JEZIČKI POREMEĆAJI

Mirsada Vilić Edukacijsko rehabilitacijski fakultet, Univerzitet u Tuzli, Bosna i Hercegovina

studija slučaja 2 . prije polaska u skolu. Sedmogodišnji dječak je. kako fonološke tako i morfološke poteškoće što ga je svrstalo u kategoriju djece sa posebnim jezičkim teškoćama. jezički poremećaji. Ključne riječi: jezički razvoj.SAŽETAK U okviru ovog istraživanja uzroka i obilježja jezičkih poremećaja kao i granice između njih i normalnog jezičkog razvoja nastoji se unaprijediti razumijevanje procesa nastanka poremećaja u djece te istražiti obilježja jezičko – razvojne putanje kao i obilježja razvoja komunikacije kod djece. 1998). bio dvije godine aktivno uključen u logopedsku terapiju. Cilj ovog istraživanja bio je prikazati studiju slučaja djeteta koje prema svojim obilježjima odgovara slici djeteta sa dijagnosticiranom posebnom jezičkom teškoćom (PJT). U istraživanju je korištena ljestvica razumijevanja jezika – Reynell (1995) kao i zadaci za ispitivanje infleksijske morfologije (Brozović. Rezultati su pokazali da dječak ima.

Osnovni način interakcije među članovima društva je komunikacija. jer razumijevanje uvijek prethodi govoru. Jezički poremećaji kod djece. Za uspostavljanje verbalne komunikacije kao najčešćeg načina interakcije neophodan je govor odnosno jezik pa zbog toga kažemo da je govor primijenjeni jezik. puno lakše liječiti nego djecu. čiji je kontakt za dijete u postnatalnom stadiju od primarnog značaja za izgradnju njegove psihosocijalne strukture. Statistički podaci govore da oko 30% djece u predškolskim ustanovama ima određene jezičke poremećaje. vratili smo svijetu smisao. Upravo se u tome ogleda pravi smisao i važnost procesa rehabilitacije. Porazna je činjenica da se jezički poremećaji statistički svrstavaju u razvojne poremećaje upravo zbog toga što su srazmjerno više zastupljeni među djecom. Tako da će se takvo dijete ponašati drugačije upravo zbog straha od nemogućnosti da se izrazi. Praktično. uspjeh u školi te spoznajni i socijalni razvoj djeteta.UVOD Čovjek kao društveno biće živi i funkcioniše u sklopu svoje okoline. koji već posjeduju određeni stepen društvene kompetencije. U stanju je da uspostavi normalan dijalog i govori pravilno sa dobrom artikulacijom. 3 . djeca i svi pripadnici mlađe populacije imaju realnije šanse da se u potpunosti rehabilitiraju zbog toga što je poremećaj još uvijek u početnoj fazi i njihov mozak se još uvijek razvija. Međutim. pa će se njegov strah manifestirati kroz ekstremno ponašanje kao što je plač ili pak vrištanje. Jer ako vratimo osmijeh na lice jednog djeteta. naročito s majkom. u osnovnim školama ih ima oko 6% dok kod odraslih mogu nastati kao popratni efekt afazije. Razvoj komunikacijskih vještina kod ogromne većine djece protiče bez teškoća tako da zdravo dijete staro oko četiri godine već poznaje osnove maternjeg jezika i bez problema čuje i razumije ono što mu se kaže. Ona podrazumijeva uspostavljanje kontakata između individua i razmjenu informacija. Treba imati u vidu da je odrasle. iskustava i znanja. Dijete koje ne govori uglavnom ima i poteškoće sa razumijevanjem. Svako dijete se nakon uspješne rehabilitacije vraća u društvo kao nova karika i potencijalni borac za prava i status osoba sa jezičkim poremećajima odnosno komunikacijskim hendikepima. Jezički poremećaj mu uskraćuje komunikaciju sa prodicom. izazivaju komunikacijski hendikep koji se odražava na porodičnu interakciju. glasom i tečnošću. ukoliko nisu blagovremeno dijagnosticirani i pravilno tretirani. kada dijete nije u mogućnosti da govori normalno jer mu je dijagnosticiran jezički poremećaj onda u pitanje dolazi njegova ličnost i razvoj. oštećenjem govornih organa ili zakašnjelim tretiranjem poremećaja još iz dječijeg doba.

dobivaju veću težinu. Ono što je jako pozitivno u cijeloj toj priči je da osobe sa jezičkim poremećajem nemaju logofobiju pa je razumljivost ometana samo formom. B. Stoga greške u izgovoru postaju primjetljive. Tako mu oblik poruke postaje važniji od sadržaja. U stručnoj se literaturi jezici kojima pojedinac govori dijele na: • one koji se usvajaju i • one koji se svjesno uče. Ponekad se po greškama u izgovaranju prepoznaje stranac pa čak i jezička zajednica kojoj pripadnik pripada. neznatno ometati slušanje ili ih slušaoc samo ustanovljuje.DEFINICIJA GRANICA IZMEĐU NORMALNOG JEZIČKOG RAZVOJA I JEZIČKIH POREMEĆAJA Često se kaže da je upravo po jeziku čovjek čovjekom. Čak i one koje su se u direktnom kontaktu jedva uočavale sada odvlače pažnju slušaoca sa sadržaja na formu i tako ometaju razumijevanje poruke. Osim što utiču na razumijevanje govora. Jezikom izričemo sve svoje misli i osjećanja. Većina grešaka nastaje u ranom djetinjstvu pa umjesto da tokom godina nestanu. a ne zanemarivanjem sadržaja. Lako je odrediti krajnje tačke istog. ako se boji svojih smetnji i nastoji ih izbjeći ili « zamaskirati » svu pažnju će usredotočiti na izbjegavanje težih riječi ili na izgovor teških glasova umjesto da misli na ono što će reći. Možemo reći da jezik predstavlja sistem simboličke komunikacije koji je zajednički za određenu grupu ljudi. Takve greške mogu ometati razumljivost. Ako se uzme u obzir da govorna komunikacija danas nije isključivo vezana za lični kontakt i da postoje sredstva komunikacije na daljinu ( radio. izraz lica a koji nadopunjuju ili čak zamjenjuju usmenu poruku tako da osnovno sredstvo za razumijevanje poruke postaje slušni kanal pa se sva pažnja usmjeruje na njega. kod nekih se ljudi učvrste i postanu integralnim dijelom njihova govora. Zagreb ) U svakodnevnoj komunikaciji među ljudima često se čuju greške u izgovoru. « Deset teza o Hrvatskom jeziku ». ( Dalibor. Kontinuum jezičkog razvoja može se protezati od naprednog do potpune jezičke nerazvijenosti. Ako je govornik svjestan svog poremećaja. no poteškoće nastaju u određivanju 4 . poremećaji u izgovoru vrlo često negativno utiču na sam smisaoni začetak poruke ovisno o odnosu govornika prema vlastitom jezičkom poremećaju. 1984 godina. jezik nam je prenio znanja i dostignuća naših predaka a u jeziku će nas naslijediti naši potomci. telefon ) dolazi do reduciranja broja osjetnih kanala kojima se prima informacija: geste. Jezici se usvajaju u prirodnoj okolini i u prirodnim uslovima a uče se svjesno u posebno oblikovanim uslovima. izobličavati izgovor. mimika.

7%. Tallal. Benasich. sintaksičkih ili pragmatičnih sastavnica jezičkog sistema. Bishop Briscoe. « Podrijetlo maternjeg jezika ». Konkretno. jezički poremećaji ostanu neotkriveni. Smatra se da se postotak djece sa posebnim jezičkim teškoćama kreće od 3% . 1999 godina. Na primjer modularni pristup ( Norbury. tj. Bitno je naglasiti da su jezički poremećaji nepoznate etiologije prisutni od početka jezičkog razvoja te da ih školski obrazovni sistem ne uzrokuje već ih samo iznosi na površinu. Poremećaj može uključivati sve. Što se tiče samih stupnjeva narušenosti jezičkih poremećaja oni mogu varirati od blagih do teških oblika. Zbog toga je važno naglasiti veliku ulogu vrtića u razvoju jezika i osposobljavanju predškolske djece za školu. disleksija ne nastaje zbog učenja vještine čitanja i pisanja već su predvještine potrebne za ovladavanje tim vještinama narušene ili nedovoljno razvijene. Razlog tome je što svi oblici jezičkog odstupanja od normalnog jezičkog razvoja nisu nužno i jezička patologija već jedan dio pripada usporenom jezičkom razvoju gdje je i sama logopedska terapija uspješna jer znatno umanjuje broj djece sa ovim poremećajem. nema senzoričkih problema ali jezik u cjelini ili djelomično ne funkcionira pravilno i prihvatljivo u odnosu na djetetovu dob. Kao najučestaliji jezički poremećaj ističu se posebne jezičke teškoće ( PJT ). 2002 ) smatra da je uzrok u slušnim perceptivnim poteškoćama. razumijevanja ili izražavanja govornog ili pisanog jezika. Kod jezičkih poremećaja razlikujemo: • poremećaje u razvijanju ( recepciji ) i • poremećaje u ekspresiji. zbog različitih razloga. Ako u predškolskom razdoblju. ozljede mozga ali također mogu biti i nepoznati. semantičkih. jezik i sluh ( American Speech – Language – Hearing Association – ASHA – 2004 ) dalo je definiciju jezičkog poremećaja kao poremećaj usvajanja. Klinička slika djece sa PJT je: normalna inteligencija. normalni psihološki i neurološki nalazi.jezika koji se nalazi u središtu tog kontinuuma gdje se dodiruju normalni i otežani jezički razvoj. Druga grupa autora ( Leonard.10% djece. Istraživanja su pokazala ( Ljubešić. gdje normalni jezički razvoj prelazi u jezički poremećaj. morfoloških. Istraživanja donose različite brojčane podatke o broju djece sa poremećajima u učenju pa se tako postotak kreće od 2% . Uzroci jezičkih poremećaja mogu biti različiti: mentalna nerazvijenost. jednu ili neke od fonoloških. ( Zrinka. 5 . najčešće do izražaja dolaze u školskom razdoblju. I ovdje se razilaze različita stajališta i teorije u tumačenju i opisivanju ove poteškoće i njenog uzroka. senzorička oštećenja. Zagreb ) Američko udruženje za govor. 1998. B. 2002 ) polazi od stajališta da je gramatičko znanje urođeno te da pojedini dijelovi ovog znanja kod djece sa PJT nedostaju ili se razvijaju znatno kasnije. kada se uglavnom i određuju kao poremećaji u učenju. poteškoćama radne memorije ili u ograničenoj sposobnosti obrade jezičkih podataka. Uzrok koji dovodi do ovih poteškoća je još uvijek neotkriven. 1997 ) da je u predškolskoj dobi veći broj djece sa jezičkim poremećajima nego u školskoj.

« Poremećaji glasa. Dječak je bio dvije godine aktivno uključen u logopedsku terapiju prije polaska u školu. poteškoće s morfologijom itd. Navedene poteškoće se mogu pojaviti kao samostalne poteškoće ali i u kombinacijama. govora i jezika ».. ali i školskim uspjehom općenito jer je jezik podloga svih školskih predmeta. Naravno. Na zadanu riječ dijete mora odrediti kojim fonemom započinje zadana riječ. ispitivač još nekoliko puta ponavlja riječ ) • Dječak: « M » • Morfološke poteškoće: vježbe posvojnosti. ako se posebnim jezičkim teškoćama ne pristupi pravilno u predškolskoj dobi.Neke opće značajke opisa ove populacije djece bile bi: zakašnjeli jezički razvoj. • ISP: « Kad kažemo more prvi glas koji čuješ je? » • Dječak: « Dr » • ISP: « Koje prvo slovo čuješ kad kažemo more? » • Dječak: « Mr » • ISP: « Ali samo jedno slovo može biti prvo. Pa onda koje je prvo slovo kad kažemo more? » ( Duga stanka. 2006 godina. • Fonološke poteškoće: fonološka analiza riječi samo na početnom glasu.. Na slijedećim primjerima pokazat ćemo poteškoću na fonološkoj i morfološkoj razini kod sedmogodišnjeg djeteta s dijagnosticiranom jezičkom teškoćom. Tuzla ) 6 . jednostavna sintaksa.Ž. poteškoće slušne obrade.. Lejla J. ( Nevzeta S. Amela I. siromašan riječnik. dijete razmišlja. poteškoće u fonološkoj obradi i pristupanju fonološkim kodovima. one će svakako utjecati na ovladavanje školskim vještinama.

izgovor. građu jezika. Najčešći poremećaji govora su: 1. često agramatična. teškoće imenovanja). gramatička razina često neadekvatna (rečenica oskudna. teškoće pri razumijevanju i upotrebi prijedloga).RAZLIKA IZMEĐU JEZIČKIH I GOVORNIH POREMEĆAJA Kao što smo već rekli jezički poremećaji karakterizirani su određenom sporošću u razvoju jezičkih vještina neophodnih za izražavanje i razumijevanje misli i ideja zbog različitih uzroka. teškoće morfološkog označavanja riječi. Receptivne jezičke teškoće očituju se u nerazumijevanju ili djelomičnom razumijevanju i slijeđenju verbalnih uputa kao i u teškoćama razumijevanja pisanog teksta. fonemskoj diskriminaciji. Pragmatička ( komunikacijska ) razina uglavnom uredna. čitanje i pisanje. na fonološkoj razini mogu biti prisutne teškoće u artikulaciji glasova. rotacizam 4. Ekspresivne jezičke teškoće očituju se kao: semantičko (rječničko) znanje oskudno (siromašan rječnik.hr ) 7 . sigmatizam 3. auditivnoj percepciji. artikulacijski poremećaji 2.hud.hud. mucanje ( www. Učestalo su prisutne teškoće čitanja i pisanja te teškoće učenja. Prisutne su teškoće u memorijskim funkcijama i obradi jezika. ( www. iako zapravo nije dobro oblikovana.hr ) Karakteristike jezičkih poremećaja kod učenika u procesu učenja: • velike individualne razlike po sposobnostima i mogućnostima • ne postoje dva učenika sa potpuno istom teškoćom • većinom su to teškoće ekspresivnog izražavanja • problemi središnjeg slušnog procesuiranja • ti poremećaji ostavljaju dugotrajan učinak na školovanje i socijalizaciju tih učenika • deficit pri tumačenju ili učenju simbola • teško pokazuju naučeno i podjednako teško pokazuju svoje znanje usmenim i pismenim putem • ostavljaju lošiji dojam o svom znanju • uz adekvatnu logopedsku terapiju mogu postići sposobnost samostalnog učenja Govorni poremećaji predstavljaju nepravilnost u izgovaranju i jezičkom izražavanju koji mogu da zahvate sve oblike govora i glasa.

Testovi i materijali za govorne poremećaje: za govorne poremećaje od testova se koriste: • test artikulacije Dušanke Vuletić • za mucanje ValMod – Varaždinski logopedski model koji koristi isključivo dr Novosel koji je i razvio ovu metodu za dijagnostiku i terapiju mucanja. S. Različite materijale logopedi uglavnom sami sastavljaju. Testovi i materijali za jezičke poremećaje: za procjenu jezičkog poremećaja veznog za razumijevanje koristi se Reynell razvojna ljestvica govora. što može utjecati na rano otkrivanje jezičkih poremećaja. Kod procjene jezičkih poremećaja vezanih za ekspresivne teškoće upotrebljavaju se: • zadaci za gramatičko označavanje • zadaci za procjenu fonološke svjesnosti i fonemske diskriminacije • komunikacijska razvojna ljestvica ( KORALJE ) • pragmatični profil svakodnevnih komunikacijskih vještina • test rječnika ( Pribanić. Zagreb) Istraživanje dječijeg govora je u novije vrijeme više usmjereno na komunikativno ponašanje koje se pojavljuje tijekom prelingvističke faze. Komunikativno ponašanje djeteta u prelingvalnoj fazi može upozoriti na vjerovatnost kasnije pojave poremećaja razvoja jezika. 1982 godina. Bradarić ) • Rossettijeva ljestvica • predlingvistički upitnik • zadaci za ispitivanje prostornih osobina • zadaci za procjenu sposobnosti naracije • minnesota test za afazije (Vladislav. « Odgojno obrazovna integracija djece s poteškoćama ». Među najčešćima se ističu memory kartice gdje dijete mora sličicama pridružiti kartice sa nazivima te flash card koji se također koristi za imenovanje.. 8 .

a tehnike kao kompjuterizovana tomografija (CT) pokazuju abnormalnosti samo u teškim slučajevima. nego. ( www.hud. ograničen i pogrešan razvoj jezika kod djece kod koje nema znakova većeg neurološkog oštećenja. emocionalnih ili problema u ponašanju • koeficijent inteligencije 85 i više • normalan neurološki status • artikulacijska dob najviše • kod djece sa 7 i više godina. U prošlosti. Postoje dijagnostički kriteriji koji se koriste u definiranju PJT (Stark i Tallal. Kod te djece jezički razvoj je usporen i drugačiji. emocionalnih poremećaja i nedovoljne intelektualne razvijenosti. U procjenjivanju jezičkih poteškoća.hud. » Djecu s posebnim jezičkim teškoćama često se označava kao onu s razvojnim disfazijama (Bishop. oštećenja sluha. te jezičke poteškoće nisu povezane s gluhoćom. 1990 ) a na temelju anamneze i pregleda moraju se isključiti kriteriji poput odgojne zapuštenosti. kada bi otkrili poremećaj. PJT označava spor. sposobnost čitanja (najviše 6 mjeseci) • receptivna i ekspresivna jezička dob (www. uprkos odličnoj oštrini sluha te motoričkim. « Razvojna disfazija » tj. Upoređuju se djeca iste dobi u jezičkim poteškoćama. emocionalnim. POSEBNE JEZIČKE TEŠKOĆE ( PTJ ) Posebne jezičke teškoće dijagnosticiraju se tako što se ustanove teškoće s aspekata jezika i to uglavnom primjenom testova ( McCauley i Demetras. U anamnezama djece sa posebnim jezičkim teškoćama rijetko se nailazi na « tvrde » neurološke znakove. 1981) a oni uključuju: • normalan sluh i uredan screening • odsutnost upale uha. 1987). Posljednjih desetak godina široka dijagnostička kategorija posebnih jezičkih poteškoća sve se više istražuje. termin PJT logopedi i psiholozi nisu koristili pod tim nazivom.hr ) Ipak. koristili su termin « zaostali govor. Isključeni su samo jasni uzroci ovom poremećaju.I. moramo uzeti u obzir činjenicu radi li se o statističkoj abnormalnosti ili normalnoj pojavi u svakodnevnom životu.hr) 9 . socijalnim i kognitivnim razvojem u skladu sa očekivanjima za djetetovu dob. prisutnost « mekih » neuroloških znakova nije isključeno iz dijagnostičke kategorije kod djece sa PJT. jakih neuroloških oštećenja.

Na primjer ako dijete upotrebljava iskaz sastavljen od dvije riječi. Vodoravni način se odnosi na povećanje uporabe nekog komunikacijskog ponašanja. Lejla. odnosno podizanje raznolikosti uporabe oblika stvorenih na određenoj razini. prema mišljenju autora.. J. S. « Poremećaji glasa. Prvi način. veća je vjerovatnoća da će se novousvojeni jezični oblici spontano koristiti u komunikaciji.» Okomito se sastoji u tome da se novi ciljevi postavljaju jedan iza drugoga nakon što dijete postigne trenutni cilj. Vodoravno uključuje više zadanih ciljeva istovremeno te omogućuje djetetu da stvori vlastiti ritam usvajanja oblika a kružni je zamišljen tako da pokrene djetetove izvore učenja na široj razini. govora i jezika ». vodoravnim načinom rada teži se uporabi većeg broja dvočlanih iskaza.tzv. koji nije gramatički ispravan. da označi neki semantički odnos a u označavanju drugih semantičkih iskaza upotrebljava jednočlane iskaze. Zbog vrlo malih zahtijeva za dijete. Da bi olakšali usvajanje gramatičkih nastavaka kod djece sa PJT Fur i Sur (1993) predlažu dva načina djelovanja. vodoravni i okomiti. (Nevzeta. Tuzla) 10 .. Drugi način je tzv. McLean (1989) predlaže dva moguća načina rada. ali kada ih dijete usvoji.Ž. Amela I.Modeli i oblici rada sa djecom s posebnim jezičkim poremećajima Za rad na razvoju jezika kod djece s posebnim jezičkim poremećajem najvažnije je poznavati redoslijed. « strategija pokušaja i pogrešaka » čije se načelo rada dijeli na « okomito » i « kružni.. visoko koncentriranih prikaza određenog jezičkog oblika u kontekstu u kojem je taj oblik potreban i semantički pogodan. 2006 godina. pod nazivom « usmjereni poticaj » sastoji se od čestih.

Ukoliko se dijagnoza ne uspostavi na vrijeme. zamisli da si prisiljen pričati strani jezik u kojem se dobro ne snalažiš. u sklopu zaključka predlažem određene mjere koje mogu spriječiti nastajanje jezičkih poremećaja ili bar povećati procenat uspješnosti njihovog tretmana. kao osoba za koju je dijete prirodno vezano. Poznato je da je jezik osnovno sredstvo komunikacije. Zbog toga. Stoga. Osobe sa jezičkim poremećajem suočavaju se i sa problemom otežanog procesa socijalizacije. napredovati u učenju i javnom životu. Uzroci zbog kojih dolazi do ovakvih poremećaja su već navedeni ali ključni faktor za uspješan i efektivan tretman su pravovremena dijagnoza i dobro razrađen rehabilitacijski plan. slušanjem ili komunikacijom. surdoaudiolozi. Za kraj sam vam ostavila jedan poučan citati koji glasi: « Ako želiš znati kako se osjeća dijete sa jezičkim poremećajem. posljednji korak je podsticanje dijaloga i uspostavljanje zdravog odnosa između lica sa jezičkim poremećajem i ostalih članova društva kroz javne tribine i edukativno – promotivni materijal. Nisi glup ali ljudi će to pomisliti! » 11 . jer majka. Dakle. kao što su dodatno educiranje majki novorođenčadi o govorno – jezičkim poremećajima... I. tretman je znatno otežan.ZAKLJUČAK Pišući ovaj rad imala sam u cilju da što bolje približim jezičke poremećaje. treba prva da primjeti ukoliko dijete ima problema sa izgovorom. Izgledaš socijalno nesposoban. Znaš šta želiš reći. To bi značilo da osobe sa jezičkim poremećajem nemaju priliku reći svoje mišljenje. svaki jezički poremećaj otežava komunikaciju i na taj način i sam proces socijalizacije. Također je neophodno i dodatno educiranje kadra koji se bavi tretmanom osoba sa govorno – jezičkim poremećajem (logopedi.) u smislu seminara i samita na kojima će biti upućeni u nove i inovativne načine i metode tretmana svojih pacijenata. ali ne možeš. to je skupina poremećaja koje možemo uočiti kod velikog broja djece a nerijetko se javljaju i kod odraslih.

Lejla. 1984. 2002 Leonard. 1982. 2004 Ljubešić. 1993 12 .Ž. jezik i sluh (American Speech-Language-Hearing Association – ASHA) « Definicija jezičkog poremećaja ». « Podrijetlo maternjeg jezika ».hr Vladislav. « Deset teza o Hrvatskom jeziku ». I.. Amela. Zagreb Zrinka. 2006.Tallal. 1998. istraživanja (modularni i okomiti način rada s djecom s PJT). B.LITERATURA • • • • • • • • • • • Dalibor. S. Bishop Briscoe. Zagreb Američko udruženje za govor. Benasich. istraživanja.hud. « Modularni pristup ». istraživanja (usmjereni poticaj. Tuzla www. 1997 Norbury. strategija pokušaja i pogrešaka). S. Zagreb McLean. « Poremećaji glasa. J.B. 2002 Nevzeta. govora i jezika ». 1999. 1989 Fur i Sur. « Odgojno obrazovna integracija djece s poteškoćama »..

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful