ROMEO I JULIJA

(odlomak iz djela)

(Noć. Capulletijev vrt. Julija stoji na balkonu.)

JULIJA: Romeo, o Romeo! Zašto si Romeo?
ROMEO: Zato jer su me majka i otac tako nazvali.
JULIJA: Tko si ti, tu pod plaštem noći?
ROMEO: Vaš novi vrtlar Romeo. Došao sam zaliti biljčice u vrtu, jer nisam
dospio tokom dana...
JULIJA: Dobro, vrtlaru. Samo, pazi dok zalijevaš oko kuće - nikako nemoj stati
ispod balkona. Danas su radnici probijali nova vrata za podrum, pa tu zjapi
duboka rupa.
VRTLAR: Hvala na upozorenju, mlada gospodarice.
(Vrtlar pali fenjer, vješa ga kraj bunara i izvlači vodu za zalijevanje. Iz
neosvijeteljenog dijela vrta čuju se koraci, netko dolazi.)
JULIJA (stoji na balkonu, osluškuje): Romeo, o Romeo! Zašto si Romeo?
VRTLAR: Rekao sam već da su me tako roditelji...
JULIJA: Ma tko tebe pita?
ROMEO: A zašto ne bih bio Romeo? Baš je lijepo ime. Dao mi ga krsni kum,
jer i on se isto zove Romeo.
JULIJA: Tko si ti, tu pod plaštem noći?
ROMEO: Vaš novi kuhar Romeo. Krenuo sam u ostavu provjeriti zalihe i
postaviti mišolovke.
JULIJA: Dobro, kuharu. Ali pazi dok prolaziš kraj kuće, ispod balkona je
duboka rupa.
KUHAR: Hvala, mlada gospodarice.
(Dugo se čuje samo škripanje čekrka na bunaru i pljuskanje vode. Odjednom,
koraci iz neosvijetljenog dijela vrta.)
JULIJA: Romeo, o Romeo! Zašto si Romeo?
ROMEO: Zanimljivo pitanje! Zaista, zašto?
JULIJA: Kad ime nije ništa! Što nazivljemo ružom, slatko bi mirisalo i s drugim
imenom...
ROMEO: Hm, točno...Baš šteta što nemam vremena baviti se filozofskim
temama, jer mi dani prolaze uglavnom u društvu brojeva. Neprekidno brojim -
mnoge posjede koji mi pripadaju, dvorce širom Evrope, ergele konja, proizvode
iz mojih radionica i dakako, goleme količine zlatnika, koji se danonoćno
slijevaju u moju riznicu. Ja sam, naime, bogati trgovac i došao sam sklopiti
posao sa gospodinom Capulletijem.
JULIJA: Tako ste uspješni, a još sasvim mladi?
TRGOVAC ROMEO (primiče se balkonu): Dvadeset i dva ljeta punim.
JULIJA: Pazite, ispod balkona je rupa, radije se odmaknite!
(Trgovac Romeo se odmiče od kuće i prilazi bunaru. Obasja ga svjetlo
vrtlarevog fenjera.)
JULIJA: Oh, vi ste veoma naočit muškarac, mladi trgovče!
TRGOVAC ROMEO: Mnogi tako kažu.
JULIJA: Vaša je supruga zacjelo veoma sretna žena?
TRGOVAC ROMEO: Vjerujem da bi bila sretna, kad bih je imao. Ali djevu
koju bih poželio zaprositi - još nisam sreo. Sve do sada...
JULIJA. Oh! Znate što, mladi trgovče? Nema smisla da usred noći lupate na
vrata i budite moje roditelje. Ja ću sići i u tišini vas pustiti u kuću. A zatim -
nudim vam svoje društvo, do kraja živo...ovaj, hoću reći, do jutra, hihi...
TRGOVAC ROMEO: Iznenadnu naklonost prelijepe Fortune zar bi itko odbiti
mogao?
(Vrtlar je završio s poslom, skida fenjer i odlazi iz vrta.)
JULIJA (popravlja frizuru, ulazi u sobu, zove mladu služavku): Dođi ovamo,
ogrni se mojim velom, stoj na balkonu i čekaj. Kad dođe neki klinac od sesnaest
godina i počne baljezgati o sjajnom suncu, blijedom mjesecu i djevojačkim
očima, blistavim poput zvijezda, reci mu da ne čuješ dobro - neka priđe bliže
balkonu!!!