Urednik

ZELIMIR COLIC, dipl. ing. grad. Recenzenti prof. dr. sc. IVO ALFIREVIC rof. dr. sc. NENAD BICANIC

Prof. dr. sc. VICE SIMIC, dipl. ing. grad.
redoviti profesor Gradevinskog fakulteta Sveucilista u Zagrebu

prof. dr. sc. MLADEN HUDEC Crteze izradio MILlVOJ MERVAR

Graficke urednice ZELJKA SAMBOLEK, JASMINA VRKLJAN
Lektor TOMISLA V SALOPEK, Korektor STANKO SOKOL

dipl. ing.

OTPORNOST MATERIJALA
II. izdanje

I

prof.

Objavljivanje ovog sveucilisnog udzbenika odobrio je senat Sveucilista u Zagrebu rjesenjern broj 02-170 I/3-200 I. od II. prosinca 200 I. godine. © SKOLSKA KNnGA, d.d., Zagreb, 2002. Nijedan dio ove knjige ne smije se umnozavati, fotokopirati ni na bilo koji nacin reproducirati bez nakladnikova pismenog dopustenja. CIP dostupan u Nacionalnoj 410521040 ISBN 953-0-30692-X i sveueilisnoj knjiznici, Zagreb,

Slog i prijelom na racunalu DENONA d.o.o., Zagreb Tisak: lTG-Zagreb

SKOLSKA KNJIGA, ZAGREB, 2002.

SADRZAJ
str. I. 2. 3. 4. UVOD.................................................................. OPCE PRETPOSTA VKE I OSNOVNI V ANJSKE I UNUT ARNlE SILE ANALIZA 4. I. 4." 2. 4.1: 4.
(

3 PRORACUNA 8 II 16

ELEMENTI

NAPREZANJA i komponente naprezanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. jednadzbe ravnoteze " . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..

Pojam naprezanja Diferencijalne Jednadzbe

16 19 22 27 33 35 39 44 45 47 49 51 65 65 67 73

transfonnacija

&1...
~IM(C
0-.J

4.

Glavna naprezanja Glavna posmicna naprezanja Mohrova kruznica za ravninsko stanje naprezanja Mohrova kruznica za prostomo Cauchyjeva Oktaedarske ploha naprezanja Elipsoid naprezanja stanje naprezanja

4.5. 4. ;6.' 4. 7. 4. 8.

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. naprezanja . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . .. naprezanja

~:'"~'2'~9 64-\ " , ." .__._,J

G'L

\
/5.

4. 9. 4.\~; 4.

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. i devijator naprezanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. unutarnjih sila ikomponenata

4.0.
5:~ 5i~ 53) 5.4; 5.(

n~ Sfemi

ravnine i oktaedarska

tenzor naprezanja

Veza izmedu komponenata DEFORMACIJA defonnacija

ANALIZA

Pojam pomaka i defonnacije Komponente Defonnacija Ravninsko u zadanome smjeru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. stanje deformacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..

Smjerovi i velicine glavnih defonnacija Uvjeti neprekinutosti

76 80 83

50

6.

VEZE IZMEDU NAPREZANJA 6.1. ' Eksperimentalni podaci
0

I DEFORMACIJA vezi izmedu naprezanja materijala

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. i defonnacija ...............

88 88 94

6.~.,

6,h
6.4.

Hookeov zakon, konstante elasticnosti Zakon superpozicije Saint Venantov princip

96
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. stanje naprezanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 98 100 105

6.5';
6.6..

Hookeov zakon za prostomo

Hookeov zakon za ravninsko stanje naprezanja Hookeov zakon za ravninsko stanje defonnacija Utjecaj temperature NAPREZANJE I KOEFIClJENT SIGURNOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..

6:,2:
6.~. 7.

106
lOB 115

DOPUSTENO

B. OPCI PRISTUP RJESA VANJU PROBLEMA U ZNANOSTI OOTPORNOSTI MATERIJALA . . . . . . . .. . .. . .. . .. .. . . .. .. . .. .. . .. .. . . .. .. .. .. . . . .. . . . .. ...

liB

/

I

I
I

VI 9. AKSIJALNO 9. 2. 9. 3. 9. 4. 9. S. 9. 6. 9. 7. 9. 8. 9. 9. 9.10. 9.11. 9.12. OPTERECENJE STAPA

Sadrfaj

Saddaj

VII
Koncentracija naprezanja pri torziji 299 303 , . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 306 316 319 320 334 337

120 120 128 131 134 138 142 146 IS2 IS9 162 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 168 172 181 194 194 pri cistern posmiku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. na smicanje (odrez) RA VNIH PRESJEKA STAPA sustava sustava 197 198 208 208 213 21S 217 221 223 224 presjeka . . . . . . . . . . . . . . .. 227 227 228 230 230 232 235 241 246 .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. pri torziji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 24~' . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..

13.9.

9. I. Rastezanje

i pritisak ravnog stapa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..

Utjecaj vlastite tezine Stap jednake cvrstoce na rastezanje i pritisak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. Sastavljeni stap Plan pomaka Potencijalna energija deformacija sistemi .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. stapa Staticki neodredeni Pocetna naprezanja Koncentracija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . ..

14. SA VIJANJE RA VNIH ST APOV A 14. I. Cisto savijanje 14. 2. Proracun cvrstoce i izbor presjeka pri cistern savijanju 14. 3. Potencijalna energija deformacija pri cistern savijanju 14. 4. Opci slucaj savijanja (savijanje silama) 14. S. Posmicna naprezanja u simetricnirn tankostijenim stapovima 14. 6. Savijanje silama nesimetricnog 14. 7. Poprecna normalna naprezanja 14. 8. Glavna naprezanja 14.10. Koncentracija i trajektorije stapa, Srediste posmika pri savijanju stapa poprecnirn opterecenjern glavnih naprezanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..

Toplinska naprezanja Aksijalno udarno opterecenje naprezanja Rastezanje uzeta lancanice I OEFORMACIJE

34S
348 3S1 369 372 377

14. 9. Proraeun cvrstoce pri savijanju silama naprezanja pri savijanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 14.11. Savijanje stapova promjenljivog 14.13. Proracun sastavljenih 14.IS. Potencijalna IS. OEFORMACIJA presjeka

10. NAPREZANJA II. SMICANJE 11.1. 11.2. 11.3.

POSUOA TANKIH STIJENKI

14.12. Nosaci jednake cvrstoce na savijanje

nosaca
pri savijanju silama

38S
400 409 413 414 presjeka presjeka . .. 418 441 447 460

(OOREZ) energija deformacija

14.14. Savijanje stapa izradenog od razlicitih materijala energija deformacija RAVNOG

Cisti posmik Potencijalna Proracun elemenata opterecenih KARAKTERISTIKE

STAPA PRI SAVIJANJU elasticne linije nosaca elasticne linije nosaca konstantnoga elasticne linije nosaea promjenljivoga deformacija nosaca

12. GEOMETRIJSKE

I

IS.1. IS.2. 15.3. 15.4. IS.5. IS.6. IS.7. IS.8. IS.9.

Oiferencijalnajednadfba Analiticka Analiticka

12. I. Staticki momenti i momenti tromosti (inercije) ravnih presjeka 12. 2. Promjena momenata tromosti pri translaciji koordinatnoga 12. 3. Promjena momenata tromosti pri rotacij i koordinatnoga 12. 4. Glavne osi i glavni momenti tromosti 12. S. Mohrova kruznica tromosti 12. 6. Polumjer tromosti 12. 7. Elipsa tromosti 12. 8. Momenti tromosti jednostavnih 12.8.1. Pravokutni presjek 12.8.2. Kruzni presjek 12.8.3. Presjek oblika kruznog prstena 12.8.4. Trokutni presjek . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 12.8.S. Elipticni presjek 12. 9. Momenti tromosti slozenih presjeka 12.10. Momenti otpora ravnih presjeka 13. TORZIJA RAVNIH STAPOVA 13.1. 13.2. 13.3. 13.4. Torzija §tapova kruznoga presjeka Potencijalna energija deformacija presjeka analogija Staticki neodredeni Prandtlova .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..

I

metoda odredivanja metoda odredivanja

I I I

Grafoanaliticka Odredivanje

metoda odredivanja

Graficko odredivanje

elasticne linije nosaca

progiba metodom konacnih diferencija

46S
471 476 479 OPTERECENm 481 . 490 503 . SIS

Progib zbog poprecne sile Utjecaj promjene temperature Proracun krutosti pri savijanju

16. NAPREZANJA

IPROGIBI NOSACA PRI UDARNOM

17. KOSO SAVI1ANJE 18. SA VIJANJE RA VNOG STAPA 00 MATERIlALA S RAZLICITIM MOOULOM ELASTICNOSTI NA RASTEZANJE I PRITISAK LITERA TURA KAZALOPOJMOVA KAZALO IMENA

........................................................

SI6 . S20

2S6
2SB 26B 27·1 279

zadaci pri torziji

Torzija stapa neokruglog membranska

I3.S.
13.6. 13.7. 13.8.

Torzija stapova s tankim stijenkama otvorenog profila Torzija stapova s tankim stijenkama zatvorenog profila Zavojna opruga kruznoga presjeka

28l
295

r
PREDGOVOR
Ovaj udzbenik u nesto prosirenu obliku sadrzi gradivo koje se predaje u sklopu predmeta OTPORNOST MATERIJALA I u trecem semestru na Gradevinskom fakultetu Sveucilista u Zagrebu. U prvom dijelu udzbenika obradeni su osnovni pojmovi, pretpostavke i metode proracuna, te analiza naprezanja i analiza defonnacija pri malim defonnacijama. Veza izmedu naprezanja i defonnacija dana je za idealno elasticno tijelo. U drugom dijelu udzbenika obradeni su osnovni slucajevi opterecenja stapa: rastezanje, pritisak, torzija, smicanje i savijanje. Pri tom je razmatrano i savijanje kompozitnoga stapa i stapa od bilineamog materijala. Takoder su obradeni osnovni slucajevi djelovanja aksijalnog i poprecnog udarnog opterecenja stapa uz poseban osvrt na razliku izmedu djelovanja statickog i dinamickog opterecenja, Da bi se olaksalo razumijevanje i prihvacanje izlozenog gradiva, na kraju pojedinih poglavlja dodani su rijeseni primjeri, a oni su odabrani tako da dopunjuju izlozena teorijska razmatranja. Mislim da ce ovaj udzbenik korisno posluziti ne samo studentima tehnickih fakulteta nego i inzenjerima u praksi, koji zele osvjeziti svoje znanje iz podrucja mehanike cvrstoga defonnabilnog tijela. Na kraju udzbenika nave dena je literatura kojom sam se sluzio pri pisanju ovog udzbenika. Udzbenik su recenzirali dr. sc. Ivo Alfirevic, redoviti profesor Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveucilista u Zagrebu, dr. sc. Vlatko Brcic, redoviti profesor Gradevinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, dr. sc. Kresirnir Herman i dr. sc. Zlatko Kostrencic, redoviti profesori Gradevinskog fakulteta Sveucilista u Zagrebu. Srdacno im zahvaljujem na mnogim korisnim primjedbama i savjetima. Zahvaljujem i Milivoju Mervaru koji mije pomagao pri izradi crteza, Zahvaljujem se svim suradnicima iz "Skolske knjige", a posebno Zelimiru Colicu, dipl, ing. grad. uredniku edicije, koji su radili na tome da kojiga bude sto bolje opremljena i da sto prije bude predstavljena javnosti. Usprkos svim nastojanjima, bilo je tesko ukloniti sve pogreske, bile one tiskarske bilo one stvarne. Zato cu biti zahvalan citaocima koji me upozore na nadene pogreske i nedostatke i time pridonesu poboljsanju ovog udzbenika. U Zagrebu u lipnju 1990. godine Autar

PREDGOVOR DRUG OM IZDANJU
Drugo izdanje ovog udzbenika nepromijenjeno je prvo izdanje u kojernu su ispravljene uocene tiskarske pogreske, Ovo izdanje udzbenika recenzirali su dr. sc. Nenad Bicanic, redoviti profesor Department of Civil Engineering University of Glasgow i dr. sc. Mladen Hudec, profesor emeritus Sveucilista u Zagrebu, redoviti profesor Rudarsko-geolosko-naftnog fakulteta Sveucilista u Zagrebu, Srdacno irn zahvaljujem na obavljenoj recenziji. Zahvaljujem svim suradnicima iz Skolske kojige, a posebno Zelimiru Coli6u, dip!. ing. grad., na brizi oko pripreme i objavljivanja ovog izdanja. Zagreb, prosinac 200 I. Autar

1. UYOD

Otpomost materijala jedna je od grana primijenjene mehanike koja proucava probleme cvrstoce, krutosti i stabilnosti pojedinih dijelova tehniekih konstrukcija od cvrsroga deformabilnog materijala. Pod cvrstocom konstrukcije iii dijela konstrukcije razumijeva se sposobnost prenosen]a opterecenja bez pojave lorna. Krutost konstrukcije oznaeuje otpomost konstrukcije na deformiranje (promjenu oblika i volumena). Pod stabilnosti konstrukcije razumijeva se sposobnost konstrukcije i njezinih elemenata da pod zadanim opterecenjem zadrze prvobitni oblik elasticne ravnoteze. Istrazujuci proces deformiranja i razaranja tijela, znanost 0 otpomosti materijala tezi utvrditi osnovna nacela i postupke proracuna cvrstoce, krutosti i stabilnosti pojedinih dijelova konstrukcija. Proracun cvrstoce sastoji se u odredivanju najmanjih dimenzija pojedinih dijelova konstrukcija iskljueujuci mogucnost pojave lorna pod djelovanjem zadanog opterecenja, Proracun krutosti obuhvaca odredivanje deformacija konstrukcija pod djelovanjem zadanog opterecenja, koje moraju ostati u dopustenim granicama odredenim uvjetima upotrebe same konstrukcije. Proraeun stabilnosti sastoji se u odredivanju opterecenja pod kojim konstrukcija i njezini elementi zadrzavajujos prvobitni oblik elasticne ravnoteze, Skup ovih proracuna naziva se dimenzioniranje elemenata konstrukcija. Pri dimenzioniranju elemenata konstrukcija moraju biti ispunjeni uvjeti cvrstoce, krutosti i stabilnosti, upotrebljavajuci upravo onoliko materijala koliko je nuzno da budu zadovoljeni trazeni uvjeti sigumosti. To znaci da uz uvjete sigurnosti moraju biti zadovoljeni i uvjeti ekonomicnosti konstrukcij e. U teorijskoj mehanici kao osnova za razmatranje uvodi se model krutog, nedeformabilnog tijela, i na njemu se izvode svi zakoni i principi statike i dinamike. Medutim zbog djelovanja raznih utjecaja (vanjskih sila, promjena temperature itd.) sva se realna tijela vise iii manje deformiraju, tj. mijenjaju svoj oblik i volumen, pa je potrebno naci vezu izmedu vanjskih sila, oblika tijela i vrste materijala s naprezanjima i deformacijama tijela. Za razliku od drugih grana mehanike deformabilnog tijela - teorije elasti~nosti i plasti~nosti, u znanosti 0 otpomosti materijala ta zadaca tezi se rijesiti 8tOjednostavnijim i dostupnim metodama u inzenjerskoj praksi, primjenjujuci razmjemo jednostavan matematicki aparat i uvodeci odredene pretpostavke 0 strukturi i svojstvima materijala i karakteru deformacija tijela. Tako dobiveni rezultati provjeravaju se eksperimentalno mjerenjima na mode1ima iii na samim konstrukcijama. Za znanost 0 otpomosti materijala kao tehnicku disciplinu karakteristicna je primjena pribliznih metoda koje se osnivaju na rezulta-

te je odredio granicu elasticnosti za neke materijale. svoje principe i zakone gradnje birali na osnovi intuicije. te je primjenom diferencijalnog racuna dobio jednadzbu koja izrazava da je zakrivljenost savijene osi nosaca u svakoj njezinoj tocki razmjema momentu savijanja u toj tocki.hipotezu ravnih presjeka. zatim pokuse sa zicom opterecenom na rastezanje i pokuse savijanja drvene konzole. grede upete najednom kraju. kao i stapove s pocetnom zaknvIJ~n?scu. On je uveo i pojam posmicnog n~pre~nja. Uveo je pojam "generaliziranih koordinata" i "generaliziranih sila". A. jedan od prvih velikih umova koji su se bavili proucavanjem cvrstoce tehnickih konstrukcija bio je Leonardo da Vinci (1452-1519). L.dao je fra. Engleski fizicar Robert Hooke (1635-1103) godine 1678.nzolni no~at.savijene grede uzduzna vlakna rastegnuta. U njegovim zapisima postoje podaci koji se odnose na eksperimentalna istrazivanja cvrstoce grede oslonjene na oba kraja. bez najave trajnih defonnacija. .. ali neovisno 0 Hookeu. Mariotte (1620-1684) na osnovi svojih eksperimentalnih istrazivanja dosao je godine 1680.e uzimajuci u obzir djelovanje momenta savijanja i poprecni~ sila. maten~ala. I. Galileijeva knjiga prva je publikacija na podrucju znanosti 0 otpomosti materijala i oznacava pocetak povijesnog razvoja mehanike deformabilnih tijela. Znatan prinos razvoju znanosti 0 otpornosti materijala dao je francuski inzenjer i ucenjak Louisa Navier (1185-1836) kojije godine 1826..e ispravnije. njegova su istraZivanja prvi pokusaj da se pronade metoda kojom bi se mogla provesti logicna analiza naprezanja i racunski odrediti potrebne dimenzije konstrukcijskih elemenata. objavio je knjigu "De Potentia Restitutiva" koja sadrzi rezultate Hookeovih pokusa s elasticnim tijelima. Kao inzenjer rukovodio je razmm. st. Daniel Bernoulli (1100-1182) proucavao je probleme vibracija elasticnih tijela. Engleski ucenjak Thomas Young (1113-1829) god!ne 1~07. cvrstoca grede oslonjene na oba kraja smanjuje se s duzinom grede.~. Lagrange (1136--1813) nastavio je istrazivanja stabilnosti pritisnutih stapova zglobno pricvrscenih na oba kraja. koji je prvi put objavljen u spomenutoj knjizi. stupova i zica. Slavni matematicar Leonhard Euler (1101-1183) primjenom varijacijskog racuna izveo je diferencijalnu jednadzbu savijene osi stapa. drvenih konstrukcija i dr. koji je bio profesor matematike u Padovi.:. predlazuci pri tom da se uz koheziju u obzi~. Pri tim eksperimentalnim istrazivanjima Hooke je godine 1660. Istraz. lstrazivao je torziju okruglog stapa. mostova itd. Mariotte je proucavao savijanje greda. Proucavao je utjecaj ukljestenja oslonc~ na porast cvrstoce grede. zg. ist~zivao je ko. daje produljenje razmjemo sili. sto ga je navelo da pocne proucavati mehanitk~ s~ojs~~a mater~J. u 18.prvi)e r~~io metodu rjesavanja staticki neodredenih problema pn rastezanju. Iako se Galileijeva pretpostavka 0 jednolikoj raspodjeIi unutamjih sila u presjeku grede opterecene na savijanje pokazala netocnom. pokusa i prakticnog iskustva stecenog u toku prijasnjih vjekova. Uvod 5 materijala Za znanost 0 otpomosti materijala moze se reci da je to jedna od osnovnih tehnickih disciplina koja ima vaznu ulogu II tehnickoj izobrazbi inZenjera i 11 oblikovanju inzenjerskog nacina misljenja. tezili postaviti formule za odredivanje granicnog opterecenia koje dovodi do rusenja konstrukcije. Na osnovi te postavke usavrsio je teoriju savijanja nosaca.ivao je stabi~nost sta~ov~ izlozenih pritisku i pronasao da pri stanovitom opterecenju o?hk. Onje prvi obratio pozomost na to da mehanika krutih tijela nije dovoljna za rjesavanje mnogih problema sigumosti konstrukcija te da se moraju uzeti u obzir fizikalna svojstva materijala. pronasao Zakon 0 lineamoj ovisnosti izrnedu opterecenja i deformacija pri rastezanju. odredi~i velicinu opterecenja do kojeg se konstrukcija ponasala potpuno elasticno. mehanike i dr. te ustanovio da su na ispupcenoj strani . te je dao fonnulu za proracun cvrstoce cijevi izlozene unutarnjern pritisku. spomenika. piram ida. Osnivacern znanosti 0 otpomosti materijala smatra se slavni Galileo Galilei (1564-1642). Dok su istrazivaci iz 18.4 tima teorijskih i eksperimentalnih istrazivanja. izdao prvi udzbenik ootpomosti materijala kojim su se inzenjeri sluzili u iducih nekoliko desetljeca.) i konkretnih tehnickih disciplina (betonskih. Francuski fizicar E. fizike. ana ostvaruje vezu izmedu teorijskih disciplina (matematike. Bernoulli izrekao je jednu od vaznih hipoteza znanosti 0 otpornosn materijala . Najvjerojatnije je da su stari graditelji hramova. Prema tim podacima. postoji potreba za poznavanjem principa za odredivanje potrebnih dimenzija pojedinih konstrukcijskih elemenata.. Iscrpn~ je prou~avao P:Itisnute prizmaticne stapove. Coulomb (1136--1806). Pr~utavaj~ci savijanje. Navier je rijesio problem savijanja pri~maticnih ~tapo. Coulomb je istrazrvao s~vlJanJe konzol.!=7ad. . Navier je smatrao da j.evms. do istog zakona. Francuski matematicar J. st. To je prvi objavljeni rad u kojem se proucavaju elasticna svojstva materijala. odnosno njihova sposobnost da donekle mijenjaju oblik i volumen zbog djelovanja vanjskih sila. J. ad najranijih vremena. objavljenom u Leidenu 1638. metalnih.ncu~ki inzenjer C. Dalje se navodi da se nosivost stupa smanjuje s njegovom duzinorn ida se povecava u odredenom odnosu s njegovim poprecnim presjekom. Jakob Bernoulli (1654-1105) proucavao je oblik savijene grede. Hooke opisuje svoje pokuse sa zavojnim oprugama. Galileo Galilei svojaje istrazivanja 11 raznim podrucjima mehanike objelodanio u poznatom djelu "Discorsi e Dimostrazioni matematiche intomo a due nuove scienze". dao je n:'at. Zato u znanosti 0 otpomosti jednako vaznu ulogu imaju teorijska i eksperimentalna istrazivanja.1 t~en~e u?utar. Rijesio je diferencijalne jednadzbe poprecnih vibracija prizmaticnih stapova koje je izveo Daniel Bernoulli. posebno u trenutku lorna s pOJavoI? pukotina u kosim pr~sJecima. koja 110sinjegovo ime i osnovaje mnogih istrazivanja u razlicitim problemima spomenute znanosti.~~m radovima. Hooke je svojim zakonom postavio osnovu na kojoj je kasnije izgradena mehanika elasticnih tijela. Uvod I. Prema sacuvanim zapisima.em~~icku fonnulaciju Hookeovog zakona i uveo pojam modula elasticnosti pn rastezanju 1 pritisku. koji se obicno nazi va Youngovim modulom. Prvi je uspio izvesti diferencijalnu jednadzbu popreenih vibracija prizmaticnih stapova. Ta njegova l~t~zlv~~Ja obuhvacaju i stapove promjenljiva presjeka. i sluzi kao osnova za proucavanje svih grana mehanike defonnabilnog tijela.stapa postaje ~es~?lla~ 1 da se stap pod djelovanjem aksijalnih sila pritiska moze savmun. a povecava sa sirinorn presjeka. Veliki doprinos razvoju znanosti 0 otpomosti materijala. kad su Ijudi tek pocinjali graditi najjednostavnije tehnicke konstrukcije.al~ 1 razlicite druge probleme konstruktorskog inzenjerstva.lobno oslonjenu gredu i gredu upetu na krajevima. a uopce se ne spominje utjecaj visine grede na njezinu cvrstocu.). pritisku 1 savijanju. a na udubljenoj strani pritisnuta. uzme . U dijelu te knjige razmatraju se mehanicka svojstva razlicitih materijala i navedeni su rezultati istrazivanja cvrstoce stapa pri rastezanju i konzolnog nosaca pri savijanju poprecnirn opterecenjern. Sve rezultate svojih teorijskih istrazrvanja provjeravao je eksperimentalno. Young je prvi promatrao ekscentricni pritisak i rastezanje pravokutnoga stapa 1 ~a njega dao tocno rjesenje. Onje prvi poceo proucavati djelovanje dinamickog opterecenja.

dokazao je da se cisto smicanje uzrokuje rastezanjem u jednom pravcu i isto tolikim pritiskom u ortogonalnom pravcu. Barre de Saint-Venant (1797-1886). ploca i Ijuski. G. Maxwella. Ostrogradski (1801-1861). Rezultati Saint. anizotropnih i viskoelasticnih materijala itd. kao sto su problemi dinamickih opterecenja tehnickih konstrukcija. M. Misesa. Hertza. razvio je drugu teoriju cvrstoce koja se osniva na proracunu maksimalnih deformacija. V. utvrdivanje novih kriterija cvrstoce i proracun prema granicnim stanjima. a cesto se primjenjuje u tehnickim analizama naprezanja u konstrukcijama. Poisson (1781-1840). Uvod 7 proucavao je problem izvijanja ekscentricno pritisnutih stapova. Timosenka. Beitramia. Razradivao je teoriju udara i vibracija te je postavio temelje Teorije plasticnosti. Pri elementarnom razmatranju cistoga savijanja grede Saint-Venant formulirao je princip koji nosi njegovo ime. Cauchy je zakljucio da se elasticna svojstva nekoga izotropnog materijala mogu izraziti dvjema elasticnim konstantama. Haigha. teorije elasticnosti i plasticnosti radi lito tocnijeg odredivanja naprezanja i deformacija i provedbe lito tocnijeg proracuna cvrstoce i stabilnosti konstrukcija. Polazeci od molekularne teorije elasticnih tijela. te daje vezu izmedu sest komponenata naprezanja i §est komponenata relativnih deformacija za neko izotropno tijelo. On je prvi dao rjesenje problema torzije stapa uskoga pravokutnog poprecnog presjeka. Guesta. objavio prvu knjigu Teorije elasticnosti. bez obzira na to §to se u tom slucaju poprecni presjek iskrivljuje. pri izvodenju opcih jednadzbi ravnoteze napusta proucavanje molekulamih sila izmedu pojedinih cestica deformiranoga elasticnog tijela. Lame (1795--1870) koji je go dine 1852. Francuski matematicar Augustin-Louis Cauchy (1789-1857). Proces istrazivanja u podrucju znanosti 0 otpornosti materijala i dalje je u toku jer razvoj tehnike namece nove probleme iz podrueja mehanike deformabilnih tijela. Castigliana. Prandtla. izveo jednadzbu za komponente vektora punog naprezanja koji djeluje u proizvoljnom presjeku. Navier i Cauchy smatraju se osnivacima matematicke teorije elasticnosti. Navier je godine 1821. uveo je pojam deformacije te pojam glavnih naprezanja i glavnih deformacija. Saint-Venant nasao je postupak za odredivanje polozaja neutralne osi pri kosom savijanju. kojije razvijao tehnicku teoriju elasticnosti. kao i slucaj zajednickog djelovanja savijanja s rastezanjem iii pritiskom. Hubera. istrazivanje metoda proracuna konstrukcija izradenih od nehomogenih. Za novijaje istrazivanja karakteristicno objedinjavanje metoda znanosti 0 otpornosti materijala. time je dobio potpun sustav jednadzbi za rjesavanje problema elasticnosti izotropnoga tijela. Mohra. D. Bacha. Lovea. koju su kasnije razvijali S. Proucavao je savijanje zakrivljenih stapova (ravninskih i prostornih). Henckya. moze primijeniti i pri poprecnorn savijanju.Venantovih istrazivanja imali su golem utjecaj na razvoj znanosti 0 otpornosti materijala. Razradio je teoriju uvijanja prizmaticnih stapova. dokazao je ispravnost osnovnih hipoteza elementarne teorije za slucaj cistog savijanja (da poprecni presjeci ostaju ravni ida uzduzna vlakna ne djelujujedno na drugo) i pokazao je da se formula za normalna naprezanja izvedena na osnovi tih hipoteza. istrazuje zajednicko djelovanje savijanja i torzije prizmaticnih stapova. Dokazao je zakon uzajamnosti posmicnih naprezanja. Saint-Venant dao je tocno rjesenje problema savijanja stapova male zakrivljenosti. Mushelisvilia i mnogih drugih. zatim Clapeyron (1799-1864). Bettia. prvi formulirao opce jednadzbe ravnoteze. za razliku od Naviera. Nadaia. nego da se vitopere. Takoder je proucavao savijanje zakrivljenih stapova. istrazivanje utjecaja visokih i niskih temperatura na mehanicka svojstva materijala. . te uvodi pojam naprezanja. Michella.r I 6 1. daljnji razvoj teorije plasticnosti. Uvod I. Znatan su doprinos razvoju teorije elasticnosti i znanosti 0 otpornosti materijala radovi Rankina. te dokazao da pri tom poprecni presjeci ne ostaju ravni. On je rijesio problem savijanja stapa od materijala koji se ne ponasa po Hookeovom zakonu.

kazerno da je idealno elastic no. Ako defonnacije. tj. Materijal je izotropan ako su mu fizikalno-mehanicka jednaka (metali. Kada tvar nije u napregnutom stanju.1. a ako se mijenjaju od tocke do tocke. To ima za posljedicu da su sve funkcije koje opisuju ponasanje materijala neprekinute. Ovisno 0 odnosu polumjera zakrivljenosti osi stapa i visine poprecnoga presjeka. Pod djelovanjem vanjskih sila realno se tijelo defonnira. Teorijska i eksperimentalna istrazivanja u znanosti 0 otpomosti materijala provode se prije svega na modelu stapa izradenog od homogenog. Stap moze biti konstantna iii promjenljiva poprecnog presjeka. 2. 2. tijelo je visko- elastieno.1b). Ljuskom nazivamo izbocenu plocu. U cvrstim tijelima te su cestice medusobno povezane privlacnim. Stap je tijelo kojega su poprecne dimenzije male u usporedbi s njegovom duljinom (sl. Drvo je anizotropno jer ima razlicita svojstva u smjeru vlakana od svojstva u smjeru okomito na vlakna. a odreduje se eksperimentalnim postupkom. 2. Defonnacija pri opterecenju u smjeru vlakana znatno se razlikuje od defonnacije pri opterecenju okomito na vlakna. zakrivljene stapove dijelimo na stapove male zakrivljenosti i na stapove vel ike zakrivljenosti. stapove dijelimo na rayne i zakrivljene. zeljezo za kotlove i sl. ravninska iii prostorna krivulja. Prema danasnjim spoznajama. Stap kod kojega je debljina stijenke znatno manja od os nov nih dimenzija poprecnoga presjeka nazi va se tankostijenim (sl. ne isceznu potpuno nakon rasterecenja. ravninski i prostorno. a) b) c) e) Slika 2. Kako se vidi. a odreduje se eksperimentalnim postupkom. Promatra se model idealiziranog tijela.). kontinuuma. nego je njihova razlika jednaka velicini unutamjih sila.2. 2. Os stapa moze biti pravac. tijelo omedeno dvjema zakrivljenim plohama izrnedu kojih je udaljenost (debljina Ijuske) mala u usporedbi s drugim dimenzijama (sl. razmaci se izmedu diskretnih cestica mijenjaju. izotropnog i elasticnog materijala. slika 0 ponasanju najmanjih cestica tvari. Defonnacija tijela ovisi 0 vanjskom opterecenju. tj. tako da se moze primijeniti pojam granicne vrijednosti ·(limesa). postaje prilicno slozena. Slozenost oblika realnoga tijela znatno utjece na napregnuto stanje tijela. . Ako tijelo nakon rasterecenja u potpunosti zauzrne svoj prvobitni oblik. Pretpostavljamo da tvar ima svojstva neprekinute sredine. Opee pretpostavke i osnovni elementi prorafuna 9 0 Ako defonnacije tijela ne ovise sarno opterecenju nego i 0 vremenu. tj. tvar (materija) sastoji se od diskretnih cestica na vrlo malim razmacima u pravilnom iii nepravilnom rasporedu u prostoru. Zbog toga se tijela u geometrijskome smislu razvrstavaju u nekoliko osnovnih model a za koje su pojedinacno razradeni racunski postupci proracuna naprezanja i defonnacija. Poprecni se presjek dobiva presijecanjem stapa ravninom okomitom na os stapa. Ovisno 0 tome. Ako je tvar u napregnutom stanju. sto odgovara i promjeni intennolekularnih sila koje se u tom stanju vise medusobno ne uravnotezuju. OPCE PRETPOST AVKE I OSNOVNI ELEMENTIPRORACUNA 2.le). Ptocom nazivamo prizmaticno tijelo kojega je debljina mala u usporedbi s ostalim dvjema dimenzijama (sl. cak i u slucaju njihova pravilnog rasporeda u prostoru. izazvane vanjskim silama. Pretpostavljamo da je ta ovisnost Iinearna i za realno tijelo to vrijedi do stanovite granice opterecenja koja se naziva granicom proporcionalnosti.). lz tih razloga u znanosti 0 otpornosti materijala uzima se mehanicki model materijala kojemu se pripisuju odredena svojstva. Linija sto spaja sredista svih poprecnih presjeka stapa naziva se os stapa. Materijal je homogen ako su mu fizikalno-rnehanicka svojstva u svim tockama jednaka. tj. kazemo da je tijelo elasto-plastleno.la). Naravno da je analiza naprezanja i deformacija ravnih stapova najjednostavnija. moramo voditi racuna 0 promjeni oblika i volumena tijela.lc). da tvar jednoliko i bez supljina ispunjava volumen tijela. odnosno vlskoplastleno. Materijal koji ima fizikaino-mehanicka svojstva jednaka sarno u odredenim smjerovirna vlakana koja su upravljena usporedo osima bilo kojega pravokutnoga koordinatnog sustava nazi va se ortotropnim (valjani celik. Preostale defonnacije nazivaju se trajnim (pennanentnim) iii plastienlm. intennolekularnim silama. materijalje nehomogen. Realno tijelo rnozemo smatrati potpuno elasticnim sarno do stanovite granice opterecenja koja se naziva granicom elasticnostl. 0 njegovoj defonnaciji pod djelovanjem vanjskih sila. za tijela zbijena oblika najslozenija. te se intennolekulame sile u unutrasnjosti tijela medusobno uravnotezuju. svojstva u svim smjerovima Materijal je anizotropan ako su mu rnehanicko-fizikalna svojstva u razlicitirn smjerovima razlicita. Napustimo Ii hipotezu 0 krutosti tijela.ld). staklo itd. 2. Tijelo zbijena oblika ima podjednake sve tri dimenzije (sl. mijenja svoj oblik i volumen.

iii kontinuirano raspodijeljene na odredenoj povrsini tijela. Zato ubrzanje tocaka konstrukcije 1 slle.u s~ iii. Slika3. Povrsinske sile djeluju sarno u tockama vanjske povrsine tijela i ne ovise 0 masi tijela. Uzima se da. se n~.10 2. Opterecenje koje djeluje u toku kratkog vremenskog intervala naziva se udarnim npterecenjem. uzrokovane gibanjem rnase. a kad dostignu svoju konacnu vrijednost. Dlnamicka opterecenja mijenjaju se u kratkim vremenskim intervalima i izazivaju znatno ubrzanje konstrukcijskih elemenata. a uzrokovane djelovanjem vanjskih sila. 3. Kod teorije treeega reda uvjeti ravnoteze postavljaju se na deformiranom izrazu za deformacije zadrZavaju se i nelinearni clanovi. odnosno teorija prvoga reda. VANJSKE I UNUTARNJE SILE Pri rjesavanju vecine zadaca u znanosti 0 otpornosti materijala primjenjuje se hipoteza ravnih presjeka (hipoteza 1. Bernoullia) na osnovi koje pretpostavljarno da ravni presjeci izvedeni u mislima prije deformacije ostaju ravnl i nakon deformacije. a u Sile koje djeluju na tijeio. tj. Kod teorije drugoga reda uvjeti ravnoteze postavljaju se na deformiranom izrazu za deformacije zadrZavaju se sarno linearni elanovi. Primjer je statickog opterecenja vlastita tezina konstrukcije. a to je stanje kada nema vanjskih utjecaja (sila. hidrostatski tlak na stijenke rezervoara itd. Unutarnje su sile intennolekularne sile unutar tijela. au tijelu. uvjeti ravnoteze postavljaju se na nedefonniranom tijelu. ne mij~~jaj. Vanjske sile mogu biti povrsinske i volumenske. a uzrokovane su djelovanjem drugih tijela. One postoje uvijek (i kad nema vanjskih sila) i zahvaljujuci njima tijelo ima odreden oblik. a mogu biti koncentrirane (djeluju na vrlo maloj povrsini tijela). Opterecenja koja se mijenjaju po periodicnorn zakonu nazivaju se perjodlckl promjenljiva iii ciklicka optereeenja.1). Prema nacinu djelovanja vanjskih sila razlikujemo stati~ka i dinami~ka opterecenja. mozerno zanemariti. Statieka oprerecenja konstrukciju opterecuju postupno. nazivamo vanjskim silama. Deformacije elemenata tehnickih konstrukcija pod djelovanjem dopustena opterecenja obicno su male u usporedbi s dimenzijama samih elemenata. pritisak snijega na konstrukciju. U znanosti 0 otpornosti materijala uglavnom se primjenjuje linearna teorija. tijelu. rastu od nule do konacne vrijednosti dovoljno dugo..) (sl.razlicite. Volumenske sile djeluju na sve locke tijela. Velicine unutarnjih sila koje djeluju izmedu dviju bilo kojih cestica u napregnutom i nenapregnutom tijelu bi~ ce. Male deformacije u matematskoj analizi promatramo kao beskonacno male velicine pa u izrazu za deformacije zadrzavamo sarno linearne clanove (geometrijska linearnost). U znanosti 0 otpornosti materijala polazi se od neutralnoga naponskog stanja tijela. sile inercije pri gibanju itd. . a u izrazu za deformacije zadrZavaju se sarno linearni clanovi.znatno mijenjaju u toku vremena. temperature i slicno) na tije1o.1. nema unutarnjih sila i promatramo sarno dopunske unutarnje sile popracene defonnacijama. Zato se u znanosti 0 otpornosti materijala deformacije tijela smatraju toliko malim da se mogu zanemariti promjene u rasporedu vanjskih sila zbog deformacija pojedinih dijelova tijela pa jednadibe ravnoteie postavljamo na nedeformiranom tijelu. u slucaju neutralnoga naponskog stanja. to jest unutar cijeloga njegova volumena i u vecini slucajeva razmjerne su masi tijela (gravitacijske sile. Opee pretpostavke i osnovni elementi prora~una 3. mercl~e.

. M. Te sile odredujemo iz jednadzbi ravnoteze za unutamje i vanjske sile (3.2.momenti savijanja. odbacimo desni dio i odredimo sile u presjeku promatranoga lijevog dijela (sl. Ako unutamje sile koje djeluju u promatranom presjeku reduciramo na teziSte poprecnoga presjeka. . Pri djelovanju vanjskih sila nastaju promjene oblika i volumena tijela i pojave unutarnjih sila. Vanjske i unutarnje slle 3. LM. Vanjske i unularnje sUe 13 Unutamje sile koje su rezultat djelovanja vanjskih sila definiramo kao povrsinske sile preko zamisljenih presjecnih povrsina u tijelu pa time zapravo ponasanje mnostva molekula zamjenjujemo nekim prosjecnim vrijednostima. a jednaki su algebarskoj sumi momenata u odnosu na osi z iii y svih vanjskih sila koje djeluju s jedne iii druge strane promatranog presjeka. Momenti savijanja M. Rastavimo Ii glavni vektor R i glavni moment M na komponente u smjeru koordinatnih osi. 3. LMz=O. Unutarnje sile uvijek se pojavljuju u parovima.12 3. Poprecne slle Ty i Tz u nekom presjeku stapa djeluju 1I ortogonalnome smjeru na os stapa i jednake su algebarskoj sumi projekcija na normale y iii z na os stapa svih vanjskih sila koje djeluju s jedne iii druge strane promatranog presjeka. Promatrat cerno stap koji se nalazi u ravnotezi pod djelovanjem prostomog sustava vanjskih sila (sI3. 3.3).1) Sile koje se pojavljuju u presjeku stapa nazivaju se: N . Ty T. te da smo odbacili jedan dio. i My u nekom presjeku stapa djeluju u ravninama u kojima lezi os stapa (u ravninama okomitirn na ravninu poprecnoga presjeka).1). do uspostavljanja ravnoteze sila za svaki elementami dio tijela.4). M.moment torzije iii moment uvijanja My. dobit cerno sest komponenata unutamjih sila N. ¥ LFx=O. U tome istom presjeku desnoga dijela stapa pojavljuju se sile i momenti iste veliclne. dobit cemo glavni vektor R i glavni moment M unutamjih sil~.Tz .poprecna sila M. Uzduzna slla N u nekorn presjeku stapa djeluje 1I smjeru osi stapa i jednakaje algebarskoj sumi projekcija na os stapa svih vanjskih sila koje djeluju s jedne iii druge strane promatranog presjeka. Deformiranje tijela traje sve do trenutka izjednacavanja djelovanja vanjskih i unutamjih sila. Nakon sto je deformacija tijela zavrsena i uno preslo u stanje relativna mirovanja.=O. LFz=O. Pri tom pretpostavljamo daje svaki dio u ravnotezi pod djelovanjem vanjskih sila koje djeluju na taj dio i unutamjih sila kao sila uzajamnosti izmedu odbacenog i promatranog dijela. ali suprotna smjera (sl. Zamislimo da smo promatrano tijelo presjekli ravninom na mjestu na kojemu zelirno odrediti unutamje sile. tj. Moment torzije iii moment uvijanja M. (3. Pri odredivanju unutamjih sila koje su rezultat djelovanja vanjskih sila primjenjujemo metodu presjeka.2). _x_ Slika 3. postavljene za promatrani dio stapa. Vektor momenta usmjeren je po pravilu desnoga vijka.nonnalna iii uzduzna sila Ty. za njega vrijede sva nacela i zakoni mehanike krutoga tijela. a za promatrani dio postavljamo uvjete ravnoteze. My.Mz .4. u nekom presjeku stapa djeluje u ravnini presjeka i jednak je algebarskoj sumi momenata u odnosu na os stapa svih vanjskih sila koje djeluju s jedne iii druge strane promatranog presjeka. Slika 3. R. . LF"=0. LMv=O. Stap presjecemo ravninom E na dva dijela.3.. Tih sest unutarnjih sila zajedno s vanjskim silama koje djeluju na promatrani dio stapa moraju osigurati ravnotezu toga dijela srapa. M. Na taj nacin za svaki dio stapa mora biti ispunjeno sest uvjeta ravnoteze.-N i'i x Slika 3.

Ako je u presjeku Nusmjerena u smjeru vanjske norma Ie (N) 0). ~ I I Slika 3. 3.3). stap je opterecen na pritisak iii tlak (sl. a sve su ostale komponente unutamjih silajednake nuli (sl. uvijanje (torzija) i savijanje.4). U praksi cesto imamo posla sa slozenlm opterecenjirna. U ovisnosti 0 karakteru vanjskih sila koje djeluju na stap moguci su ovi osnovni slu~~je. Slika 3.5. U poprecnorne presjeku djeluje sarno moment torzije (uvijanja) M" a sve su ostale komponente unutarnjih silajednake nuli (sl.8.6. 3. kada je stap opterecen istodobno na dva. Stap je opterecen na "clsto savijanje" ako se vanjske sile svode na spreg sila koji djeluje u ravnini u kojoj lezi os stapa.6). .7. tj. tri iii vise osnovnih nacina opterecenja.F_.5b). 3.. iii M" a sve ostale komponente unutarnjih silajednake su nuli (sl. Vanjske I unutarnje slle 3. u poprecnome presjeku postoji vise komponenata unutamjih sila. U poprecnome presjeku djeluje sarno uzduzna sila N. 3. stap je opterecen na ras~ezanje iii vlak (sl.8). a ako je pak u presjeku N usmjerena suprotno od smjera vanjske normale (N < 0).=r--~n Slika 3. I : Stap je opterecen na torziju (uvijanje) ako se vanjske sile svode na spreg sila u ravnini okomitoj na os stapa.. Stap)e opterecen na smi~anje (odrez) ako se vanjske sile mogu reducirati na dvije sile okomite na os stapa s rnalim razmakom medu smjerovima djelovanja. Stap je aksijalno optereeen ako se vanjske sile svode na sile usmjerene uzduz osi stapa. 3. U poprecnorne presjeku djeluje sarno moment savijanja My. a sve su ostale komponente unutarnjih silajednake nuli. 3. smicanje (odrez). F Slika 3. 3.7).14 3. -c. .5a).=. U poprecnorne presjeku postoji sarno poprecna sila T. ~ ~ __ I I --lI___. Vanjske i unutarnjc sile IS Komponente unutamjih sila su pozitivne ako su im vektori usmjereni u pozitivnim smjerovima koordinatnih osi na povrsini s vanjskom normalom orijentiranom u smjeru koordinatne osi (sl. odnosno ako su im vektori usmjereni u negativnim smjerovima koordinatnih osi na povrsini s vanjskom normalom orijentiranom suprotno od koordinatne osi (sl.vi optereeenja §tapa: aksijalno opterecenje.

onda gra- nicnu vrijednost Ako se povrsina elementa t.rz ' 2 2 2 1Px (4. rl7 i a zz' r ~T' r zy (sl.z) prerezali na dva dijela (sl.y.. -=- ~F dft t. 4. (4. a ne ovisi 0 koordinatama x. Raspodjela unutamjih sila po povrsini presjeka zasad nicime nije odredena.2) (4.z) presjeka izdvojili elementamu povrsinu t. M~O W = 0) t. Pojam naprezanja i komponente naprezanja nazivamo punim iii totalnim naprezanjem u tocki C(x. takvo stanje naprezanja tijela naziva se homogenim.y. Polozaj ravnine presjeka odreden je vektorom vanjske nonnale ii.1). Ako odbacimo drugi dio (II).A tezi nuli s t.3) ~it.A naziva se srednjim naprezanjem . ryx. y.y.A na koju djeluju unutamje sile koje mozemo reducirati u tocku C na glavni vektor M i glavni moment Ako je ravnina presjeka okomita na koordinatnu os x. u tehnickirn se proracunima naprezanje obicno mjeri u megapaskalima (I MPa = 106 Pa = 106 N/m2 = I N/mm2). z tocaka tijela.4.5) _ M Pn .2. Naprezanje ima dimenziju sila/povrsina i mjeri se jedinicom .1.paskal (Pa).A . Ako vektor punoga naprezanja ovisi sarno o vektoru ii. ANALIZA NAPREZANJA 4.12 = a xx + r XI' + r .z) dobit cemo razlicite vektore punog naprezanja: Promatramo cvrsto tijelo koje se nalazi u ravnotezi pod djelovanjem vanjskih sila.2).A. . Indeks n oznacava ovisnost naprezanja 0 orijentaciji ravnine presjeka u prostoru. komponente vektora punog naprezanja postajujednake normalnim iii posmicnirn naprezanjima na toj ravnini (sl. (lim tekstu necemo razmatrati. A In I Skup vektora punoga naprezanja na svim ravninama polozenirn kroz promatranu toeku tijela odreduje stanje naprezanja u toj tocki tijela. Zamislimo da smo tijelo ravninom B kroz tocku C(x.y.1.1) 4.4) Slika 4.A pa ga u daljem Pri tomje: na elementu pxx=ax.A. na isti nacin dobit cerno na svakoj od tih ravnina tri komponente naprezanja: ayy . Orijentiramo Ii ravnine presjeka okomito na koordinatne osi y i z.4).A stalno smanjuje zadrzavajuci p n = M~O 11m . tako da je: (4. Vektor punoga naprezanja p" moze se rastaviti na komponente: p" pri cemu je = P IU i + P ~v j + P rtz k. Slika 4.1. Kvocijent WI M i povrsine t. Pn = Pn (x.3) Vektor punog naprezanja P moze se rastaviti na dvije komponente: nonnalnu an (normalno naprezanje) koja je upravljena okomito na element plohe t. Napregnuto stanje tijela naziva se skup stanja naprezanja u svim tockama tijela. (I Pa = I N/m2).. Pojam naprezanja i komponcntc naprezanja 17 u sebi tocku C.z).r = t.z) presjeka s nonnalom ii. 4.y.A i tangencijalnu r n (posmtcno naprezanje) koja lezi u ravnini t. 4.' pxy=rXY' pxz=rxz povrsine t.A: Kvocijent site t.A dA (4. Buduci da je I Pa vrlo mala velicina. Za razlicito orijentirane ravnine polozene kroz tocku C(x. z Pretpostavimo da smo oko tocke C(x. 4. njegovo djelovanje na prvi dio (1) moramo nadomjestiti silama na ravnini presjeka (sl.

Vektori punog naprezanja za sve moguce presjecne ravnine kroz danu tocku napregnutog tijela oblikuju u opcem slucaju prostorni snop pa se takvo najopcenitije stanje naprezanja naziva prostorno stanje naprezanja.vz az '"] naprezanja. Pretpostavljamo da postoje volumenske sile s komponentama Fx. F". govorimo 0 ravninskom stanju naprezanja. Diferencijalne jednadzbe ravnoteze [aij]= ["n Tyx Tzx Txy 0yy T ~l' T . T. dy. Na osnovi prve jednadzbe :2:.2. .~rvi indeks ozn~cuje.M x =0 :2:. Ako vektori punog naprezanja za sve rnoguce presjecne ravnine Ide u jednoj ravnini.Fx =0.5).Fx = 0 dobit cemo: .7). 0 Iinijskom stanju naprezanja.4. odnosno ako . dy. 4.2. a ako su svi ti vektori kolinearni. :2:. tenzorom Komponente tenzora naprezanja oznacuju se i ovako: r1y Txv T zy . ~ ~rugi stupac. Analiza naprezanja 4. Elementijednog ponente naprezanja u jednoj ravmm.5. 4. :2:. a razlike se mogu izraziti na nacin diferencijalnih prirasta na razmacima dx. 4. .rz ] 'fyz iZI [a ij]= [.Fy koju nazivamo matricom tenzora naprezanja iii. a mozemo ih prikazati u obhku kvadratne matrice Slika 4. a drugi indeks oznacuje smjer same komponente naprezanja. Za promatrani paralelopiped mora biti zadovoljeno sest jednadzbi ravnoteze: :2:. (4. U skladu s oznakom an u izrazu (4. vee su te komponente razlicite.Mz =0. x z z Slika 4. Tyx Tzx r aw = ["" 0yx a~y azy a xz] a). F. a .6).. y x -~ o z Slika 4. = 0. o x Vidimo da su nonnalne i posmiene komponente naprezanja velicine koje za poblize oznacavanje imaju dva indeksa.uJu u neganvmm smjerovirna koordinatnih vanjskom nonnalom onjentiranom suprotno od koordinatne osi (sl."F 18 4. Pri homogenom stanju naprezanja na usporednim pobockama paralelopipeda djeluju komponente naprezanjajednake velicine (sl.3. 4.dJel.My =0 :2:.. z) pa na usporednim pobockama paralelopipeda ne djeluju komponente naplezanja jednake velicine. Buduci da su bridovi paralelopipeda diferencijalne velicine. Uzimam? da ~u k~mponent~ naprezanja a ij pozitivne ako djeluju u rovuna ~oordmatmh OSI n~ p~vr~ml S va_nJs~omn?nnalom orijentiranom nat~e os I.. dz (sl.a.Fz = 0. Difercncijalne jednadibe ravnoteic 19 y prezanja + a j djeluje u smjeru vanjske normale pa je to normalno vlacno naprezanje (rasteze presjecnu ravninu). smjer vanjske nonnale ravnine na koju djeluje ta komponenta.y. krace.7) azx azz retka predstavljaju kornpozitivnim smjeu smjeru koordiosi na povrsini s Komponenta na- Prvi indeks ~dre~uje r~dak.6) Iz tijela koje je u stanju ravnoteze izrezan je beskonacno mali paralelopiped velicine dx.! (4.8) .4) nonnalno naprezanje mozemo oznaciti sarno jednim i~deksom koji oznacuje smjer vanjske nonnale ravnine na kojoj djeluje nonnalno naprezanJe pa mozemo pisati a xx = a x' a Vy = a v ' a zz = a s : Stanje na~re~nja ~ t~ki napregnutoga tijela potpuno je odredeno s devet komponenat~ naprezanja koje djeluju na tn uzajamno okomite ravnine. normalno je tlacno naprezanje (pritiskuje presjecnu ravninu). mozemo uzeti da su naprezanja na pobockama paralelopipeda raspodijeljena jednolicno. U opcern slucaju komponente su naprezanja neprekinute funkcije koordinata a li = a ij (x . (4. koje djeluju najedinicu volumena.t:v r xz Tvz ] azz = ["'Tvx Tzx ay T". dz. :2:.

10) (T'" + a:.8.y . Iz uvjeta ravnoteze da je '2:. Analiza naprezanja 4. dxdz dy = O. dy x z Kroz teziste paralelopipeda postavimo os Zo koja je usporedna s osi z.20 4.y dx ( ar yx) dy dx dz -dy dx) dy dz ~ + xv dy dz .=O i=x.6.M.a .r dy dz + (ar + _'r yx '~~ YX dy ) dx dz . Moment u odnosu na os Zo davat ce sarno posmicne komponente naprezanja okomite na tu os.2 . Od sest jednadzbi ravnoteze (4.r + -~ ..r + (r dx ) dy dz . z Uzimajuci u obzir oznake (4. Slicne jednadzbe dobivamo i za druga dva smjera. a indeks i prima sve moguce vrijednosti i po njemu se provodi sumiranje. Nakon sredivanja dobivamo: -+-+-+F ax ay az aa x ar yx ar zx x =0 dy ar xv aa y -'-+-' ax ay _____£_ +-'-+F = 0 az Y ar zy (4.7).9) dobivamo: aai} ai J ' U= x.y.r zr dx dy ) + F.9) ar + _'-vz + __z + F ar aa ax aY az z = O.8) preostalo je jos zadovoljiti tri jednadzbe momenata. onda se indeksj ne mijenja. = 0 z Slika 4. a one su prikazane na slici 4. dobije se odnosu .7.z).ryx).8. dy Slika 4. Dircrcncijalne jcdnadtbe ravnoteze 21 aa ( a .r dx dy dz dx dz + ZT arzx + _~ dz dx dy . diferencijalne mozemo prikazati u opcem obliku: -+F.6) i (4. 2 U Ako se ova jednadzba podijeli s dx dy dz i zane mare diferencijalni prirasti na osnovne velicine (r xy i . (4.Z jednadzbe ravnoteze (4.r j'r + _' ay 2 r - ryx Ako izaberemo i drzimo cvrsto odredeni smjer.2. = O. Slika 4.

Oznacimo Ii povrsinu pobocke tetraedra okomite na os x s dA".11).n).14) Na medusobno ortogonalnim pobockarna tetraedra poznate su komponente naprezanja (odnosno za danu toeku 0 poznatje tenzor naprezanja). Clan s volumenskim silama u odnosu prema ostahm clano~ma mala je velicina visega reda pa se rnoze zanemariti. broj se nezavisnih komponenata tenzora naprezanja smanjuje.. 'rii 'C'jj Slika 4.y.3. cos(y. 4. i. Iz prve grope jednadzbi ravnoteze (4.15 ) Ako znamo sest komponenata naprezanja u tri medusobno ortogonalne ravnine.11) y i.n). Iz jednadzbe ravnotde}J'x = Odobivamo: P n. Prema tome. gdje je dh visina tetraedra rac~najuci od ishodista.13) izrazavaju zakon 0 uzajamnosti posmicnlh naprezanja: u dvjema medusobno okomitim ravninama komponente posmicnih naprezanja koje su okomite na presjecnicu tih ravnina jednake su po velicini i usmjerene su prema presjecnici tih ravnina iii od nje (sl.3.n) Pny =r-':V cos (x.n) 4. za ostale dvije jednadzbe momenata: t r zy = 'yz r xz = r zr' (4.f:.10). Jednadzbe transfonnacija + r zx cos (z.:v T-':V 'xz ay a zz Tyz xz] ryz . Analogno.vz - a« ]-l"' T -. trima normalnim i trima posmicnim komponentama naprezanja. dA y=dAn cos (y. (4. Jednadtbe trandormadja 23 = Tyx (4.10) slijedi da je homogeno stanje naprezanja moguce sarno u slucaju kad nema volumenskih sila.7). mozemo odrediti komponente naprezanja koje djeluju na bilo kojoj ravnini polozenoj kroz danu tocku tijela i nagnutoj prema spomenutim ravninama. analogno.n) - T zx dAn COS (z.obocki ABC treba odrediti vektor punog naprezanja Pn kojega su komponente p.13) Jednadzbe (4. Za komponente vektora punog naprezanja Pn dobivamo: Pnx = a x cos (x.n). stanje naprezanja u nekoj tocki tijela odredeno je sa sest komponenata naprezanja.n).n) + T yz + a z cos (z. Volumen je tetraedra 1/3dhdAn. Buduci da su posmicne komponente naprezanja s jednakim indeksima jednake.22 'xv 4. (4.n) +"vx cos (y.9).j=x.!. az T (4.9."!' Pny 1 pnz: P.O do ravnine ABC.e su tetraedra diferencijalnih velicina pa se moze uzeti da su po njrma naprezanja jednolicno raspodijeljena.t' dA n Dobili smo da je tenzor naprezanja simetrican tenzor drugoga reda.15) rnozerno prikazati u opcemu Uzimajuci u obzir oznake (4.n) (4. Anali7.jednadZbe obliku: .z).6) i (4.n)+av pnz = T Xl cos (x. Na kosoj p. + F x . dAz=dAn cos (z. (i:.Tyx dAn " COS (y.n) cos(z. yz i zx i cetvrte kose s vanjskom normalom Ii (sl.Fy = 0 i }J'z = O. (4.12) i (4.12) U opcemu obliku ove izraze rnozemo prikazati ovako: "» =Tj. dh dA 3 II a X dA cos (x. dobivamo i za ostale dvije jednadzbe ravnoteze r.n)+Tzy cos (y.n) = o.j.n) . 4. a on ima sest razlicitih komponenata naprezanja. Matrica tenzora naprezanja ima oblik: [aij]= [a« xy a a xz a ~v ayy avz a.obock. Zamislimo da je unutar napregnutoga tijela u okolici promatrane proizvoljne tocke 0 izrezan beskonacno mali tetraedar koji se sastoji od tri pobocke u ravninama xy.a naprezanja 4.okomitu na os y s dAy. okomitu na os z s dAz i povrsinu kose pobocke tetraedra s dAm dobivamo: dAx=dAn cos (x.

V)+T zx cos (z.. Tenzor naprezanja irna oblik Uzimajuci u obzir oznake (4. v. stanje je naprezanja ravninsko. Prema tome.1'.V L "» .y.v) cos (y.u).Z cos (i. 4.u)+ Ako na kosoj pobocki tetraedra ABC postavimo pravokutni koordinatni sustav u v w.u)]+ Tyz [cos + cos (z. v) cos (X. Jcdnadtbc transformacija 25 = i=x :v. v) cos (z.=Oxx cos 2 (x.v XI'] [a( = T -':1' T xv }.I'.v gdjeje: o kl 2: =X.«) + 0 zz cos [COS (Z.v) cos (z.v) cos (X.23) + T. P nz u srnjeru koordinatnih Oy=Pnxcos(x. (k. = iJ =x.U)]+T~f [cos (z. (4.Z o ij cos (i. w.k) cos U .11.U) + avy cos (y.. v»). tenzorom naprezanja.11).v) cos (y.v) + + avz cos (y. kao sto je vee receno nazivamo.v) cos (j.v) cos (x.7).v)cosU. (4. dobivamo: Oy =o .17) = 0 k' 0 kl = T kl za k~ I odnosno O.vz cos (y. v) cos (Z.v)cos(y.u) +Tx.U) + +cos (z.20b) Jednako dobivamo: P2 _ 02v n- + fvu + 2 fVM" 2 Tvw= 2: = iJ P"j cosU. polozenima kroz tocku napregnutoga tijela. v) + y a.v) cos (Z.w). cos (y.v [cos (x.20a) z iii a) Slika 4.--- I 24 4.U)]+ a.22) ako za Pni uvrstimo izraz (4. dobivamo: o. (4.cos (z.v)+2[oxl' cos (x. komponenata punog naprezanja Jednadzbe transfonnacija mozerno napisati u opcemu obliku cos (V.v) cos (z.v) cos (y.22) jednadzba je transformacija komponenata simetricnog tenzora drugoga reda pri prelasku izjednog koordinatnog sustava u drugi. z L Pn 0 ij cos (i.V) cos (y. a osi u i w da leze u ravnini onda vektor puno~a naprezanja ponente naprezanja: mozerno rastaviti na nonnalnu i dvije posmicne kom- ABC cos (y. Ravninsko je stanje naprezanja odredeno trima komponentama naprezanja (sl.v) = ~ L j =x •. v.V) cos (X.u)]. (4.r.v) cos (x. b) .Z v» cos(i. v) cos (y. Ako komponente naprezanja u nekoj tocki za bilo koju presjecnu ravninu Ide u jednoj ravnini.u) + (y.1 = u.v).'Z (y.Z Pnj cos(j.u) + cos (x. v) cos (x.. v»).U)] (4.v)+Pn.v)+Oy cos ' (y. v) + 0 IX cos (z .18b) y Posrnicno je naprezanje: Tvu= j =x L LV.n).6) i (4.19) odnosno T.v)cosU.v Velicine tih ko~nponenata dobiju se projiciranjem osi u.I).u)= iJ =x.w)= 2: iJ=x\v.v) cos (x.v) cos (x. skup komponenata naprezanja na trima medusobno okomitim ravninama.v)+ozz cos2 (z. Analiza naprczanja Pnj 4.16). = 0 xr cos (X. v) cos (v. w).. a kk (4.v)cos(z. koji.z).u) + o .U) + o -':1' [COS (x.v) cos (y.U) + COS (X. tako da se os v podudara s vanjskom normalom ii. odreduje slmetrican tenzor drugog reda. z P nj cos U).--.18a) Dobiveni izraz (4. (4. cos ' (x.U)]+Ozx (z . (j = x.16) J TVII = 0 X cos (x.21) P nx' P ny .«) + x x + cos [cos (y.v)+Pn.V) cos (z. (4..3. .V)+2[T>:v a cos (x.u)+ +0z cos (z.z L oij cos(i.v)+oz cos ' (z.v)+ 0JJ' cos ' (y.V) cos (z . 0y (4. u (4.

u) cos (}I. a normal a presjecne ravnine ii lezi u ravnini x y i s osi x zatvara kut cp (sl.13.u) cos (y.29) Glavna naprezanja Kod ravninskog stanja naprezanja u presjecnoj ravnini s normalom ii koja se poklapa s osi u djeluje normalno naprezanje (sl. Glavna naprczanja 27 Elementami volumen ima oblik trostrane prizme debljine jednake jedinici.27) je Pn = 0 x coscp Prema izrazu (4. cos (x. (4.12. Na osnovi izraza (4.u ravnini presjeka s normalom ii koja se poklapa s osi v djeluje normalno naprezanje.1')]. + cos (}I. pa za komponente vektora punog naprezanja dobivamo: Pm: =ox cos cp+ ryx sincp smcp.v) + (4.30) a buduci da je f3 = 90° + cp. r llV cos(x.V) (4. normalno je naprezanje u presjecnoj ravnini: (4.28). 4.'ur--'. 0 x' a os tale su komponente tenzora naprezanja jednake nuli (sl.34) Slicno dobivamo i za posmicno naprezanje: r u. 4.v) = .12). to je Ip n I = P nx' a na osnovi izraza (4. . sm •2 1 cp= . (4.15) za komponente vektora punoga naprezanja u kosoj ravnini dobiva se: Pnx = Ox cos (x.33) (4.u).u) = coscp.u) Takvo stanje naprezanja u promatranoj tocki odreden~ je jednom k.11 b). sin 2cp + r xy cos2cp.24) v x a iz izraza (4.20) za normalno i posmicno naprezanje na kosoj ravnini dobiva se: _-. (4.18) i (4.31) cos (}I. 2 CP+'l"xy sm2cp.v) = coscp.35) . Slika 4.26) + r xy lz slike 4. Buduci da vektor punog naprezanja P n za proizvoljnu presjecnu ravninu s normal om ii ima smjer osi x. cos (}I.u) = sin cp.4.:v cosCP+Oy a za normalno naprezanje: Oil-OX Uvrstimo Ii ovamo relacije cos dobivamo: 2 _ cos 2 CP+Oy sin .(1.' = Oy -ox 2 .u) cos (}I. a prema izrazu (4.T 26 4. Stanje je naprezanja u nekoj tocki linijsko ako naprezanja za bilo koju presjecnu ravninu imaju isti smjer. (4. (4.25) z Slika 4. (4. Na rnedusobno okomitim ravninama poznate su komponente naprezanja.11 b slijedi: cos (x. tj.4. _ x 011 - 0X cos =ox 2 (x. U ovom slucaju koordinatna os u podudara se s vanjskom nonnalom ii. 4.sin cp.30) posrnicno je naprezanje: Ox' r uv =--2 sin 2 cpo (4.u) cos (x .27) o u = 0 x cos2 cp.u) Pnv = r .28) Jednadzbe transformacija za ravninsko i linijsko stanje naprezanja mozemo dobiti i izravno iz uvjeta ravnoteze izrezanog elementa. cos (}I.v)+ov [cos (x.u) + Oy cos 2 (}I. da su kolineami.:v cos (x.u)cos(x. 2 4.cos2cp). npr.rv cos (x.14a) (4.u) cos (}I. Analiza naprezanja 4.32) Pny ='l"-.omponentom naprezanja. 2 1 cp= .(I + cos2cp). y y + ryx + Oy cos (}I.u) + 2 r -.

b) Iz slike 4. dobiva se: all+av=ax+ay' (4. 4.34) i (4.a naprez~nja r xv (sl.a v 2' eos2rpo +r~r sin2rpo (4. se p~javljuju ekstremne vrijednosti nonnalnih naprezanja. iJ.39) v x Or ax -a" 2 . eos2rpo-r9. a normalno naprezanje istodobno je i puno naprezanje.38) koji daje dvije vrijednosti. na kojoj je prikazan izraz (4. a nonnalna naprezanja koja djeluju na tim ravninama i ekstremne su vrijednosti nonnalnih naprezanja nazivaju se glavna naprezanja i oznacuju se ali a 2' a 1 je maksimalno.38) dobiju se ove relaeije: Ako se zbroje izrazi (4.16) nazovemo dijagonalom posmika..28 v v 4. u kojoj se smjer vektora punoga naprezanja podudara sa smjerom vanjske nonnale. posmika i alge- a2 Koja od njih odgovara maksimalnom naprezanju. dobiva se: (4. Glavna naprezanja 29 I v ii I I zakljucujemo da uvijek postoje dvije medusobno okomite glavne ravnine u k. sin2rpo' a) Slika 4. Komponente naprezanja u presjecnoj ravnini ovise vrijednosti nonnalnih naprezanja dobit cemo iz uvjeta: 0 polozaju nonnale n.ojima. 2' + ax . Maksimalno naprezanje ima pravac koji Idi izmedu dijagonale barski veeega normalnog naprezanja (sl. I5.16). Taj se izraz nazi va prvom invarijantom naprezanja.38) Smjerovi glavnih naprezanja odredeni su izrazom (4.2' Ako pravae AB koji spaja vrhove kvadrata prema kojima djel~~u posmicn. 4. maksimalno naprezanJe al 1 rmrumalno a2' Velicine glavnih naprezanja sto su usmjerene pod kutem rpo.36) Gomji izraz pokazuje daje kod ravninskog stanja naprezanja zbroj nonnalnih naprezanja koja djeluju na dvije rnedusobno okomite ravnine stalan i ne ovisi 0 izboru koordinatnog sustava.14. (4.39).37) Ako se ovi izrazi uvrste u izraze (4.. odreduje predznak druge derivaeije a II ax -ay .37) slijedi da nonnalno naprezanje a prima ekstremnu vrijednost u ravnini u kojoj je posmicno naprezanje jednako nuli.40) Iz izraza (4. Analiza naprczanja 4. tako da je a 1 ~ a 2' II Pravei glavnih naprezanja nazivaju se glavnim osima ravninskog stanja naprezanja i odredeni su iz izraza (4.15. tj.4. Ravnine u kojima ne djeluje posmicno naprezanje nazivaju se glavne ravnine. a a 2 minimalno nonnalno naprezanje.37) tg 2rpo = ---'Iz relaeije 2rw (4.moze~o POSt~vlt1ovo prakt~cno pra~l10 za odredivanje pravea maksimalnog naprezanja. odnosno rpo +"2 prema osi x odredene su izrazima: al = n a x + a . Ekstremne Slika 4. koje se najlakse dokazuje pomocu Mohrove kruznice naprezanja.35).

14b).~osn~icna_naprezanja. U specijalnom slucaju.) (a y .vz slijedi izraz za smjer nonnale na ravninu na kojoj djeluju ekstremna posmicna naprezanja: cos(y.38) i (4.42) U opcemu slucaju u tim ravninama mogu se pojaviti i normalna naprezanja. -a2 2 cos ~o = 0 i odatle slijedi izraz za smjer gJavnog naprezanja a.v a. (sl. 2 1C Smjer glavnih naprezanja mozemo odrediti i ovako.2 pnx=a.41) Tyx Kod prostornog stanja naprezanja odredivanje smjerova i velicine glavnih naprezanja znatno je slozenije nego kod ravninskog stanja naprezanja. Iz uvjeta: iJ T uv a. ) =0 cos (x. a normalna su naprezanjajednaka nuli.n)=O cos (z.17).n) (4.n)+(ay TXt cos(x. (II < (I. Za komponente vektora punoga naprezanja dobivamo: A~o u izraz (4. 4. zatvara ~ OSIx. (4.am) t-J =x\v. = a" dobit cerno kut ~ot sto ga pravac glavnoga napre~nJa a. Ekstremna posrnicna naprezanja oznacavamo s T.n)+Tzy cos (z.44) (a a y- 2 x cOS2~. a za a. tg ~o = a·-a I X Tx.42) dobivamo: T 1.ay (4.n) = 0 cos(z.27).a. .30) i (4. Cistirn posmikom nazivamo stanje naprezanja kad na stranicama elementa postoje sarno posmicna naprezanja.30 4. a puno naprezanje i nonnalno naprezanje podudaraju se po velicini i smjeru Pn = no am (sl.n).Z L aij cos(i.uvrstimo a. .16. i nazivamo ih glavnim posmicnim naprezanjima.n)=am cos (j.) =ay =± 1 2. .) 2 + 4 T xy 2 (4. Pornocu izraza (4.= ~o +-. 9 iii: TI.43) cos ~o + Tyx sin ~o = 0 sin ~o + T. =2~o odnosno: Slika 4.41) . Pretpostavit cemo da nam je poznata r."I (ax - al. = a2 debit cemo kut ~02 sto ga pravac glavnoga naprezanja a2 zatvara s OSIx.4.n) + T zr -am) cos(y. +-. dobivamo: ~. Slicnim postupkom dobivamo ekstremne vrijednosti posmicnih naprezanja.n) + Tyx cos (y.n)+(az-am) = 0. Prema izrazima (4. Prema izrazu (4.42) dobivamo: tg2~.a 2)' u ravninama ekstremnih posmicnih naprezanja ne pojavljuju se normalna naprezanja i govorimo 0 stanju ~istog posmika. sin~o Nakon sredivanja dobivamo: (a x .n)+T.a.=2 Pnj = odnosno: (a x . Glavns naprezanja 31 (4. Analiza naprezanja 4. 4.2 =+ a.oJoJ ne pos~oje. ·tg2~o =-1 1C paje 2~. Pretpostavit cemo da nam je u beskonacnome skupu kosih ravnina koje se mogu poloziti kroz promatranu tocku tijela poznata glavna ravnina na kojoj ne postoje posmicna naprezanja. a puno naprezanje i nonnalno naprezanje podudaraju se po velicini i smjeru Pn = no a. cos~o=ax cOS~O+T_I~ sin~o sin~o+Txl' cos~o' Pny =o . kada je prva invarijanta naprezanjajednaka nuli (a 1 = .avnma na k.45) Txy cos(x. 4 sto znaci da nonnala na ravninu ekstremnih posmicnih naprezanja raspolavlja pravi kut izmedu pravaca glavnih naprezanja.-Txv sin2~.

45) i upotrijebimo sarno dvije od tih triju jednadzbi kojima pridruzujerno jednadzbu (4. prema izrazu (4. o . rjesenjem tih jednadzbi dobivamo kosinuse smjerova sto ih pravac glavnoga naprezanja am (m = 1.n).(4. Velicine komponenata tenzora naprezanja a".2. z.cos(i.3) zatvara s osi x. r~ + a.n) . gdje je II = a .o 2 . Prema tome. Ako je h=O.3) u jednadzbe (4.51) i posmicno naprezanje z ax 'fyx Tzx T zy = ax az I) = Txv ay 'xz o. onda je jedan od korijena jednadzbe (4. Te se velicine nazivaju prva (lineama).2.a2. tj.18): (4.46) I ~ a 2 ~ a 3' maksimalno je nonnalno. Tako u opcem slucaju prostomoga stanja naprezanja kroz svaku tocku napregnutoga tijela mozemo poloziti tri medusobno okomite ravnine na kojima ne postoje posmicna naprezanja. zbog odnosa (4.J\.48) jednak nuli pa je stanje naprezanja ravninsko iii dvoosno. druga (kvadratna) i treca (kubna) invarijanta naprezanja.22) ovise 0 izboru koordinatnoga sustava i pri rotaciji se koordinatnoga sustava mijenjaju.47) «. Analiza naprezanja 4. npr. cos(z. y i z.32 4. =o . Na kosoj ravnini djeluje nonnalno naprezanje.a) u tri medusobno okomita smjera. relacijom: ~ri korijena jednadzbe (4. velicine 110/Z. (4. Ako je istodobno 12=h=O.50) U nekim slucajevirna invarijanta naprezanja moze biti jednaka nuli.z. Stanje je naprezanja u promatranoj tocki jednoosno iii linijsko. Prva invarijanta naprezanja izrazava daje zbroj nonnalnih naprezanja na bilo koje tri medusobno okomite ravnine stalna velicina i jednaka je zbroju glavnih naprezanja. J~dnadZbe.y.45) jednaka nuli. (4.am Txy Txz Tyx Tzx ay Tyz =o . 4. a a) minimalno je cos2 (i.52) eliminiramo jedan od kosinusa smjerova. . h u jednadzbi (4. r ~)I = O. Glavna naprezanja ~ ~:) )\ (~V'R Sre4i~nji odjel 2J '--".I) = 0. 2: i ==x l~' oznacavamo tako da je a nonnalno naprezanje.M~tI.:y Tyz Tzx =».r + 0v + a Pretpostavit cemo da se u promatranoj tocki smjerovi glavnih naprezanja a I . Glavna posmiena naprczanja 33 tj.: ax . (4.45) i (4.z Uvrstimo Ii jedno od glavnih naprezanja am (m = 1. Medutim. y. x A z Slika 4. a nonnalna naprezanja imaju ekstremne vrijednosti (maksimalne i minimalne) za promatranu tocku.48) (4. i = x.5.46). 2 • -':Y' ryZ (4. glavna su naprezanja velicine karakteristicne za stanje naprezanja u promatranoj tocki pa ne smiju ovisiti 0 izboru koordinatnoga sustava.n) = I.46) sadrze cetiri nepoznanice: glavno naprezanje am i tri njegova kosinusa smjera cos(i.48) ima dva nulta korijena i sarno je jedno od glavnih naprezanja razlicito od nule. (4. (4. al gdje je am jedno od glavnih naprezanja u promatranoj tocki napregnutoga Za normalu ii mora biti ispunjen uvjet kompatibilnosti: tijela..5.17.52) Ako iz jednadzbe (4.a) podudaraju sa smjerovima koordinatnih osi x. T. .< Gupca .49c) +2T-.48) trecega stupnja uvijek su realna i predstavljaju velicine glavnih naprezanja (a.ne mogu istodo~no biti jednaki nuli..II am 3 2 + 12 am .' = o. (4.n) homo gene jednadzbe a usto kosinusi smJ~r~va. .48) moraju biti invarijantne velicine. Buduci da su prve tri jednadzbe po cos(i. onda jednadzba (4.''L1.49a) (4. tako da je jedino rjesenje moguce ako je determinanta sustavajednadZbi (4.46).n).49b) Glavna posmicna naprezanja Razvojem detenninante dobivamo kubnu jednadzbu: am . '.

¥*. Uvrstimo Ii kosinuse smjerova koji odreduju tih sest ravnina u izraz (4. prema izrazu (4. 2 Ako izraz (4.cos ' (x. odnosno taje ravnina okomita najednu od glavnih ravnina i s drugim dvjema glavnim ravninama zatvara kut 45°.n) i cos(y. 3) djeluju u ravnini koja prolazi jednorn od triju glavnih osi naprezanja i s druge dvije glavne osi zatvara kut 45°. 4. Mohrova kruznica za ravninsko stanje naprezanja dva kosinusa smjera: cos(x. pr smi~nih naprezanja.(al +a2). onda su komponente naprezanja u kosome presjeku prema izrazu (4. a [cos (y. Stika 4.n).54) Ravninsko stanje naprezanja moze se prikazati graficki Mohrovom kruznicom naprezanja. Mohrova kruznica za ravninsko stanje naprezanja 35 (4.59) 1 (4.53) 4.29) I (4. (3) a u = al +a2 2 + al - 2 a2 cos2ip (4. 2.52). a negativno ako nonnalu treba rourau supro~~ smjeru glb~nja tazaljkena satu (sl.51).19). U svakoj tocki napregnutoga tijela imamo sest takvih ravnina jer kutove mozemo nanositi na razlicite strane od glavnih osi.18). Pri takvu dogovoru za predznak posml~llIh naprezanja zakon uzajamnosti prima oblik: (4. dogov?: za predznak.n).58) kvadriramo i zbrojimo.30) Ako je a I > a 2> a 3' onda je najvece posmicno naprezanje jednako polurazlici najvecega i najmanjega glavnog naprezanja i djeluje u ravnini koja raspolavlja kut izmedu najvecega i najmanjega glavnog naprezanja (sl.n)] o (4.\~\" • dobiju se vrijednosti koeficijenata smjerova za koje posmicna naprezanja primaju ekstremne vrijednosti. 34 cos2 (z. prema kojemu j~ p~sml~no. dobit cemo da 'l'nkao funkcija ovisi sarno Iz uvjeta za ekstrem funkcije 'l'~ ('l'~) ----::----'-"-'---:: =0 0 4.n) . (i=l. dobit cemo jednadzbu kruznice u koordinatnome sustavu a.6.55) djeluju takoder normalna naprezanja koja su. Analiza naprezanja 4. naprezanje ~zltlvno a~o vanjsi ~ nonnalu treba rotirati za 90° u smjeru gibanja kazaljke na satu ~a ~l se poklopila sa s~Je rom osrnicnog naprezanja. dobit cemo da su ekstremna posmicna naprezanja jednaka polurazlici glavnih naprezanja: l'l'I=± l'x)' =- Slika 4.20. 4.56) . : a2 -a3 2 ' 'l'2=± a)-at 2 ' 'l'3=± al -a2 2' ] (4. r: (4.n) = 1.18. Za Mohrovu kruznicu naprezanja usvoj~n je poseban. jednaka poluzbroju odgovarajucih glavnih naprezanja: . U ravninama u kojima posmicna naprezanja primaju vrijednosti (4. a a [cos (x.58) r uv = al -a2 2 sin 2ip .55) Ako su u promatranoj tocki napregnutoga tijela ~ana glavna n~prezanja ah a2.6. (I) v Slika 4.n)] .19.57) t'.cos2 (y. Ekstremna posmicna naprezanja koja se nazivaju glavna posmicna naprezanja i oznacuju se t.

bilo je potrebno usvojiti poseban dogovor za predznake posmicnih naprezanja (sl. Duzina N x Ny promjer je na kojemu konstruiramo Mohrovu kruznicu naprezanja. Ako kroz pol P povucemo zraku usporednu s nomlalon~ ii. s koordinatama ax. povlacimo paralelu s nonnalom x. Da bi gibanje tocke na Mohrovoj kruznici imalo isti smisao kao rotacija nonnale presjeka. ax a) (1.. Koordinate tocke N. prikazana je konstrukcija Mohrove kruznice naprezanja kad Sll zadana glavna naprezanja.glavnoj ravnini sa at.+0. Mohrova krufnica za ravninsko slanje naprezanja 37 . r odredimo tocku N.22. ryx (sl.l' 2 . 4.6. . --'-_-"2 2 . au=ONn=OS+SNn= _--"'-. 'Pol ima svojstvo da se u njemu sijeku zrake usporedne s normalama ravnina iz promatranog skupa.22b). Te se paralele sijeku u tocki P s koordinatama (a y . a sre d'rste Je kr uznice u toe ki S (a I + a x . s koordinatama ay._ I ax+o). zadanom kutem tp.ravnini s normalom v. Zadane su komponente naprezanja a x . NI . -' Po Iumjer Je kruznrce R = a I (sl. u "r. Slika 4. o. N~ R sin2tpo = r xy to je: . 4. rxy i tocku N.19). 4. kao i primjena Mohrove kruznice naprezanja na odredivanje komponenata naprezanja u proizvoljnome presjeku s normalom u.60b) fill' = aX -a. U koordinatnorne sustavu a. tocka N. a Isto je tako r U\' u = a X +ay 2 + a X .60a) =N n N' n =R sin(2"'+2"'o)=R 'r 'r: sin2tp cos2tpo +R cos2tp sin2tpo (4. a kroz tocku Ny.21. paralelu s normalorn y. Iz sl. 4.R sin 2tp sin2tpo' Buduci da je iz trokuta S N. "I Slika 4. - 2 a 2 .ay 2 ' cos2ip .r xy sin2tp. 2' +R cos(2tp+2tpo)= aX +ay 2 + R cos2tp cos2tpo . a y . y (sl. Pri rotaciji normale presjeka za kut tp tocka na Mohrovoj kruznici opise luk sa sredisnjirn kutem 2ip.21). r XI')' Tocka P nalazi se na Mohrovoj kruznici naprezanja i naziva se polom kruznice. Komponente naprezanja na dvjema medusobno okomitim ravninama odredene su krajnjim tockama promjera kruznice. a na ravninama Cije norma Ie zatvaraju medusobno kut j£ odredene su istom tockom na Mohrovoj kruinici.36 4. r xv ' r yx na medusobno okomitim ravninama s normalama x. . 4. odreduju komponente naprezanja au I rUY u ravmm s norma10m ii koja zatvara kut tp s osi x.na ce sjeci ~ruznicu 1I tocki Nn.22b izlazi: Koordinate tocaka Mohrove kruznice naprezanja jednake su nonnalnoj i posrnicnoj komponenti naprezanja koje djeluju na nekoj ravnini polozenoj kroz promatranu tocku napregnutoga tijela. Kroz tocku N. 4. a N2 .22a).21. Analiza naprezanja 4. (4. -.. 2 0. 0) .glavnoj ravnini sa a2' Na sl. Tako tocka Nu odgovara ravnini s normalom u.

24. Analiza naprezanja (" . 4.62) 0y - 2 . Za zada.23).7. 4. U ravnmi maksunalmh posmH~mh naprezanja postoje i nonnalna naprezanja koja su jednaka: CI. 1°2' Naprezanja na kosoj ravnini (II) usporednoj s pravcem glavnog naprezanja 02 odrede~a su tockama Mohrove kruznice "2" konstruirane za glavna naprezanJaol 1°3.61) ° 2 = OS - SN 2 = Ox +ov 2 .0y 2 ( Slika 4.= 2' 2 y o. 0. .23.38) za velicinu i smjer glavnih naprezanja. Mohrova krufnica za prostorno stanje naprezanja 39 Tmax = 0x( Or)2 2 2 +t'xv .7. a naprezanja na . t'xv. 0v' t'vx konstruiramo Mohrovu kruZIll~U nap. )2 2 +t'xv Za slucaj kad na stranicama elementa djeluju sarno ~os~ic~a n~p~ezanja./(: . o Uzirnajuci u obzir dogovor za predznak posmicnih naprezanja kod Mohrove kruznice.62) odgovaraju prije izvedenim izrazima (4.r~zanJa 1 p~1 P-kruzni~e. Tooke N3 i l-!4 odreduju ekstremna posmicna naprezanja.y Ox +ov 01 +02 0. 'f.60a). Naprezanja On i r. 4.-~'l) \!'? O~ 4. Na kosoj ravnini (Ill) usporednoj s glavnim naprezanjem 03 djeluju komponente naprezanja Om t'n> koje su okomite na smjer glavnog naprezanja 03 (sl.60b) medusobno jednaki cime je konstrukcija dokazana. " ~ohrovom kruznicom naprezanja rnozemo lako odrediti velicinu i smjer glavnih napre:a~Ja./')0 .25). na ravnini (Ill) ovise sarno 0 naprezanjima 0) i 02 pa. komponente naprezanja Ox. III III koje su usporedne s Smjer glavnoga naprezanja 0) odreden je kutem lfJoza koji dobivamo da je: t'xv tg2lfJo = .29) i (4. ~ohrova kruznica naprezanja prikazana je na sl.30) i (4.ne. kao i (4. Spojnica pol a Pi tocke NJ odreduje smjer nonnale presjeka u kojemu . pa su odredeni smjer I velicina glavnih naprezanja.-:. 4. tako daje maksimalno posrnicno naprezanje: jednim od glavnih naprezanja OJ. 4. vidimo da su izrazi (4.djeluje najve~e posmicno naprezanje t'max' Presjeci ~ kojima se pojavljuju e~stre~na pos~lc~a naprezan~a zatvaraju kut IfJ = ~ s glavnim presJeclma. "!2' Mohrove kruznice s osi apscisom odreduju velicinu glavnih naprezanja 0) 02' Spojnica pola P i tocaka N iN odreduje smjer glavnih naprezanja (sl. Sjecista NI.26) . . y Slika 4. Izrazi ~4.61) i (4. ' I 2 Iz Mohrove kruznice naprezanja dobije se: 0 x . se m?gu graficki odrediti Mohrovom kruznicom "3" konstruiranom za glavna naprezanja 0. Kroz tocku C polozimo kose ravnme I. U 0) 2: Mohrova kruznica za prostomo stanje naprezanja o2 promatranoj tocki C napregnutoga tijela z~dana ~u gla.0y ax (4.vna naprezanja 2: o 3' (sl. 2t'xy Ox .24.1: A 38 4.40) i (4. (4.

4.l) t'n +a2 cos2 (n. a3 i onda sve -20. al maksimalnoga posmicnog naprezanja +03 3 Slika 4.7.28.2) +a3 cos ' (n.64) + cos2 + cos2 (n.3) = _.:. Iz sl..:.a 3)(a (a 2 - n- a1) a 3) (a 2 - ad (4.65) cos 2 r~ + (a" .27.a 1 ) (a 3 .-03 Ako drugu odovih jednadzbi pomnozimo s [ ._-"------'- r~ + (a n ..a 2 ) .l) 1= cos2 (n. 2) = --"--'--"--_.2) (n.. slijedi da ce jednadzbe (4..27). as ravninama na kojima djeluju naprezanja al i aJ zatvara kut 450..i) 2:: 0.:. I) Na isti se naein dobije cos 0.3).. Analiza naprezanja 4.(a 2 iii + a 3) 1a trecu o + a 3) an +a 2 a3 = [a ~ - (a 2 + a 3) a 1 + a 2 a 3] cos2 (n. 4. kosoj ravnini (I) usporednoj s pravcem glavnog naprezanja al odredena su tockama Mohrove kruznice "1" konstruirane za glavna naprezanja a2 i a3.-02 -2- 0. U odnosu na cos (n.__.(a 2 tri jednadzbe zbrojimo.. 2 (n.:.) mozemo postaviti ovaj sustav lineamih jednadzbi: a~ + r~ = P~ = a~ cos2 (n.26.a 1 ) (a" .25.3) (4. (sl..3) a" = a I cos ' (n. Buduci da su cos" (n.:. Slika 4. sa a2. dobit cerno: a ~ + r ~.--=-----'''-----''(a 3 . Mohrova krutnica za prostorno stanjc naprczanja 41 djeluje normalno naprezanje 2 Na ravnini an =--2--' Na proizvoljnoj kosoj ravnini s nonnalom ii polozenoj kroz tocku C djeluje puno naprezanje P~n koje ima komponente an i rn..27. Slika 4.a 2) (n. Slika 4.65) biti zadovoljene ako je: ._.l) + a~ cos2 (n.40 4. vidimo da se maksimalno posmicno naprezanje pojavljuje u ravnini koja Je paralelna sa a2.2)+ a~ cos2 (n. a a 1 2:: a 2 2:: a 3..

S2 i S3' Od tri polumjera r. a spojnica S 3B polumjer je r3' .l). a cos (n. ("3" kruznica).7.ne za sve tocke (am Tn) koje se nalaze Izv~n prve I trece. 2 n 0'1 ) :5 0 tn 2 0'1 ) (a n .e triju kruznica sa sredistem na osi apscisi (sl. uz uvjet da normale na te ravnine zatvaraju s osi "I" jednake kutove a::: '1= (n.3».. t.68) Ako su C?'m tn promj. Te kruznice pro laze kroz tocke s apscisama: an::: 0'2 ' an an::: an::: an::: 0'3 a I (" I " kruznica).l) sto ga nonnala Ii zatvara sa o..I). (4.67) Izraz (4.. 4. Ako u izrazima (4 . Iz tocke NI povlacimo paralelu s osi r i nanosimo kut a= 1: (n.i) jer su ovi medusobno vezani izrazom (4.. r2 i r3 mogu se odrediti analiticki pomocu gomjih izraza iii graficki kao sto je prikazano na sl.29.2) Polumjeri rl.. Vidimo da su nonnalne an i posrnicne tn komponente naprezaf.68) predstavlja jednadzbu kruznice s polumjerom: i sredistem u tocki: S1 (0'2 + 0'3 . a treca izvan trece kruznice iii na njoj. a unutar druge .2) (odnosno y::: 1: (n.42 2 tn t 4.66) Koordinate tocaka na kruznici polumjera rl i sredistem u tocki SI jednake su vrijednostima komponenata naprezanja an i tn koje djeluju na ravninama polozenima kroz promatranu tocku napregnutoga tijela.a'f 3 +(0'2-0'3)(0'2-0'1) cosz(n.64). Spojnica SI A polumjer je r. 0'2 i 0'3 i nonnala Ii ravnine na kojoj djeluju komponente naprezanja an i til' onda su ove odredene koordinatama sjecista kruznica s polumjerima r.29. Prem~ tome.66) predstavlja tocke (an.un~tar dru~e ~z~i~e iIi na njoj. ) 2 Analogno. an = 0'1' 0'2 Prva od nejednadzbi (4. pri uvjetu da normale na te ravnine zatvaraju s osi"2" (odnosno "3") jednake kutove f3::: '1= (n. 4.3) = y sto ga normala Iizatvara sa 0'3' Te zrake sijeku Mohrovu kruznicu "2" promjera N 1 N U 3 ::: a I - 0'3 tockarna A i B. dobit cemo polumjere za jos dvije kruznice: r2= 0..1Ja koje djeluju na bilo kojoj ravnini s nonnalom Ii odredene koordinatarna tocaka u ispruganom podrucju (sl. (a . Slika 4. Mohrova kruinica za prostorno stanje naprezanja 43 + (a n + (a n + (a n - 0'2) (a n . sve ~ neJ~dnadZbe bit ce Istodo~~o z~~ovolj~. a od paralele kroz tockuN3 kut1: (n. 4. Prema tome ako su zadana glavna naprezanja a.67) moze se prikazati u obliku: (4..27). 6) usvojimo znakjednakosti. = 0'3' ("2" kruznica). rz i r3 i sredistima S.27).0. onda izraz (4. r2 i r3 za odredivanje locke (am Tn) dovoljna su dva koja odgovaraju dvama od triju kosinusa smjera cos (n.) izvan prve kruznice iIi na njoj druga tocke. i tn koje djeluju na ravninama koja prolazi kroz promatranu tocku napregnutoga tijela. onda nam ti izrazi u koordinatnome 6 sus:a~u a.l) konstanta.65) dobivamo: (an-a2)(an-a3)+t~:::(al-a2)(al-a3) cos2(n. koordinate tocaka na kruznici s polumjerom ri (odnosno r3) i sredistem S2 (odnosno S3) odreduju velicine naprezanja cr.. Analiza naprezanja 4. Analogno tome.0'2 ) ~ 0.kruz~lce ~h n~ njima .0'3 ) ~ 0 0'3) (a n- sa sredistirna u tockama: (4. r predstavljaju JednadZb.enljive.. Iz izraza (4.

72) Uvrstimo Ii vrijednosti za kosinuse smjerova iz jednadzbi (4. elipsoid je rotacijski. u ovisnosti 0 smjeru vanjske normale ii mozerno prikazati geometrijski.10). odredenom s normalom ii.r). Kad ravnina ABC (sl.n) Pnz==a3 cos (z. az' a3 C skup je vrhova vektora punog naprezanja P-:' za sve ~ gdje je C neka konstanta. Elipsoid naprezanja 45 Uvrstimo li: a iz trokuta A N3 SI kosinusovim pouckorn dobivamo: -2 av N3A cos(n. vrh radijus-vektora i' opisuje plohu drugoga reda sa sredistem u ishodistu koordinatnoga sustava danu jednadzbom (4.73) Na kosoj ravnini ABC (sl. djeluje normalno naprezanje dana izrazom (4.44 Iz trokuta A NI N) je 4. (4. Ako se smjerovi koordinatmh OSI x. rnoguce ravnine polozene kroz danu tocku M napregnutoga tijela.1' xy + 2 Tyz yz + 2 T ar zx. = S )B . Z rmjenjaju.r). Najvece naprezanje u promatranoj tocki tijela jednako je najvecem od triju glavnih naprezanja u tocki. Iz konstrukcije se dobiva odgovarajuci redznak za am dok se za Tn dobiva samo apsolutna vrijednost.v +o .o_jeodredena ~tanj~m naprezanja u tocki O.71). 4.72) u uvjet kompatibilnosti za smjer vanjske nonnale Ii: 4.v)+ (4.V.69) i pomnozimo s r2.vj].74) +rvz cos(y. Elipsoid (4.v +«. Komponente x== r cos (x. Slicno se dokazuje da je S 3B == r3 Iz sredista SI opisujemo kruzni luk polumjera lumjera r) Elipsoid naprezanja rl = S( A. (4. Ova ploha naziva se Cauchyjeva ploha naprez~nja i pot.10) rotira oko tocke 0. cime je konstrukcija dokazana. elipsoid naprezanja degenerira se u elipsu naprezanja.71) 2 cos (n. Promjenu naprezanja o. y== r cos (y. Ako su dva od glavnih naprezanja medusobno jednaka.n). onda su u bilo kojoj ravnini s nonnalnom Ii komponente punoga naprezanja dane izrazom (4.Z cos ' (i. U sjecistu tih kruznih lukova lezi tocka M cije koordinate odreduju vri- Ako pretpostavimo da se smjerovi koordinatnih osi x. Ako je jedno od glavnih naprezanja jednako nuli.69) (4. cos 2 (z. (4.74) naziva se Lameovim (sl.n) Pny==a2 cos(y.70) SIA --2 --2 __ == N3S1 + N3A - 2 N)SI u jednadzbu (4.v) cos Iz. samo se mijenjaju komponente naprezanja aij' a prema tome 1 koeficijenti u jednadzbi (4. Puno naprezanje rr.n) == 1. == a~ +T~ nazadanoj ravnini odredenoje spojnicom OM == Pn. dobivamo ± C2 ili == a x X2 + a" y 2 + a z z 2 + 2 T>.18): o. a iz sredista S3 kruzni luk po- jednosti naprezanja an i Tn na zadanoj ravnini s normal om n. ==ax cos 2() x.15): pnx==al cos (x. U smjeru normale ii nanesemo radijus-vektor velicine: r==--. y. su radijus-vektora r: z= r cos(z.9.!) ==+- C2 r2 (4.v) cos(y.~un.I)-2 a nakon sredivanja dobivamo: (a 2 . . cos 2(y) . Cauchyjeva ploha naprezanja dobivamo: L i =x. 4. elipsoid prelazi u kuglu. a ako su sva tri glavna naprezanja po velicni jednaka. y.30). 4.~ne~zmijenjena.a 3) 2 (al-a3) 2 cos (n. z podudaraju sa smjerovima glavnih naprezanja.V)+2(Txy cos(Z.v) cos tx.9.8.I). Analiza naprezanja 4.71). pl~ha ostaJ.r). 4.V)+Tzx cos(x. Povrsina elipsoida naprezanja elipsoidom naprezanja s poluosima ai.

slijedi da su komponente vektora punog naprezanja (4.77b) (4. 4.n) L i=s cos ' (i.n). tj." ~ 'J e IpSI naprezanja I o e uje vr ve tora punog naprezanja p . Analiza naprezanja 4. Medutim. ravninom· Iz sl. e se usporednice siieku u tocki A koia lez'I' na I' . iz izraza (4. I' T .. Oktaedarske ravnine i oktaedarska naprezanja Pretpostavimo da se smjerovi koordinatnih osi x.31. kruz I" 2 '" an srjece oncentricne zmce po urnjera 0 I I a 2 u tockama A' iA" Iz tocaka A' i A " vucem 0 uspore d nice s po.. uosirna e Ipse.46 4..n) = cos (z.10. cos (x. koji djeluje na kosoj ravnini s normalom ii..10..n) = cos (y.28).30. Oktacdarske ravnine i oktaedarska naprezanja 47 an = Pm cos'" odnosno + Pny sin".77a) x lito odgovara izrazu (4. tj.78) Buduci da glavna naprezanja 0 I .02 ulaze s kvadratom u jednadzbu elipse naprezanja (4. (4. Za posmicno naprezanje: Tn =Pnx sin"'-Pny COS"" odnosno: Slika 4.31. EIipsu na'pr~zanja s poluosima a I . vektor puno~a nap~zanjaPn = OA odgovara stanju naprezanja s glavnim naprezanjima +a I i +02' a P n = OA I odgovara stanju naprezanja s glavnim naprezanjima +0 I i -a 2 • x 4.fj' I (4. Tako na slici 4.n) = ± .n) = I... (4. (4.76) slijedi da komponente vektora punog naprezanja ovise 0 predznaku glavnih naprezanja.80) ..79) onda tu kosu ravninu nazivamo oktaedarskom Iz relacije: Slika 4.31.75) predznaci glavnih naprezanja u ovom slucaju nemaju znacenja. Vektor punoga naprezanja lezi u onom kvadrantu koji je odreden predznacima glavnih naprezanja. . y sto odgovara izrazu (4. x k P.02. y» slijedi za kosin use smjerova normale oktaedarske ravnine: a normal no naprezanje = cos (y.n) = cos (z.03' Ako normala Ii kose ravnine sa smjerovima glavnih naprezanja zatvarajednake kutove. Smjer vektora punoga naprezanja P~nodreden je relacijom (4.30). dr dui hk . a 2 mozerno konstruirati na poznat nacin omocu dVlJUkoacentricnih kruznica polumjera a I i a (sl 4 31) Normal .76) cos (x. y.75) . I . tocku A pr~slikamo sirnetrieno u taj kvadrant. z podudaraju sa smjerovima glavnih naprezanja a 1.

4.v + a z) .11. Sfemi tenzor naprezanja i devijator naprezanja u danoj toeki napregnutoga tijela (sl. +a2 +a3 )=3 1 I.vz az Tyx T zx Txy ay -as T zy ay J + [a.15) je Pnx =a. .85) . 0 0 0 as Prema izrazu (4. odno- tj. (4. =a" (4. Sfcrni lenzor naprezanja i devijator naprczanja 49 (4.32.oktaedarska ravnina 4.86) koji se kao sirnetricni tenzor drugoga reda moze prikazati kao zbroj dvaju tenzora b) Slika 4.82) srednjoj vrijednosti kva- tj.89) o .t~enapregnutoga tijela (sl.87) cos (x. Pnz =a3 cos(z. (4.18) za normalno oktaedarsko naprezanje dobiva se: aokt =3 1 (a. Normalna i posmicna naprezanja na oktaedarskoj ravmru nazivaju se oktaedarskim naprezanjimaiii y (4.32b). Pny =a2 cos (y. kvadrat punoga naprezanja na oktaedarskoj drata glavnih naprezanja. [a.11. iii Tenzor naprezanja odnosno o (4. 4.33) odredeno je tenzorom Stanje naprezanja naprezanja: [aijJ= [a.n). r zy 0 :J (4.n).83) naprezanju. okta~~~rsko ~orm~~no naprezanje jednako je srednjemu nonnalnom sno trecim prve invanjante naprezanja I.(a x 3 + a . T.88) a.\Y 'n]-[a. Txy ay r zy Tyx Tu: '"J rvz az Txz Tvz az-as (4. +a2 +a3 ).a.48 4. Analiza naprezanja 4.n). Oktaedarsko posrnicno naprezanje j~st: Tol<! 2 _ 2 =e:: -aokt 2 Slika 4. (4. Tyx Tzx 'r.edar oko promatr?ne to.81) gdje je as srednje normal no naprezanje 3 jednako trecini prve invarijante naprezanja: Za puno naprezanje na oktaedarskoj ravnini dobiva se Pol<! 2_1(222 1 as = .84) . U osam koordinatnih oktanata mozerno poloziti osam oktaedarskih ravnina koje obi ikuju okta.33. ravnini jednakje Izrazom (4.

4. Kako cemo kasnije pokazati.90) naziva se tenzor devijator iii devijator naprezanja i definira stanje naprezanja prikazano na slici 4.34. (4. odnosu na os x: dM x = "I: xz dA y - "I: xy dA z. Slika 4.92) Moment U odnosu na os X daju sile "I: xy dA i "I: xz dA.a. y osi stapa. deformira se tako da mijenja volumen i oblik. Devijatorski dio tenzora naprezanja izaziva promjenu oblika.~~apa djel~ju unut~mje sile.12. Veza Izmedu komponenata unutarnjih slla i komponcnata naprezanja 50 4. . a sferni dio tenzora naprezanja izaziva promjenu volumena. (4. + as = 3 as + (ay . ~ob~h smo glavni vektor R i glavni moment M. Analiza naprezanja 51 naziva se sferni tenzer naprezanja i definira stanje naprezanja prikazano na sl. Sume projekcija svih elementamih sila ax dA. I' I' I'/~ na osima I y i z daju nam uzduznu silu N i poprecne sile Ty i Tz: }----- N=J Tv = axdA A (4. Takvo stanje naprezanja za slucaj pritiska naziva se hidrostatskim pritiskom. "I: xy dA 1"1: xz dA 'xy xz X. -o. Kako cemo kasnije pokazati.91) Slika 4. koje oznaeuje svestrano jednoliko rastezanje iii pritisak. te karakterizira odstupanje zadanoga stanja naprezanja od svestranoga jednolikog rastezanja iIi pritiska.36.34.12. = a.35. y 4. Prva invarijanta sfemoga tenzora naprezanja jednaka je prvoj invarijanti tenzora naprezanja x I.as) + (a z- as) = a x + ay + a z- 3 as = O.4f" 4. a Mohrova kruznica degenerira se u tocku. 4.33. Cauchyjeva ploha naprezanja i Lameov elipsoid naprezanja bit ce kugle. Tn Mx. k t Na promatrani element povrsine dA djeluje sila dF = P x dA. "l:xzdA. zbog djelovanja devijatorskog dijela tenzora naprezanja mijenja se sarno oblik elementa tijela. Os X podudara se s u. a ne i njegov oblik. Mv I Na sl. + a. Za stanje naprezanja odredeno sfemim tenzorom naprezanja.35.94) A z r. Reducirajuci ~h_!1a tezl!\te ~resJeka. Prva invarijanta devijatora naprezanja jednaka je nuli: I. prikazanje dio stapa s komponentama unutamjih sila. a ne i volumen.~ontinuirano raspodjeljene po povrsini _presjeka. . vidjeli smo da u presjeku napregn~to~a. 4. a ona irna om~onen e dA "I: dA i"l: dA. ax . = (a x .) =a x + ay + a z• (4. Veza izmedu komponenata unutamjih sila i komponenata naprezanja U 3. = f Stika 4. zbog djelovanja sfemoga tenzora naprezanja mijenja se sarno volumen elementa. Projekcije vek~ora RIM na koordmatne OSI daju nam sest komponenata unutamjih sila N.36. tako da je elementami moment u Kod opceg stanja naprezanja element prikazan na sl.95) A Tenzor naprezanja (4. pogl.93) f "l:xy dA (4.. Ty.

so= 90°. M z =- Ia A x Y dA.93+80 3.l. Na sl. -+I I O.37.(a .SOMPa I 0.5" My = Ia A .40) a 1.-100MPa i Slika 4. Da bismo odredili zakon raspodjele naprezanja u presjeku stapa. Izrazi (4. y CPI = CPOI i odatle: +'4 1t y 11cm~25MPa orr' ..80 = 20 MPa ICPol I + I CPo21 = 14.37) tre- . Na prethodan nacin dobivamo izraze za momente savijanja: CPOI = 14. a2 = .5"+ 75. Smjer normale ravnine maksimalnoga posmicnog naprezanja odredit cerno izrazorn: ~"l'iM. = M/ = I A (fxz Y- fx.93) do (4.8462.96) Smjerove glavnih naprezanja mozemo odrediti izrazom (4.jer elementama sila ax dA s obzirom na os z daje moment suprotan od pozitivno definiranog smisla Mz. potrebno je prom atrati i deformacije stapa. dobivamo moment torzije Mx: == 113 MPa. Ti izrazi nisu dovoljni da bi odredili zakon raspodjele naprezanja u presjeku stapa za razne slucajeve deformacije stapa. Oni karakteriziraju sarno sumamo djelovanje naprezanja. Velicinu glavnih naprezanja odredit cemo izrazorn (4. pojavljuje se predznak minus. 4. fxv= 50 MPa (sl.~t ~~'~"-"~'#J Za zadano stanje naprezanja ax = 100 MPa. 113+80 r .93 MPa. u.38b prikazana je pripadajuca elipsa naprezanja.41).• 52 4.v z)dA.97) izrazavaju vezu izmedu sila i naprezanja u presjeku stapa. a) 2 2 b) Slika 4. Moment s obzirom na osi y i z daju sile ax dA. Na sl. = ax+ay 2 +- I~ ± . .2591.38. av =-80 ba odrediti analiticki i graficki Mohrovom kruznicorn: MPa. + 4 r xv v) . c) naprezanje an i fn U presjeku s normalom koja s osi X zatvara kut cP = -25°.80 1~ 2 2 (100+80)2 +4'50 2 = 10± 103 . 100.2 al2 = . __ 5_0_=_ . 4. Analiza naprezanja 4.r z dA. Kao kontrola sluzi nam invarijanta naprezanja aI + a2 = ax + ay = 113 - 93 = 100 . 4. 50 = 0. a20 b) maksimalno posmicno naprezanje s pripadnim normalnim naprezanjern. (4.1l. a) glavna naprezanja ai. (4.r 2 - a .38a ucrtan je element na cijim stranicama djeluju glavna naprezanja.rv .ay U izrazu za M.38) iii (4. Veza izmedu kumponcnata unutarnjih sila i komponenata naprezanja al 53 Sumirajuci te momente po ~itavoj povrsini presjeka.97) tg CPO} = a2 .

. Primjer 4.30) iii (4.4.30) ~ J = 100-80100+80 2 + 2 cos(-500) + 50 sin (-50°) = 29. Na sl.39. ~ • max = a1 - 2 a2 113+ 93 2 103 MPa. Duzina OL predstavlja u mjerilu normalno naprezanje am a duzina LK posmicno naprezanje . p~esleclma s normalama x ] y (za Mohrovu je kruznicu r xy < 0.29) iii (4. parale1u s osi y i tako dobijemo pol P kruznice. Stika 4. Ako iz pola P povucemo zraku koja s osi x zatvara kut I{J = . a duzina OS pripadajuca normalna naprezanja.50) koje predstavljaju nap~ez:anJa na. 4.. N~ sl.41.54 4.41.40.25°.IMPa.2.42a. Opisana kruznica sijece os apscise u tockama Kroz tocku N.12. a kroz tocku N. Stika 4.40 . 3 i PN 4 odreduju normale ravnina na kojima djeluju ekstremna po3 Duzine SN i SN 4 predstavljaju u mjerilu ekstremne vrijednosti po- -80-100 2 sin(-500)+50 cos(-500)=101.43). ucrtan je element na cijim stranicama djeluju maksimalna posmicna naprezanja s pripadnim normalnim naprezanjima. .50) i N. Treba odrediti glavna naprezanja i najvece posmicno naprezanje za stanje naprezanja prikazano na sl.29) I (4. 4:39. 4." na ravnini cija normala s osi x zatvara kut I{J = .93 MPa. ucrtane su orijentirane ravnine s pripadajucim komponentama naprezanja. dobit cemo tocku K na kruznici. Analiza naprezanja 4.6 MPa • M o ~ I Slika 4. Komponente naprezanja u kosom presjeku prikazane su na sl. povucemo paralelu s osi x.41) crtamo tocke Nx (100.-113MPa lcm~20MPa as = --'---=- al +a2 2 ---=10 2 113. Spojnice PN srnicna naprezanja.56) a I' a duzina ON 2 predstavlja a 2' O. Sjeciste spojmce N xNv i osi apscise jest srediste kruznice polumjera smicnih naprezanja. (-80. a r yx > 0). Veza izmcdu komponenata unutarnjih sila i komponenata naprezanja SN x = SNI" 55 NI i N2• Maksimalno posrnicno naprezanje mofemo odrediti pomocu izraza (4. ~apre~nje an i ~n u presjeku s normalom koja s osi x zatvara kut I{J = _ 25° odredit cemo izrazirna (4. Spojnica PN 1 odreduje smjer ai' a spojnica PN 2 smjer a 2' Duzina ON 1 U mjerilu predstavlja Pripadajuce normalno naprezanje mozemo odrediti izrazom (4. U koordi~~tnome sus~vu a i r (~1. ako je . 4.25°.

a. = 3 a. = 3 a2 .) Normala. =---'- cos (y. =-1 a.) + cos2 (z.=ax+ay+az=3a 12 = a x a y 1 1 ) = -..n. dobivamo: a.n.45) i (4.n. = 1. Ako u jednadzbe (4. gdje je prema izrazu (4. Glavna cerno naprezanja odrediti jednadzbom 3 2 (4.II.49) 1.-r. Iz jednadzbe (4. zadano stanje naprezanja (sl. y i z kutove na ravninu na kojoj djeluje glavno naprezanje a. . 3a -r max =-=-=15a. iii a~ (am ." cos(z. dobivamo cos(z.n.n.. =54. cos (x . ) ) + (1- 3) cos(z.n. ) b. Korijeni su ove jednadzbe glavna naprezanja: osima x.3) cos (y. +b.. +b.I.-2 b.. ) = 1 am . az a a a 4.-r.z .46). tada sustav jednadzbi = . Smjero:re glavnih naprezanja odredit cerno izrazima (4.n.)+cos(z. ={3. Analiza naprezanja ::]=[: : :j. b.12.3a)= O. ) cos (z.n. a.n.56 4.2 . 2 2 ' . a2 = a3 Buduci su ostala dva glavna naprezanja a2 = a3 = 0.n. b) i odatle.42b.3 a2 = 0 1 i odatle slijedi cos(y. =2 z 8) Slika 4.= I.48) + cos2 (y.===:===:= = ~ vl+af +b.13 = 0. ) + cos ' (z.n. =y.)+cos(y. rjesavanjern bilo koje dvije jednadzbe. i a.nt>= .n.n. = I. ) + (1.n.74°. ) + cos (y.45) uvrstimo a ii dobivarno: = r~=a j" = 3a i zatim podij elimo sa a Maksimalno posmicno naprezanje odredit cemo izrazom (4.55): .n. cos(x. =-1 a.)=b.42a) svodi se na jednoosno rastezanje prikazano na slici 4. + ay a z + a z a x .) i oznacimo: a. ) + cos(z.n.v - -r.) Podijelimo ove jednadzbe s cos (z.42. am + 12 am . cos (x.n. ) cos(z..n. ) = 3 . = O./3' 1 3 + cos ' (y. a! .3aa~ = 0 Kontrola: cos2 (x.46) cos2 (x . Veza izmedu komponenata unutarnjih sila i komponenata naprezanja 57 (1-3) cos(x. zatvara s koordinatnim a.n.n.n. ) prima oblik -2a.)=O )= 0 = O. 4.3 r.1+1+1 = 1 .

0 Kontrola 1'P01 1+ 1'P031 = 76.7" //.44a prikazanje element na cijim pobockama djeluju glavna naprezanja. 50 131.am) -.8 = 100 MPa. .7°+ 13. + 02 + a3 =-80 + 120 + 60 = 131. ako je zadano jedno glavno naprezanje. a. treba odrediti glavna normalna naprezanja.:v = O.am ·>:1' r xy (4..8-120 50 -91. 'P03 = - 13 . Dobivamo: 3a 1.91. a2 = 60 MPa.am) (a y . U ravnini maksimalnoga posmicnog naprezanja djeluje i normalno naprezanje al an =2=2= Prema tome.y = a. 0 Razvojem determinante po elementima (a i odatle z- trecega retka dobivamo ]= 0 y y a In )[(a x .8 MPa. a.47) prima oblik 0 0 a z . a3=60 MPa.41).am =0. Za stanje naprezanja prikazano na sl. Veza izmedu komponenata unutarnjih sila i komponenata naprezanja 59 Maksimalno posmicno naprezanje djeluje u ravnini koja s pravcem glavnoga naprezanja al zatvara kut 45°.(ax +ay )am +ax ay .11.43. tg 'POI = .2 = -80+120+~~(_80_120)2+4'502 2 2 = 131. b) . = . 4. =20±111.~ az-am=O (ax .am) (ay . Za zadano stanje naprezanja determinanta ax .8 MPa. Pravci gla:m}h na~rezanja al i a3 okomiti su na os z.podudara se'p~avcen~ o~i z.58 4.8 Primjer 4. Analiza naprezanja 4.3.5a.8 MPa.44. a' 1. a njihov polozaj u ravrum okornitoj na os Z odredit cemo izrazorn (4.43.48) odredeni su izrazima z 8) Slika 4. = 131. glavna posmicna naprezanja i oktaedarska naprezanja. a3 = -91. iz cega slijedi: Kontrola: a~ . 0 236 " 'POI = 76.8 MPa.. Pravac glavnoga naprezanja o.('60MPa al -ay Slika 4.am)..3°= 90°_ Na sl. o~tala dva gl~vna na~r~zanja odredujemo po istom izrazu kao da se radi 0 ravninskome stanju naprezanja u ravrnru okomitoj na pravac zadanoga glavnog naprezanja.8 + 60-91.8-120 = 4 237 ' .3° . 4. ay =» . I I / J------ I x I ax+ay+ az=a. x Korijeni kubne jednadzbe (4.

55): rI = ± O2-0) 4. + f~k! = ~33.44b prikazan je element na 6jim stranicama djeluju maksimalna posmicna naprezanja.45).7°. Spojnice PD 1 PC odreduju ravrune u kojima djeluje maksimalno posmicno naprezanje fmax· = 111. Tooke C i D =± Maksimalno posmicno naprezanje iznosi: r max = 1 r 21 na Mohrovoj kruznici odreduju naprezanja u ravninama ~a.60 2 =±35. Oktaedarsko posmicno naprezanje odredit cemo izrazom (4.9 MPa kruznica sijece apscisu u tockama NI i N3 koje odreduju glavna naprezanja 01 = 131. Zadatak mozemo rijesiti i graficki Mohrovom kruznicorn (sl.32 + 93.3 MPa. 4. = 02 = 60 MPa. Sa sredistern S.. 4.__--'--= 20 MPa 2 Na sl.O2 t.. odnosno s osi x 1cm~20MPa IP2 = 76.85): r okt = 1 3 ~ (a. Analiza naprczanja 4.8 2 ± 75. r. Sad poznajemo sva tri glavna naprezanja i njihove smjerove.83): 00kt =3(01 I 1 +02 +0) )=3(ox I +Ov +oz )=3(131.12. ko. nanosimo tocke Nx (-80. - 02) 2 + (a 2 - a) 2 + (a ) - a. dok je a. Veza izmedu komponcnata unutarnjih sila i komponenata naprezanja 61 2 =± =±' 60+91.9MPa. 2 2 -918-1318 . Oktaedarsko normalno naprezanje odredit cemo izrazom (4.7°. =±111. O2 - 2 a) ' a sa f)=± 01 . Ta a --916MPa Slika 4.8)2 + (.. -50) i N. Kroz toeku N.8 _ _. U koordinatnome sustavu a. = (120.8-131.91.80) dobivamo kutove l!to ih normal a oktaedarske ravnine zatvara s pravcima glavnih naprezanja: aokt = {3okt= Yokt = 54. Spojnica PN.56): 131.45 = 31.8.8 MPa i djeluje u ravnini koja prolazi s osi kut: Z.60 Glavna posmicna naprezanja odredit cemo izrazom (4.2 MPa.45.. 1 polumjera .8.8+60- 91.0) konstruirana je kruznica "3" polumjera a -a '2 2.ii!!!~~Iuju fm~x= 11 ~.8)2 Puno je oktaedarsko naprezanje: Pokt = ~O~kt = 93.7 . Spojnica N xN v sijece os apscise u tocki S2' S polumjerom S2Nx odnosno S2Nv konstruiramo kruznicu "2". 0.8-91.8 MPa i pripadajuce normalno naprezanje an '" 20 MPa.) 2 = = ~ ~( 131.8 2 131.8. odreduje smjer a" a PN) smjer a) u ravmm okomitoj na pravac oz.8 MPa. 50). U ravnini maksimalnoga posmicnog naprezanja djeluje normalno naprezanje koje rnozemo odrediti izrazom (4. 0) konstruirana je kruznica . as pravcem 01 i 03 zatvara kut 45°. povui!emo para~elu s OSI x 1.--60 Pomocu izraza (4. .60)2 + (60 + 91.22 = 99. : 02.n~ kruznici "2" odredimo pol P.M~a i a) = -91. a +0 MPa 3.0 MPa. ( 2 2 sredistem u S) f2 =± 03-0.8)= 33.' .

7 MPa = ai' =a . Na sl.7 IS 10 -23. treba prikazati kao zbroj sfernog tenzora i tenzora devijatora.26.17 = [30 10 I~ 10 -50 -20 15] -20 MPa -60 izraza (4.46.4.62 4. Szz as = . posmicno i puno naprezanje u ravnini s normalom koja ima kosinuse smjera: 2 cos (x . Veza izmedu komponenala unularnjih _ila i komponenala naprezanja 63 Iz tocke N.xz T cos(x n)+T ' yz cos(y n)+a ' z 212 cos(z n)= 15·--20'-' 3 3 60·-=-36.3MPa .= 33.87) zadani tenzor naprezanja mozemo prikazati u obliku: 30 10 10 -50 IS] [-267 -20 MPa= ~ -60 0 0 -26.50--3-- 60 = . Vidi se daje prva invarijanta tenzora devijatorajednaka nuli.15): ' yx 15 P ox =a x cos(x n) + r cos(y n) + r . i a3' Te zrake si~ Mohrovu kruznicu "2" u tockarna A i B~redi~ta S.3 MPa.7) (-26. zx cos(z. a drugi je tenzor devijator.n) cos(y.7)= = 56. = 33.n) = 30'- 2 3 I 2 + 10·.n)+ay cos2 (y.3 MPa.n)+ a. Analiza naprezanja 4.7 MPa S xx Sry = ax z- - as = 30 .7° sto ih normala oktaedarske ravnine zatvara sa a.60- Slika 4.47) odredit cemo pomocu Tn] 1'. opisujemo kruzni luk polumjera S.+ 15'. Ordinata tocke M odreduje Tokl= 93.47.as =- = -23.7 0 MPa+ 10 -26. Spojnica OM predstavlja [ 15 -20 Prvi tenzor na desnoj strani sferni je tenzor.7 0 01 [56.18): a" =a x cos2 (x.0 MPa. . U sjecistu tih lukova lezi tocka M.33. Komponente I I I I vektora punog naprezanja odredit cemo izrazom (4. A. 3' 2 cos (z. Tzx Pomocu izraza (4.3MPa 3 3 ~~/ z SUka 4. Primjer 4.7 3 MPa.46. a apscisa aokl puno oktaedarsko naprezanjepokl = 99. Zadani tenzor naprezanja ax [a ij]= [ Tyx.n) = -. i N3 povlacimo paralele s osi ordinate i nanosimo kutove aokl =)' ok! = 54. Od~diti normalno. Normalna naprezanja u kosoj ravnini s normalom ii (sl.n)+2[TXY cos(x.n) =3' Odredimo srednje naprezanje: I cos (yn) =.2 MPa. 4.(. a iz sredista S3 kruzni luk polumjera S 3B.26.3 J MPa.7) 50(-26. a) z b) z c) _ P "z-.3 -20 IS -20 -33. 4. prikazane su komponente svih triju tenzora naprezanja.n)+az cos2 (z.12. 3 as I: = ax+ay+az 3 30.

. ka to~ke.1) Novo stanje tijela VI potpuno je odredeno ako znamo pomake svake njegove tocke. 5.1.32 + 36. ANALIZA DEFORMACIJA Pn = ~P~ + P~y + P~z = ~33. y . koji spaja pocetni i konacni polozaj tocke A tijela nazi va se vektorom poma- r. Posmicno naprezanje: rn = ~P~ . tj.1. Analiza naprezanja 5. U opcem slucaju vektor pomaka bit ce funkcija koordinata tocaka x.a~ = ~54. 5. 5. y.8 MPa.. r »> _----_ .64 Puno naprezanje: 4..1. vidimo daje: (5. z: i= p (x. 4.1..y. Iz sf. z. y..102 = 53. a tocka A tijela pomakne se u nov polozaj A I odreden radijus-vektorom Vektor p = iA.82 . Komponente naprezanja koje djeluju na kosoj ravnini prikazane su na sf. Nekaje pocetno stanje tijela V (na sl.8 MPa.. prikazano crtanom linijom). Pod djelovanjem vanjskih sila tijelo dolazi u stanje VI (na sf.72 = 54. prikazano punom crtom). a pojedine tocke tijela mijenjaju svoj polozaj u prostoru. Polozaj proizvoljno odabrane tocke A tijela odreden je radijus-vektorom u koordinatnome sustavu x..32 +23.2) .1.. (5.47. 5. I I I t--Vl I I I I I I I I --- // x Slika 5.z). . Pojam pomaka i deformacije Pod djelovanjem vanjskih sila tijela se defonniraju. mijenjaju svoj oblik i dimenzije. \ \ \ \ F.

. . y. D dolaze u nov polozaj 01> C" DI.2). tockama napregnutoga tijela i za sve medusobno paralelne pravce duzinske i kutne defonnacije medusobno jednake. Prijelaz tijela iz P?cetnoga stanja V u novo stanje VI moguce je zbog pomaka tijela k~o apsolutno ~tog. a i predznaci su im u skladu s predznacima komponenata naprezanja.v w. Za te pomake pretpostavljamo da su vrlo mali u usporedbi S tmenzijama tijela.tirajuCi pomaci p. onda se takva defonnacija tijela naziva hornogena deforrnacija. kOJI se opcenito sastoje od translacije i rotacije . . Za razlicito orijentirane duzine u jednoj tocki napregnutoga tijela dobit cemo razlicite duzinske i kutne defonnacije. .w i tzz. U tom slucaiu mozemo srnatrati da su funkcii . v i w takoder su funkcije koordinata x. z oznacujemo s txx. Relativna duzinska defonnacija bezdimenzionalna je velicina i najcesce se izrazava u postocima. nda pomaci tocaka tijela sadrze sarno clanove koji k~rakt~o nZdl. Zbog razlicitih rotacija duzina Ol) i OC nastaje promjena pravoga kuta izmedu tih duzina za velicinu YCOD' Granicna vrijednost: Ycon = -- (5. y. tAB Komponente deformacija s = lim B~A AlB.4) . Nonnalnom se defonnacijom nazi va zbog toga. Komponente derormacija 67 Projekci~e.acenog ka~ kruto tlJelo (tj.z). Skup svih duzinskih i kutnih defonnacija za sve moguce smjerove kroz promatranu tocku naziva se stanje deforrnacije u promatranoj tocki. . Uz ove oznake u analizi defonnacija za kutnu defonnaciju upotrebljavaju se i oznake t:xy. y. Ako su u svim. v = v (x. dy. U opcem sluceju defonnacija je u napregnutu tijelu nehomogena. tJ. U nedefonniranom tijelu promatramo dviie bliske tocke A I' B I I. ~ . v I W I nJI ove parcija ne envacije neprekinute funkcije koordinata. Kutna se defonnacija izrazava u radijanima. B" a razmak se izmedu tih tocaka promijenio za Al Al se naziva apsolutna deformacija duzine AB. ir=v i+v j+w i. Rezul. dz (sl. Pozitivna relativna duzinska defonnacija oznacuje produljenje. vektora. pomaka ~ smjeru koordinatnih osi x.y. sto kod izotropnog materijala nonnalno naprezanje izaziva samo nonnalnu (duzinsku) defonnaciju. Duzinsku defonnaciju u smjeru koordinatnih osi x.~odamo dovoljan broj veza tako da je sprijeceno njegovo ibanie u.hJela. Pozitivnoj kutnoj defonnaciji odgovara smanjenje pravoga kuta izmedu pozitivno orijentiranih pravaca.3).z).e. 5. U opcem slucaju stanje je defonnacija u svakoj tocki napregnutog tijela razlicito. ~IJe~~. Ako tijelu . z i oznacavamo ih sa U I' tako da je: . a ravnina u ravninu. Pr?mat~at cemo s.66 S. Granicna vrijednost: 5. C. a negativna skracenje promatrane =u (x. y. bez. kao i komponente naprezanja. w = w (x.y. duzine. tocke A I ~ dolaze u nov polozaj AI.y. duljine dx. .sh~. Slika 5.mac~~a k~~oga.Ako J.' ~e u. Posmicnom defonnacijom nazi va se zbog toga sto kod izotropnog materijala posmicno naprezanje izaziva samo posmicnu (kutnu) defonnaciju. Pod djelovanjem vanjskih sila tijelo se defonnira. iih .2. a negativnoj povecanje pravoga kuta. Razrnotrimo dalje dvije male duzine Ol) i OC koje tvore pravi kut 1DOC u nedeformiranu tijelu.2. tyz i tzx koje su definirane izrazima tyz=2"Yyz' a I (5.6) naziva se kutna deformacija iii relativna posmlcna deforrnacija u tocki za pravce OCiOD.7) Vidimo da su nonnalne i posmicne komponente defonnacija velicine koje se poblize oznacavaju s dva indeksa.p. U istoj tocki a za razlicite smjerove dobit cemo opcenito razlicite duzinske defonnacije.amo t~kve pomake koji ne narusavaju neprekinutost tijela. Nakon defonnir~ t~a tocke 0. (5. t.raJu c~~tude~~nnacIJu tijela. z: U naziva se relativna dufinska deforrnacija iii relativna normalna deformacija u tocki A za smjer AB.. ne tzazivaju pojavu pukotina u tijelu. db' dalienosti I I " na vr 0 rna oJ m~ uso nOJu aijenosu ~s.z). Pri takvoj defonnaciji pravac prelazi u pravac. Analiza derormacija 5. tj.roizvo~jne tocke u napregnutome tijelu nastaju zbog omaka tIJel~. -AB AB lim I~O Al (5.prijelaz tijela I~ pocetnoga stanja V u novo stanje VI nastao zbog promjene udaljenosti izrnedu tocaka tijela.. I deri . (5.ro~to~ kao krutoga.2.. zbog translacije i rotacije) i pomaka zbog cist~ deforrnacije tijela.~romJe~~ udaljenosti izmedu tocaka tijela. Takve pomake nazivamo po. a kutnu defonnaciju u koordinatnim ravninama sa Y:XY' Yyz i Yzx. 5. z nazivamo kornponentarna po~aka III pomacima u smjeru koordinatnih osi x.3) Komponente pomaka u.5) U okolici tocke A napregnutoga tijela promatramo beskonacno mali paralelopiped bridovima usporednim koordinatnim osima. onda novo stanje VI predstavlja defonnirano tijelo.

dobiva se: Slika 5.5). .a Na sl. r +(~. 3 vidi se da su vektori kojirna su predocene duzine A IB I i A IC I 5 dx jer je prirast funkcije u zbog prirasta koordinate x.L.2 e xy jf . au ax' u tocki Au srnjeru osiy i z.__- cije s pripadnirn komponentama pornaka. Ol~----- .mOlre d 1 za d· rze samo lineami clanovi (prva dva clana) (teorija rnalih defonnacija). 5.3. du = au dx. Ako izvrsimo granicni prijelaz.~r~...::=2 +~(:~. i Ako se izraz pod korijenorn razvije u b'lOo..(:~._ . aw ax ay )F2 + av (1+ av)+ 1+===:y~V . v. = 2 e xv ax Ako je w pornak tocke A u srnjeru osi z. ~X_ = 1 + +G.68 5. +~( ax iJy aw. w postoji -I' Ou oy c dv '1 Za tocku B je dy = dz = 0.~r -F. tri duzinske i tri kutne.:::(=1+=:: )::::. Ako je v pornak tocke A u srnjeru osi y. =-ay . r=+~(~. su bridovi . prikazani . .dx.. Ako je u pornak tocke A u srnjeru osi x. . w zbog prirasta koordinate x. Komponenle deformacija 69 pa u izrazu za totalni diferencijal funkcije u. aw az (5.3. U toku deformiranja tijela paralelopiped ce se pornaknuti i defonnirati. tako da paralelopiped koncentrirarno u tocku A. .+~( )~2 au (1+ au) ay ax ~. ondaje pornak toeke B (duzina AB = dx paralelnaje s osi x) u srnjeru osi x: Slicne izraze dobivarno za relativnu duzinsku defonnaciju pa irnamo: e xx =--' au ax' av e . sarno prvi clan.1. onda se rnoze uzeti da tih sest kornponenata deformacija opisuje stanje deformacija u tocki A./ / / _ dx Ou Ox dx iii O~---d""'x--- e xx 0. -. relativnaje duzinska (nonnalna) deforrnacija bnda AB usmjerenog u srnjeru osi x: dy / /". r +(:. ) = srn 2 e . dv = -. dw = aw ax = --. Analiza deformacija 5.. Yl• E zz =-. onda je pornak tocke B u srnjeru osi z: = w+dw= w+jer je prirast funkcije aw ax dx dx.r 2 :: E xr = I. Prerna definiciji (5. paje kosinus kuta izmedu tih dviju duzina izrazen pomocu skalamog produkta cos ( -2 . . Doci ce do prornjene duljine bridova i pravih kutova izrnedu bridova paralelopipeda pa cemo dobiti sest kornponenata defonnacija.8) u+du= u+- ax au N as I. para Ie Iopipe dAB 1 A CiA I I -I D d I C nakon erorma- --. onda je pornak tocke B u srnjeru osi y: A"B I I = I (1+ au)dx + J av ax ax au dy+ ay dx + k aawxdx aw ay dy ax v+dv= v+- av ax A C I =I I J dx (1+ ay aV)dY+k XI' av jer je prirast funkcije v zbog prirasta koordinate x.

= (5. gdje je i. = i kutna iii posmicna deformacija dijagonale AE oko tocke A.10) mozerno uzeti da tocka E' lezi na tom kruznom luku. ax (5. u nazivniku se premajedinici mogu zanemariti svi ostaIi ~Ianovi. Tenzor deformacija = av) (5. 5. .). kutje zaokreta dijagonale AE zbog pomaka ay dy: (J) e ij I (au. .ax 2 az ax I ill' aw) av I av iJu -(-+-) 2"(az + ay + ay 2 ax ay ilw I aw au I aw av) az 2"(ax + az ) 2"(ay +az 0 2 eXyje promjena pravoga kuta izmedu duzina AB i AC. i Uj. a ostalih sest clanova kutovi su zaokreta u pojedinim koordinatnim ravninama..z. Buduci da je obodni kut jednak polo___ ilu vici sredisnjega kuta. y. au] [ al rnoze se rastaviti na simetricni i antimetricni tenzor.j.9) 2e aw ax Element na sl.11) a zbog pomaka - av ax dx Vidimo da je sest komponenata deformacija izrazeno s devet parcijalnih prvih derivacija komponenata pomaka koje mozemo prikazati u obliku matrice: 0/' = _! z 2 av.j = x. Na sl.13) (5. 2 ay (5. ilx au au ax ay av av ilx ay aw aw ax ay au az av az aw az av Slicne izraze dobivamo za posmicne deformacije i u druge dvije koordinatne ravnine paimamo: 2e _! (au au ill' =-+" ay ax " 2< + 2"(ax . prikazanaje projekcija kocke u ravnini x. z ovi: «i.az _ av ) _! (au _ ax 2 az 1 av _ 0 2"(az _! tw _ av) 0 2 ay az ay aw ) ax aw) ay (5. y. Komponcnte deformacijll 71 I au av) 1 au aw) au 2"(ay +ax -(-+.e. 2" ay . av az aw ay au az I aw au) 2"(ax .J = = X..e j.= ezz = O. a u brojniku se mogu zane mariti nelinearni clanovi pa se dobije: 2e . Analiza derormacija S. a:-.12) relativne su duzinske deformacije.12) H::. koju nazivamo matricom tenzora deformacija iii krace tenzorom deformacija. 5 4. (i= x. je kocka (dx = dy = dz). onda za mali pomak au ay dy au. Ako iz tocke B opisemo kruzni luk polumjera dx = dy. Ocito ~e kut rotacije dijagonale kocke oko osi zjednak kutu rotacije projekcije te k Ako komponente pomaka u smjeru koordinatnih osi i.y.. Dijagonalni clanovi u matrici (5.:y. Katkad se jos nazi va tenzorom relativnih pomaka.az I (au I (aw Slicne izraze dobivamo za kutove rotacije dijagonale kocke oko osi xi y. y. . I au =---.70 S.ax au) ay .z) (5.ay I au) 2 2e =-+=-+-.y.2.3. Odredimo kutove rotacije dijagonale ~ocke oko osi x. te prema definiciji (5. oznacimo u.l4b) Wy = 2" aw) az . Wz I = 2" (av ax . U slucaju malih deformacija. au =--'+2 aj j) ai' (i.y. onda rnozemo pisati da je duzinska defonnacija: e.6) kutna je deforrnacija iii relativna posmicna defonnacija u ravnini x. i.~.rv = ay all + ill' . Kutovi su rotacije dijagonale elementame kocke oko osi x. z u slucaju kad su duzinske def?nnacije exx = e. y s posmicnom deformaclJom pobo~~~ koc .14a) [a~ ]= au ax av ax aw ax au ay av ay aw ay au az av az aw az Tako dobivamo daje kut rotacije dijagonale kocke oko osi z: £0.Z).

.1'2 -W (5.+dy j. Pornocu komponenata deformacija (5.4. I "2 Y sr I I Y"x E :1' E" "2Y'" = x.l' £. ow d.u' -=Gxy ou oy . I "2Y" I "2Y" Ez (5.rnoguce je odrediti duzinsku defonnaciju u bilo kojem zadanom smjeru.Z. OVdx A dx-dy Deformacija u zadanome smjeru Ako su u tocki 0 napregnutoga tijela zadane komponente asimetricnog tenzora de- B Ox X formacija Slika 5.. ij dy 5.18) yv . En Ex.1:\' 'oj = "2 EJ'Z E" I "2Y" E)..=Ez:. . z .+dz k i (5.15) komponente asirnetricnog tenzora deformacije su z Slika 5.16) aw ax = f" .8) i (5. ow oy odreden beskonacno malom duzinorn OA (sl. od osi y prema osi z i od osi z prema osi X.9) i komponenata (5. Analiza deformacija 5.i . 5. Tenzor deformacija rastavljenje na simetricni tenzor ciste deformacije i antimetricni tenzor rotacije krutoga tijela. 0k ornm smjerova. a. Nakon deformiranja tijela tocka A je dosla u polozaj A I odreden radijus-vektorom = f. =dr +dP.5). ou -=e ax -=Exl' . E". Deformacija u zadanome smjeru 73 mozemo pisati i u U izrazima (5. rotacija u smjeru suprotnom gibanju kazaljke na satu. oV -=E ay oV .17) = Ej" odnosno Yij = Yji za i~j.y.wy.. .· + w. a drugaje matrica antimetricna i definira rotaciju krutoga tijela (bez deformacije). -=E OZ ou U tocki 0 napregnutoga tijela zadanje radijus-vektor diferencijalne velicine ~ dr=dx . -Wz.72 s.5. tj. a. kao i kutnu '1 defonnaciju rotacije (5.14) izraz izmedu dvaju bilo kojih zadanih medusobno y itih .15) prva je matrica simetricna i definira eistu deformaciju (bez rotacije).r ov OX ' +Wz. Prema izrazu (5.3.15) T oy OZ x Na desnoj strani izraza (5. -=e +w OZ "'" . Relativni pomak toeke A prema tocki 0 odredenje vektorom . U skladu s oznakama (5.13) mozemo prikazati u ovom obliku: au ou au av ov ov ox oy OZ ow ow ow OX OX oy OZ (5.3.7) simetricni tenzor ciste deformacije ovom obliku: Y t-dY c --gdje je Eij [Eij 1= [.14b) pozitivnom kutu rotacije dijagonale odgovara rotacija od osi X prema osi y.

t)+ ax ay (5.% it '1 cosU. J.Z au.k) cos (i. k). u smjeru radi- lzraz (5.t)+eyy cos(y. (i=x.t)+cos(z. (5.26) odnosno (5.29) odnosno (5.r) cos(x.r)].t)+cos(x.z).r) cos(x.22) odnosno cos(y.r) 1.LJ J " aUi dj a.26) i (5.t)++_ Ako izraz (5.I'.r) cos (x.t)+ez cos(z.I'.3.y.24) av aw au cos(z.=f" cos2(x.r) cos(x. .22). (5.v cos(x.t) ei=~' (i=x.Z 2: au -' cosU.r) + ev cos (y.r)= au. du. cos(i.t) (5. az ax az Vektor je defonnacije e=2: i == X.r + Buduci da su tocke a i pravci dr i I odabrani proizvoljno. (5.26) +E" [cos (z.r)+EJ:.t)+cos(z. = ex cos (x.r) cos(y. Projekcija vektora deformacije e u smjeru vektora 'i er.28) daje relativnu e =Z defonnaciju du e =r dr' iii opcenito dv e-Y_dr' duo dw dr (5. Derormacija u zadanume smjcru 75 i +dv J +dw k.r) cos(z.r) cos(x. komponente rotacije predstavljaju rotaciju krutog tijela te nemaju utjecaja na stanje defonnacija i stoga se mogu izostaviti iz daljnjih razmatranja.Z e.r)+e:: cos2(z. Analiza derormaelja 5.z aUi aj cosU.t)+ e . =-.r) cos(y.z au av aw e =.dx+dy+dz ax ay az iii opcenito funkcije u.r) cos(y.cos 2 (x.r) cos(y.r).31) mozemo napisati opci izraz za defonnaciju u zadanome smjeru k i I: el/ av aw) (aw au) + ( az + ay cos(Y.r)+ (au -+- dr i I.r)+<IX ay dv az ay av) cos(x r) (y) ax . t-i == x.r) cos(z.20) +2[e. aj cosU.r) + ax + az cos(z.21 ) jus-vektora dr.cos(x. dobivamo za komponentu vektora defonnacije: au ay av dW cos(x.j "" X.r)+.25) Kako smo vecprije vidjeli. Na osnovi izraza (5.r) cos (x.9) dobivamo E". au e .z). (5.r)+ (5. = e.t)+e". cos2(y. na osnovi izraza (5.r) (5.z).t)+cos(x. = 2: "au LJ j =X\~'.29) au au au du= .28) .r) iIi u razvijenom obliku: lzraz (5.t)+e.31) daje posmicnu defonnaciju cos 2 (y . Totalni je diferencijal funkcije u: e.Z e.r) cos(y.r) cos(i.t)+cos(z. i.23) uvrstimo u izraz (5.r) cos(z. (5.28) i (5.r) cos(x.r) cos(z.t)+ cos (y.y.r)+e:x duzinsku cos(z.t)+cos(y.r) cos(y..y.30) e.cos(y. aj (5.r) cos(x.I'. cos(x.dP e= dr' a njegove komponente u smjeru koordinatnih osi (5.I'.=. = iIi u razvijenom obliku 2: i=x.y.r) + ez cos (z.19) Na osnovi jednadzbi (5.dr= 'J ""X. cos(z.y.Z < cos(i.t)= 2: iJ=x.r)+eyZ cos(y.74 dP=du Po definiciji vektor je deformacije S.32) .t)+cos(y.r) .29) odnosno (5.r) cos(z.8) i (5. (5.r) cos(z..= 2: 1= x.t)]+ cos(z.cos. odnosno +Exv [cos (x.27) = i.r) cos(i.r).aw cos 2 (z.t). izmedu pravca (5.31 ) E". aj cosU.t)]. = t./).r) cos(z.t)+ ax ay az rt (i= x.I'.t)]+ +eyZ [cos (y.23) +.r) cos (y.16) dobiva se Projekcija vektora defonnacije e Ert=Ezz u smjeru radijus-vektoradr cos(x. (1.

2.' . a E3 najmanja od svi~ duzinskih defonnacija .z dy Kao sto je vee receno.34) Usporedbom izraza (5. -=-= dr dp e. za promatrani smjer vrijedi: Slika 5. (i= x. y di e.37) sadrze cetiri nepoznanice: glavnu defonnaciju em i tri pri- padna kosinusa smjera cos (i. Lameov elipsoid defonnacija. Smjerove i velicine glavnih deformacij. Analiza deformacija 5.76 au vezi s izrazorn (5..z) (5:35) A. Pretpostavimo da se radijus-vektor dr podudara ~jedni~n od glavnih. 5.z) (5. i = x. cosU. Vidi se daje stanje defonnacija u tocki napregnutoga tijela potpuno odredeno. Deformacija E2je. U tom slucaju radijus-vektor dr t vektor pomaka dp Ide na jed nom pravcu (sl.z) 5. j= .k) cosU.I)· (5. dp dr smjeru.6.~eka srednja vrijednost.6) kao t vektor deformacije e=- Izrazi (5.u promatranoj tocki. Pripadajuce duzinske defonnacije u tim smjerovima primaju ekstremne vrijednosti i nazivamo ih glavnim deformacijama. (5. Za sustav jednadzbi (5. -Em)COS(Y.r) + E IT cos(z. u analizi defonnacija mozemo u svakoj tocki napregnutoga tijela odrediti tri medusobno okomita pravca koja i poslije defonnacija ostaju medusobno okomiti.r).r).r) = O. Analogno tome.16) dobivamo: EAI 5. cos (y. e (i= x. Glavne defonnacije oznacujemo s E I . koji predstavlja glavnu deformaciju Iz uvjeta kolineamosti Ell" (m = 1.3) u promatranome vektora dobivamo di du. Smjerovi i velicine glavnih deformacija paje U analizi naprezanja pokazano je da u svakoj tocki napregnutoga tijela postoje tri rnedusobno okomite ravnine na kojima su posmicna naprezanja jednaka nuli.r) +E xy cos (y. ali ona u matematskom srmslu takoder predstavlja ekstremnu vrijednost. Smjernvl i veliNnc glavnih dcformacija 77 = 2: Eij cos(i.a mozemo ~drediti postupkom slicnim postupku odredivanja smjerova i velicine glavnih naprezanja.4.y. a po svojoj strukturi potpuno su analogni izrazu (4. cos(x.). tj. L i cos' (i. u daljnjim razmatranji~a izraza (5.16) dobiva: (E xx Em) cos (x. ________ . (i= x.33) Duzinska defonnacija E" je najveca.J/ I / / / Osim toga.r)= aj Em cos (i. kutne defonnacije izmedu njih jednake su nuli. a nonnalna naprezanja imaju ekstremne vrijednosti.24) dobiva se au.37) = X~I·.r) + (E".r) = I.22) za transfonnaciju komponenata naprezanja. Mohrova kruznica deformacija itd. cos (X . odnosno sest komponenata simetricnoga tenzora Eij.34) i (5.y.r~v. = e dr = Em cos (i.r) = 0 (5. da p'ri defonniranju ne mijenja svoj smjer~.smjerova (tj. .36)jedino je rjesenje moguce ako Je detennmanta sustava jednaka nuli: . ako je au.y.Z Nazivamo ih smjerovima glavnih deformacija iii glavnim osima.:-.e 2' e J . poznato devet komponenata asimetricnog tenzora .36) Ex.33) predstavljaju jednadzbu transformacija komponenata deformacija pri rotaciji koordinatnoga sustava i odgovaraju transfonnaciji komponenata tenzora drugoga reda.r) = 0 cos (z.tako daje e I > e 2 > e 3' Jednadzbe (5. 'J Stanje defonnacija prikazuje se kao i stanje naprezanja tenzorom drugoga reda pa zakljucci do kojih smo dosli u analizi naprezanja vrijede u cijelosti i u analizi defonnacija (Cauchyjeva ploha defonnacija.r).35) mogu se izostaviti komponente rotacije. pa se pomocu izraza (5.36) i (5.r) + (E u - Em) cos (z.r)+f" dx / / x E".4.32) i (5.z.y.r) + E). .

u. = e_r.12 Relativna promjena volumena elementa. / . Smjerovi i velifine glavnih deformacija 79 eu-em Ex".78 5. E" E ~ E..42) 0 0 gdjeje E = . neovisne 0 rotaciji koordinatnoga sustava i nazivaju se prva." EXY e. Nakon deformacije element ce biti pravokutni paralelopiped. Uzmimo da je u okolici promatrane tocke e1ementami paralelopiped s bridovima dx . do- iii E. dx 2 dx 3 dx. Volumen paralelopipe- Stanje deformacija u tocki odredeno je tenzorom deformacija koji se rnoze slicno izrazu (4. druga i treca invarijanta deformacija.ex_( E. (5. I '3 + E _ + E. . (5.: Ezx . .l:)' tv. . ona predstavlja volumensku deformaciju u okolici promatrane tocke napregnutoga tijela..P~I a dx2 dxj.v Exz Exv Eyl' eyz 'ul-[V' cyz - E xy E~~. Volumen paralelopipeda prije deformacije: dV=dx( Slika 5.d~X~1 -7 s.39) gdje je 1 1 1 1 1 (5. Daljnji postupak odredivanja glavnih deformacija analogan je odredivanju glavnih naprezanja u analizi naprezanja.(E xr dV. E". Ex. Koeficijenti Gj.dx.43) .~ - £YI' E:\. =E 1 +E +E 2 J =E xr +E yy + E zz =G 1.87) prikazati kao zbroj dvaju tenzora.40) «. Ezz . 5./ o}-------- == EXY fV)' +2c ..) yy (5.men~ku .r f~. prva invarijanta deformacija G( predstavlja volu. Prva invarijanta deformacija ima odredeno fizikalno znacenje.. E" Kao sto je vee receno. dx3 u smjeru glavnih deformacija (sl. dx2... (5. E" Em =0. dr . jednadzba oblika (5. Kod homogenog i izotropnog materijala smjerovi glavnih deformacija podudaraju se sa smjerovima glavnih naprezanja. koja se naziva volumenska okolici dane tocke: deformacija u H' ~J 0 + 0 E.39) ima uvijek tri rea Ina korijena Ej. . dr . E zz £ . EJ'Z Exz E.dV E." - Ezz E~y • 3~ dx. da nakon deformacije: [.ly En fyz . .HI e. (1+ E 1) (1+ E 2)(1+ E = dV J) dx I dx 2 dx 3 . G2 i G3 invarijantne su velicine.38) E" <S u )( .7.Em fyz Exz «. Kad izvrsimo mnozenje bivamo: i zanemarimo beskonacno male velicine visega reda.41) ~azuje da posmicne komponente deformacija ne~aJu utjecaja na promjenu volumena volumenska deformacija ne ovisi 0 izboru koordinatnoga sustava.41 ) f. srednja deformacija. E2 i E3.deformacij.. 2 Iz toga se dobiva: (5. Prva invarijanta deformacija izrazava da je zbroj normalnih deformacija u bilo koja tri medusobno okomita smjera stalna velicina.lzraz (5. ~(~I+~£~1~.7).4. .. Analiza deformaclja 5. G) C.

5.. Ravninu u kojoj se nalazi tocka A u toku deformacije uzimamo za koordinatnu ravninu x. = (E xx E s) ell = c_\X sin ' rp+ e . Ravninsko stanjc dcformacija 81 o o (5. Devijator deformacija EXXE [ xy CX"Z f. exv. xy EyV E.5..44) vivalentna podatka.46) e.kugla.e 2 J..) =e .4 I).2 (E xr - Vidimo daje stanje defonnacije u tocki pri ravninskome stanju deformacija odredeno s tri podatka: s tri komponente tenzora defonnacija Exx.slicni paralelopiped). e xv iii neka druga tri njima ek- + e" ) ''1 +-1 ~ -2 E «.30) vi. cos' rp + Ex. E...' E'T sin ' rp + cos" rp- Ex.v 2 +f. = = «.49) s izrazima (4.2 -. Ravninsko stanje defonnacija Usporedimo Ii izraze (5. 5. sin2rp sin2rp (5.v + Exx - f ~')' 2 " cos2rp + e xv E xy sin2rp Ell = Exx-fJy 2 eJ~' . «.y - f.y). (5.t 2 sin 2rp cos2rp - sin2rp (5.47) Tenzor deformacija prima oblik EXY =-~f . Komponente su pomaka: u = u(x.28~ i (~. sto znaci da ce I SVI ostah izrazi biti slicni. +f...y). e rt = •2 2 sin rp + e xv cos rp.50) v= v(x. E.51 ) ax' au E YV =ay' Iz izraza (5. (5.52) fyy o (5.. x- 2 E xv cYV (5. kugla . ) + (E zz - E. y.djet ~e~? d~ ~edu njima postoji potpuna formalna analogija.42) ima odredeno fizikalno znacenje u pojavi defonnacija jer se realni materijali ponasaju razlicito u slucaju same promjene volumena iIi same promjene oblika.. Izraz (5. Ako su nam zadane komponente defonnacija Ew ~xv' Exv.53) .5..80 Sferni tenzor deformacija 5.r + fyY + e zz - 3 E" = O. "" 2 E xx + (E y. w=O. Analiza dcformacija 5. kazemo da je tijelo u ravninskome stanju defonnacija.48) Smjerove glavnih deformacija rnozemo odrediti i pomocu izraza analognom izrazu (4.u· E".45) E rr =E . Element ostaje slican sebi (kocka ostaje kocka. = + f" cos2rp (5.28) i (5.50) za Err av dobivamo smjer glavnih defonnacija: tg2rpo E zz = ell = E zo' = O.r.~ x (5. karakterizira promjenu volumena elementa bez promjene njegova oblika. Tako daje: Err Ako je promatrana tocka A napregnutoga tijela u toku defonnacije stalno u istoj ravnini. jer su kutne defonnacije jednake nuli.8). Glavne deformacije su dane izrazom 1 E I . onda pomocu izraza (5.49) karakterizira promjenu oblika elementa bez promjene njegova volumena jer je volumenska defonnacija: E. Komponente defonnacija f". paralelopiped .31) rnozemo odrediti defonnacije u zadanome srnjeru (sl.. -e »' ) 2 +4E 2 xy (5.

Ako su zadane komponente defonnacija.9. 4. E fY ' E xv odredivanje defonnacija u zadanim smjerovima pomocu Mohrove kruznice (s pol om i bez pola) prikazano je na sl.12a). odredivanje defonnacija Mohrove kruznice prikazano je na sl. r . 6. predznaci su defonnacije u skladu s predznacima naprezanja.w • a) c) Slika 5.6. u zadanim smjerovima t Za zadane defonnacije E xx. 5. t pomocu F. 5. Ako komponente defonnacija ne budu ispunjavale uvjete neprekinutosti. Slika 5. x Slika 5.4~) slijedi da se ~ompone~te defonnacija fu .u . Za zadane komponente defonnacije E.10. pri konstruiranju Mohrove kruznice defonnacija.8) i (5. 5.9.11. EyV i E . Opcenito. 5.12c). nanosi se ispod osi apscise. 5. nuzno je da defonnacije ispunjavaju uvjete neprekinutosti. nanosi se iznad osi apscise. E xv odredivanje glavnih defonnacija i njihovih smjerova pomocu Mohrove kruznice (spolom i bez pola) prikazano je na sl.j -. a na os ordinatu posmicne deformacije.8) i (5. \ Uvjeti neprekinutosti a 6" 6 6" 6" 6. Na os apscise nanose se duzinske defonnacije. 5.9).12. a zatim se svaki od tih paralelopipeda defonnirao. onda polje pomaka odredeno iz jednadzbi (5. v ( Slika 5.10.9). Zamislimo da.u' E VI' .26" -. Iz izraza (5. 5. T '-. Da bi taj sustay jednadzbi imao jednoznacno rjesenje. Na taj se nacin dobiju tri linearne jednadzbe s trima nepoznanicama E. U vezi s posebnim dogovorom za predznak posrnicnih naprezanja za Mohrovu kruznicu naprezanja (sl. !lest komponenata defonnacija mora ispunjavati neke uvjete koji se nazivaju uvjeti neprekinutosti iii kompatibilnosti defermacija. E IT ' f". Opcenito se moze postaviti sest takvih uvjeta. odredivanje poIja pomaka svodi se na integriranje sustava linearnih parcijalnih diferencijalnih jednadzbi (5.9) nece biti neprekinuto.11. Da bi deformirani paralelopipedi mogli biti sastavni dijelovi neprekinutoga tijela (sl.12b).19). 6. u opcem slucaju izmedu njih mogu ostati supljme (sl.8) i (5. .~ 7 Ako je zadano neprekinuto polje pomaka. Analiza deformaclja 5. Uvjetl nepreklnulosli 83 Mohrova kruznica defonnacija konstruira se na isti nacin kao i Mohrova kruznica naprezanja.82 5. ako je Exv > 0.smo promatrano tijelo razrezali na elementarne paralelopipede (sl. a ako je Eyx > 0. mogu odrediti ako s~ poznate duzinske deformacije Err U tn zadana smjera. { 26. komponente su defonnacija jednoznacno odredene deriviranjem prema izrazima (5. Ako slozimo defonnirane paralelopipede. Za zadane glavne defonnacije E" E2.6.

ravninskih problema. ae« ayax ay iJf". (5.8) i (5.9) iskljuciti funkcije w. I rAI . ae ax ~-~+ F ae zx) a'e ay = aya:' pa imamo: Slika 5.8). --+--' ax' az' s'«. Posrnicne komponente deriviramo po trecem indeksu.55). . potrebno je iz jednadzb! (5.t T .LT = ax' au db' 0 ivamo: . Treba odrediti promjenu pravoga kuta izmedu osi xi y te velicinu i smjerove glavnih deformacija. 10""=6'10-4.55) cine drugu grupu jednadzbi kompatibilnosti deformacija i prikladne su za rjesavanje prostomih problema jer povezuju duzinske i posrnicne defonnacije u tri ravnine. dobivamo: = £_ a'e. Jednadzbe (5. Istim postupkom mozemo dobiti jos dvije analogne jednadibe.> tij~lo o~taje neprekinuto. + a'e~. Ako su zadane neprekinute funkcije u. ) _ iJz iJ'fyy --- iJziJx (5. a (ae. v. v? ax az '. te dvije jednadzoe zbrojimo. Analiza deformacija 5. -.55) Zbrojimo Ii ove dvije jednadzbe. --'_' =2 a'e azax u smjerovima x. onda komponente deformacija e ij dobivamo deriviranjem u. IJ P~omatra~o izraz (5.jer povezuju duzinske i posrnicne deformacije u jednoj ravnini. S. w.!zraz (~. Ocito da tako dobivene funkcije fij zadovoljavaju uvjete kompatibilnosti (5.6.. . ew=4'l0-4. ax ay pa dobivamo: Istim postupkom mozemo dobiti jos dvije analogne jednadzbe.9).'"I'V a '10 az' a'e" ay' a'e ayaz Sest jednadzbi (5. ~a~je pro~atramo. y a'e".13.(ae. a jednu odbijemo.55) nazivaju se uvjeti neprekinutosti iii kompatibilnosti deformacija.u=-8'1O-4. make svih njegovih tocaka.u_+~=2 --'-' axay -'_' +--=2 --. L: ' : : ." da bi bile kompahbllne. v. <.54) Primjer 5..84 Ak<. Da bis~. w. I .I' _ ae + ae" ) = a' 10 xx ax ay ayaz I" a ---+-.54) i (5.? odredili uvje!e ~oje moraju ispunjavati komponente deformaciia E.e.i. -~ L J c) Deriviranjem ove jednadibe po x i uzirnajuci u obzir da je 10 . Dvokratnim deriviranjem po y prve jednadzbe i po x druge jednadzbe dobiva se: .54) i (5. 2ax 2 ae zx ay 2 a'u ayaz a'v ax az a'w axay a'v +-axaz a'w +-axay a'u +-ayaz + ~ + a) <. Jednadzbe (5. ay ax a'e ay' (au + av)= ax ay ay ax a'e ax' 2 a'f".1. nakon cega dobivamo: ! ! '1 b) ae xy az «.. Uvjeli neprekinutosti 85 onda njegove deformacije jednoznacno odreduiu po" .. U tocki A napregnutog elementa izmjerene su duzinske defonnacije yin..54) cine prvu grupu jednadzbi kompatibilnosti deformacija i prikladne su za rjesavanie tzv. a'e --. u. (ae .

P i D leze na trazenoj kruZnici.10-4 +4'10-4 2 I ±-~(-8'1O-4-4'1O-4)1+4(127'1O-4)1 2 ' \ \ \ S.41): 12.. 8n' .7 . NI odreduje i pravac glavne deformacije xv .6. Velicinu glavnih deforrnacija odredit cemo pomocu izraza (5. enn• Kroz tocke A.8deformacija 5.2 = -8.7 '1O~4 12'10-4 . na verti- . a apscise tocaka NI i N2 glavne deformacije 101 £2' SpoJnIca toeaka P. Srediste kruznice S odredeno je sjecistem simetrala duzina N xP i PD.Odaberemo proizvoljnu tocku D na vertikali kroz tocku C. .4'10-4 12. exy s ishodistem 0'.. kali kroz tocku A. Tooke Nx.49).14). B.635.. dobivamo: 5.10-4 -16'10-4 . 87 86 Prema izrazu (5. .4 '10-4 Kontrola: A 0' Saa B C 6••1 1. Slib 5. Na os apscise nanosimo izmjerene deforrnacije ell' low. =101 +101 =-8'10-4 +4'10-4 = 12'10-4 -16'10-4 =-4'10-4• x Smjerove glavnih deforrnacija mozemo odrediti pomocu izraza (5. Uvjeti ncprekinutosli i odatle 6'10-4 +8'10-4 cos1300-4'1O-4 sin 60° sin2 30° S. odreduje nam posml~~u deformaciju eJ:)" (rxy:=xxi 10 xY). Zadatak mozemo rijesiti i graficki pomocu Mohrove kruznice deforrnacija (sl. Najprije crtamo pomocni koordinatni sustav exx'. Ordinata tocke Nx.13b.1 .14.l3c. Kroz tocku D povucemo pravac Ii pod kutem l{J koji je usporedan s pravcem izmjerene deforrnacije e.53): 10 1.".0. . 10 I' Deforrnacija elementa orijentiranog u smjeru osi x. y prikazana je na slici 5. Anali7.n• Sjeciste pravca Ii i vertikale kroz tocku B daje nam pol P Mohrove kruznice. Kroz tocku P povucemo horizontalni pravac usporedan s osi apscise i tako dobivamo tocku N. Kontrola: \ \ \ \ \ \ exx + e. a elementa orijentiranog u smjeru glavnih deforrnacija prikazana je na slici 5. Kroz srediste kruznice S povu~emo stalnu os apscise i d~bivamo koord~~atnI susta~ 10 10 s ishodistem O.588. 5. C povucemo vertikale usporedne s osi ordinate.52) iii izraza analogna izrazu (4.

Eksperimentalni podaci 0 vezl Izmec!u naprezanja i derormaclja 89 su ovisni.2. Karakteristican oblik dijagrama rastezanja za gradevinski celik prikazanje na sl. Pri tom su naprezanja i deforrnacije promatrani posebno.2. a nastale . osim elasticnih de~onnacIJ~. 6. Defonnaciji uzorka prethodi povecanje sile sve do tocke M pri kojoj sila prima maksimalnu vrijednost F max' . . Od tocke 0 do P dijagramje pravac. nastale zbog promjene razmaka izmedu tih cestica... u uzorku se. Opcenito je: ill (6.3b).ster~~en~a uz. Trajno produljenje uzorka nakon raskida AIL naziva se apsolutno produljenje pri raskidu.1. sto znaci da su naprezanja i deforrnacije vezani odredenom funkcionalnom vezom koja ima fizikalni karakter. posmik. Pri tom se rnjeri velicina sile F i pripadajuee produljenje Al na mjernoj duzini uzorka 10 te se prikazuju u obliku dijagrama rastezanja F-M.su zbog smicanja u kristalima koji se nalaze u ravninama u kojima djeluju najveca posmicna naprezanja. bez medusobne ovisnosti. temperatura. Medutim. . Pokusom utvrdujemo vezu izmedu naprezanja i defonnacija u obliku dijagrama pri odredenim uvjetima. U analizi deforrnacija promatrali smo sarno geometrijske odnose te dobili geometrijske jednadzbe koje vrijede za bilo kakvu neprekinutu sredinu. Nakon stanja tecenja materijal ponovno dobiva sposobnost da se ?plre d~el~va~Ju opterecenja..~on ra. pritisak. Dijagram rastezanja moze se dobiti automatski u toku ispitivanja pomocu pisaca na stroju za ispitivanje. VEZE IZMEDU NAPREZANJA I DEFORMACIJA 6. Kad opterecenje dostigne tocku daljnja de~orn. vee sarno eksperimentalno ispitivanjem uzoraka izradenih od odredenog materijala. Do tocke M uzorak se defonnira j ednoliko po ~ItavOJduzini. Pri tom se na poliranoj povrsini uzorka pojavljuju kose linije nazvane Liidersovim Iinijama.. Slika 6. Pri tom ispitivanju dobije se najvise podataka 0 mehanicktm svojstvima materijala. Eksperimentalni podaci 0 vezi izmedu naprezanja i defonnacija F I I dl U analizi naprezanja promatrali smo ravnotezu elementa tijela te dobili staticke jednadZbe koje vrijede za tijelo bilo kakvih svojstava. Deforrnacije rastu a da se.. Izvode se pokusi na rastezanje. U tocki T karakter defonnacija naglo se mijenja. dolazi do ojacanja materijala. torziju i savijanje. naprezanja se pojavljuju kao unutarnje sile uzajamnosti medu cesticama tijela. . svak~ J~dmlca nj eg.3a). opte~ recenje ne povecava. Uzorci materijala odredenih dimenzija i oblika (epruvete) (sl. Mjerenjemje ustanovljeno da se uzorak u uzduznome smjeru produlji za Al = 1-/0' a u poprecnorn smjeru suzi za Ad = d . potpuno iscezavaju na. tj. 6. Oblik dijagrama rastezanja ovisi 0 svojstvima ispitivanog materijala.1) izmedu naprezanja i defonnacija ne rnozerno odrediti teorijski. . na osnovi dobivenih eksperimentalnih podataka definiraju se veze izmedu naprezanja i defonnacija ne sarno za promatrani vee i za opci slucaj naprezanja i defonnacija.do.1.~ve duzine daje jednako produljenje. Na tom dijagramu uocavamo nekoliko karakteristi~nih tocaka. vrijeme). Ako prijedemo tocku E. 6.. homogenom i izotropnom materijalu. Nakon tocke M nastaje iscrpljenost materijala.6.. nastaje teeenje (popu§tanje) materijala. .1) rastezu se uzduznom silom F u stroju za ispitivanje (kidalici). Uz pretpostavku da se radi 0 neprekinutom. Slika 6. velicina i oblik uzorka. 6. Pri statickom opterecenju osnovni oblik ispitivanja uzoraka jest na rastezanje. Te su linije nagnute prema osi uzorka priblizno P~ kut~m ~d 45~. Isti se materijal ponasa razlicito (ima razlicita mehanicka svojstva) pri razlicitim uvjetima (rezim opterecenja. . tj. Raskid epruvete nastupa po najmanjern presjeku AL• J:f po- .1. a sila F i produljenje A/linearno Do tocke E deforrnacije su elasticne. pojavljuju I trajne iii plastlcne deforrnacije koje nakon rasterecenja uzorka ne 1~~ezavaJu. produljenje uzorka raste uz smanJe?Je sile sve do tocke L u kojoj nastupa raskid uzorka. 6.orka.1) Funkcionalnu vezu (6.tacIJa uzorka lokalizira se na manjem dijelu epruvete (sl. sto dovodi do nagla s~enJa precnog presjeka i pojave grla na uzorku (sl. Relativna promjena udaljenosti izmedu tih cestica opisuje deforrnaciju tijela.

se sarno umanjuje za elasticni dio fl. Veze izmedu naprezanja i derormadja 6..3.2) vidi se da on karakterizira odredeni materijal ali u visnos I .1..g:~~a ~~t~~ k zanja uzor a OVISI0 tome je II uzorak prethodno bio opterecivan iii ..1 . i to je naprezanje pri kojemu deformacije rastu bez porasta opterecenja. 6 (6.2) 0. Eksperimentalni podad 0 vezi izmedu naprezanja i derormacija 91 (6.limo ~isillu pocetnom rax PodkI I nomina noFnaprezanje povrsinom poprecnoga presjeka uzorka Ao ' dobit cemo cuns 0 F a=Ao koje se razlikuje od stvamog naprezanja Slika 6.voJstva materijala neovisno 0 apsolutnim dimenzijama uzorka dii ste~nJa . Naprezanje aM koje odgovara tocki M vlacnaje iii rastezna cvrstoca materijala i to je naprezanje koje odgovara najvecem opterecenju koje epruveta moze izdrzati.no strcno. a) F b) Slika 6. . - i to vrijedi sve do raskida uzorka.uzorka.. Na sl.1 ~r ~ . tj. (6. Naprezanje ap koje odgovara tocki P naziva se granica najvece naprezanje do kojega vrijedi lineama ovisnost izmedu a =f(e) irnat ce isti oblik .1 s pocetnorn duljinom 10.~tezanJa (sl.u t?kU isp~tivanja rasteretimo uzorak pri opterecenju koje odgovara tocki A lini ja r~sterecenJa AB bit ce usporedna s pravcem OP.J I Naprezanje aE koje odgovara tocki E nazi va se granica elasticnosti. Ime~~Ja . dobit cemo relativnu duzinsku deformaciju: (6.doblven na kidalici u koordinatnome sustavu F -fl.2). lz dii ruje. kri li AM~ kao da pre!h~og ~te~ecenja nije ni bilo. Podijelimo Ii produIjenje fl. 6.1 n~ Istezava.kterizira me a~1 s. Da bismo dobili dijagram koji ~ar.1.lr+ fl. naprezanja. nakon rasterecenja uzorak se u potpunosti vraca u prvobitni oblik. ovi /~m3 ra. punorn crtom prikazanje dijagram norninalnih jagrarn stvamih naprezanja. C1 t. Produljenje fl. 6. Do tocke M povrsina A i Ao neznatno se razlikuju pa su naprezanja a i a' gotovo jednaka. lz ovoga slijedi da oblikldij. dijagrarn naprezanja kao i dijagram rastezanja (sl. vee. Pri rasterecenju produljenje fl. Ponovnim oprerecenjem uzorka dijagram rastezanja prima oblik BA . A I I I I gdje je A povrsina poprecnoga presjeka uzorka koja odgovara sili F.4. i to je naprezanja i deformacija.5) I 10 I I I Buduci su Ao i 10konstantne velicine. __ .1 = fl. dar . i to je najvece naprezanje do kojega se materijal ponasa elasticno. " ransrormira se u 0i~el.' ~agramkraordinatni sustav a _ E. Ako.4. A~o ~ismo uzeli uzorak s drugim poprecnim res' ek~m iIi dru:e ?:ne. Naprezanje koje odgovara tocki L' nazi va se cvrstoca pri raskidu. p'IPu. ?oblh blsm~ drugi dijagram.4) a =- • F A' --.: .3) Naprezanje arkoje odgovara tocki Tnaziva se granicom teeenja iii popustanja.1 (sl 62) t . aL prijelomno je naprezanje pri kojem dolazi do raskida uzorka. Ukupno je produljenje: .90 6. 6." r ajnn Je I I P 3fl. a crtkanom diproporcionalnosti.

M o 15 (sl. Pri opterecenju na pritisak uzorak se u uzduznorne smjeru skracuje. Dijagram stvamih i nominalnih naprezanja prakticki se podudaraju. 6. S obzirom na relativno produljenje pri raskidu. Umjesto granice tecenja iii granice popustanja cesto se pn raste~nju jos upotrebljava naziv granica razvlacenja iii granica velikih izduienja.3b) i obicno se izrazava u postocima. Krhki materijali imaju malu sposobnost deformiranja. E' . Za razlicite materijale dobiju se razliciti dijagrami naprezanja koji karakteriziraju mehanicka svojstva materijala u odredenim uvjetima. odnosno a . Veze Izmedu naprezanja I deformaelja 6. Ispitivanje materijala na pritisak provodi se na uzorcima oblika kocke. prizme iii valjka u strojevima za ispitivanje (presama) (sl. Za prve se obicno uzima da relativno produljenje iznosi 0 > 5%.6). Na gomjoj i donjoj povrsini uzorka pojavljuju se sile trenja koje spre~av~jujednoliko sirenje uzorka. Uzorak dobiva bacvasti oblik i prakticki se ne moze zdrobiti.ma bacv~s~l oblik (sl. a u poprecnorne siri. 6.).1.7. ukupna (6.e proces rasterecenja stapa prikazanje je deformacija s: pravcem AB.92 6.5. Na dijagramu naprezanja razlikujemo dva podrucja: elastic no do granice elasticnosti i elastoplastleno iza granice elasticnosti. Relativno suzenje (kontrakcija) presjeka A -A 0 L pri raskidu dano je izrazom (6.materij~la.5.Itivanju na rastezanje. Svojstvo tijela da se moze trajno deformirati naziva se plastienost.8) t/J = Ao 100% i karakterizira plasticnost materijala kao i relativno poduljenje o. 6. Dok su defonnacije elasticne. 6. ~bi~~o ~ uzimaju vrijednosti za mehanicka svojstva materijala iz podataka ~OJI su doblV~Dlpn ISP. a) b) o F F Slika 6. lijevano zeljezo itd. Eksperimentalni podaci 0 vezi Izmedu naprezanja i deformacij. Raskid uzorka nastaje bez pojave grla na uzorku. Slika 6. staklo.. Dijagram pritiska do tocke T' (granice tecenja a.je elastlcna. . Relativno produljenje pri raskidu Na sl.e za odredeni materijal. Poslije granice tecenja naprezanje stalno raste s deformacijom. bakar itd). a za druge d < 5%. taj je utjecaj sraz~jemo mali.) slican je dijagramu rastezanja i ima analogne kara~teristicne tocke P' . iilave) i krhke. Dakle.7) G=IL-/o 10 i predstavlja prosjecno relativno produljenje na mjernoj duljini 10 nakon raskida stapa (sl. Duktilni su rnaterijali elastoplasticni materijali koji imaju izrazito podrucje elasticnih i plasticnih defonnacija i sposobnost da prije raskida pretrpe znatne plasticne defonnacije (meki celik.AI.s.7a prikazanje dijagram pritiska i rastezanja za meki celik. 93 Na dijagramu a . a fr je trajna iii plastiCna defonnacija koja trajno ostaje u tijelu. 6.4) dano je izrazom: 100% (6. S obzirom na slicnost dijagrarna a . T'.6.6). Slika 6. Mjerenjem velicine sile i odgovarajuceg skracenja dobije se dijagrarn pnnska P . 1 uz~rak p~l. prikazanje dijagram naprezanja za krhki materijal. a kod pritiska granica gnjecenja. 6.pri pritisku i rastezanju do granice tecenja kod duktilnih . Relativno produljenje pri raskidu uzorka karakterizira plasticnost materijala. dok u p~ drucju plasticnih deformacija utjecaj sila trenja postaje znata~. materijale dijelimo na duktilne (rastegljive. s povecanjem naprezanja defonnacije rastu vrlo sporo i onda naglo dolazi do raskida bez pojave znatnijih plasticnih defonnacija (kamen. Na sl.6) f. Vidimo da na dijagramu nije izrazena gran ica tecenja tako da samo tocka M karakterizira krhki materijal i predstavlja vlacnu cvrstocu materijala.

8.1 je apsolutna uzduzna defonnacija.2. Za vecinu je gradevinskih materijala v z 0. 6. Ie nema karakteristienih toeaka koje su karakteristicne za elastopla tl·" terii I . 6. 6.7b).1 e=(6.13) ~ a) b) 1o ' r Slika 6. izmedu relativne poprecne i relativne uzduzne deformacije postoji konstantan odnos.y na sl.~ezanJa manja od granice proporcionalnosti. ' M Linearnu vezu izmedu naprezanja i defonnacija (6. 6.17) (6. Apsolutna vrijednost toga odnosa naziva se Poissonov koeficijent: 6. Veze Izmedu naprezanja I derormaciJa 6.18) . s "ne rna enja e. ~ja ~eduje ~Iacnu cvrstoeu materijala. Dijagrami p. e (6.1) do odredene gran ice postoji homogeno stanje naprezanja i deformacija paje relativna duzinska defonnacija: 6. Hookeov zakon. Pri ispitivanju uzoraka na rastezanje (sl../. Zbog toga se u znanosti oot. ~zrazi (6.5 (sto ce takoder biti dokazano kasnije). uzduzna i poprecna deformacija uvijek su protivna predznaka.9) el' = . tj.. dobiva se: (6. .1 e (6.94 6.S. Vidjeli smo da u uzorku (sl.8) i I"!aJ~ ka~tenst~cne tocke: ~ramcu proporcionalnosn rp. a relativna poprecna defonnacija je: za izotropni materijal za sve poprecne smjerove jednaka (6. .10) i (~. tj.16) Kod izotropnih materijala Poissonov je koeficijent 0 ~ v ~ 0. a promjer smanjio za: 6.2..14) . analogno se definira Hookeov zakon pri posmiku: t a tga=-=E.d apsolutna poprecna defonnacija. a pri pritisku je pozitivna (poprecni presjek se povecava).2. granicu elasticnosti rE granicu tecenja r T I posmicnu cvrstocu r M. e odnosno: e=E' iii a=Ee. konstante elasticnosti materijala Iz dijagrama v=I. Pokusima je pokazano da kod jednoosnog stanja naprezanja (rastezanja iIi pritiska) u podrucju u kojemu vrijedi Hookeov zakon.10) prvi je formulirao Robert Hooke godine 1678.model idealnoga elasticnog tijela u kojega su veze izmedu naprezanja 1 deformacija hneame. toCk M' k . dijagramima rastezanja i pritiska (sl. a 6. Ima dimenziju naprezanja i u dijagramu naprezanja predstavlja tangens kuta izmedu pocetnoga pravocrtnog dijela dijagrama i osi apscise. Iz 'p~je navedenih eks~rimentalnih podataka dobivenim ispitivanjem uzoraka materijala vld~.5 (§IO ce biti dokazano kasnije). . Koeficijent proporcionalnosti E izmedu naprezanja i deformacija nazi va se modul elasticnosti iIi Youngov modu!. Na osnovi dijagrama r . Pri pritisku kao i pri rastezaniu ~zorak se lomi pn sasvlI~ mall1l~deformacijama. od .15) a . a (6. za Hookeovo tijelo.10) (6.12) ~ll I I I Pri rastezanju poprecna je deformacija negativna (poprecni se presjek smanjuje). kenstante elBStl~nosti matcriJala 95 Kod krhkih male~ja!a ~ijagramje pritiska po obliku slican dijagramu raslezanja (sl 6. U plasticnome podrucju za sve je materijale v = 0.4) vidimo da je: Buduci da su uzduzne i poprecne defonnacije uvijek suprotna predznaka.osmika po obli~u su slicni. Tlacna cvrstoca krhkih rnateriiala obic~o je veca od vlacne cvrstoce.II) predstavljaju Hookeov zakon zajednoosno vnje e sarno do gramce proporcionalnosn ap. 6.3a) pocetna se duljina 10 povecala za 6.'ornosu ma~e~Jala razm~~ . 1 . 6.e (sl.v e.11 ) stanje naprezanja i iii: =G y (6. Hookeov zakon. cak I po nekoliko puta.30.se da su kod vecine ~adevinskih materijala defonnacije elasticne i razmjeme ?ap~e~nJlma do ?drede?e gramce.. U nonnalnim uvjetima upotrebe u konstrukciji se 0javljuju nap. promatrajuci ponasanje eelicnih opruga pod opterecenjem.d=d-do· (6. osim e. Takvo tijelo naziva se Hookeovim tijelom.

96 gdjeje: Yii =2Eij·

6. Veze izmcdu naprezanja i ddormacija

6.3. Zakon superpozicije

97

(6.19)

. ~ je koefic~ent.proporci?naln~~ti koji se naziva Coulombov modul, modul posmika IIImodul kh.zanJa. Ima dirnenzije naprezanja i u dijagramu posmika predstavijen je tangens?m kuta izmedu pocetnoga pravocrtnog dijela dijagrama i osi apscise. . POlSS?nOVkoefi~~jent v, modul ~lastit~o~ti E i modul posmika G karakteriziraju elasticna .~voJstva mat~rtJala II od~edentm uvjetuna pa se nazivaju konstante elastienest] mate~IJala '.Odred~~u se ekspertmentalno. E i G imaju dimenzije naprezanja, a v je bezdimenzionalni koeficijent, Kasnije c.~ dokaz.~no ?a izmedu modula elasticnosri E, modula posmika G i Poisbiti sonova koeficijenta POStOJIovisnost: E G=-2(I+v)' . Za.elasticno tijelo dovoljno je eksperimentalnim sticnosti, a treca ce se odrediti pomocu izraza (6.20). (6.20) putem odrediti dvije konstante ela-

U tijelu (sl. 6.9) odaberimo tocku A i promatramo pomak te tocke u nekom smjeru npr. u smjeru osi x. Neka na elasticno tijelo djeluje sarno sila FI, onda je pomak tocke A u smjeru osi x: (6.21 ) Uklonimo silu FI i elasticno tijelo opteretimo silom F2. Pomakje tocke A zbog djelovanja sile F2: (6.22) Koeficijent proporcionalnosti KI i K2 ovise 0 mehanickirn svojstvima materijala i 0 geometrijskim karakteristikama sistema i bit ce opcenito razliciti ako sile FI i F2 djeluju u razlicitim tockama tijela. Razmotrimo sada zajednicko djelovanje sila FI i F2. Elasticno tijelo opteretimo prvo silom Fb a zatim silom F2. Pomak tocke A pod zajednickim djelovanjem sila F, i F2je: (6.23) Koeficijent K I bit ce isti kao II izrazu (6.21) buduci da sila FI djeluje na tijelo koje prije toga nije optereceno. Koeficijent za razliku od II izrazu (6.22), oznacen je zvjezdicom jer sila F2 djeluje na tijelo koje je prethodno optereceno silom Fl'

. Uobicajeno je da se .m??ul.e.lasticnosti E i Poissonov koeficijent v odrede ispitivanrem uzoraka na rastezanje III pritisak, a modul se posmika onda odredi izrazom (6.20). . M~du~ po~mika G eksperimentalnim sticnosti E I Poissonov koeficijent v. se putem odreduje mnogo teze nego modul ela-

K;,

Kl

Ako su koeficijenti

K; i K 2

razliciti, onda bi to znacilo da

K;

ovisi

0

sili Fl'

6.3. Zakon superpozicije
.Kao sto je receno .ll uvodnom.~ dijelu, u znanosti 0 otpomosti materijala promatramo ~Iastttno, homogeno, IZOtrop~o tijelo, te .~r~tpostavljamo da su defonnacije male i da izmedu opterecenja, naprezanja, deformacija I porn aka postoji lineama ovisnost.

Medutim, to proturjeci osnovnoj pretpostavci 0 lineamoj ovisnosti pomaka 0 opterecenju. Slijedi da ne ovisi 0 sili Fi, Izraz (6.23) za F, = 0 mora prijeci u izraz (6.22) pa dobivamo da je = KIte izraz (6.23) prima oblik:

K;

K;

(6.24) Na taj nacin ukupni pomak tocke A odreden je kao zbroj pojedinacnih pomaka zbog djelovanja nezavisnih sila FI i F2. Ako promijenimo redoslijed opterecenja tijela, analognim razmatranjem dobit cemo izraz (6.24).

F

y

Prema tome, stanje naprezanja, defonnacija i porn aka ne ovise 0 redoslijedu opterecenja tijela. Ovaj se zakljucak moze lako prosiriti i na slucaj bilo kojeg broja sila. Izraz (6.24) izrazava zakon superpozicije kojim se dokazuje daje stanje naprezanja (defonnacija i porn aka) zbog zbroja dvaju iii vise stanja opterecenja jednako zbroju dvaju iii vise stanja naprezanja (defonnacija i pomaka) izazvano s dva iii vise stanja opterecenja, Ako na elasticno tijelo djeluju sile F" F2, ••• Fm onda pomocu zakona superpozicije mozerno odrediti stanje naprezanja (defonnacija i pomaka) tako da za svaku silu F; posebno, kao da sarno ona djeluje na promatrano tijelo, odredimo stanje naprezanja (deformacija i pomaka) i onda sva ta pojedina stanja algebarski zbrojimo (sl. 6.10). Zakon superpozicije ne vrijedi ako izmedu opterecenja, naprezanja, deformacija i pomaka postoji nelineama ovisnost. Zakon superpozicije takoder ne vrijedi ni II slucajevima u kojimajedno opterecenje utjeee na stanje naprezanja, deformacija i pomaka drugog opterecenja. Primjer vitkoga stapa opterecenog na savijanje i pritisak. Progib izazvan po-

oP--------- __ ~x~
z
Slika 6.9.

98 precnim opterecenjem savijanje stapa. utjece na djelovanje

6. Veze izmedu naprezanja I deformacija

6.4. Saint Venantov princip

99

uzduzne sile zbog koje nastaje dopunsko

+

Slika 6.10.

Slika 6.11.

.~ f-ft
F

Na sl. 6.12. prikazana su dvajednaka stapa, opterecena na rastezanje sa staticki ekvivalentnim optereeenjtma. U popreenim presjecima stapova prikazani su dijagrami normalnih naprezanja. Iz usporedbe dijagrama naprezanja u odgovarajucim presjecima stapova vidimo da u presjecima dovoljno udaljenim od mjesta djelovanja opterecenja u oba stapa prakticki postojijednaka raspodjela naprezanja. Znatnije razlike u raspodjeli naprezanja postoje u presjecima stapova u blizini mjesta djelovanja vanjskog opterecenja, U tome se sastoji St. Venantov princip, prema kojemu se uzima daje raspodjela naprezanja i defonnacija razlicita na relativno malim dijelovima elasticnoga tijela, u pravilu u blizini mjesta djelovanja sila, ako se jedno opterecenje zamijeni drugim, statickim ekvivalentnim opterecenjem, No na dijelovima koji su dovoljno udaljeni od mjesta na kojima djeluje opterecenje, razlika je mala tako da se prakticki moze zanemariti.

-_ ~

---

F

In I
I I I
I I I

__L"
/

,
\

;

In I
\ I \

F
/

..-

,

-,
\ \
\

I I AI I

\

I
I

I
~I

,
I
\ I

I

U daljnjim iz~a~anjima, u pravilu, razmatrat. c~mo sisteme na koje se moze primijenizakon superpozicije, Kada se zakon superpozicije ne moze primijeniti, bit ce posebno istaknuto,

.

I I I /

I I I
I

\

In

\
/ _ E ....

~

In
"-

6.4.

Saint Venantov princip

J~
Slika 6.13.
a)

a

'I

I' b)

a

.... -t---l

/

/

I

F

Tako npr. za stapove opterecene statickirn ekvivalentnim opterecenjem prikazanima na sl. 6.13. raspodjela naprezanja u poprecnome presjeku n-n prakticki je jednaka, dokje u podrucju A razlicita. St. Venantov princip moze se izraziti i na drugi nacin, Ako na malom dijelu tijela djeluje sustav sila, staticki ekvivalentan nuli, naprezanja i defonnacije vrlo brzo opadaju s udaljenoscu od mjesta djelovanja opterecenja i na dovoljnoj su udaljenostijednaki nuli.
F
I I I I I I
/

1 a T

a
f

i

AI I I

I
I

,
I

F Stika 6.14.

F

Slika 6.t2.

U podrucju A drucja A naprezanja St. Venantov olaksava rjesavanja

(sl. 6.14) imamo pojavu lokalnih naprezanja i defonnacija. Izvan poi defonnacije prakticki sujednaki nuli. princip ima siroku primjenu u znanosti 0 otpornosti materijala, jer raznih zadaca zamjenom slozenog opterecenja jednostavnijirn,

100

6. Veze izmedu naprezanja i deformacija

6.5. Hookeov zakon za prostorno stanje naprczanja

101

6.5.

Hookeov zakon za prostomo stanje naprezanja

Analogne izraze dobivamo za E2 i E3, pa imamo:

Promatramo homogeno, izotropno i idealno elasticno tijelo. Zamislimo elementami paralelop,iped isje~en iz, n,~pregnutog,~ tijela s b~idovima paralelnim s pravcima glavnih n~prezanl~ ~ danoj tocki !1Jela. Buduci da se radi 0 homogenom i izotropnom tijelu, to ce uJedno,b1l11 pravci glavnih defonnacija. Na stranicama paralelopipeda djeluju glavna naprezanja OJ, 02, 03 (sl. 6.15),

t'l = ~ [02

-

V (0)

+0

I)]

l

I

'. )1

"

(6.25)

~
Izraz (6,25) izrazava Hookeov zakon za troosno stanje naprezanja, a moze se prikazati i u ovom obliku:
I 1 I I

E I = - [(I+ v) 0 I - V (0 I + O2 + 0)]

I

, ,,' 3

.c:
I I

E

I = - [(I+ v) 0 I - V 8],

E

x

gdje je:

,"
z

, ,,
prva invarijanta naprezanja. Tako dobivamo:
Slika 6.16.
EI

Slika 6.15.

=E[(l+v)0,-v8]

I

Deformacije paralelopipeda E" E2 i E3 odredit cemo pornocu zakona superpozicije, Naprezanje 0, izaziva uzduznu defonnaciju

E2 =-[(I+v)01-v8]

I 1

(6.26)

E

--------,

E) =-[(I+v)o)

.

E

-v8].

i poprecne defonnacije
E2 =-VEI
r

Jednadzbe (6.25) mogu se rijesiti po glavnim naprezanjima
=-v
_01•

OJ

pa cerno dobiti

E'

01=
O= 2

E (I + v) (I - 2 v) E (I + V) (I - 2v) E (l+v)(1-2v)

[(l-V)fl+V(f1+EJ] (6.27)

Zbog naprezanja 02 dobivamo:

E;'

=- , E

O2

E" =-V I

O2

E

,

E ~: =-V

O2

[(I-V)E2+V(f)+EI)]

E

,
0)=

a zbog naprezanja 03 dobivamo:
E)
t

[(I-v)E)+V(E,+E2)]·

n

=~. , E

E'" =-v I

0)

E

,

E;"

=-v

OJ

Ako zbrojimo jcdnadzbe u izrazu (6,25), dobit cemo:
E v = E I + E2+ E) = --E-

E

1-2v

Ukupne defonnacije

u glavnim smjerovima dobit cerno sabiranjem:

(0 I + 0 2+ 0) ),

(6.28)

sto nam daje vezu izmedu prve invarijante defonnacija prve invarijante naprezanja.

(relativne promjene volumena) i

102 U slucaju hidrostatskoga dobivamo: tiaka
01

6. Veze izme4u naprezanja i deformaelja

6.S. Hookcov zakon

Z8

prostorno stanje naprczanja

103

t:~3(1~2'j I"~
_ \ --}!_ E,.- K'

=O

2

=

0,

=- p, za relativnu

promjenu volumena •._,' " (6.29)

cos" (x ,1)+ cos' (x ,2)+ cos ' (>; ,3)= I, dobivamo: E
xx

=_!_[(I+V)O

E

x

-ve]=_!_[(l+v)Ox-V(O,+Oy+o,)]=

E

iii: (6.30)

~ »-«
-'

I = - [0 .r

E

-

v (0,.

+ 0,

)].
Evy

(6.32) i i

gdjeje:

Analogne ovisnosti mogu se dobiti i za druge dvije nonnalne defonnacije

Ezz

K=

3(l-2v)

E

(6.31)

normalna naprezanja ox, Oy,a; Posmicna je defonnacija Exy prema izrazu (5.31):
En

=

EI

cos(x,l)

costy.lj+s

, cos('>;,2) cos(y,2)+E3

costx.S)

cos (y,3).

modul kompresije iii volumenski modul elastil'nosti. Iz izraza (6.28) vidimo da tijelo ne mijenja volumen ako je Poissonov koeficijent v = =0,5. U plasticnom podrueju element ne mijenja volumen, E" = 0, pa iz izraza (6.28) slijedi daje za sve materijale 1I plasticnome podrucju Poissonov koeficijent v = 0,5. lz izraza (6.29) slijedi da je 1- 2 v ~ 0, odnosno V:5~, jer bi u protivnome dobili povecanje volumena pod hidrostatskim tiakom, sto je nemoguce, Time je odredena gomja granica Poissonova koeficijenta. Prema tome, za sve izotropne materijale Poissonov je koeficijent:
O:5v:5

Zamijenimo Ii E" E2 i E) sa 0" 02, 0) i e pomocu izraza (6.26), dobit cerno: E +0 = _!_ [(I + v) {o

n

E

\:

1

cos (x ,I) cos (y ,1)+ o 2 cos (x ,2) cos (y, 2)+ cos(y,I)+cos(x,2) cos(y,3»)]. cos(y,2)+

3

cos(x,3)

cos(y,3»-ve(cos('>;,I) + cos(x,3)

Buduci daje prema izrazu (4.20) r,y =01 cos(x,l) cos ty.Il+o , cos(x,2) cos(y,2)+03 costx.J) cos(y,3),

0,5

i za doticni materijal odreduje se eksperimentalno. Ako u nekoj tocki napregnutoga tijela isijecemo elementami paralelopiped s bridovirna proizvoljno orijentiranim u odnosu na pravce glavnih naprezanja i deformacija, dobit cemo, u opcem slucaju, svih devet komponenata tenzora naprezanja koje djeluju na pobockama paralelopipeda (sl. 6.16). Ako su nam poznate &layne deformacije EI E2, E3 i njihovi smjerovi, onda mozemo OOreditideformaciju II smjemp§lkpn!ma izml! (5 28): E",=E1 cos2(x,I)+E2 cos2(x,2)+E) cos2(x,3).

a zbog ortogonalnosti

osi x i y je cos (y,l)+ cos(x,2) cos(y,2)+ cos ('>;,3) cos(y,3)= 0

i .j = cos(x,l) pa dobivamo

E-').

=T

1+ v

r..

=--E-

2 (J+v)

fw

2

(6.33)

Izrazimo Ii EI, E2, E3 sa 0" 02, 03 i e pomocu izraza (6.26), dobit cemo

Ako usporedimo izraze (6.33) i (6.18), dobivamo daje G= _E_ 2 (1+ v) (6.34)

-v

e (cos'

(x,l)

+ cos'

(x,2)+ cos? (x,3»)].

paje
Ex!,

Buduci daje prema izrazu (4.18) 0x=OI te daje prema izrazu (4.46): cos2(x,1)+02 cos2(x,2)+03 cos2(x,3)

=2=
xy

Y

r xy 2G

(6.35)

Analogne izraze dobivamo i za druge dvije posmicne defonnacije f;Z i Ezx· Konacno mozemo napisati Hookeov zakon za opce stanje naprezanja

T
104 1 1'" = E" [a, - v (0,
1',:" =E"[a" 6. Vezc izmedu naprezanja i deformacija 6.6. Hookeov zakon za ravninsko stan]e naprezanja

105

+ a,)],
+a,)], +a )]

1

-v(a: -v(a I+v E I+v E I+v E

I'

zz

=-[a E

1
Z

.r

y'

I' XI'

r., 2G

'[XI'

(6.36)

I'

":

r"z =_'2G

r .'z

Matrica [D] konstanata elusticnosti je simetricna, Iz prethodnih izraza vidimo da se kod homogenog, izotropnog i elasticnog tijela sve veze izmedu naprezanja i deformacije mogu izraziti s konstantama elasticnosti E i v. Prema tome, mehanicko ponasanje homogenog i izotropnog materijala odredeno je dvjerna neovisnim konstantama elasticnosti. Uobicajeno je da se eksperimentalno odredi E i v, a modul posmika Gonda se odredi izrazom (6.34). Iz prethodnih se izraza vidi da kod homogenog, izotropnog i elasticnog materijala nonnalna naprezanja izazivaju samo promjenu duzine, ali ne i kuta, dok posmicna naprezanja izazivaju samo promjenu kuta, ali ne i duzine, Duzinske defonnacije ne ovise 0 posmicnim naprezanjima, a kutne defonnacije ne ovise 0 nonnalnim naprezanjima, To je razlog zasto se duzinske deformacije nazivaju jos i nonnalnim deformacijama, a kutne defonnacije posmicnim deformacijama.

e

zx

=~r 2G

r IT.

. Rkjesavanjem sustava jednadzbi mocu omponenata deformacija:

(6.36), komponente naprezanja mozemo izraziti po-

6.6. Hookeov zakon za ravninsko stanje naprezanja

E
a, = (I + v) (1_ 2v) [(1- v) E = (I+v)(l-2v) E (I-2v)
I' xr

+

V

(1'"" +

I' zr )]

0,

[(l-v)l'" [(I-v)l'"

+v(l'"

+1',,)]

(6.37)

°2
I I
I

a, = (I+v)

+v (1'", +I',v)]
I

l"'," =2GI' l" =2GI'

--_§__
xv

I+v

Cry

-,

I
••

I

I
I
I

,.

yz

E =-1+ V E =-I+v

I'

,17

(6.37) ,/ z

/ _1:_,
,," 't".
a)

''t" J..- - - - -I ,
y

I

x
/ // //

I

l"zx=2GI' iii u matricnom obliku ax a" az
r.ty

zr

1'.. ~

,
Slika 6.17.

/'

l...------

b)

I-v v

v 1- v v 0 0 0

v v I-v 0 0 0

0 0 0 1- 2 v 0 0

0 0 0 0 1-2v 0

0 0 0 0 0 1-2v

1'",
I'
J:I'

E
(1+v) (1-2 v)

v 0 0 0

I' zz Exy

(6.38a)

l"vz

l"zx odnosno

1',. I'zx

Kao sto smo vidjeli, stanje je naprezanja ravninsko iii dvoosno, ako je jedno od glavnih naprezanja jednako nuli (npr. a3 = 0), (sl. 6.17b). Kod ravninskog stanja naprezanja sve su komponente tenzora naprezanja u jednoj ravnini (npr. u ravnini x. y), (sl. 6,17a). Ravninsko stanje naprezanja mozemo definirati izrazom: az = l"xz= l"yz= 0, (6.39)

{a }=[n J{ d.

(6.38b)

tj. sve komponente tenzora naprezanja koje sadrze indeks "z" jednake su nuli. Iz izraza (6.36) za ravninsko stanje naprezanja dobivamo:

44) tj.v (6.) r".47) 1 odnosno a"" a I~ ) = f..v fX). dobit cemo Hookeov zakon za ravninsko stanje deformacija: (6. I (ax-va.. stanje je defonnacija ravninsko iii dvoosno ako je jedna od glavnih defonnacija jednaka nuli (npr.. (6.45) svesti na slije- ax= l-v2 E Pornocu izraza (6.42) G( .V .- a --. f "" = .[a x .43) f W =- I E.- Ako prve dvije jednadzbe a". dobijemo: iz izraza (6... «.49) . )] r xv . Veze izmedu naprezanja i deformacija 6.tE V E - YI' = .44) uvrstimo u izraz (6.s: [I I-v 2 V v I 0 0 llf'" f.v (a Y E +a Z' )] )] (6. Kod ravninskog stanja deformacija sve komponente tenzora deformacija nalaze se u jednoj ravnini (npr.(a . .. =-£ (ax +a.40) naprezanjima ax i o = ~ [a z f.41) f". f3 = 0). y)..' I-v v v'=I_v' r xv =2Gf to' =-I+v iii u matricnom obliku: E fx.r a] Y (6.:G. I+v = 2G=T f".r + a. f.7.7.v (a z E - I + a. Heekeov zakon za ravnlnsko stanje deformacija 107 <r ..34) dobit cemo daje: (6.40) rijesimo po nonnalnim + o .106 6. .' Uvedemo Ii oznake: E E =--2' 1 1. Ravninsko stanje deformacija definirano je izrazom: (6. f". Ako izraz (6.48) 6.46) iz izraza (6.\" I = . = [D] {s} (6.) ---I-V [ E ---l-v E 2 [ 2 v a ---I-v .) va. modul se posmika ne mijenja. (6. tj. sve komponente tenzora deformacija koje sadrze indeks "z" jednake su nuli. 1 pomocu izraza (6. ) f x.y v (a .[a _)'.v I+v =2G=T Iz trece jednadzbe dobivamo: a z = v (a.46) mozemo prve dvije jednadzbe (fxx+Vf". Hookeov zakon za ravninsko stanje deformacija iii Kao sto je vee receno.va) vi' (6.36). ). deci oblik: fx.45) I .' Hookeov zakon za ravninsko stanje deformacija glasi: e xr = I E 1 0 0 I-v (a x - V1 ay ) {a} gdje je [0] matrica konstanata elasticnosti.. (a . u ravnini x.

87 -I.25 1.34 0.5 - - 0.1 4.1.\' r.T 0 0 0 (6. . 6.0.0-4.T (6.T +a i".84.. 6. a pri hladenju steze.5 1.T moze se izraziti u obliku e.18 0.30. Konstante elasticnosti i koeficijent lineamoga toplinskog rastezanja lOu E MATERIJAL lOS G v a IO-SIK E.v (0.5 2.108 6. a" a.08 -0.31-0.1. Prijednolikoj promjeni temperature u izotropnome materijalu ne mijenjaju se kutovi izmedu duzina.=-ETV' r.17 0.28 0.. 0 (6. pa tako dobivamo: I = E[ax .0. legirani celik Iijevano zeljezo aluminij bakar bronca drvo uzduz vlakana drvo poprecno na vlakna staklo I+v Eyz=2·G=T r.8.32 . =ai".7 4.67 1.36 0.0.42 0.y .49) potpuno analogni izrazima (6.r:r i".2 1.27 0. a u danoj tocki nastaju duzinske defonnacije jednake u svim smjerovima.0 . .1 8.50) odnosno: E 0 0 0 «.90 1.30 1..1.. potrebno je pri analizi deformacija uzeti u obzir utjecaj temperature.3 0.0-2.45 8.ll 2.0.48) i (6.7 0.32 .0-8. (6.T i".)]+ai".10 -0. +a .25 .75 0.T}.1. Utjecaj temperature 10 z E XI' Jednadzbe (6.53) koefici- Za neke materijale u tabl. Duzinska defonnacija zbog promjene temperature za i". Pri nejednolikoj promjeni temperature iii pri ogranicenoj defonnaciji tijela s jednolikom promjenom temperature mogu se u tijelu pojaviti ne samo toplinske defonnacije vee i toplinska naprezanja..15-1.2 0.36) vrijede za slucaj kada prilikom defonnacija temperatura u tijelu ostaje nepromijenjena.35 +a.51) Ex.52b) gdje je a koeficijent lineamoga toplinskog rastezanja. Modul je elasticnosti celika E = 2 '105 MPa.25 .T 1-2v = -E- (ax +ay +a .75 0. r zx {E} =[C] {a} +a {i". Buduci da svako fizicko tijelo ima svojstvo da se pri zagrijavanju siri. E I =E[a.12 0.y l+v =-2-(.40) i (6. konstantama elasticnosti i Tablica 6.15 0.05 -1.055 2. a Poissonov koeficijent v = 0.1-2.T ugljicni celik 10" -v (ax +ay)]+ai". Jedinica za koeficijent Iineamoga toplinskog rastezanja a jest K-I (Kelvina -I). dani su podaci jentu lineamoga toplinskog rastezanja. PojavIjuje se samo razlika u velicini elasticnih konstanata E i E" odnosno v i VI. Ukupnu defonnaciju u danoj tocki tijela dobit cemo primjenom zakona superpozicije. sabiruci defonnacije zbog naprezanja s deformacijama izazvanima temperaturom. f. MPa 10 MPa 4 0.8.4 - - - - - ° 10 zr =~ 2G I+v E Tzx Prirnjer 6.. Za volumensku defonnaciju dobivamo: 10" (6.)]+a i".9 4. iii u matricnome obliku: lOu Eyy -v -v -v -v 0 0 0 -v -v 0 0 0 0 0 0 I+v 0 0 0 0 0 0 I+v 0 0 0 0 0 0 I+v a. olovo beton pluto parafin 2..1.52a) 6.0..2 0. Uljecaj lemperalure 109 Vidimo da su izrazi (6.60 0.15 -0. Odrediti defonnaciju dijagonale celicnog elementa napregnutoga prema sl. Eu T..18.1.005 -0.25 0.)+3a 0 sr.55 1.56 0. Vezc izmel'lu naprezanja I deformacija 6.95 2.010 0.41).0.24-0.30 0. 1 =-[a.63-0.T.8.6-2.1 2. -v(a.3 -0.0-4. Vidimo daje matrica [e] konstanata elasticnosti simetricna.

0. cos'cp+a.75 02 02 Apsolutna defonnacija dijagonale (produljenje) Ad = macija elementa prikazanaje na slici iscrtkanom crtom._1_= k 10 103 ·20 E xy '" I+v =-=-2G E '.5'10.35 0. E I-V' (s IIII.41): Y" =2Exy = 19. = 1.35 5 5 (4.. Treba odrediti glavna metri (uredaji za mjerenje Ans = 3. sin2cp=a. 0.3 2'10 Nonnalna naprezanja u presjecima s nonnalom n-A i n-B odredit cemo pomocu izra' za(6.f +V E. d = 28._ . Silk a 6.28).64'10-3 mm.f + 0 "H =a + I 0 2 = 50 + 30 = 60 + 20 = 80 MPa.2. + 0.95'10-4)=30 MPa. Veze . A postavljenje pod kutem cp = 30° prema pravcu glavnoga naB okomito na tenzometar A..25 0. ) = 0. cos'300+a2 sin230o+a.110 6.f' =--'15=975'10-5 5 5 1+0.8'105 MPa..95'1O-4 103 • 20 1.35'4.95 .55'10-4.18. Defonnacije elementa: Relativne su deformacije: _ Al =AnA 10k 10 =~=4.49): a".1 mm. Prema izrazu (4.. sin'30° cos 30° 2 0"8 =°1 sin'cp+a. Tenzometar prezanja ah a tenzometar uvecanje tenzometra k = I nov koeficijent v = 0. )= (1.10-4 )= 50 MPa Relativnu defonnaciju dijagonale odredit cerno pornocu izraza (5.0.55'10-4+0.10-4 + 0.55. Defor- iii: 0. =60 kontrola: MPa. Slika 6.v' Duljina je dijagonale: 5 d=--=IO sin 30° cm. .8. a Poisso- i odatle: 0. EII"H = AnB = _3_. Primjer 6.8 '10 .:tmedu naprczanja I deformacija 6. 0'.19. Modul elasticnosti materijala E = 0.• 0.35. Baza tenzometara 10 = 20 rnm.. Utjecaj temperature III 'I (1. 000.25 + 0.35 '1. imamo: Ollf =0.8'10 2 1.75 0. +v E""..'. Ed E (E"". = 50 = 30 naprezanja na stranicama kvadratnog elementa ako su tenzoduzinske defonnacije) A i B pokazali prirast: AnA = 9.9 rnrn.cos2cp =a. 02 = 20 MPa a tI. 1.

prornjenu volumena kocke. iii cos2a+e". E d = . .3. E .r -v(az+a.10-5.' A Jr~_\ a c) Osi x..7'10-4 ern. )]=_1_5 ~.=aE.)]=O.27 3'10 . Y = I dobivamo cos a = cos Apsolutna defonnacija y (produljenje) ~z=a Ezz= Dijagonala kocke ima duljinu d = a .10-5 Apsolutna defonnacija (skracenje) brida: ~. Y i z smjerovi su glavnih defonnacija.0.3'18]=-27.=-60 MPa. u njima ne djeluju posmicna Modul je elasticnosti celika E = 2. Relativnu defonnaciju mozerno odrediti pomocu izraza (5.. cos2{3+e" cos2y z Slika 6.e. J" 2 '105 brida: 11. 0. Glavna su naprezanja: 0.. 6. Defonnacija b) E zz brida kocke u smjeru osi z: =_!_[a E -v(a Z a) x +0. nagnutom pod kutern 45° prema stijen- Za a. -I + II 7'10 3' -5 -I = .[3' + cos..52 .[3=-9·IO-J . x 2. Deformacija brida kocke u smjeru osi y: E '-' =_!_[a E Y +v ro .10 [-60+0. Utjecaj temperature 113 ('elicn~ kocka ~ri~a IOcm postavljenaje bez zracnosti izmedu dviju krutih stijenki na pctdlogu 1 na gornjoj plohi opterecena s q = 60 MPa (s1. Naprezanje je na slobodnim pobockarna a.3. 'l'reba odrediti: a) b) c) nuprezanja i defonnacije u tri okomita smjera te deformaciju dijagonale kocke. Pobocke su kocke ujedno i glavne ravnine naprezanjajer naprezanja.)]=_1_.3'60=-18 MPa.20b) tako da iz relacije cos.3(18+60)=11. Naprezanje ax na pobockarna uz krute stijenke mozemo odrediti iz uvjeta da je deformacija kocke u smjeru osi x jednaka nuli: E \I I =-[0.. Apsolutnaje defonnacija ~ J dijagonale (skracenje): mm.[3.20.fJ + cos? fJ = a y~ . i posmicno naprezanje u presjeku. = 0 dobivamo: a.a I = cos Y = . .3'10-4 cm..3 = aI' =- 60 MPa.20a). 3 ' Naprezanje je na gomjoj plohi kocke zadano: 0. +0. 6. normalno kuma... -5 .112 Primtrr 6. 10-5 . Veze izmedu naprezanja i ddormacija 6. a s osima x. a Poissonov koeficijent v = 0. =e d d=-52·1O-5·102·.7. = O. 6..=vay=-0.105 MPa. z zatvara jednake kutove a = fJ =y I I I I / (s1.2 = ax = - 18 MPa.28)koji sad prima oblik: x dijagonale kocke Ed=e.30. y.. =-27.S.

2· 0. 0 =- 2 .. 7.25? ' issono v Volumenski modul elasticnosti (model kompresije): K= E 3(1-2v) 4'104 MPa. DOPUSTENO NAPREZANJE I KOEFICIJENT SIGURNOSTI \ 15. manje od neke unaprijed zadane vrijednosti naprezanja kod koje smo sigurni da konstrukeija ne rnoze doci u "nezeljeno" stanje.21 MPa.6'10-5'10' = . koje se rnoze pojaviti u konstrukciji pod zadanim opterecenjem. Primjer 6.sjekll (sl.2_ Smanjenje volumena kugle iznosi: AV '-' = fv V.27.18 ._-----_ <:_91fP~ .• 114 Relativna je promjena volumena kocke: 6_ VC1.K=- 10 4'104 =-2.6'10-5• Apsolutna promjena volumena (smanjenje): ~V= .e za odredeni materijal mozemo dobiti kriticno naprezanje aK koje odgovara cvrstoci materijala aM kod krhkih materijala odnosno granici tecenja o.anja i deformacija ev =V = ~V fn + f"" + f" = 0 .60 = 2 -.0.25) Relativna promjena volumena: f._= JJa a 2 cos. Na kuglu promjera do = 10 em djeluje sa svih strana jednak pritisak p = 10 MPa.1.0.7 '10-5 =- 7. tj. Pri dimenzioniranju elemenata konstrukeija mora biti ispunjen uvjet daje maksimalno naprezanje.j' n = dg n 36 I ." = a3 - 2 a2 900 = . da ne moze doci do lorna materijala iii pojave trajnih deformaeija nazivamo dopustenim naprezanjem adop i definiramo ga izrazom: °dop =T' OK (7.I nJI Stika 7. . Za koliko se smanjuje volumen kugle ako je modul elasticnosti E = 6'104 MPa a Po' koefieijent v = 0.kod elastoplasticnih materijala (sl. pa je (7.1) Za krhke je materijale a K = aM. stanje lorna iii pojave trajnih deformaeija.5·10 -4 10' n '-6-= Naprezanje pri kojemu smo sigumi da materijal ne moze doci u "nezeljeno" stanje. .3-10-5+ 11. Normalna i posmicna naprezanja u zadanome kosom pre.2). Kriticno naprezanje aK kod kojeg konstrukeija dolazi u "nezeljeno" stanje (stanje loma iii pojava trajnih defonnaeija) ovisi 0 karakteru i rezimu opterecenja i odreduje se eksperimentalno na seriji uzoraka izradenih od doticnog materijala.C izmcdu naprc7.1. Pri statickorn opterecenju iz dijagrama a .5-10- 4 I j f If / M (J M z Pocetni je volumen kugle: v. 3 (1. T . p =. '2 450 . 2 450 + aJ sm sm .156 em'.15. 6. 0 = 4 r.1308 em).4.60 + 18 2 . Stika 7. i 7.2) . tj.20b): s: .

jer je vjerojatnost pojave nepredvidenih utjecaja na konstrukciju manja sto je kraci predvideni vijek trajanja objekta. lokacija objekta.5 . U ovisnosti 0 prije navedenim faktorima. vrsta i namjena konstrukcije. reologija i fizika strukture materije. industrijski. dok kod duktilnih materijala postoji pojava znatnijih deforrnacija prije razaranja pa kod njih mozemo unaprijed procijeniti pojavu razaranja.116 7. kao sto su materijal. potrebno je uzeti veci koeficijent sigurnosti. (7. a k je koeficijent sigurnosti. moze se pokazati da konstrukcija nije u stanju ispunjavati uvjete upotrebe. U novije se vrijeme globalni koeficijent ~igu~osti k rasclanjuje na parcijalne ~?e~Cljente sigurnosti k. za drvo k = 4 do 6).6) lzbor koeficijenta sigurnosti vrlo je slozen pro. a p:?ucava ~a vis~ znan~tvenih disciplina: ispitivanje materijala. Pri odredivanju stanja naprezanja u konstrukciji pod danim opterecenjem sluzimo se opcenito raznim racunskim i eksperimentalnim metodama. . Kod proracuna konstrukcije obicno nam nije tocno poznata velicina i karakter najveceg opterecenja koje moze djelovati na konstrukciju. Dopusteno naprezanje i koeficijent sij!.5 do 1. a za nehomogeni materijal uzimamo veci koeficijent sigumosti (npr. 0 tim metodama ovisi s kojom . Ako se izabere previsok koeficijent sigurnosti. Sto je procjena velicine i karaktera opterecenja grublja. a uvjetovano je namjenom objekta (stambeni. . Ako se izabere premali koeficijent sigurnosti. Koeficijent sigurnosti uvijekje veci od I.3) gdje je aMvlacna iii tlacna cvrstoca materijala. Dopu§teno naprezanje i koeficljent sigurnosti 7.~lem. Za privremene konstrukcije uzirna se manji koeficijent sigurnosti nego za stalne konstrukcije.. pouzdanosti proracuna itd. odnosno Gmall:::. Zbog toga se za krhki materijal uzima veci koeficijent sigurnosti nego za duktilni materijal.ali moze biti k> 10. dopusteno naprezanje (odnosno koeficijent sigurnosti) odredeno je vazecim tehnick im propisima.) te lokacijom objekta (seizmicko opterecenje. Opcenito. Tako za homogeni materijal uzimamo manji koeficijent sigumosti (npr. konstrukcije po svojemu karakteru mogu biti stalne i privremene. Sto je ta tocnost veca.4) tocnoscu mozerno odrediti ponasanje konstrukcije (odredit. lzbor koeficijenta sigurnosti.urnosti 117 Za elastoplasticne je materijale OK = Or pa je dopusteno naprezanje: (7. vanjsko opterecenje. teonja elasticnosti. odnosno dopustenoga naprezanja ima najvecu prakticnu vaznost.. Sto je disperzija rezultata ispitivanja uzoraka veca. Uvjet cvrstoce definiran je izrazom: (7.2 ·k _~ ••• . U tOI11 slucaju koeficijent sigurnosn dan 1I obliku produkta: je k-k I ·k. sportski objekti i dr. Pokusi su pokazali da ce menanicka svojstva materijala dobivena na seriji uzoraka od istog materijala biti nesto razlicita u ovisnosti 0 nehomogenosti svojstava materijala. od kojih svaki izraZav~ utjecaj . konstrukcija postaje teska i neekonomicna. Kod dinamickog opterecenja intezitet opterecenja ovisi 0 dinamickom ponasanju konstrukcije koje se u nekim slucajevirna vrlo tesko rnoze u potpunosti obuhvatiti racunom... . opterecenje snijegom i vjetrom).:°dop' (7. Kod krhkih materijala do razaranja (prekida strukture) dolazi bez prethodne pojave znatnijih deforrnacija. materijal je nehomogeniji pa je potrebno uzeti veci koeficijent sigumosti.iymax! pod za~~nim opterecenjem. or granica tecenja materijala. otpomost materijala.~a cv~stocu el~menta ko~strukclJe Je~nog od navedenih faktora. teonja plasticnosti. a najcesce je 1< k ~2. Izbor koeficijenta sigurnosti ovisi 0 nizu faktora. porrebno je uzeti manji koeficijent sigurnosti 1 obratno . Napose vel ike teskoce se pojavljuju pri procjeni seizmickog opterecenja i opterecenja vjetrom visokih objekata.. za celik k= 1.5) gdje je amax najvece naprezanje koje se moze pojaviti 1I konstrukciji u toku upotrebe.7).

Provedimo staticku analizu problema i postavimo jednadzbe ravnoteze vanjskih i unutarnjih sila koje djeluju na pojedine dijelove promatranoga tijela. geometrijskih i fizikalnih jednadzbi. odnosno deformacija) iii komponente naprezanja (metoda sila). metoda fotoelasticnosti (osniva se na optl~. OPCl PRISTUP RJESA VANJU PROBLEMA U ZNANOSTl 0 OTPORNOSTl MATERlJALA 8. kad su poznati oblik. Rijesimo sustav statickih. Usvojimo potrebne pretpostavke. Medutim prakticno rjesavanje tih jednadzbi nije lagan posao cak ni onda kada su oblik tijela i rubni uvjeti jednostavni. 5. Opei pristup rjdavanju problema u znanosli 0 etpornesu maleriJala 119 tenzometrijska metoda (mjerenje deformacija il. Tako dobivamo grupu geometrijskih jednadibi. oblika tijela i vrste materijala s naprezanjima i deformacijama tijela. Provedimo geometrijsku analizu problema te na osnovi uvjeta kompatibilnosti deformacija postavimo jednadzbe. Postupak odredivanja naprezanja i deformacija u napregnutome tijelu. a razmatranja se pretezno provode na tijelima oblika stapa. Hookeov zakon za elasticno tijelo).koJ aktlv.8. geometrijskih jednadzbi (5.37) uz zadovoljavanje rubnih uvjeta. bio bi slijedeci: I.10).~ostl odr~denlh. koje izrazavaju vezu izmedu deformacija i pomaka pojedinih dijelova tijela. Tako dobivamo grupu statickih jednadlbi. karakteru deformacija.55). u ovisnosti 0 karakteru promatranog problema i postavljenih zahtjeva. sest komponenata deformacija i tri komponente pomaka.) sva se realna tijela deformiraju. Zbog djelovanja razlicitih utjecaja (vanjskih sila. kao i vanjske sile koje djeluju na tijelo. u pogledu tocnosti rezultata. 4. Pored teorijskih metoda postoje i eksperimentalne metode koje omogucuju odredivanje bilo komponenata naprezanja. postavljamo jednadzbe koje izrazavaju vezu izmedu naprezanja i deformacija u pojedinim dijelovima tijela (npr. promjene temperature itd. (5.54) i (5. Na osnovi dobivenih rezultata utvrdujemo stanje naprezanja i deformacija promatranoga tijela. te fizikalnih jednadzbi (6. 3.i po~ak~ na p~vrsini k~nstrukcija iIi. Osim ove klasicne metode. energijska metoda. Tako dolazimo do grupe fizikalnih jednadibi. 2. U ovoj zadaci imamo 15 nepoznatih funkcija . mijenjaju svoj oblik i volumen. vr~ta pla~~lcn~h masa u napregnutome stanju) te metoda analogije (temelji se na slicnosti diferencijalnih jednadzbi dviju fizikalnih pojava). u znanosti 0 otpomosti materijala primjenjuje se i tzv. koja se osniva na primjeni zakona 0 odrzanju energije. Polazeci od mehanickih svojstava materijala.sest komponenata naprezanja. Pri rjesavanju navedenoga sustava jednadzbi kao osnovne nepoznate velicine mozemo uzeti komponente pomaka (metoda pomaka. (5. Od eksperirnentalnih metoda najvaznije su ove: . bilo komponenata defonnacija iIi komponenatapomaka. tj. Rjesenje toga problema dobit cemo rjesenjem sustava jednadzbi: diferencijalnih jednadzbi ravnoteze (4.11).9).m~dela). Iz nadene jedne grupe velicina druge dvije lako se nadu racunorn. pa je potrebno naci vezu izmedu vanjskih sila. lz tih se razloga u znanosti 0 otpornosti materijala uvode odredene pretpostavke 0 strukturi i svojstvima materijala. dimenzije i materijal tijela.

A /. a ako je u presjeku N usmjerena suprotno od smjera vanjske normale (N < 0). prema izrazu (5. Vidimo da je uzduzna sila N duz osi stapa konstanta i jednaka vanjskoj sili F. Pod djelovanjem se zadane sile F stap duljine I deformira. U procesu deformiranja stapa vrijedi hipoteza ravnih poprecnih presjeka. dobit cemo JEErrd4=N=F. stap je opterecen na rastezanje iii vlak. Venantov princip).3) dobivamo: dx _a-. koji je na jednorn kraju upet. u uzduznom se smjeru produlji i ima duljinu I" a u poprecnom smjeru se suzi. koja daju rezultantu unutarnjih " sila. To vrijedi za poprecne presjeke koji su dovoljno udaljeni od krajnjih presjeka stapa. . (9. U poprecnome presjeku postoji uzduzna sila N. a relativna je duzinska deformacija II toj tocki.2) Prema Hookeovu zakonu za linijsko je stanje naprezanja: (9. tako daje u stapu stanje naprezanja linijsko i homogeno. 1 .a promatrajmo dio I.1 ) 9.1. 1 Zamislimo da smo stap prerezali duz proizvoljno odabranoga poprecnog presjeka a . a sve su ostale komponente unutarnjih silajednake nuli.. Bitnaje velicina njihove rezultante F koja prolazi tezistem poprecnoga presjeka i djeluje u smjeru osi stapa (St. E znaka integrala.3) uvrstimo u izraz (9.1). Prom~trajmo rav~i stap duljine I proizvoljnog.1a. Rastezanje se formal no razlikuje od pritiska samo po predznaku uzduzne sile N.1..a je u(x). I F Kod homogenog i izotropnog materijala pri Exx = konst. Iz uvjeta ravnoteze ~ Fx = 0 dobivamo da je: J A ax d4 = N= F. ali konstantnoga poprecnog presjeka.1.a: Exx = konst. J~ I @ Y~'//' . I I - -<!. a na drugom opterecen uzduznom silom F koja djeluje u tezistu poprecnoga presjeka.a stapa raspodijeljenajednoliko. Pomak tocke A u presjeku a . neovisno 0 raspodjeli sila na krajevima. stapa ispod presjeka. Poprecni presjeci stapa ostaju ravni i okorniti na os stapa.8): . uzduznu silu N. . prema sl.. Rastezanje i pritisak ravnog stapa Kod aksijalno opterecenog stapa vanjske sile svode se na sile usmjerene uzduz osi stapa..4) I I _j ! a) b) Slika 9. (9. stap je opterecen na pritisak iii tlak... Kod proracuna stapa uobicajeno je da se zanemari taj rubni efekt pa se uzima da su naprezanja jednoliko rasporedena po citavoj duljini stapa.3) Ako izraz (9.a pojavljuju se normalna naprezanja 0. U blizini mjesta na koje djeluje koncentrirano opterecenje normalna su naprezanja rasporedena po slozenom zakonu. 9. Zbog uzajamna djelovanja tih dvaju dijelova Dobili smo da su normalna naprezanja u poprecnome presjeku a . Rastezan]e i pritisak ravnog ~lllpa 121 srapa u presjeku a . tako da je relativna deforrnacija uzduznih vlakana u poprecnome presjeku a . -tI II ! __ a_ N I. I I axA =N=F i odatle je trazeno naprezanje: I I F F Ll. Ako je u presjeku N usmjerena II smjeru vanjske normale (N) 0).9. te dobivamo: I Err mozemo izvuci ispred x I I III I I I I I I I I E X En J d4=E A ExxA=N=F.!i_ 4~¥+ IS I I I II I :I: I I Primjenom izraza (9. AKSIJALNO OPTERECENJE STAP A 9.l : u~oj I F I I _j_ a =-=x N A F A' (9.

Rastezanje i pritisak ravnog Uapa 123 Exx = dx Ukupna je duljina stapa nakon deformacije: 11 = 1+ III = (I + E xx) I.FI_--'X_ iii: N du= -- AE N dx. u(f) = Ill.2. Konstantu integracije C odredujemo iz rubnih uvjeta.3) dobivamo: du=ax =e.. a obmuto razmjerna povrsini poprecnoga presjeka i modulu elasticnosti materijala. = I.7) predstavlja Hookeov zakon za rastezanje ravnoga stapa. te je: Iz rubnih uvjeta dobivamo za za x=O. AE AE Za x Utvrdili smo da je produJjenje stapa: (9. u(o) = IIA slijedi da je FI IIB=--+uA' U=_I-J AE N dx+C. (9. Buduci da se.7) gdje je: iii krace pisano: (9. 8 -1oIU~B::'I. u(o) = 0 slijedi da je C = 0. Deformacija pri rastezanju razmjerna je sili F i duljini stapa I. matrica krutosti stapa.9) odnosno: AE F = -1. dx. AE AE Izraz (9.12) r~I :E = '- = a. lntegriranjem dobivamo: u= J Prije smo dobili daje pomak nekog presjeka stapa u smjeru osi x: dx+C. Relativno produljenje stapa jest: [K]=- AE I [-11] (9.. Za homogeni stap konstantna poprecnog presjeka aksijalna je krutost A E konstantna pa se moze izvuci ispred znaka integrala.5) Slika 9.1.. E dx ~ . slijedi daje AE U nasem je slucaju N = F konstantno pa je: Nx Fx u=-+C=-+c.2).(u B stapa: (9... x = I. 9.• 122 du 9.6) u=- - AE Fx AE +c. (9.. za pritisak bismo dobili: F A' (9. Za x = -1- AE [ ] -I I {UAB} U ' (9. fonnalno govoreci. rastezanje razlikuje od pritiska sarno po predznaku uzduzne sile N. odnosno apsolutna deformacija NI FI Ill=-=-. Aksijalno opterceenje ~tapa 9. Promatrajmo sad rastezanje stapa kad krajnji presjeci imaju pomak u smjeru osi stapa (sl.11) U A) = 0..10) Dobivamo daje ukupno produljenje stapa. (9..13) = E xx •/ a Cxx' x =-- Srednja duzinska deformacija stapa odgovara pravoj deformaciji ..8) iii prirast pomaka: du Primjenom izraza (9..

fLA. Za vece kutove potrebno je provesti tocniju analizu stanja naprezanja u stapu.14) stapa moraju biti ispunjeni uvjet cvrstoce: ox=A":50dop Primjer 9. 11" = . To mozemo ilustrirati na stapu konstantne debljine i promjenljive sirine (sl. f------A. ® Stika 9.. Stap u obliku kvadratne krnje piramide ucvrscen je na gornjemu kraju~ a na d~nJ~mu je opterecen silom F.3. 50 12 F3 ---.E. odnosno (9. . Na dijelu stapa Ii aksijalna krutost i uzduzna sila su konstantne.0.5. Ako je kut izmedu strana stapa a = 20°.0064 32 =- 0.4).103. -.124 a za skracenje stapa: 9. ~tO je opterecen na rastezanje u stroju za ispitivanje. Aksijatno optereecnje ~tapa 9. Modul elasticnosti: ::\ 1111111WJIIIIII[1111 [1111[I [I [11001111[[ II [[ I [[!1l1ll1111111I1111111 IN.E. _f1..9 MPa. Treba odrediti naprezanje u stapu I produljenje stapa.14' 3.-. -'-' i=1 {- N·I Ai Ei .mm. F (9. o =x F 135. E=!!..8 .4 A .7). tada i za stapove promjenljiva presjeka vrijede s dovoljnom tocnoscu prije izvedeni izrazi (9. Celicni stap kruznoga poprecnog presjeka.22 '10-4 = 167.5 em Izm~~reno je produljenje 111= 0. prema sl. prema sl. Ta ce razlika biti to veca sto se brze mijenja povrsina presjeka stapa.1. maksimalno se naprezanje razlikuje za 3% od srednjeg. Pri dimenzioniranju AE (9.2.3.0008 = 0.. .-.17) Relativno produljenje Mapa iznosi: fu Stika 9. i duljine 1= 35 e~. 9.8 %0.. moze se prihvatiti da i tada vrijedi hipoteza ravnih poprecnih presjeka..0.5 k~ IzmJ~reno je smanjenje promjera. 9.-. promjera d = 32 ~m. Za manje kutove to je odstupanje manje. Pri o~terec~nJ~ ..16) U slucaju kad je stap promjenljive aksijalne krutosti opterecen nizom koneentriranih sila. (9.2.040 mm. dobivamo da je apsolutna defonnaeija stapa: 11/= L. Stvarna raspodjela naprezanja po povrsini poprecnoga presjeka ne razlikuje se mnogo od jednolike raspodjele.-..1.!_= e xx Relativna poprecna defonnaeija: f 167. I 5) i uvjet krutosti: (9. Ako se ogranicimo na polaganu promjenu presjeka.. (9.4.25. t 1 = 0..10-3 - 0. Ako se poprecni presjek aksijalno opterecenog stapa mijenja postupno.. a na mJ~~loJ ~~zm~ 10 .006~. . v- I fxx f"l .0002 =- 0.6). Treba odrediti modul elasticnosti I Poissonov koeficijent.!...4).0.5).sl~om! = 13.. Rastezanje i pritisak ravnog ~tapa 125 111=-!.8' 10-3 0.--- b Naprezanje u stapu: F.2 %0. " Poissonov koefieijent: = .3. 9.1'105 0.040 = 0.9 =2. (9.6). Primjer 9. primjenom izraza (9. 10-3 MPa.

5d prikazanje dijagram pomaka. Raslczanjc i pritisak ravnog Uapa 127 F Ako izraz (d) uvrstimo u (a).JA:Ao FI . Aksijalno oplerecenjc Ilapa 9.1. kojaje jednaka srednjoj geometrijskoj vrijednosti povrsina krajnjih presjeka zadanoga stapa. aprezanje u presjeku Za x raspodijeljena x" prema izrazi = 0. (j) (d) Dobili smo da je produljenje zadanoga stapa jednako produljenju stapa konstantna presjeka s povrsinom presjeka. 9. F p~ presje.4 126 9. a) b) F Ao EVA. Na sl. dobivamo: C=-~(l_~) i konacno FI I (g) (a. x (e I u(/) = FI fA-:f .A x d) Fl (f) x c) Pretpostavit cemo da su naprezanja Uzduzna je sila u ~tapu konstantna N (9.4) iznosi: = a .5a dobivamo: f E: Za x = I dobivamo pomak donjega kraja stapa dx+C.5): du = ___f__ dx EAx i nakon integriranja: (h) (bl u= Iz sl. onda je produljenje stapa jednako pomaku donjega kraja stapa: Povrsina presjeka: ""'I = u(/) = E . Uvrstimo Ii izraz (d) u (e). . E vAl Ao (i) Buduci da je gornji presjek nepornican. Pomak u presjeka "x" dobit cemo pornocu izraza (9. 9. k ~ stapa Jednoh~o . dobivamo: u= (e) f i odatle EA'Hl-~h u(o) Fdl" r: F f i Xl Slika 9. .5.5e prikazan je dijagram naprezanja. dobivamo: @ u a'~~[l+~)~ r F Na sl. 9. = 0.

9.23) Pomak u odredit cemo izrazom (9. x) dx +C 01 I I I x Y l ~_. dobit cerno da je u presjeku a . (I-x) (9.6) i promatramo ravnotezu donjega dijela stapa duljine 1.6.-_J __ I I I N _3 Zax = 0.25) Iz uvjeta: axmax=yls. U presjeku a . 9.21) Vlastita tezina materijala jest volumenska sila kojaje rasprostranjena lurnenu tijela i razrnjerna je masi tijela.:i = _Sj_.6): II = z f AN£ dr +C = f y A ~I .ne dvaput rnanje nego kad na stap djeluje koncentrirano opeterecenje na slobodn?m~ kraju. Tako da je: (9.adop Vidimo da je produljenje stapa zbog vlastite tezi. Utjeca] vlasthe teline 129 9. Imajuci u vidu cinjenicu da je tezina stapa G = Y A I.2. Na sl. __ a dop y .24) L-x I Za x = I.128 9. produljenje je stapa: rAIl-x) xl Slika 9. dobivarno: Po duzini stapa naprezanja se rnijenjaju po linearnorne zakonu. Specificna je tezina rnaterijala y. (9. (9. Ako stap presjecerno ravninom a . u(1) = lImax' Buduci da je gornji presjek nepomican. naprezanja 1 pornaka.(o) = ax max : a. za x = 0.a uzduzna je sila: . Pomocu Hookeovog zakona dobivamo deforruaciju: Exx x A (9.x =y I. .a uzduzna sila N=yA i odatle dobivamo: a N =-=y(l-x).a (sl. pa je C = O. prikazani su dijagrarni uzduznih sila. Najvece se naprezanje pojavljuje u gornjem upetom presjeku. (9. = 0. u(o) = 0.20) fl.1 = Y 12 . I t'!1 = lImax = y 12 2£ . Aksijalno optereeen]e ~tapa 9.19) = Ii = Ii ax y (I-x). 9. Utjecaj vlastite tezine po citavom vo- mozemo odrediti dopustenu duljinu stapa: I dop S.x.!____ 2£ A 2A£ .. konstantna poprecnoga presjeka povrsine A i du1jine I. koji je na gornjernu kraju objesen i opterecen vlastitorn tezinorn. Za x = I.m.22) Y kod koje dolazi do prekida stapa pod utjecajem vlastit~. (9. tezine.7).. Promatrat cerno sada slucaj kad na stap djeluje istodobno i sila F na slobodnome kraju (sl.6. a modul elasticnosti materijala E.2. ail) a.18) Iz uvjeta: axmax=yl=aM dobivamo kriticnu duljinu stapa: I k -~ (9. Razrnotrirno ravni stap.

7) i (9. (9. 9. stap duljine 1 kojije ucvrscen na gomjem kraju i pod djelovanjemje presjeka.•• ·1 a. slijedi daje C= O. Stap jednake cvrstoce na rastezanje i pritisak a. Prema tome.26) ® y N".29) F I-~ Do ovog smo rezultata mogli doci i primjenom principa superpozicije zbrajajuci izraze (9.+ylsadop' dobivamo: F A?!---adop-yl F (9. tj. 9. Tako daje OJ -1-- i i i I x Za x = I. tj. Materijal bi bio bolje iskoristen da se presjek stapa smanjivao prema slobodnome kraju stapa.r =. Moze se izraditi stap promjenljivog presjeka kojega bi svi poprecni presjeci po cijeloj duljini stapa bili jednako iskoristeni. u svim bi presjecima bila ista naprezanja i jednaka dopustenim naprezanjima.". materijal nije iskoristen u potpunosti.r lz uvjeta da je: max = A + y I. F xj Slika 9. dok u drugim presjecima stapa naprezanja ostaju manja od dopustenih. Pri proucavanju djelovanja vlastite tezine na pritisak vrijede ista razmatranja. iilap jednake tvrsloce na rastezanje i pritisak 131 dr 1/= J Exx dx+C = J L: A£ + J I. Pri dimenzioniranju stapa to je naprezanje jednako dopustenom. 9.3. stap ~?nstantna poprecnog presjeka mje pogodan za primjenu. Aksijalno optereeenje §tapa 9. Najvece se naprezanje javlja u opasnom presjeku na mjestu ukljestenja stapa. u(l) = a --Iurnax' Produljenje je stapa: i F I t-x to.7. (9.25). u(o) = 0. Exx =A E F +"E y (I-x).130 N=F+yA a naprezanje: (I-x). Najvece se naprezanje pojavljuje u gornjem presjeku za x = 0 ("opasni presjek"): 9. F axmax=. Takav stap nazivamo stapom jednake cvrstoce na rastezanje iii pritisak.••• j N I- a.=A A N F + Y (J - x) .8).l=u rna. (/-x)dx+C £ a . @ @ Zax = 0. promatrat cemo vlastite tezine i sile F Za ad = Y I ~esna str~na te ~~dnadZbe postaje beskonacno velika.27) U stapu konstantna poprecnog presjeka zbog vlastite tezine naprezanje se mijenja po duljini stapa po lineamom zakonu (sl.6).28) Da bismo odredili zakon promjene povrsine poprecnoga (sl. Pomak uje: . Pomocu Hookeovog zakona dobivamo deformaciju. Potrebna je povrsina donjega presjeka: F Ao=--' adop Pretpostavimo da smo na udaljenosti x od donjega presjeka stapa izrezali beskonacno mali element stapa duljine dr i tezine: dG=yAxdx.3. s tom razlikom sto se najvece naprezanje pojavljuje u donjemu presjeku i umjesto produljenja nastaje skracenje stapa. vee treba izabrati stap promjenljiva poprecnog presjeka.' =-+A£ 2£ Fly 12 FIG AE +-- 1 2A E (9.

3.30) xt I A .=_ Coea"". E Integracijsku konstantu Co odredit cemo iz rubnih uvjeta. odnosno .. .-1--- Najveca je povrsina na mjestu ukljestenja (x = I): A max = -- F e(1doj.3 I) x Ao VIastitu tezinu stapa jednake cvrstoce mozemo odrediti iz uvjeta ravnoteze citavoga stapa: F+G=adop Amax...132 9.. InAx odnosno: Ax yx =--+C.r. .-~ adop (9.. @ Ax = Ao ea.I). P Uvjet ravnoteze + d4x) a dop - Ax a dop - Y A x dx = 0.S.. odnosno: Y adop Integriranjem te jednadzbe dobivamo dx. te konacno: (9. .L!_ G= F (eo"".r E a dop E =konst. prema Hookeo- vorn je zakonu: E xx =- a . adop Pomak u je: u= = . Aksijalno optereccnje Uapa 9. f fa dx+C= f adop E dx+C adop U=--X+C. U(l) = 0. Ax=Ao slijedi: Co=Ao=--' F adop paje: Kako je za x = I. Zax=O..=_ + C a e "".32) Buduci da je u stapu jednake cvrstoce stanje naprezanja homogeno. I I I ..r. • i i i +-. F Otuda slijedi: Slika 9. = . iIi Na stranicama toga elernenta djeluju normalna naprezanja ax za taj element stapa glasi: (A x iz cega slijedi: = ado. bit ce: a c=-E adop E dop Konacno dobivamo da se povrsina poprecnoga presjeka stapa jednake cvrstoce mijenja po eksponencijalnom zakonu: u=- (x-I).1'itap jcdnake hrsto~c na rastezan]e i pritisuk E 133 F adop (9.

povrsina presjeka smanjuje se po eksponencijalnorn zakonu. Za povrsinu poprecnoga presjeka n-tog dijela stapa imat cemo: F 0-1 adop (9. Odop .9). "sastavljeni stapovi". (9. analogno: tada je: F Uvrstirno Ii za AI izraz (9. Aksijalno eptereeen]e §Iapa 9. l l2 I 9.Y 12 ) U donjernu presjeku trecega dijela uzduzna je sila jednaka precnoga presjeka odredena je ovirn izrazom: A2 adop' 0-1 adop F a dop (9. E adop 9. dobivarno da je pomak donjega presjeka: !I(o)=--. dobivamo: F A)= (Odop-y/l)(adop-Y adop Predznak "-" znaci da je pornak u(o) usmjeren suprotno smjeru osi x. i prerna gornjernu slobodnorn presjeku.34) Ako Sll adop-y/l duljine svih prizmaticnih dijelovajednake U donjem presjeku drugog dijela stapa uzduzna sila je jednaka A I ad.I.35). dobivamo: F adop Az = --------''----(a dop .34). zbog slozene i skupe izrade u praksi se vrlo rijetko upotrebljava.35) Ukupno je produljenje stapa (1. 9. Sastavljeni stap i I -rAj Sastavljeni je stap sastavljen od nekoliko prizmaticnih dijelova razlicitih presjeka.9. Buduci da je gornji presjek nepomican.4.A.A2 t. tako da je.37) AI=---- F (9.134 Za x = 0.Y II ) (a dop . ax iz cega dobivarno da je povrsina: max = F+AI/Iy a dop .36) I.38) l -n )" Povrsina po- ~/=2: n si. I In I I I - An t.. Kod tog stapa rnaterijal je bolje iskoristen nego kod stapa konstantnoga poprecnog presjeka. Na kraju prvoga prizmaticnog dijela stapa naprezanje je: I i I-. F Slika 9. Medutirn.39) i~1 . Dobiveni oblik stapa jednake cvrstoce teorijski je najekonomicnije rjesenje._y_ adop (9. U praksi se obicno upotrebljavaju stapovi stepenasta oblika.33) Kod stapa jednake cvrstoce na pritisak donji je presjek upet i irna najvecu povrsinu. a u svim ostalirn presjecima manja su od dopustenih (sl. ukupno je produljenje stapa ~/=11I(0)1=- z a dop E 1)( z y.4. I I-. a slabije nego kod stapa jednake cvrstoce. (9. Radi jednostavnije izvedbe i ekonomicnosti sastavljeni se stap cesto upotrebljava u praksi. Sastavljeni stap izvodi se tako da su na kraju svakog prizrnaticnog dijela naprezanja jednaka dopustenim. Saslavljcni ltap 135 Uvrstimo Ii za Az izraz (9.'r I)s ! (9.

03 .48 '1.33 e~ = 7.2 MPa.14m Povrsinu donjega presjeka odredit cerno pornocu izraza (9.. 9.2 . 106 1.40) Povrsina je presjeka trcceg dijela: A3= a volumen je stupa: Az Odop 6. (9. 10 6 - Stup ~isine h = 42 m opterccen je na gornjemu kraju tlacnorn centric nom silom F= 4 MN. ..x =Ao eO. 1. I I I - -A Tezinu stupa odredit cerno iz uvjeta: F + G3 = Am>x i odatle: A .136 gdje je: (F 9. Aksijalno optercccnje Uapa 9. = 14.. (F+GI = +G2 + . pomocu izraza (9. 9.11 m._Speclficna tezina materijala stupa y = 22 kbl/m '.5 ·42 = 609 m3• Volumen stupa konstantnoga presjeka priblizno je trostruko veci od stupa jednake cvrsroce. Sastavljeni ~tap 137 iii I + ___!_ 2 EAI G Za stup sastavljen od triju prizrnaticnih dijelova. 2 Za stup jednake cvrstoce povrsina gornjeg presjeka iznosi Ao=-F 4'106 =---=333 1.34).31): J'!_ 22'10'·42 I Am.4..2'10' ( 12 Povrsina presjeka drugog dijela iznosi: Az =---'-h~ Alodop 3 iii n Primjer 9.106 1. m." =3.24: 2.03 m2. Odop I I a) I / b) Volumen stupa iznosi: c) Slika 9.28) dobivamo Odop jF I E I F I ~.IOc). a dopusteno naprezanje na pritisak Odop .2 .10.2'106 m. 10 3 • 14 =8.19 m2. Volumeni se stupova odnose ovako: V): V2: VI 3 F A~---odop-yh Volumen stupa: VI =A h = 1 : 1.1 Oa) stup sastavljen od triju prizmaticnih dijelovajednakih stup jednake cvrstoce na pritisak (sl. ' 2 Za stup konstantnoga poprecnog presjeka pomocu izraza (9. lOb) OdOP-Y 3 22 . dobivamo: ) II = AI =----hodoP-Y F (F+GI 1i/2 = +-) 2 E Az _ G2 3 4. +G E An II I + Gn 2 )/11 Odop-Y 3 h -22'10' ·14 = 6. 9.2 . a) b) c) Treba usporediti volumen stupa za ove slucajeve: stup konstantnoga poprecnog presjeka (sl.1. duljina (s1.9...3. sto znaci da za izradu stupa konstantnoga presjeka treba utrositi trostruko vise materijala nego za stup jednake cvrstoce.

S. A A I I I I I B I I I I I I I 2/ I ~falla2 F. Tocka C1 sjec~te je ~komica i odreduje novi polozaj cvora C nakon deformacije sistema. Uz pretpostavku malih deform~a stapova. 9. dva iIi vise stapova spojeno je u cvorovimao Ako vanjsko opterecenje djeluje u evorovima. Ox = u horizontalna je. I I F2 Slika 9. Za odredivanja pomaka cvora C mozemo postupiti ovako. stap Ae' rotiramo oko zgloba A. Spojnica CCI = 0 predstavlja pomak cvora C./2=t!i. kao sto je pokazano na sl. 9. I I) ida su poznate duljine stapova II i 12. Plan pomaka 139 9. Pretpostavimo da su stapovi 1I cvoru C prerezani. ovisno 0 tome je Ii stap opterecen na rastezanje iIi na pritisak./2 ./1 i M 2' Od tocke C u smjeru stapa AC nanosimo njegovo produljenje ce. C F F Ct Iz sl. odnosno skracenja stapova. iz geometrijskih odnosa mozemo odrediti pomak toga cvora i obratno. Prikazana se konstrukcija naziva planum pomaka i daje nam mogucnost da lako utvrdimo analiticku ovisnost izmedu pomaka tocaka Kod konstrukcija sastavljenih od stapova.138 9. au smjeru BC produljenje CC" stapa BC. Poznajuci deformacije stapova spojenih u jednome cvoru. Aksijalno optereeen]c Itaps 9. Polozaj cvora C nakon deformacija stapova pada u sjeciste lukova opisanih iz tocke A i B s polumjerima jednakima novim duljinama stapa Ae' i Be". Uzmimo da na konstrukciju sastavljenu od dvaju stapova djeluje sila F u cvoru C (sl. - .12. Da bi tocka C bila zajednicka i nakon deformacija stapova. lukove mozemo zamijeniti okomicama u tocki C' i C" na pravce AC i Be. Zbog defonnacija stapova pomaknut ce se cvorovi.11.MI cos(al +a2) . Pod djelovanjem sila FI i F2 stapovi se produlje za t!i./1 iIi: cos(al +a2)+sl sin(al +a2) Sile FI i F2 u stapu "I" i "2" mozemo odrediti iz uvjeta ravnoteze cvora C. a zatim pomocu Hookeovog zakona odredimo produljenje stapova lz toga slijedi: Pretpostavimo da su deformacije stapova vrlo male u usporedbi s njihovom duljinom. onda su stapovi aksijalno optereceni pa dolazi do produljenja. 9. povrsine poprecnih presjeka A I i A2 te moduli elasticnosti EI i E2• konstrukcije i deformacije stapova. a iIi sinal I: iIi: smrr.5.12. t!i. a stap Be" rotiramo oko zgloba B. Plan pomaka o = v vertikalna komponenta toga pomaka. dobivamo: Slika 9. 1I mjerilu znatno vecem nego sto je mjerilo duzina stapova na slici konstrukcije. t!i.12. Svaki je stap 1I stanju ravnoteze i optereceni su silama FI i F2.

S. 4 Iz sume momenata u odnosu na tocku C dobivamo: i odatle: N. = ~4:. Zadano je dopusteno naprezanje 0dop = 140 MPa i modul elasticnosti celika E= 2· 105 MPa.140 MPa.12 em. usvojeno d.!.__=176. 15· 10 Pomak tocke B: 12.85'10-4 . Produljenje stapa AB: fl.25 '10-2 3 0. 176.2.8'10 13. N A dop gdje je .707 5 176.J.+o~ =~1I2+v2. =~= 176..! . =-=--'---3 Pomak tocke G: oB 0.~ ..15'10 -4 = 121. >!!. =~o. 6. 3 = 18.F = -·100 4 4 = 75 kN.15 ern").13. Odrediti kut zaokreta grede CD i pomak tocke G.! . mrn (A.85 crn/) z c ~l N c ~I 4. Sistemje opterecen silom F = 100 kN.-.85'10-4 3 G = 127..A.833'10-3 fad.26'10-3 .6 MPa<odo P = 140 MPa E~co F~100kN I· / E=co Fc100kN °x(I) 3m ·1 2 a) 1 ·1· 3 'I 3m Ox(2) 2 b) 1 '1' 3 '1 N2 75'103 = -= A26.J_= E.195'10-4 m= 0. E H Kontrola naprezanja u stapovima: N. 2 .6em2 Dvije krute grede CD i GH zglobno su pricvrscene 1I tockarna C i H i vezane Sll S dva stapa.18 em. Iz sume momenata u odnosu na tocku H dobivamo: =!!. Plan pomaka 141 iii: o=CC. Slika 9.2· 10" .106 = 4.E 2 A 2 ._ 3 5 sin 45° = 75·---= 3· 0.I H d2=~4:2 =2.8'10 ·2 0)07)'10". Treba dimenzionirati stapove AB i DC.01 em. =N2 Dimenzioniranje stapova: O --<0 x. Primjer 9. Produljenje stapa DG: N2!2 75'103.056'10-4 m=0.0dop 140.4. prema sl. A 'po! A pol :2=-- N a dop m2=12.8'10 =1.£ws I 140 Konacno dobivamo pomak tocke C: 9..13a.. usvojeno d2=28 mm (A2=6.2 fl.13. =42 3 d.6Iem. 9.8 kN.- V. Aksijalno opterecenje §tapa 9.. Stapovi su celicni kruznoga poprecnog presjeka. i odatle: 3 3 N 2 = .. = 13.J. r Kut zaokreta grede CB: 8.-----:-c-----.9 MPa<odop _ .

43) 0 cm.1 predstavlja ukupan rad utrosen na raskid stapa. dobit ce A. dobivamo: bG =-. Na beskonacno malome prirastu produljenja dA. 9.1 (sl. (J B B koji je na dijagramu F . tako da se ukupan rad We potpuno pretvara u poten~ijalnu energiju deformacija U (sposobnost proizv?dnje meha~ickog ra. % I I I I We = I FI o F 6.14) prikazan povrsinorn elementarnog pravokutnika (isprugana traka). 1'112 EA 2I (9.14).12=O. F dx I I I I I I I II II " 1 1 i jednak je povrsini trokuta OAB u dijagramu F . apsolutno produljenje stapa duljine 1pod djelovanjem sile F. Tako je potencijalna energija deformacija akumulirana u stapu: FM U =We =-_. Povecamo Ii silu F za beskonacno malu velicinu dF.15.46) i u dijagramu F .54 3 W = I (F) V A 6. (9. Opterecenje F je staticko. 9. prikazan povrsinom dijagrama na dijelu od 0 do zadanog 6.6.I"""""i L. zakona u obliku 6.6.1 Pomocu Hookeovog FI .E' (sl.odnosno F = --EA 1 izraz za po- W=IF& o (9.fi·O. Oznacirno s A.6. Na slici je to isprugana povrsina. na donjem kraju opterecen silom F (sl.tA o o ~-I------RA Stika 9. Pri ovakvoj defonnaciji tijela promjene su temperature i kineticke energije tijela neznatne pa se mogu zanemariti.18+0.47) .6.~a) i moze ~e pn rasterecenju stapa povratiti u istom obliku bez gubitaka.J I I i 2 t. a ukupan rad utrosen na produljenju stapa za velicinu I'll bit ce 6.IEA. Potencijalna energija deformacija koj i je prikazan uk upnom povrsinom dijagrama naprezanja u koordinatnome sustavu a . povecava se postupno od nule do konacne vrijednosti i pri tom obavlja rad na putu koji odgovara pomaku tezista donjega presjeka stapa./. 9.) = I a de f (9.: 8 F -4------I.44) i x F I M f1 M t I I I I I I I 1 I .6. Potencijalna cncrgija dcformacija 143 bf) =3 5 08 =3 5 VL.M (sl.45) mozerno pisati u obliku: U=-2EA iIi: U= F21 (9.fi 3 5 5 1'111 +M2 =-·.14.1 0 d1 (A. 9.1 = -.41) Slika 9.14). Ocito je da ukupna povrsina dijagrama rastezanja u koordinatnome sustavu F . sila F izvrsila je elementarni rad dW= F & (9. dobivamo speclfleni rad raskida: w= - Ako to uvrstimo u prethodni izraz. '2 I'll I' Ako ukupan rad utrosen na raskid stapa podijelimo s volumenom stapa A I.1 &=-2- (9.14) i predstavlja vazno mehanicko svojstvo materijala._ _ .15)..I'll (sl. 9. U podrucju elastic nih defonnacija za koje vrijedi Hookeov zakon rad izvrsen pri postupnom povecanju sile F od 0 do konacne vrijednosti F iznosi: 6.42) tencijalnu energiju (9.. Aksijalno eptereeenje lIaps 9.45) I I I I I tot T ?. 9. beskonacno mali prirast &.142 9.1 Promatramo prizmatican stap duljine I.

15). . potencijalna je energija deformacija: 7 F2 I dx 7 16(2EA) Za stap prikazan na sl..-8 I I I F i jednakaje ku: povrsini trokuta OAB u dijagramu E.. _. odnosno defonnacija. sposobriost akumuliranja energije vainaje pri dinamickom opterecenju.. tako daje V > O.17c) povecali vlacna naprezanja do kriticne granice. 0 N2 dr 2EA (9..17b.46) F2 I V =-1 2EA' 2 . Ako se uzduzna sila mijenja uzduz osi stapa. 4 Za stap prikazan na sl.. Za slucaj statickog opterecenja odlucujucu ulogu imaju maksirnalna naprezanja.. ...+--r~_j_l.16).&.. !reba ~sporediti velicinu potencijalne energije deformacija stapova kruznoga presjeka prikazanih na sl.17. V = F2 3 (i) 2F2 I 2E A dV a citavog je stapa: V --2EA N2 dx Konacno dobivamo: 9(2EA) =f . 9. 9 .c! L. Vidimo daje specificna potencijalna energija izrazena kao kvadratna funkcija naprezanja. Buduci daje U =c potencijalnu IF a c) 1I=- a2 2E E (9. 9. A ksijalno npterecenje ~tapa 9.. N ][ d2 gdjeje: A = -_. Usporedba dobivenih rezultata pokazuje da se pri danorne maksimalnom naprezanju u stapu potencijalna energija defonnacija smanjuje pri povecanju volumena stapa.--.16.17c dobivamo: 16 VI' N Slika 9.5.. potencijalna je energija deformacija elementa stapa (sl... 9.- ~ I V s volumenom l I =-=--=- V Al r s: 2AI oe 2 (9.6. da bismo u stapu koji ima smanjenje presjeka na vrlo maloj duzini (sl. a ne sposobnost akumuliranja energije. Prerna tome.144 9.17..... uz pretpostavku jednolike raspodjele naprezanja po svim poprecnim presjecirna. Stapovi su jednake duljine i optereceni su jednakim silama F.51) Primjer 9. 9. Potcncijalna cncrgija dcrormacija 145 z Vidimo da je potencijalna energija deformacija izrazena kao kvadratna funkcija opterecenja iii defonnacija......50) stapa prikazanog na sl. energiju mozerno izraziti i 1I ovom obliSlika 9. specificnu U- e (sl. 9.49) iIi: 1I=--' f2 Potencijalna energija defonnacije iznosi: (9.17a prema izrazu (9. potrebna je samo neznatna kolicina rada. Kao sto ce biti pokazano kasnije.. 9.48) - I I I . Dijeljenjem vrijednosti ukupne potencijalne energije deformacija deformiranog stapa A I dobit cemo speclflcnu potencijalnu energiju: lI=W e .

18. (Ill) EA Uvrstimo Ii izraz (1lI) u (ll). zakljucujemo da krajevi stapa ostaju nepornicni ida stap ne rmjenja svoju duljinu. xl • i usmjeren je u pozitivnome smjeru osi x. vise nacina. upetje na oba kraja i u tocki C opterecen si10m F. Pri tom se kao osnovne nepoznate velicine mogu uzeti sile (metoda sila) iii pomaci odnosno deformacije (metoda pomaka odnosno deformacija).7. . . Staticki neodredeni sistemi Na krajevima stapa pojavit ce se lezajne reakcije FA i F B.~ta ravnoteze p~je . Pomocu Hookeovog zakona i primjenom principa superpozicije dobit cemo da Je: _ Fn 1 . mora imati takvu velicinu daje pomak kraja B jednak nuli.F.I = O. sile kolineame od tri uvjeta ravnoteze dva su automatski zadovoljena pa ostaje sarno uvjet: (1) Reakcije FA i F H ne mogu se odrediti izjednog ~vj. dobit cemo: F G I) EA _ FB 1 Primjer 9. . 4. I to ta.7. (IV) Ii . 9. Uzduzne sile u stapovima odredujemo metodom prereza iz uvjeta ravnoteze promatranog dijela konstrukcije. (V) IF I I z (VI) I I A I Fa x• Slika 9. 3 =0. Na nekoliko slijedecih primjera objasnit cemo postupak rjesavanja statickih neodredenih sistema.ko ~a su pomaci krajeva stapa lIA = 0 iIi liB = 0 iii apsolutna deformacija I'l. odnosno stupanj staticke neodredenosti konstrukcije II.. Stap konstantnoga poprecnog presjekaA. Pomocu Hookeovog zakona defonnacije pojedinih dijelova konstrukcije izrazimo silama. odnosno: EA I Fs = . (II) U tu svrhu kraj B oslobodimo veza. Rjesenjem postavljenog sustava jednadzbi odredimo nepoznate velicine. . . Aksijalno oplcrc. .!_ Uvrstimo Ii izraz (IV) u (I).!_ Ii . Da bismo mogli rijesiti II puta staticki neodreden sistem moramo promatrati deformaciju konstrukcije i posta viti II dopunskih uvjeta deformacija. Zatim odredimo stupanj staticke neodredenosti sistema. o. onda kazemo da je konstrukcija staticki neodredena. dodavanjem sile Fs· Sila FB. Promatrajuci d~fonn.:cnjc ~Iapa 9.potreb~o P?staviti jos jedan dopunski uvjet deformacija. Dopunski uvjet de formacija izrazimo u obliku: un = Ovdje cerno promatrati konstrukcije sastavljene od stapova koji su optereceni sarno aksijalno. odnosno pomaka. Utvrdimo vezu medu deformacijama pojedinih dijelova konstrukcije na osnovi uvjeta kompatibilnosti deformacija i postavimo potreban broj jednadzbi kompatibilnosti deformacija.acIJu stapa. Treba odrediti najvece naprezanje koje se pojavljuje u stapu i pomak tocke C.146 9.. Razlika izmedu broja nepoznatih sila i broja nezavisnih jednadzbi ravnoteze odreduje broj prekobrojnih veza.6. Slati~ki ncodrcdcni sislcmi 147 9. ako je zadano: A i F. Postavimo jednadZbe ravnoteze za promatrane dijelove konstrukcije koji sadrze nepoznate sile. 3. Pomak je tocke C: (VII) F. Buduci da su sve. 2.18. dobit cemo: I I: I I I Ie @ Najvece je naprezanje u stapu: FA =- 2 3 F. prema sl. Tako dopunski uvjet deforrnacija mozemo izraziti n~. Ako je pri odredivanju sila u pojedinim stapovima konstrukcije potrebno vise jednadzbi nego sto nam ih daju staticki uvjeti ravnoteze. Pri rjesavanju staticki neodredenih konstrukcija postupamo ovako: l.

19.7. Potrebno je postavm JOs jedan dopunski uvjet defonnacija. Treba odrediti sile u stapovima ako su zadane krutosti E.19b). a cetiri nepoznate reakcije.20a. Statifki neodrcdcni slstcmi 149 Primjer 9.leze na jednome pravcu. B_uducidaje g~eda Aq kru~a i moze se rotirati oko zgloba A. dobivamo: odnosno: (II) Produljenja SlI stapova: (III) F ~~~~~~~~dD t (. a produljenje stapova iz (III) . 9. ' 2 • Iz sume momenata II Uvrstimo Ii izraz (IV) u (I). 7. Konstrukcija sastavljena od n stapova zglobno vezanih u cvoru C opterecena je silom F prema sl. nakon defonnacije sistema. dobivamo: odnosu na tocku A dobivamo: i odatle Dalje irnarno: (I) . sistem je jedanput staticki neodreden. 9. Zadano: EJ. a u tockama B i C vezana je s dva s~pa. A" Az. (V) . Treba odrediti sile u stapovima I pomak tocke D. Ai· Uvjeti ravnoteze cvora C glase: -- -- . I" 12.8.a. B. B" C. Ako uvrstimo izraze (III) u (II). sin a -N2 =0.uduCida postoje tri jednadzbe r~~~ot~ze. prema sl. CC.19. £2. Sistem je opterecen silom F u tocki D. Iz slicnosti trokutaABB. tockeA.. Aksijalno nptereeenje ~tapa 9. --=--. Kruta greda AD zglobno je pricvrscena u tocki A.148 9. lD. a" a2 i l.£Fv= F-Av-N. dobivamo: ~= i odatle N2/2 a. sina a) Slika 9. Pomakje tocke D: (VI) U ovome zadatku uzeli smo sile u stapovima kao osnovne nepoznate velicine (metoda sila). odrediti iz izraza (IV) iii (I). iACCI slijedi: BB. Buduci da je: Dalje mozemo silu N. b) (IV) Zamisljamo da smo prerezali stapove i dodal i odgovaraj lice reakcij e veza N i N (sl 9. Primjer 9.

u cos a. Ot a) b) Slika 9. = 2: Ni i=1 n cosai + r.150 9.Ii = v sin ai .». = 0 (I) F 2: F.=1 2: n E. i to znaci da je sistem n-2 Iz jednadzbi (IV) odredimo kornponente pomaka u i v cvora C.u . I. Ai (IV) sinai cosrr. F O. - " = O.21. it T At. Ako izraz (III) uvrstimo u izraze (I).E. (lIl) v i=1 2: n E. EA Ni=_!____I/. koje sadrze n nepoznanica. A.I.9.21._i / t.. All' Ab iE". / s. ab Eb . U celicnu cijev postavljena je aluminijska cijev u kojoj je postavljen bakreni valjak i na krajevima su spojeni krutim plocama. akoje zadano: A". 9. Treba odrediti naprezanja u cijevima i valjku. . =~ i==1 N. . 9. Em Eb. Ab. A.!!.2 Sin ai . = N. Ii pomaka u i v cvora a) F b) (II) Iz uvjeta ravnoteze dobivamo: Slika 9.Ii=-. Stati~ki neodredeni sistemi 151 2: F.20. sin a. tako da se podudaraju tezista cijevi i valjka. !!. (IV) . Oeformaciju C. U ovome zadatku uzeli smo pomake kao osnovne nepoznate velicine (metoda pomaka odnosno deformacija). (III) iii -=-=-=E s.: Pri defonnaciji deformacije glasi: (v sinai-u cosrr. sl. 7. Primjer 9. UIUo~_ .}. 1 F t L . dobivamo: at «.Eb O. _. Oo~ili. Ea (I) sistema krute ce ploce dobiti samo translatomi pomak. smo dvije jednadzbe puta staticki neodreden. tako da uvjet (II) silu u i-tom stapu mozemo izraziti u obliku: E. a zatim pomocu izraza (Ill) odredimo sile u stapovima N. Aksijalno optereeenje Itapa 9.20b Buduci daje i-tog stapa mozemo izraziti pomocu komponenata !!. Sistem je opterecen silom F prema sl.Et Ot A. I I IF. Sile u pojedinim elementima sistema mozerno izraziti u ovom obliku: Fe = ae Ac = Ee Ae E t. = Fv.

Treba odrediti pomak cvora C.T dana je izrazom: E. o. kod staticki neodredenih konstrukcija pojavljuju se sile i naprezanja pri promjeni temperature pojedinih elemenata iIi citave konstrukcije. I=a Slika 9.T. 2 cos 13 Iz uvjeta ravnoteze cvora C slijedi da Sll sile u stapovima jednake nuli..53) E. Kod odredenih statickih konstrukcija defonnacije elemenata nisu podvrgnute nikakvim ogranicenjima pa kod njih nema pojava toplinskih naprezanja. duzinska defonnacija to.152 9. Pomak cvora C cemo dobiti iz plana pomaka. 9.I. +E" A" +E" A" E" podvrgnute nekim ogranicenjima). prema slici 9.(VI) ~~di~o da se opterecenje sistema raspodijelilo ornjeru njihovih aksijalnih krutosti. Toplinska naprezanja 153 Fb=ahAh=EbAbE• Ako izraz (IV) uvrstimo u (I). prema sl. na elemente sistema u odnosno: u=ato..=E. Aksijalno opterecenje §tapa 9. onda zbog promjene temperature u tijelu nastaju naprezanja koja nazivamo toplinska naprezanja.T I. u konstrukciji nema toplinskih naprezanja..22. A. pri prornjeni temperature za (9. Zadanje staticki odreden sistem koji se sastoji od dva stapa spojena u cvoru C. Zbog promjene temperature za to.=F Et A. a) b) Pri porastu temperature za to. 9.T I ./ a) Slika 9.23.. Iz uvjeta ravnoteze dobivamo: . Promatrajmo stap koji je upet izmedu dviju krutih nepomicnih stijenki. a sr I =--=-sin2f3 sin2f3' ....T I sin sin 213 13 = a to.T sl. tj.. Temperatura stapa "I" povecava se za to.=E. Iz i~~aza .T I cosf3=ato. Toplinska naprezanja Kao ~t~ smo vidjeli u odjeljku 6. ".. = a to.22b.8..T....8. =F a. (9. ako su defonnacije Tome se suprotstavljaju oslonci u kojima se pojavljuju dopustaju produljenje stapa.I=ato. nastaju bez pojave na(tj.T stap bi se produljio za: to. 9.~nom ~ire~ju ?dn?sno skupljanju tijela defonnacije prezanja u tijelu. I. dobivamo E = F -=-~------_ Et At +E" A" +E" A" (V) Pomocu izraza (V) i (III) dobivamo tlacna naprezanja u elementima sistema a.T I sin 213 2 sinf3 9. +E" A" +E" A" (VI) dokje stap "2" i dalje ostao nedeformiran.T I.=CC c I to. Ako je sirenje odnosno skupljanje sprijeceno E.23.52) v =a to. sl.22.22. to. stap "I" produljio se za: M..8. reakcije FA i F8 koje ne p~ slob. Medutim.

1. izrazima. 9.54) povrsini poprecnoga presje- /':. tj.24. 0 /':.T> 0.. Tri su stapa zglobno vezana u cvoru C prema sl. /':. Iz uvjeta ravnoteze stapa dobivamo da je: iii a/':. = (al II +az/z) FA A E.A2 =-A'.. Ako je /':.. /':. = (al II +az 'z) /':. 9. Zadano je t E.lz uvjeta pricvrscenja stapa slijedi da stap ne moze mijenjati svoju duljinu.T. tj.8./2.24).E2 A2.T /':. a naprezanja su u stapu jednaka nuli.. naprezanje je u stapu tlacno.25. :s..T 1=--' FA =FB• FA I Sistem je jedanput staticki neodreden. . Slika 9. Potrebno je postaviti dodatni uvjet defonnacija koji glasi: EA Dobivamo reakciju oslonca: gdje je: i naprezanje u stapu o. uvjet deformacija mozemo izraziti u slije- Za /':. nema naprezanja. FBlz ---+-_. .10.154 9.».1. Potrebno je odrediti naprezanje u stapovima ako se temperatura srednjega stapa promijeni za /':. < 0. e.1/ > 0. pri T smanjenju temperature. Ako je. EIA.. onda se pojavljuju reakcije oslonaca FA IF B kOJIponistavaju dio deformacija stapa vece od <5. Uvjet ravnoteze za cvor C glasi: 2F.1 Koristeci se dvama posljednjim decem obliku: 8- FBI.1. FB =--' A z F8 I I a u drugome dijelu: LL i a x. a) b) Primjer 9.A1 i I Naprezanja su u stapu tlacna i u prvom dijelu stapa iznose: i I ax.. U ovom slucaju vidimo da naprezanje u stapu ne ovisi ka. A"/I a2. Skracenje je stapa: iz cega dobivamo: Az I I i c I a .~ u ~t~pu. pa mora biti: Pri porastu temperature stap se moze produljiti za velicinu <5.T..E2. Iz uvjeta simetrije s~ijedi da su sile u vanjskim stapovima medusobno jednake... Toplinska naprezanja 155 Vidimo da je sistem staticki neodreden.. a2. Dalje cemo promatrati sastavljeni stap koji je kraci za <5 od razmaka dviju krutih nepornicnih stijenki (sl.. Potrebno je posta viti uvjet kompatibilnosti deformacija. Pretpostavit c~mo da'su sile ~ stapovima vlacne. Aksijalno optereeenje §tapa 9. pri porastu temperature. .T (9. cos{3+F2=O a) . naprezanje je 11 stapu vlacno. Pri smanjenju temperature stap se moze slobodno deformirati. a za /':..E1.=-=a/':..

r F = ___!_ A.1 = 2. Uvjet je deformacija: gdjeje: (b) E. Produljenje tog elementa iznosi: !!.T E2 A2 Ako izraz (c) uvrstimo u (b). n = 0. Toplinska naprczanja 157 Kod !!. na kraju B za Tn = 70 K. dx. I.156 iii: 9. tako da se teziste presjeka armature podudara s tezistern betonskog presjeka (sl.25.T> 0 II vanjskim se stapovima pojavljuju vlacna naprezanja. 2' --= iIi: F. Kod!!. Aksijalno epterecenje §tapa 9. Zadano je: a" = 12. za n = 1 temperatura se mijenja Iinearno.a 2 !!. = at> T(x) dx= «.8.T < 0 u vanjskim se stapovima pojavljuju tlacna naprezanja. Produljenje citavoga stapa zbog porasta temperature dobit cerno integriranjem izraza (b) po duljini stapa: . E.26b). za n = 2 po zakonu parabole drugoga reda (sl. a) b) Koristeci se izrazom (a).. (F2 12 --+a E2A2 2 !!. Betonski je stap arm iran celicnom armaturom koja je simetricno rasporedena u poprecnome presjeku stapa.26a). (TA + To.12=--+a2!!. Za n = 0 promjena temperature po duljini stapa konstantna je i jednaka Tn.A. na udaljenosti x od presjeka A izdvojimo element stapa duljine dx za koji mozemo uzeti daje temperatura T(x) konstantna.11. cos 2 fJ cos ' fJ (d) 1+2 -_ E2 A2 Silu F2 dobivamo iz izraza (a). 9. Naprezanja su u stapovima: E. Kolika su naprezanja u armaturi i u betonu.. dobivamo: F_ . F212 !!.5' 10--6IK.26. A. TA x" )dx. ako se stap zagrijava tako da se na kraju stapa A njegova temperatura poveca za TA = 10K.. a u srednjima vlacna. a po duzini stapa mijenja se po slijedecem zakonu: T(x) = T If T + _0__-T /" . Da bismo odredili produljenje betonskoga stapa (bez armature) nastalo zbog zagrijavanja.=2'105MPa.T E. A. 9. At Eh=2·I04MPa Ab.T '2 ) cosfJ Slika 9. a u srednjem tlacna. Primjer 9.1 x" (a) Slika 9. dobivamo: (c) . (b) a .

TA) i. a u srednjem stapu vlacna naprezanja. Ako su povrsine poprecnih presjeka i moduli elasticnosti materijala vanjskih stapova jednaki.T) '[. 9.158 9.29. A. Da bismo spojili sva tri stapa u cvoru D.r " dx = a" I TA (T + _B __ /I .:. Zbog prionljivosti i~me~u armature i ?etona. Stap je 2 izveden kraci za 0 od predvidene duljine 12 (sl.T } _B__ A n+ I A (d) Buduci da je at > ab. ab =-=--=a AI> A" A. a imamo dvije nepoznate velicine i potrebno je postaviti dodatni uvjet deformacija. dobivamo: 2'10 '(12. Ako u izraze (f) i (g) uvrstimo zadane vrijednosti. tako da cvor D dolazi u polozaj D. E . cosa =0 (g) iii F2=2F.) TA ( = ------. A. A I.5-11)'10a= e 5 6 '(10+ 70-10) 0. E t. Potctna naprezanja 159 J' o a" ( TA + --I. Pri rotaciji stapovi ne mijenjaju svoje duljine i u njima se ne pojavljuju naprezanja.=a. Naprezanje je u armaturi: a. Aksijalno oplcrcccnjc llapa A LJ. .-- TB . Iz uvjeta ravnoteze cvora D (sl.27).9. Neka se konstrukcija sastoji od triju stapova zglobno vezanih u cvoru D.28. ' A" E. /or· . 9. iz uvjeta simetrije slijedi da su sile u vanjskim stapovima jednake.TA ) ---=u"l n+1 E. --'- Pri montazi konstrukcije . A. dobivamo da je l11 > l11 e. -a. ( +T .potrebno je stapove rotirati oko tocaka A i B tako da cvor C dade u polozaj C. I A" A" 1> o 1+ 2 '105 3 • 4. Iz sl. _. 9. (a.1 ( TA+ TB . jednako.28)...9. = 9.28.. Nakon zavrsene montsze rastegnuti stap tezi da se vrati u prvobitni polozaj i time pritiskuje vanjske stapove. dobivamo: (b) (rastezanje).. vel ike tlacne sile u armatun. Stika 9. i odatle: NI (T .29) dobivamo: "LFv=F2 ..----. Srednji je stap izveden kraci za 0 od predvidene duljine l: (sl. cosa. 9. n- .2 F.27.104 a" AI> o I'A = 4.+ B n+I A + __ NI Stika 9. potrebno je stap 2 rastegnuti za velicinu 0 i zavrsiti montiranje konstrukcije. (a) ~ ~ Stika 9. U vanjskim ce se stapovima pojaviti tlacna. sto uzrokuje pojavu vlacne sile N u betonu i.TA +--__ ) (f) n+1 I +-E" A" a naprezanje u betonu: N a. +I (c) 9.26b) iznosi: (e) iii Al LJ. defonnacija betona jednaka je deformaar:nature. Pocetna naprezanja pr)oduljenje slobodne armature zbog porasta temperature raza (c: l11 = a I T e e mozemo dobiti pornocu iz- Pretpostavimo da je konstrukcija sastavljena od dvaju stapova zglobno vezanih u cvoru C.. 9. CIJI Produljenje armiranobetonskoga stapa (sl.5· _'__ = 0 45 MPa ' Dobili smo jednu jednadzbu.5 MPa (pritisak) 2.TA_) .lb.

Treba odrediti sile u stapovima nakon rnontaze. I. zbog netocnosti obrade pojedinih dijelova sistema. sl. 9. netocnostima izrade i 0 fizikalno-rnehanickirn svojstvima materijala.E. o EA. F. A. Na tom svojstvu staticki neodredenih konstrukcija osniva se teorija prednapregnutih konstrukcija. dobivamo: (c) Vidimo da je sistem jedanput staticki neodreden.160 9.12. EI AI Ako izraz (c) uvrstimo 1I(b). = 1 .30. 9. dobivamo: 2FI+FJ+2F4 =. Svi stapovi imaju jednak poprecni presjek i izradeni Sll od istog materijala. npr. Montaza je izvrsena prisilnim spajanjem cvorova A i C. I) (e) Y 3 I F2 F.0 1'111 sin 30 U B =--_. Rjesenjern sustava jednadzbi +~ EI AJ cosa (d) (a) i (d) dobivamo: FI = -----.\lYF.30. 2/. Potctna naprczanja 161 gdje je: FI II 1'111=--.--~2 EI A I cos ' a E. Primjer 9. . Potrebno j~ postavi~i dodat~i .J3 (g) • Uvrstimo Ii izraz (g) u izraz (f). Cvor A ima vertikalni 'poma~ UA prel~a. Uvjet defonnacija glasi: (e) iii primjenom izraza (d) dobivamo: 0= 1'113 + --:---300 + -300 sin cos odnosno: 1'111 1'11. Ona ovise 0 dimenzijama sistema. 0 1'11. A.9.1Iv!et defonnacija. tako da je: U . cos 30 (d) 0= F.30d. I) b) F.I. a 1Ivanjskim stapovima sila FI bila bi vlacna. Pogodnim izborom inicijalne defonnacije moze se regulirati stanje naprezanja u pojedinim dijelovima staticki neodredenog sistema i postici bolja iskoristenost materijala. I EA' FJ I I'll =-' J EA' I'll =--' EA F. cosa ( 1+---2 EI A I cos ' a oE. A. A. Ta naprezanja nazivamo poeetna naprezanja. lz uvjeta ravnoteze cvora A dobivamo: (a) lz uvjeta pak ravnoteze cvora B dobivamo: (b) (c) Slika 9.J i B a) I c) Ako bi srednji stap bio izveden duzi od potrebne duljine 12. Pri opterecenju konstrukcije pocetna se naprezanja zbrajaju s naprezanjima koja nastaju zbog opterecenja. ustanovljeno je da duljine stapova ne odgovaraju duljinama predvidenima u nacrtu (vidi cvor A). E.---=----=-------. Vidimo da se u neodredenim statickim sistemima mogu pojaviti naprezanja i onda kada nema vanjskog opterecenja. Aksijalno nprerecenje !tapa 9. ( 1+--.I. Pri rnontazi stapnoga sistema. prema sl. a cvor B ima vertikalni pomak liB prema gore I dolazi 1Ipolozaj B. d~IJe I dola~1 ~ polozaj A .J =--. onda bi nakon montaze u srednjemu stapu sila Fz bila tlacna. ' (f) a dalje je: FI I'll =_1_.

162 Rjesenjem sustavajednadibi (a), (b), (e) i (h) dobivamo: -/3 2+3-/3 r: 2+3 .. 3 I 0EA

9. Aksijalno uptereeenje Uapa

9.10. AksijHlno udarno oprcrcccnje itHpH

163

F=F=F=
I 2,

Pri odredivanju najvecega dinarnickog produljenja odin i napre~anja Odin U stapu, pretpostavit cemo da je masa stapa i zadrzaca mala u usporedbi s m~s.om tereta m= Q/ g ,(g = 9,81 rn/s-), tako da se masa stapa i zadrzaca moze zanernann. Takoder pretpostavljamo da nema gubitka energije pri sudaru, te da je ovisnost izmedu sila i deformaeija ista kao i pri statickom opterecenju, tako da je:

F4

= F, =
-

0

EA.

o ==TA' r.: l
dill

(9.57)

9. IO. Aksijalno udamo opterecenje stapa
A

Pri odredivanju dinamickoga naprezanja i dinamicke deformacije stapa prirnijenit cemo energijsku metodu koja se osniva na zakonu 0 odrzanju energije. Pri padu s visine h
+ Odin

teret Q izvrsi rad: W =Q
(h+Odin)

(9.58)

koji se prema zakonu 0 odrzanju energije pretvara u pot~neij~l~u ene.rgiju deformaeija elasticnoga stapa, a ona se primjenom izraza (9.57) moze izrazrn 1I obhku:
a}

b)

1 U - - .F

-2

din'

0

dm

=

__::d'c:.n --

0

2

2l

EA

(9.59)

Buduci da je:

a

W=U, dobivamo: Q (h lmajuci duljenja:
02 EA

+ O.
dm

)=

-=d",,--_

2l

(9.60)

1I

vidu relaeiju (9.56), dobivamo jednadzbu za odredivanje dinamickoga pro-

Slika 9.31.

Promatrajmo vertikalno objesen stap koji na donjemu kraju ima zadrzac B. Ako na zadrzac B djeluje staticko opterecenje Q koje postupno raste od nule do svoje konacne vrijednosti (sl. 9.3la), u stapu ce se pojaviti naprezanja:

O!,n -20"
i odatle: 0d,n =0"

Odin

-20."

h=O

(9.61)

o =~A
st

±~o~, +20" h.
produljenje stapa,
II

(9.62) izrazu (9.62) uzimamo

(IU5)

a produljenje ce stapa biti:

Buduci da trazirno najvece dinamicko predznak plus te dobivamo:

o

sr

Ql =_. AE

(9.56) iii:
Odin

(9.63)

Promatrajmo sada slucaj da teret Q slobodno pada s visine h na zadrzac B (sl. 9.31 b). Pretpostavit cemo da nakon sudara tereta Q sa zadrzacem B, teret Q zajedno sa zadrzacem B. n.astavlja gibanje prema dolje uzrokujuci produljenje stapa, Brzina gibanja tereta smanJuJ~ se zbog otpora stapa dok ne postane jednaka nuli. U tom trenutku produljenje stapa Odin I naprezanje U stapu Odin dostizu najvecu vrijednost.

== kd

(j Sf'

(9.64)

Velicina: k d = 1+ nazi va se dlnamickl koeficijent. (9.65)

164

9. Aksijalno uptcrecen]c
1I

stapa

9.10. Aksijalno

udarno

oplerccclIjc

~Iapa

165

lmajuci u vidu da je h = v2 /2g ,gdje je v brzina padajuceg tereta dime zadrzac E, dinamicki koeficijent mozemo prikazati u obliku:

trenutku kada do-

(9.66)

Primjer 9. J 3. . . . .d Treba odrediti najvece dinarnicko naprezanje u stapovllna sistema (sl. 9.32) p~ p~ u tereta Q= 100 N s visine h =0.1 m. ZadanojeA, =A2=0,2 cm2,A3=0,25 ern", 1,-12 - 2 5 m, 11 1,2 m, E, = E2 = 105 MPa i E3 = 2 . 10 MPa. =

Ako je h = 0, tj. opterecenje na stap djeluje naglo s punim intenzitetom bez pocetne brzine (a ne raste postupno od nule do konacne vrijednosti), dinamicki je koeficijent kd = 2, paje Qdin = 2 15.". Ocito da je pri udamom opterecenju uvijek Qdin vece od QSI' Na osnovi izraza (9.57) i (9.64) izraz za najvece dinamicko naprezanje mozemo napisati u obliku: (9.67) iii: (9.68) Pomocu izraza (9.55) i (9.56) dobivamo:

Stika 9.32.

a din
iii:

=;

(1 + ~ I + 2 ~~

A)

(9.69)

Dinamicko naprezanje

11

stapovima dano je izrazom (9.67):
adin = kd

asl,

gdje je:

a.
din

=~ A

+

(Q)2
A

+ 2 Q hE.
AI

(9.70) 100 2· 0,2 .10-4 . 0,865 (9.71)

Dinamicko opterecenje Fdin mozemo odrediti po formuli:

2,9 MPa

Iz izraza (9.69) i (9.70) vidimo da dinamicko naprezanje ne ovisi sarno 0 povrsini poprecnoga presjeka Avec i 0 duljini stapa I i 0 modulu elasticnosti materijala E. Sto je veci volumen materijala elasticnoga stapa konstantnoga presjeka izlozenog udaru, to je dinamicko naprezanje u stapu manje. Sto je veci modul elasticnosti materijala stapa, dinamicko je naprezanje u stapu vece, Ovdje vidimo razliku izmedu dinamickog naprezanja i naprezanja od statickog opterecenja, koje u statickim odredenim sistemima ne ovisi 0 duljini stapa I i 0 modulu elasticnosti materijala stapa E. Otpomost materijala na udama opterecenja ovisi 0 fizikalno-rnehanickirn svojstvima materijala i 0 povrsini dijagrama rastezanja (sl. 9.14). Sto je specificni rad raskida materijala veci, materijal je otpomiji na udamo opterecenje, Buduci da plasticni materijali prije raskida daju vecu defonnaciju nego krhki, i rad koji treba utrositi na raskid plastic nih materijala znatno je veci nego kod krhkih materijala. Plasticni materijal moze akumulirati znatno vecu energiju prije nego sto nastupi raskid. Zbog toga su plasticni materijali otpomiji na udamo opterecenje.

2.1011

100'1,2 '0,25'104

+
2.1011

100·2 ·0,2'10

9,07 .10-5 4'0,75

m.

Dinamicko naprezanje u stapovima iznosi:

a din a
dint!)

0)

= a.

dID(l)

= kJ a = kJ

.I.((~)

= 48·4 = 192 a. = 48'2,9=
.H(1l

MPa 139,2 MPa.

166 Primjer 9.14.

9. Aksijalno uptereeenje ~Iapa

9.10. Aksijalno udarno opterecenje Uapa

167

Tre.ba usp~red.iti. ma~simalna dinamicka naprezanja u ~tapovima prikazanih 9.33, koja se pojavljuju pn slobodnome padu tereta Q s visine h.

na sl.

Za srap konstantnoga presjeka promjera 2d (sl. 9.33b):

o

_
-

Maksimalna dinarnicka naprezanja u stapovima mozemo odrediti izrazom (9.67):
Odin max

,{(b)

QI EA

2

_ QI - 4E A

.
1

(e)

= kd

aX!

mall.

= kcl

Q
Alliin

(a)

Za stap konstantnoga

presjeka promjera d (sl. 9.33e):

o -'{('l = _fl_!_. EA,

(f)

Q

h I

Pri velikoj visini h i mal oj statickoj deformaeiji Os, u izrazu (9.65) mozemo zanemaritijediniee u odnosu na drugi clan pod korijenom, tako da priblizni izraz za dinamicki koefieijent mozemo napisati u obliku:

I

4"

I

I -I-A

I
I
2d

I

(g)
f-A,

I

2"

1

I
_Q_"

Primjenom posljednjeg izraza dobivamo:
I

I
4"
I d

I

I
z

I

,

I
c) Slika 9.33.

I I

I

16hEA, 5QI k

=

Vs

{16 ~hEAI
QI (h)

J(b).

= ~=

V~

~= VQ!

'8~hEAI VO QI

a)

b)

gdje je kd odreden izrazom (9.65): (b)

Odnos dinarnickih koefieijenata za promatrane slucajeve: kJ(a) : kJ(b) : kJ(c) = iIi:

.JO:4 : 1 : ,JO,25
1 : 0,5.

(i)

i: 0"
=

i=

~~ L.. E A '
I ,
I

(e)

kJ(al : kJ1b) : kJ(c) = 0,63:

(j)

an je broj prizmaticnih dijelova stapa konstantnog presjeka. Za sastavljeni stap (sl. 9.33a) jest:

Maksimalna dinamicka naprezanja u stapovirna iznose:

o
Buduci daje

."(")

=Q E 2A2

(_I +_1 )_ s! (_..!_ +A;I) .
2AI - 2E A2 d2 x 4 --=4A 4
I'

a din (el) = k d(u) a ~'f(CI) = k d(cl)

SL= k A
I

d(u)

4Q A2
(k)

dobivamo:

Primjenom izraza (j) dobivamo trazeni odnos:

o

_<{(al

5 QI =-_. 8 EA,

(I) (d) Uocavamo da se najvece naprezanje pojavljuje u sastavljenome stapu (sl. 9.33a), a najmanje u stapu konstantnoga maksimalnog presjeka (sl. 9.33b), dok naprezanje u stapu

168

9. Aksijalno npterecenje Ilapa

9.11. Konccnlracija naprczanja

169
0 0

minimalnoga presjeka (sl. 9.33c) prima neku rneduvrijednost. Najvece nominalno naprezanje (bez utjecaja koncentracije naprezanja) u sastavljenom stapu (sl. 9.33a) u presjeku je s najmanjom povrsinom (srednji dio stapa) i ovisi 0 deformaciji citavoga stapa, a ne sarno o njegovu srednjem dijelu. U ovom slucaju dinamicko naprezanje mozemo smanjiti povecanjern poprecnoga presjeka na srednjem dijelu stapa (povecanjem volumena stapa) iii smanjenjem povrsine poprecnih presjeka krajnjih dijelova ~tapa (smanjenjem volumena stapa), sto dovodi do povecanja podatljivosti Citavoga stapa, a time i do smanjenja maksimalnoga dinamickog naprezanja na najslabijemu dijelu stapa. Povecanje presjeka na jednorne dijelu stapa pri statickom opterecenju ne izaziva promjenu naprezanja u presjeku drugog dijela stapa, dok ih pri dinamickom opterecenju povecava. Lokalno smanjenje povrsine presjeka na maloj duljini stapa naglo povecava dinarnicka naprezanja. Osnovni nacin za smanjenje dinamickih naprezanja u stapu jest u povecanju podatljivosti stapa uvecanjern njegove duljine, upotreba materijala sa sto manjim modulom elasticnosti i izjednacavanje povrsine presjeka po citavoj duljini stapa s najmanjom povrsinom presjeka da bi se dobio stap konstantne povrsine presjeka po citavoj duljini stapa,

Velicina maksimalnoga naprezanja ovisi (sl. 9.35a), 0 obliku i dubini utora (sl. 9.35b) te ka (51. 9.35c).

odnosu promjera otvora i promjera stapa razlici izmedu povrsina poprecnih presje-

~J_
a) b)

l:S

~lr--b~~~~~-,~
m

9.11.

Koncentracija

naprezanja
Stika 9.35.

c)

Pri aksijalno opterecenorn stapu konstantnoga poprecnog presjeka raspodjela je naprezanja po povrsini poprecnoga presjekajednolika. To s dovoljnom tocnoscu vrijedi i za stap pri kojem se poprecni presjek mijenja postupno (sl. 9.34).

Ove pojave lokalnog povecanja nja. Stupanj koncentracije

naprezanja nazivaju se koncentracijom koncentracije

naprezanaprezanja (9.72)

naprezanja definiran je faktorom at =--,
°max

F

as

gdje je as nominalno iii srednje naprezanje po oslabljenom presjeku

o,
.

=-,

F

(9.73)

A"

a An povrsina je oslabljenoga presjeka. .. . ... Faktor koncentracije naprezanja a, se odreduje metodama teonje elasticnosti Iii eksperimentalnim metodama, u prvom redu metodom fotoelasticnosti, Pri analizi pojave koncentracije naprezanja mozemo se ~osluziti i hi?rodinamic.kom analogijom. Zamislimo da kroz cijev o?lik~ stapa, protJe~e l?e~lna tekucma. ~a rnjestu gdje strujnice imaju najveci otklon, brzina Je tekuc.me naJvec~ ~to odgovara mjestu naJvecega naprezanja. Za stap prikazan na sl. 9.35c dobivamo strujnice pnka~ne n~ sl. 9 .. 6. 3 Iz toka strujnica moze se zakljuciti da se maksimalna .naprezanJa pOJa~IJuJu u tockarna A i B i da su teorijski beskonacno velika, a u tockama C I D naprezanJ~ su J.ednaka nuli. Slicnim razmatranjem strujnica zakljucujemo da elipticni otvor u stapu I~azlva ~~anju koncentraciju naprezanja, ako je postavljen uzduzno, a ne poprecno na srnjer aksijalnog opterecenja (sl. 9.37).

Slika 9.34.

Teorijska i eksperimentalna istrazivanja pokazala su da su u okolici otvora, utora naglih promjena poprecnih presjeka raspodjela naprezanja nejednolika (sl. 9.35). Maksimalno naprezanje moze biti nekoliko puta vece od prosjecnoga (nominalnog) naprezanja i pojavljuje se u tockarna A i B na rubu otvora, utora iii manjega poprecnog presjeka.

¥
170
9. Aksijalno optereeenje Uapa 9.11. Koncentracija naprezanja

171 s naprezanjem jednakim granici

U.zpretpostavk~ da maksil1~al~o naprezanje ne prelazi granicu proporcionalnosti kara~.ter je ko~centraclJe ~aprezanJ~ jednak za sve materijale. Ako maksimalno na rez~n'e prijede gran~~u proporcionalnosti, raspodjela naprezanja u oslabljenome pr . k P .. ~ stvamome dijagrarnu a - f (sl. 6.4). esje u OVISI 0

tj. u presjeku ce biti jednolika raspodjela naprezanja, tecenja, Pri tome je granicno opterecenje srapa:

(9.74) a dopusteno opterecenje stapa jest: (9.75) gdje je k koeficijent sigurnosti. Uvjet cvrstoce glasi: (9.76) iii: (9.77)

a

Slika 9.36.

odnosno: F :5 All
adop'

. Kod pla~ticnih ~~terijala, ~ko maksimalno naprezanje dosegne granicu tecenia do~azl do tec~nJa.matenJala na rnjestu maksimalnih naprezanja. Daljni rast 0 ter~c'en'a stapa preuzimaju vlakna u poprecnome presjeku koja su napregnuta isp: grani~e tecenj~,

(9.78)

a
~

a
~

I
~ ~

I I I

:
tr XI I I I

,
I

I
I

Vidimo da se proracun stapa od plasticnoga materijala u kojemu se pojavljuje koncentracija naprezanja razlikuje od proracuna obicnoga stapa konstantnoga poprecnog presjeka u tome sto, umjesto brutopovrsinom presjeka, racunarno S netopovrsinom presjeka. Utjecaj koncentracije naprezanja pri statickom opterecenju moze se zanemariti. Pri dinamickom opterecenju deformacije i naprezanja brzo se mijenjaju po vremenu, pa ne dolazi do izravnavanja naprezanja u presjeku. Koncentracija naprezanja zadrzava se do lorna stapa. Pri proracunu stapa od plasticnog materijala izlozena dinamickom opterecenju treba uzeti u obzir utjecaj koncentracije naprezanja. Kod krhkih materijala (npr. staklo) iii kod materijala koji se nalaze u krhkome stanju (pri niskim temperaturama) raspodjela naprezanja zbog koncentracije naprezanja zadrzava se na svim stadijima naprezanja i pri statickom opterecenju. Kad maksimalno naprezanje dosegne cvrstocu materijala, na mjestu maksimalnih naprezanja pojave se pukotine koje uzrokuju jos vecu koncentraciju naprezanja, sto pak dovodi do sirenja pukotina i lorna stapa, Prema tome, uvijek se mora uzeti u obzir utjecaj koncentracije naprezanja kod krhkih materijala. Uvjet cvrstoce glasi:

~

a
Slika 9.37.

Ulna;'(

= ak

F

(9.79)

~~~oo~~sekr~podjela naprezanja sve vise priblizava jednolikoj. Granicno ce stanje nastua a naprezanja u svim tockama osiabijenoga presjeka dosegnu granicu tecenja,

Pri projektiranju elemenata konstrukcija treba izbjegavati duboke utore, ostre zareze, nagle promjene presjeka itd. jer u protivnome koncentracija naprezanja u stanovitim uvjetima moze prije vremena izazvati popustanje i razaranje materijala.

9.-.12. Horizontalnu tangentu uzimamo za os x.38). Opterecenje po jedinici duzine uzeta. viseci mostovi itd.') dll'.38.li.' lntegriranjem jednadzbe (. tezina ledenoga sloja i pritisak vjetra iii tezina nekog drugog tereta.~ a b Slika 9. sto znaci da je horizontalna projekcija zatezne sile N u bilo kojem presjeku uzeta konstantna i jednaka sili H koja se naziva napetost uzeta.) duz horizontalne projekcije uzeta. Rastezanje uzeta lancanice iii : Iz uvjeta ravnoteZe L F = 0 dobivamo " N sill U u >: I) U tehnickoj se praksi cesto susrecemo s konstrukcijama kao sto su telefonski i elektricni kabeli. tako da se duljina objesenog uzeta malo razlikuje od duljine raspona I (obicno ne vise od 10%). . tako da je iskljucena mogucnost da se uze napregne na savijanje. i ne pruza otpor drugim oblicima deformiranja. U praksi je najcesci slucaj da je provjes krivulje mali u usporedbi s rasponom I.: Slika 9. Aksijalno opterecenjc §tapa 9. tj. Dio je uzeta OC u stanju ravnoteze pod djelovanjem triju sila: jednolikoga kontinuiranog opterecenja qx i dviju vlacnih sila H iN koje imaju smjer tangente na krivulju. Zamislimo da smo izrezali dio uzeta od ishodista 0 do nekog presjeka C (sl.n»: : polozaju pod djelovanjell1 dal1'~ Iz trokuta sila prema sl.172 9. Buduci da je tg a == _. Homogeno elasticno uze (iii zica) konstantnoga poprecnog presjeka objeseno je 1I tockama A i B (sl."""::' =0 dohivarno da .. ciji je osnovni nosivi element savitljivo uze (iii zica) objeseno u dvjema nepornicnirn tockama. smicanje i pritisak. I:~ " d\ /: pri cemu je: Jednadzba (c) diferencij. y H =N cosa.-. Moze se pretpostaviti da je to opterecenje jednoliko raspodijeljeno po duzini uzeta. a vertikalu za os y. ':1. Rastezanje uzeta lanbnicc 9. U bilo kojem presjeku uzeta rezultanta unutamjih sila ima smjer tangente na krivulju.12. te s dovoljnom tocnoscu mozemo uzeti da je savitljivo uze optereceno jednolikim kontinuiranim opterecenjem (q = konst. zicare. Za ishodiste koordinatnoga sustava uzeta je najniza tocka krivulje O. duz raspona 1 (sl. t._ . q' il·)'''n'~" .i~i" t = (). lz uvjeta ravnoteze L Fx = dobivamo: dr .39.39).3')" ° N cosa-H iii: =0 (a) Jednadzba (d) odredujc . ::11ro: 2 lz uvjeta za x = 0. Podijelimo li jednadzbu (b I ' .38). q x=F "" I' \ vt i i n~~:l ~ i rrrIIfIIll1111111111 I ' 11111111 B I I H i l' . 9. Savitljivo uze moze prenositi sarno silu koja izaziva rastezanje uzeta. osim vlastite tezine rnoze biti npr. 9.

( f)2 G6f2 =HVI+~-/2-' dx 8f qx =-x. Aksijalno opterecenje Uapa -I I (e) ([) 175 9. ')dx. f.85) ~fdoP' raspon I mozemo odrediti duljinu S objesenog uzeta.. dx-[ +~ 3 t_ I (9. H :S°dop' (9. a pomocu izraza (9.. a = b = 112 . H=-' ds=~dx2+dy2 = . [2 H Ako to uvrstimo u izraz (h).40.81) mozemo odrediti napetost uzeta H ako znamo q if lz izraza (a) i (d) vidimo da se sila N povecava od najnize tocke prema tockama ucvrscenja i da u tim tockarna postize najvecu vrijednost: N max ds=[l+H:r lz izraza (c) i (9. Rastezanje uleta lanfanice y=-' 2H Zax =-a. (g) Pn malome provjesu < I pa izraz (g) rnozemo razviti u binomni red. 9.a ij =fz = f (sl.12.= q 12 8A f dop .81) Duljina je elementa luka: (9. Pomocu izraza (9. (9. 9. Tako dobivamo: Slika 9. zbog simetrije se najniza tocka uzeta nalazi u sredini raspona I. ve icina y)2 (ddx (l+(:rJ I dx.40) bit ce: o=A" gdje je A povrsina presjeka uzeta (iii zice). Proracun cvrstoce uzeta obicno se obavlja prema toj vrijednosti H. (h) = (~)2 + (g_!_)2 8f 2 1+16.81) dobivamo: 0= q [2 8f A :S°dop (9. U tome redu zadrzat cemo samo prva dva clana.y= ii.86) . Iz izraza (f) dobivamo provjes uzeta: q 12 8H ___:. iii: ~ 8A Odop :Sf· Ako u gornjem izrazu clan na lijevoj strani oznaCimo: Ako su obje tocke ucvrscenja A i B na istoj razini. .83) Dobili smo da je ravnotezni oblik uzeta kvadratna parabola.81) slijedi: dy = + ..80) mozerno odrediti provjesf.]dx..40).80) onda uvjet cvrstoce mozemo izraziti i u obliku: f Ako su nam zadani provjesfi (9. (i) Duljina objesenog uzeta koje je simetricno ucvrsceno na razmaku I (sl.80) dobivamo: q 12 8f (9. a ostale cemo clanove kao male velicine visega reda zanemariti.y =fz Pomocu izraza (9. a zax pa dobivamo: = b.174 q x' 9. Uvjet cvrstoce uzeta glasi: ds=[I+~ 6~( [ 1 64 l+"2-[4-x+ x+ 2 ..84) 000P f=-· lz izraza (9. dobivamo: Pri malome provjesu f drugi clan pod korijenom mnogo je manji od jedan pa se u praksi s dovoljnim stupnjem tocnosti moze uzeti daje sila u uzetu konstantna i po velicini jednaka horizontalnoj napetosti H. tj. ako znamo q i H._.82) S=2{ ~ f2 2 ] _ . I'" .

176 iii: S~I 8 12 1+- - ) . 3 12

9. Aksijalno

optereeenje

~.apa

9.12. Rastezan]e

uzeta Ianeamce

177

L=I+(9.87)

8 112 _
3 1

ql

1

3

(

8/1 EA

- a 1 (TI - 7;».

(I)

Tu istu duljinu mozemo izraziti parametrima drugoga stanja: L=I+

Pri odredivanju deformacije uzeta pretpostavit cemo da je duljina uzeta jednaka rasponu, a daje sila u uzetu konstantna ijednaka napetosti H, sto je dovoljno tocno pri malome provjesu. Produljenje je uzeta zbog napetosti uzeta: tJ.I
H

8 3/-

122

q2 1 8/2EA

3

-a

1(T

2-

T. )

(m)

Ako od izraza (I) odbijemo izraz (m), dobivamo: (j)

=!!...!_
EA

iii primjenom izraza (9.81) tJ.I
H

«c ».«. 1
3 3
3

ql/3 8/1EA

+

q2/3 8/2EA

+a

1 (T2 -

TO

I) =

.

(n)

=--.

q 13

Pornnozimo Ii jednadzbu (n) s (9.88)

X

12 I, dobit cemo kubnu jednadibu:

81

EA

Produljenje je uzeta zbog porasta temperature tJ.I, = a 1 (Tgdje je: To), (k)

12 -

r

II

2

+ 8"

3

a1

2

(T2

__

TI )

_2_~

4

]

64 II E A

12

14 -_2_!!2_=0 64 EA

(9.91)

a - koeficijent Iineamoga toplinskog rastezanja
To - temperatura u trenutku ucvrscenja uzeta u nepomicnim toe kama T - temperatura za koju obavljamo proracun uzeta, Ukupno je produljenje uzeta: tJ.I = tJ.III q 13 + tJ.I, = 8 I E A + a 1 (TTo)· (9.89)

iz koje mozerno nab trazeni provjes 12, a zatim pO.mocu izra~a (9.81) i ~a~et?st H2. Ocito je daje jednadiba (9.91) pogodna za bilo kakvu vanjantu promjene opterecenja I temper~ture pri prijelazu iz prvoga stanja u drugo (q2 < q" T2> T,; q2 < q" T2 < T,; q2 > q" T2 < T, itd.), Pri numerickom rjesavanju jednadzba (9.91) prima oblik: 123 = a 12

+ h,

(9.92)

gdje su a i h poznate konstante. .. .. .. ... _ Ovakvu jednadzbu prikladno je rjesavati graficki. Lijevi I desn~ dl? jednadzbe nacrtamo kao funkcije od! Trazenu vrijednostJi dobijemo kao apscisu sjecista kubne parabole y = 123 i pravcay = aJi + b (sl. 9.41).

Pocetnu duljinu L nenapregnutog uzeta pri tempe rat uri To mozemo izraziti pomocu duljine objesenog uzeta i njegove deformacije: L = S - tJ.I iii izrazima (9.86) i (9.89) L=I+8 3 -1

12

q l' ---al(T-T.) 8/EA

0

(9.90)

Jednadzba (9.90) omogucava lancanice.

nam rjesavanje razlicitih zadaca pri proracunu uzeta

Promotrimo zadacu koja je vrlo cesta u praksi. Neka je uze (iii zica) simetricno ucvrscena na razmaku I, pri temperaturi T, i pod djelovanjem opterecenja q. zauzelo ravnotezni polozaj kojemu odgovara provjes/, (prvo stanje). Pretpostavimo da je nakon toga temperatura porasla do T2 i da se opterecenje povecalo na q2; u tom slucaju, uze ce zauzeti no vi ravnotezni polozaj kojemu odgovara provjesJi (drugo stanje). Pocetnu duljinu L nenapregnutog uzeta pri temperaturi (9.90) izraziti parametrima prvoga stanja: To mozemo pomocu izraza

Slika 9.41.

Primjer 9.15. . . _ ., Elektricni kabel presjeka A = 120 mm? ucvrscen je u tockam~ A I B ~oJe le~e na IstOJ visini i na medusobnome vodoravnom razmaku 1 = 100 m. Kabel je montiran P:I temperaturi To = 15°C. Treba odrediti provjes koji moramo dati kabe1u kako naprezanje u kabelu ne bi bilo vece od Odop i visinu tocaka ucvrscenja kabela da udaljenost najnize tocke kabela

178

9. Aksijalno opterecenje §tapa

9.12. Rastezan]e uzeta lanbnice

179

od povrsine zemlje ne bi bila manja od 6 m. Proracun cvrstoce treba provesti za ove slucajeve: I. Temperatura T = - 5 DC, opterecenje je kabela vlastita tezina, tezina ledene obloge debljine I em i horizontalni pritisak vjetra p = 240 Pa. 2. Temperatura T = - 40 DC, a opterecenje je kabela sarno vlastita tezina, 3. Temperatura T= + 40 DC, opterecenje kabela sarno je vlastita tezina. Elektricni kabel ima povrsinu A = 120 mm ', promjer d = 14,2 mm i tezinu po duznom metru qo = 10,9 N/m. Modul elasticnosti materijala kabela E = 1,3 . 105 M Pa, koefieijent lineamoga toplinskog rastezanja a = 17 . 1Q-6I C. Dopusteno naprezanje Odor = 80 MPa. Prvi i drugi slucaj mogu se pokazati opasnim s obzirom na cvrsrocu kabela. U trecem slucaju moze biti najveci provjes prema kojemu odredujemo visinu tocaka pricvrscenja kabela.
D

Uzmimo to stanje za ishodisno (prvo) i prijedimo k stanju kabela za vrijeme montaze (drugo) te nadimo provjes/o = [zUvrstimo Ii u jednadzbu (9.91): ql q2

=q=
a

19,5 N/m;

fi = 2,54

m;

TI =-5 DC; /= 100 m;

= qu =

10,9 N/m;
= 17·10-6

12 =10;

rc,

E= 1,3' 105 MPa,

dobivamo:

I,?-

3 6 2 2,542+ '17.10- '100 '(15+5)[ 8

3,19,5' 100 64'2,54.1,3'10".1,2.10

4 4

]

10-

Rjesenje:
Najprije odredimo opterecenje po duznorn metru kabela za prvi slucaj, Vertikalno opterecenje po duznom metru sastoji se od vlastite tezine kabela qo = 10,9 N/m i tezine ledene obloge. Unutamji promjer ledene obloge jednakje promjeru kabela d = 1,42 em, a vanjski pri debljini ledene obloge I em je D = 1,42 + 2 . 1 = 3,42 em. Povrsina je poprecnoga presjeka ledene obloge: A_
t-

3'109'1004 , =0 64.1,3.10" '1,2.10-4 . Nakon sredivanja dobivamo:

Ii - 5,41/0i odatle dobivamo daje:

3,28=0

n

(D2

4

-

d2)

3,14'(3,422-1,422) 4
_

_ 2 - 7,58 em .

fo = 2,58 m.
2. Pretpostavljamo da se kao opasno pojavljuje drugo stanje kabela pri temperaturi - 40 DC. lz uvjeta cvrstoce dobivamo: 2 10,9'100 =142 6 ' 8 . 1,2. 10 -4 • 80 ·10 m.

Za specificnu tezinu leda Yt kabela iznosi: qt

= 9 kN/m3

opterecenje ledene obloge po duznom metru ·1 = 6,82 N/m.

= YtAt = 9.103•

7,58·10-4

Ukupno je vertikalno opterecenje po duznorn metru kabela:

qy = qo + q, = 10,9+6,82=

17,72 N/m. opterecenje: ql

Uzmemo to stanje za ishodisno (prvo) i nadimo potrebni provjes/o pri montazi,

Pritisak vjetra po duznorn metru kabela daje horizontalno

qh = P D = 240· 3,42 '10-2 ·1= 8,21
Ukupno je opterecenje po duznom metru kabela: q = ~q; + q; = ~17,722+ 8,2f

= qo =

U jednadzbu (9.91) uvrstit cemo: .. . 10,9 N/m, TI = - 40 DC i, zadrzavajuci znacenje ostalih velicina, dobivamo: 3 1~-t'422+8'17'10-6'1002'(15+40)-

N/m.

r,

3'10,9,100 64'1,42'1,3'10"'1,2'104

4

]

10-

= 19,5 N/m.
3.109.1004 , 64'1,3'10" '1,2,10-4 Nakon sredivanja imamo: =0.

Za odredivanje potrebne velicine provjesaJo pri temperaturi + 15 DC za vrijeme monlaze treba provesti dvije varijante proracuna. I. Pretpostavljamo da se kao opasno pojavljuje prvo stanje pri temperaturi - 5 DC i opterecenju ledom i vjetrom. Iz uvjeta cvrstoce dobivamo:
----'.-4---6

19,5'1002 ·80·10

8'1,2'10-

= 2.54 m.

I; - 3,22

10 - 3,28 = 0

180 i odatle dobivarno: /0= 2,17 rn.

9. Aksijalno opterecenje Uapa

10.

NAPREZANJA I DEFORMACIJE POSUDA TANKIH STIJENKI

~a istodobno isp~njavanje uvjeta cvrstoce 1I oba razmatrana slucaja, potrebno je da za vnjeme montaze pn ternperaturi + 15 DC kabel ima provjes, jednak vecoj od dobivenih vrijednosti, tj./o = 2,58 rn. O~edimo sad~ provje~.pri temperaturi ~ 40 DC. U tom slucaju za prvo stanje uzimarno stanje kabela pn rnontazi, a za drugo stanje pn temperaturi + 400C. U jednadzbu (9.91) uvrstimo: ql = qo = 10,9 N/m;

It = fo

= 2,58 m;

TI =

+ 15 DC

q2 = qo = 10,9 N/rn; Dobivarno: li-h,582+~'17'IO-6'1002'(40_15)_ 8

T2 =+ 40 DC.

Kod posuda tankih stijenki debljinaje stijenke mala u usporedbi s ostalim dimenzijarna i polumjerorn zakrivljenosti. Ovisno 0 obliku plohe posude razlikujemo cilindricne, sferne i druge tankostijene posude. U tehnickim konstrukcijama pojavljuju se vrlo cesto u

r

4 3'10,9'100 64'2,58'1,3'10"'1,2'10-4 =0

]12

3· 10 9· 1004 , 64'1,3'1011 '1,2'10-4 Nakon sredivanja dobivamo:
j~J - 7,0

I, -

3,28= 0

i odatle:

h =2,85

rn.
a) b)

. Ocito j~ da j~ prov~e~ pri ternperaturi + 40 DC najveci. Da najniza tocka kabela ne bi bila na udaljenosti rnanjoj od 6 rn od povrsine zemlje, potrebno je da tocke pricvrscenja kabela budu na visini ne manjoj od 6 + 2,85 = 8,85 rn.

Slika 10.1.

c)

obliku rezervoara, kotlova i slicno, koji su podvrgnuti djelovanju unutamjega pritiska (plinova iIi tekucine koje oni sadrze). Pri prornatranju posuda tankih stijenki moze se zanemariti savijanje, koje se pojavljuje sarno u okolici pricvrscenja iii nagle prornjene debljine iIi zakrivljenosti stijenke, tako da se na dovoljnoj udaljenosti od tih mjesta moze uzeti da su

182

10. Naprczanja

i dcformacije

posuda tankih

stijenki

10. Naprczanja

i dcformacijc

posuda

tankih

stijcnki

183

naprezanja po debljini stijenke posude raspodijeljena jednoliko. Promatrat cemo posudu tankih stijenki, konstantne debljine h, u obliku rotacijske plohe sirnetricne u odnosu na os z i podvrgnute nutarnjemu pritisku p. raspodijeljenom simetricno s obzirom na os rotacijske simetrije (sl. 10.la). Presjeci okomiti na os z imaju oblik kruznoga prstena razlicitog polumjera. Presjek takve posude s ravninom u kojoj lezi os simetrije naziva se meridijanski presjek koji je ujedno i ravnina simetrije posude. Iz uvjeta simetrije slijedi da meridijanski presjeci ostaju ravni, sto znaci da su u tim presjecima posmicna naprezanja jednaka nuli. Na osnovi svojstva uzajarnnosti posmicnih naprezanja, posmicna naprezanja moraju biti jednaka nuli i u presjecima okomitim na meridijanske presjeke. Iz uvjeta simetrije takoder slijedi da je stanje naprezanja u posudi simetricno u odnosu na os simetrije posude. Zamislimo da smo dvjema meridijanskim ravninama i dvjema ravninama okomitim na meridijan iz promatrane posude izrezali beskonacno mali element duljine stranica dsl i ds2 (sl. 1O.l.b). S P2 oznacen je polumjer zakrivljenosti luka u meridijanskoj ravnini, a SPI u ravnini okomitoj na meridijan, tako da je d~1 = PI dcpI i ds2 = P2 dcp2. Na pobockama elementa djeluju sarno normalna naprezanja 01 u cirkularnom i 02 U meridijanskom smjeru. Postavimo jednadzbe ravnoteze izrezanog element a na koji djeluju normalni pritisak p i naprezanje 01 i 02. Ako sve sile projiciramo na smjer vanjske nonnale elementa plohe, dobit cerno: P ds . ds 2
-

£

,= E
2

I

\,
(0, -

v

O2)

(10.2)
(02 V 0, ). //

i,

£

=-

I

./ ..
je

E

/'

Promotrimo neke posebne slucajeve. Tanka sferna posuda polumjera r i debljine stijenke II podvrgnuta unutarnjeg pritiskap (sl. 10.2). Zbog centralne simetrije posude i opterecenja imamo

. djelovanju

2

0,

h ds 2 sin -2-

dcp,

- 2 O2 h ds, sm -2-

. dCP2

= O.

Slika 10.2.

Uz pretpostavku da su
Slo--""--

. dCP2 2

dCP2

2
lz jednadzbe (10.1) dobivamo 20 P -=r h iii pr
2h
01

dobivamo
0, O2 P -+-=_.

0=-·

(10.3)

p,

P2

h

(10.1)
02

Buduci da je r ,. h iz izraza (10.3) slijedi da je 0" p ; tako da se p u odnosu na

i

Jednadzba (10.1) naziva se Laplaceova jednadzba, Ona je osnovna jednadzba za odredivanje naprezanja u posudama tankih stijenki. Buduci da jednadzba (10.1) sadrzi dvije nepoznate komponente naprezanja, potrebno je postaviti jos jednu jednadzbu. Meridijanska 02 i cirkularna 01 naprezanja u jednadzbi (10.1) glavna su naprezanja. Trece glavno naprezanje 03, usmjereno u smjeru normale na povrsinu elementa, na unutarnjoj je strani posude 03 = - p, a na vanjskoj strani 03 = O. U posudama tankih stijenki uvijek je 01 i 02 ,. p, sto znaci da velicinu p mozerno zanemariti u usporedbi SOl i 02, tj. uzeti da je 03 = 0, tako da se element posude nalazi u dvoosnom stanju naprezanja S glavnim naprezanjima 01 i 02. Deformacije u cirkularnom i meridijanskom smjeru dane su izrazima:

moze zanemariti i uzeti da je 03 = o. ... .. .... Opseg sferne posude u bilo kojoj dijametralnoj ravrnru p~Je deformacija jednak Je 21Cr, a nakon defonnacije je 21C (r + ~r). Relativna je deformacija opsega:
2 1C (r
£=

+ ~r)
21Cr

- 2 1C r

~r r

(10.4)

Prema izrazu (10.2), imamo:
£=-

1

E

1- v (o-vo)=--

0=--

I-v E

E

--=_.
2h
r

pr

M

(10.5)

Dalje dobivamo izraz za povecanje polumjera:

184

10. NaprC7.anja i dcformacije posuda tankih stijcnki

10. Naprezanja i deformacije posudll tankih stijcnki

185

1- v p r2 I1r=-E 2h Volumenska

(10.6)

ce defonnacija

biti: 3(1- v) 3(I-v) a= E E pr -. 2 It (10.7)

1',=,31'= .. Tanka eilindrlcna pritiska p (sl. 10.3).

Na unutamjoj je povrsini posude a3 = - p, a na vanjskoj a3 = O. Kao i u prethodnome slucaj u unutamji je pritisak p vrlo mali u usporedbi s naprezanj ima a I i a2, tako da se rnoze uzeti da je u) = O. Opseg je poprecnoga presjeka posude prije deformacije 2 n r, a nakon defonnacije 2 Jl (r + I1r). Deformacija je u cirkularnom smjeru: 2(r+l1r)Jl-2rJl I1r (10.10)

posuda debljine stijenke h podvrgnula je djelovanju unutamjega .

Prema izrazu (10.2), irnamo:

(10.11) Dalje dobivamo izraz za povecanje polumjera: (10.12) Tanki krufnl prsten polumjera r, debljine stijenki h i sirine b podvrgnut je djelovanju unutamjega pritiska p (sl. 10.4). Pod djelovanjem unutamjega pritiska p dolazi do jednolikog rastezanja prstena. U prstenu ce se pojaviti naprezanja samo u cirkulamome smjeru, koja su zbog rotacijske simetrije prstena i opterecenja u svim radijalnim presjecima jednaka. Naprezanja u uzduznome smjeru jednaka su nuli, jer u tom smjeru nema vanjskog opterecenja, a deformacija prstena nije podvrgnuta nikakvu ogranicenju.

U2

b) Slika 10.3.

Za cilindricnu je posudu: PI = r; Jednadzba (10.1) prima oblik:

P2

= 00·

yt
i odatle: pr a =_.
I

I
h (10.8)

Za 0w:edivanje ~aprezanja a2 presijecimo cilindricnu posudu ravninom okomitom na os posude I promotnmo ravnotezu odrezanog dijela posude (sl. 10.3b). Uvjet ravnoteze 1 g aS1:

1
s:

~hi-----

£1'

-----jh.._

odakleje: pr a =_. 2 2h ~aprezanj~ a, u cirkulamome uzduznome smjeru. smjeru dvaput je vece od nonnalnog (10.9) naprezanja a u
2

T
c) Slika 10.4.

a)

b)

Za prsten je:

14) slijedi da je sila normalnoga pritiska po povrsini ne projekcije te stijenke na ravninu. Buduci da je r » h .13).val) ' E odakle dobivamo .ve~e.r r Vidimo da se u stijenki cijevi pojavljuje najvece posmicno naprezanje: imax=i. ana vanjskoj je a) = O. lOAc). Kolika Sll glavna naprezan~a u clJevl ako s unutarnje strane cijevi djeluje pritisak p = 2 MPa.14) pr h Defonnacija cijevi a =pr I h = 2 . Zato pri odredivanju naprezadano na sl. 10. r i Slika 10. 105 t:APa? ~o~iko je na).10): E=-' 0. 10. Naprczanja i deformacije posuda fankih sfijcnki 187 \ Pornocu Hookeova zakona dobivamo: \ (10. Iz izraza (10.5.. nja u prstenu mozemo opterecenje na sl.3.-' !:!. Naprc7.rez.55) glavna su posmiena naprezanja: r1 = 2 I (01 - O2) - _(I-v)ol=l-v 2 2 pr=035pr h ' h pr h .8). a Poissonov ~oeficlJent Izn?s~ v = 0. Prema izrazu (4. Celicna cijev promjera D = J 'l.15-. Horizontalne komponente p b r cos ip dip svih sila koje djeluju na gornji dio prstena zbog simetrije medusobno su 1I ravnotezi.1.4c zamijeniti opterecenjem danim 1I uzduznome smjeru jednaka je nuli pa je: I (a . S dip oznacili smo beskonacno mali sredisnji kut izmedu dvaju beskonacno bliskih radijalnih presjeka promatranog dijela prstena na koji djeluje sila p b r dip. v Buduci je p vrlo mali 1I usporedbi sa a.. Eh pr' r (10.1) dobivamo: 10.anja i dcformacijc posuda fankih stijcnk.6). i3=T=v 2h pr pr =0. .5. (y:: =-_. . pos~lcno naP. tako da jednadzba ravnoteze prima oblik 20h b=2 odakleje: 0=-' Pri proracunu cijevi tankih stijenki koristimo se rezultatima dobivenim pri promatranju prstena i cilindricne posude.p .anJe. slijedi da je a >. 300 = 120 5 MPa.16) Zamislimo da smo prsten prerezali po horizontalnom promjeru i promatramo gomji dio kao slobodno tijelo (sl. =E = 0.~ koliko je povecanje promjera D? Zanemariti trenje izmedu cijevi I krutih nepomicnih sti jenki! Prema izrazu (10.='2hpr = 60 MPa .p. p b r sin ip dip = 2 p b r (10. projekcija na bilo koju os jednoliko raspodijeljenih stijenke jednaka produktu velicine pritiska i povrsiokomitu na zadanu os. rnoze se uzeti daje 03 = o.1 . dobivamo: Primjer 10.186 pa iz jednadzbe (10. al pr =-=-=052 2h ' Deformacijaje prstena dana izrazom (10. Dobili smo izraz (10.13: a povecanje je polumjera: !:!. stanju naprezanja. . a modul elasticnosti E = 2. a vertikalne komponente p b r sin ip dip u ravnotezi su sa silama koje predstavljaju djelovanje donjega clijela prstena na gomji. pa se p 1I odnosu na a rnoze zanemariti i uzeti daje i a3 = 0... 10. tako da se element prstena nalazi ujednoosnom Normalno naprezanje u prstenu mozemo odrediti i ovako. 10.15) (10. 600 rnm i debljine stijenke II = 5 mm post~vIJe~a J~ izmedu dviju krutih nepornicnih stijenki (sl.r a=-·/ h" pr Na unutamjoj je povrsini a3 = . i a2.

6e).312 mm. 10.r =-=-.8). Naprczanja i deformacije posuda tankih stijenki 10.1 .. Treba odrediti glavna naprezanja u betonskome stupu i celicnome plastu. odakle je: 0. a za celik Et = 2.. Treba odrediti najveci dopusteni unutamji pritisak p. . = 40 MPa. onda je naprezanje u bakrenom prstenu prerna izrazu (e) a b a cdop f 2 80 MPa. 105 MPa i v.v2 = -E- a I 1.:"-p promjeru i gornji dio pro- Ii I (a I- Va 2) 1.D (a) D tako da je 2 ---. r !'!. ako je dopusteno naprezanje za celik 0cdop = 160 MPa. ~:(Jb at b) h~ ~ ~b D=2r c) r-~t at Primjer 10. 10?). Naprezanja i deformacijc posuda tankih stijcnki 189 i djeluje u ravnini koja sa a.188 10.18.322'106'062 =~. Okrugli betonski stup promjera D = 300 mm obuhvacen je celicnirn plastem debljine h = 5 mm. Prema izrazu (10. 104 MPa i Vb = 0. i p zatvara kut 45° (sl.v2 = -E- PD 2h 2 ab hb b + 2 a. Sluzeci se Hookeovim zakonom.3. a za bakarrn .P D b = 0 D' (razliku smo izmedu vanjskog i unutarnjeg promjera bakrenoga prstena zanemarili).2. b . = 0. .3. lOs MPa. tako da se prsteni medusobno doticu i u ne.o_Pterecenu~tanju nisu napregnuti (sl. r . Slika 10. Primjer 10. a bakra Eb = I. 2'5'10~3 =0.7..--- - --. IO.D=-E pD2 2h 1-0. postavljenje eehem prsten debljine stijenke he= 2 mm. Jednadzba ravnoteze prima oblik: 'v. odakle je (b) (e) T b) a) c) Slika 10.6. = 2 . dobivamo: (d) odakle dobivamo l-v2 !'!.ba~~~i _prsten vanjs~oga ~. Modul elasticnosti eelika iznosi E. op (e) = Ako pritisak p u celicnom prstenu izaziva naprezanje jednako dopustenorn atdop = 160 MPa. Trenje izmedu plasta i stupa zanemariti! Za beton je Eb = 2 . h.. Betonski je stup opterecen silom F = 350 kN (sl.romjera D = 500 mm i debljine stijenke hb = 4 mm. Ako izraz (e) uvrstimo u izraz (d). imamo: E I Deformacije su celicnog i bakrenog prstena jednake: £(' =fh !'!...----- 1 ~~@ ~ P / a" E" . sto je vece od dopustenog naprezanja za bakar ab = 40 MPa. lOs MPa.Na . dobivamo: EI = Zarnislimo da smo prstenove prerezali po horizontalnom matramo kao slobodno tijelo.10). Zato u izraz (e) stavljamo a" = a b dop' pa dobivamo dopusteni pritisak: = = 101 I I a) r----~ P= 2abdop (h" +2h<) D = 2'40·(4+2'2) 500' = 1 28 MPa. U neopterecenu stanju beton i celik nisu napregnuti.

P+03)].0. Iz uvjeta rotacijske simetrije dobivamo daje: lz ove jednadzbe dobivamo naprezanje u plastu: ___ 0('== h a: 2.-1 5 '-10- Nonnalno je naprezanje u plastu u cirkulamome Glavna su naprezanja u betonskome stupu: O I <:«: pD 62" == O2 == - P == - -0 = - 2 h 0e 2·5' 7.8. ~to sprecava celicni plast. Meridijanski je polumjer zakrivljenosti P2 = 00. Deformacija je plasta 1I cirkulamome smjeru: z b) ~f--~. Naprezanja i deformacije posuda tankih stijenki 10. Treba odrediti glavna naprezanja u opasnom presjeku posude oblika stozca. Zato se pojavljuje pritisak p na mjestu dodira stupa i plasta (sl.27 MPa.27 300 .)].4.24 MPa. Naprczanja i deror~acije posuda lankih stijenki 191 a prirast promjera stupa: D 6. tako da se plast nalazi u jednoosnom stanju naprezanja.== 7.n d) ~ a prirast je promjera plasta: ..18) + 2-.. Za: 2 h 0< p==-D imamo Pod djelovanjem sile F u betonskom smjeru: stupu normaino je naprezanje u uzduznome o =--- 4F 2 . .3 2 ==- 4.Vb (. do~ se u smjeru norma Ie na plast moze zanemariti..8b i c).(I-v D 03=oz=-4. 1O.. 10.1_8_·__ 4-". 5 2'10' 2' -30-0' (1.95 MPa.-9_5 :.)]==-' b 0< Ee c) e) Slika 10.190 F 10. a u uzduznorn smjeru)e~nako je nuli.:iF lz uvjeta: i: dobivamo: lX a) -[-p-V I..0. E I> (-p+o.:. Defonnacija je stupa u radijalnome smjeru: £2 == £[02 b 1 - Vb (01 +03)]= 1 _E [h p. p.. .D /. a cirkulami polumjer zakrivljenosti: .95 b MPa. ==-[-p-V E I> I> (-p+o. :n:.14'0.ri pritisku u uzdu~no~~ smj~~ betonski se stup nastoji siriti poprecno. smjeru: E" )+E< 0. Primjer 10.b 3. debljine stijenki h = 4 mm pricvrscene uz gomji rub i do vrha napunjene vodom (sl.9).

y) h O2 max p g tg a ( 23 )3 3 P g H 2 tg a = 2 h cos a H .54 MPa.5 6·4·10-) 2 odakle je Y 2 == 314 H (presjek CD). Naprezanja i defurllladje posuda lankih slijenki 10.192 10.94 ' 10) .03 MPa. :3 E U presjeku AB: pg tga ( = h cos a H • :I: 01". Naprczanja i dcformacijc posuda tankih slijenki 193 PI == Y cosa Na dubini H-y hidrostatski je tlak vode: p=pg(H-y). tga 10) ·10· 52 ·0.. 01 i 02 glavna s~ ~aprezanja l~ stij~nkama posude.10 ) ·0.b mora biti jednaka tezini tekucine volumena a abc d.10.H -4 H 4 = 3 P g H 2 tg a 16h cosa = O2 max = 4. Iz jednadzbe (10.9. Znaci da postoje dva opasna presjeka. ·0."4 2 "4 odakle je cirkularno normalno naprezanje: 01 3. a g akceleracija sile teze. Naprezanja 02 U smjeru izvodnice naci cerno iz uvjeta da rezultanta tih naprezanja po povrsini konicnoga presjeka a ."3 U presjeku CD: H) H cosa ·0. tga .0.] O2= pgr 2 h cosa (H-- 2) 3 Y iii: O2 = g tg 211 cos a P a (H . Tako daje: 2rnh02 odakleje: cosa=pg [r n(H-Y)+-3- 2 r2 n y."3 H H == 16 h cos a .~3" v) y . Kao sto smo vidjeli prije.364 = 6 05 MPa 4·4 . dobivamo.364 = 4.10 ·10· 5 ."2 "2 pg/I2 4 h cosa pg H2 6h tga O2 pg tga ( 2 = 2 II cos a H . Ako derivacije tzraza (a) I (b) po Y IZjednacimo s nulom. (H-~ 3 Y)=O. (b) . H) H = -"2 "2 .1) dobivamo: ~+~= PI co pg (H. pg tga II cosa odakle je Y I = H 12 (presjek AB)..y) y.94 Stika 10.94 (a) O 1- 1 = 454 ' MPa = pg tga h cosa (H . i: d02 == pg tga dy 2h cosa (H-2y)==0. Nadimo sad rnaksimum tih naprezanja u ovisnosti 0 visini y. P g tg a ( h cosa 3 )3 H . gdje je p gustoca vode. 10 )·0..364 16·4.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful