Gradevinski fakultet Sveucilista u Rij eci Kolegij «Hidromehanika» 3.

godina - opci smjer

Skriptu izradili:

prof.dr. Nevenka Ozanic, dipl.ing.grad .. mr.sc. Barbara Karleusa, dipl.ing.grad. Elvis Zic, dipl.ing.grad.

U Rijeci, dana 20..srpnja 2005.

SADRZAJ: 1. opel
1.1. 1.2. 1.3. 1.4.

POJMOVI FLUIDA

Definicije i razdiobe Agregatna stanja i razlike medu njima Masa, gustoca, volumen, tlak Fizikalna svojstva fluida 1.5. Naprezanja fluida - normalna i tangencijalna naprezanja 1.6. Viskoznost 1.7. Ostala svojstva kapljevine 1.8. Ishlapljivanje i isparavanje fluida 1.9. Upotreba oznaka ijedinica SI sustava u hidromehanici DODATAK: 1.10. Izotermicki termodinamicki podaci vode pri temperaturi 1.11. Izotermicki termodinamicki podaci vode pri temperaturi 1.12. Tablica gustoce za razlicite materijale 1.13. Specificna toplina za razlicite materijale 1.14. Tablica toplinskog koriduktiviteta -za razii-clte materijale 1.15. Upotreba periodicnog sustava elemenata na Intemetu

od T=20°C od T=5°C

2. DIMENZIJSKA ANALIZA
2.1. Dimenzijska analiza2.2. Rjeseni zadaci teorija

3. HIDROSTATlKA-STATlKA FLUIDA
Hidrostatski tlak Sila tlaka na rayne povrsine Sila tlaka na zakrivljene povrsine Principi mjerenja tlaka, ubrzanja i kutne brzine 3.4.1. Barometar - mjerenje apsolutnog tlaka 3..5. Spojne posude - princip zidarske vage 3.6. Ravnoteza atmosfere DODATAK: 3.7. Tezista ravninskih tijela 3.. .1. Primjer izracuna tezista slozenih prizmaticnih tijela 7 3.7.2 .. Primjer izracuna ravninske plohe omedene parabolom 3 .. .3. Primjer izracuna tezista slozenih ravninskih ploha 7 3.7.4., Primjer izracuna tezista slozenih ravninskih linija 3.8. Momenti tromosti (inercije) 3.8.1. Momenti tromosti nekih ravninskih likova 3.8.2. Primjer izracuna momenta tromosti 3.9. Rjeseni zadaci iz hidrostatike 3.10 .. Relativno mirovanje fluida 3.10.1. Promjena tIaka pri relativnom mirovanju 3..10.2. Slucaj relativnog mirovanja pri translacij i 3.10.3. Slucaj relativnog mirovanja pri rotaciji 3.10.4. Rjeseni zadaci 3..11. Sile uzgona - Arhimedov zakon 3..l1. L Sila uzgona na granici dvaju fluida 3.11.2. Stabilnost tijela u vodi 3.1. 3 .. . 2 3.3. 3.4.

1.11.3 ..Rjeseni zadaci sa primjenom sile uzgona 3.11.4. Plutanje tijela i njihova stabilnost - rjeseni zadaci

4. HIDRODINAMIKA
4 ..1..Djelovanje sila na kapljevinu 4..2. Osnovne dinamicke jednadzbe strujanja kapljevine
4.3. Hidrodinamicki otpori - otpor povrsine, otpor oblika

4.4.. Hidrodinamicka sila - rjeseni zadaci 4.5. HIDROKINEMATlKA 4 . .5.1. Jednadzba neprekidnosti - jednadzba kontinuiteta
452 ..Rjeseni zadaci 4.6. Idealna tekucina, primjena Be!ilullijeve jednadzbe - rjeseni zadaci 4.7.. Realna tekucina, primjena Bemullijeve jednadzbe - rjeseni zadaci

5. HIDRAULIKA OTVORENIH TOKOV A

5 ..1. Hidraulika otvorenih kanala (korita) 5.1 ..1. Strnjanje sa slobodnompovrsincm 5.1.2. Specificna energija presjeka ..Mirno, kriticno i silovito strujanje 5..1.3. Ustaljeno strujanje 5.1.3.1. Jednoliko ustaljeno strujanje .5 .1.3.2. Ustaljeno nejednoliko strujanje u prizmaticnim koritirna 5.1.3.3. Ustaljeno nejednoliko strujanje u neprizmaticnirn koritima 5..1.4. Rjeseni zadaci 5.2 ..Istjecanje preko preljeva i ispod zapomica 5.2 ..1..Istjecanje preko preljeva 5.2.1.1. Istjecanje preko preljeva prakticnih profila krivolinijskih obrisa 5..2.1.2 ..Istjecanje preko preljeva sa sirokim pragom 52.2. Istjecanje ispod zapomica 5.2.2.1. Nepotopljeno istjecanje ispod zapomica 5.2.2.2. Potopljeno istjecanje ispod zapomica 5.2.3. Istjecanje preko preljeva - rjeseni zadaci 5.2.4 ..Istjecanje ispod zapornica - rjeseni zadaci 53 ..Hidraulicki (vodni) skok 5.3 1..Hidraulicki skok 5.3.2. Spregnute dubine 5.3.3. Visina i dubina hidraulickog skoka 5 J A. Spajanje vodnih razina 5.3..5. Rjeseni zadaci

6. HIDRAULIKA (STRUJANJE) PODZEMNE VODE

6 ..1..Osnovni pojmovi i predpostavke 6.2.. Zakon laminarnog procjedivanja - Darcyev zakon 63 ..Strujanje podzemne vode prema vodozahvatima 6.3 ..1. Strujanje podzemne vode prema galeriji 632.. Strujanje podzemne vode prema zdencima 63.2 ..L Strujanje podzemne vode prema obicnom zdencu - zdenac sa slobodnim vodnim licern 6.32.2. Stmjanje podzemne vode prema arteskorn i subarteskorn zdencu - zdenci pod tlakom 6.4 ..Potencijalno (bezvrtlozno) strujanje, Darcyev zakon - rjeseni zadaci

II

u
11

6.5" Strujanje podzemne vode prema vodozahvatima - rjeseni zadaci

7. HIDRODINAMICKI OTPORI - OTPORI TIJELA

7.1. 7.2. 7.3. 7.4. 7.5. Hidrodinamicki Hidrodinamicki Hidrodinamicki Otpori zraka pri Rjeseni zadaci otpori povrsine otpori oblika otpori valova gibanju tijela

8. FIZlKALNO MODELlRANJE - UVJETI SLICNOSTI 8.1. Faze fizikalnog modeliranja 8.2. Uvjeti slicnosti
8.3" Rjeseni zadaci

III

PREDGOVOR
Ova skripta zadataka je nastala kao dopuna predavanjirna iz kolegija «Hidromehanika» koja se slusa na 3. godini Gradevinskog fakulteta Sveucilista u Rijeci. Osnovna nakana ove skripte bila je pribliziti studentima osnovne pojrnove iz podrucja mehanike fluida, kako teoretski tako i eksperirnentalno preko zadataka. Obrazlozene su osnovne fizikalne osobine tekucina, osnovni pojrnovi iz hidrostatike, kinematike i dinarnike fluida. Pored toga, izneseni su i osnovni zakoni dinarnike i kinernatike, kao i primjena Bemullijeve jednadzbe na idealnu i realnu (stvarnu) kapljevinu. Skripta sadrzi i osnovna nacela tecenja pod tlakom (vodoopskrbne cijevi, zdenci pod tlakorn itd.) i tecenja sa slobodnim vodnim licern (korita, kanali, preljevi, istjecanja ispod ustav.a, vodni skok itd.), U okviru izlaganja 0 strujariju sa slobodnim vodnirn licern (slobodnorn povrsinom) objasnjeni su pojnovi specificne energije presjeka vodotoka, te mimo, kriticno i silovito strujanje. Pored toga, danje teorijski prikaz pojave vodnog skoka i u svezi s time nacin spajanja vodnih razina U ovisnosti 0 visini i obliku objekta, te nizvodnirn uvjetima u koritu. Vrlo znacajan dio ove skripte.upotpunjuju osnovni pojmov] i_pl"egp_o~tavl<:e hidraulici podzemne vode. Stogaje na 0 sarnom pocetku ovog poglavlja iznesen Darcyev zakon laminarnog procjedivanja, objasiijeiia Dupuiteova hipoteza, te analizirano strujanje podzemne vode prema vodozahvatima (galerijama i zdencima (pod tlakom i sa slobodnim vodnim licern, potpunim i nepotpunim, arteskim i subarteskimj), U predposljednjem dijelu skripte izvrsena je grupacija hidrodinamickih otpora koji nastaju pri gibanju pojedinog tijela kroz razlicite medije (zrak, vodu, morsku vodu itd.). Posljednje poglavlje ove skripte se bavi fizikalnim modeliranjern u kojem su opisane faze fizikalnog modeliranja i dani osnovni uvjeti slicnosti (geometrijska, kinematicka i dinamicka slicnost). Vazno je napomenuti da je skripta radena s narnjerom da se studentu na sarnom pocetku pojedinog poglavlja daju osnovne smjemice kako bi on samostalno (logicki, s razumjevanjem) stekao osnovna iskustva i rutinu u rjesavanju zadataka. Kako je kolegij «Hidromehanika» slozena cjelina, a skripta daje sarno osnovne temeljne znacajke iz pojedinih podrucja, student se upucuje na dodatnu literaturu s kojorn moze prosiriti znanje: 1. 1.1. Agroskin: «Hidraulika», Tehnicka knjiga Zagreb, Zagreb, 1969.. 2. M. Pecomik: «Tehnicka mehanika fluida», Skolska knjiga Zagreb, Zagreb, 1989. 3.. G. Hajdin: «Mehanika fluida - uvodenje u hidrauliku», druga knjiga, Gradevinski fakultet Sveucilista u Beogradu, Beograd, 2002. 4.. Z. Virag: «Mehanika fluida, odabrana poglavlja, prirnjeri i zadaci», Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveucilista u Zagrebu, Zagreb, 2002 .. 5.. M. Vukovic, A. Sore: «Hidraulika bunara - teorija i praksa», Gradevinska knjiga, Beograd, 1990. 6. S. P. Parker: «Fluid mechanics source book», McGraw-Hill book Company, 1988.. 7. D. N. Roy: «Applied fluid mechanics», Bengal Engineering College, Howrah, India, 1988. Svaku dobronarnjemu primjedbu i sugestiju sa strane studenata i profesora primamo sa zahvalnoscu,

Autori U Rijeci, 20. srpnja 2005 ..

IV

POVIJESNI RAZVOJ MEHANlKE FLUIDA

~ Arheoloski nalazi, rijetki izvomi crtezi i stare legende .. dokazuju da je vee u prethistorijsko doba covjek iskustvom pronalazio prakticna rjesenja brojnih problema mehanike fluida .. Izumio je splay, amac i brod, te veslo i jedro za pogon tih plovila, naucio gradnjom kanala i nasipa kontrolirati vodene tokove, navodnjavati i odvodnjavati zemlju, te sprecavati poplave, izumio je strelicu s repnim stabilizatorom, kovacki mijeh, primitivno vodenicko kolo, primitivnu vjetrenjacu itd.

Pocetak gradnje vodoopskrbnih objekata povez;'-- je razvojem prvih stambenih naselja.. Poznati su podaci

s
0

izgradnji vodovoda oko <-3000 godine .. U starom Egiptu kopani su zdenci promjera 3 - 4 m i dubine vise od 200m. Dizanje vod s velike dubine bilo je poznato u starom Egiptu, Babilonu i Kini. Upotrebljavani su uredaji s vedrima i vitlima, a za razvodenje sluzile su keramieke, drvene iii olovne cijevi. U Jeruzalemu -su saeuvani ostaci .vodovoda. sagradenog <1000 godine Izgradnja vodovoda posebno se razvila u grckoj i rimskoj civilizaciji. U to gradeni su tuneli i mostovi za provodenje vode. Poznat je vodovodni tunel duljine 1 krn za opskrbu grada Sarnosa <-550,. Prva zapisana tumacenja nekih pojava mehanike fluida potieeu od grckih filozofa starog vijeka. Ujednoj se od svojih rasprava Aristotel «-384.. do <322) bavi gibanjem tijela kroz vodu i zrak i zakljueuje daje otpor koji medij pruza gibanju tijela proporcionalan gustoci medija. Arhimed iz Sirakuze «(-287. do +212) smatra se osnivacem hidrostatike.. On je postavio tri osnovna poucka 0 uzgonu i istisnini tijela koje pluta na povrsini vode iii je uronjeno u vodu, te teoriju stabilnosti sfemog segmenta koji pluta. Ktesibije iz Aleksandrije (krajem ((-III St.) izumio je vodeni sat, hidraulicke orgulje, zraenu pusku i vatrogasnu dvostapnu crpku .. Heron iz Aleksandrije (izmedu <-250 ..i *150) ostavio je zapise 0 pneumatici, razradio teoriju sifona, prvi opisao mlazni pogon pornocu vodene pare i prikazao postupak kojim se rnoze proracunati kolicina vode koja protjece kroz cijev .. Filon iz Bizanta «-TI st.) bavio se pneumatikom i primjenom sifona za odrzavanje konstantne razine iekucine u tlacnim komorama .. Znanje 0 mehanici fluida Rimljani su preuzeli od Grka, ali nisu doprinijeli daljem razvoju te znanosti .. Rimljani su doduse izgradili velike vodovodne sustave i kanalizaciju u gradovima, te poboljsali oblik brodskog trupa, ali to su sve bile sarno primjene grckih spoznaja i teorija ..Poznatje akvadukt preko rijeka Gard u Francuskoj visine 48,77 m Jedini vaZniji pisani radovi s podrucja mehanike fluida iz rimskog vremena potjecu od Marka Vitruvija Poliona «-I st.), koji je kompilirao tadasnja grcka znanja 0 hidraulici, i Seksta Julija Frontinia (40-103), kojije opisao metode raspodjele vode, U nas je izgraden krajem III i pocetkom IV stoljeca rimski vodovod za opskrbu Dioklecijanove palace u danasnjem Splitu ..Akvadukt i tuneli rimskog vodovoda i danas se upotrebljavaju za opskrbu Splita vodom.

Nakon propasti Rimskog Carstva u krscanskoj Evropi znanost je skoro tisucu godina stagnirala, iIi cak i nazadovala, Gricke su spoznaje 0 mehanici fluida zaboravljene, a velike su rimske hidrogradnje zapustene iIi unistene, U arapskom je svijetu nastavljen razvoj hidraulickih strojeva i naprava; usavrseno je vodenicko kolo i vjetrenjaca, izumljeni su neki novi hidraulieki automati. poboljsani su vodovodni uredaji itd Neke od tih pronalazaka Mauri su donijeli u Spanjolsku, a neke su, kao npr. usavrii~o vodenicko kolo krizari prenijeli u Evropu U srednjem vijeku nastaje zastoj u izgradnji vodoopskrbe. Pocetci izgradnje vodovoda u evropskim gradovima zabiliezeni su krajem XII i pocetkorn XIII stoljeca ..U nasim krajevima znacajna je izgradnja vodovoda u Dubrovniku, Vodovod od izvora Su..uct do grada duljine oko 10 km izgradenje 1436 godine. Nakon vodovodaizgradenaje vellka OhofTIjevacesma u sredistu-Dubrovnika" U XV sf renesansa je oslobodila umjetnost i znanost od skolastickih stega, pa se i mehanika fluida ponovno pocinje razvijati, Na osnovi promatranja prirode i fizikalnih pokusa opisuje u svojim radovima mnoge pojave hidrostatike, hidrodinamike i mehanike leta" Prvi je postavio princip zakona kontinuiteta, a priblizno je tocno rastumacio relativno gibanje, prirodu valova na povrsini vode, putanju slobodnog mlaza kapljevine, raspodjelu brzina u vrtloznom strujanju, protjecanje vode u otvorenim kanalima, stvaranje virova u podrucju odjeljivanja strujnica itd Otkrio je strujni oblik .tijela i izradio nacrte razlieitih hidraulickih strojeva, medu njima i centrifugalne pumpe, a kao veliki zagovornik eksperimentalnih metoda istrazivanja predlozio je postupke i mjerne instrumente za istrazivanja u mehanici fluida Od renesanse do polovice XVII st gotovo svi radovi 0 mehanici fluida zasnivali su se na pokusima i neposrednom promatranju pojava Galileo Galilei (I564--1642) ,;. bavio se hidrostatikorn, te je naslutio da i kapljevine imaju vlaenu cvrstocu, a proucavajuci slobodni pad tijela zakljucio je da otpor zraka gibanju tijela raste s brzinom tijela i gustocom rnedija Evangelista Torricelli (1608-1647), pronalazac barornetra, postavio je zakon istjecanja vodenog mlaza iz posude, a Domenico Guglielmini (1655-1710), koji se smatra osnivacern talijanske hidraulike, napisao je dvije Icnjige 0 strujanju vode u rijekama i otvorenim kanalima, ukljucujuci i prijenos sedimenta. U Nizozemskoj je matematicar i fizicar Simon Stevin (1548-1620) prvi odredio tlak kojim kapljevina djeluje na cvrstu ravnu podlogu i protumacio tzv hidrostatski paradoks da tlak kapljevine na dno posude ne ovisi 0 obliku posude nego jedino 0 visini kapljevine u posudi Na temelju eksperirnenata u Francuskoj je Edme Mariette (1620-1684) objavio radove 0 elasticnosti zraka i gibanju fluida, obradujuci na potpuno nov nacin svojstva fluida i sile kojima fluid u gibanju djeluje na cvrste stjenke cijevi Mehanika fluida ipak se nije mogla dalje razvijati sarno na osnovi eksperimenata i zapazanja, definirajuci osnovne pojmove opisno i bez jasne rnedu-sobne veze Za kvantitativni i kvalitativni opis pojava i njihove rneduovisnosti bile su potrebne nove maternaticke spoznaje bolje poznavanje osnovnih zakona fizike; taj je napredak ostvaren tokom xvn st. Rene Descartes (1596--1650) postavio je osnove analiticke geometrije,

~':';

I </

1. Wallis (1616-1703) i G, W, Leibniz (1646-1716) razvili su infmitezimalni racun, a Blaise Pascal (1623-1662), osim znatnog doprinosa razvoju matematike, dokazao je da u mimom fluidu tlak djeluje jednako u svim pravcima (pascalov princip). Neovisno 0 Leibnizu, Isaac Newton (1642-1727) dosao je do osnovnih pravila infinitezimaInog i integralnog racuna, i prirnijenio ih za matematicki opis hidrodinamickih pojava. Newton je uveo pojam fluida kao kontinuuma, pojam viskoznosti fluida, analizirao gibanje fluida pomoeu principa kolicine gibanja, ispitao otpor fluida djelovanju inercijskih, viskoznih i gravitacijskih sila, otkrio kontrakciju slobodnog mlaza kapljevine i dokazao da se brzina vala na povrsini vode mijenja s drugim korijenom duljine vala. Svicarac Johann Bernoulli (1667-1748) definirao je pojam unutrasnjeg tlaka u mehanici fluida Potkraj XVII st. maternatika se vee toliko razvila da je mogla posluziti za opis osnovnih zakona gibanja fluida, Sto je bio preduvjet da se u XVIII st. postave temelji moderne hidrcdinamike, .KOviIDij;u_
Daniel Bernoulli (1700-1782) u svom djelu HydrodynaDiica, sive de viribus et motibus fluidorum commentarii (1738), ali se osnivacem moderne hidrodinamike smatra Leonhard Euler (1707-1783). On je napisao vise originalnih radova 0 mehanici fluida i primjeni matematicke analize, te je prvi protumaCio djelovanje tiaka u fluidu koji se giba, formulirao osnovne jednadzbe gibanja fluida, uveo pojam kavitacije i razjasnio princip rada centrifugalnih strojeva i reakcijske turbine ..V rio vazne doprinose matematiekom opisu gibanja fluida dali su i Eulerovi suvremenici Jean Le Rond d'Alembert (1717-1783), Joseph Louis Lagrange (1736-1813) i Franz Joseph von Gerstner (1756--1832)., Tada postavljene teorije i razvijeni postupci matematicke analize gibanja fluida i danas su osnove hidrodinamike, Medutim, u to su vrijeme inzenjeri mali vrlo malo maternatike da bi razumjeli te teorije, pa ih nisu ni prihvatili, nego su nastavili rjeSavati prakticne probleme, uglavnom pomocu pokusa i opazanja Tako su se hidraulika i hidrodinarnika kroz gotovo dva sljedeca stoljeca razvijale neovisno jedna 0 drugoj; hidraulika je postajala sve korisnije inzenjersko umijece, a hidrodinamika sve eIegantnija maternaticka disciplina. Tokom XVIII i XIX st. ucinjen je golem napredak u eksperimentalnoj hidromehanici, H. Pitot (1695--1771) izumio je instrument za mjerenje brzine strujanja fluida (Pitotova cijev); P L G., Du Buat (1734--1809) uveo je pojam virtualne mase tijela koje se giba u kapljevini, proucavao je otpor tijela u vodi, izumio je piezometar za mjerenje tlaka u kapljevini; R, Woltman (1757- 1837) izumio je hidrornetrijskokolo za toeno mjerenje brzine toka vode; G, B.. Venturi (1746-1822) bavio se otporom strujanja vode u cijevima, izumio je instrument za mjerenje protoka (Venturijeva cijev). U to doba razvijena je tehnika ispitivanja modela u smanjenom mjerilu i pod kontroliranim uvjetima, W, Froude (1810--1879) izgradio je (1872) prvi moderni bazen za ispitivanja brodskih modela, L 1 Fargue (1827-1910) proveo je prva ispitivanja (1875) na modelu rijeke i time postavio temelje modernog hidrauliekog laboratorija, a H. E, Phillips (1845-1912) konstruirao je prvi aerotunel (1884). usavrsena mjerna tehnika i brojni tocniji mjemi podaci omogucili su ispravke i poboljsanja postojecih formula za prakticno rjesavanje inzenjerskih problema, 1 A. Eytelwein (1764--1848), G. Bidone (1781-1839),1. R Belanger (1789-1874), G. G. de Coriolis A J. c. B.. de Saint-Venant (1797-1886), A. J. E. J. Dupuit (1804-1866), I A C. Bresse E, r. Boudin (1820--1893), P. F. D.. du Boys (1847-1924), H. E. Bazin (1829-1917) i R.

hidr09iI1~'l1Lka_ !;t'/Or!() .is Svicarac

(1792-1843), (1822-1883),

Manning (1816--1897) daIi su na osnovi mjerenja i pokusa ispravljene i nove ernpiricke formule za strujanje vode u otvorenim kanalima i rijekama. Nove matematicke izraze za strujanje kapljevine u cijevima dali su R de Prony (1755-18.39), G. H. L Hagen (1797- 1884), J L PoiseuiIIe (1799-1869) i H. P G. Darcy (180.3-1858) ..U radovirna 0 otporu tijela koje se giba u kapljevini C. A. de Coulomb (1736-1806),., M Beaufoy (1764-1814), J C Russell (4808-1882) i W, Froude objavili su podatke 0 ovisnosti otpora 0 obliku tijela, te pokazali da otpor zbog stvaranja valova ovisi 0 sili gravitacije, a otpor trenja 0 viskoznosti kapljevine. U drugoj polovici XIX st, pocela su i aerodinamicka istrazivanja u vezi s PIVim, letjelicama jedrilicama. 0., Lilienthal (1848-1896) bavio se aerodinarnikom i gradnjom jedrilica, a F. W, Lanchester (1868-1946) postavio je na osnovi pokusa kvantitativne izraz& za uzgon na aeroprofilima .. U XIX st. teorijska hidrodinamika takoder je mnogo napredovala. L M. H, Navier (I 785--1836) modificirao je Euierove jednadzbe gibanjafi1.li<lll,uzimajuciu obziri djelovanje-molekularnih-sila: Taj str rad nastavili A~,C de-Cauchy (1789--1857) is .. D. Poisson (1781-·1840), da bi konacno G. G. Stokes 819-1 uveo u Navierove jednadzbe dinamiku viskoznost i tako dobio danasnje NavierStokesove jednadzbe za gibanje viskoznog fluida. Dokazano je da otpor trenja viskoznog fluida ovisi 0 rezimu strujanja. 0., Reynolds (1842-1912) uveo je parametre za viskozno strujanje ijednadzbu rurbulentnog strujanja. H. L. F. von Helmholtz (1821- 1894), W, Thomson (Kelvin of Largs 1824-1907), T, W, Strutt (Lord Rayleigh, 1842-1919), 1., Boussinesq (18421929) i drugi objavili su radove s novim analitiekim izrazima za razlicite rezime i tipove stIujanja fluida, za kavitaciju, za valove na ogranicenoj i neogranicenoj dubini i sirini vode, za dinamicku slicnost strujanja itd .. Na prijelazu u XX st. postalo je ocito da treba ukloniti jaz

izmedu

teorijske

hidrodinamike i inzenjerske hidraulike ako se zeli dalji napredak znanosti 0 fluidima, To je znacilo da se teorija mora povezati s fizikalnim cinjenicama koje su utvrdene eksperimentima i neposrednim mjerenjima, Tako je pocelo ujedinjavanje analitickih i eksperimentalnih istraiivanja, pa je nastala znanstvena disciplina nazvana mehanikom fluida, Osnivacem danasnje mehanike fluida smatra se L Prandtl (1875-195.3), poznat po teoriji granicnog sloja. Od pocetka XX st. pa do danas mehanika fluida postigla je golem napredak .. Nove su spoznaje 0 fluidima omogucile brzi razvoj znanstvenih i tehnickih disciplina u kojima je fluid jedan od utjecajnih faktora,

1,. Opci pojmovi

1.1. Definicije i razdioba
'j---

Mehanika fluida jest nauka 0 silama i gibanju kapljevin'a i plinova koje zajednickim imenom zovemo - fluid. Sam naziv, koji u svakodnevnom zivotu moze imati razlicito znacenje, u fizici je tocno definiran. OkoliS u kojem se zbiva neka_fj?;ikalna promjena_nazivamo medijem, a giba Ii se taj medij, zovemo ga fluidom* , -- jl. . 1_ '.'\ (lat. -~U1a-us......... tel'.ucl) .____ Premda nema apsolutno nestlacivog fluida, U rnehanici fluida cesto se pretpostavlja da je fluid nestlaciv (nestisljiv, inkompresibilan). Nauku koja se bavi samo nestlacivim fluidom zovemo hidromehaJ!ika._ Naziv potjece od grcke rijeci ~owe (hydor) - v~~~~~~k~, nije vise _P<?~~~ ispravan jer se danas ta nau~ ne primjenjuje sarno na vodu. Pra]sticki se 1?~_1:!~tlacivim flui4o~_ S~!ltnliu kapIjevine (tekuCine u uze~~misI~ i plinovi do stanovite granice (kad se fenome!1 stlaCivosti vise ne _m()_ze ?:an~arjti). Hidrornehanika je, dakle, nauka 0 gibanju i silama nestlacivih fluida na osnovi teorije, a pornocu strogih maternatickih metoda. Cesto se za hidromehaniku cuie naziv hidraulika, 5tO nije ispravno jer je hidraulika primijenjena hidromehanika na temelju eksperimentalnih podataka.

1.2. Agregatna stanja i razlika medu njima

.0d davnine su poznata tri agregatna stanja: kruto, tekuce i plinovito. Danas ~dodajemo jos i tzv. plazmu, koju neki smatraju cetvrtim agregatnim stanjem. Pod pIazmom _ fizikalnom smislu razumi;evarno materiju u plinovitom stanju, u a pod tako visokim temperaturama da je nastupila disocijacija i ionizacija. Prema tome se pIazma sastoji od slobodnih elektrona. (negativno nabijenih elementarnih cestica) i od iona (atoma iii molekula koji nisu elektricki neutralni zbog_manjka iIi preticka elektrona). Pojave u vezi s plazmom spadaju u podrucje aero-termokernije pa se njima necemo baviti. Razlika medu krutinom i fluidom je u tome sto krutina zadrzava svoj oblik, a fluid pop rima oblik posude u kojoj se nalazi. Drugim rijecima, kod promjene oblika krutine nailazimo na otpor pa moramo upotrijebiti stanovitu silu, dok se oblik zapremine fluida moze po volji mijenjati. U dovoljno sporoj promjeni oblika otpor iscezava, tj. fluid bilo kojeg viskoziteta uklonit ce se i najrnanjoj sili. Ako mijenjamo oblik krutine vanjskom silom, sile naprezanja medu susjednim cesticama nastoje vratiti krutinu u njezin prijasnji oblik. Kod mijenjanja oblika fluida nastaju takoder site otpora deformaciji, koje su 'proporcionalne brzini deformacije. One se smanjuju
* Zastarieli naziv za fluid bio ie »tekucina- (u sirern smislu),

..10

1, OPCI PO.JMOVI

kad se brzina deformacije priblizava nuli. Kad prestane gibanje, nestaju i sile otpora, ali se fluid ne vraca u prvorni oblik. Ostru granicu medu krutinom i fluidom ne mozemo povuci, Vee samim zagrijavanjem prelaze mnoga rijela iz krutog stan]a u tekuce, a zatim i u plinovito (ilidirektno-sublimacija!). No, bez obzira na zagrijavanje, ima plastienih krutina, koje mijenjaju svoj oblik, a, s druge strane, postoje vrlo viskozne tekucine, koje ne teku. Poznato je npr. da asfalt ima pri normalnoj temperaturi svojstva krutine jer ga mozemo razbijati cekicem. No, nakon duzeg vremena on ce poprimiti oblik posude u kojoj se nalazi; komad zelieza s njegove povrsine dospjet ce konacno do dna, a kroz otvor na dnu posude asfalt ce - doduse polako - i istjecati. To se sve zbiva pri istoj temperaturi kod koje ga mozemo razbijati cekitem. Spomenuli smo da krutina tesko mijenja oblik i zapreminu. Kod fiuida razlikujemo ,?pljevinu od plina bas na taj nacin 81:0 ona lako miienja oblik, a tesko zapreminu, dok plin mijenja oboje lako. To ce da ih razlikujemo po stlacivosti (kompresibilnosti). Kapljevine su pr akricki nestlacive, Kohezija (sila medu ticama istog tijela), premda slaba, drzi molekulekapljevine na okupu. Zato kapljevina tvori, i bez ikakva pritiska (ako izuzmemo pritisak njezinih paral), slobodnu povrsinu. Plinovi su, naprotiv, veoma stlacivl. Umjesto kohezije, plinjepodvrgnur ekspanziji, PHn je samo tad u ravnotezi karla je potpuno zatvoren, To znaci cia on potpuno ispunja posudu u kojoj se nalazi. Svaki plin mozemo, doduse, pretvoriti u kapljevinu, no zato je potrebna veoma velika promjena temperature i tlaka (kriticni tlak; kriticna temperatura). . Pare su takoder plinovite tvari. Zasicena je para plin koji vee i kod najrnanje proinjene temperature i tlaka prelazi u kapljevinu, dok je kod pregrijane pare potrebna veca promjena stanja. Visoko pregrijane pare i plinovi gotovo se i ne razlikuju po svojstvima, tako da ni tu nema ostre razlike. Razmatramo Ii fizikalne promjene plina (pare), kod koje valja uzeti u obzir utjecaj tlaka i temperature, ne mozemo govoriti 0 nestlacivosti fluida pa tad prelazimo iz podrucia mehanike fluida u podruCje termodinamike, koja se podrucja - kako vidimo - Ispreplecu, .

rea

ees-

1.3. Masa, gustoca, volumen, tlak

Buduci da je, u skladu s JUS-om, u knjizi upotrijebljen internacionaIni sustav mjernih jedinica (S1» to je osnovna jedinica za masu 1 kg. Ona je neovisna 0 gravitaciji pa je potpuno jednaka na svim planetima i bilo gdje u svemiru*. Promatramo Ii vrlo mali. volumen (zapreminu) fluida 11V, mase 11m, u kojem se nalazi tocka M, tad ce granicna vrijednost kvocijenta mase i volumena - ako smanjujemo 11V tako da tezi nuli, ali da tocka M ostane unutar tog volumena - biti specif'icna masa iIi gust oca fiuida u tocki M

~~A~~~

* Strogo uzevsi, ni masa niie konstantna, vee se po Einsteinovoj teoriii mijenja s brzinom. Buduci da tek pri e.lcstremno velikim brzinama (bliskima brzini svietlosti) masa poCinje osietniie rasti, a nasa se razmatranja nalaze u podrucju znatno manjih brzina, moZemo ie praktieki smatrati konstantnom.

Ii

1.4. FIZlKALNA

SVOJSTVA FLUID A

17

P r 0 s j e en a gustoea mase m, volwnena V, odredena je razlomkom ---_.-

= m/V,
_. .. ,_, __ ._.J

tj, gustoca je masa jedinice volumena, izrazena u kg/ill 3 • Specificni volumen je volumen jedinice mase

I Iv

Vim = llf! (m fkg)· !

3

-I

Prosjecni tlak (pritisak) (vidi odjeljak 2.1) kYocijent 'je sHe ko@__Qj_eluje okomito na ravnu plohu i njezine povrsine
L

--·-····-----·-----~ I r
p = FIA (Pa .
=

N/m2).__ ..
J

_ _ o_ Jo~oC'C) r a

zr:

f'"'-/

If \c~
A/

J.

... -/'

1.48 Fizikalna svojstva fluida

A \0

oy'

Aoo fN/w.
10 {.
OI.J~ .~L(

z, E..

C:=-

Prcmda su sva tjelcsa supljikava, pretpostavljamo da je materija neprekidno rasporedena, t], da masa potpuno zauzima prostor koji zaprema. Zato i fluid smaTrame takvim - smatramo ga kao kontinuum. To mozemo uciniti, a da time ne dodemo u sukob s modernirn teorijama 0 molekulamom sastavu materije jer, prakticki, fluid sadrzi tako ve1ik broj molekula da rnozemo smatrati kako u njemu nema praznina. Na primjer, u 1 em3 zraka, atmosferskog tlakai O~C~_naI~~is~~<? 2,7 . 10.19 molekula (Avogadrov iIi Loschmidtov broD; one sto nazivamo tockom jest kocka sa stranicom od oko 0.,0. nun, a u tom ce se volumenu nalaziti oko I 2,7 . 10.10 molekula. Homogenost i iz o tro p ij a. U mehanici fluida pretpostavljamo da je fluid homogen, tj, da su fizikalna svojstva svake, pa i najmanje cestice ista u cijelome fluidnom prostoru. To ce reci da je homogen onaj fluid u kojem nema drugih fluida (smjese), drugih primjesa (rastopine), ni drugih agregatnih stanja (npr. led, para itd.). Izotropan je onaj fluid kojemu se svojsrva ne mijenjaju ni u kojem smjeru. Ve l ic in a fluidne cest ice. Pod fluidnom cesticom razumijevamo izvanredno malu kolicinu fluida, tzv. eIementarni volumen, tako da je potpuno svejedno koji oblik ona ima. Masa cestice 'ostaje uvijek istom, a volumen i oblik se mogu mijenjati. Ot p o r pr ot iv rastezanja je neobicno malen - kohezija je neznatna - tako da ga uviiek zanemarujemo. Utjecaj topline. Pod utjecajem topline mijenja fluid svoj volumen, dakle i gustocu, zato u mehanici fluida ne mozemo zanemariti ucinak topline kao sto to cinimo kod klasicne hidromehanike. Stlacivost (kompresibilnost). Stlacivost smo vee upotrijebili kao kriterij za razlikovanje kapljevina od plinova. Svi su fluidi stlacivi, no kapljevine su u tako neznatnoj mjeri da ih prakticki mozemo smatrati nestlacivirna, sto znaci da je gustoes neovisna 0 tlaku. Osim toga, stlacivost kapljevina smanjuje se s porastorn tlaka i temperatura. Stlacivost plinova, naprotiv, veoma je velika (s1. 1.1).

1. opel

PO.JMOVI

------·-----:-n I I I

kopljevino I I·_ nes II •. .........._ 100'1 !

1r
,! \!

fluid

---,--------I
Slika 1.1.

_)

p=3
V

Ako smo nekom volumenu V promijenili tlak za dp, pr9mijenit ... ~.~mu _s_~ volumen za dV. Izraz dV/V nazivamo relativnoIl1 promjenorn volumena, a niezina velicina za jedinicu tlaka iznosi .,

'r:

/~i =
.~

"

_d~:p

1J

pa se naziva koeficijentom stlaciyosti. Znak minus pokazuje da pove6mju daka od... govara srnanjenje volumena, i obratno. Reciproenu vrijednost koeficijenta stlacivosti nazivamo rnodulom elastienosti
I

E = 1/" = ._T_T dP/dV.j

fr?tI./d el~!;;)'''.«1.1)
"':/ C'-V/I'/Je

Dimenzija rnodula elasticnosti jednaka je dimenziji t1aka, a obicno ga izrazavamo u barima. Za vodu pod tlakom od 1000 bar i pri temperaturi od 20°C iznosi E = 28 800 bara, ti, volumen vode kod tog tlaka smanjuje se jedva 3,5%. Zato, osirn rijetkih slucajeva (npr. hldraulicki udar) smatramo vodu nestlacivom, Module E za vodu ovisno 0 temperaturi i tlaku daje tablica 1.1.
Tablica

1.1.

Modul elasticnosti za vodu E • 10-3 bar Tlak

bar

[ z.~
o

tv-jt'

.,

E_.' \0
49

:?,

novo...-.:,

'1

Temperatura 20

°c
93 150 17,4 19,0 24,6

1 100 300 1 000

20,5 22,5 2.3,3 21,7 21,1 23,2 24,1 22,4 22,2 24,5 25,4 23,8 26,7 28,8 30,0 28,5

I plinove cesto smatramo nestlacivima, tj, pri malim brzinama strujanja kao npr. u ventilacijskim uredajima. Promatramo li, medutim, plin iIi pani koji struje velikom brzinom, to znaci da je pad tlaka tako ve1ikda promjenu gustoce vise necemo rnoci zanemariti. Za zrakoplov kod brzine od 400 km/h srnatramo zrak jos uvijek nestlacivim. Priblizavamo li se brzini zvuka (oko 1200 kmfh), treba stlacivost zra-

1.4. FIZlKALNA

SVO.JSTVA FLUIDA

19

ka uzeti u obzir. Tako je _npr. aunosferski zrak pri nonnalnom tlak_u (~l b_~d oko 17 000 puta sdaciviji 00 h1adne_~ode. Za idea1ne se plinove izraz za modul elasticnosti pojednostavnjuje - (vidi jednad-

zbu 1.5).
Pod idealnim (savrSenim, potpunim, perfektniml plinovima razumijevamo o!!e koji se pokoravaju z~onim~~__!~_gn~u ..kOI!st~_tnu'§Qec_ifi91U. toplinu. To su hipoteticki plinovi, ali zrak i ostale r e aln e (stvarne) plinove, kad su daleko od kapljevitog stanja, mozemo _, barem priblizno - smatrati idea1nima. Za tocnije racune s realnim plinovima valja upotrijebiti korigirane jednadzbe stanja plina (rtlPr. van der Waalsovu jednadzbu), a za tehnicke svrhe (npr. za tlakove vece od 30 bar) upotrebljavamo jednostavniju korekciju, naime

I--p-~--_ ; -:

-Ttl .je· Korekcijski faktor y = [ (p, T). ~/J' Iz fizike su poznati zakoni kojima se pokoravaju idea1ni plinovi. To je Boyle- Mariotteov zakon • 1 p V = konst.,-, 8to znaci da je pri konstantno; temperaturi (izotermicka promjena stania) omjer pocetnog i krajnjeg volumena obratno proporcionalan omieru tlako~a. Gay- Lussacov zakon vri;edi za promjenu temperature pri konstantnom tIaku (izobarska promiena) ~~s~.

.
Spajanjem

To znaci da se volumen mijenja proporcionalno apsolutno] temperaturi. ovih dvaju zakona dobiva se tzv. jednadzba stania plina, koja glasi: za m kg plina za 1 kg plina za 1 kmol pl ina Pri tome su: tlak u Pa; V - volumen u rn"; m - masa u kg; R - individualna plinska konstanta u Jfkg K; T - apsolutna temperatura u K; M - masa jednog kilomola u kgfkmol. (Broj 8315 je opca plinska konstanta u JfkmoIK.) Cesto se upotrebljava jednadzba stanja plina u diferencijalnom

pV=mRT p v = R T (odnosno p pvM = 8315 T.

e R T)

(1.2)

obliku

dp/p

+ dv/v

= dT/T.

U rjesavanju problema s plinovima nailazimo gdjekad na pojam mormalnoe" stanje, Pod tim se razumijeva redukcija velicina na neko odabrano stanje, sto ga *
Ispravnije bi bilo morrnativnoe (norrnirano) stanje,

_GU

1. OPCI POJ"MOVI

redovno odabirerno pri tlaku od 1,01325 bar i temperaruri od 0 °C. Jedan nonnalni metar kubni plina je zapravo masa plina koja pri tom stanju zauzirna volumen od 1 m", a broicano je jednaka 'njegovo] gustoci. Obicava se oznacivati s m!, iako to nije medunarodno dogovoreno, niti je u nasim zakonima, spomenuto. 2 !?akl1. Drugi osnovni zakon kojemu se pokoravaju idealni plinovi glasi (zakon poIitropti_ p vn = kon~. -{ (1.3)

S tim smo se zakonom vee upoznali, ako je eksponent n = 1; to je Boyle-Mariotteov zakon za izotennu. ,Difereneiramo li jednadzbu (1.3), dobivamo

odnosno
~ =

-nPdv/vJ
modulelasticnosti izlazi da je modul elas--- '. , 1

ticnosriza plinove
'---'-

Uvrstimo Ii taj izraz u izraz (l.I)Ul

,_
"-_._ ... _
..

E = n p,

(1.4)

Buduci da je za vodu od O°C i p ~ 1 bar modul E ~ 20000 bar, to vidimo da je kod izotermickog procesa (n = 1) za zrak, pod isrim uvjetima, E ~ 1 bar, dakle je zrak oko 20000 puta stlaciviji od (hladne) vode.

1.5. Naprezanja
BuduCi da fluid ne podnos] .rastezanje, dolaze _u~bzir§Cl_!11o t!~J!~!lap__rezanja kao nonnalna _n~prezaiiJa koja djeluju okomito nagranicne plohe fluidne cestice (i to R!"e1l1~~estici!), te smicna (odreznajnaprezanja kaotangencijglnanaprezanja koja djeluju u granicnoj plohi, a u proizvoljnom smjeru. Na slici 1.2. prikaza.ne su obje - vrste naprezanja. .FJlJjq:t!_kQiem se pojavljuju tangenciialnanaprezanja, a to je svaki fluid u prirodi_2 nazivamorealnim (stvarnirn, faktiCniI11)_YL_YI~~_Qz~j1l1 flqld9ID~U .mehaniei fluida, medutim, cesto zamisliamo hipotetski (imaginarni) fluid, u kojem nema tangeneijalnih naprezanja, dakle potpuno neviskozni fluid. Takav se neviskozni fluid u velikom dijelu literature naziva »idea1nim~ fluidom. No taj naziv dovodi cesto do nejasnoca", i to iz dva razloga. Prvo, ,ic!ealnit fluid nije jedinstvenodefiniran. Dok jedni zahtijevaju da sidealnie fluid -buae-ujectno i nekompresibilan, drugi dopustaju da ima i ..idealnih« plinova, dakako u oba slucaja bez viskoznosti. 1?!!-l:go,_!.!_ fizi~Lse uyrijclio naziv »ide~~p!ip~~plip koji ima tocnoodredenasvoistva (vidi 2_~Le1j~!_.j2! po taj _ ..idealii_!_pl~moze biti i viskozan. Da ne dade do zabun a, zadrzat cemo za fluid u kojem nerna trenja naziv neviskozni fluid. Upotreba neviskoznog fluida u mehanici fluida je opravdana jer je to gdjekad dopusteno (npr. kod fluida u rnirovanju jer se sile trenja pojavljuju sarno pri gibanjul), a gdjekad pojednostavnjujerno probleme i dolazimo do zakljucka koji se

* Pecornik, M.,

SIO

razumijeoamo pod naziuom »idealni plin», Tehnika 11/1981.

1.5. NAPREZANJ

21

tako malo razlikuju od stvarnostida to mozemo dopustiti. S druge strane, tretiranje nekih problema s neviskoznim fluidom dovelo bi nas kadikad do apsurda: ventilator npr. ne bi mogao pri okretanju transportirati takav fluid.
(J

Si. 1..2.

Kod realnog fluida P?stoj_h_q~_kJ~,ila !~e~La ~bog __~~_za_~ja __ s k j~dne cestice fluida po drug~l:_To td~itcmsKO_.1renje_w:,>~emo is koz no sr (zilavost,.ljepljiv.9st)._pojam __ v male viskoznosti jest zitkost - pojam koji se u mehanicifluida rjede, ali u obicnorn zivotu c~st<Yii_ili?i~e_Qfj~~'i.-- - -- ---..

1.6. Viskoznost
Viskoznost j~~~9a ~eril<? _~jeg2Y~_~.~t>oraprotiv tangencijalni!;_J!i .kutnih defonnaclJa ceSflca .. Da bismo definirali viskoznost, razmotnfCemo-slIku Lr··Na~ lazi Ii se fluid izmedu dvije dovoljno velike (teorijski beskonacne) ploce (tako, da nema utjecaja rubova), kojih razrnak J'd nije pretjerano velik, bit ce za pomicanje gornje ploce brzinorn Cd u smjeru vlastite ravnine potrebna sila F. Cestice fluida tik uz plocu gibat ce se istom brzinom kao i ploca jer cestice uz nju prianjaju (adE~zija). Miruje Ii donja ploca, mirovat ce i cestice uz nju, dok ce cestica uz gornju plocu putovati brzinom (ploce) Cd' Prornjena brzine u nacrtanorn ce primjeru teci od 0 do Cd Iinearno, Sloj ftuida, debljine Yd' izgleda kao da je sasravljen od niza tankih slojeva koji klizu jedan po drugome malom relativnom brzinom. Pokusi su po~~li __a za preteznuvecinu d ftuida vrijedi Newtonov zakon, t]. da je SiTaP-pr:6porcionalna povrsini ploce A, brzini CJ i reciprotnoj\TijeAnosti razmaka .Yd

------

I_!<

(X.

A cd/Yd"*

--

r
[ /

SL i.. 3..
*)

Znak

ex: upotrijebljen

je za proporcionalnost.

1. Opel

POJMOVl

Iz slike razabiremo da se, zbog slicnosti trokuia, kvocijent Cd/Yd rnoze zamijeniti prirastom brzine (gradijentorn brzine) dc,,Jdy. Uved~mo ,1LiQS i koeficiient.proporcionaliteta n. n1Qi~_moproracunati tangencijalno naprezanje izmedu dvaju susjednih

sTO)eva-ftuid;'

._.
7:

_.-

/.f

.-

= FjA =

1]

Cd

IYd

=r7 d ex IdY."-I'
•

-M7.C'/7c'l'.)._i/J',=, .. (1.5) I_
/l~/1"'?~71"

jednadzba (1.5) vrijedi sasvim opcenito ako se brzina i ne rnijen]a linearno, kako je
to prikazano na slici 1.4.

S1. 104.

1z i~~~a~~be {15) definiramo koefiQirnt...P_LQ12.9Lc:iona_liteta 1]_>_.koU_ n~~ix~o lutnom iIi d in am icko m viskoznoscu
1}

~~Q=

= --- t:

dCx/dy . I'

1------.

ideolna (8inghamova) plastlina krulina

realna ptostiira tvar

elostiaa

krutina

njutonski fluid (1] = konsl)

1.6. VISKOZNOST

23

Karakter k_gefi!:ijenlg__yi~k9_~~2_~ti_mozerno najbolje upoznati rz reoloskog 1] dijagrama (s1. 1.5) koja predocuje upravo izvedenu ovisnost (1.5), jos i u usporedbi s krutinom. Na sIici 1.5. su povrh apscise dcx/dy - a to je tzv, brzina deformacije - nanesene krivulje tangencijalnog naprezanja za razne tvari: ._ e 1a s t i en a krutina napregnuta je proporcionalno velicini deformacije (proporcionalno sili), ali neovisno 0 brzini deformacije; - idealna p l ast icn a (Binghamova) tvar (to je stadij tvari izmedu krutine i kapljevine, kao sto je npr. u dobrom priblizenju zubna pasta) takoder ne ispunjava uvjete fluida jer je potrebno neko pocetno naprezanje prije negoli tangificijalno naprezanje postane funkcija brzine deformacije, tj. T = f(dc,Jdy), a to vrijedi i za r ealn e plasticne tvari, npr. za suspenzije (cada u uljnom firnisu, mulj otpadnih voda i sl.), masti za podmazivanje, kit itd., u takav medustadij ubrajaju se i tzv. visokoelast icn e tvari*; - p s e ud op Iast icn i fluidi (npr, emulziie, sl!1ol~) imaju promjenljivi tokitangenCijalnog naprezanja ovisno 0 brzini deformacije (tek se pri vecim brzinama deformacije tok stabilizira), a viskoznost im pada s porastom brzine deformacije
---:'--:-::---:-~-a; = tan

dT

d (dcx/dy)

- d il atan tni fluidi (npr. uljene boje, tiskarsko cmilo) imaju takoder promjenljivi tok tangencijalnog naprezanja ovisno 0 brzini deformacije, no njima viskoznost raste (tan a) s brzinom deformacije. Cesto se pri velikim brzinama deformacije ovi fluidi i skrutnu. Fluide s promjenljivom viskoznoscu nazivamo nenjutnovskim fluidima, a one kod kojih je zavisnost po formuli (1.5) Iinearna, _dakle s 'Y}--= konst.} zo\~emo nT~tnovskim f1yiqim? .. Konacno imamo liniju neviskoznog fluida (T) = 0) koja je identicna s apscisnom osi (r = 0). Grubo se moze reci da plinovi i rijetke kapljevine naginju njutnovskim fluidirna, a guste kapljevine mogu biti nenjutnovske. Fluide bismo mogli _ orijentacijski - podijeliti na nacin kako je to prikazano u shcmi na srr. 24. Mi cemo pri proucavanju problema u mehanici fiuida vazda pretpostavljati ili njutnovski ili neviskozni fluid. _]~d..inica dinamicke viskoznosti odreduje se definicijom da je to viskoznost fluida koji struji laminarno,-aii koiem izmedii -ava-paraleln-a --sIoja na razmaku oct 1 m;pn-razlici brzina strujanja od I _mIs, nastaje tangencijalno naprezanje od I T'3(paskala[-nimenzija_ al~~k.~_y~skQ~2.s_Q_~ paskal-sekunda -- -

II

Pa s (= N s/m2)."} prakticki

Dinarnicka je viskoznost - osim pri ekstremno visokim tlakovima ncovisna 0 tlaku (u granicama upotrebljivosti u tehnici) .

...K~o prirnjcr sluai tzv. skacuci kit [bouncing putty}: Bacimo Ii kuglu tog kita 0 zid, odskocit ':c poput loptc (kratkotrajno oprereccnje). Ostavimo Ii ga da dulje leii na ravnoj plohi, raspuzat ce po nioj pod utjecajem vlastite tezine (dugotrajno optcrecenje),

------------~------------------------

1. opel

POJMOVI

Temperatura ja~o utjece na dinamicku viskoznost : s njezinim porastorn p a d a viskoznost kapljevina, a raste viskoznost plinova (sl. 1.6).

.0",,1

rJ/latL~/~¢-

t/7Ci<.o21?t:>SP

S1. 1.6.

?D

~.

Mot~. ~·7~
'

reolni fviskozni)' lIuid

TIO
___ --1-_---.

nekompresibilni fluid
T=O

kompresibi7ni fluid
'T::O

kompresibilni Iluid

TIO

e=konsf.

Q Ikonsf~

e tkonst:

idealni plin pv~RT cp• konsf. c,.a konst.

rrolni plin

pyler

Preracunavanie muIi, koja glasi

1]

kod plinova obavlja se po Sutherlandovoj

eksperimentalnoj

for-

1],

= 1]0 ( 273

T)

3/2

273
T

+C +C .

(1.6) viskoznost kod T (K);

Tu je 1)0 (poznata) viskoznost pri 0 (Oe); 1], je (trazena) a C (K) je SutherIandova konstanta, dana u tablici 1.2.

1.6. VISKOZNOST

2S

Tablica

1.2. Sutherlandoi va konstanta Zrak C (K) 124 103 138 83 101

/1 "

--

Dusilc Nz Kisik o, Vodik Hz Ugljik-rnonoksid CO

Ugljik-dioksid CO2 Acetilen C2H2 Amonijak NH3 Vodena para H20 Solna kiselina HCI

626 673
360

274 198

lVllogo vaznija od dinamicke je kinematicka viskoznost, a to je dinamicka viskoz-;nost podijeljena gustocom _

v = fJ/(!

(mlls).

U tablici 1.3. nalaze se za neke ces~eupotrebljavane --luide podaci za gustocu (!. f (kgtm~)_ iki...J.ematicku viskoznost 10°" ~'IJ-2Is) pri _odred_enoj_te!Dperaturi t COC)_.r a vrijede kod tlaka od I bar
Tablica 1.3.

Fluid Voda Voda Voda

Zrak Zrak Zrak Ziva

Glicerin

Terpentinsko ulje Ricinusovo ulje

0 20 100 20 20

100

20

1.5 1.5

13546,0

999,8 1,708 998,2 1,007 0,294 958,4 1,2.50 13,8 15,5 1,165 23,8 0,915 1 263,0 1200,0 875,0 970,0

J r:./ r~/~ 1 (
(.!'J,-,&j~~~ -I

ko,Pr('l'Iua.

f/7S /'_'UIOJ'h-

)
-

1°

v·

H'S_,rp'ZnoJl1

I)

0,115
1,86

1480,0

Treba Ii izraziti kinernaticku viskoznost smjese plinova, sluzimo se aproksimativnim formulama, kao npr. Mannovom formulorn (1.7) u kojoj su rj volumenski postoci pojedinog sastojka u smjesi, a Yi su njihove kinernaticke viskoznosti. Kao mjera za kinematicku viskoznost (osobito ulja) upotrebljava se u Srednjoj Evropi stupanj Englera COE);u Velikoj Britaniji sekunda po Redwoodu ("R); u SAD sekunde po Sayboltu ("S)*. To dolazi otuda sto viskoznost ustanovljujemo istjecanjem iz posude (npr. Englerov viskozimetar) kroz posebno oblikovanu sapnicu. Omjer vremena istjecanja odredene kolicine vode i mjerenog fluida daje stupnjcve Englera, odnosno sekunde po Redwoodu iii Sayboltu. Englerove stupnjeve pretvaramo u metricke jedinice uz pomoc raznih formula.
*
Sekunde, iako vrcrnenske, oznacene su kao lucne.

1. opel

POJMOVl

U praksi se redovno

upotrebljava 106

priblizna Ubbe1ohdeova 6,31 --rem

2

formula

•y

7,31 E

Is).

Od 10 °E da1je vrijedi omjer

1.7. Ostala svojstva kapljevina

Kohezija i adhezija uzrokom su povrsinske napetostl i kapilariteta. Povrsinska je napetost posljedica kohezije medu cesticama n,a vanjskim granicnim -povrsinama. PovrSinske sel}~p~tosti pojavljujiiizmedu dodimih povrsina fiuid"ii-KoJlse fiemijesaju i izmedu cvrsrih stijenki fluida. Poznato je da svrhom puna« casa-vode 'ima ispupcenupo\~isinl!- i da u nju mozemo oprezno dodati jos nekoliko kapi, te da ce, prije negolise prolije, isPllPcenje nad rubQ_m_ca~e_(menisk} biti. prilicno veli-ko~JednaK:b tako mozerno na povrsinu vode oprezno poloziti sivacu iglu, a da ona ne potone. Kapljice vode rvore na ravnoj povrsini (osobito prasnojl) oblik kugle, a na ugrijanoj ploci (npr. stednjaku) one i poskakuju, dok im u unutrasnjosti razvijena vodena para ne probije povrsinu pa one prsnu. Kapilaritet j.~~9jstvo kapljevina zbog kojega u vrlo uskim cijevima ne vriiedi zakorii 0 spoJeD.lm posll_~_~Pia. ovrsina kapljevine u kapilari v~a je ili niza od vanjske P povrsmeKapljevine. Prevladava Ii adhezija, kapljevina ¢~_~~n1Q~!!i~(_gii~Ps!!_cijevi i popeti se uz nju nad dociIrnu ra_?Iiiti~-"to-je--izv~-~pij~ma elevacija, U ..slucaju prevladale koliezije bit obi~i~o:. povrsi~~ u kapilari spustit ce se pod r~i!1u_dndlrn=-tOJe-Kapilar-nadePre-sija~ bha slucaia prikazana su na s11karri'a1. 7. I 1.8. Na'-sIici 1.7. predoceria Te-kap-i1ai-nadepresija kod zive, a na slici 1.8. prikazana je kapilama elevacija kod vode. Visinska razlika h ovisna je 0 povrsinskoj napetosti, r~jusu zakrivljenosti na dnu (lIt vrhU)memSKa -i_e' ~~~~t~l:1ida' o nadrneniskom 1, pod njim._Za neKeKaplJevme navedene su te visine u tablici 1A. •

ce-

k?/ /c//7C ~ ~/au/q (Ieod caoe)

. ..c:::

-_-_-_-~ --_ -= :p~ .... -..._----------------.--c--.-

r= -.-f-- - - --_

S1. 1.7. Tablica 1.4. Visina kapilarne elevacije h ovisno

0

S1. 1.8.
promjeru cijevi d (mm)

h (rnrn) Voda Alkohol Toluol (C7Ha)

30/d 1lid lJ/d

1.8. ISHLAPL.JIVANJE

IISPARIVANJE

27

Svekaplievine teze ishlapljivanj\!_ij~p?rivaniu, sto cine izbacu;uci molekule u prostor nad svojom slobodnom povr~in<?!l1. ko je taj prostor ogranicen, parcijalA rii tlak molekula kapljevine raste do onoga pri kojem se molekule opet vracaju u kapljevinu. Taj se tlak - j's.r._ tad~_vl~9~Ig_ynoteZa - naziva t!!1kom zasicenja. Pri povecanoj temperaturi raste ta molekulama aktivnost, ali s njo~j_ tlak zasi~~:nja. To znaci da se u prostoru nac! J5:~Iili_~yinom moze nikad.'postici a2solu~ni ne vakuum jer su tu uvijek njezine pare., To je osobito vafno kod sisanja lako hlapljivih kapljevina. U tablici 1.5. dani su tlakovi zasicenja pri temperaturi od 01<0 'lWoC, u apsolutnim barima.
'Tabfica

1.5.
Tlakovi zasicenja pri oko 20°C u bar (aps.). 2iva Voda Alkohol (etilni) Gazolin 0,000 001 76 (y;~o M?q 0,0238 ' 0,138 0,311

'ey.rL

ra

ku/nt'l)

Iz tab lice razabiremo ve1iku vrijednost punjenja barometra zivom: niski tlak njezinih para veoma se priblizava apsolutnom vakuumu.

* Pod isparivaniern srnatrarno pojavu koja se zbiva u prisutnosti samog ftuida koji isparuje, -dok se ishlaplj ivanje zbiva u pr isutnosti i drugih fluida (npr, zrak + vodena para + voda).

Upotrijebljene oznake i jedinice SI

Sirnbol Simbol
,~

jedinica J/kg m

Veli¢ina relanvna brzina rad (energija) za jedinicu mase udalienost po koordinatnim osima kut izrncdu apsolutne 1 obodne brzrne koeficijent istjecanja kut izmedu relativne 1 obodne orzine kut niza (kaskade) kut klizanja
upadru kut

Iedinica

Velicina
akceleracija brzina zvuka povrsina sirina brzina (opceni to) prosiecna brzina .brzma. tangencijalnog naprezania izobarski toplinski kapacitet

A
b

mis' m/s m'

m

!U

ru
X,y,Z

m/s

a
C1

c, d D
t

c. c.

J/(kg K) J/(kg K)

mis m/s m/s

i'
F.

Ii

{}

izohorsk] toplinski kapacitet

I:
povrsine) '1 11
%

e Eu Fr
G h f
g

m m m
J/kg

mis'
H N

n,
I
k

Jjkg

m' N
m

dijametar (premier); denliina dijametar apsolutna vis ina neravruna (hrapavost speclficna energija za iedirucu mase Eulerova znacaika faktor (koeficiient) Froudeova znacajka akceleraclia sile tete tezina . VIS Ina specificna entalpiia za iedinicu mase moment inercijc impulsni protok koeficiient apsolutna visina kolicina gibania kavitaciiski brei (sekundni ekvivalentrie irnpuls) pjescanc

Pa s (0;,)

dinarnicka

koeficiient koeficijent koeficijent

viskoznost

otpora (opcenito) otpora nosive povrsine uzgona nosive pcvrsine

J.
). II

m'/s
kg/m' Pa Pa rad/s

'J
rt

k K K m

hrapavosti

kgm/s

rp If/ ()) I'

rn'/s

korisnost eksponent izentrope koeficijent trenja U ciievi vitkost krila koeficijent kontrakcije kinernaticka viskoznost koeficijent (faktor) gustoca (specificna masa) normaino naprezarne tangencijalno naprezanie koeficijent gubitka kocficijent (faktor) kutna brzma cirkulacija

I, L La
M Ala n
II

m
kg kg/s Nm i Is

duliina Lavalova
mas a

znacaika

Inde'ksi a
aps
n u

111

p
Q

r, R r R

Rt s

J/kg m J/kg J/(kg K) m

m °C K Nm

Pa

moment (opcenito) Machova znacaika eksponent politropc orzina vrtnje opseg

maseru protok u sekundi

apsolutno radiialno tangencijaino normaino

pri rnirovanju (c = 0)

atmosfersko

kolicina topline za iedinicu rnase radii us (polurnier) specificna radnia trerua za iedirucu individualna plinska konstanta Reynoldsova znacaika

tlak

s, at; stat sraticko kin kineticko-

d, din
mase

dinarnicko

Sr

razrnak, udalienost S trouhalova znacaika vriierne

x y

r, tot h

x! y, co ul iz
kr

T T u
t!

m/s

m'/kg

m'
m'/s

korak temperatura apsolutna temperatura zakretru moment obodna brzina specificni voiumen (voiumen iedinice volumen (obujarn, zaprerruna) voturnenski protok

I, 2·c·

mase)

L max
min

totalno (ukupno) hidraulicko otporno uzgonsko rezultantno U smjerovima koordinatnih tocke niz strujni tole nesrnetaru strujrn tok ulazno izlazno kriticnc Lavalovo maksirnalno
minimalno

est

Skripta zadataka iz kolegija «Hidromehanika»

SI sustav mjernih jedinica

MEDUNARODNI
,.)

SUSTA V MJERNIH JEDINICA

Osnovne SI jedinice Fizicka velicina Duljina Masa Vrijeme Jakost elektricne struje Termodinamicka temperatura Kolicina tvari Naziv metar kilogram sekunda amper (ampere) kelvin mol kandela (candela)" Oznaka m kg s A K mol
., :.

II

II

I~~

'1--

II-

Svjetlosnaj ako st

-I

cd

-II

~~
,

Definicije nekih osnovnih jedinica Metar - metar (m) je osnovna SI jedinica za duijinu. Metar je duijina koja odgovara putu sto ga prijede svjetlost u vakuumu za vrijeme od 11299 792 4.58 s, odnosno duijina jednaka 1650763,73 valne duljine u vakumu zracenja koje odgovara prijelazu izmedu razine 2plO i .5ds atoma kriptona 86 ..Ova definicija, prihvacena na Generainoj konferenciji za mjere i utege u listopadu 1983 .. zamijenila je definiciju iz 1967. temeljenu na kriptonovoj lampi. , Masa - masa (m) kolicine materije je sadrzana u cestici ili tijelu bez obzira na njegovu lokaciju u svemiru.. Masa je stalna, dok tezina ovisi 0 udaljenost tijela od centra Zemlje (iIi drugog planeta).. SI jedinica za masu je kilogram. U skladu s Einsteinovom jednadzborn E =mc2 svi oblici energije posjeduju maseni ekvivalent. Kilogram - kilogram (kg) je osnovna SI jedinica za masu i jednak je masi medunarodnog prototipa kilograma ..Prototip je valjak visine 39 mm i promjera 39 mm, nacinjen od Iegure platine (90 %) i iridija (10 %), a cuva se u Bureau International des Poids et Mesures u Sevresu pokraj Pariza, Francuska. Omjer dviju masa odreduje se s pornocu vage. Postupak vaganja, koji definira masu, sastoji se u nacelu u brojanju tijela malih (infinitezimalnih) jednakih masa (utega) koja dovodi do ravnoteze vage .. Sekunda - sekunda (s) je SI jedinica za vrijeme. To je trajanje 9 192 631 770 perioda zracenja koje odgovara prijelazu izrnedu dvaju hiperfinih nivoa (F = 4, rn, = 0 to F = 3, mr = 0) osnovnog stanja atoma cezija 133 (J33Cs). Periodu definiramo kao vrijeme potrebno da svjetlost prevali put koji odgovara jednoj valnoj duljini. Amper - amper (A) je osnovna SI jedinica za jakost elektricne struje ..Amper je jakost stalne elektricne struje koja se odrzava u dvama paralelnim, ravnim, beskonacno dugackim vodicima zanemarivo malog kruznog presjeka, koji se nalaze u vakuumu i medusobno su razmaknuti za

Skripta zadataka iz kolegija «Hidromehanika»

SI sustav mjemih jedinica

1 metar, i u tim uvjetima uzrokuju medu vodicima silu koja iznosi 2x 10-7 njutna po metru duljine .. Kelvin - kelvin (K) je osnovna SI jedinica za termodinamicku temperaturu. To je termodinamicka temperatura koja je jednaka 1/273.16 termodinamicke temperature trojne tocke vode. Trojna tocka vode je ona vrijednost temperature i tlaka kod koje voda moze postojati u sva tri agregatna stanja .. Ime je dobila po engleskom znanstveniku sir W. Thompsonu, Lord Kelvin (1824.-1907.). Mol - mol (mol) je osnovna SI jedinica za kolicinu (mnozinu) tvari. Mol je kolicina tvari onog sustava koji sadrzi toliko elementarnihjedinki tvari koliko ima atoma u 0.012 kg izotopa ugljika 12 (12C).. Elementame jedinke uvijek moraju biti specificirane i mogu biti atomi, molekule, ioni, elektroni, neke druge cestice ili odredene grupe cestica. U jednom molu (0.012 kg) izotopa ugljika 12 ima 6.022045x1023 atoma (Avogadrov broD. Avogadrov zakon - jednaki volumeni svih plinova sadrze, uz iste uvjete temperature i tlaka, isti broj molekula, odnosno istu kolicinu (n) plina. Avogadrova konstanta (L ili NA) je odnos broja jedinki (1'l) i kolicine tvari (n), odnosno vrijedi L = N / .11.. Mjerenjern difrakcijerendgenskih-zraka-na kristalirna nadeno je da Avogadrova konstanta (L) ima vrijednost L = (6.022045 ± 0.. 00 031) 0 x 1023 mOrl Kandela - kandela (cd) je osnovna SI jedinica za svjetlosnu jakost, Kandela je svjetlosna jakost, u danom smjeru, koju emitira izvor monokromatskog zracenja frekvencije 540x 1012 Hz i ciji intenzitet zracenja u tom smjeru iznosi 1/683 vati po steradijanu ..

'" Dopunske SI jedinice

II

Fizicka velicina Kut

Naziv radijan

Oznaka rad

Definicija Radijanje kut izrnedu dva polumjera koji na kruznici odrezuju luk cijaje duljinajednaka polumjeru Steradijan je prostorni kut ciji se vrh nalazi u sredistu kugle, ana njenoj plohi orneduje povrsinujednaku kvadratu polumjera kugle

II

Prostorni kut

steradijan

S1

Skripta zadataka iz kolegija «Hidromehanika»

Q

SI sustav mjemih jedinica

Izvedene SI jedinice s posebnim imenom velicina

Fizicka II II Frekvencija

II Sila
II Tlak
Energija Snaga

II II II II
I

Naziv here (hertz) njutn (newton) paskal (pascal) dzul (joule) vat (watt) kulon (coulomb) volt farad om (ohm) simens (siemens) veber (weber) tesla henri (herny) stupanj Celsiusov lumen luks (lux) bekerel (bequerel) grej (gray) sievert
II

II

Oznaka Hz N Pa J W C V
F

II

Definicija S-I m kg S-2 Nm-2 Nm J S-l sA W A-I

II
II

II
II
II

II
II

II
II

II

II Elektricni
....

II Kolicina

I
elektriciteta napon

II II II
~

II
II )1 11-

II
If fl

II II
II
/I

I[Elektricni-kap-acitet

II Elektricni

II "

C V-I

If
II

II
1

II

otpor

II Elektricna vodljivost II Magnetski tok II Magnetska indukcija II Induktivnost II Celsiusova temperatura II Svjetlosni tok II Osvijetljenost
II Aktivnost
radionuklida doza doza

II II
II

II

Q S Wb T H °C 1m Ix Bq
Gy

V A-I A v' Vs Wbm

-2

II
II II II

II
II
/I

II II
1/

II

II II
)1

II
11

WbA-I K cd sr 1mm-2 S-I J kg" J kg-I

II
II II II II II

II
II
/I

II

II Ekvivalentna

II Apsorpcijska

II II II
II

II
II

II II
II

SV

II

II

Definicije nekih izvedenih SI jedinice s posebnim imenom Njutn - njutn (N) je izvedena SI jedinica sile. Definiran je silom koja tijelo mase jednog kilograma ubrza za jedan metar u sekundi na kvadrat (N = kg m S-2). Ime je dobila po engleskom znanstveniku sir Isaac Newtonu (1642.-1727.,)., Pascal - Paskal (Pa) je izvedena SI jedinica tlaka. Definirana je tlakom 5tO ga proizvodi jednoliko rasporedena sila jednog njutna koja okomito tlaci ravnu plohu plostine jedan

Skripta zadataka iz kolegija «Hidromehanika»

SI sustav miernih jedinica

cetvomi metar (Pa = Nlm2). Ime je dobila po francuskom maternaticaru, fizicaru i filozofu Blaise Pascal (1623.-1662.). Dzul - dzul (J), je izvedena SI jedinica rada, energije i topline. Definiran je umnoskorn sile jednog njutna i puta jednog metra za koji se pomakne hvatiste sile u smjeru sile (J = N rn). Imeje dobila po engleskom fizicaru James Prescott Joule (1818 .. 1889.). Vat - vat (W) je izvedena SI jedinica snage. Definirana je snagom kojom se u jednoj sekundi obavi rad jednog dzula (W = lis). Ime je dobila u cast skotskog inzenjera lamesa Watta (1736.-1819.)" Celsiusova temperaturna skala - za nulu u Celsiusovoj temperaturnoj skali uze:ro-je Iediste vode pri 101 325 Pa. Vreliste vode pri 101 325 Pa je uzeto kao druga referentna tocka, Taj raspon podijeljen je na 100 jednakih dijelova, a svaki dio odgovara 1 DC. Jedinice CeIsiusove temperaturne skale (DC) i termodinamicke temperaturne skale (K) su identicne, odnosno 1DC =lK .

. Izvedene SI jedinice ~

Fizicka II II Povrsina

velieina

II

Naziv cetvorni ili kvadratni metar kubicni metar metar u sekundi metar u sekundi na kvadrat kilogram po kubicnorn metru kubicni rnetar po kilogramu amper po kvadratnom metru amper po metru mol po kubicnorn metru kandela po kvadratnom metru paskal sekunda njutn metar njutn po metru vat po kvadratnom metru

II

Oznaka 1 m = 1m*lm m3= 1m*lm*lm m

S-l -2 2

II Volumen
II
Brzina

II II II II II
II

II II II II
11

II II II
II

~ '.,"

II Ubrzanje II Volumna masa - gustoca

I!
Specificni volumen

ms
3

II
II

kg m- = m!V m kg' Am-2 Am-1 mol mcd m -2 Pa s

Nm
3 3

II Gustoca struje II Jakost magnetskog polja II Koncentracija

II
Luminancija

II II II II II II

II
II

II II II II II II II II

II II
II

II Dinamicki viskozitet II Moment sile II Povrsinska napetost

II Gustoca toplinskog
toka

II
II

II
II II

Nm-1 Wm-2

II
II

Skripta zadataka iz kolegija «Hidromehanika»

SI sustav mjemih jedinica

II Kutna akceleracija

II Toplinski kapacitet II Specifcni toplinski kapacitet I! Jakost elektricnog polja II Molarna energija II Molarni toplinski kapacitet II Apsorbirana doza zracenja II Kutna brzina

II II II II II II
II "

dzul po kelvinu dzul po kilogramu i kelvinu volt po metro dzul po molu dzul po molu i kelvinu grej po sekundi radijan po sekundi radijan po sekundi na kvadrat

II II II II
II

JKI J kg-I K-I Vm-I Jmorl J mOrl K-I

Gy S-I

J:hli S-I

II II II II II II II

rad S-2

II

'4 Dopustene jedinice izvan SI

!t

Fizicka velicina Duljina Masa

II

Naziv morska milja karat tona

II
II II II II II II

II

Volumen Vrijeme

II II II II II "

II II
II
11

Oznaka

II

Definicija 1852 m 0.. 002 kg 0 1000 kg

II
II II II II II II II II

II II II "
"

t I, L h rmn bar

litra sat minuta cvor bar

Brzina Tlak Energija

II
II "

II II II II
II "

1.,000028 drrr' 3600 s 60 s milja h-I 100000 Pa 160xlO-19 J

II "
II II

II

elektronvolt

eV

II

Definicije nekih dopustenih jedinica izvan SI sustava

Morska milia - morska milja (iIi nauticka miIja) je iznimno dopustenja jedinica duijine izvan SI koja se koristi u pomorskom, rijecnom i zracnom prometu. Morska miIja je jednaka duijini Iuka jedne minute na povrsini Zemlje mjereno kod geografske sirine N45° i iznosi 1852 m.

Skripta zadataka iz kolegija «Hidromehanika»

S1 sustav mjernih jedinica

Tona - tona (t) je iznimno dopustena jedinica mase,. Definirana je kao poseban naziv zati~U6u 3 kilograma (t = 10 kg). Litra - litra (1, L) je iznimno dopustena jedinica obujma, definirana je kao poseban naziv za kubicni decimetar (L=dm\ Njezini su uobicajeni nizekratnici centilitra (el, cL) i mililitra (ml, mL). Bar - bar (bar) je jedinica tlaka i jednaka je 105 Pa. U meteorologiji se cesto upotrebljava milibar (100 Pal. Bar je iznimno dopustenajedinica izvan S1 (S1 - Internacionalni sustav),

~ Prefiksi SI jedinica

II

Multiple (visestruke) jedinice

II

Submultiple jedinice

II

~~I
I
10
6

IFaktor II Prefiks J IOznaka 1I11I1 IIPrefiks II Oznaka I Faktor E I 10 II~~[ Illr 10- II deci IL~
18 1

1015 10
12

ILpeta

liP T G

III~

10-2

Irte~1

1I11I1

10-3 10-6 10-9

II II

centi mili

L2~1
10
2

10

II M 111£ JI nano IL~ kilo lL k 1I11I1 10- II piko II p II hekto II h _Jill 10- II femto ICO 1~~Lda 1I11I1 10- I[~o_jl a
II
mega
12 15 18

1I11I1

" mikro

I! II II

c m 11

I
I
I

Web stranice za pretrazivanje:. http://www.ktf-split.hr/periodni/abc/jedinice.html http://www.ktf-split.hrlperiodni/abc/index.html http://www.ktf-split.hr/periodni/abc/prilozi.html http://www.ktf-split.hr/periodni/abclkonstante.html http://www.ktf-split.hr/periodni/index.html => za S1 sustav mjernih jedinica => rijecnik kemijskih pojmova => za priloge i tablice => za fizikalne i astronomske konstante

=> za periodni sustav kemijskih elemenata

Skripta zadataka iz ko1egija «Hidromehanika»

SI sustav mjemih jedinica

FIZlKALNE
Q

I ASTRONOMSKE

KONSTANTE

Fizikalne konstante Naziv nula slobodnog pada konstanta Vrijednost -273.16 9.80665 6.0221367 E23 2.718281828 9.2740154 E-24 5.29177249 E-11
-

II Apsolutna

II

II

II Ubrzanje

II

II Baza prirodnog logaritma II Bohrov magneton II Bohrov radijus II Boltzmannova konstanta

II Radijus elektrona II Diracova konstanta II Naboj elektrona
i protona

II Avogadrova

II
II
11

II

II II II II II II
II

Jedinica °C m
S·2

II II
11

1 mol"

r r'
m - -1K~l m 1s C kg
-

II II
III
-III II II II II II

II

[[
II
II

II

1.380658 E-23 2.81794092 E-15 1.0545887 E-34 1.60217733 E-19 9.1093897 E-31 5..44617013 E-4 1.6021892 E-19 96485.309 4.669210609102990 7.. 9735308 E-3 2 3.7417749 E-16 6.. 7259 E-11 6 1.0967758 E7 4.8359767 E14 2.686763 E25 2.06783461 E-15 8.314510 3.99031323 E-10

I[

II Masa elektrona

II Feigenbaumova konstanta II Konstanta fine strukture

II Prva radijacijska konstanta II Gravitacijska konstanta II Rydbergov broj za vodik II 1osephsonov koeficijent II Loschmidtova konstanta II K vant magnetskog toka II Opca plinska konstanta II Planckova konstanta

II Odnos mase elektrona II Elektronvolt II Faradayeva konstanta

II II II II
II

il

II II II II II II II II II

II II II II II II II II
II

1 cmorl

II II II
2

II II II II II II II II

Wm

N m2 kg-2 m Hz m
-I

V-I -3

Wb 1 mol" K-I J s mOrl

II II II II II II II II II

Skripta zadataka iz kolegija «Hidromehanika»

SI sustav miemih

jedinica

I~

Molami volumen idealnog plina

0.02241410

IlSo'arna

II Normalni tlak II Nukleami magneton II Permeabilitet vakuma II Permitivitet vakuma II Pi II Planckova konstanta II Rydbergova konstanta II Druga radijacijska konstanta
konstanta

II II II
E-7 E-,12

m3 mol" Pa

II II
II

101325 .5.0507866 E-27 12..566370614 8.854187817

r r'
N A-2

II II

II
II
II II

II

Fm-I

Il'f
II II II II II
II

II

3.141.5926.535897932 6.6260755 E-34

Js m
-I

10973731.534 0,,01438769 1400 299792458 340 5.67051 E-8

JI
II

II II II II II
~

mK Wm-2
m
S-I

II Brzina svjetlosti u vakumu II Brzina zvuka u zraku II Stefan-BoItzmannova konstanta

"j

If
II II II

ms-I W m-2 K-4

II II II II II

Astronomske konstante

II II Astronomska

Naziv
jedinica

II II II

Vrijednost
14959787 Ell

II II
II

Jedinica
m m

II
II II II II II II II II II

II Svjetlosna
II
Sunce

godina

9".5E1.5 3.90 E26 1.99 E30 l.495 Ell 6.960 E8 5.517 6378160 6356180 637 E6

II Proizvodnja I Masa I Prosjecna I Prosjecni

energije

II II

II II
II

W
kg m m kg m" m m m

udaljenost od Zemlje radijus gustoca

II II II II

II II II II II

II

Zemlja

II Prosjecna I Radijus

na ekvatoru na polu radijus

I Radijus
I Prosjecni

II
II

II

lj

Skripta zadataka iz kolegija «Hidromehanika»

SI sustav mjernih jedinica

II

Mjesec

I Masa I Obujam na ekvatoru I Jedan stupanj na ekvatoru I Povrsina I Volumen II Gravitacijsko ubrzanje I Gustoca

II II II II
II II

5.972,E24 4.0070368 E7 111.306,6 5.09950714 E14 1.08284132 E21 1.619 3330 3.844 E8 7.33 E22 1718000

II II
II

kg m m m2 m3 m
S-2

1
II II II II II II II II

II II
II

I Prosjecna udaIjenost od Zemlje

I Masa
Prosiecni radiju_s

Il'tII

II
II

kg m" m kg
m...
--

11- -

__
....

..

_.-

II
/I

II
fl

],

Odnosi mjernih jedinica

TLAKOVI-NAPREZANJA Mp/m" Mpa Pa kPa
10 1 1,019*10-4 0,1019 101,93 1,019*10-4 0,1019 10,19 98130 9813 1 1000 1*106 I 1000 1*10) 98,13 9,81 0,001 1 1000 0,001 I 100 0,0981 0,00981 1*10-6 0,001 1 1*10-6 0,001 0,1 2 kN/m 98,13 9,81 0,001 I 1000 0,001 1 100

I
N/m2 98130 9813 I 1000 1*106 1 1000 1*105

kp/cm' kp/cnr'
Mp/m2 1 0, I 1,019* 10-5 0,01019 10,19 1,019*10-) 0,01019 1,019

bar
0,981 0,0981 I * 10-5 0,01 10 I*IO~ 0,01 1

Pa kPa 1--. Mpa

2 N/m 2 kN/m

bar

SILA
p
p

kp
0,001 1 1000 0,1019 101,936

Mp
1*106

N
0,00981 9,81 9813 1 1000

kN
9,81 *10-6 0,00981 9,81 0,001 1

kp Mp N kN

1 1000 1*106 101,936 1,019*10)

0,001 1 1,019* 10-4 0,1019

Skripta zadataka iz kolegija «Hidromehanika» VOLUMENSKE

p/cm'' p/cm3
kp/m' 1 0,001 1 0,1019

SI sustav mjernih jedinica

smE
Mp/m

kp/m''
1000 1 1000 101,93

kN/m3 9,81 0,00981 9,81 1

1 0,001 1 0,1019

Mp/m"
kN/m
3

r"'PERIODNI SUSTAV ELEME~I

18

iii; 57 ~ 59 60 61 (145) .. 93 (237) 62 63 64 65

66

67

68

69 16893

70 173.04

71

Lantanoidi

La
13891 89;ti.

Ce
14012

Pr
14091 91;\i~2 2~23i03

Nd
14424

Sm
15036 94 (244)

Eu

Gd

Tb
15893

15196 15725

16250 164.93 16726

lli:

Ho

Er Tm Yb

Lu
174.97

Aktinoidi

A~Th

go.'

(227)

2.3204

Pifi1s<;.lJ.

(24.3)

100

-c ~

101 kPa

Relativne atomske mase izrazene su s pet znacajnih znamenkL Za preciznije vrijednosti pogledati vrijednosti uz svaki element Za elemente koji nemaju stabilnih nuklida u zagradama je dan maseni broj najduze zivuceq izotopa. Izuzetak su !Qlli, protaktinij i uranij koji imaju karakteristican izotopski sastav na Zemlji (Atomic Weights of the Elements 1999, Pure App! Chern, Vol. 73, No.4 (2001) 667-683).

Napomena:

II

Izotth:micki tcrmodinamicki

odaci vode

ri tern eraturi

od T=20"C

Plin
Pritisak (bar) 0.00000 0.. 23393 0 Gustoes (kglm.3) 0.00000 0 .. 17314 0 Unutamja energija (kJ/kg) 24034 24023 Entalpija (kJ/kg) 25387 25374 Entropfja (J/g*K) 26.716 8.. 660 6

Izohorski topl. koef. Cv (J/g*K)

Izobarski topL koef. Cp (J/g*K) 1.8632 1.9059

14017 14359

Izotermieki

termodinamlcki

odaci ,"ode

rt tern eraturt od T=5"C

Plin
Pritisak (bar) 000000 0.0087258 GustoCa (kglm.3) 0.00000 0.. 068022 0 Unutaruja energija (kJ1kg) 2382.4 2381.8 Entalpija (kJlkg) 2510.7 2510J Entropija
(J/g·K)

lzohorski topL koef. Cv (J/g"K)

Izobarski topl. koel Cp (J/g·K)

26.. 43 6 90248

13984 1.4226

18600
18894

•
•

ablica (JlIstoee za razlicite materiiale

Ii ........

II

'r:

Speclficna toplina za razlicite materijale

Tablica toplinskog

konduktiviteta

za razlicite materijale

1j

Periodic Table of Elements _. Periodlcni sustav elemenata (Mendeljejev)

Name· ime Atomic Weight - atomska tezina

r-····················-···_···········_···_

r···········
Solid

Melting Point _ tocka taljenja Boiling point= tocka isparivanja,

vrenja

r--·---·----

Liquid

<-Actinides

httpv/courses.nus .. du .. g es

t1

1. DIMENZIJSKA ANALIZA
Dimenzijska fizikalnih dimenzijske se prikaz istrazivanja Fizikalne velicine analiza pojava analize i teorija slicnosti su znanstveni kako u mehanici fluida, tako minimizira rezultata analogija svojstvo se potrebni mjerenja. u fizici.. da se preko svoje definicije daju mjenti. jedinica. Mjerenje Dimenzija fizikalne fizikalne ternelj eksperimentalnom iu slicnosti ostalim podrucjirna za istrazivanje daje podlogu istrazivanju fizike. slozenih

Primjenom modelskih

broj mjerenja Teorija

neke pojave, a olaksavaju za prirnjenu

i tumacenje
i primjenu velieine imaju

je usporedba

sa standardom

ciJa sc velicina

naziva 'fl,iema

velicine definira njenu kategoriju s obzirorn istu dimenziju i tada se mjere usporedborn sile imaju iste oznacen jednadzbe dimenzije, a potpuno su
QQ.

na mjerenje. Razlicite fizikalne velicine mogu imati s istim standardom: Tako npr. rad sile i moment razlicite Sadrzaj fizikalne broja velicine. Sadrzaj fizikalne mjemog

opcenito osnovne jedinice.

s Q izrazava metroiogije

se s pornocu

Q i mjerne jedinice

<2,

veliCine, u obliku mjerne

fizikalne velicine

ne zavisi od izbora

Fizikalne jednadzbe su univerzalne iIi velicinske jednadzbe 5tO znaci fizikalne velicine. One su dimenzionaIno homogene i neovisne 0 sustavu U svakoj znanstvenoj disciplini pojavljuje se ogranicen broj fizikalnih njih bi se mogio izabrati proizvoljnu mjernu jedinicu, ali bi to bilo proracunu moralo baratati s omjerima mjernih jedinica. Na primjer pravocrtno fizikalne gibanje velicine tijela izraze mase m ubrzanjem mjernih a je brojeva definirana i mjerila, s pornocu

da su u njima varijable mjernih jedinica. velicina, a za svaku od neprakticno jer bi se u siia F koja ce izazvati

jednadzbom u obliku:

(FF)

F=ma,

iIi ako

se
12

[mrn] (aa),

cega slijedi mjerni

broj F za silu F
= ma (

~a )

S obzirom da je polazna fizikalna velicina dimenzionalno homogena, omjer mjernih jedinica je bezdimenzionaIan, a za proizvoljno izabrane mjerne jedinice taj ce omjer u opcem slucaju biti razlicit od jedan, sto je neprakticno za proracun. Ako se za silu izabere takva mjerna jedinica za koju vrijedi biti jednak jednadzba, jednadzbarna

ma

(definicijska jednadzba

za jedinicu

site) tada

ce omjer mjernih jedinica

jedan, a jednadzba za mjerne brojeve irnat ce isti oblik kao i polazna fizikalna Pristupajuci na taj nacin (osiguravajuci jedinicni ornjer mjernih jedinica svim unutar nekog podrucja fizike) dolazi se do koherentnog sustava mjemih jedinica

koji se zasniva na minimalno mogucern broju mjernih jedinica. Medunarodni S1 sustav jedinica jc koherentni sustav u kojem su za podrucje mehanike fluida dovoljne eetiri osnovne fizikalne velicine, jedinice i mjernim Tablica Velicina cijim se dimenzijama odnosno mjernim S1 sustava jedinicama mogu opisati dimenzije odnosno svih ostalih jcdinicama fizikalnih velicina .. Te su cetiri osnovne iz medunarodnog velicine s pripadajucim dimenzijarna

mjernih jedinica fluida

dane u tablici 1.1.

L 1 Osnovne

fizikalne velicine u mehanici

-

Dimcnzija
L

Jedinica

u S1 sustavu m s

duljina vrijcrnc masa temperatura

T
M

kg
K

2 Dimenzija prikazati

Dlmenzijska analiza

[Q]

odnosno

jedinica

[at

svake

fizikalne

velicine

mehanici u obliku

fluida

se

rnoze

kao produkt

potencija

osnovnih

dimenzija

odnosno jedinica
d

[Q] = rv]=

MQLbred HOL1r-1e~= b=l,

liT'"

[6J(wi~5] sr

= kgQmbsCK

(Ll)

[a_J" ".(L~T-2e"= kategoriju

L/r :[0ls?]
2

gdje su eksponenti d=t), za silu a=l, se dimenzije vremena.

a, b, c i d tipicni za fizikalnu

Q, npr. za brzinu a=O, b=l,

c=r-I, i

c=-2, d=i), itd. Nisu uvijek potrebne

sve cetiri osnovne dimenzije .. Tako s dvije dimenzije: duljine fluid a ne igra ulogu dovoljne

svih fizikalnih velicina u kinematici nestlacivog strujanja

fluida mogu opisati

U dinamici

fluida gdje temperatura

su tri dimenzije: duljine, vremena i rnase, prosiruje dimenzijom temperature.. U tablici velicina u mehanici fluida. Tablica 1.2 Oznake, dimenzija i jedinica

a tek u dinamici stlacivog strujanja taj skup se 1..2 dane su dimenzije i jedinice nekih fizikalnih

nekih fizikalnih velicina u mehanici

fluida
.... ..

FiZrkalna -veIic:ina

__

Oznaka A,S c D, d

Dimenzija L2 LTI L MLr-2 LT2 MLy-3

Jedinica u S1 sustavu m2 m/s m N rn/s2 N/s Pa k?/s Nm W Pa m3/s l/(kgK) m2/s2

..-

_povrSina brzina zvuka eromler sila gravitacija tezinski protok volumenski moment snaga tlak volumenski _potencijal specificna volumen rad sile gustoca plinska konstanta sile modul elasticnosti maseni protok
-

F
-

g G K
In
"

ML-IT-2 MTI

M P
p

MUy-2 MUy-3
ML-Iy-2 OT-I L2y-2e-1 L2y-2 L2y-2

erotok
sile energija

Q
R U u V
l'

masene unutrasnja fluida

llkg
m3 rn/s 1 m kg/m-' m2/s Pas"~ rad/s

0
LY-' MUr2 L ML-3 L2y-1 ML-IT-I

brzina struj_anja fluida

-_zeodetska visrna
fluida kinernaticke dinarnicke trcnja viskoznosti viskoznosti koeficijent kocficijent koeficijent naprezanje kut zracnost koeficijt>Dt
nnvl"cinclrpo t:""" •
A .........

W z

P
v
JL
(J)

brzina vrtnjc

r-

A
t:

N/mz,;:'PO,. rad m

ML-Iy-2 L
I
"A .4' ..... _") IV~ 1. -

a
E
"'.1'10. .......

JJU!::V\VJ

n"'_r.I>tr~rf;

...

U'

N/m

Dimenzijska

allaliza

Treba naglasiti da je izbor ove cctiri fizikalne velicine potpuno proizvoljan, te se umjesto njih maze koristiti bilo koji skup od cetiri dimcnzionalno nezavisne fizikalne velicine. Dimenzionalna nezavisnost osnovnog skupa fizikalnih velicina podrazumijeva da se dimenzija niti jedne od fizikalnih trivijalno osnovnih vclicina rjesenje dimenzija izabranog skupa ne rnoze prikazati u teoremu Q/. Q? "Qn
0

dimenzijama nezavisnom Q;I . nezavisan.

preostalih

fizikalnih

velicina

tom skupu,

sto je sadrzano
velicina (mjemih

dimenzionalno potencija dimenzionalno

skupu koji glasi: Ako sarno bezdimenzijskim, velicina ne moze onda biti Ako je n>k, gdje je k broj

al=ar ... n=O, Cini produkt =a

Q? ..Q;"

je skup n fizikalnih

jedinica)

u skupu,

tad a skup n fizikalnih

dimenzionalno nezavisan. Taka su sila, masa i ubrzanje dimenzionalno Newtonovim zakonorn, a skup od n=3 velicine: brzina,

nJtL

zavisne velicine, jer su vezane drugirn ubrzanje i kutna brzina Cije su dimenzije (k=2), zbog
n »k:

opisane

dvije

osnovne

dimenzije

duljine

i vremena

ne

mogu

biti

dimenzionalno

nezavisne. u dimenzijskoj analizi ima Pi-teorem koji glasi: Svaki firiblni

Kljucno znacenje

zakon i7T11edU n
0

fiilkifnih-veliCiiia

Q/, Q2' ...~Qn ,-m<iZen funkcijom

G( Ql;-Q2' ... ; Qn-)=6,neovisnom

promjeni

mjerila (velicinska jednadzba), moze se izraziti kao funkcija n-k bezdimenzijskih varijabli u obliku r (I1j, Il2, ••• IIn•k) = 0, gdje je k broj osnovnih velicina Cijim se dimenzijama mogu
opisati dimenzije Citavog skupa n fizika1nih velicina,

Zavisnost izmedu dvije fizikalne velicine se prikazuje u dijagramu s jednorn krivuljom koja se moze odrediti s In mjerenja.. Fizikalni zakon izrnedu tri fizikalne velicine se moze prikazati u dijagramu s m parametarskih krivulja, a zakon izmedu eetiri velicine u m dijagrama, svaki s po m krivulja, a svaka krivulja je odredena Tablica L3 Potrebni broj mjerenja sa
In

mjerenja,

kao sto je prikazano

u tablici

L3

u funkciji broja varijabli u pojavi Broj krivulja BIOi mjerenja

m

Broj varijabli 2 :3 4 5 6 06t je interes

Broj dijagrama

1
1
m

m2
m3 za smanjivanjem broja varijabli

1 m m2 m3
1114

m2

m3 m4
mS ostvariti primjenom Pi-

u pojavi sto se moze

teorema,

koji se opcenito

realizira kroz sljedece korake: da upravlja fizikalnom pojavorn, iz koje se (dokaze se

1) Prctpostavlja te se sastavi odrcdi 2) Iz skupa

se skup n fizikalnih velicina za koji se smatra tablica s njihovim velicina simbolima izaberc i dimenzijama nezavisnih velicina, se k dirnenzionalno

iIi mjernim

jedinicama, velicina

broj k, dimenzionalno od Ilfizikalnih

nezavisnih

njihova dimenzionalna nezavisnost prcma danom teoremu) .. 3) Od svake fizikalne velicine izvan skupa dimenzionalno nezavisnih velicina formira se bezdimenzijski II parametar . na nacin da se njena dimenzija prikaze dimenzijama fizikalnih vclicina iz dimcnzionalno nezavisnog skupa, u obliku
i= 1/1-k

4 Na taj nacin skup od n

fizikalnih

Dimenzijska analiza velicina zarnijenjen je skupom od n-k bezdimenzijskih

n pararnetara.
Pri tome vrijede sljedeca pravila: a) ako je n-k ~ 0, sto znaci da se ne moze skup od n utjecajnih b) ako je n-k=L, iIi l1=konst, c) Funkcija geometrijski, medu velicina nepotpun; Il pararnetar, identicnog a problem je oblika se svodi na T(JI)=O mjerenjem .. obitelj da se za beskonacnu principijelno moguce rijesiti sarno jednim forrnirati niti jedan Il parametar, ukazuje da Je

moguce je saciniti sarno jedan bezdimenzijskim Il parametrima,

sto znaci da je problem kinematicki

i dinamicki slicnih pojava, Slicnost dvaju pojava podrazu!llijeva

iz rezultata dobivenih na jednoj pojavi rnogu odrediti rezultati na drugoj pojavi jednostavnim mnozenjem rezultata prve pojave s konstantnim koeficijentom (koeficijentorn slicnosti) .. Posebno, funkcija medu bezdimenzijskim n pararnetrima je jedna i ista funkcija z.a modeIsku

d-)
e)

f) g)

i prototipnu pojavu .. Beedirnenzijska+velieina (npr.kut) vee je sama po .sebf J1 pararnetar i - ne ifiozebiti ukljucena u skup dimenzionalno nezavisnih fizikalnih velicina .. Postoji vise mogucnosti izbora skupa dimenzionalno nezavisnih velicina, a u taj skup se ne stavljaju fizikalne velicine ciji se utjecaj zeli promatrati izolirano (cilj je da se pojavljuje u sarno jed nom Il parametru) .. Svaki Fl parametar se smije potencirati i mnoziti proizvoljnorn konstantorn. Ukoliko je neka od utjecajnih fizikalnih velicina ispustena iz polaznog skupa, rezultati mjerenja nece lezati _na krivulji nego ce biti rasuti po citavom dijagrarnu ..

"

Dimcnzijska

analiza

.5

Piimjeii
Pl.l Treba tlaka p duljine Uradak U medunarodnorn SI sustavu mjera, osnovne dimen:rji€ za dinamiku nestlacivog strujanja su izraziti dimenzije i koeficijenta vremcna dinamicke
I,

gravitacije g, sile F, koeficijenta J1 s pornocu dimenzija

povrsinske gustoce
{J,

napetosti brzine

a; vi

viskoznosti

I.. Oznake osnovnih dirnenzija su: [PJ=R, (v]=V, [lJ=L

dimenzije: rnase, duljine i vrernena (M, L, T), ali istoj svrsi mogu posluziti dimenzije bilo kojeg skupa od tri dimcnzionalno nezavisne velicine. U ovom primjeru su to dimenzije R, V, L Prvo treba pokazati da je skup velicina p, v, I dimenzionalno nezavisan, sto se cini s pornocu prije spomenutog potencija teorema, osnovnih

po kojem

se trazi

rjesenje tj.

za eksponente

a, b, i c, koji Cine produkt

velicina bezdimenzijskim,

Ako se dimenzije

{J,

v, I izraze pornocu

M, L, T, gornja jednadzba

prelazi u oblik:

Izjednacavanjern sustav linearnih M: L: T: kojeg je rjesenje te

eksponenata nad istim bazama algebarskih jednadzbi

a-

lijeve

desne

strane

gornje

jednadzbe,

slijedi

-3a trivijalno posluziti

+b
-b

+c
sto

=0 =0 =0
znaci da ostalih
je

(a=b=c=O), za opis

skup

velicina velicina

{J,

v, I dimenzionalno dinamike nestlacivog

nezavisan, strujanja ..

moze

dimenzija

fizikalnih

Zadatak se moze rijesiti na dva nacina: polazeci od dcfinicijskih fizikalnih jednadzbi iIi polazeci od dimenzija fizikalnih velicina izrazenih s pornocu M, L, T prcma tablici 1..2.. U nastavku se daju oba nacina .. I nacin - Brzina jednaka
v
JC

definirana

kao promjena

puta

u vremenu,

IZ

cega slijedi

da

je

dimenzija

brzine

omjeru

dimenzija duljine i vrernena,

[v] =
III

11 It]

'*

V=

L II]

IZ

cega Je dimenzija

vremena

= LVI

c lJ.{/s]
brojem .. ubrzanja kojc JC dcfinirano kao prornjena brzine

(a)

O_c-'-it.c_:O'----'Ic.:c__:d_::a.:.... -,c:_:' c:__:o:_:d=.::n.::o:::s:__:v:::c.::li:::cl::·n::a:__:S::::f:_:_I n parametar koji se u mehanici _ ___:j_I/~\i_;__·I--=b:_:i.:_:ti-=b-=-c=:zdimcnzijski fl!!ida naziva Strouhalovim - Gravitacija
vrerncnu

g irna

dimenziju

u jedinicnorn

Dimenzijska analiza

[s]

Ttl
v21g1 je bezdimenzijski 17 paramet_ar, a u rnehanici fluida

[v}

(b) se definir~ kao_

Odn_?~ __,:,elicina Froudeov - Gustoca

broj u obliku

Fr =:= _d.Ji[

,:
volumenu

fluida p je definirana
=}

kao sadrzaj mase m fluida u jedinicnorn R=

[p]=M [V]

[m3}
L

iz cega je dimenzija '

mase

(c) - Sila F je prema drugom Newtonovom zakonu razmjerna masi i ubrzanju

{F] [F]

=
=

[m] . [aJ,

te uz pomoc (b) i (c) slijedi:

c C(!CP:_;_

sv '1 ~ 14';r
/2

RL3 " V2t:1 = RV2i}

bi se doslo uvrstavanjem

'_

II

•• {

?a.

(d)

Do istog rezultata za dimenziju sIijedi iz (d), uz CF =

u dimenziju T vremena

siIe

[F]

=MLT2
RL3L

(prerna

tablici 1.2) odnos koji

RL],L
r2 2

M mase izraz (c), a za dimenziju

izraz (a). Bezdimenzijski L,-2",

= A (povrsina)
2

f"-= M

(Lv-"f =

pl( '~ pv A) I

se u mehanici fluid a nazrva

koeficijentom
O~IQ_

sile -

- Koeficijent povr5inske dimenzija koeficijenta sto daje

napetosti se definira kao sila na jedinicnoj duljini, iz cega_~Eiedi d~_j~ __ povr5inske napetosti jednaka ornjeru dimenzija sile (izraz __ UW_ i dulji_ll~,

[a] = [P]

l7J

(aJ

RLV2

(e)

Bezdimenzijski , brojem.

cparametar~ koji sIijedi iz ~1_i_f!1~_ oblik

JY.!_=_~ 2_iL"

naziva _.?_~ __ Vf_e~!2.Y!JE._

- Tlak p je sila po jedinicnoj

povrsini, te vrijedi:

[p]

lAf

[P]

RV2

(f)

Bczdimenzijski

odnos

Ell =

p/(+ pv

se _naziva Eulerovim

brojem.,

- Kocficijent

dinarnicke

viskoznosti JI ima dimenziju

[pl =

ML'lTI, te ako se dirnenzije koeficijenta

dinarnicke

mase

vrcmena izraze jednadzbarna (c) i (a) slijedi izrazena s pornocu dirnenzija R, V, L U obliku

dimenzija

viskoznosti

[pI =

MCITI

= (Re) LI

rlf·

+c

(LVlt

RLV -

"f

(g)

ri

Dimenzijska

analiza parametar koji slijedi

rz (g) ima

Bezdimenzijski brojem.

oblik

Re = pvlj J.l v'

i naziva se Reynoldsovim
/\

Re ~

r-v'.e_
/<

t f//'.1) ; r&
VJYI

/;)e - ---:V-" _ V·_2)

/'.'

'7 'J
C/1?

II nacin Do rjesenja zadatka se moze doci i trazenjern t glasi (h) odnosno, prikazorn dimenzija prema tablici 1..2 eksponenata potencija dimenzija p, v, I koji

cine dirnenzije trazene fizikalne velicine .. - Jednadzba koja definira dimenziju vremena

Izjednacavanjern M:

eksponenata
a

nad istim bazama

slijedi =0

L:
T:
Rjescnje sustava

-3a

+b -b

+c

=0 =1 u (h) daje

(i)

(i) je a=O, b=-l, c=l, sto uvrsteno

=

[t] = [vr [111

- Jednadzba

LV"

sto odgovara

izrazu (a) g glasi

t=

s
v

·_b._=t
L
1

rsJ

koja definira

dimenziju gravitacije

(j) iii s pornocu dirnenzija [Lt

a

iz tablice 1..2
=

[ML"T [LT't
tc izjednacavanjern M:

MOLT

eksponenata -3a

nad is tim bazama =0 +b -b jednadzbi

L: T:

+c

=1

(k) 2 lijevoj strani sustava (i), a razIika

=-

Ocito je lijeva strana sustava (k) lineamih

jednaka

je sarno u desnoj strani gdje se nalaze eksponenti tipicni za fizikalnu velicinu cija se dimenzija prikazuje s pornocu dimenzija velicina p, v, I. Tako se mogu skraceno napisati sustavi lineamih algebarskih jednadzbi kojima se odreduju t
a

eksponenti

a, b i c, za sve velicine u obliku

velicina: M:
L: -30

F
1 1
-2

a 1 0
-2

Wc7
1
-1

;<:: ML-1-,1
(I)

0
+b -b +c 0

0
1

1
-2

-1 -1

T:

1 -2

!~
0

t'll.T-

v/

gdje ce vrijednosti koefieijenata a, b i c zavisiti od eksponenata u stupcu desne strane .. Tako se za gravitaeiju g sa desne strane uzima drugi stupac za koji je rjesenje b=Z, a=O, c=-l sto daje kao u izrazu - Za odredivanje
je

--------------------------

Dimenzijska analiza

-[ .. 1 ~ s~
(b}" dimenzije a=l, sile F uzima se treci stupac

2
____ W ::c

'\

desne strane

sustava jednadzbi

(1) kojeg

tad a rjesenje

b=Z; c=2 sto daje dimenziju

kao u izrazu (d)

sile F u obliku

.- Za odredivanje dimenzije koeficijenta povrsinske napetosti '}~ uzrrna strane sustava jednadzbi (1) cije je rjesenje a=l, b=Z, c=1 •

se cetvrti

stu pac

desne

[a]

= RV2L

kao u izrazu

(e)

r()]=-ff_?1[\/~t[eJ1",
'v
-

.fV2~
-

~ Za odredivanje dimentije tlaka jJ uzima se pefi" stupac desne strane sustava jednadzbi je tada rjesenje: 0=1, b=Z, c=O, sto daje dimenziju tlaka p U obliku kao u izrazu (f)

(I) kojeg

If = .r.. =
A

DVL,-I_'l_
e-,

1'2..

-"""

-:=

R."

'2...

- Konacno, za odredivanje dimenzije koefieijenta dinarnicke viskoznosti J1 vrijedi zadnji desne strane sustava jednadzbi (I), a njegovo rjesenje glasi a=l, b=l, c=l, sto daje

stupae

[ttl
fj{
P1.2

= RVL

kao u izrazu
==-

(g).
ML
-3

RV'L

M
L~

L '"

r "I_L

MLT

-"

-1

U turbulentnorn strujanju fluida ustaljenim profilom brzine kroz okruglu horizontalnu cijev, tangeneijalno naprezanje r na stijenci eijevi zavisi od gustoce p i koeficijenta dinamicke viskoznosti J1 fluida, zatim od promjera D cijevi, srednje brzine v strujanja fluida te od visine hrapavosti k stijenke cijevi, Primjenom dimenzijske analize potrebno je pronaci opci oblik zavisnosti tangeneijalnog naprezanja od preostalih velicina ..

Uradak Prvi korak u provodenju Pi-teorema je saciniti tablieu s popisom oznaka i dimenzija velicina koje upravIjaju pojavom, sto je za ovaj primjer dano u sljedecoj tabliei:
Velicina

fizikalnih

k L fizikalnih

v LT'I velicina i k=3

t:

Dimenzija U tabliei
izabrati

L
sc pojavljuje n=6

ML-1r-2
osnovne dimenzije

P ML-3
(M, L, T),

J1

ML-1r-1
te se moze

skup od 3 dimenzionalno nezavisne velicine. U zadatku se traii zavisnost tangeneijalnog naprezanja T od preostalih velicina, pa se ono nece ukljuciti u dimenzionalno nezavisan skup. Tangeneijalno naprczanje je direktna posljedica viskoznosti i hrapavosti stijenke ciji se utjeeaj zeli posebno istraziti, te se ni tc dvije velicine nece stavljati u dimenzionalno nezavisan skup, za kojeg onda ostaju vclicinc p, v i D u Cijim se dimenzijama pojavljuju sve tri osnovne dimenzije sto je osnovni prcduvjct dimcnzionalnc nezavisnosti izabranog skupa

I' LJ

Dimenzijska

analiza Pi-teorerna je dokazivanje dimenzionalne i D, prcrna teorernu 0 dimenzionalno se vrijednosti eksponenata a, b, c prethodnom pnmjeru nezavisnosti nezavisnom da bi produkt

9 izabranog skupa skupu.. Prema poteneija bio

Drugi korak u provodenju fizikalnih velicina p, v spomenutom bezdimcnzijski, teorernu analogno

traze

(a)
odnosno (b) sto vodi sustavu M: L:
--

linearnih a -3a

algebarskih

jednadzbi:

+b
-

+c

T:
trivijalno

-b

=0 =0 = 0-

(e)

kojeg je rjesenje

(a=b=c=O),

sto dokazuje

dimenzionalnu

nezavisnog

izabranog

skupa.

U trecem koraku provedbe formira se po jedan II parametra. - Parametar II' I Koefieijenti

Pi-teorema parametar.

od svake velicine izvan dimenzionalno nezavisnog skupa U ovom je slucaju moguce form irati n-k=6-3=3 n

Ill' (s tangencijalnim

naprezanjem)

ima oblik (d)

a, b, c se odreduju

temeljem

analize

dimenzija

izraza (d)

5tO daje sustav jednadzbi M: L 0 0=

0

1 -1 -2

+a -3a +b -b u izraz (d) daje para me tar Ill' oblika

+c

(c)

T:
rjesenje

kojeg je a=-I, II' I

b=-2, c=O, 5tO uvrsteno

Pozivajuci se na pravilo f) uz definiciju Pi-teorerna po kojern se II parametar proizvoljnom konstantorn, Ill' sc prevodi u pararnetar III oblika, 17t

smije mnoziti

= 2 II) , =

~,--T __

-pv

1 2

In ,<,

10 - Parametar
il2' se formira

Dimenzijska

analiza

s koeficijentorn

dinamicke

viskoznosti

J..L ,

u obliku (g)

iii s poniocu

dimenzija (h)

sto daje sustav jednadzbi

M:
L:

0 0 0

1
-1 ·-1

+0 -30 +b
-b
U izraz

+c

(i)

T:

rjesenje kojeg je a=-1, b=-1, c=r-I, 5to uvrsteno

(g) daje parametar

IJ2' oblika

Reciprocna il2

vrijednost

ovog parametra
pvD J1.

predocuje

Reynoidsov

broj

= --

il2 '

= Re =

v·b --_. V
stijenke k, prema

G)

- Parametar

I"lj formira se s visinom hrapavosti

n,

k pQvbDC

(k)

iIi s pomocu

dimenzija

MOLoTJ = L [MI;3 5tO daje sustav jednadzbi M:

0= 0 0

[LTlt

[Lf

(I)

L:
T: rjesenje

-3a

+b -b

+c

(m)

kojeg je 0=0, b=O, c=-l, k D

5tO definira parametar

l"Ij u obliku

(n)
sustavi jednadzbi jednaki, (e), (i) i (m), vidi se da su koeficijenti a sustavi se razlikuju sarno po uz nepoznanice
0,

Ako se usporede ic u svim

b,

sustavima

slobodnim

odgovaraju eksponentima svojstvenim fizikalnoj velicini s kojom se formira pararnetar. U pararnetru il3 velicine kiD imaju istu dimenziju te je jasno da njihov kvocijent oznacuje bezdimenzijski II parametar.. U takvim je situacijama rjesavanje sustava linearnih algebarskih jednadzbi suvisno..

clanovima

koji

Dimell.zijska analiza Nakon formiranja II pararnetara fizikaini zakon izrazen funkcijom G(v, D,
1; J.1.,

11
p, k)=O

sest

dimenzijskih varijabli mozc se izraziti funkcijom t(ll!> il2, I1j)=O tri bezdirnenzijske varijable iii eksplicitno ill= <l>(Ih, il3). Dimenzijskom analizom problem nije rijesen do kraja jer su funkcije r, odnosno <l> nepoznate kao i funkcija G. Doprinos dimenzijske analize ogled a se u smanjivanju tangencijalno
=

varijabli na

u pojavi funkciju

cime je znatno G.. Uvrstavanjern

olaksano znacenja

eksperimentalno Il pararnetara

odredivanje

funkcije

<l> za

(iii 1) u odnosu

u funkciji <l> izraz

naprezanje

prelazi u oblik (0)

1 2 pv 2
0

k . <l> ( Re, 'Ii) strujanju fluida ustaljenim profilom brzine,

Ako

se

radi

pravocrtnom

to mati

da

nema

promjene kolicine gibanja fluida te suma sila na kontrolni volumen dijela cijevi duljine L mora biti jednaka nuli. Ako se promatra

koji obuhvaca unutrasnjost ravnoteza sila u smjeru

strujanja, u kojem su masene sile okomite na smjer strujanja, slijedi da su u ravnotezi normalne povrsinske sile od kojih u smjeru strujanja djeluje sila tlaka PI na ulaznom i tlaka P2 na izlaznorn presjeku, te konstantrio (zbog tisfarjenog- proflla rbrzirre): tarrgerrcijalno naprezanje po glasi
D27f (PI - P2)-4= D7fL

plastu

cijevi koje je usmjereno

suprotno

t,!
,I T ~7

:;Jj~t'~~<- .d~

~ ~;a
/'r-..:

od

smjera

_~,~.4

brzine

strujanja.

Jednadzba

ravnoteze

~-:;2~~
~

/tr"' P

(p) formula za proracun pada tlaka

UVrStavanjem u strujanju

jednadzbe

Co) u Cp) dobije se Darcy-Weissbachova profilom brzine Jeroz

ustaijenim

2gu__g_~ cij~~L!s9j~_ glasi

PI - P2 = 4 <l> (Re, ~~)

'------~

'A_

Clan

se

oznaeava

trenja,

odreden

Je

eksperimentalno daje se u Moodyjevom dijagramu, Izraz (q) predstavlja osnovu za hidraulicki proracun stacionarnog strujanja kako u cjevovodima tako i u slozenim cijevnim mrezarna (vodovodima, niskotlacnim plinovodima, naftovodima, itd .. '. )

PI.3

Treba

istraziti

zavisnost

sile otpora

R hidraulicki
viskoznosti

glatke

kugle

prornjera

D potopljene

fluid (gustoce p, koeficijenta dinamicke brzinom v u horizontalnoj ravnini .. Uradak ' definirana

j1) kroz koji se ta kugla giba stainom

Pretpostavlja se da je sila otpora velicina, pa vrijcdi opcenito G (R, D,

Prvi korak
p, IL,

nekorn

funkcijorn

G gore navedenih

pet fizikalnih

v)

=0 tablice s dimenzijama svih fizikalnih vcliCina u pojavi

(a)

jc formiranje

12 Velicina Dimenzija P ML-3 dirnenzija pojavljuju fizikalne velicine, R MLT2

Dimenzijska analiza

LT-l

JL ML-IT-I

Iz tablice je vidljivo da se od osnovnih izbor skupa pararnetra. od tri dimenzionalno

M, L, T, dakle 1(=3, sto ornogucuje odnosno mogu se formirati dva

nezavisne

Drugi korak je izbor skupa dimenzionalno nezavisnih velicina, za sto postoji vise mogucnosti. Ako se trazi zavisnost sile otpora R, ona se nece ukljuciti u taj skup, a obzirorn da je ona posljedica viskoznosti ciji se utjecaj zeli posebno analizirati, koeficijent dinamicke viskoznosti takoder nece uti u taj skup, te ostaje skup p, v, ,~Cija je dimenzionalna nezavisnost vee dokazana U trecem koeficijenta u prethodnom primjeru,

koraku formiraju se bezdimenzijski dinarnicke viskoznosti !1 U obliku

parametri,

jedan

od

sile F, a

drugi

od

(b) ili pornocu dimenzija (c) Nakon izjednacavanja eksponenata nad istim ..bazama na lijevoj sIijedi sustav tri linearne aIgebarske jednadzbe M: L: T' kojeg je rjesenje II) = desnoj strani gomje jednadzbe

:;m

o
o

1 1 -2

+a
-3a +b

+c

(d)

-b (b) daje

a=-l, b=-2, c=-2, sto uvrsteno u jednadzbu R

pv D
2 2

Pozivajuci se na pravo mnozenja preurediti u oblik koeficijenta sile R

parametara

proizvoljnom

konstantom

parametar

ITt

se moze

gdje jc fluida. Analogno

(1/2)

(Jv2

dinamicki

tlak,

D2n/4

povrsina

presjeka

kugle

suprostavljenog

strujanja

se definira II 2=/-lPV
a

drugi bDc

n parametar

obliku

(e)

IZ

kojeg slijedi sustav tri Iincame

MOl
o

,0

algebarske jednadzbe:
z:

R\/L'
ML:~'T'""~

eM L:l J'l 'l rr: J

I..

[LJ

Dimenzijska

analiza 0 0 01 1 -1 +a -3a +b ·-b

13

M:
L:

+c

(f)

T:

Rjesenje sustava (f) glasi a=-1, b_=-l, c=-1, 5to uvrsteno u izraz (e) daje parametar

tt, =

p:D

,krV

.f

'l

III oblika

= v~~

koji oznacuje reciprocnu Re

vrijcdnost Reynoldsova broja pvD

J.L

IIz

v- 'b 'tV

Prema tome, oblika

funkcija G medu iIi

pet fizikalnih velicina, prevodi se

.. u

funkciju dva II para metra

L"/ 1

#'t. - Jp_!_2..A_- . /05I'Re) 2. ...

_

(g) -

Za male brzine giban;a V, moze se pretpostavltt da ee inercijske sile biti zanemarive u odnosu na viskozne sile, a za ta; sluCa; gustoea p, kao predstavnik rnase, odnosno inercijskih sila mora iSeeZlluti iz jednadzbe (g), 5to je moguee sarno za oblik konst Re sto je potvrdeno iIi R = konst .. vDJ.L

"'""'

(h)

eksperimentorn.

Jednom odredena bezdimenzijska funkcija <I>(Re) moze posluziti za odredivanje sile otpora F pn gibanju kugle bilo kojeg promjera, bilo kojom brzinom u bilo kojem fluidu. Ako bi sc raspolagalo sarno jednim mjerenjem COl=<I>(Re1)' one bi ponovo moglo posluziti za odredivanje sile F u jos uvijck velikom broju situacija kojima je zajednicka vrijednost Reynoldsova broja Re, iz koje slijedi jedna te ista vrijednost koeficijenta sile COlt dakle padaju u istu tocku prostora bezdimenzijskih varijabli, Opcenito za pojave koje su opisane istim fizikalnirn jednadzbarna i koje su karakterizirane istom tockorn u prostoru bezdimenzijskih varijabli (imaju jednake vrijednosti tih varijabli) kaze sc da su fizikalno slicne.

1. Hidrostatika - statika fluida

Fluid je medij koji se pod djelovanjem vrlo malog tangencijalnog naprezanja neprekidno defonnira (opstrujava), iz cega se zakljucuje da u fluidu koji miruje mogu postojati sarno normalne, tlacne sile. Fluid apsolutno miruje ako se giba poput krutog tijela (nema relativnog pomicanja cestica jednih prema drugima!). Kod relativnog mirovanja nema deformacija cestica fluida, pa stoga nema ni tangencijalnih naprezanja. Kod fluida u mirovanju iIi relativnom mirovanju vanjske masene sile i povrsinske sile tlaka su u ravnotezi, Gustoca masene sile inercijska

1 je

sila po jedinicnoj masi fluida i ima dimenziju ubrzanja. Primjeri

masenih sila su sila tezine koja je posljedica polozaja mase u polju sile gravitacije, sila pri jednolikorn translatornom ubrzanju fluida akceleracijom

1 g, =

a
r ),

(f =- a),

inercijska sila pri rotaciji fluida konstantnom kutnom brzinom co ( r udaljenost od osi rotacije, a

1= 0/

*r *e

pri cemu je

jedinicni vektor koji pokazuje radijalni smjer

odnosu na os

rotacije. Moguce su i kernbinacije masenih sila, npr,

1= g - a,

iii·1=

g + OJ2

* r * er

1.1. Hidrostatski tlak

Stika 1. Princip odredivanja hidrostatskog tlaka na masufluida

u ravnoteii

Imamo li odredenu masu fluida ( s1. 1 ) koji je u ravnotezi, pa je presijecemo nekom ravninom A i odvojimo jedan, recimo desni dio, liievi ce dio ostati u ravnotezi samo ako djelovanje bivsega desnog dijela nadomjestimo povrsinskim silama .1F ko]e djeluju na elemente AA povrsine presjeka. Sila .1F je sila na element povrsine .1A, a kvocijent .1F/I1A oznacava prosjecni tlak na tu povrsinu. Smanjujemo Ii povrlinu .1A tako da tOCka M ostane uvijek unutar povrline elementa LfA, tada graniena vrijednost proS"jeenogtlaka .1F/AA, kada element I1A teZi nuli, nazivamotlakom u totki M, a oznaeujemo ga s p pa ce biti

=1!:!.1F/AA.

Tlak 'e skalarna ve1icma a kako se 'avru'e kod ravDotcle fluidnih masa bilo u inirovanju, bilo u gjpapju, Dazvat cemo ga kod miroyan;a_hidrostats ill! tlakom. ' Taj hidrostatski tlak ima dva svojstVa: 1. tlaena sUa uvijek je Dormalna na svakoj plohi zamHljenoj u fiuidu;

2. veIiCina daka se ne mijenja s polofajem te plohe, tj. ODa je iednaJca u

svim

Drugo svojstvo se moze dokazati prema donjoj slici:

- hidrostatski donja slika: •

rlak se moze definirati preko masenog volumena kao sto pokazuje

Hidrostatski tlak

= tezina

stupea tekucine po m2

1
•

tlak= p=

mg A

pVg ::: A

pgh

v=

hA tezina : mg

Do zakona promjene hidraulickog tlaka s dubinom dolazimo elementarnim razmatranjem nestlacivog fiuida (sl. 3.. . )
Z

dG

dG =dA dZf}g
pg(z+dz)

dp (promjena tlaka)

Slika 3.

dA P

+. dG = dA
e g =..

(p

+ dp)

.jH-+~

9A1+#dp
I
"

I dp = ftg dz, ]
odnosno ako prijedemo na konacne velicine

lL1p

(!g . L1z·1

Mjerimo Ii, dakle, tlakove na razlici .dubine L1z (s1. 4.) ,razlikovat ce se oni. za L1 = P 2 - PI pa mozemo izraziti neki tlak p 2 pomoeu poznat2g tlaka p {) .E... p ce biti _~ko i~6znati tlak P J = Pm..!L_ tlak koji djeluje .~_~.J'_?:,.r~~u pl!ev~e~_5·!()bi~ vamo hidrostatski tlak u fiuidu

Ip
rnjestu.

Po

+ eg

. L1z.

(2)

Izraz pokazuje koji tlak vlada u fiuidu na dubini Llz od povrsine, na koiu vee djeluje neki tlak Po (recimo atmosferski tlak). Prema tome je p apsolutni tlak na tome

S1.

4..

-----,.__

Obicno oznacuiemo dubinu_od povrsine Liz = h pa jedmillzba (2 ) pre1azi u oblik ..-----

Ip

= Po

~h

gg·f

Premda uvijek postoji (rnakar i neznatan) tlak na povrsini Po, mi se redovno zanimamo za pretlak nad onim koji vlada na povrsini

L1p

=p

- Po

IJglz.

To posebno vrijedi kad na povrsinu tekucine djeluje atmosferski tIak. Vrlo cesto tai pretlak (zbog kratkoce) ne oznacuiemo s L1p, vee naprosto s »P(l, sto, dakako, strogo uzevsi, nije ispravno. Ta se greska najceSce deSava bas kod pretlak_~_p!,e~~ atmosferskome, tako da tlak u kapljevini odreduiemo iz formule

Taj nam izraz dopusta da izrnzimo tlak visinom stupca fiuida, naime

To je av. visina tlaka. 'Tlak izrazavamo iedinicom koja ie kvocijent sile i povrsine, npr. Pa (= N/m2). Visinu tlaka izrazavamo stupcern fluida. Dakako da ne moramo upotrijebiti isti fluid kojega tlak mjerimo. Tako ce npr. na dubini h = 1,2 m od povrsine vode tlak iznositi P

= eg h

I 000 . 9,81 . 1,2

1] 772 Pa

Taj tlak rnozemo izraziti npr. visinom srupca vode: h; = rle-s zive

11772/1000

. 9,81 = 1,2 m

1200 mm

stupca

vode,

ili stupcem

hi = P/(h g = 11 772/13 600 . 9,81 = 0,088 rn = 88 mm stupca zive, ili stupcem alkohola h, =P/Oag = 11 772/780·9,81 = ),51 m = 151O-mm stupca alkohola.

li

Preracunavanje

je vrlo jednostavno

Tlak atmosfere .__ barometarski tlak - testo se izrafuva visinom stupca .live (ottitavanjem na zivinu barometru). U meteorologili. upotrebljava se jedinica milibar, a to je 1 mbar = 100 Pa = 0,75 x mm stugca Ziv.e~ 10 nun stupca vode. Buduci da gotovo svi nasi instruinenti za mjerenje tlaka (osim npr. barometra) pokazuju pretlak s obzirom na atmosferski, dakle razliku tlakova medu mjernim mjestom i atmosferom, to su svi ti tlakovi relativni, premda ih skraceno zovemo jednostavno tlakom. Kod visih tlakova upotrebljavamo bar

11

bar = 10SPa

1 bar= 101325 Pa

(j)
I}iJp - pretlak

p
aps. flak

II

01

atm. !J'nija

Jp

pod flak

It
+

I Ip
aps. flak

Pa

atm. tlak

aps.n

--S

ui-bnija
PI) a relativni s L1p,

OznaCimo Ii apso1utni tlak s p, barometarski Catmosferski) tlak irnat cemo: - kod pretlaka: P > P. p = P. LJp - kod podtlaka: P < Pa P = P. - LJp Medusobni odnos prikazan je u dijagramu. 1 pretlak L1 - pokazuje manometar P 2 podtlak i1p - pokazuje vakuummetar,
manometarski tlak
=

apsolutni tlak - atmosferski

tlak

1.2. Sila tlaka na rayne povrsine

Na ravnoj je povrsini jedinicni za silu tlaka na povrsinu vektor normale n stalan

po smjeru

po velicini,

te se izraz

prikazuje

integralom

--n

J
A

P dA

Iz gornjeg izraza slijedi da je sila F paralelna sa pravcem od smjera norma le, a po velicini je jednaka integralu

normaIc

gleda u suprotnom

smjeru

Sila Fo konstantnog

tlaka Po

ce biti jednaka

Fa

PoA
poviSirie .. SiIaFh uslijed lineamo promjcnjivog tlaka (kao ~to je slucaj u velicini, biti jednaka

i djelovat-CeuteZisru

apsolutnom mirovanju i relativnom mirovanju pri translaciji) produktu tlaka Pc» koji vlada u tcZiStu C povrsine i njene plostine

ce, po

Hvatiste prikazana gustoce

sile Fh ce biti pomaknuto ravnina p. u kojoj se nalazi

od tensta

povrsine

u smjeru potopljena

veceg tlaka .. Na slici 5. u mirujuci fluid konstantne

je

povrsina A potpuno

Po

--:_=--=--:=-:::p=konst:::-

--------y

A Slika 5. Sile tlaka na ravnu povrsinu Lako se pokaze da jc sila Fh uslijed hidrostatskog tlaka pgh jednaka

a pomaci Ax i
Lly

hy

hvatista H (sile Fn) u odnosu na teZi~te C su definirani izrazima

._ If.{

YcA I{
'1

(3)

Llx =

YcA

(4)

gdje je he dubina na kojoj se nalazi teziste C povrSine A, Yc udaljenost teZista C" od slobodne pomine, mjereno u _ravnini u
kOjoj

se nalazi pomin<!.Judaljenost

OC

prema21~~U.~l.!.-k
1]

i J, 'I su glavni i centrifugalni moment inercij(t-pomine

A u odnosu na. osi { i

kroz teZiSte,

prema slici 5. Izrazi za izracunavanje povrsine su dani u tablici 1.

polozaja teZista i momenta

inercije za uobicajene

Tabliea 1.

Geometi:ijsKa - sVojstva ile1cifipOVf~ifia

Glavni moment inercije Glavni moment inercije Centralni moment inercije

Povrsina

1{~

1>7'/

1£.,/

--

a{2

-~
b{2

1--

a/2

ba3 ._12

--12

ab3

b{2

A = ab

r-.

~
]

--

-4

lI'R4

--4

lI'R4

A=
Rll1'

Tablica 1. nastavak

t---

Povrsina

l{(

--_-- 1----- 1"'1

If,'l

4R
I----+-----t--t.

31t

0,1098 R4

0,3927 R4

'7

-----_--

-I
-36

ba3

--

·-(b
72

002

- 2d)

b ab

----4R 31t

1---

--

,05488 R4

0,05488 R4

-0,01647

R4

Za

vertikalno

uronjenu uronjenu

povrsinu ({)

({)=-

tt

horizontalno

povrsinu

2
-+

prerna

slici

7 a)

vrijedi

vc=tic.

za

0)

Yc

00

te su pre rna ravnini konstantan

6x=~y=O, sto
te ce sila Fh

se slaze i sa cinjenicom

da je hidrostatski

tlak u horizontalnoj

djelovati u teZistu povrsine, kao i za slucaj konstantnog tlaka PO-· Mornenti Mx i My siIe hidrostatskog tlaka u odnosu na teZiste C povrsine na kojoj se teziste nalazi, sro se lako pokazuje s pomocu

De zavise od dubine

izraza Fh, te (3 ) i (4 ).

(5)

(6)
>. .

Po

=--

I~r. hcA 2

Yc

~ sin 1?

-+

00

a)

{} = .!!_

b)

v=o

Stika 7. Slucaj vertikalno i horizontalno

uronjene povrsine

Kod racunanja siIe na stijenke i poklopce spremnika treba obracunati siIu tlaka s obje strane povrsine. Tako bi se kod spremnika otvorenog prema atmosferi sile atmosferskog tlaka izvana i iznutra medusobno ponistile te bi jed ina sila na stijenku bila ona od hidrostatskog tlaka, kao sto prikazuje slika 8 a).

a) otvoreni sprernnik

b) zatvoreni spremnik pod pretlakom iii podtlakom zatvorenog spremnika

Stika 8. Sila tlaka na povrsinu otvorenog

Kod zatvorenog sprerimika u kojem vlada tlak po, razlicit od atmosferskog tlaka pa, sile konstantnog tlaka Ce se djelomieno pongtiti, te Ce ostati rezultantna sila Fo razmjema manometarskom tlaku u spremniku kao 5tO prikazuje slika 8 b 1. Ako u spremniku vlada pretlak, sUa Fo Ce gledati kao na slici, a za slueaj podtlaka Ce sila Fa gledati u suprotnom smjeru ad onog na slid 8b)) jer Ce tlak Pa izvana biti yeti ad tlaka Po unutar spre~~i~~

Slika

9.

prikazuje

polozaj

rezultantne

sile FR=Fh+FO

za

slucaj

istosmjernih

mimosmjernih

sila Fo i Fh'

D.v =D.v-:.rR :r F +F
h

Fh

a) istosmjerne sile
Slika 9. Odredivanje Ko(L istosmjemihsiIa _sila fn.__i Fb rezultantna sila Na rezultantne

b) mimosmjerne sile

sile

Fa i, Flll'ezultanta
je wan vrijednosti veca

je izmedu od sile

njili,":'EliZe _ veooj

sill,

akod

mlmosmjernih da je bi se FR Na sila rezultanta ~vrSine.

sila na strani

veCe ,sile_ Na slici

9h) je pretpostavljeno

Fb

po ,apsolutnoj iznad koje

Fo· Za slueaj
sila

Fo>Fh

rezultantna izraeunati slobodne

nalazila

teZista C. Za slueaj jednakih su potpuno potopljene

mimosmjernih u fluid moze tlaka,

Fo = -Fb fiktivne

one bi emile spre&:._

povrSinama

se direktno otvore~rema

siIe Fo konstantnog

tlaka i site Fh hidrostatskog

uvodenjem

slicj_.!_Q_ __ __pri1<~t_:~_~~~p!~~ka, ~!_l zatvoren.

__ <?rl_~ojih je jed~_

atmosferi, ,_~_ drugi

,.L,_ .. .._._,- .. .. ..-.1-.' _,..-.-_ _-

fiktivna

slobodna

povrsina
..-.

h= PMl2.
r:g

Slika 1 0 Definicija Za slucaj otvorenog spremniku spremnika, na slobodnoj u fluidu povrsini, tlaka,

fiktivne sJobodne na dubini

povrsine pretlak PMo=rgh, tezista povrsine Ako A, bi

U

h vlada

zatvorenorn

koja se nalazi a tada

na visini H iznad na jednake

C, vladao oba

upravo

pretlak

PMO, tada bi raspodjele

i sile tlaka

spremnika bile jednake. To znaci da se za izracunavanje sile na potpuno potopljene povrsine moze stvarna slobodna povrsina, na kojoj vlada manometarski tlak PMo, zamijeniti sa fiktivnom slobodnom povrsinorn, sprernnik. Udaljenost manometarskog tlaka biti iznad stvame na kojoj vlada atmosferski tlak, te provesti proracun sile kao za otvoreni izmedu stvame fiktivne slobodne povrSine je jednaka visini PMQ- Ako u spremniku vlada pretlak (PMO>O) fIktivna slobodna povrsina ce povrsine, a za slueaj podtlaka (PMO<O) ona Ce biti ispod stvame

slobodne

10

Ij

slobodne povrline. Fiktivna slobodna povrlina se moze uvesti razlicitih gustoea prema slici 11.

za slueaj mirovanja dvaju fluida

Stika 11.. Fiktivna slobodna povrsina u mirovanju fluida razliCitih gustoca

Sve izlozene formule vrijede translaciji stalnim ubrzanjem, velicinom rezultantne masene

i za slucaj proracuna sile tlaka u relativnom mirovanju pri 5 razlikom da se dubina h ne mjeri od slobodne povrsine

vertikalno prema dolje, nego u smjeru rezultantne masene sile sile

f,

a gravitacija g se zamjenjuje

f.

I1

1.3. Sila tlaka na zakrivljene povrsine

Sila

tlaka na zakrivljenu

mirovanju je definirana

povrsinu izrazom

pofopljenu

nestlacivi

fluid

mirovanju

ili relativnom

pli definira uvjet da

(7)
gdje
je

tlak bude okomit na povrsinu S

Ii = cos(n. x)

i + cosf.n, y) J + cos(n,

z)

k
se

jedinicni

vektor

normale

na

element

povrsine dS. z
Ako umnozak shvati vektora kao normale

i elementarne
= <is

DOVJ:Sine dS 5to prikazuje razloziti na

vektor
kao

cIS

Ii. kao
moze u

slika 12. , tada komponente,

se taj vektor

i svaki

vektor

obliku

.---Y

IdS Ii = dSx dS

I+

dSy

as, i

:-----l
+ dS ""-«n, z~
(8)
elementarne osi

=(n,.)1 +

dS rosin, y)J

gdje

su

dSx. dSJ'

dSz

projekc.ije

povrsine dS, gledano prema slici 12. Slika 12. Orijentirani Iz izraza (8) slijedi dS . cos (n, x) dS . cos (n, y) cIS]; Element (9) element povrsine

iz smjerova

x, y i z,
:~

dS .. cos (n, z)

dS je uvijek pOZltJvna velicina, a projekcije to~ elemen_t_a dS&-_dSy i .dSz--lllogu iIi jednake nuli sto zavisi od kosinu~ kutova 5to ih vektor normale zatvara sa pozitivnim smjerovima koordinatnih osi. Ako je tai l$!!L. mllUji od 900 projekcija _p.(wrsine je pozitivna, a ako je taj kut veti ad ~. projekcija je nega~a; za kut jednak 9()0
povrsine biti Wzitivne, negativne £rojekcija !,y bi bila jednaka nuli. Primjenom izraza"_ (8) __ i razlafuCi silu jednadZbe

na komponente

Fx>

Fz, izraz Fx Fy

(7)

se moze pisati u obliku tri skaIarne

_J
s,
5y

pdSx pclSy pdSz

(10)

-f r; = -J
S.

12

!I

U gornjcm
takoder

su izrazu

Sx, S; i Sz proiekciie
negativne

zakrivliene

povrsine

S na koju
ilustrira

se trazi

sila,

mogu

biti pozitivne,

ili jednake

nuli. Slika

13

odredivanje

projekcija

sx. Sy i Sz nekih

povrsina. z
, S.>O Sy =0 0rx y

\__.)S
a

~s<o
Z

:::0 -c)-Vanjska povrsina S

r Cetvrtifia

povrsine'kugle Slika

b-) -Pelevina -pevrsine-cilindra.

povrsina, polukugle

13. Primjeri

odredivanja

projekcija

U slu~ju dobije izmedu vrijedi kruga

~ine vektora

oblika nonnale

eetvrtine

kugline

pomine, prema
osi

slici

projiciranjem i za povclinu povclina), proiekcija

iz smjera

pozitivne

osi z ima oblik ...1?0lukruga smjera

ii

i pozitivnog cetvrtinj

z u svakoj

S7. koja se i p?zitivna je jec je kut toCki manji ill jednak 900. Isto
od dvije identicne osi eetvrtine

13~projekciia

Sy' Povrlina a' na drugoj Sy povr~ine pozitivna.

Sx je jednaka kut izmedu eetvrtini polucilindra

nuti jer se sastoji normale

gdje je na prednjoj

(pozitivna

je 'taj kut veo

i pozitivnog smjera ad 900 _(negativna

_x manji od-9o:'

Cetvrtina). _Po_~!om

je _p'rindpu

na slici13 b) jednaka nuli, __ok je projekcij~ __ d ~p Sz je oblika luka polukruZnicc i takoder je jednaka nuti jer je u svakoj totlci povrsine kut izmedu vektora normale i osi.~_ ..jednak 90°_:_li_'!_ slid 13c) projekcije Sx i Sy su jednake nuli, a projekcija Sz je negativna jer vektor vanjske normale s pozitivnim smjerom osi z cirri kut yeti ad 900. 12 navedenih primjera se moZe zakljuciti da su oblika . pravokutni.ka. Projekcija projekcije zatvorene negativnom dijelu. Kornponente ~, ~!.~~~_(povrSin~!9,,~.!& jednake nuli", jet' je pozitivni tlaka su prema izrazu dio p.. ~je~c:_ije jedna~

F1,

F~ sile

FO konstantnog

(1 0)

= -PoSx, -PoSy

I1
FO z
Ocito ce

(11 )

=
na

-PoSz negativnim Efojekcijama povrsina sile djelovati (odnosno u

obrnuto"-S}I~~k;;n:i~ntnog~·

pozitivnim

smjerovima

osi

na.- zatvorcnu -~vcii~~

na ~ijek;)" su jednake __ ~_JJ~~, jer

su projekcije po~~in(l jednake, nuli, sto je sukladno zakljuccima ~a..silu uzgona. Siika 1-4.- prikazuje zakrivljenu povrsinu potopljenu u mirujuci nestlacivi fluid.

13

I~/

';1

~
I~ I

-_--'r---t--r-f_........-· ,. I I

'.~

I I ,_'1I

,.

I I

,': ':

ciJr=hdSZ
I I

, 1_-_.

-+-,rl:c_...,....~-

I ' L-/ I .,." I , ..... :"'1 ............ ( I ....... I "': _I I I I I I I I

."

- '/,
_,>

Stika 14 Sila tlaka na zaktivljenu Postupak odredivanja komponenti Fx i Fy siie F

povrsinu .. hidrostatskog tlaka Pb

uslijed

pgh

je

analogan postupku odredivanja siIe na ravnu povrsinu, Projekcije Sx i Sy su ravne povrsine uronjene u fluid pod kutom z?=9O" (vidjeti sliku 5.), te se sukladno izrazima za silu Fh na slici 5.i (4) uvazavajuci oznake na slici 14 moze pisati

/ 'l'J

= glavni

moment tnetcije

(12)

/'K. = centralni moment inercije

S obzirom sile Fx (u Fx gledati izrazi za povrsine

s;

da projekcija Sx moze biti pozitrvna ili negativna, u izrazirna za pomake hvatista H, odnosu na teziste CJ je povrsina Sx uzeta s apsolutnorn vrijednoscu .. Ponovo ce sila u pozitivnom smjeru osi .r, ako je projekcija Sx negativna i obmuto .. Analogno slijede komponentu siJe Fy i izrazi za pomak njena hvatista Hy U odnosu na teziste

c;.

F. = -Pey LlJz,.h

S
I{{

= -pg\Sy

hy hy

'ISyl
I{<

(13)

Ll~

. ISyl

14

u
[/

Izrazi 112) i (13) su valiani liZ pretpostavku da se ishodiSte koordinatnog sustava nalazi na slobodnoj povrSini, odnosno da se dubine h~ j hy na kojima se nalaze teZista i <; projekcija SI i Sy. mjere od slobodne povrSine. Komponenta Fz sile hidrostatskog tlaka se odreduje iz izraza

ex

r;

=-

Js,

pg~!dV

= -pg

J
v

dV

-pgV

(14)

prema slici

14.

Uzimajuci da su gustoca fluida

gravitacija g konstantne velicine, a da je umnozak

h dSz

jednak diferencijalu dV obujma V izmedu povrsine S i slobodne povrsine, prema slid 14, slijedi da je vertikalna komponenta Pz sile hidrostatskog tlaka na povrsinu S po velicini jednaka tezini fluida koji stane u prostor izmedu povrsine S i slobodne povrsine. S obzirom da je sila Pz jednaka tezini, ocito ce prolaziti tezistem volumena V. Predznak komponente sile Pz ovisi 0 predznaku projekcije Sz, te se moze pisati da je
(15)

Tako bi za povrsinu S prema slici 14.. 1 projekcija Sz bila pozitrvna, te bi sila Pz gledala u negativnom smjeru osi z. Za primjcr povrsine prema slici 13 c), gdje je projekcija Sr. negativna, komponenta sile F; bi gledala u pozitivnom smjeru osi z .. Naravno da izrazi ( 12 li 13lJ_(_1S,l, za izracunavanje komponenti sile hidrostatskog tlaka za slueaj apsolutnog ..mirovanja pod djelov~njem gravitacije, vrijcde i za sluea; reiativnog mirovanja pri translatomom gibanju stalnim ubrzanjem. U tom se slueaju. dubina h _ mjeri u smjeru rezultirajuceg vektora masene sile

f,

a vrijednost gravitacije _8_ se zamjcnjuje

s _~solutnom

vrijednoscu f . ukupne masene sileo Za slueaj relativ.5_ miroyanja .....E!.L.rotaciji konstantnom . kutnom brzinom, sila tlaka na zakrivljenu povrsinu se Odreduje_ d~ektnim integriranjem izraza (7). Ako je zakrivljena povrsina s jedne strane u dodiru s fluidom, a s druge strane s atmosferom, sila konstantnog atmosferskog tlaka izvana se obracunava tako da se proracun sila vrsi s pretlakom, Ako je zakrivljena povrsina potpuno uronjena u fluid, smije se primijeniti postupak s fiktivnom slobodnom povrsinorn..

15

1.4. Principi mjerenja tlaka, ubrzanja i kutne brzine

S pomocu rotacije. osnovnoj jednadzbe Instrumenti jednadzbi ravnoteze za mjerenje ravnoteze se more objasniti princip

mjerenja
a manometri

tlaka,

tlaka se nazivaju

maflometrirna,

ow

ubrzanja kojib

i kutne

brzine na

se rad zasniva

su hidrostatski

ili tekucinski

Ir •

"

AI

Slika 15.. Slika 15. prikazuje hidrostatski

Shematski

prikaz u obliku

mjerenja U cijevi

tlaka za mjerenje tlaka u tocki A

manometar

posude, ispunjene fluidom gustoce p koji se ne mijesa s fluid om gustoce Po. Ocito je gustoca Al veca od gustoce p. U tocki 1, prema slici 15., vlada atmosferski tlak Pa> a u tockama 2 i 2' su tlakovi jednaki, tocki 1 kojem S pomocu jednadibe sve promjene ravnoteze se moze izraziti tlak u tocki A kao tlak u se dodaju tlaka iduci od tocke 1 do tocke A, tj.

IPA = Pa
gdje je poklapa promjena sa

+ Poghotlaka ad masene

~
tocke sile,

(16) 1 do toCke 2' meta

a promjena smjeru tIaka masene s pozitivnim sileo Razlika predmak9m, toCke A apsolutnog jednadibi jer se

.£!!!..

smjerom

od _!oCke 2 do tIak, prema

s negativnim i .~osfer.§kog

_predznakom,

jer je smjer

puta suprotan

tlaka se naziva

manometarskim

tlakom. Tako

IpMA
Slika 16

PA - Pa

Pogho - pgh

bi manometarski (17)
a negativni .~lak.

(16) z.,bio

Pozitivni .manometarski shematski i B dviju posuda.

tlak se naziva pretlak, prikazuje diferencijalni

manometar

za mjerenje

razlike

tlakova

u tockama

Slika 16.

Shematski

priJcaz diferencijalnog

manornerra

16

Ponovo gustoca

je Pl

uvjet oblika

da

se

tekucine

manometru

ne

mijesaju, od tocke

a A

gustoca do tocke

PJ je

ocito

veta

od

i Pl... Postavljanjem

jednadzbe

ravnoteze

B, slijedi

jednadzba

manometra

( 18) iz koje se lako odredi razlika tlaka PA

_.

PB' na temelju

poznatih

gustoca
a

izmjerenih prema slici

visina 17. a)

ho. hI i hzManometar oblika U cijevi, koji se giba stalnim tog ubrzanja. horizontalnim ubrzanjem moze posluziti za mjerenje

Pa

a ...

L
a) Slika GledajuCi _.slienost horiwntalom trokuta

_~

b)

17. Prikaz principa mjerenja

sila

ubrzanja ga ani pravac slobodne p_ovrsine s

m(ll!enih

i trokuta

sto

i krakom

U cijevi na slid 17. a) .L~jedi odnosno prema a

~~x ~
Za verziju Zbog ubrzanja

-LT2
akcelerometra kraja

2XI = ---1: g
slici

(19)
kraju povrsina cijevi je mjeri a pretlak PM ..

17 b) se na zatvorenom
polozaj tekucine u se manometar tada vrijedi i slobodna

zatvorenog se mijenja

manometra PM.. Ako

manometru

stalan, tekucine

promjenom u otvorenom

pretlak

kraku nalaze

u istoj horizontalnoj odnosno

ravnini a= PM pL

PM = paL,

(20)
kutna ~ brzina u rotacije je prikazan d, na koji slici se 18... U .. na ista,

Princip stanju Pri

rada

tahometra konstantnom se prosjecno

kojim

se mjeri nalazi

(j)

mirovanja

se tekucina

u istoj horizontalnoj brzinom se podize

ravnini

u svim krakovima cjevcici

tahometra nalaze ostaje promjera

rotaciji

kutnom spusta

krakovirna

promjera fluida

udaljenosti

R od osi rotacije kapljevina

na visinu hlo a u centralnoj kolieina

D, kapljevina te vrijedi

za visinu h, pri cemu

u tahometru

(21)

pri cemu povrsine

je pretpostavljeno unutar

da je d < <R, tako d.

da

se moze

zane mariti

zakrivljenost

slobodne

cjevcice promjera

17

_~

....d

dodani volumen
, ,, , ,
, ,
\\

. cD «=konst.
i

Dj

; ;

.--- ...---~~~~.-- ····-··-··-i···~····---"

w=O

"'------oduzeti

volumen

Si.ika18. Prikaz principa rada tahometra

Veza medu visinama h i ho je dana izrazom h = H2(

4'Q

CO'R2

tj.

ho=h+W
Iz jednadzbe

4g

)2
(22)

slobodne povrsine slijedi

Iho +

h, ~

~:2I
1

(23)

Kombinacijom izraza

(21), (22) i (23)

slijedi izraz za kutnu brzinu

OJ

u funkciji pomaka h..

.---------

2g 1

+2 d

(D}2

R2 __ _!_ D2 8

Jh

(24)

Obicno se tahometar izvodi tako da se u srednju cjevcicu, promjera D, stavi stap s kazaljkom s pomocu koje se ocita pomak h, na temelju kojeg se izracunava kutna brzina o:

18

1.4.1. Barometar - mjerenje apsolutnog tlaka

Apsolutni tlak atmosfere ._ barometarski tlak ~i<:.._ri~<? _?~!·ometrom, koji, osnovi, izgleda kao na slici 19.• Sastoii se od staldene na vrhu zatvorene ClJeVl, koja je donjim (otvorenim) krajem uronjena u kapljevinu izlozenu atmosferskom tlakuJ!x_
U

-=-

I I I I I

Slika 19 Princip barometra

Iscrpemo Ii iz cijevi say zrak, popet ce se kapljevina u nio] do stanovite visine jer su u cijevi ostale sarno pare kapljevine. To [e maksimalna visina do koje ce se kapljevina uspeti u cijevi. Buduci da na slobodnu povrsinu kapljevine djeluje atmosferski. tlak Paz morat ce u cijevi na isto; razini vladati isti tlak,_ kojemu drzi ravnotezu.!_ezina stupea kapljevine u cijevi,__!L

IPa

h. eg ]

Za barometre se redovno upotrebljava Ztva jer je njezina gustoea tako velika da cijev moze biti kratka, a tlak zasicenja zivinih para je, kod normalne temperature tako malen da gamozemo zanemariti. Ti su baromerri zbog_ toga vrlo toeni. Ima, dakako, i drugih barometara (npT. aneroidi).

I 11

II

II
II
II
:~I"
~
.~

19

1.5. Spojne posude - princip zidarske vage

Imamo Ii, kao kod spojenih posuda na slid 20. u objema ograncima razlicite tlakove na slobodnim povrsinarna kapljevine, tj. PI i P2' to mora biti, ukoliko se tekucina ne krece, na povoljno odabranom horizontu 0 _- 0 isti tlak u tekucini,

Slika

20. Princip spojnih posuda

U tocki J\;I tlak je a

U

tocki N

Buduci da mora biti PM

= PN'

E-

to je: hI

= (Pt

_. P2)!gg·1

(24)

Razlika medu objema razinama jednaka je razlici tlacnih vrsina na povrsinarna. Iz formule (24) opazamo da ce pri iednakim tlakovima na povrsine, p 2 = PI (npr. Pa = atmosferski tlak), visine u oba kraka biti jednake, sto nam je poznato 1Z svakodnevne prakse (npr. zidarska »vaga« _. 21 ).

I I I I I I I I I I I I

horfront

Slika 21 Zidarska vaga

20

I I I I I I I I

1.6. Ravnoteza

atmosfere

Atmosferom nazivamo plinoviti plast oko planeta, a napose oko Zemlje. Stupac atmosfere koji se uzdize povrh ZemIjine povrsine pritisce na nju tlakom koii zovemo atmosferskim tlakom. KoIiko je iz sadasnjih istrazivanja poznato, Zemaljska se atmosfera proteze do pribIizno 400 km visine Cpodaci se dosta razlikuju). Do oko 11 kID (na polovima 8,5, a ne ekvatoru 17 km) proteZe se av. troposfera, u kojoj temperatura pada s visinom. Iznad troposfere do oko 80 Ian visine pru.za se stratosfe'ra, u kojoj vlada konstantna temperatura ad - 56,5 °c. Nad stratosfer.pm ski se do visine do gotovo 400 km ionosfera, nad kojom se proteZe gotovo 15ezr80l8 eksosfera (i tu se poda<;i i nazivi.razlikuju). . Proucavat cerno sarno troposferu (do ~ 11 km visine). Tlak se pri tome rnijenja U ovisnosti 0 visini
(1)

(Zriak minus zatosto s porastomdffpada dp). Stvarnosti se naivise nribliZava tzv. politropska atmosfera, ti. ona kod koie se mijenja po zakonu politrope.

v=

ll

pIeR =

konsr,

Za dva stanja (s indeksom »0« i bez njega) bit ce, dakle

l_(PO)l/lll -e- p
Kombinacijom dobivamo
V

e~'

s jednadzbom stanja plina

lIe =
= lIe
=

RT/p
1

(Polp)l/n ~To = RToP ~_~ o Po~

(2)

gdje su Po iTo vrijednosti na povrsini Zernlje (H = 0). Uvrstimo Ii izraz u (1) te integriramo od 0 do H, odnosno od Po do p, izlazi

(2)

H=odnosno
H

RTo CPo (Il-

1 )/n

p-lIn

dp ,
-

P.

= __ n

RTo n·- I g

[1.- (.L)n-:l) Po

(3)

Odatle rnozerno proracunati promjenu tlaka s visinom

_p_
Po

(1 _ ~nR I . He) n':l , - To

21

(4)

odnosno promjenu gustoce s visinom

(10

(1 _ nnR I . Hg) To
=

n~l

(5)

Promjenu temperature s tlakom proracunavamo jednadZbe stania

n-l

opet iz [ednadzbe politrope

(6)

TIT 0
Uvrstimo li taj izraz u (3)

(PIp 0)-n-

,dobivamo

T=To-g·H
Temperaturni

n-l

nR'

(7)

je gradijent, dakle, linearan pa iznosi:

IdTldH

= -g

(n - I)/(nR)

(8)

Kako vidimo, u svim se formulama susrecemo s tim temperatumim gradijentorn, a osim toga i s vrijednostima Po, flo, To na povrsini Zemlje. Te su vrijednosti ovisne o meteoroloskirn prilikama. Vee se barometarski tlak koleba za oko 5% (ti. na povrsini mora) od p. ~ 960 ... 1070 mbar, a da ne govorimo 0 temperaturi. Zato je dogovomo usvojena, osobito za potrebe zrakoplovstva, gdje treba komparirati performance letielica, standardna atmosfera. To [e danas tzv. lCAO-atmosfera (International Civil Aviation Organization), prijaSnja CINA-atmosfera (Commission Internationale de Navigation Aerienne), ti. internacionalna standardna atmosfera, kola je odredena ovim velicinama na Zemljinoj povrsini: - gradijent temperature dT/dB (po opazanjinia) = -6,5 Kfkm -- tlak. Po = 1013 m bar 1 mbar = 1hPa = hektopaskal - temperatura to = 15°C = 288 K - gustoes eo = 1,225 kg/m3• Siika 1" prikazuje promjenu tih (i drugih) velicina s visinom.

~,

300
t3

0
....

bar
~.

1.0
~

1.0

280
26fJ

'-20
...t.()

'0

f 0,8
0.4

0.6 ~ Q,6

,-: "
'"~
~

......

.........

..i!. r-...

k.. Qo

X.

2'0 220· 200

~ -80 -100

0.'
0.2

r;>:: ~ ....... <, J V

~ ~ ~
8

0.2 p.-

"

"i

160

140

cn2/s

120 100 80
'0

C)

60 ~

10 1112 14

.....

'0
20

...........: :---.

16 18km 0

TROPOSFERA

STRATOSFERA

Slika 1 Promjene fizikalnih velicina s visinom

22

U troposferi (do H ~ 11 km) mijenjaju se vriiednosti lCAO-atmosfere lama ( 4 ), ( 5 ) i ( 6 ) uz koeficijent politrope n = 1,235. Uz uvrstenie visine H u km dobivamo empirijske formule za: temperaturu tlak
tH

po formu-

= 15 -

6,5 H °C b ar

PH'

= =

1 013 25 (288 .- ~,5 H)5.255 288

1 2255 (288 -

gustocu

eH'

6,5 H)4.225 288

k/ 3 gm

Aproksimativne

formule za odnos tlakova i gustoca glase:

PH/PO = .31

~.( - H\2 31 + HJ 20-H 20 + H pa se u stratosferi racunaiu

eH/eO

Povrh H = 11 Ian vlada t = konst. = -56,5°C vrijednosti po zakonima izoterme (n = 1.0):

Na slid 2. prikazana su svojstva atmosfere do visine od 180 km, te razna zbivanja i poiave u njoj.
180r----r---.-T"t7--~__r_--__r___T__._----------.....,

(kml

.I
tr;unia

1fXJ 10-7

1frS

I(m)

1O-J 10-' 1 10 p(bor)

(/-sJobcdri put mcI~ulaJ

Slika 2. Zbivanja i pojave u atmosferi

2. Kako se definira teziSte plohe (teziste povrsine)1

Za homogenu plocu ravnomjerne gustoce (p dimenzija ( 0 « b, h povrsine A, (slika 2.)

= konst. ) cijaje

debljina

0 znatno

manja od drugih dviju

), zadatak odredivanja koordinata tezista S svodi se na odredivanje geometrijskog sredista

Koordinate rezista povrsine A su:

xs =.A
Ys fydA A (A)

Zs

=-

I zdA A (A)
A=
A

gdje je plostina povrsine

jednaka:

(A)

fdA

"-- 1 .

,I

x: ,..... '_ Ys "\,, . t".~~"~ r

..,. ..... J' ,'
I

... i

1.

»->:

_...

'~' I

~_"O""---Xs-

Y
Slika 2

3. Kako se definira teziste linije?

" I"" A k 0 su poprecne dirnenzii nje Ia mnogo manje 0 d d uijme (b, h «: 1 ), npr. k 0 d tan k e zice, unenzije polozaja tezisra S svodi se na odredivanje geometrijskog sredista linije duljine I, (slika 3.)
"0 0

A" " 0 d recrvanje

Koordinate tezista

S(x' s ' Ys ,"ZS)l mlJe 1 su:

o ""

f xdl 1 (1)
2

1 Ys - 1
Zs

0)

fydl

= - f zdl
1 (l) 1=

J dl
(l)

gdje je duljina

linije:

z
d/,

s-- ~-----1'...
I

t--

Slika 3 ..

4. Kako se primjenjuje Varignonov teorem za odredivanje te.zista tijela?

r~xG= JFxdG
Prerna momentnom pravilu iii Varignonovom teorernu opcenito vrijedi sto je upravo poopceni Varignonov teorem koji govori daje staticki moment
(G)

rezultente

, (slika 4.) skupa sila (ovdje je to

Gm oko proizvoljne tocke (ovdje je to ishodiste koordinatnog sustavate 0) jednak zbroju momenata svhih sila koje cine tu rezultantu, ovdje je to iskazano putem integrala .. Kako se radi 0 nepromjenj ivosti ubrzanja
sile teze za prornatrano

g)

nje

.. 1 vnje diI da .. 0

= dm g , G = m g te s I" diI: IJe

m
te ako se radi o

omo&enom

.. 1 tije u

P = konst

moze se pisati

-'.

..

dm=pdV
te se mogu

, izracunati

m =pV
skalame projekcije radij-vektora polozaja tezista:

Xs = -

V (v)

J xdV

Ys

=v

(v)

f ydV

Zs

=-

zdV V (v)

gdjeje

V= [dV (v) obujam tijela

r~In

y
Slika4

5. Kako se odreduje teiiste trokuta?

Neka se odredi teziste povrsine omedene koordinatnim osima i padajucirn pravcem koji ih presijeca te oblikuje trokut sirine b i visine h (slika 5.)

b
Slika 5
.' Jednadzba se pravca rnoze 0 d re diti IZopce Je d na dzb e: z ItI Z te poznatih koordinata dvije tocke pravca

= Ky + L

Za Y =

0 ; Z = h sl ijed i h

=L

Za

=b

;z = 0

slijedi

0 = Ka +h tj
h a

K=--!!..

z=--y+h
Jednadzbe je pravca:

Povrsina

je trokuta

A= bh 2
1 Ys =-

fydA
(A)
potrebno je prikladno

Kako je ope en ita formula za odredivanje koordinate definirati diferencijal plohe cIA (slika 6.)

y tezista S plohe

Z=_····--l,+h

h b'

b
Slika6.

U tu se svrhu moze uzeti diferencijalno

uski uspravni

pojas sirine dy koji se moze prornatrati

kao pravokutnik

__ h hd - z- --y+h
prornjenjive visme
ZSi

_
cijeje teziste na koordinatama
YSd -

dy YSd Y+

= y+-

dy

=-

hd 2
tezista su:

Koordinate

Ys Ys

= -/1 ~YSddA = -/1 ~(h ---y+h

A'o AD b

)( y+-dY) dy
2

1 = -/ ~YSddA = -/1 ~(h --y+h

A'o AD b

)( y+-dY) dy
2
to diferencijalna velicina

Velicina se

dydyu racunu tezista zanemaruje jerje b ( --y h bh 3b

drugog reda

Ys

2 h =-/ ~( --y 2 +hy) dy=-2 bh 0 b

3 +- Jb hy2
2
0

Ys

="3

10 1°h dAzs=-J1~1(h zs=-lzdA=-[_i --y+h A (, A02 Ao 2 b

)(h --y+h b

) dy

.5

Zs = _1 (!!_y3
bh 3b2'

_2h

2b

y2 + h2y)b
' o

= h(~ _,~ +

1)

h zs=3 6. Kako se odreduje teziste kruznog luka?

Potrebnoje odrediti teziste kruznog luka polurnjera

r s vrsnim kutom

2a

(slika

7.)

lS

Slika 7

1 = Jell
Duljina kruznog luka je: -" Potrebno je definirati diferencijal

"

ell

(slika 8.)

__I /
I

dl

,
I I

\..............
I

'

Slika 8

Kak oje

dq;' vrlo mala velicina luka je smjesteno

C<

rnoze

ell

se racunati

duzina duijine

dq;'tj luka

ell

r dq;'

Teziste

Sd ovog

diferencijalnog

na samoj sredini diferencijala

kruznog

1= (rdq;'= 2r a
Duljina je kruznog luka:

Apscisaje

. ...

Ys

tezista:

= - I yell 1..:
a

1~

1 ~( , = - I r cos q.>rdq.> 1.'

-"

ys =--·r

sin 0:
Q:'

'~-

0:=-

st

ys =-r=7f

2r
7f

Za slucaj polukruga

2 koordinata tezista iznosi

7. Kako se odreduje teziste kruznog isiecka?

Potrebno je odrediti teziste kruznog isjecka polumjera r s vrsnim kutom 20: (stika 9.)

Slika 9

A= Povrsina kruznog isjeckaje: Kako je

" JdA
-co

..Potrebnoje definirati diferencijal cIA .. (slika 10.)

dq.> vrlo mala velicina moze se cIA racunati kao trokut visine r S katetom r dq.>tj
r

1 dA= -r 2

1 d~= -r 2

dq.> S rSd =-..Udaljenostje tezista dove diferencijalne povrsine 3 mjereno od

A=-Ir

2r

ishodista koordinatnog sustava

1 '!
1 -

Povrsina kruznog isjecka iznosi:

2..:"

2dq.>=-r '! dq.>=-r 2[ 0:- (,-0:)..] = r :2 0: I:! 1 I

2..:" 2
ct.

_., Koor di mate tezbta su:

Ys =-lydA=
Ail

1~

A -'"

I (rSd

cos q.»-r dq.>

,1 :!

Ys

=_1_. -=a (2':. r3 r2a

=---r 3a
2sina

COSq;)~r2dq;=.!_ al'(cosq;':t::itp 2 3a:a'

Ys

Ys
a=N
Za slucaj polukruga

=·--r=-·
3N 2

21

4r
~

koordinata

tezista iznosi

r
L ,.

Slika 10

8. Sto je to staticki moment povrsine i koji algebarski

Staticki moment povrsine
(A)

predznak

moze imati?

(ravnel)

(slika

11.) koja Iezi npr u ravnini (y,z) definiran je integralom:

Sy = rzdA
oko osi y:

Sz = ,IydA
oko osi r:
(A)

......

~----..

s )'

Slika II Staticki moment povrsine temeljem gomje definicije moze biti algebarski pozitivna iii negativna velicina. Ovo je vidljivo i u samoj postavci integrala jer varijable kako z take i y mogu, kako je vidljivo i na slici biti i pozitivne i negativne Velicina ciA, po definiciji, NE rnoze biti negativna.

li

~II~
II
(/)

. -

~It-:
<E
'l

II
-r: 11

<1J U C ,N :::J
L

.Y

~I
------

...::::

--_
II

..I:::

-II
tj

01

z:

v: N

21

':)1

j
~i o...i
"'I

EI

1-1

-!:::IN
II

IV D

0'
.N

ru:

0' ~,

tn:

'U

:I~
-?i

..~ .......
:...,

Sz

,;:I~
II

>..,

"

""

v. N

Gi
I\J,

OJI

-¥[
01

~i

~I

I.l

;;)1

~ I(~
"II
N

-_,I
II

,:,I -Q

('11 M :z

0lIM

'"

11

d± ,-±:
>U

~ I (~
ii
'1

_'l:

-".

.Y! rc <Ii v»

C' ~N' :,L

L!

::l

j
/

,...../x
II
z

,.a
c
::;

w "0(;
;::l

:..:' ."_
1

c,

:....... .......
rr:

"

zc
rr-, /
X)

II

i1J1.' Oi!

_Qi ~i

~Ii
I

WI'

g1j: _y,:
m:
'.U .' W,

'<fl

'-::ll I ~
!
I

~i

l_

('1

'" ("", I
II

('11 M

II

!
fiji
0
CD

~I <n :':::1°
(,l C-j

._

I.
II

II

II

zr:
'I

~,

'0
Q)

(~ 1 co r9. 1'7
II

I
:;::

c
>Ill

0 o,

>

L.

--,

JO

~,
:10

01

~,

C'

+ ~
<::: II

+
0J

'-'

IN

PRIMJER IZRACUNA TEZIST A SLOZENIH PRIZMA TICNIH TIJELA: Za betonski temelj stroja za d an prema metrima ..
·. SIlei 12 .
0 d re diti It!

k oor dimate tezista'

V'v

S(xs,Ys,zs)

.. , . D·imenzije na s I·· su d ane u lei

Slika 12 ..

Pretpostavke i postupak: Temelj se smatra homogenim tijelom te se odredivanje tezista svodi na odredivanje geometrijskog sredista njegovog obujma ..Promatraju se pojedini sastavni dijelovi temelja, oznaceni na slici Obujam i koordinate tezista dijelova su:
1

Vi,m3
16,0 3,6

xSi,m

YSi,m
1,00 2,60 1,00

zSi,m
1,00 1,00 0,40

1 2

I
Xs

I
1 V

3,2 22,8

2,00 0,75 5,00

I
=
1 22,8 (2 16+0,75 3,6+5 3,2)

Koordinate tezista S temelja u pravokutnom koordinatnom sustavu su:

3 tfXSiV;

Xs

= 2,224
1
3

m 1· .

y - - '" y V - (,1 16 +2,60 3,6+ 1 3,2) 5 - V ;.j. Si 2 22,8 .

Y5
Z 5

1,2S3m

= _. '" Z 51 V = -22 8 (1 16 + 1 3,6 + 0,40 3,2). . V 2-1 £..J ' ,

2

l'

zS=O,916m

13

PRIMJER IZRACUNA RAVNINSKE PLOHE OMEDENE PARABOLOM: Potrebno je odrediti teziste povrsine ornedene koordinatnim osima i parabolom II. reda cije je tjeme na osi z (slika 13.. )

a
Slika 13..

Jednadzbe

se parabole

moze odrediti

iz opce jednadzbe:

z == I('l/i. +L
te poznatih koordinata Za

v=o ~

dvije tocke parabole

n=:

z-h -

slijedi

1--L
2

Za y=

a; z

= 0 slijedi

0= Ka +h

tj

Jednadzbeje

parabole

Z=-2Y a
a.

+h

A=
Povrsina ispod paraboleje: Potrebno je definirati diferencijal

.fdA
o

cIA. (slika 14.)

~--~~--~---~ y
a
Slika 14.. hd
Kako je dy vrlo mala velic ina rnoze se dA racunati kao pravokutnik visine i sirine dy cije je teziste na

hd
polovici visine tj

14
r I

I'

h hd = -2""Y
Sa slike je vidljivo da je a

:2

+h
te slijedi:

ciA=

--:2

h Y :2+h ) dy

Povrsina ispod parabole je:

) h ha 2 A = ~( -') h y :l + h. dy = ( -. -:2 Y 3 + hy )Q = - - + ha = -ha J o a 3:l 0 3 3

Koordinate teiista su: (sIika 15.. )

1~ Ys =-lyciA= Ao
Zanemarivanje

1' h -I?( -_.y A0

:l

+h ) ydy
.

a:l

diferencijalnih

velicina drugog reda je slicno kao kod izracuna tezista trokuta

...... ~ V
~.--'---

Slika 15

I
,.

Ys=-I

3~
(

2ha 0

--2Y

+hydy=)

3 2ha
(

--2Y

4a

+2

hy :2 JQ
o.

yc

~ = -·a 8

Zs

= - IzdA = -1- ciA

A0 A02

1~

1 ~hd

Zs

= -1'?1( JAo 2

h -2 a

Y :2

+ h )(

h - -2 Y :2 a

+ h ) dy

Zs

3 h = -J'?( --4 4ha

0

Y-

-2

2h:2:2 :lJ Y + h dy a
3

z - _2_ s - 4 h a \ Sa
Zr=-

(!!_.
4

5_

2h:2

3a y

:l

+ h:l JQ _ 3h (]__ _ ~ + ~) Y 0 - 4 1S 1S 1S

2h

15

PRIMJER IZRACUNA TESISTA SLOZENIH RAVNINSKIH PLOHA: Za sastavljenu povrsinu zadanu prema slid 16. odrediti koordinate tezista, ako je zadano: a = 10 em.

v
SIika 16.
Plostine dijelova povrsina i koordinate njihovih tezista su:

Ai

.xSi -

1 2
3

a
--

YSi -

ZSi

a
2

o
--

a2n
4
2
-

o
3

4a

4a a
3

In
0

371
-

a2

Plostina je sastavljene povrsine:

A =L~
i,..l

=a

+--+--= -(6+n)
4

a2n

a2

a2 4

2.

Koordinate tezista sastavljene povrsine:

Xs

=-

a _ a 0 __ a +a
A

A
3

L.XSij~
i-l

=
a

~(6+n) 4 a
2

= ---

8a

3(6+n)

Ys - -~

_ i-l

L.YSi~

- --a--;c2---- - 3(6+n) -(6+n) 4 2a

+- -3n 4

4a a2n

10a

Uvrstenjem numerickih vrijednosti izracuna se:

A = 228,54 em 2

Xs

== 2,917 em

Ys

= 3,646

em

Zs

= 2-188 em

16

l;

PRIMJER IZRACUNA TESISTA SLOZENIH RAVNINSKIH LINDA: Homogena fica savijena je u obliku prema slici 17. Treba odrediti koordinate tezista S, ako su dimenzije na slici u centimetrima

Slika 17

DuIjina zice (Iinije):

1 = :L,li
i-l

= 48 + 30 + 18 + 39,05 + 39,27 = 174,32 em

'" x 1 £..;

Koordinate tezista S Iinije I su:

xs-

1 1>-1

Si i -

1 [-6 174 , 32

48+18

30+9

18+15,916

39,27]

xs
Y s

= 5,96
_1

em
Si i -

-1 ~Y tl·

1-

1 [12,5 39,05+15,916 174,32

39,27]

Ys

= 6,385 em
= 17~,32 [15 30+30

z , =~ ~ZsJi
Zs =

18+15 39,05]

9,04 em

17

MOMENTI TROMOSTI
9. Kako se definira aksijalni moment tromosti rayne povrsine?
Aksijalni moment tromosti rayne povrsine definiran je integralom (slika 18.)
. 2

i, =
oko osi y

Iz
(A) 2

dA

Ix
oko osi z:

Jy dA
(Ay

Slika 18

10. Koji algebarski predznak moze imati aksijalni moment tromosti rayne povrsine?
Aksijalni moment tromosti rayne povrsine moze biti sarno POZITIV AN!

1)' =
Ovo je iz razloga sto u integralima moze biti negativan. dok udaljenosti

J z dA t, = J y dA
diferencijal povrsine dA po definicijidA te su stoga uvijek pozitivne ne

'

(A) i CAy bilo y bilo r su u kvadratu

II. Sto je to polarni moment tromosti rayne povrsine?

Polarni moment tromosti rayne povrsine detiniran je integralom

oko osi neke tocke, npr. S (ovdje ujedno i ishodiste

koordinatnog

sustava y,z):

12. Sto je to centrifugalni

Centrifugalni iIi devijacijski

moment tromosti rayne povrsine?

moment tromosti rayne povrsine definiran je integralom

1yx =IY
oko dviju osi koordinatnog sustavav.z:
(A)

zdA

13. Koji algebarski

Centrifugalni i moment

predznak moze imati centrifugalni moment tromosti rayne povrsine?

tromosti rayne povrsine rnoze biti i POZIT IVAN i NEGA TIV AN!

I
18

L.

1%

Jy

zdA
euvijek pozitivan,

Ovoje iz razloga 5tOu integralu (A) diferencijal povrsine ciA po definicijidAj dok udaljenosti biloy bilo z mogu biti bilo pozitivne bilo negativne.

14. Kada je centrifugalni

Centrifugalni iIi devijacijski

moment tromosti jednak nistici?

moment tromosti rayne povrsine oko dviju osi koordinatnog sustavay,z

1)«
smjestenog u TEZISTU LIKA:

Jy

zdA
bit ce jednak nistici u dva slu~p: sustavar.z iii su pak obje ujedno i

(A)

1) kada je bilo koja od osi koordinatnog OSI SIMETRIJE toga lika

2) kada se rotacijom koordinatnog sustava yOz za kut poziciju te postanu GLAVNE OSI TROMOSTI 1 i 2.

CPo osi dovedu u

15. Kako se odreduju

glavni momenti tromosti?

Glavni momenti trornosti presjeka s obzirorn na glavne osi presjeka su:

1=

11,lnin

= 13,112 =

Ako su poznati glavni momenti trornosti presjeka, tada su momenti tromosti za koordinatne osi ( zarotirane za kut cP I u odnosu na glavne osi (1,2) trornosti presjeka:

y, z ) koje su

1y

11 cos

e, + 12

sin 'Pl

11+ 12 11- 12 + cos 2'Pl 2 2

19

16. Kako se odreduje kut glavnih osi momenata tromosti?

Rotacijom osi presjeka za kut funkcije presjeka ..

dl Y /drp = 0 , zapravo I yz

CPo,

)' i 1 poprirnaju ekstremne vrijednosti kod kojeg je uvjet ekstrema =0

Z

odredene su glavne osi presjeka 1 i 2 te gJavni momenti tromosti

Kut se

CPo moze odrediti iz:

tan2po

=-~

-2 1

1)'-lz

gdje kut (Po odreduje glavnu os I presjeka, mjereno od osi s obzirom na koju je moment trornosti veci po algebarskoj vrijednosti

20

I I I I I I
-Oi
d

Momenti tromosti nekih ravnih likova

Momenti tromosti i momenti otpora ravnog lika za osi koordinatnog sustava y,z smjestenog u tesistu lika:

I I I

I I I I

21

,....,

~""I-cM
. "'''' ~
~
.~

• I
M~

...

"

~
(¥)
,-<

0"

tn

"

~I'0
,-<

++ ....
~
I(¥)

03

II

I"
"

II

Bt:..
M

...II
~
II

"

.. ~ '" ~'" ~+ <r ~.... "'''' ~

til

II

Bt:'"

~I~ '0
.::t.

tn
03

M~I
M ~

II
"

.._.

..

1'0
(¥)

~+ ~ =r ~....

M~

'"

M~

II
M

'"

tnloo
II

.._.'"

II

0J

<'< ....

M IN
~ r-<

.~

M~I~
"

.._...
II

I""'~" I
II

I I

Bt:..

~'"

II

.._.=,

II

Bt:'"

"" ;~
<:.I

... = ...
=

~ I'T
M

eJ)

>r/1

....,
<:.I
r/1

...
<:.I

0 C

M\j

1'0 ~I~ II
II II
II

\j

II

'" .._.
"

=,

...,

Bt:.. Bt:'"
, \j r-<

~
Bt: ;: ;
"

...
r/1

~ ~ ;, ~

~IOO ~" .._...

II
,

:2 '"I"
03

.._.
03

" =,

Bt:'"
03

" r-<

V V
M

II

II
.._.(:1.

II

Bt:..
,

~
03
I(¥)

~ ....
-e-

"

<:3
I

-----, ....
<:3
I
-e-

~
,

~'"
~
to)

<:3fl

11"
II

Bt:..
II

ell 0

= '"

....IN ....IN II
\j r-<

M~IN
.Q r-<

II
til

-.9.~
II II

'0

-r

Q
03
(¥)

.~
ID

<Q'
ID

Bt:'"

~
ID

,~

e ._
'"0

o .::t.

... o

II II

-'"'

.._.~
II

II

;;: .._.
M~

II

~N '"I"
"

0..

II

.._.'"' .._.'"

:::' .._,

Bt:..
II

=,

.._.

.;;:

.Q

II
1

1'0
(¥)

.,

II

Bt:'"

Bt:'"

.-a .._,
(11

'" 0
(11

tl..

0J 0J

'"

-II II

oo

'"

ell

o c

.... C
<:.I

o c. .... o

~ ... ~ ...

;,

~ ~
I

03

M~

~,-<~

S o S

....

M~

~IN
,-<

o '"

.... C
<:.I

... ....
o o

- ~I II
,

(03

1'0
"

~ ~

,.,

hi:)

'0

~
II ...... ,' '"
, M

~
II

~IN ~r; 1'0 r; (¥)

II
""-<
(:1. ,

II

'"'

Bt:..

Bt:'"'
., M

'0

~
M

..c;:: I

II

II

=,

"' .... ~

03 -,....,

~ ~

~
II
""-<
=,

:::t! hi:)
II

'0

:::t!

'0 ~I" ]I~

,

r;

II

""-<

..

II

Bt:..
II

II
""-<
=,

Bt:'"

Bt:....

II

II

II

I I I I I I I I I I I I I i I I

~l~
I

("q N

~ ~

~ ~- '"~
M

00
M 0J 0

"",'"

+
~

II

~ -e~
I
-e'-../

~~. ~
---._

~~ '" ~
II

~ ~
I

"",'"

""I~
~~
II

"

('q

00 0\ 0

~~

II
"",'"

"\ I
..-

~IOO
II

00 0\ 0 0"

~
.....

..

s;
<D
l.(I

("'l.(I

II

~,

00 0 0\ 0·

0·

001J:i
I
~ 100

/------.
"" M s, '-.....-./

II

II

~I~
~
II

0J

~'"
..-~ 100

II

"'"

=,

II

"'"
,----...
«)

..

~ '"
N

,~.

\3

r~

<r
\3

,f .~
Q)

«)~

.s.
~
II

t;;'

~.
~
«)

II

~
Q)

0..

.:::

-':')

,1

01

\3

.-2
c;j ...., c;j

2 '" 0
,.._S!

I
-':J ..... ,_-~.

"'~
II

~
II

c;j

>_,

'""'"

"'"

=,

PRIMJER IZRACUNA odrediti polozaj tezista,

MOMENTA TROMOSTI: Za ravni presjek zadan glavne tezisne momente tromosti i skicirati Mohrovu tromosti Zadano: a

prema ~ici 19 .. treba kruznicu tromosti Na

skici presjeka ucrtati osi glavnih tezisnih momenata

3 em

Slika 19 Neka se znacajke vezane LIZ lik trokuta oznace indeksirna La znacajke vezane uz lik polukruga je izvaden iz trokuta) oznace indeksom 2 Ceometrijske znacajke pojedinih Iikova vidljive su u tablici: (slika 20 ) (koji

Slika 20
----:--1

~,em

"2

YSl'

em

ZSi,

em

YSi

em

ZSi,

em

2v·

9,0000 -3,5343
v.

1,0000 0,6366
-

2,000 1,500

-0,2350 -0,5984

-0,3233 -0,8233
cm '

P loshna povrsme presje ka A=4--~ Koordinate tezista sastavljenog lika su

=9-3,5343=5,4657

Ys -

_ ZYSi4
A

_19-0,6366 3,5343 -1 2?£" . - ,_).J em 5..4657

-------

2 9-1,5

3,5343

5,4657

r;

L,

323

em

24

1j