JEZIČKI POREMEĆAJI

Mirsada Vilić Edukacijsko rehabilitacijski fakultet, Univerzitet u Tuzli, Bosna i Hercegovina

bio dvije godine aktivno uključen u logopedsku terapiju. Ključne riječi: jezički razvoj. Rezultati su pokazali da dječak ima. kako fonološke tako i morfološke poteškoće što ga je svrstalo u kategoriju djece sa posebnim jezičkim teškoćama. U istraživanju je korištena ljestvica razumijevanja jezika – Reynell (1995) kao i zadaci za ispitivanje infleksijske morfologije (Brozović.SAŽETAK U okviru ovog istraživanja uzroka i obilježja jezičkih poremećaja kao i granice između njih i normalnog jezičkog razvoja nastoji se unaprijediti razumijevanje procesa nastanka poremećaja u djece te istražiti obilježja jezičko – razvojne putanje kao i obilježja razvoja komunikacije kod djece. 1998). Cilj ovog istraživanja bio je prikazati studiju slučaja djeteta koje prema svojim obilježjima odgovara slici djeteta sa dijagnosticiranom posebnom jezičkom teškoćom (PJT). Sedmogodišnji dječak je. studija slučaja 2 . jezički poremećaji. prije polaska u skolu.

Jezički poremećaj mu uskraćuje komunikaciju sa prodicom. Statistički podaci govore da oko 30% djece u predškolskim ustanovama ima određene jezičke poremećaje. koji već posjeduju određeni stepen društvene kompetencije. Međutim. Tako da će se takvo dijete ponašati drugačije upravo zbog straha od nemogućnosti da se izrazi. Svako dijete se nakon uspješne rehabilitacije vraća u društvo kao nova karika i potencijalni borac za prava i status osoba sa jezičkim poremećajima odnosno komunikacijskim hendikepima. djeca i svi pripadnici mlađe populacije imaju realnije šanse da se u potpunosti rehabilitiraju zbog toga što je poremećaj još uvijek u početnoj fazi i njihov mozak se još uvijek razvija. uspjeh u školi te spoznajni i socijalni razvoj djeteta. izazivaju komunikacijski hendikep koji se odražava na porodičnu interakciju. čiji je kontakt za dijete u postnatalnom stadiju od primarnog značaja za izgradnju njegove psihosocijalne strukture. ukoliko nisu blagovremeno dijagnosticirani i pravilno tretirani. Treba imati u vidu da je odrasle. Praktično. Porazna je činjenica da se jezički poremećaji statistički svrstavaju u razvojne poremećaje upravo zbog toga što su srazmjerno više zastupljeni među djecom. Za uspostavljanje verbalne komunikacije kao najčešćeg načina interakcije neophodan je govor odnosno jezik pa zbog toga kažemo da je govor primijenjeni jezik. kada dijete nije u mogućnosti da govori normalno jer mu je dijagnosticiran jezički poremećaj onda u pitanje dolazi njegova ličnost i razvoj. naročito s majkom. Jer ako vratimo osmijeh na lice jednog djeteta. glasom i tečnošću. Razvoj komunikacijskih vještina kod ogromne većine djece protiče bez teškoća tako da zdravo dijete staro oko četiri godine već poznaje osnove maternjeg jezika i bez problema čuje i razumije ono što mu se kaže. U stanju je da uspostavi normalan dijalog i govori pravilno sa dobrom artikulacijom. pa će se njegov strah manifestirati kroz ekstremno ponašanje kao što je plač ili pak vrištanje. Jezički poremećaji kod djece. Osnovni način interakcije među članovima društva je komunikacija. Dijete koje ne govori uglavnom ima i poteškoće sa razumijevanjem. u osnovnim školama ih ima oko 6% dok kod odraslih mogu nastati kao popratni efekt afazije. iskustava i znanja. Upravo se u tome ogleda pravi smisao i važnost procesa rehabilitacije. vratili smo svijetu smisao. 3 . oštećenjem govornih organa ili zakašnjelim tretiranjem poremećaja još iz dječijeg doba. puno lakše liječiti nego djecu.UVOD Čovjek kao društveno biće živi i funkcioniše u sklopu svoje okoline. jer razumijevanje uvijek prethodi govoru. Ona podrazumijeva uspostavljanje kontakata između individua i razmjenu informacija.

Osim što utiču na razumijevanje govora. Zagreb ) U svakodnevnoj komunikaciji među ljudima često se čuju greške u izgovoru. U stručnoj se literaturi jezici kojima pojedinac govori dijele na: • one koji se usvajaju i • one koji se svjesno uče. Možemo reći da jezik predstavlja sistem simboličke komunikacije koji je zajednički za određenu grupu ljudi. Lako je odrediti krajnje tačke istog. Jezici se usvajaju u prirodnoj okolini i u prirodnim uslovima a uče se svjesno u posebno oblikovanim uslovima. neznatno ometati slušanje ili ih slušaoc samo ustanovljuje. izobličavati izgovor. Ako se uzme u obzir da govorna komunikacija danas nije isključivo vezana za lični kontakt i da postoje sredstva komunikacije na daljinu ( radio. telefon ) dolazi do reduciranja broja osjetnih kanala kojima se prima informacija: geste. mimika. Čak i one koje su se u direktnom kontaktu jedva uočavale sada odvlače pažnju slušaoca sa sadržaja na formu i tako ometaju razumijevanje poruke. no poteškoće nastaju u određivanju 4 . Takve greške mogu ometati razumljivost. Ako je govornik svjestan svog poremećaja. kod nekih se ljudi učvrste i postanu integralnim dijelom njihova govora. Kontinuum jezičkog razvoja može se protezati od naprednog do potpune jezičke nerazvijenosti. Ono što je jako pozitivno u cijeloj toj priči je da osobe sa jezičkim poremećajem nemaju logofobiju pa je razumljivost ometana samo formom. Ponekad se po greškama u izgovaranju prepoznaje stranac pa čak i jezička zajednica kojoj pripadnik pripada. a ne zanemarivanjem sadržaja. 1984 godina. dobivaju veću težinu. ako se boji svojih smetnji i nastoji ih izbjeći ili « zamaskirati » svu pažnju će usredotočiti na izbjegavanje težih riječi ili na izgovor teških glasova umjesto da misli na ono što će reći. poremećaji u izgovoru vrlo često negativno utiču na sam smisaoni začetak poruke ovisno o odnosu govornika prema vlastitom jezičkom poremećaju.DEFINICIJA GRANICA IZMEĐU NORMALNOG JEZIČKOG RAZVOJA I JEZIČKIH POREMEĆAJA Često se kaže da je upravo po jeziku čovjek čovjekom. izraz lica a koji nadopunjuju ili čak zamjenjuju usmenu poruku tako da osnovno sredstvo za razumijevanje poruke postaje slušni kanal pa se sva pažnja usmjeruje na njega. « Deset teza o Hrvatskom jeziku ». ( Dalibor. Tako mu oblik poruke postaje važniji od sadržaja. Stoga greške u izgovoru postaju primjetljive. Jezikom izričemo sve svoje misli i osjećanja. Većina grešaka nastaje u ranom djetinjstvu pa umjesto da tokom godina nestanu. B. jezik nam je prenio znanja i dostignuća naših predaka a u jeziku će nas naslijediti naši potomci.

5 . jezik i sluh ( American Speech – Language – Hearing Association – ASHA – 2004 ) dalo je definiciju jezičkog poremećaja kao poremećaj usvajanja. kada se uglavnom i određuju kao poremećaji u učenju. disleksija ne nastaje zbog učenja vještine čitanja i pisanja već su predvještine potrebne za ovladavanje tim vještinama narušene ili nedovoljno razvijene. Istraživanja su pokazala ( Ljubešić. jezički poremećaji ostanu neotkriveni. gdje normalni jezički razvoj prelazi u jezički poremećaj. zbog različitih razloga. 1997 ) da je u predškolskoj dobi veći broj djece sa jezičkim poremećajima nego u školskoj. 1998. ozljede mozga ali također mogu biti i nepoznati. Bitno je naglasiti da su jezički poremećaji nepoznate etiologije prisutni od početka jezičkog razvoja te da ih školski obrazovni sistem ne uzrokuje već ih samo iznosi na površinu. Tallal. Kod jezičkih poremećaja razlikujemo: • poremećaje u razvijanju ( recepciji ) i • poremećaje u ekspresiji. semantičkih. Ako u predškolskom razdoblju. Razlog tome je što svi oblici jezičkog odstupanja od normalnog jezičkog razvoja nisu nužno i jezička patologija već jedan dio pripada usporenom jezičkom razvoju gdje je i sama logopedska terapija uspješna jer znatno umanjuje broj djece sa ovim poremećajem. Zbog toga je važno naglasiti veliku ulogu vrtića u razvoju jezika i osposobljavanju predškolske djece za školu. Zagreb ) Američko udruženje za govor. Kao najučestaliji jezički poremećaj ističu se posebne jezičke teškoće ( PJT ). nema senzoričkih problema ali jezik u cjelini ili djelomično ne funkcionira pravilno i prihvatljivo u odnosu na djetetovu dob. morfoloških.jezika koji se nalazi u središtu tog kontinuuma gdje se dodiruju normalni i otežani jezički razvoj. B. sintaksičkih ili pragmatičnih sastavnica jezičkog sistema. 2002 ) smatra da je uzrok u slušnim perceptivnim poteškoćama. ( Zrinka. Konkretno. Istraživanja donose različite brojčane podatke o broju djece sa poremećajima u učenju pa se tako postotak kreće od 2% .10% djece. Uzroci jezičkih poremećaja mogu biti različiti: mentalna nerazvijenost. Uzrok koji dovodi do ovih poteškoća je još uvijek neotkriven. Bishop Briscoe. « Podrijetlo maternjeg jezika ». 2002 ) polazi od stajališta da je gramatičko znanje urođeno te da pojedini dijelovi ovog znanja kod djece sa PJT nedostaju ili se razvijaju znatno kasnije. Poremećaj može uključivati sve. tj. Druga grupa autora ( Leonard. najčešće do izražaja dolaze u školskom razdoblju. Klinička slika djece sa PJT je: normalna inteligencija.7%. Na primjer modularni pristup ( Norbury. Smatra se da se postotak djece sa posebnim jezičkim teškoćama kreće od 3% . 1999 godina. normalni psihološki i neurološki nalazi. Benasich. jednu ili neke od fonoloških. senzorička oštećenja. poteškoćama radne memorije ili u ograničenoj sposobnosti obrade jezičkih podataka. Što se tiče samih stupnjeva narušenosti jezičkih poremećaja oni mogu varirati od blagih do teških oblika. I ovdje se razilaze različita stajališta i teorije u tumačenju i opisivanju ove poteškoće i njenog uzroka. razumijevanja ili izražavanja govornog ili pisanog jezika.

ali i školskim uspjehom općenito jer je jezik podloga svih školskih predmeta. « Poremećaji glasa. ispitivač još nekoliko puta ponavlja riječ ) • Dječak: « M » • Morfološke poteškoće: vježbe posvojnosti. poteškoće s morfologijom itd.Neke opće značajke opisa ove populacije djece bile bi: zakašnjeli jezički razvoj. ako se posebnim jezičkim teškoćama ne pristupi pravilno u predškolskoj dobi. Naravno. • ISP: « Kad kažemo more prvi glas koji čuješ je? » • Dječak: « Dr » • ISP: « Koje prvo slovo čuješ kad kažemo more? » • Dječak: « Mr » • ISP: « Ali samo jedno slovo može biti prvo. Na zadanu riječ dijete mora odrediti kojim fonemom započinje zadana riječ. 2006 godina.. govora i jezika ». dijete razmišlja.. Na slijedećim primjerima pokazat ćemo poteškoću na fonološkoj i morfološkoj razini kod sedmogodišnjeg djeteta s dijagnosticiranom jezičkom teškoćom. jednostavna sintaksa. ( Nevzeta S.Ž. Dječak je bio dvije godine aktivno uključen u logopedsku terapiju prije polaska u školu. poteškoće slušne obrade. siromašan riječnik.. one će svakako utjecati na ovladavanje školskim vještinama. Lejla J. Navedene poteškoće se mogu pojaviti kao samostalne poteškoće ali i u kombinacijama. • Fonološke poteškoće: fonološka analiza riječi samo na početnom glasu. Tuzla ) 6 . poteškoće u fonološkoj obradi i pristupanju fonološkim kodovima. Amela I. Pa onda koje je prvo slovo kad kažemo more? » ( Duga stanka.

sigmatizam 3. teškoće pri razumijevanju i upotrebi prijedloga). artikulacijski poremećaji 2.hud. Prisutne su teškoće u memorijskim funkcijama i obradi jezika. izgovor.RAZLIKA IZMEĐU JEZIČKIH I GOVORNIH POREMEĆAJA Kao što smo već rekli jezički poremećaji karakterizirani su određenom sporošću u razvoju jezičkih vještina neophodnih za izražavanje i razumijevanje misli i ideja zbog različitih uzroka. mucanje ( www.hud.hr ) 7 . Ekspresivne jezičke teškoće očituju se kao: semantičko (rječničko) znanje oskudno (siromašan rječnik. rotacizam 4. teškoće morfološkog označavanja riječi. često agramatična. fonemskoj diskriminaciji. iako zapravo nije dobro oblikovana.hr ) Karakteristike jezičkih poremećaja kod učenika u procesu učenja: • velike individualne razlike po sposobnostima i mogućnostima • ne postoje dva učenika sa potpuno istom teškoćom • većinom su to teškoće ekspresivnog izražavanja • problemi središnjeg slušnog procesuiranja • ti poremećaji ostavljaju dugotrajan učinak na školovanje i socijalizaciju tih učenika • deficit pri tumačenju ili učenju simbola • teško pokazuju naučeno i podjednako teško pokazuju svoje znanje usmenim i pismenim putem • ostavljaju lošiji dojam o svom znanju • uz adekvatnu logopedsku terapiju mogu postići sposobnost samostalnog učenja Govorni poremećaji predstavljaju nepravilnost u izgovaranju i jezičkom izražavanju koji mogu da zahvate sve oblike govora i glasa. Receptivne jezičke teškoće očituju se u nerazumijevanju ili djelomičnom razumijevanju i slijeđenju verbalnih uputa kao i u teškoćama razumijevanja pisanog teksta. ( www. teškoće imenovanja). Najčešći poremećaji govora su: 1. čitanje i pisanje. gramatička razina često neadekvatna (rečenica oskudna. Učestalo su prisutne teškoće čitanja i pisanja te teškoće učenja. na fonološkoj razini mogu biti prisutne teškoće u artikulaciji glasova. građu jezika. Pragmatička ( komunikacijska ) razina uglavnom uredna. auditivnoj percepciji.

što može utjecati na rano otkrivanje jezičkih poremećaja. Među najčešćima se ističu memory kartice gdje dijete mora sličicama pridružiti kartice sa nazivima te flash card koji se također koristi za imenovanje. S. Testovi i materijali za jezičke poremećaje: za procjenu jezičkog poremećaja veznog za razumijevanje koristi se Reynell razvojna ljestvica govora.. 1982 godina. Bradarić ) • Rossettijeva ljestvica • predlingvistički upitnik • zadaci za ispitivanje prostornih osobina • zadaci za procjenu sposobnosti naracije • minnesota test za afazije (Vladislav. Komunikativno ponašanje djeteta u prelingvalnoj fazi može upozoriti na vjerovatnost kasnije pojave poremećaja razvoja jezika. « Odgojno obrazovna integracija djece s poteškoćama ». 8 . Kod procjene jezičkih poremećaja vezanih za ekspresivne teškoće upotrebljavaju se: • zadaci za gramatičko označavanje • zadaci za procjenu fonološke svjesnosti i fonemske diskriminacije • komunikacijska razvojna ljestvica ( KORALJE ) • pragmatični profil svakodnevnih komunikacijskih vještina • test rječnika ( Pribanić. Različite materijale logopedi uglavnom sami sastavljaju. Zagreb) Istraživanje dječijeg govora je u novije vrijeme više usmjereno na komunikativno ponašanje koje se pojavljuje tijekom prelingvističke faze.Testovi i materijali za govorne poremećaje: za govorne poremećaje od testova se koriste: • test artikulacije Dušanke Vuletić • za mucanje ValMod – Varaždinski logopedski model koji koristi isključivo dr Novosel koji je i razvio ovu metodu za dijagnostiku i terapiju mucanja.

Posljednjih desetak godina široka dijagnostička kategorija posebnih jezičkih poteškoća sve se više istražuje. U anamnezama djece sa posebnim jezičkim teškoćama rijetko se nailazi na « tvrde » neurološke znakove.hr ) Ipak. Kod te djece jezički razvoj je usporen i drugačiji. 1987). Postoje dijagnostički kriteriji koji se koriste u definiranju PJT (Stark i Tallal. termin PJT logopedi i psiholozi nisu koristili pod tim nazivom. ograničen i pogrešan razvoj jezika kod djece kod koje nema znakova većeg neurološkog oštećenja. U procjenjivanju jezičkih poteškoća. prisutnost « mekih » neuroloških znakova nije isključeno iz dijagnostičke kategorije kod djece sa PJT.I. jakih neuroloških oštećenja. oštećenja sluha. U prošlosti. moramo uzeti u obzir činjenicu radi li se o statističkoj abnormalnosti ili normalnoj pojavi u svakodnevnom životu. kada bi otkrili poremećaj. sposobnost čitanja (najviše 6 mjeseci) • receptivna i ekspresivna jezička dob (www.hud.hud. socijalnim i kognitivnim razvojem u skladu sa očekivanjima za djetetovu dob. emocionalnih ili problema u ponašanju • koeficijent inteligencije 85 i više • normalan neurološki status • artikulacijska dob najviše • kod djece sa 7 i više godina. Upoređuju se djeca iste dobi u jezičkim poteškoćama. PJT označava spor. POSEBNE JEZIČKE TEŠKOĆE ( PTJ ) Posebne jezičke teškoće dijagnosticiraju se tako što se ustanove teškoće s aspekata jezika i to uglavnom primjenom testova ( McCauley i Demetras. uprkos odličnoj oštrini sluha te motoričkim. te jezičke poteškoće nisu povezane s gluhoćom. » Djecu s posebnim jezičkim teškoćama često se označava kao onu s razvojnim disfazijama (Bishop. « Razvojna disfazija » tj. emocionalnim. Isključeni su samo jasni uzroci ovom poremećaju. koristili su termin « zaostali govor. 1981) a oni uključuju: • normalan sluh i uredan screening • odsutnost upale uha. emocionalnih poremećaja i nedovoljne intelektualne razvijenosti. nego. ( www. a tehnike kao kompjuterizovana tomografija (CT) pokazuju abnormalnosti samo u teškim slučajevima.hr) 9 . 1990 ) a na temelju anamneze i pregleda moraju se isključiti kriteriji poput odgojne zapuštenosti.

S. « Poremećaji glasa. koji nije gramatički ispravan. Prvi način. Vodoravni način se odnosi na povećanje uporabe nekog komunikacijskog ponašanja.. odnosno podizanje raznolikosti uporabe oblika stvorenih na određenoj razini. Zbog vrlo malih zahtijeva za dijete. Drugi način je tzv. (Nevzeta. pod nazivom « usmjereni poticaj » sastoji se od čestih. McLean (1989) predlaže dva moguća načina rada.» Okomito se sastoji u tome da se novi ciljevi postavljaju jedan iza drugoga nakon što dijete postigne trenutni cilj. vodoravni i okomiti. Da bi olakšali usvajanje gramatičkih nastavaka kod djece sa PJT Fur i Sur (1993) predlažu dva načina djelovanja. visoko koncentriranih prikaza određenog jezičkog oblika u kontekstu u kojem je taj oblik potreban i semantički pogodan. vodoravnim načinom rada teži se uporabi većeg broja dvočlanih iskaza. govora i jezika ». Vodoravno uključuje više zadanih ciljeva istovremeno te omogućuje djetetu da stvori vlastiti ritam usvajanja oblika a kružni je zamišljen tako da pokrene djetetove izvore učenja na široj razini. Na primjer ako dijete upotrebljava iskaz sastavljen od dvije riječi.Modeli i oblici rada sa djecom s posebnim jezičkim poremećajima Za rad na razvoju jezika kod djece s posebnim jezičkim poremećajem najvažnije je poznavati redoslijed.. Lejla..tzv. prema mišljenju autora. da označi neki semantički odnos a u označavanju drugih semantičkih iskaza upotrebljava jednočlane iskaze. Amela I. J. Tuzla) 10 .Ž. ali kada ih dijete usvoji. veća je vjerovatnoća da će se novousvojeni jezični oblici spontano koristiti u komunikaciji. 2006 godina. « strategija pokušaja i pogrešaka » čije se načelo rada dijeli na « okomito » i « kružni.

Uzroci zbog kojih dolazi do ovakvih poremećaja su već navedeni ali ključni faktor za uspješan i efektivan tretman su pravovremena dijagnoza i dobro razrađen rehabilitacijski plan. to je skupina poremećaja koje možemo uočiti kod velikog broja djece a nerijetko se javljaju i kod odraslih. ali ne možeš. treba prva da primjeti ukoliko dijete ima problema sa izgovorom. To bi značilo da osobe sa jezičkim poremećajem nemaju priliku reći svoje mišljenje. Zbog toga. Također je neophodno i dodatno educiranje kadra koji se bavi tretmanom osoba sa govorno – jezičkim poremećajem (logopedi. kao osoba za koju je dijete prirodno vezano. u sklopu zaključka predlažem određene mjere koje mogu spriječiti nastajanje jezičkih poremećaja ili bar povećati procenat uspješnosti njihovog tretmana. tretman je znatno otežan. posljednji korak je podsticanje dijaloga i uspostavljanje zdravog odnosa između lica sa jezičkim poremećajem i ostalih članova društva kroz javne tribine i edukativno – promotivni materijal. kao što su dodatno educiranje majki novorođenčadi o govorno – jezičkim poremećajima. Stoga.. Osobe sa jezičkim poremećajem suočavaju se i sa problemom otežanog procesa socijalizacije. Nisi glup ali ljudi će to pomisliti! » 11 .. Znaš šta želiš reći. svaki jezički poremećaj otežava komunikaciju i na taj način i sam proces socijalizacije. zamisli da si prisiljen pričati strani jezik u kojem se dobro ne snalažiš. surdoaudiolozi. napredovati u učenju i javnom životu. Poznato je da je jezik osnovno sredstvo komunikacije.ZAKLJUČAK Pišući ovaj rad imala sam u cilju da što bolje približim jezičke poremećaje. slušanjem ili komunikacijom. Ukoliko se dijagnoza ne uspostavi na vrijeme. Za kraj sam vam ostavila jedan poučan citati koji glasi: « Ako želiš znati kako se osjeća dijete sa jezičkim poremećajem. Dakle. jer majka. Izgledaš socijalno nesposoban.) u smislu seminara i samita na kojima će biti upućeni u nove i inovativne načine i metode tretmana svojih pacijenata. I.

2002 Leonard. 1997 Norbury. jezik i sluh (American Speech-Language-Hearing Association – ASHA) « Definicija jezičkog poremećaja ».hr Vladislav. « Poremećaji glasa. 2002 Nevzeta.LITERATURA • • • • • • • • • • • Dalibor.Tallal. 2004 Ljubešić.. 1989 Fur i Sur. 1998. Zagreb McLean. 1982. Tuzla www. 1984. S.. I.Ž. govora i jezika ». Zagreb Zrinka. « Podrijetlo maternjeg jezika ». istraživanja (modularni i okomiti način rada s djecom s PJT). Lejla.B. 1999. 1993 12 . strategija pokušaja i pogrešaka). Amela. istraživanja (usmjereni poticaj. Zagreb Američko udruženje za govor. istraživanja. Benasich. Bishop Briscoe. B. « Deset teza o Hrvatskom jeziku ». J. 2006. S.hud. « Odgojno obrazovna integracija djece s poteškoćama ». « Modularni pristup ».

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful