Nakon zločina: pitanja zaslužuju odgovore

BACITI FETVU NA DJEDA MRAZA

INTERVJU: SENAD PRŠIĆ
Pakt Dodik – Čović za rušenje BiH
Istina o ratu u BiH: “Nas i Rusa…”
Kur’an – najvažniji izvor islama
Osvijestiti procese
SASTANAK U PRDEHANI
 SADRŽAJ

SADRŽAJ
UVODNIK
Nakon zločina: pitanja zaslužuju odgovore .................................................................... 3
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Baciti fetvu na Djeda Mraza .................................................................................................. 4
ISSN 1334-5052 Sigurnosna rješenja u BiH ....................................................................................................... 6
PREPORODOV JOURNAL Drž’ se, Feđa ................................................................................................................................ 8
mjesečnik KDBH “Preporod” Blagdanske poruke hidžre ...................................................................................................... 9
Važnost prevencije bolesti .................................................................................................. 11
Izdavač: Novi četverogodišnji mandat . ........................................................................................... 12
Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske Bošnjački identitet .................................................................................................................. 13
“Preporod” Kontinuirano jačanje stranke ............................................................................................. 14
Glavni urednik: Prvorazredan kulturni događaj . ........................................................................................ 16
Ismet Isaković “Bulbuli” i edenski vrt ........................................................................................................... 18
Stalni dijalog i otvorenost .................................................................................................... 19
Zamjenik glavnog urednika: Čarobna moć sevdalinke ..................................................................................................... 21
Filip Mursel Begović Veliki kulturni doprinos ........................................................................................................ 22
Redakcija: Mi smo spremni ....................................................................................................................... 23
Amina Alijagić Kur’anska tajna harfova ........................................................................................................ 24
Zvornik – prvi etnički očišćen grad u BiH ................................................................... 25
Mirza Mešić
Sena Kulenović HRVATSKA
Edis Felić Božić u Alpama . ....................................................................................................................... 27
Faris Nanić INTERVJU – SENAD PRŠIĆ
Ajka Tiro Srebreniković SDAH i BDSH nemaju ekskluzivitet nad bošnjačkim narodom ......................... 29
Suradnici: BOSANSKI BAROMETAR
Mirsada Begović Pakt Dodik – Čović za rušenje BiH ................................................................................ 32
Edina Smajlagić Istina o ratu u BiH: “Nas i Rusa…” ................................................................................. 34
Avdo Huseinović (BiH)
Edin Tule (BiH) IZ SVIJETA
Domino efekt . .......................................................................................................................... 36
Amel Suljović (BiH)
2 KULTURA
Adresa:
Zaplakala šećer Đula ............................................................................................................. 39
Preporodov Journal
Ilica 35, 10000 Zagreb PRIČE IZ BOSNE
Jedan od najboljih koje smo imali . ................................................................................... 40
Telefon/faks:
+385 (0)1 48 33 635 ŽIVJETI ISLAM
e-mail: Kur’an – najvažniji izvor islama ......................................................................................... 42
kdbhpreporod@zg.t-com.hr POVRATAK U BUDUĆNOST
kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr Osvijestiti procese .................................................................................................................. 44
ismet.isakovic@sk.t-com.hr
web: www.kdbhpreporod.hr MURSELOV ŠEGISTAN
Sastanak u Prdehani ............................................................................................................... 46
Žiro-račun:
ZABA 2360000-1101441490
Devizni račun:
SWIFT ZABA HR 2X: 70300-280-3755185
Cijena: 15 kuna
Pretplata:
RH 100 HRK godišnje
BiH 30 KM godišnje
J Svijet 20 E godišnje
Tisak:
O mtg-topgraf d.o.o., Velika Gorica
U Tiskano uz financijsku potporu iz
Državnog proračuna Republike
R Hrvatske putem Savjeta za nacionalne
manjine Republike Hrvatske
N
A Na naslovnoj stranici:
Bošnjački institut u Sarajevu
L

Uvodna riječ
Nakon zločina:
pitanja zaslužuju odgovore
Tko oduzme nepravedno život jednome čovjeku kao
da je ubio cijeli svijet, a tko spasi život jednome čovjeku
kao da je spasio čitav svijet, kaže Časni Kur’an. Odzvanja
li ovaj ajet mislima muslimana širom svijeta nakon kuka-
vičkog, zastrašujućeg napada na aleksandrijsku Koptsku
crkvu u kojoj se prvih minuta Nove 2011. godine po Mila-
du održavala euharistija i koji je ubio trideset dvoje kr-
šćanskih Kopta pri bogoslužju, a ranio devedeset sedam
mahom kršćana i nešto muslimana koji su se nalazili oko
crkve? Ubio ljude dok su slavili Boga! Ubio Sljedbenike
Knjige koje su muslimani dužni štititi, posebno u državi u
kojoj su velika većina i čiji predstavnici zauzimaju sve
ključne poluge vlasti. Ubio trideset dvoje nevinih vjerni-
ka, dakle trideset i dva svijeta.
Ostavimo, načas, na stranu u mnogome opravdane bo-
jazni o uvezenom aktu zločina, o pokušaju destabilizacije
muslimansko-kršćanskih odnosa u Egiptu i time samoga
Egipta, o ograncima fantomske Al-Qa’ide, o interesu ne-
legalne vlasti koja je varala na izborima da se dodatno
kompromitiraju islamistički pokreti, posebno Musliman-
ska braća, o upletenosti izraelske obavještajne službe kao
stvarnog dobitnika ovog vandalskog čina, o nedjelovanju
egipatskih snaga sigurnosti u zaštiti ove crkve koja je bila
na popisu meta, objavljenom na webu, i upitajmo se jed-
no. Zašto, osim načelnih osuda zločina, muslimanski lide-
ri i mase ne pokažu barem zrnce odlučnosti da se obraču-
naju s ovim manjinskim, minornim pokretima primitivnih
i ograničenih interpretacija Kur’ana, a posebno hadisa.
Gdje su odlučne fetve vjerskih autoriteta El Ezhera ili Qo-
ma, intonirane najtežim prijetnjama protiv inspiratora, na-
logodavaca i izvršitelja ovakvih besprizornih zločina nad
Sljedbenicima Knjige, kao što su odlučne bile fetve protiv
Selmana Rušdija ili pozivi na linč i nasilničke demonstra-
cije protiv karikatura Poslanikovih. Nasilje uopće, a po-
sebno protiv nemoćnijih je znak vlastite slabosti. Nije li
Poslanik rekao kako je džihadu-l kebir – veliki napor –
borba protiv vlastitih slabosti, dok je džihadu-s-saghir –
mali napor – borba na bojnom polju protiv napadača? Če-
ga se to muslimanski autoriteti boje – da im pastve, zapu-
štene u neznanju i opterećene neautohtonom tradicijom
postanu odjednom konvertiti u kršćanstvo ili neke druge
vjere, pa se boje riječju progoniti one koji u ime vjere ubi-
jaju. Jadna li im je vjera i još jadnija pastva.
James Mitchener je pedesetih godina prošlog stoljeća
napisao za američku obavještajnu službu kako su Arapi i
muslimani općenito imuni na komunističku indoktrinaciju
zbog svoje duboke i iskrene religioznosti koju je boljševi-
zam ismijavao, impregnirajući društvo agresivnim ateiz-
mom. I doista, niti jedna diktatura među muslimanima
dvadesetoga stoljeća nije se oslanjala na ateizam. Čak je i
kemalistička turska diktatura samo pokušala turcizirati
UVODNIK
islam do mjere do koje to nije postalo ridikulozno. Ovo-
stoljetne diktature na islam se itekako oslanjaju. Posebno
na islamsku ulemu. U čemu je onda problem, pitaju se
začuđeni, prijateljski nastrojeni i suradnji vrlo skloni kr-
šćani i drugi, vjernici i agnostici, širom svijeta? Što je s
ajetom koji mnogi od njih citiraju kako u vjeri nema prisi-
le jer se pravi put jasno razlikuje od zablude? Osim ako ta
ista ulema polako počinje gubiti pojam o pravom putu, pa
misli da ga je počela gubiti i pastva, vjerničke mase. Jer
ako su muslimani danas muslimani po tradiciji, a ne po
uvjerenju, onda je islamski svijet u ozbiljnoj krizi identite-
ta i nedostaje mu samopouzdanja. Postaje autarkičan i na-
siljem prikriva vlastite slabosti – neznanje, ovisnost o
uvozu iole složenijih gotovih proizvoda iz, inače, mrskog
Zapada, a sve više i Istoka, zaostalost društvenih odnosa i
institucija. Jer ako je dvoje ili troje konvertita na kršćan-
stvo veći problem muslimanskoj ulemi od trideset dvoje,
na bi gajri haqq, nepravedno ubijenih nemuslimana od
muslimanske ruke, bez obzira tko ju je vodio, onda je ta
ulema izgubila vezu s načelima islama, a muslimanske 3
mase ozbiljno sumnjaju u utemeljenost i održivost svojih
uvjerenja. To nema veze s islamom jer je on slična iskuše-
nja prebrodio u ovih četrnaest stoljeća, ali ima veze s mu-
slimanima danas. Islam opstaje po principima višeg reda,
a muslimani propadaju zato što napuštaju principe. Zločin
je zločin i zaslužuje kaznu. Tko to zaboravi, skrenuo je s
onog pravog puta koji se jasno razlikuje od zablude iz aje-
ta koji zabranjuje prisilu u vjeri. Treba li podsjećati na na-
redbu hazreti Omera svojim generalima prije početka voj-
ne kampanje protiv Bizanta, a koja sadrži i zabranu skr-
navljenja kršćanskih bogomolja i nasilja nad nemuslima-
nima?
Napokon, po kojem to pravu reciprociteta mogu mu-
slimani očekivati zaštitu muslimanskih manjina u država-
ma na Zapadu i Istoku, ako ju nisu u stanju pružiti nemu-
slimanskim manjinama u svojim državama? Što ako gnjev
i antimuslimanska histerija, koje zločini poput aleksan-
drijskog dodatno raspiruju, izazovu odmazdu nad musli-
manima recimo u jugoistočnoj Europi? Kojim će to pra-
vom muslimanski autoriteti tražiti njihovu zaštitu ako su
ostali ravnodušni ili nedovoljno agilni u osudi, ali i progo-
J
nu ubojica iz Aleksandrije ili Bagdada, gdje je u listopadu O
ubijeno pedeset i šest kršćana, dakle pedeset i šest svjeto-
va, također u crkvi? Hoće li onda bošnjački i albanski mu- U
slimani platiti cijenu tuđeg nečinjenja i trebaju li njihovi
lideri i autoriteti, na istim načelima na kojima su branili R
Bošnjake i Albance od pokušaja genocida nad njima u de-
vedesetim godinama, braniti i Sljedbenike Knjige od zlo-
N
čina koje nad njima čine muslimani? Pitanja zaslužuju A
odgovore i mi ih čekamo. q
Faris Nanić L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ

Odjeci političkog obračuna u Sarajevu

Baciti fetvu na Djeda Mraza

Posve je jasno da se u sekularnoj državi Djed Mraz ne može zabraniti širem građanstvu, ali je sasvim legitimno da
vodeći islamski autoriteti vjernicima sugeriraju štetnost lika i djela Djeda Mraza, upravo kako to čine i oni katolički i
pravoslavni kada govore o pogubnoj komercijalizaciji personificiranoj u tom simpatičnom djedici. Međutim, jedino
kada je riječ o muslimanima govori se u smislu ekstremizacije i fundamentalizacije na štetu ostalih vjeroispovijesti.
Pritom se ne biraju sredstva, žučljivo pokušavajući dokazati bošnjački vjerski i etnički nacionalizam te ekstremizam
osporivači se služe upravo istom onom ideologijom koju pokušavaju osuditi.

Filip Mursel Begović

Pred Novu 2011. godinu, po većini hr-
vatskih novina i televizijskih emisija, in-
ternetskih portala i teletekst stranica proši-
rila se vijest da je Islamska zajednica BiH
izdala fetvu (neki su prenijeli bacila fetvu)
u kojoj se navodi da Djed Mraz nije poznat
i priznat u islamskoj tradiciji Bošnjaka, te
se, naročito bošnjačkoj djeci, taj kršćanski
simbol pokušava poturiti kao neutralan lik.
Ova vijest se pojavila između objavljenih
napisa vodećih hrvatskih kolumnista koji
su osudili bezglavo materijalističko divlja-
4 nje po hrvatskim shoping centrima pred
Božić, i raspisali se o tome kako je taj pra-
znik davno izgubio svoje duhovne vrijed-
nosti. Oglasili su se i mnogi katolički sve-
ćenici i teolozi koji već godinama upozo-
ravaju da Božić nije blagdan opijanja,
prežderavanja, mahnitog kupovanja i tro-
šenja – već praznik darivanja ljubavi, mi-
ra, pomirenja... Međutim, ispada da su i
takvi napisi postali dio prazničnog folklo-
ra, jer, kao da većina ostaje imuna na upo-
zorenja vjerskih i društvenih autoriteta.
Vijest da je netko u BiH izdao ili bacio fe-
tvu na Djeda Mraza i zabranio građanima
demokratske države da uživa u blagodati-
ma i tekovinama Zapadnog svijeta, proši-
rila se onom brzinom koliko je jednom
Djedu Mrazu (onom iz priča) potrebno da
obiđe Planetu.
J Hoće li Djedu Mrazu u Sarajevu
skinuti glavu?
O da se ne otopi od vrućine? Može, ako ga
Prenijeti vijest da je netko bacio fetvu
U (islamski pravni akt), jednom prosječnom
hrvatskom građaninu vjerojatno zvuči za-
R strašujuće. Ne zna on što fetva točno zna-
N či, zna samo da se zbog toga u nekom
Afganistanu može izgubiti glava. Po svoj
A prilici to bi moglo značiti da će Djedu
Mrazu uskoro u Sarajevu skinuti glavu,
L počupati bradu, možda ga osunetiti, po-
slati na prislini rad... i to sve učiniti jed-
nom slatkom djedici s reklama Coca-Co-
le koji dobrodušno daruje i blagonaklono
brine za sretni ishod djetinjstva djece Za-
padnog svijeta. Kako li izgleda Djeda
Mraz u Kini ili u Južnoafričkoj Republi-
ci? Ima li u Kini možda kose oči, a u Afri-
ci je crne boje kože? Može li taj dobri
djedica iz snježnih sjevernih krajeva uop-
će stići do Južnoafričke Republike u
onom svom teškom crvenom kostimu, a
tamo čeka rashlađena Coca-Cola i nastup
u televizijskoj reklami.
Termin fetva je širom svijeta dobila
na popularnosti zbog slučaja Rushdie, a
posebice nakon objavljivanja karikatura
Poslanika Muhammeda u danskom
“Jylland Postenu”. Podsjetimo na slučaj
iz 2006. godine, kada je riječ fetva posija-
la strah po hrvatskim medijima. Nakon
što je tjednik “Nacional” objavio 12 kari-
katura Poslanika Muhammeda a.s. u Hr-
vatskoj je nastupilo iznenađujuće uzbu-
đenje. Istog dana kada su karikature
objavljene u javnost je stigla vijest da je
neki islamski šeik bacio fetvu na “Nacio-
nal” u ekskluzivnom intervjuu koji je iste
večeri emitirala Zagrebačka televizija.
Razgovor je vođen sa šeikom Ibrahimom
al Salehom, koji je predstavljen kao imam
džamije Omar ben al Hatab iz Tripolija u
Libanonu. Internetski portal “Index” po-
čeo je zatim najavljivati taj intervju pod
naslovom Vjerski vođa muslimana sunita
osudio na smrt izdavače Nacionala.
Naravno, mnogi su se smjesta upitali
kako je uopće moguće da samo nekoliko
sati od izlaska novog broja “Nacionala”
netko udaljen na tisuće kilometara zna da
su i u Hrvatskoj objavljene sporne karika-
ture, no senzacionalističke najave domaćih
medija uspjele su ustrašiti pojedine hrvat-
ske građane koji su sa zebnjom iščekivali
taj famozni intervju. Međutim, tog dana u
20.30 na Zagrebačkoj televiziji dočekala
ih je samo snimka telefonskog razgovora
sa stanovitim Ibrahimom al Salehom, iz
koje se moglo zaključiti da je riječ o najo-
bičnijoj manipulaciji i medijskom sijanju
straha među hrvatskim građanima, jer na-
vedeni šeik uopće tijekom razgovora nije
spomenuo “Nacional”, a vjerojatno bi
imao problema i s nalaženjem Hrvatske na
zemljopisnoj karti. Po pisanju “Nacionala”
iza svega se krio hrvatski novinar Hassan
Haidar Diab, porijeklom iz Libanona. Iako
Diab već dugi niz godina živi u Hrvatskoj,
u lošim je odnosima s vodećim ljudima
Islamske zajednice te su se od njega, kao
manipulatora ogradili i muftija Omerbašić
i saborski zastupnik Tanković. Slučaj iz
2006. godine spominjemo tek kao ilustra-
ciju koja govori o recepciji temina fetva
među hrvatskim pučanstvom, ali i nezna-

nju te površnosti hrvatskih medija koji
umah mogu lakovjerno postati kanal za ši-
renje panike, paranoje i ksenofobije. Ili
ispravnije rečeno: ni počesto žutilom obo-
jeni “Nacional” u tome nema čiste ruke
(objavljivanje karikatura ovom prilikom
nećemo problematizirati), jer, pametno je
odigrao odmah se ubacivši u ulogu žrtve
kojoj se prijeti. Na koncu vlasnik “Nacio-
nala” nije smaknut od muslimanskih tero-
rista, već onih domaćih. Dakle, istovjetno
je i sa Djedom Mrazom na kojega je u BiH
bačena fetva, bez objašnjenja što to točno
znači i što posljedično sugerira da u su-
sjednoj zemlji žive neki talibani i bradati
teroristi koji će uskoro linčovati dobroćud-
nog Djedicu Mraza
Djed Mraz je direktno povezan s
kršćanskom tradicijom
Lik Djeda Mraza postao je predmet
političkoga obračuna u Sarajevu i središ-
nja figura sporenja između u Gradu vla-
dajućeg SDP-a BiH i tradicionalno ori-
jentiranih bošnjačkih stranaka, prije sve-
ga SDA. Slučaj se povlači već godinama
i pretvorio se u pravu sapunicu. Ljevičar-
ski i liberalni krugovi tvrde da je Djed
Mraz neka vrsta simbola građanskoga
društva i fiktivni lik kojem se mogu ra-
dovati sva djeca, bez obzira koje su naci-
onalnosti i vjere njihovi roditelji. S druge
strane, bošnjački tzv. konzervativci
objašnjavaju da je Djed Mraz ipak na
svojevrstan način produkt zapadnoga
društva i njegove kršćanske tradicije - te
da u biti promovira konzumerizam i
okrenutost materijalnom, što je u suprot-
nosti s islamom, ali čak i s istinskim uče-
njima drugih vjera, poput kršćanstva.
Zamislimo, umjesto da su hrvatski medi-
ji pisali o bacanju fetve, vodeći katolički
teolozi i razni kolumnisti u Hrvatskoj,
koji su osudili komercijalizaciju Božića,
mogli su iskoristiti priliku i zahvaliti mo-
noteističkoj braći muslimanima što su ih
podržali u istoj ideji. Kada je riječ o Sa-
rajevu, SDP-ov gradonačelnik odlučio je
nešto učiniti nakon što se u Javnoj usta-
novi (JU) “Djeca Sarajeva”, u okviru ko-
je djeluje niz vrtića, već godinama ne
trude organizirati priredbe u kojima bi
Djed Mraz djeci dijelio paketiće. Direk-
torica JU “Djeca Sarajeva”, Arzija Ma-
hmutović, nakon uvođenja vjeronauka za
mališane islamske vjeroispovijesti u vrti-
ćima, odgodila je pod raznim izlikama
druženja sa starcem iz Laponije. Ipak, di-
rektorica se ogradila od zabrane tako što
je prepustila osoblju u svakom od 24
gradska vrtića da organiziraju novogo-
dišnja druženja s Djedom Mrazom samo
ukoliko većina roditelja pokrene takvu
inicijativu. Roditelji su medijima rekli
kako se takvim odnosom uprave prema
Djedu Mrazu zapravo šalje ružna poruka
o svjetonazoru koji djeca dobivaju u sa-
rajevskim vrtićima. Dodatni razlog za
nezadovoljstvo dijela roditelja, uglav-
nom nebošnjačke nacionalnosti, inzisti-
ranje je na uvođenju vjeronauka u sara-
jevske vrtiće.
Profesor Fakulteta islamskih nauka
Enes Ljevaković objasnio je da je Djed
Mraz direktno povezan s kršćanskom tra-
dicijom i samo je drugo ime za Svetog
Nikolu. “Oni koji prešućuju ovu činjeni-
cu i pokušavaju da predstave, ustvari na-
metnu, Djeda Mraza kao općeprihvaćeni
simbol darovanja djece povodom nove
kalendarske godine, čije je obilježavanje,
također, povezano s kršćanskim vjerova-
njem u datum rođenja Isaa a.s., zamaglju-
ju istinu i obmanjuju javnost, posebno
muslimansku djecu nastojeći im poturiti
jedan kršćanski simbol kao neutralan i
kao općeprihvaćen i poželjan obrazac po-
našanja. Pravo je svakog pojedinca i po-
rodice da po vlastitoj savjesti i izboru pri-
hvate ili ne prihvate spomenute simbole,
ali je prema islamskom učenju svako i
odgovaran za vlastiti izbor i postupke”,
prenijete su Ljevakovićeve riječi na služ-
benim stranicana Rijaseta. Koliko je Lje-
vaković u pravu prosudimo sami iz na-
rednog navoda: “Sveti Nikola je jedna od
inspiracija za Djeda Mraza. On je bio epi-
skop Mire u Likiji, pokrajine bizantijske
Anadolije. Prema predanju, Nikola je
uskrsnuo troje djece, koje je lokalni me-
sar zaklao u vrijeme gladi, pa se otuda
slavi kao zaštitnik djece. Pored toga je i
zaštitnik mornara. Ali Nikola je najčuve-
niji po svojim poklonima sirotinji, a naro-
čito davanjem miraza trima osiromaše-
nim kćerkama pobožnog kršćanina da ne
bi postale robinje i prostitutke. Nikola je
ubacio kroz prozor vreću sa zlatnicima.
Tokom vijekova, priča se mijenjala, tako
da je u jednoj verziji Nikola ubacio vreću
sa zlatnicima kroz dimnjak, koji su upali
u čarape koje su se sušile...”
Opasne ideologije unižavanja islama
Za jedinog profesionalnog Djeda
Mraza u BiH, Mladena Jeličića Troku,
koji već 40 godina vjerno glumi Djeda
Mraza, ova fetva znači direktan udarac,
prenio je radio Slobodna Europa. “Ja se
osjećam apsolutno ugroženom jedinkom,
jer je ta fetva poziv na moj javni linč i
udar na moj život, privatnost, egzistenci-
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
ju mene i moje djece”, istaknuo je Mla-
den Jeličić Troko. Naglasio je kako samo
nepismen čovjek može Djeda Mraza pro-
zvati religijskim likom. Novinarka tjed-
nika “Start” Rubina Čengić istaknula je
da Djeda Mraz kao nepoželjan datira od
kraja rata. “Prvo je bilo pismo Alije
Izetbegovića gdje je rekao da Bošnjaci
ne trebaju slaviti Novu godinu, da to nije
u njihovoj tradiciji i u duhu islama, a za-
tim je Djed Mraz na ulici bio gađan ka-
menjem”, naglasila je Čengićeva. U izja-
vi gradonačelnika Grada Sarajeva Alije
Behmena i njegovih zamjenika Igora Ka-
močajia i Miroslava Živanovića navodi
se: “Nevjerojatno je da je u zemlji makar
nominalno demokratskoj Djed Mraz
kontroverzna tema. Nažalost, u našem
slučaju Djed Mraz je postao simbol bor-
be za sekularni karakter države. Uklanja-
nje plakata koji su najavljivali Djeda
Mraza je poruka da zabrana ne važi samo
u Javnoj ustanovi ‘Djeca Sarajeva’ nego
i izvan nje. To je vrlo jasna poruka da će
oni koji danas ukidaju Djeda Mraza sutra
ulaziti u domove građana Sarajeva i kon-
trolirati koje televizijske programe gle-
daju. Ako je danas sumnjiv Djeda Mraz,
sutra će biti sumnjiv svatko tko ima tele-
vizijsku antenu.”
Zadnji navod posve je indikativan ka- 5
da je riječ o poturivanju ekstremne idelo-
loške obojenosti Bošnjaka muslimana.
Posve je jasno da se u sekularnoj državi
Djed Mraz ne može zabraniti širem gra-
đanstvu, ali je sasvim legitimno da vodeći
islamski autoriteti vjernicima sugeriraju
štetnost lika i djela Djeda Mraza, upravo
kako to čine i oni katolički i pravoslavni
kada govore o pogubnoj medijskoj ko-
mercijalizaciji personificiranoj u tom
simpatičnom djedici. Međutim, jedino
kada je riječ o muslimanima govori se u
smislu ekstremizacije i fundamentalizaci-
je na štetu ostalih vjeroispovijesti. Pritom
se ne biraju sredstva, žučljivo pokušava-
jući dokazati bošnjački vjerski i etnički
nacionalizam te ekstremizam osporivači
se služe upravo istom onom ideologijom
koju pokušavaju osuditi. I to vrlo opa-
snom ideologijom: onom koja lako ulazi,
posredstvom medija i neznanja o islamu,
J
u glave neupućenih. To je ideologija pa- O
ranoje, ksenofobije i širenja medijske pa-
nike, kada je riječ o unižavanju islama – U
prokušano uspješne metode zastrašiva-
nja. Ono što je izrekao sarajevski grado- R
načelnik, pokušavajući zaraditi političke
poene, upravo je na tragu izjava američ-
N
kih ratnih poklisara prije nego su krenuli A
na Irak. Kome su tu u stvari prijeti, prosu-
dite sami. q L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Predstavljanje knjiga doc. dr. Selme Cikotića, ministra obrane BiH
Sigurnosna rješenja u BiH
U organizaciji Bošnjačke nacionalne
zajednice Grada Zagreba i Zagrebačke žu-
panije, 3. prosinca 2010. u Zagrebu pro-
movirane su dvije knjige doc. dr. Selme
Cikotića, ministra obrane BiH i docenta na
Fakultetu političkih nauka u Sarajevu:
“SAD – BiH: mogući transfer sigurnosnih
rješenja” i “Sigurnosne pretpostavke Bo-
sne i Hercegovine”. Knjige su tiskane to-
kom 2010. godine, a predstavili su ih, po-
red autora, prof. dr. Izet Beridan, šef Od-
sjeka za sigurnosne studije Fakulteta poli-
tičkih nauka u Sarajevu, Faris Nanić, pu-
blicista i član redakcije “Preporodovog
Journala” i Željko Grubešić, stručni sa-
vjetnik Zajedničke komisije za obranu i
sigurnost Parlamentarne skupštine BiH i
ratni šef Kabineta generala Rasima Delića.
Sigurnosno-historijski kontinuitet BiH
Prof. dr. Izet Beridan je rekao da knjige
govore o jednoj specifičnoj sferi koju po-
6 malo još držimo u svijesti još od ratnih
vremena, ali ne zbog ratnih vremena već
zbog budućnosti. U svom magistarskom
radu “Mogućnost transfera kompatibilnih
elemenata američkog sistema sigurnosti u
sigurnosni sistem Bosne i Hercegovine”
Selmo Cikotić je istraživao temu koja je u
to vrijeme za neke u BiH bila nebulozna –
praviti usporedbu izgrađenog sistema si-
gurnosti SAD i Bosne i Hercegovine, u
kojoj na državnom nivou nije bilo ništa od
obrane. Naime, prema Ustavu iz Daytona
BiH je “praznina” u pogledu obrane jer je
to pitanje ostavljeno entitetima.
Tema njegove doktorske disertacije je
bila sigurnosne perspektive BiH, iz koje
je nastala druga knjiga koja je sadržajno
koncipirana u pet dijelova: historijski
kontinuitet državnosti BiH, međunarodni
aspekt sigurnosti BiH na razmeđu mileni-
J ja, unutarnji aspekti sigurnosti BiH, pret-
postavke za funkcioniranje sistema sigur-
O nosti BiH i zaključna razmatranja. Beri-
dan je rekao da je posebno važan dio u
U doktorskoj disertaciji sigurnosno-historij-
ski kontinuitet države BiH, pri čemu se
R autor u prikazu obrambene tradicije dota-
N kao važnih povijesnih događaja: obrana
od Osmanskog carstva (zbog vojničke
A snage tadašnja Bosna je pala 72 godine
poslije Srbije), otpor Austro-ugarskoj
L 1878. godine, velike žrtve za vrijeme
Promocija u prostorijama BNZH u Zagrebu
(slijeva: Željko Grubešić, Izet Beridan, Selmo Cikotić i Faris Nanić)
Drugog svjetskog rata i ratna događanja
od 1992.-1995. godine. Na osnovu njih je
Cikotić gradio svoju hipotezu o opstojno-
sti države BiH i potrebe jedinstvenog si-
stema obrane i sigurnosti, odnosno jedin-
stvenih Oružanih snaga BiH.
“Po mojoj ocjeni, Selmo Cikotić je je-
dan od najuspješnijih ministara u Vijeću
ministara BiH. On je gradeći svoju karije-
ru u politici, istovremeno gradio i aka-
demsku karijeru. Ono što je učinio u nau-
ci, pretočio je na određeni način u politič-
ko djelovanje. To je rijetkost kako na
prostoru BiH, tako i na prostoru bivše Ju-
goslavije. Knjige preporučujem naročito
onima koji se po bilo kojem osnovu bave
pitanjima sigurnosti – nacionalne, među-
narodne i drugima. Dr. Cikotić je kroz
svoje dvije knjige pokazao intelektualnu
hrabrost i akademsku zrelost, zbog čega
mu preporučujem da se i dalje ozbiljno
bavi nastavnim i istraživačkim radom u
oblasti koja je za prostore BiH jako zna-
čajna za buduća vremena i pokoljenja”,
zaključio je Izet Beridan.
Determinante sigurnosti
Faris Nanić je podsjetio da je Selmo
Cikotić od prosinca 1994. do lipnja 1997.
radio je kao vojni ataše BiH u SAD. To-
kom obavljanja ove dužnosti učestvovao
je u daytonskim mirovnim pregovorima
kao član bosansko-hercegovačke delega-
cije. “Njegov boravak u SAD nije bio sa-
mo boravak jednog vojnog diplomate,
nego je bio znatno više od toga. Bio je
jedan od rijetkih časnika koji je bio u mo-
gućnosti da prilično detaljno upozna dije-
love američkog sistema sigurnosti. Otuda
vjerojatno i akademski interes za izradom
magistarske teze koja će pokušati razmo-
triti neke od mogućnosti transfera sigur-
nosnih rješenja iz SAD na područje Bo-
sne i Hercegovine. Vrlo interesantno i
vrlo intrigantno, posebno ako se analizira
međunarodni položaj, globalna uloga,
unutarnje uređenje i politički sistem tih
dviju država koji su bitno drugačiji”, re-
kao je Nanić. U tome mu je pomoglo po-
zivanje na događaje iz povijesti ratovanja
u BiH, kao i činjenica da je Vojska Fede-
racije BiH imala mogućnost obuke u
okviru NATO-standarda kroz program
“Opremi i obuči”, u čijoj je implementa-
ciji Cikotić dao veliki doprinos. Njegova
knjiga “SAD – BiH: mogući transfer si-
gurnosnih rješenja” je poslužila kao odre-
đena vrsta putokaza na koji način i koja
rješenja treba primjenjivati u izgradnji je-
dinstvenih Oružanih snaga BiH.
Autor u svojim knjigama pokazuje za-
vidno znanje iz drugih, vrlo često udalje-
nih disciplina. Iz toga se vidi da je riječ o
školovanom oficiru koji je završio Vojnu
akademiju: bio je aktivni oficir JNA, a ka-
snije i Armije BiH. Nanić je istaknuo da
autor u navođenju puta BiH kroz integraci-
ju – vojnu, a kasnije vjerojatno policijsku
– u euroatlantske integracije navodi i odre-
đene sumnje i mogućnosti drugačijih sce-
narija s obzirom na aktualno propitivanje

nekada konsenzualno prihvaćene globalne
uloge SAD kao jedine preostale svjetske
velesile. Stoga se sistem sigurnosti BiH
mora izgrađivati tako da može i samostal-
no funkcionirati, bez obzira kakva je kva-
liteta obrane kroz NATO pakt ili neku dru-
gu vrstu kolektivne obrane.
“Cikotić problemu sigurnosti prilazi
vrlo integrativno. Za njega sigurnost nisu
samo vojne snage, niti policijske snage.
On ovdje govori o determinantama sigur-
nosti, među koje navodi ekonomski razvoj
zemlje, razvoj i modernizaciju obrazova-
nja, povratak izbjeglica i raseljenih lica, te
izuzetno dobru suradnju s dijasporom, što
je nama vrlo važno. BiH ima veliku i zna-
čajnu dijasporu u smislu daljnjih reintegra-
cijskih procesa u zemlji, kao i ekonomske
pomoći, odnosno ekonomske suradnje sa
zemljama u kojima se sada nalaze. Tu su i
druge determinante, vanjske i unutarnje,
koje govore o pretpostavkama za sigurnost
BiH. S druge strane, Cikotićeve knjige su
u određenoj mjeri pionirski radovi u smi-
slu promišljanja budućnosti integracijskih
procesa u koje se danas gotovo neupitno
vjeruje”, rekao je Faris Nanić. Na kraju
izlaganja je istaknuo važno pitanje odnosa
građana svih nacionalnosti prema BiH kao
državi. U tom smislu, Cikotić smatra da je
potrebno pojačati obrazovni sustav, te pra-
vilno, korektno i istinito interpretirati za-
jedničku historiju BiH.
Obrambena reforma u BiH
Željko Grubešić je rekao da knjige
doc. dr. Selme Cikotića predstavljaju važ-
nu istraživačku studiju u kojima su elabo-
rirani značajni, prije svega suvremeni
obrambeni i sigurnosni aspekti. One su
značajan prikaz njegovih ukupnih profesi-
onalnih iskustava i stavova, te predstavlja-
ju važne preporuke za dograđivanje posto-
jećih sistema sigurnosti, ne samo u BiH
nego i šire. Grubešić je naglasio da se au-
tor vodi razmišljanjem da ništa nije tako
dobro da ne može biti bolje i bliže suvre-
menim trendovima i razmišljanjima, na
kraju i zahtjevima trenutka u kojemu živi-
mo. Cikotić u svojim knjigama neprekidno
daje nadu, želi i na kraju ustrajava u tome
da pozove sve relevantne ljude i strukture
BiH i nivoe njegovog društva da se ne mi-
re sa sadašnjim stanjem stvarnosti. Stanje i
sistem se mogu prestrukturirati, preobliko-
vati i konačno približiti standardima koji,
kada je u pitanju sektor obrane i sigurnosti,
vode BiH ka NATO-u i Europskoj uniji.
U pripremi knjige autor je vodio raču-
na o neminovno potrebnoj vezi: država –
ekonomija – obrazovanje, tako da je napi-
sano primijenio u praksi. U prvoj knjizi
“SAD – BiH: mogući transfer sigurnosnih
rješenja”, autorovo viđenje obrambene re-
forme u BiH, koje datira skoro dvije godi-
ne prije nego što je okončan njezin najzna-
čajniji dio, pokazalo se primjenjivo u prak-
si. Skoro 80% njegovih analiza, razmatra-
nja i pogleda su bili preteča reformskih
rješenja u sektoru obrane, koje je krajem
2005. i početkom 2006. godine rezultiralo
usvajanjem dvaju zakona: Zakona o obra-
ni i Zakona o službi u Oružanim snagama.
U knjizi se kroz jasan i metodološki ispra-
van pristup dotakao tema kao što su podje-
la vlasti, sigurnosni sistem, lokalna uprava
i političke partije, te međunarodni odnosi i
položaj BiH.
“Ono o čemu je razmišljao i ono što je
napisano uspješno je realizirao tokom man-
data na poziciji ministra obrane. Samo šest,
sedam godina ranije on je u svome magi-
starskom radu napisao da je nama u BiH
potrebno jedno Ministarstvo obrane, jedna
vojska i jedan pristup. I evo, došlo je vrije-
me da on bude dio te priče u praksi. Svojim
radom se izborio da bude na čelu tima koji
je znao kako treba pokrenuti ljude koji su
najveće bogatstvo zemlje u kojoj živimo.
Selmo Cikotić je u svojim knjigama cjelo-
kupan sistem sigurnosti BiH približio stvar-
nosti. Pritom nije niti jedan narod u BiH, a
posebno onaj kojemu pripada, stavljao u
poziciju, kako neki vole reći – temeljnog.
Naprotiv, kroz svoje dvije knjige je rekao
da se u bilo koju ozbiljnu priču o BiH ne
može ići bez svih njenih građana i naroda”,
zaključio je Željko Grubešić.
Multipolarna lojalnost
Doc. dr. Selmo Cikotić je rekao da su
teme obrađene u knjigama vrlo komplek-
sne. On je u okviru svoga naučnog i istraži-
vačkog rada nastojao tretirati teme koje su
društveno relevantne i primjenjive. Smatra
da će ključni kriterij uspješnosti u ovom di-
namičnom vremenu biti sposobnost prila-
gođavanja brzini i tempu promjena. Kroz
promociju društvene relevantnosti naučno-
istraživačkog rada želio je tretirati temeljnu
spregu uspjeha svakog državnog projekta, a
to je dobra veza vlasti, ekonomije i obrazo-
vanja. To nedostaje ne samo u BiH, nego i
cijelom regionu. Snaga države, a pogotovo
malih država kao što je većina u regionu,
sve više se mjeri stupnjem njene integrira-
nosti u međunarodnu zajednicu, a ne veliči-
nom njene površine, brojem populacije ili
snagom ekonomije. “U tome treba prepo-
znavati šansu. Ja mislim da BiH ima jednu
iznimno vrijednu komunikacijsku sposob-
nost, jedan komunikacijski kapacitet kao
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
nijedna druga država u regionu. Nažalost, u
bliskoj prošlosti to je više pretvarano u njen
nedostatak nego prednost. Međutim, mi-
slim da smo naučili jako puno lekcija iz
prošlosti, naročito bliske koja je neposred-
no iza nas. Pošao sam od pretpostavke da je
historija nauka kojom se jako puno manipu-
lira. Mnogi tvrde da je to nauka kojom se
najviše manipulira. Svrha mog pristupa je
bila da u određenoj mjeri korigiram i uma-
njim manipulaciju koja je išla na štetu BiH,
ali ne na štetu bilo koga drugog ili na štetu
istine”, rekao je Cikotić. Pritom je poštivao
logiku da ne može reći sve što je relevantno
za obrađene teme, ali je prakticirao i slijedio
pristup da je jedan tekst dobar ne onda kada
mu se nema što dodati, nego kada mu se
nema što oduzeti. Nastojao je da sve što je
ugrađeno ima svoju branjivost, da može op-
stati i preživjeti test vremena u dužem traja-
nju, kao i testove iz različitih pravaca u smi-
slu različitih politika, različitih političkih
opcija iz BiH i regiona ili sa stanovišta ra-
zličitih međunarodnih institucija.
“Ono što svijet želi postati u budućnost
BiH ima u svome iskustvu u svojoj prošlo-
sti. Mislim da permanentni napredak pre-
ma budućim ciljevima i standardima vrlo
često vodi povratku jednog dobrog i pre-
poznatljivog koloritnog lica BiH, koje
svjedoči o harmoničnom suživotu različi- 7
tosti koji je pretvaran u prednosti svih onih
koji su učestvovali u tom ambijentu. Ovaj
projekt su podržavali pripadnici različitih
političkih opcija, različitih etničkih pri-
padnosti u BiH – i u smislu regiona i u
smislu nivoa vlasti, na što sam posebno
ponosan. Ukupno iskustvo mog naučnog i
praktičnog rada jeste spoznaja da se etnič-
ki interesi u BiH najbolje promoviraju i
štite izgradnjom funkcionalnih i efikasnih
institucija koje će biti sposobne državu
uvesti u porodicu progresivnih i naprednih
naroda. I sve građane i sve narode u BiH,
koji god kriterij primijenili, dovesti u jed-
nu bolju poziciju od one koju imaju danas.
Kroz ovaj rad je iskovan jedan temelj kon-
cepta multipolarne lojalnosti, koji u suštini
podrazumijeva da lojalnost prema državi,
entitetu, narodu, regionu i političkoj partiji
– ako korektno i pravilno shvatimo real-
nost Bosne i Hercegovine – uopće ne is-
J
ključuje jedna drugu, nego naprotiv jedna O
drugu komplementiraju. BiH je tokom
svoje prošlosti plaćala najveću cijenu U
mnogih ratova. Mislim da ta činjenica daje
BiH ne samo pravo, nego i obavezu da R
predvodi u nekim pozitivnim procesima u
regionu i generira pozitivnu klimu surad-
N
nje”, zaključio je doc. dr. Selmo Cikotić, A
ministar obrane BiH. q
Ismet Isaković L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Predstavljanje knjige “Drž’ se, (b)Alija” u Dubrovniku i Trebinju
Drž’ se, Feđa
Pričom o obespravljenom trebinjskom
poduzetniku, kojem se srpske vlasti s počet-
ka bosanskih devedesetih otele imovinu, i
koji se, u neravnopravnoj i višegodišnjom
bici, parniči s vlašću - romano­pisac i dra-
matičar Feđa Šehović vodi nas u srce bo-
sanske tame, u prostor najokrutnijih trauma
koje su zadesile Bošnjake za posljednje­ga
bosanskohercegovačkoga rata. Treba sva-
kako reći da sudbina Alije Selimovića nije
najgora sudbina koja je zadesila Bošnjake u
BiH. Njegov slučaj je zanimljiv upravo
zbog njegove nepokolebljivosti da istjera
pravdu na čistac, a ovaj roman je, mogli bi
reći, hollywoodski nastavak jedne od naj-
mučnijih sudskih trakavica u BiH. Prva pre-
suda Trebinjskog suda, kojom se Aliji dodi-
jeljuje odšteta, po riječima Feđe Šehovića,
mnogim Trebinjcima je ulila nadu da se sta-
nje značajno popravilo i da je povratak mo-
guć. Raduje činjenica da je Šehović svoj
posljednji roman izdao upravo u KDBH
“Preporod”. Roman je predstavljen 3. pro-
8 sinca 2010. u “Narodnoj knjižnici Grad” u
Dubrovniku. O romanu su govorili književ-
nici Luko Paljetak i Sead Begović, te ured-
nik knjige Filip Mursel Begović.
Luko Paljetak je rekao da je po riječima
autora ovaj roman dokumentarno-fikcio-
nalni i na taj način otkriva prirodu svoga
narativnog postupka, koji je često Šehović
primjenjivao i u dosadašnjim proznim djeli-
ma baveći se ranijim povijesnim razdob­
ljima, svoj pogled na povijest temeljeći,
slično Aralici pa i Fabriju, na shvaćanju svr-
hovitosti koja ne proistječe iz povijesne ne-
go zapravo najčešće iz transhistorijske lo­
gike. “Pri tome je u Šehovića, u tom kon-
tekstu, najzanimljiviji način korištenja, ek-
sploatacija i funkcioniranje historiograf-
skog sloja u postupku naracije, odnosno u
sferi određivanja likova i njihovih postupa-
ka društvenom strukturom, ali i u sferi mo-
J tiviranja tih likova individualnim i osob-
nim, intimnim karakteristikama, koje su
O opet sa svoje strane rezultanta načina na ko-
ji oni koriste određene društvene energije.
U Od borca za povrat vlastite imovine - šesna-
est godina sudovanja parničenja - glavni lik
R Alija Selimović postupno evoluira u čovje-
N ka; kojem je od te materijalne dobiti važniji
vlastiti ponos i dostojanstvo. 'U krivu ste svi
A vi koji mislite da mi je samo do para!' - kaže
Alija nakon konačno dobivene parnice i po-
L vrata najvećeg dijela imovine, odnosno na-
knade za nju, i odmah zatim dodaje: 'To, što
sam ih bacio na koljena, to više volim'”,
objasnio je Paljetak i upozorio da se u dva
različita konteksta u romanu čuje uzvik
“Drž' se, Alija!”. “On je i naslov romana.
Na isti način, pročitavši ga, imajući na umu
temeljne oznake Šehovićeva narativnog po-
stupka, prožetost moralnošću, strasnim, ek-
splicitnim zalaganjem za slobodu, za huma-
nistička načela snošljivosti i suživota, za
odlučno proklamirani pacifizam, možemo i
mi uzviknuti: 'Drž’ se, Feđa!'”, podržao je
tim riječima jedan od najvećih hrvatskih
pjesnika svoga kolegu, velikog hrvatsko-
bošnjačkog prozaistu Feđu Šehovića.
Književnik Sead Begović rekao je da
roman “Drž se (b)Alija” otkriva trojakost
ovog intrigantnog pisca: majstorstvo kazi-
vanja, biofilnu aktualnost i građan­sku hra-
brost da se spisateljski vjerodostojno, na
matrici stvarnog doga­đaja, iskažu krajnje
istine i takozvana zabranjena mjesta. “Jed-
no je sigur­no, ovaj iskusni hrvatsko - boš-
njački književni bard, pripovjedač i dram-
ski pisac vrlo bogate biografije i bibliogra-
fije, još uvijek piše s istom mladenačkom
žestinom iako je također, netom prije izla-
ska ove knjige, obilježio i proslavio obljet-
nicu s više od četrdeset godina književ­nog
rada i sedamdeset i devetu godinu života.
Dovoljno je spomenuti njegovu jedinstve-
nu Dubrovačku trialogiju, humorističko-
satirički portret jednog grada, njegovih
ljudi, mentaliteta, morala i običaja u koji je
oslikao u šest svojih romana. Zbirku puč-
kih komedija, dra­ma i dramoleta objavlju-
je kao svoju prvu knjigu godine 1962., u
već zrelim muževnim godinama, a tijekom
Domovinskog rata, u kojemu se je nese-
bično angažirao, piše 'Ratni dnevnik' koji
se u prvom izdanju iz 1992. godine zvao
'Zla kob zaborava'”, uveo je publiku u širi
kontekst Šehovićevog opusa Begović.
“S romanom 'Drž' se (b)Alija', autor na
neki potresni način nadopunjuje svoje po-
znato petoknjižje pod zajedničkim imenom
'Ilijasbegovići - cronica travuniana'. Priča u
romanu, vođena autoritativnom pišče­vom
odriješitošću da dosegne razinu pravde, na-
drasta osobnu sudbinu i ona na jezovit na-
čin postaje naša zajednička mora. Ispod
pokrova stvarne priče posve je nevažno, ili,
bolje rečeno proizvoljno, hoće li Trebinjci
glavnog aktera u romanu prepoznati kao
svoga stvarnog i živućeg suvre­menika su-
građana ili nekog drugog baliju”, zaključio
je Begović komentirajući posljednji Šeho-
vićev roman u izdanju KDBH “Preporod”.
Roman je 4. prosinca 2010. predstav-
ljen i u Medžlisu Islamske zajednice Tre-
binje gdje je domaćin večeri, glavni tre-
binjski imam Husein ef. Hodžić, u punoj
dvorani, koja je dobila ime po znamenitom
šehidu dr. Mustafi Busuladžiću, pozdravio
okupljene. Promociji su prisustvovali i pri-
padnici srpskog naroda što govori da se
stanje u Trebinju unekoliko promijenilo.
Takva međuetnička druženja, posebice ka-
da je riječ o predstavljanju knjige koja te-
matizira tamnu stranu trebinjske ratne po-
vijesti, više su nego dragocjena. Na pro-
mociji je govorio i aktivist za ljudska pra-
va i voditelj Alternativnog kluba “Trebi-
nje” Blažo Stevović. I zaista je Feđa Šeho-
vić pisao ne mrzeći druge, već s namjerom
da u tančine prikaže proces jednog ludila,
podmukli proces krađe i uništavanja svega
onog što je imenovano balijskim i turskim.
Utoliko je knjiga vrijedna, kao dokument,
iako s elementima fikcije, jer zaigrana ma-
šta Feđe Šehovića nikada se nije pokorila
ispraznom nizanju činjenica i povijesnih
podataka. Ako se potvrde Šehovićeve bo-
jazni o cikličkom ponavljanju zla, netko će
moći uzeti ovaj roman u ruke i iščitati nje-
govu mehaniku, u nekoj novoj kronologiji
užasa možda izbjeći zamke u koje je upa-
dao Šehovićev glavni lik Alija. q
Filip Mursel Begović

Proslava Nove 1432. hidžretske godine u Sisku
Blagdanske poruke hidžre
U nedjelju, 5. prosinca 2010. u Domu
kulture “Kristalna kocka vedrine” u Sisku,
održana je svečanost povodom proslave
Nove 1432. hidžretske godine. Organizator
drugog novogodišnjeg koncerta pod nazi-
vom “Nek’ se srca otvore” bio je Medžlis
Islamske zajednice Sisak, u suradnji sa
svim bošnjačkim udrugama i Vijećima boš-
njačke nacionalne manjine koji djeluju na
području Siska i Sisačko-moslavačke župa-
nije. Koncertu u prepunoj dvorani sisačkog
Doma kulture prisustvovali su brojni pred-
stavnici vjerskog, političkog i kulturnog ži-
vota Siska i Sisačko-moslavačke županije.
Isa a.s. i Muhammed a.s. – znakovi
za sva vremena
U pozdravnom obraćanju prisutnima
Alem ef. Crnkić, glavni imam sisački, pod-
sjetio je da 6. prosinca sa zalaskom sunca,
odnosno akšamom ulazimo u Novu 1432.
hidžretsku godinu prema lunarnom računa-
nju vremena. U utorak, 7. prosinca je prvi
dan Nove 1432. hidžretske godine (1. mu-
harrem). Naglasio je kako je izuzetno važno
pravilno shvaćanje poruka milada i hidžre,
koji su međusobno povezani. “Završetak
hidžretske 1431. godine, a uskoro završetak
i miladske 2010. godine podsjeća nas na
dva važna povijesna događaja koji zrače
univerzalnom porukom. Milad nas podsje-
ća na rođenje jednog čovjeka koji je promi-
jenio svijet, a hidžra nas podsjeća na rađa-
nje jedne zajednice koja je promijenila po-
vijest. Prvi nas podsjeća da je čovjek osoba,
koja u ljubavi prema Bogu i ljubavi prema
čovjeku može mijenjati svijet, a drugi nas
podsjeća da je čovjek zajednica, koja u za-
jedništvu vjere u Boga i povjerenja u čovje-
ka može mijenjati povijest. Nema sreće
pojedinac bez zdrave zajednice, ali ni zajed-
nica ne može opstati bez snažnog pojedin-
ca. Stoga je važno da znakove milada i
hidžre čitamo otvorenog srca, jer Isa a.s. i
Muhammed a.s. su znakovi za sva vremena
i zato ih se ne smije udaljavati, niti prisvaja-
ti za jednoznačnu upotrebu. Najveći izazovi
našeg vremena su pravo pojedinca na sreću
i uspjeh i pravo zajednice na vjeru i spas. Isa
a.s. nas uči da je sreća i spas pojedinca u
ljubavi prema Bogu i prema čovjeku, a Mu-
hammed a.s. nas uči da je vjera i spas zajed-
nice u radu i odricanju za opće dobro”, re-
kao je imam Crnkić.
Bošnjački hor “Azizija” iz Orašja
Novogodišnju svečanost posebno je
uveličao mons. dr. Vlado Košić, koji je do-
šao u pratnji katedralnog župnika mr. Ante
Sentea. Dr. Košić je prvi sisački biskup na-
kon ponovne uspostave Sisačke biskupije,
koji obnaša i dužnost predsjednika Povje-
renstva za ekumenizam i dijalog pri Kato-
ličkoj crkvi u Hrvatskoj. Na dan održava-
nja koncerta “Nek’ se srca otvore” obilje-
žen je Dan biskupije, koja je 2009. godine
nakon nekoliko stoljeća ponovno uspo-
stavljena u Sisku. “Osjećam vašu blizinu,
vašu radost i sudjelujem u njoj. Iskreno
vam, dragi vjernici Islamske zajednice, če-
stitam Novu godinu i želim da vam bude
bolja nego li je bila ova koja završava.
Možda neće biti laka, ali ako čovjek ima
vjere u srcu, ako se pouzdaje u Svemogu-
ćega Boga, onda ima i snage da izdrži kuš-
nje. Dragi prijatelji, braćo i sestre, od srca
se radujem s vama, želim svako dobro i
Božji blagoslov”, rekao je sisački biskup
dr. Vlado Košić, čije su riječi prisutni po-
zdravili dugotrajnim aplauzom.
Izgradnja Islamskog centra u Sisku
Prisutnima se obratio i muftija Ševko ef.
Omerbašić, predsjednik Mešihata Islamske
zajednice u Hrvatskoj, koji se u prvom dije-
lu govora osvrnuo na povijest hidžre. Re-
kao je da su 1432. hidžretske godine prote-
kle od prisilne selidbe Božjeg poslanika
Muhammeda a.s. i muslimana iz njegovog
rodnog grada Meke u Medinu. Hidžra je bi-
la i ostala, kada je u pitanju povijest, najzna-
čajniji događaj islama. Tada nezamislivih
100 odraslih deva nudilo se tko donese Po-
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
slanikovu glavu ili ga živa privede. Muha-
mmed a.s. je morao obustaviti sve poslanič-
ke i ljudske aktivnosti u rodnoj Meki i kre-
nuti u izbjeglištvo, spašavajući vjeru i svoj
život. Prije toga svi slobodni muslimani po-
tajno su otišli u novu medinsku sredinu,
osim nekoliko robova i sluga, koji nisu 9
smjeli otići sa ostalima u strahu od svojih
gospodara. U novoj sredini nastale su nove
okolnosti vjere islama. Nekim muslimani-
ma su pogani pod prijetnjom smrti zabranji-
vali praktičnu provedbu islama, kao što su
namaz, post, zekat, obilježavanje blagdana i
život po osnovama vjere. U Medini su bili
slobodni i prakticirali su vjeru bez straha. U
novom gradu i zajednici muslimani doživ-
ljavaju puni uspon.
Muftija Omerbašić je podsjetio da je za
života Muhammeda a.s. i njegovog na-
sljednika Ebu Bekra bilo nekoliko događa-
ja po kojima računamo vrijeme. Među tim
događajima su godina pojave goleme zara-
ze (boginja), godina velike suše, godina
kajanja od grijeha nakon muslimanskog
poraza na Uhudu, godina velikog potresa
za vrijeme poganske opsade Medine ili
bitka na Hendeku, i tako redom. Svi su ti
događaji privremeno uzimani za početak
J
muslimanske ere, sve dok se namjesnik
Basre, u susretu namjesnika s halifom
O
Omerom r.a. 17. godine po hidžri, nije po- U
žalio da je dobio pismo od halife datiranu
u mjesecu ša’banu ne spominjući godinu. R
“Ja ne znam koji je to mjesec ša’ban, iz
ove ili prošle godine”, rekao je. Nakon su-
N
sreta s namjesnicima halifa Omer donosi A
odluku da se konačno odredi događaj i vri-
jeme od kojeg će početi muslimanska era. L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Njegovi suradnici su mu predlagali datum
rođenja Božjeg poslanika, početak objave
Kur’ana, zatim prihvaćanje perzijskog ili
bizantskog, odnosno kršćanskog datuma.
Ali Ebu Talib je predložio da to bude
hidžra Božjeg poslanika 622. po rođenju
Isa a.s. Treći halifa Osman r.a. predložio je
da početak hidžretske ere bude 1. mu-
harrema 622. godine, koji je bio prvi mje-
sec predislamskih Arapa. Međutim, po-
znato je da je hidžra bila u petak 12. rebiu-
l-evvela, odnosno 16. srpnja 622. godine,
što je datum ulaska Božjeg poslanika Mu-
hammeda a.s. u Medinu. Slično je i s kr-
šćanskim kalendarom: Isa a.s. je rođen 25.
prosinca, a godina počinje 1. siječnja.
Omerbašić je naglasio da muslimani tije-
kom cijele povijesti nisu nikada odbacili
kršćansku eru, koja je uz hidžretsku uvijek
navođena u svim službenim i neslužbenim
prigodama i dokumentima. Velika većina
muslimana u svijetu hidžru smatra prijelo-
mnim događajem u povijesti islama. Tome
je ponajviše doprinio Muhammed a.s. re-
kavši u jednom hadisu: “Hidžra je odbaci-
vanje svega što je Allah dž.š. zabranio.”
Omerbašić se osvrnuo i na događanja u
svijetu u protekloj hidžretskoj godini koja
će u svjetskim razmjerima biti zapamćena
po brojnim dramatičnim događajima u
10 islamskom svijetu. Ratovi u Iraku i Afgani-
stanu i dalje odnose brojne ljudske žrtve, a
mira nije bilo niti u drugim dijelovima mu-
slimanskog svijeta. Tako su statističari
arapskog neovisnog TV-kanala Al-Džezire
izračunali da je tijekom 1431. hidžretske
godine dnevno ginulo nešto više od 30 mu-
slimana i muslimanki. Najveća musliman-
ska zemlja po površini – Sudan, nakon izla-
ska iz građanskog rata, velikih međumusli-
manskih sukoba, genocida počinjenog nad
muslimanima, te genocida muslimana na
nemuslimanima u pokrajini Darfur, najvje-
rojatnije će se početkom Nove godine podi-
jeliti. Indoneziju neprekidno pogađaju veli-
ke prirodne katastrofe, dok je Pakistan uvu-
čen u ratni sukob u Afganistanu zbog čega
mu prijeti građanski rat. Omerbašić je na-
glasio da su muslimani u Europi doživjeli
dva snažna udarca na svoja prava i slobode.
J U Švicarskoj je referendumom muslimani-
ma zabranjeno graditi minarete uz džamije,
O a francuski i belgijski parlamenti zabranili
su muslimankama hidžab. Istovremeno,
U njemačka kancelarka Angela Merkel kon-
statira da je suživot kultura i religija u nje-
R noj zemlji propao. Nedavno provedene an-
N kete govore da je više od 50% Nijemaca
protiv islama u njihovom susjedstvu.
A “O položaju islama i muslimana u na-
šoj zemlji manje-više svi dobro znamo.
L Stoga i ovom prigodom treba naglasiti da
je položaj naše vjere i Zajednice jedan od
najpovoljnijih, ako ne i najbolji u Europi.
Tome idu prilog i nedavna izjava egipat-
skog predsjednika Husnija Mubaraka
premijerki Kosor, prigodom njenog bo-
ravka u Egiptu, da Hrvatska ima povolj-
niji odnos prema islamu i muslimanima
nego brojne zapadne zemlje koje se diče
svojim demokratskim dostignućima. Vi
ovdje u Sisku svjesni ste dobroga položa-
ja naše vjere, ali i vašega doprinosa rastu
i razvoju Republike Hrvatske. Ovdje bih
dodao činjenicu da Islamska zajednica u
Hrvatskoj svojim vezama u islamskom i
arapskom svijetu daje ne mali doprinos
razvoju gospodarskih odnosa sa tim ze-
mljama, što je veoma važno u vremenu
teške gospodarske krize i recesije. Po-
sredstvom Centra za halal certifikaciju
pri Mešihatu Islamske zajednice u Hrvat-
skoj brojne hrvatske firme i poduzeća
izvoze svoje proizvode u ove zemlje. Na-
ši službenici koji govore arapski jezik od-
laze s vladinim delegacijama i pomažu
jačanju odnosa s tim zemljama”, rekao je
muftija Omerbašić.
Naglasio je da je Islamska zajednica u
Hrvatskoj imala niz velikih uspjeha u
protekloj 1431. hidžretskoj godini. Ko-
načno je počela gradnja Islamskog centra
u Rijeci, koji će poslije Zagrebačke dža-
mije biti najljepši vjerski objekt u zemlji.
Centar će biti među najljepšim u Europi,
čija je cijena preko 7 milijuna eura. “Isto-
vremeno, uspjeli smo kupiti objekt u Za-
dru, čija je adaptacija u tijeku i koji će
koštati oko 300.000 eura, čime će Zajed-
nica biti bogatija za još jedan Medžlis i
još jedan mesdžid. Prošlu hidžretsku go-
dinu Islamska zajednica završila je s naj-
većim brojem polaznika vjeronauka u
školama i mektebima. U Fond zekata i fi-
tara sakupljeno je najviše sredstava. Broj
kurbana također je postigao najveći re-
kord. Unatoč spomenutim uspjesima broj
zaposlenih imama i muallima od 48 uvje-
rava nas da možemo više i bolje. I da smo
ostvarili tek 50% stvarnih mogućnosti.
Tako je i ovdje u Sisku, to moraju znati
svi koji su profesionalno i volonterski ve-
zani za Zajednicu. To nam daje za pravo i
činjenica da su imami i muallime
iznadprosječno situirani, kako s plaćama
tako i sa namjenskim stanovima i uvjeti-
ma rada, iako nismo još uvijek zadovoljni
s postignutim rezultatima. Imamska i mu-
allimska odgovornost, a naročito glavnih
imama, bit će mnogo veća, naročito od
polovice 2012. godine kada bude izabran
novi predsjednik i članovi Mešihata. Oni
su do sada, a i ubuduće će snositi najveći
teret i odgovornost za stanje Islamske za-
jednice u Hrvatskoj”, rekao je zagrebački
muftija.
Omerbašić je istaknuo da je Islamskoj
zajednici jako stalo da ima dobre prija-
teljska odnose s drugim crkvama i vjer-
skim zajednicama. U organizaciji Sisačke
biskupije tijekom prošle godine visoki
predstavnici vjerskih zajednica i crkava
imali su uspješan susret u Sisku, a počet-
kom sljedeće godine organizator međure-
ligijskog druženja bit će Islamska zajed-
nica u Hrvatskoj. “Kao što znate krajem
1431. hidžretske godine organizirani su
kandidacijski skupovi za nove sazive Iz-
vršnih odbora u Hrvatskoj. U subotu 11.
prosinca ili 5. muharrema 1432. hidžret-
ske godine Sabor Islamske zajednice u
Hrvatskoj imenovat će nove članove Iz-
vršnih odbora i zakazati za 25. prosinca
izbore za nove članove Sabora u Hrvat-
skoj. Za vas u Sisku vrlo je bitno tko će
biti članovi Izvršnog odbora jer je pred
vama golemi zadatak i odgovornost. Iz-
graditi Islamski centar od nekoliko mili-
juna eura pravi je izazov za vas, draga
braćo i sestre. Ono što je vrlo važno napo-
menuti danas jeste da ste vi u Sisku svo-
jim sredstvima kupili zemljište za Centar,
što njegovu izgradnju čini vrlo izgled-
nom. Potrebno je što prije sačiniti Ugovor
o izradi idejnog projekta kako bi se mo-
glo zatražiti razgraničenje zemljišta na
kojemu će se graditi Islamski centar”, za-
ključio je muftija Ševko ef. Omerbašić.
Nagrade i kulturno-umjetnički
program
Na svečanosti su dodijeljene četiri na-
grade zaslužnim pojedincima: Muhame-
du Alijanoviću (za životno djelo), dr.
med. Hašimu Smlatiću (za doprinos, afir-
maciju rada i djelovanja Islamske zajed-
nice u Sisku), muallimi Amili Škorić (za
uspješan rad) i Dragutinu Batinjaninu (za
izuzetno razumijevanje i poštivanje – naj-
bolji susjed sisačkog Medžlisa).
U trosatnom kulturno-umjetničkom
dijelu programa prepunom ilahija, kasida,
sevdaha i narodnih kola nastupili su Boš-
njački hor “Azizija” iz Orašja, BKUD
“Nur” iz Siska, Dramska skupina Medžli-
sa Islamske zajednice Sisak, učač Kur’ana
Senahid Makić (Bos. Krupa), te vokalni
solisti Miralem ef. Babajić (Sarajevo),
Mirsad Šehić (Bihać), Hatka Tatić (Bos.
Kostajnica), Mehmed Goražda i Munib
Huzeirović iz Siska. Voditeljica koncerta
“Nek’ se srca otvore” bila je Karmen Va-
lenta, novinarka sa županijskog Radio
Quirinusa. q
Ismet Isaković

Tribina o suvremenim principima liječenja raka (karcinoma) debelog crijeva
Važnost prevencije bolesti
Tijekom prosinca 2010. godine pri-
marijus dr. med. Ferid Latić, specijalista
opće kirurgije i subspecijalist digestivne
kirurgije, održao je dva predavanja o su-
vremenim principima liječenja raka (kar-
cinoma) debelog crijeva: 9. prosinca u
Islamskom centru u Zagrebu u okviru
Islamske tribine četvrtkom “Dr. Sulej-
man Mašović” i 25. prosinca u Medžlisu
Islamske zajednice Sisak. Prethodno je, u
studenom 2010. godine, predavanja na
istu temu održao u Medžlisima Islamske
zajednice u Rijeci i Puli.
Ferid Latić (Čapljina, 1955.) je zavr-
šio Medicinski fakultet u Sarajevu 1979.
godine, a specijalizaciju iz opće kirurgije
1987. u Zagrebu. Ispit iz digestivne kirur-
gije položio je u Zagrebu 2008. godine.
Radio je u Domu zdravlja Bosanski Brod,
gdje je obnašao i dužnost ravnatelja, a po-
tom kao specijalista u Medicinskom cen-
tru u Travniku. Od 1991. radi na Kirur-
škom odjelu Opće bolnice “Dr. Josip
Benčević” u Slavonskom Brodu. Od Hr-
vatske liječničke komore 2006. godine
dobio je odličje za unaprjeđenje kirurške
struke u Hrvatskoj na području endo-
skopske kirurgije. Objavio je više od 50
stručnih radova u časopisima i na kongre-
sima.
Osnovne karakteristike, dijagnoza
i liječenje
Rak debelog crijeva u Hrvatskoj i svi-
jetu je na drugom mjestu učestalosti me-
đu karcinomima probavnog sustava.
Zbog toga je Ministarstvo zdravstva RH
2010. godinu proglasilo godinom borbe
protiv ove ozbiljne bolesti. S ciljem otkri-
vanja bolesti u ranoj fazi i davanja veće
šanse novim bolesnicima za izlječenje,
Ministarstvo organizira i “screening”
(masovne) preglede rizične dobne skupi-
ne stanovnika. Prema statističkim podaci-
ma Zavoda za javno zdravstvo učestalost
raka debelog crijeva iznosi 18 na 100.000
stanovnika, što iznosi oko 900 novootkri-
venih slučajeva godišnje. Svake godine
umre oko 600 bolesnika. Veoma je velika
smrtnost u odnosu na broj oboljelih (oko
66%), a razlog tome je kasno otkrivanje
bolesti, kada je bolest već dala komplika-
cije ili metastaze. Stoga je cilj pokušati
preventivno djelovati na bolest uklanja-
Primarijus dr. med. Ferid Latić
njem rizičnih faktora ili, ako već bolest
postoji, otkriti je u ranoj fazi.
U prevenciji bolesti su važni tzv. fak-
tori rizika, a za debelo crijevo to su način
prehrane, način života i rada, dobna sku-
pina i nasljedni faktori. Kada govorimo o
prehrani sa sigurnošću se može ustvrditi
da je rak debelog crijeva češći kod popu-
lacije koja se pretežno hrane mesom, su-
homesnatim proizvodima, masnoćama,
rafiniranim šećerima i koji puše cigarete
(nikotin). Rjeđe se javlja kod populacije
koja u ishrani više koristi voće, povrće,
žitarice, mlijeko i mliječne proizvode. S
obzirom na dob rizična skupina su stariji
od 50 godina, jer je 20 puta veća učesta-
lost nego kod mladih. Kod nasljednih
faktora dokazano je da je prisutnost raka
debelog crijeva unutar trogeneracijske
grupe znatno povećava mogućnost obo-
ljenja (obiteljski rak). U faktore rizika
spadaju upalne i druge bolesti debelog
crijeva. Tako npr. bolesnici koji imaju ul-
cerozni kolitis, Chronovu bolest, polipe i
vilozne adenome češće obolijevaju, a fa-
milijarna polipoza crijeva se danas sma-
tra prekancerozom.
Obzirom da su poznati rizični faktori,
a pravi uzrok bolesti još nije dokazan, ne
može se provesti potpuna prevencija, već
se može ukloniti ili umanjiti djelovanje
rizičnih faktora. Radi toga taktika suvre-
menog kirurškog liječenja je usmjerena
na uklanjanje polipa i viloznih adenoma,
te liječenje ulceroznog kolitisa i Chrono-
ve bolesti. Najveća pažnja se poklanja
ranoj dijagnostici (detekciji) bolesti, što
ima za cilj otkriti bolest u ranoj (počet-
noj) fazi kada je operativnim zahvatom
moguće postići i potpuno izlječenje. Radi
prevencije i rane dijagnostike trebalo bi
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
pregledima podvrći sve osobe koji imaju
indikator suspektnosti, tj. simptome koji
mogu ukazati na postojanje bolesti, a na-
ročito u populaciji starijoj od 50 godina.
To su osobe s poremećajem stolice (česti
proljevi ili zatvori); osobe sa učestalim
grčevima i bolovima u trbuhu; osobe sa
krvarenjem iz debelog crijeva; osobe sa
gnojnom sekrecijom u stolici; osobe koje
boluju od ulceroznog kolitisa više od 15
godina; osobe koje duže boluju od Chro-
nove bolest; osobe koje su imale polipe ili
adenome. U metode rane detekcije spada
test okultnog krvarenja, gdje se u stolici
dokazuje prisutnost nevidljivog krvare-
nja, kao i određivanje tumorskih markera
u krvi (CEA, Ca 19-9), koji mogu ukazati
na prisutnost bolesti. Najvažnija dijagno-
stička pretraga je kolonoskopija, gdje se
pomoću fleksibilne kamere i TV sistema
pregleda sluznica lumena debelog crijeva
nakon pripreme, kao i irigografija s dvo-
strukim kontrastom. Također, ultrazvuk i
CT mogu biti od koristi. 11
Kad se bolest dijagnostički potvrdi
mora se kao osnovno i najvažnije liječe-
nje podvrći radikalnom kirurškom zahva-
tu, a nakon toga i supstitucionom liječe-
nju ako to zahtjeva stupanj bolest, koji se
određuje patohistološkim nalazom. Ovi-
sno o lokalizaciji tumora bolesnik se pod-
vrgava različitim kirurškim zahvatima
koji su ranije bili klasični, gdje se nakon
otvaranja trbušne šupljine oboljeli se-
gment crijeva uklanja se okolnim tkivom.
Danas u svijetu i kod nas tu metodu sve
više potiskuje Laparoskopska metoda
(minimalno invazivna kirurgija), gdje se
umjesto velikih rezova s malim incizija-
ma od 5-10 mm uvode dugački instru-
menti i uz prikaz kamere i TV sistema
izvode operacije. Ova metoda suvreme-
nog liječenja ima velike prednosti nad
klasičnom metodom jer postiže bolji koz-
metički rezultat, postoperacijska bol je
J
znatno manja, brži je oporavak, ranije se O
uspostavlja rad crijeva i kraće leži u bol-
nici. Metoda je u svijetu široko primije- U
njena, a u našoj zemlji primjenjuje se u
Zagrebu, Rijeci, Splitu, Osijeku i Slavon- R
skom Brodu. Ovakav vid liječenja je pu-
no bolji za bolesnika i širu društvenu za-
N
jednicu radi kraćeg ležanja u bolnici i ra- A
nijeg vraćanja radne sposobnosti. q
Ismet Isaković L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Konstituiranje Izvršnih odbora i Sabora Islamske zajednice u Hrvatskoj
Novi četverogodišnji mandat
U Islamskom centru u Zagrebu, 11.
prosinca 2010. održano je 8. zasjedanje
Sabora Islamske zajednice u RH, koje je
ujedno bilo i posljednje u tome sazivu.
Uvodno izlaganje je podnio Ekrem Budi-
mlić, predsjednik Sabora, koji je izvijestio
prisutne o provedenim kandidacijskim
skupovima za izbor članova Izvršnih od-
bora u 14 Medžlisa u Hrvatskoj (Dubrov-
nik, Gunja, Karlovac, Labin, Osijek, Po-
reč, Pula, Rijeka, Sisak, Slavonski Brod,
Split, Umag, Varaždin i Zagreb). Izbori u
Zadru bit će održani nakon dovršetka
mesdžida u proljeće 2011. godine i postav-
ljanja stalnog imama. Sabor je na proljet-
nom zasjedanju u ožujku 2010. za provo-
đenje odluke o izborima zadužio Mešihat
Islamske zajednice u Hrvatskoj. Nakon ra-
sprave o prijedlogu Mešihata za članove
odbora, Sabor je izglasao liste novih 86
članova Izvršnih odbora za naredni četve-
rogodišnji mandat (2010.-2014. godi-
na/1432.-1436. h.g.). Sabor je usvojio i
12 odluku o održavanju izbora za članove Sa-
bora Islamske zajednice u Hrvatskoj i BiH,
također na mandat od četiri godine.
Izbori za šesti saziv Sabora održani su
25. prosinca 2010. u Zagrebu, nakon što
su novi Izvršni odbori održali svoje kon-
stitutivne sjednice i predložili kandidate.
Izborna skupština, koju sačinjavaju pred-
sjednici, glavni imami i po dva člana no-
voizabranih izvršnih odbora, brojala je 56
članova s pravom glasa, a glasanju je pri-
stupio 51 član. Većinom glasova u Sabor
Islamske zajednice u Hrvatskoj za nared-
no četverogodišnje razdoblje izabrano je
sljedećih 20 članova: Esad Čustović, Ha-
san Čustović, Ale Gredelj, Ervin Meša-
nović, Ismet Hedžić, Mirsad Kugić, Ab-
dulah Nesimi, Ismet ef. Ibiši, Hašim
Smlatić, Ernad ef. Hodžić, Vehid Ibraho-
vić, Suvad Jahić, Sabina Pitarević, Mu-
J min Mehmedi, Mwfaq Al-Abdula, Moha-
mmad Zaky Ahel, Lamija Alili, Junuz
O Idrizi, Emina Mešić i Husein Delić. Na
listi za izbor novih članova za Sabor
U Islamske zajednice BiH bilo je 10 kandi-
data, a za pet predstavnika većinom gla-
R sova su izabrani: Mustafa Bukva, Alem
N ef. Crnkić, Remzija Hadžiefendić Parić,
Hajrudin Mujkanović i Mirza Šabić.
A Muftija Ševko ef. Omerbašić je u tekstu
objavljenom na web stranicama Islamske
L zajednice progovorio o ulozi, zadacima i
Članovi Izborne skupštine
načinu djelovanja članova Sabora. Smatra
da je najznačajnija uloga Sabora očuvanje
jedinstva i cjelovitosti Islamske zajednice i
muslimana u Hrvatskoj. Muslimani u RH
su pripadnici različitih naroda i etničkih
skupina, pa se vodilo računa o nacionalnoj
zastupljenosti u organima. Također, kriteriji
odabira su bili spolna i intelektualna zastu-
pljenost, te dobna starost članova Izvršnih
odbora i Sabora koja je sada znatno bolja
nego prije 20-ak godina. Većina članova
Izvršnih odbora su mlađi od 50 godina i vi-
soki intelektualci. “Međutim, unatoč svemu
spomenutom Sabor Islamske zajednice u
Hrvatskoj ima ne malih problema u ispu-
njavanju svojih uloga. Nije se jednom do-
gađalo da su zastupnici dolazili na zasjeda-
nja nepripremljeni, bez potrebnih informa-
cija. Uloga zastupnika olako je shvaćana i
zastupnici nisu odgovorno izvršavali svoju
zadaću. Vrlo je malo bilo inicijativa iz redo-
va Sabora u rješavanju brojnih pitanja. Lai-
ci u redovima organa Islamske zajednice
osim što ispunjavaju svoje osnovne zadaće,
iz članarine i ostalih davanja i na tome se
nerijetko njihova uloga u radu i aktivnosti-
ma završava. S druge strane, imami i mu-
allime strogo vode računa samo o svojim
profesionalnim obvezama, a Islamska za-
jednica je mnogo više i od jednog i od dru-
gog”, napisao je Omerbašić.
Naglasio je da, pored zastupničke ulo-
ge, Sabor ima zadaću usvajanja propisa
Islamske zajednice koji bi trebali regulirati
sam ustroj i organizaciju Zajednice. Statut
je temeljni dokument Islamske zajednice u
Hrvatskoj, dokument koji propisuje rad i
ponašanje svih u sustavu Zajednice. Pored
njega, postoje brojni pravilnici, poslovni-
ci, odredbe i uredbe koji rješavaju odnose
u Zajednici. “U tom smislu Sabor je pored
vjerskoga i vrhovni zakonodavni autoritet.
Nažalost, u Islamskoj zajednici još uvijek
ima tradicionalnog, da sva pitanja i proble-
me rješavaju vjerski autoriteti, a i odgo-
vorni su za sve što se događa u Zajednici.
Naročito je to primjetno nakon izbora za
organe Zajednice. Smjene u Islamskoj za-
jednici, koje se događaju svake četiri godi-
ne, izazivaju stanovite potrese. Interesne
grupe, kao i u svim društvenim, kulturnim,
političkim, pa i u Islamskoj zajednici na-
stoje ostvariti svoje interese različitim
sredstvima, pa i po islamu nedopuštenim.
Otuda nastaju sukobi koji su najveća pri-
jetnja jedinstvu naše Zajednice. Za to je
snažan i jak Sabor, spreman rješavati ova-
kva i slična pitanja, garant jedinstva i slo-
ge. Da li će ovaj šesti saziv Sabora Islam-
ske zajednice u Hrvatskoj rješavati pitanja
i probleme, vidjet ćemo uskoro”, rekao je
zagrebački muftija.
Istaknuo je nezadovoljstvo s radom de-
legata u Saboru Islamske zajednice u BiH,
koji su uglavnom nastupali samostalno i
samoinicijativno. Uzrok tome je što nisu
dobivali instrukcije kako se ponašati pre-
ma pitanjima postavljenim na dnevnom
redu. Osim toga, nitko nikada iz Sabora
nije tražio od organa Islamske zajednice u
Hrvatskoj koja su pitanja od njihovog inte-
resa. “Stoga je zaključeno da se od ovog
saziva ima nastupati timski i učestvovati u
radu i raspravi o onim pitanjima koja su od
interesa za našu Zajednicu. Neke naše ini-
cijative nisu nikada došle na dnevni red
zasjedanja Sabora Islamske zajednice
BiH. Sa tom praksom moramo prekinuti
ako želimo igrati pozitivnu ulogu u Islam-
skoj zajednici Bosne i Hercegovine”, za-
ključio je muftija Ševko ef. Omerbašić. q
Ismet Isaković

Predavanje dr. sc. Tarika Kulenovića u Sisku
Bošnjački identitet
U organizaciji Bošnjačke nacionalne
zajednice Grada Siska i Sisačko-moslavač-
ke županije, 11. prosinca 2010. godine u
Sisku, u prostorijama Mjesnog odbora “Eu-
gen Kvaternik” predavanje je održao dr. sc.
Tarik Kulenović. Povod održavanja tribine
pod nazivom “Nacionalni bošnjački identi-
tet” je predstojeći popis stanovništva, koji
će se održati tijekom travnja 2011. godine.
Moderator tribine bila je Sena Kulenović,
članica redakcije “Preporodovog Journala”.
Politolog i sociolog dr. sc. Tarik Ku-
lenović (Zagreb, 1969.) doktorirao je na
Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu s
disertacijom “Politički islam i transfor-
macija muslimanskih društava”. Zapo-
slen je kao znanstveni suradnik u Institutu
za antropologiju u Zagrebu. Njegov znan-
stveni interes su političke ideologije, evo-
lucija ljudskih društava, kao i istraživanja
različitih pojava islama u modernom
društvu. Autor je više znanstvenih, struč-
nih i publicističkih radova.
Bir ugurden
Dr. Kulenović je održao predavanje o
razvitku bošnjačkog identiteta kroz stolje-
ća, te o njegovim različitim pojavnostima,
od vremena srednjevjekovne Bosne do da-
našnjih dana. Znanstveno je razlagao zašto
su Bošnjaci autohtoni narod Bosne s mile-
nijskim kulturno-političkim kontinuitetom.
Kulenović je naglasio da Bosna postoji
kao odvojena cjelina daleko unatrag u povi-
jest. Uočljivo je i da postoji stalno stanov-
ništvo (starinci) koje se može identificirati
kroz stoljeća. Starinačko stanovništvo defi-
niramo kao slavensko-ilirsko-keltsku mje-
šavinu. Bošnjački etnikum oblikuje se sto-
ljećima da bi svoj temelj formirao nakon
seobe Slavena u 7. stoljeću. Miješanje dose-
ljenog i domaćeg stanovništva stvorilo je
ilirsko-slavensku osnovu bošnjačkog etni-
kuma. Ona se kroz stoljeća dopunjavala i
drugim elementima, no ilirsko-slavenski
element ostao je dominantan. Bosanski po-
litički narod postoji unatrag 10 stoljeća, od
kada se zemlja Bosna (to horion Bosna)
spominje kao zasebna oblast s dva grada,
Katera i Desnek. Jezgra Bosne (Stara ili
Prava Bosna) pruža se zeničko-sarajev-
skom kotlinom, a tu se nalaze i najstariji
arheološki spomenici bosanske državnosti
(kod Visokog). Iz te jezgre, teritorijalnim
Tribina u Sisku (Tarik Kulenović desno)
širenjem i pripajanjem susjednih oblasti
Bosna je počela je poprimati oblik u kojem
je za bana Kulina postala samostalna drža-
va. “1993. godine na Bilinom polju pred-
sjednik Alija Izetbegović je postrojio bo-
sansku vojsku. Ista je to livada na kojoj je
Kulin ban 1203. godine postrojio svu Bo-
snu – i vlastelu i Crkvu bosansku. Bilino
polje je srce Bosne. Za razliku od svih su-
sjednih srednjevjekovnih država što su se
selile, središte je bosanske državnosti uvi-
jek na istom mjestu, u zeničko-sarajevskoj
kotlini, upravo na najpoznatijoj bosanskoj
livadi. Na Bilinom polju Bošnjaci se po-
strojavaju stoljećima. Kao sumnjivi u vjeri
kršćanskoj, kao muslimani, kao nogometni
navijači”, rekao je Kulenović.
Osmanska invazija i osvajanje Bosne
1463. godine doveli su u Bosnu posljednji
element neophodan za formiranje moder-
nog bošnjačkog identiteta – islam. Bošnja-
ci, prema predaji, masovno prihvaćaju
islam. Janjičarski zakonik govori kako je
sultanu Mehmedu Fatihu 30.000 Bošnjaka
pod Jajcem prišlo i prihvatilo islam. Bir
ugurden (odjednom) Bošnjaci postadoše
muslimani. Time su još jednom potvrdili
svoju posebnost u odnosu na druge europ-
ske etnikume. Kao muslimani, Bošnjaci se
identificiraju s Osmanskim carstvom i
islamom, bivajući zvani bosanski Turci,
no Turci u smislu vladajuće klase i sljed-
benika iste religije - islama. Nacionalni
identitet bosanskih Srba i Hrvata formira
se kasno, polovinom 19. stoljeća, kada se
Bošnjaci pravoslavne, odnosno katoličke
vjeroispovijesti, a zahvaljujući propagandi
srbijanskih i hrvatskih političkih misiona-
ra, ograđuju od bošnjačkog nacionalnog
korpusa i na temelju zajedničke vjeroispo-
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
vijesti počinju se nacionalno identificirati
sa susjednim pravoslavnim Srbima, odno-
sno katoličkim Hrvatima. 
Kulenović je naglasio da su sukobi u
Bosni uvijek bili ekonomske prirode. Tek
zahvaljujući politici agresivnog naciona-
lizma stekli su aureolu stoljetnog religij-
skog sukoba kršćanstva i islama. “Takva
objašnjenja služe prikrivanju stvarnog 13
uzroka nasrtaja na Bosnu i identitet Boš-
njaka. Riječ je o običnom udruženom zlo-
činačkom pothvatu, besprimjernoj pljački
Bosne od strane ljudi što su se predstavlja-
li kao susjedi i komšije. Govoriti o prirodi
Bosne i bošnjaštva bez razumijevanja isla-
ma u njoj pogrešno je. Bosna je zemlja na
kojoj se grade džamije. A posljednji je rat
bio pokušaj da se ta zemlja Bošnjacima
otme ispod nogu”, rekao je dr. Kulenović.
Razne seobe, progoni i ratovi utjecali su
na geografsku rasprostranjenost Bošnjaka,
kako na Balkanu, tako i po svijetu. Najveća
koncentracija Bošnjaka je u Bosni i Herce-
govini i Sandžaku, ali veliki broj Bošnjaka
može se naći u zapadnoeuropskim zemlja-
ma, od Hrvatske, Slovenije i Austrije preko
Njemačke do daleke Švedske, kao i u SAD-
u, Turskoj i po bliskoistočnim zemljama.
“Bosna i Hercegovina je matična država
bošnjačke nacije, dok je bosanski jezik ma-
J
terinji jezik svih Bošnjaka, bilo da oni žive O
u Bosni ili izvan nje. Zbrka oko imena Mu-
sliman/Bošnjak prepolovila je broj Bošnja- U
ka u Hrvatskoj počinivši statistički genocid.
Popis stanovništva 2011. prilika je da usta- R
novimo stvaran broj Bošnjaka stalno nasta-
njenih u Hrvatskoj sa bosanskim kao mate-
N
rinjim jezikom”, zaključio je dr. sc. Tarik A
Kulenović. q
Ismet Isaković L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
1. Redovna izborna skupština BDSH
Kontinuirano jačanje stranke
U Novinarskom domu u Zagrebu, u su-
botu 11. prosinca 2010. godine, održana je
1. Redovna izborna skupština Bošnjačke
demokratske stranke Hrvatske. Skupštin-
skom zasjedanju prisustvovalo je 147 od
pozvanih 150 delegata i oko pedesetak go-
stiju, većinom Bošnjaka iz Zagreba.
Izvještaj o radu BDSH
Nakon izbora skupštinskih radnih tije-
la Izvještaj o radu stranke, koja je osnova-
na 25. listopada 2008. godine u Puli, proči-
tao je Nedžad Hodžić, predsjednik BDSH.
Nakon što je stranka upisana u Registar
političkih stranaka u RH, započelo se s ak-
cijom predstavljanja programa BDSH di-
ljem Hrvatske. Cilj predstavljanja bilo je
upoznavanje potencijalnog članstva s
osnovnim idejama na kojima je stvorena
politička platforma za osnivanje BDSH,
kao i upoznavanje potencijalnog članstva
sa Statutom i Programom stranke. Hodžić
14 je istaknuo da su program i Statut BDSH
naišli na punu podršku kod velikog broja
ljudi, i to ne samo pripadnika bošnjačke
nacionalne manjine. Tijekom prvih šest
mjeseci aktivnosti BDSH, stranci je pristu-
pilo više od 1.100 članova. Do lokalnih
izbora u proljeće 2009. godine formirano
je devet ogranaka: u Umagu, Novigradu,
Bujama, Poreču, Rovinju, Puli, Vodnjanu,
Raši i Labinu. Pored toga, obavljena je
prezentacija programa BDSH u Zagrebu i
Sisku, gdje još nisu formirani ogranci, kao
i u Dubrovniku, Gunji i Drenovcima, gdje
su ogranci formirani tijekom 2010. godine.
Izlazak na lokalne izbore 2009. godine
povijesni je događaj za članstvo BDSH jer
su to bili prvi izbori na koje je stranka izaš-
la. Odlukom Glavnog odbora stranka je na
lokalne izbore izašla samostalno, s grad-
skim i općinskim listama u svim sredinama
J gdje su ogranci formirani, kao i samostalnoj
županijskom listom u Istarskoj županiji.
O Cilj samostalnog izlaska bila je provjera ka-
ko i koliko odgovorno stranka može odradi-
U ti prve povijesne izbore. Rezultati lokalnih
izbora za jednu mladu stranku bili su više
R nego zadovoljavajući jer su osvojena vijeć-
N nička mjesta u gradu Labinu i općini Raša.
Posebnu vrijednost predstavlja vijećničko
A mjesto u gradu Labinu, gdje BDSH u koali-
ciji sa IDS-om ima većinu u Gradskoj skup-
L štini i time obnaša vlast. “Iako županijska
Novoizabrano vodstvo BDSH
lista u Istri nije prošla izborni prag, rezultat
od 2.465 glasova je apsolutno respektabi-
lan, te je i od političkih konkurenata ocije-
njen izvanredno velikim. Time se, ustvari,
potvrdilo da su Statut i Program BDSH na-
išli na veliku podršku, prije svega u korpusu
bošnjačke nacionalne manjine, ali i kod gra-
đana pripadnika drugih nacionalnosti. Su-
kladno odluci Glavnog odbora, stranka je u
Istarskoj županiji podržavala kandidate
IDS-a, prije svega zbog činjenice da se IDS
u kontinuitetu od 20 godina zalagao i borio
da Istra bude regija u kojoj ravnopravno ži-
ve svi njeni građani. Izvanredni rezultati
IDS-ovih kandidata za župana, gradonačel-
nike i načelnike Općina dobrim su dijelom i
rezultat rada i podrške članstva BDSH”, re-
kao je Hodžić.
Odlukom Glavnog odbora BDSH na
predsjedničkim izborima dana je podrška
prof. dr. Ivi Josipoviću, današnjem pred-
sjedniku RH. “Kao znak zahvalnosti od
stožera profesora Josipovića bili smo po-
zvani kao gosti na doček izbornih rezulta-
ta u Novinarski dom u Zagrebu, gdje smo
praktično bili jedini pripadnici bošnjačke
nacionalne manjine. Posebnu satisfakciju
za naš trud na predsjedničkim izborima
predstavlja pobjeda današnjeg predsjed-
nika, kao i njegovo jasno i glasno očito-
vanje o politici RH iz 90-ih godina. Ta
politika prema našoj matičnoj zemlji Bo-
sni i Hercegovini nije uvijek bila najtran-
sparentnija, što je svjedočio i predsjednik
Josipović u svom prvom posjetu Saraje-
vu”, rekao je predsjednik BDSH.
Ogroman trud velikog broja pojedina-
ca uložen je u rad stranke. Veliki broj čla-
nova BDSH financijski je pomagao stra-
načke aktivnosti jer stranka još nema stal-
ne izvore financiranja. Zbog svega toga,
Hodžić je iznio ocjenu da su protekle dvije
godine bile više nego uspješne. “Aktivno-
sti su počivale na entuzijazmu i volji član-
stva da i materijalno, kao i svojom aktiv-
nošću, daju doprinos da ideja BDSH bude
prepoznata i prihvaćena u bošnjačkom na-
cionalnom korpusu, ali i kod pripadnika
drugih nacija. Kao posebnu kvalitetu treba
istaknuti političku retoriku za koju smo se
odlučili i koju provodimo na terenu, a to je
afirmacija pozitivnih vrijednosti i nameta-
nje biračkom tijelu vlastitim radom, a ne
isticanjem tuđih negativnih karakteristi-
ka”, zaključio je Hodžić.
Statutarne promjene i izbor
stranačkih tijela
Na skupštinskom zasjedanju usvojene
su izmjene i dopune Statuta BDSH. Pre-
ma usvojenom prijedlogu, najmanji broj
članova BDSH za formiranje ogranka je
14. Izvršni odbori ogranaka imaju 11 čla-
nova: predsjednik, potpredsjednik, tajnik,
blagajnik i sedam članova. Glavni odbor
stranke ima 23 člana: predsjednik, četiri
potpredsjednika, tajnik, blagajnik i 16
članova, a svi se biraju na Skupštini BD-
SH s mandatom od četiri godine.
Dosadašnji predsjednik Nedžad Hod-
žić, koji nije imao protukandidata, jedno-
glasno je izabran za predsjednika BD-
SH. Četvorica potpredsjednika su Hilmija
Šabić (Zagreb), Nizama Curanović (Pula),
Osman Dželil (Pula) i Sead Ramčić (Du-

brovnik). Za tajnika stranke izabran je Su-
ad Salkić, a za blagajnicu Emina Kaltak.
Novoizabranih 16 članova Glavnog odbo-
ra BDSH su  Izet Spahović, Faruk Kurić,
Rasim Čordić, Rasim Halilović, Sejfudin
Mulahalilović, Safet Miskić, Amir Pan-
džić, Benjamin Terzić, Zijad Pezerović,
Mirsad Demirović, Sanel Modronja, Fadil
Gračić, Mesud Altić, Mirsad Neslanović,
Mirzet Hasanagić i Alija Hodžić. Za pred-
sjednika Nadzornog odbora izabran
je  Mehmed Džekić, a za članove Fatima
Mešanović, Stipo Durmiš, Hasan Mahmu-
tović i Ismet Omić. Predsjednica Časnog
suda BDSH je Ana Pavičić, a članovi Av-
do Muminčehajić, Emsud Kaltak, Vlasti-
mir Vaclav i Ksenija Selimović.
Obraćanje predsjednika BDSH
Nedžad Hodžić se zahvalio na ponov-
nom izboru za stranačkog predsjednika, a
u nastavku govora prezentirao je plan rada
BNZH u naredne četiri godine. U opera-
tivnom smislu članovi BDSH će uložiti
maksimalne napore u sljedećim pravcima:
popis stanovništva, izbori za Vijeća i pred-
stavnike bošnjačke nacionalne manjine u
lokalnim zajednicama, parlamentarni iz-
bori, daljnji razvoj, prezentacija programa
BDSH i formiranje novih ogranaka, te su-
radnja sa svim bošnjačkim udrugama na
zajedničkim ciljevima od interesa za boš-
njačku nacionalnu manjinu.
“Najvažniji događaj za bošnjačku naci-
onalnu manjinu u RH odigrati će se u pro-
ljeće 2011. godine. Svima dobro znani pro-
blem stare nacionalne odrednice svi zajed-
no moći ćemo riješiti na sljedećem popisu
stanovništva. Trebat će uložiti maksimalne
napore, zajedno sa svim bošnjačkim udru-
gama, da se prodre do svijesti svakog Boš-
njaka i objasni potreba da se svi izjasnimo
kao Bošnjaci. Rezultati popisa stanovništva
su jedini mjerodavni podaci iz kojih proizi-
laze prava nacionalnih manjina reguliranih
Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih
manjina. A dijapazon tih prava, koja danas
zbog neizjašnjenosti na prošlom popisu sta-
novništva pripadnici bošnjačke nacionalne
manjine ne konzumiraju, kreću se od zastu-
pljenosti u Hrvatskom saboru, preko mo-
gućnosti formiranja Vijeća bošnjačke naci-
onalne manjine u općinama, gradovima i
županijama, zatim mogućnosti i prava na
mjesta u izvršnoj vlasti na lokalnoj razini,
pa do prava na određeni broj radnih mjesta
sukladno broju u pojedinim sredinama. Sto-
ga će aktivnost na ovom, slobodno se može
reći najvažnijem bošnjačkom nacionalnom
pitanju, u narednom periodu od članstva za-
htijevati veliki trud. Sama operacionalizaci-
Nedžad Hodžić, predsjednik BDSH
ja bit će definirana posebnim akcijskim pro-
gramima”, rekao je novi/stari predsjednik
BDSH.
Stranka će po prvi puta od svoga
osnutka uzeti učešća u izborima za Vijeća
i predstavnike bošnjačke nacionalne ma-
njine na lokalnoj razini. Hodžić je nagla-
sio da je i ovaj problem usko povezan s
brojem pripadnika bošnjačke nacionalne
manjine izjašnjenih kao Bošnjaci. Puno je
sredina u kojima bi Bošnjaci mogli imati,
a nemaju, svoje predstavnike ili Vijeće na
lokalnoj razini. “Na prošlim izborima za
predstavnike i Vijeća bošnjačke nacional-
ne manjine vlasti su dozvolile i onima
koji su izjašnjeni kao Muslimani da uče-
stvuju na manjinskim izborima. Osim što
je ovakva odluka protuzakonita, ona je i
kontraproduktivna za naš temeljni nacio-
nalni cilj, a to je izjašnjavanje kao Boš-
njaci. Članstvo BDSH će se založiti da se
na sljedećim izborima ovakva situacija ne
ponovi”, naglasio je Hodžić.
2011. godine u RH se održavaju redo-
viti parlamentarni izbori, što je ujedno i
prva prilika da BDSH postane parlamen-
tarna stranka. Zakonske promjene su omo-
gućile da pripadnici tzv. malih nacionalnih
manjina pored osnovnog imaju i dodatno
biračko pravo, odnosno da konzumiraju
tzv. pozitivnu diskriminaciju. Na taj način
mogu glasati za svog manjinskog pred-
stavnika, ali i za stranačke liste. Hodžić
smatra da ova zakonska promjena otvara
za BDSH velike mogućnosti. Pored ma-
njinskog kandidata kvalitetnim političkim
radom u Saboru bi se moglo imati i zastu-
pnike sa eventualnih posebnih ili koalicij-
skih lista po izbornim jedinicama. Stoga su
ove zakonske promjene dodatni motiv za
članstvo BDSH da još agilnije radi na pro-
mociji programa BDSH i time privuče još
više potencijalnih glasača. Glavni odbor
stranke, sukladno Statutu BDSH, donijet
će odluku o načinu na koji će BDSH izaći
na parlamentarne izbore 2011. godine.
U narednom periodu nastavit će se sa
predstavljanjem programa i formiranjem
ogranaka diljem Hrvatske gdje do sada nisu
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
osnovani. Trenutno BDSH ima 12 ograna-
ka, a u stranku je učlanjeno više od 1.200
članova. “Naročito velike napore ćemo ulo-
žiti u formiranje ogranaka u Zagrebu i Si-
sku, gdje je program BDSH već predstav-
ljen. No, iako je Zagreb i zagrebački ogra-
nak jedan od najvažnijih ciljeva u narednom
periodu, kako zbog brojnosti tako i zbog
profila pripadnika bošnjačke nacionalne
manjine, ništa manje važna nije aktivnost
prezentiranja stranke i u drugim sredinama,
kao što su Zadar, Split, Osijek, Maljevac,
Karlovac. Stranka BDSH je stranka boš-
njačkog nacionalnog jedinstva i u nared-
nom periodu diljem Hrvatske će se raditi na
formiranju ogranaka. Prema našim procje-
nama BDSH bi u konačnici trebala imati
oko 25 ogranaka i objediniti bošnjačku po-
litičku misao u Hrvatskoj na cijelom nje-
nom teritoriju”, rekao je Hodžić.
Iako su udruge građana, a time i sve
one koje okupljaju Bošnjake, prema slovu
zakona nepolitičke organizacije, Hodžić je
najavio da će se članstvo BDSH založiti i
pomagati u svim aktivnostima koje će te
udruge provoditi (kulturne, sportske i dru-
ge). Očuvanje bošnjačkog nacionalnog
identiteta jedan je od temeljnih ciljeva
BDSH, zbog čega članstvo mora biti okre-
nuto i prema udrugama koje rade na oču-
vanju bošnjačkog nacionalnog identiteta. 15
Način na koji će se članstvo BDSH uklju-
čiti u realizaciju naprijed navedenih aktiv-
nosti bit će definirani posebnim operativ-
nim planovima, prije svega u ograncima
BDSH. Isto tako, u narednom periodu BD-
SH će reagirati i na sva eventualna izvan-
redna događanja (izvanredni izbori i slič-
no) o čemu će odluke, prema potrebi, do-
nositi Glavni odbor BDSH.
Prijeizborne koalicije
U izjavi za “Glas Istre” nakon Izborne
skupštine, Hodžić je izjavio da je BDSH
na političku scenu stupio prije dvije godi-
ne, a kao stranka lijevog centra pred na-
dolazeće parlamentarne izbore planiraju
surađivati sa strankama slične proveni-
jencije. O tome hoće li to rezultirati su-
radnjom sa tzv. Kukuriku koalicijom od-
luku će uskoro donijeti Glavni odbor
J
stranke. “Nakon promjena Ustavnog za- O
kona i uvođenjem dodatnog prava glasa
za pripadnike manjina i nama se otvorila U
velika mogućnost da uz manjinskog kan-
didata izađemo i s vlastitom listom. Naj- R
vjerojatnije će se kandidati BDSH-a naći
na listama u VIII. izbornoj jedinici, kao i
N
na teritoriju grada Zagreba”, rekao je A
Nedžad Hodžić, predsjednik BDSH. q
Ismet Isaković L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ

Suradnja Zagreba i Sarajeva: izložba fotografija Alije M. Akšamije u Bošnjačkom institutu u Sarajevu

Prvorazredan kulturni događaj

U organizaciji Bošnjačkog instituta –
Fondacija Adila Zulfikarpašića i Bošnjačke
nacionalne zajednice za Grad Zagreb i Za-
grebačku županiju, u srijedu 15. prosinca
2010. u Bošnjačkom institutu u Sarajevu
svečano je otvorena samostalna izložba fo-
tografija i predstavljena fotomonografija
Alije M. Akšamije. Izložbu od 64 fotografi-
je posjetitelji će moći vidjeti u narednih
mjesec dana. Sve fotografije predstavljene
u Bošnjačkom institutu autor je nakon
izložbe u Zagrebu 1. ožujka 2010. godine,
organizirane povodom Dana nezavisnosti
BiH, darovao kao legat Bošnjačkoj nacio-
nalnoj zajednici Hrvatske.
Alija M. Akšamija (Rogatica, 1919.) je-
dan je najpoznatijih i najstarijih živućih fo-
tografa u Europi. Izlagao je samostalno i
kolektivno u svim važnijim svjetskim cen-
trima za ovu vrstu kreativnog djelovanja.
Njegovi radovi objavljeni su u mnogim mo-
nografskim izdanjima, knjigama i stručnim
časopisima. Za ilustraciju, fotografije su mu
16 uvrštene na impozantno mjesto u “Almanah
jugoslavenske fotografije” i čine dio stalne
postavke Galerije USUF-a u Beogradu. Nje-
govo djelo je zvanični portret nobelovca Ive
Andrića pored ćuprije na Drini u Višegradu.
Dobitnik je velikog broja internacionalnih i
nacionalnih priznanja, diploma i medalja.
Između ostalog, nosilac je i međunarodnog
priznanja FIAP-a “kandidata majstora” (Fe-
deration of International Amateur Photo-
graphers), EUROPHOT-a “majstora umjet-
ničke fotografije” (Council of the Professio-
nal Photographers Europe), USAF-a “Exe-
lencia Photography” i Gran prixa “Anastas
Jovanović”, te zlatne plakete “Narodne teh-
nike” BiH, zlatnika sa likom “Josipa Broza
Tita” Foto saveza Bosne i Hercegovine i na-
grade “Nikola Tesla” Tesla Word Forum
Councila. Europska federacija profesional-
nih fotografa (PPofE) dodijelila je Aliji M.
J Akšamiji Nagradu za životno djelo za visoki
standard kreativnog djelovanja unutar ana-
O logne i digitalne fotografije za 2008. godinu.
Ova nagrada dodjeljuje se jednoglasnim sta-
U vom svih članova Komiteta PPofE, jednom
godišnje i samo jednom članu Europske fe-
R deracije profesionalnih novinara.
N grafija, jednom od najpoznatijih bosansko-
Ako čovjek ima “nešto” u sebi
A BiH, poklonio najnoviju knjigu dr. sc. Ad-
Veliki broj stanovnika bosansko-her-
L cegovačkog glavnog grada došao je na
Otvorenje izložbe u Bošnjačkom institutu u Sarajevu
otvorenje izložbe na kojoj su predstavlje-
ne 64 fotografije Alije M. Akšamije, koje
na poseban način oslikavaju svakodnevni
život, prirodu, ljudske emocije i pokrete.
Izložbu je otvorila Amina Rizvanbegović
Džuvić, direktorica Bošnjačkog instituta
u Sarajevu, koja se posebno zahvalila
Bošnjačkoj nacionalnoj zajednici Hrvat-
ske na dosadašnjoj uspješnoj suradnji.
“Mi trebamo afirmirati ono s čime se
možemo ponositi pred čitavom kulturnom
javnošću svijeta. Mi Bošnjaci imamo i ima-
li smo stvaralaštvo koje je obogaćivalo Eu-
ropu jer je Bosna bila i ostala susret istoka i
zapada, čiji je uzlet upravo kultura”, rekao
je na otvorenju izložbe Dževad Jogunčić,
potpredsjednik zagrebačkog ogranka BN-
ZH, i dodao: “Alija Akšamija je u fotografi-
ji dobitnik europske nagrade u razini Nobe-
la. A hvala Bogu, i u 93. godini je na našu
radost živ i zdrav, ovdje pored nas. Izložba
je prije Sarajeva predstavljena u Zagrebu,
Poreču i Buzetu. Bila je izuzetno dobro po-
sjećena. Nastavit ćemo sa njenom prezenta-
cijom širom Hrvatske.” Najavio je skoro
predstavljanje izdavačke i informativne
djelatnosti BNZH i KDBH “Preporod” u
Bošnjačkom institutu u Sarajevu. Jogunčić
je Aliji M. Akšamiji, autoru izloženih foto-
hercegovačkih fotografa-umjetnika izvan
nana Jahića “Islamska zajednica BiH u mo-
narhističkoj Jugoslaviji”. Knjigu su krajem
2010. godine zajednički izdali zagrebački
ogranak Bošnjačke nacionalne zajednice i
Medžlis Islamske zajednice Zagreb.
Prisutnima se obratio i autor, koji se za-
hvalio Bošnjačkoj nacionalnoj zajednici iz
Zagreba što je realizirala vrlo zahtjevan
projekt i poslije hrvatskih gradova izložbu
njegovih fotografija predstavila i u Saraje-
vu. “Ako je čovjek nečim obdaren, ako ima
‘nešto’ u sebi, tada mu škola dođe samo kao
dobro iskustvo. U tom slučaju sve što mu
treba je dobra prilika da taj svoj talent poka-
že pravim ljudima. Fotografirao sam ono na
što je nailazio u danom trenutku. Da sam
znao opisati to što sam vidio, ne bih nosio
aparat sa sobom”, rekao je Akšamija.
Autentičan fotograf svoga
vremena i podneblja
Život i djelo Alije M. Akšamije, majsto-
ra “odabranog trenutka”, u nadahnutom go-
voru predstavila je dr. sc. Aida Abadžić
Hodžić, sa Akademije likovnih umjetnosti
u Sarajevu, koja je uvodno rekla da historija
fotografije u BiH tek treba biti napisana.
Smatra da se s imenom i počecima profesi-
onalnog djelovanja Alije M. Akšamije
otvara historija bh-fotografije u pravom
smislu riječi, a u njegovom životnom i
umjetničkom putu zatvara luk nad čitavim
jednim stoljećem. “Dovoljno je podsjetiti
na činjenicu da je Alija Akšamija rođen u
periodu nedugo nakon povratka prvih naših

školovanih slikara i grafičara sa europskih
likovnih akademija, a da njegovo djetinj-
stvo koincidira sa oblikovanjem modernog
izraza i u bosansko-hercegovačkoj arhitek-
turi. Moglo bi se, sa velikom izvjesnošću
reći, da je upravo ime Alije M. Akšamije,
koji je svoj cjelokupni stvaralački vijek ve-
zao uz rodni kraj, važno za upisivanje bh-
fotografije u historiju europske umjetničke
fotografije, i to u onim godinama kada se
internacionalizirala i tada suvremena bo-
sansko-hercegovačka umjetnost, dizajn i
arhitektura”, rekla je Abadžić Hodžić.
Naglasila je da je od samih početaka
svog djelovanja Alija Akšamija autentičan
fotograf svoga vremena i podneblja. Pritom
nije udaljeni, distancirani, sakriveni proma-
trač koji “vreba” svoj odabrani trenutak.
Najčešći motiv na njegovim fotografijama
su ljudi: razni poslijeratni politički mitinzi i
proslave u bivšoj Jugoslaviji (iz 50-ih godi-
na 20. stoljeća), preko fotografija teferiča i
sretnih obitelji iz 60-ih i 70-ih godina, pa
sve do ratnih, 90-ih godina u Sarajevu. Naj-
izraženije fotografije su nastale u susretu s
ljudima iz njegovog kraja, pri čemu se pej-
zaž stapa s licima ljudi koji u njima žive
stoljećima: sa splavarima Drine, konjušari-
ma bosanskog brdskog konja i seljanima-
težacima. Tu su i fotografije ribara na Drini,
vikendaša na splavu, učenika na doručku u
školskom dvorištu, umornih ljudi u napuće-
nom kupeu vlaka, razgovor dviju prijatelji-
ca na ulici, nestašno grudanje djece jednog
zimskog dana, žena za volanom u “Fići”
goraždanske registracije na jednoj benzin-
skoj stanici ranih 70-ih godina prošlog sto-
ljeća. Iako je s druge strane objektiva, Alija
Akšamija kao da je zajedno s tim ljudima, u
njihovim svakodnevnim razgovorima, bri-
gama i strepnjama. Osim ljudi, najčešći mo-
tiv na njegovim fotografijama je bosanski
pejzaž: rijeka Drina, drveće uz rijeku, obra-
đena polja, Borička ergela, snježne padine.
“Taj je pejzaž istovremeno stvaran i auten-
tičan, ali i uzvišen i svet. Stijene uz rijeku
postaju ‘okamenjenom simfonijom’, a ispu-
cani mulj rijeke Drine linearnom ‘arabe-
skom’. Upravo u susretu sa prirodom, naj-
češće se budi eksperimentalno-istraživački
impuls Akšamijine fotografije, promišlja-
nje prirode samog medija, njegovih be-
skrajnih izražajnih mogućnosti – od finih
tonskih valera u stupnjevima bjeline na ci-
klusu ‘Snježnih grafika’, preko gustih grafi-
zama koje stvaraju obrađena polja, stabla
šuma i isprepletene grane voćnjaka, pa sve
do kontrasta različitih faktura”, rekla je
Abadžić Hodžić.
Iznijela je mišljenje da će, kada se jed-
nog dana bude sastavljala historija bosan-
sko-hercegovačke fotografije – od Alije
Akšamije, preko Gojka Sikimića, Danila
Krstanovića, Kemala Hadžića, Milomira
Kovačevića Strašnog, pa sve do mlađih
generacija, Damira Šagolja, Dejana Veki-
ća, Almina Zrne, Tarika Samaraha… –
ime Alije M. Akšamije u tom nizu nesum-
njivo imati središnje mjesto. “Sasvim si-
gurno da će u svakoj budućoj kulturnoj
historiji Bosne i Hercegovine fotografije
Alije M. Akšamije imati važnu ulogu, ne
samo zato što se na njima sačuvane neke
vizure i lica kojih više nema ili koji su zna-
čajno izmijenjeni, već zato što je riječ o
jednom autentičnom svjedočanstvu i ‘po-
gledu iznutra’, u kojem se istovremeno
zrcali i sjajno nadopunjuje historija jednog
turbulentnog stoljeća i duboko razumije-
vanje i znanje jednog posvećenog i odgo-
vornog majstora fotografije”, zaključila je
dr. sc. Aida Abadžić Hodžić.
Mjesto u povijesti
Svečano otvorenje izložbe u Bošnjač-
kom institutu bio je prvorazredan kulturni
događaj u Sarajevu, kojemu su bosansko-
hercegovački tiskovni mediji dali veliki
značaj. Članci o izložbi objavljeni su u
dnevnim novinama “Oslobođenje”
(“Okamenjene simfonije i najfinije arabe-
ske”), “Dnevni avaz” (“Retrospektiva ču-
venog umjetnika fotografije”), “San”
(“Samo je Akšamija znao uslikati čehru”
– tekst Miljenka Jergovića) i “Nezavisne
novine” (“Stijene kao simfonije”), te u
tjedniku “Slobodna Bosna” (“Foto Akša-
mija” – intervju s Alijom M. Akšamijom
na četiri stranice).
U razgovoru za “Slobodnu Bosnu”
Alija M. Akšamija je objasnio okolnosti
predstavljanja izložbe u Sarajevu: “Gra-
donačelnik Bandić je otvorio zagrebačku
izložbu u martu, oni su tome pridali veliki
Ivo Andrić
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
značaj. Odmah su se javili i drugi gradovi
iz Hrvatske koji su htjeli izložiti moje fo-
tografije. Da ne bismo komplikovali sa
dovoženjem slika u Sarajevo i vraćanjem
u Hrvatsku, moj sin i ja smo odlučili da ih
poklonimo Bošnjačkoj nacionalnoj za-
jednici za Grad Zagreb i Zagrebačku žu-
paniju. Oni su izdali i monografiju, tako
da sada te slike gostuju u Sarajevu kao
zagrebačka kolekcija.”
Izložba njegovih fotografija u Zagrebu
pobudila je veliko zanimanje javnosti.
Tom prigodom je veliki bosansko-herce-
govački i hrvatski književnik Miljenko
Jergović napisao inspirativan tekst, kojeg
prenosi “San” pod nazivom “Samo je Ak-
šamija znao uslikati čehru”. Jergović je,
između ostaloga, napisao: “Nakon što je
1963. Ivo Andrić dobio Nobelovu nagradu
za književnost, Alija Akšamija je snimio
njegovu najpoznatiju fotografiju, koja će
biti reproducirana širom svijeta, u književ-
nim leksikonima, monografijama i druš-
tvenim magazinima, i postat će amblemat-
ska piščeva slika, jedina na kojoj on – sa-
svim nesklon ekstrovertnim ceremonijali-
ma i samopredstavljanju – pozira, i po fo-
tografskim uputama gleda mimo objekti-
va, negdje sa strane, prema čaršiji u kojoj
je proveo djetinjstvo. Iza leđa mu je ćupri-
ja Mehmed-paše Sokolovića, oko čije je 17
povijesti okupio svoj slavni roman, i koja
je, nijema i kamena, postala najznamenitiji
lik južnoslavenskih književnosti. Na dru-
goj slici, snimljenoj istog dana, iz neznat-
no promijenjenog rakursa Andrić gleda
ravno u kameru. Treću fotografiju, ovoga
puta na drugoj obali Drine, Akšamija je
snimio devet godina kasnije. Iako zapravo
nitko i ne zna da su to njegovi snimci, da je
Alija Akšamija u životu snimio samo te tri
slike, imao bi mjesto u povijesti.” q
Ismet Isaković
J
O
U
R
N
A
L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Aktivnosti Kulturnog centra Ambasade BiH u Zagrebu
“Bulbuli” i edenski vrt
U Kulturnom centru Ambasade BiH u
Zagrebu, 15. prosinca 2010. godine, otvore-
na je izložba slika pod nazivom “U eden-
skom vrtu”, autorice Krunoslave Kuljiš.
Otvaranju izložbe prisustvovali su velepo-
slanici BiH, Izraela, Turske i Njemačke.
U ime Aktiva žena, koji djeluje pri Ve-
leposlanstvu BiH, Dinka Martinović Ivu-
rek pozdravila je prisutne i predstavila ži-
votni put slikarice Kuljiš, koji je započeo u
rodnoj Zenici 1940. godine, vijugao kroz
škole i fakultete Brčkog, Zagreba i Zenice.
Od srednjoškolske profesorice, inženjerke
crne metalurgije u Željezari Zenica, majke
odraslih sinova, nakon 22 godine rada na
sasvim drugim poslovima nije se očekiva-
lo da zakorači i u svijet umjetnosti. O auto-
ričinim slikama progovorili su poznati kri-
tičari diljem svijeta, a zagrebačka publika
ima čast da upozna autoricu i njeno stvara-
laštvo, istaknuvši kako je ljepota upravo u
promatraču, s nadom da će nas ona u ovoj
večeri oplemeniti. Martinović Ivurek je
18 najavila i “Bulbule”, koji su dodatno ople-
menili ovu večer, naglasivši da bez slavuja
(bulbula) nema ni edenskih vrtova, a sev-
dalinkom se i sama autorica inspirirala u
svom stvaralaštvu.
“Zahvaljujem se mojoj dragoj domo-
vini koju nosim uvijek u srcu, zahvalju-
jem svojoj novoj domovini Hrvatskoj ko-
ju sam, nadam se, dosljedno predstavila u
svijetu sa svojim radovima, Zahvaljujem
se gospodinu Vladimiru Raspudiću i nje-
govoj supruzi Tatjani Raspudić, koja je
potaknuta ženskim instinktom utjecala na
gospodina Raspudića kako bi se ova
izložba, tipično ženska, realizirala. Na-
ravno, zahvaljujem se prijateljici Dinki
Martinović koja je uvijek bogata i inspi-
rativna. Hvala i mojim ‘Bulbulkama’ što
su uljepšale ovu večer”, rekla je Kruno-
slava Kuljiš. Između ostaloga, govorila je
J o svom životnom putu, putu inženjerke
metalurgije i radu u zeničkoj željezari,
O gdje je imala prilike vidjeti kako se teško
zarađuje kruh svoj svagdašnji kojega
U mnogi danas i nemaju dovoljno. U Pragu
je svome sinu autorica rekla kako diplo-
R macija mora biti, prije svega, gospodar-
N skog karaktera, djelovati u smjeru stvara-
nje privrednih projekata.
A Izdvajamo samo od nekih osvrta na sli-
karstvo Krunoslave Kuljiš. Prof. dr. Antun
L Bauer se u travnju 1997. godine izjasnio
“Bulbuli” u Kulturnom centru BiH
kako stječemo dojam da bi te slike mogle
ispuniti zidove jednog Louvrea ili Prada
zbog svilenih prikaza veličanstvenih cvjet-
nih kompozicija. Kolor kojim ova slikari-
ca virtuozno dočarava svoje vizije cvijeća
akvarelom na velikim svilenim površina-
ma odiše njenim profinjenim smislom i
slikarskim znanjem komponiranja boja od
intenzivnih do suptilno blagih prijelaza to-
nova. Ona je ne samo pjesnik cvijeća, ne-
go i lirski kompozitor boja.
Stanko Špoljarić je rekao kako već
početna konstatacija govori o osebujnosti
autoričinog izraza, intrigantnoj sintezi lir-
skog ozračja i upravo dramatske snage.
Krhki cvijetak na simboličan način nosi
puninu vitaliteta prirode, zadržavajući
nježnost svoje strukture. Marnost izvedbe
i ekspresivna oblikovnost tvore slikarsko
tkivo u kojem cvijet, koliko je motiv inti-
mističkog izražaja, toliko ima i značenje
reprezentativnog (monumentalnog). Pri-
bližavanje je to pejzažnoj širini. Odabir
cvijeta traži od autora posebnu osjetlji-
vost, kojom se posebna oblikovna čude-
snost promatra kroz ljudsku i umjetničku
začudnost. Krunoslava Kuljiš obnavlja
trajanje blistavosti, intenzivira boje, stva-
ra atmosferu trenutka. Izjednačava umjet-
nost i veličajnost prirode.
Autorica ovog teksta smatra da su slike
Krunoslave Kuljiš vrlo moćne u izražava-
nju najsuptilnijih ljudskih osjećaja, sa pro-
finjenom lirskom kompozicijom, prozrač-
nim, skoro paučinastim prijelazima s jed-
nog tonaliteta boje u drugi, diskretnim, ali
vrlo izražajnim predočavanjem unutarnjeg
svijeta. Potekle su iz potrebe da se duša
odmori od svakidašnjeg tereta postojanja,
jer je rečeno da su u tisućama kapljica zno-
ja radnici teškom mukom zarađivali svoj
kruh svagdašnji. Osjećamo da svaki nari-
sani cvijet i svaki titraj nevinog brezinog
lista Krunoslava Kuljiš želi darivati svojim
metalcima u Zenici.
Prije nego što je krenula pjesma, vodi-
telj “Bulbula” Ismet Kurtović je najavio da
će prisutni čuti nekoliko sevdalinki sa CD-a
“Bulbuli”, na kojemu je 12 antologijskih
pjesama. Pojašnjenje svakoj otpjevanoj
sevdalinci dao je Sead Muhamedagić, koji
je rekao da sevdalinka može ono što niti
jedna druga pjesma ne može. Ona može
prodrijeti do najtananijih slojeva duše. To je
gradska pjesma, najstarija urbana pjesma na
ovim područjima. Pozvao je Muhamedagić
prisutne da se u svojoj mašti poigraju u šef-
teli sokaku u kojemu jedan obijesni mladić
gađa svoju dragu šeftelijom (marelicom),
ali ona ne mari za njega jer njeno srce, oči-
to, kuca za drugoga. Tako je najavljena so-
listica Enisa Travljanin sa pjesmom Haj, ja
prošetah šefteli sokakom.
Muhamedagić je istaknuo kako je sev-
dalinka posebno kulturno dobro BiH. Bez
obzira na vrijeme i događaje, sevdalinku
svi vole i duboko je doživljavaju. To je lju-
bavna pjesma u kojoj su opjevani gradovi,
rijeke, bilje, cvijeće, zanatlije, itd. Ako že-
lite upoznati Bosnu dovoljno je proučavati
tekstove sevdalinke. Ova pjesma govori,
možda među prvim zapisima, o ženi koja
se bori za svoja prava. Vrlo emotivna pje-
sma je i ona o tuzi jedne djevojke koja već
godinu dana nije vidjela svog dragog, a
sve je ispričala jednoj tek procvjetaloj ruži.
A slike mostarskih dućana, onakvih kao
što su nekad bili, izazivaju impresivne do-
življaje. Mitheta Ibrahimpašić i Nada Do-
mazet su uz ostale članice zbora izvele
prelijepe sevdalinke Jutros mi je ruža pro-
cvjetala i Lijepi li su mostarski dućani.
Kad ja pođoh na Benbašu i Oj, djevojko
džidžo moja su pjesme koje je i publika po-
tiho pjevušila. q
Ajka Tiro Srebreniković

Divan o 33 godine Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu
Stalni dijalog i otvorenost
U Islamskom centru u Zagrebu, u
okviru redovite Islamske tribine četvrtkom
“Dr. Sulejman Mašović”, 16. prosinca
2010. predstavljen je 33-godišnji rad Fa-
kulteta islamskih nauka u Sarajevu. Gosti
predavači bili su četvorica profesora FIN-
a: dekan prof. dr. Ismet Bušatlić, prof. dr.
Hilmo Neimarlija, akademik prof. dr. Enes
Karić i doc. dr. Dževad Hodžić.
Prve džamije i tekije
“Na svaki prostor na koji je došao
islam, sa islamom je stizao i poticaj za
obrazovanjem i otvaranjem obrazovnih
ustanova. I razvoj islamskog obrazovanja
na Balkanu općenito, na prostorima BiH i
Hrvatske, u vrijeme osmanske vlasti zapo-
čeo je gradnjom džamija i tekija. Obitelji,
koje su prihvatile islam, željele su školo-
vati svoju djecu. Već od druge polovine
15. stoljeća možemo govoriti o prisustvu
uređenog vjerskog islamskog nauka i slo-
jevitog sistema obrazovanja na ovim pro-
storima”, rekao je prof. dr. Ismet Bušatlić
na početku obraćanja prisutnima.
Prvu osnovnu školu u BiH sagradio je
1477. godine bosanski namjesnik Ajas-
beg. Bila je smještena u posebnoj zgradi,
imala je učitelja - muallima, a on pomoć-
nika, halifu. Škola je imala i inspektora -
munazira. “Radilo se po posebnim udžbe-
nicima, programima, znalo se za radne i
neradne dane i raspust. Te škole zovu se
mektebi i muallimhane i imaju šire znače-
nje od vjerskog. Po uzoru na Ajas-begovu
muallimhanu otvarat će se u Sarajevu i
drugima gradovima i kasabama BiH ško-
le koje su relativno brzo, do kraja 16. sto-
ljeća, pokrile cijeli tadašnji prostor Car-
stva. Takav prvi stupanj obrazovanja ka-
rakteriziraju stalni stimulansi: vakifi poti-
ču predavače redovitom plaćom. Stimuli-
rani su i učenici, kao npr. u vakufnami u
Mrkonjić Gradu, a slično je bilo i u Liv-
nu, u Bugojnu”, podsjetio je Bušatlić.
Naime, zabilježeno je da se, pored
ostaloga, svoj školskoj djeci “jednom go-
dišnje srežu nove haljine”. Vakif iz Mr-
konjića dodaje: “…koliko god da je djece
u školi”. Propisuje i od kakvog materija-
la: “da ne bi bilo zakidanja djece”. Uz
haljine, uključeni su pojas i kapa, kao i
obuća, kako bi se djeca obukla od glave
do pete. Odjeća se djeci davala 27. noć
Predstavljanje 33 godine rada Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu
(slijeva: Dževad Hodžić, Enes Karić, Hilmo Neimarlija, Ismet Bušatlić i Mirza ef. Mešić)
ramazana, pred Bajram. U drugim vaku-
finamama su primjenjivani i drugačiji
oblici stimuliranja djece u učenju islama.
Tako mostarski vakif iz 16. stoljeća pro-
pisuje: “Neka se svakoga četvrtka, na
kraju nastave, svoj djeci podijeli sezon-
sko voće.” Djeca bi dolazila u školu, a
nisu išla niti u tuđe bašće. Vakif je pred-
vidio i što činiti: “Ako voća ne bude, ako
padne mraz po voću ili ga unište nametni-
ci, neka se za taj novac kupi ukusnih ko-
lača u čaršiji i podijeli učenicima.” Još
jedan detalj o praktičnosti tih ljudi: “Sve
što se kupi, neka se i podijeli djeci, a neka
učitelj ništa od toga ne nosi kući. Kolače
koji ostanu valja podijeliti u gradu djeci
koja ih sebi ne mogu kupiti.”
Prvu medresu u BiH sagradio je bosan-
ski valija Firuz-beg, koji je vladao od 1506.
do 1512. godine. Škola nije sačuvana, pa
niti njen tarih, tako se i ne zna godina njene
gradnje. Na medresu podsjeća jedna mala
ulica u Sarajevu. U medrese su se upisivala
djeca i izvan mjesta gdje su bile sagrađene.
Za takvu djecu se grade i rezidencijalni
prostori, domovi, a rješava se i pitanje nji-
hove prehrane. Školovanje u medresama
(gdje su bili i hajlazi - prostori za beskućni-
ke) bilo je besplatno, a također je besplatna
i ishrana koja se dobivala iz imareta (zakla-
da, fondova). Bila je to javna gradska kuhi-
nja namijenjena učenicima srednjih škola,
specijalno za polaznike medresa i musafire
koji (do)putuju, a i za sve zaposlene u tom
vakufu. Uz to, u toj kuhinji hranili bi se i
svi oni u gradu koji sebi nisu mogli osigu-
rati prehranu. Škole su davale administra-
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
tivne službenike Osmanskom carstvu, a i
stvarale osnovu za specijalistički studij i
usmjereno obrazovanje u pojedinim disci-
plinama.
Prvu višu školu u BiH podigao je
1537. godine Gazi Husrev-beg i, uspore- 19
do s njom, i prvu usmjerenu ili specijali-
ziranu školu za izučavanje filozofije, mi-
sticizma, tesavvufa, Kur’ana i hadisa. Uz
tu i slične škole građeni su i radionički
obrti. I zanatlijski su dućani bili svojevr-
sne škole primjenjenih zanata i vještina:
nastojalo se u takvom sustavu naobrazbe
osposobiti mladiće u vještinama i znanji-
ma. U svim tim islamskim školama pro-
grami su bili zahtjevniji od zvaničnih,
državnih, pa su svršenici tih škola mogli
nastaviti studij na visokim školama di-
ljem svijeta: u Istanbulu, Bursi, Dama-
sku, Bagdadu i Kairu.
“Pred kraj Osmanskoga carstva nastu-
pa razdoblje reformi, a jedan od oblika su
i škole poput realnih gimnazija. Postojale
su državne škole – rušdije i učiteljske
škole – dalemu allimi, kao i posebne voj-
ne i zanatlijske škole. U austro-ugarskom
razdoblju stvaraju se oblici sustava obra-
J
zovanja spajanjem dva različita sustava O
civilizacije, pri čemu je svatko tražio pro-
stor za sebe. Muslimani su pokušavali U
zadržati svoje djelotvorne dotadašnje
škole, a vlasti su se trudile europeizirati R
ih. Sukob ta dva pristupa obrazovanju
štetio je klasičnim medresama. Gašene su
N
ili programski sužavane, financijski osi- A
romašene, a pripremale su samo imame,
tj. vjerski kadar”, rekao je Bušatlić. L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Tadašnji program državnih škola – na-
rodnih i poslovnih, bio je u skladu s potre-
bama tadašnjih vlasti, za adiministraciju i
upravu. 1909. godine otvorena je Šerijat-
ska sudačka škola. Državnim novcem, na
vakufskom zemljištu izgrađena je posebna
zgrada, u kojoj je, većim dijelom, smješten
i današnji FIN u Sarajevu. Prema dogovo-
ru, školska zgrada je pripala Islamskoj za-
jednici. “Škola je uspješno radila do počet-
ka Prvog svjetskog rata, preživjela rat i
nastavila raditi u režimu Kraljevine SHS.
Od 1937. godine temeljito joj je reformi-
ran program, a rezultat te reforme je i novo
ime i status škole: Viša islamska šerijatska
teološka škola. Nazivana je višom, a u
praksi je bila visoka škola, trajala je osam
semestara i bila rangirana kao fakultet. No,
ime fakulteta nikada nije dobila. Škola je
djelovala do kraja Drugog svjetskog rata, a
dolaskom novoga sustava, ukidanjem pri-
mjene šerijata, zatvaranjem šerijatskih su-
dova, izgubila je smisao. Islamska zajedni-
ca je tada ostala i bez visokoga učilišta i
bez brojnoga kadra. Kako rješenja nije bilo
u prvim decenijima nove socijalističke Ju-
goslavije, potražilo ih se na islamskih uni-
verzitetima. Tih 60-ih godina otići će prva
grupa od pet studenata na Univerzitet Al-
Azhar“, rekao je dekan Ismet Bušatlić.
20
Osnutak FIN-a
O osnivanju Fakulteta islamskih nau-
ka 1972. godine i njegovim idejnim po-
kretačima govorio je prof. dr. Hilmo Nei-
marlija. “Misao o potrebi osnutka FIN-a
bila je prisutna, na žalost u negativnom
kontekstu: uskraćenost muslimana u ne-
čemu što su druge vjerske zajednice ima-
le i živjele! Sa zatvaranjem VIŠT-a, koji
je bio u rangu fakulteta sa osam semesta-
ra, samo su muslimani ostali bez visokoš-
kolske odgojno-obrazovne vjerske usta-
nove u Jugoslaviji. Prva javna zborenja o
potrebi osnivanja i obnavljanja FIN-a
krenula su kada je došlo do popuštanja
ideoloških i političkih stega, a s realizaci-
jom je započela i politička, društvena,
ideološka emancipacija muslimana”, re-
J kao je Neimarlija.
Pripremanje djelovanja Fakulteta bilo
O je i kulturno oslobađanje Bošnjaka. O
snazi i bogatstvu duha već su svjedočili, u
U svim područjima duhovnog i kulturnog
života 60-ih godina bošnjački djelatnici
R na likovnom i književnom planu. Tada
N pišu: Meša Selimović, Mak Dizdar, Ned-
žad Ibrišimović, Skender Kulenović. U
A slikarstvu su se afirmirali Dževad Hozo,
Mersad Berber, Mehmed Zaimović i dru-
L gi. “Na području duhovnih znanosti i dis-
ciplina - i to u onome u čemu je islam bio
najmoćniji, područje teologije, filozofije,
sociologije, zapravo tih 60-ih godina bija-
smo najslabiji. Istaknuti tadašnji islamo-
log Husein ef. Đozo ostavaruje ideju o
zekatu i time postaje poticatelj islamskih
energija i kreativnog povezivanja, aktiv-
nije svijesti o nužnosti susretanja”, nagla-
sio je Neimarlija.
Maticu u to vrijeme čini doktorant
Sorbone Hamdija Čemerlić, dekan Prav-
nog fakulteta, vijećnik AVNOJ-a i mini-
star u tadašnjoj Vladi, kao zastupnik mu-
slimanskoga građanskog mišljenja. Prof.
Čemerlić je bio i autor Ustava ZAVNO-
BiH-a. Uz njega tu su i stambolski mu-
allim prof. Sulejman Mašović, pa potom
prof. dr. Nerkez Smajlagić, profesor na
Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu,
sudionik Hrvatskog proljeća 1971. godi-
ne i veliki prijatelj Vlade Gotovca. Tu su
i Ibrahim Trebinjac, Muhamed Hadžija-
hić, kao i dr. Ahmed Smajlović i dr. Jusuf
Ramić (koji su i prvi doktoranti Fakulteta
islamskih nauka u Sarajevu). U kolektivu
FIN-a istaknuti profesori su bili Mehmed
Džemaludin, Ešref Čampara, Hilmo Ta-
slidžak (Hilmi-baba Bošnjak), Mehmed
ef. Handžić, Mehmed Teufik ef. Azaba-
gić, Mustafa Busuladžić, Mahmut Tra-
ljić, reis Džemaludin Čaušević i drugi.
Djelatnost u svijetu
U uvodu svoga izlaganja prof. Enes
Karić je rekao da od 1977. godine Fakultet
islamskih nauka učvršćuje i međunarodnu
poziciju BiH. “Te godine na Sveučilištu
Al-Azhar u Kairu pozvali su se na organi-
zaciju nastave na sarajevskom Fakultetu
islamskih nauk, po predmetima. Kako se
tada uvelike kopernikanski reformira cijeli
islamski svijet, zahtijevana su tada od isla-
mologa - predavača svježa znanja u islam-
skim disciplinama”, podsjetio je Karić.
Fakultet je 5. rujna 2010. primio i međuna-
rodno priznanje Al-Azhara. Dok je vodio
FIN dr. Čemerlić je bio opredjeljen za od-
laske na jednomjesečne ekskurzije stude-
nata na to prestižno islamsko sveučilište,
kao i druga sveučilišta u svijetu.
Karić je istaknuo da je od 1995. godi-
ne, od kada je Fakultet islamskih nauka
dobio pravo prakticiranja islama u seku-
larnom društvu, Nastavno-naučno vijeće
Fakulteta uspostavilo kontakte s Fulbri-
ghtovom zakladom u SAD, te sa stručnja-
cima u Kairu. Česti su i studijski boravci
u Beču, napose su bliski kontakti profeso-
ra i studenata pravnih znanosti s bečkim
odjelom Pravnog fakulteta, koji nosi na-
ziv “Autohtonische Islam in der Balkan”.
Susrete koordinira prof. dr. Izet Džidić.
“Prije tri godine potpisali smo Deklaraci-
ju o suradnji sa Sveučilištem u Tübinge-
nu. Tamo su uveli i studij islamskog nau-
ka. Srdačna je i bliska i suradnja studena-
ta i profesora s Teheranom, s turskim fa-
kultetima, također s Rijadom - s Centrom
za islam Sveučilišta kralj Faisal”, nagla-
sio je akademik Karić.
Od 2004. godine Fakultet islamskih
nauka je pridružen član Univerziteta u Sa-
rajevu, pri čemu su prihvaćene sve odred-
be i standardi bolonjskog procesa u obra-
zovanju. “Poanta takve suradnje FIN-a jest
i da je, osma je godina tome, otvorena, uz
teološki i pedagoški odjel i neka vrsta tro-
mjesečnog kursa ‘Diploma for islamic
stady’. Svjetskoj je, posebice islamskoj,
javnosti zanimljivo kako u sekularnoj Bo-
sni i Hercegovini prakticiramo islam. Tu
nam svojim pozitivnim mišljenjem i pro-
pagandom doprinose veleposlanici”, za-
ključio je akademik Enes Karić.
Suština proučavanja islama
Obrazovni proces na FIN-u sažeo je
doc. dr. Dževad Hodžić. Metodičko odre-
đenje u poučavanju i razumijevanju islama
svakako je i solidna hrestomatija. Dosta to-
ga nije stalo u okvir islamskih znanosti, a
krenulo se u taj poduhvat znajući da je niz
znanosti integrativni dio islama. Utemelje-
nje je nađeno u tzv. povijesnom svijetu (u
kulturi, duhovnosti, stvaralaštvu, u svemu
što nije - priroda). Hodžić je naglasio da se
pri univerzalističkom konceptu nastave na
Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu sa-
gledavaju i svjetska zbivanja, te ideološki,
politički, filozofski i drugi trendovi, poput
procesa globalizacije i bioetike.
“Krajem 19. i početkom 20. stoljeća,
nakon povlačenja Osmanskog carstva, bi-
lo je aktualizirano pitanje opstanka mu-
slimana u neislamskom svijetu. A da se
može opstati dokazuje dugačka i vrijedna
tradicija našeg fakulteta. Postavke su
nam: stalni kritički pristup stvarnosti,
pluriperspektivizam, kontinuirani dijalog
i povijesnost. Prvi dekan, dr. Đozo, ute-
meljio je postavku - postavljati autentična
pitanja. Islam se ne izučava na osnovu
jedne, dvije knjige. Prilazimo mu, istra-
žujemo ga iz niza različitih perspektiva,
dovodeći studente u situacije da zapravo
ne dobivaju konačne odgovore. U razu-
mijevanju islama ne izučavamo i ne pre-
poručamo samo islamsku literaturu. Ko-
ristimo i kršćanske i druge izvore. Raduje
taj stalni dijalog i otvorenost”, zaključio
je doc. dr. Dževad Hodžić. q
Edina Smajlagić

“Koncert mira i ljubavi kroz pjesmu sevdalinku” u Hrvatskoj Kostajnici
Čarobna moć sevdalinke
Gradska knjižnica i čitaonica u Hrvat-
skoj Kostajnici, u suradnji s bošnjačkom
obitelji Goražda iz Siska, 17. prosinca
2010. organizirala je tradicionalni “Kon-
cert ljubavi i mira kroz pjesmu sevdalin-
ku”. Koncert povodom nadolazećih božić-
nih i novogodišnjih blagdana održan je u
Hrvatskom domu u Hrvatskoj Kostajnici.
Glavni (su)organizatori koncerta u Hr-
vatskoj Kostajnici su troje članova kreativ-
ne, svestrane i društveno angažirane sisačke
obitelji Goražda. Mehmed Goražda, pozna-
ti izvođač sevdalinki koji je imao brojne
nastupe na bošnjačkim manifestacijama ši-
rom Hrvatske, do sada je izdao dva CD-a sa
sevdalinkama pod nazivom “Sevdah u srcu
i duši – I i II”. Njegova supruga Dajlina je
nekadašnja predsjednica sisačko-moslavač-
kog ogranka Bošnjačke nacionalne zajedni-
ce. Kćerka Alisa, zagrebačka studentica,
sve je poznatija i traženija voditeljica boš-
njačkih kulturnih priredbi. Njezin najzna-
čajniji nastup je bilo zajedničko vođenje
promocije albuma “Šadrvan” u Islamskom
centru u Zagrebu s poznatim glumcem i
TV-voditeljem Tarikom Filipovićem. Su-
radnja KDBH “Preporod” i obitelji Goraž-
da traje od 2005. godine, kada je Mehmed
Goražda pjevao sevdalinke uz harmonikaš-
ku pratnju prof. Zijada Fuke prigodom pro-
mocija zbirke sevdalinki u notnom i tekstu-
alnom zapisu “101 sevdalinka”. Predstav-
ljanja ove izuzetno uspješne knjige u izda-
nju KDBH “Preporod” održana su u Sisku,
Puli i Hrvatskoj Kostajnici.
Voditeljice koncerta bile su profesorica
književnosti Ines Konjevod iz Hrvatske
Kostajnice i Siščanka Alisa Goražda. “Kon-
cert ljubavi i mira kroz pjesmu sevdalinku”
započeo je recitacijom pjesme “Milovo sam
garave i plave” uz instrumental “Alfa ben-
da” iz Siska. Pjesmu je prije točno 100 go-
dina napisao Slavonac Josip Kozarac, a
uglazbio Dalmatinac Ivo Tijardović. “Tom
pjesmom željeli smo pokazati kako je ljepo-
ta neprolazna i vječna i kako je ona zapravo
univerzalna kategorija. Gdje god nastajale
te prekrasne pjesme – u Slavoniji, Dalmaci-
ji ili Bosni, prije stotinu godina ili danas,
kad ih ljudi jednom prihvate i zavole, one
postaju naše zajedničko vlasništvo, postaju
narodne pjesme. Stoga se i autori zaborav-
ljaju, a mislim da bi to njima bilo zapravo i
drago, jer što je i cilj svakog umjetničkog
djela nego - trajati kroz stoljeća. Iz bogate
Mehmed Goražda i “Alfa bend” iz Siska
sahare, iz bogate škrinje narodnog stvara-
laštva otkrit ćemo vam večeras samo neke
tajne – mnogih poznatih i nepoznatih auto-
ra, kao što su Safvet-beg Mirza Bašagić,
Aleksa Šantić, Dragiša Nedović, Osman
Đikić i još mnogi drugi. Tradicija sevdaha i
ljubavi prema sevdahu na ovim prostorima
je vrlo duga”, rekla je prof. Konjevod.
Nakon toga je Mira Ikasović, ravnatelji-
ca Gradske knjižnice i čitaonice u Hrvat-
skoj Kostajnici, u pozdravnoj riječi rekla da
se koncert održava petu godinu za redom.
Pritom je velika želja organizatora pje-
smom sevdalinkom spojiti ljude i gradove
na lijevoj i desnoj obali Une. U znak dobre
suradnje ravnateljica Ikasović je uručila
KDBH “Preporod” zahvalnicu za pomoć u
organiziranju koncerta. Prisutne je pozdra-
vio i Jasmin Alihodžić, poduzetnik iz Siska
koji je do sada mnogo puta pomogao mani-
festacije sisačkih bošnjačkih asocijacija. Uz
kostajnički hotel “Central”, Alihodžić je
bio glavni sponzor “Koncerta ljubavi i mira
kroz pjesmu sevdalinku”.
Nakon pozdravnih govora “potekla” je
sevdalinka, bosanska lirska gradska pjesma
ljubavi, za koju je književnik Abdulah Si-
dran rekao: “O čemu god da govori, sevda-
linka uvijek pjeva o ljubavi.” Jednoipolsat-
ni koncert je bio veoma sadržajan. Gosti
Mehmeda Goražde bili su “Alfa band” iz
Siska, pjevačica sevdalinki Hatka Tatić iz
Bosanske Kostajnice, te Pavao Anić, 13-go-
dišnji slijepi pjevač sevdalinki i harmonikaš
iz Mošćenice kod Petrinje. Pavao je izuzet-
no nadareni mladi glazbenik posebno zalju-
bljen u pjesmu sevdalinku, inače pobjednik
Prvog festivala sevdalinki u Sisku. Publika
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
je mogla uživali u brojnim, dobro poznatim
sevdalinkama: “Emina”, “Sve behara i sve
cvijeta”, “Karanfile cvijeće moje”, “Crven
fesić nano”, “U lijepom starom gradu Više-
gradu”, “Čudna jada od Mostara grada”,
“Ne silazi sa čardaka”, “Ispod palme na
obali mora”, “Stade se cvijeće rosom kititi”, 21
“Sejdefu majka buđaše”, “Čardak”, “Pro-
đoh Bosnom kroz gradove” i “Kad ja pođoh
aman”. Pjesmu “Oj, Ivane” u duetu su po
prvi puta otpjevali stari i mladi sevdalija –
Mehmed Goražda i Pavao Anić. Kako je u
nadahnutim najavama sevdalinki s potpu-
nim pravom rekla prof. Ines Konjevod, or-
ganizatori i učesnici koncerta su prisutne
“pjesmom odveli u neko drugo vrijeme, vri-
jeme ruža, vrtova, pupoljaka, šadrvana, đu-
la i zumbula, uzdaha i suza, vrijeme ljubavi
koja je trajala dugo, dugo, do vječnosti i
zbog koje se umiralo”.
Organizatori “Koncerta ljubavi i mira
kroz pjesmu sevdalinku” uspjeli su u svojoj
plemenitoj namjeri. Okupili su brojnu publi-
ku iz gradova koje dijeli/spaja rijeka Una,
među kojima su bili Tomislav Paunović,
gradonačelnik Hrvatske Kostajnice, Ivo
Blažanović, načelnik Općine Donji Kukuru-
zari, predstavnici Općine Bosanska Kostaj-
J
nica i Haris ef. Ahmić, glavni imam iz Bo-
sanske Kostajnice. Sevdahom su spojili lije-
O
vu i desnu, hrvatsku i bosansku obalu Une, U
te stanovnicima Hrvatske i Bosanske Ko-
stajnice različitih nacionalnosti i vjeroispo- R
vijesti – Hrvatima, Srbima i Bošnjacima,
katolicima, pravoslavcima i muslimanima –
N
poslali prelijepu božićnu i novogodišnju po- A
ruku mira, ljubavi, dijaloga i tolerancije. q
Ismet Isaković L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Predstavljanje 10 godina izdavačke djelatnosti BNZH u Zagrebu
Veliki kulturni doprinos
Nakon Siska, Zadra i Rijeke, manifesta-
cija “10 godina izdavaštva BNZH” održana
je 22. prosinca 2010. u Zagrebu, u prostori-
jama zagrebačkog ogranka Bošnjačke naci-
onalne zajednice. Bogatu 10-godišnju izda-
vačku djelatnost BNZH predstavili su Dže-
vad Jogunčić, urednik biblioteke “Bosana:
Bošnjački pisci u Hrvatskoj” i Filip Mursel
Begović, glavni urednik časopisa “Bošnjač-
ka pismohrana”.
Dževad Jogunčić je podsjetio da se ča-
sopisa “Putokaz”, u kojemu su pisali
Skender Kulenović, Hasan Kikić, Ešref
Badnjević, Safet Krupić i drugi, u Zagrebu
pojavio 1937. godine, dakle prije 73 godi-
ne. I u ovome vremenu Bošnjaci se imaju
čime pohvaliti, a naročito sa književnom
edicijom “Bosana: Bošnjački pisci u Hr-
vatskoj”, koju je pokrenula BNZH, a u ko-
joj je do sada izašlo 25 knjiga. “Razlozi
pokretanja su bili pokazati nama samima i
sredini u kojoj živimo da smo i mi Bošnja-
ci stvaralački integrirani u hrvatski kultur-
22 ni život. Mi smo dio tog društva, mi ga
gradimo, a želimo ga i obogatiti nekim
svojim posebnostima. Jedan narod je ono-
liko jak koliko su mu duboki kulturni kori-
jeni i stvaralaštvo. Imamo mnogo toga za
pokazati i sebi i drugima, što smo i uspjeli.
Nema razloga imati bilo kakve komplekse
i osjećaje inferiornosti”, rekao je Jogunčić.
Spomenuo je nekoliko izdanja koji su
bili jedinstveni izdavački poduhvati. To je,
u svakom slučaju, prvo izdanje romana u
stihovima “Jedinac” Envera Čolakovića,
koji je na objavljivanje čekao 50 godina.
Svjetlo dana ugledao je u sklopu Međuna-
rodnog znanstvenog skupa o radu ovog ve-
likog književnika, esejiste i prevoditelja.
Važna spomena je i knjiga poezije “Kasi-
de”, u kojoj je nakon pola stoljeća skrivanja
od zaborava otrgnut dio pjesničkog blaga
Saliha Alića. Nakon skoro sedam desetljeća
J tiskana je po prvi puta i knjiga poezije Isme-
ta Žunića “Ritam rata i poezije”. Od zabora-
O va je otrgnuto i stvaralaštvo Mehmeda Ma-
šića, kojemu je objavljena zbirka poezije
U “Vječiti putnik”. “Nastojali smo kroz neke
od ovih jedinstvenih knjige pokazati i drugi
R dio stvaralačke dimenzije Bošnjaka, a to je
N likovna umjetnost. Naslovnicu romana ‘Je-
dinac’ uredio je slikar i grafičar Fadil Vej-
A zović, a knjigu pjesama ‘Kaside’ grafički i
likovno je oblikovala mlada slikarica Mejra
L Mujičić”, rekao je Jogunčić.
Promocija izdavačke djelatnosti BNZH u Zagrebu: Dževad Jogunčić i Filip Mursel Begović
Osvrnuo se i na druge značajne izdavač-
ke poduhvate. “Prorok u našem vrtu” zbirka
je izabranih pjesama Seada Begovića, pje-
snika u samom vrhu hrvatskog pjesništva,
koji je prisutan u svim ozbiljnim antologija-
ma. Zbirka izabranih pjesama “Pustinje ne-
ona” je djelo Ervina Jahića, velikog pjesni-
ka mlađe generacije i glavnog urednika ča-
sopisa “Poezija”. I ovu knjigu je sjajno
grafički i likovno uredila Mejra Mujičić. U
okviru “Bosane” objavljena je zbirka poezi-
je “Primopredaja ili divljim Tahiristanom”
Tahira Mujičića, svestranog književnika,
pjesnika, redatelja, kostimografa i autora
mjuzikla. Knjigu je likovno oblikovala sli-
karica Đenana Voljevica Čičić. “Tahiru
Mujičiću smo kao suizdavači uradili bogato
opremljenu Monografiju o njegovom
umjetničkom doprinosu hrvatskoj kulturi
povodom 60 godina života. Pravi mozaik
autora od akademika, slikara i redatelja do
kolega pisaca, koji su obradili njegovo sve-
strano djelo iz različitih kutova gledanja”,
rekao je urednik biblioteke “Bosana”.
Nabrojio je i druge autore, čija su djela
objavljena u ediciji “Bosana: Bošnjački pis-
ci u Hrvatskoj”: Nusret Idrizović “Bistrička
svitanja”, Amir Bukvić “Šest drama”, Ne-
nad Rizvanović “Zemlja pleše”, Asaf Dura-
ković “Dvanaesta ploča”, Zijad Duraković
“Prazne ruke”, Edin Hadžić “Nišan”, Sem-
ka Alagić “Alem – kamen”, Gordon Sina-
nović “Sokrat na pegazu”, Fahrudin Nikšić
“Akšam i snovi”, Emsud Sinanović “Tarih
ljubavi”, Subhija Selesković Merdanović
“Jednota”, Salih Isaac “Lutkijada u kazali-
štu lutaka”, Mesud Šabanović “Šejh i druge
priče”, Fuad Ahmetspahić “Bosana” i foto-
monografija Alije M. Akšamije. “Za kraj
spomenuo bi prvu knjigu znanstveno-histo-
rijskog sadržaja iz serije od nekoliko plani-
ranih, a to je je doktorat Adnan Jahića
‘Islamska zajednica BiH u monarhističkoj
Jugoslaviji’. Knjiga je izdana u suradnji s
Medžlisom Islamske zajednice Zagreb. Za-
snovana je na primarnim izvorima i doku-
mentima, a izazvala je veliku pozornost
znanstvene javnosti čitave regije”, zaklju-
čio je Dževad Jogunčić.
Uz biblioteku “Bosana: Bošnjački pisci
u Hrvatskoj”, temeljni izdavački projekt
BNZH je godišnji časopis “Bošnjačka pi-
smohrana”. Godišnjak je počeo izlaziti
1999. godine pod urednikovanjem rahmetli
dr. Muradifa Kulenovića. Nakon njegove
smrti urednica postaje Sena Kulenović, a
zadnje tri godine Filip Mursel Begović.
“Bošnjačka pismohrana” od svog pokreta-
nja donosi i zbornike radova sa raznih sim-
pozija održanih u organizaciji BNZH. Be-
gović je naglasio da se “Pismohrana” bavi
povijesnim, kulturnim i društvenim pitanji-
ma vezanim uz život Bošnjaka u Hrvatskoj.
Objavljuje znanstvene, stručne i istraživač-
ke radove, intervjue, prijevode, recenzije,
prikaze i osvrte o različitim aspektima boš-
njačkog života u Hrvatskoj i Bosni i Herce-
govini u prošlosti i danas. Do sada je tiska-
no devet “Bošnjačkih pismohrana”, ukupno
31 broj. Begović je najavio da je u pripremi
najnoviji, deseti svezak “Pismohrane”, broj
32-33, čije je tiskanje planirano u prvim da-
nima 2011. godine. Radi se o zborniku ra-
dova sa znanstvenog skupa “Cazinska kra-
jina u 20. stoljeću – politika, ljudi, događa-
ji…”, koji je održan 23. i 24. travnja 2010.
u Islamskom centru u Zagrebu. q
Ismet Isaković

Šemso Tanković: “Bošnjaci u Hrvatskoj su za SDP”
Mi smo spremni
U sarajevskom “Oslobođenju”, u pe-
tak 24. prosinca 2010. godine, na treću
godišnjicu potpisivanja postizbornog
sporazuma SDAH – HDZ, objavljen je
intervju sa prof. dr. Šemsom Tankovi-
ćem. Razgovor sa saborskim zastupni-
kom SDA Hrvatske, zaduženim za pred-
stavljanje pet ex-jugoslavenskih nacio-
nalnih manjina u Hrvatskom saboru, ti-
skan je pod naslovom “Bošnjaci u Hrvat-
skoj su za SDP”.
Na konstataciju Jadranke Dizdar, za-
grebačke dopisnice “Oslobođenja”, o na-
javi suradnje sa tzv. Kukuriku koalicijom
(SDP, HNS, IDS i HSU), odnosno pri-
jedlogu zajedničkog izlaska na predsto-
jeće parlamentarne izbore, Tanković je,
korigirajući pritom brojke iznesene prije
mjesec dana, odgovorio: “Na tiskovnoj
konferenciji održanoj u Puli najavio sam
pismo namjere u kojem će SDA Hrvat-
ske načiniti iskorak u kojem će ponuditi
mogućim partnerima opciju suradnje na
slijedećim parlamentarnim izborima. Ini-
cijativa je rezultat činjenice da pripadnici
manjinskih naroda u Hrvatskoj imaju
mogućnost dvostrukog glasa: manjin-
skog i onog koji se odnosi na sve građane
Republike Hrvatske. Bošnjaka u Hrvat-
skoj na popisu birača su otprilike 42.000.
U gradu Zagrebu brojimo otprilike
12.000, Primorsko-goranskoj županiji
7.000, Istarskoj županiji 7.500, itd. To su
respektabilne brojke, ali nedostatne da
sami izborimo sabornike bez suradnje s
nekom od velikih stranaka. Tu, prije sve-
ga, mislimo na SDP, ali i na HDZ. Mi
smo na Predsjedništvu stranke rasprav-
ljali o tom problemu i dogovor je da se
do konca ove godine napiše pismo koje
bi se trebalo proslijediti spomenutim
strankama.”
Koliko je redakciji “Preporodovog
Journala” poznato, na osnovu razgovor sa
članovima SDAH i nepostojanja potvrd-
nih informacija u medijima do tiskanja
ovoga broja našeg časopisa (sredina si-
ječnja 2011.), nikakvo pismo namjere ni-
je upućeno željenim (SDP) i manje želje-
nim (HDZ) koalicijskim partnerima.
Na novinarsko pitanje o razlozima ta-
kvog poteza, Tanković kaže sljedeće:
“Bošnjaci su u dva mandata dobili svojeg
zastupnika u Saboru. Neke smo probleme
na zadovoljavajući način riješili. Među-
Šemso Tanković i Zoran Milanović
(29.10.2007.): hoće li se povijest ponoviti?
tim, puno je naših inicijativa zaustavlje-
no, kako od HDZ-a, tako i od manjinskog
bloka u kojem dominiraju stare, povlašte-
ne manjine koje su, na koncu, iz sebičnih
razloga sudjelovale u izbacivanju Bošnja-
ka i Slovenaca 1997. godine iz izvorišnih
osnova hrvatskog Ustava. Shvatili smo da
moramo u Saboru dobiti svoj klub, tj. tri
zastupnika, kako bismo s puno više opti-
mizma ostvarili manjinska prava koja su
nam dobrano uskraćena.”
Nakon Tankovićevog odgovora novi-
narka je konstatirala da je odluka o nuđe-
nju partnerstva SDP-u i ostalim stranka-
ma iz Kukuriku koalicije dočekana u hr-
vatskoj javnosti s kritikama. U obrazlože-
nju negativnih odjeka prijeizborne poli-
tičke inicijative svoje stranke Tanković je
izrekao, u najmanju ruku, čudnu argu-
mentaciju: “Kada god SDA Hrvatske iza-
đe u javnost sa željom da se nešto promi-
jeni glede Bošnjaka, tada se, u pravilu,
javljaju vrlo ružni tekstovi, koji imaju za
cilj diskreditirati naše inicijative. Sjećam
se dobro vremena kada je u BiH bjesnio
rat i kada mi u Hrvatskoj nismo ostajali
nijemi nego javno iznosili svoja stajališta.
Tada smo bili predmetom prljave propa-
gande koja je imala samo jedan cilj: dis-
kreditirati i omalovažiti nas. Ili, događaj
iz 2003. godine kada sam prvi put ušao u
Sabor, tada je osvanuo u Danima članak
jednog novinara hrvatsko-bosanskih ko-
rijena pod naslovom ‘Šemso i Voja’. Ili,
kada bih ja počeo govoriti o sustavnoj
diskriminaciji bošnjačke manjine, tada bi
se počeli pojavljivati članci u kojima se
meni pripisuje antisemitizam itd. Dakle,
najveći broj napada vezuje se za pokušaje
da nam se ospori pravo da mi budemo
kreatori svoje političke sudbine u Hrvat-
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
skoj. Mi ne smijemo i ne možemo pristati
na takve ucjene.”
Podsjetimo, tekst “Šemso i Voja” na-
pisao je Miljenko Jergović, a objavljen je
u sarajevskim “Danima” 5. prosinca
2003. godine. U njemu Jergović kritizira
Šemsu Tankovića i Vojislava Stanimiro-
vića, dvojicu manjinskih zastupnika, što
su niti 48 sati nakon zatvaranja birališta
poletjeli u zagrljaj HDZ-u. Tankovićevo
ime se u kontekstu antisemitizma počelo
pojavljivati u hrvatskim medijima nakon
njegovog intervjua u “Večernjem listu”
19. kolovoza 2006. godine, kada je rekao
da su američki Židovi “kreatori terori-
stičkog iskoraka”, napada na SAD 11.
rujna 2001. godine. Na njegove riječi je
reagirao (i pametno poentirao) Shmuel
Meriom, izraelski ambasador u RH – i
priča je potekla. O spornim člancima i
osebujnoj Tankovićevoj interpretaciji či-
njenica, epskim junačko-političkim pri-
čama, sigurno ćemo više pisati kada dođe
vrijeme. 23
U nastavku intervjua Tanković je re-
kao da je prijeizborni sporazum sa SDP-
om i Milanovićem 2007. godine “jasno
istakao naš politički pragmatizam i svi-
jest o suradnji s tom strankom”, te poku-
šao objasniti razloge postizbornog prela-
ska od SDP-ovog tima prema HDZ-ovoj
koaliciji. Također, naveo je primjer (ne)
suradnje sa SDP-om, tzv. asimetričnu ko-
aliciju – u Gradu Sisku (sa HDZ-om) i
Sisačko-moslavačkoj županiji (sa SDP-
om). Rekao je da primjera suradnje sa
SDP-om ima “mnogo i u drugim gradovi-
ma, županijama i općinama” (sic!, ko-
jim?).
Tanković je iznio i prognozu za slje-
deće parlamentarne izbore krajem 2011.
godine, za koju će vrijeme pokazati da li
je bila točna: “Stranka će na vrijeme izaći
s našim kandidatima, kako na manjin-
skim, tako i na građanskim listama. O to-
J
me će odlučiti Predsjedništvo stranke i O
Glavni odbor SDA Hrvatske. Ovo će biti
izbori koji, zbog velikog broja bošnjačkih U
kandidata, mogu iznijeti pobjedu neke
druge manjinske zajednice, prije svega, R
albanske i slovenske. Očekujem da će za
pobjedu na manjinskoj listi biti potrebno
N
najmanje 5.000 glasova. Mi smo spremni A
za taj iskorak.” q
Ismet Isaković L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Tefsirska tribina “Večer Kur’ana i džemata” u Zagrebu
Kur’anska tajna harfova
Gosti tefsirske tribine “Večer Kur’ana
i džemata”, održane 25. prosinca 2010. u
Islamskom centru u Zagrebu, bili su Edin
Tule i Nedžad Junuzović iz Bosne i Her-
cegovine. Sarajlija Edin Tule je teolog-
psiholog, voditelj interaktivnih seminara
emocionalne inteligencije, islamske psi-
hologije, liderstva, retorike, tehnika raz-
mišljanja i muslimanskog odgojnog kon-
cepta širom Europe. Autor je knjige “So-
cio-psihološke dimenzije Kur’ana” i su-
radnik “Preporodovog Journala”. Nedžad
Junuzović, dipl. ing. elektrotehnike iz Tu-
zle, vrsni je matematičar i osnivač inter-
net stranice www.matematika.ba.
Harfovi i timovi
Brojnim posjetiteljima tefsirske tribi-
ne Edin Tule je govorio na temu “Teorije
ličnosti kroz harfove - umjetnost formira-
nja timova”. Uvodno je rekao da su mu-
slimani, bilo da govorimo o aristokrat-
24 skom establišmentu ili širim masama,
ušli u treći milenij s naivnim uvjerenjem
kako sa dovoljnim brojem kvalitetnih po-
jedinaca mogu dugoročno mijenjati svi-
jet. Pritom je ispušteno iz vida da npr.
100.000 ili 1 milijun najelitnijih pojedi-
naca ne znači ništa ukoliko nisu poredani
u kompatibilne timove shodno tipovima
vlastitih ličnosti. Tule je naglasio da
izvan islamsko-civilizacijskog kruga po-
stoje civilizacije koje uspijevaju ostaviti
dojam složnosti usprkos različitim intere-
sima, neizbježnim ljudskim slabostima,
konfrontiranim motivima, kulturološkim
razlikama i različitim kutovima proma-
tranja društveno-političkog života.
Kur’an taj fenomen bilježi i nudi u sljede-
ćem kur’anskom ajetu: “...računaš oni su
složni, a srca njihova su razjedinjena...”
(el-Hašr, 14). Taj ajet ističe Židove kao
J eksperte za izvjesne praktične harmoni-
zacije međuljudskih odnosa unutar vlasti-
O tog korpusa usprkos najrazličitijim biori-
tmovima njihovih političkih srca. Ta ek-
U spertiza potječe iz ovladavanja umjetno-
šću formiranja timova, a koja podrazumi-
R jeva preciznu sinergiju multidisciplinar-
N nih pristupa.
Edin Tule je objasnio da je mapa s vr-
A lo preciznim smjernicama za izgradnju
timova smještena u Kur’anu na vrlo inte-
L ligentan način, skrivena u osnovnim ele-
Nedžad Junuzović i Edin Tule na
tefsirskoj tribini u Zagrebu
mentima njegove kompozicije – slovima.
U arapskom jeziku 28 harfova se grupira
poput ljudi po zajedničkim osobinama.
Tako imamo grupu slova koja se vežu sa-
mo sa svoje desne strane (elif, vav, dal,
zal, ra, za), odnosno pružaju svoju desnu
ruku prijatelju koji je na njegovoj desnoj
strani, dok na svojoj drugoj strani insisti-
raju na distanci izbjegavajući prisniji
kontakt. Specifičan oblik ovih slova za-
htijeva i opravdava takav odnos prema
svojoj okolini s obzirom na njihovu svi-
jest o svojoj nedovoljnoj fleksibilnosti i
gubitku vlastitog identiteta ukoliko spu-
ste štit predostrožnosti. S druge strane,
postoji velika skupina harfova koji se ve-
žu s obje strane pružajući odvažno obje
svoje ruke prema slovima/osobama u vla-
stitom neposrednom okruženju. Među-
tim, i oni se dijele u različite podgrupe
shodno vlastitoj jačini, slabosti, precizno-
sti, stupnju asimilacije ili odskakanja.
Jedna od najzanimljivijih podgrupa unu-
tar arapskog jezika su harfovi iz grupe
“kalkala”, odnosno snažni individualci
koji u svojoj snazi odskaču kad se nađu
na kraju riječi. Harfovi koji spadaju u
skupinu “kalkala” su: Qaf, Ta, Ba, Džim i
Dal. Harfovi iz ove skupine nam skreću
pažnju na snažne pojedince unutar ljud-
skih kolektiva, usmjeravajući nas na nji-
hovo ispravno pozicioniranje ukoliko že-
limo iscrpiti njihov maksimum u različi-
tim timovima.
Tule je naglasio da Kur’an kroz svoje
kratice, kojima počinju brojna kur’anska
poglavlja, ustvari nudi precizne formule
za formiranje različitih timova. Neka
kur’anska poglavlja počinju kraticama
samo sa pojedinim slovom (Qaf, Nun,
Sad) ističući specifične tipove ličnosti
koji zbog svoje snage (Qaf) ili asimila-
cijskih sklonosti (Nun) zahtijevaju deli-
katan tretman. Ostala kur’anska poglav-
lja koja počinju enigmatskim kraticama
nude formule sa dvije, tri, četiri ili pet
nepoznatih, kao npr. početak sure Ta-
Ha. Tule je za primjer uzeo neuspjeh po-
litičkog braka između Alije Izetbegovića
i Harisa Silajdžića, kojeg je objasnio su-
darom “kalkala”, odnosno formulom za
neuspjeh koja se zove Ta-Qaf. “To je ne-
prirodan spoj dva prejaka pojedinca koji
zahtijevaju poseban prostor za svu ra-
skoš vlastitih ličnosti – talenti i sujete,
nespremnih da se odreknu svojih repo-
va/raskošnih ukrasa u cilju harmonizaci-
je timskog rada. Ukoliko taj prostor nije
stvoren kroz medijaciju jednog od neu-
padljivih veznih harfova/ličnosti, npr.
Mim ili kroz harfove koji tvore neop-
hodne dužine, kao Elif, Ja i Vav, za stva-
ranje dovoljno prostora za sve, neizbjež-
no dolazi do kakofonije ‘kalkala’ koja
predugo odliježe javnim prostorom boš-
njačkog naroda”, rekao je Edin Tule. Na
kraju predavanja naglasio je da arapski
jezik ne poznaje velika slova. Sva slova
moraju biti mala kako bi kooperirala za-
hvaljujući osnaženom timskom radu
kroz svijest o sebi kao malim.
Nedžad Junuzović se u svome izla-
ganju osvrnu na značenje sljedećeg Po-
slanikovog a.s. hadisa: “Traženje znanja
(učenje) jeste obaveza svakog muslima-
na.” Postoji 20-ak mišljenja koje znanje
(korisno i primjenjivo) treba tražiti, a
jednu je ponudio veliki islamski učenjak
Jusuf el-Kardavi, koji kaže: “Obavezno
je učiti i istraživati sve ono što je musli-
manu potrebno da zna o vjeri i životu na
ovom svijetu.” Junuzović je govorio i o
značaju rješavanju matematičkih pro-
blema, koji nam omogućuju učenje o
discipliniranom razmišljanju, razvijanje
kreativnosti i pronalaženje načina kako
da velike probleme “razbijamo” na ma-
nje. q
Ismet Isaković
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ

XVI. Bošnjačke riječi u Hrvatskoj: predstavljanje knjige Mirzeta Mustafića “Oprosti mi”

Zvornik – prvi etnički

očišćen grad u BiH
U okviru tradicionalne manifestacije
XVI. Bošnjačke riječi u Hrvatskoj, u or-
ganizaciji KDBH “Preporod”, 26. prosin-
ca 2010. u Omladinskom klubu Islam-
skog centra u Zagrebu, predstavljena je
knjiga “Oprosti mi” Zvorničanina Mirze-
ta Mustafića. Na promociji su, pored au-
tora, govorili prof. dr. Remzija Hadžie-
fendić Parić i mr. sc. Senad Nanić, pred-
sjednik KDBH “Preporod”.
U ime “Preporoda” i u svoje osobno
ime mr. Senad Nanić je pozdravio prisut-
ne i zahvalio se na gostoprimstvu kada je
“Preporodov” dramski studio “Orient
espresso”, sa dramskom predstavom
“Mesnevija” u okviru Ilhamijinih dana,
prošlog ljeta gostovao u Zvorniku. Nanić
je naglasio kako u tom gradu postoji neo-
bična svijest o važnosti povratka i boš-
njačkog postojanja u tim krajevima. Tom 25
prigodom cijela dvorana je pljeskala čla-
novima “Orient espressa”, a vidjelo se da
su i prisutni srpske nacionalnosti bili za- Promocija knjige “Oprosti mi”: Senad Nanić, Remzija Hadžiefendić Parić i Mirzet Mustafić
dovoljni i dijelili emocije s ostalom publi-
kom. U to vrijeme je bilo otvorenje dža- ko će ova knjiga čitaoca rastužiti, ali i na- Između korica knjige “Oprosti mi”
mije i učenje mevluda koji je odzvanjao smijati do suza. Započinje kao bajka, a stalo je mnoštvo događaja, profinjenog
preko Drine. U Zvorniku je tada obavlje- tematizira Bosnu i bosanski prostor. osjećaja za detalj, a svi su vezani za zvor-
no mnogo pametnih i korisnih razgovora Osnovna joj je tema povijest obitelji Mu- ničku čaršiju, za Drinu, drinske ribiče,
s ljudima velike duše. Ljepota i tegoba stafić, sjećanje na prošlo i ono davno kupanje o Aliđunu itd., ali i nadimci su-
života zvorničkog kraja upisana je i u prošlo vrijeme. Prošlost se vraća u sjeća- građana, kao prvi oblik njihove identifi-
stranice knjige Mirzeta Mustafića “Opro- nju. U čitateljevoj svijesti se javljaju slike kacije: Dundo, Grof, Dugi, Cviko, Tet-
sti mi”. odrastanja, prvih gledanja, igranki, dije- kin... Autor unosi u svoju knjigu niz ulo-
lova grada koji nisu bili spavaonice nego maka iz drugih knjiga, novina, oglasa,
Obrana vlastitog i bošnjačkog mjesto susreta s drugim i drugačijim. Mu- upečatljivih dokumenata, starih fotografi-
identiteta stafić ima istančan osjećaj za razgovorni ja, dragocjenih historijskih podataka, po-
jezik, pa izrazi i riječi: sve po tabijatu, tresnih dokumenata iz zadnjih ratnih do-
Prof. dr. Remzija Hadžiefendić Parić mangala, mašice, srknuti kahvu, đule, gađaja. Čitajući ovu knjigu sjetićemo se i
se na početku predstavljanja knjige prisje- otići helać, ahar, tišleraj, tablja, ceger, nekoga koga smo tek krajičkom oka okr-
tila ratne 1992. godinu kada je “Zagreb store, teferič, štokrila, šiš, bašča, kapija, znuli i ponijeli u život. Mustafićev dis-
prigrlio Zvorničane”. Posebna zahvala je
pripala Islamskoj zajednici na čijem je če-
merđani, pendžer itd. izazivaju osjetilne
impresije.
kurs postaje i naš, a zapis i sjećanje posta-
ju i naši – kolektivni. Doživljaji su ispri-
J
lu bio rahmetli Salim Šabić i Dobrotvor- Daljnja prošlost je zabilježena u pro- čani kao slike, kao živo sjećanje. Iz fra- O
nom društvu “Merhamet” na čijem je čelu teklim stoljećima i desetljećima obitelji gmenata pamćenja izrasta slika grada koji
bio Ahmet Ikanović, ali i drugim humani- Mustafić. Knjiga ide daleko u prošlost, je počeo nestajati još prije 1992. godine. U
tarnim organizacijama koje su u to vrijeme preko starih zapisa na stećcima, zapisa U pitanju je slika Zvornika oživljenog ka-
djelovale. Danas su Zvorničani svugdje po Evlije Čelebije, događanja u vremenu kvog više nema, ljudi kojih više nema, R
svijetu. Malo ih je preživjelo, a malo ih se
vratilo. Ostalo je 3.500 siročadi.
Austro-ugarske, Kraljevine Srba, Hrvata i
Slovenaca, Prvog i Drugog svjetskog ra-
bezbrižnog dječaštva, plahe i radoznale
mladosti. Zbog toga što je čovjek trajno
N
Postoje knjige koje se čitaju u dahu, ta, Informbiroa, godina autorovog dječaš- obilježen korijenima, ova knjiga će biti A
ova se knjiga upravo tako čita, istaknula tva, mladosti do ratnih događaja iz 1992. zanimljiva svakom ljubitelju lijepe bele-
je dr. Hadžiefendić Parić te nastavila ka- godine. tristike općenito. L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Mustafićeva knjiga predstavlja niz
dokumentarnih kadrova, mozaik i kolaž
usmenih priča ko zna koliko puta ispriča-
nih. Svojevrsna usmena tradicija ovdje je
prenijeta prepričavanjem, kolektivno
uvjerljivog argumenta. Tu su i pažljivo
odabrani tekstovi drugih Zvorničana i za-
pisi o ljudima, životu sugrađana prije i
nakon teškog ratnog vremena. Mustafić
kao da nije želio ništa ispustiti. Zlo je uči-
njeno nevinom gradu, kada su ga “oslo-
bađali” od njegove 60%-tne etničke boš-
njačke populacije. Posebno bolno zvuči
tekst Zbogom, Selveto draga, doslovno
prenesen iz jednog dnevnog lista. Riječi
su to Veronike Sukić. Traženje praštanja:
“Molim te, oprosti mi, oprosti nam!”, u
kojoj se sva tragika majke Selvete i svih
majki koje su rodile čovjeka vidi se iz po-
zicije nemoćne žene. Zlo je učinjeno i u
Veronikino ime koja s katilima dijeli istu
naciju. Stid je zbog učinjenog zla, iako u
zlu nije sudjelovala niti ga je opravdava-
la. Identificirajući se s kolektivom ona
traži oprost i za sebe i druge.
Knjiga je obraćanje drugom, umrloj
majci, bolesnom bratu, napuštenoj maloj
ulici. Postoji potreba da se govori o rod-
nom gradu i ljudima, potreba koja je ro-
đena još ranije, ali je napisana u drami
26
prognanog čovjeka, izbjeglog od zla zlih
ljudi, komšija, s pozicije žrtve koja je pre-
živjela. Činjenica o žrtvi u vremenu
1992., ‘93. i ‘94. snažno će intonirati cije-
li diskurs knjige “Oprosti mi”.
U knjizi dominira jedno od suvreme-
nih postupaka, tzv. poetika svjedočenja.
Kao promatrač, poput kroničara, autor
izvanrednim zapažanjima izvlači iz uspo-
mena iskustvo i znanje jedne sredine.
Istovremeno, vremenski toliko daleko
nadvladava prolaznost i vrijeme jer doga-
đaje i autor i čitatelj zajedno proživljava-
ju. Događaji su zabilježeni, otrgnuti od
zaborava. Autor ne postavlja pitanje je li
moguće vratiti urušenu harmoniju grada,
svijeta, kozmosa, ne govori o preseljenju
ljudi... Ili ipak govori?
Majka Selveta, čuvarica doma i ognji-
šta pomjera se iz svog prostora, ide u sud
J kad joj umire muž, ide u sinov stan kad
on odlazi 1992. godine. Ona hrabro kao
O Sofoklova Antigona uzdignuta čela napu-
šta svoj prostor kad nešto gubi: vlastitu
U porodicu i kuću. Samo u tako pomjerenoj
poziciji vidi se sva njena tragedija, jer
R ona krhka, ponosna i hrabra ne govori o
N sebi, ona govori o budućnosti. Kao što je
nekad okupljala djecu u krilo rođenog
A grada tako ih ispraća što dalje jer je to je-
dini način da zlo izbjegnu. Na kraju osta-
L ju ožiljci, urezani ključevi u dlanovima.
Kultura se gradi stoljećima, može se mi-
jenjati, a strategijom etničkog čišćenja
može nestajati.
Prof. dr. Hadžiefendić Parić je u dalj-
njem svom izlaganju govorila o iskustvu
postmoderne koje je donijelo drugačije
shvaćanje povijesti, kraja zapadne civili-
zacije i gubitka smisla. Postmoderna tvrdi
da se i historijski tekst odnosi prema
stvarnosti kao i literatura, historija je sa-
mo tekst. Postmodernisti tvrde da proš-
lost nije rekonstrukcija prošlosti nego
igre uspomenama, riječima s težištem na
dekonstrukciji. Mustafićev diskurs je dis-
kurs sjajnih literarnih fragmenata, histori-
ografskih podataka, pokazujući kako je
sve u toj stalnoj korespondenciji doživlje-
nog i dogođenog. Kao što je nacionalnost
osjećaj pripadnosti nekom narodu, a ne
stvar za koju treba nečije odobrenje i pri-
stanak, tako je i osjećaj pripadanja gradu
i zavičaju, a ne stvar nečijeg smještanja
ili proizvoljnog izmještanja. “Oprosti mi”
je sjajan tekst koji predstavlja način obra-
ne vlastitog identiteta i identiteta svog
naroda, zaključila je prof. dr. Remzija
Hadžiefendić Parić.
Opraštanje od ulice koje više
nema
Autor Mirzet Mustafić je ukratko
upoznao prisutne sa svojom biografijom.
Rođen je 1954. u Zvorniku. Pravnik je po
struci. Do 1992. godine obavljao je niz
značajnih funkcija. Dvije godine prije
1992. bio je advokat. S obitelji živi i radi
u SAD. Zahvalio se posjetiteljima i KD-
BH “Preporod”.
Rekao je da je prije dva dana krenuo na
put iz izbjeglištva i ovo će biti prilika da
prvi puta od kad je napustio svoj Zvornik
bude u zavičaju. Još prije rata javila se že-
lja da napiše nešto o Zvorniku i njegovim
ljudima. U knjizi je predočena trećina sa-
kupljenog materijala – možda je ostalo još
ono što je najbolje? Zvornik je prvi etnički
očišćeni grad, ostao je samo jedan musli-
man, Bošnjak koji je čistio kino. U druge
gradove ljudi se vraćaju, ali u čaršiju Zvor-
nik ne žele se vratiti. O knjizi je autor re-
kao kako za nju odgovara, sve što je napi-
sano je apsolutno točno. Knjiga predstav-
lja i svjedočanstvo da svi ljudi nisu isti.
Postojali su oni s kojima je autor odrastao,
a koji su u ratnim godinama okretali glavu
od njega, a bilo je i onih ljudi koji se nisu
ustručavali da u ratnom kaosu prošeću sa
svojim sugrađaninom. Prijatelj iz djetinj-
stva koji ga je zaobilazio, kroz određeni
broj godina tražio je oprost.
Mustafić je rekao da je ovom knjigom
napravio jedan mozaik za jednu čaršiju,
za jednu ulicu, da pokuša dočarati dušu
ulice i čaršije u jednoj maloj sredini kroz
prelamanje svih događaja koji su se odvi-
jali kroz njegovu povijest. Autor je poja-
snio da se s ovim naslovom oprašta od
svoje ulice koje više nema. Teško se po-
miriti da su ljudi koji nisu bili niti u jed-
noj stranci stradali samo zbog imena. Ta-
ko je otišao Košpa, Čorba, otišli su i drugi
u onom prvom naletu... Ova knjiga, čija
radnja je smještena u Zvornik, njegovu
bližu i dalju okolinu, namijenjena je svim
ljubiteljima knjige. “Preporučujem je svi-
ma koji vole lijepu riječ, lijepu knjigu, jer
jednostavno ona će i rastužiti, a ujedno i
razveseliti. Knjiga je ne samo za Zvorni-
čane, nego i sve one koji vole lijepu ri-
ječ”, rekao je Mustafić. Knjiga izlazi po-
vodom 40 godina od smrti autorovog oca,
a sadrži 350 stranica. U njoj je objavljeno
110 fotografija, velika većina po prvi pu-
ta. Mahom, radi se o vrijednim fotografi-
jama: amaterskim i profesionalnim, do-
kumentarnim i umjetničkim. Poseban
dodatak knjizi vezan je za dijasporu i lju-
de u njoj.
Grad u koji je autor došao kao izbjegli-
ca imao je 20.000 stanovnika, a nakon pet-
naest godina broj se povećao na 50.000.
Bosanski jezik je drugi jezik. Imaju i tri
džemata. Pored toga egzistira još i društvo
koje je van religiozno i političko, prije sve-
ga ono je humanitarno. U Kintakiju je šez-
deset porodica iz zvorničkog kraja. Dijas-
pora nije ni ovdje ni tamo. Surađuje se s
Ambasadom Bosne i Hercegovine, ali kad
su tražili da formiraju školu na bosanskom
jeziku, dobiven je odgovor kako još nema
zakona za dijasporu. q
Ajka Tiro Srebreniković

Uhapšen dr. Ivo Sanader, bivši premijer Vlade RH
Božić u Alpama
Edis Felić
Ivo Sanader, bivši hrvatski premijer,
konačno je početkom prosinca 2010. do-
lijao. Uhapsila ga je austrijska policija
kada je, po svemu sudeći, pokušao pobje-
ći od progona hrvatskih pravosudnih or-
gana. Sanader je ušao u Sloveniju sa svo-
jom kćerkom Brunom preko Bregane
upravo onog dana kada mu je skinut za-
stupnički imunitet. Naime, ujutro 9. pro-
sinca DORH je poslao zahtjev u Sabor o
skidanju imuniteta Sanaderu, o čemu se
raspravljalo već isti dan popodne, a svi
članovi Mandatno-imunitetnog povjeren-
stva (MIP) bili su za ukidanje imuniteta.
Također, nakon kratke, ali burne rasprave
u Saboru, svih 104 zastupnika prisutnih u
Saboru potvrdilo je odluku MIP-a.
Međunarodna tjeralica
Tereti ga se zbog kršenja odredbi iz
članaka 333, stavak 1 i 337, stavak 1 i 4
Kaznenog zakona, odnosno zbog organi-
ziranja zločinačke organizacije za poči-
njenje kaznenih djela i upravljanje njome,
te za zloporabu položaja i ovlasti. U aferi
oko “Fimi-medije” bivšeg premijera tere-
ti se da je bio na čelu hobotnice koja je
izvlačila novac iz javnih firmi, dok se u
HEP-u tereti za nezakonito kreditiranje
firme “Dioki”, čiji je vlasnik Sanaderov
prijatelj Robert Ježić koji je također tih
dana uhićen u Zagrebu.
Pritvor za Sanadera glavni državni
odvjetnik Mladen Bajić tražio je po dvije
osnove: zato što je u bijegu i zbog utjeca-
ja na svjedoke. Krešimir Devčić, sudac
istrage Županijskog suda u Zagrebu,
odredio je Ivi Sanaderu 30 dana pritvora,
no s obzirom da je Sanader već tada bio u
inozemstvu, idući korak bila je međuna-
rodna tjeralica. Na osnovu nje Sanader je
i uhapšen u Austriji, nakon čega je tvrdio
da nije pobjegao te da je bio poslovno u
inozemstvu.
Na optužbe opozicije da je Sanaderu
omogućen bijeg, u policiji su reagirali
tvrdnjama da u trenutku prelaska državne
granice policija nije imala nikakvu prav-
nu osnovu zapriječiti mu izlazak iz ze-
mlje jer bi to bilo protupravno lišavanje
slobode, a Bajić je rekao da oduzimanje
Vrijeme suradnje i ljubavi:
Andrija Hebrang, Ivo Sanader,
Jadranka Kosor i Vladimir Šeks
pasoša ne bi imalo nikakvog efekta jer hr-
vatski građani u Sloveniju mogu ući i sa
osobnom iskaznicom.
Uhićenje Ive Sanadera bila je top te-
ma u hrvatskim i u austrijskim medijima.
Bivši šef HDZ-a i Vlade Austrijancima je
zanimljiv zbog njegove uloge u aferi Hy-
po. Tako austrijski list “Kurier” ističe in-
formacije koje su dominirale hrvatskim
medijskim prostorom zadnjih dana: da
DORH tereti Sanadera da je izvlačio no-
vac iz državnih firmi preko “Fimi-medi-
je” kojim je punio crnu blagajnu HDZ-a,
ali i džepove sebe i svojih jataka. Kao po-
seban kuriozitet “Kurier” ističe da Sana-
derov luksuzni životni stil, kakvog nika-
ko nije mogao priuštiti s premijerskom
plaćom, te navodi informaciju da je bivši
šef HDZ-a nedavno kupio dvije skupo-
cjene Picassove slike. Puno im je među-
tim zanimljivija Sanaderova uloga u aferi
Hypo, koju je aktualizirao i WikiLeaks. U
jednoj od diplomatskih depeša koju je
objavila zviždačka stranica navode se ri-
ječi Mladena Bajića, koji je američke di-
plomate uvjeravao da ima dokaze da je
Sanader od Miroslava Kutle dobio
800.000 DEM provizije. Isti dnevni list u
odvojenom tekstu navodi da Sanader u
Austriji ima jake političke veze, posebno
među austrijskim pučanima. Kao Sanade-
rovi austrijski prijatelji tako se navode
Erhard Busek, Ursula Plassnik, Wilhelm
Molterer i Erwin Proll. Austrijska agenci-
ja APA navela je da je Sanader pokušao
pobjeći u SAD, a posebno ističu da će
HRVATSKA
bivši premijer u Austriji vjerojatno zatra-
žiti azil zbog političkog progona. Navode
također da će Sanader biti smješten u pri-
tvor u Salzburgu dok sud ne odluči o nje-
govoj sudbini.
10 milijuna kuna
“Bivši premijer Ivo Sanader Hrvatsku
je napustio u žurbi”, naslovio je svoj iz-
vještaj “Die Presse”, koji ističe da je Sa-
nader u svojim premijerskim danima bio
jedan od najvažnijih političkih faktora na
Balkanu. “Nachrichten” je svoj tekst o
Sanaderovom uhićenju naslovio “Afera
Hypo: Istraga protiv bivšeg premijera Hr-
vatske”.
Sanader je 12. prosinca 2010. ispitan
pred sucem u Salzburgu, a austrijski sud
odlučio je zaštiti identitet suca koji je is-
pitao Sanadera. Tajnost identiteta suca 27
objašnjeno je riječima da ne žele da hr-
vatski mediji saznaju njegov identitet jer
se boje da bi mogao biti pod pritiskom.
Sanader je kazao da nije bio u bijegu kad
je uhićen na autocesti nedaleko od Salz-
burga, već je bio na putu prema hrvatskoj
granici. “Sanader je suočen s optužbama
koje su hrvatske vlasti iznijele protiv nje-
ga i rekao je da nije kriv”, kazao je njegov
odvjetnik u Austriji Werner Suppan i do-
dao kako je rekao da se će se o izručenju
izjasniti nakon isteka pritvora. “O tome
će se raspravljati kad mu istekne pritvor
za 14 dana”, rekao je Suppan i dodao da
je njegov klijent na saslušanju bio vrlo
koncentriran. Odvjetnik je rekao da je Sa-
nader imao dogovor s hrvatskom polici-
jom da se sastanu na granici, no to se nije
dogodilo, jer je prethodno uhićen u Au-
striji. Najavio je da će Sanader pristati na
brzo izručenje Hrvatskoj jer se želi što J
prije obračunati s optužbama DORH-a i
Uskoka. Pred sucem je također kazao da
O
se ne žali na uvjete u pritvoru i da se vrlo U
dobro slaže s cimerom u ćeliji, kojeg se
tereti za krađu. R
Na press konferenciji austrijskog suda
održanoj sljedećih dana objavljeno je ka- N
ko Sanader ostaje u pritvoru i tijekom bo-
žićnog vikenda te da će novu novinsku
A
konferenciju održati u ponedjeljak 27. L
 HRVATSKA
prosinca 2010., kada će dati nove infor-
macije o eventualnom Sanaderovom izru-
čenju. Ako Sanader pristaje na izručenje,
ono će se dogoditi vrlo brzo, u roku od
nekoliko dana od njegovog pristanka. No,
ako ne pristane, to bi se moglo odužiti.
Sanaderove tajne račune u Austriji, na
kojima je bivši šef HDZ-a pohranio oko
10 milijuna kuna, glasnogovornica au-
strijskog suda Barbara Feichtinger nije
željela komentirati. Nije htjela govoriti ni
o optužbama da je Sanader prao novac.
“Sve je prijavljeno državnom tužiteljstvu
u Innsbrucku”, samo je kratko odgovorila
Feichtinger.
Naime, Interpol je na Sanaderovim
tajnim računima u dvije zemlje pronašao
oko 10 milijuna kuna. Navodno se radi o
novcu koji je Sanader oprao u Hrvatskoj i
zatim pohranio u inozemstvo. Novac je
na računima bivšeg šefa HDZ-a bio po-
hranjen u eurima. Policija u Austriji pro-
vjeravala je račune čak 14 članova šire
obitelji bivšeg premijera. Pod istragom su
navodno računi u Austriji, Švicarskoj,
Lihtenštajnu i SAD-u. Austrijanci tako-
đer špekuliraju kako je barem jedan od
Sanaderovih zamrznutih računa bio otvo-
ren u Hypo banci.
28 Austrijancima interesantan i Ježić
Hypo Alpe Adria banka Sanadero-
vom je prijatelju Robertu Ježiću platila
četiri milijuna eura za usluge konzultin-
ga, objavio je u to vrijeme austrijski
“Der Standard”, a austrijskim medijima
nije promaklo ni Ježićevo uhićenje do
kojeg je došlo istovremeno sa Sanadero-
vim bijegom iz Hrvatske. Ježić je Au-
strijancima izuzetno zanimljiv jer ga se,
isto kao i bivšeg hrvatskog premijera,
dovodi u vezu s malverzacijama oko Hy-
po banke koje istražuje posebno povje-
renstvo koruškog parlamenta. Prema in-
formacijama austrijskog tiska, Ježić je
bio osoba od povjerenja bivših šefova
Wolfganga Kulterera i Guntera Striedin-
gera, što mu je osiguralo pozamašnu
svotu novca. Navedenih četiri milijuna
J eura (od čega je u samo jednoj rati na-
vodno isplaćeno 2,5 milijuna eura) Ježić
O je zaradio savjetničkim uslugama. Ježi-
ćeva suradnja s Hypom započela je
U 1998. godine, nakon kupovine Slavon-
ske banke. Upravo su Ježićeve usluge,
R piše “Der Standard”, omogućile Hypo
N banci pobjedu u sporu protiv hrvatske
Agencije za sanaciju banaka. Rezultat
A spora bio je da je Hrvatska morala Hypo
banci platiti 40 milijuna eura odštete
L zbog štetnih kredita koje je Slavonska
banka izdavala prije nego ju je Hypo ku- iza rešetaka u Salzburgu mogao bi se pro-
pio. Takva je sudska presuda donesena dužiti jer ga je, osim što su Austrijanci
2008. godine u Londonu, a tada je tako- iskoristili priliku da ga ispitaju zbog afere
đer dogovoreno da će Ježić ostati dostu- Hypo, i jedna tirolska banka prijavila dr-
pan Hypo banci ukoliko im njegove žavnom odvjetništvu zbog sumnje u pra-
usluge opet budu potrebne. Nakon što je nje novca. Austrijanci bi zbog oba nave-
Kulterer otišao s čela Hypo banke, Ježi- dena slučaja mogli zadržati Sanadera na
ća je, tvrdi Der Standard, preporučio i dulje vrijeme. Naime, ukoliko bilo koje
svom nasljedniku kao “dobrog prijatelja tužiteljstvo u Austriji podigne kaznenu
i saveznika Ive Sanadera”. prijavu protiv Sanadera, taj će postupak
Sanadera je u zatvoru u Salzburgu po- dobiti prednost, što znači da Sanader ne
sjetio i odvjetnik u Hrvatskoj Goran Suić, može biti izručen Hrvatskoj dok se proce-
u javnosti inače najpoznatiji po incidentu si protiv njega u Austriji ne završe.
iz 2003. godine kada mu je maskirani na- Pred Božić Sanader je ispitan i oko
padač ispred njegovog ureda ispalio dva Hypo banke, no sve moguće veze sa njom
metka u nogu. U medijima se događaj po- Sanader je negirao, ponovivši da se ovdje
vezivao sa sporom Privredne banke Za- radi o političkom progonu bivšeg hrvat-
greb i “AGM-a”, tvrtke koju je predstav- skog premijera, zatraživši od istražnih
ljao Hrvoje Petrač. Suić je u navedenom organa da se u skladu s tim tako i
sporu predstavljao PBZ. Osim njega na- ponašaju.U svakom slučaju, Sanader je
padnuti su i njegov kolega Ivan Lovrić i Božić i Novu godinu dočekao u pritvoru i
predsjednik Uprave PBZ-a Božo Prka. nije izvjesno kad će, i da li će se moći bra-
Nakon što su se Suić i Lovrić povukli iz niti sa slobode.
slučaja, PBZ se nagodio s “AGM-om”. Ukoliko se pokaže da je kriv, Sanader
No, nakon ovih događaja pojavio se bi prema Kaznenom zakonu mogao odle-
još jedan, novi moment. Naime, ostanak žati najmanje 10 godina u zatvoru. q
Predsjednik Ivo Josipović sa sljedbenicima
i suradnicima Radovana Karadžića
U sjeni hapšenja Ive Sanadera ostala je informacija o proglašenju hrvatskog pred-
sjednika prof. dr. Ive Josipovića za ličnost 2010. godine, u organizaciji banjalučkih
“Nezavisnih novina”. Josipović je nagradu dobio 6. prosinca, baš u vrijeme dok se u
Hrvatskoj stezao obruč oko Ive Sanadera, a svečanost je organizirana u Kristalnoj
dvorani hotela “Bosna” u Banja Luci. Bio je to, inače, sedmi izbor ličnosti godine ko-
jeg tradicionalno organiziraju “Nezavisne novine”.
Josipović je u obraćanju prisutnima istakao da mu je čast što prima nagradu “Neza-
visnih novina” i što su ovdje svi oni sa kojima je uspješno surađivao i da ovu nagradu
vidi kao priznanje svima koji se bore za pomirenje, razumijevanje i suživot. “Čast mi je
što primam nagradu ‘Nezavisnih novina’ i što su ovdje svi oni s kojima sam uspješno
surađivao”, rekao je Josipović. Dodao je da je prošlo desetljeće bilo izuzetno teško, da
su stradali nevini ljudi i da su se dogodile nezamislive okrutnosti. “Neki zločinci su uhap-
šeni i procesuirani, mnogi, nažalost, nisu jer su van dometa pravosuđa i pravde. Zločin
nema opravdanja i izuzetno je važno zbog nas i onih koji dolaze nakon nas da se zločini
jasno utvrde, da se procesuiraju i osude, a da svaka žrtva dobije našu sućut i poštovanje.
To je naša građanska, ljudska i politička dužnost”, rekao je Josipović.
Zato nas čudi da je predsjednik Josipović prihvatio ovu nagradu jer ga je, dok je
držao slovo o ljudskim pravima, pozorno slušao i Aleksandar Dukić, sin Rajka Dukića,
koga su “Nezavisne novine” na istoj svečanosti proglasile za “privrednika godine u
Bosni i Hercegovini”. Rajko Dukić je jedan od osnivača zločinačke i kvislinške Srpske
demokratske stranke i glavnih financijera Radovana Karadžića. “Proslavio” se počet-
kom ožujka 1992. godine, dan nakon referenduma o suverenosti BiH, kada je kao šef
Kriznog štaba SDS-a iz sarajevskog hotela “Holiday Inn” osobno rukovodio postavlja-
njem barikada po ulicama Sarajeva. Stoga se opravdano postavlja pitanje moralne
upitnosti ovakve nagrade. “Nezavisne novine” su inače list koji zdušno podržava
“pravnog nasljednika” SDS-ovaca – Milorada Dodika, pa možemo zaključiti da je to
za predsjednika Josipovića (za kojeg se inače ne može reći da je neprijatelj BiH, iako
u posljednje vrijeme vuče vodu na mlin bosanskih HDZ-ovaca) bio čisti autogol. Ili,
možda, gol zabijen Bosni i Hercegovini.

Senad Pršić, predsjednik BNZH, za “Preporodov Journal” govori o Skupštini BNZH i interesima pojedinaca, Popisu
stanovništva, biranju saborskog zastupnika i bošnjačkim političkim strankama, Fondu za stipendiranje “Salim Šabić”…
SDAH i BDSH nemaju ekskluzivitet
nad bošnjačkim narodom
U nedostatku jasnih kriterija događa se da neke naše asocijacije i Bošnjaci općenito postaju sredstvo za ostvarenje osobnih
interesa pojedinaca bilo da se kandidiraju za neko tijelo ili funkciju u bošnjačkoj asocijaciji ili za saborskog zastupnika. Takvi
pojedinci vrlo često na putu do svog cilja proizvode smutnju i svađe u bošnjačkim asocijacijama, a ako im to nije dovoljno
osnivaju paralelne organizacije što dovodi do zbunjivanja pripadnika bošnjačke manjine, ali i lokalnih struktura.
Razgovarala: Sena Kulenović
Ekonomist Senad Pršić u proljeće
2010. je izabran za predsjednika Bošnjač-
ke nacionalne zajednice Hrvatske. Rođen
u Sanskom Mostu 1956. godine, Pršić od
1974. godine živi u Puli. Na bošnjačkoj
sceni u RH Senad Pršić je prisutan od
1993. godine kada je zajedno s još dvade-
setak Bošnjaka pokrenuo prvu inicijativu
za osnivanjem BNZH. Nažalost, tek su
1995. uspjeli službeno osnovati Nacional-
nu bošnjačku zajednicu Istre, čiji je Pršić
predsjednik već zadnjih pet godina. NZBI
danas ima ogranke gotovo u svim važnijim
istarskim gradovima: Puli, Rovinju, Pore-
ču, Umagu, Buzetu, Labinu, Kršanu i Ra-
ši. Nakon dugog niza godina rada na afir-
maciji bošnjačke kulture i tradicije na po-
dručju Istarske županije pulski ogranak
nedavno je dobio novi prostor za djelova-
nje od 250 m u samom centru grada. Od
sredine 2010. Senad Pršić je na novoj
funkciji predsjednika BNZH, pa smo ovu
priliku iskoristili da čujemo kako iz pulske
perspektive izgledaju aktualni problemi
bošnjačke zajednice i budućnost BNZH.
Razlozi poništenja Skupštine BNZH
Na funkciju predsjednika BNZH iza-
brani ste na mandat od četiri godine u
svibnju ove godine. To je prvi put da se
vrh jedne bošnjačke organizacije ne na-
lazi više u Zagreb, u već se seli u Pulu.
Kako vidite budućnost BNZH?
Točno, na funkciju predsjednika BNZH
sam izabran u svibnju 2010. godine, ali ne
na mandat od četiri godine, nego na dvije
godine. Naime, prema Statutu BNZH man-
dat predsjednika traje dvije godine s mo-
gućnošću ponovnog izbora na još dvije go-
Senad Pršić, predsjednik BNZH
dine. Sjedište BNZH je i dalje u Zagrebu na
istoj adresi, a to što je predsjednik iz Pule na
predstavlja neki problem uz današnja sred-
stva komunikacije, kao i sve bolju promet-
nu povezanost. To mi omogućuje da buduć-
nost BNZH vidim kao još bolju povezanost
županijskih BNZ i bolju organiziranost u
još nekim županijama. S tim bi nastavili je-
dan kontinuitet djelovanja BNZH koja je
osnovana 1993. godine. Gospoda iz Zagre-
ba, koja su bila u rukovodećim organima
BNZH, u dosadašnjem razdoblju dala su
veliki doprinos afirmaciji Bošnjaka, kao i
naših asocijacija u Republici Hrvatskoj.
Mnoga su njihova postignuća u širenju i sa-
držaju rada bošnjačkih organizacija diljem
Hrvatske. Veliki broj tih ljudi je i sada u
najužem rukovodstvu BNZH i dalje su vrlo
aktivni i djelotvorni. To što sam ja predsjed-
nik i iz Pule govori o otvorenosti BNZH
prema cijeloj Hrvatskoj. Naravno, važnu
zaslugu za to ima i Nacionalna zajednica
Bošnjaka Istre (NZBI), čiji sam predsjednik
INTERVJU
jer su njen dobar rad i način rada prepoznale
i ostale bošnjačke zajednice pa mi je ukaza-
no to izuzetno povjerenje.
Pri tome želim napomenuti da je BN-
ZH sve ove godine djelovanja ostala do
danas organizacija uz koju se ne vežu ni-
kakve afere, nije podlegla nikakvim nega-
tivnim utjecajima sa strane, posebno poli-
tičkim. Takva bi trebala ostati i u budućno- 29
sti, ali i odlučnije preuzeti ulogu vodeće
bošnjačke organizacije u svrhu afirmacije,
očuvanja i njegovanja bošnjačke tradicije,
kulture i običaja, kao i zaštite svih interesa
bošnjačke manjine u RH.
Zapravo, vi ste na mjesto predsjedni-
ka BNZH izabrani na Skupštini BNZH
održanoj u lipnju 2008. godine. No, ona
je poništena slijedom žalbe Sulejmana
Tabakovića, pa je Skupština morala biti
ponovljena. Objasnite nam u čemu je
bio sukob i uopće što mislite o pokušaji-
ma pojedinaca da iskoriste bošnjačke
asocijacije za osobne interese.
Točno, ta je skupština poništena na
temelju žalbe gospodina Tabakovića
zbog korištenja naziva za članove skup-
štine “delegat”, a po Statutu taj izraz nije
bio predviđen, to je bila naša formalna
pogreška koju smo ispravili sazivanjem
J
Skupštine u svibnju ove godine. U suštini
radilo se o tome da gospodin Tabaković
O
radi u državnoj upravi i kao takav navi- U
kao je da sve bude po pravilima i proce-
duri, pa se iz tog razloga on i žalio. R
Glavni odbor BNZH je predložio me-
ne kao kandidata za funkciju predsjedni-
N
ka BNZH na temelju postignuća u NZB A
Istre i posebno na planu organizacije kao
i implementacije programa koji su postali L
 INTERVJU
tradicija Bošnjaka u Istri, a i šire kao što
je Festival bošnjačke kulture u Istri koji
se održava već pet godina za redom, ali i
neki drugi programi.
Što se općenito tiče pokušaja pojedina-
ca da iskoriste bošnjačke asocijacije za
osobne interese, njih je uvijek bilo i bit će,
međutim, mi se moramo boriti protiv toga,
a najučinkovitije sredstvo su jasni kriteriji
za kandidaturu u tijela i na funkcije boš-
njačkih asocijacija koji svakako moraju
pored ostalog podrazumijevati aktivno su-
djelovanje osobe koja se kandidira u orga-
nizacije bošnjačke manjine u nekom pret-
hodnom periodu kao i rezultati u radu od
općeg interesa bošnjačke manjine RH.
U nedostatku jasnih kriterija događa se
da neke naše asocijacije i Bošnjaci općenito
postaju sredstvo za ostvarenje osobnih inte-
resa pojedinaca bilo da se kandidiraju za
neko tijelo ili funkciju u bošnjačkoj asocija-
ciji ili za saborskog zastupnika. Takvi poje-
dinci vrlo često na putu do svog cilja proi-
zvode smutnju i svađe u bošnjačkim asoci-
jacijama, a ako im to nije dovoljno osnivaju
paralelne organizacije što dovodi do zbunji-
vanja pripadnika bošnjačke manjine, ali i
lokalnih struktura. Tako se mi onda bavimo
sa sobom umjesto da rješavamo problema
vlastitih organizacija. Jednostavno zasluge
30 u dosadašnjem radu kao i vizija za buduće
djelovanje bi trebali biti ključni kod kandi-
diranja kao i izbora na bilo koju funkciju.
Mogućnost vlastitog kandidata na
izborima
Na pragu smo vrlo važne godine za
nacionalne manjine u Republici Hrvat-
skoj. Naime, 2011. je godina Popis sta-
novništva, izbora za Vijeća i predstavni-
ke nacionalnih manjina i parlamentar-
nih izbora. Ono što je za Bošnjake u
Hrvatskoj presudno je svakako Popis
stanovništva. Kako se BNZH pripremila
za Popis stanovništva?
Da, 2011. godina je vrlo važna za nas
Bošnjake u RH u kojoj moramo odgovo-
riti na brojne izazove. Prije svega to je
Popis stanovništva i prilika za pravilno
J izjašnjavanje svih pripadnika naše manji-
ne s našom povijesnom nacionalnom
O odrednicom Bošnjak ispravljajući grešku
s posljednjeg Popisa na kojem se polovi-
U ca našeg naroda izjasnila nepriznatom i
nepostojećom nacionalnom kategorijom
R Musliman. Da bi se to postiglo potrebno
N je da sve naše asocijacije ulože napor ka-
ko bi se ljudima ukazalo na važnost pra-
A vilnog izjašnjavanja.
Mi u BNZH kontinuirano provodimo
L aktivnosti u tom smjeru, pa smo tako u to-
ku ove godine pripremili letak s objašnje-
njem u kojem pozivamo sve naše sugrađa-
ne da se izjasne kod Popisa stanovništva
nacionalnom odrednicom Bošnjak. Letak
smo distribuirali preko naših županijskih
organizacija, te u suradnji s Islamskom za-
jednicom i članovima Islamske zajednice,
kao i s Vijećima i predstavnicima naše ma-
njine u brojnim gradovima po RH.
Namjera nam je nastaviti ove aktivno-
sti i direktnim kontaktom preko naših or-
ganizacija, zatim pokušat ćemo angažirati
što više naših pripadnika kao popisivača
kako bi i na taj način pomogli da se ispravi
nanesena šteta zbog krivog izjašnjavanja.
Bitnu ulogu kod ovoga imaju i mediji koje
ćemo pokušati više koristiti za objašnjava-
nje i važnost pravilnog izjašnjavanja.
Što se tiče izbora za Vijeća i predstav-
nike nacionalnih manjina BNZH skupa sa
županijskim BNZ će se aktivno uključiti
kandidirajući najkvalitetnije osobe, po-
sebno mlade kako bi osigurali nakon iz-
bora dobru suradnju između BNZ i Vije-
ća, odnosno predstavnika.
Dobra suradnja između BNZH i Vije-
ća je ključna za poziciju naše manjine u
RH. Mi u Istri imamo izuzetno dobra
iskustva po pitanju suradnje nacionalne
zajednice i vijeća odnosno predstavnika
naše manjine. BNZH bi u budućnosti tre-
bala odigrati ključnu ulogu u povezivanju
županijskih organizacija BNZ i županij-
skih vijeća naše manjine uspostavom je-
dinstvene koordinacije na državnoj razini
između vijeća i zajednica u cilju ostvare-
nja prava zagarantiranih Ustavnim zako-
nom o pravima nacionalnih manjina.
U 2011. godini predstoje nam i parla-
mentarni izbori. BNZH do sada nije da-
vala podršku nijednom kandidatu za Sa-
bor. Da li ćete nastaviti s tom praksom ili
će možda BNZH predložiti svog kandi-
data za mjesto saborskog zastupnika?
Ne bih rekao da mi nismo davali po-
dršku niti jednom našem kandidatu za Hr-
vatski sabor. Jasno je rečeno da se podrška
neće “centralizirati”, odnosno generalizi-
rati. Sugerirano je da svaki Bošnjak i Boš-
njakinja prosude kome će kandidatu dati
svoj glas. U tom smislu, da bi se naši gla-
sači s time upoznali, NZBI je organizirala
i sučeljavanje kandidata na javnom pred-
stavljanju svojih programa. Mislimo da je
to dobra praksa. Rezultati izbora i njihove
analize pokazali su da je najširi stav boš-
njačkog biračkog tijela takav da je najpo-
željniji kandidat onaj koji bi potekao upra-
vo iz bošnjačkih nacionalnih zajednica, a
ne predstavnik stranke ili nezavisni kandi-
dat s upitnom podrškom. Na kraju krajeva,
rad saborskog zastupnika, prema mišljenju
velikog broja naših sunarodnjaka upućuje,
rekao bih, obvezuje BNZH i njene članice
da izađu na izbore sa svojim kandidatom.
To je i logično jer parcijalne skupine imaju
svoje programe koji ne pokrivaju sveobu-
hvatan interes cjelokupne naše manjine,
dok program BNZH upravo to čini i konti-
nuirano provodi u praksi. Snažan je dojam
da su dosadašnji kandidati, u svojim istu-
pima izdašno prisvajali postignuća boš-
njačkih nacionalnih zajednica ističući ih
kao osobnu zaslugu ili zaslugu stranaka.
S obzirom na iskustvo s prethodnih iz-
bora te činjenice da se uz SDA Hrvatske
sada pojavljuje još jedna stranka s boš-
njačkim predznakom, tj. BDSH, kao i to
da se uvijek pojavi više kandidata neovi-
snih ili uz potporu neke druge političke
opcije, mi u BNZH smo počeli ozbiljno
razmišljati da se u izbore uključimo sa
svojim kandidatom. S time bismo postigli
to da sve interese naše manjine skupa s Vi-
jećima ostvarimo direktno preko našeg
izabranog saborskog zastupnika, bez po-
sredovanja predstavnika političke stranke
koji za svoj rad odgovara političkoj stranci
kojoj pripada, a ne manjinama koje su ga
izabrale. U svakom slučaju mislim da je
vrijeme da preuzmemo na sebe odgovor-
nost i aktivno se uključimo u parlamentar-
ne izbore jer su se i zakonska rješenja pro-
mijenila u smislu dvostrukog prava glasa
što bitno mijenja uvjete za izbor manjin-
skih zastupnika. Kakvu god odluku done-
semo u BNZH u vezi parlamentarnih izbo-
ra na vrijeme ćemo obavijestiti javnost.
Nezadovoljstvo političkim
predstavljanjem Bošnjaka u RH
Kako ste zadovoljni dosadašnjim dje-
lovanjem saborskog zastupnika Šemse
Tankovića?
Gospodin Šemso Tanković je dugogo-
dišnji predsjednik SDAH. Ta stranka je u
vrijeme rata i neposredno poslije njega dala
veliki doprinos za naš narod. To je neospor-
no. Međutim, ona se poslije rata nije repro-
gramirala i pripremila svoje djelovanje u
mirnodopskom vremenu. Ta realnost je
utjecala i na rad Šemse Tankovića kao sa-
borskog zastupnika. Na stranu što mu veliki
broj naših sunarodnjaka njemu mali anga-
žman u Hrvatskom saboru, on za sobom
nosi i dvije velike hipoteke. To su njegov
stav prema saborskoj deklaraciji o Srebreni-
ci i njegovo neglasanje da se Vici Vukoje-
viću skine imunitet radi optužbi za silova-
nja u koncentracijskom logoru u Hercego-
vini. Ne znam koliko su zadovoljne ostale
nacionalne manjine koje zastupa Šemso

Tanković – albanska, crnogorska, make-
donska i slovenska - no, sigurno je jedno -
velika većina Bošnjaka i Bošnjakinja mu za
njegov rad ne daje prolaznu ocjenu.
Novoosnovana bošnjačka stranka BD-
SH najaktivnija je na području Istarske i
Primorske županije. Niste ih podržali na
prošlim lokalnim izborima. Zašto? Pored
toga, Bošnjaci u Hrvatskoj od nedavno
imaju dvije političke stranke, SDAH i BD-
SH. Kako uopće gledate na djelovanje poli-
tičkih stranaka u odnosu na ne veliku po-
pulaciju bošnjačke nacionalne manjine?
Kad je riječ o novoj stranci BDSH, su-
djelovao sam u preliminarnim razgovori-
ma o ideji da se ona osnuje. Ukazivali smo
da se dobro razmisli prije osnivanja i izno-
sili pragmatične razloge koji su protiv to-
ga. Najosnovniji razlog je naša brojnost
kao nacionalne manjine. Da li dvije stran-
ke u relativno maloj nacionalnoj manjini
imaju prostor uspješnog djelovanja i kako
će to djelovanje utjecati na lokalno i naci-
onalno okruženje? Na žalost, ostvarilo se
to da je djelovanje te dvije stranke parceli-
ziralo naš narod i zbunilo okruženje. Mno-
gi naši prijatelji izvan naše manjine stalno
pitaju što nam je to trebalo i u pravilu sma-
traju da su bošnjačke nacionalne zajedni-
ce, te Vijeća bošnjačke nacionalne manji-
ne prava mjesta stvaranja uvjeta da se rea-
liziraju svi programi koji imaju za cilj ču-
vanje i razvijanje nacionalnog identiteta.
Kad je riječ o podršci BDSH, već sam
odgovorio u okviru podrške našim kandi-
datima za zastupnike u Saboru. Sami ste
rekli da je BDSH najprisutnija u Istri i Pri-
morsko-goranskoj županiji. NZB Istre je u
pripremi za izbore usvojila platformu za
razgovore sa strankama i nezavisnim kan-
didatima o našoj podršci. Iako se ta plat-
forma odnosila na sve stranke, mi smo bili
zakazali sastanak s predstavnicima SDAH
i BDSH da s njima posebno razgovaramo.
Na sastanak se nisu odazvali predstavnici
BDSH. Od ostalih stranaka razgovor je
prihvatio SDP Istarske županije i s njima
smo dogovorili suradnju temeljem koje i
ostvarujemo naše predizborno postavljene
ciljeve na nivou županije. Na nivou grado-
va zajednički smo nastupili sa strankom
SDAH u Raši, Labinu i Kršanu. Na osno-
vu te suradnje također ostvarujemo naše
ciljeve u tim sredinama.
Naš je stav da SDAH i BDSH nemaju
ekskluzivitet nad bošnjačkim narodom. One
se našem narodu moraju nametnuti svojim
programima, realizacijom svojih programa i
metodama rada primjerenim današnjem
vremenu. Obje stranke djeluju filozofijom
spahiluka, što je davno prošlo vrijeme. U
nekoliko navrata u medijima je čelnik BD-
SH isticao da oni nisu protiv asimilacije boš-
njačkog naroda, što je nedopustivo i izvan
svake pameti. Time se ne stječe naklonost
naših sunarodnjaka i sutra glasača.
Uključivanje mladih u rad
bošnjačkih asocijacija
Unutar BNZH prije nekoliko godina
pokrenut je jedan od najvažnijih proje-
kata – Fond za stipendiranje “Salim Ša-
bić”, kojem je cilj pomaganje nadarenim
studentima i učenicima Bošnjacima s
područja Republike Hrvatske. Fond je
do sada uspijevao prikupiti potrebna
sredstva i dodijeliti stipendije, no, naža-
lost, ove godine stipendije su vrlo upitne.
Kako vidite daljnju budućnost Fonda?
Što se tiče Fonda za stipendiranje i na-
građivanje mogu kazati da smo u toku
2010. godine izabrali novi Izvršni odbor
fonda u koji smo izabrali predstavnike na-
ših županijskih organizacija, a koji su iz-
među sebe izabrali predsjednika Džemala
Spahića iz Zadra. Želja nam je da Fond na-
stavi svoj rad uz potporu županijskih orga-
nizacija kako bi lakše prikupili sredstva za
financiranje rada Fonda. Isto tako preko
informativnog glasila BNZH “Bošnjački
glas” redovito objavljujemo poziv za upla-
tu sredstava od strane pojedinaca i pravnih
osoba kako bi i na taj način prikupili odre-
đena sredstva. Dogovorili smo na Glav-
nom odboru BNZH da se svi uključimo u
organizacijski projekt kako bi se Fond odr-
žao i nastavio s radom. U pripremi je ras-
pisivanje natječaja za ovu godinu kako bi
nastavili pomagati nadarene studente i
učenike Bošnjake u RH.
Problem uključivanja mlađe populaci-
je Bošnjaka u rad asocijacija kronični je
problem, a posebno njihovo angažiranje u
vodećim tijelima. Kako BNZH pristupa
ovom problemu, imate li rješenje za njega?
Slažem se da je uključivanje mladih u
rad asocijacija kroničan problem koji ne-
INTERVJU
će biti lako riješiti. BNZH nastoji u svoja
tijela uključiti i mlade što je predviđeno i
u pravilniku Fonda za stipendiranje i na-
građivanje. Naime, stipendisti Fonda su
dužni uključiti se u rad BNZ na svom po-
dručju kao i pomoći u realizaciji progra-
ma. Isto tako, imamo i nekoliko mladih
ljudi koje smo imenovali i uključili u rea-
lizaciju naših programa. Mi smo u Istri
pokušali formirati sekciju mladih kako bi
stvorili pretpostavku za uključivanje mla-
dih u rad zajednice. Jedan od načina je i
uključivanje u članstvo kulturno-umjet-
ničkih društava čiji rad podupiremo. Ovo
je svakako jedan mukotrpan proces koji
zahtjeva dosta napora, a rezultati su vid-
ljivi na dugi rok.
Djelovanje bošnjačkih asocijacija
najvećim dijelom financira iz sredstava
Savjeta za nacionalne manjine RH, koja
se usmjeravaju prema unaprijed plani-
ranim programima. A na koji se način
financira djelovanje BNZH?
Općenito uzevši sve se bošnjačke aso-
cijacije financiraju ili preko Savjeta za
nacionalne manjine RH ili od strane žu-
panija ili od strane gradova u kojima dje-
luju. Budući da je sveopća kriza sredstava
je sve manje, a potreba sve više. Ako bi
ovako nastavili bojim se da bi došlo u pi- 31
tanje i funkcioniranje nekih udruga i ma-
njinskih vijeća. BNZH je za 2011. godinu
kandidirala tri programa prema natječaju
Savjeta za nacionalne manjine, a to su fi-
nanciranje informativnog glasila BNZH
“Bošnjački glas”, “Festival bošnjačke
kulture” i “Simpozij Cazinska Krajina”.
Problem je što je Savjet već najavio
smanjenje sredstava za sve korisnike u
2011. godini zbog krize kao i to što se sred-
stva dodjeljuju po već ranije uspostavljenim
odnosima koji se teško mijenjaju tako da
trebamo tražiti nove izvore financiranja. Mi
smo u NZB Istre već krenuli s izradom pro-
jekta potreba naše manjine u Istarskoj župa-
niji kako bi se kandidirali za dobivanje
sredstava iz Fondova europske unije, tj.
IPA Fonda prema natječajima koje raspisu-
ju Fondovi namijenjeni manjinskim zajed-
nicama. Ukoliko dobijemo sredstva od EU
fonda riješili bi veći dio potreba naše manji-
J
ne. Istovremeno bi to bio poticaj i ostalim
našim organizacijama, pa i BNZH, da kre-
O
nu putem financiranja iz EU Fondova na- U
mijenjenih manjinskim zajednicama, dakle
moramo tražiti rješenja izvan dosadašnjih R
izvora financiranja.
Na kraju, dozvolite mi da poželim sve
N
najbolje u Novoj 2011. godini vama i va- A
šim kolegama u “Preporodovom Journa-
lu”, kao i svim vašim čitateljima. q L
 BOSANSKI BAROMETAR
U Bosni i Hercegovini još uvijek nije formirana vlast
Pakt Dodik – Čović za rušenje BiH
Edis Felić
Listopadski izbori u BiH nisu polučili
novu vlast ni u prosincu zahvaljujući for-
miranju dva bloka koji se teško mogu do-
govoriti. Jedan je bosansko-hercegovački
blok (SDP, SDA, HSP i Narodna stranka
Radom za boljitak) opredijeljen je za dr-
žavu BiH, a drugi je blok formiran kako
bi uništio Bosnu i Hercegovinu, a čine ih
SNSD, SDS, HDZ i HDZ 1990.
Bosni i Hercegovini je trebalo dugo
vremena da napravi iskorak ka bosansko-
hercegovačkoj političkoj platformi, a
predvodnik takve opcije postao je SDP.
Ta se koncepcija bazira na državotvor-
noj, a ne na etničkoj matrici i cilj joj je
izgraditi institucije države BiH koje bi
mogle same sebe nositi, odnosno koje bi
državu BiH mogle štititi od bilo kakve
ugroze. To je zapravo upravo ono što je
svjesniji sloj bosansko-hercegovačkih
32 građana zagovarao od Daytona na ovamo
- formiranje neke vrste pokreta koji će
okupiti sve patriotske stranke bez obzira
na politički svjetonazor i suprostaviti se
antibosansko-hercegovačkim snagama.
Samo na taj način moguće se oduprijeti
neprijateljima BiH, velikosrpskim i veli-
kohrvatskim opcijama oličenim danas u
Miloradu Dodiku, te njegovim vazalima
iz dvaju HDZ-ova – Draganu Čoviću i
Boži Ljubiću.
Uklonjeni “hrvatski strahovi”
U tom smislu valja i promatrati spo-
menuti bosansko-hercegovački blok, ko-
jeg su Dodik i Čović opisali kao “neprin-
cipijelnu koaliciju”. Iako je još rano go-
voriti o tome da li se radi o patriotskom
bloku (interesantno je da je najnestabil-
niji član SDA, čiji predsjednik Sulejman
J Tihić uporno ovaj blok pokušava vratiti
O na etničku matricu) jer ćemo vidjeti da li
će i koliko izdržati pritisak HSP-a, ali se
U nikako ne može raditi o neprincipijelnoj
koaliciji. Naime, u nekim drugim nor-
R malnijim situacijama podjela po ideološ-
koj liniji bila bi sasvim normalna i tako
N bi se formirale i koalicije, no u vremeni-
A ma kritičnim za jednu državu ideološka
linija se briše i patrioti svih boja stvaraju
L jedinstvenu snagu kojoj je cilj da spase
Zlatko Lagumdžija, predsjednik SDP-a
državu. Takva je situacija bila 1991. u
Hrvatskoj kada su pozicija i opozicija
formirali Vladu nacionalnog spasa, i ta-
kva je nažalost još uvijek situacija u Bi-
Hi. No, do sada ovakve patriotske koali-
cije (a ne neprincipijelne, kako je etiketi-
raju) nije bilo, čak ni 2000. kada je SDP
bio predvodnik Alijanse za promjene ko-
ju je činilo čak 11 stranaka, velikih i ma-
lih i koja je vladala u BiH do 2002. Zato
je ovaj iskorak ka bosansko-hercegovač-
koj političkoj orijentaciji i napuštanje et-
ničke, koju je njegovala SDA (a njeguje
stidljivo i sada), vrlo važan za budućnost
zemlje. Jasno je da je rješenje ove teške
situacije još uvijek daleko, ali je naprav-
ljen prvi značajan korak koji je, iako to
ne žele priznati, značajno uplašio veliko-
srbe i velikohrvate.
Bilo je to vidljivo i iz njihove velike
galame koju su podigli zbog formiranja
ovog bloka i potpisivanja Platforme. Ga-
lame kojom su zapravo htjeli prikriti strah
da bi jednom u bliskoj budućnosti mogao
definitivno pastu u vodu velikosrpski i
velikohrvatski projekt uništenja BiH. Nji-
hova galama je zato u funkciji uništenja
bosansko-hercegovačkog bloka u startu,
dok je još u povojima, nejak i klimav i
zato članovi ovog bloka moraju biti svje-
sni važnosti trenutka za budućnost BiH.
Bosansko-hercegovački blok je potpi-
sao vrlo važnu Platformu 20. prosinca
2010. koja bi trebala biti temelj njihovog
budućeg djelovanja, a njome su otklonje-
ni “hrvatski strahovi”, kako je stajalo u
priopćenju ove četiri stranke, a koje je po-
sebno apostrofirao predsjednik HSP-a
Zvonko Jurišić, nakon što je usuglašen
budući indirektan izbor predsjednika BiH
i njegovih zamjenika. “Znate da je fru-
stracija kod Hrvata bila da nam drugi bi-
raju člana Predsjedništva. Ovaj dokument
predviđa da se predsjednik Predsjedniš-
tva BiH i njegovi zamjenici biraju u Par-
lamentu”, kazao je Jurišić, napominjući
kako je platforma otvorena i za druge po-
litičke stranke kojima su prihvatljivi njeni
principi “uz suglasnost potpisnica ovog
dokumenta”. Osim Jurišića, potpisali su
ga još i predsjednici NSRzB Jerko Ivan-
ković Lijanović, SDA Sulejman Tihić i
SDP-a Zlatko Lagumdžija.
Radi se o najznačajnijim otvorenim
pitanjima u BiH, od zatvaranja OHR-a do
ustavne reforme. Stranke potpisnice plat-
forme su i za ukidanje OHR-a uz prethod-
no ispunjavanje 5 principa + 2 uvjeta
(principi: imovina, vojna imovina, pitanje
Brčkog, fiskalna održivost i vladavina
prava; a uvjeti: potpisivanje Ugovora o
pridruživanju i politička stabilnost). Osim
toga, uvjet za ukidanje OHR-a je i da se
prethodno odredi tko će tumačiti provo-
đenje Daytonskog sporazuma i otklanjati
eventualne blokade nakon odlaska OHR-
a. To je pitanje riješeno u okviru dogovo-
ra između stranaka potpisnica o ustavnoj
reformi koja bi trebala biti provedena u tri
faze. “U prvoj, ispoštovala bi se odluka
suda u slučaju Sejdić i Finci te definirala
pitanja nadležnosti između entiteta i drža-
ve. U drugoj fazi provele bi se ustavne
reforme koje zahtjeva Evropska unija,
dok bi se u trećoj fazi ustavnih reformi,
kada se za to stvore politički uvjeti, uspo-
stavila drugačija teritorijalna organizacija
BiH”, pojasnio je Tihić.
“Nerazumna politika” SDP-a
Kako su državna i vojna imovina već
dugo predmet spora u BiH, predsjednik
SDP-a BiH Zlatko Lagumdžija pojasnio
je dio platforme u kojem je to pitanje ri-
ješeno. “Sva imovina koja je predmet
odgovarajućih zabrana o raspolaganju
nametnutih od strane OHR-a mora biti
uknjižena na državu BiH”, kazao je La-
gumdžija. Nakon toga, država treba da
zadrži imovinu koja joj je potrebna za
funkcioniranje institucija, uključujući
institucije nadležne za NATO i EU. Po
upisu državne imovine na državu BiH,
ostala imovina će se, prema zakonima

koje treba donijeti, davati nižim nivoi-
ma, javnim ustanovama i lokalnim za-
jednicama.
Platformom je predviđena uspostava
Vrhovnog suda, dobivanje kandidatskog
statusa do 2013. godine te ispunjavanje
uvjeta za MAP do sredine iduće godine.
Popis stanovništva trebalo bi biti prove-
den 2011. godine, s time da se podaci o
etničkoj strukturi prema popisu iz 1991.
primjenjuju do okončanja pregovora sa
Europskom unijom o stjecanju statusa
punopravnog članstva. U dokumentu su
precizirani i ekonomski prioriteti BiH,
odnos prema Sporazumu CEFT-a , dono-
šenje Zakona o oduzimanju nelegalno
stečene imovine, te pitanja iz oblasti bo-
račke zaštite, obrazovanja, Javnog servisa
i regionalne suradnje.
Dragan Čović je rekao da je to nerazu-
mna politika koja ide u pravcu razgradnje
BiH. “Ja to uspoređujem s politikom od
prije 20 godina u Jugoslaviji. Nadam se
da posljedice neće biti iste. Ali, trebamo
biti svjesni kojim se putem krenulo. Me-
ne iznenađuje da dva desetljeća poslije
toga netko misli da može istisnuti jedan
narod, volju jednog naroda, iz izvršne
vlasti. Vjerujem da to ne može uspjeti”,
kazao je Čović.
Upozorio je, ukoliko SDP i partneri
nastave s takvom politikom, posljedice
toga bit će blokada uspostave vlasti.
“Vlast u Federaciji BiH neće biti formira-
na kako je netko planirao. To će za po-
sljedicu imati uspostavu vlasti po potpu-
no drugom modelu i na razini države.
Posljedice mogu biti nesagledive. Nadam
se da to na umu imaju oni koji misle da se
ovako grubo mogu igrati sa BiH pod pla-
štom građanske BiH i jednakih prava”,
rekao je Čović.
Božo Ljubić, predsjednik HDZ 1990,
poručio je da nitko nema pravo negirati
volju hrvatskog naroda te da bi morao
snositi odgovornost za to. “Ne bih im pre-
poručio da testiraju hrvatsku odlučnost u
obrani političkog subjektiviteta i nacio-
nalnog dostojanstva”, poručio je Ljubić.
Prijetnja novim izborima
Ovaj dvojac je podržao i predsjednik
SBB-a Fahrudin Radončić, čovjek za ko-
jeg se sumnja da je poput Dodika i Čovi-
ća duboko ogrezao u kriminal, pa se nji-
hova koalicija tumači kao obrana od bu-
dućeg pravosudnog progona. Radončić je
rekao da “hrvatski faktor u BiH” ima po-
dršku SBB-a kako ubuduće ne bi dolazilo
do majorizacije. “Hrvati treba da sami bi-
raju svoga člana Predsjedništva, da se ne
mogu izbaciti iz rotacije kada dođe na red
da premijer bude iz njihovih redova, te da
legitimna hrvatska volja ne može biti iz-
bačena iz vlasti. SBB jedino nije adresa
za razgovor o trećem entitetu”, rekao je
Radončić.
Glavni tajnik SNSD-a Rajko Vasić
istakao je da ovakav potez SDP-a pred-
stavlja “najdeblji glogov kolac za raspad
BiH”, te da takvo nešto ne bi radio nitko
razuman. “SDP ili je zaista nepromišlje-
na stranka ili namjerno radi na razbija-
nju BiH. Time će se potvrditi ona teza da
će se BiH raspasti, ali ne zbog RS i ne po
šavovima RS i FBiH, već zbog FBiH!
Čovića treba shvatiti ozbiljno. Mislim da
je potez SDP-a nevjerojatna politička
avantura za BiH. Doći će do blokade. Na
području RS i većinskim hrvatskim po-
dručjima u FBiH može doći do nepošti-
vanja bh-zakona, što se može protumači-
ti tek kao prva faza”, zaprijetio je Vasić.
Prema njemu, blokada uspostave vlasti
mora dovesti do izvanrednih izbora i u
tome bi najviše profitirali SNSD i HDZ
BiH. Svi koji razumiju duh BiH, dodao
je na Vasićeve riječi Dragan Čović, zna-
ju da je SDP-ova koalicija srljanje u
mrak i potpuno pogrešan smjer te dodao
da će u tom slučaju jedini put biti izvan-
redni izbori ako se vlast ne uspostavi za
pet mjeseci. Vasić se nakon toga nado-
vezao na svoga cijenjenog kolegu po
kvislinškim aktivnostima, rekavši da oni
nisu udarnici za formiranje vlasti na ra-
zini BiH. “Mi smo prema tome ravno-
dušni. Organi stranke odredit će se pre-
ma tome hoćemo li uopće ulaziti u for-
miranje zajedničkih institucija, odnosno
Vijeća ministara BiH na ovaj način, da-
kle bez legitimnih hrvatskih predstavni-
ka”, ističe Vasić.
Dva dana nakon potpisivanja Platfor-
me lideri (veliko)srpsko-(veliko)hrvatskog
bloka – Dragan Čović, Božo Ljubić, Milo-
rad Dodik i Mladen Bosić, na sastanku u
Mostaru potvrdili su opredjeljenje da vlast
u BiH mogu formirati samo legitimni
predstavnici konstitutivnih i suverenih na-
roda. “Mi nećemo podržati zahtjev da na
čelu Vijeća ministara bude kandidat SDP-
a, bio on Bošnjak ili Hrvat, već ćemo podr-
žati kandidata ‘hrvatskog bloka’, odnosno
koalicije dva HDZ-a”, kazao je Dodik,
ističući kako se tu ne radi o tome da “srp-
ski blok” time štiti hrvatski interes, već
štiti princip rotacije na mjestu predsjedate-
lja Vijeća ministara. “Ako je prije osam
godina na toj dužnosti bio kandidat stranke
koja je imala bošnjački legitimitet, prije
četiri godine kandidat stranke sa srpskim
legitimitetom, onda je sad red ne na Hrva-
BOSANSKI BAROMETAR
ta, već na kandidata stranaka koje imaju
hrvatski legitimitet”, rekao je Dodik.
Velikohrvatska fascinacija
velikosrbima
O čemu se zapravo ovdje radi možda
najbolje opisuje veliki bosansko-hercego-
vački patriota fra Petar Jeleč, član Franje-
vačke provincije Bosne Srebrene, teolog i
povjesničar koji je doktorirao na papinskoj
Gregorijani s disertacijom “Katolička cr-
kva u BiH i NDH”. On kaže: “Hrvatska
politika u BiH svih ovih 20 godina nije po-
nudila gotovo ništa drugo nego sluđivanje
vlastitog naroda. Sve bitne vrednote jed-
nog naroda, od domovine, etičnosti do vje-
re, ispraznila je od njihovog pravog sadr-
žaja i značenja. Hrvatski narod u Bosni je
žrtvovan ideji hrvatske nacije, on je rase-
ljen, izdan i prevaren, i to prije svega ne-
moralnim postupcima tadašnjeg hrvatskog
predsjednika Franje Tuđmana, Gojka Šuš-
ka i njihove desne ruke u Hercegovini Ma-
te Bobana. Kao što je 90-ih godina prošlog
stoljeća Mate Boban po Šuškovim i Tuđ-
manovim instrukcijama dobro surađivao s
Radovanom Karadžićem u izdaji i seljenju
bosanskih Hrvata, tako danas predsjednik
HDZ-a Dragan Čović odlično surađuje s
Miloradom Dodikom, hvali njegovu od 33
Hrvata i Bošnjaka očišćenu tzv. ‘Republi-
ku Srpsku’ i govori da sa Srbima nema
nikakvih otvorenih pitanja. Inače, kod ve-
ćine hrvatskih političara od 90-ih naovamo
postoji kontinuitet fascinacije srpskom po-
litikom.”
To je prava dijagnoza, a rješenje ovog
problema prebačeno je na siječanj 2011.
Bosansko-hercegovački blok za sada
funkcionira, a najslabija karika, i na to tre-
ba obratiti pažnju, jeste SDA koja je godi-
nama suzbijala iskorak prema građan-
skom konceptu jer joj nije odgovaralo na-
puštanje etničkog. Usprkos tome, na po-
sljednjim izborima dio građana izašao je
iz tog začaranog kruga, ali SDA sa Tihiće-
vim izjavama i dalje daje za pravo antibo-
sansko-hercegovačkom bloku. Tihić sva-
ko malo spomene pravo dva HDZ-a da
sudjeluju u vlasti, a ni njegova izjava sa-
mo par sati nakon potpisivanja Platforme
J
(“iluzorno je očekivati da će se ona u cije-
losti sprovesti”) zaista je na tragu politič-
O
kog diletantizma, pogotovo u trenutku U
kada se mora pokazati odlučnost pred ve-
likosrpskim i velikohrvatskim opcijama. R
No, SDP je ostao uporan i nije se dao po-
kolebati zbog jeftinih priča o zaštiti hrvat-
N
skog i srpskog naroda, te je na ove objede A
priopćio da neće dozvoliti da se protekle
četiri godine ponove. q L
 BOSANSKI BAROMETAR

Ruski (i pravoslavni) dobrovoljci u ratu u BiH

Istina o ratu u BiH: “Nas i Rusa…”

Avdo Huseinović

4. juna 2010. godine navršilo se 16

godina od pogibije majora ruske vojske
Aleksandra Škrabova, poznatijeg kao Sa-
ša Rus. Major Škrabov je poginuo 4. juna
1994. godine u okolini Sarajeva, na Mo-
ševačkom brdu kod Srednjeg, predvodeći
Treći ruski dobrovoljački odred koji je
aktivno učestvovao u velikom dijelu ope-
racija Vojske Republike Srpske u Sara-
jevskoj regiji i Istočnoj Bosni. Porodice
ruskih dobrovoljaca koji su poginuli i sa-
hranjeni u BiH, ove godine zbog teške
ekonomske situacije nisu mogle obići
grobove svojih najbližih i zajednički spo-
menik rusko-srpskim dobrovoljcima koji
dominira ovim grobljem, udaljenim oko
1.000 metara zračne linije od centra Sara-
jeva. Naime, očekivalo se da će u organi-
zaciji njihovog dolaska pomoći i Vlada
Republike Srpske, ali kako saznajemo –
34 podrška je izostala.
Ruskih dobrovoljca mnogo više
nego mudžahedina
Nekadašnji dobrovoljci iz pravoslav-
nih zemalja danas u Republici Srpskoj
imaju status nacionalnih heroja i izvan su
dometa zakona, kao i Ratko Mladić, koji
je često komandirao operacijama u koji-
ma su udarne jurišne grupe činili ruski i
dobrovoljci iz ostalih pravoslavnih zema-
lja. U modi je još uvijek jedino, a izgleda
da će još desetljećima biti, optuživanje
Bošnjaka za tzv. islamski terorizam. Po-
sljednjih godina niti jedna pojava u Bosni
i Hercegovini nije tako manipulatorski
tematizirana i lažno javnosti prezentirana
kao pitanje 230 dobrovoljaca iz arapskih
zemalja koji su se borili u zoni odgovor-
J nosti Trećeg korpusa Armije BiH. Za ra-
zliku od mudžahedinskog pitanja u BiH,
O o kojem se posljednjih godina ispisalo na
stotine tekstova i objavilo na desetine TV
U priloga, tek se nekoliko tekstova pojavilo
o hiljadama dobrovoljaca iz pravoslavnih
R zemalja koji su napadali na Bošnjake u
N sadejstvu sa Mladićevom bandom. Tele-
vizijskih emisija u kojima bi o Rusima u
A Bosni pričali srpski i ruski analitičari nije
bilo. O pravoslavnim dobrovoljcima nije
L napisan niti hiljaditi dio tekstova kao što
Aleksandar Škrabov, nekoliko mjeseci prije pogibije
je napisan o mudžahedinima, niti su dr-
žavni organi i razni timovi za borbu pro-
tiv terorizma i organiziranog kriminala,
ovom pitanju posvetili i najmanju pažnju.
Pouzdano se zna da je broj Rusa koji
su se duže zadržali tokom agresije na Bo-
snu i Hercegovinu negdje oko 600, dok je
isto toliko bilo njihovih zemljaka koji su
se zadržali po nekoliko mjeseci, što znači
da ih je bilo šest puta više nego mudžahe-
dina u odredu “El Mudžahid”. Za sada,
po dostupnoj dokumentaciji, poznato je
da je oko 80 Rusa ostavilo kosti na zemlji
bosanskoj. 23. novembra 1992. godine,
ruska novinarka Tatjana Mitkova, uredni-
ca vijesti ruske NTV otkrila je kako se
1.000 ruskih dobrovoljaca priprema
uključiti u rat u BiH. Idući tragom svojih
izvora, Mitkova je zaključila da odlazak
istih organizira, grupa penzioniranih ru-
skih generala. Jedan od njih je penzioni-
rani general Viktor Filatov. Prema kazi-
vanju jednog ruskog dobrovoljca, oni su
u Rusiji dobivali pasoše, pa su kao turisti
išli do Beograda, gdje su bili smješteni u
hotel, a zatim prebačeni u Istočnu Bosnu.
Prvi organizator s ruske strane postao je
poznati Jaroslav Jastrebov. U Beogradu
ih je dočekivao kurir s nadimkom Brada i
prebacivao u Republiku Srpsku. Tako su
formirani Prvi i Drugi ruski dobrovoljač-
ki odred (RDO).
Prvi ruski dobrovoljački odred formi-
ran je u Trebinju u septembru 1992. godi-
ne. Komandant ovog odreda bio je Valery
Vlasenko. Ovaj odred postojao je do kra-
ja novembra 1992. godine. Drugi ruski
dobrovoljački odred formiran je 30. no-
vembra 1992. godine u Višegradu. Ovaj
odred bio je u sastavu Višegradske briga-
de Vojske RS, kojom je tada komandirao
Vinko Pandurević, ratni zločinac nad sre-
breničkim Bošnjacima. Odred se zvao
“Carski vukovi” i komandant im je bio
Alexandar Makharev, zvani As. Za ovaj
odred je vezana bitka za Zaglavku. Nai-
me, u decembru 1992. godine Prva više-
gradska brigada Armije BiH, pod koman-
dom Ahmeda Sejdića, izvršila je napad
na rejon Zaglavka, koji je bio poznato
uporište Vojske RS-a. Tada “Carski vu-
kovi” bivaju napušteni od strane suboraca
- Srba i okruženi od strane Armije BiH,
tako da se mali broj Rusa uspio živ izvu-
ći. Rus­ki do­bro­vo­ljci se ta­da ko­ris­te i kao
ju­ri­šne je­di­ni­ce na Go­ra­žde i druge slo­bo­
dne te­ri­to­ri­je na Dri­ni. 2. ja­nu­ara 1993.
go­di­ne u Vi­še­grad je sti­gla i gru­pa od oko
50 Ko­za­ka iz Ros­tov­ske oblas­ti, Po­vo­lo­
žja i Mos­kve. Nji­hov ko­ma­ndant je bio
Aleksandar Za­gre­bov. Na­kon što je Za­
gre­bov ra­njen, na če­lo ko­za­čke je­di­ni­ce
do­la­zi Gena­dij Ko­tov, ko­ji je po­gi­nuo u
fe­bru­aru 1993. go­di­ne kod Vi­še­gra­da. Na

čelo 2. RDO maja 1993. godine dolazi
Mihail Trofimov, oficir koji je za učešće
u afganistanskom ratu dobio dva ordena
Crvene zvijezde. Procijenivši situaciju u
Bosni “Carski vukovi” su početkom
1993. godine napisali pismo ruskom par-
lamentu: “Mi izjavljujemo da nećemo pu-
stiti oružje iz ruku i bit ćemo čuvari u
Bosni do posljednjeg, protiv svih koji idu
protiv pravoslavlja, protiv svete Rusije,
protiv Srbije.”
Jedan od prvih koji su ozbiljno tretira-
li tematiku ruskih dobrovoljaca u Bosni
bio je ruski novinar Andrej Sarov, ruski
novinar koji je objavio knjigu “Nakon ki-
ša”, koja svjedoči o učešću ruskih dobro-
voljaca i plaćenika u redovima srpske
vojske tokom agresije na BiH. Opisujući
ruske dobrovoljce Sarov je zapisao: “To-
kom jedne bitke kod Višegrada poginulo
je 25 ruskih dobrovoljaca. Potreseni pogi-
bijom svojih drugova, dobrovoljci su to
skupo naplatili muslimanima. Za svakog
poginulog dobrovoljca ubili su po 20 mu-
slimana.”
Ruski dobrovoljci su se našli na rati-
štima oko Višegrada, Sarajeva, Goražda,
Srebrenice, Olova, Teočaka, Žepe, Zvor-
nika i Ozrena. Kada se oktobra 1993. go-
dine konačno raspao Drugi ruski dobro-
voljački odred, znatan broj dobrovoljaca
okupio se u sarajevskom rejonu Jevrejsko
groblje. U neposrednoj blizini Jevrejskog
groblja, u Trebevićkoj ulici, novembra
1993. godine osnovan je Treći ruski do-
brovoljački odred. Njegov komandant je
postao Aleksandar Škrabov. Taj odred je
učestvovao u velikom broju operacija.
Škrabov je bio major ruske vojske, po-
morski pješadinac. On je 1992. godine u
Bosni bio kao promatrač UNPROFOR-a,
a kada se vratio u Moskvu napustio je ru-
sku vojsku i došao u Bosnu da komanduje
ruskim dobrovoljcima.
Aleksandar Škrabov nije podnosio
komandu lokalnih srpskih komandanata
jer ih je smatrao nesposobnim, nestruč-
nim, nedovoljno hrabrim…. Pogotovo što
su ih u nekoliko bitaka srpski vojnici to-
talno izdali. Jednom, na malo prije nego
što će poginuti na Moševačkom brdu,
Škrabov je došao u žestok sukob sa čet-
ničkim vojvodom Slavkom Aleksićem na
Grbavici i samovoljno s jedinicom napu-
stio liniju na Grbavici i otišao u ofanzivu
na Goražde. Aleksandar Škrabov, izdat
od srpskih vojnika koji su ga ostavili od-
sječenog, ne poznavajući teren, zauvijek
je ostao u bosanskim šumama. Učesnik je
ratnih dejstava u Angoli i Gruziji. Odmah
poslije pogibije svog komandanta Škra-
bova, i Treći ruski dobrovoljački odred je
Grob majora Škrabov Aleksandra
Vladimiroviča (1954.-1994.) u
Miljevičima kod Sarajeva
prestao postojati. Nakon raspada ovog
odreda Rusi su još jedno vrijeme proveli
na Grbavici i Jevrejskom groblju pod ko-
mandom četničkog vojvode Slavke Alek-
sića.
Ruski grobovi u zemlji bosanskoj
1995. godine svi Rusi u Sarajevu
uključili su se u jedinicu “Beli vukovi”
Srđana Kneževića. Njihova baza je bila u
Olimpijskom centru “Jahorina” i oni su
sudjelovali u svim važnijim operacijama
Vojske Republike Srpske. U ovoj jedinici
pored Rusa bilo je i Grka, Bugara, Rumu-
nja, itd. Najveći broj poginulih ruskih do-
brovoljaca je ukopan na groblju u Milje-
vićima kod Sarajeva, a ruski grobovi se
još nalaze na Sokocu, u Višegradu, Vla-
Grob kapetana Bikova Velerija
Jevgenijeviča (1962.-1995.)
BOSANSKI BAROMETAR
senici, Priboju, dok je dvadesetak tijela
prenijeto u Rusiju. Treba istaći da se me-
đu njima nalazio zavidan broj aktivnih
vojnih lica Ruske vojske.
Astapenkov Sergeja Anatolij služio je
u ruskoj mornarici. U BiH se nalazio od
zime 1993. godine, ratovao u sastavu
Udarnog odreda u Sarajevu, u Vlasenici,
u sastavu “Odred Aleksandrova” na Hre-
ši, u 3. RDO na Jevrejskom groblju. Pogi-
nuo 24. januara 1994. kod Zlatišta u Sara-
jevu. Sahranjen na vojnom groblju u Mi-
ljevićima kod Sarajeva.
Bikov Valerij bio je aktivan oficir Ru-
ske vojske s činom kapetana. U BiH je
bio od kraja oktobra 1992. godine. Rato-
vao u sastavu Drugog RDO kod Višegra-
da, sastavu drugih srpskih jedinica, Tre-
ćem RDO na Jevrejskom groblju. Pogi-
nuo augusta 1995. godine na Dobrinji.
Sahranjen na vojničkom groblju u Milje-
vićima.
Pigarjov Vladlen bio pripadnik ruskih
zračno-desantnih trupa, a služio je u An-
goli. U BiH od 1995. godine na Palama.
Ratovao u odredu “Beli vukovi”. Poginuo
u okolini Sarajeva 1995. godine. Tijelo
prenijeto u Rusiju.
Petraš Sergeja Jurij bio aktivni oficir
Ruske vojske. U BiH od 1995.godine, a
ratovao u sastavu odreda ‘‘Beli vukovi’’. 35
Poginuo 11.10.1995.god. u rejonu plani-
ne Hum kod Trnova. Sahranjen u Milje-
vićima kod Sarajeva.
Tamilin Valerija Aleksej je bio major
policije grada Krasnojarska. U BiH od je-
seni 1994. godine, a ratovao u sastavu
srpskih jedinica kod Trnova i Pala i odre-
da “Beli vukovi”. Poginuo 14. decembra
1994. kod Trnova u Presjenici na planini
Bjelašnici, a sahranjen u Miljevićima kod
Sarajeva.
Aleksandrov Aleksandar bivši artilje-
rijski oficir, veteran Pridnjestrovlja i Ab-
hazije. U BiH boravio od kraja 1992. go-
dine, a bio je komandant Ruskog udarnog
odreda “Odred Aleksandrova”, koji je
djelovao kod Skelana u Podrinju i Hreši
kod Sarajeva. Poginuo 21. maja 993. na
Borijama kod Sarajeva prilikom izviđa-
nja. Sahranjen na groblju Hreša kod Sara-
jeva.
J
1999. godine komesar Haškog tribu- O
nala Vanesa Le Roa zatražila je od Vlade
Ruske Federacije da se Tribunalu izruče U
ruski dobrovoljci koji su sudjelovali u ra-
tu u BiH na osnovu sumnje da su počinili R
ratni zločin, kazavši da imaju dovoljno
dokaza da ih optuže. Do danas niti jedan
N
od njih nije izručen, a mala je vjerojatnost A
da će ikada i odgovarati za zlodjela nad
Bošnjacima. q L
 IZ SVIJETA
Svijet na isteku 2010. godine
Domino efekt
Procurio popis strateških objekata
Dokumenti koje je internet stranica Wi-
kiLeaks počela objavljivati krajem stude-
nog 2010. uključuju 243.270 diplomatskih
brzojava, koje su američka veleposlanstva
uputila State Departmentu, kao i 8.017
smjernica, koje je State Department poslao
u svoja diplomatska predstavništva  širom
svijeta. Američka vlada je, očekivano, osu-
dila objavu tajnih dokumenata zbog toga što
taj čin “ugrožava poslove i živote diploma-
ta”. U priopćenju Bijele kuće stoji da objav-
ljeni izvještaji često pružaju “otvorene, ali
nepotpune informacije čija bi objava mogla
ozbiljno ugroziti ne samo interese američke
vanjske politike, već i interese njegovih sa-
veznika i prijatelja širom svijeta”.
Jedan republikanski političar je predlo-
žio da se WikiLeaks proglasi “teroristič-
kom organizacijom”. Član Odbora za do-
movinsku sigurnost američkog Zastupnič-
kog doma Peter King je rekao da je posljed-
nji Assangeov manifest namjerni pokušaj
36 uništavanja ne samo američkih nacionalnih
interesa u borbi protiv terorizma, već i vrlo
sigurne koalicije u Iraku i Afganistanu. Pa-
kistanski ministar vanjskih poslova osudio
je “neodgovorno otkrivanje osjetljivih služ-
benih dokumenata”. Američko ministar-
stvo obrane reklo je da će svoj kompjuterski
sustav učiniti sigurnijim kako bi spriječili
daljnje curenje dokumenata.
Mnogi su svjetski (a posebno američki)
mediji osporavali važnost objave američkih
diplomatskih depeša. Neobična je priča ka-
ko je Busheva administracija prijetila Špa-
njolcima da odustanu od sudskog progona
američkog mučenja zatvorenika i kako su
šefovi španjolskog pravosuđa skovali za-
vjeru s Amerikancima da im pomognu. Vi-
jest da je američki State Department, prema
nalogu CIA-e, tražio od diplomata da dođu
do informacija o računima kreditnih karti-
J ca, e-mail adresa, telefonskih brojeva, čak i
DNK uzoraka UN-ovih čelnika vjerojatno
O predstavlja kršenje međunarodnog prava.
WikiLeaks je 6. prosinca 2010. objavio
U popis SAD-ovih strateških objekata koji su
važni za njihovu nacionalnu sigurnost. Po-
R pis je sastavljen na zahtjev State Depar-
N tmenta koji je od svih veleposlanstava za-
tražio popis objekata čiji bi gubitak ugrozio
A nacionalnu sigurnost SAD. Na popisu se
nalaze naftovodi, plinovodi te komunikacij-
L ski i transportni centri. S područja Velike
Britanije navode se dalekovodi, lokacije za
satelitsku komunikaciju te tvornica BAE
systems koja se bavi usavršavanjem oružja,
svemirskim razvojem i informatičkom si-
gurnošću. Na popisu se, osim očekivanih
objekata poput komunikacijskih centara,
nalaze i rudnik kobalta u Kongu, tvornica
za proizvodnju protuotrova za ugrize zmija
u Australiji te tvrtka koja proizvodi inzulin
u Danskoj. Prema pisanju “Timesa”, radi se
o “globalnom imeniku” ključnih objekata
koji imaju presudan značaj za Washington,
a tekst je naslovljen s “WikiLeaks navodi
‘ciljeve za terorizam’ protiv SAD”. Objekti
na popisu su klasificirani i prema prioriteti-
ma, pa je plinovod u Nadimu u zapadnom
Sibiru naveden kao “najznačajniji plinski
objekt na svijetu”.
Nakon devet mjeseci
Nakon punih devet mjeseci od općih
izbora, održanih 7. ožujka 2010. godine,
irački šijitski premijer Nuri el Maliki us-
pio je pred Novu godinu formirati krhku
parlamentarnu većinu s Kurdima, uz po-
dršku Irana, SAD i učešće pokreta radi-
kalnog šijitskog imama Muqtade Al Sa-
dra. Najutjecajniji šijitski vjerski lider
ajetullah Ali Al Sistani podržao je el Ma-
likijevu koaliciju, čime je stavljena točka
na “i”, te okončani mučni i dugotrajni
pregovori, međusobne optužbe i praktič-
no nefunkcioniranje vlasti u Iraku i to za
vrijeme značajnijeg povlačenja američ-
kih borbenih jedinica iz te zemlje, teme-
ljem odluke predsjednika Obame. Unatoč
sličnim izgledima za uspjeh, “sekularni”
šijitski političar Eyyad Alewi, koji je u
svojoj koaliciji imao i sunijske predstav-
nike nije uspio u naumu, a promatrači dr-
že da je ključ njegova neuspjeha izosta-
nak podrške SAD i Irana. Koliko je nova
šijitsko-kurdska koalicija dobra za stabil-
nost vidjet će se, ali zasigurno nije dobro
da će se arapske sunije ponovo osjećati
politički marginaliziranima. Istovreme-
no, sjever Iraka, odnosno irački Kurdistan
već je de facto polunezavisna država u
koju se sjurio zaljevski kapital da zaposli
američke i europske tvrtke, koje su ostale
bez posla. Al Sadr se, nakon od Irana su-
geriranog povlačenja prije gotovo četiri
godine i završetka studija u toj zemlji, tri-
jumfalno vratio u Irak, obećavši kako od
ruke njegovih pristaša neće više poginuti
niti jedan Iračanin. On je početkom agre-
sije na Irak 2003. godine osnovao para-
vojnu organizaciju Mehdijeva vojska od
oko 60.000 pripadnika, koja je, osim bor-
bi protiv okupacijskih trupa, izvršila nasi-
lje nad sunijskim stanovništvom, vršeći i
odmazde zbog zločina sunijskih milicija i
terorističkih grupa nad šijitima.
Irska na redu
Irska je preuzela tri banke i namjerava
preuzeti još tri u sklopu vlastitog programa
financijske pomoći gospodarstvu, zbog ko-
jeg će budžetski deficit iznositi 32% BDP-a
u 2011. Vlada inzistira da može sama servi-
sirati gospodarstvo, ali kamate na irski dug
iz dana u dan sve su veće. Zbog sve većeg
uvjerenja ulagača da Irska neće biti u stanju
platiti restrukturiranje svojih banaka, kama-
te nisu narasle samo na irski, već i na dug
Španjolske i Portugala, još dvije vrlo ugro-
žene zemlje, a euro iz sve više gubi na vri-
jednosti protiv dolara. Europski fond od
750 milijardi eura osnovan je nakon grčke
krize i isplate 110 milijardi eura toj zemlji,
kako bi se izbjegao bankrot, ali svi detalji
raspolaganja fondom još uvijek nisu dovr-
šeni. Također se ne zna bi li se Irskoj uopće
isplatilo posuđivati novce od EU, budući da
se očekuje kako će i ta kamata biti prilično
visoka. Španjolska i Portugal, koje su i u
vrijeme grčke havarije bile kandidati za
prelijevanje krize, ni sada se ne nalaze u bo-
ljoj situaciji, s rekordnim stopama nezapo-
slenosti i ogromnim kamatama na svoj dug.
Opcija koja se razmatra je jednostavno
nazvati primanje pomoći drugim imenom.
Potez se ne bi nazvao financijskim spaša-
vanjem, nego pomoći pri restrukturiranju
irskih banaka. Nada je da bi bankarski sek-
tor primio dovoljno pomoći da se omogući
da strane banke kupe irske i time olakšaju
krizu likvidnosti u Irskoj. Budući da je ve-
ći dio irske krize generiran državnim ga-
rancijama bankama, ovim bi potezom ir-
ska vlada izbjegla neugodnost predavanja
dijela suverenosti Europskoj uniji. Time bi
se mogli izbjeći pravni problemi s Nje-
mačkom, čiji je Ustavni sud odlučio da
sudjelovanje u europskom fondu vrijed-
nom 750 milijardi eura nije u skladu s
ustavnim odredbama Njemačke.
Prinos, ili kamatna stopa, na 10-godiš-
nje irske državne obveznice prešao je 8%
po prvi put otkad je uveden euro. Irskoj je

zaduživanje postalo sve skuplje od rujna,
kad je vlada priznala da će spašavanje pet
najvećih banaka koštati najmanje 45 mili-
jardi eura, ili 10.000 eura po glavi svakog
stanovnika zemlje. Zbog tog ogromnog ra-
čuna je projicirani deficit za 2011. godinu
porastao na 32%, najviše u Europi od Dru-
gog svjetskog rata. Budući da su ruska i
čileanska vlada prestale kupovati irske ob-
veznice, stvari samo idu prema goremu.
Portugal i Španjolska su također zemlje
oko čijeg mogućeg bankrota se spekulira
na tržištima obveznica. Prinos na portugal-
ske desetogodišnje obveznice se kreće iz-
među 6,5 i 7%, a na šestogodišnje je sko-
čio s oko 4,5 na preko 6%.
Irska je formalno 21. studenog 2010.
zatražila veliki kredit od EU i MMF-a kako
bi zaustavila bijeg kapitala iz svojih banaka.
EU ministri financija brzo su načelno pri-
hvatili program spašavanja. Europska cen-
tralna banka izjavila je kako će pomoć osi-
gurati stabilnost irskog bankovnog sistema,
Švedska i Britanija koje nisu članice euro-
zone rekle su kako će osigurati bilateralne
kredite Irskoj. Zemlji slijede najmanje četiri
godine dubokih budžetskih rezova i pove-
ćanja poreza od oko 15 milijardi eura samo
da bi se riješila deficita. Strmoglavi pad Ir-
ske povezan je sa sudbinom njezinih, tko
zna u čijem vlasništvu banaka kojima je
omogućen pristup vrlo jeftinom novcu na-
kon pristupanja eurozoni 1999. Te su po-
sudbe ulagali u spekulantske sheme s ne-
kretninama u Irskoj, Britaniji i SAD. Ta je
“strategija” donosila dividendu do 2008.
kada je prvi pametnjaković shvatio da se,
kao i na američkom tržištu derivata bazira-
nih na neotplativim hipotekarnim krediti-
ma, radi o kući od karata. Kada se najveći
spekulant, Anglo Irish bank našla pred ban-
krotom 2008. uvjerila je irsku vladu da je
riječ samo o kratkoročnom problem s goto-
vinom, a ne o konačnom kolapsu. Unatoč
nacionalizaciji te i dvije druge, manje ban-
ke, u ljeto je započeo bijeg kapitala, po spe-
kulantskim principima.
Taktika balansiranja budžetskog defici-
ta od skoro 20 milijardi eura uključuje 4,5
milijarde rezova u 2011. i 1,5 milijardi po-
većanja poreznih prihoda, što bi moglo,
prema Associated Pressu, uvesti irsku eko-
nomiju u duboku recesiju i izazvati građan-
ske nemire. Premijer Cowen i ministar fi-
nancija Lenihan naglasili su da porezna
stopa na profit od 12,5% kao najjače oružje
u privlačenju i zadržavanju 600 američkih
kompanija sa sjedištem u Irskoj neće biti
mijenjana. Problem je što je velika većina
tih kompanija neproizvodna i ne stvara pra-
vu vrijednost. Francuska, Njemačka i ostale
zemlje eurozone su kritizirali ovu stopu kao
nepravednu. MMF i EU birokrati izjavili su
da ne kane diktirati Irskoj tip porezne refor-
me, nego samo osigurati ispunjavanje cilje-
va budžetski rezova u potrošnji i povećanja
budžetskih prihoda kroz povećanje poreza.
Analitičari “Capital Economicsa” i
bivši savjetnik britanskog ministarstva fi-
nancija Roger Bootle smatraju kako bi
propast eura mnogim članicama eurozone
otvorila vrata ekonomskog rasta. Bloom-
berg piše kako bi raspad eurozone spasio
16 zemalja članica od godina ekonomske
stagnacije. Takav razvoj događaja slabije
članove bi potaknuo na konkurentnost,
dok bi čak i domaća potražnja u Njemač-
koj doživjela rast. List piše kako je grčka
kriza ugrozila euro te su španjolska i tali-
janska vlada morale prihvatiti mjere šted-
nje i smanjiti deficit, što im umanjuje
izglede za izlazak iz najgore recesije u po-
sljednjih 60 godina. Analitičari “Capital
Economicsa” najavljuju da slabija europ-
ska gospodarstva očekuju “godine eko-
nomske patnje”, jer moraju rezati troškove
i cijene kako bi vratili konkurentnost.
Kao spas za Italiju, Španjolsku, Irsku,
Portugal i Grčku analitičari predlažu vra-
ćanje starih valuta, što bi dovelo do rasta
izvoza. “To bi im ponudilo izlazak iz nji-
hovih teškoća kroz ekonomski rast, što je
bolje od depresije”, kažu. “Francuska i
Njemačka odlučile su spasiti jedinstvenu
europsku valutu i neće dopustiti da euro
postane talac tržišta”, kazao je glasnogo-
vornik francuske vlade Francois Baroin.
Prema njegovim riječima, paket pomoći
za Irsku u visini 85 milijardi eura, koji je
dogovoren, “bit će dovoljan i učinkovit
za umirivanje financijskoga tržišta”. Val-
jda kao i za Grčku, bolje rečeno, grčke
banke u stranim rukama. Poricanje stvar-
nosti se nastavlja. Nakon Irske, na redu su
građani Španjolske, Portugala, Italije…
Bošnjak Sulejman – neznani junak
s Avale
Poslije višedecenijskog polaganja vije-
naca i cvijeća na grob neznanog junaka na
Avali kod Beograda, sve manje je dilema da
se radi o “neznanom junaku”. Po svim dosa-
dašnjim istraživanjima riječ je o Bošnjaku
Sulejmanu Baliću, tvrdi nekoliko uglednih
historičara iz Beograda i Novog Pazara.
Prema njihovim tvrdnjama i nekim nauč-
nim studijama, Sulejman Balić je rođen u
mjestu Duga Poljana, između Novog Paza-
ra i Sjenice. Kako se navodi u istraživač-
kom tekstu, Balić je hrabro poginuo na
Avali, boreći se u srpskoj vojsci protiv Au-
stro-ugarske. Na naučnom skupu u Novom
Pazaru dr. Šefket Krcić, profesor na novo-
IZ SVIJETA
Spomenik neznanom junaku na Avali
pazarskom Univerzitetu, također tvrdi da je
neznani junak bio Sulejman Balić. “Primjer
zapostavljenosti Bošnjaka kroz povijest od
bivših srpskih režima jest spomenik nezna-
nom junaku na Avali. To je spomenik Sulej-
manu Baliću, koji je sa grupom vojnika
Sandžaklija, hrabro poginuo braneći Beo-
grad od austro-ugarske vojske. O tome do
sada niko ništa nije napisao”, rekao je Krcić.
Na Pešteru i danas živi nekoliko porodi-
ca s prezimenom Balić. Neki od njih, poput
Ramiza Balića, iz priča svojih predaka tvr-
de da je u grobu neznanog junaka njihov
rođak Sulejman. “Još su naši stari za Titova
doba pričali da je naš Suljo taj neznani ju-
nak, ali se niko nije usuđivao da o tome jav-
no progovori. To je bila tajna, zbog politike
i zato se šutilo. Možda bi sada, kad se o sve-
mu otvoreno govori, trebalo i ova dilema da 37
se rasvijetli. Naravno, za nas nije dilema, ali
jeste za javnost. S koljena na koljeno se pre-
nosio amanet starih da se ne zaboravi gdje
počiva naš Suljo”, kaže Ramiz Balić.
Oni koji tvrde da je Sulejman Balić ne-
znani junak s Avale podsjećaju da i na srp-
skom groblju na Zejtinliku mnogi grobovi
nose ime Bošnjaka. Riječ je o vojnicima
Bošnjacima iz Sandžaka, koji su prošli Al-
baniju i kosti ostavili na Krfu i Solunskom
frontu. Neznani junak na Avali jedini se
ostao boriti jer je većina njegovih suboraca
pobjegla. Po obliku lubanje, stručnjaci su
utvrdili da je riječ o mladom čovjeku, vrlo
krhke građe, ne starijem od 19 ili 20 godi-
na. U grobu nije pronađena ratnička znač-
ka, niti pločica s imenom. U pitanju je bio
mlad vojnik, na brzinu mobiliziran, pa nije
uspio dobiti identifikacijsku pločicu. Po
starom srpskom običaju, kosti neznanog
junaka na licu mjesta su oprane u bijelom
J
vinu, zavijene u platno i položene u limeni O
sanduk, a potom sahranjene u blizini mje-
sta pogibije. Tragično je da su Bošnjaci sa U
Sandžaka hrabro ginuli braneći Srbiju, a
Bošnjaci iz Bosne isto tako su hrabro ginu- R
li braneći Austro-ugarsku. Zato nitko nije
branio bošnjačke civile od četničkih bandi
N
tih i narednih godina. A
Spomenik neznanom junaku na Avali,
po narudžbi kralja Aleksandra, 1938. go- L
 IZ SVIJETA
dine podigao je poznati hrvatski kipar
Ivan Meštrović.
E viva Montenegro
Crnogorski premijer Milo Đukanović
(48) sredinom je prosinca 2010. odlučio na-
pustiti funkciju te ostati samo stranački ak-
tivnim. Povlačenje je obrazložio završet-
kom puta Crne Gore u nezavisnost i trasira-
njem njenog daljnjeg puta u tzv. euroatlant-
ske integracije, što je bio, navodno, njegov
cilj. On je političar s najduljim stažom u vr-
hu vlasti na Zapadnom Balkanu. Ponikao je
krajem 80-ih kao jedan od “mladih, lepih i
pametnih” crnogorskih antibirokrata, pot-
puno odanih Miloševićevom konceptu pre-
uređenja Jugoslavije. Kao takav, bio je je-
dan od čelnika crnogorske agresije na Hr-
vatsku i BiH početkom 90-ih.
38
Milo Đukanović
Protiv njega je, temeljem napisa i po-
kojnog Ive Pukanića, talijansko pravosuđe
pokrenulo istragu zbog šverca duhana, od
kojeg se financirala crnogorska ratna ma-
šinerija, pod kontrolom talijanske mafije i
preko talijanskog teritorija. Istraga je stav-
ljena privremeno ad acta jer je Đukanović
poslije rata napustio svoga prijatelja i su-
radnika Momčila Bulatovića kada je Srbi-
ja dobila novu vlast i izručila Miloševića
Haagu, te postao vođom crnogorskog puta
u nezavisnost. Bulatović je prešao u opozi-
ciju i na političku marginu, a Đukanović se
počeo predstavljati modernim, europskim
političarom. U nekoliko je mandata bio i
predsjednik i premijer Crne Gore, što u fe-
deraciji sa Srbijom, što kao samostalne
države. Neki su promatrači njegovo naglo
J povlačenje koje je najavio samo mjesec
prije, protumačili kao nastavak međuna-
O rodnog pravosudnog pritiska na korupciju
na Balkanu, pa se uz Sanaderov progon i
U optužbe protiv Thaqija, Đukanovića vidi
kao jedan od “lidera” koji mora otići i
R eventualno biti procesuiran.
N podacima američke DEA, albanska mafija
Kosova, Republjik!
A Hashim Thaqi je dan poslije na ti-
Kosovski premijer Hashim Thaqi (40)
L proglasio je 14. prosinca 2010. pobjedu
svoje Demokratske partije Kosova na pr-
vim parlamentarnim izborima od progla-
šenja nezavisnosti. “Čestitam na pobjedi,
kosovski demokrati. Ovo je pobjeda de-
mokratskih i euroatlantskih vrijednosti.
Danas je jasno iskazana volja kosovskog
naroda, volja europskog Kosova, euroa-
tlantskog Kosova”, rekao je Thaqi pobor-
nicima svoje stranke. Po sustavu pozitivne
diskriminacije, Srbi i predstavnici drugih
nealbanskih zajednica imaju osiguranih 10
zastupničkih mjesta u kosovskom parla-
mentu. Prijevremeni parlamentarni izbori
na Kosovu su raspisani nakon ostavke biv-
šeg predsjednika Fatmira Sejdiua, te ras-
pada koalicijske vlade koju su činili pred-
sjednikov Demokratski savez Kosova i
Thaqijeva Demokratska partija Kosova.
Pobjeda je zasjenjena optužbama iz
Demokratske lige Kosova o neregularno-
stima, ali i vrlo ozbiljnim optužbama na
račun Hashima Thaqija. Računi u banka-
ma u Švicarskoj, Albaniji, Njemačkoj i još
nekim europskim zemljama za koje se
sumnja da su služili za uplatu novca od
prodaje ljudskih organa mogli bi biti doka-
zi protiv kosovskog premijera. Njega je u
svojem izvještaju izvjestitelj Europske
unije Dick Marty označio kao šefa krimi-
nalne organizacije koja se bavila trgovi-
nom organima, ljudima, drogom i oruž-
jem. U trag tim računima ušao je tim srp-
skog Tužiteljstva za ratne zločine, ali i
američki FBI, koji je pokrenuo istragu o
financiranju ekstremnih islamskih grupa
nakon napada 11. rujna, piše “Blic”. Ti ra-
čuni su ponekad vodili do konkretnih ime-
na, ali često i na lažne humanitarne organi-
zacije koje su služile kao paravan za krimi-
nal. Dick Marty, čiji nacrt izvještaja je 16.
prosinca prihvatio Odbor Vijeća Europe
za pravna pitanja i ljudska prava, smatra
da je dao dovoljno materijala na temelju
kojih bi se mogla pokrenuti ozbiljna i ne-
zavisna istraga. U tom izvještaju je Thaqi
označen kao vođa dreničke grupe koja je
kontrolirala većinu nezakonitih aktivnosti
u Albaniji. Prema podacima, drenička gru-
pa se na početku bavila trgovinom oružja i
krađom automobila, kao i cigaretama i go-
rivom, a obitelj Thaqi je, navodno, uspo-
stavila veze s albanskom, makedonskom,
bugarskom i češkom mafijom. Prema
Martyjevom izvještaju, Thaqi je uzeo ve-
ćinu novca prikupljenu za OVK, a na Ko-
sovo je od 1996. do 1999. godine stiglo
900 milijuna njemačkih maraka. Prema
je druga po snazi u svijetu.
skovnoj konferenciji u Prištini odbacio
optužbe iz izvještaja Dicka Martyja. On
Hashim Thaqi
se zauzeo za međunarodnu i domaću
istragu o Martyjevim tvrdnjama. Izvještaj
je opisao kao “skandalozan i lažan”, te je
dodao da mu je cilj omalovažavanje i ocr-
njivanje Oslobodilačke vojske Kosova i
kosovske neovisnosti. Dodao je da će raz-
misliti o “svim pravnim i političkim mo-
gućnostima” kojima može reagirati pre-
ma bivšem švicarskom državnom tužite-
lju. Kosovski premijer je rekao da su ko-
sovske institucije spremne predati svu
dokumentaciju i argumentaciju koja se od
njih bude tražila. Također, Martyja je po-
zvao da priloži dolaze o tvrdnjama koje je
iznio u izvještaju. “Svijet zna tko je na
Kosovu bio agresor, a tko su bile žrtve.
Naum da se promijeni povijest i da se
izjednači žrtvu s agresorom neće dobro
završiti”, rekao je Thaqi.
Za istragu o optužbama protiv Thaqija
se zauzela i bivša haška tužiteljica Carla
Del Ponte. U razgovoru za “Deutsche
Presse” Del Ponte je rekla da tu istragu ne
bi smjele voditi ni kosovske ni albanske
vlasti. O srpskima se nije očitovala. Srp-
ski tužitelj Vladimir Vukčević, koji je u
Srbiji vodio istragu o navodnoj trgovini
ljudskim organima, u Beogradu je rekao
da je 500 ljudi bilo žrtvama te navodne
trgovine. Prema njegovim riječima, tuži-
teljstvo ima dokaze da su četirima stotina
Srba i stotini drugih ne-Albanaca prisilno
uzeti organi koji su bili namijenjeni za tr-
govinu. Inače, o Thaqijevim i OVK veza-
ma s organiziranim kriminalom, kao i o
Kosovu koje je postalo europska crna ru-
pa krijumčarenja oružja, narkotika i ljudi,
mediji su izvještavali još 1998. godine,
tokom pregovora u Ramboullietu i posli-
je. Martyeve optužbe idu mnogo dalje i
graniče s nevjerojatnim. q
Pripremio: Faris Nanić

Priča o sevdalinkama: Osman-paša 1877. godine punih pet mjeseci odolijevao puno nadmoćnijoj ruskoj i ru-
munjskoj vojsci u bitkama oko Plevne
Zaplakala šećer Đula
Avdo Huseinović
Zaplakala šećer Đula
Osman paše vjerna ljuba,
moj Osmane đe si bio,
đe si vojsku izgubio.
Evo mene Đulo mlada
pokraj Plevna starog grada,
što mi care vojske dade
sve mi Đulo za dan pade.
Đulo mlada preudaj se
meni nikad ne nadaj se,
dušman me je zarobio
od tebe me rastavio.
Ja sam Đulo ropstva pao
britku sablju otpasao,
pa sad nemam nikog svoga
osim Boga i svog đoga.
“Nigdje mi nije tako često na um pa-
dala misao da prava umjetnost nosi pečat
vječnosti kao pri sakupljanju pjesama ko-
je žive jedino u sjećanju naroda Bošnja-
ka. Pjesnička misao je neugasiva iskra
koja skače sa jednoga krova na drugi i
svuda raspaljuje oganj. Pri tome ne po-
znaje granice ni u pogledu vremena, ni u
pogledu prostora, pa čak ni u pogledu je-
zika i nacije. One, sevdalinke, moraju biti
lijepe, jer im ne pomažu značajni događa-
ji, herojska djela i znamenite ličnosti, o
kojima pjevaju epske pjesme. Pobjeđuju
same sobom, obezbjeđuju se samo svo-
jom vrijednošću”, napisao je čuveni češki
putopisac Ludvik Kuba, koji je prije 150
Osman-paša,
turski zapovjednik kod Plevne
Rusko-turski rat, bitka kod Plevne 1877.
godina po BiH zapisivao i skupljao bo-
sansko-hercegovačko kulturno blago.
Lav od Plevne
Na red da o njoj napišemo nešto više je
došla i poznata sevdalinka “Zaplakala še-
ćer Đula”, koju je maestralno u izvornom
obliku otpjevao Rizo Hamidović prije oko
20 godina. Pjesma “Zaplakala šećer Đu-
la”, koja je posebno omiljena bila u Saraje-
vu, odnosi se na zbivanja u rusko-turskom
ratu iz godine 1877. ili, još bliže, na borbe
oko Plevne u Bugarskoj, tj. opsadu i heroj-
sku obranu ovog grada, u kojoj se posebno
istakao opjevani Osman-paša, koji je sa
svojim jedinicama punih pet mjeseci odo-
lijevao daleko nadmoćnijem neprijatelju.
Bila je to jedna od najvažnijih bitaka u hi-
storiji, između ujedinjenih snaga Rusije i
Rumunjske, na čelu sa velikim knezom
Nikolajem Nikolajevičem,  i Otomanskog
Carstva na čelu sa Osman-pašom.
Bitka se odigralo u periodu između 20.
jula i 10. decembra 1877. godine. 12. aprila
1877. godine Rumunjska je dala dozvolu da
ruske trupe prođu preko njenog teritorija i
napadnu Turke, zbog čega su Turci granati-
rali rumunjske gradove na Dunavu. Kao
odgovor na to, 10. maja 1877. godine Kne-
ževina Rumunjska, koja je tad bila pod for-
malnim otomanskim suverenitetom, pro-
glasila je svoju nezavisnost. Ishod ovog rata
KULTURA
je bio nepredvidiv. Rusi su mogli poslati na
Balkan veću vojsku: čak oko 300.000 voj- 39
nika, jer im je to bilo na dohvat ruke.
Osmanlije su pak imale oko 200.000 vojni-
ka na Balkanskom poluotoku, od kojih su
njih oko 100.000 bili posade utvrđenih gar-
nizona, tako da im je ostajalo oko 100.000
vojnika za vojne operacije. Osmanlije su
nasuprot tome imali prednost dobro utvrđe-
nih gradova, zatim u potpunoj kontroli nad
Crnim morem, te u brojnim riječnim brodo-
vima na Dunavu. Njihova prednost bila je i
u vrlo modernom oružju koju su netom ku-
pili od Britanaca, Amerikanaca i Nijemaca.
Osmansko vojno zapovjedništvo u Carigra-
du vrlo je loše procijenilo stvarne ruske na-
mjere. Oni su držali da će Rusi glavni udar
izvršiti kod delte Dunava i duž crnomorske
obale, gdje je najbliži i najlakši put prema
Carigradu, unatoč tome što bi im na tom pu-
tu stajale najsnažnije i najbolje opskrbljene
turske utvrde. Nasuprot tome, u gornjem
dijelu Dunava, samo je utvrda Vidin imala
J
značajniju posadu na čelu s Osman-pašom, O
koji se upravo vratio u Vidin, nakon što je
porazio Srbe u njihovu nedavnom ratu pro- U
tiv Osmanskog carstva.
Ruska kampanja je bila bolje planirana, R
ali se previše oslanjala na tursku pasivnost.
Presudna ruska pogreška bila je previše sla-
N
nja vojnika u početku sukoba, kad su prešli A
Dunav, njihov ekspedicioni korpus brojao
je oko 185.000, što je bilo svega nešto malo L
 KULTURA PRIČE IZ BOSNE

Rahmetli Zaim Muzaferija: vječiti epizodista domaćeg filma umro preživ-

ljavajući od prodaje meda

Jedan od najboljih koje

Avdo Hamizović - Rizo otpjevao je
sevdalinku “Zaplakala šećer Đula” prije
smo imali
20 godina na albumu sandžačkih pjesama Avdo Huseinović

manje nego svih turskih snaga na cijelom

Balkanu (oko 200.000 ljudi). Osman Nuri-
paša, kasnije Osman Gazi-paša je odolije-
vao ruskoj najezdi od 150.000 vojnika, pet
mjeseci neprestano na čelu garnizona koji
je sadržavao 40.000 vojnika. Kada su Rusi
uz pomoć Rumunja uspjeli presjeći sve pri-
laze gradu, Plevna je konačno pala, a u ko-
načnoj bitci ranjen i zarobljen Osman-paša
odveden je u pred ruskog cara Aleksandra
II, inače brata velikog kneza, kojem je dao
svoj mač kao znak predaje. Car je izjavio
divljenje i počast prema njemu kao vrsnom
taktičaru i neustrašivom vođi. Upitan je za-
što se nije predao ranije, jer je njihova nad-
moć bila ubjedljiva i zbog čega je odolije-
40 vao tako dugo, Osman-paša je odgovorio:
“Moja sablja mi je data u amanet, ne da je
ispustim kad ugledam neprijatelja, nego da
se suočim sa njim. Ja sam ovdje da se bo-
rim.” U znak priznanja, car je viteški osta-
vio Osman-paši – kasnije prozvanom “Lav
od Plevne” – sablju da je paše i kod izlaska
iz opsjednutog grada.
Osman-paša, inače rodom iz grada To-
kata u Maloj Aziji, služio je prije rusko-tur-
skog rata u Bosni, u Sarajevu (1868.) kao
bimbaša (čin u ravni majora), a kasnije kao
paša i vojni zapovjednik u Trebinju. U boju
sa Crnogorcima u Vučjem Dolu (1876.) bio
je zarobljen, ali ga je crnogorski knjaz Ni-
kola oslobodio na svoj imendan, koncem te
godine. Zanimljivo je da ga je knjaz Nikola
puštao “na vjeru” iz sužanjstva, pa se paša
sastajao u Dubrovniku sa svojom ženom i
djecom, koji su u to vrijeme živjeli u Bosni.
J U rusko-turskom ratu i obrani Plevne
učestvovali su i brojni Bošnjaci, koje je ta-
O mo odveo – odmah po ruskoj objavi rata
Turskoj – zapovjednik rumelijske vojske
U Sulejman-paša. Orijentalist i folklorist
Alija Bejtić pretpostavlja da su ti vojnici iz
R Bosne spjevali ovu sevdalinku svome ju-
N načnom zapovjedniku. Bejtić drži da se
ova sevdalinka mogla početi pjevati u Bo-
A sni najranije krajem 1878. ili početkom
slijedeće godine, “kad su se počeli vraćati
L kući prvi zarobljenici i borci s Plevne” . q
Za sebe je umio kazati “da je vječiti
epizodista”, iako je u karijeri imao i tri
glavne uloge. Od 100 igranih filmova u
kojima igrao, 74 su realizirana u bosan-
sko-hercegovačkoj produkciji, što je ne-
kih tri četvrtine od ukupnog broja sni-
mljenih filmova u BiH. Igrao je oca Lju-
biši Samardžiću, Bati Živojinoviću, a i
Fabijanu Šovagoviću. Na platnu je bio i
hodža i iguman i fratar. Izjavio je: “Glu-
ma je kada ništa ne glumiš.” Rahmetli
Zaim Muzaferija je jedan od onih po koji-
ma ćemo se s nostalgijom sjećati nekih
davnih i lijepih vremena, sretnih djetinj-
stava, ljudi koje smo voljeli, a koji ne ko-
račaju više ulicama naših gradova...
Rustični likovi plemenite naravi
Rodio se 9. marta davne 1923. godine
u Visokom. Karijeru je pred Drugi svjet-
ski rat započeo u rodnom gradu, u Dobro-
voljnom vatrogasnom društvu i to kao
pozorišni šaptač. Vatrogasni oficir Šerif
Salihbegović se bavio režijom. Kad se
razbolio dugogodišnji šaptač Ramiz Ka-
dić, Šerif je za taj posao angažirao Zaima.
Međutim, Zaim nije mogao onako ravno
i sirovo šaptati. Počeo se uživljavati u
tekst koji je šaptao. Tu ga je Šerif ružio
riječima: “Zaime, nemoj ti glumiti, ti si
šaptač.” Shvatio je tada Zaim da će vrlo
brzo njemu neko na daskama koje život
znače šaptati. Tokom Drugog svjetskog
rata bio je član antifašističkog pokreta,
hapšen 1942. godine. Poslije oslobođenja
počeo se amaterski baviti glumom, a prvu
profesionalnu ulogu ostvario je 1961. go-
dine u filmu Veljka Bulajić “Uzavreli
grad”. Za tu ulogu nagrađen je specijal-
nom nagradom na filmskom festivalu u
Puli. Jedno vrijeme živio je i radio u trav-
ničkom pozorištu, međutim nakon što je
dobio posao u komšiluku u Brezi, vratio
se u Visoko.
Igrao je uglavnom rustične likove ple-
menite naravi. Na Festivalu glumačkih
Zaim Muzaferija u bošnjačkoj narodnoj
nošnji
ostvarenja u Nišu nagrađen je za uloge u
filmovima “Praznik” (1967.) Đorđa Ka-
dijevića i “Mali vojnici” (1968.) Bate
Čengića. Za ulogu podvornika u filmu
“Stanica običnih vozova” Nenada Dizda-
revića dobio je Zlatnu arenu na Pulskom
festivalu (1990.). Po ocjeni filmskih kriti-
čara, najznačajnije uloge Zaim je ostvario
u ostvarenjima “Mačak pod šljemom”
(1962.), “Nikoletina Bursać” (1964.),
“Diverzanti” (1967.), “Bitka na Neretvi”
(1969.), TV seriji “Karađoz” (1970.),
“Klopka za generala” (1971.), “Doktor
Mladen” (1975.), “Žena s krajolikom”
(1975.), “Miris dunja” (1982.), “Igman-
ski marš” (1983.), “Brisani prostor”
(1985.), “Otac na službenom putu”
(1985.), “Ovo malo duše” (1986.), “Stra-
tegija svrake” (1987.), “Žena s krajoli-
kom” (1989.), “Kuduz” (1989.), “Gluvi
barut” (1990.) i “Savršeni krug” (1997.).
Zanimljive glumačke kreacije ostva-
rio je u pozorišnim predstavama na profe-
sionalnim scenama širom Bosne i Herce-
govine, kao što su one u tri “Hasanagini-
ce” Alije Isakovića, Mustafe Nadarevića i
Nijaza Alispahića, zatim u “Dervišu i
smrti” Meše Selimovića, u režiji Nijaza
Alispahića, te u “Hamdibegu” Harisa Si-
lajdžića i “Šehidu” Zilhada Ključanina.
Osim glumom, Muzaferija se bavio i pi-

Zaim Muzaferija na plakatu
sanjem poezije. Tokom agresije na Bosnu
i Hercegovinu pisao je dnevnik i poeme o
ratu koje je recitirao širom svijeta, u Lon-
donu, Milanu, Amsterdamu i Nürnbergu,
te istovremeno pomagao na razne načine
borcima Armije Republike BiH u i oko
Visokog. 60 godina umjetničkog rada
obilježio je nastupajući u pozorišnoj
predstavi svog sina Jesenka Muzaferije
“1001 bošnjački dan”.
Reklame i prodaja meda
Ono što se malo zna jeste da je Zaim
profesionalno radio kao profesor. Kratko
je radio kao profesor francuskog, a ka-
snije i njemačkog. Nikad nije dozvolio
da zbog odsustva tokom snimanja filmo-
va izgubi i jedan čas. Uvijek je nalazio
zamjenu koju je sam plaćao. Kao profe-
sor njemačkog je 1989. godine otišao u
penziju.
Anegdote se pričaju samo o velikani-
ma.  A o Zaimu ih ima mnogo. Vozački
ispit je položio u poznim životnim godina-
ma. Kupio je “glanc” novog Yugu. Kako
nije imao prilike ni potrebe vozati, govorio
je kako bi se “obradovao” kad bi se nekom
u komšiluku nešto desilo, pa da ih on vozi
doktoru, u bolnicu, u čaršiju...  Redatelj
Pjer Žalica je ulogu u filmu “Gori vatra”
pisao za Zaima, ali pošto je prestario za
svoju filmsku djecu, tu ulogu je dobio i
briljantno odglumio Bogdan Diklić.  O
Bijaše Zaim profesor, bijaše režiser,
bijaše pjesnik, bijaše glumčina koju su
svi upamtili i bijaše, potkraj života, pro-
davač meda, u restoranu “Kulin dvor” u
Semizovcu, na dvanaestom kilometru iz
Sarajeva prema Tuzli. Odlazio je preko
800 kilometara u Liku i nazad, kako bi
nabavljao med i tako osiguravao egzi-
stenciju. Profesorska penzija od 270 kon-
vertibilnih maraka je bila premala za jed-
nu ovoliku ljudsku gromadu.
Sjećam se jednog susreta sa rahmetli
Zaimom, na malo prije preseljenja. Počeo
je ramazan, a moj prijatelj Zejnil Halilo-
vić Zeko je sa mnom došao tu na Zaimo-
vo radno mjesto, u Semizovac, gdje je
prodavao med, da napravi intervju za no-
vosadski tabloid “Svet”. Prvo što je Zeko
upitao rahmetli Zaima, s namjerom da ga
počasti pićem, bilo je: “Da li postite?”
“Stani molim te, da mi ovdje nešto od-
mah razjasnimo. Jesi li ti došao sa mnom
da praviš intervju za taj vaš ‘Svet’ ili
‘Preporod’? Šta te briga, dal’ postim?”,
odgovorio je šaljivo Zaim.
Sjećam se da nam se tada žalio na
čudnu sudbinu glumca doajena, po kojoj
ga pamte više po tadašnjoj reklami za fir-
mu “Narodno grijanje”, nego po svim bri-
ljantnim filmskim ostvarenjima. “Mušte-
rije koje od mene kupuju med čim me
vide kažu: ‘Eno Narodnog grijanja. Da
vidimo što ono prodaje.’ I svi kupe med.
Čak i ako im ne treba.” Gazde kafane
“Kulin dvor” i danas na mjestu gdje je
Zaim prodavao med čuvaju njegovu uo-
kvirenu fotografiju i nekoliko tegli meda.
Jedno od najvećih profesionalnih i ži-
votnih poniženja je doživio kada je došao
kupiti karte za Sarajevo Film festival, i
kad je vraćen sa ulaza jer mu novopečeni
filmski organizatori nisu dali doći ni do
blagajne.
Moj krug se zatvara
Do kraja ovozemaljskog puta, ostao
je vjeran svom rodnom gradu. U jednom
Zaim Muzaferija pred smrt prodaje med u Semizovcu
PRIČE IZ BOSNE
intervjuu je kazao: “Nisam nikada poku-
šavao otići iz Visokog. Ja nisam nikada
imao namjeru ni želju preseliti u Saraje-
vo, Zagreb, Beograd, a bilo je mogućno-
sti i ponuda i u Sarajevu i u Zagrebu i u
Beogradu. Ja nisam mogao, nemam ja te
petlje da napustim nešto gdje sam rođen.
Ja sam ovako golem po izgledu, a vrlo
mehak po nekoj duši, srcu, kako se to zo-
ve uopšte što je unutar u insanu. Ne bih
mogao preboliti ove moje Ševulje. Ševu-
lje su imanje, voćnjak mojih pradjedova i
mog babe rahmetli, to ne bih mogao nika-
da napustiti. Dakle, ne bih se mogao od-
lučiti da napustim Visoko bez obzira na
ono, što kaže naš narod: ko je na vršaju,
njemu će biti i žita. Ja nisam bio na vrša-
ju, nisam bio u Sarajevu, gdje se započi-
nju ideje o filmovima koji će se snimati,
ni u Zagrebu, ni u Beogradu, gdje si na
očima rediteljima. Trebalo je baš svakom
reditelju da se sjeti mene, baš da mu ja
trebam za tu i tu ulogu. I pored toga, če-
sto je zvonio telefon, često su stizali tele-
grami.”
U svom posljednjem intervjuu, koji je
dao za sarajevsko “Oslobođenje”, defini-
rao je svojih 60 godina umjetničkog rada
rečenicom: “Moj krug se zatvara.” Samo
četiri mjeseca poslije, 5. novembra 2003.
godine, u 81. godini života, Zaim Muza- 41
ferija je umro u krugu svoje porodice u
Visokom. Dženaza je klanjana dva dana
kasnije, nakon džuma namaza u Viso-
kom. Kada su ga pitali koja mu je uloga
najdraža, Zaim Muzaferija je govorio:
“Nemoj to, Allaha ti. Koju god bi vam re-
kao, poslije bi se pokajao što nisam neku
drugu rekao.” q
J
U
R
N
A
L
 ŽIVJETI ISLAM

Islamske teme

Kur’an – najvažniji izvor islama

Mirza ef. Mešić

Prvi, najvažniji i nezaobilazni izvor

cjelokupnog islamskog učenja je Kur’an,
Sveta knjiga muslimana. Kur’an je vječna,
autentična, doslovna Riječ Božja obavlje-
na na arapskom jeziku posljednjem Bož-
jem poslaniku Muhammedu a.s. posred-
stvom meleka/anđela Objave, časnoga
Džibrila a.s./Gabrijela u razdoblju od 23
godine, od 610. do 632. godine (13 godina
u Meki i 10 u Medini). Muhammed a.s. ni-
je autor ni urednik Kur’ana, niti u njemu
ima išta osim Allahovih dž.š. poruka, na-
redbi, zabrana, savjeta, pouka, kazivanja o
prošlim poslanicima. Muhammed a.s. bio
je samo primatelj Božje Objave. Točno se
zna kada, kako i gdje je spušten svaki ajet
Muhammedu a.s. Svaki put kada bi od me-
leka Džibrila Poslanik dobio Objavu, izgo-
vorio bi je naglas kako bi je njegovi ashabi
zapamtili i zapisali. Muhammed a.s. nije
42 znao ni čitati ni pisati kada mu se počeo
objavljivati Kur’an. I to je dio Božjeg pla-
na kako nitko ne bi mogao prigovoriti da
Muhammed a.s. sam piše ili sastavlja
Kur’an. Od samog početka objavljivanja življaj kojim započinju sve svečanosti u epizoda prijašnjih poslanika i njihovih
Kur’ana, Muhammed a.s. je imao osobne islamskoj zajednici. Svako slovo, svaki naroda, iako od svega toga pomalo posje-
pisare. Oni su, slijedeći upute Muhammed znak i glas te cjelokupan sadržaj Kur’ana duje. Kur’an je naprosto Božja Objava
a.s., bili dužni zapisivati svaki ajet i smje- svet je za muslimane. Iz tog razloga mno- čiji je jezik, tekst i zvuk Božanske prirode
stiti ga u poglavlje koje bi melek Džibril gi muslimani, koji nisu Arapi i koji ne i iznad mogućnosti ljudskog oponašanja.
odredio po Allahovu naređenju. Ajeti su znaju ni govoriti ni pisati arapski, ganuti Zato je Kur’an nemoguće u potpunosti
zapisivani na svemu što je moglo poslužiti su kada slušaju učenje Kur’ana. U milo- prevesti na bilo koji drugi jezik. Svi dosa-
u tu svrhu: kamenim pločama, komadima zvuku Allahove Riječi leži Božja snaga dašnji napori na tom planu predstavljaju
kože, korama drveta, papirusu, no najviše koja dotiče dubinu muslimanske duše i samo pokušaje prezentiranja i približava-
u srcima i dušama Poslanikovih sljedbeni- izaziva suze i učaču i slušatelju, čak i ako nja značenja Kur’ana muslimanima čiji
ka, ashaba, koji su riječi Objave slušali ne- ne razumiju značenje kur’anskih riječi. materinski jezik nije arapski. Zato su svi
posredno od Poslanika, pamtili ih i dalje ih Kur’an je knjiga nenadmašne stilske i je- muslimani pozvani ovladati učenjem
širili. Zapisani ajeti postepeno su sakuplja- zičke ljepote. Najveće čudo kojim je do- Kur’ana onako kako je to činio Muham-
ni dok nisu za vladavine prvog halife Ebu kazivao svoje poslanstvo Muhammed a.s. med a.s. i njegovi prvi sljedbenici.
Bekra r.a. objedinjeni u jednu Knjigu – imao je upravo u Kur’anu. Njegova jezič- Za potpuno razumijevanje kur’anskoga
Mushaf, odnosno Kur’an. Tako se dogodi- na savršenost i nenadmašna stilska ljepo- teksta, osobito onima koji ga prvi put čita-
J lo ono što je u povijesti nebeskih Knjiga
jedinstveno: zapisana je svaka riječ Objave
ta naziva se idžaz i najbolji je dokaz nje-
gova Božanskog porijekla.
ju/proučavaju, potreban je komentar odre-
đenih kur’anskih ajeta. Danas postoje
O i svako njezino slovo u razdoblju poslanič-
ke misija. Većina ashaba bili su hafizi, tj.
“A ako sumnjate u ono što objavljuje- brojni komentari (tefsiri) pisani unutar ra-
mo robu Svome, načinite vi jednu suru zličitih koncepcija pristupa kur’anskom
U napamet su znali integralni tekst Kur’ana. sličnu objavljenim njemu, a pozovite i bo- tekstu, od dominantno lingvističkih, zatim
Hifz je tako i danas najsigurniji način ču- žanstva vaša, osim Allaha, ako istinu go- racionalističkih, tradicionalističkih, znan-
R vanja Kur’ana, a hafizi su bili i ostali naj- vorite. Pa ako ne učinite, a nećete učiniti, stvenih, pravnih, pa do mističnih/sufijskih
N cjenjenije osobe među muslimanima.
Milozvučno recitiranje Kur’ana jako
onda se čuvajte vatre za nevjernike pri-
premljene, čije će gorivo biti ljudi i kame-
i slično. Sve u svemu, možemo ustvrditi da
su iz različitih aspekata islamski učenjaci
A je važno u životu muslimana jer omogu- nje.” (El-Bekara, 23-24) tijekom 14 stoljeća pokušavali približiti
ćava slušanja istinske Božje Riječi, što je Za Kur’an se ne može kazati ni da je smisao i značenje Božjih Riječi i smjestiti
L ne samo religijski, već i umjetnički do- proza niti poezija, a ni zbirka povijesnih ih u kontekst svoga vremena.

Kur’an je namijenjen svakome čovje-
ku, bez obzira na njegovo porijeklo, ali i
mjesto i vrijeme njegova življenja. On
nudi univerzalna stajališta o porijeklu čo-
vjeka, svrsi njegova stvaranja, dobru i
zlu, životu poslije smrti, raju i paklu, od-
nosno o budućem svijetu. Kur’an na op-
ćenit način propisuje čovjekove obveze
prema Bogu, prema drugim ljudima i pre-
ma sebi samome. On sadrži i kazivanja o
prošlim narodima, njihovim usponima i
padovima, te nudi pouke kako budući na-
raštaji ne bi ponavljali greške zbog kojih
su propadale civilizacije. U njemu su
upute o vladanju za vladare i za obične
podanika, za bogate i za siromašne, za rat
i za mir, za duhovnu kulturu i za materi-
jalno blagostanje. U njemu su sadržani i
zakoni o braku, o postupcima žene prema
mužu i muža prema ženi, o razvodu bra-
ka, o odgoju djece i postupanju prema
njima, o trgovini, krivičnom, građan-
skom, pa i međunarodnom pravu.
Kur’anski stil interpretacije ima vla-
stitu logiku i proteže se na sva područja
koja zaokupljaju ljudski duh: na područje
vidljivog i nevidljivog svijeta. Otuda ne-
mjerljiva i neiskaziva važnost Kur’ana za
muslimane. Kur’an je zaglavni i zasvodni
kamen islamskog života/društva, njegov
ustav koji prožima sve aspekte čovjekova
života. Kur’an, savršena i konačna Riječ
Božja, usmeno i pismeno sačuvana još za
Muhammedova a.s. života, namijenjena
je cijelom čovječanstvu u svakome vre-
menu do kraja svijeta.
Postoji samo jedan tekst/jedna pisana
verzija Kur’ana koji prihvaćaju svi musli-
mani: sunniti, šiiti i ostali. Kur’an sadrži
114 sura (poglavlja) i oko 6.200 ajeta
(stavaka). Nikada u proteklih 14 stoljeća
nikakvih izmjena u tekstu Kur’ana nije
bilo, niti je bilo ikakvih revizija, premda
se neke riječi, zbog bogatstva narječja
arapskog jezika, mogu čitati na više nači-
na, a da se pritom ne mijenja izvorno zna-
čenje. S Kur’anom se nije dogodilo ono
što se dogodilo s prijašnjim Objavama.
Jer ako pogledate današnju verziju Bibli-
je, koju čitaju katolici, pravoslavni i pro-
testanti, uvidjet ćete da je riječ o tri razli-
čite knjige Biblije. Nijedan musliman
nema, niti smije imati, sumnju da je
Kur’an potpuno vjerno sačuva. Musliman
se rađa, živi i umire s milozvukom učenja
Kur’ana. Musliman je, bio muškarac ili
žena, od rođenja pa do preseljenja na
vječni svijet obavijen kur’anskim uče-
njem. Ljubav prema Časnom Kur’anu i
odanost prema njegovu nauku dužnost je
svake generacije muslimana. Tako je da-
nas i tako će biti do Sudnjega dana.
Kur’an o Kur’anu (odabrani ajeti)
Kur’an – prvo i najpoznatije vlastito
ime posljednje Allahove Objave namije-
njene cijelom čovječanstvu. “Ovaj
Kur’an vodi jedinom ispravnom putu i
vjernicima koji čine dobra djela donosi
radosnu vijest da ih čeka nagrada veli-
ka.” (El-Isra’, 9)
Kitab – u značenju Knjiga (zapisana
Objava, sakupljena u jednu zbirku – Mus-
haf). “Mi vam Knjigu objavljujemo u ko-
joj je slava vaša, pa zašto se ne opameti-
te?” (El-Enbija, 10)
Furkan – Ono (Knjiga) što rastavlja isti-
nu od neistine, pravi put od zablude, svjetlo
od tmine, dobro od lošeg, dopušteno od ne-
dopuštenog. “Neka je uzvišen Onaj Koji
robu Svome objavljuje Furkan da bi svjeto-
vima bio opomena.” (El-Furkan, 1)
Tenzil – Spuštanje, Objava. Knjiga
koja je postepeno objavljivana. Knjiga
koja je spuštena od višeg ka nižem. “I
Kur’an je sigurno objava Gospodara
svjetova.” (Eš-Šu’ara’, 192)
Zikr – Opomena, Knjiga koja opomi-
nje i budi svijest. “Mi uistinu Opomenu
objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njom
bdjeti!” (El-Hidžr, 9)
Huda, Bejjinat, Furkan – Uputa, Jasan
dokaz, Putokaz svim ljudima, Knjiga ko-
ja sadrži neoborive argumente. “U mjese-
cu ramazanu počelo je objavljivanje
Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan
dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra
od zla…” (El-Bekara, 185)
Nur – Svjetlo, svjetlo upute i jasnoga
puta nasuprot tminama i mraku zabluda.
“O ljudi, dokaz vam je stigao od Gospo-
dara vašeg i mi vam objavljujemo jasnu
svjetlost.” (En-Nisa’, 174)
Mev’iza – Knjiga savjeta i preporuka.
“To je objašnjenje svim ljudima i putokaz
i pouka onima koji se Allaha boje.” (Ali
Imran, 139)
Tezkiret – Knjiga koja stalno podsjeća
čovjeka na istine i vrijednosti i drži mu svi-
jest stalno budnom prema istinama. “Ovo je
pouka, pa tko hoće držat će se puta koji
Gospodaru Njegovu vodi.” (El-Insan, 29)
Belag – Knjiga saopćenja, obavješta-
vanja. “Ovo je obznana ljudima i da njo-
me budu opomenuti i da znaju da je samo
On jedan Bog, i da razumom obdareni
prime pouku.” (Ibrahim, 52)
Nezir – Knjiga opomena. “Vjesnik ra-
dosnih vijesti i opomena – pa opet većina
njih glavu okreće, neće ni da čuje.” (Fu-
ssilet, 4)
Bušra – Knjiga radosnih nagovještaja.
“Upute i radosne vijesti onima koji vjeru-
ju.” (En-Neml, 2)
ŽIVJETI ISLAM
Milost – Knjiga u kojoj je nagovije-
štena i ukazana Allahova milost čovjeku.
“Ovaj Kur’an je putokaz ljudima i uput-
stvo i milost onima koji čvrsto vjeruju.”
(El-Džasije, 20)
Blagoslovljena – mubarek knjiga.
“Knjiga koju ti objavljujemo blagoslov-
ljena je, da bi oni o riječima njezinim raz-
mislili i da bi oni koji su razumom obda-
reni pouku primili.” (Sad, 29)
Šifa’ – Lijek za ono što je u grudima
ljudi. “Mi objavljujemo u Kur’anu ono
što je lijek i milost vjernicima, a nevjerni-
cima on samo povećava propast.” (El-
Isra’, 82)
“A objavljuje mi se ovaj Kur’an da
upozorim vas i svakog do koga dopre.”
(El-En’am, 19)
“Osim Allaha niko nikada ne bi mo-
gao sačiniti ovaj Kur’an.” (Junus, 37)
“Reci: ‘Kad bi se svi ljudi i džini
udružili da sačine jedan ovakav Kur’an,
oni, takav kao što je on, ne bi sačinili, pa
makar jedni drugima pomagali.’ Mi u
ovom Kur’anu objašnjavamo ljudima
svakojake primjere, ali većina ljudi nika-
ko neće da vjeruje.” (El-Isra’, 88-89)
“U ovom Kur’anu smo čovječanstvu
precizno naveli od svega primjer.” (El-
Kehf, 54)
“Oni kojima smo dali Knjigu, istinski 43
je iščitavaju i uče, oni vjeruju u nju.” (El-
Bekare, 121)
“U Knjizi nismo ništa propustili niti
pretjerali.” (El-En’am, 38)
“I spustili smo ti Knjigu kao objašnje-
nje svih stvari.” (En-Nahl, 89)
“Ovaj Kur’an nije izmišljen, od Alla-
ha je – on potvrđuje istinitost prijašnjih
objava i objašnjava propise; u njega ne-
ma sumnje, od Gospodara svjetova je!”
(Junus, 37)
“Allah objavljuje najljepši govor,
Knjigu sličnu po smislu, čije se poruke
ponavljaju, zbog kojih podilazi jeza one
koji se Gospodara svoga boje, a kada
spomene ime Allahovo, kože njihove i sr-
ca njihova se smiruju. Ona je Allahov
Pravi put na koji On ukazuje onome kome
On hoće; a onoga koga Allah ostavi u za-
bludi nitko na Pravi put neće moći uputi-
ti.” (Ez-Zumer, 23)
J
“Reci: ‘Što mislite, ako je Kur’an od O
Allaha, a vi u nj nećete da vjerujete – tko
je onda u većoj zabludi od onoga koji je U
u proturječju dalekom od istine?’ Mi će-
mo im pružati dokaze Naše u prostran- R
stvima svemirskim, a i u njima samim,
dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an
N
istina. A zar nije dovoljno to što je Gos- A
podar tvoj o svemu obaviješten?” (El-
Fusilet, 52-53) L
 POVRATAK U BUDUĆNOST
Islamska psihologija
Osvijestiti procese
Edin Tule
Ljudi su prerađivači energije u brojim
paralelnim procesima čijim pokretanjem
nastoje izgraditi vlastite ličnosti. Pokrenuti
neki proces je vrlo jednostavno za razliku
od praćenja istog, bdijenja nad njim i potpu-
ne realizacije svih etapa jednog procesa.
Svakodnevno, svjesno ili nesvjesno, pokre-
ćemo na stotine procesa. Ukoliko definira-
mo proces kao skup uvezanih uzastopnih
radnji koje vode do određenog cilja, onda
unosom, npr. jabuke u organizam pokreće-
mo proces probave koji se sastoji od etape
žvakanja, gutanja, razgradnje putem enzi-
ma, razlučivanjem hranjivih od nehranjivih
elemenata koji se kanaliziraju u krv ili de-
belo crijevo. Zdrav organizam je anatomski
osposobljen - bez nužnosti postojanja naše
svijesti o tome – da sam privede započete
procese do završnih etapa. Pravljenje kruha
podrazumijeva više etapa jednog procesa
44 koji pokreće domaćica zarivanjem ruku u
brašno, dok je to isto brašno prošlo više eta-
pa jednog drugog procesa koji je započet na
oranici, nastavljen u mlinu, a završen u pe-
kari. Kod drugih ljudi pokrećemo procese,
npr. komplimentima koje uputimo, pa ih
vidimo sa sjajem u očima, suzama radosni-
cama, osmijehom na licu, boljim raspolože-
njem. Sličan proces pokrećemo i uvredama,
dok su neke etape istog: slane suze u očima,
usne okrenute na dolje i pad ili rast životne
energije, u zavisnosti od samopouzdanja i
svijesti osobe.
Svaki put kad stanemo na namaz po-
krećemo više procesa. Od procesa senzi-
bilizacije prema širenju dobra, uprirod-
njavanja, harmonizacije tijela, duha i uma
s okolinom do osvješćivanja kod sebe
Allahovog sveznanja. Namazom osim što
pokrećemo cjeloživotne procese koji za-
J htijevaju bdijenje nad njihovim raznim
etapama, on se isto tako direktno upliće u
O neke druge procese koje imaju za cilj
omesti ili zaustaviti njegove efekte.
U “…namaz (molitva) odvraća od raz-
vrata i ružnog…” (Pauk, 45)
R Razvrat i ružno su također jako žilavi
N procesi koji su saživili u širem društvu za-
hvaljujući temeljitoj i razgranatoj infra-
A strukturi koja bdije nad svim etapama i ele-
mentima spomenutih procesa. Od samo-
L voljnog definiranja dobrog i lošeg, lijepog i
ružnog do spremnosti na linč onoga ko se
usudi dovesti u pitanje postavljeni sistem
vrijednosti. Medijski centri putem modnih
trendova i erotskih kanala pokreću procese
erotizacije društva, odnosno procese demo-
ralizacije pojedinaca kroz umnožavanje
bludnih misli i svođenje suprotnog spola na
seksualni objekt. Na koji način onda namaz
odvraća od ove rastuće infrastrukture raz-
vrata i ružnog? Tako što joj dozvoljava da
nesmetano raste zadovoljavajući se perife-
rijama društva? Namaz odvraća od razvrata
i ružnog, odnosno molitva samo pokreće taj
proces ograničavanja ostrašćenosti, prena-
glašene čulnosti koji vode nekvalitetnim
misaonim procesima, a što apsolutno ne
znači da će ti pokrenuti procesi – kako kod
pojedinca tako i kod kolektiva - biti uspješ-
no privedeni kraju.
Na koji način se ti procesi gase i pre-
tvaraju u dekorativno umjetno cvijeće u
ćoškovima vjerničkih života? Tko i što ih
sabotira? Na koji način procesi koje pokre-
ćemo, npr. obavljanjem hadža bivaju anu-
lirani? Što se dešava u velikom jazu od
simboličkog gađanja kamenčićima lažnih
totema na Arefatu do realne detronizacije
korumpiranih i nemoralnih vođa u društvi-
ma iz kojih dolaze milijuni hadžija? Kakva
je razlika između svijesti djeteta koje ba-
canjem kamenčića u vodu stvara ciklične
krugove i svijesti odraslog muslimana i
muslimanke koji bacanjem kamenčića na
džemretima ne stvaraju ništa? Na koji na-
čin ramazan, kao velika radionica raznih
procesa kroz koje musliman mora pronaći
novi ugao promatranja stvari, odnosno ra-
zviti proizvođački mentalitet u polju vla-
stitog djelovanja, biva pretvoren u radioni-
cu intenzivnog konzumerizma? Tko do-
zvoljava ovim procesima da degeneriraju
u ono protiv čega treba da se bore?
Arhitektura procesa
Arhitektura određenog procesa, npr.
izgradnje identiteta je poput arhitekture bi-
lo koje građevine. Neophodan je um koji
ima detalje građevine u svojoj glavi, nje-
gov jasan nacrt gradnje i realizacija zami-
sli arhitekte u konkretnom prostoru od
strane izvođača građevinskih poslova. Pri-
mjer takvog umnog napora, kada je proces
izgradnje određenog identiteta u pitanju je
primjer makedonskog političara Vasila
Tupurkovskog - magistrirao i doktorirao
na pravu u Americi, koji je napisao serijal
knjiga na temu “Historija antičke Makedo-
nije” putem kojih je - nakon raspada Jugo-
slavije i prestanka postojanja jednog naci-
onalnog identiteta - pokrenut proces iden-
tifikacije Makedonaca s antičkim kultur-
nim naslijeđem. Tupurkovski je izdao i
ediciju za djecu pod istoimenim serijalom
knjiga koje su poslužile kao gradivo u in-
frastrukturi sistema obrazovanja. Ispred
državnih institucija su nikle statue antičkih
mislilaca kao sjećanje na slavno porijeklo
koje je trebalo ublažiti svu nacionalnu bol
prouzrokovanu grčkim negiranjem make-
donskog imena, bugarskim negiranjem
makedonskog jezika i srpskim nepriznava-
njem makedonske crkve. U međuvreme-
nu, Tupurkovski doživljava politički po-
raz, preusmjerava se u sportski sektor, dok
procesi koje je pokrenuo i dalje žive za-
hvaljujući inicijativama koje su kvalitetno
pokrile medijski, obrazovni i politički se-
gment jednog društva.
U muslimanskim društvima arhitekti
društveno-političkih procesa su još uvijek
kolonizirana ili kupljena elita koja veće glo-
balne valove koristi samo da se vinu do ve-
ćih ličnih interesa, hijerarhijski većih stepe-
nica, ne obazirući se na zapostavljenu svijest
običnog čovjeka i njegovu budućnost.
Islamske zajednice - u cijelom ummetu - nji-
hove razgranate infrastrukture koje uvelike
premašuju domete brojnih akademija nauka
i umjetnosti obavezuju na osmišljavanje cje-
lokupnih koncepata za opstanak, kolektivni
razvoj, prepoznavanje talenata, odnosno
brušenje najbolje inteligencije za suočava-
nje sa izazovima koji kucaju na minutnoj

bazi. Umjesto toga još uvijek imamo na sce-
ni vjersko-društveni život koji se odvija oko
mitološkog ili folklornog, džume gdje se
vjernici svakog petka utrpavaju u nefunkci-
onalne vremenske mašine i šalju u nedefini-
ranu prošlost i budućnost. Najčešće se ne
šalju nigdje nego se stvori privid kretnje ta-
ko što se džemat kao vagon van šina zaljulja
petkom, za ramazan ili bajram, da bi se zbu-
njeni i dezorijentirani vratili svojim kućama
i širili identičan proces degeneracije. Ta ko-
lonizirana i kupljena elita kada propalim po-
litičkim opcijama ne nudi usluge kroz svoje
infrastrukture i kada u svojim staklenicima
ne zalijeva lojalne klonove vlastitog medio-
kritetskog kalibra, popunjavaju medijski
prostor širokom lepezom bezobrazne fraze-
ologije ili metaforama o pčelama radilicama
i trutovima koje koriste vremešne učiteljice
pred svojim prvačićima.
Žila kucavica društva
Anketirajući 100 sarajevskih maturana-
ta (50 tinejdžera muslimana i 50 tinejdžerki
muslimanki) u želji da izmjerim nivo religi-
oznosti i osjećaj za životne svetinje kod ti-
nejdžera u jednom muslimanskom društvu,
dobio sam sljedeće rezultate. U anketi je za-
htijevano od spomenute ciljne grupe da: a)
navedu vlastite vitalne životne interese; i b)
da navedu vlastite životne svetinje. Njih
21% nije uopće imalo definirane vlastite vi-
talne interese tako da su to pitanje preskoči-
li, dok su na pitanje o životnim svetinjama
navodili Allaha, Poslanika, Kur’an, ljubav
ili porodicu. Drugih 79% su pod vlastite vi-
talne životne interese navodili vrijednosti u
rasponu od novca, porodice, ljubavi, auto-
mobila, prijatelja, nogometa, hrane, žena,
izlazaka, trave, spavanja, putovanja, hip-
hop muzike, košarke, pjevačke karijere,
udaje, položaja direktora/menadžera i po-
slovnih žena do odlaska iz BiH. Dok bi na
drugo pitanje o životnim svetinjama spomi-
njali - slično kao i navedenih 21% - Boga,
religiju i roditelje. Djevojke su, u velikoj
većini, pod vlastite vitalne interese navodile
okončanje školovanja, udaju i djecu, a u pi-
tanju o svetinjama isticale vlastitu religio-
znost. Dok su momci pod vlastitim vitalnim
interesima isticali žene, novac i provod, a
pod svetinjama isticali najčešće porodicu.
Prepoznati svetinje je lakši dio posla u od-
nosu na razvoj i bdijenje nad vitalnim inte-
resima koji podrazumijevaju isprepletene
procese pune truda i zalaganja. Svetinje zna
istaknuti taksativno svako. Miroslav Škoro
to čini u svojoj pjesmi “Svetinja” ističući
pod istom “vjeru, ljubav i domovinu”, dok
Merlin i Joksimović definiraju sveto kao
“ono pred čime drhtiš, a čemu se diviš”.
Do vrlo sličnih rezultata, po pitanju ne-
shvaćanja koncepta vitalnih interesa, došao
sam anketirajući studente i srednjovječne
vjernike poslije džume namaza u haremima
većih sarajevskih džamija gdje se može opi-
pati bilo islamskog vjerskog života u bh-
društvu. Na upit da navedu ciljeve šerijata
(islama), preko 98% je oko ciljeva šerijata
nagađalo, navodeći obrede (namaza, post,
zekat, hadž, itd.) ili ulazak u džennet. Dok
je samo 2% ispitanika ciljeve šerijata pre-
poznalo u očuvanju (kolektivne) vjere, oču-
vanju života, očuvanju časti, očuvanju (ko-
lektivnog) razuma, očuvanju imetka i oču-
vanju potomstva, jasno pokazujući da znaju
kako nema ajeta niti hadisa ,a da se ne može
svrstati u jednu od spomenutih pet kategori-
ja te da je funkcija spomenutih obreda sen-
zibilizacija čula i osposobljavanje umova
da ostvare i bdiju nad individualnim i ko-
lektivnim interesima i svetinjama. Ovdje
govorimo o ljudima koji po tri-četiri dece-
nije dolaze u kontinuitetu u džamije, na
džume, dnevne namaze, poste ramazan i
nafile, šalju djecu u mektebe, daju zekat,
putuju na hadž, pretplaćeni su na razna
islamska glasila, imaju prepoznatljiv vjer-
ski vokabular, itd. ko je kriv za njihovo is-
puštanje iz vida esencijalnih stvari glede
holističkog razumijevanja islama? Kako je
moguće u jednoj godini ili desetljećima na
džumama vješto izbjeći jezgrovit i funkcio-
nalan govor koji priprema vjernike da razu-
miju islam u duhu vlastitog vremena i da se
pozicioniraju kao učinkoviti i prepoznatljivi
sinovi/kćeri svoga vremena? Zašto je tako
teško naći muslimana ili muslimanku koji
mogu barem o jednom ajetu govoriti naj-
manje pola sata na vjerodostojan, atraktivan
i esencijalan način?
Teufik Velagić (r. 1925.), jedan od Mla-
dih muslimana koji je zahvaljujući montira-
nom procesu osuđen na 15, a odležao 10
godina u komunizmu, objasnio mi je na jed-
nom ručku u Beču razliku između duha vre-
mena u kojem je on stasavao i našeg današ-
njeg, kroz jednu anegdotu iz njegovog ra-
nog djetinjstva. Kao đaka osnovne škole u
Blagaju njegov otac Mehmed-beg Velagić
je pitao uoči 27. noći ramazana što će tražiti
od Allaha u toj blagoslovljenoj noći. A Te-
ufik, tada dječak od nekih 10 godina odgo-
vara svom zabezeknutom ocu: “Tražiću od
Allaha da kralj Aleksandar ustane iz groba i
da oslobodimo Istru!” Iz te rečenice vidimo
dijete sa kristalno jasnom sviješću o vlasti-
tim kolektivnim vitalnim interesima (gubi-
tak teritorije Istre koju treba povratiti), vizi-
jom vojno-političkog autoriteta (kralj Alek-
sandar) koji može povratiti ugroženi vitalni
interes i dječje srce koje u najsimboličnijoj i
najvrijednijoj noći islama ne traži apsolutno
POVRATAK U BUDUĆNOST
ništa lično za sebe, nego verbalizuje svoju
misao i emociju na način da budi divljenje
prema temeljitosti i efikasnosti tadašnjeg
društveno-političkog režima i njegovih in-
doktrinatora. Naravno, Mehmed-beg Vela-
gić intervenira u namjeri da osujeti pokre-
nuti proces u svijesti vlastitog djeteta na
sličan način na koji intervenira i Husein-
beg Zulfikarpašić, kad mu sin Adil (1921.-
2008.) dolazi iz škole uplakan nakon sazna-
nja da je kralj Aleksandar Karađorđević
(1888.-1934.) ubijen. Međutim, usprkos
preciznim savjetima njihovih prvih mento-
ra, prvi ne ostavlja iza sebe ni knjigu niti
dijete, a drugi ipak završava u savezu/braku
s “potomkom trgovaca svinjama”. O (ne)
uspješnosti i (ne)pravovremenosti tih inter-
vencija drugom prilikom.
Provjerite što naši osnovci i srednjoš-
kolci danas traže od Allaha u 27. noći ra-
mazana. Pitajte ih nakon što steknete nji-
hovo povjerenje. Dok je imam izgovarao
dovu poslije namaza prigušenim glasom
sebi u njedra na jeziku koji gotovo nitko
od džematlija ne razumije, mali Esad sa
govornom mahanom je ispruženih ruku
predano aminao. Na moj upit: “Eso, amin
čega?”, Eso je polutiho promucao: “Bbb..
bb..b banana!”
Zaključak 45
Bez obzira kojom hijerarhijom današ-
nji vjernik krene da se penje u sklopu odre-
đenog vjerskog sistema, u vrhu će naći ne-
kog manipulatora koji svoju izgubljenu
dušu namiruje tuđim naivnim dušama očaj-
nim da negdje po svaku cijenu pripadaju.
Dok zvanične Islamske zajednice diljem
ummeta svoja stada odgajaju u duhu površ-
nih i neodređenih poruka tipa: “No East No
West Islam Is The Best”, sakrivajući se iza
tradicijske mitologije i kičavog vjerskog
turizma, mlađi još neistrošeni teolozi upa-
daju u višeslojne zamke banalnosti pretva-
rajući svoje pristalice u duhovne i intelek-
tualne bogalje koji osjećaju iskreno vjersko
ushićenje i osjećaj bitnosti kad samozado-
voljno izgovaraju jadnu rimu: “Muškarac
bez brade – k’o prodavaonica bez čokola-
de.”, zaboravljajući znalački brusiti pro-
stranstva duša svoga stada. Brzina procesa
J
sazrijevanja muslimanskih teologa/intelek- O
tualaca u direktnoj je vezi sa sazrijevanjem
svilene bube sumnje i neodlučnosti u gru- U
dima 98% bošnjačke (muslimanske svjet-
ske) populacije koja jarko želi da iz njiho- R
vih prsa poleti etički i estetički islamizirani
roj leptira koji će oduševiti minijaturnim
N
gravurama na svojim lepršavim krilima. A
Do tada, svilene bube sumnje i neodlučno-
sti kote li se kote. q L
 MURSELOV ŠEGISTAN
Unutarnja dijagnostika manjinske zajednice
Sastanak u Prdehani
Filip Mursel Begović
Predvodniku je u zadnje vrijeme život
postao dosadan. Toliko godina mu se ko-
lektivno ulizuju da mir nalazi jedino kada
svi zajedno odu na kolektivni godišnji od-
mor. Pa i tada nema mira jer ga netko ne-
prestano zove, tužaka se, strahuje, zavidi
drugome te ga salijeće jalovim idejama.
Ako isključi telefon salijeću ga telegra-
mima, čestitkama, a to mu je još više ob-
vezujuće. Upravo mu je takvo ponašanje
postalo najnapornije: to da ga njegove
dvorske ulizice, ti vijećnici, njegove čin-
čile i osobni pedikeri, neprestano očekuju
da on ni na tren ne zaboravi na njihove
potrebe. Zaključio je nedavno da mu ra-
zni Odbori i Vijeća uopće nisu potrebni,
jer, ionako je on taj čija je zadnja. Zašto
onda uopće trošiti vrijeme na neka sastan-
čenja kada bi bilo najjednostavnije da on
donese odluku sam i da se ona potom bez
46 pogovora provede. Međutim, ne može to
učiniti, jer, što bi ljudi rekli da im oduzme
privid demokracije. Nekad ga je to zabav-
ljalo i godio mu je društveni ugled, to da
ga svi prepoznaju, odaju mu počast, za-
gledaju u njega... sada se od tog umorio,
od silnih govorancija i zapisnika.
“I još ta konstituirajuća sjednica no-
voga Vijeća, samo mi još to treba nakon
napornog dana!”, promrmljao je Pred-
vodnik u vlastitu bradu. Bio je u pravu,
jer što uopće konstituirati kada je sve io-
nako ostalo isto, isti ljudi, osim dvojice
novih koje je primio da bi održao privid
pomlađivanja Vijeća. “Ionako su na našoj
strani”, uvjeravali su ga, “pripusti ih, ako
bude problema, budući da su u manjini,
nisu nikada u pravu.”
Prije nego što je izašao iz ureda i kre-
nuo u dvoranu za sastanke još jednom je
J pogledao vlastiti portret kojeg je naslikao
poznati nacionalni slikar. Taj portret ispr-
O va je stajao na ulazu u velebnu instituciju,
ali doznao je od dojavnika da ljudi zastaj-
U kuju i potiho psuju, kada ne mogu izrav-
no i javno njega onda barem to čine u lice
R njegovog portreta. A kome je zapravo rad
N znamenitog slikara za nešto kriv, zamisli-
te, iskaljivati se na nemoćnom portretu,
A psovka promaši Predvodnika i pogodi
portret, cilj je tad promašio čovjeka. Čaša
L se prelila kada je, vjerojatno buntovna
mladež, na njegovom portretu naslikala
hitlerovske brčiće. To ga je zaista uzruja-
lo, i nakon što je u Institutu za restauraci-
ju vraćen izvorni izgled, portret je smje-
šten u njegov ured, na sigurno. Njegov
Najodaniji ulizica, potvrđen kroz niz go-
dina neumornog rada, na ulazu bi prvo
pozdravio Predvodnika, a onda bi se
okrenuo portretu i duboko se naklonio.
To ih je obojicu toliko zabavljalo da su se
u pravilu smijali do iznemoglosti, dušu su
nadušak ispuštali od smijeha.
Na ulasku u dvoranu za sastanke do-
čekali su ga gromoglasnim pljeskom, on
ih trzajem ruke umah smiri i sastanak je
mogao početi. Prvi se obratio Najodaniji
ulizica: “Dragi prijatelji, prije dvadeset
godina nismo imali ništa, danas imamo
sve. Prije svega to možemo zahvaliti na-
šem Predvodniku, junaku našega doba,
našem...” Predvodniku se ovaj uvod nije
svidio, jer uz sve epitete koje je dobivao
onaj da ga nazivaju junakom u najmanju
ruku ga je zabrinjavao. Biti nazvan veli-
kim čovjekom, u redu je, jer to podrazu-
mijeva velika djela. Biti nazvan junakom,
nije u redu, jer od junaka se očekuje neka-
kva žrtva, pa da se i pogine ako treba.
Najodaniji ulizica, dobro poznavajući
ćud predvodnika, skrati stvar i krene sa
iscrpnim nizanjem statističkih podataka
koji su neoborivo dokazivali da je zajed-
nica na pravom putu. Povremeno su se
uključivali i drugi potvrđujući izrečeno.
Tada je došao red da se novom Vijeću
glavom i bradom obrati sam Predvodnik.
Zamoren dosadnim statistikama i fakto-
grafijom, Predvodnik s radošću prvo
ustane. Međutim, ne započne govor što je
unijelo nervozu među vijećnike. Tada
Najodaniji ulizica shvati da Predvodnik
očekuje odobravajući pljesak. On prvi
počne, kao da najavljuje dirigenta simfo-
nijskog orkestra. Kada je pljeskanje zavr-
šilo, Predvodnik zadovoljno sjedne, spu-
sti donju obrvu i nalakti se na stol – što je
značilo da će govor uskoro početi. “Po-
štovani, drago mi je...”, ne završivši po-
zdravnu rečenicu, Predvodnik je, pokuša-
vajući prebaciti nogu preko noge, nez-
godno se nagnuvši prema stolu... ni više
ni manje ispustio vjetar.
I nije to bilo samo puštanje vjetra, bio
je to pravi pravcati gromoglasni prdac
koji je pobjegao iz njegove stražnjice,
poput izbjeglice iz neke afričke banane
države. Isprdio se do kraja Predvodnik i
to je odjeknulo od jednog kuta do drugog
kuta sobe za sastanke, zazujalo je u uši-
ma vijećnika. Nastade neugodna tišina.
Nikada do sada to se nije dogodilo da
Predvodnik nešto kaže ili napravi, a da to
ne naiđe na odobravanje okupljenih, no,
sada je nastao muk. Od neugode ili od
srama nitko nije ni gledao u smjeru Pred-
vodnika – netko je, praveći se značajnim,
pregledavao spise, netko je zirkao sa
strane, netko u strop, jedan je popravljao
kravatu, dvojica su si važno pokazivali
zadnja izvješća Nadzornog odbora, ali
nitko nije gledao u Predvodnika. Po prvi
put samouvjereni vladar svoga Vijeća ni-
je znao što napraviti, kako nastaviti. Bio
je uvjeren da su svi čuli, nisu to mogli
prećutiti. Po glavi mu se počelo motati
misao o tome kako će se ovaj nemili do-
gađaj zasigurno proširiti i izvan sale za
sastanke. Sutra će svi brujati o tome kako
se to oglasila Predvodnikova stražnjica.
Kako će se sada nositi s tom sramotom, s
tim podsmješljivim pogledima? A koliko
puta mu je njegova lijepo odgojena su-
pruga govorila, dok je prdio za vrijeme
središnjeg Dnevnika, da to nema smisla i
da onaj tko ne može kontrolirati svoju
guzicu kod kuće neće je moći kontrolira-
ti ni u javnosti. Sve je bilo uzalud, jer,
izgovorena riječ se ne može vratiti, uči-
njeno djelo se ne može izbrisati, a što se
tek desi kada neki uglednik javno i gla-
sno prdne? Predvodniku se počelo vrtiti
u glavi, od panike počela ga hvatati ne-
svjestica, što ga je još više obeshrabriva-
lo da nastavi sa sjednicom kao da se ništa
nije dogodilo. Štoviše, da je bilo samo
riječ o prdcu još bi možda sve nekako
prošlo, ali uskoro se prostorijom proširio
nesnosan smrad. Jasno je mogao vidjeti
kiseli izraz na licima prisutnih, netko je
tobože brisao nos, netko se češkao kao da
ga svrbi, netko je pokrio lice dlanom kao
da nešto važno razmišlja... ali nitko se
nije usudio ni pomaknuti ili da otvori
prozor jer bi time jasno dao do znanja da

mu smeta miris Predvodnikovog debelog
crijeva.
Neugodnu tišinu prekine glavni tajnik
Vijeća: “Dakle, što ono da napišem u za-
pisnik...”, u taj tren začulo se prigušeno
smijanje i glavni tajnik, koji je po svaku
cijenu želio prebaciti stvari na drugu te-
mu, shvati kakvu je glupost izrekao.
Predvodnik se tada ozbiljno zabrine i
shvati da je vrag odnio šalu. Strogo, ali s
molećivim i nestrpljivim pogledom ošine
svojeg Najodanijeg ulizicu, koji ga je to-
liko puta do sada spašavao iz neugodnih
situacija. Predvodnik nije ni sanjao da je
on već našao rješenje, samo je tog trenut-
ka skupljao unutarnju snagu da izvrši
ono što je naumio, a prekinuo ga je pri-
glupi tajnik. Moglo se vidjeti kako se
Najodaniji ulizica napreže, lice mu se za-
crvenilo, sijedi brk mu je počeo drhtati,
obrazi mu potamnili, a rukama se snažno
uhvatio za stol. Vijećnici su se zabrinuli,
očekivali su da će početi urlati, kao i
mnogo puta do tada kada se netko ne bi
slagao s Predvodnikovim naredbama, pa
bi on preuzeo kontrolu i nanovo usposta-
vio autoritet vlasti. Međutim, Najodaniji
ulizica se odjednom pridigne i, dok su se
ostali vijećnici odmaknuli od stola oče-
kujući salvu deranja, iz njegove stražnji-
ce otme se zvuk najodanijeg prdca kojeg
su prisutni ikada mogli čuti. “Prrrrdddde-
hanaaaaaaaaa...”, toliko jako da se sruši-
la tegla sa cvijećem, a na tom praiskon-
skom glasu mogla bi mu pozavidjeti i
neka operna diva.
Vijećnici nisu ni u primisli mogli do-
kučiti kakav opaki plan sprema preprede-
ni Najodaniji ulizica. Shvatio je on od-
mah koliko je stvar ozbiljna i da bi Pred-
vodnikov prdac mogao značiti konačni
pad njihove vlasti. S tako narušenim
ugledom teško da bi se itko mogao nositi.
Tada je skovao opaki plan – zaključio je,
naime, da su se ne jednom vijećnici gro-
hotom smijali na sasvim glupe i nepri-
mjerene Predvodnikove šale i da bi ovaj
slučaj s prdcem, koji je slučajno izletio,
kao nepozvan gost iz stražnjice, mogao
isto završiti. I bio je u pravu.
Nije dugo potrajalo i čitavo se Vijeće
počelo naprezati, čuli su se jauci, krulje-
nje crijeva, netko je od muke podrignuo,
nekom su šmrklje izašle na nos, a iskre-
nijima suze curiti niz obraze... ali bez
iznimke svi su pokušavali prdnuti. Prvi
su se oglasili potpredsjednici i to zborski
uz pratnju svojih pomoćnika, zatim vo-
ditelji programskih jedinica, i to a cape-
lla stilom. Uslijedili su sasvim obični
prdci većine koja je, naučena da diže ru-
ke kada treba i ne treba, sasvim automat-
ski guzno trubila. Netko je prdnuo i po
nekoliko puta, jednostavno jer je imao
smisla za ritam, netko je prdio kratko,
netko dugo. Istaknuo se šef financija
oglasivši se jednim dugim izdašnim
prdcem, koji je zatim o stol udario kao
da raspolaže vrećom punom strane valu-
te. Šef financija nije na tome stao, odne-
kuda je izvukao snage za još jedan pr-
dac, puno tiši i reskiji, koji je dolazio
odnekud ispod stola, pa se provukao
kroz svačije džepove, zaustavio pred
Predvodnikom i zatim odjeknuo i raspr-
snuo kao novogodišnja petarda.
“Ovo je bilo u ime dvostrukog knjigo-
vodstva”, reče šef financija, što je nasmi-
jalo vijećnike te su uz smijeh nastavili
prditi – doduše ne istog intenziteta, razje-
dinjeno, već svako na svoju stranu. “Pre-
kinite”, odjednom se oglasi Predvodnik,
“tko još nije prdnuo?” Prisutne je zbunila
ova iznenadna Predvodnikova strogost,
ali on je bio i više nego zadovoljan pote-
zom svog Najodanijeg ulizice i ishodom
sastanka. Međutim, znao je da se u toj ka-
nonadi koncertnog oglašivanja stražnjica
može dogoditi i to da netko ne prdne pa
da poslije ispriča što se zapravo dogodilo.
“Mislim da smo svi izrijekom bili jasni”,
reče prvi potpredsjednik. Na to Predvod-
nik počne mirisati zrak i to kao da se na-
lazi u kakvoj ljekovitoj kupki, na inhala-
ciji. Mirisao je dubokim plućima i na
koncu konstatirao: “Dvojica nisu!” Vijeć-
nici su se počeli međusobno pogledavati
tražeći dvojicu koji su utajili prdac. Nije
im dugo trebalo da im pogledi padnu na
dvoje novajlija u Vijeću. Upravo su se
njih dvojica odbili solidarizirati sa stari-
jim prdonjama.
“Prdnite!”, zapovijedi Predvodnik,
na što mu po godinama stariji novajlija
spremno odgovori kratkim ali jasnim
prdcem i time opravda svoj izbor u Vije-
će. Mladac je, naprotiv, isprva počeo kli-
mati glavom kao da to neće, kao da pru-
ža otpor, na što su se ostali vijećnici po-
čeli glasno buniti. Taj mladi vijećnik je
bio poznat po svojim desno orijentira-
nim stavovima. Nije priznavao nikoga, a
mrzio gotovo svakoga. Potajno su ga
zvali Her Flick. Predvodnik je želio da
mu upravo on bude nova snaga koja će
razračunati sa starim suvišnim kadrovi-
ma. No, vijećnicima se učini da Flick
želi nešto reći pa svi redom utihnu. “Sr...
Sra... Sram me je, na dijeti sam, nisam
ručao...”, reče na što ga ostale kolege
počnu bodriti i pljeskom podržavati.
“Prdni, prdni, prdni...”, čulo se navijanje
u dvorani za sastanke. Ali za inat njego-
va stražnjica nikako da ispusti spasono-
MURSELOV ŠEGISTAN
sni prdac. Predvodnik odluči spasiti
stvar i izrekne ono što je znao da će mo-
tivirati Her Flicka: “Za dom spremni!”
Mladac odjednom iz stražnjice ispusti
neki čudni zvuk, začulo se to kao da je
netko probušio vreću punu vode ili do-
boš nakon čega on počne neutješno pla-
kati. “Po... Posr... Posro se klinjo, Flici-
ka se usro!”, reče podrugljivo vijećnik
koji je sjedio do njega.
“Dosta je!”, prekine Predvodnik neu-
godnu situaciju, “mislim da je sastanak
uspješno završen.” “Što da pišem u zapi-
snik?”, ovaj put odlučno zapita glavni taj-
nik. “Piši da su na kraju sastanaka novoi-
zabrani članovi Vijeća upoznati sa dosa-
dašnjim radom i sa stremljenjima naše
institucije i da su ih uspješno usvojili. Piši
da je Predsjednik Vijeća sa odobrava-
njem prihvatio novi saziv i da u budućno-
sti očekuje značajne rezultate”, zaključi
Predvodnik, digne se sa stola i uz zado-
voljno pljeskanje ostalih hitro napusti
dvoranu za sastanke s uvjerenjem da nje-
gova avantura s puštanjem vjetra neće
izaći u javnost iz užeg vijećničkog kruga.
Nije dugo trebalo da uđe u svoj ured,
obriše znoj sa čela i zavali se u stolac. Pri-
je toga tajniku je rekao da nipošto ne pri-
ma posjete. Želio je u miru o svemu po-
razmisliti. U pravilu ga je ponajviše smi- 47
rivalo gledanje u vlastiti portret, kao da je
još jedino s njime mogao biti iskren. Ta-
ko učini i ovaj put, ali opazi da s portre-
tom nešto temeljito ne valja. Zapazi da se
boja na nekim dijelovima slike nadula.
Prvo pomisli da je riječ o kakvoj diverziji
ili da su oni koji su na Institutu za restau-
raciju uklanjali hitlerovske brčiće nešto
krivo napravili. Međutim, kada je prišao
portretu primijetio je da se nadula boja u
središnjem dijelu – negdje posred njego-
vog trbuha. Prstom dotakne nabubreno,
pokušavajući vratiti balončić, ali mjehur
odjednom pukne i ispusti zvuk kakav je
netom čuo iz stražnjice svojeg Najodani-
jeg ulizice.
“Prrrrddddehanaaaaaaaaa...”, začuje
se glas od kojega se ledila krv u žilama, a
nekom bi se stisla i stražnjica. Predvod-
nik osjeti nesnosni smrad, kao kod po-
kvarenih jaja. To ga posve zbuni i on ša-
J
kom udari u vlastiti izdajnički portret koji O
padne i razleti se po sobi. “Ovom institu-
cijom vladaju nečiste sile”, zaključi razo- U
čarano Predvodnik.
Isto je ujutro primijetila spremačica R
prije nego što je u dvorani za sastanke i
ona zatrubila. “Prrrrddddehanaaa”, začu-
N
lo se posve razgovijetno te je ona mogla A
ponosno zaključiti da se nalazi u čarobnoj
dvorani u kojoj i guzice govore. q L
 BOŠNJAČKI INSTITUT SA HAMAMOM BOSANSKA SOBA

UNUTRAŠNJOST HAMAMA GALERIJA BOŠNJAČKOG INSTITUTA UNUTRAŠNJOST HAMAMA

KLUB BOŠNJAČKOG INSTITUTA ZELENI SALON MERSADA BERBERA

BOŠNJAČKI INSTITUT U SARAJEVU

BOŠNJAČKI INSTITUT – FONDACIJA ADILA ZULFIKARPAŠIĆA
MULA MUSTAFE BAŠESKIJE 21, SARAJEVO, BiH
www.bosnjackiinstitut.ba