1.

METODIKA KNJIŽEVNOG ODGOJA I

OBRAZOVANJA

TERMINOLOŠKA ODREĐENJA
METODIKA – znanost koja proučava zakonitosti odgoja i obrazovanja u okviru
nastavnog predmeta, o – o područja ili kojeg drugog organizacijskog oblika o – o
rada
- terminom metodika nastave književnosti obuhvaćen je samo dio predmetnog
područja; književni odgoj i obrazovanje ne ostvaruju se samo nastavom već i
različitim organizacijskim oblicima izvannastavnog i izvanškolskog o – o rada -> zato
se opredjeljujem za naziv metodika knjiž. o. i o. koji označava znanost o knjiž. o. i
o. na svim stupnjevima o – o sistema
- terminom metodika književnog odgoja i obrazovanja obuhvaćamo sve organizacijske
oblike kojima se ostvaruje književni odgoj i obrazovanje

PREDMET PROUČAVANJA
- elementi koji se uključuju u predmetno područje metodike nastave književnosti:
 književnost kao nastavni predmet na svim stupnjevima obrazovanja
 o – o proces koji se temelji na književnom sadržaju (umjet. i znan.)
 primjena pedagogije u nastavi književnosti
 metode nastave književnosti
 nastavna sredstva i pomagala u nastavi knjiž.
 teorije učenja književne materije
 literarna komunikacija i literarno – estetska recepcija
 ličnost učenika, njegova izgradnja djelovanjem književnog o. i o.
 ličnost i uloga nastavnika književnosti
 teorija i praksa knjiž. o. i o. u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti
 odnos metodike i srodnih znanosti
 izvannastavni i izvanškolski oblici književnog odgoja i obrazovanja
- sve to ukazuje na složenost predmeta i raznolikost pristupa
- nastavni se predmet temlji na utvrđenim planovima i programima
- u okviru metodike nastave knjiž. razvijaju se radio-metodika, televizijska i
filmska metodia (proučavaju tehnička sredstva u literarnom o. i o.)
- za primanje i usvajanje knjiž. sadržaja važno je čitanje, doživljavanje i
spoznavanje književnih djela

- teorija čitanja bavi se problemima:

 čitanja u nastavi jezika i književnosti u osnovnoj škkoli
 samostalnog čitanja izvan škole
 interpretativnog čitanja

1
- doživljavanje i spoznavanje književnih djela oslanjaju se na rezultate istraživanja
psihologije, teorije recepcije i teorije informacije
- za izgradnju bilo kojeg metodičkog sustava nužno je poznavanje učenikove ličnosti
u procesu knjiž. o. i o. (emocionalne reakcije učenika na književno djelo, književni
interesi učenika, značajke učenika – čitatelja u različitim razvojnim fazama,
emocionalno – intelektualna aktivnost učenika u nastavi književnosti)

MKOO I ZNANOST O KNJIŽEVNOSTI

- njihov odnos proučava Rolf Geissler i zaključuje da je metodika nastave
književnosti sintetička disciplina znanosti o književnosti, psihologije i pedagogije
*razlike:
mkoo – u prvom je planu čitatelj, njezina je dimenzija budućnost
znanost o knjiž. – teži k objektivnim rezultatima, u prvom je planu književni tekst,
važna je povijesna dimenzija

*zaključci:
 mkoo i znanost o knjiž. predmetno se dodiruju, obje se znanosti bave
književnošću
 razlikuju se prema ciljevima proučavanja
 mkoo proučava književnost u o –o procesu (utjecaj pedagoških, socijalnih,
psiholoških, subjektivnih, objektivnih činitelja)
 mkoo proučava funkciju knjiž. u izgrađivanju ličnosti, tj. svjetonazora
 mkoo preuzima spoznaje znanosti o knjiž. i istražuju mogućnosti njihova
usvajanja (npr. metodika nastave teorije knjiž., metodika nastave povijesti
knjiž., metodika nastave umjetničke epohe, metodika nastave romana...)
 mkoo prihvaća metode znanosti o knjiž. i proučava mogućnosti njihove
primjene u o – o procesu
 znanost o knjiž. obuhvaća povijest knjiž., teoriju knjiž., književnu kritiku i
metodologiju književnog studija
 mkoo obuhvaća metodiku nastave teorije književnosti, nastave povijesti
književnosti, analize književnog djela i metodologiju metodike nastave
književnosti
 mkoo korelira sa znanosti o knjiž., ali i s teorijom spoznaje, estetikom,
lingvistikom, povijesti, psihologijom i teorijom pedagogije

2
 2. TEORIJSKI SUSTAVI ZNANOSTI O KNJIŽ. I
MKOO

- teorijski sustavi zok utječu na oblikovanje metodičkih sustava nastave knjoo, a ti

metodički sustavi nastave knjoo određuju se prema sadržaju i primaocu sadržaja
a) tradicionalni teorijski sustavi bavili su se izvanknjiževnim elementima: piščevom
biografijom, socijalnim, povijesnim i kulturnim kontekstom
b) moderni teorijski sustavi bave se literarnošću knjiž. djela

pozitivizam – veže se uz Taineovo učenje o rasi, sredini i momentu kao

determinantama književnog fenomena
- knjiž. pozitivisti proučavaju piščev život i rad, utvrđuju autentičnost tekstova,
istražuju socijalne, političke, kulturne i književne prilike u kojima pisac stvara
- metodički pozitivizam nastavu utemeljuje na piščevoj biografiji, razvija
receptivno-reproduktivni tip nastave; nastavnih je prenositelj podataka, a učenik
primatelj gotovih informacija; ne bavi se odgajanjem čitatelja

marksizam – Marx i Engels otvorili su nove pristupe umjetničkoj problematici; knjiž.

se poima kao oblik društvene svijesti
- na temeljima učenja Marxa i Engelsa svoja učenja su razvili Plehanov, Lukács
(razvija teoriju o ideološkoj uvjetovanosti umj. Stvaralaštva i društvenoj
uvjetovanosti forme), Goldman (smatra da je umj. djelo izraz kolektivne vizije
svijeta, svijesti društvene klase)
- metodički marksizam ističe u prvi plan odnos književnosti i društva, tj.
osposobljavanje učenika za spoznavanje tih odnosa

psihološko – filozofska učenja –

 rana faza – bazira se na objašnjavanju autorove ličnosti
 duhovno povijesna metoda – obilježio ju je Dilthey, središnji je pojam
doživljaj; knjiž. je djelo izraz «duha vremena»; pojedino knjiž. djelo dovodi
u vezu s drugim djelima i drugim umjetnostima
 faza Freudove psihoanalize – po F. umjetničko stvaranje služi fiktivnom
razrješenju unutrašnjih napetosti između podsvjesnog i svjesnog; razvija se
posebni tip knjiž. analize tematike i likova; F. je istraživao učestalost tema i
motiva u knjiž. djelima, analizirao je ustaljene pjesničke slike i modele
ponašanja
- njegov sljedbenik Carl Gustav Jung uspostavlja teoriju arhetipa koja pojam
individualne podsvijesti podiže na razinu kolektivne podsvijesti
- Bergson razvija učenje o intuiciji, smatra da postoje dva tipa spoznaje:
racionalna, znanstvena i intuitivna, umjetnička
- Croce smatra da se do spoznaje dolazi ili putem fantazije ili putem
intelekta

3
  fenomenološki pristup knjiž. djelu – zasniva ga Edmund Husserl, razvija
učenje o razlici između izraza i znaka; temelj učenja je konstituiranje knjiž.
djela u primaočevoj svijesti
- njegov sljedbenik Roman Ingarden uspostavlja teoriju o slojevima, smatra
da strukturi djela ne pripadaju ni pisac, ni čitatelj, a knjiž. je djelo sastavljeno
od različitih heterogenih slojeva; smatra da knjiž. djelo sadrži mjesta
neodređenosti koja čitatelj popunjava; u metodologiju književnog studija uveo je
hermeneutiku (naučava vještinu razumijevanja i tumačenja tekstova)

strukturalističko – semiotičko učenje – zastupaju ga članovi Praškog lingvistikog

kruga: Mukařovský koji je 1934. uveo pojam strukturalizam i Roman Jakobson koji
je uveo pojam literarnost; orijentiraju se na proučavanje jezika koji ima 6 funkcija:
referencijalnu, afektivnu, spoznajnu, fatičku, metajezičnu i poetsku
- struk. – semiot. školu predvodi Lotman koja tvrdi da se knjiž. činjenica mora
proučavati u odnosu na druge slične činjenice jer u toj mreži različitih odnosa
dobiva različite funkcije
- Lotman uspostavlja semiotički pristup umj., a utemeljuje ga na pojmu knjiž. znaka
- razlikuje jezični znak od književnog – knjiž. znak je tekst, tj. cjelokupna umj.
struktura
- književnoumjetnički tekst je sustav informacija, a čitatelj je primatelj
informacija
- ovaj pristup aktivira primarno čitateljevo jezično, literarno i životno iskustvo –
učenikovo poimanje tekstovne i izvantekstovne stvarnosti

teorija recepcije – bavi se odnosima čitatelja i pisca, tj. čitatelja i djela;

filozofsko ishodište teorije recepcije je hermeneutika; uvodi čitatelja kao činitelja
povijesti književnosti; u određivanje odnosa čitatelja i djela Jauss uvodi pojam
horizont očekivanja kao spremnosti publike da na temelju prethodnog poznavanja
knjiž. prihvati novo djelo; uvodi i pojam publike: u trokutu autor/djelo/publika,
publika nije pasivni činitelj

3. MKOO I OSTALE KORESPONDIRAJUĆE ZNANOSTI

MKOO I LINGVISTIKA
- obje se bave proučavanjem jezika
- lingvistika u nastavu knjiž. ulazi posredno, tj. preko književnosti; metodika
nastave knjiž. najbližu vezu uspostavlja sa stilistikom (lingvističkom stilistikom) koja
se dijeli na:
 stilistiku jezika – objašnjava odnose i veze riječi, nizova riječi, te proučava
funkcionalne stilove

4
  stilistiku govora – proučava značajke govorene i pisane riječi, razlike između
različitih žanrova govorenog i pisanog izraza, njihovu društvenu uvjetovanost;
proučava karakteristike monolooga i dijaloga, intonaciju i intonacijsku
stilistiku
 stilistiku umjetničke književnosti – proučava stil umjetničke književnosti
- ling. i metodika nastave knjiž. proučavaju govorne interpretacije
književnoumjetničkih tekstova
- veza mkoo i lingvistike ostvaruje se u nastavnim metodama pisanja, razgovora i
usmenog izlaganja

- klasifikacija pismenih radova:

**prema didaktičkom kriteriju:
 vezani pismeni radovi (prepisivanje teksta)
 poluvezani pismeni radovi (diktati, dopunjavanje i proširivanje teksta, pismeni
odgovori na pitanja, bilješke za vrijeme predavanja)
 slobodni pismeni radovi (plan, dnevnik, zadatak, pitanje, prikaz, zaključak,
bilješka, komentar, esej, interpretacija, kritika, recenzija)

**prema lingvističkostilističkom kriteriju:

 pismeni radovi koji se temelje na načelima znanstvenog, informativnog stila
(obrazloženje, prikaz, ocjena, zaključak, komentar, recenzija,
interpretacija)
 pismeni radovi koji se temelje na načelima umjetničkog stila (impresija, esej,
scenarij, dramatizacija, pjesma u prozi, putopis, reportaža)

MKOO, PSIHOLOGIJA I TEORIJA SPOZNAJE

- zahvaljujući njihovoj interakciji uspostavljene su faze književnog odgoja i
obrazovanja:
 predškolsko razdoblje – knjiž. odgoj ostvaruje se u roditeljskom domu i
predškolskim ustanovama
 od 6. do 9. godina – dijete sustavno stječe knjiž. o. i o.
 od 9. do 13. godina – odnos prema umj. je naivno-realistički, umj. stvarnost
je prihvaćena kao dio svakodnevne stvarnosti, događaji i likovi iz knjiž. djela
doživljavaju se kao stvarni
 od 13. do 15. godina – faza literarnog morazlizma, jak je interes za moralnu
problematiku knjiž. djela, najviše se zamjećuje knjiž. lik
 od 15. do 17. godine – faza misaonog pristupa knjiž. djelima; moralna
problematika se interpretira s intelektualnog gledišta
 od 17. do 19. godine – knjiž. obrazovanje poprima profesionalni karakter
 fakultet – razvijen je određeni stupanj književne kulture
- povezuju ih problemi primanja i spoznavanja knjiž. djela koji uključuju osjetilne,
emocionalne intelektualne i fantazijske procese, problem literarnih sposobnosti
učenika koje se razvijaju u komunikaciji s knjiž. djelom i proučavanjem

5
književnoznanstvene problematike, te problem književnih interesa (interes za
čitanje, književno stvaranje, studij književnosti)

MKOO I PEDAGOGIJSKE DISCIPLINE

- povezane su jer se bave odgojem i obrazovanjem
- neki teoretičari metodiku nazivaju specijalnom didaktikom, predmetnom didaktikom

- prema kriteriju dobi učenika (taj kriterij u podjeli disciplina primjenjuje i

pedagogija) razlikujemo:
 mkoo predškolske djece
 mkoo školske djece
 metodiku visokoškolske nastave književnosti

- prema kriteriju specifičnih o-o potreba razlikujemo:

 mkoo djece i mladih sa smetnjama u razvoju
 mkoo odraslih osoba (obrazovanje uz rad)

4. KNJIŽEVNOST U O-O PROCESU

KNJIŽEVNOST KAO NASTAVNI PREDMET

- nastavni predmet je didaktički prerađena znanost, samostalno komponirana
cijelina, sustav znanja, sposobnosti i navika
- knjiž. kao nast. predmet povezuje se s nacionalnim jezikom

*knjiž. kao nastavni predmet možemo odrediti kao: samostalno komponiranu cjelinu
knjiž. sadržaja, prerađenu znanost o književnosti, sustav znanja, sposobnosti i
navika

- sadržaji knjiž. kao nastavnog predmeta:

 umjetnički (književnoumjetnička djela, tekstovi)
 znanstveni (književnoteorijska, književnopovijesna i metodološka
problematika)
- na početnim stupnjevima obrazovanja umj. sadržaj ima dominantno mjesto

- povezivanje umj. i znan. sadržaja ovisi o:

 doživljajno-spoznajnim mogućnostima učenika
 stupnju obrazovanja
 značajkama o-o procesa u cjelini

6
- kriteriji za izbor književnog sadržaja su:
 reprezentativnost (antologijska djela)
 primjerenost recepcijskim mogućnostima učenika
 tematski, književnoteorijski i književnopovijesni okviri
 kognitivna razvijenost učenika
 književnopovijesna materija uključuje se na višim stupnjevima obrazovanja

STRUKTURA NASTAVNOG PREDMETA

- u nast. se programima sastavnice nast. predmeta iskazuju kombiniranim
terminima: nastava književnosti, pristup knjiž. djelu, književnost, lektira

- književnoumjetnički materijal raspoređuje se:

 tematski (dom, obitelj, škola, priroda, svijet, domovina)
 književnoteorijski/žanrovski (lirika, epika, dramska književnost)
 književnopovijesno (kronološki)

KRATKA POVIJEST PROGRAMA

- sadržaj, ciljevi i struktura književnosti kao nast. Predmeta određuju se nastavnim
programom
- nakon 2. svj. Rata programa se opredjeljuje za idejno angažiranu nastavu
književnosti, ističe se njezina odgojna funkcija
- u 50-im godinama ističe se potreba za povezivanjem nast. predmeta; programska
je novost seminarski oblik nastave koji afirmira samostalni rad učenika
- u 60-im godinama afirmaciju započinje zagrebačka književnokritička škola koja
afirmira stilističku kritiku, znanstvenu i školsku interpretaciju; u nast. programima
afirmira se estetska koncepcija nastave književnosti; interpretacija književnog djela
postaje temeljna metoda u nastavi
- u 70-im godinama u program se uključuje i filmska umjetnost, reprezentativni se
pisci proučavaju na monografskoj razini
- dvadesetih godina 20. st. u SSSR-u su uvedeni tzv. Kompleksni programi koji su
trebali učeniku pokazati povezanost pojava koje se proučavaju u školi, time se
gubila autonomija nastavnog predmeta, kompleksni su programi dali slabe o-o
rezultate
- stvaraju se i programi koji integriraju različite umjetnosti (osobito u češkoj
metodici), kod nas su se pojavili u 60-im godinama u srednjim strukovnim školama

USVAJANJE UMJETNIČKOG SADRŽAJA

- umjetnički se sadržaj može tematski organizirati u sustavu tematskih krugova
(dom i vrtić, dom i škola, zavičaj, domovina i svijet) – u svaki se tematski krug
uključuju umj. djela iz raznih književnosti
- tematsko povezivanje moguće je i unutar povijesnih okvira – u svakoj se epohi
mogu izdvajati karakteristične teme koje se konkretiziraju djelima različitih

7
umjetnosti (npr. Romantizam: intima, pejzaž, egzotika, nacionalnopovijesna
tematika)

UMJ. EPOHA KAO OKVIR

- programska se materija razvrstava u stilske epohe koje je utvrdila opća povijest
umjetnosti
- za svaku se stilsku epohu odabire reprezentativan umj. sadržaj na kojem se
upoznaju zajedničke značajke epohe
- principom aktualizacije se knjiž. djela iz prošlosti mogu aktualizirati u primaočevoj
sadašnjosti – uz djela iz prošlosti mogu se povezivati suvremena djela koja imaju
nešto zajedničko: temu, izraz, poruku

OSTALI NAČINI INTEGRIRANJA UMJ. SADRŽAJA U PROGRAM

- princip uzajamnih inspiracija – knjiž. djela inspiriraju likovne, glazbene, filmske i
scenske stvaratelje i djela drugih umjetnosti inspiriraju književnike
- uz djela se u programu navodi i njihov prijenos u drugi medij (glazbeni, likovni,
scenski)
- autori koji se izražavaju i u drugim umjetnostima, upoznaju se cjelinom svog
stvaralaštva

ZNANSTVENI SADRŽAJI U PROGRAMIMA KNJIŽ.

- u program se uključuju i književnoteorijski pojmovi, uz izbor književnih tekstova

a) vertikalni raspored pojmova – pojmovi se raspoređuju po razredima, normira se

razina na kojoj se pojam usvaja i količina pojmova
- pojmovi se klasificiraju:
 pojmovi koji se odnose na djelo i pisca
 koji se odnose na elemente knjiž. djela
 kompozicija
 umjetnički jezik
 versifikacija
 žanrovi

PROGRAMSKO FORMULIRANJE KNJIŽEVNOTEORIJSKOG GRADIVA

- književnoteorijski pojmovi povezuju se uz interpretaciju književnih djela
- književnoteor. Pojmovi se uče sustavno u okviru teorije književnosti ili pristupa
knjiž. djelu
- književnoteor. pojmovi se uče i u okviru povijesnog dijela programa, tako se
povezuje teorija i povijest književnosti

8
b) vertikalno-spiralno programiranje – pojmovi se dograđuju, razvijaju i proširuju u
skladu s doživljajno-spoznajnim mogućnostima učenika
- isti se pojam usvaja na različitim spoznajnim razinama: prepoznavanje,
imenovanje, definiranje, tumačenje, primjena pojma
**književnoteor. se pojmovi u programu iskazuju imenovanjem, nabrajanjem,
imenovanjem i objašnjavanjem (definiranjem)

PROGRAMSKO ISKAZIVANJE SPOSOBNOSTI I AKTIVNOSTI

LITERARNE SPOSOBNOSTI – omogućuju čovjeku komunikaciju s knjiž. djelom,
čitanje, recepciju djela, razumijevanje njegovih poruka i izražavanje doživljaja,
stavova, ocjena itd.

- klasifikacija literarnih sposobnosti:

* recepcijske sposobnosti (knjiž.-estetska senzibilnost)
 spos. zamišljanja i stvaranja pjesničkih slika
 spos. primanja osjećaja i proživljavanja knjiž. likova
 spos. uočavanja autorova stava i shvaćanja
 spos. samostalnog ocjenjivanja svih elemenata umj. djela

* sposobnosti prema književnom sadržaju (znanje je pretpostavka za primanje

sadržaja)
 spos. povezane uz sadržajno-predmetni sloj djela
 spos. povezane uz autorovu ličnost (pretpostavljaju poznavanje
izvantekstovnih odrednica)
 spos. povezane uz objektivni sadržaj knjiž. djela (povezanost tog sadržaja s
prostorom i vremenom)

* sposobnosti logičko-spoznajnog karaktera

 spos. uspostavljanja odnosa između djela i pisca, djela i stilske formacije
 spos. uspostavljanja odnosa između pojednačnog i općeg

* sposobnosti vezane uz problemsku nastavu

 spos. uočavanja literarnih problema
 spos. planiranja za rješavanje problema
 spos. formuliranja hipoteze
 spos. razlučivanja poznatog od nepoznatog
 spos. dokazivanja tvrdnje

NAČELA O PROGRAMSKOM ISKAZIVANJU LITER. SPOSOBNOSTI

- liter. spos. iskazuju se u programu za sve stupnjeve i razrede
- prikazuju se razvojno, vertikalno

9
- program prikazuje spos. u međusobnoj povezanosti
- navode se i spos. kao cilj o-o djelatnosti

DOMAĆA LEKTIRA U PROGRAMIMA

- lektira je popis književnih djela za samostalno čitanje kod kuće; djela koja čine
lektiru su reprezentativna za različite nacionalne književnosti
- samostalno čitanje kod kuće i o-o rad u nastavi se prožimaju, ciljevu su im:
dostići određenu razinu knjiž. obrazovanja, razviti kulturu čitanja, stvaralačke
sposobnosti učenika, književni ukus, izgraditi cjelovit pogled na svijet
- izbor djela za samostalno čitanje temelji se na tematskoj raznovrsnosti
- kriterij za izbor je i žanrovska raznovrsnost (neke se knjiž. vrste pojavljuju u
ranijim, neke u kasnijim fazama)

SLOBODNE AKTIVNOSTI
- mogu se ostvarivati izvan nastave (izvannastavne aktivnosti) ili izvan škole
(izvanškolske aktivnosti)
- organizirani oblici slobodnih aktivnosti: recitatorska sekcija, dramska, literarna,
filmska, radio-televizijska, novinarska, filološka, knjižničarska sekcija

VRSTE NASTAVNIH PROGRAMA

* prema kriteriju namjene
 program za predškolski odgoj
 program za osnovnu školu
 program za srednje škole
 program za profesionalno visokoškolsko obrazovanje

* programi prema zavičajno-regionalnom kriteriju

* programska jezgra – sadržaji namijenjeni svim učenicima u jednom razredu
dopunski program – oblikuje se prema načelu zavičajnosti

* prema kriteriju obvezatnosti

 obvezatni programi – zajednička obveza svih učenika u razredu
 fakultativni programi – ovise o učenikovim sposobnostima i interesima; u
nastavi knjiž. namijenjeni su učenicima koji pokazuju posebne interese za
knjiž.; teme mogu biti monografske (obuhvaćaju jedno djelo, problem, pisca)
ili sintetske

METODOLOGIJA IZRADE PROGRAMA

-postoje utvrđena metodološka načela i zahtjevi pri izradi programa:
 program se temelji na znan. spoznajama
 izrada novog programa zahtjeva valorizaciju prethodnih programa

10
  program uključuje interdisciplinarni pristup (pedagogija, metodika, psihologija,
sociologija)
 programski se sadržaj raspoređuje linijski (gradivo raspoređeno kronološki),
koncentrično (gradivo u tematskim krugovima, najčešće u osnovnoškolskom
obrazovanju, npr. tematski krugovi dom, vrtić, škola, zavičaj) i kombinirano
 do izražaja dolazi načelo egzemplarnosti – ne mogu se obraditi svi pisci nego
tipični predstavnici književnog pravca koji se obrađuje
 u neke se književnopov. okvire unosi gradivo iz suvremene knjiž. po načelu
aktualizacije

STILSKO OBLIKOVANJE PROGRAMA

- program kao tekst pripada znanstveno-informativnom tipu teksta
- programski tekst uvodi kombinirani tip stručnog jezika, terminologija pripada
većem broju znanosti; termini moraju biti usklađeni s matičnom terminologijom
- stilski postupci programskog teksta: nabrajanje, navođenje definicija,
komentiranje, izricanje normi, tabelarni prikazi
- odlikuje se pojmovnom preciznošću i jasnoćom, sažetošću i komunikativnošću

5. NASTAVNI SAT KNJIŽEVNOSTI

NASTAVNI SAT – vremenski omeđena organizacijska jedinica o-o procesa, obično

traje 45 minuta, ostvaruje se s određenim brojem učenika koji čine razred, temelji
se na verificiranom nast. programu, ostvaruje se komunikacijom nastavnika i učenika
u kojoj se smjenjuju različiti oblici rada, metode, sredstva i pomagala
- na satu književnosti pojavljuju se spoznajni i estetski sadržaji; književne sadržaje
možemo podijeliti i na umjetničke i znanstveni
- knjiž. kao nastavni predmet obuhvaća književnost kao umjetnost i književnost kao
znanost; umjetnički i znanstveni sadržaji međusobno se povezuju
- umjetnički sadržaj čine knjiž. djela i djela ostalih umjetnosti koja se uključuju u
nastavu knjiž.
- znanstveni sadržaj čine književnoteorijska, estetička, umjetničkoteorijska i
književnopovijesna problematika

* opseg knjiž. sadržaja za nastavni sat uvjetovan je:

 složenošću usvajanja
 stupnjem knjiž. obrazovanja učenika
 specifičnostima razreda

11
  metodičkim uvjetima

* sadržaj nastavnog sata može biti:

 jedno književno djelo
 jedna književna tema koja obuhvaća više knjiž. djela (ljubavna poezija V.
Parun)
 jedan književnoteorijski problem (drama kao rod)
 jedan književnopovijesni problem (ekspresionizam u hrv. knjiž.)

- nastavne jedinice cjeline su koje se ostvaruju na jednom nast. satu ili blok-satu
- nastavne jedinice su logički povezane i omogućuju širenje spoznaja
- književnoumjetnički sadržaj odabire se u skladu s recepcijskim mogućnostima
učenika, a književnoznanstveni u skladu sa spoznajnim mogućnostima
* zadaci svakog nastavnog sata:
 obrazovni (nove spoznaje, pojmovi, termini, definicije, teorije)
 odgojni (novi odnos prema sebi i svijetu, novi svjetonazor)
 funkcionalni

- na satu se razvijaju i različite sposobnosti učenika: doživljavanje, zamišljanje,

predočavanje, pamćenje, ocjenjivanje, zapažanje

STRUKTURIRANJE NASTAVNOG SATA

- sat književnosti strukturira se po etapama, nast. sat ima četiri etape:
 usmeno provjeravanje znanja
 izlaganje novog gradiva
 utvrđivanje
 zadavanje domaćih zadataka

* struktura nastavnog sata u sustavu školske interpretacije:

 doživljajno-spoznajna motivacija
 najava teksta i njegova lokalizacija
 interpretativno čitanje teksta
 emocionalno-intelektualna pauza
 objavljivanje doživljaja i njegove korekcije
 interpretacija
 sinteza
 zadaci za samostalan rad učenika
- taj se strukturni model može primijeniti u interpretaciji bilo kojeg umj. teksta na
svim stupnjevima obrazovanja

* strukturni model problemske nastave:

 stvaranje problemske situacije
 definiranje problema i metode
 samostalni istraživački rad učenika

12
  analiza i korekcija rezultata istraživanja
 novi zadaci za samostalni rad
- u ovom modelu u prvom je planu samostalni rad učenika
- struktura nast. sata na kojem se proučava književnoteorijska ili
književnopovijesna tematika razlikuje se od stukture sat na kojem se interpretira
književnoumj. Tekst

NASTAVNI SAT – NAST. SITUACIJA

NASTAVNA SITUACIJA – je logički i emocionalni dio sata koji ima konkretan cilj,
određeni sadržaj i metodiku kojom se ostvaruje
- nast. sat se organizira tako da se nast. situacije međusobno logički povezuju i
čine sustav
- dinamičnost nast. sata postiže se smjenjivanjem nast. situacija pri čemu jedna
traje 5, 10, 20 ili više minuta
- u njoj se mogu pojaviti samo umjetnički sadržaji, samo znanstveni sadržaji ili i
jedni i drugi povezano

a) NASTAVNE SITUACIJE U INTERPRETACIJI LIRSKE PJESME – sadržajne

jedinice nast. situacije u interpretaciji lirske pjesme mogu biti nslov pjesme, vrsta
pjesme, tema i motivi, poruke, strofa, stih, pjesničke slike, kompozicija, stilska
sredstva, ritam, jezik, pjesma u svom vremenu, pjesma i autor, nastanak pjesme,
pjesma u književnopovijesnom kontekstu, pjesma u kritici, pjesma i antologičari,
pjesma i prevoditelji, pjesma i skladatelji, pjesma i ilustratori, pjesma i recitatori
- uz svaku se sadržajnu jedinicu nast. situacije uspostavljaju ciljevi i metodička
sredstva za njihovo ostvarivanje

b) NASTAVNE SITUACIJE U INTERPRETACIJI EPSKOG DJELA –

- sadržaj nast. situacija u interpretaciji bajke mogu biti: tema, ideja, fabula,
likovi, fantastika, podrijetlo bajke, ilustracija bajke
- u interpretaciji basne: tema, ideja, fabula, likovi, kompozicija, alegorijsko
značenje i poruka
- u interpretaciji novele i romana: naslov, tema, problematika, idejni svijet,
kompozicija, fabula, motivacija, liko, karakterizacija lika, umjetničko oblikovanje
lika, vrsta romana, postanak, ekranizacija, dramatizacija, djelo u ogledalu
književne kritike

* nastavna situacija se imenuje:

 prema temeljnom sadržaju što ga obuhvaća
 prema metodičkim postupcima kojima se ostvaruje
 prema aktivnostima učenika

* opseg sadržaja nast. situacije uvjetovan je:

 prirodom sadržaja
 težinom

13
  recepcijskim i kognitivnim mogućnostima učenika
 medijem
 okolnostima u kojima se usvaja

c) NASTAVNE SITUACIJE U INTERPRETACIJI DRAMSKOG DJELA – elementi

koji su dijelovi nast. situacije: dramska struktura, čin, dramska situacija, likovi,
dijalog, monolog, didaskalije, tema, ideja, stilske značajke, jezik, vrsta drame,
postanak drame, scenska povijest drame, glumci u ulozi pojedinih likova, glumci o
drami, režiser o drami

d) NASTAVNE SITUACIJE U OBRADI PISCA – sadržajne jedinice: biografski i

bibliografski podaci, stvaralačka faza, područje stvaralaštva, književne vrste,
metoda stvaranja, pripadnost školi, pravcu, utjecaj na kasniji razvoj književnosti,
prijevod njegova opusa

e) NASTAVNE SITUACIJE U OBRADI EPOHE – sadržajne jedinice: ime epohe i

pravca, vremensko omeđenje, generacijsko nastupanje pisaca, odnos prema
stvarnosti, metoda, književne teme, književni oblici, književni uzori

TIPOVI NASTAVNIH SATI IZ KNJIŽEVNOSTI

* prema sadržaju:
 sat interpretacije književnog djela (proučavanje, analiza; dijeli se na sat
interpetacije lirske pjesme, epske pjesme, epa, basne, bajke, pripovijetke,
romana, drame, putopisa, kritike i eseja, sitnih oblika)
- uključuje se u sve faze knjoo, na sve stupnjeve i u sve razrede osnovnog i
srednjeg obrazovanja
- 1. fazi razvoja ličnosti dijete se uvodi u komunikaciju s književnim djelom;
u 2. fazi učenik se uvodi u interpretaciju teksta, razvija se interes za
samostalno čitanje; u 3. fazi otkriva učeniku načine čitanja, razvija
imaginaciju i refleksiju; u 4. fazi osposobljava učenike za samostalnu
interpretaciju knjiž. tekstova; u 5. fazi interpretacija se podiže na višu
književnoteor. i književnopov. razinu
 sat teorije književnosti – obično se povezuje sa satom interpretacije i
povijesti književnosti
 sat povijesti književnosti – u čistom obliku pojavljuje se u srednjoj školi
- prema sadržajnom usmjerenju može biti: sat o piscu, o književnom
pravcu, o epohi

* prema organizacijskom kriteriju:

 uvodni sat – organizira se radi stvaranja o-o uvjeta za susret s knjiž.
djelom, piscem ili epohom; uvod može trajati i dio sata pa je to tada uvodna
nastavna situacija
- ima karakter doživljajno-spoznajne motivacije

14
 - u govorenim ili pisanim oblicima iskazuju se iskustva i doživljaji učenika,
prezentiraju se rezultati samostalnog izvannastavnog rada, odabiru se
sadržaji drugih umjetnosti, pojavljuju se lingvistički i općekulturni sadržaji
koji su povezani s književnim djelom, uvodni sat može se temeljiti na
literarnoj ekskurziji, posjetu muzeju, sistematiziraju se spoznaje te tako
uspostavlja veza između poznatog i nepoznatog, obuhvaćaju se sadržaji koji
su usvojeni u drugim predmetima
 sat čitanja i analize djela - je sat interpretacije knjiž. djela
 zaključni, sintetski tip sata – obuhvaća u prerađenom i usustavljenom obliku
sve spoznaje koje su učenici usvojili na prethodnim satima

* prema cilju i zadacima

 sat uzimanja novog gradiva – namjera mu je da učenici upoznaju i usvoje nove
sadržaje
- može obuhvaćati književnoteorijsku problematiku, tada je to sat teorije
književnosti (usvajaju se novi pojmovi, definicije, zakonitosti knjiž.
stvaranja); literarnoteor. problem promatra se kao dio sustava; na satu se
ostvaruje i vježbanje kojim se razvijaju sposobnosti i vještine (vježbe mogu
biti promatranja, uspoređivanja, zaključivanja, svrstavanja i dr.)
- sadržaj sata o piščevu životopisu čine podaci o rođenju, školovanju,
djetinjstvu, zanimanju, utjecaj na generacije književnika i dr. ; sat se može
strukturirati prema određenim fazama piščeva života, a za ilustraciju svake
faze odabiru se djela – tako se povezuje piščev život i književni rad;
razvojna je faza vremensko razdoblje u stvaralaštvu pisca koje ima svoje
stilske, tematsko-idejne, žanrovske osobine; biografski sat može biti i uvodni
(tada se njime stvaraju emocionalni i intelektualni uvjeti za interpretaciju
teksta) i zaključni sat (tada služi uopćavanju i usustavljivanju spoznaja);
danas biog. sat nastoji razviti razmišljanja o piscu, izbjegava se faktografski
pristup
- sat o pravcu i epohi teži načelu korelacije, povezivanja sadržaja različitih
nastavnih predmeta; na temelju podataka s informativne razine (kronološki
podaci, naziv epohe, naziv struja u okviru epohe, nazivi djela, časopisa)
uspostavlja se analitičko-kritički odnos prema materiji; osobine epohe
upoznaju se na njezinim reprezentativnim djelima
 sat ponavljanja i utvrđivanja – pon. i utvr. dio je svakog nastavnog sata, a
može se organizirati i kao poseban tip sata; sat se obično organizira nakon
proučavanja većih ili manjih programskih cjelina
- dva su tipa ponavljanja reproduktivno i produktivno: reproduktivno se
odnosi na književnopov. činjenice, a produktivno na umjetničku materiju
- produktivno ponavljanje ostvaruje se: uspoređivanjem pojava, sintetizi-
ranjem, usustavljivanjem, preoblikama, aktualiziranjem
- uspoređivati se mogu tekstovi koji pripadaju istom tematskom krugu, li-
kovi u istom djelu, likovi iz različitih djela, djela istog žanra iz iste ili
različitih epoha, različiti estetski nazori pisaca itd.

15
 - preoblika je poseban oblik produktivnog ponavljanja, preoblike se mogu
ostvarivati kao dramatizacije, scenariji za film, televizijske emisije
 sat provjeravanja i ocjenjivanja – organizira se zbog provjere stupnja
usvojenosti znanja i zbog vrednovanja tog stupnja usvojenosti ocjenom
- znanje iz književnosti obuhvaća: knjiž. podatke i činjenice, pojmove,
generalizacije, definicije, teorije, nazive djela, pisaca i pojmova, postupke u
interpretaciji djela, književnopov. procese
- različite su razine znanja: prisjećanje, prepoznavanje, reprodukcija,
operativno, stvaralačko znanje
- kvalitetu interpretacije određuje: doživljenost teksta, osmišljenost
zapažanja, preciznost generalizacija, jasnoća tvrdnji i stavova, povezanost
izlaganja, pravilnost jezičnog izraza – sposobnost interpretiranja uključuje niz
drugih sposobnosti
- oblici govornog provjeravanja usvojenosti znanja: odgovori na pitanja,
iskazivanje doživljaja i dojmova, samostalno objašnjavanje pojma, citiranje
teksta kojim se nešto dokazuje, samostalno interpretiranje teksta,
parafraziranje teksta, usmena recenzija, usmena rasprava ...
- nijedan oblik usmenog provjeravanja ne bi smio trajati dulje od 15 minuta
- provjeravanje se ostvaruje i pismenim izražavanjem: analitičko (pismeno) i
grafičko provjeravanje znanja
- kao prednosti pismenog provjeravanja navode se: veći stupanj
objektivnosti, ujednačenost po težini, mogućnost provjeravanja učenikove
pisane riječi, manja uzbuđenost učenika
- kontrolni pismeni zadaci traju 5, 10 do 15 minuta, mogu se uključivati u
sve tipove nastavnih sati – najpoznatije tehnike kontolnih pis. zadataka su:
odgovori na pitanja, zadaci višestukog izbora, zadaci sređivanja, zadaci
uvrštavanja, preinačivanja, dopunjavanja
- poseban oblik su sastavci kojima učenici sažeto iskazuju objašnjenja,
komentare, stavove, dojmove
- školske zadaće ispunjavaju cijele sate, služe provjeravanju književne,
jezične, opće kulture, te kulture pisanja
- testovi znanja su standardizirani oblici provjeravanja, mogu biti kolektivni,
grupni i individualni
- znanje se provjerava i domaćim radovima učenika, koji su produžetak
školskog rada, specifičnosti: individualna djelatnost učenika koja se ostvaruje
bez nazočnosti nastavnika i drugih učenika, rješavanje zadataka nije
vremenski ograničeno, način rada učenik prilagođuje vlastitim potrebama
- domaći radovi razvijaju učenikove misaone sposobnosti, potiču ga na
stvaralaštvo, razvijaju osjećaj odgovornosti, upornost, samostalnost
- 6 je glavnih sustava domaćih radova učenika: sustav domaćih radova koji
služe usvajanju gradiva, usvajanju znanja u sustavu, formiranju
generalizacija, primjeni znanja, kojima se kontroliza znanje učenika, koji
služe izgrađivanju znanstvenog pogleda na svijet, moralnom odgoju učenika
 kombinirani sat – sadrži elemente ostalih tipova sata; sadržajni elementi
kombiniranog tipa sata su: književnoumjetnički tekst, književnopov. podaci,

16
 književnoteor. pojmovi i definicije, lingvističko-stilistička materija; na
takvom se satu mogu javiti i širi umjetnički sadržaji; usporedo se može
provesti i ocjenjivanje učenika

* prema dominantnim karakteristikama (prema sredstvima, izvorima i metodama):

 sat izlaganja – izlagati mogu nastavnik, učenik, te pisac ili književni stručnjak
čije je izlaganje snimljeno na kaseti
- pri organiziranju sata izlaganja uzima se u obzir: uvodne obavijesti,
organizacija izlaganja, izlaganje, analiza i korekcija izlaganja, zadavanje
dopunskih zadataka
- vrednovanje oblika izlaganja obuhvaća: sadržaj izlaganja, točnost
podataka, odnos prema sadržaju, organizaciju izlaganja, govornu realizaciju,
pridržavanje određenog vremena, komunikaciju sa slušateljem
- za uspješno praćenje izlaganja pripremaju se podsjetnici u obliku tablice u
koju učenici bilježe svoja zapažanja o izlaganju
- u problemskom tipu izlaganja ne iznose se samo gotovi rezultati znanosti,
već i načini kako se do njih dolazi – predavač postavlja problem, upozorava
na njegove logičko-spoznajne karakteristike i postavlja pitanje na koji se
način problem može riješiti
- izvori za pripremanje sata izlaganja: knjiž. djela, kritička literatura,
priručne povijesti književnosti i teorije književnosti, čitanke i udžbenici,
rječnici stručnih termina, radijske, televizijske emisije, filmovi
- za izlaganje učenici se pripremaju u sklopu samostalnog izvannastavnog
rada, nastavnik pritom mentorski vodi učenike i obavlja konsulatacije
 sat – dijalog – ostvaruje se dijalogom, osobito je zastupljen u školskoj
interpretaciji književnoumj. teksta
- dijalog kojim se ostvaruje inter. teksta heuristički je dijalog
- takav tip sata afirmira polemički dijalog, u kojem se razvijaju borbe
mišljenja, osobito je čest u problemskoj nastavi književnosti
- temeljni sadržaj sata-dijaloga je književnoumj. djelo
- podloga za organiziranje sata mogu biti: samostalni domaći radovi učenika,
čitanje teksta, postavljanje teze, postavljanje problemskog pitanja
- polemički sat učenike uči izricati, razvijati, braniti i dokazivati vlastita
stajališta, slušati i uvažavati
 sat samostalnog rada učenika – učenici rješavaju različite zadatke, stječu
nove spoznaje uz djelomično sudjelovanje nastavnika ili bez njega; sat
isključivog samostalnog rada učenika ne pojavljuje se često, to je npr. sat
pisanja školske zadaće
- prema sadržaju razlikujemo: sat samostalnog rada u interpretaciji
teksta, u proučavanju stvaralaštva pisca, u proučavanju književnog pravca ili
epohe
- sat interpretacije tekst može se ostvariti: nastavnik sam interpretira
tekst-učenici slušaju, nastavnik razgovara s učenicima o tekstu, učenici
samostalno interpretiraju tekst

17
 - pripremanje učenika za samostalnu interpretaciju obuhvaća: čitanje teksta,
istraživanje učenikova odnosa prema tekstu, određivanje književnoteor.,
književnopov. odrednica koje odlučuju o samostalnom radu
- samostalno čitanje ostvaruje se: kao samostalni domaći rad, kao faza o-o
procesa koja prethodi samostalnoj interpretaciji
- uz samostalno čitanje mogu se dati pitanja i zadaci koji usmjeravaju
učenika prema određenim problemima – to je tzv. usmjereno čitanje teksta
- odnos učenika prema pročitanom tekstu, doživljaj teksta i stupanj
razumijevanja teksta utvrđuje se: orijentacijskom anketom, kontrolnim
zadacima na nast. listićima, orijentacijskim razgovorom, samostalnim
pismenim sastavcima analitičkog i stvaralačkog karaktera
- u orijentacijskoj anketi postavljaju se pitanja otvorenog tipa koja
individualiziraju odgovore
- odrednice sati samostalnog rada učenika: organizacija samostalnog rada
(pripremanje), izvođenje, usustavljivanje rezultata rada – faza samostalni
rad učenika na satu traje oko 25 minuta
- sat sam. rada ostvaruje se frontalnim (uvodna faza), grupnim radom,
radom u parovima, individualnim radom (faza samostalnog rada učenika)
- taj tip sata pretpostavlja čvrstu vezu domaćeg rada učenika i nastavnog
rada; a primarno mjesto pripada zadacima istraživačkog karaktera
- istraživački zadaci obuhvaćaju: samostalno stvaranje plana istraživanja,
postavljanje hipoteze, izbor metode, traženje argumenata, sređivanje
podataka, uopćavanje, izricanje sudova
- učenička samostalnost u radu može biti djelomična i potpuna
- takav sat povećava spoznajnu sposobnost učenika, osposobljava učenika za
samoobrazovanje, upoznaje učenika s metodama i tehnikama intelektualnog
rada, razvija stvaralačke sposobnosti učenika
 sat – koncert – literarno-glazbeni sat u kojem se smjenjuju literarne i
glazbene dionice, tako se ostvaruje najviši stupanje emocionalne atmosfere;
najčešće se lirska poezija povezuje s glazbom
- glazbeni sadržaj može s lirskom pjesmom korespondirati na tematsko-
motivskoj ili emocionalnoj razini
- kada se upoznaje epoha, prvo se upoznaju književna djela iz epohe, a
zatim se organizira sat-koncert na kojem učenici slušaju reprezentativna
glazbena djela tog razdoblja
 sat – dramski spektakl – dramsko djelo se na njemu ostvaruje kao teatarski
čin učenika koji su za to posebno pripremljeni pod vodstvom nastavnika; u
interpretaciji dramskog djela sat-dr. spektakl najčešće je zaključni sat
- interpreti se mogu izabrati na satima prije sata-dramskog spektakla, pri
pokušajima interpretativnog čitanja dram. teksta izdvajaju se učenici koji
pokazuju sposobnost scenskog govora
- sat se može organizirati i da profesionalni glumci posjete školu i izvedu
pojedine dramske slike, a može se temeljiti i na televizijskoj, filmskoj,
radijskoj prezentaciji dramskog djela

18
  kino – sat – film se uključuje u o-o proces kao nastavno sredstvo i kao
umjetnički sadržaj
- strukturne jedinice sata: motiviranje učenika za gledanje filma, gledanje
filma, interpretacija filma, uopćavanje
 televizijski sat
 radijski sat
 sat – seminar
 kviz – sat

* prema stupnju obvezatnosti:

 obvezni glavni sat
 fakultativni
 izborni sat

* sat lektire, sat izvanrednog čitanja, njegove podvrste:

 uvodni sat
 sat reklamiranja knjiga
 sat produbljivanja shvaćanja o pročitanim djelima
 sat anotiranja i recenziranja

6. ODNOS NASTAVE JEZIKA I KNJIŽEVNOSTI

PREMA OSTALIM PREDMETIMA

ODNOS NASTAVE KNJIŽ. I JEZIKA

- u nastavi jezika i književnosti inzistira se na načelu jedinstva
- lingvistika se zalaže za spoznavanje jeziak u njegovoj funkciji, tj. osobine jezika
treba proučavati na tekstu ili razgovoru – zato metodičari zahtijevaju da se nastava
jezika i knjiž. izvodi kao jedinsteni predmet
- u modernoj nastavi knjiž. napušta se tradicionalni sustav – Težak, Brigljević i
Brabec afirmiraju induktivnu metodu, a kao ishodište im služi beletristički tekst i
raznovrsni tipovi govornih situacija – nastavu gramatike povezuju s nastavom
izražavanja
- nastava jezika i nastava knjiž. su u uzajamnom odnosu, upotpunjuju se i
prožimaju, međusobna im se suradnja očituje u području nastave gramatike,
stilistike, interpretacije i nastave izražavanja

ODNOS NASTAVE KNJIŽ. I OSTALIH UMJETNOSTI

19
- u pojedinim razdobljima umj. područja međusobno se dodiruju i prožimlju
 romantizam – želi muzikalizirati pjesnički govor, ističe kolorističke efekte
 simbolizam - poeziju svode na zvukovnu ekspresiju, teži se sjedinjavanju
poezije i glazbe
 roman struje svijesti – muzikalizacija romana, muzička struktura
* osnovnoškolski udžbenici – obrada knjiž. djela povezuje se s likovnim ostvarenjima
* srednjoškolski udžbenici – knjiž. se povezuje s ostalim umjetnostima i tako dobiva
svoje teoretsko i povijesno određenje
- u suvremenoj se nastavi učenici upoznaju s ostvarenjima iz svih područja
umjetnosti – najčešće se primjenjuje tematsko povezivanje umjetničkih područja
(pronalaze se književna, glazbena i likovna ostvarenja koja su inspirirana istom
temom)
- knjiž. djela inspiriraju skladatelje i slikare, a knjiž. stvaratelji pronalaze
inspiraciju u glazbenim i likovnim djelima
- likovi u knjiž. djelima mogu biti usmjereni prema glazbi ili likovnim umjetnostima
(npr. Matoševa novela Camao: Alfred Kamenski svira na klaviru djela klasičnih
skladatelja; Proust portretirajući Odette razvija splet likovnih acocijacija vezanih
uz freske iz Sikstinske kapele)

** mogućnosti povezivanja knjiž., likovne umjetnosti i glazbe:

 knj. djelo u usporedbi s djelima iz likovne umj. i glazbe sa zajedničkom
temom
 knj. djelo kao likovna ili glazbena inspiracija
 odnos pojednih knj. vrsta i rodova prema djelima likovne i glazbene umj.
 obrada knj. likova i njihova povezanost s likovnom i glazbenom umj.
 utjecaj likovne i glazbene umj. na stvaralaštvo književnika
 veze i odnosi umj. u jednoj epohi

- sadržaji filmske umj. uključeni su u program nastave jezika i knjiž. kao nastavno
područje
- u povijesnom dijelu programa film se povezuje uz pov. razdoblja – program
iskazuje reprezentativne ekranizacije književnih djela i temeljne povijesne tokove u
razvoju filmske umj. (film u ekspresionizmu, nadrealizmu ...)

NAČELO INTERDISCIPLINARNOSTI
- model o-o sustava koji polazi od načela interdisciplinarnosti i integracije znanosti
uspostavlja sustav međupredmetne povezanosti, a napušta tradicionalnu zatvorenost
pojedinog nast. predmeta
* tematsko-vremenski tip međupredmetnih veza – pojavljuju se teme koje su
zajedničke većem broju srodnih predmeta koje se mogu pojaviti u istom razredu ili u
različitim razredima
- problem je što se pojedine teme koje pripadaju istom pov. razdoblju ne
proučavaju u isto vrijeme, a isto pov. razdoblje u različitim se znan. disciplinama
označava različitim terminima

20
- svaka programska tema ima određeni sadržaj i određeni opseg informacija
- povijesna se periodizacija u nast. predmetima razlikuje terminološki i kronološki
- specifičnost jezično-umjetničkog područja je što se pojavljuju umjetnički (umj.
djela) i znanstveni (znan. činjenice, definicije, teorije) sadržaji

7. METODIČKI SUSTAVI NASTAVE KNJIŽEVNOSTI

METODIČKI SUSTAVI NASTAVE KNJIŽ. U SREDNJOJ ŠKOLI

 dogmatsko – reproduktivni
 reproduktivno – eksplikativni
 interpretativno – analitički
 problemsko – stvaralački
 korelacijsko – integracijski

dogmatsko – reproduktivni
- temeljni sadržaj u nastavi knjiž. u ovom je sustavu povijest knjiž.
- važan je sadržaj nastavnog procesa i teorija knjiž. koja se proučava deduktivno,
bez uporišta u književnom djelu
- učenik pamti što veći broj knjiž. činjenica; takva nastava razvija reproduktivne
sposobnosti i pamćenje
- nastavnik je predavač koji učenicima prenosi gotove stavove, a učenici ih moraju
reproducirati

reproduktivno – eksplikativni
- učenik prepričava knjiž. sadržaj, ali u jezični izraz unosi «svoje riječi»
- nastavnik ima dominantnu ulogu, on je predavač i tumač knjiž. pojava, učenikov
udio u tumačenju knjiž. djela je u drugom planu

interpretativno – analitički
- interpretacija knjiž. djela dominantni je oblik nastavnog rada
- učenik je estetski subjekt
- osobita je pažnja posvećena jeziku umj. djela, istražuje se estetska funkcija
jezika
- dominira metoda heurističkog razgovora i metoda rada na tekstu
- nastavnik je organizator nastavnog procesa

problemsko – stvaralački

21
- učenik se stavlja pred književni problem i motivira ga se za samostalno
istraživanje; učenik ne prima gotove spoznaje, do njih dolazi sam
- faze nast. sata koji se temelji na načelima problemske nastave:
a) stvaranje problemske situacije
b) definiranje problema i metode
c) samostalni rad učenika
d) analiza i korekcija rezultata
e) zadavanje novih zadataka
- afirmira se istraživačka metoda – učenici sami stvaraju plan istraživanja,
postavljaju hipotezu, određuju postupak za njezinu verifikaciju, provode
istraživanja, izdvajaju podatke, klasificiraju ih i osmišljavaju
- do izražaja dolazi učenikov kritički stav; književna se problematika aktualizira
- velike su mogućnosti grupnim oblicima rada i individualizaciji
- u fazi korekcije i analize rezultata afirmira se konfrontacija stavova što dovodi
do polemičke situacije

korelacijsko – integracijski
- povezuju se srodni predmeti u zajednički didaktički sustav, jezično – umj.
područje povezuje nastavne predmete iz jezika i umjetnosti

NOVIJE TEORIJE U PROUČAVANJU KNJIŽ. DJELA U NASTAVI

a) eksplikacija teksta
- razvija se početkom 20. st. u francuskim školama
- umj. tekst prihvaća kao glavni predmet svog bavljenja (opozicija je dogmatsko-
reproduktivnom sustavu nastave knjiž.)
- razvija učenikovu knjiž. i jezičnu kulturu, učenik se osposobljava za samostalno
čitanje i tumačenje teksta
- faze objašnjavanja teksta:
a) kratak uvod (određivanje pripadnosti teksta u cjelinu, tzv. lokalizacija)
b) čitanje teksta (estetsko čitanje koje sugerira učenicima est. Doživljaj)
c) proučavanje kompozicije pročitanog teksta
d) ponovno čitanje praćeno analizom detalja
e) zaključci
f) učenici čitaju tekst
g) učenje teksta napamet

b) pomno čitanje (close reading) i nova kritika

- metoda pomnog čitanja razvija se u Engleskoj 20-ih godina 20. st.
- potpuniju razradu razvija u sklopu nove kritike čiji se zagovornici bune protiv
stavljanja naglaska na autorovu biografiju i svjetonazor već interes pokazuju za
individualni doživljaj umjetničkog teksta, za jezik pjesničkog djela i njegov kontekst

c) sovjetska formalistička škola

22
- razvija se od 1915. do 1930., predstavnici su: Šklovski, Tinjanov, Tomaševski,
Jakobson, Vinogradov
- proučavaju jezik knjiž. djela, ističu važnost izbora i rasporeda gramatičkih
kategorija u oblikovanju pjesničkog jezika, otkrivaju utjecaj versifikacije na
semantiku teksta
- ističu stil knjiž. vrste, književni postupak koji izaziva začudnost kod čitatelja
(poseban dojam koji čitatelju omogućuje novo viđenje pojava

d) škola interpratacije
- javlja se u njemačkoj znanosti o knjiž. uoči Drugog svj. rata
- Staiger smatra da je temeljni predmet proučavanja knjiž. jezik knjiž. djela;
temeljna je zadaća interpretacije otkrivanje unutrašnjih zakonitosti djela
- glavni je teoretičar Kayser – smatra da je središnji predmet znanosti o knjiž.
književno djelo, razlikuje pjesnički jezik od jezika znanosti i svakodnevnog jezika

e) zagrebačka književnokritička škola

- afirmira dva pravca: lingvostilistički (zaokupljen je jezikom umj. djela, istražuje
prirodu pjesničkog jezika) i interpretacijski

**školska interpretacija
- respektira doživljajno-spoznajne mogućnosti učenika, a književni tekst shvaća kao
izvor doživljavanja i spoznaje
- faze procesa primanja književnog djela: percipiranje djela, afektivno reagiranje i
racionalno obuhvaćanje djela
- interpretativno čitanje je pravilno, osmišljeno i emocionalno obojeno čitanje
teksta – cilj mu je da probudi estetski doživljaj kod učenika
- emocionalna pauza trenutak je kada se učenik uključuje u doživljajni i misaoni
svijet djela
- spoznavanje djela temelji se na uočavanju pojedinosti u djelu
- cilj interpretacije je da pronikne u umj. smisao djela; knjiž. djelo kao osnovni
predmet interpretacije postoji kao umjetnički i književopov. fenomen
- u studiju knjiž. traži se suradnja senzibilnosti i erudicije, svaku spontanu reakciju
i zapažanje treba projicirati na teoretsko, tj. književnopov. tlo
- u početnoj fazi učenikova pristupa knjiž. djelu prevladava emocionalna
komponenta, kasnije se emocionalni moment obogaćuje misaonim i kritičkim
elementima
- školska interpretacija mora uvažiti:
 doživljajno-intuitivni plan
 logičko-intelektualni plan
- u osnovnoj školi inter. ostaje u doživljajnim okvirima, srednjoškolska inter.
ujedinjuje oba plana
- tradicionalna nastava književnosti više se bavila književnopov. građom, analiza
djela iscrpljivala se u prepričavanju sadržaja djela
- moderna nastava knjiž. kako temelj nastave uzima književno djelo

23
 PROBLEMSKA NASTAVA KNJIŽEVNOSTI
- uvodi učenike u samostalno istraživanje problema, uspostavlja sustav postupaka i
operacija koji angažira učenika u postavljanju i rješavanju problema
LITERARNI PROBLEM – zasniva se na misaonim, emocionalnim i fantazijskim
aktivnostima učenika
- svaki učenik rješava problem na individualni način, a zahvaljujući kontekstu dolazi
do objektivnog rješenja
- odnos učenika prema problemu ovisi o:
 stupnju psihičkog razvoja
 opsegu iskustva i informacija
 emocionalnom stanju
 motiviranosti

RJEŠAVANJE PROBLEMA
- faze rješavanje literarnog problema:
1) učenik uočava problem, osjeća teškoće, problem izaziva emocionalnu i
intelektualnu napetost, radoznalost i želju za rješenjem
2) problem se pobliže određuje, navode se činjenice koje će olakšati rješavanje
problema
3) učenik pokušava riješiti problem, postavlja problemska pitanja, hipoteze,
traži argumentaciju za postavljene teze, uspoređuje se problem sa sličnim
problemima
- do izražaja dolazi kreativnost u rješavanju problema
4) verifikacija hipoteza, na temelju argumenata izriče se sud o problemu

STRUKTURA PROBLEMSKOG SATA KNJIŽEVNOSTI

I. stvaranje problemske situacije
II. definiranje problema i metoda kojima se problem istražuje
III. organizacija samostalnog istraživačkog rada učenika
IV. analiza rezultata istraživanja, koji se korigiraju i dopunjavaju
V. zadaci za samostalni rad

- na satu problemske nastave mogu se obrađivati cjelovita knjiž. djela ili pojedini
moralni, estetski, filozofski, društveni, idejni problemi vezani uz određeno djelo
- problemi se otvaraju na idejno-tematskoj razini djela, ali i na fabulativno-
kompozicijsko i jezično-stilskoj razini
- izdvajaju se oni problemi koji će najviše zaokupiti interese učenika

METODE PROBLEMSKE NASTAVE

24
  heuristički razgovor – njime se postiže aktivizacija učenika u analizi knjiž.
problema; to je sustavni i postupni razgovor kojim se učenik usmjerava na
problem; u prob. nastavi do izražaja dolaze:
 problemska pitanja – problem se postavlja u obliku pitanja
 perspektivna pitanja – sadrže odrednice za rješenje
 uopćena pitanja – traže razrađen odgovor i objašnjenje
 alternativna pitanja – traže opredjeljenje, postavljaju učenika pred
dilemu
 stvaralačko čitanje teksta – provodi se uz pomoć dodatnih didaktičnih
sredstava (nastavni listići, tehnička sredstva); svrha je razumijevanje
sadržaja, stava autora, emocionalno proživljavanje i procjenjivanje
 istraživačka metoda – najviši stupanj samostalnog rada; učenik definira
problem, stvara plan istraživanja, postavlja hipotezu, određuje način njezine
verifikacije, izvodi zaključke
 reproduktivno-stvaralačka metoda kombinira se s ostalima

- u problemskoj nastavi koriste se suvremena tehnička sredstva i pomagala:

dijafilmovi, nastavni filmovi, dijapozitivi, radio, televizija, audio kasete, te različiti
tipovi nastavnih listića

**oblici rada problemske nastave:

 frontalni rad (svi učenici rješavaju isti problem usmeno ili pismeno)
 individualni rad
 grupni rad

- nastavni je u probl. nastavi organizator stvaralačke i istraživačke djelatnosti

učenika; pozna individualne osobine učenika, pravce njihovih interesa

STVARANJE PROBLEMSKE SITUACIJA

- probl. situacija je početna faza u sustavu problemske nastave
**postupci stvaranja problemske situacije:
 pomoću oprečnih mišljenja učenika koja mogu izraziti u diskusiji
 postavljanjem teza koje traže prihvaćanje ili odbijanje, opredjeljenje traži
argumentaciju
 primjenom ankete u kojoj učenici pomoću problemskih pitanja izražavaju svoj
stav (tzv. orijentacijska anketa)
 citiranjem poslovica, aforizama ili mota koji se povezuju s književnim
problemom nametnutim u knjiž. djelu
 interpretativnim čitanjem teksta
 uspoređivanjem glazbenog i knjiž. djela koje je poslužilo kao inspiracija
glazbenom stvaratelju
 uspoređivanjem književnog s filmskog djela ili ilustracijom
 uspoređivanjem dviju epizoda iz knjiž. djela koje se temelje na istom motivu
 postavljanjem teza koje može postaviti nastavnik

25
  književnokritički tekstovi koji navode oprečna mišljenja o djelu

8. METODE KNJIŽEVNOG ODGOJA I OBRAZOVANJA

METODA – način spoznavanja, sustav pravila i pristupa u proučavanju i otkrivanju

pojava
- odrednice metode: predmet otkrivanja, subjekt koji otkriva i cilj koji se želi
postići
- nastavne metode su način rada u nastavi, ostvaruju se metodičkim postupcima
- spoznavanje književnoumj. teksta ostvaruje se literarnom komunikacijom koja se
temelji na odnosu primatelj i djela

- u literarnoj komunikaciji sudjeluju:

o književnoumjetnički tekst
o učenik
o nastavnik
- u lit. kom. ostvaruju se različite aktivnosti: čitanje, slušanje, govorenje, pisanje,
promatranje (vanjske aktivnosti); doživljavanje, zapažanje, zamišljanje,
razmišljanje, uspoređivanje, zaključivanje, ocjenjivanje (unutarnje aktivnosti)

PODJELA METODA
 prema izvorima
- izvori mogu biti pisani, govorni i grafički – pa postoje pisane, govorne i
vizualne metode
- pisani su izvori tekstovi (metoda rada na tekstu)
- tipovi tekstova koji su izvor informacija: književnoumjetnički,
književnokritički, književnoznanstveni, udžbenički
- podvrste tekstovne metode: metoda rada s književnoumj.,
književnokritičkim, književnoznanstvenim tekstom, metoda rada s čitankom i
drugim didaktičkim izvorima
- govorni su izvori: nastavnik, učenik, snimljeni govor, radijska ili televizijska
emisija
- razlikujemo monološku i dijalošku metodu
- vizualni su izvori: slika, fotografija, ilustracija, crtež, shema, film,
televizijska emisija

 prema unutrašnjim i vanjskim aktivnostima učenika i nastavnika

26
 metoda čitanja, slušanja, pisanja, pokazivanja, promatranja, doživljavanja,
zapažanja, zamišljanja, razmišljanja (uspoređivanja, usustavljivanja,
zaključivanja, asociranja, ocjenjivanja)

 prema sredstvima i načinima prenošenja informacija

metode rada s auditivnim tekstom (radio, kasetofon), metode rada s
vizualnim sredstvima (slika, fotografija, tablica, shema, crtež), metode rada
s audio-vizualnim sredstvima (televizija, film)

 prema recepcijsko-spoznajnim aktivnostima učenika

- različiti su klasifikacijski modeli:
1. metode koje pospješuju imaginativnu recepciju djela
metode koje pospješuju tumačenje djela
2. metoda stvaralačkog čitanja
heuristička metoda
istraživačka metoda
reproduktivna metoda
3. metoda stvaralačkog primanja teksta
analitičko-interpretacijska metoda
sintetizirajuća metoda

LITERARNA KOMUNIKACIJA
- tri tipa metoda s obzirom na lit. kom.:
 metoda primanja književnoumj. poruka
 metoda tumačenja
 metoda vrednovanja, ocjenjivanja
- lit. kom. sustav je uzajamnog djelovanja književnoumj. teksta i njegova čitatelja
- uključuje tri elementa:
tekst (izvor informacija) -> čitanje/slušanje -> čitatelj/primatelj informacija

TEKST – je sadržajno i strukturno završena cjelina, književnoumj. tekst odlikuje se

sadržajnom, smisaonom i strukturnom završenošću

ČITATELJ – postoji nekoliko klasifikacija:

* po Volgastu: nekritički čitatelj koji puno čita, čitatelj koji malo čita, aktivan
čitatelj koji postavlja cilj čitanja, čitatelj koji se usmjerava prema određenoj vrsti
knjiga, poslušni čitatelj koji se podruđuje rukovođenju, čitatelj koji se ne vraća
pročitanom
* po Hirlu: čitatelj koji u tekstu traži korisnu informaciju, čitatelj koji ne
uspostavlja kritički stav, čitatelj koji zauzima kritički odnos prema tekstu, čitatelj
koji čita bez praktičnog cilja
* po Bambergeru tipovi čitatelja među djecom: romantični tip koji čita fantastičnu
literaturu, realistički tip, intelektualni tip koji u knjizi traži objašnjenje pojava,
estetski tip koji u knjizi traži doživljaj ljepote

27
- komunikacija može biti verbalna i neverbalna
- posredna komunikacija ostvaruje se posredstvom tehničkih pomagala, a neposredna
u interakciji više osoba
- može biti jednosmjerna (inf. ide od pošiljatelja do primatelja, a primatelj ne
uzvaća povratnom inf.), i dvosmjerna
- kom. s književnoumj. tekstom može biti neposredna (bez posredovanja nastavnika,
ostvaruje se čitanjem u sebi) i posredna (kada druga osoba čita tekst)
- teškoće u literarno-didaktičkoj komunikaciji:
 nastaju zbog neusklađenosti tekstnog i čitateljeva koda (tematika
neprimjerena primateljevim mogućnostima, veliki broj nepoznatih riječi,
pojmova, podataka)
 zbog psiholoških činitelja: nedovoljna motivacija, pomanjkanje interesa,
nerazvijenost literarne senzibilnosti, objektivni činitelji poput nepovoljne
atmosfere i umora

9. SREDSTVA I POMAGALA U KNJIŽEVNOM ODGOJU

I OBRAZ.

TEHNIČKA SREDSTVA U O-O PROCESU

FILM KAO SREDSTVO U NASTAVI KNJIŽ.
- element-film može biti prema sadržaju: informativi (književnopov., književoteor.)
i estetski (interpretacijski)
- filmski adaptirana biografija pisca može bit cjelovita ili fragmentarna; uključuje
se u uvodnu fazu sata, ima funkciju motivacije za susret s djelom (tzv. motivacijski
filmovi); može biti dio faze interpretacije kada se razumijevanje teksta oslanja na
izvantekstovne odrednice, te završne faze sata

**stvaralačke vježbe vezane uz element-film biograf. tipa:

 formuliranje naslova pojedinih sekvenci filma
 dopunjavanje i preoblikovanje sadržaja filma
 uspostavljanje odnosa teksta i filmskog predloška

- važni su i element-filmovi utemeljeni na književnoumj. tekstu (najčešće je to

kraći tekst – basna, npr.)
- uključuje se u sat interpretacije

**faze nastavnog sata s element-filmom utemeljenom na knjiž. tekstu:

a) doživljajno-spoznajna motivacija

28
 b) najava filma
c) gledanje i slušanje priče
d) ispitivanje doživljaja cjeline priče
e) analiza
f) sinteza
g) samostalni i stvaralački rad učenika

** metode doživljajno-spoznajne motivacije: dijalog, monolog nastavnika ili učenika,

čitanje teksta (naglas ili u sebi), promatranje vizualnih predložaka, samostalni
pismeni radovi učenika
** ispitivanje doživljaja cjeline priče ostvaruje se: dijalogom, pismenim radom,
monologom)
** faza analize: dijalog, monolog, ponovno promatranje filma uz koje se povezuju
različiti zadaci za govorno i pismeno izražavanje
** samostalni i stvaralački rad učenika čini: samostalno prepričavanje priče uz
gledanje filma ili bez filmskog predloška, stvaranje dijaloga unutar priče, opisivanje
likova i prostora, dovršavanje priče, dramatizacija teksta

OSTALA VIZUALNA SREDSTVA U NASTAVI KNJIŽ.

 knjige – pokazivanje knjige omogućuje povezivanje nast. rada s radom školske
knjižnice, njime se budi interes za čitanje, razvija kultura čitanja, budi želja
za posjedovanjem knjihe
 ilustracije – mogu biti umjetničke (osobito važne u knjigama za djecu)
i neumjetničke
 časopis – služi kao dopunski izvor informacija, književni se časopis uključuje u
sat o piscu
 faksimil rukopisa – služi za upoznavanje stvaralačkog procesa i kao predložak
za tekstološku analizu
 crteži – pospješuju recepciju teksta, razvijaju literarnu maštu, potiču
učenike na grafički način izražavanja
 sheme – mogu sadržavati inf. koje proizlaze iz književnoumj. teksta te one
koje imaju izvantekstovno porijeklo
*tipovi shema (tablica):
 tematska shema – sadrži inf. koje se odnose na tematsku strukturu
teksta
 kompozicijska shema
 jezično-stilska
 sheme – tablice o knjiž. likovima – karakterološke tablice pri analizi
dramskog lika, sadrže repliku na temelju koje se utvrđuje doživljajno
stanje lika, njegove misli i namjere
 sheme – tablice o idejnom ustrojstvu teksta

AUDITIVNA SREDSTVA U NASTAVI KNJIŽ.

- radijske emisije, audio kasete, zvučne čitanke

29
 PISANA SREDSTVA U NASTAVI KNJIŽ.
- književnoumj. tekst temeljni je sadržaj čitanka i udžbenika književnosti

** kriteriji za izbor tekstova u čitanci i udžbeniku:

 psihološki
 estetski
 gnoseološki
 etički
 idejni
 nacionali
- u srednjoškolskim udžbenicima jak je i kriterij reprezentativnosti (antologijski
kriterij)
- u osnovnoškolskim čitankama tekstovi se svrstavaju u tematske cjeline ilu u sustav
knjiž. rodova i vrsta, a u srednjoškolskim čitankama razvrstavaju se u sustav
teorije i povijesti književnosti
- u o-o proces uključuju se književnoumj. tekstovi, ali i književnokritički tekstovi
(eseji, recenzije, anotacije, prikazi, studije), znanstveni tekstovi iz povijesti
književnosti
- svi tekstovi koji nisu književnoumj. čine dopunske izvore informacija

TIPOVI ČITANAKA/UDŽBENIKA IZ KNJIŽEVNOSTI

* prema kriteriju namjene:
 čitanke/udžbenici za mlađe razrede oš
 -II- za više razrede oš
 -II- za srednju školu

* prema načinu iznošenja knjiž. gradiva:

 čitanka/udžbenik receptivnog (reproduktivnog) tipa – traži zapamćivanje i
reprodukciju gradiva, izlaže knjiž. gradivo u sustavu znan. disciplina
 -II- produktivnog (stvaralačkog) tipa – pruža učeniku uvjete za
samostalno i stvaralačko primanje sadržaja – podvrste su:
o radni udžbenik/čitanka (sadrži radne zadatke i vježbe)
o razgranati radni udžbenik/čitanka (obuhvaća temeljnu knjigu, dopunske
izvore – radne bilježnice, videokasete, filmove)
o višeizvorni udžbenik/čitanka (sadrži književnoumj. tekstove,
interpretacije tekstova, književnoteor. i književnopov. tekstove)

* prema načinu raščlanjivanja književnog sadržaja:

 programirani tip udžbenika – knjiž. se gradivo raščlanjuje u manje jedinice
koje se usvajaju postupno
 poluprogramirani tip udžbenika
* čitanka zatvorenog tipa (ne dopušta preinake i dopune sadržaja)
čitanka otvorenog tipa (svako se izdanje obogaćuje novim sadržajima)

30
*svaki dobar udžbenik mora sadržavati
 metodička sredstva koja uvjetuju recepciju teksta (objašnjenje nepoznatih
riječi, pojmova i imena, objašnjenje strukturnih elemenata teksta – teme,
kompozicije)
 metodička sredstva koja omogućuju razumijevanje i tumačenje teksta (pitanja
i zadaci kojima se potiče uočavanje, raščlanjivanje, uspoređivanje,
razvrstavanje; mogu biti:
o pitanja i zadaci percepcijskog tipa
o -II- analitičko-sintetičkog tipa
o -II- klasifikacijskog tipa
- uključuju se i razna objašnjenja i komentari te razni književnokritički
tekstovi
 metodička sredstva koja potiču samostalni i stvaralački rad učenika

METODIČKO OBLIKOVANJE ZNAN. SADRŽAJA U UDŽBENIKU/ČITANCI

- u srednjoškolskim udž./čit. Važni su prikazi stvaralaštva pisaca (književnokritički
portreti pisaca), pojavljuju se i prikazi književnopov. razdoblja/stilskih formacija
- učenički tekstovi ilustriraju učeničke stvaralačke i kritičke domete

* tekstovi u udžbenicima/čitankama ovisno o stilu:

 književnoumjetnički
 književnoznanstveni
 književnoznanstvenopopularni
 esejistički
 didaktički

* tekstovi u udžbenicima/čitankama prema autorima:

 tekst umjetnika ili narodnog stvaratelja
 tekst znanstvenika
 tekst kritičara, esejista
 tekst pisca udžbenika
 tekst učenika

PRIRUČNIK ZA NASTAVNIKE
- sadrže književnu i metodičku interpretaciju cjelokupnog sadržaja u
čitanci/udžbeniku; prati sadržaj čitanke/udžbenika i interpretira ga s književnog i
metodičkog gledišta

RADNI LISTIĆI
- nast. sredstvo namijenjeno samostalnom radu učenika: u redovnoj nastavi,
domaćem radu, fakultativnoj i izbornoj nastavi

31
* prema načinu oblikovanja mogu biti:
 tekstovni
 tekstovno-grafički (zadaci se oblikuju i grafičkim sredstvima)
 tekstovno-likovni (kombinacija sa slikom ili ilustracijom)

* prema sadržaju ih dijelimo:

 r. l. koji sadrže zadatke za interpretaciju književnoumj. teksta
 r. l. koji se povezuju uz proučavanje stvaralaštva pisca
 r. l. koji se povezuju uz proučavanje književne epohe ili pravca

* tekstovni radni listić – sadrži:

 tekst-instrukciju, tekst-zadatak
 izvorni književnoumj. tekst
 književnokritički tekst
 književnoznanstveni tekst
- rezultati rada na nast. listićima kontroliraju se individualnim pregledavanjem,
glasnim čitanjem odgovora, odgovorima na pitanje

ANKETNI RADNI LISTIĆ (ANKETA) – vrsta nastavnog listića; može biti

orijentacijska (služi za ispitivanje književnih interesa, recepcijske spremnosti
učenika, okolnosti koje utječu na komunikaciju s tekstom, prikupljanje inf. o načinu
čitanja knjiž. djela) i kontrolna (služi za provjeravanje ispunjenih obveza,
poznavanje sadržaja)

ZADACI OBJEKTIVNOG TIPA

- njima se provjerava znanje učenika
* sadrže knjiž. činjenice i podatke koji se odnose na:
 knjiž. djela
 književnoteorijske i književnopovijesne pojave
 književne pojmove i termine
 književne definicije
 književne teorije

* vrste zadataka objektivnog tipa:

 zadaci dosjećanja (upisuje se izostavljeni podatak)
 zadaci dopunjavanja (uvrštavanja; upisuje se izostavljeni podatak)
 zadaci dvočlanog izbora (alternativni zadaci; izabire se točan odgovor)
 zadaci višestrukog izbora (ponuđeno je nekoliko rješenja od kojih se izabire
točan odgovor)
 zadaci uspoređivanja (sparivanja odgovora)
 zadaci sređivanja (podaci se sređuju prema određenom kriteriju –
kronološkom, višeg rodnog pojma)

32
UČENIČKI TEKSTOVI
* tri su temeljna tipa:
 beletristički (literarni; priča, novela, pjesma, pjesma u prozi, putopis, esej,
memoari, dnevnik)
 znanstveni (objašnjenje, komentar, rasprava, članak, interpretacija, kritika,
anotacija)
 publicistički (bilješka, reportaža, intervju, feljton)

DNEVNIK ČITANJA
DNEVNIK ČITANJA – posebna je bilježnica u koju se zapisuju zapažanja, misli,
doživljaji, asocijacije o pročitanom književnom tekstu
- bilježenje može biti:
a) spontano – po vlastitom nahođenju
b) usmjereno – po nastavnikovim napucima

* tekstovi koji se pojavljuju u dnevniku čitanja:

 bibliografska bilješka
 izvorni citati s naznačenom stranicom
 komentari u sažetom i razvijenom obliku
 impresije, asocijacije
 teze, sudovi, ocjene

- multimedijski tip nastave književnosti uključuje sljedeću tehničku opremu:

kasetofon, kompjutor, televizor, filmski projektor, projektor za element-film,
ekran za projekciju

TELEVIZIJA U NASTAVI KNJIŽEVNOSTI

- televizijska se emisije može uključiti u sve faze nastavnog sata, u koju će se
uključiti ovisi o: karakteru emisije, koncepciji sata, pripremljenosti učenika i
nastavnika za praćenje emisije

* elementi koji se uzimaju u obzir u analizi emisije:

 sadržaj
 kompozicija emisije
 vizualna komponenta
 auditivna komponenta
 govorna realizacija emisije

* faze u realizaciji emisije:

 pripremna faza (motivacija učenika, pripreme se provode i izvan
nastavnog sata i na samom satu)
 gledanje emisije
 analiza emisije (može biti pismena i usmena)

33
  generalizacija (usustavljivanje zapažanja i spoznaje, učenike se potiče
na samostalan individualni rad)

RADIO EMISIJE U NASTAVI KNJIŽEVNOSTI

* tipovi emisija:
 emisije iz područja lirike
 emisije iz područja epike (pripovjedne proze)
 dramske emisije
 emisije iz područja knjiž. kritike i esejistike
- mogu se uključiti u sve faze nastavnog sata

* postupci provjeravanja doživljavanja i shvaćanja emisije:

 pismeno anketiranje učenika
 razgovor o emisiji
 postavljanje zadataka koji su povezani s emisijom
 samostalna učenička analiza
 učenici pismeno formuliraju pitanja i zapažanja, a zatim slijedi razgovor

10. METODIČKE OSNOVE ZA INTERPRETACIJU

POEZIJE

INTERES UČENIKA ZA POEZIJU

- učenici 5. i 6. razreda opredjeljuju se za vedru poeziju (o radosti, sreći,
ljubavi), pejzažnu poeziju i poeziju o rodnom gradu; učenici 7. i 8. razreda
usmjeruju se prema intimnoj, socijalnoj i rodoljubnoj poeziji
- osim sadržaja bitno je da učenici zapaze posebnosti lirike u smislu melodioznosti,
jezične organizacije, zgusnutosti izraza, slikovitosti, ekspresivnosti i sugestivnosti

*u tradicionalnoj nastavi poezije lirsko je djelo bilo predložak za učenje tropa i

figura, cilj je bilo razvijanje pamćenja i deklamatorskih sposobnosti, analiza
formalnih elemenata lirske pjesme omogućavala je spontano komuniciranje s lirikom
* moderna se nastava poezije bavi organskim jedinstvom pjesme, jedinstvom
sadržaja i formalnih elemenata, cilj je učenicima otkriti smisao poezije

- bitna odrednica koja razlikuje lirsku poeziju od epike i drame je

SUBJEKTIVNOST

34
- u ispovijedanju lirskog pjesnika čitatelj prepoznaje i produbljuje osobnu intimnost,
tj. lirska pjesma se time diže iznad pojedinačnog i dobiva univerzalni smisao

* klasifikacija poezije:
 tematski: ljubavna, rodoljubna, socijalna, filozofska, pejzažna
 formalno: oda, elegija, himna, ditiramb, epigram, madrigal

PEDAGOŠKO-PSIHOLOŠKE ODREDNICE U NASTAVI LIRIKE

1. FAZA (I. do IV. razreda) – poezija se prima spontano, imaginativno, slušno i
vizualno; učenici pokazuju interes za bajku i basnu,vole lirsku poe-
ziju s pejzažnim motivima i motivima iz dječjeg i životinjskog svi-
jeta
- djeca se mogu uživiti u svijet pjesme, osjećaju ritam i imaju sklo-
nosti pjesničkom načinu izražavanja
2. FAZA (V. i VI. razred) – poezija se prima emocionalno, imaginativno, intelektu-
alno; izražen je interes za knjiž. djela s uzbudljivom fabulom, likovi-
ma; u lirskoj poeziji pronalaze šaljive motive, motive iz pejzaža i
djetinjstva, ne ne uspijevaju otkriti raznovrsna emocionalna
očitovanja što ih nudi poezija
3. FAZA (VII. i VIII. razred) – pojačan je interes za čovjekov psihički život,
pri inter. se afirmira psihološki pristup; mogu ulaziti u doživljavanje
intimnijih lirskih pjesama

USVAJANJE STRUKTURNIH OBILJEŽJA LIRSKE PJESME

a) PJESNIČKA SLIKA
- od 3. do 6. razreda – učenici zapažaju vizualne i auditivne slike
- od učenika se traži da interpretira sliku i izrazi vlastitu impresiju
- 7. i 8. razred – obogaćuje se opažanje mirisnim i opipnim slikama
- učenici otkrivaju da je pjesnička slika izraz pjesnikova raspolože-
nja ili spoznaja o svijetu
- pj. slike ostvarene su izražajnim sredstvima pa učenici uče o jezi-
ku i stilu
- pjesnička slika se promatra i kao kompozicijska jedinica

* faze primanja pjesničke slike:

 osjetilno primanje (okom, uhom)
 slika se zamišlja
 slika se emocionalno doživljava
 slika se analizira
 slika se vraća u kontekst pjesme

35
b) RITAM
- analiza ritma provodi se u svim fazama školovanja i povezana je s fonetičkim,
morfološkim, sintaktičkim i leksičko-semantičkim ustrojstvom pjesme
- ritam se uključuje u interpretaciju lirske pjesme u svim fazama školovanja:
1. - 4. razreda – učenici zamjećuju izmjenu brzog i sporog ritma, te ritam
povezuju s promjenom raspoloženja u pjesmi; pri čitanju teksta ostvaruju
pauze na kraju stiha i strofe
5. i 6. razred – učenici zamjećuju nijanse u ritmu koje su uvjetovanje raspo-
loženjem, određuju pauze u stihu zavisno od reda riječi
7. i 8. razred – učenici razlikuju raznovrsne tipove ritma ovisno o emociona-
lnom tonu pjesme, određuju tempo i intenzitet izgovora riječi i stihova,
ostvaruju pauze propisane interpunkcijom, zamjećuju red riječi
- pri interpretaciji ritma povezuje se nastava književnosti i jezika (naglasak,
duljina, red riječi, slogovi, naglašene i nenaglašene riječi i izgovorne cjeline)

* metodički postupci kojima učenike uvodimo u osjećanje ritma:

 slušanje interpretativnog čitanja
 učenici slušaju stihove te dizanjem i spuštanjem ruke označavaju
naglašene i nenaglašenje slogove riječi u stihu
 tiho usmjereno čitanje (učenici čitaju u sebi pjesmu te označavaju
naglašene i nenaglašene slogove)
 prenošenje pjesničkog teksta (stihova) u prozni oblik
 uspoređivanje glazbenog djela koje je inspirirano pjesničkim tekstom s
njegovim tekstualnim predloškom

c) JEZIK I STIL
- interpretacija lirske pjesme temelji se na otkrivanju pjesničkog jezika koji je:
- specifično organiziran
- sugestivan pobuđuje
- emocionalan estetsku recepciju
- slikovit
- muzikalan

od 1. do 4. razreda – učenici ne uče književnoteor. pojmove vezane uz pjesnički

jezik (upotrebljavaju npr. poredbu, ali spontano)
- razvija se osjetljivost za emocionalno djelovanje i zvukovne vrednote pj.
jezika
5. i 6. razred – uče se teorijski pojmovi epitet, onomatopeja, hiperbola, pore-
dba, kontrast, gradacija
7. i 8. razred – u interpretativni proces uključuju se gramatičko-stilska sre-
dstva (funkcija glagola – prezent, aorist, imperfekt)

36
 MOTIVIRANJE UČENIKA ZA PRIHVAĆANJE PJESNIČKOG DJELA
- motivacija se odabire u skladu s idejno-estetskim značajkama pjesme, te
doživljanjno-spoznajnim mogućnostima učenika

*tipovi motivacija:
 motivacija utemeljena na osobnim iskustvima učenika (emocionalnim,
socijalnim, intelektualnim, moralnim) – učenikova osobna iskustva mogu se
upoznati primjenom anketa u formi pitanja, s ponuđenim višestrukim izborom,
sa zadanom tematskom poticajnom riječi uz koju učenici povezuju određene
motive)
 motivacija utemeljena na glazbenim, likovnim, filmskim predlošcima
- načela kojih se moramo držati pri izboru glazbenih djela:
o ono mora biti u suglasju s lirskom pjesmom koja će se interpretirati
o mora biti primjereno doživljajnim mogućnostima učenika
o mora biti vremenski u skladu sa strukturom nast. sata
o učenike se mora motivirati za slušanje glazbenog djela
o nakon slušanja učenici izražavaju svoj doživljaj
o doživljaj učenika služi kao podloga za prihvaćanje lirske pjesme
- načela kojih se moramo držati pri izboru likovnih djela:
o djelo mora biti primjereno mogućnostima učenika, osobito su dobra
djela koja su tematski, idejno bliska učenicima
o djelo mora pobuditi interes učenika, izazvati emocije
o djelo mora temom, idejom, ugođajem korespondirati s lirskom
pjesmom
o djelo se uključuje u pripremnu fazu nastavnog sata
o djelo svojom veličinom mora biti vidljivo svim učenicima
 motivacija utemeljena na književnoteorijskim ili književnopovijesnim
činjenicama
 motivacija utemeljena na općekulturnim sadržajima
 motivacija utemeljena na lingvističko-stilističkoj osnovi
 motivacija utemeljena na filozofskoj, socijalnoj ili povijesnoj osnovi

PRISTUP PJESNIČKOJ ZBIRCI

- pjesnička se materija u pjesničkim zbirkama organizira na kronološkoj,
tematskoj ili tematsko-formalnoj osnovi

* postupci u motiviranju učenika za čitanje pjesničke zbirke:

 interpretacija pjesme iz čitanke potiče učenika na samostalno čitanje
 radio ili televizijska emisija, film o pjesniku, slušanje glazbenih djela koja
su inspirirana pjesničkim tekstom
 književna obljetnica, intervju s pjesnikom
 objavljena pjesma u dnevnim novinama i književnim časopisima
 autobiografski zapisi koji otkrivaju porijeklo pjesnikove inspiracije
 izbor stihova iz različitih pjesama

37
  književnokritički tekst
 književna izložba koja obuhvaća građu iz autorove građanske i stvaralačke
biografije (građa su fotografije, biografske kronologije, bibliografske
kronologije, ilustracije pojedinih pjesničkih zbirki)

SAT INTERPRETACIJE LIRSKE PJESME

* struktura sata interpretacija lirske pjesme:
1) doživljajno-spoznajna motivacija (priprema učenika za susret s djelom)
2) najava teksta i njegova lokalizacija (otkriva se naslov, autor i popratne
informacije koje pobliže određuju tekst)
3) interpretativno čitanje (tekst se dovodi u žarište primaočeva duhovnog
svijeta)
4) emocionalno-intelektualna pauza (primatelj ostaje sam sa svojim doživljajem
pjesme)
5) objavljivanje doživljaja (primatelj otkriva svoje emocije, asocijacije, misli)
6) interpretacija
7) sinteza
8) samostalni rad učenika

INTERPRETACIJA
- je faza o-o procesa u kojoj se otkrivaju književnoumjetničke značajke teksta pri
čemu se afirmiraju različiti postupci koji primatelja dovode do estetske spoznaje
(ostali nazivi za inter.: analiza teksta, literarna analiza, književnoumj. analiza,
faza udubljivanja u tekst)
- temeljna svrha interpretacije je spoznavanja književnoumj. značajki teksta
- učenici u toj fazi zapažaju estetske pojedinosti u tekstu, uspostavljaju odnose
među njima, zaključuju, ocjenjuju, uopćavaju
- ostvaruje se tzv. literarno mišljenje koje se očituje u zapažanju, razlikovanju,
uspoređivanju, uopćavanju, zaključivanju, ocjenjivanju književnoumjetničkih pojava
*polazišta interpretacije:
primateljev doživljaj pjesme u cjelini (koji se može iskazati usmeno ili pismeno,
likovno ili glazbeno)
emocionalno ustrojstvo pjesme (može se primijeniti interpretativno čitanje kojim se
učenici uvode u emocionalno ustrojstvo pjesme; inter. teži usklađivanju emocionalnih
iskustava primatelja s emocijama u pjesmi; otkriva se kretanje emocija u pjesmi,
njihovo smjenjivanje i nijansiranje)

*redoslijed nastavnih situacija u fazi interpretacije:

I. učenici iskazuju svoj doživljaj pjesme poslije inter. čitanja i pauze
II. učenici ponovno čitaju pjesmu u sebi
III. glasno čitanje otkriva kako učenici doživljavaju pojedine dijelove pjesme i
pjesmu u cjelini

38
 IV. za glasno čitanje dijelova pjesme učenike motiviramo različitim pitanjima i
zadacima

EMOCIONALNI SADRŽAJ PJESME I IZVANTEKSTOVNA SFERA

- emocionalni sadržaj pjesme povezuje se s stvaralačkim procesom i autorovom
biografijom
- izvantekstovne inf. uključuju se u interpretaciju kao dopunsko sredstvo koje
proširuje doživljaj i intelektualno priprema za susret s pjesmom
- izvantekstualne inf. imaju najuspješnije djelovanje kad se prenose u izvornom
obliku, npr autobiografski zapisi

TEMA I MOTIV KAO POLAZIŠTE I PREDMET INTERPRETACIJE

- u njihovu traženju ujedinjuju se literarna senzibilnost i literarno mišljenje
- motiv je najmanja tematska jedinica – motiv je podređen temi
- analitički proces počinje uočavanjem motiva u pjesmi i to na 2 načina:
 na strukturnoj razini pjesme
 motiv u kontekstu autorova opusa ili epohe (književnopov. kontekst za
promatranje motiva uspostavlja se u srednjoj školi)

**vrste motiva:
sadržajno – intimni, rodoljubni, socijalni, pejzažni, refleksivni
žanrovski – lirski, epski, dramski
strukturalno – motiv kao dio stiha, unutar jednog stiha ili nekoliko njih
stilski – romantički, realistički, modernistički, ekspresionistički, impresionistički

- analiza motiva obuhvaća raspored motiva, njihovu povezanost i funkciju u

konkretizaciji ideje

* faze analize motiva:

 uočavanje i imenovanje motiva – metoda rada na tekstu, usmjereno
čitanje književnoumj. teksta
 razvrstavanje motiva:
o prema kriteriju pripadanja: pejzažni, socijalni, religiozni
o prema načinu percipiranja: vizualni i auditivni
o prema kriteriju stanja motiva: statički i dinamički
 uočavanje veza i odnosa među motivima – dijaloška metoda
 zaljučci – motiv u književnopov. i stilskom kontekstu (npr. utvrđivanje
tipičnih motiva pjesnika, tipičnih motiva u pojedinoj epohi)

39
 11. METODIČKI PRISTUP PRIPOVJEDNOJ PROZI

- specifičnosti proze:
o pripovijedanje
o objektivnost
o opisivanje, dijalog, monolog, komentar
o mogućnost isprepletanja s esejističkim ili dramskim izražajnim postupcima

- književni interesi učenika ovise o:

 dobi učenika
 spolu
 socijalnoj okolini
 sadržaju djela
 književnoj vrsti
 vremenskoj pripadnosti djela
 autorskoj pripadnosti djela
 stilskoj pripadnosti djela

- u središtu interesa učenika srednje škole nalazi se pripovjedna proza (novela,

pripovijetka, roman), a lirika i drama se nalaze u drugom planu
- najveći interes u sš učenici pokazuju za djela sa suvremenom tematikom, te za
realistički tip proze
- u djelima klasičnih pisaca treba istraživati problematiku koja može zaokupiti
suvremenog mladog čitatelja – univerzalni problemi trebaju se aktualizirati

** izbor pripovjedne proze temelji se na:

 principu reprezentativnosti (odabiru se vrhunska prozna ostvarenja)
 historijskom principu (prip. djela se uključuju u povijesne okvire i promatraju
se u književnopov. kontekstu)
**djela suvremene književnosti mogu se uključivati prema:
 tematskom kriteriju
 kriteriju aktualnosti
 kriteriju interesa učenika za pojave u suvremenoj prozi

- učenicima nižih razreda najinteresantniji su likovi i fabula, u višim se razredima

pažnja okreće kompoziciji, idejnoj osnovi djela, jeziku, stilu, autoru, u srednjoj
školi pristup knjiž. djelu obogaćuje se teoretskim i književnopovijesnim obavijestima
- u sš bitno je načelo kontinuiteta čitanja, tj. ravnomjernog čitanja tijekom školske
godine
- interes za književni lik izgrađuje se postupno: u početku je knjiž. lik uzor, etički
ideal, a tek u kasnijim fazama se razvija kritički stav prema liku

**suvremena nastava književnosti poštuje:

 načelo kontinuiteta – pripovijedna proza pojavljuje se u svim razredima škole

40
  načelo vertikalnog slijeda- težnja k postupnom usvajanju i produbljivanju
temeljnih kategorija na kojima se izgrađuje svijet prip. djela

MOTIVIRANJE UČENIKA ZA ČITANJE PRIPOVJEDNE PROZE

* postupci motivacije učenika za čitanje pripovjednih djela:
 anketa kojom se ispituju interesi učenika i stupanj njihove knjiž. kulture
 interpretativno čitanje odabranog odlomka
 slušanje radio-emisije
 ilustracije pojedinih epizoda
 slušanje glazbenih djela koja su inspirirana prip. djelom
 književne obljetnice pojednih pisaca
 izložba knjiga iz školske ili gradske knjižnice
 ekranizacija književnih djela
 zadavanje tema za samostalne pismene radove koji su utemeljeni na knjiž.
sadržajima
 objavljivanje književnog natječaja
 natječaj za najuspjeliji prikaz odabranog romana
 informiranjem učenika o tome kako je dotično djelo doživljavao neki
znanstvenik, umjetnik
 informiranje učenika o procesu stvaranja djela
 portret pisca
 književni časopis ili pano sa sastavcima o djelu

SAMOSTALNO ČITANJE I BILJEŽENJE

- učenici sš vode bibliografske bilješke, u dnevnik čitanja unose ime i prezime
autora, naslov djela, izdavača, mjesto i godinu izdanja
- u dnevnik čitanja unose se vlastita zapažanja o djelu, asocijacije, osjećaji i misli
- osim spontanog bilježenja primjenjuje se i usmjereno čitanje – nastavnik
upozorava učenike na što u tekstu trebaju obratiti pozornost
- iz teksta se citiraju rečenice, odjeljci, monolozi i dijalozi
ANOTACIJA – sažeta karakteristika djela u kojoj se iznosi tema, ideja i kratka
ocjena njegovih umjetničkih svojstava, sadrži i podatke o vremenu nastanka djela i
povijesnoj epohi koja je u njemu prikazana
RECENZIJA – zahtjeva obrazlaganje iznesenih sudova, obrazloženu analizu teme i
idejne zamisli djela; oblikovanju recenzije prethodi čitanje s bilježenjem (aktivno
čitanje)

METODIČKE KONCEPCIJE U OBRADI PRIP. PROZE

41
* faze nastavnog sata pri školskoj interpretaciji pripovjedne proze:
1) doživljajno-spoznajna motivacija
2) najava teksta i njegova lokalizacija
3) interpretativno čitanje
4) emocionalna i intelektualna pauza
5) objavljivanje doživljaja i njihova korekcija
6) interpretacija teksta
7) sinteza
8) zadaci za samostalni rad

A) DOŽIVLJAJNO-SPOZNAJNA MOTIVACIJA
* tipovi motivacija pri interpretaciji prip. djela, prema sadržajnoj usmjerenosti:
 motivacije utemeljene na osobnim iskustvima učenika
 -II- na književnoteor. i književnopov. osnovi
 -II- na likovnim, glazbenim i filmskim predlošcima
 -II- na općekulturnim sadržajima
 -II- na lingvističko-stilističkoj osnovi
 -II- na filozofskoj, sociološkoj i povijesnoj osnovi

* postupci ostvarivanja motivacije:

 anketiranje učenika prema kojem se usmjeruje daljnja interpretacija
 zadavanja provokativne tematske riječi na koju učenici nižu svoje asocijacije
 zadacima objektivnog tipa i testovima provjerava se poznavanje
književnoteor., književnopov., filozofskih, povijesnih podataka
 pokazivanje ilustracija epizoda iz prip. djela, te portreta književnih likova
 slušanje glazbe
 gledanje filma koji je rađen na predlošku literarnog djela
 samostalni pismeni radovi učenika (učenici postavljaju pitanja koja su bilježili
u dnevnik čitanja, čitaju teze do kojih su došli na temelju bilježaka)
 čitanje sekundarnih izvora (piščeva dnevnika, komentara o genezi djela)
 izlaganje nastavnika ili učenika

B) LOKALIZACIJA TEKSTA
- tekstove dijelimo na nezavisne ili samostalne (nisu izdvojeni odlomci iz veće
cjeline, to su cjelovite pripovijetke, novele, crtice) i zavisne (odabrani odlomci
izdvojeni iz veće cjeline, romana, novele, pripovijetke, drame) -> postavlja se
pitanje treba li svaki tekst lokalizirati
- lokalizacija stavlja tekst u društveni i književni kontekst u kojem je djelo nastalo
- lokalizacija se ostvaruje na više razina: epizoda se lokalizira u poglavlje, poglavlje
u dio romana, roman u piščev opus, u stvaralačku fazu, vremenski kontekst u kojem
je djelo nastalo
- lokalizacija ima informativnu i motivacijsku ulogu

42
*lokalizacija se može ostvariti:
 metodom usmenog izlaganja – tekst lokal. oblikuje se usmeno, jednostavnim,
sažetim rečenicama
 dijaloškom metodom – ako su učenici pročitali djelo u cijelosti, nastavnik
postavlja pitanja koja se odnose na kompozicijsku cjelinu do epizode koja će
se interpretirati
 kompozicijskim tablicama – u njima je naznačen redoslijed epizoda, a učenici
izlažu redoslijed događanja do epizode koja će se čitati
 metodom rada s udžbenikom – iz teksta lokalizacije učenici ispisuju najvažnije
podatke
 dijakronijske i sinkronijske tablice – dijakron. donose podatke za veće
razdoblje, prate povijesni slijed pojava, a sinkron. obuhvaćaju podatke o
događajima koje se zbivaju u isto vrijeme

- ako je riječ o zavisnom tekstu, lokalizacija se provodi prije interpretativnog

čitanja
- lokalizaciju zavisnih tekstova nazivamo unutrašnjom, tu se izdvojeni dio situira u
cjelinu, nužno se izvodi prije interpretativnog čitanja
- vanjskom lokalizacijom djelo se situira u kontekst autorove biografije, te u
književnoteor. i književnopov. kontekst, može se ostvariti u različitim fazama sata

C) INTERPRETATIVNO ČITANJE TEKSTA

- naziva se i izražajnim, estetskim čitanjem
- to je čitanje koje se zasniva na vrednotama govorenog jezika (intonaciji,
intenzitetu, tempu, pauzama, boji glasa)
- njime čitatelj prenosi slušatelju emocionalni i misaoni sloj teksta
- može se pojaviti u početnoj fazi sata, kao dož.-spoz. Motivacija
* 1. faza: priprema teksta za čitanje
- nastavnik studira tekst, njegove idejno-estetske značajke, kritike i
interpretacije teksta
- grafički se označavaju pauze, intonacije, tempo
- važno je odrediti što se čitanjem želi postići kod slušatelja

* 2. faza: čitanje teksta pred auditorijem

- nastavnik priprema učenike za slušanje teksta
- čita se kontinuirano (bez prekida), sve se obavijesti iznose prije
čitanja
- nastavnik pri čitanje ne šeće po razredu, čitanje je oslobođeno pri-
mjedaba, mimike i gesta; knjige su zatvorene kako bi sva pažnja
bila usmjerena na slušanje

D) EMOCIONALNO-INTELEKTUALNA PAUZA
- krataka pauza u kojoj se koncentriraju prvi dojmovi o tekstu
- svaka neočekivana reakcija na tekst može upozoriti na određene promašaje u
postupanju s tekstom

43
 - za vrijeme trajanja pauze ne izvode se nikakvi postupci koji bi remetili učeni-
kovu koncentraciju

E) OBJAVA DOŽIVLJAJA I NJIHOVA KOREKCIJA

- prve reakcije na tekst pokazuju stupanj učenikove književne senzibilnosti i
kulture

*metodički postupci u toj fazi nastavnog sata:

 dijaloška metoda – nastavnik postavlja pitanja usmjerena na otkrivanje
doživljaja, no problem je što ovom metodom ne mogu svi učenici izraziti svoj
osobni doživljaj već samo nekoliko njih
 metoda pisanja – nastavnik postavlja pitanja, a učenici bilježe svoje dojmove,
te ih potom čitaju, a u razgovoru se provodi korekcija doživljaja, olakšano je
izražavanje učenicima koji se lakše pismeno izražavaju
o nastavnikova pitanja mogu biti:
 uopćena – traže odgovor u obliku emotivne reakcije
 temeljena na pojedinostima – izazivaju određeni tip
reakcije
 anketa – na anketnim listićima su pitanja koja traže da učenici izraze svoj
doživljaj teksta
 kraće izlaganje - usmeno

** cilj objave doživljaja:

 omogućiti učeniku da iskaže osobni doživljaj teksta
 markirati temeljnu liniju interpretacije
 proces oblikovanja djela postaje u primateljevoj svijesti dugotrajniji
 razvijanje književne senzibilnosti i kulture izražavanja

- ova faza prijelaz je iz spontanog, emotivnog pristupa djelu u racionalno

spoznavanje djela

INTERES METODIČKE TEORIJE ZA ROMAN

F) INTERPRETACIJA
* 4 su metodičke teorije pristupa obradi romana:
 fragmentarna koncepcija obrade romana u školi
- pravi izbor manjih cjelina iz romana
- prednost: analitičko čitanje proznog teksta do detalja
- nedostatak: gubi se iz vida roman kao cjelina
- nastala je kao opreka prepričavalačkoj koncepciji koja se temeljila na
pričavanju fabule bez dubinske analize djela

 cjelovita (totalna) interpretacija romana

- roman se proučava cjelovito

44
 - roman se obradom raščlanjuje na strukturne elemente (tema i problem,
ideja, likovi i njihovi odnosi, fabula i kompozicija, jezično-stilske odre-
dnice, žanrovske karakteristike, književnopov. kontekst)
- cjelovita interpretacija traži veći broj nastavnih sati, zato treba
smanjiti broj romana (inter. se samo reprezentativni primjeri)

 teorija problemske nastave romana

- pristupa romanu kao otvorenoj strukturi koja sadrži općeljudske
probleme
- nastavni proces se organizira kao sustav problemskih situacija koje
traže rješenje

 teorija stvaralačke nastave romana

- učenik sam otkriva nove ideje i metode
- transformira oblike romanesknog izražavanja u neki drugi oblik
(dramski, filmski, televizijski); dramatiziraju se, ekraniziraju pojedine
romaneskne situacije

METODIČKA NAČELA U INTERPRETACIJI ROMANA

* metodička načela u interpretaciji romana:
 interpretacija je utemeljena na književnoteor. spoznajama o romanu
 roman se proučava s gledišta vremena u kojem je nastao (književnopov.
kontekst)
 suvremena metodika inzistira na cjelovitoj interpret. romana
 samostalno čitanje romana u cjelini pretpostavka je za uspješnu
interpretaciju
 objektivni uvjeti samostalnog čitanja izvan nastave: posjedovanje teksta,
režim čitanja, rok čitanja
 subjektivni uvjeti: probuđeni interes za roman, stupanj čitateljeve knjiž.
senzibilnosti i kulture
 školska inter. temelji se na učenikovim emocionalnim, socijalnim, moralnim i
intelektualnim iskustvima

* ciljevi interpretacije pripovjedne proze:

 obrazovni – nove spoznaje o temi romana, idejama, fabuli, kompoziciji,
jeziku, stilu
 odgojni – stavovi, pogledi, mišljenja, opredjeljenja
 funkcionalni – sposobnosti i umijeća koja se razvijaju u procesu interpretacije

* polazište i predmet interpretacije mogu biti:

- idejno-tematska razina romana - likovi
- fabulativno-kompozicijska razina - jezik
- romaneska tehnika - stil
- žanr - književnopovijesni kontekst nastanka
romana

45
- usporedba dvaju ili više romana
istih ili različitih epoha

POLAZIŠTA INTERPRETACIJE ROMANA

* pri određivanju polazišta u obzir se uzimaju 3 komponente:
 učenikova recepcija romana i okolnosti koje na nju utječu
 književnoumjetnička priroda romana
 književopovijesni kontekst u kojem je roman nastao

INTERPETACIJA LIKOVA U PRIP. PROZI

a) kreiranje likova
* likovi se kreiraju pomoću:
- opisa - pripovijedanja
- dijaloga - monologa
- pismom, dnevnikom - pripovjedačkim komentarom

- opisom se najčešće služi u fizičkoj (vanjskoj) karakterizaciji likova

- portreti likova ističu najkarakterističnije crte koje lik individualiziraju ili
karikiraju
- fizički portreti likova uključuju i socijalnu, moralnu komponentu (nakit, odjeća)
- opisi okoline ili ambijenta u kojem se likovi kreću ilustriraju način života tih ljudi

* fizički portreti likova mogu biti:

 statički
 dinamični (mimika, geste kao izraz likova unutrašnjeg stanja)

b) govorna karakterizacija likova

- u dijalozima i monolozima lik otkriva svoju socijalnu, intelektualnu, etičku,
psihološku dimenziju – te se dimenzije otkrivaju kroz leksik, oblike i strukturu
rečenice, ritmičko ustrojstvo govora (npr. uporabu narodnog leksika, aforizama,
fraza, stranih riječi)
- psihičko stanje lika očituje se npr. ponavljanje istog glasa ili raščlanjivanjem
govornog lanca
- ponavljanjem iste fraze u različitim kontekstima, iskrivljenim govorom postiže se
efekt komičnosti lika

**imena likova otkrivaju : - fizičke osobine

(npr. U registraturi) - zanimanje
- socijalni status

**moguće su i: - antroponimijske varijante

- deminutivni/augmentativni oblici
- višečlana imena

46
- imena likova imaju svoj puni učinak u idejnoj i umjetničkoj izgradnji djela

G) SINTEZA
- usustavljivanje najvažnijih spoznaja do kojih se došlo analizom

* može se izvesti:
pitanjima i zadacima (usmeno i pismeno)
samostalnim izlaganjem učenika

12. METODIČKI PRISTUP DRAMSKOJ I SCENSKOJ UMJ.

DRAMA – književni tekst pisan u dijaloškoj formi, namijenjen izvođenu na sceni

- bitne odrednice drame: dramski karakteri, sukob-dramska radnja, ideja, žanr
dramskog teksta
- u tradicionalnoj nastavi drama je zauzimala skromno mjesto – tek u 4. razredu
upoznavale su se prve odrednice vezane uz dramu, a tek u 8. razredu prvi pravi
dramski tekstovi

- u modernoj nastavi drama više nije zapostavljena, tj. afirmira se i scenski odgoj;
učenik postaje:
čitatelj dramskog teksta
gledatelj scenskog djela
- program predviđa analitičko-interpretacijsko bavljenje dramom i scenskim djelom
(uvođenje učenika u interpret. dramskog i scenskog djela i samostalna interpret.)
- reprezentativna dramska i scenska djela proučavaju se u okviru povijesno-stilskih
formacija (npr. u razdoblju renesanse, klasicizma)

*program obuhvaća usvajanje teatroloških pojmova:

 od 1. do 4. razreda -> kazalište, gledalište, pozornica, glumac, uloga,
gluma, zaplet, rasplet, čin, slika, prizor
 od 5. do 8. razreda -> tema, fabula, ideja, drama, autorov stav, humor,
ironija, satira, geg, dekor, rasvjeta, kostimi, scena, komedija, tragedija,
radio-drama
 srednja škola -> drama u kontekstu drugih umjetnosti, književnih rodova i
vrsta, te u književnopovijesnom kontekstu

DRAMSKA DRUŽINA
- pripada izvannastavnim aktivnostima, osnovni joj je zadatak razvijanje učenikova
dramskog izraza

47
* osnovni sadržaji rada dramske družine:
 upoznavanje dramske knjiž. i teorije drame
 pripremanje učenika za gledanje kazališnih predstava
 povijest kazališta i drame
 veliki dramatičari i komediografi
 veliki kazališni glumci i reformatori
 nastajanje kazališne predstave
 dramatizacija proznog djela
 praćenje kazališne kritike i prikaza

POVEZANOST DRAMSKE UMJETNOSTI I ČITANJA

a) slušanje interpretativnog čitanja ili radio-drame – uočavaju se govorne
osobine likova, tempo, intonacija, boja glasa
b) čitanje u sebi (usmjereno čitanje) – uočava se tema, fabula, odnosi među
likovima, zamišlja se izgled scene
c) čitanje i zapisivanje – zapisivanje imena autora, naslova, vrste drame, likova,
njihovih osobina, citiranje replika
d) glasno interpretativno čitanje replika – uživljavanje u lik

POVEZANOST DRAMSKE UMJETNOSTI I JEZIKA

1. razred – učenici imenuju dramska lica i nazive za mjesto izvođenja kazališne
predstave
- u analizu scenskog govora uključuju se izjavne upitne i usklične rečenice
- dramski uzorci pozdravljanja, oslovljavanja služe kao intonacijski uzorci
2. razred – na dramskim scenama aktivira se rječnik za imenovanje scenskog pro-
stora i vremena
- usvaja se stručni rječni: glumac, uloga, gluma, bajka-igrokaz
- učenici počinju uočavati različite vrste jesnih i niječnih rečenica
3. razred – unošenjem neknjiževnih riječi u dijalog ostvaruje se individualizacija
dramskog lika
- počinju se imenovati fizička i psihička stanja u kojima se nalaze dramska
lica
4. razred – leksik se proširuje riječima iz socijalne, moralne i emocionalne sfere
- razvija se spoznaja o antonimnom odnosu među riječima
- u analizu dijaloga uključuju se riječi odmila, umanjenice, uvećanice, riječi
pogrdnog značenja
- uporaba glagolskih vremena promatra se s gledišta vremenskih odnosa, tj.
što se događa sada, što se događalo prije, što će se dogoditi
5. razred – analiziraju se književne i neknjiževne riječi
- u analizi dr. dijaloga uključuje se pojam višeznačnosti riječi
- uočava se ekspresivna obojenost uporabe vokativa
- govorna interpr. uključuje akcenatsku problematiku i izgovor fonetskih
riječi

48
6. razred – uočava se funkcija uporabe jednostavne i složene rečenice u razvoju
radnje
- analizira se uloga glag. vremena u govornom oblikovanju dramskih likova
i situacija
7. razred – psihološka karakterizacija likova rabi izdiferenciran rječnik za ime-
novanje emocionalnih, voljnih i intelektualnih manifestacija
- analizira se funkcija zavisnih i nezavisnih rečenica
- pojmovi scenografija, scenograf traže jezična sredstva kojima se iskazuju
njihove značajke
8. razred – stilskim postupcima ostvaruju se humor, ironija i satira
- u dramskom djelu očituju se različiti funkcionalni stilovi: znanstveni,
publicistički, poslovni, umjetnički, razgovorni
srednja škola – drama se afirmira kao književni rod
- proučava se dijalog i monolog te intonacija u svim njenim oblicima
- srednjoškolski program dram. umj. temelji se na povijesnom proučavanju

LITERARNI I TEATROLOŠKI PRISTUP DRAMSKOM DJELU

* dvije su koncepcije pristupa drami:
literarna – pristupa drami kao beletrističkom tekstu i interpretira je kao poseban
knjiž. rod
- dram. djelo svodi na epske elemente (epizacija dram. djela)
teatrološka – pristupa drami kao scenskom djelu i u interpretaciju uključuje scenske
elemente (režiju, glumu...) te traži dodatna nast. sredstva i metode

UVOĐENJE UČENIKA U SCENSKO DJELO

I. faza – od 1. do 4. razreda – nastava priprema učenike za čitanje dram. djela
II. faza – 5. i 6. razreda – učenici upoznaju jezik scenske umj. i iluzionističke
značajke teatra
- kazališno zbivanje učenici doživljavaju naivno realistički
- to je razdoblje presudno za formiranje interesa za kazalište
III. faza – 7. i 8. razred – scensko djelo učenici doživljavaju kao autonomnu
umjetničku stvarnost
- učenici mogu samostalno interpretirati dramsko djelo, te usvajaju kazališni rječnik
IV. faza - srednja škola – učenici samostalno interpretiraju dramsko djelo

METODIČKI SUSTAV U INTERP. DRAMSKOG DJELA

* dramsko djelo učenici mogu upoznati na više načina:
 individualnim čitanjem izvan nastave
 interpretativnim čitanjem dram. situacija na satu
 gledanjem kazališne predstave
 gledanjem televizijske dramske emisije
 slušanjem radio-emisije

49
  gledanjem dramskog izvođenja dramske sekcije u školi

a) samostalno individualno čitanje

- provodi se ako su učenici pročitali dramu za lektiru, sat se odvija u 4 faze:
1) pripremna faza – provjerava se kako su učenici doživjeli dramsko djelo,
prepoznaju li dramsku vrstu, koje su im situacije i likovi najimpresivniji
(metodički su postupci dijalog, anketa, pregledavanje učenikovih pismenih
radova, promatranje slikovnog materijala koje se temelji na dramskom
tekstu)
2) analitička faza – analizira se radnja, tema, likovi, ideja, mogućnosti scenske
realizacije
3) samostalni radovi učenika – iznose se zapažanja o tekstu u usmenoj ili
pismenoj formi
4) upute za samostalno čitanje novih dramskih djela ili gledanje interpret. djela
u kazalištu

INTERPRETATIVNO ČITANJE
- npr. prvi čin učenici čitaju samostalno kod kuće, drugi čitaju na satu
interpretativnim čitanjem, a treći kod kuće usmjereno
- zadaci za usmjereno čitanje odnose se na objašnjavanje pojedinih scena,
postupaka likova, govora likova, didaskalija
- sljedeći nastavni sat ima karakter samostalnog rada učenika koji iznose svoja
zapažanja i rezultate rada; struktura takva sata:
a) utvrđivanje problema koje je trebalo istražiti
b) usmeno ili pismeno iznošenje problema
c) korekcije, dopune, generalizacije
d) zadaci za domaći rad

INTERPRETACIJA DRAMSKE SCENE

** ako učenici nisu upoznali dramsko djelo u cjelini ni pojedine činove i scene,
interpretacija teče ovako:
1) intelektualno i doživljajno motiviranje učenika – objašnjavaju se pojmovi s
kojima se učenici susreću prvi put, povezuje se s učenikovim iskustvima i
doživljajima
2) izbor dramske situacije i interpretativno čitanje – čita li se prva dramska
scena, ne iznosi se sadržaj u cjelini, najavi se svijet djela, glavni likovi; čita
li se dramska scena koja je vrhunac radnje, potrebno je iznijeti sažeti
razvoj događaja do te scene – to je tzv. lokalizacija odlomka; interpretativno
čitanje može se ostvariti tako da čitatelj nastupa kao promatrač ili se tekst
može pročitati po ulogama, te poslušati s CD-a ili kasete
3) emocionalna pauza
4) objavljivanje doživljaja, korekcija doživljaja – doživljaje učenici objavljuju
usmeno ili pismeno; kod usmenog objavljivanja učenicima se upućuje

50
 orijentacijsko pitanje; pismeno se doživljaji mogu objaviti anketom ili u
učeničkim bilježnicama
5) interpretacija pročitane dramske scene – predmet interpretacije mogu biti
dramski likovi, kompozicija dramske scene, idejno-tematska osnova dramske
scene; rabi se metoda heurističkog razgovora, rada na tekstu, pismenih
radova učenika,
6) usustavljivanje i generalizacija
7) motiviranje učenika za samostalno čitanje i analizu ostalih dijelova teksta

TEATROLOŠKA ANALIZA
- ako su učenici upoznali dramsko djelo gledanjem u kazalištu ili na tv-u,
interpretacija obuhvaća i scenske elemente: prizore, likove, scenu, kostime
- moguća je usporedba izvedbe i izvornog dramskog teksta
- moguće je na sat pozvati glumce, redatelja, scenografa koji će objasniti svoj udio
u ostvarivanju scenske izvedbe

POLAZIŠTA U INTERPRETACIJI DRAMSKOG DJELA

- polazište može biti svaki element knjiž. teksta koji zaokuplja primateljev
doživljajni i spoznajni svijet
- element može biti vezan uz tematsko-idejno ustrojstvo djela, uz njegovu
kompoziciju, likove i jezik

a) tematsko – idejna analiza -> provodi se dijaloškom metodom (heuristički

razgovor), pitanjima na koja učenici odgovaraju, a odgovore argumentiraju
tekstom (metoda rada na tekstu)
- cilj je da učenici prošire krug spoznaja, izgrade osobne stavove, usporede
autorov stav sa suvremenošću

b) kompozicijska analiza -> otkriva ustrojstvo dramskog djela, tradicionalna

shema drame obuhvaća ekspoziciju, zaplet, kulminaciju i rasplet
- u drami prevladava kronološki princip kompozicije, događaji se odvijaju u
uzročno-posljedičnom slijedu
- cilj kompozicijske analize je otkrivanje:
1) vanjske dramatike – sukob, događaji
2) unutarnje dramatike – odnosi među likovima
- metode u komp. Analizi: svaki čin drame prepričava drugi učenik,
prepričavanje od završne scene prema ekspoziciji, nastavnik učenicima daje
poremećen redoslijed zbivanja – učenici moraju uspostaviti odgovarajući
slijed, učenicima se daje kompozicijska shema – oni moraju odrediti događaje
koji ulaze u okvir pojedine faze

KOLEKTIVNI POSJET KAZALIŠNOJ PREDSTAVI

51
- o-o zadaci gledanja kazališne predstave: produbiti analizu dramskog djela koje su
učenici čitali i interp. na nastavi, upoznati scensku postavu tog dramskog djela,
upoznati zakonitosti scenskog oblikovanja dram. teksta

SCENSKO ČITANJE DRAMSKOG DJELA

- čitanje dram. teksta pretpostavlja teatarsko (scensko) zamišljanje
- scensko čitanje razvija se pomoću sljedećih metodičkih postupaka: pokazivanjem
fotografija scene i glumaca u određenoj sceni, učenici na temelju didaskalija
trebaju iskazati svoje zamišljanje scenskog prostora i lika u scenskom prostoru
- scensko zamišljanje dramskog lika obuhvaća otkrivanje namjera, osjećaja, težnji,
misli lika

ČITANJE DRAMSKOG TEKSTA PO ULOGAMA

- zahtijeva temeljite pripreme
- učenici koji nisu sudjelovali u čitanju analiziraju govor do detalja, uspoređuju
govornu interp. učenika i glumaca, određuju stupanja saživljenosti s likovima

METODIČKI PRISTUP RADIOFONSKOJ REALIZACIJI DRAM. TEKSTA

- slušatelj dram. tekst prima auditivno, a auditivne signale dopunjava vizualnim
predodžbama
- metodički je pristup usmjeren
- scenskom govoru (govoru likova)
- akustičkim scenskim znakovima (šumovi, glazbe)
- za realizaciju radio-drame najvažnije je scensko zamišljanje likova, prostora

INTERPRETACIJA DRAMSKOG LIKA

- drama se temelji na konfliktu, pa tako i lik izrasta iz dramskog konflikta

- dominantnu ulogu u oblikovanju dramskog lika imaju govor (dijalog i monolog),
didaskalije, te mimika i geste (neverbalna komunikacija)
- pri scenskom (teatrološkom) pristupu dramskom liku i dramskom djelu treba
osvijetliti odnos literarnog teksta i njegove scenske realizacije
- kod djece pri pristupu umj. djelu javlja se tzv. naivni realizam – dramski se likovi
prihvaćaju kao dio neposredne stvarnosti; dolazi i do tzv. potpune identifikacije –
učenik se izjednačuje s likovima u njihovim proživljavanjima, sklonostima,
postupcima, vanjskom izgledu

SCENSKI ZADACI, DRAMSKE I SCENSKE VJEŽBE

52
**kreativni zadaci
- učenik na temelju didaskalija treba predočiti izgled pozornice
- učenik treba predočiti izgled lika u određenim situacijama
- trebaju odrediti odnose među likovima, njihov raspored na sceni
- trebaju odrediti kako govorno treba ostvariti određene replike
- trebaju opisati i izraziti geste i mimiku, te kretanje pojedinog lika u određenoj
dramskoj situaciji

**analitičko-kritički zadaci
- nastavnik čita repliku iz dramskog teksta, učenici pokušavaju odrediti podtekst,
citira se tumačenje redatelja, teatrologa, glumca o tome kako shvaća podtekst
određene replike; primjenjuju se tzv. karakterološke tablice koje sadrže repliku,
doživljajno i misaono stanje lika, govornu, mimičku i gestovnu realizaciju
- učenici iznose svoje dojmove o kazališnoj predstavi, čita se kazališna kritika o toj
predstavi, učenici iznose svoje mišljenje o kritici (konfrontiraju se mišljenja)
- učenici određuju govorne karakteristike lika, slušaju izvedbu teksta u
interpretaciji glumca, komentiraju govor glumca

STVARALAČKE DRAMSKE I SCENSKE VJEŽBE

** Zvjezdana Ladika navodi ove vrste vježbi:
 vj. opažanja i koncentracije – igrom se pogađa razmještaj stvari u prostoru
 vj. opisivanja slike – učenici govore o slici koju su gledali nekoliko sekunda
 vj. razvijanja asocijacija – učenici dobiju dio predmeta te moraju zamisliti
cjelinu kojoj predmet pripada (guma, koža, staklo)
 vj. u razvijanju dramskog dijaloga – uč. samostalno stvaraju dram. dijalog
 vj. stvaranja dramske radnje – uč. u tijeku radnje sam stvara zaplete,
rasplete, uvodi u radnju dramska lica
 vj. prepoznavanja stvari zavezanih očiju – uč. dodirom prepoznaju predmet i
razvijaju asocijacije

** istraživački zadaci koji uvode uč. u samostalno pronalaženje izvora:

 u rubrikama dnevnih listova prikupljati građu koja se odnosi na
dramsku umj.
 pratiti dramski program na televiziji, prikupljati inf. o repertoaru,
kazališnim recenzijama
 čitati časopise vezane uz dramsku umjetnost
 prikupljati kazališne programe, plakate

13. METODIČKI PRISTUP LITERARNO-PUBLICISTIČKOM

TEKSTU

53
- literarno-publicistički tekstovi sadrže književnoumj. i znanstvena obilježja (spoj
su beletrističkog stila i objektivnosti, dokumentarnosti, analitičnosti)

** vrste:
 esej
 pamflet
 feljton
 umjetnički memoari
 dnevnik

** književno-znanstvene su vrste:
 putopis
 reportaža

- u osnovnoj školi u našim programima obrađuju se:

*putopis – analiziraju se elementi literarnog u putopisu (subjektivnost,
emocionalnost), te elementi publicističkog (podaci, činjenice, dokumentarnost)
*dnevničko-memoarska proza

POLAZIŠTA INTERPRETACIJE
- problem je u bivalentnosti literarno-publicističkog teksta jer inter. treba
obuhvatiti:
 logičko-spoznajni element
 emocionalno-fantazijski element

** polazišta interpretacije mogu biti:

 tema (predmet prikazivanja i njegova obilježja)
 autorov stav prema predmetu prikazivanja
 kompozicija teksta (redoslijed događanja, sustav postupaka)
 likovi
 jezik i stil

FAZE INTERPRETATIVNOG PROCESA

a) doživljajno-spoznajna motivacija
- motivacijski razgovor utemeljen na doživljajima i iskustvima učenika o predmetu
koji će biti prikazan u literarno-publicističkom tekstu
- likovna motivacija, promatranje geografske karte
- ekskurzija u mjesto o kojem putopis govori
- tv emisija
- čitanju putopisnog teksta prethode različiti komentari (povijesni, geografski,
sociološki, biografski) i objašnjenje nepoznatih riječi i pojmova (riječi se
objašnjavaju sinonimima i opisnim postupkom

54
b) lokalizacija teksta
c) emocionalna pauza
d) objavljivanje doživljaja
e) interpretacija
- obuhvaća analizu teme i motiva, ideje, kompozicije, jezika i stila
- metodički su postupci: prepričavanje teksta, opisivanje pojava o kojima tekst
govori, objašnjavanje piščevih postupaka u oblikovanju putopisa, objašnjavanje
jezičnih i stilskih pojedinosti, postavljanje pitanja, sastavljanje plana kompozicije,
usmjereno čitanje teksta, glasno čitanje, izražajno čitanje
f) usustavljivanje i generalizacija
g) motiviranje učenika za čitanje novih djela

NAČELA PRI INTERPRETACIJI DNEVNIČKO-MEMOARSKE PROZE

- utvrđuju se izvori kojima se pisac inspirirao (npr. povijesna zbivanja, osobe i
događaji iz kulturnog i umjetničkog života)
- određje se vremenski raspon zbivanja koja se iznose u dnevniku ili memoarima,
time se provodi društveno-povijesna lokalizacija
- otkrivaju se stvarne značajke likova koji se javljaju u djelu
- analizira se jezik i stil na razini leksika, sintakse, semantike

* pripremanje učenika za čitanje takve proze:

nast. daje osnovne obavijesti o događajima koje autor iznosi
čitaju se izvorni dokumenti kojima se autor služio
promatraju se slike, likovni prilozi, kraći filmovi koji su tematski vezani uz sadržaj
teksta koji će se interpretirati
iznose se podaci o autorovoj stvaralačkoj i građanskoj biografiji
objašnjavaju se nepoznate riječi, pojmovi i imena
učenici čitaju vlastite radove u obliku dnevnika
lokalizira se odabrani ulomak

- slijedi faza čitanja i interpretacije teksta, objave doživljaja učenika, zadavanje

zadataka za samostalni rad

14. NARODNA KNJIŽEVNOST

55
** vrste:
 pripovijetka
 bajka
 basna
 lirka pjesma
 epska pjesma
 lirsko-epska pjesma (balada)
 zagonetka
 poslovica
 pitalica

PROGRAMSKA ODREĐENJA
od 2. do 4. razreda – poslovice, zagonetke, bajke, basne (njihovo prepoznavanje
bez ulaženja u alegorijsko značenje)
5. razred – na osnovu primjera zaokružuju se osnovni pojmovi o bajci i basni kao
knjiž. vrstama, preneseni smisao i pouka basne, fantastični elementi, likovi i motivi
bajke
6. razred – epske i lirske narodne pjesme, zapažanje specifičnosti epske poezije
(ponavljanja, deseterci)
7. razred – narodna balada

METODIČKE OSNOVE ZA INTERPRETACIJU BAJKE

- u pedagoškoj literaturi javlja se spor o odgojnoj ulozi bajke
- jako je mišljenje da bajka negativno djeluje u odgoju djece jer im prenosi
nestvaran svijet; zastupnici tog mišljenja smatraju da knjiž. djelo mora izražavati
životne procese isključivo realistički, traže podudarnost knjiž. djela i života – ta se
koncepcija ne može prihvatiti

POLAZIŠTA INTERPRETACIJE
- polazište je onaj element koji se pri prvom čitanju najviše nameće doživljajnom
svijetu čitatelja
- polaziša mogu biti:
 likovi
 fabula
 struktura
 smjenjivanje fantastičnih i realnih motva
 kompozicija

INTERPRETACIJA LIKOVA
- u bajci se pojavljuju stvarni i nestvarni likovi (likovi iz biljnog i životinjskog
svijeta te prirodne pojave)
- pri inter. nestvarnih likova moramo uočiti neke karakteristične stilske postupke:

56
  personificiranje likova
 hiperboličnost
 socijalna dimenzija likova (car, kraljević, pastir)
 likovi kao nositelji narodnih vjerovanja

* faze nastavnog sata pri interpretaciji bajke:

1) priprema za čitanje teksta
*metode motivacije:
o razgovor o učeničkim iskustvima, doživljajima, spoznajama
o metoda poticajne riječi uz koju učenici navode svoje asocijacije
o vježba personificiranja neživih predmeta
o čitanje učeničkih pismenih sastavaka u kojima personificiraju
predmet
o promatranje ilustracija najkarakterističnijih prizora
o razgovor o likovima crtanih filmova
o objašnjavanje nepoznatih riječi, pojmova i izraza
o ako se bajka ne čita u cjelini, prepričava se sadržaj do
trenutka u razvoju radnje koji će se pročitati na satu
o ako su učenici kod kuće pročitali bajku u cjelosti, provjerava se
kako su je doživjeli, koji su ih likovi zainteresirali
o gledanje filma rađenog na predlošku bajke
2) čitanje teksta (interpretativno) – treba uvažiti pripovjedni karakter
bajke
3) provjeravanje doživljaja – usmeno, pismeno, anketom provjeravaju se
osjećaji i misli pobuđene tekstom
4) prepričavanje –može biti izborno, sažeto, stvaralačko, prepričavanje
povezano uz ilustracije, pri prepričavanju učenici se mogu služiti
kompozicijskom shemom
5) analiza teksta (interpretacija) – obuhvaća temu, likove, kompoziciju,
ideju, jezik, stil te karakteristike bajke kao književne vrste
- metode u ovoj fazi: dijaloška metoda (problemska pitanja na koja
učenici odgovaraju, metoda objašnjavanja (učenici objašnjavaju
postupke, likove, jezik, stilska sredstva), metoda rada na tekstu
(odgovori se argumentiraju dijelovima teksta), metoda čitanja (glasno
izborno, tiho usmjereno, interpretativno čitanje)
6) uopćavanje – na osnovu uočenih elemenata učenici izvode zaključke i
sistematiziraju elemente koje se odnose na likove, kompoziciju...
- primjenjuju se oblici usmenog (odgovori na pitanja, komentari,
izlaganja, usmene recenzije) i pismenog (nastavni i anketni listići,
rješavanje kontrolnih zadataka) rada
7) pripremanje učenika za interpretativno čitanje, stvaralački rad na
tekstu, dramatizacija – učenici se pripremaju za čitanje
obilježavanjem pauza, određivanjem tipa intonacije rečenice, ritma,
boje glasa; provodi se čitanje po ulogama i dramatizacija teksta
(učenici prenose tekst bajke u dramski oblik)

57
 8) zadavanje zadataka za samostalni rad kod kuće – usmeni zadaci:
prepričavanje teksta, interpretacija likova, usporedna karakterizacija
likova, samostalno iznošenje fabule, izlaganje idejnih stavova bajke;
pismeni: odgovori na pitanja, pismena karakterizacija likova, pismeni
plan kompozicije, sažeto prepričavanje, komentiranje jezičnih i stilskih
elemenata
- zadatak može biti da učenici ilustriraju bajku, pripreme izložbu
najpoznatijih izdanja narodnih bajki i najpoznatijih ilustracija

METODIČKE OSNOVE ZA ILUSTRACIJU BASNE

BASNA – je epska vrsta (događaji, likovi), ali se po svojim strukturnim obilježjima
približava drami (konflikt) i to komediji ili satiri
- alegorijskog je karaktera, poučava ismijavajući

* polazišta interpretacije mogu biti:

 doživljaj likova
 situacija
 doživljaj smiješnog i šaljivog
 doživljaj podrugljivog i ironično-satiričnog

- najprije se analiziraju likovi i situacija u kojoj se likovi nalaze, a zatim se

razjašnjava alegorija i izvodi pouka
- likovi su govorno karakterizirani
- svaki lik u basni utjelovljuje određenu tipičnu crtu (naivnost, lukavost,
ograničenost) – princip tipičnosti

*stilske značajke basne:

jednostavnost, aforističnost, aluzivnost, ironičnost -> promatraju se u funkciji
karakterizacije likova i izražavanja idejnih stavova

STRUKTURA NASTAVNOG SATA U SUSTAVU PROBL. NASTAVE

1) stvaranje problemske situacije – postavljaju se problemska pitanja koja
pokreću učenikovu intelektualnu aktivnost u svrhu uočavanja i ocjenjivanja
određenih društvenih i etičkih pojava; pojavljuju se etičke i društvene
kategorije
2) postavljanje problema i metode rada
3) samostalni rad učenika
4) analiza i korekcija rezultata
5) zadavanje novih zadataka

* faze sata na kojem se interpretira basna:

1) priprema za čitanje – razgovor usmjerena na provjeravanje poznavanja knjiž.
činjenica vezanih uz analizu basne, objašnjavanje nepoznatih riječi i pojmova,

58
 osmišljavanje učenikova životnog iskustva vezanog uz tematski svijet basne;
metoda izlaganja; može se zadati zadatak učenicima da pronađu u čitanci
pojam basne, pročitaju ga i usmeno izlože, pročitaju jednu narodnu basnu i
iznesu njene značajke, nađu narodne poslovice koje govore o laži, naivnosti,
pronađu sinonime za određene riječi, pronađu ilustracije basni
2) interpr. čitanje –ima pripovjedački karakter; vedrim tonom obilježava se
poanta basne i komičnost, uživljavanjem u životinjske likove stvara se komični
efekt, a uživljavanjem u ljudske situacije otkriva se smisao basne; basna se
uvijek čita vedrim tonom; može biti individualno, zborno i čitanje po ulogama
3) provjeravanje doživljaja – dijaloška metoda, metoda ankete i metoda
samostalnog izlaganja
4) ponovno čitanje – basna se ne prepričava, već se ponovno čita; ponovnim
čitanjem određena je kompozicija basne i naznačene su osnovne linije za
interpretaciju likova
5) analiza – provodi se karakterizacija likova, razjašnjava se alegorija i izvodi
pouka
6) sinteza
7) zadavanje zadataka za samostalni rad

METODIČKE OSNOVE ZA INTERPRETACIJU EPSKE I EPSKO-LIRSKE

NARODNE PJESME (BALADE)
- ističe se važnost povijesnih i rodoljubnih elemenata
- likovi su veličanstveni, plemeniti, a teme intimne ljudske tragedije
- sustavna interp. nar. pjesama počinje u 6. razredu

** narodna se pjesma interpr. u više nastavnih sati:

1. sat – motivacija:
- tv-emisija o narodnim guslarima, o ambijentu događanja
- film u kojem se prikazuju određene situacije iz nar. pjesama
- upoznavanje pojmova vezanih uz nar. pjesmu, upoznavanje povijesnih doga-
đaja i ličnosti
2. sat – interp. odabrane epske narodne pjesme
- uočavanje epske strukture: događaj, likovi, fabula
3. sat – interp. odabrane epske pjesme
-analiza likova, stih, stil, jezik
4. sat – interp. odabrane epske pjesme
- uočavanje stilskih značajki, posebnosti narodnog izraza
5. sat – interp. odabrane epske pjesme
- cjelovita obrada
6. sat – sintetski (književne značajke epske narodne pjesme: postanak, autori,
vrste, kriteriji klasifikacije, tematske, idejne, stilske i jezične značajke)

- narodna epsko-lirska pjesma interpretira se poslije obrade epske pjesme jer će

na taj način učenici lakše otkrivati epski i lirski karakter balade

59
- moguća su dva sustava interpretacije narodne pjesme:
 tematsko-problemska – odabire se jedan problem (tema, kompozicija, lik) i
interpretira se u okviru jednog nastavnog sata
 cjelovita interp. – jedna epska pjesma interp. se kroz više nastavnih sati

- polazišta interp. ovise o doživljaju učenika, mogu biti:

tema, kompozicija, događaj (mjesto, vrijeme, povijesni i sociološki aspekt), likovi,
ideja

** faze nastavnog procesa:

1) priprema za čitanje – kao i kod bajke i basne s tim da se uključuje povijesni
kontekst; učenici prikupljaju povijesne sadržaje iz različitih izvora; usvaja se
nepoznati rječnik i karakteristična narodna frazeologija
2) interpretativno čitanje – moramo imati na umu pjevni karakter i deseterac;
mora se poštovati interpunkcija, pravilno akcentuirati tekst i prilagoditi glas
ugođaju djela
3) emocionalna pauza
4) izražavanje doživljaja i dojmova – emocionalno djelovanje teksta provjerit
ćemo pitanjima
5) ponovno usmjereno čitanje – čitanje sa zadacima, otkrivaju se kompozicijske i
stilske značajke teksta
6) sažeto prepričavanje sa citiranjem
7) analiza – faza razvoja radnje, dijaloga, opisa, pripovijedanja, autorava
komentara, postupaka u kreiranju likova, stila, stiha (metoda rada na tekstu)
8) sinteza
9) samostalni stvaralački rad

INTEPRETACIJA LIRSKE NARODNE PJESME

- rabi se isti princip kao i u interp. umjetničke lirske pjesme
- polazišta interp. su : emocionalni sloj, motivi i slike, muzikalnost stiha, stilska
obilježja

POSLOVICE, ZAGONETKE, PITALICE

- razvijaju sposobnost razmišljanja i zaključivanja

*faze interpretacije:
1) provjera jesu li učenici razumjeli smisao
2) književna obilježja (sredstva slikovitog izražavanja, verbalne igre, ritam,
sintaktičko ustrojstvo)
3) samostalni rad učenika

60
 15. METODIČKI PRISTUP EPOHI I PRAVCU

- proučavanje epohe obuhvaća (načelo sveukupnosti)

 društveno-političke prilike
 kulturne prilike
 književnost u svom vremenu
 jezik, pravopis, stil
 pisce i djela

- takva obrada počinje u srednjoj školi

- pri obradi epohe treba upotrijebiti induktivnu metodu, tj. krenuti od konkretne
književne građe i njenom analizom izvesti obilježja epohe
- kao osnova za definiranje i karakteriziranje određene epohe uzimaju se
reprezentativna djela i autori

- u obradi epohe može se pored književne građe razmatrati likovno i glazbeno

stvaralaštvo istog razdoblja

REDOSLIJED OBRADE
 motivacija – likovno ili glazbeno djelo
 najava epohe – vremensko određenje, značenje termina
 mogućnosti obrade epohe; na što se obrada koncentrira:
o izabrani tekstovi iz određene epohe po vrstama ili problemima o kojima
govore
o obrada se može povezati s obradom te epohe u glazbi i slikarstvu
o polazište mogu biti književni programi i manifesti
o obrada se može izvoditi po nacionalnom kriteriju (njemački, engleski,
ruski romantizam)
o oblikovanje književnog lika u dotičnoj epohi (usporedba s likovima iz
drugih epoha)

16. METODIČKI PRISTUP PISCU

* pažnja se koncentrira na:

61
  građansku biografiju
 društveno-povijesni kontekst
 književnoumjetničke vrijednosti autorovih tekstova (idejna, kompozicijska,
tematska, žanrovska, stilska analiza tekstova određenog pisca)
 literarna popularnost određenog pisca
 pjesnički izraz i stav pisca prema životu i svijetu
 odnos prema njegovim suvremenicima
 građa iz autorovih tekstova koja sadrži podatke o genezi pojedinih djela ili
autorove komentare o djelu

17. PLANIRANJE NASTAVNOG GRADIVA

- 2 temeljna dokumenta određuju nastavni proces:

 nastavni plan – određuje nastavne predmete, njihov redoslijed po razredima,
broj sati za svaki predmet
 nastavni program – određuje opseg, dubinu i redoslijed sadržaja u svakom
razredu

* tipovi planiranja:
 godišnji/kalendarski plan rada
- raspoređuje nastavno gradivo na osnovi vremenskih jedinica školske godine,
polugodišta, tromjesečja
- obuhvaća: nastavne cjeline – temu – broj sati
 tematski plan
- nast. se gradivo raščlanjuje u tematske cikluse
- obuhvaća: temu – broj sati – metode – nast. sredstva – međupredmetnu korelaciju
oblike govornog i pismenog izražavanja
 plan nastavnih jedinica
- završna faza u raščlanjivanju nast. gradiva
- određuje sadržajne i metodičke elemente nast. sata

KORELACIJSKO – INTEGRACIJSKO PLANIRANJE

- jedna nast. jedinica dovodi se u tematsku, pojmovnu ili metodološku vezu s
jedinicama iz drugih predmetnih i o-o područja

18. NASTAVNIK MATERINJEG JEZIKA I KNJIŽEVNOST

62
- svaka metodička koncepcija nastave jezika i književnosti postavlja određene
zahtjeve nastavniku, učeniku i nast. procesu

* kvalitete koje bi nastavnik trebao posjedovati:

 književna i estetska senzibilnost
 humanistička naobrazba i stručna sprema
 sugestivno prenošenje doživljaja i znanja učeniku
 uvažava učenikovu ličnost
 organizira nast. proces stvaranjem programske situacije koje izazivaju
učenikovu intelektualnu aktivnost
 rukovanje tehničkim sredstvima
 originalnost, fleksibilnost, rječitost

63