P. 1
Matematika-Kompleksi-brojevi

Matematika-Kompleksi-brojevi

|Views: 2,070|Likes:
Published by Joshua Eins

More info:

Published by: Joshua Eins on Apr 06, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

08/13/2013

pdf

text

original

UNIVERZITET U TRAVNIKU SAOBRACAJNI FAKULTET TRAVNIK

MATEMATIKA I KOMPLEKSNI BROJEVI

NASTAVNIK:

STUDENT: KEMAL ZAHIROVIC

TRAVNIK, JANUAR 2010

Sadrzaj
Sadrzaj..................................................................................................................................2 Kompleksni brojevi..............................................................................................................3 6. Trigonometrijski prikaz kompleksnog broja............................................................11 7. Potenciranje i korjenovanje kompleksnih brojeva....................................................14 8. Eulerova formula......................................................................................................16 9. Zašto su uvedeni kompleksni brojevi.......................................................................18 10. Formula za rješenje kubne jednačine......................................................................20 LITERATURA..................................................................................................................27

2

stoljeću vezano za problem rješavanja kubne jednadžbe. Brojeve kojima je realni dio nula zovemo čisto imaginarnima. Najpoznatije primjene vezane su za teoriju elektriciteta i magnetizma (koju bitno pojednostavljuju) te za kvantnu teoriju.Kompleksni brojevi Imaginarni brojevi prvi put su se pojavili u 16. Broj i zove se imaginarna jedinica. Linearne kombinacije su izrazi oblika fx + fy + : : :. Dakle. gdje su f.4ac kvadratne jednadžbe ax2+bx+c = 0 negativna. Euler. a broj y imaginarni dio kompleksnog broja z (dakle: i realni i imaginarni dio kompleksnog broja su realni brojevi). Osnovni primjer takve jednadžbe je x + 1 = 0: Po dogovoru. To su1 i i -i tj. : : : skalari. Za one koji znaju defniciju dimenzije vektorskog prostora: Po defniciji C je dvodimenzionalni vektorski prostor (nad realnim brojevima). Skup R je podskup od C jer svaki realni broj x možemo shvatiti kao kompleksni broj x + 0 f 1. Kako mu bazu čine 1 te i. Skup svih kompleksnih brojeva označavamo s C. ta jednadžba (iako nema realnih rješenja jer bi to bio realan x koji kvadriran daje negativan broj -1) ima dva rješenja u kompleksnim brojevima. Kao motivacija za uvođenje imaginarnih brojeva obično se uzimaju kvadratne jednadžbe s realnim koefcijentima. Kompleksni brojevi se defniraju kao sve linearne kombinacije (s realnim koefcijentima) brojeva 1 i i tj. kompleksni brojevi su brojevi oblika z = x + yi s x. a x. defnicija imaginarne jedinice je da je to jedan od dva moguća broja koji kvadrirani daju 1: i = -1: Isto svojstvo ima i -i: (-i) = (-i)(-i) = (-1) i = 1 f (-1) = -1. U ovom 2 3 . y. stoljeća. možemo ga interpretirati kao i svaki drugi realni dvodimenzionalni vektorski prostor: pomoću koordinatnog sustava u ravnini. : : : vektori. Poznato je da ako je diskriminanta D = b2 . stoljeća. Oba broja (i i -i) su rješenja kvadratne jednadžbe x2 +1 = 0 (kao što su 1 i -1 rješenja kvadratne jednadžbe x2-1 = 0). Broj x se zove realni dio. f. y 2 R. kad su se pojavile i prve primjene. kad ju je uveo švicarski matematičar L. Njihova upotreba raširila se tokom 19. 2 2 2 2 2 2 1 Oznaka i za imaginarnu jedinicu potječe iz 18. ta jednadžba nema realnih rješenja. Napomena 1.

clarku. 3 Sabiranje i oduzimanje kompleksnih brojeva Slike ovog poglavlja preuzete su s web-stranice http://www. Prikaz kompleksne ravnine vidljiv je na slici3 1. Kompleksna ravnina Početkom 19.1. stoljeća Argand i Gauss uveli su način vizualizacije kompleksnih brojeva. Na realnoj osi tada se nalaze svi realni brojevi (oni kojima je imaginarni dio 0). Slika 1: Kompleksna ravnina. uz uobičajeni Cartesiusov koordinatni sustav.edu/fdjoyce/complex/ 4 . a na imaginarnoj svi čisto imaginarni (oni kojima je realni dio 0). 2. y) u koordinatnoj ravnini (I obrnuto: svakoj točki odgovara kompleksan broj). a ordinate imaginarne dijelove pa se koordinatne osi u ovom slučaju zovu realna i imaginarna os. Pritom uzimamo da apscise predstavljaju realne. Svaki kompleksan broj z = x + yi možemo poistovjetiti s točkom (x.

. Određivanje suprotnog broja u tom je kontekstu centralna simetrija (inverzija) obzirom na ishodište (vidi sliku 4). Slika 2: Zbrajanje kompleksnih brojeva. Pribrajanje istog broja svim kompleksnim brojevima možemo shvatiti kao translaciju ravnine (vidi sliku 3). U kompleksnoj ravnini zbroj odnosno razlika dva kompleksna broja z i z0 nalazi se na kraju radij-vektora koji se dobije zbrajanjem odnosno oduzimanjem radij-vektora koji pripadaju z i z0: zbrajanje i oduzimanje geometrijski se interpretiraju kao zbrajanje i oduzimanje radij-vektora u kompleksnoj ravnini. Suprotni broj od x+yi je -x-yi.Dva kompleksna broja zbrajamo (oduzimamo) tako da im zbrojimo (oduzmemo) realne odnosno imaginarne dijelove: Primjer 1 (3 + i) + (2i . ) tih operacija. 5 . . broj nula kao neutralni element.1) = 2 + 3i: Zbrajanje i oduzimanje kompleksnih brojeva imaju sva uobičajena svojstva (komutativnost. asocijativnost. .

Slika 3: Pribrajanje kompleksnog broja kao translacija ravnine. 6 . Slika 4: Suprotni broj kao centralna simetrija.

onda je . Geometrijski gledano. Kompleksni brojevi apsolutne vrijednosti 1 nalaze se na jediničnoj kružnici oko ishodišta. u kompleksnoj ravnini jedinična kružnica oko ishodišta ima jednadžbu 7 . Primjer 2 Ako je z = 3 + 4i.3. Preciznije. Apsolutna vrijednost kompleksnog broja i kompleksno konjugiranje Apsolutna vrijednost kompleksnog broja z = x + iy defnira se kao (biramo pozitivni kvadratni korijen). to je udaljenost točke koja predstavlja z do ishodišta (slika 5). Slika 5: Apsolutna vrijednost kompleksnog broja.

Za zbrajanje kompleksnih brojeva vrijedi tzv. Slika 6: Nejednakost trokuta. onda je z = 5 + 9i. Svakom kompleksnom broju pridružen je njegov kompleksno konjugirani broj (promijeni se predznak imaginarnog dijela). Vrijedi z = z: 8 . U kompleksnoj ravnini kompleksno konjugirani broj od z je njegova zrcalnosimetrična slika obzirom na realnu os (vidi sliku 7). nejednakost trokuta: Nju se lako dokaže pomoću slike 6.9i. Primjer 3 Ako je z = 5 .

kako je vidljivo na slici 7. Ako je onda je Primjer 5 Kako je -1 = i . dijeljenjem s -i dobivamo 2 Recipročni broj broja z je broj Točka koja predstavlja 1/z nalazi se na spojnici ishodišta i z.4. 9 . Množenje i dijeljenje kompleksnih brojeva Množenje dva kompleksna broja defnirano je formom Primjer 4 Vrijedi sljedeća korisna jednakost: Dokažimo ju.

4i imamo : Dijeljenje je defnirano kao množenje recipročnim brojem: Primjer 7 10 .Slika 7: Kompleksno konjugiranje i recipročni brojevi. Primjer 6 Za z = 3 .

Primjer 8 Argument svakog pozitivnog realnog broja je 0.ena svojim polarnim koordinatama. a argument svakog čisto imaginarnog broja s pozitivnim imaginarnim dijelom (npr. a iz gornjeg se vidi da su polarne koordinate broja z. Primjer 9 Trigonometrijski prikaz bitno olakšava množenje i dijeljenje kompleksnih brojeva. Trigonometrijski prikaz kompleksnog broja Argument kompleksnog broja z je kut ө takav da je tg ө = y/x . radi se o kutu koji radij-vektor od z zatvara s realnom osi.6. broja i) je Kako je svaka točka u ravnini potpuno odre. slijedi da je prikazu z = x + yi (koji odgovara Kartezijevom koordinatnom sustavu) ekvivalentan prikaz Taj se prikaz zove trigonometrijski oblik kompleksnog broja. Korištenjem adicionih formula za sinus i kosinus lako je provjeriti da vrijedi za 11 .

Slika 8: Trigonometrijski prikaz kompleksnog broja. 12 . Slika 9: Množenje kompleksnih brojeva.

a po duljina je jednak produktu apsolutnih vrijednosti množenih brojeva. Primjer 10 Sad se vidi da se množenje geometrijski gledano svodi na kombinaciju rotacije i množenja apsolutnih vrijednosti kompleksnih brojeva: radij-vektor koji predstavlja produkt je po smjeru zarotirani radij vektor jednog broja za kut jednak argumentu drugog. Specijalno. 13 . To je objašnjenje već prikazane slike 7. množenje kompleksnog broja nekim brojem kojem je apsolutna vrijednost jednaka 1 interpretira se kao rotacija za argument tog drugog broja. Slika 10: Množenje s i je rotacija za pravi kut. kao što je i argument od z.Iz posljednje formule se vidi da je argument recipročnog broja 1=z suprotan argumentu odz.

potenciranje broja i na višekratnik od 4 daje 1 i potencije se ciklički ponavljaju nakon svakog višekratnika od 4. Potenciranje i korjenovanje kompleksnih brojeva Promotrimo prvo potencije broja i. Imamo: Dakle. Nadalje. potencije od i nalaze se na jediničnoj kružnici kao vrhovi kvadrata.7. Za potenciranje kompleksnih brojeva na prirodne potencije se koristi de Moivre-ova formula Primjer 11 14 .

. a prvi po redu ima 15 . Kompleksnih brojeva w takvih da je wn = z ima n).-i. i. Korjenovanje je kompliciranije jer svaki kompleksan broj z ima n n-tih korijena (tj.-1. Potencije od z se prema toj formuli dobivaju redom tako da argument povećavamo za argument od z i istovremeno potenciramo apsolutnu vrijednost. što je ilustrirano slikom 12. Geometrijski ti se korijeni nalaze u vrhovima pravilnog n-terokuta na kružnici radijusa npjzj (tu gledamo korijen u smislu njegovog značenja u realnim brojevima) kojoj je središte u ishodištu. s tim da prvi od njih ima argument f Svi n-ti korijeni dobiju se kao Primjer 12 Četvrti korijeni iz 1 imaju apsolutnu vrijednost argument Svaki sljedeći ima argument veći za te su treći korijeni od i redom 1.Slika 12: Potencije kompleksnog broja (kojem je apsolutna vrijednost manja od 1).

a prvi po redu ima Svaki sljedeći ima argument veći za te su četvrti korijeni od i redom 8. no osnovne formule za baratanje eksponencijalnim izrazima i dalje vrijede. Eulerova formula Eulerova formula daje jednostavniji oblik trigonometrijskog prikaza kompleksnih brojeva: Stoga je Eksponencijalna funkcija u Eulerovoj formuli je eksponencijalna funkcija s bazom e proširena na kompleksne brojeve. imamo Iz Eulerove formule dobiju se još preglednija pravila računa s kompleksnim brojevima: 16 .Primjer 13 Treći korijeni iz i imaju apsolutnu vrijednost argument . ona ima mnoga specijalna svojstva. Specijalno.

Zbrojimo li i oduzmemo dobit ćemo i iduće dvije važne formule: Primjer 14 Tj ii je realan broj! 17 .

1) (x . a nakon uvođenja kompleksnih brojeva ima dva rješenja: i i -i). 1 . sijeku se u točno mn točaka (računajući kratnosti i točke u beskonačnosti).2x + 2x . Na primjer. Međutim.1) (x + 1) 4 3 2 2 2 za svaki realni (odnosno kompleksni) broj x. Svi ovi (i neki drugi) razlozi matematičarima su dobar povod za uvođenje korijena od negativnih brojeva. Razlogom za uvođenje kompleksnih brojeva mogao je biti samo matematički problem u kojemu se kompleksni brojevi nisu mogli zaobići. O čemu je riječ ukratko ćemo govoriti u nastavku. pravac ne bi sjekao koniku u točno dvjema točkama i općenito krivulju reda n u n točaka.2x + 2x . To se obrazlaže rastavom na faktore: x . Također se naslućivalo da algebarska jednadžba stupnja n ima najviše n rješenja (tu se misli samo na jednadžbu s realnim koeficijentima i samo na realna rješenja jer za druge nisu ni znali). Na primjer. Takav poučak ne bi vrijedio bez kompleksnih brojeva. Stari su je matematičari već rješavali i znali su da može imati dva. siječe je u točkama 2 2 (-1 .i) (x + i). pravac s jednadžbom y = x + 2 ne siječe kružnicu s jednadžbom x + y = 1 (ako se razmatraju samo realne točke). ni u jednome od njih kompleksni brojevi nisu bili nužni. 1 + √2 / 2 i).√2 / 2 i) i (-1 + √2 / 2 i. To se kasnije podupire još jačim argumentom da svaka algebarska jednadžba stupnja n ima točno n rješenja (uključujući kratnost). Zašto su uvedeni kompleksni brojevi Uobičajeno je mišljenje da su kompleksni brojevi uvedeni u matematiku da bi svaka kvadratna jednadžba imala rješenje (na primjer.2x + 2x . odnosno rastavom x .2x + 1 = (x . 4 3 2 2 Ponekad se uvođenje kompleksnih brojeva obrazlaže Bézoutovim poučkom: Dvije algebarske krivulje reda m. svaka je kubna jednadžba ekvivalentna jednadžbi oblika x + ax2 + bx + c = 0 3 18 . jedno ili nijedno rješenje i to im je bilo dovoljno. a time i kompleksnih brojeva.√2 / 2 i. Na primjer. stoljeću) kvadratna je jednadžba bila poznata više od 3000 godina. odnosno n. međutim. a takav se problem pojavio pri rješavanju kubne jednadžbe. Kako je poznato.2x + 1 = 0 4 3 2 ima točno četiri rješenja: dvostruko rješenje 1 i jednostruka rješenja i. jednadžba x + 1 = 0 nema realnih rješenja. jednadžba 2 x . U vrijeme uvođenja kompleksnih brojeva u matematiku (u 16.2x + 1 = (x . -i.9.

S takvim su jednadžbama matematičari imali poteškoća više od 3000 godina dok ih u prvom dijelu 16. jednadžba ima 1 realno jednostruko i 1 realno dvostruko rješenje. stoljeća nisu uspjeli "ukrotiti".gdje su a. U doba otkrivanja formula za rješenje kubne jednadžbe nije bilo kompleksnih brojeva pa su (iv) ondašnji matematičari shvatili kao (iv)' jednadžba ima 1 rješenje. Neke je od tih jednadžbi lako riješiti. -1. a sada se poslužimo sličnim argumentima kao i za kubne jednadžbe s racionalnim koeficijentima i s barem jednim racionalnim rješenjem kako bismo zaključili da svaka kubna jednadžba s realnim koeficijentima ima barem jedno realno rješenje (ukupno 3 kompleksna rješenja. pa je za neki x jednak nuli. a i na sveučilištu. primjerice jednadžba x . jednadžba ima 1 realno trostruko rješenje.q .c realni brojevi (danas to mogu biti i kompleksni brojevi ili elementi nekog polja). Međutim.r) (x + a'x + b') 3 2 2 pa se preostala rješenja početne kubne jednadžbe dobiju rješavanjem kvadratne jednadžbe x + a'x + b' = 0. koja ima bar jedno racionalno rješenje. b. Slično je za svaku kubnu jednadžbu s racionalnim koeficijentima (tj. Sada je 3 2 3 2 x + ax + bx + c = (x .x = 0 ima rješenja 0.r) (x + a'x + b') 3 2 2 pa mogu nastupiti sljedeće mogućnosti: (i) jednadžba ima 3 (ii) (iii) realna različita rješenja. p. a q vodeći koeficijent jednadžbe. Izraz x + ax + bx + c za dovoljno je velike pozitivne x-eve pozitivan.6x + 2 = 0 ? 3 Pokušajte je riješiti! O toj ćemo jednadžbi više reći poslije.b. a za dovoljno male negativne x-eve negativan. kod takvih jednadžbi u pravilu je lako naći racionalno rješenje r = p / q. Zaključujemo da jednadžba x + ax + bx + c = 0 ima bar jedno realno rješenje r. c ). Kako ima konačno takvih mogućnosti. uključujući kratnosti). onda dijeljenjem možemo doći do rastava: 3 x + ax + bx + c = (x . Takve se kubne jednadžbe često pojavljuju u srednjoškolskim zadatcima. p mora dijeliti slobodni. Nakon što jednadžbu pomnožimo sa zajedničkim višekratnikom svih koeficijenata. 19 . što je s jednadžbom 2 x . Kad znademo racionalno rješenje r. načelno možemo doći i do one povoljne. 1. Naime. jednadžbu za koju je a. (iv) jednadžba ima jedno realno i dva konjugirano kompleksna rješenja.

√2 = √ -1 + √2 . u ovom jednostavnom slučaju. To se može i provjeriti. a √ je definiran za nenegativne realne brojeve).√ 1 + √2. o tome na početku nisu vodili računa. √3. uv = √ -1 + √2 (. da se pozabave i takvim matematičkim objektima. Tako je dobiveno jedinstveno rješenje početne jednadžbe. g. q = 0. x = Pokušajmo ipak primijeniti formulu. Pogledajmo kako su se matematičari u početku koristili tom formulom.10.3x = 0. st.a/3 x). dovodi do teških problema . 3 3 √3. u ovom slučaju. Ta se formula zove Cardanova formula (prema talijanskom matematičaru koji je tu formulu objavio 1545. u v = -p /27. Formula za rješenje kubne jednačine Dovoljno je razmatrati jednadžbu x + px + q = 0. odakle je 3 3 3 3 3 3 x = √ -q/2 + √(q /4 + p /27) + √ -q/2 .√-1 = -1 3 3 3 3 3 (naime.3 Za tu jednadžbu ne treba formula. -√3). 3 1 2. međutim. Ta jednadžba ima i dva kompleksno-konjugirana rješenja. Ako su ovakav slučaj mogli i zanemariti (jer već znaju rješenja: 0. pa je x = √√-1 + √-√-1. (*) Vidimo da nas Cardanova formula. Odmah se vidi da su rješenja x = 0. Tu je p = -3. 20 . Tada su matematičari znali samo za realne brojeve i tu nije bilo problema: u = √ -1 + √2. 3 3 3 3 x = √ -1 + √2 + √ -1 . st. q = 2. matematičari 16. To je navelo matematičare 16. niti im je. u djelu Artis Magnae).√ 1 + √2. v = . dolazimo do sustava u + v = -q. 3 Primjer 2: x .√ -1 + √2 ) = . Primjer 1: 3 x + 3x + 2 = 0. to bilo potrebno. gdje su p.√(q /4 + p /27) 3 2 3 3 2 3 (to je prikaz rješenja x u obliku u + v). neke su im jednadžbe stvarale još veće poteškoće. p = 3. Ako napišemo x = u + v. uz uvjet uv = -p/3. √ je za njih jednoznačna neparna funkcija definirana za sve realne brojeve.drugih korijena iz negativnih brojeva. q realni brojevi (to se dobije zamjenom x .

Primjer 3: x . g. 3 3 (*)' 2 Dakle. Kao što znate. 2 < x < 3. ta su tri broja rješenja kubne jednadžbe z = i (provjerite). 3 3 3 3 Izraz √i ima tri vrijednosti: z = √3/2 + 1/2 i.b . 0 < x < 1. zbroj bi ostao isti). z = . da bude rješenje jednadžbe x = -1.√3/2 + 1/2 i. a.√-7. Sustavna teorija kompleksnih brojeva prvi se put pojavila 1572. Cardanova formula daje sljedeći izraz: x = √ -1 + √-7 + √ -1 . tj. z = -i. U (*) ništa se ne bi promijenilo ( √i prešao bi u √i. umjesto √-1 mogli smo staviti -i. a √-i u √i. Pred njima su se pojavila sljedeća pitanja: 1.6x + 2 = 0. Budući da je -i također rješenje jednadžbe x = -1. Kako treba na takvim izrazima izvesti operacije da bismo mogli računati uvjet uv = -p/3 ? 3. 1 2 3 Za razliku od prethodnog primjera. nego su samo imali izraz (**) u kojemu su morali vaditi korijene iz negativnih brojeva. Kako iz izraza (*) i (**) rekonstruirati 3 realna rješenja jednadžbe? 2. kompleksni brojevi jesu brojevi oblika a + bi. 3 3 (**) Sljedeća tablica govori nam da bi ta jednadžba trebala imati tri realna rješenja: x -3 -2 -1 0 1 2 3 x -6x+2 -7 6 7 2 -3 -2 11 3 Zaključujemo da je -3 < x < -2. Tada se izraz (*) može zapisati kao 2 2 x = √i + √-i. Izrazi (*) i (**) zaista se mogu protumačiti tako da daju rješenje kubne jednadžbe. 3 1 2 3 3 21 . u početku nisu uspjeli doći do tih realnih brojeva. st. 3 Lako se vidi da ta jednadžba nema racionalnih rješenja. Mogu li se u (**) i sličnim izrazima rješenja pripadajuće kubne jednadžbe zapisati bez korijena iz negativnih brojeva? Za odgovor na ta pitanja bilo je potrebno uvesti kompleksne brojeve i operacije s njima. matematičari 16. u Algebri talijanskog matematičara Raffaela Bombellia. dok je imaginarna jedinica i izabrana tako da bude i = i i = -1. umjesto √-1 možemo staviti i. Naime.

1/2 i.√3/2 . w = √3/2 .Slično tome. izraz √-i ima tri vrijednosti: w = i. w = . 3 1 2 3 22 .1/2 i.

Osim one da se na kompleksne brojeve ne može proširiti relacija uređaja s (tako da vrijede aksiomi uređenog polja). -i}. i = 1. √ab = √a √b i sl.2. 3 3 3 3 Vratimo se skupovima √i i √-i i uočimo da je z w = z w = z w = 1 (a da su ostali međusobni umnošci različiti od 1). formula x = √i + √-i može se protumačiti kao formula koja daje rješenja kubne jednadžbe x . bilo bi √1 = i i.3 dobije se 9 mogućih vrijednosti izraza (*)'. Na primjer. x = z + w = . Zato izraz x = √i + √-i. dakle. kad bi bilo √(-1)(-1) = √-1 √-1. ima i nekih razlika. 2000.Od 9 mogućih izbora z . x = z + w = 0. 108-111). Tada će zaista biti √(-1)(-1) = √-1 √-1 (na desnoj strani riječ je o umnošku skupova).Gusić. Korjenovanje kompleksnih brojeva. ako se radi s kompleksnim brojevima. tj. Upravo su to rješenja početne kubne jednadžbe x -3x = 0. 3 3 1 3 2 2 3 1 3 3 3 3 1 1 3 2 2 2 3 3 1 3 3 3 3 23 . ima tri vrijednosti: x = z + w = √3. √ nije jednoznačna funkcija nego ima dvije vrijednosti (izuzimajući činjenicu da je √0 = 0). uz uvjet √i √-i = 1. i i 3 3 Napomenimo da. To se razrješava tako da bude √1 = {-1.√3. važna je razlika i u formulama √ab = √a √b. Naime. uz pravilno uvođenje kompleksnih korijena. Prema tome. 1 = -1 (Vidi: I. 1}. one se ne mogu doslovno primijeniti na kompleksne brojeve. Slično je √z za z 0 tročlan skup itd. w .3x = 0. skupovima brojeva. Dakle.. Zbornik radova 1. tj. √i √-i = 1. kongresa matematike RH. √-1 = {i. Treba odabrati one za koje je uv = -p/3 = 1. iako kompleksni brojevi imaju svojstva analogna realnim brojevima.

Pritom treba imati na umu sljedeće: (i) √7 je u (**)' običan realni drugi korijen iz 7. z = √2 (cos ( /3 + 240o) + i sin ( /3 + 240o)). ali ćemo za svaku odabranu vrijednost √ -1 + i √7 imati točno jednu vrijednost od √ -1 . z }. z . (ii) √ u oba pribrojnika ima tri vrijednosti. pozitivan broj čiji je kvadrat jednak 7. poslužili su se nečim što danas zovemo trigonometrijskim prikazom broja. z = √2 (cos ( /3 + 120o) + i sin ( /3 + 120o)).6x + 2 = 0. 3 3 3 Sada je √ -1 + i √7 = {z .i √7 za koju će umnožak pribrojnika biti jednak 2. 3 1 2 3 1 2 3 24 . w = -1 -√7 i. Taj izraz možemo pisati kao 3 3 3 x = √ -1 + i √7 + √ -1 . tj. izraz (**) x = √ -1 + √-7 + √ -1 .Nekima niti to ne bi bio dovoljan razlog za uvođenje kompleksnih brojeva jer već znamo rješenje te jednadžbe. matematičari 16. st. z = √2 (cos ( /3) + i sin ( /3)). 3 3 (**)' gdje je umnožak pribrojnika jednak 2. gdje je argument broja z. Razmotrimo zato jednadžbu x .i √7. tj.√-7. Da bi to pokazali. Tada je z = 2√2 (cos + i sin ). Neka je z = -1 + √7 i.

Slično je √ -1 + i √7 = {w .( /3 + 240o) = 120o . w = √2 (cos (240o . 3 1 1 3 25 . w = √2 (cos (120o . 360o . Naime./3) + i sin (240o ./3. w }./3))./3)). 1 3 2 2 3 1 360o . 3 1 2 3 1 2 3 Vidimo da je z w = z w = z w = 2./3) + i sin (120o ./3)). w ./3. Zato su rješenja jednadžbe x -6x + 2 = 0 realni brojevi: x = z + w = 2√2 cos ( /3).( /3 + 120o) = 240o . w = √2 (cos (360o ./3) + i sin (360o .

arctg(√7) / 3) = 2√2 (1/2 cos (arctg(√7) / 3) + √3/2 sin (arctg(√7) / 3)).. tg(180o . mogu li se rješenja jednadžbe x . Naime. = arg(z) dobili bismo da je 3 2 3 x = √r cos ( /3).x = z + w = 2√2 cos ( /3 + 120o). U tim rješenjima pojavljuje se kut koji se može eliminirati ovako: = 180o arctg(√7) (naime. p. Slično bi se dobilo za svaku kubnu jednadžbu x + px + q = 0. međutim u rješenjima sudjeluju transcendentne funkcije kosinus. koja nema racionalnog rješenja. zbog njega su uvedeni kompleksni brojevi i trigonometrijski prikaz. koji je najviše mučio matematičare 16. Kako smo vidjeli. sinus. Tada se rješenja te jednadžbe ne mogu zapisati pomoću realnih radikala (drugih.6x + 2 = 0 zapisati samo pomoću korijena iz pozitivnih brojeva? Taj slučaj kubne jednadžbe. Vidimo da se rješenja mogu dobiti u ovisnosti o koeficijentima p. Pitamo se mogu li se rješenja zapisati bez takvih funkcija. nazvan je nesvodljivim slučajem kubne jednadžbe. trećih ili nekih drugih korijena iz pozitivnih racionalnih brojeva). a i one kasnije. Sada je x = 2√2 cos ( /3) = 2√2 cos (60o . 1 itd. Tek je metodama Galoisove teorije iz 19. Evo jedne varijante odgovora: Neka je x + px + q = 0. x = √r cos ( /3 + 120o). x = √r cos ( /3 + 240o).q jednadžbe. = arctg(2√D/q) za q > 0 i = 90o za q = 0) dobili bismo da je x = 2 √r cos (arctg(2√D/(-q)) / 3). 1 3 itd. 1 3 2 3 3 3 Eliminacijom kuta ( = arctg(2√D/(-q)) za q < 0. dan odgovor na gore postavljeno pitanje. koja ima tri različita realna rješenja (odnosno za koju je D = q / 4 + p /27 < 0).) = √7). arkus-tangens.q kubna jednadžba za koju je D < 0. Bez kompleksnih brojeva bilo bi gotovo nemoguće doći do tih rješenja. 3 3 26 . st. st. 2 2 2 3 3 1 To su tri realna broja dobivena iz Cardanove formule pravilnom uporabom kompleksnih brojeva. za z = -q/2 + √D i. a i bez kompleksnih brojeva (kad su već realna)? Na primjer. x = z + w = 2√2 cos ( /3 + 240o). r = | z|.

Zagreb: Školska knjiga. I.M. Zagreb: Školska knjiga. Z.-Mintaković.e 3. Hrvatski matematicki elektronski casopis math. Radić. (1989). S. Ćurić. Elementarna matematika 1. Gusić. Zagreb: Školska knjiga 4. D. Zagreb: Školska knjiga 2. Zašto su uvedeni kompleksni brojevi. (1978). Pavković .LITERATURA 1. 5. Algebra 1. Uvod u matematiku. (1995). 27 .Osnove matematike. Kurepa.V-Veljan. M. (1994).

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->