JEZIČKI POREMEĆAJI

Mirsada Vilić Edukacijsko rehabilitacijski fakultet, Univerzitet u Tuzli, Bosna i Hercegovina

Ključne riječi: jezički razvoj. studija slučaja 2 . jezički poremećaji. prije polaska u skolu. U istraživanju je korištena ljestvica razumijevanja jezika – Reynell (1995) kao i zadaci za ispitivanje infleksijske morfologije (Brozović. bio dvije godine aktivno uključen u logopedsku terapiju. Cilj ovog istraživanja bio je prikazati studiju slučaja djeteta koje prema svojim obilježjima odgovara slici djeteta sa dijagnosticiranom posebnom jezičkom teškoćom (PJT). 1998). kako fonološke tako i morfološke poteškoće što ga je svrstalo u kategoriju djece sa posebnim jezičkim teškoćama. Sedmogodišnji dječak je.SAŽETAK U okviru ovog istraživanja uzroka i obilježja jezičkih poremećaja kao i granice između njih i normalnog jezičkog razvoja nastoji se unaprijediti razumijevanje procesa nastanka poremećaja u djece te istražiti obilježja jezičko – razvojne putanje kao i obilježja razvoja komunikacije kod djece. Rezultati su pokazali da dječak ima.

Osnovni način interakcije među članovima društva je komunikacija. Statistički podaci govore da oko 30% djece u predškolskim ustanovama ima određene jezičke poremećaje. Treba imati u vidu da je odrasle. Tako da će se takvo dijete ponašati drugačije upravo zbog straha od nemogućnosti da se izrazi. glasom i tečnošću. Za uspostavljanje verbalne komunikacije kao najčešćeg načina interakcije neophodan je govor odnosno jezik pa zbog toga kažemo da je govor primijenjeni jezik. Svako dijete se nakon uspješne rehabilitacije vraća u društvo kao nova karika i potencijalni borac za prava i status osoba sa jezičkim poremećajima odnosno komunikacijskim hendikepima. Ona podrazumijeva uspostavljanje kontakata između individua i razmjenu informacija. oštećenjem govornih organa ili zakašnjelim tretiranjem poremećaja još iz dječijeg doba. Dijete koje ne govori uglavnom ima i poteškoće sa razumijevanjem. Porazna je činjenica da se jezički poremećaji statistički svrstavaju u razvojne poremećaje upravo zbog toga što su srazmjerno više zastupljeni među djecom. pa će se njegov strah manifestirati kroz ekstremno ponašanje kao što je plač ili pak vrištanje. u osnovnim školama ih ima oko 6% dok kod odraslih mogu nastati kao popratni efekt afazije. Jezički poremećaji kod djece.UVOD Čovjek kao društveno biće živi i funkcioniše u sklopu svoje okoline. djeca i svi pripadnici mlađe populacije imaju realnije šanse da se u potpunosti rehabilitiraju zbog toga što je poremećaj još uvijek u početnoj fazi i njihov mozak se još uvijek razvija. Razvoj komunikacijskih vještina kod ogromne većine djece protiče bez teškoća tako da zdravo dijete staro oko četiri godine već poznaje osnove maternjeg jezika i bez problema čuje i razumije ono što mu se kaže. Jer ako vratimo osmijeh na lice jednog djeteta. izazivaju komunikacijski hendikep koji se odražava na porodičnu interakciju. iskustava i znanja. vratili smo svijetu smisao. jer razumijevanje uvijek prethodi govoru. 3 . U stanju je da uspostavi normalan dijalog i govori pravilno sa dobrom artikulacijom. naročito s majkom. Praktično. ukoliko nisu blagovremeno dijagnosticirani i pravilno tretirani. puno lakše liječiti nego djecu. čiji je kontakt za dijete u postnatalnom stadiju od primarnog značaja za izgradnju njegove psihosocijalne strukture. Međutim. Upravo se u tome ogleda pravi smisao i važnost procesa rehabilitacije. Jezički poremećaj mu uskraćuje komunikaciju sa prodicom. kada dijete nije u mogućnosti da govori normalno jer mu je dijagnosticiran jezički poremećaj onda u pitanje dolazi njegova ličnost i razvoj. uspjeh u školi te spoznajni i socijalni razvoj djeteta. koji već posjeduju određeni stepen društvene kompetencije.

Zagreb ) U svakodnevnoj komunikaciji među ljudima često se čuju greške u izgovoru. poremećaji u izgovoru vrlo često negativno utiču na sam smisaoni začetak poruke ovisno o odnosu govornika prema vlastitom jezičkom poremećaju. Tako mu oblik poruke postaje važniji od sadržaja. B. « Deset teza o Hrvatskom jeziku ». Lako je odrediti krajnje tačke istog. Jezici se usvajaju u prirodnoj okolini i u prirodnim uslovima a uče se svjesno u posebno oblikovanim uslovima. izobličavati izgovor. a ne zanemarivanjem sadržaja. Jezikom izričemo sve svoje misli i osjećanja. Kontinuum jezičkog razvoja može se protezati od naprednog do potpune jezičke nerazvijenosti. dobivaju veću težinu. no poteškoće nastaju u određivanju 4 . Takve greške mogu ometati razumljivost. Stoga greške u izgovoru postaju primjetljive. U stručnoj se literaturi jezici kojima pojedinac govori dijele na: • one koji se usvajaju i • one koji se svjesno uče. mimika. 1984 godina. Čak i one koje su se u direktnom kontaktu jedva uočavale sada odvlače pažnju slušaoca sa sadržaja na formu i tako ometaju razumijevanje poruke. Ponekad se po greškama u izgovaranju prepoznaje stranac pa čak i jezička zajednica kojoj pripadnik pripada. Većina grešaka nastaje u ranom djetinjstvu pa umjesto da tokom godina nestanu. Možemo reći da jezik predstavlja sistem simboličke komunikacije koji je zajednički za određenu grupu ljudi. izraz lica a koji nadopunjuju ili čak zamjenjuju usmenu poruku tako da osnovno sredstvo za razumijevanje poruke postaje slušni kanal pa se sva pažnja usmjeruje na njega. telefon ) dolazi do reduciranja broja osjetnih kanala kojima se prima informacija: geste.DEFINICIJA GRANICA IZMEĐU NORMALNOG JEZIČKOG RAZVOJA I JEZIČKIH POREMEĆAJA Često se kaže da je upravo po jeziku čovjek čovjekom. Ako se uzme u obzir da govorna komunikacija danas nije isključivo vezana za lični kontakt i da postoje sredstva komunikacije na daljinu ( radio. Ono što je jako pozitivno u cijeloj toj priči je da osobe sa jezičkim poremećajem nemaju logofobiju pa je razumljivost ometana samo formom. kod nekih se ljudi učvrste i postanu integralnim dijelom njihova govora. neznatno ometati slušanje ili ih slušaoc samo ustanovljuje. ( Dalibor. Ako je govornik svjestan svog poremećaja. jezik nam je prenio znanja i dostignuća naših predaka a u jeziku će nas naslijediti naši potomci. Osim što utiču na razumijevanje govora. ako se boji svojih smetnji i nastoji ih izbjeći ili « zamaskirati » svu pažnju će usredotočiti na izbjegavanje težih riječi ili na izgovor teških glasova umjesto da misli na ono što će reći.

Konkretno. 1999 godina. senzorička oštećenja. normalni psihološki i neurološki nalazi. Uzrok koji dovodi do ovih poteškoća je još uvijek neotkriven. jezik i sluh ( American Speech – Language – Hearing Association – ASHA – 2004 ) dalo je definiciju jezičkog poremećaja kao poremećaj usvajanja. Smatra se da se postotak djece sa posebnim jezičkim teškoćama kreće od 3% . semantičkih. ozljede mozga ali također mogu biti i nepoznati. Razlog tome je što svi oblici jezičkog odstupanja od normalnog jezičkog razvoja nisu nužno i jezička patologija već jedan dio pripada usporenom jezičkom razvoju gdje je i sama logopedska terapija uspješna jer znatno umanjuje broj djece sa ovim poremećajem. jednu ili neke od fonoloških. 1998. Ako u predškolskom razdoblju. morfoloških. Kao najučestaliji jezički poremećaj ističu se posebne jezičke teškoće ( PJT ). jezički poremećaji ostanu neotkriveni. ( Zrinka. 2002 ) polazi od stajališta da je gramatičko znanje urođeno te da pojedini dijelovi ovog znanja kod djece sa PJT nedostaju ili se razvijaju znatno kasnije.jezika koji se nalazi u središtu tog kontinuuma gdje se dodiruju normalni i otežani jezički razvoj. Zbog toga je važno naglasiti veliku ulogu vrtića u razvoju jezika i osposobljavanju predškolske djece za školu. tj. 1997 ) da je u predškolskoj dobi veći broj djece sa jezičkim poremećajima nego u školskoj. B. zbog različitih razloga.10% djece. Tallal. Što se tiče samih stupnjeva narušenosti jezičkih poremećaja oni mogu varirati od blagih do teških oblika. gdje normalni jezički razvoj prelazi u jezički poremećaj. Istraživanja donose različite brojčane podatke o broju djece sa poremećajima u učenju pa se tako postotak kreće od 2% . Benasich. razumijevanja ili izražavanja govornog ili pisanog jezika. Uzroci jezičkih poremećaja mogu biti različiti: mentalna nerazvijenost. najčešće do izražaja dolaze u školskom razdoblju. Bishop Briscoe.7%. Poremećaj može uključivati sve. Kod jezičkih poremećaja razlikujemo: • poremećaje u razvijanju ( recepciji ) i • poremećaje u ekspresiji. nema senzoričkih problema ali jezik u cjelini ili djelomično ne funkcionira pravilno i prihvatljivo u odnosu na djetetovu dob. sintaksičkih ili pragmatičnih sastavnica jezičkog sistema. poteškoćama radne memorije ili u ograničenoj sposobnosti obrade jezičkih podataka. Klinička slika djece sa PJT je: normalna inteligencija. Istraživanja su pokazala ( Ljubešić. Na primjer modularni pristup ( Norbury. 5 . Bitno je naglasiti da su jezički poremećaji nepoznate etiologije prisutni od početka jezičkog razvoja te da ih školski obrazovni sistem ne uzrokuje već ih samo iznosi na površinu. « Podrijetlo maternjeg jezika ». I ovdje se razilaze različita stajališta i teorije u tumačenju i opisivanju ove poteškoće i njenog uzroka. kada se uglavnom i određuju kao poremećaji u učenju. disleksija ne nastaje zbog učenja vještine čitanja i pisanja već su predvještine potrebne za ovladavanje tim vještinama narušene ili nedovoljno razvijene. Zagreb ) Američko udruženje za govor. 2002 ) smatra da je uzrok u slušnim perceptivnim poteškoćama. Druga grupa autora ( Leonard.

• ISP: « Kad kažemo more prvi glas koji čuješ je? » • Dječak: « Dr » • ISP: « Koje prvo slovo čuješ kad kažemo more? » • Dječak: « Mr » • ISP: « Ali samo jedno slovo može biti prvo. Naravno. dijete razmišlja. one će svakako utjecati na ovladavanje školskim vještinama. Tuzla ) 6 . « Poremećaji glasa.Neke opće značajke opisa ove populacije djece bile bi: zakašnjeli jezički razvoj. jednostavna sintaksa. Na slijedećim primjerima pokazat ćemo poteškoću na fonološkoj i morfološkoj razini kod sedmogodišnjeg djeteta s dijagnosticiranom jezičkom teškoćom. Navedene poteškoće se mogu pojaviti kao samostalne poteškoće ali i u kombinacijama.. ali i školskim uspjehom općenito jer je jezik podloga svih školskih predmeta. poteškoće slušne obrade. ako se posebnim jezičkim teškoćama ne pristupi pravilno u predškolskoj dobi. govora i jezika ». poteškoće s morfologijom itd. ispitivač još nekoliko puta ponavlja riječ ) • Dječak: « M » • Morfološke poteškoće: vježbe posvojnosti. Lejla J. Dječak je bio dvije godine aktivno uključen u logopedsku terapiju prije polaska u školu.. poteškoće u fonološkoj obradi i pristupanju fonološkim kodovima. Pa onda koje je prvo slovo kad kažemo more? » ( Duga stanka. ( Nevzeta S. 2006 godina.. Amela I. siromašan riječnik.Ž. • Fonološke poteškoće: fonološka analiza riječi samo na početnom glasu. Na zadanu riječ dijete mora odrediti kojim fonemom započinje zadana riječ.

Učestalo su prisutne teškoće čitanja i pisanja te teškoće učenja. Receptivne jezičke teškoće očituju se u nerazumijevanju ili djelomičnom razumijevanju i slijeđenju verbalnih uputa kao i u teškoćama razumijevanja pisanog teksta. teškoće morfološkog označavanja riječi. Pragmatička ( komunikacijska ) razina uglavnom uredna.hr ) 7 .hr ) Karakteristike jezičkih poremećaja kod učenika u procesu učenja: • velike individualne razlike po sposobnostima i mogućnostima • ne postoje dva učenika sa potpuno istom teškoćom • većinom su to teškoće ekspresivnog izražavanja • problemi središnjeg slušnog procesuiranja • ti poremećaji ostavljaju dugotrajan učinak na školovanje i socijalizaciju tih učenika • deficit pri tumačenju ili učenju simbola • teško pokazuju naučeno i podjednako teško pokazuju svoje znanje usmenim i pismenim putem • ostavljaju lošiji dojam o svom znanju • uz adekvatnu logopedsku terapiju mogu postići sposobnost samostalnog učenja Govorni poremećaji predstavljaju nepravilnost u izgovaranju i jezičkom izražavanju koji mogu da zahvate sve oblike govora i glasa. Prisutne su teškoće u memorijskim funkcijama i obradi jezika. teškoće imenovanja). izgovor. teškoće pri razumijevanju i upotrebi prijedloga).hud. artikulacijski poremećaji 2. Najčešći poremećaji govora su: 1. ( www. Ekspresivne jezičke teškoće očituju se kao: semantičko (rječničko) znanje oskudno (siromašan rječnik. rotacizam 4. čitanje i pisanje. fonemskoj diskriminaciji. auditivnoj percepciji. gramatička razina često neadekvatna (rečenica oskudna. iako zapravo nije dobro oblikovana. na fonološkoj razini mogu biti prisutne teškoće u artikulaciji glasova. često agramatična. sigmatizam 3. građu jezika. mucanje ( www.hud.RAZLIKA IZMEĐU JEZIČKIH I GOVORNIH POREMEĆAJA Kao što smo već rekli jezički poremećaji karakterizirani su određenom sporošću u razvoju jezičkih vještina neophodnih za izražavanje i razumijevanje misli i ideja zbog različitih uzroka.

. Kod procjene jezičkih poremećaja vezanih za ekspresivne teškoće upotrebljavaju se: • zadaci za gramatičko označavanje • zadaci za procjenu fonološke svjesnosti i fonemske diskriminacije • komunikacijska razvojna ljestvica ( KORALJE ) • pragmatični profil svakodnevnih komunikacijskih vještina • test rječnika ( Pribanić.Testovi i materijali za govorne poremećaje: za govorne poremećaje od testova se koriste: • test artikulacije Dušanke Vuletić • za mucanje ValMod – Varaždinski logopedski model koji koristi isključivo dr Novosel koji je i razvio ovu metodu za dijagnostiku i terapiju mucanja. 1982 godina. Testovi i materijali za jezičke poremećaje: za procjenu jezičkog poremećaja veznog za razumijevanje koristi se Reynell razvojna ljestvica govora. « Odgojno obrazovna integracija djece s poteškoćama ». 8 . Bradarić ) • Rossettijeva ljestvica • predlingvistički upitnik • zadaci za ispitivanje prostornih osobina • zadaci za procjenu sposobnosti naracije • minnesota test za afazije (Vladislav. Zagreb) Istraživanje dječijeg govora je u novije vrijeme više usmjereno na komunikativno ponašanje koje se pojavljuje tijekom prelingvističke faze. S. Različite materijale logopedi uglavnom sami sastavljaju. Među najčešćima se ističu memory kartice gdje dijete mora sličicama pridružiti kartice sa nazivima te flash card koji se također koristi za imenovanje. Komunikativno ponašanje djeteta u prelingvalnoj fazi može upozoriti na vjerovatnost kasnije pojave poremećaja razvoja jezika. što može utjecati na rano otkrivanje jezičkih poremećaja.

nego.hr ) Ipak. Kod te djece jezički razvoj je usporen i drugačiji. emocionalnih poremećaja i nedovoljne intelektualne razvijenosti.I. kada bi otkrili poremećaj. Posljednjih desetak godina široka dijagnostička kategorija posebnih jezičkih poteškoća sve se više istražuje. POSEBNE JEZIČKE TEŠKOĆE ( PTJ ) Posebne jezičke teškoće dijagnosticiraju se tako što se ustanove teškoće s aspekata jezika i to uglavnom primjenom testova ( McCauley i Demetras. socijalnim i kognitivnim razvojem u skladu sa očekivanjima za djetetovu dob. Postoje dijagnostički kriteriji koji se koriste u definiranju PJT (Stark i Tallal. termin PJT logopedi i psiholozi nisu koristili pod tim nazivom. U prošlosti. prisutnost « mekih » neuroloških znakova nije isključeno iz dijagnostičke kategorije kod djece sa PJT. a tehnike kao kompjuterizovana tomografija (CT) pokazuju abnormalnosti samo u teškim slučajevima. Upoređuju se djeca iste dobi u jezičkim poteškoćama. moramo uzeti u obzir činjenicu radi li se o statističkoj abnormalnosti ili normalnoj pojavi u svakodnevnom životu.hud. « Razvojna disfazija » tj.hud. Isključeni su samo jasni uzroci ovom poremećaju. oštećenja sluha. emocionalnim. U anamnezama djece sa posebnim jezičkim teškoćama rijetko se nailazi na « tvrde » neurološke znakove. PJT označava spor. te jezičke poteškoće nisu povezane s gluhoćom. emocionalnih ili problema u ponašanju • koeficijent inteligencije 85 i više • normalan neurološki status • artikulacijska dob najviše • kod djece sa 7 i više godina. ( www. U procjenjivanju jezičkih poteškoća.hr) 9 . 1981) a oni uključuju: • normalan sluh i uredan screening • odsutnost upale uha. 1990 ) a na temelju anamneze i pregleda moraju se isključiti kriteriji poput odgojne zapuštenosti. sposobnost čitanja (najviše 6 mjeseci) • receptivna i ekspresivna jezička dob (www. uprkos odličnoj oštrini sluha te motoričkim. koristili su termin « zaostali govor. ograničen i pogrešan razvoj jezika kod djece kod koje nema znakova većeg neurološkog oštećenja. jakih neuroloških oštećenja. 1987). » Djecu s posebnim jezičkim teškoćama često se označava kao onu s razvojnim disfazijama (Bishop.

(Nevzeta. vodoravni i okomiti..Modeli i oblici rada sa djecom s posebnim jezičkim poremećajima Za rad na razvoju jezika kod djece s posebnim jezičkim poremećajem najvažnije je poznavati redoslijed. « strategija pokušaja i pogrešaka » čije se načelo rada dijeli na « okomito » i « kružni. S.tzv. da označi neki semantički odnos a u označavanju drugih semantičkih iskaza upotrebljava jednočlane iskaze. Lejla. Da bi olakšali usvajanje gramatičkih nastavaka kod djece sa PJT Fur i Sur (1993) predlažu dva načina djelovanja. Vodoravni način se odnosi na povećanje uporabe nekog komunikacijskog ponašanja. koji nije gramatički ispravan.» Okomito se sastoji u tome da se novi ciljevi postavljaju jedan iza drugoga nakon što dijete postigne trenutni cilj. Prvi način. govora i jezika ». Drugi način je tzv. J. ali kada ih dijete usvoji. 2006 godina. pod nazivom « usmjereni poticaj » sastoji se od čestih. « Poremećaji glasa. McLean (1989) predlaže dva moguća načina rada. Vodoravno uključuje više zadanih ciljeva istovremeno te omogućuje djetetu da stvori vlastiti ritam usvajanja oblika a kružni je zamišljen tako da pokrene djetetove izvore učenja na široj razini. vodoravnim načinom rada teži se uporabi većeg broja dvočlanih iskaza.. prema mišljenju autora. Tuzla) 10 . Amela I. Zbog vrlo malih zahtijeva za dijete. visoko koncentriranih prikaza određenog jezičkog oblika u kontekstu u kojem je taj oblik potreban i semantički pogodan.Ž. Na primjer ako dijete upotrebljava iskaz sastavljen od dvije riječi.. odnosno podizanje raznolikosti uporabe oblika stvorenih na određenoj razini. veća je vjerovatnoća da će se novousvojeni jezični oblici spontano koristiti u komunikaciji.

kao što su dodatno educiranje majki novorođenčadi o govorno – jezičkim poremećajima. Stoga.ZAKLJUČAK Pišući ovaj rad imala sam u cilju da što bolje približim jezičke poremećaje. slušanjem ili komunikacijom. surdoaudiolozi. Izgledaš socijalno nesposoban. ali ne možeš.. zamisli da si prisiljen pričati strani jezik u kojem se dobro ne snalažiš. svaki jezički poremećaj otežava komunikaciju i na taj način i sam proces socijalizacije. to je skupina poremećaja koje možemo uočiti kod velikog broja djece a nerijetko se javljaju i kod odraslih. Za kraj sam vam ostavila jedan poučan citati koji glasi: « Ako želiš znati kako se osjeća dijete sa jezičkim poremećajem. Dakle. Uzroci zbog kojih dolazi do ovakvih poremećaja su već navedeni ali ključni faktor za uspješan i efektivan tretman su pravovremena dijagnoza i dobro razrađen rehabilitacijski plan. Zbog toga.. Znaš šta želiš reći. Nisi glup ali ljudi će to pomisliti! » 11 .) u smislu seminara i samita na kojima će biti upućeni u nove i inovativne načine i metode tretmana svojih pacijenata. tretman je znatno otežan. I. Osobe sa jezičkim poremećajem suočavaju se i sa problemom otežanog procesa socijalizacije. treba prva da primjeti ukoliko dijete ima problema sa izgovorom. posljednji korak je podsticanje dijaloga i uspostavljanje zdravog odnosa između lica sa jezičkim poremećajem i ostalih članova društva kroz javne tribine i edukativno – promotivni materijal. kao osoba za koju je dijete prirodno vezano. To bi značilo da osobe sa jezičkim poremećajem nemaju priliku reći svoje mišljenje. Također je neophodno i dodatno educiranje kadra koji se bavi tretmanom osoba sa govorno – jezičkim poremećajem (logopedi. u sklopu zaključka predlažem određene mjere koje mogu spriječiti nastajanje jezičkih poremećaja ili bar povećati procenat uspješnosti njihovog tretmana. jer majka. Poznato je da je jezik osnovno sredstvo komunikacije. napredovati u učenju i javnom životu. Ukoliko se dijagnoza ne uspostavi na vrijeme.

1984. « Poremećaji glasa. Zagreb McLean. Zagreb Zrinka. 2002 Leonard. govora i jezika ». 2006. 1989 Fur i Sur. Bishop Briscoe. 1982.. 1997 Norbury.LITERATURA • • • • • • • • • • • Dalibor. jezik i sluh (American Speech-Language-Hearing Association – ASHA) « Definicija jezičkog poremećaja ». « Modularni pristup ». J. istraživanja (usmjereni poticaj. Lejla.Tallal. I.B.. Benasich. B. 1993 12 .Ž. « Podrijetlo maternjeg jezika ». istraživanja. Amela. « Deset teza o Hrvatskom jeziku ». 1998. 2004 Ljubešić. S. istraživanja (modularni i okomiti način rada s djecom s PJT).hr Vladislav. S. 2002 Nevzeta.hud. 1999. Tuzla www. Zagreb Američko udruženje za govor. strategija pokušaja i pogrešaka). « Odgojno obrazovna integracija djece s poteškoćama ».