P. 1
SKRIPTA: Kelti

SKRIPTA: Kelti

|Views: 876|Likes:
Published by Luka Pejic
Ovo je skripta pripremljena za ispit iz kolegija Kelti, kod prof. dr. sc. Jasne Šimić s Filozofskog fakulteta u Osijeku.
Ovo je skripta pripremljena za ispit iz kolegija Kelti, kod prof. dr. sc. Jasne Šimić s Filozofskog fakulteta u Osijeku.

More info:

Published by: Luka Pejic on Mar 07, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

12/02/2012

pdf

text

original

KELTI

Posljednja civilizacija prapovijesne Europe Tko su Kelti? • Indoeuropska populacija sastavljena od velikog broja srodnih plemena. • Pripadaju najvećim i najznačajnijim narodima europske povijesti. • Stoljećima prije Rimljana osvojili su gotovo sav tada poznati svijet • Njihovo porijeklo nije potpuno objašnjeno Kako znamo? Dokumentarni izvori Sav pisani materijal što se odnosi na Kelte: • • • • natpisi na novcima natpisi na kamenim spomenicima svi ostali keltski natpisi tekstovi antičkih pisaca

Lingvistički izvori Tekstovi na keltskim jezicima – direktni izvori: • • • kalendari dokumenti svi ostali tekstovi

Toponimi s keltskim imenima i suvremeni keltski jezici – indirektni izvori Arheološki izvori (nalazi) • • • predmeti svakodnevne uporabe predmeti posebne namjene ostaci kuća za stanovanje

1

• • • •

ostaci objekata posebne namjene, npr. svetišta grobovi i ostali ljudski ostaci ostaci hrane (kosti, biljke) skulpture – direktne i indirektne

Porijeklo Kelta • • Razvitak keltske populacije otpočinje u vrijeme starijeg željeznog doba, u okviru kulture Hallstatt. Tako je nazvana prema nalazištu u gornjoj Austriji, gdje je krajem 19. st. prvi puta istraživana velika nekropola • Nekropola je sadržavala više od 4 000 grobova, u vremenskom rasponu između 8. i 4. stoljeća pr. Kr. • Ekonomski temelj razvitku halštatske kulture bogati su rudnici soli. Rodovski i plemenski prvaci imali su monopol nad trgovinom solju, što im je omogućivalo ekonomski napredak. • Iz 6. st. pr. Kr. (starije željezno doba) potječe velik broj tzv. kneževskih grobova, ukopa rodovskih i plemenskih prvaka, s izuzetno bogatim grobnim prilozima. • Mnogi od bogatih grobnih priloga svjedoče o intenzivnim trgovačkim vezama ranokeltske aristokracije s klasičnim Mediteranom, osobito grčkom kolonijom Massaliom (Marseilles). • Takvi su grobovi npr. u Vixu (Francuska), Klein Aspergleu i Rheinheimu (Njemačka). • Osim što sadrže skupocjene predmete, označavaju pojavu najranijeg stila keltske umjetnosti. • Obrazovanje tih zajednica temeljilo se na napretku proizvodnje, naročito napretku metalurgije željeza. Početak kulture Là Tene Od 5. st. pr. Kr. u području od istočne Francuske do Češke, razvija se nova keltska kultura. Prema nalazištu Là Tene u Švicarskoj, nazvana je latenskom kulturom. Obuhvaća vrijeme mlađeg željeznog doba. Pravci migracija U 5. st. pr. Kr. Kelti otpočinju s migracijama, Najprije su osvojili Galiju i sjevernu Italiju. 2

Zatim Panoniju,Iberski poluotok i Britaniju. Nastanili su se i u središnjem dijelu Male Azije. Na kraju su se proširili na Škotsku, zapadnu Britaniju, Irsku i Bretanju. Povijesne natuknice • Ubrzo poslije 400. g. pr. Kr., Kelti osvajaju sjevernu Italiju, a 390. g. opsjeli su Rim. • Rimljani ih nazivaju Gali ili Celtae. • Do kraja 4. st. pr. Kr. naselili su čitavu Panoniju, odakle povremeno napadaju Grčku i Makedoniju. • 279. godine poduzet pohod na Delfe. Poraženi, Kelti se vraćaju u Panoniju gdje nastaje mješovita populacija Skordisci. • Dio Kelta migrira u središnju Malu Aziju gdje osnivaju državu Galatiju, odakle napadaju susjedne narode. • Grci ih nazivaju Keltoi ili Galatae • U 3. stoljeću pr. Kr. keltski svijet činio je mozaik autonomnih plemena i zajednica na prostoru od Irske do Mađarske, s nekoliko izoliranih ‘džepova’ i djelomice keltskih populacija od Portugala do Turske. • U drugoj polovini 3. i u 2. stoljeću, Kelti ratuju s Germanima, a tijekom 2. stoljeća Rimljani otpočinju s osvajanjem keltskog svijeta. • Najprije je osvojena sjeverna Italija (Cisalpinska Galija), zatim dijelovi Španjolske (Iberia), a u drugoj polovini 2. st. i južna Francuska (Galia Narbonensis). Keltske zemlje • • Galija: Francuska, Belgija, sjeverozapadna Italija Iberija: Pirinejski poluotok, osim sredozemnog dijela

• Britanija • Irska KELTI U PANONIJI • Sredinom 4. st. pr. Kr. Kelti se kreću prema jugoistoku, niz Dunav. • Susret s Aleksandrom Makedonskim 335. godine. • Nakon 323. g. naseljavanje Panonije se intenzivira. • Potkraj 4. st. Panonija je bila zauzeta.

3

Skordisci • Nakon poraza kod Delfa, dio Kelta povlači se prema sjeveru; jedan dio odlazi u malu Aziju – Galatija. (Tit Livije, Justin). Druga skupina odlazi u južnu Trakiju – kraljevstvo Tyllis (Polibije i Pompej Trog), osnovano oko 277. g., potrajalo do kraja 2. st. pr. Kr. • Najveći dio Kelta, pod vodstvom Bathanata, vraća se u Panoniju (Diodor, Justin, Strabon). • Zapadno od Velike Morave – Veliki Skordisci, istočno od V. Morave – Mali Skordisci. • Mješovita keltsko-panonska populacija, s keltskom političkom dominacijom i keltskom materijalnom kulturom. • Zapadno od Skordiska obitavaju Taurisci, a sjeverno Boji. • Veliki Skordisci su zauzimali prostor Slavonije sve do središnjeg Međuriječja, Baranju, bosansku Posavinu, zapadnu Vojvodinu, sjeverno Podrinje, donje Pomoravlje. • Mali Skordisci obitavali su u istočnom dijelu Vojvodine i sjeverne Srbije; na istok dopirali do u Rumunjsku – graničili s Tribalima i Mezijcima. • Sukobi s Rimljanima otpočeli su oko polovine 2. st., intenzivirali se u drugoj pol. 2. stoljeća. • 84. godine Skordisci zajedno s Mezijcima i Dardancima opljačkali Delfe. • 85. g. poraženi u bitci s Rimljanima i potjerani sjeverno od Dunava. • Nakon toga Mali Skordisci potpuno su vojno oslabili. • 60-ih god. 1. st. ojačava Dačka kraljevina, pod Boirebistom. njih. • Nakon Boirebistine smrti dačka moć slabi i Kelti se oslobađaju. • Kelti oslabljeni ratovima – jačaju pokoreni Panoni. • Krajem 1. st. pr. Kr. Rimljani pokorili Kelte u Panoniji. • Zadržali samoupravu samo u zajednici Civitas Scordiscorum u dijelu Srijema, do kraja 1. ili početka 2. stoljeća (Dio Kasije). • U sjevernoj Panoniji u savezu sa Skordiscima, porazio je Boje i Tauriske, a zatim i

Život Kelta
4

Kako su izgledali?  Vrlo su visokog rasta, s izraženim mišićima ispod čiste, svijetle kože. Kosa im je svijetla ali ne prirodno već umjetno – izbjeljuju je perući je u vapnu i češljaju je od čela unatrag. Izgledaju kao šumski demoni, s kosom gustom i čupavom, poput konjske grive. Neki su glatko obrijani, no neki – osobito oni visokog položaja – briju obraze ali ostavljaju brkove koji im potpuno prekrivaju usta.”  Većina stanovnika unutrašnjosti (Britanije) ne uzgaja žito, već žive od mlijeka i mesa, a obučeni su u životinjsku kožu. Doista, svi Briti se bojaju vrbovnikom, od kojega se se proizvodi plava boja, pa stoga u bitkama izgledaju još strašnije. Kosu nose dugačku i briju čitavo tijelo, osim glave i gornje usnice. Julije Caesar Plava boja dobivala se od lišća biljke vrbovnik Žene  Galske žene nisu nalik na muškarce samo svojim velikim rastom, već su im jednake i po hrabrosti. Diodorus Siculus  Grci i Rimljani su se divili njihovoj ljepoti, plodnosti i junaštvu.  Boadicea, kraljica Senona, najslavnija keltska ratnica. Odjeća  Uobičajena ženska odjeća – haljina (peplos), od dvaju pravokutnih komada tkanine, spojenih na bokovima, a na ramenima pričvršćenih fibulama.  Također i suknja s kratkim ili dugim ogrtačem  Odjeća se izrađivala od vune i lana, a u iznimnim slučajevima i od skupe uvozne svile. Kelti su voljeli boje i karirane uzorke U ‘svakodnevnu opremu’ spadao je različit nakit

Kako su stanovali? Farme i sela 5

- Kuće kružnog (u Britaniji i Irskoj) i pravokutnog tlocrta (u kontinentalnoj Europi). - Kuće su građene od drveta i pletera, omazane glinom, ili u kombinaciji kamena i drveta, djelomično omazane glinom. - Krov je bio stožast kod okruglih, a dvo- ili jednoslivan kod pravokutnih kuća. Prekriven trskom ili granjem - U blizini kuća imali su duboke jame – ostave, proširene pri dnu, u kojima su čuvali pokvarljive namirnice ili žitarice. U čemu su kuhali i iz čega su jeli - Keltsko posuđe uglavnom je rađeno na brzorotirajućem lončarskom kolu. - To je omogućilo serijsku proizvodnju kvalitetno ujednačenih proizvoda à trgovina - Neke posude su ukrašene ili su neobičnih oblika - Kelti su izmislili bačvu. - U bačvama su držali pivo načinjeno od ječma. Utvrde i oppida - Utvrde nastaju na lako obranjivim ili teško pristupačnim položajima. Utvrđene su zidanim ili zemljanim bedemima s palisadama. - Oppida se pojavljuju u 1. st. pr. Kr. To su utvrđena naselja, regionalna proizvodna, trgovačka,, politička, vjerska i kulturna središta. Najčešće su utvrđena. - Oppidum Numantia na Iberskom poluotoku i plan naselja Goldberg, Njemačka - Rimljani su keltski način zidanja nazivali murus gallicus (galski zid). - Maiden Castle u Dorsetu, Britanija, primjer je keltske utvrde. Broch. Što je to?  Nalaze se samo u Škotskoj.  Naziv dolazi od staronordijske riječi borg, što znači ‘utvrda’.  Ne zna se njihova točna namjena Moguće je obrambena Privreda - Temelj privrede bili su zemljoradnja i stočarstvo. - Većina Kelta živjela je ruralnim načinom života; često na izdvojenim imanjima – farmama.

6

U čitavom području proizvodi se žito u velikim količinama i proso i orasi i sve vrste stoke. I nema neobrađenih dijelova, osim tamo gdje to nije moguće zbog močvara i šuma. Ti su dijelovi i gusto naseljeni – više zbog veličine populacije nego zbog ljudske djelatnosti; jer žene ne samo da rađaju, one su i dobre njegovateljice, dok muškarci više vole ratovati nego obrađivati zemlju. Strabon, O Galima Stočarstvo  Uzgajali su najviše goveda, ovce i svinje – sve se vrlo razlikuju od današnjih pasmina.  Svinje su ličile divljim svinjama, a ovce su više nalikovale kozama.  Keltska kratkoroga goveda danas su izumrla.  Najsličnija negdašnjim keltskim govedima jest suvremena pasmina Dexter.  U mlađem željeznom dobu domaće životinje (konji, goveda, svinje, ovce) bile su općenito puno manje nego suvremene.  Konji su bili visoki oko 125 cm, a goveda oko 110 cm.  Soay pasmina ovaca, uzgojena na otocima St. Kilda, zapadno od Škotske, identična je keltskim ovcama.  Vuna im je kratka, gruba i najčešće tamna, a bile su neobično pametne i hrabre – napadale su čak i ovčarske pse!  Ovce su uzgajane zbog vune i mlijeka više nego radi mesa.  Posebno uzgojena pasmina goveda služila je za poljoprivredne radove i vuču teških tereta. Konji  Konji su imali osobitu ulogu u životu Kelta.  Prvi su prapovijesni narod kojima konji nisu služili kao hrana.  Konje su često pokapali u posebnim grobljima. Značaj i štovanje što su konji uživali kod Kelta, izraženo je i njihovim čestim prikazivanjem na novcu, nadgrobnim kamenima, nakitu i posudama.  Konji su služili za vuču lakših tereta, a u ratu su vukli dvokolice.  Orma je tada bila drugačija; nije dozvoljavala konju da upotrijebi svu snagu.

7

 Cezar je zapisao kako Gali uživaju trgujući konjima i plaćaju za njih ogromnu cijenu.  Kelti su izmislili sedlo  Voljeli su svinjetinu, svježu i usoljenu.  Izvozili su velike količine usoljenog mesa u Rim i druge krajeve Italije  I svinje su imale važnu ulogu u keltskom životu!  Kelti su imali puno pasmina pasa – od sasvim malih (ljubimci) do golemih lovačkih pasa  Često su ih ubijali radi krzna, na kojima su se voljeli odmarati  Nakon što su Skiti donijeli kokoši u Europu, Kelti su ih raširili posvuda.  Rimljani su iz Galije uvozili guske što su ih uzgajali Kelti. Pčele su uzgajali radi meda, od kojega su pravili alkoholno piće, što su ga i Rimljani rado pili. Ratarstvo Prevaga žitarica:  Ječam za kuhanje kaša, iako je prvenstveno hrana za stoku.  Pir za pečenje kruha.  Raž i zob tu i tamo  Pšenica je ipak bila najomiljenija žitarica za razne kaše i kruh, te tanke lepinje poput tortilja.  Proso su najviše voljeli u Galiji. - Keltska zemljoradnja posvuda je bila podjednako dobro razvijena. - Zemljoradnici su mogli proizvesti dovoljno kako bi imali viškove kojima se snabdijevao onaj dio društva koji nije proizvodio vlastitu hranu – aristokracija, obrtnici i drugi ‘ljudi od umjetnosti’ ili nekih drugih vještina. - Moguće je da su Kelti izvozili žito i stoku u Rimsku državu u većim količinama no što se to ranije držalo. - Od mahunarki uzgajani su grašak, leća i bob. - Lan je uzgajan radi tekstilnih vlakana, možda i ulja, a mak vjerojatno za dobivanje opijuma. - Uzgajano je i različito autohtono voće: trešnje, jabuke, kruške, šljive.

8

- Pripadnici aristokracije uvozili su razno ‘egzotično’ voće….kao što je grožđe, a osobito su voljeli vino, za koje su uvozili skupo brončano posuđe od Etruščana.

Trgovina i novac - Trgovali najviše s Grcima, Etruščanima, Rimljanima, Germanima ali i s ostalim susjednim narodima, kao i međusobno. - Izvan keltskog područja izvozili su poljoprivredne proizvode: meso, vunu, kožu, med, žive životinje (guske), sirovine, željezne proizvode. - Glavna uvozna roba: prestižni proizvodi i jantar. - Jantar je uvožen s Baltičkog primorja, a služio je za izradu nakita. - Od Rimljana, kao i iz grčkih kolonija na zapadnom Sredozemlju nabavljana je keramika, brončano posuđe, vino. - Sa Sredozemlja je dopreman i crveni koralj za izradu nakita i ukrasnih umetaka na pojedinim ukrasnim i luksuznim predmetima. - Mnoga područja na kojima su Kelti obitavali bila su bogata kamenom solju i slanim izvorima, a proizvodili su i morsku sol, na način vrlo sličan onome na koji se proizvodi i danas. - Sol je bila vrlo važna trgovačka roba. Novac - U ß 4. st. prva uporaba novca kod Kelta – kontakt s grčkim trgovcima. - U početku su to zlatni stateri Filipa II. i srebrne tetradrahme Aleksandra Makedonskog. - Krajem ß4. st. Kelti izrađuju kopije helenističkog novca Proizvodnja i trgovina Željezo - Kelti su usavršili proizvodnju predmeta od željeza. - Počeci su vjerojatno u 5. stoljeću. - Od 4. do 1. st. metalurgija željeza dosiže veliki zamah - U centralnom keltskom području pronađeno je više od 700 ostava i skladišta ingota. - Mnogi antički pisci spominju keltske rudnike željeza, osobito u Francuskoj i sjevernoj Italiji.

9

- Dva su osnovna tipa talioničkih peći:  velika kupolasta peć, promjera 100 – 120 cm  tzv. jama sa šljakom, obično oko 35 cm u promjeru, koja se sastojala od jame u obliku kotla za skupljanje šljake i supstrukcije visoke 70 – 100 cm, s otvorom na vrhu.  ova druga je možda još predkeltskog porijekla. - U <- 1. stoljeću Kelti su proizvodili više od 90 vrsta različitih željeznih izrađevina - Središta proizvodnje bila su oppida. - Antički izvori hvalili su ferrum Noricum. Bronca - Najraširenija tehnika izrade brončanih predmeta – tehnika izgubljenog voska. - Voštani model predmeta obložio bi se glinom, tada bi se vosak rastopio i u tako nastalu šupljinu ulila bi se rastaljena bronca. - Kad se ohladilo, glina bi se razbila. - Koristili su i dvodijelne glinene ili kamene kalupe. - Bili su vješti majstori umjetničkog obrta kombinirajući razne materijale: sedef, koralj, emajl, staklo, jantar, srebro, poludrago kamenje itd. Staklo - Proizvodnja staklene paste počinje u drugoj polovini 3. st., pod utjecajem Mediterana. - U 2. i 1. st. koncentrirana je u opidima (Češka, južna Njemačka, Švicarska, JZ Slovačka), ali odvijala se i izvan njih. - Izrađuju se narukvice, perle i privjesci. - Svako stoljeće ima omiljene boje. 3. stoljeće – plavo-zelena, svijetlo ili tamnoplava. 2. stoljeće – tamna kobaltnoplava, često sa žutom ili medeno smeđom, ponekad bezbojno. 1. stoljeće – ljubičasta do purpurne. - Boje su se dobivale dodavanjem bakra, kobalta, željeza i mangana staklenoj masi.

Društvo, rat i smrt

10

- Gali su bili poznati po razdražljivosti, hvalisanju i ratobornosti, osobito kad su bili pijani, a to su bili vrlo često. - I muškarci i žene bili su strasno ponosni na same sebe, svoja djela i svoje pretke i žestoko su reagirali na uvrede. - Uživali su u krajnje složenim razgovorima s mnoštvom aluzija i zaobilaznim izražavanjem. - Zahvaljujući povijesnim izvorima, najviše znamo o galskom društvu. - Činila su ga tri staleža: 1. druidi 2. ratnici 3. obrtnici i ostali pružatelji raznih usluga. - Na čelu je bio rodovski/plemenski vođa. - Većina slobodnog stanovništva bili su zemljoradnici i stočari. - Postojalo je i ropstvo, u znatno manjem obimu nego u Grka i Rimljana. Robove – ratne zarobljenike, uglavnom su izvozili! - Ili su ih žrtvovali u nekim obredima. - Bez obzira na to tko posjedovao ili obrađivao zemlju, aristokracija je kontrolirala svu proizvodnju. - Vjerojatno je postojao uzajaman obvezivajući odnos. - U zamjenu za očuvanje njihove slobode, zemljoradnici su aristokrate opskrbljivali prehrambenim i ostalim proizvodima. - Najviši staleži bili su ratničko plemstvo i druidi. - Među ratnicima su se birali ‘kraljevi’, tj. vođe. Birali su ih i ‘posvećivali’ druidi. - Vođe su često bili u paru i imali su ograničene moći – svojevrsna demokracija. - Postojalo je i vijeće od nekoliko stotina pripadnika aristokratskog staleža. Očevi i sinovi …Oni ne dozvoljavaju svojim sinovima da im izravno pristupe sve dok ne dorastu do dobi kad su sposobni obavljati ratničku službu, a drže velikom sramotom ako se sin koji je još u dječjoj dobi, javno pojavljuje sa svojim ocem. Caesar, De bello Gallico Kelti i homoseksualnost

11

A među barbarima, također i Keltima, iako imaju vrlo lijepe žene, više uživaju u dječacima: tako da neki od njih imaju i dva ljubavnika s kojima spavaju na svojim krevetima od životinjskih koža. Athenaeus, Deipnosophistae

Kako je društvo funkcioniralo Kada je mnoštvo zajedno jelo, svi su sjedili u krugu s najutjecajnijim čovjekom u sredini, kao vođom zbora, koji ih nadvisuje bilo po ratničkom umijeću, ugledu ili bogatstvu. Uz njega sjedi domaćin, a sa strana ostali prema svojoj važnosti. Njihovi štitonoše stoje iza njih, dok njihovi kopljanici sjede u krugu na suprotnoj strani i goste se kao i njihovi gospodari. Sluge donose piće u terakotnim ili srebrnim vrčevima. Poseidonius - Keltsko društvo ispreplitala je čvrsta mreža obvezujućih odnosa unutar zajednice i prema pripadnicima drugih zajednica. - Gostoprimstvo, darivanje, čašćenje itd. - Pojedinci su nastojali steći i održati što viši položaj i ugled, te ga pokazivati materijalnim dobrima. Patroni i klijenti - Klijenti su osobe koje imaju obvezu prema nekom aristokratu da ga snabdijevaju i služe mu, u zamjenu za zaštitu, a ponekad i život. - Najbogatiji i najutjecajniji među plemstvom mogli su steći klijente i među pripadnicima drugog plemena i stvarati osobne saveze s aristokratskim obiteljima među susjednim zajednicama.

Kelti u ratu

12

Čitava rasa…. je luda za ratovanjem, uvijek borbena i hitra za zapodjenut bitke, iako je inače jednostavna i nesklona pobolijevanju….. Strabon - Izrazito su ratnički narod. - Bili su dobro organizirani i dobro naoružani. - Ratovanje je bilo izražavanje i dokazivanje junaštva i časti. - Uobičajenu bojnu opremu činili su mač, koplje, bojni nož i štit. - Samo su istaknuti pojedinci nosili i kacige i verižnjače. Oružje - Najvažnije i najcjenjenije oružje bio je mač. - Tipični keltski mač relativno je dug (u kasnom latenu i duži od 1 m) i rađen od dobro kovanog i kaljenog željeza. - Korice su u početku od brončanog, kasnije od željeznog lima. Često su ukrašavane. - Na koricama se nalazila karika za vješanje na lanac što ga je ratnik nosio oko pasa. - Oružje je redovito prilagano u grobove ratnika, ali je pri tome obredno uništavano. - Štit je bio drven, izduženog oblika, ovalan ili pravokutan sa zaobljenim kutovima. - Zaštitna lamela – umbo, izrađivana je od bronce ili željeza, a s vremenom je mijenjala oblik. - Dužina mača i oblik umba tijekom keltsko-latenske kulture. - Štitovi su često bili oslikani, što je imalo apotropejsko (zaštitno) značenje. - Bojni nož je vrsta oružja naslijeđenog iz starijeg željeznog doba. - Koristili su i do 2,5 m dugačka koplja s izduženim željeznim vrhom. - Kao projektili, osobito pri obrani utvrda, korištene su kamene kugle što su ih izbacivali praćkama. - Uobičajene kaciga bile su tipa tzv. jockeyske kape, sa paragnatidama, tj. štitnicima za obraze. - Za zaštitu su služile i duge verižnjače. - Kelti su prvi europski narod koji ih je počeo izrađivati i koristiti, oko 300. g. pr. Kr. - Sve do Cezarovog vremena (polovica ß1. st.), Kelti su se često običavali boriti potpuno ili djelomično goli, ponekad bez ikakve zaštite od ranjavanja. - Možda su razlozi tog običaja bili vjerske prirode. - Bojna kola su od ß5. stoljeća upotrebljavana za brzo stizanje ratnika na mjesto bitke. Nosila su vozača i ratnika, koji bi potom sišao s kola i borio se pješice.

13

Uporaba bojnih kola na kontinentu je prestala u ß2. st., a u Britaniji je potrajala znatno duže. - Uz bojna kola nalazila se i konjica, koja ih je potpuno zamijenila na kontinentu. To govori o promjeni ratne tehnologije i taktike u kasnijim vremenima. Osobito su bili cijenjeni konji iz Galije i Iberije, koje su kupovali i Rimljani. Smrt i pokopi Međutim, ne samo druidi, nego isto tako i ostali, kažu da je ljudska duša, kao i univerzum neuništiva, iako će ih vatra i voda pobijediti prije ili kasnije. Strabon - Imali su biritualan ukop, tj. spaljivanje i pokapanje. - Spaljivanje je općenito stariji, a pokapanje mlađi običaj, iako je kod Gala kremacija i kasnije bila standardan postupak. - Uočljiv je manjak dječjih ukopa, kao i općeniti manji broj ukopa u kasnom latenu. To se možda može objasniti nekim osobitim običajima, kao što je izlaganje tijela strvinarima. - Biritualost pogrebnih običaja odražava dvojako shvaćanje zagrobnog života. - Jedno je shvaćanje (daleko raširenije) pretpostavljalo nastavak života u svijetu izvan svijeta živih. Mrtvi se tada pokapaju uz predmete koji su predstavljali sve potrebno osobi dotičnog položaja i zanimanja u drugom životu. - Drugo je shvaćanje bio povratak duše na zemlju kroz reinkarnaciju, što je značilo novo rođenje. Mrtvi se tada spaljuju bez priloga ili samo s jednostavnim simboličnim predmetom. - Ovaj se običaj širi u ß2. st. paralelno s procvatom urbanizacije kod Kelta i najvjerojatnije odražava izvjesne promjene u njihovim vjerskim i duhovnim poimanjima. - Pri spaljivanju ratnika, obredno se ‘ubijalo’ i njegovo oružje, koje mu u drugom životu neće biti potrebno, budući da će se reinkarnirati kao druga osoba. - Pokapalo se u skvrčenom (hocker) ili ispruženom položaju, s grobnim prilozima, koji su odražavali spol i zanimanje, te imovinski i društveni položaj pokopane osobe. - Nasuprot vrlo skromnim grobovima ‘običnih’ ljudi, grobovi plemstva vrlo su bogati i raskošno opremljeni, puni luksuznih i skupocjenih predmeta

Aspekti duhovne kulture
Pisma

14

- Kelti su općenito bili nepismeni. - No, ponegdje su se ipak koristila pojedina pisma, preuzeta od nekih drugih naroda. - Pismeni su uglavnom bili samo svećenici. LEPONTSKO PISMO - Pismo u Cisalpinskoj Galiji i Rhaetiji, tj. sjevernoj Italiji i južnoj Švicarskoj, kojim su se koristili pripadnici Golaseca kulture starijeg željeznog doba, već od ß7. stoljeća. - Nastalo je iz sjeverne varijante etruščanskog alfabeta. Korišteno je do polovine ß1. stoljeća. - Do sada je pronađeno oko 140 lepontskih natpisa. - Latumaros natpis – urezan na jednoj posudi: “Latumarui Sapsutai-pe uinom Našom” “Za Latumarosa i Sapsutu naxijsko vino”. - Čita se s desna na lijevo. - Natpis iz Castelleto Ticino, najstariji je natpis pripisan Keltima, poznat do sada. KELTIBERSKO PISMO - Korišteno je na Iberskom (Pirinejskom) poluotoku tijekom ß1. stoljeća. - Kelti su ga preuzeli od Ibera s kojima su se etnički i kulturno pomiješali. - Keltibersko pismo nastalo je od sjeveroistočne varijante iberskog pisma, koje je proizišlo iz feničanskog alfabeta u ß7. stoljeću. - Uglavnom je korišteno za kratke tekstove na limenim ili glinenim pločicama ili pojedinim predmetima. GRČKO PISMO - Kelti koji su dolazili u kontakt s Grcima, uglavnom Gali, počeli su koristiti grčko pismo, od ß3. st. - Najviše keltskih tekstova pisanih grčkim alfabetom ima u Francuskoj. - Do sada je poznato više od 70 natpisa na kamenu i gotovo 200 na keramici. LATINSKO PISMO - U ß1. stoljeću, pod rimskim utjecajem počelo se koristiti latinsko pismo. - Upotrebljavano je sve do završetka latenske kulture, a njime su se kasnije služili i romanizirani Kelti.

15

OGHAM PISMO (izgovara se OH-m) - Nazvano prema keltskom bogu Ogmiosu. - Oko 500 natpisa pronađeno je u Irskoj, Škotskoj, Walesu, otoku Man i Engleskoj. - Jedino je izvorno keltsko pismo. Koristilo se od 4. do 7. stoljeća, tj. u ranom srednjem vijeku. - Vjerojatno je proizišlo iz znakova urezivanih u drvo, što objašnjava njegovu linearnost i krajnju jednostavnost. - Oghamom su se, kao tajnim pismom, služili druidi za nadgrobne natpise i obredne formule.

Kalendar - Kalendar iz Colignyja, blizu Lyona u južnoj Francuskoj, pronađen 1897. godine, zajedno s glavom brončanog kipa mladog muškarca. Vjerojatno svetište. - Urezan je u brončanu ploču sačuvanu u 73 ulomka. - Ploča je izvorno bila 1.48 m široka i 0.90 m visoka. - Datira iz druge polovine ß1. stoljeća ili prve polovine à1. stoljeća - Napisan je latinskim pismom na galskom jeziku. - Kalendar iz Colignyja najduži je keltski tekst pronađen do sada. - Temelji se na vrlo složenom lunarno/solarnom sustavu, što pretpostavlja poznavanje kretanja nebeskih tijela unutar nekoliko stoljeća i sposobnost da se to matematički izrazi. - Vjerojatno se temelji na znanju još predkeltskih europskih mediteranskih naroda, no predstavlja sjajnu ilustraciju znanosti “o zvijezdama i njihovu kretanju”, koju je Cezar pripisao druidima. - Sličan kalendar pronađen je i u Villards d’Heria u blizini Colignyja, sačuvan u 8 malih dijelova. - Plinije Stariji dao je dragocjene podatke o cikličkoj prirodi keltskog kalendara, kao i o početku svakog mjeseca, te velikog kruga od 30 godina, tj. 6 perioda po 5 godina. - Coligny kalendar sastoji se od 16 okomitih stupaca sa 62 mjeseca unutar 5 godina, dakle od jednog petogodišnjeg ciklusa. - Keltski kalendar bio je lunarno-solarni.

16

- Godina se sastojala se od 12 mjeseci i 355 ili 385 dana, jer bi svake 2 i pol godine došlo do razlike od 30 dana, pa se tada umetao 13. tzv. interkalarni mjesec, kako bi se uskladila solarna godina s lunarnim mjesecima. - Svaki mjesec se dijelio na dva dijela, od kojih je prvi, svijetli dio, uvijek imao 15, a drugi, mračni dio 14 ili 15 dana. Svaki mjesec počinjao je istom Mjesečevom fazom. - Mjeseci od 30 dana bili su sretni, a oni od 29 dana nesretni. - Godina i 5 godišnji ciklus počinjali su mjesecom Samonom. - Godina je bila podijeljena na dva dijela od po 6 mjeseci. - Keltima je dan počinjao zalaskom, a završavao izlaskom Sunca.

Mjeseci keltskog kalendara
1. SAMON(IOS) 2. DVMANN(OSIOS) 3. RIVROS 4. ANAGANTIO(S) 5. OGRONIOS 7. GIAMONIOS 8. SIMIVISONNA(COS) 9. EQVOS 10. ELEMBIV(IOS) 11. EDRINI(OS) 12. CANTLOS 6. CVTIOS (SONNOCIGNOS) listopad/studeni studeni/prosinac prosinac/siječanj siječanj/veljača veljača/ožujak ožujak/travanj Beltane svibanj/lipanj lipanj/srpanj srpanj/kolovoz kolovoz/rujan rujan/listopad Lughnasadh travanj/svibanj Imbolc Samhain

Kelti i nadnaravno – religija i mitologija
- Keltima je priroda bila sveta, s njenom raznolikošću planina, rijeka, šuma, biljaka i životinja, njenom prostranom zemljom i beskrajnim nebom. - Zato je priroda često bila predmetom važnih keltskih obreda.

17

- Grci i Rimljani, koji su gradili velike i složene hramove, čudili su se činjenici da su Kelti svoja božanstva štovali u jednostavnim svetištima ili u samoj prirodi: u šumi, na rijeci, jezeru, na brdu….. Čitav galski narod je krajnje predan religioznom praznovjerju….. Među svim bogovima najviše štuju Merkura. On ima najviše kipova i drže ga izumiteljem svih umjetnosti, svojim čuvarom na putevima i putovanjima. Uz njega štuju Apolona, Marsa, Jupitra i Minervu. O njima imaju gotovo ista shvaćanja kao i ostali ljudi: da Apolon otklanja bolesti, da je Minerva prva uvela umjetnost i obrte, da Jupiter vlada nebesima, a Mars ratnim pothvatima. Gaj Julije Cezar, De Bello Gallico - Današnje znanje o keltskoj religiji i mitologiji potječe iz triju zemljopisnih područja: Galije, Britanije (naročito Walesa) i Irske. - Kao rimske provincije, Galija i Britanija bile su prije pojave kršćanstva romanizirane (naročito Galija) i pod izrazitim utjecajem rimske, a južna Galija i grčke kulture. - Keltska Irska je, naprotiv, očuvala svoje kulturno jedinstvo i tradiciju, sve dok tijekom 5. stoljeća nije prihvatila kršćanstvo. - Zato je upravo u Irskoj opstalo najviše izvora o keltskoj pretkršćanskoj religiji, no oni se mogu razumjeti samo ukoliko se povežu sa sačuvanim izvorima u Britaniji i Galiji. - O religiji Kelta koji su obitavali izvan spomenutih područja, ne znamo gotovo ništa, pa tako ni o onima koji su živjeli na području naše zemlje. - Poznavanje prirode keltske religije proizlazi iz slijedećega: Literarni izvori: -antički povijesni izvori – grčki i rimski tekstovi o Keltima - tradicijski mitološki tekstovi Irske i Walesa, iako prerađeni pod kršćanskim utjecajima; najstarije mitske priče sadržane npr. u velškom Mabinogiju i irskom Táinu, dijelu Ulsterskog Ciklusa, zapisane su tek u srednjem vijeku. Arheološki izvori: -osobito oni iz rimskog vremena iz kojeg potječu religijski prikazi božanstava i natpisi, npr. na žrtvenicima. Keltske religiozne predodžbe i mitovi razvijaju se kroz nekoliko razdoblja:

18

1. Najraniji i najmanje poznat - period formiranja keltskih plemena u vrijeme srednjoeuropskog halštata, o čemu postoji samo arheološka građa. Pretpostavljamo da su tadašnje religiozne predodžbe bile slične ili iste onima drugih istodobnih naroda okolnih područja. 2. Vrijeme keltskih seoba od ß6. st. i razdoblje do rimskih osvajanja u 1. stoljeću. Iz tog vremena potječe obilna arheološka građa, te podaci o Keltima kod grčkih i starijih rimskih pisaca. 3. Razdoblje rimske prevlasti; od Tiberija do pobjede kršćanstva u 4. stoljeću. Keltska religija tog vremena najpotpunije je dokumentirana arheološkim nalazima, epigrafskim spomenicima, podacima antičkih i crkvenih pisaca. Međutim, tada je i najmanje izvorna, jer je prožeta rimskom, a kasnije već i kršćanskom religijom. 4. Duga agonija keltskog svijeta od 4. do 9. stoljeća i to uglavnom na Britanskim otocima i u Irskoj. To je vrijeme pokrštavanja – keltska religija je potisnuta, prerađena i zaodjenuta u kršćansko ruho, a priče i mitovi zapisani u srednjem vijeku i sačuvani do danas, izgubili su najveći dio svoje izvorne autentičnosti. - Za razliku od antičkih kultura, keltsko društvo bilo je pretežno ruralno i snažno povezano s prirodom, a to se odrazilo i u njihovim vjerskim sustavima. - Štovani su jednako duhovi i divljih i kultiviranih krajolika i sve što ih je nastanjivalo - Kult je fokusiran na posebna obilježja u krajoliku, planinama i šumama i na životinje. - Osobitu važnu ulogu, povezanu s nekim božanstvima, imali su medvjed, jelen…….kao i divlja svinja i konj. - Štovala se božanska snaga povezana s plodnošću ljudi, životinja i usjeva. - Sveto je bilo i područje pojedinih plemena, kao i tlo u koje su polagani mrtvi, koje su njihovi živi rođaci štovali s osobitom pobožnošću. - Duhovi vode prizivani su kao davatelji života i veza između zemaljskog i ostalih svjetova. - Nebeske sile, naročito Sunce i munja/grom, bile su također božanske i pretskazivale su božansku volju - Natpisi i ikonografski prikazi iz rimskog vremena, kazuju da su duhovi prirode percipirani kao personifikacije prirodnih pojava. Taranisovo ime pokazuje da on nije bio bog groma – on je bio grom. Sequana je bila rijeka Seina na njezinom izvoru. Sulis je bio vrući izvor u Bathu, a ne njegov čuvar ili posjednik. - Mnogi duhovi bili su vrlo bliski pojedinim životinjama s kojima su povezani: Imena Artio – medvjeđe božice i Epone – božice konja, temelje se na galskim riječima za medvjeda i konja.

19

- Kelti svoja božanstva nisu prikazivali u ljudskom liku, već su ih zamišljali kao duhove koje se smjelo predstavljati samo simbolima. - Njihovo antropomorfiziranje pojavilo se pod utjecajem antičkog svijeta, osobito Rimljana. - Izuzetak je Cernunnos (Dagda), prikazivan u ljudskom obliku, ali s jelenskim rogovima, ponekad i s papcima - Uočljiv je regionalni karakter keltskog štovanja bogova. Od ukupno oko 400 poznatih božanskih imena, samo njih oko stotinu spominju se u izvorima više od jednom. - Npr. božica Sequana štovana je samo u francuskoj pokrajini Burgundiji, dok je drugdje bila uglavnom nepoznata. - Mnoga božanstva, pa i ona zajednička svim Keltima, imala su regionalne nazive i inačice. Svekeltska božanstva bila su npr. Taranis/Turenu/Taran, Tuotatis (Teutates), Lugh/Lug/Lley, Epona/Macha/Rhiannon, Ogmios/Ogma/Eufydd. - U vrijeme migracija i zauzimanja novih područja, te kontakata s drugim narodima i kulturama, većina starih božanstava dobiva ratnički karakter. - Zato postoji mnoštvo božica i bogova povezanih s ratom i ratovanjem. - Među najvažnijim bogovima postali su Taranis i Teutates – zaštitnik plemena, koji ga predvodi u ratu i osigurava pobjedu. - Od ß4. st. pojavljuju se prvi likovni prikazi pojedinih bogova, a na jugu Galije grade se i prva svetišta, u koja se stavljaju kipovi heroiziranih pokojnika i božanstava. - Na mnogim mjestima otkrivene su drvene figure, te maske i kamene glave, ponekad dvostruke. - Glavama bogova i junaka pridavane su posebne moći; snaga i sve sile skoncentrirane su u glavi. - Postojao je svojevrstan ‘kult glave’ odnosno lubanje. - Glave protivnika ubijenih u bitci vješali su na vratove svojih konja ili na bojna kola. - Neke od tih ‘trofeja’ preparirali bi u cedrovu ulju, a neke stavljali u udubljenja na ulazima u svoje kuće i svetišta. Gali su bili iznimno praznovjerni. Tako su bolesnici od teških bolesti i ljudi u ratnim opasnostima, bogovima obećavali ljudske žrtve ili ih čak i činili, a u njima su sudjelovali i druidi. Oni vjeruju kako je jedini način da se očuvaju ljudski životi, ponuditi druge u zamjenu. Bila su uobičajena plemenska žrtvovanja, pri čemu bi načinili velike figure od pletenog šiblja i ispunili ih živim ljudima pa ih zapalili, tako da su žrtve izgorjele. 20

Gali vjeruju kako bogovi više vole kad im se žrtvuju osuđeni zločinci, no kad ih uzmanjka, spaljuju i nevine ljude. Gaj Julije Cezar, De Bello Gallico - Ljudske žrtve spominju se kod antičkih pisaca i arheološki su dokumentirane. - Rimski pisac Lucan navodi tri boga kojima su prinošene ljudske žrtve: Esusa, Taranisa i Tuotatisa. - Moguće je da su prinošene još nekim bogovima. - Običaj je bio vezan uz iznimne okolnosti i ne češći nego kod drugih istodobnih naroda. - Žrtvovanja ljudi spominje i Strabon - Arheološki dokazi za postojanje ljudskih žrtava su npr. ‘čovjek iz Lindowa’, Britanija, iz ß1. st. ili ‘čovjek iz Tolunda’, iz istog vremena.

Galska božanstva
- U vrijeme rimskih osvajanja keltskih zemalja od sredine ß1. st. pa do sredine à1. st., u Galiji je postojao panteon bogova, na čijem je čelu bio Lugh/Lugus, jedan od najvećih bogova svih Kelta. - Ime mu znači ‘Svijetleći’; povezan je sa svjetlom, Suncem i ljetom. Izumitelj je svih obrta i vještina, uključujući rat i liječenje. - Bog je obrta i trgovine, zaštitnik putnika. - Među životinjama posvećena mu je bila svinja. Uz Lugha je povezan praznik Lughnasadh, svetkovan u kolovozu - Lughov projektil bila je duga, a imao je i čarobno koplje – Brionac, koje je bilo živo i samo se borilo u bitkama. - Mliječnu stazu Kelti su nazivali ‘Lughov lanac’. Cernunnos Rogati bog, bog-jelen, jedno je od najvećih keltskih božanstava. Bog je divlje prirode, obilja i plodnosti, ali i božanstvo smrti.

21

Belenos -

Uvijek je okružen životinjama. Često je tumačen kao ‘Gospodar životinja’, no on je i tvorac i uzimatelj života. Kao tvorac prikazivan je sa simboličnim falusom, a kao uzimatelj života – s toljagom. Jelenski rogovi simboliziraju smrt i ponovno rađanje, uskrsnuće i besmrtnost. Prikazivan je i s trima glavama, kako sjedi na prijestolju, uz dvije božice koje drže rog obilja. Oko vrata uvijek ima torkves. Jedan od najštovanijih keltskih bogova. Ime mu znači ‘Sjajni’. Štovan je u Galiji, Britaniji, Iberiji, Noriku. Bog je liječenja, ljekovitih izvora i topline, pastira i stoke. Kasnije je povezan sa Suncem (simbol kotač), a u rimsko doba s Apolonom. Vezuje se uz proljetni praznik Beltane.

Epona ‘Velika kobila’, među najštovanijim je keltskim ženskim božanstvima. Prvobitno je bila božanstvo konja, vjerojatno onih korištenih u poljoprivrednim radovima, pa je kao takva i božanstvo plodnosti. U rimsko doba postala je zaštitnicom konjice, te vozača kola i putnika. Kao božici plodnosti, atributi su joj rog obilja i košarica s plodovima. Prikazivana je kako sjedi na konju ili hrani konje iz svojih skuta.

Ogmios/Ogma Prvak bogova i vodič mrtvih. Predstavljen je kao stariji muškarac ogrnut životinjskom kožom i s toljagom u rukama – zato kasnije izjednačen s Herkulom. Njegova borbenost bila je tolika da su ga u bitkama njegovi suborci morali vezati lancima. Ponekad ima sunčane zrake oko glave. Njegova moć nije samo u tjelesnoj snazi nego i u rječitosti, u čiju su snagu Kelti duboko vjerovali.

22

-

Zato je prikazivan kako za sobom vodi ljude čije su uši tankim lancima vezane za njegov jezik. Prema predaji, on je izumio pismo ogham.

Sucellus, čije ime znači ‘Onaj koji dobro udara’, ekvivalent je irskom Dagdi. Simbol mu je malj, ali i posuda koja znači obilje. Sucellus je božanstvo vegetacije, plodnosti i smrti. U rimsko doba poistovjećen je sa sličnim božanstvom Dis pater, kao božanstvo podzemlja i predaka. Nantosuelta se obično javlja kao Sucellusova družica. Vjerojatno je božica rijeka (velški ‘nant’ znači potok). Njezin simbol – gavran, ukazuje na vezu s irskom božicom rata Morrigan, također povezanom s rijekama. Na spomenicima iz Galije prikazana je sa skiptrom koji završava edikulom, vjerojatno umanjenim prikazom galo-rimskog svetišta. Taranis je jedno od najvažnijih keltskih božanstava. Ime mu znači ‘Gromovnik’. Bog je groma, munja i neba, zbog čega je kasnije poistovjećen s Jupitrom. Simboli su mu kotač i bljesak munje. Prinošene su mu ljudske žrtve spaljivane u deblu drveta ili pletenim ‘kavezima’. Tarvos Trigaranus božanstvo je u obliku bika, prikazivano u društvu s trima ždralovima. ‘Tarvos’ znači bik, a ‘trigaranus’ je ždral. Nisu poznate funkcije ovog božanstva. Esus je bog vegetacije, u rimsko vrijeme izjednačen s rimskim Marsom ili Merkurom. Ime mu znači ‘Gospodar’. Reljef iz katedrale Notre Dame u Parizu, kao i onaj iz Triera, povezuje ga sa svetim bikom i njemu pridruženim ždralovima. Prinošene su mu ljudske žrtve koje su ubijane vješanjem o stablo. Prikazivan je kao bradat čovjek na čijoj su tunici često astralni simboli. Prati ga pas, katkada s tri glave.

Irska i britanska božanstva

23

Brigit,Brighid, ‘Uzvišena’ trojna je božica (3 sestre istoga imena), zaštitnica, učenosti, pjesništva, proricanja, kovačke vještine, liječenja.  Povezana je s govedima, svetim ognjem i svetim izvorima.  Rimljani su je poistovjetili s Minervom.  Kršćanstvo ju je pretvorilo u sv. Brigitu.  Jedan njen oblik je Brigantia, velika božica plemena Briganata, na sjeveru Britanije. Goibniu, ‘Veliki kovač’, velški Govannon, vođa je naroda Tuatha De Danann i jedan od trijade božanskih obrtnika.  Uz njega su još Luchta, kolar i Creidne, kotlar.  Oružjem snabdijeva bogove i i priprema im piće; priprema svečanosti bogova i prvi ispija čašu.  Smatran je graditeljem okruglih kula – brochova. Morrigan, Morrigu, ‘Kraljica prikaza’ ili ‘Velika kraljica’ božica je rata, zajedno s Badb (Siva vrana) i Machom, kao svojevrsno trojno božanstvo. Međutim, ponekad trojstvo čine Badb, Macha i Nemain, a tada se zajedno nazivaju Morrigan, odnosno Morrigna. Darivane su im glave u borbi ubijenih neprijatelja. Morrigan (sve tri) se tijekom bitke pojavljivala u liku gavrana ili vrane, predskazujući ishod bitke. In Dagda, ‘Dobri bog’, javlja se i pod imenom Eochaidh Oll-athair, što znači ‘Sve-otac’, možda ukazujući na predačko božanstvo, ali se ne prikazuje kao otac bogova, nego onaj koji se o svemu brine i svemoćan je.  Štovan je kao bog života i smrti, zemlje i izobilja.  Predočavan je kao debeo čovjek obučen u kratku tuniku s kapuljačom. Imao je ogromnu tjelesnu snagu i neuobičajenu potrebu za hranom i spolnim životom.  Vođa je Tuatha De Danann, nadzirao je druidsku čaroliju prilikom bitke kod Mag Tuireda.  Kao zaštitnik, ima čarobnu batinu, čijim je jednim krajem mogao istodobno ubiti devet ljudi, a drugim ih oživjeti.  Posjedovao je i čarobni kotao, čiji je sadržaj bio neiscrpan i mogao je nahraniti sve ljude. Dagda se osobito brinuo o žitu i mlijeku, a sviranjem na harfi, određivao je smjenu godišnjih doba. 24

 Vladar je zemlje bogova, čiji ulaz je označavao veliki humak u New Grangeu. Dana, Danu, Don, božica majka Tuatha De Danann, središnja božica panteona otočnih Kelta, no vrlo vjerojatno je štovana širom keltskog svijeta.  Majka je bogova i božica plodnosti, vezana za podzemni svijet.  Moguće je da imena rijeka Dunav (Danuvius), Don, Dnjepar i Dnjestar kriju ime božice Dane.

Velška božanstva
Arainrhod, Arainrhod, ‘Srebrni kotač’, kći božice Don (velška verzije Danu).  Božica je Mjeseca i simbol plodnosti. Štovana je i kao božica-djevica.  Zviježđe Corona borealis, po njoj je nazvano ‘Dvorac Arainrhod’. Dylan Ail Don, sin je Arianrhod i drevno božanstvo mora.  Ponekad ga se štuje i kao božanstvo tame.  Simbol mu je srebrna riba. Rhiannon, ‘Velika kraljica’, Rigantona, velški je pandan galskoj Eponi, zbog svoje povezanosti s konjima. Izvorno je bila vrlo moćno božanstvo –utjelovljenje suverenosti. Božica-kraljica, koja vjenčanjem za kralja, čini valjanom njegovu vlast nad određenom zemljom i narodom. Svetišta - Pod grčkim, a kasnije i rimskim utjecajem, Kelti u Galiji i Britaniji počeli su graditi trajna svetišta. - Podizana su na ‘svetim’ mjestima u prirodi. - Najčešće su bila drvena, ali i kamena, okruglog ili pravokutnog tlocrta. - Svetište u Gournayu (sjeverna Francuska) nalazilo se na granici triju plemena, pa je njegov položaj mogao imati ne samo vjersko, nego i političko značenje. Traje od ß3. do ß1. stoljeća. Sadržavalo oko 2000 komada željeznog oružja, brojne ljudske i životinjske kosti. - Svetište u Roquepertuse nedaleko Marseillesa u južnoj Francuskoj, nastalo je pod očiglednim grčkim utjecajem.

25

Datira iz ß3. st., Rimljani su ga srušili ß124. godine. Druidi - Bili su ekskluzivna intelektualna elita keltskog društva, regrutirana iz redova plemstva. - Imali su mnoge povlastice: izuzeće od poreza, nisu morali nositi oružje ni odlaziti u ratove. - Obrazovanje im je trajalo 20 godina – učenje svetih tekstova i cjelokupne povijesne, kulturne i duhovne tradicije. - Bili su pismeni i služili su se raznim pismima, ovisno o zemljopisnom položaju. - Vjerska uloga im je bila voditi religijsku praksu, obrede žrtvovanja, primati i tumačiti predskazanja i božansku volju. - Kao jedini ljudi ‘koji su poznavali prirodu bogova’, bili su veza i posrednici između svijeta ljudi i svijeta nadnaravnoga. Bili su čuvari temeljnih znanja i ezoterične doktrine o konceptu ljudskog svijeta i univerzuma. - Proučavali su povijest, astronomiju, matematiku – bili su čuvari i prenositelji sveukupne keltske tradicije. - Druidsko učenje u Galiji nestalo je uslijed intenzivne romanizacije, no nešto je preostalo u kasnijim mitovima. - Nebo je podržavano ‘stupovima svijeta’ i ‘Sunčevim stupom’; izvori i sve vode nastale su od božjih suza ili znoja divova i čarobnjaka. - Ljudi potječu od boga Sucellusa i došli su na svijet iz Podzemlja. - Keltsko podzemlje nije svijet turobnih sjena i mraka, već mjesto sreće, gdje buja život slobodan i besmrtan, bez razdvajanja dobrih od zlih. - Ideje o ‘zemlji svjetlosti’ (raju) i ‘zemlji bez dna’ (paklu) pojavile su se kasno, pod utjecajem rimske kulture i (osobito) kršćanstva. - Suvremena riječ druid potječe od latinskog druides koju su upotrebljavali i Grci. Dolazi od protokeltskog druwid koja se sastoji od indoeuropskih riječi deru i weid. Neki grčki i rimski pisci su izraz druid izvodili od grčke riječi za hrast drus i sufiksa –ides. Deru = hrast, no i čvrst, stabilan, snažan Weid = ‘vidjeti’ u smislu znanja i mudrosti. - Plinije Stariji opisuje branje imele, što je zlatnim srpom obavljao svećenik obučen u bijelu odjeću. Imela se skupljala u bijelu tkaninu i služila u obredima vezanim uz početak godine. Simbolizirala je besmrtnost i regeneraciju. Nazivali su je ‘koja sve iscjeljuje’. 26

Ovo je skripta pripremljena za ispit iz kolegija Kelti, kod prof. dr. sc. Jasne Šimić s Filozofskog fakulteta u Osijeku.

27

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->