P. 1
36659307 Tade Smiciklas Dvjestogodisnjica Oslobodjenja Slavonije Prvi Dio 1891

36659307 Tade Smiciklas Dvjestogodisnjica Oslobodjenja Slavonije Prvi Dio 1891

|Views: 755|Likes:
Published by prikola
36659307 Tade Smiciklas Dvjestogodisnjica Oslobodjenja Slavonije Prvi Dio 1891
36659307 Tade Smiciklas Dvjestogodisnjica Oslobodjenja Slavonije Prvi Dio 1891

More info:

Categories:Types, Research, Genealogy
Published by: prikola on Feb 19, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

12/09/2012

pdf

text

original

l

I
I

OPERA ACADEMIAE SCIENTIARUM ET ARTIUM SLAVORUM MERIDIONALIUM~

DJELA
JU.GOSLAVENSKE AKADE}IIJE

ZNANOSTI I IDfJETNOSTI.

KNJIGA XI.

I.

mo.

U ZAQREBU
TI8AII: DIOIUi)KlI TIBKABB

1891.

1
I
\

DVIJESTOGODISNJICA

OSLOBODJENJA SLAYONIJE .
. PRVI DIO:

SLlYONIJA I DROGE HRVATSKE ZElUE POD TORSIOI
I

RAT OSLOBODmNJI.
NAPISAO

TADE §MICIKLAS,
pun
6LAN JUG08LAVBN8KJI

.lKADBIII.J1II.

IZDALA.

NA

8VLJJIT

JUG08LAVEN8KA AKADEKIJA ZNAN08Tl I UlJITN08TI.

U ZABREBU
U KNniABI

JUGOBL. AKADDJJII

(KNJIUBA

DJONI6n

TJ8KARII)

1891.

PREDGOVOR.
)Ijeseca godina. vatskoga oktobrs Akademija odluei godine nasa 16!H budu Turd dana prateci iza krvavih bojeva baeeni upravo dvije stotine hrpronaroda iz Slavonije. Za njekoliko biti ce tomu vjerno svaki kucaj srca naroda zgodu u zivotll nasega
0

ovu znamenitu

slaviti i povjeri meni da napiseiu najprije potrebno, (-ega se oslobodise Iza toga neka dodje povijest

tom raspravu,

Meni se je (·inilo Neka se vidi, od hrvatskoga.

da naslikam tusni zivot nasega naroda pod Turkom. samoga oslobodjenja. toliki dijelovi njekadanjegu kraljevstva

i 0 narodnim pjesmania, koje pjevaju ove ratove. Naravno da bi se bio bavio i 0 nmjetnim pjesnieima, koji su ovim ratovima posvetili velike pjesme. Nisam toga ueinio sarno zato, jer je jos veci dio narodnih pjesarua one dobe
Htio sam joste da progovorim nestampan,

U mjesto studije

0

pjesmama

uzeo sam stare narodne da oslikam narodni

pjesme prilieno izvjestnoga

historijskoga

sadrzaja,

zivot 17. vijeka osobito na krajini. 'I'ime sam harem ponjesto svjetlosti kusao prinesti i za izu;',anje narodnih pjesama 17. vijeka, Vjestaci u narodnoj pjesmi lasno ce rszabrati,
(IlL

nisam

uzimao

za

vremene.

rasvjetu 17. vijeka mladjih pjesama a niti starijih, ver. upravo suJesam Ii svaki put pogodio, toga ne znam, ali svakako ne
pjesamu za nakito bez his to-

drsiru one citovane stihove iz narodnih

rijske vrijednosti, vee upravo kao historijska suvremena svjedoeanstva, kakova Dam u oboe moze dati narodna pjesiua.
Podavati sliku zivota pod Turskom nije lagusan posao. Malo se je o tom sustavno radilo. Zato slim morae pustati, gdje je samo moguee

bilo, neka vrela sama govore. ipak izbjeci

'rime je kojesta mozda

nejednako,

'l'omu s(' stvari ima

ne da , dok za njeke

i neznatnije

obilnih vijesti, a za vaznije i znamenitije hi si zaduzbinu nasega naroda, meni

ne ima upravo nista, Veliku da ih priobce iii

stekli oni brizni i plemeniti ljudi po raznim stranama koji ovakove spise i vijesti sabiru, Ja a najvise u ime povijesti 1891. ih to lijepo molim u ime moje. jos hrvatske.

iii naso] akademiji.

vise u ime akademije, U Zagrebu

dne 20. septembra

T.

s.

A.

ko hoee ds brzo uhvati pravu sliku 0 zivotu nasega naroda pod Turskom prije velikoga rata oslobodjenja, dobit ee jasan putokaz ako si predoei, kako je Slavonija poharana i osvojena od Sulejmana I sjajnoga i velikoga prosiritelja turskoga carstva. Pocamsi od pada. Bosne imade Hrvatska dan na dan da se brani od T~raka. I obranila se. Ali odkad Sulejmanova zvijezda sinu na obzorju Europe, vise se obraniti ne moze, Redom padaju gradovi hrvatski na jugu i jugozapadu, a pade i Slavonija. Polazeci na mohaeko polje osvoji on Srijem i svu zemlju do Osijeka, a iza bitke odvede u suzanjstvo do dvije stotine hiljada roblja iz Ugarske i Slavonije (1520). Kada je za tri godine polazio da osvaja Bee, na mohaekom polju prima Ivana Zapolju, jer je vee zemlja do Osijeka bila turska, Tri godine kasI~e iza nesretnoga boja kod Kiseka (1532) vracala se sva ogromna turska. vojska 11 dva traka ; s jedne strane sam Sulejman preko Verovitice na Pozegu, a s druge veliki vezir preko Hrvatske Posavinom. Gradovi i sela padaju i u plamenu propadaju, a opet na hiljade i hiljade odvode Turci roblja iz Slavonije. Tekar na potoku Bosutu prestadose loviti roblje, jer je odavle vee eareva zemlja, kako veli sam Sulejman.' Nije prestajala navala turska niti poslije toga. A koliko je naroda i plemstva postradalo u vojni, koju je vodio nesretni Katzianar (1531)? Koliko opet nastrada, kada je Slavonija napokon pala pod Turke (1541)? Stotinu dokaza prusaju nasi spomenici prilozeni i prvi put na svjetlo izneseni u ovoj knjizi, da je sa liea zemlje izbrisano hrvatsko plemstvo Slavonije. Po sto puta odgovaraju koncem 11. vijeka pueani Slavonije bivsi podanici turski, da nitko izmed njih, sto !judi mogu pamtiti, ne zna tko im je bio nekada krscanski gospodar. Samo
1

rr

SlaYonija i drnge brntske zemije pod Tnrskom.

Hammer Pungshall ; Geschichte des osmanischen Reiches III.
SLAV.

11

dodatku

ima sultanov dnevnik.
RASPBAVA 0

1

2

jednom na Dunavu sponnnju se njekoga Stjepana bana, a u Valpovstini spominju Gereba hana i palatine. Joste jednom znamo, da je biskup zagrebaeki sadrzao svoje podanike i pod Turskom u Vaski, Ali i to je sre . . U Ugarskoj je to drugaHje. L srcu Ugarske uzdrsala se je pestanska i jus drl1~e susjedne zupanije pored svega toga, sto su i one turski sandzak. Zupanije drze svoje skupstine, biraju svoje podzupane, pobiru dace, vladaju se "po starim zakonima" svojih djedova. Zupanija dijelila je sa pasame i begovima svaku granu vladanja, dapa(~e Magjar ne priznsje prava Tureima uticati u ~upanijsku jurisdikeiju. "'fursh'o" nazivlje se u njih, ako se tko obrati za prsvdu na "poganskoga sudca turskoga". S ponosom veli magjarski historik: "lS'ijedan krscanski narod osmanskoga carstva ne moze pokazati ovakovih pojava". 1 Ovakovim pojavima ne ima traga u Slavoniji. jer je narodu odsjerena glava - plemstvo njegovo. I ako jos na karti od g. 1634 dolazi pozeska, vukovarska i srijemska ~upanija, a 0 verovitiekoj Yt~(: niti spomena ne ima, I opet iz svih nasih spomenika biva jasno, da nije bilo niti jedne zupanije, vee sama cista turska uI,rava. Nije moguce, da se ne hi mogli najstariji ljudi prizivani koneem sedamnajstoga vijcka niti sjetiti na kakovu krscansku oblast, Sjecaju se oni dobro i po imenee svojih turskih pasa i aga. ali 0 krscanskim ni spomena ne ima, jer ih nije niti bilo. U Ugarskoj placaju ono zupanije dace svoje i Turcima i krscansko] Ugarskoj. Ovakovih dvovlastnih podanika ima ne samo u Ugarskoj, vet i u Poljskoj i u mljetarkoj Dalmaeiji, a tako jo na granicama izmed Rusa i 'I'atara, "A na nasim granicama - veli suvremenik Valvasor - ne iiua ovakovih dvojakih podanika, vee je sve iii tursko iIi krscansko. Mnogo nas to krvi stoji, da nijedan krscanin ne ima nista davati Tureinu, a opet niti oni nama nisu duzni nista davati", S Doeim krscansko] Ugarskoj susjedne pod Turskom zupanije placaju na obadvije strane, u Hrvatskoj namjestene su i s turske i krscanske strane krvave krajine, da svaki svoje brani, da svaka strana drugoj stetu rini i krv ispije. U nas ne mose biti, da hude: jedna raja, a
260 i dalje. -

Salomon: Ungarn in Zeitalter der Turckenherrsehaft, Leipzig 1887, str, 269. 2 Mercator: Atlas minor Amsterdami 1634 pag. 047: Sclavonia, Croatia, Bosnia cum Dalmatiae parte. Ovo je uzeto iz starije Ortelijeve karte, koja je izdla 1575, kada je joste bila ~iva uspomena na stare ~upanije. , Valwasor: Ehre des Herzogtbums Krain, IV. B. str. 7.
J

dra gospcdera. Slavonija je turskim zakonom. I ona ima krisevaekom uvijek u krvi. pasaluku, a napose moramo

sasvim i cisto pod turskom upravom i svoju tursku krajinu, koja je so. nasom z.'\to eemo govoriti 0 Blavo nij i kao govoriti 0 zivotu na kr sjini,

I.
Veliko tursko carstvo u sedamnajstom vijeku prost ire se po prednjoj .Aziji i sjevernoj Afriei, obuzimlje u Europi cio balkanski poluotok i prodire u srce Europe do Budima njekads glavnoga grada Ugarske. Carstvo se je onda dijelilo u dvadeset i dva beglerbegata iii vilajeta, od kojih je svaki priliean jednomu kraljevstvu po pojmovima evropskim. Svaki od beglerbega ima svoju vojsku. Tri beglerbegs imadu iznimni polosaj u earstvu budimski, temisvarski i bosanski. 0 njihovim prihodima ne raeunaju u Carigradu. jer ih oni trose nil. svoje vilajete, braneei tursko earstvo od susjednih krscanskih drzava, Svaki beglerbeg bio je kao i njekadanji bizantinski "strateg" glava vojna i upravna provincije. Ima uza se tri glavna castnika, a to je Mufti iii veliki sudac, koji no. vIas odgovara prvomu l'astniku u njekadanjem bizantinskom carstvu, gdje je u svakoj provineiji bio iza stratega glave provincije prvi sudae pod imenom "dikastes". Drugi je veliki cinovnik bio Rais Effendi. On je kaneelar ili drzavni tajnik. Odgovara bizantinskom "ko.ncelaru". Treci je Tefterdar pass iii veliki blagajnik beglerbegata. Odgovara bizantinskom "logothetu".1 Ovu oeevidnu slienost institucija spominjemo radi toga. do. ve~ sada pokazemo, a poslije cemo to i drugim primjerima dokazati, do. upravi turskoga carstva koreni duboko sizu u zivot i institucije istoenoga rimskoga earstva. U tom i jeste kljue snage i dugoga turskoga ohstanka u Europi. Beglerbegovine iii vilajeti opet su se dijelili no. "sandzake" iii zastave. Svakomu sandzaku bio je na celli jedan paso. opet so. svojim vijecem. Beglerbeg bosanski imao je pod sobom sedaru sandtaka i to: hereegovsekoga, kliskoga, liekoga, bihaekoga, (,l'rnic·koga. poseskoga, zvorniekogs i bosanski pasaluk, Vee prije osvojenja Slavonije bila je Bosna kao prednja straza turskoga earstva. Yezir hosanski imao u ime casti svoje i obrane ears tva do deset hiljada dukata no. godinu, a imao je pod svojom zapovijedi redo vito osam stotina konjanika, On je bdio osobito onda, ako je sultan odlazio kamo na
I Sr. Ricaut: Histoire de l'empire Ottoman livre 1. str. 1&)-142 i Rambaud Vempire gree au X. siecle Paris 1870 str, 200-208.

r

*

4 bojno polje, da hrvatske vojske ne provale u tursko carstvo.' Onda je Bosna samo s juga neprestano udarala na Hrvatsku. Poslije psda Slavonije opasela je poturcena Bosns Hrvatsku i sa istoka jakom dobro organizovanom vojenom silom. Nije ipak sva Slavonija spadals pod Bosnu, jer je srijemska iupanija kao sandzak spadala pod beglerbega budimskoga. I Sam beglerbeg bosanski Ibrahim pasa llerinbegovic opisa nsm svoj cijeli beglerbegat (1620), kada je kao marsal vojske osmanskoga carstva polazio prema Budimu. Htio je da znade cijelo stanje svoga beglerbegata. Opisuje sandzak za sandzakom i to samo s gledista vojene snage svakoga sandiaka. S ovoga gledista opisao je i dva sandsake slavonska, koji su podpadali pod Bosnu. Evo njegova opisa: San d z a kat P 0 z ega ima do petnaest hiljada ljudi za vojsku pod upravom pase bosanskoga, koji daje placu spahijama zaimima i ostalim; ali se ipak u vojniekim stvarima pokoravaju pasi kaniskome i diiu se pod njegovim zastavama i pod njegovom zapovjedju. Gradovi su ovi: 1. Po sega sa susjednom zemljom imat ce kuca do hiljade, a ljudi pod oruzje vise od hiljade. Grad sagradjen kao tvrdjava ima dva iii tri topa. Redovito u njem sjedi kadija i sandzak. S 2. Orahovica grad zidan, ima lijepe zgrade, ima vise od dvije stotine dimova. Ljudi ima pod orusjem tri stotine. U njem sjedi kadija. Ima i tvrdjavu sa njesto manjega topovlja, 3. Velika kraljeva grad zidan na dosta velikom prostoru. Dvije stotine kuca ima izvana, a isto toliko unutra. Ima pod oruzjem oko dvije stotine ljudi, ima tvrdjavu i u njoj razne age. 4. Verovitica jaki grad zidom opasan ima tvrdjavu i njesto malo topnietva, Varos i tvrdjava imadu oko tri stotine dimova, ljudi pod orusjem na broju eetiri stotine, imadu age i kapetana, koji ondje stalno prebiva. Slatina mjesto zidano ima i tvrdjavu, koja zajedno sa mjestom ima do sedamdeset kuca, a isto toliko ljudi pod oruzjem. Ima age. 6. Vocin mali gradic isto tako zidan kao i Slatina, 3 ima ljudi pod oruzje na broju sedamdeset. 7. Ka po svar istoga svojstva ima ljudi sedamdeset.

o.

1 Antonio lleravino (1514) Genovese u: Sansovino Historia universale dell' origine et imperio de Turchi. Venetia 1600, list 16 na drugoj strani. 2 Ricaut Histoire str, 138. S Pogresno se spominje, da je grad .,pol dana daleko od Biograda". Ovo je bez dvojbe pogreska potonjcga prepisaCa. iIi prevoditelja.

8. Osijek grad na obalama Drave. S ove strane ima jedan toranj i u njem jedan top dugseak do trideset pedalja. Varo§ mose sa gradom imati do hiljade kuca, ljudi pod oruzje ima na broju dvije hiljade. U njem sjedi kadija i kapetan. 9. Vukovar grad zidan imat ee u svemu zajedno sa mjestom do sto kuca, a ljudi pod orutje do sto i trideset. Jedan aga ima u gradu. 10. Brod u cnrobnolll kraju, mjesto ima kuca na broju osamdeset, Ijudi pod oruzjem isto toliko. Onamo dospije kadgod sandzak. Kadija prebiva stalno. Daleko je od Pozege za jedan dan. 12. Djakovo ima sliene prilike kao i Brod, ima ljudi osamdeset. Slijede s e I a, koja imadu u ovom sadzakatu do 10.000 dimova, a i ljudi pod oruzje daju isto toliko. Drugi je sandzakat ili bolje govoreci vojvoda cernieki. Prvi put sada dolazi pod imenom sandzakata u OVOIll spisu. Joste desetak godina prije ovoga popisa dolazi medju sandzaeima samo Pozega.! Dapaee malo godina iza ovoga popisa veli papinski izaslanik : "u provinciji Pozege, a u vojvodstvu Oerniekom". 2 Ova.jvojvodat ipak nosi naslov sandzaka, a taj mu naslov evo priznaje sam beglerbeg bosanski. Sarno kao glava krajine slavonske turske prema Hrvatskoj mogao je vojvoda eernieki dostici east pase t. j. generals iii sandzaka. Ovaj sandzak ima do pet hiljada dimova rasutih po selima i pojedinim kueama seljana, sva su sela tako rasuta, da su jedno drugomu blizu. Sandzakat ima samo tri tako zvana grada: 1. Oernik grad zidan sa varosom, imat ce do sest stotina kuca a do sedam stotina ljudi pod oruzje. Ima i tvrdjava sa njekoliko tornjeva i tri komada topova, Ovo je mjesto, gdje najvise puta sjedi sandzak. 2. Bi la stina mjesto maleno zidano ima kuca sestdeset zajedno s onima, koje su u mjestu, mjesto je jako tvrdo. Age tri ondje bivaju, 3. Sirae grad zidan veoma jak srednje je velieine, Ima zajedno sa mjestom na broju tri stotine kuca, Ijudi pod orujje isto toliko. a
I Salamon: Ungarn im Zcitalter der Turckenherrschaft ima na str. 235 i 336 najprije sandZakate U vrijeme Sulejmanovo, a zatim g. 1610, pak ne ima sandtaka cernic'!koga, ve~ samo poleski. Z "Nella provintia di Posega nel ducato Zernic" veli izvjcstitelj papin ski od g. 1629-1630. Fermeudzin Acta Bosnae eccl. Izaci ~e u zbirci Monumenta nalle akademije. I Ovaj opis §tampan je najprije od dra. Raekoga u Starinama XIV. 173 i dalje. Talijanski prevodilac ocevidno gil. je udesio za porabu oblasti mletaekih,

OV8mo ne spadaju niti pod jedan niti pod drugi sandsakat gradovi Gradiska, Jasenovac i Kobas, )ljesta ova na Savi pribrajsju se Bosni. G Sr ij e mu jeste glavno mjesto Ilok, u njem sjedi ssndsek mote se rp(:i redovito. I Ali kako je u Srijemu JOB znatno mjesto Mitroviea iIi stari Syrmium, onda i tamo sjedi kadgod, Joste su tamo Petrovaradln i Slankumen kao vazni gradovi. U naseiu popisu ne ima niti Val pova grads niti njegova kotara. Ovo rujesto bilo je vece od mnogih spomenutih mjesta. Nije spadalo na sandzaka poz('skoga, vee pod bliznji Peeuh, kako je bilo i u erkvenoni pogledu kadgod, kako cemo vidjeti. Imade dizdsra iii kspetans janjieara sa eetrdeset momaka, a u mjestu je i dvadeset i pet spahija u svojim kucama, I Izvjeiltaj govori samo 0 gradovims, gdje su namjestene turske vojske, a sela spominje samo u toliko, koliko mogu dovesti vojske pod zastavu l'a~a. Mi ipak mozemo i iz ovoga popisa zakljueivati, koliko su i sela doprinosila obrani turskoga cars tva u Siavoniji. Svi gradovi u pozpskom sandiaku jedva mogose dati cetiri hiljade eetiri stotine ljudi. a say je sandzakat davao do petnaest hiljada ljudi, dakle je deset hiljada .odpadal0 na sela, U cerniekom ona tri grada imadu hiljadu ljudi, a tetiri hiljade daju sela. :Xasi nam spomeniei ne kaiu. nisu Ii ovi brojeni oruzani ljudi sve sami posadniei janjieeri, ~Ii mislimo, da nisu upravo svi. U ovom je broju i stalna janjicarska posada i sri oni spahije i Turd, koji su sjedili po gradovima, a u vojsci sluzili 811 kao konjanici. Sarna ova dva sandzaka daju bez srijemskoga do dvadeset hiljada ljudi. Veliki broj sela u Siavoniji pokazuju ovi brojevi vojske. '1'0 potvrdjuju i drugi spomeniei. Cetiri mjeseea iza osvojenja verovitieke i pozeske zupallije ostalo je naputenih samo sedumdeset sela, ali se broji zapustenih sela krseanskih na tri sto sestdeset i osam, a eisto turskih osamdeset i pet ili ukupno

.

jer He navode duljine mjesta od Zadra i Spljeta. Izvjelitaj pisan je talijanski 1625, jer se TIll strani 179 spominje "la revisione e descrizione" "del 1624 che Mehmet Begh fiol de llustaj" ucin], Slijedeee godine 1626 putuje u Bosnu Hrvat Atanasl] (Yrgi~evi~ i donosi caru Ferdinandu II. ovo isto izvje§~e mjestimlce neznatno skraceno. Grgi~evi~ imao je izvijestiti cara Bosni, pak je naprosto donesao na talijanskom jeziku ovaj opis beglerbegov. Morao je da bjdi, jer su Turci doznali, da nije on trgovac, kako se iskazao, voo caraki izaslanik. Tek: ~to je mogao ovaj opis negdje uhvatiti, pak ga earu podnosi kilo najbolji i najpouzdaniji izvjestaj. S ta ri n e XVII. str. 116-150. t Posjet kod pase 1608 poslanika austrijskoga, Arkiv za povj. jug. knj. IV. str. 214-lH5. : V. popis Valpova.

°

7
tetiri stotine i eetrdeses i tri sela.' Po tom .i~ bilo na zemljistu sadanje pozeske verovitieke zupanije 513 dobro napueenih sela. Najvise je "turskih" sela lzeezlo iz krasnoga pozeskoga polja njih sestdeset i jedno na broju, ako se jos k tomu uzme osamnaest iz bliznjega Kaptola i iz Velike ses], onda vidjamo, da su zlatno pozesko polje Turei poljodjelci najjacc hili pritisnuli, Ako je istina ono Sto Marsigli koneem 17. vijeka pripovijeda: "ja sam opetovano puta prosao razne dijelove Turske, pak nisam nigdje vidjao Turke poljodjelee osim u Bosni, gdje su Slaveni presli na Mohamedanizam i Turke uaseljene iz Azije u Dobrudsi" - onda bismo mogli suditi, da 8U ovuda po selima naseljeni nasi bosanski potu rice. t Onda razumijemo, da je veliki i znameniti turski grad Pozega u vrijeme popisa (1702) iza oslobodjenja ruogao pokazati jedva sto sedamdeset i jednoga gradjana i c:etrdeset i dva kucarea, dakle 11 svemu jedva stogod preko hiljade stanovnika. Valjda manje nego 1688, kada je ipak 1800 dusa, Krscanskih sela opustjelo najvise u Djakovstini. Sela pustih broji se osamdeset i sest, a puste zemlje samih oranica do sedamnaest hiljada jutara.! 8to popisniei iza izgona Turaka mogu navoditi poimence zapustene oranice, koje joste nisu sikarom obraslo, to pokazuje da je joste prije velikoga rata krscanska raja i ovih 1 7.000 jutara obradjivala i znojem svoga liea natapala, Iza Djskovstine imadu najvise zapustjelih krscanskih sela Osijek i Valpovstina, a pust je i veliki dio izmed Slankamena i Mitroviee, a zatim dolazi kotar oravicki, Pozegs i t. d. U blagoslovljenoj od prirode Slavoniji, kako se villi po ovim brojevima nije uzmanjkalo naroda, a imena gora i dolina, rijeke i jezera, sela i gradova svjedoee, da je ovdje sjedio ne. prekidno narod hrvatski i u njekim krajevima srpski, da nije bilo niti prave turske pasmine, vee samo gdjekoji Turei po zemlji rastreseni. Uprava turska jos nije bila dotIe dospjela, da na tursku prekrsti slavonska sela, rijeke i gradove. () tom svjedoee svi nasi prilozi. Da ogledamo upravu. Turska je uprava sva vojena, Na eelu sandzakata jest san dsak, sto znamenuje zastava, jer ima u boju svoju zastavu. Ako su beglerbegije iIi vilajeti odgovarali starim bizantinskim tematima, kojima su na celu "strategi" , a ono su sandzaei bili stare "eparhije" .
GL prilog XIV. Popis Slavonije g. 1688. Citat u Salamona: Ungaro in Zeitalt. d. Tiirck. H. str. 201. Sr. nalle pri-, loge i popise: Kaptola, Kutjeva, Velike, Kam e n s k o g, GradiSta Brestovca itd., gdje se poimence spominju turska seln, gdje 8U sami Turci svoje zemlje obdjelavali. s G1. Priloge: Popis Djakovstine,
I

I

8 Sandzak bivao je imenovan i primao svoje pravo no. zastavu so. 1\amoga prijestolja iz onoga najunutarnjijega dijela earske palace. kamo je vjernik i podanik k padisi prorokovu zamjeniku samo najvecim poeitanjem ulazio i sa ceremonijama, koje su posehni zakoni ustanovljivali. I Visokoj (·asti. koju je pasa dohivao, imali su odgorarati i darovi, koji su za prve pasaluke narasli i do pet hiljada dukata. Pase su morali darivati velikoga vezira, koji je od ovih darova imao znatan dio srojih prihoda, Ovalo je kupovanje i prodaranje sandkaka. Sandzak nije imao stalne place iz earske hlagajne, pa opet se raeunao u Carigradu prihod kao stalan, Tako se uzimalo za pasu poteskoga, da ima 616.236 ospera, sto hi po nasem raeunu bilo preko deset hiljada dukata, t Saudzak je imao svoje posjede i sela. koja su InU radila i plata la, Tako paso. pozeski ima Veliku, 8 Kasevae II orahoyil-kom kotaru, Duhoku i Krnjakovce u kutjevaekom kotarn," a onda Sekulince, Meljaue, Gjurisice , Riemce , Dreuovac. ~lacute, Smudc. Bokane itd. u kotaru voeinskom i sva bogata turska sela oko Pozegc. r. Imali su posjede i II drugim krajeviiua svoga spahiluka. v.>(: sam onaj vijenae vojvodstava t vaivodatus) oko Pozege pokazuje nam blizinu sandzaka : Pleternica, Gradisce, Kutjevo. Brostovae, Kaiueusko. Kaptol, Velika i poslije izgona Turaka nose sa svojim kotarom ime "Vojvolil,;tva". a vojvode su i upruvitelji p:\~illih seta i dobara. 0(1 jednih posjeda primaju sve kao i svaki spahija, a od drugih primaju ono sto hi podunici imali samomu caru davati, Kako su bili rasnti posjedi pa;" pozeskoga radio jl' on jamai-no onako kako pripovij-da putnik 16. vijeka. Begovi i pase. koji imadn svoja Iena iii posjed« dadu kazati svojim vojvodamu to jest upraviteljima : Donesi mi toliko od ovoga iii onoga sela. Vojvoda ueini. Uzme za pasu nu.ooo ospora, a za sphe 15-20.0,,0 ospora, ako JI(> vise, 0 Pasa je dohio svoje, pa iuakar propalu raja. Odkuda hi inae« pa~a ruzvijao sja]. koiuu se evropski putnici ne prestaju diviti, A pasa, koji je danas u Pozegi, biti (:e valjdu za godinn dana glljegod na granicarua carstva u Aziji, mozda (.1.' pasti u neuiilost. pa (:e izgubiti pasaluk. Sve to morae je na umu imati, pak da se ohogati
Hammer: Staatsverfassung des osmanischen Reiches I. str, Sli. Hammer: Staatsverfassung II. str, 251. Hammer raeuna da ide [)(-,osp, u dukat. V. Hammer Gesch. des osm, R. III. '"i:? 3 Prilog XXYII. Popls Y elike. , Prilog hr. XXX. , Prilog hr. XIX . • Gerlach Tagehuch liJi7. kod Zinkeiseua III. str. IG;t
I

t

kako i gdje samo, mose. "Ne ima nijednoga beglerbega" - "eli Zinkeisen - "nijednoga sandseka iIi subase, koji bi bio zadovoljan sa obilnim svojim prihodima. Pohljepa njihova goni ih na prevare i tlaeenje, da izmuzu iz sela i gradova sto vise mogu". I Neeuveno bogatstvo mnogo puta na milijune sabrase turski pase, u zlatu, srebru i drugim dragocjenostima, jer zemalja ne mogose nakupovati, kada su sve zemlje bile careve. Mnogo puts poslao je sultan razglesenome bogatom pasi svome svilenu uzicu, sarno da pobere njegove milijune. Mnogo puta se je earska blagajna pomogla u velikoj nevolji na ovaj ne lijepi naein, Ali najvise puta i redovito gledaju pase, da rasiplju svoje ogromne prihode na krasne zene, dime konje, zlatne i dragocjene haljine i na stotine svojih robova dvoranika. Tek je ideal pasams vrijedan spomena bio poturica Hrvat Rustempasa, sto je sve on ostavio blaga i bogatstva pri svojoj smrti (lo(H). On ostavi: 1700 robova, 2900 vojenih konja, 1100 deva, 0000 sjajnih haljina iii kaftans, 8000 turbana, 1100 zlatoin vezenih kapa, 2900 oklopnih kosulja, 2000 oklopa, 600 srebernih i 000 zlatom i dragim kamenjem posutih sabalja, 1500 kaciga, 130 parova strimeni, 7060 sahalja sa draguljima uresenih koriea, 1000 posrebernjenih kopalja, 5000 svezaks knjiga, 78.000 dukata, 32 draga kamena u vrijednosti od preko 11 milijuna for. i 100 milijuna ospora iii dva milijuna gotova novea u srebru. preko osam stotina villa i njekoliko stotina mlinova, S Uz pasu jeste namjestnik k iaja, U nasim stranama zove se redo"ito i u spisima i u pjesmama cehaja. U nasim slavonskim spomenicima dolazi po imenu Mehmed cehaja. U kotaru kutjevaekom pripads njemu selo Novoselei,a a imao je jamaeno drugih posjeda. Bilo je stalno odredjeno, da svi posjedi, koje uziva jedan !'-ehaja, prelaw i na njegove nasljednike. a da se ne smiju niti umanjivati niti promjenjivati za druge." Spahije sandzaka imao je sabirati njihov neposredni zapovjednik Alaj beg. U nasim spomenicima dolaze tek dva sela u kotaru veliekom Sovinjak i Bankovei, koji pripadaju alajbegn poseskomu, ~ Preslatince u djakovaekotu kotaru. ti Ne dvojimo, da ih je imao i vi~e po drugim krajevirua pasaluka. Iznad alajbega svakako je aga jan j iear a, koji je u sijelu sandsaka glava znatue vojene sile.
Zinkeisen Gesch. d. osm, R. III. 135-136. Hammer Oesch. d. osmanischen Reiches III. str, &'16. 3 Gl. Priloge: Popis Kutjeva br. XXX. • Hammer Staatsverfassung I. str, 35!). • Gl. Priloge: Popis Yelike hr. XXVII. I 01. Popis djakovaekoga kotara br. XXXIX.
I

t

10
Sto je pored velikoga vezira u velikom divanu cars eestitoga veliki aga janjieara, to je i u malom divanu sandzakovom aga janjicara. U svirua tvrdjavama sjede stalne posade janjieara, njima su na eelu dizdari iii kapetani, nad kojima je on aga ili gospodin. Ove cete imadu u vrijeme mira da dde mir ired. Oni su stalne posade u ime drzavnoga mira po sandsacima. Divan sandzaka ili mali divan sastaje se u svim zgodama, koje se tieu eijeloga sandsaka, Redovito biva u njem deset do dvanaest osoba, Pored pase su njegov cehaja, aga janjieanrski, alajbeg, kadija iii veliki sudae, miriliva ili paziteIj nad zgradama, glavni hodza i odlieni spahije iz pasaluka, I Janjiearski aga i onda ustaje tuzbom na pasu, kat! svi sute i strepe od straha pred pasom, on ustaje i dize tuzbu prizivljuci na svoga velikoga agu ja~icarskoga u Carigradu i na earev divan, te mnogo puta krsi pasi glavu," AIm i jesu age janjicara vami u provineijama, opet nisu vise ja~ieari onakovi, kakovi su bili u vrijeme SuIejmana 1. Oni se zene po volji i bave se raznim zanatima, da prehrane svoje obitelji. Tako vee izgubise volju za rat. "Ja sum vidio - veli Ricaut - da su mnogi od njih davali obilne darove, da ih rijese sluzbe u Ugarskoj iii Kandiji". Dapaee imadu svoje zamjenike "jamak" zvane najgadnije propaliee na smutnju svijeta i tvrdjava, kamo dolsze.! Nisu vise janjieari ljuti vojnici, koji ne znadu ni oea ni majke, kako kaze nasa stara historijska narodna pjesma, Cuprilii vezir pise kaurinu Jovi Misirliji : Ovo tebi tvrdu vjeru dajern, Da cu sku pit po izbor junaka, Koji svoje ne imadu m aj ke, A za vjerne Ijuhi i ne z n ad u, Kome no je kuca kabauica :Mac i pusks i otac i majka.' Oro je stereotipno u nasim narodnim pjesmama starije dobe za oznaku janjieara, Dopunjuje ovu oznaku drugs pjesma, koja kaze, kako su oni pripravni umrijeti i ueiniti strahote ma za sto. Dizdar udbinjski, 1. j. kapetan janjieara, pise primorskomu banu, a ban pripovijeda svojoj keeri, sto u pismu kaze: Sutra ce mi svatove dovesti,

Dovesti cehiljadu

svatova :

Sve junaka
1 2

sve golih Turaka,

Zlatovieeva zbirka u nasoj akademiji ima takov "di,"an~ opisan u Skrndinu. Hammer Staatsverfassung na vise mjesta i Salamon Ungarn in d. ZeitaltTurekenher, str, 193. 3 Ricaut Histoire de l'Empire Ottoman liv. Ill. str. 405--!()13. • Bogii';ic Narodne pjesme iz starih rukopisa str. 286.

11
Koji nema ni oea ni majke, Niti brata nit rodjene seke, A za ljubu nigda i ne znade, Puska sarka i otae i majka,

A desniea bratae i sestriea,

Britka sablja previjerna ljuba, Kabaniea kuca kamenita. Komn Zao poginuti nije Ako li mu rueak ne pripravim, Ne pripravim glavitu djevojku. Bijeli grad ce sa zemljom sravniti, Mater! ee oei izvaditi, A meni ce ruku odsjeknuti, A tebe ce kcerko odvoditi. I L' 17. vijeku raspusteni janjicari izlijecu iz tvrdjava, kako cemo jos i primjerima pokazati, dIL taru siromasnu raju, Jednom se spominju prijave svih kolasa ili zapovjednika vojske iz gradova pozeskoge sandzaka stigle beglerbegu kaniskomu, te je trebalo u Pozegi taj janjiearski smet rastjerati. 'ruze se spahije i siromasi, n}lnogobrojna nasilja unistio je u Potegi i rastjerao nevaljalee u Pozegi Huseinaga sin .Ahmed agin"." Ova nasilja prikazuje nam i narodna pjesma iz onoga kraja, kada pjeva : nSinoc dragoj mimo dvora prodjoh, Ja joj nazvah dobar wcer draga, Draga meni nujna odgovara : n" Kakvo nam jf' debar vet'er dragi, Kad su nama ns konaku Turei ? Oni istu sto u melle nema : Istu vina of! sedam godina I rakije od devet ~odina I djevojku liea neljubljenu I pogaeu nigda nekuvanu

1 konjica nigda nesedlana. Toga istu - sto u mene uema." " 3 Ovakva je propala janjiearska vojska iIi posadns i pjesa(·ka. Ima druge vojske narodne iz samoga spahiluka, koja je konjanieka iIi spahijinska, koja je mnogo veca i 0 kojoj 'I'urci rado izgovarahu svoju reeenicu, kada vidise veliku vojsku : nAskar rend derin misal", t. j.
ima. vojske kao pijeska u moru. Ovoj vojsei pristaje Dna evropska. posloviea: nkuda tursko kopito zaga.zi, tuda trava vise ne raste".!
.,Vienac" Kaci~u, Zbornik pjesama, u Zadru 1860 str, 36. Zlatovi~eva zbirka u rukopisu jugoslavenske akademije. I U zbirci nMatice hrvatske" iz okolice cagli~ke. I Obadvije ove recenice spominje u 17. v. Ricaut Histoire de l'empire liv III. str, 407 i 413.
I

t

12 I u Slavoniji ima eetiri puta vise spahinjske vojske nego li posadne janjiearske. I O\"U instituciju spahija primise lijeni za napredkom Turci iz bizantinskoga cars tva, gdje je od davnih vremena bio obicaj davati u ime vojne sluzbe ona sela, na koja je drzavni poglavar po ondasnjem redu imao pravo rabota i dazbina.! Po Mohamedovom zakonu pripala je svaka osvojena zemlja ne samo djelomice vee eitave turskomu earu. On je razdijelio na z iarn e te i timare i darivao svojim odabranicima. Grcka rijec npronija" (7.?~vO\x)znaeila davanje u najam, na obradu, na uzivanje, dakle 000 sto je bio rimski beneficium," Turski zijamet znamenovao je vojnieki feudum, dakle ono, sto i pronija. Gospodari ovoga feuda zvali su se zaimi, t. j. 01l0. sto SU u evropskom svijetu gospoda baroni i grofovi. Dohodei jednoga z a ima (u nasim spomenicima dolazi pisano: Sain, Sehaiu) ili 1'0sjednika jednoga ziameta bili su najmanje 20.000 ospora i idu do 99.999 ospora. Oim pridodje jos jedna ospora, vee zaim nosi naslov pase. U nasim spomenieima dolaze mnogi zaimi iIi turska gospoda baroni tako, da bi ih suvisno bilo hrojiti. Laglje je pobrojiti najvece posjednike, koji po svome velikom posjcdu nose naslov pase. Osim valije ili upravitelja - puse pozeskoga - imade Hali pasa boravec u Brodu, a Alia pasa U Kanisi. ~ Hasi pasa, Ibrahim pasa, Kaston pasa, Alipasa, Hasanpasa, Alaj pasa u Djakovstini." Svi oni imadu prihoda preko 100.000 ospora, XajviSe ih je, kako vidimo, u Djakovu. ali zato i jest Djakovstina iza odlaska Turaka najpustija. Timar je znamenovalo imanje, kojc su turski sultani davali odlienu vojniku uz pogodbu, do. za rat daje po jednoga konjauika na svakih 3000 ospora. Ako Ii .ie timar prerasao 19.999 ospora, onda je timariot iIi njegov posjednik postao zaim, Ali i to su mogli dostici samo oni, koji su imali pismo od samoga sultana. Bilo je i takovih, kojima je davao pismo tek beglerbeg, oni nisu mogli dohiti veri posjed od 6000 ospora i nisu se mogli uzvinuti medju gospodu zaime i pasa." Zaimi i pase imadu i po vise sela, timari tek po jedno, a svih onih 85 turskih sela podpadalo je neposredno pod pasu pozeskoga.
I YcnCHCKH: 3HR'IeHBe BHSllHTiHCKoa H IOlKHOC.l11BIIHCKOIIUpOllllH

U 360pBIIJn,

str. 8-13. 2 Novakovic u svojoj raspravi 0 proniji i pronijarima, Gias srpske akademije I. str. 75 izveo je i primjerima iz srpskih spomenika utvrdio ono, stu je o tom u spomenutoj gore raspravi dokazao Uspenski. s U opisu: Kutjeva selo Gradac. • Opis Orahovica selo L'acinci. • Opis Djakovstiue, • Rieaut Histoire str. 408-UO.
CTIlTeH 110 C.tIlBHHoBt,lleHHIO

13
Svako selo ima samo jednoga gospodara iIi spahiju, samo dva puts. nalazimo po dva gospodara, Tako u Dobrogoscu nalszimo Alibulica Mehmedagu Osjeeenina i Stalipa Pozesanina, I a tako u Dolaneima Chirkin Ahmed Agiea i Huseinagu obadva Pozesanina," koji su mogli biti braea, Tri gospodara jednoga mjesta nalazimo samo u Djakovu Hasi pasu, Ibraim pasu i Kaston pasu, S Doeim su timarioti bili dusni s jednim konjanikom izaci, zaimi i pase imali su dovoditi svaki svoju cetu prema razmjeru svoga posjeda. Ako su bili bolestni, morsli su se dati nositi, ako su JOB bili djeea metali bi ih u kolijevkama nil. konje, neka se priuCavaju ratnim tegobama. ~ Kolika je nusda hila, da spahija glavom podje u boj, svjedoei i nasa narodna pjesma, gdje se kcerka "Peivan spahije" preoblaei u oeevo spahinsko odijelo i vojuje pod imenom Pejvan spahije kroz devet godina dana, dijeli mejdane i sretno se vrati kuci. 6 Tko ne bi posao u boj, gubi svoj spahiluk. Tko u boju pogine, tomu ce se car smilovati obitelji, ako ima sina, opet ee mu car dati onaj ili drugi jOg bolji timar ili ziamet. Car je gospodar svih timara i ziama, pak tako i ovih, "Dok drugi vladari - veli Ricaut - gubitkom i smrcu svojih vitezova u boju gube, ovaj JOB dobiva, jer sve njemu dopade i opet mote dijeliti". 6 N aravno da dijeli najprvo sinovima onoga. koji je u boju poginuo."

Ove velike izmjene imao je da biljezi u nasim zemljama defterdar vilajeta bosanskoga, pod koji je spadala Slavonija. Koliko je ovdje moglo biti prevara? Koliko puta prelaze ipak spahiluei od oes na sina? Koliko Ii je u Blavoniji vladao zakon bosanski, gdje su spahiluei bili bastine od djedova? KoIiko je medju spahijama bilo Turaka, a koliko poturiea Hrvata bosanskih? Koliko je narod trpio radi tih promjena? Svega toga ne znadu nam kazati nasi spomeniei, Spomenut. cemo ipak, da nalazimo imena obiteljska begova hrvatska, a spomenut cemo i gdje su gospodari. Aslan Begovic Valpoveanin u Bakitovici, Mustafa Uemanovie u Drskovcima, Begie Pozezanin, Hasanaga Zaimovie u Besincima, Halibeg Lakic Lakusanin u Cesljakovcu, Hasi Pasic Djakoveanin u Cajkovcima, Usain Begic Djakoveanin u
Opis kotara Gradi1i~a. Opis kotara Yelike. I Opis Djakov1itine. • Rieaut str. 411. • Bogi1ii~ Narodne pjesme str. 261-264. • Ricaut Histoire str. 414. T Zinkeisen Gesch. d. osm, Reiches III. 155-161.
I

2

14
.Andrijevcima, Ali Cajic Djakoveanin u Duboviei, Ali Basic u Dubravniku, Ali Cijajic u Fo'rkusevcu, Alija Jerkoeevic u Paki, Karalovic u Sehovskom iii Soskom dolu, Durmisevie u Bjelaku, Karalovie u Tulnici, Karalovic u l\Iihaljevcima, Mehmed aga Katalic u Kadumovcima, Hasan Ceribasic u Dolu, Teptedarovic u Orljavcu, Turbie u Dragi, ZveHc u Hrnjevcima, Svetacovie Kobasanin, 'I'ueekovid u Rogolju, Husein Alilagic u Smoljanovcima, }[ustajbeg Halilagovic u Mrtovlasima, Slivic u Vlasima, Cengic u Zavrsju, Bakic u Ugarcima, 'I'urbic u Golobreima, Murkic u Psenici i t. d. Njeka su imena eisto nsrodna, a drugs su od turskih e.asti zaima, tefderdara, pasa, aga, begs Zaimoviei, 'I'eptedarovici, Pasidi, Agici, Begici i t. d. Nase je mililjenje, da su gotovo sva gospoda turska u Slavoniji porijeklom Mohamedanci iz Bosne. Rekosmo vee, da je u sandeaku bivao divan od koga se je moglo prizvati na veliki divan beglerbegs bosanskoga. Na ovo vijece prizivali bi se Turci i krseani, ali sudbenost bila sarno i lih u k a d ij e. On je govorio u ime svetoga zakona, zato se od njegovih presuda nitko ne ima prizivati na kakav visi sud iIi divan. A kakav je to bio sud kaze nam jasno nasa strasna narodna reeenica: ,,1'ko te pre ? kadija. Tko ti sudi? kadija. Tko te bije? kadija." Lijepo govore carske odredbe kadiji. On ce paziti, da ne budu pogaseni neduzni mozlimi, da ih opaki sudijini sluge krivone ogovore. 'I'akove ce sluge odmah kadija odpustiti, drugae ce on biti odpusten. Mi ne trpimo okrutnosti. po kojima se bez razloga seljani odsudjuju i dobra se njihova otimlju.! I sve tako lijepo dalje. Ali kako je kadija sudio, kada je bilo izmed krscana i Turaka? U nasim spomenieims naroeito se kase, da su podaniei imali pravo prizvati na kadiju, ako hi im spahija krivo .einio i s njima zlo postupao. I Kadija imao je svoj kotar sudseki, koji se zvao k a z a. Takove su kaze bile u Slavoniji u Pozegi, Orahoviei, Brodu i Osijeku po sluzbenom popisu, a bio je jedan u Iloku kraj pase i u Mitroviei. Vec se po ovom vidi, da je kadija bio od mnogih mjesta daleko. I pravda je vee po samoj daljini dosta puta moral a trpiti. Radi daljine hili su i namjestnici iIi mali sudci n a i b i. Tako eno u Nijemcima u Srijemu ima takov "naib" na koga sam car salje svoje pismo u
1

Hammer:

Staatsverfassung

des osm. Reiches, B. I. 13.':l.

Vidi priloge strana 43, gdje kaiu seljani 0 svojim odnossjima prams spahiji: nsi quae pecasset iisdem in mala et nulla tractatione, apel.1assent e a u s am ad ca d i a m''.
t

15
kojem se kaze : "Nikako se ne smije raditi proti velieanstvu zakona i proti mojoj carskoj zapovijedi." I Kadija sjedio je u posebnoj zgradi koja je bila cijeli dan svakomu otvorena ad jutra do veeera, da sudi, sklapa ugovore i zenitbe, pravi testamente, u kratko on je javni notar. Kadija ne ima u ime svega toga niti jednoga noveica place od drsare, vee iivi samo od onoga sto mu narod dade. Zato neka nitko ne misli, da je kadija stradao. On dobiva znatne prihode, sto se vee odatle vidi, da troskove placa ona stranka, koja dobije pravo. Mnogo puta idu Turei od ohijesti tuziti neduzne krscane, za to kadiji krscani dobro plate, dok i Turci tuzitelji nista izgubili nisu. Turski begovi, spahije, vojvode i subase natjeeu se, da obtuse, Nijedan prestupak nije umakao Turcima, gdje se radilo 0 kakvo] noveano] kazni. Ako li tko s drva padne ili s krova, iIi u vatri iIi vodi pogine, moralo se placati, Ako tkogod iz sela izeezne iIi uteee moralo se plaeati. Ako se na krajini pobiju Turci i krscani, pa bude mrtvih glava, onda blimje selo placa za svaku mrtvu glavu krvarinu. Dogadjalo se dapaee da su placali i za ljude, koji su u kojoj kuci umrli naravnom smrcu. U kratko vele stanorniei ugarskoga sela Szada: "kojom god smrtju eovjek umre, Turein prima za to svoju placu". Krvarina plaeala se od 5-100 talira ili bolje da reknemo opet sa stanovnicima jednoga turskoga sela : "Turci uzmu sto im raja dade svaki po svojoj mogucnosti." Turei u obce ne paze nego na one prestupke, koji ce im donesti novaea." Osim noveanih globa, od kojih zive kadija i svi drugi castniei turski, imadu i k a z n e razne vrsti sve do smrti, koje grozotom ispunjuju svako Ijudsko sree. Da budemo i ipak 'I'urcima pravedni, spomenut eemo, da veliki dio groznih turskih kazna imade svoje korene u sredovjeenom zakonodavstvu bizantinskih eareva isto tako kao i veliki dio turskoga sudbenoga po stupka. 8 Bizantinci su na primjer tako Ijuto batinjali i na toIiko razlieitih naeina, da i najveei vjestaei ne mogu pravo razabrati, kakove su to sve batine ·bile. Neka bi bile batine, vec BU ih i Spartanei na stotine dobivali. Ali se je i bieevalo i sibalo, dok je zivo meso odpadalo, dapaee se sa ziva eovjeka koza derala.'
Vidi priloga br. V. Primjera iz spomenika magjarsko turskih donosi Salamon Ungarn in Zeitalter der Tiirckenschaft str. 244-248, koji vrijede i za odnosaje u Slavoniji. a Zachariae v. Lingenthal: Geschichte des griechisch-romischen Rechts 2. Aufl. Berlin 1877 p. 303 0 kaznama, 381 0 sudbenoeti, • Zachariae str. 308-309.
1 I

16 Ovakove sibe i deraeina bile su kao sramotna i strasna odsuda na smrt. Sve su to Turci nasljedovali od svojih uCitelja Bizantinaea, kako eemo to vidjeti u tolikim prirnjerirna. Bio je obiea] u Turaka uhvatiti odlienije krscane , biskupe, gvardijane, trgovee, pa za kakvu god pregresku odsuditi ih na batine. Jadni krscani da im biskupi iIi gvardijsni pod sramotnirn batinama ne postradaju, odkupili bi ih. Tako je nastala redovita skoro daca koja se zvala de Ht i ban i. 1 Biskupi se bosanski tuie, da skoro svake godine moraju da smognu u to ime koju stotinu skuda, a samostani osiromasise plaeejuci odkup od ove sramote, kako cemo poslije vidjeti. I Izaurijski carevi groze se u svojim zakonima, da ce odsjedi ruke, izrezati jezik, izvaditi QH, odrezati nos iIi musko udo. Sve to bastinise Turci od Bizantinaea. Prispodobimo primjera radi s onim, sto je pasa pozeski g. 1600 radio u Poiegi. "Zenama dao je rezati sise, ljudima uha, nos i jezik; njekoje je iive parao i okolo grada na kolac natikao, druge je u kipucu vodu iiYe baeao ; djeeu je bacao u tamnieu da od gladi skapaju. Ovako se radilo po cijeloj Slavoniji." Temelj je bizantinski dakako sa dodatkom zyjerskih Turaka. Sarno u strasnoj kazni nabijanja na kolac eini nam se, da su Turci originalni. Byzantinci odsijecaju jednim kriveima glavu maeem, druge spaljuju u vatri osobito radi vjere, trece proste zloeinee vjesaju na yjd';alima.' Nijedan putnik ne prolazi Tursku, da ne hi opisao groznoga turskoga nabijanja na kolae. Mnoge ilustracije po evropskim novinama 17. vijeka imale su zgroziti svako krscansko sree od onoga, sto krscaui trpe od groznih Turaka. Nijedan vijestnik ne propusta spominjati zloradosti turske, poruge i sramote, koje krsc.anin jadnik pretrpi prije ove smrti i kada vee na kolcu izdise. U vrijerne nemira cijeli nizovi krscana na k6cima izdisu, Mnogo puta nabili bi na kolae krscanina, a pored njega oca, majku, bracu zenu i djecu 6 itd. Mnogo puta glogov kolae uzese i na zadnju stranu eovjecjega tijela zabijahu, dok u zatiljku De izadje. Ali tko bi mogao sve te jade izkazati? Najvisp puta da izhJegnu strasnim kaznama bjeie jaki krs~nski ljudi u h a j d u k e, kako mnogo puta svjedoei nasa stara pjesma. Eyo kako veli Mijat hajduk:
Hammer Staatsverfaasung I. 265. Vidi Benllcev izvjestaj od g. 1655 u Fennend!in: Acta Bosnae ecel. izaci c<eu "Monumenta" nde akademije. s Svear: Ogledalo llirije IV. str. 437. • Zaehariae str. 408. b I,' Sansovinu detaljno opisauo list 61-62. Za noviju dobu Bakula I: 1\Iartirii nella missione francescana str. 16.
1

t

17 Turski zulum doteseao raji, Bog vis 0 k 0, a ear jed a I e k 0, Nit k 0 n a map 0 moe i ned a d e. Ja imadoh lijepe podvorniee, I livadu zelenu Jabuku, S v e m i 0 teo d D u v n a k a d ij 3. Tri put idjoh do turskoga suda, Sve je meni uzaludu bilo, Vlaska vjera ne prija Tureinu, . Pa ja odoh potraziti pravde, U bogaze i tijesne klance, Gdjeno sude turske kosoviee Pa sam Turke sudit naueio.' Krvav ti je ~ivot hajdueki, kada narodna pjesma pjeva: "Pa on ode u goru zelenu Devet godin po gori hodio Sa goriee hladnu rosu pio Ispod sebe ernu zemlju jeo. Dok je sebi cetu sakupio.'" Njihov je ~ivot tek u nocno doba, Po vatrama razpoznaju svoje drugove. Tako na primjer Nikola Visnjie, kada odvodi Hajkunu djevojku, vidi vatre u gori, pak ih ide poznavati "il' su turske il' mojih drugova" i nalazi kod prve Ivu kapetana, kod druge Petra Mrkoujica, kod treee Luku bajraktara, kod cetvrte Komnen bajraktara, a kod pete Smiljanica TIiju - sve poznati junaci iz narodnih pjesama 17. vijeka.8 U zimsko doba pocivaju hajduci iIi kod roda iIi kod dobrih prijateIja, ali mnogo puta nastradaju od izdaje.' Mnogo puta stradaju od prkosne smjelosti, osobito ako se pokazu Turcima u odijelu i orusju onih turskih junaka, koje su pogubiIi. Tako na primjer ne da Mijat haramba~ Marijanu u Livno i veli mu: "Obuko si toke Citariea i jeeermn Poprsenoviea, svietle nose bega Vrabkovica i kosuIju Bojagie Alije. "6 Mnogo puta od Turaka grozno nastradaju i velike muke trpe. Mnogo puta prelaze na krscansku stranu, da se kao u s k 0 e i osveeuju. Ali mi ne imamo da govorimo 0 uskoeima, koji BU izvan Turske, vee valja da govorimo 0 hajducima u Turskoj, napose u Slavoniji. o slavonskim hajducima veli noviji izvjestitelj iz naroda po narodnoj tradieiji. "Nekadasnje slavonsko-srijemske hsjdueke eete bijahu
Pjesmarica "Matiee dalmatinske" str, 250. Vienae "Ka~i6u" Btr. 24. • Vienac "Kaci6u" str, 30. , Kako hajduei zimuju, 0 tom osobito karakteristi~na llatiee dalmatineke str, 210. 6 Pjeemarica llatiee dalmatinske Btr. 241.
1 I

pjesma u Pjesmarici

KA8PRAVA 0

8LAV.

2

18
Ljudi, koji su se dali u hajduke, pobjegli su u goru na zabitna lake nepristupna mjesta, Tu hi se njih 12, 20-30 drngova dogovorom skupilo u jednu (·ptu, izabrali hi sehi vodju harambasu. Ovaj je imao pravo upravljati eetom, zapovijedati svakomu cetniku i cetu predvoditi. Svaki eetnik morae je slusati harambasu. Plijen su dijelili pod jednako, samo je harambasa dohivao za dva eetnika, duplo od svakoga plijena. Udarali su samo na Turke. Sastajali su se po danu u zakuticima, nocu su isIi {'etovati iIi napadati Turke , koje su i danju putujuce napadali." 1 Ovo su dakle osvetnici krscanski za muke pretrpIjene. ovako ustrojeno.

Moramo se i to pitati: Da Ii su ovi hajduci saeuvali stogod misli za slobodu i krscanski zivot. Da Ii su hajduci kakvi takvi plamecki nadv pritisnutomu i pogazenomu krscaninu slavonskomu ? Da Ii harem oni
u svom srcu nose 0110, sto rekose njihovi predji poslanicima Ferdinandovim g. 1530: "Oh koli zeljno oeekivasmo, da nas Kristovom pomoeju oslobodite, rado bismo se u vasu zemIju preselili, da Be ovoga tiranstva oslobodlmo"." Rade Ii u Say~ZU s bracom hrvatskom za slobodu podjarmljene raje 1 Jest.e, upravo U Slavoniji mozemo pokszati i dokazati sa suvremenim izvorima, da su hajduci borei za krst eastni i slobodu svoga naroda, Jeste, upravo su hajduei glavna podpora svako] krscanskoj vojsci, koja. se je dizala us Slavoniju,

U veIike sudjeluju slavonski hajduci u velikom ratu, komu je hila povod propast turske vojske kod Siska (1592), a svrsio se mirom 1I Zitvi (1606). Do onega rata ne ima spoiuena 0 kakovoj vojni na
Slavoniju, od kada je pala kroz pedeset godina, pak ne ima spomena ui 0 djelima hajduka slavonskih. God. 1696 izdade car Rudolfo proglas na Bosnu i sve susjedue zemIje, neka se dizu na oruzje svi kao jedan covjek, da zataru strasnu Mohamedovu neman. Car veli, da je poslusao njihova izaslanika viteza jeruzolimskoga Franju Antone Bartuea. "Dokle mi sa vladarirna krscanskim vojujemo proti strasnomu i vjeenomu neprijatelju i vi valja da se slosite, da stresete sa sebe jaram strasni i sramotni=." Oeevidno je, da na ovaj poziv skaeu na noge junaci hrvatski 11 Slavoniji. Prvi kolo vodi Vid Kovacevic II Vrhoveu gradu (1596), koji otimlje Vrhovac i pod njime pogiba. Za njim se spominje Franjo Ilic, koji je sa dvije hiljade uskoka popalio Pozegu . .A. kada je (1599) provalila hrvatska vojska pod Petrom Erdedom, eto uz njega Luke
t

t
S

Bogisic Zbomik AAdasnjih' pravnih obi<!aja. U Zagrebu 1874 str, G16. Kuripesicev izvjestaj, Rad jugosl. akad, LVI. str. 163. Lopasic: Acta confiuiaria I. str, 195.

19
Seneenca. koji bijesni na Turke od Pozege do Osijeka. A kada udara u Slavoniju 6juro Zrinski, eto opet uz njega brace Marka i :Mate Lepsanovica, koji osvoje viSe gradova i iz njih izbavise vise suzanja krscsnskih. Iza mira u Zitvi ne ima glasa niti slavonskim hajducima, dok opet ne poeme slavno svoje vojevanje ban Nikola Zrinski (1663) eto opet uz njega Tome Sariea sa sest stotina momaka.' I opet ne ima spomena 0 slavonskim hajducima. dok ne zapoee veliki rat oslobodjenja. Onda opet oni zaigrase kolo tako jako, da i najpristraniji strani pisci moraju priznati, da se je Slavonija oslobodila i porn 0 C usa m 0 g a n a rod a. 0 tom cemo jos govoriti pripovijedajuci sam rat za oslohodjenje.

II.
Govorili smo 0 gospodi i 0 njihovom upravljanju i sudovanju, a sada ralja da govorimo 0 pod ani c i ill a kao hraniteljima turske vojske i turske gospode. Spomenusmo govoreei 0 postanku ziameta i tirnara iii turskih spahija, da su 'l'urei institueiju ovih vojnih feuds primili od Bizantinaca. Isto tako od njih primise i podanieke odnosaje, Ve(: sam naslov odredaba "k an u n ira j a" pokazuje na uzor bizantinski iz koga su Turci crpali. ~ Vee u vrijeme bizantinskoga carstva zovu se seljani siromasi (,,£1111"0:;), a to i jesu hili, jer je slobodnoga seljaka vee sasvim bilo ne stalo, kada je vrijedilo u earstvu feudalno naeelo : "nulie terre sans seigneur" iii kako vidjamo u Siavoniji: s v a k o selo im a svo g a g o s p o d a r a. ~Iza propasti bizantinskogs earstva - Zltkljucuje Zaehariae - ostaju isti pravni odnosaji zemljistni pa makar i uz njeke modifikacije i nadalje sve do dana danasnjega. Turskim osvojenjem promijenio se je odnosaj drzavnih posjeda, crkvenih dobsra, vojnih feuda i posjeda velikasa. Crkvena dobra dobile su redovito moseje kao vakufi; sva drugs dobra razdijelise sultani svojim miljenicima i vojnicima kao novim spahijama, Odno~ji seljaka ostaju isti, oni samo izmjenise gospodara," A 0 seljanima srpske drsave zakljueuje Novakovic ovako : ,.Kad se - veli on razlieit» mera nesto u raboti, a nesto u dazbini svede na jedno, izaci
1 Svear: Ogledalo llirije IV. od 423 i dalje po suvremenim bilje!lkama ili analima poseskoga samostana, za koje vele, da eu propali g. 1M2 u velikom posaru Posege. I Hammer: Staatsverfassung 1. str. 180. • Zachariae von Lingenthal: Geschichte dee griechisch-romiachen Rechts 2. Autl. Berlin 1877 str, 234 i dalje raspravljajuei 0 sopo; i'EW~j'I"O>", a narocito zakljueak ove studije na str, 262.

*

20 ee, da eitIuk sahibijski - kmeti upravo su ostali pod istim r a b o t a m a kroz tursko vreme pod kojima su se nalazili pod srpskom u p r a v o m u XIV. v e k u." Turci su dakle samo prihvatili i obdriavali stare zakone. A kakovi su ti zakoni? Kako ih provode? Najprije nam valja ogledati zakon. Turei su zadrsali u glavnom stare zakone glede posjeda, kako nadjose u bizantinskom csrstvu a i u srpskoj driavi, gdje su prevladali greki sgrami zakoni. Samo Bosna zadrlala je svoje bastine od djedova, a u drugim dijelovima cars tva tek po milosti sultanovoj i mnogo puta krsdom postaju prave bastine, da posjed prelazi od oea na sins i da ostaje obitelji. Krscani podaniei vise su vlastnici zemlje svoje, nego sto su njihovi spahije. Nasi seljani slavonski nazivlju svoje zemlje "bastine" J mnogo veeim pravom nego sto bi mogJi njihovi gospodari svoje solo, komu su gospodovali, bastinom pozvati. Krscanski podsnici mogli su svoje zemlje medju sobom izmijeniti, prodati i ostajale su kao bastina njihovoj djeci, samo dakako uz pogodbu, ds priznaju svoga spahiju gospodara. Pri prodaji valjalo je paziti, da privoli spahija, komu je kupae platio "tapiju" iIi taksu u ime prenosa zemlje na sebe i svoju djecu. Spahija mogao je zemlju SVOIDU podaniku oduzeti i drugomu pokloniti, ako li ju je za tri godine ostavio pustu. Nije mu smio oduzeti, ako je podanik zemlju obradjivao i svoje dace namirivao. :Sije opet krscanin 'podanik smio odbjegavati svoje zemlje, a spahija mogao ga je dovuci na staru zemlju makar iza petnaest godina. Krscani plaeaju redovito des e tin u i h a rae. Desetina ide gospodaru, a harae iIi "carovina" ide earu za uzdrzavanje njegove vojske. Des e tin a imala se platiti najprije od svake vrsti zita i voca, a zatim i od povrtelja, od konoplje i lana. Ne samo od zitka, vee i od blaga davala se desetina. Veliko blago volovi i konji bili su izuzeti, ali zato se davala u naravi od koza i ovaea, a od svinja place 8e redovito u gotovom noveu. Pasarina placa se napose. Mlinarins je takodjer u desetom dijelu. Osobito su u cijeni desetci od peela u medu iIi vosku. Od deset kablova ide jedan spahiji, od sto deset. (Jar Sulejman uredio je, de spahija JOB od svaka trideset i tri mjerova primi jedan. Taj suvisak zovu salsrija, a plaeala se samo od pseniee, jeema, hrzi, zobi, proje i vina.
I

2

Novakovi~ Stojan: Pronijari i baAtinici.Glas I. srpske akademije str. 44. Gl. Daie priloge osobito : popls Male Vlaike br. XXXV.

21 Medjutim se je desetina pretvarala u petinu, od deset de se dade ne jedan nego pet, t. j. da dades polovicu. Taj se porez nazivlje is pen d z a iIi petina od perzijske rijeei pengjib ili petina. To je bilo u ime takse krManinu, ~to kao susan] sultanov usiva zivot i zemlju sultanovu. Taj porez bio je po sesijama, dakle je porez zemljistni. U Ugarsko] se je plaeao po kapijama (iIi portae), a u Slavoniji po odsaeima ili dimovima (foci.). Ovaj se je porez davao u gotovom 0 Gjurgjevu i 0 Mitrovu ili Miholji. Osim ovih poreza ima jo~te dopunjak ispendze ima joste porez v 0 Z a r i n e. Podanik imao da dade svomu gospodaru jedan voz drva i jedan voz sijena. Gospodsr je reeimo sjedio u Budimu, pa kako da mu tamo vozi. To je morao da plati u gotovom noveu. Ovo je zakon Hi "kanun" u glavnim crtama, Da vidimo, kako je prema ovomu zakonu bilo u Slavoniji. Godine 1697 odgovaraju seIjaci u Ladimirovcu kraj Osijeka, da im je bio u vrijeme tursko gospodar Radzia Omir, komu su placali: 1. "Od svake sesije (a to je od 24 jutra) godimiee n gotovom noveu jedan forint i dvadeset i pet dinars i to na rokove 0 Miholju i 0 Gjurgjevu, a preko toga joste 0 bosicu od svake kuee po jednoga kopuna Hi jednu kokos od svake kuee". Ovo je oeevidno spomenuta gore i s pen d z a iIi odkup od susanjstva. 2. "Daju mu des e tin u od svake vrsti zita i od peela u naravi, osim toga u ime desetine drobnoga blaga koza i ovaea daju od svakoga stada po jedan komad. Zatim daju od svake dvije svinje pet dinara i to u ime dohodks od pase, koji se zove "travarina". Osim toga davahu od svake sesije na tjedan jednoga teiaka." Ovo je gornja desetina, ali evo vee ovdje mjesto tri tezaka u godini daju svaki tjedan jednoga, a to je pedeset i dva u godini. 3. "Turskomu cam plaeali su daeu zvanu "e a r 0 v ina" - skoro uvijek zovu drugi "h a rae" - i to svaki na boJjem posjedu 1 for. i 20 din., a na manjem posjedu manje." I Kako je oeitovalo prvo selo kraj Osijeka, tsko je u glavnom bilo u cijeloj Slavoniji. Najprije da kazemo 0 haraeu. Iz Srijema tekao je u Budim, a inaee plaeao se za uzdriavanje beglerbega kaniskoge, iz cijele Slavonije. Upravno spadala je Slavonija pod beglerbega bosanskoga, te je tefterdar bosanski imao ds vodi raeun 0 prihodu earskom u Slavoniji i njegovi su ljudi harac utjerivali. Vojnicki je spadals pod
I

I I

Hammer Staatsverfassung Btr. 180-215 i po cijelom svesku rastreseno, Sr. priloge hr. XVII. 38. .

22
Kanizu, to je na zapovijed kaniskogs beglerbega ustajala, kada je trebalo udariti na Hrvatsku i druge susjedne krscanske zemlje. Harae nije bio glavarina, kako se vidi iz nasih popisa, vee upravo carska zemJjarina, jer se placalo od sesije iIi "bastine". Harae nije bio veliki, ide od 1 for. 20 dan. do 6 for. iii do jednoga dukata, ali su strasni haraelije i ukupitelji njegovi, pred kojima su ville puts krscanska sela izpraznila, U ovaj earski danak hrojila se i gradnja oko gradova i priprava kola i svega potrebnoga za vojsku se vise puts za njekoliko dana hods, gdje je mnogo puta skapao gospodsr i blago njegovo. I pred tom strasnom "careVOlD dacom U odbjegals je vise puta raja sa svojih selista, Velika je nesreca hila za jadnu raju, sto su se ove dace u defteru popisivale u jednu "summu", to jest sveukupno sto ima dobiti car, - a isto tako sto imadu dobiti spahije, koji su u ime stalne svote zakonom odredjene do jedne ospore imali uzdrzavati sebe i svoje konjanike. Hi bila dobra iii zla godina oni su iskali svoje, a sva sils turska slijegala je na raju, da istisnu, sto se imalo podavati. I

0,,0 je bila eareva daca, a sada da ogledamo dacu za spahiju. Davala se u naravi i u noveu. Spahija imao je dobiti sve gotovo u svoju kucu, gdje je obitavao. Kako vidjesmo, oni obieno stanuju u gradevima, te je raja morals uvoziti na njekoliko sati daljine. A kakva je hila ta desetina 11 naravi, to nam svjedoee Kapornjani seljani bliznjega sela od Ladimirovaea. Oni vele : "Svaki seljanin, koji je imao svoj plug, imao je spahiji usijati dva jutra zita kogagod. Ovo bi zito pozeli i izmIatili i dovezli bi mu sve 0 njegovom kruhu i soli, a kada bi se radnje svrsile, dobili bi u znak priznanja likov (mercipotum) vina. I }Ii znamo, da nije svaki seljanin imao cijele sesije iii 24 jutra, vee i pol i manje, a evo ipak mora svaki da uzore dva jutrs i posije i pozanje i izmlati i gotovo doveze, Ovo je svakako vi8e od desetine.
Po zakonu U' irue desetine imao je davati raja dva tri iIi eetiri tezaka na godinu. Vee u gornjem popisu imade ih pedeset na godinu. a bilo ih je i stotinu. Ovaj broj rastao je i bio je strasan, ako je gospodin spahija imao svoje zemlje kraj grads, u kojem jo obitavao, Seljani su iz daleka morali dolaziti na radnje svake vrsti. Tomu nalazimo primjer u Djakovstini, gdje su "daYali tezake po stotinu, indi po sve godiste u zimi i litu nigdi ne pristavsi svetke, zime, kise,
1

2

Salamon: Ungarn str. 182-188 sa ville primjera iz Ugarske, G1. priloge str. 43.

23
rrucine, aliti nepovoljna vremena". Bakic Djakovstinu oslobodio.
1

Od ove dace tek je hiskup Petar

Ovdje je vrijedno spomenuti i za .buduce ispitatelje podaniekih odnosaja, da su nasi earski upravitelji Slavonije iza oslobodjenja pridrisli sva podanieka podavanja kao "stare navade i obieaje". Turei su eno primili od Bizantinaca zakone i obdrsali ih, a sada ih prima na~a carska vlada. Ovako idu teski podsnieki odnosaji u jednoj niti od eara Justiniana do slavonskoga urbara osamnajstoga vijeka. 'fake su stare navade i obieaje drsali na primjer osjeeki Jezuiti, kada traze od Almasana, da im preko cetrdeset jutara uzoru kraj Osijeka, a zatim da oru zemlje u Almasu, da im voze sijeno u Osijek i iz vlastite zemlje i od drugih kupljeno," Ovo su iskali i njihovi prvauji gospodari 'l'urei, Ostaje na ledjima seljaka zaliboze "stari obieaj''. Upravo njeke spomeni na "stare navade" protumaeit ee nam najbolje tursku "desetinu". "Da se u grad gosposki imade pod jesen" - veli Bakic - "maslo nositi po starom zakonu, obi eaju i navadi od svake sesije po jedna oka, tolikojer po isti naein po jedna oka predje od svake sesije opredjena, a ne u kudilji". Kako Turci ne trose masti nuravno jP., da je ovaj zakon 0 maslu u tursko doba postanuo, premda ga ne ima u temeljnom zakonu 0 podavanjima raje. Neima niti toga u zakonu : "Da sva sela imadu, kada hi bilo od potrihe iito vosi t i na vodenicu, kamo hi mu se zapovidilopo starom obi eanju i navadi nositi i mliti". Ovo uije u zakonu za spahije, ali jeste zakon za potrebe carske, pak su ga prenesli sebi spahije kao redovitu dacu. Tumaei nam se pako zakon 0 desetini voca, kada se kaze : "Sela runs vo ca imadu nositi po starom ob icaju i n avad i", Tesko je i pomisliti da hi Turci hili drugaeije desetine u \'0(:11 osohito ranom pobirali, nego kako traii biskup djakovaeki, koji se drli "staroga obieeja". 8
I Biskup Petar Baki~ djakovacki veli, da je on svoje podanike tek od ovoga "saraluka" izbavio, Da je !iara1uk upravo desetina, svjedoci on sam, kada maIo dalje "eli: "Da selo na beeiluk jati braluk ne imadu dieu po§iljati". Beeiluk jest upravo "b e § c il u k", koji Popovic u svom rijeeniku (Glasnik 59) tumaci, da je to ~begovska doeeka". Ovdje nam pada na pamet i oua stars nab "descensu8". Biskup nam tumaei, da je braluk isto §to i beeiluk, to jest radnja u ime desetine. Rijec "saraluk" mogla je postati samo od turske: "ars1uk", !ito znamenuje: desetina. (Hammer Staatsverfassung I. str, 195). Rukopis Petra Baki~, original u biskupskom arkivu u Djakovu, a prepis u knjiZnici nase akademije.

2 3

Vidi popis A1mab u prilozima str, 51. Spomenuti ve~ rukopis Petra Bakica pod toekama 8, 19 i 21.

..

24 Koliko su spahije varali svoga eara, jer su po stsrim popisima davali stanoviti broj konjanika, kao da su im dohodci uvijek jednaki, koliko puta se je njih desetorica pravdala za jedno selo, a napokon u vojsku nijedan nije prispio, kako se tuai tefterdar Ani pod vladom Ahmeda I. (1603-1617)! I A tko ce opisati sva nasilja i prevare prema jadnoj raji? Koliko puta prodao je jedan spahija svoje selo za ovu godinu jednomu, a ovaj drugomu. a onaj opet treeemu, pak onda trojiea navalise na selo, da im desetinu i sve dace dade. Kako li eno od dviju triju tezaka narastose u ime desetine njih cijela stotina. Toga nitko nije biljesio. Kolika li su joste druga nasilja imali jadni krscani pretrpjeti, to eemo u drugom dijelu ove razprave jos potanje pripovijedati. Od obeega pravila imade i iznimaka. Tako njeka sela na Dunavu valja da sluse kod prevoza i mostova. Oni ne prinose drugih daca. Izuzeti su i oni, koji su na k r aj in i, koji pla(:aju iste one dace, koje i Turci, ali zato vojuju zajedno s Turcima na krscane. 0 njima govorit cemo napose, kada budemo govorili 0 krajini. o carini u Slavoniji malo iii bail ni malo ne imamo podataka, Tek na mostu osjeekom i kraj Petrovaradina spominju se prihodi earinski. Pavao Rovinjanin pripovijeda za takova emina u Makarskoj, da je . placao caru trideset hiljada reala na godinu. "Nikako toga nisam mogao vjerovati" - veli on - "nego mi vele, da je istina. Moze se ipak razumjeti, jer ne pobiru samo dacu od prolazne robe, vee im krseani od svake kuce imadu davati po tri, eetiri do pet reala, Osim toga svaki za svaki posao, koji ueini valja da plati isto tako," Ovakovi emini spominju se u Osijeku i u Petrovaradinu.! Kakove su prihode imali i koliko su placali turskomu earu u hue dobivene carine, toga ne znamo, "Sajmovi" iIi "pazari" spominju se u vise gradova, Tako na pr. u Osijeku veliki Ilijinski sajam." Imade i nedjelnih sajmova samo ne znamo, da li su upravo morali podanici u grad spahijin nositi na prodaju, kako je to poslije bivalo u Slavoniji. 6 Ipak se moze zakljueiti,
Hammer: Staatsverfassung str. 191. Starine XXIII. str. 19. • Gl. priloge 08ijeka i Petrovaradina. 4 Sr. priloga br. II. t Vrijedno je spomenuti njeke ustanove za Djakovstinu (1725): 6. Bva Djakovstina mote dobro znati, da 0 d !! a d a nikomu ne imadu kakvu marvu prodati, vece mesaru jali kasapu gosposkome, za neka varos moze u svako vrime od godiste i vojniki s putniki mesa imiti, a kasap bude, kako Be marva procini, platiti svakomu prez svskoga spril'Mlja. 7. Da se ne ima nikome drugome prodati med, vosak, vino, rakija, veee samo gradu gospo8komu, a bude se svekoliko placalo po ODU cinu, kakovo drugi budu prodavali i kupovali.
I

t

25
sto seljani osim blaga i zita nose na sajam. Na ssjmovlma trii se med, vosak, vino, rakija, kokosi, piliei, maslo, sir, purane, guske, patke, slanina, bob, grah, soeivo, svakovrstni luk, raei, zsbe, ribe i Iovine razne vrsti. Ovo nas dovodi, da reknemo 0 narodnom zivovanju i sudovanju. Spahija bio je prvi sudac svojim podanieima, a tek ako s njegoyim sudom nisu bili zadovoljni prizvase na sud kadijin. Znademo pak od prije, da spahija biva daleko u kojem gradu, a suda uvijek treba. U to ime imalo je svako selo svoga kneza. nKnez ima se izabirati eovik pametan za moe mati selom upraviti". 1 Kneza biralo si je selo obieno izmed najuglednijih ljudi u selu. Jednoga takova kneza dvorove opisuje (1640) Pavao Rovinjanin. U susret dolazi gostu knez (conte) Marko i Zena mu, sinovi i keeri, sva druzina i s postovanjem ljube PavIa u ruku. nOvaj knez" - veli on - nima vise kuca, ali sve su od drva i sve skupa ne cine jednu pristojnu kucu. Sjedosmo po turski na podu nogama na kriz oko stols prostrta na zemIji, vecerasmo peeeno jare, kuhanu kokos i suhogs mesa sa dobrim kruhom i vinom. Sve je to doneseno na jednom drvenom pladnju, koji je bio priliean punomu mjeseeu. Ostavio nam svoju palaeu, koja je bila koliba od drva kakva dva koraka siroka, a toliko i visoks, pokrita bukovim daskama, a dugs je oko osam koraka. Ona sluzi za spavaonieu, za kuhinju i za dvoranu. Sa strane ima staju u koju vode vrata iz te sobe, te kroz sobu unilaze i izlaze krave, kojih je dosta imao." Posteljieu Pavlu nizko prostrese uza stijenu kraj vatre, koju si je sam prikrio sa pokrivalom, koje je sa sobom nosio. U maloj je smetnji, kada se na veeer krave natisnuse, koja ce prije u staju." I Jedva je i u Slavoniji bio nknezev dvor" bolje udesen. Ovdje nas zanima, da je knez imao vise kuca, a to je oeevidno zadruga, 0 kojoj nas Pavao na drugom mjestu veli, da ga je zadivila i da je to pravi naein saeuvati svoju imovinu. Veli, da je bilo vise brace ozenjene, jedan da je drseo novee i zapovijedao, a svi drugi da su mu pokorni. Nikada da se ne rastaju, vee da su svi skupa. Ovako da ih
9. Da imadu sva sela preko godista, koliko jest nedilja u njemu, nositi u Djakovo na piacu: ~to kodi ima na prodaju kokose, pilice, maslo, purane, gnske, patke, slsnine, boba, graha, 8013iva8vakojaska, luk i ostala kakono se dostoji, ter navada jest po drugih vilajetih i varo§ih. Takojer ribe, rake, fabe i 8 lovinom ostalom. Rukopis Petra Baki~ u jugosl. akademiji u prepisu.
1

Ibidem tal3ka 23.

t

Starine XXIII. str. 21-22.

26
ute fratri, I Vjerujemo da su ih ueili fratri, da budu slozni, ali zato nisu fratri stvorili zadrugu, kako krivo misli Pavao Rovinjanin, Svi na;;i spomenici Slavonije pokazuju nam zadrugu u punom cvijetu, u svima biljezi se gospodar kuce, a pored njega ozenjena braca i sinovi. ~ Knezu je bila duznost bditi nad zadrugom, Sve pravde dolaze najprije pred kneza. Knez je imao pravo zadrugu razdijeliti, kako nam svjedoei spomenik iza dobe turske, ali i od toga pravnoga posla primase spahija svoj dar jednoga vola. .Ako ne bi knez spahiji toga posla prijavio, dobio hi sto batina i dao bi uza to svoga vola. 3 Knez je imao po starom obieajnom pravu miriti radi rana i mrtve glave, gdje po starom obieaju slavenskom sudi dvanaest dobrih ljudi, dok uvrijedjeni primi ubojieu na pomirbu u ime Bogs i svetoga Jovana, Turci nisu spreeavali ovih sudova osobito u zahitnim krajevima, samo su svoju globu pobirali, Ako se nije nasao krivac u selu, trebalo je da jamei eijelo selo. Turci su na pro dopustali, da krseani sami sude svojini vjesticama, zato se uzeuvso upravo za sud vjestica obiea] pradavnih vremena - sa utapanjem u vodi." A kakvi se osobiti poroci mogli zavladati u nasem narodu pod pritiskom mnogih zloeina saruosilne turske uprave ? Toga nam spomenici ne kazuju, ali mozemo naslucivati, da su se razvile krivo kletve, jer Turci drze vee u 16. vijeku, da je prisega samo stvar savjesti. Rodila se "osveta", da se uzmogne oduprijeti turskoj sili, te je iz turske dobe ono tumaeenje "flvjeta od svjeta" da je "sveta osveta". Razvijala se kradja i otimaeina djevojaka posveeena starodavnim zakonima. Rezvilo se mnogo moralnoga zla u narodu, koji premnogo puta strepi od turske nepravde i u strasnjo] strepnji nepromisljeno zlo tvori,
I Ibidem str. 23. Ovo nas opominje na ODUteoriju 0 "zadrugi", da je postala u tursko doba i da nije stars slavenska in§titucija. Sr. CaMoKBIlCOB'I>: IfCTOpiH pYCKaro npaaa I. str, 141-2. Mi se 8 tim mnijenjem ne 81a!emo. 2 Sr. priloge, u popisu dolazi obieno: fratres uxorati i filii uxorati, a iza toga dolazi popis blaga i zemalja. 8 Kada se bude koja ku~a diliti, da se zove knez od sela i dva druga s njime pametna ~ovjeka, koji mogu bez svakoga mita jati dara pametno razdiliti, ve~ prije za g o s p o d u vola izabrati po navadi o b i e aj a, terako knez De bi toga ueinio, da prime na dar sto paliea i svoga vola dade gospodi za birsag. Bakicev rukopis u prepisu (ta~ka 2:J) u jugosl, akademiji. , Sr. Bogi 8i~: Zbornik obicaja str.561, 565, 582-3. K tomu primjere canekoga sudovanja u vrijeme tursko u Ugarskoj. Salamon: Ungarn str. 249. Xaro(!ito za sud 0 mrtvoj glavi sr, Fortis: Voyage en Dalmatie I. str. 90, gdje je kod bivsih turskih podanika upravo onakov obica], kakav Be u Bogisicevu zborniku spominje, da je danas u Hercegovini.

us-

27
Kada si je ('ovjek izmueio i srce i dusu razmatrajuci 0 podaniekim rnutnim i teskim odnosajima u turskom carstvu, ipak mu malo odlane, kada se priblizi gradovima, gdje je bilo vise zakona, pravde i (oovjecnosti. Dok su sela opustila, gradovi se pueanstvom ojacase. Svijet je bjezao, kada je samo mogao u grad. Tomu je svemu razlog jednostavan, 8tO su gradovi hili neposredno pod sultanovom vladom. Sultan je iz prihoda gradova uzdrsavao svoju vojsku. 'l'ako se iz nasih gradovs slavonskih uzdrsavala najvise Kaniza i sva turska vojska na ovoj krajini. Sultanu je samomu bilo do toga stalo, da njegovi janjieari i spahije budu redovito placeni, A da njegovi ljudi utuku gradove, kao sto su u sedamnajstom vijeku utukli mnoga sela, tko bi platio njegove krajiske vojske. I njegova bi moe pri tom nastradala. Cinovnid earski po gradovima nisu pobirali sebi, kao sto su to einili spahije po selima. Ako su stogod i oteli nije bilo toliko, da bi se dizale velike i grozne tuzbe, kakve vidjesmo po selima. To je rnoglo mamiti i mamilo je seljana u grad. Ali je to tesko islo, Nije dozvoljeno raji, da se seli od jednoga gospodara drugomu, pak tako ne smjedose niti u grad da se sele. Iza deset godina smio je spahija svogs kmeta potratiti i iz grad a potegnuti, ako je mogao dokazati, da je u njegovom defteru. Ipak je svijet utekao u gradove i to najobicnije 11 vrijeme ratova, pak se onda nije dao iz grada, Sam sultan zasti<:ivao je kadgod one, koji su uljezli u grad, da se spase od navels i tereta spahija i njihove otimaeine, To je bila, kako rekosmo, sebienost njegova, neka budu 8tO napueeniji gradovi, koji prinose u njegovu blagajnu.! Lasno je tako razumjeti, kako su gradovi brojem stanovnika procvali, dok je mnogo sela bilo pustih po ravnoj Slavoniji. Bila je i njeka ravnopravnost medju gradjanima. Svaki grad bio je razdijeljen na predjelje ili cetvrti, a svaki gradjanin u svojem eetvrtu morae je preuzimati nocnu strasu, da se grad tuva od vatre i nevaljalih ljudi. Koga nevaljalca uhvati ta straza, s mjesta ga zatvori, Osobito su pazili na vatru , koja je bila veoma pogubna u onim drvenim daseararn» a slamom pokrivenim. Vjerno oni paze, jer svaku kradju iii pales valja da plate strazari one noci. Lasno je onda razumjeti, da su u slozi, ako se jedne noci nadju zajedno na strazi krscanin, Turein i Zidov. U gradovima su evo svi pazitelji sigumosti, dok su na selima S81110 Turei drzavnapolicija."
1 Salamon: Ungaro in Zeitalter der Tiirckenherrschaft, Leipzig 1887 str.213 do 215. I Bassano u Sansovina: Dell'origine e guerre de Turchi, list 48 i 49.

Ogledajmo pojedine gradove. Najvi§e nam je podataka ostalo iz onih tamnib vremena 0 Posegi, Svi putnici dive se krasnomu pozeskomu polju, u kojem ima osim grads samoga mnogo turskih i kr§Canskih sela.' Ovalo je ovo polje vee u rimsko doba, pak i poslje u doba hrvatsko. Gotovo je nevjerojatno, keda nam turski povjestnik g. 1532 kaze, da je Pozega imala cetrdeset do pedeset hiljada, a te su ju godine Turci popalili. I Ali to nam donekle potvrdjuju JOB putnici i domaei svjedoci sedamnajstoga vijeka, ksda veli jedan, da je grad mnogo veei bio, kako to pokazuju razvaline zidina, a grad da je vee onda bio (1660) velikim dijelom razvaljen. S Drugi nam opet kaze, da je Posega mnogo veca od Broda, da imade eetrnaest moseja.' Po sluzbenom turskom popisu imala je Pozega (1624) do hiljadu kuea, a isto toliki broj vojnika. To pokazuje, da je bilo u gradu mnogo Turaka, kad ih je toliko ustajalo za eara na vojsku." Godine 1688 brojila je Posegs 1806 duse, To je bilo neposredno iza izgona Turaka. Ovoliko je dakle bilo samoga krscanskoga puCanstva u vrijeme tursko, koje se spasilo." Grad se je razvio u ravnici naslanjajuei se na gore. Bio je u 17. vijeku otvorena Yaros, a tako mu je poloza] uz brdo, da se niti utvrditi ne mose. Brda Dad njim tako gospoduju, da bi ga mogao kamenjem s brda unistiti, Kraj grads je malena tvrdjava na visokom okruglom eunu gospodujuci nad gradom. Grad je razdijeljen u dva dijela, koji se zovu turski i krscanakl. Talijsnskom putniku svidja se grad. Veli, da je prosto gradjen (alla rozza), sto mu vjerujemo, kada znademo, kakovi su turski gradovi." Sjetimo se samo onogs zakona turskoga, koji je zabranjivao krscanima i zidovima graditi vece kuce, nego sto ih grade Turci, a oni vole stanovati u manjim kueama i kolibama. Zaliboze imat eemo se vise puts sjecati onoga zakona kalifa Omera, da krscani ne smiju graditi erkava niti samostana, niti da ne smiju svojih crkava popravljati. Oni koji u susjedstvu s moslimima zive, smiju svoje kuee
I IzvjeUe Dllnewaldovo od 16. oktobra 1687 veli: Dieses schOn gelegene Posseckher Feld begreift in sich ziemlich viet Dorfer theils von Christen theils von Tilreken bewohnt werden. I Hammer Oesch. d. osm. R. III. str. 120 po Dfelalsad! i Peeevi, • Nikoli~ u kanonieko] viziti g. 1660: quae olim clvitas sat grandia fuerat uti apparent vestigia murorum, sed ex magna parte diruta. • Pavao Rovinjanin: e la cittA pifi grande de Brod ha 14 moschee ... 5 Starine XVII. str. 146. • Gl. Priloge hr. XIV. 1 Bonini: Caprara 1688. str. 42-43.

29
saroo u skrajnjoj nusdi popravljati. 1 Sjetimo se svih putnika pO turskim gradovima, gdje slikaju blato i kojekakve izmetine pO ulieama, prozore kojecim zatvrdjene, kako Ii se psi i vrane loveci se za svoj plijen erklotine vijaju po ulieama turskih gradova. I Ako je ovako svuda bilo, nije moglo biti ljepse niti u nasoj Pozegi, Osijeku itd. Turskomu oku bila je ljepota najprije u jakoj kuli, a zatim u moseams. Jedno i drugo ima ponosna Pozega, Tri krscanske erkve njekada lijepe i velike sada su turske moseje, a sa njihovih tornjeva sads hodze turski halalacu i zovu vjernike na roolitvu. Krscani nisu smjeli graditi novu lijepo zidanu erkvu. Tek u 17. vijeku posreci im, da nzmogose sagraditi lijepu i prostranu erkvu svetoga Duha dakako svu od drva, kod koje sluze dva franjevea. Uz erkvu je njihov hospieij, a kadgod budne desetak fratsra na duhove, Filipovo i Jakobovo i na mnoge druge godove u godini. 8 Pored Turaka bili su katolici krscani, ali bilo je i pravoslavnih ako i ne u velikom broju. U popisivanju iza odlaska Turaks veli se doduse, da su bili pod Tureims i sada da su (1702) sami katolici.! Ali jedna zgoda u ovom vijeku daje nsm naslueivati, da je bilo u gradu i pravoslavnih. Kada je papinski izaslanik Pavao Rovinjanin g. 1640 prolazio iz Broda prerna Posegi na slavonskim koliroa u eetveropregu, htjede i u varos poZesku proei. Ali krseani njihovi pratioei veli on, da su im naveli predobre razloge, da treba obiei Pozegu. Najglavniji je bio, sto su nasi krseani katoliei ubili netorn jednoga vladiku pravoslavnoga u pozeskom polju, koji je izganjao svoje prihode ne samo od svojih vjernika, vee i od katolika. Vladika je polazio sa kaludjerima, sveeenieima i Turcims u pratnji od dvadeset i eetiri osobe. Katoliei ih ubise na polju pozeskom i zakopase ih sve zajedno s njihoviro konjma u velike jame. U jednoj noei sve to obavise i joste zelenim busenjem tako prikrise, da se nikada nije doznalo, gdje su ih ubili i zakopali, Sada se je eulo, da ide vladika katolieki poslan od pape, a pravoslavni se spremahu na osvetu. Zato Pavao prodje mimo Posege u Veliku." Kako su upravo u 17. vijeku procvali razdori izmed katolika i pravoslavnih, 0 tom na drugom mjestu govorimo, ali i ovo je jedan gorak prinos te krscanske nevolje.
I Hammer: StaatsverfassUDg des osm. Belches I. str, 183. r Lijep primjer 0 Budimu i drugim gradovima donosi Salamon str. 162. • Vieita Nikoll6eva god. 1660. prilog IV. e Vidi konAkripciju Pozege, vell se, da su bili sami katollci. b Pavia Rovinjanina Starine XXIII. 35.

30 Ako i nije Pozoga cvala pod Turcima i nije mogla evasti, opet je bila po svome teritoriju velika. Nije opet hila toli velika, kako jedni kazase, da je pod nju spadalo dvije stotine sela, a drugi ('ak eetiri stotine. 0\"0 je previse i za zupaniju pozesku, koju su jaiuaeuo razumjevali oni pisei, kada Pozegi pridavahu pod vlast tolika sela. Pozega je hila i pod Turskom priznata za grad. Ona nije niti pod Turskom imala drugoga gospodara do li samoga sultana. Obseg grads bio je daleko preko zidina gradskih. No. gradskom zemljistu. bila su sela Drskovci do dvadeset ('ssaka udaljeui. malo mjesto od cetiri kuce, pol sata na jug bilo je mjesto Koniusina sa sedam kuca, opet pol sata odaljeno je selo Seoei so. trinaest kuea, a za eetvrt sata no. istok bili su Vidojevei opet sa trinaest kuea, a pored njih su Arslanovei sa dvanaest kuea, a ua zapad napokon Emovei sa osam kuca, Stara je tradicija u ovim selima, do. nisu to sela u poeetku hila, vee sastavni dio grada Pozege. Ali ruogucniji Turci pokupovase zemlje gradske i prisvojise si tako i ova sela uaselivsi se u njima. U vrijeme tursko donosila su ova sva sela u "s u m III u" pozesku, Kako vee vidismo Turri pod imeuom "summa" preuzese rijee starih dicatora u ovim stranama, a pod tim Be razumjevala ukupna porezovina jednoga grads iIi mjesta, koja se imala davati u earsku blagajnu, pa bilo vise ili manje stanovnika, Kada se prom is li koliko je pustoselina po drugoj Slavoniji, onda se mora reci da je oko Pozege ovalo poljsko gospodarstvo. No. brdima grads cvalo je vinogradarstvo u cijelo vrijeme turskoga vladanja. Ylastnici vinograda bili BU i Turd, jer nasi Turci piju vino i rakiju. To. 8alDO na nase krajiske Turke, med koje idu i pozeski, pristaje una stara poslovica : "l)iju kano Turci". I Od zanata evali su najvise krznari, jer ih popisuju dvadeset i sest, sto uzarusi prenia broju gradjanskih kuca cini, da jc svake desete kuce vlastnik bio krznar, '1'0 nam pokazuje i na narodnu nosnju, te mozemo reci, da se je onaj narod onako nosio, kako se i sada nosi, a da nije imao nosnje danasnjih Bosnjaka, Iza krznara najjaCi su kozari, sto je narsvno, ima ih deset gospo.dara kuca, Da je gotovo vas narod u opancima, to nam pokazuje, sto popisuju samo jednoga Cizmara, koiuu je i pridjevak Ciimei,ija.
1 Lopasic u: "Dva junaka" str, 12-1 spominje u Vidovcih g. 1687 ove turske gospodare vinograda : Dervis spahija hodza pozf"ski, .. ija Muharenovie, llehrnet U Durmisevie, Husain spahija, Husain Sofie, Alija Budarovie, Ahrnet Hasic. Pri popisu (1702) spominju se u Vidovcima vinograda samo na !\c~t kopaea, ali uza to pustoseline u obce dva puta vise nego li cijele obradjene zemlje. Yidi Be dakle, da su ovdje teeajem slijedecih ratnih godina vinogradi propali.

31 Pored kose ima i narodno sulmo tvrdo i jako koje je obradjivalo dosta na broju krojai'a, popisuje ih dvanaest. Bilo je dosta kovaea, ruesara. drvodelaea, mlinara, stolara, gumbara. Spominje se i jedan ehirurgus, valjda brijae a moglo ih je u tursko doba i vise biti. Nama lie ipak najzanimivije eini, da mala Pozega imade toliko zlatara, broje ih osam. To nas opominje na lijepe one mnoge radnje, koje vidjasmo u samostanima Bosne a uaroeito u Sutjeskoj, koje su pobozni stari zlatari poklonili crkvi bozjo]. Opominje nas, da naslutimo, da je u Slavoniji evao ovaj obrt i natjeeao se finocom radnje sa slienom filigran radnjom sarajevskom i carigradskom. Opominje nas na zlatne i srebrne nakite nasih zena i djevojaka, koji su znali prelaziti od roda u rod. Pa zar nije bilo trgovaca u Posegi ? pitat ce tkogod. Dakako da je bilo kao i u svakom gradu pod Turskom. Sada se iza odlazka Turaka spominju samo eetiri (quaestores), ali u tursko doba bilo ih je vise, Jedini odlieni krscani, koji su se novcem steeenim od sirotinje raje uzdigli do ugleda i pred Turcima hili su trgovci. Pozega je i trgovaeko srediste upravno, pak je i tdiste trgovaeko ne samo za posesko polje, vee i za cijeli pasaluk. Da Ii je bilo skola u Pozegi ? Nije Ii onakova bila kakovu Bocatius opisuje u Budimu (mjeseca novembra 16(5): Sastanem krseanskoga skolnika, pak ga upitah: gdje ti je skola, a on pokaza: evo ovdje, a uz njega stoji pet djeeaka.! Bolje je bilo u Posegi, jer su tamo franjevci sa svojim hospicijem, a gdjegod njih ima, ima rna kakva skola, Luka Imbrisinovie osnova skolu g. 1672 0 svojem trosku, u koju je polazilo vise od pedesetero djeee,"

Pozegi,

Ovoliko mogosmo iz veoma oskudnih izvora da progovorimo 0 0 nijednom gradu slavonskom ne nadjosmo niti toliko podataka, Ali nije nam niti treba, kada svi zive pod istim drsavnim sustavom, koji malo gradi vise razgradjuje. Znatniji je u strategienom obziru 0 s ij e k od Pozege. Godine 1626 opisuje ga carski izaslanik Atanasij Grgieevie ovako ; "Preko mosta sagradjena od eara Sulejmana na Dravi dolazi se pred vrata Osijeka, Uvdje se svrsava kako me drugi dobro upuceni uvjeravaju kraljevstvo Ugarske. Ovaj grad Osijek jest pradavni, ali prepun od Turaka, sto se i pozna dobro. Stare zidine urinjene su vrlo lijepo sa eetvornim kamenima sa lijepim gradskim vratima, nove su od drva nabacane sa vapnorn.
1

Salamon str. 162.

2

Lopasic ; Dva junaka str. 136.

32

U jednom kutu staroga grada nalazio sam tri komada topova bez kola, a jedan je dug trideset i sest pedalja nelijep, ueinjen od samih Turaka, jer je na njem turski nadpis. U ovom gradu moglo je biti do tri stotine kuea, izmed kojih je deset kstoliekih, Mo8eja. ima osam. " I Znaruenit je osjecki presjajni most, koji je bio dug osam hiJjada pet sto pedeset i tri koraka, a sedamnaest koraka sirok. I Poslije oslobodjenja jeste u gradu smjesa svakojakoga naroda, dosts Niemaca, po vjeri ima kalvina, koji su bili l1agi sri , doeim su u varoh bili katoliei, pomijesani sa pravoslavnim krscanima, U tursko doba koneem 17. vijeka bilo je u varosi od blata i drva ueinjenih do dvije hiljade kuea, Varos je bio tik do grada. Na daleko na zapadnu stranu prema Djakovu puno je pustih sela, koja se nisu mogla naseliti. Sto bi danas jadna raja posadila, to bi sutra turski konji izgazili i unistili, Vojna cesta spajajuca Osijek sa Biogradom nije hila prllika za nsseobu, vee je s jedne i s druge strane bilo mnogo puta kroz duze vremena samo trkaliste za pustopasne turske i tatarske konje. Pet r 0 v a r a din sam po sebi nije bio grad sa gradjanstvom, koje bi imalo kakova preimuetva. On je bio upravo turski dobro utvrdjeni tabor, pak je to i poslije ostao, Iz ove jake tvrdjave bdili su Turei nad juznom Ugarskom i Erdeljem. Ovdje se vidjaju lijepe zgrade tecajem ratova razvaljene. Izmed ostalih bils je ovdje divna krscanska crkvs sa krasnim slikama svetaea, bogorodiee i Isusa Krsta, ali izbodene i osakacene od kopalja i handzara turskih vojnika.· i;;to su rimskim taborima bile canabae, to su Petrovaradmu bili K a r l o v c i, koji su u vrijeme popisa (1702) po broju puesnstva veei od Pozege. Puni su trgovaca i obrtniks, imadu veliki posjed od preko pet hiljada jutara, porez plaeaju kao i varosani turskomu eminu iii porezniku u Petrovaradin. Njihova je briga hila most na Dunavu i postave drvene pod osam topova varadinskih postavljati. Karlovce su Turci pri odlazku sasvim popalili i porusili, Ostadose ipak dvije krasne crkve, jedna. katolicka porusena, a. pravoslavna erkva. osta.de eijela, sa lijepim slikama i prekrasno oslikanom kupulom. Slike su apostole, od mozsika, a tako i Isusova i bogorodieina. I ovdje nakazise slike turski vojniei strijeljajuci u oci i u prsa svetaca, Prine Eugen poznati
1

Izvjeitaj

Atanasije

Georgicea

(Grgil!evi~a) na cara Ferdinanda

II. Starin6

XVII. str, 1M. 2 Hammer G. d. o. R. VI. str, 123.
3

Bonini:

Caprara

(1688) str. 115.

33
Ijubitelj umjetnosti nadje ovdje velik krssan krst, umjetno izradjen od dna, a iznutra bogato pozlaeen i pokloni ga prineu bavarakomu.' Petrovaradinskomu eminu ili porezniku pripadao je i S 1an k a men, koji se biljefi, da je bio grad (civitas). To je jamaeno odatle, sto je imao kupelj sa slanom vodom. U krscansko dobs bilo je to veee mjesto, ksda su jos pri osvojenju nadjene tri crkve: dvije katolieke, a jedna pravoslavna, dakako bez krova. Grad se je ovaj dijelio u tvrdjavu i Yaros. Stanovnietvo se dosta bavilo ribarijom na Dunavu. Petrovaradinu pripsdala je i K am e n i c a, ali kao selo davajuCi desetinu od zitka i vina i po tri radnika od jednoga selista. 110 k saeuvao je dugo uspomenu, da je u njem jednom sjedio kralj Nikola Iloeki, da je sjedio u njem i biskup, a da je iza pads staroga Sirmija potonje Mitrovice bio najljepsi grad Slavonije. Iza osvojenja vide se joste ostanci kraljevskoga grad a, koga nisu rnogli ratni ognji izgorjeti, jer je bio gradjan od kamena, opeka i mramora. Sa starim rirnskim kamenima uresenim nadpisima ogradise Turci svoje bunare. Ali neka govori putnik iz poeetka 17. vijeka (1608). "Grad je na Dunavu zasticen s jedne strane visinom brijega, s druge jamom, a opasuju ga i jake zidine. Ima samo jedna vrata pred kojirna je jama, a preko nje most. Sarno ovuda mose se kolima u grad. Ims njekoliko crkava i samostan i visoke jake tornjeve, ali su svi pusti kao i crkva, u kojoj je kraljevska grobniea. Ima i lijepi kraljevski dvor osobitim zidorn opasan, ali su mu krov, podovi i vrata tako rasuti , da je tuzno vidjeti pored onakovih zidova jos one lijepe prozore, koje Turci sasvim zapustise, Oni u obce zapustaju gradove i pustaju propadati gradove i mjesta, palace i kuee koje zadobise, Niti najpotrebitije stvari ne rade, da im ne padnu krovovi, vrata, podovi, prozori i stanovi, kako se vidi po svim gradovima, u Budirnu, Tolni, Mohaeu, Vukovaru i u ovom lloku, gdje evo lijepe kuce zapustise, a na njihovo mjesto ueinise druge od plota i blata, da u nasim krajevima ne bi ni pastir u njima rado bivao. Prije mnogo vremens mora da je ovo bio krasan grad dobro utvrdjen. Pred njime lijepo selo obasuto voeem izgleda, kao da je sve bile jedan krasan vocnjak." , Kathedralnu crkvu upotrebise Turci za svoju staju konjsku. Ostadose ipak nerazvaljeni kameni sa slikom Nikole iloekoga kralja bosanskoga i njegova sins, sto stoji i danas. Pri osvojenju Iloka ne nadjose naSiostanke svetoga Ivana Kapistrana. Svecenik Talijanac spominjani vee sekretar
Bonini: Caprara 1688 str. 131-132. PrandstAtter, tajnik carskoga poslanika Adama Herben8teina na putu u Carigrad. Arkiv za povj. jugosl, str, 214-215.
I

t }l8kajmjlian

RASPKAVA 0

SLAV.

3

34 Kaprarin pripovijeda, a mi pripovijedamo za njim, ali samo zato, da se vidi, kakova je tradieija 0 tijelu svetoga Ivana bila god. 1688. Kada su krscanske vojske osvojile Budim, digose kaludjeri tijelo sv. Ivana u jedan samostan svoj blizu Mitroviee, gdje se i sada nalazi ali se potajno drfi. Ne dadu ga vidjeti nijednomu katoliku, da im ne oduzmu ovo dragoejeuo blago, a opet i zato, jer da se na glavi vide striZene vlasi, kako obiesju strici franjevci. Ovo bi imso biti po tradiciji katoliekoj pravi Ivan Kapistran a krivi car Lazar u Ravaniei.! Znaeajna je ova pripovijest radi neugasive zavisti izmed katolika i prsvoslavnih. Kada su Turci bili gospodari obiju obala Save onda su njihovi gradori G r ad i 8k a i B rod obuzimali obadvije obale. Samo tako moze se razumjeti ona stara tradicija brodska, da su Brodjani nekada orsli sve zemlje do ispod bosanskoga brda Vucjaka. I Tako je Mit r 0 vic i odgovarao s prijeka Sa b a e, Zem un u Biograd. Mnogo puta se ovi gradovi u krvavim bojevima spominju, ali nikad nitko nije si dso malo truda, da nam poda 0 njima rna kakvu sliku u tursko doba. Tekar poslije izgona Turaka kazuje nam Marsigli, da je u polju srijemskom mjesto pusto, ali puno starin a, ostanaka starih zidova, kamenja sa nadpisima, a mjesto da ljudi nazivlju Mitroviea, kao da ce reei Mitrov grad. Kada malo pogledas sve ovo mjesto moras se uvjeriti, da je ovdje evala jedna od najvedih rimskih kolonija. Toliko je puno ovdje svakojakih rimskib ostanaka. On nalazi [oste razvaline zidina stare palace jos dosta visoke, a u sredini ulazi se u podzemlje kao u kakvu crkvicu, koja ima po strani u zidinama grobnice. Poveei zidovi sa obkopima vezu Mitrovicu sa Petrovcem. a Sliena su udesa i gradovi na Dravi Val p 0 V 0 i Ve r 0 v i tic a. 0 Valpovu ipak znamo da je u njem sjedio komandant sa cetrdeset posadnika, a u gradu da je zivilo dvadeset i pet spahija. Stari grad iz krscanske dobe drsali su Turci sa ogromnim podzemnim tamnieama, ali ga nisu niti povecavali niti poljepSavali.' 0 Verovitici ne znamo niti toliko. Nisu ovo niti bili gradovi sa starim povlsstima gradova, kao 8tO su bili recimo Pozega i Osijek. Ovo je jadna slika gradova Slavonije.

rn.
Slika 0 upravi Slavonije u tursko doba ne bi bila podpuna, da ne podademo napose sliku 0 ustroju Krajine i 0 zivotu na
Bonini: Caprara str, 108. Brlie ; Uspomene na stari Brod II. Btl. 4. • Marsig1i: Description de Danube La Haye 1744. Tom. II. , 01. priloge opis Valpova.
1 I

Btr.45-46.

K r aj in i. Mnogo vjekova prije dolaska Turaka u Europu evala je u Podunavlju rimska vojna krajina. Vee u vrijeme cvatueegs rimskoga carstva dobivahu rimski vojniei na graniei carstva i dobrovoljni doseljeniei rsznih naroda u mjesto place zemljista pod pogodbom, da na graniei po potrebi brane carstvo. Te zemlje nije mogao uzivstelj prodati, a i djeca njegovs imala su iste dusnosti, koje i oei njihovi, da brane earstvo i da vde vojnu slusbu, Car Justinian nastavio je ovaj red, te je ssgradio do osamdeset gradova od jadranskoga do crnoga mora na granieama i klancima nazvanim X.At1170U~L, od kojih jedna pod imenom Klisa na klaneu, koji vodi divnomu solinskomu polju i po imenu svome pokazuje svoje rimsko porijeklo. Dolazkom Hrvata i Srba rasbise se ovi bedemi carstva, ali zato je ova institueija u desetom vijeku opet obnovljena, te je u glavnom ostala do propasti istoenoga rimskoga carstva.! Poslije je i srpska driava po uzoru istocno rimskom imala svoje "krajgte" i "vlastelu krajisnike", koji su imali paziti, da "koja tudja vojska" ne predje u driavu srpsku. t Turei prihvatise ovu instituciju. Krajina njihova pomice se sve vise napred, kako je napredovala njihova osvojnieka driava. U sestnajstom vijeku prodrla je Turska osvojenjem Budima u sree Europe, te je imala krajinu, koja ide od Budima do dinarskih planina, Da brane earstvo tursko od Europe, zato su beglerbeg bosanski i budimski prvi odgovorni. Prihodi ovih zemalja ne idu u carsku blagajnu, a veliki tefterdar earstva ne zna kazati, koliki su prihodi ovih zemalja, jer one trose i uzdriavaju u krajinskim gradovima carske posade, koje nose posebno ime "serhad kuli" iIi slufbenici na grsniei. Znalo se ipak da ove zemlje mogu posta viti do sedamdeset hiljada momaka. I Nije ipak niti eijela Bosna, niti eijela Slavonija, niti eijels Ugarsk a hila takova krajina, koja bi uvijek hila pod orusjem vee samo pokrajni sandzaei, Tako su proti Hrvatskoj licki, bihaeki, eernieki i donekle pozeski sandtak krajina, Mi mozemo u Slavoniji po nasim spomenicima izvjestno kszati, dokle ide krajins. Voeinski kotar spade joste krajini, a u pozeskom polju samo dokle idu turska sela, a n a
I Zachariae v. Lingenthal: Die Geschichte des griechisch-r6mischen Rech ts, II. Aufl. Rtr. 255-259.

I

Y CD8seKH:

SSa'leSRe

BHeaSTHSCKOB S

IOlKBoe.taBIIABCKOB

DpOSBB

U

kujizi

S60psHx'l>

CTIlTes

110 CAIlBliBOBilA8SHIO

str. 3 i dalje.

HOBIlKOBD:

DpoBBjap.,

rAM

epneee &Ka,\. I. str. 1-9. , Ricaut: Histoire de l'empire Ottoman Iiv, III. str. 425-126. Staatsverfa8sung II. Btr. 139.

Hammer:

*

36
istok u Slavoniji ne ima \;se krajine. Sarno u ovom zapadnom dijelu postoje sela, koja izkazuju, da nisu davala nikakve "rabote", jer su slufila proti krscanima na rijeci TIovi. t I u Bosni mozemo pogadjati, dokle je dosegnula medja krajine. Tomu nam kljuc podaje jedna narodna pjesma. Sastavlja se svatba Bajagie Omera i diiu se svi junaci s krajine. Bilo je to u vrijeme ~lustajbega liekoga, Prelazi se preko BiMa i Ripea na polje bilajsko, pa ee reci Omerova majka: Pod Bilajem konak konaeite Bilajci su starosidioci Od tud ne(:es sva ta nijednoga.' Stara dakle Bosna ne bi spadala u krajinu, vee samo turska Hrvatska. Ovako je u 17. vijeku, ali u 15. bilo je drugaeije, kada je tek pala Bosna, Onda je ondje bila krajina. "Protiv Ugarske i VlaSke je vojvoda nikopoljski - ovako govori Mihajlo ostrovieki (oko god. 1490) - i njegov pomocnik vojvoda vidinski. Protiv Hrvata i Korutanaca vojvoda bosanski i njegov pomoenik vojvoda sitinski (biti ee sitnieki) i tako dalje po krajinama svuda je obsadjeno carstvo." Ako i jeste koncem 15. vijeka druga krajina, dok Turci dalje ne osvojise, opet je krajinski sustav ostao i za buduce vjekove, jer Turd malo iii nista ne reformiraju. Sto dalje pripovijeda nas svjedok, vrijedi i za 17. vijek. "Ovi isti vojvode" , veli on, a vrijedi za nove sandzake u tako zvanoj turskoj Hrvatskoj i Slavomji - "cuvaju sve krajine i tako znadu, sta se radi i u kojem kraljevstvu. Koji izmedju njih pogodi zgodno vrijeme, da moze zarobiti Ijude, posalje poslanika k caru moleci, da mote uletiti u krscanske zemlje. Car im tu molbu uvasi i odpusti poslanike kuci, a poslanici kada imadu dozvolu, odmah dadu u svakom mjestu izvikati imenujuei vojvodu, pa govori: bit eete odvedeni u gornje predjele, pa rete dobiti dosta muskogs i zenskoga spola i drugog svakog blaga." $ Onda se dizu tete, razlijecu se po krscanskoj zemlji i vracaju se s plijenom kuci, ako li ih medjutim krscani ne sustignu. Ovako je bilo sve dotle i na granieama Hrvatske, dok su se oei nasi branili samo iz gradova. lledjutim osvojise Turci i gradove od Klisa sve do Drave. U nje namjestise svoje posade janjieare, a po selima opustjelim od hrvatskih stanovnika namjestahu Vlahe, koji su
1 Vidi priloge: Voeinski, ponjesto kutjeva~ki, poleski, brestovaeki, vrhov8A!ki, kamenski i male Vldke. t U zbirci ~}1atice hrvatske" II. pjesma llehmeda Kolakovi6a. s Glasnik srpskog ueenog druswa XVIII. str. 173-174.

37
pod oruzjem imali da sluze za onu zemIju, koju dobise, A tko su ti Vlasi? Kuripesie opisujuei BVOj put po Bosni veli, da su ondje tri naroda, prvo su stari Bosnjaei katoliei, kojima su Turci ostavili vjeru. "Drugi BU Srbi (Surffen), koje zovu Vlasi, a mi ih zovemo Cigani (Zigen) iIi Martolozi (Marcholosen), Ovi dolaze iz Smedereva (Schmedrau) i Biograda (griechisch Weissenburg)." I Da su ih eigani nazivali, to je jamaeno samo iznimno bilo radi njihova nestasna zivota. Staino im je ime Vlaha i Martoloza. Martoloz poteklo je [amaeno od greke rijeCi «p:J.!xP"w).~~, koju su Turci primili od Grka i znamenuje njima krscenskoga strazara na krajini." Sami Viasi spajaju oba ova imena u Mertovlasi t. j. Vlasi stojeei na turskim strazama i vojujuci na krscane.1 Kada u 17. vijeku Luka Imbrisimovic pise : "U takovom hlostnom stanju zive sadanji kr seani, da ce morati ili postati Ylasl, ili se svoje vjere o dre ci, ako im odkud po m oc ne dodje", onda je oeevidno htio reei, da ce i njegovi vjernici katolici postati turski strazari proti krscanima iliti turski vojnici. Korak po korak uz napredak Turaka napreduju s njima i Viasl. J08 u 17. vijeku napreduje ova seoba. Kada ratno vijece obavjestuje csra Ferdinanda II. (163~), da Turci utvrdjuju Cetin, vele ito, da se je do sto i dvadeset turskih i vlaskih kuca namjestilo u Velikoj Kladusi.! Turei se sele u gradove, a Vlasi po selima. Ali nisu niti u grsdovima sami Turci. Jednom zagovava Vlahe general Herbenstein (1698) i veli da nisu tako nevjerni, Oni da izrueit] Pakrae i Veliku, Hm se primakne nasa vojska, oni da sacinjavaju vecinu posade. "Tvrdje bi se ove" - veli on "ako se predobiju mogle i drlati, jer ee ih podupirati VIasi hranom i orujjem". 6 Kada su se drugi put iz Like preporueali, da predju na nasu stranu, preporuea ih senjski kspetan Frankel (1600), jer da su "oni Tureima Liku do sada uzdrlali". ti

ce

Viasi imadu svoje vojvode. Kada je vladika Raislav htio da predje (1596) na nasu stranu, stoji uz njega Milos vojvoda i Bogdan aga, a onda [usbase, odabasa, veslibasa, harambasa i mnogi knezovi." Imali su i svoga glavnoga vojvodu, kako nam svjedoei narodna pjesma. Maljkoviea Stjepana Ijutoga poturieu odlikova Mustajbeg lieki najprije Bad jugoslavenske akademije LVI. str, 162. Diefenbach: V6lkerkunde Ost-Europas II. 114. • U Maloj VlaAkojnazivlju jedno selo "Mrtovlasi". V. prilog Male Vla~ke. 4 Lopaii~: Acta confiniaria II. etr. 364. • Lopaii~: Acta confiniaria II. atr. 197. • Lopa~i~: Acta confiniaria I. Btr. 266. 7 Lopa~i~: Acta conflniaria I. Btr. 214.
I

I

38
da mu bude bajraktar, a kada se je osobito odlikovao u jednom pobodu nil. krscane, onda veli pjesma: "l\Iustaj beg ga dobro darovao, Pripe njemu od zlata eelenku: ""Kad je tako l\Ialjkovic Stipane Vise neces nositi bajraka. Eto t' eitluk nil. VuCicu mome Eto tebi deset kuea kmeta. Ja cu tebi kulu naeiniti Dosti s' bio agin bsjraktaru. Sad ces biti krilo od sve Like, Eto t' vladost nil. svoj lickoj raji, Svom ces liekom upravljati rajom, f.. eesto ces begom vojevati. Sto ti reCes Mustajbegu svome, To ee tebe beze poslusati. Kog posiees, za toga ne pitam. Nek svi cuju po Lici Lieani."" 1 Vlasi II naso] slavonskoj krajini ne placaju desetine niti rabote, vee samo carski harae, a odsluziti imadose nil.rijeci Ilavi proti Hrvatskoj. "Neque decimas aut labores gratuitos dabant, stabant qua confiniarii habendo vigilias ad ftuviolum Ilova" t, ili "contra christianos pugnabant", iii "servitia militaria praestabant". 8to ovdje nasi spomenici nepobitno dokazuju, da Turci i s Vlasima zajedno saCinjavaju tursku krajinu proti Hrvatskoj, to nam pokazuje i narodna pjesma. Digli se glavni turski junaci nil. krajini i onds veli: "Za njim' drma tri sta konjanika Pola Vlaha, a pola Turaka, Vlah i Turein naporedo skacu." 3 Nije zato niti njima ovalo zivljenje, jer ih turski age i spahije ipak pritiskahu i da polaze na vojnu i da njima placaju, rade i sluzbuju.' Dapaee strasni pritisak od Turaka i krscana s nase strane silio ih, da se sele iz turske krajine u krajinu hrvatsku. Ovako dolazimo da govorimo 0 Z i v 0 tuna Krajini, kakav je bio neposredno prije velikoga rats za oslobodjenje u sedamnajstom vijeku, 8 propratit cemo to sa slikama, koje nam podaju narodne pjesme one dobe. Onu bolnu reeenieu : ,,0 krajina krvava haljino, krvav bio ko te zavrgao" tumaei lijepo pjesma mohamedovska:
Iz zbirke nMatice hrvatske'' pjesma XXI. Mehe Kolakovi6a. Tako se redovito ponavlja po~mili od str. 74 nasih priloga. • Hl:Irmann: Xarodne pjesme II. str. 397-398. , Sravni naile priloge osobito XXXV. 0 maloj Vlailkoj.
I I

39

,

"Ovaka je krvava krajina: S krvi rueak, a s krvi veeera Svak krvave haee zalogaje Nigda bijela danka za odmorka." J Iza najgroznijih dogodjaja vapi pjesma mnogo puta zdvojnim glasom: "A sto cemo, takva je krajina." S obadvije strane osiguravahu se najprije jakim gradovima, U 16. vijeku bio je obiea], da su nil. krajini grad gradu davali znakove lumbardama i muzarima, da iz susjednih gradova uzmognu sto prije u pomoc priteci onomu gradu, od koga su culi pucanje. I Ovako je bilo nil. strani turskoj i krscanskoj. 0 krscanskom zazovu pjeva narodna mohamedanska pjesma: "Viknu bane, a spomenu Mata : ""Hajd Ivane upali topove!"" Pali I van Vranka i Zelenka. Pa za njima dvanaest lumbarada. Kad. nil. Zadru pukose topovi, Svaki znade po kamen kotaru, Da je larma kod Zadra karnena Te sa kule pukose muzari. Po cardacim deru zembereei A po strasam puse kaljunovi. ~ ;1 S turske je strane isto tako : "Sad s Kladuse drmnuse topovi,

Nil. Cazinu b'jelu odpukose

Drugi

Pa nil. Krupi opet odpukose Sva s' uzjari serhat i krajina. ~~ put opet, kad je krscanski neprijatelj vee provalio: "Brze brate nil. gornje tavane Gdjeno lese gvozdene prangije. Prangijama podaj vatru zivu. Kad ispalis gvozdene prangije Ti se vrati u donje odaje, Pa ti bajrak uzmi s civiJuka, Iznesi gil. nil. rosnu livadu, Nek se kupe pod bajrak junaei." Pripali mu gvozdene prangije. Ode vesak niz tursku krajinu. Sve palanka palanku doziva, Sabrase se brda i doline, Casom pade stotina drugova. b
Narodne Poviest Narodne Narodne Narodne pjesme hrvatska pjesme pjesme pjesme Mohamedovaca 1. str. 294. II. dio str. 96. II. 315. II. 208. str. 5-6.

Hormann: Smi(!iklas: 3 Hormann: • Hormann: & Hormann:
1 I

40
Nije dosta bilo obrane od gradova, vefo se morale ueiniti sto guscih straza IlA mjestima pogibeljnirn i da budu jedna od druge ne daleko. Zvali se eardaci kuciee na eetiri stupa. Rijel' dolazi od perzijskoga eartak (car znamenuje 4) odatle turska (·ardak, sto stoji na cetiri stupa. I Sama rijec pokazuje, da su nasi po primjeru Turaka pravili "cardake", pak zato i rabe ovu tursku rijec. "Cardaci - veli Valvarov - zvali su se takove kuciee od drva na tri iii cetiri stupa kao gnijezdo sokolovo, komu se je moglo dospjeti sarno sa skelama. Onaj koji strazi na cardaku, ima da puea, eim vidi, da dolaze Turd. Na taj glss lete svi iz bliza i daleka na onu stranu, odakle se ~'ulo pucanje. "2 S ovim suglasno pjeva narodna pjesma, Govori ban zadarski : ~Ja ne rnogu kotar saeuvati, Cesto Turd treu na Kotare, Robe, pale, tesku zalost grade SiC:,uniomke, odrode divojke (lone voke, a sieu tezake, Pale nase kule po kotaru." Da se uzrnognu braniti, prave eardake po savjetu Jovana Mitroviea. koji prema turskim prilikams svjetuje, da prave ('ardake i "Podigose mlade Kotorane, Izvede ih u planinu bane, Obaraju sieu u planinah, Sve dan po dan za pun mjesee dana, Duk na stazah pogradi eardake." I onda veli Jovau : Trideset smo metnuli (·ardaka Sad upisi triest harambasa Svakom podaj po triest druzine Nek ('uvaju u gori eardake. Svakornu harambasi daje po trideset konopaea pa "eli: "Ako I' Turcin prez oglasa prodje Yisaj sebe i svoju druzinu." Onda izabire momke: r.Sve po oku i po mrku brku, Koji znadn pusku odapeti I na pusei nisan ufatiti,

Na zapetu pusku udariti,

A za golu sablju prifatiti." S Jos i sa eardacima nije bilo dosta sigurnosti. Trebalo je paziti i na klance, kroz koje se martolozi Turci i Vlasi mogu provlaeiti.
I
I

S

Popovic: Turske rijei!i. Glasnik srp., ui!. dr. 59 str. 248. Valvasor: Ehre des Herzogthums Krain IV. sv. knj. XII. str. 115. Iz zbirke ,,)1atice brvatske" 16. pj. Mebe Kolakoviea.

41
Tako je jednom njeke posjede na krajini Fausto VranHc imao da dobije, te se je radilo 0 tom: hoce li se zatvoriti klanei. 1 Crni su to klanei, zato ih narodna pjesma zove "klanei jadikovci" po vise puta. Evo jednoga puta : "Do zorice da se sastanemo Kod studene vode Zeravice Vis onoga k 1 a n c a j a d i k 0 v e a, Gdjeno majke jadikuju sinke, U dovice evile zaruenike, A sestrice braeu oplakuju." I Upravo ova opreznost, da se zatvori svaki putie i svaki prolaz, pokazuje nam, koliko je bjesnilo bilo u turskih martoloza. Oni svaki cas provaljuju u krscanske zemlje, da robe i kradu i odvode momke i djevojke. Suvremenici .biljeze na stotine takovih provala u godinama podpunoga mira. a Upravo iza duzega mira dopomognu se do boljega blagostanja krseanska sela, a to Tureima ne da mirovati. Evo sto porueuje krcmarica turska uhodnica liekomu Mustajbegu: ~Mustajbeze sto se od vas radi? Sto vas do sad na kotare ne ima, Evo ima za sedam godina, Kako agu izgubiste svoga !loga pobru Glumea Osmanagu. Vasi puti travom zarastose A bunari listom zapadose. Kotorani mamur* i zendjili** Po kotaru usiv usijali, Rodila im bjelica psenics, Kud rodila bolje sazorila. A podraslo mnogo djevojaka, Zbijaju se mobe po kotaru, Zetelice kicene djevojke, Da ih vidis lieki Mustajheze, Kad izidju, pa zanju psenieu,
1 Lopaiii~: Acta eonfiniaria I. str, 158. 1800 tako 8& strane turske veli Be 0 begu bosanskom: "und von Cladosch will er mit 80 phlirdten die we gun d bliss verwaehten". Ibidem str. 182-183. Gl. i Lopalli~: Grad Biha<'! str. 67, gdje Be nabrajaju strafe nU sumah i klaneih", da Biii~ani mogu te!ati zemlje Bve do Zavalja. I Pjesmarica Matiee dalmatinske str, 174. a M.ittheilungen des k. k. Kriegsarehivs 1885. Heft II-III. str. 153-179. Tllrekennoth und das Grenzwesen in Ungarn und Kroatien wllbrend der sieben Friedensjahre 1575-158'2. Gledaj i Valvasor Ehre des Herz. Krain IV. str. 115 i na mnogim mjestima. * Siti i pijani . •• Bogati.

42
Sve se b'jele kao labudiee, Tu bi tvoja zadobila vcjska, Kotorani mamur i zendjili, Izisli su bete na stanove* Zbijaju se na zbojeve ovce Ovce bleee, mali janjci kmeee, Krave rieu, a volovi bueu, Jutro rano u radjanje sunca Pastiriee kad izjave ovee, Zapjevaju kod njih pastirice, Dologaju djeea kod goveda, Popijevaju starci pod oklinci Pod oklinei kod mladih teoea. Po kotaru crkve ispravili, A zvonike na njih podignuli, Sastaju se svake nediljice, Vavik idu crkvi namastiru, A ti beze ni mukajet nisi. Digni beze svu siroku Liku, Hodi meni u kotare sidji U nedilju koja prva dodje, Na Duboko Jablanici crkvi. Tu ce sajam biti na Dubokom Tu ce saci obadva kotara, M1ogo biti vezenih koHja U koeijah lipih divojaka I gospoja kotarskih srdara, Tu bi tvoja zadohila vojska.'

Kao da odgovara ovoj babi izdajnici Kuna Asan aga kninski kupi
svoje krajisnike, pak im kaze: "Ja i bogom draga djeco moja Poci eemo niz kotare ravne, lei cemo kotar porobiti Na kotaru lijepa roblja ima : Skoro jesu mlade dovedene, A djevojke niesu izljubljene, Sad je roblje u najljepse doba, Pak mi cemo roblje zarobiti, U carevu zemlju izvoditi, Pak cemo ih skupo prodavati." Imade i manjih cets i s jedne i s druge strane, koje idu samo da porobe, pa da odvedu Ijudi Hi blaga. Ove cete veli Vslvasor, da
• Ljetnici - gdje osobito blago pase. I U zbirci "Matiee hrvatske" pj. 58 Mehmeda Kolakoviea, I Vienae Kal!i~u prigodom stogodisnjice njegove str.95.

.

43
rijedko pale.
1

Ovakova je eeta i ona u narodnoj

pjesmi,

gdje tri

glavna junaka turska idu:
"Sa Udbine na kamen kotare :Ni u jednog pare ni dinara, Da s' napije na Udbini vina, Svili eetu u kamen kotare, Ne bi l' oni stogod zadobili, llakar Vlaha nasli kod volova, Da ga dadu za mjesinu vina".1 Nisu samo s turske strane dodijavali na krajini hrvatskoj, vee 1 s nasa strane dodijavaju mnogo Turcima i u veeim vojnim zborovirna i u eetame, Tri godine prije velikoga rata oslobodjenja (oko 1680) pise kaimakam pase pozeskoga "svoj kolikoj gospodi po kraini horvatskoj." "Nikoliko vas terete raju buduci vire jedne, ter to cinite, 8 dobro znamo, da to vi ne ['inite sa znanjem velike gospode, mi znamo vas ki ste glave, ali otvorite oei, zasto se bojimo, necemo moci dati djevapa (odgovor) vasoj velikoj gospodi, zato dajte mir raji, kako smo i mi dati za zimus, a na lito eegova sabla onoga ce i raja." S Prema ovomu historijskom svjedoeanstvu evo sto kaze pjesma muhamedovska: Zacvilila ispod kraja raja. Raja evili u begluk mehani, Pa se moli Liki Mustajbegu : Sladki beze Ijubimo ti ruku, Daj oko nas ti postavi strasu, Nek vam raja podfsca litinu, Vec se zulum podniti ne more Qd djidije Vida Karlovica. Cesto trce medju vasu raju, Pa izsice kod pluga tezaka, A otira ispod pluga voke, A otima krave od telaea, A odjavi ovce od janjaca. Ako strazu posta viti neces Sva ce vasa odustati raja Pod prineipa uskoeiti kralja." , Valvasor: Ehre des Herz. Krain IV. str. 115. Hormann: Narodne pjesme II. str. 473. S Prepis II zbirci gosp, Radoslava Lopasica. U Posegi oko 1680. Sr. i naSih priloga br, IV., gdje susjedni kapetani nal~u njeke danke podanicimabiskupa zagrebaekoga u Va§koj - jedinim podanicima, koji na turskoj krajini u ime priznanja staroga goepodswa podavaju joste i u tursko doba blskupu zagre1 2

baekomu,
f Iz zbirke "Matice hrvatske": Pjesma iz OstrovicaBeeira Islamoviea, Sliean primjer ima i u Hormanna I. str, 25, da ne mote biti: "jedna raja, a dva gospodara" .

44

Ovo trpi raja u malom ratu, a jao si ga i pomagaj raji, ako se kraj njezinih sela valjaju velike sultanove vojske. Onda ne staje raje i njihovih jadnih sela kao pljeve na vjetru, I Ako i to nije, raja valja da doprinosi za svaki rat svega sto ima, kako svjedoee tolike zgode, eime se opet lijepo slaze narodna pjesma: "A na rsju tain navalio Na torove - ovce i ovnove Na podrume - debele volove Na begluke - jeeam i psenicu Na knezove - vino i rakiju Da sanose Krki na obalu, Kad u jutro bio dan osvanu, Gleda aga Krki na obali, Ide raja sa cetiri strane, Zbija s' tain za nedilju dana. '"t Ostanimo medjutim kod svakdanjega na krajini malogs rata. U vjecnom ratu proevase mejdani, ali pored njih ratna lukavost S8 nevjerom, a iza nevjere dolazi grozna okrutnost i susnjevanje. Mejdani evali su na krajini. Spomenut cemo da je takov veliki mejdan bivao izmed Hrvata i Turaka g. 1044. U vrijeme kratkoga primirja predlose mejdan mlada gospoda hrvatska. Na mejdanu sudjeluje do dvije stotine vitezova s jedne i druge strane. a A poznato je kako je Nikola Zrinski htio da bije mejdsn sa Mehmedpasom bosanskim, ali mu je to zabranio kraij Ferdinand I.' Ovakovih bezbrojnih mejdana pjeva nam i nsrodna pjesma, tako da ne ima mejdana, jedva bi i bilo krajiskih pjesama, Mejdani su stereotipno jednako opjevani. Najprije se udara kopljem, onda sabljom i tako dalje. Napokon se uhvate u kostac, pak se nosajn ljetni dan do podne. Jednom se dapaee svrSava: "PI' zaspao jedan na drugome". fi Mejdan najveci izmed Halila i Filipa MadZara obsize do dvije stotine stihova. e Svi su mejdani najbombastienije oslikani, a skoro svi jednako. Po tom zakljueujem, da nase narodne pjesrue mohamedovske u mejdanske
1 Gledaj priloge br. XXIV i br. XXV u osje<!komkotaru i ValpovAtini, gdje je mnogo sela nestalo u poeljednjem ratn. Za Ugarsku a vrijedi i za 8lavoniju: Salamon: Ungam in Zeitalter der Tfirekenherrsehaft str. 203 D&vodi za to primjera. I Iz zbirke nMatice hrvateke": Pjesma 16. Mehmeda KolakovMa. a Ietvanfii: Historia Hungariae Coloniae 1724 p. 169. • Dr. 8teinwenter: Eine Episode aus dem Leben dee Grsfen Niclas von Zrini u programu gimnazije marburske g. 1889. II Hormann: Nar. pjes. II. 202. Mejdan izmed Halila i Ilije Kotarca. • Hormann I. str. 491 etihovi 1596-1755.

40
pjesme meeu opise iz starijih pjesama. Svi su tako obilno opisani, da ne mosemo ovdje podati primjera, Niti mejdan ne obavljaju Turci viteski bez Iukavosti i prevare. "Turska nevjera" til. je rijec kroz dvije stotine godina svakomu na ustims. Osobita im je lukavost, da se preobuku u haijine susjednih hrvatskih vojnika. "Ovi ljudi" - veli suvremenik Valvasor - "preoblaee se u haljine raznih narods, govore razne jezike, kriju se i po sumama, a poznavaju sve staze i puteve, te prodru kadgod i u Krajnsku. "1 I narodna pjesma ima po sto puta takova preoblaeenja i krseanina u tursko i Tureina u krseansko odijelo. Najeudnija mi se ueinila preoblaka Budaline Tala, gdje se obukao u popa, a svoje drugove Turke za djake. Tale slufi liturgiju i vjencava, a Turci mu dvore, dok on ne migne, da se sijece.' Prva je posljedica ovim pohodima, da nahvataju roblja, zato valja. da gledamo susnje i suznjevenje njihovo, odkupe grozne, a okrutnosti JOB grozovitije, koje se danas mnogomu cine i nevjerojatne. Lov na ijude traje neprestano i s jedne i s druge strane. Kada Senjani hvataju Turke i Zidove zagovara ih kancelar Rudolfa II. Faustin Vrancic, da moraju imati svoju zasluzbu nil. onim strasnim strazame. Pa sto je zato, ako i krscane hvataju, ta to su Vlasi greke vjere, za koje nije steta, da ih hvataju.! Nadvojvodi Kariu opet treba za mornaricu ljudi, pak traZi nil. hrvatskoj krajini, neka mu salju, koji imadu suzanja turskih i vlaskih, da ih meee nil. svoje galije,' i·emu odgovara cvileca mohamedovska pjesma, koja vise puta pjeva sumjevanje nil. galiji. 6 Glavna je stvar s jedne i druge odkup. "Ako tkogod od nasih bude sasuznjen'' - veli Valvasor - "batinjaju ga Turci tako dugo, dok ne obeca tako velik odkup, da ce ga jadnik jedva smoci. Batinjanje biva ovako. Povale gil. potrbuske na klupu, a dvojica sa ljeskovaeema s jedne i druge strane biju gil. od glave po pleeima i sve dolje do peta. Kada su gil. na jednoj strani dobro izbili, okrenu ga, pa opet od glave po obrazu, prsima, trbuhu i opet do nogu. Ovaj postupak ponavlja se dan nil. dan, pa nil. siromasnom covjeku rastrgaju po deset i dvadeset i stotinu palica, jer cim se jedna raskida, uzimlje se druga. Svaki dan ide sve na vise i na gore. Zatim ga.
Valvasor IV. str. 115. Hormann II. str. li1-173. a Lopaliie5: .Acta confiniaria g. 1590. I. str. 161. , Ibidem str. 154. ~ U zbirci "Matice hrvatske", pjesma Mehmeda Kolakovic5a.
1 t

46
okuju u zeljezo tesko petnaest do dvadeset funata. Ovako izmueen coyjek obeca odkup mnogo puta veei, nego 8tO je cio njegov imetak. Mjesto sebe metne svoga taoea, a on ode prosjaeit] u krscanstvo noseei oko vrata svoje verige, da ga svijet znade i da mu se smiluje. Malo bolje radilo se i na naso] strani, I AIm i Turci ucjenjuju jednoga. eovjeka na tri hiljade talirs, koji se tek nada, da ce ga izbaviti bastina od njegova ujaka, I opet tuze se Turci mnogo puta na ucjenu hrvatsku, da uzimlju od siromaha Covjeka ono eesa ne ima, vee mora da izprosjaci. a U narodnim pjesmama dakako da ide sve na tovare blago. Teska je dakako tamniea susnju, Tako svili Mrdanagie Mujo: "Zarko sunce jesi l' obasjalo, Jesi l' nasu Liku ogrijalo, A i moju u Badueu kulu, I u njojzi ostarilu majku, Je I' mi mati joste u zivotu, Spominje Ii Muju jedinoga? Evo tvoga u tamnici Muje, U tamnici brinjskog kapetana Sve dan po dan dvanaest godina, Vee na meni koza izpucala, Po puklinah* porasla rnasina, Vee je meni gvoZdje dodijalo, Meni halka vrata priglodjala, Na gole se zile oslonila, Bukagije noge presuljale Na gole se kosti oslonile." Velik je silnik Mrdanagic Mujo, pa ga kapetan ne pusta, nego uz najvecu ucjenu, kada ga je Mujo zaklinjao, neka ga za Boga ucijeni. Kapetan mu veli: Jutros eu te Mujo uciniti, Ako mognes dati dugovanje, Pustit cu te do Baduea tvoga, HOB mi dati ti za svoju glavu: Gotovine stotinu dukata, Zlatan curak liekog, Mustajbega, Desnu ruku gazi Cejvanage, Dug dolamu Vrcic bajraktara, Dati kalpak Tale Lieanina,
1 t

Valvaeor: Ehre dee Herzogth. Krain IV. str, 7-8.

Lopa§i6: .Acta confiniaria I. str, 297.
Dopisi iz-

3 Mnogo primjera u "Starinama" XI. i XII. od dra. Ra~koga: medju kraji~kih, turskih i hrvatskih ~astnika u Sieku. * Pukotine na kofi.

47 Zlatna puea dizdareva sina, A celenku Gjulie bajraktara, Ledenjake Maljkovic Stipana, Kakvih pusak na svoj Lici ne ima." Teske ee dobiti ledenjake Maljkovieeve misli Mujo, ali nece biti taka tesko dobiti ruku Cejvanaginu: Neee aga ruke pozaliti Odrizat ce iz ramena ruku Za svog pobru Merdanagic Muju." 1 Ovo su najstrasniji zahtjevi od krsdanske strane po mohamedovskim pjesmama. Joste su Turci grozniji. Historijska je istina da su sa kapetana Stjepana Sorice, kada ga uhvatise u Ribniku, najprije livu kom derali, a zatim ga nabili na kolae." To su mnogo puts einil], kako svjedoci hrvatska narodna pjesma. Senjanin Tadija skupio Cetu. Kada dodjose u goru, dade oderati ziva ovna devetaka i jarca od sedam godina: "Oba ziva oderao brava, Pa ih pusti u jelovo granje, Grana dime, stoji dreka. jarea, Ovca cuti i ne pusta glasa. Tada reCe Kotorae Ivane: " ,,0 Tadijo nasoj ceti glavo, Zasto pusti zive oderane?"" Progovori Senjanin Tadija: " "Vidite Ii moja brace draga, Kakova je muka na zivini, Jos je veca muka u Turaka, Kad nasega uhvate junaka, Koji moze muku podnijeti, Da osuti moja brace draga, Ka' oderan ovan kroz planinu. Koje l' muke otrpit ne mose, Od mene mu Bogom prosto bilo, Nek se vrati Senju nil. krajinu."" 8 Turei glavne svoje dusmane nabijaju na kolae, posta su ih Jjuto "Tale uzja(ha) junaekoga bans Pa ga bio pletenom kandsijom Dok on nadje tmovoga k~es, .Pa je bans na kolae nabio Okrene ga do Janoka grads:
t

ismueili :

Iz zbirke "Matiee hrvatske'' br. 20. pjesama Mehe Kolakovit!a. Bruaoni: Storia d'Italia. Torino 1680. lib. XVI. pag. 53. • Pjesmarica "Matiee dalmatinske'' str, 178.
I

48 nGledaj bane do Janoka grsda Kad ee tebi indat* dolaziti."" 1 Vise puts dolazi u mohamedanskim pjesmama kso osobita muka, da oko zasumenog junaka dadn zaigrati kolo djevojaka. Tako da je Zadranin ban stastavio kolo, kada je kanio dati pogubiti turskoga junaka Omera Hrnjieica, Ban veli: nDobavit cu dilber .Angjeliju Iz Primorja sestru Smiljanica, Kad posadim sjeci Hrnjieiea, Natjerat cu triest djevojaka, Nek uhvate kolo oko njega, Nek Omeru smreu opjevaju, Nil. sramotu RVOj butun krajini." I A zasto je ban dopremio i dilber AngjeJiju ? Hotio Omer da ju otme, pak mu se ban ruga. Mi smo vise puta u ovoj raspravi imali prilike, da kazemo, kako su Turci lovili djevojke na silu, pak tako biva i na krajini. .Ali ovdje biva mnogo puts s voljom djevojke i turske i krScanske, koje svu lukavost upotrebljuju, da se dovinu svoga [unaka. Ljubav vjere ne poznaje. Tako govori banova kci po mobamedovskoj pjesmi svomu ocu: "Meni kaze Gavranova Mitra: "nGospojice bjelogrla Janjo Sto milujes Duzdevio Mibajla? Da ti Turke vidis krajisnike, Pa da vidis sokola Halila, N amah bi te uhvatila zima; I njegova Tankovie Osmana Tresla bi te troljetna groznica; I njihova Nuka hajraktara Odmah bi te zaboljela glava." " S Otmica djevojke jeste na dnevnom redu u krajiskim mohamedovskim i krscanskim pjesmama, a od otmiea radjaju se mejdani sa obadvije strane, Malo ima pjesama, gdje se ne bi pjevala otmica djevojke, a gotovo i ne ima pjesme ob otuiiei, da ne bi bilo mejdans. Ako mohamedovske pjesme toliko puts pjevaju, kako je krSCansb djevojka eeznula za njibovim junakom, to je od oholosti, koje je pun svaki odlieniji Mohamedovsc prema krscsninu. I jesu Turci toliko kiceni, da su mogli smutiti krscansku djevojku. Turein ne konju udivljuje Evropejca. nNe ims ljepsega pogleda" - veli Busbek • Pomoe.
I

I 3

HOnnaDD:Narodne pjesme II. atr. 328. Hormann: Nar. pjea. II. str. 42, a tako iato i na atram 191. Ibidem str, 61.

49 "nego §to je turski vitez na konju, ako na kakovom kapadoekom sirijskom ill kakovom drugom konju i~asi, kojega orma sva sjaje u zlatu, srebru i dragom kamenju. On sam obueen u sjajnu odjecu od zlatne ill srebrne tvari, Iahke iIi teske svile iIi od kakve druge tvari, ali sjajne grimizne iIi plave boje. Sa obadvije strane nosi toboee, u jednom je luk, a u drugom bojadisane streliee, obadva prekrasno radjena, kako ih podaje zemlja PartA.. Iste je radnje i stit, koji nosi na lijevom ramenu i podoban da zaprijeei udaree od maCa ill buzdovana. U desnoj ruci nosi spahija - ako mozda nece da mu bude siobodna - lahko kop1je, zeleno bojadisano. Oko pasa obavio kratku dragim kamenjem posutu sablju, na sedlu mu visi buzdovan." 1 Koje eudo da je to narodns pjesma j08 vise uzvisila. Najsjajniji je primjer, kako je .obueen Halil u svojem mejdanu sa Filipom MadZarinom. Pjesma pjeva: "Pa se stane Halil oblaeiti Najnapreda gace i kosulju, Pa obuee dzemedana zlatna, Na prsim mu bjehu upleteni, Upleteni almas kamenovi. Pa obuee tri gjeeerme zlstne Ziatna puea s obadvije strane. Pa obuee crvene eaksire:' Na caksiram od srme su kovee, Kuda svovi tud gajtani ziatni. Pa obuee crvenu dolamu Od crvene mljetaeke kadife, Kuda svovi tud gajtani zlatni, Svilenim se pasom opasao: Pa na pleei toke oblseio, Same toke od cetiri oke, Sve su toke od suhoga zlata, Na dva rama dva kanata ziatna U kana tim almas kamenovi. Pa na giavu kalpak nataknuo, Na kalpaku dva direka ziatna, Na jednome bijase direku Bijase mu ptica prepelica, Od zlata je ptiea izljevana Ps na kalpak udari celenke Sve celenke od suhoga zlata itd. Niti nas suvremeni svjedok ne slika junaka i ne mote ga oslikati bez oruzja sjajna, a niti narodna pjesma. Mi dijelimo orujje od junab, jer je ofuzana najdragocjenija riznica od djedova svakoga
1

Bnsbequil:

Epi8tolae

m.

p. 245

U

Zinkei8en

m.

str. 169.

U8PBAVA 0 8L.& V.

4

50
spahije. Sjetimo se sarno spomenute orusane velikoga vezira Rustena. Krasote i dragocjenosti u oruzju tolike su u turskih spahija, da ih jedva i nsjbombestienija narodna pjesma ponjelito pretjeruje: Ps po pasu bensilah opasa, Za bensilah puske zadjenuo, Kake 8U mu puske u silahu ? Nit kovate nit cekicovate, Sam' od suha zlata izljevate, Pa od gvoZdja nigdje nista nema Osim c'jevi i plamnih tabana, Ostalo je sve od suba zlata, U dva cv'jeta dva kamena drags. Pa pripssa sablju dimiskiju: Sve joj kore u zlato salite, U z kore mu opletena guja, Na baleak mu naslonila glavu, Zinuia je bas ko da je iiva. Pa on uze pusku dzeferdaru Od dva grla od eetiri zrna, Niz pusku mu dvanaest karika, Svaka pafta od suhoga zlata. Ps dohvati koplje s civiluka: I kakvo je koplje kostolomno, Do pol koplja u krv ogreznulo, Od pola je kozom opsiveno, A koia ie od ljutoga vuka, Nasred koplja utegnuto zlatom, Na vrh koplja od medjveda glava, Kopljem makne a giava mu 7Jevne. A kakvi su konji njihovi? I Z8 to imamo historijsko 8vjedoeanstvo. "Vee kao Zdrijebe" - veli suvremenik - bude konj uzgojen i njegovan skoro kao dijete. Ljubeznim rijeeima priuCava ga gospodsr na svoj glas, a tako i njegov gojitelj. Vrat i grivu kite mu svakojakim rojlijama, da ga obeuvsju od zlib upliva i Ca~ojlija; batine i biea gotovo nikada ne rabe, Nemiran i oporan konj rijedkost je u Osmanlije. Kad mu spahija migne, prikloni koljeno k zemlji, da ga laglje uzjaSe. (Jim gospodara vidi, vee hrZe od veselja. Konji Be hrane prema naporu, ali se ne prehranjuju. Mogu vise podnesti nego li krscanski. Konj je uresen u zlatnu i srebernu ormu tako, da je orma vise puts vise vrijedila nego li najdragocjeniji konj. I Uzamsi ovaj opis preda se mosemo reci, da narodna pjesma mohamedanska prema ovom vjernom historijskom opisu jedva pretjerava kada pjeva:
1 BaS8aJlO

vee

ea-

u zbirei Bansovinovoj list 72 i 73 i Busbeck 167-169.

51
"Ode svoga timariti gjogu Mlakom vodom i raki-safunom. Dobro gjogu timar ueinio, U sundjer mu vodu pokupio, Previ C6be, a sedlo mu bad, Udario rahta na djogata, Niz raht mu je sto i dvadest kits, Svaka kita od suhogs zlata, Pa ga pokri puli abaijom: Abaija zlatom izvezena, Na unkasu bjebu mjeseeovi Od suboga nacinjeni zlata. Zauzda ga gjemom studenijem Od suboga ispletena zlata I resme su kite oprusene Zlatne kite niz obraze gjogu, Na prsim mu daniea zvijezda, A nil. eelu sjajna mjeseeina, U mjesecu alem kamenovi". 1 Mnogo su turska gospoda ddali do svojib "kula i gradova" i mnogo ih puta opijeva narodna pjesma. U Lici ne samo da su Turci sacuvali stare gradove, koji su propali tek poslije pod nasom vojniekom upravom, vee i oni gradise. I Tako je bilo i u Pounju, gdje se drie mnogi gradovi obilni prostorom i jakim tornjevims.! I u slavonskoj krajini dr~e se njeki gradovi, kako svjedoee nasi popisi.' Turci vole graditi visoke kule makar ne i siroke, kako je eno onaj Turein u svetom Gjurgju u kutjevaekom kotaru od materijala stare razvaljene erkve sebi sagradio kulu na tri kata, a u svakom btu tek jedna soba i jedna komora." Narodna pjesma to osobito kiti po vise puta. Evo jednoga takova kieena opisa : "Hajde malo joil naprijed podji, Ti ces vidjet jos sedamnaest kula, Jedna kula po na jandan sama, Ponajvisa i ponajljepsa je, Iz nje cosci sa eetiri strane, Prekrivena limom bijelijem A saeari tenecetom zutim, I na kuli od zlata eelenka, U eelenci dragi kamenovi,
Hormann: Nar. pjesme I. str. 472. Lop~i~: Acta confiniaria III. str, 45. Opis Like od biskupa Glavinies, • Valvasor: Ehre des Herzogthums Krain BV. IV. str, 8 i dalje. 4 OL priloge: Vo~in, Brestovci, Kamensko, Vrhovac i Mala Vla§ka. & Prilozi Slavoniji str. 179.
I

I

°

*

52
Iz njih liju mavi plamenovi, S zarkijem se zavadili suncem. Oko kule kamena avlija, Na avliji gvozdena kapija. To je kula Orlsnovie Muja". 1 Sjaj spahija na nasim stransma tek je odsjev onoga velikoga sjaja koji je razvijao sultan, veliki vezir i drugi velikasi turskoga carstva. Sjaj polazka sultanova u Drinopolju (1683) ne ima primjera u historiji svih vjekova.t Sator velikoga vezira kraj Beea slika nam kraJj Ivan Sobjeski, da je toliki po prostoru, koIik je prostor grada VarSave iIi Lavova, da je proskrbljen kupalistima, vrtovima, vodometima dapaee i malim zvjerinjakom.· I svi redom vijestnici 17. vijeka dive se sjaju turskomu. Ali iza ovoga earobnoga sjaja opaZaju suvremenici i oeevidno propadanje earstva, Nas pjesnik pjeva kao svjedok u prvoj poli 17. vijeka: Svioni su njih satori, stoli zlatni na kieh sjede, riba u moru, ptica u gori jestojske ih slijedom slijede. Na trpezah vrhu sagAduge i obilne gostbe cine pijuc dokle svies i snaga od vina im svim pogine. Ter pod zlatom dokle sjaju u napravah bez procjene, neprijatelje pozivaju, ne na bienja neg na pliene.' 8to nas pjesnik u poeetku 17. v. to engleski diplomat Ricaut (u drugoj poli 1670) potvrdjuje. "Spahije u sjaju i razbludu utonuse i bjeze od boja, a u vladi ne ima nista pristojna, nista postena, nista pohvalna." 6 Napinjanje za sjajem radjalo je propsst cijeIih porodica. To potvrdjuje i naSa narodna pjesma, koja veIi za Bosnjake: "Kada idu na earevu vojsku, Sve prodaju luke i cifluke, A u zalog daju bijele kuIe, Te kupuju rahte i hatove". 6 Na krajini su propadali i od velikoga pijanstva, koje je medju nasim krajisnicima cvslo vise nego Ii igdje drugdje u turskom carstvu. To nam svjedoci narodna pjesma. Sin znamenitoga Glumes Osmanage propao, propio sve svoje dostojanje: "A vrlo je bio ogolio, Na njem nista od odila nema, Na njemu su od abe caksire, Kroz eaksire propals kolina,
H6rmann: Nar. pjesme I. etr. 259. Hammer: Geschichte dee osm, Belches VI. str. 383-387. s Ono Klopp: Das Jahr 1683 str. 219. , Gundulie: Osman pjev. III. stih. 50-55. I Ricaut: Histoire de l'empire Ottoman livre III. str, 401--406. • Hormann: Nar. pjesme I. str. 59.
1

I

03 A nil. plecih od abe dolama, Kroz dolamu pleea propanula, Nil. glavi mu fesie kapa mala, Kroz kapu mu perein ispanuo. 8to je momku svijetlo orujje : Za pasom mu dvije puske male Puske male pala okovana." Samo mu je ostao oeev glasoviti konj, koga bi mu htjeli odkupiti, ali on ga neda. :Mati mn je sakrila krasno oeevo odijelo, da gil. ne propije. Sada mu gil. daje, da moze poei u vojsku sa :Mustajbegom. Taj propaliea komu je otae imao "Citluk i sgaluk'', a on sve propio, komu je ostala samo kula i konj, ipak jos ima "agaluk". On imade "trideset nefera". Majka mu veli: "Leti sine niz Udbinu sadji Biloj kuli caus Delalije, Pa mi kazi caus Delaliji: Nek ti nadje Osman bajraktara , Nek ti digne trideset nefera, U tebe je trideset nefera, Nek ih svedu bilu dvoru tvomu." Stari dedo caus Delalija suzama doceka spominjudi se oca njegova, pa kaze: "Fala Bogu i danasnjem danu Kad smo sebi agu doeekali Svojim agom nil. kotare poei." Osmanbegovica od sakritih pred sinom novaca smogla je da obuee sabrane nefere. Ugostila ih je i predala im bajrak Osmanbegov. Gospodja iz kule izlazi: "Bajrak nosi u desniei ruci, A u livoj kajis i tslembas, Bajraktaru bajrak poklonila Dedi (causu) dade kajis i talambas";' I eata prodje nil. hrvatske krscanske strane, kakono su tolike odhodile. Kada je sve propalo, onda gIedaj da se spasis eetovanjem. Ovaj put se Osmanbegov sin cetovanjem spasave, ali opet biva ito, da u eatovanju mnogi rodovi propadose, Propadaju i s drugih razlogs. Osobiti obieaj darova i darivanja ubija materijalno i pase i begove, jer svatko tko moze iste "gospodske darove", a to su uprsvo darovi orijentalni. Jednom :Mustajbeg licki obeeaje onomu, koji mu nadje brata Mehmed bega: "Reko dati stotinu eifluka, Reko dati zlatan kat haljinu,
1

Iz zbirke "Matice hrvatske" Pj. 54. Mehe Kolakovica,

Reko dati dvije puske zlatne, Reko dati sablju okovanu, Sto sijece oklop na junaku, I goluba konja iz podruma, Reko dati Beguminu mladu Beguminu da mu bude Ijuba." 1 Svatovi i svatovski darovi ubijahu materijalno Turke i krscane. Svatovi idu na krajini kao ceta, jer su na krajini obieno "krvavi svatovi". Za to ima primjera u stotinama pjesama. Ne ims svatova u Turaka begova bez utrke, a kod svake su utrke znameniti darovi. .A.koje i danas obieaj, da "gjuvegija daruje starom svatu konja pokrivena eohom", I ~ta je tek bivalo u ono staro vrijeme objestnoga begovstva. .A.kakovi su tek vezeni darovi u uno doba, gdje se toliko radilo sa zlatom ns svili. .A.koliki je bio broj svatova? .A.koliko se pojelo za jedan tjedan "kad& svati leze jednu teftu dana". Pa i krscani nasljeduju Turke. I ovi slave kroz nedjelju dana sa zastavama i sviralama, ubijaju se dsrovima, a caste se i oni po osam dana.' Njekoliko godina poslije odlazka Turaka (1725) napinjao se biskup djakovacki da svoj narod izbavi od ovoga strasnoga obieaja. On odredi ovako: ".A. kada se bude koji zenio, ter darovi sa svom svatbom budu vise stali od cetiri aliti pet forinti, birsaga plati gospodi dvanaest forinti i palicje primi, koja svatba ne ima vise trpiti od jednoga rueka prez svatova, kola, bubnja i svirala, zasto da drugacije ueini, bude gospodi birsag platio od for. 12 i palieje ima na poklon" .' Ovako je jednom i Petar vladika morao prokleti one, koji slave po starom krstno ime, kada mu sami Crnogorci tuzise: "Turci kuda prodju, ostane harem stoka u planini, a krstno ime kuda prodje, ne ostavi ni mrvu hljeba ni kaplju vins." Svatbeni obicaji materijalno i moralno ostecuju Turke i krMane. Turci kite svoje djevojke divotno, a za njima se poslije povode i krscnnke. Nije mohamedanska pjesma vee upravo krscanska, gdje je sjajno upravo na istoenu oslikana ljepota djevojka .Ajkuna begs Filipovica. Ovako ejelovita i skladna opisa ne nadjoh u nijednoj mohamedanskoj pjesmi. Pjesma pjeva : "Oura rnlada od petnaest godina, U pasu je tanka i visoka, .A.u lieu bijela i rumena,
1 t I

4
&

Hormann: Nar. pjesme 1. str. 369. Ibidem I. str. 59'2. Fortis: Voyage eu Dalmatie str. 105 i dalje. Rukopis Petra Baki~a 0 Djakodtini 1725. Ruk. jugosl. akademije. Nenadovie ; 0 Cmogorcima. L" :Xovom Sadu 1889 str. 38.

55
Kao da je do podnevi rasla Prama tihu suncu proljetnome. OH su joj dva draga kamens, Obrvice morske pijavice, Trepavice krila lastavice, Usta su joj kutija secera, Bijeli zubi dva niza bisera, Rusa kosa kita imbrisima, Dva solufa dva koneala zlata, Dva obraza dva djula rumena. Glavna curs i od sebe liepa A suvise roda gospodskoga, Pa na curi i odielo eudno: Jedne usi, a troje mendjuse: Jedna glava, a tri islivana, Jedno grlo tri drobna djerdana, Jedan joj od skrli mersana, A drugi je od drobna bisera, Treei djerdan od suhoga data, Koji joj je od skrli merzana, Onoga je eura povezala Povezala po bijelu vratu. Udrilo je jedno po drugomu Kao krvea po bijelu sniegu, A koji je od drobna bisera, Onoga je cura popustila Tamam dolje do bijelih dojka, A koji je od suhoga zlata, Jos je onog nise popustila, Popustila ispod svilen pasa, Pa djevojku kuea ispod pasa, " Djerdan kuea, mene srce puca". 1 Ne pjeva se samo drasestna ljepota, vee i skupocijeni nakiti i lakoma pohota, Ne puea samo srce zaijubljenu Mohamedancu junaku vee i rnladoj djevojci krscanskoj svakoj srce i dusa eeznu za onom ljepotom i bogatim uresima, Ova pohiepa prozdire ne za decenija vee za cijele generacije ne samo materijalna dobra, vee mnogo puta i lijepe zakone krscanskoga morals. Turd preko toga razuzdani pre rna jadnoj raji pri svakim sveeanim zgodama u kohl izvode svoje "turcije" koje moralno ubijahu jadnu raju. Pjesma pjeva 0 Halilu : "Kolo vodi t u r e ij e izvodi, A sve Janju stipa za rueicu, A staje joj nogom na nosicu, A mece joj glavu na ramena,
1

"Vienac" KlWi~u str. 70.

66
Vjetar puse, soluftma njise Pa on mijesa brke i solufe." I Ove jayne razbludne obieaje prihvatise zaliboze i krscani, kako nam svjedoee dobri i posteni svjedoci u Slavoniji u 18. vijeku. IV. "Slavonijo zemljo plemenita, vele ti si liepa, uzorita, nakieena zelenim gorama, obaljanu eetirim vodama na priliku zemaljskoga raja" , ovako zapjeva plemeniti Matija Belkovid prije stotinu godinu." Ali ima rad eega i da place odkad Slavonijom 'I'urein savlada, "Jabukam se zato lome grane" - veli on - "jere voeke daju izabrane". Za podrug viek Slavonijom vlada i naseli Turke iz Azije. I Plodne zemlje zapustise, liepe• loze vinjage postase. Ne samo zemlja vee i obieaji se pokvarise, "Jer dok tako skupa prebirase turske kuce i kdcanske vase, dok se zene s bulami poznase, dok se djeea s Turadma igrase, dok se rekoh zajedno vladase, dotIe Turei zao izgled dase, Obicaje liepe ostavise, a poganske pomalo primise. Ksd se Turad skupi n a divanu, ni va sima oni ne zabrane. Kad Turkinje stanu ig r s t kolo, i v a s e se djevojke uhvate jal kod Muje jal njegove Fate. Od onda je asiluk postao, od onda je postalo psovanje. preIo, kolo i asikovanje. Od onda je postalo earanje, vjesticiluk i bulsko varanje". "K 1& k 0 S e jet u r ski P 0mie Sao, u vas j e z ik t 1& k 0 uni Sa 0, da i sada u polak Siavonije "jok valha" slusi mjesto "nije", a "istersum" namjesto "ako ce", "baksum" "kano" znamenovat hoee, "brasnenici" govori "zaira" i ostalih mlogo rici vise, koje kad bih htio spominjati, ne bi mogle u 've knjige stati." , I u svatbenim obieajima nazire on, kako primise sle obicaje od Turaka. Tako "mlada kada se za tebe udade, onda ruho kod tebe prodade i svatovim marame podili, a za tebe skoro ne osta.vi, 8to bi samo prostrla po slami. A nij' treba da podili dare, pak da tebi ona cini kvare i jere T u r e i t a k 0 0 b ic aj u." 8to "skupljaju trideset svatova, pak pojedu za nedjelju dana svoju hranu za godinu dana, 8tO ti nosis crljena barjaka, p a k 0 b i c aj s Iie dis 0 d T ur aka." "Sto djevojku samu zatvorite, pak yam sjedi sama u komori, nego samo pustite djevera, da joj slusi i nju razgovara, to vi turske sliedite a d e t e"." I u samoj kuci, neimas u sobi stolice
I

1
I

t

a
4 5

Hormann: Nar. pjesme II. atr, 69-70. djela. Yinkovci 1875 str, 281. Ibidem str, 285. Ibidem str. 286-287. Ibidem str. 32tl-·331.
M. A. Belkovica

57
ni u kuei ~estite police "neg po turski na zemlju sjedete pak onako na zemlji jedete." 1 Evo jasna sjedoeanstva pedeset godina iza izgona Turaka iz Slavonije kako se je u krscanski zivot nasep naroda umijesalo turskih obieaja, Slavonija pals je u isto vrijeme pod Tursku kada i Ugarska, a oslobodila se u isto vrijeme, kada i Ugarska, pak opet u Magjara takovih ostanaka ne ima. "Docim kod drugih naroda, ako se i mrze. izmed gospodujueega i pokorenoga naroda, dok tako dugo zajedno Zive, kao 8tO su zivili Turci i Mag;ari, ostavlja taj zajednieki zivot tragova u zivotu, obieajime dapaee i u jeziku, to mi se ne mosemo osim propalih sela i gradova i njesto nemarnosti u gospodarstvu kazati: ovo nam je ostavina od Turaka." I Ovako govori magjarski historik, koji je ovu dobu na osnovu mnogih spomenika na tanko proueio, Da se 'I'urei ne mogose pomijesati sa Magjarima, koji su im po jeziku svakako prije braes nego li Arapi i Perzijanci, tomu je jasan razlog, jer 'Iurei ne poznaju nikakve narodnosti, njima je koran njihova proroka sve na svijetu, tko vjeruje u koran, taj je Tureinu brat. Koran im daje zakone ne samo, kako ce postovati Bogs i nauku po proroku donesenu, vee im daje zakon, 8tO imadu jesti i piti, kako se imadu prati, kako se imadu vladati u drsavi, obitelji i u drustvu. Zakon im je i u tom, kako ce se pozdravljati, zakon im je, kako ce se odijevati. Zakon im je, da im je krscanin dusmanin a ne po Bogu brat, da je kaurin - neeist - mnogo puta "pseto", a u narodnim pjesmama nasih Mohamedovaca kadgod jest kaurin i "svinja". Turci okruseni svetinjom svoga zakona nadunuse se do mrke i grdne oholosti. Oni uvijek ratuju, ali samo vjerni moslim moze "0jevati za mohamedansku vjeru, a svaka je vojna za vjeru Mohamedovu. "Tursko je rastenje podobno moru - veli Mihajlo Ostrovieki - koje ne ima nikad mira, nego se sve jednako talasa, koleba i mice; pa ako se u jednom predjelu stisa, u drugom udara u svoje bregove i lupa."· Ovaj vjeeni rat - jedina umjeca turskogs plemena biva na krMane, a u tom ratovanju izvrsuju njihovi podanici krscani od prilike onu zadacu koju i volovi, koji voze tursku hranu i krupne topove. Cijelo tursko pleme uvijek ratujuci iii na rat spremno bilo je kao jedna jab neodoljiva vojska, a prema njima je svako njima pokorno
Ibidem atr, 345. Salamon: Ungaro im Zeitalter der Ttlrckenherreehaft, Leipzig 1887 etr, 225. S Po prevodu Janka 8afaii.ka u Glasniku druswa srpske slovesnosti knj. XVIII. str, 181.
1

t

58 krscansko pleme kao stado ovaca bez oruzja i moguce obrane. (j takovom je stanju svaka asimilacija nemoguea, A kako je tursko carstvo bilo razdijeljeno na spahiluke, na timare i zaime, gdje spahije, timari i zaimi posjeduju imanja i kmetove, ali ih ne mogu predavati svojim sinovima, nije se mogao razviti niti odnosaj redoviti izmed gospodara i podanika, kaksv je bio u zapadno] Europi. Pored svegs ovoga vidjamo u nasem narodu do s tao b i c a j a koji su z aj e d n ie k i Mo h a m e d o v c im a i k r s c a n im a. Ima dapace u Muhamedovaea krscanskih, a u krscana mohamedovskih navada. Odakle je to? Znade se, da su nasi Mohamedovci najvecim dijelom potomci onih bogomilskih velikasa i plemica, koji su godine 1463 kada je palo kraljevstvo bosansko u jedan mah prihvatili vjeru Mohamedovu. I samoga nesretnoga kralja Stjepana dvoje djece prihvati vjeru prorokovu, tako da poslije umiruci u Rimu (1478) pod okriljem papinim kraljica Katarina nije imala komu ostaviti kraljevstvo bosansko, vee ga ostavila papi rimskomu.! Bosanski poturice zadr7.ase svoje imanje i svoja stars prava na kmetove, kako su ih imali i pod kraljevima bosanskim. Turci svagdje drugdje najprije poklali plemstvo, a sultan biva gospodar njihovih imanja. i Bosnjaei imadu izniman polozaj u osmanskom csrstvu, da im imetak prelazi od oca na sina. Oni postadose glavna uzdaniea turskoga earstva proti Hrvatskoj i njemaekom carstvu, Oni brzo procvatu u earstvu i digose se do najvecih casti. Njihova sreca mamila je mnoge sinove nasega naroda, da se poturee, Vee koncem petnajstoga vijeka i poeetkom sestnajstoga evate Ahmed Hercogli pasa i ispunjuje svojim djelima povijest turskoga carsva od 1480-1515, a taj Ahmed nije nitko drugi nego Stjepon sin hereega Kosace. JOB za zivota herceg Ahmedova prva mjesta u sultanovom divanu zanzimlju .Ahmed-zade i Mustaf-pasa, Prvi je Bosnjnk a drugi glavom Maksim Cernojevic, koga slavi nasa najveca narodna pjesma starije dobe. I kasnje kroz say sestnajsti vijek uspinju se sultanu do koljena. Alipasa, Dominijpasa, Ferhadpasa, Causpas8, Sinanpasa, Ibrahimpasa a izmed svih Mehmed Sokolovic ponos turskoga carstva. S Po njima svima upoznavao je svijet snagu turskoga carstva u sestnajstom vijeku.
I

Theiner: Mon. Slav. Mer. 1. 509-511 Una njezinu oporuku. Ricaut: Histoire str. 173. da je njihova glavna politika: "de ruiner entierement l'ancienne noblesse". , }1ijatovi~: "Pre tri sta godina" u Glasniku srp. ul!. drustva knj. XXXVI str. 166-170.
1

t

Oni i njihova sreca ueinise, da je nas narod vise poturica davao carstvu, nego Ii ijedan drugi od krscanskih naroda u Europi. Oni su "zatocnici" (z a t a z n i c i) turskoga carstva: "Questi stanno in Bosna dove sono huomini valentissimi i qua Ii fan nov i v ere trionfalmente il Turco ... questi sono hoggi c h iamat i Serviani e Cb e r v a t e".! Jezik slavenski iIi bolje hrvatski iii srpski jest onaj "kojim govore j a nj i e a.r i". Tako svjedoCi isti suvremenik da turska vojska iza sretna boja tri dana i noci jede, pije i veseIi se cineei "zdravice" (faeendo s t r a u iz z a)," Oni uznesose jezik hrvatski i na sultansko prijestolje, kako pripovijeda Bassano: "Sultan se razlikuje od ostalih velikih vladara i time, sto oni misle, da je treba govoriti mnoge jezike, on misli, da je dosta da znade s v 0 j j e z i k isla v ens k i koji on mnogo cijeni i razumjeva i kojim se slufi zato, sto ga mnogi narodi govore".· Dapaee se vjerovalo da je turski polumjesec i zvijezdu prihvatio sultan tek od onda, kada je dobio Bosnu, jer da je to bio grbovni znak kraljeva bosanskih. NaSi poturice Mohamedovci ne odmetnuse se dakle od svoga jezika, ami cemo kujati pokazati, da niti svojih narodnih o b ie aj a sa s vim n e zap us t i ~e, premda su tako suprotivno svomu mohamedanskomu zakonu radili, Umni engleski diplomat Ricaut zivuci kroz duse vremena u Carigradu obavjescuje nas, da je u Turaka do sedamdeset kojekakvih sekata.! Izmed svih je za nas najzanimivija ona "koja m ij e s a eudnovato k r s c a n s t v o sa mohamedanstvom, to su n aj v e c im dijelom vojnici, koji borave n a granica m a Ugarske i Moravske. Oni citaju u jeziku slavenskom novi zavjet, koji primaju iz Mo r av s k e iii iz Dubrovnika. Oni piju vino u mjesecu posta, koji zovu Ramazan. Oni misle, da je prorok Mohamed onaj d u h u tj e s i t e lj, koga j e Is uk r s t s v 0 jim u e n i c i mao bee a o. Bog 0 mil i b os a n ski s vis u 0 d 0 v e s e k t e. :.

e

Ovako Ricaut. ·Mi nalazimo ovomu njegovom svjedocanstvu sjajnih potvrda u mohamedovskim pjesmama bosanskim iz sedamnajstoga vijeka. Evo kako se mijesa svetkovanje mohamedansko i krscansko. Mustajbegovica pise Halilaginici s kojom se je "na snu posestrila":
1

Bassano u 8ansovina Hietoria universale de l'origine et imperio de'Turchi

str, 63-64.

Ibidem etr. 53. Ibidem L 67 i 68. t Histoire de I'Etat present de l'empire Ottoman Amsterdam 1670 str. 288. ~ Ibidem p. 322-323.
t
S

1
60 "Ja sam rekla Mustajbegu svome, Da cu ici u prvu nedilj u, Da cu sadi lugu josavskome Do svetinje do vode Markovce. Onde eu se s tobom sastanuti I sestrinstvo nase utvrditi, Jer su nam se dva goda zgodila Jurjev danak i had ainski bajram." I Nije samo u proslosti vee i danas "Gjurgjev dan i llinj dan prava je narodna svetkovina za mohamedovski narod. Tada je velik teferic, kolju se janjci, izilazi se nil. zelen te se provode svakovrsne narodne igre". S Dsnas ne nalazimo k u rn a kod svatbe Mohamedovaca 8 ali u sedamnajestorn vijeku spominje se kum. Tako kada je budalina Tale ulovio sestru Stojanovu veli : 17K urn ee biti Selim Alajbe~e, Dva djevera dva Besirevica, Djuvegija od Orasca Tale".' Dogadjalo se dapaee kumstvo izmed Tureina i krscanina. U Kozliciea bilo sedam sinova od Izlam Turkinje, a sedam ih je od VJa.hinje. Krscanin Drskovie Nikola iz Staparja kumovao im je: "To im bese nije jaban dkija Vee im kume sa kamen kotara Sa Staparja Drskovie Nikola. Oni su se kumovali s njime Tri unuka strigo KozliCina." A kada su mu poslije KozliCici bili nevjerni, govorio Dlzdarevie Meho: "Kako su ti soja nevirnoga, Sad ee kuma privariti svoga, Ja da sam se s njima kumovao, N evjere im ne bi ueinio, Volio bi glavu izgubiti, AI' se t.s k o ne bi ni ku m ove." Gadnu svoju nevjeru jos i sam KozliCie Aliaga ovako oeituje ubijajue kuma Drskovica, "Cuj me ku me ne uzdaj se u me Ja ti jutros pomoei ne mogu Drs se kume, eto mene nil. te.6
U zbirci "Matiee hrvatske" IX. pjesma Mehmeda Kolako\i6a. Hormann: Narodne pjesme Mohamedovaca.Sarajevo 1~ 8V. I. Btr. 592. • Ibidem str. 590-593. , Pjesmarica "Matiee dalmatinske" str. 207. • Zbirka "Matiee hrvatske" 17. pj. Mehmeda Kolakovi6a. G1. i Marjanovic Hrvatske narodne pjesme, Zagreb 1864 str. 154.
I

I

61 A §to da reeemo 0 javnom obieaju gdje piju vino kao i krscani a JOB bjesnije od krscana ? Vee Rieaut primjeeuje 0 Turcima "kako su uvjereni, da nije moguee piti vino umjereno", te se tude, kako Englezi, Francezi i Ta- . lijani unj vodu prilijevaju.! A sto da mi tek katemo 0 nasim Mohamedovcima. Tu po stotinu puts biva i biva toliko puta, koliko je mohamedovskih pjesama, kako se na pro kaze: Redom casa na okolo hoda Kano ptiea od grane do grane. I Ali ako Turci i ljuto piju, oni su opet farizeji himbeni, kakovih na svijetu vise ne ima, kako nas opet uvjerava Rieaut. Po narodnoj pjesmi sastaje se njih sestdeset u mehani, easa ide od ruke do ruke. Dodje pismo Mustajbegu liekomu, nitko ga ne zna proeitati, idu tratiti hodsu, da im pismo protumaei, Ide hodza, a MiIstajbeg veli "dajmo rastavimo tolu" t. j. maknimo ease i fiaSe,jer je "mrska. tola nssem efendiji".· Ovako isto pripovijeda sekretar poslanstva. earskoga Prandsteter, kada su dosli u pohode Alipasi u Ilok (g. 1608). Lijepo ih je pasa poeastio. Prsndsteter hvali crno srijemsko vino, a. Turci da su pili serbet. "Bili bi i oni rado pili vino, ali je bio na. objedu veliki hodZa Halibi Effendi".' Gdje nije trebalo hiniti, piju Turci kao bijesni. Sve kremariee krseanske hrvatske glavne su posestrime svih turskih junaka, One redovito razvijaju svoju vratju bablju lukavost, da spase turske junake na stetu krMana. Jednom nam se raskriva koprena, koja prikriva ovu eudnu tajnu opakih zena krscanskih. Glasoviti Mujo Hrnjicic ima posestrimu kremaricu Pavu kod Skradins. Kada se iza dugoga vremena. opet prikaze, Pava ga lijepo pozdravlja, pa mu kaze: "Pava pare nema ni dinara Kako tebe nema do Skradina". 6 Ali i piju Turci, kako krsCani ne piju. Omer Hrnjiein preobukao se u srdara kotarskoga i dospio do Angie kremariee, kod koje se umiluje sa lijepim rijeeima: "Zdravo Angjo pozlaeena grano, kraj moga se srea uvijala, bas kO svila oko kite smilja". Zatim pije najprije prvu Casu i razbije ju, jer je premalena. Opet pije drugu od litre, pa i nju odbaei, Napokon prihvati caSu od pola oke, pa i nju razbije kunuei ju, sto je premalena, Na to pomisli kremariea:
I

Rieaut: Hietoire etc. str. 393. Hormann n. str. 323. • Zbirka "Matiee hrvatske" bra M. Pjesma Mehmeda Kolakovi61. , Arkiv za povjeetuieu jugoslavensku knj. IV. str. 215. • Hormann: Nar. pjesme n. Btr. 259,
1

62

"Mili Bose vrazijega pica Vrazjeg pica u ovog srdara. Ja kako sam kremu ispravila, Ja ga 'vakog doeekala n'jesam, Mutlak srdar nije iz Primorja, 'vako nije pice u serdara, Vee je TurCin iz krajine turske, Ovako je pice u 'I'uraks."! Kada su Mohamedovci ovako volili slijediti obieaje svojih djedova nego Ii zakon prorokov, onda su valjda i stare vjerovanje iz prsdavne dobe takodjer drsali, I jesu. Znamenito je prsstaro vjerovanje otaea nasih iz poganske dobe, da se ljudskom krvlju kod temeljnoga kamena utvrdjuju zidanice takove za vjekove. Pa to vjeruju i naSi Turci. Mehmed Sokolovie gradi most na Drini, a daje gradnju Mitru neimaru. 8to je Mitar kroz dan sagradio, to je njesto kroz noc razorilo. Obrati se Mitar svojoj viIi posestrimi, a ona ga svjetuje: "Vec posetaj niz polje zeleno, Te uhvati Stoju i Ostoju Te uzidaj u eupriju kulu Stat ce tebi na Drini euprija." Ovo evo zivo spominje na gradnju Skadra, gdje je saeuvan oststak vjerski iz pradavne poganske dobe. Medjutim JOB se muti Drina, te Mitar svjetuje Mehmeda Sokola: "Ti nijesi Drinu dsrovao, Vec nasiplji na eupriju blago, Pa ti uzmi srebrenu lopatu, Pa ti daruj tu premutnu Drinu." JOB Mitar da bradvu nasadi : "Mitar sijece vitku omoriku, Iz omore krvca udarila, Iz omore njesto progovara: Osta dsnas na Drini cuprija, Osta danas osta do vijeka." ~ I turske junake prate vile u svim vaznim zgodama zivota. Kade se Hrnjicic Osmer uspeo na Kunaru planinu, da podje traziti baba i amidsu i babova hitra bajraktara, njisnu njemu djogat kod jezera. zadrma se zeleno jezero, izidjose dvije posestrime, pa ga pitaju, kuda je svoga gjoga zamueio i daju mu svjeta. a Nebrojeno puts pomase vila turskomu junaku proti krsdanskomu. U sred boja pomocu vile vara turski junak i predobiva.
t

1 Hormann: Nar. pjesme II. 8tr. 303. Ibidem I. Btr. 70-71. • Ibidem II. 8tr. 9.

63 Vile su glasnici slobode od davnih vremena. Ona i Turke zove, kads im krscani odvode roblje: nBijela je klikovala vila Sa Ivica izvrh Gaeku ravna." Ona pripovijeda, kako Pivljanin Bajo odvodi ovee, krave i volove, konje i kobile, a pohvatao i roblje: nGole, bose goni po kamenju, Gologlave po brkomu suncu. Kako ti je euti neobieno, Kako krave i teoci rieu, Ka.ko ovce i j~anjci bleje, Kako roblje Cinarica pist], U majci bi zsplakalo eedo, Iz kamena suza bi udarila." Ovo su zbilja vilinski glasovi, koji i probudise turskoga [unaka, da spSSaV8blago i zarobljenu bracu.' Ako ims vila posestrima, ima i pobratima i izmed 'I'uraka i krseana. Ivan Senjanin je pobratim sa najglavnijim turskim krajiskim junaeima.s Najzanimivije je svakako da budnu krscanska krernarica, pop i turski junak pobratimi i posestrima.! Naravno je, da u mohamedovskim pjesmama pobratim pop i posestrima kremarica pomasu turskoga [unaka proti krsdanima, Ako su nasi Mohamedovci i drseli njeke stare hrvatske obieaje i pored novoga Mohamedova zakona, neb nitko ne misli, da nisu vjerovali svoju vjeru. I kako ih odusevljava u najstrasnijem casu. Tako n. pro Mumin aga u najkrvavijem boju vice: nJuris braco moja druzbo drags, Dsenetu se otvor ise vrata, Bl~o onom svakomu junaku, Koj pogine danas na mejdanu".' A drugi put opet slieno : nBlago onom svakom muslomanu Ko pogine na dugu mejdanu On ce lako pred Boga izici Bog ce njemu grijehe oprostiti Tako kuran turski citab kaze S toga Turci od kavge ne bjese." Kad su uhvaeeni od krscane, svagda vele, da vole glavu izgubiti nego svoju vjeru prevrnuti. Ne ima primjera niti u nasim krscanskim
Ibidem Ibidem S Ibidem , Ibidem • Ibidem
1 !

II. str, 545. II. str, 242. II. str. 121-122 i 126. II. str. 369. I. str. 291.

64 pjesmama da bi muskarae vjerom prevrnuo, doeim ima toliko primjera, gdje se krscanin potureio, Joste valja dobro razlikovati vjeru "poturiee" od vjere onoga Mohamedovea, koji je zaboravio ili zsboravlja, da su mu stari krseani bili. Cini mi se da necu pogrijesiti, ako reeem, da joste i u sedamnajstom vijeku zivi ovo osjeeanje u naSih Mohamedovaca. To lijepo kazuje nas svjedok Grgicevic (1626), kada veli: "Turei koji obradjuju zemlju rijedki se nalaze, koji govore turski jezik: d s p a e e d a se neboje vatre, skoro svi bi se u e in il i k r s e a n i, jer dobro znadu, d a su nj ihovi s t a r i bili kdeani".l (jim su vise dolszili sa kdCanima u sukob, tim je to osjeeanje zivlje i jace rnoralo biti, jer ih krseani najvole pozdravljati sa "gadna poturieo". Najsjajniji primjer groznoga pot u ri c e u 17 vijeku jest Maljkovic Stjepan. On nam je upravo prototip pravoga poturiee. Zbog jedne pljuske od svoga gospodara u kotaru odlssi u Turke, dolazi s Turcima na svoga bivsega gospodara i zakolje starca i Zenu mu i Cetiri sina, a kei ode u sramotu sa Tureima. Za nagradu dobije od bega udbinjskoga celenku i zapovjedniHvo nad liekom rajom. I Gdje god treba ne samo vojevati vee ljuto klati i djevojke otimati, svagdje se spominje Maljkovie Stjepan. Krvave su krajiSke pjesme, a najkrvavije one, gdje junakuje Maljkovie Stjepan. Pa kad mu u strasnom boju i njekoliko sinova pokolju, jos ne plsee. Njegov poglaviea Mustajbeg kao da ispituje njegovu vjeru pita ga: je Ii mu zao sinova, a on grozno odgovara, da nije, zato ih je rodio, vee zali sto ne dostigose svoga cilja, da im kr§cani utekose, te ih ne porobise. I tako dalje, koliko se samo 0 neljudskom sreu pomisliti mose.

V.
Mohamedoveu proptsivao je njegov sveti zakon predan od Boga proroku u koranu, k a k 0 d a s e v l a d apr e m a k r sea n i n u. U koranu nisu samo zakon i vjera vee i zakoni Zivota, a jedne i druge sam je Bog kazao proroku Mohamedu. Ovako je bozji won, 8tO govori prorok u koranu: "A k 0 s e s u k 0 bit e san e vj ern ie i mas ij e cite i m g 1av e, d 0 k i h n i s t est r a S n 0 p 0 r a z iIi. Preostale baeite u verige, a kad se rat d o v r s i, p o k l onite ih ili prodajte ih. Tako n e k a bude. Ne prestanite, dok ne p o l o s e o r u sj e i vama se ne p o k o r e","
1 t

I

Starine XVII. 8tr. 128. Zbirka "Matiee hrvatUe", Pjesma XXI. Mehmeda Kolakovi6a. Koran u prevodu od Ullmana, Leipzig 1881, 47 lura str, 487-8.

66
Po ovom zakonu Turci su "nei:"istim" krilcanims glavni dusmani, dok njihova zakona ne prime. Kada se Bogu mole najprije prose za zdravlje svoga cara i gospodsra, a zatim za napredak vjernoga muslomanstva iii naroda turskogs, da mu Bog utvrdi vjeru njegovu, a da umanji vjeru krscana i drugih turskih neprijatelja. Turke neka slosi, a kaurine neka usdrfi u neslozi. 1 Po nauei Mohamedovoj j est s i I a 0 d B f) g a. Prorok sam Sirio je svoju vjeru maeem u ruci, a sjajni uspjesi njegovi po misljenju njegovih vjernika pokazuju, da je sam Bog uz nje i njihovu vjeru. Najbolje nam to pokazuje misljenje Turaka 0 Zidovima, koji rasagnani po svijetu ne mogu da stvore drsave. Turci ih smatraju da su od Boga sasvim zapusteni. Nisu vrijedni niti da postanu sljedbenici prorokovi. Nas svjedok 17. vijeka - umni Ricaut - kazuje nam, da se ne smiju na tursko groblje pokopati oni Zidovi, koji su primili vjeru prorokovu. Dakle ni po smrti ne priznaje im se, da su pristali u vjernike prorokove." Ovakovi zakoni nisu dopustali, da se izmed Turaka i krseana razviju bratinski odno~aji, kako se razvijalo i u rimskom carstvu i poslije u 'krManskim zemljama izmed pobjeditelja i pobjedjenih naroda. Krscani mogli su biti samo "raja" sto znamenuje "stado" u arapskom jeziku iz kojega je presla u turski. 5 Raja ne smije nositi oruzja, ona ne ima braniti oarstvo, vee sarni vjerni mozlimi su branitelji, raja valja da dade djecu svoju, da ih poturee i tek onda da budu sposobni, da brane carstvo. Raja ima da placa harac i ljute danke, da uzdrZava carstvo i gospodujuee mozlime. Raja ima da se pokorava zakonima, koje nepriznaje i ne mose priznavati po svome krscanskom zakonu. Povijest raje jest povijest bijeda, patnja i Ijutih nevolja. "Kada Turci osvoje koju zemlju" - veli .A.ntun Meravin - "posvoje sebi sve gibivo i ncgibivo. Plemstvo utamane do korena, a osobito kraljevsku krv. Ako ne poubijaju svecenstva, a ono ga osramote i pustaju ga, da sramotno i od prosjacenja zivi. Iz crkava odnose zvona, orgulje i sve urese, a crkve posveeuju svomu Mohamedu. Krscanima ostavljaju samo nekoliko i to sirotinjske i niske crkvice, u kojima im je dozvoljeno da sluzbu sluze, ali ne javno vee polsgano i niskim glasom. Kad se ove erkvice bilo usljed potresa iIi
Bassano Luigi u 8ansovima Historia universale, Venezia 1600 I. 46. Rieaut: Histoire de l'Empire Ottoman liv. II. I. 262. S Miklosich: Die turkischen Elemente in den sud- und osteurop!Uschen Sprachen, Wien 1889. Kod rijOOiraja, sv. II. str. 43.
1 t

JLUPJLA V.

0 IIL& V.

!

l

66

vatre, iIi inaee od starosti sruse, ne smiju ih krscani popravljati, osim ako si velikim novcem ovo pravo knpe. Drlati propovjedi i objavljivati evangjelje sasvim im je zabranjeno. Nijednomu krscaninu nije dozvoljeno, da slufi u driavnoj upravi, niti da nosi oruzje, niti da se odjeva kao Turein ; niti im je slobodno, da se vesele iIi da cine plesove. Ako Ii tko najsramotnijom rijeci uvrijedi tebe iIi Hrista, valja ti sutiti pa snositi. Ako Ii ti izustis rna jednu neprijatnu rijec proti njihovoj vjeri na silu ce te osunetiti i potureiti: a otvoris li i poslije usta proti Mohamedu, spalit ee te".' Ovakovi su odnoSaji izmed Turaka i krscana i u nasem narodu. Turci su jamaeno od Bisantinaca bastinili i prihvatili, da paze osobito na gradnje. I Krscanima n i j e b i los lob 0 d n 0 z ida tin 0 v e c r k v e, a i popravei stali su u svakom sandiaku pod nadzorom 080bitoga einovnika "mirilive", koji je vjerno pazio, da se 8to nova ne sagrsdi. Za kakove gradnje moraju krscani u samoga sultana dozvolu moliti, neka svjedoei ova molba visovaekih fratara g. 1629: "Cestiti i prema siromesima milostivi nas sultane! Mi smo prah v&Sihnogu, prostiremo svoje lice po zemlji i molimo slijedece. Od davnih vremena, to jest JOM u vrijeme osvojenja obstojala je nasa kuhinja, sobs i pee, hambar u kuIi i kraj puts cenifa (zahod, sekret), od dugo vremena sasvim su propali i opali, Zato molimo za dozvolu, da bi mogli po starom sustavu popraviti reeena mjesta. Nas Cestiti care, sve je po starinsku, sarno c e n if'a (z ah o d) bit c e nil. novo. Naredba i zapovijed ostaje v a s e m u earskomu ve I icanstvu".' Drugi put opet euli Turci, da visovaeki fratri popravljaju manastir i sobe. Ide komisija, da vidi i uvjerava se, "da se u manastiru ne pravi nista od nove japije, nego je sve starinska gradjevina. Nedsleko od manastira bile su pekarnica i iitnica obadvije povrh 81&roga zida, te ih pokrise dascicama. Ali i na to imadu dozvolu od nasega svijetloga eara, da reeenu pekarnieu i iitnicll povrh staroga zida smiju novom dascieom pokriti. Osim pokrova nista drugo nismo nasH".' Kada opet Yisoveani hoce da "poprave samostan i erkvu"
J Antonio Meravino (g. 1514) Genovese: Dell'origine de Turchi u zbirci Sansovinovoj l. 32-33. I Ovo tvrdimo i pored poznatih Omarovih pravila, po kojima Be kri6mima ne emije dozvoliti, da grade kraj dZamije itd. Hammer Staatsverfusung I. str. 186. B Zbirka Zlatovi~eva medju rukopisima jugoelavenske akademije. • Pismo Ahmed age upravitelja Lima g. 1681. U zbirci Zlatovi~evoj aada u rukopiBu jugosl. akademije.

I

j

67 iAtu i dobiju posebnu car sku poveiju iii ferman, da smiju popravljati, a potvrdjuje im to kadija skradinski sa svojim vijecem, u kojem je 8jedilo deset Turaka.! Opet drugi put frstri tesko pritisnuti od Turaka Salju u Osrigrad pred sultana i velikoga vezira svoga vjernika trgovea Filipa Brnjakovica. Filip im isprosio milosti. earske, da ill Turei i nadalje ne dave, ali je i puno potrosio nil. put, mita i darove. Tesko se je vidjelo fratrima da plate, a on im dovikuje ove znamenite rijeCi: "jer Turci sad ne dadu nikakva emra u sadanje dobs, d a s e k lin a c z a b i e u e r k v u, a kamo li dati crkvi bastine, masline i svekoliko opet fratrom". 2 Ovako je dakako iuS 1a von ij i, kako svjedoci slijedeei slueaj. Valija Posege Alija daje slijedeee pismo: "Uzrok pisa.nju ovih 810va jest taj, da se ra~asni. kako jedan od fratara Nasickoga samosta.na imenom (.... neeitljivo) zeli stanovati u Direku selu kotara Orahovice u sa.ndzaku pozeskom i da bi po starom obieaju sveeenstvo i zakonite stvari mogao ovrsivati u bliznjim okolnim crkvama Joson i Poganci. Z a tot r a z i i mol i d 0 z v 0 I u, dab i m 0 gao u r e e e n o m selu Direku n a p r a v i t i k u d u za vlastito pre b i van j e. Dopusta mu se, da moze po ugovoru u. gore navedenim erkrama svedenstvc provoditi i za svoj stan u reeenom selu kucu sagraditi i dok god ne bude djelovao proti earskim naredbama, da ga nitko ne ima uznemirivati niti zlostavljati. Zato mu se daje ovo pismo 11 ruke.! Ova velika opreznost turska, da sebi krscani niti kuca ne grade, niti ne popravljaju bez dozvole earstva turskoga, bila je JOB veca kod erksvs, Nove erkve nisu smjeli zidsti, a mnogo puta niti stare popravljati, zato je mogao putnik po Slavoniji (1629-1680) pripovijedati, da "a u e r k v eve I i kim d ij e 10m 0 d k r it e, a v e 8 a 8 tar i n 8 k i III Z i din a m abe z z von 0 v a, b e z z r t v e n i k a . i b e z a I i k a" .' Ali kazuje nam to i znamenitu .historijsku istinu, da 8vee r k v e i sam 0 s tan i, koje n 11.1 z i m 0 k 0 nee m 17. a v i j e k a, smstramo i po obliku i obsegu z a 8 tar i j e 0 d T ur a k a una ~i m s t ran a m a. Ovako au umovsli i kaludjeri staroga manastira Ravanice prije stotinu godinu, kada ih je hrvatska
Zbirka Zlatovi6eva g. 1634. U rut. jug. akad. Zbirka Zlatovi6eva g. 1674. U ruk. jug. akad. a Zbirka Zlatovi6eva g. 1689. Ruk. jusl, akademije. , Fermend!in: Acta Bosnae ecclesiastica u rukopisu iza6i 6e u nMoDumenta" naie akademije.
1 t

68 vlada pitala : kada je sarnostan gradjen i tko je gradio erkvu i samostan. Oni vele: "Ne mose se kazati, tko gs je gradio, ali kada se znade, da su vladaoei Srbije bili gospodari ovih strana, a pod Turcinom je bilo zabranjeno dizati nove sam 0s tan e, njeki ga je od tih knezova osnovao". 1 Kada se u zernlji jednoj kroz sto pedeset godina nije smjela 88graditi nijedna nova erkva, a popravljati su se smjele samo carskom dozvolom, onda je naravno, da erkve krscanske sa svojim tornjevima nisu bile onakovi putokazi prosvjete i krscanske pobosnosti, kao sto je to u drugim krManskim zemljama. Putnik od god. 1629-1630 P 0 S 1a von i j i kazujuci nam, da su sve erkve po toj nesretnoj zemlji stare, a veeim dijelom i bez krova. daje nam zagledati i u unutarnjost erkve. On veli: "Djeeu krste vodom blagoslovljenom. u nedjelju ili u onaj cas kada treba, S v i k r s t e p 0 k u cam a iIi n a poljima, jer irn erkve nisu za to p r il l eu ev.! "Malo i m a d e zupa" - veli drugi - "koje bi imale erkve, gdje se sluzi slufba bozja i obavljaju svetotajstva, nego se sluzba boija redovito slufi nag rob Ijim a iii u k u cam a katolika, koje su rastresene. I sama zupa vise puta je i dan hoda udaljena, a do nje valja prolaziti rnnogo puts pol dana izmed Turaka i sizmatika". S "lma zupnika" - veli oeevidae Pavao Rovinjanin 1640 - "koji ima duhovnu brigu nad eetiri iii pet sela, odredi svim petim selima, da ce biti slusba bozja nil. poljani zgodnoj za sva sela, U jutro dite se narod, da dodje na odredjeno mjesto. U s red Ii v a d e p 0dig a 0 z u p n i k 0 I tar i odsluzi sluzbu bozju, a iza slusbe sjedne narod, da potrosi svoj doneseni objed, kao kod nas kad idu na prostenja."' Svi izvjestaji jednodusno govore u 16. i u 17. vijeku, da krseani u nijednoj erkvi sarnostanskoj niti zupnoj ne drze svetotajstva, jer se boje, da im Turci ne provale i sveto otajstvo ne pogrde. "U svima spomenutim zupama" - veli vizitator Slavonije Petar Nikolic 1660 - "nigdje se n e euva sveto otajstvo, a til. k 0 u c i j e I 0 j T u r s k 0 j, niti u samostanima radi pogibelji, jer se Turei preeesto u erkve nsse zalijeeu, pak da ne ueine kakovu sramotu svetomu otajstvu." s
Starine VIII. Btr. 9. Miklo~6: Izvje§taj 0 manastirih na Fru§koj gori. Fermendfin: Acta Bosnae ecclesiastics u rukopisu iza6i 6e u "Monumenta .. na§e akademije. s Izvjelitaj biskupa Benliea g. 1655. Fermendfin: Acta Bosnae etc. , Pavao Rovinjanin: Izvjelitaj 0 Bosni priobeio Zlatovi6. Starine XXIII. str. 18. • Vidi priloge br. VI. 8tr. 10.
I
I

69
,,1n 0 p p i dis 0 m nib u s qua s i fa e t a e M e s qui t a e T u rca rum e c c l e s i a e lug e n t" - veli isti! - dakle u gradovima Siavonije najljepse crkve postadose turske mo8eje. Tako se naroeito spominju mosee od crkava u Posegi, Brodu, Djakovu, Vocinu, Iloku, Petrovaradinu, Osijeku itd. Kada propadose erkve, propsdose i samostani kraj njih. Tek u zabitnim mjestima Fruske gore i pozeskoga gorja, gdje u samoei nije bilo Turaka, mogose se odrZati semostani, a uz njih i erkve, dakako uz mnoge patnje i bez zvonova i velikih uresa. Jadni puk krscanski nije niti mogao paziti na urese, kada je dolazio na prostenje sveteu, kojega je erkva sasvim raskrita bila, kao sto evo dolasi u StraZeman BV. Mihovilu, komu su zidovi citavi, ali bez krovs.! Jsmaeno su se pomagali onako kao na pro u Mohacu, gdje je cijela erkva odkrita bila, a samo onaj kut ima krov, gdje se je sluZila sveta miss, a 1 nasi popisi pokazuju nam Slavoniju kao krscansku zemlju sa razvaljenim crkvama, Uz jednu eijelu veeinom drvenu crkrieu najvise puta spominju se i po dvije i tri stare zidane i razvaljene. Najstramija nam je slika na plodnim i krasnim ravnieama oko Osijeka i u kotaru osjeckom, gdje do dvadeset i pet pustih sela niti traga ne podaju, da je u njima ikada erkva kakva bila, Ovo krvavo bojno polje, na kojem su se bile tolike najkrvavije bitke, odbjegavali su krie&Dski ljudi. Cijela velika casta vojena od Biograda do Osijeka jeste takva pustos bez crkava i bez sela, tek preko sikara i moovara dolazi se do jadnih kolibiea stanujueega svijeta. Vee u 16. vijeku putnik Gerlach zsbiljezi za ovu strasnu eestu znaeajnu vijest: "Od Zemuna pa dalje (na putu kroz Srijem) ne vidjesmo nigdje niti jednoga drveta. KrMani vele, kad bi god posadili kakvu roeku, to ju Turei odmah odsijeku iIi kidaju plod prije, nego sto S8zrije".' Nije upravo take na zapadnoj strani u krajini slavonskoj, ali je malo bolje. U Vueinu je razvaljen samostan a s njegovim kamenjem Turci svoju tvrdju popravljahu, a od sestnaest sela spadajucih pod Vucin samo dva imadu ostanke razvaljenih crkava," Tek sredina Slavonije izmed Pozege, Djakova i Broda imade dvadesetak crksva, nj~ke
Ibidem Btr. 12. Ibidem Btr. 8. a Izvjeiitaj Grgi~eviCana cara Ferdinanda II. Starine XVII. str, 133. , Izvadak iz Gerlacha od MijatovMa. Glasnik XXXVI. etr. 215. 5 Sr. naiie priloge: Opis Vo~inu i njegova kotara.
I

I

70 su i od karnena stare sar-uvane, ali najvise ih je odkrito i vise ih je skromnih od drvs.! Ova slika erkava pokazuje nam Slavoniju tursku, kako ju je gazio od Biograga do Osijeka bijesni turski i tatarski konjanik, a na zapadu satirao ju bijesni krajisnik, a tek u sredini moze ponjesto poeinut! krsdansko srce. Ova slika kaze nam, koliko je pretrpilo kdcanstvo za dva vijeka De uzivajuci slobode svoje vjeroizpovijesti. Premda su 'I'urci u sedamnajstom vijeku donekle popustili od svoga fanatizma, kakav je evao u prijasnja dva vijeka, opet oni De prestaju da krscane tiranstvom i lukavostju zalude i nil. svoju vjeru prevedu, te "je pravo cudo" - veli Bicaut - "da JOB toliko ljudi ima, koji krseansku vjeru ispovijedaju. Premda Turci prividno ispovijedaju, da oni podnose sve vrsti vjere, to im opet njihov zskon dozvoljuje, da prisile ljude na razlicite naeine, da prime njihovu vjeru. Ne moZe se nista pomisliti, cime se Turei ne sluse, da krscana svakoga. prema njegovoj osebujnoj naravi ne navedu, da se poturei, Srebroljubne Z8dohiju blagom, taste i pohljepne za castima marne izgledom nil.velika dostojanstva, a plasljlve i slabe prijetnjom i silom. Ako li se dogodi, da koji krscanin prihvati tursku vjeru, duzna su mu i djeca ispod eetrnajste godinc, da sIijede u vjeri svoga oea. Svi koji govore proti zakonu Mohamedovu, iii koji i ne misleci za pravo iii pijani reknu, da ce se potureiti, iii koji su oblezali jednu tursku zenu, dusni su, da se poturee iii da umru kso rnueenici". I Turci svakom prigodom gledaju da si ueine prozelite. Lijep slueaj dogodio se Pavlu Rovinjaninu. Obueen u fratarsko odijelo ne daleko od glavnoga trga u Sarajevu sretne sa svojim pratioeima turskoga. softu ogromnu ljudinu sa turbanom nil. glavi. "Ovaj je bio prvi, koji mi ueini, da me je smrtni znoj probio, kada je stao pitati: tko sam i odkud sam. Moji pratioci vele, da sam sin jednoga. kr86anskoga trgovca iz Biograda, da sam nil.naukama u Italiji, a sada da idem posjetiti svoj rod." Njegovi pratioci zlovoljni kazu mu: neka se mice, sto ima on pitati, a Turein mu tri puta dovikne: "PoturH se papaz". Drugovi mu proturnaeise, "da to obieno Turci cine, kada sretaju krscanina, pa time misle po svome zakonu da dobivaju podpune oproste od grijeha". a
Vidi priloge br. VI. 2 Ricaut: Histoire de I'empire Ottoman I. I. 8tr. 198-206 i liv. II. str, 258. - Sr. i Luigi &8881l0u zbirci Sanaovino : Dell' origine et guerre de Turchi
I

,

liv. 61.
S

Swine XXXIII.

8tr.

36.

71 Ovdje su smetale Tureinu fanatiku fratarske hsljine. "Ista b 0 j a h a lj ins b il a je ra.zlikamedju Tureima. i krAcanima"veli KneZevic: "Obieajno, turska je bojs z e len a, a uz nju i errena: al selena, pravi je znak sljedbenika Muhamedova i turske svetinje. Krieani morali su nositi haljine b 0 j e ern e, u znak njihova robovanja i Zalosti. Crvene haljine krManima su zabranjivane, jer til. boja ervens znaei veselje, i viAe puta. medju susjedima koja ovaka haljina bila je krManima pripusdana, nu uz nju uvijek su morali imati drugu haljinu erne boje, kojs jih je odavala za kricane. Ova razlika najvise se je uzdriavala, da se uvijek mogu krACaniupoznati i da im sa mogne nasilje ueiniti, Jao ti bi ga se dakle bilo onom krManinu, na kom bi se naSao rna i najmanji znak turske boje! Tomu bi najmanja pokora bila, ako bi ga nemilo izpribijali, njega i njegovu rodbinu ogulili i u teZlri hovst zatvorili! Nu obicajno ovake bi uhvatili i na silu potureili, dokazujuc, kako je on sam sa onirn znakom turskim pokazao, da se Zeli potureiti. Zenu, djevu oli snasu, koja hi im se dopala, na silu bi oteli i u svoj h are m zatvorili. Nejaku i nezrelu djeeu pritajom oli mitom primorali bi, nek samo reknu da se Zele potureiti, ma ovo i u sali rekli, sve su ove oni za prave Turke drmIL Ovaki kad bi se osvijestili, svoju zgodu uhvatili i pobjegli, opet bi bili pohvatani, te ili su morali Turci ostati, iIi muke trpiti i glavom platiti. Odmah bi u takom slucaju slijedilo progonstvo fratara, rodbine i drugih krMana, kao toboze, da su oni pravoga Tureina pokrstili i od Muhameda odvratili! Tko bi se psko usudio Tureinu iIi Turkinji reei, rna i samo i u sali bilo, nek se pokrsti, tomu ne bi falio kolae stra.hoviti iIi kobna vjesa.la."1 Nije se dogodio slucaj u Slavoniji vec u Ugarskoj, a dogodio sa u XVI. vijeku, ali vrijedi i za Slavoniju. Kraj Tolne u evangelickoga zupnika nadjoAe se nepozvani gosti Turci i za §alu si metahu na glavu zupnikov sesir. Zupnik slijedio njihov primjer i metne za salu turban jednoga od svojih gosti na glaru, ali mu ta Sala presjede. Turei ga prisile da se poturei, te je poslije bio subasa u onom selu," Osobito na Zene krscanske rado Turei vrebaju. Ako se n.ije zenska podala, otisao Turein pred kadiju i kleo se pred njim, da ce se ubiti, . ako mu zenske ne dosudi. Kadija. mu ju dosudio, ako nije bils udata, Ako se je dogodilo, da je neudata krManka Tureinu jabuku
I

Kne!evi~: Careko turski namjestnici. U Senju 1887 Btr. 39-40.

Ova pri-

mjetba doIazj pri god. 1632.
I

Salamon: Ungaro in Zeitalter der Tlirckenherrscbaft str, 228-229.

72
dals, pak je on to mogao dokazati, morale je postati njegova zena.1 Naravno da lie morala potureiti, Turei su polazili i u loy za zenama, koje Be sakrivati znale u ritove i sume, Vise puta Be dogadjalo, da BU ih Turei varkom izmamIjivali iz ritova i suma Vi~lH\i u nocno doba: "Kate, Mare, Bare izidjite, nista se ne bojte, otisao jc proklcti poganin." Koje BUizisle, one zarobise. A kada kadija tako lahke ruke dosudjuje neudate zenBke, izmislise oei naein, da svoje keeri sto prije udadu. U nocno doba vode svoje kceri od sela do Bela, dok ne nadju momka katolika, s kojim bi fratar u nocno doha djevojku vjeneao. I Udate Eenake nije mogao tako lasno kadija dosuditi pohlepnomu

Tureinu.
Po narodnoj predaju lovili su Turci i mlade lijepe Zene, kako kazuje ova pjesma iz caglic.koga kraja: Kad se Pavo na vojnicu Bprema, On doziva svoju milu majku: Dodji k meni moja mila majko! Prieuvaj mi previjernu ljubu, Rano nj ojzi vci'lCmti daji, Jos ranije u loznicu salji, Zatvaraj mi na kapiji vrata, Zatvaraj mi na cardakll vrats, Da ne dodju tati Budimljani, I odvedu previjernu ljuhu." Premda je majka tako radila, opet ju odvedose Turci.! Mnogi historijski eini potvrdjuju ove pjesme. Skoro je bio obii'·aj, da janjieari, iz gradova izlijecu i uz drugi plijen i krscanske zene bvataju, da ih obljube, pa dakako i poturee. Ne samo djevojke trebalo udavati, da ih Turd ne otmu, vee i momke mlade trehalo zeniti, jer Turd mom k e m I ad e 0 d v 0 d e u jan j i car e, kako tusno pjeva narodna pjesma : "Oni nasu djecu nose Kan da mladu travu kose".' 'I'ko ce ovu zal08t opisati, tko li izmjeriti sve posljedice za moralni ilvot nasega naroda u Slavoniji, gdje se ovako mladjahni momci ZCIW, da ih ne uzmu Turd 11 janjieure, a mlade djevojke za nedorasle djeeake udaju, da ne budu turske bule i robinje 11 haremu. Svi izvjestitelji natjeeu se krseanskom sucuti, da oslikaju grozote turske
I

2
B

4

Ibidem str, 231. ADtunovi~ Ivau: Razprava 0 Bunjevcih i Sokcih. U Beeu 1882 str. 96. Zbirka "Matice hrvatske" iz t'aglickoga kraja. Ibidem.

78
i boll evileeih zarobljenih krseana pri ovim grosnim zgodama. Gim se je krenula turska vojska na koju krscansku zemlju, za njima kretahu na devama trgovci noseei ogromne lanceve, na koje ce vezati kriCansko roblje, koje ce kupiti od turskoga cars. Rijedko budu pohvatani dobniji Ijudi i starei, jer ti ne bi na prodaji nista donesli, vee momci i mlade djevojke. Vee u samom taboru iza boja slusa se u nocno doba straSan jauk evileeih momaka i djevojaka, jer jedne i druge sramotno izrabljuju turski vojnici. Djecu od sest iIi sedam godina spaSava njihova mladost od ovih boli ili sramota. A onda tek bude sajam. Dovedu ih kao stado kakovo nil. trg. Trgovci ih ogledaju. Svaki trgovac, eim mu se sUZanj dopadne, ogleda ga i opipava mu sve udove, zapovjedi mu da se svuee, da ga jos bolje ogleda. Pa tako se svlaci suzanj pred svakim trgovcem, koji ga pogadja, te biva vise puts po redu, da se mora svuei, Budne li zarobljena cijela obitelj, pak zele naravno da svi zajedno robuju, koliki li je opet plac i molbe trgovcu, neka ih zajedno kupi. JOB njekako prolaze oni ljudi, koji znadu kakav zanat, pa i oni koji su jaki obdjelavati polja, ali jao si ga onim, koji 8U 11 svojoj domovini bili svecenici, knjiZevnici iii uredniei, koji nisu radili teskih radnja, ni ne znadu zanata. Mnogo puts goli, kako ih je majka rodila, jer im njihove haljine oderase ili razdrti sa sto krpa na ruglo su pred svim i svakim, jer da nisu za nista. Tko bi bio jak sve ove tuge ispripovjediti. 1 Drugaeije se s momeima i djevojkama. Momke zdrave i skladne hvataju, da mogu jednom biti za carevu vojsku, vode ih na stalno mjesto, koje se zove seralj, da ih izuce i naobraze za carevu vojsku. Najprije imadu da se odreknu krseanske vjere, te ih obresu. Zatim dsdu svakoga u onu skolu, za koju vide da ima sposobnosti. I s lijepim djevojkama bolje postupaju, ako su za harem sposobne. Ovo svjedoci, a potvrdjuje nam i stara narodna pjesma iz Slavonije. Carica se s carem razgovara, sto ce dati robovima veeerati, a car odgovara: "Djevojkama sirs i pogaee, Gjuvegijam sitae proseniee, Udovicam kisela somuna". Opet carica pita eara, kako ce ih nastaniti, a car odgovara: "Djevojkama na gornje cardake, Udovice u donje sobice, Gjuvegije za plot u koprive,
J

S&D80vino: Dell'origine

J. 29-32.

74 Tmje bode, a koprive bre, Junaei se i od sebe mame''.! Ovo jos drasticnije predstavlja Dam stara historijska pjesma dubrovaeka, kada iza velikoga boja turskoga i krscaDskoga pripovijeda da su Turei previse roblja pohvatali: "Tu mi roblje jeptino bijase: Djevojka je po dukat mi zlata, Mlada snaha za polugrosieu Udovica za petnaest para, Pustenica za deset novaea, A dva starea za peeena jarca". I Ovako je sa susnjevima pohvatanim u vrijeme rata iii mira u susjednim krscanskim zemljama. Ali bio je u turskom carstvu posebni grozni dan a k, k 0 j i k r8 can i p I a c aj u u dj e e i. U sestnajstom vijeku polazi svake pete godine carski komisar od sela do sela i od varos! do varosi, da bira momke mlade, zdrave i krepke od 10-12 godina. Komisaru je bilo zapovjedjeno, koliko momaka da dovede iz koje pokrajine. On je sam izabirao po volji. Mogao je od jednoga oea vise sinova lijepih i zdravih pobrati, a kod drugoga nije uzeo ni jednoga, ako su djeca slaba bila. 8to je sve jadni otae bio pripravan zrtvovati, da si dijete spasi, koliki sakrise svoju djecu, kakva se tude sila einila, koliko se komisari obogatise, a koliko je jadna raja pretrpila boli i jada trgajuci se od svoje djeee? S Bio je u sest.nsjstom vijeku u drugoj poli taj danak ponjesto jenjao, jer su Grci, Armenci, Zidovi i drugi narodi radi koristi davali svoju djecu dragovoljno u janjieare, a Tatari dovodili svake godine u Oarigrad vise od dvadeset hiljada ruskoga roblja nsjvise momaka za janjicarske skole i djevojaka za hareme gospodi turskoj.' Nije ipak sasvim prestajao ovaj grozni danak niti u 17. vijelru. Krscani u Turskoj i u susjednim zemljama gledahu da spase djecu svoju, da im vjeru krscsnsku odrse, U Mingreliji bojom nacrtaju sveti krst svojoj djeci na ruci, a u Srbiji vee pri krstenju na eelu i to sokom takovim njekoga bilja, da se to nikako ne da oprati. Aim bi se poslije momak potureio, to bi morao na eelu nositi znak svoje vjere na sramotu svoga bijeloga turbana. fi Ovaj obiea] mogao je biti i u
Zbirka "Matice hrvatske" iz ~li~koga kraja. Bogi~i~: Narodne pjesme Btr. 326. B Kuripesicevo izvjeMe Rad jug. akademije LVI. str, 163. 01. i Mijatovi!! u Glasniku XXXVI. str, 190-193. 4 Ricaut: Hil!toire de l'empire str. 200 i dalje. ~ Idem Btr. 207.
I I

75
Slavoniji jer je u njoj ova nevolja vladala. U poeetku 17. vijeka donese novi pOZe~kipa~ Kara Mustafa Cunic zapovijed iz Oarigrada, da po§alje iz Slavonije dvije stotine momaka i isto toliko djevojaka u Oarigrad. Pa~ poeeo da sabire, ali se narod pobuni. 'rek iza krvava boja izmiri se snjima novi pa~a tako, da po~alje sultanu toliko dukata dara, koliko bi imali slati momaka i djevojaka. Veli se, do. se je pa~ iza ovoga ustanka izmirio i pobratio s glavnim krscanskim vodjom Ivanom Ilieem, da je popustao krManima, zato da su ih zlovoljni Turci obadvojicu otrovali. 1 Drugi put nalazimo g. 1667 ovu suvremenu biljesku: "U vrijeme ovoga provincijala Jurasica de Zajezda dodjose Turei Acsamogliani nazivani t. j. katolickih djeCaka lovitelji poslani od svoga cara, te mnogo ujih odvedose uz preveliki plae i jauk tusnih krscana".' Nije nam ostalo nego ova dva spomena za 17. vijek, do. su Turci mladu i krepku krv nasega Baroda odvodili iz Siavonije, da pomlade svoju obumirueu snagu. Nije nam niti treba mnogih svjedoeanatv», kada imamo jedno, da je janjiearski svakdanji govor bio hrvatski, kako vee spomenusmo. "Prieaju Ijudi" - veli dobro Mijatovie - "da je bio nekakav starsc, koji je iivotuu svoju snagu obnavljao i iivot svoj bez kraja produZavao sisajuci od vremena na vrijeme krv mlsdih i zdravih momaka. Ovo je upravo sto je i Turska liinila." 3 Ovo na vlas potvrdjuje Bieaut groznom slikom njihova sramotnoga sodomitskoga grijeha. Ljubovne zgode izmed momaka u njihovim zavodima, na dvorovima njihovih velikasa, na samom earskom dvoru, medju janjiearima tumaee nam, da Turci premda imadu puno zena, ipak ne imaju djece.' Turei hi bili doista sami od sebe usahnuli kao i mnogi drugi barbarski vojeni narodi, da se krseanskom krvlju od dana do dana ne pomladjivahu. VI. Ovoliko 0 turskom proselitizmu. A kako s e v I a d a j u pre m a kr s c e n i m a , koji o s t ad o s e vjerni svojoj k r s d a n s k oj v j e r i? Za. ovo bi nam dosta bilo da spomenemo, sto govori svjedok
I Avear: Ogledalo Ilirije 8V. IV. etr.441-2. Ovo je po kazivanju Luke lli6a crpao Bvear iz anala eamoetana pou§koga, koji su izgorili god. 1842. Bilje§ka Ili~eva u njegovu rukopieu 0 Slavoniji. Svojina nMatice hrvatske". I Fermend!in: Acta Bosnae ecolestastica g. 1667. Iza~i ~e u nMonumenta" na§e akademije. • Glaenik 8V. XXXVI. etr. 190. t Rieaut: Histoire liv. II. 8tr. 367 i dalje na viAe mjeeta i u I. lmjizi.

76
16. vijeka, a traje dotle, dok Turci gospodovahu. "Ako krManin jaSeci na konju sretne muslomana, valja da sadje s konja, stane, prikloni glavu i da mu se klanja. Ako to ne bi htio, bude batinom baeen s konja. Carski kurir iii glasnik mose kr~caninu uzeti konja i jamti ga, dok ga ne umori, da ga onda vrati krManinu, koji je medjutim pjeske bjeZao za njime, ds konja opet u svoje ruke dobije" .1 Turei potisnuse krscane iz njihovih crkava, kako vidismo, i sebi ih prisvojise, Nije im niti to dosta, vec sprecavaju i proti carskim odredbama sve krManske obrede i obieaje. U poeetku sedamnajstoga vijeka (1618) morao je sultan proti njihovim nasiljima izdati slijedecu potvrdu prava kdcanskih: "veziru bosanskomu SkenderpaSi i sandsecima zromiekornu, srijemskomu, pozeskomu, muhaekomu, pecujskomu, hereegovaekomu , kliskomu, liekomu, smederovaekomu. Neka. je svima znano, da su fratri iz spomenutih predjela poslali u ovu prestolnicu molbu i tusbu gcvoreci: Mi kao hodavci hodamo od mjesta do mjesta, kud stanuju nasi sljedbenici - eafiri - po starinskom obicaju po crkvama, manastirima i pazeristime, i svojim vjernicima propovijedamo evangjelje po starinskom obicaju, nukamo ib na slufbu earsku i na pokomost prema visokim naredbams, preporueamo im, da se brinu same 0 svom poslu. Na ovaj naein mi postupajuci i ne radeei nists proti carskim naredbama i suvi8e imajuci carsku povelju ("Ahdname") i mnogobrojne prejasne odredbe po kojima postupamo, a protivno ne radimo. Ovo nase ponaSanje ne moguei gledati ni podnijeti kojekakvi zlikovci kao ~to su t e ft e r dar i, tat a r i, e min i, spa h i j e, jan j i car i, s 0 f t e i ostali zlocinci stadose 0 d t 0 1 i k 0 c r k a v a u z i m a tid a n k e. zabranjuju svetkovanje nedjelje i drugih svetk 0 v ina, m r c v are i ubi j a j u p u k, koji u strahu i blosti k nama se utiee, Sad a i 8t u 0 dna s bad z u i g j u m r u k 0 d h ran e pot reb i ten a m a z a v Ia s tit i z i v 0 t i 0 d 0 dj e e z a hal j i n e, k 0 j e k u p u j e mop 0 vaSa rim a. To se ovim fermanom zabranjuje".Citajuei ovaj ferman, tko da se ne sjeti gorkih nJeCI umnoga engleskoga diplomata, koji je svojim oeima gledao krscansku pokoru u turskom carstvu, kada kaza: "ne ima lukavosti ni okrutnosti, koje ne bi oni cinili, da ueine krscane siromasne i prezrene, a zivot da

c

I I

U sbirei San80vina: Dell origine I. 33 str. 1. Zbirka Zlatovi~va u rukopisu jugosl. akademije prevedeno s tW'llkoga.

17 im bude tutan i talostan". J Jadni fratri evo moradose otici pred sa.moga sultana, da mu izbroje sve vrsti njegovih urednika i vojnika, koji mrcvare i ubijaju narod. Ne dadu mu niti da svetkuje nedjelje niti blsgdane, a robe mu crkve i oltare. Ovo je u poeetku vijeka, ali to ne prestaje i pored fermana sultanova. U Slavoniji imamo samo jedno svjedoCanstvo, ali i to je sasvim znaeajno. KrMani obeine Nijernci tute se samomu sultanu, "da njima" - kako veli esrsko pismo - "od starine pa sve do ssda bilo prosto u crkvama i njihovim krivovjernim kueama bez buke i sablazni evangjelje citati i budalaste njihove obrede vr~iti. Sada pako ds im njeki stanovnici kotara njemaekoga Muhamedovci prijece vrsiti njihove budslaste obrede i obicaje i nastoje da ih potlaee i oglobe". I Ovo je bilo god. 1667. Mi dodjosmo samo do jednoga ovakova spomenika, ali mnogo ih je moralo biti, kada znamo, da je nevolja bila sveobea. Koliki su trpili, da si nisu niti znali pomoei kako ovo selo Nijemci. Kako se je nsrod pomagao, to nam opet kate spomenuta carska "tugra", kada veli: "Receni sudae javio je nadalje, da se po n ajvise radi toga s i r o m a s n a raja r a s u l a i razbjehla". Kamo ce bjetati raja "ako u polje Turci, ako u goru vuci" ju kolju. Kudgod se rnakne u turskom earstvu, svagdje dospijeva opet pod spahiju turskoga, ali se u carstvu niti ne smije seliti. Na hrvatsku i na mljetaCku stranu bile su Ijute krajine. Samo u vrijeme rata mogla je raja pod okriljem krManske vojske s nje~to veeega i drobnoga blaga prebjeei u zaStitu krscansku. Jaki ljudi mogose se odmetnuti u hajduke. Svi drugi bez orutja bili su kano stado ovaca - prava "raja". Turci pored svih earskih fermana redovito i stalno kubju da zabrane krMa.nsko bogoslufje. Kadgod su Turci rstovali, zabranjivali su za. vrijeme rata krManskim svecenicima pristupati svetomu zrtveniku, jer su se bojali da ce krManske svete molitve njihovu sreeu pokvariti.· Vec od poeetka sedamnajstoga vijeka istu Turci od krMana d t u Ius daeu u to ime, da popovi krManski smiju pristupati oltaru, Sarna rijec jest arapsks, znamenuje nastup na prijestolje.' Ovdje bi
1 Ricaut: Hiatoire Btr. 257. • Vidi priloge hr. V. (1657). • Ovako pi§e biakup bosanski OgramicS biskupu zagreblWkom Borkovieu : QuoWlque in caatris fuit Turca nullibi in parochiis ausum est ad altere aecedi, putabant etenim SI188 vires nostris sacrificiis superari debere, 13. febr. 1673. Biskupaki zagr. arkiv. Epiato1ae. , Miklosich: Die tflrckischen Elemente kod rijeCi dtulus.

78
bio dakle pristup k oltaru. Godine 1607 prvi put se spominje ova nova daca. Turei se groze, ako im se ne plati, ds ce sve fratre poubijati. 0 Posesanima se pripovijeda, da su morali svoje fratre odkupiti sa hiljadu talira, Pokuetvo i zemlje prodadose, da Turke namire.' Ova daea bila je donekle neredovita. Ako su bili sveeenici uzmakli u sume, kako je mnogo puts bivalo, onda su mislili, da ne morsju plaeati, jer ne obavljaju sveeano sluzbu bozju. Turci mudri poemu umovati, da fratri bjeze sa svojim pukom u sumu, da se proti Turcima Bogu mole. U 17. vijeku uvedu stalnu i redovitu dacu Z8 pristup oltaru," Batinic opisuje, osobiti ceremonijal kako se je taj danak predavao. "Tri gvardijana. izadju pred novog vezira. u habitih i u velikih kapah. Napred stupa fojnieki noseci Muhamedov list Ahdnamu i vaznije fermane, a za njim idu druga. dva noseci svaki po vostenu svijecu od litre oli od pol oke, doeim njihove sluge nose odrta ovna sa rogovima, glavu sladora od dvie oke, te nil. pladnju dvanaest hljebova i toliko safuna. Vezir pregledav fermane uzme dzulus, koji ukupno iznosi 1300 gross, Uzev od vezira bujruldiju, da im je slobodno vrsiti vjerozakonske cine, teslim teskeru (primku) i cetiri binjisa (duge kaftane) odu njegovu cehaji (tajniku) i dadu mu na tevsiji osam hljebova i toliko safuna, te jos davsi Causlar agi 26 groSa podju kuci dajuc lokmanom i ostalim posluznikom darove u noveu. Uz isti obred bio je dzulus predaran i novom sarajevskom

muli." S
Nigdje se ne spominje da bi dzulus placali i pravoslavni, Oini se, da je u njih drugaeije. "Njihov patriarka" - veli Gerlach - mora svake godine da placa suItanu po dvije hiljade dukata kao za slobodu vjere i svoga stalisa; ali osim toga i svaki svestenik, koji je pod njime (peekim pstrisrkom), mora turskomu earu da plaea svake godine neku svotu po zasluzi svojoj.'" Nalazimo posvjedoeeno, kako metropolita pobire od prvoga vjencanja dvanaest, od drugoga dvadeset i cetiri, od treeega cetrdeset i osam akeeta, pa i od fratara godisnje dvanaest akceta; sve je to on stao bez prava pobirati od katolika. To je jamaeno pobirao i od svojih vjernika. Ako se uzme,
t Svear: Ogledalo Dirije I!tr. 443-444 po starom po!eAkom franjeva&:om ljetopisu. t Fermend!in: Chronicon Bosnense. Btarine XXII. I!tr. 49. I Batini6: Djelovanje Franjevaca 8V. II. Btr. 145-6 po rukopisu arkiva rojni<'!koga. , Izvadak u Mijatovi6evom <'!la.nku: Pre tri 8ta godina, Glasnik XXXVI. I!tr. 213.

79 da je jedno akee vrijedno dva i pO noveiea, onda se eto od treeega vjenCanja placalo jednu forintu i pedeset novciea.1 Turci su siSali patriarku, a on manastire i druge svoje ovce. MoMa su u patriarskim dukatima bili sadrsani i dukati srpskih manastira, Jadni popovi pravoslavni plseali su i carstvu i patriarki, pak nije trebalo da jos plate "dzulus", kso sto moraju plaeati fratri, koji imadu tobosnja privilegija (ahdnsme), da kao "siromasi" nista ne plaeaju. Jedna je nevolja zajednicka i katolieims i pravoslavnim, da caste i doeekuju gospodu i svake ruke bezobraznike turske. Sjetimo se samo onoga, sto njihova soldateska radio Iz tvrdjava i palanaka digla bi se eesto fukara turskih vojnika, pa bi ns kolima i konjima stanovnika krSCanskih polazili od sela do sela, da se Caste. Premda osmanski zakoni zapovijedaju, da se ima postovati unutarnje svacije kuee, opet se uselise u kucu siromasnoga covjeka, pojedose sto nadjose i popise mu vino i rakiju. Joste zaiskase u ime prsva gostovnoga, da ih siromah covjek daruje, pak si u to ime sami uzese dare: novee, sukno, nose, koze itd. uzese mu iii obucu iii kosuh, sto ga je siromah na sebi imao. Ovako bi ostali u jednom mjestu po eetiri pet dana. Prodrli bi dapaee u zitnicu i pivnicu i natovarili bi na kola zita, vina, meda i brasna, koliko su samo mogli povezti. AIm bi im se seljani usprotivili, istukli bi ih i izranili. Dali bi se vozati cetiri do pet dana. Mnogo puta ispregli bi volove iz plugs izbili slugu iii pastira i veselo prolazili sa svojim plijenom. I Sto je po selima bilo kao prosto tursko nasilje, to je vrijedilo za samostane kso pravi zakon. Davno je vee u zapadnoj krseanskoj Europi prestao onaj srednjega vijeka krasni obicaj, da budu samostani pored bogomolje, skole, bolnice i gostionica za putnike. Turci su osvojivsi nase zemlje taj obiea] sredovjseni joste zatekli. Oni BU ga ne samo saeuvali, vee i svom snagom svoje silovitosti dalje razvijali, jer su ih na to ovlastivale i vise puts spomenute odredbe Omarove. Iz samih vezirskib i sultanskih fermana potvrdjuje se, da su Turci drsali samostane za svoje gostione, kada govore: "Ovo au gostione (m a s af'i r h an e) za n a s u e inj e n e, p a k n a s mora t e k a 0 goa ted 0 cek ivat i. S Evo opet, sto govori "siromasna raja od dviju c r k av a Velicke i NasiCke":
, TUrBO Jietina u hrvatekom prijevodu. Zbirka Zlatovi~eV&, vojina naie akae demije. Ferman zvomii!kom eand!akbegu, pod koga je jednom i Srijem epadao. t Salamon: Ungaro in Zeitalter der Tfirckenherrechaft str. 234, elotio je ovu aIimcu po piemim&za etotine elui!&jeva,koji Be ponavljaju kroz etotinu godina. • Po fermanu br. XXIII. Batini~: DjelovaDje franjevaca BV. II. etr. 104.

80
""Mi siromasi zato d aj e m o limozine u crkve, z a s t o ako Bog a z nat e a k 0 n e z a t 0, d a s e u z d rZ e j e 10m i p i 10m d o l a z e e i age i drugi s ir o m e s i.v'" Evo sirotna raja mora smstrati zakonom, da samostani Turke caste, a oni za to da snsSaju u samostane. Za~to se Turci brinu za tu lemozinu? Turci hoce da sve lemozine u Nasieama i Velikoj samo oni uziju. Evo sto govori nadalje Huseinaga zapovjednik konjanika kaniskih : "Stigla nam je prejasna naredba, koju nam je nas Cestiti car odpravio govoreci: " "Ti 0 Huseinago sine Mehmed agin jedan od ksniskih sga, hoeu da fratri dolazeei iz Bosne ne odnesu niti jedne pare od siromaha iz tvoga poieskoga sandzaka i iz Velicke i Nasicke crkve, s toga ti saljem ovo pismo. Dakle dok yam stigne ovo moje pismo poslusajte : unaprijed svaka poeinjens nepravda neka je na vas vrat. Ako i jedan covjek iz Bosne pod imenom gvardijana ili kojom drugom drzovitosti u ove dvije crkve posalje svoga covjeka, za glavu nasega eestitoga eara kogagod s ovu stranu Save uhvatim, na mjestu eu ga usmrtiti.>" Nadalje veli fratrima neka si biraju domacega gvardijana "tako s varna sirotinja neee nikada biti u svadji nego u miru." I Turci evo hoce da odkinu Slavoniju od Bosne, tek da raja snasa u slavonske samostane, ali samo da se Turci bolje uzmognu castiti. Drugi put to j08te isriee "Hasan aga konjanieki u Kanizi". On veli: "Fratar kojega je odabrao fra Marin biskup, dosao je u pozeski sandzak. Kada po dosadanjem obicaju medju rajom pobir eini, sve 8tO pobere odnese u Bosnu. Raja u nasem vilajetu u manastirima i erkvama dotle je dosla, da ne mose prieikati dolszecih gosti. Karl je tako, raja u pozeskom sandsaku nece fra Marina, a tako isto i mi ga neeemo. S Prekrasno nam turske pohode i cascenje u samostanima slika Pavao Rovinjanin papinski vizitator (1640). Govoreei o Visovcu samostanu kaie, da je kuca velika. Ulazi preko jedne kamen skaline "u g o tion icu z a Turke, i u drugu prostoriju sa siromahe." Tu je i kokosarnica sa kakvih dvije stotine kokosi. Svi samostani po Bosni imadu golubinjake i u njima veliki broj goluba. Tako onaj u Sutjeskoj ne ima manje od dvije hiljade golubova i veoma mnogo pilsdi, jer im dolaze Turci u hrpama po
Zbirka Ziatovi~eva, rukopis jugosl. akademije, ali bez godine. Idem ibidem. A u drugom pismu upravo preporueaju, koga ~ si izabrati za gvardijana u NaMcama. Preporueaju njekoga Martina, !ito je sada u Pol.egi. U ostalom zavr!iuju: "Kako mate tako radite". Ovo drugo pismo podpisao: Ali Riza mirialaj Pole§ki. U zbirci Zlatovi~evoj. Ruk. jugosl. akademije. • Zlaton~va .birb, pismo Haaan age bez datums. Ruk. jugoal. akademije.
1 I

81 eetrdeset i pedeset ljudi, pa sve valja da pogoste.: Tako su se porazumjeli franjevci sa krscanima, da fratri dadu svoju rnuku, a krMani svoju robu. Ubogi krseanl toliko mrze nevjernike Turke, da su zadovoljni, 8tO su ih tako skinuli sebi s vrata, da im ne ulaze u njihove kuce. Turci opet tako mrze krscane, da znajuei da je ovo stoIm daju jesti fratri od krscana, jedu sto vise rnogu, odu zatim pa izrigaju sto su pojeli i opet se vrate da jedu. Tri puta jedu vise nego 810 mogu, a to mi kaiu fratri samo zato, da razdiru krseanstvo, ali ja mislim da je samo posuda Z3 jelom, pa da im onaj suvisakeinl zlo. .. U ostalom neka bude ovako iii onako, ovo sam vidio u Visovcu. Siromasni fratri dusni su da ih dvore, a posto su ih lijepo podvorili i nahranili, Ijute dobiju batine. Napokon valja im dati novaca, jer sakriju ili uzdu iii orujje, pokrive fratra da im je ukrao, tuku ga i istu neka im plati.! Cudno ae je cinila Pavlu Rovinjaninu ona primjetba, da se 'Iurci ozdiru sarno da ostete krscane, Ali evo 8tO svjedoei umni Francez Blanqui dvije stotine godina iza Pavia. On se ne moze preeuditi, kako njegova turska pratnja, kada bi dolazili u kueu krseanina, pohljepno pograbi sve 8tO im oci zagledaju i usta zahvatiti mogu. Sve to uzmu kao svoje. Domacina samo to gleda zdvojno ali mirno, kao da ga bije tuea iii druga elementarna nepogoda, proti kojoj ne ima pomoci. Valja ju podnesti i pretrpiti. I 8to dalje pripovijeda Pavao, to jos bolje pokazuje tursku silovitost. Iduci iz Srebrnice ne mogose dospjeti do vecera u slijedeei sarnostan. Stadose u jednoj kremi, koju je drsao krscanin. Kreme puna pijanih nsizmatika" i Turaka. Moradose nociti pod vedrim neborn. Pratilae njihov Grgur vjest i tnrskom jeziku i turskirn obieajima rano ih je probudio, da ih Turei ne zateku. Na putu sretose Turke. Grgur ih pita: kako im je bilo kod fratara, jer je znao da su noeili u samostanu, karno sada ide Pavao sa svojim drugovjma. nDolazimo reee jedan Turein od onih ngdjidija". Pa kako vas podvorise ? 8to to pitate, odgovori Turein, podvorit ce vas dobro, ako im opalite Ijudskih batina. Imadu svega dosta, rna tek izbatinjani dadu varn svega koliko zelite . .A. da nisarn CUO, veli Pavao, De bih bio vjerovao. Pustite to nam, dovikne irn Grgur, to cemo mi vee ueiniti." S Valja znati, da su Pavao i njegovi pratioci hili u turskom odijelu.
Starine XXIII. su. 8. Blanquieve rasprave n izvadku kod Salamona: Tiirckenherrschaft str. 233. 3 Pavao Rovinjanin. Starine XXIII. str, 31.
I

2

Ungarn in Zeitalter der

BASPRAVA

0

SLAV.

6

82 Turei su u 0 bee mnogo zlobniji bili krManima katolicb erkve i fratrovima. nego Ii pravoslavnima i njihovim kaludjerima. To je bilo sve dotle, dok su se samo katolieke vlasti zanimale za oslobodjenje krscana. A tako je bilo u sestnajstom i sedamnajstom vijeku. Vee je Rieaut dobro primjetio: nTurei smatraju papu kao vIadaoea najsposobnijega, da vatru uspali i krscanske v ladaoee podigne, da Tureima slo cine." 1 Oni strepe od papinib izaslanika i 8lllatmju ih za uhode. Papinski izaslaniei valja da lie kriju i oblaCe u tursko odije~ kada prolaze po vizitaeiji kako nam isti Pavao Rovinjanin po vise puta kaze, a sam 0 sesi veli kada se preobukao, da je nuzdno obuei se po obicaju zemlje nalIa Oroatta~ S8 kabanieom i turskom kapom. I Nisu uvijek bili ugodni ovi vizitatori niti fratrovima. Imamo pred sobom tuzbu jednoga takova Covjeka, koji je potajno prolazio Slavonijom. T8j fratre puno tuZi, a izmed drugih stvari veli, da su nepoeudne sebi vizitatore stresli s g}ave time, sto su ih oDtuzili Tureima, da su papinski uhode. Turci bi ill dakako uhvatili i velike novce u ime odkupa dobili. I Pri svskom progonu fratrova bacaju im Turei u lice njihovoga Rimpapu. I bill su fratri poskodni Tureima, kada sami 0 sebi mogo~ kazati (1690): nda je carsko oruzje moglo sretno napredovati i Turke istjerati iz ovih strana - Slavonije - osebujna je i neprestana pomoe i ubodenje po Turskoj nasih franjevaca puno doprineslo, kako svjedoe.e izvjesea po Italiji i Gennaniji i na S8IDomearskom dvoru.' . Nije sama pohlepa za novcem vee ne manja mrlnja na papu gonila peckoga srpskogs patriarhu i njegove vladike, da se sdruse s Tureima i sebi pokore katolike na podavanja i ljute danke, Vrijedni povjestniei franjevaca Mijo Batinic" i Stipan Zlatovie' gorkim srcem slikaju ove progone srpskih vladika, gdje sdruzenl s Tureima dave frstre i katolieki puk. n~1i imamo u njima - veli o. Lastrie ljucih dusmana nego li su isti Turci, jer nikada ne prestaju 0 tom raditi, da nas pod svoju vlast sprave." 7 Nije vjerojatno sto pripovijeda otac Bakula, da su JOB sto godina od prilike prije nego 8tO on pisa tek dozvolom pravoslavnih vladika
Ricaut: Histoire de l'Empire Ottoman Iiv. I. str. 231-232. Pavao Rovinjanin: Starine XXIII. str. 20. I Fermendsin : Acta Bosnae eccl. IzvjeMe Anonyma propagandi 1629-1630. Iza~i ee u "Monumenta" nase akademije. , 1690 8. aprila u Pozegi. Biskupski zagr. arldv. Epistolae. & Djelovanje franjevaca II. str. 105 i 133-134 i na viAemjesta. • Franovci i hrvatski puk u Dalmaciji str, 62-64. 1 Farlatti: Illyr. Sacr. IV. str. 87.
I

t

i paroka aD\ieli iupnici kaOOliCiiyjen.eavati i pokapati svoje vjernike. t Ovo je ipak moglo biti ali samo u vrijem.e onih velikib pstnja i progons u sedamnajsOOmvijeku. U ono doba isbli su i srpski pairiarbe i vladike a i patriarha carigradski, cia im katolici ciaju one iste daee, koje su oni mnogo puta nesmiljeno od svojib vjeraib utjerivali. U ono doba iskali su oni od katolika, cia prime fratri i grbki obred i vjern, tako ju uci gre.ka erkvs, U ono doba moradose fratri i d&bzima i novcem skupljenim medju svojim vjernicima upneivati Tune, da su obadrije vjere doduse kricanske, ali cia nisu isto.· Fermanom od god. 1668 imali su se ovi prijepori rijesiti na .korist franjevaca i kstolika njibovib vjernika. nlli morem brodili veli ferman nill po subu hodili ill u stanovima stanovali, nek 8U sasvim presti i slobodni. Slobodno im je i u njibovim erkvama, koje su od daftl.ine ostsle, po obredu rimokatoliekom molitve obavlj&ti i u tom neb ih nitko ne pomete bio sad poglavica bio kadija ill tko mu drago drugi. Kad milostinjn ill sOOdrugo za svoje uzdriavaoje ·od pili prime, samo ako s tim nikakovu trgovinu ne cine, nisu dllzw 00 toga nikomu nista plaCati. Kada koji izmed njih umre, u njegoVll Be ostavinu ne ima mijeSati niti blagajnik eerski niti itko drugi. I sko u mjestu ill na blizu, gdje se oni nalaze, tkogod pogine, neka se spomenuti fratri pod imenom marine ne globe. Budnci ds so latinski sljedbenici sasvim drnge sljedbe nego Ato su Srbi, Bugari i Grci, neks im je slobodno u crkvsma, koje od davnih vremena posjeduju i po svim drugim mjestima, gdjt' Be sljedbenici istoga obreda nalaze molitve, po obicaju i po odredbama vlastite crkve obavljati, a da se ne usude u tom braniti im niti Srbi, niti Bugari, niti Grci. S Nije naSa zaciaea, da pratimo sva progonstva, 8tO ih pretrpise katoliei od pravoslavnih, bili sada Grci bili Bugari. Jedno eemo ipak progonstvo spomenuti, jer nam je moguce dopuniti povjestnike franjevaea i 8to je glavno donesti njesto svjetla u prilike Slavonije u 17. vijeku. Progon od god. 1632 zapoeeo je patriarka Oiril tolikom silom kako nikada prije. Sdrusio se u ime progona sa ljutim dusmaninom krseanskim , pak u Slavoniji strasne pokore ueinise
1 Bakula PietNl padre: I martirii nella missione francescana osservante in Hercegovina. Roma 1862 str, 120. t Osim spomenutih djela Batini~a i Zlatovi~a valja ogledati i Fa b ian ic h : Fermani inediti dei Sultani di Conatantinopoli. Firenze 1884,. • Nedi~: Stanje redodrfave Bosne srebrene za cetiri vieka. Djakovo 1884 str.

69-70.

*

84
osobito u samostanu nasickom. "Nije manji progon ovdje u Slavoniji" '_ veli sluzbeni izvjestitelj _,; "nego I;to je bilo u prvo doba krsdanstva". Odvedose 11 verigama namCikefratre, Najvise da je trpio otac Simon.' Ali neka govori Simon. On pisa pismo 11 Rim propagandi, u kojem slika svoje neprilike. "Mnokrat otio sam pisati vakmu gospostvu, ali niesam mogao od vellika progona i napasti, kojem nas muee i strova, koje patimo od Cirila patriarke vladike, kako bude ova persekutia durati joste do tri godista, znajte vaSa gospostva, da se neee moci katolik u Bosni i u Slavonskoj i Ungarii odariati. Sadanji vesir koji posadi Cirila patriarku, na to ufati nas tri saeerdota i darla nas od mladogs bozica do ksndelore nil. ledu i sniegu, da nam su spali nokti od prsta od nogu; gvozdje nil. ruku i ns grlu; po jedanput s ledom vode pismo i po malo kruha ems uzesmo; jesmo .gdi nabijaju nil. kolje ljude, a druge pod palicama more, a treee sieku, koje sam podpomagao pred smrt s ispovedju i ponukovao, da umiru veselo i sam sam bio odlueio karvahu proliti, all nektise nas gubiti, nego naopako saopaee konopcem svezali biuci strangom po zila i pod kollienu govoreci: t i 8 i 0 bra t i 0 0 d Dunava do Ka n i s e k a m o ti popovi i biskup od Ri m p a p e P Evo ka.ko se u mrznj: na Bimpapu sdmzise pa.trijarka i najokrutniji Turci. Pa.triarke su plscali velike danke, pak su nsstojali, da ubiru i od katolika. Turci su opet pazili, da im se tudja vlast a naroeito papinska i earska preko katoliekih vjemika ne usuIjaju. Pazili su da njihovi podanici katolici ne plate "baraca" cam ili papi, zato paze na katolike. Primjer nam je Fabian Vidoc koga je biskup zagrebaeki poslao u Vasku, da ondje njegove vjernike ogleda. On pripovijeda: "Sigetvarski zahimi, spahije i age karla zaeuse, da sam ja u Vasku sv. lIartin bodil i da su se vsa okolo sela onde k meni skupila hila, moj dohodak na veliko zlo rasvrgose i velikim zlom mene obnesose, ter me n eve r n i k 0 m i i z d a j11 i k 0 m t u r s k 0 g a car a imenuvase. Dogovor ueinise, ter kajmakama, koteri je u Sigetu najveci poglavica, na zlo navrkase. Koteri zu menom u Turbet nemilosrdne Turke posla, a ovi hizu pritisnuse, ladicu mi razbise, kaj sam gde malo dobra imel, to mi sve uzese, knjige mi porazderase, a listove pokupise i mene listmi zajedno u Siget odpeljase i kajmakamu me u ruke dase. Med ostalimi listmi
1 Fermendfin : Acta Bosnae ecclesiastics 1635. lza6 ce 11,,~lonlllDentaU ode akademije. 2 Ibidem: I1j35 14. maja, Pismo na propagandl,

85
i vaSeg gospodstrs list najdose, koteroga ksda proeitase, mnogo mi zla izgovorise, na kolae me odsudise i da sam turske zemlje i cestitoga eara turskoga izdajnik rekose, a neveruvase, da sam u Vasku hodil zaradi vere nase rimsko-katolieanske, nego da sam ja onamo hodil zaradi haraea. I s takovemi reemi mene siromaka na teiku i strasnu smrt odsudise. Milostivi Boie! gospodine dragi kad me prokleti Turki iz divana na dvor kajmakanov izpeljase, tako strasno i nemilo na mene vikase i kriease, da mi od strasnoga krica jezik zanemel, e nemogah reei progovoriti. Nije mi tako tesko bilo smrti eekati, koju su mi bili prisudili, koliko mi je mueno bilo njih lajanja i psosti poslusati: ar kakono psi naueili se na vuke lajati, ovako ze vseh stran na me sukrieali, Jedni su krieali : med led ga vrgnemo i tak ga umoremo, drugi su vikali: u kulu ga zatvoremo, ter ga gladom i zedjom pogubimo na peldu i navuk vsem izdajnikom turskoga orsaga". I Medjutim se Vidoc izbavio sa odkupninom, koju su sirotni krscani od Turaka pozajmili. Nije niti otac Simon pogubljen, vec morade platiti i on i njegova dva druga dvije tisuce i petnaest skuda, ,,1 sad a u Sarajevu" veli on nod Turaka uzimamo na kamate i zalazerno bracu i rodike; a popovi i fratri iz Sriema pobjegose, Koi od suda iz Rima dodju, oce da su gospodari i kada vide suprotivstine tako bieie". t Na sliene naeine zaduzise se i propadose toliki samostani, Pri koncu 17. vijeka dugovao je svaki, a gdjekoji i po vise hiljada dukata. Godine 1679 izbraja ot. Franjo Sudic Varadinac dugove od de set samostana bosanskih na 38.000 imperiala, sto su u ovakovim zgodams da spase bracu svoju i samostan u Turaka uz krvave kamate posudjivali. a Mnogo su franjevei pretrpili od Turaka, ali malo manje u 16. i 17. vijeku od pravoslsvnih patriarka i vladika, "Taka,- postupak nasih vladika i patriaraka nikako se pravdati ne da" veli dobro Ruvarac.' Koje eudo da se franjevci prikazuju kao najostriji protivnici svoje rodjene pravoslavne brace u spisima svojim. Koje eudo, da ih u tolikim svojim pobosnim spisima, koliko je meni poznato nikada niti bracom u kristu ne zovu, vee uvijek gotovo porugljivo
1 I

Priloga br. 1.

Fennend!in: Acta Bosnae etc. g. 1635. • Nisam mogao dobiti ovoga djela, U izvadku donosi Nedic: Stanje redoddave Btr. 61-64. • 0 peeskim patriarcima str. ;9.

86
"sizmatiei " . I to je donio Mohamedanizam. Mobamedov vjerozakom jest ubojiea. narodnosti veli jednom dobro Salamon. 'l'urein je brat sasvim nesrodnomu Arapinu, a nebrat mnogo blizemn Magjaru. I Dub mobamedanizma ueinio je da je srpski pop prije smatrso za svoga brata Grka nego li fratra, a fratar valjda vidjao ra.dje Talijana kao brats, nego li rodjenoga brata Srbina. Duh Mohamedanizma rodio je "Sokee" i "Vlahe" kao dva naroda.

VII.
Kakva je m o g l a biti erkva k a t o l i e k a i p r a v oslavna u ovakovim prilikama, kakav Ii je zivot naroda po jednoj i drugoj vjeri? Kada se je mogla uvrijeziti i kada je prodrla vjera Luterova i Kalvinova u Slavoniju. Najprije valja da se pitamo: da Ii je izmed naroda bila onakova mrmja, kakova je bila izmed vladika i biskupa, izmed popova i fratara, "S i z mat i e i b i l i s u" - veli Grgieevic "v rIo d 0b r i i prijateljski s katolicima prije uvedenja novoga k 0 led a r a, a P 0 s I i jet 0 g a v rIo sui m pro t i v n i, a opet d a dodje do o s l o b o d j e n j a s u d j e l o v a l i bi".' Ovo zlatno svjedoeanstvo potvrdjuje nam se i time, 8tO se katoliei kroz pedeset godina bore proti novomu koledaru, hoce da zajedno slave svete blagdane sa svojom braeom. Kada su fratri u Bosni htjeli uvoditi novi koledar, branili su im to Turci podpucivani od pravoslavnih, kao da tobose fratri hoee dB uvedu njeku novu vjeru. Ta je smutnja najvise se ticala svih skupa u Olovu, jer su se eudotvornoj majci bozjoj olovskoj klanjali katoliei, Turei i pravoslavni. Kada su fratri dokazivali, da ce slaviti veliku gospojnu za deset dana prije, nego 8to je bilo onda po starom koledaru, dozvole napokon Turci, da neka bude. Ali ako majka bozja ne ueini ona obiena cudesa, koja (~ini nil. taj dan, onda nece smjeti uvesti novoga koledara, a fratre ce stici Ijuta pedepsa. Oni ponesose majku bozju, a ona ueini obieno eudo. Tako je uveden u Olovu novi koledar. • Godine 1628 dakle upravo iza pedeset godina obecaju tek lruriji da ce "ispitivanje 0 gregorijanskom koledaru sto prije urediti.' .A
Salamon: Ungarn im Zeitalter der Tiirckenherrschaft str. 2'26. Starine XVII. str, 121. s Starine XVII. str, 128. • FermendZin: Acta Bosnae ecclesiastics g. 1628. Izadi ce u "Monumenta~ akademije.
I 2

87 kada je dvije godine kaAnje nadbiskup barski prosao po Slavoniji, eudi se, da fratrima nije poslo za rukom uvesti novi koledar.! Fratri 8U se doista trudili, ali bez uspjeha. Za primjer navodimo sto govore katolici sarajevski, banjslueki i pozeski, kada mole u rimske kurije, da im dade za biskupa oea Lucica. Govore 0 njegovim djelima, a dva puta da je bio kamenovan, jednom rsdi vjere od dometista, a drugi put od "Sokaca", 8tO je uvodio novi koledsr.! Nego ipak joste se dlii stari koledar za njekoliko godina. Jos g. 1640 pise pop Fabijan Vidoc biskupu zagrebaekomu 0 Vaskoj sv, Martina: "Istina je da po starom koledsriumu bozic i vuzem drse kako i Vlahi"':' Ipak se moze reei, da je novi koledsr prilieno osvojio katolieku Slavoniju. Velika je neprilika za katolieku erkvu u Slavoniji, s ton e i m a s v 0 gab i sku p a. Turei su nasli u Siavoniji tri biskupije, srijemsku, djakoraeku i zagrebaeku, a sveeenstvo posjedovalo je kao i drugdje znatne posjede i brojilo se medju plemstvo zemlje. Po temeljnim turskim zakonima nije moglo obstojati niti plemstvo, niti ovakovo gospodujuee svecenstvo u turskom earstvu. Kako god je svaki trag krscanskoga plemstva u Slavoniji izbrisan sa lica zemlje, tako su izbrisane i spomenute biskupije. Kralj imenuje i nadalje biskupe, ali ti sjede .gdjegod nil. kakovoj ugarskoj ili hrvatskoj kanoniekoj prebendi, a da svoje biskupije nikada niti vidili nisu. Narod prima svoju pouku u vjeri samo od fratara, koji dugo ne mogose doei do toga, da dobiju biskupe izmed sebe. Sto godina iza pada Bosne (1574) dolazi u Rimu tek rasprava 0 biskupiji "Bosne srebrene", da se osnuje. I sada prigovaraju jedni, da je to cudo da se ueini biskup provineije, a da mu se ne dade ime koga grada : da hi bolje bilo, da koji susjedni biskup providja sa svetotajstvima, nego Ii da se osnuje biskup bez prihoda, bez stalne crkve, bez grada kao stalne rezideneije, koji ce biti prisiljen prosjaeiri ili prodavati svoju sluzbu, kako se cuje 0 njekom bosanskom biskupu, koji je krscansku djeeu Turcima prodavao. Na to su drugi odgovarali, da biskup moze sjesti u jednom od onih petnaest samostana, gdje hi mu hila i rezidencija i stolna crkva. Valja znati primjecuju dobri poznavaoci turskoga carstva, da Turci ne trpe i ne dadu prebivati u onim stranama drugim popovima nego samo onim fratrima, koji su siromasni i mole
Ibidem 1630. Ibidem 1633 5. oktobra. • Sr. Priloge hr. I. str, 1.
I

t

88.
milostinju. Zato papa odlueuje da biskup bosanski ne sarno u Bosni providja svetotajstvima, vee po svim onim stranama nevjemika.! Kako je sto godina trebalo iza pada Bosne, dok se je odlueilo, da u samoj zemlji sjedi hiskup ovoga puka, tako je proslo 8tO godins iza pads Slavonije, da se je poeelo raditi, da eijela Slavonija - iii zemlja izmed Save i Drave, ovako ju zovu najvise puta papinski i carski izvjestiteiji - (1630) dobije jednoga biskups. Odmah u poeetku rodilo je to velikim smutnjama i sablaznima, kako svjedoei Petar Masareehi barski nadbiskup pregledajuci po odredbi rimske stolice Slavoniju. Nisu pomogle niti bule, koje su proglasivale fra Alberta smederovskoga biskupa biskupom cijele zemlje izmed Save i Drave. On predlaze neka se ostavi Srijem do utoka Drave biskupu smederevskomu, Podravina neka bude biskupu peeujskomu, a ostala Slavonija neka bude, da se utisaju nemiri, zajedno sa samostanima Nasicama i Yelikom pod upravom bosanskom. S Cini se da je sada opet sve mirovalo i ostalo pri starom obieaju i zakonu sve do godine 1647. Zavadise se radi Slavonije biskup bosanski Marijau Maravi« i hiogradski Marijan Ibrisimovic. Propaganda odluei, da se nijedan od njih ne pai'a II Slavoniju, vee da ju upravlja Pavao Posilovie biskup skradinski kao apostolski vikar, )laravic pohlepan za vlasell i noveem uteee se pod okrilje Ferdinanda III. i dobije IJOvelju, kojom ga car imenova biskupom bosanskim iIi djakovaekim sa svima pravima spadajucim ovoj hiskupiji izmed Save i Drave (16nO). s Carski dvor prisili tako kuriju, da je biskupa Posilovica odazvala, Nije ipak Maravi« niti dohio niti posjeo svu Slavoniju, jer jos i biskup biogradski drzi jedanaest zupa u Sriemu, a u Podravini ('etiri.' Nije niti onoga dijela Slavonije u svoju hiskupiju dobio, koji je pripadao od Nasica na zap ad biskupiji zagrebaeko], a pod koju su spadala sa cijelim obsegom svojim dva jedina samostana Slavonije Nasice i Yelika. '1'0 je 1\Iaravic i sam priznavao biskupiji zagrebaekoj."
1 Fermendiin: Acta Bosnae . episcopata Bosnensi 1573.

ecc1. Oonsultatio

in consistorio

secrete

super

2 Izvjestaj Petra Massarechia nadbiskupa barskoga 0 Slavoniji. Fennendziu : Acta Bosnae eccl. "eli pod taekom 7.: "Che si crea vescovo fra Ii duoi fiumi Says e Drava", Ovako je glasila in1itrukcija.
S

Vidi priloga hr. III. 1650 4. septembra, Djelovanje franjevaca II. str, 116-119.

• Batinic:

• Godine 16!6 obavlja on kanonicku vizitu, koju ovako sam opisuje: "Haec est visltatio Ecclesiarum Dioecesis Boaneusie e t par tis E p i 8 cop a t II S Z ag r a b i ens is in regno Slavoniae sub imperio turcico existentis''. I kada za-

89
Pored sve ove protekcije sa earskoga dvora koju je evo obilno dobivao od Ferdinanda III., koji ga je i onim darivao, eega ni sam nije imao, ipak nije bio Maravic priznat u Slavoniji. Uzalud se napinje i Ferdinsndov nasljednik Leopold 1. odmah rim je nastupio vladanje, da pred kurijom rimskom protestira, sto se ne. daje Maravicu vlast u Slavoniji u biskupiji djakovaeko], da se time rusi starodavno pravo i njegovoga kraljevoga velicanstva.' Uzalud je sve to, kada fratri nece biskupa bosanskoga vec vole Benliea biskupa biogradskoga, komu rimska kurija (1659) dozvoljuje, da rnoze stanovati i u samostanu Velikoj u Blavoniji." Rasle su svadje izmed fratara bosanskih i slavonskih. Ore iste godine (1659) ueini se veliki razdor medju njima radi izbora provincijala. Slavonei su htjeli, da se izbor obavi u Velikoj. Bosnjaci SI1 se izgovarali, da je tamo na onoj strani ,., ila voiska i tada bio h na onoj strani Nikola Zrinovic, mogao je biti suspet ali sumlja". Zato naeinise veliki kapit() u Fojnicu ali ,.,otci prekosavaeki ne moguci se pogoditi odu psujuci i pogrdjujuei i komisare i ostale otee od Bosne i odu, Prikosavci ueinise kapito u Velikoj i ueinise ministrom o. f. Ivana Drnjieanina." S Ovaj razdor probudio je napokon i hiskupiju zagrebaeku, da se je stala i ona brinuti za svoja prava, te imenova bez dvojbe ponukana na to od slavonskih fratara svojim vikarom u Slavoniji Petra Nikolica , koji obilazi Slavonijom i Hni izvjestaj, Kojim duhom dise vikar biskupa zagrebaekoga vidi se po tom, da se u izvje;(:u ruga biskupu Benlicu tada vee biskupu bosanskomu, koji drz] Djakovo za rezidenciju svoje biskupije "a say svijet zna, da je to krivo." A jos bolje pokazuje namjere i misli vikarove i franjevaca slavonskih, kada vikar dolazeci vee blizu Osijeka nalazi njeke ostanke zidina, pak ne zna 810 je, ver se domislja, da su to "znakovi granice biskupije zagrehaeke." Ovakovo izvjesce podpisuje i tadanji provincijal fratara Franjo Ogramie i potvrdjuje svojim peeatom,> ~Iedjutim traje ova pravda i dalje sve do osvojenja Slavonije i poslije jos njekoliko godina. Biskup bosanski Nikola Ogramic htjeo
redjuje fratra iz ovoga kraja uvijek biskupije djakovaeke god. 1887 br. relacija. I Theiner: Mon. Slavorum merid. I Fermendsin: Chronicon Bosnae. s Kronika Dubocanina u rukopisu , Vidi priloga br. VI. dodaje "Zagrabiensis dioecesis''. Glasnik

YI. str, 1l).l i dalje u Yi~e brojeva cijela
II. p. 143. Starine XXII. str, 42. akademije od Ziatoyica preplsana.

90 bi poslije osvojenja ne samo Slavoniju pod svoju vlast, vee dapsee i sve one krajeve, koje su Hrvati Turcima oteli. Strasna i mnogo puts ogavna pravda tece i izmed Rima i Beta. Sada se opet otimlju fratri izpod vlasti biskupa eagrebaekoga. Biskup zagrebaeki size svojim dokazima ell.u srednji vijek, a fratri mu odgovaraju da su kroz sto i 8estdeset godina samo oni nosill terete i muke trpili vrseei svetu slusbu bozju.1 A kakav je bio iivot biskupa u Slavoniji i Bosni. "Biskup" veli Benlic u svom izvjestaju nil. propaganda (1650) - "da sigurno uzmogne svu svoju biskupiju pregledati i izbjeei nasilju turskomu, mora najvise potajno i po noei putovati. Cesto puts kada se nil. Turke namjeri, pretrpi sramotu i dobije batina. Da njihovo bjesnilo utaziti uzmogne, prisiljen je, de se sa novcima spasi, Tako za sigurnost svoga iivota i da uzmogne vrsiti svoju psstirsku dusnost, svake godine valja da plati puno novaca. U ova vremena rata izmed Turaka i ~necana jedva mote da obstoji u svojoj biskupiji. Biskupski sto1 ne ima nikakovih prihoda, sadanjemu biskupu ne daje propaganda nista, pa zato mu manjka i za svakdanje potrebe iivota." 2 Biskup ne ima stalne s tolice, vee sjedi u kojem samostanu najvise puta u Olovu. Franjevci mu moraju davati od svake zupe po tri talirs, Raeuna se, da je dobivao 240 talira, kada je imao Bosnu i Slavoniju, a uzivao je JOB njeke pristojbe. Samostani su mu plaeali jos posluzitelje i konje, koje je trebao za svoje puteve. a Medjutim eini se, da je biskupu bilo uvijek pomanjih sitnih prihoda, pa se je prilieno nabiralo, Opet je i cast mamila taste Ijude, da i iz mimoga krscanskoga svijeta polete nil. ovo strasno ali i eastno biskupsko dostojanstvo. Da eujemo JOB jednom don Simona doduse u verigama i u najgroznijem polozaju, ali opet slika gorku situaciju i one, koji se iz vana otimlju za biskupiju. On veli: "Koi od tuda iz Rima dodju, oce da su gospodari, a kada vide suprotivstine, tako bieze. Koju korist ueini Dalmatin Petar Katie, biskup od Prizrina, s koga izgubi(se krscani) tisucu skudi, a on obogati svoie rodiake : a takodjer fra Alberto* i ovi od Antibara**, koi ueini bogate svoje
1 Veliki rukopis sa svima prilozima: "De limitibus episc. Zagr.", U zbirci nsse akademije (1689-1761). 3 IzvjeMe Benlicevo U FermendZin Acta Bosnae eccl. 1655. lzaei ee u ")10numenta" akademije. S Batinic: Djelovanje franjevaca II. str, 117-118. • To je isti onaj fra Alberto, koji je kao biskup smederovski hoteei biskupovnti (1626) u Slavoniji prouzrokovao silne sablazai . .. To je Petar Massarecbi, kojega izvje/itaj 0 stanju crkve u Slavoniji (g. 1630) vee spomenusmo.

91
nepute; i tsmo su niki od frat&ra (za) biskupat ns vieru; a(li) ko ga (t. j. vezira) (ne) miti, vezir oms ce (ga) na kolae, Ne znate sto se ovamo eini." I Ovirne se potvrdjuje tesko st&nje biskupovo, kako ga je malo visa oslikao bisJrup fra Benlie. Potvrdjuje se, da su strand slsbo djelovali i redovito bivali 8 fratrims n nesporazumu . .Ako i ne imamo drugih svjedoeanstva, da bi si strani biskupi gledali nabrati novaea, pak bi onda uzrnakli, opet pokazuje jasno, kakovo je bilo crno misljenje franjevaca 0 stranim biskupims. Ne govore opet dobro niti ovi papinski vizitatori 0 fratrims. Jedan od tih ljudi poslan u Slavoniju (1629--1630) da razvidi tamosnje stanje krscana ne govori dobro 0 njima, ali ne govori niti sasvirn istinito. Pro sao je iz Ugarske na Srijem i Potegu, ne nalazi niti jednoga samostana, dakle se vidi. da je putovao uza Savu, gdje doista nije bilo samostana. Malo ima svecenika zupnika, a i ti da su dosli iz Bosne. "Fratri su omraseni, jerbo su raspusteni, a vjernici bi volili popove. Spomenuti fratri ne dadese se vizitovati, vee obtuzise vizitatore Turcima, da su papinski uhode. Ti vizitatori budu od Turaka uhvaceni i zasuznjeni, te su sarno velikorn pomoeju krseanskih trgovaca spasili zivot, Dvojica od spomenutih zupnika potureise se, jedan u Srnederevu u srijemskoj provinciji, a drugi u Pakraeu u provinciji pozeskoj, da slobodnije iive. Turci ih ueinise vitezovima. Spomenuti fratri zupnici pripovijedaju onomu puku, da imadu veeu vlast od popova, pak daju oprosta i na 500 i 600 godina onima, koji euju njihovu misu. I ovi fratri i popovi odresavaju slueajeve, koji smiju odrijesiti samo biskupi. Spomenuti zupnici jesu neznalice bez sveceniekoga obrazovanja, sarno imadu misal i knjizieu za krseenje vrlo lose slozenu. Upotrebljuju sveto ulje od triju iii cetiriju godina s razloga, sto se tesko dobiva iz Dubrovnika iii iz Dalmacije, koja su mjesta daleko 25--30 dana. Stoji mnogo prenos. Crkve su im veeim dijelom odkrite, stari zidovi bez zvonova, bez oltara i bez slika. Ne drse niti svete vode niti svetilista, Djecu krste vodom blagoslovljenom u nedjelju iii ju blagoslove u onaj cas kada krste. Svi krste po kucama ili u polju, jer ne imaju zgode za to u crkvama. Ima vee trideset i vise godina, sto u onim mjestima nije bilo svete potvrde, jer ne ima biskupa, niti osobe koja bi imala takovu vlast. Zupnici ne vode knjige niti 0 krsteuju niti 0 vjeneanju. Kaleii su im i patene od kositra iii od olova, a crkvena su im odijela podeI

Fermendiin:

Acta Bosnae eccl. 1635.

92
rana i zamazana, Svetotajstvo posljednjega pomazanja nije u obieaju iii od neznanja iii od nemarnosti zupnika." 1 Ovo je erna slika zupnika i zupa i fratara i svjetovnih svecenika. Valja znati, da je bilo upravo u najsalostnije vrijeme, kada su napokon u Rimu stali raditi, da se osnuje biskupija. Upravo ovaj eovjek to je pekretao, a evo nije vidio samostana fratarskih Velike i Nasica, U ovoj sliei ipak ima puno istine, kads se uzme, kako je bilo onda udrugim krajevima pod Turskom. Evo sto pripovijeda biskup KoIonic g. 168l:s dakle koneem 17 vijeka u svojoj relaciji : Bio jedan zupnik kroz dvije godine bez misala, a da ipak njegovi zupljani ne budu bez -slusbe bozje, prepisao si je jednom misu za pokojne, pak ju je eitao i pjevao na sve nedjelje i na sve blagdane u godini. Pozvan nil. odgovor izjavi, da je toliki siromah, da si nije mogao misala kupiti. Trudio se, da dobije kakov misal, ali badava. Tekar na velike molbe dobije jedan misal, ali samo nil.tako kratko vrijeme, da si je misu za mrtve mogao prepisati. Drugi opet nije (·itao mise eijele godine, jer nije imao kaleza ni patene, samo sto je izprosio u susjeda posveceuih hostija, te je upotrebio za prieest svojih vjernika, ali mnogo puta nije dobio, pak su siromasni ljudi umirali bez posljednje utjehe. U zupaniji Arvi gdje ima puno tek obracenih katolika, skoro u svima zupama dijele hostiju, da ustede, nil.eetvero, jer hostije treba ca iz Poljske dopremati, jer ne imaju niti u onoj niti u susjedne dvije zupanije niti jednoga zeljeza za oblate, da si prirede hostije. Siromasni ljudi primajuci samo eetvrtinu hostije molise, neka im se dade pri prieesti eijeli Isukrst. a ne tek eetvrtina, t Ovako doslovce sluzbeno kardinal Kolonic 0 svecenicima katoliekim u Ugarskoj, koji su do jueer bili pod Turcima. A kako zive ti zupniei i popovi i fratri, kaki su im prihodi i da li su toli siromasni ? Imam zaliboze samo 0 jednoj zupi prihode naznaeene, ali biti ce svuda manje vise takvi. Kuca zupnieka ima jednu sobu i kuhinju, zatim ima staju i vrt, sve je plotom opleteno. Kolikogod je osoba u kojoj kuci, toliko zupnik dobije grosa, Svaki ozenjeni daje jednu drvenku ztta, Kada ide 0 !Jozieu sa krizicem, daje mu svaka kuea jedan dinar, jednu svinjsku kracu, harilo (vina iIi rakije) i jedan hljeb kruha. Pri krstu, ako je musko, dobiva pet dinars. jednoga kokota i dva hljeba kruha; ako je zensko pet dinara jednu
1

Fermendiin:

Acta Bosnae eccl, 1629-1630.
0

a Relacija Kolouiceva teci hr. ruk. 8653.

stanju u Ugarsko] g. 1688 u c. k. dvorskoj biblio-

93
kokos i dva kruha. Od vjencanja dobiva cetiri grosa, ako je vjereniea. djevojka. dobije jos za dar dolamu. I Od pokopa dobiva, ako se blagosliva samo na groblju sest dinars, ako se pak od kuee sprovodi dvanaest dinara. Kada dodje kositba, priprave mu sijena koliko treba. Svaks kuca daje mu voz drva. Zemlje dobije koliko mose zasijati, a tako i livade. Osim toga zasiju mu vjerniei tri jutra pseniee, jedno hrlulje, t jedno zobi, on daje sjeme, a oni sve urade, on primi cisto zrno. Napokon u gotovom svake godine dvanaest forinti. S S ovim prihodima mogao je zupnik ziviti zivot pristojnijega seljaka. Ako se uzme troSak na pristojne haljine i na nasilne gostbe turske, napokon i prinos samostanu ako je fratar, jedva ce se u njega naei noyes, da kupi knjige, koje su u 000 doba jos veoma skupe bile, a. i daleko su gradovi odkud bi ih mogli dobiti. Zupniei su svuda fratri po Siavoniji u Posavini, tek dva tri svjetovna popa,' a tako i u Podravini i u Srijemu. Ne ima primjera, da bi puk iskao popove, a ima dosta da istu fratre. Eno kako iz Dalmacije izvjestuju u Rim. Biskupi sjede po gradovima, a nikada ne izlaze medju svoj puk, koji je pod Tureima. Tako i zupniei po zupama. samo u vrijeme zetve prodju i pobiru, pak se povuku u gradove. Narod zove fratre za sveta otajstva, a oni dolaze.! Ovako nam slieno javljaju iz Srijema. U strasnom progonu blizu Iloka dva su samostana propals Kloster i Vocin. U posljednjem samostanu nabise gvardijana na kolae, RazbjeZaIifratri u nocno doba prolaze po selima, da daju krscansku utjehu. Poslije toga dolaze njeki popovi, ali su tako nemarni, da narod jatomice prelazi na pravoslavje, zato narod opet moli neka im dadu fratre. • Upravo nije istina, sto govori izvjestaj papinskoga izaslaniks od g. 1629-30, da narod voli i moli, neka mu se dadu popovi, Sva je dakle zasluga fratarska a i krivina, u koliko se mogu okriviti, da li je bilo i koliko krscanskoga zivota medju njihovim vjernieima. Svi su pak vjerniei iIi seljani iIi trgovci izvrgnuti najstrasnijim progonima osobito u vrijeme rata. Svi izvjestitelji dive se
Strophiolum po Du. Cangeu: pallium virginale - doIamu? Spelta mj. Spelt. S Vidi priloge br, VII. • Vidi izvjesta] ~ikoli~ev: Priloge br. VI. • Jerolim Lucie biskup Drivasta ovako izvjescuje kongregaciji u Rimu. Fermendsin : Acta Bosnae ecc!. 1638. • Ibidem g. 1634 30. juna pismo iz Iloka u Rim. Fratre mole: Ilok, Ljuba, Sot, Brkasovo, Baeincl, Selena (l), Kalotinci, Gibara i IIigge (I).
I

2

94 pobosnosti onoga jadnoga pub. Cujmo poznatoga nam n!tJoStrij~ papinskoga izvjestitelja od g. 1629--30. "U ovim mjestima" - u srijemskom i pozeskom kraju - "nalazi se mnogo hiljada krseanl vecUn dijelom najvjerniji, najodaniji i najpokorniji apostolskim zapovijedima. Ali su velike nevjeZe u svima stvarima, koje spadaju na krsCanina, jer ne imaja poduke. Ispovijedaju Be i priooscaju jednom u godini, a mnogi ne znadu niti 000 naB, niti zdravu Mariju niti vjeronnja. Ovclje ima mnogo vjestica, koje su to naueile od TurkiDja. Premda podsniei Tureima, opet su najstalniji u vjeri. Imadu stan Qbi~, do. poste svakoga petka i vigilije iIi dane prije blagdana bogorodice i to svi pa i djeea". 1 Ovo nije u svemu utjesna slika, ali je od ostra sudea i mnogo je povoljnija, nego sto ju imamo u isto vrijeme iz onih zupo. kraj Drave, koje je i u tursko doba zadrzao biskup zagrebacki ".Istina je" - veli izaslanik biskupov - "da pJ starom kalendariomu boZie i vuzem me kako i Vlahi, ali kada po sirokom svetu dobri katoliei po naredbe svete matere eirkve posti poste i svetke svete, owls oni mrse i poslujo, orjo, kopajo etc. A ima i dosta, koteri ni petka ni sobote ne poste. Vse to na stran ostavivsi, da su oni pravi krsdenici stare vere katolieanske, ne bi se po kalvinski naein spovedali ni fslatom kruha pricescali. Bog vsemoguei s jednem moim med nih dosastkom takovu iskru duha svetoga jesam u serca vrgal, da su p rim e s e k 0 t era i m s e 0 d s t ole t (kako su mi oni sami povedali) v Vas k a sen t Mar tin n i e s I u z i I a, skoro vsi zaplakali i podvezali so mi se, do. se nigdar k drugemu, nego koteri bode prave rimskeI katolieanske vere pravo posveeen pop spovedati nete" .1 Mnogi popovi u Podravini prelaze na pro t est ant i z a m ili bolje govoreci no. k a I v i n i z a m. Tako evo i ovdje spominju Be popovi biskupa zagrebaekoga, do. su se pokalvinili, Diljem uz rijeku Dravu cvate protestantizam i kalvinizam upravo u vrijeme tursko. Cim je Siavonija po Turcima osvojena dize se Mihajlo Starin iz grads Stare u baranjskoj zupaniji, uvodi Luterovu nauku i razganja i sasvim razazene katolieke popove, koji se razbjegose. Isti Starin prisvojio je novoj vjeri mnoge crkve u Slavoniji. S Za njekoliko godina kasnje slave protestanti u Tordincima svoju sinodu.s Oko Osijeka
Fennendfin: Acta Bosnae eccl. 1629-1630. Prilog br. 1. I FennendZin: Chronicon Bosnae 1544. Starine XXII. str, 38. • Ibidem g. 1551.
1 I

Bjede u vrijeme tursko velikim dijelom Magjari - svi kalvinske vjere.1 Popovi su slabiji proti protestantizma, frairi su jaci i bolje ~uvaju sToje oree. Pored sTih nasilja pravoslavDih vladika nije mosI& pr&v081I.TJl.& e r k v a uspjeti proti franjeYcima, da ih sataru i njihov puk pomooju turske sile prevedu Da pravo8lavje. Fratrima je dakako iza mnogo patnja, mub i DCJfeanihirtava poslo za rukom dokazati, "da su saavim druge sljedbe aego sto su Grei, Srbi i Bugari, pa zato imadu obieaje svoje erkve i zapovjedi svoje erkve slusati, a De imaju ib umemirivati Srbi, Grei i Bugari". S Jednom samo spominju nun sporneniei veliki prelaz na prav08lavje. Spominju sa mje8ta: Soljani, Velike Bemete, Golubinei, Burna, Vojinei (V ogninzi), :Mangjel~, Mitrovica u svemu viSe od dvije 8totine katolickih zadruga.· I to su skrivili nernarni popovi. Medjuiim nije erkva pravoslama imala snage, da orutjem uma eini pr08elite. Ako je u 16. vijeku vidio Gerlach svecenib u Srbiji, koji je obueen kao svaki drugi srpski seljak, a obavlja 8veil mn ukopa. jednoga svoga vjernika golim nogama do koljens, a razlikuje se od drugih 8eljana samo dugim vlasima i sto nosi drugaNj u kapu,' to je jedva bilo bolje i u 17. vijeku. U Ugarskoj kardinal Kolonic - rnoramo priznati oeiti i ljuti njibov protivnik psuje ih, da su najgori Ijudi i neznaliee,. da znadu samo u 8vojem jeziku misu citati, koji oni nazivlju "lagolica". U tom mOOdaAtogod previAe kaie, ali sigurno istinu govori, da su svjetoVDim gospodarima podani kao i drugi seijaei, da dobivaju isto tako hatina i da bivaju sapeti u lisiee kao i seljaei. Zato da 6e se rado prikloniti uniji, da postanu kao sveceniei katolicki plemeniti. Zatim navotti velike neurednosti, ali naroelto dodaje, da je i kod katolika jedva stogod bolje, koji su bili pod Turcima. Kod svetih otajstva ne paze niti na formu niti DS substanciju. U mnogim parokijama pri krstu De spominju svetoga trojstva, vee samo jednoga iIi drugoga svees. Mnogi propuste krstiti vodom, vee krste vinom iIi pirom, Kod slusbe boije sluse se kadgod zobenim iii kojim drugim kruhom i tako mnoge druge stvari. Oboli katoli~ki kardinal zaboravlja spomenuti, da to cine valjda u slucajevima ljutoga siromastva.?
Vidi naAe npriloge": Opia kotara osje<!kogai valpova6koga. FabiaDich: Fermani inediti str. 126-128. S FermendHn: .Acta Bosnae eccl. God. 1634 30. juna. , Izvadak u Glasniku XXXVI. str. 209. I Rukopis KoloniCev v~ spominjan u c. k. dvorskoj biblioteci u Beeu god. 1688 Btr. 18.
1 I

96 Kada je ovako jadno sveeenstvc pravoslsvno koncem 17. vijeka, onda ce i 0 puku njegovu vrijediti sto Gerlach pripovijeda koncem 16. vijeka. "Manjina samo zna "oee nas" i "vjerovanje" j vele: ""kako ee covjek to da nauei, kad mu valja tri do cetiri mjeseea sprovesti u polju pored volova iIi kad mu valja dan i noc, rano zorom i kasno u mrak kulueiti i mueiti se!?"" .Ali ipak svi oni znaju, da ima jedan Bog, da je njegov sin Isus Hristos, koji je radi nas postradao, raspet i uskrsao, pa ee biti uskrsnuee mrtvib, i da ima zivot vjeeni. I Kako vidjesmo nisu niti katolici na mnogo visem stepenu od ovib pravoslavnib.Ali ako i jesu slabi i jadni pojmovi 0 naukama vjere, opet je zarka ljubav vjere, kakve malo gdje u svijetu imade. Tomu su mnogo doprinosiIi i popovi pravoslavni i fratri, sto se zsjedno patise i veselise so.svojim narodom. Zna se za pravoslavne popove, d& su takvi bili, a drugaeiji nisu niti mogli biti, kada su malo vise obrazovani od svojib vjemika. Ali takvi sn bili i fratri, Evo jedne zgode koja se zgodila pred samim papinskim izaslanikom Pavlom Rovinjaninom. Dosao Pavao n Krapan, a bile su poklade. Narod zaigrao u kolo, a bogme fratri zaigrase junacki u koln. "Vidjeb i igru kralja" veli Pavao. Ali se eudi, 8tO mu se dogodilo da vidi fratre u kolu, Tomu se ne cudi onaj, koji u dusu pozna tadanje prilike u nasem narodu "franovci su onoga vremena" - veli njibov plemeniti povjestnik "zivjeli u najtjesnjem odnosaju slogs i Ijubavi pored pub, kojemu su bili ueitelji, upravljatelji· i prijatelji pravi. Oni su sa svojim narodom dijelili radosti i zalosti. Cudi se spisatelj 8tO je vidio da redovnici u kolu igraju. Izbor kralja obavljao se 0 mladom ljetu, pokladah krstovu imenu i 0 bosicu, Svemu tomu sudjeluju fratri kao sinovi iz puka i pravi pueki prijatelji". I Zivuci ovako popovi i fratri ne samo da ne zatirahu vee goji~e narodne obic.aje a i predsude i stars vjerovsnja. U tom se sastaju, kako vee pokazasmo i s Turcima. Evo tomu lijepa primjera. "U provinciji Posegi u vojvodstvu Cerniekoru - pripovijeda papinski izaslanik 1629-30-imajedno drvo nazvano "Lippa" na jednom pustom mjestu, gdje se svake nedjelje iza mladoga mjeseca saberu u velikom broju Turd i krscani sa zavjetnim svijecams i drugim stvarima. Zupnik bliznji u ime milostinje, koju ondje sabere, reee im misu. Oni se klanjaju onomu drvetu i cjelivaju ga, kao da bi bilo kakovo
Glasnik XXXVI. str, 211. Zlatoyic u 8tarinama XXIII. vateljeva.
I

2

str. 5 tekst Pavla Rovinjana i bilje~ka isda-

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->