You are on page 1of 10

UMJETNOST 20.

STOLJEĆA

20.St. je stoljeće velikih otkrića i mogućnosti. Dolazi do pojave mase (org. Ili

neorg. mnoštva ljudi) a na vlast dolazi običan čovjek iz mase. Znanost je

uznapredovala na svim razinama, cijepanje atoma, let u svemir, otkrivanje

genetskog koda, izum benzinskog motora, automobila, zrakopolova, telefona, TV-

a. Posebno su se izdvojile grane medicine i industrija. 20.st. je i stoljeće velikih

katastrofa, zagađivanja, ratova neviđenih razmjera. Što se tiče umjetnosti dolazi

do razlaza umjetnika i publike kojoj su i dalje draža djela iz prošlih stoljeća.

Umjetnici više ne stvaraju djela samo za crkvu i domove, već uglavnom za

izložbene prostore. Zanimljiv je i broj i brzina kojom se stilovi izmjenjuju, ali i

traju paralelno jedan s drugim. A nestajat će kada se za njih smanji interes

publike.

SECESIJA;

Krajem 19.st kao reakcija na hladnu akademsku umjetnost 19.st javlja se novi

umjetnički pokret nazvan secesija(odvajanje, odcjepljenje). Prva secesija je

osnovana u Munchenu 1892( Stuck, Trubner, Uhde) a sljede je bečka 1897(Alt,

Klimt) i berlinska 1899(Liberman). Secesija nije bila samo njemačko-austrijski

fenomen, između 1890-1910 proširila se Europom i Amerikom. U Francuskoj je

poznata pod imenom Art Nouveau, u Italiji Liberti stil, u Šanjolskoj el

modernisimo, u Engleskoj Modern Style, u Njemačkoj Jugendstil a općeniti je

naziv Stil 1900. Obuhvaća sve oblike umjetničkog izražavanja, javlja se u

kiparstvu, slikarstvu, arhitekturi a naročito u primjenjenim umjetnostima, u izradi

namještaja, dekoracije arhitekture, tapeta i dr. Osnovna obilježja stila su cvjetni

motivi i izvijene linije. Secesija nije željela kopirati već viđeno kao neki drugi

stilovi i išla je protiv ulifikatorskih težnji sve razvijenije industrije i proizvodnje


robe široke potrošnje. Najpoznatiji umjetnici koji promoviraju stil su španjolski

arhitekt Antonio Gaudi( Casa Mila, Sagrada familia) koji osim razlistane forme

karakterizira i velika upotreba obojenih keramičkih pločica-azulejos, te Gustav

Klimt, bečki slikar profinjenih dekorativnih slika kao što su danaja, zagrljaj i dr.

Velik doprinos stilu dali su i belgijski arhitekti Van de Velde i Hort, te bečki

arhitekt Otto Wagner. Sa stilom 1900 u arhitekturi se razvija potreba za

funkcionalnim načinom gradnje što je omogućila upotreba metalnih konstrukcija,

armiranog betona, željeza i stakla. Velikim razvojem industrije bogatiji se sele u

predgrađa gdje je manje zagađeno a siromašni nastanjuju oslobođeni prostor, što

zbog nedostatka sredstava za održavanje zgradi umanjuje uvjete stanovanja. Bilo

je pokušaja osnivanja i izgradnje posebnih radničkih naselja, a svjedoci smo i

planiranja i izgradnje čitavih gradova kao što su New Delhi u Indiji, Canbera u

Australiji, Brazilija u Brazilu. Značajan utjecaj na razvoj moderne arhitekture

imale su i velike svjetske izložbe i sportska događanja za čije potrebe grade

naselja koja i nakon priredba ostaju u funkciji stanovanja. Upotrebom čeličnih

konstrukcija omogućena je izgradnja velikih mostova.

MODERNA ARHITEKTURA;

Arhitektonska izgradnja zasićena dekorativnošću stila 1900 okreće se

funkcionalnosti oblika i gradnje. Najviše se upotrebljavaju armirani beton,

konstrukcije od metala sa staklenim oblogama. Najznačaniji arhitekt na

američkom tlu bio je Wright koji je bio poklonik organske arhitekture, a to je

arhitektura koja teži čvrstom povezivanju zgrade i ambijenta u kojem se nalazi.

Takva djela su Robie House u Chichagu i kuća Kaufman u Pennsylvaniji. Slijedeći

najsuvremenija arhitektonska i konstrukcijska dostignuća Wright je izradio više


sjajnih zdanja među kojima se orginalnošću ideje i izvedbe ističu Imperial hotel u

Tokiju i njegovo najčuvenije djelo Guggenheimov muzej u New Yorku sa svojim

lijevkastim oblikom i izložbenim prostorom organiziranim na spiralnoj rampi sto

se penje kroz svih 6 katova jer je središnji dio otvoren, jedna je od najorginalnijih

zgrada modernog doba. Dok je američka arhitektura u znaku organske

arhitekture europska je u znaku funkcionalizma. Dva su iskrišta koja potiču

funkcionalnost Weimarska škola Bauhaus i francuski arhitekt Le Corbusier.

Bauhaus je visoka škola za izgradnju i umjetničko oblikovanje, osnovana 1919.g.

najprije se nalazila u Weimaru da bi se kasnije preselila u Dessau. Na čelu joj je

bio Gropius, a kasnije Mies van der Rohe koji joj je bio na čelu sve do 1933 kada

je nacisti ukidaju. Samu zamisao i ideje koje ona promiče vidimo iz njezine

izgradnje, armirani beton, metalna konstrukcija, staklena oplata, sobe za učenike

i prof. Radionice, sve povazano i funcionalno. Bavili su se od izgradnje zgrade do

najsitnijeg komada namještaja. Le Corbusier je fran. Arhitekt švic. Podrijetla,

jedan od najvažnijih arhitekata modernog doba, u svojim djelima najviše koristi

armirani beton, metalne konstrukcije i staklo. Što se tiče njegovih djela tu su

palača Lige Naroda u Genevi, nakon 2.svj.rata bavi se stambenom

problematikom, kad u Marseillesu gradi „sunčani grad“ stambeni blok za 3 600

stanovnika. Također zanimljivo djelo je i crkva Notre Dame du Haut.

FOVIZAM;

U slikarstvu prvih desetljeća 20.st. uz trajanje secesije javilo se nekoliko različitih

stilova koji se djelomično usporedo i razvijaju. Na početku stoljeća pojavio se

fovizam čija su glavna obilježja upotreba čistih jarkih boja istisnutih izravno iz

tube te odbacivanje modelacije, lokalnog tona i iluzije prostornosti. Stil je dobio

naziv po uzrečici „Donattelo okruzen zvijerima(fouves) „ izrečenoj na Pariškoj


izložbi 1905 g. Kad su se na istom mjestu našli radovi fovista i djela koja imaju

uzor u Donattelovim djelima. Na prvoj izložbi fovista izlagali su ; Matisse, Derain,

Vlamnick, Dufy. Želja im je bila prezentirati svjet ne onakav kakvim ga oko vidi

već oblikovati ga onako kako ga umjetnik doživljava. U njihovom slikarstvu

vidimo i uzore u Cezaneu, Van Goghu, Gaugenu. Najistaknutiji predstavnik

fovizma je Henri Matisse, slikar, graficar, kipar, svoje slike gradi čvrstim crtežom i

otvorenom paletom, a raznovrsne motive( interijere, krajolike, m.prirode,

portrete) svodi na jednostavan ali bitan oblik. Najdraži su mu bili ženski aktovi i

poluaktovi gdje sa velikom pažnjom opisuje svaki detalj. Takva djela su mu

Crvena soba, Dekorativna figura. Sličan slikarski pristup ima i Derain koji slika

Katedrala sv. Pavla viđena s Temze.

EKSPRESIONIZAM;

U Njemačkoj se u razdoblju od 1905-1925 g. Javlja novi umjetnički pokret koji se

radikalno suprotstavlja službenoj umjetnosti vremena, bojom i deformacijom

oblika, baš kao i fovizam u Francuskoj. Rječ je o ekspresionizmu čiji razvoj počiva

na 3 izvora; grupa „die Brucke“ 1905 u Dresdenu, grupa „Der Blaue Reiter“

1911 u Munchenu i „neue Sachlichkeit“ 1918.g. U grupi „Most“ okupili su se

Kirschner, Nolde, Pechstein i dr. Koji su promovirali slikarstvo koje je osim lijepog

prikazivalo i ružne i tabuizirane teme. Središnje teme su im krajolik, urbani

krajolik i čovjek pri čemu su plošnošću, iskrivljivanjem forme i izražajnim

koloritom nastojali istaknuti emocije i psihičke aspekte prikazanih sadržaja, osim

u slikarstvu značajna djela su ostvarili i u grafici. Skupinu „plavi jahač“ osnovali

su Vasilij Kandinski i Franc Mark, a kasnije su im se pridružili Jawlensky, Klee,

Macke. Osnovna namjera im je bila slobodno okupljanje istomišljenika bez


određenog programa što je svakome od njih omogućilo i razvoj svog osobnog

stila. Što se tiče njihove umjetnosti bili su otvoreni i za druge stilove, a i sami su

naginjali apstrakciji. Nakon 1.svj.rata skupina se raspala ali su članovi nastavili

djelovanje. Treća grupa „nova Stvarnost“ među kojima su Otto Dix i Georg

Grosz, na specifičan način je fotografski točno reproducirala stvarnost na način

na koji ih oni vide, naročito nakon 1.svj.rata iznoseći tragične posljedice sukoba.

Upućivali su kritike buržoazijskom društvu na podrugljiv i kritičan način. Pariška

varijanta expresionizma uključuje mnoge umjetnike između ostalog tu su Rouault,

Modigliani, Soutine, i Chagal. Georges Rouault je slikar mistično-simboličnih

tema, krist sa ribarima, sklon je slikanju tragičnih likova sa dna društvene

ljestvice, artisti, prostitutke, pijanci, boja mu je žestoka i gusta i uvjek naglašena

crnim orubom, izbičevani Krist. Modigliani svojim slikarskim jezikom nastoji istaći

samo bitne osobine svojih modela. Za razliku od njega Soutine svojim jakim

bojama prikazuje likove i krajolike u nekom teškom psihičkom stanju, proganja ga

problem ljudske egzistencije što alegorijski naglašava slikama zaklanih životinja.

Marc Chagal je razvio svoj individualni stil koji je neovisan o suvremenim

slikarskim pravcima, a svoje motive crpi iz ruske narodne umjetnosti, židovskih

legendi. U svoje slike unosi poetski preplet sna i jave a slika ih snažnim i žarkim

koloritom, guslač na krovu, violinist. Osim slikarstvom bavio se i grafikom a slikao

je i stropne slike(pariška opera) i vitraje za crkvene prozore, te kazališne

scenografije(za žar pticaStravinskog). U Austriji 2 slikara posebno privlač pažnju a

to su Oskar kokoschka i Schile koji svojim koloritom, bogatim oblicima i

pokretima slikaju ekspresionistička djela u Austriji.


KUBIZAM;

Kao reakcija na rasplinutost boja impresionizma i agresivni kolorit ekspresionizma

između 1907-1914 g. Javlja se kubizam koji svoja iskustva vuče od Cezanea i tada

veoma popualrne afričke skulpture. Trebalo je „objektu“ vratiti čvrstu formu koja

je djelom izgubljena u velikim mrljama boje. Glavna odrednica kubizma je upravo

to da on „gasi“ boju i odriče se svjetlosnih efekata. Jezgra kubističkog iskustva je

suradnja između Picassa i Braquea. Šanjolac Pablo Picasso stigao je u Pariz 1904 i

tu ostao do smrti, u skoro 70 godina umjetničkog rada pokazuje širok inters za

rješavanje slikarske problematike, njegov inovativni način ga je proslavio kao

jednog od najvažnijih umjetnika 20.st. već u njegovom ranom životopisu bilježimo

nekoliko faza; plavu do 1904 kada slika svjet jadnika, beskućnika, lakrdijaša.

Minimalizam je više konceptualni pojam nego slikarska disciplina. Nastao u SAD-u

a najvažniji predstavnici su Judd, Morris, Lewit, flavin. Kao što i sam naziv stila

kaže minimalna je intervencija umjetnika, može već gotov industrijski predmet

depersonalizirati i postaviti u prostor, a moguće je da na tim predmetima i

oblikuje neke promjene, hard edge i color field.


-KONCEPTUALNA UMJETNOST;

Je vid umjetnosti kod kojeg je izvedba samog umjetničkog djela potisnuta u drugi

plan, veća važnost i značenje su dani konceptu i zamisli na kojoj djelo počiva, pa

tako umjesto naslikanih slika, skulptura i dr. Umjetničkih djela izlažu slike, zapise,

tekstove koji promatrača tjeraju na njegovu vlastitu aktivnost. Jedan takav

primjer je djelo „jedna i tri stolice“ Joseph Koshuta, koji je izložio jednu pravu

stolicu, fotografiju stolice i definiciju stolice preuzetu iz riječnika. Osim njega još

jedan je značajan predstavnik Haacke.

-LAND ART;

Riječ je o umjetnosti u prirodnom ambijentu koja taj ambijent posvaja i čini

predmetom umjetničkog oblikovanja. Land art je nastao 60-ih god.20.st. a

jednako se očituje u malim zahvatima ivelikim projektima na napuštenom tlu.

Inspiraciju za takav vid umjetnosti su vidjeli u pretpovjesnim gradinama,

opkopima, i crtežima u tlu. Tako je Walter de Maria u nevadskoj pustinji napravio

milju dug crtež, polje munja, postavio je 6,29 m visoke čelične šipke koje su

privlačile munje. Osim njega značajni su i Smithson, Long, Morris, Oppenheim.

-HAPPENING I FLUXUS;

Happening nastaje 60-ih g.20.st. blizak je pop artu a svrha mu je bila dokidanje

granica između umjetnosti i svakodnevnog života,odnosno umjetnika i publike. To

je obično neponovljiv, jednokratan čin, a naglasak mu je na vizualnoj komponenti


i osjetu dodira. Publika je aktivno uključena u sam događaj, jedan od

predstavnika je Philip Corner-happening klavir. Fluxus je interdisciplinarni čin koji

uključuje glazbu, performans, ples, poeziju i assemblage, splet različitih

umjetničkih oblika sličan happeningu. Fluxus klavin Nama Juna Paika integralni je

klavir zapravo assemblage načinjen od klavira koji je oštećen tjekom nekoliko

happeninga, na koji su prikačeni i funkcioniraju trube, zvučnici,sirene,

radioprijemnici, a između žica klavira su postavljene slike, fotografije, staklo i sl.

-UMJETNOST PERFORMANSA;

Performans se obično izvodi izravno pred publikom, a može biti i snimljen pa

prikazan, ali publika u njemu fizički ne sudjeluje. Dokumenti o performasu su

videosnimke, fotografije, scenariji. To je oblik akcijske umjetnosti koji se pojavio

70-ih g.20.st. Jedan vid performansa je i body art koji uključuje uporabu vlastitog

ili tjela druge osobe.

VIDEOUMJETNOST I KOMPJUTORSKA UMJETNOST;

Videoumjetnost je umjetnički izraz koji je proizišao iz multimedijskih ostvarenja

pokreta fluxus, a pojavila se 1964/65 kada su Paik i Vostell u sklopu jednog fluxus

događaja upotrijebili televizijsdke slike kojima su manipulirali magnetima-tv

dekolaže. Od tada se videoumjetnost neprekidno istražuje, unaprijeđuje a nakon

1980 sponzoriraju je i neke tv postaje. Jedno od obilježja ove umjetnosti je

uključivanje promatrača, po čemu je slična happeningu. Osim jednostavnih

prikazivanja rade se i videoskulpture, ansambli od više monitora koji povezano ili


ne povezano prikazuju slike. Kompjutorska umjetnost je također jedan vid

moderne umjetnosti koji se javlja pred kraj 20.st. i postala je masovna

zahvaljujući animiranim filmovima i pc igricama, osim njih tu su i internetske

komunikacije, web art i sl.

POSTMODERNA;

Postmoderna umjetnost ponovo afirmira autonomnog pojedinca. Transavangarda

i nova slika 80-ih godina vraćaju vjeru u slikarstvo koje se u jednom trenutku

našlo u umjetničkom vakumu. Umjetnici koriste komponente iz prošlosti i

sadašnjosti koje komponiraju sa različitim stilovima i daju im jednu individualnu

notu. Predstavnici su, Richter, Scherman, Kruger, Koons i dr. U umjetnička djela

ulaze teme iz rock glazbe, showbiznisa, modnih i filmskih događaja.

You might also like