P. 1
aristotel

aristotel

|Views: 135|Likes:
Published by mimimimach

More info:

Published by: mimimimach on Apr 21, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

10/23/2015

pdf

text

original

POSTANAK I BIT DRŽAVE I PRAVA Država znači, prije svega, jednu društvenu organizaciju.

Materijalistička teorija drži da država ne postoji u svim razdobljima razvoja društva, već samo u nekim. To znači da su postojala razdoblja društvenog razvoja koja nisu poznavala državu. Bit države možemo shvatiti samo ako razjasnimo koji su uzroci za njen nastanak. Naime, u razvoju ljudske povijesti postoje do sada dva društvena stanja: 1)Preddržavno društveno stanje 2)Državno društveno stanje Najvažnija shvaćanja o postanku države i prava slažu se da pravo i država nisu nastali u jednom trenutku razvoja povijesti, već da je njihov postanak relativno dugotrajan društveni proces. 1. PATRIJARHALNA (ARISTOTELOVA) TEORIJA O POSTANKU I BITI DRŽAVE I PRAVA Jedna od najranijih teorija o postanku i biti države i prava, kao svog začetnika navodi Aristotela. On ističe kako sve složene pojave u društvu valja raščlaniti i od manjih spoznaja stići do većih. On je, dakle, pristaša analitičke i induktivne metode, što je u ono vrijeme predstavljalo novo spoznajno sredstvo, različito od onih religiozne, mistične ili deduktivne prirode. Kroz cjelokupno se djelo Aristotela provlači izrazita sociološka metoda, čije načelo glasi: “Objasnimo ljudsko društvo društvenim, ovozemaljskim uzrocima, a ne voljom bogova”. No, Aristotel je bio i pristaša evolucionističke metode, koja stvari gleda na dinamički način, u njihovom razvoju i promjenama koje u tom razvoju slijede. To potvrđuje da je Aristotel već tada dijalektički mislio. Kako je Aristotel primijenio načela svoje znanstvene metode na tumačenje postanka i biti države i prava? Aristotel polazi od tri osnovna društvena odnosa: a) b) c) odnos muškarca i žene roditelja i djece gospodara i roba

Od tih osnovnih odnosa nastalo je domaćinstvo i obitelj, ali društveni razvoj nije stao na tome. Prva zajednica nastala od više domaćinstava jest naselje, kojeg po stupnju razvoja slijedi država kao najviši stupanj samodovoljnosti. Iz ovog slijeda je jasno da država nastaje po prirodi i da je čovjek po prirodi državotvorno biće, zoon politikon. Aristotel uz postanak države veže i ekonomske činitelje: razvoj obitelji doveo je do porasta potreba koje su se mogle zadovoljiti jedino povećanjem razmjene među obiteljima. Tako su među njima ojačale veze koje su iziskivale sve veću lokalnu koncentraciju, te je tako došlo do naselja. Razvitkom tog procesa, povećanjem komunikacije i razmjene među naseljima, stvoreni su preduvjeti za nastanak države. Prema Aristotelu, bitna funkcija države jest ostvarenje pravednosti. No, to može zvučati proturječno kad znamo da je ujedno opravdavao instituciju ropstva, tvrdeći da je upravo priroda odredila takvu diskriminaciju i da ju treba prihvatiti i saživjeti s njom. No, to treba promatrati i kroz kontekst vremena u kojem je Aristotel živio, a koje je utjecalo na njega, a samim time i na njegov znanstveni rad. Nameće se i pitanje: a što ako je ropstvo u tom povijesnom razdoblju etički promatrano bilo sramotno, ali gospodarski nužno?

Patrijarhalna teorija u tumačenju postanka države i prava ima svoje dobre i loše strane: (1) Patrijarhalnom teorijom su, već u antičkoj filozofiji, uspješno suzbijena mistična, religijska ili metafizička gledišta o postanku države, koja su taj postanak tumačila nadnaravnim uzrocima. (2) Patrijarhalna teorija je uzročnike postanka društva potražila u prirodnim uzročnicima u okviru ljudskog društva, pokazujući da su država i pravo proistekli iz potreba i razvoja društva. (3) Ova je teorija osnažila tzv. sociološku metodu, s načelom da društvene pojave imaju društvene uzročnike. Ljudsko se društvo neprestance razvija i traži primjerene društveno-organizacijske oblike, poput države i prava. (4) Ova je teorija istaknula značenje utjecaja porasta populacije na razvoj i mijenjanje ljudskog društva. (5) U populacijski proces umeće snagu gospodarskih činitelja, pogotovo kad se govori o proizvodnji i razmjeni dobara kao uzročniku i posljedici sve veće koncentracije stanovništva. (6) Uvrštenje psiholoških činitelja, urođenih težnji koje čovjeka vode k organizaciji. (7) Primjena svestranog pogleda na tumačenje postanka države i prava. Valja navesti i njene loše strane:

On ističe veliku pokretačku snagu osnovnog ljudskog nagona za samoodržanjem. Spencer je duhovito primijetio da je jedino opravdanje ovoj analogiji djetinja narav onih koji u nju vjeruju. objavio dvije knjige: “Sociološki pojam države” i “O borbi rasa”. stjecanje ekonomskih dobara. Ludwig Gumplowicz je. Dakle. Dolazi do ukrštavanja rasa i slojeva. pravo proizlazi iz razloga pritiska i protupritiska. tj. ipak ljudsku psihu i socijalna nagnuća valja tumačiti čovjekovim materijalnim položajem u društvu. Politička sila je temelj. o njegovoj sudbini u procesu proizvodnje i razmjene dobara te o razvoju njegove radne i misaone svijesti. (3) Aristotel gotovo nigdje ne govori o ulozi sile u formiranju države i prava. Ekonomski činitelji su mogli postati značajni samo poslije ili uz uvjet postojanja političkih činitelja. Ova analogija poslužila je da opravda i obrani kraljevsku vlast od bilo kojih nasrtaja. a ujedno mora potčinjenima dati neka prava da bi smirila njihov revolt. Ono što čovjeka sili da pribavlja hranu je ekonomski nagon. u pastirskim plemenima sve veće stjecanje dobara uzrokuje klasne razlike koje neizostavno . uvodeći opis zajednica “primitivnih ratara i lovaca” kao bezdržavnih naroda. a ekonomska moć tek posredan. ekonomski činitelji ili činitelji sile i prisile? Duhring daje primat neposrednoj političkoj sili. Njegov opis sugerira da je taj proces tekao višemanje harmonično. F. nošnju i karaktere ljudi”. tj. a država na vrhuncu svoje savršenosti postaje nacionalna država. jača srednji sloj društva. kad se rase stope u naciju. slijedi postupni proces ukidanja razlika. Polemika je počela s pitanjem: što je primarno. u svezi navedenog. a što sekundarno u povijesnom razvoju države i prava. Oppenheimer je u svom djelu “O državi” posebno obradio proces nastanka države i prava. obično većine. ističući pritom odlučujuću i primarnu ulogu sile i prisile. u prirodnim uvjetima da bi se one zadovoljile. tj. te se nastavlja diferencijacija profesija. Ističe da se klice razvitka u svakoj pojedinoj grupi sastoje u nagonu koji proizlazi iz potreba. Zarobljenicima se nameće ropski položaj i ekonomsko porobljavanje. U tome je socijalna geneza prava. Smatra da sva svjetska povijest do današnjeg dana. samo su sredstva različita. ima samo jedan sadržaj: borbu između političkog i ekonomskog sredstva. Ističe kako je gospodarstvu nad prirodom prethodilo gospodarstvo nad čovjekom. pa dok ne ostvarimo slobodno građansko društvo. Pravni poredak nastaje zato što vladajuća grupa želi zadržati svoj položaj. TEORIJA SILE O POSTANKU I BITI DRŽAVE I PRAVA Ova teorija stavlja činitelje društvene sile i političke prisile ispred gospodarskih faktora. otimačinom Svrha je ista. Naime. u susretu sa stranim hordama i na kraju u socijalnoj reakciji od njih izazvanoj. porast pučanstva bio je samo prateći činitelj. superiornijoj i vojnički discipliniranoj manjini. zemljoradnje pa sve do industrije…”.(1) Populacijski činitelj ipak nije bio bitan za stvaranje države i prava. U novijoj političkoj filozofiji vodila se zanimljiva polemika o ulozi sile i prisile u povijesti i njenim promjenama. Smatra da je Marx pobrkao ekonomsku svrhu sa ekonomskim sredstvom. radom b)političkim sredstvom. Gumplowicz zastupa gledište o istovjetnom razvoju jedinstvenog čovječanstva kroz oblike: “… pastirstva. Već kod pastira primjećuje mnoge državotvorne elemente. Ekonomske činjenice su činjenice drugog reda. lovstva. u dubini tog procesa bili su ekonomski činitelji koji su svom snagom potresli površinu društva. smatra da su privredne zavisnosti činjenice drugog reda. Kad se jednom uspostavi takav poredak. Smatra da u ljudskom društvu vlada zakonitost da “različitost uvjeta života uzrokuje odlučujući utjecaj i to formirajući se i transformirajući se na običaje. tj. povijest je ovu analogiju burno opovrgla. bez proturječnosti i borbe. tada je riješena njena povijesna zadaća. No. U povijesnom procesu stvaranja države nalazi preddržavne narode. Tek kad iščeznu sve unutarnje suprotnosti. Prvi korak stvaranja države jest podvrgavanje jedne društvene grupe. (4) Aristotel ističe analogiju između vlasti “pater familias” u obitelji i kraljevske vlasti u monarhiji. pastire i vikinge. 2. koji se može zadovoljiti na dva načina: a)ekonomskim sredstvom. a ekonomske činjenice su samo posljedica u tom procesu. (2) Iako valja poštovati Aristotelovu misao o psihološkim pretpostavkama čovjeka za ulazak u razvijenije društvo. Pretpostavku za uvođenje ekonomske vladavine nad stvarima činila je vladavina nad čovjekom. Zaključci koji proizlaze iz Duhringovih stavova jesu: (a) (b) (c) (d) Politička sila u procesu stvaranja države ima neposredan utjecaj. Tumači evoluciju društva prije države. raščlanjenog u “glad i ljubav”. amalgamacija.

Oppenheimer drži da psihičko diferenciranje dovodi do interesnog diferenciranja pa se time uspostavlja grupna svijest. Rasna teorija označava političku i ideološku krizu građanske klase. nastaju razmirice između susjednih sela ili župa. Znanost biologije. Uočljivo je da je od usvajanja socijalnog darvinizma do rasne teorije bio samo jedan korak. vladaju isto tako i unutar državnog ili pravnog. pristanu na vladavinu jačih. ti su ljudi graditelji svega novog što se u društvu događa. tvrdeći da je to prirodno razlikovanje dobro i korisno za ljudski rod. itd. Peti stupanj je već potpuna država. ali za svoj račun. pogotovo učenje Charlesa Darwina. sljedbenici ove teorije išli su i dalje. vojskovođa. dok god bude psihofizičkih razlikovanja među ljudima. Takvo uvjerenje nazivamo “rasnom” ili “rasističkom teorijom” . Došlo je do diferencijacije koja je podijelila pripadnike zajednice na sposobnije i manje sposobnije u određenim poljima društvenog života. te da isti oni ili vrlo slični zakoni kakvi vladaju nad ili unutar živog organizma. pobuna protiv vlasti može se direktno smatrati pobunom protiv samog boga. omiljen. uzimajući mu samo suvišak. drži da su država i pravo identični ili vrlo slični živom organizmu. Ovime su vladajući slojevi branili svoje pozicije. inerciji. Dakle. lijenom i podmuklom. Prema ovoj teoriji. kojeg imaju oni “bolji” u društvu. J. Psihološka teorija ne razmatra samo pojedince. hrabar. pošto ih je priroda i ljudsko društvo ovlastilo da nastupaju u ime čovječanstva. te ih za dobrobit čovječanstva valja “istrijebiti”. što predstavlja klicu svakog državnog prava. koje je gotovo uvijek popunjeno njezinim sinovima i sudjeluje u njenim političkim pravima i ekonomskim privilegijama…. Gumplowicz je tvrdio da zakon očuvanja energije u ljudskoj povijesti nije ništa drugo nego isti takav zakon prenesen s područja prirode. Takvo društveno stanje i odnosna organizacija bili su podoban uvjet za uspostavu države. država i pravo nastali su akcijom psihofizički jačih. izmislila načelo legitimnosti koje opravdava svagdje vlast i iskorištavanje s istim antropološkim i teološkim razlozima. opsjenar. tvrdeći da su to načelo izmislili pojedinci i narodi koji nemaju “čistoću krvi”. što vodi do manjka proizvodne učinkovitosti ratara pa se gospodstvo redovito nameće za suca. PSIHOLOŠKA TEORIJA O POSTANKU I BITI DRŽAVA I PRAVA Teorija sile je istakla kako posebne ili jače psihofizičke osobine pojedinaca ili grupa dovodi do zauzimanja boljih pozicija u društvu. otkriva da u prirodi vladaju slijedeći zakoni: a) zakon evolucije b) zakon prilagođavanja nasljeđivanjem c) zakon borbe za život d) zakon prirodne selekcije Mehaničko prenošenje prirodnih zakonitosti na društveni život nazivamo socijalni darvinizam. Priroda je izvorište svih zakonitosti u svijetu. već i njihove grupe. Ova teorija ističe postojanje i opravdanost monopola na vlast. i zato nijedna povijesna sila ne može na tom promijeniti ništa. Ova teorija uvjetuje postanak države i prava određenim psihofizičkim osobinama pojedinaca i grupa. nego su etnički ili rasno pomiješani s drugim grupama ili rasama. a neki slabiji. U tom se smislu redovito navode stari. koji su također postali kadri da si odaberu političko sredstvo za ostvarenje svoje privredne egzistencije. kojih razlike mogu biti vrlo velike. a kod potčinjenih da se taj isti poredak sruši. ističući svoju predodređenost za određene funkcije i nezamjenjivost uloga u biološkim organizmima. Treći stadij se sastoji u tom da seljaštvo odašilje redovno svoj suvišak kao danak u pastirske šatore. Četvrti stupanj pridonosi odlučni uvjet za pojavu države u njenoj vanjskoj formi: prostorno ujedinjenje obih etničkih gomila na jednom području. Rasističke teorije su čak uveli i teoriju o stupnjevanju “rasne obdarenosti” unutar jedne te iste rase. Šesti stupanj označava sve veću upotrebu sile i razvitak navike vladanja. mudri i iskusni ljudi koji nad drugim članovima zajednice dominiraju svojom mišlju i zrelim odlukama u životu i rukovođenju zajednicom. Bijela rasa.rezultiraju stvaranjem moćnijeg sloja koji sve više upotrebljava “političko sredstvo”. čime se nadovezuje na organsku teoriju o državi i pravu. koji u svojoj lijenosti. Drugi stadij nastaje ako se ratar zbog neuspjeha predao svojoj sudbini i napustio svaki otpor. Pristaše ove teorije polaze od neoborive i lako uočljive činjenice da je priroda ljude stvorila različitima prema psihičkim i fizičkim osobinama. Agresivni pastir svoju silu pretvara u ekonomiju i porobljava ratara. Zbog stoke koju posjeduju. što automatski čini pokorenu rasu slabijom. prema svojim osobinama. ima sve predispozicije za građenje povijesti. koje se međusobno razlikuju kao i pojedinci koji ih čine. Ista situacija se nalazi kod Vikinga. a priori sposobnije od drugih voditi kolo svjetske povijesti. pa tako i države i prava. Pastiri su osnovali kopnene. Gospodska grupa je. Pošto je plemenski bog vrhovne grupe postao vrhovni bog. Temeljna greška ove teorije je u tome što nije istražila je li ljudsko društvo identična cjelina kao i ona prirodna i zanemarivanje činjenice da je ljudsko biće psihofizički daleko složenije nego ijedan stvor koji pripada carstvu prirode. a Vikinzi primorske države. Tako se počelo razlikovati ljude prema posebnom osobinama kao: ratnik. beskrajan boj zbog provale nomadskih pastirskih čopora. pa su stoga zakonitosti društvenog razvitka samo produžetak prirodnih zakona. Dakle. pa tako i u državi i pravu. da bi opravdala svoju svijest. Navodilo se da su pripadnici drugih rasa “inferiorni”. vrač. To znači da su država i pravo opskrbljeni organima. demagog. u puno su boljoj situaciji nego lovci. naime. strahu. bogat. U tom procesu dolazi do asimilacije između ratara i pastira. Na kraju ove analize. što predstavlja uredbu korisnu objema strankama. tvoreći tako vrstu bastarda (mješanaca). Kod vladajućih postoji svijest da se postojeći poredak održi. Unutar ove teorije pojavila se misao da su pojedine rase (konkretno: bijela) predodređene za upravljanje svjetskim poretkom. Gobineau je napao načelo jednakosti ljudi. pošto je “superiorna rasa”. prirodnom činjenicom. smatraju. Istaknuto je da su s vremenom i neke rase. A. bit će i države i prava. 3. Gospodska se grupa proglašava jačom. Oppenheimer dalje smatra da se u procesu nastajanja države (kroz sukob ratara i pastira) razaznaje šest stadija: u prvom stadiju postoji otimačina i ubijanje. sposobnijom i samim time predodređenom rasom za vlast. Zato je gospodska grupa uvijek u najužoj vezi sa svećenstvom. dušebrižnik. Povijest je gorkim primjerima pokazala koliko ovakve . mag. No. pronalazač. Organska teorija. ističući činjenicu da su neki jači.

prema imovinskom mjerilu. Primjena prava nije jedinstven i jednoličan proces: 1) najprije iz “mase” postojećih normi treba izabrati onu koja je upravo određena za reguliranje određenog odnosa 2) ispravno izabranu normu tada treba uskladiti s drugim postojećim normama. valja reći da se jedno jedinstveno pravo ne stvara na jedan jedinstven način. No. počelo dijeliti na razne društvene grupe koje zovemo klasama. a druge atrofira. a treći ništa. da neke čimbenike hipertrofira. a sve što se proizvelo ili dobilo od prirode služilo je redovitom podmirenju dnevnih potreba članova tog društva. Pojedinci moraju poštivati ta pravila. postoji opasnost da se prikaže kao jednostrana. da postoji osoba (državni organ ili službena osoba) koja će tu primjenu izvršiti. te povećanja ljudskog proizvodnog iskustva. dakle povijesno i funkcionalno povezani-one su dvije poluge istog mehanizma: političke organizacije društva. Dakle. za što joj sama ekonomska snaga nije bila dovoljna. S obzirom da je pravo raznovrsno u svojim oblicima. Taj višak čini početak privatnog vlasništva. TEHNIKA PRAVA TUMAČENJE (INTERPRETACIJA) PRAVNIH PRAVILA Svako pozitivno pravo ima. tehniku primjene. MATERIJALISTIČKO SHVAĆANJE O POSTANKU I BITI DRŽAVE I PRAVA Ova teorija smatra da razlozi koji su doveli do stvaranja države jesu isti oni koji su doveli do prijelaza besklasnog društva u klasno. tri životna stupnja: 1) 2) 3) stvaranje primjena. Dotad se nije raspolagalo razvijenim sredstvima za proizvodnju. Država i pravo su. obvezno od svojih pripadnika. U osiguranju ekonomske prevlasti prvi joj je korak izdavanje pravila koja će štititi njezine interese. . nazvana “povijesno. Povijest II. Porastom i napretkom sredstava za proizvodnju nastaje mogućnost da se ne samo podmire dnevne obaveze. tijekom ovog procesa nisu svi članovi društva zauzeli jednako vrijedna sredstva za proizvodnju. Svi oni koji su raspolagali većom imovinom željeli su se povezati sa istim takvim pojedincima. raznovrsno je i prema tehnici svoga stvaranja. U kasnijim razdobljima prvobitnih zajednica došlo je do snažnog porasta i napretka sredstava za proizvodnju. etape u procesu nastajanja države i prava jesu: a) razvoj sredstava za proizvodnju i proizvodnog iskustva b) mogućnost akumulacije i akumulacija viškova c) privatno vlasništvo d) diferencijacija dotad jedinstvenog društva e) klasa f) vladajuća klasa g) osiguranje dominantnog položaja pravilima i mehanizmima prisile h) država i pravo Ova teorija. tj. Neki su joj predbacivali i to da je kao teorija o postanku prava i države bila u službi konkretne političke ideologije. Razlikujemo tehniku stvaranja. pod državom podrazumijevamo sustav ljudi i funkcija koji stvaraju pravila dužnog ponašanja za pojedince i koja ta pravila osiguravaju prisilom kojom raspolažu. Svjetskog rata je to dramatično i tragično potvrdila: rasna ideologija i imperijalizam išli su usporedo. ustanovili su se tijekom povijesti razni postupci. a pojedinac postaje gospodar. Ekonomski položaj se pretvara u upravni.materijalistička”. Ona u tu svrhu stvara svoj poseban aparat. iako je uvela gospodarske čimbenike u proces nastajanja države i prava.teorije o višim i nižim rasama mogu biti pogubne za društveni i politički napredak. protumači. ispitati da li proturječi drugim normama. već je morala i primijeniti neposrednu društvenu prisilu. djelotvornost promjena ili ukidanje Da bi pravo postiglo ta tri stupnja svog života. pristupa se tumačenju pravne norme. što se osigurava ili obećanjem nagrade ili prisilom i izvršenjem kazne. Primjena prava može nastati ako prethodno postoje dvije činjenice: 1) 2) da je dotično pravo već stvoreno. koji zovemo državom. Ekonomski najmoćnija klasa osjetila je potrebu da svom gospodarenju podvrgne cijelo društvo. na neki način. te iako se brani da su ovi čimbenici tek u krajnjem slučaju glavna determinanta procesa. Tako je dotadašnja društvena homogenost nestala a društvo se. primijeni. Jedni su. načinima proizvodnje i raspodjele dobara. vlasnik sredstava za proizvodnju. Što se stvaranja prava tiče. promijeni ili ukine. osobito višim 3) kad je to riješeno. drugi manje. zbog povlaštenog položaja u društvu. Tako su i pojavu države izazvali prvenstveno oni činitelji koji pripadaju ekonomskoj osnovi društva. Pod pravnom tehnikom podrazumijevamo skup uputa i postupaka kako da se pravo stvori. 4. Društveni razvoj prvenstveno biva ostvaren snagom ekonomskih činitelja. već i da se akumulira onaj višak što ostaje. došli u priliku da akumuliraju više. Dakle. određene upute na koji način da se to izvede. tj. tehniku promjene i tehniku ukidanja prava.

Bitno je da zakonodavac misaono izrazi svoju normativnu težnju. tj. Tumačenju se pristupa zbog: 1) 2) nesavršenosti stvaratelja pravne norme nesavršenosti opće prirode pravne norme Zakonodavac ne može računati na savršenstvo normi koje donosi. tj. dakle premostiti jaz između općenitosti norme i konkretnosti odnosa. unutar pravnog sustava pojavljuju se proturječne odredbe te se postavlja pitanje prema kojoj od njih riješiti konkretan slučaj. naći “kriterij za kriterije”.Da bi se riješio konkretan pravni slučaj. Antinomije se pojavljuju tim više što je veća kvantiteta. Potrebno je. To se rješava u primjeni dotičnih pravila. Može nastati pojava da se na isti društveni odnos može ili mora primijeniti više pravnih normi. njeno utvrđivanje traži sustavno rješenje. one se moraju klasificirati: 1) 2) 3) 4) 5) proturječje između normi jednog pravnog akta proturječje između dva pravna akta proturječje između jednog pravnog akta i općih načela prava proturječje između općih načela pozitivnog prava proturječje između načela pojedinih grana pravnog sustava Kod rješavanja antinomija. dovodi se u opasnost pravna sigurnost subjekata (adresata normi). u duhu pravnog poretka regulirati dotični odnos specijalna – lex specialis derogat legi generali Kad je izabrana “kompetentna” pravna norma. izražen u zahtjevu lex posterior derogat legi priori Kriterij hijerarhije. organ prava se nalazi u situaciji da prihvati metajuridička rješenja.izabiranje one norme koja će dosljednije. pravičnosti. to nije uvijek moguće. Ona se razvila tijekom razvoja pravnog života kao sustav uputa i pouka na koji se način može pronaći pravi smisao i sadržaj norme. Ali. potrebno je pristupiti drugoj operaciji: usklađivanju pravne norme u svrhu njene primjene. Ako se to načelo pokaže nepogodnim. rješenja u smislu pravednosti. Juridička su načela uglavnom tehničke prirode: 1) 2) 3) Kriterij vremena. lex posterior derogat legi priori ili lex posterior generalis non derogat priori speciali. Od primjenjivača . Tako su se razvijali pojedini “načini” tumačenja. Već i antinomija kriterija. Naime. unutarnju harmoničnost. Ta proturječja nazivamo antinomijama. načela za njihovo rješavanje mogu biti i juridička i metajuridička. Jedan kriterij za to jest načelo zakonitosti. dakle. iako će time biti poremećena pravičnost. pravni poredak želi postići reguliranost društvenih odnosa. Prije nego se utvrde sredstva kojima će se antinomije rješavati. Razlog nesavršenosti pravnog pravila proizlazi iz činjenice apstraktnosti općeg pravnog pravila. treba pristupiti tumačenju pravne norme. Ako za dotični slučaj postoji pravna norma. Teži se da sustav prava bude logička i koherentna cjelina. a svaki je od tih načina razvio i vlastitu tehniku. Kao što se vidi iz gornjih kolizija. koje su strogo juridičke. Dilema je koje načelo odabrati. do narušavanja koherencije pravnog sustava. OSNOVNE TEHNIKE TUMAČENJA Pošto je pravna norma precizno utvrđena i točno odabrana te određena za primjenu. u čemu pomaže djelatnost tumačenja. Možda bi ovdje trebalo napustiti juridički kriterij (legalnost) i prihvatiti metajuridički (pravičnost) 3) antinomija između višeg a općeg propisa prema nižem a specijalnom. vanjsku harmoniju društvenih jedinki. U tom slučaju kažemo da je nastala suradnja ili konkurencija pravnih pravila. lex specialis derogat legi generali Može doći i do konflikta među kriterijima: 1) antinomija između prijašnjeg a višeg propisa prema potonjem propisu manjeg ranga. Pod kvalitetom podrazumijevamo racionalan sadržaj i logičku jasnoću pravnih propisa. Da bi se to postiglo. Trebalo bi. prema načelu zakonitosti doći u obzir kriterij hijerarhije. a zatim da je što preciznije i kraće jezično izrazi. te da odredi ono što je protivno prirodnom razumu. ne postoji samo antinomija pravnih normi. Postojanje antinomija uzrokuje redovito zbunjenost i skeptičnost građana. Ovdje će. pa tako razlikujemo: 1) 2) 3) a) b) isključivu primjenu kumulativnu primjenu primjena na osnovi izabiranja: alternativna . Prema načelu zakonitosti treba primijeniti kriterij hijerarhije 2) antinomija između prijašnjeg a specijalnog propisa prema kasnijem a općem. No. lex superior derogat legi inferiori Kriterij specijalnosti. mora se proučiti njena povezanost sa drugim pravnim normama. prirodnog prava. a što manja kvaliteta propisa. valja joj utvrditi pravi sadržaj i smisao. pravni organ mora pronaći opću pravnu normu da bi je primijenio. pravo mora dostići svoju vlastitu.

ili objektivno i dinamički. To je u pravnoj znanosti poznatije pod nazivom “pravna egzegeza”. a norma je još ostala. pronalaženje volje zakonodavca da bi se protumačila pravna norma. Pravna teorija je u pojedinim razdobljima zauzimala ekstremne stavove. Razlozi zbog kojih se brani subjektivno tumačenje p. Glosatori su bili pravnici koji su egzegetskom metodom tumačili pravna pravila i ustanove iz Justinijanovog kodeksa. smatrajući. Jedna od osnovnih dilema u koju dolazi tumač pravila jest da li će pravnu normu protumačiti subjektivno i statički. egzegetska škola. javlja škola slična ovoj. U Carigradu je 1045. i p. koji je bitan i stalan pokretač svakog zakona. da bi mogao pravilno primijeniti pravo. Occasio legis su neposredne okolnosti i prilike koje su izazvale odnosni zakon. da bi se taj izbor izvršio. st. našla je svoj zakonodavni izraz u Napoleonovom civilnom kodeksu (Code civil. tumači i primijeni na osnovi volje i namjere svog stvaratelja. da li su ciljevi pravne norme nepomični ili promjenjivi.. koja je postojala tijekom XI. Protivnici e. . U istočnom Rimskom Carstvu. normama riješeno.g. postaje “stroj za supsumiranje”. Ali.prava se očekuje da poznaje sva ta sredstva. egzegetske škole u Francuskoj. i dalje su se u društvenim odnosima primjenjivala načela rimskog prava. Grupa stručnih pravnika koja je tumačila navedeni kodeks omogućila je formiranje egzegetske škole. U Italiji se u XI. Ratio i occasio legis nalaze se u odnosu kao uzrok prema povodu. u razvoju. metode su tvrdili da primjenjivač prava. No. javlja se pitanje koliko je on vezan za pravnu normu i da li je može slobodnije protumačiti ako su se od njenog donošenja očigledno promijenile društvene okolnosti. U primjeni prava se postavlja značajno pitanje: je li ratio l. nadopunjuje ili čak mijenja u ovisnosti o promijenjenim životnim prilikama. francuska tijekom XIX. SUBJEKTIVNO (STATIČNO) TUMAČENJE PRAVNIH PRAVILA (1) Prvo stajalište o apsolutnoj vezanosti p. s jedne strane.st. XIII. Kada se primjenjivač prava nađe pred okolnostima da mora protumačiti i primijeniti pravnu normu. po slovu. da je pravna norma apsolutno vezana uz ličnost svoga stvaratelja. To pokreće pitanje vezanosti pravne norme uz njenog stvaratelja. “duh zakona”. dolazi do kodifikacije rimskog prava. (ad b) Egzegetska je metoda bila i radno načelo tzv. ista i na snazi. Pod tim se podrazumijeva potpuna sposobnost jednog postojećeg prava da riješi sve konkretne slučajeve u životu. metoda ostvaruje pomoću shvaćanja o samodovoljnosti i sveobuhvatnosti postojećeg prava. Dva osnovna načela pravne egzegeze.pol. prava. razvijajući kult teksta. statičan ili dinamičan pojam. Smatra se da državni organ primjenom formalne logike može iz postojećeg prava izvesti pravno pravilo koje će primijeniti na konkretan slučaj. a s njom su se pojavili predstavnici ondašnje egzetske metode. ili suprotno.XII. da li može živjeti samostalno i neovisno o njemu. pomoću kojih je održavala kult postojećeg prava bila su: (a) (b) sve je pravnim normama predviđeno sve je p. pravila mogu biti spoznajne i političke prirode. (ad a) Nakon propasti zapadnog Rimskog Carstva 476. za vrijeme vladavine cara Justinijana. Oni nisu težili unošenju novog duha u pravne propise. U vezi s tim pojavila su se dva načina tumačenja normi. tj. glosatori. ratio. osnovana pravna škola koja je dala poticaj ponovnom obrađivanju r. isticale su se slijedeće teze: (a) (b) nema antinomija u pravu. bolonjska pravna škola. tzv.g. Pitanje je koliko se pravna norma može odvojiti od svog stvaratelja. zbog nemogućnosti da u rješenju slučaja postupi inicijativno i inventivno.). da se ona apsolutno odvaja i živi samostalno. nije moglo biti potpuno odbačeno. tzv. Time se ističe velika važnost formalne logike u procesu tumačenja i primjene prava. gdje obilniju spoznaju o karakteru i usmjerenosti zakona daje dublji uzrok. norma spozna. Na osnovi ovih idejnih zasada. ostali su podvrgnuti starom tekstu kodeksa. subjektivan i statički te objektivan i dinamički. već se društvo mora mijenjati u granicama postojećeg prava. Takva opća politika. 1804. Primjere za e. metodu imamo u dvjema pravnom školama koje su postojale u različitim povijesnim razdobljima : (a) (b) škola glosatora. koja je htjela stvoriti savršeno pravo koje bi vrijedilo za sve narode i za sva vremena. jer je ono neproturječna logička cjelina nema praznina u pravu jer je ono sveobuhvatno za čitav društven život Kult postojećeg prava e. Takvo pravo se ne smije modificirati prema zahtjevima društva. Pravna egzegeza i kult zakonskog teksta ipak nisu mogli opravdati svoje postupke. trebaju se spoznati dvije izuzetno važne pravne činjenice: Ratio legis jest skup činjenica i društvenih vrijednosti koje su uzrok donošenja norme.g.st. takvo pravo nema potrebe da se usavršava. Ime su dobili po bilješkama (glosama) koje su zapisivali na rubovima stranica ili između redaka teksta. Građanska klasa je nakon provedene revolucije nastojala učvrstiti one ekonomske i političke tekovine koje su postignute nakon obaranja feudalizma.. norme uz ličnost stvaratelja izražava se u težnji da se p. Taj je kodeks poznat pod nazivom “Corpus iuris civilis”.

teže je spoznati volju zakonodavca. kojom je sad praćena? Četvrta teškoća javlja se iz pitanja koliko je tumač norme organizacijski. načinu glasovanja (d) Postavlja se pitanje odnosa između inicijatora donošenja norme i stručnih osoba koje norme izrađuju. novim shvaćanjima. što dovodi do jedinstvene osnove tumačenja. Zakoni i drugi propisi moraju stoga biti podvrgnuti slijedećim procesima: (a) emancipacije= psihološko prekidanje veza između zakonodavca i propisa. dok je za Montesquiea on samo “usta koja izgovaraju riječ zakona”. Tumačenje koje se ne bi vodilo po toj volji izazvalo bi slabljenje političke i pravne kohezije pravnog poretka. Jedna od prvih teškoća jest u tome što se tumač norme redovito mora obratiti prošlosti. te kao organski pripadajuću društvenom životu. Aristotel je isticao kako je sudac “živa pravda”. Treća teškoća sastoji se u zadatku da se pronađe p r a v i sadržaj p r a v e volje zakonodavca. postavlja se pitanje: kad treba ustanoviti volju zakonodavca. Da li ići “contra legem” ili samo “praeter legem” ? Dilema što je nastala u ocjenjivanju uloge primjenjivača zakona često se navodi putem stavova dvojice poznatih filozofa. pravila nazvao se stoga objektivni ili dinamički. politički. Udioništvo čije volje možemo najviše utvrditi? Sumnja u uspješnost subj. kojom je p. potrebama i ciljevima. pa je bolje moguće ostvariti pravičnost. Naposljetku. tumačenja pojavila se u onom trenu kad se počela navoditi nemogućnost identificiranja tzv. Oni se oslanjaju na argument: da bi se spoznalo djelo. za onu prvotnu volju. Što je više pravna norma vremenski udaljena. Postavlja se pitanje: KADA to što je htio? (a) (b) Ili: što je h t i o kad je normu donosio i donio Ili: što on h o ć e u vrijeme i u trenutku kad se norma primjenjuje. postavlja se pitanje o odnosima među članovima toga tijela.Razlozi spoznajne naravi ostavljaju dojam načelnosti. koga smatrati zakonodavcem? (a) da li je uvijek onaj koji formulira i stavlja na snagu p. zakonodavcem smatrati onoga tko je ustavom obilježen kao takav. Pravnu normu treba smatrati kao odijeljenu od volje zakonodavca. Moguće posljedice ovakvog tumačenja mogu se kretati u dva smjera: (a) (b) u smjeru pravičnosti u smjeru neujednačenosti primjene Objektivno tumačenje znatno je elastičnije u shvaćanju i primjeni norme na konkretan slučaj. normu ujedno i njen stvaratelj? (b) Da li ćemo. ili onu socijalnu silu iz koje potječe zakonodavni mehanizam? (c) Problemi se javljaju kad je zakonodavac grupa. OBJEKTIVNA (DINAMIČKA) TEHNIKA TUMAČENJA PRAVNIH PRAVILA Taj novi zahtjev tumačenja p. Tu dolazi do sukoba dvaju načela. OSTALE TEHNIKE TUMAČENJA PRAVNIH PRAVILA Učenje o tumačenju pravnih pravila može se podijeliti ovako: A) S OBZIROM NA OSOBE KOJE TO ČINE . Daljnja teškoća s kojom se susreće subjektivno tumačenje može nastati na osnovi nesklada između onoga što je zakonodavac h t i o reći i onoga što je u pravnoj normi s t v a r n o rekao. ravnopravnosti. “nadživljuje” stvaratelja. volje zakonodavca. normi će se dati pogrešan smisao. s jedne strane načela pravičnosti i suvremenosti. ili za aktualnu. Za što da se tumač opredijeli. a s druge načela pravne kohezije i sigurnosti. te totalno pripadanje norme stvarnosti društva. pravno ili socijalno udaljen (ili) blizak zakonodavcu. te nadležnih osoba koje norme stavljaju na snagu. na osnovi toga. volja njegovog stvaratelja je najbolji vodič. već je valja interpretirati u skladu sa društvenim okolnostima. ako se ta volja pogrešno spozna. norma krenula u život. a protiv društvenog zaostajanja Pravnu normu nije potrebno tumačiti samo ovisno o volji svoga stvaratelja. (c) adaptacije kretanju društva i novim društvenim potrebama i ciljevima. Razlozi političke prirode proizlaze iz načela apsolutne vezanosti primjenjivača norme na osobu stvaratelja norme. skupne volje. Najveća zabluda ovdje leži u negiranju mogućnosti da se realno odredi kolektivna volja. (b) depersonalizacije= norma postaje inpersonalni fenomen. Svi protudokazi upereni protiv ove teorije mogu se svesti na: (a) dokaze dijalektičke logike protiv formalne logike (b) dokaze društvenog napredovanja.

može dati usmenim izjašnjavanjem o sadržaju i smislu p. najčešće u obliku članaka. Npr. Autentično i općeobvezno tumačenje mogu imati i povratnu snagu. a obavljaju ga redovito sudska ili izvršna tijela. knjiga. za vrijeme carstva. Oblici u kojima se može pojaviti su usmeni i pismeni. moramo se obratiti značenju riječi. “red i mir” (b) može imati više značenja (tzv. pravila. Postoji u slučaju kada isto ono tijelo koje je donijelo dotični propis njega i tumači. kroz donošenje novog zakona koji tumači onaj prvi. Pravno je pravilo riječima izražena misao. interpretativni zakon. znanstvenom tumačenju ne priznaje pravno obvezna snaga.znanstvenika.B) C) S OBZIROM NA OBVEZNU SNAGU ODREĐENOG TUMAČENJA S OBZIROM NA TEHNIKU TUMAČENJA (A) TUMAČENJE PRAVNIH PRAVILA S OBZIROM NA OSOBE KOJE TO ČINE Tumačenje u procesu primjene prava mogu obavljati slijedeće osobe: (1) oni koji žele donesti nižu opću normu u skladu s višom općom normom. No. Nastaje u slučaju kada za to postoji posebno pravno ovlašteno tijelo. dakle. Pravni je poredak tijekom povijesti rijetko priznavao pravno obveznu snagu tom tumačenju. Riječ u nekom p. tzv. pravilu može biti: (a) neodređena (pravni standardi tipa “javni moral”. uglavnom. Sabor (2) oni koji hoće stvoriti pojedinačnu normu na osnovi opće. pravni homonimi i sinonimi) (c) može imati l o k a l n o značenje. makar ono izrazito djeluje na formiranje interpretacijske prakse. ZNANSTVENO (DOKTRINARNO) TUMAČENJE Ovo se tumačenje p. Ovakvo tumačenje je prvo i početno koje tumač i primjenjivač prava mora upotrijebiti. pravila razvija djelatnošću pojedinih stručnjaka. komentara. (2) općeobvezno tumačenje. Danas se. njihove međusobne veze i razmještenosti. U starom Rimu. tehnike tumačenja mogu svesti na one dvije osnovne: subjektivno-statičku i objektivno-dinamičku. postoje i ostale vrste tehnika tumačenja: (1) (2) (3) (4) (5) (6) jezično tumačenje logičko tumačenje sustavno ili sistematsko tumačenje povijesno tumačenje teleološko tumačenje doslovno. suženo i prošireno tumačenje (1) Jezično tumačenje. norme ili pisanim izjašnjavanjem. za buduće slučajeve ne veže nikoga. obično parlamentarna i zakonodavna tijela osnuju komisije ili odbore na koje prenesu pravo svoje djelatnosti tumačenja zakona. pa ni tijelo koje ga je prvi put donijelo. pravilima (e) u pravnim pravilima može biti i stranih riječi. sve se te tzv. (C) TUMAČENJE PRAVNIH PRAVILA S OBZIROM NA TEHNIKU TUMAČENJA Tehnika ili načina tumačenja ima više vrsta. npr. pojedini su pravnici dobili ovlaštenje da tumače pravne norme i da to tumačenje bude obvezno za sudove. pod uvjetom da se redovito koriste u svakodnevnom govoru (f) stavljanje interpunkcija također je vrlo važno ( i/ili) . (3) kazuističko tumačenje. To je tumačenje nekog pravnog slučaja.. Ono se. odluka o čuvanju i odgoju zajedničke djece u brakorazvodnoj parnici (3) svi ostali (bili oni državna tijela ili građani) koji se moraju ponašati u skladu s nekom općom ili pojedinačnom normom (B) TUMAČENJE PRAVNIH PRAVILA S OBZIROM NA OBVEZNU SNAGU ima slijedeće vrste: ZAKONSKA (LEGALNA) TUMAČENJA (1) autentično tumačenje. ili vremensko (arhaizmi) (d) može biti n e o l o g i z a m – nove riječi koje se pojavljuju u p. Da bismo saznali sadržaj i smisao p. To je tumačenje obvezno samo za navedeni slučaj. Međutim.

Jezični smisao pravnih pravila treba da bude priznat i obuhvaćen logičkim tumačenjem. Teleološko se tumačenje redovito povezuje sa objektivno-dinamičkim tumačenjem. . već moraju koristiti ovom metodom. što je bilo radno načelo egzegetske metode tumačenja p. zapisnici. pravila i p. Smatralo se da logičko tumačenje nije u stanju dati ispravnu uputu primjenjivaču prava u slučaju antinomija. ako se smatra da je. (e) Neki pisci smatraju da je potreba za teleološkim tumačenjem utjecala i na nastanak porote. (a) U 19. (5) Teleološko tumačenje.“ratio legis”. Ali. pravi sadržaj i smisao jednog p. počeo se isticati cilj kao onaj čimbenik koji primarno utječe na smjer ljudskog djelovanja. racionalno primijenjena. teleološko tumačenje “pravnim relativizmom”. (c) Da se cilj p. ističući da na svim područjima prirode i društva vlada “zakon cilja”. povijesnopravne škole. osobito u tehnici tumačenja pravnih pravila. dok se ne protumači prema nekom drugom p. (d) Tehnika teleološkog tumačenja. pravila. postojećim p. pravna logika. (4) Povijesno tumačenje. cilj p. društvenu vrijednost koju želi zaštititi. Pod utjecajem zakona iz logike formirala se tzv. tumačenjem prijašnjeg pravnog pravila i njegovo uspoređivanje sa novim. svako pravno pravilo ima svoje mjesto. nije jasno. donosi korist. W. (b) Takvo shvaćanje prodrlo je i na područje tehnike prava. osobito u filozofiji. Smatralo se da pravne institucije i pravila imaju svoj razvoj i da će ispravnom shvaćanju nekog postojećeg sadržaja znatno pomoći znanje o njegovom razvoju. Radi se o tome da se pod norme iz postojećeg pravnog sustava podvede novi životni slučaj. prelazi se u područje pravnog logicizma. pravila Prema tome. svrhu. pravilu. Činjenice na koje povijesno tumačenje osobito obraća pažnju su slijedeće: (a) Occasio legis= sve one društvene okolnosti koje su poslužile kao povod donošenju nekog pravila (b) Pripremni materijal pravnog pravila= projekti. prema svrsi pravnog pravila. samo po sebi. pravilo. (b) zaključivanje od manjeg na veće (argumentum a minori ad maius) – iz jednog suda koji se odnosi na manju kvantitetu izvodi se drugi koji se odnosi na veću kvantitetu. smatra se da i tu logičke operacije mogu pomoći. W. To se radi uz pomoć “pravnog konstruiranja” i izvođenja iz “općih načela dotičnog pozitivnog prava”. stoga. U svezi s obuhvaćanjem i reguliranjem novih životnih okolnosti prema postojećim pravnim pravilima i institutima. Tijekom upotrebe logičkog tumačenja formirala su se određena načela pravna logike: (a) zaključivanje iz suprotnosti (argumentum a contrario) – iz jednog kategoričkog i preciznog suda izvodi se drugi. Ihering. (c) zaključivanje od većeg na manje (argumentum a maiori ad minus). a osobito u vezi sa njenim prvim teoretičarom Savignyom. Iz učenja o logičkom tumačenju potrebno je izvući slijedeće zaključke: logika u pravu. Cook naziva. Mišljenje nekih pravnika da se povijesnim tumačenje mogu koristiti samo povjesničari prava. njemu suprotan.st.. Sustavno tumačenje provodi se na osnovi uvjerenja da: (a) (b) postoji povezanost između p. pravila. Jedina sposobna tehnika tumačenja. uz jezičnu metodu tumačenja. Ima slučajeva da jedno p. pravila istražuje se dinamički. rezultat tumačenja mora biti smislen sadržaj. sustava postoji povezanost između pojedinih p. a ne u okviru volje zakonodavca. To se naziva “paralelizam u tumačenju”. pravilom rezultira u boljem razumijevanju novog p. U pravnom sustavu.(2) Logičko tumačenje. Smatralo se da svako pravno pravilo ima svoj cilj. pogrešno je. rasprave (c) Prijašnje pravno pravilo. zakonodavac ga katkad izričito navodi u dotičnom p. pravilo moramo tumačiti i primjenjivati uvijek u skladu s ciljem zakona. U pravnoj filozofiji to je shvaćanje osobito razvio R. pa tako i u pravu. kao ukupnosti normi koje vrijede u jednoj državi. pravilu. čime se želi navesti da pravno pravilo moramo uskladiti sa društvenim vrijednostima koje se mijenjaju. kao sredstvo da se logičkim rezoniranjem stvori i protumači p. Ovo tumačenje jest tumačenje prema cilju. pravila ne bi posebno pronalazio. dakle. zahtijeva da p. Ova tehnika tumačenja počela se u pravnoj znanosti isticati tek pojavom tzv. Postoji čitav niz situacija kada se obrađivači prava ne samo smiju. pravilo. kao unošenja “narodnog elementa” u primjenu pravnog pravila. (3) Sustavno ili sistematsko učenje. pravila treba naći iz njegove povezanosti s drugim p. pravilom ili pravilima i u njegovoj integralnoj pripadnosti pravnom sustavu.

dolazi do situacija kada za određeni društveni odnos ne postoji norma koja bi ga regulirala. pa se to p. umjesto pogrešnog izraza stavlja se drugi. Za dva životna slučaja možemo reći da su analogna kada između njih postoji velika sličnost u bitnim obilježjima. suženo i prošireno tumačenje. opravdavajući da za taj konkretan slučaj ne postoji pravno pravilo koje bi ga reguliralo. osobito u uvjetima kad u pravnom sustavu ostaju poneki elementi prijašnjeg prava. koje obilježava neograničena vjera u autoritet zakonodavca. Primjenjivač prava (sudac ili organ uprave) može. koja sa ispravlja kvalitativnom korekturom izraza. pravilu. Postoje dvije vrste analogija: (1) ZAKONSKA ANALOGIJA (ANALOGIA LEGIS) Popunjavanje pravne praznine posredstvom analogije legis dešava se kada za jedan životni slučaj nije izričito predviđeno pravno pravilo. pravila. na pojedini društveni odnos. provedba analogiae iuris je znatno teža. (b) Nedovoljnost izraza u p. No. (bd) Naposljetku. Tada se moramo obratiti čitavom sustavu pozitivnog prava i u njemu potražiti rješenje. ali da se unatoč tome mogu pojaviti pravne praznine. (bc) može sam stvoriti normu. Taj način tumačenja zove se prošireno (ekstenzivno) tumačenje. odnos) i kad postoji norma. nedovoljan. To se naziva pravnom prazninom. Dakako. preširok i difuzan. . ali je taj slučaj bitno sličan (analogan) s jednim drugim slučajem. tj. koji se mogu odnositi na (a) pogrešnost izraza u p. pravilu. Ovaj put rješavanja praznina se često provodio u raznim oblicima apsolutističkih vladavina. kada ustanovi pravnu prazninu. pa nju primijeniti na dotični slučaj. pak. (6) Doslovno. situacija je čista i nema poteškoća za organ prava da slučaj riješi. Nedovoljnost izraza može se riješiti na pozitivan i negativan način. bez praznina. rješava se nesklad između preširokog izraza i užeg smisla p. Doslovnim tumačenjem nazivamo ono tumačenje u kojem nemamo što proširivati ili sužavati. u odnosu na ono što je mislio. sustav relativno sveobuhvatna cjelina. riješiti na slijedeće načine: (ba) “Otvaranje zakonodavnog pitanja” – obraćanje nadležnom zakonodavcu s pitanjem kako riješiti p. (bb) Nedovoljnost na negativan način jest kada je izraz kojeg je upotrijebio zakonodavac. Smatra se da je jedino treće gledište ispravno. ostaje nam daljnje sredstvo: pravna analogija. Analogije u pravu Pravna norma postoji zato da se primjeni. Izrazi koje tvorac normi upotrebljava mogu imati nedostataka. praznine. Drugi. Zbog toga neka zakonodavstva zabranjuju odbijanje rješenja nekog slučaja pod isprikom da postoji p. Kad postoji casus (slučaj. unatoč ustanovljenju p. Taj način rješavanja priznat je u Švicarskom građanskom zakoniku. normu. mora se riješiti nesklad između nedostatnog izraza i šireg logičkog smisla p. (bb) primjenjivač prava može popuniti prazninu po pravilima običajnog prava. Tada se taj izraz sužava. (ba) Nedovoljnost na pozitivan način postoji kada utvrdimo da je izraz kojeg je upotrijebio zakonodavac. preuzeti momentalno ulogu zakonodavca. praznina. Neki teoretičari smatraju da je pravni sustav sveobuhvatna cjelina. koja se rješava tzv. pravilo “posuđuje” i primjenjuje na taj prvi slučaj koji pravo nije normiralo. postupiti na slijedeće načine: (a) Može dotični slučaj ostaviti bez pravnog rješenja. ali najmanje efikasan. pa iz njih tada logičkom operacijom dedukcije (izvođenjem iz općeg na posebno) postići adekvatnu p. smatraju da je čitavo pozitivno pravo zbroj praznina koje popunjava primjenjivač prava u povodu rješavanja konkretnog slučaja. Treći smatraju da je p. kada zakonodavac potpuno “precizira stvar”. (2) PRAVNA ANALOGIJA (ANALOGIA IURIS) Ako prva operacija primjene zakonske analogije zataji. jer zahtijeva od primjenjivača veće umijeće i napor.Teleološko tumačenje pravnih pravila je veoma važno tumačenje. Tada se taj nedostatan izraz mora proširiti. Tehnika kojom se to postiže naziva se suženo (restriktivno) tumačenje. Ovaj način rješavanja jest najjednostavniji. (b) Može. u odnosu na ono što je mislio. kvantitativnom korekturom izraza. prazninu. Moramo pronaći neka opća načela. ispravan. pravila. Ona se primjenjuje uvijek na jedan životni slučaj. za koje je izričito predviđeno pravno pravilo. može se poslužiti analogijom.

ona mora razvijati i ostvarivati neke djelatnosti. a da bi postigla svoj cilj. U svakoj se državi može govoriti o rang ljestvici državnih organa: (1) Najviši državni organi. Tu se postavljaju dva bitna pitanja: (1) (2) na koji se način sastavljaju takvi organi. Sabor Republike Hrvatske. ali stav prve grupe unosi veću sustavnost u shvaćanju organizacije države. Njihovo stajalište nije netočno. ali su po značenju njima vrlo bliski. Svaka organizacija ima svoj cilj. Vlada (3) Niži državni organi su oni koji se nalaze na hijerarhijskoj ljestvici na donjem kraju. ali ne i ljude koji u njima obavljaju funkcije u ime države.. Državne funkcije mora netko i obavljati. Ljudi u organizaciji smatraju se “službenim osobama”. Govoreći o funkcijama države.STRUKTURA DRŽAVE POJAM I VRSTE DRŽAVNIH ORGANA Država je društvena organizacija. ovisi o njenoj volji.nadležnost se prostire na čitavom drž. Naime. valja napomenuti da ona tijekom svog povijesnog razvoja mijenja kvantitetu i kvalitetu svojih funkcija. Suvremena se država redovito brine o gospodarskoj proizvodnji i napretku na svom području. od početka klasnog društva.odluke se donose u kolegiju kolektivnom odgovornošću. Npr. pa do moderne dobi. ako je država organizirana kao federacija ili je decentralizirana. njihovu zdravlju. u pojam drž. Zbog toga svaka državna vlast okuplja u određenim organizacijama određenu grupu ljudi koja će obavljati državne djelatnosti.n. brine o sigurnosti građana. opaža se činjenica sve većeg porasta državnih funkcija. (2) RH. Državni organi prema sastavu mogu se dijeliti na: (a) pojedinačne organe. teritoriju necentralne (lokalne) državne organe. Drugi. ali ujedno i njenoj odgovornosti.konačna odluka dana je u nadležnost jednoj osobi. Te djelatnosti nazivamo njenim funkcijama. obrazovanju. Viši državni organi su oni koji se neposredno nalaze ispod najviših. osobito u centraliziranim državnim uređenjima Državni organi u svojim međusobnim odnosima mogu biti u stanju: (1) (a) (b) (2) (a) (b) Jednakosti i ravnopravnosti: između sebe nemaju neposredne povezanosti funkcija da nisu pravno i organizacijski međusobno ovisni Podređenosti i nadređenosti: Pravna ili funkcionalna podređenost: viši organ može davati nižem organu obvezne upute kako će riješiti akt viši organ može jedan akt nižeg organa obesnažiti ili promijeniti Organizacijska ili personalna nadređenost: postoji odgovornost službenih osoba nižeg organa prema službenim osobama višeg organa viši organ postavlja i smjenjuje službene osobe nižeg organa Državne organe prema teritorijalnoj nadležnosti dijelimo na: (a) (b) centralne. pak. socijalnoj zaštiti. se prostire na jedan dio teritorija. možemo govoriti i o vrhovnom organu za pojedinu teritorijalnu jedinicu. kad se pojavila. Ali. organa ubrajaju i ljude koji u njima rade. postavljanjem ili izborom pitanje odlučivanja NADLEŽNOST . Neki teoretičari tvrde da državnim organom možemo nazvati samo organizacijske jedinice. (b) kolegijalni državni organi. To su redovito oni koji su najviši na čitavom državnom teritoriju. Npr. Na taj način dolazimo do pojma državnog organa (državno tijelo).

(2) Redovito. sud kome je predmet ustupljen dužan je poduzeti i one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odgode. Tada se nadležnost prenosi na neku drugi organ ili službenu osobu. da se zna koji im je djelokrug rada. (b) Nadležnost se propisuje kad se unaprijed donesu odnosni pravni propisi u kojima se propisuje tko će rješiti slučajeve u ime i za račun države. podjelu rada između organa države. (1) TKO DODJELJUJE NADLEŽNOST? nadležnost se može odrediti ili propisati (a) Nadležnost se određuje u slučaju kada npr. koji će odrediti drugi stvarno nadležni organ na tom području. Vanjska nadležnost je upućena i određena jednom državnom organu izvana. državni organ ili službena osoba ne mogu odbiti postupanje i odlučivanje za one predmete za koje su nadležni. Propisi o nadležnosti su stroge naravi. stoga se ne mogu mijenjati dogovorom stranaka.NEGATIVNA KONKURENCIJA Sukob nadležnosti može se riješiti na slijedeće načine: (a) sukob rješava neposredno viši organ od onih organa koji su u sukobu. mogu zatražiti izuzeće u slučaju postojanja tzv. određuje između više mogućih službenih osoba tko će riješiti jedan predmet ili obaviti neke radnje u ime i za račun države. (c) sud je dužan paziti na svoju stvarnu i mjesnu nadležnost. Do sukoba nadležnosti dolazi zbog toga što se organi: (a) (b) otimaju između sebe da bi preuzeli nadležnost. (2) Prenošenje nadležnosti je kad organ ili službena osoba. koji bi po propisu ili odredbi morao preuzeti i riješiti jedan predmet ili obaviti neke druge pravne radnje. od propisa ili drugog organa.POZITIVNA KONKURENCIJA odbijaju između sebe preuzeti nadležnost. a može ga podnijeti i stranka. Tada taj organ o tome mora obavijestiti neposredno viši organ. (1) Neki autori razlikuju vanjsku i unutarnju nadležnost. na osnovi već propisane nadležnosti. (4) NAČELA NADLEŽNOSTI (1) Pravno su valjane samo one radnje koje jedan organ ili službena osoba preuzima i obavlja u okviru svoje nadležnosti. Načelo nadležnosti jedno je od osnovnih sredstava za uredno funkcioniranje državne organizacije i pravnog sustava. Temelj unutarnje n. (3) (a) (b) (4) Državni organ ili službena osoba mora paziti. prema službenoj dužnosti. Iznimno. (2) (a) (b) KOME SE DODJELJUJE NADLEŽNOST? državnom organu ili službenoj osobi unutar tog organa. (d) kada su dva organa u sukobu. (c) Česti su slučajevi da. “razloga za izuzeće”. organa ili službenih osoba. da li je nadležan: preuzeti u rješavanje neki predmet. . “bude spriječen postupati iz pravnih ili stvarnih razloga”. poduzme ili riješi neke radnje ili jedan predmet u ime i za račun države ili druge pravne organizacije. To djelovanje neizostavno zahtijeva neki red.Država je velika i složena organizacija koja ne bi mogla postojati da ne obavlja stanovite djelatnosti. usmeno ili pismeno odredi tko je nadležan za taj slučaj ili predmet. dok se unutarnja nadležnost odnosi na unutarnji raspored djelatnosti unutar državnog organa. prijedlog za rješenje sukoba nadležnosti podnosi onaj organ koji je poslijednji odlučivao o svojoj nadležnosti. (3) Sukob nadležnosti jest kada postoje neslaganja ii spor i proturječje među organima (ili propisima) tko je nadležan da preuzme spor ili riješi neku drugu pravnu radnju u ime i za račun države. ispita. kompetencija) jest pravo i dužnost određenog državnog organa da preuzme. (b) dok se ne riješi sukob. jest u vanjskoj n. viši organ ad hoc. jedna. te čim primijeti da nije nadležan. oglasit će se nenadležnim i nakon pravomoćnosti rješenja uputiti predmet nadležnom sudu. obično po rangu viša službena osoba. NADLEŽNOST (mjerodavnost. u povodu već zatečenog slučaja. te je li u toku čitavog postupka i sve do donošenja odluke kontinuirano ostao nadležan za taj predmet. Protiv ovog rješenja nije dozvoljena žalba.

FIZIČKE OSOBE su pojedinci kojima pravni poredak priznaje prava i obveze. (5) Neki teoretičari navode i hijerarhijsku nadležnost. zahvaljujući činjenici nadležnosti.svaka stranka ide za svojim ciljem. Treba spomenuti da najvišu nadležnost ima najviši državni organ. osoba određuje nadležnim po kriteriju vrijednosti predmeta spora. PRAVNI ODNOS PRAVNI ODNOS je svaki društveni odnos reguliran pravom. JEDNOSTRANI PRAVNI POSLOVI -takvi pravni poslovi kod kojih se traži očitovanje volje samo sa jedne strane i uz koje p. (4) Nadležnost po vrijednosti predmeta spora. PRAVNA SPOSOBNOST jest svojstvo društvenih jedinki da budu nositelji prava i dužnosti priznatih od pravnog poretka. pak. pripadala na osnovi njihova položaja i ranga na hijerarhijskoj ljestvici državnih organa. organ ili osoba ima pravo i dužnost da taj predmet preuzme u nadležnost i riješi. PRAVNE OSOBE su razne ljudske udruge kojima pravni poredak priznaje pravni subjektivitet. prekršaj. Stoga je pojam nadležnosti kao pojam i načelo od najznačajnijih u pravnoj znanosti. konsenzualne i realne PRAVNI SUBJEKTI su osobe koje su nositelji prava i dužnosti priznatih od strane pravnog poretka. os. (3) Personalna nadležnost jednog organa ili službene osobe jest ona koja se odnosi na postupak u predmetima određene kategorije građana. Dakle.(5) VRSTE NADLEŽNOSTI (1) Stvarna nadležnost jednog organa ili službene osobe određuje se prema vrsti djelatnosti koje je dotični organ dužan i ovlašten obavljati u ime i za račun države (2) Mjesna (teritorijalna) nadležnost organa ili sl. suveren. PRAVNE ČINJENICE su činjenice koje izazivaju postanak. Može biti apstraktan ili konkretan. Ako je on. tj. Dijele se na: (Ba) SPORAZUME.. onu koja bi org. SUBJEKTIVNO PRAVO. a to je kad se određeni organ ili sl. . osobe određuje se prema mjestu za koje je dotični predmet povezan ili prema mjestu stranke u postupku i na osnovi čega sl. građanski postupak) PRAVNI POSAO je privatno očitovanje vlastite volje jednog ili više pravnih subjekata uz koje pravni poredak veže pravne učinke koje stranke namjeravaju postići.dijele se na: (a) prirodne događaje (b) ljudske radnje u skladu s pravom= pravni poslovi protupravne. PRAVNA OBVEZA. vojni sudovi. dvostranoobvezne. poredak veže onakve p. promjene ili prestanak pravnih odnosa. i sl.ova je vrsta nadležnosti bliska stvarnoj nadležnosti. mogu biti fizičke i pravne osobe. testament) B. u državnim i pravnim organima trebao bi vladati red. npr. možemo govoriti o suverenosti kao najvišoj i najvećoj nadležnosti na području jedne države. kupoprodajni ugovor). dijele se na jednostranoobvezne.Obje strane idu za istim ciljem (Bb) UGOVORE. Dijele se na: A. DVOSTRANI PRAVNI POSLOVI -oni pravni poslovi kod kojih se traži suglasno očitovanje volje i uz koje p.delikti( kazneno djelo. poredak veže onakve pravne efekte kakve je stranka htjela postići. Elementi konkretnog pravnog odnosa su PRAVNI SUBJEKTI. PRAVNI OBJEKT. efekte kakve su stranke htjele postići (npr. (npr.

pa ih zato stječemo u potpunosti. SUBJEKTIVNO PRAVO. PRAVNI OBJEKT jest razlog koji povezuje pravne subjekte u pravni odnos. PRISILNO IZVRŠENJE. ali na istom objektu. reda je ona vrijednost koja je objektom I.to je ponašanje suprotno pravnoj normi. Ona znači stjecanje subjektivnih prava ako svjesno i neprekidno zakonom određeno vrijeme obavljamo neka prava. koje je pravno sredstvo za obraćanje nadležnom državnom ili drugom pravnom organu da nam pomogne u zaštiti i ostvarenju našeg subjektivnog prava. DELIKTNA SPOSOBNOST je sposobnost poduzimanja i odgovornosti za protupravne radnje. reda pretpostavljena. Dijeli se na: (a) poslovnu sposobnost (b) deliktnu sposobnost POSLOVNA SPOSOBNOST je sposobnost sklapanja pravnih poslova. u svrhu da se taj zahtjev odbije. prava među pravno koordiniranim subjektima. tj.uvijek neka ljudska radnja u širem smislu. Dva su elementa protupravnosti: (1) OBJEKTIVNI ELEMENT. već samo u sukobu ljudskog ponašanja sa zahtjevima pravnih pravila. a poredak za to krivi i poziva na odgovornost nekog pravnog subjekta. PRAVNI SPOR (SUKOB INTERESA). tj. da izazivaju pravne posljedice. subjektivnog prava jest tzv. aktivna (činidba) i pasivna (propust). Od subjektivnog prava valja razlikovati “zahtjev za ostvarenje”. Dijeli se na: (a) (b) 1. DRŽAVNI ILI PRAVNI ORGAN I PRAVNA NADLEŽNOST. . ponašanje. KOORDINIRANI PRAVNI SUBJEKTI. 4. jer je moguća situacija da subjektivno pravo “ostaje”. Sredstvo za realizaciju zahtjeva za ostvarenjem. Pravni objekt II. Mehanizam ostvarivanja subjektivnog prava sastoji se u postojanju pravno nadređenog čimbenika u društvu koji spriječava samovolju u ostvarivanju subj.općenito znači iznositi suprotan stav nekom zahtjevu. PROTUPRAVNOST I PRAVNA ODGOVORNOST PROTUPRAVNOST nastaje kada nekim aktom ili ponašanjem biva povrijeđena neka pravna norma ili kad dođe do povrede pravnog poretka. TUŽBENO PRAVO. tužbeno pravo.DJELATNA SPOSOBNOST je skup ovlaštenja pravno sposobnim društvenim jedinkama da pravno djeluju. reda. U lancu pravne uzročnost susrećemo slijedeće činjenice: OBJEKTIVNO PRAVO. Može biti: a) prigovor protupravnosti b) prigovor zastare ili dosjelosti c) prigovor nemogućnosti ZASTARA jest prestanak subjektivnih prava ili utrnuće njihovih zahtjeva za ostvarenjem izmakom vremena. a zahtjev za ostvarenjem “prestaje”. ZAHTJEV ZA OSTVARENJE. 2. pravni objekt je “ratio” pravnog odnosa. a koja se ne mogu pravno ostvariti sve dok oba postoje. “objektov objekt”: stvari specijalna ljudska radnja nematerijalna dobra subjektivna prava SUBJEKTIVNO PRAVO je ovlaštenje koje pripada pravnim subjektima na osnovi pravnih normi. tj. PROCES. Jedino tako može se ostvariti poredak kao sustav normalnih i pravno usklađenih društvenih odnosa. 3. Pravni objekt I. snavođenjem određenih činjenica. DOSJELOST jest redovito naličje zastare. 2) KOLIZIJA ili sukob subjektivnih prava pojavljuje se u onom slučaju kad postoje dva subjektivna prava raznih nositelja. Protupravnost ne može nastati sama po sebi. Ali postoje i sredstva protiv ostvarenja subjektivnog prava: 1) PRIGOVOR (exceptio).

sve se svodi na odgovornost za vlastito ponašanje. ima tri stupnja: (1) postoji svijest o djelu i volja da se djelo izvede (2) + svijest o protupravnosti (3) + zluradost pri izvođenju (2b) CULPA..krivnja ili culpa u širem smislu. da bi putem pravnih poslova realizirao pravnu sposobnost. Ako ne dokaže oba. ali iz raznih razloga želi da ga u njegovim pravnim poslovima zastupa netko drugi. a koja će u ime i za račun prve osobe obavljati pravne poslove. uglavnom. Traži se uzročna veza između protupravne radnje i štete.(umišljaj). Zastupanje se ovdje pojavljuje kao nadomjestak poslovnoj sposobnosti. u dva osnovna slučaja: (a) Zbog činjenice da neki pravni subjekt ima pravnu sposobnost. kad protupravno djelo nastaje zbog toga što pojedinac nije upotrijebio pažnju koju ima svaki prosječan čovjek. takvo stanje svijesti počinitelja protupravnog djela da se to djelo pripisuje njemu i čini ga odgovornim za učinjeno djelo. . UZROČNA ODGOVORNOST Za uzročnu pravnu odgovornost je potreban samo objektivan element protupravnosti. (b) Po kriteriju dokazane krivnje.u ime zastupnika.(nehat). ali nema poslovnu. zastupanje se dijeli na: a) po zakonu. (b) U drugom slučaju zastupanje nastaje kada pravni subjekt ima i pravnu i poslovnu sposobnost. štet.. Postoje dvije vrste subjektivne odgovornosti: (a) (b) po kriteriju presumirane krivnje po kriteriju dokazane krivnje (a) Po kriteriju presumirane krivnje. radnjom. ali za račun zastupanoga. roditeljskog prava . nastaje potreba da on.nepažnja pri izboru zaposlenika. koje oštećeni mora dokazati. To je presumptio iuris.traži se i objektivni i subjektivni element protupravnosti. (2) KULPOZNA ILI SUBJEKTIVNA ODGOVORNOST Takva protupravna odgovornost gdje se za odgovornost štetnika traže i objektivan i subjektivan element protupravnosti. propuštanje dužne pažnje koju je počinitelj morao imati da ne bi povrijedio interese drugoga.za odgovornost su potrebna oba elementa protupravnosti. Tu nema odgovornosti ako počinitelj nije kriv. culpa lata je bliska zloj namjeri: culpa lata dolo proxima. Kazneno pravo je grana prava u kojoj nema objektivne odgovornosti. ZASTUPSTVO Zastupanje se može pojaviti. In ultima linia. (2) Culpa levis – lakša nepažnja. blaži nehat. da je protupravnom štetnom radnjom štetnika prouzročena šteta u imovini ili osobi oštećenoga. Zastupanje se u pravu redovito dijeli na dvije vrste: a) b) neposredno. Ako štetnik dokaže da nije kriv. OBJEKTIVNA.postoji u primjeru tzv. dobije ili uzme neku drugu osobu koja ima i pravnu i poslovnu sposobnost. može se očitovati u različitim stupnjevima: (1) Culpa lata. ne odgovara. Postoji nekoliko načela odgovornosti: (1) KAUZALNA. već samo subjektivna. Krivnja se presumira kad oštećenik dokaže da je prot.“laesio normae”.gruba nepažnja. Pod PRAVNOM ODGOVORNOSTI podrazumijevamo odgovornost pravnog subjekta pred pravnom vlašću za svoje ili tuđe ponašanje. (3) Culpa in eligendo. štetnik nije kriv. S obzirom na inicijativu. Može biti dvovrsna: (2a) DOLUS. Po pravnoj odgovornosti koju izaziva. (2) SUBJEKTIVNI ELEMENT. nema odgovornosti. krajni nehat. tzv.u ime i za račun zastupanoga posredno. kada protupravno djelo nastaje zato što pojedinac nije primijenio pažnju koju bi primijenio savjestan čovjek. tj. tj. “komisijski posao”.

.. Organ skrbništva ostvaruje zadatke skrbništva neposredno i preko postavljenih skrbnika.. izvršenjem posla. generalna.samo za određenu vrstu pravnih poslova.za sve vrste pravnih poslova... To ovlaštenje daje se redovito u pisanom obliku i nazivamo ga PUNOMOĆ. 2) mora postojati volja zastupnika da to prihvati. ugovorno zastupanje... generična... opozivom opunomoćitelja.. Pod skrbništvo se stavljaju maloljetnici koji nisu pod roditeljskom skrbi. .b) po odredbi državnog organa. odbijanjem punomoćnika.. 4) potrebno je ovlaštenje kojim će se zastupnik moći legitimirati prema trećim osobama da je on pravni zastupnik zastupanoga. koja ima slijedeće vrste: a) b) c) specijalna.za samo jedan konkretno određeni pravni posao.. Pretpostavke za ugovorno zastupanje jesu: 1) potrebna je volja zastupanoga da u nadležnost svoga zastupnika preda izvršenje nekog pravnog posla ili druge pravno relevantne radnje. c) po ovlaštenju.. gubitkom poslovne sposobnosti opunomoćitelja ili punomoćnika.. kao i one osobe koje se ne mogu brinuti o svojim pravima i interesima. tzv. izražava se u institutu skrbništva.. Punomoć može prestati: smrću punomoćnika ili opunomoćitelja.. 3) potrebno je postojanje prava i obveza zastupnika da za zastupanoga obavi neku pravnu radnju..

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->