P. 1
metodika knjizevnog odgoja i obrazovanja

metodika knjizevnog odgoja i obrazovanja

5.0

|Views: 3,378|Likes:
Published by ribicaimaka

More info:

Published by: ribicaimaka on Mar 24, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

11/05/2013

pdf

text

original

Sections

  • 1. METODIKA KNJIŽEVNOG ODGOJA I OBRAZOVANJA
  • 2. TEORIJSKI SUSTAVI ZNANOSTI O KNJIŽ. I MKOO
  • 3. MKOO I OSTALE KORESPONDIRAJUĆE ZNANOSTI
  • 4. KNJIŽEVNOST U O-O PROCESU
  • 5. NASTAVNI SAT KNJIŽEVNOSTI
  • 6. ODNOS NASTAVE JEZIKA I KNJIŽEVNOSTI PREMA OSTALIM PREDMETIMA
  • 7. METODIČKI SUSTAVI NASTAVE KNJIŽEVNOSTI
  • 8. METODE KNJIŽEVNOG ODGOJA I OBRAZOVANJA
  • 9. SREDSTVA I POMAGALA U KNJIŽEVNOM ODGOJU I OBRAZ
  • 10. METODIČKE OSNOVE ZA INTERPRETACIJU POEZIJE
  • 11. METODIČKI PRISTUP PRIPOVJEDNOJ PROZI
  • 12. METODIČKI PRISTUP DRAMSKOJ I SCENSKOJ UMJ
  • 13. METODIČKI PRISTUP LITERARNO-PUBLICISTIČKOM TEKSTU
  • 14. NARODNA KNJIŽEVNOST
  • 15. METODIČKI PRISTUP EPOHI I PRAVCU
  • 16. METODIČKI PRISTUP PISCU
  • 17. PLANIRANJE NASTAVNOG GRADIVA
  • 18. NASTAVNIK MATERINJEG JEZIKA I KNJIŽEVNOST

1.

METODIKA KNJIŽEVNOG ODGOJA I OBRAZOVANJA
TERMINOLOŠKA ODREĐENJA

METODIKA – znanost koja proučava zakonitosti odgoja i obrazovanja u okviru nastavnog predmeta, o – o područja ili kojeg drugog organizacijskog oblika o – o rada - terminom metodika nastave književnosti obuhvaćen je samo dio predmetnog područja; književni odgoj i obrazovanje ne ostvaruju se samo nastavom već i različitim organizacijskim oblicima izvannastavnog i izvanškolskog o – o rada -> zato se opredjeljujem za naziv metodika knjiž. o. i o. koji označava znanost o knjiž. o. i o. na svim stupnjevima o – o sistema - terminom metodika književnog odgoja i obrazovanja obuhvaćamo sve organizacijske oblike kojima se ostvaruje književni odgoj i obrazovanje

PREDMET PROUČAVANJA

- elementi koji se uključuju u predmetno područje metodike nastave književnosti: • književnost kao nastavni predmet na svim stupnjevima obrazovanja • o – o proces koji se temelji na književnom sadržaju (umjet. i znan.) • primjena pedagogije u nastavi književnosti • metode nastave književnosti • nastavna sredstva i pomagala u nastavi knjiž. • teorije učenja književne materije • literarna komunikacija i literarno – estetska recepcija • ličnost učenika, njegova izgradnja djelovanjem književnog o. i o. • ličnost i uloga nastavnika književnosti • teorija i praksa knjiž. o. i o. u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti • odnos metodike i srodnih znanosti • izvannastavni i izvanškolski oblici književnog odgoja i obrazovanja - sve to ukazuje na složenost predmeta i raznolikost pristupa - nastavni se predmet temlji na utvrđenim planovima i programima - u okviru metodike nastave knjiž. razvijaju se radio-metodika, televizijska i filmska metodia (proučavaju tehnička sredstva u literarnom o. i o.) - za primanje i usvajanje knjiž. sadržaja važno je čitanje, doživljavanje i spoznavanje književnih djela - teorija čitanja bavi se problemima: • čitanja u nastavi jezika i književnosti u osnovnoj škkoli • samostalnog čitanja izvan škole • interpretativnog čitanja

1

- doživljavanje i spoznavanje književnih djela oslanjaju se na rezultate istraživanja psihologije, teorije recepcije i teorije informacije - za izgradnju bilo kojeg metodičkog sustava nužno je poznavanje učenikove ličnosti u procesu knjiž. o. i o. (emocionalne reakcije učenika na književno djelo, književni interesi učenika, značajke učenika – čitatelja u različitim razvojnim fazama, emocionalno – intelektualna aktivnost učenika u nastavi književnosti)

MKOO I ZNANOST O KNJIŽEVNOSTI

- njihov odnos proučava Rolf Geissler i zaključuje da je metodika nastave književnosti sintetička disciplina znanosti o književnosti, psihologije i pedagogije *razlike: mkoo – u prvom je planu čitatelj, njezina je dimenzija budućnost znanost o knjiž. – teži k objektivnim rezultatima, u prvom je planu književni tekst, važna je povijesna dimenzija *zaključci: • mkoo i znanost o knjiž. predmetno se dodiruju, obje se znanosti bave književnošću • razlikuju se prema ciljevima proučavanja • mkoo proučava književnost u o –o procesu (utjecaj pedagoških, socijalnih, psiholoških, subjektivnih, objektivnih činitelja) • mkoo proučava funkciju knjiž. u izgrađivanju ličnosti, tj. svjetonazora • mkoo preuzima spoznaje znanosti o knjiž. i istražuju mogućnosti njihova usvajanja (npr. metodika nastave teorije knjiž., metodika nastave povijesti knjiž., metodika nastave umjetničke epohe, metodika nastave romana...) • mkoo prihvaća metode znanosti o knjiž. i proučava mogućnosti njihove primjene u o – o procesu • znanost o knjiž. obuhvaća povijest knjiž., teoriju knjiž., književnu kritiku i metodologiju književnog studija • mkoo obuhvaća metodiku nastave teorije književnosti, nastave povijesti književnosti, analize književnog djela i metodologiju metodike nastave književnosti • mkoo korelira sa znanosti o knjiž., ali i s teorijom spoznaje, estetikom, lingvistikom, povijesti, psihologijom i teorijom pedagogije

2

2. TEORIJSKI SUSTAVI ZNANOSTI O KNJIŽ. I MKOO
- teorijski sustavi zok utječu na oblikovanje metodičkih sustava nastave knjoo, a ti metodički sustavi nastave knjoo određuju se prema sadržaju i primaocu sadržaja a) tradicionalni teorijski sustavi bavili su se izvanknjiževnim elementima: piščevom biografijom, socijalnim, povijesnim i kulturnim kontekstom b) moderni teorijski sustavi bave se literarnošću knjiž. djela pozitivizam – veže se uz Taineovo učenje o rasi, sredini i momentu kao determinantama književnog fenomena - knjiž. pozitivisti proučavaju piščev život i rad, utvrđuju autentičnost tekstova, istražuju socijalne, političke, kulturne i književne prilike u kojima pisac stvara - metodički pozitivizam nastavu utemeljuje na piščevoj biografiji, razvija receptivno-reproduktivni tip nastave; nastavnih je prenositelj podataka, a učenik primatelj gotovih informacija; ne bavi se odgajanjem čitatelja marksizam – Marx i Engels otvorili su nove pristupe umjetničkoj problematici; knjiž. se poima kao oblik društvene svijesti - na temeljima učenja Marxa i Engelsa svoja učenja su razvili Plehanov, Lukács (razvija teoriju o ideološkoj uvjetovanosti umj. Stvaralaštva i društvenoj uvjetovanosti forme), Goldman (smatra da je umj. djelo izraz kolektivne vizije svijeta, svijesti društvene klase) - metodički marksizam ističe u prvi plan odnos književnosti i društva, tj. osposobljavanje učenika za spoznavanje tih odnosa psihološko – filozofska učenja – • rana faza – bazira se na objašnjavanju autorove ličnosti • duhovno povijesna metoda – obilježio ju je Dilthey, središnji je pojam doživljaj; knjiž. je djelo izraz «duha vremena»; pojedino knjiž. djelo dovodi u vezu s drugim djelima i drugim umjetnostima • faza Freudove psihoanalize – po F. umjetničko stvaranje služi fiktivnom razrješenju unutrašnjih napetosti između podsvjesnog i svjesnog; razvija se posebni tip knjiž. analize tematike i likova; F. je istraživao učestalost tema i motiva u knjiž. djelima, analizirao je ustaljene pjesničke slike i modele ponašanja - njegov sljedbenik Carl Gustav Jung uspostavlja teoriju arhetipa koja pojam individualne podsvijesti podiže na razinu kolektivne podsvijesti - Bergson razvija učenje o intuiciji, smatra da postoje dva tipa spoznaje: racionalna, znanstvena i intuitivna, umjetnička - Croce smatra da se do spoznaje dolazi ili putem fantazije ili putem intelekta

3

uvodi i pojam publike: u trokutu autor/djelo/publika. najbližu vezu uspostavlja sa stilistikom (lingvističkom stilistikom) koja se dijeli na: • stilistiku jezika – objašnjava odnose i veze riječi. uvodi čitatelja kao činitelja povijesti književnosti. MKOO I OSTALE KORESPONDIRAJUĆE ZNANOSTI MKOO I LINGVISTIKA . temelj učenja je konstituiranje knjiž. fatičku. afektivnu. djelu – zasniva ga Edmund Husserl. tj.razlikuje jezični znak od književnog – knjiž.obje se bave proučavanjem jezika . metajezičnu i poetsku .Lotman uspostavlja semiotički pristup umj.lingvistika u nastavu knjiž. činjenica mora proučavati u odnosu na druge slične činjenice jer u toj mreži različitih odnosa dobiva različite funkcije . u metodologiju književnog studija uveo je hermeneutiku (naučava vještinu razumijevanja i tumačenja tekstova) • strukturalističko – semiotičko učenje – zastupaju ga članovi Praškog lingvistikog kruga: Mukařovský koji je 1934.književnoumjetnički tekst je sustav informacija. razvija učenje o razlici između izraza i znaka. metodika nastave knjiž. a knjiž. ulazi posredno. čitatelja i djela. znaka . je djelo sastavljeno od različitih heterogenih slojeva. a čitatelj je primatelj informacija . publika nije pasivni činitelj 3.struk. djela u primaočevoj svijesti .ovaj pristup aktivira primarno čitateljevo jezično. školu predvodi Lotman koja tvrdi da se knjiž. tj. uveo pojam strukturalizam i Roman Jakobson koji je uveo pojam literarnost. te proučava funkcionalne stilove 4 . tj. literarno i životno iskustvo – učenikovo poimanje tekstovne i izvantekstovne stvarnosti teorija recepcije – bavi se odnosima čitatelja i pisca. cjelokupna umj. nizova riječi. smatra da strukturi djela ne pripadaju ni pisac. filozofsko ishodište teorije recepcije je hermeneutika.njegov sljedbenik Roman Ingarden uspostavlja teoriju o slojevima. smatra da knjiž. struktura . preko književnosti. – semiot. ni čitatelj. znak je tekst. orijentiraju se na proučavanje jezika koji ima 6 funkcija: referencijalnu..fenomenološki pristup knjiž. djelo sadrži mjesta neodređenosti koja čitatelj popunjava. prihvati novo djelo. u određivanje odnosa čitatelja i djela Jauss uvodi pojam horizont očekivanja kao spremnosti publike da na temelju prethodnog poznavanja knjiž. a utemeljuje ga na pojmu knjiž. spoznajnu.

djela. godina – faza literarnog morazlizma. pitanje. najviše se zamjećuje knjiž. ocjena. proučavaju govorne interpretacije književnoumjetničkih tekstova . je naivno-realistički. interpretacija. odgoj ostvaruje se u roditeljskom domu i predškolskim ustanovama • od 6. proučava karakteristike monolooga i dijaloga. putopis. problem literarnih sposobnosti učenika koje se razvijaju u komunikaciji s knjiž. bilješka. godina – dijete sustavno stječe knjiž. i o. kritika. bilješke za vrijeme predavanja) • slobodni pismeni radovi (plan. i metodika nastave knjiž. stvarnost je prihvaćena kao dio svakodnevne stvarnosti.povezuju ih problemi primanja i spoznavanja knjiž. prikaz. razgovora i usmenog izlaganja • . scenarij.klasifikacija pismenih radova: **prema didaktičkom kriteriju: • vezani pismeni radovi (prepisivanje teksta) • poluvezani pismeni radovi (diktati. do 9. zaključak. o. dnevnik. do 13. godine – knjiž. prikaz. recenzija) **prema lingvističkostilističkom kriteriju: • pismeni radovi koji se temelje na načelima znanstvenog. njihovu društvenu uvjetovanost. događaji i likovi iz knjiž. do 15. godina – odnos prema umj. pjesma u prozi.zahvaljujući njihovoj interakciji uspostavljene su faze književnog odgoja i obrazovanja: • predškolsko razdoblje – knjiž. umj. esej. dramatizacija. do 19. esej. moralna problematika se interpretira s intelektualnog gledišta • od 17. zaključak. godine – faza misaonog pristupa knjiž. djelom i proučavanjem 5 . obrazovanje poprima profesionalni karakter • fakultet – razvijen je određeni stupanj književne kulture . razlike između različitih žanrova govorenog i pisanog izraza.ling. reportaža) MKOO. interpretacija) • pismeni radovi koji se temelje na načelima umjetničkog stila (impresija. zadatak. emocionalne intelektualne i fantazijske procese. PSIHOLOGIJA I TEORIJA SPOZNAJE . djela doživljavaju se kao stvarni • od 13.stilistiku govora – proučava značajke govorene i pisane riječi. lik • od 15. djela koji uključuju osjetilne. do 17. komentar.veza mkoo i lingvistike ostvaruje se u nastavnim metodama pisanja. recenzija. dopunjavanje i proširivanje teksta. pismeni odgovori na pitanja. komentar. djelima. • od 9. informativnog stila (obrazloženje. intonaciju i intonacijsku stilistiku • stilistiku umjetničke književnosti – proučava stil umjetničke književnosti . jak je interes za moralnu problematiku knjiž.

tekstovi) • znanstveni (književnoteorijska. sadržaj ima dominantno mjesto . predmet povezuje se s nacionalnim jezikom *knjiž.prema kriteriju dobi učenika (taj kriterij u podjeli disciplina primjenjuje i pedagogija) razlikujemo: • mkoo predškolske djece • mkoo školske djece • metodiku visokoškolske nastave književnosti . samostalno komponirana cijelina.prema kriteriju specifičnih o-o potreba razlikujemo: • mkoo djece i mladih sa smetnjama u razvoju • mkoo odraslih osoba (obrazovanje uz rad) 4. sadržaja ovisi o: • doživljajno-spoznajnim mogućnostima učenika • stupnju obrazovanja • značajkama o-o procesa u cjelini 6 . sadržaja. sposobnosti i navika . kao nast. prerađenu znanost o književnosti.neki teoretičari metodiku nazivaju specijalnom didaktikom. književnopovijesna i metodološka problematika) .povezane su jer se bave odgojem i obrazovanjem . kao nastavnog predmeta: • umjetnički (književnoumjetnička djela. sposobnosti i navika . predmetnom didaktikom . kao nastavni predmet možemo odrediti kao: samostalno komponiranu cjelinu knjiž.na početnim stupnjevima obrazovanja umj.knjiž. književno stvaranje. studij književnosti) MKOO I PEDAGOGIJSKE DISCIPLINE . i znan. sustav znanja. te problem književnih interesa (interes za čitanje.sadržaji knjiž.nastavni predmet je didaktički prerađena znanost. sustav znanja.književnoznanstvene problematike.povezivanje umj. KNJIŽEVNOST U O-O PROCESU KNJIŽEVNOST KAO NASTAVNI PREDMET .

Predmeta određuju se nastavnim programom . književnost. djela iz raznih književnosti 7 .u 60-im godinama afirmaciju započinje zagrebačka književnokritička škola koja afirmira stilističku kritiku. svj. književnoteorijski i književnopovijesni okviri • kognitivna razvijenost učenika • književnopovijesna materija uključuje se na višim stupnjevima obrazovanja STRUKTURA NASTAVNOG PREDMETA . interpretacija književnog djela postaje temeljna metoda u nastavi .umjetnički se sadržaj može tematski organizirati u sustavu tematskih krugova (dom i vrtić. djelu. ciljevi i struktura književnosti kao nast. ističe se njezina odgojna funkcija .dvadesetih godina 20. time se gubila autonomija nastavnog predmeta. pristup knjiž. znanstvenu i školsku interpretaciju. st.. dom i škola. dramska književnost) • književnopovijesno (kronološki) . kod nas su se pojavili u 60-im godinama u srednjim strukovnim školama KRATKA POVIJEST PROGRAMA USVAJANJE UMJETNIČKOG SADRŽAJA . zavičaj. predmeta. obitelj. programska je novost seminarski oblik nastave koji afirmira samostalni rad učenika .u 50-im godinama ističe se potreba za povezivanjem nast. predmeta iskazuju kombiniranim terminima: nastava književnosti. reprezentativni se pisci proučavaju na monografskoj razini . u nast. škola. svijet.književnoumjetnički materijal raspoređuje se: • tematski (dom. programima afirmira se estetska koncepcija nastave književnosti. epika. domovina i svijet) – u svaki se tematski krug uključuju umj. se programima sastavnice nast. u SSSR-u su uvedeni tzv.stvaraju se i programi koji integriraju različite umjetnosti (osobito u češkoj metodici). domovina) • književnoteorijski/žanrovski (lirika.u 70-im godinama u program se uključuje i filmska umjetnost. lektira .nakon 2.kriteriji za izbor književnog sadržaja su: • reprezentativnost (antologijska djela) • primjerenost recepcijskim mogućnostima učenika • tematski. kompleksni su programi dali slabe o-o rezultate .u nast. priroda.sadržaj. Rata programa se opredjeljuje za idejno angažiranu nastavu književnosti. Kompleksni programi koji su trebali učeniku pokazati povezanost pojava koje se proučavaju u školi.

PROGRAMSKO FORMULIRANJE KNJIŽEVNOTEORIJSKOG GRADIVA .programska se materija razvrstava u stilske epohe koje je utvrdila opća povijest umjetnosti . nacionalnopovijesna tematika) UMJ. filmske i scenske stvaratelje i djela drugih umjetnosti inspiriraju književnike . normira se razina na kojoj se pojam usvaja i količina pojmova . pejzaž. djela inspiriraju likovne.književnoteorijski pojmovi povezuju se uz interpretaciju književnih djela . EPOHA KAO OKVIR . Pojmovi se uče sustavno u okviru teorije književnosti ili pristupa knjiž.za svaku se stilsku epohu odabire reprezentativan umj. upoznaju se cjelinom svog stvaralaštva . Romantizam: intima.književnoteor.principom aktualizacije se knjiž.u program se uključuju i književnoteorijski pojmovi. djelu 8 . djela iz prošlosti mogu aktualizirati u primaočevoj sadašnjosti – uz djela iz prošlosti mogu se povezivati suvremena djela koja imaju nešto zajedničko: temu. likovni. sadržaj na kojem se upoznaju zajedničke značajke epohe . izraz. SADRŽAJA U PROGRAM . djela • kompozicija • umjetnički jezik • versifikacija • žanrovi ZNANSTVENI SADRŽAJI U PROGRAMIMA KNJIŽ.autori koji se izražavaju i u drugim umjetnostima. uz izbor književnih tekstova a) vertikalni raspored pojmova – pojmovi se raspoređuju po razredima.uz djela se u programu navodi i njihov prijenos u drugi medij (glazbeni.princip uzajamnih inspiracija – knjiž.pojmovi se klasificiraju: • pojmovi koji se odnose na djelo i pisca • koji se odnose na elemente knjiž.tematsko povezivanje moguće je i unutar povijesnih okvira – u svakoj se epohi mogu izdvajati karakteristične teme koje se konkretiziraju djelima različitih umjetnosti (npr. scenski) . poruku OSTALI NAČINI INTEGRIRANJA UMJ.. glazbene. egzotika.

dokazivanja tvrdnje 9 . razvijaju i proširuju u skladu s doživljajno-spoznajnim mogućnostima učenika . samostalnog ocjenjivanja svih elemenata umj. planiranja za rješavanje problema • spos. povezane uz autorovu ličnost (pretpostavljaju poznavanje izvantekstovnih odrednica) • spos. imenovanjem i objašnjavanjem (definiranjem) LITERARNE SPOSOBNOSTI – omogućuju čovjeku komunikaciju s knjiž. PROGRAMSKO ISKAZIVANJE SPOSOBNOSTI I AKTIVNOSTI . definiranje.klasifikacija literarnih sposobnosti: * recepcijske sposobnosti (knjiž. razlučivanja poznatog od nepoznatog • spos. uspostavljanja odnosa između djela i pisca. povezane uz sadržajno-predmetni sloj djela • spos. likova • spos. tumačenje. razumijevanje njegovih poruka i izražavanje doživljaja. formuliranja hipoteze • spos. pojmovi se uče i u okviru povijesnog dijela programa. djelom. uočavanja literarnih problema • spos. primanja osjećaja i proživljavanja knjiž. recepciju djela. stavova. uočavanja autorova stava i shvaćanja • spos. povezane uz objektivni sadržaj knjiž. se pojmovi u programu iskazuju imenovanjem. čitanje. tako se povezuje teorija i povijest književnosti b) vertikalno-spiralno programiranje – pojmovi se dograđuju. djela (povezanost tog sadržaja s prostorom i vremenom) * sposobnosti logičko-spoznajnog karaktera • spos.književnoteor. djela * sposobnosti prema književnom sadržaju (znanje je pretpostavka za primanje sadržaja) • spos.isti se pojam usvaja na različitim spoznajnim razinama: prepoznavanje.-estetska senzibilnost) • spos. imenovanje. djela i stilske formacije • spos.. uspostavljanja odnosa između pojednačnog i općeg * sposobnosti vezane uz problemsku nastavu • spos. ocjena itd. nabrajanjem. zamišljanja i stvaranja pjesničkih slika • spos. primjena pojma **književnoteor.

obrazovanja. filološka. literarna. dramska. kao cilj o-o djelatnosti .NAČELA O PROGRAMSKOM ISKAZIVANJU LITER. pisca) ili sintetske 10 . razviti kulturu čitanja. teme mogu biti monografske (obuhvaćaju jedno djelo.mogu se ostvarivati izvan nastave (izvannastavne aktivnosti) ili izvan škole (izvanškolske aktivnosti) . stvaralačke sposobnosti učenika. vrste pojavljuju u ranijim. neke u kasnijim fazama) DOMAĆA LEKTIRA U PROGRAMIMA . knjižničarska sekcija SLOBODNE AKTIVNOSTI * prema kriteriju namjene • program za predškolski odgoj • program za osnovnu školu • program za srednje škole • program za profesionalno visokoškolsko obrazovanje VRSTE NASTAVNIH PROGRAMA * programi prema zavičajno-regionalnom kriteriju * programska jezgra – sadržaji namijenjeni svim učenicima u jednom razredu dopunski program – oblikuje se prema načelu zavičajnosti * prema kriteriju obvezatnosti • obvezatni programi – zajednička obveza svih učenika u razredu • fakultativni programi – ovise o učenikovim sposobnostima i interesima. djela koja čine lektiru su reprezentativna za različite nacionalne književnosti . izgraditi cjelovit pogled na svijet .samostalno čitanje kod kuće i o-o rad u nastavi se prožimaju..izbor djela za samostalno čitanje temelji se na tematskoj raznovrsnosti .organizirani oblici slobodnih aktivnosti: recitatorska sekcija.kriterij za izbor je i žanrovska raznovrsnost (neke se knjiž. problem. u međusobnoj povezanosti navode se i spos. ciljevu su im: dostići određenu razinu knjiž. iskazuju se u programu za sve stupnjeve i razrede prikazuju se razvojno. SPOSOBNOSTI liter. u nastavi knjiž. književni ukus.lektira je popis književnih djela za samostalno čitanje kod kuće. spos. vertikalno program prikazuje spos. novinarska. filmska. namijenjeni su učenicima koji pokazuju posebne interese za knjiž. radio-televizijska.

književne sadržaje možemo podijeliti i na umjetničke i znanstveni . metode.programski tekst uvodi kombinirani tip stručnog jezika. djela i djela ostalih umjetnosti koja se uključuju u nastavu knjiž. tabelarni prikazi .umjetnički sadržaj čine knjiž.na satu književnosti pojavljuju se spoznajni i estetski sadržaji. zavičaj) i kombinirano • do izražaja dolazi načelo egzemplarnosti – ne mogu se obraditi svi pisci nego tipični predstavnici književnog pravca koji se obrađuje • u neke se književnopov. psihologija.odlikuje se pojmovnom preciznošću i jasnoćom.knjiž. npr. sredstva i pomagala . vrtić. škola. najčešće u osnovnoškolskom obrazovanju. temelji se na verificiranom nast. sociologija) • programski se sadržaj raspoređuje linijski (gradivo raspoređeno kronološki).znanstveni sadržaj čine književnoteorijska. termini moraju biti usklađeni s matičnom terminologijom .METODOLOGIJA IZRADE PROGRAMA -postoje utvrđena metodološka načela i zahtjevi pri izradi programa: • program se temelji na znan. programu. kao nastavni predmet obuhvaća književnost kao umjetnost i književnost kao znanost. spoznajama • izrada novog programa zahtjeva valorizaciju prethodnih programa • program uključuje interdisciplinarni pristup (pedagogija. ostvaruje se s određenim brojem učenika koji čine razred. obično traje 45 minuta. estetička. okvire unosi gradivo iz suvremene knjiž. umjetničkoteorijska i književnopovijesna problematika 11 . NASTAVNI SAT KNJIŽEVNOSTI NASTAVNI SAT – vremenski omeđena organizacijska jedinica o-o procesa. sažetošću i komunikativnošću 5. navođenje definicija.program kao tekst pripada znanstveno-informativnom tipu teksta . tematski krugovi dom. koncentrično (gradivo u tematskim krugovima. komentiranje. po načelu aktualizacije STILSKO OBLIKOVANJE PROGRAMA . ostvaruje se komunikacijom nastavnika i učenika u kojoj se smjenjuju različiti oblici rada. izricanje normi. umjetnički i znanstveni sadržaji međusobno se povezuju . metodika. .stilski postupci programskog teksta: nabrajanje. terminologija pripada većem broju znanosti.

obrazovanja učenika • specifičnostima razreda • metodičkim uvjetima * sadržaj nastavnog sata može biti: • jedno književno djelo • jedna književna tema koja obuhvaća više knjiž. novi svjetonazor) • funkcionalni .na satu se razvijaju i različite sposobnosti učenika: doživljavanje.) .taj se strukturni model može primijeniti u interpretaciji bilo kojeg umj. Parun) • jedan književnoteorijski problem (drama kao rod) • jedan književnopovijesni problem (ekspresionizam u hrv. satu ili blok-satu . sat ima četiri etape: usmeno provjeravanje znanja izlaganje novog gradiva utvrđivanje zadavanje domaćih zadataka * struktura nastavnog sata u sustavu školske interpretacije: • doživljajno-spoznajna motivacija • najava teksta i njegova lokalizacija • interpretativno čitanje teksta • emocionalno-intelektualna pauza • objavljivanje doživljaja i njegove korekcije • interpretacija • sinteza • zadaci za samostalan rad učenika . termini.* opseg knjiž. sadržaja za nastavni sat uvjetovan je: • složenošću usvajanja • stupnjem knjiž. teksta na svim stupnjevima obrazovanja 12 . zapažanje STRUKTURIRANJE NASTAVNOG SATA .nastavne jedinice cjeline su koje se ostvaruju na jednom nast.nastavne jedinice su logički povezane i omogućuju širenje spoznaja . zamišljanje. predočavanje. teorije) • odgojni (novi odnos prema sebi i svijetu. definicije. pojmovi. nast. knjiž.književnoumjetnički sadržaj odabire se u skladu s recepcijskim mogućnostima učenika. a književnoznanstveni u skladu sa spoznajnim mogućnostima * zadaci svakog nastavnog sata: • obrazovni (nove spoznaje. pamćenje.sat • • • • književnosti strukturira se po etapama. ocjenjivanje. djela (ljubavna poezija V.

pjesma u kritici. pjesma u svom vremenu. likovi. situacije uspostavljaju ciljevi i metodička sredstva za njihovo ostvarivanje b) NASTAVNE SITUACIJE U INTERPRETACIJI EPSKOG DJELA – . umjetničko oblikovanje lika. kompozicija. pjesma i skladatelji. Tekst NASTAVNI SAT – NAST. određeni sadržaj i metodiku kojom se ostvaruje .* strukturni model problemske nastave: • stvaranje problemske situacije • definiranje problema i metode • samostalni istraživački rad učenika • analiza i korekcija rezultata istraživanja • novi zadaci za samostalni rad . sata postiže se smjenjivanjem nast. jezik. kompozicija. tema. situacije u interpretaciji lirske pjesme mogu biti nslov pjesme. fabula. pjesma i antologičari.sadržaj nast. problematika.dinamičnost nast. ritam. karakterizacija lika. situacije međusobno logički povezuju i čine sustav .u ovom modelu u prvom je planu samostalni rad učenika . dramatizacija. samo znanstveni sadržaji ili i jedni i drugi povezano a) NASTAVNE SITUACIJE U INTERPRETACIJI LIRSKE PJESME – sadržajne jedinice nast. pjesničke slike. ideja. stih. 10. postanak. alegorijsko značenje i poruka . ekranizacija. pjesma i prevoditelji. vrsta romana. ilustracija bajke .nast. SITUACIJA NASTAVNA SITUACIJA – je logički i emocionalni dio sata koji ima konkretan cilj.u interpretaciji novele i romana: naslov. fantastika. strofa. idejni svijet. djelo u ogledalu književne kritike * nastavna situacija se imenuje: • prema temeljnom sadržaju što ga obuhvaća • prema metodičkim postupcima kojima se ostvaruje • prema aktivnostima učenika 13 . fabula. stilska sredstva. situacija pri čemu jedna traje 5. situacija u interpretaciji bajke mogu biti: tema.uz svaku se sadržajnu jedinicu nast. vrsta pjesme. nastanak pjesme. sat se organizira tako da se nast. ideja. pjesma i ilustratori. pjesma i autor.u interpretaciji basne: tema. fabula. podrijetlo bajke. kompozicija. pjesma u književnopovijesnom kontekstu. motivacija. tema i motivi. 20 ili više minuta . likovi. sata na kojem se proučava književnoteorijska ili književnopovijesna tematika razlikuje se od stukture sat na kojem se interpretira književnoumj.u njoj se mogu pojaviti samo umjetnički sadržaji.struktura nast. liko. pjesma i recitatori . poruke.

stvaralačka faza. glumci u ulozi pojedinih likova. razvija se interes za samostalno čitanje. dijeli se na sat interpetacije lirske pjesme. područje stvaralaštva. utjecaj na kasniji razvoj književnosti. fazi interpretacija se podiže na višu književnoteor. romana. dijalog. bajke. ideja. postanak drame. generacijsko nastupanje pisaca. sitnih oblika) . književni oblici. tema. situacije uvjetovan je: • prirodom sadržaja • težinom • recepcijskim i kognitivnim mogućnostima učenika • medijem • okolnostima u kojima se usvaja c) NASTAVNE SITUACIJE U INTERPRETACIJI DRAMSKOG DJELA – elementi koji su dijelovi nast. književne vrste. didaskalije. razinu • sat teorije književnosti – obično se povezuje sa satom interpretacije i povijesti književnosti • sat povijesti književnosti – u čistom obliku pojavljuje se u srednjoj školi . odnos prema stvarnosti. analiza. fazi otkriva učeniku načine čitanja. tekstova. glumci o drami. fazi razvoja ličnosti dijete se uvodi u komunikaciju s književnim djelom.prema sadržajnom usmjerenju može biti: sat o piscu. prijevod njegova opusa e) NASTAVNE SITUACIJE U OBRADI EPOHE – sadržajne jedinice: ime epohe i pravca. na sve stupnjeve i u sve razrede osnovnog i srednjeg obrazovanja .1. vrsta drame. i književnopov. scenska povijest drame.uključuje se u sve faze knjoo. čin. stilske značajke.* opseg sadržaja nast. pravcu. književne teme. monolog. dramska situacija. drame. metoda. pripadnost školi. fazi učenik se uvodi u interpretaciju teksta. u 4. kritike i eseja. metoda stvaranja. putopisa. vremensko omeđenje. u 5. u 2. u 3. o književnom pravcu. basne. situacije: dramska struktura. književni uzori * prema sadržaju: • sat interpretacije književnog djela (proučavanje. epske pjesme. pripovijetke. režiser o drami d) NASTAVNE SITUACIJE U OBRADI PISCA – sadržajne jedinice: biografski i bibliografski podaci. razvija imaginaciju i refleksiju. jezik. epa. likovi. o epohi * prema organizacijskom kriteriju: TIPOVI NASTAVNIH SATI IZ KNJIŽEVNOSTI 14 . fazi osposobljava učenike za samostalnu interpretaciju knjiž.

na temelju podataka s informativne razine (kronološki podaci. časopisa) uspostavlja se analitičko-kritički odnos prema materiji. dio je svakog nastavnog sata. i utvr. izbjegava se faktografski pristup .• • • uvodni sat – organizira se radi stvaranja o-o uvjeta za susret s knjiž. naziv epohe. biografski sat može biti i uvodni (tada se njime stvaraju emocionalni i intelektualni uvjeti za interpretaciju teksta) i zaključni sat (tada služi uopćavanju i usustavljivanju spoznaja). naziv struja u okviru epohe. a produktivno na umjetničku materiju . tada je to sat teorije književnosti (usvajaju se novi pojmovi. odabiru se sadržaji drugih umjetnosti.sat o pravcu i epohi teži načelu korelacije. školovanju. djelom. zakonitosti knjiž. piscem ili epohom. povezivanja sadržaja različitih nastavnih predmeta.ima karakter doživljajno-spoznajne motivacije . sintetizi- 15 . obuhvaćaju se sadržaji koji su usvojeni u drugim predmetima sat čitanja i analize djela . literarnoteor. djetinjstvu. zanimanju. razvojna je faza vremensko razdoblje u stvaralaštvu pisca koje ima svoje stilske. sistematiziraju se spoznaje te tako uspostavlja veza između poznatog i nepoznatog. na satu se ostvaruje i vježbanje kojim se razvijaju sposobnosti i vještine (vježbe mogu biti promatranja. problem promatra se kao dio sustava. stvaranja). uvod može trajati i dio sata pa je to tada uvodna nastavna situacija . danas biog. uspoređivanja. sat se može strukturirati prema određenim fazama piščeva života. definicije. sat nastoji razviti razmišljanja o piscu. zaključivanja.sadržaj sata o piščevu životopisu čine podaci o rođenju. tematsko-idejne. a može se organizirati i kao poseban tip sata. pojavljuju se lingvistički i općekulturni sadržaji koji su povezani s književnim djelom.može obuhvaćati književnoteorijsku problematiku. žanrovske osobine. prezentiraju se rezultati samostalnog izvannastavnog rada.produktivno ponavljanje ostvaruje se: uspoređivanjem pojava. svrstavanja i dr. a za ilustraciju svake faze odabiru se djela – tako se povezuje piščev život i književni rad. osobine epohe upoznaju se na njezinim reprezentativnim djelima • sat ponavljanja i utvrđivanja – pon.u govorenim ili pisanim oblicima iskazuju se iskustva i doživljaji učenika. sat se obično organizira nakon proučavanja većih ili manjih programskih cjelina .dva su tipa ponavljanja reproduktivno i produktivno: reproduktivno se odnosi na književnopov. utjecaj na generacije književnika i dr. uvodni sat može se temeljiti na literarnoj ekskurziji.) .je sat interpretacije knjiž. djela zaključni. . činjenice. nazivi djela. posjetu muzeju. sintetski tip sata – obuhvaća u prerađenom i usustavljenom obliku sve spoznaje koje su učenici usvojili na prethodnim satima * prema cilju i zadacima • sat uzimanja novog gradiva – namjera mu je da učenici upoznaju i usvoje nove sadržaje .

10 do 15 minuta. specifičnosti: individualna djelatnost učenika koja se ostvaruje bez nazočnosti nastavnika i drugih učenika. preinačivanja. mogu se uključivati u sve tipove nastavnih sati – najpoznatije tehnike kontolnih pis. aktualiziranjem . usvajanju znanja u sustavu. reprodukcija.poseban oblik su sastavci kojima učenici sažeto iskazuju objašnjenja. djela istog žanra iz iste ili različitih epoha.preoblika je poseban oblik produktivnog ponavljanja. nazive djela. osmišljenost zapažanja. stvaralačko znanje . procese . preoblikama. parafraziranje teksta. te kulture pisanja .oblici govornog provjeravanja usvojenosti znanja: odgovori na pitanja. samostalno objašnjavanje pojma. mogućnost provjeravanja učenikove pisane riječi.znanje se provjerava i domaćim radovima učenika.. opće kulture. jezične.. zadaci višestukog izbora.kvalitetu interpretacije određuje: doživljenost teksta. postupke u interpretaciji djela.znanje iz književnosti obuhvaća: knjiž. ujednačenost po težini. televizijske emisije sat provjeravanja i ocjenjivanja – organizira se zbog provjere stupnja usvojenosti znanja i zbog vrednovanja tog stupnja usvojenosti ocjenom . jasnoća tvrdnji i stavova. služe provjeravanju književne. mogu biti kolektivni. usmena recenzija. preciznost generalizacija.testovi znanja su standardizirani oblici provjeravanja.kao prednosti pismenog provjeravanja navode se: veći stupanj objektivnosti. dopunjavanja . likovi u istom djelu. dojmove . pojmove. razvijaju osjećaj odgovornosti. operativno. samostalnost . generalizacije. pravilnost jezičnog izraza – sposobnost interpretiranja uključuje niz drugih sposobnosti . književnopov. podatke i činjenice. scenariji za film. zadaci sređivanja.• ranjem.različite su razine znanja: prisjećanje.provjeravanje se ostvaruje i pismenim izražavanjem: analitičko (pismeno) i grafičko provjeravanje znanja . . različiti estetski nazori pisaca itd. usmena rasprava . stavove. način rada učenik prilagođuje vlastitim potrebama .nijedan oblik usmenog provjeravanja ne bi smio trajati dulje od 15 minuta .uspoređivati se mogu tekstovi koji pripadaju istom tematskom krugu. likovi iz različitih djela. citiranje teksta kojim se nešto dokazuje. manja uzbuđenost učenika .kontrolni pismeni zadaci traju 5. teorije. preoblike se mogu ostvarivati kao dramatizacije.domaći radovi razvijaju učenikove misaone sposobnosti. zadaci uvrštavanja. komentare. povezanost izlaganja. rješavanje zadataka nije vremenski ograničeno. potiču ga na stvaralaštvo.6 je glavnih sustava domaćih radova učenika: sustav domaćih radova koji služe usvajanju gradiva. zadataka su: odgovori na pitanja. samostalno interpretiranje teksta.školske zadaće ispunjavaju cijele sate. definicije. pisaca i pojmova. koji su produžetak školskog rada. usustavljivanjem. prepoznavanje. formiranju 16 . upornost. . grupni i individualni . iskazivanje doživljaja i dojmova.

nastavnik pritom mentorski vodi učenike i obavlja konsulatacije • sat – dijalog – ostvaruje se dijalogom. upozorava na njegove logičko-spoznajne karakteristike i postavlja pitanje na koji se način problem može riješiti . sat pisanja školske zadaće . to je npr.polemički sat učenike uči izricati. primjeni znanja. pojmovi i definicije. odnos prema sadržaju.pri organiziranju sata izlaganja uzima se u obzir: uvodne obavijesti. organizacija izlaganja. kojima se kontroliza znanje učenika. točnost podataka. pridržavanje određenog vremena. učenik. podaci. organizaciju izlaganja. priručne povijesti književnosti i teorije književnosti. slušati i uvažavati • sat samostalnog rada učenika – učenici rješavaju različite zadatke. zadavanje dopunskih zadataka . čitanke i udžbenici. djelo .• generalizacija.za izlaganje učenici se pripremaju u sklopu samostalnog izvannastavnog rada. rječnici stručnih termina. postavljanje problemskog pitanja . u proučavanju stvaralaštva pisca. već i načini kako se do njih dolazi – predavač postavlja problem.vrednovanje oblika izlaganja obuhvaća: sadržaj izlaganja. stječu nove spoznaje uz djelomično sudjelovanje nastavnika ili bez njega. na takvom se satu mogu javiti i širi umjetnički sadržaji. djela.temeljni sadržaj sata-dijaloga je književnoumj. u kojem se razvijaju borbe mišljenja. razvijati.dijalog kojim se ostvaruje inter. sat isključivog samostalnog rada učenika ne pojavljuje se često. osobito je čest u problemskoj nastavi književnosti .podloga za organiziranje sata mogu biti: samostalni domaći radovi učenika. moralnom odgoju učenika kombinirani sat – sadrži elemente ostalih tipova sata.takav tip sata afirmira polemički dijalog. braniti i dokazivati vlastita stajališta. lingvističko-stilistička materija. izvorima i metodama): • sat izlaganja – izlagati mogu nastavnik. teksta . analiza i korekcija izlaganja. književnoteor. čitanje teksta. postavljanje teze. kritička literatura. usporedo se može provesti i ocjenjivanje učenika * prema dominantnim karakteristikama (prema sredstvima. televizijske emisije. komunikaciju sa slušateljem .izvori za pripremanje sata izlaganja: knjiž. sadržajni elementi kombiniranog tipa sata su: književnoumjetnički tekst. teksta heuristički je dijalog . osobito je zastupljen u školskoj interpretaciji književnoumj. izlaganje. u proučavanju književnog pravca ili epohe 17 . te pisac ili književni stručnjak čije je izlaganje snimljeno na kaseti .prema sadržaju razlikujemo: sat samostalnog rada u interpretaciji teksta.za uspješno praćenje izlaganja pripremaju se podsjetnici u obliku tablice u koju učenici bilježe svoja zapažanja o izlaganju . književnopov.u problemskom tipu izlaganja ne iznose se samo gotovi rezultati znanosti. radijske. filmovi . koji služe izgrađivanju znanstvenog pogleda na svijet. govornu realizaciju.

teksta izdvajaju se učenici koji pokazuju sposobnost scenskog govora 18 .takav sat povećava spoznajnu sposobnost učenika.odrednice sati samostalnog rada učenika: organizacija samostalnog rada (pripremanje). uopćavanje.• • .uz samostalno čitanje mogu se dati pitanja i zadaci koji usmjeravaju učenika prema određenim problemima – to je tzv. kao faza o-o procesa koja prethodi samostalnoj interpretaciji . nastavnik razgovara s učenicima o tekstu. izbor metode.. orijentacijskim razgovorom.taj tip sata pretpostavlja čvrstu vezu domaćeg rada učenika i nastavnog rada. istraživanje učenikova odnosa prema tekstu. izvođenje. usmjereno čitanje teksta .istraživački zadaci obuhvaćaju: samostalno stvaranje plana istraživanja.odnos učenika prema pročitanom tekstu. rada ostvaruje se frontalnim (uvodna faza). razvija stvaralačke sposobnosti učenika sat – koncert – literarno-glazbeni sat u kojem se smjenjuju literarne i glazbene dionice. individualnim radom (faza samostalnog rada učenika) . a primarno mjesto pripada zadacima istraživačkog karaktera . upoznaje učenika s metodama i tehnikama intelektualnog rada. u interpretaciji dramskog djela sat-dr. izricanje sudova .u orijentacijskoj anketi postavljaju se pitanja otvorenog tipa koja individualiziraju odgovore . osposobljava učenika za samoobrazovanje. učenici samostalno interpretiraju tekst . postavljanje hipoteze.interpreti se mogu izabrati na satima prije sata-dramskog spektakla.pripremanje učenika za samostalnu interpretaciju obuhvaća: čitanje teksta. usustavljivanje rezultata rada – faza samostalni rad učenika na satu traje oko 25 minuta . grupnim radom.sat interpretacije tekst može se ostvariti: nastavnik sam interpretira tekst-učenici slušaju. najčešće se lirska poezija povezuje s glazbom .kada se upoznaje epoha. a zatim se organizira sat-koncert na kojem učenici slušaju reprezentativna glazbena djela tog razdoblja sat – dramski spektakl – dramsko djelo se na njemu ostvaruje kao teatarski čin učenika koji su za to posebno pripremljeni pod vodstvom nastavnika. radom u parovima. tako se ostvaruje najviši stupanje emocionalne atmosfere.sat sam. doživljaj teksta i stupanj razumijevanja teksta utvrđuje se: orijentacijskom anketom. samostalnim pismenim sastavcima analitičkog i stvaralačkog karaktera .samostalno čitanje ostvaruje se: kao samostalni domaći rad. pri pokušajima interpretativnog čitanja dram. spektakl najčešće je zaključni sat . listićima. sređivanje podataka.učenička samostalnost u radu može biti djelomična i potpuna .glazbeni sadržaj može s lirskom pjesmom korespondirati na tematskomotivskoj ili emocionalnoj razini . kontrolnim zadacima na nast. traženje argumenata. književnopov. prvo se upoznaju književna djela iz epohe. određivanje književnoteor. odrednica koje odlučuju o samostalnom radu .

stilistike. I JEZIKA .lingvistika se zalaže za spoznavanje jeziak u njegovoj funkciji. su u uzajamnom odnosu. Brigljević i Brabec afirmiraju induktivnu metodu. interpretacija filma.u nastavi jezika i književnosti inzistira se na načelu jedinstva . filmskoj. gledanje filma. njegove podvrste: uvodni sat sat reklamiranja knjiga sat produbljivanja shvaćanja o pročitanim djelima • sat anotiranja i recenziranja 6. tj. a može se temeljiti i na televizijskoj. uopćavanje televizijski sat radijski sat sat – seminar kviz – sat * prema stupnju obvezatnosti: • obvezni glavni sat • fakultativni • izborni sat * sat • • • lektire. sat izvanrednog čitanja. ODNOS NASTAVE JEZIKA I KNJIŽEVNOSTI PREMA OSTALIM PREDMETIMA ODNOS NASTAVE KNJIŽ. izvodi kao jedinsteni predmet .strukturne jedinice sata: motiviranje učenika za gledanje filma. radijskoj prezentaciji dramskog djela kino – sat – film se uključuje u o-o proces kao nastavno sredstvo i kao umjetnički sadržaj .• • • • • .nastava jezika i nastava knjiž. a kao ishodište im služi beletristički tekst i raznovrsni tipovi govornih situacija – nastavu gramatike povezuju s nastavom izražavanja .u modernoj nastavi knjiž. upotpunjuju se i prožimaju. osobine jezika treba proučavati na tekstu ili razgovoru – zato metodičari zahtijevaju da se nastava jezika i knjiž. interpretacije i nastave izražavanja 19 . napušta se tradicionalni sustav – Težak. međusobna im se suradnja očituje u području nastave gramatike.sat se može organizirati i da profesionalni glumci posjete školu i izvedu pojedine dramske slike.

u povijesnom dijelu programa film se povezuje uz pov.. likova i njihova povezanost s likovnom i glazbenom umj. ističe kolorističke efekte • simbolizam . nadrealizmu . područja međusobno se dodiruju i prožimlju • romantizam – želi muzikalizirati pjesnički govor. u jednoj epohi .model o-o sustava koji polazi od načela interdisciplinarnosti i integracije znanosti uspostavlja sustav međupredmetne povezanosti.likovi u knjiž. djelo kao likovna ili glazbena inspiracija • odnos pojednih knj. glazbena i likovna ostvarenja koja su inspirirana istom temom) . djelima mogu biti usmjereni prema glazbi ili likovnim umjetnostima (npr. I OSTALIH UMJETNOSTI .poeziju svode na zvukovnu ekspresiju. djela inspiriraju skladatelje i slikare.sadržaji filmske umj.) ODNOS NASTAVE KNJIŽ. likovne umjetnosti i glazbe: • knj. uključeni su u program nastave jezika i knjiž.u pojedinim razdobljima umj. • utjecaj likovne i glazbene umj.... a knjiž. Proust portretirajući Odette razvija splet likovnih acocijacija vezanih uz freske iz Sikstinske kapele) ** mogućnosti povezivanja knjiž. Matoševa novela Camao: Alfred Kamenski svira na klaviru djela klasičnih skladatelja. a napušta tradicionalnu zatvorenost pojedinog nast. vrsta i rodova prema djelima likovne i glazbene umj. predmeta * tematsko-vremenski tip međupredmetnih veza – pojavljuju se teme koje su zajedničke većem broju srodnih predmeta koje se mogu pojaviti u istom razredu ili u različitim razredima NAČELO INTERDISCIPLINARNOSTI 20 .u suvremenoj se nastavi učenici upoznaju s ostvarenjima iz svih područja umjetnosti – najčešće se primjenjuje tematsko povezivanje umjetničkih područja (pronalaze se književna. na stvaralaštvo književnika • veze i odnosi umj. (film u ekspresionizmu. teži se sjedinjavanju poezije i glazbe • roman struje svijesti – muzikalizacija romana. kao nastavno područje . djelo u usporedbi s djelima iz likovne umj. stvaratelji pronalaze inspiraciju u glazbenim i likovnim djelima .knjiž. i glazbe sa zajedničkom temom • knj. se povezuje s ostalim umjetnostima i tako dobiva svoje teoretsko i povijesno određenje . muzička struktura * osnovnoškolski udžbenici – obrada knjiž. • obrada knj. djela povezuje se s likovnim ostvarenjima * srednjoškolski udžbenici – knjiž. razdoblja – program iskazuje reprezentativne ekranizacije književnih djela i temeljne povijesne tokove u razvoju filmske umj.

važan je sadržaj nastavnog procesa i teorija knjiž.nastavnik je organizator nastavnog procesa 21 .učenik prepričava knjiž. razdoblju ne proučavaju u isto vrijeme. činjenice. a isto pov. sadržaj.povijesna se periodizacija u nast. U SREDNJOJ ŠKOLI • • • • • dogmatsko – reproduktivni reproduktivno – eksplikativni interpretativno – analitički problemsko – stvaralački korelacijsko – integracijski dogmatsko – reproduktivni . djela je u drugom planu interpretativno – analitički . djela dominantni je oblik nastavnog rada . istražuje se estetska funkcija jezika . djela.temeljni sadržaj u nastavi knjiž. a učenici ih moraju reproducirati reproduktivno – eksplikativni .učenik je estetski subjekt . predmetima razlikuje terminološki i kronološki .nastavnik je predavač koji učenicima prenosi gotove stavove. djela) i znanstveni (znan. ali u jezični izraz unosi «svoje riječi» . učenikov udio u tumačenju knjiž.učenik pamti što veći broj knjiž.dominira metoda heurističkog razgovora i metoda rada na tekstu . disciplinama označava različitim terminima . METODIČKI SUSTAVI NASTAVE KNJIŽEVNOSTI METODIČKI SUSTAVI NASTAVE KNJIŽ. definicije. .svaka programska tema ima određeni sadržaj i određeni opseg informacija . bez uporišta u književnom djelu .interpretacija knjiž. u ovom je sustavu povijest knjiž.osobita je pažnja posvećena jeziku umj.problem je što se pojedine teme koje pripadaju istom pov.specifičnost jezično-umjetničkog područja je što se pojavljuju umjetnički (umj. teorije) sadržaji 7. koja se proučava deduktivno. takva nastava razvija reproduktivne sposobnosti i pamćenje . činjenica. on je predavač i tumač knjiž.. pojava.nastavnik ima dominantnu ulogu. razdoblje u različitim se znan.

potpuniju razradu razvija u sklopu nove kritike čiji se zagovornici bune protiv stavljanja naglaska na autorovu biografiju i svjetonazor već interes pokazuju za individualni doživljaj umjetničkog teksta. učenik ne prima gotove spoznaje. i jezičnu kulturu.u fazi korekcije i analize rezultata afirmira se konfrontacija stavova što dovodi do polemičke situacije korelacijsko – integracijski . .problemsko – stvaralački .) . st.faze objašnjavanja teksta: a) kratak uvod (određivanje pripadnosti teksta u cjelinu.faze nast. za jezik pjesničkog djela i njegov kontekst NOVIJE TEORIJE U PROUČAVANJU KNJIŽ. u francuskim školama .afirmira se istraživačka metoda – učenici sami stvaraju plan istraživanja. tzv. učenik se osposobljava za samostalno čitanje i tumačenje teksta .razvija se početkom 20. postavljaju hipotezu.povezuju se srodni predmeti u zajednički didaktički sustav. područje povezuje nastavne predmete iz jezika i umjetnosti a) eksplikacija teksta . književna se problematika aktualizira . izdvajaju podatke.razvija učenikovu knjiž. provode istraživanja.umj. do njih dolazi sam . tekst prihvaća kao glavni predmet svog bavljenja (opozicija je dogmatskoreproduktivnom sustavu nastave knjiž.učenik se stavlja pred književni problem i motivira ga se za samostalno istraživanje. jezično – umj.metoda pomnog čitanja razvija se u Engleskoj 20-ih godina 20.velike su mogućnosti grupnim oblicima rada i individualizaciji . određuju postupak za njezinu verifikaciju. st. DJELA U NASTAVI 22 .do izražaja dolazi učenikov kritički stav. sata koji se temelji na načelima problemske nastave: a) stvaranje problemske situacije b) definiranje problema i metode c) samostalni rad učenika d) analiza i korekcija rezultata e) zadavanje novih zadataka . lokalizacija) b) čitanje teksta (estetsko čitanje koje sugerira učenicima est. Doživljaj) c) proučavanje kompozicije pročitanog teksta d) ponovno čitanje praćeno analizom detalja e) zaključci f) učenici čitaju tekst g) učenje teksta napamet b) pomno čitanje (close reading) i nova kritika . klasificiraju ih i osmišljavaju .

osmišljeno i emocionalno obojeno čitanje teksta – cilj mu je da probudi estetski doživljaj kod učenika .u studiju knjiž. srednjoškolska inter. traži se suradnja senzibilnosti i erudicije. predstavnici su: Šklovski. analiza djela iscrpljivala se u prepričavanju sadržaja djela . Vinogradov . kako temelj nastave uzima književno djelo 23 .u početnoj fazi učenikova pristupa knjiž. djela.. jezik knjiž. do 1930. knjiž. temeljna je zadaća interpretacije otkrivanje unutrašnjih zakonitosti djela .Staiger smatra da je temeljni predmet proučavanja knjiž. Jakobson.tradicionalna nastava književnosti više se bavila književnopov. građom. djelu prevladava emocionalna komponenta. Tomaševski.školska interpretacija mora uvažiti: • doživljajno-intuitivni plan • logičko-intelektualni plan . ističu važnost izbora i rasporeda gramatičkih kategorija u oblikovanju pjesničkog jezika.ističu stil knjiž.c) sovjetska formalistička škola . fenomen . kasnije se emocionalni moment obogaćuje misaonim i kritičkim elementima .glavni je teoretičar Kayser – smatra da je središnji predmet znanosti o knjiž.faze procesa primanja književnog djela: percipiranje djela. istražuje prirodu pjesničkog jezika) i interpretacijski **školska interpretacija . tlo .interpretativno čitanje je pravilno. a književni tekst shvaća kao izvor doživljavanja i spoznaje . književnopov. djelo kao osnovni predmet interpretacije postoji kao umjetnički i književopov. književni postupak koji izaziva začudnost kod čitatelja (poseban dojam koji čitatelju omogućuje novo viđenje pojava d) škola interpratacije .spoznavanje djela temelji se na uočavanju pojedinosti u djelu .razvija se od 1915. ujedinjuje oba plana . ostaje u doživljajnim okvirima. rata . književno djelo.respektira doživljajno-spoznajne mogućnosti učenika. Tinjanov. afektivno reagiranje i racionalno obuhvaćanje djela . svaku spontanu reakciju i zapažanje treba projicirati na teoretsko. djela. djela.cilj interpretacije je da pronikne u umj. vrste.javlja se u njemačkoj znanosti o knjiž. otkrivaju utjecaj versifikacije na semantiku teksta .moderna nastava knjiž. smisao djela. razlikuje pjesnički jezik od jezika znanosti i svakodnevnog jezika e) zagrebačka književnokritička škola . tj.afirmira dva pravca: lingvostilistički (zaokupljen je jezikom umj.u osnovnoj školi inter. uoči Drugog svj.proučavaju jezik knjiž.emocionalna pauza trenutak je kada se učenik uključuje u doživljajni i misaoni svijet djela .

filozofski. problem izaziva emocionalnu i intelektualnu napetost. društveni.svaki učenik rješava problem na individualni način. postavlja problemska pitanja.izdvajaju se oni problemi koji će najviše zaokupiti interese učenika 24 . IV. radoznalost i želju za rješenjem 2) problem se pobliže određuje. ali i na fabulativnokompozicijsko i jezično-stilskoj razini .problemi se otvaraju na idejno-tematskoj razini djela. estetski. II. uspostavlja sustav postupaka i operacija koji angažira učenika u postavljanju i rješavanju problema LITERARNI PROBLEM – zasniva se na misaonim. III.odnos učenika prema problemu ovisi o: • stupnju psihičkog razvoja • opsegu iskustva i informacija • emocionalnom stanju • motiviranosti PROBLEMSKA NASTAVA KNJIŽEVNOSTI RJEŠAVANJE PROBLEMA .faze rješavanje literarnog problema: 1) učenik uočava problem.. uspoređuje se problem sa sličnim problemima . emocionalnim i fantazijskim aktivnostima učenika . hipoteze. a zahvaljujući kontekstu dolazi do objektivnog rješenja .do izražaja dolazi kreativnost u rješavanju problema 4) verifikacija hipoteza. koji se korigiraju i dopunjavaju V. stvaranje problemske situacije definiranje problema i metoda kojima se problem istražuje organizacija samostalnog istraživačkog rada učenika analiza rezultata istraživanja. osjeća teškoće. idejni problemi vezani uz određeno djelo .na satu problemske nastave mogu se obrađivati cjelovita knjiž. traži argumentaciju za postavljene teze. zadaci za samostalni rad . na temelju argumenata izriče se sud o problemu STRUKTURA PROBLEMSKOG SATA KNJIŽEVNOSTI I. navode se činjenice koje će olakšati rješavanje problema 3) učenik pokušava riješiti problem. djela ili pojedini moralni.uvodi učenike u samostalno istraživanje problema.

djela koje je poslužilo kao inspiracija glazbenom stvaratelju  uspoređivanjem književnog s filmskog djela ili ilustracijom 25 . tehnička sredstva). audio kasete. pozna individualne osobine učenika. opredjeljenje traži argumentaciju  primjenom ankete u kojoj učenici pomoću problemskih pitanja izražavaju svoj stav (tzv. to je sustavni i postupni razgovor kojim se učenik usmjerava na problem. televizija. orijentacijska anketa)  citiranjem poslovica. pravce njihovih interesa STVARANJE PROBLEMSKE SITUACIJA . postavljaju učenika pred dilemu  stvaralačko čitanje teksta – provodi se uz pomoć dodatnih didaktičnih sredstava (nastavni listići. djelu  interpretativnim čitanjem teksta  uspoređivanjem glazbenog i knjiž. dijapozitivi. emocionalno proživljavanje i procjenjivanje  istraživačka metoda – najviši stupanj samostalnog rada. učenik definira problem. stava autora. te različiti tipovi nastavnih listića **oblici rada problemske nastave:  frontalni rad (svi učenici rješavaju isti problem usmeno ili pismeno)  individualni rad  grupni rad . problema.METODE PROBLEMSKE NASTAVE  heuristički razgovor – njime se postiže aktivizacija učenika u analizi knjiž. određuje način njezine verifikacije.nastavni je u probl.u problemskoj nastavi koriste se suvremena tehnička sredstva i pomagala: dijafilmovi.probl. stvara plan istraživanja. svrha je razumijevanje sadržaja. aforizama ili mota koji se povezuju s književnim problemom nametnutim u knjiž. u prob. situacija je početna faza u sustavu problemske nastave **postupci stvaranja problemske situacije:  pomoću oprečnih mišljenja učenika koja mogu izraziti u diskusiji  postavljanjem teza koje traže prihvaćanje ili odbijanje. nastavni filmovi. izvodi zaključke  reproduktivno-stvaralačka metoda kombinira se s ostalima . nastavi organizator stvaralačke i istraživačke djelatnosti učenika. nastavi do izražaja dolaze: • problemska pitanja – problem se postavlja u obliku pitanja • perspektivna pitanja – sadrže odrednice za rješenje • uopćena pitanja – traže razrađen odgovor i objašnjenje • alternativna pitanja – traže opredjeljenje. postavlja hipotezu. radio.

književnoznanstvenim tekstom. zaključivanje.razlikujemo monološku i dijalošku metodu . književnoznanstveni. djela koje se temelje na istom motivu postavljanjem teza koje može postaviti nastavnik književnokritički tekstovi koji navode oprečna mišljenja o djelu 8.spoznavanje književnoumj.nastavne metode su način rada u nastavi.odrednice metode: predmet otkrivanja. razmišljanje. učenik. subjekt koji otkriva i cilj koji se želi postići . sustav pravila i pristupa u proučavanju i otkrivanju pojava ..pisani su izvori tekstovi (metoda rada na tekstu) . snimljeni govor.u lit.u literarnoj komunikaciji sudjeluju: o književnoumjetnički tekst o učenik o nastavnik . ilustracija. pisanje. zamišljanje. književnokritički.podvrste tekstovne metode: metoda rada s književnoumj. govorne i vizualne metode . film. metoda rada s čitankom i drugim didaktičkim izvorima . slušanje.   uspoređivanjem dviju epizoda iz knjiž. promatranje (vanjske aktivnosti). govorenje. televizijska emisija 26 . METODE KNJIŽEVNOG ODGOJA I OBRAZOVANJA METODA – način spoznavanja. zapažanje. uspoređivanje. književnokritičkim. fotografija. govorni i grafički – pa postoje pisane. ostvaruju se metodičkim postupcima . radijska ili televizijska emisija . udžbenički .tipovi tekstova koji su izvor informacija: književnoumjetnički. doživljavanje. teksta ostvaruje se literarnom komunikacijom koja se temelji na odnosu primatelj i djela .vizualni su izvori: slika. kom. ostvaruju se različite aktivnosti: čitanje.govorni su izvori: nastavnik.izvori mogu biti pisani. crtež. ocjenjivanje (unutarnje aktivnosti) PODJELA METODA  prema izvorima . shema.

metoda stvaralačkog primanja teksta analitičko-interpretacijska metoda sintetizirajuća metoda LITERARNA KOMUNIKACIJA . čitatelj koji ne uspostavlja kritički stav. metode rada s vizualnim sredstvima (slika. čitatelj koji čita bez praktičnog cilja 27 . čitatelj koji se ne vraća pročitanom * po Hirlu: čitatelj koji u tekstu traži korisnu informaciju. kom. poslušni čitatelj koji se podruđuje rukovođenju. crtež). aktivan čitatelj koji postavlja cilj čitanja. književnoumj. čitatelj koji malo čita. pokazivanja. čitatelj koji zauzima kritički odnos prema tekstu. poruka • metoda tumačenja • metoda vrednovanja. zamišljanja. shema. pisanja. asociranja.uključuje tri elementa: tekst (izvor informacija) -> čitanje/slušanje -> čitatelj/primatelj informacija TEKST – je sadržajno i strukturno završena cjelina. slušanja. prema unutrašnjim i vanjskim aktivnostima učenika i nastavnika metoda čitanja. teksta i njegova čitatelja . metode rada s audio-vizualnim sredstvima (televizija. metode koje pospješuju imaginativnu recepciju djela metode koje pospješuju tumačenje djela 2. fotografija. metoda stvaralačkog čitanja heuristička metoda istraživačka metoda reproduktivna metoda 3. film)  prema recepcijsko-spoznajnim aktivnostima učenika . zapažanja. kom.tri tipa metoda s obzirom na lit. usustavljivanja. ocjenjivanja)  prema sredstvima i načinima prenošenja informacija metode rada s auditivnim tekstom (radio. smisaonom i strukturnom završenošću ČITATELJ – postoji nekoliko klasifikacija: * po Volgastu: nekritički čitatelj koji puno čita. tablica. razmišljanja (uspoređivanja. tekst odlikuje se sadržajnom.lit. sustav je uzajamnog djelovanja književnoumj. ocjenjivanja .različiti su klasifikacijski modeli: 1. kasetofon). čitatelj koji se usmjerava prema određenoj vrsti knjiga. doživljavanja. promatranja.: • metoda primanja književnoumj. zaključivanja.

uključuje se u uvodnu fazu sata.) i estetski (interpretacijski) . podataka) • zbog psiholoških činitelja: nedovoljna motivacija.uključuje se u sat interpretacije 28 . tipa:  formuliranje naslova pojedinih sekvenci filma  dopunjavanje i preoblikovanje sadržaja filma  uspostavljanje odnosa teksta i filmskog predloška . nerazvijenost literarne senzibilnosti. ostvaruje se čitanjem u sebi) i posredna (kada druga osoba čita tekst) .može biti jednosmjerna (inf. intelektualni tip koji u knjizi traži objašnjenje pojava. objektivni činitelji poput nepovoljne atmosfere i umora 9.teškoće u literarno-didaktičkoj komunikaciji: • nastaju zbog neusklađenosti tekstnog i čitateljeva koda (tematika neprimjerena primateljevim mogućnostima.filmski adaptirana biografija pisca može bit cjelovita ili fragmentarna. pojmova. ide od pošiljatelja do primatelja. motivacijski filmovi). a primatelj ne uzvaća povratnom inf.element-film može biti prema sadržaju: informativi (književnopov. i dvosmjerna . ima funkciju motivacije za susret s djelom (tzv. književoteor. a neposredna u interakciji više osoba .).kom. može biti dio faze interpretacije kada se razumijevanje teksta oslanja na izvantekstovne odrednice.važni su i element-filmovi utemeljeni na književnoumj.* po Bambergeru tipovi čitatelja među djecom: romantični tip koji čita fantastičnu literaturu..komunikacija može biti verbalna i neverbalna .) . estetski tip koji u knjizi traži doživljaj ljepote . tekstom može biti neposredna (bez posredovanja nastavnika. realistički tip. . s književnoumj.posredna komunikacija ostvaruje se posredstvom tehničkih pomagala. te završne faze sata **stvaralačke vježbe vezane uz element-film biograf. TEHNIČKA SREDSTVA U O-O PROCESU FILM KAO SREDSTVO U NASTAVI KNJIŽ. SREDSTVA I POMAGALA U KNJIŽEVNOM ODGOJU I OBRAZ. veliki broj nepoznatih riječi. tekstu (najčešće je to kraći tekst – basna. npr. pomanjkanje interesa.

razvija kultura čitanja. koje se odnose na tematsku strukturu teksta • kompozicijska shema • jezično-stilska • sheme – tablice o knjiž. književni se časopis uključuje u sat o piscu  faksimil rukopisa – služi za upoznavanje stvaralačkog procesa i kao predložak za tekstološku analizu  crteži – pospješuju recepciju teksta. likovima – karakterološke tablice pri analizi dramskog lika. ponovno promatranje filma uz koje se povezuju različiti zadaci za govorno i pismeno izražavanje ** samostalni i stvaralački rad učenika čini: samostalno prepričavanje priče uz gledanje filma ili bez filmskog predloška. opisivanje likova i prostora. potiču učenike na grafički način izražavanja  sheme – mogu sadržavati inf. koje proizlaze iz književnoumj. njegove misli i namjere • sheme – tablice o idejnom ustrojstvu teksta OSTALA VIZUALNA SREDSTVA U NASTAVI KNJIŽ. monologom) ** faza analize: dijalog. dramatizacija teksta  knjige – pokazivanje knjige omogućuje povezivanje nast. njime se budi interes za čitanje. rada s radom školske knjižnice.**faze nastavnog sata s element-filmom utemeljenom na knjiž. sadrže repliku na temelju koje se utvrđuje doživljajno stanje lika. samostalni pismeni radovi učenika ** ispitivanje doživljaja cjeline priče ostvaruje se: dijalogom. teksta te one koje imaju izvantekstovno porijeklo *tipovi shema (tablica): • tematska shema – sadrži inf. monolog nastavnika ili učenika. razvijaju literarnu maštu. monolog. čitanje teksta (naglas ili u sebi). pismenim radom. dovršavanje priče. promatranje vizualnih predložaka. tekstu: a) doživljajno-spoznajna motivacija b) najava filma c) gledanje i slušanje priče d) ispitivanje doživljaja cjeline priče e) analiza f) sinteza g) samostalni i stvaralački rad učenika ** metode doživljajno-spoznajne motivacije: dijalog. stvaranje dijaloga unutar priče. 29 . budi želja za posjedovanjem knjihe  ilustracije – mogu biti umjetničke (osobito važne u knjigama za djecu) i neumjetničke  časopis – služi kao dopunski izvor informacija.

ali i književnokritički tekstovi (eseji. rodova i vrsta. izlaže knjiž. književnoteor. studije). audio kasete.svi tekstovi koji nisu književnoumj. tekstove) * prema načinu raščlanjivanja književnog sadržaja:  programirani tip udžbenika – knjiž.u o-o proces uključuju se književnoumj. tekstove. gradivo u sustavu znan. i književnopov. prikazi. disciplina  -IIproduktivnog (stvaralačkog) tipa – pruža učeniku uvjete za samostalno i stvaralačko primanje sadržaja – podvrste su: o radni udžbenik/čitanka (sadrži radne zadatke i vježbe) o razgranati radni udžbenik/čitanka (obuhvaća temeljnu knjigu. dopunske izvore – radne bilježnice. .radijske emisije. videokasete. anotacije. filmove) o višeizvorni udžbenik/čitanka (sadrži književnoumj.u srednjoškolskim udžbenicima jak je i kriterij reprezentativnosti (antologijski kriterij) . zvučne čitanke AUDITIVNA SREDSTVA U NASTAVI KNJIŽ. interpretacije tekstova. tekstovi.u osnovnoškolskim čitankama tekstovi se svrstavaju u tematske cjeline ilu u sustav knjiž.. čine dopunske izvore informacija PISANA SREDSTVA U NASTAVI KNJIŽ. znanstveni tekstovi iz povijesti književnosti . recenzije.književnoumj. a u srednjoškolskim čitankama razvrstavaju se u sustav teorije i povijesti književnosti . tekst temeljni je sadržaj čitanka i udžbenika književnosti ** kriteriji za izbor tekstova u čitanci i udžbeniku:  psihološki  estetski  gnoseološki  etički  idejni  nacionali . TIPOVI ČITANAKA/UDŽBENIKA IZ KNJIŽEVNOSTI * prema kriteriju namjene:  čitanke/udžbenici za mlađe razrede oš  -IIza više razrede oš  -IIza srednju školu * prema načinu iznošenja knjiž. se gradivo raščlanjuje u manje jedinice koje se usvajaju postupno 30 . gradiva:  čitanka/udžbenik receptivnog (reproduktivnog) tipa – traži zapamćivanje i reprodukciju gradiva.

uključuju se i razna objašnjenja i komentari te razni književnokritički tekstovi  metodička sredstva koja potiču samostalni i stvaralački rad učenika METODIČKO OBLIKOVANJE ZNAN.u srednjoškolskim udž. esejista pisca udžbenika učenika PRIRUČNIK ZA NASTAVNIKE ./čit. kompozicije)  metodička sredstva koja omogućuju razumijevanje i tumačenje teksta (pitanja i zadaci kojima se potiče uočavanje.sadrže književnu i metodičku interpretaciju cjelokupnog sadržaja u čitanci/udžbeniku. poluprogramirani tip udžbenika * čitanka zatvorenog tipa (ne dopušta preinake i dopune sadržaja) čitanka otvorenog tipa (svako se izdanje obogaćuje novim sadržajima) *svaki dobar udžbenik mora sadržavati  metodička sredstva koja uvjetuju recepciju teksta (objašnjenje nepoznatih riječi. Važni su prikazi stvaralaštva pisaca (književnokritički portreti pisaca). raščlanjivanje. prati sadržaj čitanke/udžbenika i interpretira ga s književnog i metodičkog gledišta 31 . pojmova i imena. razdoblja/stilskih formacija . razvrstavanje. uspoređivanje. objašnjenje strukturnih elemenata teksta – teme. mogu biti: o pitanja i zadaci percepcijskog tipa o -IIanalitičko-sintetičkog tipa o -IIklasifikacijskog tipa . pojavljuju se i prikazi književnopov. SADRŽAJA U UDŽBENIKU/ČITANCI .učenički tekstovi ilustriraju učeničke stvaralačke i kritičke domete * tekstovi u udžbenicima/čitankama ovisno o stilu: • književnoumjetnički • književnoznanstveni • književnoznanstvenopopularni • esejistički • didaktički * tekstovi u • tekst • tekst • tekst • tekst • tekst udžbenicima/čitankama prema autorima: umjetnika ili narodnog stvaratelja znanstvenika kritičara.

njima se provjerava znanje učenika * sadrže knjiž. činjenice i podatke koji se odnose na: • knjiž. fakultativnoj i izbornoj nastavi * prema načinu oblikovanja mogu biti: • tekstovni • tekstovno-grafički (zadaci se oblikuju i grafičkim sredstvima) • tekstovno-likovni (kombinacija sa slikom ili ilustracijom) * prema sadržaju ih dijelimo: • r. izabire se točan odgovor) • zadaci višestrukog izbora (ponuđeno je nekoliko rješenja od kojih se izabire točan odgovor) • zadaci uspoređivanja (sparivanja odgovora) 32 .RADNI LISTIĆI . koji se povezuju uz proučavanje književne epohe ili pravca * tekstovni radni listić – sadrži: • tekst-instrukciju. l. teksta • r. okolnosti koje utječu na komunikaciju s tekstom. tekst-zadatak • izvorni književnoumj. djela) i kontrolna (služi za provjeravanje ispunjenih obveza. odgovorima na pitanje ANKETNI RADNI LISTIĆ (ANKETA) – vrsta nastavnog listića. recepcijske spremnosti učenika. l. l. o načinu čitanja knjiž. koji se povezuju uz proučavanje stvaralaštva pisca • r. prikupljanje inf. upisuje se izostavljeni podatak) • zadaci dvočlanog izbora (alternativni zadaci. listićima kontroliraju se individualnim pregledavanjem. djela • književnoteorijske i književnopovijesne pojave • književne pojmove i termine • književne definicije • književne teorije * vrste zadataka objektivnog tipa: • zadaci dosjećanja (upisuje se izostavljeni podatak) • zadaci dopunjavanja (uvrštavanja.rezultati rada na nast. koji sadrže zadatke za interpretaciju književnoumj. tekst • književnokritički tekst • književnoznanstveni tekst . poznavanje sadržaja) ZADACI OBJEKTIVNOG TIPA . glasnim čitanjem odgovora. domaćem radu. sredstvo namijenjeno samostalnom radu učenika: u redovnoj nastavi. može biti orijentacijska (služi za ispitivanje književnih interesa.nast.

feljton) DNEVNIK ČITANJA DNEVNIK ČITANJA – posebna je bilježnica u koju se zapisuju zapažanja. reportaža. kritika. novela. intervju. memoari.televizijska se emisije može uključiti u sve faze nastavnog sata. misli. pripremljenosti učenika i nastavnika za praćenje emisije * elementi koji se uzimaju u obzir u analizi emisije:  sadržaj  kompozicija emisije  vizualna komponenta  auditivna komponenta  govorna realizacija emisije * faze u realizaciji emisije: • pripremna faza (motivacija učenika. pripreme se provode i izvan nastavnog sata i na samom satu) 33 . asocijacije o pročitanom književnom tekstu . pjesma u prozi. dnevnik) • znanstveni (objašnjenje. filmski projektor. televizor. članak. projektor za element-film. esej. u koju će se uključiti ovisi o: karakteru emisije. putopis. komentar.bilježenje može biti: a) spontano – po vlastitom nahođenju b) usmjereno – po nastavnikovim napucima * tekstovi koji se pojavljuju u dnevniku čitanja:  bibliografska bilješka  izvorni citati s naznačenom stranicom  komentari u sažetom i razvijenom obliku  impresije. koncepciji sata. anotacija) • publicistički (bilješka. pjesma.multimedijski tip nastave književnosti uključuje sljedeću tehničku opremu: kasetofon. priča. sudovi. višeg rodnog pojma) UČENIČKI TEKSTOVI * tri su temeljna tipa: • beletristički (literarni. rasprava. ocjene . kompjutor.• zadaci sređivanja (podaci se sređuju prema određenom kriteriju – kronološkom. ekran za projekciju TELEVIZIJA U NASTAVI KNJIŽEVNOSTI . asocijacije  teze. interpretacija. doživljaji.

kritike i esejistike . ekspresivnosti i sugestivnosti *u tradicionalnoj nastavi poezije lirsko je djelo bilo predložak za učenje tropa i figura. sreći.učenici 5. zgusnutosti izraza. cilj je učenicima otkriti smisao poezije . jezične organizacije. razreda opredjeljuju se za vedru poeziju (o radosti. analiza formalnih elemenata lirske pjesme omogućavala je spontano komuniciranje s lirikom * moderna se nastava poezije bavi organskim jedinstvom pjesme. socijalnoj i rodoljubnoj poeziji . pejzažnu poeziju i poeziju o rodnom gradu.bitna odrednica koja razlikuje lirsku poeziju od epike i drame je SUBJEKTIVNOST 34 . učenike se potiče na samostalan individualni rad) RADIO EMISIJE U NASTAVI KNJIŽEVNOSTI * tipovi emisija: • emisije iz područja lirike • emisije iz područja epike (pripovjedne proze) • dramske emisije • emisije iz područja knjiž. i 8.• • • gledanje emisije analiza emisije (može biti pismena i usmena) generalizacija (usustavljivanje zapažanja i spoznaje.osim sadržaja bitno je da učenici zapaze posebnosti lirike u smislu melodioznosti. jedinstvom sadržaja i formalnih elemenata. učenici 7.mogu se uključiti u sve faze nastavnog sata * postupci provjeravanja doživljavanja i shvaćanja emisije: • pismeno anketiranje učenika • razgovor o emisiji • postavljanje zadataka koji su povezani s emisijom • samostalna učenička analiza • učenici pismeno formuliraju pitanja i zapažanja. slikovitosti. METODIČKE OSNOVE ZA INTERPRETACIJU POEZIJE INTERES UČENIKA ZA POEZIJU . a zatim slijedi razgovor 10. ljubavi). razreda usmjeruju se prema intimnoj. cilj je bilo razvijanje pamćenja i deklamatorskih sposobnosti. i 6.

likovima. filozofska.od učenika se traži da interpretira sliku i izrazi vlastitu impresiju . do IV.pj. slušno i vizualno. intelektualno. tj. osjećaju ritam i imaju sklonosti pjesničkom načinu izražavanja 2. i VI. ditiramb.od 3. razred – obogaćuje se opažanje mirisnim i opipnim slikama . pejzažna  formalno: oda. imaginativno. lirska pjesma se time diže iznad pojedinačnog i dobiva univerzalni smisao * klasifikacija poezije:  tematski: ljubavna. madrigal PEDAGOŠKO-PSIHOLOŠKE ODREDNICE U NASTAVI LIRIKE 1.učenici otkrivaju da je pjesnička slika izraz pjesnikova raspoloženja ili spoznaja o svijetu .. i VIII. se afirmira psihološki pristup. u lirskoj poeziji pronalaze šaljive motive. socijalna. motive iz pejzaža i djetinjstva. izražen je interes za knjiž. FAZA (VII. himna. imaginativno. razreda – učenici zapažaju vizualne i auditivne slike .pjesnička slika se promatra i kao kompozicijska jedinica * faze primanja pjesničke slike:  osjetilno primanje (okom. pri inter. djela s uzbudljivom fabulom.u ispovijedanju lirskog pjesnika čitatelj prepoznaje i produbljuje osobnu intimnost. razreda) – poezija se prima spontano. slike ostvarene su izražajnim sredstvima pa učenici uče o jeziku i stilu .vole lirsku poeziju s pejzažnim motivima i motivima iz dječjeg i životinjskog svijeta . elegija. učenici pokazuju interes za bajku i basnu. i 8. ne ne uspijevaju otkriti raznovrsna emocionalna očitovanja što ih nudi poezija 3. razred) – poezija se prima emocionalno. rodoljubna. mogu ulaziti u doživljavanje intimnijih lirskih pjesama USVAJANJE STRUKTURNIH OBILJEŽJA LIRSKE PJESME a) PJESNIČKA SLIKA .7. FAZA (I. do 6. uhom)  slika se zamišlja  slika se emocionalno doživljava  slika se analizira  slika se vraća u kontekst pjesme 35 . epigram. razred) – pojačan je interes za čovjekov psihički život. FAZA (V.djeca se mogu uživiti u svijet pjesme.

pri interpretaciji ritma povezuje se nastava književnosti i jezika (naglasak. razred – učenici zamjećuju nijanse u ritmu koje su uvjetovanje raspoloženjem. onomatopeja. ali spontano) . razred – učenici razlikuju raznovrsne tipove ritma ovisno o emocionalnom tonu pjesme. te ritam povezuju s promjenom raspoloženja u pjesmi. određuju tempo i intenzitet izgovora riječi i stihova.interpretacija lirske pjesme temelji se na otkrivanju pjesničkog jezika koji je: . imperfekt) 36 . pojmove vezane uz pjesnički jezik (upotrebljavaju npr.muzikalan od 1. razreda – učenici zamjećuju izmjenu brzog i sporog ritma. slogovi.slikovit . hiperbola. duljina. sintaktičkim i leksičko-semantičkim ustrojstvom pjesme . i 6. aorist. gradacija 7. pri čitanju teksta ostvaruju pauze na kraju stiha i strofe 5.razvija se osjetljivost za emocionalno djelovanje i zvukovne vrednote pj. poredbu. i 6. . morfološkim. kontrast. i 8.ritam se uključuje u interpretaciju lirske pjesme u svim fazama školovanja: 1.analiza ritma provodi se u svim fazama školovanja i povezana je s fonetičkim.specifično organiziran . poredba.b) RITAM . razred – u interpretativni proces uključuju se gramatičko-stilska sredstva (funkcija glagola – prezent.emocionalan estetsku recepciju . određuju pauze u stihu zavisno od reda riječi 7.4. ostvaruju pauze propisane interpunkcijom. naglašene i nenaglašene riječi i izgovorne cjeline) * metodički postupci kojima učenike uvodimo u osjećanje ritma:  slušanje interpretativnog čitanja  učenici slušaju stihove te dizanjem i spuštanjem ruke označavaju naglašene i nenaglašenje slogove riječi u stihu  tiho usmjereno čitanje (učenici čitaju u sebi pjesmu te označavaju naglašene i nenaglašene slogove)  prenošenje pjesničkog teksta (stihova) u prozni oblik  uspoređivanje glazbenog djela koje je inspirirano pjesničkim tekstom s njegovim tekstualnim predloškom c) JEZIK I STIL . i 8. razreda – učenici ne uče književnoteor. jezika 5. zamjećuju red riječi .sugestivan pobuđuje . razred – uče se teorijski pojmovi epitet. red riječi. do 4.

ugođajem korespondirati s lirskom pjesmom o djelo se uključuje u pripremnu fazu nastavnog sata o djelo svojom veličinom mora biti vidljivo svim učenicima  motivacija utemeljena na književnoteorijskim ili književnopovijesnim činjenicama  motivacija utemeljena na općekulturnim sadržajima  motivacija utemeljena na lingvističko-stilističkoj osnovi  motivacija utemeljena na filozofskoj. socijalnim. te doživljanjno-spoznajnim mogućnostima učenika MOTIVIRANJE UČENIKA ZA PRIHVAĆANJE PJESNIČKOG DJELA *tipovi motivacija:  motivacija utemeljena na osobnim iskustvima učenika (emocionalnim. sata o učenike se mora motivirati za slušanje glazbenog djela o nakon slušanja učenici izražavaju svoj doživljaj o doživljaj učenika služi kao podloga za prihvaćanje lirske pjesme . tematskoj ili tematsko-formalnoj osnovi * postupci u motiviranju učenika za čitanje pjesničke zbirke:  interpretacija pjesme iz čitanke potiče učenika na samostalno čitanje  radio ili televizijska emisija. intervju s pjesnikom  objavljena pjesma u dnevnim novinama i književnim časopisima  autobiografski zapisi koji otkrivaju porijeklo pjesnikove inspiracije  izbor stihova iz različitih pjesama PRISTUP PJESNIČKOJ ZBIRCI 37 . moralnim) – učenikova osobna iskustva mogu se upoznati primjenom anketa u formi pitanja. film o pjesniku.načela kojih se moramo držati pri izboru likovnih djela: o djelo mora biti primjereno mogućnostima učenika. idejno bliska učenicima o djelo mora pobuditi interes učenika. slušanje glazbenih djela koja su inspirirana pjesničkim tekstom  književna obljetnica.. sa zadanom tematskom poticajnom riječi uz koju učenici povezuju određene motive)  motivacija utemeljena na glazbenim.načela kojih se moramo držati pri izboru glazbenih djela: o ono mora biti u suglasju s lirskom pjesmom koja će se interpretirati o mora biti primjereno doživljajnim mogućnostima učenika o mora biti vremenski u skladu sa strukturom nast. socijalnoj ili povijesnoj osnovi .motivacija se odabire u skladu s idejno-estetskim značajkama pjesme. intelektualnim. idejom. filmskim predlošcima . izazvati emocije o djelo mora temom.pjesnička se materija u pjesničkim zbirkama organizira na kronološkoj. s ponuđenim višestrukim izborom. likovnim. osobito su dobra djela koja su tematski.

učenici iskazuju svoj doživljaj pjesme poslije inter. značajki teksta . analiza. literarno mišljenje koje se očituje u zapažanju.temeljna svrha interpretacije je spoznavanja književnoumj. inter. asocijacije. ocjenjuju.  književnokritički tekst književna izložba koja obuhvaća građu iz autorove građanske i stvaralačke biografije (građa su fotografije. uopćavanju.: analiza teksta. biografske kronologije. razlikovanju. zaključuju.učenici u toj fazi zapažaju estetske pojedinosti u tekstu.je faza o-o procesa u kojoj se otkrivaju književnoumjetničke značajke teksta pri čemu se afirmiraju različiti postupci koji primatelja dovode do estetske spoznaje (ostali nazivi za inter. likovno ili glazbeno) emocionalno ustrojstvo pjesme (može se primijeniti interpretativno čitanje kojim se učenici uvode u emocionalno ustrojstvo pjesme. uopćavaju . glasno čitanje otkriva kako učenici doživljavaju pojedine dijelove pjesme i pjesmu u cjelini 38 . otkriva se kretanje emocija u pjesmi. ilustracije pojedinih pjesničkih zbirki) * struktura sata interpretacija lirske pjesme: 1) doživljajno-spoznajna motivacija (priprema učenika za susret s djelom) 2) najava teksta i njegova lokalizacija (otkriva se naslov.ostvaruje se tzv. uspoređivanju. misli) 6) interpretacija 7) sinteza 8) samostalni rad učenika SAT INTERPRETACIJE LIRSKE PJESME INTERPRETACIJA . književnoumj. ocjenjivanju književnoumjetničkih pojava *polazišta interpretacije: primateljev doživljaj pjesme u cjelini (koji se može iskazati usmeno ili pismeno. zaključivanju. faza udubljivanja u tekst) . čitanja i pauze II. teži usklađivanju emocionalnih iskustava primatelja s emocijama u pjesmi. literarna analiza. njihovo smjenjivanje i nijansiranje) *redoslijed nastavnih situacija u fazi interpretacije: I. učenici ponovno čitaju pjesmu u sebi III. bibliografske kronologije. uspostavljaju odnose među njima. autor i popratne informacije koje pobliže određuju tekst) 3) interpretativno čitanje (tekst se dovodi u žarište primaočeva duhovnog svijeta) 4) emocionalno-intelektualna pauza (primatelj ostaje sam sa svojim doživljajem pjesme) 5) objavljivanje doživljaja (primatelj otkriva svoje emocije.

utvrđivanje tipičnih motiva pjesnika. i stilskom kontekstu (npr.izvantekstualne inf.emocionalni sadržaj pjesme povezuje se s stvaralačkim procesom i autorovom biografijom .analitički proces počinje uočavanjem motiva u pjesmi i to na 2 načina:  na strukturnoj razini pjesme  motiv u kontekstu autorova opusa ili epohe (književnopov. ekspresionistički. za glasno čitanje dijelova pjesme učenike motiviramo različitim pitanjima i zadacima EMOCIONALNI SADRŽAJ PJESME I IZVANTEKSTOVNA SFERA . pejzažni.motiv je najmanja tematska jedinica – motiv je podređen temi . npr autobiografski zapisi TEMA I MOTIV KAO POLAZIŠTE I PREDMET INTERPRETACIJE .izvantekstovne inf. uključuju se u interpretaciju kao dopunsko sredstvo koje proširuje doživljaj i intelektualno priprema za susret s pjesmom . dramski strukturalno – motiv kao dio stiha. rodoljubni. tipičnih motiva u pojedinoj epohi) 39 . socijalni. realistički. usmjereno čitanje književnoumj. kontekst za promatranje motiva uspostavlja se u srednjoj školi) **vrste motiva: sadržajno – intimni.u njihovu traženju ujedinjuju se literarna senzibilnost i literarno mišljenje . njihovu povezanost i funkciju u konkretizaciji ideje * faze analize motiva:  uočavanje i imenovanje motiva – metoda rada na tekstu.IV. religiozni o prema načinu percipiranja: vizualni i auditivni o prema kriteriju stanja motiva: statički i dinamički  uočavanje veza i odnosa među motivima – dijaloška metoda  zaljučci – motiv u književnopov. imaju najuspješnije djelovanje kad se prenose u izvornom obliku. refleksivni žanrovski – lirski. socijalni. modernistički. epski. teksta  razvrstavanje motiva: o prema kriteriju pripadanja: pejzažni. unutar jednog stiha ili nekoliko njih stilski – romantički. impresionistički .analiza motiva obuhvaća raspored motiva.

kontekstu) **djela suvremene književnosti mogu se uključivati prema:  tematskom kriteriju  kriteriju aktualnosti  kriteriju interesa učenika za pojave u suvremenoj prozi .11. a tek u kasnijim fazama se razvija kritički stav prema liku **suvremena nastava književnosti poštuje:  načelo kontinuiteta – pripovijedna proza pojavljuje se u svim razredima škole 40 . te za realistički tip proze .u sš bitno je načelo kontinuiteta čitanja. etički ideal. ravnomjernog čitanja tijekom školske godine .književni interesi učenika ovise o:  dobi učenika  spolu  socijalnoj okolini  sadržaju djela  književnoj vrsti  vremenskoj pripadnosti djela  autorskoj pripadnosti djela  stilskoj pripadnosti djela . u srednjoj školi pristup knjiž. djela se uključuju u povijesne okvire i promatraju se u književnopov. idejnoj osnovi djela.učenicima nižih razreda najinteresantniji su likovi i fabula. autoru. lik uzor.u djelima klasičnih pisaca treba istraživati problematiku koja može zaokupiti suvremenog mladog čitatelja – univerzalni problemi trebaju se aktualizirati ** izbor pripovjedne proze temelji se na:  principu reprezentativnosti (odabiru se vrhunska prozna ostvarenja)  historijskom principu (prip. komentar o mogućnost isprepletanja s esejističkim ili dramskim izražajnim postupcima . METODIČKI PRISTUP PRIPOVJEDNOJ PROZI .interes za književni lik izgrađuje se postupno: u početku je knjiž. a lirika i drama se nalaze u drugom planu . jeziku.u središtu interesa učenika srednje škole nalazi se pripovjedna proza (novela. roman). pripovijetka.specifičnosti proze: o pripovijedanje o objektivnost o opisivanje. monolog. u višim se razredima pažnja okreće kompoziciji.najveći interes u sš učenici pokazuju za djela sa suvremenom tematikom. djelu obogaćuje se teoretskim i književnopovijesnim obavijestima . stilu. tj. dijalog.

asocijacije. odjeljci. kulture  interpretativno čitanje odabranog odlomka  slušanje radio-emisije  ilustracije pojedinih epizoda  slušanje glazbenih djela koja su inspirirana prip. djela * postupci motivacije učenika za čitanje pripovjednih djela:  anketa kojom se ispituju interesi učenika i stupanj njihove knjiž.težnja k postupnom usvajanju i produbljivanju temeljnih kategorija na kojima se izgrađuje svijet prip. djelom  književne obljetnice pojednih pisaca  izložba knjiga iz školske ili gradske knjižnice  ekranizacija književnih djela  zadavanje tema za samostalne pismene radove koji su utemeljeni na knjiž. sadržajima  objavljivanje književnog natječaja  natječaj za najuspjeliji prikaz odabranog romana  informiranjem učenika o tome kako je dotično djelo doživljavao neki znanstvenik. u dnevnik čitanja unose ime i prezime autora. umjetnik  informiranje učenika o procesu stvaranja djela  portret pisca  književni časopis ili pano sa sastavcima o djelu MOTIVIRANJE UČENIKA ZA ČITANJE PRIPOVJEDNE PROZE SAMOSTALNO ČITANJE I BILJEŽENJE . oblikovanju recenzije prethodi čitanje s bilježenjem (aktivno čitanje) 41 . načelo vertikalnog slijeda.osim spontanog bilježenja primjenjuje se i usmjereno čitanje – nastavnik upozorava učenike na što u tekstu trebaju obratiti pozornost . monolozi i dijalozi ANOTACIJA – sažeta karakteristika djela u kojoj se iznosi tema. izdavača.u dnevnik čitanja unose se vlastita zapažanja o djelu. obrazloženu analizu teme i idejne zamisli djela. ideja i kratka ocjena njegovih umjetničkih svojstava.učenici sš vode bibliografske bilješke. naslov djela. mjesto i godinu izdanja . osjećaji i misli .iz teksta se citiraju rečenice. sadrži i podatke o vremenu nastanka djela i povijesnoj epohi koja je u njemu prikazana RECENZIJA – zahtjeva obrazlaganje iznesenih sudova.

komentara o genezi djela) • izlaganje nastavnika ili učenika B) LOKALIZACIJA TEKSTA . vremenski kontekst u kojem je djelo nastalo . roman u piščev opus. novele. osnovi  -IIna likovnim. u stvaralačku fazu. crtice) i zavisne (odabrani odlomci izdvojeni iz veće cjeline.lokalizacija stavlja tekst u društveni i književni kontekst u kojem je djelo nastalo . djela. prema sadržajnoj usmjerenosti:  motivacije utemeljene na osobnim iskustvima učenika  -IIna književnoteor. to su cjelovite pripovijetke. romana.METODIČKE KONCEPCIJE U OBRADI PRIP. glazbenim i filmskim predlošcima  -IIna općekulturnim sadržajima  -IIna lingvističko-stilističkoj osnovi  -IIna filozofskoj. povijesnih podataka • pokazivanje ilustracija epizoda iz prip. djela. književnopov. PROZE * faze nastavnog sata pri školskoj interpretaciji pripovjedne proze: 1) doživljajno-spoznajna motivacija 2) najava teksta i njegova lokalizacija 3) interpretativno čitanje 4) emocionalna i intelektualna pauza 5) objavljivanje doživljaja i njihova korekcija 6) interpretacija teksta 7) sinteza 8) zadaci za samostalni rad A) DOŽIVLJAJNO-SPOZNAJNA MOTIVACIJA * tipovi motivacija pri interpretaciji prip.lokalizacija se ostvaruje na više razina: epizoda se lokalizira u poglavlje. sociološkoj i povijesnoj osnovi * postupci ostvarivanja motivacije: • anketiranje učenika prema kojem se usmjeruje daljnja interpretacija • zadavanja provokativne tematske riječi na koju učenici nižu svoje asocijacije • zadacima objektivnog tipa i testovima provjerava se poznavanje književnoteor. drame) -> postavlja se pitanje treba li svaki tekst lokalizirati ...lokalizacija ima informativnu i motivacijsku ulogu 42 . novele. filozofskih.tekstove dijelimo na nezavisne ili samostalne (nisu izdvojeni odlomci iz veće cjeline. čitaju teze do kojih su došli na temelju bilježaka) • čitanje sekundarnih izvora (piščeva dnevnika. pripovijetke. poglavlje u dio romana. i književnopov. te portreta književnih likova • slušanje glazbe • gledanje filma koji je rađen na predlošku literarnog djela • samostalni pismeni radovi učenika (učenici postavljaju pitanja koja su bilježili u dnevnik čitanja.

prate povijesni slijed pojava. a sinkron. knjige su zatvorene kako bi sva pažnja bila usmjerena na slušanje D) EMOCIONALNO-INTELEKTUALNA PAUZA . tempo . pauzama.ako je riječ o zavisnom tekstu. faza: priprema teksta za čitanje .krataka pauza u kojoj se koncentriraju prvi dojmovi o tekstu . i književnopov.nastavnik priprema učenike za slušanje teksta . kritike i interpretacije teksta . mimike i gesta. Motivacija * 1. nastavnik postavlja pitanja koja se odnose na kompozicijsku cjelinu do epizode koja će se interpretirati  kompozicijskim tablicama – u njima je naznačen redoslijed epizoda. a učenici izlažu redoslijed događanja do epizode koja će se čitati  metodom rada s udžbenikom – iz teksta lokalizacije učenici ispisuju najvažnije podatke  dijakronijske i sinkronijske tablice – dijakron.-spoz. kontekst. faza: čitanje teksta pred auditorijem . estetskim čitanjem . sažetim rečenicama  dijaloškom metodom – ako su učenici pročitali djelo u cijelosti.svaka neočekivana reakcija na tekst može upozoriti na određene promašaje u 43 .njime čitatelj prenosi slušatelju emocionalni i misaoni sloj teksta .nastavnik pri čitanje ne šeće po razredu. sve se obavijesti iznose prije čitanja . intonacije.čita se kontinuirano (bez prekida). boji glasa) .to je čitanje koje se zasniva na vrednotama govorenog jezika (intonaciji. donose podatke za veće razdoblje.važno je odrediti što se čitanjem želi postići kod slušatelja * 2. tu se izdvojeni dio situira u cjelinu.vanjskom lokalizacijom djelo se situira u kontekst autorove biografije.nastavnik studira tekst. te u književnoteor. lokalizacija se provodi prije interpretativnog čitanja . oblikuje se usmeno. obuhvaćaju podatke o događajima koje se zbivaju u isto vrijeme . intenzitetu.naziva se i izražajnim.može se pojaviti u početnoj fazi sata. nužno se izvodi prije interpretativnog čitanja . kao dož. njegove idejno-estetske značajke.lokalizaciju zavisnih tekstova nazivamo unutrašnjom. može se ostvariti u različitim fazama sata C) INTERPRETATIVNO ČITANJE TEKSTA .*lokalizacija se može ostvariti:  metodom usmenog izlaganja – tekst lokal. čitanje je oslobođeno primjedaba. tempu.grafički se označavaju pauze. jednostavnim.

te ih potom čitaju. no problem je što ovom metodom ne mogu svi učenici izraziti svoj osobni doživljaj već samo nekoliko njih  metoda pisanja – nastavnik postavlja pitanja. a u razgovoru se provodi korekcija doživljaja.prve reakcije na tekst pokazuju stupanj učenikove književne senzibilnosti i kulture *metodički postupci u toj fazi nastavnog sata:  dijaloška metoda – nastavnik postavlja pitanja usmjerena na otkrivanje doživljaja.nedostatak: gubi se iz vida roman kao cjelina .za vrijeme trajanja pauze ne izvode se nikakvi postupci koji bi remetili učenikovu koncentraciju E) OBJAVA DOŽIVLJAJA I NJIHOVA KOREKCIJA . emotivnog pristupa djelu u racionalno spoznavanje djela INTERES METODIČKE TEORIJE ZA ROMAN F) INTERPRETACIJA * 4 su metodičke teorije pristupa obradi romana:  fragmentarna koncepcija obrade romana u školi .usmeno ** cilj • • • • objave doživljaja: omogućiti učeniku da iskaže osobni doživljaj teksta markirati temeljnu liniju interpretacije proces oblikovanja djela postaje u primateljevoj svijesti dugotrajniji razvijanje književne senzibilnosti i kulture izražavanja . a učenici bilježe svoje dojmove.nastala je kao opreka prepričavalačkoj koncepciji koja se temeljila na pričavanju fabule bez dubinske analize djela  cjelovita (totalna) interpretacija romana 44 . olakšano je izražavanje učenicima koji se lakše pismeno izražavaju o nastavnikova pitanja mogu biti: • uopćena – traže odgovor u obliku emotivne reakcije • temeljena na pojedinostima – izazivaju određeni tip reakcije  anketa – na anketnim listićima su pitanja koja traže da učenici izraze svoj doživljaj teksta  kraće izlaganje .ova faza prijelaz je iz spontanog.pravi izbor manjih cjelina iz romana .prednost: analitičko čitanje proznog teksta do detalja .postupanju s tekstom .

pristupa romanu kao otvorenoj strukturi koja sadrži općeljudske probleme . romana  samostalno čitanje romana u cjelini pretpostavka je za uspješnu interpretaciju  objektivni uvjeti samostalnog čitanja izvan nastave: posjedovanje teksta. rok čitanja  subjektivni uvjeti: probuđeni interes za roman. fabuli.transformira oblike romanesknog izražavanja u neki drugi oblik (dramski. spoznajama o romanu  roman se proučava s gledišta vremena u kojem je nastao (književnopov. pogledi. televizijski).književnopovijesni kontekst nastanka 45 .nastavni proces se organizira kao sustav problemskih situacija koje traže rješenje  teorija stvaralačke nastave romana .likovi fabulativno-kompozicijska razina .roman se obradom raščlanjuje na strukturne elemente (tema i problem. književnopov. idejama. temelji se na učenikovim emocionalnim.. jeziku. ideja. ekraniziraju pojedine romaneskne situacije METODIČKA NAČELA U INTERPRETACIJI ROMANA * metodička načela u interpretaciji romana:  interpretacija je utemeljena na književnoteor.cjelovita interpretacija traži veći broj nastavnih sati.jezik romaneska tehnika . žanrovske karakteristike. fabula i kompozicija.učenik sam otkriva nove ideje i metode . režim čitanja. se samo reprezentativni primjeri)  teorija problemske nastave romana . kontekst)  suvremena metodika inzistira na cjelovitoj interpret.stil žanr . moralnim i intelektualnim iskustvima * ciljevi interpretacije pripovjedne proze:  obrazovni – nove spoznaje o temi romana. senzibilnosti i kulture  školska inter. filmski.roman se proučava cjelovito . zato treba smanjiti broj romana (inter. stupanj čitateljeve knjiž. likovi i njihovi odnosi. dramatiziraju se. opredjeljenja  funkcionalni – sposobnosti i umijeća koja se razvijaju u procesu interpretacije * polazište i predmet interpretacije mogu biti: idejno-tematska razina romana . kompoziciji. jezično-stilske odrednice. socijalnim. kontekst) . mišljenja. stilu  odgojni – stavovi.

deminutivni/augmentativni oblici 46 . ritmičko ustrojstvo govora (npr.portreti likova ističu najkarakterističnije crte koje lik individualiziraju ili karikiraju . dnevnikom . geste kao izraz likova unutrašnjeg stanja) b) govorna karakterizacija likova . ponavljanje istog glasa ili raščlanjivanjem govornog lanca .fizičke osobine .pripovjedačkim komentarom . etičku. moralnu komponentu (nakit. U registraturi) .pismom.dijaloga . iskrivljenim govorom postiže se efekt komičnosti lika **imena likova otkrivaju : (npr.psihičko stanje lika očituje se npr. intelektualnu.u dijalozima i monolozima lik otkriva svoju socijalnu.opisa . psihološku dimenziju – te se dimenzije otkrivaju kroz leksik.antroponimijske varijante . PROZI a) kreiranje likova * likovi se kreiraju pomoću: .fizički portreti likova uključuju i socijalnu.socijalni status **moguće su i: .pripovijedanja .ponavljanjem iste fraze u različitim kontekstima.monologa . aforizama.opisom se najčešće služi u fizičkoj (vanjskoj) karakterizaciji likova .opisi okoline ili ambijenta u kojem se likovi kreću ilustriraju način života tih ljudi * fizički portreti likova mogu biti:  statički  dinamični (mimika. odjeća) . stranih riječi) . oblike i strukturu rečenice. fraza.zanimanje .usporedba dvaju ili više romana istih ili različitih epoha POLAZIŠTA INTERPRETACIJE ROMANA * pri određivanju polazišta u obzir se uzimaju 3 komponente:  učenikova recepcija romana i okolnosti koje na nju utječu  književnoumjetnička priroda romana  književopovijesni kontekst u kojem je roman nastao INTERPETACIJA LIKOVA U PRIP.romana . uporabu narodnog leksika.

u tradicionalnoj nastavi drama je zauzimala skromno mjesto – tek u 4. rasvjeta. klasicizma) *program obuhvaća usvajanje teatroloških pojmova:  od 1. tj. namijenjen izvođenu na sceni . satira.u modernoj nastavi drama više nije zapostavljena.reprezentativna dramska i scenska djela proučavaju se u okviru povijesno-stilskih formacija (npr. u razdoblju renesanse. prizor  od 5. rasplet. do 8.usustavljivanje najvažnijih spoznaja do kojih se došlo analizom * može se izvesti: pitanjima i zadacima (usmeno i pismeno) samostalnim izlaganjem učenika 12. zaplet. gluma. a tek u 8. radio-drama  srednja škola -> drama u kontekstu drugih umjetnosti. te u književnopovijesnom kontekstu DRAMSKA DRUŽINA . ideja. razredu upoznavale su se prve odrednice vezane uz dramu. slika. učenik postaje: čitatelj dramskog teksta gledatelj scenskog djela .višečlana imena . dramskog i scenskog djela i samostalna interpret. razreda -> kazalište. do 4.imena likova imaju svoj puni učinak u idejnoj i umjetničkoj izgradnji djela G) SINTEZA . METODIČKI PRISTUP DRAMSKOJ I SCENSKOJ UMJ. dekor. afirmira se i scenski odgoj. scena. fabula. geg. književnih rodova i vrsta. sukob-dramska radnja. tragedija. humor..) . DRAMA – književni tekst pisan u dijaloškoj formi.bitne odrednice drame: dramski karakteri. komedija. uloga. razreda -> tema. ironija. osnovni joj je zadatak razvijanje učenikova dramskog izraza 47 . drama. glumac. ideja. pozornica. žanr dramskog teksta . gledalište. kostimi.program predviđa analitičko-interpretacijsko bavljenje dramom i scenskim djelom (uvođenje učenika u interpret.pripada izvannastavnim aktivnostima. razredu prvi pravi dramski tekstovi . čin. autorov stav.

* osnovni sadržaji rada dramske družine: • upoznavanje dramske knjiž. i teorije drame • pripremanje učenika za gledanje kazališnih predstava • povijest kazališta i drame • veliki dramatičari i komediografi • veliki kazališni glumci i reformatori • nastajanje kazališne predstave • dramatizacija proznog djela • praćenje kazališne kritike i prikaza

POVEZANOST DRAMSKE UMJETNOSTI I ČITANJA

a) slušanje interpretativnog čitanja ili radio-drame – uočavaju se govorne osobine likova, tempo, intonacija, boja glasa b) čitanje u sebi (usmjereno čitanje) – uočava se tema, fabula, odnosi među likovima, zamišlja se izgled scene c) čitanje i zapisivanje – zapisivanje imena autora, naslova, vrste drame, likova, njihovih osobina, citiranje replika d) glasno interpretativno čitanje replika – uživljavanje u lik

POVEZANOST DRAMSKE UMJETNOSTI I JEZIKA

1. razred – učenici imenuju dramska lica i nazive za mjesto izvođenja kazališne predstave - u analizu scenskog govora uključuju se izjavne upitne i usklične rečenice - dramski uzorci pozdravljanja, oslovljavanja služe kao intonacijski uzorci 2. razred – na dramskim scenama aktivira se rječnik za imenovanje scenskog prostora i vremena - usvaja se stručni rječni: glumac, uloga, gluma, bajka-igrokaz - učenici počinju uočavati različite vrste jesnih i niječnih rečenica 3. razred – unošenjem neknjiževnih riječi u dijalog ostvaruje se individualizacija dramskog lika - počinju se imenovati fizička i psihička stanja u kojima se nalaze dramska lica 4. razred – leksik se proširuje riječima iz socijalne, moralne i emocionalne sfere - razvija se spoznaja o antonimnom odnosu među riječima - u analizu dijaloga uključuju se riječi odmila, umanjenice, uvećanice, riječi pogrdnog značenja - uporaba glagolskih vremena promatra se s gledišta vremenskih odnosa, tj. što se događa sada, što se događalo prije, što će se dogoditi 5. razred – analiziraju se književne i neknjiževne riječi - u analizi dr. dijaloga uključuje se pojam višeznačnosti riječi - uočava se ekspresivna obojenost uporabe vokativa - govorna interpr. uključuje akcenatsku problematiku i izgovor fonetskih

48

riječi 6. razred – uočava se funkcija uporabe jednostavne i složene rečenice u razvoju radnje - analizira se uloga glag. vremena u govornom oblikovanju dramskih likova i situacija 7. razred – psihološka karakterizacija likova rabi izdiferenciran rječnik za imenovanje emocionalnih, voljnih i intelektualnih manifestacija - analizira se funkcija zavisnih i nezavisnih rečenica - pojmovi scenografija, scenograf traže jezična sredstva kojima se iskazuju njihove značajke 8. razred – stilskim postupcima ostvaruju se humor, ironija i satira - u dramskom djelu očituju se različiti funkcionalni stilovi: znanstveni, publicistički, poslovni, umjetnički, razgovorni srednja škola – drama se afirmira kao književni rod - proučava se dijalog i monolog te intonacija u svim njenim oblicima - srednjoškolski program dram. umj. temelji se na povijesnom proučavanju

* dvije su koncepcije pristupa drami: literarna – pristupa drami kao beletrističkom tekstu i interpretira je kao poseban knjiž. rod - dram. djelo svodi na epske elemente (epizacija dram. djela) teatrološka – pristupa drami kao scenskom djelu i u interpretaciju uključuje scenske elemente (režiju, glumu...) te traži dodatna nast. sredstva i metode

LITERARNI I TEATROLOŠKI PRISTUP DRAMSKOM DJELU

UVOĐENJE UČENIKA U SCENSKO DJELO

I. faza – od 1. do 4. razreda – nastava priprema učenike za čitanje dram. djela II. faza – 5. i 6. razreda – učenici upoznaju jezik scenske umj. i iluzionističke značajke teatra - kazališno zbivanje učenici doživljavaju naivno realistički - to je razdoblje presudno za formiranje interesa za kazalište III. faza – 7. i 8. razred – scensko djelo učenici doživljavaju kao autonomnu umjetničku stvarnost - učenici mogu samostalno interpretirati dramsko djelo, te usvajaju kazališni rječnik IV. faza - srednja škola – učenici samostalno interpretiraju dramsko djelo

METODIČKI SUSTAV U INTERP. DRAMSKOG DJELA
* dramsko djelo učenici mogu upoznati na više načina: • individualnim čitanjem izvan nastave • interpretativnim čitanjem dram. situacija na satu • gledanjem kazališne predstave • gledanjem televizijske dramske emisije

49

• •

slušanjem radio-emisije gledanjem dramskog izvođenja dramske sekcije u školi

a) samostalno individualno čitanje - provodi se ako su učenici pročitali dramu za lektiru, sat se odvija u 4 faze: 1) pripremna faza – provjerava se kako su učenici doživjeli dramsko djelo, prepoznaju li dramsku vrstu, koje su im situacije i likovi najimpresivniji (metodički su postupci dijalog, anketa, pregledavanje učenikovih pismenih radova, promatranje slikovnog materijala koje se temelji na dramskom tekstu) 2) analitička faza – analizira se radnja, tema, likovi, ideja, mogućnosti scenske realizacije 3) samostalni radovi učenika – iznose se zapažanja o tekstu u usmenoj ili pismenoj formi 4) upute za samostalno čitanje novih dramskih djela ili gledanje interpret. djela u kazalištu

INTERPRETATIVNO ČITANJE

- npr. prvi čin učenici čitaju samostalno kod kuće, drugi čitaju na satu interpretativnim čitanjem, a treći kod kuće usmjereno - zadaci za usmjereno čitanje odnose se na objašnjavanje pojedinih scena, postupaka likova, govora likova, didaskalija - sljedeći nastavni sat ima karakter samostalnog rada učenika koji iznose svoja zapažanja i rezultate rada; struktura takva sata: a) utvrđivanje problema koje je trebalo istražiti b) usmeno ili pismeno iznošenje problema c) korekcije, dopune, generalizacije d) zadaci za domaći rad

INTERPRETACIJA DRAMSKE SCENE

** ako učenici nisu upoznali dramsko djelo u cjelini ni pojedine činove i scene, interpretacija teče ovako: 1) intelektualno i doživljajno motiviranje učenika – objašnjavaju se pojmovi s kojima se učenici susreću prvi put, povezuje se s učenikovim iskustvima i doživljajima 2) izbor dramske situacije i interpretativno čitanje – čita li se prva dramska scena, ne iznosi se sadržaj u cjelini, najavi se svijet djela, glavni likovi; čita li se dramska scena koja je vrhunac radnje, potrebno je iznijeti sažeti razvoj događaja do te scene – to je tzv. lokalizacija odlomka; interpretativno čitanje može se ostvariti tako da čitatelj nastupa kao promatrač ili se tekst može pročitati po ulogama, te poslušati s CD-a ili kasete 3) emocionalna pauza

50

element može biti vezan uz tematsko-idejno ustrojstvo djela. pismenih radova učenika. scenografa koji će objasniti svoj udio u ostvarivanju scenske izvedbe POLAZIŠTA U INTERPRETACIJI DRAMSKOG DJELA . kulminaciju i rasplet . likove i jezik a) tematsko – idejna analiza -> provodi se dijaloškom metodom (heuristički razgovor). interpretacija obuhvaća i scenske elemente: prizore. nastavnik učenicima daje poremećen redoslijed zbivanja – učenici moraju uspostaviti odgovarajući slijed. događaji se odvijaju u uzročno-posljedičnom slijedu .ako su učenici upoznali dramsko djelo gledanjem u kazalištu ili na tv-u. zaplet.cilj kompozicijske analize je otkrivanje: 1) vanjske dramatike – sukob. događaji 2) unutarnje dramatike – odnosi među likovima .polazište može biti svaki element knjiž. tradicionalna shema drame obuhvaća ekspoziciju. uz njegovu kompoziciju. učenicima se daje kompozicijska shema – oni moraju odrediti događaje koji ulaze u okvir pojedine faze 51 . kostime . pismeno se doživljaji mogu objaviti anketom ili u učeničkim bilježnicama 5) interpretacija pročitane dramske scene – predmet interpretacije mogu biti dramski likovi. 6) usustavljivanje i generalizacija 7) motiviranje učenika za samostalno čitanje i analizu ostalih dijelova teksta TEATROLOŠKA ANALIZA .4) objavljivanje doživljaja. usporede autorov stav sa suvremenošću b) kompozicijska analiza -> otkriva ustrojstvo dramskog djela. redatelja. idejno-tematska osnova dramske scene. kompozicija dramske scene.cilj je da učenici prošire krug spoznaja. rada na tekstu. teksta koji zaokuplja primateljev doživljajni i spoznajni svijet .u drami prevladava kronološki princip kompozicije. kod usmenog objavljivanja učenicima se upućuje orijentacijsko pitanje. scenu.moguća je usporedba izvedbe i izvornog dramskog teksta . pitanjima na koja učenici odgovaraju.metode u komp. izgrade osobne stavove. a odgovore argumentiraju tekstom (metoda rada na tekstu) . Analizi: svaki čin drame prepričava drugi učenik. prepričavanje od završne scene prema ekspoziciji. korekcija doživljaja – doživljaje učenici objavljuju usmeno ili pismeno. rabi se metoda heurističkog razgovora.moguće je na sat pozvati glumce. likove.

uspoređuju govornu interp.akustičkim scenskim znakovima (šumovi. učenika i glumaca.zahtijeva temeljite pripreme .metodički je pristup usmjeren .učenici koji nisu sudjelovali u čitanju analiziraju govor do detalja.scensko čitanje razvija se pomoću sljedećih metodičkih postupaka: pokazivanjem fotografija scene i glumaca u određenoj sceni.scensko zamišljanje dramskog lika obuhvaća otkrivanje namjera.pri scenskom (teatrološkom) pristupu dramskom liku i dramskom djelu treba osvijetliti odnos literarnog teksta i njegove scenske realizacije . prostora INTERPRETACIJA DRAMSKOG LIKA . TEKSTA . na nastavi. upoznati zakonitosti scenskog oblikovanja dram.o-o zadaci gledanja kazališne predstave: produbiti analizu dramskog djela koje su učenici čitali i interp.dominantnu ulogu u oblikovanju dramskog lika imaju govor (dijalog i monolog). sklonostima. teksta SCENSKO ČITANJE DRAMSKOG DJELA . teksta pretpostavlja teatarsko (scensko) zamišljanje . naivni realizam – dramski se likovi prihvaćaju kao dio neposredne stvarnosti.KOLEKTIVNI POSJET KAZALIŠNOJ PREDSTAVI .za realizaciju radio-drame najvažnije je scensko zamišljanje likova. postupcima. određuju stupanja saživljenosti s likovima METODIČKI PRISTUP RADIOFONSKOJ REALIZACIJI DRAM. misli lika ČITANJE DRAMSKOG TEKSTA PO ULOGAMA .drama se temelji na konfliktu. dolazi i do tzv. pa tako i lik izrasta iz dramskog konflikta . glazbe) . učenici na temelju didaskalija trebaju iskazati svoje zamišljanje scenskog prostora i lika u scenskom prostoru .čitanje dram. didaskalije. vanjskom izgledu 52 .scenskom govoru (govoru likova) .slušatelj dram. potpune identifikacije – učenik se izjednačuje s likovima u njihovim proživljavanjima.kod djece pri pristupu umj. težnji. te mimika i geste (neverbalna komunikacija) . osjećaja. djelu javlja se tzv. tekst prima auditivno. upoznati scensku postavu tog dramskog djela. a auditivne signale dopunjava vizualnim predodžbama .

trebaju opisati i izraziti geste i mimiku.trebaju odrediti kako govorno treba ostvariti određene replike .učenik na temelju didaskalija treba predočiti izgled pozornice .  pratiti dramski program na televiziji. učenici pokušavaju odrediti podtekst. prepoznavanja stvari zavezanih očiju – uč.trebaju odrediti odnose među likovima. opisivanja slike – učenici govore o slici koju su gledali nekoliko sekunda • vj. koža.učenici iznose svoje dojmove o kazališnoj predstavi. mimičku i gestovnu realizaciju . kazališnim recenzijama  čitati časopise vezane uz dramsku umjetnost  prikupljati kazališne programe.učenik treba predočiti izgled lika u određenim situacijama . citira se tumačenje redatelja. staklo) • vj. samostalno stvaraju dram. te kretanje pojedinog lika u određenoj dramskoj situaciji **analitičko-kritički zadaci . u samostalno pronalaženje izvora:  u rubrikama dnevnih listova prikupljati građu koja se odnosi na dramsku umj. dijalog • vj. DRAMSKE I SCENSKE VJEŽBE **kreativni zadaci . komentiraju govor glumca STVARALAČKE DRAMSKE I SCENSKE VJEŽBE ** Zvjezdana Ladika navodi ove vrste vježbi: • vj. njihov raspored na sceni . učenici iznose svoje mišljenje o kritici (konfrontiraju se mišljenja) . primjenjuju se tzv. u tijeku radnje sam stvara zaplete.SCENSKI ZADACI. karakterološke tablice koje sadrže repliku. uvodi u radnju dramska lica • vj. plakate 53 . govornu.učenici određuju govorne karakteristike lika. opažanja i koncentracije – igrom se pogađa razmještaj stvari u prostoru • vj.nastavnik čita repliku iz dramskog teksta. razvijanja asocijacija – učenici dobiju dio predmeta te moraju zamisliti cjelinu kojoj predmet pripada (guma. rasplete. glumca o tome kako shvaća podtekst određene replike. dodirom prepoznaju predmet i razvijaju asocijacije ** istraživački zadaci koji uvode uč. teatrologa. o repertoaru. u razvijanju dramskog dijaloga – uč. stvaranja dramske radnje – uč. prikupljati inf. čita se kazališna kritika o toj predstavi. doživljajno i misaono stanje lika. slušaju izvedbu teksta u interpretaciji glumca.

promatranje geografske karte . i znanstvena obilježja (spoj su beletrističkog stila i objektivnosti. te elementi publicističkog (podaci.literarno-publicistički tekstovi sadrže književnoumj. dokumentarnost) *dnevničko-memoarska proza POLAZIŠTA INTERPRETACIJE .motivacijski razgovor utemeljen na doživljajima i iskustvima učenika o predmetu koji će biti prikazan u literarno-publicističkom tekstu . analitičnosti) ** vrste:  esej  pamflet  feljton  umjetnički memoari  dnevnik ** književno-znanstvene su vrste:  putopis  reportaža . dokumentarnosti.likovna motivacija. METODIČKI PRISTUP LITERARNO-PUBLICISTIČKOM TEKSTU . sustav postupaka)  likovi  jezik i stil FAZE INTERPRETATIVNOG PROCESA a) doživljajno-spoznajna motivacija .tv emisija 54 . emocionalnost).u osnovnoj školi u našim programima obrađuju se: *putopis – analiziraju se elementi literarnog u putopisu (subjektivnost.problem je u bivalentnosti literarno-publicističkog teksta jer inter.ekskurzija u mjesto o kojem putopis govori . činjenice. treba obuhvatiti:  logičko-spoznajni element  emocionalno-fantazijski element ** polazišta interpretacije mogu biti:  tema (predmet prikazivanja i njegova obilježja)  autorov stav prema predmetu prikazivanja  kompozicija teksta (redoslijed događanja.13.

obuhvaća analizu teme i motiva.čitanju putopisnog teksta prethode različiti komentari (povijesni. opisivanje pojava o kojima tekst govori. likovni prilozi.određje se vremenski raspon zbivanja koja se iznose u dnevniku ili memoarima. geografski. glasno čitanje. sastavljanje plana kompozicije. objašnjavanje jezičnih i stilskih pojedinosti. zadavanje zadataka za samostalni rad 55 .analizira se jezik i stil na razini leksika.slijedi faza čitanja i interpretacije teksta. biografski) i objašnjenje nepoznatih riječi i pojmova (riječi se objašnjavaju sinonimima i opisnim postupkom b) lokalizacija teksta c) emocionalna pauza d) objavljivanje doživljaja e) interpretacija . jezika i stila . sociološki. osobe i događaji iz kulturnog i umjetničkog života) . kraći filmovi koji su tematski vezani uz sadržaj teksta koji će se interpretirati iznose se podaci o autorovoj stvaralačkoj i građanskoj biografiji objašnjavaju se nepoznate riječi. izražajno čitanje f) usustavljivanje i generalizacija g) motiviranje učenika za čitanje novih djela NAČELA PRI INTERPRETACIJI DNEVNIČKO-MEMOARSKE PROZE .otkrivaju se stvarne značajke likova koji se javljaju u djelu .. semantike * pripremanje učenika za čitanje takve proze: nast. objave doživljaja učenika. usmjereno čitanje teksta. ideje. objašnjavanje piščevih postupaka u oblikovanju putopisa. time se provodi društveno-povijesna lokalizacija . sintakse. kompozicije. daje osnovne obavijesti o događajima koje autor iznosi čitaju se izvorni dokumenti kojima se autor služio promatraju se slike.utvrđuju se izvori kojima se pisac inspirirao (npr. pojmovi i imena učenici čitaju vlastite radove u obliku dnevnika lokalizira se odabrani ulomak .metodički su postupci: prepričavanje teksta. postavljanje pitanja. povijesna zbivanja.

do 4. bajke. razred – na osnovu primjera zaokružuju se osnovni pojmovi o bajci i basni kao knjiž.polaziša mogu biti:  likovi  fabula  struktura  smjenjivanje fantastičnih i realnih motva  kompozicija 56 . razreda – poslovice. fantastični elementi. deseterci) 7.14. djelo mora izražavati životne procese isključivo realistički. basne (njihovo prepoznavanje bez ulaženja u alegorijsko značenje) 5.u pedagoškoj literaturi javlja se spor o odgojnoj ulozi bajke .polazište je onaj element koji se pri prvom čitanju najviše nameće doživljajnom svijetu čitatelja . vrstama. traže podudarnost knjiž.jako je mišljenje da bajka negativno djeluje u odgoju djece jer im prenosi nestvaran svijet. razred – epske i lirske narodne pjesme. zagonetke. razred – narodna balada . likovi i motivi bajke 6. preneseni smisao i pouka basne. NARODNA KNJIŽEVNOST ** vrste: • pripovijetka • bajka • basna • lirka pjesma • epska pjesma • lirsko-epska pjesma (balada) • zagonetka • poslovica • pitalica PROGRAMSKA ODREĐENJA od 2. zapažanje specifičnosti epske poezije (ponavljanja. djela i života – ta se koncepcija ne može prihvatiti METODIČKE OSNOVE ZA INTERPRETACIJU BAJKE POLAZIŠTA INTERPRETACIJE . zastupnici tog mišljenja smatraju da knjiž.

u bajci se pojavljuju stvarni i nestvarni likovi (likovi iz biljnog i životinjskog svijeta te prirodne pojave) . stvaralačko. komentari. stilska sredstva). kraljević.pri inter. interpretativno čitanje) 6) uopćavanje – na osnovu uočenih elemenata učenici izvode zaključke i sistematiziraju elemente koje se odnose na likove. sažeto.. metoda čitanja (glasno izborno.metode u ovoj fazi: dijaloška metoda (problemska pitanja na koja učenici odgovaraju. tiho usmjereno. nestvarnih likova moramo uočiti neke karakteristične stilske postupke:  personificiranje likova  hiperboličnost  socijalna dimenzija likova (car. stil te karakteristike bajke kao književne vrste . izlaganja.primjenjuju se oblici usmenog (odgovori na pitanja. metoda objašnjavanja (učenici objašnjavaju postupke. pojmova i izraza o ako se bajka ne čita u cjelini. kompoziciju. likove. anketom provjeravaju se osjećaji i misli pobuđene tekstom 4) prepričavanje –može biti izborno.. metoda rada na tekstu (odgovori se argumentiraju dijelovima teksta). ideju. . pri prepričavanju učenici se mogu služiti kompozicijskom shemom 5) analiza teksta (interpretacija) – obuhvaća temu. likove. pastir)  likovi kao nositelji narodnih vjerovanja * faze nastavnog sata pri interpretaciji bajke: 1) priprema za čitanje teksta *metode motivacije: o razgovor o učeničkim iskustvima.INTERPRETACIJA LIKOVA . prepričava se sadržaj do trenutka u razvoju radnje koji će se pročitati na satu o ako su učenici kod kuće pročitali bajku u cjelosti. kompoziciju. jezik. provjerava se kako su je doživjeli. usmene recenzije) i pismenog (nastavni i anketni listići. spoznajama o metoda poticajne riječi uz koju učenici navode svoje asocijacije o vježba personificiranja neživih predmeta o čitanje učeničkih pismenih sastavaka u kojima personificiraju predmet o promatranje ilustracija najkarakterističnijih prizora o razgovor o likovima crtanih filmova o objašnjavanje nepoznatih riječi. jezik. rješavanje kontrolnih zadataka) rada 57 . koji su ih likovi zainteresirali o gledanje filma rađenog na predlošku bajke 2) čitanje teksta (interpretativno) – treba uvažiti pripovjedni karakter bajke 3) provjeravanje doživljaja – usmeno. prepričavanje povezano uz ilustracije. doživljajima. pismeno.

a zatim se razjašnjava alegorija i izvodi pouka .zadatak može biti da učenici ilustriraju bajku. izlaganje idejnih stavova bajke.najprije se analiziraju likovi i situacija u kojoj se likovi nalaze. stvaralački rad na tekstu. sažeto prepričavanje.7) pripremanje učenika za interpretativno čitanje. interpretacija likova. boje glasa. pripreme izložbu najpoznatijih izdanja narodnih bajki i najpoznatijih ilustracija BASNA – je epska vrsta (događaji. aluzivnost. pismeni plan kompozicije. pismena karakterizacija likova. komentiranje jezičnih i stilskih elemenata . ritma.svaki lik u basni utjelovljuje određenu tipičnu crtu (naivnost. određivanjem tipa intonacije rečenice. likovi). aforističnost. ironičnost -> promatraju se u funkciji karakterizacije likova i izražavanja idejnih stavova METODIČKE OSNOVE ZA ILUSTRACIJU BASNE STRUKTURA NASTAVNOG SATA U SUSTAVU PROBL. dramatizacija – učenici se pripremaju za čitanje obilježavanjem pauza. ograničenost) – princip tipičnosti *stilske značajke basne: jednostavnost. pojavljuju se etičke i društvene kategorije 2) postavljanje problema i metode rada 3) samostalni rad učenika 4) analiza i korekcija rezultata 58 . samostalno iznošenje fabule. usporedna karakterizacija likova.alegorijskog je karaktera. lukavost. provodi se čitanje po ulogama i dramatizacija teksta (učenici prenose tekst bajke u dramski oblik) 8) zadavanje zadataka za samostalni rad kod kuće – usmeni zadaci: prepričavanje teksta. NASTAVE 1) stvaranje problemske situacije – postavljaju se problemska pitanja koja pokreću učenikovu intelektualnu aktivnost u svrhu uočavanja i ocjenjivanja određenih društvenih i etičkih pojava. ali se po svojim strukturnim obilježjima približava drami (konflikt) i to komediji ili satiri .likovi su govorno karakterizirani . pismeni: odgovori na pitanja. poučava ismijavajući * polazišta interpretacije mogu biti:  doživljaj likova  situacija  doživljaj smiješnog i šaljivog  doživljaj podrugljivog i ironično-satiričnog .

zborno i čitanje po ulogama 3) provjeravanje doživljaja – dijaloška metoda. odabrane epske pjesme -analiza likova.likovi su veličanstveni. ponovnim čitanjem određena je kompozicija basne i naznačene su osnovne linije za interpretaciju likova 5) analiza – provodi se karakterizacija likova. nađu narodne poslovice koje govore o laži. naivnosti.5) zadavanje novih zadataka * faze sata na kojem se interpretira basna: 1) priprema za čitanje – razgovor usmjerena na provjeravanje poznavanja knjiž. o ambijentu događanja . sat – interp. razredu ** narodna se pjesma interpr. činjenica vezanih uz analizu basne. sat – motivacija: . može biti individualno. odabrane epske pjesme .cjelovita obrada 59 .upoznavanje pojmova vezanih uz nar. a teme intimne ljudske tragedije . likovi. pročitaju ga i usmeno izlože. pjesama počinje u 6. stil. jezik 4. sat – interp.ističe se važnost povijesnih i rodoljubnih elemenata METODIČKE OSNOVE ZA INTERPRETACIJU EPSKE I EPSKO-LIRSKE NARODNE PJESME (BALADE) . pronađu ilustracije basni 2) interpr. može se zadati zadatak učenicima da pronađu u čitanci pojam basne.film u kojem se prikazuju određene situacije iz nar. razjašnjava se alegorija i izvodi pouka 6) sinteza 7) zadavanje zadataka za samostalni rad . osmišljavanje učenikova životnog iskustva vezanog uz tematski svijet basne. sat – interp. metoda izlaganja.uočavanje epske strukture: događaj. objašnjavanje nepoznatih riječi i pojmova. u više nastavnih sati: 1. pronađu sinonime za određene riječi. plemeniti. odabrane epske narodne pjesme .uočavanje stilskih značajki. stih. pjesmu. već se ponovno čita. basna se uvijek čita vedrim tonom. odabrane epske pjesme . pjesama . čitanje –ima pripovjedački karakter. vedrim tonom obilježava se poanta basne i komičnost. uživljavanjem u životinjske likove stvara se komični efekt. sat – interp. pročitaju jednu narodnu basnu i iznesu njene značajke.sustavna interp. a uživljavanjem u ljudske situacije otkriva se smisao basne. fabula 3. nar. metoda ankete i metoda samostalnog izlaganja 4) ponovno čitanje – basna se ne prepričava. posebnosti narodnog izraza 5.tv-emisija o narodnim guslarima. upoznavanje povijesnih događaja i ličnosti 2.

otkrivaju se kompozicijske i stilske značajke teksta 6) sažeto prepričavanje sa citiranjem 7) analiza – faza razvoja radnje. PITALICE . ovise o doživljaju učenika. sat – sintetski (književne značajke epske narodne pjesme: postanak.polazišta interp. mora se poštovati interpunkcija. ideja ** faze nastavnog procesa: 1) priprema za čitanje – kao i kod bajke i basne s tim da se uključuje povijesni kontekst. usvaja se nepoznati rječnik i karakteristična narodna frazeologija 2) interpretativno čitanje – moramo imati na umu pjevni karakter i deseterac. autori. dijaloga. vrijeme. su : emocionalni sloj. kriteriji klasifikacije. muzikalnost stiha. pravilno akcentuirati tekst i prilagoditi glas ugođaju djela 3) emocionalna pauza 4) izražavanje doživljaja i dojmova – emocionalno djelovanje teksta provjerit ćemo pitanjima 5) ponovno usmjereno čitanje – čitanje sa zadacima. povijesni i sociološki aspekt). ZAGONETKE. likovi.6. tematske. vrste. stiha (metoda rada na tekstu) 8) sinteza 9) samostalni stvaralački rad INTEPRETACIJA LIRSKE NARODNE PJESME . autorava komentara. idejne. pripovijedanja. opisa. umjetničke lirske pjesme . događaj (mjesto. kompozicija. mogu biti: tema.razvijaju sposobnost razmišljanja i zaključivanja *faze interpretacije: 1) provjera jesu li učenici razumjeli smisao 60 . postupaka u kreiranju likova. – jedna epska pjesma interp. stila. lik) i interpretira se u okviru jednog nastavnog sata  cjelovita interp.rabi se isti princip kao i u interp. se kroz više nastavnih sati .moguća su dva sustava interpretacije narodne pjesme:  tematsko-problemska – odabire se jedan problem (tema. stilska obilježja POSLOVICE.polazišta interp.narodna epsko-lirska pjesma interpretira se poslije obrade epske pjesme jer će na taj način učenici lakše otkrivati epski i lirski karakter balade . kompozicija. motivi i slike. učenici prikupljaju povijesne sadržaje iz različitih izvora. stilske i jezične značajke) .

pravopis.u obradi epohe može se pored književne građe razmatrati likovno i glazbeno stvaralaštvo istog razdoblja REDOSLIJED OBRADE • motivacija – likovno ili glazbeno djelo • najava epohe – vremensko određenje. ruski romantizam) oblikovanje književnog lika u dotičnoj epohi (usporedba s likovima iz drugih epoha) 61 . na što se obrada koncentrira: o o o o o izabrani tekstovi iz određene epohe po vrstama ili problemima o kojima govore obrada se može povezati s obradom te epohe u glazbi i slikarstvu polazište mogu biti književni programi i manifesti obrada se može izvoditi po nacionalnom kriteriju (njemački. krenuti od konkretne književne građe i njenom analizom izvesti obilježja epohe . verbalne igre.pri obradi epohe treba upotrijebiti induktivnu metodu. tj.takva obrada počinje u srednjoj školi .2) književna obilježja (sredstva slikovitog izražavanja.kao osnova za definiranje i karakteriziranje određene epohe uzimaju se reprezentativna djela i autori . ritam. sintaktičko ustrojstvo) 3) samostalni rad učenika 15. METODIČKI PRISTUP EPOHI I PRAVCU proučavanje epohe obuhvaća (načelo sveukupnosti)  društveno-političke prilike  kulturne prilike  književnost u svom vremenu  jezik. stil  pisce i djela . engleski. značenje termina • mogućnosti obrade epohe.

nast.2 temeljna dokumenta određuju nastavni proces: • nastavni plan – određuje nastavne predmete. jedinica dovodi se u tematsku. gradiva .završna faza u raščlanjivanju nast. METODIČKI PRISTUP PISCU * pažnja se koncentrira na: • građansku biografiju • društveno-povijesni kontekst • književnoumjetničke vrijednosti autorovih tekstova (idejna. tromjesečja . PLANIRANJE NASTAVNOG GRADIVA . tematska.obuhvaća: temu – broj sati – metode – nast.jedna nast. polugodišta.raspoređuje nastavno gradivo na osnovi vremenskih jedinica školske godine. njihov redoslijed po razredima. se gradivo raščlanjuje u tematske cikluse . sredstva – međupredmetnu korelaciju oblike govornog i pismenog izražavanja • plan nastavnih jedinica . žanrovska.16.obuhvaća: nastavne cjeline – temu – broj sati • tematski plan . stilska analiza tekstova određenog pisca) • literarna popularnost određenog pisca • pjesnički izraz i stav pisca prema životu i svijetu • odnos prema njegovim suvremenicima • građa iz autorovih tekstova koja sadrži podatke o genezi pojedinih djela ili autorove komentare o djelu 17. kompozicijska. dubinu i redoslijed sadržaja u svakom razredu * tipovi planiranja: • godišnji/kalendarski plan rada . pojmovnu ili metodološku vezu s jedinicama iz drugih predmetnih i o-o područja 62 . sata KORELACIJSKO – INTEGRACIJSKO PLANIRANJE .određuje sadržajne i metodičke elemente nast. broj sati za svaki predmet • nastavni program – određuje opseg.

18. NASTAVNIK MATERINJEG JEZIKA I KNJIŽEVNOST . fleksibilnost. učeniku i nast. proces stvaranjem programske situacije koje izazivaju učenikovu intelektualnu aktivnost • rukovanje tehničkim sredstvima • originalnost. procesu * kvalitete koje bi nastavnik trebao posjedovati: • književna i estetska senzibilnost • humanistička naobrazba i stručna sprema • sugestivno prenošenje doživljaja i znanja učeniku • uvažava učenikovu ličnost • organizira nast.svaka metodička koncepcija nastave jezika i književnosti postavlja određene zahtjeve nastavniku. rječitost 63 .

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->