P. 1
JEZIČKI POREMEĆAJI

JEZIČKI POREMEĆAJI

|Views: 1,644|Likes:
Published by Mirsada Vilic

More info:

Published by: Mirsada Vilic on Mar 31, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC or read online from Scribd
See more
See less

08/16/2013

JEZIČKI POREMEĆAJI

Mirsada Vilić Edukacijsko rehabilitacijski fakultet, Univerzitet u Tuzli, Bosna i Hercegovina

bio dvije godine aktivno uključen u logopedsku terapiju.SAŽETAK U okviru ovog istraživanja uzroka i obilježja jezičkih poremećaja kao i granice između njih i normalnog jezičkog razvoja nastoji se unaprijediti razumijevanje procesa nastanka poremećaja u djece te istražiti obilježja jezičko – razvojne putanje kao i obilježja razvoja komunikacije kod djece. Ključne riječi: jezički razvoj. studija slučaja 2 . Cilj ovog istraživanja bio je prikazati studiju slučaja djeteta koje prema svojim obilježjima odgovara slici djeteta sa dijagnosticiranom posebnom jezičkom teškoćom (PJT). 1998). kako fonološke tako i morfološke poteškoće što ga je svrstalo u kategoriju djece sa posebnim jezičkim teškoćama. U istraživanju je korištena ljestvica razumijevanja jezika – Reynell (1995) kao i zadaci za ispitivanje infleksijske morfologije (Brozović. Sedmogodišnji dječak je. prije polaska u skolu. jezički poremećaji. Rezultati su pokazali da dječak ima.

Praktično. koji već posjeduju određeni stepen društvene kompetencije. Upravo se u tome ogleda pravi smisao i važnost procesa rehabilitacije. pa će se njegov strah manifestirati kroz ekstremno ponašanje kao što je plač ili pak vrištanje. uspjeh u školi te spoznajni i socijalni razvoj djeteta. kada dijete nije u mogućnosti da govori normalno jer mu je dijagnosticiran jezički poremećaj onda u pitanje dolazi njegova ličnost i razvoj. Jezički poremećaj mu uskraćuje komunikaciju sa prodicom. puno lakše liječiti nego djecu. iskustava i znanja. Međutim. 3 . jer razumijevanje uvijek prethodi govoru. Ona podrazumijeva uspostavljanje kontakata između individua i razmjenu informacija. glasom i tečnošću. Jer ako vratimo osmijeh na lice jednog djeteta. U stanju je da uspostavi normalan dijalog i govori pravilno sa dobrom artikulacijom. Za uspostavljanje verbalne komunikacije kao najčešćeg načina interakcije neophodan je govor odnosno jezik pa zbog toga kažemo da je govor primijenjeni jezik. Tako da će se takvo dijete ponašati drugačije upravo zbog straha od nemogućnosti da se izrazi. Treba imati u vidu da je odrasle. izazivaju komunikacijski hendikep koji se odražava na porodičnu interakciju. Jezički poremećaji kod djece. Dijete koje ne govori uglavnom ima i poteškoće sa razumijevanjem. djeca i svi pripadnici mlađe populacije imaju realnije šanse da se u potpunosti rehabilitiraju zbog toga što je poremećaj još uvijek u početnoj fazi i njihov mozak se još uvijek razvija. oštećenjem govornih organa ili zakašnjelim tretiranjem poremećaja još iz dječijeg doba. Razvoj komunikacijskih vještina kod ogromne većine djece protiče bez teškoća tako da zdravo dijete staro oko četiri godine već poznaje osnove maternjeg jezika i bez problema čuje i razumije ono što mu se kaže. Svako dijete se nakon uspješne rehabilitacije vraća u društvo kao nova karika i potencijalni borac za prava i status osoba sa jezičkim poremećajima odnosno komunikacijskim hendikepima. naročito s majkom. čiji je kontakt za dijete u postnatalnom stadiju od primarnog značaja za izgradnju njegove psihosocijalne strukture. ukoliko nisu blagovremeno dijagnosticirani i pravilno tretirani. Osnovni način interakcije među članovima društva je komunikacija.UVOD Čovjek kao društveno biće živi i funkcioniše u sklopu svoje okoline. Statistički podaci govore da oko 30% djece u predškolskim ustanovama ima određene jezičke poremećaje. Porazna je činjenica da se jezički poremećaji statistički svrstavaju u razvojne poremećaje upravo zbog toga što su srazmjerno više zastupljeni među djecom. u osnovnim školama ih ima oko 6% dok kod odraslih mogu nastati kao popratni efekt afazije. vratili smo svijetu smisao.

Ako se uzme u obzir da govorna komunikacija danas nije isključivo vezana za lični kontakt i da postoje sredstva komunikacije na daljinu ( radio. Većina grešaka nastaje u ranom djetinjstvu pa umjesto da tokom godina nestanu. dobivaju veću težinu. a ne zanemarivanjem sadržaja. U stručnoj se literaturi jezici kojima pojedinac govori dijele na: • one koji se usvajaju i • one koji se svjesno uče. telefon ) dolazi do reduciranja broja osjetnih kanala kojima se prima informacija: geste. no poteškoće nastaju u određivanju 4 . Jezici se usvajaju u prirodnoj okolini i u prirodnim uslovima a uče se svjesno u posebno oblikovanim uslovima. mimika.DEFINICIJA GRANICA IZMEĐU NORMALNOG JEZIČKOG RAZVOJA I JEZIČKIH POREMEĆAJA Često se kaže da je upravo po jeziku čovjek čovjekom. Stoga greške u izgovoru postaju primjetljive. Ono što je jako pozitivno u cijeloj toj priči je da osobe sa jezičkim poremećajem nemaju logofobiju pa je razumljivost ometana samo formom. 1984 godina. Tako mu oblik poruke postaje važniji od sadržaja. poremećaji u izgovoru vrlo često negativno utiču na sam smisaoni začetak poruke ovisno o odnosu govornika prema vlastitom jezičkom poremećaju. neznatno ometati slušanje ili ih slušaoc samo ustanovljuje. « Deset teza o Hrvatskom jeziku ». Čak i one koje su se u direktnom kontaktu jedva uočavale sada odvlače pažnju slušaoca sa sadržaja na formu i tako ometaju razumijevanje poruke. Takve greške mogu ometati razumljivost. Osim što utiču na razumijevanje govora. Ponekad se po greškama u izgovaranju prepoznaje stranac pa čak i jezička zajednica kojoj pripadnik pripada. ako se boji svojih smetnji i nastoji ih izbjeći ili « zamaskirati » svu pažnju će usredotočiti na izbjegavanje težih riječi ili na izgovor teških glasova umjesto da misli na ono što će reći. Ako je govornik svjestan svog poremećaja. izraz lica a koji nadopunjuju ili čak zamjenjuju usmenu poruku tako da osnovno sredstvo za razumijevanje poruke postaje slušni kanal pa se sva pažnja usmjeruje na njega. izobličavati izgovor. B. jezik nam je prenio znanja i dostignuća naših predaka a u jeziku će nas naslijediti naši potomci. ( Dalibor. Zagreb ) U svakodnevnoj komunikaciji među ljudima često se čuju greške u izgovoru. Kontinuum jezičkog razvoja može se protezati od naprednog do potpune jezičke nerazvijenosti. Možemo reći da jezik predstavlja sistem simboličke komunikacije koji je zajednički za određenu grupu ljudi. kod nekih se ljudi učvrste i postanu integralnim dijelom njihova govora. Jezikom izričemo sve svoje misli i osjećanja. Lako je odrediti krajnje tačke istog.

Poremećaj može uključivati sve.jezika koji se nalazi u središtu tog kontinuuma gdje se dodiruju normalni i otežani jezički razvoj.7%. Na primjer modularni pristup ( Norbury. poteškoćama radne memorije ili u ograničenoj sposobnosti obrade jezičkih podataka. Smatra se da se postotak djece sa posebnim jezičkim teškoćama kreće od 3% . morfoloških. Kao najučestaliji jezički poremećaj ističu se posebne jezičke teškoće ( PJT ). gdje normalni jezički razvoj prelazi u jezički poremećaj. Klinička slika djece sa PJT je: normalna inteligencija. 1997 ) da je u predškolskoj dobi veći broj djece sa jezičkim poremećajima nego u školskoj. najčešće do izražaja dolaze u školskom razdoblju. Istraživanja su pokazala ( Ljubešić. disleksija ne nastaje zbog učenja vještine čitanja i pisanja već su predvještine potrebne za ovladavanje tim vještinama narušene ili nedovoljno razvijene. Istraživanja donose različite brojčane podatke o broju djece sa poremećajima u učenju pa se tako postotak kreće od 2% . 2002 ) smatra da je uzrok u slušnim perceptivnim poteškoćama. jezik i sluh ( American Speech – Language – Hearing Association – ASHA – 2004 ) dalo je definiciju jezičkog poremećaja kao poremećaj usvajanja. sintaksičkih ili pragmatičnih sastavnica jezičkog sistema. B. 5 .10% djece. Kod jezičkih poremećaja razlikujemo: • poremećaje u razvijanju ( recepciji ) i • poremećaje u ekspresiji. Razlog tome je što svi oblici jezičkog odstupanja od normalnog jezičkog razvoja nisu nužno i jezička patologija već jedan dio pripada usporenom jezičkom razvoju gdje je i sama logopedska terapija uspješna jer znatno umanjuje broj djece sa ovim poremećajem. Konkretno. Bishop Briscoe. Zbog toga je važno naglasiti veliku ulogu vrtića u razvoju jezika i osposobljavanju predškolske djece za školu. 1998. jednu ili neke od fonoloških. ( Zrinka. zbog različitih razloga. Tallal. Bitno je naglasiti da su jezički poremećaji nepoznate etiologije prisutni od početka jezičkog razvoja te da ih školski obrazovni sistem ne uzrokuje već ih samo iznosi na površinu. Druga grupa autora ( Leonard. jezički poremećaji ostanu neotkriveni. « Podrijetlo maternjeg jezika ». nema senzoričkih problema ali jezik u cjelini ili djelomično ne funkcionira pravilno i prihvatljivo u odnosu na djetetovu dob. I ovdje se razilaze različita stajališta i teorije u tumačenju i opisivanju ove poteškoće i njenog uzroka. Ako u predškolskom razdoblju. ozljede mozga ali također mogu biti i nepoznati. 2002 ) polazi od stajališta da je gramatičko znanje urođeno te da pojedini dijelovi ovog znanja kod djece sa PJT nedostaju ili se razvijaju znatno kasnije. tj. Zagreb ) Američko udruženje za govor. 1999 godina. kada se uglavnom i određuju kao poremećaji u učenju. razumijevanja ili izražavanja govornog ili pisanog jezika. normalni psihološki i neurološki nalazi. Što se tiče samih stupnjeva narušenosti jezičkih poremećaja oni mogu varirati od blagih do teških oblika. Uzroci jezičkih poremećaja mogu biti različiti: mentalna nerazvijenost. semantičkih. senzorička oštećenja. Benasich. Uzrok koji dovodi do ovih poteškoća je još uvijek neotkriven.

Na zadanu riječ dijete mora odrediti kojim fonemom započinje zadana riječ. ( Nevzeta S. Na slijedećim primjerima pokazat ćemo poteškoću na fonološkoj i morfološkoj razini kod sedmogodišnjeg djeteta s dijagnosticiranom jezičkom teškoćom. « Poremećaji glasa.Ž. dijete razmišlja. siromašan riječnik. Amela I..Neke opće značajke opisa ove populacije djece bile bi: zakašnjeli jezički razvoj. • Fonološke poteškoće: fonološka analiza riječi samo na početnom glasu. Pa onda koje je prvo slovo kad kažemo more? » ( Duga stanka. ispitivač još nekoliko puta ponavlja riječ ) • Dječak: « M » • Morfološke poteškoće: vježbe posvojnosti. Naravno. ako se posebnim jezičkim teškoćama ne pristupi pravilno u predškolskoj dobi. jednostavna sintaksa. poteškoće u fonološkoj obradi i pristupanju fonološkim kodovima. Tuzla ) 6 . govora i jezika ». 2006 godina.. ali i školskim uspjehom općenito jer je jezik podloga svih školskih predmeta. poteškoće slušne obrade. Lejla J. poteškoće s morfologijom itd. Navedene poteškoće se mogu pojaviti kao samostalne poteškoće ali i u kombinacijama.. • ISP: « Kad kažemo more prvi glas koji čuješ je? » • Dječak: « Dr » • ISP: « Koje prvo slovo čuješ kad kažemo more? » • Dječak: « Mr » • ISP: « Ali samo jedno slovo može biti prvo. one će svakako utjecati na ovladavanje školskim vještinama. Dječak je bio dvije godine aktivno uključen u logopedsku terapiju prije polaska u školu.

Ekspresivne jezičke teškoće očituju se kao: semantičko (rječničko) znanje oskudno (siromašan rječnik. ( www. iako zapravo nije dobro oblikovana. artikulacijski poremećaji 2.RAZLIKA IZMEĐU JEZIČKIH I GOVORNIH POREMEĆAJA Kao što smo već rekli jezički poremećaji karakterizirani su određenom sporošću u razvoju jezičkih vještina neophodnih za izražavanje i razumijevanje misli i ideja zbog različitih uzroka. mucanje ( www. teškoće imenovanja). auditivnoj percepciji. fonemskoj diskriminaciji. Prisutne su teškoće u memorijskim funkcijama i obradi jezika. izgovor. Učestalo su prisutne teškoće čitanja i pisanja te teškoće učenja.hr ) 7 . građu jezika. sigmatizam 3.hud. Najčešći poremećaji govora su: 1. na fonološkoj razini mogu biti prisutne teškoće u artikulaciji glasova. gramatička razina često neadekvatna (rečenica oskudna. teškoće morfološkog označavanja riječi.hr ) Karakteristike jezičkih poremećaja kod učenika u procesu učenja: • velike individualne razlike po sposobnostima i mogućnostima • ne postoje dva učenika sa potpuno istom teškoćom • većinom su to teškoće ekspresivnog izražavanja • problemi središnjeg slušnog procesuiranja • ti poremećaji ostavljaju dugotrajan učinak na školovanje i socijalizaciju tih učenika • deficit pri tumačenju ili učenju simbola • teško pokazuju naučeno i podjednako teško pokazuju svoje znanje usmenim i pismenim putem • ostavljaju lošiji dojam o svom znanju • uz adekvatnu logopedsku terapiju mogu postići sposobnost samostalnog učenja Govorni poremećaji predstavljaju nepravilnost u izgovaranju i jezičkom izražavanju koji mogu da zahvate sve oblike govora i glasa. čitanje i pisanje. teškoće pri razumijevanju i upotrebi prijedloga). Pragmatička ( komunikacijska ) razina uglavnom uredna. često agramatična.hud. Receptivne jezičke teškoće očituju se u nerazumijevanju ili djelomičnom razumijevanju i slijeđenju verbalnih uputa kao i u teškoćama razumijevanja pisanog teksta. rotacizam 4.

S. 1982 godina. Bradarić ) • Rossettijeva ljestvica • predlingvistički upitnik • zadaci za ispitivanje prostornih osobina • zadaci za procjenu sposobnosti naracije • minnesota test za afazije (Vladislav. Zagreb) Istraživanje dječijeg govora je u novije vrijeme više usmjereno na komunikativno ponašanje koje se pojavljuje tijekom prelingvističke faze.. što može utjecati na rano otkrivanje jezičkih poremećaja. « Odgojno obrazovna integracija djece s poteškoćama ». Testovi i materijali za jezičke poremećaje: za procjenu jezičkog poremećaja veznog za razumijevanje koristi se Reynell razvojna ljestvica govora. Različite materijale logopedi uglavnom sami sastavljaju. Među najčešćima se ističu memory kartice gdje dijete mora sličicama pridružiti kartice sa nazivima te flash card koji se također koristi za imenovanje. Kod procjene jezičkih poremećaja vezanih za ekspresivne teškoće upotrebljavaju se: • zadaci za gramatičko označavanje • zadaci za procjenu fonološke svjesnosti i fonemske diskriminacije • komunikacijska razvojna ljestvica ( KORALJE ) • pragmatični profil svakodnevnih komunikacijskih vještina • test rječnika ( Pribanić.Testovi i materijali za govorne poremećaje: za govorne poremećaje od testova se koriste: • test artikulacije Dušanke Vuletić • za mucanje ValMod – Varaždinski logopedski model koji koristi isključivo dr Novosel koji je i razvio ovu metodu za dijagnostiku i terapiju mucanja. Komunikativno ponašanje djeteta u prelingvalnoj fazi može upozoriti na vjerovatnost kasnije pojave poremećaja razvoja jezika. 8 .

U anamnezama djece sa posebnim jezičkim teškoćama rijetko se nailazi na « tvrde » neurološke znakove. POSEBNE JEZIČKE TEŠKOĆE ( PTJ ) Posebne jezičke teškoće dijagnosticiraju se tako što se ustanove teškoće s aspekata jezika i to uglavnom primjenom testova ( McCauley i Demetras. uprkos odličnoj oštrini sluha te motoričkim.hud. 1981) a oni uključuju: • normalan sluh i uredan screening • odsutnost upale uha. Postoje dijagnostički kriteriji koji se koriste u definiranju PJT (Stark i Tallal. Kod te djece jezički razvoj je usporen i drugačiji. a tehnike kao kompjuterizovana tomografija (CT) pokazuju abnormalnosti samo u teškim slučajevima. Upoređuju se djeca iste dobi u jezičkim poteškoćama.I.hr ) Ipak. ograničen i pogrešan razvoj jezika kod djece kod koje nema znakova većeg neurološkog oštećenja. jakih neuroloških oštećenja. moramo uzeti u obzir činjenicu radi li se o statističkoj abnormalnosti ili normalnoj pojavi u svakodnevnom životu. Posljednjih desetak godina široka dijagnostička kategorija posebnih jezičkih poteškoća sve se više istražuje.hr) 9 . termin PJT logopedi i psiholozi nisu koristili pod tim nazivom. U prošlosti. emocionalnih poremećaja i nedovoljne intelektualne razvijenosti. prisutnost « mekih » neuroloških znakova nije isključeno iz dijagnostičke kategorije kod djece sa PJT. sposobnost čitanja (najviše 6 mjeseci) • receptivna i ekspresivna jezička dob (www. Isključeni su samo jasni uzroci ovom poremećaju. « Razvojna disfazija » tj. 1987). oštećenja sluha. ( www. U procjenjivanju jezičkih poteškoća.hud. emocionalnih ili problema u ponašanju • koeficijent inteligencije 85 i više • normalan neurološki status • artikulacijska dob najviše • kod djece sa 7 i više godina. socijalnim i kognitivnim razvojem u skladu sa očekivanjima za djetetovu dob. kada bi otkrili poremećaj. koristili su termin « zaostali govor. PJT označava spor. te jezičke poteškoće nisu povezane s gluhoćom. » Djecu s posebnim jezičkim teškoćama često se označava kao onu s razvojnim disfazijama (Bishop. emocionalnim. nego. 1990 ) a na temelju anamneze i pregleda moraju se isključiti kriteriji poput odgojne zapuštenosti.

visoko koncentriranih prikaza određenog jezičkog oblika u kontekstu u kojem je taj oblik potreban i semantički pogodan. Amela I. 2006 godina. veća je vjerovatnoća da će se novousvojeni jezični oblici spontano koristiti u komunikaciji.» Okomito se sastoji u tome da se novi ciljevi postavljaju jedan iza drugoga nakon što dijete postigne trenutni cilj. S. Vodoravni način se odnosi na povećanje uporabe nekog komunikacijskog ponašanja. pod nazivom « usmjereni poticaj » sastoji se od čestih. (Nevzeta. Prvi način. Na primjer ako dijete upotrebljava iskaz sastavljen od dvije riječi. Zbog vrlo malih zahtijeva za dijete. Da bi olakšali usvajanje gramatičkih nastavaka kod djece sa PJT Fur i Sur (1993) predlažu dva načina djelovanja. Drugi način je tzv. vodoravni i okomiti. odnosno podizanje raznolikosti uporabe oblika stvorenih na određenoj razini. J. McLean (1989) predlaže dva moguća načina rada.. « Poremećaji glasa. govora i jezika ». vodoravnim načinom rada teži se uporabi većeg broja dvočlanih iskaza. ali kada ih dijete usvoji.tzv.Ž.Modeli i oblici rada sa djecom s posebnim jezičkim poremećajima Za rad na razvoju jezika kod djece s posebnim jezičkim poremećajem najvažnije je poznavati redoslijed. « strategija pokušaja i pogrešaka » čije se načelo rada dijeli na « okomito » i « kružni. da označi neki semantički odnos a u označavanju drugih semantičkih iskaza upotrebljava jednočlane iskaze. Vodoravno uključuje više zadanih ciljeva istovremeno te omogućuje djetetu da stvori vlastiti ritam usvajanja oblika a kružni je zamišljen tako da pokrene djetetove izvore učenja na široj razini.. prema mišljenju autora. Tuzla) 10 . Lejla. koji nije gramatički ispravan..

jer majka.ZAKLJUČAK Pišući ovaj rad imala sam u cilju da što bolje približim jezičke poremećaje. svaki jezički poremećaj otežava komunikaciju i na taj način i sam proces socijalizacije.) u smislu seminara i samita na kojima će biti upućeni u nove i inovativne načine i metode tretmana svojih pacijenata. Znaš šta želiš reći. kao što su dodatno educiranje majki novorođenčadi o govorno – jezičkim poremećajima. Poznato je da je jezik osnovno sredstvo komunikacije. tretman je znatno otežan. kao osoba za koju je dijete prirodno vezano. Osobe sa jezičkim poremećajem suočavaju se i sa problemom otežanog procesa socijalizacije. Također je neophodno i dodatno educiranje kadra koji se bavi tretmanom osoba sa govorno – jezičkim poremećajem (logopedi.. To bi značilo da osobe sa jezičkim poremećajem nemaju priliku reći svoje mišljenje. slušanjem ili komunikacijom. Zbog toga. Uzroci zbog kojih dolazi do ovakvih poremećaja su već navedeni ali ključni faktor za uspješan i efektivan tretman su pravovremena dijagnoza i dobro razrađen rehabilitacijski plan. surdoaudiolozi. ali ne možeš. napredovati u učenju i javnom životu. Dakle.. to je skupina poremećaja koje možemo uočiti kod velikog broja djece a nerijetko se javljaju i kod odraslih. Ukoliko se dijagnoza ne uspostavi na vrijeme. Za kraj sam vam ostavila jedan poučan citati koji glasi: « Ako želiš znati kako se osjeća dijete sa jezičkim poremećajem. I. zamisli da si prisiljen pričati strani jezik u kojem se dobro ne snalažiš. treba prva da primjeti ukoliko dijete ima problema sa izgovorom. Stoga. posljednji korak je podsticanje dijaloga i uspostavljanje zdravog odnosa između lica sa jezičkim poremećajem i ostalih članova društva kroz javne tribine i edukativno – promotivni materijal. Izgledaš socijalno nesposoban. Nisi glup ali ljudi će to pomisliti! » 11 . u sklopu zaključka predlažem određene mjere koje mogu spriječiti nastajanje jezičkih poremećaja ili bar povećati procenat uspješnosti njihovog tretmana.

. S. govora i jezika ». Zagreb Američko udruženje za govor. S. J. 2002 Nevzeta.Tallal. « Deset teza o Hrvatskom jeziku ». « Podrijetlo maternjeg jezika ». 2002 Leonard. 1998.hr Vladislav. 1984. Lejla. I. istraživanja. « Modularni pristup ». « Poremećaji glasa. strategija pokušaja i pogrešaka). Benasich. istraživanja (modularni i okomiti način rada s djecom s PJT). 1993 12 . 1997 Norbury. 1982. 1999. jezik i sluh (American Speech-Language-Hearing Association – ASHA) « Definicija jezičkog poremećaja ».B..LITERATURA • • • • • • • • • • • Dalibor. Bishop Briscoe. Tuzla www. istraživanja (usmjereni poticaj. Zagreb McLean.hud. Zagreb Zrinka. 2004 Ljubešić. Amela. « Odgojno obrazovna integracija djece s poteškoćama ». 1989 Fur i Sur.Ž. B. 2006.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->