost koju pridajem diskursima pokreta odrazit ce se u mojim za-
pisima. U predstavljanju i analiziranju pokreta vjerno cu se drzati n j i h o v ~ h
vlastitih rijeCi, ne samo ideja, onako kako su zabiljezene u dokumentima na
kojima sam radio. Medutim, da bih citatelja postedio zapisnickih detalja ci-
tiranja referenci, odlucio sam dati genericke reference za materijale iz kojih
su diskursi uzeti, ostavljajuCi zainteresiranom citatelju da u ovim materija-
lima pronade tocne rijeCi navedene u mom tekstu.
Drugo, drustveni pokreti mogu biti drustveno konzervativni, drustveno
revolucionarni ili oboje ili nista od navedenog. Konacno, danas smo zaklju-
cili (nadam se zauvijek) da ne postoji predodredena usmjerenost u drustve-
noj evoluciji, daje jedini smisao povijesti povijest koju mi osmisljavamo. Sto-
ga, s analitickoga gledista, ne postoje "dobri" i "losi" drustveni pokreti. Svi
oni predstavljaju simptome nasih drustava i svi djeluju na drustvene struk-
ture, s razliCitim intenzitetima i ishodima koje semora ustanoviti istraziva-
njem. Tako se meni svidaju zapatisti, ne svida mi se americka milicija, a
Aum Shinrikyo me uzasava. No, svi ti pokreti su, kao sto cu pokazati, smis-
leni znakovi novih drustvenih sukoba i zaceci drustvenog otpora te, u nekim
slucajevima, drustvene promjene. Sarno ako budemo otvorenog uma pretra-
zivali novi povijesni krajolik, moCi cemo otkriti blistave puteve, tamne pro-
valije i zbrkane prodore u novo drustvo koje izranja iz sadasnjih kriza.
3 Za teoretski.l raspravu o drustvenim pokretima koji su vazni za ovdje izneseno istraziva-
nje, vidi Castells (1983.); Dalton i Kuechler (1990.); Epstein (1991.); Riechmann i Fer-
nandez Buey (1994.); Calderon (1995.); Dubet i Wieviorka (1995.); Maheu (1995.); Meluc-
ci (1995.); Touraine (1995.); Touraine et al. (1996.); Yazawa (izlazi).
78
DRUGO LICE ZEMLJE: DRUSTVENI POKRETI PROTIV NOVOGA GLOBALNOG PORETKA
Trece, da bih unio nesto reda u masu nesuglasnog materijala o drustve-
nim pokretima koji ce biti ispitan u ovom i sljedecim poglavljima, posluzio
sam se kategorizacijom prema klasicnoj tipologiji Alaina Tourainea koja de-
finira drustveni pokret pomocu tri nacela: identitet pokreta, protivnik pok-
reta i vizija ili drustveni model pokreta koji nazivam drustveni cilj.
4
U mojoj
osobnoj prilagodbi (za koju drzim daje u skladu s Touraineovom teorijom),
identitet se odnosi na samodefiniciju pokreta, odnosno sto on jest i u cije ime
govori. Protivnik se odnosi na nacelnog neprijatelja pokreta kojeg je pokret
izriCito identificirao. Drustveni ciij odnosi se na viziju koju pokret ima o ob-
liku drustvenoga poretka ili drustvenoj organizaciji koju bi zelio ostvariti na
povijesnom obzoru svoga kolektivnog djelovanja.
Nakon sto smo razjasnili polaziste, krenimo na put prema drugom lieu
Zemlje, onom koje odbija globalizaciju radi kapitala i informacionalizam ra-
di tehnologije. Tamo gdje snovi o proslosti i nocne more o buducnosti nasta-
njuju kaoticni svijet strasti, velikodusnosti, predrasude, straha, maste, na-
silja, pokvarenih strategija i sretnih pogodaka- sve u svemu, covjecanstvo.
Tri pokreta koja sam odabrao za razumijevanje pobune protiv globaliza-
cije potpuno su razlicita po svom identitetu, svojim ciljevima, svojoj ideolo-
giji i svom odnosu prema drustvu.
5
Medutim, upravo nas to i zanima u uspo-
redbi, jer su oni slicni u svojoj izricitoj suprotstavljenosti novomu svjetskom
poretku koji su odredili kao neprijatelja u svojim priopcenjima i u svojim
djelovanjima. A vjerojatno je da ce svi oni, izravno ili neizravno, imati zna-
cajne uCinke na svoja drustva. Zapatisti su vee preobrazili Meksiko, pokre-
cuCi krizu u iskvarenoj politici i nepravednom gospodarstvu koji vladaju
Meksikom, iznoseCi prijedloge za demokratsku obnovu o kojima se nasiroko
raspravlja u Meksiku i cijelom svijetu. Americka milicija, najmilitantnija
komponenta sirega drustvenopolitickog pokreta koji se samoidentificirao
kao domoijubi (The Patriots) (ili lazni domoijubi, kako ih zovu njihovi kriti-
cari), ima mnogo dublje korijene u americkom drustvu nego sto se to obicno
priznaje te moze dovesti do nepredvidivih, vaznih ishoda na napetoj poli-
tickoj sceni Amerike, kao sto cu pokazati u daljnjem tekstu. Aum Shinrikyo,
iako je i dalje marginalan kult u japanskom drustvu, vise od godinu dana
(1995.-1996.) bio je u sredistu paznje sredstava javnog priopcavanja i jav-
nog mnijenja te je djelovao kao simp tom nevidljivih ozljeda i drama koje se
4 Touraine (1965., 1966.). Touraineova formulacija zapravo rabi malo razlicitu terminolo-
giju, na francuskom: principe d'identite, principe d'opposition, principe de totalite. Dr-
zrao sam da ce medunarodnoj publici biti jasnije ako primijenim jednostavnije izraze za
iste pojmove, po cijenu da se izgubi autenticni francuski "okus".
5 Ova komparativna analiza osniva se na zajednickom istrazivanju sa Shujirom Y azawom i
Emmom Kieselyovom koje je provedeno 1995. godine. Za prvu razradu tog istrazivanja
vidi Castells et al. (1996.).
79
MOC IDENTITETA
odvijaju iza zavjese japanske blazenosti. Ono sto zelim pokazati prikazujuCi
zajedno te tri razlicite, snazne pobune, upravo je razlicitost izvora otpora
novomu svjetskom poretku. Jednako tako zelim podsjetiti da je neoliberal-
na iluzija o kraju povijesti zavrsena, dok se povijesno specificna drustva os-
vecuju dominaciji koju nad njima imaju globalne struje.
Meksicki zapatisti: prvi informacijski gerilski pokret
6
Movimiento Civil Zapatista je pokret koji drustvenu solidamost suprot-
stavlja organiziranom kriminalu koji proizlazi iz moCi novca i vlasti.
Manifest Gradanskoga zapatistickog pokreta
(Movimiento Civil Zapatista), kolovoz 1995.
Novost u politickoj povijesti Meksika bilo je obrtanje procesa nadzora pro-
tiv snaga sada postojece vlasti na osnovi alternativne komunikacije ... No-
vast u politickom ratu Chiapasa bilo je pojavljivanje razlicitih posiljalaca
informacija koji su tumacili informacije na vrlo razlicite nacine.
Tokjavnih informacija kojije stizao do drustva putem medija i novih teh-
noloskih sredstava bioje mnogo veci ad onaga koji bi mogle nadzirati kon-
vencionalne komunikacijske strategije. Marcosje iznio svoje misljenje, Cr-
kvaje iznijela svoje misljenje, kao i neovisni novinari, nevladine organi-
zacije i intelektualci, iz sume, iz Ciudad de Mexica, iz svjetskih financij-
skih i politickih prijestolnica, sui su iznijeli svoje misljenje. Ta alternativ-
na misljenja koja su omogucila otvorena sredstvajavnog priopcavanja ili
zatvorena sredstvajavnog priopcavanja koja su otvorena sredstvajavnog
6 Za analizu zapatistickoga pokreta koja je ovdje iznesene uvelike su zasluzne, kako je to
cesto slucaj u ovoj knjizi, dvije zene. Profesorica Alejandra Moreno Toscano, glasovit
strucnjak za urbanu povijest na Universidad Nacional Autonoma de Mexico i nekadasnja
ministrica socijalne skrbi Meksika, DF; hila je pomocnica Manuela Camacha, predsjedni-
kova izaslanika tijekom kriticnog razdoblja vodenja pregovora izmedu meksicke vlade i
zapatista u prvim mjesecima 1994. godine. Ona me opskrbila dokumentima, misljenjima
i uvidima, te je hila kljucna za moje razumijevanje sveukupnoga procesa meksicke politi-
ke od 1994. do 1996. Za analizu (najinteligentniji pristup koji sam imao priliku procitati)
vidi Moreno Toscano (1996.). Druga osoba, Maria Elena Torres, moja studentica na pos-
tdiplomskom studiju za doktorat na Berkeleyju, bilaje temeljit promatrac seljastva Chia-
pasa. Tijekom nasega intelektualnog medudjelovanja pribavila mije svoju analizu (Mar-
tinez Torres, 1994., 1996.). Naravno daja snosim potpunu odgovornost za tumacenje i
moguce pogreske u zakljuccima koji su izneseni u ovoj knjizi. Dodatni izvori koje sam ra-
bio za poglavlje o zapatistickom pokretu jesu: Garcia de Leon (1985.); Arquilla i Rond-
feldt (1993.); Collier i Lowery Quartiello (1994); Ejercito Zapatista de Liberacion Nacional
(1994., 1995.); Trejo Delarbre (1994a, b); Collier (1995.); Hernandez Navarro (1995.); Nash
et al. (1995.); Rojas (1995.); Rondfeldt (1995.); Tello Diaz (1995.); Woldenberg (1995.).
80
DRUGO LICE ZEMLJE: DRUSTVENI POKRETI PROTIV NOVOGA GLOBALNOG PORETKA
priopcavanja dovela u skripac, dovela su u pitanje oblike konstruiranja
"istine" te pokrenula, i unutar politickog rezima, raznolika misljenja. Gle-
diste moci postalo je fragmentirano.
Moreno Toscano, Turbulencia politica, str. 82
Meksiko, nacija kojaje stvorila prototip za drustvenu revoluciju dvadese-
toga stoljeca sada je popriste prototipa transnacionalnoga drustvenoga
mrezo-rata 21. stoljeca.
Rondfeldt, Rand Corporation, 1995.
Prvi sijecnja 1994., prvoga dana Sjevernoamerickoga slobodnoga trgo-
vinskog sporazuma (NAFTA), oko 3000 muskaraca i zena, organiziranih u
Ejercito Zapatista del Liberacion Nacional, pod lakim oruzjem, preuzelo je
nadzor nad najveCim opCinama koje granice s Lacandonskom sumom u
juznoj meksickoj drzavi Chiapas: San Cristobal de las Casas, Altamirano,
Ocosingo i Las Margaritas. Vecinom su to bili Indijanci, pripadnici razlicitih
etnickih skupina, iako je bilo i nesto mestizo sa, a neki njihovi vode, osobito
njihov glasnogovornik, dozapovjednik Marcos, bili su gradski intelektualci.
Vode su svoja lica skrivali iza skijaskih maski. Kadje meksicka vojska posla-
la pojacanja, gerilci su se organizirano povukli u tropsku prasumu. Medu-
tim, nekoliko desetaka gerilaca i civila, kao i brojni vojnici i policajci, pogi-
nuli su u sukobu ili su ih vojnici skupno pogubili nakon zavrsetka sukoba.
UCinak pobune u Meksiku i rasirene simpatije koje je zapatisticka borba
izazvala i u zemlji i u svijetu, uvjerile su predsjednika Carlosa Salinasa de
Gortarija da pregovara. Salinas je 12. sijecnja objavio jednostrani prekid
vatre i imenovao svoga "mirovnog predstavnika", Manuela Camachoa, ug-
lednoga meksickog politicara kojeg se nekad ddalo njegovim vjerojatnim
nasljednikom, a kojije upravo bio dao ostavku na svoje mjesto u vladi nakon
sto je njegova predsjednicka nadanja osujetio Salinas (vidi moju analizu
meksicke politicke krize u 5. poglavlju). Manuel Camacho i njegova osoba od
povjerenja, intelektualka, savjetnica Alejandra Moreno Toscano, otputovali
su u Chiapas, sastali se s utjecajnim katolickim biskupom Samuelom Rui-
zom te su mogli uci u ozbiljne mirovne pregovore sa zapatistima koji su ubr-
zo priznali iskrenost dijaloga, iako su ostali opravdano zabrinuti zbog mo-
guCih represija i/ili manipulacija. Camacho je pobunjenicima procitao tekst
na tzotzilu, koji je bio emitiran ina tzeltalu i cholu - bilo je to prvi put da je
vodeCi meksicki duznosnik priznao indijanske jezike. Tako je 27. sijecnja
potpisan dogovor kojije odredivao prekid vatre, oslobadanje zarobljenika na
obje strane i pokretanje pregovarackoga procesa s opseznim dnevnim re-
dom na kojemu su bile politicke reforme, indijanska prava i drustveni zah-
tjevi.
81
MOC IDENTITETA
Tko su zapatisti?
Tko su hili ovi pobunjenici, do tada nepoznati ostatku svijeta, una toe dvama
desetljeCima rasirene seljacke mobilizacije u zajednicama Chiapasa i Oaxa-
ca? To su hili seljaci, veCinom Indijanci, tzeltales, tzotziles i choles, uglavnom
iz zajednica koje su osnovane nakon cetrdesetih u Lacandonskim prasuma-
ma, na granici s Guatemalom. Ove zajednice nastale su uz podrsku vlade
kako bi se pronaslo izlaz iz drustvene krize kojuje stvorilo izbacivanje aca-
silladosa (seljaka bezemljasa koji rade za zemljoposjednike) s fincasa (far-
mi) i ranceva u vlasnistvu srednjih i velikih zemljoposjednika, uglavnom
mestizosa. Kolonizatori, birokrati i naseljenici su stoljecima iskoristavali
Indijance i seljake. I stoljeCima ih se drzalo u neprestanoj nesigurnosti, jer
se polozaj njihovih naselja neprekidno mijenjao, u skladu s interesima vlade
i zemljoposjednika. Predsjednik Echeverriaje 1972. odlucio stvoriti "biore-
zervu" Montes Azula i najveCi dio sume vratiti u posjed 66 obitelji iz izvor-
noga plemena Lacandon, te je tako naredio premjestanje 4000 obitelji koje
su se ponovno naselile na tom podrucju, nakon sto su bile izbacene iz svojih
izvornih zajednica. U pozadini plemena Lacandon i iznenadne ljubavi pre-
rna prirodi nalazili su se interesi sumarske kompanije Cofolasa koju je podr-
zavala vladina korporacija za razvoj, NAFINSA, a koja je dobila prava na
sjecu drveca. VeCina naseljenika odbila je seliti se te su zapoceli 20-godisnju
bitku za svoje pravo na zemlju, ito se pitanjejos uvijek zatezalo kadje 1988.
godine Salinas postao predsjednikom. On je konacno uzeo u obzir prava ne-
kih naseljenika, alije ogranicio svoju velikodusnost na one koji su podrzava-
li PRI (Partido Revolucionario Institucional), vladinu stranku. Godine
1992. novim dekretom ukinuta su zakonska prava indijanskih zajednica ko-
je su se po drugi put preselile. Ovaj putje izlika hila Konferencija o okolisu u
Riju i potreba da se zastite prasume. Uzgoj stoke u tom podrucju takoder je
smanjen kako bi se pomoglo rancerima Chiapasa u natjecanju sa sverca-
njem goveda iz Guatemale. Posljednji udarac krhkoj privredi seljackih za-
jednica zadan je kad je meksicka liberalizacijska politika devedesetih, u
pripravi za NAFTA-u, ukinula ogranicenja na uvoz kukuruza i zastitu cije-
ne kave. Lokalna privreda koja se temeljila na sumarstvu, stocarstvu, kavi i
kukuruzu hila je onesposobljena. Nadalje, polozaj zajednicke (opCinske)
zemlje postao je nesiguran nakon Salinasove reforme povijesnoga 27. clan-
ka meksickogustava, kojimje prestajalo zajednicko (opCinsko) posjedovanje
poljoprivredne imovine od strane seljaka (ejidos) u korist potpune komerci-
jalizacije individualne imovine, jos jedna mjera izravno povezana sa svrsta-
vanjem Meksika uz privatizaciju u skladu s NAFTA-om. Seljaci su se 1992. i
1993. mirno mobilizirali protiv ovako zacrtane politike. No, nakon sto je ve-
lik mars Xi'Nicha, kojije doveo tisuce seljaka iz Palenque u Ciudad de Mexi-
co, ostao bez odgovora, promijenili su taktiku. Do sredine 1993. veCina za-
82
DRUGO LICE ZEMLJE: DRUSTVENI POKRETI PROTIV NOVOGA GLOBALNOG PORETKA
jednica Lacandona nije zasadila kukuruz, kavaje ostavljena neobrana, djeca
su prestala ici u skole, a stokaje prodana kako hi se kupilo oruzje. Naslov
pobunjenickoga manifesta od 1. sijecnja 1994. glasio je: "Hoy decimos
BASTA!" (Danas kazemo DOSTAl).
Ove seljacke zajednice, veCinom indijanske, kojima su se pridruzila i dru-
ga naselja iz podrucja Los Altosa, nisu bile same u drustvenoj borbi koju su
pokrenule jos pocetkom sedamdesetih. Podupirala ih je i u odredenoj mjeri
organizirala Katolicka crkva, na poticaj biskupa San Cristobala de las Ca-
sas, Samuela Ruiza, kojije donekle bio povezan s teologijom oslobodenja. Ne
samo da su svecenici podupirali i legitimirali zahtjeve Indijanaca vee su po-
mogli formirati stotine seljackih sindikata koji su dijelili clanstvo Crkve i
sindikata. Vise od stotinu tuhunelesa (pomocnici svecenika) i vise od tisucu
vjeroucitelja Cinilo je kraljeznicu pokreta koji se razvio u obliku seljackih
sindikata, a svaki od njih temeljio se na zajednici (ejido). Snazni vjerski osje-
caji Indijanaca pojacani su izobrazbom, informacijama i potporom Crkve,
dovodeCi do cestih sukoba izmedu lokalne Crkve s jedne strane i chiapaskih
rancera i Chiapas PRI aparata s druge strane. No, iako je Crkva godinama
hila kljucna u obrazovanju, organiziranju i mobiliziranju indijanskih se-
ljackih zajednica, Samuel Ruiz i njegovi pomocnici snazno su se protivili
oruzanoj borbi te nisu hili medu pobunjenicima, suprotno optuzbama chia-
paskih rancera. Kadrovi koji su organizirali oruzanu pobunu vecinom su
dosli iz indijanskih zajednica, osobito iz krugova mladih muskarca i zena
koji su odrasli u novoj klimi ekonomske oskudice i drustvene borbe. Ostali
kadrovi dosli su iz maoistickih skupina koje su formirane u meksickim gra-
dovima (osobito u Ciudad de Mexicu i Monterreyu) sedamdesetih godina,
nakon studentskoga pokreta 1968. godine kojije ugusen masakrom u Tlate-
lolcu. Cini se da su Fuerzas de Liberacion Nacional dugo vremena bile aktiv-
ne na ovom podrucju, iako o tome postoje razliciti navodi. U svakom slucaju,
bez obzira na podrijetlo, cini se daje, nakon niza neuspjeha u gradskim pod-
rucjima, nekoliko revolucionara, muskaraca i zena, krenulo na dugi put iz-
gradivanja vjerodostojnosti u najugnjetavanijim dijelovima zemlje, strplji-
vim radom i svakodnevnim dijeljenjem njihovih teskoca i borbi. Cini se daje
Marcos bio jedan od tih boraca te je, prema vladinim izvorima, u pokrajinu
dosao pocetkom osamdesetih, nakon sto je zavrsio studij sociologije i komu-
nikacija u Meksiku i Parizu te poducavao drustvene znanosti najednom od
najboljih meksickih sveucilista.
7
On je zasigurno iznimno naobrazen inte-
lektualac koji govori nekoliko jezika, dobro pise, vrlo je mastovit i ima pre-
7 Meksicka vlada tvrdi daje identificirala dozapovjednika Marcosa i glavne vode zapatista i
cini se daje njihova tvrdnja vjerojatna. 0 tome se opsezno izvjescivalo u sredstvimajav-
nogpriopcivanja. Medutim, kako su zapatisti u vrijeme pisanja ove knjigejos uvijek pobu-
njenici, ne mislim daje u redu prihvatiti njihove tvrdnje kao cinjenicu.
83
MOC IDENTITETA
krasan smisao za humor teje vrlo opusten u odnosima sa sredstvimajavnog
priopcavanja. Ove revolucionarne intelektualce svecenici su srdacno doce-
kali zbog njihova postenja i predanosti te su dugo vremena, unatoc ideo-
loskim razlikama, zajedno radili na organiziranju seljackih zajednica i po-
dupiranju njihove borbe. Tek nakon 1992., kad su obecanja o reformama i
dalje ostajala neispunjena i kadje situacija u lacandonskim zajednica posta-
la jos strasnija zbog sveopceg procesa gospodarske modernizacije u Meksi-
ku, zapatisticki borci su se sami ustrojili i zapoceli pripreme za gerilsko ra-
tovanje. U svibnju 1993. doslo je do prvog okrsaja s vojskom, ali meksicka
vlada je umanjila vaznost incidenta kako bi izbjegla probleme s ratifikaci-
jom NAFTA-e od strane americkoga kongresa. Medutim, treba naglasiti da
je vodstvo zapatista istinski seljacko, uglavnom indijansko. Marcos i drugi
gradski militanti nisu mogli samostalno djelovati.
8
Proces promisljanja kao
i pregovaranja s vladom sastojao se od dugih procedura s potpunim sudjelo-
vanjem zajednica. To je bilo od kljucne vaznosti, jer jednom kad se donijelo
odluku, cijela zajednica trebala se drzati zajednicke odluke, u toj mjeri da
su, u nekoliko slucajeva, seljani hili protjerani zbog svog odbijanja da sudje-
luju u ustanku. No, tijekom dvije i pol godine otvorenoga procesa pobune,
velika veCina lacandonskih zajednica i vecina Indijanaca u Chiapasu, iska-
zalaje podrsku pobunjenicima, slijedeCi ih u prasumu kadje vojska u veljaci
1995. zauzela njihova sela.
Vrijednosna struktura zapatista: identitet, protivnici i ciljevi
Duboki uzroci pobune su oCiti. Ali kakve zahtjeue, ciljeue i urijednosti imaju
pobunjenici? Kako oni vide same sebe i kako odreduju suog neprijatelja? S
jedne strane, oni sebe smjestaju u povijesni kontinuitet pet stotina godina
borbe protiv kolonizacije i ugnjetavanja. Doista, tocka preokreta za seljacki
pokret bile su masovne demonstracije u San Cristobalu de las Casas 12. listo-
pada 1992. na kojima se prosvjedovalo protiv petstote godisnjice osvajanja
Amerike, unistavanjem kipa Diega de Mazariegosa, osvajaca Chiapasa. S dru-
ge strane, oni vide reinkarnaciju toga ugnjetavanja u sadasnjem obliku novo-
ga svjetskog poretka: u NAFTA-i i liberalizirajuCim reformama koje je pro-
veo predsjednik Salinas, a koje nisu uspjele ukljuCiti seljake i Indijance u pro-
ces modernizacije. Promjena povijesnog clanka 27. meksickog ustava, kojije
formalno zadovoljio zahtjeve agrarnih revolucionara koje je poddavao Emi-
liano Zapata, postalaje simbol iskljuCivanja seljackih zajednica od strane no-
voga poretka slobodnih trgovaca. Ovoj kritici, iza koje je stajao cijeli pokret,
8 Moreno Toscano (1996.)
84
DRUGO LICE ZEMI..JE: DRUSTVENI POKRETI PROTIV NOVOGA GLOBALNOG PORETKA
Marcos i drugi dodali su svoj osobni izazov novom svjetskom poretku: projek·
ciju socijalistickoga revolucionarnog sna koji nadilazi kraj komunizma i os·
tavstinu gerilskih pokreta u Sredisnjoj Americi. Marcos je ironicno napisao:
Vise se nema za sto boriti. Socijalizamje mrtav. Neka dugo zivi konfor·
mizam, reforma, moderno doba, kapitalizam i sve vrste okrutnih itako-
dalje. Budimo razumni. Nista sene dogada niti u gradu niti na selu, sve
je i dalje isto. Socijalizamje mrtav. Neka dugo zivi kapital. To ponavlja-
ju radio, tisak i televizija. Neki socijalisti, sada razumno, pokajnicki ta-
koder ponavljaju isto.
9
Stoga je suprotstavljanje zapatista novomu svjetskom poretku dvostruko.
Oni se bore protiv posljedica iskljuCivanja iz ekonomske modernizacije, ali
jednako tako osporavaju neizbjeznost novoga geopolitickog poretka po koje-
mu kapitalizam postaje opceprihvacen.
Pobunjenici su posvjedocili svoj indijanski ponos i borili se za priznava-
nje indijanskih prava u meksickom ustavu. Medutim, cini se da obrana et-
nickog identiteta nije hila dominantan element pokreta. Doista, lacandon-
ske zajednice stvorene su nasilnim, ponovnim naseljavanjem kojeje razbilo
izvorne identitete razliCitih zajednica i okupilo ih kao seljake. Nadalje, cini
se daje, kao sto pise Collier,
etnicki identitet nekoc dijelio starosjedilacke zajednice u sredisnjem
gorju Chiapasa. Noviji dogadaji podcrtali su preobrazbu: sada, po uzo-
ru na zapatisticku pobunu, narodi razlicitoga autohtonog podrijetla
naglasavaju da zajedno sudjeluju u ponovnom potvrdivanju ekonom-
skoga, drustvenog i politickog iskoristavanja.
10
Tako je ovaj novi indijanski identitet izgraden kroz njihovu borbu te je
obuhvatio razlicite etnicke sku pine: "Zajednicka nam je zemlja koja nam je
podarila zivot i borbu."
11
9 ELZN (1994: 61); moj prijevod.
10 Collier (1995: 1); slican argument iznosi Martinez Torres (1994.). U Manifestu koji su za-
patisti objavili na Internetu u studenom 1995. prigodom obiljezavanja dvanaeste go-
disnjice osnivanja njihove organizacije, snazno su naglasili karakter svoga pokreta kao
meksickog pokreta za pravdu i demokraciju, koji nadilazi obranu indijanskog identiteta:
"Zemlja koju mi zelimo, mi zelimo za sve Meksikance, ne samo za Indijance. Demokraci-
ja, sloboda i pravda koju zelimo, mi zelimo za sve Meksikance, a ne samo za Indijance. Mi
se ne zelimo odjeljivati od meksicke nacije, mi zelimo biti dio nje, zelimo biti prihvaceni
kao ravnopravni, kao osobe s dostojanstvom, kao ljudska bica ... Evo nas, braco, oduvijek
mrtvi, opet umiruCi, sada zele zivjeti" (EZLN, Communicado na Internetu, 17. studenog
1995., moj prijevod).
11 Zapatisticka deklaracija, 25. sijecnja 1994.; citirala Moreno Toscano (1996: 92).
85
MOC IDENTITETA
Zapatisti nisu subverzivni vee legitimni pobunjenici. Oni su Meksicki do-
mol} ubi, pod oruzjem protiv novih oblika strane prevlasti americkog impe-
rijalizma. Oni sujednako tako demokrati koji se pozivaju na clanak 39. mek-
sickog ustava koji proglasava "pravo naroda da promijeni i preinaci oblik
svoje vlasti". Stoga, oni pozivaju Meksikance da podde demokraciju, de fac-
to privodeCi kraju vladavinu jednostranacke vlade koja se temelji na izbor-
noj prevari. Taj poziv, upueen iz Chiapasa, meksicke drzave s najveCim bro-
jem glasova za kandidate PRI -ja, koje su tradicionalno nametnuli lokalni ca-
ciques, naisao je na snazan odjek medu gradskom srednjom klasom mek-
sickoga drustva, gladnom slobode i umornom od sustavne korupcije. Cinje-
nica daje do ustanka doslo upravo u godini predsjednickih izbora, ito izbora
koji su trebali smanjiti PRI-jev utjecaj na drzavu, znakje takticke sposob-
nosti zapatista teje bilo glavni Cimbenik zastite od otvorene represije. Pred-
sjednik Salinas zelio je stvoriti bastinu ekonomskoga modernizatora i poli-
tickoga liberalizatora, ne samo radi svoga mjesta u povijesti vee i zbog slje-
deeeg zaposlenja: svoje kandidature za prvoga generalnog tajnika novoos-
novane Svjetske trgovinske organizacije, upravo one institucije koja artiku-
lira novi svjetski ekonomski poredak. U ovim okolnostima, ekonomist koji
se skolovao na Harvardu tesko je mogao pokrenuti potpunu vojnu represiju
protiv istinski seljackoga, indijanskog pokreta koji se bori protiv drustvenog
iskljuCivanja.
Komunikacijska strategija zapatista: Internet i sredstva javnog
priopeavanja
Uspjeh zapatista velikim se dijelom moze zahvaliti njihovoj komunikacij-
skoj strategiji, dote mjere da ih se moze nazvatiprvim informacijskim geril-
skim pokretom. Stvorili su medijski dogadaj kako bi prosirili svoju poruku,
ocajnicki nastojeCi dane budu uvuceni u krvavi rat. Bilo je, naravno, pravih
smrti i pravog oruzja te su Marcos i njegovi drugovi bili spremni umrijeti.
No, stvarno ratovanje nije bilo njihova strategija. Zapatisti su primijenili
oruzje kako bi prenijeli svoju poruku, a zatim su iznijeli da su spremni na zr-
tvu pred svjetskim sredstvima javnog priopeavanja kako bi iznudili prego-
vore i iznijeli niz razumnih zahtjeva koji su, kao sto ankete izgleda pokazu-
ju, naisli na siroku podrsku u velikom dijelu meksickoga drustva.
12
Za zapa-
tiste je autonomna komunikacija bila glavni cilj.
12 Prema anketiK.ojaje napravljena 8. i 9. prosinca 1994., 59 posto stanovnika Mexico Cityja
imalo je "dobra misljenje" o zapatistima, a 78 posto ddalo je da su njihovi zahtjevi oprav-
dani (objavljeno u novinama Reforma, 11. prosinca 1994.).
86
DRUGO LICE ZEMLJE: DRUSTVENI POKRETI PROTIV NOVOGA GLOBALNOG PORETKA
Kad su hom he padale po planinamajuzno od San Cristohala, kad su se
nasi horci odupirali napadu saveznih trupa, kadje zrak mirisao po ha-
rutu i krvi, nazvao me Comite Clandestino Revolucionario Indigena
del EZLN i rekao mi, po prilici, ovo: Moramo reci ono sto imamo reCi i
mora nas se cuti. Ako tone ucinimo, drugi ce uzeti nas glas i iz nasih
usta izaci ce lazi ada mi tone zelimo. Pronadi nacin da izreces nasu ri-
jec onima koji hi zeljeli slusati.
13
Sposohnost zapatista da saohracaju sa svijetom i meksickim drustvom i
zainteresiraju puk i intelektualce, lansiralaje lokalnu, pohunjenicku skupi-
nu u prve redove svjetske politike. Za to je Marcos hio od kljucne vaznosti.
On nije imao organizacijski nadzor nad pokretom ukorijenjenom u indijan-
skim zajednicama i nije pokazivao znacajke odlicnoga vojnog stratega, iako
je mudro nalagao povlacenje svaki put kad hi ih vojska napala. No, hioje iz-
nimno spretan u uspotavljanju komunikacijskoga mosta s medijima svojim
dohro slozenim tekstovima i putem svoje mise-en-scene (maska, lula, mjesto
odvijanja intervjua), koji su na neki naCin hili sretno pogodeni, kao u slucaju
maske kojaje imala vrlo vaznu ulogu u populariziranju imidza revoluciona-
ra: sirom svijeta, svi su mogli postati zapatisti nosenjem maske. Stovise (ia-
koje ovo mozda preveliko teoretiziranje), maske su ponavljani ritual u pret-
kolumhijskim, meksickim indijanskim kulturama, tako da su pohuna, izjed-
nacavanje svih lica i uhacene scene koje podsjecaju na povijesne dogadaje
uigrano predstavljali mozda najinovativniju teatralnost revolucije. U stra-
tegiji zapatista od presudne vaznosti hilaje primjena telekomunikacija, vi-
dea i komunikacije posredovane racunalima- i za sirenje njihove poruke iz
Chiapasa u svijet (iako vjerojatno nije hila odasiljana iz prasume) i za orga-
nizaciju mreze solidarnih skupina sirom svijeta koje su doslovce okruzile (i
onemoguCile) represivne nakane meksicke vlade, na primjer, tijekom vojno-
ga napada na podrucja pohune 9. veljace 1995. Zanimljivo je naglasiti da su
zapatisticku uporahu Intern eta omogucila dva postignuca devedesetih godi-
na: stvaranje La Nete, alternativne racunalne komunikacijske mreze u
Meksiku i Chiapasu te njezina primjena u radu zenskih skupina (osohito
"De mujer a mujer") kojom su povezale NVO-e Chiapasa s drugim mek-
sickim zenama, kao i zenskim mrezama u SAD-u. La Neta
14
je nastala pove-
zivanjem izmedu meksickih NVO-a koje je podupirala Katolicka crkva i In-
stituta za glohalne komunikacije u San Franciscu izmedu 1989. i 1993., a to
su omoguCili vjesti strucnjaci za racunala koji su svoje vrijeme i znanje pok-
13 Marcos, 11. veljace 1994.; citirala Moreno Toscano (1996: 90).
14 Cini se da je nuzno razjasniti visestruko znacenje LaNete za nemeksicke stanovnike.
Osim sto predstavlja figurativni zenski rod, la neta u meksickom slengu znaci "istinita
prica".
87
MOC IDENTITETA
lonili za pravednu stvar. Pomocu donacije zaklade Ford, La Netaje uspjela u
Meksiku uspostaviti cvor s privatnim internetskim dobavljacem. U Chiapa-
su je La Neta uspostavljena 1993. s ciljem da se na mrezu prikljuce lokalne
NVO-e, ukljucujuCi Centar za ljudska prava "Bartolome de las Casas" i de-
setak drugih organizacija koje su poslije igrale glavnu ulogu u informiranju
svijeta tijekom zapatistickog ustanka. Opsezna uporaba Interneta omoguCi-
la je zapatistima da u trenu prosire informacije i svoj poziv sirom svijeta te
da stvore mrezu skupina za podrsku koje su pomogle stvoriti pokret medu-
narodnogajavnog misljenja kojije doslovno onemoguCio meksicku vladu da
u vecoj mjeri primijeni silu. Slike i informacije koje su dolazile od zapatista i
oko njih snazno su djelovale na meksicko gospodarstvo i politiku. Kao sto
pise Martinez Torres:
Bivsi predsjednik Salinas stvorioje "ekonomiju od mjehurica" kojaje
nekoliko godina stvarala iluziju blagostanja na temelju golemog pri-
ljeva nesigurnih investicija u visokokamatne vladine obveznice te je
brzim povecanjem trgovinskog deficita i duga omoguCila da srednja i
radnicka klasa neko vrijeme uzivaju u mnostvu uvezenih potrosackih
dobara. No, iako je bilo lako namamiti ulagace u zemlju, gubitak pov-
jerenja ulagaca mogao bi brzo dovesti do panike i navale na meksicke
obveznice, sto maze dovesti do urusavanja sustava. Doista, meksicko
je gospodarstvo (1994. godine) bilo golema igra na povjerenje. BuduCi
da se povjerenje u osnovi stvara manipuliranjem informacijama, ma-
ze se na isti naCin i unistiti. U novomu svjetskom poretku u kojemuje
informacija najvrjednija roba, upravo ta ista informacija moze biti
mocnija od me taka.
15
To je Cinilo kljuc zapatistickog uspjeha. Oni nisu namjerno sabotirali
gospodarstvo. No, neprekidna povezanost s medijima i savezi koje su sirom
svijeta uspostavili pomocu Interneta, stitili su ih od neposredne primjene si-
le te su im omoguCili da iznude pregovore i iznesu probleme drustvene is-
kljucenosti i politicke korumpiranosti pred oCi i usi svjetskogajavnog mnije-
nja.
Doista, strucnjaci iz Rand korporacije slazu se s ovom analizom,
16
jer su
prognozirali mogucnost "mreznih ratova" zapatistickoga tipajos 1993. go-
dine: "Revolucionarne snage buducnosti moCi ce se sve vise sastojati od rasi-
renih, multiorganizacijskih mreza koje nemaju nikakav odredeni nacional-
ni identitet, tvrde da su proizasle iz civilnoga drustva i ukljucuju agresivne
skupine ili pojedince koji su gorljivo upuceni u primjenu napredne tehnolo-
15 Martinez Torres (1996: 5)
16 Rondfeldt (1995.)
88
DRUGO LICE ZEML.JE: DRUSTVENI POKRETI PROTIV NOVOGA GLOBALNOG PORETKA
gije za komunikacije, kao i za streljivo."
17
Cini se da su zapatisti ostvarili
najgore nocne more strucnjaka za novi svjetski poredak.
Proturjecna veza izmedu drustvenoga pokreta i politicke institucije
Medutim, iako je njihov uCinak protresao meksicki politicki sustav, cak i
meksicko gospodarstvo, zapatisticki su se zahtjevi zapleli u proturjecan ad-
nos s politickim sustavom. Sjedne strane, zapatisti su trazili demokratizaci-
ju politickog sustava, dajuCi dodatnu tezinu slicnim zahtjevima koji su se
vee iznosili unutar meksickoga drustva. No, nikad nisu uspjeli precizirati
znacenje svoga politickog projekta, osim ocitog osudivanja izhorne prevare.
U meduvremenu, PRJ je hio nepovratno razdrman, podijelio se u skupine
koje su se doslovce medusobno ubijale (vidi 5. poglavlje). Predsjednicki izbo-
ri provedeni u kolovozu 1994. hili su prilicno posteni, omogucujuCi Zedillu,
nepoznatom kandidatu PRI-ja kojije dosao u sredistejavne pozornosti slu-
cajnim okolnostima, pobjedu postignutu zahvaljujuCi strahu od nepoznatog.
Ironicno je da su politicke reforme u izhornom procesu, dijelom posljedica
zapatistickoga pritiska, pridonijele legitimnosti izbora nakon dogovora od
27. sijecnja 1994. izmedu svih predsjednickih kandidata. Ljevicarska opozi-
cijska stranka, cijeg vodu su zapatisti odbacili, na izhorima je dozivjela
neuspjeh zato sto je trazila Marcosovu potporu. U kolovozu 1994. zapatisti
su sazvali Nacionalni demokratski skup u Lacadonskoj prasumi, na mjestu
koje su nazvaliAguascalientes, po povijesnom mjestu na kojemu su se 1915.
sastali revolucionarni vode (Villa, Zapata, Orozco) kako hi osnovali Revolu-
cionarnu konvenciju. Unatoc masovnom sudjelovanju temeljnih puckih or-
ganizacija, Ijevicarskih stranaka, intelektualaca i medija, Aguascalientes se
iscrpio u simholizmu dogadaja te ovaj kratkotrajan skup nije uspio prevesti
novi zapatisticki jezik u konvencionalnu, ljevicarsku politiku. Tako su u
svihnju 1995., usred produzenih pregovora s vladom u San Andresu Lar-
rainzar, zapatisti organizirali narodno vijecanje o mogucnosti da postanu
gradanska politicka snaga. Unatoc ocitim poteskocama (jos uvijek su hili po-
bunjenicka organizacija), gotovo 2 milijuna ljudi sudjelovalo je na vijecanju
sirom Meksika, u velikoj veCini podupiruci prijedlog. Tako su u sijecnju
1996., ohiljezavajuCi dvogodisnjicu svog ustanka, zapatisti odlucili preohli-
kovati se u politicku stranku, trazeCi potpuno sudjelovanje u politickom
procesu. Medutim, takoder su odlucili zadrzati svoje oruzje sve dok se ne
postigne dogovor s vladom o svim spornim pitanjima. U sijecnju 1996. posti-
gao se vazan dogovor o huducemu ustavnom priznavanju indijanskih prava,
17 Arquilla i Rondfeldt (1993.)
MOC IDENTlTETA
ali u vrijeme pisanja ave knjige (listopad 1996.) jos se pregovaralo o poli-
tickoj reformi i gospodarskim pitanjima. Cinilo se daje indijanski zahtjev da
zadrze vlasnistvo nad svojom zemljom, ukljucujuci podzemne resurse, bio
tesko pitanje, jer je meksicka vlada ovaj zahtjev nepokolebljivo odbila. Nai-
rne, drzi se da je Chiapas bogat podzemnim nalazistima ugljikovodika. Sto
se tice politicke reforme, nespremnost PRI-ja da smanji svoj utjecaj na vlasti
iznimno je otezala postizanje dogovora.
Buduce mogucnosti zapatisticke politicke stranke su neizvjesne. S jedne
strane, Marcos je krajem 1996. i dalje jedan od najpopularnijih meksickih
voda. S druge strane, velik dio njegove popularnosti povezan je s njegovim
statu sam revolucionarnoga mita. Marcos kao politico koji radi kompromise,
mogao bi izgubiti velik dio svoje privlacnosti i Cini se daje on toga svjestan.
Upravo zbog toga su on i njegovi companerosi oklijevali s potpunom institu-
cionalizacijom svoga politickog ugleda, iako je ana vjerojatni ishod njihove
pobune, premda u kontekstu jos nesigurne preobrazbe meksickoga poli-
tickog sustava.
No, bez obzira na sudbinu zapatista, njihovaje pobuna promijenila Mek-
siko, osporavajuCijednostranu logiku modernizacije, karakteristicnu za no-
vi svjetski poredak. DjelujuCi na snazna proturjecja koja unutar PRI-ja pos-
toje izmedu modernizatora i interesa korumpiranoga stranackog aparata,
rasprava koju su pokrenuli zapatisti znatno je pridonijela smanjivanju utje-
caja PRI-ja na Meksiko. Bodro i euforicno meksicko gospodarstvo iz 1993.
godine pokazalo se sa svim svojim slabostima, dajuCi za pravo americkim os-
poravateljima NAFTA-e. Akter koji nije bio prisutan u tekuCim latinskoa-
merickim procesima modernizacije, indijansko seljastvo (koje Cini oko 10
posto meksickoga stanovnistva), iznenadaje ozivio. Ustavna reforma, koja
je u studenom 1996. hila u tijeku dobivanja pristanka, priznalaje multikul-
turni karakter Meksika i osigurala nova prava Indijancima, ukljucujuCi ob-
javljivanje udzbenika za ddavne skole na 30 indijanskihjezika. Zdravstvo i
obrazovanje poboljsani su u mnogim indijanskim zajednicama, au tijeku je
provodenje ogranicene samouprave.
Potvrdivanje indijanskoga kulturnog identiteta, iako na rekonstruirani
nacin, bilo je povezano s njihovom pobunom protiv sramotnog iskoristava-
nja. No, njihovu borbu za dostojanstvo odlucujuce je potpomogla vjerska
pripadnost izrazena u dubokoj struji puckoga katolicanstva u Latinskoj
Americi, kao i posljednje uporiste marksisticke ljevice u Meksiku. Cinjenica
da je to ljevicarstvo, izgradeno na zamisli o proletarijatu koj se za socijali-
zam bori oruzjem, bilo preobrazeno u indijanski, se1jacki pokret koji se bori
iskljuCivo za demokraciju, u ime ustavnih prava, pomocu Interneta i sred-
stavajavnog priopcavanja, pokazuje dubinu preobrazbe puteva oslobadanja
u Latinskoj Americi. Jednako tako pokazuje da novi svjetski red pokrece vi-
sestruki lokalni nered izazvan povijesno ukorijenjenim izvorima otpora logici
90
DRUGO LICE ZEMLJE: DRUSTVENI POKRETI PROTIV NOVOGA GLOBALNOG PORETKA
svjetskih tokova kapitala. Chiapas Indijanci koji se bore protiv NAFTA-e u
savezu s bivsim maoistickim borcima i teolozima oslobodenja, jasan su izraz
stare potrage za drustvenom pravdom u novim povijesnim uvjetima.
S oruzjem protiv novoga svjetskog poretka: americka milicija i
domoljubni pokret devedesetih
18
Kratko receno, novi svjetski poredakje utopijski sustav u kojemu ce ame-
ricka ekonomija (zajedno s ekonomijama drugih drzava) biti "globalizira-
na". Razine nadnica svih americkih i europskih radnika bit ce spustene na
one radnika u Trecem svijetu. Nacionalne granice bit ce izbrisane iz prak-
ticnih razloga. Povecani priljev doseljenika iz Trecega svijeta u Sjedinjene
Drzave i Europu stvorit ce nebjelacku vecinu u svim nekad bjelackim pod-
rucjima svijeta. 0 svemu ce odluCivati elita koja ce se sastojati od meduna-
rodnih financijera, gospodara sredstavajavnog priopcavanja i menedzera
multinacionalnih korporacija. A mirovne snage Ujedinjenih naroda rabit
ce se za zaustavljanje svih onih koji bi se zeljeli povuci iz toga sustava.
William Pierce, National Vanguard
19
Pokret gradanske milicije se, najvecim dijelom zahvaljujuci Internetu,
prosirio brze od bilo koje druge mrziteljske skupine (hate group) u povijes-
18 Glavni izvor informacija o americkoj gradanskoj miliciji i patriotima je Southern Poverty
Law Center, sa sjedistem u Montgomeryju, Alabama. Ova izvanredna organizacija poka-
zala je iznimnu hrab!'ost i ucinkovitost u zastiti gradana od rasistickih skupina (hate
groups) u Americi od svog osnivanja 1979. godine. Kao dio svoga programa, osnovalaje
Klan watch/Militia Task Force koja osigurava tocne informacije i analizu kako hi se moglo
razumjeti i suprotstaviti novim i starim, protuvladinim i protunarodnim ekstremis-
tickim skupinama. Za najnovije informacije koje se rabe u mojoj analizi vidi Klan watch/
Militia Task Force (1996., dalje citirano kao KMTF). Dobro dokumentiran prikaz ame-
ricke gradanske milicije u devedesetima, moze se naci kod Sterna (1996.). Takoder sam
rabio izvanrednu analizu studenta koji je kod mene bio na postdiplomskoj nastavi, prip-
remajuCi svoj doktorat, Matthewa Zooka, o skupinama gradanske milicije i Internetu u
1996. godini (Zook, 1996.). Dodatni izvori koji su specificno rabljeni u analizi iznesenoj u
ovom poglavlju jesu: J. Cooper (1995.); Anti-Defamation League (1994., 1995.); Armond
(1995.); Armstrong (1995.); Bennett (1995.), Berlet i Lyons (1995.); Broadcasting and
Cable (1995.); Business Week (1995d); Coalition for Human Dignity (1995.); Cooper
(1995.); Heard (1995.); Helvarg (1995.); Jordan (1995.); Ivins (1995.); Maxwell i Tapia
(1995.); Sheps (1995.); The Nation (1995.); Orr (1995.); Pollith (1995.); Ross (1995.); The
Gallup Poll Monthly (1995.); The New Republic (1995.); The New York Times Sunday
(1995a, b); The Progressive (1995.); Time (1995); WEPIN Store (1995.); Dees i Corcoran
(1996.); Winerip (1996.).
19 Citat iz clanka pristase bjelacke prevlasti Williama Piercea u ozujskom izdanju njegova
casopisa National Vanguardu, 1994., koji citira KMTF (1996: 37). Pierce je predsjednik
National Alliance i autor uspjesnice The Turner Diaries.
91
MOC IDENTITETA
ti. Gradanskoj miliciji nedostajaloje organizirano srediste, no toje bilo vi-
se nego nadoknadeno mogucnostima brze komunikacije i sirenja glasina
ovoga novog medija. Svaki pripadnik gradanske milicije u udaljenoj
Montani koji je imao racunalo i modem mogao je biti dio cjelokupne, si-
rom svijeta rasprostranjene mreze koja dijeli njegove ili njezine misli,
teznje, organizacijske strategije i strahove- globalne obitelji.
Kenneth Stern, A Force upon the Plain, str. 228
Eksplozija kamiona natovarenog eksplozivom nacinjenim od umjetnoga
gnojiva u gradu Oklahomi, 19. travnja 1995. ne samo daje digla u zrak zgra-
du savezne vlade odnijevisi 169 zivota, vee je iznijela na vidjelo i snaznu,
skrivenu struju americkoga drustva koju se do tada pripisivalo tradicional-
nim skupinama koje se temelje na mrznji (hate groups) i marginalnoj politi-
ci. Timothy McVeigh, glavni osumnjiceni za postavljanje bombe, obicno je
sa sobom nosio novelu Williama Piercea o tajnoj celiji, The Patriots (Domo-
ljubi) koja podmece bombu u zgradu savezne vlade: McVeigh je navodno
nazvao Pierceov privatni telefonski broj nekoliko sati prije nego sto je doslo
do eksplozije u Oklahomi. Otkrilo se da su McVeigh i njegov prijatelj iz voj-
ske, Terry Nichols (dok ovo pisem obojica cekaju sudenje), na odreden nacin
povezani s michigenskom gradanskom milicijom. Do eksplozije je doslo na
drugu godisnjicu Waco napada u kojemuje veCina pripadnika dejvidovskoga
kulta i njihove djece ubijena u opsadi saveznih agenata, dogadaju koji su kao
bojni poklic razglasile sve skupine gradanske milicije sirom Sjedinjenih Dr-
zava.20
Skupine gradanske milicije nisu teroristicke skupine, no neki od njiho-
vih clanova to mogu biti, organizirane su u razliCit, ali ideoloski srodan ob-
lik pokreta, "tajne rodobljube". Oni se sastoje od autonomnih, tajnih celija
koje odreduju svoje vlastite ciljeve u skladu s pogledima koji prevladavaju u
pokretu. Vjeruje se da su ovakve skupine od 1994. do 1996. pocinile niz pod-
metanja born hi, pljacki banaka, sabotaza zeljeznice i drugih nasilnih djela, a
intenzitet i ubojitost njihovih akcija se povecavaju. Tone eksploziva ukrade-
ne su iz trgovina, a zalihe vojnog naoruzanja, ukljucujuci prenosive rakete
Stinger, nestale su iz vojnih arsenala. Otkriveni su pokusaji razvijanja bakte-
rioloskog oruzja. A deseci tisuca "rodoljuba" sirom Sjedinjenih Drzava naoru-
zani su ratnim oruzjem te prolaze redovitu obuku iz gerilskih taktika.
21
Gradanske milicije su najmilitantnije i najorganiziranije krilo mnogo si-
20 Teksaska gradanska milicija objavila je sljedeCi poziv nekoliko dana prije 19. travnja
1995., na drugu godisnjicu incidenta u Wacou: "Svi sposobni gradani trebaju se okupiti sa
svojim oruzjem kako hi proslavili svoje pravo da imaju i nose oruzje te da se okupljaju kao
gradanske milicije u obrani Republike" (citirano u uvodniku The Nationa, 1995: 656).
21 KMTF (1996.)
92
DRUGO LICE ZEMLJE: DRUSTVENI POKRETI PROTIV NOVOGA GLOBALNOG PORETKA
rega, samoproglasenog "Domoljubnog pokreta" (Patriot movement)
22
Cija
ideoloska galaktika obuhvaca postojece, krajnje konzervativne organizacije,
poput John Birch Society (Drustva Johna Bircha), cijeli niz tradicionalnih,
neonacistickih, antisemitskih skupina te skupina za prevlast bijelaca, uk-
ljucujuCi Ku-Klux-Klan i Posse Comitatus, fanaticne vjerske skupine kao
sto je Christian Identity (Krscanski identitet), antisemitska sekta koja pot-
jece iz britanskog izraelizma viktorijanske Engleske, skupine protiv savez-
ne vlade kao sto je Counties' Rights Movement (Pokret za prava okruga),
Wise Use (Pametna uporaba), koalicija protiv pokreta za zastitu okolisa,
National Taxpayers' Union (Savez nacionalnih poreznih obveznika) i brani-
telji sudova obicajnog prava (Common Law courts). Galaktika Patriota pro-
teze se, iako u slabije povezanom obliku, na mocnu Christian Coalition
(Krscansku koaliciju), kao i na niz militantnih Right to life skupina (skupi-
ne koje se zalazu za pravo na zivot nerodenog djeteta) te racuna na simpati-
je mnogih clanovaNational Rifle Association (Nacionalna udruga za puske)
te osoba koje podrzavaju pravo gradana na posjedovanje oruzja. Prema dob-
ra obavijestenim izvorima, izravan poziv Patriota moze stiCi do cak 5 miliju-
na ljudi u Americi,
23
iako sama narav pokreta- nejasne granice i nedostatak
organiziranog clanstva- onemogucuje tocnu statisticku procjenu. Ipak, nji-
hov se utjecaj moze racunati u milijunima, a ne tisucama pristasa. Ono sto
je ovim rasprsenim, nekad nepovezanim skupinama postalo zajednicko u
devedesetim godinama i sto je povecalo broj ljudi do kojih dopiru jest njihov
zajednicki, deklarirani neprijatelj: savezna vlada SAD-a, kao predstavnik
"novoga svjetskog poretka" koji je uspostavljen protiv volje americkih gra-
dana. Prema pogledima koji prevladavaju u Patriot movementu, cilj je toga
"novoga svjetskog poretka" unistavanje americke suverenosti, a ustrojen je
zavjerom svjetskih financijskih interesa i svjetskih birokrata koji u svojim
rukama dde saveznu vladu SAD-a. Sd toga sustava su Svjetska trgovinska
organizacija, Trilateralna komisija, Medunarodni monetarni fond i, ponaj-
vise, Ujedinjeni narodi cije "mirovne snage" pokret ddi medunarodnom,
placenickom vojskom koju predvode hongkonski policajci i jedinice Gurka,
spremni ugusiti suverenitet naroda. Cini se da za Patriote cetiri dogadaja
potvrduju ovu zavjeru: odobravanje NAFTA-e 1993. godine, Clintonovo
prihvacanje prijedloga zakona Brady 1994. godine, uspostavljanje ogranice-
nog nadzora nad prodajom nekih vrsta automatskog oruzja i opsada sjedista
pobornika bjelacke prevlasti, Randyja Weavera u Idahu 1992. godine, tije-
kom kojeje FBI ubio njegovu zenu, te tragicna opsada Wacoa, kojaje dovela
do smrti Davida Koresha i njegovih sljedbenika 1993. godine. Paranoidno
tumacenje ovih dogadaja doveloje do uvjerenja daje vlada na putu razoru-
22 KMTF (1996.); Stern (1996.)
23 Berlet i Lyons (1995.); KMTF (1996.); Winerip (1996.)
93 .
MOC IDENTITETA
zavanja gradana kako bi ih poslije ucinila podloznima, podvrgavajuCi Ame-
rikance nadgledanju skrivenim kamerama i crnim helikopterima te usadi-
vanju mikroCipova u novorodencad. Toj globalnoj prijetnji zaposlenjima,
privatnosti, slobodi, americkom nacinu zivota oni se odupiru Biblijom i iz-
vornim americkim ustavom iz kojega su ispusteni amandmani. U skladu s
ovim, od Boga danim tekstovima, oni potvrduju suverenitet gradana i izrav-
ni izraz tog suvereniteta- vlasti okruga, ne priznajuci vlast savezne vlade,
njezine zakone, njezine sudove niti pravovaljanost Banke saveznih rezervi.
Izbor je dramatican. Da se posluzim rijeCima Gradanske milicije Montane
kojaje osnovana 1994. godine i organizacijskoje nadahnuce za cijeli pokret:
"Pridruzite se vojsci i sluzite UN -u ili se pridruzite Americi i sluzite u gra-
danskoj miliciji" (moto na WWW home pageu Gradanske policije Montane).
Savezni agenti, osobito oni iz Ureda za alkohol, duhan i vatreno oruzje, ocje-
njuju se glavnim nositeljima represije protiv Amerikanaca u ime svjetske
vlade kojaje na pomolu. Po misljenju gradanske milicije, to opravdava prog-
lasavanje saveznih agenata potencijalnim metama pokreta. Stoga, kao sto je
to formulirao popularni voditelj Gordon Liddy u jednom od svojih talk-
showa: "Oni imaju veliku metu (na prsima): ATF. N emojte na to pucati, jer
ispod nose pancirku. Pucajte u glavu, pucajte u glavu. Ubijte gamad!"
24
U
nekim dijelovima ovoga iznimno razlicitog pokreta postoji i snazna mitolo-
gija ukorijenjena u eshatoloskim pogledima na svijet i prorocanstvu o Kraju
vremena (vidi 1. poglavlje). DrzeCi se Knjige otkrivenja, 13. poglavlje, pro-
povjednici poput televizijskoga evangelizatora Pata Robertsona, vode Kr-
scanske koalicije (Christian Coalition), podsjecaju krscane da ih se moze
zatraziti da se podloze sotonskom "Znaku zvijeri", koji se razliCito identifi-
cira kao nove sifre na papirnatom novcu, bar-kodove na robi u samoposluzi-
vanjima ili tehnologiju mikroCipa.
25
Odupiranje novomu svjetskom, bez-
boznom poretku koji se javlja na Kraju vremena, ddi se krscanskom
duznoscu i pravom americkoga gradanina. No, mracna slikovitost mitologi-
je pokreta ponekad zamucuje njegov profil te umanjuje njegovo politicko i
drustveno znacenje. Zbog togaje vazno obratiti paznju na raznolikost pok-
reta, naglasujuCi zajednicku pozadinu.
Gradanske milicije i pokret Patriots: visetematska informacijska
mreza
Gradanske milicije, samoorganizirani gradani naoruzani kako bi branili
svoju zemlju, vjeru i slobodu, predstavljaju institucije koje su imale vaznu
24 Stern (1996: 221)
25 Berlet i Lyons (1995.)
94
DRUGO LICE ZEMLJE: DRUSTVENI POKRETI PROTIV NOVOGA GLOBALNOG PORETKA
ulogu tijekom prvoga stoljeca postojanja Amerike.
26
Gradanske milicije sa-
veznih dr:lava 1900. godine nadomjestile su nacionalne garde saveznih dr-
zava. Medutim, u devedesetima su, zapocevsi s gradanskom milicijom Mon-
tane, desno orijentirane populisticke skupine formirale "neorganizirane
gradanske milicije", iskoristivsi nekakvu pravnu dvoznacnost u saveznim
zakonima za zaobilazenje zakonske zabrane formiranja vojnihjedinica koje
nisu pod vladinim nadzorom. Najizrazitija znacajka skupina gradanske mi-
licije jest naoruzanost, katkad ratnim oruzjem, i ustroj u vojnom stilu, pre-
rna zapovijednom lancu. Do kraja 1995., KMTF je uspjela izbrojiti 441 aktiv-
nu gradansku miliciju u svih 50 drzava, s paravojnim vjezbalistima u naj-
manje 23 drzave ( vidi sliku 2.1.). Broj pripadnika gradanske milicije tesko je
procijeniti. Berlet i Lyons usudili su se procijeniti daje taj broj 1995. godine
iznosio izmedu 15 000 i 40 000.
27
Po svemu sudeCi, taj broj ubrzano raste. Ne
postoji nacionalna organizacija. Gradanska milicija svake savezne ddave je
neovisna, a ponekad postoji nekoliko nepovezanih skupina u istoj drzavi:
prema policijskim izvorima, 33 u ddavi Ohio s oko 1000 clanova i stotine ti-
suca simpatizera.
28
Gradanska milicija Montaneje temeljni primjer, no naj-
veca je michigenska gradanska milicija s nekoliko tisuca aktivnih clanova.
Njihova ideologija je, izuzevsi zajednicko suprotstavljanje novomu svjet-
skom poretku i saveznoj vladi, iznimno raznolika. Njihovi Clanovi su uglav-
nom bijelci, krscani i veCinom muskarci. Zasigurno u svojim redovima imaju
znacajan broj rasista, antisemita i seksista. No, veCina skupina gradanske
milicije ne definira same sebe kao rasiste ili seksiste, a neke od njih (na
primjer Michigenska gradanska milicija) u svojoj propagandi navode da se
izriCito protive rasizmu. U Zookovoj analizi stranica gradanske milicije na
World Wide Webu koja se usredotocila na 11 najpopularnijih, na sedam ho-
me-stranica nalazila su se izjasnjavanja protiv rasizma, na cetiri se rasa ne
spominje, a niti na jednoj nije bilo otvorenog rasizma.
29
Na dvije stranice
zauzelo se protusekstisticki stav, na dvije se srdacno pozdravlja prikljuCiva-
nje zena, a na ostalima se spol ne spominje. Doista, michigenska gradanska
milicija odbilaje podrzati Montana freemen ("Slobodne ljude Montane") ti-
jekom njihove opsade na rancu 1996. godine, jer su bili rasisti. A jednu od
home-stranica gradanske milicije "E pluribus Unum", dijelom gradanske
milicije drzave Ohio, vodi africko-americki krscansko-fundamentalisticki
bracni par. Naravno da ave stranice mogu biti lazne, no s obzirom na
vaznost Interneta u kontaktiranju novih clanova, bilo bi nedosljedno lazno
predstavljati ideologiju kojom se privlaci novake. Cini se da gradanska mili-
26 Whisker (1992.); J. Cooper (1995.)
27 Berlet i Lyons (1995.)
28 Winerip (1996.)
29 Zook (1996.)
95
MOC IDENTITETA
cija i Patrioti, iako ukljucuju tradicionalne rasisticke, antisemitske sku pine
koje se temelje na mdnji, imaju mnogo siru ideolosku klijentelu i upravo to
je jedan od razloga njihova novog uspjeha. Drugim rijecima, njihova sposob-
nost da obuhvate cijeli ideoloski spektar kako bi ujedinili sve izvore nezado-
voljstva protiv savezne vlade. Kao sto se navodi u izvjescu KMTF -a:
Za razliku od svojih razjedinjenih prethodnika, pobornika bjelacke
prevlasti, Patrioti su uspjeli premostiti manje ideoloske razlike u ko-
rist sirokoga jedinstva u programu djelovanja protiv savezne vlade.
ZahvaljujuCi tome, stvorili su najprimamljiviju pobunjenicku snagu u
novijoj povijesti, obitavaliste sirokog raspona protuvladinih skupina
cije se organizacijske uloge mogu dramaticno razlikovati.
30
Dva dijelaPatriot Movementa koja ubrzano rastujesu Pokret za prava okru-
ga (Counties' Rights movement) i sudovi obicajnog prava (Common Law
courts). Prvi su militantno krilo Wise Use koalicije koja ima sve veCi utjecaj
u zapadnim drzavama. Koalicija se suprotstavlja odredbama o okolisu koje
je nametnula savezna vlada te poziva na "obicaje i kulturu" sjece drveca,
miniranja i ispase najavnom (opCinskom) zemljistu. Zonsko planiranje upo-
rabe zemljista izjednaceno je sa socijalizmom, a gospodarenje ekosustavom
drzi se dijelom novoga svjetskog poretka.
31
Dosljedno tome, pokret brani
pravo okruznih serif a da uhapse savezne menedzere za zemljista, sto je po-
taknulo niz nasilnih izgreda. Od ljudi i zajednica trazi se da priznaju samo
vlast svojih izabranih duznosnika na razini opCine i okruga, odbacujuCi pra-
vo savezne vlade na donosenje zakona o njihovoj imovini. Sedamdeset okru-
ga prihvatiloje odredbe Wise Usea trazeci lokalni nadzor nadjavnim (opCin-
skim) zemljistem, a nasilni postupci zaplasili su pobornike zastite okolisa i
upravitelje za savezna zemljista od Novog Meksika i Nevade do sjevernog
Idaha i Washingtona. Sudovi obicajnog prava osnovani su u 40 ddava, a po-
dupire ih cijela sila knjiga i videovrpci koje tvrde da pruzaju zakonsku osno-
vu na temelju koje narod moze odbaciti sudbeni sustav postavljajuci svoje
"suce", "sudenja" i "porote". Cak su osnovali i nacionalni "Vrhovni sud obi-
cajnog prava" s 23 suca, koji se temelji na Bibliji i njihovu vlastitom tumace-
nju zakona. Pobornici obicajnog prava izjasnjavaju se kao "suvereni", slo-
bodni ljudi te, u skladu s tim, odbijaju placati poreze i socijalno osiguranje,
pristajati na obvezu polaganja vozackog ispita i dobivanja vozacke dozvole
te podvrgavati se svim drugim oblicima Vladina nadzora koji nisu predvide-
ni u izvornomu americkom zakonskom tijelu. Da bi zastitili svoju suvere-
nost i osvetili se ddavnim sluzbenicima, cesto podnose sudske zahtjeve za
30 KMTF (1996: 14)
31 Helvarg (1995.)
96
c.o
-:)
~
~ ~ $ ; >
Q
HI C>
Raz1na akt1vnost1 Patnots na
kOJU upucuje broJ skup1na u
svakoJ drzav1
D
51 manJe
~
D
6-10
~
~
11-20 ~
21-30
v1se od 30
drzava s paravoJnlm vJezbalistem
Sllka 2 1 Zeml1op1sna raspod1ela Patnot skupma u SAD-u prema bro1u skupma 1 paravo1n1h v1ezbahsta u svako1 drzav1, 1996
lzvor Southern Poverty Law Center, Klanwatch/Md1t1a Task Force, Montgomery, Alabama, 1996
MOC IDENTITETA
komercijalno pravo ovrhe tude imovine do namirenja trazbine protiv drzav-
nih sluzbenika i sudaca koji su im na meti, stvarajuCi stravicnu zbrku u
mnogim okruznim sudovima. Kao produzetak pokreta za obicajno pravo,
jedna mreza ljudi koja se brzo siri od Montane do Kalifornije, ne priznaje ov-
lastenost Banke za savezne rezerve da tiska novae te izdaje svoje vlastite
bankarske dokumente, ukljucujuCi blagajnicke cekove, rabeCi toliko dobru
proizvodnu tehnologiju da su takvi cekovi cesto bili unovceni, izazvavsi niz
hapsenja zbog krivotvorenja i prevare.
Ovi postupci Cine pokret za obicajno pravo pokretom koji se najizravnije
suprotstavlja saveznoj vladi od svih Patriot skupina, a njegovi pripadnici bili
su uzrokom tromjesecnoga nepostizanja dogovora izmedu "slobodnih ljudi"
i FBI-ana rancu u Jordanu, Montana, 1996. godine.
Ovakav raznolik, gotovo kaotican pokret ne moze imati cvrsti ustroj ili
cak koordinirajuce tijelo. No, homogenost je njegove temeljne vizije svijeta,
osobito odredivanje zajednickoga neprijatelja, izvanredna. Veze izmedu
skupina i pojedinaca doista postoje, no one se ostvaruju kroz medije (uglav-
nom radio), knjige, pamflete, oddavanje govora i alternativni tisak, telefak-
som i najveCim dijelom Internetom.
32
Prema navodima KMTF-a "racunalo
je najvazniji dio opreme u arsenalu Domoljubnoga pokreta."
33
Na Internetu
postoje brojni board sustavi dnevnih izvjesca gradanske milicije, home-stra-
nice i skupine za razgovor, kao na primjer Usenet skupina MAM osnovana
1995. godine. Izneseno je nekoliko uzroka rasirene primjene Interneta me-
du pripadnicima gradanske milicije. Jedan uzrok navodi Stern: "Internetje
bio savrsena kultura za uzgoj virusa teorije o uroti. Na ekranu su se pojavlji-
vale poruke, pri cemuje bilo tesko odvojiti gluposti od onaga sto je vjerodos-
tojno ... Za osobe odusevljene urotom, kao sto su pripadnici gradanske mili-
cije, neprovjerene izjave iz kibernetskoga prostora ponovno su potvrdile nji-
hovu skupinu zakljucaka, pruzajuCi beskrajnu struju dodatnih 'dokaza'."
34
Takoder, "granicni duh" karakteristican za Internet odgovara "slobodnim
ljudima", omogucuje im da se izraze i da iznesu svoje izjave bez vladina pos-
redovanja ili nadzora. A sto je jos vaznije, mrezna struktura Interneta rep-
roducira upravo autonomno, spontano umrezivanje skupina gradanske mi-
licije i u velikoj mjeri Patriota, bez granica i bez definitivnog plana, ali sa za-
jednickom svrhom, osjecajem i, sto je iznimno vazno, neprijateljem. Ponaj-
vise na Internetu (uz podrsku telefaksa i izravnog dopisivanja) dolazi do
procvata i organiziranja pokreta. Upravo kroz Associated Electronic Net-
work News, koji su organizirali Thompsonovi u Indianapolisu, rasirena je
teorija o uroti prema kojoj je eksplozija bombe u Oklahomi provokacija sa-
32 KMTF (1996.); Stern (1996.); Zook (1996.)
33 KMTF (1996: 16)
34 Stern (1996: 228)
98
DRUGO LICE ZEMLJE: DRUSTVENI POKRETI PROTN NOVOGA GLOBALNOG PORETKA
vezne vlade, slicna Hitlerovu palezu Reichstaga, kako hi se slomilo gradan-
sku miliciju. Drugi hiltenski board sustavi, poput Paul Revere Net, povezuju
skupine iz cijele zemlje, izmjenjuju informacije, sire glasine i koordiniraju
akcije. Na primjer, povjerljiva izvjesca informiraju osohe koje pretrazuju In-
ternet da se Gorhacov, nakon sto je u Kaliforniji oddao govor u kojemu je
rekao "mi sada ulazimo u novi svjetski poredak", sakrio u mornarickoj hazi
ujuznoj Kaliforniji kako hi nadgledao raspustanje americkih oruzanih sna-
ga u pripravi za dolazak vojske svjetskoga poretka. Doista, do njezina dolas-
kaje doslo u svihnju 1996. kadje u Novom Meksiku osnovana stalna haza za
ohuku stotina njemackih pilota u suradnji sa Zracnim snagama SAD-a. Ili
su tako harem mislile tisuce osoha koje su svojim pozivima preplavile tele-
fonsku centralu Pentagona nakon sto je CNN prikazao izvjesce o otvaranju
te haze.
Radijski talk-showi takoder su vazni. Slusateljstvo Rusha Limhaughija
od 20 milijuna na 600 stanica sirom zemlje instrumentje politickog utjecaja
koji se ne moze usporediti ni sa cim u Americi devedesetih. Iako on sam nije
pristasa gradanske milicije, njegove teme ("femi-nazi", "eko-ludaci") imaju
odjeka u pokretu. Drugi popularni radijski programi su u izravnijem skladu
s Patriotima: show Gordona Liddyija s telefonskim pozivima ili The Intelli-
gence Report, koji vodi pohornik hjelacke prevlasti Mark Koernke. Alterna-
tivni kabelski kanali koji emitiraju slicne teme slicnoj publici, ukljucuju Na-
tional Empowerment Television, Jones Intercable i Paragon Cable u vlas-
nistvu Time-Warnera na Floridi, koji prikazuje Race & Reason, antisemit-
ski, rasisticki sou. Mirijada novina i biltena, poput washingtonskog Spotlig-
ht ili traktat o bjelackoj prevlasti The Turner Diaries, dio su iznimno decen-
tralizirane, rasirene mreze alternativnih sredstavajavnog priopcavanja. Ta
mreza siri ciljane informacije, pusta u eter silno negodovanje ljudi, objavlju-
je desnicarske, ekstremisticke zamisli, siri glasine o uroti i hrani eshato-
losku mitologiju kojaje postala kulturna pozadina desnicarskog populizma
kraja tisuCljeca. Tako da, dok FBI uzalud trazi dokaze o organiziranoj uroti
za nasilno svrgavanje vlade, stvarna urota, bez imena (ili s mnogo imena) i
bez organizacije (ili sa stotine njih), protjece informacijskim mrezama, pot-
hranjujuCi paranoju, povezujuCi ljutnju i, mozda, prolijevajuCi krv.
Barjaci Patriota
Unatoc razliCitosti, Domoljubni pokret, s gradanskom milicijom na celu,
ima neke zajednicke ciljeve, vjerovanja i neprijatelje. Niz vrijednosti i ciljeva
izgraduje viziju svijeta i, konacno, definira sam pokret.
Postojijednostavan, ali utjecajan pogled na svijet i drustvo kojije u poza-
dini toga pokreta i koji se u njemu izrazava na razlicite nacine. Prema njego-
99

voj viziji Amerika se dijeli na dvije vrste ljudi: proizvodace i parazite. Proiz-
vodace, radni narod, tlace dva sloja parazita: korumpirani vladni sluzbenici
i, na vrhu, bogata korporacijska elita i bankari. A glupi i lijeni ljudi, koji nisu
vrijedni socijalne skrbi koju primaju od drustva, nalaze se na dnu. Situaciju
je pogorsao sadasnji proces globalizacije kojim upravljaju Ujedinjeni narodi
i medunarnodne financijske institucije u ime korporacijskih elita i vladinih
birokracija, koji prijeti obicne ljude pretvoriti u robove gospodarstva rasire-
nog po cijelom svijetu slicnog plantazi. Bog ce pobijediti, no da bi se to dogo-
dilo, gradani moraju uzeti oruzje u svoje ruke i boriti se za "buducnost same
Amerike."
35
Iz ove vizije svijeta proizlazi specifican niz ciljeva pokreta koji
organiziraju njegovo djelovanje.
Gradanska milicija i Patrioti su, nacelno gledano, prvenstveno ekstrem-
ni libertarijanski pokret (i, u tom smislu, vrlo razliciti od tradicionalnih na-
cista ili fasista koji traze snaznu drzavu). Njihov neprijatelj je savezna vla-
da. Po njihovu misljenju, osnovne jedinice drustva su pojedinac, obitelj i lo-
kalna zajednica. Iznad te razine osobnog priznavanja, vladu se samo toleri-
ra kao izravan izraz volje gradana- na primjer, okruzna vlada, s izabranim
sluzbenicima koje se maze poznavati i kontrolirati na osobnoj osnovi. Vise
razine vlade su sumnjive, a savezna vladaje otvoreno oznacena kao nelegi-
timna, jer je uzurpirala prava gradana i manipulirala ustavom kako bi pre-
koracila izvorni mandat otaca koji su osnovali Ameriku. Za pripadnike gra-
danske milicije Thomas Jefferson i Patrick Henry su junaci, a Alexander
Hamiltonje oCiti zloCinac. To odbacivanje legitimnosti savezne vlade ocituje
se u vrlo konkretnim, snaznim stavovima i postupcima: nepriznavanje sa-
veznih poreza, odbijanje propisa o zastiti okolisa i planiranoj uporabijavno-
ga (opCinskog) zemljista, suverenost sudova obicajnog prava, ukidanje poro-
te (odnosno, porotnici u sudskim procesima odlucuju prema svojoj savjesti,
a ne u skladu sa zakonom), pretpostavljenost okruzne vlade visim vlastima
te mrinja prema saveznim agencijama za provedbu reda i zakona. Na kraju
pokret poziva na gradansku neposlusnost vladi koju se, ako i kad je nuzno,
gradani koji se pokoravaju "naravnom zakonu" mogu poduprijeti oruzjem.
Iako su savezna vlada i agencije za provedbu njezine politike neposredni
neprijatelji, te neposredan uzrok mobilizacije Patriota, jos omrazenija pri-
jetnja ukazuje se na obzoru: novi svjetski poredak. Novi svjetski poredak,
pojam kojije popularizirao televizijski evangelizator Pat Robertson, izvlace-
Ci ga iz Bushove ideologije o razdoblju nakon hladnoga rata i kraju povijesti,
podrazumijeva da savezna vlada aktivno radi na ostvarivanjujedne svjetske
vlade u suradnji s Rusijom (osobito s Gorbacovom, za kojeg se vjeruje daje
kljucni strateg urate). Taj se projekt navodno izvodi uz posredovanje medu-
35 M. Cooper (1995.)
100
DRUGO LICE ZEMLJE: DRUSTVENI POKRETI PROTN NOVOGA GLOBALNOG PORETKA
narodnih organizacija: Ujedinjenih naroda, nove Svjetske trgovinske orga-
nizacije i Med:unarodnoga monetarnog fonda. Stavljanje americkih vojnih
jedinica pod zapovjednistvo Ujedinjenih naroda i potpisivanje NAFTA-e oc-
jenjuju se samo prvim korakom prema takvu novom poretku, koji se cesto
izriCito povezuje s dolaskom informacijskog doba. Pravi uCinak na americki
narod ocituje se kao ekonomsko osiromasivanje u korist dobrobiti multina-
cionalnih korporacija i banaka te kao politicko oduzimanje prava glasa u ko-
rist svjetskih politickih birokracija.
Zajedno s ovim lokalistickim, libertarijanskim elementima, treca velika
tema koja se provlaci kroz pokretjest zadavanje protuudarca feminizmu (ne
zenama, ako se drze svoje tradicionalne uloge), homoseksualcima i manjina-
ma (korisnicima vladine zastite). Domoljubni pokret imajednujasno predo-
minantnu znacajku: u velikoj veCini oni su bijeli, heteroseksualni muskarci.
Cini se da su se "Ljutiti bijeli muskarci" (Angry White Male) (stvarno ime
jedne patriot organizacije) okupili u ovoj mjesavini reakcija na ekonomsku
oskudicu, ponovnog potvrd:ivanja tradicionalnih vrijednosti i kulturnog
protunapada. Tradicionalne nacionalne i obiteljske vrijednosti (odnosno,
patrijarhalnost) potvrd:ene su nasuprot onome sto se ddi pretjeranim pov-
lasticama koje je drustvo dodijelilo spolnim, kulturnim i etnickim manjina-
ma, sto se ocituje u afirmativnoj akciji i protudiskriminacijskom zakonodav-
stvu. Iako je ova tema povezana s mnogo starijim odbacivanjem rasne jedna-
kosti od strane skupina za bjelacku prevlast i protuuseljenickih koalicija,
ona je nova po svojoj opseznosti, osobito zbog izriCitog odbijanja zenskih
prava, te po svom napadu na liberalne vrijednosti koje siri veCina sredstava
javnog priopcavanja.
Cetvrta tema prisutna u najvecemu dijelu pokretajest netolerantno pot-
vrd:ivanje superiornosti krscanskih vrijednosti koje ga usko povezuje s kr-
scanskim fundamentalistickim pokretom koji je analiziran u 1. poglavlju.
Cini se da veCina Patriota odobrava teznju da krscanske vrijednosti i rituali,
kako ih tumace njihovi branitelji, budu nametnuti kroz institucije drustva,
na primjer obvezna molitva ujavnim skolama i pretrazivanje knjiznica i me-
dija kako bi se cenzuriralo ono sto se drzi protukrscanskim i protuobitelj-
skim vrijednostima. Rasireni pokret protiv pobacaja, s fanaticnim ubojstvi-
ma koja su proveli neki njegovi marginalni predstavnici, najpoznatiji je or-
ganizacijski instrument pokreta. Cini se da u cijelom pokretu prevladava
krscanski fundamentalizam. Ova veza izmed:u ekstremnoga libertarijaniz-
ma, poput grad:anskih milicija, i krscanskoga fundamentalizma, pokreta ko-
ji ima za cilj teokraciju i stoga trazi da vlada namece moraine i vjerske vri-
jednosti svojim grad:anima, moze se Ciniti proturjecnom. Med:utim, to je
kontradikcija samo na povijesnom obzoru, jer se u Americi od devedesetih
fundamentalisti i libertarijanci zajednicki usmjeravaju istom cilju - uniste-
nju savezne vlade koju se dozivljava kao odvojenu od Boga i N aroda.
101

Puske i Biblije, mogao bi vrlo lako biti moto pokreta.
36
Puske su bile
tocka okupljanja oko koje se 1994. godine sabrala gradanska milicija, reagi-
rajuCi na prijedlog zakona Brady. Protiv ovoga, kao i kasnijih pokusaja uvo-
denja nadzora nad oruzjem, formiranaje golema koalicija. Oko snaznog lo-
bija National Rifle Associationa, kontrolirajuCi mnoge glasove u Kongresu,
ujedinilo se seosko stanovnistvo iz cijele zemlje, vlasnici trgovina oruzjem,
ekstremni libertarijanci i sku pine gradanske policije, kako bi obranili ustav-
no pravo da posjeduju oruzje kao posljednju crtu obrane Amerike kakva bi
trebala biti. Puske su isto sto i sloboda. Divlji zapadje opet na konju, na uli-
cama Los Angelesa i na michigenskim farmama. Dvije najdublje znacajke
americke kulture, njezin divlji individualizam i njezino nepovjerenje prema
despotskim vladama, od kojih su mnogi doseljenici pobjegli u Ameriku, dali
su pecat autenticnosti otporu protiv prijetnji koje stvara informacionaliza-
cija drustva, globalizacija gospodarstva i profesionalizacija politike.
Tko su Patrioti
Jedan dio pokreta zasigurno Cine nezadovoljni farmeri na Srednjem zapadu
i Zapadu, koje podrzavaju najrazlicitiji ansambli drustava u gradicima, od
vlasnika kavana do tradicionalnih pastora. No, bilo bi pogresno vjerovati da
je privlacnost pokreta ogranicena na seoski svijet postupno ukinut tehno-
loskom modernizacijom. N e postoje demografski podaci o sastavu pokreta,
alijedan pogled na zemljopisnu rasprostranjenost gradanskih milicija (slika
2.1.) pokazuje njegovu teritorijalnu, a to znaci i drustvenu raznovrsnost.
Skupine drzava s najbrojnijom aktivnoscu gradanskih milicija obuhvacaju
potpuno razlicita podrucja kao sto su Pennsylvanija, Michigan, Florida,
Teksas, Kolorado i Kalifornija te se uglavnom radio najgusce naseljenim sa-
veznim drzavama (minus New York, plus Kolorado), ali upravo o tome se i
radi: cini se da se gradanske milicije javljaju tamo gdje su i ljudi, po cijeloj
zemlji, ne samo u Montani. Ako uzmemo daje Krscanska koalicija dio pok-
reta, onda su Patrioti prisutni u veCini predgrada najvecih velegradskih
podrucja (Krscanska koalicija ima oko milijun i pol clan ova). Izgleda da se
nekim skupinama gradanske milicije, primjerice u New Hampshiru i u Kali-
forniji, pridruzuju novi Clanovi iz redova strucnjaka za racunala. Stoga sene
Cini da su Patrioti klasno utemeljen pokret ili da se javljaju na tocno odrede-
nom teritoriju. Oni su prije temeljno kulturni i politicki pokret, branitelji
tradicija zemlje od kozmopolitskih vrijednosti i samovladavine lokalnoga
stanovnistva od nametanja svjetskoga poretka. Medutim, ako klasa nije
36 Maxwell i Tapia (1995.)
102
DRUGO LICE ZEMLJE: DRUSTVENI POKRETI PROTIV NOVOGA GLOBALNOG PORETKA
vazna u sastavu pokreta, ona je vazna u odredivanju neprijatelja. Njihovi
neprijatelji su korporacijske elite, bankari, bogate, mocne i arogantne tvr-
tke te njihovi odvjetnici, kao i znanstvenici i istrazivaCi. Ne kao klasa, vee
kao predstavnici protuamerickoga svjetskog poretka. Doista, ideologija pok-
reta nije protukapitalisticka, vecje to ideologija koja ustaje u obranu slobod-
noga kapitalizma nasuprot korporacijske manifestacije drzavnoga kapita-
lizma koja se cini bliskom socijalizmu. Stoga izgleda da klasna analiza Pat-
riota ne otkriva bit pokreta. To je politicka pobuna koja prelazi granice kla-
sa i regionalne razlike te je povezana s opcenitom drustvenom i politickom
evolucijom americkoga drustva.
Gradanska milicija, Patrioti i americko drustvo devedesetih
Tesko da je desnicarski populizam novost u Sjedinjenim Ddavama. To je
pojava kojaje igrala vaznu ulogu u americkoj politici tijekom cijele povijesti
zemlje.
37
Nadalje, do ljutitih puckih reakcija na ekonomske neprilike dolazi-
lo je i u Americi i u Europi u razlicitim oblicima, od klasnog fasizma i naciz-
ma do ksenofobicnih i ultranacionalistickih pokreta koji se pojavljuju pos-
ljednjih godina. Jedna od okolnosti koje, osim Interneta, mogu pomoCi ob-
jasnjavanju ubrzanoga sirenja gradanske milicije jesu sve vece ekonomske
poteskoce i drustvene nejednakosti u Americi. U posljednja dva desetljeca
prosjecni prihodi muskaraca znacajno su se smanjili, osobito tijekom osam-
desetih. Obitelji jedva uspijevaju oddati onaj zivotni standard koji su imale
prije cetvrt stoljeca, s time da se u kucu do nose dvije, a ne jedna placa. S dru-
ge strane, gornjih jedan posto kucanstavaje izmedu 1976. i 1993. povecalo
svoje prosjecne prihode od 327 000 USD na 567 000 USD (na godinu), dok
prosjecna americka obitelj i dalje ostaje na 31 000 USD. Placa CEO-aje 190
puta visa od place njihova prosjecnog radnika.
38
Za americkoga radnika i
malaga poduzetnika doba globalizacije i informacionalizacije jest doba rela-
tivnog, a cesto i apsolutnog, pada zivotnoga standarda, mijenjajuCi smjer po-
vijesnog tijeka prema kojemu se materijalno blagostanje svakoga sljedeceg
narastaja poboljsava u usporedbi s prethodnim. Kultura novih globalnih bo-
gatasa, prigodno, stavlja: sol na ranu. Na primjer Montana, rasadnik novih
gradanskih milicija, takoder je jedno od omiljenih odredista novih milijarde-
ra, kojima se svida kupiti tisucejutara nedirnute zemlje za gradnju ranceva
s kojih ce voditi svoje globalne mreze. Rancerima toga podrucja ovakvi pote-
zi nisu dragi.
39
37 Lipset i Raab '(1978.)
38 The New York Times (1995b)
39 Stevens (1995.)
103
MOC IDENTITETA
N adalje, u trenutku kad tradicionalna obitelj postaje nezamjenljiva kao
instrument i financijske i psiholoske sigurnosti, ona se raspada, po uzoru na
rat spolova koji je pokrenulo odupiranje patrijarhalizma zenskim pravima
(vidi 4. poglavlje). Kulturni izazovi seksizmu i hetroseksualnoj ortodok-
snosti zbunjuju muzevnost. Osim toga, novi val useljavanja, ovaj put iz La-
tinske Amerike i Azije i sve veca multietnicnost Amerike, iako u skladu s po-
vijescu zemlje, pojacavaju osjecaj gubitka nadzora. Promjene od zemljorad-
nje i rucne proizvodnje do pruzanja usluga i od rukovanja dobrima do abra-
de informacija, potkopavaju stecene vjestine i radne supkulture. A kraj
hladnoga rata i pro past komunizma dokidaju jednostavno odredivanje vanj-
skoga neprijatelja, onemogucujuCi da se Amerika ujedini oko zajednicke
stvari. Doha informacija postaje doba zbrke te tako i doba temeljne afirma-
cije tradicionalnih vrijednosti i beskompromisnih prava. Birokratske, i kat-
kad, nasilne reakcije drzavnih ureda za provedbu zakona produbile su ljut-
nju na razne oblike prosvjeda, zaostrile osjecaje, te se cini da opravdavaju
poziv na oruzje, dovodeCi novu americku gradansku miliciju u izravan su-
kob s pomaljajuCim svjetskim poretkom.
Lame apokalipse: japanski Aum Shinrikyo
40
Konacni cilj tjelesnih tehnika koje Aum nastoji razviti pomocu joge i os-
tracizma, strogoga ijednostavnog zivota, oblikje komunikacije bez ikakva
medija. Komunikacija se maze ostvariti rezonancijom s drugim tijelima
bez oslanjanja na svijesti o identitetu kao "ja", bez uporabe medijajezika.
Masachi Osawa, Gendai,
listopad 1995Y
Napad plinom sarinom 20. ozujka 1995. na tri razlicita vlaka u tokijskoj
podzemnoj zeljeznici ubio je 12 ljudi, ranio preko 5000 i protresao temelje
naizgled stabilnogajapanskog drustva. Policijaje, pomocu podataka koje su
imali o slicnom incidentu koji se dogodio u lipnju 1994. u Matsumotu, odre-
dila da su nap ad izveli pripadnici Aum Shinrikyja, vjerskoga kulta koji cini
jezgru mreze poslovnih aktivnosti, politickih organizacija i paravojnih jedi-
40 AnalizaAum Shinrikyja kojaje ovdje iznesena ponovno iznosi prilog Shujira Yazawe na-
semu zajednickom istrazivanju i clanku. On je proveo vecinu istrazivanja o Aumu, iako
sam ija sam proucavao pokret suradujuCi s Yazawom 1995. u Tokiju. Izvori koji se izrav-
no rabe u analizi, osim izvjesca u novinama i casopisima,jesu: Aoyama (1991.); Asahara
(1994., 1995.); Vajrayana Sacca (1994.); Drew (1995.); Fujita (1995.); Mainichi Shinbun
(1995.); Miyadai (1995.); Ohama (1995.); Osawa (1995.); Nakazawa et al. (1995.); Shima-
zono (1995.); Yazawa (izlalazi).
41 Preveo Yazawa.
104
DRUGO LICE ZEMLJE: DRUSTVENI POKRETI PROTIV NOVOGA GLOBALNOG PORETKA
nica. Konacni cilj Aum Shinrikyja, prema njihovu vlastitom priopcenju, bio
je prezivjeti nadolazecu apokalipsu, spasiti Japan, a konacno i svijet od rata
do istrebljenja koji bi bio neizbjezna posljedica konkurentskih napora ja-
panskih korporacija i americkog imperijalizma da uspostave novi svjetski
poredak i jedinstvenu svjetsku vladu. Da bi prevladao Armagedon, Aum ce
pripraviti novu vrstu ljudskoga bica, ukorijenjenog u duhovnost i samopo-
boljsavanje kroz meditaciju i vjezbe. No, da bi se suocio s agresijom svjetskih
sila do koje ce doCi, Aum se morao braniti prihvacajuci izazov novoga oruzja
za istrebljivanje. Izazov je stigao doista brzo. Osnivac i guru kulta, Shoko
Asahara, uhapsenje te muse sudilo (vjerojatno kako bi bio osuden na smrt),
zajedno s najuglednijim pripadnicima kulta. Sam kult i dalje postoji, iako s
manjim brojem pobornika.
Rasprava o korijenima, razvoju i ciljevima Auma dugo je trajala u japan-
skim sredstvimajavnog priopCivanja te nije isceznula niti godinu i pol dana
kasnije, u vrijeme pisanja ovoga teksta. Otvorila je temeljna pitanja o stvar-
nom stanju u kojemu se nalazi japansko drustvo. Kako je moguce da se
ovakve stvari dogadaju ujednom od najbogatijih, najmanje nejednakih, naj-
sigurnijih, etnicki najhomogenijih i kulturno najintegriranijih drustava na
svijetu? Javnostje osobito zapanjilo daje kult pridobio clanove medu znan-
stvenicima i inzenjerima s nekih od najboljih japanskih sveuCilista. Dogo-
divsi se u razdoblju politicke nesigurnosti, nakon krize LDP-a, stranke koja
je u Japanu na vlasti gotovo pet desetljeca, po svemu sudeCi besmisleni cin
dozivljenje kao simptom. Ali, simptom cega? Da bi se razumjelo vrlo slozen
razvoj kulta s temeljnim, aline i oCitim implikacijama, moramo rekonstrui-
rati evoluciju kulta, pocevsi od biografije osnivaca kojije igrao kljucnu ulogu
u tom razvoju.
Asahara i razvoj Aum Shinrikyja
Asahara je roden slijep u siromasnoj obitelji u administrativnom podrucju
Kumamoto. Pohadao je posebnu skolu za slijepe i, nakon sto je zavrsio sko-
lovanje, pripremio se za prijamne ispite na tokijskom sveucilistu. Njegov iz-
riCit plan bio je da postane predsjednik vlade. N akon sto je pao na ispitu, ot-
vorio je ljekarnu i specijalizirao se za prodaju tradicionalnih kineskih lijeko-
va. Neki od tih lijekova hili su od sumnjive koristi te je zbog toga sto nije
imao dozvolu za rad, konacno uhapsen. N akon sto se ozenio i dobio dijete,
1977. godine zainteresirao se za vjeru. Sam je naucio Sento te je pokusao
razviti metodu duhovne zdravstvene skrbi koja se temelji na taoizmu. Odlu-
cujuca promjena u njegovu zivotu zbila se kad se pridruzio Agonskom kultu,
vjerskoj skupini koja je propovijedala postizanje savrsenstva strogim naci-
105
MOC IDENTITETA
nom zivota.
42
Kljucne djelatnosti skupine hili su meditacija, tjelovjezba,joga
i ezotericni budizam. Asaharaje kombinirao agonsko ucenje sa svojim vlas-
titim zamislima o stvaranju novoga religioznog svijeta. Godine 1984. otvo-
rio je skolu zajogu u Shibuyau, Tokio. Istodobno je osnovao Aum kao korpo-
raciju (Aum je sanskrtska rijec koja znaCi "duboka mudrost"). Svoju skolu
ucinio je poznatom tvrdeCi u medijima da ima nadnaravne moCi, a to se oci-
tuje u njegovoj sposobnosti da lebdi u zraku (tvrdnja kojuje podupro fotog-
rafijama na kojima ga se vidi u akciji; bilaje to prva pustolovina u specijalne
vizualne efekte kojaje naznacila naglasak koji ceAum u buducnosti stavlja-
ti na medijsku tehnologiju). TvrdeCi da muje Bog nalozio da izgradi utopiju
s nekolicinom izabranih, 1985. je uCitelj joge postao vjerski voda te je svoje
ucenike poducavao u skoli u nastojanju da postignu savrsenstvo kroz napa-
ran, strog zivot. Asaharaje 1986. stvorio formalni vjerski kultAum Shinsen
s oko 350 clanova. VeCinaje hila posvecena za svecenike, za razliku od dru-
gih kultova u kojima se samo manjina clanova mogla potpuno posvetiti stro-
gom zivotu i meditiranju. Taj veliki udio svecenstva bio je iznimno vazan za
buducnost Auma, jer je pokret morao pronaci znacajna sredstva za financij-
sku potporu tako velikog broja svecenika. Stoga je Aum zahtijevao da mu
njegovi novaci daruju svu svoju imovinu (katkad silom), naplaCivao je semi-
nare za poducavanje i obuku te je sredstva ulagao u razlicite poslove. Izme-
du ostalih poslovnih aktivnosti stvorio je vrlo profitabilan lanac trgovina
(Mahaposha), koje su prodavale osobna racunala po snizenim cijenama te
su se specijalizirali za distribuciju gusarskoga softvera. S dobiti ostvarenom
prodajom racunala, Aum je financirao brojne prodavaonice, trgovine jela i
pica te druge raznovrsne poslove. Godine 1987. imeje promijenjeno uAum
Shinrikyo (japanska rijec za "istina"). Godinu dana poslije, kao korak k uto-
piji, Aum je izgradio svoje sjediSte u selu smjestenom u podnozju planine
Fuji. Usprkos odredenom otporu vlasti, konacno je bio priznat kao neprofit-
na, vjerska korporacija koja ne mora placati poreze. Ucvrstivsi polozaj Au-
ma, uz podrsku oko 10 000 clanova, Asaharaje odlucio uCi u politiku kako bi
preobrazio drustvo. On ijos 25 clanovaAuma 1990. su se kandidirali za kon-
gres, no gotovo da nisu dobili nitijedan glas. Tvrdili su da su im glasovi pok-
radeni. Ovo politicko razocaranje bilo je prekretnica za ideologiju Auma koji
je odustao od svojih nastojanja da sudjeluje u politickom procesu. Daljnji na-
pori bit ce usmjereni na suprotstavljanje vladi. Ubrzo nakon toga, mjesno
stanovnistvo srcano se oduprlo pokusaju da kult u N aminomuri izgradi no-
vu dvoranu te su, nakon nekoliko incidenata, pripadnici Auma hili uhapse-
ni. Sredstvajavnog priopCivanja ponavljala su glasine o otmicama i iznudi-
42 Ostracizam, strogost podrazumijeva tjelesnu vjezbu i odricanje od hrane i tjelesnih uzita·
ka kao redoviti nacin zivota.
106
DRUGO LICE ZEMLJE: DRUSTVENI POKRET1 PROT1V NOVOGA GLO'BALNOG PORETKA
vanjima od bivsih clanova kulta. Kad je skupina zrtava Auma osnovala ud-
rugu, njihov odvjetnikje nestao. Kultje usao u paranoicno ludilo, osjecajuCi
da ga policija, vlada i mediji uznemiravaju.
U ovom kontekstu Asaharaje poceo naglasavati eshatolosku crtu kojaje
hila prisutna u temama kulta od njegova zacetka. Asahara je, pozivajuci se
na Nostradamusova prorocanstva, predvidio dace oko 2000. godine doCi do
nuklearnog rata izmedu SAD-a i SSSR-a te dace zbog toga umrijeti 90 posto
gradskoga stanovnistva. Stoga se najbolji trebaju pripraviti za prezivljava-
nje katastrofe. Da bi se to ostvarilo, prema Asaharinu nauku, teska tjelov-
jezba, strog zivot i meditacija potrebni su za stvaranje nadljudske rase. Me-
ditacijske dvorane Auma bit ce mjesta ponovnog rodenja nove civilizacije
nakon Armagedona. No, duhovno savrsenstvo nece biti dovoljno. Neprija-
telj ce rabiti sve vrste novog oruzja: nuklearno, kemijsko i bakteriolosko.
Stoga Aum, kao posljednja nada za prezivljavanje ljudske vrste, treba biti
pripravan za ovaj strasni rat na Kraju vremena. Zbog toga je Aum osnovao
nekoliko kompanija za kupnju i obradu materijala za razvijanje kemijskoga
i bioloskog oruzja. Uvezli su jedan helikopter i nekoliko oklopnih vozila koje
su kupili na ruskom crnom triistu te su poceli uCiti kako osmisliti i proiz-
vesti oruzje visoke tehnologije, ukljucujuci puske s laserskim navodenjem.
43
Kao logican nastavak dogadaja 1994. godine Aum je odlucio postati pro-
tudriava. Formirao je ministarstva i urede koji su odrazavali strukture ja-
panske ddave te su imenovali Clanove svakoga ministarstva i ureda, stvara-
juci vladu u sjeni s Asaharom na vrhu te svete protuddave. Ulogaje te orga-
nizacije hila da vodi kult i nekoliko izabranih prezivjelih u konacnu bitku
protiv snaga zla, odnosno, protiv ujedinjene svjetske vlade (kojom dominira-
ju multinacionalne korporacije) i njezinih izravnih agenata: americkih im-
perijalista ijapanske policije. U lipnju 1994. izvedenje prvi pokus s bojnim
otrovom u Matsumotu, pri cemuje ubijeno sedmero ljudi. Policijska istraga
kulta i izvjesca u medijima stvorili su u pripadnicima kulta osjecaj daje su-
kob neizbjezan te da se dogadaju prva zbivanja koja ce dovesti do ostvarenja
prorocanstva. Napad na tokijsku podzemnu zeljeznicu, nekoliko mjeseci
poslije, lansirao je kult, Japan i mazda svijet u novu eru mesijanske kritike
koju moze podupirati oruzje za masovno istrebljenje.
Vjerovanja i metodologija Auma
Vjerovanja i ucenja Aum Shinrikyja slozena su te su se tijekom evolucije
kulta u odredenoj mjeri mijenjala. No, moguce je rekonstruirati bit njegove
43 Drew (1995.)
107
MOC IDENTITETA
vizije i prakse na temelju dostupnih dokumenata i izvjesca. U srzi svoga cilja
i metode Aum naglasava pojam izbavljenja (gedatsu), odnosno, prema
Osawi, jednom od najboljih promatraca Auma:
Ponistavanjem integriteta tijela kao pojedinacnoga kako bi se prevla-
dalo lokalnost, ogranicenost tijela. Vjernici moraju prekoraCiti grani-
cu izmedu tijela i njegova vanjskog svijeta beskrajnom diferencijaci-
jom tijela. Stalnom vjezbom moguce je doseCi tocku u kojoj se tijelo
moze osjecati kao tekuCina, plin ili val energije. Tijelo se pokusava in-
tegrirati kao pojedinac, jer imamo svijest o sebi u unutrasnjoj strani
integriranoga tijela. Upravo unutrasnja strana tijelaje ona koja orga-
nizira "ja". Stoga, razgradivanje nasih tijela u toj mjeri da ih osjecamo
kao tekuCinu ili plin, dezorganizacijaje nas samih. Toje izbavljenje.
44
Izbauljenje znaCi istinsku slobodu i srecu. Doista, ljudi su izgubili sami sebe
i postali necisti. Stvarni svijet zapravo je privid, a zivot kojim ljudi obicno zi-
ve punje tereta i boli. Razumijevanje i prihvacanje te grube stvarnosti osobi
omogucuje da se suoci sa smrcu u istini. Da bi se doslo do ove istine, kroz iz-
bavljenje, Aum je razvio tehnologiju meditacije i strogoga zivota (Mahaya-
na), s preciznim pokazateljima stupnja savrsenosti kojije vjernik ostvario u
razlicitim fazama.
Medutim, za veCinu sljedbenika izbavljenje je u najmanju ruku neizvjes-
no. Stoga dodatni elementi osiguravaju sklad s Aumouom metodom i vizi-
jom: sjedne strane, vjera u nadnaravne moCi uCitelja kojijamCi spasenje na-
kon sto se postigne odreden stupanj savrsenstva, a s druge strane, osjecaj
hitnosti koji proizlazi iz nadolazece katastrofalne krize civilizacije. Prema
Aumouu gledistu, postoji izravna veza izmedu kraja svijeta i spasenja vjerni-
ka koji se pripravljaju za apokalipsu stjecanjem nadnaravnih moci. U tom
smislu, Aum je istodobno i misticni kult i prakticna korporacija koja osigu-
rava obuku za prezivljavanje sudnjega dana 2000. - po odredenoj cijeni.
Aum i japansko drustvo
VecinaAumouih svecenika hili su mladi, fakultetski obrazovani ljudi. Godi-
ne 1995. bilo je 4 7,5 posto njihovih svecenika u dvadesetim, a 28 posto u tri-
desetim godinama, od togaje bilo 40 posto zena. Doista, izriCit ciljAuma bilo
je "rijesiti spolne razlike" promjenom "unutrasnjega svijeta spola". U ne-
dostatku snaznoga feministickog pokreta u Japanu (sto je slucaj i danas),
44 Osawa (1995.)
108
DRUGO LICE ZEMLJE: DRUSTVENI POKRETI PROTIV NOVOGA GLOBALNOG PORETKA
Aum je uspio 0stvariti odredeni utjecaj medu fakultetski obrazovanim zena-
ma frustriranim iznimno patrijarhalnim drustvom. Velik udio muskaraca
zavrsio je prirodoslovne fakultete na prestiznim sveucilistima.
45
Privlacnost
Auma visokoobrazovanim, mladim ljudima sokirala je japansku javnost.
Prema Yazawi,
46
ta se privlacnost moze bolje razumjeti ako se uzme u obzir
otudivanje japanske mladezi, posljedicu poraza snaznih japanskih drustve-
nih pokreta sezdesetih. Umjesto preobrazavajuCih drustvenih vrijednosti,
obeeano je "informacijsko drustvo". No, to obeeanje nije uspjelo osigurati
kulturnu inovaciju i duhovno ispunjenje. N akon sedamdesetih, u drustvu
bez pokretackih drustvenih izazivaca i bez vrednota kulturne preobrazbe,
podignut je novi narastaj, u materijalnom blagostanju, ali bez duhovnog
smisla. Istodobno je bio zaveden tehnologijom i ezoterijom. Mnogi vjernici
Auma bili su ljudi koji nisu mogli pronaCi mjesto za svoje zelje za promje-
nom i smislom u birokratiziranoj strukturi skola, administracija i korpora-
cijama te su se bunili protiv tradicionalnih, autoritarnih obiteljskih struk-
tura. Nisu imali nikakav smisao u zivotu, niti su imali dovoljno fizickog
prostora da se izraze u prenatrpanim predgradimajapanskih gradova. Jedi-
no sto im je preostalo bila su njihova tijela. Mnogi od tih mladih ljudi zeljeli
su zivjeti u drukcijem svijetu pomoeu znanosti i tehnologije kako bi pomogli
svojim tijelima da prekorace naravne i drustvene granice. Prema Yazawinoj
predodzbi njihova se zelja temeljila na "informacionalizaciji tijela", odnosno
preobrazbi ljudskoga tjelesnog potencijala pomoeu ideja, vjerovanja i medi-
tacije. I u tome imje Aumova metodologija izbavljenja iznimno odgovarala.
Obeeanje o izbavljenju znacilo je da ee ljudi moCi istodobno osjeeati sebe i
druge. Obnovljena je zajednica i pripadnost, ali kao izraz osobe, njezina
"ja", kroz usavrsavanje i uspostavljanje nadzora nad samim tjelesnim gra-
nicama koje omogueuje komunikaciju bez posrednika izravnim poveziva-
njem s drugim tijelima, a nije posljedica vanjskoga nametanja. Drialo se da
je ovaj novi oblik saobraeanja mogue samo medu tijelima koja su vee prevla-
dala svoj polozaj. Asaharino tijelo, kojeje vee pobjeglo iz ogranicenosti svoga
tijela, bilo bi katalizator koji ee pokrenuti izbavljenje ostalih. Zahvaljujuei
tome, postupno je stvorena virtualna zajednica tijela koja saobraeaju s Asa-
harom kao jedinim sredistem ove zajednice.
47
Neke od ovih zamisli i djelovanja nisu neuobicajene ujogi i tibetskom bu-
dizmu. Ono sto je specificno za Aumovu verziju bestjelesne komunikacije
krozjogu i meditaciju bilaje, sjedne strene, njegova tehnoloska implemen-
tacija (na primjer, kroz prosirenu uporabu videovrpci za obuku i elektro-
nicki stimulirane naprave) te, s druge strane, njegova politicka instrumen-
45 Mainichi Shinbun (1995.)
46 Castells et al. (1996.); Yazawa (izlazi)
47 Osawa (1995.)
109
MOC IDENTITETA
talizacija. U nekim slucajevima izvodili su pokuse pomocu elektronickih ka-
ciga koje su na glavi nosili sljedbenici kulta kako bi mogli primiti komunika-
cijske valove izravno iz mozga svoga gurua (mali tehnoloski pomak u teoriji
o bestjelesnoj komunikaciji). Asaharine zamisli naposljetku su se razvile u
identitet njegova "ja" ili "istinskog ja", u kojemu su se u konacnici trebali
rasplinuti "ja(ovi)" svih ucenika. Komunikacijski kanali s vanjskim svije-
tom bili su zatvoreni, jer je on bio deklarirani neprijatelj koji ide prema Ar-
magedonu. Unutrasnja mreza imalaje hijerarhijsku organizaciju- komuni-
kacijaje dolazila s vrha, bez vodoravnih kanala komunikacije medu vjernici-
ma. Prema ovom gledistu vanjski je svijet bio nestvaran, a virtualna stvar-
nost stvorena kombinacijom tehnologije ijoga tehnika bilaje stvaran svijet.
Vanjski, nestvarni svijet primicao se apokalipsi. Unutrasnja, virtualna
stvarnost, svijet unutrasnje komunikacije, bio je temeljna stvarnost koja se
pripravljala za svoje spasenje.
U posljednjoj fazi Aumova djelovanja oblikovano je tocnije drustveno
predvidanje: buduca drustvena promjena bit ce uzrokovana ciklusom eko-
nomske recesije, zatim depresije, nakon koje ce nastupiti rat i smrt. U pos-
ljednjim godinama tisucljeca Japanom ce zavladati prirodne katastrofe i
privredna depresija. Razlog: porast konkurencije drugih azijskih zemalja
koje rabe svoju komparativnu prednost nizih troskova rada. Kao odgovor na
taj izazov, Japan bi razvio vojnu industriju i pokusao nametnuti svoju volju
Aziji, u interesu japanskih korporacija koje nastoje stvoriti svjetsku vladu
koja bi bila pod kontrolom multinacionalnih korporacija. Kao odgovor nato,
Sjedinjene Drzave bi usle u rat s Japanom kako bi zastitile svoje azijske va-
zale i ostvarile svoj plan stvaranja svjetske vlade. Rat bi se razvlaCio i rabile
bi se sve moguce vrste visokotehnoloskog naoruzanja. To bi bio rat do is-
trebljenja koji bi mogao dovesti do kraja covjecanstva. U ovom prikazu Au-
mova vizija odrazavala je, na iskrivljen i shematiziran naCin, strahove ja-
panskoga drustva od gubitka svoje konkurentne ostrice u gospodarskom
svijetu, od potencijalnog sukoba sa Sjedinjenim Drzavama i katastrofalnih
posljedica nekontroliranih novih tehnologija.
Ono po cemu se Aum razlikovao bio je njegov odgovor na ove prijetnje.
Da bi se bilo spremno za takav rat te da bi ga se prezivjelo (kao u nekim po-
pularnim SF filmovima devedesetih), bilo bi potrebno i ponovno rodenje du-
hovnosti i vladanje naprednom tehnologijom naoruzanja, osobito bioloskim,
kemijskim i laserski navodenim oruzjem. Kao sto je gore opisano, Aum je
doista pokusao doci u posjed toga oruzuja, te je zaposlio znanstvenike iz Sje-
dinjenih Drzava, lzraela i Rusije koji su ga mogli razviti. Premdaje tezio za
duhovnim savrsenstvom i ujedinjavao svoje clanove u kolektivno, duhovno
tijelo, Aum se opskrbio za borbu u ratu za prezivljavanje i unaprijed objavio
takav rat protiv pristasa ujedinjene svjetske vlade koja se nazire na obzoru.
110
DRUGO LICE ZEMLJE: DRUSTVENI POKRETI PROTIV NOVOGA GLOBALNOG PORETKA
lako iskrivljeni, Aumovi strahovi i zamisli hili su slicni onima koji se mo-
gu naCi u mnogim supkulturama japanske mladezi. Prema Shinji Miyadai,
medu njima se mogu naCi dvije predodzhe svijeta.
48
Jednaje hila ona o "hes-
krajnoj svakodnevici" hez ikakve svrhe, ciljeva ili srece. Drugaje hila ona o
mogucemu zajednistvu samo u slucaju nuklearnoga rata, koji hi prisilio pre-
zivjele da se ujedine. GradeCi na ohje zamisli - odnosno, pronalazenju srece
u unutrasnjem "ja" i pripravljanju za komunu nakon nuklearnog rata -
Aum se izravno povezao s ovim izrazima kulturnog ocaja mladih koji su se
otudili u pretjerano organiziranom drustvu. U tom smislu, Aum nije hio Cin
kolektivnog ludila, vee hiperholicna, pojacana manifestacija skolovanih po-
hunjenika kojimaje manipulirao mesijanski guru na raskrscu meditacije i
elektronike, hiznisa i duhovnosti, informacijske politike i visokotehnolosko-
ga ratovanja. lzgleda da je Aum bio stravicna karikatura japanskoga infor-
macijskog drustva, odrazavajuCi njegove vladine strukture, njegovo korpo-
racijsko ponasanje i njegovo obozavanje napredne tehnologije, pomijesano s
tradicionalnom duhovnoscu. Mozdaje Japan postao opsjednutAumom up-
ravo zato stoje prepoznao koliko su istinskijapanske, ove izhliza videne vi-
zije apokalipse.
Smisao pobuna protiv novoga svjetskog poretka
Nakon sto sam analizirao tri pokreta protiv glohalizacije- njihova djelova-
nje, njihova priopcenja i njihov kontekst, usudit cu se usporediti ih, nastoje-
Ci izvuCi zakljucke za siru analizu drustvene promjene u umrezenom dru-
stvu. Primijenit cu svoju adaptaciju tipologije Alaina Tourainea, kao naCin
iscitavanja pokreta u odnosu prema nekim analitickim kategorijama. Gle-
dani iz ove perspektive, tri pokreta koja su ovdje analizirana poklapaju se u
odredivanju svoga protivnika: to je no vi svjetski poredak koji zapatisti ozna-
cuju kao spregu americkoga imperijalizma i korumpirane, nelegitimne via-
de PRI-ja u NAFTA-i utjelovljenu u medunarodnim institucijama, ponajvi-
se u UN-u i saveznoj vladi SAD-a, po misljenju americkih gradanskih milici-
ja, dok za Aum globalna prijetnja dolazi od ujedinjene svjetske vlade koja
zastupa interese multinacionalnih korporacija, americkoga imperijalizma i
japanske policije. Stoga su tri pokreta primarno organizirana oko njihova
otpora protivniku koji je, sve u svemu, jednak: agenti novoga svjetskog po-
retka koji nastoje osnovati svjetsku vladu koja ce podjarmiti suverenitet
svih zemalja i svih ljudi.
48 Miyadai (1995.).
111
MOC IDENTITETA
Ovakvom neprijatelju svaki pokret suprotstavlja specificno nacelo iden-
titeta koje odrazava velike razlike tri drustva iz koja su pokreti proizasli: u
slucaju zapatista, oni sebe vide kao Indijance i potlacene Meksikance koji se
bore za svoje dostojanstvo, svoja prava, svoju zemlju i meksicki narod. U
slucaju gradanskih milicija, oni sebe vide kao americke gradane koji se bore
za svoju suverenost i svoje slobode, onakve kakve su iznesene u izvornom,
od Boga danom, americkom ustavu. Sto se ticeAuma, njihova nacelo identi-
tetaje slozenije: ustvari, radi se o njihovu individualnom identitetu, izraze-
nom u njihovim tijelima, iako takva tijela dijele jedni s drugima u guruovu
umu - to je kombinacija tjelesne pojedinacnosti i obnovljenoga duhovnog
zajednistva. U svakom od ova tri slucaja, u njihovu identitetnom nacelu pos-
toji pozivanje na autenticnost, ali s razliCitim manifestacijama: povijesno
ukorijenjena siroka zajednica (lndijanci Meksika, kao dio Meksikanaca), lo-
kalne/okruzne zajednice slobodnih gradana i duhovna zajednica pojedinaca
koji su se oslobodili ovisnosti o svojim tijelima. Ti se identiteti temelje na
kulturnoj specificnosti i zelji da se upravlja svojom sudbinom. A svjetskom
protivniku suprotstavljeni su u ime visega drustvenog cilja koji u sva tri slu-
caja dovodi do integracije njihova specificnog identiteta i dobrobiti drustva
u cjelini: Meksiko, Am erika, prezivljavanje covjecanstva. No, ova integracija
nastoji se ostvariti putem ostvarivanja razliCitih vrijednosti za svaki pok-
ret: drustvena pravda i demokracija za sve Meksikance, individualna slobo-
da od dominacije vlade za sve americke gradane i prevladavanje materijal-
nog kroz duhovno oslobadanje u slucajuAuma. Medutim, ti drustveni ciljevi
su najslabiji element u svakom od ova tri pokreta- oni prvenstveno Cine mo-
bilizaciju koja se temelji na identitetu kao odgovor najasno odredenog pro-
tivnika. Oni su reaktivni i defenzivni, a ne nabavljaCi drustvenog projekta,
cak i ako nude vizije alternativnog drustva. U tablici 2.1. navedeni su ele-
menti koji definiraju svaki od ovih pokreta.
Snazan ucinak svakog od ovih pokreta u velikoj mjeri je posljedica njiho-
ve prisutnosti u sredstvimajavnog priopcavanja i uCinkovite primjene infor-
macijske tehnologije. Paznja medija se trazi, ili nalazi, izvodenjem l'action
exemplaire, u tradiciji francuskog anarhizma koji je kratko ozivljen u svib-
nju 1968. Poduzima se spektakularnu akciju koja, svojom snaznom priv-
lacnoscu, cak zrtvom, privlaCi paznju ljudi na zahtjeve pokreta te ima za ko-
nacni cilj budenje masa kojima manipulira propaganda i koje tlaCi sila. Iznu-
divanjem rasprave o njihovim zahtjevima i poticanjem ljudi da sudjeluju,
pokreti ocekuju provedbu pritiska na vlade i institucije, mijenjajuCi smjer
pokoravanja novomu svjetskom poretku.
112
DRUGO LICE ZEMLJE: DRUSTVENI POKRETI PROTIV NOVOGA GLOBALNOG PORETKA
Toblico 2. 1. Struktura vrijednosti i uvjerenja pobunjenickih pokreta protiv
globalizacije
Pokret ldentitet Protivnik
Cili
Zapatisti Potlaceni, isklju- Svjetski kapitolizam Dostojanstvo, de-
ceni lndijanci/ (NAFTA), nezako- mokracija, zemlja
Meksikanci nita PRI vlada
Americka gra- lzvorni americki Novi svjetski pore- Sloboda i suvere-
aanska milicija graaani dak, savezna vlada nost graaana i lo-
SAD-a kalnih zajednica
Aum Shinrikyo Duhovna zajed- Ujedinjena svjetska Prezivljavanje
nica izbovljenih vlada, jopanska apokalipse
tijela vjernika policija
Zbog toga je oruzje od kljucne vaznosti u sva tri pokreta, ne kao cilj, vee
kao znak slobode i kao sredstvo za pokretanje dogadaja koji privlaci paznju
sredstavajavnog priopCivanja. Ta strategija orijentiranosti na medije bilaje
osobito izrazita i vjesto provedena u slucaju zapatista koji su pazljivo nasto-
jali umanjiti nasilje i djelovati putem sredstavajavnog priopCivanja i Inter-
neta kako bi doprli do svijeta. No, paravojna teatralnost gradanske milicije i
namjerno iskoristavanje nasilnih taktika, ili prijetnja njima, kako bi se pri-
vuklo paznju sredstava javnog priopcivanja, takoder cine kljucnu kompo-
nentu americkih Patriota. Cak je i Aum, bez obzira na svoje nepovjerenje
prema medijima, poklanjao veliku paznju raspravama na televiziji i novin-
skim izvjesCima, odredujuci neke od svojih najboljih clanova za obavljanje
tih zadataka. A Cini se i da su njihovi napadi plinom imali dvostruki cilj -
potvrdivanje prorocanstva 0 sudnjem danu i sirenje njihova upozorenja po
svijetu pomocu sredstava javnog priopcivanja. Izgleda da novi prosvjedni
pokreti odasilju svoje poruke i projiciraju svoje zahtjeve u obliku simbolicke
politike karakteristicne za informacijsko drustvo (vidi 6. poglavlje). Njihove
vjestine u odnosima sa sredstvimajavnog priopcivanja su osnovno oruzje za
borbu, dok su njihovi manifesti i njihovo oruzje sredstva za stvaranje doga-
daja o kojemu se isplati izvjesCivati.
Nove komunikacijske tehnologije od temeljne su vaznosti za postojanje
ovih pokreta- one cine njihovu organizacijsku infrastrukturu. Bez Interne-
ta, telefaksa i alternativnih medija, Patrioti ne bi bili utjecajna mreza vee
nepovezani nizovi reakcija bez ikakve snage. Bez komunikacijske sposob-
nosti zapatista da brzo dopru do gradskoga Meksika i svijeta mogli su ostati
izolirana, lokalna, gerilska vojska, poput mnogih drugih koje se jos uvijek
113
MOC IDENTITETA
bore u Latinskoj Americi. Aum nije mnogo rabio Internet jednostavno zato
sto Internet pocetkom devedesetih nije bio rasiren u Japanu. Ali su u velikoj
mjeri rabili faks, video i racunala, kao kljucno orude u izgradivanju njihove
iznimno kontrolirane, a opet decentralizirane organizacijske mreze. Osim
toga, oni su pokusavali napraviti tehnoloski proboj (navodno ezoterican)
razvijanjem elektronski stimulirane, izravne komunikacije iz mozga u mo-
zak. Revolucionarne celije informacijskoga doba izgradene su na strujama
elektrona.
Unatoc njihovim slicnostima, tri prikazana pokreta pokazuju i temeljne
razlike, koje su povezane s njihovim povijesno-kulturnim korijenima i razi-
nom tehnoloskoga razvoja njihovih drustava. Mora se napravitijasnu razli-
ku izmedu artikuliranoga politickog projekta zapatista, zbrke i paranoje u
veCini skupina gradanske milicije i apokalipticke logike Auma. To je tako-
der povezano s razlikom izmedu eshatoloske komponente prisutne i kod
Auma i kod gradanske milicije te odsutnosti takvih pogleda na Kraj vreme-
na kod zapatista. Taka specificni drustveni konteksti, kulture, povijesni
procesi i razine politicke svijesti odreduju bitne razlike u procesima pobune,
cak i onda kad su pokrenuti istim uzrokom.
Ta su tri pokreta tijesno povezana s politickim procesima sto se odvijaju
u drustvima u kojima su nastali. Zapatisti su namjerno zapoceli ustanak
one godine kada su se oddavali izbori za predsjednika Meksika te su odigra-
li kljucnu ulogu u produbljivanju suprotnosti unutar PRI-a (Institucionalne
revolucionarne stranke) i otvaranju meksickog politickog sustava (vidi 5.
poglavlje). Aum je naglo ojacao 1993. g. u razdoblju u kojem se dotad stabi-
lan japanski politicki sustav poceo raspadati. ArtikulirajuCi na spektakula-
ran nacin otudenje nove generacije profesionalaca i znanstvenika Aum je
potaknuo i ubrzao raspravu o drustvenom modelu nakon razdoblja snaznog
rasta, u kojemje postignuto materijalno blagostanje, a stranaje dominacija
prestala biti opasnost. Nakon desetljeca ubrzane modernizacije, koja se pov-
remeno odvijala uz pomoc drzavne intervencije i nacionalne mobilizacije,
doslo je vrijeme da se Japansko drustvo suoCi sa samim so born posto je jav-
nost shvatila da otudenje, nasilje i terorizam mogu biti i posljedica djelova-
nja Japanaca protiv Japanaca.
Americka milicija razvila se takoder u klimi rasprostranjenog politickog
nezadovoljstva i neprijateljskog raspolozenja prema vladi koje je, izmedu os-
talog, doslo do izrazaja u politici sto ju je u predizbornom razdoblju vodila
Republikanska stranka pozivajuCi se na "revoluciju neokonzervativaca"
(vidi 5. poglavlje). Nova okrenutost glasaca prema konzervativnim stranka-
ma ima svoje korijene u krscanskom fundamentalizmu i drugim nacinima
razmisljanja koji su povezani s Domoljubnim pokretom, sto se pokazalo u
nadmocnoj pobjedi konzervativaca 1994. i tijekom predizbornog razdoblja
za predsjednicke izbore 1996. g. kadje Buchananova kampanja imala rela-
114
DRUGO LICE ZEMLJE: DRUSTVENI POKRETI PROTIV NOVOGA GLOBALNOG PORETKA
tivno jak odjek u javnosti. Doista postoji neka vrsta povezanosti izmedu po-
gorsanja zivotnih uvjeta u Americi, slabljenja tradicionalne stranacke poli-
tike, jacanja desne struje i populizma unutar najrasirenijih politickih uvje-
renja, suprotstavljanja tradicionalnih vrijednosti procesu drustvenih prom-
jena i raspadanja obitelji te pojave Domoljubnog pokreta. Te su povezanosti
kljucne za razumijevanje novih odnosa izmedu Americkog drustva i njegova
politickog sustava.
49
Tako se novi drustveni pokreti uza svu svoju raznolikost suprotstavljaju
globalizaciji i njezinim politickim nositeljima te djeluju na neprekidan pro-
ces informatizacije mijenjajuci kulturoloske kodove koji leze u samim teme-
ljima novih drustvenih institucija. U tom smislu, iako ti pokreti imaju kori-
jene u drustvenim oblicima koji su gledano s povijesnog stajalista istroseni,
oni snazno utjecu na slozene obrasce drustva u nastajanju.
Zakljucak - izazov globalizaciji
Drustveni pokreti koje sam analizirao u ovome poglavlju vrlo su razliCiti.
No, unatoc tome sto imaju razlicite oblike koji su odraz razlicitih drustvenih
i kulturnih okolnosti u kojima su nastali, svi oni mijenjaju sadasnje procese
globalizacije u potrazi za svojim identitetom, u nekim slucajevima tvrdeCi
da predstavljaju interese svoje zemlje, au drugima pak i cijeloga covjecan-
stva.
Pokreti koje sam proucavao u ovom poglavlju i drugim poglavljima ovoga
toma nisu jedini pokreti koji se suprotstavljaju posljedicama sto ih globali-
zacija ima na drustvo, gospodarstvo, kulturu i okolis. U drugim dijelovima
svijeta, primjerice u Europi, pojavljuju se slicne prijetnje koje dolaze iz rad-
nickih pokreta usmjerenih protiv restrukturiranja kapitalizma i nametanja
novih pravila u ime globalne konkurencije. Na primjer, strajk u Francuskoj
1995. g. bio je snazan izraz takvog suprotstavljanja. SlijedeCi u potpunosti
tradiciju francuskih sindikata taj je strajk izveo na ulice radnike i studente
koji su protestirali u ime cijele zemlje. Istrazivanja javnosti su pokazala da
je strajk imao vrlo jaku podrsku u velikom dijelu stanovnistva, una toe svim
nedacama koje je izazavao u javnom prijevozu. Postoji jedna odlicna socio-
loska analiza toga pokreta
50
i buduCi da se u glavnim crtama slazem s auto-
rovim tumacenjima preporucujem je Citateljima da bi prosirili svoju sliku o
tome na koje se sve naCine u razlicitim kulturama ljudi suprotstavljaju pro-
cesu globalizacije. Ti, i drugi pokreti sto se sire svijetom pokazuju da propa-
49 Balz i Brownstein (1996.)
50 Touraine et al. (1996.)
115
MOC IDENTITETA
da san neoliberala o stvaranju nove globalne ekonomije koja bi se razvijala
koristeCi kompjutersku arhitekturu, neovisno o drustvu. Velicanstven is-
kljuciv plan (bilo daje implicitno ili eksplicitno izrazen) o koncentriranju in-
formacija, proizvodnje i tdista na vrijedan segment stanovnistva, pri cemu
bi se trebalo rijesiti ostalog dijela stanovnistva na manje ili vise human na-
cin, ovisno o temperamentu pojedinog drustva, potice, kao sto je rekao Tou-
raine, "grand refus". No, da bi se takvo protivljenje preobrazilo u rekon-
strukciju novih oblika drustvene kontrole nad novim oblicima globalizira-
nog i informatiziranog kapitalizma, politicki sustav i drzavne institucije
moraju pokrenuti postupak za rjesavanje zahtjeva koje postavljaju drustve-
ni pokreti. Mogucnost ili nemogucnost drzave da se nosi s proturjecnom lo-
gikom globalnog kapitalizma, drustvenim pokretima utemeljenima na iden-
titetu i pokretima kojihje cilj zastititi radnike i potrosace uvelike ce odrediti
buducnost drustva u dvadesetom prvom stoljecu. Pa ipak, prije ispitivanja
dinamike ddave u informacijskom dobu, moramo analizirati noviji razvoj
razliCitih snaznih drustvenih pokreta koji su vise usmjereni na mijenjanje
nego sto su reakcija na nesto, a to su pokreti za zastitu okolisa i prava zena.
116
3
POZELENJIVANJE SAMOGA SEBE: POKRET
ZA ZASTITU OKOLISA
Pristup "zelenih" politici jest svojevrsna pros lava. Shvacamo da smo sui
mi dio svjetskih problema, ajednako smo taka dio rjesenja. Opasnosti i po-
tencijali za izljecenje ne nalaze se samo izvan nas. Mi pocinjemo djelovati
upravo tamo gdje se nalazimo. Nije potrebno cekati da uvjeti postanu
idealni. Mozemo pojednostavniti svoje zivote i zivjeti na nacine koji potvr-
duju ekoloske i ljudske vrijednosti. Bolji uvjeti doci ce zato sto smo mi po-
celi ... Stoga se maze reci daje osnovni cilj politike "zelenih" unutrasnja re-
volucija, "pozelenjivanje samoga sebe".
Petra Kelly, Misliti zeleno [Thinking GreenP
Kad bismo drustvene pokrete trebali ocijeniti prema njihovoj povijesnoj
produktivnosti, odnosno prema uCinku na kulturne vrijednosti i drustvene
institucije, pokret za zastitu okolisaje u posljednjoj cetvrtini ovoga stoljeca
zavrijedio istaknuto mjesto u krajoliku ljudske avanture. U devedesetima se
80 posto Amerikanaca i preko dvije trecine Europljana drzi pripadnicima
pokreta za zastitu okolisa. Stranke i izborni kandidati mogu tesko biti izab-
rani za neku sluzbu ako nisu "pozelenjeli" svoju platformu. Vlade i meduna-
rodne institucije isto tako neprekidno povecavaju broj programa, posebnih
agencija i zakonodavstva koja stite prirodu, unaprjeduju kvalitetu zivota i,
konacno, dugorocno gledano, spasavaju Zemlju, a kratkorocno gledano, spa-
savaju nas. Korporacije, ukljucujuCi neke ozloglasene zagadivace okolisa,
ukljucile su zastitu okolisa u svoje programe za odnose s javnoscu, kao i u
1 U Essays by Petra Kelly (1947-1992) (Kelly, 1994: 30-40). U ovom citatu ona govori o "po-
zelenjivanju samoga sebe" Joanne Macy (Macy, 1991.).
117
MOC IDENTITETA
svoja nova trzista koja najvise obecavaju. Tako se po cijeloj kugli zemaljskoj
stara, pojednostavnjena protivnost izmedu razvoja za siromasne i ocuvanja
(prirode) za bogate preobrazila u viseslojnu raspravu o aktualnom saddaju
odrzivoga razvoja za svaku zemlju, grad i regiju. Sigurno je da veCina nasih
temeljnih problema koji se ticu okolisa i dalje postoje, jer je za njihova rjesa-
vanje potrebna promjena naCina proizvodnje i potrosnje, kao i nase drustve-
ne organizacije i osobnih zivota. Globalno zagrijavanjeje smrtonosna prijet-
nja, prasuma i dalje gori, otrovne kemikalije prodrle su duboko u hranidbe-
ni lanac, more siromastva onemogucuje zivot, a vlade se igraju sa zdravljem
ljudi, sto se moglo vidjeti u Majorovu ludilu s britanskim kravama. Medu-
tim, Cinjenica da su sva ta pitanja, kao i mnoga druga, predmetjavne raspra-
ve te da sve veca svijest o njihovoj meduovisnoj, globalnoj naravi, stvara te-
melj za njihova lijecenje i, mozda, za promjenu orijentacije institucija i poli-
tika prema drustveno-ekonomskom sustavu koji ce biti odgovoran prema
okolisu. Viseslojan pokret za zastitu okolisa koji se u najvecem dijelu svijeta
javio nakon kasnih sezdesetih, sa snaznim uporistima u Sjedinjenim Drza-
vama i sjevernoj Europi, u velikoj je mjeri korijen dramaticnog obrata una-
cinu na koji razmisljamo o povezanosti gospodarstva, drustva i prirode te je
na taj nacin pokrenuo novu kulturu.
2
Medutim, donekleje proizvoljno govoriti o pokretu za zastitu okolisajer
je on iznimno raznolik u svom sastavu te se od zemlje do zemlje i medu kul-
turama razlikuje u svojim izrazima. Stoga, prije ocjenjivanja njegova preob-
razavajuceg potencijala, pokusat cu uciniti tipolosku diferencijaciju razlici-
tih sastavnih dijelova pokreta za zastitu okolisa te cu dati primjer za svaki
tip kako bih raspravu uCinio prakticnijom. N akon toga cu nastaviti sa sirom
razradom veze izmedu tema pokreta za zastitu okolisa i temeljnih dimenzi-
ja u kojima dolazi do strukturne preobrazbe u nasemu drustvu: borbe oko
uloge znanosti i tehnologije, borbe oko nadzora nad prostorom i vremenom i
oko izgradnje novih identiteta. Nakon sto pokrete za zastitu okolisa okarak-
teriziram u njihovim drustvenim razlicitostima i njihovim kulturnim zajed-
nistvima, analizirat cu sredstava koja rabe i naCine djelovanja na drustvo u
cjelini te cu tako istraziti pitanje njihove institucionalizacije i povezanosti s
drzavom. N a kraju cu razmotriti i sve vecu povezanost izmedu pokreta za
zastitu okolisa i drustvenih borbi, i na lokalnoj i na svjetskoj razini, zajedno
sa sve popularnijom perspektivom pravednosti zastite okolisa.
2 Za pregled pokreta za zastitu okolisa vidi (medu drugim izvorima): Holliman (1990.);
Gottlieb (1993.); Kaminiecki (1993.); Shabecoff (1993.); Dalton (1994.); Alley et al.
(1995.); Diani (1995.); Brulle (1996.); Wapner (1996.).
118
POZELENJIV ANJE SAMOGA SEBE: POKRET ZA ZASTITU OKOLISA
Kreativna kakofonija pokreta za zastitu okolisa: tipologija
Kolektivna akcija, politike i nacini djelovanja grupirani pod nazivom pokret
za zastitu okolisa toliko su razliciti da osporavaju ideju o pokretu. No, ja tvr-
dim da je upravo ta kakofonija teorije i prakse ono sto oznacuje pokret za
zastitu okolisa kao novi oblik decentraliziranoga, rasirenoga, drustvenog
pokreta koji se pojavljuje u mnogo oblika i orijentiranje na stvarnje mreza.
Osim toga, kao sto cu pokusati pokazati, postoje neke temeljne teme koje su
prisutne u veCini, ako ne i svim, kolektivnim djelovanjima povezanim sa
zastitom okolisa. Medutim, Cini se da bi bilo dobra, radi jasnoce, nastaviti
analizu ovog pokreta na osnovi jednog razlikovanja i jedne tipologije.
Razlika koju treba uCiniti je razlika izmedu zastite okolisa i ekologije.
Kad govorim o zastiti okolisa, mislim n·a sve oblike kolektivnog ponasanja
koji, u svojim priopcenjima i svom djelovanju, imaju za cilj ispraviti unista-
vajuce oblike povezanosti izmedu ljudskog djelovanja i njegova prirodnog
okolisa, sto je u suprotnosti s rasirenom ustrojnom i institucionalnom logi-
kom. Pod ekologijom u mom socioloskom pristupu podrazumijevam vjero-
vanja, teorije i projekte koji ljudsku vrstu drze sastavnim dijelom sirega
ekosustava te zele oddati ravnotezu u dinamicnoj, evolucijskoj perspektivi.
Po mome misljenju zastita okolisaje ekologija na djelu, a ekologijaje zastita
okolisa u teoriji, no na sljedeCih nekoliko stranica ogranicit cu uporabu ter-
mina "ekologija" na izriCite, svjesne manifestacije ove holisticke, evolucij-
ske perspektive.
Sto se tice tipologije, ponovno cu se pozvati na korisnu karakterizaciju
drustvenih pokreta Alaina Tourainea koju sam iznio u 2. poglavlju za razli-
kovanje pet glavnih inacica pokreta za zastitu okolisa, onaka kako su se one
ocitovale u opazenom djelovanju na medunarodnoj razini tijekom protekla
dva desetljeca. Drzim da ova tipologija ima opcenitu vrijednost, iako veCina
primjera proizlazi iz sjevernoamerickih i njemackih iskustava, jer su u tim
zemljama najrazvijeniji pokreti za zastitu okolisa na svijetu te zato sto sam
imao laksi pristup podacima. Molim vas da prihvatite uobicajenu ispriku o
neizbjeznom redukcionizmu ove tipologije, kao i svih drugih, koji se nadam
umanjiti primjerima koji ce udahnuti zivot stvarnih pokreta u donekle ap-
straktnu karakterizaciju.
Da bismo krenuli na nase kratko putovanje kaleidoskopom zastite okoli-
sa pomocu predlozene tipologije, potrebna nam je karta. Tablica 3.1. je tak-
va karta, no potrebna su neka objasnjenja. Svaki tip pokreta analiticki je de-
finiran pomocu specificne kombinacije triju znacajki koje definiraju dru-
stveni pokret: identitet, protivnik i cilj. Za svaki tip odredujem tocan sadr-
zaj triju znacajki na temelju promatranja, rabeci nekoliko izvora na koje se
pozivam. Sukladno tome, dao sam ime svakom tipu te sam naveo primjere
119
MOC IDENTITETA
pokreta koji najbolje odgovaraju svakom tipu. Naravno da u svakom do-
ticnom pokretu ili organizaciji moze postojati mjesavina znacajki, no ja sam,
poradi analitickih razloga, odabrao one pokrete koji se cine blizima ideal-
nom tipu u svojim stvarnim postupcima i priopcenjima. N akon sto pogleda-
te tablicu 3.1., pozivam vas da procitate kratki opis svakog od primjera koji
ilustriraju pet tipova pokreta, tako da se kroz kakofoniju pokreta mogu cuti
njegovi zasebni glasovi.
Tablica 3. 1. Tipologija pokreta za zastitu okolisa
Tip (Primjer) ldentitet Protivnik Cilj
Ocuvanje prirode Ljubitelji prirode Nekontrolirani Divljina
(Group ofT en, rQZVOi
SAD)
Obrana nasega lokalna ZagaaivaCi Kvaliteta zivota/
vlastitog prostora zajednica okolisa zdravlja
(Not in my Back
Yard)
Kontrakultura, Ozelenjivonje lndustrijalizam, Ekotopijo
duboko ekologijo samoga sebe tehnokracija i
(Earth first!, eko- patrijarhalizam
feminizom)
Sposite planet Meaunarodni Potpuno slobo- Oddivost
(Green peace) ekoratnici dan globolni
rQZVOi
Zeleno politiko Zabrinuti Politicki Protumoc
(Die Grunen) graaani poredok
Ocuvanje prirode, u svojim razliCitim oblicima, bilo je izvor pokreta za
zastitu okolisa u Americi, a predstavile su ga organizacije kao sto su Sierra
Club (1891. gaje u San Francisku osnovao John Muir), Audubon Society i
Wilderness Society.
3
Pocetkom osamdesetih stare i nove glavne organizacije
za zastitu okolisa ujedinile su se u savez poznat kao Group ofTen koji uklju-
cuje, osim gore navedenih organizacija, i nacionalne parkove i udruge za
ocuvanje prirode, Nacionalnu federaciju za divlje bilje i zivotinje (National
3 Allen (1987.); Scarce (1990.); Gottlieb (1993.); Shabecoff (1993.).
120
POZELENJIV ANJE SAMOGA SEBE: POKRET ZA ZASTITU OKOLISA
Wildlife Federation), Nacionalno vijece za obranu nacionalnih resursa (Na-
tional Resources Defense Council), Ligu Izaaka Waltona (lzaak Walton Lea-
gue), Branitelje divljeg zivota (Defenders of Wildlife), Zakladu za obranu
okolisa (Enviromental Defense Fund) i Institut za politiku zastite okolisa
(Enviromental Policy Institute). Unatoc razlikama u pristupu i specificnom
podrucju djelovanja, ono sto ujedinjuje te organizacije, kao i mnoge druge
koje su stvorene na istim osnovama, njihovaje pragmaticna obrana pitanja
ocuvanja (prirode) kroz institucionalni sustav. Kao sto je to rekao Michael
McCloskey, predsjednik Sierra Cluba, ~ i h o v pristup moze se oznaciti kao
"uspjesno provlacenje": "Proizasli smo iz alpinisticke tradicije u kojoj prvo
odluCite da cete se popeti na neku planinu. Imate predodzbu o osnovnom
putu penjanja, no uporista za stopala i mjesta za koja se pridrzavate rukama
pronalazi se tijekom penjanja te je potrebno prilagodavanje i mijenjanje pla-
na" .
4
Vrh na koji se oni zele popetije ocuvanje divljine, u svim njezinim raz-
licitim oblicima, unutar razumnih parametara onaga sto se moze ostvariti u
sadasnjemu ekonomskom i institucionalnom sustavu. Njihovi protivnici su
nekontrolirani razvoj i neodgovorno cinovnistvo poput US Bureau of Recla-
mation koji se ne trudi za8tititi nase prirodne rezervate. Oni sebe definiraju
kao ljubitelje prirode te se pozivaju na ovaj osjecaj u svima nama, bez obzira
na drustvene razlike. Oni rade kroz institucije i pomocu njih rabeci lobira-
nje, vrlo cesto iznimno vjesto, i iskazujuci politicku snagu. Oslanjaju se na
rasirenu pucku potporu, kao i donacije dobronamjernih, imucnih elita i kor-
poracija. Neke organizacije poput Sierra Cluba vrlo su velike (oko 600 000
Clanova) pa su ustrojene u mjesne ogranke cija se djelovanja i ideologije zna-
cajno razlikuju te se uvijek ne uklapaju u sliku "uobicajene zastite okolisa".
VeCina drugih, poput Zaklade za zastitu okolisa, usredotocuju se na lobira-
nje, analiziranje i sirenje informacija. Njihova politika sastoji se u cestom
ulasku u koalicije, no jako paze da se ne odmaknu od svoga zarista- zastite
okolisa - te su nepovjerljive prema radikalnim ideologijama i spektakular-
nim akcijama koje odskacu od javnoga misljenja koje prevladava. Medutim,
bilo bi pogresno suprotstaviti pobornike ocuvanja prirode kojima pripada
veCina ljudi, istinskim, radikalnim pobornicima zastite okolisa. Na primjer,
jedan od povijesnih voda Sierra Cluba, David Brower, postao je izvorom na-
dahnuca za radikalne pobornike zastite okolisa. Jednako tako, Dave Fore-
man, iz Earth First! bio je 1996. clan upravnog odbora Sierra Cluba. Postoji
velika osmoza u odnosu izmedu pobornika ocuvanja prirode i radikalnih po-
bornika ekologije, jer ideologije obicno postaju od drugorazrednog znacenja
u usporedbi sa zajednickom zabrinutosti zbog razlicitih oblika nemilosr-
dnog unistavanja prirode. A to je tako una toe ostrim raspravama i sukobima
unutar velikoga, raznolikog pokreta.
4 Citirano kod Scarcea (1990: 15).
121
MOC IDENTITETA
Mobilizacija lokalnih zajednica u obrani njihova prostora, protiv name-
tanja nezeljenih uporaba, Cini najbrze rastuCi oblik akcije za zastitu okolisa
te je to vjerojatno oblik koji najizravnije povezuje ono sto ljude neposredno
brine sa sirim problemima unistavanja okolisa.
5
Cesto nazivan, donekle zlo-
namjerno, Pokret Ne u mom dvoristu ("Not in my Back Yard" movement),
razvio se u Sjedinjenim Ddavama prvenstveno kao pokret protiv otrovnog
otpada, a pojavio se 1978. tijekom zloglasnoga Love Canal incidenta kad je
otrovni otpad bacen u slapove Niagare u saveznoj ddavi New York. Lois
Gibbs, kucevlasnica kojaje postala dobro poznata osoba zahvaljujuCi svojoj
borbi da obrani zdravlje svoga sina, kao i vrijednost svoga doma, osnovalaje
1981. godine Gradanski zavod za uzajamno obracunavanje opasnog otpada
(Citizen's Clearinghouse for Hazardous Wastes). Prema navodima toga za-
vodaje 1984. godine u Sjedinjenim Drzavama postojalo 600 lokalnih skupi-
na koje su se borile protiv odlaganja otrovnog otpada, a 1988. godine ta se
brojka popela na 4687. Tijekom vremena, zajednice su se mobilizirale i pro-
tiv izgradnje autocesta, pretjeranog razvoja i izgradnje opasnih postrojenja
u njihovoj blizini. Iako je pokret lokalne naravi, nije nuzno lokalisticki, jer
cesto potvrduje pravo stanovnika na kvalitetan zivota u suprotnosti s inte-
resima poduzeca ili Cinovnistva. Naravno da se zivot u drustvu sastoji od
kompromisa medu samim ljudima- izmedu stanovnika, radnika, potrosaca,
osoba koje svaki dan putuju do radnog mjesta i putnika. No, ono sto ovi pok-
reti dovode u pitanje je, s jedne strane, pristranost u odabiru mjesta odlaga-
nja nezeljenih materijala ili odvijanja nezeljenih aktivnosti, koja se oCituje u
odabiru zajednica koje malo zaraduju i podrucja naseljena manjinskim sta-
novnistvom, as druge strane, nedostatak transparentnosti i sudjelovanja
(stanovnika) u donosenju odluka o uporabi prostora. Stoga gradani pozivaju
na povecanje lokalne demokracije, na odgovorno planiranje gradova i na
posteno rasporedivanje tereta gradskoga/industrijskog razvoja, izbjegavaju-
Ci izlaganje odlaganju opasnih materijala ili izgradnji opasnih postrojenja.
Kao sto Epstein zakljucuje u svojoj analizi pokreta:
Zahtjev pokreta za pravednost u pogledu otrova i zastite okolisa, za
drzavom koja pokazuje vise snage u reguliranju korporacija, drzavom
kojaje odgovornajavnosti, a ne korporacijama, Cini se potpuno prikla-
dan te mazda cini osnovu za siri zahtjev da se pojaca i prosiri drzavna
vlast nad korporacijama te da se ddavna vlast primjenjuje u korist
opcega dobra, osobito dobra onih koji su najranjiviji.
6
5 Gottlieb (1993.); Szasz (1994.); Epstein (1995.)
6 Epstein (1995: 20)
122
POZELENJIV ANJE SAMOGA SEBE: POKRET ZA ZASTITU OKOLISA
U drugim primjerima, u predgradima u kojima zivi srednja klasa, mobili-
ziranje stanovnika bilo je vise usredotoceno na odrzavanje nepromijenjenoga
stanja, protiv nezeljenoga razvoja. No, bez obzira na klasni sadrzaj, svi oblici
protesta hili su usmjereni na uspostavljanje nadzora nad zivotnim okruze-
njem u korist lokalne zajednice te, u tom smislu, obrambene lokalne mobili-
zacije zasigurno Cine glavnu sastavnicu sirega pokreta za zastitu okolisa.
Zastita okolisaje takoder njegovala neke od kontrakultura koje su iznik-
le iz pokreta sezdesetih i sedamdesetih godina. Kad kazem kontrakultura,
mislim na namjerni pokusaj da se zivi prema normama koje su razliCite i u
odredenoj mjeri kontradiktorne onima koje drustvo namece kroz instituci-
je, te odupiranje tim institucijama na temelju alternativnih nacela i vjerova-
nja. N eke od najsnaznijih protukulturnih struja u nasemu drustvu ocituju
se kao iskljucivo pridrzavanje prirodnih zakona te se na taj naCin potvrduje
prvenstvo koje se daje postivanju prirode u odnosu prema bilo kojoj ljudskoj
instituciji. Zbog toga mislim da ima smisla u pojam protukulturna zastita
okolisa ukljuCiti pojavnosti koje su ocito razliCite, kao sto je to slucaj s radi-
kalnim pobornicima zastite okolisa (poput Earth First! ili Sea Shepherds),
Pokret za oslobodenje zivotinja (Animal Liberation movement) i ekofemini-
zam.
7
Ustvari, unatoc njihovim razlicitostima i nedostatku koordinacije, ve-
Cina tih pokreta dijeli zamisli mislilaca "duboke ekologije" koje predstavlja,
na primjer norveski pisac Arne Naess. Prema Arnu Naessu i Georgeu Ses-
sionsu, temeljna nacela "duboke ekologije" jesu:
(1) Dobrobit i procvat ljudskoga i neljudskog zivota na Zemlji vrijed-
nosti su same po sebi. Te vrijednosti ne ovise o korisnosti koju neljud-
ski svijet ima za ljudske svrhe. (2) Bogatstvo i raznolikost oblika zivo-
ta pridonose shvacanju ovih vrijednosti te su takoder same po sebi vri-
jednosti. (3) Ljudi nemaju pravo smanjiti ovo bogatstvo i raznolikost
osim za zadovoljavanje vitalnih potreba. (4) Procvat ljudskoga zivota i
kultura spojiv je sa znacajnim smanjenjem stanovnistva. Za procvat
neljudskoga zivota potrebnoje takvo smanjenje. (5) Trenutno upleta-
nje ljudi u neljudski svijet pretjerano je i situacija se ubrzano pogorsa-
va. (6) Zbog toga se zacrtane politike moraju promijeniti. Ove politike
djeluju na osnovne ekonomske, tehonoloske i ideoloske strukture.
Stanje stvari nakon takvih promjena bit ce bitno drukcije od sadasnje-
ga. (7) Ideoloska promjena uglavnom se sastoji od prihvacanja kvali-
tete zivota (obitavanje u situacijama nerazdvojive vrijednosti) umjes-
to pristajanja na sve visi zivotni standard. Doci ce do duboke svijesti o
razlici izmedu biti velik i biti odlican (big and great). (8) Oni koji se
7 Za izvore, vidi: Adler (1979.); Spretnak (1982.); Manes (1990.); Scarce (1990.); Davis
(1991.); Dobson (1991.); Epstein (1991.); Moog (1995.).
123
MOC IDENTITETA
slazu s gore navedenim tockama imaju obvezu izravno ili neizravno
nastojati provoditi nuzne promjene.
8
IspunjujuCi ovu obvezu, krajem sedamdesetih brojni radikalni ekolozi su, vo-
deni Davidom Foremanom, nekadasnjim marincem koji se pretvorio u eko-
ratnika u Novom Meksiku i Arizoni, osnovali Earth First!, beskompromisni
pokret koji se sluzio gradanskom neposlusnoscu, cak i "ekotazom" protiv iz-
gradnje brana, rusenja stabala i drugih napada na prirodu, te su zbog toga hili
krivicno gonjeni i zatvarani. Taj pokret, kao i niz drugih organizacija koje su
isle njegovim stopama, bio je potpuno decentraliziran, formirala su ga auto-
nomna "plemena" koja bi se povremeno sastajala prema obicajima i kalenda-
ru americkih Indijanaca i odlucivala o svojim akcijama. Duboka ekologija Ci-
nila je ideoloski temelj pokreta i ona zauzima vazno mjesto u Earth First!
Readeru kojije objavljen s predgovorom Davida Foremana.
9
No, jednako ut-
jecajan, aka ne i utjecajniji, bio je Abbeyjev roman The Monkey Wrench Gang,
o protukulturnoj skupini ekogerilskih boraca koji su postali uzori za mnoge
radikalne ekologe. Doista, "monkeywrenching" postalo je sinonim za eko-
losku sabotazu. Cini se da je u devedesetima pokret za oslobodenje zivotinja
koji se usredotocuje na izravno suprotstavljanje obavljanju pokusa na zivoti-
njama, najmilitantnije krilo ekoloskoga fundamentalizma.
Ekofeminizamjejasno razlicit od "maco-taktika" nekih od ovih pokreta.
No ipak, ekofeministkinje dijele nacelo postivanja prirode kao temelj oslo-
bodenja od patrijarhalizma i industrijalizacije. One vide zene kao zrtve isto-
ga patrijarhalnog nasilja koje se provodi nad prirodom. Stogaje obnova pra-
va prirode neodvojiva od oslobodenja zena. Kao sto to kaze Judith Plant:
Povijesno gledano, zene nisu imale nikakvu stvarnu vlast u vanjskom
svijetu, nikakvu ulogu u donosenju odluka. Intelektualni zivot, umni
rad, tradicionalno nije bio dostupan zenama. Zene su u nacelu bile pa-
sivne, kao i priroda. Danas, medutim, ekologija govori u ime zemlje, u
ime "drugoga" u odnosima izmedu ljudi i okolisa. A ekofeminizam,
govoreCi za izvorno druge, nastoji shvatiti medupovezane korijene
svih dominacija i naCine odupiranja promjeni.
10
Neke feministkinje bile su nadahnute problematicnom povijesnom rekon-
strukcijom Carolyn Merchant koja se vraca u prapovijesna, prirodna dru-
stva, slobodna od muske prevlasti, Zlatno doba matrijarhata u kojemu je
postojao sklad izmedu prirode i kulture i u kojemu su i muskarci i zene obo-
8 Naess i Sessions (1984.), preuzeto kod Davisa (1991: 157-8).
9 Davis (1991.)
10 Plant (1991: 101)
124
POZELENJIV ANJE SAMOGA SEBE: POKRET ZA ZASTITU OKOLISA
zavali prirodu u obliku boginje.
11
Takoder je postojala, osobito tijekom se-
damdesetih, zanimljiva veza izmedu zastite okolisa, duhovnog feminizma i
neopoganstva, koje se katkad oCitovalo ekofeministickom i nenasilnom iz-
ravnom akcijskom borbenoscu vjestica koje su pripadale vjesticjem cehu.
12
N a taj nacin, kroz razlicite oblike- od ekogerilskih taktika do spiritualiz-
ma, prolazeCi kroz duboku ekologiju i ekofeminizam - radikalni ekolozi po-
vezuju akciju za zastitu okolisa i kulturnu revoluciju, prosirujuCi raspon
sveobuhvatnog pokreta za zastitu okolisa, gradeCi ekotopiju.
Greenpeace je najveca svjetska organizacija za zastitu okolisa i vjerojatno
ona kojaje svjetske probleme zastite okolisa ucinila popularnima zahvaljuju-
Ci svojm nenasilnim izravnim akcijama orijentiranim na sredstva javnog
priopcivanja.
13
Osnovanaje 1971. godine u Vancouveru, oko protunuklearno-
ga protesta na obali Aljaske, kasnije sa sjedistem u Amsterdamu, naraslaje u
transnacionalnu, umrezenu organizaciju kojaje 1994. imala 6 milijuna clano-
va sirom svijeta i godisnji prihod veCi od 100 milijuna dolara. Njezin iznimno
jasan profil kao pokreta za zastitu okolisa proizlazi iz tri glavne sastavnice.
Kao prvo, osjeeaj za hitnost u pogledu neposredne smrti zivota na planetu,
koji je nadahnula legenda sjevernoamerickih Indijanaca: "Kad zemlja bude
bolesna i zivotinje nestanu, doCi ce pleme ljudi svih vjera, boja i kultura koji
vjeruju u djela, a ne rijeci i koji ce obnoviti nekadasnju ljepotu Zemlje. Pleme
ce se zvati 'Dugini ratnici'."
14
Kao drugo, kvekerstvom nadahnut stav o svje-
docenju, i kao nacelo akcije i kao strategija komunikacije. Kao trece, poslo-
van, pragmatican stav "stvari treba napraviti", na koji je znacajno utjecao po-
vijesni voda i predsjednik upravnog odbora Greenpeacea David McTaggart.
Nema vremena za filozofske rasprave: kljucna pitanja treba odrediti pomocu
znanja i detektivske tehnike po cijelom planetu, treba organizirati specificne
kampanje vezane za jasne mete, uslijedit ce spektakularne akcije usmjerene
na dobivanje medijske paznje te ce tako odredeno pitanje doCi u srediste zani-
manjajavnosti pace se kompanije, vlade i medunarodne institucije prisiliti da
nesto uCine ili da se suoce s daljnjim, nezeljenim publicitetom. Greenpeace je
istodobno jako centralizirana organizacija i globalno decentralizirana mreza.
Kontrolirajuje vijece predstavnika razlicitih zemalja, mali izvrsni odbor ire-
gionalni povjerenici za Sjevernu Ameriku, Latinsku Ameriku, Europu i Paci-
fik. Sredstva Greenpeacea organizirana su prema kampanjama, a svaka od
njih podijeljenaje na probleme. Sredinom devedesetih, glavne kampanje bile
su otrovne tvari, energija i atmosfera, nuklearna pitanja i oceanska/kopnena
11 Merchant (1980.); vidi takoder Spretnak (1982.); Moog (1995.).
12 Adler (1979.); Epstein (1991.)
13 Hunter (1979.); Eyerman i Jamison (1989.); DeMont (1991.); Horton (1991.); Ostertag
(1991.); Melchett (1995.); Wapner (1995., 1996.)
14 Greenpeace Enviromental Fund, citirano kod Eyerman i Jamison (1989: 110).
125
MOC IDENTITETA
ekologija. Uredi u trideset zemalja svijeta sluze za koordinaciju svjetskih
kampanja i prikupljanje sredstava i podrske na nacionalnoj/lokalnoj osnovi,
no veCina akcija ima za cilj svjetske ucinke, jer se veCina problema vezanih za
zastitu okolisa tice cijeloga svijeta. Kao svoga neprijatelja Greenpeace vidi
model razvoja oznacen nedostatkom brige za posljedice koje ce imati na zivot
na planetu. Sukladno tome, pokret mobilizira kako bi pojacao nacelo odrzi-
vosti s obzirom na zastitu okolisa kao nadsvodujuce nacelo kojemu se moraju
podloziti sve druge politike i akcije. Zbog vaznosti njihova poslanja, "dugini
ratnici" nisu skloni ulaziti u rasprave s drugim skupinama za zastitu prirode
i ne upustaju se u kontrakulturu, bez obzira na pojedinacne varijacije u stavo-
vima svoga golemog Clanstva. Oni su odlucni internacionalisti i drzavu-naciju
vide kao glavnu prepreku ostvarivanju nadzora nad sadasnjim, neogranice-
nim, destruktivnim razvojem. Oni su u ratu sa samoubilackim modelom raz-
voja i imaju za cilj ostvariti trenutne rezultate na svakom frontu djelovanja,
od mijenjanja njemacke industrije za zamrzavanje u tehnologiju "green-free-
ze", pomazuCi u zastiti ozonskog omotaca, do utjecanja na ogranicavanje lova
na kitove i stvaranja sklonista za kitove na Antarktiku. "Dugini ratnici" na-
laze se na raskrizju znanosti za zivot, globalnog umrezivanja, komunikacij-
ske tehonologije i medunarastajne solidarnosti.
Green Politics na prvi pogled ne izgleda kao tip pokreta sam po sebi, vee
prije kao specificna strategija, jer ulazi u podrucje izborne politike zagovara-
juCi zastitu okolisa. No, kad se poblize pogleda najvazniji primjer zelene poli-
tike, Die Griinen, jasno se vidi da se izvorno nije radilo o uobicajenoj politici.
15
Njemacka Zelena stranka osnovana 13. sijecnja 1980., na osnovi koalicije na-
rodnih pokreta, nije, strogo govoreCi, pokret za zastitu okolisa iako je vjero-
jatno hila ucinkovitija u promicanju pitanja zastite okolisa u Njemackoj od bi-
lo kojega europskog pokreta u toj zemlji. Glavna snaga kojaje stajala u poza-
dini njezina stvaranja bilaje Gradanska inicijativa iz kraja sedamdesetih, ko-
ja je uglavnom hila organizirana oko mobilizacija za mir i protunuklearnih
mobilizacija. Onaje najedinstven naCin povezala veterane iz pokreta sezde-
setih godina s feministkinjama koje su otkrile same sebe, razmisljajuCi upra-
vo o seksizmu revolucionara iz sezdesetih, te s mladima i obrazovanim sred-
njim klasama koje su bile zabrinute za mir, nuklearnu snagu, okolis (bolesti
suma, Waldsterben), stanje u svijetu, osobnu slobodu i pucku demokraciju.
Stvaranje i brz uspjeh "zelenih" (1983. usli su u ddavni parlament)
proistekaoje iz vrlo posebnih okolnosti. Kao prvo, u Njemackoj nisu postoja-
li gotovo nikakvi izrazi drustvenoga protesta izvan tri glavne stranke koje
su se izmjenjivale na vlasti, au sezdesetima su cak stvorile koaliciju: 1976.
15 Vidi, u moru izvora o Njemackoj zelenoj stranci, Langguth (1984.); Hulsberg (1988.);
Wiesenthal (1993.); Scharf (1994.); i, osobito, Poguntke (1993.) i Frankland (1995.).
126
POZELENJIV ANJE SAMOGA SEBE: POKRET ZA ZASTITU OKOLISA
godine su tri stranke dohile preko 99 posto glasova (Krscanski demokrati,
Socijaldemokrati i Liherali). Stoga je postojalo potencijalno nezadovoljeno
glasacko tijelo, osohito medu mladima, kojeje cekalo priliku da se izrazi. Fi-
nancijski politicki skandali (afera Flick) poljuljali su ugled svih politickih
stranaka i upozorili na njihova oslanjanje na doprinose industrija. N adalje,
ono sto politicki znanstvenici nazivaju "strukturom politicke oportunosti"
poddalo je strategiju formiranja stranke i odrzavanjajedinstva medu njezi-
nim sastavnim dijelovima: medu drugim elementima znacajna sredstva via-
de uCinjena su dostupna pokretu, a cinjenica da je njemacki izhorni zakon
trazio najmanje 5 posto nacionalnih glasova za ulazak u parlament, discipli-
niralaje "zelene" koji su inace hili podijeljeni u hrojne frakcije. VeCina glasa-
ca "zelenih" hili su mladi, studenti, ucitelji ili pripadnici drugih kategorija
udaljenih od industrijske proizvodnje, hilo da su hili nezaposleni (ali su pri-
mali pomoc drzave) ili su radili za vladu. Njihov je program ukljuCivao eko-
logiju, mir, ohranu slohoda, zastitu manjina i useljenika, feminizma i parti-
cipirajuce demokracije. Dvije trecine voda Zelene stranke hili su aktivni su-
dionici u razliCitim drustvenim pokretima tijekom osamdesetih. Zeleni su
se uistinu predstavili, kao sto je to rekla Petra Kelly, kao "protustranacka
stranka" koja ima za cilj "politike koje se osnivaju na novom razumijevanju
moCi, 'protumoCi', kojaje naravna i svima zajednicka, koju ce svi dijeliti i ko-
ju ce svi rahiti. "
16
Sukladno tome, oni su rotirali predstavnike koji su hili
izahrani za odredene funkcije te su donosili veCinu odluka na skupovima,
slijedeCi anarhisticku tradiciju kojaje "zelene" nadahnula vise nego sto sa-
mi zele prihvatiti. Lakmus papir stvarne politike u velikoj je mjeri razrijesio
ove pokuse nakon nekoliko godina, osohito nakon izhornog neuspjeha
1990., koji je uglavnom hio posljedica potpuno pogresnoga razumijevanja
vaznosti ujedinjenja Njemacke od strane "zelenih", a ocitovalo se u stavu
koji je hio dosljedan njihovu protivljenju nacionalizmu. Latentni sukoh iz-
medu realosa (pragmaticni vode koji pokusavaju promicati program "zele-
nih" kroz institucije) ifundisa (vjernih osnovnim nacelima pucke demokra-
cije i ekologizma) eksplodirao je u javnosti 1991. godine, prepustajuCi nad-
zor nad strankom savezu centrista i pragmatika. Reorijentirana i reorgani-
zirana, Njemacka zelena stranka ohnovilaje svoje snage tijekom devedese-
tih, ponovno usla u parlament i zauzela vazne polozaje u regionalnim i lo-
kalnim vladama, osohito u Berlinu, Frankfurtu, Bremenu i Hamhurgu, kat-
kad vladajuCi u savezu sa socijaldemokratima. No, to vise nije hila ista
stranka. Odnosno, doistaje postala politicka stranka. Osim toga, ta stranka
vise nije imala monopol na program zastite okolisa, jer su socijaldemokrati,
cak i liherali, postali mnogo otvoreniji prema novim zamislima koje su izno-
16 Kelly (1994: 37)
127
MOC IDENTITETA
sili drustveni pokreti. N adalje, Njemackaje u devedesetima bila bitno druk-
Cija zemlja. Nije postojala opasnost od rata, vee od ekonomskog propadanja.
Rasirena nezaposlenost mladih i stednja socijalnih sluzbi socijalne drzave
postali su mnogo vaznija pitanja za "osijedjele" zelene glasace od zelene re-
volucije. Ubojstvo Petre Kelly 1992. godine, vjerojatnojuje ubio njezin pra-
tilac kojije zatim poCinio samoubojstvo, dramaticnoje odjeknulo, sugerira-
juCi da postoje granice u bijegu od drustva u svakodnevnom zivotu dok se te-
meljne ekonomske, politicke i psiholoske strukture ostavljaju nepromijenje-
ne. Medutim, kroz zelenu politiku, Zelena stranka utvrdila se kao dosljedno
lijeva u Njemackoj na kraju stoljeca, a pobunjenicki narastaj iz sedamdese-
tih i dalje je, stareCi, zadrzao veCinu svojih vrijednosti te ih je prenio svojoj
djeci svojim naCinima zivota. Tako se iz eksperimenta zelene politike razvi-
la vrlo razlicita Njemacka, i kulturno i politicki. Ali nemogucnost integrira-
nja stranke i pokreta bez induciranja totalitarizma (lenjinizma) ili reformiz-
ma po cijenu pokreta (drustvene demokracije),josjednomje bila potvrdena
kao zeljezni zakon drustvene promjene.
Smisao pozelenjivanja: drustveni problemi i
izazov ekologije
Ocuvanje prirode, potraga za kvalitetnim okolisem i ekoloski pristup zivotu
zamisli su devetnaestog stoljeca koje su, u svojim jasnim ocitovanjima dugo
ostale ogranicene na prosvijetljene elite dominantnih zemalja.
17
Cesto su ci-
nile rezervat vlastele preplavljene industrijalizacijom, kao sto je to u pocet-
ku bio slucaj s Drustvom Audubon (Audubon Society) u Sjedinjenim Dda-
vama. U drugim slucajevimaje komunalna, utopijska komponenta bila gni-
jezdo ranih politickih ekologa, kao u slucaju Kropotkina, kojije zauvijek po-
vezao anarhizam i ekologiju, u tradiciji koju u nase vrijeme najbolje pred-
stavlja Murray Bookchin. No, u svim slucajevima i gotovo jedno stoljece, to
je ostalo ogranicen intelektualni trend koji je prvenstveno bio usmjeren na
utjecanje na svijest mocnih pojedinaca koji bi podupirali zakonodavstvo koje
stiti prirodu ili bi darovali svoje bogatstvo za dobru stvar- ocuvanje prirode.
Cak i kad su skovani drustveni savezi (na primjer, tridesetih godina izmedu
Roberta Marshalla i Catherine Bauer u Sjedinjenim Drzavama), njihov is-
hodje u pogledu zacrtane politike bio zapakiran na takav nacin da su pita-
nja ekonomske i drustvene dobrobiti bila najvaznija.
18
Iako je bilo utjecaj-
nih, hrabrih pionira poput Alice Hamilton i Rachel Carson u Sjedinjenim
17 Bramwell (1989., 1994.)
18 Gottlieb (1993.)
128
POZELENJIV ANJE SAMOGA SEBE: POKRET ZA ZASTITU OKOLISA
Drzavama, tek krajem sezdesetih u Sjedinjenim Drzavama, Njemackoj, za-
padnoj Europi, a zatim, brzo se sireCi po cijelom svijetu, sjeveru ijugu, zapa-
du i istoku, pojavljuje se masovni pokret, i u obliku puckoga pokreta i u obli-
kujavnoga misljenja. Zasto se to dogodilo? Zasto su ekoloske zamisli iznena-
da zapalile vatru u suhim prerijama nerazumnosti planeta? Predlazem hi-
potezu da postoji izravna povezanost izmedu tema koje je iznio pokret za
zastitu okolisa i temeljnih dimenzija novoga drustvenog ustroja, umrezeno-
ga drustva, koja se razvijala od kraja sedamdesetih do danas: znanost i teh-
nologija kao osnovna sredstva i ciljevi gospodarstva i drustva, preobrazba
prostora, preobrazba vremena i gospodarstvo apstraktnih, svjetskih struja
bogatstva, moCi i informacija nad kulturnim identitetom, stvarajuci stvar-
nu virtualnost kroz medijske mreze. Sigurno da u kaoticnom svemiru zasti-
te okolisa mozemo naCi sve ove teme, a istodobno niti jednu od njih u kon-
kretnim slucajevima. Medutim, tvrdim da postoji presutan, dosljedan eko-
loski put koji povezuje razlicite politicke orijentacije i drustvena podrijetla
unutar pokreta i koji osigurava okvir iz kojega iskacu razlicite teme u razli-
citim trenucima is razlicitim ciljevima.
19
Naravno da postoje ostri sukobi i
velika neslaganja unutar sastavnih dijelova i medu sastavnim dijelovima
pokreta za zastitu okolisa. No, ta se neslaganju uglavnom ticu taktika, prio-
riteta i jezika, a ne osnovnog povjerenja u povezivanje obrane odredenih
okolisa s novim ljudskim vrednotama. IzlazuCi se opasnosti od pojednostav-
njivanja, napravit cu sintezu glavnih smjerova diskursa i djelovanja koji su
u pokretu za zastitu okolisa prisutni u cetiri glavne teme.
Kao prvo, neodredena, duboka veza izmedu znanosti i tehnologije. Kao
sto pise Bramwell: "Razvoj zelenih ideja predstavljao je pobunu znanosti
protiv znanosti do kojeje doslo krajem 19. stoljeca u Europi i Sjevernoj Ame-
rici."20 Ta se pobuna pojacala i rasirila u sedamdesetima simultano s revolu-
cijom informacijske tehnologije i, kao posljedica toga, izvanrednim razvo-
jem bioloskoga znanja postignutim izradom racunalnih modela. Doista,
znanost i tehnologija igraju temeljnu, iako proturjecnu ulogu u pokretu za
zastitu okolisa. Sjedne strane, postoji duboko nepovjerenje u dobrotu razvi-
jene tehnologije koje u nekim krajnjim ocitovanjima dovodi do neoluditskih
ideologija, koje predstavlja Kirpatrick Sale. S druge strane, pokret se uveli-
ke oslanja na sakupljanje, analiziranje, tumacenje i sirenje znanstvenih in-
formacija o medudjelovanju rukotvorina koje je naCinio covjek i okolisa, po-
nekad s visokim stupnjem sofisticiranosti. Velike organizacije za zastitu
19 Za podatke koji pokazuju prisutnost i vaznost ovih tema u pokretima za zastitu okolisa u
nekoliko zemalja, vidi: Dickens (1990.); Dobson (1990.); Scarce (1990.); Epstein (1991.);
Zisk (1992.); Coleman i Coleman (1993.); Gottlieb (1993.); Shabecoff (1993.); Bramwell
(1994.); Porrit (1994.); Riechmann i Fernandez Buey (1994.); Moog (1995.).
20 Bramwell (1994: vii)
129
MOC IDENTITETA
okolisa obicno imaju medu svojim djelatnicima znanstvenike te u veCini ze-
malja postoji uska povezanost izmedu znanstvenika, profesora i aktivista
pokreta za zastitu okolisa.
Zastita okolisa je pokret koji se temelji na znanosti. Ponekad je to losa
znanost, no ipak se pravi da zna sto se dogada s prirodom i ljudima te otkri-
- va istinu koju skrivaju odredeni interesi industrijalizma, kapitalizma, teh-
nokracije i birokracije. KritizirajuCi dominiranje znanosti zivotom, ekolozi
rabe znanost kako bi se suprotstavili u ime zivota. N acelo koje zagovaraju
nije negacija znanja nego superiorno znanje: mudrost holisticke vizije koja
maze doprijeti dalje od pojedinacnih pristupa i kratkovidnih strategija koje
su usn-Uerene na zadovoljavanje osnovnih instinkata. U tom smislu, zastita
okolisa ima za cilj preuzimanje drustvenog nadzora nad proizvodima ljud-
skog uma prije nego sto znanost i tehnologija pocnu zivjeti svojim zivotom,
pri cemu ce strojevi konacno nametnuti svoju volju nama i prirodi, sto je
drevno strahovanje ljudskoga roda.
Barbe za strukturnu preobrazbu su jednako vrijedne kao i borba za povi-
jesno redefiniranje dva temeljna, materijalna izraza drustva: prostora i vre-
mena. I, doista, nadzor nad prostorom i naglasavanje lokalnosti Cini drugu
veliku, ponavljanu temu raznih dijelova pokreta za zastitu okolisa. U ses-
tom poglavlju prvoga sveska iznio sam ideju o temeljnoj suprotnosti koja se
pojavljuje u umrezenom drustvu izmedu dvije prostorne logike, one prosto-
ra tokova i one prostora mjesta. Prostor tokova ustrojava simultanost dru-
stvenih praksi na udaljenosti, pomocu telekomunikacija i informacijskih
sustava. Prostor mjesta daje prednost drustvenome medudjelovanju i insti-
tucionalnim organizacijama na osnovi tjelesne blizine. Ono sto je osobito za
novi drustveni ustroj, umrezeno drustvo, jest daje veCina dominantnih pro-
cesa u kojima su koncentrirani moe, bogatstvo i informacije, jos uvijek
smjestena lokalno. Razdvajanje izmedu dvije prostorne logike cini temeljni
mehanizam dominacije u nasim drustvima, zato sto udaljuje kljucne eko-
nomske, simbolicke i politicke procese od prostora u kojemu se maze izgra-
diti drustveni smisao i primijeniti politicki nadzor. Stoga Cinjenica da ekolo-
zi naglasuju lokalnost i nadzor ljudi nad njihovim zivotnim prostorima, jest
osporavanje osnovne poluge novoga sustava moci. Cak i u najobrambenijim
izrazima, kao u borbi nazvanoj "Ne u mom dvoristu", zahtjev da se daje pr-
venstvo zivljenju (zivotu) pred uporabom odredenoga prostora od strane
"vanjskih interesa", poput kompanija koje odlazu otrovni otpad ili zracnih
luka koje prosiruju svoje piste, ima duboko znacenje- poricanje apstraktnih
prioriteta tehnickih ili ekonomskih interesa u odnosu prema stvarnim is-
kustvima stvarnih ljudi sa stvarnim uporabama. Lokalizam zastite okolisa
upozorava na gubitak veze izmedu ovih razlicitih funkcija ili interesa
podvrgnutih nacelu posredovane zastupljenosti od strane apstrakne, teh-
nicke racionalnosti koju primjenjuju poduzeca nekontroliranih interesa i
130
POZELENJIVANJE SAMOGA SEBE: POKRET ZA ZASTITU OKOLISA
neodgovorna tehnokracija. Tako se logika ovog argumenta razvija u zudnju
za ddavom malog opsega koja daje prednost lokalnoj zajednici i sudjelova-
nju gradana: pucka demokracijaje politicki model koji se podrazumijeva u
veCini ekoloskih pokreta. U najrazradenijim alternativama, nadzor nad
prostorom, obrana prostora kao izvora smisla i naglasavanje lokalne vlasti,
povezani su sa zamislima o samoupravljanju u anarhistickoj tradiciji, uklju-
cujuCi proizvodnju malog opsega i naglasavanje samodostatnosti, koje vodi
prividnoj strogosti ijednostavnosti zivota, kritici ocite potrosnje i zamjenji-
vanja uporabne vrijednosti zivota za tecajnu vrijednost nov ca. Sigurno je da
ljudi koji prosvjeduju protiv odlaganja otrovnih tvari u njihovu susjedstvu
nisu anarhisti i malo bi njih bilo stvarno spremno preobraziti cijelu struktu-
ru svojih zivota onakvih kakvijesu. Ali unutrasnja logika argumenta, pove-
zanost izmedu obrane necijega prostora od imperativa prostora tokova ija-
canja ekonomskih i politickih osnova lokalnosti, dovode do iznenadnog pre-
poznavanja nekih od ovih veza u javnoj svijesti u povodu simbolickih doga-
daja (poput izgradnje nuklearne elektrane). Time su stvoreni uvjeti pribli-
zavanja izmedu problema svakodnevnog zivota i projekata za alternativno
drustvo: na taj nacin nastaju drustveni pokretL
Uz prostor, u umrezenom drustvuje u pitanju nadzor nad vremenom, i
pokret za zastitu okolisa vjerojatno je najvazniji akter u projiciranju novoga,
revolucionarnog odnosa prema vremenu. Ovo pitanje je toliko vazno koliko
je i slozeno te gaje potrebno detaljno razraditi. U 7. poglavlju prvoga sveska
predlozio sam razlikovanje (na osnovi sadasnjih rasprava u sociologiji i povi-
jesti, kao i Leibnizove i Innisove filozofije o vremenu i prostoru) tri oblika
vremena: satno vrijeme, bezvremeno vrijeme i glacijalno vrijeme. Satno vri-
jeme, karakteristicno za industrijalizam, i kapitalizam i etatizam, bilo je/
jest karakterizirano kronoloskim slijedom dogadaja i discipliniranjem ljud-
skoga ponasanja u skladu s predodredenim rasporedom, stvarajuCi oskud-
nost iskustava zbog institucionaliziranog mjerenja. Bezvremeno vrijeme,
koje karakterizira dominantne procese u nasim drustvima, dogada se kad
karakteristike danoga konteksta, odnosno informacijska paradigma i umre-
zeno drustvo, pokrenu sustavno narusavanje poretka slijeda fenomena koji
je uspostavljen u tom kontekstu. To narusavanje moze biti u obliku zbija-
nja dogadanja fenomena usmjerenog na trenutnost (kao u "instant ratovi-
ma" ili financijskim transakcijama koje se odvijaju u jednoj desetinki se-
kunde) ili uvodenjem nasumicnoga diskontinuiteta u nizu dogadaja (kao u
hipertekstu integrirane komunikacije u elektronickim medijima). Elimi-
nacija stvaranja slijeda dogadaja stvara nediferencirano odredivanje vre-
mena te tako ponistava vrijeme. U nasim drustvima prevladavajuCi, klju-
cni procesi ustrojeni su u bezvremeno vrijeme, no veCinom ljudi dominira
satno vrijeme.
131
MOC IDENTITETA
Postoji jos jedan oblik vremena, koji je kao takav shvaeen i predlozen u
drustvenoj praksi: glacijalno vrijeme. U izvornoj formulaciji Lasha i Urryja
predodzba o glacijalnom vremenu podrazumijeva daje "veza izmedu ljudi i
prirode vrlo dugorocna i evolucijska. Ona se mice prema natrag, izvan ne-
posredne ljudske povijesti, i prema naprijed u buduenost koju se ne moze
specificirati. "
21
N astavljajuCi njihovu razradu, predlazem zamisao da pokret
za zastitu prirode upravo karakterizira projekt uvodenja perspektive "glaci-
jalnoga vremena" u nas nacin dozivljavanja vremena i u smislu stvaranja
svijesti i u smislu politike. Ekolosko razmisljanje promatra medudjelovanje
svih oblika materije u evolucijskoj perspektivi. Zamisao o ogranicavanju
uporabe resursa na one koji se mogu obnavljati, koja je sredisnja zamisao
zastite okolisa, upravo se iznosi pod pretpostavkom da promjena osnovnih
ravnoteza na planetu i u svemiru moze tijekom vremena ponistiti krhku
ekolosku ravnotezu, dovodeCi do katastrofalnih posljedica. Holisticka pre-
dodzba o integriranosti ljudi i prirode, kako je iznose pisci "duboke ekologi-
je", ne odnosi se na naivno obozavanje nedirnutih prirodnih krajolika, vee
na temeljno razumijevanje da relevantnajedinica iskustva nije svaki pojedi-
nac ili, sto se toga tice, povijesno postojeee ljudske zajednice. Da bismo se
sjedinili sa svojim svemirskim "ja", najprije trebamo promijeniti predodzbu
o vremenu, osjetiti kako "glacijalno vrijeme" protjece kroz nase zivote, oeut-
jeti kako energija zvijezda kola nasom krvlju i naslutiti kako se rijeke nasih
misli beskrajno sjedinjuju s neizmjernim oceanima raznolike zive tvari. N a
vrlo izravan, osoban naCin, glacijalno vrijeme znaci mjeriti nas zivot Zivo-
tom nase djece i djece djece nase djece. Tako upravljanje nasim zivotima i in-
stitucijama za njih, koliko i za nas, nije New age kult, vee staromodna briga
za nase potomke, odnosno za nasu djecu. Predlagati odriiv razvoj kao me-
dunarastajnu solidarnost ujedinjuje zdravu sebicnost i sustavno razmislja-
nje s evolucijskom perspektivom. Protunuklearni pokret, jedan od naj-
snaznijih izvora pokreta za zastitu okolisa, temeljioje svoju radikalnu kriti-
ku nuklearne moei na dugorocnim ucincima radioaktivnog otpada, uz ne-
posredne, sigurnosne probleme te je na taj nacin s danasnjicom povezao si-
gurnost narastaja koji su od nas udaljeni tisuee godina. U odredenoj mjeri,
zanimanje za ocuvanje prirode i zanimanje za starosjedilacke kulture prote-
ze prema natrag brigu za sve oblike ljudskoga postojanja koji dolaze iz razli-
citih vremena, potvrdujuCi da smo mi oni ida su oni mi. Upravo se na ovoje-
dinstvo prostora, zatim materije kao cjeline i njezine prostornovremenske
evolucije neizravno poziva pokret za zastitu okolisa, a izravno mislioci du-
boke ekologije i ekofeminizma.
22
Materijalni izraz koji ujedinjuje razliCite
21 Lash i Urry (1994: 243)
22 Diamond i Orenstein (1990.); McLaughlin (1993.)
132
POZELENJIV ANJE SAMOGA SEBE: POKRET ZA ZASTITU OKOLISA
zahtjeve i teme zastite okolisa njihov je alternativni pristup vremenu koji
zahtijeva da drustvene institucije prihvate sporu evoluciju nase vrste u nje-
zinu okolisu, ada se ne vidi kraj nasega kozmoloskog bica sve dok se svemir
nastavlja siriti od trenutka/mjesta svojega zajednickog pocetka. Izvan vre-
menom vezanih obala pokorenoga satnog vremena, kojim jos uvijek zivi ve-
Cina ljudi na svijetu, povijesna borba za novo vrijeme odvija se izmedu po-
nistavanja vremena u ponavljanim tokovima racunalnih mreza i ostvariva-
nja glacijalnoga vremena u svjesnom prihvacanju nasega kozmoloskog "ja".
Kroz ove temeljne borbe za prilagodavanje znanosti, prostora i vremena,
ekolozi pokrecu stvaranje novog identiteta, bioloskog identiteta, kulture
ljudske vrste kao sastavnog dijela prirode. Drustveno-bioloski identitet ne
podrazumijeva poricanje povijesnih kultura. Ekolozi postuju narodne kul-
ture te si dopustaju kulturnu autenticnost iz razliCitih tradicija. No, njihov
objektivni neprijatelj je drzavni nacionalizam zato sto drzava-nacija, po de-
finiciji, mora zahtijevati svoju vlast na odredenom teritoriju. Ona, stoga,
razbijajedinstvo ljudskogroda, kao i medupovezanost teritorija, potkopava-
juCi zajednicko sudjelovanje u nasemu svjetskom ekosustavu. Kao sto je to
rekao David McTaggart, povijesni voda Greenpeace Internationala:
"Najveca prijetnja s kojom se moramo pozabavitije nacionalizam. U slje-
decem stoljecu suocit cemo se s problemima koje se jednostavno ne moze rje-
savati na razini drzava. N astojimo raditi na medunarodnoj razini, una toe
stoljeCima nacionalistickih predrasuda."
23
U onome sto je samo naizgled
proturjecno, ekolozi su istodobno lokalisti i globalisti: globalisti u upravlja-
nju vremenom, lokalisti u obrani prostora. Evolucijsko razmisljanje i politi-
ka zahtijevaju globalnu perspektivu. Sklad ljudi s njihovim okolisem zapoci-
nje u njihovoj lokalnoj zajednici.
Ovaj novi identitet vrste, odnosno drustveno-bioloski identitet, moze se
lako nadrediti raznolikim, povijesnim tradicijama, jezicima i kulturnim
simbolima, ali ce se tesko pomijesati s drzavno-nacionalistickim identite-
tom. Stoga zastita okolisa u odredenoj mjeri dokida protivnost izmedu kul-
ture stvarne virtualnosti, koja se nalazi u pozadini globalnih struja bogat-
stva i moci, i izraza fundamentalistickih kulturnih ili vjerskih identiteta. To
jejedini globalni identitet koji se predlaze u ime svih ljudskih bica, bez obzi-
ra na njihove specificne drustvene, povijesne ili spolne navezanosti ili njiho-
vu vjeru. Medutim, buduCi da veCina ljudi ne zivi svoj zivot na kozmoloski
nacin, a zamisao o prirodi koju dijelimo s komarcima jos uvijek ima neke
takticke probleme, od kljucne vaznosti za utjecaj nove ekoloske kulture jest
njezina sposobnost da satka niti pojedinacnih kultura u ljudski hipertekst
koji cine povijesne razliCitosti i biolosko zajednistvo. Tu kulturu nazivam
23 lntervju u Ostertagu (1991: 33)
133
MOC IDENTITETA
zelenom kulturom (zasto izmisljati novi naziv kadje milijuni ljudi vee ovako
nazivaju) i definiram je kao Petra Kelly: "Moramo nauCiti misliti i djelovati
iz srca, kako bismo prepoznali medupovezanost svih zivih bica i postivali
vrijednost svake niti u golemoj mrezi zivota. To je duhovna perspektiva i ci-
ni temelj sve politike 'zelenih' ... Zelena politika trazi od nas da budemo i
njezni i subverzivni. "
24
Njeznost subverzivnosti, subverzija njeznosti: nala-
zimo se daleko od instrumentalisticke perpektive koja je dominirala indus-
trijskim do born, i u njegovoj kapitalistickoj i u njegovoj etatistickoj inaCici. A
nalazimo se u izravnom proturjecju s gubitkom smisla u tokovima bezizra-
zajne moCi koja stvara umrezeno drustvo. Zelena kultura, onakva kakvu
predlazu raznoliki pokreti za zastitu okolisa, protuotrov je za kulturu
stvarne virtualnosti koja oznacuje dominantne procese u nasim drustvima.
Taka imamo znanost zivota protiv zivota kontroliranoga znanoscu, lo-
kalni nadzor nad mjestima protiv prostora tokova koji sene moze drzati pod
nadzorom, ostvarivanje glacijalnoga vremena protiv ponistavanja vremena
i stalnoga robovanja satnom vremenu, zelenu kulturu protiv stvarne vir-
tualnosti. To su temeljni izazovi koje pokret za zastitu okolisa upucuje do-
minantnim strukturama umrezenoga drustva. I zbog toga se bavi pitanjima
koja ljudi nejasno dozivljavaju kao ono od cega se sastoje njihovi novi zivoti.
I dalje izmedu ove "zestoke zelene vatre" i ljudskih srca stoje visoki stupovi
drustva, prisiljavajuCi zastitu okolisa na dugi mars kroz institucije iz kojih,
kao sto je to slucaj sa svim drustvenim pokretima, ne izlazi nepovrijedena.
Pokret za zastitu okolisa u akciji: dopiranje do umova,
pripitomljivanje kapitala, zauzdavanje drzave, pocupkivanje
sa sredstvimajavnog priopCivanja
N ajveCi dio uspjeha pokreta za zastitu okolisa proistjece iz cinjenice daje,
vise od bilo koje druge drustvene sile, bio u stanju najbolje se prilagoditi uv-
jetima komunikacije i mobilizacije u novoj tehnoloskoj paradigmi.
25
Iako se
najveCi dio pokreta oslanja na pucke organizacije, djelovanje pokreta za
zastitu prirode odvija se na osnovi medijskih dogadaja. OrganizirajuCi doga-
daje koji privlace medijsku paznju, pobornici zastite okolisa mogu doCi do
mnogo sire publike nego sto su njihovi izravni biraci. Nadalje, stalna prisut-
nost tema koje se ticu zastite okolisa u sredstvimajavnog priopCivanja pru-
zila imje legitimnost kojaje veca od one koju ima bilo koja druga stvar. Us-
24 Kelly (1994: 37)
25 Vidi: Epstein (1991.); Horton (1991.); Ostertag (1991.); Costain i Costain (1992.); Got-
tlieb (1993.); Kanagy et al. (1994.).
134
POZELENJIVANJE SAMOGA SEBE: POKRET ZA ZASTITU OKOLISA
mjerenost na medije oCita je u slucajevima globalnog aktivizma za zastitu
okolisa, kao sto je Greenpeace, Cijaje cjelokupna logika usmjerena stvaranju
dogadaja za mobiliziranje javnog misljenja o specificnim pitanjima kako bi
izvrsili pritisak na vlasti. Ali, to je i svakodnevni, glavni dio borbi za zastitu
okolisa na lokalnoj razini. Lokalne televizijske vijesti, radio i novine su gla-
sovi pobornika zastite okolisa do te mjere da se korporacije i politicari cesto
zale da su ustvari sredstva javnog priopCivanja, a ne ekolozi, odgovorni za
pokretanje ljudi na zastitu okolisa. Simbiotski odnos sredstava javnog
priopCivanja i zastite okolisa ima nekoliko izvora. Ponajprije, taktike nena-
silne izravne akcije koje su od pocetka sedamdesetih prozimale pokret bile
su dobar materijal za izvjesCivanje, osobito zato sto su za televizijske vijesti
potrebne svjeze slike. Mnogi aktivisti pokreta za zastitu okolisa mastovito
su rabili tradicionalnu taktiku francuskih anarhista -l'action exemplaire-
spektakularan Cin koji pogada umove, izaziva raspravu i inducira mobiliza-
ciju. Samozrtvovanje, kao podnosenje hapsenja i zatvaranja u zatvor, ugro-
zavanje svojih zivota na oceanu, vezivanje lancima za drvece, uporaba vlas-
titih tijela za sprecavanje strojeva koji trebaju graditi nepozeljna postroje-
nja ili onemogucavanje prolaska zlih konvoja, prekidanje sluzbenih ceremo-
nija i toliko mnogo drugih neposrednih akcija pracenih samosvladavanjem i
objelodanjenim nenasiljem, uveli su stav svjedocenja koji obnavlja povjere-
nje i pojacava eticke vrijednosti koje njeguje veCina ljudi, a koje su cesto da-
leko od partizanske politike, osigurali su plodno tlo za sredstva javnog
priopcivanja- da preuzmu ulogu glasa naroda te tako povecaju svoju vlasti-
tu legitimnost i omoguce novinarima da rade nesto na sto ce biti ponosni.
Nadalje, u lokalnim vijestima izvjescivanje o zdravstvenim rizicima iii ome-
tanju zivota ljudi zbog stetnog djelovanja na prirodu, istice sustavne proble-
me na snazniji nacin od bilo kakvih tradicionalnih ideoloskih diskursa. Ces-
to sami pobornici zastite okolisa hrane medije dragocjenim slikama koje go-
vore vise od bilo kakva debelog izvjesca. Tako su americke sku pine za zasti-
tu okolisa razdijelile videokamere lokalnim skupinama sirom svijeta, od
Kentuckyja do Amazone, kako bi snimale ocita krsenja zakona o zastiti oko-
lisa, a zatim rabili tehnolosku infrastrukturu skupine za obradu i sirenje
optuzujuCih snimaka.
Osobe koje se zalazu za zastitu okolisa takoder su se nalazile u prvim re-
dovima u usvajanju novih komunikacijskih tehnologija kao sredstava za or-
ganiziranje i mobiliziranje, osobito u uporabi Interneta.
26
Na primjer, savez
skupina za zastitu okolisa u Sjedinjenim Drzavama, Kanadi i Cileu koji je
formiran oko Friends of the Earth (Prijatelji Zemlje), Sierra Cluba (Klub
Sierra), Greenpeacea (Zeleni mir), Defenders of Wildlife (Branitelji divljeg
26 Bartz (1996.).
135
MOC IDENTITETA
zivota), Canadian Enviromental Law Association (Kanadska pravna udru-
ga za zastitu okolisa) i drugih, mobilizarao je protiv Sjevernoamerickoga
slobodnog trgovinskog dogovora (NAFTA) zato sto u njemu nije bilo dovolj-
no odredbi o zastiti okolisa. Za koordiniranje akcija i sirenje informacija ra-
bili su Internet te su izgradili stalnu mrezu koja u devedesetima povlaCi crte
bojisnice transnacionalne akcije za zastitu okolisa u Sjevernoj i Juznoj Ame-
rici. World Wide Web stranice postaju mjesta okupljanja pobornika zastite
okolisa iz cijeloga svijeta, kao sto je to slucaj sa siteovima koje su 1996. nap-
ravile organizacije poput Conservation International (Medunarodno ocuva-
nje prirode) i Rainforest Action Network (Akcijska mreza za prasumu) kako
bi branili stvar za koju se zalaze autohtono stanovnistvo tropskih prasuma.
Food First (Prvo hrana), organizacija sa sjedistem u Kaliforniji, povezala se
s mrezom skupina za zastitu okolisa u zemljama u razvoju, povezujuCi pita-
nja zastite okolisa i siromastva. Takoje preko Mreze (Net) bila u mogucnos-
ti koordinirati svoje djelovanje s Global South (Svjetskijug), organizacijom
sa sjedistem na Tajlandu koja osigurava perspektivu zastite okolisa iz
novoindustrijalizirane Azije. Kroz ove mreze, lokalne skupine iz cijeloga
svijeta odjednom mogu djelovati globalno, na razini na kojoj se stvaraju
glavni problemi. Cini se da se racunalno pismena elita pojavljuje kao global-
na, koordinirajucajezgra aktivnih skupina koje se zalazu za zastitu okolisa i
potjecu iz naroda iz cijelog svijeta, fenomen koji se ne razlikuje mnogo od
uloge koju su obrtnicki tiskari i novinari imali na pocetku radnickog pokre-
ta - oni su pomocu informacija kojima su imali pristup usmjeravali nepis-
mene mase koje su Cinile radnicku klasu u pocetku industrijalizacije. Pokret
za zastitu okolisa nije samo pokret za osvjesCivanje. Od samih pocetaka, on
se usredotoCio na ostvarivanje promjena u zakonodavstvu i vlasti. Doista,
jezgra organizacija za zastitu okolisa (poput takozvane Group of Ten u Sje-
dinjenim Drzavama) usmjerava svoje napore na lobiranje za zakonodavstvo
te pruzanje podrske ili suprotstavljanje politickim kandidatima na osnovi
njihova stajalista o odredenim pitanjima. Cak i netradicionalne organizacije
usmjerene na djelovanje, poput Greenpeacea, znacajno su pomaknule svoje
zariste na vrsenje pritisaka na vlade i medunarodne institucije, kako bi osi-
gurali zakone, odluke i provedbu odluka o odredenim pitanjima. Slicno to-
me, na lokalnoj i regionalnoj razini pobornici zastite okolisa zalagali su se za
nove naCine gradskoga i regionalnog planiranja, zajavno-zdravstvene mje-
re, za nadzor nad prekomjernim razvojem. Upravo je ovaj pragmatizam,
stav usmjeravanja na probleme, dao pokretu za zastitu okolisa prednost u
odnosu na tradicionalnu politiku: ljudi osjecaju da mogu ovdje i sada nesto
promijeniti, bez ikakva posredovanja ili odgode. Nema razlike izmedu sred-
stava i ciljeva. .
U nekim zemljama, osobito u Europi, pobornici zastite okolisa usli su u
politicko natjecanje, predstavljajuCi svoje kandidate za odredene sluzbe s
136
POZELENJIV ANJE SAMOGA SEBE: POKRET ZA ZASTITU OKOLISA
razlicitim uspjehom.
27
Podaci pokazuju da zelene stranke mnogo bolje pro-
laze na lokalnim izborima, gdje jos uvijek postoji izravna veza izmedu pok-
reta i njegovih politickih predstavnika. Jednako su tako relativno uspjesni
na medunarodnim izborima, na primjer na izborima za Europski parla-
ment, jer, kako se radi o instituciji koja ima samo simbolicku moe, gradani
vole vidjeti da su njihova nacela zastupljena, uz malu cijenu gubitka utjecaja
na donosenje odluka. U nacionalnoj politici, politicki znanstvenici pokazali
su dana sanse zelenih stranaka manje utjecu misljenja koja ljudi imaju o
zastiti okolisa, a vise specificne institucionalne strukture koje stvaraju prili-
ke za politicko natjecanje.
28
Ukratko, sto je veCi pristup tema o zastiti okoli-
sa i/ili prosvjednih glasova glavnim, veCinskim strankama, to su manje san-
se za "zelene". Sto su veee sanse za simbolicko glasovanje, bez posljedica za
zadrzavanje polozaja, to je veea uspjesnost "zelenih" kandidata. No, cini se
da je Njemacka iznimka, ne pravilo, u razvoju zelene politike, kao sto sam
vee iznio. Sve u svemu, Cini se da postoji svjetski trend pozelenjivanja najut-
jecajnije politike, iako se cesto radio vrlo blijedoj zelenoj boji, zajedno s ocu-
vanom autonomijom pokreta za zastitu okolisa. Sto se tice samoga pokreta,
njegova povezanost s politikom sve vise mijesa lobiranje, ciljane kampanje
za kandidate ili protiv njih te utjecanje na glasace kroz mobilizacije usmje-
rene na odredene probleme. Primjenjujuei ove razliCite taktike, pokret za
zastitu okolisa postao je glavna snaga javnog mnijenja s kojom stranke i
kandidati u mnogim zemljama moraju racunati. S druge strane, veCina or-
ganizacija za zastitu okolisa postala je jako institucionalizirana, odnosno,
prihvatili su potrebu da djeluju unutar okvira postojeCih institucija i unutar
pravila produktivnosti i globalne, trzisne privrede. Tako je suradnja s veli-
kim korporacijama postala pravilo, a ne iznimka. Korporacije cesto financi-
raju razlicite akcije za zastitu okolisa te su postale iznimno svjesne zelenoga
samopredstavljanja, do te mjere da su sada teme vezane za zastitu okolisa
standardne slike u korporacijskom oglasavanju. Aline radi se samo o mani-
pulaciji. Pokret za zastitu okolisa takoder je djelovao na korporacije sirom
svijeta koje su pokusale prilagoditi svoje proizvode novim zakonima, novim
ukusima i novim vrijednostima, istodobno nastojeCi, naravno, ostvariti do-
bit. Medutim, buduCi da stvarne proizvodne jedinice u nasemu gospodar-
stvu vise nisu pojedinacne korporacije, vee transnacionalne mreze koje se
sastoje od razliCitih komponenata (vidi prvi svezak, 3. poglavlje), povrede
okolisa su decentralizirane na mala poduzeca i novoindustrijalizirane zem-
lje, modificirajuCi zemljovid i topologiju akcije za zastitu okolisa u godinama
koje dolaze.
27 Poguntke (1993.); Dalton (1994.); Diani (1995.); Richardson i Rootes (1995.)
28 Richardson i Rootes (1995.)
137
MOC IDENTITETA
Sveukupno gledajuCi, zahvaljujuci izvanrednom povecanju svijesti o
vaznosti zasite okolisa, utjecaju i organizaciji, pokret se jako razgranao,
drustveno i tematski, protezuCi se od korporacijskih saba za sastanke do za-
kutaka kontrakultura, prolazeCi kroz gradske vijecnice i sabornice. U tom
su procesu teme iskrivljene i, u mnogim slucajevima, manipulirane. No, to
je znacajka svakoga velikoga drustvenog pokreta. Pokret za zastitu okolisa
je doista glavni drustveni pokret nasega vremena jer dopire do razliCitih
drustvenih pitanja pod obuhvatnim stijegom ostvarivanja pravde u zastiti
okolisa.
Pravednost zastite okolisa: nova granica ekologizma
Od 1960-ih godina pokret za zastitu okolisa nije se samo bavio promatra-
njem ptica, spasavanjem suma i proCiscavanjem zraka. Kampanje protiv od-
laganja otrovnog otpada, za prava potrosaca, protunuklearni protesti, paci-
fizam, feminizam i brojna druga pitanja izronila su zajedno s obranom pri-
rode, ukorijenivsi pokret u raznolikim krajolicima prava i zahtjeva. Cak i
kontrakulturni trendovi, poput 'New age' meditacije i neopoganizma, pomi-
jesali su se s drugim dijelovima pokreta za zastitu okolisa u sedamdesetim i
osamdesetim godinama.
Tijekom devedesetih su se neka glavna pitanja poput mira i protunuk-
learnih prosvjeda povukla u pozadinu, dijelom zbog uspjesnosti prosvjeda, a
dijelom zbog kraja hladnoga rata, a cijeli niz drustvenih pitanja postao je di-
jelom sve razgranatijega pokreta.
29
Siromasne zajednice i nacionalne manji-
ne pokrenule su se suprotstavljajuCi se tome da budu meta diskriminacije u
podrucju zastite okolisa. Oni su, naime, mnogo cesce nego stanovnistvo u
cjelini izlagani otrovnim tvarima, zagadenju, zdravstvenim rizicima i degra-
daciji njihovih obitavalista. Radnici su se pobunili protiv izvora profesional-
nih ozljeda i bolesti, starih i novih, od kemijskog trovanja do stresa izazva-
nog racunalima. Zenske skupine pokazale su da su zene, kao osobe koje se
uglavnom brinu za svakodnevni obiteljski zivot, one koje najizravnije stra-
daju od posljedica zagadenja, pogorsanja javnih usluga i nekontroliranog
razvoja. Glavni uzrok pada kvalitete zivota u gradovima su mnogi ljudi bez
doma. A sirom svijeta se pokazalo da je siromastvo, opet i ponovno, uzrok
degradacije okolisa, od paljenja suma, zagadivanja rijeka, jezera i oceana do
bjesnjenja epidemija. Doista, u mnogim industrijaliziranim zemljama, oso-
bito u Latinskoj Americi, doslo je do procvata skupina za zastitu okolisa koje
su se povezale sa skupinama za zastitu ljudskih prava, zenskim skupinama i
29 Gottlieb (1993: 207-320); Szasz (1994.); Epstein (1995.); Brulle (1996.)
138
POZELENJIV ANJE SAMOGA SEBE: POKRET ZA ZMlTITU OKOLISA
nevladnim organizacijama, stvarajuci snaznu koaliciju koja premasuje, ali
ne ignorira, institucionalnu politiku.
30
Tako se pojam okolisne pravde, kao sveobuhvatnoga pojma koji potvrdu-
je uporabnu vrijednost zivota za sve njegove oblike, protiv interesa bogat-
stva, moCi i tehnologije, postupno uvlaCi u umove i zacrtane politike, dok
pokret za zastitu okolisa ulazi u novu razvojnu fazu.
N a prvi pogled to izgleda kao oportunisticka taktika. S obzirom na us-
pjesnost i legitimnost svega sto nosi oznaku zastite okolisa, manje popular-
ni problemi umataju se u nove ideologije kako bi dobili podrsku i privukli
paznju. I doista, neke konzervativne skupine za ocuvanje prirode zabrinule
su se zbog pretjerano sirokog opsega pokreta koji bi ga mogao udaljiti od nje-
gova zariSta. Konacno, radnicki sindikati su se od pocetka industrijalizacije
borili za zakonodavstvo koje stiti zdravlje radnika na radnom mjestu, a siro-
mastvoje, na odredeni naCin, bilo ijest glavni problem, ada ne mora bojiti u
zeleno svoju zlokobnu tamu. No, ono sto se dogada u pokretu za zastitu oko-
lisa vise je od taktike. Ekoloski pristup zivotu, gospodarstvu i drustvenim
institucijama naglasava holisticku narav svih oblika materije i sve obrade
podataka. Taka da sto vise znamo, to vise uvidamo mogucnosti nase tehno-
logije i to vise shvacamo divovski, opasan procjep izmedu nasih povecanih
proizvodnih mogucnosti i nase primitivne, nesvjesne i, konacno, razorne
drustvene organizacije. To je objektivna nit koja stvara sve vecu povezanost
drustvenih pobuna, lokalnih i globalnih, obrambenih i napadackih, usmje-
renih na probleme i usmjerenih na vrijednosti koji se pojavljuju u pokretu
za zastitu okolisa i oko njega. Tone znaCi da se pojavila nova internacionala
dobronamjernih, velikodusnih gradana. Za sad nije. Kao sto je pokazano u
ovom svesku, stari i novi rascjepi klasne, spolne, nacionalne, vjerske i terito-
rijalne naravi djeluju na podjelu i potpodjelu problema, sukoba i projekata.
No, to znaci da embrijske veze izmedu pokreta koji nicu iz naroda i simbo-
licki orijentiranih mobilizacija u korist okolisne pravde nose oznaku alter-
nativnih projekata. Ti projekti teze prevladavanju iscrpljenih drustvenih
pokreta industrijskoga drustva kako bi ponovno uspostavili, u povijesno
prikladnim oblicima, staru dijalektiku izmedu dominacije i otpora, izmedu
Realpolitik i utopije, izmedu cinizma i nade.
30 Athanasiou (1996.); Borja i Castells (1996.)
139
4
KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI
POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST U
INFORMACIJSKO DOBA
Da su svi koji me preklinjase da im pomognem
na ovome svijetu,
svi sveti i nevini,
shrvane iene i bogalji,
zatvorenici, samoubojice -
da su mi poslali po jednu kopjejku
trebala sam postati "bogatija
nego cijeli Egipat" ...
No, nisu mi slali kopjejke,
vee umjesto toga podijelise sa mnom svoju snagu,
i tako nista na svijetu
nije snainije od mene,
pa mogu podnijeti sue, cak i ovo.
Ana Ahmatova, Odabrane pjesme
1
Patrijarhalnost je osnovna struktura svih suvremenih ,lrustava. Odlikuje
se institucijski nametnutim autoritetom muskaraca iznad zena i njihove
djece u obiteljskoj jedinici. Da bi se taj autoritet mogao primijeniti, patrijar-
halnost mora prozimati cjelokupnu organizaciju drustva, od proizvodnje i
potrosnje do politike, prava i kulture. Meduljudski odnosi, a time i osobnost,
takoder su dominacijom i nasiljem koji izviru iz kulture i institu-
1 Ahmatova (1985: 84)
140
KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITEI.J I SPOLNOST
cija patrijarhalnosti. Pa ipak, analiticki je i politicki bitno da se ne zaboravi
ukorijenjenost patrijarhalnosti u strukturu obitelji i u drustveno-biolosku
reprodukciju vrsta, kao povijesno (kulturno) uokvirenu. Bez patrijarhalne
obitelji, patrijarhalnost bi se razotkrilo kao puku dominaciju i tako je se ko-
nacno prevladalo pobunom one "polovice raja" koju se, povijesno gledano,
drzalo u podcinjenom polozaju.
Patrijarhalnu obitelj, kamen temeljac patrijarhalnosti, na kraju ovoga ti-
sucljeca stavljaju na kusnju neodvojivo povezani procesi preobrazbe zensko-
ga rada i preobrazbe zenske svijesti. Pokretacke snage u pozadini ovih pro-
cesa su porast informatizacijske, globalne ekonomije, tehnoloske promjene
u reprodukciji ljudske vrste i snazan val borbe zena i viseaspektnoga femi-
nistickog pokreta, tri pravca koji se razvijaju od kasnih sezdesetih. Masovno
ukljucivanje zena u placeni posao povecao je zensku moe pogadanja u odno-
su prema muskarcima i potkopao legitimnost dominacije muskaraca kao
hranitelja obitelji. Osim toga, ono je zivotu zena stavilo nepodnosljiv teret
svakodnevne cetverostruke smjene (placeni posao, vodenje kucanstva, od-
goj djece i nocna smjena za muza). Najprije kontracepcija, kasnije oplodnja
in vitro, te genetska manipulacija koja vreba na obzoru, pruzaju zenama i
drustvu sve vecu kontrolu nad trenutkom i ucestaloscu radanja djece. Sto se
zenske borbe tice, ona nije cekala kraj ovoga tisuCljeca da bi se manifestira-
la. Onaje obiljezila cjelokupni tijek ljudskoga iskustva, iako u mnogo razlici-
tih oblika, najcesce izostavljena iz povijesnih knjiga, a i bilo kakvih drugih
zapisa.
2
Tvrdio sam da su mnoge povijesne i suvremene urbane bitke bile,
zapravo, zenski pokreti koji su se bavili zahtjevima i kontrolom svakodnev-
noga zivota.
3
A feminizam kao takav ima dugu povijest, kako pokazuje
primjer sufrazetkinja u SAD-u. Ipak, mislim daje posteno reCi da smo samo
u posljednjoj cetvrtini ovoga stoljeca bili svjedocima onoga sto se svodi na
masovnu pobunu zena po cijelome svijetu protiv njihova ugnjetavanja, iako
drukCije jacine ovisno o kulturi i zemlji. UCinak takvih pokreta duboko se
osjeca u drustvenim institucijama i, temeljnije, u svijesti zena. U industrija-
liziranim zemljama velika vecina :lena smatra se jednakima muskarcima,
drzi da im pripadaju njihova prava kao i kontrola nad vlastitim tijelom i zi-
votom. Takva svijest brzo se siri po cijelome planetu. Ovo je najvaznija revo-
lucija zato sto zahvaca korijene drustva i srce onoga sto mi jesmo.
4
A to je
ireverzibilno. ReCi to ne znaCi da su problemi diskriminacije, ugnjetavanja i
zlostavljanja zena i njihove djece nestali, pa cak ni znacajnije oslabjeli.
Zapravo, dok se zakonska diskriminacija neznatno umanjila, ana trzistu
radne snage pokazuju se sve ujednacenija kretanja kako zensko obrazova-
2 Rowbotham (1974.)
3 Castells (1983.)
4 Mitchell (1966.)
141
MOC IDENTITETA
nje jaca, meduljudsko nasilje i psiholoska zloporaba su rasireni upravo zbog
muskoga bijesa, pojedinacnoga i kolektivnog, izazvanoga gubitkom moCi.
To nije i nece biti barsunasta revolucija. Ljudski krajolik zenskog oslobode-
nja i muske obrane njihovih povlastica oneCiscenje lesevima unistenih zivo-
ta, kao stoje to slucaj sa svim pravim revolucijama. No ipak, unatoc ostrini
sukoba, preobrazba zenske svijesti i drustvenih vrijednosti u veCini drusta-
va u manje od tri desetljeca sokantnaje i iz nje proistjecu posljedice bitne za
cjelokupno ljudsko iskustvo, od politicke moCi do ustroja osobnosti.
Pokusavam dokazati daje proces koji sazima i koncentrira ovu preobraz-
bu propast patrijarhalne obitelji. Ako se raspadne patrijarhalna obitelj, pos-
tupno ali sigurno preobrazit ce se cijeli sustav patrijarhalnosti i cjelokupni
nasi zivoti. To su zastrasujuci izgledi, ito ne samo za muskarce. Zato je pri-
jetnja patrijarhalnosti jedan od najsnaznijih Cimbenika koji trenutno izazi-
vaju pojavu fundamentalistickih pokreta cijaje svrha povratiti patrijarhalni
poredak, poput onih koje smo proucavali u proteklim poglavljima ove knji-
ge. Njihova reakcija bi uistinu mogla izmijeniti aktualne procese kulturne
promjene, buduci da nema povijesti koja bi hila unaprijed odredena. Ipak,
aktualni pokazatelji upucuju na znatan pad tradicionalnih oblika patrijar-
halne obitelji. Zapocet cu svoju analizu usredotocujuCi se na neke od tih po-
kazatelja. N e radi se o tome da statistike same mogu ispricati pricu o krizi
patrijarhalnosti. No, kad su promjene rasirene u toj mjeri da se odrazavaju
u nacionalnim i usporednim statistikama, mozemo slobodno pretpostaviti
njihovu dubinu i brzinu.
Zatim, moramo jos racunati i na vremenski trenutak ove preobrazbe.
Zasto sada? Feministicke ideje prisutne su vee najmanje jedno stoljece, ako
ne i duze, iako u svojemu specificnom povijesnom prijevodu. Zasto su se ras-
plamsale u nasem vremenu? Predlazem hipotezu da razlog lezi u kombina-
ciji cetiriju elemenata: prvo, preobrazbe ekonomije i trzista radne snage u
uskoj povezanosti s otvaranjem obrazovnih prilika za zene.
5
Tako cu nasto-
jati izloziti neke podatke koji otkrivaju takvu preobrazbu, povezujuCi ih s
obiljezjima informatizacijske globalne ekonomije i umrezenoga poduzet-
nistva, kako je prikazano u prvom svesku. Kao drugo, postoji tehnoloska
preobrazba u biologiji, farmakologiji i medicini koja dopusta sve vecu kon-
trolu nad radanjem djece i reprodukcijom ljudske vrste, o cemu se raspravlja
u 7. poglavlju prvoga sveska.
Kao trece, na ovoj podlozi ekonomske i tehnoloske preobrazbe, patrijar-
halnost je dozivjela udarac razvojem feministickog pokreta koji se pojavio
kao posljedica drustvenih pokreta sezdesetih godina. Ne radi se o tome daje
feminizam b ~ o jasan sastavni dio tih pokreta. Zapravo, zapoceo je kasnije,
5 Saltzman-Chafetz (1995.)
142
KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST
krajem sezdesetih i/ili pocetkom sedamdesetih godina, medu zenama koje
su bile dio tih drustvenih kretanja i pokreta, kao reakcija na seksizam, pa
cak i zlostavljanje (vidi dolje) koje su morale podnositi u pokretu. No, kon-
tekst formiranja drustvenih pokreta, s naglaskom na "osobnom kao poli-
tickom" is njegovim visedimenzionalnim temama, omoguCioje slobodu raz-
misljanja podalje od instrumentalnih pristupa pokreta kojima dominiraju
muskarci (poput radnickoga pokreta ili revolucionarne politike) i pomaka
prema eksperimentalnijem pristupu stvarnim izvorima ugnjetavanja, prije
nego sto se oni mogu ukrotiti diskursom racionalnosti. Cetvrti element koji
navodi na izazov patrijarhalnostijest brzo sirenje ideja u globaliziranoj kul-
turi i u medusobno povezanom svijetu, gdje ljudi i iskustvo putuju i mijesaju
se, brzo tkajuci hiperpokrivac zenskih glasova po vecem dijelu planeta. Ta-
ka, nakon razmatranja preobrazbe zenskoga rada, analizirat cu stvaranje
jako razgranatoga feministickog pokreta i rasprave koje se pojavljuju iz ko-
lektivnog iskustva izgradnje/ponovne izgradnje zenskog identiteta.
Utjecaj drustvenih pokreta, a osobito feminizma, na odnose medu spolo-
vima pokrenuo je snazan udarni val: preispitivanje heteroseksualnosti kao
norme. Za lezbijke je razdvajanje od muskaraca kao subjekata njihova ug-
njetavanja bio logicna, aka ne i neizbjezna, posljedica njihova dozivljavanja
muske dominacije kao izvora zenskih nedaca. Za homoseksualce, preispiti-
vanje tradicionalne obitelji i odnosi puni sukoba izmedu muskaraca i zena,
osigurali su pocetak istrazivanja drugih oblika meduljudskih odnosa, uklju-
cujuCi nove oblike obitelji, homoseksualnih obitelji. Za sve je spolno osloba-
danje, bez institucijskih ogranicenja, postalo nova granica samoizrazava-
nja. N e u homofobnoj slici beskonacnoga trazenja seksualnog partnera, vee
u potvrdi samoga sebe i u eksperimentiranju sa spolnoscu i ljubavlju. Utje-
caj homoseksualnih i lezbijskih pokreta na patrijarhalnost je, naravno, ra-
zoran. Ne radi se o tome da oblici dominacije prestaju postojati u meduljud-
skim odnosima. Dominacija, kao i izrabljivanje, uvijek se obnavlja kroz povi-
jest. No, patrijarhalnost, kakva vjerojatno postoji od pocetaka ljudske povi-
jesti (bez obzira na Carolyn Merchant), konacno je uzdrmana razaranjem
heteroseksualne norme. Dakle, istrazivat cu podrijetlo i dosege homosek-
sualnih i lezbijskih pokreta, pokrivajuci razliCite primjere, od San Francisca
do Taipeja, da bih naglasio sve vecu kulturolosku i zemljopisnu raznolikost
ovih pokreta.
Konacno, obradit cu pitanje preobrazbe osobe u nasem drustvu, kakva se
javlja kao posljedica preobrazbe ustroja obitelji i spolnih normi, buduCi da
vjerujem da se maze dokazati kako obitelji cine temeljni mehanizam socija-
lizacije, a spolnost ima veze s osobnoscu. Taka nas medudjelovanje struktu-
ralnih promjena i drustvenih pokreta- tj. umreznoga drustva i moci identi-
teta- preobrazava.
143
MOC IDENTITETA
Kriza patrijarhalne obitelji
Pod krizom patrijarhalne obitelji podrazumijevam slabljenje modela obi-
telji zasnovanog na postojanom prakticiranju autoriteta/dominacije nad ci-
jelom obitelji od strane odrasle muske glave obitelji. Moguce je u 1990-im
godinama naCi pokazatelje takve krize u veCini drustava, osobito u najrazvi-
jenijim zemljama. Upotrijebiti vrlo grube statisticke podatake ne znaci oCig-
ledno dokazati postojanje jednog obiljezja, patrijarhalnosti, koje je politicko,
kulturno i psiholosko. Ipak, buduCi da se ponasanje i struktura neke popula-
cije obicno razvija vrlo sporim tempom, promatranje mjerljivih kretanja ko-
ja utjecu na strukturu i dinamiku patrijarhalne obitelji u komparativnim
nacionalnim statistikama su, po mome misljenju, mocan znak promjene i,
uvjeren sam, krize nekada stabilnih patrijarhalnih obiljezja. Sazet cu argu-
mente prije no sto prijedem na brz pregled statistickih podataka.
Raspad kucanstava ozenjenih parova, razvodom ili razdvajanjem, prvi su
pokazatelj nezadovoljstva modelom obitelji koji se oslanjao na dugorocno
obvezivanje clanova obitelji. Dakako, maze doCi (a to je, zapravo, i slucaj) do
sukcesivne patrijarhalnosti: ponavljanja istoga modela s razlicitim partne-
rima. No, strukture dominacije (i mehanizmi povjerenja) nagrizene su is-
kustvom, i kod zena i kod djece, cesto uhvacenih u sukobu lojalnosti. Nada-
lje, raspad ozenjenih obitelji sve cesce vodi stvaranju samackih kucanstava
i/ili kucanstava s jednim roditeljem, cime se prekida patrijarhalni autoritet
u obitelji, cak i ako strukture dominacije mentalno ponovno ozive u novoj
obitelji.
Drugo, sve veca ucestalost bracnih kriza i sve vece teskoce pri uskladiva-
nju braka, posla i zivota, cine se povezane s dva druga snazna trenda: odga-
danjem sklapanja braka i zasnivanjem partnerstava bez braka. Ovdje, opet,
nedostatak zakonske potvrde slabi patrijarhalni autoritet, i institucijski i
psiholoski.
Trece, kao posljedica ovih razlicitih tendencija, zajedno s demografskim
cimbenicima, poput starenja stanovnistva te razlike u stopi smrtnosti medu
spolovima, pojavljuje se sve vise razliCitih obiteljskih struktura, Cime se ub-
lazuje prevlast klasicnoga modela obiteljske jezgre (parovi ozenjeni prvi put
i njihova djeca) i potkopava njegovo ponovno drustveno ozivljavanje. Sa-
macka kucanstva i kucanstva s jednim roditeljem ubrzano se mnoze.
Cetvrto, u uvjetima nestabilnosti obitelji i u sve vecoj autonomnosti zena
u njihovu reproduktivnom vladanju, kriza patrijarhalne obitelji proteze se u
krizu drustvenih obrazaca obnavljanja stanovnistva.
6
S jedne strane, sve ve-
6 U Europskoj unijije 1995. prirodni prirastaj bio najnizi u mirnodopska doba u dvadese-
tom stoljecu: bilo je samo 290.000 vise rodenih nego umrlih. U Njemackoj i Italiji bilo je
144
KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST
ei dio djece rada se izvan braka i obicno ih zadrzavaju majke (iako su nevjen-
cani parovi koji zajedno podizu dijete takoder dio statistike). Tako je bio-
loska reprodukcija osigurana, ali izvan tradicionalne obiteljske strukture. S
druge strane, zene, probudene svijesti i suocavajuCi se s teskoeama, ograni-
cuju broj djece koje radaju i odgadaju prvo dijete. Konacno, u nekim slucaje-
vima, ciji broj po svemu sudeCi raste, zene same sebi radaju djecu ili ih same
usvajaju.
Sve u svemu, ova kretanja, kojajedna drugo pojacavaju, dovode u pitanje
strukturu i vrijednosti patrijarhalne obitelji. To nije nuzno kraj obitelji, bu-
duei da se eksperimentira s drugim obiteljskim oblicima, ina kraju se moze
nanovo odrediti kako da zivimo jedni s drugima te radati i odgajati na razli-
cite, mozda bolje, nacine.
7
No, kretanja koja spominjem upozoravaju na kraj
obitelji kakvu smo poznavali dosad. Ne samo inokosnu obitelj (koja je mo-
derni proizvod), vee obitelj zasnovanu na patrijarhalnoj dominaciji koja je
pravilo vee tisueljeeima.
Pogledajmo neke osnovne statistike. Ovdje eu naglasiti komparativni
pristup, dok eu sustavniji pregled krize patrijarhalne obitelji u Sjedinjenim
Drzavama, gdje se taj problem Cini uznapredovalijim, sacuvati za kasniji dio
ovoga poglavlja.
8
Iako su naznaceni trendovi najizrazeniji u razvijenim zem-
ljama, postoji opeenita promjena u is tom pravcu u veeem dijelu svijeta. Tako
eu se u velikoj mjeri osloniti na izvjesee koje je 1995. razradilo Populacijsko
vijece o preobrazbi obitelji u svijetu,
9
sto eu nadopuniti razlicitim izvorima,
koji su navedeni. UsredotoCit eu se na razdoblje 1970.-95. zbog razloga na-
vedenih prije u ovom poglavlju.
Tablica 4.1. prikazuje, sjednom iznimkom, znacajan porast u stopi raz-
voda za odabrane zemlje: vise od dva puta veCi u Velikoj Britaniji, Francus-
koj, Kanadi i Meksiku izmedu 1971. i 1990.
Manje izrazen porast u SAD-u (jos uvijek +26 posto) i SSSR-u ( +29 pos-
to) u tom razdoblju posljedicaje Cinjenice da su te zemlje imale najvisu stopu
u 1971. Prilicno je zanimljivo dajedina muslimanska zemlja koju sam odab-
rao u svrhu usporedbe pokazuje pad stope razvoda (sto vjerojatno odrazava
kretanje prema islamizaciji drustva), iako je 1990. godine jos uvijek visa ne-
go u Italiji, Meksiku ili Japanu.
vise umrlih nego rodenih. Stanovnistvo istoene Europe smanjilo se cak i vise, osobito u
Rusiji (The Economist, 19. studeni 1996.).
7 Stacey (1990.).
8 Vidi: Ujedinjeni narodi (1970.-95., 1995.); Saboulin i Thave (1993.); Valdes i Gomariz
(1993.); Cho i Yada (1994.); OECD (1994.b); Alberdi (1995.); Bruce et al. (1995.); DeVos
(1995.); Mason i Jensen (1995.).
9 Bruce et al. (1995.)
145
MOC IDENTITETA
Toblico 4. 7. Stopa promjene stope rozvodo u odobranim zemljoma, 1971 .-90.
Zemlio 1971 7990
Stopa promiene 7 977.-90.
Stopa %
Konado 1,38 2,94 1,56 113
Froncuska 0,93 1,86 0,93 100
ltolija 0,32 0,48 0,16 50
Japan 0,99 1,27 0,28 28
Vel. Britonija 1 ,41 2,88 1,47 26
SAD 3,72 4,70 0,98 26
Sov. Savez 2,63 3,39 0,76 29
Meksiko 0,21 0,54 0,33 157
Egipat 2,09 1,42 -0,67 -32
lzvor: UN, Demographic Yearbook (1970.-1995.)
Tablica 4.2. Trendovi u stopoma rozvoda no 100 brakovo u rozvijenim
zemljomo
Zemlio 7970. 7980. 7990.
Cehoslovocko 21,8 26,6 32,0°
Donsko 25,1 39,3 44,0
Engleska i Wales 16,2 39,3 41,7°
Francuska 12,0 22,2 31,5°
Grcka 5,0 10,0 12,0
ltolijo 5,0 3,2 8,0
Konada 18,6 32,8 38,3
Maaarska 25,0 29,4 31,0
Nizozemska 11,0 25,7 28,1
Sjedinjene Americke Ddave 42,3 58,9 54,8b
Svedska 23,4 42,2 44,1
(bivsa) Zapadno Njemacka 12,2 22,7 29,2
Napomena: Prikazane stope su sinteticki indeks izracunat zbrajanjem stopa razvoda
specificnih za odreaeno razdoblje u svakoj godini. (lzvornik neispravno identificira sto-
pe kao stope "no 1000 brakova".)
0
1989.
b 1985.
lzvor: Monnier, Alain ide Guibert-Lantoine, Catherine (1993) "La conjoncture demog-
raphique: !'Europe et les pays developpes d'outre-mer", Population 48(4): 1043-67.
Sakupio i razradio Bruce et al. (1995.).
146
KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST
Tablica 4.2. pokazuje stopu razvoda na 100 brakova za odabrane, viso-
koindustrijalizirane zemlje. Postoji nerazmjer izmedu stopa razvoda u raz-
licitim zemljama, no postoji opCi trend rasta izmedu 1970. i 1980. te izmedu
1980. i 1990., opet s iznimkom SAD-a 1990., djelomicno zboga toga stoje go-
tovo 55 posto brakova u ovoj zemlji 1990. godine zavrsilo razvodom.
10,000
9800
9600
9400
0
0
0
~ 9200
<U
t:
~
0
9000 -"'
~
.0
.c
·s
8800 c:
-g
a.
~
8600
Q)
z
8400
8200
8000
0
ltalija 1934.·38.
ltalija 1949.-53.
Njemacka 1934.-38.
o--o Njemacka 1949.-53.
Svedska 1934.-38.
o---o svedska 1949.-53.
'
'
'
'

...........
2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14
Godina nakon rodenja prvoga djeteta
Stika 4. 1. Krivulje odrianih brakova za lta/iju, Zopadnu Njemacku i Svedsku:
majke roc1ene 1934.-38. i 1949.-53.
lzvor: Blossfeld eta\. (1995.)
Razdvajanja de facto nisu ukljucena u statisticke podatke, kao ni stopa pre-
kida izvanbracnih zajednica. No znamo, putem anketnog istrazivanja, daje
kod nevjencanih parova veca vjerojatnost razdvajanja nego kod vjencanih
parova
10
ida su razdvajanja u korelaciji sa stopom razvoda kako se zapravo
povecava ukupan broj i razmjeri raspada obitelji.
11
Globalnom anketom mo-
10 Bruce et al. (1995.)
11 Alberdi (1995.)
147
MOC IDENTITETA
dela razvoda ustanovilo se da sve veCi broj razvoda ukljucuje parove s rna-
lorn djecorn, cirne se povecava vjerojatnost dace raspad braka dovesti do sa-
rnohranog roditeljstva.
12
Slika 4.1. prikazuje pad stope odrzanih brakova
rned:u starijirn i rnlad:irn skupinarna zena za ltaliju, Zapadnu Njernacku i
Svedsku.
13
Tablica 4.3. Postotok prvih brokovo propolih zbog rozdvojonjo, rozvodo iii smrti
mec1u zenomo u dobi 40-49 godino u monje rozvijenim zemljamo
Podrucje/zemljo Godino %
Azijo
lndonezijo 1987. 37,3
Sri Lanka 1987. 25,6
Tojlond 1987. 24,8
Lotinsko Ameriko/Koribi
Dominikonsko Republiko 1986. 49,5
Ekvodor 1987. 28,9
Kolumbijo 1986. 32,5
Meksiko 1987. 25,5
Peru 1986. 26,1
Srednji istok/sjeverno Afrika
Egipot 1989. 22,8
Moroko 1987. 31,2
Tunis 1988. 11,1
Podsohorsko Afrika
Go no 1988. 60,8
Kenijo 1989. 24,2
Senegal 1986. 42,3
Sudan 1989./90. 28,2
lzvori: Ujedinjeni norodi {1987.), toblico 47 u Fertility Behaviour in the Context of Deve-
lopment: Evidence from the World Fertility Survey (New York: Ujedinjeni norodi) i tab-
licni prikazi iz demografskih i zdravstvenih anketa.
Sakupio i razradio Bruce et al. (1995.).
12 Goode (1993.)
13 Blossfeld (1995.)
148
KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST
1350 Belgija
1250
1150

550
450
1350
1250 Danska
1150
1050
950
850
750
650
550
450
1350 Njemacka
1250
1150
1050
950
850
750
650
550
450
1350
1250
1150
1050
950
850

750
650
550
450

1350
1250
1150
1050
950
850
750
650
550
450

··--·
.
-------------· muskarci
--- zene
90
1350
1250
1150
1050
950
850
750
650
550
450
1350
1250
1150
1050
950
850
750
650
550
450
Jrska (bez podataka)
ltalija
1350 Luksemburg
1250
1150
1050
950
850
750
650
550
450
1350 Nizozemska
1250
1150 ------·
1050
950
850
750
650
550
450
1350

1250
1150
1050
950
850
750
650
550
450
1350
Engleska i Wales
1250
1150
1050
950
850
750
650
550
450
1960 65 70 75 80 85
... -·
90
Slika 4.2. Evolucija prvoga broka u zemljama Europske unije od 1960.
lzvor: Alberdi (1995.)
149

Kanada
Q
.:...

5
""0
<1>
o-
-,
Q
"'
Q
c
0
Q_
Q
o-
0
:J

N
<1>
3

3
Q
N"

::
c
ro·
Q_
:J
<1>
:J
:J
Q
..,
0
Q_
CJ
<1>
3
0
CQ
a
"0
::J"
;:;·
m<
Q
a-
0
0
,....
"'
'-1
0
.I
"'
01
Francuska
Savezna
Republika
Njemacka
Demokrtaska
Republika
Njemacka
ltalija
Japan
Vel. Britanija
SAD
Spanjolska
Sovjetsk1
Savez
lndonezija
Koreja
Argentrna
Meksiko
Brazil
Alzir
Egipat
091

0
1\)
0> CD 0
1\)
::-.& .. . .. x.
···=·:::·.·; .•.. ,, ' . :. .. • ...... •.. • . •. .:::·· ;:-··:;:····· ·:=···: :. ·.--;;, ·.: .
#o••
l8 fg !!')
0 0
V.L:!I.LI.LN:!Iai QOW
KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETl, OBITELJ I SPOLNOST
Tablica 4.4. Kretanja u postotku :lena u dobi od 20-24 godine koje se nikada
nisu udavale
Podrucje/zemlja
Ranija
%
Kasnija
%
god ina god ina
Slabije razvijene zem/je
Azija
lndonezija 1976. 20 1987. 36
Pakistan 1975. 22 1990./91. 39
Sri Lanka 1975. 61 1987. 58
Tajland 1975. 42 1987. 48
Latinska Amerika/Karibi
Dominikanska Republika 1975. 27 1986. 39
Ekvador 1979. 43 1987. 41
Kolumbija 1976. 44 1986. 39
Meksiko 1976. 34 1987. 42
Peru 1978. 49 1986. 56
Srednji istok/sjeverna Afrika
Egipat 1980. 36 1989. 40
Maroko 1980. 36 1987. 56
Tunis 1978. 57 1988. 64
Podsaharska Afrika
Gana
1980. 15 1988. 23
Kenija 1978. 21 1989. 32
Senegal 1978. 14 1986. 23
Razvijene zem/je
Cehoslovacka 1970. 35 1980. 33
Austrija 1971.
45 1980. 57
Francuska 1970.
46 1980. 52
Spanjolska 1970. 68 1981. 59
Sjedinjene Americke Dr:Zave 1970. 36 1980. 51
lzvori: Nedovoljno razvijene zemlje: Ujedinjeni narodi (1987.), tablica 43 u Fertility Be-
haviour in the Context of Development: Evidence from the World Fertility (New York: Uje-
dinjeni narodi) i Westoff, Charles F., Blanc, Ann K. i Nyblade, Laura (1994.) Marriage
and Entry into Parenthood (Demographic and Health Surveys Comparative Studies no.
10. Calverton, Maryland: Macro International Inc.); razvijene zemlje: sakupio Odsjek
za statistiku Ujedinjenih naroda za: Ujedinjeni narodi (1995.) The World's Women
1970-1995: Trends and Statistics (New York: Ujedinjeni narodi).
Sokupio i rozrodio Bruce et ol. (1995.).
151
MOC IDENTITETA
Ovaj trend nikako nije ogranicen na industrijalizirane zemlje. Tablica
4.3. za odabrane zemlje u razvoju prikazuje stope raspada prvih brakova,
zbog razliCitih razloga, kod zena u dobi od 40-49 godina: s iznimkom Tunisa,
ana ascilira izmedu 22,8 pasta i 49,5 pasta, s vrhuncem ad 60,8 pasta u Gani.
Tablica 4.5. lzvanbracni poroaaji kao postotak svih poroctaja prema podrucju
(prosjeci zemalja)
Podrucje/zemlja (br. zemalja)
Razvijene zemlje
Kanada
lstocna Europa (6)
Sjeverna Europa (6)
Juzna Europa (5)
Zapadno Europa (6)
Japan
Oceanija (2)
Sjedinjene Americke Ddave
(bivsi) Sovjetski Savez ( 14)
Slabije rozvijene zemlje
Afrika (12)
Azija (13)
Latinska Amerika/Karibi (13)
nepoz. = nepoznato
0
1989. c 1975.
b 1965. d 1988.
1970.
nepoz.
7,1
8,8
4,1
5,6
1,0b
9,Qb
5,4b
8,2
nepoz.
nepoz.
nepoz.
• 1985.
1980.
13,2
9,0
19,5
5,4
8,3
1,Qc
13,4c
14,2c
8,8
4,8
1
0,9
1
6,5
1
1
1975.-1980. (prosjek)
1990.
21,1°
12,9
33,3
8,7
16,3
1,0d
20,2•
28,0
11,2
nepoz.
nepoz.
nepoz.
lzvori: lstocno, sjeverna, juzna i zapadno Europa, (bivsi) SSSR, i Kanada: Vijece Europe
(1993.L Recent Demographic Developments in Europe and North America, 1992 (Stras-
bourg: Council of Europe Press); SAD, Oceanija i Japan: Ujedinjeni narodi (1992.), Pat-
terns of Fertility in Low Fertility Settings (New York: Ujedinjeni narodi) i Americko minis-
tarstvo zdravlja i javne skrbi (1993.), dodatak Monthly Vital Statistics Reporta 42(3); ne-
dovoljno razvijene zemlje: Ujedinjeni narodi (1987.), Fertility Behaviour in the Context of
Development (New York: Ujedinjeni narodi).
Sakupio i razradio Bruce et al. (1995.).
Devedesetih se gadina u Eurapi braj razvoda prema broju brakava stabi-
lizirao, no to je uglavnom posljedica smanjenja braja brakova od 1960., taka
da se sveukupni braj i postotak vjencanih obitelji s oba raditelja znatna sma-
njia.14 Slika 4.2. prikazuje apCi trend prema smanjivanju broja prvih brako-
14 Alberdi (1995.)
152
KRAJ PATRIJARHALNOSTI DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST
D
1960-64
703
[]
1965--69
IIJ
1970-74
II
1975-79

1980-84

1985-89
Htspanct
crnc1
(mogu bttl btlo koJe rase)
Sitka 4 4 Postotak zena (od 15-34 godtne) ko1e su prvo dqete rodtle prqe prvogo
braka, prema rast 1 etntckom podrqetlu, u SAD-u,
od 1960-89
lzvor. Americk1 ured za popts stanovnistva (1992a)
va u zemljama Europske unije, a slika 4.3. prikazuje evoluciJU stope braka
za odabrane zemlje u razhcitim predjelima svijeta. S iznimkom Meksika i
Njemacke, vidljiv je pad tijekom razdoblja od 20 godina, a taj je pad znatan u
Japanu.
Sve kasnija zenidbena dob takoder je gotovo sveopci trend, a osobito je
vazan u slucajU zena. Tablica 4.4. prikazuje postotak zena u dobi od 20-24
godine koje se nisu udavale. Kasnija razdoblja su vrlo raznolika, paje tesko
usporedivati, no s iznimkom Gane i Senegala, izmedu jedne i dvije treCine
mladih zenaje neudano; s iznimkom Spanjolske i Sri Lanke, postotak neu-
danih zena u dobi od 20-24 godine povecao se od 1970. Po cijelome svijetu
153
Bl\.1\.. Wf;N 111 t:l'A
udio udanih zena od 15 godina i vise pao je sa 61 posto 1970. na 56 posto
1985. godine.
15
Tablica 4.6. Kretanja u kucanstvima s jednim roditeljem izrazena kao postotak
svih kucanstava s uzdriavanom djecom i barem jednim roditeljem koji s njima
zivi, u razvijenim zemljama
Zemlja
Australija
Francuska
Japan
Sjedinjene Americke Driave
(bivsi) SSSR
Svedska
Ujedinjeno Kraljevstvo
(bivsa) Zapadno Njemacka
Rane
7 970-e
9,2
9,5
3,6
13,0
10,0
15,0
8,0
8,0
Sredina 7 980-ih
14,9
10,2
4,1
23,9
20,0
17,0
14,3
11 ,4
Nopomeno: Kuconstva s jednim roditeljem su ona s uzdrzavanom djecom i jednim ro-
diteljem koji zivi s obitelji.
lzvor: Burns, Ailsa (1992.) "Mother-headed families: on international perspective and
the case of Australia", Social Policy Report 6(1)
Sakupio i razradio Bruce et al. (1995.).
Tablica 4.7. Kretanja postotaka obitelji koje de jure vade zene
Podrucje/zemlja
Ranija
%
Kasnija
%
god ina god ina
Podaci demografske ankete
Azija
lndonezija 1976. 15,5 1987. 13,6
Sri Lanka 1975. 15,7 1987. 17,8
Tajlond 1975. 12,5 1987. 20,8
lotinska Amerika/Koribi
Dominikanska Republika 1975. 20,7 1986. 25,7
Ekvador 1979. 15,0 1987. 14,6
Kolumbija 1976. 17,5 1986. 18,4
Meksiko 1976. 13,5 1987. 13,3
Peruo
1977./78. 14,7 1986. 19,5
Trinidad i Tobago 1977. 22,6 1987. 28,6
15 Ujedinjeni narodi (1991.)
154
Kl!.AJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST
Podrucje/zemlja
Srednji istok/sjeverna Afrika
Maroko
Podsaharska Afrika
Gana
Sudan
Podaci popisa stanovnistva
Azija
Filipini
Hong Kong
lndonezija
Japan
Koreja
Latinska Amerika/Karibi
Brazil
Kostarika
Panama
Peru
Urugvaj
Yenecuela
Podsaharska Afrika
Burkina Faso
Kame run
Mali
Ranija
god ina
1979./80.
1960.
1978./79.
1970.
1971.
1971.
1980.
1980.
1980.
1984.
1980.
1981.
1975.
1981.
1975.
1976.
1976.
Napomena: de jure = glava obitelji "inace"
%
11,5
22,0
16,7
10,8
23,5
16,3
15,2
14,7
14,4
17,5
21,5
22,1
21,0
21,8
5,1
13,8
15,1
a de facto = glava obitelji no dan obavljenog razgovora.
Kasnija
god ina
1987.
1987.
1989./90.
1990.
1991.
1980.
1990.
1990.
1989.
1992.
1990.
1991.
1985.
1990.
1985.
1987.
1987.
%
17,3
29,0
12,6
11,3
25,7
14,2
17,0
15,7
20,1
20,0
22,3
17,3
23,0
21,3
9,7
18,5
14,0
lzvori: Demografske ankete: Gana: Lloyd, Cynthia B. i Gage-Brandon, Anastasia J.
(1993.) "Uioga zene u odrzavanju kucanstava: obiteljsko blagostanje i spolna nejedna-
kost u Gani", Population studies 47(1 ): 115-31. Ekvador: Ono-Osaku, Keiko i Themme,
A. R. (1993.) "Kooperativna analiza novijih promjena u kucanstvima u Latinskoj Ameri-
ci", u: IUSSP Proceedings of Conference on the Americas, Vera Cruzi sve ostale zemlje:
Ayad, Mohamed et al. (1994.) Demografsko obiljezja kucanstava (Demographic and
Health Surveys Comparative Studies no. 14, Calverton, Maryland: Macro International
lnc.)i popisi stonovnistva: Ujedinjeni narodi (1995.), The World's Women 1970-1995:
Trends and Statistics (New York: Ujedinjeni narodi).
Sakupio i razradio Bruce et al. (1995.).
155
MOC IDENTITETA
Sve veci dio djece u razvijenim zemljama rada se izvan braka (tablica
4.5.), a najvaznije opazanje odnosi se na sam trend: u SAD-uje taj udio sko-
cio s 5,4 posto sve rodene djece 1970. godine na 28 posto 1990. godine. Ta po-
javaje etnicki izdiferencirana: doseze cak 70,3 posto kod crnkinja u dobnoj
skupini od 15-34 godine (slika 4.4.). U skandinavskim zemljama na djecu ro-
denu izvan braka 1990-ih godina otpada oko 50 posto ukupnog broja rodene
djece.
16
Kao posljedica kako razdvajanja tako i samohranoga majcinstva, izmedu
ranih 1970-ih godina i sredine 1980-ih u razvijenim zemljama povecao se
broj obitelji s jednim roditeljem i uzdrzavanom djecom (obicno je taj jedan
roditelj majka) (tablica 4.6.), a porast se nastavio 1990-ih godina u SAD-u
(vidi dolje). Kod zemalja u razvoju moze se otkriti slicno kretanje na osnovi
statistickih podataka o obiteljima kojima de jure upravljaju zene. Tablica
4. 7. pokazuje opCi trend rasta broja obitelji kojima je na celu zena izmedu
sredine 1970-ih i sredine/kraja 1980-ih godina (s nekim iznimkama, npr. In-
donezija), s Brazilom koji iskazuje preko 20 posto svojih obitelji u ovoj kate-
goriji 1989., sto je porast u odnosu prema 14 posto iz 1980.
Objedinjujuci razlicite pokazatelje stvaranja obitelji, Lesthaeghe je sas-
tavio tablicu 4.8. za zemlje OECD-a, ciji podaci suprotstavljaju sjevernu Eu-
ropu i Sjevernu Ameriku s juznom Europom, gdje tradicionalne obiteljske
strukture bolje odolijevaju. lpak, s iznimkom Irske i Svicarske, na obitelji s
jednim roditeljem i djecom sredinom 1980-ih godina otpadalo je izmedu 11 i
32 posto svih kucanstava.
Tablica 4.9. prikazuje postotak samackih kucanstava za odabrane zemlje
pocetkom 1990-ih. Ona zasluzuje pomnije promatranje: s iznimkom juzne
Europe, postotak oscilira izmedu 20 i 39, 6 posto svih kucanstava: 26,9 pas-
to za Ujedinjeno Kraljevstvo, 24,5 posto za SAD, 22,3 posto za Japan, 28,0
posto za Francusku i 34,2 posto za Njemacku. Ocigledno, vecinu tih kucan-
stava Cine stariji samci, pa tako starenje stanovnistva objasnjava dobar dio
ove pojave. lpak, Cinjenica da je izmedu jedne petine i jedne treCine kucan-
stava samacko ne dovodi u pitanje rasirenost patrijarhalnoga nacina zivota.
Uzgred, otpornost tradicionalnih patrijarhalnih obitelji u Italiji i Spanjol-
skoj uzima svoj danak: zene se suprotstavljaju time stone radaju djecu, tako
obje zemlje imaju najnizu stopu plodnosti u svijetu, znatno ispod stope ob-
navljanja stanovnistva (1,2 za ltaliju, 1,3 za Spanjolsku)Y Osim toga, u
Spanjolskoj je dob emancipacije takoder najvisa u Europi: 27 godina kod ze-
na, 29 kod muskaraca. Rasirena nezaposlenost medu mladima i akutni
stambeni problemi pridonose odr2avanju tradicionalne obitelji na okupu,
16 Alberdi (1995.); Bruce et al. (1995.)
17 Alberdi (1995.).
156
KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST
Tablica 4.8. Pokozatelji novijih promjeno u stvoranju obitelji i kuconstavo:
odabrane zopodne zemlje, 1975.-90.
Podrucje i zemlja Zene stare 20-24 Djeca roaena Porast djece Kucanstva s
god. u izvan brake, c. roaene izvan djecom i jednim
izvanbracnoj zaj., 7988. (%) brake, 1975.-88. roditeljem c.
c. 1985.-90. (%) (%) 1985. (%)
Skandinavijo
Island 52 19
Svedsko 44 52 19 32
Danska 43 45 23 26
Norveska 28 34 23 23
Finska 26 19 9 15
Sjeverno Europa
Nizozemska 23 11
8 19
UK 24 25 16 14
Francuska 24 26 18 10
z_ Njemacka 18 10 4 13
Austrija 23 8 15
Svicarska 6 2 9
Luksemburg 12
8 18
Belgija 18 10 7 15
lrska 4 13 8 7
Juzna Europa
Portugal 7 14 7
Spanjolska 3 8 6 11
ltalija 3 6 3 16
Grcka 2 1
Malta 2 1
Cipar 0
Sj. Amerika
SAD 8 26 12 28
Konada 15 21 14 26
Oceanija
Australija 6 19 7 15
Novi Zeland 12 25
9
lzvori: Vijece Europe (razliCita pitonja); European Values Studies, 1990 Round; Moors i
von Nimwegen (1990.); Ujedinjeni narodi (razliCite godine, 1990.); osobna priopcenja
Larryja Bumpassa (SAD), Petera McDonalda, Lincolna Daya (Australija), Thomasa Bur-
cha (Kanada), lana Paola (Novi leland).
Sakupio Lesthaeghe (1995.).
157
MOC IDENTITETA
Tablica 4.9. Postotak samackih kucanstava u odnosu prema ukupnom broju
kucanstava za odabrane zemlje, 1990.-93.
Zemlja Godina Ukupan broj Samackih %
kucanstava kucanstava
(u tisucama) (u tisucama)
Njemackaa 1993. 36.230 12.379 34,2
Belgija 1992, 3,969 1.050 26,5
Danskab 1993. 2.324 820 35,3
Francuska 1992. 22.230 6.230 28,0
Grcka 1992. 3.567 692 19,4
lrska 1991. 1.029 208 20,2
ltalija 1992. 19.862 4.305 21,7
Luksemburg 1992. 144 34 23,6
Nizozemska 1992. 6.206 1.867 30,1
Portugal 1992. 3.186 399 12,5
Spanjolska 1992. 11.708 1.396 11 ,9
Velika Britanija 1992. 23.097 6.219 26,9
Procjene
Finska 1993. 2.120 716 33,8
Austrija 1993. 3.058 852 27,9
Svedska 1990. 3.830 1.515 39,6
SAD 1993. 96.391 23.642 24,5
Japan 1993. 41.826 9.320 22,3
a Podaci iz mikropopisa stanovnistva, travanj 1993.
b Podaci za Faeroe i Grenland nisu ukljuceni.
lzvori: Statistisches Bundesamt (1995.) Statistisches Jahrbuch 1995 fur das Ausland
(Wiesbaden: Metzer i Poeschel)
po cijenu stvaranja manjeg broja obitelji i zaustavljanja reprodukcije Spa-
njolaca.18
Ovo je, zapravo, najociglednija posljedica krize patrijarhalne obitelji: na-
gao pad stope plodnosti u razvijenim zemljama, ispod razine obnavljanja
stanovnistva (vidi sliku 4.5. za europske zemlje). U Japanuje ukupna stopa
plodnosti ispod razine obnavljanja stanovnistva vee od 1975., dosezuci 1,54
u 1990.
19
U SAD-uje ukupna stopa plodnosti naglo pala tijekom protekla tri
desetljeca, od svoje povijesno visoke tocke krajem 1950-ih godina, dosegavsi
18 Leal et al. (1996.)
19 Tsuya i Mason (1995.)
158
KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST
razinu ispod stope obnavljanja stanovnistva tijekom 1970-ih i 1980-ih, a sta-
bilizirala se pocetkom 1990-ih otprilike pri stopi obnavljanja stanovnistva
od 2,1. No, broj rodene djece povecao se zbog dolaska skupina ljudi koji pri-
padaju baby boom narastaju u dob za radanje (slika 4.6.). Tablica 4.10. pri-
kazuje ukupnu stopu plodnosti prema glavnim svjetskim regijama s progno-
zama sve do sredine 1990-ih godina. Sveukupno uzevsi, onaje pala tijekom
protekla dva desetljeca, au razvijenijim podrucjima skliznulaje ispod razi-
ne obnavljanja stanovnistva, gdje se i zaddava. No, trebalo bi napomenuti
da ovo nije zeljezno populacijsko pravilo. Anna Cabre prikazala je odnos iz-
medu jacanja stope plodnosti u Skandinaviji 1980-ih godina i velikodusne
socijalne politike i tolerancije drustva u tomu povlastenom predjelu svije-
ta.20 Upravo zbog togaje preko 50 posto djece zaceto u izvanbracnoj vezi. U
uvjetima psiholoske i materijalne potpore, i nekaznjavane na svojem rad-
nom mjestu, Skandinavke su ponovno pocele radati djecu, i njihove zemlje
su 1980-ih godina iskazale najvisu stopu plodnosti u Europi.
No, najnovija slika nije ba.S taka ruzicasta. Ogranicenja nametnuta skan-
dinavskoj ddavi blagostanja smanjila su koliCinu pomoCi i, sukladno tome,
pocetkom 1990-ih godina skandinavske stope plodnosti stabilizirale su se na
razini stope obnavljanja stanovnistva.
21
Jednako taka, u nizu zemalja, osobito
u SAD-u, ukupnu stopu plodnosti potiskuje prema gore njihova useljenicko
stanovnistvo, izazivajuci taka visenarodnost i multikulturalizam. Jedna od
najvaznijih socio-kulturnih razlika mogla bi biti ocuvanje patrijarhalnosti
medu useljenickim zajednicama etnickih manjina u suprotnosti s raspadom
tradicionalnih obitelji medu domaCim etnickim skupinama (crncima i bijelci-
ma) u industrijaliziranim drustvima. Ova sklonost se, naravno, sama ponav-
lja i njome se cak maze protumaciti smanjenje prirodnog prirastaja uselje-
nickih manjina cim poprave svoje ekonomsko stanje i obrazovanje.
Sveukupno gledano, Cini se da je u veCini razvijenih zemalja, s vaznijim
iznimkama Japana i Spanjolske, patrijarhalna obitelj u procesu prelazenja
u manjinski oblik naCina na koji ljudi zive. U SAD-use tek okojedne cetvrti-
ne svih obitelji tijekom 1990-ih godina podudara s idealnim tipom vjencanog
paras djecom (vidi dolje). Ako dodamo kvalifikaciju "s djecom toga para",
broj pada. Sigurno je da nije sve u oslobadanju zena. Demografska struktu-
ra ima odredene veze s tim: druga cetvrtina kucanstava u SAD-u su ana s
jednim clanom, a vecinu cine starije osobe, uglavnom zene koje su nadzivje-
le svoje muzeve. Ipak, u statistickoj studiji koju je vodila An to nella Pinelli o
varijablama koje uvjetuju novo demografsko ponasanje u Europi, zakljucuje
se kako
20 Cabre (1990.); Cabre i Domingo (1992.)
21 Alberdi (1995.).
159
2.5
Grcka
2
1.5
MOC IDENTITETA
..
\
\
..
\\
............
..
.............. ··· ..
4
3.5
3
2.5
2
1.5
\
\
\
\
lrska
\
Norveska\
\
\
\
Finska
\
\
\
\ I
Danska

1960 65 70 75 80 85 90
4
3.5
3
Poljska
Rumunjska
Cehoslovacka
2.5
2
1.5
Madarska

Demokratska Republika Njemacka

160
1960 65 70 75 80 85 90 . 1960 65 70 75 80 85 90
Stika 4.5. Sintetski indeks plodnosti u europskim zemljama od 1960.
/zvor: Alberdi (1995.)
4500
4000
3500
3000
2500
2000
KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST
Ukupna s\opa plodnos\i (na 1000 zena)
Ukupna stopa plodnosti
(liJeva strana)
Rodene djece (tisuce)
Rodene djece
(desna strana)
5000
4500
4000
3500
3000
2500

1920 30 40 50 60 70 80 90
Sliko 4.6. Ukupna stopa plodnosti i broj roaene djece u SAD-u, 1920.-90. (ukupno
stopo plodnosti = broj djece koju ce zeno roditi do isteko dobi zo roaonje zasnovon
no dobno specificnom prirodnom prirostaju u jednoj godini)
/zvor: Americki ured zo popis stanovnistva (1992o)
vidimo da se nestabilnost braka, izvanbracna zajednica i izvanbracna
djeca pojavljuju tamo gdje se visoko vrednuju nematerijalni aspekti
kvalitete zivota i tamo gdje zene uzivaju ekonomsku neovisnost i rela-
tivno veliku politicku moe. V aljalo bi naglasiti uvjete zazen e. Razvod,
izvanbracna zajednica i izvanbracna plodnost najrasireniji su tamo
gdje zene uzivaju ekonomsku neovisnost i u polozaju su da se suoce s
mogucnoscu da postanu samohrane majke ada zbog toga ne postanu i
ugrozen socijalni subjekt.
22
No, njezine zakljucke mora se ispraviti primjedbom daje to samo dio pri-
ce. Djeca koja se u SAD-u radaju izvan brakajednako su toliko posljedica si-
romastva i nedostatnog obrazovanja koliko i samopotvrdivanja zena. No
ipak, opCi pravac kretanja, kao sto je to prikazano u nekoliko statistickih
ilustracija, usmjeren je slabljenju i mogucem nestajanju tradicionalnih obi-
teljskih oblika neupitne patrijal'halne dominacije, sa zen om i djecom koja se
okupljaju oko supruga/oca.
22 Pinelli (1995: 88)
161
MOC IDENTITETA
Tablica 4.10. Ukupna stopa plodnosti prema glavnim svjetskim regijama (%)
Svijet
razvijeniji predjeli
slabije razvijeni predjeli
Afrika
Azija
Europa
Amerika
Latinska
Sjeverna
Oceanija
Sovjetski Savez
a 1990.-95. kao prognoze.
1970.-75.
4,4
2,2
5,4
6,5
5,1
2,2
3,6
3,2
2,4
1980.-85.
3,5
2,0
4,1
6,3
3,5
1,9
3,1
2,7
2,4
1990.-95. a
3,3
1,9
3,6
6,0
3,2
1,7
3,1
2,0
2,5
2,3
lzvori: Ujedinjeni narodi, World Population Prospects, procjene kakve su dane 1984.;
Ujedinjeni narodi, World Population at the Turn of the Century (1989 .), str. 9; Populacij-
ski fond Ujedinjenih naroda, The State of World Population: Choices and responsibilities
(1994.).
U zemljama u razvoju slicna su kretanja u gradskim regijama, no nacio-
nalne statistike, u kojima prevladavaju tradicionalna ruralna drustva (osobi-
to u Africi i Aziji), ublazuju ovu pojavu, ali unatoc tomejos uvijek mozemo ot-
kriti njezine tragove. Iznimka Spanjolske u osnovi je povezana s nezaposle-
noscu mladih te s ozbiljnim nedostatkom stambenoga prostora koji unaprijed
iskljucuje stvaranje novih kucanstava u predjelima velikih gradova.
23
Sto se
tice Japana, kulturni obicaji, poput sramotnosti radanja djece izvan braka,
pospjesuju ucvrsCivanje patrijarhalnosti iako se Cini da najnovija kretanja
nagrizaju patrijarhalnu ideologiju i upuCivanje zena na sekundarno tdiste
radne snage.
24
No, moja hipoteza o japanskoj iznimnosti u ocuvanju patrijar-
halnog ustrojstva tice se uglavnom odsutnosti znacajnoga feministickog pok-
reta. Buduci da takav pokret raste 1990-ih, usudujem se prognozirati daje u
ovom pitanju, kao i u mnogim drugima,japanskajedinstvenost u nekoj mjeri
funkcija vremena. Ne nijecuCi kulturnu specificnost Japana, snage na poslu,
u ustroju drustva i u glavama zena takve su dace i Japan morati racunati na
izazov patrijarhalnosti od strane japanskih zaposlenih zena.
25
23 Leal et al. (1996.)
24 Tsuya i Mason (1995.)
25 Gelb i Lief-Palley (1994.)
162
KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST
Ako se aktualna kretanja nastave siriti cijelim svijetom, a ja tvrdim da
hoee, obitelji kakve smo poznavali postat ee, u nizu drustava, povijesna re-
likvija koja se neee jos zadugo zadrzati na povijesnom obzoru. A tkanje na-
sih zivota tada ee biti preobrazeno, buduCi da vee, ponekad i bolno, osjeeamo
podrhtavanje izazvano tom preobrazbom. Osvrnimo se sada da bismo anali-
zirali kretanja koja su u osnovi ove krize a, nadajmo se, i u izvoru novih obli-
ka zajednistva izmedu zena, djece, kuenih ljubimaca, pa cak i muskaraca.
Zaposlene zene
Rad, obitelj i trzista radnom snagom silno su se izmijenili u posljednoj
cetvrtini ovoga stoljeea masovnim ukljucivanjem zena u placenu radnu sna-
gu, u veeini slucajeva izvan svoje kuee.
26
Sirom svijetaje 854 milijuna zena bilo 1990. ekonomski aktivno, na sto
je otpadalo 32,1 posto globalne radne snage. Medu zenama od 15 i vise go-
dina, 41 posto bilo je ekonomski aktivno.
27
U zemljama OECD-a, pros-
jecna stopa sudjelovanja zena u radnoj snazi poraslaje s 48,3 posto 1973.
na 61,6 posto 1993., dok se kod muskaraca smanjila s 88,2 na 81,3 posto
(vidi tablicu 4.11.). U SAD-u je udio zena u radnoj snazi porastao s 51,1
posto 1973. na 70,5 posto 1994. Stope zaposlenosti za 1973.-93. takoder
pokazuju opCi trend rasta kod zena (koji je u nekim europskim zemljama
1990-ih upravo obrnut), te pozitivni diferencijal u odnosu prema muskar-
cima (tablica 4.12.). Slicni se trendovi mogu zamijetiti u cijelom svijetu.
PrelazeCi na statisticku kategorizaciju "stope ekonomske aktivnosti" kak-
vu primjenjuju Ujedinjeni narodi (i Ciji su postoci nizi nego postoci za udio
u radnoj snazi), tablice 4.13. i 4.14. pokazuju slican trend rasta kod stope
ekonomske aktivnosti zena, s djelomicnom iznimkom Rusije kojaje imala
visoku razinu vee 1970.
Masovno ukljucivanje zena u plaeenu radnu snagu posljedica je, s jedne
strane, informatizacije, umrezivanja i globalizacije ekonomije; s druge stra-
ne, spolno uvjetovane segmentacije trzista rada koja iskoristava specificne
socijalne uvjete kod zena da bi poveeala produktivnost, upravljacku kontro-
lu i konacno, dobit.
28
Pogledajmo neke statisticke pokazatelje.
29
Kad sam analizirao preobrazbu strukture zaposlenosti u informacijskoj
ekonomiji (prvi svezak, 4. poglavlje), prikazao sam rast usluznih poslova i, u
26 Kahne i Giele (1992.); Mason i Jensen (1995.)
27 Ujedinjeni narodi (1995.)
28 Kahne i Giele (1992.); Rubin i Riney (1994.)
29 Vidi Blumstein i Schwartz (1983.); Cobble (1993.); OECD (1993.-95., 1994a, b, 1995.);
Mason i Jensen (1995.); Ujedinjeni narodi (1995.).
163
Tablica 4. 11. Stopa udjela u radnoj snazi prema spolu (%)
Muska rei Zene
1973. 1979. 1983. 1992. 1993. 7 994.
0
1973. 1979. 1983. 1992. 1993. 7994.
0
Australija 91,1 87,6 85,9 85,3 85,0 84,9 47,7 50,3 52,1 62,3 62,3 63,2
Austrija 83,0 81,6 82,2 80,7 80,8 .. 48,5 49,1 49,7 58,0 58,9
Belgija
.
83,2 79,3 76,8 72,6 41,3 46,3 48,7 54,1 ..
Danska 89,6 89,6 87,6 88,0 86,0 .. 61,9 69,9 74,2 79,0 78,3
Finska 80,0 82,2 82,0 78,5 77,6 77,1 63,6 68,9 72,7 70,7 70,0 69,8
Francuska 85,2 82,6 78,4 74,7 74,5 .. 50,1 54,2 54,3 58,8 59,0
Grcka 83,2 79,0 80,0 73,0 73,7 32,1 32,8 40,4 42,7 43,6
lrska b 92,3 88,7 87,1 81,9 .. 34,1 35,2 37,8 39,9
ltalija 85,1 82,6 80,7 79,1 74,8 .. 33,7 38,7 40,3 46,5 43,3
Japan 90,1 89,2 89,1 89,7 90,2 90,1 54,0 54,7 57,2 62,0 61,8 61,8
Kanode 86,1 86,3 84,7 78,9 78,3 47,2 55,5 60,0 65,1 65,3
Luksemburgb 93,1 88,9 85,1 77,7 .. .. 35,9 39,8 41,7 44,8
Nizozemska 85,6 79,0 77,3 80,8 .. 29,2 33,4 40,3 55,5
Norveska 86,5 89,2 87,2 82,6 82,0 82,3 50,6 61,7 65,5 70,9 70,8 71,3
Novi leland 89,2 87,3 84,7 83,0 83,3 39,2 45,0 45,7 63,2 63,2
Njemacka 89,6 84,9 82,6 79,0 78,6 50,3 52,2 52,5 61,3 61,4
Portugal' 90,9 86,9 82,3 82,5 82,8 .. 57,3 56,7 60,6 61,3 62,2
SAD 86,2 85,7 84,6 85,3 84,9 85,4 51,1 58,9 61,8 69,0 69,0 70,5
Spanjolska 92,9 83,1 80,2 75,1 74,5 73,9 33,4 32,6 33,2 42,0 42,8 43,9
Svedska 88,1 87,9 85,9 81,8 79,3 78,1 62,6 72,8 76,6 77,7 75,7 74,6
Svicarska 100,0 94,6 93,5 93,7 92,5 91,0 54.1 53,0 55,2 58,5 57,9 56,9
Ujedinjeno Kraljevstvo 93,0 90,5 87,5 84,5 83,3 81,8 53,2 58,0 57,2 64,8 64,7 64,5
Sjeverna Amerika 86,2 85,8 84,6 84,6 84,2 50,7 58,6 61,6 68,6 68,7
OECD Europad 88,7 84,8 82,3 79,2 80,1 44,7 48,6 49,8 56,9 60,6
Ukupno OECDd 88,2 85,9 84,3 82,9 81,3 48,3 53,1 55,1 61,9 61,6
o Procjene Tajnistva b 1991. umjesto 1992. za lrsku i Luksemburg.
' Podaci za radnu snagu ukljucuju znatan broj osoba mlaaih od 15 godina. d Sarno gore navedene zemlje.
lzvor: OECD Employment Outlook ( 1995.)
Tablica 4. 12. Ukupna zaposlenost prema spolu (prosjecne godisnje stope rasta u postocima)
Muskorci Zene
1973-75. 1975-79. 1979-83 1983-91. 1992. 1993. 1973-75. 1975-79. 1979-83. 1983-91. 1992. 1993.
Australija -0,3 0,6 -0,1 1 ,5d -0,3 0,0 2,0 1,7 2,0 3,9d 0,6 0,8
Austrija
-1 '1 0,8 0,9 0,7 0,8 .. -1,2 1,0 0,8 2,1 3,3
Belgija -0,4 -0,4 -1,8 0,0
-1 '1 .. 0,8 0,9 0,2 2,0 0,5
Danska -1,8 0,7b -1,7 0,9 -0,5 3,6b 0,9 1,4
Finska 0,7 -0,6b 0,9 -0,5 -7,6 -5,9 2,0 -O,Ob 1,9 -0,1 -6,5 -6,3
Francuska -0,4 -0,2 -0,7 -0,1 -1,2 .. 0,8 1,6 0,7 1,4 0,5
Grcka -0,5 0,8 0,6 0,1 1,6 1,1 4,1 0,7
lrska -0,2 1,5 -1,4 -0,5 .. 1,6 2,0 1,9 1,1
ltalija 0,6 -0,1 0,0 0,1
-1 '1
..
h
2,4 2,7 1,3 1,6 0,3
Japan 0,5 0,7 0,8 1,1 1,1 0,6 -1,7 2,0 1,7 1,7 1,0 -0,3
Kanada 1,9 1,8 -0,6 1,1 -1,2 1,2 4,7 4,5 2,6 2,8 -0,4 1,1
Luksemburg 1,0 -0,7 -0,7 2,3
1
.. 4,6 1,5 1.8 3,3
1
Nizozemska -1,5 0,3 -0,8 2,1 1,3 .. 2,9 2,7 4,0 5,3 3,2
Norveska 0,9 1,1 -0,2 -0,4 -0,5 -0,5 2,9 4,4 1,8 1,40 -0,1 0,5
Novi leland 2,1 0,2 -0,3 -1 ,Od 0,4 .. 5,2 2,7 0,8 1 ,3d 0,6
Njemacka -2,5 0,3 -0,5 0,8• -0,3 .. -1,0 0,9 -0,0 2,0• 1,7
Portugal -1,3° 0,3 0,4' 1,0
g
-2,8 -1 ,sa 0,9 1' 1 c 3,0
··"
-1,2
SAD -0,6 2,5 -0,3 1,3 0,3 1,3 2,0 5,0 1,7 2,4 0,9 1,5
Spanjolska -0,2 -1 ,lb -1,8 0,8 -3,2 -5,4 -1,5 -1 ,3b -1,7 3,0 0,3 -2,4
Svedska 1,0 -0,3 -0,6 0, 1< -5,1 -7,9 4,2 2,0 1,3 0,9' -3,5 -6,2
Svicarska -2,8 -0,5 0,8 0,8 -2,1 -2,5 -1,9 0,6 2,0 1,6 -2,4 -2,5
Ujed. Kraljevstva -1,0 -0,2 -2,3 0,4 -3,3 -2,8 1,5 1,2 -1,0 2,3 -1,0 -1,3
Sjeverna Amerika -0,4 2,4 -0,4 1,2 0,2 1,3 2,2 4,9 1,8 2,4 O,B 1,5
OECD Europa' -0,8 -0,2 -0,8 0,4 -2,0 .. 1,2 1,4 0,5 2,0 -0,3
Ukupno OECD' -0,4 0,9 -0,3 0,9 -1,4 1,0 2,8 1,2 2,.2 -0,1
a Stanko u nizu izmeau 1973. i 1974. b Stanko u nizu izmedu 1975. i 1976.
c
Stanko u nizu izmeau 1982. i 1983.
d Stanko u nizu izmeau 1985. i 1986. • Stanko u nizu izmedu 1986. i 1987.
1
Podaci se odnose na 1983.-90.
" Stanko u nizu izmeau 1991. i 1992. h Stanko u nizu izmedu 1992. i 1993.
i
Somo gore novedene zemlje.
lzvor: OECD Employment Outlook (1995.)
MOC IDENTITETA
80
1990
___-P"'
1980
70
~
0
c:
(J)
(ij
g_ 60
<ll
N
·o
c:
a.
:::l
"5 50
:::l
Austrija
<ll
/-ugm
Ol
:::l
(ij
:::l
40
0
13
:J
Turska
30
30 50 60 70 80
Stope udjela zena
Stika 4.7. Rast zaposlenosti u usluznom sektoru i udjela zena, 1980.-90. {Aus.,
Australija; Bel., Belgija; Luks., Luksemburg; Niz., Nizozemska; NZ,
Novi leland; Svic., Svicarska)
lzvor: OECD {1994b), Statistical Annex, tablice A i D
okviru usluznih djelatnosti, stratesku ulogu koju igraju dvije razlicite kate-
gorije usluga: poslovne usluge i drustvene usluge, karakteristicne za infor-
macijsku ekonomiju kakvu su prognozirali rani teoreticari postindustrija-
lizma. Slika 4. 7. prikazuje konvergenciju, tj. medusobno priblizavanje rasta
usluga i zenske zaposlenosti u razdoblju 1980.-90.
Slika 4.8a prikazuje koncentraciju zena u usluznim zaposlenjima u razli-
citim dijelovima svijeta. No, valjalo bi napomenuti daje u vecem dijelu svije-
ta najveCi dio radne snage jos uvijek zemljoradnicki (none zadugo) i stoga
vecina zenajos uvijek radi u poljoprivredi: 80 posto ekonomski aktivnih ze-
na u podsaharskoj Africi i 60 posto ujuznoj Aziji. Po cijelome svijetu, oko po-
lovice ekonomski aktivnih zena radi u usluznim djelatnostima.
30
Taj je udio
mnogo visi u veCini razvijenih zemalja i s vremenom se povecava te je dose-
gao oko 85 posto zenske radne snage u SAD-u i Ujedinjenom Kraljevstvu.
No, najznacajniji oblik ovoga pitanjajest u kakvoj vrsti usluznih djelatnosti
zene rade. Kao sto je prikazano u tablici 4.15., u vecini razvijenih zemalja,
30 Ujedinjeni narodi (1991.)
166
KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITEW I SPOLNOST
T ablica 4. 7 3. Stope ekonomske aktivnosti, 1970.-90.
1970. 1975. 1980. 1985. 1990.
OECD
Francuska
(15+) Ukupno 42,0 (71.) 42,6 43,3 43,4 (86.) 44,8
muskarci 55,2 55,1 54,4 52,6 51,6
zene 29,4 30,5 32,7 34,6 38,2
ltalija
(14+) Ukupno 36,6 35,4 40,2 41,1 42,0
muskarci 54,7 52,2 55,2 54,6 54,3
zene 19,3 19,4 26,0 28,2 30,3
Japan
(15+) Ukupno 51,0 48,6 48,4 51,5 51,7
muskarci 63,4 62,3 60,2 63,6 62,4
zene 39,1 35,2 36,8 39,8 41,3
Kanada
(15+) Ukupno 40,9 (71.) 44,6 (76.)
muskarci 53,3 55,6
zene 28,4 33,8
Njemacka
(14+) Ukupno 43,9 43,4 44,9 49,6
muskarci 59,2 57,1 58,4 60,8
zene 30,0 30,9 32,6 39,2
SAD
(16+) Ukupno 41,8 44,5 49,1
muskarci 53,9 55,6 56,8
zene 30,2 33,9 41,8 44,4 (92.)
UK
(16+) Ukupno 42,5 47,3 (81.) 50,3
muskarci 51,7 59,4 58,4
zene 33,0 35,8 42,6
Ruska Federacija
(16+) Ukupno 48,4 51,7 (79.) 50,2
muskarci 52,1 55,7 55,0
zene 45,3 48,1 45,8
Azija
lndijo
(15+) Ukupno 32,9 (71.) 37,5 (91.)
muskarci 52,5 51,6
zene 11,9 22,3
lndonezijo
(15+) Ukupno 34,9 (71.) 35,5
muskarci 47,3 48,1
zene 22,8 23,5
Kina
(15+) Ukupno 52,3 (82.)
muskarci 57,3
zene 44,25 47,0
Korejo
(15+) Ukupno 33,0 38,5 37,9
muskarci 42,8 46,9 46,3
zene 23,2 30,0 29,3
Latinska Ameriko
Argentina
(14+) Ukupno 38,5 38,5 37,5 38,1
muskarci 57,9 55,1 55,3 55,4
zene 19,4 22,0 19,9 21,0
Meksiko
(12+) Ukupno 26.9 27,6 33,0 29,6
muskarci 43,6 42,9 48,2 46,2
zene 10,2 12,0 18,2 13,6
167
MOC IDENTITETA
7970. 7975. 7980. 7985. 7990.
Brazil
(10+) Ukupno 31,7 36,3 41,9
muskarci 10,5 53,1 56,3
zene 13,1 19,8 27,9
Afrika
Aliir
(6+) Ukupno 21,7 (66.) 23,6
muskarci 42,2 42,4
zene 1,8 4,4
Nigerija
(14+) Ukupno 30,3
muskarci 40,7
zene 19,7
Srednji istok
Egipat
(6+) Ukupno 27,9 (71.) 30,2 (76.) 31,6
muskarci 51,2 54,1 49,3
zene 4,2 5,5 13,5
Napomena: Stopa ekonomske aktivnosti = ekonomski aktivno stanovnistvo/ukupno
stanovnistvo.
/zvor: ILO, Yearbook of Labour Statistics (1970.-94.)
Tablico 4. 7 4. Stopa rosto stope ekonomske oktivnosti zeno, 1970.-90.
7970. 7990. Stopa rasta (%)
Francuska 29,4 38,2 29,9
ltalija 19,3 30,3 57,0
Japan 39,1 41,3 5,6
Njemocko 30,0 39,2 30,7
SAD 30,2 44,4 47,0
Ujedinjeno Kroljevstvo 33,0 42,6 29,1
Rusijo 45,3 45,8 1, 1
lndijo 11,9 22,3 87,4
Argentino 19,4 21,0 8,2
Meksiko 10,2 13,6 33,3
Brazil 13,1 27,9 113,0
Alzir 1,8 4,4 144,4
Egipot 4,2 13,5 221,4
Napomena: Stopa ekonomske aktivnosti = ekonomski aktivno stonovnistvo/ukupno
stanovnistvo.
lzvor: ILO, Yearbook of Labour Statistics (1970.-94.)
168
KRAJ PATRIJARHALNOSTI DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST
100
:2
6
co
Ol
~
til
c
Q)
>N
~
til
~
0
a..


90
80
70
60
50
40
30
20
10
0
Razv11ena Afnka
podrucJa
Latlnska Amenka 1
Kanb1
Az11a 1 Pac1f1k
Strucn1, tehn1ck1
D

ProdaJa
D
Adm1n1strac1Ja,
upraviJanJe
Sluzbemck1 1 usluzm
Pro1zvodn]a,
pnJevoz
Silka 4 8a Postotak zena u radno1 snaz1 prema vrsti zaposlen1a
lzvor Pnred1o Stat1sticki ured Ta1n1stva Ujedinjen1h naroda
(1991.) 1z Yearbook of Labour Stat1sttcs (razltc1te godme)
Meaurtarodnog ureda za rod
glavnina zenskih poslova pripada usluznim djelatnostima i osobnim us-
luznim djelatnostima. No, ako izracunamo stopu povecanja svake vrste us-
luga u ukupnoj zenskoj zaposlenosti za razdoblje 1973.-93. (tablica 4.16.),
primjecujemo spektakularan porast u poslovnim uslugama, nakon koje na
odredenoj udaljenosti slijede drustvene/osobne usluzne djelatnosti. Zapos-
lenost u trgovini i ugostiteljstvu je najmanje dinamican segment u evoluciji
zenske zaposlenosti u naprednim zemljama. Tako postoji izravno podudara-
nje izmedu vrste usluznih djelatnosti povezanih s informatizacijom ekono-
miJe i s1renjem zaposlenosti zena u razvijenim zemljama.
Slican zakljucak slijedi iz promatranja evolucije zaposlenosti zena kako
se mijenja prema zanimanjima izmedu 1980. i 1989. u odabranim zemljama
OECD-a (tablica 4.17.). Sveukupno gledano, strucno-tehmcke i upravljacke
kategorije porasle su brze od ostalih iako se sluzbenice jos uvijek opcenito
drze najvecom skupinom zaposlenih zena. Zenama se ne dodjeljuju usluzni
169
MOC IDENTITETA
% 100
80
60
40
20

1960 1963 1966 1969 1972 1975 1978 1981 1984 1987 1990
Stika 4.8b Obitelji vjencanih parova sa zenama ukljucenim u placenu radnu snagu
u SAD-u, 1960.-90. (podaci za 1983. nisu dostupni)
lzvor: Americki ured za popis stanovnistva (1992a)

poslovi koji zahtijevaju najnizu razinu strucnosti: njihovi poslovi rasprseni
su po cijeloj ljestvici vjestina i znanja, a porast poslova koje obavljaju zene
visije na gornjem kraju ljestvice zanimanja. Upravo zbog toga postoji diskri-
minacija: zato sto one obavljaju poslove za koje je potrebna slicna strucnost
za nizu placu, uz vecu nesigurnost u radu i sa slabijim izgledima za uspon
karijere do samoga vrha.
Globalizacija je takoder odigrala vaznu ulogu u ukljucivanju zena sirom
svijeta u radnu snagu. Elektronicka industrija, koja se internacionalizirala
od kraja 1960-ih, regrutiralaje radnu snagu uglavnom medu mladim nekva-
lificiranim zenama u Aziji.
31
Americke maquiladoras u sjevernom Meksiku
uvelike se oslanjaju na zensku radnu snagu. A novoindustrijalizirane eko-
nomije uvele su u placeni rad potplacene zene na gotovo svim razinama
strukture zanimanja.
32
Istodobno, znatan udio urbane zaposlenosti zena u
zemljama u razvoju ostaje u neformalnom sektoru, osobito u opskrbi sta-
novnika glavnoga grada hranom i uslugama.
33
31 Salaff
32 Standing (1990.)
33 Portes et al. (1989.)
170
Tablica 4. 15. Zaposlenost zena u usluznim djelatnostima prema vrsti djelatnosti i rangu intenziteta informacija u odnosu
prema ukupnoj zaposlenosti (%), 1973.-93.
2 2 3 (Rang intenziteta informaciia u poslu)
Usluzne dielatnosti u Zaiednicke, Priievoz, Veleprodaia i Dielatnosti koie
podruciu financiia, drustvene i skladistenie i maloproda;a, nisu adekvatno
os1g., nekretnina i osobne usluzne komunikaciie restauraciie i definirane
poslovnog sektora dielatnosti hoteli Ukupno
Kanada 1975. 11.2 40.9 4.0 25.8 81.2
1983. 12.1 40.9 4.2 25.4 82.6
1993. 13.6 43.9 3.7 24.8 86.0
SAD 1973. 9.1 41.5 3.5 23.9 78.0
1983. 11.9 41.9 3.3 24.5 81.6
1993. 12.6 46.6 3.5 22.7 85.3
Japan 1973. 3.4 22.0 2.0 24.7 0.2 52.3
1983. 6.9 24.1 1.9 27.1 0.2 60.3
1993. 9.4 26.9 2.5 27.5 0.4 66.7
Njemacka 1973.
1983. 8.2 34.2 3.3 22.5 68.2
1993. 10.3 38.4 3.6 22.4 74.6
llalija 1977. 1.7 31.0 1.8 18.8 53.3
1983. 3.1 34.6 2.0 21.0 60.6
1993. 8.1 36.4 2.7 22.6 69.8
Ujed. Kraljevstvo 1973. 7.4 36.0 2.8 24.7 70.7
1983. 9.8 42.2 2.8 25.0 0.1 79.9
1993. 84.9
Spanjolska 1997. 2.1 28.2 1.5 24.4 56.3
1983. 3.0 35.8 1.7 24.4 64.9
1993. 6.3 41.8 2.2 26.9 77.2
/zvor: OECD, Labour Force Statistics (1995.)
'-
MOC IDENTITETA
Tablica 4.16. Stope rasta za svaku kategoriju zena zaposlenih u usluznim
djelatnostima kao postotak ukupne zaposlenosti zena, 1973.-1993.
0
Poslovne Orustvene i Prijevoz, Trgovina,
us/uzne osobne skladistenje i hoteli i
djelatnosti usluzne komunika- restauracije
djelatnosti cije
lemlja (%) (%) (%) (%)
SAD 38.5 12.2 0 -5.0
Japan 176.5 22.2 25 1.3
Njemacka (1983.-93.) 25.6 12.3 9 -0.4
ltalija (1977.-93.) 376.5 17.4 50 -3.9
Ujedinjeno Kraljevstvo 32.4 17.2 0 1.2
Spanjolska (1977.-93.) 200.0 48.2 47 10.2
a Ako datumi za brojke nisu drukCije naznaceni.
lzvor: Razrada podataka iz tablice 4.15.
Zasto zene? Kao prvo, zato sto u suprotnosti s izjavama u medijima koje
navode na pogresno misljenje, ukupno gledano u protekla tri desetljeca u
svijetu postoji neprekidno stvaranje poslova, s iznimkom Europe (vidi prvi
svezak, 4. poglavlje). No, cak se i u Europi udio zena u radnoj snazi povecao,
dok se udio muskaraca smanjio. Tako ukljucenje zena u radnu snagu nije
samo reakcija na potraznju radne snage. Jednako taka, nezaposlenost kod
zena nije uvijek veca nego kod muskaraca: 1994. godine bilaje niza nego kod
muskaraca u SAD-u (6 posto prema 6,2 posto) i Kanadi (9,8 posto prema
10,7 posto); i bilaje mnogo niza nego kod muskaraca 1993. godine u Ujedi-
njenom Kraljevstvu (7,5 postoprema 12,4 posto). S druge strane, bilaje ma-
lo visa u Japanu i Spanjolskoj, a znatno visa u Francuskoj i Italiji. Dakle, po-
rast stope sudjelovanja zena u radnoj snazi zbiva se neovisno o njihovoj raz-
lici u nezaposlenosti u odnosu prema muskarcima i neovisno o porastu pot-
raznje za radnom snagom.
Ako potraznja za radnom snagom, u cisto kvantitativnom smislu, ne ob-
jasnjava nuzno ukljuCivanje zena, in teres poslodavaca za njih mora se objas-
niti drugim karakteristikama. Mislim daje dobro utvrde·1 ·o u literaturi da ih
upravo od strane drustva uvjetovano spolno obiljezavanje zenskog rada, Ci-
ni u cjelini privlacnim izvorom radne snage.
34
Ovo sigurno nema nikakve ve-
ze s bioloskim obiljezjima: zene su pokazale da mogu biti vatrogasci i lucki
radnici po cijelome svijetu, a naporni tvornicki rad koji obavljaju zene obilje-
zio je industrijalizaciju od njezina pocetka. Niti, sto se toga tice, zaposljava-
34 Spitz (1988.); Kahne i Giele (1992.); OECD (1994b)
172
KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST
nje mladih zena u elektronickoj industriji ima ikakve veze s izmisljotinom o
okretnosti njihovih prstiju, nego s drustvenim prihvacanjem unistenja nji-
hova vida za 10 godina zbog sklapanja dijelova mikroskopske veliCine. An-
tropolozi su proucili dokaze o tome kako su u korijenu zaposljavanja :lena u
elektronickim tvornicama u jugoistocnoj Aziji postojala obiljezja patrijar-
halnog autoriteta koji se prosirio iz obitelji na tvornicu, prema sporazumu
izmedu upravitelja tvornica i muskih glava obitelji.
35
Niti, Cini se, razlog za uposljavanje zena ima veze s nedostatkom sindi-
kalnog organiziranja medu njima. Cini se da uzrocno-posljedicna veza djelu-
je upravo obrnuto: zene se ne udruzuju u sindikate zato sto se cesto za-
posljavaju u sektorima gdje je malo ili nimalo organiziranja u sindikate, po-
put privatnih poslovnih usluznih djelatnosti ili proizvodnje elektronike. Pa
ipak, zene u prosjeku Cine 37 posto clanova sindikata u SAD-u, 39 posto u
Kanadi, 51 posto u Svedskoj i 30 posto u Africi.
36
Radnice u industriji kon-
fekcije u SAD-u i u Spanjolskoj, zene u meksickim maquiladoras te uCitelji-
ce i bolnicarke sirom svijeta mobilizirale su se u obranu svojih zahtjeva s ve-
com zestinom nego nedavno sindikati radnika u kemijskoj ili industriji celi-
ka u kojima su prevladavali muskarci. N avodna pokornost radnicaje dugot-
rajna zabluda Ciju su pogresnost direktori konacno uvidjeli, na svoj trosak.
37
Dakle, koji su glavni Cimbenici izazvali eksploziju zaposljavanja zena?
Prvi, i najocigledniji, faktor odnosi se na mogucnost slabijeg placanja za
slican posao. Sa sirenjem univerzalnog obrazovanja, ukljucujuCi fakultet-
sko, osobito u veCini razvijenih zemalja, zene su konacno pocele biti izvor
strucnosti i znanja koji su poslodavci odmah iskoristili. Diferencijal zenskih
placa u usporedbi s muskima i dalje je prisutan po cijelome svijetu dok su,
kako smo vidjeli, u veCini razvijenih zemalja razlikeu profilu zanimanja ma-
le. U SAD-u su zene 1960-ih godina zaradivale 60-65 posto muske zarade, a
njihov udio se malo popravio, na 72 posto, 1991. godine, no glavni razlog to-
me bioje pad realnih placa kod muskaraca.
38
U Ujedinjenom Kraljevstvuje
zenska zarada iznosila 69,5 posto muske sredinom 1980-ih. U Njemackoj je
1991. iznosila 73,6 posto, vise od 72 posto 1980. godine. Za Francusku odgo-
varajuce brojke iznose 80,8 posto, vise od 79 posto. Prosjecna zenska zarada
iznosi 43 posto muske u J apanu, 51 posto u Koreji, 56 posto u Singapuru, 70
posto u Hong Kongu, a u Latinskoj Americi pokriva siroki raspon od 44 do
77 posto.
39
35 Salaff (1981.)
36 Ujedinjeni narodi (1991.)
37 Cobble (1993.)
38 Kim (1993.)
39 Ujedinjeni narodi (1995.)
173
Toblico 4. 7 7. Raspodjela zenske zaposlenosti prema zonimanju,a 1980. i 1989. (%)
Strucna, tehn1cka Uprovljacka 5/uzbenicka i ProdavaCice Zaposlene u Poljoprivreda i Proizvodnja i
i slicno slicna usluznim s!Jcno slicno
Zemlja b.c djelatnostima
Belgijo
1983.
.
25,9 1,4 24,4 13,7 18,6 2,8 13,2
1988. 28,2 1,4 27,3 14,6 14,4 2,1 11,6
indeks {1983.=100) 118,0 113,0 122,0 116,0 84,0 86,0 95,0
Finsko
1980. 19,8 1,4 21,8 8,6 22,3 10,5 15,5
1989. 31,2 1,9 22,7 11,5 16,2 6,5 10,0
indeks (1980.= 1 00) 172,0 147,0 113,0 145,0 79,0 66,0 70,0
Grcko
1981. 10,7 0,7 12,9 9,0 9,7 41,6 15,5
1989. 14,4 0,8 14,6 10,8 11,5 34,0 13,9
indeks (1981.=100) 156,0 130,0 131,0 138,0 137,0 95,0 104,0
Japan
1980. 9,6 0,5 23,1 14,3 12,7 13,1 26,5
1989. 11,4 0,8 26,4 14,4 11,4 8,8 26,5
indeks (1980.=100) 173,0 132,0 116,0 104,0 77,0 116,0 250,0
Konado
1980. 19,1 5,4 34,5 10,0 18,3 2,8 9,9
1989. 20,9 10,7 30,5 9,9 17,0 2,2 8,9
indeks (1980.=100) 143,0 185,0 114,0 123,0 122,0 98,0 113,0
Norvesko
1980. 23,6 2,2 19,2 12,8 24,9 5,9 11,2
1989. 28,3 3,5 19,8 12,4 22,3 3,9 9,4
indeks (1980.=100) 141,0 188,0 121,0 114,0 106,0 78,0 99,0
Njemocko
1980. 14,1 1,3 30,7 12,9 16,3 6,9 15,9
1986. 16,2 1,5 29,8 12,8 16,1 5,5 13,3
indeks (1980.=100) 118,0 115,0 99,0 102,0 102,0 83,0 86,0
Strucna, tehnicka Upravljacka S/uzbenicka i ProdavaCice Zaposlene u Poljoprivreda i Proizvodnja i
i slicno slicna usluznim slicno slicno
Zem/ja b,c djelatnostima
Spanjolska
1980. 8,7 0,2 13,2 15,4 25,6 18,2 18,7
1989. 15,2 0,4 18,2 15,4 25,2 11,1 14,4
indeks (1980.=100} 202,0 280,0 160,0 116,0 114,0 70,0 89,0
Svedska
1980. 30,6 0,8 21,6 8,7 22,8 3,0 12,4
1989. 42,0 nepoz. 21,9 9,3 13,2 1,8 11,7
indeks (1980.= 1 00) 154,0 nepoz. 114,0 120,0 65,0 66,0 106,0
SAD
1980. 16,8 6,9 35,1 6,8 19,5 1,2 13,8
1989. 18,1 11,1 27,8 13,1 17,7 1,1 11,1
indeks (1980.=100} 136,0 202,0 99,0 243,0 115,0 115,0 101,0
a Glavne skupine Meaunarodne standardne klasifikocije zanimanja (ISCO=International Standard Classification of Occupation).
b Ne objavljuju sve zemlje podatke prema ISCO-u. Zemlje u kojima su se sustavi klasifikacije zanimanja promijenili tijekom doticnog razdoblja, ispustene su.
c lndeks pokazuje rast ukupnog broja zaposlenih u tom zanimanju tijekom toga desetljeca.
lzvor: ILO, Yearbook of Labour Statistics (razliCite godine)
Toblico 4. 18. Razmjeri i sastov honorarne zaposlenosti, 1973.-94. (%)
Honororna zoposlenja kaa dio ukupne zaposlenosti
Muskorci
Zene
1973. 1979. 1983. 1992. 1993. 1994. 1973.
1979. 7983. 1992. 7993. 1994.
Australija 3,7 5,2 6,2 10,6 10,3 10,9 28,2
35,2 36,4 43,3 42,3 42,6
Austrija 1,4 1,5 1,5 1,6 1,7 .. 15,6 18,0 20,0 20,5 22,8
Belgija 1,0 1,0 2,0 2,1 2,3 2,5 10,2
16,5 19,7 28,1 28,5 28,3
Danska 5,2 6,6 10,1 11,0 .. 46,3 44,7 36,7 37,3
Finska 3,2 4,5 5,5 6,2 6,0
10,6 12,5 10,4 11,1 11,2
Francuska 1,7 2,4 2,5 3,6 4,1 4,6 12,9
17,0 20,1 24,5 26,3 27,8
Grcka .. .. 3,7 2,8 2,6 3,1
12,1 8,4 7,6 8,0
lrska 2,1 2,7 3,9 4,8 .. 13,1 15,5 18,6 21,3
Island .. .. 9,2 9,9 . .
.. 49,8 47,5
ltalija 3,7 3,0 2,4 2,8 2,5 2,8 14,0
10,6 9,4 11,5 11,0 12,4
Japan 6,8 7,5 7,3 10,6 11,4 11,7 25,1
27,8 29,8 34,8 35,2 35,7
Kanada 4,7 5,7 7,6 9,3 9,8 9,5 19,4
23,2 26,1 25,8 26,2 26,1
Luksemburg 1,0 1,0 1,0 1,2 1,0 .. 18,4
17,1 17,0 16,5 18,3
Meksikob 18,7 19,6 .. ..
.. 36,1 36,6
Nizozemska' 5,5 7,2 13,3 13,6 14,7
44,0 50,1 62,1 63,0 64,8
Norveskad 8,6 10,6 11,5 9,8 9,8 9,5 47,8
51,7 54,9 47,1 47,6 46,5
Novi leland 4,6 4,9 5,0 10,3 9,7 9,7 24,6
29,1 31,4 35,9 35,7 36,6
Njemacka" 1,8 1,5 1,7 2,6 2,9 .. 24,4
27,6 30,0 30,7 32,0
Portugal 2,5 .. 4,1 4,5 4,7 .. 16,5 11,3
11 '1
12,1
SAD
1
8,6 9,0 10,8 10,8 10,9 11,5 26,8
26,7 28,1 25,4 25,3 27,7
Sponjolsko .. .. 2,0 2,4 2,6 .. .. 13,7 14,8 15,2
Svedsko• 5,4 6,3 8,4 9,1 9,7 .. 46,0 45,9 41,3 41,4 41,0
Svicarsko .. .. 8,3 8,6 8,8 .. .. 53,7 54,1 55,4
Turska .. .. .. 11,3 17,9 .. .. 37,0 40,4
Ujed. Kraljevstvo 2,3 1,9 3,3 6,2 6,6 7,1 39,1
39,0 42,4 43,5 43,8 44,3
Tablica 4. 18. nastavak
Honorarno zaposlen;e kao udio u ukupnoi zaposlenosti Udio zena u honorarnim poslovima
1973. 1979. 1983. 1992. 1993. 1994. 1973. 1979. 1983. 1992. 1993. 1994.
Australija 11,9 15,9 17,5 24,5 23,9 24,4 79,4 78,7 78,0 75,0 75,3 74,2
Austrija 6,4 7,6 8,4 9,0 10,1 .. 85,8 87,8 88,4 89,6 89,7
Belgija 3,8 6,0 8,1 12,4 12,8 12,8 82,4 88,9 84,0 89,7 89,3 88,1
Danska 22,7 23,8 22,5 23,3 .. .. 86,9 84,7 75,8 74,9
Finska 6,7 8,3 7,9 8,6 8,5 .. 74,7 71,7 64,3 63,1 63,6
Francusko 5,9 8,1 9,6 12,5 13,7 14,9 82,3 82,1 84,3 83,7 83,3 82,7
Grcko .. .. 6,5 4,8 4,3 4,8 .. . . 61,2 61,3 61,6 58,9
lrska .. 5,1 6,6 9,1 10,8 .. .. 71,2 71,6 72,5 71,7
Island .. 27,8 27,3 .. .. . . 82,1 80,4
ltalija 6,4 5,3 4,6 5,8 5,4 6,2 58,3 61,4 64,8 68,8 70,5
71 '1
Japan 13,9 15,4 16,2 20,5 21,1 21,4 70,0 70,1 72,9 69,3 67,7 67,5
Kanada 9,7 12,5 15,4 16,7 17,2 17,0 68,4 72,1 71,3 69,7 68,9 69,4
Luksemburg 5,8 5,8 6,3 6,9 7,3 .. 87,5 87,5 88,9 88,9 91,2
Meksikob 24,0 24,9 .. .. . . 46,3 46,1
Nizozemska' 16,6 21,4 32,5 33,4 35,0 76,4 77,3 75,2 75,7 75,1
Norveskad 23,0 27,3 29,6 26,9 27,1 26,5 76,4 77,0 77,3 80,1 80,5 80,6
Novi Zelond 11,2 13,9 15,3 21,6 21,2 21,6 72,3 77,7 79,8 73,3 74,2 74,9
Njemackaa 10,1 11,4 12,6 14,4 15,1 .. 89,0 91,6 91,9 89,3 88,6
Portugal .. 7,8 7,3 7,4 8,0 .. 80,4 68,2 66,3 67,1
SAD
1
15,6 16,4 18,4 17,5 17,5 18,9 66,0 68,0 66,8 66,4 66,2 67,3
Spanjolska .. .. .. 5,8 6,6 6,9 .. . . 77,0 75,6 74,9
Svedska• .. 23,6 24,8 24,3 24,9 24,9 .. 87,5 86,6 82,3 81,3 80,1
Svicarska .. .. 27,8 28,1 28,9 .. . . . . 83,1 82,5 82,7
Turska .. 19,3 24,8 .. . . 59,3 50,2
Ujed. Kraljevstvo 16,0 16,4 19,4 22,8 23,3 23,8 90,9 92,8 89,8 84,9 84,5 83,6
a Do godine 1990. podaci se odnose no Zopadnu Njemacku; nakon toga odnose se no Citavu Njemacku.
b
1991. umjesto 1992.
' Stanko u nizu nakon 1985. d Stanko u nizu nakon 1987. • Stanko u nizu nakon 1986. i nakon 1992.
1
Stanko u nizu nakon 1993.
lzvor: OECD, Employment Outlook (1995.)
Tablica 4. 19. Udio samozaposljavanja u ukupnoj zaposlenosti, prema spolu i djelatnosti (%)
Sve nepo/joprivredne djelatnosti Us/uzne djelatnosti ( 1990.) kod oba spa/a
Udio zaposlenosti Udio zaposlenosti Veleprodaj(J ; Prijevoz, Us/uzne Zajednicke,
zeno muskaraca maloprodala, skladistenje i djelatnosti u drustvene i
i komunikacije podrucju osobne us/uzne
1979. 1990. 1979. 1990.
hoteli (/SIC 6) (/SIC 7) financiranja, djelatnosti
nekretnina i posl. (ISIC9)
svijeta (ISJCB)
Australija 10,0 9,6 13,9 14,4 15,5 14,5 14,0 6,6
Austrija .. .. 13,7 3,6 10,0 5,0
Belgija 8.8 10,3 12,6 16,7 36,0 5,5 21,7 8,2
Donska .. 2,8 .. 10,4 13,3 6,9 9,6 3,2
Finska 4,2 5,6 7,9 11,5 16,0 11,2 10,5 4,0
Francusko .. 5,5 11,9 19,2 4,8 9,2 5,3
Grcka 25,7 15,4 34,0 32,7 48,0 25,5 35,9 9,4
lrsko .. 6,1 16,8 24,4 13,7 13,6 6,8
ltalija 12,8 15,1 21,7 25,8 45,8 14,1 8,9 15,5
Japan 12,9 9,3 14,6 12,1 15,0 4,8 8,1 12,0
Kanode 6,0 6,4 7,2 8,3 7,2 6,4 10,4 8,5
Luksemburg .. 5,8 .. 7,9 17,5 3,8 7,0 3,7
Nizozemska .. 7,3 9,6 13,4 3,3 11,9 7,8
Norveska 3,4 3,6 8,9 8,8 7,5 9,3 6,7 4,4
Novi leland 11,8 .. 24,0 18,2 11,1 19,2 9,6
Njemacka 4,8 5,4 9,4 9,7 15,7 6,6 17,1 5,5
Portugal .. 12,3 18,3 38,3 8,6 13,7 4,6
SAD 4,9 5,9 8,7 8,7 8,5 4,6 11,4 7,3
Sponjolska 12,5 13,9 17,1 19,2 34,0 26,8 13,7 6,0
Svedska 6,2 3,9 2,5 10,1 i3,6 8,8 11,6 3,7
Ujed. Kraljevstvo 3,2 7,0 9,0 16,6 15,9 10,5 14,2 7,8
lzvor: OECD, Employment Outlook (1991.), tablica 2.12; (1992.) tablice 4.A.2 i 4.A.8
KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST
Zelim naglasiti da se u veCini slucajeva zenama ne poricu kvalifikacije ni-
ti ih se svodi na niske poslove, vee upravo suprotno. Cesto ih se promice na
strucnije poslove koji zahtijevaju inicijativu i obrazovanost, buduei da nove
tehnologije zahtijevaju autonomnu radnu snagu sposobnu prilagoditi se i
reprogramirati svoje zadatke, kao u studijama slucaja osiguranja i bankar-
stva koje sam sazeo u 1. svesku, 4. poglavlju. Ovo je, zapravo, drugi po
vaznosti razlog za uposljavanje zena po niskoj cijeni: njihove vjestine u od-
nosima, sve nuznije u informacijskoj ekonomiji gdje upravljanje stvarima
zauzima drugo mjesto, iza upravljanja ljudima. U tom smislu postoji produ-
zetak spolne podjele rada u patrijarhalnosti na tradicionalnu musku proiz-
vodnju i tradicionalno zensko odrzavanje obiteljskih i drustvenih odnosa.
Pukaje slucajnost da nova ekonomija sve vise zahtijeva da one vjestine koje
su bile ogranicene na privatno podrucje rada u meduljudskim odnosima do-
laze u prvi plan ispred upravljanja i obrade informacija i ljudi.
No, imajos nesto sto ddim vjerojatno najvaznijim faktorom sirenja za-
posljavanja zena 1990-ih godina: njihova fleksibilnost kao radnika.
40
Zaista,
na zene otpada glavnina honorarnih poslova i privremenih poslova te jos
malen ali sve veCi udio samozaposlenja (tablice 4.18. i 4.19.). PovezujuCi avo
zapazanje s analizama iznesenim u 1. svesku, 3. i 4. poglavlju, koja se odnose
na umrezivanje ekonomske aktivnosti i fleksibilizaciju rada kao glavnih od-
lika informacijske ekonomije, cini se razumnim dokazivati da su potrebe no-
ve ekonomije u skladu s fleksibilnoseu rada zena, u smislu rasporeda vreme-
na te ulaska i izlaska s trzista rada.
41
Ovo podudaranjeje takoder spolno od-
redeno. BuduCi da se rad zena tradicionalno drzi dodatkom muskoj zaradi u
obitelji i buduCi da su zenejos odgovorne za kueanstvo i, iznad svega, za od-
goj djece, fleksibilnost rada odgovara takoder strategijama prezivljavanja u
izlazenju na kraj s oba svijeta na rubu zivcanog sloma.
42
Zaista, u Europskoj
uniji (kao i svagdje drugdje), brak i djeca su najvazniji faktori koji navode ze-
ne da nadu honorarni posao (slika 4.9.). Dakle, tip radnika kakav zahtijeva
informacijska, umrezena ekonomija odgovara interesima zena za prezivlja-
vanje jer one, u uvjetima patrijarhalnosti, traze naCin da uCine posao i obi-
telj spojivima, bez gotovo ikakve pomoCi svojih muzeva.
Proces potpunog ukljuCivanja zena u tdiste radnom snagom i u plaeeni
rad ima vazne posljedice za obitelj. Prvaje da u veCini slucajeva zenin finan-
cijski doprinos postaje odlucujuei za kueni proracun. Dakle, zenska moe po-
gadanja u obitelji znatno se poveeava. U strogoj patrijarhalnosti, muska do-
minacija nad zenama hila je, kao prvo, pitanje naCina zivota: njihov posao
bio je odrzavanje obitelji i kueanstva. Dakle, pobuna protiv patrijarhalnog
40 Susser (jos neobjavljeno)
41 Thurman i Trah (1990.); Duffy i Pupo (1992.)
42 Michelson (1985.)
179
......
00
0
90
80
'70
~ 60
c
Q)
~ 50
~
Q)
c
§- 40
-""
:>
'if!.
30
20
10
0
D
Neudane (25+) bez djece

Udane bez djece

Zene s djecom
.-
.--
r-
-
r-_r-
-
nnn nn I
_I
I
GR I s P lA L F B E12UK D DK N GR I s P IR L F B E12UK D DK N GR I s P IR L F B E12UK D DK N
Slika 4.9. Honorarna zaposlenost :lena prema obiteljskom stanju u zemljama clanicama Europske zajednice, 1991. (GR, Grcka;
I, ltalija; E, Spanjolska; P, Portugal; IRL, lrska; L, Luksemburg; F, Francuska; B, Belgija; E12, prosjek zemalja clanica; UK,
Ujedinjeno Kraljevstvo; D, Njemacka; DK, Danska; NL, Nizozemska)
lzvor: Europska komisija, Employment in Europe (1993.)
~
0'
8
~
...,
::3
~
KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST
autoriteta moglaje biti samo krajnjih oblika, sto je cesto vodilo do marginal-
nosti. Sa zenama koje donose kuci placu, i s muskarcima koji u mnogim
zemljama (npr. u SAD-u) gledaju kako njihova realna placa pada, moze se
raspravljati o spornim pitanjima, pitanjima nesporazuma ada oni ne eskali-
raju nuzno u sveopcu patrijarhalnu represiju. Osim toga, ideologija patrijar-
halnosti koja ozakonjuje dominaciju na osnovi povlastice hranitelja obitelji
konacno je potkopana. Zasto muzevi ne bi mogli pomagati kod kuce kad bi
oba supruznika bilajednako dugo odsutna i kad bi oboje jednako pridonosili
kucnom budzetu? Pitanja su sve zurnije trazila odgovore zbog sve veCih
teskoca zena da preuzmu placeni posao, kucni posao, odgoj djece i upravlja-
nje muzevima, dok je drustvo jos uvijek bilo organizirano na pretpostavci
kucanice s punim radnim vremenom, a onaje pocela iscezavati. Bez primje-
renog cuvanja djece, planiranja prostorne povezanosti izmedu mjesta stano-
vanja, posla i usluga te sa sve gorim drustvenim uslugama,
43
zene su bile
suocene sa svojom stvarnoscu: njihovi su ih voljeni muzevi/ocevi iskorista-
vali. A buduCi da imje rad izvan kuce otvorio svijet i prosirio mreze njihovih
drustvenih veza i njihova iskustvo, cesto obiljezeno sestrinstvom u svakod-
nevnim teskocama, pocele su si postavljati pitanja i davati odgovore svojim
kcerima. Tlo je bilo pripravno za sijanje feministickih ideja koje su istodob-
no klijale u poljima kulturnih drustvenih pokreta.
Sestrinstvo je mocno: feministicki pokret
Feministicki pokret, kakav se manifestirao u praksi i diskursima, izvan-
rednoje raznolik. Njegovo bogatstvo i dubina povecavaju se dok mu analizi-
ramo obrise u globalnoj, komparativnoj perspektivi i dok povjesnicari i teo-
reticari feminizma iznose na vidjelo skrivene zapise zenskog otpora i femi-
nistickog razmisljanja.
44
OgraniCit cu ovdje izlozenu analizu na suvremeni
feministicki pokret koji se uzburkao krajem 1960-ih godina, prvo u SAD-u,
zatim u Europi pocetkom 1970-ih te se prosirio po cijelom svijetu u iduca
dva desetljeca. Takoder cu se usredotoCiti na one odlike koje su zajednicke
pokretu i koje ga Cine preobrazujuCim drustvenim pokretom koji dovodi u
pitanje patrijarhalnost, objasnjavajuci istodobno raznolikost zenske borbe i
multikulturalnost njihova izricaja. Kao preliminarnu, radnu definiciju fe-
minizma, kako se shvaca ovdje, slijedit cu Jane Mansbridge koja siroko defi-
nira feminizma kao "angazman na prekidanju muske dominacije."
45
Tako-
43 Servon i Castells (1966.)
44 Rowbotham (1974., 1992.); Kolodny (1984.); Spivak (1990.); Massolo (1992.)
45 Mansbridge (1995: 29)
181
MOC IDENTITETA
der se slazem s njezinim pogledom na feminizam kao "pokret nastao u ras-
pravama i diskursima". Tone podrazumijeva daje feminizam tek govor, ili
daje feministicka rasprava, kakvaje izlozena u djelima razliCitih zena, teo-
reticara i akademika, prvobitna manifestacija feminizma. Ono sto tvrdim,
slazuCi se s Mansbridgeovom i ostalima,
46
jest daje bit feminizma, kakav se
prakticira i o kakvom se pripovijeda, (re)definiranje zenskog identiteta: po-
nekad potvrdivanjem jednakosti izmedu muskaraca i zena, Cime se brisu
spolno odredene bioloske/kulturoloske razlike; u drugim primjerima, na-
protiv, potvrdivanjem bitne specificnosti zena, cesto povezane s utvrdiva-
njem superiornosti zenskih nacina kao izvora ljudskog ispunjenja; ili pak,
dokazujuCi nuznost odvajanja od muskog svijeta te ponovnog stvaranja zi-
vota i spolnosti, u sestrinstvu. U svim slucajevima, krozjednakost, razlici-
tost ili odvajanje, ono sto se negira je zenski identitet kakav su odredili
muskarci i kakav se cuva kao svetinja u patrijarhalnoj obitelji. Kako pise
Mansbridgeova:
Ovaj diskurzivno stvoren pokret je entitet koji nadahnjuje aktivistki-
nje pokreta i entitet kojemu se one osjecaju odgovornima ... Ova vrsta
odgovornosti je odgovornost putem identiteta ... Ona zahtijeva raz-
misljanje o kolektivnom kao o vrijednom identitetu i o sebi kao dijelu
toga identiteta. Feministicki identiteti obicno se postizu, oni nisu da-
ni ... Danas, feministicki identiteti stvaraju se i pojacavaju kad se fe-
ministkinje udruze, djeluju zajedno i citaju sto su druge feministkinje
napisale. Razgovaranje i djelovanje stvara okvire za praksu i daje joj
smisao. Citanje vam pomaze da budete u toku i neprestano vas tjera
na razmisljanje. Oba iskustva, osobne preobrazbe i neprestano me-
dudjelovanje, cine feministkinje "interno odgovornima" feministi-
ckom pokretu.
47
Tako nesto zajednicko stoji u podlozi raznolikosti feminizma: povijesni
trud, individualni kao i kolektivni, sluzbeni i nesluzbeni, da bi se ponovno
definirala zenskost u izravnoj opreci patrijarhalnosti.
Da bi se ocijenio takav trud i predlozila utemeljena tipologija feminis-
tickih pokreta, prisjetit cu se, kratko ijezgrovito, putanje feministickih pok-
reta u protekla tri desetljeca. Da bismo pojednostavnili ovu raspravu, usre-
dotocit cu se uglavnom na mjesto njegova ponovna rodenja, SAD, i pokusat
cu ispraviti moguCi etnocentrizam ovog pristupa kratkim opazanjima o
drugim predjelima svijeta, iza cega slijedi komentar 0 feminizmu u kompa-
rativnoj perspektivi.
46 Butler (1990.); Chodorow (1994.); Whittier (1995.)
47 Mansbridge (1995: 29)
182
KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST
Americki feminizam: isprekidan kontinuitet
48
Americki feminizam ima dugu povijest u zemlji s kratkom povijescu. Od
sluzbenog radanja organiziranoga feminizma 1848. u seoskoj kapelici u Se-
neca Falls, New York, americke feministkinje prihvatile su se podulje borbe
za obranu zenskih prava na izobrazbu, rad i politicku moe, ciji je vrhunac
bio iz bore no pravo glasa go dine 1920. N akon toga, feminizam se gotovo pol a
stoljeca zadrzavalo iza kulisa americke scene. N e moze se reCi da su se zene
prestale boriti.
49
U jednom od najzapazenijih izraza zenskih borbi, bojkotu
autobusa 1955. godine u Montgomeryju, Alabama, kojije odlucujuce najavio
pokrete za gradanska prava najugu, i zauvijek izmijenio americku povijest,
ulogu su pretezno odigrale crnkinje koje su organizirale svoje zajednice.
50
lpak, eksplicitno feministicki masovni pokret pojavio se i proizasao tek iz
drustvenih pokreta 1960-ih godina, iz njihove komponente o ljudskim pra-
vima, kao i iz njihove kontrakulturne, revolucionarne sklonosti.
51
S jedne
strane, po uzoru na rad Predsjednicke komisije Johna F. Kennedyja glede
statusa zena 1963., i odobrenje Naslova VII. Zakona o gradanskim pravima
iz 1964. koji se odnosi na zenska prava, skupina utjecajnih zena, na celu sa
spisateljicom Betty Friedan, osnovalaje Nacionalnu organizaciju zena (Na-
tional Organization of Women- NOW) 29. listopada 1966. NOW ce postati
najobuhvatnija nacionalna organizacija za obranu zenskih prava i tijekom
iduca tri desetljeca iskazat ce izvanrednu politicku vjestinu i postojanost,
usprkos ideoloskim i organizacijskim krizama koje se uvijek iznova vracaju.
Postalaje sinonim tzv. liberalnog feminizma, usredotocujuCi se najednaka
prava zena u svim podrucjima drustvenoga, ekonomskog i institucijskog zi-
vota.
Otprilike u isto vrijeme, zene koje su sudjelovale u razlicitim radikalnim
drustvenim pokretima, a osobito u SDS-u (SDS = Students for a Democra-
tic Society = Studenti za demokratsko drustvo), pocele su se organizirati
zasebno kao reakcija protiv prodornoga i rasirenog seksizma i muske domi-
nacije u revolucionarnim organizacijama koje su dovele ne samo do osobnog
zlostavljanja zena nego i do ismijavanja feministickih stavova kao burzoas-
kih i kontrarevolucionarnih. Ono stoje pocelo u prosincu 1965. kao radioni-
48 Za izvrsnu analizu evolucije i preobrazbe americkoga feministickogpokreta u protekla tri
desetljeca, vidi: Whittier (1995.); za pregled feministickih organizacija u Americi, vidi:
Ferree i Martin (1995.); za dobro organiziranu i korisno komentiranu zbirku americkih
feministickihgovora od 1960-ih godina, vidi: Schneir (1994.). Ostali izvori koje sam upot-
rebljavao u svojoj analizi u potpunosti su navedeni u tekstu.
49 Rupp i Taylor (1987.)
50 Barnett (1995.)
51 Evans (1979.)
183
MOC IDENTITETA
ca na temu "Zene u pokretu" na Konvenciji SDS-a i artikuliralo se kao Zen-
sko oslobodenje u Ann Arboru, Michigan, 1967., urodilo je bujicom auto-
nomnih zenskih skupina, veCina kojih se odcijepila od revolucionarne politi-
ke kojom dominiraju muskarci, Cime je roden radikalni feminizam. 0 tim
trenucima osnivanja posteno je reCi da je feministicki pokret bio ideoloski
podijeljen izmedu svoje liberalne i radikalne komponente. Dokje prvo ocito-
vanje o namjerama NOW-a zapocelo rijecima "Mi, MUSKARCI I ZENE (ve-
lika tiskana slova u izvorniku) koji se ovime konstituiramo kao Nacionalna
organizacija za zene, vjerujemo da je doslo vrijeme za novi pokret prema
potpuno jednakom partnerstvu spolova, kao dijelu revolucije ljudskih prava
koja se sada odvija sirom svijeta, unutar i izvan nasih nacionalnih grani-
ca."52 U Redstockings manifestu iz 1969., kojije progurao radikalni femini-
zam u New Yorku, izjavljuje se: "Mi prepoznajemo Cimbenike svojegugnje-
tavanja u muskarcima. Muska prevlastje najstariji, temeljni oblik domina-
cije. Svi drugi oblici iskoristavanja i ugnjetavanja (rasizam, kapitalizam, im-
perijalizam, itd.) nastavak su muske prevlasti; muskarci dominiraju zena-
ma, nekolicina muskaraca dominira ostatkam."
53
Liberalni feminizam usredotoCio je ciljeve na postizanje istih prava za ze-
ne, ukljucujuCi usvajanje ustavnog amandmana koji, nakon sto gaje odobrio
Kongres, nije uspio dobiti trazenu ratifikaciju dvije treCine saveznih drzava
i konacno je porazen 1982. godine. Ipak, znacaj tog amandmana bio je vise
simbolican nego bilo sto drugo, buduci da su prave bitke zajednakost dobi-
vene u saveznom i ddavnom zakonodavstvu ina sudovima, od prava najed-
naku placu za jednaki posao do reprodukcijskih prava, ukljucujuCi pravo
pristupa svim zanimanjima i institucijama. Ova impresivna postignuca, u
manje od dva desetljeca, izborena su vjestim politickim lobiranjem, medij-
skim kampanjama i podrzavanjem zenskih kandidata ili kandidata koji za-
govaraju prava zena u njihovim nastojanjima da dobijujavnu funkciju. Oso-
bitoje vazna hila prisutnost u medijima novinarki koje su ili bile feministki-
nje iii podrzavale feministicko pitanje. Niz pomalo feministickih komercijal-
nih izdanja, medu kojimaje najzapazeniji bio Ms Magazine, pokrenut 1972.,
takoder su bili pomocno sredstvo da bi se doprlo do Amerikanki izvan orga-
niziranih feministickih krugova.
Radikalne feministkinje, iako su aktivno sudjelovale u kampanjama za
jednaka prava i osobito u pokretima za dobivanje i obranu reprodukcijskih
prava, usredotocile su se na budenje svijesti (consciousness raising- CR),
putem organizacije zenskih skupina CR i izgradnje institucija autonomne
zenske kulture. Obrana zena od muskoga nasilja (kampanje protiv silova-
52 Ponovljeno u: Schneir (1994.: 96)
53 Ponovljeno u: Schneir (1994.: 127)
184
KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST
nja, obuka iz samoobrane, sklonista za pretucene zene, psiholosko savjeto-
valiste za zlostavljane zene) osigurala je izravnu vezu izmedu trenutnih
problema zena i ideoloske kritike patrijarhalnosti u akciji. U okviru radikal-
ne struje, feministkinje lezbijke (Cija se jedna od prvih javnih politickih de-
monstracija, "Lavender Menace" (Lavandna prijetnja) pojavila na Drugom
kongresu zajedinstvo zena u svibnju 1970. u NewYorku) brzo su postale iz-
vor predanog aktivizma, kulturnog stvaralastva i teorijske inovativnosti.
Neprestan rast i rasiren utjecaj lezbijskoga feminizma u feministickom pok-
retu postat ce i vazna snaga i vazna prijetnja zenskom pokretu, koji se mo-
rao suociti sa svojim vlastitim unutrasnjim predrasudama o oblicima spol-
nosti is dvojbom oko toga gdje treba (ili treba li uopce) povuCi crtu oslobode-
nja zena.
Neko vrijeme su socijalisticke feministkinje pokusavale povezati radikal-
ni feministicki izazov sa sirim pitanjima antikapitalistickih pokreta, pove-
zujuCi se prema potrebi s politickom ljevicom i angazirajuCi se u obogacuju-
coj raspravi s marksistickom teorijom. N eke od njih radile su u radnickim
sindikatima. Godine 1972., primjerice, osnovana je Zenska koalicija rad-
nickih sindikata. No, 1990-ih postupno nestajanje socijalistickih organizaci-
ja i socijalizma kao povijesne referentne tocke, kao i sve slabiji utjecaj mar-
ksisticke teorije, umanjio je ucinak socijalistickoga feminizma koji se u cije-
losti sveo na akademske rasprave.
54
No, razlika izmedu liberalnoga i radikalnoga feminizma bilaje i u praksi
pokreta, a i u ideologiji pojedinih feministkinja, od sredine 1970-ih nadalje
nejasna. Nekoliko cimbenika pridonijelo je prevladavanju raskola u femi-
nistickom pokretu koji je zadrzao svoju raznolikost i odlikovao se zustrim
raspravama, kao i borbama do medusobnog istrebljenja, no koji je usposta-
vio mostove i koalicije medu svojim sastavnim dijelovima.
55
S jedne strane,
kao sto je istakla Zillah Eisenstein, 5
6
pitanja kojih se trebao prihvatiti libe-
ralni feminizam, poimence jednaka prava i ukidanje spolne podjele socijal-
nih kategorija, ukljuCivala su takvu razinu institucijske preobrazbe dace
patrijarhalnost konacno biti dovedena u pitanje, cak i u okviru najumjereni-
je strategije prakticnog postizanja spolne jednakosti. Drugo, antifeminis-
ticka reakcija 1980-ih, kojuje podrzavala republikanska administracija koja
je upravljala Amerikom od 1980.-92., potaknula je savez medu razliCitim
strujama pokreta koje su se, bez obzira na svoj naCin zivota i politicka uvje-
54 Za analizu uspona i padajedne od najdinamicnijih i najutjecajnijih socijalistickih feminis-
tickih organizacija, CWLU (Chicago Women's Liberation Union- Chicaska unija oslobo-
denja zena), vidi Strobel (1995.).
55 Ferree i Hess (1994.); Ferree i Martin (1995.); Mansbridge (1995.); Spalter-Roth i Schrei-
ber (1995.); Whittier (1995.).
56 Eisenstein (1981./1993.)
185
MOC IDENTITETA
renja, nasle zajedno mobilizirane u obrani zenskih reprodukcijskih prava ili
u izgradnji zenskih institucija za opskrbu uslugama i uspostavljanje kultur-
ne autonomije. Trece, veCina radikalnih feministickih organizacija iscezlaje
prije kraja 1970-ih; njihove osnivaCice su osobno bile iscrpljene, a njihove lo-
kalne utopije nailazile su na svakodnevne bitke s "uistinu prisutnom patri-
jarhalnoscu". lpak, buduCi da se radikalne feministkinje nikada nisu odrek-
le svojih temeljnih vrijednosti, one su nasle utociste u afirmiranim organi-
zacijama liberalnoga feminizma i u enklavama koje je feminizam uspio iz-
graditi u okviru tradicionalnih institucija, osobito na akademskoj razini
(programi zenskih studija), u neprofitnim zakladama i u zenskim odborima
strucnih udruga.
Ove organizacije i institucije trebale su militantnu podrsku u svojoj sve
tezoj zadaCi, kad su presle s najociglednijih zloporaba ljudskih prava prema
kontroverznijim sferama, poput reprodukcijskog izbora, spolnog oslobode-
nja i napredovanja zena u razlicitim muskim utvrdama. Zaista, moze se do-
kazati daje prisutnost liberalnih organizacija pomogla radikalnom feminiz-
mu da opstane kao pokret, dok vecina kontrakulturnih pokreta koji su po-
tekli 1960-ih od muskaraca, s vaznijom iznimkom ekologa, samo sto nije
iscezla ili je ideoloski ugusena tijekom 1980-ih. Kao posljedica ovoga vises-
lojnog procesa, liberalizam i radikalizam, sa svojim razlicitim obiljezjirna,
isprepleli su se u praksi i u shvacanju veCine zena koje su podrzavale femi-
nisticko pitanje i vrijednosti. Cak je i lezbijstvo postalo prihvacen sastavni
dio pokreta, iako jos uvijek povezan s nekom vrstom taktickog odbacivanja
unutar glavnih struja feminizma (Betty Friedan mu se protivila), kao sto
pokazuje primjer napetosti u okviru NOW-as kraja 1980-ih nakon "ispovi-
jedi"o dvospolnosti predsjednice NOW-a Patricije Ireland.
Ostale razlike postale su relevantnije za feministicki pokret dok se razvi-
jao, postajao raznolik i sirio se, harem u glavama veCine Amerikanki, izrne-
du sredine 1970-ih i sredine 1990-ih godina. Sjedneje strane bilo znacajnih
razlika u vrstama feministickih organizacija; s druge je bilo bitnih razlika
izmedu onoga sto Nancy Whittier naziva "politickim narastajima" u sklopu
feministickog pokreta.
57
U smislu organizacija, Spalter-Roth i Schreiber
58
predlazu empirijski
utemeljenu, korisnu tipologiju koja razlikuje:
1. Organizacije cije clanstvo pokriva cijelu zemlju i koje zahtijevajujednaka
prava, poput NOW-a ili Coalition of Labor Union Women (Koalicija zen-
skih radnickih sindikata), osnovane 1972. One su hotimice nastojale iz-
bjeCi feministicki jezik dok su iznosile zensko pitanje u svim podrucjima
57 Whittier (1995.)
58 Spalter-Roth i Schreiber (1995: 106-8)
186
KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTvENI I'OKRETI, OBITELJ I SPOLNOST
drustva, zrtvujuci tako nacela poradi uCinkovitosti pri povecanju udjela
zena u institucijama kojima dominiraju muskarci. Spalter-Roth i Schrei-
ber zakljucuju da "unatoc nadama voda organizacija koji su se zeljeli
svidjeti i liberalima i radikalima, uporaba politicki prihvatljivog jezika
prikrilaje odnose dominacije i podcinjenosti. Mozda nisu urodili plodom
njihovi napori da probude svijest upravo onih zena koje su se ove organi-
zacije nadale predstavljati i dati im prava. "
59
2. lzravni davatelji usluga, poput Displaced Homemakers Network (Mreza
za pomoc zenama prognanim iz svojih domova) i National Coalition
against Domestic Violence (Nacionalna koalicija protiv nasilja kod kuce).
Radi se pretezno o mrezama lokalnih skupina koje primaju potporu od
vlade i korporacija za svoje programe. Njihov glavni problem je protur-
jecje izmedu pomaganja zenama i njihova opunomoCivanja: hitnost prob-
lema obicno osigurava prednost pred dugorocnim ciljevima budenja svi-
jesti i politickoga samoorganiziranja.
3. Strucne organizacije koje podrzavaju zenska prava s osobljem i strucnom
pomoCi, poput Fonda za pravnu obranu zena, Instituta za istrazivanja
zenske politike, Centra za studije zenske politike, Fonda za feministicku
vecinu (koji podupire zene u politickim institucijama), Nacionalnog za-
voda za obojene zene, ili Nacionalnog odbora zajednakost placa. Izazov
za tu vrstu organizacijejest prosiriti raspon svojih pitanja buduCi da pok-
ret ima utjecaja na sve vise zena i buduCi da feministicke teme postaju
sve raznolikije, etnicki, socijalno i kulturno.
Osim najveCih organizacija, postoji bezbroj lokalnih organizacija zenske za-
jednice, a mnoge od njih izvorno su vezane za radikalni feminizam, a zatim
su se razvijale cijelim nizom razlicitih putanja. Alternativne klinike zazen-
sko zdravlje, stedno-kreditne zadruge, centri za osposobljavanje, prodavao-
nice knjiga, restauracije, djecji vrtici, centri za sprecavanje nasilja nad zena-
ma i zbrinjavanje njihovih ozljeda, kazalisne skupine, glazbene skupine,
klubovi pisaca, umjetnicki ateljei i cijela lepeza kulturnih izricaja, prolazili
su uspone i padove i kad su opstali, to je obicno bilo zato sto su ublazili svoj
ideoloski karakter i vise se u cijelosti integrirali u drustvo. Radi se o feminis-
tickim organizacijama u sirem smislu koje su, u svojoj raznolikosti i svojom
fleksibilnoscu, osigurale mreze podrske, iskustvo i materijale s argumenta-
cijom da bi na svjetlo dana izbila zenska kultura, cime se potkopava patri-
jarhalnost na najmocnijemu mjestu: u glavama zena.
Druga vazna razlika koju treba uvesti u razumijevanje evolucije ame-
rickoga feminizmajest koncept Whittierove 0 politickim narastajima i mik-
roskupinama. U svojoj pronicljivoj socioloskoj studiji evolucije americkoga
59 Spalter-Roth i Schreiber (1995: 119)
187
MOe IDENTITETA
radikalnog feminizma tijekom tri desetljeca, prikazuje i kontinuitet femi-
nizma i isprekidanost feministickih stilova izmedu pocetka 1970-ih, 1980-ih
i 1990-ih godina:
Politicki narastaji vazni su za kontinuitet drustvenih pokreta na tri
naCina. Kao prvo, kolektivni identitet politickog narastaja ostaje dos-
ljedan tijekom vremena, kao stoje to bio slucaj sa zenama koje su sud-
jelovale u feministickom pokretu 1970-ih godina. Kao drugo, cak i kad
protest jenja, drustveni pokret i dalje ima uCinka ako narastaj vetera-
na pokreta prenese njegove kljucne elemente u drustvene institucije i
druge drustvene pokrete. Institucije i inovacije koje su aktivistkinje
ustanovile u okviru ovih drugih okruzenja same sluze ne tek kao Cim-
benici promjene nego i kao pomocna sredstva za ponovnu pojavu bu-
ducega vala mobilizacije. Kao trece, drustveni se pokret mijenja kako
se novi sudionici ukljucuju u pokret i ponovno definiraju njegov ko-
lektivni identitet. Neprestano ukljuCivanje mikroskupina u redovitim
razmacima stvara postupne promjene. Svaka mikroskupina izgraduje
kolektivni identitet koji oblikuje prema njegovu kontekstu i stoga se
aktivistkinje koje se ukljuce tijekom ponovnog budenja pokreta, nje-
gova rasta, vrhunca i pada, razlikuju jedne od drugih. Usprkos pos-
tupnim pomacima koji se neprestano dogadaju u okviru drustvenih
pokreta, u odredenim tockama dolazi do jasno ostrijih promjena. u
takvim trenucima, niz mikroskupina sastaje se u jednom politickom
narastaju, buduCi da njihove medusobne slicnosti prevladavaju nad
razlikama u odnosu na poseban niz nadolazecih mikroskupina koje Ci-
ne drugi politicki narastaj ... Prenosenje drustvenih pokreta s jednoga
politickog narastaja na drugi tako postaje kljucno za dugorocni opsta-
nak pokreta. "
60
Whittierova pokazuje, na temelju svoje studije slucaja iz Columbusa,
Ohio, kao i pregleda dokaza iz sekundarnih izvora, dugotrajnost i obnavlja-
nje feministickoga pokreta, ukljucujuCi radikalni feminizam tijekom tri de-
seteljeca, od 1960-ih do 1990-ih. Njezine argumente potkrepljuje niz drugih
izvora.
61
Cini se da je "postfeministicko doba" bilo interesna manipulacija
nekih kratkorocnih trendova, prekomjerno naglasavanih u medijima.
62
No,
Whittierova takoder uvjerljivo naglasava duboku preobrazbu radikalnoga
feminizma, sto ponekad vodi do znatnih teskoca u razumijevanju medu na-
rastajima: "Novopridoslice u zenski pokret mobiliziraju se za feministicke
60 Whittier (1995: 254-6).
61 Buechler (1990.); Staggenborg (1991.); Ferree i Hess (1994.); Ferree i Martin (1995.)
62 Faludi (1991.); Schneir (1994.)
188
KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST
ciljeve na razlicite nacine od dugogodisnjih aktivistkinja, koje ponekad do-
zivljavaju napore svojih nasljednica kao apoliticne ili krivo usmjerene ... No-
vopridoslice su izgradile razlicit model sebe kao feministkinja. "
63
Kao pos-
ljedica tih ostrih razlika,
bolno je za dugogodisnje feministkinje vidjeti novije pridoslice u pokret
kako odbacuju njihova brizno odrzavana uvjerenja ili mijenjaju organi-
zacije za Cije su se osnivanje one borile. N ovije rasprave unutar feminis-
ticke zajednice izazivaju kod mnogih zena osjecaj ogorcenosti da su one
i njihova uvjerenja podlozne napadima. U "seksualnim ratovima" oso-
bito, lezbijke koje prakticiraju sadomazohizam, zajedno s heterosek-
sualkama i drugima, dokazivale su da bi zene morale imati pravo slo-
bodno djelovati na bilo kakav seksualni poriv i optuzivale one koje
drukCije misle da su antiseksualno raspolozene ili puritanke.
64
Cini se da glavne razlike medu feministickim politickim narastajima ne-
maju veze sa starom podjelom na liberalke i radikalke, buduCi da se Whittie-
rova u svojem opazanju slaze s nestajanjem takve ideoloske definicije u ko-
lektivnom djelovanju pokreta kad se suoci sa snaznom patrijarhalnom reak-
cijom. Cini se da se tri razliCita pitanja, pomalo medusobno povezana, uple-
cu u komunikaciju medu veterankama i novopridoslicama u radikalnomu
feministickom pokretu. Prvo se odnosi na sve vecu vaznost lezbijstva u fe-
ministickom pokretu. N e radi se o tome da ono prije nije bilo prisutno u ra-
dikalnom feminizmu ili da mu se radikalne feministkinje protive. No, naCin
zivota lezbijki i njihovo naglasavanje razbijanja kalupa heteroseksualnih
obitelji, kao i takticki problemi u dopiranju lezbijskog srca pokreta do zena
umjerenije orijentacije, doveli su do toga da se nelezbijski dio radikalnoga
feminizma osjeca sve neugodnije glede lezbijske vidljivosti. Drugi, i mnogo
ostriji rascjep, odnosi se na vaznost koju seksualnom izrazavanju u svim
njegovim oblicima pridaju novi narastaji feministkinja. Ovo, primjerice, uk-
ljucuje prekidanje "klasicnoga" feministickog koda odijevanja kojije nekada
izbjegavao zamke zenstvenosti, da bi se naglasilo seksepilnost i samoizraza-
vanje u samopredstavljanju zena. Takoder se siri ina prihvacanje svih ma-
nifestacija zenske spolnosti, ukljucujuCi dvospolnost i eksperimentiranje.
Treci rascjep je zapravo posljedica ovih dvaju. Sigurnije u sebe i ostrije sepa-
ratisticki raspolozene u svojim kulturnim i politickim vrijednostima, mlade
radikalne feministkinje, a osobito lezbijke, otvorenije su nego sto su to prije
bile radikalne feministkinje za suradnju s muskim drustvenim pokretima i
povezivanje s muskim organizacijama upravo zato sto se osjecaju manje ug-
63 Whittier (1995: 243)
64 Whittier (1995: 239)
189
MOC IDENTITETA
rozene takvim savezima buduci da su vee izgradile svoju autonomiju, cesto
kroz separatizam. Glavna tocka njihova saveza je izmedu lezbijki i homo-
seksualaca (primjerice, u Queer Nation), koji dijele tjeskobu od homofobije i
susrecu se u obrani seksualnog oslobodenja te u kritici heteroseksualne/
patrijarhalne obitelji. No, Whittierova takoder izvjestava da su starim i no-
vim radikalnim feministkinjama zajednicke temeljne vrijednosti ida se sus-
recu u istim borbama.
Druge unutrasnje napetosti u feministickom pokretu potjecu upravo od
njegova sirenja u cijeli spektar klasa i etnickih skupina u Americi.
65
Dok su
pionirke iz 1960-ih koje su ponovno otkrile feminizam bile pretezno bjelki-
nje, iz srednje klase i visokoobrazovane, u iduca tri desetljeca feministicke
teme povezale su se s borbama koje americke crnkinje, Latinoamerikanke i
druge etnicke manjine tradicionalno provode u svojim zajednicama. Radni-
ce, i putem radnickih sindikata i putem autonomnih zenskih radnickih or-
ganizacija, mobilizirale su se u obranu svojih zahtjeva, izvlaceci korist iz no-
voga konteksta legitimnosti zenske borbe. To je uslijedilo nakon sve vecega
razgranavanja zenskog pokreta i odredene nejasnoce u njegovu feminis-
tickom samoodredenju. lpak, prema ispitivanjimajavnog misljenja, od sre-
dine 1980-ih veCina zena odnosila se pozitivno prema feministickim tema-
ma i pitanjima, upravo stoga sto feminizam nije postao povezan ni s jednim
odredenim ideoloskim stajalistem.
66
Feminizamje postao opca rijec i zasta-
va za cijeli spektar izvora ugnjetavanja zena kao zena, kojemu bi svaka
zena, ili kategorija zena, pridodala svoj osobni ili kolektivni zahtjev i ime.
Tako, kroz cijeli niz razlicitih praksi i samoidentifikacija, zene razliCitog
podrijetla i s razlicitim ciljevima, no koje dijele zajednicki izvor ugnjetava-
nja kojije definirao zene izvan njih samih, izgradile su novi, kolektivni iden-
titet: to je, zapravo, omoguCilo prijelaz iz zenskih borbi u feministicki pok-
ret. Kao sto pise Whittierova: "Kanim definirati zenski pokret u terminima
kolektivnog identiteta povezanog s njime, a ne u terminima njegovih for-
malnih organizacija ... Ono sto Cini ove organizacije, mreze i pojedinke dije-
lom drustvenog pokreta jest njihova zajednicka vjernost skupu uvjerenja,
praksi i naCina identifikacije sebe koji cine feministicki kolektivni identi-
tet."67
Jesu li ova pitanja i odgovori, nadahnuti americkim iskustvom, relevan-
tni za feminizam u drugim kulturama i zemljama? Mogu lise zenska pitanja
i zenske borbe opcenito povezati s feminizmom? Koliko je kolektivan ovaj
kolektivni identitet kad se zene gleda u globalnoj perspektivi?
65 Morgen (1988.); Matthews (1989.); Blum (1991.); Barnett (1995.); Pardo (1995.).
66 Stacey (1990.); Whittier (1995.)
67 Whittier (1995: 23-4)
190
KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST
Je li feminizam globalan?
Da bi se harem pokusalo odgovoriti na takvo temeljno pitanje, cak i povrsno,
moramo razlikovati uvjete u raznim dijelovima svijeta. U slucaju Zapadne
Europe, Kanade i Australije Cini se oCiglednim da je rasiren, raznolik, vi-
seaspektni feministicki pokret aktivan, i raste 1990-ih godina, iako razliCi-
tim intenzitetom is razliCitim karakteristikama. U Britaniji, primjerice, na-
kon pada pocetkom 1980-ih godina, uvelike motivirane neokonzervativnim
napadom koji je potaknuo tacerizam, feministicke ideje i zensko pitanje
prodrli su u cijelo drustvo.
68
Zene su se, kao u SAD-u, s jedne strane borile
za jednakost i angazirale se na jacanju prava na poslu, drustvenim sluzba-
ma, zakonodavstvu i politici. S druge strane, kulturni feminizam i lezbijstvo
naglasavali su zensku specificnost i stvorili alternativne zenske organizaci-
je. Naglasak na posebnim identitetima ostavlja dojam fragmentacije pokre-
ta. Ipak, kako pise Gabriele Griffin:
Situacijaje takva da si mnoge zenske grupe daju imena koja specifici-
raju tocno odredene identitete ... Ta identifikacija osigurava poticaj za
njihov aktivizam. N a jednoj razini, feministicki aktivizam utemeljen
na politici identiteta vodi do fragmentacije koju mnoge feministkinje
drze tipicnom za aktualno politicko ozracje i koja hi trebala biti u iz-
ravnoj suprotnosti s homogenoscu, zajednickom svrhom i masovnom
mobilizacijom Pokreta za oslobodenje zena. Ovo potonje mise Cini mi-
tom, nostalgicnim, retrospektivnim pogledom na neko zlatno doba fe-
minizma koje vjerojatno nikada nije postojalo. Feministicke organiza-
cije zasnovane najednom pitanju ilijednom identitetu kakve su cesta
pojava 1990-ih mozda imaju nedostatak pretjerano lokalizirane politi-
ke, no njihova specificnost takoder moze biti jamstvo za ekspertizu i
uCinak, za maksimalni, jasno odredeni trud u sklopu specificnoga
poprista interesa.
69
Tako organizacije koje se have jednim problemom mogu raditi na mno-
stvu zenskih pitanja, a zene mogu sudjelovati u razliCitim organizacijama.
Upravo se tim isprepletanjem i umrezivanjem pojedinaca, organizacija i
kampanja odlikuje vitalan, fleksibilan i raznolik feministicki pokret.
Diljem Europe, bas u svakoj zemlji, rasirenaje prisutnost feminizma, i u
institucijama drustva i u nizu feministickih skupina, organizacija i inicijati-
va, koje hranejedna drugu, raspravljaju medu sobom (ponekad ostro) i nep-
restano izazivaju trajan protok zahtjeva, pritisaka i ideja o zenskom stanju,
68 Brown (1992.); Campbell (1992.); Griffin (1995.); Hester et al. (1995.)
69 Griffin (1995: 4)
191
MOC IDENTITETA
zenskim pitanjima i zenskoj kulturi. Opcenito, feminizam se rascjepkao u
Britaniji, kao i u SAD-u, i ne postoji jedna organizacija ili institucija koja si
moze uobrazavati da govori u ime zena. Umjesto toga, postoji poprecna crta
koja presijeca Citavo drustvo i koja naglasava zenske interese i zenske vri-
jednosti, od strucnih odbora do kulturnih izraza i politickih stranaka, medu
kojima su mnoge ustanovile minimalni postotak zena medu svojim vodeCim
ljudima (obicno je norma, koja se rijetko ispuni, postavljena na 25 posto vo-
da i zamjenika, tako da su zene slabije zastupljene za "samo" 50 posto).
Bivsa etatisticka drustva imaju posebnu situaciju.
70
S jedne strane, eta-
tisticke zemlje pomogle su/primorale su zene da se u potpunosti ukljuce u
placeni rad, pruzile su prilike za obrazovanje i stvorile rasirenu mrezu dru-
stvenih usluga i skrbi za djecu, iakoje pobacaj dugo bio zabranjen, a kontra-
cepcijska sredstva nisu se mogla nabaviti. Zenske organizacije bile su pri-
sutne u svim sferama drustva, iako pod potpunom kontrolom komunisticke
partije. S druge strane, seksizam je bio rasiren, a patrijarhalnost na prvom
mjestu u drustvu, institucijama i politici. Kao posljedica, odrastao je na-
rastaj vrlo snaznih zena koje osjecaju svoje mogucnosti, a ipak se moraju bo-
riti za svoj put svaki dan da bi ostvarile nesto od toga potencijala. Nakon
raspada komunizma na sovjetski nacin, feminizamje kao organiziran pok-
ret bio slab i sve dosad ogranicen na nekolicinu krugova pozapadnjacenih
intelektualki, dok staromodne, pokroviteljski nastrojene organizacije isce-
zavaju. lpak, zenska prisutnost u javnoj sferi povecava se dramaticno 1990-
ih godina. U Rusiji, primjerice, Zenska stranka, iako prilicno konzervativ-
noga stava i clanstva, dobilaje oko 8 posto glasova u parlamentarnim izbori-
ma 1995., dok je niz zena bilo na najboljem putu da postanu kljucne poli-
ticke figure. Postoji rasiren osjecaj u ruskom drustvu da bi zene mogle odig-
rati odlucujucu ulogu u pomladivanju njihova politickog vodstva. Godine
1996., prvi put u ruskoj povijesti, zenaje izabrana za guvernerku korjacko-
ga teritorija. Osim toga, novi narastaj zena, odgojenih u vrijednostimajed-
nakosti i s prostorom da se izraze osobno i politicki, Cini se spremnim iskris-
talizirati svoju individualnu autonomiju u kolektivnom identitetu i kolek-
tivnom djelovanju. Lako je predvidjeti glavni razvoj zenskog pokreta u Is-
tocnoj Europi, u njihovim vlastitim kulturnim i politickim oblicima izraza-
vanJa.
U industrijaliziranoj Aziji jos vlada patrijarhalnost, i gotovo joj nista ne
prijeti. To je osobito nevjerojatno u Japanu, drustvu s visokom stopom udje-
la zena u radnoj snazi, visokoobrazovanom zenskom populacijom i popri-
licnim nizom drustvenih pokreta 1960-ih godina. lpak, pritisci zenskih sku-
pina i Socijalisticke partije doveli su 1986. do donosenja zakona za ogranica-
70 Funk i Mueller (1993.)
192
KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST
vanje diskriminacije zena u radu.
71
No, sveukupno gledano, feminizam se
ogranicuje na akademske krugove, a zenski strucnjaci jos uvijek trpe oCig-
lednu diskriminaciju. U Japanu su u potpunosti prisutna strukturalna obi-
ljezja koja bi trebala pokrenuti snaznu feministicku kritiku, no odsutnost
takve kritike dovoljno velikih razmjera da bi do sada vee utjecala na dru-
stvo,jasno pokazuje da drustvena specificnost (u ovom slucaju snagajapan-
ske patrijarhalne obitelji i opcenito ispunjavanje duznosti muskaraca kao
patrijarha) odred:uje aktualni razvoj pokreta, bez obzira na strukturalne iz-
vore nezadovoljstva. Korejke su cak podCinjenije od Japanki iako su sene-
davno pojavili zaceci feministickog pokreta.
72
Kina se jos uvijek nalazi na
rubu kontradiktornoga etatistickog modela podupiranja prava "polovice
raja", dok ih se ddi pod kontrolom "polovice pakla". No, razvoj mocnoga fe-
ministickog pokreta u Tajvanu od kraja 1980-ih proturjeci uvjerenju o
nuznosti zenske podcinjenosti u patrijarhalnoj tradiciji konfucijanizma
(vidi dolje).
73
Po cijelom tzv. svijetu u razvoju, situacija je slozena i zaista kontradik-
torna.74 Jasnoje daje feminizam kao autonomni ideoloski ili politicki izricaj
zabran male manjine intelektualki i zenskih strucnjaka, iako njihova pri-
sutnost u medijima pojacava njihov utjecaj vise nego sto to zasluzuju svojim
brojem. Osim toga, u nizu zemalja, osobito u Aziji, zene vod:e postale su vrlo
istaknute pojave u politici svojih zemalja (u Indiji, Pakistanu, Bangladesu,
Filipinima, Burmi, mozda u Indoneziji u ne tako dalekoj buducnosti), i poce-
le su predstavljati probud:ene simbole demokracije i razvoja. Iako zenskost
nejamCi dostojanstvo zene i vecina politicarki djeluje u okviru patrijarhalne
politike, njihov utjecaj kao uzora, osobito za mlade zene, i za ukidanje dru-
stvenih tabua, ne moze se zanemariti.
No, najvazniji razvoj dogad:aja od 1980-ih nadaljejest izvanredan porast
organizacija lokalne inicijative grad:ana, u kojima pretezno sudjeluju i vode
ih zene, u podrucjima glavnih gradova zemalja u razvoju. Njihova javljanje
bilo je potaknuto istodobnim procesima urbane eksplozije, ekonomske krize
i programima stednje, koji su dovodili ljude, osobito zene, u jednostavnu
dvojbu "bori se ili izgini". Zajedno sa sve vecom zaposlenoscu zena, u novim
industrijama kao i u urbanoj nesluzbenoj ekonomiji, taje dvojba zaista izmi-
jenila stanje, organizaciju i svijest zena, kao sto je prikazano, primjerice, u
studijama koje je vodila Ruth Cardoso de Leite ili Maria da Gloria Gohn u
71 Gelb i Lief-Palley (1994.)
72 Po (1996.)
73 Po (1996.)
74 Kahne i Giele (1992.); Massolo (1992.); Caipora Women's Group (1993.); Jaquette
(1994.); Kuppers (1994.); Blumberg et al. (1995.)
193
MOC IDENTITETA
Brazilu, Alejandra Massolo u Meksiku ili Helena Useche u Kolumbiji.
75
Iz
ovih skupnih napora nisu se samo organizacije lokalne inicijative gradana
razvile i utjecale na politike i institucije, nego se razvio i novi identitet zena
koje imaju prava i punomoc. Tako je Alejandra Massolo, zakljucujuCi svoju
analizu urbanih drustvenih pokreta zena u Ciudad de Mexicu, napisala:
Zenska subjektivnost glede iskustava borbe dimenzija je koja mnogo
otkriva o procesu drustvene izgradnje novih kolektivnih identiteta
kroz urbane sukobe. Urbani pokreti 1970-ih i 1980-ih godina ucinili
su vidljivim neobicni kolektivni identitet segmenata popularnih klasa
i omoguCili njihovo razlikovanje. Zene su bile dio drustvenoga stvara-
nja ovoga novog kolektivnog identiteta- od njihovih svakodnevnih te-
ritorijalnih baza, transformiranih u haze za njihovo kolektivno djelo-
vanje. One su dale procesu izgradnje kolektivnog identiteta biljeg plu-
ralistickih motivacija, znacenja i ocekivanja od zenskog roda, slozen
skup znacenja koji se moze naCi u urbanim pokretima, cak i kad pita-
nja spola nisu eksplicitna i kad je njhovo clanstvo mjesovito i kad su
im u vodstvu muskarci.
76
Upravo ta masovna prisutnost zena u kolektivnom djelovanju pokreta lo-
kalnih gradanskih inicijativa sirom svijeta, i njihova eksplicitno identifici- ,
ranje samih sebe kao kolektivnih sudionika, preobrazava svijest i drustvene
uloge zena, cak i u odsutnosti artikulirane feministicke ideologije.
No, dok je feminizam prisutan u mnogim zemljama i zenska borba!
organizacije dozivljavaju eksploziju sirom svijeta, feministicki pokret poka-
zuje vrlo razlicite oblike i orijentacije, ovisno o kulturnom, institucijskom i
politickom kontekstu u kojemu se javlja. Primjerice, feminizam u Britaniji
bio je obiljezen, od svoga pocetka krajem 1960-ih godina, bliskom vezom sa
sindikatima, Laburistickom strankom, socijalistickom ljevicom i, stovise,
drzavom blagostanja.
77
Bio je eksplicitnije politicki- tj. usmjeren prema dr-
zavi - od americkoga feminizma i izravnije povezan sa svakodnevnim prob-
lemima zaposlenih zena. Ipak, zbog svoje blizine politici ljevice i radnickom
pokretu, patio je tijekom 1970-ih od oslabljujuCih unutrasnjih borbi s razli-
citim vrstama socijalistickih i radikalnih feministkinja i izmedu njih. Prim-
jerice, popularnu kampanju "Wages for Housework" (Placa za kucne poslo-
ve) iz 1973. kritizirale su neke feministkinje zbog njezina implicitnog prih-
vacanja zenskoga podcinjenog statusa kod kuce i mogucega poticanja zena
da ostanu u svojim ogradenim kucnim prostorima. Ovo kontradiktorno po-
75 Cardoso de Leite (1983.); Gohn (1991.); Espinosa i Useche (1992.); Massolo (1992.)
76 Massolo (1992: 338): moj prijevod.
77 Rowbotham (1989.)
194
KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST
vezivanje s radnom snagom i socijalistickom politikom utjecalo je na sam
pokret. Kao sto je Rowbotham pisala:
lma vjerojatno nesto istine u dokazivanju da je naglasak na podrsci
sindikatu - mnogo jaci u Britaniji nego u mnogim drugim pokretima
oslobodenja zena- utjecao na uvjete u kojimaje izlozen zahtjev za po-
bacajem. Pljesnive sobe odbora sindikata nisu najudobnija mjesta za
ucene, bombasticne govore o mnogostrukosti zenske zelje. No ... mis-
lim dace vjerojatno postati, djelomicno zbog okolisanja unutar samo-
ga pokreta oslobodenja zena. Pokret je nastojao izbjeci suprotstavlja-
nje heteroseksualnosti i lezbijstva, no u tom se procesu podrucje spol-
nog samoodredenja suzilo i svaka rasprava o heteroseksualnom uzit-
ku pocela se defenzivno povlaciti.
78
Djelomicno kao posljedica ove neodlucnosti da se suoci sa svojom raznoli-
koscu ida se razdvoji od strateske racionalnosti tradicionalne politike, bri-
tanski feminizam bio je oslabljen tacerovstinom iz 1980-ih kojaje zahtijeva-
la slijepu odanost. lpak, Cim se novi narastaj feministkinja osjetio slobodni-
ma od starih veza stranacke politike i lojalnosti radnickom pokretu, femini-
zamje ponovno ozivio 1990-ih, ne samo kao kulturni feminizam i lezbijstvo
nego u mnostvu izraza koji ukljucuju, ali ne u hegemonijskom polozaju, so-
cijalisticki feminizam i institucionalizirani feminizam.
SpanJolski feminizam bio je cak oeitije obiljezen politickim kontekstom
tamo gdje se pojavio, demokratskim pokretom protiv Francova diktatorstva
sredinom 1970-ih.
79
VeCina zenskih organizacija bilaje vezana za antifran-
kisticku, polutajnu oporbu, paje tako komunisticka partija utjecala naAso-
ciacion de Mujeres Democratas (politicka udruga) iAsociaciones de Amas de
Casa (Udruge kucanica, teritorijalno organizirane). Svaka politicka sklo-
nost, osobito revolucionarne ljevice, imalaje "svoju masovnu organizaciju"
zena. U Catalunyi i u Baskiji su zenske organizacije i feministkinje takoder
imale svoje vlastite organizacije, koje su odrazavale nacionalne raskole u
spanjolskoj politici. Prema kraju frankizma, 1974.-77., autonomni feminis-
ticki kolektivi poceli su se pojavljivati u ozracju kulturnoga i politickog oslo-
bodenja kojeje karakteriziralo Spanjolsku 1970-ih godina. Jedan od najino-
vativnijih i najutjecajnijih bio je Frente de Liberacion de la Mujer sa sje-
78 Rowbotham (1989: 81)
79 Moje shvacanje spanjolskoga feminizma dolazi iz izravnoga osobnog iskustva i promatra-
nja, kao i razgovora s nizom zena koje su odigrale znacajnu ulogu u pokretu. Zelim zahva-
liti zenama od kojih sam najvise naucio, osobito Marini Subirats, Franc;;oise Sabbah, Ma-
risi Goni, Matildi Fernandez, Car loti Bustelo, Carmen Martinez-Ten, Cristini Alberdi i
Carmen Romero. Naravno, odgovornost za analizu i informacije iznesene ovdje iskljucivo
je moja.
195
MOC IDENTITETA
dis tern u Madridu. Njegovo je clanstvo bilo ograniceno (manje od stotinu ze-
na); no usredotoCioje svoje djelovanje na utjecanje na medije, upotrebu svo-
je mreze novinarki, osiguravajuCi tako popularnost zenskim zahtjevima i
diskursima. UsredotoCio se na prava na pobacaj, razvod (oboje nezakonito u
Spanjolskoj u to vrijeme) te slobodno izrazavanje zenske spolnosti, ukljucu-
juCi lezbijstvo. Na njegaje uglavnom utjecao kulturni feminizam i francus-
ko-talijanske ideje feminizmade la difference, no takoder je sudjelovao u po-
litickim borbama za demokraciju, uz bok komunistickim i socijalistickim
zenskim organizacijama. No, s afirmacijom demokracije u Spanjolskoj 1977.
i s dolaskom na vlast Socijalisticke partije 1982., autonomni feministicki
pokreti samo sto nisu nestali, upravo zbog njihova uspjeha na institucional-
noj i politickoj razini. Razvodje legaliziran 1981., a pobacaj, uz ogranicenja,
1984. godine. Socijalisticka partija promovirala je Instituto de la Mujer u
sklopu vlade, koji je djelovao kao lobi feministkinja nasuprot samoj vladi.
Mnoge feministicke aktivistkinje, a osobito one iz Frente de Liberacion de la
Mujer, pridruzile su se Socijalistickoj partiji i zauzele vodece polozaje u par-
lamentu, u administraciji i, u manjoj mjeri, u kabinetu vlade. Vodeca socija-
listicka feministkinja, iz radnickoga sindikalnog pokreta, Matilde Fernan-
dez, imenovanaje ministricom za socijalna pitanja i prakticiralaje svoj utje-
caj ijaku volju najacanju zenskih pitanja u drugoj polovici socijalistickog re-
zima. Kao ministricu ju je 1993. godine zamijenila Cristina Alberdi, jos jed-
na veteranka feministickog pokreta, i ugledna pravnica. Carmen Romero,
prva dama te zemlje, i dugogodisnja ratoborna socijalistkinja, uz bok svome
suprugu Felipeu Gonzalezu, hila je izabrana u par lament i odigrala vaznu
ulogu u mijenjanju tradicionalnoga seksizma te stranke. Statutom stranke,
primjerice, odobreno je pravilo kojim je 25 posto vodeCih polozaja rezervira-
no za zene (obecanje kojeje ostalo neispunjeno iako se broj zena i u vodstvu
stranke i u vodstvu vlade uistinu povecao). Takoje, sjedne strane, femini-
zam zaista imao velik utjecaj na poboljsanje zakonskih, socijalnih i ekonom-
skih uvjeta zivota za Spanjolke, kao i na olaksavanje ukljuCivanja Spanjolki
u istaknute polozaje u politici, poslovnom svijetu i opcenito, drustvu. Stavo-
vi tradicionalnoga macizma dramaticno su nagrizeni u novim narastaji-
ma.so
S druge strane, feministicki pokret je prakticki nestao kao autonomni
pokret, lisen je kadrova i potpuno usredotocen na institucionalnu reformu.
Malo je prostora ostalo za lezbijski feminizam i za naglasak na razlici i spol-
nosti. Ipak, nova snosljivost izborena u spanjolskom drustvu pomoglaje ras-
tu novoga, vise kulturno usmjerenoga feminizma 1990-ih, blizeg aktualnim
feministickim trendovima u Britaniji ili Francuskoj i udaljenoga od tradi-
80 Alonso Zaldivar i Castells (1992.)
196
KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITEI..J I SPOLNOST
cionalne politike, osim u Baskiji gdje je zadrzao za sebe stetne veze s radi-
kalnim baskijskim separatistickim pokretom. Tako spanjolski feminizam
pruza primjer potencijala da se politika i institucije upotrijebe za poholjsa-
nje statusa zena, kao i teskoce da opstane kao autonomni drustveni pokret u
uvjetima uspjesne institucionalizacije.
Nase posljednje istraZivanje varijacija feminizma, prema siremu drustve-
nom kontekstu, vodi nas u Italiju, mjesto navodno najjacega i najinovativni-
jega masovnog feministickog pokreta u cijeloj Europi tijekom 1970-ih godi-
na.81 Kao sto pise Bianca Beccalli: "Iz povijesnog pregleda talijanskoga femi-
nizmajasno izlaze na vidjelo dvije teme: hliska povezanost izmedu feminizma
i ljevice i osohito znacenje isprepletanjajednakosti i razlike."
82
Zaista, suvre-
meni talijanski feminizam proistekao je, poput vecine drugih feministickih
pokreta na Zapadu, iz snaznih drustvenih pokreta koji su potresali Italiju
1960-ih i pocetkom 1970-ih. No, za razliku od ostalih feministickih pokreta,
talijanskije ukljucivao utjecajnu struju talijanskih sindikata i hio od njih dob-
ro primljen, a poddavala gaje i talijanska komunisticka partija, najveca ko-
munisticka partija izvan komunistickoga svijeta, i stranka s najveCim hrojem
clanova u Italiji. Tako su talijanske feministkinje uspjele popularizirati svoje
teme, kao feministkinje, medu velikim hrojem zena, ukljucujuCi zene iz rad-
nicke klase tijekom 1970-ih. Ekonomski zahtjevi i zahtjevi zajednakoscu hili
su isprepleteni s oslobodenjem zena, kritikom patrijarhalnosti i rusenjem au-
toriteta u ohitelji, kao i u drustvu. No, odnosi izmedu feministkinja i ljevice, a
osohito revolucionarne ljevice nisu hili laki. Zaista, u prosincu 1975., servizio
d'ordine (samoimenovani serifi) organizacije Lotta Continua, najvece i najra-
dikalnije organizacije krajnje ljevice, inzistirali su na zastiti demonstracija
zena Lotte Continue u Rimu, a kad su zene odhile njihovu zastitu, pretukli su
ih, potaknuvsi time odcjepljenje zena od te organizacije i raspad same Lotte
Continue nekoliko mjeseci poslije. Sve veca autonomija komunizmom nadah-
nute organizacije Unione delle Donne Italiane (UDI) u odnosu prema samoj
partiji dovelaje konacno do samoraspustanja UDI-ja 1978. lpak, sveukupno
uzevsi, bilo je mnogo vezivanja medu organizacijama zena, radnickim sindi-
katima i lijevim politickim strankama (osim socijalista) i puno prijemljivosti
medu vodama stranaka i sindikata na zenska pitanja, pa cak i feministicke
govore. Ta uska suradnja dovela je do nekih od najnaprednijih zakona o za-
poslenim zenama u cijeloj Europi, kao i do legalizacije razvoda (referendu-
81 Moje shvacanje talijanskoga feminizma potjece, u velikoj mjeri, od moga prijateljstva i
razgovora s Laurom Balbo, kao i od osobnih opazanja drustvenih pokreta u Milanu, Tori-
nu, Veneciji, Rimu i Napulju tijekom 1970-ih. Za noviju analizu vidi izvrsni pregled pok-
reta Biance Beccalli (1994.). Za pojedinosti o fazi stvaranja pokreta i njegovu razvoju tije-
kom 1970-ih vidi: Ergas (1985.) i Birnbaum (1986.).
82 Beccalli (1994: 109)
197
MOC IDENTlTETA
mom iz 1974.) i poba.Caja. Tijekom dugoga razdoblja, 1970-ih, ova politicka
suradnja islaje ruku pod ruku s ubrzanim stvaranjem zenskih kolektiva koje
je potaknulo pitanja zenske autonomije, zensku kulturnu razlicitost, spol-
nost i lezbijstvo, kao odvojene trendove, a koji ipak medusobno djeluju sa svi-
jetom politike i klasne borbe. A ipak
do kraja desetljeca (1970-ih) feminizam je bio u padu, a pocetkom
1980-ih gotovo je nestao kao pokret. lzgubio je svoju vidljivost u poli-
tickim borbama i postao je jos rascjepkaniji i izvan glavnih tokova, ka-
ko su feministicke aktivistkinje sve vise posveCivale energiju privat-
nim projektima i iskustvima, bilo individualne bilo zajednicke priro-
de. Tako se dogodilo da se "novi" feministicki pokret, slijedeci primjer
drugih "novih drustvenih pokreta", 1970-ih razvio u tekjosjedan ob-
lik politike nacina zivota.
83
Zasto je tome tako? Ovdje necu navesti rijeci Beccallijeve u svojemu vlasti-
tom tumacenju, iako mislim dane opovrgavam njezin prikaz. S jedne stra-
ne, Talijanke su izborile znatne zakonske i ekonomske reforme, masovno se
ukljuCile u radnu snagu i odgojno-obrazovne ustanove, potkopavajuCi seksi-
zam, stojejos vaznije, tradicionalnu moe kojuje Katolicka crkva imala nad
njihovim zivotima. Tako su otvorene, jasne bitke u kojima su se ljevica, sin-
dikati i zene mogli lako medusobno pribliziti bile dobivene iako pobjeda nije
uvijek do kraja iskoristena, kao sto je to slucaj sa Zakonom o jednakosti koji
se, kao sto Beccallijeva tvrdi, zaustavio daleko od svoga britanskog uzora.
Istodobno, bliska veza izmedu zenskoga pokreta i ljevice pokrenulaje krizu
politickoga feminizma zajedno s krizom same ljevice. Revolucionarna ljevi-
ca, koja je zivjela u marksisticko-maoistickoj fantaziji (razradenoj s izvan-
rednom inteligencijom i mastovitoscu, sto umjetni raj Cini jos umjetnijim),
raspala se u drugoj polovini 1970-ih. Radnicki pokret, iako se nije morao
suociti s neokonzervativnom reakcijom kao u Britaniji i Sjedinjenim Drza-
vama, susreo se 1980-ih godina s novom stvarnoscu globalizacije i tehno-
loske promjene, i moraoje prihvatiti ogranicenja koja muje postavila medu-
narodna ovisnost talijanskoga kapitalizma. Umrezena ekonomija, koja je
zapravo uzela Emiliju Romagnu kao primjer, uCinila je mala talijanska po-
duzeca dinamicnima i konkurentnima, a ipak po cijenu odlucujuceg potko-
pavanja pregovaracke moCi sindikata koncentrirane u velikim tvornicama i
javnom sektoru. Komunisticku partijuje odgurnula u stranu iz nadmetanja
za vlast antikomunisticka fronta predvodena socijalistickom partijom. A so-
cijalisticka partija upotrijebilaje poluge moCi da bi se ilegalno financirala da
83 Beccalli (1994: 86)
198
KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETt, OBITELJ I SPOLNOST
kupi svoj san; sorpasso (tj. prestizanje komunista u glasu naroda): pravo-
sudni sustav sustigao je socijaliste prije no sto su uspjeli doprijeti do komu-
nista koji su, u meduvremenu, prestali biti komunisti i pridruzili se Socija-
listickoj internacionali. Jedva da iznenaduje da su talijanske feministkinje,
politicki nastrojene kakve su bile, "otisle svom domu". To znaci, ne domovi-
ma svojih muzeva/oceva, nego u Dam zena, raznoliku i kljucnu zensku kul-
turu kojaje, do kraja 1980-ih, ponovno izumila feminizam, naglasujuCi dif-
ferenzia ne zaboravljajuci egalita. Luce Irigaray i Adrienne Rich, kao inte-
lektualne referentne tocke, zamijenile su Marxa, Maa i Alexandru Kollon-
tai. Ipak, novi feministicki kolektivi nastavili su 1990-ih povezivati feminis-
ticki govor i zenske zahtjeve, osobito u lokalnim vladama koje kontrolira lje-
vica. Jedna od najinovativnijih i najaktivnijih kampanja odnosila se na reor-
ganizaciju vremena, od radnog vremena do vremena kad su otvoreni ducani
i javne sluzbe, kako bi se klizno radno vrijeme prilagodilo visestrukim zivo-
tima zena. 1990-ih godina, unatoc politickoj prijetnji Berlusconija i neofa-
sista, poziv na obnovu tradicionalnih obiteljskih vrijednosti, dolazak na
vlast koalicije lijevoga centra, ukljucujuCi sada socijalisticki, nekada komu-
nisticki, Partito Democratico di Sinistra otvorio je put obnovi institucional-
ne inovacije. Ovoga puta na osnovi decentraliziranoga autonomnoga femi-
nistickog pokreta koji je naucio lekciju "plesa s vukovima."
Dakle, feminizam i zenske borbe penju se i padaju tijekom cijeloga krajo-
lika ljudskog iskustva na kraju ovoga tisucljeca, uvijek ponovno izbijajuci na
povrsinu, u novim oblicima i sve vise se spajajuci s drugim izvorima otpora
prema dominaciji, a istodobno zadrzavajuCi napetost izmedu politicke insti-
tucionalizacije i kulturne autonomije. Konteksti u kojima se razvija femini-
zam oblikuju pokret u niz oblika i diskursa. A ipak, tvrdim da jedna bitna
(da, rekao sam bitna) jezgra vrijednosti i ciljeva koji cine identitet(e) prodire
i siri se preko kulturne polifonije feminizma.
Feminizam: izvodiva polifonijaB
4
Snaga i vitalnost feministickog pokretaje u njegovoj raznolikosti, u njegovoj
prilagodljivosti kulturama i vremenima. Tako u nastojanjima da pronade-
84 Kod procjenjivanja glavnih tema feministickog pokreta ne tezim tome da budem prave-
dan prema bogatstvu feministicke rasprave, niti mogu istraziti, cak i kad bih znao, cijeli
spektar teorija i stavova koji su sada dostupni za dublje razumijevanje zenskih izvora ug-
njetavanja i puteva oslobodenja. Mojaje analiticka sinteza ovdje usmjerena prema teoret-
skoj svrsi ove knjige: protumaciti medudjelovanje drustvenih pokreta koji traze primat
identiteta i umrezenog drustva kao nove strukture dominacije u informacijsko doba. Ako
ovo odreknuce zvuci obrambeno, to i jest.
199
MOC IDENTITETA
mo jezgru temeljne oporhe i hitne preohrazhe koju dijele svi pokreti, mora-
mo najprije priznati njegovu raznolikost. Da hi se kroz tu raznolikost pro-
niknuo smisao, predlazem tipologiju feministickih pokreta utemeljenu s
jedne strane na opazanju, kakvo se spominje u navodenim izvorima; as dru-
ge strane na Touraineovoj kategorizaciji drustvenih pokreta, kakvi su pri-
kazani u 2. poglavlju. Upotreha ove tipologije je analiticka, a ne deskriptiv-
na. Ona ne moze dati viseaspektni profil feminizma po zemljama i kultura-
ma 1990-ih. Kao sve tipologije, i ovaje redukcionisticka, a to je osohito nes-
retna okolnost sto se tice zenske prakse, huduCi da su zene s pravom reagi-
rale protiv toga da ih se u njihovoj povijesti neprestano ovako katalogizira i
etiketira kao ohjekte, a ne suhjekte. N adalje, specificni feministicki pokreti i
pojedine zene u tim pokretima cesto su svojim nacinom razmisljanja preko-
raCivale ove i druge kategorije, mijesajuCi identitete, protivnike i ciljeve u
samoodredenju svojih iskustava i horhe. Osim toga, neke kategorije mozda
cine vrlo mali dio feministickog pokreta iako ih drzim analiticki relevantni-
ma. Ipak, sveukupno gledano, vjerujem da hi moglo hiti korisno razmotriti
razlike izlozene u tahlici 4.20. kao naCin da se pocne s raznolikoscu feminis-
tickih pokreta u nuznom postupku ispitivanja sto im je zajednicko.
U ove tipove ukljucio sam istodohno kolektivna djelovanja i pojedinacne
diskurse o kojima se raspravlja u feminizmu i oko njega. To je zhog toga sto
se, kao sto je prije navedeno, feminizam ne iscrpljuje u militantnim horha-
ma. Onjejednako tako, a ponekadje to i njegov temelj, diskurs: diskurs koji
rusi zensko mjesto u muskoj povijesti, preohrazujuCi tako povijesno domi-
nantan odnos izmedu prostora i vremena, kako sugerira Irigaray:
Bogovi, Bog, prvo stvaraju prostor ... Bog hi hio samo vrijeme, popri-
majuCi vanjski oblik u svom djelovanju u prostoru, na mjestima ... Ko-
je hi poprimilo unutrasnji oblik spolne razlike? Gdje se zensko doziv-
ljava kao prostor, no cesto s asocijacijama hezdana i noCi ... gdje se
musko dozivljava kao vrijeme. Prijelaz u novo doha zahtijeva promje-
nu u nasem opazanju i koncepciji prostora/vremena, nastanjivanju
mjesta i prebivalista identiteta.
85
Ovaj prijelaz i ova promjena postizu se kroz niz zenskih pobuna, od kojih
su neke prikazane u tahlici 4.1., ciji cu sadrzaj nastojati razjasniti svojim ko-
mentarom.
Obrana zenskih prava je osnova feminizma. Zaista, svi drugi oblici uklju-
cuju tu temeljnu potvrdu zena kao ljudskih hica, ne kao lutaka, objekata,
stvari ili zivotinja, u terminima klasicne feministicke kritike. u tom smislu,
85 Irigaray (1984./1993: 7)
200
KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRmTVENI :POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST
Tablica 4.20. Anoliticko tipologija feministickih pokreto
Tip ldentitet Protivnik
Cili
zensko provo zene kao potrijorhalna jednako provo
(liberalni, liudska biC.a driava i/ili (ukliucuie
socijolisticki) potrijarhalni reprodukcijsko
kapitalizom provo)
kulturalni feminizam zensko komuna potrijorholne kulturna
institucije i autonomija
vrijednosti
esencijolisticki zenski naCin muski noCin motrijorholno
feminizam postojonja postojanjo sloboda
(sprituolizam,
ekofeminizam)
lezbijski feminizam spolno/kulturno potrijarholna ukidonje spola
sestrinstvo heteroseksuolnost put em
-
separotizmo
specificni identiteti samoizgradeni kulturna multikulturalnost
zena (etnicki, identitet dominacija bez obzira no
nacionalni, spol
samoodredeni: npr.
crnkinja lezbijka
feministkinjo)
prakticni feminizam iskoristavane/ patrijarhalni opstanok/
(radnice, zajednicko zlostavljone kapitalizam dostojanstvo
samoobrana, zene/ kucanice
materinstvo, itd.)
feminizam je zaista nastavak pokreta za ljudska prava. Ovaj pokret pojav-
ljuje se u dvije inacice, liberalnoj i socijalistickoj, iako njihovo odredivanje
kao varijanata jednoga tipa moze biti iznenadujuce s obzirom na njihovu
ostru ideolosku suprotstavljenost. Zaista, one su razliCite, no u terminima
identiteta obje traze jednakost prava zena s pravima muskaraca. Razlikuju
se u analizi korijena patrijarhalnosti i u svom vjerovanju, ili nevjerovanju, u
mogucnost reforme kapitalizma i djelovanja u okviru pravila liberalne de-
mokracije dok se ispunjavaju krajnji ciljevijednakosti. Obje u zenska prava
ukljucuju i ekonomska i reprodukcijska prava. Obje takoder smatraju dobi-
201
MOC IDENTITETA
vanje tih prava ciljevima pokreta, iako se mogu ostro razdvajati u pogledu
taktickih naglasaka i jezika. Socijalisticke feministkinje vide borbu protiv
patrijarhalnosti kao nuzno povezanu sa svrgnucem kapitalizma, dok libe-
ralni feminizam pristupa socio-ekonomskoj preobrazbi sa skepticnijim sta-
vom, usredotocujuCi se na unapredivanje zenskog pitanja neovisno o osta-
lim ciljevima.
Kulturalni feminizam zasniva se na pokusaju izgradnje alternativnih
zenskih institucija, prostora slobode, usred patrijarhalnoga drustva, Cije se
institucije i vrijednosti dozivljava kao protivnika. Ponekad se povezuje s "fe-
minizmom razliCitosti" iako ne podrazumijeva esencijalizam. ZapoCinje od
dvostruke tvrdnje da su zene drukCije, uglavnom zbog njihove povijesti pu-
ne razlicitosti ida u svakom slucaju mogu samo ponovno izgraditi svoj iden-
titet i pronaCi svoje vlastite naCine, gradeci svoju vlastitu komunu. U mno-
gim slucajevima to podrazumijeva zelju za odvajanjem od muskaraca ili ha-
rem od institucija kojima dominiraju muskarci. No, to ne vodi nuzno do lez-
bijstva i separatizma od muskaraca. Ono ima za cilj izgraditi kulturnu auto-
nomiju kao osnovu otpora, tako nadahnjujuCi zenske zahtjeve na temelju al-
ternativnih vrijednosti, poput nekonkurencije, nenasilja, suradnje i visedi-
menzionalnosti ljudskoga iskustva, sto vodi novomu zenskom identitetu i
zenskoj kulturi i sto maze izazvati kulturnu preobrazbu u drustvu opcenito.
Pokret "budenja svijesti", u korijenima radikalnoga feminizma, bio je
povezan s kulturalnim feminizmom i potaknuo je cijelu mrezu zenskih or-
ganizacija i institucija koje su postale prostori slobode, zastite, podrske i os-
lobodene komunikacije medu zenama: zenske knjizare, zdravstvene klini-
ke, zenske zadruge. Iako su te organizacije opskrbljivale zene uslugama i
postale organizacijski instrument za cijeli niz pokreta za razna zenska pra-
va, one su takoder stvarale i sirile alternativnu kulturu, koja je afirmirala
specificnost zenskih vrijednosti. Esencijalisticki feminizam ide korak dalje i
proglasava, istodobno, esencijalnu (bitnu) razliku izmedu zena i muskara-
ca, ukorijenjenu u biologiji i/ili povijesti te moralnu/kulturnu nadmoc zen-
skosti kao naCin zivota. U Fussovoj formulaciji "esencijalizam se maze loci-
rati u pozivima na Cistu ili izvornu zenstvenost, zensku bit, izvan granica
drustvenog i time neokaljanu (iako mozda ugnjetavanu) patrijarhalnim po-
retkom."86 Za Luce Irigaray, primjerice, artikuliran i utjecajan glas esenci-
jalnoga feminizma, "po nasim usnama mi smo zen e. "
87
Kako da to kazem? Da smo zene od pocetka. Da nas ne moraju oni
pretvarati u zene, oni etikerati, Ciniti svetima ili ne postivati. Da se to
oduvijek dogadalo, bez njihova truda. Te da njihova povijest, njihove
86 Fuss (1989: 2)
87 Irigaray (1977./1985: 210)
202
KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST
price cine mjesto nasega prognanistva ... Njihova svojstva su nas iz-
gon. Njihovi ogradeni prostori, smrt nase ljubavi. Njihove rijeCi, nasa
zacepljena usta ... Pozurimo i izmislimo nase vlastite recenice. Tako
da se svagdje i uvijek mozemo i dalje prigrliti ... Nasa snaga lezi upra-
vo u slabosti naseg otpora. Vee dugo vremena oni cijene ono sto im na-
sa gipkost vrijedi za njihove viastite zagrijaje i dojmove. Zasto ne bis-
mo uzivale? Radije nego da si dopustimo da nas podvrgnu svom zigo-
sanju. Radije nego da budemo fiksirane, stabilizirane, imobiiizirane.
Razdvojene ... Mozemo bez uzora, normi ili primjera. Nikada sine-
mojmo izdavati naredenja, zapovijedi iii zabrane. N eka nasi imperati-
vi budu samo moibe da se pomaknemo, da nas pomaknu, zajedno. Ni-
kada nemojmo samovoijno stvarati propise jedna drugoj ili moralizi-
rati iii ratovati.
88
Oslobodenjeje "uciniti svaku zenu 'svjesnom' cinjenice daje ono stoje ona
osjetiia u svom osobnom iskustvu stanje koje dijeie sve zene, cime se do-
pusta da se to iskustvo poiitizira. "
89
Prihvaeanjem specificnosti svojih tijeia
zene nisu zarobljene bioiogijom vee, naprotiv, izmicu definiciji koju su dali
muskarci i koja zanemaruje njihovu istinsku narav. U muskom poretku ze-
ne ee biti trajno ponistavane zato sto su okarakterizirane izvan njihova pr-
vobitnog, tjeiesnog iskustva: njihovim su tijeiima muskarci dali novo tuma-
cenje, a njihovu iskustvu novu formulaciju.
90
Sarno ponovnom izgradnjom
svoga identiteta na osnovi svoje bioioske i kuiturne specificnosti zene mogu
postati ono sto jesu.
Primjerice, ozivijavanje talijanskoga feminizma pocetkom 1980-ih bilo je
pomaio obiljezeno potvrdom zenske razliCitosti i primatom koji se daje po-
novnoj izgradnji zenskog identiteta na osnovi njihove bioloske/kulturne
specificnosti, kao sto je izrazeno u vrio popularnom pamfletu "Piu donne che
uomini ", koji je izdaia Zenska knjizara u Milanu. Njime se nastojalo progovo-
riti o nesposobnosti zena da djeiuju ujavnoj sferi naglasavanjem nuznosti to-
gada zene rade na svojoj viastitoj osobi, kojaje uveiike odredena njihovom bi-
loskom specificnoseu. Naisao je na sirok odjek medu Talijankama.
91
Druga struja esencijaiizma povezuje zenskost s povijescu i kulturom i
prisvaja mit 0 matrijarhalnom zlatnom dobu kad su zenske vrijednosti i sto-
vanje bozice osiguravaii drustveni skiad.
92
Spiritualizam i ekofeminizam ta-
koder spadaju medu najsnaznije manifestacije esencijalizma, objedinjujuCi
88 Irigaray (1977./1985: 215-17)
89 Irigaray (1977./1985: 164)
90 Fuss (1989.)
91 Beccalli (1994.)
92 Merchant (1980.)
203
MOC IDEN'MTETA
hiologiju i povijest, prirodu i kulturu, u potvrdi novoga doha izgradenog oko
zenskih vrijednosti i njihova stapanja s prirodom.
93
Esencijalizam je zestoko napadnut u feministickom pokretu i napoli-
tickim temeljima i iz suprotstavljenih intelektualnih perspektiva. Politicki,
dokazuje se
94
da esencijaliziranje razlika izmedu muskaraca i zena potpo-
maze tradicionalne vrijednosti patrijarhalnosti i opravdava zadrtavanje ze-
na u njihovoj privatnoj domeni, nuzno u manje vrijednom polozaju. Intelek-
tualno, materijalisticke feministkinje, poput Christine Delphy i Monique
Wittig, drze anatomski spol drustveno izgradenim.
95
Za njih spol ne stvara
ugnjetavanje; prije hi se moglo reCi da ugnjetavanje stvara spol. Zenskost je
muska kategorija ijedino oslohodenje sastoji se u ukidanju spola u drustvu,
ponistavanju dihotomije muskarac/zena.
Ipak, potvrda zenske neumanjive specificnosti i prijedlog da se drustvo
ponovno izgradi oko zenskih vrijednosti uistinu ima neporecivu privlacnost
za zene i feministkinje, iako osigurava vezu s jakim trendovima spiritualiz-
ma i radikalnoga ekologizma karakteristicnog za informacijsko doha.
Lezbijski feminizam hio je u proteklom desetljecu najmilitantniji sastav-
ni dio feministickih pokreta u razvijenim zemljama i dio koji se najhrze sirio
(ito ne samo u SAD-u), organiziran u niz kolektiva, kao i odhora i pravaca u
okviru sirega feministickog pokreta. On se sigurno ne moze izjednaciti s od-
redenom seksualnom orijentacijom. Adrienne Rich predlaze pojam "lezhij-
skoga kontinuuma", da hi se ukljucilo sirok spektar zenskih iskustava, ohi-
ljezenih ugnjetavanjem od strane neodvojivih institucija patrijarhata i pri-
silne heteroseksualnosti te otporom prema njima.
96
Zaista, Manifesto of
American Radicalesbians (Manifest americkih radikalnih lezhijki) iz 1970.
zapoceo je sljedecom izjavom: "Sto je lezhijka? Lezhijka je gnjev svih zena
zgusnut do tocke eksplozije."
97
Iz ove perspektive, lezhijstvo, kao radikalno
samosvjesno odvajanje zena od muskaraca kao izvora njihova ugnjetavanja,
jest govor/praksa oslohodenja. To objasnjava uspjeh lezbijstva kao izbora
kod mnogih zena, kao naCina da izraze svoju autonomiju u odnosu prema
muskom svijetu u nepomirljivom ohliku. Rijecima Monique Wittig:
Odbijanje da se postane (ili ostane) heteroseksualan uvijekje znacilo
odbijanje da se postane muskarac ili zena, svjesno ili ne. Za lezbijku to
ide dalje od odhijanja uloge "zene". Radi se o odbijanju ekonomske,
ideoloske i politicke moCi muskarca ... Mi smo hjegunci nase klase na
93 Spretnak (1982.); Epstein (1991.)
94 Beccalli (1994.)
95 Delphy (1984.); Wittig (1992.)
96 Rich (1980./1993.)
97 Ponovljeno u: Schneir (1994: 162).
204
KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST
isti nacin kao sto su americki odbjegli robovi bjezali od ropstva i posta-
jali slobodni. Za nas je to apsolutna nuznost; nas opstanak zahtijeva
da pridonosimo svim snagama unistenju klase zena unutar koje
muskarci prisvajaju zene. To se maze postici samo unistenjem hetero-
seksualnosti kao drustvenog sustava koji se temelji na ugnjetavanju
zena od strane muskaraca i koji stvara doktrinu o razlici medu spolo-
vima da bi opravdao to ugnjetavanje.
98
BuduCi daje heteroseksualnost glavni suparnik, lezbijski feminizam nalazi
u muskom homoseksualnom pokretu mogueega, iako podvojenog, savezni-
ka (vidi dolje).
Feministicki pokret se sve vise cjepka u mnostvo feministickih identiteta
koji sacinjavaju prvotnu definiciju za mnoge feministkinje. Kao sto sam pri-
je tvrdio, ovo nije izvor slabosti nego snage u drustvu koje se odlikuje fleksi-
bilnim mrezama i promjenjivim savezima u dinamici drustvenih sukoba i
borbi za vlast. Ovi identiteti su samoizgradeni, iako cesto upotrebljavaju et-
nicizam i ponekad nacionalnost u postavljanju granica. Crnacki feminizam,
meksicko-americki feminizam, japanski feminizam, crnacki lezbijski femi-
nizam, no jednako tako sadomazohisticki lezbijski feminizam ili teritorijal-
no-etnicka samoodredenja, poput Southall Black Sisters (Southallske erne
sestre) u Engleskoj,
99
samo su primjeri beskrajnih moguenosti samoodrede-
nih identiteta kroz koje zene dozivljavaju sebe u pokretu.
10
° CineCi tako, one
se protive standardizaciji feminizma, koju dozivljavaju kao novi oblik kul-
turne dominacije, ne razlicit od patrijarhalne logike pretjeranoga nameta-
nja sluzbenoga stajalista stvarnoj raznolikosti zenskih iskustava. U nekim
slucajevima samoidentitet poCinje s pseudonimom, kao u slucaju crnacke fe-
ministicke spisateljice bell hooks: "Odabrala sam ime bell hooks zato sto je
to bilo obiteljsko ime, zato sto je snazno zvucalo. Tijekom cijeloga djetinj-
stva to se ime upotrebljavalo da bi se govorilo u spomen snaznoj zeni, zeni
koja je govorila ono sto misli ... Prisvajanje tog imena bilo je naCin da pove-
zem svoj glass rodovskim nasljedem govora zena- zenske moCi. "
101
Tako sa-
moizgradnja identiteta nije izricaj biti, nego in teres za moe kroz koji se zene
kakve jesu mobiliziraju radi zena kakve bi zeljele biti. Prisvajanje identiteta
stvara moe.
Namjerno sam odabrao kontroverznu temu, prakticne feministkinje, da
bih govorio o najsiroj i najdubljoj struji zenskih borbi u danasnjemu svijetu,
osobito u svijetu u razvoju, ali takoder medu zenama iz radnicke klase i
98 Wittig (1992: 13-20); moj kosi slog.
99 Griffin (1995: 79)
100 Whittier (1995.); Jarrett-Macauley (1996.)
101 hooks (1989: 161)
205
MOC IDENTITETA
drustvenim organizacijama u industrijaliziranim zemljama. Naravno, sve
su feministkinje prakticne, u smislu da sve one potkopavaju svakodnevno,
na mnogo razlicitih nacina, temelje patrijarhalnosti, bilo boreCi se za zenska
prava, bilo demistificirajuci muske govore. No,jednako tako moze biti da su
mnoge zene feministkinje u praksi, iako ne priznaju tu etiketu i cak nemaju
jasnu svijest suprotstavljanja patrijarhalnosti. Tako se pojavljuje pitanje:
maze li feminizam postojati bez feministicke svijesti? Nisu li borbe i organi-
zacije zena sirom svijeta, za obitelji (znaci, uglavnom, za djecu), za svoje zi-
vote, svoj posao, skloniste, zdravlje, svoje dostojanstvo, feminizam u praksi?
Iskreno, neodlucan sam u tom pitanju, i moj rad na latinskoamerickim lo-
kalnim gradanskim inicijativama i proucavanje situacije u drugim dijelovi-
ma svijeta samo produbljuje moju podvojenost, tako da najbolje sto mogu
uciniti jest prenijeti je.
102
S jedne strane, poddavam klasicnu normu "nema klase bez klasne svi-
jesti" i temeljno metodolosko nacelo odredivanja drustvenih pokreta vrijed-
nostima i ciljevima koje sami izrazavaju. Iz ove perspektive, nadmocna veCi-
na zenskih borbi i organizacija u svijetu u razvoju i izvan njega ne izrazava
feministicku svijest i, sto je jos vaznije, ne suprotstavlja se eksplicitno patri-
jarhalnosti i muskoj dominaciji, niti u svom govoru niti u ciljevima svojih
pokreta. Pitanja kulturalnoga feminizma, lezbijskoga feminizma ili spolnog
oslobodenja rijetko su prisutna medu cestim zenskim pokretima, iako nisu
odsutna, kao sto pokazuje poucno iskustvo tajvanskoga lezbijskog pokreta
(vidi dolje). lpak, sveukupno gledano, eksplicitni feminizam zemalja u raz-
voju je jos uvijek, u cijelosti, elitisticki. Ovo bi nas dovelo do prilicno ozbilj-
nog raskola izmedu feminizma i zenskih borbi koje bi takoder imale asocija-
ciju sjever/jug. Zaista, Zenski forum Ujedinjenih naroda 1995. u Pekingu
pruzio je neke dokaze toga raskola, pojacanoga i naglasenog nekim zainte-
resiranim stranama, poimence "Krizarskim ratom polumjeseca" koji su os-
novali Vatikan i islamisti, koji se bore rame uz rame protiv feminizma i zen-
skih reprodukcijskih prava.
S druge strane, svojim skupnim djelovanjem zene sirom svijeta povezuju
svoju borbu i svoje ugnjetavanje sa svojim svakodnevnim zivotima. One do-
zivljavaju preobrazbu svojih uvjeta u obitelji kao povezanu sa svojom inter-
vencijom ujavnoj sferi. Poslusajmo rijeCijedne zene u dascari u Bogoti, kako
ihje zabiljezila Helena Useche, u svojim zenskim pricama kojimaje izvjesta-
vala iz rovova aktivistickoga drustvenog istrazivanja:
102 0 tome raspravljaju neki feministicki povjesnicari. Moja kategorija "prakticnoga femini-
zma" bliskaje onome sto oni nazivaju "socijalnim feminizmom"; vidi Offen (1988.); Cott
(1989.)
206
KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST
Posljednjih godina zene su se pobrinule da budu zapazene i sada nas
muskarci postuju. Sarno zbog cinjenice da companero ne vidi zenu sa-
mo kod kuce, kako kuha, pere, glaca, nego je vidi i kao companeru, ko-
ja jednako pridonosi financijski. Zato se sada jako rijetko vidi muza
koji kaze zeni: Ja radim, a ti ostajes kod kuce. Zatim, tu su rjesenja ko-
ja osiguravamo za nase probleme, poput uzgajanja vrta, pomaganja
drugim zenama, budenja njihove svijesti o uvjetima drugih ljudi. Pri-
je, sve to uopce nije zanimalo zene. Sada, nas zanima)le samo da bu-
demo majke nego i da znamo kako da budemo dobre majke.
103
Je lito feminizam? Mozda se radio pitanju kulturalnog tumacenja. Ne
medu jezicima i kontinentima nego medu iskustvima. Mozda je usporedni
razvoj zenskih borbi i organizacija, te feministickih govora i rasprava, jed-
nostavno faza u povijesnom razvoju pokreta, cija potpuno razvijena global-
na egzistencija moze biti posljedica medudjelovanja i uzajamne preobrazbe
obiju komponenata.
Akoje feminizam tako raznolik da bi mogao ukljuCiti u pokrete cak i zene
koje se ne nazivaju feministkinjama, ili bi cak i prigovorile nazivu, ima li
smisla zadrzati rijec (kojuje, naposljetku, izmislio muskarac, Charles Fou-
rier) ili cak tvrditi da postoji feministicki pokret? Ja vjerujem u to, medu-
tim, zbog vaznoga teoretskog razloga: kod svih vrsta feminizma, kako su
prikazani u tablici 4.1., temeljna zadaca pokreta, kroz borbe i politicke govo-
re, jest ponovno izgraditi zenski identitet, uklanjajuci razliku u spolu u in-
stitucijama drustva. Zenska prava traze se u ime zena kao subjekata auto-
nomnih u odnosu prema muskarcima i prema ulogama koje su im dodijelje-
ne pod patrijarhalnoscu. Kulturalni feminizam izgraduje zensku zajednicu
da bi podigao svijest i ponovno izgradio osobnost. Esencijalisticki femini-
zam potvrduje zeninu neumanjivu specificnost i proglasava njezine auto-
nomne, vise vrijednosti. Lezbijski feminizam, odbacujuCi heteroseksual-
nost, ponistava znacenje spolne podjele postojanja, koja se nalazi u osnovi
muskosti i zenskosti. .Zenski visestruki identiteti ponovno odreduju naCine
postojanja na temelju njihova trenutnog iskustva, bilo dozivljenoga bilo za-
misljenog. A zenske borbe za opstanak i dostojanstvo ovlascuju zene, ruseCi
tako patrijarhaliziranu zenu, precizno odredenu njezinom podcinjenoscu. U
raznim oblicima i razlicitim putevima, feminizam razblazuje patrijarhalnu
dihotomiju muskarac/zena kakva se manifestira u drustvenim institucija-
ma i drustvenim obicajima. CineCi tako, feminizam izgraduje ne samo jedan
vee mnogo identiteta, od kojih svaki, svojim autonomnim postojanjem, gra-
bi mikromoc u svjetskoj mrezi zivotnih iskustava.
103 Espinosa i Useche (1992: 48); moj prijevod.
207
MOC IDENTITETA
Moe ljubavi: pokreti za oslobodenje
lezbijki i homoseksualacalo4
Svaka teorija kulturalnoga/politickoga stvaranja koja se odnosi prema
postojanju lezbijki kao marginalnoj ili manje''prirodnoj" pojavi, kao pu-
koj "spolnoj preferenciji" ili odrazu u zrcalu bilo heteroseksualnih bilo
muskih homoseksualnih odnosa, duboko je uslijed toga oslabljena ... Fe-
ministicka kritika prisilne heteroseksualne orijentacije za zene vee je pre-
vise zakasnila.
Adrienne Rich, "Prisilna heteroseksualnost i
postojanje lezbijki", str. 229
Nas je pokret mozda poceo kao borba manjine, ali ono sto bismo sada mo-
rali nastojati "osloboditi" jedanje oblik osobnih zivota svih ljudi- sek-
sualni izricaj.
John D'Emilio, "Kapitalizam i
homoseksualni identitet", str. 474
Patrijarhalnost trazi obveznu heteroseksualnost. Civilizacija, kakvaje povi-
jesno poznata, temelji se na tabuima i spolnom ugnjetavanju. Spolnost, ka-
ko je dokazivao Foucault, drustveno je izgradena.
105
Regulacija seksualne
zelje u osnovije drustvenih institucija, kanalizirajuCi tako prijestup i orga-
nizirajuCi dominaciju. Postoji beskonacna spirala izmedu zudnje, represije,
sublimacije, transgresije i kazne, koja objasnjava mnogo od ljudske strasti,
104 Analiza iznesena ovdje ne ukljucuje proucavanje homoseksualnih i lezbijskih pitanja i
vrijednosti, niti njihov odnos prema drustvenim institucijama. Ona je usredotocena na
lezbijske i homoseksualne pokrete i njihov utjecaj na patrijarhalnost kroz spolno oslobo-
denje. Da bih bio specifican, upotrijebit cu dvije studije slucaja, jednu za svaki pokret. S
jedne strane, raspravit cu pojavu snaznoga lezbijskogpokreta u Taipeju 1990-ih godina, u
medudjelovanju s feministickim pokretom i s homoseksualnim pokretom. To je hotimi-
can napor da se udalji od sjevernoamericke i zapadnoeuropske scene oslobadanja lezbijki
ida se naglasi sve veci utjecaj lezbijstva na kulture tako patrijarhalne kao sto je kineska.
S druge strane, analizirat cu kratko stvaranje i razvoj homoseksualne zajednice u San
Franciscu, vjerojatno jednu od najmocnijih i najvidljivijih homoseksualnih zajednica/
pokreta u svijetu. Moj prikaz lezbijskog pokreta u Taipeju prvenstveno se oslanja na izvr-
snu studiju moje doktorantice na Berkeleyju Lan-chih Po, kojaje takoder ratoborna akti-
vistkinja u feministickom pokretu u Taipeju (Po, 1996.). Za svoje razumijevanje scene
Taipeja, osim svojih osobnih spoznaja, upotrijebio sam takoder svoju tajvansku vezu. Za
to sam zahvalan You-tien Hsing i Chu-joe Hsia. Sto se San Francisca tice, oslanjao sam se
na terensko istrazivanje koje sam vodio pocetkom 1980-ih, u suradnji s Karen Murphy
(Castells i Murphy, 1982.; Castells, 1983: 138-72), dodajuCi neka opazanja o novijem raz-
voju dogadaja. Ovdje uistinu nema mjesta za pregled obilne, relevantne literature o ho-
moseksualnim i lezbijskim pitanjima. Za skolski pregled te bibliografije na engleskomje-
ziku vidi izvrstan: Lesbian and Gay Studies Reader, urednik Abelove et al. (1993.)
105 Foucault (1976., 1984a, b)
208
KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST
postignuca i neuspjeha, kad se epovi povijesti promatraju sa skrivene strane
iskustva. Ovaj koherentan sustav dominacije, koji povezuje predvorje drza-
ve s bilom libida kroz majcinstvo, ocinstvo i obitelj, zaista ima slabu sponu:
heteroseksualnu pretpostavku. Ako se toj pretpostavci usprotivi, Citav se
sustav raspada: veza izmedu kontroliranoga seksa i reprodukcije vrsta do-
vodi se u pitanje; sestrinstvo, a zatim zenski revolt, postaju moguCi ponista-
vanjem spolne podjele seksualnog rada koji dijeli zene; i musko vezivanje
prijeti muzevnosti, potkapajuCi tako kulturalni sklad institucija kojima domi-
niraju muskarci. lako povijesni prikazi pokazuju permisivnost glede muske
homoseksualnosti u nekim kulturama, osobito klasicnoj Grckoj,
106
lezbijstvo
se strogo suzbijalo tijekom vecega dijela ljudskog iskustva, ne usprkos otporu
nego zbog otpora heteroseksualnosti. Kako pise Adrienne Rich:
Cinjenica je da su zene u svakoj kulturi i kroz cijelu povijest preuzele
zadacu neovisnoga, neheteroseksualnog, zenski povezanog postojanja,
u toj mjeri koja je hila moguca u njihovu kontekstu, cesto u uvjerenju
da su "jedine" koje su to ikada uCinile. Prihvatile su se toga iako je malo
zena bilo u ekonomskom polozaju koji bi im omogucavao da se u cijelos-
ti opiru braku i iako su se napadi protiv neudanih zena kretali od kleve-
tanja i izrugivanja do namjernoga genocida, koji je ukljuCivao spaljiva-
nje i mucenje milijuna udovica i neudanih zena tijekom progona vjesti-
ca u petnaestom, sesnaestom i sedamnaestom stoljecu u Europi.
107
Muska homoseksualnost je, opcenito, bila ogranicena u vremenu i pros-
torn "svjesnim ignoriranjem" adolescentskih nagona ili skrivenih izraza u
tocno odredenim kontekstima (primjerice, u vjerskim redovima Katolicke
crkve). BuduCi da su muskarci zadrzavali povlastice svoga spola, klase ira-
se, suzbijanje homoseksualnosti bilo je/jest iznimno drustveno selektivno.
lpak, norma, temeljna norma patrijarhalnosti, bilaje ijest zivot organiziran
oko heteroseksualne obitelji, koji povremeno dopusta privatni izraz homo-
seksualne zelje za muskarcima, sve dok se ona zadrzava na sporednim kolo-
sijecima drustva.
Iako je otpor pre rna prisilnoj heteroseksualnosti postojao u svim vremeni-
rna i kulturama, tek u posljednja tri desetljeca drustveni pokreti u obranu lez-
bijskih i homoseksualnih prava i potvrdu spolne slobode, pojavili su se sirom
sv'ijeta, pocevsi od Sjedinjenih Americkih Drzava 1969.-70., zatim u Europi, a
nakon toga na vecemu dijelu planeta. Zasto u tom razdoblju? Cini se da posto-
je neki zajednicki Cimbenici i neki specificni elementi kod svakoga od ta dva
razliCita pokreta, sto objasnjava vrijeme i okolnosti njihova razvoja.
106 Halperin et al. (1990.)
107 Rich (1980./1993: 230)
209
MOC IDENTITETA
Lezbijstvo je, zapravo, sastavni dio feministickoga pokreta, kao sto sam
vee iznio, iako se lezbijke cesto utjecu savezu s homoseksualcima u borbi
protiv kulturalne dominacije heteroseksualnih zena. Kad je feministicka
kritika spolno odredenih institucijajednom nagrizla patrijarhalnu ortodok-
snost, dovodenje u pitanje seksualnih normi biloje logican pravac razvoja za
one dijelove feministickog pokreta koji su zeljeli izraziti svoj identitet u
svim dimenzijama. N adalje, identifikacija muskaraca kao izvora ugnjetava-
nja zena sve je vise otezavala zenama njihovo emocionalno i seksualno par-
tnerstvo s njihovim "klasnim neprijateljima", poticuCi tako izrazavanje la-
tentnoga lezbijstva koje postoji u mnogim zenama.
Sto se tice homoseksualaca, cini se daje njihovo zdruzivanje u pokret bilo
izazvano trima istodobnim Cimbenicima: buntovnickim ozracjem pokreta
1960-ih godina u kojima su samoizrazavanje i preispitivanje autoriteta omo-
guCili da se misli i cini nezamislivo; utjecaj feminizma na patrijarhalnost,
dovodenje u pitanje kategorije zene, a stoga i muskarca, buduCi da oni mogu
postojati samo u svojoj dihotomiji; te zestina represije homofobnoga drustva
kojeje radikaliziralo cak i one homoseksualce koji sujednostavno zeljeli na-
godbu i bili spremni na kompromise.
108
Po mome misljenju, tri su dodatna cimbenika dovela do izvanrednoga
razvoja pokreta za oslobodenje lezbijki i pokreta za oslobodenje homosek-
sualaca u Americi i drugdje. Jedan je strukturalan: stvaranje napredne in-
formacijske ekonomije u podrucjima najvecih glavnih gradova dovelo je do
razgranatoga, inovativnog trzista rada i fleksibilnih poslovnih mreza i stvo-
rilo nove vrste poslova, na svim razinama vjestina, znanja i strucnosti, neo-
visne o organizacijama velikih razmjera gdje se individualno ponasanje mo-
ze lakse regulirati. Drugi Cimbenik odnosi se na popularnost seksualnog os-
lobodenja kao teme pokreta 1960-ih. BuduCi da sam, primjerice, promatrao
izbliza pokret u svibnju 1968. u Parizu (bio sam docent sociologije u nanter-
reskom kampusu gdje je pokret zapoceo), mogu reCi da su seksualno oslobo-
denje i samoizrazavanje bili ani glavni ciljevi radikalnoga studentskog pok-
reta: zapravo, pokret je poceo kao zdruzeni muski i zenski protest da dobiju
slobodan pristup spavaonicama na svojemu sveuCilistu. Oko zastave sek-
sualnog oslobodenja, koja je odrzavala i svakodnevni borbeni moral pokre-
ta, i u Francuskoj i SAD-u, utopijska zelja za oslobadanjem seksualne zelje
bilaje pokretacka snaga 1960-ih, povik budenja oko kojegaje cijeli narastaj
osjetio mogucnost drukCijeg zivota. No, seksualno oslobodenje, ako ono bu-
de oslobodenje, nema granica. Takoje oslobadanje spolnosti dovelo do odba-
civanja diktata heteroseksualnosti i, u mnogim slucajevima, ukidanja svih
granica seksualne zelje, zapoCinjuCi istrazivanje transgresije, primjerice u
sve rasirenijem i ideoloski artikuliranom sadomazohistickom pokretu.
108 D'Emilio (1983.)
210
KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST
TreCi Cimbenik kojije, po mome misljenju, usporedno izazvao pojavu lez-
bijskoga i homoseksualnog pokreta, kontroverzniji je. Odnosi se na razdva-
janje, tjelesno i psiholosko, koje je medu muskarcima i zenama stvorila fe-
ministicka prijetnja patrijarhalnosti. Time ne mislim da su zene postale lez-
bijke, a muskarci homoseksualci zato sto su se posvadali sa svojim hetero-
seksualnim partnerima. Zaista, homoseksualnost ima svoje vlastito postoja-
nje i obiljezja razvoja neovisno o heteroseksualnosti. Ipak, duboki raskol ko-
ji je nastao zdruzenim ucinkom feministicke prijetnje i nesposobnosti
muskaraca da se suoce s prestankom svojih povlastica, povecao je vjerojat-
nost stvaranja mreza za pruzanje podrske i prijateljstava unutar istoga spo-
la, cime se stvorio milje gdje su se sve vrste zelja mogle lakse izraziti.
Konacno, iako je seksualno oslobodenje u srcu homoseksualnoga i lezbij-
skog pokreta, homoseksualnost i lezbijstvo ne mogu se odrediti kao seksual-
ne preferencije. Oni su, u osnovi, identiteti, i zapravo dva razliCita identiteta:
lezbijski i muski homoseksualni. Identiteti kao takvi nisu dani; ne potjecu iz
nekog oblika bioloske sklonosti. Iako bioloske predispozicije zaista postoje,
veCinom se homoseksualna zelja mijesa s drugim nagonima i osjecajima (vi-
di sliku 4.10.), tako da se stvarno ponasanje, granice drustvenoga meduod-
nosenja i samoidentitet kulturalno, drustveno i politicki izgraduju. Sto se ti-
ce specificnosti ovoga politickog procesa izgradivanja identiteta, sada prela-
zim na studije slucaja lezbijskog pokreta u Taipeju i homoseksualne zajed-
nice u San Franciscu.
Feminizam, lezbijstvo i pokreti za seksualno oslobodenje u
Taipeju
109
U Taipeju, kao i u vecem dijelu svijeta, lezbijski pokret pojavio se kao sastav-
ni dio feministickog pokreta, a to je i ostao, iako je 1990-ih djelovao u blis-
kom savezu s jednako snaznim pokretom za oslobodenje homoseksualaca.
Cinjenica da se takav pokret, s rasirenim utjecajem medu mladim zenama u
Taipeju, dogodio u kvaziautoritarnom politickom kontekstu i usred duboko
patrijarhalne kulture, pokazuje da tradicionalne kalupe razbijaju globalni
trendovi politike identiteta.
109 Moja analiza taipejskoga lezbijskog pokreta slijedi izbliza studiju Lan-chih Po (1996.).
Osim vlastitih zapazanja, ona se takoder djelomicno oslanja na materijale (na kineskom)
s Konferencije o "N ovim putevima zelje: literatura, kultura i spolna orijentacija", organi-
zirane 20. travnja 1996. na Tajvanskom nacionalnom sveucilistu, Taipej ina posebno iz-
danje casopisaAwakening (Budenje) (1995: br.158-61) o odnosima izmedu feminizma i
lezbijstva.
211
MOC IDENTITETA
Tajvanski feministicki pokret poceo je 1972., na inicijativu svoje prve in-
telektualke, Hsiu-lien Lu kojaje, po povratku u Taipei nakon zavrsetka ma-
gisterija u SAD-u, osnovala zensku skupinu, pokrenula "telefonske linije za
zastitu zena" i osnovala Pionirsku izdavacku kompaniju za tiskanje knjiga
koje se odnose na zene. "Novi feminizam" Luove bio je blizak odjek kla-
sicnih tema liberalnoga feminizma, kombiniran s idejom modernizacije na
trzistu rada, koja prijeti spolnoj diskriminaciji i ogranicavanju zene na odre-
dene uloge: "Zene bi najprije morale biti ljudi, a zatim zene"; "zene bi treba-
le izaCi iz kuhinje"; "spolna diskriminacija protiv zena morala bi se ukinuti i
razviti zenski potencijal." Istodobno, onaje naglasavala istinski kineski ka-
rakter svoga pokreta i suprotstavila se nekim vrijednostima zapadnoga fe-
minizma, poput uklanjanja razlika medu spolovima ili odbacivanja zenstve-
nog odijevanja. Za Luovu, "zene bi morale biti kakvejesu." Kasnih 1970-ih,
feministkinje su se pridruzile politickom oporbenom pokretu i nakon nemi-
ra u Kaoshiungu 1979. bile su potisnute, a Luovaje zatvorena. Organizirani
pokret nije mogao prezivjeti represiju, no zenske mreze su prezivjele tako
da se pocetkom 1980-ih razvio drugi val feminizma. Godine 1982. mala sku-
pina zena pokrenulaje Awakening Magazine (Magazin budenje), mjesecnik
koji je trebao izrazavati misljenja zena i traziti zenska prava. U sijecnju
198 7. stotine je zena izaslo na ulice Taipeja da bi protestiralo protiv seksual-
ne industrije u gradu. Godine 1987., nakon ukidanja prijekog suda koji je
desetljeCima gusio tajvansku oporbu, sluzbeno je osnovana Awakening
Foundation (Zaklada 'Budenje'): tezilaje za time da postane koordinirajuce
tijelo tajvanskih zenskih borbi, mijesajuCi liberalne teme, radikalna pitanja
i podrsku cijelom nizu zenskih inicijativa. U uvelike spontanom pokretu,
krajem 1980-ih, osnovane su brojne zenske sku pine, poput udruzenja razve-
denih zena, kucanica, skupina za spasavanje mladih od prostitucije i slicno.
Mediji su poceli izvjestavati o aktivnostima tih skupina, povecavajuCi njiho-
vu vidljvost i privlaceci sve veCi broj zena, osobito medu obrazovanim i
strucnim skupinama u Taipeju.
s pocetkom demokratskoga politickog zivota 1990-ih godina (zaista, de-
mokratska oporba osvojilaje opCinsku upravu na lokalnim izborima), u Tai-
peju se pojavio razgranat kulturno orijentiran drustveni pokret. Zenski
pokretje narastao i brojno i utjecajem i postaoje interno diferenciran izme-
du borbe za zenska prava, obrane radnica i izrazavanja novih zenskih iden-
titeta, ukljucujuci lezbijstvo. Sveucilisni kampusi hili su zaludeni feminiz-
mom. U svibnju 1995. predsjednica "skupine zenskih studija" na Tajvan-
skom nacionalnom sveuCilistu (najvazriije tajvansko sveuciliste) izabranaje
za predsjednicu studentskoga tijela, istisnuvsi i vladina stranackog kandi-
data i studente iz politicke oporbe. Podrska na koju je feministicki pokret
naisao izvan sveucilista, medu zenama, osobito udanim zenama, novoga taj-
212
KRAJ PATRIJARHALNOSTI DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST
Zene sve troJe (15%)
1dent1tet I zelja (1%)
samo
1dent1tet (0%)
ponasanJe 1
1dent1tet (0%)
samo
ponasanJe (13%)
seksualna
zelja I ponasanje (13%)
Muskarcl
1dent1tet 1
seksualna zelja (1 %)
sve troJe (24%)
samo ponasanJe (22%)
samo seksualna zelja (59%)
\ seksualna zelja I ponasanje (6%)
Sl1ka 4.10. Meausobni odnosi razliCitih oblika spolnosh unutar 1stoga spola:
za 150 zena (8,6% od ukupno 17 49) ko,e navode bdo kakav oblik spolnosti meau
odraslima IStoga spC>Ia; za 143 muskarca (1 0,1% od ukupno 141 0) ko,i
navode bdo kakav oblik spolnost1 meau odraslima IStoga Spola
lzvor: Laumann et al. (1994.)
213
MOC IDENTITETA
vanskoga drustva, potaknulaje niz rasprava, osobito oko pojma obitelji, pri-
likom revizije "zakona o obitelji" u tajvanskom parlamentu.
Upravo u tom kontekstu kulturnog vrenja i budenja feministickih ideja
niz mladih radikalnih feministkinja poceo je uvoditi u Taipeju lezbijsku ras-
pravu. "Axis Collective" sirio je ideje radikalnih feministkinja i lezbijskih
teoreticarki, poput Audre Lorde, Adrienne Rich, Gayle Rubin i Christine
Delphy, i prevodio neke njihove tekstove na kineski. SlijedeCi koncepciju
Lordeove o "erotskom kao moci", stvoreno je novo podrucje politike identi-
teta, usredotoceno na zensko tijelo i spolnost. Uz budenje zenskih skupina u
kampusima, prva eksplicitno lezbijska skupina osnovana je u Tajvanu
1990.: "Medu nama (wo-men-chih-chien)."
Feministkinje su 22. svibnja 1994. na ulicama Taipeja organizirale "mi-
mohod protiv seksualnoga maltretiranja" s oko 800 zena, veCinom studenti-
ca, koje su marsirale od svojih studentskih domova do sredista grada. Tije-
kom marsa, Hoova, znanstvenica feministkinja kojaje unaprijedila politicki
govor o seksualnom oslobodenju, improviziralaje slogan: "Zelim seksualni
orgazam, ne zelim seksualno maltretiranje!" koji su sudionice u marsu odu-
sevljeno ponavljale i koji je glasno odzvanjao ulicama sokiranoga patrijar-
halnog Taipeja. 0 tome su govorili naslovi vecine novina. Publicitet toga do-
gadaja pokrenuo je temeljnu raspravu unutar feministickoga pokreta. Kad
je pokret zadobivao legitimitet i prihvacanje, poboljsavao uvjete za zene ius-
postavljao jednakost spolova, mnoge feministkinje su osjetile daje neugod-
no i moguce stetno izjednacavati ujavnom misljenju feminizam sa seksual-
nim oslobodenjem. Stovise, neke su feministkinje takoder dokazivale da je
seksualno oslobodenje na Zapadu zamka za zene i da, zapravo, djeluje u ko-
rist muskaraca. One su, umjesto toga, predlagale da se bori za "pravo na au-
tonomiju tijela". Hoova i druge feministkinje, povezane s lezbijskim pokre-
tom, dokazivale su potrebu feministickog pristupa seksualnom oslobode-
nju, trazeci istodobno emancipaciju zena i zenske spolnosti. Po njihovu
misljenju, seksualno oslobodenje je radikalan nacin napada na patrijarhal-
nu kulturu koja se manifestira u kontroli nad zeninim tijelom. Zenski pok-
ret za seksualno oslobodenje, ukljucujuCi, no ne samo, jaku lezbijsku kom-
ponentu, krenuo je u akciju. Godine 1995. skupine zenskih studija na Taj-
vanskom sveucilistu, koje su se mobilizirale da bi izabrale novoga kandidata
za studentsku vladu, pocele su prikazivati pornografske filmove u zenskim
spavaonicama. Istodobno, organiziran je "zenski prvi erotski festival" u
razlicitim kampusima. Aktivnosti tih zena, koje su veCinom bile vrlo mlade,
do bile su velik publicitet u medijima, sokirale su taipejsko drustvo i izazvale
prilicnu zabrinutost medu feministickim vodama, ukljucujuCi ostru, pone-
kad ogorcenu raspravu unutar feminizma.
Upravo u ovom kontekstu budenja feminizma i seksualnog oslobadanja
lezbijske i homoseksualne skupine ubrzano su rasle, razbijajuCi tabu dubo-
214
KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST
ko ukorijenjen u kineskoj kulturi. Nadalje, 1990-ih godina tradicionalna
marginalnost homoseksualaca u Tajvanu pojacanaje i racionalizirana bilje-
gom AIDS-a. A ipak, nakon stvaranja lezbijske sku pine "Medu nama", usli-
jedilaje eksplozija lezbijskih i homoseksualnih kolektiva, veCinom na sveu-
Cilisnim kampusima: lezbijske skupine poput "Medu nama", ALN, "Lamb-
da" (Tajvansko sveuciliste) i "I Bao"; homoseksualne skupine poput "Ho-
moseksualno cavrljanje" (Tajvansko sveuciliste), "NCA" i "Otvoreno reci".
Ostale skupine udruzile su snage izmedu lezbijki i homoseksualaca: "Ho-
moseksualna radionica", "Mi mozemo" (Sveuciliste Chin-hua), DV8 (Ko-
ledz She-shin), "Quist" (Sveuciliste Chong-yung), i taka dalje. Te su skupi-
ne stvorile homoseksualnu zajednicu. One su "kolektivno stu pile ujavnost"
i povezale spolnost, uzivanje i politiku, ponovno otkrivajuCi da "osobno jest
politicko". Barovi su bili kljucni za informacije, umrezivanje, obrazovanje i,
konacno, za stvaranje homoseksualne i lezbijske kulture. Kako Poova pise:
"Upravo kao sto su pubovi vazni za stvaranje britanske radnicke klase, ba-
rovi za homoseksualce igraju vaznu ulogu u stvaranju urbanih homosek-
sualnih/lezbijskih zajednica u Taipeju."
110
Ipak, u informacijsko doba, u koje je Tajvan potpuno uronjen, homosek-
sualci i lezbijke nisu ograniceni na barove u svom umrezivanju. Oni se nave-
liko sluze Internetom i BBS-om, kao oblicima kontakta, komunikacije i in-
terakcije. Takoder su stvorili "alternativne medije", osobito putem niza ho-
moseksualnih/lezbijskih eksperimentalnih radiopostaja. Osim toga, godine
1996. dvije homoseksualne/lezbijske emisije emitirane su na tradicionalnim
radio postajama u Taipeju.
Izvan komunikacije, umrezivanja i samoizrazavanja, lezbijski pokret, u
uskom politickom savezu s homoseksualnim pokretom, bio je aktivan u ni-
zu kampanja, drustvenih protesta i politickih zahtjeva. Osobito znacajna bi-
laje mobilizacija oko politike AIDS-a. S jedne strane, feministkinje, lezbijke
i homoseksualci izasli su na ulice da protestiraju protiv optuzbi vladine poli-
tike da su homoseksualci odgovorni za epidemiju. S druge strane, buduCi da
su heteroseksualne zene skupina zarazenih HIV-om koja najbrze raste u
Aziji, feministicka skupina "Budenje" prihvatila se tog pitanja kao proble-
ma opstanka zene. Zaista, u Tajvanu najvecu skupinu zena zarazenih HIV-
om cine kucanice, nezasticene zrtve prostitucijskih navika svojih muzeva.
Zenske skupine u Tajvanu djelovale su na suprotstavljanju politici da bi spri-
jecile sirenje AIDS-a: kako su zene mogle izbjeCi zarazu od svojih muzeva ako
nisu mogle imati kontrolu nad svojim seksualnim zivotima? SpustajuCi na
zemlju pitanja seksualnog oslobadanja i pokazujuCi zenama da su bile suoce-
ne sa smrtonosnim seksualnim ugnjetavanjem, pokret protiv AIDS-a koji su
110 Po (1996: 20)
215
MOC IDENTITETA
osnovale feministkinje, lezbijke i homoseksualci zajedno, uveli su temeljnu
prijetnju patrijarhalnoj strukturi seksualne dominacije.
Drugi vazni pravac djelovanja lezbijskih i homoseksualnih pokreta u
krajnje patrijarhalnom drustvu hila je borba protiv tradicionalne stigme i
nevidljivosti u javnoj slici. Homoseksualci su se morali boriti protiv stigme
abnormalnosti. Lezbijke su se morale boriti protiv nevidljivosti. Za jedne i
druge je istupanje u javnu sferu postalo glavni cilj za ostvarivanje drustve-
nog postojanja. Kulturne aktivnosti bile su u tu svrhu vrlo bitne. Filmski
festival "homoseksualne kinematograflje" adrian 1992. bio je pocetna to-
ckajavnoga, kolektivnog samopotvrdivanja. Lezbijsko i homoseksualno gle-
dateljstvo posve je ispunilo nekoliko kinodvorana i fllmovi su predstavljani
raspravama o "homoseksualnoj teoriji". Slucajno, tajvanski i hongkonski
aktivisti kreativno su na kineski preveli izraz "homoseksualan" sa "tong-
chii", sto znaCi "drug", tako da se "drug" vise ne odnosi na komunisticko
bratstvo nego na "homoseksualni" identitet. Pocevsi od fllmskoga festivala,
niz kulturnih aktivnosti, uvijekjavnih i svecanih, znacajno je izmijenio per-
cepciju lezbijske i homoseksualne kulture u Tajvanu dote mjere da se 1996.
pokret osjecao dovoljno snaznim da obiljezi Valentinovo glasovanjem za de-
set najboljih "homoseksualnih/lezbijskih idola" medu istaknutim osobama
iz svijeta zabave, drustva i politike (dakako, nisu svi izabrani hili odusevlje-
ni svojom popularnoscu medu homoseksualcima i lezbijkama).
Trece, sto nije iznenadujuce, lezbijski i homoseksualni pokreti traze kon-
trolu nadjavnim prostorom, sto je simbolizirano u njihovoj borbi oko taipej-
skoga Novog parka, za koji su se zakleli dace ga "vratiti". Taj park, u blizini
Predsjednicke palace, postao je "homoseksualni prostor", glavno mjesto za
okupljanje homoseksualne zajednice i trazenje seksualnog partnera. Godi-
ne 1996. nova demokratska opCinska uprava planirala je obnovu Taipeja,
ukljucujuCi njegove parkove. u strahu dace ih lisiti njihova "oslobodenog
prostora", lezbijke i homoseksualci zatrazili su sudjelovanje u idejnom pro-
jektu, kao veliki korisnici parka, i organizirali su se u mrezu "Comrade Spa-
ce Front Line" (Prva crta borbe za prostor za drugove), zahtijevajuCi slobod-
nu upotrebu parka za njihove aktivnosti tijekom dana da hi izbjegli svoj sta-
tus "zajednice iz tame".
Sa sve vecim utjecajem i ratobornoscu lezbijki, izbioje i niz sukoba izme-
du njih i feministickoga pokreta opcenito. Onaj glavni ticao se revizije zako-
na o obitelji u parlamentu. Lezbijke su kritizirale prijedlog zenskih skupina
zato stoje njegova pretpostavka norma heteroseksualne obitelji, zanemaru-
juCi prava homoseksualaca. Tako su se lezbijke i homoseksualci aktivno mo-
bilizirali u borbi za zakonsko sankcioniranje istospolnih brakova, temeljno
pitanje, prisutno u veCini lezbijsko-homoseksualnih pokreta sirom svijeta i
koje cu poslije razraditi. Sukob je potaknuo razmisljanje i raspravu u femi-
nistickom pokretu, osobito u Zakladi 'Budenje' koja predstavlja umjerenu
216
KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST
struju. Lezbijke su kritizirale licemjerstvo feministickoga slogana poput
"zene vole zene", kao izraza solidarnosti, dok zanemaruju seksualnu di-
menziju te ljubavi. Lezbijke su se 1996. javno izjasnjavale unutar feminis-
tickoga pokreta i zestoko svadale da bi im se priznala njhova specificna pra-
va i branile se kao legitiman dio zenskoga pokreta.
Nekoliko elemenata zasluzuje naglasak u ovom pripovijedanju o lezbij-
skom pokretu u Taipeju. Onje uzdrmao ideju cvrstoce patrijarhalnosti i he-
teroseksualnosti u kulturama nadahnutim konfucijanizmom. Bio je to nas-
tavak feministickoga pokreta, iako se istodobno vezivao uz pokret za oslobo-
denje homoseksualaca u ujedinjenom frontu za obranu prava na seksual-
nost u svim oblicima. Pridruzio se pokretu protiv AIDS-a, dovodeCi ga u ve-
zu s posljedicama seksualne podCinjenosti kucanica. Povezao je najnapred-
nije teoretske rasprave o feminizmu i lezbijstvu u svijetu sa specificnim pri-
lagodbama kineskoj kulturi i tajvanskim drustvenim institucijama 1990-ih
godina. Upotrijebio je citav spektar kulturnih izraza da bi "istupio kolektiv-
no" u sredistejavne pozornosti. Naveliko se sluzio Internetom i alternativ-
nim sredstvima komunikacije, poput gusarskog emitiranja. Povezao se sur-
banim drustvenim pokretima i politickim borbama na lokalnoj razini. Jed-
nako je tako produbio kritiku patrijarhalne obitelji, angazirajuci se u zakon-
skoj i kulturnoj bitci za unapredivanje koncepcije istospolnih brakova i ne-
heteroseksualnih obitelji. Razradit cu ova pitanja kad budem ukratko izla-
gao odnos izmedu lezbijskoga i homoseksualnog pokreta i prijetnju koju oni
oznacuju za patrijarhalnost.
Prostori slobode: homoseksualna zajednica u San Franciscu
111
Obicno se misli da je pocetna tocka americkoga pokreta za oslobodenje ho-
moseksualaca stonewallski prosvjed u newyorskom Greenwich Villageu 27.
lipnja 1969., kada su se stotine homoseksualaca borile s policijom tri dana
kao reakcija na jos jednu u nizu brutalnih racija u Stonewallu, baru za ho-
moseksualce. Od toga trenutka pokret je poceo rasti izvanrednom brzinom,
osobito u glavnim podrucjima metropole, kako su homoseksualci izasli na
svjetlo dana, individualno i kolektivno. Godine 1969. biloje oko 50 organiza-
cija sirom zemlje; 1973. broj je skocio na 800. Iako su New York i Los Ange-
les, zbog svoje velicine, postali sjedista najbrojnije homoseksualne populaci-
je, San Francisco je bio mjesto stvaranja vidljive, organizirane i politizirane
homoseksualne zajednice, koja ce tijekom iduca dva desetljeca preobraziti
111 Za izvore i metode za moju studiju homoseksualne zajednice u San Franciscu, vidi Cas-
tells (1983.), osobito Metodoloski prilog, str. 355-62.
217
MOC IDENTITETA
grad u svoj prostor, svoju kulturu i svoju politiku. Prema mojim proracuni-
ma (nuzno probnima buduci da, srecom, ne postoje statisticki podaci o sek-
sualnoj preferenciji), oko 1980., na homoseksualnu i lezbijsku populaciju
mogloje otpadati oko 17 posto odraslih gradana (dvije trecine od toga na ho-
moseksualce), ina vaznim lokalnim izborima, zbog njihove visoke stope iz-
lazenja na izbore, oni su mozda Cinili oko 30 posto glasaca.
Moje nagadanje je da se 1990-ih godina, unatoc desetkovanosti epidemi-
jom AIDS-a sredinom 1980-ih, homoseksualna i lezbijska populacija u San
Franciscu povecala, uglavnom zbog porasta broja lezbijki, neprestanog do-
seljavanja homoseksualaca i ucvrsCivanja stabilnih istospolnih partnerskih
odnosa. Jos znacajnijeje da su se homoseksualci naseljavali pretezno u odre-
denim dijelovima grada, tvoreCi autenticne komune, u kojima su stambeni
prostori, poslovni prostori, nekretnine, barovi, restauracije, kinodvorane,
kulturni centri, drustvene udruge, ulicni skupovi i proslave satkali tkanje
drustvenog zivota i kulturne autonomije: prostor slobode. Na osnovi tog
prostora homoseksualci i lezbijke organizirali su se politicki i poceli su znat-
no utjecati na lokalne vlasti u San Franciscu, ukljucujuci mandatno novace-
nje homoseksualaca i lezbijki od strane policije, da bi cinili najmanje 10 pos-
to policijskih snaga. Ova prostorna koncentracija homoseksualne populaci-
je je zaista znak homoseksualne kulture u vecini gradova, iako su se 1990-
ih, s vecom drustvenom snosljivoscu i mnogo otvorenije iskazanih homosek-
sualaca, zemljopisno rasprsili u vecinu americkih metropola, na veliki strah
homofobnih konzervativaca. Razlog toj zemljopisnoj koncentraciji u fazi
stvaranja homoseksualne kulture je dvojak: vidljivost i zastita. Kao sto mije
Harry Britt, politicki voda homoseksualaca San Francisca, rekao u jednom
intervjuu prije mnogo godina: "Kad su homoseksualci prostorno rasprseni,
onda nisu homoseksualci buduCi da su nevidljivi." Temeljni oslobadajuCi cin
za homoseksualce bio je/jest "istupiti ujavnost", javno izraziti svoj identitet
i svoju spolnost, zatim se ponovno socijalizirati. No, kako je moguce biti ot-
voreno homoseksualan usred neprijateljski nastrojena i nasilna drustva ko-
je je sve nesigurnije u svoje temeljne vrijednosti muzevnosti i patrijarhal-
nosti? I kako se moze nauCiti novo ponasanje, novi kod i novu kulturu u svi-
jetu u kojemuje spolnost implicitna u svacijem predstavljanju samoga sebe i
u kojemu je opca pretpostavka heteroseksualnost? Da bi se izrazili, homo-
seksualci su se uvijek okupljali- u moderna vremena u nocnim barovima i
sifriranim mjestima. Kad su postali dovoljno svjesni i jaki da kolektivno "is-
tupe u javnost", oznacili su mjesta gdje mogu biti sigurni zajedno i gdje mo-
gu izmisljati nove zivote. Teritorijalne granice njihovih odabranih mjesta
postale su osnova za izgradnju autonomnih institucija i stvaranje kulturne
autonomije. Levine je pokazao sustavno ponavljanje obiljezja prostornoga
koncentriranja homoseksualaca u americkim gradovima tijekom 1970-ih
218
KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST
godina.
112
Dok su on i drugi upotrebljavali izraz "geto", ratoborni homosek-
sualci govore o "oslobodenim zonama": i zaista postoji velika razlika izmedu
geta i homoseksualnih predjela, buduCi da potonje obicno namjerno izgra-
duju homoseksualci da bi stvorili svoj vlastiti grad, u okviru sirega urbanog
drustva.
Zasto San Francisco? Instant-grad, naselje za pustolove privucene zla-
tom i slobodom. San Francisco je uvijek bio mjesto tolerantnih moralnih
normi. Barbary Coast (Obala Barbary) bila je stjeciste mornara, putnika,
prolaznika, sanjara, varalica, poduzetnika, buntovnika i nastranih ljudi -
milje nesluzbenih susreta i vrlo malo drustvenih pravila gdje je granica iz-
medu normalnoga i abnormalnoga bila nejasna. Ipak, 1920-ih godina grad
je odlucio postati ugledan, razvijajuCi se u prijestolnicu kulture americkoga
zapada i rastuCi pristojno u autoritativnoj sjeni Katolicke crkve, koja se os-
lanjala na podrsku svoga golemog mnostva irske i talijanske radnicke klase.
Kad je reformisticki pokret dopro do gradske vijecnice i policije 1930-ih go-
dina, "nastrane osobe" su potisnute i prisiljene na skrivanje. Tako, pionir-
sko podrijetlo San Francisca kao slobodnoga grada nije dovoljno da bi objas-
nilo njegovu sudbinu kao mjesta za odigravanje oslobodenja homoseksuala-
ca. Glavna prekretnica bio je Drugi svjetski rat. San Francisco je bio glavna
luka za front na Tihom oceanu. Oko 1,6 milijuna mladica i djevojaka proslo
je kroz grad: sami, iskorijenjeni, ziveCi na rubu smrti i patnje i dijeleCi to ve-
Ci dio vremena s ljudima njihova vlastita spola, mnogi od njih otkrili su, ili
odabrali, svoju homoseksualnost. Tako su mnogi necasno otpusteni iz mor-
narice i iskrcali su se u San Franciscu. Umjesto da idu kuCi u Iowu noseCi
stigmu, ostali su u gradu, zdruzeni s tisucama drugih homoseksualaca na
kraju rata. Sastajali su se u barovima i gradili mreze za pruzanje podrske i
zajednistvo. Homoseksualna kultura pocela se pojavljivati vee od kraja
1940-ih. No, prijelaz iz barova na ulice morao je pricekati vise od desetljeca,
kad su u San Franciscu bujali alternativni naCini zivota, s narastajem bitni-
ka i oko knjizevnih krugova umrezenih u knjizaru City Lights (Gradska
svjetla) s Ginsbergom, Kerouacom i pjesnicima Crne planine, medu ostali-
ma. Ta se kultura koncentrirala prostorno u starom talijanskom predjelu
North Beach, u blizini turisticke zone Broadwaya. Homoseksualci su u cije-
losti prihvaceni u ovom tolerantnom, eksperimentalnom ozracju. Kad su se
mediji usredotocili na kulturu bitnika, naglasavali su rasirenu prisutnost
homoseksualnosti kao dokaz njezine nastranosti. CineCi to, reklamirali su
San Francisco kao Meku za homoseksualce, privlaceCi tisuce homoseksuala-
ca iz okolnih zemalja. Gradsko vijece reagiralo je represijom, sto je dovelo
1964. do stvaranja Drustva individualnih prava, koje je branilo homo-
112 Levine (1979.)
219
MOC IDENTITETA
seksualce, u vezi sa slucajem Tavern Guild (Ceh ugostitelja), poslovne udru-
ge vlasnika barova za homoseksualce i boerne koja se bori protiv maltretira-
nja od strane policije. Zatim, krajem 1960-ih, hi pi kultura, drustveni pokreti
koji su se dogodili u San Francisco Bay Area (predio zaljeva San Francisca),
osobito u Berkeleyju/Oaklandu i pojavljivanje pokreta za oslobodenje homo-
seksualaca po cijeloj Americi, izazvali su kvalitativnu promjenu u razvoju
homoseksualne zajednice u San Franciscu, nadogradujuCi snagu povijesno
uspostavljenih mreza. Godine 1971. Kalifornijski homoseksualni pokret bio
je prvi put dovoljno snazan da organizira mars na glavni grad, Sacramento,
u znak podrske pravima homoseksualaca. 1970-ih godina, u San Franciscu
homoseksualna zajednica cvjetalaje u nekim predjelima, osobito u predjelu
Castro, kupujuci ili unajmljujuCi kuce u zapustenom tradicionalno rad-
nickom dijelu grada, koji se oporavio kroz homoseksualna kucanstva, homo-
seksualne posrednike za prodaju nekretnina i kompanije za obnovu koje su
se sastojale od homoseksualaca. Zanati i poslovi vlasnika homoseksualaca
takoder su se smjestili u ovom predjelu. Od rastrkanih lokacija, slijedeci ba-
rove i kontrakulturna podrucja, homoseksualci su hili u stanju do 1970-ih
koncentrirati se u dijelu grada koji su mogli nazvati svojim. Slika 4.11. pri-
kazuje sirenje stambenih predjela za homoseksualce u San Franciscu izme-
du 1950. i 1980. na temelju mojih terenskih istrazivanja.
lpak, izgradnja homoseksualne zajednice nije hila posve spontana. Bilaje
i posljedica namjernoga politickog djelovanja, osobito na poriv povijesnog
vode homoseksualne zajednice San Francisca, Harveyja Milka. Diplomant
na State University of New York u Albanyju, nije mogao poducavati nakon
stoje otpusten iz mornarice zbog homoseksualnosti. Poput tisuca homosek-
sualaca, preselio se u San Francisco 1969. Nakon sto je napustio posao kao
financijski analiticar, otvorio je fotografski obrt, Castro Camera u ulici Cas-
tro. Zamislio je plan da se homoseksualci razviju i napreduju iz zajednice, u
poslovni svijet, na vlast. Pozvaoje "homoseksualce da kupuju homoseksual-
no" da bi Castro bio vise od mjesta za trazenje seksualnog partnera, da bi
bio prostor koji posjeduju homoseksualci, u kojemu zive homoseksualci i u
kojemu uzivaju homoseksualci. Zatim, ako su homoseksualci mogli kupova-
ti homoseksualno i zivjeti kao homoseksualci, mogli su i glasovati kao ho-
moseksualci. Godine 1973. kandidirao se za supervizora (vijecnika) grada
San Francisca, eksplicitno kao homoseksualni kandidat. Postigao je dobre
rezultate, no nije izabran. Vratio se radu na izgradnji politicke osnove, jaca-
nju politickih klubova homoseksualaca, povezivanju s Demokratskom
strankom i prosirivanju svoga programa da bi obuhvatio pitanja lokalnih
urbanih politika, poput kontrole spekulacija nekretninama. Jedan politicki
dogadaj promijenioje njegovu sudbinu. Godine 1975.liberalni kalifornijski
senator George Moscone izabranje za gradonacelnika San Francisca malom
veCinom glasova. Da bi osigurao podrsku dotad vee jake homoseksualne za-
220
c
Ol
Q)
()
0
E
i=
KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITEI..J I SPOLNOST
ZaiJev
San Francisco
~ H i i i i i l 1950-e- 1960-e • Poe 1970-ih(<] Sr 1970-ih. KraJ 1970-ih
Stika 4. 11. Stambene cetvrti homoseksualaca u San Franciscu
/zvor: Castells (1983.)
jednice, Moscone je postavio Harveyja Milka na vazno mjesto u lokalnoj up-
ravi. Prvi put je otvoreno homoseksualni voda postao gradski duznosnik.
Otprilike u isto vrijeme, snazan pokretjednoga dijela San Francisca izborio
je reformu izbornoga zakona, uspostavljajuCi izbore za gradsko vijece (Boa-
rd of Supervisors) po lokalnim cetvrtima, umjesto glasovanja u gradu opce-
nito. Zatim, na temelju teritorija kojije zajednica homoseksualaca zadobila
u predjelu Castra, sto je postao izborni okrug, Harvey Milk izabranje za su-
pervizora 1977. Sa svoje nove platforme mobiliziraoje pokret homoseksua-
laca grada i drzave. Godine 1978. prijedlog konzervativaca da se homosek-
sualcima zabrani predavati u drzavnim skolama stavljen je na glasovanje
kalifornijskim glasacima. Glasaci su ga odbacili s 58 posto glasova u Kalifor-
221
MOC IDENTITETA
niji, 75 posto u San Franciscu. Harvey Milk, s vjestim nastupom u medijima,
bio je voda kampanje. U travnju 1978. gradsko je vijece odobrilo vrlo liberal-
nu Uredbu o pravima homoseksualaca. Istodobno, dva vodeca lezbijska ime-
na, Del Martini Phyllis Lyon, obje zaposlene u Gradskoj vijecnici, primile su
od grada San Francisca pocasno priznanje za svoju drzavnu sluzbu- uklju-
cujuCi podrsku lezbijkama- i za 25 godina zajednickoga zivota. Ovi, i ostali
proboji homoseksualaca, hili su vise nego sto je homofobna kultura mogla
podnijeti. Dana 27. studenog 1978. konzervativni gradski supervizor Dan
White, bivsi policajac koji je vodio kampanje protiv tolerancije prema "sek-
sualno nastranim osobama", ustrijelio je gradonacelnika Georgea Mosco-
nea i supervizora Harveyja Milka u njihovim uredima u Gradskoj vijecnici.
Poslije se predao svojim bivsim kolegama u policiji. Oplakivanje Mosconea i
Milka bilo je jedna od najimpresivnijih politickih demonstracija ikada vide-
nih u San Franciscu: 20.000 ljudi marsiralo je sa svijecama, u tisini, nakon
sto su odslusali govornike koji su pozvali pokret da nastavi borbu putem koji
im je pokazao Harvey Milk. Oni su to i ucinili. Nova gradonacelnica, Dianne
Feinstein, postavilaje drugoga vodu homoseksualaca, Harryja Britta, soci-
jalista, kao zamjenu na mjesto Harveyja Milka, i potomje izabran i za super-
vizora. Tijekom iducega desetljeca vade homoseksualaca i lezbijki povecali
su svoju zastupljenost u gradskom nadzornom odboru od 11 clanova, i iako
su izgubilijedne izbore, 1992. godine, u korist konzervativnoga gradonacel-
nika, ponovno su postali vrlo vazan dio koalicije koja je pomogla izabrati
Willieja Browna, veteranskoga crnackog vodu demokrata, za gradonacelni-
ka San Francisca 1996. Jedna zgoda iz kampanje 1996. godine otkriva sta-
nje mentalne smusenosti homofobne kulture u San Franciscu, izgubljene
poradi nesigurnosti dugo njegovanih vrijednosti. Tada aktualni gradonacel-
nik, bivsi sefpolicije, mozdaje izgubio priliku za reizbor nakon prilicno veli-
ke politicke pogreske. Povodeci se za anketama i nastojeCi pronaCi nacin da
se dodvori homoseksualnim biracima, dopustio je da ga slikaju golog, dok je
davao intervju tusirajuCi se sjednako odjevenim radioreporterima. Reakcija
homoseksualaca i ostalih uvrijedenih glasaca osudila je na pro past njegove
izglede na izborima. N ovi gradonacelnik obnovio je dotad vee dva desetljeca
staru obvezu grada da postuje i unapreduje prava homoseksualaca i homo-
seksualnu kulturu, koja se proslavlja u mimohodima i svecanostima nekoli-
ko puta na godinu.
No, zajednica homoseksualaca 1990-ih nije ista kao ona osnovana 1970-
ih, zato sto je pocetkom 1980-ih izbio AIDS.
113
IduCih 15 godinaje oko 15 000
ljudi u San Franciscu umrlo od AIDS-a, a zaraza virusom HIV-a dijagnosti-
113 Za raspravu o'odnosu izmedu homoseksualnog pokreta, borbe protiv AIDS-a i reakcija
drustva, vidi: Coates et al. (1988.); Mass (1990.); Heller (1992.); Price i Hsu (1992.); He-
rek i Greene (1995.); Lloyd i Kuselewickz (1995.).
222
KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST
cirana je za jos nekoliko tisuca. Reakcija zajednice homoseksualaca hila je
znacajna, buduci daje San Francisco postao uzor za citav svijet u samoorga-
nizaciji, prevenciji i politickom djelovanju usmjerenom kontroli epidemije
AIDS-a, opasnosti za covjecanstvo. Mislim da je tocno kazem li da je naj-
vazniji homoseksualni pokret 1980-ih/1990-ih homoseksualna komponenta
pokreta protiv AIDS-a, u raznim manifestacijama, od zdravstvenih klinika
do militantnih skupina poput ACT UP! U San Franciscu su prvi napori hili
usmjereni prema pomoCi oboljelima i sprecavanju sirenja bolesti. Trud gole-
mih razmjera ulozenje u edukaciju zajednice, s poucavanjem i sirenjem pos-
tupaka za siguran seks. Nakon nekoliko godina, rezultati su hili spektaku-
larni. 1990-ih u San Franciscu i Kaliforniji broj novih slucajeva AIDS-a bio
je mnogo veCi u heteroseksualnoj populaciji, kao posljedica upotrebe droga,
prostitucije i zaraze zena od nemarnih muskaraca, dokje u homoseksualnoj
populaciji, upucenijoj i organiziranijoj, uocen znacajan pad u broju novoza-
razenih. Briga za oboljele organiziranaje na svim razinama, sa San Francis-
co General Hospital (Opca bolnica San Francisco), prvom bolnicom kojaje
osnovala trajni odjel za AIDS, i cijelom mrezom dobrovoljaca za pruzanje
pomoCi i utjehe ljudima u bolnici i kod kuce. Militantni pritisci za pospjesi-
vanje istrazivackih napora i dobivanje ubrzanog odobrenja za eksperimen-
talne lijekove kad hi oni hili na raspolaganju, dali su znacajne rezultate. Ka-
lifornijsko sveuciliste pri bolnici San Francisco postalo je jedan od vodeCih
centara za istrazivanja vezana uz AIDS. U siroj perspektivi, svjetska Konfe-
rencija o AIDS-u odrzana u Vancouveru 1996. najavilaje moguce proboje u
kontroliranju bolesti i, mozda, u smanjenju njezine smrtnosti u buducnosti.
No, mozda najvazniji napor koji je ulozila zajednica homoseksualaca, u
San Franciscu i drugdje, hila je kulturna bitka za demistificiranje AIDS-a,
uklanjanje stigme i uvjeravanje cijeloga svijeta da ga nije izazvala homosek-
sualnost, a zapravno ni seksualnost. Mreze dodira, ukljucujuCi spolni kon-
takt, no koje obuhvacaju i mnoge druge oblike, bile su glasnici smrti, a ne
homoseksualnost.
114
A prekidanje ovih mreza, Cime se kontrolira epidemija,
nije bilo pitanje ogranicavanja, vee edukacije, organizacije i odgovornosti,
koje su podupirale i javne zdravstvene ustanove i gradanska svijest. To sto
je zajednica homoseksualaca, pocevsi od San Francisca, mogla dobiti ovu
tesku bitku, bio je odlucujuCi doprinos covjecanstvu. N e samo zato sto se iz-
bjeglo novi zlocin protiv covjecnosti, kada se pokret uspjesno obranio od po-
ziva na otkrivanje i zatvaranje nosilaca HIV-a. Ono stoje u osnovi bilo u pi-
tanju hila je sposobnost svijeta da pogleda AIDS ravno u strasne oci i da se
suoci s epidemijom virusa kakav jest (kakvijesu), a ne s nasim predrasuda-
ma i nocnim morama. Dosli smo vrlo blizu, u svijetu opcenito, tome da AIDS
114 Castells (1992c)
223
MOC IDENTITETA
drzimo zasluzenom Bozjom kaznom protiv Nove Sodome, tako ne poduzi-
majuCi nuzne mjere da bismo sprijecilijos vece sirenje bolesti sve dok mozda
ne bi bilo prekasno uopce je kontrolirati. To sto ipak nismo povjerovali u to,
to sto su drustva saznala na vrijeme da AIDS nije bolest homoseksualaca i
da se protiv izvora i prijenosnika mora boriti u drustvu opcenito, bilo je, u
velikoj mjeri, djelo pokreta protiv AIDS-a kojije pokrenula zajednica homo-
seksualaca, sa svojim pionirima (mnogima od njih na putu prema smrti) u
oslobodenom gradu San Franciscu.
U vezi s epidemijom AIDS-a jos jedan vazan trend odigrao se 1990-ih u
zajednici homoseksualaca u San Franciscu. Modeli seksualnoga medudjelo-
vanja postali su stabilniji, sto je djelomicno znak starenja i sazrijevanja ne-
kih segmenata zajednice, a djelomicno nacin kanaliziranja seksualnosti u si-
gurnije modele ljubavi. Ceznja za istospolnim obiteljima postalajejedan od
najsnaznijih kulturnih trendova medu homoseksualcima i, cak i vise, medu
lezbijkama. Udobnost trajnoga, monogamnog odnosa postao je prevladava-
juCi model medu sredovjecnim homoseksualcima i lezbijkama. Kao posljedi-
ca, iz homoseksualne zajednice iznikao je novi pokret za dobivanje institu-
cijskog priznanja takvih stabilnih odnosa kao obitelji. Tako se od lokalnih i
drzavnih vlasti trazilo potvrde o partnerstvu, s time da to priznanje donosi i
pravo na supruznicke pogodnosti. Nadalje, legalizacija istospolnih brakova
postalaje glavni zahtjev pokreta, cime su se hvatali za rijec konzervativaca
koji su promicali obiteljske vrijednosti, prosirujuCi vrijednost obitelji na ne-
tradicionalne, neheteroseksualne oblike ljubavi, zajednistva i odgoja djece.
Ono sto je pocelo kao pokret spolnog oslobadanja, proslo je puni krug da bi
pocelo progoniti patrijarhalnu obitelj napadajuCi njezine heteroseksualne
korijene i ruseCi njezino iskljucivo prisvajanje obiteljskih vrijednosti.
BuduCi da svaka akcija izaziva reakciju, relativno obuzdavanje spolnosti
u novim homoseksualnim i lezbijskim obiteljima izazvalo je, usporedno,
razvoj kultura seksualnih manjina (i heteroseksualnih i homoseksualnih),
poput sadomazohistickoga pokreta i mreza dobrovoljnih robova seksa, zna-
cajne pojave na sceni San Francisca, osobito u podrucju South of Market
1990-ih godina, iako sam prepoznao vaznost ovoga kulturnoga/osobnog
prosvjeda u svom terenskom radu jos prije 15 godina. Sadomazohisti, cija
kultura ukljucuje neke vrlo artikulirane intelektualce, kritiziraju homosek-
sualce glavne struje jer nastoje odrediti nove norme "drustveno prihvatlji-
vog", ponavljajuci tako logiku dominacije kojaje tiranizirala homoseksualce
i lezbijke tijekom cijele povijesti. Za sadomazohiste to putovanje nema kra-
ja. Tako kontrolirano nasilje, prihvaceno ponizavanje, aukcije robova, bolni
uzitak, kozna odjeca, nacisticko znakovlje, lanci i bicevi vise su od seksual-
nih stimulansa. Oni su kulturni izrazi potrebe da se unisti sve moraine vri-
jednosti koje im je tradicionalno drustvo ostavilo, buduCi da su se te vrijed-
nosti tradicionalno upotrebljavale da bi stigmatizirale i potiskivale homo-
224
KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST
seksualnost i seksualnost. Znatan osjecaj neugodnosti koji ta kulturna ma-
njina izaziva kod veCine homoseksualaca i lezbijki simptomje da su se prih-
vatili vaznoga, iako teskog, pitanja.
Prepustena sebi, u svom kulturnom getu, homoseksualna zajednica vje-
rojatno nece postiCi seksualnu revoluciju i rusenje patrijarhalnosti koji su,
implicitno, ciljevi pokreta, cak i aka te ne podupire sve veCi segment muske
elite koja vise konzumira nego stvara homoseksualni pokret. Strateski sa-
vezi s lezbijkama i, opcenito, s feministickim pokretom cine se nuznim uvje-
tom za postizanje oslobodenja homoseksualaca. Ipak, homoseksualci su
muskarci i njihove socijalizacije kao muskaraca i povlastice koje uzivaju,
osobito ako su bijelci i iz srednje klase, ogranicavaju njihova punopravno
ukljuCivanje u antipatrijarhalni savez. Zato u San Franciscu 1990-ih godi-
na dolazi do sve veceg raskola izmedu radikalno orijentiranog homosek-
sualnog i lezbijskog saveza i ugledne homoseksualne elite koja se afirmira-
la kao interesna skupina za obranu'prava homoseksualaca kao manjine
koju se tolerira u patrijarhalnim institucijama. Ipak, ako se ova raznoli-
kost maze izraziti u sklopu sirega pokreta koji dopusta ljudima slobodu da
odaberu koga vole, u suprotnosti s heteroseksualnom normom, to je zato
sto su Harvey Milk i ostali pioniri izgradili slobodnu komunu jednom
davno na zapadu.
K zakljucku: seksualni identitet i patrijarhalna obitelj
Lezbijski i homoseksualni pokreti nisu jednostavno pokreti u obranu te-
meljnih ljudskih prava izbora koga i kako voljeti. Oni su takoder snazni iz-
razi seksualnog identiteta, a stoga i seksualnog oslobodenja. Zbog toga su
ani prijetnja tisucljetnim temeljima na kojima su se povijesno gradila dru-
stva: seksualnom ugnjetavanju i prisilnoj heteroseksualnosti.
Kad su lezbijke, u institucionalnom okruzju koje je taka represivno i pat-
rijarhalno kao sto je to kineska kultura u Taipeju, sposobne otvoreno izra-
zavati svoju spolnost i traziti ukljucivanje istospolnih brakova u obiteljski
zakonik, otvorila se temeljna pukotina u institucionalnoj gradevini podig-
nutoj radi kontroliranja seksualne zelje. Ako je homoseksualna zajednica
sposobna prevladati stigmatizaciju neznalica i pomoci da se sprijeCi posast
AIDS-a, to znaci da su drustva postala sposobna izvuCi se iz svog mraka i is-
pitati cijeli niz raznolikih ljudskih iskustava, bez predrasuda i bez nasilja. A
ako kampanje za predsjednicke izbore, u Americi zasad, moraju nevoljko ra-
cunati s raspravom 0 pravima homoseksualaca, to znaci da se izazov dru-
stvenih pokreta heteroseksualnosti ne moze vise zanemarivati ili sasvim
potisnuti. Ipak, snage preobrazbe oslobodene pokretima za seksualni iden-
225
MOC IDENTITETA
titetjedva da se mogu staviti unutar granicajednostavne tolerancije i posti-
vanja ljudskih prava. One pokrecu jetku kritiku seksualne normalizacije i
patrijarhalne obitelji. Njihov izazov osobito je zastrasujuCi za patrijarhal-
nost zato sto dolazi u povijesno vrijeme kad bioloska istrazivanja i medicin-
ska tehnologija dopustaju razdruzivanje heteroseksualnosti, patrijarhal-
nosti i reprodukcije vrste. Istospolne obitelji, koje nece odustati od podiza-
nja djece, najotvoreniji su izraz ove mogucnosti.
S druge strane, brisanje seksualnih granica, razdvajanje obitelji, spol-
nosti, ljubavi, spola i moCi, uvodi temeljnu kulturnu kritiku u svijet kakav
smo poznavali. Zbog toga buduCi razvoj pokreta za seksualno oslobodenje
nece biti lak. PomicuCi se od obrane ljudskih prava prema ponovnoj izgrad-
nji spolnosti, obitelji i licnosti, oni doticu zivcane centre ugnjetavanja i civi-
lizacije, i odgovorit ce im sejednakom mjerom. Pred namaje olujan obzor za
homoseksualne i lezbijske pokrete, a AIDS nece bitijedino odvratno lice an-
tiseksualne reakcije. lpak, ako iskustvo posljednje cetvrtine stoljeca ima
ikakvu vrijednost kao pokazatelj, cini se da moe identiteta postaje carobna
kad je dotakne snaga ljubavi.
Obitelj, seksualnost i licnost u krizi patrijarhalnosti
115
U drustvu koje se razdvaja i razvodi, uza obitelj stvara cijeli niz razlici-
tih novih rodbinskih veza povezanih, primjerice, s tzv. rekombiniranim
obiteljima. No, priroda ovih veza mijenja se buduci da su one podlozne
vecem pregovaranju nego prije. Odnosi medu srodnicima su se cesto uzi-
mali zdravo za gotovo na temelju povjerenja; sada se za povjerenje mora
pregovarati i pogadati, a obvezivanjejejednako toliki problem koliko i u
seksualnom odnosu.
Anthony Giddens, Preobrazba intimnosti, str. 96
Nevjerojatno smanjivanje obitelji
Kriza patrijarhalnosti, izazvana medudjelovanjem informacijskoga kapi-
talizma i feministickoga i drustvenog pokreta za seksualni identitet, mani-
festira se u sve vecoj raznolikosti oblika partnerstva medu ljudima za zajed-
115 Podaci navedeni u ovom dijelu su iz Americkog ureda za popis stanovnistva (US Bureau
of the Census) i iz The World Almanac and Book of Facts (1996.), ako nije drukcije nazna-
ceno. Publikacije Americkog ureda za popis stanovnistva koje su upotrijebljene za dobi-
vanje podataka jesu: US Department of Commerce, Economics and Statitistics Adminis-
tration, Bureau of the Census (1989., 1991., 1992 a-d).
226
K.RAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST
nicki zivot i podizanje djece. Oslikat cu ovu tvrdnju upotrebom americkih
podataka da bih pojednostavnio pricu. No, ne podrazumijevam da ce sve
zemlje i sve kulture slijediti taj put. Ipak, ako su drustveni, ekonomski i teh-
noloski trendovi koji se nalaze u pozadini krize patrijarhalnosti prisutni po
cijelome svijetu, vjerojatno je dace vecina drustava morati ponovno izgradi-
ti, ili zamijeniti, svoje patrijarhalne institucije u specificnim uvjetima njiho-
ve kulture i povijesti. Sljedeca rasprava, empirijski utemeljena na americkim
kretanjima, ima za cilj prepoznati drustvene mehanizme koji povezuju krizu
patrijarhalne obitelji i transformaciju seksualnog identiteta s ponovnim dru-
stvenim odredivanjem obiteljskoga zivota, time i sustava licnosti.
Ono sto je u pitanju nije nestajanje obitelji nego njezino duboko razgra-
navanje te promjena u njezinu sustavu moci. Zaista, vecina ljudi se i dalje
zeni: 90 posto Amerikanaca se u svom zivotu ozeni. Kad se razvedu, 60 pos-
to zena i 75 muskaraca se ponovno ozeni, prosjecno u roku tri godine. A ho-
moseksualci i lezbijke bore se za svoje pravo na zakonski brak. Ipak, kasniji
brakovi, ucestalost izvanbracnih zajednica i visoka stopa razvoda (stabilizi-
rana na oko polovici svih brakova) i odvojenog zivota, u kombinaciji stvara-
ju sve raznolikiji profil obiteljskoga i neobiteljskog zivota (slike 4.12a i 4.12b
sazimaju njegova siroka kretanja za razdoblja 1960.-90. i 1970.-95.) Tako-
zvana "neobiteljska kucanstva" udvostrucila su se izmedu 1960. i 1995., po-
vecavajuCi se s 15 posto svih kucanstava na 29 posto kucanstava, prirodno
ukljucujuCi starije samce i tako odrazavajuCi demografska kretanja, kao i
kulturnu promjenu. Na zene otpada dvije treCine samackih kucanstava. Jos
je znacajnije daje arhetipska kategorija "ozenjenih parova s djecom" pala s
44,2 posto kucanstava 1960. na 25,5 posto 1995. Tako je "model" patrijar-
halne uze obitelji stvarnost tek za malo vise od cetvrtine americkih kucan-
stava. Stacey navodi izvore koji pokazuju da ako razmotrimo najtradicional-
niju verziju patrijarhalnosti, sto znaCi ozenjeni par s djecom u kojemu je je-
dini hranitelj obitelji muskarac, a zenaje domaCica s punim radnim vreme-
nom, broj pada na 7 posto svih kucanstava.
116
Zivot djece se promijenio. Kao sto pokazuje slika 4.13., vise odjedne cet-
vrtine djece nije zivjelo s oba roditelja 1990. godine, za razliku od manje od
13 posto 1960. godine. Nadalje, prema studiji Americkog ureda za popis
stanovnistva, godine 1991. broj djece koja zive s oba bioloska roditelja iz-
nosioje samo 50,8 posto.
117
Drugi izvori takoder procjenjuju da "gotovo 50
posto sve djece ne zivi s oba svoja genetska roditelja."
118
Usvojenja su se
znatno povecala tijekom protekla dva desetljeca, a 20 000 djece rodeno je
116 Stacey (1990: 28)
117 Americki ured za popis stanovnistva (1994).
118 Buss (1994: 168)
227
53mifijuna
44.2
30.3
4.4
6.4
4.$
8.7
1.7
1960
MOC IDENTITETA
BroJ kucanstava
63 mlliJuna 81 m11ijun
40.3
30.3
5.0
5.6
a. a
11.5
1.7
1970
30.9
29.9
75
5.4
8.6
14.0
>.1.tl
1980
93 milijuna
26.3
29.8
8.3
6.5
Q,7
14.9
4,$.
1990
-
r-
r-
r-
r-
r-
r-
ozenjeni parovi s djecom
ozenJem parov1 bez djece
ostale oblteiJI s djecom
ostale ob1teljl bez djece
muskarc1 kOJI z1ve sam1
zene kOJe z1ve same
ostala neob1teljska
kucanstva
0 ob1tel]ska kucanstva D neobiteljska kucanstva
Stika 4. 7 2o Sostov kucanstavo u SAD-u, 1960.-90. (%)
(djeca = vlast1to djeca mloao od 18 godina)
lzvor: Americki ured za popis stonovnistva (1992a)
in vitro oplodnjom.
119
Ovakva kretanja koja sva pokazuju isti pravac nesta-
janja patrijarhalne uze obitelji, zapravo su ono sto je vazno: broj djece koja
zive sjednim roditeljem udvostruCio se izmedu 1970. i 1990., dosezuci 25
posto sve djece. Medu tom djecom se broj onih koji su zivjeli s majkama ko-
je se nikada nisu udavale povecao sa 7 posto 1970. na 31 posto 1990. Ku-
canstva s jednim roditeljem, i to majkom kao glavom obitelji, i djecom po-
vecao se za 90,5 posto 1970-ih godina i za dodatnih 21,2 posto 1980-ih. Obi-
telji s jednim roditeljem, i to ocem kao glavom obitelji i djecom, iako je na
njih otpadalo tek 3,1 posto svih kucanstava 1990. godine, rastujos i bde:
za 80,6 posto 1970·ih i za 87,2 posto 1980-ih. Obitelji na celu kojihje zena
bez prisutnog muza narasle su s 11 posto svih obitelji 1970. na 18 posto
119 Reigot i Spina (1996: 238)
228

~

KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITEI...J I SPOLNOST
1970
ozenjeni parovi s djecom
ozenjeni parovi bez djece
ostale obitelji s djecom
1980 1990 1995
ostale obitelji bez djece
osobe koje zive same
ostalo (osobe koje nisu ni
u kakvoj vezi)
Stika 4. 12b Sastav kucanstava u SAD-u, 1970.-95. (%)
/zvor: Americki ured za popis stanovnistva (1996.)
1994. Postotak djece koja zive samo sa svojom majkom udvostruCio se iz-
medu 1970. i 1994. od 11 na 22 posto, dok se udio djece koja zive samo s
ocem utrostrucio u istom razdoblju skoCivsi s 1 na 3 posto.
Novi se profili zivotnih modaliteta mnoze.
120
Godine 1980. bilo je 4 mili-
juna rekombiniranih obitelji (ukljucujuCi djecu iz prethodnog braka); godi-
ne 1990., 5 milijuna. Godine 1992.jedna cetvrtina neudanih zena starijih od
18 godina imalaje djecu; godine 1993., bilo je 3,5 milijuna nevjencanih paro-
va, od kojih je 35 posto imalo djecu u kucanstvu; broj neozenjenih oceva s
djecom udvostrucio se od 1980. do 1992.; 1 milijun djece zivjeloje sa svojom
bakom i djedom 1990. (10 posto vise nego 1960.), od ukupnog broja od 3,5
milijuna djece koja zive u istom kucanstvu s djedom ili bakom. Broj brakova
120 Reigot i Spina (1996.)
229
MOC IDENTITETA
1.1 1.1 1.7
21.6
1960 1970 1980 1990
0 Ostali
r=:J Samo majka
• Samootac
• Oba roditelja
Slika 4.13. Modaliteti zivota djece mlacte od 18 godina, prema prisutnosti roditelja,
u SAD-u, 1960.-90. (distribucija u postocima)
lzvor: Americki ured za popis stanovnistva (1992a)
kojima je prethodila izvanbracna zajednica povecao se s 8 posto krajem
1960-ih na 49 posto sredinom 1980-ih, a polovica parova u izvanbracnoj za-
jednici ima djecu.
121
N adalje, s masovnim ukljucivanjem zena u placenu rad-
nu snagu i njihovom nezamjenjivom ulogom u zbrinjavanju obitelji, malo je
djece koja mogu uzivati u skrbi svoje majke ili oca "puno radno vrijeme".
121 Coleman i Ganong (1993: 113)
230
KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST
Godine 1990. i muz i zena radili su izvan kuce. Briga za djecu glavnije prob-
lem za obitelji i kod dvije treCine djece vodili su je u njihovu domu rodaci ili
susjedi,
122
cemu bismo trebali pridodati neregistriranu pomoc u kuCi. Siro-
masne zene, koje nisu u stanju platiti cuvanje djece, suocavaju se s izborom
odvajanja od svoje djece ili odustajanja od posla, sto ih zatim baca u stupicu
socijalne pomoCi koja konacno maze dovesti do toga da im se djecu oduzme.
123
Maloje pouzdanih procjena broja istospolnih kucanstava i obitelji. Jedna
od malobrojnihje ona Gonsiorecka i Weinricha, koja procjenjuje daje oko 10
posto americke muske populacije homoseksualno, a izmedu 6 i 7 posto zen-
ske populacije su lezbijke.
124
Oni procjenjuju daje oko 20 posto muske homo-
seksualne populacije bilo jednom ozenjeno, i da ih je izmedu 20 i 50 posto
imalo djecu. Lezbijke su cesto majke, mnoge od njih iz prijasnjih heterosek-
sualnih brakova. Nepreciznom procjenom za djecu koja zive sa svojim maj-
kama lezbijkama dobivenaje brojka od 1,5 do 3,3 milijuna. Procjenjuje se da
broj djece koja zive s roditeljima koji su ili homoseksualci ili lezbijke iznosi
izmedu 4 i 6 milijuna.
125
Medu neobiteljskim kucanstvima najbrzi rast odvi-
ja se u kategoriji "ostala neobiteljska kucanstva", koja se povecala s 1, 7 pos-
to ukupnog broja kucanstava 1970. na 5 posto 1995. U ovoj skupini su, pre-
rna americkom popisu stanovnistva, sustanari, prijatelji i pojedinci koji nisu
ni u kakvoj vezi. Zapravo, ova kategorija hi ukljuCivala i heteroseksualne i
homoseksualne parove u izvanbracnoj zajednici bez djece.
Sto se tice prognoza za blisku buducnost, sluzeCi se procjenama Sveuci-
lista Harvard o osnivanju kucanstava do 2000. godine, kao postotak ukup-
nog broja kucanstava, ocekuje se da ce se broj ozenjenih parova s djecom i
dalje smanjivati, od 31,5 posto 1980. na 23,4 posto 2000., dok se samacka ku-
canstva mogu povecati s 22,6 posto na 26,6 posto 2000. godine, statisticki
prestizuCi vrstu kucanstava ozenjenih parova s djecom.
126
Broj samohranih
roditelja porastao hi malo, sa 7, 7 posto na 8, 7 posto. Ozenjeni parovi bez dje-
ce postali hi najbrojniji, no ne dominantan tip kucanstava, zadrzavajuci se
na oko 29,5 posto svih kucanstava, sto je ucinak duzeg zivota oba supruzni-
122 Farnsworth Riche (1996.)
123 Susser (1991.)
124 Gonsioreck i Weinrich (1991.). Prag od priblizno 10 posto homoseksualnosti u sastavu
populacije je demografski mit nadahnut povrsnim Citanjem pola stoljeca starog izvjesca
Kinsey (Kinsey Report- koji zapravo izvjestava o americkim bijelcima). Kao sto sugerira-
ju Laumann et al. (1994.), sjakom empirijskom osnovom, nemajasne granice homosek-
sualnosti koja se moze pripisati nekom razlikovnom bioloskom porivu. Rasirenost homo-
seksualnog ponasanja, u njegovim raznim manifestacijama, razvija se prema kulturnim
normama i drustvenim kontekstima. Za raspravu o tom pitanju vidi: Laumann et al.
(1994: 283-320).
125 Reigot i Spina (1996: 116)
126 Masnick i Ardle (1994.); Masnick i Kim (1995.)
231
MOC IDENTITETA
ka, zajedno sa zamjenom ovih nekada ozenjenih parova s djecom raznoliki-
jim nizom oblika kucanstava. Zaista, prognozira se dace ono sto oni naziva-
ju "ostalim kucanstvima", sto obuhvaca razne zivotne oblike, porasti s 8,8
posto ukupnih kucanstava u 1980. na 11,8 posto 2000. Sveukupno gledano,
prema procjenama i prognozama Sveucilista Harvard, iako su 1960. tri cet-
vrtine svih americkih kucanstava Cinili ozenjeni parovi, ana neobiteljska
kucanstva otpadalo je samo 15 posto, godine 2000. na ozenjene parove otpa-
dat ce oko 53 posto, audio neobiteljskih kucanstava povecat ce se na 38 pos-
to. Ono sto proizlazi iz ovoga statistickog pregleda je slika razgranavanja,
pomicanja granica u partnerstvu izmedu ljudi, s velikim i sve veCim brojem
djece koja se socijaliziraju u obiteljskim oblicima koji su hili marginalni, ili
cak nezamislivi, pred samo tri desetljeca, sto je tek trenutak prema kriteriji-
ma povijesnoga vremena.
127
Dakle, koji su to novi oblici? Kako ljudi zive sada, unutar obitelji i izvan
nje, na granicama patrijarhalnosti? Znamo nesto o tome, nakon pionirskog
istrazivanja Staceyja, Reigota i Spine, Sus sera i drugih.
128
Kako pise Stacey:
Tijekom protekla tri desetljeca postindustrijalnog previranja, zene i
muskarci kreativno prepravljaju americki obiteljski zivot. Iz pepela i
ostataka moderne obitelji oni su se priblizili raznolikom, cesto nes-
kladnom nizu kulturnih, politickih, ekonomskih i ideoloskih izvora,
oblikujuCi ih u nove spolne i srodnicke strategije za izlazenje na kraj s
postindustrijalnim izazovima, teretima i prilikama.
129
Do slicnih zakljucaka dolazi se u kvalitativnoj studiji Reigota i Spina o no-
vim oblicima obitelji.
130
N e pojavljuje se nikakav no vi prevladavajuCi tip obi-
telji, raznolikostje pravilo. No, neki se elementi cine kljucnima u novim ob-
licima: mreze podrske, sue veca usredotocenost na zenu, nizanje partnera i
obrazaca kroz iivotni ciklus. Mreze podrske, cesto medu clanovima obitelji
razvedenih parova, nov su, vazan oblik drustvenosti i dijeljenja tereta, oso-
bito kad ta dva roditelja trebaju dijeliti i uzdrzavati djecu nakon sto oboje
stvore nove obitelji. Tako je studijom o razvedenim parovima srednje klase
u predgradu San Francisca ustanovljeno dajedna treCina njih odrzava rod-
127 Prema podacima koje je naveo Ehrenreich (1983: 20), godine 1957. je 53 posto Amerika-
naca ddalo da su neozenjeni ljudi "bolesni", "nemoralni" iii "neuroticni", a samo 37 pos-
to ih je dozivljavalo "neutralno". Do 1976. samo je 33 posto imalo negativan stav prema
neozenjenima, a 15 posto gledalo je povoljno na ljude koji ostaju sami.
128 Stacey (1990.); Susser (1991., 1996.); Reigot i Spina (1996.); vidi takoder Bartholet
(1990.); Gonsioreck i Weinrich (1991.); Brubaker (1993.); Rubin i Riney (1994.); Fitzpat-
rick i Vangelisti (1995.)
129 Stacey (1990: 16)
130 Reigot i Spina (1996.)
232
KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITEI.J I SPOLNOST
binske veze s bivsim bracnim drugovima i njihovim rodacima.
131
Mreze za
pruzanje podrske zenama kljucne su za samohrane majke, kao i za majke
zaposlene puno radno vrijeme, prema studijama slucaja o kojima su izvijes-
tili Reigot i Spina, te Susser, kao i Coleman i Ganong.
132
Zaista, kako pise
Stacey, "ako postoji kriza obitelji, ondaje to muska kriza obitelji."
133
Nada-
lje, buduci da vecina ljudi i dalje nastoji osnovati obitelj unatoc razocaranji-
ma ili neslaganjima, obitelji s pooCimom/pomajkom i nizanje partnerstava
jednog za drugim postaju norma. Zbog zivotnog iskustva kao i zbog sloze-
nosti kucanstava, uredenja unutar obitelji, s podjelom uloga i odgovornosti,
ne ravnaju se vise prema tradiciji: oko njih semora pogadati. Tako Coleman
i Ganong, nakon opazanja rasirenog raspada obitelji, zakljucuju: "ZnaCi lito
kraj obitelji? Ne. No, znaCi ipak dace mnogi od nas zivjeti u novim, slozeni-
jim obiteljima. U ovim novim obiteljima, o ulogama, pravilima i odgovornos-
tima mazda ce se morati pregovarati, a ne uzeti ih zdravo za gotovo kao sto
je to po pravilu slucaj u tradicionalnijim obiteljima. "
134
Dakle, patrijarhalnost u obiteljije posve ukinuta u slucaju sve veceg bro-
ja kucanstava sa zenom kao glavom obitelji te ozbiljno dovedena u pitanje u
veCini ostalih obitelji zbog pregovora i uvjeta koje zahtijevaju zene i djeca u
kucanstvu. Osim toga, drugi sve veci udio kucanstava, koji ce uskoro mozda
doseCi gotovo 40 posto, odnosi se na neobiteljska kucanstva, taka ukidajuci
znacenje patrijarhalne obitelji kao institucije u vecem dijelu drustvene
prakse, usprkos njezinoj vrlo velikoj prisutnosti kao mocnoga mita.
Sto se u tim uvjetima dogada sa socijalizacijom djece, koja se nalazi u po-
zadini ponovnog ozivljavanja spolne podjele u drustvu, a time i ponovnog
ozivljavanja same patrijarhalnosti?
Obnavljanje majcinstva u uvjetima neobnavljanja
patrijarhalnosti
U ovom poglavlju nema mjesta za pojedinosti slozenih, raznolikih i kontro-
verznih empirijskih zapisa, veCina kojih je skrivena u klinickim dosjeima
djecjih psihologa, o preobrazbi obiteljske socijalizacije u novome obitelj-
skom okruzenju. No, mislim da se maze iznijeti niz hipoteza, na temelju kla-
sicnoga djela feministkinje psihoanaliticarke Nancy Chodorow. U svojoj
Reprodukciji majcinstva, Chodorowaje predlozilajednostavan, elegantan i
snazan psihoanaliticki model proizvodnje/reprodukcije spola, modela kojije
131 Navedeno u: Stacey (1990: 254)
132 Coleman i Ganong (1993.); Reigot i Spina (1996.); Susser (1996.)
133 Stacey (1990: 269)
134 Coleman i Ganong (1993: 127)
233
MOC IDENTITETA
usavrsila i dopunila u svojim kasnijim radovima.
135
Iako je njezina teorija
kontroverzna, a psihoanaliza sigurno nije jedini moguCi pristup razumijeva-
nju promjena licnosti u krizi patrijarhalnosti, ona po mom sudu nudi koris-
nu pocetnu tocku za postavljanje teorije o tim promjenama. Dopustite mi da
najprije sazeto prikazem analiticki model Chodorowe njezinim vlastitim ri-
jeCima, a zatim razradim implikacije toga modela za licnost i spol u uvjetima
krize patrijarhalnosti. Prema Chodorowoj, ponovno ozivljavanje majCinstva
je kljucno za ponovno ozivljavanje spola. To se dogada kroz socijalno-struk-
turalni psiholoski proces, koji nije proizvod ni biologije ni institucionalnoga
uvjezbavanja uloga. Njezinim rijeCima:
Zene, kao majke, radaju kceri sa sposobnostima majCinstva i zeljom
da budu majke. Te sposobnosti i potrebe ugraduju se u sam odnos
majka-kCi i izrastaju iz njega. Suprotno tome, zene kao majke (i
muskarci kao ne-majke) radaju sinove cije su odgajateljske sposob-
nosti i potrebe sustavno umanjivane i potiskivane. Time se muskarce
priprema na njihovu osjecajno kasniju obiteljsku ulogu a prvenstveno
za sudjelovanje u bezlicnom, izvanobiteljskom svijetu rada ijavnog zi-
vota. Spolna i obiteljska podjela rada u kojoj su zene majke i vise sud-
jeluju u meduljudskim, osjecajnim odnosima nego muskarci, stvara u
kcerima i sinovima podjelu psiholoskih sposobnosti koja ih dovodi do
toga da ponovno ozive tu spolnu i obiteljsku podjelu rada ... Prven-
stvena odgovornost zenaje briga za djecu u obitelji i izvan nje; zene u
cjelini zele biti majke i uzivati u svojemu majCinstvu; i uza sve sukobe
i proturjecja, zene uspijevaju u majcinstvu.
136
Ovaj model reprodukcije majcinstva ima izvanredan utjecaj na seksualnost,
a stoga i na licnost i obiteljski zivot: "BuduCi da se zene odnose majCinski,
razvoj izbora heteroseksualnog objekta razlikuje se kod muskaraca i z&
na."
137
Djecaci zadrzavaju svoju majku kao svoj primarni predmet ljubavi u
djecackoj dobi i, zbog temeljnog tabua, moraju proCi kroz klasicni proces od-
vajanja i rjesavanja svog Edipova kompleksa, potiskujuCi svoju vezanost za
majku. Kad postaju odrasli, muskarci su spremni pronaCi primarni odnos s
nekimpoput njihove majke (kosi slog Chodorowe). Kod djevojCica su stvari
drukcije:
135 Chodorow (1989., 1994.)
136 Chodorow (1978: 7).
137 Chodorow (1978: 191)
234
KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST
Buduci da je njezin prvi predmet ljubavi zena, djevojCica da hi stekla
svojupravilnu heteroseksualnu orijentaciju,
138
mora prenijeti svoj pri-
marni izbor subjekta na svog oca i muskarce ... Za djevojCice, kao i za
djecake, majke su primarni predmeti ljubavi. Kao posljedica, stvara-
nje strukturalnog unutrasnjeg objekta zenske heteroseksualnosti
razlikuje se od onoga kod muskaraca. Kada otac djevojCice postane
vazna primarna osoba, to je u kontekstu dvospolnoga trokut-odno-
sa ... Za djevojcice tada nema apsolutne promjene objekta, niti isklju-
civog vezivanja za oceve ... Implikacije su dvojake. Prvo, priroda hete-
roseksualnih odnosa razlikuje se kod djecaka i djevojCica. VeCina zena
izlazi iz svoga Edipova kompleksa orijentirana na svog oca i muskarce
kao primarne erotske objekte, no jasno je da muskarci obicno ostaju
emocionalno sekundarni, ili u najboljem slucaju emocionalno jednaki,
u usporedbi s prvenstvom i iskljucivoscu vezanosti jednog djecaka s
Edipovim kompleksom za njegovu majku i zene. Drugo ... zene, pre-
rna Deutschu, dozivljavaju heteroseksualne odnose u kontekstu tro-
kuta, u kojemu muskarci za njih nisu iskljuCivi objekti. Implikacija
njezine izjave potvrdenaje ispitivanjem ustroja obitelji i odnosa medu
spolovima u razliCitim kulturama, sto daje naslutiti daje bracna blis-
kost iznimka, a ne pravilo.
139
Zaista, muskarci se obicno romanticno zaljubljuju dok se zene, zbog svoje
ekonomske ovisnosti i zenskog afektivnog sustava, upustaju u odnosu na
muskarce u slozenije promisljanje, u kojemu kljucnu ulogu ima pristup
sredstvima,
140
prema Bussovoj studiji o strategijama ljudskog zdruzivanja u
razlicitim kulturama.
141
No, nastavimo logiku Chodorowljeve:
(Zene) iako ce vjerojatno postati i ostati eroticki heteroseksualne
(Castells: iako sa sve vise i vise iznimaka ovog pravila), i poteskoce
muskaraca s ljubavlju i njihova vlastita povijest odnosa s njihovim
138 Adrienne Rich (1980.) kritizirala je Chodorowljevu sto ne naglasava mogucu lezbijsku
sklonost mnogih zena, koja se poklapa s njezinom teorijom. Po mom misljenju, ta kritika
nije postena zato sto se "lezbijski kontinuum" Richove odvija u okviru konteksta institu-
cionalizirane heteroseksualnosti. Chodorowljeva objasnjava kako se neprekinuta veza
majka/kci kanalizira prema institucijama heteroseksualnog braka, otkuda i potjece. Bit-
no je za psihoanaliticara i za sociologa da zadrze udaljenost izmedu analize i zagovaranja
jedne strane.
139 Chodorow (1978: 192-3)
140 Naravno, svjetska literatura, kao i nase osobno iskustvo, punaje primjera zena koje na-
pustaju sve u potrazi za romansom. No, ja bih dokazao daje to manifestacija ideoloske do-
minacije patrijarhalnog modela i rijetko odolijeva stvarnom iskustvu odnosa. To ga i Cini
dobrom gradom za roman!
141 Buss (1994.)
235
MOC IDENTITETA
majkama poticu ih da drugdje potraze ljubav i emocionalno zadovolje-
nje. Jedan naCin na koji zene ispunjavaju ove potrebeje putem zasni-
vanja i odrzavanja vaznih osobnih odnosa s drugim zenama ... No, du-
boki osjecajni odnosi sa zenama tesko ce se postiCi rutinski, svakod-
nevno, trajno kod mnogo zena. Lezbijski odnosi zaista naginju tome da
ponovno stvore odnos majka-kCi, no veCina zenaje heteroseksualna ...
Postoji i druga alternativa ... Pod pretpostavkom trokut-odnosa i emo-
cionalne asimetrije svoga vlastitog roditeljstva, odnos zene s muskar-
cem zahtijeva na razini psihickog ustroja trecu osobu, buduCi daje iz-
vorno zasnovan u trokutu ... Tada dijete zatvara trokut za zenu.
142
Zaista, "zene pozele i trebaju primarne odnose s djecom."
143
Kod muskaraca
je, pak, drukcije zbog njihova prvobitnog vezivanja za majku, a kasnije za lik
nalik na njihovu majku: "Za muskarce, posve suprotno, sam heteroseksualni
odnos ponovno ozivljuje ranu vezu s njihovom majkom; dijeteje prekida (kosi
slogje moj). Muskarci, stovise, ne odreduju sebe u odnosu i poceli su potiski-
vati sposobnosti odrzavanja odnosa i gusiti potrebe koje se ticu odnosa. Ovo
ih priprema na sudjelovanje u svijetu otudenoga rada koji porice osjecaje, ali
ne i za ispunjavanje potreba zene za prisnoscu i primarnim odnosom."
144
Ta-
ka "nedostatak emocionalne pristupacnosti kod muskaraca i manje iskljucivo
heteroseksualno vezivanje pospjesuju majCinstvo kod zena." Konacno,
institucionalizirana obiljezja obiteljskog ustroja i drustveni odnosi rep-
rodukcije obnavljaju se. Psihoanaliticko istrativanje pokazuje da su
sposobnosti za majcinstvo i predanost te opce psiholoske sposobnosti i
zelje koje su osnova emocionalnog djelovanja zena ugradene razvojno u
zensku osobnost. Zato sto su samim zenama majke bile zene, one od-
rastaju sa sposobnostima i potrebama za odnos, i psiholoskom definici-
jom sebe u odnosima, sto ih obvezuje na materinstvo. Muskarci, buduci
da su ih majcinski odgajale zene, ne odrastaju tako. Zene se majCinski
brinu o svojim kcerima, koje kad postanu zene, budu majke.
145
Model Chodorowe napadale su osobito lezbijske teoreticarke i materijalis-
ticke feministkinje i nepravedno ga optuzivale da umanjuje vaznost homo-
seksualnosti, da ucvrscuje patrijarhalnost i da unaprijed odreduje indivi-
dualno ponasanje. Zapravo, nije tako. Sarna Chodorowa izjasnila se o svojim
stavovima: "Ja tvrdim- protiveCi se generalizaciji- da muskarci i zene vole
142 Chodorow (1978: 201)
143 Chodorow (1978: 203)
144 Chodorow (1978: 207)
145 Chodorow (1994: 209)
236
KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST
na toliko nacina koliko ima muskaraca i zena."
146
Ona je i proCistila svoju
analizu naglasujuei da "razliCitost nije zasebnost i odvojenost, nego odreden
nacin povezanosti s drugima."
147
Problem kod zena, dokazuje ana, a ja se
slazem, nije u preuzimanju njihova zenskog identiteta, vee u identifikaciji s
identitetom koji je pod patrijarhalnoscu drustveno obezvrijeden. Ono sto
Chodorowa analizira nije vjecni, bioloski proces musko-zenske specificnos-
ti, vee temeljni mehanizam reprodukcije spola, a time i identiteta, spolnosti
i licnosti, u uvjetima patrijarhalnosti i heteroseksualnosti, kao sto je u vise
navrata pojasnjavala.
Tada je moje pitanje moze li nam ovaj institucionalno-psihoanaliticki
model pomoei u razumijevanju onaga sto se dogada kad se patrijarhalna obi-
telj raspada. Dopustite mi da povezem svoja opazanja o novim oblicima obi-
telji i zivljenja s teorijom Chodorowe.
148
U klasicnim patrijarhalno-hetero-
seksualnim uvjetima koji sada iscezavaju, heteroseksualne zene prvenstve-
no uspostavljaju odnos prema cetiri vrste objekata: djeci kao objektu njiho-
va majcinstva; zenskim mrezama kao primarnoj emocionalnoj podrsci;
muskarcima kao erotskim objektima; i muskarcima kao hraniteljima obite-
lji. Trenutacno je kod veCine obitelji i zena cetvrti objekt iskljucen kao jedini
hranitelj. Zene zaista plaeaju visoku cijenu, radnim vremenom i siroma-
stvom, za svoju ekonomsku neovisnost ili svoju nezamjenjivu ulogu onaga
koji se brine za obitelj, no u cjelinije ekonomska osnova obiteljske patrijar-
halnosti narusena, buduCi da veCini muskaraca treba i dohodak zena da bi
dosegli pristojni zivotni standard.
Buduci da su muskarci vee bili sekundarni kao oslonac za pruzanje emo-
cionalne podrske, preostaje im, primarno, njihova uloga erotskih objekata,
sto je sve slabiji izvor in teresa za zene u vremenu rasirenog razvoja zenskih
mreza za pruzanje podrske (ukljucujuCi izrazavanja osjecaja u "lezbijskom
kontinuumu") i s obzirom na zeninu usredotocenost na kombiniranje maj-
cinske uloge s poslom.
Tako je prvo zivotno uredenje koje proizlazi iz krize patrijarhalnosti i ko-
je odgovara logici modela Chodorowe, osnivanje obitelji majka/djeca, koje se
oslanjaju na podrsku zenskih mreza. Te "komune zena/djece" dozivljavaju,
s vremena na vrijeme, posjet muskaraca, kod heteroseksualnih zena, u mo-
delu sukcesivnih partnerstava koja ostavljaju za sobom jos djece i daljnje
146 Chodorow (1994: 71)
147 Chodorow (1989: 107)
148 Morao bih podsjetiti citatelja daje Chodorowa prvenstveno psihoanaliticarka, usredoto-
cena na razvijanje teorije na temelju klinickih dokaza. Stoga ova upotreba njezina oprez-
nog, psihoanalitickog pristupa da bih izgradio svoje siroke socioloske generalizacije kudi-
kamo premasuje njezine uobicajene granice i upustam se u to, naravno, iskljucivo na svo-
ju odgovornost.
237
MOC IDENTITETA
razloge za separatizam. Kad majke ostare, kceri postanu majke, reproduci-
rajuCi sustav. Zatim majke postanu bake, jacajuci mreze za pruzanje podr-
ske, i u odnosu prema kcerima i unucima i u odnosu prema kcerima i djeci
njihovih umrezenih kucanstava. To nije separatisticki model, vee prije neo-
visan model u sredistu kojegaje zena, gdje muskarci dolaze i odlaze. Glavni
problem toga modela usredotocenog na zenu, kako je pred mnogo godina is-
taknula Barbara Ehrenreich,
149
jest njegova slaba ekonomska osnova. Briga
za djecu, drustvene usluge te obrazovanost zena i prilike zaposljavanja su
veze koje nedostaju da bi taj model postao uglavnom samodostatna zenska
komuna na drustvenoj ljestvici.
Situacija za muskarce, iako su vise drustveno povlasteni, kompliciranija
je na osobnoj razini.
150
S padom njihove ekonomske pregovaracke moCi oni
obicno ne mogu vise nametnuti disciplinu obitelji zadrzavanjem resursa.
Ako se ne angaziraju na modelu ravnopravnosti, ne mogu promijeniti te-
meljne mehanizme po kojima se njihove kceri odgajaju kao majke, a njih se
odgaja kao one koji zele zene/majke za sebe. Tako oni nastavljaju traziti ze-
nu, kao predmet njihove ljubavi, ne samo erotske vee i emocionalne, kao i
njihov izvor sigurnosti i, da ne zaboravimo, njihovu korisnu kucnu radnu
snagu. S manje djece, zaposlenim zenama, muskarcima koji manje zaraduju
i obavljaju manje sigurne poslove te s feministickim idejama koje su svuda
oko nas, muskarci su suoceni s nizom odabira, medu kojima nijedan nije po-
novno ozivljavanje patrijarhalne obitelji, ako je ova analiza ispravna.
Prvi odabir je razdvajanje, "bijeg od obveze"
151
; i zaista, opazamo takva
kretanja u statistickim podacima. Potrosacki narcizam moze pomoCi, osobi-
to u mladoj dobi. lpak, muskarci nisu uspjesni u umrezivanju, solidarnosti i
vjestinama stvaranja odnosa, odlika koju takoder objasnjava teorija Chodo-
rowe. Vezivanje muskaraca je zaista uobicajena navika u tradicionalnim
patrijarhalnim drustvima. No, koliko se ja sjecam svog iskustva iz Spanjol-
ske (starog i nedavnog), "samo muska" drustvena okupljanja temelje se na
pretpostavci da se kod kuce nalazi obiteljsko/zensko zalede. Sarno na stabil-
nom ustrojstvu dominacije kojim se zadovoljavaju osnovne osjecajne potre-
be, muskarci se mogu igrati zajedno, obicno pricajuCi o zenama, hvaleCi se
njima i pokazujuCi se pred njima. Muske pefias
152
postanu tihe i turobne kad
149 Ehrenreich (1983.)
150 Ehrenreich (1983.); Astrachan (1986.); Keen (1991.)
151 Ehrenreich (1983.)
152 Pena je srednjovjekovna spanjolska institucija, izvorno samo z.a muskarce, i kojom jos
uvijek dominiraju muskarci, kojaje okupljala/okuplja mlade sela ili susjedstva oko pripre-
ma godisnje vjerske/narodne svecanosti u tom selu. Ona sluzi kao mreza za druzenje uz
pijenje i uzivanje zajedno u ubicajenom godisnjem dogadaju, kao u najcuvenijimpenama,
onima u povodu San Ferminesa u Pamploni. Rijec peiia znaci cvrsta stijena. Penas su sti-
jene muskog vezivanja.
238
KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST
zene nestanu, iznenada pretvorene u mrtvacnice muske moCi u kojima se
opija. Zaista, u veCini drustava samci su slabijeg zdravlja, kracega zivotnog
vijeka i vise stope samoubojstava i depresije od ozenjenih muskaraca. Sup-
rotno vrijedi za zene koje se razvedu ili zive razdvojeno, unatoc cestim, ali
kratkim depresijama nakon razvoda.
Druga mogucnostje homoseksualnost. Zaista, cini se da se homoseksual-
nost siri medu muskarcima Cije bioloske predispozicije dopustaju oba oblika
spolnog izricaja, ali koji su, u uvjetima povlastene patrijarhalnosti, mozda
odlucili suzdrzati se od homoseksualne stigme. Homoseksualnost povecava
izglede za mreze podrske, koje su muskarcima obicno uskracene. Ona tako-
der olaksava ravnopravno partnerstvo ili pregovaracko partnerstvo, buduCi
da drustvene norme ne dodjeljuju dominantne uloge u paru. Dakle, homo-
seksualne obitelji mogu biti probni milje ravnopravnosti u svakodnevnom
zivotu.
lpak, za veCinuje muskaraca najprihvatljivije, stabilno, dugorocno rjese-
nje postaviti na druge osnove heteroseksualni obiteljski ugovor. To ukljucu-
je dijeljenje kucnih poslova, ekonomsko partnerstvo i, iznad svega drugog,
puno zajednistvo roditeljstva. Ovaj potonji uvjet kljucan je kod muskaraca,
zato sto se samo u tim okolnostima moze izmijeniti "chodorowski uCinak", i
zene se mogu odgajati ne samo kao majke vee i kao zene koje zele muskarce,
a muskarci se mogu odgajati ne samo kao ljubitelji zena nego i kao ocevi dje-
ce. Zaista, ako ovaj mehanizam ne krene obrnutim smjerom, jednostavna
reforma ekonomskih oblika i oblika moCi u obitelji ne moze trajati na zado-
voljavajuci nacin za muskarce buduCi da oni jos ceznu za zenom kao svojim
iskljucivim objektom ljubavi, a zene ih sve manje trebaju, njihova uvjetna
predaja u reformiranoj uzoj obitelji strukturalno je ispunjena ljutnjom.
Dakle, osim individualnog pregovaranja u reformiranoj obitelji, buduca
mogucnost za reprodukciju odrzivih heteroseksualnih obitelji nalazi se u
rusenju spola kroz revoluciju roditeljstva, kao sto je Chodorowa najprije i
predlozila. Da se ne bismo ponovno upustali u statisticke pojedinosti, do-
pustite mi samo da kazem da, iako je postignut znatan napredak u tom
smjeru,
153
ravnopravno roditeljstvo treba prijeCi jos dugacak put, a njegov
rast je sporiji od rasta separatizma i za zene i za muskarce.
Glavne zrtve ovoga kulturnog prijelaza su djeca, buduCi da ih se pocelo
sve vise zanemarivati u aktualnim uvjetima obiteljske krize. Njihova se si-
tuacija moze cak i pogorsati, ili zato sto zene ostaju sa svojom djecom u
teskim materijalnim uvjetima ili zato sto zene, tragajuCi za autonomijom i
osobnim opstankom, poCinju zanemarivati djecu onako kako to cine
muskarci. Buduci da je podrska drzave blagostanja sve manja, muskarci i
153 Shapiro et al. (1995.)
239
MOC IDENTITETA
zene su prepusteni sebi u rjesavanju problema svoje djece, dok gube kontro-
lu nad njihovim Zivotima. Dramatican porast zlostavljanja djece u mnogim
drustvima, osobito u SAD-u, mogao bi biti izraz zbunjenosti ljudi glede nji-
hova obiteljskog zivota. Rekavsi to, sigurno ne podupirem neokonzervativ-
ne zakljucke koji okrivljuju feminizam ili seksualno oslobodenje za lose sta-
nje u kojemu se nalaze djeca. Naglasavam temeljni problem u nasemu dru-
stvu koji semora prihvatiti bez ideoloskih predrasuda: djeca se masovno za-
nemaruju, kao sto to dokazima potkrepljuju socijalni znanstvenici i novina-
ri.154 Rjesenje nije u nemogucem povratku na zastarjelu i opresivnu patrijar-
halnu obitelj. Ponovna izgradnja obitelji u odnosima ravnopravnosti i odgo-
vornost javnih institucija u osiguravanju materijalne i psiholoske podrske
djeci, moguCi su naCini da se izmijeni tok prema masovnom unistenju ljud-
ske psihe koji se odvija u sadasnjem nesredenom zivotu milijuna djece.
Tjelesni identitet: (ponovna) izgradnja spolnosti
U tijeku je seksualna revolucija, ali ne ona koju su najavljivali i za kojom su
tezili drustveni pokreti iz revolucije, premda su hili vazni faktori u uvodenju
postojece seksualne revolucije. Ona se odlikuje raspadom brakova, raspa-
dom obitelji, heteroseksualnoscu i seksualnim izrazavanjem (ili seksualnom
zeljom, kako jato zovem). Ova cetiri Cimbenika, u posljednja dva stoljeca po-
vezana pod utjecajem moderne patrijarhalnosti, sada se osamostaljuju, sto
dokazuju i odredena zapazanja o kojima se govori u ovom poglavlju. Kako
Giddens kaze:
Izgleda kao da heteroseksualni brak zadrzava svoje sredisnje mjesto u
drustvenom poretku. U stvarnosti, on je uvelike oslabljen porastom
cistog odnosa i plasticne seksualnosti. To sto se ortodoksni brak sez-
desetih i sedamdesetih godina jos uvijek u sirim razmjerima ne drzi
samo jednim moguCim naCinom zivota, sto je u biti i postao, dijelom je
rezultat slozenog spoja privlacnosti i odbojnosti koji nastaje u tjeles-
nom razvoju svakoga spola s obzirom na suprotni spol. Neki brakovi
jos uvijek mogu biti odrzivi, ili trajni, uglavnom zbog radanja ili odga-
janja djece. Ipak, veCina heteroseksualnih brakova (i mnoge homosek-
sualne veze) koji ne slice Cistom odnosu, razvit ce se vjerojatno u dva
pravca ako partneri ne zapadnu u uzajamnu ovisnost. Jedno je oblik
drugarskoga braka; spolni odnosi izmedu supruznika vrlo su rijetki,
no odreden stupanj jednakosti i uzajamne simpatije ugraden je u od-
154 Susser (1996.)
240
KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITEW I SPOLNOST
nos ... Drugi oblik brakaje brak kao glavno utociste oba partnera koji
su samo neznatno emocionalno vezani jedan za drugoga.
155
U oba slucaja seksualnost se razdvaja od braka. Takav je zaista bio slucaj
kod veCine zena tijekom povijesti,
156
ali potvrda zenske seksualnosti, homo-
seksualnosti za muskarce i zene te slobodnog izbora seksualnosti izaziva
sve veci raskorak izmed:u ljudskih zelja i njihovih obitelji. Ipak, tone vodi u
seksualnu slobodu, vee, kod veCine ljudi koji su uplaseni posljedicama nevje-
re (zbog koje se sada kaznjavaju i muskarci) i takod:er zastraseni, u osamde-
setima i devedesetima, epidemijom AIDS-a, rezultira seksualnim osiroma-
senjem, ako ne i bijedom. To se barem moze zakljuCiti na temelju najop-
seznijega, novijeg empirijskog istrazvanja seksualnog ponasanja u Americi
provedenog 1992. na reprezentativnom uzorku
157
Amerikanaca. Nekih
35,5% muskaraca izjavilo je da spolni odnos ima nekoliko puta mjesecno, a
drugih 27,4% nekoliko puta na godinu ili uopce ne. Kod zena su ti postoci iz-
nosili 37,2% i 29,7%. Sarno 7,7% muskaraca i 6,7% zena izjaviloje da spolni
odnos imaju cetiri ili vise puta tjedno, a cak i u dobnoj grupi od 18. do 24. go-
dine (seksualno najaktivnijoj) postotak ucestaloga spolnog odnosa bio je
12,4% za muskarce i za zene. Postoci vrlo ucestale seksualne aktivnosti (vi-
se od cetiri puta na tjedan) nesto su nizi kod bracnih parova od postotaka
kod osoba koje su slobodne (7,3% za muskarce, 6,6% za zene). Ti podaci ta-
kod:er potvrd:uju i veliki jaz med:u spolovima kada su u pitanju orgazmi:
muskarci orgazam dozive u 75% spolnih odnosa, zene u samo 29%, dokjejaz
manji kada je u pitanju "uzitak" .
158
Broj seksualnih partner a u posljednjih
12 mjeseci pokazuje ogranicen broj spolnih zajednica kod velike veCine sta-
novnistva: 66,7% muskaraca i 7 4, 7% zena imalo je samo jednog partnera;
9,9% muskaraca i 13,6% zena nije imalo nijednog partnera. Dakle, u ranim
devedesetim godinama ne postoji rasirena seksualna revolucija u Americi.
Ipak, ispod toga povrsinskog zatisja na polju spolnosti, bogata baza poda-
taka ovog istrazivanja provedenog na SveuCilistu u Chicagu otkriva sklo-
nost prema sve vecoj slobodi seksualnog izrazavanja, osobito med:u mlad:im
dobnim skupinama. Primjerice, u posljednja cetiri desetljeca uoceno je stal-
no smanjivanje dobi u kojoj osobe imaju prvi spolni odnos: usprkos AIDS-u,
tinejdzeri su vise nego ikad spolno aktivni. N adalje, zajednicki zivot prije
braka postao je prije pravilo nego iznimka. Odrasli su sve skloniji spolnim
vezama izvan braka. Oko polovice izvanbracnih zajednica zavrsi u roku jed-
ne godine, 40% ih se pretvori u brakove od kojih ce 50% zavrsiti rastavom, a
155 Giddens (1992: 154-5)
156 Buss (1994.)
157 Laumann et al. (1994.)
158 Laumann et al. (1994: 116)
241
MOC IDENTITETA
od ovih ce dvije treCine rezultirati ponovnom zenidbom kod koje je vjerojat-
nost rastave cak veca od prosjeka za sve brakove. Izgleda da Ameriku deve-
desetih godina karakterizira potiskivanje seksualne zelje neprekidnim na-
porima da se ona prilagodi zivotnim pravilima.
S druge strane, "potrosacka seksualnost" je u porastu, iako su njezini po-
kazatelji ovdje prilicno neizravni. Laumann i suradnici analiziraju svoj uzo-
rak na osnovi spolnih normativnih usmjerenja slijedeCi klasicno razlikova-
nje tradicionalne spolnosti (prokreacijske), relacijske (druzenje) i rekreacij-
ske (usmjerene prema spolnom uzitku). Oni takoder izdvajaju libertarijan-
sko-rekreacijski tip koji se Cini slicnijim pop-seksualnom oslobodenju ili pre-
rna Giddensu "plasticnoj seksualnosti". Analizirajuci svoj uzorak po glav-
nim regijama u Americi, oni su dosli do zakljucka da bi se 25,5% njihova
uzorka u Novoj Engleskoj i 22,2% u Pacifickoj regiji moglo ukljuCiti u tu "li-
bertarijansko-rekreacijsku" kategoriju: to je oko jedne cetvrtine stanov-
nistva u nekim kulturno najmodernijim podrucjima Amerike.
Znacajan pokazatelj sve vece seksualne slobode kao aktivnosti usmjere-
ne prema uzitku jest prakticiranje oralnoga seksa koji je, podsjecam vas,
svrstan pod sodomiju te izriCito zabranjen zakonom u 24 americke ddave,
iako postoji neodlucnost kadaje u pitanju njegova provedba. Slika 4.14. pri-
kazuje oralni seks po skupinama pri cemu se misli na postotke zena i
muskaraca koji su prakticirali cunnilingus ili fellatio tijekom zivota prema
godinama rodenja. Laumann i suradnici, komentirajuCi te podatke, tvrde:
OpCi trend otkriva pojavu koju bismo mogli nazvati ubrzanom izmje-
nom seksualnih tehnika, ako ne i revolucijom. Razlika je u zivotnom
iskustvu oralnoga seksa izmedu ispitanika rodenih izmedu 1933. i
1942. i onih rodenih nakon 1943. dramaticna. Udio muskaraca koji su
prakticirali oralni seks tijekom zivota povecava se sa 62% onih koji su
rodeni izmedu 1933. i 1937. na 90% onih koji su rodeni izmedu 1948. i
1952 ... Proistjece da vrijeme pojave seksualnih tehnika odgovara kul-
turnim promjenama u kasnim pedesetima koje su dosegle vrhunac od
sredine do kraja sezdesetih kada su se priblizile razini zasicenosti sta-
novnistva. Manji postoci medu najmladim skupinama u nasem istra-
zivanju nisu nuzno dokaz slabijega prakticiranja oralnoga seksa; te
skupine jos se jednostavno nisu upustile u seksualne veze u kojima
oralni seks postaje vjerojatan, aka ne i obvezatan.
159
Uzgredno, izmedu 75 i 80% zena u posljednjim skupinama takoder su prak-
ticirale oralni seks, dok je u mladim skupinama ucestalost oralnog seksa
159 Laumann et al. (1994: 103 - 4); kosi slog je moj.
242
KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST
ti
0
Cil
100
]j 90
>()
:J !1l

:JQ)
1ll 80
"Bg>
C.c
'5'"§
0 70
j
c. 60
---
---
aktivan m receptivan
aktivan i receptivan
,
,
,
---
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
Muskarcl
,',
........... ,,'' ',
............ ',
'
'
'
'
'
'

100
90

z 80
:J !1l

3l 70

c.O
60
o.._

i 50
c. 40
1933-37 38-42 43-47 48-52 53-57 58-62 63-67 68-74
dobna skupina
aktivan iii receptivan
aktivan i receptivan
,
,
,
,
,
,
,,-
,
Zene
..... -......
--,
---
...........

1933-37 38-42 43-47 48-52 53-57 58-62 63-67 68-74
dobna skupina
Stika 4. 14. Ucestalost oralnoga seksa tijekom zivota po skupinama:
muskarci i zene
lzvor: Laumann et al. (1994.)
kod zena veca nego kod muskaraca. Laumann i suradnici takoder izvjescuju
o siroko rasprostranjenoj pojavi autoerotizma (koji se povezuje s visokim ra-
zinama zajednicke seksualne aktivnosti) i masturbacije, ne bas nove tehni-
ke u koju je ipak ukljuceno dvije treCine muskaraca i preko 40% zena.
243
MOC IDENTITETA
Stoga, ako umjesto pristupa seksualnom ponasanju kroz prizmu hetero-
seksualnosti, trajnoga partnerskog odnosa, imamo "perverzniji" pristup
tom problemu, to je zato sto podaci otkrivaju drugaCiju pricu, pricu punu
konzumiranja, eksperimentiranja i erotizma u procesu napustanja bracnih
spavaonica i stalne potrage za novim mtcinima izrazavanja, pazeCi pritom
na AIDS. Buduci da su ovi novi oblici ponasanja vidljiviji medu mladim sku-
pinama i u modernim gradovima, sa sigurnoscu mogu predvidjeti dace ako,
kada i gdje epidemija AIDS-a dode pod kontrolu, postojati jedna, dvije, tri i
puno vise Sodoma, koje ce izranjati iz fantazija oslobodenih krizom patrijar-
halnosti te potaknutih kulturom narcizma. Pod tim uvjetima, kako iznosi
Giddens, seksualnost postaje vlasnistvo pojedinca.
160
Tamo gdje je Foucault
vidio produzenje sustava moci u spolno izgradenom subjektu, Giddens vidi,
a ja se slazem, bitku izmedu moCi i identiteta na tjelesnom polju.
161
To nije
nuzno oslobadajuca borba s obzirom na to da zudnja cesto izranja iz pogre-
saka tako da "seksualno oslobodeno drustvo" jednostavno postaie ducan
osobnih fantazija u kojemu ce pojedincijedni druge radije konzumirati nego
sebe proizvoditi. lpak, sagledavajuCi tijelo kao izvor identiteta, daleko odin-
stitucija patrijarhalnosti, visestrukost seksualnih izraza osposobljava poje-
dinca za energicnu (ponovnu) izgradnju svoje osobnosti.
162
Fleksibilne licnosti u postpatrijarhalnom svijetu
Novi narastaji ne socijaliziraju se prema tradicionalnom obliku patrijarhal-
ne obitelji te su od rane dobi izlozeni potrebi da se snalaze u razliCitim okoli-
nama i razliCitim ulogama odraslih. GledajuCi socioloski, novi proces socija-
lizacije umanjuje do odredene mjere vaznost institucionalnih normi patri-
jarhalne obitelji te unosi raznolikost u uloge unutar obitelji. U svom temelji-
tom istrazivanju toga problema Rage i Powers iznose da se, kao ishod ovih
procesa, pojavljuju nove licnosti, mnogo slozenije, nesigurnije, no ipak mno-
go sposobnije za prilagodbu razlicitim ulogama u drustvenim kontekstima
budu6i da nova iskustva u ranoj dobi poticu mehanizme prilagodbe.
163
Sve
veca individualizacija odnosa unutar obitelji naglasava vaznost osobnih pot-
reba nad pravilima institucija. Na taj naCin seksualnost postaje, na razini
drustvenih vrijednosti, osobna potreba koja ne mora nuzno biti vodena i in-
stitucionalizirana unutar obitelji. S vecinom odraslog stanovnistva ijednom
trecinom djece koji zive izvan granica tradicionalne uze obitelji te s rastom
160 Giddens(1992: 175)
161 Giddens(1992: 31)
162 Grosz (1995.)
163 Hage i Powers (1992.)
244
KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OB!TELJ I SPOLNOsT
ta oba omjera, seksualna zelja se sve vise razvija na polju medusobnih in-
timnih odnosa izvan tradicionalnoga obiteljskoga konteksta: ona postaje
osobni izraz. Za razliku od prijasnjih narastaja, ukljucujuCi i one iz slobod-
nih sezdesetih, socijalizacija tinejdzera prema ovim novim kulturnim mode-
lima vodi prema visemu stupnju spolne slobode usprkos prijetnji epidemije
AIDS-a.
Tako, pobuna zena zbog njihova polozaja, potaknuta i omogucena njiho-
vim masovnim ulaskom u informacijsku radnu snagu, te drustveni pokreti
za otkrivanje spolnog identiteta Cine upitnom patrijarhalnu uzu obitelj. Ta
je kriza poprimila oblik sve veceg razdvajanja razlicitih dimenzija koje su
nekad bile na okupu u istoj instituciji: medusobni intimni odnosi izmedu
dvoje bracnih drugova; radni zivot svakoga clana kucanstva; ekonomsko
udruzivanje clanova kucanstva, obavljanje kucnih poslova; odgoj djece;
spolnost; emocionalna podrska. Teskoce u svladavanju svih ovih uloga isto-
dobno, jednom kad one vise nisu cvrsto povezane u formalnoj, instituciona-
liziranoj strukturi kao sto je patrijarhalna obitelj, objasnjavaju teskoce koje
nastaju u oddavanju drustvenih odnosa unutar obitelji stabilnima. Kako bi
obitelji prezivjele, morat ce se pojaviti novi institucionalizirani oblici dru-
stvenih odnosa u skladu s izmijenjenim odnosima izmedu spolova.
Istodobno, tehnoloske promjene u bioloskoj reprodukciji omogucuju raz-
dvajanje reprodukcije vrsta od drustvene i intimne funkcije obitelji. Mo-
gucnosti oplodnje in vitro, banaka spermija, surogat-majki, djece stvorene
genetskim inzenjeringom otvorile su jedno citavo podrucje drustvenih po-
kusa koje ce drustvo pokusati kontrolirati i, koliko je moguce, sprijeciti zbog
njihove potencijalne prijetnje nasim moralnim i pravnim osnovama. lpak,
Cinjenica da zene mogu imati djecu samostalno, cak i bez obveze da upozna-
ju oca djeteta, ili da muskarci, cak i nakon majcine smrti, mogu iskoristiti
majke surogate kako bi imali djecu, prekida temeljnu vezu izmedu biologije
i drustva u reprodukciji ljudske vrste, a posljedicaje odvajanje socijalizacije
od roditeljstva. S obzirom na ove povijesne uvjete, obitelji i naCini zivota po-
novno se odreduju u jos nejasnom obliku.
BuduCi da su obitelj i seksualnost osnovne karakteristike sustava licnos-
ti, dovodenje u pitanje vee poznatih obiteljskih struktura i pocetak seksual-
nosti koja je odraz osobnosti dovode do mogucnosti stvaranja novih tipova
licnosti koje upravo poCinjemo zapazati. Hage i Powers misle daje, na razini
pojedinca, kljucna sposobnost reakcije na tekuce promjene u drustvu spo-
sobnost sudjelovanja u "preispitivanju uloge", sto oni drze "vaznim mikro-
procesom postindustrijskoga drustva" .
164
SlazuCi se s ovom najtemeljitijom
analizom, dodat cu dopunsku hipotezu kako biste razumjeli sustave licnosti
164 Rage i Powers (1992.)
245
MOC IDENTITETA
u nastajanju. U sudujuci se ostati vjeran svojoj psihoanalitickoj sklonosti,
drZ.im dace otvoreno priznavanje individualne seksualne zelje do cega se do-
lazi u kulturi koja se razvija u nasemu drustvu, dovesti do takva moralnog
pada kao sto je institucionalizacija seksualne zelje. BuduCi da se seksualna
zelja cesto veze uz prijestup, priznavanje seksualnosti izvan obitelji dovelo
bi do krajnje drustvene napetosti. To je zato sto se drustvo, sve dok se prijes-
tup sastojao samo u izrazavanju seksualne zelje izvan granica obitelji, mog-
lo lako s time nositi svrstavajuCi to u tajne situacije i organizirane kontekste
poput prostitucije, obiljezene homoseksualnosti te seksualnog napastova-
nja za koje se moze dobiti odredena naknada: toje bio Foucaultov svijet sek-
sualnosti kao normalizacije. Stvari danas stoje drukCije. Ako patrijarhalna
obitelj vise ne bude prisutna kako bi ju se moglo izdati, taj prijestup morat
ce biti cin pojedinca protiv drustva. Funkcija obitelji kao obrambenog meha-
nizma gubi se. To otvara put izrazavanju seksualne zelje u obliku neinstru-
mentalnog nasilja. Koliko godje taj oslobadajuCi razvoj seksualne zelje dob-
rodosao, slom patrijarhalne obitelji (jedine koja povijesno postoji) zaista us-
poredno otvara put normalizaciji seksualnosti (pornofilmovi na televiziji u
najgledanije vrijeme) te sirenju besmislenog nasilja u drustvu marginalnim
putevima divlje seksualne zelje, to jest perverzije.
Oslobadanje od obitelji suocava osobu sa samonametnutim ugnjetava-
njem. Bijeg u slobodu u otvorenomu, slozenom drustvu dovest ce do pojedi-
nacne tjeskobe i drustvenog nasilja sve dok sene pronadu novi oblici zajed-
nickog zivljenja i zajednicke odgovornosti koji ce povezati zene, muskarce i
djecu u obnovljenu, ravnopravnu obitelj, bolje prilagodenu slobodnim zena-
ma, informiranoj djeci te nesigurnim muskarcima.
Kraj patrijarhalnosti?
Stalne bitke u patrijarhalnosti i oko nje ne dopustaju jasno prognozira-
nje povijesnog obzorja. Ponovit cu opet dane postoji predodredena usmjere-
nost u povijesti. Mine kroCimo pobjednickim putevima naseg oslobodenja, a
kada to i osjetimo, bolje da pripazimo i provjerimo kamo te sjajne staze na
kraju vode. Zivot je, kao sto znamo, pun iznenadenja. Fundamentalisticka
obnova koja patrijarhalnost ponovno stavlja pod zastitu bozanskoga zako-
na, mogla bijednako tako obrnuti proces slabljenja patrijarhalne obitelji ko-
jije nehotice potaknut razvojem informacijskoga kapitalizma, a hotimice su
ga pratili kulturni drustveni pokreti. Homofobicna reakcija moze upropas-
titi priznavanje homoseksualnih prava, kako pokazuje i nadmocno glasova-
nje americkoga Kongresa u srpnju 1996. da se heteroseksualnost proglasi
uvjetom za legalni brak. Nadalje, patrijarhalnostjejos uvijek ziva i funkcio-
246
KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST
nira sirom svijeta usprkos simptomima krize koju sam pokusao naglasiti u
ovom poglavlju. Ipak, sama zestina reakcija u obranu patrijarhalnosti, kao i
u religijskim fundamentalistickim pokretima koji cvatu u mnogim zemlja-
ma, znak je jacine protupatrijarhalnih izazova. Vrijednosti koje su trebale
biti vjecne, prirodne, stvarno bozanske, sada se moraju braniti silom te su
taka ogranicene svojim posljednjim zastitnickim bedemom i gube valjanost
u ljudskim umovima.
Sposobnost ili nesposobnost feministickih i drustvenih pokreta za otkri-
vanje seksualnog identiteta da institucionaliziraju svoje vrijednosti, bitno
ce ovisiti o njihovoj vezi s ddavom, posljednjim aparatom-utoCistem patri-
jarhalnosti kroz povijest. Ipak, neobicni zahtjevi koje drustveni pokreti pos-
tavljaju drzavi, napadajuCi temelj institucija dominacije, pojavljuju se bas u
trenutku kada se Cini daje i sama drzava usred strukturalne krize potaknu-
te proturjecnoscu izmedu globalizacije svoje buducnosti te identifikacije
svoje proslosti.
247
5
NEMOCNA DRZAVA?
"Kapitalistickoj je ddavi svojstvena", napisao je Nicos Poulantzas 1978. go-
dine, "apsorpcija drustvenoga vremena i prostora, ukalupljivanje vremena i
prostora i monopol nad organizacijom vremena i prostora koji, djelovanjem
takve ddave, postaju mreze dominacije i moei. U tomje smislu moderna na-
cija proizvod drzave. "
1
Vise nije tako. SveopCi protok kapitala, robe, usluga,
tehnologije, komunikacije i informacija u sve veeoj mjeri izmice kontroli dr-
zave. Mnogostruki identiteti, koje odred:uju nezavisni cinioci, suprotstavlja-
ju se ddavi koja polaganjem prava na tradiciju i rekonstrukciju nacionalnog
identiteta prisvaja povijesno vrijeme. Ddava pokusava iznova potvrditi svo-
ju moe na svjetskoj pozornici izgradnjom nadnacionalnih institucija, sto do-
datno podriva njezin suverenitet. Premda decentralizacija drzavne uprave
na regionalnu i lokalnu razinu kojom drzava nastoji povratiti svoj legitimi-
tet s jedne strane uspijeva pribliziti grad:ane vlasti, u grad:anima se s druge
strane razvija sve izrazenija ravnodusnost prema drzavi-naciji, poradi cega
dolazi do jacanja centrifugalnih tendencija. I tako, dok kapitalizam cvjeta, a
u cijelom svijetu dolazi do eksplozije nacionalistickih ideologija, cini se da
drzava-nacija, povijesna tvorevina modernoga doba, gubi svoju moe, prem-
da, a to je od kljucne vaznosti, ne i svoj utjecaj.
2
U ovom poglavlju eu objasni-
ti uzroke i potanko eu iznijeti moguee posljedice ovog iznimno vaznoga raz-
voja dogad:aja. Posluzit eu se primjerima drzava-nacija u razliCitim zemlja-
ma pomoeu kojih eu naglasiti da se promatraju razliCiti oblici pojave koja se
1 Poulantzas (1978: 109); moj prijevod.
2 Tilly (1975.); Giddens (1985.); Held (1991., 1993.); Sklair (1991.); Camilleri i Falk
(1992.); Guehenno (1993.); Horsman i Marshall (1994.); Touraine (1994.); Calderon et al.
(1996.).
248
NEMOCNA DRUVA'?
sustavno odvija u cijelom svijetu. Doista se Cini da izazov koji se u sve vecoj
mjeri postavlja pred drzavu-naciju, ima svoje izvoriste u Cinjenici da moder-
na drzava-nacija vise nije u stanju ploviti dosad neistrazenim uzburkanim
morima izmedu moci globalnih mreza i izazova singularnih identiteta.
3
Globalizacija i drzava
Globalizacija djelatnosti koje cine srz gospodarstava razlicitih zemalja, glo-
balizacija medija i elektronicke komunikacije, te globalizacija kriminala
imaju odlucujucu ulogu u slabljenju instrumentalne moCi drzave-nacije.
4
3 Rasclamba krize drzave-nacije pretpostavlja odredenje, svojevrsnu teoriju drzave-nacije.
Ali buduci da se moj rad o ovom predmetu nadovezuje na vee razvijene socioloske teorije,
iz razlicitih izvora, uputit cu citatelja na definiciju Anthonyja Gidddensa u djelu The Na-
tion-state and Violence (1985: 121): "Ddava-nacija, koja postoji u kompleksu skupina
drugih ddava-nacija, cini skup institucionalnih oblika vlasti, odrzavajuci odredeni up-
ravni monopol nad prostorom omedenim granicama, njezina se uprava propisuje zako-
nom i izravnom kontrolom sredstava unutarnjega i vanjskoga nasilja." lpak, pise Gid-
dens, "jedino u modernim drzavama-nacijama drzavni aparat moze uglavnom uspjesno
polagati pravo na monopol nad sredstvima nasilja, ijedino se u takvim ddavama upravni
doseg drzavnoga aparata izravno uklapa s teritorijalnim granicama na koje se to pravo
polaze." (str.18) Doista, autor dalje obrazlaze, "drzava-nacija oznacuje granicom omeden
spremnik moCi, nadmocan spremnik moCi modernoga doba" (str.120) Dakle, sto se doga-
da i kako bismo trebali osmisliti tu drzavu, kada padnu granice i kada spremnici postanu
dijelom drugih spremnika? Moje istrazivanje zapocinje, u teorijskom kontinuitetu, od
trenutka u kojemu se cini daje drzava-nacija, kakoju poima Giddens, nadvladana povi-
jesnom preobrazbom.
4 Definiciju i analizu globalizacije, onako kako ju ja podrazumijevam, vidi u I. svesku, 2.
poglavlju. Za korisnu kritiku pojednostavnjenih pogleda na globalizaciju vidi u: Hirst i
Thompson (1996.). Ima misljenja da globalizacija nije nova pojava te da se pojavljuje u
razliCitim povijesnim razdobljima, a posebice u doba ekspanzije kapitalizma krajem de-
vetnaestoga stoljeca. Mozdaje tome tako, premda nisam uvjeren da nova, na informacij-
skoj tehnologiji zasnovana infrastruktura ne uvodi odredenu kvalitativnu drustvenu i
ekonomsku promjenu, omogucujuci odvijanje globalnih procesa u realnom vremenu. Ali
doista nisam u sukobu s takvim misljenjem: ono nije predmetom mojeg istrazivanja. Ja
pokusavam analizirati i objasniti nase drustvo krajem dvadesetoga stoljeea u svoj raznoli-
kosti njegova kulturnog, ekonomskoga i politickog konteksta. Stoga bi se o mojemu inte-
lektualnom doprinosu trebalo raspravljati u okviru samoga predmeta vezanog uz suvre-
mene procese koji se promatraju i teorijski postavljaju u tri toma ove knjige. Akademski
nacin razmisljanja zasigurno bi imao velike koristi od komparativnog povijesnog pristu-
pa koji bi suprotstavio medudjelovanje tehnologije, globalizacije ekonomije i komunikaci-
ja, politike i politickih institucija iskustvu neke preobrazbe slicne vrste u povijesti. Na-
dam se dace netko od mojih kolega, prvenstveno povjesnicara, uloziti trud u takav rad, i
bit cu vise nego zadovoljan ako, na osnovi njihovih istrazivanja, budem u prilici ispraviti
neke svoje opcenite teorijske postavke. Zasada, onih nekoliko pokusaja u tom smjeru koje
sam imao priliku vidjeti, po mojemu miSljenju pridaju nedovoljnu pozornost radikalno
249
MOC IDENTITETA
Transnacionalna jezgra nacionalnih ekonomija
pojedinih zemalja
Medusobna ovisnost financijskih i valutnih trzista koja u svijetu djeluju kao
jedinica u realnom vremenu povezuje nacionalne valute. Stalna razmjena
do lara, jena i val uta Europske unije ( u buducnosti eura) zahtijeva sustavnu
uskladenost tih valuta, sto je jedina raspoloziva mjera pomocu koje se do-
nekle moze odrzavati stabilnost valutnoga trzista, a shodno tome i postoja-
nost svjetskih ulaganja i trgovine. Sve ostale svjetske valute su se iz prak-
ticnih razloga povezale s tim trokutom bogatstva. Ako tecajnu stopu obilje-
zava sustavna meduzavisnost, jednako je tako, ili ce tako biti, i s monetar-
nom politikom pojedinih zemalja. A ako se razliCite monetarne politike us-
klade na nadnacionalnoj razini, isto ce se dogoditi i s primarnim kamatnim
stopama, a u konacnici i s proracunskom politikom. Iz toga proizlazi da dr-
zave-nacije gube ili ce izgubiti kontrolu nad osnovnim elementima svoje
gospodarske politike.
5
Takvo je upravo iskustvo zemalja u razvoju osamde-
setih godina te europskih zemalja pocetkom devedestih. Barbara Stallings
je pokazala kako su medunarodni pritisci oblikovali gospodarsku politiku
zemalja u razvoju osamdesetih godina kada su medunarodne financijske in-
stitucije i privatne banke krenule u stabilizaciju gospodarstava zemalja u
razvoju kako hi se stvorili preduvjeti za medunarodna ulaganja i trgovinu.
6
Bundesbank vee sada de facto ima ulogu Europske sredisnje banke u Europ-
skoj uniji. Na primjer, kadaje, zeleCi odrzati kontrolu nad inflacijom u Nje-
mackoj, nakon neodgovorne odluke vlade da uspostavi tecajnu stopu zapad-
nonjemacke prema istocnonjemackoj marki u odnosu jedan prema jedan u
svrhu ujedinjenja Njemacke, Bundesbank provela restriktivnu monetarnu
politiku, doslo je do deflacije u cijeloj Europi bez obzira na stanje gospodar-
stva u pojedinim zemljama. Bundesbankje 1992. godine iSla tako daleko da
je dopustila da u medije procuri informacija o tome kako ta banka ima prigo-
vore na britansku monetarnu politiku, zeleci izazvati devalvaciju funte, sto
se na kraju doista i dogodilo.
Japansku gospodarsku politiku uvelike odreduje vanjskotrgovinska bi-
lanca sa Sjedinjenim Americkim Drzavama, te odnosjena i americkog dola-
ra. Kao zemlja koju odlikuje najveca gospodarska samodostatnost u uspo-
redbi s drugim drzavama, Sjedinjene Drzave su, usprkos znatnom vanjsko-
novim procesima u tehnologiji, financijama, proizvodnji, komunikacijama i politici. Sto-
ga, premda su ti radovi u povijesnom smislu mozda ispravni, ostaje nejasno zasto je sa-
dasnjost samo ponavljanje proslih iskustava, cime sene udaljujemo od prilicno prizemno-
ga gledista da pod suncem nema nicega novog.
5 Moreau Deffarges (1993.);Business Week (1995a); OrstromMoller (1995.); Cohen (1996.)
6 Stallings (1992.)
250
NEMOCNA DRU.VA?
trgovinskom deficitu osamdesetih godina, uspjele zadrzati neovisnost svoje
ekonomije samo zahvaljujuCi financiranju povecane drzavne potrosnje pu-
tem, najcesce stranih, ulaganja. Tako je osnovno pitanje americke gospodar-
ske politike devedesetih godina bilo kako smanjiti golem proracunski deficit
koji je prijetio pretvaranjem u crnu rupu americke ekonomije. Americka
gospodarska nezavisnost hila je iluzija koja ce se vjerojatno rasprsiti u bu-
ducnosti kada zivotni standard postane odrazom konkurentnosti globalne
ekonomije, te kada nestane sigurnosti koju pruzaju golema zaduzivanja dr-
zave, a koja su u vrijeme Reaganove administracije izmakla kontroli.
7
Moglo
bi se reCi daje devedesetih godina opcenito nastupilo drasticno ogranicenje
slobode odredivanja gospodarske u odnosu prema proracunskoj politici ras-
trzanoj izmedu automatskih prava naslijedenih iz proslosti i sadasnje velike
mobilnosti kapitala koja ce se u buducnosti vjerojatno samo povecavati.
8
Sve vece teskoce s kojima se drzava susrece u kontroli ekonomije, a koje
neki ekonomisti smjerno pozdravljaju, jos su izrazenije poradi rastuce tran-
snacionalizacije proizvodnje, sto nije samo posljedica djelovanja multina-
cionalnih korporacija vee proizvodnih i trgovackih mreza kojima korporaci-
je pripadaju.
9
Teskoce proistjecu iz cinjenice da su vlade sve manje u mo-
gucnosti osigurati proizvodnu bazu za stvaranje prihoda u okvirima svoje
drzave. BuduCi da tvrtke i bogati pojedinci pronalaze fiskalna utoCista u raz-
nim dijelovima svijeta is obzirom nato daje u medunarodnom proizvodnom
sustavu sve teze izracunati dodanu vrijednost, na pomolu je nova fiskalna
kriza drzave kao posljedica rastuCih proturjecnosti izmedu internacionali-
zacije ulaganja, proizvodnje i potrosnje s jedne strane, te nacionalne osnove
poreznih sustava s druge.
10
Je li slucajno da su dvije per capita najbogatije
zemlje svijeta Luksemburg i Svicarska? Lako je moguce da se bitka zajedno
od posljednjih uporista drzave-nacije vodi u svijetu kibernetickoga racuno-
vodstva izmedu revnosnih poreznih inspektora i sofisticiranih transnacio-
nalnih odvjetnika.
Statisticka procjena nove fiskalne krize drzave u
svjetskoj ekonomiji
U ovoj tocki rasClambe korisno bi bilo pogledati razvoj drzavnih financija u
razdoblju pojacane globalizacije gospodarstava pojedinih drzava od 1980. do
. pocetka devedesetih godina. Kako bih ograniCio slozenost ove analize, odab-
7 Thurow (1992.); Cohen (1993.)
8 Chesnais (1994.); Nunnenkamp et al. (1994.)
9 Buckley (1994.)
10 Guehenno (1993.)
251
MOC IDENTITETA
rao sam sest zemalja: SAD, Japan i Njemacku kao tri najvece trzisne ekono-
mije svijeta; Veliku Britaniju kao najotvorenije gospodarstvo u Europi; jos
jednu europsku zemlju, Spanjolsku, koja je osma po velicini trzisna ekono-
mija svijeta, ali je i dalje na nizoj razvojnoj razini u smislu gospodarstva i
tehnologije od zemalja G-7; i Indiju kao jednu od gospodarski najvaznijih ze-
malja koje su industrijalizirane u novije vrijeme. Na temelju statistickih po-
dataka kojeje skupila i razradila Sandra Moog, tablice 5.1. i 5.2. daju preg-
led nekih pokazatelja financija i gospodarskih djelatnosti drzave s obzirom
na proces internacionalizacije ekonomija pojedinih zemalja. Umjesto detalj-
nog osvrta, prethodne postavke vezane uz odnos globalizacije i ddave prosi-
rit cu i potkrijepiti stvarnim primjerima.
Promotrimo najprije skupinu od cetiri zemlje, SAD, Veliku Britaniju,
Njemacku i Spanjolsku, za koje se opcenito drzi da se slicno ponasaju, prem-
da ima razlika koje bih zelio naglasiti. Izdaci drzave rastu i u ovom trenutku
iznose izmedujedne cetvrtine i nesto preko 40 posto BDP-a. Broj zaposlenih
u drzavnim sluzbama posvuda pada. Dok udio drzavne potrosnje tri gospo-
darski najsnaznije zemlje pada, u Spanjolskoj se biljezi njezin rast. Ulaganja
drzave rastu u SAD-u, ali padaju u Njemackoj. Porezni prihod sredisnje
vlasti pada u SAD-u, a penje se u ostalim spomenutim zemljama, posebice u
Spanjolskoj. Drzavni deficit raste, najvise u SAD-u i Njemackoj. Premdajos
uvijek Cini 34 posto BDP-a, vanjski dug pada u Velikoj Britaniji, a znacajno
raste u Spanjolskoj, Njemackoj i SAD-u, gdje je 1992. godine iznosio 52,2
posto. Financiranje drzavnoga deficita ucinilo je cetiri navedene zemlje jos
ovisnijima o vanjskom dugu i neto zaduzivanju u inozemstvu, a ponegdje je
to doista vrlo izrazeno. Omjer vanjskoga duga pojedinih drzava i neto drzav-
nih posudbi u odnosu na BDP, devizne rezerve sredisnjih banaka, drzavnu
potrosnju i izvoz opcenito upucuju na sve vecu ovisnost vlada pojedinih dr-
zava o globalnim trzistima kapitala. Tako se, u slucaju Sjedinjenih Drzava,
vanjski dug ddave u odnosu prema BDP-u udvostrucio, porastao 20 posto u
odnosu prema deviznim rezervama, a 1993. godine bio je gotovo deset puta
veCi od ukupnih deviznih rezervi. U usporedbi s izvozom, drzavni dug je
skoCio 133 posto, te se gotovo udvostrucio u odnosu prema drzavnoj pot-
rosnji, cimeje dostigao 41,7 posto ukupnih izdataka. Neto posudbe stranoga
kapitala SAD-a skoCile su nevjerojatnih 456 posto u posljednjih 14 godina,
Cime su skocile za 203 posto u odnosu prema ddavnim izdatcima, odnosno
iznosile su 6 posto ukupnih izdataka drzave. Buduci da su izravna ulaganja
americke drzave u inozemstvu, u usporedbi s domacim ulaganjima porasla
za 52,8 posto, a priljev izravnoga stranog ulaganja, opet u odnosu prema
americkim domaCim ulaganjima pao za 35,5 posto, moglo bi se ustvrditi da
je americka savezna drzava postala poprilicno ovisna o svjetskim trzistima
kapitala i stranim ulaganjima.
252
Tablica 5. 1. lnternacionalizacija ekonomije i javnih financija: stopa promjena, 1980.-1993.
(i omjeri za 1993., ako nije drukCije naznaceno)
SAD Velika Britaniia Niemacka Japan
Vanjski dug drfave I 104.2 31.8 538.5 {p) 0.0
BOP% {9.8) (5.811992) (16.6) {p) (0.311990)
Vanjski dug drfave I 20.1 44.7 325.3 {p) 9.9
devizne rezerve% (998.6) (168.111992) (368.4) {p) (12.211990)
Vanjski dug drfave I 133.0 50.5 590.8 {p) 9.5
izvoz% {134.0) {32.211992) {75.3) {p) {2.311990)
Vanjski dug drzave I 92.2 17.5 423.5 -
drfavni izdaci % {41.7) {13.511992) {44.5) {p)
Neto posudbe u 203.0 787.5 223.4 (p) -
inozemstvu I drzavni (6.12) (14.211992) 15.2 {p)
izdaci%
Domace strane investicije I 52.8 44.4 52.2 57.1
domaca ulaganja % (5.5) (17.9) {3.5) {1.1)
Priljev izravnih stranih -35.5 -8.9 -50.0 -
ulaganja I domaca (2.0) (10.2) (0.1)
ulaganja%
(p) pokazuje preliminarne podatke
Spaniolska
1,066.7
(10.5)
674.5
{121.6)
795.5
{79.7)
586.8
{36.4)
-
183.3
{2.8)
236.7
(8.6)
Napomena: Vidi broiC.one podotke i podatke o izvorima i metodama izraC.unavanja u metodoloskom dodatku.
lndiia
-25.3
(5.9)
-16.5
{149.4)
-55.6
{70.7)
-40.7
(35.4)
10.3
(4.3)
lzvori: Skupila i razradila Sandra Moog iz ovih izvora: Government Finance Statistics Yearbook, svezak 18 (Washington DC: IMF, 1994.);
International Financial Statistics Yearbook, svezok 48 (Washington DC: IMF, 1995.); The Europa World Yearbook (London: Europa
Publications, 1982., 1985., 1995.); National Accounts: Detailed Tables, 1980.-1992., svezak 2 (Paris: OECD, 1994.); OECD Economic
Outlook, svezak 58 (Paris: OECD, 1995.); World Tables, 1994. (The World Bank, Baltimore: The John Hopkins University Press, 1994.)
Tablica 5.2. Uloga ddave u ekonomiji i javnim financijama: stopa promjena, 1980.-1982.
(i omjeri za 1992., ako nije drukcije naznaceno)
SAD Velika Britaniia Niemacka Japan
lzdaci ddave I 9.1 13.1 19.7 -
BDP% (24.0) (43.2) (34.6)
Porezni prihod u -15.6 8.0 11.6 (p) 18.2
proracunu sredisnje (10.8) (27.0) (13.5) (p) (13.011990)
ddave/BDP%
Proracunski deficit 42 .9 8.7 44.4 -78.6
ddave I BDP % (4.8) (5.0) (2.6) (1.511990)
Dug ddave I 91.9 -26.0 78.1 30.1
BDP% (52.2) (34.1) (28.5) (53.211990)
Zaposlenost u ddavnim -4.7 -3.1 -0.6 -20.9
sluzbama I ukupna (16.2) (22.2) (16.4) (7.2)
zaposlenost%
Ulaganja ddave I 21.2
-
-7.0
bruto fiksna ulaganja % (16.0) (27.9)
Drzavna potrosnja I -6.9 -2.7 -8.1 66.3
osobna potrosnja % (27.2) (34.5) (32.7) (16.3)
(p) pokazuje privremene podatke
Spaniolska
49.4
(25.1)
64.2
(17.411991)
16.2
(4.3)
160.8
(39.9)
33.8
(26.9)
Napomena: Vidi brojcane podatke i podatke o izvorima i metodama izracunavanja u metodoloskom dodatku.
lndiia
29.3 (p)
(17.2) (p)
17.3 (p)
(11.2) (p)
20.0 (p)
(5.2) (p)
28.2 (p)
(52.8) (p)
40.2 (p)
(19.0) (p)
lzvori: Skupila i razradila Sandra Moog iz ovih izvora: Government Finance Statistics Yearbook, svezak 18 (Washington DC: IMF, 1994.);
International Financial Statistics Yearbook, svezak 48 (Washington DC: IMF, 1995.); The Europa World Yearbook (London: Europa
Publications, 1982., 1985., 1995.); National Accounts: Detailed Tables, 1980.-1992., svezak 2 (Paris: OECD, 1994.); OECD Economic
Outlook, svezak 58 (Paris: OECD, 1995.); World Tables, 1994. (The World Bank, Baltimore: The John Hopkins University Press, i 994.)
NEMOCNA DRZAVA?
Premda je u Velikoj Britaniji, Njemackoj i Spanjolskoj situacija nesto
drugacija, osnovna kretanja su uglavnom ista. Vazno je primijetiti da se
ovisnost Velike Britanije o stranom kapitalu smanjuje, dok takva vrsta ovis-
nosti u Njemackoj raste bde nego u SAD-u, sto se vidi iz nekoliko pokazate-
lja kao sto su vanjski dug ddave preko BDP-a (porast od 538,5 posto), preko
deviznih rezervi (325,3 posto) i preko izvoza (590,8 posto). Neto posudbe
njemacke drzave u inozemstvu su 1993. godine dosegle iznos od 15 posto dr-
zavnih izdataka, a vanjski dug drzave Cinio je 44,5 posto drzavnih izdataka.
U oba se slucaja radi o visim postocima nego u SAD-u. Prema tome, usprkos
uspjesnu poslovanju u osamdesetim godinama, za razliku od Japana, u Nje-
mackoj je znatno povecana ovisnost sredisnje ddave o medunarodnom ok-
ruzenju.
Zanimljivo je da Indija ne pokazuje toliku ovisnost o vanjskom dugu us-
prkos tome sto izdaci, potrosnja i zaduzenost drzave rastu. Svi pokazatelji
financijske ovisnosti pokazuju negativan rast u tom razdoblju, s iznimkom
omjera drzavnog zaduzenja u inozemstvu prema drzavnim izdacima, koji je
jos uvijek na skromnoj razini. Prilican rast udjela poreznog prihoda u BDP-
u pruza samo djelomicno objasnjenje, a ubrzani gospodarski rast Indije u
posljednjem desetljecu vjerojatnoje najvazniji razlog. Ipak bih trebao nagla-
siti da je razina ovisnosti indijske drzave i dalje vrlo visoka usprkos brzim
promjenama relevantnih pokazatelja u negativnom smjeru (vanjski dug in-
dijske drzave cini 70 posto izvoza i gotovo 150 posto deviznih rezervi).
U J apanu je, kao sto je najcesce i slucaj s tom zemljom, drugacija situaci-
ja. Japansku vladu nisu pogodila zaduzivanja u inozemstvu iz osamdesetih
godina. Japan ima kudikamo najnizi proracunski deficit preko BDP-a, au
razdoblju od 1980. do 1993. doslo je i do znatnog pada. S druge strane, dr-
zavna potrosnja i drzavni dug rastu, a omjer duga drzave i BDP-ajednako je
visok kao i u SAD-u (preko 50 posto). To upozorava na Cinjenicu da se novca-
na sredstvajapanske vlade uglavnom prikupljaju putem domaceg zaduziva-
nja. To takoder odrazava vecu konkurentnost japanske ekonomije i znatan
suficit vanjskotrgovinske bilance i bilance placanja. Prema tome, kao drza-
va, Japanje mnogo samostalniji od ostaloga dijela svijeta, alijapansko gos-
podarstvo pokazuje mnogo vecu ovisnost o uspjesnosti svojega poslovanja s
obzirom nato dajapanski kapital financira ddavu, zahvaljujuCi dobiti koju
ostvaruje na temelju svoje konkurentnosti.
Iz ovoga se vidi da premda se Cinilo daje Japan iznimka u opcenitom pra-
vilu o ovisnosti drzava o svjetskom gospodarstvu, te o rastucem deficitu dr-
zave, on to zapravo nije. Japanske korporacije se natjecu na svjetskom tr-
zistu i, zahvaljujuCi svojoj konkurentnosti, prikupljaju novcana sredstva za
drzavu cija potrosnja raste znatno brze nego sto je to slucaj s bilo kojom dru-
gom od spomenutih zemalja. Zaduzenjima u japanskim bankama koje cvje-
255
Belgija
ltalija
Grcka
Kanada
lrska
Japan
Svedska
Sjedinjene Drzave
Njemacka
Francuska
Britanija
0 20
D 1985.
MOC IDENTITETA
40 60 80 100 120 140
II 1995. procjena
Stika 5. 1. Opce ukupne financijske obveze dr:Zave (% u odnosu prema BDP-u)
/zvor: OECD, razradio Economist (20. sijecnja 1996.)
taju usporedno s keiretsu, japanska ddava pokazuje financijsku ovisnost
drugoga reda u odnosu na medunarodno gospodarstvo.
S obzirom na postavke iznesene u prethodnim poglavljima, ovdje treba
naglasiti tri osnovne pojave:
1. Usprkos odredenom povlacenju drzave iz gospodarstva, posebice u smis-
lu izravnog zaposljavanja i regulacije, ddava i dalje ima znacajnu gospo-
darsku ulogu, sto uz oporezivanje zahtijeva dodatne izvore sredstava.
Tako dolazi do povecanja financijskih obveza drzave, s izuzetkom Velike
Britanije (vidi sliku 5.1.).
2. Osim u slucaju Japana kojije vazna iznimka, drzave sve vise ovise o po-
sudivanju stranoga kapitala, a to vee dovodi do pritiska na devizne rezer-
ve sredisnje banke i slabi izvoz drzave. U sirem smislu takav trend odra-
zava sve vece razlike izmedu rasta globalne trgovine i brzeg rasta global-
nih financijskih trzista.
3. Japan je donekle uspio uspostaviti fiskalnu samostalnost u odnosu pre-
rna stranom kapitalu. Medutim, to je napravljeno putem domaCih zadu-
zenja financiranih od strane japanskih korporacija, zahvaljujuCi protek-
cionizmu i japanskom izvozu. Gospodarstvo Japana i japanska drzava
256
Zapadna Njemacka
Svicarska
Belgi]a
Austrija
Japan
Nizozemska
Francuska
Sjedinjene Drzave
ltalija
Britanija
NEMOCNA DRZA VA?
0 5 10 15 20 25 30
troskovi koji ne
obuhvacaju place
0 izravne place radnika
Sliko 5.2. Troskovi rodo u proizvodnji 1994. godine (u dolorima no sat)
lzvor: Federocijo poslodovoco Svedske, rozrodio Economist (27. sijecnjo 1996.)
postali su na taj nacin snazno ovisni o suficitu vanjskotrgovinske bilance
i recikliranju dobiti najapanskom tlu. Japanska ekonomijaje tako pocela
rasti kao mjehur od sapunice krajem osamdesetih godina, nakon cega se
pocetkom devedesetih mjehur rasprsnuo i nastupilo je razdoblje recesije.
Isprepletenost gospodarstava razliCitih drzava i ovisnost financiranja drza-
ve o svjetskim trzistima i stranom kapitalu stvorilo je preduvjete za pojavu
fiskalne krize drzave-nacije kojaje zahvatila i najbogatije i najmocnije medu
njima.
Globalizacija i ddava blagostanja
Globalizacija proizvodnje i ulaganja takoder prijeti i drzavi blagostanja,
kljucnom elementu drzave-nacije u posljednjih pola stoljeca, a vjerojatno i
temelju njezina legitimiteta u industrijaliziranim zemljama.
11
Razlog je
tome Cinjenica da kompanijama postaje sve besmislenije poslovati na medu-
sobno povezanim trzistima uz postojanje golemih razlika u troskovima soci-
11 Wilensky (1975.); Janowitz (1976.); Navarro (1994., 1995.); Castells (1996.)
257
MOC IDENTITETA
jalne zastite i razlicitih razina regulative u razlicitim zemljama. Problem se
ne odnosi samo na razlike medu zemljama sjevera ijuga, v ~ s e takoder sus-
rece i medu Clanicama OECD-a. Npr. troskovi radne snage s obzirom na so-
cijalnu zastitu bitno su nizi u SAD-u nego u Njemackoj (vidi prikaz 5.2.).
Medutim, izvjesna komparativna prednost poslovanja u SAD-u u usporedbi
s Njemackom postaje otezavajucom okolnosti u odnosu prema Meksiku na-
kon provedbe sporazuma NAFTA. BuduCi da zahvaljujuCi informacijskoj
tehnologiji poduzeca mogu poslovati na razlicitim mjestima i pritom ostati
povezana s globalnim proizvodnim mrezama i trzistima (vidi I. svezak, 6.
poglavlje), dolazi do negativne konkurentnosti troskova socijalne zastite. U
proslosti su ogranicenja "negativne konkurentnosti" hila dvojaka. S jedne je
strane Cinjenica daje odreden broj zemalja zaostajao u produktivnosti i po-
nudenoj kvaliteti dovela do toga da su u naprednim gospodarstvima radnici
hili zasticeni u usporedbi s manje razvijenim konkurentima; s druge strane,
pritisci domaceg trzista doveli su do protekcionizma kako hi se cijena uvoza
putem carina popela do tocke u kojoj vise ne hi bilo komparativne prednosti
koristenja vanjskih izvora. Oba ogranicavajuca Cinitelja sada nestaju. Svjet-
ska trgovinska organizacija upravo radi na uspostavljanju sustava kontrole
ciji hi zadatak bio otkrivati i kaznjavati izvore prepreka slobodnoj trgovini.
Politicki odnosi u medunarodnoj trgovini imaju udjela u stvarnom utjecaju
te vrste kontrole, ali Cini se da ce otvoreni protekcionizam veCih razmjera u
sve vecoj mjeri biti izlozen odmazdi drugih zemalja ako ne dode do drama-
ticnog preokreta u procesu globalne gospodarske integracije. Sto se tice
zaostajanja u produktivnosti i kvaliteti, Shaikenova studija americkih tvor-
nica automobila u Meksiku pokazalaje da su meksicki radnici vrlo brzo do-
segli razinu produktivnosti americkih radnika, tocnije, za otprilike 18 mje-
seci. Slicni procesi primijeceni sui u Aziji.
12
Europljane treba podsjetiti daje
americka produktivnost rada i dalje najvisa na svijetu i tako ponistava po-
tencijalni diferencijal konkurentnosti Europe koji hi jos mogao omoguCiti
postojanje ddave blagostanja siroke ruke. u ekonomiji cija se glavna trzista
kapitala, robe i usluga sve vise povezuju u svjetskim razmjerima, i gdje ne-
ma veCih razlika u produktivnosti rada i proizvodnoj kvaliteti, malo je pros-
tara za ddavu blagostanja koja hi hila bitno drugacija od ostalih, a imala
priblizno jednaku razinu produktivnosti i proizvodne kvalitete. N estajanje
najdarezljivijih ddava blagostanja moglo hi se izbjeci jedino putem socijal-
nog ugovora na globalnoj razini koji hi bio vezan na medunarodne carinske
ugovore, sto hi umanjilo razlike izmedu pojedinih zemalja, ada pritom ne hi
nuzno doslo do izjednacavanja socijalnih i radnih uvjeta. Medutim, buduCi
daje u novomu, liberaliziranom i umrezenom svjetskom gospodarstvu tako
12 Shaiken (1990.); Rodgers (1994.)
258
NEMOCNA DRZA VA?
dalekosezan socijalni ugovor prilicno nevjerojatan, drzave blagostanja se sa-
da svode na najmanji zajednicki nazivnik koji je takoder u padu.
13
Tako nes-
taje osnovna sastavnica legitimiteta i stabilnosti drzave-nacije, ito ne samo
u Europi vee svuda u svijetu, od socijalnih drzava srednje klase u Cileu ili
Meksiku do ostataka etatistickih drzava blagostanja kao sto su Rusija, Kina
ili Indija, ili paK do urbane drzave blagostanja nastale u Sjedinjenim Ame-
rickim Drzavama nakon drustvenih previranja sezdesetih godina.
Stoga je drzava-nacija sve nemoenija sto se tice nadzora nad monetar-
nom politikom i odlucivanja o proracunu, organizacije proizvodnje i trgovi-
ne ili ubiranja poreza na do bit, a manje su joj moguenosti i u podrucju soci-
jalne skrbi. Dakle, premda jos uvijek donekle ima mogucnost upravljanja i
nadzora nad svojim podanicima, ddava-nacija je izgubila glavninu svoje
gospodarske moei.
Globalne komunikacijske mreze, lokalno koristenje,
nesigurnost mjerodavnih tijela
Nista bolji izgledi u smislu upravljanja i kontrole na nacionalnoj razini ne
pruzaju se ni u medijima i komunikacijama kao drugom vaznom podrucju
preko kojega drzava ostvaruje svoju moe. Ddava se u povijesti oduvijek os-
lanjala na kontrolu informacija i zabavnih sadrzaja kako bi imala nadzor
nad misljenjem i stvaranjem odredenih predodzbi, au doba masovnih me-
dija takva vrst kontrole doseglaje savrsenstvoY U tom se podrucju drza-
va-nacija suocava s izazovima koje pred nju postavljaju tri medusobno po-
vezana Cinitelja: globalizacija i isprepletanje vlasnistva, prilagodljivost i
prodornost tehnologije, te nezavisnost i raznolikost medija (vidi I. svezak,
5. poglavlje). U najvecem broju zemalja drzava-nacijaje bitku zapravo vee
predala.
15
S izuzetkom Sjedinjenih Drzava, najveci broj televizija u svijetu
bio je pod kontrolom drzave sve do pocetka osamdesetih godina, a radio-
postaje i novinska izdanja takoder su ovisili o dobroj volji drzave i u de-
mokratskim zemljama. Elektronicki mediji su cak i u Sjedinjenim Ddava-
ma hili izvrgnuti strogom nadzoru Saveznoga povjerenstva za komunika-
cije, pri cemuje dolazilo i do pristranih odluka koje su bile posljedica odre-
denih interesa.
16
Tri najvece americke televizijske mreze imale su mono-
pol na 90 posto gledateljstva te tako, ako vee ne oblikovale, a onda harem
davale okvir javnom mnijenju. Sve se to promijenilo u samo deset godina, a
13 Sengenberger i Campbell (1994.); Navarro (1995.); Castells (1996.)
14 Mattelart (1991.)
15 Blumenfield (1994.); Brenner (1994.); Chong (1994.); Graf (1995.)
16 Cohen (1986.)
259
MOC IDENTITETA
promjenu je uvjetovao razvoj tehnologijeY Diverzifikacija komunikacij-
skih modova, povezivanje svih medija u digitalni hipertekst, sto je otvorilo
put interaktivnoj multimediji, te nemogucnost nadziranja satelita koji oda-
silju preko granica, te racunalna telefonska komunikacija, onemoguCili su
tradicionalne oblike regulacije i kontrole. ZahvaljujuCi eksploziji telekomu-
nikacija i razvoju kabelske komunikacije, emitiranje je doseglo dotad nevi-
dene razmjere. Poslovni svijetje zamijetio nova dogadanja i iskoristio prili-
ku. Doslo je do spajanja golemih kompanija, a kapital cijeloga svijeta je mo-
biliziran kako bi se stekle pozicije u medijskoj industriji kojaje hila spona iz-
medu gospodarske, kulturne i politicke moci.
18
Drzavne vlasti su osamdese-
tih godina bile izlozene razlicitim oblicima pritiska:
19
javnog mnijenja ili ob-
javljenog misljenja, zudnje za slobodom i raznolikosti medija, otkupljivanja
nacionalnih medija koji su zapali u teskoce, udruzenih kolumnista koji su
zajednickim snagama opravdavali potrebu za nesputanom komunikacijom,
obecanjima o ugadanju politickoj samodopadnosti, ako vee ne i podrsci, go-
tovo svakom tko je u vlasti ili za koga postoji vjerojatnost da ce postati dije-
lom vlasti u blizoj buducnosti, a nije hila nevazna ni mogucnost osobne ko-
risti za ljude od utjecaja koji bi se svojevoljno upustili u takvo sto. Simbo-
licka politikaje asimiliranjem liberalizacije medija s modernizacijom tehno-
logije odigrala kljucnu ulogu u podesavanju misljenja elite prema novomu
medijskom sustavu.
20
Jedva da i postoji zemlja, osim Kine, Singapura i is-
lamskih fundamentalistickih zemalja, u kojoj institucionalna i poslovna
struktura medija nije iskusila dramatican preokret u razdoblju od sredine
osamdesetih do sredine devedesetih godina.
21
Televizija i radio uvelike su
privatizirani, a i preostale drzavne postaje su se prestale razlikovati od pri-
vatnih buduci da su bile podvrgnute kriteriju gledanosti i prihoda od rekla-
ma.22 Novinska izdanja potpala su pod vlasnistvo najvecih konzorcija cesto
potpomognutih od strane financijskih grupacija. A sto je najvaznije, mediji
su se otisnuli u svijet ispreplicuCi kapital, talent, tehnologiju i vlasnicke ad-
nose razlicitih kompanija daleko od dosega driave-nacije (vidi sliku 5.3.).
Medutim, ne bi bilo sasvim tocno tvrditi da driave vise nemaju nikakav ut-
jecaj na medije. Vlade i dalje nadziru najvaznije medije, posjeduju dionice i
imaju na raspolaganju razliCita sredstva kojima mogu utjecati na siroku le-
pezu medijskoga svijeta. Poslovni svijet takoder budno pazi dane bi dosao u
17 Doyle (1992.); Irving et al. (1994.); Negroponte (1995.); Scott et al. (1995.); Campo Vidal
(1996.)
18 MacDonald (1990.)
19 Gerbner et al. (1993.); Campo Vidal (1996.)
20 Vedel i Dutton (1990.)
21 MacDonald (1990.); Doyle (1992.); Perez-Tabernero et al. (1993.); Dentsu Institute for
Human Studies (1994.); The Economist (1994., 1996.)
22 Perez-Tabernero et al. (1993.)
260
t-:l
O'l
1-'
Poslovi stranih poduzeca
u SAD-u u mlrd. US$
Bertelsmann (SRNJ)2,0
Toppan (J) 0,1
News Corp. (A) 2,1
Thomson (K) 1 ,0
Hachette (F) 0,4
Reed Int. (VB) 0,2
Moore (K) 0,5
Pearson (VB) 0,2
Maxwell (VB) 0,2
Ukupno 6,7
e Sjedista multinacionalnih kompanija
(15 najvecih)
Poslovi stranih poduzeca u
Vel. Britaniji u mlrd. US$
Thomson (K) 2,6
News Corp. (A) 1,2
Bertelsmann (SRNJ) 0,4
Hachette (F) 0,4
Moore (K) 0,3
Ukupno 4,9
__. smjer najvecih ulaganja u inozemstvu
15 najve6ih
prodaja 1989. 1
mlrd. US$
Time-Warner (SAD) 7,6
Bertelsmann (SRNJ) 6,5
Toppan (J) 6,1
News Corp. (A) 4,3
Hachette (F) 4,0
Thomson (K) 3,9
Reed Int. (VB) 3.:4.
Gannett (US) 3,3
Times M1rror (SAD 3,3
Donnelly (SAD) 2,8
Moore (K) 2,5
Tribune (SAD) 2,3
Pearson (VB) 2,1
Knight Ridder (SAD) 2,1
Maxwell (VB) 2,0
Ukupno 56,2
,
I
Slika 5.3. VeliCina i mjesto poslovanja 15 najveCih medijskih i tiskarskih multinacionalnih kompanija (Njemacka, Kanada,
Francuska i Australija su najveCi izvoznici; SAD i Velika Britanija su najveCi uvoznici)
lzvor: Fortune (23. travnja 1990.) i godisnji izvjestaji kompanija, razradio MacDonald (1990.)
~
0

~
t;;
~
~
MOC IDENTITETA
sukob s cuvarirna potencijalnih trzista. Kada je kineska vlada prekorila
Murdochov Star Channel zbog liberalnih pogleda na kinesku politiku,
Star je tome izasao ususret i u prograrnu za kinesko tdiste ukinuo vijesti
BBC-a, te poceo ulagati u izdanje People's Daily, dostupno ina racunalnoj
rnrezi. Medutirn, prernda ddavejos uvijek irnaju utjecaj na rnedije, ipak su
izgubile velik dio svoje rnoCi, osirn u slucaju javnih glasila koja se nalaze
pod izravnorn kontrolorn autoritarnih drzava. Stovise, rnediji trebaju gra-
diti neovisnost kao kljucni cinilac svoje vjerodostojnosti, ito ne sarno u od-
nosu prerna javnorn rnnijenju vee prerna povelikorn broju vlastodrzaca i
naruCitelja reklarna, jer upravo reklarnna industrija Cini gospodarski te-
rnelj njihova poslovanja. Ako se neko javno glasilo pocne izrazito priklanja-
ti odredenoj politickoj opciji ili sustavno prijeci objavljivanje odredenih in-
forrnacija, srnanjit ee se broj njegovih citatelja ili gledatelja, poradi cega ee
tesko moei ostvariti do bit na trzistu, te neee uspjeti odgovoriti na razlicita
podrucja interesa biraca. S druge strane, stoje neki rnedij nezavisniji, siri i
vjerodostojniji, to prikuplja vise informacija koje ee izazvati interes naj-
raznovrsnijih kupaca i prodavaca. N ezavisnost i profesionalizam nisu sa-
rno dobrodosle ideoloske vrijednosti, vee one za posljedicu irnaju i dobro
poslovanje, sto ponekad ukljucuje i rnoguenost skupe prodaje svoje neza-
visnosti ako se za to ukaze prilika. Kad se rnedijirnajednorn uzme u obzir
nezavisnost, te kad drzava-nacija pristane ophoditi se prema toj vrlini
kao bitnorn dokazu svoje demokraticnosti, krug se zatvara. Bilo kakav
pokusaj ogranicavanja medijskih sloboda imat ee tada veliku politicku ci-
jenu, buduCi da gradani, koji inace nisu nuzno izbirljivi kadaje u pitanju
tocnost neke vijesti, ljubomorno cuvaju povlasticu prirnanja inforrnacija
od strane izvora koji nije podCinjen ddavi. Toje razlog zasto cak i autori-
tarne drzave gube bitku s rnedijima u informacijskom dobu. ZahvaljujuCi
brojnirn moguenostima slanja informacija i slika preko satelita, videoka-
seta ili Interneta, i u autoritarnim drzavarnaje sve rnanji utjecaj cenzuri-
ranih vijesti u glavnim gradskirn sredistirna u kojirna zive obrazovaniji
slojevi drustva koji su otvoreniji drugim idejama. N adalje, buduei da sva-
ka vlast strerni "prodoru u svijet", svjetski rnediji irn omogueuju pristup,
pa tako drzave cesto ulaze u pregovore 0 dvosmjernirn komunikacijskirn
sustavirna koji, premda polako i oprezno, u konacnici slabe njihovu moe
nad komunikacijarna.
Usporedno s globalizacijom medija, zahvaljujuCi novim kornunikacij-
skirn tehnologijarna, kao sto je npr. rnoguenost plaeanja posebnoga satelit-
skog prijenosa, u mnogim je zemljama doslo do snaznog razvoja lokalnih
medija, posebice radija i kabelske televizije. VeCina lokalnih rnedija cesto di-
jele zajednicki program, sto irnje pornoglo ostvariti snaznu povezanost sod-
redenirn skupinarna siroke publike, zaobilazeCi tako uobicajene poglede na
rnasovne rnedije. Lokalni rnediji na taj nacin izrnicu tradicionalnoj kontroli
262
NEMOCNA DRZA VA?
drzave, izravnoj ili neizravnoj, nad televizijskim mrezama i najcitanijim no-
vinama. Sve veca politicka nezavisnost lokalnih i regionalnih medija koji se
koriste fleksibilnim komunikacijskim tehnologijama od jednake je vaznosti
za oblikovanje javnog misljenja kao i medijska globalizacija. N adalje, niz je
slucajeva preklapanja tih dviju pojava, primjerice kad globalne medijske
korporacije zauzimaju segmentirana trzista, pri cemu moraju prihvatiti
osobitosti pub like lokalnih javnih glasila.
23
Racunalna komunikacija takoder izmice kontroli drzave-nacije, uvodeci
pritom novo razdoblje izvanteritorijalne komunikacije.
24
Reklo bi se da mo-
gucnost te vrste komunikacije najvecem broju ddava djeluje zastrasujuce.
U sijecnju 1996. je francuski ministar informacijske tehnologije objavio
namjeru svoje vlade da predlozi Europskoj uniji niz mjera koje bi prijecile
slobodan pristup Internetu. Takav prijedlog tehnoloske cenzure u zemlji iz
koje su potekli revolucionarni ideali slobode u Europi potaknuo je dogadaj
koji je bio posljednja bitka francuskoga predsjednika Miterranda. N akon
Miterrandove smrti, njegov je lijecnik objavio knjigu u kojoj je objelodanio
daje Miterrand imao rak prostate svih cetrnaest godina svojega predsjedni-
kovanja. Na zahtjev Miterrandove obitelji knjigaje zabranjena u Francus-
koj, ali ju je svatko mogao procitati na Mrezi. Bijes francuske vlade uvelike
je nadmasio razmjere doticnog problema. Bilo je potpuno jasno da se ni via-
dine ni sudske odluke vezane uz informacije vise ne mogu provoditi, a nad-
zor nad informacijama oduvijek je bio, jos mnogo prije informacijskoga do-
ba, temelj drzavne moCi.
25
Otprilike u isto vrijeme, bilo je slicnih pokusaja
od strane kineske, njemacke i americke vlade vezano uz raznovrsne infor-
macijske saddaje - od financijskih i politickih informacija u Kini do porno-
grafije s djecom u Sjedinjenim Drzavama.
26
Srz problema svodi se na pitanje
prekogranicnoga protoka informacija koji otezava sudsko gonjenje izvora
cak i ako ga se otkrije. Jos uvijek se raspravlja kakve su stvarne tehnoloske
mogucnosti onemogucavanja pristupa Internetu, ada pritom ne dode do is-
kljucenja cijele zemlje iz mreze. Moglo bi se ciniti daje cenzura ex post facto s
pripadajuCim kaznama i automatizirani kontrolni mehanizmi laksi put od
ometanja komunikacije. Ali, cak i ako izvanjska sredstva kontrole budu dje-
lotvorna, ona ce Mrezi smanjiti opseg, otezati pristup mnogim korisnim in-
formacijama i smanjiti razmjere i doseg interaktivnosti. N adalje, ako se ide
na selektivno suzavanje opsega Mreze, sve prikljucene zemlje moraju posti-
Ci dogovor o temama koje zele zabraniti, a zatim uspostaviti zajednicki sus-
23 Levin (1987.); Abramson et al. (1988.); Scheer (1994.); Spragen (1995.); Fallows (1996.)
24 Kahn (1994.); Financial Technology International Bulletin (1995.); Kuttner (1995.);
Ubois (1995.)
25 Couch (1990.)
26 Berman i Weitzner (1995.); Faison (1996.); Lewis (1996a)
263
MOC IDENTITETA
tav pracenja koji ce u demokratskim zemljama zbog moguce neustavnosti
zasigurno biti doveden u pitanje. U lipnju 1996.jednoje savezno sudsko tije-
lo u Pennsylvaniji donijelo odluku da se novi savezni zakon koji je trebao
urediti sirenje pornografskih sadrzaja na Mrezi, svojim najveCim dijelom
kosi s Ustavom. Troje sudaca ovako je obrazlozilo svoju odluku: "Jednako
kao sto snaga Interneta predstavlja kaos, tako i snaga nase slobode ovisi o
tom kaosu i kakofoniji nesputanoga govora koji stiti Prvi amandman."
27
I
tako ce se u nadolazeCim godinama drzave-nacije nastaviti boriti za nadzor
nad informacijama koje kruze medusobno povezanim telekomunikacijskim
mrezama svijeta. Kladim se daje to izgubljena bitka. Konacan poraz za so-
born povlaci i gubitak stupa moCi drzave.
Sve u svemu, globalizacija/lokalizacija medija i elektronicke komunikaci-
je svode se na dvije, u ovom trenutku, nerazdvojive pojave- denacionalizaci-
ju i deetatizaciju informacija.
Svijet bezakonja?
Globalizacija kriminalaje dodatna prijetnja drzavi-naciji i izvoromje dubo-
kih preobrazbi procesa upravljanja drzavom, a brojni sui primjeri paralizi-
ranja njezina rada. Rijec je o pojavi od kljucne vaznosti cije se posljedice brzo
uocavaju i jednako brzo zanemaruju.
28
Iako se u cijelomu jednom poglavlju
(III. svezak, 3. poglavlje) ta pojava rasClanjuje kao jedna od najznacajnijih u
danasnjemu svijetu i cini ga razlicitim od ostalih razdoblja, u ovom dijelu
rasprave nuzno je spoznati njezinu vaznost za razumijevanje krize koju sa-
da prolazi drzava-nacija. Ono sto je novo nije prodornost kriminala i njegov
utjecaj na politiku. N ovost je globalno povezivanje organiziranoga krimina-
la i njegovo uvjetovanje medunarodnih odnosa, kako u gospodarskom tako i
u politickom smislu, s obzirom na razmjere i dinamiku na kriminalu zasno-
vanoga gospodarstva. Novost je duboko prodiranje kriminala u nacionalne
drzave, te potresi do kojih u drzavama dolazi poradi djelovanja transnacio-
nalnoga kriminala. Dokje trgovina drogom najznacajniji industrijski sektor
novoga gospodarstva kriminala, sve ostale vrste nezakonite trgovine tako-
der pripadaju tom sustavu koji iz sjene proteze svoju moe po cijelome svije-
tu. Trgovina oruzjem, tehnologijom, radioaktivnim materijalima, umjet-
nickim blagom, ljudskim bicima, ljudskim organima, placenim ubojicama,
te krijumcarenje svega i svacega gdje god se moze zaraditi, povezani su s
majkom svih oblika kriminala- pranjem novca. Pranje novca povezuje gos-
27 Cit. Lewis (1996b)
28 Arrieta et al. (1991.); Roth i Frey (1992.); Smith (1993.); Lodato (1994.); Sterling (1994.);
Golden (1995.); Handelman (1995.); Johnson (1995.); WuDunn (1996.)
264
NEMOCNA DRZAVA?
podarstvo kriminala sa svjetskim financijskim trzistima, kojih je znacajan
dio i neiscrpan izvor spekulacija. Na konferenciji UN-a o globalnoj kriminal-
noj ekonomiji, odrzanoj u listopadu 1994.
29
u Napulju, iznesenaje umjerena
procjena o otprilike 750 milijardi americkih dolara na godinu nezakonito
stecenog kapitala koji se "pere" unutar svjetskoga financijskog sustava.
Protok ilegalnoga kapitala zahtijeva vecu pokretljivost i fleksibilnost negoli
kapital koji potjece iz bilo koje druge industrije, jer upravo njegovo stalno
vrludanje ometa izvrsitelje zakona da mu udu u trag.
Tri su osnovne znacajke utjecaja gospodarskoga kriminala na nacionalne
drzave:
1. u mnogim je slucajevima citava drzavna struktura, sto cesto ukljucuje i
najvisu razinu moCi, povezana s kriminalom preko korupcije, prijetnji ili
nezakonitoga politickog financiranja, sto u vodenje javnih poslova unosi
opCi nered.
2. Odnosi izmedu drzava-nacija u mnogim zemljama postaju manje ili vise
ovisni o spremnosti ili nespremnosti na suradnju u borbi protiv krimi-
nalne ekonomije. Tipicanje primjer odnos Sjedinjenih Drzava i nekih dr-
zava Latinske Amerike (Kolumbija, Bolivija, Meksiko, Paragvaj, Pana-
ma), ali radi se o pojavi koja zbog razgranatosti trzista kriminala postaje
jos rasirenijom (npr. problemi koje Njemacka ima s trgovinom radioak-
tivnim materijalima u koju je upletena ruska mafija ili brige koje ruskim
vlastima zadaje sve veca povezanost sicilijanske mafije i kolumbijskih
kartela s ruskom mafijom).
3. Sve veca vaznost financijskih tokova nezakonitoga podrijetla igra klju-
cnu ulogu u poticanju ili destabilizaciji drzavnih ekonomija, te se stoga u
mnogim zemljama ekonomska politika ne moze provoditi kako treba ako
se ne vodi racuna o ovom izuzetno nepredvidljivom cinitelju.
N ekad se govorilo o saCici drzava ogrezlih u gospodarskom kriminalu na ko-
je bi se uvijek najprije posumnjalo, kao sto je to bio slucaj s Italijom ili Ko-
lumbijom. Tome vise nije taka. Vaznost pojave o kojoj govorimo, globalni
razmjeri, koliCina bogatstva i utjecaja te duboko ukorijenjena povezanost s
medunarodnim financijskim tokovima, doveli su do toga da je povezanost
kriminala i politicke korupcije cesta i u najveCim zemljama.
N a primjer, japanska Yakuza je nedavno internacionalizirala svoje veze.
Otvorena i manje otvorena povezanost Yakuze s japanskom vladom poznata
je do te mjere da se japansko ministarstvo graditeljstva dugo drzalo mjes-
tom na kojemu se veliki ugovori zajavne radove razmjenjuju za velikodusne
doprinose Liberalno-demokratskoj stranci od strane kompanija pod okri-
29 Ujedinjeni Narodi, Vijece za gospodarska i drustvena pitanja (Economic and Social Coun-
cil) (1994.)
265
MOC IDENTITETA
ljem Yakuze. Nije bitno drugaCija niti situacija s razvojnim programom
Mezzogiorno talijanske Demokrscanske stranke koji se povezuje s mafijom.
Ili kadaje 1996. godine niz bankarskih kriza uzdrmao Japan i urodio neot-
placenim kreditima u iznosima od stotina milijardi dolara i kada se ozbiljno
sumnjalo daje Yakuza prisilila bankare na dodjelu kredita, sto se povezivalo
is ubojstvom dvojice bankara.
30
S druge strane, sumnja daje medunarodno
povezana ruska kriminalna organizacija prodrla u razliCite dijelove vlasti
jedne od najmocnijih zemalja svijeta, ukljucujuCi i njezine oruzane snage,
doista upozorava na zabrinjavajuCi tok dogadaja. A lanac politickih skanda-
la koji su potresali svjetske vlade devedesetih godina (cime cu se podrobno
pozabaviti u poglavlju 6), ne moze se odvojiti od borbe za moe izmedu struk-
tura globalnoga kriminala i struktura drzava-nacija. Nadalje, cak i vlade
najmocnijih zemalja koje sebe drze donekle imunima na prodor kriminala u
visoke strukture vlasti, doista osjeeaju posljedice kriminalnoga politickog
djelovanja. Naprimjer, usprkos golemim americkim kreditima, 1994.-1995.
godine dolazi do urusavanja meksicke ekonomije, kao posljedice, kako eu u
nastavku objasniti, politicke krize djelomicno izazvane ulaskom trgovaca
drogom u vrh meksicke vladajuce stranke. Dolar tada naglo pada, a nje-
macka marka na valutnim tdistima pocinje strelovito rasti, sto potresa eu-
ropski monetarni sustav zbog straha ulagaca da ee doCi do velikog rasta
americkoga drzavnog deficita u nastojanju da se Meksiku pomogne izaei iz
situacije potencijalnog sloma. U kolopletu kriminala, kapitala i vlasti nema
sigurnoga sklonista, odnosno nacionalne institucije ne pruzaju tu vrstu si-
gurnosti.
Prema tome, globalizacija na razlicite nacine podriva samostalnost drza-
ve-nacije i njezinu moe donosenja odluka. To se dogada bas u trenutku kada
je moe ddave na medunarodnoj sceni sve podloznija ogranicenjima kojajoj
nameeu multilateralnost u obrambenoj i vanjskoj politici, te pitanjima od
znacaja za cijelu svjetsku zajednicu, kao sto je primjerice politika zastite
okolisa.
Drzava-nacija u doba multilateralnosti
Razdoblje nakon hladnoga rata obiljezava sve veca multilateralna meduza-
visnost drzava-nacija
31
sto je prvenstveno posljedica triju cinilaca: raspada-
nja odnosno slabljenja vojnih blokova nastalih oko dvije supersile, snaznog
30 WuDunn (1996.)
31 Baylis i Rengger (1992.); McGrew et al. (1992.); Falk (1995.); Orstrom Moller (1995.);
Alonso Zaldivar (1996.)
266
NEMOCNA DRZAVA?
utjecaja novih tehnologija na umijece ratovanja, te drustvena predodzba o
globalnom karakteru najveCih izazova koji se postavljaju pred covjecanstvo
zbog narasle kolicine znanja i informacija, kao sto je to slucaj sa zastitom
okolisa.
Bez obzira na mogucnost novih napetosti izmedu Rusije, Kine i NATO-a,
s nestankom Sovjetskog Saveza kod veCine zemalja okupljenih oko dvije su-
persile takoder nestaje i osnovni mehanizam jacanja strateskih veza.
32
Dok
NATO i dalje ostaje zapadna alijansa predvodena Sjedinjenim Drzavama, u
prvoj polovini devedesetih godina njegova se funkcija mijenja u smjeru
obavljanja sigurnosnih zadataka u ime sire skupine naroda i kad god je to
moguce u suradnji s Ujedinjenim narodima. Novo poimanje globalne, kolek-
tivne sigurnosti
33
koja se u Zaljevskom ratu prvi put suocava sa zajednickom
prijetnjom opskrbi nafte s Bliskog istoka, dovodi u simbiotski odnos naj-
spremnije vojne sile (SAD-a i britanske postrojbe), financijere vojnih opera-
cija (ponajprije Japan, Njemacku i arapske princeve), te retoricke izjave u
ime civiliziranoga svijeta (najcesce od strane francuskih politicara). NATO-
ov svjestan pokusaj ukljucivanja Rusije u zajednicke operacije, kako je to
napravljeno u Bosni, svjedoci o preobrazbi vojnih saveza od prevlasti super-
sila do zajednickoga nadzora nad uzdrmanim svjetskim poretkom i suprot-
stavljanjem nepredvidivim prijetnjama sustavu. Novi sigurnosni sustav pr-
venstveno se gradi kao zastita od zasad neimenovanih barbara izvana.
34
Na
taj se nacin cak i na.ijace drzave-nacije zaplecu u mrezu in teresa i pregovora
koji poprimaju razlicite oblike rjesavanja pojedinih problema. Ako sene radi
0 pitanjima zivota i smrti koja zahtijevaju cvrstu odlucnost, kao sto je to bio
slucaj u doba hladnoga rata s otvorenom mogucnoscu sukoba izmedu dvije
supersile i njihovih saveznika, vanjskopoliticka zbrka se na razlicite naCine
odrazava u sve vecoj nemogucnosti samostalnoga djelovanja ddava na me-
dunarodnoj pozornici. Vanjska politika kraja ovoga tisudjeca u svojoj je biti
obiljezena multilateralnoscu.
35
Razlozi za suzddanost s obzirom na sustav
kolektivne sigurnosti vezani su uz dvije zemlje: Rusiju koja je jos uvijek
nuklearna supersila i Kinu, supersilu u nastajanju
36
• Medutim, buduCi daje
malo vjerojatno dace ijedna od njih okupiti stalne saveznike oko svojih in te-
resa (bez obzira na povezanost Kines Pakistanom), zahvaljujuci relativnoj
izoliranosti tih dviju zemalja i njihovu duboko ukorijenjenome medusob-
nom nepovjerenju, multilateralni karakter novoga sigurnosnog sustava ne
dovodi se u pitanje, vee samo biva nesto slozeniji.
32 Alonso Zaldivar (1996.); McGrew (1992b)
33 McGrew (1992a); Mokhtari (1994.)
34 Rosenau (1990.); Berdal (1993.); Guehenno (1993.)
35 Frankel (1988.); McGrew et al. (1992.)
36 Boardmann (1994.); Alonso Zaldivar (1996.)
267
MOC IDENTITETA
Moguenost samostalnog djelovanja ddave-nacije takoder je otezana br-
zim razvojem vojne tehnologije.
37
Zaljevski ratje pokazao da u danasnje vri-
jeme elektronika i komunikacije bitno utjecu na vodenje ratova. Raketama i
napadima iz zraka iz daljine mogu se izazvati go lema razaranja koja ee u sa-
mo nekoliko sati onesposobiti poveeu vojsku. Obrambeni sustav doticne
zemlje elektronicki se moze onesposobiti, a putem satelita identificiraju se
ciljevi koje ee tisueama kilometara dalje obraditi racunala i usmjeriti na
njih vatru u nevidljivu ratu. Konvencionalan nacin ratovanja oduvijekje bio
uvjetovan tehnologijom, a u usporedbi s proslim razdobljima razlikuje se u
brzini razvoja tehnologije poradi kojeg oruzje vrlo brzo zastarijeva.
38
Stoga
se oruzane snage moraju neprestano unapredivati ako su namijenjene borbi
protiv vojske neke druge zemlje, a ne samo nadziranju svojih vlastitih gra-
dana, sto je jos uvijek slucaj u najveeemu dijelu svijeta. Tehnoloski slabo
razvijene oruzane snage zapravo nisu vojska, vee preobucena policija. S dru-
ge strane, za razliku od prijasnjega stanja, nova vojna tehnologija zahtijeva
profesionalnu vojsku ciji ljudi znaju rukovati poluautomatiziranim oruzjem
i komunikacijskim sustavima. Zemlje na visokom stupnju tehnoloskoga raz-
voja tu su u prednosti bez obzira na veliCinu oruzanih snaga, sto najbolje po-
kazuje slucaj Izraela i Singapura. BuduCi da je tehnologija od presudne
vaznosti, drzave-nacije koje i dalje zele potvrdivati svoju moe, u primjeni na-
silja postaju trajno ovisne o dobavljaCima tehnologije, ito ne samo o proizvo-
dima u uzem smislu rijeCi, vee i o ljudima koji takvu tehnologiju mogu ponu-
diti, au obzir se mora uzeti i cinjenica da su, zahvaljujuCi industrijalizaciji i
sirenju tehnologije, konvencionalna oruzja sve raznovrsnija.
39
Tako Brazil
ili Izrael mogu biti vrlo djelotvorni dobavljaCi visoko razvijene opreme za vo-
denje rata, a sve je vaznija i uloga Francuske, Britanije, Njemacke, Italije i
Kine, zajedno sa Sjedinjenim Drzavama i Rusijom u opskrbi vojski razlicitih
zemalja. Tako nastaje sve slozeniji odnos medusobne suradnje i natjecatelj-
stva u kojemu Kina kupuje moderne borbene zrakoplove od Sjedinjenih
Americkih Drzava, a Francuska prodaje raketno oruzje onome tko ga zeli
kupiti zajedno sa svim popratnim uslugama obucavanja i odrzavanja. Buja-
ju i nezakonita trzista oruzja, sto omogueuje sirenje svih moguCih tehnolo-
gija od stingera do patriota, te od nervnih plinova do opreme za elektronicko
ometanje. Iz toga slijedi da, za razliku od drugih povijesnih razdoblja, danas
niti jedna drzava nije samodostatna sto se tice proizvodnje ratne opreme.
Jedini i bitan izuzetak su Sjedinjene Ddave jer je Rusija u ovom trenutku
ovisna o mikroelektronici i komunikacijama. To, medutim, ne znaCi da su
sve drzave-nacije predodredene da postanu americkom kolonijom. Upravo
37 Mcinnes (1992.)
38 Mcinnes i Sheffield (1988.); Grier (1995.)
39 McGrew (1992b)
268
NEMOCNA DRZA VA?
suprotno. BuduCi da SAD vise nemaju jasno odredenog neprijatelja, ame-
ricko ministarstvo obraneje olabavilo nadzor nad tehnologijom, paje najve-
Ci dio najbitnije tehnologije i konvencionalnoga naoruzanja siroko dostu-
pan. BuduCi da drzave-nacije ne mogu imati pod svojim nadzorom opskrbu
najmodernijom opremom, u smislu potencijalnoga dokazivanja svoje ratne
spremnosti one nisu trajno ovisne o SAD-u, vee o raznovrsnim mrezama
svjetskih dobavljaca. Tehnoloska samodostatnost Sjedinjenih Drzava (koja
je ostvarena samo zahvaljujuCi trudu kojije Pentagon ulozio kako bi se othr-
vao ovisnosti o japanskoj proizvodnji poluvodica) daje SAD-u naslov jedine
istinske supersile. lpak, cak nita Cinjenica ne osigurava puni suverenitet
americke vanjske politike s obzirom na njezin slab financijski i politicki po-
lozaj kad se radio koristenja svojih snaga izvan zemlje.
40
Nadalje, kako tvr-
di Mcinnes, "priroda modernoga ratovanja navelaje vojne mislioce da se za-
pitaju bi li sukob jakog intenziteta uopee bio vrijedan troskova koje bi uklju-
Civao (bez obzira nato koristi lise nuklearno naoruzanje ili ne), te ako bi i
doslo do rata, bi li on uopee potrajao (s obzirom na goleme troskove oruzja
visoke tehnologije i brzinu kojom ga se moze unistiti)."
41
Tehnoloska evolucija usmjerilaje medunarodne odnose u smjeru multi-
lateralnosti. Industrijalizacija novih dijelova svijeta, sirenje znanosti i teh-
nologije, te nezakonita trgovina doveli su, ili dovode, do jacanja nuklearne,
kemijske i bioloske borbene spremnosti.
42
Dakle, dok ddave-nacije u sve ve-
eoj mjeri ovise 0 vrhunskoj tehnologiji konvencionalnoga nacina ratovanja,
one istodobno imaju pristup on om sto bih ja nazvao "veto tehnologijama",
tj. oruzju za masovno unistenje koje samim svojim postojanjem inace moeni-
ju ddavu moze odvratiti od pobjede. u tijeku je proces decentralizacije glo-
balne "ravnoteze straha" koja prelazi na mnogo malih lokalnih "ravnoteza
straha". S jedne strane ovakav razvoj dogadaja prisiljava najmoenije drzave
da zajednicki multilateralno djeluju kako bi sprijecile preuzimanje opasnog
oruzja od strane novostvorenih zemalja, politickih sila ili teroristickih sku-
pina. S druge strane, kada se neke zemlje vee domognu spomenutog oruzja,
globalni sigurnosni sustav je prisiljen uplesti se i pripomoei uspostavljanju
ravnoteze sila unistenja u tom dijelu svijeta kako bi se izbjegla opasnost lo-
kalnih sukoba.
43
Iz toga proizlazi slozena i isprepletena mreza razlicitih ra-
zina razorne moei koje jedna drugu nadziru ad hoc sklopljenim sporazumi-
ma i procesom razoruzanja i povlacenja. U taka isprepletenoj mrezi odnosa,
nitijedna dr:lava-nacija, pa cak ni Sjedinjene Drzave, nema slobodu djelova-
nja, jeri najmanja pogreska u racunici ili pretjerano iskazivanje vlastite pre-
40 Savigear (1992.)
41 Mcinnes (1992: 156)
42 McGrew (1992b)
43 Daniel i Hayes (1995.)
269
MOC IDENTITETA
moei mogu izazvati nuklearno ili bakteriolosko lokalno istrebljenje. Ljudi ee
jos dugo zivjeti s razarajuCim cudovistima koje su sami stvorili, bez obzira
nato radi lise o masovnom, standardiziranom unistenju ili minijaturizira-
nom, posebno namijenjenom nekom odredenom krvoprolieu. U takvim
okolnostima, najvazniji zadatak drzava-nacija (ito ne samo supersila u doba
hladnog rata) jest ograniCiti svoju vlastitu vojnu moe i time oslabiti svoj iz-
vorni raison d'etre.
Ekolosko gospodarenje nasim planetom takoder stavlja ddave-nacije u
situaciju u kojoj se dolazi u sukob s ogranicenjima koje im postavlja vlastiti
legitimitet, a konacno i moe.
44
Sve veee moguenosti racunala nude znanosti i
tehnologiji dosad nepoznata znanja o unistenju prirode i posljedicama za zi-
votinjske i biljne vrste naseg planeta. Treee poglavlje pokazuje kako je eko-
loski pokret unaprijedio ekolosku svijest u svim drustvima svijeta, istodob-
no poveeavajuCi pritisak na odgovornost vlasti kako bi se preprijecio put koji
vodi u katastrofu. Medutim, drzave-nacije ne mogu pojedinacno djelovati
kada se radi o pojavama kao sto su globalno zatopljenje, ozonski omotac,
nestajanje suma, zagadenje vade, smanjenje broja biljnih i zivotinjskih vr-
sta u oceanima i tome slicno. U veCini slucajeva, pokusaji razliCitih ddava
da se okupe u rjesavanju takvih poteskoea prije nalikuju medunarodnim
priredbama uz puna uzvisene retorike, negoli provedbi programa zajed-
nickoga djelovanja. U zakljucku globalnoga pregleda svjetske ekoloske poli-
tike Lipschutz i Coca pisu:
Moguenost hegemonijskog upravljanja ili pojave sredisnjeg autoriteta
koji bi uskladivao rad ostalih cine se dalekim u usporedbi s pitanjima
okolisa. A zbog neizvjesnih troskova s obzirom na korist koju pruza
zastita i gospodarenje okolisem, izgleda daje mala vjerojatnost ostva-
renja djelotvorne multilateralne koordinacije. Navedenim prepreka-
ma i uvjetima dodali bismo Cinioce koji proizlaze iz prirode same drza-
ve: sustinsku nesposobnost vlasti u nadziranju destruktivnih proce-
sa, nedostatak djelotvornih poluga takve politike te vaznost koriste-
nja najvaznijih dobara (sto vodi u unistenje okolisa) za kljucna savez-
nistva drzava-drustvo.
45
Do takvih poteskoea ne dolazi nuzno iz neznanja ili zlonamjernosti vlasti,
vee stoga sto se svaka ddava-nacija i dalje ponasa u skladu sa svojim inte-
resima ili interesima skupina do kojih najvise drzi.
46
Na taj naCin multila-
teralnost prije postaje mjestom za raspravu ili pregovaracka arena negoli
44 Rowlands (1992.); Vogler (1992.); Morini Kern (1993.); Wapner (1995.); Hempel (1996.)
45 Lipschutz i Coca (1993: 332)
46 Castells (u pripremi)
270
NEMOCNA DRZAVA?
sredstvo provedhe kolektivne odgovornosti. SlijedeCi Hahermasovu logiku
"premjestanja krize", "osnovna glohalna proturjecnost ekonomskih i eko-
loskih interesa", kako kaze Hay, "premjestena je na razinu ddave-naci-
je" _47 Paradoksalno je da strukturalno uvjetovana krutost drzava-nacija do-
vodi do slahljenja njihove djelotvornosti kao politickih institucija, i to u tre-
nutku kada gradani cijeloga svijeta postaju svjesni nemoCi vrlo skupog i glo-
maznoga drzavnog aparata pred izazovima koji se postavljaju covjecanstvu.
ZeleCi prevladati vlastitu heznacajnost, ddave-nacije se sve vise priklanjaju
jedna drugoj uhrzano krecuCi ususret novomu nadnacionalnom uprav-
ljackom poretku.
Globalno upravljanje i superdrzava-nacija
"Ako hi se ukratko zeljelo ohjasniti zasto sredinom osamdesetih godina do-
lazi do ozivljavanja teznji za ujedinjenjem Europe", pisali su Streeck i
Schmitter, "ohjasnjenje hi se vjerojatno potrazilo u poklapanju dva sira in-
teresa- onog europskih poduzeca u horhi za prednost nadjapanskim i ame-
rickim kapitalom, te interesa ddavnih elita koje nastoje harem djelomicno
ohnoviti politicki suverenitet koji su na razini drzave postupno izguhile po-
radi sve vece internacionalne meduzavisnosti."
48
Niti u jednom od ta dva
slucaja, hez ohzira nato radi lise o poslovnim ili politickim interesima, nije
se stremilo nadnacionalnosti, vee ohnovi moCi drzave koja se temelji na na-
ciji i njezinu dovodenju na visu razinu na kojoj hi se donekle mogla provoditi
kontrola protoka hogatstva, informacija i moCi u svijetu. Stvaranje Europ-
ske unije (kako cu objasniti u III. svesku) nije bio proces izgradnje savezne
europske drzave buducnosti, vee stvaranje politickoga kartela, odnosno
bruxelleskoga kartela, unutar kojeg europske drzave-nacijejos uvijek mogu
zajednicki postici odredenu razinu suvereniteta u novomu svjetskom nere-
du, a zatim plodove toga suvereniteta razdijeliti svojim Clanicama prema
pravilima o kojima se beskonacno pregovara. Stoga smo prvenstveno svje-
doci nastajanja superdrzave-nacije, odnosno ddave kojaje izraz nejednako
rasporedenih skupnih interesa drzava clanica,
49
a ne ulasku u doha nadna-
cionalnosti i glohalnog upravljanja.
Slicno ohrazlozenje moglo hi se primijeniti na medunarodne ustanove
kojimaje zajednicko upravljanje ekonomijom, sigurnosti, razvojem i okoli-
47 Hay (1994: 87)
48 Streeck i Schmitter (1991: 148)
49 Orstrom Moller (1995.)
271
MOC IDENTITETA
sem u sadasnjem fin de millenium.
50
Svjetska trgovinska organizacija osno-
vanaje kako hi se slohodna trgovina uskladila s trgovinskim ogranicenjima
u neraskidivom mehanizmu kontrole i pregovora. Ujedinjeni narodi nastoje
ostvariti novu, dvostruku ulogu institucije koja djeluje kao legitimna policij-
ska sila u ime mira i ljudskih prava, te kao svjetsko medijsko srediste u koje-
mu se svakih sest mjeseci organiziraju konferencije na kojima se razgovara
o najvaznijim dogadajima za cijelo covjecanstvo: okolisu, stanovnistvu, dru-
stvenoj zenama, gradovima i slicnom. Zemlje G-7 same su se-
he imenovale skupinom ciji je zadatak kontrola svjetske ekonomije, a za
svaki slucaj sui Rusiji dopustili promatrati kroz prozor. Medunarodni mo-
netarni fond i Svjetska hanka takoder su dohili zadatak oddavanja discipli-
ne na financijskim i valutnim trzistima na glohalnoj i lokalnoj razini. N akon
hladnoga rata NATO se pojavljuje kao jezgra vjerodostojne vojne sile koja
odrzava poredak novoga svjetskog nereda. NAFTA ucvrscuje gospodarsku
povezanost zapadne polutke, a mogucnost ukljucivanja Cilea prikrila bi do-
minaciju Sjevera. S druge strane, sve jacim trgovinskim vezama s Europom
u odnosu na Sjedinjene Drzave, MERCOSUR potvrduje nezavisnost Juzne
Mrike. Razne medunarodne institucije vezane uz pacificku suradnju trude
se izgraditi zajednicke gospodarske interese kako hi se premostilo povijesno
nepovjerenje izmedu najvecih zemalja azijskoga dijela Tihog oceana (Japa-
na, Kine, Koreje, Rusije). Zemlje cijeloga svijeta koriste se "starim" institu-
cijama, kao sto su ASEAN, Organizacija africkogajedinstva, ili cak postko-
lonijalnim institucijama, kao sto je npr. hritanski Commonwealth, ili fran-
cuski sustav suradnje, kao platformama zajednickoga djelovanja u smjeru
ostvarenja ciljeva koje hi svaka drzava zasehno tesko mogla postici. Cini se
da procjene sve prisutnijega procesa internacionalizacije drzavne politike
dovode u sumnju ostvarivost glohalnog upravljanja kao neke vrste zajed-
nickog suvereniteta, usprkos jakim razlozima za uporahu tog pojma. Um-
jesto toga, najcesce se ddi da je glohalno upravljanje posljedica pregovora
kojima se prihlizuju interesi i politika razlicitih vlada.
51
Drzave-nacije i pri-
padajuca elita previse ljuhomorno cuvaju stecene povlastice da hi se samo
tako odrekle svoje suverenosti, osim ako ne dohiju ohecanje da ce iz takvog
ustupka izvuCi opipljivu korist. Istrazivanjajavnog mnijenja takoder poka-
zuju da je vrlo malo vjerojatno da se u hlizoj buducnosti gradani hilo koje
zemlje u vecini opredijele za puno pristupanje nekoj nadnacionalnoj, savez-
noj ddavi.
52
Bez ohzira nato sto americko iskustvo u izgradnji savezne dr-
50 Berdal (1993.); Rochester (1993.); Baehr i Gordenker (1994.); Dunaher (1994.); Falk
(1995.); Kraus i Knight (1995.); Pregled MMF·a I Svjetske banke (1995.)
51 Ujedinjeni narodi, Povjerenstvo za globalnu upravu (Commission on Global Governance)
(1995.)
52 Orstrom Moller (1995.)
272
NEMOCNA DRZA VA?
zave maze djelovati vrlo primamljivo, u povijesnom smislu ono je toliko spe-
cificno da se tesko moze drzati modelom koji bi krajem ovoga tisueljeea slije-
dili pobornici federalizma u drugim dijelovima svijeta.
N adalje, drzave su sve nemoenije u rjesavanju globalnih problema na os-
novi kojih se stvarajavno mnijenje (u rasponu od sudbine kitova do razlici-
tih mucenja kojima su izlozeni disidenti u raznim zemljama), sto dovodi do
toga da civilna drustva u sve veeoj mjeri nastoje preuzeti odgovornost glo-
balnoga drzavljanstva. Osnovni pokretaci medunarodne scene devedestih
godina postaju Amnesty International, Greenpeace, Medecins sans frontie-
res, Oxfam i mnoge druge nevladine humanitarne organizacije. One cesto
uspijevaju prikupiti vise sredstava, djelotvornije sui imaju veCi legitimitet
od medunarodnih inicijativa poduprtih od strane vlada. "Privatizacija" glo-
balnoga humanitarnog rada postupno podriva jedan od posljednjih temelja
koji opravdava nuznost postojanja ddave-nacije.
53
Ukratko, s jedne smo strane svjedocima nepovratnog procesa stvaranja
zajednickoga suvereniteta u podrucju gospodarstva, okolisa i pitanja sigur-
nosti, a s druge strane ukopavanja i jos cvrseeg zauzimanja pozicija drzava-
nacija kao osnovnih sastavnica zamrsene mreze politickih institucija. Me-
dutim, u konacnici toga procesa ne dolazi do jacanja drzava-nacija, vee do
sustavne erozije drzavne moCi u zamjenu za njezino trajanje. U zrok tome
prvenstveno su neprestani sukobi, saveznistva i pregovori koji medunarod-
ne institucije cine vrlo nedjelotvornima, pri cemu se politicka energija naj-
veeim dijelom trosi na sam proces, a ne na zavrsni proizvod. S jedne strane
drzave imaju sve manju moe djelovanja, osobito ako nastupaju same, a s
druge strane ih zajednicko djelovanje paralizira. Stovise, medunarodne in-
stitucije sklone su zivjeti svojim vlastitim zivotom kako bi izmakle takvom
stanju nemoei. Drugije razlog naslijedeni nacin razmisljanja svojstven svim
velikim birokracijama. Ovlasti medunarodnih institucija pocinju nadmasi-
vati moe ddava clanica cime se de facto uspostavlja globalna birokracija. N a
primjer, sasvimje pogresno misliti, kako cesto tvrde kriticari lijeve orijenta-
cije, da Medunarodni monetarni fond predstavlja interese americkoga ili bi-
lo kojega drugog imperijalizma. MMF zastupa svoje vlastite interese, apr-
venstveno ga pokreee ideologija neoklasicne gospodarske ortodoksije, te uv-
jerenje da seta institucija treba ponasati kao stup umjerenosti i racional-
nosti u ovomu opasnom svijetu izgradenom na nerazumnim ocekivanjima.
Hladnokrvnost MMF-ovih tehnokrata u njihovu nastojanju da pripomognu
unistenju ruskoga drustva u kljucnom razdoblju tranzicije od 1992. do
1995., kojoj sam osobno bio svjedokom, nije imala nista zajednicko s kapita-
listickom prevlaseu. Jednako kao i u Africi ili Latinskoj Americi, radilo se o
53 Guehenno (1993.); Rubert de Ventos (1994.); Falk (1995.)
273
MOC IDENTITETA
duboko ukorijenjenoj i iskrenoj ideoloskoj predanosti u poducavanju racio-
nalnog pristupa u pitanjima financija kao jedinoga ozbiljnog temelja izgrad-
nje novoga drustva. Pobjedivsi u hladnom ratu za nesputani kapitalizam
(sto je povijesna pljuska zestokoj borbi socijalne demokracije protiv sovjet-
skoga komunizma), strucnjaci MMF -a ne ponasaju se prema uputama vlada
koje ih postavljaju, ili gradana koji ih placaju, vee nalikuju samouvjerenim
kirurzima koji vjesto uklanjaju ostatke politicke kontrole nad silama koje
vladaju na tdistu. Tako se moze dogoditi da MMF izazove snazan otpor gra-
dana u raznim dijelovima svijeta koji na vlastitoj kozi poCinju osjecati djelo-
vanje svjetskih institucija mimo njihove zastarjele ddave-nacije.
Prema tome, sve veca uloga medunarodnih institucija i nadnacionalnih
konzorcija u svjetskoj politici ne moze se izjednaciti s nestajanjem drzave-
nacije. Medutim, cijena nesigurnog opstanka ddava-nacija unutar umreze-
nih ddavajest da one gube na vaznosti te im slabi legitimitet, a vlastita ne-
moc postaje sve izrazenija.
Identiteti, lokalna vlast i dekonstrukcija
ddave-nacije
Grof-vojvoda od Olivaresa napisao je 25. prosinca 1632. svojemu kralju Fili-
puiV.:
Najvazniji zadatak Vasega Kraljevstva je da Vase velicanstvo sebe
proglasi Kraljem Spanjolske; pod tim mislim, Gospodine, da se Vase
velicanstvo ne bi smjelo zadovoljiti time da bude Kralj Portugala, Ara-
gona, Valencije, ida bude grof od Barcelone, vee bi u potaji trebalo
spletkama ograniCiti kraljevstva od kojih se sastoji Spanjolska po uzo-
ru na Kastilju i njezine zakone, te da pritom ne postoje razlike u smis-
lu granica, carinarnica i moCi sazivanja Cortesa Kastilje, Aragona i
Portugala gdje god bi to bilo pozeljno, s neogranicenim ovlastima ime-
novanja ministara razlicitih nacija i ovdje i tamo ... A ako Vase Veli-
canstvo u tome uspije, bit ce najmocniji vladar svijeta.
54
Kralj je savjet poslusao i time otpoceo proces koji je na kraju doveo do bune
zetelaca u Kataloniji, pobune protiv poreza na sol u Baskiji, te ustanka i ko-
nacne nezavisnosti Portugala. U isto vrijeme, kralj je postavio temelje mo-
dernoj, centraliziranoj spanjolskoj drzavi-naciji, premda je drzava bila u
takvu stanju da su uslijedila gotovo tri stoljeca ustanaka, represije, gradan-
54 Navode Elliott ide la Pena (1978: 95); preveo Elliott
274
NEMOCNA DRZA VA?
skih ratova, terorizma i institucionalne nestabilnosti.
55
Premdaje do 1977.
godine spanjolska drzava hila ekstreman primjer nametnute homogenosti,
veCina modernih drzava-nacija, a posebno francuska revolucionarna drza-
va, izgradene su na zatiranju povijesnoga i kulturnog identiteta svojih pri-
padnika, au korist onoga identiteta koji je u pocecima drzave bolje odgova-
rao interesima prevladavajuce drustvene sku pine. Kako je objasnjeno u pr-
vom poglavlju, drzavu-naciju stvorilaje u moderno doba drzava, a ne nacija
(kulturno ili prostorno odredena, ili i kulturno i prostorno).
56
U trenutku
kadaje nacija stvorena, pod teritorijalnim nadzorom doticne dr:lave, zajed-
nicka povijest potaknulaje stvaranje drustveno-gospodarskih veza i razvija-
nja gospodarsko-politickih interesa njezinih clanova. Medutim, neravnom-
jerna zastupljenost drustvenih interesa, kultura i teritorija unutar dr:lave-
nacije skrenula je nacionalne institucije prema interesima prvotno pov-
lastenih slojeva i odnosima njihovih saveznistava. Tako se otvarao put insti-
tucionalnim krizama kada bi povijesno utemeljeni ili iz ideoloskih razloga
obnovljeni, a dotad podCinjeni identiteti, smogli snage krenuti u ponovne
pregovore o povijesnomu nacionalnom ugovoru.
57
Struktura dr:lave-nacije prostorno je diferencirana, a teritorijalna dife-
rencijacija svojim sudjelovanjem i nesudjelovanjem u moci izrazava okuplje-
nost i sukobljenost drustvenih interesa, kultura, regija i nacionalnosti od
kojih se dr:lava sastoji. Kako sam vee najednom drugom mjestu napisao,
58
teritorijalna diferencijacija drzavnih institucija uvelike objasnjava prividnu
neobjasnjivost Cinjenice da se drzavama cesto upravlja u ime in teresa manji-
ne, ada pritom ne mora nuzno doci do represije. Podcinjene drustvene sku-
pine, te kulturne, nacionalne i regionalne manjine ipak imaju pristup moCi
na nizim razinama u prostorima na kojima zive. Prema tome, nazire se slo-
zena geometrija odnosa drzave, drustvenih klasa, drustvenih skupina i
identiteta prisutnim u gradanskom drustvu. Drustveni odnosi i njihov poli-
ticki izraz u svakoj su drustvenoj zajednici i regiji razliciti. Oni odgovaraju
na postojece lokalne ili regionalne odnose snaga, povijesne temelje prostora
na kojemu se nalaze i osobitostima ekonomske strukture. Diferencijacija sa-
veznistava moCi prema razlicitim regijama i zajednicama osnovni je meha-
nizam odrzavanja cjelokupne ravnoteze in teresa raznih elita koje, premda u
razlicitoj mjeri, razlicitim dimenzijama i na razliCitim prostorima
59
, zajed-
nicki uzivaju povlastice drzavne politike. Lokalni i regionalni uglednici do-
55 Alonso Zaldivar i Castells (1992.)
56 Norman (1940.); Halperin Donghi (1969.); Tilly (1975.); Gellner (1983.); Giddens (1985.);
Rubert de Ventos (1994.)
57 Hobsbawm (1990.); Blas Guerrero (1994.)
58 Castells (1981.)
59 Dulong (1978.); Tarrow (1978.)
275
MOC IDENTITETA
bivaju moe na svojemu podrucju u zamjenu za odanost strukturama vlasti
na drzavnoj razini gdje su interesi drzavnih ili svjetskih elitajos mocniji. Lo-
kalni mocnici imaju ulogu posrednika izmedu lokalne zajednice i nacionalne
ddave. Oni su istodobno politicki i lokalni mocnici. Buduci da dogovori iz-
medu drustvenih aktera na razini lokalne vlasti cesto nisu istovjetni poli-
tickim saveznistvima na drzavnoj razini, lokalno uredenje vlasti ne razvija
se u strogo stranackim okvirima, pa cak niti u europskim demokracijama u
kojima glavnu rijec vode politicke stranke. Lokalna i regionalna saveznistva
cesto se stvaraju na osnovi ad hoc postignutih dogovora i oko lokalnih poli-
tickih voda. Dakle, lokalna i regionalna vlast istodobno predstavljaju decen-
tralizaciju drzavne moCi, najblizu dodirnu tocku ddave i gradanskog dru-
stva i izraz kulturnih identiteta koji, iako prevladavaju na doticnom pod-
rucju, jedva da su prisutni medu vladajuCim elitama ddave-nacije.
60
U prvom poglavlju sam iznio misljenje kako rastuca diverzifikacija i frag-
mentacija drustvenih interesa u umrezenom drustvu dovode do njihove ag-
regacije u obliku (ponovne) izgradnje identiteta. Prema tome, mnogostru-
kost identiteta postavlja ddavi-naciji zahtjeve, potrazivanja i izazove civil-
noga drustva. Sve veca nesposobnost drzave da istodobno odgovori na siro-
ku lepezu razlicitih zahtjeva izaziva ono sto Habermas zove krizom legiti-
macije6\ a Richard Sennett "propascu javnoga covjeka",
62
temelja demok-
ratskoga gradanstva. ZeleCi prevladati krizu legitimacije, drzava prenosi dio
svoje moci na lokalne i regionalne politicke institucije, sto je posljedica dva
konvergentna trenda. S jedne strane, zbog teritorijalne diferencijacije dr-
zavnih institucija, identitet regionalnih i lokalnih manjina najlakse se maze
izraziti na lokalnoj i regionalnoj razini. S druge strane, dJ::zavna vlast se nas-
toji usredotoCiti na strateske izazove koje pred nju globalizacija
bogatstava, komunikacija i moCi, omogucujuCi pritom nizim razinama vlasti
preuzimanje odgovornosti za povezivanje s drustvom putem rjesavanja sva-
kodnevnih zivotnih pitanja. Tako ddavna vlast decentralizacijom nastoji
povratiti legitimitet. Medutim, kadajednom dode do decentralizacije moCi,
lokalna i regionalna vlast mogu poceti djelovati u korist svojih stanovnika
ukljucivanjem u izradu razvojnih strategija s obzirom na globalni sustav i
tako uCi u natjecateljski odnos s vlastitom ddavom.
Ovakav razvoj dogadaja devedesetih je godina vidljiv svuda u svijetu. U
Sjedinjenim Americkim Ddavama rastuce nepovjerenje prema saveznoj
vlasti ide ruku pod ruku s procvatom lokalne i regionalne uprave kao mjesta
javnog interesa. Doista, istrazivanja javnog mnijenja provedena sredinom
60 Gremion (1976.); Ferraresi i Kemeny (1977.); Rokkan i Urwin (1982.); Borja (1988.); Zic-
cardi (1995.); Borja i Castells (1996.)
61 Habermas (1973.)
62 Sennett (1978.)
276

NEMOCNA DRZAVA?
devedesetih
63
pokazuju daje relociranje n.ajbrzi put do relegitimiranja poli-
tike, pa makar u obliku ultrakonzervativ:noga populizma, kao sto je slucaj s
pokretom za "prava okruga" ili s preporodenom Republikanskom stran-
kom, koji svoju prevlast grade na napadima na saveznu vladu.
64
Dok su u
Europskoj uniji kljucna podrucja suvereniteta premjestena u Bruxelles, od-
govornost za brojna pitanja svakodnevnog zivota prebacenaje na regional-
nu i lokalnu vlast. U mnogim europskim :temljama tu spadaju i pitanja skol-
stva, socijalne politike, kulture, stanovanja, okolisa i gradskih znamenitos-
ti.65 Gradovi i regije cijele Europe okupili su se oko institucionalnih mreza
koje mimo nacionalne ddave ulijevaju strahopostovanje kao lobiji koji isto-
dobno utjecu na zajednicke europske institucije, ali i na vlast pojedinih ze-
malja. Gradovi i regije takoder ulaze u i:travne pregovore s multinacional-
nim korporacijama i postaju najvaznijim cimbenicima gospodarske razvoj-
ne politike jer propisi Europske unije poprilicno ogranicuju djelovanje drza-
ve. oo U Latinskoj Americije restrukturiranje javne politike, kojim se trebalo
prevladati krizu osamdesetih godina, dalo nov zamah opCinskim i drzavnim
vlastima Cijaje uloga tradicionalno bila u sjeni ovisnosti o nacionalnoj vlasti,
pri cemu je Brazil vazna iznimka. Osamdesetih i devedesetih godina lokal-
na, pokrajinska i drzavna vlast Meksika, Brazila, Bolivije, Ekvadora, Argen-
tine i Cilea imale su koristi od decentralizacije moci i dobara i poduzele niz
drustveno-gospodarskih reformi koje unose znatne promjene u institucio-
nalnu geografiju Latinske Amerike. N a ta.j nacin ne samo da su imale udjela
u moCi zajedno s ddavom-nacijom vee su, sto je jos vaznije, stvorile osnove
novoga politickog legitimiteta lokalne vla.sti.
67
Sustinska preobrazba slicne vrste odvija se u Kini. Sangaj i Guandong
imaju pod kontrolom puteve ukljucivanjl:l u svjetsko gospodarstvo, a mnogi
kineski gradovi i pokrajine uspostavljaju svoje vlastite veze s novim tr-
zisnim sustavom. Premda se Cini da Peking zeljeznom sakom oddava poli-
ticku kontrolu, Komunisticka stranka Kine zapravo se oslanja na krhku
ravnotezu sudjelovanja u vlasti i raspodjele bogatstva izmedu ddavne, pok-
rajinske i lokalne elite. Centralno-pokrajinsko-lokalno uredenje kineske dr-
zave u situaciji prvobitne akumulacije moglo bi biti osnovnim mehanizmom
uredne provedbe tranzicije iz etatizma u kapitalizam.
68
Slicno se moze pri-
mijetiti u postkomunistickoj Rusiji. Ravnoteza snaga izmedu Moskve i lo-
kalnih i regionalnih elita od kljucne je vaznosti za relativnu stabilnost ruske
63 Roper Center of Public Opinion and Polling (1995.)
64 Balz i Brownstein (1996.)
65 Orstrom Moller (1995.)
66 Borja et al. (1992.); Goldsmith (1993.); Graham (1995.)
67 Ziccardi (1991., 1995.); Laserna (1992.)
68 Cheung (1994.); Li (1995.); Hsing (1996.)
277
MOC IDENTITETA
drzave u situaciji kaoticnoga gospodarstva, sto se vidi u diobi moCi i dobiti
izmedu savezne vlasti i zapadnosibirskih "naftnih generala"; ili izmedu
moskovske elite i lokalnih elita europskoga i azijskog dijela Rusije.
69
S druge
strane, kad ne samo da se zahtjevi za ostvarenjem nacionalnog identiteta ni-
su uzeli s punim uvazavanjem vee se i pogresno postupalo, kao sto je to bio
slucaj s Cecenijom, doslo je do rata koji je uvjetovao skretanje ruske tranzi-
cije sa zacrtanogpravca.
70
I tako, od slave Barcelone do agonije kojaje zade-
sila Grozni, prostorni identitet i lokalne/regionalne vlasti u odnosu drzave i
samoga drustva presudno utjecu na sudbinu gradana, te u preoblikovanju
drzave-nacije. Cini se da pregled usporednih podataka vezanih uz politicku
decentralizaciju potvrduje popularnu izreku koja kaze daje u informacijsko
doba vlast na nacionalnoj razini premalena da bi se nosila sa silama koje
pokrecu svijet, ali jos uvijek preglomazna za upravljanje ljudskim zivoti-
ma.71
Identifikacija ddave
Selektivna institucionalizacija identiteta u ddavi neizravnim putem vrlo
jako utjece na sveukupnu dinamiku drzave i drustva. Nairne, institucije lo-
kalne i regionalne vlasti ne pruzaju utociste svim vrstama identiteta. Jedna
od funkcija teritorijalne diferencijacije ddave je odrzanje nacela univerzal-
ne jednakosti, pri cemu se njezina primjena organizira u obliku segregirane
nejednakosti. Odvojenost i nejednakost s obzirom na normu sto je, na prim-
jer, podlogom snazne lokalne autonomije americke lokalne uprave.
72
Dok
koncentracija siromasnih slojeva i etnickih manjina u gusto naseljenim gra-
dovima Amerike ili u francuskim banlieues dovodi do prostornog ogranica-
vanja socijalnih problema, zadrzavanjem lokalne autonomije smanjuje se
razina dostupnihjavnih resursa. Lokalna/regionalna autonomijajaca pros-
torno nadmocne elite i identitete, a pri tome se zakidaju drustvene sku pine
koje ili nisu zastupljene u takvim autonomnim vladinim institucijama ili su
getoizirane i izolirane.
73
U takvim su uvjetima moguca dva razlicita procesa.
S jedne strane, identiteti koji teze ukljuCivosti koriste nadzor nad regional-
nim institucijama kako hi prosirili socijalnu i demografsku osnovu svojega
identiteta. S druge strane, lokalne zajednice koje su nanovo ucvrstile svoje
obrambene polozaje grade autonomne ustanove kao mehanizme iskljuCiva-
69 Kiselyova i Castells (1997.)
70 Khazanov (1995.)
71 Borja i Castells (1996.)
72 Blakely i Goldsmith (1993.)
73 Smith (1991.)
278
NEMOCNA DRZA VA?
nja. Demokratska Katalonija primjer je prvoga :rrocesa. Kataloniju vode Ka-
talonci na katalonskom jeziku, iako veCina stanovnika nije rodena
u Kataloniji, s obzirom na to da su izvorne Ka talonke radale is pod razine
stope obnavljanja. Medutim, proces kulturne irttegracije i drustvene asimi-
lacije useljenika iz juzne Spanjolske odvija se relativno glatko, pace njihova
djeca u kulturnom smislu postati Katalonci (vidi 1. poglavlje). U ovom je
primjeru vazno primijetiti kako se doticni kulfUrni/nacionalni identitet, u
ovom slucaju katalonski, koristi lokalnom/regionalnom drtavom kako bi
opstao kao identitet. To se provodi jacanjem pregovarackoga polozaja sa
spanjolskom drtavom-nacijom i nadzorom regionalnih/lokalnih institucija
putem kojih se provodi integracija nekatalonaca koji postaju Katalonci, a
zahvaljujuCi surogatskim obiteljima dolazi i do obnove Katalonije.
Sasvimje drugaCija situacija s etnicki podijeJ.ienim zajednicama u kojima
razliCiti identiteti i interesi koii Qrevladavaiu u lokalnim institucijama odbi-
jaju prihvatiti pojam integracije. U vecem se broju slucajeva dogada da se na
odbijanje sluzbene kulture odgovori isticanje:n'J. ponosa prema svom isklju-
cenom identitetu, sto je slucaj mnogih zajednica latinskoamerickoga podri-
jetla koje nastanjuju americke gradove, ili beurs francuskih geta u
kojima zive doseljenici iz sjeverne Afrike.
74
IsJi:.ljucene etnicke manjine ne
obracaju se lokalnim vlastima vee drzavi kako 1:Ji im se priznala prava i obra-
nili njihovi interesi, iznad i protiv lokalne/drzavne vlasti. To je slucaj same-
rickim manjinama koje traze provedbu progtama "afirmativnog djelova-
nja" kako bi nadoknadile stoljeca institucionaln.e i socijalne diskriminacije.
Medutim, zeleCi opstati u situaciji krize legiti:rJlaCije u odnosu prema "veci-
ni"' drtava-nacija prenosi sve vece ovlasti i sve veca sredstava na lokalnu i
regionalnu vlast. Tako joj postaje sve teze ujedvaciti interese razlicitih iden-
titeta i drustvenih skupina koje u njoj zive. Sve veCi drustveni pritisak stoga
prijeti narusavanjem ravnoteze cijele nacije. zbog decentralizacije vlastite
moCi, drzava sve cesce ne moze odgovoriti na }>ritiske te vrste, poradi cega
njezina zastitnicka i predstavnicka uloga u odnosu prema obespravljenim
manjinama sve vise gubi legitimitet. Shodno tome, manjine traze zastitu lo-
kalnih zajednica, odnosno nevladinih strukturtl samopomoCi.
75
Dakle, mog-
lo bi se dogoditi da proces prenosenja moCi s drZavne na lokalnu razinu koji
je prvotno trebao ucvrstiti legitimitet drtave, jos vise produbi krizu legiti-
macije drzave-nacije, kao i tribalizaciju zajedniCa okupljenih oko primarnih
identiteta, sto je pokazano u prvom poglavlju.
U krajnjem slucaju, kad samu drzavu-nacijtl prestane odlikovati snazan
identitet, ili kada u njoj vise ne bude bilo prostora za koalicije drustvenih in-
74 Sanchez Jankowski (1991.); Wieviorka (1993.)
75 Wacquant (1994.); Trend (1996.)
279
MOC IDENTITETA
teresa koji snagu crpe iz (ponovno) izgrad:enog identiteta, moglo bi se dogo-
diti da neka drustvena/politicka snaga odred:ena bilo kojim identitetom (et-
nickim, prostornim, vjerskim) preuzme drzavu i ucini je iskljuCivim izra-
zom bas tog identiteta. Taka nastaju fundamentalisticke drzave, kao sto je
npr. Islamska Republika Iran, ili institucije vlasti u Americi kako ihje deve-
desetih godina predlagala Krseanska koalicija. Na prvi pogled bi se moglo ci-
niti da fundamentalizam drzavi-naciji daje novu moe i sirinu u ponesto ob-
novljenomu povijesnom izdanju, ali se zapravo radio urusavanju drzave-na-
cije. U prvom poglavlju je objasnjeno da islam ne maze postiCi svoj izraz u
okviru drtave-nacije (svjetovne institucije) vee samo u onom sto se naziva
umma, zajednica vjernika. Umma je po definiciji nadnacionalna zajednica
vjernika koja bi trebala zahvatiti cijeli univerzum. Katolicku crkvu takod:er
odlikuje nadnacionalnost i fundamentalizam koji se trudi preobratiti cijeli
planet na vjerovanje ujedinoga istinskog Boga, au tom se nastojanju koristi
pomoc bilo koje drtave. U tom smislu, fundamentalisticka drzava nije drta-
va-nacija, niti u svojemu odnosu prema ostalom svijetu, niti u odnosu prema
ljudima koji zive na tom nacionalnom prostoru. U odnosu prema ostalom di-
jelu svijeta, fundamentalisticka drzava u saveznistvu s ostalim vjerskim
aparatima, bez obzira na to radi li se o drzavama ili ne, mora raditi na sire-
nju vjere i oblikovanju nacionalnih, medunarodnih ili lokalnih institucija,
prema vjerskim nacelima. Fundamentalizam je dakle projekt uspostavlja-
nja globalne teokracije, a ne nacionalne vjerske drtave. U odnosu prema
prostorno odred:enom drustvu, fundamentalisticka drzava ne nastoji zastu-
pati interese gradana ili identiteta koji se nalaze na njezinu teritoriju, vee se
trudi pomoCi grad:anima drugog identiteta pronaCi istinu o bogu kao jedinoj
istini. Odricanjem legitimiteta i postojanosti drzave-nacije fundamentalis-
ticka drzava je tako posljednji trzaj apsolutne moCi drzave.
I tako mrtvacki ples identiteta, nacija i drtava s jedne strane za sobom
ostavlja povijesno ispraznjene drzave-nacije nosene uzburkanim morima
svjetskih tokova moei, as druge strane se fundamentalni identiteti svode na
obitavanje u svojim zajednicama ili pak sudjeluju u bespostednoj borbi za
osvajanje izmucene ddave-nacije. Izmed:u se nalazi lokalna ddava koja plo-
vi nadnacionalnim mrezama i integrira u sebe lokalna civilna drustva, nas-
tojeei ponovno izgraditi svoj legitimitet i instrumentalnost.
Pojasnio bih puno znacenje ove postavke na primjeru dviju velikih drta-
va-nacija koje se, kao i mnoge druge zemlje svijeta, suocavaju sjednim obli-
kom strukturalne krize devedesetih godina. Radi se o Meksiku i Sjedinje-
nim Ddavama.
280
NEMOCNA DRZAVA?
Suvremene krize drzava-nacija: meksicka PRI drzava i savezna
vlast Sjedinjenih Americkih Ddava devedesetih godina
Sazeti prikaz kriza koje su se pojavile u pojedinim ddavama moze pojasniti
analizu krize ddave-nacije o kojoj se govori u ovom poglavlju. Citatelj ipak
mora znati da, s obzirom na ogranicenja ovoga poglavlja, ponudena opaza-
nja i tumacenja nemaju za cilj dati pomno razradenu raspravu o krizi ddave
cak ni ako se temelje na empirijskom poznavanju predmeta. lz obilja sluca-
jeva kakvih ima u cijelom svijetu, odabrao sam dva znacajna primjera, a raz-
log odabirajednim dijelomje i u mojemu poznavanju problema. Prvije slu-
caj meksicke PRI drzave koju sam odabrao zato sto se, nakon sto je sezdese-
tak godina bila najstabilniji politicki rezim na svijetu, u samo nekoliko go-
dina raspala pod zajednickim djelovanjem globalizacije, identiteta i preob-
razenoga gradanskog drustva, sto cu poslije objasniti. Drugo, premda su
Sjedinjene Drzave izniman slucaj s obzirom na opseg svojega gospodarstva i
visok stupanj decentraliziranosti strukture drzave, drzao sam da ima smis-
la uloziti trud u istrazivanje ucinka navedenih procesa na americku savez-
nu vlast. Upravoje iznimnose
6
ono sto americku drzavu-naciju cini znacaj-
nom u analitickom smislu, jer ako cak i drzavu globalnog obuhvata, izraslu
na fleksibilnom federalizmu, pocinju mariti zbivanja o kojima govori ovo
poglavlje, moglo bi se smatrati da ovdje predlozena analiza pop rima opceni-
tu vrijednost.
NAFTA, Chiapas, Tijuana i agonija PRI drzave
77
N akon dvadeset godina postrevolucionarne nestabilnosti, Meksiko krece u
izgradnju jedne od najdjelotvornijih, ako vee ne najdemokratskijih drzava
svijeta. Drzava se organizira oko onaga sto je postalo poznato pod nazivom
Partido Revolucionario Institucional CPRD, cime se doslovno naglasio pro-
jekt institucionalizacije revolucije 1910.-1917. godine u svoj raznolikosti
76 Lipset (1996.)
77 Predstavljena analiza situacije u Meksiku temelji se na tri vrste izvora: a) novinama i ca-
sopisima iz Meksika i drugih zemalja, te Revista Mexicana de Sociologia; b) brojnim ob-
javljenim radovima, ukljucujuCi Mejia Barquera et al. (1985.); Berrins Collier (1992.); Gil
et al. (1993.); Cook et al. (1994.); Partido Revolucionario Institucional (1994.); Trejo De-
larbre (1994a, b); Aguirre et al. (1995.); Business Week (1995c); Golden (1995.); Marquez
(1995.); Perez Fernandez del Castillo et al. (1995.); Summers (1995.); The Economist
(1995b, c); Tirado i Luna (1995.); Woldenberg (1995.); Ziccardi (1995.); Moreno Toscano
(1996.); i c) na mojemu osobnom poznavanju Meksika nakon dvadesetpetogodisnjeg
proucavanja te zemlje.
281
MOC IDENTITETA
svojih ideala i sudionika. PRI drzavaje bila u stanju podCiniti dva konkuren-
tna sredista moCi koja su opsjedala politicki zivot veCine zemalja Latinske
Amerike: vojsku i Katolicku crkvu. Vjesto je opstajala u neizbjezno bliskoj
povezanost i sa Sjedinjenim Ddavama. Uspijevalaje odrzati na zivotu mek-
sicki nacionalizam i istodobno potvrditi politicku samostalnost uz opcenito
dobre odnose sa svojim mocnim susjedom. Uspjelaje izgraditi snazan nacio-
nalni, domorodni identitet pozivajuCi se na uspomene pretkolumbovske ci-
vilizacije i istodobno marginalizirala Indijance koji su Cinili 10 posto ukup-
noga stanovnistva. U razdoblju od 1940. do 1974. poslo joj je za rukom os-
tvariti znacajan gospodarski rast, zahvaljujuCi kojemu Meksiko postaje dva-
naesta gospodarska sila svijeta do pocetka devedesetih godina. I ako se izuz-
mu narucena ubojstva od strane zemljoposjednika i lokalnih caciques, pov-
remeni politicki pokolji (npr. pokolj u Tlatelolcu 1968. godine), te ogranice-
no djelovanje ljevicarske gerile, moglo bi se reCi da je u meksickom poli-
tickom zivotu nasilje uglavnom bilo rijetkost. Vlast se uredno prenosila s
predsjednika na predsjednika, nije se dovodila u pitanje i stvari su se odvija-
le predvidivim tokom. Predsjednik bi odabrao svoga nasljednika, a zatim si-
sao s politicke pozornice. Svaki bi predsjednik izdao svoga prethodnika, ali
mu nikad ne bi upucivao prigovore i nikad ne bi pokretao istrage o njegovim
djelima. Svuda prisutna sustavna korupcija imalaje svoja pravila i bilaje os-
novni cimbenik stabilnosti meksickoga politickog zivota. Novi predsjednik
bi na pocetku mandata u cjelokupnoj ddavnoj strukturi postavio nove lju-
de, tako da je svakih sest godina bilo na desetke tisuca novih imenovanja.
Tijekom mandata imenovani bi imali priliku na razliCite naCine osobno se
okoristiti svojim polozajem. Kolektivna rotacija pripadnika politicke elite u
sustavu koji ihje bogata nagradivao, osiguralaje kolektivnu disciplinu u ko-
joj bi doticni cekao svoju priliku (u vecini slucajeva se radilo o njemu, a ne
njoj), a ako bi se postovala pravila igre, prilika bi najcesce i dolazila. Ako bi
netko prekrsio pravila o disciplini, sutnji, strpljenju i, iznad svega, hijerar-
hiji, kazna bi mu bila odredena u obliku nepovratnog izgona iz iole znacajni-
jih pozicija u vlasti i bogatstvu zemlje, ukljucujuCi prisutnost u medijima, te
akademske titule. Razlicite politicke frakcije su se unutar PRI-ja borile za
vlast, ali nikada nisu krsile kolektivnu stranacku stegu i nikad nisu dovodi-
le u pitanje autoritet predsjednika koji bi u svakom sukobu imao posljednju
rijec. Medutim, kljuc drustveno-politicke stabilnosti meksicke ddave bio je
razraden sustav veza PRI-ja i civilnoga dijela drustva. Oslanjao se na organ-
sku sjedinjenost podrucja sirih narodnih slojeva preko sindikata Confedera-
cion de Trabajadores Mexicanos (CTM) koji je je imao pod kontrolom rad-
nicku klasu, Confederacion Nacional Campesina (CNC) koji je nadzirao se-
ljastvo i poljoprivrednike, najcesce ukljucene u sustav zajednickoga koriste-
nja zemlje na ddavnom vlasnistvu (ejidos), stoje donijela poljoprivredna re-
volucija, te Confederacion Nacional de Organizaciones Populares (CNOP)
282
NEMOCNA DRZA VA?
kojije pokusao okupiti razlicite sire gradske slojeve, premda s hitno manjim
uspjehom. Za veCinu ljudi se ovakav sustav politickoga klijentilizma nije
zasnivao na manipulaciji i represiji vee na istinskim moguenostima za-
posljavanja, plaea, socijalnih povlastica, dohara (ukljucujuCi zemljiste) ius-
luga (ukljucujuCi prednosti zivota u gradu) u sveohuhvatnom populistickom
projektu. Meksicka hurzoazija i strani kapital nisu pripadali spomenutom
sustavu moei, premda je PRI, Cija prokapitalisticka usmjerenost nije hila
upitna hez ohzira na nacionalno-populisticki ton, cesto zastupala njihove
interese. Doista, s izuzetkom samostalne grupe Monterrey, veCina poslovno
povezanih skupina izrasla je iz meksicke ddave. Od najmanje su vaznosti
hili izhori koji su se sustavno lazirali prijevarama i zastrasivanjem ako je to
hilo nuzno. Medutim, zahvaljujuCi uspjehu svoga populistickog sustava, u
veCini slucajeva hi PRI tako i tako pohijedio. Takav je sustav hio posljedica
raznih drustvenih smicalica putem mreza razlicitih veza, nepotizma i osje-
caja osohne odanosti u okomitom lancu uzajamnih usluga kojije ohuhvacao
cijelu zemlju. U tom smislu PRI nije hio samo politicki rezim, vecje Cinio sa-
mu strukturu meksicke ddave dvadesetoga stoljeca.
Sve se srusilo u manje od deset godina, od sredine osamdesetih do sredi-
ne devedesetih godina. Cak i da se dogodi da prvi meksicki predsjednik dva-
desetprvoga stoljeca opet hude izahran iz redova PRI-ja, sto nije vjerojatno,
dosao hi na celo hitno drugacije ddave, huduCi da se prethodno opisan poli-
ticki sustav vee urusio. Godine 1994., prve godine pravnoga postojanja
NAFTA-e, institucionalnog izraza snazne i sveohuhvatne glohalizacije mek-
sickoga gospodarstva, dolazi do sljedeeih dogadanja: prvoga dana nove godi-
ne u Chiapasu izhija pohuna zapatista; na predsjednickog kandidata PRI -ja,
Luisa Donalda Colosia izvrsen je a ten tat (prvi takve vrste u posljednjih pe-
deset godina); pada meksicki pezos, a usprkos dotad nevidenoj pomoCi Ame-
rike i MMF -a, Meksiko jedva uspijeva otplaCivati kredite, sto unosi potrese
u cijelu svjetsku ekonomiju; izvrsenje a ten tat na glavnog tajnika PRI -ja, Jo-
sea Francisca Ruiza Massieua (Cijaje prva zena bila sestra predsjednika Sa-
linasa), a njegov brat, zamjenik drzavnog odvjetnika, biva osumnjicen za
prikrivanje atentata i bjezi iz zemlje; Raul Salinas, brat i blizak poslovni
partner predsjednika Carlosa Salinasa, biva optuzen za pripremu i organi-
zaciju atentata na Ruiza Massieua i odlazi u zatvor; otkriva se povezanost
Raula Salinasa s narkokartelom i njegova upletenost u pranje stotina tisuca
milijuna dolara; u prosincu 1994., nekoliko dana nakon silaska s vlasti,
predsjednik Carlos Salinas odbacuje optuzbe protiv sebe o upletenosti u ne-
zakonite radnje i 24 sata strajka gladu, te nakon sto prima neku vrst uglade-
ne utjehe od strane svoga nasljednika predsjednika Zedilla, napusta zemlju;
njegov odlazak prvi put otvara bujicujavnoga potkazivanja i uzajamnog op-
tuzivanja medu meksickim politicarima svih politickih struja, ukljucujuCi i
bivse predsjednike koji zakljucuju da je sada stvarno bilo dosta. Premda u
283
MOC IDENTITETA
kolovozu 1994. PRI pobjeduje na predsjednickim izborima u donekle paste-
nom izbornom postupku, strah od nemira i nasilja u slucaju poraza PRI-ja
od presudneje vaznosti za pobjedu te stranke. Izborni rezultati na kasnijim
ddavnim, opCinskim i kongresnim izborima pokazuju rast broja glasova
konzervativne oporbene stranke, Partido de Accion Nacional (PAN), te, u
nesto manjoj mjeri, nezadovoljnika lijeve orijentacije okupljenih oko Parti-
do de la Revolucion Democratica (PRD). Predsjednik Zedillo u velikoj se
mjeri odrekao kontrole izborne masinerije, imenovao nezavisne ljude i cia-
nove PAN -ana visoke polozaje u svojoj administraciji, te se cinio spremnim
predvoditi prelazak u drugu vrst rezima, a mozda i drzave. Medutim, izgleda
da je PRI imala drugacije misljenje. U studenom 1996. PRI odbacuje spora-
zum o zakonu o politickoj reformi kojije trebalo postiCi s ostalim strankama.
U vrijeme kadaje ova knjiga pisana (1996.), politicka buducnost Meksika
i dalje je nejasna u smislu politickih snaga i politickih voda razliCitih izvo-
rista i ideologija koji nastoje pronaCi prostor za svoje djelovanje u nadolaze-
cemu politickom razdoblju. Jedino je izvjesno da zavrsava povijesni trenu-
tak PRI drzave.
78
Pitanjeje zbogcegaje i u kakvomje odnosu ova} vazanpo-
liticki dogadaj s raspravom o krizi drzave-nacije kao posljedice protur-
jecnosti izmedu globalizacije i identiteta.
Preobrazba koju sada prolazi Meksiko i urusavanje meksicke drzave-na-
cije zapocinje 1982. godine. Te godine Meksiko nije vise mogao otplaCivati
kamate na zajmove uzete u inozemstvu premda se proizvodnja nafte u toj
zemlji ponovno pocela povecavati, i to bas u trenutku kada je, zahvaljujuCi
dvjema naftnim krizama 1974. i 1979. godine, cijena nafte u svijetu znacaj-
no porasla. Nakon sto je razdoblje administracije Lopeza Portilla (1976.-
82.) zavrsilo iznenadnom nacionalizacijom meksickih banaka, u ocajnickom
pokusaju da iznova potvrde kontrolu drzave nad gospodarstvom koje se sve
brze internacionalizira, meksicka politicka i poslovna elita, Sjedinjene Dr-
zave i interesi medunarodnih kompanija nekako su odlucili (ne znam tocno
kako) daje Meksiko zemlja od prevelike vaznosti da bi se dopustilo da njome
upravljaju tradicionalni populisti. Umjesto politicos, na vlast dolazi nova
generacija tecnicos, ekonomista, strucnjaka za financije i politologa koji su
se skolovali u Sjedinjenim Americkim Drzavama. Oni zamjenjuju licencia-
dos Pravnoga fakulteta s Universidad Nacional Autonoma de Mexico koji su
dotad tradicionalno sudjelovali u vlasti, ali pripadnici nove elite takoder; su
morali imati diplomu UNAM-a i potjecati iz obitelji s politickom tradicijom
PRI-ja. U slucaju Carlosa Salinasa radilo se o vezama s bivsim
kom Miguelom Alemanom, preko Salinasova oca, ministra trgovine Meksi-
78 U studenom 1996. oporbene stranke listom pobjeduju na lokalnim izborim u drzavama
Meksiko i Hidalgo. Ocekuje se dace PRI pretrpjetijosjedan udarac na lokalnim izborima
u Meksiku i Monterreyu zakazanim za srpanj 1997.
284
NEMOCNADRZAVA?
ka od 1958. do 1964., i Salinasova ujaka Ortiza Mena, ministra financija od
1958. do 1982. U prijelaznom razdoblju od 1982. do 1988. godine predsjed-
nik je bio Miguel de la Madrid, tehnokrat povezan s krugovima katolickih
integrista kojije imao zadatak unijeti red u financije zemlje i iz redova PRI-
ja okupiti i obuciti tim mladih, obrazovanih i politicki odvaznih voda koji su
trebali obnoviti Meksiko kao zemlju i kao ddavu. Dva su se covjeka posebno
isticala: ministar zaduzen za proracun, Carlos Salinas s Harvarda, te minis-
tar urbanizma Manuel Camacho s Princetona. Medutim, de la Madridov
program stednje proveden osamdesetih godina gurnuo je Meksiko u recesi-
ju, poradi cegaje doslo do raskidanja veza s radnicima i sirim gradskim slo-
jevima. Sindikalni vade trude se ne ugroziti svoje povlastice, ali teret res-
trukturiranja osjecaju radnici u industriji, zaposleni u javnom sektoru i op-
cenito siri drustveni slojevi. Potres kojije 1985. pogodio Ciudad de Mexico i
razorio domove i poduzeca, izaziva provalu drustvenoga nezadovoljstva.
Dolazi do uzleta FDN-a, alternativne politicke koalicije koju je okupio
Cuauthemoc Cardenas (sin generala Cardenasa, povijesnoga populistickog
vode PRI-ja), koja uspijeva privuCi lijevi dio PRI-ja iz kojega je potekao
Cuauthemoc Cardenas. PRI jedva prezivljava predsjednicke izbore 1988.:
Mexico City, Guadalajara i Ciudad Juarez glasaju protiv PRI-ja. S obzirom
nato daje ovaj put razlika u broju glasova mala, laziranje ima presudnu ulo-
gu i kandidat PRI-ja Carlos Salinas izbornom prijevarom dobiva izbore. Sa-
linasje inteligentan i obrazovan covjek koji shvaca poruku glasaca. Imenuje
staroga prijatelja Manuela Camacha na mjesto gradonacelnika (Regente)
Mexico Cityja i omogucuje mu slobodu djelovanja u smislu socijalnih prog-
rama, pregovora s gradanskim slojem i demokratizacije. N ovi predsjednik
(uz pomoc Josea Cordobe, "meksickoga RaspuCina" spanjolskoga podrijetla,
rodenog u Francuskoj) usredotocuje se na ukljucenje Meksika u svjetsko
gospodarstvo. Salinas imajasne poglede: "Svjedoci smo intenzivne ekonom-
ske globalizacije tdista, a zahvaljujuCi revoluciji znanja i tehnologije svi
smo dijelomjedinstvene univerzalne povijesti. "
79
Cilj muje bio nakon isteka
mandata postati glavnim tajnikom novoosnovane Svjetske trgovinske orga-
nizacije. Salinas je Meksiku stegnuo rem en, srezao javnu potrosnju, moder-
nizirao komunikacijsku i telekomunikacijsku infrastrukturu, privatizirao
veCinu poduzeca, internacionalizirao bankarstvo, liberalizirao trgovinu i si-
rom otvorio zemlju stranim ulaganjima. Za veCinu ljudi dolazi do rasta zi-
votnoga standarda, nastupa veliki pad inflacije, meksicko gospodarstvo os-
tvaruje znacajan rast, izvoz cvjeta, au zemlju se slijevaju ulaganja, te je
1993. Meksiko imao najvise izravnih stranih ulaganja medu zemljama u
razvoju. Ubrzano se akumuliraju devizne rezerve, otplata vanjskoga dugaje
pod kontrolom i na djelu je uspjesna globalizacija. Salinas takoder krece u
79 Naveo Berins Collier (1992: 134)
285
MOC IDENTITETA
napad na korumpirane sindikalne vade, stoje dotad bilo nezamislivo (a zap-
ravo je bilo upozorenje bilo kakvoj vrsti organiziranja radnika), i zaklinje se
dace se boriti protiv korupcije i trgovine drogom, premda ce tu povijest dati
svoje misljenje, ito mozda vrlo skoro. Salinasje u to vrijeme drasticno snizio
realne place meksickih radnika i osiromasio sire slojeve stanovnistva. Pok-
renuo je, dod use, i program pomoci Pronasol koji je vodio jedan od njegovih
najblizih suradnika, Luis Donaldo Colosio. N alozio je Camachu da pomogne
uznemirenim stanovnicima Mexico Cityja, i ovlastio Ernesta Zedilla da
osuvremeni obrazovni sustav zemlje. Premda uz velike ljudske patnje, mek-
sicko se gospodarstvo u samo nekoliko godina potpuno preobrazava. Prom-
jenaje hila tolika da su SAD i medunarodni ulagaci odluCili daje doslo vrije-
me da se Meksiko nagradi primanjem u First World Club (OECD), iakoje vi-
se od 50% stanovnistva te zemlje zivjelo ispod granice siromastva, a 30% u
apsolutnom siromastvu. Potpisivanje sporazuma NAFTA 1993. godine vr-
hunacje meksicke strategije integracije u svjetsko gospodarstvo. Salinas do-
zivljava trijumfu trenutku kada treba odrediti buducega predsjednika. Um-
jesto Camacha, najsnazniju i najomiljeniju licnost pripadnika uzega kruga,
Salinas bira Colosia, jos jednoga mladog tecnica. Premda nije pripadao sta-
roj gardi PRI -ja, Colosio je bio na polozaju predsjednika stranke, a stranacki
aparat gaje drzao spremnijim na pravljenje ustupaka. Pravaje ironija daje
Camachov najbolji prijatelj u stranci, Ruiz Massieu, tada zauzimao polozaj
glavnog tajnika PRI -ja. Medutim, on se na tom polozaju nalazio upravo zato
da bi se othrvao "dinosaurima", odnosno pripadnicima stare garde. Camac-
ho je iz politickih i osobnih razloga tesko dozivio svoje smjenjivanje, te je ta-
ko prvi put jasno izrazio svoja stajalista kako predsjedniku, tako i u javnosti.
Medutim, izbora za njega vise nije bilo. Krajem 1993. godine Cinilo se da je
sve pod kontrolom i daje Salinas u svojoj perestrojci uspio izbjeCi pogresku
kojuje po njegovu misljenju ucinio Gorbacov, a koja se sastojala u tome da se
u politicku reformu krene prije gospodarske.
Aonda, 1. sijecnja 1994., prvogadanakadajeotpocelorazdoblje NAFTA-e,
napadaju zapatisti. BuduCi da sam u drugom poglavlju vee objasnio uzroke,
okolnosti i znacenje pokreta zapatista, ovdje bih se osvrnuo na njegovo ra-
zorno djelovanje na krizu meksicke drzave. Pogubno djelovanje toga pokre-
ta nije bilo uzrokovano Cinjenicom daje doslo do vojne prijetnje moCi drzave,
vee time sto pokret ubrzo prerasta u neku vrst krika oko kojega se okuplja
gradanski sloj drustva Cijaje glavnina hila ekonomski zakinuta, a i otudena
u politickom smislu. Nadalje, izvorna buna Indijanaca i seljaka zadalaje te-
zak udarac mitologiji PRI-ja. Siromasni, seljastvo i indijanski dio stanov-
nistva, hili su izopceni dio meksickog naroda koji se revolucijom nije okoris-
tio pa ih ona nije podjarmila tako dajoj moraju izrazavati zahvalnost, vee su
hili spremni uzvratiti udarac. Veo licemjerja pod kojim je Meksiko zivio de-
secima godina nepovratno se razderao. Kralj je bio gol, a tako i PRI.
286
NEMOCNADRZAVA?
Drugi cin. Uznemiren Camachovom reakcijom, Salinas (iz meni nepoz-
natih razloga) odlucuje ponovno zatraziti njegove usluge kako hi popravio
stetu nastalu u Chiapasu. Camacho hiva imenovan predsjednikom Povje-
renstva za mir. Pocetkom 1994. godine, zhog popularnosti zapatista i Ca-
machova umijeca pregovaranja sklonog mirenju, pokrecu se nove spletke u
PRI-ju. Colosiova kampanja sporo napreduje i sve se vise govori o mo-
gucnosti da predsjednik promijeni svoju odluku i imenuje Camacha namjes-
to Colosia. Predsjednicki kandidat Colosio, vrlo sposohan tehnokrat dohrih
zamisli (studirao je prostorno planiranje na pennsylvanijskom sveucilistu),
nije clan stare garde. Stranacki aparatje vee hio dovoljno uznemiren i njego-
vim imenovanjem, ali Camacho je doista hio previse. Camachaje odlikovala
politicka snalazljivost, imao je podrsku sirega stranackog clanstva, dohro je
kotirao u istrazivanjimajavnog mnijenja i imao heskompromisan stav. I Co-
losio i Camacho su nagovjestavali nevolje za stranku u buducnosti ako hi
postali predsjednici. Ali gora od njih dvojice hila je neizvjesnost za koga se
odluciti ili cak mogucnost saveznistva izmedu njih dvojice. Pregovori u
Chiapasu su se nastavili, a kako je Colosiova predsjednicka kampanja izgle-
dala sve cvrscom, u strancije rasla napetost, a posehice u onim njezinim di-
jelovima gdje su odredeni interesi mogli mnogo toga izguhiti.
U ovoj tocki analize moram uvestijedan novi element kojije, po mojemu
strucnom misljenju, apsolutno odlucujuci za predmet kojim se havimo,
premda za njeg nemam cvrstih dokaza. Radi se novosteeenoj ulozi Meksika u
globalnom organiziranom kriminalu. Od 60-ih godina ovoga stoljeca u Mek-
siku se uzgaja i izvozi marihuana, ali ne vise, pa zapravo i u manjoj mjeri,
nego u nekim predjelima Sjedinjenih Driava, kao npr. u sjevernoj Kaliforni-
ji i Kentuckyju. Sedamdesetih godina zapocinje proizvodnja heroina ograni-
cenog opsega. Situacija se uvelike mijenja 1980. godine kada nastaje svjet-
ska mreza trgovine drogom i raste pritisak na karipske i srednjoamericke
puteve droge koji vode u SAD. Kolumhijski kartel droge prisiljen je dijeliti
triiste vezano na SAD s meksickim kartelom tako sto im ustupa onoliko ko-
kaina koliko se moglo prokrijumcariti u SAD, zahvaljujuCi usluzi koju su
pruzili Kolumhijci. ZahvaljujuCi vrtoglavom rastu trgovine drogom, nastaju
mocni meksicki karteli cija su sredista u Tamaulipasu i Meksickom zaljevu
na celu s Garciom Ahregom, Ciudad Juarezu oko Amada Carilla i u Tijuani
predvodeni bracom Arellano Felix. Karteli se have unosnim poslom uzgaja-
nja heroina i njegovom trgovinom, zatim amfetaminima i na kraju svim i
svacim, a promet koji ostvaruju mjeri se u desecima milijardi dolara. Trude
se raditi tiho i profesionalno i u tome su slicniji Caliju, nego Medellinu. 'N e
upustaj se u nepotrehno uhijanje, hudi diskretan.' Sarno treha hiti hladan i
efikasan, te nastojati potkupiti koga god se moze: policiju, istrazitelje iz od-
jela za narkotike, suce, tuzitelje, mjesne i drzavne sluzhenike, pa i sto utje-
cajnije vode PRI-ja. Svaki se dolar ulozen u potkupljivanje isplati jer se na
287
MOC IDENTITETA
taj nacin stvara mreza ljudi koja ce ih podupirati i sutjeti 0 njihovu djelova-
nju. I tako, dokje tehnopoliticka vrhuska Meksika sjedne strane zaokuplje-
na ukljuCivanjem zemlje u svjetsko gospodarstvo, veliki se dijelovi tradicio-
nalnog aparata PRI-ja, zajedno s drzavnim i mjesnim sluzbenicima razliCi-
tih politickih opredjeljenja, povezuju s onom "drugom vrstom svjetskoga go-
podarstva". Godine 1994. "nova mafiokracija" je dovoljno snazna za obranu
svojih interesa, ali jos uvijek ne uspijeva poslovati s gotovinom i zamagliti
stvari pranjem novca. Trebajoj jos vremena, ito predvidivog vremena, a Co-
losio i Camacho prilicno su nepredvidivi i opasni za njezine interese. Pada
odluka da ih se obojicu ubije, Colosija metkom, a Camacha dobro organizira-
nom kampanjom koja ga optuzuje da je moralno odgovoran za Colosijevu
smrt. U tome se uspijeva. Tijuana, mjesto Colosijeva ubojstva, zasigurno ni-
je slucajno odabrana. Colosijevo mjesto zauzima Zedillo, jedan od cetvorice
ljudi iz Salinasova uzega kruga (drugije bio Pedro Aspe, ministar financija)
i voda Colosijeve predsjednicke kampanje. Premda strucan i s diplomom
ekonomije na Yaleu, Zedillove su politicke veze slabe, a umijece vodenja po-
litike neprovjereno. ZloCinacke veze nisu u potpunosti uspjele u svom nau-
mu, ali su u najmanju ruku promijenile pravila igre. Tko se god drznuo uCi
na njihov teritorij, izlagao bi se opasnosti.
Zatim dolazi red na glavnoga tajnika PRI-ja. Izgleda daje Jose Francisco
Ruiz Massieu otisao predaleko u istrazi Colosijeva ubojstva, koje je u vrije-
me pisanja ove knjige jos uvijek nerazjasnjeno. Ovoga puta, tragovi o umije-
sanosti u atentat na glavnog tajnika vade do istaknutoga zastupnika PRI-ja
u meksickom parlamentu, zatim do kartela Tamaulipas i konacno do Raula
Salinasa, predsjednikova brata i bliskog suradnika. Zanimljivo je da je brat
Ruiza Massieua, koji je bio na polozaju posebna vladinog tuzitelja u pod-
rucju trgovine drogom, formalno optuzen da je bio na platnoj listi kartela
droge. Prerano je i sasvim sigurno izvan dosega mojega znanja i kompeten-
cije tocno ustvrditi tko je sto radio u toj prici. Medutim, mislim daje za ana-
lizu ovoga slucaja vazno ponoviti daje u odlucujuCim politickim krizama ko-
je su potresale Meksiko 1994. godine veza trgovaca drogom i PRI-ja odigrala
kljucnu ulogu u organizaciji atentata, zastrasivanja i zataskavanja, sto je
unistilo tradicionalna pravila politicke igre i otvorilo put urusavanju drzave
PRI-ja. Treba naglasiti da se ovdje ne radio tipicnom slucaju infiltracije kri-
minala u politiku. Globalni doseg mreza kriminala, njihov utjecaj na odnose
SAD-a i Meksika, te povezanost s drzavnim vrhom cine ovu krizu znacaj-
nom kao primjer globalizacije kriminala sto prozima mocne i stabilne drza-
ve-nacue.
Politicka ubojstva, oCigledna infiltracija kriminala u drzavu, izazov za-
patista koji su imali podrskujavnog mnijenja, i sukobi unutar PRI-ja polju-
ljali su povjerenje ulagaca u stabilnost meksickoga tdista kao trzista u nas-
tajanju. Odljev kapitala zapocinje 1994. godine nakon atentata na Colosija
288
NEMOCNA DRZAVA?
23. ozujka. Usprkos tome, Salinas i ministar Aspe pomocu obilatih rezervi
koje Meksiko ima na raspolaganju, odlucuju zadrzati fiksni tecaj kako hi na-
doknadili gubitak stranoga kapitala. Racunaju dace se trend odljeva kapita-
la preokrenuti u njihovu korist. Do toga medutim nije doslo. Prvi prosinca
1994. nadzor nad situacijom preuzima Zedillo kojeg obuzima panika zbog si-
tuacije koju odrazava u tajno knjigovodstvo. On pozuruje devalvaciju sto jos
vise pogorsava stvari. Nagli odljev kapitala stavlja Meksiko na rub nemo-
gucnosti otplate kredita i potresa trzista Buenos Airesa i Sao Paula. Ame-
ricki predsjednik dolazi spasiti NAFTA-u, pri tome cak zaobilazeci Kongres,
donosi 20 milijardi americkih do lara kao kolateralno jamstvo koje izvlaci iz
saveznih dzepova. Pridruzuje se MMF s najvecim dotad odobrenim zajmom
od 8 milijardi americkih dolara i nesto ugovorenih poslova. I tako, sredinom
1995. Meksiko je uglavnom spasen s 50 milijardi americkih dolara, au zam-
jenu za to zauvijek gubi svoju gospodarsku samostalnost.
Osim restrukturiranja gospodarstva sto za sobom nosi visoku socijalnu
cijenu, te uspostavljanja nove vrste veza s globalnim kriminalom, okuplja-
nje gradanskog sloja meksicke ddave, posebice u glavnim gradskim sre-
distima, jos je jedan vazan element slabljenja PRI drzave. Pokretanje tih
snaga drustva viseznacno je jer se radi o isprepletanju razlicitih drustvenih
interesa, kultura i politickih projekata. Dolazi do povezivanja znacajnih di-
jelova obrazovane srednje klase kojoj odgovara dinamicno gospodarstvo, ali
koja takoder stremi uspostavljanju postene vlasti i obuzdavanju birokrat-
skog aparata. Medutim, borba protiv PRI ddave zahvaca i sluzbenike jav-
noga sektora kojima je takoder ugrozena sigurnost, nezadovoljne narodske
slojeve gradskoga stanovnistva zastrasene moguCim slomom dotadasnjih
mehanizama raspodjele zemljista i usluga, studente koji se okupljaju oko
obnovljenih simbola drustvenih promjena, a i milijune siromasnih u grado-
vima i selima koji se svim sredstvima bore za opstanak. Bez obzira nato sto
raste politicki skepticizam i usprkos cinjenici da mali broj Meksikanaca is-
tinski vjeruje da politicke stranke odreduju sudbinu, opce je misljenje da
PRI drzava vise nije u stanju ispunjavati svoju zadacu. Slom populistickoga
legitimitetajednakje kraju populistickih organskih saveznistava u srcu sa-
moga sustava.
U vrijeme Salinasove vladavine demokratizacija se provodi putem preno-
senja moCi i dobara na lokalnu vlast i vlast pojedinih drzava, a dopusta se i
izborna pobjeda oporbenih stranaka u mnogim znacajnim gradovima i dda-
vama Meksika, posebno na sjeveru zemlje. Niz monografija opCinskih vlasti
izdanih 90-ih godina, koje koordinira Alicia Ziccardi
80
, pokazuju znacajna
poboljsanja lokalne uprave, posebice u mjestima Leon, Durango, Torreon i
80 Ziccardi (1991., 1995.)
289
MOC IDENTITETA
Meksiko DF. Medutim, buduCi da u svim tim slucajevimajaca povezanost je-
dinica opCinske uprave koje su cesto u rukama oporbenih stranaka, u poli-
tickom smislu takvi relativni uspjesi samo i dalje slabe PRI drzavu. Cak i u
Meksiku DF, opCinska uprava pod vodstvom Regentea Manuela Camacha,
kojegje imenovao predsjednik, na krajuje stvorila svoju vlastitu izbornu ba-
zu mimo uobicajenoga PRI-jeva stranackog aparata. Sve u svemu, pokusaj
demokratizacije i decentralizacije moCi na nize razine drzave, dok su se
predsjednik i njegovi tehnokrati za to vrijeme bavili pitanjima globalnoga
gospodarstva, odalecio je sve slojeve stanovnistva od predsjednicke palace.
BuduCi daje meksicka drzava pocivala na bozanskom statusu predsjednika
dok obnasa svoju duznost, sve rasireniji manjak postovanja prema predsjed-
niku, pa cak i u Salinasovim pobjednickim trenucima, oznacavao je kraj jed-
noga od najdugotrajnijih politickih rezima ovoga stoljeca.
Meksicka ce ddava-nacija opstati u novim povijesnim okolnostima, jer
su korijeni nacionalizma cvrsto ukorijenjeni u srcima Meksikanaca. Pa
ipak, to nece biti onakva drzava-nacija kakvomjuje stvorio PRI. Premda ce
njezin utjecaj i dalje biti znacajan, a pokazivat ce i odredenu snalazljivost,
usudujem se tvrditi dace moe meksicke drzave-nacije sve vise opadati. U
gospodarskom smislu, Meksiko, kao i cijeli svijet, ulazi u novo doba i vjero-
jatno je pionir ulaska u to novo razdoblje. Larry Summers, jedan od najcje-
njenijih svjetskih financijskih strucnjaka i jedan od kljucnih ljudi koji su fi-
nancijski spasavali Meksiko, napisao je krajem 1995., osvrcuCi se na tu te-
mu: "Meksicku krizu [1994.] oblikovale su financijske promjene koje su se
pojavile u posljednjih nekoliko godina, a napredak informacijske i komuni-
kacijske tehnologije doveo je do sirenja krize dotad nevidenih razmjera. Ne
treba se stoga cuditi da je Michel Camdessus iz Medunarodnoga monetar-
nog fonda nazvao tu krizu prvom krizom 21. stoljeca."
81
Navedeno se preto-
cilo u cinjenicu da ce u buducnosti gospodarska politika Meksika, rna kakva
ona hila, morati biti cvrsto uskladena s gospodarstvom Sjedinjenih Ame-
rickih Drzava, kao i s medunarodnim financijskim trzistima.
Politicki govoreCi, Meksiko ce morati prihvatiti cinjenicu da je mreza
svjetskoga kriminala prodrla u sve razine drzavnog aparata. Tesko je povje-
rovati da su se policija i sudstvo othrvali toj pojavi, paje s obzirom na prisut-
nost kriminala, oporavak ddave izuzetno tesko provesti. Cini se daje veCi-
na podataka o povezanosti politickoga sustava s trgovinom drogom, uklju-
cujuci i one koji se ticu samoga Raula Salinasa, dosla ad strane istrazitelja
obavjestajne sluzbe SAD-a, sto meksicke politicare Cini jos zavisnijim od
americke tajne sluzbe.
81 Summers (1995: 46)
290
NEMOCNA DRZA VA?
Sto se tice unutarnje politike, obrazovaniji gradanski slojevi koji su se
pokrenuli u ovim previranjima iskusavaju nove nacine izrazaja i organizaci-
je, cesto se izravno suprotstavljaju s PRI drzavom i obicno su razvijenije na
lokalnoj razini. Cvrst stisak Televisa grupe, privatnoga multimedijalnog
carstva koje je u sprezi s PRI drZ.avom imalo kontrolu nad informativno-za-
bavnim programom, popusta pod sve izrazenijim djelovanjem globalizacije i
segmentacije medija.
Au simbolickom smislu, doprinos moCi identiteta, na koji su se pozivali
Marcos i zapatisti, bio je veCi od pukog razotkrivanja meksickoga ideoloskog
samozadovoljstva; moe identiteta izgradilaje mostove medu izvornim Indi-
jancima, pravim siromasima i obrazovanim urbanim slojevima u njihovoj
potrazi za novim ideoloskim utopijama. N a tom se putu meksicki narod uje-
dinio, ovog puta protiv PRI drzave.
Narod protiv drzave: gubljenje legitimiteta savezne vlasti SAD-a
82
Kriza americke drzave devedesetih godina ovoga stoljeea krizaje legitimite-
ta za koju tvrdim da znatno nadilazi tradicionalni libertarijanski pritisak u
americkoj politici. Ona ima svoje izvoriste u dubinama gradanskoga dru-
stva, izrazavanjem nezadovoljstva s nekoliko prepoznatljivih problema koje
zajednicki dovode u pitanje funkciju i moe savezne vlasti odredene povijes-
nim odlukama Vrhovnog suda 1810. i 1819. godine. Izravna politicka poslje-
dica ponovnog nepovjerenja u vlast je sve veCi uspon obnovljene i desno us-
mjerene Republikanske stranke, sto sejasno vidjelo na izborima za Kongres
i guvernerska mjesta 1994., a donekle potvrdilo ina izborima za Kongres
1996. godine, na kojima je Republikanska stranka zaddala kontrolu nad
donjim domom Kongresa i Senatom. Ipak, raspolozenje usmjereno protiv
drzave uvelike nadmasuje republikansko izborno tijelo i njegovu sposob-
nost pridobivanja nezavisnih glasaca, poput onih koje predstavlja Ross Pe-
rot, a koji u cijelosti odbacuju sadasnji sustav stranaka. Raste broj demok-
82 Balz i Brownstein (1996.) dali sujedan od najboljih prikaza razvoja politickih dogadaja u
SAD-u u prvoj polovici devedesetih godina. Ta mije knjiga sluzila kao izvor i za neke dru-
ge podatke. Ako se zeli americku kulturu otpora prema vlasti smjestiti u povijesnu per-
spektivu, treba procitati rad Lipseta (1996.) i Kazina (1995.). Druge korisne informacije i
analize koje mogu posluziti kao podloga temama kojima se bavi ovaj dio knjige, vidi u slje-
deCim izvorima: Stanley i Niemi (1992.); Davidson (1993.); Bennett (1994.); Black i Black
(1994.); Murray i Herrnstein (1994.); Woodward (1994.); Barone i Ujifusa (1995.); Cam-
pbell i Rockman (1995.); Greenberg (1995.); Himmelfarb (1995.); Pagano i Bowman
(1995.); Roper Center of Public Opinion and Polling (1995.); Dionne (1996.); Fallows
(1996.). Vidi strogu sociolosku kritiku Murrayevih postavki kod Fischer et al. (1995.).
291
MOC IDENTITETA
ratskih izbornih jedinica nesklonih ddavi, te je predsjednik Clinton u svo-
jem obracanju naciji 1996. godine najavio "kraj velike drzavne uprave".
Ponovni izbor Clintona za predsjednika 1996. umnogome je bio posljedi-
ca njegova prihvacanja velikog broja zamjerki republikanaca na drzavu bla-
gostanja i ddavnu potrosnju. Pobjedi su svakako pridonijeli i Clintonov
cvrst stav prema zakonu i redu u drzavi te obecanje dace sacuvati povlastice
koje je uzivala srednja klasa, cime je vjesto zauzeo poziciju desnoga poli-
tickog centra. U osvrtu na ishod predsjednickih izbora 1996. godine Theda
Skocpol izjavljuje dace "bez obzira na ravnotezu medu strankama, zaokret
u politickim raspravama kojije zamijecen 1994. godine, i dalje ostati prisu-
tan. Osjeca se da se za velike pothvate ne moze sluziti saveznom vladom cak
i ako se radi o doista velikim nacionalnim problemima."
83
Nadalje, izbori
1996. godine pokazali su rastucu nesklonost izbornog tijela prema svim po-
litickim kandidatima: udostojalo se glasovati samo 49% glasaca, a od tih
49% Clintonje opet dobio samo 49%. Cini se daje podjela izvrsne i zakono-
davne vlasti na razliCite politicke stranke bila implicitni izraz kolektivne vo-
lje glasaca da podupru sustav medusobnog provjeravanja i ravnoteze kojim
bi se onemoguCila pretjerana moe bilo koje vlasti.
Tako snazan otpor prema drzavi duboko utjece na politiku, ali za sada ne
ina strukturu drzave. Medutim, cini se da vodi k preobrazbi institucionalne
osnove i politicke svrhe vlasti u Americi. Ako se prijedlozi koje je republi-
kanski Kongres usvojio 1995., ili pak ponesto preinacena inacica predlozene
politike, ozakone, sto je moguce, do 2002. godine ce savezna vlast prenijeti
na pojedine americke drzave ovlasti i sredstva potrebna za upravljanje dese-
cima golemih programa, ukljucujuCi socijalnu skrb, Medicaid, osposobljava-
nje za rad i zastitu okolisa, sto ce otprilike biti svota od 200 milijardi ame-
rickih dolara godisnje potrosnje.
84
Nadalje, buduCi dace se spomenuta sred-
stva dijeliti u obliku bespovratnih saveznih sredstava, konacna odluka o nji-
hovu koristenju bit ce u rukama pojedinih ddava, premda uz neke odredbe,
ciji je sadrzaj predmet zestokih unutarnjih borbi u Kongresu. Clintonova
administracija takoder je namjeravala prebaciti vecu odgovornost na pojedi-
ne drzave u sedam osnovnih podrucja, ukljucujuCi transportnu politiku i so-
cijalnu skrb. Uz to, smanjenje proracunskoga deficita unutar sedam godina,
za sto se zajedno zalazu i republikanci i predsjednik Clinton, dovest ce do
znatnog smanjenja potrosnje kako na saveznoj razini taka ina razini pojedi-
nih drzava. Potrosnja zdravstvenog programa Medicaid mogla bi izmedu
1995. do 2002. pasti 30% (dakle za oko 270 milijardi dolara). Savezne agen-
cije koje imaju kljucnu ulogu u ddavnoj regulativi, kao sto je npr. Agencija
83 Citirao Toner (1996.)
84 Business Week (1995e)
292
NEMOCNA DRZA VA?
o/o 80
manja drzavna uprava/manji broj usluga
70
63%
60
50
40
30
ve6a drzavna uprava/veliki broj usluga
2 0 + - - - - - - - - - - - - - - - - - - - ~ ~ - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
1984 1988 1992 2/93 6/93
1995
SJiko 5.4. Jovno mniienie o opsegu ddovne uprove i pruzoniu uslugo u SAD-u
1984.-1985. (rezultoti odgovora no pitonje: Jeste li skloniii manioi drzovnoj vprovi s
manjim brojem usluga iii vecoj drzavnoj upravi s mnogo usluga?)
lzvor: lspitivonje proveli ABC News/The Washington Post 1984., 1988.,
1992. i u veljaCi 1993.; i The Los Angeles Times, u lipnju 1993.
te u si(ecn(u 1995.
za zastitu okolistt i Savezno povjerenstvo za komunikacije, vjerojatno ce se
suociti s naglim padom svoje moCi i smanjenjem sredstava. Smanjeoje pro-
racunskoga deficita zasniva se na jakim gospodarskim temeljima, a postalo
je i najmocnije oruzje kojim se smanjuje opseg savezne vlasti ciji je godisnji
deficit 1995. godine iznosio 203 milijarde americkih dolara. Zajednickim
djelovanjem u s:rnjeru prenosenja ovlasti na ddave i okruge, deregulacije,
ukidanja socijalnih prava, drasticnog smanjenja potrosnje i posudbi, te reza-
nja poreza (ukljucujuCi i mogucnost prave fiskalne revolucije u budtlcnosti,
sto pokazuju ceste rasprave 0 fiksnom porezu na prihod), ukazuje se potre-
ba za preispitiva11jem osnovnih postavki moCi i ciljeva savezne vlasti, a time
i americke ddave.
Snage koje pokrecu preobrazbu uloge vlasti u Sjedinjenim Drzavama iz-
viru iz duboko ijasno izrazene odbojnosti prema saveznoj vlasti velilte veCi-
ne Amerikanaca devedesetih godina (vidi sliku 5.4.).
Balz i Browstein na sljedeCi naCin sazimaju podatke koje nude ispitivanja
javnog mnijenja i politicke studije o tom predmetu:
293
MOC IDENTITETA
Nezadovoljstvo vlascu krece se u dva glavna smjera. S jedne strane,
go lema veCina Amerikanaca slozila bi se s populistickim prigovorima
daje Washington rastrosan, nedjelotvoran, te daje zarobljenikom po-
sebnih interesa i prepun dvolicnih politicara koji ostvaruju svoje vlas-
tite interese i koji su u stanju izreCi rna sto samo da budu izabrani.
(Takvo populisticko otudenje od vlasti najsnaznije je izrazeno medu
bijelim glasaCima radnicke klase- skupini na kojuje gospodarski pri-
tisak u posljednja dva desetljeca bio najjaci.) Drugi napad dolazi od
strane nemalog broja Amerikanaca cije su optuzbe na racun vlasti
ideoloski utemeljene. Oni vlast dozivljavaju kao sveprisutnu neman
koja narusava slobodu pojedinca i prijeCi ljudima oslanjanje na vlasti-
te snage, odvraca ih od religije i daje prednost manjinama i siromasni-
ma. Pokazalo se da nepovjerenje prema Washingtonu Cini golemu po-
teskocu demokratima u naporima da dobiju podrsku za nove inicijati-
ve koje poduzima vlast, pa cak i onda kada se radi o borbi protiv eko-
nomske nesigurnosti putem osposobljavanja za rad ili zajamcene
zdravstvene skrbi. N eprijateljski odnos prema Washingtonu postao je
dijelom americke kulturejednako kao i postovanje prema zastavi.
85
Podjela izmedu sve izrazenije odanosti simbolu nacije (zastavi) i sve vece ne-
poslusnosti u odnosu prema dr:lavnim institucijama obiljezje je krize legiti-
miteta.
U 2. poglavlju u kojemu sam raspravljao o drustvenim pokretima, dao
sam kratku analizu pobune protiv novoga svjetskog poretka u Sjedinjenim
Drzavama. Pritom sam izlozio neke pretpostavke o korijenima i obiljezjima
pokreta kao sto su americka milicija, pokret za "prava okruga", pokret "pa-
metne uporabe" (antiekologisti), te najrazlicitijih "patriotskih" pokreta us-
mjerenih protiv vlade. U ovom poglavlju imam namjeru usredotoCiti se na
utjecaj navedenih pokreta i drugih trendova javnog mnijenja u pitanjima
politike i drzave. Raspolozenje usmjereno protiv drzave u americkom dru-
stvu devedesetih godina ne maze se svesti na najekstremnije primjere nje-
gova iskazivanja. Doduse, Patriotski pokret doista predstavlja utjelovljenje
vrijednosti i gnjeva velikog dijela drustva, sto se vidi u kritikama izrecenim
u radijskoj emisiji Rusha Limbaugha. Nesklonost saveznoj vlasti i politici
zajednicka je sirokoj lepezi ideoloskih, gospodarskih i socijalnih kretanja.
Ona sa svoje strane imaju toliko cvrsto uporiste u odnosu globalizacije, iz-
gradnje identiteta i politike da se sa sigurnoscu moze predvidjeti dace se
stranka koja pobijedi na izborima 2000. godine, bez obzira nato radi li se o
Republikanskoj ili obnovljenoj Demokratskoj stranci, morati uhvatiti u
85 Balz i Brownstein (1996: 13)
294
NEMOCNA DRZA VA?
kostac s temeljitim promjenama americkih politickih institucija dvadeset-
prvoga stoljeca. Pregled osnovnih sastavnica konzervativnoga populizma
devedesetih godina pomoci ce u razumijevanju slozenosti ovog procesa i raz-
mjera krize koja je na pomolu, a sto izlazi izvan okvira razlicitih varijacija
politickog ciklusa.
Prva znacajna pojava je nova vrst ekonomskog populizma kao odgovora
na obespravljivanje znatnog broja americkih radnika zbog restrukturiranja
svjetske privrede. Godine 1996. poduzeca i trziste dionica ostvarivali su ve-
liku dobit premda bi indeks Dow-Jones na svaki nagovjestaj o otvaranju no-
vih radnih mjesta naglo padao. Tehnologija polako ali sigurno potice rast
produktivnosti. NajveCi broj zena danas zaraduje. Otvara se rekordan broj
radnih mjesta (deset milijuna novih radnih mjesta za vrijeme Clintonove
administracije). Medutim, duboko usadeno nezadovoljstvo i nesigurnost od-
raz su zivotnog standarda koji se za najveCi broj ljudi ne mijenja na bolje ili
cak opada, a takoder i strukturalne nepostojanosti tdista rada zbog pojave
fleksibilnog nacina rada, umrezavanja poduzeca i sve vece ovisnosti o tran-
snacionalnim nacinima ulaganja, proizvodnje i trgovine (vidi svezak I.). Is-
pravnije je tvrditi da se ovdje radi o otporu prema velikim kompanijama, a
ne prema drzavi, te da takav odnos implicitno poziva na sto aktivniju inter-
venciju drzave, slicno kao u slucaju protekcionizma. BuduCi da se Washin-
gton ispravno dozivljava kao voditelj globalizacijskih procesa, bijes se okre-
ce prema saveznoj vladi. Posebiceje to slucaj nakon potpisivanja sporazuma
NAFTA koji sada simbolizira gospodarsku meduzavisnost obiju Amerika.
Ovakav razvoj dogadaja maze krenuti u smjeru ekonomskog protekcioniz-
ma, ogranicavanja broja useljenika i diskriminacije useljenika, a za posljedi-
cu maze imati otvoreni sukob s interesima velikih kompanija kojima je slo-
bodna trgovina, slobodno kretanje kapitala i visokoobrazovana radna snaga
od presudne vaznosti. N a vidjelo bi mogle izaci opasne suprotnosti prisutne
unutar Republikanske stranke, sto se vidjelo na unutarstranackim izbori-
ma za predsjednicke kandidate 1996. i uzbunom vezanom uz pocetne uspje-
he Buchananove populisticke kandidature. Slicnih neslaganja ima i u De-
mokratskoj stranci u kojoj se vecina radnickih sindikata i velik broj manjin-
skih skupina opiru NAFTA-i i potpuno slobodnom kretanju kapitala u glo-
balnoj ekonomiji otvorenog tipa, sto je cilj koji Clinton zasigurno prihvaca, a
i vodstvo Demokratske stranke opcenito podrzava.
Druga strujajavnog misljenjajednim dijelom se preklapa s gospodarskim
protekcionizmom i zagovara ideje politickog izolacionizma, sto se vidi u ra-
sirenom otporu angaziranju americkih trupa u stranim zemljama ako ne
postoji jasno vidljiva prijetnja sigurnosti vlastite zemlje, a ni Somalija ni
Bosna ne udovoljavaju tom uvjetu. S nestankom Sovjetskog Saveza ljudi vi-
se ne vide i ne osjecaju potrebu za mobilizacijom nacionalnih snaga i cini se
da vise nema opravdanja za troskove vojnog djelovanja SAD-a i patnji koje iz
295
MOC IDENTITETA
toga proizlaze, a sve kako bi se SAD potvrdile kao vojna supersila. Odboj-
nost prema americkim postrojbama pod stijegom Ujedinjenih naroda zajed-
nickaje onima koji se opiru multilateralnosti i rasplinjavanju americkog su-
vereniteta u zamrsenom spletu medunarodnih institucija koje obiljezavaju
doba nakon hladnoga rata, kao sto je na primjer Svjetska trgovinska organi-
zacija.
Treca struja prisutna ujavnosti vezanaje uz rasprostranjenu odbojnost
prema upletanju drzave u privatni zivot, obitelji i lokalne zajednice. To je
slucaj s "pokretom za skolovanje u vlastitom domu" koji se cesto povezuje s
krscanskim fundamentalizmom, a gdje roditelji odbijaju slati djecu u skole i
vjeruju da im potvrde drzavnih skolskih institucija nisu potrebne. Ili pak
pokret za "prava okruga" i pokret "pametne uporabe" koji se, osobito na za-
padu drzave, suprotstavljaju zakonski uredenoj zastiti okolisa, gdje se mije-
saju pravo na lokalnu autonomiju s interesima drvnih i rudarskih poduzeca.
Zatim sve ra8ireniji strah od ugrozavanja privatnosti od strane kompjutori-
zirane drzave, sto potice libertarijanizam razlicitih vrsta, ovisno o razini ob-
razovanja i drustvenim okolnostima.
Obiteljske vrijednosti, razliciti pokreti koji se zalazu za ukidanje pobaca-
ja, zatim kampanje usmjerene protiv homoseksualaca i vjerski fundamenta-
lizam (najcesce od strane bijelih evangelika) podloga su stvaranju raspros-
tranjene i raznolike drustvene struje, u kojoj se, kako je spomenuto u prvom
i drugom poglavlju, snaznim politickim izrazom posebno istice Krscanska
koalicija s milijun i pol clanova i 1200 zborova kanonika u pedeset ame-
rickih drzava. Sredinom devedestih godina Krscanska koalicija postala je
najvaznijom skupinom glasaca Republikanske stranke. lmalaje odlucujucu
ulogu na mnogim izborima, kako lokalnim, tako i drzavnim i saveznim, a
drzi se da je za Republikansku stranku ona zapravo funkcionalna inacica
organiziranom radnistvu i njegovoj nekadasnjoj ulozi u Demokratskoj
strand. Krscanski fundamentalisti u nacelu nisu pokret koji se suprotstav-
lja drzavi. Njihov bi san bio uspostavljanje teokracije s narodom koji stuje
Boga i u kojoj bi vlast provodila Bozje zakone. Tako se uCinilo u nekim kali-
fornijskim skolskim odborima koje su uspjeli dovesti pod svoj nadzor ili ka-
daje senat drzave Tennessee glasovao o obvezi skola ijavnih institucija da
se izvjesi Deset zapovijedi i zahtijeva njihova pridrzavanje. Medutim, prema
sadasnjem ustavnom odredenju vjerske slobode i odvojenosti Crkve i drza-
ve, obnova krscanske nacije prvenstveno bi zahtijevala ukidanje sekularizi-
rane drzave, u smislu kaka ana danas postaji. Nagli razvoj krscanskoga fun-
damentalizma u Sjedinjenim Drzavama u posljednjih deset godina i cinjeni-
ca da se on pretvorio u dobra organiziranu politicku snagu mogu se dovesti
u vezu s obnovom identiteta i opiranjem raspadu tradicionalne obitelji. Od-
bacuje se feminizam, oslobodenje homoseksualaca i nestajanje patrijarhal-
nih odnosa. Jednako taka dolazi do atpora nastojanju vlasti da pravede za-
296
NEMOCNA DRZAVA?
kone koji ce podrzati zenino pravo na izhor, jednakost spolova i kulturnu
snosljivost. Reakcije te vrste posljedica su osobne nesigurnosti, ali njima se
takod:er pokusava izgraditi novi identitet i dati novi smisao zivotu po uzoru
na idealiziranu sliku proslosti u kakvoj je nekada zivjela obitelj i zajednica u
homogenom drustvu. Takvo drustvo sada nastaje u novim prigradskim na-
seljima i gradiCima koji zive seoskim zivotom koji je u nestajanju. Proces
propadanja patrijarhalne obitelji koji se sada zbiva u Americi (vidi 4. poglav-
lje) pruza snazne temelje za zestoke reakcije ove vrste. Pobuna protiv krize
patrijarhalnosti jednako je snazna kao i otpor koji izaziva nov svjetski gos-
podarski poredak i najednak nacinje izazov liheralnim vrijednostima i vla-
dajucoj politickoj skupini. Na taj se nacin osporava legitimitet tijelu koje ta-
kav poredak provodi, a to su savezne vlasti.
Kritika saveznih zakona i institucija postaje tim jetkija poveze li se s
klasnom i rasnom netrpeljivoscu usmjerenom protiv siromasnih i pripadni-
ka drugih rasa. To je razlog zbog kojeg se selektivna delegitimacija ddave
blagostanja, kojaje ionako vee u sukobu s gospodarskim kretanjima, krista-
lizira opca razmisljanja, izborne glasove i neprijateljski odnos prema vlasti.
Govorim o selektivnoj delegitimaciji jer socijalna zastita (Social Security) i
Medicare (na koje otpada oko dvije treCine proracuna kojije na raspolaganju
SAD-u za socijalnu skrb) i dalje imaju podrsku velike veCine grad:ana tako
da hi reforma tog sustava hila vrlo teska (vidi sliku 5.5.).
Med:utim, socijalni programi, socijalne olaksice za siromasne, programi
izobrazbe, te akcije za pomoc manjinskim skupinama izlozeni su napadima
najveceg broja grad:ana jer oni odbijaju placati poreze kojima se uzdrzavaju
"oni drugi". Dolazi do obiljezavanja siromasnih za koje se vjeruje da su sami
krivi za situaciju u kojoj su se nasli, pa se tako pocelo misliti da su upravo so-
cijalne olaksice uzrocnik eksponencijalnog rasta broja djece koja rad:aju dje-
cu. Akademske "teorije" protivnika socijalnih programa posezu za primje-
rom viktorijanske Engleske i njezinim strogim moralom kao modelom koji
treba slijediti, a siromasni slojevi i manjinske sku pine svojim su hioloski uv-
jetovanim kvocijentom inteligencije osud:eni da zauvijek budu u polozaju
manje vrijednih.
86
Slom drustvene solidarnosti ocituje se i u hijesu svojstve-
nom "gnjevnim bijelim muskarcima", Cime se otpor prema afirmativnim
akcijama prosiruje na zene, izazivajuCi taka mogucnost nastanka novih raz-
dora med:u nezadovoljnim grad:anima. Otpor znacajnijega dijela grad:anskog
drustva protiv drzave blagostanja u Americi istodobno slabi drzavu i vodi u
segmentaciju drustva. Zbog rastuceg nezadovoljstva "opasnih klasa", dda-
vaje pod sve vecim pritiskom da se pretvori u represivan aparat. Naglasava-
nje dobrovoljnoga i dobrotvornog rada unutar zajednice kojima bi se na-
86 Murray i Herrnstein (1994.); Himmelfarb (1995.)
297
Vaznlje:
sredstva namijenjena umjetnosti
socijalni programi opcenito
markice za hranu
troskovi obrane
pomo6 poljoprivrednicima
kreditiranje studenata
Medicaid (savezni program
zdravstvene zastite za siromasne)
davanja za bolju policijsku
zastitu gradskih ulica
programi skolske
prehrane
socijalna zastita
Medicare (savezni program
namijenjen starijim osobama)
MOC IDENTITETA
"smanjiti savezni deficit"
%
66
65
"sprijeclti smanjenje
sredstava za taj
program" (%)
29
30
35
43
52
65
66
68
69
77
78
Slika 5.5. Odnos prema programima savezne vlasti i smanjenju proracunskog defici-
ta no saveznoj razini u SAD-u 1995. (rezultati istrazivanja u kojemu se trazio odgovor
no pitanje: U slucaju svakog od navedenih programa, mislite li do je vaznije smanjiti
savezni proracun iii sprijeCiti znacajnije smanjenje sredstava koja se za njih
odvajaju?)
/zvor: lstrazivanje Gallup Organization za CNN/USA Today od
24. do 26. veljace 1995.
domjestila potreba za postojanjem ddave blagostanja, u biti je samo ideo-
loska zavjesa kojom se na cinican naCin izbjegava suocavanje sa zajed-
nickom odgovornoscu, a pritom pribjegava izgovoru o potrebi iskazivanja
pojedinacne odgovornosti.
Dogada se da se navedeni razmjeri nezadovoljstva gradana ponekad po-
dudaraju s neobuzdanim interesom krupnoga kapitalizma (kao sto je to slu-
caj kada se kritizira velfarizam i ekologizam, a ponekad dolazi i do ostrog su-
kobljavanja (npr. prilikom kritika na racun globalizacije i fleksibilnosti ra-
da). Medutim, premda se otpor gradana pojavljuje u razlicitim oblicima i
razliCitogje podrijetla, sve se razlicitosti objedinjuju u frontalno suprotstav-
ljanje zamasnoj ulozi koju savezna vlast ima u americkoj drzavi-naciji u pos-
ljednjih pedeset godina.
Ovdje moram pojasniti da konzervativni populizam koji se pojavljuje u
Americi devedesetih godina u cjelini nije libertarijanski pokret i ne odraza-
298
NEMOCNA DRZA VA?
va tradiciju republikanizma usmjerenog protiv vlasti. Neke njegove naj-
vaznije sastavnice, kako je gore opisano, zahtijevaju naglaseno etatisticki
pristup kojim hi ddava pojedincima i obiteljima nametnula vrijednosti od-
redenih organiziranih drustvenih slojeva. Upravo to se dogada s krscan-
skim fundamentalistima na ciji se sve veCi utjecaj u lokalnoj i drzavnoj vlasti
gleda kao nametanje poboznog nacina zivota pod njihovom nadleznoseu.
Tako je is protekcionistickom gospodarskom politikom cija hi primjena zah-
tijevala odlucan napor savezne vlade da nadzire i daje zamah americkom
gospodarstvu. Prema tome, kriza drzave-nacije ne proizlazi samo iz kultur-
ne prevlasti protudrzavnih vrijednosti, vee nastaje kao posljedica primica-
nja razlicitih ideologija i interesa koji dovode u pitanje americku saveznu
vlast kako je ana povijesno uspostavljena. Vlast se dovodi u pitanje kako hi
se znatno smanjila njezina uloga (tradicionalni libertarijanizam) ili kako hi
se njome ovladalo u ime novoga poslanja o obnovi americke nacije pod vod-
stvom Boga i/ili u izolaciji od novoga svjetskog poretka. Zbog toga se kriza
legitimiteta ne moze izjednaCiti s "republikanskom revolucijom" 1994.,
premdaje bilajednim od njezinih vaznih obiljezja. Kriza legitimiteta prote-
ze se na stranke i izborne jedinice, djeluje na industrijske radnike i seljake,
ljutite muskarce i ljutite porezne obveznike.
Tako raznoliki, a mocni drustveni tokovi okupljaju se pod dvjema zajed-
nickim zastavama: odbijanje placanja poreza i nosenje oruzja. Ukidanjem
poreznih prihoda vladi, posebice saveznoj, djelovanje drzave dolazi u podre-
deni polozaj. U drustvu i gospodarstvu s veCim zahtjevima premajavnoj sfe-
ri, ddavaje zbog smanjene porezne osnove prisiljena usredotociti se na naj-
osnovnije funkcije od strateskog znacenja. Drzava se tako svodi na odrzava-
nje reda i zakona i izgradnju infrastrukture za novo globalno gospodarstvo,
placajuci pritom kamate na dug naslijeden iz doba Reaganova hladnog rata.
Ona dakle vise ne moze obavljati druge zadatke i prisiljenaje "skin uti se lju-
dima s vrata".
s druge strane, pravo nosenja oruzja u ocima velikog broja stanovnika
SAD-a najvazniji je temelj gradanske slobode zasticen americkim ustavom.
Premda se mnogi americki gradani ne slazu s ovakvim stanjem stvari, Cinje-
nicaje da se u americkim domovima nalazi oko tri stotine milijuna komada
rucnog oruzja, ana tdistu se takoder slobodno moze kupiti i ratno naoru-
zanje.
Mocne organizacije i lobiji, poput organizacija zvanih Amerikanci za re-
formu poreza, N acionalna federacija nezavisnog poslovanja i legendarna
Udruga nacionalne puske, uspjesno se bore za smanjenje drzavne kontrole
nad novcem i oruzjem. Moj Bog, moja obitelj, moja zajednica, moj novae, mo-
ja puska, Cini se daje upravo to skup vrijednosti koje oblikuju svijest i pona-
sanje sve veceg broja Amerikanaca. Dolazi do izravnog suprotstavljanja pra-
vilima, programima i osoblju savezne vlade, a pritom se razvija neprijatelj-
299
MOC IDENTITETA
ski odnos prema globalnom korporatizmu i institucionalnoj multilateral-
nosti.
Rasprostranjenost ovakvih tema i stavova potpomognuta je sve vecom
lokalizacijom, segmentacijom i diferencijacijom medija, te sirenjem interak-
tivne elektronicke komunikacije. U tomje smislu od kljucne vaznosti sve ve-
ci utjecaj lokalnog radija, emitiranje istih emisija na razlicitim televizijama i
prava provala govornih emisija (talk shows), te radijskih emisija u kojima
slusatelji izravno sudjeluju putem telefona. U razdoblju od 1988. do 1995. u
Americi se broj radijskih postaja koje su emitirale govorne emisije podvos-
trucio tako da se popeo na 1200. Razvoj i utjecaj takvih emisija potpomogla
je nova satelitska tehnologija, ali i cinjenica da propisi vezani uz objavljiva-
nje netocnih tvrdnji nisu vise hili tako strogi. Zvijezda talk showa Rush Lim-
baugh, mogao se ponositi brojkom od 20 milijuna slusatelja na tjedan preko
600 postaja diljem zemlje, cimeje i sam postao mocna politicka snaga. Nova
Republikanska strankajavnoje odala pocast Limbaughu, covjeku kojije vi-
se od bilo koga u cijeloj Americi popularizirao ideje ultrakonzervativizma i
stavove usmjerene protiv drzave. Osim radija, novi populisticki pokret
odozdo, kako je to pokazano u 2. poglavlju, iskoristio je sve mogucnosti no-
vih komunikacijskih tehnologija, ukljucujuCi Internet i telefaks pomocu ko-
jihje osmisljavao svoje djelovanje i usmjeravao ga ciljanim primateljima po-
ruka i od gradana izabranim pripadnicima vlasti. Demasifikacija medija
zaobisla je uobicajene kanale putem kojih su politicki mocnici provodili
neizravan nadzor nad slusateljstvom. Najrazlicitije informacije i ideje, uk-
ljucujuCi i one najekstremnije, najizopacenije i najnepostenije, sire se medu
milijunima ljudi. Nepovratno se gubi granica izmedu objavljivanja dopusti-
voga i nedopustivog koju se desetljeCima njegovalo u okviru odgovorne slo-
bode tiska.
Koliko god razliciti naCini iskazivanja gnjeva hili naopaki, takve se poja-
ve u drustvu ne mogu drzati samo odrazom privremenog raspolozenja jav-
nosti. Njihova se tvrdokornost i dub ina vidi u istrazivanjima javnog mnije-
nja devedesetih godina (vidi 6. poglavlje). Ishodiste im se moze pronaCi u ve-
likim strukturalnim preobrazbama kojima se bavi ova knjiga, a razvijaju se
u specificnoj kulturi i institucijama americkog drustva. Balz i Brownstein
pisu:
U pozadini uskovitlanih pokreta koji sve vise bujaju na desnici nalazi
se strah od svijeta koji izmice kontroli... Trenutak u kojemu pod pri-
tiskom globalizacije i razvoja tehnologije dolazi do restrukturiranja
gospodarstva, te u kojemu kulturni okvir drustva biva izlozen sve ve-
cem pritisku zbog raspadanja obitelji s oba roditelja, jedan je od onih
trenutaka [u kojemu veliki broj Amerikanaca osjeca gubitak uporista
zbog dogadanja koja ne razumiju i koja izmicu njihovoj kontroli].
300
NEMOCNA DRZAVA?
"Ljudi osjeeaju da vise ne upravljaju vlastitim zivotom", rekao je
Frank Luntz kojije zaduzen za provodenje istrazivanjajavnog mnije-
nja u Republikanskoj stranci, "da vise ne mogu utjecati na svoju bu-
duenost. "
87
Za takvo stanje okrivljuju dr:Zavu koju grade vee vise od pedeset godina i tru-
de se iznova ovladati zivotom unutar zajednice kojoj pripadaju zajedno sa
svojim obiteljima, odmicuCi se pritom od vlasti. U tome im pomaze Republi-
kanska stranka koja tri desetljeea nije imala parlamentarnu moe, pa je u
tom procesu prepoznala priliku za dokazivanjem svoje snage u desetljeCima
koja dolaze. Medutim, republikanci pritom poticu otpor ljudi spram vlasti i
opeenito bilo kakvog ustrojstva, Cime se zapravo igraju vatrom. Balz i
Brownstein zakljucuju: "Sva intelektualna energija Republikanske stranke
sada je usmjerena na trazenje nacina kako smanjiti opseg i domasaj savez-
nih vlasti. "
88
Medutim, buduCi da republikanci takoder zastupaju i interese
moenih korporacija uklopljenih u svjetske privredne tokove i medunarodne
institucije, kao instrument protudrzavnoga populizma ta stranka daje te-
melje eksplozivnim unutarnjim suprotnostima izmedu svoje haze u narodu
kojaje usmjerena protiv vlasti i djeluje s pozicija fundamentalizma, te svoje
tradicionalne uloge kao stranke koja zastupa interese krupnoga kapitaliz-
ma i vojnih krugova. lzlazak na vidjelo takvogjednog proturjecja, nakon ce-
ga bi vjerojatno uslijedio otklon od moenoga populistickog trenda, mogao bi
dovesti do duboke krize koja bi ugrozila temelje americkoga politickog ure-
denja. Moglo bi se dogoditi da dode do narusavanja ravnoteze koju su u povi-
jesti uspostavili utemeljitelji americke dr:Zave i Vrhovni sud, ravnoteze koja
vlada izmedu lokalne i savezne razine, vlasti i ostalog dijela drustva, poradi
cega bi mogla otpoceti kriza americke drzave-nacije.
Struktura i proces u krizi dr:Zave
Zelio bih staviti naglasak na relevantne analiticke elemente koji proizlaze iz
ovih sazeto izlozenih primjera krize dr:Zave. U slucaju obiju zemalja, Meksi-
ka i Sjedinjenih Drzava, primjeeujemo izravan utjecaj globalizacije i res-
trukturiranja kapitalizma na drzavni legitimitet. On se ocituje u djelo-
micnom ukidanju drzave blagostanja, raspadanju tradicionalnih proizvod-
nih struktura, sve nesigurnijim moguenostima zaposlenja, krajnjoj drustve-
noj nejednakosti, te s jedne strane povezivanju vrjednijih segmenata gospo-
87 Balz i Brownstein (1996: 173)
88 Balz i Brownstein (1996: 295)
301
MOC IDENTITETA
darstva i drustva u globalne mreze, a s druge iskljuCivanju velikih dijelova
stanovnistva i prostora iz dinamicnoga, globaliziranoga sustava. Dakle, ut-
jecaj o kojemu govorim vidljiv je u svim onim procesima koje sam iznio u I.
svesku, a koji uzimaju danak sposobnosti drzave da odgovori na zahtjeve
drustva, slabeCi tako i drzavni legitimitet. Nadalje, bliska povezanost mek-
sicke privrede s gospodarstvom Sjedinjenih Americkih Ddava Cijije institu-
cionalni oblik NAFTA, i elektronicka povezanost meksickoga financijskog
trzista sa svjetskim tdistima u realnom vremenu, ucinila je krah pezosa
1994.-1995. godine bitno drugaCijim od ostalih ekonomskih kriza. Slom
meksicke valute zapravoje bio primjerom "prve financijske krize dvadeset i
prvog stoljeca", a prodor globalnoga kriminalnoga gospodarstva u pore dr-
zave dodatno pogoduje neorganiziranosti politickih institucija i krizi njiho-
va legitimiteta.
U Sjedinjenim se Ddavama (zasad ne i u Meksiku) pojavila kriza patri-
jarhalnosti kao posljedica utjecaja informacijske ekonomije i izazova koje
namecu razni drustveni pokreti, sto je kod velikog broja ljudi izazvalo osje-
caj nesigurnosti i straha. Dolazi do otklona od legalnih politickih institucija
koje su inace imale razumijevanja za prava zena, pa tako i od svjetovne dda-
ve. Znacajan sloj stanovnistva sve manje ustrajava u potvrdi Boga, obitelji i
zajednice kao vjecitih vrijednosti otpornih na drustvene izazove.
U oba slucaja, krize struktura poljuljale su legitimitet ddave i dosle u ve-
zu s drustvenim pokretima koji su, u razlicitim oblicima svojstvenim tim
dvjema zemljama, stvorili alternativne identitete i izricito odbacili legitimi-
tet savezne vlasti. Pokreti koji su se zasnivali na pitanju identiteta okupili
su manji broj aktivista, alije politicki sustav njihove zahtjeve doista i prera-
dio, a takoder su imali odjeka, doduse na iskrivljen nacin, i u sirim slojevima
stanovnistva. Neporecivo je da u meksickom drustvu postoji povezanost
simbolickogutjecaja zapatista i rasirene odbojnosti prema PRI drzavi, stoje
na kraju dovelo do krajajednog od najpostojanijih sustava na svijetu. Sto se
tice Sjedinjenih Drzava,patrioti se prije mogu drzati simptomom negoli uz-
rokom, a kriza legitimiteta iskazuje se u opcem nepovjerenju prema vlasti,
posebice saveznoj, alii prema politicarima i politickim strankama, posebice
onima koje pripadaju glavnim politickim strujama. Porast popularnosti
konzervativnih republikanaca sredinom devedesetih godina u velikoj je
mjeri vezan uz politicki samoubojstvenu kampanju protiv upravo onih insti-
tucija vlasti nad kojima sami zele steCi nadzor.
N ovi sustavi elektronicke komunikacije odigrali su presudnu ulogu i u
Meksiku i u Sjedinjenim Drzavama u smislu pojacavanja utjecaja koje rela-
tivno mali drustveni pokreti mogu imati na javno mnijenje kada prodru u
medije putem slobodno horizontalno umrezenih elektronickih sustava.
Dakle, empirijski je promotriva i analiticki smislena znacajna poveza-
nost globalizacije, informatizacije, kapitalistickog restrukturiranja, dru-
302
NEMOCNA DRZAVA?
stvenih pokreta zasnovanih na identitetu i krize politickog legitimiteta ka-
ko u drzavama Meksika, tako i u SAD-u, premda svako od ta dva drustva
ima svoje osobitosti i shodno tome na razliCite nacine oblikuje spomenutu
povezanost. Sto najprije uzrokuje tu povezanost, metodoloski je pogresno
postavljeno pitanje jer su struktura i proces nedjeljivi u smislu uzajamnog
djelovanja koje vodi u krizu drzave. Tesko bi bilo zamisliti kakav bi utjecaj
zapatisti ostvarili u Meksiku da nije bilo snaznog djelovanja globalizacije u
gospodarstvu i drustvu. Ali zapatisti nisu posljedica ekonomske krize. Oni su
postojali i prije u borbama Indijanaca i seljaka koje su poddavali katolicki
svecenici, te u revolucionarnim nakanama onih koji su se odmakli od radikal-
no ljevicarskih pokreta sedamdesetih godina. Libertarijanizam u Americi
ima dugu tradiciju, izolacionizam ostaje vjecitom kusnjom te mocne zemlje
koja prekriva gotovo cijeli jedan kontinent, a imperijalizam je iskusenje sup-
rotnoga predznaka. Prevlast jednoga ili drugog u odred:enom povijesnom raz-
doblju nije predodred:ena s obzirom nato daje precizan ishod med:udjelovanja
elemenata koje sam naznacio, a koji istodobno cine i strukturu i proces, u ve-
likoj mjeri neodred:en. I tako, bez obzira na republikansku revoluciju 1994.
godine, Clinton je pobijedio na predsjednickim izborima 1996. Pobjeda je
uvelike hila posljedica proturjecja unutar republikanskoga izbornog tijela ko-
je je, okupljajuci se oko desno usmjerenog populizma, ujedno trebalo stati i
iza in teresa velikih kompanija. Clinton se takoder morao jasno odreCi tradi-
cionalne politicke platforme demokrata kako bi pobijedio, sto je zelje velikog
broja demokratajos vise udaljilo od politicke stvarnosti.
Cinjenica da se socijalna i politicka reakcija na globalni nered u Meksiku
pojavila na "ljevici", a u Sjedinjenim Drzavama na "desnici", jednim je dije-
lom posljedica specificnosti pojedinih politickih djelovanja, a drugim je veza-
na uz osobitosti same krize. BuduCi da ni ujednoj od tih dviju zemalja dr:lava
nije mogla osigurati zastitu kakvu je obecala, vee je umjesto toga postala ak-
tivnim upravljacem globalizacije i procesa restrukturiranja, prijetnja drzavi
potekla je izvan uobicajenih izvora koji bi podr:lali reforme predvod:ene od
strane ddave, dakle americkih demokrata koji poddavaju savezne instituci-
je ili populistickog sustava PRI u Meksiku. To ne iskljucuje mogucnost da se
bilo u Meksiku bilo u SAD-u u buducnosti pojavi neki lijevo orijentirani pok-
ret koji bi zagovarao drzavu ili drzavu blagostanja, ali bi se zbog krize legiti-
miteta takav pokret morao razviti izvan okrilja vodece politike.
Otvorenost politickih procesa ne ometa nase zanimanje za produbljeno
analiticko razumijevanje,jer su teme koje smo otvorili i veze koje med:u nji-
ma postoje zapravo materijal od kojeg su sazdane politicke institucije i poli-
ticki procesi nasega doba. Kako bih rasclanio odnos izmed:u izvora krize dr-
zave i novih oblika politicke borbe i natjecateljstva, prije svega cu u poglav-
lju 6 razmotriti specificnu dinamiku sudionika politike u novoj informacij-
skoj paradigmi.
303
MOC IDENTITETA
Drzava, nasilje i nadzor: od Velikog brata do malih sestara
Je li drzava u umrezenom drustvu doista nemoena? Nismo li upravo sada
svjedoci provale nasilja i represije u cijelom svijetu? Ne dolazi li, s obzirom
na prodornost nove informacijske tehnologije, do najopasnijeg ugrozavanja
privatnosti u cijeloj ljudskoj povijesti? Nije lise Veliki brat pojavio, bas kako
je Orwell predvidio, negdje oko 1984. godine? I kako drzava uopee moze biti
nemoena kada su joj na raspolaganju zastrasujuee tehnoloske moguenosti i
kada ima nadzor nad dosad nevidenom koliCinom informacija?
89
To su najosnovnija i najcesea pitanja u kojima se mijesaju proturjecni do-
kazi sa zbrkanom teorijom. Medutim, bavljenje pitanjima takve vrste od
sredisnje je vaznosti za razumijevanje problema krize drzave. Prije svega,
empirijski treba odbaciti slike koje nam padaju na urn kada se prisjetimo Ve-
likog brata, jer nas upueuju na povezanost drustava nasega vremena s orwe-
lovskim prorocanstvom. Uzevsi za predmet svojega prorocanstva staljini-
zam, a ne liberalnu kapitalisticku dr:lavu, George Orwell bi doista bio u pra-
vu da su politicka povijest i tehnologija u posljednjih pola stoljeea krenule
drugacijim putem, sto je zasigurno bilo moguee. Medutim, umjesto da smog-
ne snage i ovlada novom informacijskom tehnologijom, etatizam se u susre-
tu s njom urusio (vidi III. svezak). Nova tehnologijaje omoguCila umrezava-
nje i decentralizaciju i time zapravo potkopala temelje centralizirane logike
jednosmjernoga davanja uputa i vertikalnoga birokratskog nadzora (vidi I.
svezak). Drustva nasega doba nisu vise primjereno vodeni zatvori, vee dzun-
gle u kojima vlada nered.
Moe modernih tehnologija doista bi se mogla koristiti u svrhu praeenja,
nadzora i prisile od strane drzavnog aparata (policija, ubiranje poreza, cen-
zura, sprecavanje politickoga disidentstva i tome slicno). Medutim, moder-
na tehnologija bi jednako taka mogla pomoCi gradanima u nadziranju drza-
ve. Gradani bi mogli imati pravo pristupa informacijama u bankamajavnih
podataka, mogli bi putem racunalne mreze imati izravnu vezu sa svojim po-
litickim predstavnicima, uzivo gledati sastanke politicara, a i izravno davati
svoje opaske.
90
Pomoeu novih tehnologija gradani bi mogli videosnimke raz-
licitih nedjela rabiti kao vizualne dokaze krsenja zakona, kao sto rade glo-
balne ekoloske organizacije koje svojim lokalnim podruznicama dijele vi-
deokamere kako bi se moglo izvijestiti o ekoloskom kriminalu i vrsiti priti-
sak na zagadivace. ZahvaljujuCi moCi tehnologije, pojave koje proistjecu iz
strukture drustva i njegovih institucijajos vise dolaze do izrazaja. Novi in-
strumenti koji se koriste za nadziranje i praeenje opresivnim drustvima
89 Burnham (1983.); Lyon (1994.)
90 Anthes (1993.); Betts (1995.); Gleason (1995.)
304
NEMOCNA DRZAVA?
pruzaju jos vise moguenosti za ugnjetavanje. S druge strane, demokratska,
participativna drustva mogu raspodjelom politicke moCi putem tehnologije
postatijos otvorenija i sjos boljom reprezentativnoseu. Dakle, izravan utje-
caj novih informacijskih tehnologija na moe i na drzavu empirijske je priro-
de i o njemu postoje razliciti podaci. Medutim, na djeluje mnogo vaznija po-
java koja podriva same temelje moCi ddave-nacije. Radi se o sve rasirenijim
moguenostima praeenja i nadziranja ljudi te nasilja izvan institucija ddave
i nacionalnih granica.
lzvjestaji o sve prisutnijoj prijetnji za privatnost manje zabrinjavaju dr-
zavu kao takvu, a vise poslovne organizacije i privatne informacijske mreze,
ili pak birokrate u javnim sluzbama koji zapravo ne djeluju u ime vlasti vee
slijede logiku pripadnika drzavnog aparata. Razne su drzave u povijesti pri-
kupljale informacije 0 svojim podanicima, a vrlo cesto su to cinile primitiv-
nim, ali djelotvornim i nasilnim putem. Racunala su zasigurno unijela kva-
litativnu promjenu u moguenost prikupljanja podataka iz razlicitih izvora,
kao npr. socijalnog osiguranja, zdravstvene ili osobne iskaznice, podatke o
boravistu ili zaposljavanju. Medutim, izuzevsi anglosaksonske zemlje, kod
kojih je ukorijenjena libertarijanska tradicija, u drugim dijelovima svijeta,
od demokratske Svicarske do komunisticke Kine, ljudi provedu cijeli svoj zi-
vot u ovisnosti o dosjeu prepunom podataka o mjestu boravka, zaposlenju i
bilo kojemu drugom podrucju koje ih povezuje s vladom drzave kojoj pripa-
daju. S druge strane, bez obzira nato sto nove tehnologije olaksavaju posao
policiji, zahvaljujuci slicnoj ili cak naprednijoj tehnologiji, organizirani kri-
minal poprima sve slozeniji oblik sto policiji izuzetno otezava rad. Upletanje
u policijske komunikacijske kanale, elektronicka povezanost kriminalaca i
mogucnost prodiranja u racunalne podatke samo su neke od poteskoca s ko-
jima se susreee policija. Medutim, srz problemaje u necemu sasvim drugom.
Ono sto je bitno jest da kompanije i sue moguce vrste raznih organizacija sa-
kupljaju podatke o ljudima na temelju kojih se stvaraju trzista koja odgova-
raju dobivenim podacima. 0 privatnosti neke osobe mnogo se vise moze
saznati iz kreditne kartice nego iz osobne iskaznice. Kreditna kartica daje
uvid u neCiji zivot. Zivot doticne osobe moze se tim putem analizirati i cilja-
no izabrati u marketinske (ili ucjenjivacke) svrhe. Poimanje kreditne karti-
ce kao javnog zapisa o necijem zivotu mora se prosiriti na niz drugih ponuda
na trzistu, od pogodnosti namijenjenih ljudima koji cesto putuju zrakoplo-
vom do svih moguCih vrsta robe siroke potrosnje. Umjesto "Velikog brata"
koji ugnjetava, mnostvo dobronamjernih "malih sestara" upoznaju se sa
svakim posebno i prodiru u sue pore nasega zivota. Racunala omogueuju sa-
kupljanje i obradu mase pojedinacnih informacija, kao i njihovu uporabu u
razlicite svrhe. Tako se uvijek moze dobiti ispis neCijeg imena kako bi se
odredena trzisna ponuda uCinila sto osobnijom, ili kako bi se dostavila
postom i odaslala milijunima kupaca. Rjecita ilustracija nove tehnoloske lo-
305
MOC IDENTITETA
gike je V-Cip koji bi se u americke televizore trebao ugraditi 1997. godine.
V-cip svakom kueanstvu daje moguenost cenzuriranja emisija slijedeCi sus-
tav kodova koji bi se takoder ugradili u televizijske signale televizijskih sta-
nica. Umjesto centralizacije, nadzor se time decentralizira.
David Lyon daje iscrpan uvid o tome u knjizi u kojoj naglasava da nadzor
kudidkamo premasuje okvire drzavnih granica.
91
Ono sto on naziva "elek-
tronickim okom", ne podrazumijeva "ddavu koja nadzire" vee "drustvo ko-
je nadzire". Uostalom, u tome se sastoji bit teorije mikromoCi kojuje posta-
vio Foucault, premdaje za povrsnog Citatelja zbunjujuee sto Foucault "drza-
vom" naziva ono sto je po njegovu vlastitom misljenju zapravo "sustav", od-
nosno mreza razliCitih izvora moCi u raznim podrucjima drustvenog zivota,
ukljucujuCi i moe unutar obitelji. Ako, u weberovskoj tradiciji, ogranicimo
poimanje drzave na skup institucija s legitimnim monopolom nad sredstvi-
ma za provedbu nasilja, a pod ddavom-nacijom podrazumijevamo prostor-
no odredenje takve vrste moCi,
92
cinilo bi se da smo svjedoci difuzije moei
nadziranja i nasilja (simbolickoga ili tjelesnog) u drustvu opeenito. Takav je
trendjos vidljiviji u novonastalom odnosu drzave i medija. S obzirom na sve
veeu financijsku i pravnu neovisnost kao posljedicu razvijene tehnologije,
mediji imaju moguenost spijuniranja ddave u ime drustva i/ili interesa po-
jedinih interesnih skupina (vidi 6. poglavlje). U Spanjolskoj je 1991. godine
jedna radiopostaja izazvala politicku krizu kadaje snimila i objavila razgo-
vor koji su preko pokretnih telefona vodila dva pripadnika Socijalisticke
stranke, au kojemu su se vrlo kriticki izrazili 0 spanjolskom premijeru, ina-
ce socijalistu. Britanska kruna takoder se uzdrmala kada je jedan tabloid
objavio telefonski razgovor princa Charlesa i njegove prijateljice u kojemu
su se njih dvoje prepustili uzicima postmodernisticke razrade prica o zen-
skarn tamponu tampaxu i inim stvarima. Sigurno je da su medijska otkriea i
medijski tracevi oduvijek bili prijetnja za drzavu, braneCi pritom interese
gradana. Medutim, poradi pojave novih tehnologija i novoga medijskog sus-
tava, ranjivost drzave u odnosu prema medijima, poslovnom svijetu i dru-
stvu uopee eksponencijalno se poveeava. U usporedbi s ostalim povijesnim
razdobljima prije bi se moglo reCi da je drzava danas vise izlozena nadzoru
no sto sama taj nadzor provodi.
Nadalje, premda u svojim rukama ddi sredstva nasilja,
93
drzava-nacija
gubi monopol nad nasiljemjer semora suprotstaviti transnacionalnim tero-
ristickim mrezama ili komunalnim grupama koje pribjegavaju samoubi-
lackom tipu nasilja. U prvom slucaju, globalni karakter terorizma (poli-
tickoga, kriminalnog ili pak jednoga i drugoga) i mreze onih koji ga opskr-
91 Lyon (1994.) •
92 Giddens (1985.)
93 Tilly (1995.)
306
NEMOCNA DRZA VA?
bljuju informacijama, oruzjem i novcanim sredstvima zahtijeva sustavnu
suradnju policija vise drzava-nacija, pa ljudi koji se bave suzbijanjem takvih
pojava u sve vecoj mjeri prerastaju u transnacionalne policijske snage.
94
U
drugom slucaju, u trenutku kada se komunalne grupe ili lokalne bande od-
reknu svojega pripadnistva drzavi-naciji, drzavaje u opasnosti od izbijanja
nasilja koje ima podlogu u socijalnoj strukturi drustva, kao sto je to slucaj s
drzavama koje su neprestano ukljucene u protugerilske ratove.
95
Drzava se
tako suocava sa sljedeCim proturjecjem: ako ne posegne za nasiljem, nestaje
kao drzava, a ako ga gotovo neprestano primjenjuje, na provedbu nasilja
trosit ce se znacajan dio drzavnih dobara i drzavnog legitimiteta jer ce to
znaCiti uvodenje beskrajno dugoga izvanrednog stanja. Dakle, drzava moze
nastaviti trajnije primjenjivati nasilje jedino ako je i kadaje u pitanju opsta-
nak nacije ili drzave-nacije. Zbog sve veceg otpora drustva prema uporabi
nasilja na dulje vrijeme, izuzevsi u posebnim slucajevima, drzava tesko mo-
ze pribjeci nasilju u mjeri koja bi bila djelotvorna, sto je sprecava da to cini
cesto, a time se gubi i povlasten polozaj u smislu drzave koja u svojim ruka-
ma drzi sredstva nasilja.
Dakle, mogucnost nadziranjaje u drustvu rasprsena, monopol nad nasi-
ljem suocava se s izazovima koji dolaze od transnacionalnih neddavnih
mreza, a endemski komunalizam i tribalizam slabe mogucnost suzbijanja
pobune. Dok drzava-nacija jos uvijek impozantno djeluje u svojoj blistavoj
uniformi, dok su tijela i duse ljudi sirom svijeta i dalje izlozeni mucenjima,
za to vrijeme protoci informacija drzavu ponekad zaobilaze, a ponekad ju
zasipavaju u golemim kolicinama. Teroristicki sukobi presijecaju nacional-
ne granice, a uska podrucja malih zajednica iscrpljuju snage mira i reda. Dr-
zava se i dalje oslanja na nasilje i nadzor nad gradanima, ali u tome vise ne-
ma monopol, niti iz svoje nacionalne ljusture to vise maze provoditi.
Kriza ddave-nacije i teorija ddave
u izvanrednom clanku 0 pitanjima demokracije, drzave-nacije i globalnog
uredenja, David Held, sazimajuci svoju rasClambu, pise da
danasnji medunarodni poredak obiljezava ustrajnost, postojanost
uredenja suverene ddave s jedne strane i razvoj struktura pluralne
vlasti s druge. Ozbiljne su primjedbe na takvu vrst hibridnoga susta-
va. Postavlja se pitanje nudi li takvo uredenje ikakve mogucnosti rje-
94 Fooner (1989.)
95 Wieviorka (1988.)
307
MOC IDENTITETA
savanja kljucnih poteskoca moderne politicke misli koja se, izmedu
ostalog, bavi nacelima i temeljima poretka i tolerancije, demokracije i
podnosenja odgovornosti, te pitanjem legitimne vladavine.
96
U nastavku Held optimisticno predlaze nacin kojim hi drzava povratila legi-
timitet u sklopu svoje postnacionalne reinkarnacije. Medutim, argumenti
protiv oddanja drzavnog suvereniteta koje Held nudi na prethodnim stra-
nicama svoga clanka objasnjavaju zavrsnu recenicu u kojoj se osjeca oklije-
vanje: "Kada se govori o krajnjem ishodu ovoga problema, postoje dobri raz-
lozi kako za optimizam, tako i za pesimizam."
97
Nisam siguran sto se u
ovom smislu podrazumijeva pod pojmom optimizma i pesimizma. N e osje-
cam neko naroCito sazaljenje nad suvremenim ddavama-nacijama koje su
tako spremno mobilizirale ljude i slale ih da se medusobno ubijaju u najkr-
vavijem stoljecu ljudske povijesti- dvadesetom stoljecu.
98
Medutim, toje pi-
tanje stava. Ono stoje doista bitnojest da novi sustav moci obiljezava, a tu se
slazem s Davidom Heidorn, pluralnost izvora vlasti (i, dodao bih, moci), pri
cemu je drzava-nacija samo jedan od tih izvora. Cini se da se ovdje prije radi
o povijesnom pravilu negoli o nekoj iznimci. Kako objasnjava Spruyt, mo-
derna drzava-nacija imalaje niz "konkurenata" (gradove-drzave, trgovacki
saveze, carstva),
99
a, dodao bih, i vojna i diplomatska saveznistva, koja nisu
nestajala vee bi postojala usporedno s drzavom-nacijom tijekom cijeloga nje-
zina razvoja u modernom do bu. Medutim, cini se da razlozi koji se navode u
ovom poglavlju dovode do decentralizacije ddave-nacije unutar podrucja
zajednickog suvereniteta .. a koji obiljezava danasnju svjetsku politicku po-
zornicu. Hirst i Thompson u zivahno pisanoj kritici pojednostavnjenih pog-
leda na globalizaciju naglasuju da ddave-nacije i dalje zaddavaju svoju
vaznost. Dvojica autora pri tome cak uzimaju u obzir novu ulogu ddave:
Na pomolu su novi oblici upravljanja medunarodnim trzistima koji
kao i drugi gospodarski procesi ukljucuju sudjelovanje vlada najveCih
nacija, ali u novoj ulozi. Drzave tu u manjoj mjeri djeluju kao suvereni
entiteti, a vise kao sastavnice medunarodne zajednice. Osnovne funk-
cije drzave-nacije bit ce davanje i osiguravanje legitimiteta nadnacio-
nalnim i podnacionalnim mehanizmima vlasti, te ustanovljavanje
sustava odgovornosti doticnih mehanizama vlasti.
100
96 Held (1991: 161)
97 Held (1991: 167)
98 Tilly (1995.)
99 Spruyt (1994.)
100 Hirst i Thompson (1996: 171)
308
NEMOCNA DRZA VA?
Nadalje, uz slozen odnos koji postoji izmedu raznovrsnih izraza politicke
moCi/reprezentacije, ddava-nacija u sve veeoj mjeri mora pristajati na sup-
tilan natjecateljski odnos s izvorima moei, sto sa sobom nosi mnoge potesko-
ee, tim vise sto sjedista moei nisu tako jasno odredena, a ponekad se cak i ne
mogu odrediti. Radi se o mrezi kapitala, proizvodnje, komunikacija, krimi-
nala, medunarodnih ustanova, nadnacionalnih vojnih aparata, nevladinim
organizacijama, transnacionalnim religijama i kretanjimajavnog mnijenja.
Ispod razine drzave nalaze se razlicite zajednice, plemena, lokalne poseb-
nosti, kultovi i bande. I tako, sve dok postoje drzave-nacije, au predvidivoj
buduenosti ee tako i biti, one ee ciniti i vee danas Cine cvorove sirih mreza
moCi. Cesto ee biti u sukobu s drugim tokovima moei koji se nalaze unutar
pojedine mreze, sto ee se izravno kositi s provedbom ddavnog autoriteta.
To se vee danas dogada sredisnjim bankama koje se zaborave u iluzijama da
se mogu oduprijeti tdisnim kretanjima koja ne pogoduju njihovoj val uti. Ili
pak, kada drzave-nacije, pojedinacno ili zajednickim snagama, odluce isko-
rijeniti problem proizvodnje, trgovine i koristenja droge, sto je bitka koja se
u posljednjih dvadeset godina posvuda uvijek iznova gubi, izuzevsi u Singa-
puru (sa svim posljedicama koje proizlaze iz ove primjedbe). Drzave-nacije
su izgubile suverenitet jer sam pojam suvereniteta jos od Bodina podrazu-
mijeva da nije moguee "samo malcice" izgubiti suverenitet, a upravo je to
bio tradicionalan casus belli. Drzave-nacije mozda mogu zadrzati kljucnu ri-
jec u donosenju odluka, ali nakon sto postanu dijelom mreze moCi i protu-
moCi, vlastitu moe poCinju gubiti. Postaju ovisne o sirem sklopu zakonodav-
nih tijela i utjecaja razlicitog podrijetla. Ova postavka, za koju vjerujem daje
u skladu s prethodnim opazanjima u ovom poglavlju, ima ozbiljne posljedice
za teoriju i praksu drzave.
U teoriji drzave vee desetljeeima prevladava rasprava o razliCitim oblici-
ma institucionalizma, pluralizma i instrumentalizma.
101
Institucionalisti u
weberovskoj tradiciji naglasuju autonomnost drzavnih institucija slijedeCi
pritom unutarnju logiku povijesno zadane drzave Ciji su zametak vihori po-
vijesti posijali na odredenom podrucju, davsi joj njezin nacionalni temelj.
Pluralisti objasnjavaju strukturu i evoluciju drzave, kao posljedice niza raz-
novrsnih utjecaja u beskonacnom procesu (re)formiranja drzave, dinami-
kom pluralnoga gradanskog drustva tijekom procesa konstituiranja.
Instrumentalisti, marksisti ili historicisti, u drzavi vide izraz drustvenih
aktera koji idu za svojim interesima i nastoje ostvariti premoe, bilo bez iza-
zova drzavi ("izvrsni odbor burzoazije") ili putem borbi, saveznistava i kom-
promisa nesigurnog ishoda. Medutim, kako navode Giddens, Guehenno i
Held, u svim se skolama misljenja odnos drzave i drustva, pa tako i teorija
101 Carnoy (1984.)
309
MOC IDENTITETA
drzave, promatraju u kontekstu nacije, te se naciju uzima kao okvirno pola-
ziste. Sto se dogada kada, kako je to izrazio Held, "nacionalna zajednica" ne
predstavlja vise "relevantnu zajednicu" kao okvirno polaziste?
102
Mozemo li
zamisliti nenacionalne, raznolike drustvene interese koji se zastupaju ili za
koje se netko u drzavi bori? Cijeli svijet? Ali, jedinica koja bi bila znacajna za
protok kapitala nije jednaka jedinici radne snage, drustvenih kretanja i1i
kulturnih identiteta. Kako povezati interese i vrijednosti koji se na global-
noj ili lokalnoj razini u razlicitoj mjeri izrazavaju u strukturi i osnovnim
smjernicama djelovanja drzave-nacije? Dakle, s teorijskoga gledista, mora-
roo rekonstruirati kategorije kako bismo razumjeli odnose moci bez pret-
postavke o nuznom preklapanju izmedu nacije i drzave, odnosno izmedu
identiteta i instrumentalnosti. Novi odnosi snaga, a koji se nalaze izvan ne-
mocne drzave-nacije, moraju se razumjeti kao mogucnost nadzora nad glo-
balnim instrumentalnim mrezama na temelju pojedinacnih identiteta. Iz
perspektive globalnih mreza radi se o potiranju bilo kojeg identiteta u ispu-
njavanju transnacionalnih instrumentalnih ciljeva. Nadzor nad drzavom-
nacijom u svakom slucaju postaje samo jedno od sredstava kojima se potvr-
duje moe, odnosno mogucnost nametanja odredene volje/interesa/vrijed-
nosti, bez obzira nato postoji li u tom smislu opca suglasnost. Teorija moCi u
ovom smislu nadomjesta teoriju drzave, o cemu cu nesto poblize reCi u zak-
ljucku ovoga sveska.
Iz ovoga medutim ne proizlazi da su ddave-nacije postale beznacajne ili
da ce nestati. U najvecem broju slucajeva do toga nece doCi harem jos dulje
vrijeme. Paradoksalno je da je to prije vezano uz komunalizam nego uz dr-
zavu. u svijetu akulturalnih transnacionalnih globalnih mreza drustva
doista nastoje, kako je to objasnjeno u prethodnim poglavljima, svesti se na
razlicite identitete i stvoriti ili obnoviti institucije koje ce biti izraz tih iden-
titeta. Iz tog razloga svjedoci smo krize drzave-nacije, ali istodobno i eksplo-
zije raznih nacionalizama.
103
Nacionalizmi imaju vrlojasno odreden cilj, a to
je stvaranje ili obnova drzave-nacije koja ce se temeljiti na identitetu, a ne
samo na povijesno naslijedenom pravu nadziranja odredenog teritorija. Na-
cionalizmi se cesto suprotstavljaju i konacno izazivaju krizu u postojeCim
drzavama-nacijama izraslim na povijesnim saveznistvima ili na sveobuh-
vatnom ili djelomicnom gusenju identiteta koji odreduju dio njihovih grada-
na. Suvremeni nacionalizam zapravoje kljucni uzrok kriza u povijesno kon-
stituiranim drzavama-nacijama, sto zorno pokazuju nedavni primjeri Sov-
jetskog Saveza, Jugoslavije i Afrike. Isto se u buducnosti moze dogoditi s
Azijom (Indija, Sri Lanka, Burma, Malezija, Indonezija), a cak i (tko zna?) s
102 Held (1991: 142-3)
103 Cohen (1996.)
310
NEMOCNADRZAVA?
Europom (Spanjolska, Velika Britanija, ltalija, Belgija). Kada i ako novi ob-
lici na identitetu zasnovanih nacionalizama dosegnu razinu ddavnosti, i
sami ce uvidjeti koliko ih njihove ddave-nacije ogranicuju u odnosu na
svjetske tokove moCi. Medutim, njihova izgradnja nece biti usmjerena pot-
vrdi suverenosti, vee pruzanju otpora suverenosti drugih drzava, ploveCi
pritom globalnim sustavom beskonacno se pogadajuCi i prilagodujuCi. N eki
au tori rabe pojam novosrednjevjekovnog oblika univerzalnog politickog po-
retka.104 Sto se tice izraza "novo", bojim se da kao i ostali pojmovi te vrste ni-
je povijesno utemeljen. Medutim, radi se o zanimljivoj slici kojom se docara-
va pojam autonomnih, nemocnih drzava koje ipak ostaju sredstvom poli-
ticke inicijative i izvorom uvjetne vlasti.
Ddave-nacije koje zadrzavaju svoju snagu bez obzira na povijesna previ-
ranja, kao sto su Japan ili Juzna Koreja, u tome uspijevaju zahvaljujuCi soci-
jalnoj homogenosti i kulturnom identitetu. Medutim, cakje i u takvim slu-
cajevima na pomolu sve vece proturjecje izmedu, s jedne strane, japanskih i
korejanskih multinacionalnih korporacija koje su doista postale globalne
korporacije kako bi opstale u uvjetima nemilosrdne konkurencije, as druge
strane teritorijalnoga i politickog interesa japanske i korejanske drzave.
Suprotstavljenost ovih dviju strana podriva ono sto je nekada cinilo povijes-
ne temelje za stvaranje uspjesne i napredne drzave.
105
Prema tome, komunalizam doista gradi/odrzava drzavu u novomu glo-
balnom drustvu, ali istodobno vodi i slabljenju drzave-nacije nastale u mo-
dernom dobu. OvladavajuCi drzavom-nacijom putem pojedinacnih identite-
ta, komunalizam mozda cak dovodi u pitanje sam pojam drzave-nacije.
106
Zakljucak: kralj univerzuma, Sun Tzu i kriza demokracije
Dakle, odumire li drtava-nacija u smislu povijesne prakse? U odgovoru
nato pitanje Martin Carnoy nedvosmisleno tvrdi ne.
107
Slazem se s njim ka-
da tvrdi daje natjecateljstvo medu nacijama i dalje funkcija nacionalne poli-
tike svake zemlje, a gospodarska privlacnost odredene zemlje stranim mul-
tinacionalnim kompanijama funkcija je lokalnih gospodarskih uvjeta. Car-
nay takoder zastupa misljenje da multinacionalne kompanije u velikoj mjeri
ovise o svojim maticnim drzavama koje im pruzaju izravnu ili neizravnu
zastitu, te da nacionalne politike ljudskoga kapitala kljucno utjecu na pro-
104 Bull (1977: 254), citirao Held (1991.).
105 Johnson (1982.); Castells (1992a)
106 Guehenno (1993.)
107 Carnoy (1993: 88)
311
MOC IDENTITETA
duktivnost gospodarskih subjekata unutar nacionalnog teritorija. Hirst i
Thompson podupiru navedene postavke i pokazuju da je u ovome povijes-
nom trenutku nestajanje drzave-nacije zapravo lazna postavka ako se uz pi-
tanje odnosa multinacionalnih korporacija i ddave jos pridoda postojanje
mnostva razlicitih naCina pomoeu kojih upravljacka moe drzave-nacija
olaksava ili otezava kretanje kapitala, rada, informacija i robe.
108
Medutim, devedesetih godina dolazi do preobrazbe drzava-nacija iz suve-
renih subjekata u strateske aktere koji u globalnom sustavu interakcije, od-
nosno u okolnostima u kojima se suverenitet sustavno jos s nekim dijeli,
nastoje ostvariti svoje vlastite interese i interese onih koje bi trebale zastu-
pati. Jako je utjecaj drzava-nacija poprilican, one jedva uspijevaju zadrzati
moe hz nadnacionalne makrosile i podnacionalne mikroprocese. S druge
strane, kada su u prilici da na medunarodnoj pozornici vuku strateske pote-
ze, bivaju izvrgnute golemom unutarnjem pritisku. S jedne strane, ako zele
sebi prisvojiti zasluge za podizanje produktivnosti i konkurentnosti svojih
gospodarstava, moraju se cvrsto povezati s globalno-ekonomskim interesi-
ma i pridrzavati se pravila globalnoga poslovanja koja su uvijek naklona
protoku kapitala, a za to ee vrijeme drustvo u doticnoj ddavi biti zamoljeno
da strpljivo priceka na plodove korporacijske domisljatosti.
Kao uzorni stanovnici multilateralnog s\jetskoga poretka, ddave-nacije
medusobno moraju dobro suradivati i prihvatiti hijerarhiju geopolitickog
ustrojstva. Pritom trebaju revnosno nastojati podciniti otpadnicke nacije i
potencijalne izazivace nereda, bez obzira nato sto o tome mislili ili kako se
osjeeali njihovi najcesee uskogrudni gradani. S druge strane, ddave-nacije
uspijevaju opstati i izvan povijesne inercije zahvaljujuCi defanzivnom komu-
nalizmu naroda i ljudi koji zive na njihovu prostoru i hvataju se za posljed-
nje utoCiste kako ih ne bi odnijela previranja globalnih strujanja. Prema to-
me, sto veCi naglasak drzava daje komunalizmu, to je manje njezino sudjelo-
vanje u globalnom sustavu podijeljene moCi. Sto postize veee uspjehe na pla-
netarnoj pozornici usko suradujuCi s drugim sudionicima globalizacije, to
manje zastupa gradane svoje ddave. Politicki zivot kraja tisueljeea gotovo
posvuda u svijetu obiljezen je slicnim protm:jecjem.
Stoga je mazda doista istina da ddave-nacije pomalo preuzimaju ulogu
Saint-Exuperyeva Kralja svijeta koji nalaze suncu da svakodnevno izade. S
istoka. Medutim, gubeei suverenitet, one istodobno postaju kljucni posred-
nici u strateski uredenom svijetu, poput onog iz ratnog traktata Sun Tzua
od prije 2500 godina:
Zadatak generalaje biti sutljiv i time osigurati tajnost, biti cvrst i pra-
vedan i tako oddavati red. Laznim iz\jestajima i hinjenim nastupima
108 Hirst i Thompson (1996.)
312
NEMOCNA DRZAVA?
on mora znati obmanuti svoje casnike i vojnike i drzati ih u potpunom
neznanju. Mijenjanjem prethodnih dogovora i planova general ne do-
pusta neprijatelju da pouzdano zna sto se dogada. Premjestanjem lo-
gora i kretanjem zaobilaznim cestama on onemogucuje neprijatelju
predvidanje svojih namjera. U kljucnim trenucima, vojskovoda se po-
nasa poput covjeka koji se popeo na vrh, a zatim nogom odgurnuo ljes-
tve pod sobom.
109
N emocne ddave mogu tako i dalje zadrzati pobjednicko ponasanje i poveca-
ti svoj utjecaj, ali pod uvjetom da "odgurnu" ljestve svojih nacija uvodeCi kri-
zu demokracije.
109 Sun Tzu (c. 505.-496. pr. Krista, 1988: 131-3)
313
6
INFORMACIJSKA POLITIKA I KRIZA
DEMOKRACIJE
Uvod: Politika drustva
Nekadaje moe bila u rukama princeva, oligarhija i vladajueih elita, a de-
finirala se kao moguenost nametanja volje drugima, mijenjajuei pritom
njihova ponasanje. Takvo poimanje moCi vise ne odgovara nasoj stvarnos-
ti. Moeje svagdje i nigdje. Moe se nalazi u masovnoj proizvodnji, novca-
nim tokovima, nacinu zivota, skolovanju, televiziji, slikama, porukama,
razlicitim tehnologijama ... BuduCi da svijet stvari izmice nasoj volji,
identitet nije vise odreden onim sto cinimo, vee onim sto jesmo. Time se na-
se drustvo pones to priblizuje iskustvu tzv. tradicionalnoga drustva koje vi-
se tezi uravnotezenosti negoli napretku. Sredisnje pitanje na koje politicka
misao i politicko djelovanje moraju dati odgovor je sljedeee: kako ponovno
uspostaviti vezu izmedu pretjerano otvorenoga gospodarskog prostora i
pretjerano zatvorenoga i fragmentiranog svijeta kultura? ... Vise nije pre-
sudno steei moe, vee iznova treba stvoriti novo drustvo i novu politiku kako
bi se izbjegao nerazuman sukob otvorenih trzista i zatvorenih zajednica, te
kako bi se prevladalo raspadanje drustava u kojima se ukljuceni i isklju-
ceni,jedni iznutra, a drugi izvana, sue vise udaljujujedni od drugih.
Alain Touraine, Lettre a Lionel,
str. 36.-8., 42; moj prijevod
Nejasne granice drzave-nacije zbunjuju prilikom odredenja drzavljanstva.
BuduCi da ne postoji jasno odredeno sjediste moCi, drustvena kontrola se
rasplinjuje, a politicki izazovi rasprsuju. Uspon razliCitih oblika komunaliz-
ma slabi nacela politickoga zajednistva na kojima se zasniva demokratska
politika. Drzavaje sve manje sposobna nadzirati kretanje kapitala i priskr-
314
INFORMACIJSKA POLITIKA I KRIZA DEMOKRACIJE
biti socijalnu sigurnost, cime se njezina vaznost u oCima prosjecnoga grada-
nina neumitno smanjuje. Zbog sve veceg naglaska koji se stavlja na lokalne
institucije uprave, mehanizmi politicke kontrole udaljuju se od upravljanja
globalnim problemima.
Ukidanje socijalnog ugovora kojije postojao izmedu kapitala, radne sna-
ge i ddave stavilo je sve tri strane u polozaj da se s vlastitih pozicija i isklju-
Civo vlastitim snagama bore za svoje ciljeve. Guehenno pise:
Liberalna demokracija temeljila se na dva postulata koji se sada dovo-
de u pitanje: postojanju politicke sf ere, podrucja drustvenog suglasja i
opceg interesa, te postojanje aktera koji su raspolagali svojom vlasti-
tom energijom, provodili svoja prava i iskazivali moe cak i prije nego
sto bi ih drustvo ustanovilo kao nezavisne subjekte. U danasnje vrije-
me, umjesto autonomnih subjekata postoje samo prolazna stanja kao
podrska privremenim saveznistvima koja opet bivaju poduprta od
strane nekih drugih snaga koje se po potrebi pokrecu u odredenim
prilikama. Umjesto politickoga prostora, mjesta kolektivne solidar-
nosti, radi se samo o dominantnim percepcijama koje su onoliko krat-
koga vijeka koliko i interesi koji njima upravljaju. Istodobno dolazi do
atomizacije i homogenizacije. Drustvo koje se do beskonacnosti dijeli
u sve manje i manje dijelove, drustvo bez sjecanja i bez solidarnosti,
drustvo koje obnavlja svoju slogu samo putem niza slika koje mu me-
diji nude svaki tjedan. To je drustvo bez gradana, a u konacnici ne-
drustvo. Ne radi se o krizi americkoga modela kao nekoga odredenog
modela- kako bi to Europljani voljeli vjerovati, nadajuCi se da ce Euro-
pa uspjeti izbjeci krizu. U Sjedinjenim Drzavama logika sukoba intere-
sa koja rastace ideju zajednickog interesa zasigurno je dovedena do
krajnosti, a istancanost upravljanja kolektivnom percepcijom u Ameri-
ci doista sene maze mjeriti ni sa cim slicnim u Europi. Medutim, ek-
stremni slucajevi pomazu nam u razumijevanju prosjecnih situacija, te
se stoga maze reCi da americka kriza otkriva nasu buducnost.
1
Preobrazba politike i demokratskih procesa u umrezenomje drustvu dublja
nego sto to pokazuju ove analize. Stoga cu gore navedenim procesima dodati
izravne posljedice informacijske tehnologije, kao kljucnoguzroka spomenu-
te preobrazbe, za politicku raspravu i njezin utjecaj na strategije kojima se
ide u potragu za moci. Ova tehnoloska dimenzija uzajamno djeluje sa sirim
kretanjima koja obiljezavaju umrezeno drustvo, te s komunalnim reakcija-
ma na prevladavajuce procese koji proizlaze iz strukture drustva. Tehno-
1 Guehenno (1993: 46); moj prijevod.
315
MOC IDENTITETA
loska dimenzija daje snazan zamah politickoj preobrazbi i potice razvoj ono-
ga sto bih nazvao informacijskom politikom. Premda Bobbio ispravno nag-
lasava postojanost razlika koje u cijelom svijetu dijele politicku ljevicu i des-
nicu (sto se prvenstveno oCituje u njihovu ostrom razmimoilazenju u pita-
njima brige za drustvenu jednakost),
2
desnica, ljevica i stranke politickog
centra moraju svoje projekte i strategije provesti kroz slican tehnoloski me-
dij ako zele doprijeti do drustva kako bi osigurale podrsku dovoljnog broja
gradana i tako preuzele vlast. Misljenja sam da zajednicko koristenje istih
tehnologija uvodi nova pravila igre koja, u smislu drustvenih, kulturnih i
politickih promjena o kojima govori ova knjiga, snazno utjecu na samu sd
politike. U tome je najvaznije da su elektronicki mediji (sto ne podrazumije-
va samo televiziju i radio, vee i sve oblike komunikacije, pa tako i novine i
Internet) zadobili povlasten politicki prostor. Ne moze se reCi da se politika
u potpunosti moze svesti na slike, zvukove i manipulaciju simbolima. Medu-
tim, nitije bez toga moguee pobijediti niti se moze provoditi moe, pa na kra-
ju svi pocinju igrati istu igru, premda ne na isti nacin ili s istom svrhom.
Na samom pocetku ove analize volio bih citateljima razjasniti i upozoriti
ih na dva pojednostavnjena i pogresna tumacenja postavke prema kojoj
elektronicki mediji vladaju politikom. Ponekad se tvrdi da mediji javnom
mnijenju nameeu odredeni politicki izbor. Tome nije tako jer medije odliku-
je izrazita raznovrsnost, o cemu ee poslije biti vise rijeci. Njihova povezanost
s politikom i ideologijom krajnjeje slozena i neizravna, premda i tu ima oCi-
tih iznimaka cija ucestalost ovisi o zemljama u kojima se nalaze, vremenu i
doticnom mediju. U mnogim slucajevima medijske kampanje mogu podrzati
javno mnijenje i okrenuti se protiv politicara. To se dogodilo u aferi Water-
gate ili devedesetih godina u Italiji kada je najveCi dio medija podrzao sud-
stvo u borbi protiv korupcije unutar obiju tradicionalnih politickih stranaka
Italije, te protiv Berlusconija usprkos njegovu vlasnistvu nad tri privatna
kanala talijanske nacionalne televizije. S druge strane, cesto se misli da je
javno mnijenje pasivni primatelj poruka vrlo podlozan manipulacijama. Is-
kustvo je opovrglo i tu postavku. Kako sam objasnio u I. svesku, 5. poglavlju,
s obzirom na stvaran utjecaj medijskih poruka koje njihovi primatelji iskriv-
ljuju, prisvajaju i povremeno upropastavaju, odnos medija i njihove publike
dvosmjeran je proces u kojemu obje strane djeluje jedna na drugu. U ame-
rickim prilikama analiza dugorocnog odnosa gradana prema politickim te-
mama, koju su napravili Page i Shapiro, u najveeem broju slucajeva pokazu-
je da se kolektivno javno mnijenje odlikuje samostalnoseu i zdravim razu-
mom.3 Sve u svemu, mediji proistjecu iz drustva, a uzajamno djelovanje me-
2 Bobbio (1994.)
3 Page i Shapiro (1992.)
316
INFORMACIJSKA POLITIKA I KRIZA DEMOKRACIJE
dija i politickih procesa izrazito je neodredeno, ovisi o okolnostima, pravcu
djelovanja politickih sudionika i razliCitim utjecajima u sirokoj lepezi
drustvenih, kulturnih i politickih dogadanja.
Kad naglasavam kljucnu ulogu elektronickih medija u suvremenoj politi-
ci, tvrdim nesto drugo. Mojaje tvrdnja da su poradi konvergentnoga djelo-
vanja razlicitih kriza tradicionalnih politickih uredenja i vrtoglave prodor-
nosti novih medija, politicka komunikacija i politicke informacije postale
zarobljenicama medijskoga prostora. Drugim rijecima, sto god se nalazi iz-
van medija osudeno je na politicku marginalnost. Politicka dogadanja u
prostoru u kojemu vladaju mediji pripadaju otvorenom drustveno-poli-
tickom procesu i nisu medijima odredena. Medutim, logika i organizacija
elektronickih medija uoblicuju politiku i daju joj odredenu strukturu. Na
primjerima susreta razliCitih kultura objasnit cui potkrijepiti svoj stav da ob-
likovanje politike kao zarobljenice medijskoga prostora (stoje pojava koja obi-
ljezava informacijsko doba) utjece ne samo na izbore vee ina politicke organi-
zacije, donosenje odluka i upravljanje, sto u konacnici dovodi do mijenjanja
prirode odnosa drzave i drustva. Bit krize demokracije informacijskoga doba
proizlazi iz Cinjenice da se postojeca politicka uredenja temelje na organizaciji
i politickoj strategiji industrijskoga doba, sto ih u politickom smislu Cini zas-
tarjelim, a protok informacija o kojima ovise odrice im autonomnost.
Kako bih naznaCio obrise krize o kojoj govorim, posluzit cu se podacima i
primjerima iz razlicitih zemalja. Sjedinjene Dr :lave su prva demokratska dr-
zava kojaje, kao vrlo otvoren i nestrukturiran politicki sustav, dosegla tak-
vu tehnolosku razinu, pa se stoga na primjeru te zemlje, bolje negoli igdje
drugdje, moze uociti inace rasprostranjen trend. Medutim, cvrsto odbacu-
jem misljenje dace i druge zemlje nuzno slijediti "americki model". Nepos-
toji nista sto bi bilo vise povijesno uvjetovano od politickih institucija i poli-
tickih subjekata pojedinih zemalja. No, jednako kao sto su se demokratska
ponasanja i postupci cije je izvoriste u Engleskoj, Americi i Francuskoj u
posljednjih dvjesto godina prosirila svijetom, misljenja sam daje informacij-
ska politika, kako ju vode Sjedinjene Dr:lave (npr. dominacija televizije,
kompjutorizirani politicki marketing, mogucnost trenutnog ispitivanjajav-
nog mnijenja pomocu kojeg se odreduje pravac politickog djelovanja, ocrnji-
vanje neCije licnosti kao politicka strategija itd.), dobar pokazatelj vremena
koje dolazi i njegova kulturnog i institucionalnog odraza. ProsirujuCi ovu
analizu, raspravljat cu o nedavnim politickim procesima u Velikoj Britaniji,
Rusiji, Spanjolskoj, Italiji i Japanu. Pokusat cu zahvatiti novostvorene de-
mokracije slabije razvijenih zemalja i usredotocit cu se na slucaj Bolivije. Na
taj cu nacin nastojati povezati procese socijalne, institucionalne i tehno-
loske preobrazbe u samom korijenu krize demokracije umrezenoga drustva.
U zakljucku cu istrazivati mogucnost novog oblika "informacijske demok-
racije".
317
MoC IDENTITETA
Mediji kao politicki prostor informacijskog doba
Politika i mediji: povezanost s gradanima
lznijet cu svoju postavku prije empirijske razrade. U kontekstu demokrat-
ske politike pristup drzavnim institucijama ovisi o sposobnosti pridobivanja
vecine glasova gradana. U suvremenim drustvima ljudi primaju informacije
i stvaraju sudove o politici prvenstveno kroz medije, i to ponajprije putem
televizije (tablice 6.1. i 6.2.). Nadalje, televizijaje, harem u Sjedinjenim Dr-
zavama, najvjerodostojniji izvor informacija, a vjerodostojnost joj s vreme-
nom samo raste (slika 6.1.). Prema tome, suprotstavljene politicke opcije,
utjelovljene u politickim strankama i njihovim kandidatima, koriste se me-
Tablica 6.1. lzvori informiranja u SAD-u, 1959.-92. (%)
Datum Televizija Novine Radio Casopisi Ljudi
prosinac 1959. 51 57 34 8 4
studeni 1961. 52 57 34 9 5
studeni 1963. 55 53 29 6 4
studeni 1964. 58 56 26 8 5
sijecanj 1967. 64 55 28 7 4
studeni 1968. 59 49 25 7 5
sijecanj 1971. 60 48 23 5 4
studeni 1972. 64 50 21 6 4
studeni 197 4. 65 47 21 4 4
studeni 197 6. 64 49 19 7 5
prosinac1978. 67 49 20 5 5
studeni 1980. 64 44 18 5 4
prosinac 1982. 65 44 18 6 4
prosinac 1984. 64 40 14 4 4
prosinac 1986. 66 36 14 4 4
studeni 1988. 65 42 14 4 5
prosinac 1990. 69 43 15 3 7
veljoca 1991. 81 35 14 4 6
studeni 1992. 69 43 16 4 6
Napomena: Pitonje no koje su ispitanici odgovarali glasilo je: Gdje obicno nolazite vi-
jesti 0 tome sto se donas dogodilo u svijetu- u novinamo, radiju, televiziji, casopisima,
u rozgovorimo s ljudimo iii u nekom drugom izvoru? {dopusteni visestruki odgovori)
lzvor: Roper Organization Surveys for the Television Information Service (razlicite godine)
318
INFORMACIJSKA POLITIKA I KRIZA DEMOKRACIJE
Tab/ica 6.2. lzvori politickih informaciia stanovnika Cochabambe u Boliviii 1996.
godine
lzvor informironjo
nov1ne
radio
televiziia
ostolo
% ispitoniko koji su se
izjosnili o glovnom
izvoru informironjo
32.0
43.3
51.7
4.7
% ispitanika koji je
izrozio sklonost nekom
od izvora informironjo
8.7
15.7
46.0
lzvor: Survey of Information Sources of Cochabamba Residents, Centro Estudios de Ia
Realidad Economica y Social, Cochabamba, 1996.
dijima kao osnovnim sredstvom komunikacije kojim utjecu na ljude. Sve
dok su mediji donekle neovisni o politickoj moCi, politicki akteri moraju
prihvatiti njihova pravila i tehnologiju i uzeti u obzir njihove interese. Medi-
ji politici daju okvir. BuduCi da vlast ovisi o ponovnoj pobjedi na izborima ili
o izborima za vise polozaje, sama vlast postaje ovisna o dnevnoj procjeni mo-
guceg utjecaja neke vladine odluke na javno mnijenje, sto se mjeri ispitiva-
njima javnog mnijenja, koristenjem ciljanih skupina i analizom "imidza"
koji politicar ima ujavnosti. U svijetu u kojemuje zasicenost informacijama
sve veca, najvecu djelotvornost imaju poruke koje svojom kratkocom i ambi-
valentnoscu ostavljaju prostor ljudima za njihove vlastite projekcije. Ovak-
vu opisu najbolje odgovaraju slike. Ljudski se urn prvenstveno hrani audio-
vizualnim medijima jer se ani bave dogadajima od javnog znacenja.
Ali tko su mediji? Stoje izvor njihove politicke nezavisnosti? Na koji na-
cin oblikuju politiku? u demokratskim drustvima glavni mediji su zapravo
velike kompanije koje su vrlo diverzificirane i usmjerene segmentiranim tr-
zistima premda ih obiljezava sve veca koncentracija i globalna povezanost
(vidi 5. poglavlje i I. svezak, 5. poglavlje). Kako bi opstali u borbi sa svjet-
skom konkurencijom, drzavna televizija i drzavni radio su se u posljednjih
deset godina u nacinu ponasanja priblizili privatnim medijskim kompanija-
ma, a to znaci da sui oni poceli ovisiti o podacima o gledanosti.
4
Reklame su
glavni izvor prihoda u medijima, pa su podaci o gledanosti u tom smislu od
kljucne vaznosti.
5
Da bi emisija bila gledana, potrebanjojje privlacan medij,
au slucaju vijesti takoder se trazi i vjerodostojnost. Vijest kojoj se ne moze
4 Perez-Tabernero et al. (1993.)
5 MacDonald (1990.)
319
MOC IDENTITETA
% 60
televizija
40
20
novine
radio
casopisi
0+--------------------------------------------------
1950 1960 1970 1980 1990 2000
Stika 6.1. Vjerodostojnost izvora informiranja u SAD-u, 1959.-91.
lzvor: Roper Organization, America's Watching: Public Attitudes toward
Television (New York, 1991.)
vjerovati potpuno je bezvrijedna, kako u smislu novca, tako i u smislu moci.
Vjerodostojnost zahtijeva relativan odmak od pojedinih politickih opcija, a
unutar mjerila uobicajenih politickih i moralnih vrijednosti.
N adalje, jedino se iz nezavisne pozicije medija kojemu se vjeruje moze
povremeno upustiti u otvoreno oportunisticko podrzavanje neke politicke
opcije ili u sklapanje tajnih novcanih pogodbi u zamjenu za podrsku u svrhu
objavljivanja ili neobjavljivanja odredenih informacija. Nezavisnost medija
kao posljedica poslovnog in teresa takoder se dobro uklapa u ideologiju same
novinarske struke, legitimiteta i novinarskoga samopostovanja. Novinari
izvjescuju i ne priklanjaju se niti jednoj strani. Informacija ima najvecu
vaznost, analize vijesti moraju se potkrijepiti, misljenje mora biti suvislo iz-
neseno, a pravilo struke je objektivnost. Dvostruka nezavisnost, odnosno
nezavisnost korporacija i ljudi iz struke, dodatno je potpomognuta nemilo-
320
INFORMACIJSKA POLITIKA I KRIZA DEMOKRACIJE
srdnom konkurencijom koja vlada u medijskom svijetu, bez obzira nato sto
je ana sve oligopolnija. Svako krsenje pravila vjerodostojnosti daje supar-
nickoj TV mrezi ili novinama priliku prigrabiti trziste. Prema tome, aka ze-
le doCi do informacija, mediji moraju biti dovoljno blizu politicarima i vlasti
opcenito. Blizina politicara moze im pomoCi pri izvrtanju zakonskih propisa
u svoju korist, a mogu se dobiti i znatne subvencije, sto je slucaj u mnogim
zemljama. S druge strane, mediji moraju imati odmak od politickih dogada-
nja i ponasati se neopredijeljeno zele li sacuvati vjerodostojnost. Oni taka
posreduju izmedu gradana i stranaka u smislu proizvodnje i potrosnje infor-
macija i slika na temelju kojih se stvarajavno mnijenje, odlucuje za koga ce
se glasovati na izborima, te donose politicke odluke.
U trenutku kada medijski prostor zarobi politiku, sami politicari usmje-
ruju svoje politicko djelovanje na medije, pri cemu se prostor medijske poli-
tike zatvara. Na primjer, odavanjem odredenih informacija politicari poku-
savaju pozuriti ostvarenje osobnih ili politickih ciljeva. To neizbjezno dovo-
di do curenja informacija sa suprotne strane, cime se mediji polako pretva-
raju u bojno polje na kojemu razlicite politicke snage i politicke licnosti, kao
i odredene skupine koje vrse pritisak, podmecujedna drugoj kako bi za sebe
izvukle korist u ispitivanjimajavnog mnijenja ili na glasackim mjestima, a
sto se poslije moze pretociti u odgovarajuCi broj zastupnika u parlamentu i u
odluke vlade.
Naravno da medijska politika ne iskljucuje druge oblike politickog djelo-
va-rUa. U posljednjih nekoliko godina prilicno su bile uspjesne masovne kam-
panje, sto se vidi na primjeru americke Krscanske koalicije, Stranke zelenih
u Njemackoj ili Komunisticke stranke u Rusiji. Masovna okupljanja i ulicne
demonstracije i dalje su najvazniji ritual politickih kampanja u Spanjolskoj,
Francuskoj, ltaliji ili Brazilu. Kandidatijos uvijek moraju putovati, pojavlji-
vati se u javnosti, rukovati se, odlaziti na sastanke, ljubiti djecu (ali oprez-
no), obracati se studentima, policajcima i svim mogucim etnickim skupina-
ma (aline i u Francuskoj). Medutim, s izuzetkom skupova na kojima se pri-
kupljaju novcana sredstva, osnovni cilj ovakve politike u kojoj se politicari
izravno susrecu s ljudimajest da se doticnoga politicara prikaze u medijima
ili harem da se objavi njegova poruka, bez obzira na to radilo se o udarnim
vijestima, radioemisiji ili clanku u nekim utjecajnim novinama. Tijekom po-
litickih kampanja u Spanjolskoj se palje-rUem crvenoga svjetla na mikrofonu
govornike na javnim tribinama upozorava da ih televizija snima uzivo (jed-
nu ili dvije minute), tako da govornik automatski maze prijeCi na prethodno
predvidene najvaznije naglaske, bez obzira na ono o cemu je govorio do tog
trenutka. U americkim se izbornim kampanjama dogadaji poput razliCitih
gradskih skupova, okupljanja skolske djece ili mjesta na kojima ce se zausta-
viti kandidatov autobus, vlak ili zrakoplov nastoje uskladiti s vremenom i
mjestom za koje postoji mogucnost da ce se pojaviti mediji koji ce popratiti
321
MOC IDENTITETA
takav dogadaj. Skupine ljudi zaduzene za bodrenje i ismijavanje uvijek su u
pripravnosti kako bi novine, radio i televizija dobili priliku napraviti zanim-
ljive snimke.
Medutim, dopustite dajosjednom ponovim: tvrdnja da su mediji prostor
u kojemu se odvija politika ne znaci da televizija nalaze ljudima sto da odlu-
cuju, niti to znaci daje mogucnost trosenja novca na televizijsku reklamu ili
manipulaciju medijskim slikama od presudne vaznosti. Sve zemlje, osobito
Sjedinjene Drzave, obiluju primjerima u kojimajaka reklamna kampanja na
televiziji nije bila dostatna za pobjedu doticnoga kandidata, ili suprotnim
primjerima u kojima se vidi da osrednja medijska prisutnost nije omela neci-
ju pobjedu ( doduse, mnostvo je primjera u kojima je televizija lansirala ne-
kog politicara i dala mu podrsku, te tako snazno utjecala na ishod politicke
kampanje: npr. takav je slucaj Ronalda Reagana ili Rossa Perota u Sjedinje-
nim Driavama, Felipea Gonzaleza u Spanjolskoj, Berlusconija u Italiji, Ziri-
novskog u Rusiji 1993., Aoshime u Tokiju 1995.). U Brazilu je devedesetih
godina za predsjednika izabran Collar de Mello kojije, kao covjek koji se po-
javio niotkuda, pobjedu mogao zahvaliti samo svojemu sjajnom nastupu na
televiziji. Medutim, u trenutku kada je postalo jasno da se zapravo radi o
nitkovu koji pljacka drzavu, Brazilci su izlaskom na ulice iznudili de Mello-
vu ostavku. Tri godine poslije, za predsjednika je izabran Fernando Hen-
rique Cardoso za kojega se nije moglo reCi daje nevjest televizijskom nastu-
pu, ali ocigledno nije bio sklon medijskim trikovima. Izabranje zahvaljujuCi
tome sto je kao ministar financija nakon nekoliko desetaka godina prvi us-
pia obuzdati brazilsku hiperinflaciju, a pobjedije pripomogla i podrska koju
je njegovoj kandidaturi dala 0 Globo Televisao. N iti televizija, niti ostali me-
diji ne odlucuju sami o ishodu politickih borbi. Prvenstveno je tome razlog
cinjenica daje medijska politika sama po sebi prostor prepun suprotnosti. U
njemu se nalaze razliciti sudionici koji se sluze razlicitim strategijama raz-
nolikog, a ponekad i neocekivanog ishoda. ZahvaljujuCi pluralnosti i konku-
renciji koje jednako taka obiljezavaju i politicki sustav, mediokracija nije u
suprotnosti s demokracijom. Odnosno, nije bas u velikoj suprotnosti. Nada-
lje, aka uzmemo u razmatranje prethodni sustav stranacke prevlasti, u ko-
jemu su stranacke organizacije, odvojeno od veCine gradana, u potpunosti
odluCivale o politickim programima i kandidatima, moglo bi se raspravljati
koji od ta dva sustava u vecoj mjeri ukljucuje gradane, ili barem o tome mo-
zemo razgovarati kada prevladamo mitska vremena gradskih skupova na
kojima bi se okupilo sve gradane.
Medutim, kljucno je da politicki prijedlozi i kandidati nemaju mo-
gucnost prikupljanja sire podrske ako se aktivno ne pojavljuju u medijima.
Medijska politika ne Cini politiku u cijelosti, ali cjelokupna politika mora
proCi kroz medije kako bi se izvrsio utjecaj na donosenje odredenih odluka.
Bit politike, njezinu organizaciju, procese i politicko vodstvo uoblicuje logi-
322
INFORMACIJSKA POLITIKA I KRIZA DEMOKRACIJE
ka svojstvena medijskom sustauu, a posebice elektronickim medijima. 0
kakvom se uoblicavanju zapravo radi moze se vidjeti promatranjem razvoja
medijske politike pocevsi od americkog iskustva u posljednjih trideset godina.
Politicka predstava i politicki marketing:
americki model
Preobrazba americkoga drustva u posljednjim desetljeCima dvadesetoga sto-
ljeca posljedica je tri medusobno povezana procesa: (a) slabljenja politickih
stranaka i njihove uloge u odabiru kandidata; (b) pojave slozenoga medijskog
sustava s uporistem u televiziji, alii sve raznolikijih medija koje odlikuje pri-
lagodljivost i elektronicka povezanost; i (c) razvoja politickog marketinga u
kojemu se neprestano provode ispitivanjajavnog mnijenja, dolazi do uzajam-
nog djelovanja rezultata ispitivanja i politike, medijske informacije se "frizi-
raju", odnosno prilagoduju kako bi im se dao zeljeni ton, koristi se komunika-
cija elektronickom postom, uzorak javnog mnijenja se obraduje telefonom
("telefonske banke") i odredene teme i pojedini kandidati trenutno se prila-
goduju, u realnom vremenu, obrascu koji moze pobijediti.
6
Premda preobrazba americkoga politickog uredenja ima svoje izvoriste u
drustvenim i kulturnim kretanjima, promjene se najizravnije vide u izbornoj
reformi kojuje proveo odbor McGovern-Frazer. Izborna reformaje odgovor
na Demokratsku nacionalnu konvenciju 1968. kada je stranacki aparat za
predsjednickog kandidata izabrao Humphreyja, a ne Eugena McCarthyja Cija
je popularnost bila veca. Novi izborni sustav propisuje da se veCina delegata
na konvenciji bira putem izravnih unutarstranackih izbora za predsjednicke
kandidate.
7
Dok se pedesetih godina ovom metodom biralo 40% delegata, de-
vedesetih godina ta se brojka penje na 80%.
8
U z to, zbog niza reformi vezanih
za pravila financiranja izbornih kampanja kandidati se vise ne mogu uzdati u
pomoc stranke vee su prisiljeni vise se osloniti na svoju vlastitu sposobnost
prikupljanja novcanih sredstava, sto ukljucuje izravno saobracanje s ljudima.
Interesne skupine i gradani opcenito potisnuli su stranacka tijela iza kulisa
americke politike.
9
Obje su pojave izuzetno ojacale ulogu medija. Mediji imaju
povlasticu posredovanja izmedu politickih kandidata ijavnosti, a njihov je ut-
jecaj odlucujuCi kako na izborima za predsjednicke kandidate, tako ina izbo-
rima za Kongres i za mjesto guvernera u pojedinim ddavama. BuduCi dame-
6 Abramson et al. (1988.); Patterson (1993.); Roberts i McCombs (1994.); Balz i Brown-
stein (1996.)
7 Patterson (1993: 30-3)
8 Ansolabehere et al. (1993: 75)
9 Magleby i Nelson (1990.)
323
MOC IDENTITETA
dijsko oglasavanje i medijski usmjerene kampanje zahtijevaju velika novcana
sredstva, kandidati se moraju osloniti na privatne darovatelje, te na politicko
djelovanje izvan stranackoga sustava.
10
U posljednjih trideset godina politicka uloga medija izuzetno je uznapre-
dovala i u tehnoloskom i u organizacijskom smislu. Strucnjaci drze da je
kampanja Johna Kennedyja 1960. godine oznaCila prekretnicu u odnosima
medija, istrazivanjajavnog mnijenja i politike.
11
Ne samo daje Kennedyjeva
kampanja hila prva kampanja koja se temeljila na strategiji istrazivanjajav-
nog mnijenja i koristenja televizije, vee se i njegova pobjeda umnogome pri-
daje televizijskom dvoboju s Nixonom (prvom takve vrste) u kojemu je pre-
moe ostvario Kennedy. Treba reCi da su radijski slusatelji iste rasprave iz-
medu dvojice kandidata za pobjednika izabrali Nixona.
12
Televizija je time
postala sredstvo putem kojega se odreduje dnevni red americke politike.
Premda utjecajne novine kao sto su The New York Times ili The Washin-
gton Post cine kljucan izvor istrazivackoga novinarstva i novinarstva koje
biljezi promjene u stavovima ljudi, jedino televizijski prikazi dogadaja posti-
zu dovoljno veliku gledanost kojom se moze formirati ili preokrenuti javno
mnijenje. Na taj nacin, televizija, novine i radio ponasaju se kao dijelovije-
dinstvenoga sustava u kojemu novine cesto izvijeste o dogadaju i razrade ga,
televizija dogadaj detaljno obradi i 0 njemu obavijesti siroku publiku, a go-
vorne radijske emisije gradanima pruzaju mogucnost sudjelovanja u zesto-
kim javnim raspravama koje se posebno pripremaju za odredene teme koje
je otvorila televizija.
13
Dva osnovna obiljezja proizlaze iz sve vaznije uloge
televizije kao sredista politickih zbivanja. N ovcana sredstva koja politicke
stranke trose na svoju televizijsku promociju dosegla su astronomske visi-
ne. Dok su ranih sezdesetih godina politicke stranke u televizijsko oglasava-
nje ulagale oko 9% svojih sredstava, devedesetih godina taje brojka iznosila
25% znatno veCih sredstava. Godine 1990. je na prikazivanje politickih rek-
lamnih spotova na televiziji utroseno otprilike 203 milijuna americkih dola-
ra14; 1994. u istu svrhuje potroseno 350 milijuna dolara
15
, a mogueeje daje
iznos koji je potrosen na izborima 1996. mozda cak premasio 800 milijuna
dolara. S druge strane, raste vaznost kandidatovih savjetnika koji su zadu-
zeni za davanje tona politickim dogadajima, sto je postalo osnovnom znacaj-
kom politickih kampanja. Na taj se nacin moze dobiti podrska za neku odlu-
ku vlasti, a ako je potrebno, moze se potaknuti i otpor vladinim odlukama.
10 Garber (1984., 1996.); Gunlicks (1993.)
11 Jacobs i Shapiro (1995.)
12 Ansolabehere et al. (1993: 73)
13 Friedland (1996.)
14 Ansolabehere et al. (1993: 89)
15 Freeman (1994.)
324
INFORMACIJSKA POLITIKA I KRIZA DEMOKRACIJE
Istinsku vaznost vise nema dogadaj o kojemu se prvotno izvjestava vee ras-
prava koja se o tom dogadaju vodi, odnosno kako se vodi, tko u njoj sudjeluje
i koliko dugo se o doticnoj stvari uopee raspravlja. Nije kljucno ponuditi ob-
ja8njenje ili razjasniti problem, vee postici pobjedu. Na primjer, nakon mje-
seci zestokih rasprava o Clintonovu prijedlogu zdravstvene reforme 1993.-
1994. godine, istrazivanja javnog mnijenja su pokazala da je najveei broj
Amerikanaca zbunjen i nesiguran sto je tocno bio sadrzaj ponudenog prijed-
loga i u cemu su se zapravo sastojali prigovori na njegov racun. Nije vazno.
Barazna vatra medijskih rasprava potpomognutih od strane osiguravajuCih
drustava, medicinskih udruga i farmaceutske industrije uspjela je ugusiti
prijedlog prije no sto je uopee stavljen na glasovanje u Kongres, a kamoli da
bi se dao gradanima na raspravu.
16
Mediji su postali glavnom politickom
arenom.
Tehnologijaje preobrazila politicku ulogu medija, ne samo svojim djelo-
vanjem na same medije vee i povezivanjem medijskoga sustava s politickim
marketingom u realnom vremenu.
17
Krajem sezdesetih godina, uvodenjem
racunala u obradu rezultata anketa, nastaju tzv. "strateska istrazivanja
javnog mnijenja" ciji je zadatak bio ispitati razliCite politicke strategije na
ciljanim skupinama potencijalnih glasaca. ZahvaljujuCi takvom pristupu, ti-
jekom same kampanje
18
moglo se mijenjati i prilagodavati strategiju kampa-
nje ili njezin oblik, pa cak i sadrzaj odredene politicke poruke.
U iduea dva desetljeea su Patrick Caddell, Peter Hart i Robert Teeter
svojim istrazivanjima javnog mnijenja ostvarili presudan utjecaj na naCin
vodenja politickih kampanja, a odigrali su i kljucnu posrednicku ulogu iz-
medu kandidata, gradana i medija. Suradivali sus ljudima cijaje duznost bi-
la njegovati odredenu predodzbu koju javnost ima o nekom politicaru i nje-
govim politickim savjetnicima. Trojica spomenutih strucnjaka pristupila su
organiziranju politickih kampanja i izradi raznih politickih platformi, tema
i podesavanja licnosti odredenog politicara na osnovi povratnih informacija
koje su preko rezultata ispitivanja javnog mnijenja dobivali mediji, a preko
njih i javno mnijenje.
19
BuduCi da su s razvojem tehnologije nastali sve brzi i
sve prilagodljiviji informacijski sustavi, medijsko izvjestavanje sve se vise
ubrzava, a prilagodavanje informacija odredenim politickim potrebama
postaje svakodnevna pojava. U veeini ureda visokih politickih duznosnika,
pocevsi od Bijele kuee, strucnjaci za komunikacijsku strategiju radni dan
zapoCinju sastankom na kojemu se nastoji proniknuti u to kako nacija dise.
Spremni su djelovati Cim se za to ukaze potreba, pa se taka dogada da se
16 Fallows (1996.)
17 D. West (1993.)
18 Moore (1992: 128. -9)
19 Mayer (1994.)
325
MOC IDENTITETA
sadrzaj ili redoslijed poruka koje idu u javnost do poslijepodneva mogu pro-
mijeniti, a sve ovisno o izvjestavanju najvaznijih javnih glasila (CNN, TV
mreze,jutarnja izdanja vodeCih dnevnih novina).
20
S ohzirom nato dajavna
glasila vijest mogu nesmetano ohjaviti hilo kad, komunikacijski ratnici stal-
no moraju hiti u stanju pripravnosti, sto znaCi da u svakom trenutku moraju
hiti spremni svaku politicku odluku kodificirati i pretociti u rjecnik medij-
ske politike, vodeCi pri tome racuna o uCinku doticne odluke najavno mnije-
nje i ciljane sku pine. Ljudi koji se have istrazivanjem javnog mnijenja i oni
koji rade na dojmu koji kandidat ostavlja ujavnosti (kreatori "imidza") pos-
taju kljucnim dijelom politickog zivota. Spajanjem informacijske tehnologi-
je, mediologije, politickog umijeca i spretnosti oni su u stanju postavljati i
rusiti predsjednike, Senatore, kongresnike i guvernere. Ostaju utjecajni cak
i ako pogrijese u svojim politickim prognozama, jer i pogreske koje im se do-
gode dovode do promjena u politickim kretanjima. Upravo to se dogodilo
1996. prilikom repuhlikanskih unutarstranackih izhora u New Hampshi-
reu kada su pogresne politicke prognoze oslahile Forhesov polozaj jer su se
njegovi glasovi usporedivali s krivim procjenama o rastu hroja glasova pret-
hodnih dana.
21
Utjecaj medija na stvaranje politickih stavova i politicko ponasanje jos vi-
se dolazi do izrazaja zhog diverzifikacije i decentralizacije medija u devede-
setim godinama.
22
Lokalne kahelske televizije i radijske govorne emisije s
javnim raspravama ohlikovale su svoju puhliku i olaksale put ciljanih poli-
tickih poruka. Razne interesne skupine i ideoloski tahori dohili su priliku u
takvim emisijama izloziti svoje stavove, a da pritom nisu morale proci kroz
filtar najvecihjavnih glasila. Videorekorderi su postali osnovno sredstvo si-
renja videoporuka koje se prikazuju na sastancima u manjim gradovima iii
se postom salju izravno ljudima na kucnu adresu. ZahvaljujuCi danonocnom
izvjestavanju C-Spana i CNN -a, politicki paket informacija i vijesti moguce
je trenutacno ohjaviti. Jednom prilikomje voda repuhlikanaca Newt Gingri-
ch dohio priliku snimiti za televiziju (preko C-Spana) strastven, protulihe-
ralni govor za govornicom Kongresa hez hojazni da ce izazvati negodovanje
s ohzirom na to da je izvan dosega kamere prostorija hila prazna. Premda
ograniceno prikazivanje poruka na odredenim podrucjima i za odredene
drustvene skupine putem lokalnih postaja rascjepljuje nacionalnu politiku i
smanjuje utjecaj televizijskih mreza, time se uspijeva ohuhvatiti jos veCi
udio politickog izraza u svijetu elektronickih medija. Devedesetih godinaje i
Internet postao sredstvom propagiranja kampanja, kontroliranih rasprav-
20 Fallows (1996.)
21 Mundy (1996.)
22 Garber (1996.); Hacker (1996.)
326
INFORMACIJSKA POLITIKA I KRIZA DEMOKRACIJE
ljackih foruma i povezivanja s pobornicima kampanje.
23
Televizijske emisije
i reklame cesto daju adresu na Internetu na kojoj se maze dobiti obavijest o
tome kako se odredena rasprava razvija. Na taj nacin racunalna komunika-
cija preuzima medijske dogadaje ili televizijsku politicku reklamu kao elek-
tronicku udicu namijenjenu zainteresiranim gradanima.
UkljuCivanjem politike u elektronicki prostor mediji su zadobili presu-
dan utjecaj na oblikovanje procesa i poruka, pa cak ina krajnji ishod, bez ob-
zira na stvarnu svrhu ili ucinak doticnih poruka. N e radi se o tome da se me-
dij izjednacuje s porukom,jer se politicke opcije doista znatno razlikuju. Me-
dutim, ulaskom u medijski prostor politicki projekti i sami politicari obliku-
ju se na na osobit nacin.
24
Kako?
Kako bismo razumjeli na koji se nacin politika uklapa u okvire koje joj
namece logika medija, moramo se dotaknutijedinstvenih nacela koja vlada-
ju u informativnimjavnim glasilima: utrku za sto vecim brojem gledatelja u
konkurenciji sa zabavnim programom, te potreba za odmakom od aktualne
politike kako bi se dobilo na vjerodostojnosti. Ta se nacela ocituju u tradicio-
nalnim pretpostavkama pokrivanja neke vijesti kako ih je utvrdio Gitlin:
"Vijest se odnosi na konkretan dogadaj, a ne na njezinu pozadinu; na osobu,
a ne na skupinu ljudi; na sukob, a ne na slaganje; na cinjenicu koja utjece na
razvoj dogadaja, a ne na objasnjenje dogadaja."
25
Jedino je "losa vijest" za-
nimljiva vijest, dakle ona koja se odnosi na neki sukob, dramu, nezakonito
ili neprihvatljivo ponasanje. Kako vijesti sve vise slice zabavnom programu i
sportskim dogadajima, slicno se i ureduju. U vijestima treba biti drame, na-
petosti, sukoba, suparnistva, pohlepe, prijevare, pobjednika, gubitnika i,
ako je moguce, seksa i nasilja. SlijedeCi tempo i jezik sportskih emisija, me-
dijski izvjestaji koji se have politikom kao utrkom prikazujuje kao beskraj-
nu igru ambicija, manevara, strategija i protustrategija, a sve uz pomoc in-
formacija iznutra i stalnih istrazivanja javnog mnijenja koje provode sami
mediji. Javna glasila pridaju sve manju pozornost onome sto politicati imaju
reci. Prosjecna duzina izjava politicara koja se prenese u medijima pala je s
42 (1968.) na manje od 10 sekundi (1992.).
26
Odmak od politickih dogadanja moze u medijima prerasti u cinizam ako
se doslovce sve pocne tumaCiti strateskim politickim igrama. Informativne
emisije vijesti daju temelj analizama te vrste, a zatim se o njima uvelike go-
vori u sve popularnijim televizijskim raspravama (poput CNN-ove emisije
Crossfire), u kojima se zestoko i bucno suprotstavljaju nepristojni komenta-
tori dogadaja. Sudionici rasprave se na kraju, naravno sa smijeskom, rukuju
23 Klinenberg i Perrin (1996.)
24 Patterson (1993.); Balz i Brownstein (1996.); Fallows (1996.)
25 Gitlin (1980: 28)
26 Patterson (1993: 74)
327
MOC IDENTITETA
jos jednom, naglasujuci kako je sve to samo predstava. S druge strane, Ja-
mes Fallows tvrdi da sazete, brze i dovitljive ocjene politickih dogadaja koje
se u takvim emisijama izricu izravno utjecu na sadrtaj televizijskih ili no-
vinskih vijesti.
27
Drugim rijeCima, izjave o politickim dogadajima koje se ob-
jave u medijima same po sebi postaju politicki dogadaji na kojima se svaki
tjedan proglasuju pobjednici i gubitnici politicke trke. Kako pise Sandra
Moog:
Novinske price se razvijaju u smjeru pukih rasprava o tome kako su
najnovije vijesti odjeknule u javnosti. Govori se o pobjednicima i gu-
bitnicima, odnosno o rastu ili padu necije popularnosti kao posljedici
politickih dogadaja od proteklog mjeseca, tjedna ili dana. Ovakva hi-
perrefleksivnost moguca je zahvaljujuci cestim istrazivanjima javnog
mnijenja za koja se pretpostavlja da novinarima daju objektivne teme-
lje za razlicita nagadanja o djelovanju odredenih politickih poteza i
novinskih reakcija na to kakav ce sud javnost donijeti o odredenom
politicaru.
28
Personalizacija dogadajaje jos jedno mocno sredstvo uoblicavanja politickih
vijestF
9
u kojemu glavni akter drame vise nije politika vee licnost samog po-
liticara. BuduCi da se moze dogoditi da politicari na svomu politickom putu
izmijene svoje programske prijedloge, kao osnovni izvor neCijega politickog
djelovanjajavnost ce upamtiti osobnu motivacija i dojam koji politicar o sebi
ostavlja ujavnosti. Prema tome, buduCi da politicar koji bi trebao imati ulo-
gu prenositelja politickih poruka sada sam postaje porukom, njegov karak-
ter postaje sredistem politickog djelovanja.
Oblikovanjem politickih vijesti pocinje se oblikovati sama politika, jer u
nastojanju da se utjece na glasace, politicki stratezi djeluju iz medija i s me-
dijima. BuduCi da se vijescu drzijedino losa vijest, politicka reklama se usre-
dotocuje na negativne poruke kojima je cilj unistiti protivnicki prijedlog, a
vlastiti prijedlog se prikazuje samo u okviru njegovih opCih odrednica. Ispi-
tivanja su pokazala da se doista bolje pamte negativne poruke koje stoga
imaju i snazniji utjecaj na politicke stavove
30
• S obzirom nato da se politika
personalizira u svijetu kreiranja "imidza" i televizijskih sapunica, ocrnjiva-
nje neCije licnosti postaje najmocnijim oruzjem.
31
Razotkrivanjem necijega
neprilicnog ponasanja moze se uzdrmati ili upropastiti politicke projekte,
27 Fallows (1996.)
28 Moog (1996: 20)
29 Ansolabehere et al. (1993.); Fallows (1996.)
30 Ansolabehere i Iyengar (1995.)
31 Garramone et al. (1990.); Fallows (1996.)
328
INFORMACIJSKA POLITIKA I KRIZA DEMOKRACIJE
prijedloge vlade, pa i citave politicke karijere (Nixonov Watergate oznacio je
pocetak razdoblja u kojem se uprilicuje nova vrsta politickog ponasanja). Is-
to se moze postiCi primjenom strogih moralnih nacela na neCiji privatni zi-
vot i otkricem daje doticni pokusavao prikriti objavljivanje odredenih infor-
macija (Gary Hart). Gomilanje razliCitih optuzbi, glasina i podmetanja koje
se redom objavljuju u medijima cim ucinakjedne od njih pocne blijediti (Bill
i Hillary Clinton?), istovrsno je politicko oruzje. U nekim slucajevima nedo-
kazane tvrdnje mogu zavrsiti osobnim dramama, na primjer samouboj-
stvom odabranoga politicara (slucaj francuskog ministra financija Pierrea
Beregovoya 1993. godine). Dakle, dnevno pracenje osobnih napada i uzvrat-
ni udarci ili samo prijetnje da ce do takvih napada doCi postaju najvaznijim
dijelom politickog zivota. Tijekom predsjednicke kampanje 1992. godine
Clintonovi savjetnici su uspjeli natjerati republikance da se ne have Clinto-
novim izvanbracnim izletima zaprijetivsi im da ce se pozabaviti Bushovom
navodnom vezom s bivsom pomocnicom u Bijeloj kuci: pronasli sujosjednu
Jennifer.
32
Komunikacijski stratezi i glasnogovornici u zaristu su informa-
cijske politike.
Cinjenica da se javna glasila u sve manjoj mjeri have politickim prijedlo-
zima (s izuzetkom segmentiranih medija koje ne odlikuje masovnost, npr.
javna televizija ili podulji novinski izvjestaji koji se have nekom posebnom
temom), dovodi do izrazitog pojednostavnjenja politickih poruka. Slozene
politicke platforme pazljivo se proucavaju kako hi se iz njih moglo izluCiti
nekoliko kljucnih postavki na koje ce se staviti naglasak primjeren najsiroj
publici, ito najcesce u odnosu dihotomije, npr. pravo na zivot ili pravo na iz-
bor, prava homoseksualaca ili proganjanje homoseksualaca, socijalna sigur-
nost i proracunski deficit u odnosu prema uravnotezenom proracunu i pro-
pasti Medicaida. Referendumska politika oponasa televizijske igre u kojima
izborno zvonce objavljuje tko je pobijedio, a tko izgubio, dok predizborno
zvonce ispitivanja javnog mnijenja ima ulogu upozoravanja igraca. Slike,
sifrirane poruke i gruba natjecateljska politika koja se vodi izmedujunaka i
zlikovaca (koji u pravilnim razmacima mijenjaju uloge) u svijetu laznih
strasti, skrivenih ambicija i zabadanja noza u leda, eto takva je slika ame-
ricke politike kakvomju prikazuju i Cine elektronicki mediji koji, pretvorivsi
se u politicku realnu virtualnost, odreduju pristup drzavi. Postavlja se pita-
nje je li "americki model" doista zacetak sirega politickog trenda koji obilje-
zava informacijsko doba?
32 Swan (1992.)
329
MOC IDENTITETA
"Amerikanizira" lise europska politika?
Ne ida. Ne, zato sto se politicka uredenja europskih zemalja u mnogo vecoj
mjeri oslanjaju na politicke stranke s dugom, uhodanom tradicijom Cije cvr-
ste korijene treba traziti u povijesti zemlje, njezinoj kulturi i drustvu. Ne,
jer nacionalne kulture imaju svoju vaznost, taka da bi se ono sto bi u Ameri-
ci bilo prihvatljivo, u najvecem dijelu Europe ocijenilo neprilicnim, a uz to bi
se i negativno odrazilo na samoga potencijalnog napadaca. N a primjer, dob-
ra je pozna to da je pokojni francuski predsjednik Miterrand imao dugu iz-
vanbracnu vezu u kojoj muse rodila kCi. Usprkos tome sto je Miterrand
imao nemali broj neprijatelja, oni nikada tu cinjenicu nisu pokusali iskoris-
tili protiv njega, a i dajesu, najveCi broj gradana bi drzao nedostojnim uple-
tati se u predsjednikove osobne stvari. (U smislu postivanja privatnog zivo-
ta politickih voda, britanski mediji se nalaze negdje na pola puta izmedu
Amerike i glavnine europskih zemalja). Nadalje, najveCi broj europskih vla-
da imao je nadzor nad televizijom sve do kraja osamdesetih godina, te je sto-
ga pristup televiziji podlijegao odredenim pravilima, a placene reklame jos
su uvijek zabranjene. Premdaje na televiziji doslo do liberalizacije i privati-
zacije, privatne mreze (npr. lTV u Velikoj Britaniji ili Antena-3 u Spanjol-
skoj) i dalje se drze vlastitih pravila pomocu kojih odrzavaju politicku rav-
notezu i taka cuvaju vjerodostojnost svojih emisija. Dakle, doista se maze
govoriti o velikoj razlici izmedu americkih i europskih medija i njihova ad-
nasa prema politickom sustavu.
33
S druge strane, iako stranke same odlucuju o politickim programima i
odabiru svoje kandidate, javna glasila su i u Europi i u Americi postala vrlo
vazna za ishod politicke borbe
34
• Mediji, osobito televizija, osnovni su izvor
politickog informiranja na temelju kojeg ljudi stvaraju odredene politicke
stavove, a glavne znacajke americke informacijske politike istovjetne su in-
formacijskoj politici u Europi: pojednostavnjenje poruka, koristenje usluga
profesionalnih savjetnika i istrazivanjajavnog mnijenja kao politickog oru-
da, personalizacija odredenih opcija, negativizam kao prevladavajuca stra-
tegija, odavanje stetnih informacija kao politicko oruzje, kreiranje "imid-
za"' prilagodavanje informacija koje idu ujavnost kao kljucnih mehanizama
osvajanja i zaddavanja vlasti. Pogledajmo ukratko nekoliko usporednih po-
dataka kao potvrde navedenog.
Osamdesetih godina televizija je hila osnovno sredstvo politickog infor-
miranja za 58% Britanaca. Devedesetih godina, ta brojka raste na 80%
35
, a
ostalih 20% otpada na novine kao izvor informiranja. Medutim, placene TV
33 Siune i Truetzschler (1992.); Kaid i Holtz-Bacha (1995.)
34 Guehenno (1993.); Kaid i Holtz-Bacha (1995.)
35 Moog (1996.)
330
INFORMACIJSKA POLITIKA I KRIZA DEMOKRACIJE
reklame u Britaniji nisu dopustene zakonom, a strankama je omoguceno
besplatno prikazivanje emisija kako za vrijeme izbornih kampanja, tako i iz-
van njih. Medutim, zbog deregulacije, privatizacije i pojave sve veceg broja
izvora televizijskih informacija, interes gledateljstva za sluzbenu politicku
reklamu smanjio se i okrenuo politickom izvjestavanju
36
. Osvrti na reklame
pojedinih stranaka u redovitim emisijama poCinju imati vise utjecaja od sa-
me reklame. Tako je na primjer 1992. Laburisticka stranka prikazala spot o
djevojci Jennifer koja je zbog teskog stanja u britanskom zdravstvu trebala
cekati godinu dana na operaciju uha. Medutim, djevojCin identitet je otkri-
ven usprkos dogovoru dace se drzati u tajnosti, Cime je nesposobnost labu-
rista da ocuvaju povjerljivost podataka postala glavnom temom rasprava.
Naravno da se poradi toga pocela dovoditi u pitanje i sposobnost laburista
da upravljaju zemljom.
37
Negativna politicka kampanja u kojoj su prednjaci-
li torijevci postala je okosnicom izborne kampanje 1992. godine i na kraju
odigrala znacajnu ulogu u izbornoj pobjedi konzervativaca.
38
Britanska i
americka politika u jednakoj su mjeri sklone oslanjati se na brze ankete,
postom poslane poruke ciljanim skupinama, koristenju usluga profesional-
nih savjetnika i poduzeca koja se have odnosima s javnoscu. I u jednoj i u
drugoj zemlji vazno je putem odredenih dogadaja i popratnih politickih izja-
va ostaviti sto bolji dojam, pri cemu se koriste usluge spretnih i profesional-
no napravljenih reklama uz sudjelovanje glumaca. Pribjegava se i fotomon-
tazama, a naglasakje prvenstveno na dojmu koji ostavlja slika, a ne odrede-
na vrsta politike.
39
Kao zemlja Ciji su politicki zivot obiljezili snazni vode po-
put Winstona Churchilla, Harolda Wilsona ili Margaret Thatcher, Britanija
ima dugu tradiciju personalizacije politike. Medutim, novi val personaliza-
cije ne odnosi se na povijesne, karizmatske vode, vee na svakoga tko ima
namjeru baviti se premijerskim poslom. Na izborima 1987. laburisti su u
srediste svoje izborne kampanje stavili Neila i Glenys Kinnock kao "mlad i
glamurozan par". Televizijska biografija pod nazivom Kinnock s producen-
tom Hughom Hudsonom, redateljem "Vatrenih kocija", izabranaje u labu-
ristickoj stranci za glavnu predizbornu emisiju stranke (Party Election
Broadcast- PEB).
40
Godine 1992. dvije od pet predizbornih emisija Konzer-
vativne stranke bavile su se likom Johna Majora (radilo se o emisiji "Major-
putovanje" kojoj je producent bio Schlesinger, redatelj filma "Ponocni kau-
boj"41). Personalizacija politike uzrokje cinjenici daje kaljanje necije licnos-
36 Berry (1992.)
37 Scammell i Semetko (1995.)
38 Berry (1992.); Scammell i Semetko (1995.)
39 Axford et al. (1992.); Philo (1993.); Franklin (1994.)
40 Philo (1993: 411)
41 Scammell i Semetko (1995: 35)
331
MOC IDENTITETA
ti postalo dijelom politicke strategije, a upravo toje slucaj s hritanskom poli-
tikom u novije doha. Godine 1992. napadi torijevskih tahloida na Kinnocka
kretali su se u rasponu od njegove navodne povezanosti s mafijom do poda-
taka iz privatnog zivota (tzv. afera Boyo). Vodu Liheralnih demokrata Pad-
dyja Ashdownajavno se napadalo zhog njegova seksualnog zivota. I premda
Axford et al. upozoravaju na cinjenicu da su se nakon izhora 1992. godine
hritanski mediji suzdrzavali od prljavih trikova, cini se data novootkrivena
disciplina ipak nije postedjela kraljevsku ohitelj.
42
Doista mislim da pisuCi
ovu knjigu 1996. godine, sa sigurnoscu mogu reCi dace sljedece opce izhore
na kojima se ocekuje pohjeda Lahuristicke stranke ohiljeziti prava provala
pokusaja ocrnjivanja licnosti Tonyja Blaira kao njihova predvodnika.
Dolaskom demokracije politicke kampanje u Rusiji takoder se okrecu te-
leviziji i poCinju se voditi na americki nacin, sto se vidjelo u prosincu 1993.
na izhorima za parlament.
43
Na odlucujucim predsjednickim izhorima
1996., u trenutku kadaje hiracko tijelo vee hilo u opasnosti da se iz ocaja ok-
rene Zjuganovu, Jeljcinje uspio ponovno uspostaviti nadzor nad glasacima
pokretanjem medijske hajke, a tada se u Rusiji prvi put prihjeglo i izravnoj
racunalnoj posti, ciljanim istrazivanjima javnog mnijenja i segmentiranoj
propagandi. U Jeljcinovoj predizhornoj kampanji doslo je do spoja starih i
novih nacina uporahe medija, a televizijaje hila u sredistu ijednih i drugih.
Svrstavsi se uz Jeljcina, vlast i privatni televizijski kanali sirili su protuko-
munisticku propagandu putem vijesti i ostalog dijela TV programa, ukljucu-
juCi i nekoliko filmova o strahotama staljinizma koji su na televiziji emitira-
ni tjedan prije samih izhora. S druge strane, Jeljcinov je politicki marketing
hio vrlo pomno razraden. Kljucnu ulogu u kreiranju medijske strategije
imalo je poduzece za pruzanje politickih konzultantskih usluga "Niccolo M"
(gdje M znaci Machiavelli). Strategija se zasnivala na Jeljcinovu pojavljiva-
nju u redovnim televizijskim emisijama, a politicki spotovi su se usredotoca-
vali na ohicne ljude Gednog od njih osohno poznajem) koji hi ohjasnjavali
zasto podrzavaju Jeljcina. Spotovi hi zavrsavali rijeCima "Vjerujem, volim,
nadam se", iza kojih hi uslijedio Jeljcinov potpis kao jedina stvar koja je u
spotu naznaCivala njegovu nazocnost. Direktorica poduzeca "Niccolo M",
Jekaterina Jegorova, samaje ohjasnila daje "uzrok Jeljcinove odsutnosti iz
spotova hila cinjenica da se Jeljcin u svojstvu predsjednika toliko cesto po-
javljivao u redovitim vijestima da hi ga se ljudi zasitili da sejos pojavljivao i u
spotovima."
44
U komhinaciji s razlicitim ohlicima medijskih poruka, "nepri-
sutnost personalizacije" postaje novom suptilnom strategijom u svijetu za-
sicenom audiovizualnim ohlicima propagande. Nekoliko repuhlikanskih
42 Axford et al. (i992.)
43 Hughes (1994.)
44 Moscow T ~ m e s (1996: 1)
332
INFORMACIJSKA POLITIKA I KRIZA DEMOKRACIJE
savjetnika iz Kalifornije takoder je imalo savjetodavnu ulogu u politickoj
tehnologiji Jeljcinove kampanje (premda u mnogo manjoj mjeri nego sto su
tvrdili), a uz njih se pojavio niz medijskih i politickih savjetnika koji su Rusi-
ju gurnuli u razdoblje informacijske politike i prije no sto je ta zemlja imala
priliku razviti se u informacijsko drustvo. Jeljcinova kampanja je poznjela
uspjeh. Nadmasilaje komuniste financijskim sredstvima, moCi i pamecu, a
komunisti su se oslanjali na organiziranje sirokih masa, sto je bio previse
primitivan medij da bi se mogao suprotstaviti sprezi televizije, radija i glav-
nih novinskih izdanja koja su se okupila uz Jeljcina. Premda su na izbore u
Rusiji utjecali i drugi Cimbenici (npr. otpor prema komunizmu, strah od ne-
reda, izborna demagogija, predsjednikove odluke koje su se vjesto donosile u
posljednjem trenutku, posebice one vezane uz Ceceniju ili ukljucivanje Le-
beda u Jeljcinovu administraciju prije drugoga kruga izbora), stari i novi po-
liticki sustav stali su uz bokjedan drugome. Posljedicaje bila uvjerljiva pob-
jeda Jeljcina, iako su istrazivanjajavnog mnijenja cetiri mjeseca prije izbora
pokazivala vrlo slabe rezultate.
Mlada spanjolska demokracija takoder je vrlo brzo savladala umijece in-
formacijske politike.
45
Na opCim izborima 1982. godine su socijalisti (PSOE)
vjestim koristenjem medija i personalizacijom, u cijem je sredistu bio izuze-
tan voda Felipe Gonzalez, uspjeli ostvariti dotad nevidenu pobjedu. N akon
izbora 1982. Gonzalezovi socijalisti su jos dva puta, 1986. i 1989. godine, os-
vojili apsolutnu veCinu na izborima, a 1985. godine su u vrlo teskim okolnos-
tima cak dobili i nacionalni referendum o pristupu NATO-u. Osim stoje za
uspjeh socijalista u Spanjolskoj bila zasluzna politika te stranke, tri su os-
novna cinioca pridonijela njihovoj izrazitoj prevlasti u politickom zivotu te
zemlje osamdesetih godina. Rijecje o karizmatskoj licnosti Felipea Gonzale-
za cijije nastup u medijima odisao snagom, posebice na televiziji, bez obzira
na to radilo se o Gonzalezovim izravnim suceljavanjima u TV raspravama,
intervjuima ili sudjelovanju u politickim dogadajima koje bi prenosila tele-
vizija. Drugi je cimbenik sofisticirana tehnologija kojom su se sluzili poli-
ticki stratezi Socijalisticke stranke i pomocu koje su se prvi put u Spanjol-
skoj poceli baviti ciljanim skupinama, stalnim istrazivanjajavnog mnijenja,
te radili na analizi i njegovanju dojma kojijavnost ima o politicaru. Teme su
birali vodeCi racuna o vremenu i prostoru u kojemu se one otvaraju, a sve u
sklopu suvisle i odrzive strategije politicke propagande koja nije prestala s
danom izbora, vee se nastavila i nakon njih. Konacno, treca stvar je mono-
pol na televiziju, zahvaljujuCi kojemuje vlast imala cvrstu prednost sve dok
nemilosrdne kritike od strane oporbe, ali i Gonzalezova demokratska uvje-
renja, nisu devedesetih godina doveli do liberalizacije televizije i njezine dje-
45 Alonso Zaldivar i Castells (1992.)
333
MOC IDENTITETA
lomicne privatizacije. S druge strane, upravo je gubitak bitke s medijima, do
kojega dolazi devedesetih godina, oznaCio pocetak erozije socijalisticke via-
de u Spanjolskoj 1993. godine te 1996. na vlast doveo stranku desnog centra.
U nastavku ove knjige cu se ponovno posluziti suvremenom Spanjolskom
jer se na primjeru te zemlje moze mnogo saznati o politici skandala i korup-
cionaskoj politici kao osnovnoj strategiji vodenja informacijske politike. Me-
dutim, u raspravi o mogucem protezanju americkoga naCina vodenja politi-
ke na Europu vazno je naglasiti da suvremena Spanjolska od Amerike vise
nista ne moze nauciti u smislu medijskog politiziranja, ocrnjivanja neCijih
moralnih vrednota i medusobnog utjecaja istrazivanja javnog mnijenja, te-
levizijskih emisija i glumljenog ponasanja.
Premda nisu toliko dramaticni kao u Spanjolskoj (nije li Spanjolska ipak
visokodramaticna zemlja), slicni procesi prevladavaju u politickom zivotu
veCine demokratskih zemalja Europe. U Francuskoj su se tako neki promat-
raci pobunili protiv "telekracije"
46
, a drugi su naglasak stavili na dolazak
"virtualne demokracije".
47
U Italiji je Berlusconijev iznenadni dolazak na
vlast u izravnoj vezi s novom ulogom koju mediji imaju u talijanskoj politi-
ci.48 Usporedna analiza ostalih europskih zemalja devedesetih godina
49
po-
kazuje slozenost prijelaznog stanja u kojemu mediji imaju vlast nad sire-
njem informacija, a strogo regulirane politicke stranke suocavaju se s manj-
kom sredstava i opreme, sto im uvelike otezava prilagodbu na novo tehno-
losko okruzenje. Posljedica je da politicke stranke uglavnom zadrzavaju
svoju nezavisnost u odnosu prema medijima uz podrsku drzave, a s druge
strane se dogada da se politicke prosudbe sve cesce donose na temelju infor-
macija ciji se izvori nalaze izvan politickog sustava, sto gradane u jos vecoj
mjeri udaljuje od stranaka.
50
Premda europske institucije, njezina kultura i
povijest cine Europu izrazito specificnim politickim prostorom, razvoj teh-
nologije, globalizacija i nastanak umrezenoga drustva poticu politicare i po-
liticke institucije na ukljucivanje u informacijsku politiku koju pokrece teh-
nologija. Tvrdim da se ovdje radio novomu povijesnom kretanju koje u valo-
vima postupno zahvaca cijeli svijet, premda zbog povijesnih razlicitosti Cini
politicko natjecateljstvo i nacin vodenja politike i dalje prilicno raznolikim.
Bolivija pruza odlican primjer za preispitivanje te hipoteze.
46 Esprit (1994: 3-4)
47 Scheer (1994.)
48 DiMarco (1994.); Santoni Rugiu (1994.); Walter (1994.)
49 Kaid i Holtz-Bacha (1995.)
50 DiMarco (1993.)
334
INFORMACIJSKA POLITIKA I KRIZA DEMOKRACIJE
Elektronicki populizam Bolivije: compadre Palenque i
dolazak Jach'a Urua5
1
Kad bismo morali odabrati zemlju za koju postoji najveca vjerojatnost da se
odupre globalizaciji kulture i u kojoj ce se najvjerojatnije potvrditi politika
koja okuplja siroke slojeve stanovnistva, izbor hi zasigurno pao na Boliviju.
Indijanski identitet snazno je prisutan u kolektivnom sjecanju stanovnistva
Bolivije (cak 67% stanovnika za sebe drzi da su mestizos), a aymara i quec-
hua govore se sirom zemlje. Jos od revolucije 1952. godine bolivijski rudari i
savezi seljaka spadaju u najosvjestenije, najorganiziranije i najmilitantnije
dijelove latinskoamerickoga drustva.
Glavna bolivijska nacionalisticko-populisticka stranka Movimiento Na-
cionalista Revolucionario penjala se i silazila s vlasti u posljednjih cetrdese-
tak godina uz podrsku lijevih nacionalista okupljenih oko stranke Movi-
miento Bolivia Libre i pokreta katarista. Napetosti u bolivijskom drustvu i
politicka militantnost bile su uzrokom cestih vojnih udara kojima americko
veleposlanstvo nije bas uvijek bilo nesklono. Medutim, neprikrivena uplete-
nost visokih vojnih duznosnika Bolivije u trgovinu drogom krajem sedam-
desetih godina i promjena americke politike u Carterovo vrijeme unose iz-
mjene u odnos Amerike prema toj zemlji, a to ima za posljedicu povratak
stabilne demokracije na celu s lijevom koalicijom koja dolazi na vlast 1982.
godine. Usprkos rastucoj napetosti u drustvu izazvanoj strukturalnim pri-
lagodbama koje MNR zapocinje uvoditi 1985., a koje ce i druge vlade poslije
nastaviti provoditi, izgleda da se od tog trenutka (1982.) demokracija u Boli-
viji cvrsto ustoliCila. U zemlji se razvila vrlo zivahna politicka borba u kojoj
stranke nastaju, rascjepljuju se ili reformiraju, a u nastojanju da se osvoji
vlast dolazi do stvaranja najnevjerojatnijih politickih saveznistava. Prema
tome, mobilizacija drustva i demokratska politika su u Boliviji bile i jesu u
prilicno dobrom stanju i cini se daje vrlo malo prostora ostalo za preobrazbu
politike putem andske verzije informacijske politike. lpak, pocevsi od 1989.,
u politickom zivotu glavnoga grada Bolivije i njegovim siromasnijim prig-
radskim naseljima, podrucju koje se jednim imenom zove La Paz-El Alto,
prevladava pokret okupljen oko Carlosa Palenque, bivsega folklornoga glaz-
benika skromna podrijetla. Palenque je od voditelja radijskih i televizijskih
emisija postao vlasnikom jedne medijske mreze (RTP, Radio Television Po-
51 U razradi ovoga dijela knjige koji se bavi medijskom politikom u Boliviji, mnogo dugujem
Fernandu Calderonu iz La Paza i Robertu Laserni iz Cochabambe. Analiza se temelji na
sljedecim radovima bolivijskih znanstvenika: Mesa (1986.); Archondo (1991.); Contreras
Basnipeiro (1991.); Saravia i Sandoval (1991.); Laserna (1992.); Albo (1993.); Mayorga
(1993.); Perez Iribarne (1993a, b); Ardaya i Verdesoto (1994.); Calderon i Laserna
(1994.); Bilbao La Vieja Diaz et al. (1996.); Szmukler (1996.).
335
MOC IDENTITETA
pular), ana krajuje predvodio pokret Conciencia de Patria (Condepa) osno-
van 21. rujna 1988. u Tihuanacou, drevnom sredistu svijeta Aymara. Prem-
da poznavateljima stare tradicije latinskoamerickoga populizma, avo maze
zazvucati poznato, zapravo se radi o neobicnoj i slozenoj prici koja mnogo
govori.
Palenqueina prica zapocinje 1968. kad on zajedno s folklornom skupi-
nom Los Caminantes radi radijsku emisiju u koju se malo-pomalo izravno
pocinju ukljuCivati slusatelji koji govore narodskim jezikom, sto ukljucuje
mjesavinu spanjolskog i aymara. Ljudima iz siromasnih gradskih slojeva bi-
lo je mnogo lakse sudjelovati u emisiji na jeziku koji im je bio blizak i nije ih
plasio ukocenoscu kakvaje u medijima inace bila uobicajena. Godine 1978.
Palenque pokrece televizijsku emisiju u kojoj se gledateljima pruza mo-
gucnost izrazavanja nezadovoljstva. GovoreCi o sebi kao o compadreu svoje-
ga gledateljstva, i obracanjem sugovornicima s compadres i comadres, Pale-
nque u komunikaciju uvodi ravnopravan odnos, a poziva se i na temeljno za-
jednicarstvo ukorijenjeno u ajmarskoj i katolickoj tradiciji.
52
Palenque uspi-
jeva 1980. kupiti Radio Metropolitana, a poslije i televizijsku postaju Canal
4 u La Pazu. Ta su glasila ubrzo postigla najvecu slusanost, odnosno gleda-
nost u podrucju La Paz a i okolice i do danas su je uspjeli zaddati, sto se vidi
iz podatka da se 25% slusatelja izjasnilo da iskljucivo slusa Radio Metropoli-
tanau.
Palenqueina komunikacijska strategija zasniva se na pet osnovnih zna-
cajki. Prvo, emisije se temelje na personalizaciji sa snaznim licnostima kao
sto su comadre Remedios Loza, zene iz puka (mujer de pollera) kakve se na
televiziji do tada nije moglo vidjeti, premda upravo takva zena predstavlja
sliku i priliku obitelji iz nizih drustvenih slojeva grada La Paz a. Zatim je tu
compadre Paco kojije nesto blizi srednjoj klasi, a i Palenqueina supruga Mo-
nica Medina de Palenque, bivsa plesacica flamenca koja je preuzela ulogu
mudre pragmaticne zene. Personalizacija u saobracanju s gledateljima nije
ogranicena samo na emisije koje se prenose uzivo, nego se proteze i na naj-
veCi dio ostalog programa. I tako, dok Canal 4 prikazuje juznoamericke sa-
punice, jeftine serije koje plijene paznju gledatelja svih zemalja spanjolsko-
ga govornog podrucja, compadre Palenque zajedno sa svojim suradnicima
osobno komentira dogadaje i dramatski zaplet pojedinih epizoda, povezuju-
Ci pritom radnju sapunice sa svakodnevnim zivotom pacefiosa. Drugo vazno
obiljezje Palenqueine komunikacijske strategije je usredotocenost na zene,
posebice nize srednje klase, a ta se znacajka vidi i u zamjetnoj prisutnosti ze-
52 Compadre i comadre su pojmovi koji oznacuju pripadnost zajednici. Povezuju elemente
tradicije Aymara i katolickog slavljenja (npr. kumovi i kume krstene djece). U tom smislu
se od compadres i comadres ocekuje da razumiju, pridonose, dijele i prihvacaju uzajam-
nost.
336
INFORMACIJSKA POLITIKA I KRIZA DEMOKRACIJE
na u emisijama. Trece, emisije poput People's Saturdays koje se prikazuju
uzivo uz sudjelovanje stotina ljudi s gradskog podrucja, izravno se doticu
briga i veselja gradana. Slicneje vrste i emisija The People's Tribune u kojoj
ljudi uzivo iznose zloporabe kojima su izlozeni na razliCitim stranama. Cet-
vrta je znacajka postojanje volje da se saslusaju prigovori i da se ljudima
omoguci da se potuze na ono sto ih muci, a sto je povezano s bolnim stapa-
njem ruralnoga i indijanskog nacina zivota u razbacanim prigradskim nase-
ljima La Paza. Kao petu vaznu znacajku moze se navesti pozivanje na religi-
ju cime se legitimizira nada u Bozju volju i obecanje dace doci Jack 'a Uru,
dan kada ce, prema vjerovanju usadenom u tradiciji Aymara, doCi do okon-
canja svih patnji.
Medutim, Palenquein put do slave nije tekao glatko. Zbog kritika na svoj
racun vlasti su dva puta zatvorile medijsku mrezu RTP, u lipnju i studenom
1988., pod izgovorom da se njihov rad obustavlja zbog objavljenog intervjua
s jednim od najveCih trgovaca drogom. Zahvaljujuci masovnim prosvjedima
i odluci Vrhovnog suda, dva mjeseca kasnije RTP ponovno zapoCinje s ra-
dom. U svibnju 1989. Condepa prvi put izlazi na izbore i odmah postaje cet-
vrtom strankom na nacionalnoj razini i prvom politickom strankom u glav-
nom gradu Bolivije. Na izborima za mjesto gradonacelnika pobjeduje u ok-
rugu El Alto (cetvrtom po veliCini gradskom podrucju Bolivije), te ulazi u
opCinsko vijece La Paza. Na sljedecim opCinskim izborima, Monica Medina
de Palenque postaje gradonacelnicom La Paza i ostaje na tom polozaju do
1996. godine. Condepa ima zastupnike i u N acionalnom kongresu. Zajedno s
jos nekim poslanicima, comadre Remedios ima vodecu ulogu u donosenju
zakona sklonih bolivijskim zenama. Usprkos populizmu, Condepa ne zasni-
va svoj odnos s aktualnom vlasti na sukobu. Godine 1989. predsjednik Jai-
me Paz Zamora biva izabran u Kongres zahvaljujuCi glasovima Condepe, ia-
ko je prema prethodnim glasovima zauzimao tek trece mjesto. A kada je
1993. izabran novi predsjednik MNR-a Sanchez de Losada, Condepa sura-
duje s vladom u pripremi nekoliko zakonskih prijedloga premda ne sudjelu-
je u vlasti.
Uspjeh compadrea Palenque nije proistekao iz drustvenog vakuuma.
Osim sto je imao na raspolaganju medije, Palenque je imao i jasnu poruku
koja se dobro uklopila u zivotno iskustvo velikoga dijela gradskog stanov-
nistva La Paz a. Zahvaljujuci jeziku kojim se sluzio, naglaskom na tradiciju
Aymara i pozivanjem na narodnu bastinu i religiju, Palenqueje uspio privu-
Ci kulturni identitet novopridoslih doseljenika La Paz a. N asuprot politike
gospodarske prilagodbe i ukljucivanja u svjetsko gospodarstvo, Palen que je
izlozio svakodnevnu patnju otpustenih radnika i siromasnijih gradana izvr-
gnutih zloporabama koje su se nad njima provodile u ime navodne racionali-
zacije poslovanja. Compadre Palenque je postao glasom onih koji glasa nisu
imali. KoristeCi se medijima i povezavsi se s mjesnim ustanovama u kojima
337
MOC IDENTITETA
je Condepa imala svoje predstavnike, Palen que je proveo niz socijalnih prog-
rama; medu njimaje najuspjesniji bio program pomoCi industrijskim radni-
cima koji su zbog privatizacije i restrukturiranja gospodarstva izgubili svoja
radna mjesta. Odbijajuci kategoricki imperativ globalizacije, compadre Pa-
lenque predlaze (premda vrlo nejasno) model "endogenoga razvoja" koji bi
se temeljio ria vlastitim dobrima kojaje Bolivija imala na raspolaganju, a ra-
cunao je i na duh zajednistva bolivijskoga naroda. Prema tome, ne moze se
reci da se utjecaj Condepe svodio samo na medijsku manipulaciju. Condepa
se bavila stvarnim patnjama stanovnika La Paz a, a jezik na kojemu je pro-
govarala izravno se obracao kulturnom i lokalnom identitetu sirih narodnih
slojeva La Paza i El Altoa (dote mjere da se pokret prvenstveno ddi lokal-
nim, sto nekim analiticarima daje razloga da o njemu govore kao o "ayllu
metropole").
53
Medutim, da nije bilo mocnihjavnih glasila i komunikacijske
strategije u kojoj je bilo sluha za zabavni program radija i televizije upotpu-
njen prituzbama gradana, te da se samo radilo na izgradnji karizmatskog
odnosa vode i njegove pub like, Condepina uloga hila bi beznacajna, jednako
kao sto se to dogodilo ostalim bolivijskim populistickim pokretima, npr.
Unidad Civica Solidaridad Maxa Fernandeza. Doista, 1996. su Bolivijci
skloniji vjerovati medijima negoli svojim politickim predstavnicima (tablica
6.3.).
Dakle, medijska politika ne mora uvijek ciniti monopol utjecajnih inte-
resnih skupina ili ustolicenih politickih stranaka koje koriste moe tehnolo-
gije kako bi do savrsenstva dovele tehnologiju moCi. Cini se da utjecaj kojije
ostvario compadre Palenque pokazuje kako na identitetu zasnovano zajed-
nicarstvo, a i pokreti koji okupljaju siromasne slojeve drustva, ponekad u
obliku vjerskoga milenarizma, mogu putem medija uCi u politiku i postati
njezinim vaznim dijelom. Ostali politicki akteri takoder su prisiljeni slicno
se ponasati u toj igri (sto se u Boliviji dogodilo 1990. godine), a to dovodi do
postupnog zatvaranja politike u medijski prostor, pri cemu se ipak zadrza-
vaju odlike svojstvene bolivijskoj kulturnoj tradiciji, stanju gospodarstva i
dinamici politike. Nadalje, usprkos orijentaciji Condepae na zajednicarstvo,
iskustvo compadre Palenquea pokazuje niz slicnosti sa sirim kretanjima ko-
ja se pojavljuju u informacijskoj politici, a o kojima se prethodno govorilo:
snazna personalizacija politickoga vodstva, pojednostavnjivanje politickih
poruka prema dihotomiji dobra i zla; isticanje moralnih i vjerskih prosudbi
u oblikovanju javnoga i privatnog zivota; presudna vaznost elektronickoga
prijenosajezika, slika i znakovlja u osvjestavanju ljudi i stvaranju politickih
opredjeljenja; promjenjivost raspolozenjajavnosti koja se gubi u osjecaju da
svijet izmice kontroli; poteskoce koje nastaju prilikom uklapanja novoga po-
53 Ayllu je tradicionalan oblik teritorijalne i kulturne zajednice u tradiciji Aymara.
338
INFORMACIJSKA POLITIKA I KRIZA DEMOKRACIJE
Tablica 6.3. Misljenje graaana Bolivije o tome koje institucije zastupaju njihove
interese '
lnstituciia
poslanicki kongres
neka politicka stranka
predsjednik
gradonacelnik
opCinski odbor
sindikat radnika
masovni mediji
% povolinog mislien;a
3.5
3.4
3.3
6.9
11.3
12.6
23.4
Nopomena: Odgovori no pitonje: Mislite li do sljedece institucije zastupaju vase intere-
se? (postotak ukupnog broja ispitanih graaana; reprezentativni uzorak no nacionalnoj
razini).
lzvor: Skupina autora (1996.)
litickog izraza u uobicajene politicke obrasce (dote mjere da se neki bolivij-
ski analiticari pozivaju na pojavu "neformalne politike" koja se pojavljuje
usporedno s "neformalnim gospodarstvom").
54
Naposljetku, i kod compad-
res i comadres uocava se ovisnost o financijskim mogucnostima kojima se
podupire medijska politika, sto dovodi do uzajamnog djelovanja (ili zacara-
noga kruga) moci, medija i novca. Dok s jedne strane"uskrsnuce velegrad-
skog ayllua"
55
pokazuje gdje su granice globalizacije, razne vrste tradicio-
nalnih kultura i interesa sirih slojeva potvrduju svoju moe upravo zahvalju-
juci svojoj prisutnosti u medijskim tokovima. Takve kulture i interesi na taj
naCin uspijevaju opstati, alii dozivljuju vlastitu preobrazbu ulaskom u svi-
jet zvukova i slika, elektronicki moduliranih charangos, kondora kao zasti-
cenih vrsta ili televizijskih obrada Jach 'a Urua.
54 Ardaya i Verdesoto (1994.)
55 Archondo (1991.)
339
MOC IDENTITETA
Informacijska politika u akciji: politika skandala
56
Uzdrmanost politickih sustava i unistavanje politickih prvaka pojave sus
kojima se u posljednjih deset godina suocava cijeli svijet. Propast su dozivje-
le neke stranke koje su se pola stoljeca cvrsto odr:lavale na vlasti, a sa so born
su povukle i politicki rezim kakav su godinama oblikovale prema svojim in-
teresima. Primjeri takvog razvoja dogadaja mogu se naCi u Italiji s demokr-
scanima koji su se devedesetih godina doslovce raspali i nestali s politicke
scene ili u Japanu gdje je Liberalno-demokratska stranka dozivjela raskol i
zatim prvi put izgubila vlast 1993., a strankaje ipak opstala ijos uvijek sud-
jeluje u vlasti putem koalicija ili u manjinskim vladama. Zatim, tuje i prim-
jer Indije, najvece demokratske zemlje na svijetu, u kojoj je na izborima
1996. godine Kongresna stranka pretrpjela ponizavajuCi poraz nakon vlada-
vine koja je trajala 44 od ukupno 48 godina od proglasenja nezavisnosti.
Pobjedu su odnijeli hinduisticki nacionalisti nakon sto je otkriven veliki
skandal u kojije bio ukljucen voda Kongresne stranke Narasimha Rao, i Ci-
nilo se da se time zavrsava razdoblje neporecive prevlasti Nehruovih nas-
ljednika. Izuzmem li demokracije Skandinavije ijos nekoliko manjih zema-
lja, ne mogu se dosjetiti niti jedne zemlje u Sjevernoj Americi, Latinskoj
Americi, zapadnoj ili istocnoj Europi, Aziji ili Mrici, u kojoj u posljednjih ne-
koliko godina nisu izbili politicki skandali sa znacajnim, a ponekad i drama-
ticnim posljedicama.
57
U nekoliko slucajeva skandali su proizlazili iz osobnog morala politickog
vode (najcesce muskarca sklonog neprilicnim seksulnim ponasanjima ili
opijanju). Ipak, u zaristu veCine slucajeva bilaje politicka korupcija, odnos-
no kako ju definira Carl Friedrich: "Kad god se duznosnika koji ima odrede-
56 Ovaj dio se dijelom temelji na citanju vodeCih novina i casopisa razlicitih zemalja, a dije-
lom na osobnom poznavanju dogadaja. Ddim da nije potrebno podrobno navoditi izvore
podataka koji su opce poznati. Pregled politickih skandala u svijetu dan je u Political
Scandals and Causes Celebres since 1945. u izdanju Longman (1990.). Vazan akademski
rad koji nudi usporednu analizu daju Heidenheimer et al. (1989.). Povijesni osvrt na ame-
ricku politiku skandala maze se naCi kod Fackler i Lin (1995.), te Ross (1988.). Balz i
Brownstein takoder daju osvrt na skandale u americkom Kongresu (1996: 27ff). Johan-
sen (1990.) nudi anotiranu bibliografiju korupcije u americkoj politici. Koristeni sui ovi
izvori: King (1984.); Markovits i Silverstein (1988a); Bellers (1989.); Ebbinghausen i
Neckel (1989.); Bouissou (1991.); Morris (1991.); Sabato (1991.); Barker (1992.); CQ Re-
searcher (1992.); Meny (1992.); Phillips (1992.); Swan (1992.); Tranfaglia (1992.); Barber
(1993.); Buckler (1993.); DeLeon (1993.); Grubbe (1993.); Roman (1993.); Esprit (1994.);
Gumbel (1994.); Walter (1994.); Arlachi (1995.); Fackler i Lin (1995.); Garcia Cotarelo
(1995.); Johnson (1995.); Sechi (1995.); Thompson (1995.).
57 Heidenheimer et al. (1989.); Longman (1990.); Garment (1991.); CQ Researcher (1992.);
Meny (1992.); Grubbe (1993.); Roman (1993.); Gumbel (1994.); Walter (1994.); Thomp-
son (1995.)
340
INFORMACIJSKA POLITIKA I KRIZA DEMOKRACIJE
ne ovlasti, odnosno mjerodavnoga drzavnog sluzbenika ili opcenito osobu
na odredenom polozaju, novcem ili drugom vrstom nagrade koju zakon ne
predvida, potice na djelovanje u korist bilo koga tko takvu vrst nagrade nu-
di, nanoseCi pritom stetujavnosti i njezinim interesima."
58
Pripadnici vlasti
ponekad bi uzeli novae, a da cak nisu s tim novcem trebali ni bjezati. Ili su
barem tako vjerovali. Politicki skandali vezani uz korupciju glavna su zna-
cajka svjetske politike devedesetih godina, a pojavljuju se u valovima od
juznokorejskoga predsjednika Roha do brazilskoga predsjednika Collora de
Mella, ili od nekih pripadnika ruske vojske i clanova Kongresa Sjedinjenih
Drzava do visokih duznosnika u spanjolskoj i francuskoj socijalistickoj vla-
di. Zasto je tome tako? Jesu li nasi politicki sustavi najkorumpiraniji u povi-
jesti? Sumnjam daje tome tako. Upotrebu i zloupotrebu moCi u osobne svr-
he moglo bi se drzati obiljezjem "ljudske prirode" ako tako nesto postoji.
59
Ta pojava je jedan od razloga zasto je stvorena demokracija kao oblik vlasti
za kojim se najvise stremi premda nije idealan. Iza kulisa, u uvjetima u koji-
ma je drzava mogla provoditi nadzor nad informacijama, politicka elita je,
kako nekad, tako i posljednjih godina, zadovoljno krenula u uspostavljanje
vlastitog sustava oporezivanja pojedinaca i interesnih skupina. Razlike su
postojale samo u stupnju samovolje i podmiCivanja, te u promjenjivoj disfun-
kcionalnosti tajnih poklona za vodenje javnih poslova. Dakle, upravo bi raz-
otkrivanje korupcije moglo biti dobrim pokazateljem demokratskoga
drustva i slobode tiska.
60
Na primjer, Spanjolskaje u doba Francove dikta-
ture bila zrtvom prave pljacke koju su provodili ljudi iz Francova okruzenja,
pocevsi od poznatih posjeta gospode Franco draguljarima koji se poslije nje-
govoj ekscelenciji ne bi usudili poslati racun. Nijedan ozbiljan promatrac ne
bi tvrdio daje politicka korupcija u Spanjolskoj hila manje izrazena u Fran-
covo vrijeme nego u doba vladavine socijalista.
61
Medutim, dok se u doba
diktature o korupciji pretezno govorkalo u krugu pouzdanih prijatelja, poli-
ticki zivot Spanjolske devedesetih godina u potpunosti odreduju otkriveni
slucajevi korupcije i nezakonitosti u ponasanju vlasti. Nadalje, u demokraci-
jama s dugom tradicijom u kojima postoji sloboda tiska, ucestalost slucajeva
korupcije raste i pada bez jasno vidljive dugorocne pravilnosti, sto se vidi na
prikazu 6.2. koji su za razdoblje od posljednjih sto godina razradili Fackler i
Lin.
62
Ipak, izvjestavanje o politickoj korupciji zabiljezilo je nagli rast u vri-
jeme Nixonove afere Watergate. Mogucnost svrgavanja covjeka na naj-
mocnijemu politickom polozaju na svijetu pomocu prikupljanja i sirenja
58 Friedrich (1966: 74)
59 Leys (1989.)
60 Markovits i Silverstein (1988.)
61 Alonso Zaldivar i Castells (1992.)
62 Fackler i Lin (1995.)
341
MOC IDENTITETA
stetnih informacija razbuktalaje mastu novinara i politicara. Kingova povi-
jesna studija o potkupljenosti politicara u Britaniji devetnaestoga stoljeca
63
upucuje na tadasnju rasirenost korupcije, zbog koje se 1867. godine donosi
Zakon o reformi kojim se takva ponasanja nastoje obuzdati. Bouissou tako-
der pise da sujapanske novine razotkrile veliku izbornu prijevaru, a novine
Asahi tada su napisale da ce "svatko tko kupuje izbore, sam biti na prodaju
cim bude izabran".
64
Izrazito promisljena Barkerova analiza pokazuje da
ako u slucaju odredenoga politicara "nedostaje" podataka o nekom njegovu
nezakonitom ponasanju kojim hi ga se moglo diskreditirati, politicki skan-
dal se poCinje hraniti nedolicnim ponasanjima toga politicara (npr. nepri-
licnim seksualnim zivotom).
65
Koristeci se Longmanovim izdanjem medu-
narodne serije politickih skandala,
66
Barker je izracunao omjer politickih
skandala vezanih uz odredene nezakonite radnje i skandala koji nisu vezani
uz neke nezakonitosti poCinjenih od strane politicara. Uzevsi u obzir sve
zemlje omjer je 73: 27, stoje prilicno blizu podacima za Sjedinjene Drzave i
Francusku, alije vrlo razlicito od omjera 41 : 59 kojije ustanovljen u Velikoj
Britaniji, sto znaci da seks i spijunaza u Britaniji imaju istu funkciju koju
mito i korupcija imaju u drugim zemljama. Cini se da korupcija (tj. korupci-
ja ili otkriveno neprilicno ponasanje) sama po sebi ima manju vaznost od
skandala i politickih posljedica koje oni sa sobom nose.
67
Dakle, zasto sada? Ako nije vjerojatno da je korupcija dosegla najvisu
tocku u povijesti, zasto to pitanje stalno odjekuje medijima i zasto devedese-
tih godina toliko porazavajuce djeluje na politicke sustave i same politicare?
Postoji niz strukturalnih cinilaca i makropolitickih kretanja zbog kojih poli-
ticki sustavi slabe i postaju osjetljiviji na galamu koja se stvara u javnome
mnijenju. Konkurencija u politici i borba za birace koji pripadaju politickom
centru dovele su do smanjenja ideoloskih razlika medu strankama jer, osi-
guravsi svoje najzesce zagovornike, stranke/koalicije trude se protivniku sto
brze preoteti zanimljive teme i pripadajuca stajalista, sto za sobom povlaci
nejasnu podjelu izmedu politickih stajalista. Druga posljedica takvoga poli-
tickog ponasanjaje cinjenica da biraci tada postaju osjetljiviji na pouzdanost
stranaka i njihovih kandidata nego na pitanja za koja se te stranke zauzima-
ju. Personalizacija politike u srediste paznje stavlja vodece politicare i nji-
hov karakter, sto otvara put napadima na upravo one vrline kojima oni nas-
toje pridobiti glasove. Rastuca moe globalne kriminalne ekonomije prodrla
je u drzavne ustanove mnogih zemalja, cesto na najvisoj razini vlasti, a to
63 King (1989.)
64 Bouissou (1991: 84)
65 Barker (1992.)
66 Longman (1990.)
67 Lowi (1988.)
342
CD
'5'
a.
4.0
3.5
3.0
..:.::
<1l :::l
E·c:
.g 2.5
"<if.!::!
'u E

"'c
0 >() 2.0
<13'5
>() 0


eo 1.5
.a a.
c
<1l
>()
CD
1.0
·u;
0
a:
0.5
0
INFORMACIJSKA POLITIKA I KRIZA DEMOKRACIJE
1895 1905 1915 1925 1935 1945 1955 1965 1975 1985 1995
Stika 6.2. Prosjecan broj prica o slucajevima korupcije po periodicnom izdanju u Sje-
dinjenim Drzavama u razdoblju od 1890. do 1992.
lzvor: Fackler i Lin ( 1995.)
daje povoda nastajanju skandala i ponizavajucem ucjenjivanju politicara. U
tome takoder imaju ulogu i geopoliticki cimbenici. Politicki sustavi Italije i
Japana okupljeni oko demokrscana, odnosno liberalnih demokrata, stvore-
ni su odmah nakon Drugoga svjetskog rata uz pozamasnu pomm! i utjecaj
Sjedinjenih Drzava, cime se nastojalo uspostaviti obrambeni zid protiv ko-
munizma. Italija s jakom komunistickom i Japan sa snaznom socijalis-
tickom strankom bile su demokratske zemlje od kljucnog znacenja u uvjeti-
ma hladnoga rata.
68
Bilo je opce pozna to da su neki vodeCi talijanski demok-
rscani dugo bili povezani s mafijom,
69
a neki liberalni demokrati u Japanu s
organizacijom Yakuza,
70
ali to nije bilo preprekom za davanje medunarodne
i unutarnje podrske tim dvjema strankama sve dotle dok se drzalo da bi bilo
opasno krenuti u neke izmjene. Nakon zavrsetka hladnoga rata svaka je
68 Johnson (1995.) ·
69 Tranfaglia (1992.)
70 Bouissou (1991.); Johnson (1995.)
343
MOC IDENTITETA
stranka prepustena sama sehi i kretanjima na politickom tdistu svoje zem-
lje. Stranacka stega postaje manje stroga jer se zestoka konkurencija us-
pjesnije moze razvijati hez vanjskoga neprijatelja. Guehenno napominje da
vise nema razlike izmedu koristi od ohnasanja vlasti i onog sto se opcenito
nudi u drustvu, sto je u konacnici novae kao kljuc ostvarenja osohnih ili or-
ganizacijskih nakana u rasponu od uzivanja u zivotu do skrhi za ohitelj ili
humanitarnog djelovanja.
71
Cini se da navedeni cinioci pogoduju neotpornosti politickih sustava pre-
rna korupciji. Medutim, postoji nesto drugo, nesto sto po mojemu misljenju
mijenja narav politickih sustava u suvremenom drustvu. Tvrdim daje poli-
tika skandala oruzje koje stoji na raspolaganju u borbi i natjecanju koji se
vade u okviru informacijske politike. Ovu hih tvrdnju razlozio na sljedeCi na-
cin. Politika je oduvijek u velikoj mjeri hila ukljucena u medijski prostor.
Mediji su tehnoloski, financijski i politicki mocniji no sto su ikad hili, a zah-
valjujuCi glohalnom dosegu i racunalnoj povezanosti, uspijevaju izmaCi poli-
tickom nadzoru. Mogucnost istrazivackoga novinarstva i relativna nezavis-
nost u odnosu prema politickoj moCi cini ih osnovnim izvorom informacija
na temelju kojih najveCi dio ljudi stvara odredene prosudhe. Ako zele dopri-
jeti do drustva, politicke stranke moraju djelovati u medijima i kroz medije.
Ne moze se reCi da su mediji cetvrta sila, ali ipak cine podlogu za horhu razli-
citih izvora moCi. Medijska politikaje iznimno skupa, ajosju skupljom cini
cijeli pogon informacijske politike, dakle istrazivanjajavnog mnijenja, pro-
pagandne poruke, marketing, analize, rad na "imidzu" politicara, informa-
cijska ohrada. Sadasnji institucionalni sustavi politickoga financiranja nisu
dorasli tom zadatku. Akteri politike suocavaju se s prohlemom kronicnoga
nedostatka sredstava, jer razlika izmedu nuznih troskova i zakonskih pri-
hoda nastavlja eksponencijalno rasti.
72
Tako se do gada da nakon sto se iscr-
pe zakonita sredstva, novcani doprinosi pojedinaca i prihodi od poslovnih
pothvata, stranke prihjegavaju jedinom stvarnom preostalom izvoru novca
- sredstvima koja se dohivaju "is pod stola" od poduzeca i interesnih skupina
u zamjenu za donosenje odredene odluke vlade koja ce davaocima novca iCi
na ruku.
73
Takav nacin ponasanja je model sistemske politicke korupcije iz
koje se zatim razvija tajna mreza raznih posrednika i poduzeca koja sluze
kao pokrice. Kada korupcija postane opce rasirenom pojavom i nakon sto se
odreden hroj ljudi osohno okoristi novcem prikupljenim u politicke svrhe,
svatko tko sudjeluje u politici i medijima zna (ili misli da zna) da ako se ne-
koga dovoljno dugo pazljivo promatra, prije ili poslije ce se otkriti nesto sto
je za tu osohu stetno. I tako pocinje lov u kojemu politicki savjetnici pripre-
71 Guehenno (1993.)
72 Weinberg (1991.); Freeman (1994.); Pattie et al. (1995.)
73 Meny (1992.)
344
INFORMACIJSKA POLITIKA I KRIZA DEMOKRAClJE
maju streljivo za napad ili obranu, novinari se have istrazivackim novinar-
stvom kako bi povecali broj citatelja i podigli prodaju, a slobodni novinari, ili
jednostavno obicni nitkovi, nastoje se domoci podataka koje bi mogli prodati
ili se njima koristiti za ucjenu. NajveCi dio stetnih podataka koji se objavi u
medijima procuri od samih politicara ili onih koji u cijeloj prici imaju neki
poslovni interes. Ako na tom novom trzistu stetnih politickih informacija
nedostaje podataka koji mogu nanijeti stetu doticnoj osobi, pribjegava se
neprovjerenim pricama, podmetanjima, pa cak i izmisljanju, au kojoj mjeri
ce se takvo sto provoditi, ovisi o moralu odredenih politicara, novinara i sa-
mihjavnih glasila. Strategija politike skandala ne nastoji svoje ciljeve uvijek
ostvariti jednim udarcem, odnosno jednim skandalom. Nezaustavljiv tok
raznovrsnih afera cija se uvjerljivost krece od neoborivih cinjenica o neko-
mu nevaznom ispadu do nategnutih prica o necemu izuzetno velikom plete
mrezu oko necijih politickih ambicija i snova sve dok ih se sasvim ne ugusi,
osim ako sene sklopi dogovor i doticnog ne vrati nazad u sustav. Jedino sto
je u takvom spletu dogadaja vazno jest njihov krajnji ucinak najavno mnije-
nje izlozeno gomili razliCitih prica.
74
Ili, kako kaze ruska poslovica: "N e sje-
cam se vise je li ona ukrala kaput ili je kaput njoj ukraden."
ViSi stupanj politike skandala su sudske i parlamentarne istrage koje do-
vade do podizanja optuznica, a sve cesce i do zatvorskih kazni.
75
Kada do to-
ga dode, suci, tuzitelji i clanovi istraznih odbora ulaze u simbiotski odnos s
medijima. Stite njihovu nezavisnost, a cesto i proracunato omogucuju cure-
nje informacija. Zauzvrat od medija dobivaju zastitu i postaju medijske zvi-
jezde. Ponekad se cak prometnu u uspjesne politicare koji opet uzivaju podr-
sku medija, zajedno s kojima se bore za demokraciju i postenu vlast, nadziru
ispade politicara i odvlace moe dalje od politickih procesa i rasprsuju je u
drustvu. Pritom se moze dogoditi da dode do oduzimanja legitimiteta poli-
tickim strankama, politicarima i politici uopce, pa tako i samoj demokraciji
kako je ona sada utjelovljena.
76
Politika skandala kakva se devedestih godina vodila protiv vladajuce
Stranke socijalista u Spanjolskoj, pruza zanimljivu ilustraciju ovoj analizi.
Nakon trece uzastopne pobjede socijalista na opCim izborima u Spanjolskoj
1989. godine, tajna koalicija interesnih skupina (ujerojatno bez sudjelovanja
prvaka oporbenih stranaka) odlucuje daje doslo vrijeme da se dovede u pita-
nje uvjerljiva prevlast socijalista kojaje, po svemu sudeCi, imala izgleda odr-
zati se u politickom zivotu Spanjolske i u dvadeset i prvom stoljecu.
77
Poci-
nje se manipulirati bombasticnim politickim dosjeima koje tisak iznosi na
74 Barker (1992.); CQ Researcher (1992.)
75 Garment (1991.); Garcia Cotarelo (1995.); Thompson (1995.)
76 Bellers (1989.); Arlachi (1995.); Garcia Cotarelo (1995.); Fallows (1996.)
77 Cacho (1994.); Garcia Cotarelo (1995.); Temas (1995.)
345
MOC IDENTITETA
vidjelo. Informacije cure, a ako ih nedostaje, tada se izmisljaju. Vodece novi-
ne u Spanjolskoj (El Pais, El Periodico, La Vanguardia) suzddane su pre-
rna pricama te vrste, pa se veCina potencijalnih "skandala" s protu-socijalis-
tickim predznakom najprije objavljuje u novinama El Mundo, sofisticira-
nim i profesionalnim novinama koje poCinju izlaziti 1990. godine. Zatim su
se skandalima poceli baviti tabloidi i radijske emisije u kojima bi poznavate-
lji prilika do iznemoglosti ponavljali doticnu pricu sve dok vijest ne bi odjek-
nula u ostalim medijima, ukljucujuCi i televiziju. Razotkrivanje afera zapo-
Cinje u sijecnju 1990. kada se objavljuje informacija da je brat tadasnjega
potpredsjednika vlade, inace drugog covjeka socijalisticke stranke, proda-
vao svoj navodni politicki utjecaj raznim poslovnim ljudima. Premda nepo-
dopstine toga malog varalice nisu bile od velikog znacaja, a potpredsjednik
vladeje na sudu osloboden bilo kakve optuzbe o neprilicnom ponasanju, "a-
fera" je gotovo dvije godine bilajednom od glavnih vijesti u spanjolskim me-
dijima, sto konacno dovodi do ostavke potpredsjednika koji je odbio javno
osuditi svoga brata. Cim se buka stisala, zapocinje nova medijska kampanja.
Ovaj put skandal izbija oko financiranja socijalisticke stranke nakon sto ra-
cunovoda stranke daje ostavku i odaje informaciju medijima, najvjerojatnije
iz osobne osvete. Otvara se sudska istraga i podize optuznica protiv socija-
listickih prvaka. Medutim, usprkos svim optuzbama, na izborima 1993. go-
dine socijalisti uspijevaju zaddati dovoljan broj mjesta za formiranje vlade,
a politika skandala dobivajaci zamah i u medijima ina sudovima. Guverner
sredisnje banke Spanjolske biva osumnjicen za nezakonitu trgovinu dioni-
cama i priznaje utaju poreza. Takoder se ustanovljuje da je prvi civilni di-
rektor legendarne Guardia Civil trazio mito, nakon cega on bjezi iz zemlje,
biva uhicen u Bangkoku i vracen u zatvor u Spanjolskoj, a Citav slijed doga-
daja nalikovao je na nesto izmedu 'trilera' i burleske. Zatim se otkriva oz-
biljniji prijestup o kojemu se saznaje od ogorcenoga casnika spanjolske voj-
ne obavjestajne sluzbe koji u javnost pusta dokument o nezakonitom pris-
luskivanju vodecih ljudi Spanjolske, ukljucujuCi i kralja. Propast javnoga
morala upotpunjuju specijalni agenti spanjolske policije koji se nalaze u zat-
voru zbog organiziranja atentata u "prljavom ratu" koji se vodio protiv Bas-
ka osamdesetih godina (oponasajuCi taktiku kojuje Margaret Thatcher vo-
dila protiv IRA-e). Oni se okrecu protiv vlade i u zavjeru ukljucuju ministra
unutarnjih poslova i nekoliko drugih visokih duznosnika. Kljucnu je ulogu
u ovim politickim procesima imalo misljenje spanjolskih sudaca koji su se
svim silama trudili iznaCi i najmanji izvor neugodnosti za socijaliste. Vjero-
valo se daje Felipe Gonzalez izveo briljantan potez time sto je najslavnijega
i najrevnosnijega suca postavio za nezavisnog poslanika liste socijalista na
izborima 1993. i imenovao ga na visoki polozaj u ministarstvu pravosuda.
Pokazalo se, medutim, da je potez bio poguban. Je li zbog toga sto polozaj
ipak nije bio dovoljno visok (sto su tvrdili socijalisti) ili zato sto se, prema
346
INFORMACIJSKA POLITIKA I KRIZA DEMOKRACIJE
vlastitim rijecima, razocarao onim sto je vidio, sudac je napustio vladu i za-
poceo zestoko progoniti mogucnost bilo kakvih nedjela koja bi dolazila iz vr-
ha socijalisticke vlade. N akon otvaranja parlamentarnih i sudskih istraga
od kojih su neke dovele do podizanja optuznica, a neke se ugasile zbog ne-
dostatka dokaza, sljedeCih pet godina politicki skandali postaju glavne vijes-
ti u spanjolskim javnim glasilima; doslovce paralizirajuci rad vlade, upro-
pastavaju nemali broj politickih licnosti i poslovnih ljudi i izazivaju potrese
u najmocnijoj politickoj sili Spanjolske. Socijalisti su konacno porazeni
1996., ali zahvaljujuCi osobnoj vjerodostojnosti svojih karizmatskih voda,
ipak uspijevaju prezivjeti napade.
U javnostijos uvijek nije odgovoreno zasto se i kako dogodilo da spanjol-
sko sudstvo i mediji zapocnu hajku na socijaliste. U svakom slucaju, radilo
se o nekoliko povezanih cimbenika Ciji se utjecaj dodatno pojacavao njiho-
vim medusobnim djelovanjem kao sto su: nezakonito prikupljanje novcanih
sredstava Stranke socijalista i umijesanost nekoliko stranackih prvaka u os-
nivanje poduzeca s mutnim poslovima; korumpiranost i nezakonite radnje
od strane nekoliko visokih socijalistickih drzavnih duznosnika, a i mnogih
lokalnih mocnika pripadnika stranke; ogorcenje odredenih krugova spram
vlade (nekih poslovnih ljudi koji su hili odgurnuti na rub i financijskoga taj-
kuna kojemu su socijalisti oduzeli imovinu, te odredene ultrakonzervativne
snage; vjerojatno i dijelovi integristickoga krila Katolicke crkve, odredeni
posebni interesi, nezadovoljni novinari koji su se osjetili marginaliziranima
nakon dolaska socijalista na vlast); unutarnji su