JEZIČKI POREMEĆAJI

Mirsada Vilić Edukacijsko rehabilitacijski fakultet, Univerzitet u Tuzli, Bosna i Hercegovina

kako fonološke tako i morfološke poteškoće što ga je svrstalo u kategoriju djece sa posebnim jezičkim teškoćama. Rezultati su pokazali da dječak ima. 1998). Cilj ovog istraživanja bio je prikazati studiju slučaja djeteta koje prema svojim obilježjima odgovara slici djeteta sa dijagnosticiranom posebnom jezičkom teškoćom (PJT). Ključne riječi: jezički razvoj. jezički poremećaji. Sedmogodišnji dječak je. U istraživanju je korištena ljestvica razumijevanja jezika – Reynell (1995) kao i zadaci za ispitivanje infleksijske morfologije (Brozović. prije polaska u skolu. bio dvije godine aktivno uključen u logopedsku terapiju.SAŽETAK U okviru ovog istraživanja uzroka i obilježja jezičkih poremećaja kao i granice između njih i normalnog jezičkog razvoja nastoji se unaprijediti razumijevanje procesa nastanka poremećaja u djece te istražiti obilježja jezičko – razvojne putanje kao i obilježja razvoja komunikacije kod djece. studija slučaja 2 .

iskustava i znanja. Tako da će se takvo dijete ponašati drugačije upravo zbog straha od nemogućnosti da se izrazi. Statistički podaci govore da oko 30% djece u predškolskim ustanovama ima određene jezičke poremećaje. koji već posjeduju određeni stepen društvene kompetencije. čiji je kontakt za dijete u postnatalnom stadiju od primarnog značaja za izgradnju njegove psihosocijalne strukture. kada dijete nije u mogućnosti da govori normalno jer mu je dijagnosticiran jezički poremećaj onda u pitanje dolazi njegova ličnost i razvoj. Dijete koje ne govori uglavnom ima i poteškoće sa razumijevanjem. naročito s majkom. u osnovnim školama ih ima oko 6% dok kod odraslih mogu nastati kao popratni efekt afazije. Ona podrazumijeva uspostavljanje kontakata između individua i razmjenu informacija.UVOD Čovjek kao društveno biće živi i funkcioniše u sklopu svoje okoline. Praktično. puno lakše liječiti nego djecu. Osnovni način interakcije među članovima društva je komunikacija. Za uspostavljanje verbalne komunikacije kao najčešćeg načina interakcije neophodan je govor odnosno jezik pa zbog toga kažemo da je govor primijenjeni jezik. Jer ako vratimo osmijeh na lice jednog djeteta. vratili smo svijetu smisao. glasom i tečnošću. uspjeh u školi te spoznajni i socijalni razvoj djeteta. Razvoj komunikacijskih vještina kod ogromne većine djece protiče bez teškoća tako da zdravo dijete staro oko četiri godine već poznaje osnove maternjeg jezika i bez problema čuje i razumije ono što mu se kaže. Porazna je činjenica da se jezički poremećaji statistički svrstavaju u razvojne poremećaje upravo zbog toga što su srazmjerno više zastupljeni među djecom. izazivaju komunikacijski hendikep koji se odražava na porodičnu interakciju. Treba imati u vidu da je odrasle. Upravo se u tome ogleda pravi smisao i važnost procesa rehabilitacije. ukoliko nisu blagovremeno dijagnosticirani i pravilno tretirani. Jezički poremećaji kod djece. jer razumijevanje uvijek prethodi govoru. Svako dijete se nakon uspješne rehabilitacije vraća u društvo kao nova karika i potencijalni borac za prava i status osoba sa jezičkim poremećajima odnosno komunikacijskim hendikepima. U stanju je da uspostavi normalan dijalog i govori pravilno sa dobrom artikulacijom. 3 . pa će se njegov strah manifestirati kroz ekstremno ponašanje kao što je plač ili pak vrištanje. Jezički poremećaj mu uskraćuje komunikaciju sa prodicom. djeca i svi pripadnici mlađe populacije imaju realnije šanse da se u potpunosti rehabilitiraju zbog toga što je poremećaj još uvijek u početnoj fazi i njihov mozak se još uvijek razvija. oštećenjem govornih organa ili zakašnjelim tretiranjem poremećaja još iz dječijeg doba. Međutim.

no poteškoće nastaju u određivanju 4 . Zagreb ) U svakodnevnoj komunikaciji među ljudima često se čuju greške u izgovoru. izraz lica a koji nadopunjuju ili čak zamjenjuju usmenu poruku tako da osnovno sredstvo za razumijevanje poruke postaje slušni kanal pa se sva pažnja usmjeruje na njega. Kontinuum jezičkog razvoja može se protezati od naprednog do potpune jezičke nerazvijenosti. Možemo reći da jezik predstavlja sistem simboličke komunikacije koji je zajednički za određenu grupu ljudi. Ponekad se po greškama u izgovaranju prepoznaje stranac pa čak i jezička zajednica kojoj pripadnik pripada. jezik nam je prenio znanja i dostignuća naših predaka a u jeziku će nas naslijediti naši potomci. dobivaju veću težinu. Čak i one koje su se u direktnom kontaktu jedva uočavale sada odvlače pažnju slušaoca sa sadržaja na formu i tako ometaju razumijevanje poruke. Jezici se usvajaju u prirodnoj okolini i u prirodnim uslovima a uče se svjesno u posebno oblikovanim uslovima. Lako je odrediti krajnje tačke istog. Ako se uzme u obzir da govorna komunikacija danas nije isključivo vezana za lični kontakt i da postoje sredstva komunikacije na daljinu ( radio. Ono što je jako pozitivno u cijeloj toj priči je da osobe sa jezičkim poremećajem nemaju logofobiju pa je razumljivost ometana samo formom. Većina grešaka nastaje u ranom djetinjstvu pa umjesto da tokom godina nestanu. Osim što utiču na razumijevanje govora. kod nekih se ljudi učvrste i postanu integralnim dijelom njihova govora. izobličavati izgovor. Takve greške mogu ometati razumljivost. ako se boji svojih smetnji i nastoji ih izbjeći ili « zamaskirati » svu pažnju će usredotočiti na izbjegavanje težih riječi ili na izgovor teških glasova umjesto da misli na ono što će reći.DEFINICIJA GRANICA IZMEĐU NORMALNOG JEZIČKOG RAZVOJA I JEZIČKIH POREMEĆAJA Često se kaže da je upravo po jeziku čovjek čovjekom. Jezikom izričemo sve svoje misli i osjećanja. U stručnoj se literaturi jezici kojima pojedinac govori dijele na: • one koji se usvajaju i • one koji se svjesno uče. neznatno ometati slušanje ili ih slušaoc samo ustanovljuje. mimika. telefon ) dolazi do reduciranja broja osjetnih kanala kojima se prima informacija: geste. « Deset teza o Hrvatskom jeziku ». poremećaji u izgovoru vrlo često negativno utiču na sam smisaoni začetak poruke ovisno o odnosu govornika prema vlastitom jezičkom poremećaju. Tako mu oblik poruke postaje važniji od sadržaja. Ako je govornik svjestan svog poremećaja. 1984 godina. Stoga greške u izgovoru postaju primjetljive. ( Dalibor. B. a ne zanemarivanjem sadržaja.

jednu ili neke od fonoloških. B. poteškoćama radne memorije ili u ograničenoj sposobnosti obrade jezičkih podataka. 2002 ) smatra da je uzrok u slušnim perceptivnim poteškoćama. Uzroci jezičkih poremećaja mogu biti različiti: mentalna nerazvijenost. 1998. Kao najučestaliji jezički poremećaj ističu se posebne jezičke teškoće ( PJT ). zbog različitih razloga. Što se tiče samih stupnjeva narušenosti jezičkih poremećaja oni mogu varirati od blagih do teških oblika. Istraživanja su pokazala ( Ljubešić. ozljede mozga ali također mogu biti i nepoznati. Razlog tome je što svi oblici jezičkog odstupanja od normalnog jezičkog razvoja nisu nužno i jezička patologija već jedan dio pripada usporenom jezičkom razvoju gdje je i sama logopedska terapija uspješna jer znatno umanjuje broj djece sa ovim poremećajem. Smatra se da se postotak djece sa posebnim jezičkim teškoćama kreće od 3% . Bishop Briscoe. najčešće do izražaja dolaze u školskom razdoblju. jezik i sluh ( American Speech – Language – Hearing Association – ASHA – 2004 ) dalo je definiciju jezičkog poremećaja kao poremećaj usvajanja. Klinička slika djece sa PJT je: normalna inteligencija. Zbog toga je važno naglasiti veliku ulogu vrtića u razvoju jezika i osposobljavanju predškolske djece za školu. Zagreb ) Američko udruženje za govor. « Podrijetlo maternjeg jezika ». Bitno je naglasiti da su jezički poremećaji nepoznate etiologije prisutni od početka jezičkog razvoja te da ih školski obrazovni sistem ne uzrokuje već ih samo iznosi na površinu. razumijevanja ili izražavanja govornog ili pisanog jezika. Tallal. 1997 ) da je u predškolskoj dobi veći broj djece sa jezičkim poremećajima nego u školskoj.10% djece.7%. ( Zrinka.jezika koji se nalazi u središtu tog kontinuuma gdje se dodiruju normalni i otežani jezički razvoj. Ako u predškolskom razdoblju. nema senzoričkih problema ali jezik u cjelini ili djelomično ne funkcionira pravilno i prihvatljivo u odnosu na djetetovu dob. tj. 5 . 2002 ) polazi od stajališta da je gramatičko znanje urođeno te da pojedini dijelovi ovog znanja kod djece sa PJT nedostaju ili se razvijaju znatno kasnije. 1999 godina. Poremećaj može uključivati sve. Istraživanja donose različite brojčane podatke o broju djece sa poremećajima u učenju pa se tako postotak kreće od 2% . Kod jezičkih poremećaja razlikujemo: • poremećaje u razvijanju ( recepciji ) i • poremećaje u ekspresiji. morfoloških. gdje normalni jezički razvoj prelazi u jezički poremećaj. Uzrok koji dovodi do ovih poteškoća je još uvijek neotkriven. Druga grupa autora ( Leonard. senzorička oštećenja. semantičkih. jezički poremećaji ostanu neotkriveni. normalni psihološki i neurološki nalazi. Na primjer modularni pristup ( Norbury. Benasich. I ovdje se razilaze različita stajališta i teorije u tumačenju i opisivanju ove poteškoće i njenog uzroka. kada se uglavnom i određuju kao poremećaji u učenju. Konkretno. disleksija ne nastaje zbog učenja vještine čitanja i pisanja već su predvještine potrebne za ovladavanje tim vještinama narušene ili nedovoljno razvijene. sintaksičkih ili pragmatičnih sastavnica jezičkog sistema.

siromašan riječnik. • Fonološke poteškoće: fonološka analiza riječi samo na početnom glasu. poteškoće u fonološkoj obradi i pristupanju fonološkim kodovima. jednostavna sintaksa... « Poremećaji glasa. ali i školskim uspjehom općenito jer je jezik podloga svih školskih predmeta. one će svakako utjecati na ovladavanje školskim vještinama. Pa onda koje je prvo slovo kad kažemo more? » ( Duga stanka. poteškoće s morfologijom itd. Dječak je bio dvije godine aktivno uključen u logopedsku terapiju prije polaska u školu.Neke opće značajke opisa ove populacije djece bile bi: zakašnjeli jezički razvoj.. Lejla J. • ISP: « Kad kažemo more prvi glas koji čuješ je? » • Dječak: « Dr » • ISP: « Koje prvo slovo čuješ kad kažemo more? » • Dječak: « Mr » • ISP: « Ali samo jedno slovo može biti prvo. Amela I. 2006 godina. poteškoće slušne obrade. dijete razmišlja. Na slijedećim primjerima pokazat ćemo poteškoću na fonološkoj i morfološkoj razini kod sedmogodišnjeg djeteta s dijagnosticiranom jezičkom teškoćom. Naravno. Tuzla ) 6 .Ž. govora i jezika ». Na zadanu riječ dijete mora odrediti kojim fonemom započinje zadana riječ. ispitivač još nekoliko puta ponavlja riječ ) • Dječak: « M » • Morfološke poteškoće: vježbe posvojnosti. ( Nevzeta S. ako se posebnim jezičkim teškoćama ne pristupi pravilno u predškolskoj dobi. Navedene poteškoće se mogu pojaviti kao samostalne poteškoće ali i u kombinacijama.

Pragmatička ( komunikacijska ) razina uglavnom uredna.RAZLIKA IZMEĐU JEZIČKIH I GOVORNIH POREMEĆAJA Kao što smo već rekli jezički poremećaji karakterizirani su određenom sporošću u razvoju jezičkih vještina neophodnih za izražavanje i razumijevanje misli i ideja zbog različitih uzroka. izgovor. teškoće imenovanja). teškoće pri razumijevanju i upotrebi prijedloga). ( www.hr ) 7 .hr ) Karakteristike jezičkih poremećaja kod učenika u procesu učenja: • velike individualne razlike po sposobnostima i mogućnostima • ne postoje dva učenika sa potpuno istom teškoćom • većinom su to teškoće ekspresivnog izražavanja • problemi središnjeg slušnog procesuiranja • ti poremećaji ostavljaju dugotrajan učinak na školovanje i socijalizaciju tih učenika • deficit pri tumačenju ili učenju simbola • teško pokazuju naučeno i podjednako teško pokazuju svoje znanje usmenim i pismenim putem • ostavljaju lošiji dojam o svom znanju • uz adekvatnu logopedsku terapiju mogu postići sposobnost samostalnog učenja Govorni poremećaji predstavljaju nepravilnost u izgovaranju i jezičkom izražavanju koji mogu da zahvate sve oblike govora i glasa. mucanje ( www. Ekspresivne jezičke teškoće očituju se kao: semantičko (rječničko) znanje oskudno (siromašan rječnik. iako zapravo nije dobro oblikovana. građu jezika. Najčešći poremećaji govora su: 1. Učestalo su prisutne teškoće čitanja i pisanja te teškoće učenja. na fonološkoj razini mogu biti prisutne teškoće u artikulaciji glasova.hud. auditivnoj percepciji. često agramatična. artikulacijski poremećaji 2. rotacizam 4. Receptivne jezičke teškoće očituju se u nerazumijevanju ili djelomičnom razumijevanju i slijeđenju verbalnih uputa kao i u teškoćama razumijevanja pisanog teksta. Prisutne su teškoće u memorijskim funkcijama i obradi jezika. fonemskoj diskriminaciji.hud. gramatička razina često neadekvatna (rečenica oskudna. teškoće morfološkog označavanja riječi. sigmatizam 3. čitanje i pisanje.

Među najčešćima se ističu memory kartice gdje dijete mora sličicama pridružiti kartice sa nazivima te flash card koji se također koristi za imenovanje. S. Testovi i materijali za jezičke poremećaje: za procjenu jezičkog poremećaja veznog za razumijevanje koristi se Reynell razvojna ljestvica govora. Kod procjene jezičkih poremećaja vezanih za ekspresivne teškoće upotrebljavaju se: • zadaci za gramatičko označavanje • zadaci za procjenu fonološke svjesnosti i fonemske diskriminacije • komunikacijska razvojna ljestvica ( KORALJE ) • pragmatični profil svakodnevnih komunikacijskih vještina • test rječnika ( Pribanić.. 1982 godina.Testovi i materijali za govorne poremećaje: za govorne poremećaje od testova se koriste: • test artikulacije Dušanke Vuletić • za mucanje ValMod – Varaždinski logopedski model koji koristi isključivo dr Novosel koji je i razvio ovu metodu za dijagnostiku i terapiju mucanja. 8 . što može utjecati na rano otkrivanje jezičkih poremećaja. « Odgojno obrazovna integracija djece s poteškoćama ». Komunikativno ponašanje djeteta u prelingvalnoj fazi može upozoriti na vjerovatnost kasnije pojave poremećaja razvoja jezika. Bradarić ) • Rossettijeva ljestvica • predlingvistički upitnik • zadaci za ispitivanje prostornih osobina • zadaci za procjenu sposobnosti naracije • minnesota test za afazije (Vladislav. Zagreb) Istraživanje dječijeg govora je u novije vrijeme više usmjereno na komunikativno ponašanje koje se pojavljuje tijekom prelingvističke faze. Različite materijale logopedi uglavnom sami sastavljaju.

Postoje dijagnostički kriteriji koji se koriste u definiranju PJT (Stark i Tallal. termin PJT logopedi i psiholozi nisu koristili pod tim nazivom. sposobnost čitanja (najviše 6 mjeseci) • receptivna i ekspresivna jezička dob (www. Kod te djece jezički razvoj je usporen i drugačiji.hud. oštećenja sluha.hud. emocionalnim. moramo uzeti u obzir činjenicu radi li se o statističkoj abnormalnosti ili normalnoj pojavi u svakodnevnom životu.hr) 9 . koristili su termin « zaostali govor. ( www.I. a tehnike kao kompjuterizovana tomografija (CT) pokazuju abnormalnosti samo u teškim slučajevima.hr ) Ipak. POSEBNE JEZIČKE TEŠKOĆE ( PTJ ) Posebne jezičke teškoće dijagnosticiraju se tako što se ustanove teškoće s aspekata jezika i to uglavnom primjenom testova ( McCauley i Demetras. te jezičke poteškoće nisu povezane s gluhoćom. Isključeni su samo jasni uzroci ovom poremećaju. uprkos odličnoj oštrini sluha te motoričkim. 1990 ) a na temelju anamneze i pregleda moraju se isključiti kriteriji poput odgojne zapuštenosti. Upoređuju se djeca iste dobi u jezičkim poteškoćama. 1987). prisutnost « mekih » neuroloških znakova nije isključeno iz dijagnostičke kategorije kod djece sa PJT. nego. « Razvojna disfazija » tj. emocionalnih ili problema u ponašanju • koeficijent inteligencije 85 i više • normalan neurološki status • artikulacijska dob najviše • kod djece sa 7 i više godina. emocionalnih poremećaja i nedovoljne intelektualne razvijenosti. » Djecu s posebnim jezičkim teškoćama često se označava kao onu s razvojnim disfazijama (Bishop. jakih neuroloških oštećenja. U procjenjivanju jezičkih poteškoća. kada bi otkrili poremećaj. Posljednjih desetak godina široka dijagnostička kategorija posebnih jezičkih poteškoća sve se više istražuje. 1981) a oni uključuju: • normalan sluh i uredan screening • odsutnost upale uha. U anamnezama djece sa posebnim jezičkim teškoćama rijetko se nailazi na « tvrde » neurološke znakove. PJT označava spor. ograničen i pogrešan razvoj jezika kod djece kod koje nema znakova većeg neurološkog oštećenja. socijalnim i kognitivnim razvojem u skladu sa očekivanjima za djetetovu dob. U prošlosti.

Tuzla) 10 . vodoravni i okomiti.. Prvi način. koji nije gramatički ispravan. Vodoravni način se odnosi na povećanje uporabe nekog komunikacijskog ponašanja. vodoravnim načinom rada teži se uporabi većeg broja dvočlanih iskaza. 2006 godina. (Nevzeta. visoko koncentriranih prikaza određenog jezičkog oblika u kontekstu u kojem je taj oblik potreban i semantički pogodan. prema mišljenju autora. Drugi način je tzv. odnosno podizanje raznolikosti uporabe oblika stvorenih na određenoj razini. veća je vjerovatnoća da će se novousvojeni jezični oblici spontano koristiti u komunikaciji.tzv. « Poremećaji glasa. govora i jezika ». Da bi olakšali usvajanje gramatičkih nastavaka kod djece sa PJT Fur i Sur (1993) predlažu dva načina djelovanja. ali kada ih dijete usvoji. « strategija pokušaja i pogrešaka » čije se načelo rada dijeli na « okomito » i « kružni. Na primjer ako dijete upotrebljava iskaz sastavljen od dvije riječi. da označi neki semantički odnos a u označavanju drugih semantičkih iskaza upotrebljava jednočlane iskaze. Lejla.» Okomito se sastoji u tome da se novi ciljevi postavljaju jedan iza drugoga nakon što dijete postigne trenutni cilj. McLean (1989) predlaže dva moguća načina rada.Modeli i oblici rada sa djecom s posebnim jezičkim poremećajima Za rad na razvoju jezika kod djece s posebnim jezičkim poremećajem najvažnije je poznavati redoslijed. Vodoravno uključuje više zadanih ciljeva istovremeno te omogućuje djetetu da stvori vlastiti ritam usvajanja oblika a kružni je zamišljen tako da pokrene djetetove izvore učenja na široj razini.Ž. Zbog vrlo malih zahtijeva za dijete. S. J... Amela I. pod nazivom « usmjereni poticaj » sastoji se od čestih.

To bi značilo da osobe sa jezičkim poremećajem nemaju priliku reći svoje mišljenje. Ukoliko se dijagnoza ne uspostavi na vrijeme. Za kraj sam vam ostavila jedan poučan citati koji glasi: « Ako želiš znati kako se osjeća dijete sa jezičkim poremećajem. Uzroci zbog kojih dolazi do ovakvih poremećaja su već navedeni ali ključni faktor za uspješan i efektivan tretman su pravovremena dijagnoza i dobro razrađen rehabilitacijski plan. Poznato je da je jezik osnovno sredstvo komunikacije. jer majka. I. kao što su dodatno educiranje majki novorođenčadi o govorno – jezičkim poremećajima. ali ne možeš.. zamisli da si prisiljen pričati strani jezik u kojem se dobro ne snalažiš. svaki jezički poremećaj otežava komunikaciju i na taj način i sam proces socijalizacije. to je skupina poremećaja koje možemo uočiti kod velikog broja djece a nerijetko se javljaju i kod odraslih. u sklopu zaključka predlažem određene mjere koje mogu spriječiti nastajanje jezičkih poremećaja ili bar povećati procenat uspješnosti njihovog tretmana.) u smislu seminara i samita na kojima će biti upućeni u nove i inovativne načine i metode tretmana svojih pacijenata. Zbog toga. Znaš šta želiš reći. treba prva da primjeti ukoliko dijete ima problema sa izgovorom. slušanjem ili komunikacijom. napredovati u učenju i javnom životu.ZAKLJUČAK Pišući ovaj rad imala sam u cilju da što bolje približim jezičke poremećaje.. Osobe sa jezičkim poremećajem suočavaju se i sa problemom otežanog procesa socijalizacije. posljednji korak je podsticanje dijaloga i uspostavljanje zdravog odnosa između lica sa jezičkim poremećajem i ostalih članova društva kroz javne tribine i edukativno – promotivni materijal. Također je neophodno i dodatno educiranje kadra koji se bavi tretmanom osoba sa govorno – jezičkim poremećajem (logopedi. surdoaudiolozi. Stoga. tretman je znatno otežan. kao osoba za koju je dijete prirodno vezano. Nisi glup ali ljudi će to pomisliti! » 11 . Izgledaš socijalno nesposoban. Dakle.

Amela. « Modularni pristup ». Bishop Briscoe.Tallal. 1997 Norbury.hr Vladislav.B. B. strategija pokušaja i pogrešaka). 1989 Fur i Sur. 1993 12 . istraživanja. 1998. istraživanja (usmjereni poticaj. 1984. 2002 Leonard.. jezik i sluh (American Speech-Language-Hearing Association – ASHA) « Definicija jezičkog poremećaja ». 2006.hud. 2004 Ljubešić. Tuzla www. J. 1982. Lejla. govora i jezika ». istraživanja (modularni i okomiti način rada s djecom s PJT). 1999. Zagreb Američko udruženje za govor.LITERATURA • • • • • • • • • • • Dalibor. Benasich. 2002 Nevzeta. Zagreb Zrinka. « Poremećaji glasa. « Podrijetlo maternjeg jezika ». I. Zagreb McLean. « Odgojno obrazovna integracija djece s poteškoćama ». S.Ž. S. « Deset teza o Hrvatskom jeziku »..

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful