 HUMANA EKOLOGIJA

Odsjek: Prehrembeni
Smjer: Zaštita okoliša
Predmetni profesor:
Prof. dr. sc. Mirsad Veladžić

Priroda se ne osvećuje ljudima, ali

im podnosi račune !

HUMANA EKOLOGIJA
Program predavanja:
Studenti se upoznaju sa historijskim odnosima čovjeka i prirode,
biološki i kulturni aspekti ljudske evolucije sa specijalnim
naglaskom na praćenje bosansko-hercegovačkih i svjetskih
izučavanja: ideološki trendovi, vrijednost okoliša i etike. Studenti
će učiti o presudnim opasnostima za prirodu koje su izazvane
ljudskim djelatnostima, unaprjeđuju i uče o gospodarskim
djelatnostima referirajući osnovne pojmove ekološke politike.
Osnovne teme:
 Čovjekov okoliš, biološki, društveni i kulturni sistem
 Utjecaj kriza i ekoloških katastrofa na ljudsku historiju
 Historijski odnosi društva i prirode
 Degradacija životne sredine (voda, zrak tlo): Uzroci, Zagađivanje,
Poremećaji ekoloških faktora
 Ekofilozofija
 Čiste tehnologije
 Procesi društvene i ekonomske globalizacije
 Ekološki aspekti održivosti i razvoja
 Ekonomija i okoliš. Makroekonomski aspekti ekologije i
godpodarstva.
 Poduzeće kao ekološki sistem
 Ekološka politika. Glavne političke metode zaštite okoliša.
Funkcija ekonomskih metoda.
 Problemi potrošnje sa aspekta društvenih i ekoloških kriza.

Broj sati: 30/30/15

ECTS: 6

 Humana ekologija
Humana ekologija je potpuno nova naučna
disciplina.
Izraz humana ekologija prvi koriste američki
naučnici Bardžes i Park (1921) godine.
Humana ekologija je u početku shvatana kao
medicinska nauka koja ima zadatak da
izučava uticaj sredine na čovjeka, na
ljudsko zdravlje i njihovu međuzavisnost.
Prema Troill S. humana ekoligija je bliska
geoekologiji ili ekologiji poljoprivrede
 (agroekologiji) i socijalne geografije u
kojima uočava veoma prirodni uticaj
biologije u konkretnoj metodi istraživanja.
U izučavanju naselja, sela, grada također
su prisutne metode prirodnih nauka, što je
omogućilo razvoj prostornog planiranja.
Humana ekologija izučava specifične
odnose koji postoje između čovjeka i
okoline koja ga okružuje iako te odnose
izučavaju i druge naučne discipline, i to sa
različitih aspekata: biološkog, tehničkog,
sociološkog, ekonomskog itd.
 Cilj
Cilj izučavanja humane ekologije jeste
uspostavljanje ravnoteže u prirodi i
društvu, pri čemu naročito važnu ulogu
imaju društveni činioci. Zato humana
ekologija ima osnovni zadatak da istražuje
prirodu strukture zajednica. Ekologija je
prouzrokovala određena naučna
opredjeljenja, među kojima je
 najznačajniji interes za istraživanje
fenomena sredine „enviroment“ i fenomena
habitabilnosti (habitat, habitability).
Ovakva orijentacija naučnog interesa
višestruko je bila uslovljena:
1. sadržajem ekologije koji obuhvata osnovnu
vezu čovjek-sredina i vezu sredina-čovjek;
2. specifičnošću sredine koja okružuje
čovjeka;
3. razvojem interesovanja za regionalnu
problematiku, jer se region vrlo brzo
ispoljio kao optimalni prostorni okvir
planiranja zajednice i njenog okvira“ .

 Humana ekologija
Prema drugim teoretičarima, humana
ekologija sadrži neke specifične aspekte
ljudskih zajednica: na primjer, korištenja
prostora putem naseljavanja u određenim
lokacijama (zona stanovanja – stambenih
 objekata, poslovnog prostora i drugih
objekata).
Imajući u vidu prethodne definicije humane
ekologije, njen nastanak i razvoj može se
slobodno reći da su njene četiri osnovne
teme: okolina, stanovništvo, tehnologija i
organizacija. Ovakvo određenje humane
ekologije je u bliskoj vezi čovjeka sa
prirodom i prirode sa čovjekom i njihovoj
među-uslovljenosti. Ona je, kako kaže
Snežana Pantelić ta koja ima zadatak da
proučava mjesto i uticaj čovjeka u
ekosistemu i ekosistema na promjene koje
proizlaze iz tog među-uticaja.
Humana ekologija je jedna od
ekoloških grana podijeljenih na
osnovu objekta istraživanja. Pored
humane ekologije postoje još
sljedeće grane:
 fitoekologija – proučava biljne
populacije nj. Vrste, zajednice i
odnose sa okolišom
 zooekoogija – proučava životnjske
populacije nj. Vrste, zajednice i
odnose sa okolišom
 mikroekologija – proučava ekologiju
mikroorganizama
Humana ekologija proučava ekologiju
populacije čovjeka, njegov složen
splet međuodnosa sa okolišem, što je
bitno za preventivnu medicinu.
Humana ekologija je grana ekologije
u području agrosfere.
Prema oblastima koje proučava
ekologija se dijeli na:
 1. Teorijsku ekologiju ili opću
ekologiju koja se bavi proučavanjem
genezisom koncepcijskih pristupa u
ekologiji

 2. Primjenjena ekologija koja ima

primjenu u nizu bioloških i
biotehničkih nauka:
 medicinska ekologija
 šumarska ekologija
 agroekologija
 urboekoogija idr.
Agroekologija je grana ekologije koja
se bavi proučavanjem
agroekosistema u kojima se zasniva
život agrobiocenoza (agrofitocenoza
i agrozoocenoza) pod uticajem
 prirodnoh i antropogenih ekoloških
faktora.
Agroekkosistemi (poljoprivredno-
proizvodne zajednice) su objekti
istraživanja agroekologije u cilju
postizanja maksimalne koristi za
čovjeka.
Agrofiticenoze: žitarice,
ljkovito bolje, voće, povrće,
aromatično bilje i dr koje
su korisne za čovjeka.
Agrozoocenoze: ribe,
školjke, domače životinje
npr. Goveda koja daju više
mlijeka ili koja su povoljnija
za uzgoj i tov mesa i dr.
Ekourbologija je grana ekologije u području
tehnosfere, koja proučava promjene
ekoloških uslova ljudske aktivnosti u urbanim
ekosistemima. Danas se sve više radovi iz ove
grane ekologije bave problemima nastanka i
funkcionisanja antropogenih ekosistema.

Čovjek sve više mjenja prirodne i razvija

vještačke ekosisteme pri čemu se mijenjaju
prirodni ekološki ekosistemi u šumama,
livadada, rijakama i morima. . Ukoliko je
ekologjia razvijenija, čovjekovo mišljenje
(ekološka svijest) o prirodi biće pozitivnije, a
integracije uspješnije. Nedovoljno
poznavanje ekoloških zakonitosti i
neodgovorno ponašanje čovjeka, često su
uzroci nepopravljivih šteta za ljudsko
društvo, otuda ekologija ima veliki značaj u
zaštiti prirode.
Jedan od globalnih ekoloških
problema:
Povećanje populacije ljudi, sve veća
prenaseljenost, naročito u
gradovima, ozbiljno ugrožava
prirodnu sredinu i (vazduh, vodu,
zemlju, biocenozu) što dovodi do
teških poremećaja u biosferi. Ove
probleme razrješava ekologija u
saradnji sa drugim naukama te tako
doprinosi očuvanju kvaliteta životne
okoline.
 ČOVJEKOV OKOLIŠ
Čovjekov okoliš (ili životna
sredina) najčešće se definiše
kao ukupnost ekoloških uslova i
uticaja koji okružuju čovjeka.
Okolišem (životnom sredinom)
 označavamo ono čime je čovjek
direktno ili indirektno povezan,
ono od čega zavisi njegov život.
Šikoro shvaćeno okoliš
obuhvata sav materijalni svijet
koji okružuje čovjeka
 ČOVJEKOV OKOLIŠ
Čovjekov okoliš predstavljaju svi materijalni
sistemi različitog stepena integracije i nivoa
evolucije:
 fizički
 hemijski
 biološki
 socijalni
 misaoni
 tehnički sistemi
koji mogu uticati direktno ili indirektno, jačeg
ili slabijeg intenziteta, kratko ili dugotrajno
na čovjeka i sva živa bića.
Čovjekov okoliš se određuje i kao «materijalna
sredina» u kojoj on živi i radi. Osnovni
elementi okoliša su: vazduh, voda, zamljišta,
biljke, životinje, hrana, predmeti koje koristi
i objekti koje je čovjek izradio u datom
prostoru i vremenu.
Pod uticajem čovjeka nastaju novi
oblici sa većim ili manjim stepenom
modifikacije, tako imamo:
 modifikovani čovjekov okoliš sa
svojim osnovnim prirodnim
svojstvima tj. nisu degradirana
 okoliš sa degradiranim i izgubljenim
prirodnim osobinama. Ovdje se
pojavljuju novi oblici ekosistema
( agroekosistemi, urbaniekosistemi i
 dr.). koji ugrožavaju biodiverzitet i
kvalitet okoliša (životne sredine).

Da li znate kada je čovjek počeo

mjenjati okoliš ?
Kada su njegove izmjene počele biti
nereverzibilne?

ČOVJEKOV OKOLIŠ
Čovjekov okoliš ja jedinstvo dvaju ekoloških
sistema:

 Prirodnih - to je cjelokupan prostor

neposredno ili posredno dostupan čovjeku, a
to je u stvari geobiosfera planete Zemlje, a
u užem smislu riječi to je dio geobiosfere u
kome čovjek može živjeti bez obzira na da li
je riječ o prirodi koja je manje ili više
 modifikovana ili sasvim riječo neizmjenjenoj
«divljoj prirodi».

 Vještačkih – čovjek da bi mogao živjeti sa

prirodom vrši izmjenu materije (tj ostvaruje
određenu vrstu metabolizma) i koju
«prisvaja» i mijenja. Čovjek sam sebi stvara
nove uslove opstanka i razvoja.
 Prirodni ekosistemi
Karakteristike prirodnih sistema:

 nastali su prirodnim putem

nezavisno od čovjeka
 živa bića u okviru kojih se
 odražava materija
 protiče energija
 ostvaruje ravnoteža
 uspostavljaju strukturni odnosi
 vrši cirkulacija u smislu propadanja i
obnavljanja pojedinih dijelova
sistema
 ostvaruje stabinost, mogu asimilirati
negativne posljedice koje nastaju u
sistemu i autogeno regenerisati
 otvoreni su i za ulazak svih
elemenata
Čovjekovi vještački sistemi – karakteristike:

 nastali su organizovano ili pod uticajem

čovjeka shodno njegovim ciljevima i
potrebama
 nepotpuni su jer ne mogu egzistirati
samostalno, već žive na račun sistema iz
vanjske sredine koju reguliše čovjek
 zatvoreni su jer ne mogu primati vanjske
elemente ako nisu u sistemu predviđeni
 funkcionalni su jer su predviđeni da bi
ostvarili neku funkciju
 nezaposlenost članova ekosistema (čovjeka)
i tu dolazi do pogoršavanja uslova života
 biološki faktori biljnog i životinjskog
porijekla sve više dobijaju na
rezistentnosti što se odražava na kvalitet
životne sredine
 hrana kao najveći potencijalni nosilac
štetnih agenasa
 kompnenti životne sredine su sve više
ugrožene (aerozagađenje, hidrozagađenje,
pedozagađenje, biodiverzitet)
 prenaseljenost prostora

 Da regulisati razvoj populacije bi se

zaštitilo zdravlje ljudi potrebno je
ljudi, te prihvatiti multidisciplinarni
pristup u rješavanju najvećih
ekoloških problema ugrožavanja
okoliša (životne sredine).
 Sa biološke strane ako gledamo
ljudska ruka je organ koji
konkretno čini ono što mozak
zamišlja, razvojem rada razvijala se
i ruka (odvajanje palca od kažiprsta
omogućilo je da čovjek pravi čuda u
okviru svog života) koja je povratno
doprinijela razvoju i rastu mozga. U
evolutivnom vremenu čovjek je
dobio najkvalitetnije morfološko –
fizičke i anatomsko psihičke
ososbine: uspravno držanje,
razvijena šaka, govor, sposobnost
stvaranja, pismo što mu je omogućilo
da se stvori civilizacija i kultura.
Čovjek ima nevjerovatnu moć da stvara i
mijenja ekosisteme (geobiosferu) a time da
 doprinosi kvalitetu života odnosno
zadovoljavanju ljudskoh potreba.

Sam kvalitet života definišemo sa više

aspekata:

 fizički kvalitet (osnovne potrebe za hranom

odjećom i stan)
 socijalni kvalitet ( kultura, radno mjesto,
afirmacija u društvu)
 ekonomski aspekt (materijalna dobra)
 ekološki aspekt (čista i kvalitetna životna
sredina)
Ekologija čovjeka (Homo sapiens)
proučava veoma složen splet
međuodnosa čovjeka kao
specifičnog biološko-psihološkog
bića i njegove životne sredine.
Pri ovom posebnu pažnju treba
obratiti na:
 čovjeka predstavljenog u vidu
jedinki populacije i ukupne
populacije na Zemlji
 životnu sredinu čovjeka koju grade
ekološki sistemi
 intarakcije između čovjeka i životne
sredine
Čovjekov položaj u biogeosferi je u
odnosu na sva ostala živa bića
specifičan i jedinstven, ogleda se u
dvostrukoj funkciji:

 ravnopravan je biološki član

ekosistema
 aktivno je kreativan faktor koji
ciljano utječe na funkcionisanje
ekosistema i formira svoj prirodni i
kulturni okvir življenja.

Čovjek svojjim raznovrsnim

aktivnostima neprekidno mijenja
životnu sredinu više u pozitivnom
(poboljšavanje kvalitete života) a
manje u negativnom pravcu
(ugrožavanje, narušavaje, zagađenje
ili krajnja destrukcija) koji može da
ugrozi i opstanak čovjeka na Zemlji.
 ULOGA ČOVJEKA NA
ZENLJI
 Čovjek danas apsolutno dominira u
ekosferi. Promjene na našoj planeti koje su
se prije događale (odvijale) milijunima
godina, danas se one događaju unutar
stoljeća ili čak za desetak godina. Danas ne
postoji ni jedan ekosistem koji nije u većoj ili
manjoj mjeri promjenjen ili na kojeg je
čovjek utjecao svojim djelatnostima.

 Porast naseljenosti (broja stanovnika),

intenzivna pojoprivreda, ribarstvo,
industrijalizacija, krčenje šuma,
eksploatacija fosilnih goriva, onečišćenje
zraka, vode i tla, nedostatak vode za piće,
urbanizacija, uvjetovane ekonomske i
ekološke migracije i drugo sve su više danas
pitanja i rasprave svjetske međnarodne
politike.

PROMJENE GLOBALNOG
OKOLIŠA
 Promjene globalnog okoliša ukjučuju:

 promjene osnovnih parametera ekosfere

(atmosferski plinovi, temperatura
površinskih slojeva okeana, brojnost i
raspored stenovništva),
 smajivaje prirodnoh resursa (šume, erozija,
minerali, biodiverzitet),
 strukturne izmjene ( proširivanje pustinja,
urbanizacija...),
 promjene globalnih procesa ( vodik, kisik,
azot, ugljik, okeanske struje),
 preoblikovanje površine Zemlje (vegetacijski
pokrov, akumulaciona jezera, površinski
kopovi, industrijska područja i dr)
 OPTEREĆENJE OKOLIŠA
Opterećenje okliša =
visina populacije x
životni standard x
tehnologija
(što je veća brojnost populacije, viši standard,
veća potrošnja sirovina i energija u
proizvidnom procesu to je veće opterećenje
okoliša)
 Opterećenje okoliša ili
zagađenje okliša se definiše kao
djelatnost čovjeka kojom se
uzrokuje unos energije ili tvari u
okliš koje oštećuju ljudsko
zdravlje, živa bića i ekosisteme.

 Štetne tvari su dijele na

primarne (one koje direktno
izazivaju štetu) i sekundarne (one
koje nastaju u okolišu putem
nekih hemijskih promjena).
 Teorije o zaštiti životne
sredine
Industrijska revolucija i naučno –
tehnički progres koji je pratio,
uticali su na odnose između čovjeka i
prirode.
Zagađenost osnovnih životnih uslova
(vazduha, vode i zemljišta) dostigla
je alarmantne razmjere. Uspješno
obezbjeđivanje eksponencijalnog
ekonomskog rasta pretpostavlja
neograničene izvore energije i
sirovina. Međutim, saznanje da je
životna sredina ugrožena i da su sve
neophodne materijalne i energetske
rezerve iscrpive pokreće mnoge
naučnike na različite ideje o
rješavanju ekološke krize. Tako se
 javljaju teorije i prijedlozi modela za
nalaženje izlaza iz krize.
Zato sve više raste interesovanje za
teorijska razmatranja ekoloških
problema u koja se uključuju:
ekonomski rast, tehnički progres,
rast stanovništva, posljedice koje su
njima stvorene.
Teorije o žaštiti životne
sredine
 Teorija maltuzijanstva
Dobila je ime po engleskom svešteniku i
ekonomisti Tomasu Maltusu, koji je
početkom 19-og vijeka definisao
takozvani zakon apsolutne
prenaseljenosti. Suština tog „zakona“
je u slijedećem: da se stanovništvo
množi brže (geometrijskom
 progresijom), a proizvodnja sporije
(aritmetičkom progresijom) te je tako
neminovan raskorak između broja
stanovnika i sredstava za život. Da
bi čovječanstvo opstalo, mora se
uspostaviti ravnoteža između broja
stanovnika i proizvodnje hrane. Za
održavanje ravnoteže predlaže se rat
koji je posljedica djelovanja „zakona
apsolutne prenaseljenosti“. Zato
Maltus predlaže sklapanje brakova u
poznijim godinama, seksualnu
uzdržljivost – apstinenciju, kontrolu
rađanja radničke klase i drugih nižih
socijalnih slojeva. Uzrok bijede, po
ovoj teoriji, leži u visokoj populaciji i
„prirodnim“ zakonima, a ne u
društvenim odnosima.
 Teorija „utihnuto proljeće“
Da bi se dobili što veći prinosi u
poljoprivredi pedesetih godina našega
vijeka zavladalo je veliko
interesovanje i raspoloženje prema
efikasnosti novih izuma – hlorovanih
ugljikovodika, prvenstveno DDT- a.
Oni su imali moć da masovno
uništavaju biljne i druge štetočine.
Na posljedice primjene ovih otrovnih
materija bačenih u vazduh, i na tlo i
vodu nije se pomišljalo.

 Teorija “cijene ekonomskog rasta“

(granične koristi)
Ova teorija dovodi u pitanje
cjelishodnost daljeg ekon. rasta.
Pojavila se 1967. godine u Mišanovoj
knjizi „Cijena ekonomskog rasta“.
Autor se zalaže za stabilnu privredu
 ali i za potrebnu pažnju o održavanju
kvaliteta životne sredine i ukazuje da
se pri proizvodnji i formiranju cijene,
bilo koga proizvoda ne računa sa onim
štetama (zagađenjima) koje se
javljaju u sredini kao posljedice
proizvodnje, zbog čega će daljim
nastojanjem politike ekonomskog
rasta u razvijenim kapitalističkim
zemljama najvjerojatnije doći do
opadanja, a ne do povećanja
društvenog blagostanja.
 Teorija granica rasta (globalne
ravnoteže – nultog rasta)
Početkom 70-tih godina u Rimu,
grupa ekonomista, sociologa,
genetičara, političara i
rukovodilaca nekih velikih
 svjetskih istraživačkih centra
osnivaju poznati Rimski klub.
Njihov stav polazi od
stanovništva da problemi
zagađenosti životne sredine i
brzog demografskog rasta imaju
svjetski karakter i da se zato
borba za bolju životnu sredinu
ne može rješavati parcijalno na
nivou pojedinih nacija, već se
rješenja moraju tražiti za
globalno društvo.U okviru ove
teorije ističu se dva izvještaja.

Prvi izvještaj – zaključak je da se ekološka

kriza koja vodi ekološkoj katastrofi može
 izbjeći i da se ostali promjenljivi elementi
sistema mogu držati pod kontrolom jedino
smanjenjem stope rađanja, ako je
potrebno i na drastičan način
ograničavanjem proizvodnje hrane.

Drugi izvještaj – eksponencijalni privredni

rast iscrpljuje prirodne, mineralne i
energetske rezerve pa se zato mora
kapital ulagati u njihovo obezbjeđivanje. A
to ima za posljedicu naglo opadanje
proizvodnje hrane. Nasuprot ovome,
stanovništvo eksponencijalno raste. Ako
rast nastavi istim tempom, do krize
katastrofalnih razmjera došlo bi oko
2020. godine, najviše zbog zagađenosti
koja ne bi mogla prirodnim putem da se
savlada.
 Degradacija životne
sredine
(voda, zrak tlo): Uzroci,
Zagađivanje,
Poremećaji ekoloških
faktora
 Utjecaj čovjeka na okoliš
OKOLIŠ -Prirodno okruženje – zrak,
tlo, voda, klima i živa bića u ukupnosti
uzajamnog djelovanjaili  sveukupnost
djelovanja hemijske, fizičke i biološke
prirode, kojima je organizam izložen i
na koje on djeluje.
Zagađivanje okoliša- nepoželjne
promjene stanja okoliša koje štetno
djeluju na žive organizme, uslove
njihovog života, kulturno povjesne
spomenike i dr.
Zagađivanje – je štetna tvar ili
štetni oblik energije koji, ispušteni u
okoliš, izazivaju degradaciju
(djelimičnu ili potpunu) okoliša.
ZAGAĐIVAČ – fizička ili pravna
osoba (industrija, transport,
domaćinstva, poljoprivreda) koji
ispuštaju štetne tvari ili štetne oblike
energije u okoliš.
EMISIJA – proces ispuštanja štetnih
tvari ili štetnih oblika energije u
okoliš.
IMISIJA – pojava, nagomilavanje,
koncentriranje štetne tvari ili štetnog
oblika energije na konkretnom mjestu
u konkretnom vremenu u okolišu .
 TRANSMISIJA – proces difuzije t.j.
širenja štetne tvari ili štetnog oblika
energije u okolišu .
MONITORING – praćenje stanja
okoliša, t.j. Sistem mjerenje emisija,
imisija, praćenje kakvoće okoliša i
svih promjena stanja okoliša
ZAŠTITA OKOLIŠA - proces koji
obuhvata sveukupnost mjera,
postupaka, propisa i normi, kojima se
spriječava onečiščivanje okoliša, te
se poboljšava kvalitet okoliša.

 ZAGAĐENJE BIOSFERE
Uzroci onečiščivanja okoliša
Prirodni uzroci:
 klimatski uvjeti
 potresi
 vulkanske erupcije
 poplave
 požari
 uragani, tajfuni
 erozije

Antropogeni uzroci:
 demografski porast
 urbanizacija (megalopolisi)
 eksploatacija prirodnih resursa
 industrija i energetika
 transport
 poljoprivredna pro-
izvodnja
 ZAGAĐENJE BIOSFERE
Utjecaj na atmosferu – efekat
staklenika, kisele kiše, globalno
zagrijavanje, ozonske rupe, ...
Promjene u hidrosferi – otpadne
vode, termopolucija,
zakiseljavanje voda,...
Promjene na tlu – erozije,
pesticidi, herbicidi, površinski
kopovi, otpad, ...
Izvori energije – energetske
sirovine (goriva) potrošnja i
sagorjevanje,
Ostali problemi...


ZAGAĐENJE BIOSFERE
PRIRODNI, BIOHEMIJSKI procesi (ciklički
procesi):
 fotosinteza organska tvar
trošenje
elementarne tvari razgradnja
otpad
(C,H,O,N)

ANTROPOGENE PROIZVODNE
AKTIVNOST (jednosmjerni
procesi):

sirovine proizvod
otpad
 ZAGAĐENJE BIOSFERE
Uzroci zagađenja LITOSFERE
- intenzivna poljoprivredna
proizvodnja,
- urbanizacija i neplansko šireneje
gradova i sl,
- transport,
- industrija,
 - površinska eksploatacija (kamenolomi
i sl.)
- nekontrolisana i prekomjerna sječa
šuma

Zagađivači:
- pesticidi,
- umjetna gnojiva ,
- otpadne vode ,
- otpad (komunalni, industrijski, opasni)
- atmosferske oborine (kisele kiše),
- svi zagađivači hidrosfere i
atmosfere,
ZAGAĐENJE BIOSFERE
NEKE OD MJERA ZAŠTITE
litosfere:
 - politika uređenja prostora
( plansko planiranje za danas i
za sutra)
- pridržavanje normi i propisa za
zaštitu litosfere
- ekološka i ekonomska
valorizacija definiranja
građevinskog zemljišta
- primjena savremenih metoda
obrade u šumarstvu i
poljoprivredi koje čuvaju
kvalitetu tla

ZAGAĐENJE BIOSFERE
Zagađivači hidrosrefe
-industrija
-poljoprivreda
-promet
-domaćinstva
- otpad (organskog porijekla, industrijski
otpad)
- industrijske otpadne vod
(fenoli,kiseline,lužine)
- teški metali; Cr, Hg, Pb, Cd,
- pesticidi
- toplota
- radioaktivnost
- N, P ,(deterđenti, umjetna gnojiva), ...
ZAGAĐENJE BIOSFERE
MJERE ZAŠTITE hidrosfere:
- izgradnja UREĐAJA ZA
PROČIŠČAVANJE voda
- pravilan IZBOR građevinskih
LOKACIJA
- sistemska i kvalitetna ZAŠTITA
IZVORIŠTA
- primjena SAVREMENIH
TEHNOLOŠKIH
RJEŠENJA u zaštiti voda
- primjena nacionalnih i
međunarodnihNORMI I PROPISA
- uspostavljenje mreže eko –
monitoringa
ZAGAĐENJE BIOSFERE
Zagađivači atmosfere:
- prirodni ( vulkani, klimatske
promjene i sl.)
- čovjekovo djelovanje(transport,
termoelektrane, industrija,domaćinstva)
Aerozagađivači
- CO2, NOX, SOX, CO
- freoni, haloni
- smog, dim, čađ
- prašina
- toplota
- radioaktivna zračenja isl

ZAGAĐENJE BIOSFERE
MJERE ZAŠTITE atmosfere:

 mjere za sprečavanje
zagađivanja (ispravno biranje
energenata , sirovina,
industrijskih procesa,
transportnih sredstava)

 mjere za sanaciju onečiščenja

(korištenje specifičnih
tehnoloških rješenja za
 spriječavanje ispuštanja u
atmosferu već nastalih emisija
onečiščivala, filteri, )

AEROZAGAĐENJE
AEROZAGAĐENJE
Pored prirodnih antropogene emisije
su značajnije i količinski
(kvantitativno) su u porastu zbog
porasta ljudske populacije, a
također i tehnološki napredak
rezultira u emisiji zagađivača.
Kad industrijalizacija postane glavna
odlika ljudskih nastojanja,
zagađenje zraka je postalo
intenzivnije. Naročito je
sagorijevanje uglja uzrokovalo
 mnoga zagađenja zraka sumpor
dioksidom i čađu u gradovima tokom
XIX vijeka, tada su prvi put i bili
zabilježeni slučajevi narušavanja
ljudskog zdravlja, građevina i
ekosistema.
 Aerozagađenje i meteorološki
uslovi
Štetni gasovi koji napuštaju dimnjake
odlaze u atmosferu da li će poslije
izvjesne h padati zavisi od promjene t-
zraka sa visinom. Ukoliko se gasovi
odmah ne hlade oni odlze visoko u
atmosferu što je povoljna sisuacija sa
aspekta zagađenja, jer se polutanti
disperguju daleko od izvorišta pa ne
mogu imati štetna dejstva u blizini
izvorišta.
Ukoliko temperatura gasova na visini
naglo padne i postane niža od okoline,
doći će do padanja polutanata u
neposrednoj blizini izvorišta.
Čest je slučaj da t° zraka sa h raste
umjesto da opada. U toj situaciji ne
može doći do do znatnije raspodjele
polutanata.
Polutanti koji dospiju u atmosferu
razblažuju se usljed difuzije i
mješanja. Sve je uvjetovano t razlkama.
Pod dejstvom sunčevog zračenja dolazi
do fotohemijskih reakcija između
pojedinih supstanci u zraku, a oborine
(kiša, snijeg), vjetar i temperature
predstavljaju najvažnije mehanizme
uklanjanja polutanata iz atmosfere.
AEROZAGAĐENJE
Akcije ublažavanja štetnih efekata:
1) konstrukcija visokih dimnjaka koji
šire emisiju (takozvano ''
razblaženje zagađenja'');
2) prelazak na ''čista'' ugljovodonična
goriva kao što su metan i ulje;
3) redukcija ukupne emisije
centralizacijom produkcije energije
( npr. konstrukcije elektrana,
zamjena većine izvora toplote i
energije koji su sagorijevali ugalj) i
4) uklanjanje zagađenja iz otpadnih
gasova prije njihovog ispuštanja u
atmosferu.
AEROZAGAĐENJE
Kontaminacija atmosfere SO2 i čađu je
karakteristika inicijalne faze urbanog
zagađenja zraka tokom 1880-tih godina
(industrijska revolucija). Ovakav tip
 zagađenja zraka često zvan kao
reducirajući ili Londonski tip smoga
Rriječ ''smog'' je kombinacija riječi
''smoke'' – engl. – dim i ''fog'' – engl. –
magla.

POLUTANTI GLAVNE VRSTE

Plinovi: CO, CO2, NOx, ugljikovodici (CnHn),
NH3, spojevi HCl, HF, ozon itd
Tvrde čestice: dim nesagorjelih dijelova
(pepeo) i neizgorjelih dijelova (čađ);
prašina, cementna, azbestna i lebdeća
prašina, respirabilna prašina kod koje su
čestice veličine između 0,5 i 10 mcm
Aerosoli: smješa tvrdih i lebdećih čestica
prečnika ispod 50 mcm, koji nastaju tokom
disperzijskih procesa, kada se veće
čestice rastavljaju na manje i većinom su
to halogenirani ugljikovodici, radioaktivni
aerosoli, pesticidi, leteći pepeo iz
termoelektrana, olovo, kadmij.
 AEROZAGAĐENJE
Do izvjesnog stepena, reducirajući
smog po značaju je zamijenjen sa
oksidirajućim ili Los Anđeleskim
tipom smoga.
Oksidirajući tip smoga se pojavljuje u
sunčanim krajevima, gdje je velika
emisija ugljovodonika i azot aksida
koji potiču od automobila i
industrijskih izvora i gdje su
atmosferske inverzije temperature
učestale.
Oksidirajući smog se formira kada se
primarno emitirana zagađenja
transformišu pomoću kompleksne
fotohemijske reakcije u sekundarna
zagađenja, uglavnom poznati kao
 ozon i peroksiacetil nitrat. To su
oni sekundarni gasovi koji su najviše
štetni za ljude i vegetaciju i
označeni kao oksidirajući smog.
AEROZAGAĐENJE
Najvažniji zagađivači zraka su: sumpor
dioksid (SO2), vodonik sulfid (H2S),
oksidi azota (NOx), amonijak (NH3),
oksidi karbona (COx), metan (CH4),
ozon (O3) i peroksiacetil nitrat (PAN).
Dalje, postoje zagađivači kao što su pare
ugljikovodonika i elementarne žive i
čestice malog dijametra (<1µ).
Ove sitne čestice uključuju inertne
silikate ili druge minerale; prašina
sadrži toksične elemente kao što su
arsen, olovo, bakar, nikl, itd., organske
aerosole emitovane kao dim dobijen
 organskim sagorijevanjem i zgusnute
ugljovodonike velike molekularne težine
ka što su ciklički aromati.
Mnogi od ovih zagađivača zraka su i
prirodni i antropogeni izvori emisije.
Tako, O3 i PAN se ne emitiraju
direktno u atmosferu, ali su
proizvedeni sekundarno u atmosferi
kompleksnim fotohemijskim
reakcijama.
AEROZAGAĐIVAČI
SOx-
SOx Sumporni gasovi se u velikoj
mjeri emituju kao SO2 i H2S.
SO2 je bezbojan gas oštrog mirisa
kojeg čulo mirisa regisruje u količini
0,3 – 1 ppm. U atmosferu dolazi kao
posljedica izgaranja fosilnih goriva
(ugalj, nafta), vulkanskom aktivnošću
i dobijanjem određenih metala (Cu,
 Pb, Zn, Fe) iz njihovih sulfidnih ruda
nastaje SO2.
Fiz - hem osobine
Pod normalnim uslovima gas brz boje.
Na grlo djeluje nadražujuće, pri
velikom pritisku i niskoj temperaturi
prelazi u tečno stanje. Teži je od
vazduha 2,2 puta. Nije zapaljiv niti
potpomaže gorenju.

 AEROZAGAĐIVAČI - SOx
Sa stanivišta aerozagađenja važno je znati da
stupa u reakciju sa mnogimjedinjenjima.
Reakcije mogu biti fotohemijske i
katalitičke.
Atmosferska reakcija u kojoj se SO2 oksidira
do SO4-2 je prikazana kao što slijedi:

SO2 + OH → HO • SO2
(1)
 HO • SO2 + O2 → HO2 + SO3
(2)
SO3 + H2O → H2SO4
(3)
H2SO4 → 2H+ + SO4-2 ( u vodenoj
otopini) (4)

Uočljivo je da se reakcija (4) pojavljuje samo u

vodenim otopinama kao što su kapljice kiše.
Najveći prirodni izvori emisije SO2 su
vulkani i šumski požari. Emisija
SO2 oksidacijom organskog fosfora
za vrijeme šumskih požara nije
dobro izmjerena, ali se procjenjuje
da vulkanska emisija iznosi do 12 mil
tona sumpora godišnje (12x106
tona/godišnje), naročito za za velike
erupcije je procijenjena emisija više
od 1 milion tona.
Oko 90% ukupne vulkanske emisije
sumpora se pojavljuje kao SO2 i
10% kao H2S.
Antropogena emisija SO2 u atmosferu
je mnogo veća nego prirodna emisija
i procijenjena je na 63-72 x 106
tona godišnje. Najveći izvor SO2 je
sagorijevanje fosilnih goriva, oko
54% od ukupne antropogene emisije.
 AEROZAGAĐENJE H2S
H2S je gas neprijatnog mirisa na
pokvarena jaja, kojeg čulo ljudskog
mirisa uobičajeno detektuje u količini
< 1 ppm. U atmosferi, vrijeme
zadržavanja H2S je < 1 dan, jer se
brzo oksidira do SO2.
Atmosferski SO2 se konačno
transformiše do aniona sulfata
(SO4-2). Brzina oksidacije SO2 je u
opsegu od < 1 do 5% h tokom dana,
a na proces utiče intenzitet sunčevog
svjetla, vlažnost i prisustvo azotnih
oksida, ugljovodonika, jaki oksidansi i
katalitičke čestice koje sadrže
metale. Zbog umjerene dužine
vremena zadržavanja (oko 4 dana),
većina SO2 biva transportovana na
daljinu od početne tačke emisije i
biva oksidirana ili deponovana na
zemljištu.

AEROZAGAĐENJE
H2S U atmosferu doloazi pri
raspadanju biljnog i životinjskog
porijekla – biološka razgradnja.
 Fiz – hem osobine
Gas bez boje, karakterističnog mirisa
(pokvarena jaja), teži je od zraka.
Čovjek radnik ako se navikne na
njegovo prisutstvo prestaje ga
osjećati. Pri manjim kocentracijama u
zraku 0,1-0,4% računato na
zapreminu grize za oči, nos i grlo
(krvava pljuvačka-načeta pluća). Kod
većih konc-ja 0,5 % u zraku nastaje
nadraženost sluznih žljezda, gušenje
i smrt usljed povrede centra za
disanje.
Pri dužem djelovanju od 0,1-0,4 %
trajno oštećenje nervnog sistema.
AEROZAGAĐENJE
Antropogene emisije H2S su od
nekih hemijskih industrija,
sredstava za tretman otpada i
 životinjskog đubriva, što ukupno
iznosi 3x106 tona godišnje.
Kombinovanjem informacija za
SO2, H2S, i druge sumporne
gasove, može se procijeniti ukupna
emisija sumpornih gasova.
Od ukupne emisije sumpora 251x106
tona godišnje u 1976. godini, 59
% je potjecalo iz prirodnih
izvora.
Prirodne emisije su aproksimativno
bile podijeljene između sjeverne i
južne hemisfere, a biogena
emisija je podjednako bila
podijeljena između okeanskih i
kopnenih izvora.
 AEROZAGAĐENJE –
AZOTNI GASOVI
Azotni gasovi sa stanovišta zagađenja su:
amonijak (NH3), azot monoksid (NO), azot
dioksid (NO2) i diazot oksid (N2O).
Zajedno NO i NO2 su prikazani u skraćenom
obliku kao NOx.
NH3 - je bezbojan gas. Glavni prirodni izvor
amonijaka je emisija iz močvarnog
zemljišta, gdje je amonijak proizvoden kao
posljedica odlaganja organskog materijala.
Procijenjeno je da je ukupna prirodna
emisija amonijaka > 109 tona godišnje.
Antropogena emisija amonijaka je mnogo
manja, a izvori uključuju sagorijevanja:
uglja (3 x 106 tona god), gasa i ulja
( 1x106 tona god) i tovilišta goveda (0,2 x
106 tona god). Amonijak se u atmosferi
oksidira do NOx gdje ima vrijeme
zadržavanja 7 dana. U atmosferu
 dospijeva i iz tehnoloških procesa u kojima
se dobija aminijak ili se koristi kao
sirovina. Amonijak se koristi za
proizvodnju eksploziva, municije, boja,
ljepila, vještačkog đubriva i dr.
N2O je bezbojan i netoksičan gas. N2O se u
medicini koristi kao blagi anestetik,
ponekad se naziva i gas za smijanje jer
proizvodi blagu euforiju.
AEROZAGAĐENJE-
AZOTNI GASOVI
N2O je bezbojan i netoksičan gas.
N2O se u medicini koristi kao
blagi anestetik, ponekad se naziva
i gas za smijanje jer proizvodi
blagu euforiju.
Industrijska emisija N2O je u vezi
sa sagorijevanjem goriva i iznosi
oko 6 x106 tona godišnje, ali je
 mnogo veća biološka emisija oko
18 x 106 tona god, najvećim
dijelom rezultat anaerobne,
mikrobiološke denitrifikacije
nitrata u zemlji i vodi.
Procijenjeno je da moderna
poljoprivreda povećava ukupnu
emisiju N2O za 50 % te je stoga
koncentracija N2O u atmosferi
porasla za 0,2 – 0,3 % po godini
tokom posljednjih 20 – 30 godina.
AEROZAGAĐENJE-
AZOTNI GASOVI
NO je bezbojan gas bez mirisa i okusa, dok
je N2O crvenkaso-smeđ, oprog mirisa koji
iritira respiratorne membrane.
U zagađenoj atmosferi su ovi gasovi prisutni
sa oko 0,2 ppm (izraženo kao N2O). U
 atmosferi, NO se relativno brzo oksidira
do N2O sa naknadno opisanim reakcijama,
gdje se diskutira o fotohemijskom
zagađenju zraka.
NO i NO2 se u atmosferi eventualno oksidiraju
do NO3-, prema slijedećim reakcijama:
NO + HO2 → NO2 +OH
(5) 
NO2 + OH → HNO3
(6) 
HNO3 → H+ + NO3- u vodenim otopinama
(7)
NO i NO2 imaju velike prirodne izvore, koji
zajedno prevazilaze ukupne antropogene
emisije. Značajno je neizvjesna magnituda
prirodnog fliksa NOx u atmosferi, najviše
zbog poteškoća u procjeni emisije kao
rezultat denitrifikacije u zemljištu.
AEROZAGAĐENJE
Najveći prirodni izvori NOx su slijedeći:
1) Emisije iz zemljišta i vode kao rezultat
bakterijske denitrifikacije nitrata. Ukupna
emisija iz zemljišta je procijenjena na oko
 4 x 106 tona godišnje ( kao NO2; rang
procjene 11-60 x 106 tona godišnje.
2) Fiksacija diazota pomoću svjetla,
oksidacija N2 do NOx na visokoj
temperaturi i pritisku. Procijenjena ukupna
fiksacija sa ovim procesom je oko 9 x 106
tona godišnje (kao NO2).
3) Sagorijevanja biomase, oksidacija
organskog N do NO na visokoj temperaturi
+ neka oksidacija N2 tokom
sagorijevanja).

Posljednje procjene antropogenih emisija

NOx se kreću od 36–69 x 106 tona
godišnje (izražen kao N2O). Najveći
antropogeni izvori su udruženi sa
sagorijevanjem fosilnih goriva, koji
proizvode NOx oksidacijom organskog N
tokom sagorijevanja i oksidacijom
atmosferskog N2 do NOx
  AEROZAGAĐENJE-
Ugljovodonici
Ugljovodonici su hemijski veoma raznolika grupa
zagađivača zraka, polazeći od gasovitog
metana (CH4), slijede različiti oblici
ugljikovodonika u gasnoj fazi, do kompleksnih
visokomolekularnih spojeva kao što su
policiklični aromatski ugljovodonici.
Tipična pozadinska koncentracija CH4 u
atmosferi je 1,5 ppm, dok ostali
ugljovodonici zajedno zaprimaju < 1 ppb.
Emisija CH4 je najvećim dijelom prirodna.
Najvažniji izvori emisije CH4 su:
mikrobiološka fermentacija u anaerobnim
močvarnim zemljištima, manja izvorišta gasa
iz prirodnih izvora i naslaga uglja i CH4
proizveden nepotpunom oksidacijom organske
materije -šumski požari.
Procjene emisija:
Ukupna emisija CH4 je oko 300 x 106 tona
godišnje do 1600 x 106 tona
godišnje.Prirodne emisije ugljovodonika bez
 metana se kreću oko 200 - 830 x 106
tona godišnje. Antropogena emisija je oko
65 x 106 tona godišnje.
Prirodna emisija ugljovodonika bez CH4 potiče
od žive vegetacije, naročito šuma, sa
izvorištima gasova lakih ugljovodonika kao
što su etan, propan, butan i pentan od
naslaga fosilnih goriva. Antropogene emisije
ugljovodonika bez CH4 su od automobila,
avionskih motora i petroleja koji se koristi u
rudarstvu i industriji prečišćavanja, kao i
prilikom upotrebe kao rastvarača i baza za
uljane boje.
 AEROZAGAĐENJE- Fotohemijski
zagađivači zraka
Ozon (O3) je najveći oštećivač od
fotohemijskih zagađivača zraka. Peroksi
acetil nitrat, hidrogen peroksid (H2O2),
aldehidi i drugi oksidansi imaju relativno
malu ulogu. Svi oni su sekundarni
zagađivači; to je stoga što se oni ne
emituju ali se sintetizuju u atmosferi
 fotohemijskim reakcijama emitovanih
gasova, naročito NOx i ugljovodonika.
Ozon je plavičast gas, 1,6 puta teži nego
zrak i veoma reaktivan kao oksidans.
Prirodno je prisutan u malim konc-jama u
stratosferi na visini oko 8-17 km. Strogo
govoreći, stratosferski ozon ne bi trebalo
razmatrati kao fotohemijski zagađivač
zraka, fraza koja je u upotrebi trebala bi
se odnositi na ograničenu emisiju koja je
prisutna u nižim slojevima atmosfere,
odnosno u troposferi. Kako tako, emisija
koja se odnosi stratosferski ozon je
ekološki važna i ovdje opisana.

 AEROZAGAĐENJE- O3=( grč.

“koji miriše”)
Triatomni oblik kisika ( O3) odn. alotropska
modifikacija kisika, jak oksidans, vrlo
reaktivan. Nastaje djelovanje UV zraka na
kisik. Troposferski ozon može biti opasan
( prinos usjeva, rast biljaka, ljudsko
 zdravlje ). Ozon u stratosferi absorbira
veliki dio opasnog ultravioletnog zračenja,
potencijalno razarajučeg za život na Zemlji.
OZONSKA rupa - rupa u sloju stratosferskog
ozona nastala razgradnjom O3 pod utjecajem
freona, halona i drugih plinova
(antropogeno djelovanje čovjeka ).
Freoni – klorofluorougljikovodici ( CFC odnosno
CCl2F2 ). Uztrok su razgradnje ozona, nj.
proizvdnja je počela 1928 g. Koriste se kao
dodatak za razne sprejeve, u rashladnim
sistemima, za proizvodnju polimernih
materija kao otapalao i dr.
Mnogi naučnici procjenjuju da svako oštećenje
ozonskog sloja za 1% rezultira sa oko 2-3%
povećane učestalosti karcinoma kože!
Haloni – bromirani klorofluorougljikovodici
( CBrClF2 ).Opasniji su za razgradnju O3 od
freona. Koriste se u aparatima za gašenje
požara, kao organska otapala.
Ozonski omotač razgrađuju i neke druge tvari
koje u svom sastavu sadrže halogene
elemente.
 AEROZAGAĐENJE
Sratosferske konc-ije O3 se kreću oko
0,2 – 0,3 ppm. Stratosferski O3 je
prirodno formiran ultravioletnim
fotohemijskim reakcijama:
O2 + hν (200nm) → O + O
O + O + M → O2 + M
O + O2 + M → O3 + M ; M –treći
akceptor energije
O3 + hν (290 - 200nm) → O2 + O,
O2 regira sa ultravioletnom radijacijom
u formi atoma kisika O, koji se mogu
rekombinovati do O2 ili kombinovati
sa kisikom i kombinovati O3.
Ozon može biti potrošen u različitim
reakcijama uključujući uv
fotodisocijaciju, ili u r-ciji sa
gasovima u tragovima kao što su
NOx, N2O i jonima ili jednostavnim
 molekulama gasova Cl, Br, F.
Zabrinutost je oko ravnoteže
ozonskih r-cija u stratosferi. Jedan
atmosferski modelni proces je
procijenio da 16,5 % redukcije konc-
ije ozona u stratosferi odgovara
brzinama emisije hlorfluorougljika
(CFCs) krajem 1970-tih [National
Academy of Sciences (NAS), 1976,
1979a].
AEROZAGAĐENJE
Fluoridi -Egzistiraju u različitim
čestičnim i gasnim formama.
Antropogenog porijekla kao hidrogen
fluorid (HF) i silikon tetrafluorid
(SiF4). Prirodni fluoridi izlaze iz
vulkana i dima: identificirani gasovi
sadrže amonijum fluorid (NH4F),
silikon tetrafluorid, amonijum
 fluorosilikat [(NH4)2SiF6], kalijum
fluoroborat (KBF4), natrijum
fluorosilikat i kalijumfluorosilika.
CH4- uzrokuje oko 12 – 20% efekta
staklenika. Od 1750. g konc-ja CH4
u atmosferi je porasla za 150%
(IPCC-a). Kao staklenički plin puno je
djelotvorniji od CO2 (i male konc-je
pojačavaju efekt staklenika –
staklenički potencijal CH4 je 21 puta
veći od st.pot. CO2). Nastaje
razgradnjom biomase, preradom uglja
i prirodnog plina, agrikulturne
aktivnosti, prozvodnja bioplina.
CO2- Uzrokuje oko 50-60% efekta
staklenika.Rast nj. konc-je datira
od oko 130 g. (početak industrijske
revolucije). Prema izvještaju IPCC-a
(Intergovermental Panel on Climate
 Change) iz 2001.g, konc-ja CO2 u
zraku od 1750 g je povećana za
31%. Oko 75% antropogenih emisija
CO2 u posljednjih 20 godina
posljedica je izgaranja fosilnih
goriva.
AEROZAGAĐENJE
TRENUTNI PROBLEMI
 Emisija zagađujućih materija u atmosferu u
BiH je visoka unatoč niskom stepenu
industrijalizacije i urbanizacije. U 1998. BiH
je učestvovala sa 32% od ukupnog zagađenja
bivše Jugoslavije
 Uzroci zagađenja zraka u BiH su:
termoelektrane, industrijski izvori, kvalitet
konzumiranih goriva (niskokalorična
vrijednost, sadržaj sumpora, dosta pepela),
loše održavanje elektrana i industrijskih
postrojenja, neodgovarajuća tehnologija,
ranija šteta nanešena okolišu, nedostatak
 znanja o upravljanju okolišem i ekonomičnom
korištenju energije.
 Proces privatizacije se sprovodi bez pitanja
Ko je
okoliša. Trebalo bi se definisati: -
vlasnik prethodno nanešene štete,
- Da li će novi vlasnik kupiti i
štetu zajedno sa
postrojenjem ili će ona ostati u
vlasništvu države,
- Da li će novi vlasnici morati da
investiraju
ogromna sredstva u
tehnologije koje ne ispunjavaju
okolišne regulative.
U NEAP-u je naglašena potreba usvajanja
Agende 21 u Parlamentu BiH.
 Neophodno je usvojiti pravila EU "Novi
pristup", kao i ona sadržana u EU "Bijeloj
knjizi", naročito iz poglavlja 8 (Okoliš).
 PRIORITETI RJEŠAVANJA
AEROZAGAĐENJA U BiH
 Edukacija o racionalnom korištenju
resursa
 Priprema nacrta uredbi Zakona o
kvaliteti zraka
 Izrada studija za primjenu Zakona o
kvaliteti zraka
 Priprema programa za smanjenje
emisije gasova koja slijedi Ženevsku
konvenciju o prekomjernom zagađenju
zraka i Okvirnu konvenciju o
klimatskim promjenama
 Inspekcijski nadzor
 Uključivanje u međunarodne
programe,
 Uspostavljanje državnih/entitetskih
agencija za okoliš,
 Uspostavljanje mreže sistema
monitoringa za zrak,
 Implementacija indikatora održivog
razvoja u BiH praksi,
 Organizovanje seminara o procjeni
uticaja na okoliš, upravljanju
kvalitetom zraka i implementaciji
sistema upravljanja okolišem (EMS)
 Zagađenje zemljišta i
vode
Najvažniji hemijski efekti zagađenja zraka na
Smoking Hills-u su acidifikacija zemljišta i
vode za piće kao posljedica soljubilizacije
toksičnih metala. Površina (0-2 cm) zemljišta
u fumigiranim područjima ima pH 2,7-3,2 u
poređenju sa referentnim 7,2 nefugiranim.
Koncentracije sumpora su velike u zemljištu
na fumigiranim područjima (1,0-1,5%, u
poređenju sa 0,44% za referentno
zemljište).
Kiseli uslovi uzrokuju kvašenje površine
zemljišta baznim kationima. Ovi efekti su
naročito značajni za Ca koji ima povećanje
od 1,8% na fumigiranom zemljištu u odnosu
na referencu 0,5% ). Neka jezera na
Smoking Hills-u su veoma kisela sa pH
vrijednostima 1,8 kao što je jezero na
osnovici morskog grebena.
Ova jezera primaju kisele vode koje se cijede
kroz nakupine škriljca i pepela, gdje je pirit
aktiviran tokom oksidacije (ovo je analogno
kiseloj drenaži rudnika).slične pH vrijednosti
u prirodnoj vodi za vulkanski krater jezera u
Japanu bila je izmjerena pH niža od 1,0 do
1,4 i površinske vode sa pH < 2 koja je
uzrokovana sa drenažom iz rudnika uglja i
područjima sa ugljenim otpadom.
 HIDROZAGAĐENJE
Osnovni izvori zagađivanja prirodnih
voda su: otpadne vode urbanih
sredina, minealna đubriva, organske i
 neorganske materije, kisele rudničke
i drenažne vode, otpadne vode
prerade i korišćenja mineralnih
sirovina, sedimentne i radioaktivne
materije i otpadna toplota dr.
Zavisno od uzroka zagađivanja i
efekata koje izaziva zagađena voda
na živi svet, postoje sledeće
kategorije prirodnih voda:
atmosferske, površinske i podzemne.
Površinske vode se dijele na stajaće
(jezera, mora, okeani) i tekuće
(potoci, rijeke). Pored toga postoje i
otpadne ili upotrebljavane vode.
Nedostatak vode za svakodnevnu
upotrebu čoveka postaće tako jedan
od značajnih ograničavajućih faktora
za dalji razvoj ljudskog društva.
Zagađanje voda može biti: prirodno i
antropogeno
 PROMJENA KVALITETA VODE
Voda je na Zemlji vrlo rasprostranjena
te prekriva gotovo ¾ Zemljine
površine.Ukupna količina vode na
Zemlji procjenjuje se na 1,389 x
109 km 3. Međutim, oko 97% ukupne
vodne mase čini slana voda u morima
i oceanima, koja se može
upotrebljavati samo za neke
namjene. Slatke vode na Zemlji ima
1,389 x 106 km3 , ali od toga je
78% u obliku leda pa je otatak vode
koji se može upotrebljavati za
vodoopskrbu stanovništva,
poljoprivredne i industrijske potrebe,
kao i za druge djelatnosti, razmjerno
mali.
 Zaštita postojećih vodnih zaliha kao i
poboljšanje postojećih, već
onečišćenih voda je bitan uvjet ne
samo razvoja već i opstanka
čovjekove zajednice na Zemlji.

Voda je u prirodi u stalnom kruženju.

Prirodno zagađenje vode
-Eutrofikacija
Proces gdje se povećava biološka produkcija
živog svijeta u vodama (biomasa),zove se –
eutrofikacija, a takve vode – eutrofne.
Povećana trofičnost voda pokazatelj je
njihove intenzivne eutrofikacije.
Prirodna eutrofikacija (autohtona) nastaje
usljed prirodnih porocesa koji se odvijaju u
svakom vodenom ekosistemu (prirodne
sukcesije - proces menjanja životne sredine
pod uticajem živog sveta).
Proces vještačke eutrofikacije, odvija se pod
uticajem faktora van vodenog ekosistema
(najčešće usljed raznovrsnih čovekovih
aktivnosti - poljoprivreda), znatno je brži od
procesa prirodne eutrofikacije.
EUTROFIKACIJA Povišenje primarne produkcije
u vodenim i kopnenim ekosistemima. Može
nastati prirodnim i antropogenim
djelovanejm:
- antropogeni unos biljnih hranjivih tvari (npr.
nitrata, fosfata…), ispiranja umjetnog
gnojiva iz tla;
- Prirodni unos ili sukcesivnim putem.
Karakteristka eutrofikacije je povišen rast alga
tzv. “cvjetanje mora” i drugog bilja. 
Eutrofna jezera - su takva jezera koja su
izrazito bogata hranljivim, biogenim
materijama. U njima je za vrijeme ljeta
izvanredno bogat fito i zooplankton, a
razvijena je i makrofitska vegetacija.
Biotički i biohemijski prccesi su vrlo
intenzivni i odigravaju se na čitavoj dubini
vodenog sloja, kao i na samom dnu. Mulj je
 bogat organskim materijama, koje se
intezivno razlažu, pri čemu se troši kiseonik.
Otuda se eutrofna jezera karakterišu malom
količinom kiseonika i velikom količinom CO2.
Boja vode je zelena do mrka. Takvo jezero
je na primjer Dojransko. Suprotna njima su
oligotrofna.
Oligotrofna jezera - su takva jezera koja se
odlikuju niskom primarnom organskom
produkcijom. Karakteristike ovih jezera:
duboka, sa bistrom vodom, siromašnija
hranjivim solima fosfora i azota, dovoljnom
količinom kiseonika u čitavoj vodenoj masi,
slabije razvijenom litoralnom vegetacijom,
kvantitativno oskudnim naseljem dna
dubinske zone, sastavljenim pretežno od
vrsta koje zahtijevaju dovoljnu količinu
kiseonika.

 Antropogeno
zagađenje voda
Prirodne vode služe kao izvorišta za
vodoopskrbu, ali i kao prijamnici
upotrijebljene (otpadna) vode, pa je
mogućnost promjene kakvoće vode
sve veća. Čovjekove djelatnosti
predstavljaju bitan faktor u promjeni
sastava i konc-ije onečišćivača u
prirodnim vodama.
U vodne sisteme dnevno se ispuštaju
velike količine organskih i anorganskih
otpadnih tvari, topline i radioaktivnih
tvari. Otpad dospijeva u vodne
sisteme kao ostatak životnih i
tehnoloških faktora.
Povremeno, vodni sistemi primaju takve
terete otpada, koji po količini i
sastavu predstavljaju udarna
opterećenja, a posljedice su
iznenadnih, prometnih, tehnoloških i
 drugih neprilika. Pojedine vodene
biocenoze mogu se prilagoditi na
stalan dotok manjih količina biološki
razgradivih otpadnih tvari pa tako u
vodnim sistemima nastaju postupci
koji se u zdravstvenoj hidrotehnici
nazivaju postupci samočišćenja voda.
Vrste vodenog zagađenja -
HEMIJSKO
Prema hemijskoj prirodi zagađivača,
zagađivanje može biti anorgansko i
organsko.
Ivori anorganskog zagađenja su:
rastvorljive soli (soli toksičnih
elemenata), rastvorljivi minerali (iz
stijena) i kiseli ostaci (metalurgija,
ugljeni kopovi ili kisele kiše).
Izvori organskog zagađivanja su otpadne
materije iz ljudskih naselja, industrije,
 koncentracije minerala, metalurgije,
poljoprivrede i stočarstva.
Industrijske otpadne vode sadrže razne
hemijske toksične tvari. Njihove količine
i vrste zavise prije svega od prirode
industrijskih procesa. Mogu sadržavati
različite kategorije razgradivih i
nerazgradivih hemijskih materija
organske i anorganske prirode. Količina
industrijskih otpadnih voda varira, a
zavisi i od niza drugih faktora.
 Vrste vodenog zagađenja -
HEMIJSKO

Industrijske vode nastaju kao posljedice:

bazne i hemijske prerađivačke
industrije, proizvodnje i obrade metala,
eksploatacije mineralnih sirovina
(priprema, pranje, separacija,
koncentracija, flotacijski postupci i dr),
 eksploatacija fosilnih goriva (nafta),
prehrambene industrije i dr. Velike
količine otpadnih voda nastaju i prilikom
korištenja hemijskih sredstava u
poljoprivrednoj proizvodnji.
Posebna kategorija otpadnih voda su
komunalne otpadne vode. Interesantna
je i kategorija otpadnih voda koju čine
atmosferske vode, koje se u gradskim i
industrijskim naseljima slivaju u
kanalizacionu mrežu.
Vrste vodenog zagađenja
Fizičko zagađivanje voda odnosi se
prvenstveno na promjene temperature,
zamućenosti, mirisa, radioaktivnosti i dr.
Najznačajniji oblici fizičkog zagađivanja voda
su termalna i radioaktivna zagađivanja. U
raznim industrijskim i energetskim
procesima koristi se voda za hlađenje,
nastaje topla otpadna voda koja utiče na
temperaturni režim vodenih tokova i
 akumulaciju, povećavaju njihovu
temperaturu i do 10 C (termoelektrana,
nuklearke, željezare i sl).
Atmosferske vode su u današnje vrijeme,
također, izložene zagađivanjima. Pri
prolazu kroz atmosferu, padavine
rastvaraju okside, S, N, C, i dr., pri
čemu nastaju kisele kiše koje imaju
negativan uticaj na biljke, životinje,
arhitakturu... Te padavine nose i čestice
čađi i dima koje padaju na sve površine u
prirodi.
Ispuštanjem dimova u atmosferu unose se
znatne količine hemijskih spojeva i
prašine. Smanjuje se jakost svjetlosti u
prirodnoj okolini.

Izvori onečišćenja voda

.

 Izvori onečišćenja voda

Otpadne tvari koje se pojavljuju u tekućem
obliku su otpadne vode.Svojstva otpadnih
voda razlikuju se prema porijeklu, dijelimo
ih na kućanske, industrijske i
poljoprivredne otpadne vode.
Prema načinu unošenja otpadnih voda u vodne
ekosisteme, razlikuju se „tačkasti“
(koncentrirani) ili „raspršeni“ ispusti.
Kućanske i industrijske otpadne vode
prikupljaju se sistemom kanala te ispuštaju
u vodne sisteme kanalskim ispustima.
Ovakav način unošenja otpadne vode u
prijemnike je tačkasti ispust.
Oborinske vode koje iz atmosfere dospijevaju
u vodne sisteme ili nakon ispiranja površine
šuma, livada i drugih površina ulaze u
prijemnike na vrlo dugačkim potezima,
nazivaju se raspršeni ispusti.
U otpadnim vodama iz domaćinstava,
industrije i dijelom oborinskih voda koje se
prikupljaju kanalskim sistemima moguće je
 nadzirati otpadnu tvar pomoću uređaja za
pročišćavanje otpadnih voda.
Tačkasti izvori zagađenja mogu se nadzirati
(kontrolisati).
Raspršeni izvori onečišćenja, zapravo nije
moguće nadzirati pa su takvi izvori
neprovjereni izvori onečišćenja.

ZAGAĐENJE PODZEMNIH VODA -

Podzemne vode su siromašne
organskim materijama. Ako potiču iz
malih dubina, njjihov sastav je sličan
sastavu površinskih voda i zavisi od
stanja tla kroz koje protiču.
Zagađenje pozemnih voda usko je
povezano sa zagađenjem površinskih
voda i kontaminacije zemjišta.
Područja na kojima se odlaže jalovina
obično se nalaze u blizini naselja i
većinom zagađuju podzemne vode.
ZAGAĐIVANJE VODE GORIVIMA -
Pri sagorjevanju čvrstih goriva iz
dimnjaka se izbacuju velike količine
dima i čađi, naročito u gradovima.
Ove materije prvenstveno zagađuju
vazduh a zatim završavaju svoje
kruženje u vodenim ekosistemima
posredstvom atmosferskih padavina.
Naročito su pri tom štetne kisele
kiše. Snijeg danas sadrži poslije
topljenja ne može da se koristi kao
kišnica.
BIOLOŠKO ZAGAĐENJE VODA - Pod
ovim zagađenjem se podrazumjeva se
prisustvo raznih patogenih
organizama u vodi (bakterija, virusa,
gljiva, glista, insekata itd.) koji
predstavljaju uzročnike ili prenosioce
mnogih i zaraznih bolesti. Ovi
 organizmi su istovremeno i »čistači
prirode«.
 Vodeni ekosistemi mogu biti onečišćeni
ili /i zagađeni.
Onečišćenje označava unošenje u vodene
ekosisteme tvari ili energije, uslijed čega
se povećavaju vrijednosti pokazatelja
svojstvenih prirodnim vodama, vode
postaju manje podobne za upotrebu,
naročito za vodopskrbu i druge namjene za
koje je potrebna voda visoke kvaliteta.
Zagađenje označava ispuštanje tvari ili
energije, direktni ili indirektno, u vodene
ekosisteme prouzrokovane čovjekovom
djelatnosti, čiji ishod predstavlja opasnost
za ljudsko zdravlje, štetnost za žive
organizme i vodene ekosisteme te smanjuje
kvalitet ili ometa upotrebu vode za
planirane namjene.
Za procjenu promjene kvaliteta vodenih
ekosistema potrebno je posmatrati
međusobne utjecaje pojedinih onečišćenja.
Na primjer: Pri povećanju sadržaja nekih
organskih tvari u vodi, postoji opasnost
pokretanja već apsorbiranih iona teških
metala i radionuklida uslijed stvaranja
kompleksnih spojeva otopljenih u vodi. Na
taj način već vezani oni se mogu iz taloga
pokrenuti i dalje prenositi vodom.
Toplotni poremećaji (veće t-re), utječu na
promjene metabolizma ekosistema. Kod
povišenja t-re vode dolazi do sljedećih
promjena: smanjenja otopljenog kisika u
vodi, ubrzanja potrošnje kisika, brža
razgradnja organskih tvari, promjena
oksidoredukcijskih uslova i drugih u nizu
poremećaja.
 POSLJEDICE ČOVJEKOVIH
DJELATNOSTI NA VODENE
EKOSISTEME
 Nekontrolisani ribolov - smanjuje se
brojnost nekih vrsta potrošača i
dolazi do poremećaja piramide
biomase ekosistema.
 Primjena umjetnih gnojiva i pesticida
- ispiranjem zemljišta u vodene
ekosisteme dolaze nove količine
hranjivih soli ili nekih otrovnih tvari
koje ulaze u prehrambene lance.
 Izgradnja stambenih naselja i
industrijskih pogona - remećenje
postojećih ne samo hidroloških već i
mikroklimatskih i edafskih prilika.
 Rashladne isdustrijske vode tj.
dodatna toplotna energija - mijenjaju
životne uslove u vodenim
ekosistemima.
 Ispuštanjem dimova u atmosferu
unose se hemijska jedinjenja i
 prašina, koje preko padavina
dospijevaju u vodu ili tlo – „kisele
kiše“.
 I mnoge druge posljedice ...
Kućanske otpadne vode - To su vode
iskorištene u domaćinstvima,
ugostiteljstvu, zdravstvu, školstvu,
uslužnim i dr djelatnostima. Otpadne vode
iz turističkih naselja istih su svojstava kao
i kućanske otpadne vode. Nazivaju se još i
„komunalne“ ili „gradske“ te „fekalne“
otpadne vode.
 Sastav i svojstva otpadnih voda zavise od
načina upotrebe voda. Ista voda se
upotrebljava za obavljanje raznih životnih
funkcija, sanitarne potrebe, komunalna
potrošnja (pranje ulica, zalijevanje i sl)
Biološka razgradivost je važno svojstvo
kućanskih otpadnih voda.
Prema stepenu biološke razgradnje razlikuju
se:
- Svježe otpadne vode - biološka razgradnja
još nije naprodovala, koncentracija
otopljenog kisika nije bitno manja od one u
vodi iz vodovoda;
- Odstajale vode - ne sadrže kisik potrošen
je za biološku razgradnju otpadne tvari;
- Trule (septičke) vode - biološka razgradnja
se odvija u anaerobnim uslovima, a
uspostavljena je ravnoteža između
razgrađivača i organske tvari.
Svježe kućanske otpadne vode su sivo-
smeđe boje, osobita mirisa.
Tečenjem u kanalizacijskoj mreži,
nakon što je biološka razgradnja
napredovala, boja vode postaje
tamna, a miris osebujan po trulim
jajima, uslijed sadržaja vodik-
sulfida.
Kućanske otpadne vode sadrže krupne
otpadne tvari - papir, krpe,
 plastične vrećice, ostaci voća i
povrća.
Organske tvari se nalaze kao
bjelančevine (40 – 60%) te
ugljikohidrati (25 – 50%). Najčešće
se kao pokazatelji sastava kućanskih
otpadnih voda kontroliše: biohemijska
potrošnja kisika (BPK), količina
raspršene tvari i sadržaj
mikroorganizama fekalnog porijekla.
Broj i vrsta patogenih
mikroorganizama zavisi od prilika
područja odakle potječu otpadne
vode. Broj ukupnih koliformnih
bakterija (b.c.) koje se dnevno
izlučuju po stanovniku iznosi 2,5 x
1010 do 2,5 x 1012. Broj
enterovirusa reda je veličine 3 x 105
do 2,5 x 106 zaraznih jedinica po
 stanovniku na dan. Od ukupnog broja
mikroorganizama u otpadnoj vodi
samo mali broj u određenim uslovima
izaziva bolesti. Vrlo velik broj
razlagača omogućava biološku
razgradnju organskih tvari.
Industrijske otpadne vode -
Sastav i konc-ija ind-ih otp. voda
zavise od tehnološkog postupka.U
odnosu na kućanske otpadne vode
dijele se na:
1. biološki razgradive ili spojive koje se
smiju miješati s kućanskim otpadnim
vodama (otpadne vode prehrambene
industrije);
2. biološki nerazgradive ili nespojive
koje se ne smiju miješati s kućanskim
otpadnim vodama bez prethodne
 obrade (otpadne vode metalne ind-
je).
Ind. otpadne vode mogu sadržavati:
teške metale, kiseline, baze, min.
soli, min. ulja i ugljikovodike, fenole,
radioaktivne tvari i dr. Ponekad se
opterećenost ind-im otpadnim vodama
izražava „ekvivalentom stanovnika“
izračuntim prema BPK5 (Biološka
potrošnja kisika u postupcima
pročišćavanja za 5 dana). Ovakav
proračun je moguć samo kod nekih
ind-h postupaka, kod kojih je moguće
procijeniti količinu organskih tvari
prema BPK. Većina industrijskih
otpadnih voda sadrže tvari koje
ometaju biohemijske postupke
razgradnje organske tvari, pa se
količina organskih tvari izražava
 pokazateljem: hemijska potrošnja
kisika (HPK).
Ako je odnos
HPK/BPK5 > 2,5
to pokazuje na veći utjecaj
industrijskihkih otpadnih voda u
gradskim (komunalnim) otpadnim
vodama.

Uslijed izrazitog utjecaja industrijskih

otpadnih voda u zajedničkim gradskim
kanalizacijama imamo znatno sniženje
ili povišenje pH, povećanu količinu
teških metala (otrovnost voda).
Takve vode često ometaju biološke
postupke na zajedničkim uređajima za
čišćenje otpadnih voda.
Oborinske vode uslovno se mogu nazvati
otpadnim vodama. Ponekad se pri
istraživanju utjecaja otpadnih tvari
na kakvoću prirodnih voda
ptetpostavlja da su oborinske vode
čiste, a onečišćenje uzrokovano
oborinskim vodama smatra se
„prirodnim“ onečišćenjem sliva. Ranije
se, naročito kod proračuna kišnih
izljeva mješovitih kanalizacija,
pretpostavljalo da su oborinske vode
„čiste“.
Zaštita voda od zagađivanja, kao i
unapređivanje postojećeg kvaliteta,
postiže se sprečavanjem unošenja
zagađujućih materija u količinama
koje mogu uzrokovati nepovoljne
promene kvaliteta vode.
Postoji više načina kojima se mogu
otkloniti ili smanjiti količine
zagađujućih materija u vodama. Neki
od tih postupaka su: sistemi
zatvorenih ciklusa (recirkulacija
otpadnih voda), postupci vještačkog i
prirodnog pročišćavnja otpadnih voda,
kao i mjere zaštite voda od
termalnog zagađivanja.
Pri čišćenju otpadnih voda radnje i
postupci koji se primjenjuju na
uređaju za čišćenje otpadne vode
najčešće se razvrstavaju kao:
 Prethodno čišćenje (preliminarno)
 Prvi stepen čišćenja (primarno) –
primarna faza
 Drugi stepen čišćenja (sekundarno) –
sekundarna faza
 Treći stepen čišćenja (tercijarno) –
tercijarna faza
Postupci koji se primjenjuju na trećem
stepenu čišćenja nazivaju se i
„napredna tehnologija“. Ponekad se
određuju ciljevi pojedinih stepena
čišćenja kako bi se tačnije označilo
što se očekuje od pojedinog stepena
čišćenja.
U skladu s Uputama Savjeta EU u pogledu
čišćenja gradskih otpadnih voda:

Prethodni stepen čišćenja označava

primjenu radnji i postupaka kojim se
iz otpadnih voda uklanjaju krupne
plutajuće otpadne tvari, pijesak i
šljunak; BPK5 se smanjuje za oko
20% konc-ije uzlazne otpadne vode.
Prvi stepen čišćenja označava primjenu
fizčkih i /ili hemijskih postupaka
čišćenja
Drugi stepen čišćenja označava
primjenu bioloških i/ili drugih
postupaka čišćenja, kojima se u
otpadnim vodama smanjuje konc-ja
raspršene tvari i BPK5 ulazne vode
za 70-90%, a koncentracija HPK za
oko 75%;
Treći stepen čišćenja označava
primjenu fizičko-hemijskih, bioloških
i drugih postupaka kojima se u
otpadnim vodama smanjuju konc-ije
hranjivih soli ulaznih otpadnih voda
kojima se iz vode uklanja najmanje
50% raspršenih tvari, a vrijednost
vode za 80%, odnosno uklanjaju i
druge osebujne otpadne tvari, u
 konc-jama koje nije moguće postići
primjenom drugog stepana čišćenja.
Odgovarajući ili primjereni stepen
čišćenja označava primjenu bilo kojeg
postupka čišćenja i načina ispuštanja
kojima se zadovoljava uslovima
prihvatne sposobnosti prijamnika.
Postupci čišćenja otpadnih voda stalno
se poboljšavaju, tako da se
primjenom naprednih postupaka
otpadne vode mogu pročistiti do
visokog stepena čistoće.
To se odnosi na većinu postupaka koji
se još nazivaju i uobičajeni
(konvencionalni).
Postupci prethodnog i prvog
stepena čišćenja -
Radnje i postupci koji se primjenjuju na
ovom stepenu čišćenja temelje se na
 fizičkim pojavama i zakonitostima -
"fizički postupci i radnje".

Rešetanje - Rešetanjem se iz vode

uklanjaju krupne raspršene i
plutajuće tvari (lišće, krpe, plastične
vrećice, komadići drveta i sl.) koje bi
mogle ometati rad crpki i drugih
dijelova uređaja. Razlikuje se
rešetanje na rešetkama i sitima.
Učinkovitodt radnje ovisi o veličini
slobodnog otvora kroz koji voda
prolazi.
Prema razmaku između šipaka, rešetke
se dijele na:
 - Široke rešetke s među razmakom
50-100 mm
 - Srednje rešetke s među razmakom
10-25 mm
 - Uske rešetke s među razmakom
3.10 mm.
 PROČIŠĆAVANJE
OTPADNIH VODA
 Mogu se navesti neki od najčešćih
primjenjivanih drugačijih postupaka
kao vrste postupaka čišćenja na/u
tlu, akvakulture te čišćenja u
dubokim spremnicima.
 Posebnu pažnju zahtijeva ostatak iz
postupaka taloženja, uključivo
bistrenje nakon bioloških i fizičko-
hemijskih postupaka, koji se naziva
"mulj" s uređaja za čišćenje vode.
 Izbor pojedinog postupka ili radnje
čišćenja otpadne vode i obrade mulja
zavisi naročito od porijekla, sastava i
koncentracije otpadnih voda kao i o
 načinu i mjestu ispuštanja otpadne
vode te odlaganju mulja.
 Istovremeno se u mnogim zemljama
istražuju i primjenjuju drugačiji
(alternativni) postupci čišćenja
otpadnih voda tzv. "prirodni postupci”
a koji se razlikuju od uobičajenih,
među kojima su neki razvijeni do
"visoke tehnologije“.
 BIOREMEDIJACIJA RUDNIČKIH I
OTPADNIH VODA
HIDROZAGAĐENJE
TRENUTNI PROBLEMI
 Prema zagađenju površinskih i
podzemnih voda, BiH se smatra
najzagađenijom republikom bivše
Jugoslavij
 U cijeloj zemlji, mnoge rijeke su
lošeg kvaliteta zbog otpadnih voda i
kanalizacionih postrojenja
 U urbanim zonama 70% domaćinstava
je povezano sa kanalizacionim
sistemima i oni su često neefikasni
 Ne postoje postrojenja za tretman
kanalizacionih voda
 Zbog rata na prostorima BiH vodna
infrastruktura zemlje je teško
oštećena. Još i prije rata, stanje u
vodosnabdijevanju i kanalizaciji je
bilo nesređeno. Mada se procjenjuje
da je sektor snabdijevanja vodom
saniran do 90 % od predratnog nivoa,
ipak je još daleko od međunarodnih
standarda
 Do sada je vrlo malo ulagano u
kapacitete za tretman otpadnih voda.
 Kakav je kvalitet vode za piće ???
 U urbanin sredinama kanalizacioni
sistemi su nedovršeni
VODE - PRIORITETI
RJEŠAVANJA
 Obezbjeđenje dovoljnih količina kvalitetne
vode za vodosnabdijevanje i druge namjene
 Zaštita i racionalno iskorištavanje vodenih
resursa
 Očuvanje kvaliteta površinskih i podzemnih
voda
 Zaštita od vodenih erozija, bujica i dr-ih
štetnih djelovanja vode
 Racionalna upotreba vode
 Da bi se ovo postiglo potrebno je sprovesti
slijedeće aktivnosti:
 Modernizirati sektor voda u skladu sa EU
direktivama. Predlaže se izrada
vodoprivrednih osnova po slivnim
 područjima i donošenje baznih dokumenata
za korištenje i upravljanje vodama,
 Uskladiti pravnu regulativu unutar
pojedinih entitetskih vodnih režima,
 Ojačati nivo aktivnosti države BiH u
sektoru vode
 Razraditi i uvesti novu
zakonsku/institucionalnu strukturu kojom
će se lokalizirati upravljanje vodnih
resursa,
 Poboljšati uslove za investicije i
mobilizirati privatni kapital,
 Uspostaviti sistem monitoringa voda
PEDOZAGAĐENJE
Tlo predstavlja polifazni sistem koji se
sastoji od čvrste, tečne i gasovite
faze i živih organizama. Tlo
predstavlja posebnu prirodnu
tvorevinu koja obuhvata čvrst
površinski sloj Zemlje,
 karakterističan za biosferu. Nastaje
kao rezultat dejstva klimatskih i dr
fizičkih faktora i živih organizama na
geološku podlogu Zemlje. Od živih
organizama u procesu stvaranja
zemljišta naročito su značajni biljni
organizmi, mikroorganizmi kao i
životinje (pedoflora i pedofauna).
Tlo je uslov opstanka ne samo čovjeka
već i mnogih drugih organizama na
Zemlji.
Smatra se da zemljište, zajedno sa
vodom i vazduhom spada u obnovljive
prirodne resurse. Međutim, obzirom
na ograničenu ukupnu količinu i
izuzetno spor proces nastajanja, kao
i neprekidno zagađivanje i
neracionalno korištenje od strane
čovjeka, zemljište ipak treba
 smatrati ograničenim, odnosno
neobnovljivim prirodnim bogatstvom.
PEDOZAGAĐENJE
Negativno djelovanje čovjeka na
zemljšte - podsticanje erozija na
nestabilnim kosinama i nagibima,
izazivanje klizišta, izazivanje
zaslanjivanje zemljišta, neadekvatno
korištnje vještačkih đubriva itd.
Posebno se ističe narušavanje ravnoteže
i uništavanje zemljišta rudarskom
delatnošću – veliki površinski kopovi,
jalovišta, raskrivke, pepelišta,
šljačišta, ispuštanje otpadnih voda u
vodotokove, ispuštanje kiselih
rudničkih voda, izgradnja puteva,
hidroakumulacija i širenjem gradova.
Ovakve pojave su klasifikovane pod
nazivom tehnogena zemljišta.
Čovjek svojim aktivnostima neprekidno
smanjuje ukupnu površinu zemljišta.
Ovo se naročito odnosi na
poljoprivredno zemljište koje postaje
sve ugroženije. Osnovne čovjekove
aktivnosti koje najviše degradiraju tlo
odnose se prvenstveno na širenje
gradova, izgradnju industrijskih
kompleksa i saobraćajnica, kao i
deponovanje otpada.
 PEDOZAGAĐENJE
Prema vrstama narušavanja, i
zagađivanja tla imamo sljedeće:

 jalovine, nastale eksploatacijom,

preradom i korišćenjem mineralnih
sirovina ili industrijskih pogona;
 materijali iz industrijskih, otpadnih
voda koji se kao nerastvorljiva
 komponenta taloži duž vodotokova,
rječnih terasa ili plavljenom zemljištu
(otpadne vode flotacija, otpadne
vode čišćenja i sušenja uglja,
otpadne vode metalurške prerade
itd.);
 urbano i industrijsko zemljište koje
više ne služi poljoprivrednoj
proizvodnji;
 aerosedimenti, čestice neorganskog i
organskog porjekla koje se raznose
vjetrom i atmosferskim oborinama.

 Primjeri narušavanja, i
zagađivanja tla
Kontaminirana zemljišta - U vanjske faktore
kontaminacije zemljišta ubrajamo sljedeće
izvore: mineralna đubriva, pesticide,
 poplavne i irigacione vode, industiju, puteve,
naselja, radionuklide, parazite itd.
Organohlorni isekticidi (OH) - su stabilna
hemijska jedinjenja u odnosu na mnoge
fizičke, hemijske i mikrobiološke agense,
nagomilavaju u zemljištu, a zatim prelaze u
biljna i životinjska tkiva. U humani
organizam se najviše unose preko hrane
(ostaci OH prisutni su u većini namirnica), a
naročito preko namirnicama sa većim
sadržajem masti. Prilikom termičke obrade
dolazi do promjene ovih jedinjenja.
Tako su ispitujući konc-ju DDT u uzorcima
prethodno kontaminiranog junećeg mesa
prilikom dinstanja, prženja ili pečenja,
Carter i saradnici primjetili da sadržaj
ukupnog DDT opada za 25 - 47%. Iste
efekte u pilećem mesu posmatrao je i
Richtey sa saradnicima. Kada je u pitanju
sterilizacija konzervi, ona ima utjecaj na
smanjenje OH insekticida.
Ako se koriste pesticidi u proizvodnji hrane, to
zahtijeva kontrolu i praćenje
 biorazgradljivosti ostataka u vodi, zemljištu
i hrani. Testiranja se prvo provode na
pokusnim životinjama (miševi,štakori).
U pravcu smanjenja broja eksperimentalnih
životinja, razvojem tehnologije animalnih
stanica, pristupilo se metodama za praćenje
toksičkih učinaka ksenobiotika na pojedine
ćelije u primarnoj kulturi i staničnim
linijama.
Posebno štetne zagađujuće materije
predstavljaju teški metali: naročito
Pb, Zn, Cd,Hg,Cr,Ni i drugi.
Mnogi teški metali se nalaze u tlu u
obliku minerala. Njihovi kationi
vremenom dospjevaju u okolno tlo,
površinske i podzemne vode koje ih
dalje rasejavaju.
Kontaminirana zemljišta teškim
metalima - Teški metali u zemljište
se mogu na više načina unijeti: sa
 korištenjem đubriva koja u sebi
sadrže teške metale (u fosfatima se
nalazi kadmij-Cd), putem izlijevanja
rijeka koje su zagađene otpadima
industrije, korištenjem za
navodnjavanje zagađene vode iz
rijeka, od zaštitnih sredstava koja u
svom sastavu imaju teške metale,
korištenjem mljevenih stijena
(kalcifikacija zemljišta). Većinom u
tlo dolaze kao posljedice industrije,
saobraćaja, postrojenja za preradu
min-h sirovina itd.
Izraženi problem mobilnosti teških
metala u tlu javljaju se kod kiselih
zemljišta (niska pH), što se može
ustanoviti i kod rastinja na tim
površinama.
 Pored tla mnoge su rijeke zagađene
teškim metalima tako da imamo
zabrane lova ribe u mnogim rijekama
Europe.
Da bismo bili sigurni o kakvom se stanju
zemljišta radi kada su u pitanju teški
metali, provjeru možemo uraditi na uzorcima
zemljišta ili rastinja sa tog zemljišta. Danas
je atomska apsorpciona ili atomska emisiona
spektrofotometrija široko korištena tehnika
za kontrolu teških metala.
Tabl. Kontaminiranosti zemljišta u urbanoj zoni
Sarajeva (mg/kg) – zavod za agropedologiju
1998g
Lokacija Cu Zn
Pb Mn
At-mejdan Bistrik 54,0 115,5
192,8 670
Koševo-Dif 25,2 84,0
96,4 965
Vojna ekonomija-Otoka 36,0 83,0
16,0 722
Glavni park 21,6 56,7
144,6 978
Park-II Gimnazija 36,6 95,5
128,5 626
Stara vojna bolnica 43,2 208,9
208,9 796
Alipašino polje 32,4 78,7
80,8 774
Ptt Inžinjering 3,6 85,0
112,4 830
Velepekara 57,6 210,0
83,0 804
Vraca 36,0 117,6
80,3 1,144
Pehlivanuša 97,6 255,1
208,9 617
Granice dozvoljenosti 100,0 150-200
100,0 850
Kontaminirana zemljišta
radionuklidima - Do
kontaminacije dolazi usljed:
 proba nuklearnog oružja,
kvarova nuklearnih reaktora i dr.
nuklearnim postrojenja,
primjene radioaktivnih izotopa u
privredi, u naučnoistraživačkom
radu, medicini, u preradi i
obogaćivanja urana, pri
skladištenju radioaktivnog
otpada, primjene borbenih
sredstava sa osiromašenim uranom
idr.
Nisu svi jednako opasni za živi
svijet. Stepen štetnosti ovisi o
njihovoj zastupljenosti,
vremenu poluraspada, vrsti i
 energiji zračenja, biološkom
vremenu poluraspada i dr.
Biološki najznačajniji
radionukleotidi koji nastaju pri
eksploziji nuklearne bombe su:
239Pu, 90Sr, 89Sr, 131J i 14C.
Među njima najveću opasnost
predstavlja 90Sr i 137Cs zbog
dugog vremena poluraspada (28-
30 god). Uz navedene veoma je
štetan i 14C.
Pri ispitivanju hidrogenske bombe
koncetracija 3H i 14C u biosferi jako
se povećava. Neutroni koji se
oslobađaju pri eksploziji hidrogenske
bombe u atmosferi dovode do
nastajanja 14C za koji se smatra da
 je sa genetskog stanovišta opasniji
(prema nekim autorima i do 17 puta)
od ostalih produkata radioaktivnog
raspada.
Radio nukleotidi u tlo dolaze u vidu
čvrstih čestica ili padavinama u
rastvorenom ili nerastvorenom stanju.
Zavisno od organskog i minerološkog
stanja tla nukleotidi se zadržavaju ili
ispiraju i odlaze u niže slojeve.
Humusna tla više vezuju radionuklide
od siromašnih. Pjeskovita tla manje
vezuju radionuklide u odnosu na
glinovita.
U prirodi se nalaze i prirodni
radioaktivni elementi. U
poljoprivrednoj proizvodnji koja je
pod vedrim nebom, nezaštićena,
biljke usvajaju iz zemljišta
 radionuklide čime se
radiokontaminacija prenosi u lanace
ishrane.
Prema porijeklu i sastavu otpad se
dijeli na:

 Razgradivi otpad organskog porjekla, iz polj.

proizvodnje;
 Sagorljivi organski otpad koji nije podložan
brzom raspadanju;
 Neorganski nesagorljivi otpad;
 Ostaci spaljivanja sagorljivih materija –
pepeo i sl. ;
 Kabasti otpad - predmeti;
 Ostaci pročišćavanja voda i gasova (mulj,
talog, čvrsti otpadci);
 Čvrsti otpad iz hemijske industrije;
 Otpad pripreme, koncentracije, separacije i
korišćenja mineralnih sirovina (jalovina,
pepeo, šljaka, ugljena prašina).
INDUSTRIJSKI OTPAD Način
deponovanja industrijsog otpada
zavisi od njegovih karakteristika –
hem. sastava, agregatnog stanja,
mogućnost razgradnje, količine ili
sposobnosti reciklaže – kao
sekundarnih sirovina.
OTPAD IZ URBANIH SREDINA
Intenzivnom urbanizacijom neprekidno
se povećavaju količine otpadnih
materija (čovjek dnevno proizvede
oko 0,5 -1,8 kg otpada).
 REKULTIVACIJA TLA
ZEMLJA – TRENUTNI
PROBLEMI
 Tokom proteklih decenija zemljište u
BiH je bilo izloženo različitim
negativnim uticajima, koji su
 uzrokovali njegovo zagađenje,
degradaciju i ponekad kompletnu
destrukciju
 Porast zakiseljavanja zemljišta. Ova
pojava je veoma česta u blizini
termoelektrana (Tuzla, Kakanj,
Ugljevik, Gacko), i područjima sa
razvijenom industrijom, posebno
hemijskom, sa visokim stepenom
emisija SO2, CO2, NOx i drugih
gasova koji izazivaju "kisele kiše"
 Sadržaj teških metala u zemljištu je
u porastu u blizini velikih
industrijskih i rudarskih centara i
termoelektrana
 Vodene erozije
 “Tehnogene pustinje” - površinska
eksploatacija različitih sirovina
(ugalj, pijesak,Fe, Al, glina i sl.)
 i drugo
PRORITETI RJEŠAVANJA
 Podizati nivo upućenosti stanovništva o
važnosti zemljišta za održivi razvoj
 Razviti skladan Zakon o zemljištu (zaštita,
korištenje, obrada)
 Razvoj jedinstvene strategije zaštite
zemljišta na nivou države,
 Obezbjeđenje opće i posebne legislative za
zemljište
 Obezbjđenje instrumenta i standarda za
zaštitu polj-og zemljišta,
 Uspostava mehanizma tržišta zemljištem, za
što je potrebno imati: dobar informacioni
sistem, pouzdan zakonski i pravni sistem,
sposobne eksperte za zemljišne transakcije,
jedinstvene takse i poreze za nekretnine,
 Napraviti inventuru stanja zemljišta u BiH
za potrebe strateškog planiranja,
 Identificirati stepen kontaminacije zemljišta
za proizvodnju zdrave hrane
 Identificirati aktuelne i potencijalne erozije
zemljišta i provođenje mjera zaštite,
 Kategorizacija zemljišta u cilju održivog
korištenja u poljoprivredi i šumarstvu,
 Uspostaviti monitoring zemljišta u okviru
Evropske integracije,

U etici ne postoji neutralnost i

nepristrasnost, jer ko ne želi
djelovati, mora pred svojom
savješću odgovarati za svoje
nedjelovanje a niko ne može
izbjeći etičkoj odgovornosti
pod izgovorom da je samo
pojedinac od kojega ne zavisi
sudbina svjeta.
Eko etika – bavi se vrijednosnim
prosuđivanjem aktivnosti čovjeka u odnosu
na: biocenoze, ekosisteme, cjelokupnu
biosferu i ekosferu uopće.
Šta se postiže zaštitom
okoliša ?
- očuvanje kvaliteta okoliša ,
- očuvanje prirodnih resursa i biocenoza,
- zdrav i održivi razvoj,
- ...?
Ekološka kultura – sveukupnost novih
odnosa čovjeka prema okolišu
- umjesto da pljačka, izrabljuje, degradira i
porobljuje okoliš, čovjek treba postati
prijatelj i poštivaoc okoliša
- potebno je mijenjati naše potrebe za
posjedovanjem i opustošenjem zraka, vode,
tla;
- potrebno je osloboditi se od viška bogatstva
(nezasićnosti) i gomilanja dobara;
- potrebno je osloboditi se od suvišnog
konzumizma, jer čovjek finalno konzumira
sam sebe!
Eko etika - ekološke spoznaje i
dostignuća zaštite okoliša potrebno je
preoblikovati u ekološke norme,
zapovijedi, zabrane i dužnosti
čovjekovog ponašanja u odnosu na
okoliš.
OKOLIŠNA PRAVDA – pojam koji
ukida naučne, državne, političke,
društvene i religijske domene i teži
prema jednakoj distribuciji okolišnih
vrijednosti i okolišnog rizika na
cjelokupnu populaciju planete Zemlje.
Sam pojam okolišna pravda uključuje
i brigu za smanjenje i spriječavanje
okolišnog rizika.

...”ljudsku zajednicu nije

potrebno iznova osmišljavati
 već je potrebno promišljati o
novoj reorganizaciji te
zajednice u smislu i po uzoru
na prirodne ekosisteme “...
( F.
Capra)
 Filozofija i ekologija -
EKOFILOZOFIJA
Ekologija bi trebala tragati za čovjekovom
kućom, i to pravom kućom, jer su se u
toku historijskog razvoja života čovjeku
nudile različite kuće i, zapravo, živio je u
različitim "kućama", odnosno u različitim
historijskim svjetovima. Ovdje namjerno
spominjemo riječ svijet, jer kako god
ekolozi tumačili riječ kuća, čovjek kao
čovjek uvijek sebe istinskim i cjelovitim
nalazi tek u takvoj cjelini koja se još od
mitskog vremena nazivala svijetom.
Jednom je jedan revolucionarni filozof (K.
Marx) rekao da je čovjek "čovjekov
svijet". Ali čovjek nije jedini "stanovnik"
svijeta, svijet ne čini samo ono ljudsko, i
druga su bića božanska i nebožanska a
osvrtom na čovjekovu historiju to je
očigledno, "stanovnici“ svijeta. Svijet je
oduvijek bio nekako uređena zajednica
čovjeka i drugih bića, koja su kao i on
imala svoje mjesto u svijetu. Može li
ekologija dospjeti do razine na kojoj se
ispočetka može tragati za zajednicom
života u nekako uređenom svijetu, do
razine na kojoj će čovjekova kuća ujedno
biti mišljena i kao kuća drugih bića? Može
li ekologiji u tomu pomoći filozofija?
 Filozofija i ekologija -
EKOFILOZOFIJA
H. Jonas u svojoj etici od današnjeg
čovjeka kao pojedinca i cjelokupne
populacije zahtijeva odgovornost:
 prema prirodi, prema budućnosti i
prema idejama čovjeka.
Prema H Jonasu, nije presudno hoće li
se i kako održati samo čovjek, već i
hoće li se održati kao čovjek, hoće li
se održati ideja čovjeka koju je
čuvao i pronosio kroz dosadašnju
historiju kada je nastanjivao
različite svjetove. Zato čovjekova
kuća nije samo mjesto njegove puke
egzistencije, čovjekovom kućom
treba nazvati ono mjesto ili sklop
čovjekova "stanovanja", u kojem
može biti cjeloviti i pravi čovjek ili,
kako se to filozofijski kaže, bitno ili
istinski živjeti, živjeti primjereno
ideji čovjeka. Ovim nismo rekli ništa
novo.
- I. Cifrić sociolog, Lovelock, Rusel i
drugi zastupaju hipotezu Zemlje kao
živog bića
- Capre i drugi pripadnici mističkih
struja i savremenog New Age
pokreta ponajprije otkrivaju da
čovjekova kuća ili još uopće nije
"izgrađena" ili je "urušena" (stručni
ekologijski termin za to je
"ekologijska kriza").
 Filozofija i ekologija -
EKOFILOZOFIJA
Među sociolozima, filozofima i drugim
koji se dotiču ove ekofilozofske
tematike nema saglasnosti oko tog
kako treba izgledati ta kuća. Ekolozi
okoliša nastoje sačuvati egzistenciju
ljudstva, budućnost i ono što smo
naslijedili na Zemlji ne ulazeći u
 pitanje svrhe, smisla ili krajnjeg cilja
čovjekova života, zapravo, uopće se
ne pitaju koja ili kakva treba biti
prava čovjekova kuća, dok sociolozi
tragaju za čovjekovom kućom u
društvu, poneki u nekom pravom,
istinskom društvu budućnosti,
holističkim ekolozima se čovjekova
kuća otkriva ili kao planet Zemlja ili
kao kosmos u cijelosti.
Religije i mistici nastoje uspostaviti
odnos s nečim vječnim koje je izvor
ne same ljudske egzistencije, već
njegove biti, ljudskosti. Cilj
čovjekove ljudskosti za njih nije sam
čovjek u smislu historijskog
samorađanja, napr. kroz rad u kojem
se tek razvijaju ljudske sposobnosti
ni nešto niže od čovjeka, neduhovno,
 materijalno itd. Religija i mistika su
stanovišta da se prava čovjekova
kuća ponovo gradi (čovjek je izvorno
već bio u pravoj kući koja se na
primjer u religijama naziva dženet -
raj).
Filozofija i ekologija -
EKOFILOZOFIJA
Kako ljudskoj kući pristupa filozofija?
Neki bi filozofi tvrde da ako tražimo pravu,
istinsku, bitnu ljudsku kuću, kuću
primjerenu bitku čovjeka, onda je ona
cjelina bitka (to je svojevrsni filozofijski
holizam) koju pored bitka čovjeka
sačinjavaju i bitak boga i bitak prirode.
Zato pitati šta se događa s čovjekom ne
znači pitati samo kako on živi na Zemlji,
je li ugrožena njegova egzistencija, kako
ekologijski stoji s uvjetima te egzistencije,
već kako stoji s njegovom filozofijskom
 kućom, s cjelinom bitka, a to znači i pitati
kako stoji s prirodom (je li ona, na
primjer, u svojem posebnom bitku ukinuta
postavši resursom ili je sačuvala svoj
samostalni bitak u cjelini svega), kako
stoji s bogom (sjetimo se samo da je
krajem 19. stoljeća Friedrich Nietzsche
objavio "smrt" boga) i kako stoji s biti ili
idejom čovjeka (sjetimo se teza o "smrti"
ili "zastarjelosti" čovjeka).
Hösle ekološku krizu ne vidi samo u
ugrožavanju naše zemaljske kuće i
"razaranju idealne kuće" ("cjeline bitka"),
već što i porijeklo cijele krize vidi upravo
u ovom drugom razaranju što je
"ugrožavanje naše zemaljske kuće
povezano s razaranjem idealne kuće".
Izlazak iz krize vidi kroz “ponovno
uspostavljanje idealne kuće”.
Sva se filozofska ekološka pitanja o
prirodi svode na pitanja što se
 dogodilo s prirodom, kako je moguće
da je čovjek uspio naučno, tehnički i
gospodarski zavladati njom, barem
kada je riječ o zemaljskoj prirodi i
pretvoriti je u dio svog gospodarenja.
Da li je taj historijski događaj
nepovratan, naime, da prirode ne
samo da više nema, već je nikad više
neće ni biti ???

Zaista, čovjek više ne zna što znači

dobro živjeti, biti bogat, sretan,
čime se mjeri njegova ljudskost, što
ga čini čovjekom, gdje mora stati u
prisvajanju, modificiranju i
uništavanju drugih bića. Ali, može li
čovjek sam sebi dati mjeru svoje
ljudskosti i svog života i djelovanja,
može li mu, naime, tu mjeru dati
 vlastiti um? Na ovo staro filozofsko
pitanje Hösle ne ulazi.

Starogrčk filozof Pitagora: "čovjek je

mjera svih stvari". Danas smo
svjedoci da mjeru svemu danas
određuje sam čovjek.

ČISTE


TEHNOLOGIJE
UNEP-ova definicija:
«Čistija proizvodnja je konceptualni i
proceduralni pristup proizvodnji koji
zahtjeva da sve faze životnog ciklusa
proizvoda trebaju biti ciljem
prevencije ili minimalizacije
kratkoročnih i dugoročnih rizika po
ljude i okolinu».
 ČISTE TEHNOLOGIJE
Kroz historijski tehnološki razvoj, čovjek
je koristio nauku, tehniku i tehnologiju
jednosmjerno narušavajući tako
ravnotežu prirodnih cikličnih
biohemijskih procesa. Posljedice su
vidljive na zagađenju vode, tla i
vazduha.
sirovina proizvod
otpad

Ovako nastali poremećaji u okolišu,

danas se rješavaju
ADITIVNOM ZAŠTITOM OKOLIŠA:
- štetne emisije nastale u proizvodnom
pocesu otklanjaju se tek nakon
nastajanja ( na kraju procesa – End
of the Pipe),
- primjenjuju se odgovarajuća
tehnološka rješenja ,
- primjenjuju se odgovarajući, za
određeni slučaj specifični, uređaji za
pročiščavanje otpadnih emisija,
- ovakva zaštita, značajno zastupljena
u današnjoj tehnološkoj praksi,
predstavlja djelomičnu zaštitu
ekosistema.
INTEGRALNA ZAŠTITA
OKOLIŠA -
- nastajanje otpada i štetnih emisija
onemogućuje se već na početku
proizvodnog procesa ( Begin of the
Pipe),
- primjenjuju se suvremena
proizvodno tehnološka rješenja s
 višom razinom iskoristivosti
sirovinskih i energetskih resursa,
- koriste se odgovarajuće ( “
prijateljske “ ) sirovine i energenti,
- umanjena količina otpada nastalog u
procesu proizvodnje vraća se u
proizvodni proces procesom
recikliranja.
Primjenom integralne zaštite okoliša štiti
se okoliš te se omogućuje i
racionalnije korištenje tj. štednja
materijalnih i energetskih prirodnih
resursa.

Savremena tehnološka rješenja, u okviru

integralne zaštite okoliša, uključuju i
primjenu ekogenih tj. čistih
tehnologija (malootpadnih
tehnologija), kao i primjenu principa
čistije proizvodnje.
 ČISTE TEHNOLOGOJE = EKOGENE
TEHNOLOGIJE = MALOOTPADNE
TEHNOLOGIJE
Karakteristike savremene
proizvodne tehnologije:
• Primjena savremenih tehnoloških
procesa i rješenja koji omogućavaju
racionalnije korištenje (štednju)
materijalnih i energetskih resursa
na ulazu u proizvodni sistem.
• Smanjeno zagađivanje okoliša,
• Smanjenjeno korištenje materijalnih
i energetskih resursa,
• Smanjeno nastajanje otpada i
negativnih emisija – smanjena
količina proizvodnog otpada vraća
se procesom recikliranja, ponovo u
proizvodni ciklus (sekundarne
 sirovine), ili se neutralizira prije
deponovanja ili ispuštanja u medije
okoliša,
• Glavni proizvod se nakon vremena
amortizacije prikuplja i također
reciklira kao sekundarna sirovina.
 Osnovne razlike
između koncepta “End
of the pipe” i Čistije
proizvodnje:
INDUSTRIJSKA
EKOLOGIJA
Koncept industrijske ekologije je u
tome da se industrijska postrojenja
tretiraju tako da se prilagode
okolini, a ne da se iz nje izdvajaju.
U takvom sistemu žele se
 optimalizirati sirovine, od početnog
materijala, do završnog produkta,
viška i otpada.
Faktori koji se trebaju optimalizirati
su: sirovine, energija i kapital. Glavni
je cilj da tehnologija radi s prirodom
a ne protiv nje. Industrijska
ekologija je u principu «produkcijska»
komponenta održivog razvoja.
Najvažniji aspekt ove politike je taj
da otpada nema niti na jednom
koraku proizvodnje jer je sav
«otpad» u stvari resurs za neki drugi
korak proizvodnje u nekoj drugoj
industriji (poduzeću). Na taj način se
otpad pretvara u profit. Svi principi
koji se nalaze ispod industrijske
ekologije (na nižim stepenicama), čine
 temelje koji industrijsku ekologiju
čine uspješnom.
Čistija proizvodnja
Čistija proizvodnja se može predstaviti
kao:
 reduciranje količine proizvedenog
otpada ili izbjegavanje proizvodnje
istog,
 efikasnija upotreba energije i
resursa,
 proizvodnja okolišno prihvatljivih
proizvoda i pružanja usluga,
 postizanje manje količine
proizvedenog otpada, nižih cijena i
većeg profita.
Čistija proizvodnja je sveobuhvatna
preventivna strategija koja se
podjednako primjenjuje na proizvodni
proces, sam proizvod i uslužne
 djelatnosti, s ciljem povećanja
efikasnosti proizvodnje i smanjenja
rizika za okoliš i zdravlja čovjeka. U
procesu proizvodnje, čistija
proizvodnja znači efikasnije
korištenje sirovina, vode i energije i
sprječavanje nastajanja otpada.
Razlike između čistije proizvodnje i
pročišćavanja na kraju tehnološkog
procesa
Tehnologija «end-of-pipe» uključuje
upotrebu raznih tehnologija i proizvoda
(hemijskih) za pročišćavanje čvrstog,
tekućeg i plinovitog otpada. Ova
tehnologija može reducirati količinu
otpada koji se odlaže, ali u suštini ona
zagađenje pretvara u drugi medij (npr.
zagađenje zraka se pretvara u otpadnu
 vodu, ispuštena voda se pretvara u
čvrsti otpad itd.).
STRATEGIJA ČISTIJE
PROIZVODNJE
Osnovni principi vodilje strategije čistije
proizvodnje su:

Princip predostrožnosti – poziva na smanjenje

unošenja antropogenih faktora u okoliš i u
suštini on zahtijeva suštinsku izmjenu
industrijskog sistema proizvodnje i potrošnje
koji se zasniva na prekomjernoj upotrebi
materijala (smanjeno korištenje prirodnih
resursa)
Princip prevencije – jednako je važan, posebno
u onim slučajevima gdje je poznato da
proizvod ili proces mogu izazvati štetu. Ovaj
princip se sastoji od uvođenja izmjena
uzvodno u standardnoj mreži sistema
proizvodnje i potrošnje. Pretpostavlja
onemogućavanje zgađenja okoliša na
 mjestu nastanka zagađenja-emisije (Begin
of the Pipe)
Princip integracije – podrazumijeva usvajanje
potpunog sagledavanja proizvodnog ciklusa.
Jedna od metoda za uvođenje ovog principa
je sveobuhvatna analiza životnog ciklusa
proizvoda.
Princip demokracije - uključuje ljude, radnike i
stanovnike na način na koji je organizirana
proizvodnja. Uključuje cijelu zajednicu
(proizvođače, potrošaće), s ciljem
kontrole, monitoringa te pristupa
relevantnim informacijama, radi donošenja
odluka vezano uz zaštitu okoliša

Prednosti uvođenja čistije

proizvodnje :

 Unapređenje proizvoda i
proizvodnih procesa,
 Štednja materijala i energije,
 Viši nivo zaštite okoliša,
 Poboljšanje uslova rada i
sigurnosti uposlenika,
 Povećanje produktivnosti
proizvodnje,
 Povećanje konkurentnosti
kompanije,
 Smanjenje troškova proizvodnje


Procesi društvene
i ekonomske
globalizacije
 Pregled globalnih
kretanja kroz historiju:
1962 Rachel Carson je izdala knjigu Tiho
proljeće (Silent Spring), u kojoj je,
analizirajući odnose između toksikologije,
ekologije i epidemiologije, utvrdila
katastrofalnu štetnost pesticida na
okolinu. Ovom knjigom je Carson pokrenula
ekološku lavinu.
1963 Počeo International Biological
Programme - desetogodišnji program
istraživanja okolinskih šteta, te bioloških i
ekoloških mehanizama tih šteta, što je
postavilo naučne temelje za
environmentalizam
1967 UNESCO-va međunarodna
konferencija o racionalnoj upotrebi i
konzervaciji biosfere otvorila vrata
diskusijama o konceptu održivog razvoja.
1968 Paul Ehrlich izdao vrlo uticajnu knjigu
Populacijska bomba, u kojoj je objasnio
veze između rasta ljudske populacije,
eksploatacije resursa i okolinskih politika.
1969 U SAD stvorene prve ekološke
nevladine organizacije - Savjet za odbranu
prirodnih resursa i Prijatelji Zemlje
(Friends of the Earth), te formirana prva
vladina agencija za zaštitu okoline -
Agencija za zaštitu okoline (Environmental
Protection Agency - EPA).

 Pregled globalnih
kretanja kroz historiju:
1970 Prvi ”Dan Zemlje” u SAD - mirne
demonstracije, u kojima je
učestvovalo preko 20 miliona ljudi.
1971 OECD utvrdio stav da onaj ko
prouzrokuje zagađenje mora platiti
štetu;
- u Velikoj Britaniji formiran
Međunarodni institut za okolinu i
razvoj (IIED),
- u Kanadi formirana organizacija
Greenpeace.
1972 U Stockholmu održana UN
konferencija o humanoj okolini, koja
se je bavila fenomenima regionalnih
zagađenja i kiselih kiša.
Konferencija je dovela do stvaranja
brojnih nacionalnih agencija za
zaštitu okoline i do stvaranja
UNEP-a (The United Nations
Environment Programme);
- Novom Zelandu formirana prva
nacionalna ”zelena” politička
partija;
- Rimski klub publikovao čuvenu i
kontroverznu publikaciju Granice
rasta
1973 Objavljen Evropski akcioni
program za okolinu kao prvi akt za
sintezu okolinskih politika u EU.
 Pregled globalnih
kretanja kroz historiju:
1974 Rowland i Molina utvrdili štetnost
emisije fluoridnih aerosola i ocjenili
da će se, ako se njihova upotreba
nastavi postojećom brzinom, ozonski
omotač uništiti za nekoliko decenija.
1977 Održana UN konferencija o
sprječavanju širenja pustinja
1979 Usvojena konvencija o
međugraničnom zagađivanju zraka
1980 Jimmy Carter potpisao Global
2000 Report, u kojem se po prvi put
raznovrsnost biosfere priznaje kao
kritična karakteristika za
 funkcioniranje planetarnog
ekosistema.
1982 Usvojena UN Konvencija o
morskom pravu, koja sadrži okolinske
standarde i pravila zaštite morske
okoline od zagađivanja;
- osnovan prestižni World Resources
Institute;
- usvojena UN povelja za prirodu, po
kojoj je svaka forma života unikatna
i važna vrijednost za čovječanstvo i
koja poziva na razumijevanje
zavisnosti čovječanstva od prirodnih
resursa i potrebe za kontrolom
njihove eksploatacije.
 Pregled globalnih
kretanja kroz historiju:
1983 Formirana Svjetska komisija za okolinu
i razvoj (WCED), a za predsjednika
izabrana Gro Harlem Brundtland.
1985 Na sastanku Svjetskog meteorološkog
društva u Austriji UNEP upozorio na
štetne efekte CO2 i drugih GHG plinova
i na globalno zagrijavanje Zemlje;
- otkrivena ozonska rupa na Antarktiku
1987 Potpisan Montrealski Protokol o
supstancama koje uništavaju ozonski
omotač;
- Svjetska komisija UN za okolinu i razvoj
(WCED) publikovala studiju Naša
zajednička budućnost (Our Common
Future ili Bruntland Report) koja je,
povezujući socijalna, ekonomska, kulturna
i okolinska pitanja i globalna rješenja,
definirala i populizirala termin održivi
razvoj.
1988 Osnovan međuvladin Panel o klimatskim
promjenama sa zadatkom da utvrdi
najnovija naučna, tehnička i socio-
 ekonomska istraživanja o klimatskim
promjenama.
1989 Osnovan prestižni Stockholm
Environment Institute
 Pregled globalnih
kretanja kroz historiju:
1992 U Rio de Janeiru održana UN
konferencija o okolini i razvoju (Earth
Summit) na kojoj je usvojena Agenda
21, Konvencija o biološkoj
raznovrsnosti, Okvirna konvencija o
klimatskim promjenama, Rio
Deklaracija i principi o zaštiti šuma.
- U Kostariki formiran Savjet Zemlje -
tijelo za koordinaciju implementacije
dokumenata iz Rio de Janeira
1994 Prihvaćen ISO 14001 standard kao
dobrovoljni međunarodni standard za
korporacijske sisteme managementa
okoline
1995 WTO (World Trade Organization)
formalno priznala veze između
trgovine, zaštite okoline i razvoja,
- u Kopenhagenu Svjetski samit za socijalni
razvoj (World Summit for Social
Development) prvi put utvrdio potrebu
borbe protiv apsolutnog siromaštva.
1997 Specijalna sjednica Generalne
skupštine UN (Rio +5) utvrdila mali
progres u implementaciji Agende 21 i
usvojila Program za njenu dalju
implementaciju;
 Pregled globalnih
kretanja kroz historiju:
1997 u Kjotu potpisan Kyoto Protokol kao
UN okvirna konvencija o klimatskim
promjenama. Dokument je obavezao
razvijene zemlje na smanjivanje emisije
plinova koji proizvode efekat ”staklene
 bašte” I utvrdio "clean development"
mehanizme za zemlje u razvoju.
1999 Održani masovni antiglobalistički
protesti nevladinih organizacija u Siettlu
2000 Mreža Earth Day Network proslavila
30. godišnjicu originalnog Dana zemlje;
- Svjetska komisija za visoke brane
izrazila skepsu o nastavku izgradnje
velikih brana i ponudila alternative
velikim hidroelektranama
2001 Politika novog SAD predsjednika
Busha izrazito antiokolinska (izgradnja
novih termoelektrana i nuklearki,
kresanje fondova za istraživanje novih
oblika energije, odustajanje od Kyoto
protokola, itd);
- masovni protesti u Đenovi (sastanak G9)
zbog nedostatka okolinskih i radnih
standarda i globalizacije; završen 3 mil.
dolara vrijedan Human Genome Project,
koji je otvorio put u nove nade.
 Pregled globalnih
kretanja kroz historiju:
2002 Održan Svjetski Sammit o
održivom razvoju u
Johanesburgu (Rio + 10) sa
promjenljivim uspjehom.
Sammit je postavio brojne
ciljeve smanjivanja
neravnopravnosti do 2015.
godine;
- EU ratificirala Kyoto protokol
2003 god 192 članica Svjetske
zdravstvene organizacije
usvojili prvu javnu povelju o
štetnosti pušenja po zdravlje
ljudi
2004 EU ustanovila i izdala prvi
registar polucije u zemljama
EU i završila svoj treći
izvještaj o stanju okoline u
Evropi;
- Ruska Federacija ratificirala
Kyoto protokol

Globalni ekološki
menadžment: Agenda 21
 Temelji za Agendu 21 postavljeni su 16.
juna 1972. godine, kada se 113 država
okupilo na konferencije o čovjekovoj
okolini u Stockholmu, prvom globalnom
sastanku te vrste.
 Deset godina kasnije, UN su osnovali
Svjetsku komisiju za okolinu i razvoj
(World Commission on Environment and
 Development) – ideja o globalnom
partnerstvu u održivom razvoju.
 U periodu između 3. i 14. juna 1992.
godine je u Rio de Janeiru održan Skup
o zemlji (UNITED NATIONS
CONFERENCE ON ENVIRONMENT AND
DEVELOPMENT) na kojem je usvojen
globalni plan za suočavanje sa najhitnijim
svjetskim potrebama nazvan Agenda 21
ili Program za 21. stoljeće.
 Skup o Zemlji u Riu je okupio 179
šefova država. Smatra se da tom skupu
pripada počasno mjesto u okolinskoj
historiji čovječanstva. Skup o Zemlji
donio je Agendu 21 koja predstavlja
jedan od pet ključnih donesenih
dokumenata na ovom skupu.

Globalno upravljanje:
Ključ i alat za održivu budućnost
Planete
Pravični model globalnog upravljanja:

 Međunarodna i međugeneracijska
odgovornost
 Inkluzivnost unutra i između država
 Miroljubivo rješavanje problema i
sprječavanje konflikata
 Povezivanje multilateralno usvojenih
standarda

Na idućim slajdovima:

Primjer sistema upravljanja okolišem

Sistem upravljanja
okolišem
Sistem upravljanja okolišem
( Environmental management
system - EMS ) je instrument
zaštite okoliša nove generacije
to jest sistem predstavlja novu
osnovu zaštite okoliša.
Sistem upravljanja okolišem je dio
ukupnog sistema upravljanja
organizacijom (proizvodnjom –
preduzećem, uslužnim, vladinim
ili drugim nevladinim upravnim
organizacijama), a obuhvata
preventivno djelovanje i
primjenu normi za unapređivanje
odnosa prema okolišu, s
temeljnim ciljem smanjenja
 nepoželjnih utjecaja
organizacije na okoliš.

Sistem upravljanja
okolišem
Osnova cijelog Sistema ekološkog
monitoringa je na procjeni i ocjeni
stanja okoliša (neprestani - kontinuirani
monitoring, mjerenja, ocjenjivanja,
nadzor, kontrola stanja okoliša). EMS
predstavlja kontinuirani ciklus koji se
sastoji od planiranja, implementacije,
ispitivanja i stalnog unapređivanja
procesa, akcija i mjera koje
organizacija poduzima da bi uskladila
svoje poslovne ciljeve s ciljevima
unapređivanja i upravljanja okolišem.
Većina sistema upravljanja okolišem
strukturirana je prema modelu “Plan,
Do, Check, Act“, što vodi prema
kontinuiranom razvoju okolišnog
aspekta organizacije.

Temeljne funkcije sistema upravljanja

okolišem su:
 kontinuirano poboljšavanje i
usavršavanje mjera zaštite okoliša
 Kontinuirano podizanja razine kvalitete
stanja okoliša
 Većina sistema upravljanja okolišem
strukturirana je prema modelu
“Plan, Do, Check, Act“, što vodi
prema kontinuiranom razvoju
okolišnog aspekta organizacije.
Model se temelji na:
1. PLANIRANJU i definiranju aspekata
okoliša i planiranju mjera i normi koje
se odnose na učinkovito upravljanje
aspektima okoliša
2. IMPLEMENTIRANJU modela sistema
upravljanja okolišem te procesa i
aktivnosti usmjerenih prema
unapređivanju zaštite i upravljanja
okolišem
3. KONTROLI što uključuje kontrolu i
nadzor svih prethodno implementiranih
aktivnosti i mjera poboljšanja i
unapređivanja zaštite i upravljanja
okolišem
4. ISPITIVANJU koje obuhvata
izvještavanje o učinkovitosti mjera i
postupaka zaštite te provođenje
eventualnih revizijskih aktivnosti i
 mjera korekcije radi otklanjanja
eventualno utvrđenih neusklađenosti.
1. Pod PLANIRANJEM se podrazumijeva utvrđivanje
prioritetnih aspekata okoliša koji imaju prednost u
sistemu upravljanja okolišem (zrak, voda, tlo ... ).
Svrha ovog razmatranja je dobivanje osnove za
uspostavljanje sistema; utvrđivanje zahtjeva
zakonskih i drugih propisa te normi odgovarajuće
politike zaštite okoliša; utvrđivanje ciljeva zaštite
okoliša ( općih i pojedinačnih ), nosioca zaštite te
programa zaštite i upravljanja okolišem.
2. IMPLEMENTACIJA sistema upravljanja okolišem
podrazumijeva:
 utvrđivanje organizacijske strukture primjene
sistema,
 utvrđivanje hierarhijske odgovornosti sistema,
 utvrđivanje tokova komunikacija i dokumentacije,
 utvrđivanje načina kontrole okolišne dokumentacije,
 determiniranje potrebne izobrazbe kadrova,
 utvrđivanje i definiranje postupaka i akcija za
slučajeve izvanrednih stanja.
3. KONTROLA i korekcija sistema uključuje:
 utvrđivanje neusklađenosti i nepravilnosti u
funkcioniranju sistema,
 utvrđivanje uzroka nepravilnosti,
 određivanje popravnih aktivnosti,
 primjenu nadzora i/ili korekciju nadzornih aktivnosti,
 stalno praćenje stanja sistema,
 praćenje zapisa o podacima o sistemu,
 mjerenja te utvrđivanje preventivnih aktivnosti.

 Ekološki aspekti
održivosti razvoja

Zakonska
regulativa u BiH
Definicije održivog razvoja:
Definicija održivog razvoja koja se
navodi u izvještaju “Our Common
Future” Svjetske komisije za okoliš i
razvoj iz 1987. godine glasi:
- Održivi razvoj je razvoj koji
zadovoljava potrebe sadašnjih
generacija, a da istovremeno ne
ugrožava mogućnosti budućih
generacija da zadovolje svoje potrebe.
(Navedena defincija i danas služi kao
temelj u nastojanjima međunarodne
zajednice u zaštiti i očuvanju okoliša).
Postoje i druge definicije:
- Održivi razvoj je razvoj koji osigurava
višu razinu kvaliteta života za
svakoga, sada i u budućnosti
- Održivi razvoj predstavlja stvaranje
boljeg svijeta uravnoteženjem
 socijalnih, ekonomskih i ekoloških
faktora.

Održivi razvoj mora započeti od svakog

pojedinca on započinje promjenom ličnih
vrijednosti pojedinca a nastavlja se
prenošenjem tih promjena na sva područja
djelovanja pojedinca, odnosno na sva
područja njegovog života.
Pod pojmom održivog razvoja
podrazumijeva se “.. proces promjena
u kojem su iskorištavanje prirodnih
resursa, ulaganja, tehničko
tehnološki razvoj i institucionalne
promjene u međusobnom skladu što
sveukupno omogućuje ispunjenje
potreba i očekivanja kako sadašnjih
tako i budućih generacija.” ( iz
zvješća UN-a; Naša zajednička
budućnost).
Održivi razvoj uključuje istovremeno
ostvarivanje četiri cilja:
- društveni razvoj u kojemu su
prepoznate potrebe za
svakoga,
- učinkovita zaštita okoliša,
- umjereno ( razumno ) korištenje
prirodnih resursa,
- održavanje visokog i stabilog nivoa
državnog rasta i
zaposlenosti
Razumijevanje održivog razvoja
danas se postepeno proširuje
međusobnim povezivanjem
područja ekonomije, ekologije i
sociologije.
Govori se o “magičnom trokutu“
održivog razvoja:

socijalna
pravednost

ekonomska sigurnost
ekološka ravnoteža
Ekonomska sigurnost moguća je samo uz ZDRAV
okoliš i uz ZDRAVO društveno uređenje !
Ekonomska sigurnost uključuje :
- povećanje produktivnosti i proizvodnje
korisnih dobara i usluga,
- smanjenje siromaštva u Svijetu i zadovoljenje
temeljnih potreba ljudi,
- osiguranje pravedne raspodjele dobara te
stalno unapređivanje jednakosti u svim
segmentima privređivanja,
- osiguranje zaposlenosti, LD, novih investicija,
trgovine i distribucije roba,
- osiguranje inovativnosti, poduzetništva
- ekonomiju prilagoditi decentraliziranom
svjetskom tržištu

Socijalna pravednost mjeri se napretkom onih

koji su unutar zajednice u najnepovoljnijem
položaju !
Socijalna pravednost uključuje:
- osiguranje i poticanje kulturološke
raznolikosti,
- održavanje i podržavanje institucija
društvenih sistema,
- podržavanje socijalne pravednosti i spolne
jednakosti,
- omogućavanje sudjelovanja u odlučivanju
svih segmenata društva,
- osiguranje mogućnosti pravednog obrazovanja
za sve,
- stvaranje jednakih prilika za razvoj posebno
u okviru
problematike Sjever – Jug
Ekološka ravnoteža podrazumijeva:
- osiguranje i održavanje genetske
raznolikosti,
- podržavanje biološke proizvodnje,
- razvijanje otpora prema negativnim
utjecajima na okoliš, te poticanje i
omogućavanje oporavljivanja u slučaju
nastajanja negativnh utjecaja,
- osiguranje čistog okoliša i stabilne klime
- poticanje eko-djelotvornosti u svim
djelovima društva

Osnovne karakteristike održivog

razvoja:
 recikliranje (ponovno korištenje)
sekundrnih sirovina,
 smanjenje ispuštanja agresivnih i štetnih
emisija u okoliš,
 Smanjeno trošenje, posebno neobnovljivih,
prirodnih resursa,
 zaštita okoliša postaje integralni dio
procesa razvoja,
 omogućavanje slobodnog pristupa
informacijama o stanju i zaštiti okoliša,
 uspostavljanje i provođenje nacionalnih i
međunarodnih normi i propisa zaštite
okoliša,
 primjenjivanje principa predostrožnosti u
procesu zaštite okoliša
 sistemski pristup rješavanju problematike
održivosti

AGENDA 21 iz Ria
1992 godine donosi se deklaracija o
namjerama i obavezama za održivi razvoj
tj. donosi se AGENDA 21 kao opšti plan
i program djelovanja za održivi razvoj u
 21. vijeku. Ona ne sadrži nikakva
ograničenja ili obaveze već samo
prijedloge i preporuke.
- Agenda se sastoji od 40 poglavlja
podjeljenih u 4 cjeline
- Agenda 21 je historijski dokument koji
pojašnjava kako razvoj učiniti održivim
sa ekološkog, ekonomsog i socijalnog
aspekta; da bi se u tome uspjelo,
potrebno je uključiti sve elemente
društva, zaštita okoliša treba biti
sastavni dio razvojnog procesa,
- AGENDA 21 nudi konkretne mogućnosti
za suzbijanje zagađivanja okoliša,
očuvanje biološke raznolikosti, održivo
korištenje prirodnih resursa, održivo
upravljanje okolišem
- Agenda 21 potiče inicijative za
ujedinjavanje razvojnih interesa i
zaštite okoliša u Svijetu, poboljšanje
životnog standarda svih, ostvarivanje
 veće sigurnosti i očuvanosti ekosistema,
povećanje prinosa prirodnih ekosistema,
postizanje koncenzusa za planiranje
globalnog održivog razvoja,
 Agenda 21: Glavna područja
 1-Ostvarivanje rasta na održiv
način
(prosperitetan svijet)
 2-Održivi način življenja
(pravedan svijet)
 3-Ljudska naselja (naseljeni
svijet)
 4-Racionalna upotreba resursa
(bogat svijet)
 5-Globalni i regionalni resursi
(svijet zajedničkih interesa)
 6-Upravljanje hemikalijama i
otpadom (čisti svijet)
 7- Podjela uloga ljudi i
odgovornosti
(svijet ljudi i njihovih
aktivnosti)

 Ostvarivanje rasta na
održiv način
(prosperitetan svijet)
Kako održivi razvoj zahtijeva integraciju
okolinskih, društvenih i ekonomskih faktora
kod planiranja ekonomskog razvoja treba:

 integrirati okolinu i razvoj na nivoima

planiranja i upravljanja,
 uspostaviti sisteme proračuna prirodnih
resursa, koje će tvorcima ekonomske
politike dati tačne podatke o mogućnostima
neke nacionalne ekonomije,
 stvaranje efektivnih pravnih i regulatornih
sistema na svim nivoima, s ciljem prelaska
sa transformiranih okolinskih i razvojnih
politika na akciju,
 obezbjediti efektivnu upotrebu ekonomskih
i tržišnih instrumenata kroz uspostavljanje
principa “zagađivač plaća”, a kojim se
uklanja pogrešna teza da je okolina
besplatno dobro.

Održivi način življenja

(pravedan svijet)
Suzbijanje siromaštva
Promjena obrasca potrošnje
 Rast uz smanjivanje korištenja energije i
maretijala, te stvaranje otpada;
 Unapređivati efikasnu proizvodnju a
suzbijati preveliku potrošnju;
 Donositi programe razvoja koji podstiču
održivu proizvodnju i potrošnju;
  Podsticati razvoj tehnologija koje su
prihvatljive po okoliš
Demografska kretanja i održivost
Zaštita i unapaređenje ljudskog zdravlja
 Osigurati sistem zdravstva koji će pratiti
i predviđati pojavu zaraznih bolesti;
 Razvijati sisteme zdravstvene zaštite u
manjim zajednicama;
 Osigurati muškarcima i ženama jednaka
prava za izbor broja djece;
 Osigurati zdravstvenu zaštitu djece,
uključujući zaštitu od iskorištavanja;
 Razvijati programe kontrole vanjskih i
unutrašnjih zagađivanja zraka i sigurnog
odlaganja čvrstog otpada;
 Kontrolirati raspodjelu i upotrebu
pesticida kako bi se smanjili zdravstveni
rizici.

 Ljudska naselja
(naseljeni svijet)
Razvoj koncepta održivih naselja
  Zaštita kvalitete i snabdijevanje pitkom
vodom
 Razvoj koncepta održivih naselja;
 Zaštita i unapređenje ljudskog zdravlja
 Promjena obrazaca potrošnje.
Upravljanje čvrstim otpadom i odvodnjom:
 Do 2000. godine, u svim industrijskim
zemljama, a do 2010. godine, u svim
zemljama u razvoju, stvoriti nacionalne
programe, te aktivnosti za efikasnu
preradu otpada i reciklažu.
 do 1995. godine, u industrijskim
zemljama, i do 2005. godine, u
zemljama u razvoju, osigurati da se
najmanje 50% svih odvodnih otpadnih
voda i čvrstog otpada tretira i
raspoređuje u skladu sa nacionalnim i
međunarodnim okolinskim i standardima
kvalitete zdravlja.
 do 2025. godine obezbijediti svim
urbanim područjima adekvatne servise
za brigu o otpadu, te provođenje
 sanitarnih aktivnosti u ruralnim
područjima
 reducirati stvaranje štetnog otpada
Racionalna upotreba resursa

(bogat svijet)
Održivo upravljanje tlom
podrazumijeva:

 Razvijati nacionalne programe koji

vode računa o zaštiti tla kao
nezamjenljivoj prirodnoj osnovi;
 Stvarati i provoditi zakonsku
regulativu koja osigurava održivo
korištenje tla;
 Ekološko planiranje krajolika, npr.
korištenje nekog slivnog područja;
  Upravljanje tlom, koristeći
tradicijske i autohtone načine
korištenja tla.
Zaštita i upravljanje slatkim vodama
podrazumjeva:
 Stalna istraživanja novih izvora
vode;
 Zaštita vodnih bogatstava i
osiguranje korištenja vode na
održiv način;
 Procjenjivanje uticaja novih
razvojnih programa na stanje i
kvalitet voda;
 Razvijanje metoda snabdijevanja
slatkim vodama i iz raznih drugih
izvora (prikupljanje kišnice,
ponovna upotreba otpadnih voda,
recikliranje vode i sl.)
  Provođenje ovih kao i drugih mjera
trebalo bi da zadovolji cilj da svaki
stanovnik grada na svijetu 2000.
godine ima na raspolaganju 40
litara pitke vode dnevno, a da se
2025. godine postigne sveopća
snabdjevenost stanovništva vodom.
Unapređenje održive poljoprivrede i
ruralnog razvoja podrazumjeva:
 planski pristup bavljenju i
edukacija za bavljenje
poljoprivredom,
 povećano uzgajanje biljaka s
ciljem povećanja proizvodnje
hrane,
 podržavanje proizvodnje na
farmama,
  upotreba i održivo iskorištavanje
biljaka i genetičkog inženjeringa,
 obezbjeđivanje informacija za
korištenje pesticida,
 prelaz na alternativne vidove
energije s ciljem povećanja
produktivnosti,
 ukloniti negativne efekte
ultravioletne radijacije na biljke i
životinje - ozon.
Sprečavanje odumiranja šuma
podrazumjeva:

 Povećati sadnju šuma i time umanjiti

pritisak na primarne i drevne šume;
 Uzgajati drveće koje se odlikuje
većom produktivnošću i otpornošću;
 Štititi šume od požara, krivolova i
drugih degradacija;
  Ograničavati i zaustavljati degradaciju
tla tokom njegove obrade;
 Koristiti efikasne i ekološki
prihvatljive metode sječe šuma;
 Smanjiti drvni otpad i koristiti
odbačene i zanemarene vrsta drveta;
 Razvijati urbano šumarstvo radi
ozelenjivanja svih naseljenih mjesta;
 Podsticati razvoj malih šumskih
poduzeća koja unapređuju razvoj sela;
 Razvijati savremene metode obrade
drveta i smanjiti degradacije izvorne
mase
Sprečavanje dezertifikacije i suša
podrazumjeva:
jačanje znanstvene osnove,
prikupljanje informacija te
implementacija sistema za
praćenje svih prostora
 zahvaćenih dezertifikacijom i
sušom,
razvoj i jačanje programa za
zaustavljanje siromaštva i
nuđenje alternativnih vidova
preživljavanja u prostorima
zahvaćenim dezertifikacijom i
sušom.
razvijanje gotovosti u slučaju
suše i programa za snalaženje u
novonastalim situacijama,
uključujući i samostalne
aranžmane za sušom zahvaćene
prostore,
 osnažiti participaciju javnosti i
edukacije u kontroli
dezertifikacije i efekata suše.
Zaštita biološkog diverziteta
podrazumjeva:

Razvoj nacionalnih strategija za

zaštitu biološkog diverziteta,
širenje međunarodne i regionalne
kooperacije na području
biodiverziteta Zemlje,
podržavanje restauracije
narušenih ekosistema i obnova
narušenih područja,
Razvoj programa za naučnu i
tehnološku edukaciju i obuku
menadžera u ZUR-u
Upravljanje biotehnologijom
podrazumjeva:
 upotreba različitih
biotehnoloških metoda za veće
prinose riba, algi i drugih vrsta,
Korištenje tradicionalne
biotehnologije kod proizvodnje
hrane i prerade sirovina,
Intenziviranje biotehnoloških
načina za proizvodnju energije,
usavršavanje biotehnoloških
znanja i zamijena sadašnjih
hemijskih procesa

Globalni i regionalni resursi

(svijet zajedničkih interesa)
Zaštita atmosfere:
 Izgrađivanje sistema predviđanja
različitih nivoa atmosferskih
zagađivača koji bi mogli uzrokovati
 promjene klimatskog sistema i okoliša
u cjelini;
 Modernizacija postojećih energetskih
sistema koji bi imali veći stepen
energetske efikasnosti, a manju
zagađenost atmosfere;
 Pomoć u educiranju stanovništva u
razvijanju i korištenju efikasnijih
oblika energije koja manje zagađuje
atmosferu;
 Razvijanje programa valorizacije
energetske efikasnosti za potrošače;
 Razvijati takav sistem gradskog i
prigradskog prevoza koji manje
zagađuje okoliš;
 Podsticati i razvijati one tehnologije u
industriji koje najmanje negativno
djeluju na zagađivanje atmosfere i
takve tehnologije prenositi i u zemlje
u razvoju.
Zaštita okeana i svih vrsta mora:
 izraditi planove za nepredviđene
situacije degradacije izazvane
ljudskim djelovanjem i prirodnim
katastrofama, kao i poznavati efekte,
potecijalnih klimatskih promjena i
povećanja nivoa mora,
 izraditi planove za slučajeve
degradacije i zagađenja materijama
antropogenog porijekla, mrljama ulja i
slično,
 zaštita okeana, mora i priobalnih
područja od polucije sa brodova, a
naročito od njihovog ilegalnog
istovara, polutanata,
 preduzimanje akcija za zaštitu i
očuvanje ugroženih vrsta rijetkih
ekosistema, kao što su koraljni
grebeni I drugo
 obezbijediti obuku za adekvatnu
zaštitu od ulja i hemijskog otpada, a
ako je potrebno, u saradnji sa
 hemijskim industrijama i industrijama
za preradu i dobivanje ulja.
 Upravljanje hemikalijama i
otpadom (čisti svijet)
Upravljanje toksičnim hemikalijama:
 Dva glavna problema koja se javljaju,
uglavnom u zemljama u razvoju su:
pomanjkanje dovoljnog broja naučnih
informacija za procjenu rizika od upotrebe
velikog broja hemikalija i pomanjkanje
sredstava za procjenu štetnosti
hemikalija.
Upravljanje opasnim otpadom:
 Od industrije stalno tražiti inovacijske
zahvate na ostvarivanju čistije
proizvodnje (preventivne tehnologije,
tehnologije recikliranja i sl.), i u tom
smislu joj pružati neposrednu pomoć;
 Osigurati postepeno ukidanje onih
industrijskih procesa koji su visokorizični
zbog opasnog otpada;
  Stalno kontrolirati proizvođače koje sve
mjere poduzimaju na zaštiti okoliša;
 Učiniti odgovornim proizvođače za
odlaganje njihovog opasnog otpada;
 Informisati javnost o svim problemima ove
vrste kako bi se, ne samo preventivno
djelovalo, već uspostavio sistem stalnog
educiranja stanovništva sa problemima ove
vrste;
 Izgrađivati postrojenja za obradu opasnog
otpada na državnom ili regionalnom nivou.
Otpad treba obrađivati, reciklirati,
ponovo upotrebljavati i odlagati u
neposrednoj blizini njegova nastanka.
Čuvanje i upravljanje radioaktivnim
otpadom:
 Smanjiti i ograničiti stvaranje
radioaktivnog otpada;
 Osiguravanje sigurnog način
pohranjivanja, prerade,
kondicioniranja, prijevoza i odlaganja
ovog otpada;
  Pružanje tehničke pomoći zemljama u
razvoju u rješavanju pitanja
radioaktivnog otpada;
 Unaprijediti plansko upravljanje
otpadom na siguran i za okolinu
prikladan način;
 Do kraja provoditi Kodeks postupanja
o prekograničnim kretanjima
radioaktivnog otpada;
 Spriječavanje pohranjivanja i
odlaganja radioaktivnog otpada u
blizini morske obale ili na otvorenom
moru;
 Spriječavanje izvoza ovog otpada u
zemlje koje zabranjuju njegov uvoz.

 Podjela uloga i
odgovornosti ljudi
 (svijet ljudi i njihovih
aktivnosti)
Izdvajanje grupa pojedinih ljudi sa
ciljem razvijanja svijesti,
obrazovanja i osposobljavanja u
provođenju Agende 21, na
primjer:
 žene;
 mladi;
 farmeri;
 lokalni moćnici;
 nevladine organizacije;
 trgovačke asocijacije;
 poslovni sektor i industrija,
 naučna i tehnološka udruženja
Agenda 21: genealni okvir
Lokalna agenda 21
Mnoge tematske cjeline i njihova rješenja u
Agendi 21 se odnose na rješavanje problema
na razini lokalnih zajednica - općina i zbog
toga uloga općina ima vrlo veliki značaj u
realizaciji ciljeva imenovanih u Agendi 21.
Tijela lokalnih zajednica imaju presudnu ulogu u
educiranju i mobiliziranju javnosti, te u
reagiranju na zahtjeve javnosti s ciljem
promicanja održivog razvoja.
Lokalne zajednice također upravljaju ekonomskom,
socijalnom i ekološkom infrastrukturom svojih
zajednica, nadziru prostorne planove, odlučuju
o lokalnoj politici zaštite okoliša te sudjeluju u
sprovođenju nacionalnih politika zaštite okoliša.
Zbog toga svaka lokalna zajednica treba, u
komunikaciji sa svojim građanima, lokalnim
institucijama, kantonalnim i državnim
subjektima, donjeti vlastitu, specifičnu
strategiju održivog razvoja u vidu Lokalne
agende 21, te treba neprestano nadzirati
realizaciju strategije, njenu primjenu i stalno
treba raditi na njenom usavršavanju.
- Lokalna agenda 21 je temelj za sve procese
globalne Agende 21

 Lokalna agenda 21 – šema

Kako djelovati u pravcu
održivog razvoja
Johanesburg 2002 (Rio +
10): područja konflikta - 1
Vremenski određeni ciljevi:

 Sanitarije: do 2015 prepoloviti udio

ljudi bez pristupa sanitarijama
 Voda za piće: do 2015 prepoloviti udio
ljudi bez pristupa pitkoj vodi
 Obnovljiva energija: nema određenog
vremena! EU – prijedlog odbačen
 Prirodni resursi: do 2015 prepoloviti
broj ljudi koji pate zbog gladi
 Kemikalije i zdravlje: sporazumi o
predhodnom prioritetnom informiranju
 (PIC) u 2003 i istrajnim organskim
polutantima (POP) u 2004
 Ograničenja gubitka biodiverziteta:
nejasna opredjeljenja o reduciranju
gubitaka
 Regeneracija ribljih fondova: morska
zaštićena područja, nejasne fraze o
popunjavanju do 2015. godine
Johanesburg 2002 (Rio +
10): područja konflikta - 2
Rio-Principi, a posebno
 Princip 7 – o zajedničkoj i posebnoj
odgovornosti
 Princip 15 – o obazrivom pristupu
Kyoto protokol – zemlje koje su ga
ratificirale vrše pritisak na one
koje ga nisu ratificirale.
Zdravlje i ljudska prava, ali bez
obligacija
Upravljanje (zahtijevi za dobrim
upravljanjem i izgradnjom
kapaciteta za dobro upravljanje,
ali bez obligacija)
Trgovina, finansije i globalizacija
(reafirmiranje Monterrey
konsenzusa)
 Johanesburg Sammit je usvojio dva
dokumenta:
 Johannesburg Deklaraciju (četiri
stranice i 6 stvari
 Plan implementacije u 10 sekcija, sa
uvodnom sekcijom o generalnom
pregledu i devet sekcija koje se bave
konkretnim specifičnim problemima.
 Za poređenje, Rio je usvojio:
 Agenda 21 – 600 stranica
 Konvenciju o biološkim diverzitetu
  Okvirnu konvenciju o klimatskim
promjenama,
 Neobavezujuće principe o šumama
 Alternativne povelje međunarodnih
nevladinih organizacija

 Održivi razvoj je centralni element, a

Agenda 21 novi potsticaj za globalne
akcije u borbi protiv siromaštva i zaštite
okoline.
 Šire produbljivanje održivog razvoja –
veza između siromaštva, okoline i
korištenja prirodnih resursa
 Zbog samog karaktera deklaracije, ona
ne sadrži ni konkretne zahtijeve za
odgovarajućim politikama ni neke
obligacije
 Pitanja energije i sanitacije od najveće
važnosti
 Osnivanje Svjetskog fonda solidarnosti
za iskorjenjivanje siromaštva
 Afrika kao područje posebne pažnje za
ostvarivanje razvojnih potreba
 Jačanje uloge civilnog društva - 8000
predstavnika civilnog društva: lobiranje,
inicijative partnerstva i paralelni
sastanci i događaji
 Koncept partnerstva uspješno razvijen
(sporazumi tipa II.):
 Prije sussreta sklopljeno 220
partnerstava
 $ 235 mill. u resurse
 60 novih partnerstava je dogovoreno
tokom Sammita
 Do 2015. prepoloviti udio ljudi čiji je
prihod manji od $1 dnevno i udio ljudi
koji pate od gladi (reafirmacija
Milenijskih razvojnih ciljeva – MDG)
 Do 2020, značajno unapređenje života u
siromašnim naseljima (reafirmacija MDG)
 Osnivanje Svjetskog fonda solidarnosti
za zemlje u razvoju
 Do 2010 značajna redukcija u tekućim
gubicima biološkog diverziteta (više od
11.000 biljnih i životinjskih vrsta je
ugroženo, a 800 vrsta već izgubljeno)
 Gubitak prirodnih resursa kao što su
napr. jezera i šume treba zaustaviti što
je moguće prije
 Održavati riblje fondove!
 Obnoviti – gdje je to moguće – riblje
fondove do 2015.
 Eliminirati destruktivnu praksu ribarenja
 Osnovati više morskih zaštićenih
područja (ekosistem pristup),
konzistentnim sa međunarodnim
zakonodavsvom i bazirano na naučnim
informacijama
 Do 2020, koristiti i proizvoditi
kemikalije na način koji neće voditi ka
značajnim negativnim efektima po
zdravlje i okolinu
 Promovirati ratifikaciju i implementaciju
Rotterdamske konvencije (2003) i
Stockholmske Konvencije (POPs) do 2004
 Strategijski pristup međunarodnom
kemijskom managementu
 Klasifikacija i označavanje kemikalija što
je moguće ranije
 Bez vremenskih ciljeva za veće
korištenje obnovljive energije!
 Značajno povećanje globalnog
dijela izvora obnovljive energije u
namjeri da se poveća njihov
doprinos u ukupnoj ponudi
energije.
 Pristup energiji: kao dio ciljeva za
redukciju siromaštva (MDG),
poboljšani pristup pouzdanim,
dostupnim, socijalno prihvatljivim i
 okolinski boljim energetskim
izvorima
 Planovi efikasnosti energije:
podrška zemljama za
uspostavljanje domaćih strategija
za efikasnost energije
 yoto protokol: države koje su
ratificirale protokol zahtijevaju to
od onih koje ga nisu ratificirale
(posebno SAD, Australija...)
 Montreal protokol: Obezbjeđenje
adekvatnih fondova za zemlje u
razvoju za upotrebu alernativa
supstancama koje iscrpljuju ozon -
do 2010. godine
 Zahtijev razvijenim zemljama da
povećaju svoje oficijelne fondove
(ODA) na 0,7% GNP
 Ali, ovo je bio zaključak iz 1970.
godine (UN deklaracija), ponovo
potvrđen u Riu 1992. godine. Do
danas je samo 5 zemalja ispunilo
svoja obećanja. Njemačka je
potrošila samo 0,27% u 2001.
godini!)
 Zdravstvena zaštita mora poštovati
ljudska prava (argumenti u vezi
kontrole rađanja/abortusa).
 Bez daljnje distkriminacije žena
(osuđivanje uvođenja rituala!).
 Dostignuti poboljšanu zdravsvenu
pismenost do 2010.
 Reducirati stope smrtnosti kod djece
ispod 5 godina za 2/3 i mortalitet
kod rođenja za ¾ do 2015. godine u
odnosu na 2000. godinu.
 Reducirati HIV ...globalno za 25% u
2010 kao i malariju, tuberkulozu...
 Do 2015, prepoloviti udio ljudi koji
nemaju pristup sanitaciji
 Do 2015, prepoloviti udio ljudi koji
nemaju pristup sigurnoj vodi za piće
 Reducirati po okolinu opasne
povlastice i subvencije (bez vremena
ograničenja – i ovo se odnosi
pretežno na rudnike uglja).
 Bez dogovora o redukciji subvencija
za poljoprivredu kao što su to
zahtijevale zemlje u razvoju. Ovdje
je Johannesburg plan implementacije
na liniji sa Doha 2001 WTO
konferencijom!)
 Ohrabrivanje država za izradu i
promociju 10. godišnjeg okvirnog
 plana za promjenu modela potrošnje i
proizvodnje.
 Obećanje da će se poduprijeti
regionalne i nacionalne inicijative –
ubrzavanje promjena trendova prema
održivim modelima
 Aktivno promovirana ekološka i
socijalna odgovornost transnacionalnih
korporacija!
Bosna i Hercegovina i
ekologija
 Tradicionalno pasivan pristup zaštiti i
korištenju prirodnih resursa i okoline
 Većina stanovništva je nedovoljno
svjesna i informirana o ekonomskim,
zdravstvenim, obrazovnim i drugim
efektima racionalnog upravljanja
prirodnim potencijalima i okolinom
 Neefikasnost i nezainteresiranost
predstavnika vlasti, službi za nadzor
provođenja okolinske politike i zakonskih
odredbi
 Skromna organiziranost i osposobljenost
stručnih i upravnih organizacija
 Neusaglašenost međuresornih interesa i
regulative, koja nije bila niti kompletna
 Konstantno minimalna finansijska
sredstva za zaštitu okoline
 Ustavom BiH je regulirano da su za
okolinu nadležni entiteti i kantoni !!!
 Zakonske procedure za donošenje
adekvatne i savremene okolinske
regulative u F BiH i RS-u su u fazi
razmišljanja
 Šta dalje treba napraviti u procesu
pregovaranja sa Evropskom Unijom?
Pregled glavnih problema u
BiH
 Nedostatak okolišne politike i
zakonodavstva
 Nedovoljno razvijeni kapaciteti, koji su
podijeljeni (entiteti i kantoni)
 Nedostatak učešća javnosti u odlučivanju
u oblasti politike i okoliša,
 Nejasno razgraničenje odgovornosti i
obaveza različitih institucija koje se
bave problemom voda, šuma, okoliša,
zdravlja, poljoprivrede, itd.,
 Nedostatak eko - monitoringa i opreme,
 Nedostatak saradnje između entiteta, i
zainteresiranih strana (vlada, nevladinih
organizacija, građana, i sl.),
 Nedostatak ekonomske inicijative
(dažbine, takse, princip "zagađivač
plaća"),
 Nedovoljna obučenost i nedostatak
stručnog znanja, loše upravljanje,
nedostatak kadra i finansijskih
sredstava, kao i adekvatne obuke,
 Nedovoljna zainteresiranost za probleme
okoliša, kao i nedostatak opće
upućenosti javnosti
Sistem zakonodavstva u
BiH
Zakoni na nivou države Bosne i
Hercegovine
Zakoni na nivou entiteta
Zakoni Federacije Bosne i
Hercegovine
Zakoni Republike Srpske
Zakoni na nivou Kantona
Kantonalni zakoni
Općinski propisi
 Zakoni na nivou države
Bosne i Hercegovine u
oblasti zaštite okoliša
- Okolišni zakon i u Federaciji Bosne i
Hercegovine i Republici Srpskoj je baziran
na zakonima bivše Jugoslavije

- Ustavom BiH je regulirano da su za

okolinu nadležni entiteti i kantoni

- Ustav Bosne i Hercegovine

Sadašnje stanje u BiH

Okolišni zakon i u F BiH i RS je baziran na
zakonima bivše Jugoslavije
 Zaštita okoliša je regulisana Zakonom o
upravljanju prostorom. Ovaj zakon je
zajednički i pokriva sve komponente okoliša.
Tokom perioda od njegovog usvajanja
 (1974), zakon tretira kompletnu
problematiku urbanizma, prostornog
uredenja, okoliša i građevinarstva
 U FBiH trenutno su u upotrebi okvirni zakoni
- Zakon o zaštiti okoliša i Zakon o zaštiti
prirode, oba bazirana na usvojenim zakonima
Slovenije i Hrvatske
 U RS okolišni zakon je baziran na zakonu
koji je trenutno na snazi u Srbiji
 Na nivou BiH ne postoji jedno ministarstvo,
koje bi imalo ključnu ulogu u zaštiti okoliša u
BiH već postoje različita ministarstva na
nivou države koja imaju neke udjele.
Također ne postoji ministarstvo koje bi bilo
odgovorno za harmonizaciju propisa u oblasti
zaštite okoliša. Na primjer: Ministarstvo
vanjskih poslova je odgovorno za ugovaranje
brojnih okolišnih ugovora koji se odnose na
BiH; Ministarstvo za vanjsku trgovinu i
ekonomske odnose vodi okolišne programe
vezane za ugovore; Ministarstvo za evropske
integracije vodi okolišne projekte u okviru
Pakta stabilnosti; Ministarstvo za civilne
 poslove i komunikacije je zaduženo za
formulisanje okolišnih zakona

Sadašnje stanje u BiH

Na nivou entiteta tj U FBiH i RS postoji
različit sistem organizacije ministarstava
U oba entiteta glavna odgovornost iz sektora
voda pripada Ministarstvu poljoprivrede,
vodoprivrede i šumarstva. Ovo ministarstvo
je odgovorno za strategiju i politiku voda,
izdavanje saglasnosti i dozvola, postavljanje
standarda i propisa, i monitoring
usklađivanja prema zakonima i propisima
putem inspekcija i izdavanja saglasnosti.
Ministarstvo prostonog uređenja i okoliša u
FBiH i Ministarstvo za urbanizam,
stambeno-komunalne djelatnosti,
građevinarstvo i ekologiju u RS imaju
odgovornosti u sektoru voda i okoliša za
aktivnosti i mjere zaštite okoliša i voda.
FBiH je administrativno podijeljena na deset
kantona. U svih deset kantona odgovorna
tijela za zaštitu okoliša su: Ministarstva za
 izgradnju, prostorno uređenje i okoliš, koja
djeluju na polju uređenja prostora i zaštite
okoliša u kantonalnim granicama.
Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i
šumarstva, koja se takođe bave upravnim
poslovima kao što je izdavanje
vodoprivrednih saglasnosti i dozvola, koje su
po Zakonu o vodama u nadležnosti kantona.
Kao i mnogi drugi, i ovaj problem je otežan
podijeljenošću unutarnje strukture vlade, i
zajedničkim ovlaštenjima između različitih
odjela i nivoa vlade.
Kadrovski potencijali za procjenu uticaja na
okoliš su nedovoljni.

Sadašnje stanje u BiH

 Bosna i Hercegovina je postala članica nekih
međunarodnih konvencija i to kao nasljednik
bivše Jugoslavije koja je to već ranije usvojila
(Montrealski protokol, Konvencija o
prekograničnom zagađenju zraka na velikim
udaljenostima)
 Bosna i Hercegovina nije potpisnica brojnih
(najmanje 21) značajnih multilateralnih
sporazuma (i još mnogo protokola) koji se
odnose na zaštitu okoliša i voda
 Vijeće ministara donijelo je Odluku o
ratifikaciji Okvirne konvencije Ujedinjenih
naroda o klimatskim promjenama
 Predsjedništvo BiH je donijelo Odluku o
ratifikaciji Konvencije o nadzoru
prekograničnog prometa opasnog otpada i
njegovom odlaganju - Bazelska konvencija
 Federalno Ministarstvo prostornog uređenja i
okoliša započelo je inicijativu za ratifikaciju
Konvencije o zaštiti Dunavskog riječnog bazena
 Bosna i Hercegovina radi na planovima o
ratificiranju i mnogih drugih Konvencija kao na
primjer: Konvencija o procjeni prekograničnih
uticaja na okoliš, Konvencija o prekograničnim
efektima industrijskih nesreća, Konvencija o
zaštiti i upotrebi prekograničnih vodenih tokova
i međunarodnih jezera, Konvencija o pristupu
informacijama, sudjelovanju javnosti u procesu
odlučivanja i pristupu pravosuđu (Aarhus
konvencija)
 Sadašnje stanje u BiH
 U Bi iH je i prmjetna je intenzivna
degradacija od strane čovjeka svih
elemenata prirodnog okoliša vode, zraka i
zemlljišta;
 Slaba privredna razvijenost - stare
tehnologije
 Ne postoji institucionalni okvir za održivo
upravljanje prirodnim, historijskim i
kulturnim naslijeđem na svim nivoima od
države entiteta, kantona do općina i mjesnih
zajednica
 Nedostatak stručnih institucija za razvoj
ekološko-ekonomskih i socijalno prihvatljivijih
modela upravljanja okolišem
 Nedovoljna implementacija postojeće
legislative i nedostatak sistema ekološkog
monitoringa
 Neadekvatna politika finansiranja zaštite
prirodnog, historijskog i kulturnog naslijeđa,
i nedostatak programa za razvoj tržišnog
privređivanja u ovom sektoru
 Nedovoljna saradnja međuvladinih institucija
i sektora, te slaba saradnja sa sektorom
NVO-a
 Nedostatak informacija i veoma slaba
upućenost o značaju prirodnih vrijednosti
 Nedostatak informacija o kvalitetnom
održivom upravljanju u okolišu
 Ne dostupnost informacija široj javnosti
 Pasivnost građana

Zakoni na nivou F BiH u

oblasti ekologije
 ZAKON O ZAŠTITI PRIRODE (“ Sl. Novine F BiH”,
br.33/03)
 ZAKON O ZAŠTITI OKOLIŠA (“Sl. Novine F BiH”,br. 33/03)
 ZAKON O UPRAVLJANJU OTPADOM (“Sl. Novine F BiH”,
br.33/03)
 ZAKON O ZAŠTITI ZRAKA (“Sl. Novine F BiH”, br. 33/03)
 ZAKON O VODAMA (“ Sl. Novine F BiH” br. 70/06)
 ZAKON O ŠUMAMA (“Sl. Novine F BiH”, br. 20/02, 37/04)
 ZAKON O GRAĐENJU (“ Sl. Novine F BiH, br.54/02); II -
Tehnička svojstva bitna za građevinu
 PRAVILNIK O UVJETIMA I KRITERIJIMA KOJE MORAJU
ISPUNJAVATI NOSIOCI IZRADE STUDIJE UTICAJA NA
OKOLIŠ I VISINI NAKNADE I OSTALIH TROŠKOVA
NASTALIH U POSTUPKU PROCJENE UTICAJA NA
OKOLIŠ
 PRAVILNIK O GRANIČNIM VRIJEDNOSTIMA EMISIJE
ZAGAĐUJUĆIH MATERIJA U ZRAK
 Z A K O N O FONDU ZA ZAŠTITU OKOLIŠA FEDERACIJE
BOSNE I HERCEGOVINE
 PRAVILNIK O KATEGORIJAMA OTPADA SA LISTAMA
 PRAVILNIK O UVJETIMA ZA ODREĐIVANJE ZONA
SANITARNE ZAŠTITE I ZAŠTITNIH MJERA ZA IZVORIŠTA
VODA KOJE SE UOTREBLJAVAJU ILI PLANIRAJU DA
KORIŠTE ZA PIĆE
 ZAKON O ZAŠTITI VODA
 ZAKON O PROSTORNOM PLANIRANU I KORIŠTENJU
ZEMLJIŠTA NA NIVOU FEDERACIJE BOSNE I
HERCEGOVINE
 ZAKON O ZAŠTITI OD JONIZIRAJUĆIH ZRAČENJA I
RADIJACIONOJ SIGURNOSTI
 I DRUGI

 Sadržaj: Zakon o zaštiti

prirode
1 OSNOVNE ODREDBE
2 DEFINICIJE
3 OSNOVNA NAČELA
4 NADLEŽNOST
5 PLANIRANJE ZAŠTITE PRIRODE
- Federalna strategija zaštite prirode
6 OPĆE MJERE ZA ZAŠTITU PRIRODE
- Zaštita pejzaža
- Zaštita divljih životinja i biljaka
- Crvena lista
- Zaštita staništa
7 POSEBNE MJERE ZAŠTITE PRIRODE
7.1. Zaštita područja
- Zaštićena prirodna područja
- Nacionalni park
- Spomenik prirode
- Zaštićeni pejzaž
- Određivanje i proglašenje područja zaštićenim
uključujući tampon-zone
- Upravljanje zaštićenim područjem
- Zaštićena područja u Evropi
- 2. Zaštita divljih vrsta
- Zaštićene vrste biljaka i gljiva sa Crvene liste
- Zaštićene životinje sa Crvene liste
- Izuzimanje
- Unošenje novih ili nestalih vrsta
- 3. Zaštita minerala i fosila
8 INFORMATIVNI SISTEM I JAVNA SVIJEST
9 NADZOR
10 FINANSIRANJE ZAŠTITE PRIRODE
- Vlasnitvo i naknade
11 KAZNENE ODREDBE
12 PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Sadržaj: Zakon o zaštiti

okoliša
1 OPĆE ODREDBE
- Ciljevi zakona
- Pravo na okoliš
2 DEFINICIJE
3 NAČELA ZAŠTITE OKOLIŠA
- Načelo održivog razvoja
- Načelo predostrožnosti i prevencije
- Načelo zamjene
- Načelo integralnog pristupa
- Načelo saradnje i podjele odgovornosti
- Učešće javnosti i pristup informacijama
- Načelo - zagađivač plaća
4 ZAŠTITA KOMPONENTI OKOLIŠA
- Integrirana zaštita komponenti okoliša
- Očuvanje tla
- Zaštita voda
- Zaštita zraka
- Očuvanje biosfere
- Očuvanje izgrađenog okoliša
- Opasne supstance i tehnologije
- Otpad
- Buka i vibracije
- Radijacija
5 INFORMIRANJE I EDUKACIJA O OKOLIŠU
- Sistem informiranja o okolišu i prikupljanje informacija
- Upis podataka o okolišu u druge registre
- Istraživanje okoliša i tehnički razvoj
- Edukacija, obuka i kultura u okolišu
- Registar o postrojenjima i zagađivanjima
- Aktivno pružanje informacija o zaštiti okoliša
6 UČEŠĆE JAVNOSTI I PRISTUP INFORMACIJAMA O OKOLIŠU
- Edukacija i kadrovsko jačanje
- Pristup informacijama o okolišu
- Naknada za pružanje informacija
- Učešće javnosti u odlukama o posebnim aktivnostima
- Informacije koje se daju na traženje
- Pristup pravdi
7 NADLEŽNOST
- Savjetodavno vijeće za okoliš
8 PLANIRANJE ZAŠTITE OKOLIŠA
- Sistem okolinskog paniranja
- Elementi programskih dokumenata zaštite okoliša
- Federalna strategija zaštite okoliša
- Kantonalni plan zaštite okoliša
- Planovi i programi privrednih društava u oblasti zaštite okoliša
- Strategijska procjena okoliša
 Zakon o zaštiti okoliša -
nastavak
9 PROCJENA UTICAJA NA OKOLIŠ (EIA)
- Nadležnost u procjeni uticaja na okoliš
- Projekti podložni procjeni uticaja na okoliš
- Prethodna procjena uticaja na okoliš
- Studija o uticaju na okoliš
- Javna rasprava
- Vjerovatnoća prekograničnih uticaja na okoliš
- Odobravanje Studije o uticaju na okoliš
- Učešće nadležnog ministarstva u postupcima izdavanja dozvola
10 IZDAVANJE OKOLINSKIH DOZVOLA I SPREČAVANJE NESREĆA
VELIKIH RAZMJERA
- Osnovne obaveze operatora
- Okolinska dozvola
- Zahtjev
- Prekogranični uticaji
- Izdavanje okolinske dozvole
- Postojeći pogoni i postrojenja
- Podaci koje dostavlja operator
- Ponovno razmatranje i izmjene dozvola
- Sprečavanje i kontrola nesreća većih razmjera
- Informiranje o nesrećama većih razmjera
- Plan sprečavanja nesreća većih razmjera
- Izvještaj o stanju sigurnosti
- Promjene u radu postrojenja
- Informacija o sigurnosnim mjerama
- Domino-efekat
- Unutrašnji i spoljnji planovi intervencije
- Nadležna ministarstva
11 USPOSTAVA STANDARDA KVALITETA OKOLIŠA
- Standardi kvaliteta okoliša
- Obaveze operatora
12 NADZOR
13 DOBROVOLJNI PRISTUP
- Sistem Eko-označavanja
- Sistem okolinskog upravljanja
- Dobrovoljni sporazumi
14 FINANSIRANJE ZAŠTITE OKOLIŠA
- Fondovi za zaštitu okoliša
15 GRAĐANSKA ODGOVORNOST ZA ŠTETU U OKOLIŠU
- Odgovornost za aktivnosti opasne po okoliš
- Izuzeci od odgovornosti
- Pretpostavka uzročnosti
- Pravo na informiranje
- Finansijske garancije
- Šteta nanesena okolišu
- Nadoknada za izazvanu štetu po okoliš
16 MEĐUENTITETSKA SARADNJA
- Međuentitetski program zaštite okoliša
- Međunarodna saradnja
17 KAZNENE ODREDBE
18 PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

 Sadržaj: Zakon o
upravljanju otpadom
1 OPĆE ODREDBE
2 DEFINICIJE
3 OSNOVNA NAČELA
- prevencija
- mjere opreznosti
- odgovornost proizvođača otpada
- princip zagađivač plaća
- blizina
- Regionalnost
4 PLANIRANJE UPRAVLJANJA OTPADOM
- Strategija upravljanja otpadom Federacije BiH
- Kantonalni planovi za upravljanje otpadom
- Finansijske garancije
5 ODGOVORNOST U UPRAVLJANJU OTPADOM I AKTIVNOSTIMA
- Odgovornost proizvođača
- Odgovornost prodavača
- Zajednički uvjeti za proizvođača i prodavača
- Sistem prikupljanja otpada
- Odgovornost proizvođača i vlasnika otpada
- Upravljanje komunalnim otpadom
- Tretman otpada
- Skupljanje otpada
- Korištenje otpada
- Transport otpada
- Odlaganje otpada
- Deponija
- Spaljivanje
- Opći zahtjevi za opasni otpad
- Katastar zagađivača
6 PREKOGRANIČNI PROMET OTPADA
- Prekogranični promet kada je Federacija BiH izvoznik
- Prekogranični promet otpada kada je Federacija BiH uvoznik
- Prekogranični promet otpada kada je Federacija BiH tranzitna
zemlja
- Opće odredbe za opasni otpad u prekograničnom kretanju
7 NADZOR NAD UPRAVLJANJEM OTPADA
8 KAZNENE ODREDBE
9 NAKNADA ŠTETE
10 PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
- Postojeća postrojenja i aktivnosti

Sadržaj: Zakon o zaštiti

zraka
1 OPĆE ODREDBE
2 POJMOVI I DEFINICIJE
3 PLANIRANJE
4 POSEBNI IZVORI EMISIJA
- Kućni izvori emisije
- Odobrenje za goriva
- Postrojenja sa sagorijevanjem i druga industrijska
postrojenja
- Postrojenja za spaljivanje otpada
- Motorna vozila
- Sadržaj sumpora u gorivu
- Goriva za vozila
- Skladištenje fosilnih goriva i benzina
- Ostala isparljiva organska jedinjenja
- Zaštita ozonskog omotača
5 KATASTAR EMISIJA
6 KVALITET ZRAKA
- Mjerenje kvaliteta zraka
- Mjere koje se primjenju u područjima gdje su nivoi
viši od graničnih vrijednosti
- Situacije izuzetnog zagađivanja (SMOG)
- Razmjena informacija
- Informiranje javnosti
7 NADZOR
8 KAZNENE ODREDBE
9 PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Sadržaj: Zakon o vodama

1 OSNOVNE ODREDBE
2 OSNOVNA NAČELA I DEFINICIJE
3 RAZVRSTAVANJE POVRŠINSKIH VODA, VODNO DOBRO I VODNI
OBJEKTI
- Razvrstavanje površinskih voda
- Podjela površinskih voda
- Vodno dobro
- Određivanje granice vodnog dobra
- Javno vodno dobro
- Zahvati na vodnom dobru
- Vodno objekti
- Vrste objekata s obzirom na namjenu
- Vlasništvo nad objektima
4 UPRAVLJANJE VODAMA
4.1 Teritorijalne osnove upravljanja vodama
4.2. Strategija i planovi upravljanja vodama
- Strategija upravljanja vodama
- Planovi upravljanja vodama
- Program mjera
- Rokovi za izradu i revidiranje plana upravljanja vodama
- Priprema prvog plana upravljanja vodama
- Posebne dužnosti agencije za vode u upravljanju vodama
- Ciljevi zaštite okoliša u planovima upravljanja vodama
- Određivanje karakteristika tipova vodnih tijela
- Klasifikacija stanja voda
- Vještačka ili jako izmijenjena vodna tijela
- Postepeno postizanje ciljeva zaštite okoliša
- Modifikacija okolišnih ciljeva
- Izuzeci od okolišnih ciljeva
- Konsultovanje javnosti
- Koordinacija izrade planova za upravljanje vodama
- Donošenje planova za upravljanje vodama
- Ostali planovi
- Povezanost planova upravljanja vodama sa prostornim i drugim
planovima
- Propisi Vlade Federacije
5 KORIŠTENJE VODA
- Korištenje voda
- Opća upotreba vode
- Kvalitet vode za piće
- Korištenje vode iz izvora i podzemnih voda
- Obaveza vođenja evidencije
- Melioracioni sistemi
- Obaveza prijavljivanja
6 ZAŠTITA VODA
6.1 Zabrane i ograničenja
- Opća zaštita voda
- Opća obaveza odvodnje i tretmana otpadnih voda
- Granične vrijednosti za ispuštanje otpadnih voda
- Zabrana đubrenja i upotrebe sredstava za zaštitu bilja
- Ograničenja plovidbe
- Zabrana pranja vozila
- Odlaganje i deponovanje opasnih materija ili otpada

Zakon o vodama -
nastavak
- Prijevoz opasnih materija
- Akcidenti/incidenti
- Ekološki prihvatljiv protok
- Vađenje materijala
- Referentna i ovlaštene laboratorije
6.2 Zaštićena područja
- Vrste zaštićenih područja
- Područja zaštite izvorišta vode za piće
- Zone sanitarne zaštite u planovima upravljanja vodama
- Odluka o zaštiti izvorišta
- Zaštićena područja rezervi kopnenih voda
- Privremena zaštita
- Područja namijenjena zaštiti staništa ili vrsta
- Renaturalizacija površinskih voda
- Ograničenje u svrhu zaštite akvatičnih i poluakvatičnih organizama
7 UREĐENJE VODOTOKA I DRUGIH VODA I ZAŠTITA OD ŠTETNOG
DJELOVANJA VODA
- Uređenje vodotoka i drugih voda
- Održavanje vodotoka, vodnog dobra i vodnih objekata
- Poboljšanje hidromorfološkog stanja površinskih voda
- Planiranje i izvođenje uređenja
- Obaveze nadležnih nivoa vlasti
- Zaštita od štetnog djelovanja voda
- Ugrožena područja
- Poplavno područje
- Erozivno područje
- Obaveze nadležnih nivoa vlasti
- Obim zaštite od štetnog djelovanja voda
- Osmatranje, prognoza i rano upozorenje
- Faza aktivne odbrane od poplava
- Osmatranje, prognoza i rano upozorenje
- Faza aktivne odbrane od poplava
- Način provođenja mjera
- Sanacije posljedica štetnog djelovanja voda
- Opće zabrane
- Zabrane na poplavnom području
- Zabrane na erozivnom području
8 INFORMACIONI SISTEM VODA
- Ciljevi uspostave Informacionog sistema voda
- Sadržaj ISV
- Vodni katastar
- Vodna knjiga
- Evidencija koncesija na vodama i vodnom dobru
- Evidencija inspekcijskih pregleda
- Organizacija i upravljanje ISV
- Obaveza ustupanja podataka za ISV
- Pristup informacijama ISV
- Vrste vodnih akata
- Sadržaj vodnog akta
- ...

OGRANIČENJA PRAVA VLASNIKA I KORISNIKA ZEMLJIŠTA

ORGANIZACIJA UPRAVLJANJA VODAMA
FINANSIRANJE UPRAVLJANJA VODAMA
NADZOR NAD PROVOĐENJEM OVOG ZAKONA
KAZNENE ODREDBE
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Zakoni Republike Srpske u

oblasti ekologije
 ZAKON O ZAŠTITI PRIRODE
 ZAKON O ZAŠTITI ŽIVOTNE SREDINE
 ZAKON O FONDU ZA ZAŠTITU ŽIVOTNE
SREDINE
 ZAKON O ZAŠTITI NA RADU
 ZAKON O ŠUMAMA
 ZAKON O ZAŠTITI OD JONIZUJUĆIH
ZRAČENJA I O RADIJACIONOJ
SIGURNOSTI
 ZAKON O NAKNADAMA ZA KORIŠĆENJE
PRIRODNIH RESURSA U SVRHU
PROIZVODNJE ELEKTRIČNE ENERGIJE
 ZAKON O ORGANSKOJ PROIZVODNJI
HRANE
 ZAKON O POLJOPRIVREDNOM ZEMLJIŠTU
 I drugi zakoni

Sadržaj: Zakon o zaštiti

okoliša u RS
 1.Osnovni propisi
 2.Mjere zaštite u planiranju i izgradnji:
 Zaštita zraka,
 Zaštita voda,
 Zaštita zemljišta,
 Zaštita šuma,
 Zaštita flore i faune,
 Zaštita prirodnih resursa,
 Zaštita od buke,
 Zaštita od jonizirajućeg zračenja,
 Zaštita od otpada i opasnih materija
 3.Finansiranje zaštite okoliša
 4.Inspekcijska kontrola
 5.Sankcije
 6.Tranzicioni i finalni propisi
Rezistencija na antibiotike – danas je to
sve veći problem koji nastaje zbog
dugotrajnog pretjeranog korišćenja
antibiotika, ne samo u medicinskoj praksi
nego i na konvencionalno vođenim farmama,
gdje je njihovo korištenja postalo
standardna praksa. To je doprinijelo sve
većem problemu bakterija i
superbakterija, otpornih na antibiotike.
Na farmi antibiotici se ne koriste samo da se
kontrolše bakterijska bolest nego se
 koriste i za povećanje brzine kojom
životinje rastu, kada se apliciraju u tzv.
subterapeutskim dozama. Dobro razrađene
metode omogućuju konvencionalnim
farmerima da proizvode hranu jeftinije od
organskih konkurenata, što je jedan od
razloga, usput, zašto je organsko meso
skuplje.

Izgleda da postoji veza između pojave

na antibiotike rezistentnih
superbakterija i regularne upotrebe
antibiotika, ali još nije potpuno jasno
da li je to povezano s njihovim
korištenjem na farmama ili u općoj
medicinskoj zaštiti. Kako bilo da bilo
to je još jedan značajan problem koji
će nas sve natjerati da se zapitamo
o standardnim postupcima na farmi,
pa čak i u zdravstvenoj zaštiti.
Jedna od tih superbakterija se naziva
MRSA (miocin rezistentni
Staphylococcus aureus) koji zadaje
znatne brige u bolnicama. Staf, kako
se češće naziva u medicinskom
svijetu, raširena je bakterija koja je
klasični mikroorganizam trovanja
hranom. Ova bakterija proizvodi
enterotoksine koji izazivaju bolest.
Ukoliko ovaj staf razvije rezistenciju,
nastaje veliki problem, te se u
mnogim bolnicama zaista pojavjuje
populacija bakterija koja pokazuje
multirezistenciju na lijekove. Ironično
je da bolnice postaju mjesta gdje
ustvari možete da se inficirate, što
u nekim slučajevima može biti
bukvalno opasno po život.
Rezistencija na antibiotike – danas je to
sve veći problem koji nastaje zbog
dugotrajnog pretjeranog korišćenja
antibiotika, ne samo u medicinskoj praksi
nego i na konvencionalno vođenim farmama,
gdje je njihovo korištenja postalo
standardna praksa. To je doprinijelo sve
većem problemu bakterija i
superbakterija, otpornih na antibiotike.
Na farmi antibiotici se ne koriste samo da se
kontrolše bakterijska bolest nego se
koriste i za povećanje brzine kojom
životinje rastu, kada se apliciraju u tzv.
subterapeutskim dozama. Dobro razrađene
metode omogućuju konvencionalnim
farmerima da proizvode hranu jeftinije od
organskih konkurenata, što je jedan od
razloga, usput, zašto je organsko meso
skuplje.
Da bi sve bilo još teže, bakterije mogu također
steći otpornost prenoseći DNK sa rezistentne
na osjetljivu bakteriju.

Poljoprivredni antibiotici su manje rafinirani nego

oni koji koriste ljudi, i istraživanja su utvrdila da
sadrže relativno visoke nivoe DNK rezistentnih
gena. U radu objavljenom u Danskoj 1998.
godine navodi se da je tek nešto ispod 80%
svih istraženih trupova peradi sadržavalo
bakterije, enterokoke u tom slučaju, koje su
bile otporne na vankomicin, široko korišćen
antibiotik usko povezan sa promotorom
rasta avomicinom, koji se donedavno
koristio (zabranjen je u EU 1997. g) u
peradarskoj industriji.
Vankomicin je bio jedan od rijetkih lijekova koji je
mogao izaći na kraj sa MRSA.
Rezistenca se ne zaustavlja kada se dotični
antibiotik prestane koristiti. Njen razvoj se
nastavlja, preko generacija bakterija koje su
naučile proces adaptiranja na ono što smatraju
neprijateljskim. Vremena sa nevoljama su
ispred nas.