JEZIČKI POREMEĆAJI

Mirsada Vilić Edukacijsko rehabilitacijski fakultet, Univerzitet u Tuzli, Bosna i Hercegovina

prije polaska u skolu. U istraživanju je korištena ljestvica razumijevanja jezika – Reynell (1995) kao i zadaci za ispitivanje infleksijske morfologije (Brozović. kako fonološke tako i morfološke poteškoće što ga je svrstalo u kategoriju djece sa posebnim jezičkim teškoćama. Sedmogodišnji dječak je.SAŽETAK U okviru ovog istraživanja uzroka i obilježja jezičkih poremećaja kao i granice između njih i normalnog jezičkog razvoja nastoji se unaprijediti razumijevanje procesa nastanka poremećaja u djece te istražiti obilježja jezičko – razvojne putanje kao i obilježja razvoja komunikacije kod djece. Cilj ovog istraživanja bio je prikazati studiju slučaja djeteta koje prema svojim obilježjima odgovara slici djeteta sa dijagnosticiranom posebnom jezičkom teškoćom (PJT). studija slučaja 2 . bio dvije godine aktivno uključen u logopedsku terapiju. Ključne riječi: jezički razvoj. Rezultati su pokazali da dječak ima. jezički poremećaji. 1998).

ukoliko nisu blagovremeno dijagnosticirani i pravilno tretirani. naročito s majkom. djeca i svi pripadnici mlađe populacije imaju realnije šanse da se u potpunosti rehabilitiraju zbog toga što je poremećaj još uvijek u početnoj fazi i njihov mozak se još uvijek razvija. Osnovni način interakcije među članovima društva je komunikacija. čiji je kontakt za dijete u postnatalnom stadiju od primarnog značaja za izgradnju njegove psihosocijalne strukture. koji već posjeduju određeni stepen društvene kompetencije. uspjeh u školi te spoznajni i socijalni razvoj djeteta. U stanju je da uspostavi normalan dijalog i govori pravilno sa dobrom artikulacijom. Za uspostavljanje verbalne komunikacije kao najčešćeg načina interakcije neophodan je govor odnosno jezik pa zbog toga kažemo da je govor primijenjeni jezik. Ona podrazumijeva uspostavljanje kontakata između individua i razmjenu informacija. izazivaju komunikacijski hendikep koji se odražava na porodičnu interakciju. glasom i tečnošću. Jer ako vratimo osmijeh na lice jednog djeteta. Svako dijete se nakon uspješne rehabilitacije vraća u društvo kao nova karika i potencijalni borac za prava i status osoba sa jezičkim poremećajima odnosno komunikacijskim hendikepima. jer razumijevanje uvijek prethodi govoru. oštećenjem govornih organa ili zakašnjelim tretiranjem poremećaja još iz dječijeg doba. Praktično. puno lakše liječiti nego djecu. Upravo se u tome ogleda pravi smisao i važnost procesa rehabilitacije. 3 . Međutim. Porazna je činjenica da se jezički poremećaji statistički svrstavaju u razvojne poremećaje upravo zbog toga što su srazmjerno više zastupljeni među djecom. iskustava i znanja. Treba imati u vidu da je odrasle. Razvoj komunikacijskih vještina kod ogromne većine djece protiče bez teškoća tako da zdravo dijete staro oko četiri godine već poznaje osnove maternjeg jezika i bez problema čuje i razumije ono što mu se kaže. kada dijete nije u mogućnosti da govori normalno jer mu je dijagnosticiran jezički poremećaj onda u pitanje dolazi njegova ličnost i razvoj. vratili smo svijetu smisao.UVOD Čovjek kao društveno biće živi i funkcioniše u sklopu svoje okoline. Jezički poremećaji kod djece. Statistički podaci govore da oko 30% djece u predškolskim ustanovama ima određene jezičke poremećaje. u osnovnim školama ih ima oko 6% dok kod odraslih mogu nastati kao popratni efekt afazije. Jezički poremećaj mu uskraćuje komunikaciju sa prodicom. pa će se njegov strah manifestirati kroz ekstremno ponašanje kao što je plač ili pak vrištanje. Tako da će se takvo dijete ponašati drugačije upravo zbog straha od nemogućnosti da se izrazi. Dijete koje ne govori uglavnom ima i poteškoće sa razumijevanjem.

Ponekad se po greškama u izgovaranju prepoznaje stranac pa čak i jezička zajednica kojoj pripadnik pripada. a ne zanemarivanjem sadržaja. Jezikom izričemo sve svoje misli i osjećanja. Jezici se usvajaju u prirodnoj okolini i u prirodnim uslovima a uče se svjesno u posebno oblikovanim uslovima. Čak i one koje su se u direktnom kontaktu jedva uočavale sada odvlače pažnju slušaoca sa sadržaja na formu i tako ometaju razumijevanje poruke. U stručnoj se literaturi jezici kojima pojedinac govori dijele na: • one koji se usvajaju i • one koji se svjesno uče. Ako se uzme u obzir da govorna komunikacija danas nije isključivo vezana za lični kontakt i da postoje sredstva komunikacije na daljinu ( radio. « Deset teza o Hrvatskom jeziku ». ( Dalibor. Zagreb ) U svakodnevnoj komunikaciji među ljudima često se čuju greške u izgovoru. Možemo reći da jezik predstavlja sistem simboličke komunikacije koji je zajednički za određenu grupu ljudi. Ako je govornik svjestan svog poremećaja. Ono što je jako pozitivno u cijeloj toj priči je da osobe sa jezičkim poremećajem nemaju logofobiju pa je razumljivost ometana samo formom. mimika. no poteškoće nastaju u određivanju 4 . Takve greške mogu ometati razumljivost. poremećaji u izgovoru vrlo često negativno utiču na sam smisaoni začetak poruke ovisno o odnosu govornika prema vlastitom jezičkom poremećaju. izraz lica a koji nadopunjuju ili čak zamjenjuju usmenu poruku tako da osnovno sredstvo za razumijevanje poruke postaje slušni kanal pa se sva pažnja usmjeruje na njega. B. Kontinuum jezičkog razvoja može se protezati od naprednog do potpune jezičke nerazvijenosti. dobivaju veću težinu. Stoga greške u izgovoru postaju primjetljive. Osim što utiču na razumijevanje govora. kod nekih se ljudi učvrste i postanu integralnim dijelom njihova govora. izobličavati izgovor. jezik nam je prenio znanja i dostignuća naših predaka a u jeziku će nas naslijediti naši potomci. telefon ) dolazi do reduciranja broja osjetnih kanala kojima se prima informacija: geste. ako se boji svojih smetnji i nastoji ih izbjeći ili « zamaskirati » svu pažnju će usredotočiti na izbjegavanje težih riječi ili na izgovor teških glasova umjesto da misli na ono što će reći. 1984 godina. Lako je odrediti krajnje tačke istog. Većina grešaka nastaje u ranom djetinjstvu pa umjesto da tokom godina nestanu.DEFINICIJA GRANICA IZMEĐU NORMALNOG JEZIČKOG RAZVOJA I JEZIČKIH POREMEĆAJA Često se kaže da je upravo po jeziku čovjek čovjekom. Tako mu oblik poruke postaje važniji od sadržaja. neznatno ometati slušanje ili ih slušaoc samo ustanovljuje.

Uzrok koji dovodi do ovih poteškoća je još uvijek neotkriven. « Podrijetlo maternjeg jezika ». morfoloških. jezik i sluh ( American Speech – Language – Hearing Association – ASHA – 2004 ) dalo je definiciju jezičkog poremećaja kao poremećaj usvajanja. 1998. Što se tiče samih stupnjeva narušenosti jezičkih poremećaja oni mogu varirati od blagih do teških oblika. poteškoćama radne memorije ili u ograničenoj sposobnosti obrade jezičkih podataka. Razlog tome je što svi oblici jezičkog odstupanja od normalnog jezičkog razvoja nisu nužno i jezička patologija već jedan dio pripada usporenom jezičkom razvoju gdje je i sama logopedska terapija uspješna jer znatno umanjuje broj djece sa ovim poremećajem. Konkretno. Ako u predškolskom razdoblju. tj. Tallal.7%. ozljede mozga ali također mogu biti i nepoznati. disleksija ne nastaje zbog učenja vještine čitanja i pisanja već su predvještine potrebne za ovladavanje tim vještinama narušene ili nedovoljno razvijene. normalni psihološki i neurološki nalazi. 2002 ) smatra da je uzrok u slušnim perceptivnim poteškoćama. zbog različitih razloga. semantičkih.jezika koji se nalazi u središtu tog kontinuuma gdje se dodiruju normalni i otežani jezički razvoj. Kod jezičkih poremećaja razlikujemo: • poremećaje u razvijanju ( recepciji ) i • poremećaje u ekspresiji. Bishop Briscoe. Benasich. jednu ili neke od fonoloških. Uzroci jezičkih poremećaja mogu biti različiti: mentalna nerazvijenost. B. kada se uglavnom i određuju kao poremećaji u učenju. 1999 godina. sintaksičkih ili pragmatičnih sastavnica jezičkog sistema. Zbog toga je važno naglasiti veliku ulogu vrtića u razvoju jezika i osposobljavanju predškolske djece za školu. Na primjer modularni pristup ( Norbury. 2002 ) polazi od stajališta da je gramatičko znanje urođeno te da pojedini dijelovi ovog znanja kod djece sa PJT nedostaju ili se razvijaju znatno kasnije. najčešće do izražaja dolaze u školskom razdoblju. Bitno je naglasiti da su jezički poremećaji nepoznate etiologije prisutni od početka jezičkog razvoja te da ih školski obrazovni sistem ne uzrokuje već ih samo iznosi na površinu. Druga grupa autora ( Leonard. Klinička slika djece sa PJT je: normalna inteligencija. nema senzoričkih problema ali jezik u cjelini ili djelomično ne funkcionira pravilno i prihvatljivo u odnosu na djetetovu dob. senzorička oštećenja. jezički poremećaji ostanu neotkriveni. Zagreb ) Američko udruženje za govor. Istraživanja donose različite brojčane podatke o broju djece sa poremećajima u učenju pa se tako postotak kreće od 2% . ( Zrinka.10% djece. Smatra se da se postotak djece sa posebnim jezičkim teškoćama kreće od 3% . I ovdje se razilaze različita stajališta i teorije u tumačenju i opisivanju ove poteškoće i njenog uzroka. Kao najučestaliji jezički poremećaj ističu se posebne jezičke teškoće ( PJT ). 5 . Poremećaj može uključivati sve. Istraživanja su pokazala ( Ljubešić. 1997 ) da je u predškolskoj dobi veći broj djece sa jezičkim poremećajima nego u školskoj. razumijevanja ili izražavanja govornog ili pisanog jezika. gdje normalni jezički razvoj prelazi u jezički poremećaj.

.. siromašan riječnik.Ž. ( Nevzeta S. ali i školskim uspjehom općenito jer je jezik podloga svih školskih predmeta. Lejla J. Na zadanu riječ dijete mora odrediti kojim fonemom započinje zadana riječ. • Fonološke poteškoće: fonološka analiza riječi samo na početnom glasu. one će svakako utjecati na ovladavanje školskim vještinama. Pa onda koje je prvo slovo kad kažemo more? » ( Duga stanka. « Poremećaji glasa. Tuzla ) 6 . jednostavna sintaksa. Dječak je bio dvije godine aktivno uključen u logopedsku terapiju prije polaska u školu. dijete razmišlja.Neke opće značajke opisa ove populacije djece bile bi: zakašnjeli jezički razvoj. poteškoće slušne obrade. govora i jezika ». poteškoće u fonološkoj obradi i pristupanju fonološkim kodovima. ako se posebnim jezičkim teškoćama ne pristupi pravilno u predškolskoj dobi. Navedene poteškoće se mogu pojaviti kao samostalne poteškoće ali i u kombinacijama.. poteškoće s morfologijom itd. Amela I. Na slijedećim primjerima pokazat ćemo poteškoću na fonološkoj i morfološkoj razini kod sedmogodišnjeg djeteta s dijagnosticiranom jezičkom teškoćom. Naravno. ispitivač još nekoliko puta ponavlja riječ ) • Dječak: « M » • Morfološke poteškoće: vježbe posvojnosti. 2006 godina. • ISP: « Kad kažemo more prvi glas koji čuješ je? » • Dječak: « Dr » • ISP: « Koje prvo slovo čuješ kad kažemo more? » • Dječak: « Mr » • ISP: « Ali samo jedno slovo može biti prvo.

izgovor. Receptivne jezičke teškoće očituju se u nerazumijevanju ili djelomičnom razumijevanju i slijeđenju verbalnih uputa kao i u teškoćama razumijevanja pisanog teksta. Ekspresivne jezičke teškoće očituju se kao: semantičko (rječničko) znanje oskudno (siromašan rječnik. Pragmatička ( komunikacijska ) razina uglavnom uredna. fonemskoj diskriminaciji. često agramatična. ( www. Učestalo su prisutne teškoće čitanja i pisanja te teškoće učenja. Prisutne su teškoće u memorijskim funkcijama i obradi jezika. na fonološkoj razini mogu biti prisutne teškoće u artikulaciji glasova. teškoće imenovanja). čitanje i pisanje.RAZLIKA IZMEĐU JEZIČKIH I GOVORNIH POREMEĆAJA Kao što smo već rekli jezički poremećaji karakterizirani su određenom sporošću u razvoju jezičkih vještina neophodnih za izražavanje i razumijevanje misli i ideja zbog različitih uzroka. rotacizam 4.hr ) 7 .hud. sigmatizam 3. artikulacijski poremećaji 2. teškoće pri razumijevanju i upotrebi prijedloga). auditivnoj percepciji.hud.hr ) Karakteristike jezičkih poremećaja kod učenika u procesu učenja: • velike individualne razlike po sposobnostima i mogućnostima • ne postoje dva učenika sa potpuno istom teškoćom • većinom su to teškoće ekspresivnog izražavanja • problemi središnjeg slušnog procesuiranja • ti poremećaji ostavljaju dugotrajan učinak na školovanje i socijalizaciju tih učenika • deficit pri tumačenju ili učenju simbola • teško pokazuju naučeno i podjednako teško pokazuju svoje znanje usmenim i pismenim putem • ostavljaju lošiji dojam o svom znanju • uz adekvatnu logopedsku terapiju mogu postići sposobnost samostalnog učenja Govorni poremećaji predstavljaju nepravilnost u izgovaranju i jezičkom izražavanju koji mogu da zahvate sve oblike govora i glasa. iako zapravo nije dobro oblikovana. Najčešći poremećaji govora su: 1. gramatička razina često neadekvatna (rečenica oskudna. građu jezika. teškoće morfološkog označavanja riječi. mucanje ( www.

Zagreb) Istraživanje dječijeg govora je u novije vrijeme više usmjereno na komunikativno ponašanje koje se pojavljuje tijekom prelingvističke faze. Kod procjene jezičkih poremećaja vezanih za ekspresivne teškoće upotrebljavaju se: • zadaci za gramatičko označavanje • zadaci za procjenu fonološke svjesnosti i fonemske diskriminacije • komunikacijska razvojna ljestvica ( KORALJE ) • pragmatični profil svakodnevnih komunikacijskih vještina • test rječnika ( Pribanić. Među najčešćima se ističu memory kartice gdje dijete mora sličicama pridružiti kartice sa nazivima te flash card koji se također koristi za imenovanje. Testovi i materijali za jezičke poremećaje: za procjenu jezičkog poremećaja veznog za razumijevanje koristi se Reynell razvojna ljestvica govora.Testovi i materijali za govorne poremećaje: za govorne poremećaje od testova se koriste: • test artikulacije Dušanke Vuletić • za mucanje ValMod – Varaždinski logopedski model koji koristi isključivo dr Novosel koji je i razvio ovu metodu za dijagnostiku i terapiju mucanja. 1982 godina. Različite materijale logopedi uglavnom sami sastavljaju. Komunikativno ponašanje djeteta u prelingvalnoj fazi može upozoriti na vjerovatnost kasnije pojave poremećaja razvoja jezika. Bradarić ) • Rossettijeva ljestvica • predlingvistički upitnik • zadaci za ispitivanje prostornih osobina • zadaci za procjenu sposobnosti naracije • minnesota test za afazije (Vladislav. S.. « Odgojno obrazovna integracija djece s poteškoćama ». 8 . što može utjecati na rano otkrivanje jezičkih poremećaja.

emocionalnim. » Djecu s posebnim jezičkim teškoćama često se označava kao onu s razvojnim disfazijama (Bishop. prisutnost « mekih » neuroloških znakova nije isključeno iz dijagnostičke kategorije kod djece sa PJT. Isključeni su samo jasni uzroci ovom poremećaju.I.hud. a tehnike kao kompjuterizovana tomografija (CT) pokazuju abnormalnosti samo u teškim slučajevima. Postoje dijagnostički kriteriji koji se koriste u definiranju PJT (Stark i Tallal. U procjenjivanju jezičkih poteškoća. 1987). 1981) a oni uključuju: • normalan sluh i uredan screening • odsutnost upale uha. jakih neuroloških oštećenja. U prošlosti. oštećenja sluha. sposobnost čitanja (najviše 6 mjeseci) • receptivna i ekspresivna jezička dob (www. uprkos odličnoj oštrini sluha te motoričkim. emocionalnih ili problema u ponašanju • koeficijent inteligencije 85 i više • normalan neurološki status • artikulacijska dob najviše • kod djece sa 7 i više godina. termin PJT logopedi i psiholozi nisu koristili pod tim nazivom. kada bi otkrili poremećaj.hr ) Ipak. Posljednjih desetak godina široka dijagnostička kategorija posebnih jezičkih poteškoća sve se više istražuje. nego. socijalnim i kognitivnim razvojem u skladu sa očekivanjima za djetetovu dob. ograničen i pogrešan razvoj jezika kod djece kod koje nema znakova većeg neurološkog oštećenja. Kod te djece jezički razvoj je usporen i drugačiji.hud. POSEBNE JEZIČKE TEŠKOĆE ( PTJ ) Posebne jezičke teškoće dijagnosticiraju se tako što se ustanove teškoće s aspekata jezika i to uglavnom primjenom testova ( McCauley i Demetras. « Razvojna disfazija » tj. koristili su termin « zaostali govor. ( www. moramo uzeti u obzir činjenicu radi li se o statističkoj abnormalnosti ili normalnoj pojavi u svakodnevnom životu. te jezičke poteškoće nisu povezane s gluhoćom. U anamnezama djece sa posebnim jezičkim teškoćama rijetko se nailazi na « tvrde » neurološke znakove. PJT označava spor. emocionalnih poremećaja i nedovoljne intelektualne razvijenosti.hr) 9 . 1990 ) a na temelju anamneze i pregleda moraju se isključiti kriteriji poput odgojne zapuštenosti. Upoređuju se djeca iste dobi u jezičkim poteškoćama.

J. Drugi način je tzv. odnosno podizanje raznolikosti uporabe oblika stvorenih na određenoj razini. prema mišljenju autora. veća je vjerovatnoća da će se novousvojeni jezični oblici spontano koristiti u komunikaciji. vodoravni i okomiti. pod nazivom « usmjereni poticaj » sastoji se od čestih. Lejla. Na primjer ako dijete upotrebljava iskaz sastavljen od dvije riječi. S. « Poremećaji glasa. Zbog vrlo malih zahtijeva za dijete. (Nevzeta..Modeli i oblici rada sa djecom s posebnim jezičkim poremećajima Za rad na razvoju jezika kod djece s posebnim jezičkim poremećajem najvažnije je poznavati redoslijed. Amela I. govora i jezika ». Prvi način. vodoravnim načinom rada teži se uporabi većeg broja dvočlanih iskaza.tzv..Ž. Vodoravno uključuje više zadanih ciljeva istovremeno te omogućuje djetetu da stvori vlastiti ritam usvajanja oblika a kružni je zamišljen tako da pokrene djetetove izvore učenja na široj razini. McLean (1989) predlaže dva moguća načina rada.. koji nije gramatički ispravan. da označi neki semantički odnos a u označavanju drugih semantičkih iskaza upotrebljava jednočlane iskaze. Da bi olakšali usvajanje gramatičkih nastavaka kod djece sa PJT Fur i Sur (1993) predlažu dva načina djelovanja. Vodoravni način se odnosi na povećanje uporabe nekog komunikacijskog ponašanja.» Okomito se sastoji u tome da se novi ciljevi postavljaju jedan iza drugoga nakon što dijete postigne trenutni cilj. 2006 godina. visoko koncentriranih prikaza određenog jezičkog oblika u kontekstu u kojem je taj oblik potreban i semantički pogodan. « strategija pokušaja i pogrešaka » čije se načelo rada dijeli na « okomito » i « kružni. ali kada ih dijete usvoji. Tuzla) 10 .

tretman je znatno otežan.. Dakle. slušanjem ili komunikacijom. Izgledaš socijalno nesposoban. zamisli da si prisiljen pričati strani jezik u kojem se dobro ne snalažiš. Osobe sa jezičkim poremećajem suočavaju se i sa problemom otežanog procesa socijalizacije.. Nisi glup ali ljudi će to pomisliti! » 11 . Stoga. Ukoliko se dijagnoza ne uspostavi na vrijeme.ZAKLJUČAK Pišući ovaj rad imala sam u cilju da što bolje približim jezičke poremećaje. jer majka. to je skupina poremećaja koje možemo uočiti kod velikog broja djece a nerijetko se javljaju i kod odraslih. treba prva da primjeti ukoliko dijete ima problema sa izgovorom. To bi značilo da osobe sa jezičkim poremećajem nemaju priliku reći svoje mišljenje. Za kraj sam vam ostavila jedan poučan citati koji glasi: « Ako želiš znati kako se osjeća dijete sa jezičkim poremećajem. Zbog toga. posljednji korak je podsticanje dijaloga i uspostavljanje zdravog odnosa između lica sa jezičkim poremećajem i ostalih članova društva kroz javne tribine i edukativno – promotivni materijal. Poznato je da je jezik osnovno sredstvo komunikacije. u sklopu zaključka predlažem određene mjere koje mogu spriječiti nastajanje jezičkih poremećaja ili bar povećati procenat uspješnosti njihovog tretmana.) u smislu seminara i samita na kojima će biti upućeni u nove i inovativne načine i metode tretmana svojih pacijenata. kao osoba za koju je dijete prirodno vezano. I. ali ne možeš. Također je neophodno i dodatno educiranje kadra koji se bavi tretmanom osoba sa govorno – jezičkim poremećajem (logopedi. surdoaudiolozi. svaki jezički poremećaj otežava komunikaciju i na taj način i sam proces socijalizacije. Uzroci zbog kojih dolazi do ovakvih poremećaja su već navedeni ali ključni faktor za uspješan i efektivan tretman su pravovremena dijagnoza i dobro razrađen rehabilitacijski plan. kao što su dodatno educiranje majki novorođenčadi o govorno – jezičkim poremećajima. Znaš šta želiš reći. napredovati u učenju i javnom životu.

Tallal. « Podrijetlo maternjeg jezika ». Lejla. istraživanja. « Poremećaji glasa.hud. 1999. govora i jezika ».hr Vladislav. Bishop Briscoe. 1982. 1989 Fur i Sur. Zagreb Zrinka. 2004 Ljubešić. 1993 12 . J. 1998. Amela. B. 2002 Nevzeta. Benasich. Tuzla www. istraživanja (modularni i okomiti način rada s djecom s PJT). I. S.B. 1997 Norbury.. S. Zagreb McLean.. 1984.LITERATURA • • • • • • • • • • • Dalibor.Ž. « Deset teza o Hrvatskom jeziku ». « Odgojno obrazovna integracija djece s poteškoćama ». 2002 Leonard. istraživanja (usmjereni poticaj. Zagreb Američko udruženje za govor. jezik i sluh (American Speech-Language-Hearing Association – ASHA) « Definicija jezičkog poremećaja ». 2006. « Modularni pristup ». strategija pokušaja i pogrešaka).

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful