EKONOMSKI FAKULTET

UNIVERZITET U SARAJEVU

Determinante fiskalnog sistema u

EU
PRISTUPNI RAD

Predmet: Porezni sistem u EU

Mentor: Prof. Dr. Azra Hadžiahmetović
Student: Selma Huseinbegović

Sarajevo, maj 2010. godine

Sadržaj:

Uvod................................................................................................................................3

1. Ustavno uređenje, veličina teritorija i broj stanovnika…………………………….3

2. Veličina javnog sektora i obim nadležnosti države…………………………………4
3. Centralizacija odnosno decentralizacija.....................................................................6
4. Pripadnost pojedinim ekonomskim asocijacijama i geopolitički položaj................8
5. Nezaposlenost................................................................................................................9
6. Zaduženje i budžetski deficit……………………………………………………….12
7. Historijski razlozi…………………………………………………………………....13
8. Drugi razlozi koji mogu uticati na sistem oporezivanja…………………………..14
Zaključak…………………………………………………………………………………….16
Izvori…………………………………………………………………………………………17

2
Uvod

Kao dio socio-ekonomskog i političkog sistema svake zemlje, sistem oporezivanja uveliko
zavisi od promjena u pomenutim sistemima. Ovisno o njihovu intenzitetu, promjene u socio-
ekonomskom i političkom sistemu mogu imati veći ili manji uticaj na sistem oporezivanja
svake zemlje. Zbog raznovrsnih razlika među državama koje ih karakteriziraju i determiniraju
njihov sistem oporezivanja, činjenica je da ne postoje dvije države s istim sistemom
oporezivanja. Iako među pojedinim poreznim sistemima postoje sličnosti, postoje i različitosti
koje su rezultat postojanja razlika u socio-ekonomskom i političkom životu savremenih
država.
Na sistem oporezivanja i razlike u tim sistemima među državama utiču mnogi faktori od koji
su najvažniji slijedeći :
1. ustavno uređenje, veličina teritorija i broj stanovnika
2. veličina javnog sektora i obim nadležnosti
3. stepen centralizacije odnosno decentralizacije
4. pripadnost političkim i ekonomskim asocijacijama i geopolitički položaj
5. ekonomska razvijenost i dohodak po stanovniku
6. nezaposlenost
7. zaduženje države i budžetski deficit
8. povijesni razvitak
9. drugi faktori.

1. Ustavno uređenje, veličina teritorija i broj stanovnika

Sistem oporezivanja federativno uređene države se po pravilu razlikuje od onog u unitarnoj

državi. Kod federativno uređenih država, nadležnost države je decentralizirana u većem
stepenu nego u unitarnim državama, npr. školstvo.kultura,sport,policija. Stoga je i finansijska
autonomija u federalnim jedinicama šira. Federalne jedinice (savezne države,kantoni,
pokrajine) najčešće raspolažu i dijelom finansijskog suvereniteta (isključivo pravo reguliranja
pojedinih poreza), imaju vlastitu službu za njihovo ubiranje, što nije slučaj kod
administrativno-teritorijalnim jedinicama u unitarnim državama. Struktura poreznih prihoda u
federativnim državama u većoj ili manjoj mjeri se razlikuje od one u unitarnim državama čiji
je uzrok fiskalni suverenitet kao i raspodjela nadležnosti.

3
Države se međusobno razlikuju i po veličini teritorije. Sistem oporezivanja, naplata i kontrola
ubiranja poreza uveliko se razlikuje kod federativno uređene Australija i unitarno uređenog
Portugala.
Na sistem oporezivanja mogu uticati i broj stanovnika i gustina naseljenosti.U gusto
naseljenim državama potrebno je izdvojiti manje sredstava po stanovniku za izdvajanje za
zdravstvene,obrazovne,kulturne usluge, zatim usluge zaštite prava nego u državama s manjom
gustinom naseljenosti. Obrazovni rashodi(prijevoz učenika,mali broj učenika u
razredu,prijevoz nastavnika) u zemljama s malom gustoćom naseljenosti su neusporedivo veći
nego u zemljama s velikom gustinom naseljenosti gdje su stanovnici na okupu i gdje se
školska oprema može racionalnije koristiti.
Identična situacija je kod zdravstvenih rashoda. Naime, mala gustoća naseljenosti povećava
troškove uprave tako i rad porezne službe, iziskuje veće izdatke po stanovniku.
Još jedna determinanta poreznog sistema jeste i starosna struktura stanovništva. Povećanje
broja starijih osoba u ukupnom stanovništvu ne znači samo veliko opterećenje penzionih
fondova, nego i potrebu rješavanja posebnih zdravstvenih ustanova čije rješavanja iziskuje ne
samo dopunska sredstva, nego utiče i na sistem oporezivanja. Mjere porezne politike u
zemljama u razvoju koriste se s ciljem usklađenja stope nataliteta s ekonomskim
mogućnostima zemlje, dok je kod razvijenih država suprotno (pronatalitetna politka).
Stoga, u mnogim zemljama sistem oporezivanja uveliko zavisi od starosne strukture
stanovništva, brojem djece poreskih obveznika i sl.

2. Veličina javnog sektora i obim nadležnosti države

Udio izdataka opće države u BDP-u u različitim zemljama u 2008.

u % od BDP-a
60
50
40
30
20
10
0

Tabela 1.1
1
Tablica 1. preuzeta sa slajdova prof.dr. Nika Sokol, Ekonomski fakultet Zagreb
4
Iz podataka navedenih u tabeli 1., možemo uočiti da su javni izdaci znatno niži u Irskoj, SAD,
Japanu nego u ostalim zemljama . Ti se relativno niski javni izdaci mogu objasniti malom
zastupljenošću socijalnih rashoda u ukupnim izdacima države, ograničenom aktivnošću
države u privredi .
Prikupljanjem poreznih prihoda finansiraju se zadaci i mjere iz nadležnosti države, stoga,
kako postoje razlike u nadležnostima, vrsti, kvaliteti, obimu pri zadovoljavanju obrazovnih,
zdravstvenih, kulturnih, sportskih i drugih potreba tako postoje razlike i u izdvajanju
sredstava za podmirenje vojnih i drugih rashoda.
Jedan od razloga povećanja javnih rashoda, a time i porasta prihoda iz kojih će se finansirati
su slijedeći :
a) Povećanje broja stanovnika.
b) Porast obrazovnih rashoda nakon II svjetskog rata koje se ogledalo u
povećanju broja godina obaveznog školovanja, osoba na postdiplomskim
studijima što ima za posljedicu osnivanje obrazovnih ustanova, studentskih
domova, povećanje broja nastavnika i sl.
c) Veći udio starog stanovništva, rastući broj osoba od 65 godina u ukupnom
broju stanovnika, rastući broj zdravstvenih ustanova, zapošljavanje velikog
broja adekvatnog obrazovanog medicinskog osoblja.
d) U industrijski razvijenim državama, radno vrijeme je gotovo tri puta kraće u
odnosu kako je bilo prije, radni dan i sedmica su kraći, a godišnji odmor za
neke osobe iznosi i više od trideset dana. Slobodni dani za vrijeme vjerskih i
državnih praznika je različito uređeno u pojedinim zemljama. Tako
npr.zaposleni u SAD rade godišnje 2000 radnih sati dok japanski radnici
odrade oko stotinu sati manje. Zatim, kulturni, sportski i izletnički odmori su
potrebni ne samo zaposlenima nego i studentima te penzionerima o kojima
država mora voditi računa u osiguranju akitvnog i kvalitetnog korištenja
slobodnog vremena što utiče na visinu javnih rashoda, a time i na javne
prihode.
e) Povećanje broja državnih službenika, uzrokovano proširenjem nadležnosti
države i povećanju kvalitete obavljanja državnih funkcija (državna
uprava,pravosuđe, socijalna zaštita, kultura isl.). Povećanje broja državnih
službenika izaziva izdvajanja za dodatna sredstva kojima će se podmiriti

5
 rashodi dobro plaćene i prekobrojne državne uprave, osiguranje uvjeta za rad,
adekvatna oprema.

3. Centralizacija odnosno decentralizacija

U svakoj savremenoj državi, neovisno o njenom ustavnom uređenju, prisutna je

decentralizacija njenih funkcija.
Stepen te decentralizacije, odnosno centralizacije zavisi od toga da li je država uređena na
federativnim osnovama ili se radi o unitarnoj državi , uloge države u ekonomskom životu,
stepenu urbanizacije, veličini teritorija, povijesnom razvitku, tradiciji, dohotku po stanovniku,
političkoj stranci, vjerskim i nacionalnim konsideracijama, ekonomskoj razvijenosti države i
sl.
Kako su raspoređena ovlaštenja nižih i viših teritorijalnih jedinica zavisi i :

a) raspodjela izvora javnih prihoda (a time i poreznih prihoda) kojima se finansiraju

rashodi koji ovise ostvarenjem tih funkcija
b) modaliteti njihova prikupljanja
c) visina prihoda kojima će pojedine teritorijalne jedinice finansirati rashode iz svoje
nadležnosti.

Kako je raspodjela nadležnosti između teritorijalnih jedinica, a time povezana podjela javnih
prihoda kojima će se finansirati javni rashodi koji su posljedica ostvarenja tih nadležnosti, ima
veliko značenje za svaku državu. Neadekvatno uređenje raspodjele nadležnosti između
teritorijalnih jedinica te njihovih odnosa može dovesti do neželjenih napetosti pogotovo ako je
riječ o federativno uređenim državama .
Problem raspodjele javnih funkcija i sredstava za njihovo finansiranje je složen i politički
osjetljiv u višenacionalnim državama u kojima postoje veće razlike u privrednom razvitku
između pojedinih teritorijalnih jedinica tj.problem ‘’prelijevanja sredstava’’ između privredno
razvijenih i nedovoljno razvijenih teritorijalnih jedinica.
Centralizacija u odlučivanju i finansiranju je neophodna u npr.u ratnim uvjetima, kada je
potrebno obezbijediti sve resurse (ljudske,finansijske) za odbranu zemlje. Centralizacija
funkcija i sredstava je jako važna u uslovima većih poremećaja kao što su rat, privredna kriza,
elementarne nepogode jer se tako brže i učinkovitije koriste određene komparativne prednosti

6
jedne zemlje, a lakše se dolazi do usvajanja i primjene mjera kojima se ne samo uklanjaju i
smanjuju nepovoljni procesi i pojave, nego se djeluje i na uzroke koji su ih izazvali.2
Stoga, problemi ekonomskog sistema, njegovog razvitka, jačanje konkurentske prednosti
domaćih proizvođača, borba protiv inflacije, mjere za smanjenje stope nezaposlenosti,
usklađivanje potrošnje i odnosa cijena, kreditno-monetarnih tokova se brže mogu rješavati u
uslovima centralizacije prema zagovornicima centralizacije.
Međutim, zagovornici decentralizacije vlasti, odnosno nadležnosti države, a time i
decentralizacija sredstava za njihovo finansiranje ističu da je javne potrebe lakše utvrditi, te
da je lakše (uz manji otpor) prikupiti sredstva za njihovo finansiranje, ako je finansiranje tih
potreba u nadležnosti jedinica lokalne samouprave, odnosno užih teritorijalnih jednica,
odnosno ako je povjereno (državnom,samoupravnom) tijelu koje je u neposrednom kontaktu s
korisnicima tih potreba.3
Nadležno tijelo jedinica lokalne samouprave, bolje poznaje problematiku pa će lakše utvrditi
njihov obim i intenzitet kao i iznos sredstava potrebnih za njihovo zadovoljavanje, pokazuju
veći interes za probleme građana i potrebe pravnih osoba koji djeluju na tom području nego
što je to slučaj s tijelima centralne vlasti. Decentralizacija nadležnosti države omogućuje i
osigurava :

a) uticaj građana na utvrđivanje vrste i obima javnih potreba kao i prioritet njihovog
zadovoljavanja
b) veća odgovornost nadležnih za obavljanje povjerenih im poslova
c) veća učinkovitost trošenja javnih prihoda
d) bolja kontrola zakonitosti i svrsishodnosti obavljanja određenih javnih poslova i sl.,
odnosno omogućuje veće sudjelovanje i uticaj građana pri obavljanju državnih
poslova.

Može se reći daje decentralizacija izrazitija u federativno uređenim državama, međutim ima i
unitarnih država gdje je stepen decentralizacije veći npr.Finska, Norveška, Španjolska,
Švedska nego u federativnim državama kao što su Australija, Belgija.
Centralizacija odnosno decentralizacija mogu uticati i na raspodjelu poreznih prihoda između
širih i užih teritorijalnih jedinica, kao i na organizaciju porezne službe pa je tako porezna

2
Jelčić, Božidar : Finansijsko pravo i finansijska znanost, Zagreb 1998. o.c. str. 410
3
Jelčić, Barbara i Jelčić, Božidar: Porezni sustav i porezna politika, Informator, Zagreb 1998.god.,str. 75

7
služba u unitarnim državama centralistički organizirana, to ne mora biti slučaj i u federativno
uređenim državama.

4. Pripadnost pojedinim ekonomskim asocijacijama i

geopolitički položaj

Razlozi koji su doveli do formiranja ekonomskih asocijacija proizilaze iz povećanja

međunarodne trgovinske razmjene, boljeg korištenja komparativnih prednosti države, zaštita
domaćeg tržišta od jeftinije robe iz inostranstva s ciljem da koordinacijom i kooperacijom
pridonesu bolje uvjete i privredni razvoj za zemlje članice.
Brojne su ekonomske asocijeacije :
Evropska unija,
 EFTA (European Free Trade Association),
 EEA (European Economic Area) - između 15 članica EU i nekih članica
EFTA(Norveška i Island)
 ASEAN (Association of Southeast Asian Nations),
 AFTA (Assean Free Trade Area ),
 APEC (Asia-Pacific Economic Co-operation Forum),
 OPEC (Organization of Petroleum Exporting Countries),
 SADC (Southern Africa Development Community) gdje se raspravlja o potrebi što
slobodnijeg kretanja kapitala,roba,usluga među članicama,
 UMA (Arab Magreb Union),
 NAFTA (North American Free Trade Agreement koji su zaključile Kanada,SAD i
Meksiko, WTO (World Trade Organization) i koji je omogučiio stvaranje osnova za
proširenje trgovine i ekonomske kooperacije između država koje su na različitom
stepenu ekonomskog razvoja. Članice su pozvane da reguliraju pitanja unaprijeđenja
trgovinske razmjene,ulaganja,strategije konkurencije,
 CEFTA (Central European Free Trade Agreement) koje su potpisale Češka,
Mađarska, Poljska, Slovačka i Slovenija i formirale zonu slobodne trgovine.

Ugovor o slobodnoj trgovini između zemalja članica EU i Estonije, Litvanije i Letonije

sklopljen je 1994.godine, a Argentina i Brazil su sklopile sporazum o istovrsnom carinskom
tretmanu pri uvozu kapitalnih dobara, telekomunikacijske opreme i računara.

8
Ono što iziskuje promjene u sistemu oporezivanja, kako bi se integracijski procesi ubrzali su
slijedeći procesi:
- slobodno kretanje ljudi (ukidanje viza, mogućnost zapošljavanja u drugim državama,
priznavanje diplome stečene u jednoj zemlji u drugoj, priznavanje prava na zdravstvenu
zaštitu i penziono osiguranje
- slobodno kretanje kapitala (ukidanje ograničenja transfera kapitala)
- slobodno kretanje roba ( ukidanje odnosno smanjenje carina)
- slobodno vršenje usluga (usluge u novčanom, robnom i osobnom prometu).
Iako se Rimskim ugovorom iz 1957.godine utvrđuje obaveza harmonizacije indirektnih
poreza, harmonizacija direktnih poreza je potrebna iz razloga slobodnog kretanja kapitala,
ljudi, usluga i robe kako im sistem oporezivanja ne bi predstavljao prepreku te time ostvare
ciljevi EU.
Sistem oporezivanja u zemljama članicama asocijacije ima određenog uticaja na sistem
oporezivanja drugih zemalja koje su npr.značajniji partneri u trgovinskoj razmjeni s njima.
Države koje nisu članice pojedinih ekonomskih asocijacija, a koje žele postati članicama
itekako vode računa o sistemu oporezivanja koje primjenjuju zemlje članice tih asocijacija
tzv.tiha harmonizacija
Na harmonizaciju carinskog sistema pa time i mjere carinske politike imao je GATT(General
Agreement on Tariffs and Trade).
Mnogi pregovori unutar GATT-a doveli su do sniženja kao i uklanjanja carina u
vanjskotrgovinskoj razmjeni i to utvrđivanjem kontingenata (kvantitativnih ograničenja uvoza
određenih proizvoda) ili pojednostavljenjem carinskog postupka s ciljem ubraznog uvoza ili
izvoza roba.Urugvajskom rundom, dugogodišnji pregovori unutar GATT-a ,postignut je
sporazum o daljnjem sniženju carinskih stopa.
Organizacije kao što su : UNICEF, UNESCO, UN mogu usvojiti zaključke čija provedba u
zemljama članicama može imati velikog uticaja na porezni tretman kao što je npr.dječija
zaštita, obrazovanje, zdravstvene djelatnosti, zaštita okoliša, prehrambeni proizvodi.

5. Nezaposlenost

Neovisno o načelu neutralnosti države u odnosu na ekonomski život, država se mora suočiti s
postojanjem velike stope nezaposlenosti, kako bi je svela na prihvatljivu razinu. Pa čak i kada
bi se vlada odupirala da se neposredno miješa u rješavanje tog problema, ona će na to biti

9
prisiljena djelovanjem sindikata, javnim mišljenjem. Kako će vlada posegnuti za određenim
mjerama za poticanje većeg zapošljavanja, posegnut će i za mjerama poreske politike.
Tako, s ciljem povećanja stope zaposlenosti idu u prilog razna poreska oslobađanja i olakšice
za sve one koji će otvoriti nova radna mjesta i zaposliti nove radnike. Jedna od mjera za
povećanje stope zaposlenosti jeste i uvođenje novog poreza odnosno poreza za povećanje
zapošljavanja i to povećanjem poreskog opterećenja kod nekih već uvedenih poreza s ciljem
prikupljanja namjenskih sredstava za zapošljavanje nezaposlene radne snage.

Tablica 2. 4

EA16 - Belgija, Njemačka, Irska, Grčka, Španjolska, Francuska, Italija, Cipar, Luksemburg,
Malta, Nizozemska, Austrija, Portugal, Slovenija, Slovačka i Finska

EU27 - Belgija (BE), Bugarska (BG), Češka (CZ), Danska (DK), Njemačka (DE), Estonija
(EE), Irska (IE), Grčka (EL), Španjolska (ES), Francuska (FR), Italija (IT), Cipar (CY),
Latvija (LV), Litva (LT), Luksemburg (LU), Mađarska (HU), Malta (MT), Nizozemska (NL),
Austrija (AT) , Poljska (PL), Portugal (PT), Rumunjska (RO), Slovenija (SI), Slovačka (SK),
Finska (FI), Švedska (SE) i Ujedinjeno Kraljevstvo (UK).

4
http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_PUBLIC/3-30042010-BP/EN/3-30042010-BP-EN.PDF ,
pristupljeno 03.05.2010.g.
10
Prikazana tabela predstavlja podatke o stopama nezaposlenosti u martu 2010.g. prema
podacima Eurostat-a (Opća uprava Europske komisije u Luksemburgu čiji su glavni zadaci,
osiguranje statistički podataka EU te promicanje harmonizacije statističkih metoda u
zemljama EU, državama kandidatkinjama i zemljama EFTA-e).
Možemo uočiti da je u Eurozoni (EA16) stopa nezaposlenosti iznosi 10%. Eurostat
procjenjuje da je 23,130 milijuna muškaraca i žena u EU27, od kojih 15.808.000 su bili u euro
zoni, nezaposleni u martu 2010. U odnosu na februar 2010.g., broj nezaposlenih osoba
povećan je za 123 000 u EU27 i 101 000 u eurozoni. U odnosu na mart 2009.g. nezaposlenost
je porasla za 2,546 milijuna u EU27 i 1.389.000 u eurozoni.
Među državama članicama, najniže stope nezaposlenosti zabilježene su u Nizozemskoj
(4,1%) i Austriji (4,9%), a najviša stopa u Latviji (22,3%) i Španjolska (19,1%).
U usporedbi od prije godinu dana, neke države članice zabilježile su pad stope nezaposlenosti.
Pad je zabilježena u Njemačkoj (7,4% na 7,3%), a najmanji porast u Luksemburgu (5,4% do
5,6%) i Malti (6,7% do 6,9%). Najveći porast registrirani je u Latviji (14,3% na 22,3%),
Estonija (7,6% na 15,5% između četvrtog kvartala 2008 i 2009) i Litva (8,1% na 15,8%
između četvrtog kvartala 2008 i 2009).
U narednoj tabeli možemo vidjeti kretanje stope nezaposlenosti u EA16 i EU27 u periodu od
2000. – 2010.god.

Tablica 3. 5

5
http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_PUBLIC/3-30042010-BP/EN/3-30042010-BP-EN.PDF ,
pristupljeno 03.05.2010.g.
11
 6. Zaduženje i budžetski deficit

Na poreznu politiku, a rjeđe na porezni sistem jedne države mogu uticati i sudjelovanje
javnog duga u BDP-u i s time povezano servisiranje duga . Zaduženost mnogih država
uzrokovana je činjenicom da nisu mogle na vrijeme ispuniti obaveze sadržane u ugovoru o
zajmu. Mnoge zemlje-dužnice morale su učiniti i određene promjene u sistemu oporezivanja,
kao i u fiskalnoj sferi (smanjenje javnih rashoda i/ili povećanje javnih prihoda ) kako bi
zaustavile povećanje zaduženja, ili smanjile visinu javnog duga, odnosno budžetski deficit
svele na prihvatljivu razinu. Kod procjene tereta javnog duga treba voditi računa ne o
apsolutnom iznosu sredstava dobivenih na osnovu ugovora o zajmu, nego o ukupnom iznosu
zajma izraženom kao postotak iznosa ostvarenog uvozom robe i usluga, što znači o udjelu
javnog zajma u deviznom prilivu sredstava u jednoj godini (koeficijent zaduženosti).
Što se tiče EU, i pored velikih napora koje članice čine da bi smanjile svoj ukupni dug prema
ugovoru u Maastrichtu, članstvo u budućoj Monetarnoj uniji uvjetovano je zahtjevom da je
ukupno zaduženje članica niže od 60% BDP-a. U Belgiji, Grčkoj i Italiji iznos javnog duga
premašuje Bruto društveni proizvod.
Od 15 članica EU, samo su njih četiri ispunile jedan od četiri uvjeta koje su članice EU
preuzele ugovorom u Maastrichtu.
Maastrichtškim je ugovom predviđeno da budžetski deficit ne smije biti veći od 3% BDP-a.
Visoko zaduženje države, kao i postojanje velikog budžetskog deficita nameće pred vladu
brojne zadatke. Svođenje javnog duga države i budžetskog deficita u okvire koje zahtijeva
Maastrichtški ugovor je neophodan iz razloga ''ozdravljenja'' državnih finansija te uticaja na
učinkovito trošenje javnih prihoda, da bi se odustalo od nekih rashoda koji mogu čekati ''bolja
vremena''. Javni zajam ima sve karakteristike budućeg poreza, jer će se otplatiti poreznim (i
drugim javnim) prihodima koji će biti ubrani u narednim godinama.6
Ograničavanje visine zaduženja države kao i to da države članice EU samo u skromnim
iznosima pribjegavaju deficitarnom finansiranju poslužilo je kao primjer i drugim zemljama .
Kako se servisiranje javnog duga obavlja sredstvima budžeta,za iznos izdvojenih sredstava
radi otplate duga se smanjuju ''manevarske mogućnosti'' države u podmirenju mnogih
zadataka i mjera iz njene nadležnosti. Na kraju da bi te zadatke i mjere iz svoje nadležnosti
država mogla finansirati, može npr.odlučiti da poveća porezno opterećenje nekih postojećih
poreza (povećanjem visine porezne stope i/ili smanjenjem odnosno ukidanjem nekih poreznih

6
Jelčić, Barbara i Jelčić, Božidar: Porezni sustav i porezna politika, Informator, Zagreb 1998.god.,str 88
12
oslobođenja i olakšica) ili da uvede neki novi porez s ograničenim vremenom primjene, da
smanji javne rashode i njihovu visinu uskladi s visinom javnih prihoda.

Što se tiče podataka o javnom dugu nekih zemalja u EU, može se reći da u 2009 najveći
državni deficit u BDP zabilježila je:
Irska (-14,3%), Grčka (-13,6%) Ujedinjeno Kraljevstvo (-11,5%), Španjolska (-11,2%),
Portugalu (-9,4%), Latvija (-9,0%), Litvi (-8,9%), Rumunjskoj (-8,3%), Francuskoj (-7,5%) i
Poljskoj (-7,1%).

Nijedna država članica nije registrirala suficit u 2009.

Najniži deficit zabilježila je:

Švedska (-0,5%), Luksemburgu (-0,7%) i Estoniji (-1,7%). Sve u svemu, 25 država članica
zabilježeno pogoršanje u ravnoteži vlade u odnosu na BDP u 2009 u usporedbi sa 2008, a
dvije (Estonija i Malta) poboljšanje.

Na kraju 2009, najniži omjeri državnog duga u BDP-u zabilježeni su u Estoniji (7,2%),
Luksemburg (14,5%), Bugarska (14,8%), Rumunjskoj (23,7%), Litvi (29,3%) i Češka
Republika (35,4%).

Dvanaest država članica imala državni dug omjere veće od 60% BDP-a u 2009: Italija
(115,8%), Grčka (115,1%), Belgija (96,7%), Mađarska (78,3%), Francuska (77,6%),
Portugalu (76,8% ), Njemačka (73.2%), Malti (69,1%), Velika Britanija (68,1%), Austrije
(66,5%), Irskoj(64,0%) i Nizozemska (60,9%). 7

7. Historijski razlozi

Razlike u političkom sistemu , imale su, a imaju utiecaja i danas na postojanje razlika u
poreznim sistemima savremenih država , što je bio slučaj sa zemljama bivšeg socijalističkog
bloka , koje su izgradile porezni sistem po uzoru na Sovjetski Savez.
Zemlje koje su bile kolonije nekih evropskih država ( Francuska i Engleska) , njihovi porezni
sistemi su imali velike sličnosti sa poreznim sistemom zemlje-matice.

7
Preuzeto sa oficijelne stranice Eurostat-a (http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_PUBLIC/2-22042010-
BP/EN/2-22042010-BP-EN.PDF), pristupljeno 03.05.2010.
13
Školovanje kadrova bivših kolonija , poznavanje njihovih jezika, korištenje njihove literature,
ekonomska i druga povezanost na bivše gospodare ,utjecale su da se zadrži isti sistem
oporezivanja ,koji su se i prije primjenjivali na njihovu teritoriju.
Za savremene porezne sisteme najvećeg broja država može se reći da su to historijski porezni
sistemi.To su porezni sistemi koji se ne mogu definirati kao skup poreznih oblika koji su
povezani zajedničkom idejom koja se želi ostvariti oporezivanjem , nego kao određen broj
poreza neke države koji su u porezni sistem bili uvedeni u različito vrijeme i iz različitih
razloga.
Veliki je broj država koje su zadržale rješenja u svom poreskom sistemu koja su se
primjenjivala još na početku stoljeća. Primjenjivala su se i rješenja čije se uvođenje opravdalo
pripremama za sudjelovanje u ratu ili prikupljanje sredstava za uklanjanje ratnih razaranja.
Porezna praksa mnogih zemalja govori da je iznimno teško ukinuti porez ili oslobađanja ili
olakšice iz poreznog sistema ,nego što je uvesti novi porez ili neko novo porezno oslobađanje
ili olakšice.

8. Drugi razlozi koji mogu uticati na sistem oporezivanja

Na poresko sistem jedne zemlje mogu uticati i drugi faktori:

a) blizina ratnog žarišta i neposredno sudjelovanje u sukobima lokalnog karaktera.

Zemlje susjedi onim zemljama koje su u ratu ili kojima prijeti da se rat prenese i na njihov
teritorij moraju obaviti određene pripreme kao što su: učvršćivanje granica, nabavka
dodatnog oružja , povećanje broja vojnika, kako bi time uklonili opasnost da se rat proširi
i na njihovo područje. Naglo povećanje troškova izazvanih ratnim sukobima, mogu se
podmiriti i odgovarajućim promjenama u sistemu oporezivanja i to, da se poveća porezno
opterećenje,uvođenjem novog poreza, izostavljanjem poreznih oslobađanja i olakšica ili
povećanjem poreznih stopa kod nekih već postojećih poreza , što na kraju doprinosi tome
da se porezni sistem te zemlje razlikuje od poreznih sistema drugih država.
Takav slučaj ima porezni sistem Izraela ,Sirije , Jordana u odnosu naporezni sistem u
Egiptu i Turskoj.

b) porezni sistem zemalja u tranziciji imaju i porezni sistem koji je u tranziciji.

Zemlje u tranziciji svoj porezni sistem ne izgrađuju „na slike i prilike“ poreznog sistema
neke njoj susjedne razvijene zemlje , i to upravo zato da bi olakšala i ubrzala razdoblje

14
tranzicije na tržišni način privređivanja , kada će biti uspostavljeni realni uvjeti za što
veći stupanj harmonizacije s tom ( i drugom) zemljom s tržišnim gospodarstvom ;

c) zemlje u razvoju kojima je poljoprivreda glavna privredna grana imaju sistem

oporezivanja , koji se u mnogo čemu razlikuje od onog u industrijski razvijenim
državama . Razlike se očituju u sudjelovanju prihoda ubranih primjenom pojedinih
poreza u ukupnim poreznim prihodima(struktura poreznih prihoda ) do kojih dolazi zbog
činjenice da su npr.u tim zemljama prihodi od carina su značajan izvor prihoda države ,
dok to nije slučaj u industrijski razvijenim zemljama. Sistem oporezivanja zemalja u
razvoju može biti opredijeljen i pomanjkanjem kadrova, potrebnih podataka ,
neadekvatnom materijalnom opremljenošću porezne službe i drugo.
Ovo se ogleda u činjenici da je primjena npr.poreza na dohodak s jedne ,daleko složenija
nego što je slučaj sa ubiranjem pojedinačnih poreza na promet,općeg poreza na promet ,
carina s druge strane , koje iziskuje angažiranje manjeg broja ljudi , pa zato i ne čudi da
je finansijska uloga posrednih poreza u zemljama u razvoju naglašenija negoli u
razvijenim zemljama .Zemlje u razvoju pokušat će i raznim poreznim oslobađanjima i
olakšicama privući strani kapital , odnosno poticati ulaganja domaćih privrednih
subjekata.

d ) Islamske države imaju porezni sistem koji se razlikuje ne samo od sistema

oporezivanja kakav vrijedi u demokratskim državama Zapada , nego i od onog koji se
upotrebljava u državama u kojima Muslimani čine pretežni dio stanovnika, ali koji svoj
sistem vlasti nisu gradile na temelju Kur'ana. Naime ,Kur'an ne utvrđuje samo vjerski
život sljedbenika poslanika Muhameda , nego i mnogo više od toga , jer on sadrži
odredbe koje zadiru u sve pore života i rada ljudi.

e ) sistem oporezivanja socijalističkih država (Kube,Vijetnama, Kine ), razlikuju se od

onih u kapitalističkim državama. U uvjetima državnog planiranja i državnog vlasništva
sredstava za proizvodnju i modaliteti prikupljanja prihoda za finansiranje javnih rashoda
su prilagođeni samom sistemu , kojih u drugim državama nema , te se od njih onda
razlikuju.
Može se postaviti i pitanje mogu li se uopće sredstva koja za finansiranje javnih rashoda
izdvajaju državna preduzeća podvesti pod pojam poreza , zato što se za te prihode

15
 države ne može reći da su oni derivativni – pa im tako manjka (jedna od bitnih )
karakteristika koja opredjeljuju poreze kao javnopravne prihode države.

f) ekološka svijest građana neke države, odnosno senzibilnost stanovništva za očuvanje

okoliša, a time i poduzimanje mjera na području oporezivanja . u nekim zemljama su
naglašenije mjere (Švicarska, Njemačka, Švedska) nego u ostalim zemljama (Albanija,
Rumunija, Alžir, Tunis).

Zaključak

Već i površna analiza sistema oporezivanja pojedinih država bez obzira da li ona pripada
ekonomski integriranim asocijacijama ili ne, ukazuje na činjenicu da ne postoje ni dvije
države s istim sistemom oporezivanja,što je i razumljivo kada se zna da među državama
postoje mnogobrojne razlike koje ih karakteriziraju i koje više ili manje determiniraju i
njihove sisteme oporezivanja. Kod federativno uređenih zemalja sistem oporezivanja se po
pravilu razlikuje od onog u unitarnoj državi što je posljedica razlika u raspodjeli funkcija
između pojedinih razina vlasti. Gustina naseljenosti, broj stanovnika kao determinante sistema
oporezivanja u smislu da je državama potrebno izdvojiti manje sredstava po stanovniku za
izdvajanje za zdravstvene,obrazovne,kulturne usluge. Sudjelovanje javnog sektora u BDP-u
suvremenih zemalja se povećava, a povećani javni rashodi dovode do potrebe za povećanjem
poreznih prihoda, što dovodi do promjena u poreznim sustavima. Razlozi koji dovode do
toga su povećanje broja stanovnika, veći udio starog stanovništva, proširenje nadležnosti
države, povećanje broja državnih službenika itd. U svakoj savremenoj državi, bez obzira na
njezino ustavno uređenje, prisutna je decentralizacija njenih funkcija, a njen razmjer ovisi
prije svega o ustavnom uređenju, ali i o ulozi države u privredi, stepenu urbanizacije, veličini
teritorija, historijskom razvitku, per capita dohotku, stranci ili strankama na vlasti itd što ima
uticaj na strukturu i organizaciju poreznog sustava. Što se tiče stope nezaposlenosti, mogli
smo primijetiti da s ciljem povećanja stope zaposlenosti idu u prilog razna poreska
oslobađanja i olakšice za sve one koji će otvoriti nova radna mjesta i zaposliti nove radnike.
I na kraju bitno je i pomenuti ostale faktore poreskog sistema jedne države koji determiniraju
provođenje poreskih mjera a to su: blizina ratnog žarišta, ekološka svijest građana, zemlje sa
dominantnim učešćem poljoprivrede, zemlje u tranziciji i sl.

16
Izvori :

1. Jelčić, Barbara i Jelčić, Božidar: Porezni sustav i porezna politika, Informator, Zagreb
1998.
2. Jelčić, Božidar : Finansijsko pravo i finansijska znanost, Zagreb 1998.
3. http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_PUBLIC/3-30042010-BP/EN/3-
30042010-BP-EN.PDF , pristupljeno 03.05.2010.g.
4. (http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_PUBLIC/2-22042010-BP/EN/2-
22042010-BP-EN.PDF), pristupljeno 03.05.2010.

17