P. 1
Prosvjetni list [broj 954, novembar 2008.]

Prosvjetni list [broj 954, novembar 2008.]

|Views: 532|Likes:
Published by Tiskarnica

More info:

Published by: Tiskarnica on Mar 05, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

01/02/2013

pdf

text

original

SARAJEVO NOVEMBAR / STUDENI 2008.

BROJ 954 / GODINA LXIII NOVA SERIJA / BROJ 122 / GODINA XII

Kako pripremiti kvalitetne udžbenike Uloga škole u razvijanju stvaralačkih sposobnosti učenika u slobodno vrijeme Nekad saradnici – danas partneri

ISSN 0033-1678

Narudžbe se mogu izvršiti: narudžbenicom na adresu: PROSVJETNI LIST, Ali-pašina 4/I SARAJEVO uplatnicom na račun: 338-900-22078869-47 telefonom / faxom na brojeve: (033) 203-755 (033) 203-750 (fax)

Iz sadržaja

4. Mujo Musagić: Neodgovornost i nekompetentnost 5. Između dva broja 6. Elvir Ibeljić: Uloga škole u razvijanju stvaralačkih sposobnosti učenika u slobodno vrijeme 8. Šefket Arslanagić: Kako pripremiti kvalitetne udžbenike 10. Emina Hadžić: Uticaj engleskog jezika na bosanski jezik 13. Viktor Dundović: Slovo o jeziku 14. Majda Ovčina: Dijete sa posebnim potrebama u redovnom nastavnom procesu 15. Gorana Jovanović: Nekad saradnici – danas partneri 16. Sanja Heraković: Govor Gornjeg Doca kod Travnika kao osnova za proučavanje jezika Ive Andrića 18. Nova izdanja 20. Aida Kršo: Iz jezičke prakse 21. Dževida Hasić i Hajrudin Čirkić: Uz jubilej OŠ “5. oktobar” Sanski Most 22. Ukratko 26. Povodi, mišljenja, reagovanja… 27. Zanimljivosti iz svijeta obrazovanja 28. Švicarski obrazovni sistem 30. Priča “Prosvjetnog lista”: Aleksandar Hemon: “Pitanje Bruna” 32. Iz historije bosanskohercegovačkog školstva

Prvi broj “Prosvjetnog lista” izašao je novembra 1945. godine, a prvi broj nove serije septembra 1996. Predsjednik Upravnog odbora: Branko Alagić Direktor i glavni i odgovorni urednik: Mujo Musagić Urednica: Maida Vodeničarević Grafičko uređenje i DTP: Dizajn Studio MRAK
Adresa Redakcije: Ali-pašina 4/I, Sarajevo. Telefoni: (033) 203-750 i 203-755; Fax: 203-750. E-mail: prosvjetnilist@lol.ba List izlazi jednom mjesečno, a u julu i avgustu ne izlazi. Cijena jednog primjerka 2 KM. Godišnja pretplata (sa poštarinom) 24 KM.
Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke i informisanja Kantona Sarajevo “Prosvjetni list” je upisan u Registar medija, pod brojem ŠM44/99 dana 15. 12. 1999. godine. “Prosvjetni list” je registrovan u Republičkom komitetu za informisanje 18. maja 1981. godine pod rednim brojem 390.

Štampa: “Tipografija” D.O.O., Sarajevo
Rukopisi, fotografije, CD i diskete se ne vraćaju, niti honorarišu. Žiro-račun “Prosvjetnog lista”: 338-900-22078869-47 UNICREDIT BANK, Sarajevo.

PROSVJETNI LIST, novembar / studeni 2008.

3

BIJELO NA CRNOM

NEODGOVORNOST I NEKOMPETENTNOST
jerujem kako danas nikome u Bosni i Hercegovini ne treba posebno dokazivati da živimo u društvu i u vremenu koga, pored ostalog, bitno karakterišu dva negativno određena pojma: neodgovornost i nekompetentnost. Znam da mi se, nakon ove tvrdnje, možda i s razlogom, može prigovoriti kako, bez potrebe, mlako i pomalo tautološki, pominjem pojave o kojima već i ptice cvrkuću, te ih, slijedom takve logike, kao već odavno markirane probleme, treba ostaviti po strani, a njihovo rješavanje ostaviti za neka bolja, sretnija vremena. Možda bih i sam došao do takvog zaključka, te, nakon svakog konkretnog primjera neodgovornog i nekompetentnog ponašanja pojedinaca, kolektivnih tijela ili organa zakonodavne, sudske i izvršne vlasti, prigušio ionako već primireni i otupjeli senzibilitet na ove neprihvatljive društvene fenomene, da svakodnevno nismo izloženi sve težim i bolnijim primjerima neodgovornosti i nemara, zbog kojih se često dovodi u pitanje normalno funkcioniranje mnogih značajnih poluga bosanskohercegovačke države, pa da kažemo i društva, iako bi na pominjanje bh. društva burno reagirali mnogi analitičari, tvrdeći da ono ne postoji. Oko toga se, naravno, možemo sporiti, ali spora nema kada ustvrdimo da ćemo neodgovornost i nekompetentnost veoma lahko prepoznati gotovo u svakoj oblasti društvenog života: u politici, sudstvu, tužilaštvu, policiji, ali i u novinarstvu, privredi i ekonomiji, sportu, nauci, kulturi, obrazovanju... Zato se i ne treba čuditi, kada neki od naših brojnih skupštinskih domova, u ulozi zakonodavne vlasti, i pod pritiskom međunarodne zajednice, odjednom kao od šale, prihvate neki zakon, nakon što su se mjeseci (da ne kažem i godine) utrošili na jalova „prva“ i „ druga čitanja“, tragajući za povredama „vitalnih nacionalnih interesa“. Tako usvojeni zakoni se zatim prebrojavaju i brojčano iskazuju, kada se Briselu ili nekom drugom međunarodnom centru želi pokazati kako se stvari „ipak kreću“ i kako „svakog dana u svakom pogledu“ napredujemo prema evropskim integracijama. Evo, recite samo koliko i kakvih zakona vam treba usvojiti, sve ćemo mi to uraditi, ali će život i dalje teći po starim, dobrim, nepisanim pravilima, kao da ti novi zakoni nikada nisu usvojeni. Tako je, nažalost, i sa zakonima u oblasti odgoja i obrazovanja, pri čemu prvenstveno mislim na zakone kojima se regulišu odnosi u visokom obrazovanju. Pridružujući se Evropskom prostoru visokog obrazovanja (Bolonjskoj deklaraciji) bilo je normalno očekivati da se i u Bosni i Hercegovini odmah otvore dvije paralelne linije aktivnosti na primjeni bolonjskog procesa: jedna u 4
PROSVJETNI LIST, novembar / studeni 2008.

V

visokoškolskim organizacijma, (podrazumijevajući tu zbir svih aktivnosti na univerzitetima i fakultetima) a druga u ministarstvima i drugim državnim institucijama u kojima bi se pripremala odgovarajuća legislativa, kao normativno-pravna infrastruktura za novo, reformisano visoko obrazovanje. I dok se prva linija aktivnosti (ona unutar visokoškolskih institucija) nakon očekivanog nesnalaženja i lutanja, uz pomoć međunarodnih organizacija, ipak nekako uspostavila, u ministarstvima i drugim državnim institucijama se uopće nije razmišljalo o tome šta treba uraditi pa da radikalne promjene u sistemu studiranja imaju svoj ekvivalent u zakonskim i podzakonskim aktima, uputstvima i pravilnicima, kako bismo spremno dočekali one koji završavaju studije u skladu sa Bolonjom. Nastala je prava kakofonija. Nije se znala ko je za što odgovoran, ko i kakve diplome dodjeljuje i sa kakvim zvanjima studenti završavaju prvi ciklus novog načina studiranja. Tako su iz Federalne agencije za državnu službu glasno saopćili da oni prvi ciklus „po Bolonji“ ne smatraju sedmim stepenom obrazovanja, nije bilo odgovarajućih pravilnika o akademskim titulama, stručnim i naučnim zvanjima, nedostajala su potrebna uputstva o javnim ispravama. Uzalud nam priča o Berlinskom i Praškom komunikeu, Komunikeu Konferencije evropskih ministara, Salamanskoj i Lisabonskoj konvenciji, Sorbonskoj deklaraciji i drugim važnim evropskim dokumentima kojima se bliže regulišu pojedini segmenti visokog obrazovanja, kako bi se sutra u zajedničkoj evropskoj kući živjelo bolje, kada mi, recimo samo radi primjera, imamo Ministarstvo za civilne poslove na nivou države, kojem, eto, pripada i oblast obrazovanja. Naravno, nije tačno da je samo ovo ministarstvo krivo za brojne nesporazume koji su se javili nakon okončanja prvog ciklusa obrazovanja po Bolonjskom procesu. Krive su i mnoge druge državne, entitetske i kantonalne institucije, ali, u ovakvoj mreži kantonalno-entitetske organizacije države Bosne i Hercegovine, teško je čak i jasno odrediti kojem organu ili organizaciji pripada koja nadležnost, šta bi ko i kada trebao uraditi, a da i ne govorimo o tome koliko je teško precizno utvrditi stepen pojedinačne i kolektivne odgovornosti za ono što nije urađeno, a da i ne govorimo o tome ko bi trebao i mogao utvrditi tu odgovornost. Zahvaljujući samoinicijativnosti pojedinih Kantona i njihovih ministarstava obrazovanja, ipak smo, evo, dobili prve bakalaureate, kojima, naravno, želimo svako dobro, mnogo sreće i znanja, ne bi li oni sami, kad za to dođe vrijeme, odgovornije i bolje uredili društvo u kome će živjeti.

Između dva broja

Znanjem u budućnost
U sarajevskom Domu mladih 30. oktobra održana je manifestacija pod nazivom “Znanjem u budućnost”. Manifestaciju je organizovalo Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke koje je tom prigodom, priznanjem i stipendijom, nagradilo 50 talentiranih učenika sa područja Federacije BiH. Učenici su dobili novčane nagrade-stipendije u iznosima do 3.500 KM zbog izuzetnog doprinosa razvoju nauke u Bosni i Hercegovini, te za brojne osvojene nagrade na federalnim, državnim i međunarodnim takmičenjima iz matematike, fizike i informatike. Federalna ministrica obrazovanja i nauke Meliha Alić, dodijelila je i posebna priznanja udruženjima koja pomažu obrazovanju djece: Fondaciji “Djeca Srebrenice”, koja okuplja djecu bez roditelja i čija su 32 Srebreničanina stipendisti Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, te Udruženju “Obrazovanje gradi BiH”, čijih deset studenata i srednjoškolaca stipendira ovo ministarstvo.

Rekli su...
“Harmonizacijom planova i programa studentima Pravnog fakulteta iz Bihaća bit će omogućeno da studij nastave u Zagrebu, Ljubljani ili Salcburgu bez nostrifikacije diploma. Diploma će im na ova četiri fakulteta biti priznata u potpunosti.” (Prof. dr. Mujo Demirović, dekan Pravnog fakulteta u Bihaću) “… U Francuskoj i SAD-u konfesionalna vjeronauka ne može se održavati za vrijeme redovne nastave. U Italiji je, pak, suprotno. To se razlikuje od države do države. No, još nikad nisam čuo da vjeronauku slušaju tako mala djeca, kao ovdje, u vrtićima.” (Claude Kieffer, direktor Odjela za obrazovanje OSCE-a u BiH) “Ne mogu profesori uhoditi ili prisluškivati svoje kolege ili studente. Zna se da to rade istražni organi. Osim ovoga, država pod hitno mora načistac izvesti i pitanje zvanja pojedinih profesora, ustvari pitanje nauke koja stoji iza njihovih zvanja. Zna se da na univerzitetima danas rade pojedinci koji su nakon rata za kratko vrijeme i diplomirali i magistrirali i doktorirali i kao takvi dobili naučna zvanja u akademskoj zajednici. Kako se to moglo dogoditi, neko mora dati odgovor…” (Prof. dr. Edin Delić, predsjednik Sindikata visokog obrazovanja TK) “Analize koje smo proveli proteklih mjeseci i ispitivanja javnog mnijenja pokazale su da upravo diskriminacija u srednjem obrazovanju, odnosno nemogućnost svih da jednako pristupe srednjem obrazovanju, proizvodi probleme kao što su nezaposlenost, socijalona isključenost i siromaštvo…” (Adis Arapović, projekt-menadžer Centra civilnih inicijativa)
PROSVJETNI LIST, novembar / studeni 2008.

Promocija doktora nauka
U Rektoratu Univerziteta u Sarajevu 6. novembra je upriličena promocija 11 novih doktora nauka. Na čast doktora tehničkih nauka promoviran je mr. Nasuf Hadžiahmetović, doktora ekonomskih nauka tri kandidata – mr. Emina Resić, mr. Elvir Čizmić i mr. Lutfi Joudah. U čast doktora pravnih nauka promoviran je mr. Haris Halilović, doktora bioloških nauka mr. Faruk Bogunić, a u čast doktora književnohistorijskih nauka mr. Edin Pobrić. Mr. Alma Granov promovirana je u doktora lingvističkih nauka, mr. Elmedin Muratbegović u doktora kriminalističkih nauka, mr. Jasmin Omeragić na čast doktora veterinarskih nauka, te mr. Dževada Sokolović na čast doktora šumarskih nauka. Prorektorica za nauku Univerziteta u Sarajevu Slavenka Vobornik, uz čestitke novim doktorima nauka, naglasila je da su bh. visokoškolskim institucijama doktori nauka danas potrebniji više nego ikada, s obzirom na protekli rat, te njihovu degradaciju i zaostajanje za ostalim svijetom. Istakla je i da je doktor nauka temelj progresa i faktor stabilnosti bh. društva u cjelini.

O načelima iz Toleda i njihovoj primjeni
Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini i Ured OSCE-a za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR), uz podršku Međureligijskog vijeća Bosne i Hercegovine, u Sarajevu su organizirali seminar o temi: Vodeća načela iz Toleda o podučavanju o religijama i vjerovanjima u državnim školama. Sarajevski regionalni stručni seminar pružio je priliku studentima, nastavnicima, osobama koje se bave praktičnim radom i nadležnima za donošenje politika rada iz regija jugoistočne Evrope, da razgovaraju o Načelima i mogućnostima njihove primjene. Slični seminari i prezentacije održani su u Ateni, Berlinu, Bruxellesu, Moskvi, Parizu, Varšavi i Washingtonu. “Vodeća načela iz Toleda vode nas prema razumijevanju, toleranciji i dijalogu”, rekao je Emir Ganić, nastavnik vjeronauke iz Travnika. Rasprava koja se vodila tokom seminara ukazala je na značaj koji se pripisuje, kako vjeronauci, tako i nastavi koja nije vjerskog karaktera, a koja se bavi izučavanjem religije u Bosni i Hercegovini. Iako su tokom seminara nastavnici i stručnjaci iz regije istaknuli nekoliko pozitivnih inicijativa i primjera iz prakse, također je stavljen naglasak i na važnost saradnje sa vjerskim vođama prilikom izvođenja nastave o religiji. “U Vodećim načelima iz Toleda prepoznaje se značaj istinskog partnerstva i dijaloga sa predstavnicima vjerskih zajednica u izradi nastavnog plana i programa i provedbi obuke nastavnika i preporučuje proces, koji će se zasnivati na konsultacijama i učešću svih, u interesu ostvarenja takve saradnje”, rekla je Jo-Anne Bishop, šef Odjela za toleranciju i nediskriminaciju pri ODIHR-u. Vodeća načela iz Toleda predstavljaju sredstvo za pružanje podrške predstavnicima vlasti u ostvarenju obaveza preuzetih na zasjedanju Ministarskog vijeća OSCE-a 2006. godine, u cilju promoviranja boljeg razumijevanja i poštovanja različitih kultura, narodnosti, religija i vjerovanja. Prema ovim Načelima kvalitetno obrazovanje o religijama i vjerovanjima može biti djelotvoran način da se izbjegnu i razriješe podjele i sukobi, što bi moglo dovesti do smanjenja nesporazuma i stereotipa. Međutim, ona ne predstavljaju zamjenu za tradicionalnu vjeronauku, koja u mnogim državama ostaje u nadležnosti vjerskih zajednica, već sredstvo koje bi moglo pomoći državama koje se opredijele za ovakav tip nastave.

5

Aktuelnosti

Uloga škole u razvijanju stvaralačkih sposobnosti učenika u slobodno vrijeme

Slobodan razvoj ličnosti
Osnovna karakteristika slobodnog vremena jeste slobodan razvoj ličnosti što ukazuje na značaj da se rad treba organizovati shodno učenikovim interesima, sklonostima i sposobnostima koje mogu doći do izražaja
edna od karakteristika suvremenog društva jeste i slobodno vrijeme u kojem je pojedinac oslobođen poslova, obaveza i dužnosti prema obitelji, školi, poduzeću ili široj zajednici. Slobodno vrijeme označava vrijeme koje pojedinac ispunjava i oblikuje prema vlastitim željama, bez bilo kakve obaveze ili nužde. Modernizacija proizvodnje, uvođenje tehnike i automatizacije i povećanje produktivnosti rada više skraćuje radno, a povećava slobodno vrijeme ljudi. Stoga, glavni problem slobodnog vremena danas jeste u njegovoj kakvoći ili kulturi provođenja. Brojne analize slobodnog vremena ukazuju da su najčešće birani oni oblici aktivnosti u slobodno vrijeme koji idu ka hedonističkom pravcu, te se rješenje tog problema vidi u odgojno-obrazovnom procesu.

J

Obitelj pruža djeci materijalnu i ekonomsku osnovu egzistencije; uloga obitelji je jako velika u odabiru zanimanja, aspiracija i formiranja stavova i vrijednosti; obitelj pruža djeci snažnu emocionalnu sigurnost. Ustanove predškolskog odgoja u obliku slobodnih aktivnosti omogućuju djeci da slobodno odlučuju što će se igrati, biraju igre i igračke. Takve aktivnosti kao što su crtanje, modriranje, pjevanje, “rad” s različitim materijalima, razvijaju dječiju kreativnost i stvaralaštvo.

Priprema učenika za život
Škola je usmjerena na prenošenje društvenih vrijednosti, stavova i normi, tradicije i znanja i na pripremanje za buduće zanimanje. Škola se javlja kao instrument razvoja društva. Školstvo je pokazalo tendenciju da duže traje i da u nastavu unosi što više naučnih, tehničkih i općeobrazovnih sadržaja. Mladi život provode u zatvorenim prostorima jer ih je škola okupirala knjigom i učenjem. U slobodno vrijeme sve se rjeđe bave sportom, a sve češće gledaju sportske priredbe. Škola treba shvatiti da mladima treba slobodno vrijeme. Da bi škola mogla pripremiti učenika za “život”, pred nju se stavljaju dva uslova: - pružanje mogućnosti učenicima za slobodno vrijeme, - upoznavanje učenika sa smislom slobodnog vremena, iz čega proizlaze dva načina korištenja slobodnog vremena, i to: - društveno pozitivan i kulturan način, - društveno negativan i nekulturan način. Društveno pozitivan i kulturan način pruža mogućnosti kompletiranja ličnosti, pozitivno utječe na zdravlje, fizički i mentalni razvitak, na kreativnost ličnosti i stvaranje bogatijeg sadržaja života. Društveno negativan, nekulturan način jeste taj kada se slobodno vrijeme često troši na sadržaje sumnjive vrijednosti. Posljedice toga su: napadno ponašanje, agresivnost, zapuštenost, seksualna potenciranost, društvena neodgovornost i dr. Cjelokupna djelatnost škole odvija se putem slijedećih područja: - nastave, - vannastavnih aktivnosti, - produženog boravka u školi.

Briga za slobodno vrijeme
Osnovna karakteristika slobodnog vremena jeste slobodan razvoj ličnosti što ukazuje na značaj da rad treba organizovati shodno učenikovim interesima, sklonostima i sposobnostima koje mogu doći do izražaja. Te aktivnosti, kao što se vidi na priloženom crtežu, mogu biti: kulturno-umjetničke, naučnoistraživačke,

Kulturno-umjetničke

Naučnoistraživačke

Tehničke i proizvodne

Sportsko-rekreativne

Stoga, briga za slobodno vrijeme postaje obaveza: - obitelji - porodice, - ustanova za predškolski odgoj, - škole, - društvene zajednice. Obitelj kao odgojni činitelj preuzima i mora preuzeti brigu za slobodno vrijeme svoje djece jer je ona nukleus društva i najvažnija institucija u kojoj ličnost započinje svoj put u život, u društvo. Važnost obitelji u razvoju ličnosti djeteta je neosporna. 6
PROSVJETNI LIST, novembar / studeni 2008.

Ostvarivanje odgojnih zadataka nastave
Nastava u školi je temeljna odrednica školskog života. Ona je najefikasniji i najorganizovaniji vid odgojno-obrazovnog rada u kojoj se ostvaruju svi odgojni zadaci.

Aktuelnosti
Nastava, svojom organizacijom, vremenskim trajanjem pojedinih radnih operacija za rad, dominirajućim položajem nastavnika, prekomjernim insistiranjem na zapamćivanju i reprodukciji sadržaja, formalizmom itd., potiskuje stvaralačke potencijale učenika, nedovoljno pospješuje njihove kreativne snage. U kolektivnom radu u slobodno vrijeme ne javlja se klasičan sistem ocjenjivanja, iako je nastavnik nazočan, umanjuje se strah od neuspjeha, vremensko trajanje rada nije strogo određeno. Učenici se mogu snažnije predati djelatnosti i postići bolje rezultate, koji donose stvaralačku radost entuzijazma. Kolektivni rad ne utječe podjednako na razvoj stvaralačkih snaga i sposobnosti učenika. Nekima ovaj oblik aktivnosti daje više podstreka za prodiranje u nova područja, nova znanja, novo oblikovanje misli, osjećanja, želja, slika fantazije, dok drugima ne odgovara u dovoljnoj mjeri. To, prije svega, dolazi iz činjenice da se neki učenici više zalažu u radu, posjeduju viši stupanj intuicije, smisla za povezivanje, raščlanjivanje, zapažanje i slično. Razvoj učeničkih stvaralačkih sposobnosti moguće je zapažati, pratiti i usavršavati u vannastavnim (slobodnim) aktivnostima jer postoje mogućnosti slobodne komunikacije, isprobavanja sklonosti i sposobnosti, svestranog sagledavanja uzročno-posljedičnih veza i odnosa, prodiranja u oblast novih znanja i u tehniku rada, pristupanju novim lično odabranim ili postavljenim problemima ili načinima rada. Specifičnosti učeničkog rada u slobodno vrijeme još snažnije mobilizira racionalne, iracionalne, tjelesne i duhovne potencijale svih članova radnih asocijacija, te plodno djeluje na razvoj mladih. Kritičko mišljenje u radu učeničkih kružoka, sekcija i drugih zajednica ima znatno pogodnije oblike ispoljavanja i odgajanja nego u pretežno predavačkom i reproduktivnom nastavnom radu. Raspravljajući o nekom znanstvenom ostvarenju, vlastitim radovima itd., učenici izlažu svoja gledišta, navode dokaze koji idu u prilog njihovim stavovima. Oni svestrano i slobodno ističu dobre i loše strane onoga o čemu se raspravlja. - rad učenika u sekcijama, - družinama, - društvima, - kružocima. Specifičnosti kolektivnog rada u slobodno vrijeme su: - nestrukturirano učenje, zasnovano na opredjeljenjima i interesima učenika, - fleksibilnost u pogledu izbora sadržaja, sredstava, oblika i metoda djelovanja, - dobrovoljnost uključivanja, ćih zadaća, čitanja lektire, učenje, ponavljanje itd. Mnoga djeca nemaju potrebna uslove (udobne prostorije, radno mjesto, dovoljno svjetla itd.), što ih onemogućava da uspješno izvršavaju školske zadatke, a što se istovremeno negativno odražava na njihovo zdravlje, - djeca iz obitelji u kojima su zaposlena oba roditelja i djece iz deficijantnih obitelji, nemaju stručni nadzor, redovnu ishranu što se odražava u pothranjenosti učenika i većoj mogućnosti oboljenja, - problem organizacije slobodnog vremena za učenika van škole je često prisutan, pa neki moraju pasti pod negativne i neželjene uticaje što može rezultirati raznim vidovima devijantnog ponašanja, - postoje pedagoški, zdravstveni i socijalni razlozi koji opravdavaju potrebu uvođenja produženog boravka u našim školama u trajanju 4-5 sati nakon završetka nastave. S obzirom na to da je organizovanje produženog boravka u školi veoma složeno potrebno je obezbijediti neke preduslove: dovoljno prostora za organizovanje raznovrsnih oblika rada i aktivnosti, dovoljno slobodnog prostora za odmor i zabavu, uslove gdje će učenici konzumirati topli obrok, veća materijalna sredstva kako bi se za djecu iz materijalno ugroženih porodica obezbijedio besplatan boravak, intezivniji rad nastavnika i zapošljavanje novih stručnjaka u školi (pedagog-psiholog, socijalni radnik). I na kraju, treba istaći da aktivnost učenika u slobodnom vremenu ima prednost za razvijanje stvaralačkih sposobnosti u odnosu na nastavni rad kakav je danas u našim školama. Zato aktivnost slobodnog vremena i pedagoško djelovanje u ovoj oblasti ne može biti privilegija niti pravo jedne ustanove. Kao nosioci aktivnosti i odgoja u slobodnom vremenu najviše su angažovani: obitelj, ustanove za predškolski odgoj, škole, te vanškolska udruženja i ustanove (sportske, kulturne, umjetničke, naučne, tehničke i dr.). Stvaralačke sposobnosti pojedinca nisu biološki date rođenjem, ne nastaju same od sebe, nisu pasivna posljedica uočavanja i doživljavanja, nego ih treba aktivno i sistemski, dugotrajno, uporno i dosljedno razvijati i izgrađivati. Elvir Ibeljić
PROSVJETNI LIST, novembar / studeni 2008.

- neformalno organiziranje, - rukovođenje u drugom planu, to može biti i učenik a ne uvijek nastavnik. Značajno mjesto u slobodnom vremenu učenika zauzima i njihov individualni rad. Individualni rad učenika utječe na razvijanje stvaralačkih sposobnosti i uopće kulture mladih. Rad u vannastavnim (slobodnim) aktivnostima pridonosi razvijanju nekih svojstava ličnosti koje se ne mogu dovoljno razvijati u redovnoj nastavi, kao što su: - sposobnosti i interesovanja za kreativnu djelatnost, - samostalnost i inicijativa u radu, kritički stav prema svijetu, - zanimanje za društveni život, - produbljivanje znanja, umijeća i navika, - interese i navike za društveno moralan, kulturno-zabavan, kreativno-stvaralački život i rad mladih u slobodnom vremenu.

Slobodno vrijeme u školi
Kada se govori o slobodnom vremenu u školi, onda se obično misli na slobodne aktivnosti učenika. Pod slobodnim (vannastavnim) aktivnostima obično podrazumijevamo:

Stalni razvoj stvaralačkih sposobnosti
Razlozi uvođenja produženog boravka u školi su: - škola mora nužno prenijeti na učenika jedan dio zadataka van škole u vidu doma-

7

Aktuelnosti

Kako pripremati kvalitetne udžbenike
Udžbenike bi trebale pripremati ekipe autora - fakultetski profesor, nastavnik osnovne ili srednje škole i metodičar ili neka druga kombinacija različitih stručnjaka povezanih u procesu poučavanja

Moj stav

P

osljednih mjeseci je bilo puno riječi u svim medijima o udžbenicima za osnovne i srednje škole u Federaciji Bosne i Hercegovine. Mnogo se govorilo (a govori se i danas) o izboru udžbenika, njihovom sadržaju i korištenju. Kao dugogodišnji prosvjetni radnik, autor i recenzent više udžbenika iz matematike osjećam potrebu i dužnost da iznesem neka svoja zapažanja i iskustva u vezi sa ovim izuzetno važnim pitanjem, kako za učenike i njihove roditelje, tako i za učitelje i nastavnike koji imaju veoma važnu ulogu kod odabira udžbenika za korištenje.

U funkciji uspješnijeg učenja
Udžbenik je u pravilu pisan za (naj)bolje učenike, a učitelji i nastavnici trebaju biti sposobni iz udžbeničkog sadržaja selekcionirati ono što je potrebno njihovim učenicima, što nije čest slučaj, pa i zbog toga dolazi do nesporazuma oko korištenja pojedinih udžbenika. Poznato je da je udžbenik samo jedno od sredstava putem kojeg se ostvaruju programski sadržaji. Neki učitelji i nastavnici - praktičari često znaju pojedine programske sadržaje, bilo da se radi o dijelovima ili cjelini, objasniti kvalitetnije i stručnije, nego što im to nude udžbenici. No, veliki je problem (ne)stavljanje udžbenika u funkciju rada na nastavnom satu. Učitelji i nastavnici u većini slučajeva to ne prakticiraju - ne uče učenike šta je osnovni zadatak pripremanja učenika za cjeloživotno učenje. Razlog tome bi moglo biti njihovo (ne)znanje koje je, uostalom, ovisno o njihovoj pripremljenosti za rad ili averziji prema udžbenicima za koje osobno cijene da nisu primjereni učenicima, tako da ih koriste samo oni. Teško se oteti utisku da pojedini učitelji i nastavnici ne bi voljeli da samo oni imaju udžbenik; to su oni koji su u zabludi, misleći da je dovoljno učenicima reprodukovati naznačeni sadržaj iz udžbenika. Bila bi potrebna ozbiljna anketa o udžbenicima. Praktičari bi sigurno dali odgovore na mnoga za sada nejasna pitanja o razlozima (ne)korištenja udžbenika u nastavi, ali 8
PROSVJETNI LIST, novembar / studeni 2008.

i prijedloge o načinu korištenja udžbenika u funkciji uspješnijeg učenja. Nije rijedak slučaj diktiranja sadržaja iz udžbenika, korištenje zastarjele literature, posebno one koju nije odobrilo nadležno ministarstvo ili one koju su prisiljeni upotrebljavati (tržišni odnosi, autori i izdavači). U srednjim školama nerijetko se preporučuje učenicima da posjeduju samo zbirku zadataka (dril, umjesto učenje učenja). U našim školama (čak i elitnim) dešava se da svi učenici jednog razreda imaju jednu zbirku zadataka iz koje dobijaju zadatke za domaću zadaću, a nastavnici za kontrolne i pismene radove daju zadatke iz neke druge (teže) zbirke zadataka koju samo oni posjeduju i kriju je od učenika. Ovo je za svaku osudu. Dakle, treba se permanentno boriti da se udžbenici maksimalno koriste u nastavi (pogotovo u nastavi matematike) od strane učenika a ne da u sistemu učenja dominira teka.

Piše: prof. dr. Šefket Arslanagić
predmet i jedan istaknuti nastavnik srednje ili osnovne škole, zavisno od toga za koji je obrazovni nivo rukopis (budući udžbenik) namijenjen. Da bi se rukopis štampao kao budući udžbenik neophodne bi bile dvije pozitivne recenzije, s tim da jedna od njih bude recenzija fakultetskog profesora. Nažalost, danas imamo puno slučajeva da je autor udžbenika učitelj (čak i sa završenom dvogodišnjom pedagoškom akademijom), a recenzenti su također učitelji sa istom stručnom spremom. Takvi udžbenici nažalost vrve materijalnim greškama kojih autori udžbenika nisu ni svjesni. Sistem recenzije udžbenika o kome sam nešto rekao uspješno funkcionira već godinama u našim susjednim državama. 3. U postupku odobravanja udžbenici se moraju probno (pokusno) koristiti dvije godine prije nego postanu obavezujući (ili dobiju dopuštenje upotrebe u nastavi). Sadašnja praksa nastajanja udžbenika suprotna je “prirodnom” nastajanju udžbenika, a i tradiciji. Ni ostale matematičke knjige se ne pišu “na brzinu”, a kamo li udžbenici. Na ovaj način bi se eliminirali svi prigovori o nekvalitetu, netačnostima, neodmjerenostima i sl. A i sami nastavnici bi sudjelovali u nastajanju udžbenika svojim aktivnostima u probnoj (pokusnoj) upotrebi.

Probna upotreba udžbenika
A sada nešto o autorima udžbenika, njihovim recenzentima i izboru udžbenika od strane nastavnika i učenika. 1. Udžbenike treba pisati ekipa (npr. fakultetski profesor, nastavnik osnovne ili srednje škole i metodičar ili neka druga kombinacija različitih stručnjaka povezanih u procesu poučavanja). Razlog za gornju tvrdnju je u tome što je proces poučavanja vrlo složen posao i zahtijeva timski rad svih onih koji sudjeluju u rješavanju problema poučavanja, pa tako i stvaranja udžbenika za osnovnu i srednju školu. Na taj način bi se eliminiralo i riješilo puno problema i prigovora koji nastaju zbog neodgovarajuće stručnosti nekih autora udžbenika. 2. Izbor recenzenta za ponuđene rukopise budućih udžbenika je izuzetno važan i ozbiljan zadatak nadležnog ministarstva. Recenzenti moraju biti istaknuti stručnjaci u svom području koji su ujedno i kvalitetni pedagozi i metodičari. Po pravilu bi trebalo imati najmanje po tri recenzenta za jedan rukopis, i to: jedan fakultetski profesor, jedan stručni savjetnik za odgovarajući

Bez sukoba interesa
4. Ako su udžbenici za učenike i nastavnike besplatni, onda resorno ministarstvo (nakon javnog konkursa i probne upotrebe) odabira i određuje do tri udžbenika za odgovarajući predmet i razred po kojima će se raditi. Ako udžbenik nije besplatan, onda ministarstvo daje odobrenje za upotrebu u školama svakom izdavaču koji zadovoljava uslove: da udžbenik pokriva propisani program i da ima pozitivne recenzije nakon probne (pokusne) upotrebe u nastavi.

Aktuelnosti
Ako se pogleda broj izdavača koji ove knjige štampaju, može se uočiti da je lažna tvrdnja o slobodnoj tržišnoj utakmici (ima slučajeva da izdavač sam sebi konkurira, jer ima nekoliko naslova za isti razred!) kao i o neisplativosti izdavanja knjiga (malo tržište), te o nemogućnosti proizvodnje jefitinijih knjiga. Na ovaj bi se način (odlukom države, nakon javnog konkursa ili samom odlukom izdavača) stanje dovelo u red i stvaranje udžbenika podredilo, u prvom redu, rješavanju problema poučavanja, a ne nekim drugim interesima. 5. Udžbenici u načelu moraju po obimu biti “tanki” (do 200 stranica). Analiza ranijih udžbenika, kao i uvid u udžbenike drugih država, pokazuje da su udžbenici namijenjeni ovoj razini poučavanja upravo takvi. Ovaj zahtjev rasterećuje učenika (manje gradiva i lakša torba), a autore stavlja pred stručni izazov - kako na manje stranica izložiti isti sadržaj). 6. Zaposlenici ministarstava nauke i obrazovanja ne smiju biti autori udžbenika koji se koriste u nastavi. Sukob interesa je principijelno nedopustiv, posebno nije dopustiv u poučavanju. Sadašnji autori bi trebali odlučiti: ili će raditi u ministarstvu nauke i obrazovanja, pa zbog izbjegavanja sukoba interesa neće biti autori školskih knjiga ili će biti autori knjiga, a neće raditi u ministarstvu nauke i obrazovanja. 7. Moraju se napisati odgovarajući udžbenici za sve službene programe. Postoji niz programa za koje ne postoji nikakav udžbenik. Izdavači, zbog malog broja učenika u tim programima ne vide neki interes, a država (ministarstvo) ne vidi u tome problem i dozvoljava upotrebu neodgovarajućeg udžbenika. 8. Autori, izdavači i ministarstva nauke i obrazovanja trebaju uvažavati primjedbe i prijedloge nastavnika. Probnom (pokusnom) upotrebom udžbenika u nastavi riješit će se i ovaj problem autizma autora, izdavača i resornog ministarstva, te uspostaviti komunikacija između svih aktera. Na kraju, mišljenja sam, kada bi se uvažavali ovi i neki drugi korisni projedlozi, da bi, u skoroj budućnosti, stanje sa udžbenicima i izdavačima bilo mnogo bolje, na sreću učenika, njihovih roditelja, nastavnika i svih ostalih koje interesuje i tišti ovo pitanje. Moje dugogodišnje iskustvo u radu u prosvjeti (ranije profesor gimnazije, a sada profesor fakulteta) mi daje za pravo da, pored ostalog i kao autor 14 udžbenika, zbirki zadataka i priručnika, mogu veoma kompetentno raspravljati o ovoj problematici i nuditi, nadam se, korisne prijedloge i sugestije.

Godine intenzivnog razvoja
Na ovom fakultetu, od osnivanja do danas, diplomiralo 12.126 svršenih studenata, magistralo 357, a doktoralo 278 kandidata

Obilježena 58. godišnjica Filozofskog fakulteta u Sarajevu

a Filozofskom fakultetu u Sarajevu 11. novembra je upriličena svečana sjednica Nastavno-naučnog vijeća povodom 58. godišnjice ove visokoškolske ustanove, jedne od najstarijih članica Univerziteta u Sarajevu. Bila je to i prilika za podsjećanje na razvojni put ove naučno-nastavne institucije koji je bio veoma intenzivan i koji je išao ukorak ne samo sa društvenim potrebama, nego i sa potrebama naučno-istraživačkog praćenja brojnih društvenih pitanja i problema o čemu je, pored ostalog, govorio dekan Filozofskog fakulteta prof. dr. Srebren Dizdar. U ovakvim prilikama je neizostavno podsjetiti da je ovaj fakultet od svog osnivanja do danas, bio i ostao mjesto intenzivnog naučno-istraživačkog rada i ostalih aktivnosti vezanih za razvoj i promociju filozofskih, socioloških, historijskih, pedagoških, psiholoških, filoloških, lingvističkih, književno-historijskih i bibliotečkih nauka, kao i iz oblasti primijenjene lingvistike, historije umjetnosti, metodike nastave i naučno-istraživačkog rada iz tih prodručja. Fakultet djeluje i kao ustanova za stručno obrazovanje i usavršavanje, pedagoško obrazovanje, te za nostrifikaciju diploma, provjere znanja iz maternjeg i stranih jezika, bavi se i dopunskim ispitima, poslovima prevođenja, lektorisanja i izdavačkom djelatnošću. Od osnivanja do danas na Filozofskom fakultetu upisano je 44.674 studenata, a diplomu dodiplomskog studija steklo je 12.126 svršenih studenata, zvanje magistra steklo je 357 kandidata, a zvanje doktora

N

Filozofski fakultet u Sarajevu

nauka 278 kandidata. Danas Filozofski fakultet ima zaposlenih 187 nastavnika, asistenata i saradnika u stalnom radnom odnosu i 24 saradnika u dopunskom radnom odnosu koji realiziraju nastavu na 18 odsjeka. Fakultet ima ukupno 3.156 studenata na dodiplomskom studiju, a na postdiplomskom studiju 279. Međutim, broj novoupisanih studenata u posljednje vrijeme se smanjuje. Svoju zabrinutost zbog toga je na ovoj svečanosti iskazao dekan Filozofskog fakulteta navodeći da se posljednjih desetak godina broj upisanih studenata prepolovio sa 1.200 na 600. Na svečanosti, povodom godišnjice Filozofskog fakulteta, pored ostalog, nagrađeni su i najbolji studenti. Prigodne plakete i novčane nagrade primili su: Vedran Ćatović, Marina Bilbija, Selma Fazlić i Ines Kadić. Treba podsjetiti i na to da nove generacije studenata, za razliku od prethodnih čiji je studij trajao osam semestara, uče po planu i programu usklađenom sa Bolonjskom deklaracijom i kreditnim sistemom (ECTS - European credit transfer sistem) u trajanju od šest semestara. Reformisani studij sastoji se iz dva ciklusa, koji će najbolje studente, voditi ka trećem ciklusu: sticanju titule doktora nauka, u trajanju od tri godine intenzivnog proučavanja i naučno-istraživačkog rada uz mentorsko vođenje. Ovim reformskim promjenama Filozofski fakultet nastoji ići ukorak sa standardima i normativima koji će omogućiti mladim ljudima da dobijaju validne diplome podjednako uvažavane u drugim evropskim zemljama.
PROSVJETNI LIST, novembar / studeni 2008.

9

Aktuelnosti

Uticaj engleskog jezika na bosanski jezik (2.)

Najviše problema u oblasti pravopisa
Pravopisom bosanskog jezika regulisano da se vlastita imena iz engleskog u bosanski jezik prenose ili izvorno ili fonetski, a da se riječi koje nisu vlastita imena prenose fonetski  U praksi se piše onako kako ko poželi  Prihvatanjem anglizama fond riječi bosanskog jezika se obogaćuje novim sinonimima, ali i nazivima za nove pojmove koji su iz engleske kulture došli u našu
prvom dijelu teksta o uticaju engleskog jezika na bosanski jezik, objavljenog u prošlom broju “Prosvjetnog lista”, naglašeno je, pored ostalog, da je istraživanje o ovoj temi uglavnom ograničeno na oblast leksike i pravopisa, jer bi dublje gramatičke analize zahtijevale opsežnije istraživanje i obimniji rad. Također treba podsjetiti da se autorica opredijelila da korpus koji je istraživala bude dnevna štampa, i to po jedan primjerak svih bosanskohercegovačkih novina. Drugi dio ovog istraživanja započinje primjerima (izrazima) koji, na određen način, asociraju na kulturu i američki stil života.

U

Kultura i američki stil života
- Međutim, proteklog vikenda upisali su prvenstvene minute u Belgiji i Hrvatskoj. (Nezavisne novine: 37); - Edukacija menadžera odvijat će se u četiri faze. (Nezavisne novine: 26); - Ističe da će u toku izmjene infrastrukture biti postavljena instalacija za kablovsku televiziju, koja u ovim ulicama do sada nije postojala. (Nezavisne novine: 26); - (...) rečeno je na jučerašnjoj banjalučkoj pres-konferenciji, nazvanoj simbolično »Na kafi sa 'Jazavcem'» (Nezavisne novine: 24); - Snimanje filma počinje 11. jula. (Nezavisne novine: 24); - Roditelji djevojčice koja je uz hranu dobila drogu razmišljaju hoće li tužiti McDonalds. (Nezavisne novine: 20); - Na akademiji «Italia Conti» Naomi već s 15 godina uočava Bet Bold iz «Synchro models» agencije prilikom šopinga u Covent gardenu (...)(Nezavisne novine: 22; ) - (...) ukoliko namjeravate provesti kampovanje u porodičnom krugu, tada vam je potrebna doza komfora (...)(Nezavisne novine: 21; ) - Istraživači sa švedske univerzitetske 10
PROSVJETNI LIST, novembar / studeni 2008.

bolnice «Karolinska» začudili su se kad im je prišao 59-godišnjak koji ne pije alkohol, nakon što je bio pozitivan na alkotestu. (Nezavisne novine: 19; ) - Pozitivan test na alkohol rezultat je hemijske reakcije koja se pojavila tokom topljenja masnog tkiva. (Nezavisne novine: 19); - Ako pravog ljubitelja oldtajmera upitate koliko košta njegov automobil, to je kao da ste mu uputili veliku uvredu. (Nezavisne novine: 17; ) - Mi smo bili u podrumu, a BMW u bunkeru. (Nezavisne novine: 17); - Draženko Ninić, evropski prvak u kikboksu, kaže da mu je želja da vozi džip, jer mu se on onako visok čini sigurnim. (Nezavisne novine: 11); - Očekujem da će Izbor za mis BiH biti fer i da će pobijediti najljepša djevojka. (Nezavisne novine: 4); - Na finalnom izboru «Miss BiH 2007», koji će biti održan 16. juna u Sarajevu, Republiku Srpsku će predstavljati 13 djevojaka. (Nezavisne novine: 4); - Kad ih završim, tek ću tada odlučiti koju pjesmu da plasiram kao singl. (Nezavisne novine: 3);

- (...) rekao je Dodik i naveo da će strani partneri u projekat uložiti oko 10 miliona evra. (Nezavisne novine: 8); - Dani danskog filma (Dnevni avaz: 15); - Biznismeni sa Arapskog poluotoka traže projekte (Dnevni avaz: 16); - Saudijski milijarder jahtom se zabio u kansku luku (Dnevni avaz: 25); - Dedić je podlegla na mjestu događaja, a razlozi zbog kojih je skrenula sa kolovozne trake i ntenzivno se istražuju. (Dnevni avaz: 32); - Uz nove pjesme i obrada hita Tome Zdravkovića (Dnevni avaz: 34); - Đulović: Snimio spot u Sarajevu (Dnevni avaz: 34); - Naime, fanovi Goge Sekulić odmah su Karleušinu pjesmu uporedili sa Goginim «Gaćicama». (As: 34); - Kako se stres smanjuje, tako sreća raste! (San: 46); - Mahir Sulejmanović, frontmen grupe «Beat House» slovi kao najveći navijač Sarajeva među muzičarima. (San: 8); - Građevinski poduzetnik iz Laktaša Slobodan Stanković prva je i prava zvijezda privatnog biznisa u Republici Srpskoj. (San: 3); - Evo, sada surfam internetom i naiđoh na Eminu Jahović. (San: 42); - Nikada ne pričamo s menadžerima koji žele izvući mnogo novca. (San: 42); - Par nije želio otkriti tačan datum vjenčanja (...)(San: 41); - Nema ništa gore nego kad vam tokom 14-minutog koncerta kojim pokušavate povratiti staru slavu, zakaže plejbek. (San: 41); - Produženi vikend ili službena putovanja!? (San: 15); - Dodik danas putuje u Vašington gdje će razgovarati s predstavnicima Stejt departmenta, kongresmenima, te privrednicima

Aktuelnosti
(...)(San: 5); - Planirana je izgradnja još jedne proizvodne hale i zapošljavanje novih pedesetak radnika. (San: 3); - Turistički bum u Visokom (Oslobođenje: 50); - Zabrinuti smo za fiskalnu disciplinu pri javnoj potrošnji te mogućnost da, nakon uspješne prošle godine, ovu godinu BiH okonča s deficitom budžeta, što ne bi bilo dobro - rekao je Demekas. (Dnevni avaz: 9) ta nešto je drugačija. (Nezavisne novine: 21); - Britansko Ministarstvo unutrašnjih poslova upozorilo je na svojoj veb stranici da je Bosna i Hercegovina zemlja gdje postoji realna prijetnja od terorizma (...)(Nezavisne novine: 6); - Švedski Volvo odlučio je svojim bestseler modelima S40 i V50 ponuditi novu dozu svježine, kako bi ih učinio boljim i zanimljivijim. (Dnevni avaz: 37) trenutno ubjedljivo najpopularniji sistem određivanja položaja na zemaljskoj kugli uz pomoć satelita. (Nezavisne novine: 8)

Pravopisna politika
«Preuzete se riječi ponašaju donekle drugačije od onih koje su porijeklom iz domaćeg fonda. Ova njihova osobina je la(h) ko dostupna empirijskom opažanju jer one najčešće strše iz paradigme na fonološkom i morfološkom planu, a prije svega na pravopisnoj ravni. Razumije se, empiričkom posmatranju najdostupniji je baš pravopisni plan u njihovoj upotrebi i realizaciji. On se odmah nameće sam po sebi (...)»15 Kao i svi slavenski jezici, bosanski je suglasničkog tipa. S druge strane, engleski je samoglasničkog tipa – on ima dvanaest samoglasnika, devet dvoglasnika i dvadeset četiri suglasnika, što je četrdeset pet glasova ukupno. Za bilježenje tih glasova u pismu koristi se samo dvadeset šest grafema, dok u bosanskom svaki glas prati odgovarajući grafem. Navedene suprotstavljenosti otežavaju prilagođavanje anglizama pravopisnim pravilima bosanskoga jezika. U svakodnevnoj upotrebi jezika javljaju se nedoumice da li riječi preuzete iz engleskog jezika bilježiti fonetski ili izvorno. Pravopis bosanskoga jezika tu nedoumicu rješava tako što se vlastita imena iz engleskoga u bosanski jezik u latinicu prenose ili izvorno ili fonetski, a u ćirilicu isključivo fonetski, dok se riječi koje nisu vlastita imena u oba pisma prenose fonetski.16 Pravopisna pravila su jasna, ali se postavlja pitanje koliko se ona poštuju u praksi. U različitim novinskim člancima (pa čak i u istom članku) vlastita imena jednih te istih ljudi, jednih te istih gradova te druga vlastita imena se pišu na nekoliko načina - negdje izvorno, negdje fonetski, a negdje i izvorno i fonetski. Dodatni problem je i to što se ista imena različito fonetski prenose u naš jezik. Evo primjera koji će to potvrditi: - Posebne pozivnice poslane su Viktoriji Bekam (Victoria Beckham), Mel B, Mel C, Geri Helivel (Geri Halliwell) i Emi Banton (Emma Bunton) da se 28. jula pridruže Mandeli u Južnoafričkoj Republici. (Dnevni avaz: 46); - Izvor blizak Mandeli rekao je britanskim medijima da će pravovremeno biti upućen poziv Viktoriji Beckham, Mel B, Mel C kao i Emmi Bunton i Geri Halliwell kako bi odlučile hoće li zapjevati na Mandelinoj rođendanskoj proslavi 18. jula. (As: 30); - Anđelina i Bred u Kanu (Dnevni avaz: 80);
PROSVJETNI LIST, novembar / studeni 2008.

Englesko-bosanske kovanice
Najveći broj anglizama u bosanskome jeziku su imenice i glagoli. Prilikom njihove adaptacije13 u bosanski jezik dolazi do kombinovanja bosanskih i engleskih tvorbenih elemenata pri čemu nastaju riječi koje u ovom prilogu nazivam engleskobosanskim kovanicama. Među tim riječima ima izvedenica (nastalih dodavanjem bosanskih afiksa na engleski korijenski morfem), složenica i polusloženica14. Za sve njih slijede primjeri.

Engleske skraćenice u bosanskom jeziku
Izuzetno je učestala pojava da se određene složene skraćenice prenose izvorno iz engleskog u bosanski jezik, a da se pri tome ne daje objašnjenje šta ustvari ta skraćenica znači. Negdje te skraćenice stoje same u tekstu, bez ikakvog objašnjenja (prva četiri primjera), negdje je dat prevod na bosanski jezik, bez izvornog naziva pojma na koji se skraćenica odnosi (druga skupina primjera), a u vrlo rijetkim situacijama se daje i izvorni naziv onoga što skraćenica imenuje (posljednji primjer). Slijede primjeri skraćenica direktno preuzetih iz engleskog jezika: - Kup UEFA su obezbijedili Braga, Belenense i Fereira. (Nezavisne novine: 40); - Danas sankcije OHR-a (Nezavisne novine: 5); - Iz OHR-a jučer je najavljeno da će visoki predstavnik Kristijan Švarc Šiling (Christian-Schwarc-Schiling) danas objaviti mjere koje će poduzeti nakon isteka roka za formiranje vlasti u HNK. (Dnevni avaz: 8); - Tom prilikom, uz podršku USAID-a, predstavljeni su posebno dizajnirani turistički paketi (...) (Dnevni avaz: 15; ) - Iako statističari i Svjetska fudbalska federacija (FIFA) osporavaju ovaj uspjeh brazilskog reprezentativca govoreći da je Romario računao i pogotke iz mlađih kategorija i prijateljskih utakmica, njega to previše ne brine. (Nezavisne novine: 40); - U iščekivanju primjene Sporazuma o Srednjoevropskoj zoni slobodne trgovine (CEFTA) domaći privrednici moraju da se spreme da se uhvate u koštac s novom konkurencijom i većim tržištem. (Nezavisne novine: 16); - Ambasador BiH u Rusiji Enver Halilović pomno je pratio dešavanja na godišnjem sastanku guvernera Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD) koji se održava u Kazanu, glavnom gradu Republike Tatarstan. (Dnevni avaz: 9); - GPS (Global Positioning System) je

Izvedenice:

Složenice:

- (...)istakli su važnost stranih investicija i partnerstva sa svjetskim liderima u ovoj oblasti. (Dnevni avaz: 10); - Ja sam ovim BMW-om napravio vikendicu na moru. (Nezavisne novine: 17); - Stiče se utisak da pojedinačnim lobiranjem općine uspiju doći do sredstava za finansiranje pojedinih projekata (...)(Nezavisne novine: 9)

- Hazim Rahimić, otac prvotimca CSKA, osamdesetih godina jedan od najboljih napadača na Tuzlanskoj regiji i danas je, iako u pedesetoj godini, vrlo aktivan. (San: 9); - (...) rekao je prvotimac Igokee Bojan Đurica. (Dnevni avaz: 53) Polusloženice: - Kampovanje osim rekreativne aktivnosti u kojoj učesnici stalno prebivalište zamjenjuju privremenim boravkom na otvorenom, u prirodi, pod šatorima i u kamp-kućicama, označava i nostalgiju, romantizam, povratak prirodi i potragu modernog čovjeka za samim sobom. (Nezavisne novine: 21); - Donijeli ste odluku da ove godine kampujete u društvu sa djevojkom/momkom, porodicom ili da se solo upustite u kamping avanturu. (Nezavisne novine: 21); - (...) ako krećete u istraživačke pohode putem auto-kampova, ili se jednostavno s ruksakom na leđima i biciklom zaputite na neko egzotično putovanje, lista priorite-

 11

Aktuelnosti
- Slavni holivudski par Anđelina Đoli (Angelina Jolie) i Bred Pit (Brad Pitt) na 60. filmskom festivalu u Kanu jučer su predstavili film «A mighty Heart» reditelja Majka Vinterbotoma (Michael Winterbottom). (Dnevni avaz: 80); - Jedna od glavnih zvijezda ovogodišnjeg filmskog festivala u Cannesu je svakako Angelina Jolie. (As: 25); - Anđelina Džoli i Bred Pit stigli su u Kan kako bi na festivalu predstavili film «A Mighty Heart». (San: 41); - Najpoznatiji holivudski par - Angelina Jolie i Brad Pitt stigli su u Cannes (Oslobođenje: 3); - Od €180 povratna karta za New York (Dnevni avaz: 43); - (...) zaključio je Silajdžić u telefonskom razgovoru u ponedjeljak, iz Njujorka, za Oslobođenje. (Oslobođenje: 3); - Grčka policija će koristiti municiju za peintbol kako bi lakše identifikovali huligane koji bi eventualno pravili nerede tokom finala Lige šampiona između Milana i Liverpula, koje se igra u srijedu. (Nezavisne novine: 40); - Finalni dvoboj Lige prvaka u Atini između Milana i Liverpoola sudit će njemački sudija Herbert Fandel, potvrdila je u ponedjeljak UEFA. (As: 40) S druge strane, dosljedno se izvorno pišu nazivi građevina, društvenih organizacija i manifestacija koje se dešavaju u Bosni i Hercegovini, organizuju ih i u njima učestvuju ovdašnji ljudi, a s ciljem da zvuče internacionalno, «svjetski», nazivi im se daju na engleskom jeziku. Malo je ironično to što zahvaljujući tim nazivima ljudi koji ne poznaju engleski jezik dolaze u situaciju ne razumiju šta se to dešava u njihovom gradu. Mnogo je takvih primjera, a navodim neke od njih: - Proteklog vikenda Sarajevo Film Festival i Udruženje filmskih radnika predstavili su na susretima «Industry Wine Hour» katalog «Bh. film 2006/2007», a u organizaciji SFF-a i Klaster turizma upriličena je promocija pod motom «Enjoy Life Bosnia and Herzegovina». (Dnevni avaz: 15); - Paralelno s izgradnjom armiranobetonske konstrukcije na poslovnom tornju «Avaz Twist Tower», koji se gradi na Marindvoru u centru Sarajeva, u toku je izrada i fasade. (Dnevni avaz: 7); nom nisu adaptirali u bosanskom jeziku, često se preuzimaju izvorno iz engleskog jezika pa narušavaju rečenični sklad i opiru se jezičkom osjećaju govornika. Takvi su primjeri u rečenicama koje slijede: - Tako će od sutra pa do 28. maja ekskluzivno na www.manuchao.net moći poslušati i downloadati «Rainin» In Paradise singl i pogledati animirani video. (San: 44); - U intervjuu za «Dnevni avaz» ona ističe da je u BiH došla upoznati bosanske muslimane i način na koji oni, kao autohtoni, evropski muslimani, žive. (Dnevni avaz: 5); - Na portalu sarajevo-x.com, jučer je osvanula zanimljiva fotografija. (As: 12) stvaralaštva, ali i drugih društvenih tekovina. Ova se pojava najviše odražava na oblast leksike, a najviše problema stvara u oblasti pravopisa. Prihvatanjem anglizama fond riječi bosanskoga jezika se obogaćuje novim sinonimima, ali i nazivima za nove pojmove koji su iz engleske kulture došli u našu, a njihovi nazivi iz engleskog jezika u naš jezik. Pored toga, u novije se vrijeme i za pojmove koji nastaju kao dio bosanskohercegovačke kulture osmišljavaju nazivi na engleskom jeziku. Vjerovatno je to jedan od načina da se priključimo naprednom Zapadu, da učestvujemo u procesu globalizacije. Pravopisom bosanskog jezika je regulisano da se vlastita imena iz engleskoga u bosanski jezik prenose ili izvorno ili fonetski, a riječi koje nisu vlastita imena se prenose fonetski. Međutim, u praksi se ova pravila tumače tako da se piše onako kako ko poželi. Emina Hadžić (Kraj)

Zaključak
Bez obzira na to da li će se to okarakterisati kao pozitivna ili negativna pojava, valja zaključiti da engleski jezik u velikoj mjeri utiče na bosanski. Ti su uticaji najjači u oblasti sporta, naučnog i tehničkog

13 Detaljnije o obličkoj adaptaciji anglizama u slovenske jezike v.: Dabić, 1981:608. 14 Kod primjera za složenice i polusloženice u korpusu je često odstupano od pravopisnih pravila, a u radu su takvi primjeri preuzeti bez korekcija. 15 Dabić, 1979:331. 16 Halilović, 1999:46-55.
Literatura a) knjige: Bulić, Refik (1999) Bosanski jezik u praksi i normi, Printcom, Tuzla; Radovanović, Milorad (1997) Sociolingvistika, Štamparija Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo; Škiljan, Dubravko (1994) Pogled u lingvistiku, Naklada Benja, Rijeka. b) časopisi: Dabić, Bogdan (1979) »Teorijski pristup izučavanju evropeizama u slovenskim jezicima». U: Pregled, br.LXIX, str. 329-342, Sarajevo; Dabić, Bogdan (1981) »Engleski elementi u srpskohrvatskom književnom jeziku». U: Pregled, br.LXXI, str. 607-620, Sarajevo; Riđanović, Midhat (1981) «Jezik je sam sebi čuvar - princip homeostatičke ravnoteže jezika». U: Pregled, br.LXXI, str. 725-735, Sarajevo. c) priručnici: Anić, Vladimir i dr. (2004) Hrvatski enciklopedijski rječnik, Novi Liber, Zagreb; Halilović, Senahid (1999) Pravopis bosanskoga jezika: priručnik za škole, Dom štampe, Sarajevo; Klaić, Bratoljub (1983) Rječnik stranih riječi, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb; Panian, Željko (2005) Informatički enciklopedijski rječnik, Europapress holding, Zagreb; d) korpus (primarni izvori): As: bh. dnevnik, br.131, godina I, utorak, 22. 5. 2007. Dnevni avaz: bh. politički dnevnik, br. 4187, godina XII, utorak, 22. 5. 2007. Nezavisne novine, br. 3154, utorak, 22. 5. 2007. Oslobođenje: bh. nezavisni dnevnik, br. 21676, godina LXIV, utorak, 22. 5. 2007. San: dnevne novine, br.1529, godina V, utorak, 22. 5. 2007.

- Ako niste imali priliku da gledate nove epizode «Nadreality showa», možete ih pronaći na YouTubeu. (Nezavisne novine: 3)

Situacija nije jednostavnija ni kod anglizama koji nisu lična imena. Oni se uglav12
PROSVJETNI LIST, novembar / studeni 2008.

Aktuelnosti

Slovo o jeziku
anas tako raširena upotreba engleskog jezika u našem svakodnevnom životu jeste upravo (neo) kolonizatorska jezička agresija. Samo što to nije ništa novo kod nas u BiH (a i šire). Još u staroj Bosni je nametan latinski od 1463. g. (okupatorski jezik kao službeni, tj. turski a učeni i vjerski jezici perzijski i arapski). Potom nas kao miraz dobiše Austrougari 1878. i zavedoše svoj njemački i ugarski jezik kao službene; dođe 1941. pa se uz njemački zavede i talijanski da bi od 90-ih godina minuloga stoljeća dominantno prevladao engleski, njemački, arapski...

Iz mog ugla

D

Danas smo suočeni sa totalnom dominacijom više stranih jezika na čelu sa engleskim tako da nije nikakvo čudo da nam poprilično djece bolje govori i razumije neki strani jezik negoli svoj maternji
Šta možemo uraditi
Ne trebamo se ni ljutiti što se strani jezici uvode i u dječije vrtiće i osnovne škole (bolje i strani jezici nego vjeronauka). Ne možemo mi tu mnogo i naprečac zakonima, zabranama, forsiranjem jezičkog čistunstva nešto znatnije zaštiti naš maternji jezik, ali zato možemo slijedeće: - stalno razvijati kod naše djece dobro poznavanje sopstvenog jezika kao prioritetnog nacionalnog identiteta i da ga trebamo stalno njegovati, učiti, spoznavati kao nešto što smo zapravo mi od glave do pete, - da bez dobrog poznavanja svoga jezika ne može se dobro poznavati ni neki strani jezik, - stalno motivirati učenike da više čitaju djela naših književnika, pored onih svjetski poznatih, - putem natječaja podsticati sve naše učenike na stvaralaštvo na našem jeziku, posebnu pažnju posvetiti onima koji imaju izraženiji prirodni osjećaj i talenat za jezik i književnost, - razvijati osjećaj za svoj jezik, ne samo na časovima maternjeg jezika, već i na svim ostalim časovima a posebno na časovima stranih jezika, ako ih predaju naši ljudi... Pored te jezičke, višestoljetne agresije, na sceni nam je još jedna jednako pogubna (kao i pomenuti slučaj), a to je danak u pameti. Kroz sva ova stoljeća vazali su mogli biti samo oni iz povlaštenih i bogatih krugova bliskih vlastima ili izuzetno nadareni i talentirani i samo njima je bilo dostupno školovanje na tim stranim jezicima. Najzorniji primjer za oba uočena “problema” je postojanje kojekakvih koledža u rangu naših srednjih škola: Tursko-bosanski, bosansko-američki... I tu se mogu upisati samo oni koji imaju mnogo novca ili su izrazito talentirani i još imaju novca, predavanja su na stranom jeziku, koledži imaju svu moguću i najbolju opremu i učila, u razredu može biti najviše 20 učenika i nijedan više, može samo manje, po završetku tog koledža mogu upisati fakultet širom Svijeta jer im je diploma priznata, njihovi nastavnici imaju sigurno duplo veće plaće od onih nastavnika - običnih smrtnika u državnim školama... A šta u svemu ovome rade naši vlastodršci (čija djeca idu u inostranstvo na školovanje ili pohađaju pomenute koledže) nastoje smanjiti čak i broj časova maternjeg jezika jer bi tako uštedjeli dosta novca, nameću nam pedagoškim standardima u odjeljenjima i više od 30 učenika pa mi tako radimo više a oni nas za taj rad manje plaćaju i opet štede. Mnoge naše državne škole nemaju ni biblioteke, ni fiskulturne dvorane, ni grijanje, sanitarne čvorove, nedostaje čak i najosnovnijeg namještaja, a da ne pričamo o nedostatku ostalih učila, izuzev krede i školske ploče koje nam na svu našu sreću ostadoše još od prije rata... (Preko)brojne tuđice u našem jeziku (kao i u drugim jezicima) kada poprime sve gramatičke osobine našega jezika zapravo postaju naše riječi i nisu više tuđice... Dakle, i poslije 1.000 godina u našoj državi ništa novo u pogledu jezičke, privredne, ekonomske, kulturne, teritorijalne kolonizacije... Zaključimo, shvatimo i prihvatimo ovako predočenu stvarnu situaciju jer “sila Boga ne moli”, pa stoga pojačajmo naše domaće obrambene mehanizme za zaštitu sopstvenog identiteta (evo ga latinizam) u prvom redu jezičkog, što bi se moglo i trebalo pozitivno odraziti i na sve ostale aspekte (još jedan latinizam). Posebno apelujemo (opet latinizam) na prosvjetne djelatnike, roditelje, ministre obrazovanja, kao i na elektronske i pisane medije. Dakle, treba učiti i koristiti i strane jezike, kada je to potrebno i kada, zbog određenih razloga, ne možemo u maternjem jeziku naći odgovarajuću zamjenu. Osim toga, pogledajte u sve školske dnevnike širom Svijeta i vidjet ćete da je prvi predmet obavezno maternji jezik, i to ne zato što je on važniji od ostalih predmeta, već samo da se zna da je on prvi među jednakima. I ne bez razloga! Viktor Dundović
PROSVJETNI LIST, novembar / studeni 2008.

Jezička kolonizacija
Svi naši ljudi (historija ih nazva pogrdno vazalima) koji htjedoše raditi ili vladati za tuđina (okupatora) moraće poznavati njihove jezike. Dakle, ova jezička kolonizacija traje već više od 1.000 godina sa jednim prekidom od 1945. do 1990. (mada je i u ovom periodu bio naglašeno prisutan ruski, bliskiji našemu jeziku) kada naš maternji jezik bijaše daleko ispred onih stranih. Danas smo suočeni sa totalnom dominacijom više stranih jezika na čelu sa engleskim tako da nije nikakvo čudo da nam poprilično djece bolje govori i razumije neki strani jezik negoli svoj maternji, pogotovo kad su u pitanju djeca koja proboraviše po nekoliko godina u govornom području tih istih jezika. Činjenica je i to da se nijedan iole bolje plaćen posao, ne samo kod stranaca, već i kod naših, ne može dobiti ako ne vladate obavezno engleskim ili nekim drugim stranim jezikom. Pa čak i pisci, književnici, novinari, političari (najpozvaniji na očuvanje maternjeg jezika), direktori jačih firmi su “prisiljeni” vladati stranim jezicima, ako sebi žele dobro u materijalnom pogledu. E, sada da zakonski zavodimo jezičko čistunstvo putem novčanih kazni kao što to rade ekonomski jaki Slovenci pa sebi takvo što mogu dopustiti, ni to nije dobro rješenje za naš slučaj pošto mi nemamo čestito ni države ni novca da bismo si mogli priuštiti takve luksuze.

13

Aktuelnosti

Dijete sa posebnim potrebama u redovnom nastavnom procesu

Osposobiti dijete za život
onvencijom o pravima djeteta predviđeno je za učenike sa posebnim odgojnoobrazovnim potrebama školovanje po redovnom planu i programu. Naravno, već pri prvom susretu s djetetom sa posebnim potrebama, nastavnik shvata da to dijete nije sposobno pratiti redovne školske sadržaje. Zbog toga što nema potrebnu stručnu pomoć (logopeda, defektologa), nastavnik vrlo često “luta” i nije u mogućnosti pružiti takvom djetetu adekvatnu pomoć. Ponekad se u praksi dešava da nastavnik uspije ući u srž problema i pomoći djetetu, mada su ta djeca vrlo često lišena takve pomoći. Zbog toga se, samo po sebi, nameće pitanje koliko pomažemo toj djeci, uključujući ih u redovnu nastavu. Ni mi sami nismo svjesni toga. Smatram da inkluzija i jest i nije dobra. Pozitivna je zbog same socijalizacije djeteta. Ali, da li je socijalizacija u ovom slučaju jedino i važna? Zar nam prvenstveno nije cilj osposobiti to dijete za život? Ono što se najčešće u školama dešava jeste pravilo da se dijete prevodi iz razreda u razred. Čini se da je za to dovoljno da dijete ima adekvatan papir, odnosno da je kategorisano. Međutim, pitanje je da li smo sve riješili tom i takvom kategorizacijom? Jesmo budućnost djeteta, njegovu materijalnu stranu, ali šta je sa njegovim psihofizičkim razvojem? Činjenica je da nastavnici nemaju vremena ni mogućnosti posvetiti dodatnu pažnju tom djetetu na redovnim časovima, a ukoliko se to i desi, onda će druga djeca biti oštećena za to vrijeme. Znači, volja za dodatnom pomoći toj djeci postoji od strane nastavnog kadra, ali je njena realizacija teško izvodljiva. Često smo u prilici čuti u obrazovnim emisijama posvećenim inkluziji da ukoliko neko odjeljenje ima više učenika sa 14
PROSVJETNI LIST, novembar / studeni 2008.

K

Inkluzija je pozitivna zbog same socijalizacije djeteta, ali da li je socijalizacija jedino važna?  Šta je sa psihofizičkim razvojem djeteta i koliko su nastavnici pripremljeni da toj djeci pruže adekvatnu pomoć?
ničnim bolestima - djeca sa mentalnom retardacijom - djeca sa poremećajima u ponašanju uvjetovanim organskim faktorima ili psihopatološkim stanjem - djeca sa autizmom - djeca sa postojanjem više vrsta stupnjeva teškoća u psihofizičkom razvoju

Ekspresivne radionice
Kada prepoznamo dijete sa posebnim potrebama, drugi korak bi bio kako pomoći tom djetetu. U toku svog školovanja niti jedan nastavnik nije osposobljen i pripremljen za rad sa ovom djecom. Znanja koje kao nastavnici dobijamo iz pedagogije i psihologije su mala u odnosu na zahtjeve koje imamo pred sobom u radu sa tom djecom. Istina je da danas imamo mlade defektologe koji zbog toga što nemaju radnog iskustva ne mogu odmah, i kad ih trebamo, odgovoriti na ono što se od njih traži. Veliki broj njih radi u društvima koja se bave problemima djeteta, poput Društva za psihosocijalnu pomoć “Osmijeh” iz Gračanice. Upravo kroz ovakva društva dobijamo i mi, zainteresirani nastavnici, osnovne smjernice kako i na koji način pomoći djeci sa posebnim potrebama. Dobijajući upute, u školama otvaramo ekspresivne radionice gdje je zadatak nastavnika ponuditi pomoć djeci s ciljem postizanja njihovog dobrog emocionalnog stanja, dobrog osjećanja, samopoštovanja… U tim radionicama pruža se mogućnost nastavniku da kaže djetetu u čemu je ono dobro, na koji će način dijete osjetiti samopoštovanje, sigurnost, vrijednost… Radionice su, u biti, rad na sebi, jer radeći sa učenicima, mi radimo i na sebi. Stoga bi bilo dobro da svaka škola pokrene ove radionice i da svi mi, i nastavnici, i učenici, poradimo na sebi. Majda Ovčina

Dijete treba osjetiti samopoštovanje i sigurnost

posebnim potrebama da se tom nastavniku treba obezbijediti asistent koji bi mu pomagao u nastavnom procesu i prilagodio nastavni sadržaj takvim učenicima. Ali, te asistente je nemoguće dobiti, jer za to neko nema sluha.

Vrste i stupnjevi teškoća u razvoju
Kako prepoznati dijete sa posebnim potrebama i kako ga uključiti u nastavni proces? Važno je znati koja su to djeca sa posebnim potrebama. Prema orijentacijskoj Listi vrsta i stupnjeva teškoća u razvoju, u kategoriju djece sa posebnim potrebama se svrstavaju: - djeca sa oštećenjem vida - djeca sa oštećenjem sluha - djeca sa poremećajem govorno-glasovne komunikacije i specifičnim teškoćama u učenju - djeca sa tjelesnim invaliditetom i kro-

Aktuelnosti

Nekad saradnici – danas partneri
proces građenja partnerstva porodice i škole jednako trebaju ulagati obje strane. Da bi se postigao istinski uspjeh neophodna je dodatna edukacija i nastavnika i roditelja. Nisu u tom procesu potrebni neki grandiozni i skupi stručni seminari kojima smo inače skloni. U svakoj školi postoji dovoljno stručnjaka koji svoje znanje mogu prenijeti i roditeljima i kolegama. Na primjer, pedagogpsiholog škole treba svoje znanje stečeno na fakultetu i brojnim doedukacijama prenijeti prvo voditeljima odjeljenja a onda i ostalim kolegama u nastavi. Jedna od provjereno učinkovitih metoda je radionica na kojoj će se nastavnici naći u ulozi roditelja i tako se osposobiti metodom “vlastite kože” da takvu istu radionicu provedu s roditeljima svojih odjeljenja. Radionica se sastoji u sljedećem: U školi se organizira radionica za nastavnike i njihovu vlastitu djecu. Neovisno jedni od drugih nastavnici i njihova djeca ispunjavaju upitnik o međusobnom poznavanju i načinu komunikacije. Nakom toga roditelji i djeca analiziraju

Saradnja porodice i škole

U

U svakoj školi postoji dovoljno stručnjaka koji svoje znanje mogu prenijeti i roditeljima i kolegama
svoje upitnike, koliko ima slaganja/neslaganja u pojedinim odgovorima. Cilj ove radionice je da nastavnici/razrednici bolje shvate učenike i roditelje iz svog odjeljenja jer će baš metodom “vlastite kože” ustanoviti da ni u njihovom odnosu s vlastitom djecom nije sve “idealno”. Ovu radionicu zatim treba da urade u svom odjeljenju što će im pomoći da bolje upoznaju svoje učenike, njihove roditelje i njihov međusobni odnos kao startnu osnovu za dalje građenje partnerstva. Da ne bi bilo diskriminacije prema nastavnicima koji nemaju vlastitu djecu i oni treba da učestvuju i opserviraju radionicu. Nakon uvodne radionice svi sljedeći roditeljski sastanci treba da imaju komponentu građenja partnerstva čija je osnova dobrobit djeteta-učenika. Sama riječ partnerstvo podrazumijeva jednaku važnost oba partnera u zajedničkom “poslu”, u ovom slučaju u odgoju i obrazovanju djeteta. Na školi je da kod roditelja stvori taj osjećaj da se njihovo mišljenje uvažava i da je nastavnicima također stalo do dobrobiti njihovog djeteta, ali i da nastavnici imaju,

za razliku od njih, i formalno obrazovanje u ovoj oblasti. Kada se taj odnos jednom uspostavi onda će i rasprava na temu postojeće situacije, njenog poboljšanja i načina kako to zajedno postići biti iskrenija i kvalitetnija. Roditelji će, postupno, napustiti uobičajeni “odbranaški” stav i sami ponuditi svoje aktivnije i kreativnije učešće u životu i radu odjeljenja i škole ali u skladu sa zakonskim pravima i obavezama s kojima ih treba upoznati na početku školske godine. Mogućnosti je bezbroj - uključivanje u vannastavne aktivnosti, pomaganje oko takmičenja (prevoz i sl.), druženja s učenicima i nastavnicima, izrada didaktičkih materijala, uređenje učionice-kabineta, posjeta učenika zanimljivim radnim mjestima roditelja, predstavljanje zanimanja roditelja na časovima profesionalne orijentacije, ekskurzije, izleti... Kada dijete osjeti to partnerstvo, kada i u školi i u porodici sluša o istim vrijednostima, osjetiće se sigurno i zaštićeno što će direktno uticati na bolji uspjeh u učenju i vladanju. A zar nam to nije svima zajednički cilj? Gorana Jovanović

Zabilježeno u prolazu O ispraćaju u mirovinu nastavnika Zuhdije Softića
Događaj oktobra mjeseca u Osnovnoj školi u Dubokom Potoku u školskoj 2008/2009. godini svakako je bio veoma lijep ispraćaj u zasluženu mirovinu dugogodišnjeg nastavnika historije i geografije Zuhdije Softića. Na okupu su bili: starije i mlađe kolege, učenici starijih i sadašnjih generacija. Uslijedio je prigodan program, druženje, čestitanja… Uz to, nezaobilazna, draga i nezaboravna sjećanja na četiri decenije rada popularnog Softe. Među brojnim gostima svečanosti je prisustvovao i srebrenički načelnik Općine Osman Suljagić koji je, i pored prezauzetosti drugim poslovima, našao vremena da oda priznanje za dugogodišnji rad ovom ne samo vrsnom nastavniku, već i dobro poznatom društvenom i javnom radniku. Softić je svoj cijeli radni vijek proveo u školskim obavezama i dužnostima na području Dubokog Potoka. Gdje ga nisu tražili – tu ga jedino nije bilo. Pored odgojno-obrazovnog rada stizao je i da se usavršava u struci. Dobar dio sebe ugradio je u razvoj mjesnog područja: istrajno, godinama, i bez predaha. Svi učesnici ove nezaboravne svečanosti složili su se na kraju u jednom: ispraćaj Zuhdije Softića bio je lijep, duboko ljudski, prosvjetarski, u pravom smislu tih riječi. Onako kako to on i zaslužuje. I da se nikad ne zaborave duge godine druženja s njim, godine zajedničkog rada. Ovakvi ispraćaji prosvjetnih radnika u mirovinu trebali bi biti naša stalna praksa. Svuda, u svim našim školama. Ti ispraćaji su i prilika da se oda priznanje zaslužnim prosvjetarima, priznanje njihovom samoprijegornom radu, ljudima koji su svoje radne godine uložili u odgoj i obrazovanje mladih naraštaja. A takav je i Zuhdija Softić koji će, zasigurno, i svoje penzionersko vrijeme ispuniti osmišljenim sadržajima. Sretno, Softa! Ešref Berbić
PROSVJETNI LIST, novembar / studeni 2008.

Sretno, Softa!

15

Aktuelnosti

Govor Gornjeg Doca kod Travnika kao osnova za proučavanje jezika Ive Andrića

Vjerni čuvar narodnoga govora

Tri su činioca koja upućuju na to da je Bosna bila izvorište Andrićevih tematskih preokupacija: prvi je vezan općenito za tematiku njegovih djela, gdje je sve isprepleteno Bosnom, njezinim ljudima i prirodom, drugi je leksički segment, a treći da je Andrić “svojim jezičkim osjećanjem bio čvrsto vezan za svoje tlo, za Bosnu”
“Žao mi je kada pomislim da izumire svakim danom naša stara čudna Bosna, a nema nikog da zabilježi i sačuva mrku ljepotu nekadašnjeg života, i žao mi je kad pomislim da sa svakom starom ženom umre jedan stih i sa svakim fratrom biva zakopana jedna historija.”1
ovor jednoga kraja teško je opisati i dokučiti ako se najprije ne osvrnemo na njegove ljude, jer poznato je da jedno bez drugoga ne ide. No, kada se jedno mjesto može pohvaliti da je iznjedrilo našeg jedinog književnog nobelovca, onda ni jedan osvrt ovog tipa ne može početi bez govora o njemu. Nažalost, pri spomenu Gornjeg Doca kod Travnika samo će se još rijetki sjetiti našeg velikog nobelovca Ive Andrića, ali kažu da se čovjekova obrazovanost ogleda u njegovim asocijacijama. Govor ovoga mjesta još i danas je vjerni čuvar ikavskošćakavskoga dijalekta, kakvog ga je prikazao i sam Ivo Andrić u govoru likova svoje Travničke hronike. Iako u neposrednoj blizini grada Travnika, te pod velikim utjecajem književnojezične norme, Dolac je ipak uspio sačuvati svoje specifičnosti. Tako se još uvijek kod izvornoga starijeg stanovništva može čuti meja, mlaji, tuji, jat je dao lipo, bilo, mliko, a četiri afrikata (č, ć, dž, đ) svedena su na dva (ć, đ). Odgovore na pitanja o životu jednoga umjetnika najčešće ćemo pokušati tražiti u njegovim djelima. Ako pogledamo životni put Ive Andrića i njegova djela, nailazimo na jednu kontradiktornost. Pitam se postoji li još i jedan umjetnik, pisac, koji je u svojim djelima toliko zaokupljen svojim zavičajem, a da mu se to toliko odriče i negira. On kaže da je Bosna svijet u malom i svojim djelima je zaista uzdiže na posebno mjesto. Naime, svaki pripovjedni tekst pretpostavlja autora koji kao individualizirana ili pak kao bezlična svijest govori, tj. pripovijeda. S autorove pozicije očekivali bismo da govori književnim jezikom. “Kod Andrića je, na primer, uvek tako: sa autorove pozicije govori se čistim književnim, uzornim jezikom, i u najvećem broju dela ekavski, a govor ličnosti dat je sa izvesnom perspektivnom udaljenošću.”2

G

Govor Bosne
Iako se perspektivna udaljenost, tj. specifičan govor likova dijalekatski markiran nekada i ukida u autorovu korist, prevladava ovo prvo, jer to Andrićevom književnom postupku daje još jednu dozu posebnosti. “To je izuzetno zanimljivo u slučajevima kada te iste ličnosti i u istome književnom delu pre ili posle ovoga ukidanja perspektivne udaljenosti govore ijekavski i sa dijalekatsko-lokalnim elementima.” Tako je npr. autorov govor u Prokletoj avliji ekavski, a likovi govore ekavicom sve do trenutka kada fra Petar počinje pričati o događajima, ali izvan Avlije, ne kao učesnik u priči. Onda on govori ijekavski, a unutar njegova govora ličnosti iz Avlije, pa i sam Ćamil, postaju ijekavci. Dakle, opoziciju ekavski naspram ijekavskog, odnosno lokalno-dijalekatskih elemenata gdje se javlja i ikavica, Andrić iskorištava i u funkcionalne, kompozicijske svrhe. Ovim se on neprestano drži pozicije sveznajućeg pripovjedača, što mu dopušta i ovakva jezička preplitanja. Iako i sam Andrićev prijelaz s ijekavskoga narječja na ekavsko njegov jezik i općenito orijentaciju s obzirom na tematiku čini nejasnim, sa sigurnošću možemo utvrditi da je on u svojim djelima uspio sačuvati i vjerno prikazati govor Bosne. Objektivno gledano, nemoguće je suživjeti se s jednim podnebljem, a pri tom zanemariti govor njegovih stanovnika. Ipak, ta Andrićeva vezanost za Bosnu nekako nameće misao da autentičnost govora likova nije samo književni postupak, nego je i odraz samoga pisca. “Funkcionalne osobenosti jezika ne uzimamo kao jednostavne elemente individualizacije likova u književnom delu, što bi poetski jezik svelo na pragmatički jezik u naročitoj funkciji objektivizacije lika ili karaktera, nego – sasvim suprotno tome – mislimo da se, zato što i u umetničkom delu jezik ima saznajne ciljeve, sadržaj dela, pa time i likovi njegovi otkrivaju u alternaciji raznih funkcionalnojezičkih stilova, tipova govora, koji u svojoj ukupnosti grade celovit lik autora.”3 U Travničkoj hronici običan svijet govori ikavskošćakavskim dijalektom, pa se jezik di-

Travnik, Andrićeva velika inspiracija

poput De Fosea u Travničkoj hronici i Maxa Levenfelda u Pismu iz 1920. Budući da su Andrića oduvijek zanimale opće ljudske sudbine, njegova Bosna, svijet u malom, bila je bogata baština za njegovu literaturu. Ozbiljan i oprezan čitatelj Andrićeva djela sasvim sigurno će zapaziti njegov jezik, koji je poput Bosne na razmeđi puteva i sam stjecište različitih dijalekata i govora. I ovoga puta Andrić je ostao vjeran Bosni, pa u njegovim djelima možemo zapaziti čuvanje starih odlika bosanskih govora. Mnogi kritičari proučavali su njegov jezik s raznih aspekata njegova života, uzimajući u obzir ranu ijekavsku fazu, te poslije ekavsku nakon prelaska u Beograd. Među njima mnogo je onih koji svoje teze zasnivaju na Andrićevom jeziku kao čistom produktu književnojezične norme, odričući mu dijalekatske crte. Za razliku od njih, ja ću se osvrnuti na njegov jezik s obzirom na karakteristike govora Andrićeva zavičaja – Travnika, odnosno Gornjeg Doca, koji pripada ikavskošćakavskome dijalektu BiH. Kroz cijelu Andrićevu literaturu vidljiv je njegov stalni interes za zavičaj, pa se on neprestano kreće između Travnika, Sarajeva i Višegrada. Iako ga za Travnik vežu najraniji dani njegova života, pa bi se moglo očekivati da mu nisu toliko ostali u sjećanju, ovaj je grad bio njegova velika inspiracija, a rodno mjesto Gornji Dolac čest toponim njegovih djela. Premda veliki zagovornik Vukove koncepcije književnoga jezika, Andrić je i vjerni čuvar narodnoga govora, pa su i njegovi likovi često autentični govornici određenoga narječja i govora, što mu je dopuštao i njegov književni postupak.

Stalni interes za zavičaj
Mnogi su istraživali Andrića i pokušavali dosegnuti u potpunosti ono što je on svojim djelima želio reći. Moj pokušaj bit će vezan za Andrića na njegovom izvoru, a što bi za jednoga pisca bio izvor doli njegov zavičaj. Ivo Andrić rođen je u Gornjem Docu kod Travnika, pa iako nije dugo živio u ovom malom mjestu s pogledom na travničku čaršiju, ostao mu je vjeran u svojim djelima, osobito u Travničkoj hronici. Andrić je zaista želio proniknuti u svijest svojih sugrađana o kojim su u njegovim djelima govorili začuđeni stranci

16

PROSVJETNI LIST, novembar / studeni 2008.

Aktuelnosti
jaloga i piščev jezik bitno razlikuju. Fonem h kao vjerni pokazatelj jezičnoga stanja Bosne i ovdje nam mnogo govori i Andrić ga je svjestan. U govoru likova ovaj glas se javlja na etimološkom mjestu, pa negdje i gdje ga po etimologiji nema, dok se u govoru pisca rijetko pojavljuje. Andrićev govor u djelima bitno je određen ondašnjom jezičnom normom, u čemu mu je pomagala i njegova lektorica Vera Sojić. Takav je slučaj i s fonetsko-fonološkim karakteristikama. je oblik konjma. “…Nastavak –ma i brojno je i u apsolutnom koeficijentu zastupljeniji, i može se smatrati primarnim za Andrićev jezik već i po tome što se u prvom izdanju dela jedino on i upotrebljava.”5 Zamjenica sav u arhaičnom obliku vas također se javlja i u govoru Gornjeg Doca i to najčešće u sintagmi s pridjevskim značenjem sav-cio, sav dan>vas dan>vazdan. U jeziku Ive Andrića ova zamjenica u svom arhaičnom obliku i danas dijalekatskom vas, javlja se naporedo s književnojezičnim oblikom, tako da se jasno pokazuje prisustvo svjesnog arhaiziranja teksta, odnosno govora. Ipak, mnogo je osobina govora Andrićeva zavičaja koje nisu našle svoje mjesto u njegovoj literaturi. Naime, neke od važnih osobina kao što je jednačenje afrikatskih parova u korist palatalnijeg i mnoge druge, ovdje se ne pojavljuju. To je vjerojatno opet rezultat Andrićevog zanimanja za standardnu normu. “On nije išao za tim da svoje romane i dijalekatski veže za određeni prostor. Otuda kod njega u Travničkoj hronici i Bošnjaci, kao starosjedioci i po dijalekatskoj pripadnosti ikavci i šćakavci, i fratri, imaju obilježja ijekavskog govora.”6 Međutim, bitan jezični čimbenik u njegovim djelima bila je i njegova lektorica Vera Stojić, koja je često ispravljala te dijalekatske crte smatrajući ih netočnim, da bi Andrić neke od njih ponovno vraćao. Posebno važni oblici bili su oni koje je on ponio od svoje majke i koji su mu samim tim bili od sentimentalne važnosti. Iako je uvijek bio vjeran normi književnoga jezika, ipak, i kada je prešao na beogradsku jezičnu normu, nikada nije u potpunosti napustio neke osobine ponesene iz rodne Bosne. “Bez sumnje, Travnička hronika je tražila više bosanskih osobina, nego što je to bio slučaj sa Gospođicom. Andrić je znao da muslimani Travnika govore: kahva, kuhinja i sl. i nije im mogao oduzeti tu osobinu, ako je želio da ostane na jezičkom tlu radnje romana.”7 Zato u Prokletoj avliji, čija je radnja smještena na obalama Bosfora, daleko od Bosne, glavni lik – Bosanac, fra Petar govori ijekavicom u kojoj ima i odstupanja. To su primjeri kao: uvjek, zauvjek, smjeh… On poštuje izgovor nekih riječi onako kako ih izgovara narod u Bosni. Tako npr. on nikada neće napisati sekvencu –rj u riječima Bajram, bajramski, jer zna kako govore vjernici. Vidljivo je da su mu bili poznati običaji svih vjera i nacija u Bosni. Tako se često javlja i inicijalno h (halva, hair, hodža). Oblike leksema, npr. uho, sa h, Andrić je moga nositi iz svoga zavičaja i nije ga često mijenjao s drugim fonetskim oblikom. Na kraju svih njegovih djela nalaze se opširni rječnici turcizama, koji su također svojevrsni pokazatelj ukorijenjenosti odlika bosanskih govora u jeziku ovoga pisca. U jeziku Ive Andrića, gdje su lokalizmi, kao i orijentalne riječi koje nisu imale zamjenu u našem jeziku, i unatoč temama relativno rijetki, i samo nagomilavanje ovolikog broja turskih riječi ukazuje na piščevu želju da prikaže sliku određenog događaja smještenu u vremenu i prostoru. Turcizmi su ovdje redovito u onom obliku u kakvom ga je prihvatio narod u Bosni i kakvim ga i sada čuva u svom govoru. “Ivo Andrić, kao i svaki drugi majstor pera, cijelim svojim literarnim ostvarenjem pokazuje stalnu vezu, makar i duhovnu, sa rodnim krajem – zavičajem. Jezička komponenta u svakoj dubljoj analizi vodi nas u njegovu rodnu Bosnu…”10 Teško da postoji grad u Bosni kojeg Andrić nije spomenuo u svojoj literaturi, a na to se nadovezuje njegov omiljeni postupak, diferenciranje likova po regionalnim karakteristikama (govor, običaji, mentalitet…) Dakle, iako Andrićev književni put zapravo nema konstantu ni što se jezika tiče, ipak je on nastojao stajati iza onoga što je napisao. O tome govori i činjenica da nakon prelaska u ekavsku fazu svoja ranija djela nije dao ekavizirati. “Filološka analiza pokazuje da Andrićev autorski jezik na semantičkim, leksičkim i sintaktičkim razinama obilato i u izražajnom smislu plodonosno crpi iz cijeloga štokavskog rezervoara, ne gajeći nikakav zazor koji bi bio motiviran standardnojezičnim granicama…”11 Sanja Heraković
1 Iz Andrićevog pisma biskupu Tugomiru Alaupoviću 2 Boris A. Uspenski: Poetika kompozicije, semiotika ikone, Nolit, Beograd 1979., str. 37 3 Živojin Stanojčić: Jezik i stil Iva Andrića, Filološki fakultet beogradskog univerziteta, Beograd 1967., str. 11 4 Asim Peco: Jezik književnog teksta, Izabrana djela VI. Sarajevo 2007., str. 206 5 Živojin Stanojčić: Jezik i stil Iva Andrića…, str. 31 6 Isto. str. 206 7 Asim Peco: Jezik književnog teksta, Izabrana djela VI. Sarajevo 2007. str. 209 8 Isto. str. 211 9 Isto. str. 212 10 Asim Peco: Radovi o turcizmima, Izabrana djela V. Sarajevo 2007. str. 213 11 Ivan Lovrenović: Ivo Andrić, paradoks o šutnji. u: Novi izraz, časopis za književnu i umjetničku kritiku, br. 39, Sarajevo, januar - mart 2008., str. 7 PROSVJETNI LIST, novembar / studeni 2008.

Od ijekavice do ekavice
Andrić je jednom rekao da je on literaturu doveo do praga bosanske kuće, a da ju je Meša Selimović uveo u bosansku kuću. On želi reći da je u svojim djelima opisivao svakodnevni život bosanskoga čovjeka s njegovim poteškoćama, koristeći se govorom likova, koji je vezan za njihovu okolinu, te govori mnogo o njima. On nije želio ući potpuno u čovjekovu intimu, nego je na njega gledao s obzirom na cijelu okolinu, tj. čaršiju. Takav čovjek samo je predstavnik prilika koje zaokupljaju tadašnje doba. Tako je i na jezičkom planu, pa su termini i općenito leksika isključivo vezani za život čaršije bez nekih velikih upliva u vjerski život. Pa i sami fratri, koji su vrlo česti likovi njegovih djela, uglavnom govore o društvenim prilikama. Kao jedna velika nestalnost Andrićeva književnog opusa smatra se refleks jata. Poznato je da je sve do 1936. godine svoja djela pisao ijekavicom, da bi onda prešao na ekavicu, vođen idejom da jedan jezik treba biti u potpunosti jednak bez različitih varijanti. No, kada pogledamo ijekavski dio opusa, uočavamo i tu mnoge nedosljednosti, koje bismo mogli povezati s njegovim zavičajem, Travnikom i Gornjim Docem, tj. s njihovim specifičnim govorom. Andrić je među prvima koristio oblike govora iz svog zavičaja. Tako se u govoru likova javljaju ikavski oblici gorila, vidila, živila i dr. Ovo je sudeći po zabilježenoj građi s ovoga područja dakako odlika ikavskoga dijalekta, što se i danas može čuti u Travniku i njegovoj okolici. Međutim, ovakva ubacivanja ikavskih osobina i šćakavizama može se pronaći i u opusu iz ekavske faze Andrićeva stvaralaštva. Iako piše ekavicom, njegovi likovi, budući da su i dalje uglavnom Bosanci, govore ijekavicom, a nekada i ikavicom. “Andrić je, to i naši primjeri pokazuju, jasno lučio ekavske i ijekavske likove pojedinih riječi. On je, uz to, nosio u svome jezičkom osjećanju i ijekavizam kao govornu osobinu i znao je gdje koji refleks jata dolazi: to jest, znao je da luči dvosložne od jednosložnih refleksa jata.”4 Detaljno lingvističko istraživanje i analiziranje Andrićeva djela s obzirom na govor njegova zavičaja u konačnici bi vjerojatno dalo mnoge istovjetnosti, koje bi se negdje ticale obostrane vezanosti za književnu normu, a negdje i stvarnih podudarnosti. Kada govorimo o morfološkim specifičnostima na tom planu kao zanimljiv izdvaja se nastavak dativa, instrumentala i lokativa –ma, nastao redukcijom vokala, koji je čest u govoru Gornjeg Doca, a u djelima Ive Andrića zastupljeniji od druga dva (-ima, -im). Osobito u Travničkoj hronici čest

Lokalizmi i orijentalne riječi
Postoje tri čimbenika koja upućuju na to da je Bosna bila izvorište Andrićevih tematskih preokupacija s obzirom na jezik, kao i društveno-političku problematiku. Prvi je vezan općenito za tematiku njegovih djela, gdje je sve isprepleteno Bosnom, njezinim ljudima i prirodom. “Tako je mogao da piše i o Travniku, i o Višegradu, i o Sarajevu samo onaj koji je dobro poznavao i ljude, i krajeve, a i istoriju tih predjela.”8 Drugi je leksički segment. Pored mnogih turcizama, koji su semantički vrlo raznovrsni, kao i neki lokalizmi, Andrić je nosio taj leksički fond u svom rječniku, znao je njegove semantičke vrijednosti, iako za neke danas nemamo adekvatnu zamjenu. Treće, “Andrić je svojim jezičkim osjećanjem bio čvrsto vezan za svoje matično tlo, za Bosnu.”9

17

Nova izdanja

Od školskih takmičenja do matematičkih olimpijada
Dr. Šefket Arslanagić: Zbirka riješenih zadataka sa takmičenja iz matematike učenika osnovnih škola u FBiH (1996.-2008.), Grafičar promet, d.o.o, Sarajevo, 2008.
edavno je iz štampa izišla nova knjiga dr. Šefketa Arslanagića, vanrednog profesora na Odsjeku za matematiku Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu i dugogodišnjeg saradnika „Prosvjetnog lista“. Ovoga puta Arslanagić je (nakon što je objavio 22 knjige i brojne stručne i naučne radove iz različitih oblasti matematike) uložio vidan napor kako bi u jednu knjigu prikupio zadatke sa brojnih kantonalnih, federalnih i državnih takmičenja, u periodu od 1996. do 2008. godine. Zato bi se moglo reći da je ova knjiga, na određen način, nastavak slične zbirke riješenih zadataka iz matematike, sa predratnih takmičenje, autora Smaila Vesnića i Momčila Vujovića. Profesor Arslanagić, prepoznatljiv po svom izuzetnom angažovanju u organizaciji poslijeratnih matematičkih takmičenja u Federaciji BiH i pripremama mladih matematičara za međunarodna takmičenja, ovom je knjigom popunio dosta oskudnu matematičku literaturu, pri čemu treba naglasiti da će ona, ipak, najviše koristiti učenicima i nastavnicima matematike u pripremi za naredna takmičenja. O vrijednosti i korisnosti ove nove Arslanagićeve knjige rječito govore i recenzenti dr. Arif Zolić i profesor Sead Softić: „...U prvom dijelu dati su zadaci sa kantonalnih takmičenja (Kanton Sarajevo) od 1996. do 2008. godine učenika osnovnih škola, od V do VIII razreda. Zadaci i rješenja su navedeni hronološki, po godinama. Rješenja su prezentirana jasno, prilagođena uzrastu učenika, ali ne nauštrb matematičke strogosti. (Dobro bi bilo kada bi se mogli skupiti zadaci i rješenja i iz drugih kantona.) U drugom dijelu dati su zadaci sa federalnih takmičenja, opet hronološki, po godinama. Učesnici ovih takmičenja također su učenici od V do VIII razreda osnovnih škola. Na ovom, višem nivou ta18
PROSVJETNI LIST, novembar / studeni 2008.

N

kmičenja, zadaci su raznovrsniji i složeniji. To je omogućilo autoru da data rješenja zadataka izloži na zavidnom stručnom nivou,

„...Činjenicu da su tretirana takmičenja rangirana u smislu 'od nižeg ka višem nivou', autor ove zbirke je popratio ekvivalentnim rasporedom zadataka, koji čitavoj Zbirci daju neophodnu i vrlo prihvatljivu metodičku komponentu. Svi zadaci imaju detaljna, metodološki besprijekorno urađena rješenja, prezentirana na način koji je apsolutno prihvatljiv i za učenike skromnijeg matematskog znanja. Prateća grafika (crteži i šeme) je vrlo kvalitetno urađena, sa jasno istaknutim elementima geometrijskih pojmova, koji u potpunosti ilustruju i pretpostavke i tvrdnje postavljenih zadataka. Budući da Zbirka sadrži vješto odabrane zadatke koji se, dobrim dijelom, naslanjaju na zvanični Nastavni plan i program u osnovnoj školi, ona će biti prihvatljiva za većinu učenika, pa se može uspješno koristiti i za realizaciju programskih sadržaja matematskih školskih sekcija, dodatnu nastavu iz nastavnog predmeta matematika kao i za individualno i kolektivno stručno usavršavanje nastavnika. Zbirka je naročito značajna za one učenike, kako osnovnih tako i srednjih škola, koji ispoljavaju poseban talenat i afinitet prema složenijim matematskim sadržajima, jer se istovremeno može koristiti i za svojevrsni „trening“, odnosno pripremu za naredna školska, kantonalna, „federalna“ i „državna“ takmičenja, kao i za takmičenja višeg nivoa, međunaraodnog značaja. Osim navedenih karakteristika treba istaći da je autor ispoljio veliki trud i umijeće u pronalaženju, sortiranju i uobličavanju vrlo heterogenog „sirovog“ materijala, od kojeg je, na zadovoljstvo velikog broja učenika i nastavnika, sastavljena ova Zbirka...“ (Prof. Sead Softić)

ali opet na način prilagođen učenicima. Poznato je da je sam autor godinama davao, gotovo nemjerljiv, doprinos ne samo organizaciji takmičenja nego i popularizaciji rada mladih matematičara. Brojne su ljetne škole mladih matematičara koje je organizovao i bio predavač u tim školama. To se sigurno može primijetiti u rješenjima zadataka. Ponekad autor da sebi slobodu da učenicima pruži više nego što se to, u ovakvim prilikama, očekuje. U trećem dijelu dati su zadaci sa državnih juniorskih matematičkih olimpijada. Rješenja ovih zadataka su korak dalje prema takmičenjima internacionalnog značaja...“ (Dr. Arif Zolić)

Nova izdanja

Značajan doprinos istraživanju književnosti za djecu
Ibrahim Kajan: Razvojni oblici dječjeg bosanskohercegovačkog romana, „Zalihica“, Sarajevo, 2008.
eć smo se pomalo navikli na činjenicu da je bosanskohercegovačka književna produkcija za djecu (dječija književnost, književnost za djecu) bila na margini književno-kritičke i književno-teorijske pažnje. Uprkos respektabilnom obimu i estetskoj vrijednosti ta književnost nije imala validnu književnohistorijsku valorizaciju, niti tako potrebno književno-historijsko situiranje, kao što ga je imala književnost za odrasle, prihvatimo li, uslovnu, takvu podjelu. Razumije se da se takav nedostatak itekako osjetio u nastavnoj praksi kod upoznavanja bosanskohercegovačke književnosti, bilo da se radilo o obaveznoj lektiri, sadržaju čitanki ili, pak, o buđenju ljubavi i potrebe za knjigom i čitanjem. Ovaj nedostatak višestruko je i dodatno usložnjen ratnim događanjima, te nastalim društveno-ekonomskim i političkim promjenama, jer su se, u izmijenjenim okolnostima, postavljala i stara, ali i neka nova pitanja, vezana za kritičku valorizaciju književnog stvaralaštva za djecu. U ovakvoj situaciji otvorena je mogućnost da u tako zapušten i neograđen cvjetnjak (kako bismo mogli pojmiti stanje u dječijoj književnosti) ukoliko se stanje ne bude mijenjalo, zajedno uđu, ruku pod ruku, i zagriženi ideolog, i dezorijentisani pedagog, i poneki skriboman koji dječiju književnost uzimaju kao djetinjariju odraslih, a ne kao „najbolju književnost koju čak i djeca mogu razumjeti“. Upravo zbog ovakvih okolnosti smatram kako je književna studija „Razvojni oblici dječjeg bosanskohercegovačkog romana“ Ibrahima Kajana (u izdanju Izdavačke kuće „Zalihica“, jednog od najagilnijeg domaćeg izdavača) od izuzetnog značaja jer predstavlja prvu cjelovitu, kritičku sistematizaciju i valorizaciju bosanskohercegovačkog romana za djecu. Treba odmah reći da je ova knjiga napisana sa izrazitim senzibilitetom, kako prema samoj materiji – predmetu istraživanja, tako i prema čitaocima, korisnicima ovog vrijednog istraživanja, prije svega – studentima i nastavnicima, ali i prema širem

V

čitalačkom krugu, kojeg će, nadam se, biti. Ovom studijom su obuhvaćeni svi relevantni dječiji romani bosanskohercegovačkih

reći da je, istovremeno, i svojevrsna antologija odabranih književnih djela, na kojima je autor zasnivao svoj analitički rad. Tako će sigurno biti i koristan „konsultant“ budućim sastavljačima školske lektire. Karakterišući pojedine romane, Kajan prenosi relevantne ocjene iz vremena kada je djelo nastalo, dodajući im nove valere vlastitog prosuđivanja, ne bježeći ni od „ispravljanja“ ranije izrečenih stavova. A Kajanov kritički stav nije nimalo suhoparan, na nivou puke konstatacije, nego je veoma ilustrativan, potpomognut argumentima iz štiva koje je predmetom analize. I dječiji pisci, čija je djela Kajan analizirao, mogu u ovoj njegovoj studiji prepoznati korisne poruke, prvenstveno kada je riječ o njihovoj situiranosti u ovom žanru. Knjiga Ibrahima Kajanja „Razvojni oblici dječjeg bosanskohercegovačkog romana“ se čita vrlo lahko i ne ispušta iz ruke do zadnje stranice, što je prava rijetkost za ovu vrstu štiva, pa nas autor, ako bismo se pomogli sportskim žargonom, podsjeća na dobrog sudiju koji se gotovo i ne primijeti vodeći dobru utakmicu. On je, naime, bez ikakvih teškoća, „proveo“ dječiji roman kroz njegovih pedeset razvojnih godina, počevši od pustolovnog romana „Izviđači Vidrinog jezera“ Stevana Bulajića (Sarajevo, 1954.) i Ćopićevog „Doživljaja mačka Toše“ iz iste godine, koji se uzima kao prvi animalistički roman za djecu kod nas, pa sve do romana koji su nastali u toku ili nakon našeg posljednjeg rata. Kajan je, što je posebno vrijedno, bosanskohercegovački dječiji roman promatrao na prostoru cijele Bosne i Hercegovine, izbjegavši tako sve etničke i entitetske barijere. Zato smo uvjereni da će ovo izuzetno značajno istraživanje naći svoje zahvalne čitaoce (korisnike) na cijelom bosanskohercegovačkom državnom prostoru, ali i šire, u susjednim nam državama, imajući u vidu okolnost da Kajan u svojoj knjizi u znatnoj mjeri „zahvata“ i vrijeme koje smo proživjeli u zajedničkoj državi. Alija Musić
PROSVJETNI LIST, novembar / studeni 2008.

pisaca, odnosno pisaca rođenih u Bosni i Hercegovini ili izvan nje, ali koji su životnom i jezičkom praksom svoje djelo pridodali bosanskohercegovačkom književnom prostoru. Prema tvrdnji samog autora on svoje istraživanje „izvodi“ na oko 70 od oko ukupno 110 romana za djecu, koliko ih je uopće objavljeno. U studiji su opisani tipovi i modeli koji su kroz vrijeme nosili razvoj romana, razvrstane uočljive žanrovske cjeline, te naznačeni žanrovi koji se tek javljaju, makar za tako nešto bilo tek jedan ili dva primjera. Knjiga je, istovremeno, i pregled svih relevantnih pisaca dječijeg romana kod nas i svih onih koji su se do sada kritički bavili ovom vrstom književnog stvralaštva za djecu. Analizu prate i korisni bibliografski prilozi, pri čemu se autor služio svim mogućim „tehnikama“ prikupljanja informacija, uključivši tu i internetske informacije, pa bi se za ovu knjigu moglo

19

Iz jezičke prakse

Nije uredu čekanje u redu
(Sastavljeno i rastavljeno pisanje priloga i brojčanih ocjena)

oš jedna nedoumica u jezičkoj praksi: da li napisati odvojeno ili zajedno: u redu ili uredu, na žalost ili nažalost, na brzinu ili nabrzinu, na pamet ili napamet, itd. S obzirom na to da slične dileme imaju mnogi, pogrešna rješenja za navedene primjere nije teško naći u svakodnevnoj komunikaciji. Zbog toga nailazimo različito napisane oblike složenih priloga, što je nekad opravdano, a nekada ne: Urijetko vam trud svirači (idoconline.info), u rijetko naseljenim područjima (zepce.ba), ma naravno da je uredu. (dernek.ba), Sve je uredu (vmjablanica.com.ba), ali i: Sve je u redu (scaryblog.blogger.ba), prenos uživo, navrat-nanos skrpljen pravni sistem (cin. ba), zato pijem navrat, nanos (cafe.ba), zaradite usput. (sarajevo-x.com), Negdje uz put ja sam te izgubila (dernek.ba), Uz put moraću spomenut (sarajevo-x.com), nek si ti živ i zdrav i uz brdo brz. (forum. linux),“kako uzbrdo, tako i nizbrdo!” (drive-in.ba), danas smo na žalost svjedoci (plivazdravlje.ba), Nekad je bolje donositi odluke na brzinu (teen.co.ba), šarena torta na brzinu (recepti.co.ba), namjestiti stan na brzinu. (sarajevo-x.com), itd. Među navedenim primjerima ima i pravilno i nepravilno napisanih oblika. Treba razlikovati složene priloge koji se pišu zajedno od kombinacija u kojima svaki dio zadržava svoje značenje. Da bi bila pravilna upotreba složenih priloga, trebalo je napisati: sve je uredu; navrat-nanos (znači raditi nešto u velikoj žurbi, bez reda), usput nešto reći, ali brati cvijeće uz put. Kolači koji se mogu brzo napraviti su kolači nabrzinu. Zamjerke mogu biti na brzinu rada, ali se može nešto uraditi nabrzinu. Nije mu naruku da sad ide tamo, ali je pao na ruku. Ostali smo nasamo, nije nam niko smetao, ali na samo metar od nas nešto se desilo; itd. U navedenim primjerima razlika je ne samo u značenju nego i u akcentima. Kada se piše prijedlog odvojeno od imenice, znači da imenica zadržava svoje značenje. Kratkosilazni akcenat je na prvom slogu 20
PROSVJETNI LIST, novembar / studeni 2008.

J

Piše: mr. Aida Kršo (Institut za jezik Sarajevo) kod priloga navrat-nanos, uzbrdo, nizbrdo, urijetko, nadesno, itd. Međutim, nekada je razlika samo u značenju, a akcenatske razlike nema: u redu i uredu, na brzinu i nabrzinu, na primjer i naprimjer. Nećemo vas više zamarati akcentima. Dovoljno je da prepoznate da se riječi različito izgovaraju kada su prijedlozi napisani odvojeno ili kada je nastao složeni prilog. Primjeri koji imaju iste naglaske u oba slučaja, kao što je u redu i uredu, još više ostavljaju prostor za nedoumice. Jedino po čemu se razlikuju je značenje. Zbog toga je vrlo važno pratiti značenje riječi. Ako imenica zadržava svoje značenje, onda se prijedlozi uz imenice pišu odvojeno: paziti na primjer, brati cvijeće uz put, ići nekome na žalost. U drugom slučaju, ako u spoju prijedloga i imenice nastane novo značenje, neovisno od prvobitnog značenja imenice, prijedlog i imenica se pišu kao jedna riječi. Naprimjer: Nažalost (žao mi je), ali nisam išao na žalost (otići u posjetu ožalošćenima), uredu (u značenju: nema problema, dogovoreno), nizbrdo (naniže), itd. Pa i ova riječ naprimjer ako se kaže: Pazi na primjer pod brojem 3! To znači da imenica primjer zadržava svoje značenje i da treba paziti na sljedeći primjer, pod tačkom 3. Ali, u slučaju da se kaže: Uradite, naprimjer, sljedeću vježbu. Riječ naprimjer je prilog i piše se zajedno sa prijedlogom, pa je pravilno napisati: naprimjer, a skraćenica se piše: npr.

Mogli bismo reći nešto i o bilježenju brojčanih ocjena u đačkim knjižicama. Blizu je polugodište, zbrajanje konačnih ocjena i rezultata u toku prvog polugodišta. Ocjene nedovoljan, dovoljan, dobar i odličan, posebno odličan, ne predstavljaju nikakav problem. Kako napisati ocjenu vrlo dobar, to je ocjena kod koje se za trenutak duže zadržimo, da li se piše zajedno ili odvojeno? Kada nastavnik kaže za nekog da je vrlo dobar znači da je više nego solidan, da je vrijedan, marljiv, ali da mu malo nedostaje da bi ipak bio odličan. Pri tome naglašava i riječ vrlo i riječ dobar. On je vrlo dobro dijete ili veoma dobro dijete. Tu nema dileme kako da se napiše. Napisat će se odvojeno. Ali, šta je sa brojčanom ocjenom četiri, da li je pisati sastavljeno, kao složenicu: vrlodobar, ili rastavljeno, kao složeni dvočlani izraz: vrlo dobar. Da bi dvije riječi potpuno srasle u jednu, pravopis nalaže određena pravila: da li je razvijeno novo značenje; da li je prvi dio nepromjenjiv; upotrebljava li se jedan od dijelova samostalno; je li došlo do promjene oblika tipa usput < uz put; je li samo jedan naglasak. (Pravopis str. 37). Navedena pravopisna pravila jasno upućuju da je jedino ispravno napisati vrlo dobar kao dvije riječi. Tu nije došlo do srastanja riječi niti se formiralo novo značenje jer je neko zaista vrlo dobar ili veoma dobar. Drugo, u navedenom dvočlanom izrazu nije jedan naglasak nego su obje riječi naglašene. Svejedno što u svakodnevnom govoru to izgovaramo brzo, pa nam se čini kao jedna riječ, kao pozdrav: Dobro jutro! Sve su to samostalne riječi i pišu se odvojeno. Nažalost, nemamo više prostora da usput progovorimo i o ostalim pravilima sastavljenog i rastavljenog pisanja riječi, naprimjer, o pisanju svijetloplave boje i plavo-bijele zastave. S obzirom na to da je rečeno: ako u spoju između riječi nastane novo značenje, onda se riječi pišu kao jedna riječ, jasno je da se svijetloplava, modrozelena pišu kao jedna riječ. No, o tome nekom drugom prilikom.

Reportaža

Uz jubilej OŠ “5. oktobar” Sanski Most

Četiri decenije trajanja
Osnovnoj školi “5. oktobar” u Sanskom Mostu cijeli mjesec oktobar bio je u znaku obilježavanje vrijednog jubileja – četrdeset godina trajanja ove škole. Već 3. oktobra održali smo svečanu akademiju, posvećenu godišnjici škole, na kojoj smo, pored ostalog, izvršili i proglašenje najboljeg nastavnika u 2007./2008. školskoj godini. Taj dan smo posvetili i druženju sa našim kolegama, nastavnicima iz drugih osnovnih škola u Sanskom Mostu, te se dogovorili o načinu organiziranja drugih aktivnosti, posvećenih jubileju, u kojima bi aktivno sudjelovale sve učeničke sekcije naše škole. Javna ustanova Osnovna škola “5. oktobar” Sanski Most svoju odgojno-obrazovnu djelatnost počela je ostvarivati početkom školske 1968./69. godine, a svečano otvaranje školske zgrade obavljeno je povodom 25-godišnjice oslobođenja Sanskog Mosta. Škola je tada na osnovu odluke Skupštine opštine dobila naziv Osnovna škola “Narodni front”. U trenutku formiranja ova škola imala je u svom sastavu područne škole u Zdeni, Dabru, Koprivni i Oštroj Luci. Od tada pa sve do danas škola je, uz redovne odgojno-obrazovne funkcije, pokazivala izuzetne rezultate u mnogim oblastima vannastavnih aktivnosti, prezentirajući učenička znanja na brojnim općinskim, regionalnim i republičkim takmičenjima. Sve je to doprinijelo da naša škola u školskoj 1981./1982. godini dođe do izuzetno uglednog priznanja - Nagrade “Hasan Kikić”, koju su, u to vrijeme, primali zaista izuzetni školski kolektivi i pojedinci.

U

Škola u potpunosti realizuje godišnji plan rada i uspješno ostvaruje postavljene ciljeve kako u redovnim odgojno-obrazovnim zadacima, tako i u vannastavnim aktivnostima  Na mnogim općinskim, kantonalnim i federalnim takmičenjaima i na manifestacijama međunarodnog karaktera, učenici ove škole osvajaju značajna priznanja Ponosni na projekte
Ovo je prilika da pomenemo i još nekoliko zapaženijih rezultata. Nogometni košarkaški timovi osvojili su treća mjesta na federalnom takmičenju. Na federalnim takmičenjima iz matematike i fizike, također, redovno učestvuju učenici naše škole, među kojima se posebno istakla učenica Šejla Hasanbegović koja je, u više navrata, sa tih takmičenja donosila diplome. Zapažene rezultate u matematičkim takmičenjima postizala je i učenica Almedina Hodžić, a na federalnom takmičenju iz fizike učenica Esma Mešić. Na međunarodnom takmičenju u likovnom stvaralaštvu u Bitoli (Makedonija) škola je dobila nagradu “Zlatna četka” za najbolju kolekciju radova. Učenik Sijan Krupić je u Celju (Slovenija) dobio unikatno priznanje za likovni rad. Belmin Mujkanović je osvojio treće mjesto na međunarodnoj smotri likovnog stvaralaštva u Egiptu. Uspjehe postižu i učenici koji djeluju u ostalim sekcijama. Članovi saobraćajne, literarne, horske, ekološke, folklorne i dramske sekcija su, u okviru takmičenja “Domovina u mom srcu”, postizali respektabilne rezultate. U toku 2007. godine grupa nastavnika je pripremila Vodič za roditelje - kako pomoći djetetu u procesu učenja. Vodič je izdala izdavačka kuća “Sarajevo Publishing” i dodijeljen je roditeljima učenika prvog razreda. Iste godine je naša škola učestvovala u projektu “Naše škole” koju je emitirala Federalna televizija u sklopu projekta Dječja prava. Predstavili smo aktivnosti učenika, roditelja, nastavnika i drugih saradnika. Ponosni smo i na projekte u kojima učestvujemo zajedno sa učenicima i roditeljima s ciljem što uspješnije reforme obrazovanja. U takvoj atmosferi obilježavamo 40. godišnjicu postojanja naše škole, svjesni da su pred nama brojni zadaci u odgoju i obrazovanju novih generacija. Dževida Hasić i Hajrudin Čirkić
PROSVJETNI LIST, novembar / studeni 2008.

Svečanoj akademiji prisustvovao je i načelnik Općine Sanjin Halimović

Novi početak
Posebno mjesto u historijatu naše škole predstavlja 1995. godina, u kojoj, nakon teških ratnih godina, grupa od 5-6 prosvjetnih radnika, uz pomoć općinskih vlasti, počinje pripremati uslove za “novi” početak rada osnovne škole. Bio je to veoma težak, složen i odgovoran zadatak, kojeg su nastavnici naše škole uspješno obavili, pa je već 15. novembra 1995. godine škola

počela sa radom, a nastavu je pohađalo oko 180 učenika. U to vrijeme školski objekti su bili oštećeni i neopremljeni za normalan rad. Entuzijazam prosvjetnih radnika i želja učenika za znanjem savladala je sve navedene probleme. Obnavlja se i rad područnih škola u Zdeni i Starom Majdanu. Polovinom 1997. godine Općina Sanski Most je pronašla donatora za sanaciju centralne škole, a zatim je 1998. godine renovirana i područna škola u Zdeni, te 2002. godine područna škola u Starom Majdanu. U školskoj 2008./2009. godini nastavu pohađa 924 učenika razvrstanih u 34 odjeljenja. Na realizaciji nastavnog plana i programa i ostalih vidova odgojno-obrazovnog procesa angažovano je 47 nastavnika, a na ostalim poslovima 13 radnika. Ukupno je zaposleno 60 radnika. Škola u potpunosti realizuje godišnji plan rada i uspješno ostvaruje postavljene ciljeve kako u redovnim odgojno-obrazovnim zadacima, tako i u vannastavnim aktivnostima. Učenici ove škole učestvuju svake godine na velikom broju općinskih, kantonalnih i federalnih takmičenja, kao i na manifestacijama koje imaju međunarodni karakter. Naši učenici su u aprilu 1999. godine, na međuškolskom takmičenju “Ljubav i bratstvo”, u organizaciji Tursko-bosanskog unsko-sanskog koledža u Bihaću, osvojili prvo mjesto i nagrađeni su kompjuterom.

21

Ukratko

Sarajevo
Nagrađeni učenici i škole
U Sarajevu je 13. oktobra održana svečanost na kojoj su uručene nagrade srednjoškolcima - autorima najuspješnijih likovnih i literarnih radova posvećenih ekološkoj osviješćenosti i Svjetskom danu turizma, a nagrađene su i škole. Prvo mjesto pripalo je Srednjoj tehničkoj školi Goražde (likovni radovi) i Dini Kajević iz MSŠ “Enver Pozderović” Goražde (literarni rad). Drugo mjesto pripalo je Srednjoj stručnoj školi Goražde, a treće Mati Markoviću iz Srednje stručne škole Konjic (likovni rad). Njima su pripale nagrade Turističke zajednice Federacije BiH.

osoblja. Nakon toga je upriličena i posjeta Univerzitetu u Sarajevu gdje je delegaciju primio rektor Univerziteta u Sarajevu prof. dr. Faruk Čaklovica kako bi se dogovorili konkretni koraci saradnje u oblasti visokog obrazovanja i nauke.

Godišnjica Internacionalnog univerziteta
Internacionalni univerzitet u Sarajevu (IUS) obilježio je početak četvrte akademske godine. Tim povodom održana je akademija kojoj su prisustvovali brojni gosti iz akademskog i društvenog života BiH i Republike Turske. Ova visokoškolska ustanova otvorena je 2004. godine, a trenutno je pohađa više od 450 studenata iz različitih dijelova svijeta. Na IUS-u predaje više od 50 prrofesora i 20 instruktora engleskog jezika iz 17 različitih država svijeta. U administraciji ove ustanove uglavnom rade državljani BiH. Rektor Univerziteta prof. dr. Erkan Ture, kazao je na svečanosti da je IUS ustanova koja je uspostavila najviše obrazovne standarde te novi pristup obrazovanju čija je osnovna karakteristika timski rad i aktivno sudjelovanje u nastavi. Nastavni plan i program ovog univerziteta usklađen je sa najvišim međunarodnim standardima, a polaznici stiču diplome priznate u BiH i inostranstvu.

Posjeta Despića kući

Učenici posjetili Despića kuću
Nedavno su učenici trećeg razreda sarajevske Srednje Učiteljske škole i Gimnazije Obala, u okviru realizacije projekta “Kulturno naslijeđe – naš identitet” posjetili muzej Despića kuća. Kustos Žanka Karaman održala je učenicima predavanje o temi “Depadansi Muzeja Sarajevo”. Učenici su mogli saznati da je predak porodice Despić iz Hercegovine doselio 1760. godine u Sarajevo. Svoje veliko bogatstvo porodica je stekla baveći se trgovinom i krznarskim zanatom čurčije. Kuća u kojoj je danas smješten depadans Muzeja Sarajeva građena je između 17. i 19. vijeka. Porodica Despić je 1969. godine kuću sa namještajem poklonila gradu Sarajevu pod uvjetom da bude pretvorena u muzejski prostor.

Turistička zajednica Kantona Sarajevo nagradila je Grafičku tehničku školu iz Sarajeva (prva nagrada za likovni rad), drugi nagradu dobili su Mješovita poljoprivredno-veterinarsko-prehrambena srednja škola Sarajevo (likovni rad) i Četvrta gimnazija Ilidža (literarni rad). Trećenagrađena je Šumarska-drvna srednja škola Sarajevo za likovni rad. Nagrađenima su dodijeljene diplome, eko sekcijama škola zahvalnice, a svim školama statue za podršku akciji projekta jačanja ekološke svijesti. Srednjoj tehničkoj školi Goražde za ukupan doprinos i rezultate dodijeljen je kompjuter, saopšteno je iz Max Styla, koji je implementirao ovaj projekt.

Radionica za mlade
Umjetnička radionica “Stila”, koja je otvorena na Baščaršiji, na raspolaganju je mladim kako bi savladali stare tehnike tkanja. U ovoj svojevrsnoj školi ovom zanatu se uče po dva učenika iz sarajevskih srednjih škola, i to: iz Prve gimnazije, Učiteljske škole i Gimnazije Obala, KŠC, Tekstilne škole, Škole primijenjenih umjetnosti i Druge gimnazije. Amila Smajović, autorica i vođa ovog

Visokoškolska saradnja
Ministar obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo mr. Safet Kešo sa svojim saradnicima primio je visoku delegaciju turskog Savjeta za visoko obrazovanje (JOC) iz Republike Turske: prof. dr. Durmuş Günay-a i prof. dr. Halis Ayhan-a. Tom prilikom su razmijenjena iskustva o djelatnosti visokog obrazovanja u BiH i Republici Turskoj, te je razgovarano o mogućnostima i modalitetima jačanja saradnje na polju razmjene studenata i akademskog 22
PROSVJETNI LIST, novembar / studeni 2008.

Na Univerzitetu postoje tri fakulteta: za ekonomiju i poslovnu administraciju, za tehničke i prirodne nauke, te za umjetnost i društvene nauke i škola engleskog jezika. Osnivač IUS-a je Fondacija za razvoj obrazovanja Sarajevo, koja investira oko 50 miliona eura za izgradnju modernog univerzitetskog kampusa na Ilidži. Predsjednik ove fondacije Kadir Tacyildiz izrazio je nadu da će ova visokoškolska ustanova postati uzor i za druge slične ustanove u BiH i regionu.

Ukratko
projekta, izjavila je da je cilj projekta afirmacija starih zanata i stare tehnike tkanja kroz moderan pristup. vu obilježen je 20. oktobar – Međunarodni dan jabuke. Učenici su u školu tim povodom donijeli stotine kolača, spravljenih od jabuka, a napravili su i prigodne postere, podaci o porastu interesa romske manjine za obrazovanje. Tako se 2005. na konkurs za stipendiranje prijavilo 69, naredne godine 90, prošle 164, a u 2008. godini 135 kandidata, čime se dematiraju predrasude o nedovoljnoj zainteresiranosti Roma za školovanje. S obzirom na raspoloživa sredstva, u ovom periodu, uključujući školsku 2008./09. godinu ukupno je stipendirano 335 korisnika. Od toga je 14 ostvarilo kontinuitet stipendiranja u periodu 2005./06. – 2008./09. školska godina. U stipendiranje Roma uključeni su Katolički komitet za borbu protiv gladi i za razvoj (CCFD), Francuska i asocijacija Emmaus, Francuska. Time je projekt dobio međunarodni karakter. Osim stipendiranja u posljednje tri godine omogućeno je ljetovanje za 118 i sudjelovanje 60 mladih Roma u projektu “Učimo o ljudskim pravima 1”, kao i u drugim korisnim aktivnostima Udruženja “Obrazovanje gradi BiH”. Iz Udruženja ističu podršku i uspjeh dvoje Roma u odbrani magistarskog rada i fakultetsku diplomu te njihovo aktivno djelovanje u obrazovnom sistemu i političkom životu lokalne zajednice.

“Vrijeme za ekologiju”
Za učenike ekoloških sekcija sarajevskih osnovnih škola “Edhem Mulabdić”, “Musa Ćazim Ćatić” i “Osman Nuri Hadžić” preduzeće “Rad” organiziralo je izlet na Vrelo Bune.

Izlet je dio projekta “Vrijeme za ekologiju” koji je realiziran u proljeće ove godine. Ekološke sekcije nagrađene su za doprinos u sakupljanju korisnog otpada i očuvanja okološa.

te svojim likovnim i literarnim radovima dali doprinos obilježavanju Međunarodnog dana jabuke. Učenici ove škole su svoje kolače odnijeli u Centar “Vladimir Nazor” i Narodnu kuhinju Stari grad, a ove poslastice su zajedno sa profesorima podijelili i sa susjedima iz Katoličkog školskog centra.

Međunarodna saradnja škola
Učenici i nastavnici osnovnih škola “Dobri” iz Splita i “Asheim” iz norveškog grada Trondhajma bili su gosti Prve osnovne škole na Ilidži. Riječ je o projektu upoznavanja i druženja učenika kroz predstavljanje svoje zemlje, običaja i kulture. Učenici ove ilidžanske škole su svoje vršnjake upoznali s historijom BiH.

Stipendije za srednjoškolce Rome
Udruženje “Obrazovanje gradi BiH” dodijelo je 96 stipendija za školsku 2008./09. za Rome – učenike srednjih škola, čime je ozvaničen početak realizacije projekta “S obrazovanjem u budućnost – IV”. Cilj tog projekta je podrška redovnom školovanju romske nacionalne manjine u BiH u školskoj 2008./09. godini. Projekt se realizira u kontinuitetu od školske 2005./06. godine, a u okviru partnerstva i saradnje s Fondom otvoreno društvo BiH. Iz Udruženja ističu da su indikativni

Obavezno predškolsko obrazovanje
Zakonom o osnovnom odgoju i obrazovanju KS od naredne školske godine predškolsko obrazovanje postat će obavezno za djecu koja napune pet godina. Tim povodom je direktorica JU “Djeca Sarajeva” Arzija Mahmutović kazala da djeca prije polaska u školu moraju u predškolskoj ustanovi boraviti najmanje godinu dana i da će za njih biti pripremljen zabavni program prilagođen njihovom uzrastu. U ovoj ustanovi očekuje se naredne godine upis 4.300 predškolaca. “Da bismo spremni dočekali nove mališane, intenzivno smo počeli s uređenjem pet novih vrtića. Rekonstrukcija i adaptacija vrtića “Aprilski cvjetovi” u ulici Envera Šehovića završena je zahvaljujući sredstvima Vlade KS, a preostala četiri bit će gotova do početka implementacije Zakona”, kazala je Mahmutović.

Senadija Hadrović, koordinatorica projekta ispred Prve osnovne škole rekla je da bi u aprilu naredne godine učenici Prve osnovne škole trebali posjetiti školu u Trondhajmu.

Saradnja gimnazija
Nedavno su učenici i profesori gimnazija “Karl Maybach” i “Ciciban” iz Fridrihshafena bili u posjeti sarajevskoj Prvoj gimnaziji. Pored obilaska Prve gimnazije i zajedPROSVJETNI LIST, novembar / studeni 2008.

Obilježen Dan jabuke
U Prvoj bošnjačkoj gimnaziji u Saraje-


23

Ukratko
Općina Centar također je izdvojila 6.000 KM za Školu gimnastike za osnovce ove općine uzrasta od prvog do četvrtog razreda. Besplatni časovi za učenike osnovnih škola održavaju se također u FIS-u. Školu vode profesori tjelesnog i zdravstvenog odgoja. Škola će trajati do 31. maja 2009. godine. treba Studentskog centra ministrica obrazovanja, nauke, kulture i sporta Tuzlanskog kantona Mirzeta Hadžić-Suljkić i pomoćnica ministrice za finansije Jasminka Kurević posjetili su Studentski centar u Tuzli. Tokom posjete direktor Centra Ismet Pirić i upravnica Hanifa Kantić ukazali su na neophodnost sanacije smještajnih i obrazovnih kapaciteta Studentskog centra. “S obzirom da su u toku pripreme budžeta za 2009. godinu Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta Tuzlanskog kantona se želi upoznati sa realnim stanjem u kojem se nalazi ova institucija, kako bismo bili u prilici što kvalitetnije odgovoriti potrebama Studentskog centra, ali i studenata koji su smješteni u studentskim domovi-

ničkog druženja, gosti su sa domaćinima bili u posjeti Mostaru. U uzvratnu posjetu sarajevski gimnazijalci odlaze u aprilu naredne godine.

Učenicima poklonjen kompjuter
Učenicima sarajevske Treće gimnazije koji su pohađali nastavu njemačkog jezika po takozvanom DSD-projektu i njihovim

Prisjećanje na učiteljicu Fatimu i njene učenike
Na trgu ZAVNOBiH-a na Alipašinom Polju u Sarajevu 9. novembra je obilježena 15. godišnjica pogibije učiteljice Fatime Gunić i njenih učenika Vedada Mujkanovića, Feđe Salkića i Adisa Mujala. U prisustvu mnogobrojnih učenika, roditelja i sugrađana delegacije Grada, Kantona, Općine Novi Grad, učenici i nastavnici OŠ “Fatima Gunić” položili su cvijeće i odali počast poginulima. Učiteljica Fatima Gunić i njeni učenici su poginuli kada je za vrijeme nastave sa agresorskih položaja pala granata u učionicu i usmrtila ih.

Posjeta Studentskom centru u Tuzli

profesorima poklonjen je kompjuter. Kompjuter je ovoj školi uručio Bernd Majstfeld, savjetnik za njemački jezik ispred Centra za školstvo u Bonu. Riječ je o nastavku saradnje ove škole i g. Majstfelda koji je učenicima ranije poklonio kompjuter, udžbenike, flomastere, folije i dr.

ma. Ministarstvo je i do sada sufinansiranjem troškova boravka pomagalo studentima koji borave u Studentskim centrima, a nakon današnje posjete Ministarstvo će nastojati da, u skladu sa svojim mogućnostima, iznađe još neka rješenja s ciljem poboljšanja životnog standarda studenata koji borave u ovoj instituciji“, istakla je ministrica Mirzeta Hadžić-Suljkić.

Posjete književnika
Srebrenik – Dan školskih biblioteka u srebreničkim osnovnim školama 20. oktobra prošao je kao običan dan: ni svečanosti, ni susreta učenika s poznatim književnim imenima, ni razgovora o mjestu i ulozi knjige i književnosti u školama. Inače, ocjene dobrih poznavalaca ove školske problematike su nedvosmislene: nema krize u školskom bibliotekarstvu, sve ovdašnje škole, uključujući i Mješovitu srednju školu, imaju i biblioteke i bibliotekare, knjige se čitaju i distribuiraju učenicima u onoj mjeri koliko ih ima u bibliotečkim policama. No, bez obzira na to činjenica je da školskim bibliotekama već

Sportski program za predškolce i osnovce
U sarajevskom FIS-u od sredine oktobra ove godine otpočela je realizacija sportsko-animacijskog programa za djecu predškolskog uzrasta. Ukupno 355 djece koja pohađaju devet vrtića sa područja Općine Centar dva puta sedmično vježbaju po 40 minuta pod stručnim nadzorom sportskih pedagoga iz JU Centar za sport i rekreaciju. Ovaj vid organizirane nastave tjelesnog odgoja odvijat će se do 31. maja 2009. godine. Za ovaj projekt Općina Centar izdvojila je 24.000 KM. 24
PROSVJETNI LIST, novembar / studeni 2008.

Za poboljšanje studentskog standarda
Tuzla – U cilju sagledavanja stanja i po-

Ukratko
godinama nedostaju novi naslovi knjiga, da je postojeći knjižni fond ili zastario ili su knjige od silnog korištenja toliko devastirane da je upitno njihovo korištenje. Svi se sjećaju češćih posjeta poznatih književnih imena školama, kada su knjii ostalih zaposlenih za posljednja tri mjeseca ove godine na Univerzitetu u Bihaću. Potpisivanju ovih dokumenata prethodio je višesedmični štrajk zaposlenih na Univerzitetu, kao i obustava nastave. Na ovaj svečani čin čekalo se od januara ove godine. Predsjednik Sindikata Esad Bajramović naglasio da je Kolektivni ugovor dobar temelj za predstojeću borbu za prava zaposlenih i opstanak Univerziteta. 430.000,00 KM u 2007. i 2008. godini i dodijelilo 20.000,00 KM za opremanje kabineta za informatiku i biblioteku sa čitaonicom Ekonomskog i Pravnog fakulteta UNSA, namijenjenu studentima koji pohađaju doslociranu nastavu u Goraždu. Federalna ministrica je izrazila zadovoljstvo realizacijom Projekta obezbjeđivanja besplatnih udžbenika za osnovce u Bosansko-podrinjskom kantonu i odvijanjem procesa devetogodišnjeg obrazovanja, koji je i u ovom kantonu učenika stavio u središte odgojno-obrazovnog procesa, a nastavnici su postali kreatori i facilitatori nastave, koji sve intenizivnije koriste moderne metode rada sa učenicima.

Implementacija projekata
Goražde – Federalna ministrica obrazovanja i nauke Meliha Alić sa saradnicima boravila je u početkom oktobra u zvaničnoj posjeti Bosansko-podrinjskom kantonu s ciljem sagledavanja implementacije projekata za koje je Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke izdvojilo sredstva u 2007. i 2008. godini. Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke uložilo je 1.049.800,00 KM za podizanje nivoa odgoja i obrazovanja u Bosansko-podrinjskom kantonu (933.800.00 KM za rekonstrukcije, obnovu i opremanje predškolskih ustanova, osnovnih i srednjih škola, 96.000,00 KM za obezbjeđivanje besplatnih udžbenika osnovcima u SBK i 20.000,00 KM za opremanje kabineta za informatiku i biblioteku sa čitaonicom Ekonomskog i Pravnog fakulteta UNSAdoslocirana nastava Goražde). U toku posjete Bosansko-podrinjskom kantonu upriličen je susret sa predstavnicima kantonalne vlasti i sa direktorima škola koje su dobile sredstva Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke. Delegacija FMON i zvaničnici Bosansko-podrinjskog kantona obišli su OŠ “Fahrudin Fahro Baščelija” kojoj je, zahvaljući sredstvima Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, zamijenjena dotrajala stolarija na objektu i Mješovitu srednju školu “Enver Pozderović” Goražde za čiju je nadogradnju Ministarstvo izdvojilo

Pisma tuge i bola
Prije 15 godina goraždanski učitelj Fadil Konaković sa 1.300 bosanske djece i kolegama nastavnicima proveo je u Libiji dvije ratne godine. Nedavno su Konaković i 120 danas već odraslih Bosanaca, koji su dva razreda osnovne škole završili u Garabuliju kod Tripolija, bili u posjeti prijateljskoj Libiji da se prisjete na vrijeme kada su daleko od domovine zahvaćene ratom nastavili svoje školovanje. Boravak u Libiji prije 15 godina, pored ostalog, rezultirao je i štampanjem knjige pod naslovom “Pisma tuge i bola” koju je pripremio Konaković. Prisjećajući se tog vremena Konaković kaže: “Djeca su svega imala u izobilju, ali tuga za Bosnom nije prestajala. Često su pisali svojim najmilijima, ali zbog rata ta pisma nikada nisu poslana. Nakon 2. jula 1994. godine, kada smo napustili kamp, u spavaonicama, pod krevetom i jastucima, pronašao sam na stotine njihovih pisama.” On je ta pisma malih Bosanaca iz Libije objavio u pomenutoj knjizi. “Knjiga je bila povod, kaže Konaković, da naš poznati reditelj Šemsudin Gegić snimi film o prvoj organizovanoj grupi koja je, zahvaljujući rahmetli Hakiji Turajliću, izašla iz BiH tražeći spas od agresije.” Nekadašnji stanovnici kampa posebno su zahvalni predsjedniku Libije Moameru Gadafiju i tadašnjem članu Predsjedništva BiH Ejupu Ganiću, koji ih je posjetio, kao i brojnim radnicima bh. firmi u Libiji koji su ih često posjećivali i darivali poklonima.

ževnici uz recitovanje i čitanje svojih najnovijih književnih ostvarenja poklanjali školama svoje knjige. Ovakva akcija je uspješno provedena u okviru tradicionalne manifestacije IKRE u organizaciji BZK “Preporod” u Jalesiji. Na književnoj večeri, upriličenoj u tamošnjoj Biblioteci, članovi Društva pisaca Tuzlanskog kantona učesnicima ovih susreta, pretežno učenicima, poklonili su preko 50 svojih knjiga, odnosno svaki učesnik je dobio po jednu knjigu. E. Berbić

Potpisan Kolektivni ugovor
Bihać – Vlada Unsko-sanskog kantona i Sindikat visokog obrazovanja potpisali

su sredinom novembra Kolektivni ugovor o visokom obrazovanju i sporazum kojim je propisan način obračuna i visina plaća

PROSVJETNI LIST, novembar / studeni 2008.

25

Povodi, mišljenja, reagovanja…

Učitelji, (ne) stidite se svoga zvanja
organizaciji UNESCO-a i SSOO BiH naše škole su uz Svjetski dan učitelja proteklog listopada/oktobra bile oblijepljene plakatom na kojem je i moto: “Učitelji - nastavnici BiH se ne stide svoga zvanja!” Smiješno i žalosno! Tko to nama poručuje da se ne stidimo svoga zvanja? Zar bismo trebali? Vjerovatno da.

U

Povodom Svjetskog dana učitelja/nastavnika
Sindikati su tu samo začin za velike političke kuhinje. I oduvijek je tako bilo. Rješenje je barem da ta plaća parira školskoj spremi u drugim državnim službama, ministarstvima. Sve drugo je ispod dostojanstva, tj. za stid iz naslova teksta. Oprema škola kabinetima je osnov kvalitete ali je to i sanak pusti u većini slučajeva. S druge strane, škole su pretrpane učenicima. Kada smo čuli da je sagrađena i otvorena neka nova školska zgrada? Ima li normalne edukacije sa grupama od trideset, a nerijetko i četrdeset učenika? Administrativni poslovi su dovedeni do ludila, kojekakvi planovi rada u višestrukim primjercima, a gdje je u svemu fond znanja? Stručni seminari su nepostojeća kategorija,

Dobro je to dijagnosticirano, mada vjerovatno nehotično.
Ugled slabo plaćenog nastavnika u zastarjelim školama, sa pretrpanim administrativnim zaduženjima je stalno u ponoru. Novac, “ah, ta lova”, jest ugled. Nastavnici su potplaćeni od kada je svijeta, no hoće li to biti i od kada je vijeka ili UNESCO-a.

ponekad ponešto formalnog karaktera. Grafičko-idejno rješenje plakata o kojem je riječ je trula simbolika. Oko čega to da se okreću učitelji kao suncokret? Oko čega prije: da li oko bogatih roditelja, neodgovorne djece ili bahate vlasti koja nas potplaćuje? Da, stidim se što sam nastavnik, i to teške i “važne matematike”. Plaća mi je ispod federalnog prosjeka, vozim polovni automobil od oko 10.000 KM, ljetujem u jeftinom apartmanu na Jadranu a za ogrijev za drva dajem 10% ukupne godišnje zarade. Stoga apelujem na UNESCO da pokrene najprije financijsku reformu obrazovanja u BiH. Slobodan Krajina

zbor direktora škola gotovo uvijek je u žiži javnosti, pogotovo školske. Parola da direktora škole biraju ipak samo učenički roditelji a ne političari, sve je češća i kao medijska tematika. Pisac ovih redova je još daleke 1990. godine, kada je bilo jasno da će višestranačje ovladati našom stvarnošću, u svojim tekstovima jasno upozoravao da će političke stranke svoju bazu za djelovanje i ostvarivanje svojih ciljeva upravo potražiti u školama. Iz jednostavnog razloga što se to tamo može ostvarivati prije svega preko nastavnika svrstanih u političke stranke, preko učeničkih roditelja i samih učenika, a zašto ne i preko direktora škola. Od prije nekih 20 godina do danas uslijedila je opšta politizacija škola, ustanova, raznih udruženja, uključujući i one “nestranačke”, privrednih subjekata… Politika i stranke u alijansama i koalicijama ili van njih postale su naša stvarnost. Jednostavno, ništa bez njih ne ide i ne događa se, bilo u otvorenoj ili prikrivenoj formi. Mnogo se više politika, posebno ona stranačka, bavi nama nego mi njom, zbog čega plaćamo visoku cijenu naše nepatvorene volje i mišljenja o svim važnim pitanjima našeg savremenog trenutka. Da i ne govorimo o podjelama i raskolima među nama samima, i to ne samo izbornim. Ali, vratimo se politizovanoj školskoj stvarnosti. Ma kakve forme izbora školskih direktora iznalazili, stranke, posebno one vladajuće, uvijek će naći i nalaze prostora

I

Izbor direktora škola ipak je samo vrh ledenog brijega aktuelne školske problematike
da “proguraju” svoje podobnike i poslušnike. Imati za svoga čovjeka direktora škole od nekoliko stotina učenika i najmanje toliko učeničkih roditelja, to mnogo vrijedi i znači. Kojim će se putevima to ostvarivati, kako do tog cilja doći, najmanje je važno. Pogotovo kada se takvim stranačkim poslušnicima osiguraju uzastopni mandati. Lijepo to zvuči kako školske direktore ipak biraju roditelji i učenici, ali koliko je to i u kojoj mjeri ostvarivo u sadašnjem stepenu politizacije škola veliko je pitanje. U odnosu na ukupnu školsku problematiku očigledno je da je izbor direktora škola tek vrh ledenog brijega, prije svega onog što opterećuje škole i prosvjetare. Riječju, neće li pitanje izbora direktora škola baciti u sjenku trenutno najaktuelnija pitanja uloge i položaja škole, kao što su: slaba opremljenost škola, životni standard zaposlenih, kadrovska osposobljenost, promjene u samom sistemu školstva hitnog značaja i sl. Da i ne govorimo o obrazovnim reformama koje sve više gube dah, prije svega zbog naše nepripremljenosti i neodlučnosti da ih dosljedno provodimo. Inače, jasna je uloga direktora u svakoj školi. On je prije svega organizator obrazovnog procesa. To što mu se nameću i neka druga pitanja i problemi, počev od maloljetničke delikvencije, sve prisutnije droge i drogiranja učenika, do školske socijalne problematike, skučenog i nedovoljnog školskog prostora i nedostatka stručnih nastavnika u školi, to su dodatna opterećenja. U svemu tome poželjno je da direktor škole bude nestranački opredijeljen i to u vrijeme kada je politizacija i stranačko usmjeravanje naša realnost. Imati takvog direktora škole koji nije podoban, gledano iz stranačkog ugla, već sposoban, koji nije opredijeljen nego je izvan svih stnarančkih nadmetanja i foteljaške borbe za vlast, bio bi pravi uspjeh i rješenje. Ali, tek smo na početku toga puta s mnogo prepreka i neizvjesnosti. I malo svjetlo na kraju tunela bi mnogo značilo, ali ga u opštem stranačkom sivilu oko nas jednostavno nema. Barem ne u ovom trenutku. Sve se to, međutim, događa i u ovom vremenu kada je sve nepopularnije biti direktor škole, ukoliko ta funkcija nema nekih drugih dodatnih vrijednosti i prednosti. Jer, direktorske plaće očigledno nisu ravne odgovornostima i obavezama koje on ima. I pored toga simboličan je broj onih koji su odustali od direktorske fotelje. Da li je u pitanju bijeg od učionice po svaku cijenu, želja za dokazivanjem svojih vrijednosti i sposobnosti u odnosu na druge, karijerizam, težnja da se ostane po svaku cijenu iznad ostalih? Pitanja je mnogo, pravih odgovora malo. Ipak, još uvijek je popularno biti direktor, pa makar i uz stranački blagoslov i podršku. Ali, dobro je što se krenulo “s mrtve tačke”, što se neke promjene naslućuju. Čak i kad se neke stvari bar malo zatalasaju u školama i to nešto znači. Ešref Berbić

Sposobnost ili podobnost

26

PROSVJETNI LIST, novembar / studeni 2008.

Zanimljivosti iz svijeta obrazovanja Prvi ženski univerzitet u Saudijskoj Arabiji
Kralj Saudijske Arabije Abdulah inicirao je izgradnju prvog ženskog univerziteta u svojoj zemlji. Univerzitet će biti u Rijadu i nosit će ime “Princeza Nor Bint Abledraman”. Izučavat će se medicina, farmacija, menadžment, informatika i strani jezici. Djevojke i žene u Saudijskoj Arabiji uglavnom imaju teškoće da se na mješovitim univerzitetima obučavaju u ovim oblastima, zbog velikih društvenih razlika među spolovima. “Nadamo se da ćete uspjeti da otvorite ovaj moderni univerzitet, kada za dvije godine bude dovršen, uz vašu podršku procesu modernizacije i razvoja”, rekao je ministar finansija Saudijske Arabije Ibrahim al-Asaf u obraćanju kralju Abdulahu. Zbog strogih vjerskih pravila, u Saudijskoj Arabiji do sada nije bilo državnih ženskih univerziteta, a svi raniji napori da se proširi obrazovanje žena i da se one uključe u proces zapošljavanja su obustavljani. Kralj Abdulah namjerava da sprovede socijalne reforme, među kojima je i obrazovanje žena. U Saudijskoj Arabiji za sada postoje državne škole za djevojke, kao i nekoliko privatnih ženskih koledža. skih univerziteta za 2008. godinu koja se bazira na nekoliko pokazatelja akademskog istraživačkog uspjeha. Prema tzv. šangajskoj listi, najbolji univerziteti na svojetu u 2008. godini su američki Harvard, Stanford i Berkli. Četvrti je Kembridž, dok je Oksford deseti. javiti u tamnim odijelima i s kravatama. U vrijeme ljetnih ispitnih rokova vladaju i ljetna pravila. Studentice ljeti ne smiju dolaziti otkrivenih nogu bez čarapa već u zatvorenim haljinama i obući koja ne otkriva stopala. Studenti su se već pobunili protiv dekanovog propisa. Osim što se ismijavaju njegovim prezimenom koje na slovenačkom znači “svećenik”, upozoravaju kako je dekan član Kršćanskih demokrata Slovenije pa se, kažu, ne čude što nameće svoj svjetonazor.

Student pretukao profesora
Nedavno je Bojana Žikića, profesora beogradskog Filozofskog fakulteta pretukao student koji je zahtijevao pozitivnu ocjenu. Agresivni student upao je na predavanje iz antropologije i tražio upis ocjene u indeks, na što mu je profesor odgovorio da ispit nije ni prijavio, a kamoli položio. Student je profesora Žikića počeo udarati, a uskoro su prisutni brucoši priskočili u pomoć predavaču.

Harvard: Najbolji univerzitet u svijetu

Evropljani sve više uče strane jezike
Skoro polovina evropske djece u osnovnoj školi uči strani jezik, a engleski je najpopularniji izbor, pokazalo je jedno istraživanje u Evropskoj uniji. Istraživanje je uključilo zemlje EU, te Island, Lihtenštajn i Norvešku. Ustanovljeno je da je učenje bar jednog stranog jezika “ubrzano” u proteklih pet godina. U izvještaju piše da je engleski posebno popularan u centralnoj i istočnoj Evropi, a da u cjelini francuski i njemački zauzimaju drugo mjesto. U isto vrijeme, mnoge istočnoevropske zemlje opredjeljuju se za ruski i engleski jezik i ne prihvataju kao alternativu latinski ili starogrčki jezik. Širom kontinenta na učenje engleskog, francuskog, njemačkog, španskog i ruskog jezika otpada 95 posto stranih jezika koji se uče u srednjoj školi. U Njemačkoj kao strani jezik za učenje nude turski, dok u Belgiji nude arapski. Izgledi da se neko opredijeli za ove jezike zavise od organizovanja nastave i sredstava.

Za parametre se uzimao, između ostalog, broj završenih studenata i profesora koji su dobitnici Nobelove nagrade ili Fieldsove medalje (dodjeljuje se za izvanredna postignuća u matematici naučnicima do 40. godine starosti). Vrednovan je i broj istraživača čiji se radovi redovno citirju u drugim naučnim publikacijama, broj članaka objavljenih u najprestižnijim časopisima “Nature” i “Science”, broj članaka koji su indeksirani u najrelevantnijim naučnim bazama, te akademski uspjeh u odnosu na broj stalno zaposlenih profesora pojedine institucije. Dakle, prema ovim pokazateljima američki univerziteti Harvard, Stanford i Berkli su najbolji univerziteti u svijetu. Četvrti na ovoj listi je Univerzitet Kembridž u Velikoj Britaniji, a mjesta od petog do devetog zauzimaju ponovo američki univerziteti, dok je britanski Oksford deseti. Među stotinu najboljih našla su se 33 evropska, 58 američkih, četiri japanska, tri australska i jedan izraelski univerzitet. Zanimljivo je da se Balkan na ovoj listi nigdje ne spominje. Jedini univerzitet sa prostora bivše Jugoslavije koji se nalazi na ovoj listi je ljubljanski. On dijeli mjesta između 402. i 503. sa univerzitetima kao što su univerziteti u Paviji, Sijeni, Sevilji…

Obavezni časovi seksualnog odgoja
Vlada Velike Britanije odlučila je da će učenici uzrasta od šest do 15 godina imati obavezne časove seksualnog odgoja u državnim školama, dok će privatnim školama biti prepušteno da same odlučuju o ovakvim promjenama u nastavi. Osnovci će tako u okviru seksualnog odgoja morati učiti anatomiju ljudskog tijela, a učitelji će s njima razgovarati o prijateljstvu i osjećajima. Osim toga, osnovcima i srednjoškolcima nastavnici će držati predavanja o narkoticima, zdravom načinu života i finansijama.

Pravila odijevanja na fakultetu
Konzervativni dekan Fakulteta stojarstva u Ljubljani Jože Duhovnik uveo je nove stroge propise u odijevanju. Tako će djevojkama tokom studiranja kada se pojave na fakultetu biti zabranjena jaka šminka, parfemi i puno nakita. Veličina i dubina dekoltea strogo je ograničena, a mladići se na ispitima moraju po-

Objavljena lista najboljih svjetskih univerziteta
Šangajski univerzitet Jiao Tong nedavno je objavio svoju listu 500 najboljih svjet-

PROSVJETNI LIST, novembar / studeni 2008.

27

Obrazovanje u svijetu

Švicarski (Ženevski) obrazovni sistem

Na prvom mjestu kvalitetno obrazovanje

Z

Švicarska Konfederacija igra ulogu nadzora, odnosno vodi računa o tome da se u školama svih kantona sprovodi kvalitetno obrazovanje  Profesionalno obrazovanje ne funkcionira na isti način, odnosno uređeno je federalnim Zakonom o profesionalnom obrazovanju

bog federalnog političkog uređenja zemlje, školski sistem u Švicarskoj sliči jednom mozaiku u kojem su sastavni dijelovi manje ili više autonomni. U oblasti obrazovanja i školovanja svaki kanton je samostalan u onoj mjeri u kojoj se on angažira da postigne opšte ciljeve postavljene na federalnom nivou. Švicarska Konfederacija (federalni nivo vlasti) igra ulogu nadzora. Ona vodi računa o tome da se u školama svih kantona sprovodi kvalitetno obrazovanje. Međutim, kada je riječ o profesionalnom obrazovanju ono ne funkcionira na isti način. Ono je zapravo uređeno federalnim Zakonom o profesionalnom obrazovanju (Le loi sur la formation professionnelle – LFPr). Kanton Ženeva, kao i drugi kantoni, je dužan da izvršava zakon i da garantira kvalitetu postojećeg profesionalnog obrazovanja. Ta uloga je dodijeljena Birou za orijentaciju i profesionalno obrazovanje (L’Office d’orientation et de formation professionnelle – OOFP).

Obavezno školovanje
Obavezno školovanje podrazumijeva devet godina školovanja mladih od 6 do 15 godina starosti u dva ciklusa. Prvi ciklus naziva se osnovna škola i ona je namijenjena mladima od 6 do 12 godina. Drugi ciklus je ciklus orijentacije namijenjen mladima od 12 do 15 godina. U Švicarskoj (primjer Ženeve) obavezna škola traje 9 godina. Osnovna škola obavezna je za mlade od 6 do 12 godina života. Traje šest godina. Ciklus za orijentaciju za mlade obuhvata uzrast od 12 do 15 godina starosti i traje tri godine. U priličnom broju slučajeva učenici za28
PROSVJETNI LIST, novembar / studeni 2008.

vrše još i desetu intermediarnu godinu prije nego li se orijentišu na profesionalnom putu. Ta prijelazna godina omogućava učenicima da konsolidiraju svoja znanja iz opće kulture i da jasno odrede predmet svog budućeg obrazovanja.

Poslijeobavezno (neobavezno) školovanje
Nakon obaveznog školovanja oko 95 posto mladića i 90 posto djevojaka nastavljaju obrazovanje bilo u školi (opće, tehnološko ili profesionalno obrazovanje) ili na obuci (zanati) dvojno obrazovanje (škola/ poduzeće). - Oko 40 posto mladih Ženevljna pohađaju neku od škola općeg obrazovanja (nivo srednja 2), koledž (College) gdje dobijaju federalni certifikat (gimnazijska matura), koji im omogućuje upis na univerzitet. Za upis u koledž neophodno je

ostvariti dobre rezultate na završetku obaveznog školovanja. - Drugi pravac, Škola tehničkog obrazovanja (Ecole Technique – ET) podrazumijeva nastavu tehničkog naučnog obrazovanja. Na završetku školovanja učenici polažu tehničku maturu koja, između ostalog, omogućuje upis u Inženjersku školu (Ecole d’ingénieurs, Haute Ecole Spécialisée/HES). - Dvije ostale škole pružaju opće obrazovanje, ali imaju profesionalni karakter, što znači da imaju za cilj ulazak u profesionalni svijet. Škola opće kulture (Ecole de culture générale – ECG) posebno priprema mlade za visoko obrazovanje u socijalnoj, zdravstvenoj ili komunikacijskoj oblasti, dok Komercijalna škola (Ecole de commerce) pruža komercijalno obrazovanje nivoa koji odgovara CFC (komercijalna diploma).

Obrazovanje u svijetu
- U Ženevi jedna trećina mladih pohađaju jedno od profesionalnih obrazovanja radi sticanja zanimanja. Njima su pružene dvije mogućnosti: da se obrazuju direktno u nekom poduzeću i da prate jedan do dva dana sedmično nastavu u školi ili da se u potpunosti obrazuju u profesionalnoj školi koja omogućuje jedno opće i tehničko obrazovanje. U Ženevi sve više mladih odlaze na obuku (zanat) nakon što su jednu ili dvije godine pohađali neko poslijeobavezno školovanje. obrazovanja u Švicarskoj je obuka/zanat (l’apentissage). On omogućuje direktno sticanje neophodnih znanja za jedno zanimanje. Učenici su uključeni u školu i u poduzeću što im omogućava teoretsku i praktičnu obuku. Za učenike koji žele steći dodatne školske kvalifikacije postoji mogućnost upisa na “profesionalnu maturu” koja im otvara put ka visokim specijaliziranim školama. - Profesionalna i zanatska obuka (l’apprentissage) odvija se bilo u potpunosti u školi bilo alternativno (dvojno) – u nog obrazovanja, pristupačan za određen broj zanimanja. Radi se o jednom profesionlnom obrazovanju, prilagođenom sposobnostima svakog polaznika. U trajanju od jedne ili dvije godine to obrazovanje ima za cilj da formira kvalifikovanu radnu snagu koja je sposobna da vlada praktičnim i konkretnim aspektom nekog zanimanja. Stečena znanja nadalje omogućuju onima koji to žele da prođu profesionalnu maturu koja im omogućava upis u jednu od visokih specijaliziranih škola (HES).

Visoko obrazovanje
Visoko obrazovanje podrazumijeva tri “grupe”: - Univerzitete (sveučilišta) koji su podijeljeni na fakultete i federalne politehničke škole (Ecole polytechniques fédérales). - Visoke specijalizirane škole (Houtes écoles spécialisées HES) koje su univerzitetskog nivoa ali su orijentirane prema primijenjenom istraživanju. - Više specijalizirane škole (Ecoles supérieures spécialisées ES) i tehničke škole (Ecolés techniques – ET) koje nisu u sastavu univerziteta, ali koje imaju visočije zahtjeve studija.

Profesionalno obrazovanje
Postoje tri nivoa kvalifikacija profesionalnog obrazovanja: praktično obrazovanje, obuka (zanat), profesionalana matura. Najrasprostranjeniji vid profesionalnog

jednom poduzeću i u školi. Učenik provodi tri do četiri dana sedmično u poduzeću i jedan do dva dana u školi. - Učenici koji žele steći dodatne školske kvalifikacije imaju mogućnost da prođu profesionalnu maturu koja im omogućava direktan upis u visoke specijalizirane škole (Hautes Ecoles Spécialisées – HES). Učenik koji se kvalificira u jednom poduzeću ima mogućnost da se priprema za profesionalnu maturu u toku (intra-CFC) ili nakon profesionalne i zanatske obuke (post-CFC). Postoji više tipova profesionalne mature: komercijalna, umjetnička, zanatska, tehnička i agrotehnička (uskoro će biti i u domenu zdravstva i socijanog rada).

Više profesionalno obrazovanje
Profesionalni put nudi viša profesionalna obrazovanja: - Više specijalističke škole (École supérieures spécialisées – ES) i tehničke škole (Ecole tecniques – ET) koje nisu u okviru univerziteta. One imaju visočije zahtjeve za upis i studij na njima traje dvije godine. U drugim zemljama ove škole su pri univerzitetima. - Sistem profesionalnih ispita posredstvom kurseva (radeći) omogućava sticanje i izdavanje svjedodžbi (prvi nivo) i federalnih diploma (drugi nivo). Oni su namijenjeni kvalificiranim osobama (CFC ili druge) i onim koji imaju više godina profesionalnog iskustva. - Visoke specijalizirane škole (Hautes Ecoled spécialisées – HES) traju tri do četiri godine studija univerzitetskog nivoa usmjerenih prema praksi (primjene istraživanja).
PROSVJETNI LIST, novembar / studeni 2008.

Praktično obrazovanje
Za mlade koji nisu u mogućnosti da završe jednu kompletnu profesionalnu obuku, zakon predviđa jedan program olakša-

29

Priča “Prosvjetnog lista”

Aleksandar Hemon *):

Pitanje Bruna
ozef Pronek odlučio je da u Sjedinjenim Državama ostane, i to vjerovatno do kraja života, usred sniježne noći, dok su pahuljice pribijale kristalna lica uz prozorsko okno, i pošto je Karvin ispustio šerpu s natruhlim špagetama na pod i rekao: 'Jebi se!' Pronek se probudio, srce mu je ponovo lupalo (da, lupalo je i ranije), probudio se iz sna o psima koji mu kidaju tijelo – njemački ovčar mu skače na gušu, pudlica na cjevanicu. Kroz otškrinuta vrata vidio je Karvina kako pokušava da obriše pod, ali umjesto da ga briše, razmazuje crvenu mrlju svuda po podu, kao da moluje. Mrlja je Proneku ličila na prosuti mozak i krv. Zamislio je sebe kako leži na podu, sadržaj lobanje mu polahko curi na pod, ali ne osjeća bol, samo vrtoglavicu. Karvin, pošto je zamišljeno počešao jaja, odlučivši da batali akciju otklanjanja dokaza, reče: 'Jebi se!' i odtapka do kauča da gleda televiziju. Sljedećeg jutra probudio se bolestan, pulsirajućeg čela i potiljka. Andrea je već bila otišla, čuo je televizor ali nije mogao da ustane, zato je zatvorio oči i uronuo do dna drijemeža. Nastavio je da uranja i izranja iz bezbrojnih snova o Sarajevu, u kojima bi (naprimjer) on pokušavao da nacrta plan grada na engleskom, ali mu to nije polazilo za rukom, jer nije umio da crta na engleskom. Ili bi hodao ulicama (prolaznici šetaju sa špicastim crnim kišobranima i iskosa ga pogledavaju) a ulica bi ga odvela do nemoguće raskrsnice sa pogrešnom ulicom, pa nikako nije mogao da se snađe. Uprkos banalnom simbolizmu tih snova, valja podsjetiti na činjenicu da je on plutao po zbrkanoj polusvijesti. Andrea se vratila s posla, skuhala mu čaj, pripremila zdjelu raženih pahuljica koje su plutale u blistavom mlijeku, poljubila ga u hladno čelo (između dvije groznice) i otišla na otvaranje neke izložbe. Te noći nije se vratila, a Pronek se neprekidno znojio sve dok mu se potpuno mokri čaršafi nisu zalijepili za febrilno tijelo, pa je morao da ustane i krene da pretura po Andreinim ormarima u potrazi za čistim čaršafima. Našao je, međutim, samo svesku s bravicom, ispod piramide peškira. Ali Proneka je groznica tresla toliko da nije imao snage ni da je čita, strahujući uz to da bi mogao da nađe stvari koje ne bi volio da zna. Uzeo je nekoliko peškira, rasprostro ih kao leteće ćilime preko golog dušeka i nastavio sa transpiracijom. Nije znao koliko dugo je ostao u krevetu – povremeni poljupci, šolje mlakog čaja i buđenje u hladnom, vlažnom krevetu stopili su se u jednu dugu repetitivnu radnju, poput signala zauzete telefonske linije. Kada bismo ga sada upitali, vjerovatno bi uspio da se prisjeti kako vjetar udara po prozoru, kako pakleni elektronski glasovi skiče: “Tačdaun! Hiiiiiii hiiiiiiiii hiiiiiiii...“ Maglovito bi se sjetio i telefonskog razgovora sa roditeljima: otac mu je rekao da mu ne bi bilo mudro da se vraća u Sarajevo, a majka da se danas manje puca nego jučer i da im nedostaje. Jednom je, dok mu se groznica oporavljala negdje u tijelu, prikupio malo energije i našao Karvina i gomilu njegovih jarana okupljenih ispred televizora na kome se prikazivao pornić. Proneku je trebalo vremena da na ekranu razazna razjapljenu vaginu – zbunio ga je srčući zvuk kojim se ona oglašavala. No, oni uopće nisu gledali pornić, bili su potpuno predani nabacivanju neke krpene lopte na ventilator koji se vrtio na plafonu, i koji bi svaki čas tresnuo loptu o zid. U slavu ventilatorovog uspjeha, neko bi rekao: 'Sranje' i nastavio da cucla lulu s duvkom u obliku kostura s kapuljačom i kosom. Jedan od tih tipova bio je Čad, student historije. Čad je ostao do kraja nedjelje, spavao je na kauču, pošto je morao da igra turnir virtualnog fudbala s Karvinom. Karvin je bio Kaubojs a Čad Redskins. Pronek je tu nedjelju dana proveo seleći se od kreveta do kuhinjskog stola i natrag, ponekad pokušavajući da piše pisma, ali bi mu se sve rečenice raspale prije nego što se domogao papira. Andrea je nestala. Karvin je tvrdio da je otišla do De Kalba na par nedjelja, pošto joj je bio potreban odmor.

J

Ponekad, u intermecu partija virtualnog fudbala i pornića, Pornek je uspijevao da pogleda vijesti, pa je saznao da paramilitarne trupe (pornomilitarne trupe, rekao bi Čad) iz Srbije prelaze u Bosnu. Karvin i Čad su posmatrali snimke očajnih ljudi i jedne žene koja je svjedočila o pokoljima muslimana u istočnoj Bosni. „Ovo je depresivno“, rekao je Karvin. „Koji je vama k..., ljudi?“, pitao je Čad. „Zar ne možete malo da iskulirate?“ „Oni tamo jednostavno mrze jedni druge“, rekao je Karvin. „Da li se vraćaš tamo?“, pitao je Čad. „Treba da se vratim za neku nedjelju“, rekao je Pronek. „A zašto ne ostaneš ovdje?“, pitao je Čad. „Šta da radim“, rekao je Pronek, „tamo mi je porodica.“ „Čovječe, ja bih volio da nikada više ne vidim svoju usranu porodicu“, rekao je Karvin i bijesno zabio ruke u gaće. „Najbolje bi bilo da ostaneš i da iščupaš svoje odande, a govna nek se međusobno pobiju, ako im je baš zapelo“, rekao je Čad. Čad je imao izvanrednu sposobnost da toliko savije noge da je mogao bez problema sjesti u položaj „ala turko“, kao indijski mudrac, a dok je igrao fudbal prsti su mu skakali po dugmadima nevjerovatnom brzinom. „Kapiram, jebiga, rat je dobar. Da nije rata, bilo bi previše ljudi, čovječe. To ti je kao prirodni odabir, kao slobodno tržište. Najbolji isplivaju, govna potonu. Ja ne znam baš mnogo o vama Rusima, i niste mi baš simpatični, ali ako si već došao ovdje valjda nečemu valjaš. To je kao oni imigranti, čovječe, kod kuće su bili zadnja govna, a kad dođu ovdje postanu jebeni milioneri. Zato je ovo najzajebanija zemlja na svijetu. Zato što ovdje samo najjači opstanu.“ Karvin je cuclao Mek Donaldsovu slamku dok je gledao vijesti o Bulsima. „Čovječe, opet ćemo im jebati mater ove godine.“ Pronek je otpuzao do svoje (dobro, Andreine) sobe; tamo je ležao, a spuštao se sumrak, sve dok nije ugledao sjenke grančica kako igraju na zidu. Sljedećeg jutra Andrea se vratila iz De Kalba, osvježena. „Čovječe“, rekla je. „tripovala sam danima.“ Kada se pojavila na vratima, Pornek je krenuo do kupatila da bi se vidio u ogledalu, usput zgazivši u crveno more sosa od špageta na podu. Lice mu je bilo obraslo dvonedjeljnom jadnom bradom i izgledao je kao musav od čađi; nosio je njen bademantil a gaće jedva da su mu se držale na kukovima. Protekle dvije nedjelje preživio je na Karvinovim zalihama čokolade. Tog jutra probudio se poslije noći nemirnih snova i vidio svoje tijelo kao nečije tuđe. Nožni prsti su mu bili miljama daleko, koljena dvije okruglaste dine. Pogledao je svoje ruke a one su se pridigle i uzvratile mu neprijateljski pogled. Nije znao šta je, ali kada je Andrea ušla i pogledala ga, najednom je shvatio da je stranac – neotesano, neprilično, neprijatno tijelo koje ne zna gdje da krene. Otišao je u kupatilo, obrijao se, okupao se, sve kao neki ritual slavljenja svog novog identiteta. Sljedećeg dana pošli su kod Andreinih roditelja na večeru. Vozili su se Lejk šor drajvom, talasi su nasrtali na obalu, dok se drveće savijalo kao da proteže leđa radeći aerobik. Andrea je zviždukala i šušketala „Dear Prudence“, a poslije su slušali radio vijesti, koje su najavljivale neizbježan rat u Bosni, i ona reče: „Trebalo bi da ostaneš, znaš.“ „Znam“, rekao je Pronek. Ulične svjetiljke širile su blistavu svjetlost zbog frigidnog sjevernog vjetra. Prošli su pored tamnih kula Čikaškog univerziteta („Ovdje su napravili prvu nuklearnu bombu“, rekla je ona) i zašli u labirint jednakih kuća od cigle. Andrein otac je žustro protresao Pronekovu ruku a njena mama je re-

30

PROSVJETNI LIST, novembar / studeni 2008.

kla: „Čuli smo puno o tebi.“ Onda su ga predstavili staroj ženi presamićenoj na štakama, čije je hvataljke grčevito držala, kao da drži govor na govornici. „Nano“, rekla je Andreina mama, „ovo je Andrein prijatelj iz Bosne.“ „Nikada nisam bila u Bostonu“, rekla je Nana. „Bosna, Nano, Bosna. U Jugoslaviji, blizu Čehoslovačke“, rekla je Andreina mama, odmahnula glavom i zamahnula rukom kao da baca košarkašku loptu, moleći Proneka da oprosti Nani. U trenutku zbrke, Pronek se izuo. Andreina mama bacila je pogled na njegova stopala, onda ukrutila ruku ispred grudi, pokazujući nalijevo i rekla: „Pređimo u salon.“ Posjedali su oko stola, ispod lustera sa teškim komadima kristala nad glavama, Andrein otac nalio im je čaše vinom. Stajao je nad Pronekovom glavom s duguljastom zelenom bocom u ruci, čekajući da ovaj proba vino. Pronek srknu vino, čaša mu zvecnu o zub, a zatim reče: „Dobro je, malo slatko.“ „To je šardone“, rekao je Andrein otac oduševljeno. Nana je prekoputa Proneka, mljackajući usnama i mrdajući vilicom i Pronek je mogao da čuje kako joj zubalo uporno škljoca. Lice joj je izgledalo kao reljefna mapa – doline, brazde, bore i jagodice uzdignute kao dvije planine. „I ja hoću vina“, rekla je. „Gdje je moje vino?“ Neprekidno je mrdala ustima kao da žvaće nešto što se sažvakati ne dâ. „Vino ti škodi, Nano“, rekla je Andreina mama. „Dobro znaš da je tako.“ „Kakvo vi tamo, kod vas, imate vino?“, pitao je Andrein otac, nagevši glavu ulijevo da bi podvukao intenzivnu zainteresiranost. „Ne znam“, rekao je Pronek. „Tamošnje vrste.“ „Hmmm“, rekao je Andrein tata. „Andrea nam je rekla da si pisac“, rekla je Andreina mama. Imala je prozoraste naočale i bisernu ogrlicu, a zubi su joj bili bijeli i lijepo nanizani, kao dirke na klaviru. Andrein tata je nosio sako od tvida sa kožnim našivcima na laktovima, uši su mu bile klempave i, kada bi stajao u kontrasvjetlu, Pronek je mogao da vidi ružičastu izmaglicu oko njegovih ušnih školjki. „Bio sam“, rekao je Pronek. „Mi volimo dobru literaturu“, rekla je Andreina mama. „Jesi li čitao Ričarda Forda?“, pitao je Andrein tata. „Osjećajno srednjoklasno mačo sranje“, izvali Andrea i pogleda u Proneka, koji jednostavno odgovori: „Ne.“ „Veoma dobro napisano“, reče Andrein otac i prodrma glavom kao da je zvečka. „Veoma dobro napisano.“ „Mi volimo i Kunderu“, reče Andreina mama. „On je isto iz Čehoslovačke.“ „Ko je to u kuhinji?“, upita Nana, čuleći uši opterećene obješenim sivim grozdovima. Imala je ruke kao grančice, s kojih je zbrčkana koža visila kao tijesto. Između dvije vene na desnoj podlaktici uočavao se izblijedjeli istetovirani broj. „Nema nikog u kuhinji, Nano. Svi smo ovdje“, rekao je Andrein otac i pogledao Proneka, kao da moli za razumijevanje. Andreina majka poslužila je niz jela koje Pronek nije poznavao, a svi su imali okus mljevenog kartona („Ovo je divlji pirinač“) koje je on jeo pažljivo, u strahu od iznenadnog incidenta, kao, recimo, da žvaće otvorenih usta ili da ispušta viljušku s divljim pirinčom i salatom „začinjenom javorovim sirupom i suncokretovim uljem“ u krilo. Pronek je imao snažan osjećaj da će njegova bosa stopala svaki čas početi da šire smrad, pa je pokrio lijevo stopalo desnim, a onda se uplašio da šušanj trenja čarape o čarapu može da postane preglasan. Bio je uvjeren da bi trebalo da se pokreće što je manje moguće, jer bi nepotrebni pokreti mogli da izazovu oslobađanje nevaljalih molekula tjelesnog zadaha. „Ko nije ovdje?“, upitala je Nana. Ona bi napunila usta i strpljivo žvakala, posmatrajući ostale s iznurenom nezainteresovanošću. Kosa joj je bila platinastobijela a kroz natapiranu frizuru jasno su se vidjele ružičaste površine. Lobanja joj je bila tik ispod kože, bila je tačno tamo, mislio je Pronek.

Posluženi su kolačem od bezmasnog sira i borovnica sa bezmasnim jogurtom od kivija i francuskom dekafeiniranom kafom s aromom lješnika i vanile. „Dakle, šta se to događa u Čehoslovačkoj?“, upitala je Andreina mama. „U Jugoslaviji, mama, u Jugoslaviji“, reče Andrea. „Čitao sam o tome, i pokušao sam da shvatim, ali jednostavno nisam bio u stanju“, reče Andrein tata. „Hiljade godina mržnje, pretpostavljam“. “Tužna je to saga“, reče Andreina mama. „Nama je teško da u to proniknemo, jer tako smo sigurni ovdje.“ „To je sve veoma zbunjujuće“, reče Andrein otac. „Nadam se da će se okončati prije nego što mi budemo morali da se umiješamo.“ „Gdje je Bruno? Jel' to Bruno u kuhinji?“, uzviknu Nana iznenada. „Bruno, dođi ovamo.“ „Smiri se, Nano, nije Bruno. Bruna nema“, reče Andreina mama. „Dođi ovamo, Bruno!“, viknula je Nana prema kuhinji. „Dođi da jedeš sa nama! Sad ima svega!“ „Smiri se, Nano, inače ćeš morati u svoju sobu“, reče strogo Andrein otac i okrenu se ka Proneku. „Ponekad umije da bude prilično obstreperozna.“ Pronek nije znao šta znači obstreperozna, pa je rekao: „Uredu je, nema problema.“ Nana promrda vilicom i smiri se. Andreina majka je skupljala ostatke hrane, gomilice krompir-pirea, na veliki tanjir. „I šta ćeš sad s time?“, upita Nana. „Nemoj da bacaš, Bruno je gladan, Bruno!“ „Nećemo baciti“, reče Andreina mama, „sačuvat ćemo za Bruna.“ Nanino zubalo je zaklepetalo od radosti. Brzo je srknula kafu i pogledala u Proneka. „A ko ste vi?“, pitala je. „Ja sama Andrein prijatelj“, rekao je Pronek. „Fino“, reče ona. Dok je Pronek obuvao cipele, otkrivajući blato na njihovim pramcima, Andrein otac mu je pridržavao kaput. „Trebalo bi da ga daš na hemijsko“, rekao je. „Znam“, rekao je Pronek. Andreina majka pritisla je svoj obraz, mehak i mirisav na kokos, uz Pronekov, i poljubila zrak negdje u okolini njegovog uha. „Drago nam je što ste nas posjetili“, reče Andrein otac, drmusajući Pronekovu ruku s uobičajenom žustrinom. „Siguran sam da ćeš se snaći ako ostaneš ovdje. Ovo je najveličanstvenija zemlja na svijetu, samo treba vrijedno da radiš.“ „To je istina“, rekla je Andreina majka. „A hoćete li vidjeti Bruna?“, pitala je Nana. „Neću, Nano“, rekao je Pronek. Žao mi je.“

Aleksandar Hemon je bosanskohercegovački prozaist, rođen u Sarajevu, 1964. godine, gdje je i odrastao i gdje se počeo baviti književnošću. Početak rata u Bosni i Hercegovini zatekao ga je u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je odlučio da ostane i pokuša pisati na engleskom jeziku. Iz tih pokušaja nastale su priče koje su činile njegovu prvu zbirku „Pitanje Bruna“ ( The Question of Bruno), a mi vam iz istoimene priče prenosimo odlomak, kako biste osjetili njegov pripovjedački nerv. Nakon tog vrlo zapaženog debija, Hemon je napisao roman Čovjek niotkuda (The Nowhere Man) koji je u potpunosti potvrdio njegov novostečeni status mladog i izrazito talentovanog pisca.
*)

Dobitnik je prestižne američke MacArthur Fellowship nagrade (2004). Po mnogim, on je danas na Zapadu najcjenjeniji savremeni pisac s područja bivše Jugoslavije. Aleksandar Hemon trenutno živi u Čikagu (Chicagu).
PROSVJETNI LIST, novembar / studeni 2008.

31

Iz historije bosanskohercegovačkog školstva

Dinamičan razvoj visokog školstva

Učetvorostručen broj studenata
… U 1959/60. školskoj godini na visokoškolskim ustanovama u Bosni i Hercegovini školovalo se ukupno 9.363 studenta, a 1971/72. školske godine 38.125 studenata. U istom vremenskom razdoblju otvoreno je šest novih fakulteta. Danas u BiH (1972.) radi 17 fakulteta, dvije umjetničke akademije, jedna visoka škola, 13 viših škola i oko 100 centara za vanredni studij. Uprkos ovakvom dinamičnom porastu broja visokoškolskih ustanova, a naročito broja studenata, Bosna i Hercegovina ima najniži obuhvat stanovništva visokoškolskim obrazovanjem, ako se posmatraju redovni i vanredni studenti u odnosu na generaciju stanovništva od 19 do 30 godina života. Prema podacima Saveznog zavoda za statistiku, objavljenim u materijalu “Neki pokazatelji razvoja Jugoslavije, socijalističkih republika i autonomnih pokrajina 1950. do 1970.”, Beograd 1971. godine, broj studenata na 1.000 stanovnika od 19 do 30 godina u 1970/71. školskoj godini, izgledao je po republikama ovako: SFRJ 68, Bosna i Hercegovina 49, Crna Gora 75, Hrvatska 73, Makedonija 84, Slovenija 61 i Srbija 71. nih veza i uticaja fakulteta i viših škola sa velikim privrednim organizacijama jer su se u sjenci fabričkih dimnjaka i hala rodile visokoškolske ustanove u ovim mjestima…

Efekti
Doprinos visokoškolskog obrazovanja podizanju kulturnog i obrazovnog nivoa stanovništva Bosne i Hercegovine vrlo je značajan. To su pokazali i prvi rezultati popisa stanovništva u mjesecu martu 1971. godine. U periodu od 1961. do 1971. godine na visokoškolskim ustanovama u Bosni i Hercegovini diplomiralo je 30.032 studenta. Od tog broja diplomiranih polovina otpada na fakultete i visoke škole, a druga polovina na više škole. U protklih 10 godina visokoškolske ustanove u Bosni i Hercegovini dale su našoj privredi i društvenim službama oko 4.800 diplomiranih inženjera raznih profila, 3.700 profesora, 2.400 diplomiranih ekonomista, 1.770 diplomiranih pravnika, 1.300 ljekara, 300 diplomiranih veterinara, 7.100 nastavnika, 2.500 ekonomista, 2.900 kandidata koji su diplomirali prvi stepen fakulteta, akademija i visokih škola i dr. Zahvaljujući ovom prilivu visokoškolskih kadrova poboljšana je kvalifikaciona struktura zaposlenih lica. U 1961. godini prema stepenu stručnog obrazovanja u Bosni i Hercegovini je bilo sa visokom stručnom spremom 2,6%, a višom 1,8%, dok je u 1971. godini sa visokom stručnom spremom bilo 4,5%, a višom 4,2% zaposlenih lica.

Univerzitet u Sarajevu

Uspon tehničkih fakulteta
Značajna komponenta razvoja visokog školstva je zastupljenost studenata po naučnim oblastima. Prema tome, u 1970/71. školskoj godini od ukupnog broja redovnih studenata na fakultetima, visokim školama i umjetničkim akademijama u Bosni i Hercegovini studiralo je društvene nauke 41,6%, tehničke 42,9%, poljoprivredne 4,4%, medicinske 4,4% i Muzičku akademiju 1,0%. Na višim školama, iste školske godine, studiralo je društvene nauke 86% redovnih studenata, tehničke 8,3% i poljoprivredne 6,6%. U vanrednom studiju dominantan je broj studenata koji studiraju društvene nauke (86,9%)…

Dislokacija visokog obrazovanja
Evidentna je pojava dislokacije i detaširanja visokog školstva iz centra (Sarajeva) u druge visokoškolske centre unutrašnjosti Republike. Prošle i ove godine detaširane su prve dvije godine Mašinskog fakulteta iz Sarajeva u Banju Luku, Pravnog fakulteta iz Sarajeva u Mostar i centra u Banju 32
PROSVJETNI LIST, novembar / studeni 2008.

Luku, Ekonomskog fakulteta iz Sarajeva u Mostar, Elektrotehničkog fakulteta iz Sarajeva u Tuzlu. U posljednjih deset godina došlo je do relativnog opadanja broja studenata koji se školuju u Sarajevu, a do povećanja u drugim visokoškolskim centrima, u unutrašnjosti. U 1960/61. školskoj godini u Sarajevu je bilo na školovanju 82% (9.495) od ukupnog broja studenata u Bosni i Hercegovini, dok je u unutrašnjosti bilo 18% ili 2.081 student, i to: u Banjoj Luci 5,2% (611), Mostaru 5,5% (640), Tuzli 6,3% (729) i Zenici 0,9% (101) student. U 1971/72. školskoj godini ovi odnosi su bili sljedeći: Sarajevo 74,1% (28.361), Banja Luka 11,7% (4.441), Brčko 3,2% (1.238), Mostar 4,9% (1.871), Tuzla 4,9% (1.959) i Zenica 1,2% (450) studenata. Ovaj proces dislokacije visokog školstva i detaširanje prve dvije godine studija kao i povećanje broja studenata koji stanuju u visokoškolskim centrima u unutrašnjosti ima višestruke prednosti. Pored rasterećenja Sarajeva od velikog broja studenata koji traže smještaj i ishranu u studentskim domovima i restoranima, razvojem visokog školstva u drugim centrima omogućuje se većem broju omladine, naročito radničko-seljačke, da studira na visokoškolskim ustanovama. Ovim putem srednji gradovi ne ostaju bez značajnog dijela svoje omladine u kulturnom i društveno-političkom životu sredine. U velikim centrima ublažiće se nepotrebno veliko koncentriranje studenata, sa svim posljedicama što ono sa sobom donosi. Sigurno je da će veći broj diplomiranih studenata ostati da radi u svom zavičaju. Da ne govorimo o prednostima međusob-

Niska efikasnost studija
Ovaj doprinos visokog školstva bio bi neuporedivo veći da nije tako niska efikasnost završavanja studija. Prema zvaničnim statističkim podacima u 1971. godini u propisanom roku je diplomiralo na fakultetima, visokim školama i Muzičkoj akademiji ukupno 195 redovnih ili 15% od ukupno diplomiranih studenata u toj godini, dok je u dužem roku od propisanog diplomiralo 1.066 redovnih studenata ili 84,5%. U višim školama od ukupno 1.947 diplomiranih studenata u 1971. godini, u propisanom roku je diplomiralo 160 ili 10,7%, a mimo propisanog roka 1.337 redovnih studenata ili 89,3%.

Iz historije bosanskohercegovačkog školstva
Ovi rezultati visokog školstva u Bosni i Hercegovini niži su od prosjeka za SFRJ koji su u 1970. godini iznosili za fakultete 19,1%, visoke škole 27,9%, akademije 57,6% i više škole 27,5%…

Saopštenje plenuma Pedagoškog društva SRBiH

Rast sredstava
Ukupna sredstva za finansiranje visokog školstva od 1967. godine do danas bila su u stalnom porastu. Ukupan prihod visokoškolskih ustanova u 1966. godini iznosio je 69 miliona, a 1971. godine 154 miliona, što predstavlja povećanje od 223,2%. Nešto usporeniji porast ova sredstva imaju kada se posmatraju sa stanovišta postojećih sredstava osnovne djelatnosti po jednom studentu. U 1966. godini prosječna sredstva po jednom studentu iznosila su 5.240 dinara, a 1971. godine 7.698 dinara ili povećanje za 146,9%. Struktura troškova obrazovanja po jednom redovnom studentu u 1967. godini izgledala je ovako: bruto lični dohoci 75,9%, materijalni troškovi 19,2%, amortizacija 4,3%, fondovi i ostalo 0,6%, dok u 1971. godini ovi odnosi bili su ovakvi: bruto lični dohoci 66,1%, materijalni troškovi 19,1%, amortizacija 4,8%, fondovi i ostalo 10,0%. Izmjene su nastale kako se vidi u korist jačanja fondova visokoškolskih ustanova što predstavlja pozitivnu tendenciju. Učešće sredstava osnovne djelatnosti visokoškolskog obrazovanja u nacionalnom dohotku Bosne i Hercegovine u 1966. godini iznosilo je 0,6%, a 1970. godine 0,7%.

Metodika razredne nastave
Fundamentalni predmet nastavne tehnologije

Novi objekti
Na planu investicione izgradnje u visokom školstvu zapaženi su značajni rezultati naročito u periodu sadašnjeg sistema finansiranja obrazovanja i vaspitanja. U periodu 1968. do 1961. godine realizovana je I faza programa izgradnje studentskih domova i restorana koji je donijela Skupština Republičke zajednice obrazovanja. Realizacijom ovog programa izgrađena su dva studentska doma u Sarajevu (Bjelave i Nedžarići) sa kapacitetom od 1.300 ležaja i studentski restoran sa 2.000 abonmana i Banja Luci studentski dom sa 300 ležaja i studentski restoran za 900 abonmana, Mostaru dom sa 200 ležaja i restoran sa 800 abonmana, Tuzli novih 125 ležaja i restoran sa 800 abonmana. Ukupno je izgrađeno 5 studentskih domova sa 1.925 ležaja i 4 restorana sa 4.500 abonmana. U ovo je uloženo oko 6,5 milijardi starih dinara… Enver Lihić (“Prosvjetni list”, 15. XII 1972.)

a proširenom sastanku Pedagoškog društva BiH, koji je održan u Sarajevu 25. oktobra 1971. godine u saradnji sa Odsjekom za pedagogiju i psihologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu i predstavnicima pedagoških akademija, razmatrana su neka aktuelna pitanja nastave pedagoške grupe predmeta na pedagoškim akademijama, a posebno pitanja nastave metodike u odsjecima za razrednu nastavu. Skup je jednoglasno došao do zaključka da se neki problemi oko osposobljavanja budućih kadrova u pedagoškim akademijama za razrednu nastavu već od početka ne rješavaju onako kako su zamišljeni u početnom konceptu prilikom formiranja pedagoških akademija u SR Bosni i Hercegovini. Na skupu je došlo do jedinstvenog zaključka da je veoma značajno da se o nekim novonastalim problemima upoznaju svi zainteresovani faktori u Republici, kako bi se na samom početku osujetile mnoge nejasnoće i nedosljednosti u pripremanju ovih kadrova. Ako se ne bi na vrijeme ukazalo na sve te probleme, izražavamo bojazan da bi došlo do vrlo teških posljedica u razrješavanju tako značajnog obrazovnog i vaspitnog problema u formiranju budućih kadrova nastavnika koji će raditi u nižim razredima osnovne škole. Postoji tendencija da se u pripremanju ovih kadrova nastava metodike povjerava licima koja nisu prethodno osposobljavana za izvođenje nastave metodike razredne nastave u pedagoškim akademijama. Poznato je da su se dosad takvi kadrovi isključivo pripremali na pedagoškim katedrama filozofskih fakulteta. Kadrovi koji su završili odgovarajuće grupe na filozofskim i prirodno-matematičkim fakultetima nisu uopšte slušali metodiku razredne na-

N

stave, a niti dobili potrebno obrazovanje iz metodike, didaktike, pedagoške i dječije psihologije, neophodnih za formiranje profila kadrova koji će raditi u nižim razredima osnovnih škola. Pedagoško društvo konstatuje da se ovom veoma važnom pitanju nije posvetila potrebna pažnja u pedagoškim akademijama i to kako u rješavanju koncepcijskih zamisli (da se na radna mjesta za nastavnike metodike primaju nastavnici kojima bi to bio isključiv posao) i rješavanju kadrovskih pitanja (tendencija da se na ta radna mjesta primaju nastavnici koji nemaju pedagoško-psihološko i didaktičko-metodsko obrazovanje). Pedagoško društvo se zalaže da metodiku razredne nastave u pedagoškim akademijama mogu jedino da predaju nastavnici koji imaju odgovarajuće visokoškolsko obrazovanje (pedagoška grupa predmeta) ili ostali stručnjaci koji su završili specijalizaciju ili postdiplomski studij na pedagoškoj grupi predmeta. Imajući u vidu tendencije razvoja obrazovne tehnologije i inovacija u nastavi, u bližoj i daljoj perspektivi, kao i značaj koji se u modernom svijetu pridaje metodici kao fundamentalnom predmetu u pripremanju nastavnika razredne nastave, potrebno je obrazovanje budućih nastavnika u pedagoškim akademijama i na fakultetima usmjeravati na stručno-naučni profil, odnosno na takva rješenja koja su na pedagoško-psihološkoj nauci zasnovana. Smatramo da bi budući stručnjaci morali posjedovati komplementarno obrazovanje sa odgovarajućim stepenom postdiplomskog studija ili doktorata nauka. Pedagoško društvo SRBiH (“Prosvjetni list”, 1. XI 1971.)
PROSVJETNI LIST, novembar / studeni 2008.

33

Iz historije bosanskohercegovačkog školstva

Uz oproštaj od Učiteljske škole u Sarajevu

Poslijeratni dani škole
(Iz ljetopisa)

Vremeplov “Prosvjetnog lista”
Osnovna škola “Prvi maj” u Kovačima kod Zavidovića za Dan škole i 20-godišnjicu rada dobila je na poklon od Šumarskog privrednog preduzeća “Gostović” televizor, a od Skupštine opštine Zavidovići kino-projektor. Tako, sada ova škola spada u one koje imaju veliki broj nastavnih pomagala kao: kino-projektor, televizor, radio-aparat, radionicu za OTO, foto-laboratoriju i drugo. Ova sredstva znatno olakšavaju rad nastavnicima. U nastavu se unose novine i učenicima je mnogo šta pristupačnije i interesantnije. U Kovačima sada ima malo televizora, te mjesto gdje je smješten televizor u školi ima uvijek posjetilaca – učenika i mještana – što ide u prilog bogatijeg sadržaja kulturno-zabavnog života građana ovog mjesta. (15. III 1972.) Lijepi sunčani dani druge polovine marta mjeseca omogućili su i obavljanje nekih poslova u prirodi. Tako učenici sedmih i osmih razreda osnovne škole “Rade Kondić” iz Žepča izašli na pošumljavanje. Oni su zasađivali mlade borove sadnice. Tako bi cijelo odjeljenje u toku jednoga dana zasadilo oko 1.000 do 1.500 sadnica. Ovaj posao u neposrednoj okolici Žepča obavljali su sa mnogo ljubavi i odgovornosti. Za uložen trud dobiće i određenu novčanu naknadu, koju će korisno upotrijebiti za izvođenje školske ekskurzije viših razreda osnovne škole. (1. IV 1972.) Nedavno je Izvršno vijeće imenovalo Pedagoški savjet Bosne i Hercegovine. Osnivanje Pedagoškog savjeta predstavlja značajan događaj u prosvjetnoj politici naše Republike, a posebno u daljem podruštvljavanju onog dijela vaspitno-obrazovnog rada koji je dosad bio u nadležnosti organa uprave. Pedagoški savjet će donositi osnovna stručna dokumenta na kojima se zasniva obrazovno-vaspitni rad (nastavni planovi i programi, udžbenici i priručnici, organizacija i struktora vaspitno-obrazovnog rada), inovacije u obrazovno-vaspitnoj djelatnosti, kao i druga značajna pitanja iz ove oblasti. Osim toga, ovaj stručni organ baviće se obrazovno-vaspitnim sistemom u cjelini, radiće na njegovom proučavanju i davaće prijedloge za njegovo dalje dograđivanje i usavršavanje. (15. IV 1972.)

S

tanje školstva u Bosni i Hercegovini nakon rata bilo je krajnje teško – školske zgrade porušene i zapaljene, namještaj i učila uništeni, a kadar izginuo i sveden na vrlo mali broj. Učiteljska škola u Sarajevu je tada dobila vrlo važan zadatak - što prije ublažiti kadrovski problem. Zato je uložen poseban napor još od aprila 1945. godine. Prvog septembra 1945. godine završena je prva poslijeratna školska godina u ovoj školi. Istog dana počeo je prvi učiteljski tečaj. Drugi, treći, četvrti… tečaj za tečajem. Ublažava se oskudica u učiteljskom kadru. Uporedo rade redovna odjeljenja. Prvih poslijeretnih godina u radu škole bilo je mukotrpnih i na prvi pogled nesavladivih momenata. Istaći ću neke zapisane u ljetopisu škole. Mali broj profesora u školi, čak i za redovnu nastavu, a o tečajevima i organizaciji ispita da i ne govorimo. Ali, solidarnost, svojstvena prosvjetnim radnicima, dolazi tada do punog izražaja. U ljetopisu o tome je zapisano: - Prijavili se na ispomaganje kod ispita nastavnici Partizanske gimnazije: Kaluđerović, Živković Natalija, Mijatović Stevo, Burubić Aleksandar, Cerić Gojko, Đukić Sofija, Mursel Ekrem, Saravan Olga, Poljakova Vera i Kuceljić Nikola. Ili… - Postavljen je u ovu školu za nastavnika fiskulture dobrovoljac iz Srbije Simo Vučković. Škola je radila u vrlo teškim uslovima. Tek je 1947. godine došlo vrijeme da se priđe raščišćavanju dvorišta i školske zgrade, te je 10. novembra te godine bila velika svečanost povodom useljenja škole u vlastitu zgradu. Ili… - Bilo je studeno - 20 stepeni ispod nule. Nema vagona da se doveze ugalj. Omladina u tim danima organizovano savlađuje zadatke.

I to je zapisano u ljetopisu: - Jedanaest studenata Više pedagoške škole ukazuje pomoć učenicima pri popodnevnom učenju. - Održana školska konferencija omladine, nagrađeni učenici, koji su vidnije popravili uspjeh. - Učenici škole u sastavu VIII Sarajevske brigade otišli na radnu akciju na izgradnju Auto-puta “Bratstvo-jedinstvo”. - Omladinski aktiv organizovao akciju pošumljavanja Trebevića. - Učenici ove škole dali uglednu smotru kulturno-umjetničkog i sportskog rada za omladinu grada Sarajeva. I tako se redaju uspjesi i ostvareni zadaci. Ali, svi su ovi zadaci bili podređeni jednom cilju - što prije doći u osnovnu školu gdje je najpotrebnije. Tu su datumi u ljetopisu kao značajni i upisani. Za 17. januar 1948. godine je zapisano: - Svečana oproštajna večera sa učenicima koji su maturirali. 98 svršenih učitelja dobilo je dekrete i krenulo na dužnost. Nastavnički kolektiv ove škole nikad nije bio zadovoljan postignutim rezultatima, pa je stalno analizirao i tražio puteve postizananja boljeg uspjeha. Bili su i različiti procenti prolaznosti - 84, 90, 78, 95, ponekad i 100%. I tako u mukotrpnim godinama nikada uspjeh u ovoj školi nije bio za potcjenjivanje. A što su godine odmicale, uslovi su bili sve bolji. Posljednjih godina Učiteljska škola “Nurija Pozderac” u Sarajevu je radila u pristojnim prostorijama, povoljnim materijalnim uslovima, a nastavu su izvodili stručni nastavnici, te je bilo normalno da se procenat prolaznosti kretao od 95 do 100%, kao i da je pojedina generacija davala i po 48 odličnih učenika. I u najvećem usponu prestade rad u Učiteljskoj školi “Nurija Pozderac” u Sarajevu. Jovan Andrijašević (“Prosvjetni list”, 1. X 1972.)

34

PROSVJETNI LIST, novembar / studeni 2008.

Osnovnim i srednjim školama, fakultetima, akademijama, studentima, nastavnicima i profesorima
U izdanju “Sarajevo Publishinga” iz štampe je izišla

METODIKA I KULTURA LIKOVNOG ODGOJA
autora dr. Irfana Handukića

Knjiga se može kupiti u knjižarama: “Buybook”, Radićeva 4, u Sarajevu (tel. 033/712010, fax: 033/716-451) i “Svijet knjige”, Branilaca Bosne 14, u Zenici (tel./fax: 032/407803 i 061/152-817), te putem telefona 061/792-198 (Akademija likovnih umjetnosti, Sarajevo, Obala Maka Dizdara 3)

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->