Urednik

ZELIMIR COLIC, dipl. ing. grad. Recenzenti prof. dr. sc. IVO ALFIREVIC rof. dr. sc. NENAD BICANIC

Prof. dr. sc. VICE SIMIC, dipl. ing. grad.
redoviti profesor Gradevinskog fakulteta Sveucilista u Zagrebu

prof. dr. sc. MLADEN HUDEC Crteze izradio MILlVOJ MERVAR

Graficke urednice ZELJKA SAMBOLEK, JASMINA VRKLJAN
Lektor TOMISLA V SALOPEK, Korektor STANKO SOKOL

dipl. ing.

OTPORNOST MATERIJALA
II. izdanje

I

prof.

Objavljivanje ovog sveucilisnog udzbenika odobrio je senat Sveucilista u Zagrebu rjesenjern broj 02-170 I/3-200 I. od II. prosinca 200 I. godine. © SKOLSKA KNnGA, d.d., Zagreb, 2002. Nijedan dio ove knjige ne smije se umnozavati, fotokopirati ni na bilo koji nacin reproducirati bez nakladnikova pismenog dopustenja. CIP dostupan u Nacionalnoj 410521040 ISBN 953-0-30692-X i sveueilisnoj knjiznici, Zagreb,

Slog i prijelom na racunalu DENONA d.o.o., Zagreb Tisak: lTG-Zagreb

SKOLSKA KNJIGA, ZAGREB, 2002.

SADRZAJ
str. I. 2. 3. 4. UVOD.................................................................. OPCE PRETPOSTA VKE I OSNOVNI V ANJSKE I UNUT ARNlE SILE ANALIZA 4. I. 4." 2. 4.1: 4.
(

3 PRORACUNA 8 II 16

ELEMENTI

NAPREZANJA i komponente naprezanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. jednadzbe ravnoteze " . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..

Pojam naprezanja Diferencijalne Jednadzbe

16 19 22 27 33 35 39 44 45 47 49 51 65 65 67 73

transfonnacija

&1...
~IM(C
0-.J

4.

Glavna naprezanja Glavna posmicna naprezanja Mohrova kruznica za ravninsko stanje naprezanja Mohrova kruznica za prostomo Cauchyjeva Oktaedarske ploha naprezanja Elipsoid naprezanja stanje naprezanja

4.5. 4. ;6.' 4. 7. 4. 8.

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. naprezanja . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . .. naprezanja

~:'"~'2'~9 64-\ " , ." .__._,J

G'L

\
/5.

4. 9. 4.\~; 4.

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. i devijator naprezanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. unutarnjih sila ikomponenata

4.0.
5:~ 5i~ 53) 5.4; 5.(

n~ Sfemi

ravnine i oktaedarska

tenzor naprezanja

Veza izmedu komponenata DEFORMACIJA defonnacija

ANALIZA

Pojam pomaka i defonnacije Komponente Defonnacija Ravninsko u zadanome smjeru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. stanje deformacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..

Smjerovi i velicine glavnih defonnacija Uvjeti neprekinutosti

76 80 83

50

6.

VEZE IZMEDU NAPREZANJA 6.1. ' Eksperimentalni podaci
0

I DEFORMACIJA vezi izmedu naprezanja materijala

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. i defonnacija ...............

88 88 94

6.~.,

6,h
6.4.

Hookeov zakon, konstante elasticnosti Zakon superpozicije Saint Venantov princip

96
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. stanje naprezanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 98 100 105

6.5';
6.6..

Hookeov zakon za prostomo

Hookeov zakon za ravninsko stanje naprezanja Hookeov zakon za ravninsko stanje defonnacija Utjecaj temperature NAPREZANJE I KOEFIClJENT SIGURNOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..

6:,2:
6.~. 7.

106
lOB 115

DOPUSTENO

B. OPCI PRISTUP RJESA VANJU PROBLEMA U ZNANOSTI OOTPORNOSTI MATERIJALA . . . . . . . .. . .. . .. . .. .. . . .. .. . .. .. . .. .. . . .. .. .. .. . . . .. . . . .. ...

liB

/

I

I
I

VI 9. AKSIJALNO 9. 2. 9. 3. 9. 4. 9. S. 9. 6. 9. 7. 9. 8. 9. 9. 9.10. 9.11. 9.12. OPTERECENJE STAPA

Sadrfaj

Saddaj

VII
Koncentracija naprezanja pri torziji 299 303 , . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 306 316 319 320 334 337

120 120 128 131 134 138 142 146 IS2 IS9 162 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 168 172 181 194 194 pri cistern posmiku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. na smicanje (odrez) RA VNIH PRESJEKA STAPA sustava sustava 197 198 208 208 213 21S 217 221 223 224 presjeka . . . . . . . . . . . . . . .. 227 227 228 230 230 232 235 241 246 .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. pri torziji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 24~' . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..

13.9.

9. I. Rastezanje

i pritisak ravnog stapa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..

Utjecaj vlastite tezine Stap jednake cvrstoce na rastezanje i pritisak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. Sastavljeni stap Plan pomaka Potencijalna energija deformacija sistemi .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. stapa Staticki neodredeni Pocetna naprezanja Koncentracija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . ..

14. SA VIJANJE RA VNIH ST APOV A 14. I. Cisto savijanje 14. 2. Proracun cvrstoce i izbor presjeka pri cistern savijanju 14. 3. Potencijalna energija deformacija pri cistern savijanju 14. 4. Opci slucaj savijanja (savijanje silama) 14. S. Posmicna naprezanja u simetricnirn tankostijenim stapovima 14. 6. Savijanje silama nesimetricnog 14. 7. Poprecna normalna naprezanja 14. 8. Glavna naprezanja 14.10. Koncentracija i trajektorije stapa, Srediste posmika pri savijanju stapa poprecnirn opterecenjern glavnih naprezanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..

Toplinska naprezanja Aksijalno udarno opterecenje naprezanja Rastezanje uzeta lancanice I OEFORMACIJE

34S
348 3S1 369 372 377

14. 9. Proraeun cvrstoce pri savijanju silama naprezanja pri savijanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 14.11. Savijanje stapova promjenljivog 14.13. Proracun sastavljenih 14.IS. Potencijalna IS. OEFORMACIJA presjeka

10. NAPREZANJA II. SMICANJE 11.1. 11.2. 11.3.

POSUOA TANKIH STIJENKI

14.12. Nosaci jednake cvrstoce na savijanje

nosaca
pri savijanju silama

38S
400 409 413 414 presjeka presjeka . .. 418 441 447 460

(OOREZ) energija deformacija

14.14. Savijanje stapa izradenog od razlicitih materijala energija deformacija RAVNOG

Cisti posmik Potencijalna Proracun elemenata opterecenih KARAKTERISTIKE

STAPA PRI SAVIJANJU elasticne linije nosaca elasticne linije nosaca konstantnoga elasticne linije nosaea promjenljivoga deformacija nosaca

12. GEOMETRIJSKE

I

IS.1. IS.2. 15.3. 15.4. IS.5. IS.6. IS.7. IS.8. IS.9.

Oiferencijalnajednadfba Analiticka Analiticka

12. I. Staticki momenti i momenti tromosti (inercije) ravnih presjeka 12. 2. Promjena momenata tromosti pri translaciji koordinatnoga 12. 3. Promjena momenata tromosti pri rotacij i koordinatnoga 12. 4. Glavne osi i glavni momenti tromosti 12. S. Mohrova kruznica tromosti 12. 6. Polumjer tromosti 12. 7. Elipsa tromosti 12. 8. Momenti tromosti jednostavnih 12.8.1. Pravokutni presjek 12.8.2. Kruzni presjek 12.8.3. Presjek oblika kruznog prstena 12.8.4. Trokutni presjek . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 12.8.S. Elipticni presjek 12. 9. Momenti tromosti slozenih presjeka 12.10. Momenti otpora ravnih presjeka 13. TORZIJA RAVNIH STAPOVA 13.1. 13.2. 13.3. 13.4. Torzija §tapova kruznoga presjeka Potencijalna energija deformacija presjeka analogija Staticki neodredeni Prandtlova .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..

I

metoda odredivanja metoda odredivanja

I I I

Grafoanaliticka Odredivanje

metoda odredivanja

Graficko odredivanje

elasticne linije nosaca

progiba metodom konacnih diferencija

46S
471 476 479 OPTERECENm 481 . 490 503 . SIS

Progib zbog poprecne sile Utjecaj promjene temperature Proracun krutosti pri savijanju

16. NAPREZANJA

IPROGIBI NOSACA PRI UDARNOM

17. KOSO SAVI1ANJE 18. SA VIJANJE RA VNOG STAPA 00 MATERIlALA S RAZLICITIM MOOULOM ELASTICNOSTI NA RASTEZANJE I PRITISAK LITERA TURA KAZALOPOJMOVA KAZALO IMENA

........................................................

SI6 . S20

2S6
2SB 26B 27·1 279

zadaci pri torziji

Torzija stapa neokruglog membranska

I3.S.
13.6. 13.7. 13.8.

Torzija stapova s tankim stijenkama otvorenog profila Torzija stapova s tankim stijenkama zatvorenog profila Zavojna opruga kruznoga presjeka

28l
295

r
PREDGOVOR
Ovaj udzbenik u nesto prosirenu obliku sadrzi gradivo koje se predaje u sklopu predmeta OTPORNOST MATERIJALA I u trecem semestru na Gradevinskom fakultetu Sveucilista u Zagrebu. U prvom dijelu udzbenika obradeni su osnovni pojmovi, pretpostavke i metode proracuna, te analiza naprezanja i analiza defonnacija pri malim defonnacijama. Veza izmedu naprezanja i defonnacija dana je za idealno elasticno tijelo. U drugom dijelu udzbenika obradeni su osnovni slucajevi opterecenja stapa: rastezanje, pritisak, torzija, smicanje i savijanje. Pri tom je razmatrano i savijanje kompozitnoga stapa i stapa od bilineamog materijala. Takoder su obradeni osnovni slucajevi djelovanja aksijalnog i poprecnog udarnog opterecenja stapa uz poseban osvrt na razliku izmedu djelovanja statickog i dinamickog opterecenja, Da bi se olaksalo razumijevanje i prihvacanje izlozenog gradiva, na kraju pojedinih poglavlja dodani su rijeseni primjeri, a oni su odabrani tako da dopunjuju izlozena teorijska razmatranja. Mislim da ce ovaj udzbenik korisno posluziti ne samo studentima tehnickih fakulteta nego i inzenjerima u praksi, koji zele osvjeziti svoje znanje iz podrucja mehanike cvrstoga defonnabilnog tijela. Na kraju udzbenika nave dena je literatura kojom sam se sluzio pri pisanju ovog udzbenika. Udzbenik su recenzirali dr. sc. Ivo Alfirevic, redoviti profesor Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveucilista u Zagrebu, dr. sc. Vlatko Brcic, redoviti profesor Gradevinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, dr. sc. Kresirnir Herman i dr. sc. Zlatko Kostrencic, redoviti profesori Gradevinskog fakulteta Sveucilista u Zagrebu. Srdacno im zahvaljujem na mnogim korisnim primjedbama i savjetima. Zahvaljujem i Milivoju Mervaru koji mije pomagao pri izradi crteza, Zahvaljujem se svim suradnicima iz "Skolske knjige", a posebno Zelimiru Colicu, dipl, ing. grad. uredniku edicije, koji su radili na tome da kojiga bude sto bolje opremljena i da sto prije bude predstavljena javnosti. Usprkos svim nastojanjima, bilo je tesko ukloniti sve pogreske, bile one tiskarske bilo one stvarne. Zato cu biti zahvalan citaocima koji me upozore na nadene pogreske i nedostatke i time pridonesu poboljsanju ovog udzbenika. U Zagrebu u lipnju 1990. godine Autar

PREDGOVOR DRUG OM IZDANJU
Drugo izdanje ovog udzbenika nepromijenjeno je prvo izdanje u kojernu su ispravljene uocene tiskarske pogreske, Ovo izdanje udzbenika recenzirali su dr. sc. Nenad Bicanic, redoviti profesor Department of Civil Engineering University of Glasgow i dr. sc. Mladen Hudec, profesor emeritus Sveucilista u Zagrebu, redoviti profesor Rudarsko-geolosko-naftnog fakulteta Sveucilista u Zagrebu, Srdacno irn zahvaljujem na obavljenoj recenziji. Zahvaljujem svim suradnicima iz Skolske kojige, a posebno Zelimiru Coli6u, dip!. ing. grad., na brizi oko pripreme i objavljivanja ovog izdanja. Zagreb, prosinac 200 I. Autar

1. UYOD

Otpomost materijala jedna je od grana primijenjene mehanike koja proucava probleme cvrstoce, krutosti i stabilnosti pojedinih dijelova tehniekih konstrukcija od cvrsroga deformabilnog materijala. Pod cvrstocom konstrukcije iii dijela konstrukcije razumijeva se sposobnost prenosen]a opterecenja bez pojave lorna. Krutost konstrukcije oznaeuje otpomost konstrukcije na deformiranje (promjenu oblika i volumena). Pod stabilnosti konstrukcije razumijeva se sposobnost konstrukcije i njezinih elemenata da pod zadanim opterecenjem zadrze prvobitni oblik elasticne ravnoteze. Istrazujuci proces deformiranja i razaranja tijela, znanost 0 otpomosti materijala tezi utvrditi osnovna nacela i postupke proracuna cvrstoce, krutosti i stabilnosti pojedinih dijelova konstrukcija. Proracun cvrstoce sastoji se u odredivanju najmanjih dimenzija pojedinih dijelova konstrukcija iskljueujuci mogucnost pojave lorna pod djelovanjem zadanog opterecenja, Proracun krutosti obuhvaca odredivanje deformacija konstrukcija pod djelovanjem zadanog opterecenja, koje moraju ostati u dopustenim granicama odredenim uvjetima upotrebe same konstrukcije. Proraeun stabilnosti sastoji se u odredivanju opterecenja pod kojim konstrukcija i njezini elementi zadrzavajujos prvobitni oblik elasticne ravnoteze, Skup ovih proracuna naziva se dimenzioniranje elemenata konstrukcija. Pri dimenzioniranju elemenata konstrukcija moraju biti ispunjeni uvjeti cvrstoce, krutosti i stabilnosti, upotrebljavajuci upravo onoliko materijala koliko je nuzno da budu zadovoljeni trazeni uvjeti sigumosti. To znaci da uz uvjete sigurnosti moraju biti zadovoljeni i uvjeti ekonomicnosti konstrukcij e. U teorijskoj mehanici kao osnova za razmatranje uvodi se model krutog, nedeformabilnog tijela, i na njemu se izvode svi zakoni i principi statike i dinamike. Medutim zbog djelovanja raznih utjecaja (vanjskih sila, promjena temperature itd.) sva se realna tijela vise iii manje deformiraju, tj. mijenjaju svoj oblik i volumen, pa je potrebno naci vezu izmedu vanjskih sila, oblika tijela i vrste materijala s naprezanjima i deformacijama tijela. Za razliku od drugih grana mehanike deformabilnog tijela - teorije elasti~nosti i plasti~nosti, u znanosti 0 otpomosti materijala ta zadaca tezi se rijesiti 8tOjednostavnijim i dostupnim metodama u inzenjerskoj praksi, primjenjujuci razmjemo jednostavan matematicki aparat i uvodeci odredene pretpostavke 0 strukturi i svojstvima materijala i karakteru deformacija tijela. Tako dobiveni rezultati provjeravaju se eksperimentalno mjerenjima na mode1ima iii na samim konstrukcijama. Za znanost 0 otpomosti materijala kao tehnicku disciplinu karakteristicna je primjena pribliznih metoda koje se osnivaju na rezulta-

koji je bio profesor matematike u Padovi. predlazuci pri tom da se uz koheziju u obzi~. Uvod I. a na udubljenoj strani pritisnuta. Galileijeva knjiga prva je publikacija na podrucju znanosti 0 otpomosti materijala i oznacava pocetak povijesnog razvoja mehanike deformabilnih tijela. Navier je smatrao da j. mehanike i dr. Uvod 5 materijala Za znanost 0 otpomosti materijala moze se reci da je to jedna od osnovnih tehnickih disciplina koja ima vaznu ulogu II tehnickoj izobrazbi inZenjera i 11 oblikovanju inzenjerskog nacina misljenja. ana ostvaruje vezu izmedu teorijskih disciplina (matematike. bez najave trajnih defonnacija. do istog zakona. Prema sacuvanim zapisima. U dijelu te knjige razmatraju se mehanicka svojstva razlicitih materijala i navedeni su rezultati istrazivanja cvrstoce stapa pri rastezanju i konzolnog nosaca pri savijanju poprecnirn opterecenjern. Najvjerojatnije je da su stari graditelji hramova. Jakob Bernoulli (1654-1105) proucavao je oblik savijene grede. postoji potreba za poznavanjem principa za odredivanje potrebnih dimenzija pojedinih konstrukcijskih elemenata.nzolni no~at..lobno oslonjenu gredu i gredu upetu na krajevima. . st. J. drvenih konstrukcija i dr. njegova su istraZivanja prvi pokusaj da se pronade metoda kojom bi se mogla provesti logicna analiza naprezanja i racunski odrediti potrebne dimenzije konstrukcijskih elemenata. te je dao fonnulu za proracun cvrstoce cijevi izlozene unutarnjern pritisku.. dao je n:'at. fizike. posebno u trenutku lorna s pOJavoI? pukotina u kosim pr~sJecima. A. Prvi je uspio izvesti diferencijalnu jednadzbu popreenih vibracija prizmaticnih stapova.hipotezu ravnih presjeka.ivao je stabi~nost sta~ov~ izlozenih pritisku i pronasao da pri stanovitom opterecenju o?hk. jedan od prvih velikih umova koji su se bavili proucavanjem cvrstoce tehnickih konstrukcija bio je Leonardo da Vinci (1452-1519)..!=7ad. objavio je knjigu "De Potentia Restitutiva" koja sadrzi rezultate Hookeovih pokusa s elasticnim tijelima.e ispravnije. Rijesio je diferencijalne jednadzbe poprecnih vibracija prizmaticnih stapova koje je izveo Daniel Bernoulli. spomenika. lstrazivao je torziju okruglog stapa. Daniel Bernoulli (1100-1182) proucavao je probleme vibracija elasticnih tijela. kao i stapove s pocetnom zaknvIJ~n?scu. mostova itd. metalnih. st. stupova i zica. Coulomb je istrazrvao s~vlJanJe konzol. odnosno njihova sposobnost da donekle mijenjaju oblik i volumen zbog djelovanja vanjskih sila. Francuski fizicar E. koji se obicno nazi va Youngovim modulom.evms.ncu~ki inzenjer C. piram ida.4 tima teorijskih i eksperimentalnih istrazivanja. koji je prvi put objavljen u spomenutoj knjizi. zatim pokuse sa zicom opterecenom na rastezanje i pokuse savijanja drvene konzole. uzme . Prema tim podacima.em~~icku fonnulaciju Hookeovog zakona i uveo pojam modula elasticnosti pn rastezanju 1 pritisku. . cvrstoca grede oslonjene na oba kraja smanjuje se s duzinom grede. U njegovim zapisima postoje podaci koji se odnose na eksperimentalna istrazivanja cvrstoce grede oslonjene na oba kraja. maten~ala. Hooke je svojim zakonom postavio osnovu na kojoj je kasnije izgradena mehanika elasticnih tijela. ist~zivao je ko. a povecava sa sirinorn presjeka. kad su Ijudi tek pocinjali graditi najjednostavnije tehnicke konstrukcije. te ustanovio da su na ispupcenoj strani .prvi)e r~~io metodu rjesavanja staticki neodredenih problema pn rastezanju.).dao je fra. Mariotte je proucavao savijanje greda. Hooke opisuje svoje pokuse sa zavojnim oprugama. Onje prvi obratio pozomost na to da mehanika krutih tijela nije dovoljna za rjesavanje mnogih problema sigumosti konstrukcija te da se moraju uzeti u obzir fizikalna svojstva materijala. i sluzi kao osnova za proucavanje svih grana mehanike defonnabilnog tijela. Kao inzenjer rukovodio je razmm. izdao prvi udzbenik ootpomosti materijala kojim su se inzenjeri sluzili u iducih nekoliko desetljeca. Sve rezultate svojih teorijskih istrazrvanja provjeravao je eksperimentalno. Bernoulli izrekao je jednu od vaznih hipoteza znanosti 0 otpornosn materijala . zg. Iako se Galileijeva pretpostavka 0 jednolikoj raspodjeIi unutamjih sila u presjeku grede opterecene na savijanje pokazala netocnom.al~ 1 razlicite druge probleme konstruktorskog inzenjerstva. ad najranijih vremena. daje produljenje razmjemo sili. Navier je rijesio problem savijanja pri~maticnih ~tapo. Francuski matematicar J.savijene grede uzduzna vlakna rastegnuta. Galileo Galilei svojaje istrazivanja 11 raznim podrucjima mehanike objelodanio u poznatom djelu "Discorsi e Dimostrazioni matematiche intomo a due nuove scienze". Dok su istrazivaci iz 18. Slavni matematicar Leonhard Euler (1101-1183) primjenom varijacijskog racuna izveo je diferencijalnu jednadzbu savijene osi stapa. u 18. ali neovisno 0 Hookeu. On je uveo i pojam posmicnog n~pre~nja.) i konkretnih tehnickih disciplina (betonskih. Osnivacern znanosti 0 otpomosti materijala smatra se slavni Galileo Galilei (1564-1642). sto ga je navelo da pocne proucavati mehanitk~ s~ojs~~a mater~J. objavljenom u Leidenu 1638. Zato u znanosti 0 otpomosti jednako vaznu ulogu imaju teorijska i eksperimentalna istrazivanja. I. Ta njegova l~t~zlv~~Ja obuhvacaju i stapove promjenljiva presjeka. a uopce se ne spominje utjecaj visine grede na njezinu cvrstocu. Mariotte (1620-1684) na osnovi svojih eksperimentalnih istrazivanja dosao je godine 1680. Coulomb (1136--1806). Lagrange (1136--1813) nastavio je istrazivanja stabilnosti pritisnutih stapova zglobno pricvrscenih na oba kraja. te je primjenom diferencijalnog racuna dobio jednadzbu koja izrazava da je zakrivljenost savijene osi nosaca u svakoj njezinoj tocki razmjema momentu savijanja u toj tocki. Uveo je pojam "generaliziranih koordinata" i "generaliziranih sila". Iscrpn~ je prou~avao P:Itisnute prizmaticne stapove. pritisku 1 savijanju. Na osnovi te postavke usavrsio je teoriju savijanja nosaca. Young je prvi promatrao ekscentricni pritisak i rastezanje pravokutnoga stapa 1 ~a njega dao tocno rjesenje. te je odredio granicu elasticnosti za neke materijale. pokusa i prakticnog iskustva stecenog u toku prijasnjih vjekova.:. Znatan prinos razvoju znanosti 0 otpornosti materijala dao je francuski inzenjer i ucenjak Louisa Navier (1185-1836) kojije godine 1826. Pri tim eksperimentalnim istrazivanjima Hooke je godine 1660. tezili postaviti formule za odredivanje granicnog opterecenia koje dovodi do rusenja konstrukcije. odredi~i velicinu opterecenja do kojeg se konstrukcija ponasala potpuno elasticno. Veliki doprinos razvoju znanosti 0 otpomosti materijala. Pr~utavaj~ci savijanje. L.stapa postaje ~es~?lla~ 1 da se stap pod djelovanjem aksijalnih sila pritiska moze savmun. Engleski ucenjak Thomas Young (1113-1829) god!ne 1~07. Engleski fizicar Robert Hooke (1635-1103) godine 1678. pronasao Zakon 0 lineamoj ovisnosti izrnedu opterecenja i deformacija pri rastezanju. Onje prvi poceo proucavati djelovanje dinamickog opterecenja. grede upete najednom kraju.1 t~en~e u?utar. Proucavao je utjecaj ukljestenja oslonc~ na porast cvrstoce grede. svoje principe i zakone gradnje birali na osnovi intuicije. Istraz. To je prvi objavljeni rad u kojem se proucavaju elasticna svojstva materijala.~.~~m radovima.e uzimajuci u obzir djelovanje momenta savijanja i poprecni~ sila. koja 110sinjegovo ime i osnovaje mnogih istrazivanja u razlicitim problemima spomenute znanosti. Dalje se navodi da se nosivost stupa smanjuje s njegovom duzinorn ida se povecava u odredenom odnosu s njegovim poprecnim presjekom.

ploca i Ijuski. istrazivanje metoda proracuna konstrukcija izradenih od nehomogenih. Razradivao je teoriju udara i vibracija te je postavio temelje Teorije plasticnosti. moze primijeniti i pri poprecnorn savijanju. Znatan su doprinos razvoju teorije elasticnosti i znanosti 0 otpornosti materijala radovi Rankina. Mushelisvilia i mnogih drugih. Guesta. Rezultati Saint. Beitramia. Cauchy je zakljucio da se elasticna svojstva nekoga izotropnog materijala mogu izraziti dvjema elasticnim konstantama. Bacha.Venantovih istrazivanja imali su golem utjecaj na razvoj znanosti 0 otpornosti materijala. za razliku od Naviera. Proucavao je savijanje zakrivljenih stapova (ravninskih i prostornih). prvi formulirao opce jednadzbe ravnoteze. Lovea. Lame (1795--1870) koji je go dine 1852. anizotropnih i viskoelasticnih materijala itd. Saint-Venant dao je tocno rjesenje problema savijanja stapova male zakrivljenosti. Za novijaje istrazivanja karakteristicno objedinjavanje metoda znanosti 0 otpornosti materijala. te dokazao da pri tom poprecni presjeci ne ostaju ravni. Polazeci od molekularne teorije elasticnih tijela. On je rijesio problem savijanja stapa od materijala koji se ne ponasa po Hookeovom zakonu.r I 6 1. Navier je godine 1821. daljnji razvoj teorije plasticnosti. izveo jednadzbu za komponente vektora punog naprezanja koji djeluje u proizvoljnom presjeku. razvio je drugu teoriju cvrstoce koja se osniva na proracunu maksimalnih deformacija. Timosenka. On je prvi dao rjesenje problema torzije stapa uskoga pravokutnog poprecnog presjeka. teorije elasticnosti i plasticnosti radi lito tocnijeg odredivanja naprezanja i deformacija i provedbe lito tocnijeg proracuna cvrstoce i stabilnosti konstrukcija. Ostrogradski (1801-1861). time je dobio potpun sustav jednadzbi za rjesavanje problema elasticnosti izotropnoga tijela. istrazivanje utjecaja visokih i niskih temperatura na mehanicka svojstva materijala. Nadaia. G. Razradio je teoriju uvijanja prizmaticnih stapova. Pri elementarnom razmatranju cistoga savijanja grede Saint-Venant formulirao je princip koji nosi njegovo ime. Haigha. utvrdivanje novih kriterija cvrstoce i proracun prema granicnim stanjima. Francuski matematicar Augustin-Louis Cauchy (1789-1857). Maxwella. te uvodi pojam naprezanja. Misesa. Proces istrazivanja u podrucju znanosti 0 otpornosti materijala i dalje je u toku jer razvoj tehnike namece nove probleme iz podrueja mehanike deformabilnih tijela. a cesto se primjenjuje u tehnickim analizama naprezanja u konstrukcijama. Takoder je proucavao savijanje zakrivljenih stapova. . Navier i Cauchy smatraju se osnivacima matematicke teorije elasticnosti. Castigliana. Dokazao je zakon uzajamnosti posmicnih naprezanja. Hubera. nego da se vitopere. uveo je pojam deformacije te pojam glavnih naprezanja i glavnih deformacija. objavio prvu knjigu Teorije elasticnosti. dokazao je da se cisto smicanje uzrokuje rastezanjem u jednom pravcu i isto tolikim pritiskom u ortogonalnom pravcu. kojije razvijao tehnicku teoriju elasticnosti. kao i slucaj zajednickog djelovanja savijanja s rastezanjem iii pritiskom. dokazao je ispravnost osnovnih hipoteza elementarne teorije za slucaj cistog savijanja (da poprecni presjeci ostaju ravni ida uzduzna vlakna ne djelujujedno na drugo) i pokazao je da se formula za normalna naprezanja izvedena na osnovi tih hipoteza. Barre de Saint-Venant (1797-1886). Poisson (1781-1840). bez obzira na to §to se u tom slucaju poprecni presjek iskrivljuje. Mohra. V. Saint-Venant nasao je postupak za odredivanje polozaja neutralne osi pri kosom savijanju. Michella. istrazuje zajednicko djelovanje savijanja i torzije prizmaticnih stapova. D. Uvod 7 proucavao je problem izvijanja ekscentricno pritisnutih stapova. zatim Clapeyron (1799-1864). kao sto su problemi dinamickih opterecenja tehnickih konstrukcija. Henckya. koju su kasnije razvijali S. Bettia. Hertza. pri izvodenju opcih jednadzbi ravnoteze napusta proucavanje molekulamih sila izmedu pojedinih cestica deformiranoga elasticnog tijela. Prandtla. Uvod I. M. te daje vezu izmedu sest komponenata naprezanja i §est komponenata relativnih deformacija za neko izotropno tijelo.

tj.le). kazemo da je tijelo elasto-plastleno. Kako se vidi.la).2. Drvo je anizotropno jer ima razlicita svojstva u smjeru vlakana od svojstva u smjeru okomito na vlakna. materijalje nehomogen. Napustimo Ii hipotezu 0 krutosti tijela. ne isceznu potpuno nakon rasterecenja. 2. Ovisno 0 tome. odnosno vlskoplastleno. U cvrstim tijelima te su cestice medusobno povezane privlacnim. zeljezo za kotlove i sl. Tijelo zbijena oblika ima podjednake sve tri dimenzije (sl.1b). To ima za posljedicu da su sve funkcije koje opisuju ponasanje materijala neprekinute. Preostale defonnacije nazivaju se trajnim (pennanentnim) iii plastienlm. tijelo omedeno dvjema zakrivljenim plohama izrnedu kojih je udaljenost (debljina Ijuske) mala u usporedbi s drugim dimenzijama (sl. a odreduje se eksperimentalnim postupkom.lc). OPCE PRETPOST AVKE I OSNOVNI ELEMENTIPRORACUNA 2. . Slozenost oblika realnoga tijela znatno utjece na napregnuto stanje tijela. Materijal koji ima fizikaino-mehanicka svojstva jednaka sarno u odredenim smjerovirna vlakana koja su upravljena usporedo osima bilo kojega pravokutnoga koordinatnog sustava nazi va se ortotropnim (valjani celik. kazerno da je idealno elastic no. intennolekularnim silama. stapove dijelimo na rayne i zakrivljene. Defonnacija tijela ovisi 0 vanjskom opterecenju. Kada tvar nije u napregnutom stanju. Stap moze biti konstantna iii promjenljiva poprecnog presjeka. Ako je tvar u napregnutom stanju.). nego je njihova razlika jednaka velicini unutamjih sila. Ako defonnacije. a) b) c) e) Slika 2. Defonnacija pri opterecenju u smjeru vlakana znatno se razlikuje od defonnacije pri opterecenju okomito na vlakna. moramo voditi racuna 0 promjeni oblika i volumena tijela. Pretpostavljamo da tvar ima svojstva neprekinute sredine. tvar (materija) sastoji se od diskretnih cestica na vrlo malim razmacima u pravilnom iii nepravilnom rasporedu u prostoru. Ako tijelo nakon rasterecenja u potpunosti zauzrne svoj prvobitni oblik. 2. te se intennolekulame sile u unutrasnjosti tijela medusobno uravnotezuju. Materijal je homogen ako su mu fizikalno-rnehanicka svojstva u svim tockama jednaka. da tvar jednoliko i bez supljina ispunjava volumen tijela. izazvane vanjskim silama. Pretpostavljamo da je ta ovisnost Iinearna i za realno tijelo to vrijedi do stanovite granice opterecenja koja se naziva granicom proporcionalnosti. sto odgovara i promjeni intennolekularnih sila koje se u tom stanju vise medusobno ne uravnotezuju. Ovisno 0 odnosu polumjera zakrivljenosti osi stapa i visine poprecnoga presjeka. Os stapa moze biti pravac. lz tih razloga u znanosti 0 otpornosti materijala uzima se mehanicki model materijala kojemu se pripisuju odredena svojstva. tj. Naravno da je analiza naprezanja i deformacija ravnih stapova najjednostavnija. a odreduje se eksperimentalnim postupkom.). Stap kod kojega je debljina stijenke znatno manja od os nov nih dimenzija poprecnoga presjeka nazi va se tankostijenim (sl. 2. razmaci se izmedu diskretnih cestica mijenjaju. 0 njegovoj defonnaciji pod djelovanjem vanjskih sila. svojstva u svim smjerovima Materijal je anizotropan ako su mu rnehanicko-fizikalna svojstva u razlicitirn smjerovima razlicita. Linija sto spaja sredista svih poprecnih presjeka stapa naziva se os stapa.1. izotropnog i elasticnog materijala. ravninska iii prostorna krivulja. Materijal je izotropan ako su mu fizikalno-mehanicka jednaka (metali. za tijela zbijena oblika najslozenija. a ako se mijenjaju od tocke do tocke. Prema danasnjim spoznajama. staklo itd.ld). kontinuuma. Ptocom nazivamo prizmaticno tijelo kojega je debljina mala u usporedbi s ostalim dvjema dimenzijama (sl. Promatra se model idealiziranog tijela. mijenja svoj oblik i volumen. 2. Ljuskom nazivamo izbocenu plocu. Teorijska i eksperimentalna istrazivanja u znanosti 0 otpomosti materijala provode se prije svega na modelu stapa izradenog od homogenog. tako da se moze primijeniti pojam granicne vrijednosti ·(limesa). 2. Stap je tijelo kojega su poprecne dimenzije male u usporedbi s njegovom duljinom (sl. zakrivljene stapove dijelimo na stapove male zakrivljenosti i na stapove vel ike zakrivljenosti. tj. Poprecni se presjek dobiva presijecanjem stapa ravninom okomitom na os stapa. cak i u slucaju njihova pravilnog rasporeda u prostoru. slika 0 ponasanju najmanjih cestica tvari. postaje prilicno slozena. Zbog toga se tijela u geometrijskome smislu razvrstavaju u nekoliko osnovnih model a za koje su pojedinacno razradeni racunski postupci proracuna naprezanja i defonnacija. tijelo je visko- elastieno. Opee pretpostavke i osnovni elementi prorafuna 9 0 Ako defonnacije tijela ne ovise sarno opterecenju nego i 0 vremenu. Pod djelovanjem vanjskih sila realno se tijelo defonnira. tj. ravninski i prostorno. Realno tijelo rnozemo smatrati potpuno elasticnim sarno do stanovite granice opterecenja koja se naziva granicom elasticnostl.

Slika3. ne mij~~jaj. Unutarnje su sile intennolekularne sile unutar tijela. Male deformacije u matematskoj analizi promatramo kao beskonacno male velicine pa u izrazu za deformacije zadrzavamo sarno linearne clanove (geometrijska linearnost).1.u s~ iii. Bernoullia) na osnovi koje pretpostavljarno da ravni presjeci izvedeni u mislima prije deformacije ostaju ravnl i nakon deformacije. uvjeti ravnoteze postavljaju se na nedefonniranom tijelu. a u izrazu za deformacije zadrZavaju se sarno linearni clanovi. VANJSKE I UNUTARNJE SILE Pri rjesavanju vecine zadaca u znanosti 0 otpornosti materijala primjenjuje se hipoteza ravnih presjeka (hipoteza 1. Prema nacinu djelovanja vanjskih sila razlikujemo stati~ka i dinami~ka opterecenja. hidrostatski tlak na stijenke rezervoara itd. nazivamo vanjskim silama. a uzrokovane su djelovanjem drugih tijela. se n~. Kod teorije drugoga reda uvjeti ravnoteze postavljaju se na deformiranom izrazu za deformacije zadrZavaju se sarno linearni elanovi. One postoje uvijek (i kad nema vanjskih sila) i zahvaljujuci njima tijelo ima odreden oblik. Opterecenje koje djeluje u toku kratkog vremenskog intervala naziva se udarnim npterecenjem. to jest unutar cijeloga njegova volumena i u vecini slucajeva razmjerne su masi tijela (gravitacijske sile. Dlnamicka opterecenja mijenjaju se u kratkim vremenskim intervalima i izazivaju znatno ubrzanje konstrukcijskih elemenata. a uzrokovane djelovanjem vanjskih sila. Primjer je statickog opterecenja vlastita tezina konstrukcije.razlicite. Deformacije elemenata tehnickih konstrukcija pod djelovanjem dopustena opterecenja obicno su male u usporedbi s dimenzijama samih elemenata. Statieka oprerecenja konstrukciju opterecuju postupno. a to je stanje kada nema vanjskih utjecaja (sila. odnosno teorija prvoga reda.) (sl. . rastu od nule do konacne vrijednosti dovoljno dugo. Opterecenja koja se mijenjaju po periodicnorn zakonu nazivaju se perjodlckl promjenljiva iii ciklicka optereeenja. nema unutarnjih sila i promatramo sarno dopunske unutarnje sile popracene defonnacijama. Uzima se da. U znanosti 0 otpornosti materijala polazi se od neutralnoga naponskog stanja tijela. Velicine unutarnjih sila koje djeluju izmedu dviju bilo kojih cestica u napregnutom i nenapregnutom tijelu bi~ ce. u slucaju neutralnoga naponskog stanja. mercl~e.1). Povrsinske sile djeluju sarno u tockama vanjske povrsine tijela i ne ovise 0 masi tijela. sile inercije pri gibanju itd. 3. a mogu biti koncentrirane (djeluju na vrlo maloj povrsini tijela). temperature i slicno) na tije1o. Zato ubrzanje tocaka konstrukcije 1 slle. tj. Zato se u znanosti 0 otpornosti materijala deformacije tijela smatraju toliko malim da se mogu zanemariti promjene u rasporedu vanjskih sila zbog deformacija pojedinih dijelova tijela pa jednadibe ravnoteie postavljamo na nedeformiranom tijelu. tijelu. mozerno zanemariti. Volumenske sile djeluju na sve locke tijela. a u Sile koje djeluju na tijeio. au tijelu. uzrokovane gibanjem rnase. U znanosti 0 otpornosti materijala uglavnom se primjenjuje linearna teorija.. pritisak snijega na konstrukciju.znatno mijenjaju u toku vremena. Kod teorije treeega reda uvjeti ravnoteze postavljaju se na deformiranom izrazu za deformacije zadrZavaju se i nelinearni clanovi. a kad dostignu svoju konacnu vrijednost. iii kontinuirano raspodijeljene na odredenoj povrsini tijela. Opee pretpostavke i osnovni elementi prora~una 3.10 2. Vanjske sile mogu biti povrsinske i volumenske.

4).3. 3. Promatrat cerno stap koji se nalazi u ravnotezi pod djelovanjem prostomog sustava vanjskih sila (sI3.Tz .Mz . a jednaki su algebarskoj sumi momenata u odnosu na osi z iii y svih vanjskih sila koje djeluju s jedne iii druge strane promatranog presjeka.1) Sile koje se pojavljuju u presjeku stapa nazivaju se: N . M. Zamislimo da smo promatrano tijelo presjekli ravninom na mjestu na kojemu zelirno odrediti unutamje sile. Pri tom pretpostavljamo daje svaki dio u ravnotezi pod djelovanjem vanjskih sila koje djeluju na taj dio i unutamjih sila kao sila uzajamnosti izmedu odbacenog i promatranog dijela.12 3. Pri djelovanju vanjskih sila nastaju promjene oblika i volumena tijela i pojave unutarnjih sila. i My u nekom presjeku stapa djeluju u ravninama u kojima lezi os stapa (u ravninama okomitirn na ravninu poprecnoga presjeka). Nakon sto je deformacija tijela zavrsena i uno preslo u stanje relativna mirovanja. Rastavimo Ii glavni vektor R i glavni moment M na komponente u smjeru koordinatnih osi. Poprecne slle Ty i Tz u nekom presjeku stapa djeluju 1I ortogonalnome smjeru na os stapa i jednake su algebarskoj sumi projekcija na normale y iii z na os stapa svih vanjskih sila koje djeluju s jedne iii druge strane promatranog presjeka. odbacimo desni dio i odredimo sile u presjeku promatranoga lijevog dijela (sl. Ty T.poprecna sila M. Ako unutamje sile koje djeluju u promatranom presjeku reduciramo na teziSte poprecnoga presjeka. te da smo odbacili jedan dio. LM.moment torzije iii moment uvijanja My. My. Deformiranje tijela traje sve do trenutka izjednacavanja djelovanja vanjskih i unutamjih sila. Vektor momenta usmjeren je po pravilu desnoga vijka.-N i'i x Slika 3. Te sile odredujemo iz jednadzbi ravnoteze za unutamje i vanjske sile (3.3). LMv=O. M. a za promatrani dio postavljamo uvjete ravnoteze. postavljene za promatrani dio stapa. . Na taj nacin za svaki dio stapa mora biti ispunjeno sest uvjeta ravnoteze. . Unutarnje sile uvijek se pojavljuju u parovima.4. _x_ Slika 3. Pri odredivanju unutamjih sila koje su rezultat djelovanja vanjskih sila primjenjujemo metodu presjeka. ¥ LFx=O. LMz=O.nonnalna iii uzduzna sila Ty. Vanjske i unularnje sUe 13 Unutamje sile koje su rezultat djelovanja vanjskih sila definiramo kao povrsinske sile preko zamisljenih presjecnih povrsina u tijelu pa time zapravo ponasanje mnostva molekula zamjenjujemo nekim prosjecnim vrijednostima. M. u nekom presjeku stapa djeluje u ravnini presjeka i jednak je algebarskoj sumi momenata u odnosu na os stapa svih vanjskih sila koje djeluju s jedne iii druge strane promatranog presjeka.. Slika 3. R. dobit cerno sest komponenata unutamjih sila N. Momenti savijanja M. Vanjske i unutarnje slle 3. (3. ali suprotna smjera (sl. Moment torzije iii moment uvijanja M.1). do uspostavljanja ravnoteze sila za svaki elementami dio tijela. LFz=O.. Tih sest unutarnjih sila zajedno s vanjskim silama koje djeluju na promatrani dio stapa moraju osigurati ravnotezu toga dijela srapa. dobit cemo glavni vektor R i glavni moment M unutamjih sil~. za njega vrijede sva nacela i zakoni mehanike krutoga tijela. U tome istom presjeku desnoga dijela stapa pojavljuju se sile i momenti iste veliclne. Stap presjecemo ravninom E na dva dijela. 3.=O. Uzduzna slla N u nekorn presjeku stapa djeluje 1I smjeru osi stapa i jednakaje algebarskoj sumi projekcija na os stapa svih vanjskih sila koje djeluju s jedne iii druge strane promatranog presjeka.momenti savijanja. LF"=0.2). tj.2.

iii M" a sve ostale komponente unutarnjih silajednake su nuli (sl. U poprecnorne presjeku djeluje sarno moment torzije (uvijanja) M" a sve su ostale komponente unutarnjih silajednake nuli (sl.vi optereeenja §tapa: aksijalno opterecenje. kada je stap opterecen istodobno na dva.5a).F_.=r--~n Slika 3. U poprecnome presjeku djeluje sarno uzduzna sila N.7. F Slika 3.8). U ovisnosti 0 karakteru vanjskih sila koje djeluju na stap moguci su ovi osnovni slu~~je. Vanjske i unutarnjc sile IS Komponente unutamjih sila su pozitivne ako su im vektori usmjereni u pozitivnim smjerovima koordinatnih osi na povrsini s vanjskom normalom orijentiranom u smjeru koordinatne osi (sl. stap je opterecen na ras~ezanje iii vlak (sl.7).=. 3. Stap je opterecen na "clsto savijanje" ako se vanjske sile svode na spreg sila koji djeluje u ravnini u kojoj lezi os stapa. U praksi cesto imamo posla sa slozenlm opterecenjirna. 3. U poprecnorne presjeku postoji sarno poprecna sila T.3). 3.4). 3.. Stap je aksijalno optereeen ako se vanjske sile svode na sile usmjerene uzduz osi stapa. 3. ~ ~ __ I I --lI___. 3. Slika 3.8. smicanje (odrez).5b). a sve su ostale komponente unutarnjih silajednake nuli. odnosno ako su im vektori usmjereni u negativnim smjerovima koordinatnih osi na povrsini s vanjskom normalom orijentiranom suprotno od koordinatne osi (sl. U poprecnorne presjeku djeluje sarno moment savijanja My.6. Ako je u presjeku Nusmjerena u smjeru vanjske norma Ie (N) 0). Vanjske I unutarnje slle 3.14 3. tj.6).5. . -c. . uvijanje (torzija) i savijanje.. tri iii vise osnovnih nacina opterecenja. Stap)e opterecen na smi~anje (odrez) ako se vanjske sile mogu reducirati na dvije sile okomite na os stapa s rnalim razmakom medu smjerovima djelovanja. ~ I I Slika 3. a ako je pak u presjeku N usmjerena suprotno od smjera vanjske normale (N < 0). I : Stap je opterecen na torziju (uvijanje) ako se vanjske sile svode na spreg sila u ravnini okomitoj na os stapa. a sve su ostale komponente unutamjih silajednake nuli (sl. 3. u poprecnome presjeku postoji vise komponenata unutamjih sila. stap je opterecen na pritisak iii tlak (sl.

paskal (Pa).12 = a xx + r XI' + r . Indeks n oznacava ovisnost naprezanja 0 orijentaciji ravnine presjeka u prostoru.rz ' 2 2 2 1Px (4.A naziva se srednjim naprezanjem . takvo stanje naprezanja tijela naziva se homogenim.1.1) 4.z) presjeka izdvojili elementamu povrsinu t.A na koju djeluju unutamje sile koje mozemo reducirati u tocku C na glavni vektor M i glavni moment Ako je ravnina presjeka okomita na koordinatnu os x..A.z) presjeka s nonnalom ii. a ne ovisi 0 koordinatama x.A dA (4.2) (4. Slika 4. z Pretpostavimo da smo oko tocke C(x. z tocaka tijela. (I Pa = I N/m2). Pn = Pn (x. Za razlicito orijentirane ravnine polozene kroz tocku C(x. Kvocijent WI M i povrsine t. Vektor punoga naprezanja p" moze se rastaviti na komponente: p" pri cemu je = P IU i + P ~v j + P rtz k. onda gra- nicnu vrijednost Ako se povrsina elementa t. (4. (lim tekstu necemo razmatrati.A.1. Buduci da je I Pa vrlo mala velicina. rl7 i a zz' r ~T' r zy (sl.1).. Pojam naprezanja i komponente naprezanja nazivamo punim iii totalnim naprezanjem u tocki C(x.y.2. 4.y.A .5) _ M Pn .z) prerezali na dva dijela (sl. Zamislimo da smo tijelo ravninom B kroz tocku C(x.z). Raspodjela unutamjih sila po povrsini presjeka zasad nicime nije odredena. M~O W = 0) t.1. Orijentiramo Ii ravnine presjeka okomito na koordinatne osi y i z.A pa ga u daljem Pri tomje: na elementu pxx=ax. njegovo djelovanje na prvi dio (1) moramo nadomjestiti silama na ravnini presjeka (sl.y.4) Slika 4.z) dobit cemo razlicite vektore punog naprezanja: Promatramo cvrsto tijelo koje se nalazi u ravnotezi pod djelovanjem vanjskih sila. Napregnuto stanje tijela naziva se skup stanja naprezanja u svim tockama tijela.3) Vektor punog naprezanja P moze se rastaviti na dvije komponente: nonnalnu an (normalno naprezanje) koja je upravljena okomito na element plohe t. na isti nacin dobit cerno na svakoj od tih ravnina tri komponente naprezanja: ayy . u tehnickirn se proracunima naprezanje obicno mjeri u megapaskalima (I MPa = 106 Pa = 106 N/m2 = I N/mm2).4). 4. ryx. tako da je: (4. Pojam naprezanja i komponcntc naprezanja 17 u sebi tocku C. Polozaj ravnine presjeka odreden je vektorom vanjske nonnale ii.r = t.2).A i tangencijalnu r n (posmtcno naprezanje) koja lezi u ravnini t. Naprezanje ima dimenziju sila/povrsina i mjeri se jedinicom .3) ~it.A tezi nuli s t. ANALIZA NAPREZANJA 4. Ako odbacimo drugi dio (II). Ako vektor punoga naprezanja ovisi sarno o vektoru ii. . A In I Skup vektora punoga naprezanja na svim ravninama polozenirn kroz promatranu toeku tijela odreduje stanje naprezanja u toj tocki tijela. 4. y. -=- ~F dft t.' pxy=rXY' pxz=rxz povrsine t. komponente vektora punog naprezanja postajujednake normalnim iii posmicnirn naprezanjima na toj ravnini (sl.y.A: Kvocijent site t. 4.y.A stalno smanjuje zadrzavajuci p n = M~O 11m .4.

Diferencijalne jednadzbe ravnoteze [aij]= ["n Tyx Tzx Txy 0yy T ~l' T . . a razlike se mogu izraziti na nacin diferencijalnih prirasta na razmacima dx. Tyx Tzx r aw = ["" 0yx a~y azy a xz] a). a drugi indeks oznacuje smjer same komponente naprezanja. Ako vektori punog naprezanja za sve rnoguce presjecne ravnine Ide u jednoj ravnini. Pretpostavljamo da postoje volumenske sile s komponentama Fx. (4. govorimo 0 ravninskom stanju naprezanja. o x Vidimo da su nonnalne i posmiene komponente naprezanja velicine koje za poblize oznacavanje imaju dva indeksa. F.Fx = 0 dobit cemo: . koje djeluju najedinicu volumena. Pri homogenom stanju naprezanja na usporednim pobockama paralelopipeda djeluju komponente naprezanjajednake velicine (sl. 4.2.a. :2:. Za promatrani paralelopiped mora biti zadovoljeno sest jednadzbi ravnoteze: :2:.5. 4.2.t:v r xz Tvz ] azz = ["'Tvx Tzx ay T". U opcern slucaju komponente su naprezanja neprekinute funkcije koordinata a li = a ij (x .rz ] 'fyz iZI [a ij]= [. x z z Slika 4. :2:. Na osnovi prve jednadzbe :2:.4) nonnalno naprezanje mozemo oznaciti sarno jednim i~deksom koji oznacuje smjer vanjske nonnale ravnine na kojoj djeluje nonnalno naprezanJe pa mozemo pisati a xx = a x' a Vy = a v ' a zz = a s : Stanje na~re~nja ~ t~ki napregnutoga tijela potpuno je odredeno s devet komponenat~ naprezanja koje djeluju na tn uzajamno okomite ravnine. Elementijednog ponente naprezanja u jednoj ravmm.~rvi indeks ozn~cuje.uJu u neganvmm smjerovirna koordinatnih vanjskom nonnalom onjentiranom suprotno od koordinatne osi (sl. krace. U skladu s oznakom an u izrazu (4.dJel. a ako su svi ti vektori kolinearni. dz (sl.Fy koju nazivamo matricom tenzora naprezanja iii. vee su te komponente razlicite. 4. T. Buduci da su bridovi paralelopipeda diferencijalne velicine. z) pa na usporednim pobockama paralelopipeda ne djeluju komponente naplezanja jednake velicine. mozemo uzeti da su naprezanja na pobockama paralelopipeda raspodijeljena jednolicno. Uzimam? da ~u k~mponent~ naprezanja a ij pozitivne ako djeluju u rovuna ~oordmatmh OSI n~ p~vr~ml S va_nJs~omn?nnalom orijentiranom nat~e os I.. y x -~ o z Slika 4.vz az '"] naprezanja..5). Analiza naprezanja 4."F 18 4. a mozemo ih prikazati u obhku kvadratne matrice Slika 4. a . dy. (4.y.3. :2:. Vektori punog naprezanja za sve moguce presjecne ravnine kroz danu tocku napregnutog tijela oblikuju u opcem slucaju prostorni snop pa se takvo najopcenitije stanje naprezanja naziva prostorno stanje naprezanja.Mz =0.7). normalno je tlacno naprezanje (pritiskuje presjecnu ravninu).7) azx azz retka predstavljaju kornpozitivnim smjeu smjeru koordiosi na povrsini s Komponenta na- Prvi indeks ~dre~uje r~dak.. dy.M x =0 :2:. dz. 0 Iinijskom stanju naprezanja. F".6) Iz tijela koje je u stanju ravnoteze izrezan je beskonacno mali paralelopiped velicine dx.My =0 :2:. tenzorom Komponente tenzora naprezanja oznacuju se i ovako: r1y Txv T zy . = 0. odnosno ako .Fx =0. ~ ~rugi stupac.Fz = 0.6). Difercncijalne jednadibe ravnoteic 19 y prezanja + a j djeluje u smjeru vanjske normale pa je to normalno vlacno naprezanje (rasteze presjecnu ravninu).8) .! (4. smjer vanjske nonnale ravnine na koju djeluje ta komponenta. 4. .4.

20 4. a one su prikazane na slici 4. dxdz dy = O.r zr dx dy ) + F. dobije se odnosu .7).a .7.6. Analiza naprezanja 4. Nakon sredivanja dobivamo: -+-+-+F ax ay az aa x ar yx ar zx x =0 dy ar xv aa y -'-+-' ax ay _____£_ +-'-+F = 0 az Y ar zy (4. onda se indeksj ne mijenja. = O. Od sest jednadzbi ravnoteze (4..=O i=x.r dx dy dz dx dz + ZT arzx + _~ dz dx dy . = 0 z Slika 4.z). Moment u odnosu na os Zo davat ce sarno posmicne komponente naprezanja okomite na tu os.9) ar + _'-vz + __z + F ar aa ax aY az z = O. 2 U Ako se ova jednadzba podijeli s dx dy dz i zane mare diferencijalni prirasti na osnovne velicine (r xy i . diferencijalne mozemo prikazati u opcem obliku: -+F.y . Slicne jednadzbe dobivamo i za druga dva smjera.ryx).8) preostalo je jos zadovoljiti tri jednadzbe momenata.y.r + (r dx ) dy dz . dy x z Kroz teziste paralelopipeda postavimo os Zo koja je usporedna s osi z. dy Slika 4.10) (T'" + a:.r + -~ . Iz uvjeta ravnoteze da je '2:. (4.M.Z jednadzbe ravnoteze (4.9) dobivamo: aai} ai J ' U= x.r j'r + _' ay 2 r - ryx Ako izaberemo i drzimo cvrsto odredeni smjer.2 .8.6) i (4. Slika 4. z Uzimajuci u obzir oznake (4.y dx ( ar yx) dy dx dz -dy dx) dy dz ~ + xv dy dz . Dircrcncijalne jcdnadtbe ravnoteze 21 aa ( a .2. a indeks i prima sve moguce vrijednosti i po njemu se provodi sumiranje.8.r dy dz + (ar + _'r yx '~~ YX dy ) dx dz .

Matrica tenzora naprezanja ima oblik: [aij]= [a« xy a a xz a ~v ayy avz a.n) + T yz + a z cos (z. analogno.vz - a« ]-l"' T -.y. az T (4.a naprezanja 4. dobivamo i za ostale dvije jednadzbe ravnoteze r.n)."!' Pny 1 pnz: P. Na kosoj p.n) - T zx dAn COS (z..Fy = 0 i }J'z = O.22 'xv 4.14) Na medusobno ortogonalnim pobockarna tetraedra poznate su komponente naprezanja (odnosno za danu toeku 0 poznatje tenzor naprezanja).11) y i. (4.3.obock.okomitu na os y s dAy. Iz prve grope jednadzbi ravnoteze (4.11).n)+av pnz = T Xl cos (x.15) rnozerno prikazati u opcemu Uzimajuci u obzir oznake (4.10) slijedi da je homogeno stanje naprezanja moguce sarno u slucaju kad nema volumenskih sila.!.n) (4. broj se nezavisnih komponenata tenzora naprezanja smanjuje.n) cos(z.7). Clan s volumenskim silama u odnosu prema ostahm clano~ma mala je velicina visega reda pa se rnoze zanemariti. okomitu na os z s dAz i povrsinu kose pobocke tetraedra s dAm dobivamo: dAx=dAn cos (x. Volumen je tetraedra 1/3dhdAn. dh dA 3 II a X dA cos (x. stanje naprezanja u nekoj tocki tijela odredeno je sa sest komponenata naprezanja.z). dAz=dAn cos (z.n) .3.9).jednadZbe obliku: .n) 4. dA y=dAn cos (y. gdje je dh visina tetraedra rac~najuci od ishodista. cos(y.6) i (4. a on ima sest razlicitih komponenata naprezanja.13) izrazavaju zakon 0 uzajamnosti posmicnlh naprezanja: u dvjema medusobno okomitim ravninama komponente posmicnih naprezanja koje su okomite na presjecnicu tih ravnina jednake su po velicini i usmjerene su prema presjecnici tih ravnina iii od nje (sl.n).j=x.O do ravnine ABC. yz i zx i cetvrte kose s vanjskom normalom Ii (sl.f:. 4.12) i (4.12) U opcemu obliku ove izraze rnozemo prikazati ovako: "» =Tj.n).n) Pny =r-':V cos (x.t' dA n Dobili smo da je tenzor naprezanja simetrican tenzor drugoga reda. 4. Iz jednadzbe ravnotde}J'x = Odobivamo: P n. Buduci da su posmicne komponente naprezanja s jednakim indeksima jednake. mozemo odrediti komponente naprezanja koje djeluju na bilo kojoj ravnini polozenoj kroz danu tocku tijela i nagnutoj prema spomenutim ravninama. Oznacimo Ii povrsinu pobocke tetraedra okomite na os x s dA".n) +"vx cos (y.15 ) Ako znamo sest komponenata naprezanja u tri medusobno ortogonalne ravnine. Analogno. Prema tome. + F x . (i:. Anali7.:v T-':V 'xz ay a zz Tyz xz] ryz . 'rii 'C'jj Slika 4. i.j.10).13) Jednadzbe (4.Tyx dAn " COS (y. Jednadzbe transfonnacija + r zx cos (z.n) = o. Zamislimo da je unutar napregnutoga tijela u okolici promatrane proizvoljne tocke 0 izrezan beskonacno mali tetraedar koji se sastoji od tri pobocke u ravninama xy. Za komponente vektora punog naprezanja Pn dobivamo: Pnx = a x cos (x. za ostale dvije jednadzbe momenata: t r zy = 'yz r xz = r zr' (4.n).obocki ABC treba odrediti vektor punog naprezanja Pn kojega su komponente p. Jednadtbe trandormadja 23 = Tyx (4. (4.e su tetraedra diferencijalnih velicina pa se moze uzeti da su po njrma naprezanja jednolicno raspodijeljena.9. trima normalnim i trima posmicnim komponentama naprezanja.n)+Tzy cos (y. (4.

.--- I 24 4.z L oij cos(i. cos (y.V)+T zx cos (z.v)+Oy cos ' (y. cos ' (x.v)+2[oxl' cos (x.6) i (4.Z Pnj cos(j. v) cos (Z. skup komponenata naprezanja na trima medusobno okomitim ravninama.u)= iJ =x.'Z (y.u) + (y.n). koji.v) cos (x.v)cosU. (4.u) + o .y.r.3.V) cos (z. dobivamo: o.u)]+ Tyz [cos + cos (z.v)cos(y.U)] (4.U)]+Ozx (z .v) cos (y.v Velicine tih ko~nponenata dobiju se projiciranjem osi u. tako da se os v podudara s vanjskom normalom ii.I'.23) + T.v XI'] [a( = T -':1' T xv }. Analiza naprczanja Pnj 4.Z cos (i. u (4.. odreduje slmetrican tenzor drugog reda.u) +Tx.v gdjeje: o kl 2: =X.v)+Pn.1'. (4.18a) Dobiveni izraz (4. 4. z P nj cos U).U)]+ a. dobivamo: Oy =o .19) odnosno T.v)+ozz cos2 (z. v) cos (y. kao sto je vee receno nazivamo. v) cos (z.v) cos (y.v) cos (z. (4.«) + 0 zz cos [COS (Z.w)= 2: iJ=x\v. = 0 xr cos (X.. w).V) cos (y.11). v) cos (X.V L "» . v. v) + y a.v)cos(z.u).18b) y Posrnicno je naprezanje: Tvu= j =x L LV. polozenima kroz tocku napregnutoga tijela.z). (4.U) + +cos (z.V)+2[T>:v a cos (x. 0y (4.w). P nz u srnjeru koordinatnih Oy=Pnxcos(x. stanje je naprezanja ravninsko. Tenzor naprezanja irna oblik Uzimajuci u obzir oznake (4.16).16) J TVII = 0 X cos (x. (k.=Oxx cos 2 (x.U) + o -':1' [COS (x.I). Ravninsko je stanje naprezanja odredeno trima komponentama naprezanja (sl.vz cos (y.--.v) cos (x.v)+Pn.Z o ij cos (i.u) + cos (x.v) cos (j. Prema tome. (j = x.v)+oz cos ' (z.u)].v) cos (x. = iJ =x.7). b) . v»).22) jednadzba je transformacija komponenata simetricnog tenzora drugoga reda pri prelasku izjednog koordinatnog sustava u drugi.v) cos (y.v) cos (x. tenzorom naprezanja.1 = u. v) + 0 IX cos (z .22) ako za Pni uvrstimo izraz (4.U) + avy cos (y.v) cos (z. w. Jcdnadtbc transformacija 25 = i=x :v.v) cos (y.21) P nx' P ny .v) + + avz cos (y. komponenata punog naprezanja Jednadzbe transfonnacija mozerno napisati u opcemu obliku cos (V. v»).v)cosU. Ako komponente naprezanja u nekoj tocki za bilo koju presjecnu ravninu Ide u jednoj ravnini.«) + x x + cos [cos (y. (4.17) = 0 k' 0 kl = T kl za k~ I odnosno O.11. v) cos (v. v) cos (x.v)+ 0JJ' cos ' (y. .cos (z. a kk (4.u)+ +0z cos (z..u)+ Ako na kosoj pobocki tetraedra ABC postavimo pravokutni koordinatni sustav u v w. (4.20a) z iii a) Slika 4.v) cos (Z. v.k) cos U . a osi u i w da leze u ravnini onda vektor puno~a naprezanja ponente naprezanja: mozerno rastaviti na nonnalnu i dvije posmicne kom- ABC cos (y.V) cos (z .v [cos (x.U) + COS (X.V) cos (X.U)]+T~f [cos (z. z L Pn 0 ij cos (i..Z v» cos(i.v) cos (X.v).v) = ~ L j =x •.20b) Jednako dobivamo: P2 _ 02v n- + fvu + 2 fVM" 2 Tvw= 2: = iJ P"j cosU.

27) o u = 0 x cos2 cp.:v cosCP+Oy a za normalno naprezanje: Oil-OX Uvrstimo Ii ovamo relacije cos dobivamo: 2 _ cos 2 CP+Oy sin .u) + Oy cos 2 (}I. _ x 011 - 0X cos =ox 2 (x.u ravnini presjeka s normalom ii koja se poklapa s osi v djeluje normalno naprezanje. (4.28). Buduci da vektor punog naprezanja P n za proizvoljnu presjecnu ravninu s normal om ii ima smjer osi x.29) Glavna naprezanja Kod ravninskog stanja naprezanja u presjecnoj ravnini s normalom ii koja se poklapa s osi u djeluje normalno naprezanje (sl.31) cos (}I.u) = coscp. (4.sin cp. sin 2cp + r xy cos2cp.11 b slijedi: cos (x.u)cos(x. a normal a presjecne ravnine ii lezi u ravnini x y i s osi x zatvara kut cp (sl.14a) (4.u) Pnv = r .u) cos (y.cos2cp). 4. cos (x.omponentom naprezanja. npr.20) za normalno i posmicno naprezanje na kosoj ravnini dobiva se: _-. 0 x' a os tale su komponente tenzora naprezanja jednake nuli (sl. (4.12. tj.30) posrnicno je naprezanje: Ox' r uv =--2 sin 2 cpo (4.v)+ov [cos (x. (4. cos (}I.25) z Slika 4.33) (4.(1.1')].' = Oy -ox 2 .13.32) Pny ='l"-. Na osnovi izraza (4. + cos (}I.15) za komponente vektora punoga naprezanja u kosoj ravnini dobiva se: Pnx = Ox cos (x. 4.26) + r xy lz slike 4. sm •2 1 cp= .v) = . y y + ryx + Oy cos (}I. Stanje je naprezanja u nekoj tocki linijsko ako naprezanja za bilo koju presjecnu ravninu imaju isti smjer.T 26 4. Analiza naprezanja 4. . Na rnedusobno okomitim ravninama poznate su komponente naprezanja. 4.11 b).30) a buduci da je f3 = 90° + cp.4. (4. Slika 4.v) + (4.35) .u) + 2 r -.u) cos (x . Glavna naprczanja 27 Elementami volumen ima oblik trostrane prizme debljine jednake jedinici.34) Slicno dobivamo i za posmicno naprezanje: r u. r llV cos(x.u) cos (}I.27) je Pn = 0 x coscp Prema izrazu (4.:v cos (x. a prema izrazu (4.u) cos (}I. 2 CP+'l"xy sm2cp.24) v x a iz izraza (4. cos (}I. normalno je naprezanje u presjecnoj ravnini: (4.u) Takvo stanje naprezanja u promatranoj tocki odreden~ je jednom k.18) i (4.28) Jednadzbe transformacija za ravninsko i linijsko stanje naprezanja mozemo dobiti i izravno iz uvjeta ravnoteze izrezanog elementa. 2 4.v) = coscp.12).(I + cos2cp).4. da su kolineami. 2 1 cp= .V) (4. to je Ip n I = P nx' a na osnovi izraza (4. pa za komponente vektora punog naprezanja dobivamo: Pm: =ox cos cp+ ryx sincp smcp.'ur--'.u). (4.u) = sin cp.u) cos (}I. U ovom slucaju koordinatna os u podudara se s vanjskom nonnalom ii.rv cos (x.

ojima. sin2rpo' a) Slika 4. Komponente naprezanja u presjecnoj ravnini ovise vrijednosti nonnalnih naprezanja dobit cemo iz uvjeta: 0 polozaju nonnale n.14. 2' + ax .38) Smjerovi glavnih naprezanja odredeni su izrazom (4. Glavna naprezanja 29 I v ii I I zakljucujemo da uvijek postoje dvije medusobno okomite glavne ravnine u k. Maksimalno naprezanje ima pravac koji Idi izmedu dijagonale barski veeega normalnog naprezanja (sl.2' Ako pravae AB koji spaja vrhove kvadrata prema kojima djel~~u posmicn. tj. se p~javljuju ekstremne vrijednosti nonnalnih naprezanja.28 v v 4.37) slijedi da nonnalno naprezanje a prima ekstremnu vrijednost u ravnini u kojoj je posmicno naprezanje jednako nuli.34) i (4. odnosno rpo +"2 prema osi x odredene su izrazima: al = n a x + a .15. maksimalno naprezanJe al 1 rmrumalno a2' Velicine glavnih naprezanja sto su usmjerene pod kutem rpo. Ravnine u kojima ne djeluje posmicno naprezanje nazivaju se glavne ravnine.39) v x Or ax -a" 2 .4. tako da je a 1 ~ a 2' II Pravei glavnih naprezanja nazivaju se glavnim osima ravninskog stanja naprezanja i odredeni su iz izraza (4. Ekstremne Slika 4. Analiza naprczanja 4.35). Taj se izraz nazi va prvom invarijantom naprezanja..37) tg 2rpo = ---'Iz relaeije 2rw (4. dobiva se: (4.a naprez~nja r xv (sl. 4. iJ.16). a normalno naprezanje istodobno je i puno naprezanje. dobiva se: all+av=ax+ay' (4.a v 2' eos2rpo +r~r sin2rpo (4.39).37) Ako se ovi izrazi uvrste u izraze (4. odreduje predznak druge derivaeije a II ax -ay . b) Iz slike 4. posmika i alge- a2 Koja od njih odgovara maksimalnom naprezanju.16) nazovemo dijagonalom posmika. 4. u kojoj se smjer vektora punoga naprezanja podudara sa smjerom vanjske nonnale.40) Iz izraza (4. I5. na kojoj je prikazan izraz (4. a nonnalna naprezanja koja djeluju na tim ravninama i ekstremne su vrijednosti nonnalnih naprezanja nazivaju se glavna naprezanja i oznacuju se ali a 2' a 1 je maksimalno. (4.moze~o POSt~vlt1ovo prakt~cno pra~l10 za odredivanje pravea maksimalnog naprezanja..38) dobiju se ove relaeije: Ako se zbroje izrazi (4. koje se najlakse dokazuje pomocu Mohrove kruznice naprezanja. a a 2 minimalno nonnalno naprezanje.36) Gomji izraz pokazuje daje kod ravninskog stanja naprezanja zbroj nonnalnih naprezanja koja djeluju na dvije rnedusobno okomite ravnine stalan i ne ovisi 0 izboru koordinatnog sustava. eos2rpo-r9.38) koji daje dvije vrijednosti.

16. cos~o=ax cOS~O+T_I~ sin~o sin~o+Txl' cos~o' Pny =o .~osn~icna_naprezanja.43) cos ~o + Tyx sin ~o = 0 sin ~o + T.n)+(az-am) = 0.42) dobivamo: T 1. .n)=O cos (z. (4.30) i (4.n) = 0 cos(z. . 4 sto znaci da nonnala na ravninu ekstremnih posmicnih naprezanja raspolavlja pravi kut izmedu pravaca glavnih naprezanja.v a.14b).vz slijedi izraz za smjer nonnale na ravninu na kojoj djeluju ekstremna posmicna naprezanja: cos(y.42) U opcemu slucaju u tim ravninama mogu se pojaviti i normalna naprezanja.44) (a a y- 2 x cOS2~.) =ay =± 1 2. Prema izrazima (4. Slicnim postupkom dobivamo ekstremne vrijednosti posmicnih naprezanja. tg ~o = a·-a I X Tx. Prema izrazu (4.41) .41) Tyx Kod prostornog stanja naprezanja odredivanje smjerova i velicine glavnih naprezanja znatno je slozenije nego kod ravninskog stanja naprezanja.38) i (4.oJoJ ne pos~oje.am) t-J =x\v.n)+T. Glavns naprezanja 31 (4.n) + T zr -am) cos(y.a 2)' u ravninama ekstremnih posmicnih naprezanja ne pojavljuju se normalna naprezanja i govorimo 0 stanju ~istog posmika.Z L aij cos(i. a za a. a puno naprezanje i nonnalno naprezanje podudaraju se po velicini i smjeru Pn = no a.-Txv sin2~. U specijalnom slucaju.17).ay (4.n) (4. Pornocu izraza (4.n)=am cos (j. Pretpostavit cemo da nam je u beskonacnome skupu kosih ravnina koje se mogu poloziti kroz promatranu tocku tijela poznata glavna ravnina na kojoj ne postoje posmicna naprezanja.) 2 + 4 T xy 2 (4.n). zatvara ~ OSIx. -a2 2 cos ~o = 0 i odatle slijedi izraz za smjer gJavnog naprezanja a.) (a y . i nazivamo ih glavnim posmicnim naprezanjima. Iz uvjeta: iJ T uv a."I (ax - al.avnma na k.2 =+ a.4. dobivamo: ~.30 4.a. 9 iii: TI.n)+(ay TXt cos(x. Analiza naprezanja 4.42) dobivamo: tg2~. (sl. 4.=2 Pnj = odnosno: (a x .45) Txy cos(x. Za komponente vektora punoga naprezanja dobivamo: A~o u izraz (4. = a" dobit cerno kut ~ot sto ga pravac glavnoga napre~nJa a. =2~o odnosno: Slika 4.uvrstimo a. . a puno naprezanje i nonnalno naprezanje podudaraju se po velicini i smjeru Pn = no am (sl. +-. (II < (I. ) =0 cos (x. 4.2 pnx=a. kada je prva invarijanta naprezanjajednaka nuli (a 1 = .n)+Tzy cos (z.= ~o +-. Cistirn posmikom nazivamo stanje naprezanja kad na stranicama elementa postoje sarno posmicna naprezanja.a. = a2 debit cemo kut ~02 sto ga pravac glavnoga naprezanja a2 zatvara s OSIx.27). 2 1C Smjer glavnih naprezanja mozemo odrediti i ovako. a normalna su naprezanjajednaka nuli.n) + Tyx cos (y. ·tg2~o =-1 1C paje 2~. Ekstremna posrnicna naprezanja oznacavamo s T. Pretpostavit cemo da nam je poznata r. sin~o Nakon sredivanja dobivamo: (a x .

a a) minimalno je cos2 (i. al gdje je am jedno od glavnih naprezanja u promatranoj tocki napregnutoga Za normalu ii mora biti ispunjen uvjet kompatibilnosti: tijela. r ~)I = O.49c) +2T-.46). rjesenjem tih jednadzbi dobivamo kosinuse smjerova sto ih pravac glavnoga naprezanja am (m = 1. Stanje je naprezanja u promatranoj tocki jednoosno iii linijsko.48) trecega stupnja uvijek su realna i predstavljaju velicine glavnih naprezanja (a. onda je jedan od korijena jednadzbe (4. (4. zbog odnosa (4.n) = I.51) i posmicno naprezanje z ax 'fyx Tzx T zy = ax az I) = Txv ay 'xz o. y i z.2. (4.48) (4. tako da je jedino rjesenje moguce ako je determinanta sustavajednadZbi (4.3) u jednadzbe (4.48) moraju biti invarijantne velicine. onda jednadzba (4.(4. (4.2. . Buduci da su prve tri jednadzbe po cos(i. 4. Na kosoj ravnini djeluje nonnalno naprezanje.a2.y.n). (4.3) zatvara s osi x. Tako u opcem slucaju prostomoga stanja naprezanja kroz svaku tocku napregnutoga tijela mozemo poloziti tri medusobno okomite ravnine na kojima ne postoje posmicna naprezanja.32 4. x A z Slika 4.. Prema tome. Prva invarijanta naprezanja izrazava daje zbroj nonnalnih naprezanja na bilo koje tri medusobno okomite ravnine stalna velicina i jednaka je zbroju glavnih naprezanja. gdje je II = a .n) . . h u jednadzbi (4.''L1.J\.:y Tyz Tzx =».46). Glavna posmiena naprczanja 33 tj.o 2 . 2 • -':Y' ryZ (4.49b) Glavna posmicna naprezanja Razvojem detenninante dobivamo kubnu jednadzbu: am .17. o . glavna su naprezanja velicine karakteristicne za stanje naprezanja u promatranoj tocki pa ne smiju ovisiti 0 izboru koordinatnoga sustava.45) i (4.r + 0v + a Pretpostavit cemo da se u promatranoj tocki smjerovi glavnih naprezanja a I . velicine 110/Z. druga (kvadratna) i treca (kubna) invarijanta naprezanja. Glavna naprezanja ~ ~:) )\ (~V'R Sre4i~nji odjel 2J '--".z Uvrstimo Ii jedno od glavnih naprezanja am (m = 1.50) U nekim slucajevirna invarijanta naprezanja moze biti jednaka nuli. Te se velicine nazivaju prva (lineama).48) ima dva nulta korijena i sarno je jedno od glavnih naprezanja razlicito od nule.n) homo gene jednadzbe a usto kosinusi smJ~r~va. tj.49a) (4.48) jednak nuli pa je stanje naprezanja ravninsko iii dvoosno. Ako je h=O. J~dnadZbe.I) = 0. . Medutim.a) podudaraju sa smjerovima koordinatnih osi x.: ax .45) jednaka nuli.M~tI. npr.am Txy Txz Tyx Tzx ay Tyz =o . Ako je istodobno 12=h=O. y. relacijom: ~ri korijena jednadzbe (4.< Gupca . (4.cos(i.. cos(z. Analiza naprezanja 4.52) Ako iz jednadzbe (4. Velicine komponenata tenzora naprezanja a".46) sadrze cetiri nepoznanice: glavno naprezanje am i tri njegova kosinusa smjera cos(i.II am 3 2 + 12 am . =o .z.45) i upotrijebimo sarno dvije od tih triju jednadzbi kojima pridruzujerno jednadzbu (4. z.18): (4.47) «. r~ + a.ne mogu istodo~no biti jednaki nuli. a nonnalna naprezanja imaju ekstremne vrijednosti (maksimalne i minimalne) za promatranu tocku. '.' = o.46) I ~ a 2 ~ a 3' maksimalno je nonnalno. 2: i ==x l~' oznacavamo tako da je a nonnalno naprezanje.n). prema izrazu (4. i = x. T.5.22) ovise 0 izboru koordinatnoga sustava i pri rotaciji se koordinatnoga sustava mijenjaju.52) eliminiramo jedan od kosinusa smjerova.5. (4.a) u tri medusobno okomita smjera.

30) Ako je a I > a 2> a 3' onda je najvece posmicno naprezanje jednako polurazlici najvecega i najmanjega glavnog naprezanja i djeluje u ravnini koja raspolavlja kut izmedu najvecega i najmanjega glavnog naprezanja (sl.18.(al +a2).19).20.59) 1 (4.52).58) kvadriramo i zbrojimo. odnosno taje ravnina okomita najednu od glavnih ravnina i s drugim dvjema glavnim ravninama zatvara kut 45°.57) t'.n) i cos(y. Ekstremna posmicna naprezanja koja se nazivaju glavna posmicna naprezanja i oznacuju se t. pr smi~nih naprezanja. U svakoj tocki napregnutoga tijela imamo sest takvih ravnina jer kutove mozemo nanositi na razlicite strane od glavnih osi. 2.cos ' (x. Stika 4. 3) djeluju u ravnini koja prolazi jednorn od triju glavnih osi naprezanja i s druge dvije glavne osi zatvara kut 45°. dobit cemo da 'l'nkao funkcija ovisi sarno Iz uvjeta za ekstrem funkcije 'l'~ ('l'~) ----::----'-"-'---:: =0 0 4. U ravninama u kojima posmicna naprezanja primaju vrijednosti (4. Mohrova kruznica za ravninsko stanje naprezanja 35 (4. jednaka poluzbroju odgovarajucih glavnih naprezanja: . onda su komponente naprezanja u kosome presjeku prema izrazu (4.n).18).53) 4.n) = 1.19. prema kojemu j~ p~sml~no.\~\" • dobiju se vrijednosti koeficijenata smjerova za koje posmicna naprezanja primaju ekstremne vrijednosti. (I) v Slika 4. a [cos (y. dobit cemo jednadzbu kruznice u koordinatnome sustavu a. dogov?: za predznak.n) . (3) a u = al +a2 2 + al - 2 a2 cos2ip (4. a negativno ako nonnalu treba rourau supro~~ smjeru glb~nja tazaljkena satu (sl. r: (4.55) Ako su u promatranoj tocki napregnutoga tijela ~ana glavna n~prezanja ah a2.6. Analiza naprezanja 4.55) djeluju takoder normalna naprezanja koja su. 34 cos2 (z.n)] o (4.¥*.cos2 (y.29) I (4.6. prema izrazu (4.51). naprezanje ~zltlvno a~o vanjsi ~ nonnalu treba rotirati za 90° u smjeru gibanja kazaljke na satu ~a ~l se poklopila sa s~Je rom osrnicnog naprezanja. (i=l. 2 Ako izraz (4.56) .n)] . 4. a a [cos (x. dobit cemo da su ekstremna posmicna naprezanja jednaka polurazlici glavnih naprezanja: l'l'I=± l'x)' =- Slika 4. Mohrova kruznica za ravninsko stanje naprezanja dva kosinusa smjera: cos(x. Za Mohrovu kruznicu naprezanja usvoj~n je poseban.n). Uvrstimo Ii kosinuse smjerova koji odreduju tih sest ravnina u izraz (4.58) r uv = al -a2 2 sin 2ip . Pri takvu dogovoru za predznak posml~llIh naprezanja zakon uzajamnosti prima oblik: (4.54) Ravninsko stanje naprezanja moze se prikazati graficki Mohrovom kruznicom naprezanja. 4. : a2 -a3 2 ' 'l'2=± a)-at 2 ' 'l'3=± al -a2 2' ] (4.

60a) =N n N' n =R sin(2"'+2"'o)=R 'r 'r: sin2tp cos2tpo +R cos2tp sin2tpo (4. kao i primjena Mohrove kruznice naprezanja na odredivanje komponenata naprezanja u proizvoljnome presjeku s normalom u. a Isto je tako r U\' u = a X +ay 2 + a X . bilo je potrebno usvojiti poseban dogovor za predznake posmicnih naprezanja (sl. - 2 a 2 . povlacimo paralelu s nonnalom x. Da bi gibanje tocke na Mohrovoj kruznici imalo isti smisao kao rotacija nonnale presjeka. a sre d'rste Je kr uznice u toe ki S (a I + a x .22b izlazi: Koordinate tocaka Mohrove kruznice naprezanja jednake su nonnalnoj i posrnicnoj komponenti naprezanja koje djeluju na nekoj ravnini polozenoj kroz promatranu tocku napregnutoga tijela. s koordinatama ay. Pri rotaciji normale presjeka za kut tp tocka na Mohrovoj kruznici opise luk sa sredisnjirn kutem 2ip.6.r xy sin2tp.21. 2 0. r odredimo tocku N. prikazana je konstrukcija Mohrove kruznice naprezanja kad Sll zadana glavna naprezanja.21). au=ONn=OS+SNn= _--"'-.21. a kroz tocku Ny. a N2 .22a). -. Iz sl. "I Slika 4. 0) .ravnini s normalom v. Analiza naprezanja 4. 'Pol ima svojstvo da se u njemu sijeku zrake usporedne s normalama ravnina iz promatranog skupa. a na ravninama Cije norma Ie zatvaraju medusobno kut j£ odredene su istom tockom na Mohrovoj kruinici. paralelu s normalorn y. Zadane su komponente naprezanja a x .60b) fill' = aX -a. ax a) (1. ..R sin 2tp sin2tpo' Buduci da je iz trokuta S N. ryx (sl. 4. r XI')' Tocka P nalazi se na Mohrovoj kruznici naprezanja i naziva se polom kruznice. y (sl. 4. tocka N. N~ R sin2tpo = r xy to je: . . s koordinatama ax. Kroz tocku N. Ako kroz pol P povucemo zraku usporednu s nomlalon~ ii. Koordinate tocke N. Te se paralele sijeku u tocki P s koordinatama (a y . odreduju komponente naprezanja au I rUY u ravmm s norma10m ii koja zatvara kut tp s osi x.l' 2 . Komponente naprezanja na dvjema medusobno okomitim ravninama odredene su krajnjim tockama promjera kruznice.ay 2 ' cos2ip . 2' +R cos(2tp+2tpo)= aX +ay 2 + R cos2tp cos2tpo . 4. U koordinatnorne sustavu a._ I ax+o). (4.22b). o. u "r. a y . -' Po Iumjer Je kruznrce R = a I (sl. Mohrova krufnica za ravninsko slanje naprezanja 37 .na ce sjeci ~ruznicu 1I tocki Nn.19). 4. Tako tocka Nu odgovara ravnini s normalom u.glavnoj ravnini sa a2' Na sl.glavnoj ravnini sa at.. NI . r xv ' r yx na medusobno okomitim ravninama s normalama x.+0. zadanom kutem tp. 4.22. Duzina N x Ny promjer je na kojemu konstruiramo Mohrovu kruznicu naprezanja.36 4. rxy i tocku N. --'-_-"2 2 . 4. Slika 4.

25). vidimo da su izrazi (4.23. Za zada. Naprezanja On i r./(: . 4.60a).djeluje najve~e posmicno naprezanje t'max' Presjeci ~ kojima se pojavljuju e~stre~na pos~lc~a naprezan~a zatvaraju kut IfJ = ~ s glavnim presJeclma. komponente naprezanja Ox. o Uzirnajuci u obzir dogovor za predznak posmicnih naprezanja kod Mohrove kruznice.30) i (4. U 0) 2: Mohrova kruznica za prostomo stanje naprezanja o2 promatranoj tocki C napregnutoga tijela z~dana ~u gla. 4. Kroz tocku C polozimo kose ravnme I.r~zanJa 1 p~1 P-kruzni~e. Na kosoj ravnini (Ill) usporednoj s glavnim naprezanjem 03 djeluju komponente naprezanja Om t'n> koje su okomite na smjer glavnog naprezanja 03 (sl.23). se m?gu graficki odrediti Mohrovom kruznicom "3" konstruiranom za glavna naprezanja 0.24. 0.29) i (4. . 4. ' I 2 Iz Mohrove kruznice naprezanja dobije se: 0 x . )2 2 +t'xv Za slucaj kad na stranicama elementa djeluju sarno ~os~ic~a n~p~ezanja.7. Sjecista NI. Analiza naprezanja (" . 4. a naprezanja na . 'f. pa su odredeni smjer I velicina glavnih naprezanja. 4. kao i (4. III III koje su usporedne s Smjer glavnoga naprezanja 0) odreden je kutem lfJoza koji dobivamo da je: t'xv tg2lfJo = .62) 0y - 2 . .40) i (4.= 2' 2 y o.24./')0 . 0v' t'vx konstruiramo Mohrovu kruZIll~U nap.60b) medusobno jednaki cime je konstrukcija dokazana.ne.0y ax (4.1: A 38 4. (4. t'xv. U ravnmi maksunalmh posmH~mh naprezanja postoje i nonnalna naprezanja koja su jednaka: CI. Spojnica pol a Pi tocke NJ odreduje smjer nonnale presjeka u kojemu . y Slika 4.vna naprezanja 2: o 3' (sl. Mohrova krufnica za prostorno stanje naprezanja 39 Tmax = 0x( Or)2 2 2 +t'xv . 2t'xy Ox .-~'l) \!'? O~ 4.62) odgovaraju prije izvedenim izrazima (4. na ravnini (Ill) ovise sarno 0 naprezanjima 0) i 02 pa.61) i (4.26) . tako daje maksimalno posrnicno naprezanje: jednim od glavnih naprezanja OJ.7.61) ° 2 = OS - SN 2 = Ox +ov 2 . " ~ohrovom kruznicom naprezanja rnozemo lako odrediti velicinu i smjer glavnih napre:a~Ja. ~ohrova kruznica naprezanja prikazana je na sl.y Ox +ov 01 +02 0. Tooke N3 i l-!4 odreduju ekstremna posmicna naprezanja.38) za velicinu i smjer glavnih naprezanja. "!2' Mohrove kruznice s osi apscisom odreduju velicinu glavnih naprezanja 0) 02' Spojnica pola P i tocaka N iN odreduje smjer glavnih naprezanja (sl. 1°2' Naprezanja na kosoj ravnini (II) usporednoj s pravcem glavnog naprezanja 02 odrede~a su tockama Mohrove kruznice "2" konstruirane za glavna naprezanJaol 1°3.-:. Izrazi ~4.0y 2 ( Slika 4.

a 3)(a (a 2 - n- a1) a 3) (a 2 - ad (4..65) biti zadovoljene ako je: .--=-----'''-----''(a 3 . 2) = --"--'--"--_. slijedi da ce jednadzbe (4.a 1 ) (a 3 .:.65) cos 2 r~ + (a" .) mozemo postaviti ovaj sustav lineamih jednadzbi: a~ + r~ = P~ = a~ cos2 (n. a a 1 2:: a 2 2:: a 3. U odnosu na cos (n. kosoj ravnini (I) usporednoj s pravcem glavnog naprezanja al odredena su tockama Mohrove kruznice "1" konstruirane za glavna naprezanja a2 i a3.. dobit cerno: a ~ + r ~..64) + cos2 + cos2 (n..27..-03 Ako drugu odovih jednadzbi pomnozimo s [ .(a 2 iii + a 3) 1a trecu o + a 3) an +a 2 a3 = [a ~ - (a 2 + a 3) a 1 + a 2 a 3] cos2 (n. as ravninama na kojima djeluju naprezanja al i aJ zatvara kut 450.:. I) Na isti se naein dobije cos 0.:..28. Slika 4.l) 1= cos2 (n.(a 2 tri jednadzbe zbrojimo.27). Slika 4.a 2 ) . 4. Buduci da su cos" (n.27. vidimo da se maksimalno posmicno naprezanje pojavljuje u ravnini koja Je paralelna sa a2. (sl. Iz sl. Mohrova krutnica za prostorno stanjc naprczanja 41 djeluje normalno naprezanje 2 Na ravnini an =--2--' Na proizvoljnoj kosoj ravnini s nonnalom ii polozenoj kroz tocku C djeluje puno naprezanje P~n koje ima komponente an i rn..:... 2 (n._. Slika 4. 4.2)+ a~ cos2 (n.25.3) a" = a I cos ' (n.__.l) + a~ cos2 (n.i) 2:: 0.3).l) t'n +a2 cos2 (n.-02 -2- 0.3) = _.2) +a3 cos ' (n.a 1 ) (a" . al maksimalnoga posmicnog naprezanja +03 3 Slika 4. sa a2.26.40 4.3) (4. a3 i onda sve -20.2) (n.a 2) (n. Analiza naprezanja 4.._-"------'- r~ + (a n .:.7.

S2 i S3' Od tri polumjera r.67) moze se prikazati u obliku: (4.. dobit cemo polumjere za jos dvije kruznice: r2= 0.kruz~lce ~h n~ njima .29.e triju kruznica sa sredistem na osi apscisi (sl. a unutar druge .3) = y sto ga normala Iizatvara sa 0'3' Te zrake sijeku Mohrovu kruznicu "2" promjera N 1 N U 3 ::: a I - 0'3 tockarna A i B. Te kruznice pro laze kroz tocke s apscisama: an::: 0'2 ' an an::: an::: an::: 0'3 a I (" I " kruznica).0'3 ) ~ 0 0'3) (a n- sa sredistirna u tockama: (4. a cos (n. pri uvjetu da normale na te ravnine zatvaraju s osi"2" (odnosno "3") jednake kutove f3::: '1= (n.l).2) Polumjeri rl. ("3" kruznica). r predstavljaju JednadZb.l) konstanta. Iz izraza (4.ne za sve tocke (am Tn) koje se nalaze Izv~n prve I trece. 4. koordinate tocaka na kruznici s polumjerom ri (odnosno r3) i sredistem S2 (odnosno S3) odreduju velicine naprezanja cr. a treca izvan trece kruznice iii na njoj.. Spojnica SI A polumjer je r.. onda izraz (4. rz i r3 i sredistima S.0'2 ) ~ 0. a od paralele kroz tockuN3 kut1: (n. Iz tocke NI povlacimo paralelu s osi r i nanosimo kut a= 1: (n.1Ja koje djeluju na bilo kojoj ravnini s nonnalom Ii odredene koordinatarna tocaka u ispruganom podrucju (sl.) izvan prve kruznice iIi na njoj druga tocke.67) Izraz (4. 4.I).27). Ako u izrazima (4 . r2 i r3 mogu se odrediti analiticki pomocu gomjih izraza iii graficki kao sto je prikazano na sl.enljive. 0'2 i 0'3 i nonnala Ii ravnine na kojoj djeluju komponente naprezanja an i til' onda su ove odredene koordinatama sjecista kruznica s polumjerima r. an = 0'1' 0'2 Prva od nejednadzbi (4. (a ..42 2 tn t 4. ) 2 Analogno.un~tar dru~e ~z~i~e iIi na njoj.2) (odnosno y::: 1: (n. (4.l) sto ga nonnala Ii zatvara sa o.3».. Analiza naprezanja 4.0. Prem~ tome... 2 n 0'1 ) :5 0 tn 2 0'1 ) (a n . = 0'3' ("2" kruznica). uz uvjet da normale na te ravnine zatvaraju s osi "I" jednake kutove a::: '1= (n. r2 i r3 za odredivanje locke (am Tn) dovoljna su dva koja odgovaraju dvama od triju kosinusa smjera cos (n. t. Vidimo da su nonnalne an i posrnicne tn komponente naprezaf.a'f 3 +(0'2-0'3)(0'2-0'1) cosz(n.29.65) dobivamo: (an-a2)(an-a3)+t~:::(al-a2)(al-a3) cos2(n. sve ~ neJ~dnadZbe bit ce Istodo~~o z~~ovolj~.i) jer su ovi medusobno vezani izrazom (4.66) predstavlja tocke (an.68) predstavlja jednadzbu kruznice s polumjerom: i sredistem u tocki: S1 (0'2 + 0'3 .27).7..68) Ako su C?'m tn promj.66) Koordinate tocaka na kruznici polumjera rl i sredistem u tocki SI jednake su vrijednostima komponenata naprezanja an i tn koje djeluju na ravninama polozenima kroz promatranu tocku napregnutoga tijela. onda nam ti izrazi u koordinatnome 6 sus:a~u a.. a spojnica S 3B polumjer je r3' . Prema tome ako su zadana glavna naprezanja a. Analogno tome. 4. Slika 4. Mohrova kruinica za prostorno stanje naprezanja 43 + (a n + (a n + (a n - 0'2) (a n . i tn koje djeluju na ravninama koja prolazi kroz promatranu tocku napregnutoga tijela.64). 6) usvojimo znakjednakosti.

cime je konstrukcija dokazana. Ova ploha naziva se Cauchyjeva ploha naprez~nja i pot. Analiza naprezanja 4. u ovisnosti 0 smjeru vanjske normale ii mozerno prikazati geometrijski. vrh radijus-vektora i' opisuje plohu drugoga reda sa sredistem u ishodistu koordinatnoga sustava danu jednadzbom (4. Elipsoid (4. U sjecistu tih kruznih lukova lezi tocka M cije koordinate odreduju vri- Ako pretpostavimo da se smjerovi koordinatnih osi x. onda su u bilo kojoj ravnini s nonnalnom Ii komponente punoga naprezanja dane izrazom (4. Iz konstrukcije se dobiva odgovarajuci redznak za am dok se za Tn dobiva samo apsolutna vrijednost.9. cos 2 (z.v) cos tx.!) ==+- C2 r2 (4.69) i pomnozimo s r2. Ako je jedno od glavnih naprezanja jednako nuli.a 3) 2 (al-a3) 2 cos (n.10) rotira oko tocke 0.8.74) naziva se Lameovim (sl. ==ax cos 2() x.18): o. a iz sredista S3 kruzni luk po- jednosti naprezanja an i Tn na zadanoj ravnini s normal om n. == a~ +T~ nazadanoj ravnini odredenoje spojnicom OM == Pn.73) Na kosoj ravnini ABC (sl. Z rmjenjaju. cos 2(y) .15): pnx==al cos (x.r). 4. Slicno se dokazuje da je S 3B == r3 Iz sredista SI opisujemo kruzni luk polumjera lumjera r) Elipsoid naprezanja rl = S( A.30). Ako su dva od glavnih naprezanja medusobno jednaka.~un. Promjenu naprezanja o.Z cos ' (i.v +o . (4. elipsoid je rotacijski. Elipsoid naprezanja 45 Uvrstimo li: a iz trokuta A N3 SI kosinusovim pouckorn dobivamo: -2 av N3A cos(n. y. Puno naprezanje rr.V)+2(Txy cos(Z. rnoguce ravnine polozene kroz danu tocku M napregnutoga tijela.n) Pnz==a3 cos (z.72) u uvjet kompatibilnosti za smjer vanjske nonnale Ii: 4. (4.vj].v +«. z podudaraju sa smjerovima glavnih naprezanja. elipsoid prelazi u kuglu.v)+ (4. su radijus-vektora r: z= r cos(z. a ako su sva tri glavna naprezanja po velicni jednaka.n). samo se mijenjaju komponente naprezanja aij' a prema tome 1 koeficijenti u jednadzbi (4. = S )B .71). (4.V.~ne~zmijenjena. odredenom s normalom ii. Povrsina elipsoida naprezanja elipsoidom naprezanja s poluosima ai.r).69) (4. pl~ha ostaJ. Kad ravnina ABC (sl. y== r cos (y.v) cos(y.n) == 1. y. dobivamo ± C2 ili == a x X2 + a" y 2 + a z z 2 + 2 T>.9.r).10).n) Pny==a2 cos(y.V)+Tzx cos(x. 4.44 Iz trokuta A NI N) je 4.1' xy + 2 Tyz yz + 2 T ar zx. elipsoid naprezanja degenerira se u elipsu naprezanja. . 4.I)-2 a nakon sredivanja dobivamo: (a 2 . U smjeru normale ii nanesemo radijus-vektor velicine: r==--. Ako se smjerovi koordinatmh OSI x.71) 2 cos (n.o_jeodredena ~tanj~m naprezanja u tocki O. Najvece naprezanje u promatranoj tocki tijela jednako je najvecem od triju glavnih naprezanja u tocki. 4.v) cos Iz.70) SIA --2 --2 __ == N3S1 + N3A - 2 N)SI u jednadzbu (4.I).74) +rvz cos(y.72) Uvrstimo Ii vrijednosti za kosinuse smjerova iz jednadzbi (4. djeluje normalno naprezanje dana izrazom (4. az' a3 C skup je vrhova vektora punog naprezanja P-:' za sve ~ gdje je C neka konstanta. Cauchyjeva ploha naprezanja dobivamo: L i =x.71). Komponente x== r cos (x.

75) predznaci glavnih naprezanja u ovom slucaju nemaju znacenja.. dr dui hk .76) slijedi da komponente vektora punog naprezanja ovise 0 predznaku glavnih naprezanja.78) Buduci da glavna naprezanja 0 I .30. koji djeluje na kosoj ravnini s normalom ii.28). Smjer vektora punoga naprezanja P~nodreden je relacijom (4. iz izraza (4. z podudaraju sa smjerovima glavnih naprezanja a 1.. (4. a 2 mozerno konstruirati na poznat nacin omocu dVlJUkoacentricnih kruznica polumjera a I i a (sl 4 31) Normal .31.46 4. Analiza naprezanja 4.n) = I.n) = cos (y.n) = ± . tj.n) = cos (z. kruz I" 2 '" an srjece oncentricne zmce po urnjera 0 I I a 2 u tockama A' iA" Iz tocaka A' i A " vucem 0 uspore d nice s po.80) ..03' Ako normala Ii kose ravnine sa smjerovima glavnih naprezanja zatvarajednake kutove. Medutim. .77b) (4.02 ulaze s kvadratom u jednadzbu elipse naprezanja (4. x k P.n). Tako na slici 4.. tocku A pr~slikamo sirnetrieno u taj kvadrant.76) cos (x.31. cos (x. y. y» slijedi za kosin use smjerova normale oktaedarske ravnine: a normal no naprezanje = cos (y.30)..75) . Oktacdarske ravnine i oktaedarska naprezanja 47 an = Pm cos'" odnosno + Pny sin". ravninom· Iz sl.n) = cos (z. (4." ~ 'J e IpSI naprezanja I o e uje vr ve tora punog naprezanja p . vektor puno~a nap~zanjaPn = OA odgovara stanju naprezanja s glavnim naprezanjima +a I i +02' a P n = OA I odgovara stanju naprezanja s glavnim naprezanjima +0 I i -a 2 • x 4.10.n) L i=s cos ' (i. (4. I' T .31. Za posmicno naprezanje: Tn =Pnx sin"'-Pny COS"" odnosno: Slika 4..79) onda tu kosu ravninu nazivamo oktaedarskom Iz relacije: Slika 4.fj' I (4..02. uosirna e Ipse. tj. Vektor punoga naprezanja lezi u onom kvadrantu koji je odreden predznacima glavnih naprezanja.77a) x lito odgovara izrazu (4. slijedi da su komponente vektora punog naprezanja (4. y sto odgovara izrazu (4. Oktaedarske ravnine i oktaedarska naprezanja Pretpostavimo da se smjerovi koordinatnih osi x. I .. EIipsu na'pr~zanja s poluosima a I . 4. e se usporednice siieku u tocki A koia lez'I' na I' .10.

ravnini jednakje Izrazom (4. +a2 +a3 ). +a2 +a3 )=3 1 I.18) za normalno oktaedarsko naprezanje dobiva se: aokt =3 1 (a. Oktaedarsko posrnicno naprezanje j~st: Tol<! 2 _ 2 =e:: -aokt 2 Slika 4.(a x 3 + a . [a. Tyx Tzx 'r. Normalna i posmicna naprezanja na oktaedarskoj ravmru nazivaju se oktaedarskim naprezanjimaiii y (4.33.48 4.v + a z) . T.88) a. (4.32b).81) gdje je as srednje normal no naprezanje 3 jednako trecini prve invarijante naprezanja: Za puno naprezanje na oktaedarskoj ravnini dobiva se Pol<! 2_1(222 1 as = .89) o .oktaedarska ravnina 4.11.86) koji se kao sirnetricni tenzor drugoga reda moze prikazati kao zbroj dvaju tenzora b) Slika 4. Pny =a2 cos (y. 4. =a" (4. Txy ay r zy Tyx Tu: '"J rvz az Txz Tvz az-as (4.edar oko promatr?ne to. Sfemi tenzor naprezanja i devijator naprezanja u danoj toeki napregnutoga tijela (sl.15) je Pnx =a.\Y 'n]-[a.vz az Tyx T zx Txy ay -as T zy ay J + [a.85) . (4.32.33) odredeno je tenzorom Stanje naprezanja naprezanja: [aijJ= [a. Sfcrni lenzor naprezanja i devijator naprczanja 49 (4. Pnz =a3 cos(z.n).84) . 4.83) naprezanju.87) cos (x. .11.a. okta~~~rsko ~orm~~no naprezanje jednako je srednjemu nonnalnom sno trecim prve invanjante naprezanja I. odno- tj.82) srednjoj vrijednosti kva- tj. 0 0 0 as Prema izrazu (4.n). kvadrat punoga naprezanja na oktaedarskoj drata glavnih naprezanja.n). Analiza naprezanja 4. iii Tenzor naprezanja odnosno o (4.t~enapregnutoga tijela (sl. U osam koordinatnih oktanata mozerno poloziti osam oktaedarskih ravnina koje obi ikuju okta. r zy 0 :J (4. (4.

Devijatorski dio tenzora naprezanja izaziva promjenu oblika. ~ob~h smo glavni vektor R i glavni moment M. = (a x . "I: xy dA 1"1: xz dA 'xy xz X.35. Slika 4. Veza izmedu komponenata unutamjih sila i komponenata naprezanja U 3.95) A Tenzor naprezanja (4. tako da je elementami moment u Kod opceg stanja naprezanja element prikazan na sl.12. ax . prikazanje dio stapa s komponentama unutamjih sila.34. k t Na promatrani element povrsine dA djeluje sila dF = P x dA. = a. vidjeli smo da u presjeku napregn~to~a. .94) A z r. . Os X podudara se s u.93) f "l:xy dA (4. a sferni dio tenzora naprezanja izaziva promjenu volumena. 4.92) Moment U odnosu na os X daju sile "I: xy dA i "I: xz dA. Prva invarijanta sfemoga tenzora naprezanja jednaka je prvoj invarijanti tenzora naprezanja x I. Sume projekcija svih elementamih sila ax dA. a ona irna om~onen e dA "I: dA i"l: dA. Mv I Na sl. zbog djelovanja sfemoga tenzora naprezanja mijenja se sarno volumen elementa. Takvo stanje naprezanja za slucaj pritiska naziva se hidrostatskim pritiskom. Prva invarijanta devijatora naprezanja jednaka je nuli: I.36.33.as) + (a z- as) = a x + ay + a z- 3 as = O. Veza Izmedu komponenata unutarnjih slla i komponcnata naprezanja 50 4. a Mohrova kruznica degenerira se u tocku. a ne i njegov oblik. Ty. Projekcije vek~ora RIM na koordmatne OSI daju nam sest komponenata unutamjih sila N. a ne i volumen. Kako cemo kasnije pokazati. Za stanje naprezanja odredeno sfemim tenzorom naprezanja. + a. deformira se tako da mijenja volumen i oblik.90) naziva se tenzor devijator iii devijator naprezanja i definira stanje naprezanja prikazano na slici 4. Kako cemo kasnije pokazati. y osi stapa. zbog djelovanja devijatorskog dijela tenzora naprezanja mijenja se sarno oblik elementa tijela. Cauchyjeva ploha naprezanja i Lameov elipsoid naprezanja bit ce kugle.4f" 4. I' I' I'/~ na osima I y i z daju nam uzduznu silu N i poprecne sile Ty i Tz: }----- N=J Tv = axdA A (4.a. (4.~ontinuirano raspodjeljene po povrsini _presjeka.34. y 4.91) Slika 4.~~apa djel~ju unut~mje sile.) =a x + ay + a z• (4. -o. = f Stika 4. 4. pogl. "l:xzdA. + as = 3 as + (ay . Reducirajuci ~h_!1a tezl!\te ~resJeka. Analiza naprezanja 51 naziva se sferni tenzer naprezanja i definira stanje naprezanja prikazano na sl.35. (4. Tn Mx. odnosu na os x: dM x = "I: xz dA y - "I: xy dA z.36. te karakterizira odstupanje zadanoga stanja naprezanja od svestranoga jednolikog rastezanja iIi pritiska. koje oznaeuje svestrano jednoliko rastezanje iii pritisak. 4..12.

38b prikazana je pripadajuca elipsa naprezanja.(a . + 4 r xv v) . dobivamo moment torzije Mx: == 113 MPa.so= 90°.37) tre- .v z)dA. Da bismo odredili zakon raspodjele naprezanja u presjeku stapa. Velicinu glavnih naprezanja odredit cemo izrazorn (4.rv . a2 = .93) do (4.2 al2 = . Na sl.97) izrazavaju vezu izmedu sila i naprezanja u presjeku stapa. 50 = 0.-100MPa i Slika 4.38.5" My = Ia A . 100. Oni karakteriziraju sarno sumamo djelovanje naprezanja.ay U izrazu za M. Kao kontrola sluzi nam invarijanta naprezanja aI + a2 = ax + ay = 113 - 93 = 100 .r 2 - a . c) naprezanje an i fn U presjeku s normalom koja s osi X zatvara kut cP = -25°. . av =-80 ba odrediti analiticki i graficki Mohrovom kruznicorn: MPa. 4. Ti izrazi nisu dovoljni da bi odredili zakon raspodjele naprezanja u presjeku stapa za razne slucajeve deformacije stapa.2591. Na sl.jer elementama sila ax dA s obzirom na os z daje moment suprotan od pozitivno definiranog smisla Mz.41). 4. __ 5_0_=_ .8462. Izrazi (4. Veza izmedu kumponcnata unutarnjih sila i komponenata naprezanja al 53 Sumirajuci te momente po ~itavoj povrsini presjeka. u.r z dA. = ax+ay 2 +- I~ ± . (4. fxv= 50 MPa (sl.37. Moment s obzirom na osi y i z daju sile ax dA. M z =- Ia A x Y dA.93+80 3. Na prethodan nacin dobivamo izraze za momente savijanja: CPOI = 14. 4.80 = 20 MPa ICPol I + I CPo21 = 14.5"+ 75.80 1~ 2 2 (100+80)2 +4'50 2 = 10± 103 .38a ucrtan je element na cijim stranicama djeluju glavna naprezanja. a20 b) maksimalno posmicno naprezanje s pripadnim normalnim naprezanjern. a) glavna naprezanja ai.38) iii (4. -+I I O..1l.93 MPa.SOMPa I 0.40) a 1.l. (4. pojavljuje se predznak minus. Smjer normale ravnine maksimalnoga posmicnog naprezanja odredit cerno izrazorn: ~"l'iM.• 52 4.97) tg CPO} = a2 . = M/ = I A (fxz Y- fx. Analiza naprezanja 4. y CPI = CPOI i odatle: +'4 1t y 11cm~25MPa orr' . a) 2 2 b) Slika 4.96) Smjerove glavnih naprezanja mozemo odrediti izrazom (4. potrebno je prom atrati i deformacije stapa.~t ~~'~"-"~'#J Za zadano stanje naprezanja ax = 100 MPa. 113+80 r .

a duzina OS pripadajuca normalna naprezanja. Stika 4. Primjer 4. Sjeciste spojmce N xNv i osi apscise jest srediste kruznice polumjera smicnih naprezanja.-113MPa lcm~20MPa as = --'---=- al +a2 2 ---=10 2 113. Veza izmcdu komponenata unutarnjih sila i komponenata naprezanja SN x = SNI" 55 NI i N2• Maksimalno posrnicno naprezanje mofemo odrediti pomocu izraza (4. N~ sl.30) iii (4.40 .50) koje predstavljaju nap~ez:anJa na. ucrtan je element na cijim stranicama djeluju maksimalna posmicna naprezanja s pripadnim normalnim naprezanjima. 4. 4:39. 4.IMPa. ~ • max = a1 - 2 a2 113+ 93 2 103 MPa.56) a I' a duzina ON 2 predstavlja a 2' O. dobit cemo tocku K na kruznici. 4. parale1u s osi y i tako dobijemo pol P kruznice.41.25°.54 4.6 MPa • M o ~ I Slika 4.39. Spojnice PN srnicna naprezanja.29) iii (4. Spojnica PN 1 odreduje smjer ai' a spojnica PN 2 smjer a 2' Duzina ON 1 U mjerilu predstavlja Pripadajuce normalno naprezanje mozemo odrediti izrazom (4.50) i N..4. a r yx > 0).12.30) ~ J = 100-80100+80 2 + 2 cos(-500) + 50 sin (-50°) = 29. .29) I (4.25°.41) crtamo tocke Nx (100. 3 i PN 4 odreduju normale ravnina na kojima djeluju ekstremna po3 Duzine SN i SN 4 predstavljaju u mjerilu ekstremne vrijednosti po- -80-100 2 sin(-500)+50 cos(-500)=101. povucemo paralelu s osi x. Treba odrediti glavna naprezanja i najvece posmicno naprezanje za stanje naprezanja prikazano na sl. U koordi~~tnome sus~vu a i r (~1.2." na ravnini cija normala s osi x zatvara kut I{J = . a kroz tocku N.42a. ako je .41. ucrtane su orijentirane ravnine s pripadajucim komponentama naprezanja. Komponente naprezanja u kosom presjeku prikazane su na sl. (-80.93 MPa. Opisana kruznica sijece os apscise u tockama Kroz tocku N. Ako iz pola P povucemo zraku koja s osi x zatvara kut I{J = . Duzina OL predstavlja u mjerilu normalno naprezanje am a duzina LK posmicno naprezanje .40. . Analiza naprezanja 4. ~apre~nje an i ~n u presjeku s normalom koja s osi x zatvara kut I{J = _ 25° odredit cemo izrazirna (4.43). p~esleclma s normalama x ] y (za Mohrovu je kruznicu r xy < 0. Na sl. Stika 4.

..n. ) + (1.n.n. + ay a z + a z a x .n. tada sustav jednadzbi = .45) i (4.nt>= . ) ) + (1- 3) cos(z.3 a2 = 0 1 i odatle slijedi cos(y.n. ) + cos(z. Ako u jednadzbe (4.=ax+ay+az=3a 12 = a x a y 1 1 ) = -. a2 = a3 Buduci su ostala dva glavna naprezanja a2 = a3 = 0.45) uvrstimo a ii dobivarno: = r~=a j" = 3a i zatim podij elimo sa a Maksimalno posmicno naprezanje odredit cemo izrazom (4.n. dobivamo cos(z.2 .n.) Podijelimo ove jednadzbe s cos (z.) i oznacimo: a. zadano stanje naprezanja (sl.3) cos (y." cos(z.74°. b) i odatle. =---'- cos (y.. a. ) = 3 .)+cos(y. = 3 a.) Normala.n.42a) svodi se na jednoosno rastezanje prikazano na slici 4.. Glavna cerno naprezanja odrediti jednadzbom 3 2 (4. ) cos (z.49) 1. zatvara s koordinatnim a.-r. ) cos(z. a. y i z kutove na ravninu na kojoj djeluje glavno naprezanje a.n.13 = 0.)=b. =54. 3a -r max =-=-=15a. 2 2 ' .z .v - -r.)=O )= 0 = O.n. i a. b. a! .I.1+1+1 = 1 . = O./3' 1 3 + cos ' (y.46).n.42b.3aa~ = 0 Kontrola: cos2 (x. = I.n. =-1 a.) + cos2 (z. iii a~ (am .n.46) cos2 (x .-2 b.n. Smjero:re glavnih naprezanja odredit cerno izrazima (4. +b. Veza izmedu komponenata unutarnjih sila i komponenata naprezanja 57 (1-3) cos(x.)+cos(z. 4.3a)= O. am + 12 am .n. cos (x.n. . =2 z 8) Slika 4. ) b. Analiza naprezanja ::]=[: : :j. ) + cos (y. cos (x . = 1. az a a a 4. Korijeni su ove jednadzbe glavna naprezanja: osima x.n.-r.n.II.= I.n.===:===:= = ~ vl+af +b. gdje je prema izrazu (4. ) prima oblik -2a. =y. ) = 1 am .n. ={3.n.. cos(x. dobivamo: a. =-1 a.3 r.42. ) + cos ' (z. rjesavanjern bilo koje dvije jednadzbe.48) + cos2 (y. Iz jednadzbe (4.56 4. = 3 a2 .55): .12. +b.

47) prima oblik 0 0 a z .8 MPa. tg 'POI = . iz cega slijedi: Kontrola: a~ . Dobivamo: 3a 1. 50 131. U ravnini maksimalnoga posmicnog naprezanja djeluje i normalno naprezanje al an =2=2= Prema tome.48) odredeni su izrazima z 8) Slika 4.am =0.y = a. Za zadano stanje naprezanja determinanta ax .. 0 236 " 'POI = 76.44.7" //.8 MPa.8-120 50 -91. treba odrediti glavna normalna naprezanja. 'P03 = - 13 .8 MPa. 4. .8 MPa.11.91.8-120 = 4 237 ' .8 Primjer 4.(ax +ay )am +ax ay .44a prikazanje element na cijim pobockama djeluju glavna naprezanja.~ az-am=O (ax . x Korijeni kubne jednadzbe (4. = . Za stanje naprezanja prikazano na sl.am ·>:1' r xy (4.:v = O. glavna posmicna naprezanja i oktaedarska naprezanja. Pravci gla:m}h na~rezanja al i a3 okomiti su na os z.3. a. ako je zadano jedno glavno naprezanje.am). b) .am) (ay .. a' 1. = 131.2 = -80+120+~~(_80_120)2+4'502 2 2 = 131. a2 = 60 MPa.. a3 = -91.3° .am) (a y . Pravac glavnoga naprezanja o.('60MPa al -ay Slika 4. I I / J------ I x I ax+ay+ az=a. + 02 + a3 =-80 + 120 + 60 = 131. =20±111. Veza izmedu komponenata unutarnjih sila i komponenata naprezanja 59 Maksimalno posmicno naprezanje djeluje u ravnini koja s pravcem glavnoga naprezanja al zatvara kut 45°.podudara se'p~avcen~ o~i z.41). a.am) -.58 4. 0 Razvojem determinante po elementima (a i odatle z- trecega retka dobivamo ]= 0 y y a In )[(a x .8 = 100 MPa. o~tala dva gl~vna na~r~zanja odredujemo po istom izrazu kao da se radi 0 ravninskome stanju naprezanja u ravrnru okomitoj na pravac zadanoga glavnog naprezanja. ay =» .7°+ 13.8 + 60-91. 4.43. a njihov polozaj u ravrum okornitoj na os Z odredit cemo izrazorn (4.43. 0 Kontrola 1'P01 1+ 1'P031 = 76. Analiza naprezanja 4.5a. a3=60 MPa.3°= 90°_ Na sl.

2 MPa.8 MPa.45. ko. r. . 1 polumjera . =±111. dok je a.9 MPa kruznica sijece apscisu u tockama NI i N3 koje odreduju glavna naprezanja 01 = 131.8-131.60 Glavna posmicna naprezanja odredit cemo izrazom (4. a +0 MPa 3. 4.8)2 + (. Oktaedarsko posmicno naprezanje odredit cemo izrazom (4.O2 t.8.. - 02) 2 + (a 2 - a) 2 + (a ) - a.56): 131. odreduje smjer a" a PN) smjer a) u ravmm okomitoj na pravac oz.60)2 + (60 + 91.8. U koordinatnome sustavu a.80) dobivamo kutove l!to ih normal a oktaedarske ravnine zatvara s pravcima glavnih naprezanja: aokt = {3okt= Yokt = 54. 4.7°. 2 2 -918-1318 .8+60- 91.M~a i a) = -91.7 .8 2 ± 75. Spojnica N xN v sijece os apscise u tocki S2' S polumjerom S2Nx odnosno S2Nv konstruiramo kruznicu "2".) 2 = = ~ ~( 131.8.45).8 2 131. Ta a --916MPa Slika 4.45 = 31.8)= 33.0 MPa. Spojnice PD 1 PC odreduju ravrune u kojima djeluje maksimalno posmicno naprezanje fmax· = 111.8 MPa i djeluje u ravnini koja prolazi s osi kut: Z.0) konstruirana je kruznica "3" polumjera a -a '2 2.8 MPa i pripadajuce normalno naprezanje an '" 20 MPa.ii!!!~~Iuju fm~x= 11 ~.. nanosimo tocke Nx (-80. odnosno s osi x 1cm~20MPa IP2 = 76. + f~k! = ~33..44b prikazan je element na 6jim stranicama djeluju maksimalna posmicna naprezanja. Oktaedarsko normalno naprezanje odredit cemo izrazom (4. -50) i N. Zadatak mozemo rijesiti i graficki Mohrovom kruznicorn (sl. Kroz toeku N.55): rI = ± O2-0) 4.--60 Pomocu izraza (4. = 02 = 60 MPa.8)2 Puno je oktaedarsko naprezanje: Pokt = ~O~kt = 93.32 + 93. Sa sredistern S. Tooke C i D =± Maksimalno posmicno naprezanje iznosi: r max = 1 r 21 na Mohrovoj kruznici odreduju naprezanja u ravninama ~a.8-91.3 MPa. 50).91. as pravcem 01 i 03 zatvara kut 45°. Sad poznajemo sva tri glavna naprezanja i njihove smjerove. : 02.83): 00kt =3(01 I 1 +02 +0) )=3(ox I +Ov +oz )=3(131.8 _ _.60 2 =±35. Veza izmedu komponcnata unutarnjih sila i komponenata naprezanja 61 2 =± =±' 60+91.' . = (120. 0) konstruirana je kruznica . Spojnica PN.9MPa.22 = 99.n~ kruznici "2" odredimo pol P. 0. U ravnini maksimalnoga posmicnog naprezanja djeluje normalno naprezanje koje rnozemo odrediti izrazom (4. O2 - 2 a) ' a sa f)=± 01 .__--'--= 20 MPa 2 Na sl. ( 2 2 sredistem u S) f2 =± 03-0.85): r okt = 1 3 ~ (a.12. povui!emo para~elu s OSI x 1..7°. Analiza naprczanja 4.

3 J MPa.n)+ a.7 MPa = ai' =a . 3' 2 cos (z.n) = 30'- 2 3 I 2 + 10·. i a3' Te zrake si~ Mohrovu kruznicu "2" u tockarna A i B~redi~ta S. a iz sredista S3 kruzni luk polumjera S 3B.50--3-- 60 = .xz T cos(x n)+T ' yz cos(y n)+a ' z 212 cos(z n)= 15·--20'-' 3 3 60·-=-36.12. Primjer 4.= 33.26. 4.47.7 3 MPa.3 -20 IS -20 -33.87) zadani tenzor naprezanja mozemo prikazati u obliku: 30 10 10 -50 IS] [-267 -20 MPa= ~ -60 0 0 -26.n) cos(y.7 0 MPa+ 10 -26.0 MPa.7 IS 10 -23.7° sto ih normala oktaedarske ravnine zatvara sa a. A.3 MPa. a apscisa aokl puno oktaedarsko naprezanjepokl = 99.2 MPa. Ordinata tocke M odreduje Tokl= 93.n) =3' Odredimo srednje naprezanje: I cos (yn) =. a drugi je tenzor devijator. a) z b) z c) _ P "z-. Normalna naprezanja u kosoj ravnini s normalom ii (sl. Szz as = . Vidi se daje prva invarijanta tenzora devijatorajednaka nuli. Tzx Pomocu izraza (4.n) = -.7)= = 56.as =- = -23.18): a" =a x cos2 (x. Analiza naprezanja 4. treba prikazati kao zbroj sfernog tenzora i tenzora devijatora. i N3 povlacimo paralele s osi ordinate i nanosimo kutove aokl =)' ok! = 54.n)+ay cos2 (y.3MPa 3 3 ~~/ z SUka 4.46.7 0 01 [56.7) 50(-26. = 33.7 MPa S xx Sry = ax z- - as = 30 .15): ' yx 15 P ox =a x cos(x n) + r cos(y n) + r . Veza izmedu komponenala unularnjih _ila i komponenala naprezanja 63 Iz tocke N.33. opisujemo kruzni luk polumjera S. posmicno i puno naprezanje u ravnini s normalom koja ima kosinuse smjera: 2 cos (x . Zadani tenzor naprezanja ax [a ij]= [ Tyx.+ 15'.26. Spojnica OM predstavlja [ 15 -20 Prvi tenzor na desnoj strani sferni je tenzor.62 4. Na sl.60- Slika 4. Od~diti normalno. 4. .17 = [30 10 I~ 10 -50 -20 15] -20 MPa -60 izraza (4.n)+2[TXY cos(x. prikazane su komponente svih triju tenzora naprezanja.(.47) odredit cemo pomocu Tn] 1'. Komponente I I I I vektora punog naprezanja odredit cemo izrazom (4.3MPa .3 MPa. zx cos(z.46. 3 as I: = ax+ay+az 3 30.n)+az cos2 (z.7) (-26.4. U sjecistu tih lukova lezi tocka M.

z). vidimo daje: (5. 5. koji spaja pocetni i konacni polozaj tocke A tijela nazi va se vektorom poma- r. Polozaj proizvoljno odabrane tocke A tijela odreden je radijus-vektorom u koordinatnome sustavu x. Pojam pomaka i deformacije Pod djelovanjem vanjskih sila tijela se defonniraju. r »> _----_ .. U opcem slucaju vektor pomaka bit ce funkcija koordinata tocaka x.47.2) . 5. tj. Analiza naprezanja 5. a tocka A tijela pomakne se u nov polozaj A I odreden radijus-vektorom Vektor p = iA. 5.8 MPa.1..72 = 54. z.1. y.y. Pod djelovanjem vanjskih sila tijelo dolazi u stanje VI (na sf. prikazano punom crtom).102 = 53.. Posmicno naprezanje: rn = ~P~ . a pojedine tocke tijela mijenjaju svoj polozaj u prostoru. y. Komponente naprezanja koje djeluju na kosoj ravnini prikazane su na sf.82 .64 Puno naprezanje: 4.32 + 36. \ \ \ \ F. (5.1) Novo stanje tijela VI potpuno je odredeno ako znamo pomake svake njegove tocke.1. 4. y .. ANALIZA DEFORMACIJA Pn = ~P~ + P~y + P~z = ~33. ka to~ke.32 +23.8 MPa. Iz sf...a~ = ~54. 5. I I I t--Vl I I I I I I I I --- // x Slika 5.1.. Nekaje pocetno stanje tijela V (na sl. .. prikazano crtanom linijom).1. z: i= p (x. mijenjaju svoj oblik i dimenzije.

y. Rezul.3) Komponente pomaka u. ~IJe~~.w i tzz. z i oznacavamo ih sa U I' tako da je: . Slika 5.sh~.tirajuCi pomaci p.p. (5. Nakon defonnir~ t~a tocke 0.y. y.ro~to~ kao krutoga. kOJI se opcenito sastoje od translacije i rotacije . Nonnalnom se defonnacijom nazi va zbog toga. a i predznaci su im u skladu s predznacima komponenata naprezanja. 5. 5. tockama napregnutoga tijela i za sve medusobno paralelne pravce duzinske i kutne defonnacije medusobno jednake.. U opcem slucaju stanje je defonnacija u svakoj tocki napregnutog tijela razlicito. C.7) Vidimo da su nonnalne i posmicne komponente defonnacija velicine koje se poblize oznacavaju s dva indeksa.. iih .prijelaz tijela I~ pocetnoga stanja V u novo stanje VI nastao zbog promjene udaljenosti izrnedu tocaka tijela. Takve pomake nazivamo po. z oznacujemo s txx. tJ. Pod djelovanjem vanjskih sila tijelo se defonnira.2. tAB Komponente deformacija s = lim B~A AlB. bez. z nazivamo kornponentarna po~aka III pomacima u smjeru koordinatnih osi x. U opcem sluceju defonnacija je u napregnutu tijelu nehomogena.3).e.v w. kao i komponente naprezanja. . pomaka ~ smjeru koordinatnih osi x.~odamo dovoljan broj veza tako da je sprijeceno njegovo ibanie u. v i w takoder su funkcije koordinata x..roizvo~jne tocke u napregnutome tijelu nastaju zbog omaka tIJel~. db' dalienosti I I " na vr 0 rna oJ m~ uso nOJu aijenosu ~s.mac~~a k~~oga. Uz ove oznake u analizi defonnacija za kutnu defonnaciju upotrebljavaju se i oznake t:xy.z).5) U okolici tocke A napregnutoga tijela promatramo beskonacno mali paralelopiped bridovima usporednim koordinatnim osima. ne tzazivaju pojavu pukotina u tijelu. vektora. a kutnu defonnaciju u koordinatnim ravninama sa Y:XY' Yyz i Yzx. U nedefonniranom tijelu promatramo dviie bliske tocke A I' B I I.y. v = v (x. onda novo stanje VI predstavlja defonnirano tijelo. Posmicnom defonnacijom nazi va se zbog toga sto kod izotropnog materijala posmicno naprezanje izaziva samo posmicnu (kutnu) defonnaciju. a negativnoj povecanje pravoga kuta. Ako su u svim.Ako J.hJela. dz (sl.. v I W I nJI ove parcija ne envacije neprekinute funkcije koordinata. B" a razmak se izmedu tih tocaka promijenio za Al Al se naziva apsolutna deformacija duzine AB. tocke A I ~ dolaze u nov polozaj AI.' ~e u. duzine. . Komponente derormacija 67 Projekci~e.y. Analiza derormacija 5.66 S. D dolaze u nov polozaj 01> C" DI. (5. Ako tijelu . z: U naziva se relativna dufinska deforrnacija iii relativna normalna deformacija u tocki A za smjer AB.2).2. Za razlicito orijentirane duzine u jednoj tocki napregnutoga tijela dobit cemo razlicite duzinske i kutne defonnacije. U tom slucaiu mozemo srnatrati da su funkcii . sto kod izotropnog materijala nonnalno naprezanje izaziva samo nonnalnu (duzinsku) defonnaciju. Relativna duzinska defonnacija bezdimenzionalna je velicina i najcesce se izrazava u postocima. Pr?mat~at cemo s. y. Duzinsku defonnaciju u smjeru koordinatnih osi x. a ravnina u ravninu. t. ~ . dy. Pozitivnoj kutnoj defonnaciji odgovara smanjenje pravoga kuta izmedu pozitivno orijentiranih pravaca. . Pri takvoj defonnaciji pravac prelazi u pravac.z). -AB AB lim I~O Al (5. tyz i tzx koje su definirane izrazima tyz=2"Yyz' a I (5.~romJe~~ udaljenosti izmedu tocaka tijela. zbog translacije i rotacije) i pomaka zbog cist~ deforrnacije tijela. Kutna se defonnacija izrazava u radijanima. Zbog razlicitih rotacija duzina Ol) i OC nastaje promjena pravoga kuta izmedu tih duzina za velicinu YCOD' Granicna vrijednost: Ycon = -- (5. Pozitivna relativna duzinska defonnacija oznacuje produljenje. Granicna vrijednost: 5.acenog ka~ kruto tlJelo (tj. y.z). Razrnotrimo dalje dvije male duzine Ol) i OC koje tvore pravi kut 1DOC u nedeformiranu tijelu.6) naziva se kutna deformacija iii relativna posmlcna deforrnacija u tocki za pravce OCiOD. . . U istoj tocki a za razlicite smjerove dobit cemo opcenito razlicite duzinske defonnacije. Za te pomake pretpostavljamo da su vrlo mali u usporedbi S tmenzijama tijela. onda se takva defonnacija tijela naziva hornogena deforrnacija.4) .raJu c~~tude~~nnacIJu tijela. a negativna skracenje promatrane =u (x. I deri . duljine dx. ir=v i+v j+w i.amo t~kve pomake koji ne narusavaju neprekinutost tijela. Skup svih duzinskih i kutnih defonnacija za sve moguce smjerove kroz promatranu tocku naziva se stanje deforrnacije u promatranoj tocki. w = w (x.2. tj. Prijelaz tijela iz P?cetnoga stanja V u novo stanje VI moguce je zbog pomaka tijela k~o apsolutno ~tog. nda pomaci tocaka tijela sadrze sarno clanove koji k~rakt~o nZdl.

onda je pornak tocke B u srnjeru osi z: = w+dw= w+jer je prirast funkcije aw ax dx dx. =-ay . .::=2 +~(:~. w postoji -I' Ou oy c dv '1 Za tocku B je dy = dz = 0.68 5. Prerna definiciji (5. aw ax ay )F2 + av (1+ av)+ 1+===:y~V . .. Analiza deformacija 5.1. Komponenle deformacija 69 pa u izrazu za totalni diferencijal funkcije u.a Na sl.. relativnaje duzinska (nonnalna) deforrnacija bnda AB usmjerenog u srnjeru osi x: dy / /"._ . r=+~(~. w zbog prirasta koordinate x. Ako je v pornak tocke A u srnjeru osi y.2 e xy jf .5). = 2 e xv ax Ako je w pornak tocke A u srnjeru osi z.r 2 :: E xr = I.~r -F. U toku deformiranja tijela paralelopiped ce se pornaknuti i defonnirati. r +(~. +~( ax iJy aw. ~X_ = 1 + +G. du = au dx.8) u+du= u+- ax au N as I. dw = aw ax = --. -. dobiva se: Slika 5. sarno prvi clan.:::(=1+=:: )::::. aw az (5. tako da paralelopiped koncentrirarno u tocku A.__- cije s pripadnirn komponentama pornaka. Ako izvrsimo granicni prijelaz.+~( )~2 au (1+ au) ay ax ~. 3 vidi se da su vektori kojirna su predocene duzine A IB I i A IC I 5 dx jer je prirast funkcije u zbog prirasta koordinate x. para Ie Iopipe dAB 1 A CiA I I -I D d I C nakon erorma- --. Doci ce do prornjene duljine bridova i pravih kutova izrnedu bridova paralelopipeda pa cemo dobiti sest kornponenata defonnacija.dx. ondaje pornak toeke B (duzina AB = dx paralelnaje s osi x) u srnjeru osi x: Slicne izraze dobivarno za relativnu duzinsku defonnaciju pa irnamo: e xx =--' au ax' av e . . Yl• E zz =-. Ako je u pornak tocke A u srnjeru osi x. v. onda je pornak tocke B u srnjeru osi y: A"B I I = I (1+ au)dx + J av ax ax au dy+ ay dx + k aawxdx aw ay dy ax v+dv= v+- av ax A C I =I I J dx (1+ ay aV)dY+k XI' av jer je prirast funkcije v zbog prirasta koordinate x. tri duzinske i tri kutne. 5. prikazani .. onda se rnoze uzeti da tih sest kornponenata deformacija opisuje stanje deformacija u tocki A. .mOlre d 1 za d· rze samo lineami clanovi (prva dva clana) (teorija rnalih defonnacija). dv = -. ) = srn 2 e .(:~. i Ako se izraz pod korijenorn razvije u b'lOo. r +(:. au ax' u tocki Au srnjeru osiy i z.3..~r~. . su bridovi . paje kosinus kuta izmedu tih dviju duzina izrazen pomocu skalamog produkta cos ( -2 .. Ol~----- .3.L./ / / _ dx Ou Ox dx iii O~---d""'x--- e xx 0.

l4b) Wy = 2" aw) az . y.13) (5.). ilx au au ax ay av av ilx ay aw aw ax ay au az av az aw az av Slicne izraze dobivamo za posmicne deformacije i u druge dvije koordinatne ravnine paimamo: 2e _! (au au ill' =-+" ay ax " 2< + 2"(ax . y. = i kutna iii posmicna deformacija dijagonale AE oko tocke A. y. Na sl. Buduci da je obodni kut jednak polo___ ilu vici sredisnjega kuta.6) kutna je deforrnacija iii relativna posmicna defonnacija u ravnini x.ax au) ay .z) (5.j = x.2. onda za mali pomak au ay dy au.rv = ay all + ill' . a u brojniku se mogu zane mariti nelinearni clanovi pa se dobije: 2e . gdje je i. Katkad se jos nazi va tenzorom relativnih pomaka.12) relativne su duzinske deformacije.= ezz = O.10) mozerno uzeti da tocka E' lezi na tom kruznom luku.e j..ax 2 az ax I ill' aw) av I av iJu -(-+-) 2"(az + ay + ay 2 ax ay ilw I aw au I aw av) az 2"(ax + az ) 2"(ay +az 0 2 eXyje promjena pravoga kuta izmedu duzina AB i AC.14a) [a~ ]= au ax av ax aw ax au ay av ay aw ay au az av az aw az Tako dobivamo daje kut rotacije dijagonale kocke oko osi z: £0. Kutovi su rotacije dijagonale elementame kocke oko osi x. au =--'+2 aj j) ai' (i. a:-. i Uj. au] [ al rnoze se rastaviti na simetricni i antimetricni tenzor.az _ av ) _! (au _ ax 2 az 1 av _ 0 2"(az _! tw _ av) 0 2 ay az ay aw ) ax aw) ay (5.j. Komponcnte deformacijll 71 I au av) 1 au aw) au 2"(ay +ax -(-+. I au =---.y.70 S.12) H::. y s posmicnom deformaclJom pobo~~~ koc . oznacimo u.:y. = (5. Tenzor deformacija = av) (5. . onda rnozemo pisati da je duzinska defonnacija: e.~. Ako iz tocke B opisemo kruzni luk polumjera dx = dy.3.9) 2e aw ax Element na sl. u nazivniku se premajedinici mogu zanemariti svi ostaIi ~Ianovi. ax (5.11) a zbog pomaka - av ax dx Vidimo da je sest komponenata deformacija izrazeno s devet parcijalnih prvih derivacija komponenata pomaka koje mozemo prikazati u obliku matrice: 0/' = _! z 2 av.J = = X.. 2 ay (5.y. Analiza derormacija S. Dijagonalni clanovi u matrici (5. z u slucaju kad su duzinske def?nnacije exx = e.y.Z). kutje zaokreta dijagonale AE zbog pomaka ay dy: (J) e ij I (au. .ay I au) 2 2e =-+=-+-..az I (au I (aw Slicne izraze dobivamo za kutove rotacije dijagonale kocke oko osi xi y. 5. te prema definiciji (5. 5 4. 2" ay . av az aw ay au az I aw au) 2"(ax . Wz I = 2" (av ax .e. a ostalih sest clanova kutovi su zaokreta u pojedinim koordinatnim ravninama. prikazanaje projekcija kocke u ravnini x.z. . je kocka (dx = dy = dz). koju nazivamo matricom tenzora deformacija iii krace tenzorom deformacija. i. Odredimo kutove rotacije dijagonale ~ocke oko osi x. (i= x. U slucaju malih deformacija. Ocito ~e kut rotacije dijagonale kocke oko osi zjednak kutu rotacije projekcije te k Ako komponente pomaka u smjeru koordinatnih osi i. z ovi: «i.

I "2 Y sr I I Y"x E :1' E" "2Y'" = x.y. a drugaje matrica antimetricna i definira rotaciju krutoga tijela (bez deformacije). I "2Y" I "2Y" Ez (5. ij dy 5. a. Analiza deformacija 5. tj. ow oy odreden beskonacno malom duzinorn OA (sl..14b) pozitivnom kutu rotacije dijagonale odgovara rotacija od osi X prema osi y. Prema izrazu (5.rnoguce je odrediti duzinsku defonnaciju u bilo kojem zadanom smjeru.72 s.+dz k i (5.3.Z.17) = Ej" odnosno Yij = Yji za i~j.8) i (5. rotacija u smjeru suprotnom gibanju kazaljke na satu.· + w.i .l' £. Nakon deformiranja tijela tocka A je dosla u polozaj A I odreden radijus-vektorom = f. ou -=e ax -=Exl' .15) prva je matrica simetricna i definira eistu deformaciju (bez rotacije).16) aw ax = f" .4..3.18) yv . Relativni pomak toeke A prema tocki 0 odredenje vektorom . Pornocu komponenata deformacija (5. od osi y prema osi z i od osi z prema osi X. . -=E OZ ou U tocki 0 napregnutoga tijela zadanje radijus-vektor diferencijalne velicine ~ dr=dx .15) T oy OZ x Na desnoj strani izraza (5. oV -=E ay oV .+dy j.5). kao i kutnu '1 defonnaciju rotacije (5.9) i komponenata (5.wy. z . En Ex. -Wz. a. ow d.15) komponente asirnetricnog tenzora deformacije su z Slika 5. 5.1:\' 'oj = "2 EJ'Z E" I "2Y" E). Deformacija u zadanome smjeru 73 mozemo pisati i u U izrazima (5.1'2 -W (5. OVdx A dx-dy Deformacija u zadanome smjeru Ako su u tocki 0 napregnutoga tijela zadane komponente asimetricnog tenzora de- B Ox X formacija Slika 5.u' -=Gxy ou oy . E".14) izraz izmedu dvaju bilo kojih zadanih medusobno y itih .r ov OX ' +Wz.7) simetricni tenzor ciste deformacije ovom obliku: Y t-dY c --gdje je Eij [Eij 1= [. Tenzor deformacija rastavljenje na simetricni tenzor ciste deformacije i antimetricni tenzor rotacije krutoga tijela. 0k ornm smjerova. ..13) mozemo prikazati u ovom obliku: au ou au av ov ov ox oy OZ ow ow ow OX OX oy OZ (5.=Ez:. U skladu s oznakama (5. =dr +dP. -=e +w OZ "'" ..5.

t)= 2: iJ=x.cos 2 (x. aj cosU. cos2(y.= 2: 1= x. Na osnovi izraza (5.r) cos (x. komponente rotacije predstavljaju rotaciju krutog tijela te nemaju utjecaja na stanje defonnacija i stoga se mogu izostaviti iz daljnjih razmatranja. u smjeru radi- lzraz (5.t)+ e .I'.r) cos(x. = e. cos(z.16) dobiva se Projekcija vektora defonnacije e Ert=Ezz u smjeru radijus-vektoradr cos(x. odnosno +Exv [cos (x. k). i. (5.26) odnosno (5. (5.r) cos(y. du.t) ei=~' (i=x.. dobivamo za komponentu vektora defonnacije: au ay av dW cos(x.r)+e:x duzinsku cos(z.29) odnosno (5.r) cos(z. = iIi u razvijenom obliku 2: i=x.31) mozemo napisati opci izraz za defonnaciju u zadanome smjeru k i I: el/ av aw) (aw au) + ( az + ay cos(Y.t)++_ Ako izraz (5.Z e.aw cos 2 (z.r) cos(y. (i=x. aj (5.r) cos(x.r) cos(i.k) cos (i.t)+cos(y.cos.y.t)+cos(z.r)].t)+cos(z.cos(y. = ex cos (x. Analiza derormaelja 5.r) cos(z.21 ) jus-vektora dr.r) + ax + az cos(z.y./).29) odnosno (5.22). (5. Totalni je diferencijal funkcije u: e.r)+EJ:.r) cos (x.v cos(x.dr= 'J ""X.dP e= dr' a njegove komponente u smjeru koordinatnih osi (5.24) av aw au cos(z. Derormacija u zadanume smjcru 75 i +dv J +dw k. cos(i.t)+e.25) Kako smo vecprije vidjeli. izmedu pravca (5.r) cos(z.32) . (1.t).I'.30) e.r) cos(x.r) cos(y.r)+eyZ cos(y.23) uvrstimo u izraz (5.r) + ev cos (y.cos(x.z).r) (5.LJ J " aUi dj a.r). = t.r) iIi u razvijenom obliku: lzraz (5. (5.r)+e:: cos2(z.r) cos(x. .31 ) E".I'. cos(x.74 dP=du Po definiciji vektor je deformacije S. Projekcija vektora deformacije e u smjeru vektora 'i er.r)+ (5.8) i (5.r) + ez cos (z.t)+cos(z.r) 1.r) cos(x. az ax az Vektor je defonnacije e=2: i == X.28) .Z e.t)+ez cos(z.r) cos(i.=f" cos2(x.r) cos(y.20) +2[e.Z au.z aUi aj cosU.3.23) +.31) daje posmicnu defonnaciju cos 2 (y .=.28) i (5.y..t)+ ax ay az rt (i= x.t)].r). =-.r)= au. = 2: "au LJ j =X\~'.r) cos(z.dx+dy+dz ax ay az iii opcenito funkcije u.t)+cos(y.26) i (5.y.z). na osnovi izraza (5.r) cos (y. aj cosU.Z < cos(i.9) dobivamo E".r) cos(z.r + Buduci da su tocke a i pravci dr i I odabrani proizvoljno.r)+ (au -+- dr i I.t) (5.t)+cos(x.y. J.z au av aw e =.Z 2: au -' cosU. t-i == x.22) odnosno cos(y.27) = i.j "" X.r) cos(y.t)+e".28) daje relativnu e =Z defonnaciju du e =r dr' iii opcenito dv e-Y_dr' duo dw dr (5. au e .t)+ cos (y.t)]+ +eyZ [cos (y.I'.r) cos(z.r)+.r) cos(y.r) .29) au au au du= .t)+cos(x.t)]+ cos(z.26) +E" [cos (z. (5.t)+eyy cos(y. (5.19) Na osnovi jednadzbi (5.z).r) cos(z.t)+ ax ay (5.r)+<IX ay dv az ay av) cos(x r) (y) ax .% it '1 cosU.I'.r) cos(x.

z dy Kao sto je vee receno..J/ I / / / Osim toga. da p'ri defonniranju ne mijenja svoj smjer~.32) i (5. U tom slucaju radijus-vektor dr t vektor pomaka dp Ide na jed nom pravcu (sl.r) + (E". pa se pomocu izraza (5.z) (5.smjerova (tj. Pretpostavimo da se radijus-vektor dr podudara ~jedni~n od glavnih.33) predstavljaju jednadzbu transformacija komponenata deformacija pri rotaciji koordinatnoga sustava i odgovaraju transfonnaciji komponenata tenzora drugoga reda.r) = 0 (5. Pripadajuce duzinske defonnacije u tim smjerovima primaju ekstremne vrijednosti i nazivamo ih glavnim deformacijama.y. a E3 najmanja od svi~ duzinskih defonnacija .u promatranoj tocki. j= .:-. -Em)COS(Y.16) dobiva: (E xx Em) cos (x. ako je au. cos(x.34) Usporedbom izraza (5. e (i= x. tj.' .r).34) i (5. cos (y. Smjerove i velicine glavnih deformacij. 'J Stanje defonnacija prikazuje se kao i stanje naprezanja tenzorom drugoga reda pa zakljucci do kojih smo dosli u analizi naprezanja vrijede u cijelosti i u analizi defonnacija (Cauchyjeva ploha defonnacija. ________ . (i= x. . Mohrova kruznica deformacija itd. dp dr smjeru.z) (5:35) A.6) kao t vektor deformacije e=- Izrazi (5.22) za transfonnaciju komponenata naprezanja.37) sadrze cetiri nepoznanice: glavnu defonnaciju em i tri pri- padna kosinusa smjera cos (i.r)+f" dx / / x E".r) = 0 cos (z. u analizi defonnacija mozemo u svakoj tocki napregnutoga tijela odrediti tri medusobno okomita pravca koja i poslije defonnacija ostaju medusobno okomiti.2.a mozemo ~drediti postupkom slicnim postupku odredivanja smjerova i velicine glavnih naprezanja. y di e. Smjernvl i veliNnc glavnih dcformacija 77 = 2: Eij cos(i.3) u promatranome vektora dobivamo di du.r)= aj Em cos (i. (5. L i cos' (i.r) + E IT cos(z.e 2' e J .r) = I.k) cosU.r). Deformacija E2je.y. Glavne defonnacije oznacujemo s E I . u daljnjim razmatranji~a izraza (5. Lameov elipsoid defonnacija.35) mogu se izostaviti komponente rotacije. = e dr = Em cos (i.24) dobiva se au.16) dobivamo: EAI 5. -=-= dr dp e.r~v.~eka srednja vrijednost. 5.36) Ex.r) + E).I)· (5.6.33) Duzinska defonnacija E" je najveca. Analogno tome.). odnosno sest komponenata simetricnoga tenzora Eij.y. koji predstavlja glavnu deformaciju Iz uvjeta kolineamosti Ell" (m = 1. Vidi se daje stanje defonnacija u tocki napregnutoga tijela potpuno odredeno.36)jedino je rjesenje moguce ako Je detennmanta sustava jednaka nuli: . kutne defonnacije izmedu njih jednake su nuli. cosU. poznato devet komponenata asimetricnog tenzora . a po svojoj strukturi potpuno su analogni izrazu (4.r) + (E u - Em) cos (z. ali ona u matematskom srmslu takoder predstavlja ekstremnu vrijednost.37) = X~I·.r).36) i (5. Za sustav jednadzbi (5. Analiza deformacija 5.tako daje e I > e 2 > e 3' Jednadzbe (5. (i= x.z.4. a nonnalna naprezanja imaju ekstremne vrijednosti.z) 5.r) +E xy cos (y.4. .76 au vezi s izrazorn (5. cos (X .Z Nazivamo ih smjerovima glavnih deformacija iii glavnim osima. i = x. Smjerovi i velicine glavnih deformacija paje U analizi naprezanja pokazano je da u svakoj tocki napregnutoga tijela postoje tri rnedusobno okomite ravnine na kojima su posmicna naprezanja jednaka nuli.y.r) = O. za promatrani smjer vrijedi: Slika 5.

Smjerovi i velifine glavnih deformacija 79 eu-em Ex". Daljnji postupak odredivanja glavnih deformacija analogan je odredivanju glavnih naprezanja u analizi naprezanja.r f~. ~(~I+~£~1~. Ex. (1+ E 1) (1+ E 2)(1+ E = dV J) dx I dx 2 dx 3 . E zz £ . Nakon deformacije element ce biti pravokutni paralelopiped. Ezz . Prva invarijanta deformacija izrazava da je zbroj normalnih deformacija u bilo koja tri medusobno okomita smjera stalna velicina. 2 Iz toga se dobiva: (5. 5." EXY e.u.. . jednadzba oblika (5. E" Kao sto je vee receno. Volumen paralelopipeda prije deformacije: dV=dx( Slika 5.12 Relativna promjena volumena elementa. Prva invarijanta deformacija ima odredeno fizikalno znacenje.78 5.d~X~1 -7 s. druga i treca invarijanta deformacija.dx. G2 i G3 invarijantne su velicine. dr . (5. / . ona predstavlja volumensku deformaciju u okolici promatrane tocke napregnutoga tijela. E" Em =0. Koeficijenti Gj.4.ex_( E... Kad izvrsimo mnozenje bivamo: i zanemarimo beskonacno male velicine visega reda.42) 0 0 gdjeje E = ." - Ezz E~y • 3~ dx. .40) «. (5. Volumen paralelopipe- Stanje deformacija u tocki odredeno je tenzorom deformacija koji se rnoze slicno izrazu (4.~ - £YI' E:\. Kod homogenog i izotropnog materijala smjerovi glavnih deformacija podudaraju se sa smjerovima glavnih naprezanja.lzraz (5.38) E" <S u )( ..39) gdje je 1 1 1 1 1 (5. (5..41 ) f.43) .: Ezx . koja se naziva volumenska okolici dane tocke: deformacija u H' ~J 0 + 0 E.39) ima uvijek tri rea Ina korijena Ej.(E xr dV.dV E. prva invarijanta deformacija G( predstavlja volu. . da nakon deformacije: [. neovisne 0 rotaciji koordinatnoga sustava i nazivaju se prva..P~I a dx2 dxj. Analiza deformaclja 5. = e_r.deformacij.HI e.. .41) ~azuje da posmicne komponente deformacija ne~aJu utjecaja na promjenu volumena volumenska deformacija ne ovisi 0 izboru koordinatnoga sustava. EJ'Z Exz E. =E 1 +E +E 2 J =E xr +E yy + E zz =G 1. do- iii E.v Exz Exv Eyl' eyz 'ul-[V' cyz - E xy E~~.87) prikazati kao zbroj dvaju tenzora. dr . E2 i E3. dx3 u smjeru glavnih deformacija (sl. dx2. dx 2 dx 3 dx.ly En fyz . E" E ~ E. I '3 + E _ + E. G) C.Em fyz Exz «. E". Uzmimo da je u okolici promatrane tocke e1ementami paralelopiped s bridovima dx . srednja deformacija./ o}-------- == EXY fV)' +2c .) yy (5.7).l:)' tv.men~ku .7. . ..

e rt = •2 2 sin rp + e xv cos rp. cos' rp + Ex.) =e . paralelopiped .50) za Err av dobivamo smjer glavnih defonnacija: tg2rpo E zz = ell = E zo' = O. E.v 2 +f..31) rnozemo odrediti defonnacije u zadanome srnjeru (sl.49) karakterizira promjenu oblika elementa bez promjene njegova volumena jer je volumenska defonnacija: E. = + f" cos2rp (5.42) ima odredeno fizikalno znacenje u pojavi defonnacija jer se realni materijali ponasaju razlicito u slucaju same promjene volumena iIi same promjene oblika. «. Analiza dcformacija 5. = = «.48) Smjerove glavnih deformacija rnozemo odrediti i pomocu izraza analognom izrazu (4.4 I).49) s izrazima (4.44) vivalentna podatka.53) . Element ostaje slican sebi (kocka ostaje kocka.8). Ako su nam zadane komponente defonnacija Ew ~xv' Exv...r.50) v= v(x.30) vi.e 2 J. xy EyV E.80 Sferni tenzor deformacija 5.y). (5.y - f.slicni paralelopiped). onda pomocu izraza (5. kazemo da je tijelo u ravninskome stanju defonnacija.r + fyY + e zz - 3 E" = O. "" 2 E xx + (E y.5.46) e..v + Exx - f ~')' 2 " cos2rp + e xv E xy sin2rp Ell = Exx-fJy 2 eJ~' .28) i (5..47) Tenzor deformacija prima oblik EXY =-~f .. ) + (E zz - E. Ravninsko stanjc dcformacija 81 o o (5. Tako daje: Err Ako je promatrana tocka A napregnutoga tijela u toku defonnacije stalno u istoj ravnini. y. Glavne deformacije su dane izrazom 1 E I .djet ~e~? d~ ~edu njima postoji potpuna formalna analogija. sto znaci da ce I SVI ostah izrazi biti slicni..' E'T sin ' rp + cos" rp- Ex. Komponente defonnacija f".2 (E xr - Vidimo daje stanje defonnacije u tocki pri ravninskome stanju deformacija odredeno s tri podatka: s tri komponente tenzora defonnacija Exx. x- 2 E xv cYV (5. jer su kutne defonnacije jednake nuli.5. 5. 5..52) fyy o (5. w=O.t 2 sin 2rp cos2rp - sin2rp (5. Devijator deformacija EXXE [ xy CX"Z f.. exv.51 ) ax' au E YV =ay' Iz izraza (5. e xv iii neka druga tri njima ek- + e" ) ''1 +-1 ~ -2 E «. kugla . E.y). +f.45) E rr =E . Komponente su pomaka: u = u(x.kugla.. (5. = (E xx E s) ell = c_\X sin ' rp+ e . Izraz (5. Ravninsko stanje defonnacija Usporedimo Ii izraze (5.~ x (5.. karakterizira promjenu volumena elementa bez promjene njegova oblika.u· E".2 -.28~ i (~. sin2rp sin2rp (5. -e »' ) 2 +4E 2 xy (5. Ravninu u kojoj se nalazi tocka A u toku deformacije uzimamo za koordinatnu ravninu x.

a zatim se svaki od tih paralelopipeda defonnirao. Opcenito. u opcem slucaju izmedu njih mogu ostati supljme (sl. EyV i E .10. odredivanje poIja pomaka svodi se na integriranje sustava linearnih parcijalnih diferencijalnih jednadzbi (5.8) i (5. Na taj se nacin dobiju tri linearne jednadzbe s trima nepoznanicama E.8) i (5.6. { 26. 5.82 5. u zadanim smjerovima t Za zadane defonnacije E xx. odredivanje defonnacija Mohrove kruznice prikazano je na sl. \ Uvjeti neprekinutosti a 6" 6 6" 6" 6.11. . nanosi se iznad osi apscise. !lest komponenata defonnacija mora ispunjavati neke uvjete koji se nazivaju uvjeti neprekinutosti iii kompatibilnosti defermacija.9) nece biti neprekinuto. E fY ' E xv odredivanje defonnacija u zadanim smjerovima pomocu Mohrove kruznice (s pol om i bez pola) prikazano je na sl. 5. Iz izraza (5. a ako je Eyx > 0. Analiza deformaclja 5. x Slika 5.~ 7 Ako je zadano neprekinuto polje pomaka. Za zadane glavne defonnacije E" E2. t pomocu F.26" -. 4.10. Zamislimo da.smo promatrano tijelo razrezali na elementarne paralelopipede (sl. 5.12a). predznaci su defonnacije u skladu s predznacima naprezanja. 5. r . pri konstruiranju Mohrove kruznice defonnacija.8) i (5. 5.j -.9. komponente su defonnacija jednoznacno odredene deriviranjem prema izrazima (5. 5. nuzno je da defonnacije ispunjavaju uvjete neprekinutosti. Da bi deformirani paralelopipedi mogli biti sastavni dijelovi neprekinutoga tijela (sl.6.12c).9. Ako su zadane komponente defonnacija.12. 5. U vezi s posebnim dogovorom za predznak posrnicnih naprezanja za Mohrovu kruznicu naprezanja (sl. onda polje pomaka odredeno iz jednadzbi (5. T '-. mogu odrediti ako s~ poznate duzinske deformacije Err U tn zadana smjera. E IT ' f".11. Slika 5. 6. Ako komponente defonnacija ne budu ispunjavale uvjete neprekinutosti.w • a) c) Slika 5. ako je Exv > 0.u .4~) slijedi da se ~ompone~te defonnacija fu . Na os apscise nanose se duzinske defonnacije. a na os ordinatu posmicne deformacije.9).19). Za zadane komponente defonnacije E. Uvjetl nepreklnulosli 83 Mohrova kruznica defonnacija konstruira se na isti nacin kao i Mohrova kruznica naprezanja.9). E xv odredivanje glavnih defonnacija i njihovih smjerova pomocu Mohrove kruznice (spolom i bez pola) prikazano je na sl.12b).u' E VI' . Da bi taj sustay jednadzbi imao jednoznacno rjesenje. Opcenito se moze postaviti sest takvih uvjeta. Ako slozimo defonnirane paralelopipede. nanosi se ispod osi apscise. v ( Slika 5. 6.

u. (ae .55).54) i (5... potrebno je iz jednadzb! (5. a (ae.54) cine prvu grupu jednadzbi kompatibilnosti deformacija i prikladne su za rjesavanie tzv.u=-8'1O-4..55) cine drugu grupu jednadzbi kompatibilnosti deformacija i prikladne su za rjesavanje prostomih problema jer povezuju duzinske i posrnicne defonnacije u tri ravnine. 2ax 2 ae zx ay 2 a'u ayaz a'v ax az a'w axay a'v +-axaz a'w +-axay a'u +-ayaz + ~ + a) <. -~ L J c) Deriviranjem ove jednadibe po x i uzirnajuci u obzir da je 10 . Uvjeli neprekinutosti 85 onda njegove deformacije jednoznacno odreduiu po" .u_+~=2 --'-' axay -'_' +--=2 --.. L: ' : : .!zraz (~. ae ax ~-~+ F ae zx) a'e ay = aya:' pa imamo: Slika 5.e.LT = ax' au db' 0 ivamo: . I . . (5. Treba odrediti promjenu pravoga kuta izmedu osi xi y te velicinu i smjerove glavnih deformacija.54) Primjer 5. <. Da bis~.jer povezuju duzinske i posrnicne deformacije u jednoj ravnini. ~a~je pro~atramo. I rAI . -. nakon cega dobivamo: ! ! '1 b) ae xy az «." da bi bile kompahbllne. dobivamo: = £_ a'e. ) _ iJz iJ'fyy --- iJziJx (5.> tij~lo o~taje neprekinuto. w.8).9) iskljuciti funkcije w. 10""=6'10-4. --'_' =2 a'e azax u smjerovima x. onda komponente deformacija e ij dobivamo deriviranjem u.. Posrnicne komponente deriviramo po trecem indeksu.55) Zbrojimo Ii ove dvije jednadzbe. te dvije jednadzoe zbrojimo. ravninskih problema. v. ay ax a'e ay' (au + av)= ax ay ay ax a'e ax' 2 a'f".i.t T . Jednadzbe (5.8) i (5.55) nazivaju se uvjeti neprekinutosti iii kompatibilnosti deformacija. y a'e".6.13.1. v? ax az '. a jednu odbijemo. --+--' ax' az' s'«. . Dvokratnim deriviranjem po y prve jednadzbe i po x druge jednadzbe dobiva se: . make svih njegovih tocaka.54) i (5. Ako su zadane neprekinute funkcije u.84 Ak<. + a'e~. ax ay pa dobivamo: Istim postupkom mozemo dobiti jos dvije analogne jednadzbe. ae« ayax ay iJf". U tocki A napregnutog elementa izmjerene su duzinske defonnacije yin. v.? odredili uvje!e ~oje moraju ispunjavati komponente deformaciia E. w. S. Istim postupkom mozemo dobiti jos dvije analogne jednadibe.I' _ ae + ae" ) = a' 10 xx ax ay ayaz I" a ---+-.9).'"I'V a '10 az' a'e" ay' a'e ayaz Sest jednadzbi (5. Ocito da tako dobivene funkcije fij zadovoljavaju uvjete kompatibilnosti (5. Analiza deformacija 5. a'e --. Jednadzbe (5. IJ P~omatra~o izraz (5. ew=4'l0-4.(ae.

Ordinata tocke Nx. Kroz tocku D povucemo pravac Ii pod kutem l{J koji je usporedan s pravcem izmjerene deforrnacije e.8deformacija 5.n• Sjeciste pravca Ii i vertikale kroz tocku B daje nam pol P Mohrove kruznice.14. exy s ishodistem 0'.52) iii izraza analogna izrazu (4. 8n' . Kroz tocku P povucemo horizontalni pravac usporedan s osi apscise i tako dobivamo tocku N. Slib 5. P i D leze na trazenoj kruZnici. 10 I' Deforrnacija elementa orijentiranog u smjeru osi x. . =101 +101 =-8'10-4 +4'10-4 = 12'10-4 -16'10-4 =-4'10-4• x Smjerove glavnih deforrnacija mozemo odrediti pomocu izraza (5. Zadatak mozemo rijesiti i graficki pomocu Mohrove kruznice deforrnacija (sl. Na os apscise nanosimo izmjerene deforrnacije ell' low. .10-4 -16'10-4 . Uvjeti ncprekinutosli i odatle 6'10-4 +8'10-4 cos1300-4'1O-4 sin 60° sin2 30° S. enn• Kroz tocke A.10-4 +4'10-4 2 I ±-~(-8'1O-4-4'1O-4)1+4(127'1O-4)1 2 ' \ \ \ S.4 '10-4 Kontrola: A 0' Saa B C 6••1 1.1 . Srediste kruznice S odredeno je sjecistem simetrala duzina N xP i PD. Kroz srediste kruznice S povu~emo stalnu os apscise i d~bivamo koord~~atnI susta~ 10 10 s ishodistem O.14).13b. Najprije crtamo pomocni koordinatni sustav exx'. Anali7.". B. . na verti- .41): 12.7 .. Kontrola: \ \ \ \ \ \ exx + e.588.4'10-4 12.635. 87 86 Prema izrazu (5. odreduje nam posml~~u deformaciju eJ:)" (rxy:=xxi 10 xY).7 '1O~4 12'10-4 .53): 10 1.2 = -8. NI odreduje i pravac glavne deformacije xv .6. C povucemo vertikale usporedne s osi ordinate. a elementa orijentiranog u smjeru glavnih deforrnacija prikazana je na slici 5.. 5. y prikazana je na slici 5.l3c. Velicinu glavnih deforrnacija odredit cemo pomocu izraza (5. a apscise tocaka NI i N2 glavne deformacije 101 £2' SpoJnIca toeaka P. kali kroz tocku A.0.. Tooke Nx. dobivamo: 5.Odaberemo proizvoljnu tocku D na vertikali kroz tocku C.49).

Eksperimentalni podaci 0 vezi izmedu naprezanja i defonnacija F I I dl U analizi naprezanja promatrali smo ravnotezu elementa tijela te dobili staticke jednadZbe koje vrijede za tijelo bilo kakvih svojstava. Dijagram rastezanja moze se dobiti automatski u toku ispitivanja pomocu pisaca na stroju za ispitivanje. temperatura. Do tocke M uzorak se defonnira j ednoliko po ~ItavOJduzini. u uzorku se. Na tom dijagramu uocavamo nekoliko karakteristi~nih tocaka..1. Medutim. osim elasticnih de~onnacIJ~.1) rastezu se uzduznom silom F u stroju za ispitivanje (kidalici).1. Pri statickom opterecenju osnovni oblik ispitivanja uzoraka jest na rastezanje. 6.su zbog smicanja u kristalima koji se nalaze u ravninama u kojima djeluju najveca posmicna naprezanja.. Pri tom se na poliranoj povrsini uzorka pojavljuju kose linije nazvane Liidersovim Iinijama.. Od tocke 0 do P dijagramje pravac.1) Funkcionalnu vezu (6. . bez medusobne ovisnosti. Isti se materijal ponasa razlicito (ima razlicita mehanicka svojstva) pri razlicitim uvjetima (rezim opterecenja.1) izmedu naprezanja i defonnacija ne rnozerno odrediti teorijski. Deforrnacije rastu a da se. vrijeme). svak~ J~dmlca nj eg. na osnovi dobivenih eksperimentalnih podataka definiraju se veze izmedu naprezanja i defonnacija ne sarno za promatrani vee i za opci slucaj naprezanja i defonnacija. 6. Nakon tocke M nastaje iscrpljenost materijala.6. . Pri tom se rnjeri velicina sile F i pripadajuee produljenje Al na mjernoj duzini uzorka 10 te se prikazuju u obliku dijagrama rastezanja F-M. U tocki T karakter defonnacija naglo se mijenja.. produljenje uzorka raste uz smanJe?Je sile sve do tocke L u kojoj nastupa raskid uzorka. Slika 6. . Uzorci materijala odredenih dimenzija i oblika (epruvete) (sl. tj. 6. torziju i savijanje. 6. nastaje teeenje (popu§tanje) materijala. Pri tom su naprezanja i deforrnacije promatrani posebno. vee sarno eksperimentalno ispitivanjem uzoraka izradenih od odredenog materijala. nastale zbog promjene razmaka izmedu tih cestica. Opcenito je: ill (6.. a nastale .3a). Slika 6. U analizi deforrnacija promatrali smo sarno geometrijske odnose te dobili geometrijske jednadzbe koje vrijede za bilo kakvu neprekinutu sredinu. naprezanja se pojavljuju kao unutarnje sile uzajamnosti medu cesticama tijela. Pokusom utvrdujemo vezu izmedu naprezanja i defonnacija u obliku dijagrama pri odredenim uvjetima. Raskid epruvete nastupa po najmanjern presjeku AL• J:f po- . Ako prijedemo tocku E. Eksperimentalni podaci 0 vezl Izmec!u naprezanja i derormaclja 89 su ovisni. pojavljuju I trajne iii plastlcne deforrnacije koje nakon rasterecenja uzorka ne 1~~ezavaJu. Izvode se pokusi na rastezanje. Trajno produljenje uzorka nakon raskida AIL naziva se apsolutno produljenje pri raskidu.~ve duzine daje jednako produljenje. potpuno iscezavaju na. Relativna promjena udaljenosti izmedu tih cestica opisuje deforrnaciju tijela.orka. dolazi do ojacanja materijala. . sto znaci da su naprezanja i deforrnacije vezani odredenom funkcionalnom vezom koja ima fizikalni karakter.do. opte~ recenje ne povecava. Te su linije nagnute prema osi uzorka priblizno P~ kut~m ~d 45~. VEZE IZMEDU NAPREZANJA I DEFORMACIJA 6.~on ra. . a sila F i produljenje A/linearno Do tocke E deforrnacije su elasticne.2. Kad opterecenje dostigne tocku daljnja de~orn. pritisak. 6. posmik. sto dovodi do nagla s~enJa precnog presjeka i pojave grla na uzorku (sl. Oblik dijagrama rastezanja ovisi 0 svojstvima ispitivanog materijala. Defonnaciji uzorka prethodi povecanje sile sve do tocke M pri kojoj sila prima maksimalnu vrijednost F max' . Pri tom ispitivanju dobije se najvise podataka 0 mehanicktm svojstvima materijala.3b).ster~~en~a uz. .2. Mjerenjemje ustanovljeno da se uzorak u uzduznome smjeru produlji za Al = 1-/0' a u poprecnorn smjeru suzi za Ad = d . velicina i oblik uzorka...tacIJa uzorka lokalizira se na manjem dijelu epruvete (sl.1. Nakon stanja tecenja materijal ponovno dobiva sposobnost da se ?plre d~el~va~Ju opterecenja. tj. Uz pretpostavku da se radi 0 neprekinutom. homogenom i izotropnom materijalu. Karakteristican oblik dijagrama rastezanja za gradevinski celik prikazanje na sl.

doblven na kidalici u koordinatnome sustavu F -fl.2) vidi se da on karakterizira odredeni materijal ali u visnos I . vee. C1 t.2). aL prijelomno je naprezanje pri kojem dolazi do raskida uzorka. Na sl.~tezanJa (sl. Do tocke M povrsina A i Ao neznatno se razlikuju pa su naprezanja a i a' gotovo jednaka.2) 0. p'IPu. Naprezanje aM koje odgovara tocki M vlacnaje iii rastezna cvrstoca materijala i to je naprezanje koje odgovara najvecem opterecenju koje epruveta moze izdrzati. ovi /~m3 ra. 6. - i to vrijedi sve do raskida uzorka.3) Naprezanje arkoje odgovara tocki Tnaziva se granicom teeenja iii popustanja.' ~agramkraordinatni sustav a _ E.lr+ fl. Naprezanje koje odgovara tocki L' nazi va se cvrstoca pri raskidu. nakon rasterecenja uzorak se u potpunosti vraca u prvobitni oblik. 6 (6.1 s pocetnorn duljinom 10. 6. dar .1. kri li AM~ kao da pre!h~og ~te~ecenja nije ni bilo. ." r ajnn Je I I P 3fl. Ime~~Ja .1 (sl 62) t .voJstva materijala neovisno 0 apsolutnim dimenzijama uzorka dii ste~nJa . A~o ~ismo uzeli uzorak s drugim poprecnim res' ek~m iIi dru:e ?:ne. Da bismo dobili dijagram koji ~ar.4. dijagrarn naprezanja kao i dijagram rastezanja (sl.J I Naprezanje aE koje odgovara tocki E nazi va se granica elasticnosti.1 = fl..1 n~ Istezava. a) F b) Slika 6.4) a =- • F A' --.uzorka.1 . A I I I I gdje je A povrsina poprecnoga presjeka uzorka koja odgovara sili F. lz ovoga slijedi da oblikldij. " ransrormira se u 0i~el.: . naprezanja.90 6. dobit cemo relativnu duzinsku deformaciju: (6. Podijelimo Ii produIjenje fl. __ . lz dii ruje. Ukupno je produljenje: . i to je najvece naprezanje do kojega se materijal ponasa elasticno. Ponovnim oprerecenjem uzorka dijagram rastezanja prima oblik BA . Produljenje fl.4. punorn crtom prikazanje dijagram norninalnih jagrarn stvamih naprezanja.no strcno. Ako.5) I 10 I I I Buduci su Ao i 10konstantne velicine. Eksperimentalni podad 0 vezi izmedu naprezanja i derormacija 91 (6. 6. se sarno umanjuje za elasticni dio fl. (6. tj.g:~~a ~~t~~ k zanja uzor a OVISI0 tome je II uzorak prethodno bio opterecivan iii . Veze izmedu naprezanja i derormadja 6..u t?kU isp~tivanja rasteretimo uzorak pri opterecenju koje odgovara tocki A lini ja r~sterecenJa AB bit ce usporedna s pravcem OP. ?oblh blsm~ drugi dijagram. i to je naprezanje pri kojemu deformacije rastu bez porasta opterecenja..limo ~isillu pocetnom rax PodkI I nomina noFnaprezanje povrsinom poprecnoga presjeka uzorka Ao ' dobit cemo cuns 0 F a=Ao koje se razlikuje od stvamog naprezanja Slika 6.1 ~r ~ . a crtkanom diproporcionalnosti. i to je naprezanja i deformacija. Naprezanje ap koje odgovara tocki P naziva se granica najvece naprezanje do kojega vrijedi lineama ovisnost izmedu a =f(e) irnat ce isti oblik .3.. Pri rasterecenju produljenje fl.kterizira me a~1 s.1.

Za razlicite materijale dobiju se razliciti dijagrami naprezanja koji karakteriziraju mehanicka svojstva materijala u odredenim uvjetima. Umjesto granice tecenja iii granice popustanja cesto se pn raste~nju jos upotrebljava naziv granica razvlacenja iii granica velikih izduienja.1. Duktilni su rnaterijali elastoplasticni materijali koji imaju izrazito podrucje elasticnih i plasticnih defonnacija i sposobnost da prije raskida pretrpe znatne plasticne defonnacije (meki celik. odnosno a . a za druge d < 5%. 6. Poslije granice tecenja naprezanje stalno raste s deformacijom. Na dijagramu naprezanja razlikujemo dva podrucja: elastic no do granice elasticnosti i elastoplastleno iza granice elasticnosti. Dakle.e proces rasterecenja stapa prikazanje je deformacija s: pravcem AB. Na gomjoj i donjoj povrsini uzorka pojavljuju se sile trenja koje spre~av~jujednoliko sirenje uzorka. a fr je trajna iii plastiCna defonnacija koja trajno ostaje u tijelu. Slika 6.4) dano je izrazom: 100% (6. T'.materij~la. Uzorak dobiva bacvasti oblik i prakticki se ne moze zdrobiti. 6.92 6. S obzirom na slicnost dijagrarna a . 93 Na dijagramu a .6). 6. Dijagram pritiska do tocke T' (granice tecenja a. 6.). Raskid uzorka nastaje bez pojave grla na uzorku. s povecanjem naprezanja defonnacije rastu vrlo sporo i onda naglo dolazi do raskida bez pojave znatnijih plasticnih defonnacija (kamen.3b) i obicno se izrazava u postocima.pri pritisku i rastezanju do granice tecenja kod duktilnih .5.5. 1 uz~rak p~l. materijale dijelimo na duktilne (rastegljive.6). bakar itd). staklo. iilave) i krhke. Veze Izmedu naprezanja I deformaelja 6. Mjerenjem velicine sile i odgovarajuceg skracenja dobije se dijagrarn pnnska P .6. Relativno produljenje pri raskidu Na sl. prikazanje dijagram naprezanja za krhki materijal. Za prve se obicno uzima da relativno produljenje iznosi 0 > 5%. lijevano zeljezo itd. E' .8) t/J = Ao 100% i karakterizira plasticnost materijala kao i relativno poduljenje o.7a prikazanje dijagram pritiska i rastezanja za meki celik. Svojstvo tijela da se moze trajno deformirati naziva se plastienost. ~bi~~o ~ uzimaju vrijednosti za mehanicka svojstva materijala iz podataka ~OJI su doblV~Dlpn ISP. 6. Dok su defonnacije elasticne. 6. Relativno suzenje (kontrakcija) presjeka A -A 0 L pri raskidu dano je izrazom (6..) slican je dijagramu rastezanja i ima analogne kara~teristicne tocke P' .e za odredeni materijal. a u poprecnorne siri. Na sl. a) b) o F F Slika 6. M o 15 (sl. Krhki materijali imaju malu sposobnost deformiranja. Relativno produljenje pri raskidu uzorka karakterizira plasticnost materijala. Vidimo da na dijagramu nije izrazena gran ica tecenja tako da samo tocka M karakterizira krhki materijal i predstavlja vlacnu cvrstocu materijala.je elastlcna.ma bacv~s~l oblik (sl. Pri opterecenju na pritisak uzorak se u uzduznorne smjeru skracuje.AI. ukupna (6.Itivanju na rastezanje. a kod pritiska granica gnjecenja.7) G=IL-/o 10 i predstavlja prosjecno relativno produljenje na mjernoj duljini 10 nakon raskida stapa (sl. .s.7. Dijagram stvamih i nominalnih naprezanja prakticki se podudaraju. dok u p~ drucju plasticnih deformacija utjecaj sila trenja postaje znata~. prizme iii valjka u strojevima za ispitivanje (presama) (sl. Ispitivanje materijala na pritisak provodi se na uzorcima oblika kocke. Eksperimentalni podaci 0 vezi Izmedu naprezanja i deformacij. taj je utjecaj sraz~jemo mali.6) f. S obzirom na relativno produljenje pri raskidu. Slika 6.

~ezanJa manja od granice proporcionalnosti.1 je apsolutna uzduzna defonnacija.9) el' = . 6. toCk M' k . promatrajuci ponasanje eelicnih opruga pod opterecenjem. Za vecinu je gradevinskih materijala v z 0. Hookeov zakon. 6. Zbog toga se u znanosti oot.11 ) stanje naprezanja i iii: =G y (6.2. Veze Izmedu naprezanja I derormaciJa 6.1 e (6. Iz 'p~je navedenih eks~rimentalnih podataka dobivenim ispitivanjem uzoraka materijala vld~.d=d-do· (6. 6.10) i (~.94 6. Dijagrami p.4) vidimo da je: Buduci da su uzduzne i poprecne defonnacije uvijek suprotna predznaka. Pokusima je pokazano da kod jednoosnog stanja naprezanja (rastezanja iIi pritiska) u podrucju u kojemu vrijedi Hookeov zakon. Hookeov zakon. ~ja ~eduje ~Iacnu cvrstoeu materijala.8.. ' M Linearnu vezu izmedu naprezanja i defonnacija (6. Ie nema karakteristienih toeaka koje su karakteristicne za elastopla tl·" terii I .12) ~ll I I I Pri rastezanju poprecna je deformacija negativna (poprecni se presjek smanjuje).18) . .16) Kod izotropnih materijala Poissonov je koeficijent 0 ~ v ~ 0.2.d apsolutna poprecna defonnacija.'ornosu ma~e~Jala razm~~ . ~zrazi (6.15) a . e odnosno: e=E' iii a=Ee. granicu elasticnosti rE granicu tecenja r T I posmicnu cvrstocu r M. dobiva se: (6. izmedu relativne poprecne i relativne uzduzne deformacije postoji konstantan odnos. U nonnalnim uvjetima upotrebe u konstrukciji se 0javljuju nap.13) ~ a) b) 1o ' r Slika 6. Na osnovi dijagrama r . kenstante elBStl~nosti matcriJala 95 Kod krhkih male~ja!a ~ijagramje pritiska po obliku slican dijagramu raslezanja (sl 6. uzduzna i poprecna deformacija uvijek su protivna predznaka.7b).II) predstavljaju Hookeov zakon zajednoosno vnje e sarno do gramce proporcionalnosn ap. za Hookeovo tijelo.17) (6. a 6./. Vidjeli smo da u uzorku (sl. 6.y na sl.1) do odredene gran ice postoji homogeno stanje naprezanja i deformacija paje relativna duzinska defonnacija: 6. Takvo tijelo naziva se Hookeovim tijelom. a pri pritisku je pozitivna (poprecni presjek se povecava). e (6. a relativna poprecna defonnacija je: za izotropni materijal za sve poprecne smjerove jednaka (6. analogno se definira Hookeov zakon pri posmiku: t a tga=-=E. Koeficijent proporcionalnosti E izmedu naprezanja i deformacija nazi va se modul elasticnosti iIi Youngov modu!. od . 1 .3a) pocetna se duljina 10 povecala za 6. Ima dimenziju naprezanja i u dijagramu naprezanja predstavlja tangens kuta izmedu pocetnoga pravocrtnog dijela dijagrama i osi apscise.e (sl.1 e=(6.10) (6. Pri ispitivanju uzoraka na rastezanje (sl.14) . konstante elasticnosti materijala Iz dijagrama v=I.2. tj.10) prvi je formulirao Robert Hooke godine 1678. osim e.se da su kod vecine ~adevinskih materijala defonnacije elasticne i razmjeme ?ap~e~nJlma do ?drede?e gramce. a (6.8) i I"!aJ~ ka~tenst~cne tocke: ~ramcu proporcionalnosn rp.30..osmika po obli~u su slicni. cak I po nekoliko puta. 6. Pri pritisku kao i pri rastezaniu ~zorak se lomi pn sasvlI~ mall1l~deformacijama. 6.model idealnoga elasticnog tijela u kojega su veze izmedu naprezanja 1 deformacija hneame. s "ne rna enja e.5 (sto ce takoder biti dokazano kasnije). dijagramima rastezanja i pritiska (sl. Tlacna cvrstoca krhkih rnateriiala obic~o je veca od vlacne cvrstoce.v e. tj.. .5 (§IO ce biti dokazano kasnije).. U plasticnome podrucju za sve je materijale v = 0. . Apsolutna vrijednost toga odnosa naziva se Poissonov koeficijent: 6. a promjer smanjio za: 6.S.

96 gdjeje: Yii =2Eij·

6. Veze izmcdu naprezanja i ddormacija

6.3. Zakon superpozicije

97

(6.19)

. ~ je koefic~ent.proporci?naln~~ti koji se naziva Coulombov modul, modul posmika IIImodul kh.zanJa. Ima dirnenzije naprezanja i u dijagramu posmika predstavijen je tangens?m kuta izmedu pocetnoga pravocrtnog dijela dijagrama i osi apscise. . POlSS?nOVkoefi~~jent v, modul ~lastit~o~ti E i modul posmika G karakteriziraju elasticna .~voJstva mat~rtJala II od~edentm uvjetuna pa se nazivaju konstante elastienest] mate~IJala '.Odred~~u se ekspertmentalno. E i G imaju dimenzije naprezanja, a v je bezdimenzionalni koeficijent, Kasnije c.~ dokaz.~no ?a izmedu modula elasticnosri E, modula posmika G i Poisbiti sonova koeficijenta POStOJIovisnost: E G=-2(I+v)' . Za.elasticno tijelo dovoljno je eksperimentalnim sticnosti, a treca ce se odrediti pomocu izraza (6.20). (6.20) putem odrediti dvije konstante ela-

U tijelu (sl. 6.9) odaberimo tocku A i promatramo pomak te tocke u nekom smjeru npr. u smjeru osi x. Neka na elasticno tijelo djeluje sarno sila FI, onda je pomak tocke A u smjeru osi x: (6.21 ) Uklonimo silu FI i elasticno tijelo opteretimo silom F2. Pomakje tocke A zbog djelovanja sile F2: (6.22) Koeficijent proporcionalnosti KI i K2 ovise 0 mehanickirn svojstvima materijala i 0 geometrijskim karakteristikama sistema i bit ce opcenito razliciti ako sile FI i F2 djeluju u razlicitim tockama tijela. Razmotrimo sada zajednicko djelovanje sila FI i F2. Elasticno tijelo opteretimo prvo silom Fb a zatim silom F2. Pomak tocke A pod zajednickim djelovanjem sila F, i F2je: (6.23) Koeficijent K I bit ce isti kao II izrazu (6.21) buduci da sila FI djeluje na tijelo koje prije toga nije optereceno. Koeficijent za razliku od II izrazu (6.22), oznacen je zvjezdicom jer sila F2 djeluje na tijelo koje je prethodno optereceno silom Fl'

. Uobicajeno je da se .m??ul.e.lasticnosti E i Poissonov koeficijent v odrede ispitivanrem uzoraka na rastezanje III pritisak, a modul se posmika onda odredi izrazom (6.20). . M~du~ po~mika G eksperimentalnim sticnosti E I Poissonov koeficijent v. se putem odreduje mnogo teze nego modul ela-

K;,

Kl

Ako su koeficijenti

K; i K 2

razliciti, onda bi to znacilo da

K;

ovisi

0

sili Fl'

6.3. Zakon superpozicije
.Kao sto je receno .ll uvodnom.~ dijelu, u znanosti 0 otpomosti materijala promatramo ~Iastttno, homogeno, IZOtrop~o tijelo, te .~r~tpostavljamo da su defonnacije male i da izmedu opterecenja, naprezanja, deformacija I porn aka postoji lineama ovisnost.

Medutim, to proturjeci osnovnoj pretpostavci 0 lineamoj ovisnosti pomaka 0 opterecenju. Slijedi da ne ovisi 0 sili Fi, Izraz (6.23) za F, = 0 mora prijeci u izraz (6.22) pa dobivamo da je = KIte izraz (6.23) prima oblik:

K;

K;

(6.24) Na taj nacin ukupni pomak tocke A odreden je kao zbroj pojedinacnih pomaka zbog djelovanja nezavisnih sila FI i F2. Ako promijenimo redoslijed opterecenja tijela, analognim razmatranjem dobit cemo izraz (6.24).

F

y

Prema tome, stanje naprezanja, defonnacija i porn aka ne ovise 0 redoslijedu opterecenja tijela. Ovaj se zakljucak moze lako prosiriti i na slucaj bilo kojeg broja sila. Izraz (6.24) izrazava zakon superpozicije kojim se dokazuje daje stanje naprezanja (defonnacija i porn aka) zbog zbroja dvaju iii vise stanja opterecenja jednako zbroju dvaju iii vise stanja naprezanja (defonnacija i pomaka) izazvano s dva iii vise stanja opterecenja, Ako na elasticno tijelo djeluju sile F" F2, ••• Fm onda pomocu zakona superpozicije mozerno odrediti stanje naprezanja (defonnacija i pomaka) tako da za svaku silu F; posebno, kao da sarno ona djeluje na promatrano tijelo, odredimo stanje naprezanja (deformacija i pomaka) i onda sva ta pojedina stanja algebarski zbrojimo (sl. 6.10). Zakon superpozicije ne vrijedi ako izmedu opterecenja, naprezanja, deformacija i pomaka postoji nelineama ovisnost. Zakon superpozicije takoder ne vrijedi ni II slucajevima u kojimajedno opterecenje utjeee na stanje naprezanja, deformacija i pomaka drugog opterecenja. Primjer vitkoga stapa opterecenog na savijanje i pritisak. Progib izazvan po-

oP--------- __ ~x~
z
Slika 6.9.

98 precnim opterecenjem savijanje stapa. utjece na djelovanje

6. Veze izmedu naprezanja I deformacija

6.4. Saint Venantov princip

99

uzduzne sile zbog koje nastaje dopunsko

+

Slika 6.10.

Slika 6.11.

.~ f-ft
F

Na sl. 6.12. prikazana su dvajednaka stapa, opterecena na rastezanje sa staticki ekvivalentnim optereeenjtma. U popreenim presjecima stapova prikazani su dijagrami normalnih naprezanja. Iz usporedbe dijagrama naprezanja u odgovarajucim presjecima stapova vidimo da u presjecima dovoljno udaljenim od mjesta djelovanja opterecenja u oba stapa prakticki postojijednaka raspodjela naprezanja. Znatnije razlike u raspodjeli naprezanja postoje u presjecima stapova u blizini mjesta djelovanja vanjskog opterecenja, U tome se sastoji St. Venantov princip, prema kojemu se uzima daje raspodjela naprezanja i defonnacija razlicita na relativno malim dijelovima elasticnoga tijela, u pravilu u blizini mjesta djelovanja sila, ako se jedno opterecenje zamijeni drugim, statickim ekvivalentnim opterecenjem, No na dijelovima koji su dovoljno udaljeni od mjesta na kojima djeluje opterecenje, razlika je mala tako da se prakticki moze zanemariti.

-_ ~

---

F

In I
I I I
I I I

__L"
/

,
\

;

In I
\ I \

F
/

..-

,

-,
\ \
\

I I AI I

\

I
I

I
~I

,
I
\ I

I

U daljnjim iz~a~anjima, u pravilu, razmatrat. c~mo sisteme na koje se moze primijenizakon superpozicije, Kada se zakon superpozicije ne moze primijeniti, bit ce posebno istaknuto,

.

I I I /

I I I
I

\

In

\
/ _ E ....

~

In
"-

6.4.

Saint Venantov princip

J~
Slika 6.13.
a)

a

'I

I' b)

a

.... -t---l

/

/

I

F

Tako npr. za stapove opterecene statickirn ekvivalentnim opterecenjem prikazanima na sl. 6.13. raspodjela naprezanja u poprecnome presjeku n-n prakticki je jednaka, dokje u podrucju A razlicita. St. Venantov princip moze se izraziti i na drugi nacin, Ako na malom dijelu tijela djeluje sustav sila, staticki ekvivalentan nuli, naprezanja i defonnacije vrlo brzo opadaju s udaljenoscu od mjesta djelovanja opterecenja i na dovoljnoj su udaljenostijednaki nuli.
F
I I I I I I
/

1 a T

a
f

i

AI I I

I
I

,
I

F Stika 6.14.

F

Slika 6.t2.

U podrucju A drucja A naprezanja St. Venantov olaksava rjesavanja

(sl. 6.14) imamo pojavu lokalnih naprezanja i defonnacija. Izvan poi defonnacije prakticki sujednaki nuli. princip ima siroku primjenu u znanosti 0 otpornosti materijala, jer raznih zadaca zamjenom slozenog opterecenja jednostavnijirn,

100

6. Veze izmedu naprezanja i deformacija

6.5. Hookeov zakon za prostorno stanje naprczanja

101

6.5.

Hookeov zakon za prostomo stanje naprezanja

Analogne izraze dobivamo za E2 i E3, pa imamo:

Promatramo homogeno, izotropno i idealno elasticno tijelo. Zamislimo elementami paralelop,iped isje~en iz, n,~pregnutog,~ tijela s b~idovima paralelnim s pravcima glavnih n~prezanl~ ~ danoj tocki !1Jela. Buduci da se radi 0 homogenom i izotropnom tijelu, to ce uJedno,b1l11 pravci glavnih defonnacija. Na stranicama paralelopipeda djeluju glavna naprezanja OJ, 02, 03 (sl. 6.15),

t'l = ~ [02

-

V (0)

+0

I)]

l

I

'. )1

"

(6.25)

~
Izraz (6,25) izrazava Hookeov zakon za troosno stanje naprezanja, a moze se prikazati i u ovom obliku:
I 1 I I

E I = - [(I+ v) 0 I - V (0 I + O2 + 0)]

I

, ,,' 3

.c:
I I

E

I = - [(I+ v) 0 I - V 8],

E

x

gdje je:

,"
z

, ,,
prva invarijanta naprezanja. Tako dobivamo:
Slika 6.16.
EI

Slika 6.15.

=E[(l+v)0,-v8]

I

Deformacije paralelopipeda E" E2 i E3 odredit cemo pornocu zakona superpozicije, Naprezanje 0, izaziva uzduznu defonnaciju

E2 =-[(I+v)01-v8]

I 1

(6.26)

E

--------,

E) =-[(I+v)o)

.

E

-v8].

i poprecne defonnacije
E2 =-VEI
r

Jednadzbe (6.25) mogu se rijesiti po glavnim naprezanjima
=-v
_01•

OJ

pa cerno dobiti

E'

01=
O= 2

E (I + v) (I - 2 v) E (I + V) (I - 2v) E (l+v)(1-2v)

[(l-V)fl+V(f1+EJ] (6.27)

Zbog naprezanja 02 dobivamo:

E;'

=- , E

O2

E" =-V I

O2

E

,

E ~: =-V

O2

[(I-V)E2+V(f)+EI)]

E

,
0)=

a zbog naprezanja 03 dobivamo:
E)
t

[(I-v)E)+V(E,+E2)]·

n

=~. , E

E'" =-v I

0)

E

,

E;"

=-v

OJ

Ako zbrojimo jcdnadzbe u izrazu (6,25), dobit cemo:
E v = E I + E2+ E) = --E-

E

1-2v

Ukupne defonnacije

u glavnim smjerovima dobit cerno sabiranjem:

(0 I + 0 2+ 0) ),

(6.28)

sto nam daje vezu izmedu prve invarijante defonnacija prve invarijante naprezanja.

(relativne promjene volumena) i

102 U slucaju hidrostatskoga dobivamo: tiaka
01

6. Veze izme4u naprezanja i deformaelja

6.S. Hookcov zakon

Z8

prostorno stanje naprczanja

103

t:~3(1~2'j I"~
_ \ --}!_ E,.- K'

=O

2

=

0,

=- p, za relativnu

promjenu volumena •._,' " (6.29)

cos" (x ,1)+ cos' (x ,2)+ cos ' (>; ,3)= I, dobivamo: E
xx

=_!_[(I+V)O

E

x

-ve]=_!_[(l+v)Ox-V(O,+Oy+o,)]=

E

iii: (6.30)

~ »-«
-'

I = - [0 .r

E

-

v (0,.

+ 0,

)].
Evy

(6.32) i i

gdjeje:

Analogne ovisnosti mogu se dobiti i za druge dvije nonnalne defonnacije

Ezz

K=

3(l-2v)

E

(6.31)

normalna naprezanja ox, Oy,a; Posmicna je defonnacija Exy prema izrazu (5.31):
En

=

EI

cos(x,l)

costy.lj+s

, cos('>;,2) cos(y,2)+E3

costx.S)

cos (y,3).

modul kompresije iii volumenski modul elastil'nosti. Iz izraza (6.28) vidimo da tijelo ne mijenja volumen ako je Poissonov koeficijent v = =0,5. U plasticnom podrueju element ne mijenja volumen, E" = 0, pa iz izraza (6.28) slijedi daje za sve materijale 1I plasticnome podrucju Poissonov koeficijent v = 0,5. lz izraza (6.29) slijedi da je 1- 2 v ~ 0, odnosno V:5~, jer bi u protivnome dobili povecanje volumena pod hidrostatskim tiakom, sto je nemoguce, Time je odredena gomja granica Poissonova koeficijenta. Prema tome, za sve izotropne materijale Poissonov je koeficijent:
O:5v:5

Zamijenimo Ii E" E2 i E) sa 0" 02, 0) i e pomocu izraza (6.26), dobit cerno: E +0 = _!_ [(I + v) {o

n

E

\:

1

cos (x ,I) cos (y ,1)+ o 2 cos (x ,2) cos (y, 2)+ cos(y,I)+cos(x,2) cos(y,3»)]. cos(y,2)+

3

cos(x,3)

cos(y,3»-ve(cos('>;,I) + cos(x,3)

Buduci daje prema izrazu (4.20) r,y =01 cos(x,l) cos ty.Il+o , cos(x,2) cos(y,2)+03 costx.J) cos(y,3),

0,5

i za doticni materijal odreduje se eksperimentalno. Ako u nekoj tocki napregnutoga tijela isijecemo elementami paralelopiped s bridovirna proizvoljno orijentiranim u odnosu na pravce glavnih naprezanja i deformacija, dobit cemo, u opcem slucaju, svih devet komponenata tenzora naprezanja koje djeluju na pobockama paralelopipeda (sl. 6.16). Ako su nam poznate &layne deformacije EI E2, E3 i njihovi smjerovi, onda mozemo OOreditideformaciju II smjemp§lkpn!ma izml! (5 28): E",=E1 cos2(x,I)+E2 cos2(x,2)+E) cos2(x,3).

a zbog ortogonalnosti

osi x i y je cos (y,l)+ cos(x,2) cos(y,2)+ cos ('>;,3) cos(y,3)= 0

i .j = cos(x,l) pa dobivamo

E-').

=T

1+ v

r..

=--E-

2 (J+v)

fw

2

(6.33)

Izrazimo Ii EI, E2, E3 sa 0" 02, 03 i e pomocu izraza (6.26), dobit cemo

Ako usporedimo izraze (6.33) i (6.18), dobivamo daje G= _E_ 2 (1+ v) (6.34)

-v

e (cos'

(x,l)

+ cos'

(x,2)+ cos? (x,3»)].

paje
Ex!,

Buduci daje prema izrazu (4.18) 0x=OI te daje prema izrazu (4.46): cos2(x,1)+02 cos2(x,2)+03 cos2(x,3)

=2=
xy

Y

r xy 2G

(6.35)

Analogne izraze dobivamo i za druge dvije posmicne defonnacije f;Z i Ezx· Konacno mozemo napisati Hookeov zakon za opce stanje naprezanja

T
104 1 1'" = E" [a, - v (0,
1',:" =E"[a" 6. Vezc izmedu naprezanja i deformacija 6.6. Hookeov zakon za ravninsko stan]e naprezanja

105

+ a,)],
+a,)], +a )]

1

-v(a: -v(a I+v E I+v E I+v E

I'

zz

=-[a E

1
Z

.r

y'

I' XI'

r., 2G

'[XI'

(6.36)

I'

":

r"z =_'2G

r .'z

Matrica [D] konstanata elusticnosti je simetricna, Iz prethodnih izraza vidimo da se kod homogenog, izotropnog i elasticnog tijela sve veze izmedu naprezanja i deformacije mogu izraziti s konstantama elasticnosti E i v. Prema tome, mehanicko ponasanje homogenog i izotropnog materijala odredeno je dvjerna neovisnim konstantama elasticnosti. Uobicajeno je da se eksperimentalno odredi E i v, a modul posmika Gonda se odredi izrazom (6.34). Iz prethodnih se izraza vidi da kod homogenog, izotropnog i elasticnog materijala nonnalna naprezanja izazivaju samo promjenu duzine, ali ne i kuta, dok posmicna naprezanja izazivaju samo promjenu kuta, ali ne i duzine, Duzinske defonnacije ne ovise 0 posmicnim naprezanjima, a kutne defonnacije ne ovise 0 nonnalnim naprezanjima, To je razlog zasto se duzinske deformacije nazivaju jos i nonnalnim deformacijama, a kutne defonnacije posmicnim deformacijama.

e

zx

=~r 2G

r IT.

. Rkjesavanjem sustava jednadzbi mocu omponenata deformacija:

(6.36), komponente naprezanja mozemo izraziti po-

6.6. Hookeov zakon za ravninsko stanje naprezanja

E
a, = (I + v) (1_ 2v) [(1- v) E = (I+v)(l-2v) E (I-2v)
I' xr

+

V

(1'"" +

I' zr )]

0,

[(l-v)l'" [(I-v)l'"

+v(l'"

+1',,)]

(6.37)

°2
I I
I

a, = (I+v)

+v (1'", +I',v)]
I

l"'," =2GI' l" =2GI'

--_§__
xv

I+v

Cry

-,

I
••

I

I
I
I

,.

yz

E =-1+ V E =-I+v

I'

,17

(6.37) ,/ z

/ _1:_,
,," 't".
a)

''t" J..- - - - -I ,
y

I

x
/ // //

I

l"zx=2GI' iii u matricnom obliku ax a" az
r.ty

zr

1'.. ~

,
Slika 6.17.

/'

l...------

b)

I-v v

v 1- v v 0 0 0

v v I-v 0 0 0

0 0 0 1- 2 v 0 0

0 0 0 0 1-2v 0

0 0 0 0 0 1-2v

1'",
I'
J:I'

E
(1+v) (1-2 v)

v 0 0 0

I' zz Exy

(6.38a)

l"vz

l"zx odnosno

1',. I'zx

Kao sto smo vidjeli, stanje je naprezanja ravninsko iii dvoosno, ako je jedno od glavnih naprezanja jednako nuli (npr. a3 = 0), (sl. 6.17b). Kod ravninskog stanja naprezanja sve su komponente tenzora naprezanja u jednoj ravnini (npr. u ravnini x. y), (sl. 6,17a). Ravninsko stanje naprezanja mozemo definirati izrazom: az = l"xz= l"yz= 0, (6.39)

{a }=[n J{ d.

(6.38b)

tj. sve komponente tenzora naprezanja koje sadrze indeks "z" jednake su nuli. Iz izraza (6.36) za ravninsko stanje naprezanja dobivamo:

45) svesti na slije- ax= l-v2 E Pornocu izraza (6. dobit cemo Hookeov zakon za ravninsko stanje deformacija: (6. f. tj.(a .r a] Y (6.) va.V .44) tj. ).[a x .[a _)'. sve komponente tenzora deformacija koje sadrze indeks "z" jednake su nuli.48) 6. (6.v I+v =2G=T Iz trece jednadzbe dobivamo: a z = v (a. u ravnini x. .36).v fX). Kod ravninskog stanja deformacija sve komponente tenzora deformacija nalaze se u jednoj ravnini (npr.47) 1 odnosno a"" a I~ ) = f. stanje je defonnacija ravninsko iii dvoosno ako je jedna od glavnih defonnacija jednaka nuli (npr.v (a Y E +a Z' )] )] (6. )] r xv .y v (a . dobijemo: iz izraza (6.- Ako prve dvije jednadzbe a"...' I-v v v'=I_v' r xv =2Gf to' =-I+v iii u matricnom obliku: E fx. = [D] {s} (6.. y).v (a z E - I + a.43) f W =- I E..44) uvrstimo u izraz (6.41) f". f "" = .7.tE V E - YI' = . Ako izraz (6.42) G( . I (ax-va. f". f3 = 0)..45) I ..v (6.34) dobit cemo daje: (6.) r".106 6.. ..40) rijesimo po nonnalnim + o . (6.40) naprezanjima ax i o = ~ [a z f. deci oblik: fx.\" I = .va) vi' (6. modul se posmika ne mijenja. Hookeov zakon za ravninsko stanje deformacija iii Kao sto je vee receno.' Hookeov zakon za ravninsko stanje deformacija glasi: e xr = I E 1 0 0 I-v (a x - V1 ay ) {a} gdje je [0] matrica konstanata elasticnosti.49) .7. Veze izmedu naprezanja i deformacija 6.' Uvedemo Ii oznake: E E =--2' 1 1.46) mozemo prve dvije jednadzbe (fxx+Vf". Heekeov zakon za ravnlnsko stanje deformacija 107 <r .s: [I I-v 2 V v I 0 0 llf'" f.- a --.46) iz izraza (6. =-£ (ax +a.. ) f x.r + a. Ravninsko stanje deformacija definirano je izrazom: (6. I+v = 2G=T f". «. 1 pomocu izraza (6.) ---I-V [ E ---l-v E 2 [ 2 v a ---I-v . (a .:G.

4 - - - - - ° 10 zr =~ 2G I+v E Tzx Prirnjer 6. 6.1..0.15 -0.0.0.T (6..1.25 0.T +a i". MPa 10 MPa 4 0.41).T i". Modul je elasticnosti celika E = 2 '105 MPa. a pri hladenju steze. PojavIjuje se samo razlika u velicini elasticnih konstanata E i E" odnosno v i VI.1.3 0. Uljecaj lemperalure 109 Vidimo da su izrazi (6.1-2.08 -0. +a .10 -0. Jedinica za koeficijent Iineamoga toplinskog rastezanja a jest K-I (Kelvina -I).2 1.75 0.8.90 1.)]+ai".T. sabiruci defonnacije zbog naprezanja s deformacijama izazvanima temperaturom. Duzinska defonnacija zbog promjene temperature za i".2 0.52a) 6.60 0. dani su podaci jentu lineamoga toplinskog rastezanja.1.32 . a" a.0-4.87 -I.6-2. . 6.5 - - 0.0.3 -0. (6.T ugljicni celik 10" -v (ax +ay)]+ai".108 6.0.18 0.010 0.95 2. Prijednolikoj promjeni temperature u izotropnome materijalu ne mijenjaju se kutovi izmedu duzina.51) Ex..1.52b) gdje je a koeficijent lineamoga toplinskog rastezanja.42 0.49) potpuno analogni izrazima (6.0-8.\' r.30 1.T moze se izraziti u obliku e.. -v(a. Utjecaj temperature 10 z E XI' Jednadzbe (6.30. a Poissonov koeficijent v = 0.0-4. olovo beton pluto parafin 2.40) i (6. Eu T.12 0.)]+a i".8..35 +a.7 0.5 1.9 4.18.. E I =E[a.8.5 2. 0 (6.055 2..15-1. Pri nejednolikoj promjeni temperature iii pri ogranicenoj defonnaciji tijela s jednolikom promjenom temperature mogu se u tijelu pojaviti ne samo toplinske defonnacije vee i toplinska naprezanja. Ukupnu defonnaciju u danoj tocki tijela dobit cemo primjenom zakona superpozicije.T 0 0 0 (6. f.0 .v (0.75 0.53) koefici- Za neke materijale u tabl.36 0.1 2.25 . Odrediti defonnaciju dijagonale celicnog elementa napregnutoga prema sl.50) odnosno: E 0 0 0 «.45 8.27 0. Buduci da svako fizicko tijelo ima svojstvo da se pri zagrijavanju siri.T 1-2v = -E- (ax +ay +a .17 0.67 1.)+3a 0 sr.T}.28 0.32 .36) vrijede za slucaj kada prilikom defonnacija temperatura u tijelu ostaje nepromijenjena.84. r zx {E} =[C] {a} +a {i".2 0.24-0.55 1.34 0. konstantama elasticnosti i Tablica 6. iii u matricnome obliku: lOu Eyy -v -v -v -v 0 0 0 -v -v 0 0 0 0 0 0 I+v 0 0 0 0 0 0 I+v 0 0 0 0 0 0 I+v a.=-ETV' r.y .1 8. .r:r i". Za volumensku defonnaciju dobivamo: 10" (6.0-2.15 0..48) i (6.. pa tako dobivamo: I = E[ax . =ai". potrebno je pri analizi deformacija uzeti u obzir utjecaj temperature.63-0.005 -0. legirani celik Iijevano zeljezo aluminij bakar bronca drvo uzduz vlakana drvo poprecno na vlakna staklo I+v Eyz=2·G=T r.ll 2.25 1. Vezc izmel'lu naprezanja I deformacija 6.31-0.56 0. a u danoj tocki nastaju duzinske defonnacije jednake u svim smjerovima.1. Konstante elasticnosti i koeficijent lineamoga toplinskog rastezanja lOu E MATERIJAL lOS G v a IO-SIK E.30 0.y l+v =-2-(.05 -1.0.7 4.1 4. 1 =-[a.25 . Vidimo daje matrica [e] konstanata elasticnosti simetricna.

19.3 2'10 Nonnalna naprezanja u presjecima s nonnalom n-A i n-B odredit cemo pomocu izra' za(6. 1. Veze . Defor- iii: 0.5'10.25 + 0. Ed E (E"".8 '10 .35 '1..75 0.• 0. Utjecaj temperature III 'I (1.35 0. Silk a 6.9 rnrn.55'10-4+0. 02 = 20 MPa a tI. +v E""..8'10 2 1.0.18.v' Duljina je dijagonale: 5 d=--=IO sin 30° cm.25 0.55'10-4.1 mm.95'10-4)=30 MPa.64'10-3 mm. Slika 6. )= (1.28). sin2cp=a. + 0. Defonnacije elementa: Relativne su deformacije: _ Al =AnA 10k 10 =~=4.41): Y" =2Exy = 19.95'1O-4 103 • 20 1. a Poisso- i odatle: 0.35 5 5 (4. EII"H = AnB = _3_.35.8._1_= k 10 103 ·20 E xy '" I+v =-=-2G E '.10-4 )= 50 MPa Relativnu defonnaciju dijagonale odredit cerno pornocu izraza (5. A postavljenje pod kutem cp = 30° prema pravcu glavnoga naB okomito na tenzometar A.49): a".. = 1. . ) = 0.f + 0 "H =a + I 0 2 = 50 + 30 = 60 + 20 = 80 MPa. = 50 = 30 naprezanja na stranicama kvadratnog elementa ako su tenzoduzinske defonnacije) A i B pokazali prirast: AnA = 9. cos'cp+a.8'105 MPa. Tenzometar prezanja ah a tenzometar uvecanje tenzometra k = I nov koeficijent v = 0.:tmedu naprczanja I deformacija 6.10-4 + 0. E I-V' (s IIII. 0'.'._ .55. =60 kontrola: MPa. Treba odrediti glavna metri (uredaji za mjerenje Ans = 3.f' =--'15=975'10-5 5 5 1+0.f +V E. Prema izrazu (4.. Baza tenzometara 10 = 20 rnm. imamo: Ollf =0.0. 0..cos2cp =a.110 6. sin'30° cos 30° 2 0"8 =°1 sin'cp+a.75 02 02 Apsolutna defonnacija dijagonale (produljenje) Ad = macija elementa prikazanaje na slici iscrtkanom crtom. d = 28. 000.95 . Modul elasticnosti materijala E = 0.2. cos'300+a2 sin230o+a.35'4. Primjer 6..

[3' + cos. E .3'10-4 cm.7.2 = ax = - 18 MPa. . -I + II 7'10 3' -5 -I = ..3'60=-18 MPa..[3.fJ + cos? fJ = a y~ .e.)]=_1_. Utjecaj temperature 113 ('elicn~ kocka ~ri~a IOcm postavljenaje bez zracnosti izmedu dviju krutih stijenki na pctdlogu 1 na gornjoj plohi opterecena s q = 60 MPa (s1. Relativnu defonnaciju mozerno odrediti pomocu izraza (5.27 3'10 . a s osima x.30.112 Primtrr 6.3. = O. E d = .)]=O.. x 2.. prornjenu volumena kocke.3 = aI' =- 60 MPa. y.' A Jr~_\ a c) Osi x. Glavna su naprezanja: 0.=vay=-0. Y i z smjerovi su glavnih defonnacija. .10-5 Apsolutna defonnacija (skracenje) brida: ~. 3 ' Naprezanje je na gomjoj plohi kocke zadano: 0.52 . -5 .=aE. Naprezanje ax na pobockarna uz krute stijenke mozemo odrediti iz uvjeta da je deformacija kocke u smjeru osi x jednaka nuli: E \I I =-[0.. = 0 dobivamo: a. Pobocke su kocke ujedno i glavne ravnine naprezanjajer naprezanja. =-27. i posmicno naprezanje u presjeku. u njima ne djeluju posmicna Modul je elasticnosti celika E = 2. )]=_1_5 ~.S.=-60 MPa.0. =e d d=-52·1O-5·102·. 'l'reba odrediti: a) b) c) nuprezanja i defonnacije u tri okomita smjera te deformaciju dijagonale kocke.. 6. J" 2 '105 brida: 11.20a).3'18]=-27. Deformacija brida kocke u smjeru osi y: E '-' =_!_[a E Y +v ro . cos2{3+e" cos2y z Slika 6. 6. Naprezanje je na slobodnim pobockarna a. a Poissonov koeficijent v = 0.20b) tako da iz relacije cos.3(18+60)=11. 6.r -v(az+a..7'10-4 ern. iii cos2a+e". 0. normalno kuma.3.. Y = I dobivamo cos a = cos Apsolutna defonnacija y (produljenje) ~z=a Ezz= Dijagonala kocke ima duljinu d = a .28)koji sad prima oblik: x dijagonale kocke Ed=e.105 MPa.a I = cos Y = . Veze izmedu naprezanja i ddormacija 6.. Defonnacija b) E zz brida kocke u smjeru osi z: =_!_[a E -v(a Z a) x +0. z zatvara jednake kutove a = fJ =y I I I I / (s1. Apsolutnaje defonnacija ~ J dijagonale (skracenje): mm.10 [-60+0. nagnutom pod kutern 45° prema stijen- Za a.[3=-9·IO-J . 10-5 ..10-5. +0.20.

._-----_ <:_91fP~ . DOPUSTENO NAPREZANJE I KOEFICIJENT SIGURNOSTI \ 15.2_ Smanjenje volumena kugle iznosi: AV '-' = fv V.1. da ne moze doci do lorna materijala iii pojave trajnih deformaeija nazivamo dopustenim naprezanjem adop i definiramo ga izrazom: °dop =T' OK (7.3-10-5+ 11.1308 em).18 . 0 =- 2 . p =.60 = 2 -.0.156 em'.kod elastoplasticnih materijala (sl. i 7.2).5-10- 4 I j f If / M (J M z Pocetni je volumen kugle: v. Kriticno naprezanje aK kod kojeg konstrukeija dolazi u "nezeljeno" stanje (stanje loma iii pojava trajnih defonnaeija) ovisi 0 karakteru i rezimu opterecenja i odreduje se eksperimentalno na seriji uzoraka izradenih od doticnog materijala. manje od neke unaprijed zadane vrijednosti naprezanja kod koje smo sigurni da konstrukeija ne rnoze doci u "nezeljeno" stanje. tj.60 + 18 2 . 7.e za odredeni materijal mozemo dobiti kriticno naprezanje aK koje odgovara cvrstoci materijala aM kod krhkih materijala odnosno granici tecenja o. '2 450 .sjekll (sl.anja i deformacija ev =V = ~V fn + f"" + f" = 0 .5·10 -4 10' n '-6-= Naprezanje pri kojemu smo sigumi da materijal ne moze doci u "nezeljeno" stanje. 0 = 4 r.15. Na kuglu promjera do = 10 em djeluje sa svih strana jednak pritisak p = 10 MPa." = a3 - 2 a2 900 = .• 114 Relativna je promjena volumena kocke: 6_ VC1.25) Relativna promjena volumena: f.K=- 10 4'104 =-2. koje se rnoze pojaviti u konstrukciji pod zadanim opterecenjem.0.1.21 MPa.27. T . Stika 7.2· 0. Primjer 6.2) .6'10-5'10' = . Pri statickorn opterecenju iz dijagrama a . Pri dimenzioniranju elemenata konstrukeija mora biti ispunjen uvjet daje maksimalno naprezanje.I nJI Stika 7.4.7 '10-5 =- 7.C izmcdu naprc7. 6. tj.20b): s: . 2 450 + aJ sm sm . pa je (7. Normalna i posmicna naprezanja u zadanome kosom pre._= JJa a 2 cos.6'10-5• Apsolutna promjena volumena (smanjenje): ~V= . .j' n = dg n 36 I . 3 (1.1) Za krhke je materijale a K = aM.25? ' issono v Volumenski modul elasticnosti (model kompresije): K= E 3(1-2v) 4'104 MPa. stanje lorna iii pojave trajnih deformaeija. Za koliko se smanjuje volumen kugle ako je modul elasticnosti E = 6'104 MPa a Po' koefieijent v = 0. .

Za privremene konstrukcije uzirna se manji koeficijent sigurnosti nego za stalne konstrukcije. a p:?ucava ~a vis~ znan~tvenih disciplina: ispitivanje materijala.) te lokacijom objekta (seizmicko opterecenje.2 ·k _~ ••• . lzbor koeficijenta sigurnosti. Tako za homogeni materijal uzimamo manji koeficijent sigumosti (npr.7).116 7. Napose vel ike teskoce se pojavljuju pri procjeni seizmickog opterecenja i opterecenja vjetrom visokih objekata. reologija i fizika strukture materije.. a uvjetovano je namjenom objekta (stambeni. vrsta i namjena konstrukcije. odnosno Gmall:::.:°dop' (7.5 do 1. U ovisnosti 0 prije navedenim faktorima. a k je koeficijent sigurnosti. jer je vjerojatnost pojave nepredvidenih utjecaja na konstrukciju manja sto je kraci predvideni vijek trajanja objekta. teonja plasticnosti. Koeficijent sigurnosti uvijekje veci od I. Dopusteno naprezanje i koeficijent sij!. sportski objekti i dr. materijal je nehomogeniji pa je potrebno uzeti veci koeficijent sigumosti. U novije se vrijeme globalni koeficijent ~igu~osti k rasclanjuje na parcijalne ~?e~Cljente sigurnosti k.. otpomost materijala.. Dopu§teno naprezanje i koeficljent sigurnosti 7. za drvo k = 4 do 6).. potrebno je uzeti veci koeficijent sigurnosti. Pri odredivanju stanja naprezanja u konstrukciji pod danim opterecenjem sluzimo se opcenito raznim racunskim i eksperimentalnim metodama. Kod krhkih materijala do razaranja (prekida strukture) dolazi bez prethodne pojave znatnijih deforrnacija. a za nehomogeni materijal uzimamo veci koeficijent sigumosti (npr.3) gdje je aMvlacna iii tlacna cvrstoca materijala. konstrukcije po svojemu karakteru mogu biti stalne i privremene. odnosno dopustenoga naprezanja ima najvecu prakticnu vaznost. pouzdanosti proracuna itd.~lem. kao sto su materijal. U tOI11 slucaju koeficijent sigurnosn dan 1I obliku produkta: je k-k I ·k.. 0 tim metodama ovisi s kojom . (7. konstrukcija postaje teska i neekonomicna. Sto je ta tocnost veca.urnosti 117 Za elastoplasticne je materijale OK = Or pa je dopusteno naprezanje: (7. dopusteno naprezanje (odnosno koeficijent sigurnosti) odredeno je vazecim tehnick im propisima. Kod dinamickog opterecenja intezitet opterecenja ovisi 0 dinamickom ponasanju konstrukcije koje se u nekim slucajevirna vrlo tesko rnoze u potpunosti obuhvatiti racunom. or granica tecenja materijala. Opcenito. Kod proracuna konstrukcije obicno nam nije tocno poznata velicina i karakter najveceg opterecenja koje moze djelovati na konstrukciju. Sto je procjena velicine i karaktera opterecenja grublja. .5 . od kojih svaki izraZav~ utjecaj . porrebno je uzeti manji koeficijent sigurnosti 1 obratno . Sto je disperzija rezultata ispitivanja uzoraka veca. opterecenje snijegom i vjetrom). dok kod duktilnih materijala postoji pojava znatnijih deforrnacija prije razaranja pa kod njih mozemo unaprijed procijeniti pojavu razaranja. . a najcesce je 1< k ~2. Uvjet cvrstoce definiran je izrazom: (7. lokacija objekta.iymax! pod za~~nim opterecenjem.4) tocnoscu mozerno odrediti ponasanje konstrukcije (odredit.5) gdje je amax najvece naprezanje koje se moze pojaviti 1I konstrukciji u toku upotrebe. Ako se izabere previsok koeficijent sigurnosti. .6) lzbor koeficijenta sigurnosti vrlo je slozen pro.ali moze biti k> 10. vanjsko opterecenje. za celik k= 1. Ako se izabere premali koeficijent sigurnosti. industrijski. Izbor koeficijenta sigurnosti ovisi 0 nizu faktora. teonja elasticnosti. Pokusi su pokazali da ce menanicka svojstva materijala dobivena na seriji uzoraka od istog materijala biti nesto razlicita u ovisnosti 0 nehomogenosti svojstava materijala. Zbog toga se za krhki materijal uzima veci koeficijent sigurnosti nego za duktilni materijal.~a cv~stocu el~menta ko~strukclJe Je~nog od navedenih faktora. moze se pokazati da konstrukcija nije u stanju ispunjavati uvjete upotrebe.

lz tih se razloga u znanosti 0 otpornosti materijala uvode odredene pretpostavke 0 strukturi i svojstvima materijala. Pri rjesavanju navedenoga sustava jednadzbi kao osnovne nepoznate velicine mozemo uzeti komponente pomaka (metoda pomaka. Od eksperirnentalnih metoda najvaznije su ove: . u pogledu tocnosti rezultata. Osim ove klasicne metode. kad su poznati oblik. sest komponenata deformacija i tri komponente pomaka. promjene temperature itd. koja se osniva na primjeni zakona 0 odrzanju energije. kao i vanjske sile koje djeluju na tijelo. pa je potrebno naci vezu izmedu vanjskih sila. postavljamo jednadzbe koje izrazavaju vezu izmedu naprezanja i deformacija u pojedinim dijelovima tijela (npr.10). 2.i po~ak~ na p~vrsini k~nstrukcija iIi. geometrijskih i fizikalnih jednadzbi. koje izrazavaju vezu izmedu deformacija i pomaka pojedinih dijelova tijela. Zbog djelovanja razlicitih utjecaja (vanjskih sila. odnosno deformacija) iii komponente naprezanja (metoda sila). Tako dobivamo grupu geometrijskih jednadibi. geometrijskih jednadzbi (5.) sva se realna tijela deformiraju. a razmatranja se pretezno provode na tijelima oblika stapa.37) uz zadovoljavanje rubnih uvjeta. u znanosti 0 otpomosti materijala primjenjuje se i tzv. Polazeci od mehanickih svojstava materijala. 5.sest komponenata naprezanja.11). dimenzije i materijal tijela.55). Rijesimo sustav statickih. 4. Postupak odredivanja naprezanja i deformacija u napregnutome tijelu. mijenjaju svoj oblik i volumen.m~dela). Provedimo staticku analizu problema i postavimo jednadzbe ravnoteze vanjskih i unutarnjih sila koje djeluju na pojedine dijelove promatranoga tijela. Opei pristup rjdavanju problema u znanosli 0 etpornesu maleriJala 119 tenzometrijska metoda (mjerenje deformacija il.54) i (5. U ovoj zadaci imamo 15 nepoznatih funkcija . energijska metoda. Iz nadene jedne grupe velicina druge dvije lako se nadu racunorn. metoda fotoelasticnosti (osniva se na optl~. Hookeov zakon za elasticno tijelo).koJ aktlv. OPCl PRISTUP RJESA VANJU PROBLEMA U ZNANOSTl 0 OTPORNOSTl MATERlJALA 8. karakteru deformacija. Pored teorijskih metoda postoje i eksperimentalne metode koje omogucuju odredivanje bilo komponenata naprezanja. Provedimo geometrijsku analizu problema te na osnovi uvjeta kompatibilnosti deformacija postavimo jednadzbe.~ostl odr~denlh. Usvojimo potrebne pretpostavke. Na osnovi dobivenih rezultata utvrdujemo stanje naprezanja i deformacija promatranoga tijela. bilo komponenata defonnacija iIi komponenatapomaka.9). u ovisnosti 0 karakteru promatranog problema i postavljenih zahtjeva.8. te fizikalnih jednadzbi (6. (5. Tako dobivamo grupu statickih jednadlbi. vr~ta pla~~lcn~h masa u napregnutome stanju) te metoda analogije (temelji se na slicnosti diferencijalnih jednadzbi dviju fizikalnih pojava). bio bi slijedeci: I. Tako dolazimo do grupe fizikalnih jednadibi. Medutim prakticno rjesavanje tih jednadzbi nije lagan posao cak ni onda kada su oblik tijela i rubni uvjeti jednostavni. (5. tj. oblika tijela i vrste materijala s naprezanjima i deformacijama tijela. Rjesenje toga problema dobit cemo rjesenjem sustava jednadzbi: diferencijalnih jednadzbi ravnoteze (4. 3.

U procesu deformiranja stapa vrijedi hipoteza ravnih poprecnih presjeka. U poprecnome presjeku postoji uzduzna sila N.. I F Kod homogenog i izotropnog materijala pri Exx = konst. Pod djelovanjem se zadane sile F stap duljine I deformira. stap je opterecen na pritisak iii tlak. To vrijedi za poprecne presjeke koji su dovoljno udaljeni od krajnjih presjeka stapa.3) uvrstimo u izraz (9.a je u(x). ali konstantnoga poprecnog presjeka. u uzduznom se smjeru produlji i ima duljinu I" a u poprecnom smjeru se suzi. 1 Zamislimo da smo stap prerezali duz proizvoljno odabranoga poprecnog presjeka a . dobit cemo JEErrd4=N=F.1 ) 9.3) dobivamo: dx _a-.9. I I axA =N=F i odatle je trazeno naprezanje: I I F F Ll. -tI II ! __ a_ N I.1. a na drugom opterecen uzduznom silom F koja djeluje u tezistu poprecnoga presjeka.. Ako je u presjeku N usmjerena II smjeru vanjske normale (N) 0). Rastezanje i pritisak ravnog stapa Kod aksijalno opterecenog stapa vanjske sile svode se na sile usmjerene uzduz osi stapa. Kod proracuna stapa uobicajeno je da se zanemari taj rubni efekt pa se uzima da su naprezanja jednoliko rasporedena po citavoj duljini stapa.8): .. Rastezan]e i pritisak ravnog ~lllpa 121 srapa u presjeku a . AKSIJALNO OPTERECENJE STAP A 9. (9. Poprecni presjeci stapa ostaju ravni i okorniti na os stapa.l : u~oj I F I I _j_ a =-=x N A F A' (9. prema sl. J~ I @ Y~'//' . koja daju rezultantu unutarnjih " sila. Iz uvjeta ravnoteze ~ Fx = 0 dobivamo da je: J A ax d4 = N= F. neovisno 0 raspodjeli sila na krajevima.1). Prom~trajmo rav~i stap duljine I proizvoljnog. tako daje u stapu stanje naprezanja linijsko i homogeno. (9. tako da je relativna deforrnacija uzduznih vlakana u poprecnome presjeku a .1. Bitnaje velicina njihove rezultante F koja prolazi tezistem poprecnoga presjeka i djeluje u smjeru osi stapa (St. U blizini mjesta na koje djeluje koncentrirano opterecenje normalna su naprezanja rasporedena po slozenom zakonu.1. a sve su ostale komponente unutarnjih silajednake nuli.1a. a relativna je duzinska deformacija II toj tocki. koji je na jednorn kraju upet. stapa ispod presjeka. E znaka integrala..4) I I _j ! a) b) Slika 9..!i_ 4~¥+ IS I I I II I :I: I I Primjenom izraza (9. te dobivamo: I Err mozemo izvuci ispred x I I III I I I I I I I I E X En J d4=E A ExxA=N=F. prema izrazu (5.a pojavljuju se normalna naprezanja 0. A /. . . Rastezanje se formal no razlikuje od pritiska samo po predznaku uzduzne sile N. 9. Zbog uzajamna djelovanja tih dvaju dijelova Dobili smo da su normalna naprezanja u poprecnome presjeku a . 1 .. Venantov princip). Pomak tocke A u presjeku a .a: Exx = konst.2) Prema Hookeovu zakonu za linijsko je stanje naprezanja: (9.3) Ako izraz (9. Vidimo da je uzduzna sila N duz osi stapa konstanta i jednaka vanjskoj sili F. uzduznu silu N. stap je opterecen na rastezanje iii vlak.a stapa raspodijeljenajednoliko.a promatrajmo dio I. I I - -<!. a ako je u presjeku N usmjerena suprotno od smjera vanjske normale (N < 0).

6) u=- - AE Fx AE +c..2)..12) r~I :E = '- = a. slijedi daje AE U nasem je slucaju N = F konstantno pa je: Nx Fx u=-+C=-+c.. Deformacija pri rastezanju razmjerna je sili F i duljini stapa I. rastezanje razlikuje od pritiska sarno po predznaku uzduzne sile N.. (9.. (9. dx. AE AE Izraz (9. odnosno apsolutna deformacija NI FI Ill=-=-. 9. Za x = -1- AE [ ] -I I {UAB} U ' (9.. te je: Iz rubnih uvjeta dobivamo za za x=O. u(o) = 0 slijedi da je C = 0. AE AE Za x Utvrdili smo da je produJjenje stapa: (9. Rastezanje i pritisak ravnog Uapa 123 Exx = dx Ukupna je duljina stapa nakon deformacije: 11 = 1+ III = (I + E xx) I..3) dobivamo: du=ax =e. fonnalno govoreci. Konstantu integracije C odredujemo iz rubnih uvjeta. E dx ~ .FI_--'X_ iii: N du= -- AE N dx.1. u(f) = Ill. za pritisak bismo dobili: F A' (9. Promatrajmo sad rastezanje stapa kad krajnji presjeci imaju pomak u smjeru osi stapa (sl. lntegriranjem dobivamo: u= J Prije smo dobili daje pomak nekog presjeka stapa u smjeru osi x: dx+C. Relativno produljenje stapa jest: [K]=- AE I [-11] (9.7) predstavlja Hookeov zakon za rastezanje ravnoga stapa. Za homogeni stap konstantna poprecnog presjeka aksijalna je krutost A E konstantna pa se moze izvuci ispred znaka integrala.(u B stapa: (9. u(o) = IIA slijedi da je FI IIB=--+uA' U=_I-J AE N dx+C. a obmuto razmjerna povrsini poprecnoga presjeka i modulu elasticnosti materijala..5) Slika 9.10) Dobivamo daje ukupno produljenje stapa.7) gdje je: iii krace pisano: (9. matrica krutosti stapa. 8 -1oIU~B::'I.13) = E xx •/ a Cxx' x =-- Srednja duzinska deformacija stapa odgovara pravoj deformaciji ..• 122 du 9. = I.9) odnosno: AE F = -1..8) iii prirast pomaka: du Primjenom izraza (9.2. Buduci da se.11) U A) = 0. x = I. Aksijalno opterceenje ~tapa 9. (9.

5.8' 10-3 0.17) Relativno produljenje Mapa iznosi: fu Stika 9.0064 32 =- 0.0002 =- 0. Pri o~terec~nJ~ .8 .. _f1.8 %0.. I 5) i uvjet krutosti: (9.. (9. Za vece kutove potrebno je provesti tocniju analizu stanja naprezanja u stapu. 9.1. Ako je kut izmedu strana stapa a = 20°. t 1 = 0.. Celicni stap kruznoga poprecnog presjeka. Ako se poprecni presjek aksijalno opterecenog stapa mijenja postupno. . odnosno (9..4.14' 3.. moze se prihvatiti da i tada vrijedi hipoteza ravnih poprecnih presjeka. 11" = . -.-. Za manje kutove to je odstupanje manje. " Poissonov koefieijent: = . 9.9 =2.3.6).4 A . Stap u obliku kvadratne krnje piramide ucvrscen je na gornjemu kraju~ a na d~nJ~mu je opterecen silom F..4). .2. o =x F 135.!.. F (9. ® Stika 9.5 k~ IzmJ~reno je smanjenje promjera.040 = 0.sl~om! = 13. To mozemo ilustrirati na stapu konstantne debljine i promjenljive sirine (sl.2.-. i duljine 1= 35 e~. maksimalno se naprezanje razlikuje za 3% od srednjeg. Modul elasticnosti: ::\ 1111111WJIIIIII[1111 [1111[I [I [11001111[[ II [[ I [[!1l1ll1111111I1111111 IN.5).1'105 0. Treba odrediti modul elasticnosti I Poissonov koeficijent.0. (9. dobivamo da je apsolutna defonnaeija stapa: 11/= L. (9. -'-' i=1 {- N·I Ai Ei .25. 9.--- b Naprezanje u stapu: F. 10-3 MPa...4).3. Rastezanje i pritisak ravnog ~tapa 125 111=-!.0. tada i za stapove promjenljiva presjeka vrijede s dovoljnom tocnoscu prije izvedeni izrazi (9. Primjer 9...fLA.0008 = 0.22 '10-4 = 167. Na dijelu stapa Ii aksijalna krutost i uzduzna sila su konstantne..E.3. prema sl. E=!!.14) stapa moraju biti ispunjeni uvjet cvrstoce: ox=A":50dop Primjer 9.-. Aksijatno optereecnje ~tapa 9. prema sl. a na mJ~~loJ ~~zm~ 10 .006~.E.2 %0.124 a za skracenje stapa: 9. ~tO je opterecen na rastezanje u stroju za ispitivanje. Pri dimenzioniranju AE (9.1. v- I fxx f"l . Ako se ogranicimo na polaganu promjenu presjeka.10-3 - 0.7).!_= e xx Relativna poprecna defonnaeija: f 167.-.6).0.103.. Treba odrediti naprezanje u stapu I produljenje stapa. Ta ce razlika biti to veca sto se brze mijenja povrsina presjeka stapa.9 MPa.16) U slucaju kad je stap promjenljive aksijalne krutosti opterecen nizom koneentriranih sila. primjenom izraza (9.mm. 50 12 F3 ---. Stvarna raspodjela naprezanja po povrsini poprecnoga presjeka ne razlikuje se mnogo od jednolike raspodjele. .040 mm. f------A.5 em Izm~~reno je produljenje 111= 0. promjera d = 32 ~m.

5): du = ___f__ dx EAx i nakon integriranja: (h) (bl u= Iz sl. Pomak u presjeka "x" dobit cemo pornocu izraza (9. = 0. 9.5d prikazanje dijagram pomaka. kojaje jednaka srednjoj geometrijskoj vrijednosti povrsina krajnjih presjeka zadanoga stapa.5e prikazan je dijagram naprezanja.4) iznosi: = a .5a dobivamo: f E: Za x = I dobivamo pomak donjega kraja stapa dx+C. aprezanje u presjeku Za x raspodijeljena x" prema izrazi = 0. a) b) F Ao EVA. onda je produljenje stapa jednako pomaku donjega kraja stapa: Povrsina presjeka: ""'I = u(/) = E . Raslczanjc i pritisak ravnog Uapa 127 F Ako izraz (d) uvrstimo u (a). dobivamo: u= (e) f i odatle EA'Hl-~h u(o) Fdl" r: F f i Xl Slika 9. 9. dobivamo: C=-~(l_~) i konacno FI I (g) (a. (j) (d) Dobili smo da je produljenje zadanoga stapa jednako produljenju stapa konstantna presjeka s povrsinom presjeka. E vAl Ao (i) Buduci da je gornji presjek nepornican. . k ~ stapa Jednoh~o . Uvrstimo Ii izraz (d) u (e).JA:Ao FI .4 126 9. 9. dobivamo: @ u a'~~[l+~)~ r F Na sl. x (e I u(/) = FI fA-:f .5.1. . F p~ presje. Na sl. Aksijalno oplerecenjc Ilapa 9.A x d) Fl (f) x c) Pretpostavit cemo da su naprezanja Uzduzna je sila u ~tapu konstantna N (9.

24) L-x I Za x = I.x =y I. Aksijalno optereeen]e ~tapa 9. tezine. za x = 0..m.6) i promatramo ravnotezu donjega dijela stapa duljine 1. (9.20) fl. x) dx +C 01 I I I x Y l ~_. 9.25) Iz uvjeta: axmax=yls.a uzduzna je sila: . Na sl.(o) = ax max : a. a modul elasticnosti materijala E.. __ a dop y .21) Vlastita tezina materijala jest volumenska sila kojaje rasprostranjena lurnenu tijela i razrnjerna je masi tijela.23) Pomak u odredit cemo izrazom (9.1 = Y 12 . ail) a. produljenje je stapa: rAIl-x) xl Slika 9.7). (9. I t'!1 = lImax = y 12 2£ . Utjeca] vlasthe teline 129 9. .a (sl.x.6.adop Vidimo da je produljenje stapa zbog vlastite tezi. Ako stap presjecerno ravninom a . naprezanja 1 pornaka. = 0. (9.6. koji je na gornjernu kraju objesen i opterecen vlastitorn tezinorn.128 9.-_J __ I I I N _3 Zax = 0. pa je C = O. Utjecaj vlastite tezine po citavom vo- mozemo odrediti dopustenu duljinu stapa: I dop S.2. 9. Razrnotrirno ravni stap. U presjeku a .a uzduzna sila N=yA i odatle dobivamo: a N =-=y(l-x). (I-x) (9. u(o) = 0. u(1) = lImax' Buduci da je gornji presjek nepomican. Promatrat cerno sada slucaj kad na stap djeluje istodobno i sila F na slobodnome kraju (sl. Za x = I.!____ 2£ A 2A£ . dobivarno: Po duzini stapa naprezanja se rnijenjaju po linearnorne zakonu. konstantna poprecnoga presjeka povrsine A i du1jine I. Tako da je: (9.ne dvaput rnanje nego kad na stap djeluje koncentrirano opeterecenje na slobodn?m~ kraju. prikazani su dijagrarni uzduznih sila.22) Y kod koje dolazi do prekida stapa pod utjecajem vlastit~.6): II = z f AN£ dr +C = f y A ~I . Imajuci u vidu cinjenicu da je tezina stapa G = Y A I.19) = Ii = Ii ax y (I-x). Pomocu Hookeovog zakona dobivamo deforruaciju: Exx x A (9. Najvece se naprezanje pojavljuje u gornjem upetom presjeku.2. Specificna je tezina rnaterijala y. 9. dobit cerno da je u presjeku a .18) Iz uvjeta: axmax=yl=aM dobivamo kriticnu duljinu stapa: I k -~ (9.:i = _Sj_. (9.

•• ·1 a. (9. Pri proucavanju djelovanja vlastite tezine na pritisak vrijede ista razmatranja. slijedi daje C= O. (/-x)dx+C £ a .••• j N I- a. @ @ Zax = 0. promatrat cemo vlastite tezine i sile F Za ad = Y I ~esna str~na te ~~dnadZbe postaje beskonacno velika. stap duljine 1 kojije ucvrscen na gomjem kraju i pod djelovanjemje presjeka.".25). u(o) = 0. u svim bi presjecima bila ista naprezanja i jednaka dopustenim naprezanjima.l=u rna. Takav stap nazivamo stapom jednake cvrstoce na rastezanje iii pritisak. 9.130 N=F+yA a naprezanje: (I-x). Pomak uje: . Pomocu Hookeovog zakona dobivamo deformaciju. materijal nije iskoristen u potpunosti. Najvece se naprezanje javlja u opasnom presjeku na mjestu ukljestenja stapa.r =.3. Aksijalno optereeenje §tapa 9. dok u drugim presjecima stapa naprezanja ostaju manja od dopustenih.3. stap ~?nstantna poprecnog presjeka mje pogodan za primjenu. 9. s tom razlikom sto se najvece naprezanje pojavljuje u donjemu presjeku i umjesto produljenja nastaje skracenje stapa. F axmax=. Moze se izraditi stap promjenljivog presjeka kojega bi svi poprecni presjeci po cijeloj duljini stapa bili jednako iskoristeni. Tako daje OJ -1-- i i i I x Za x = I. Stap jednake cvrstoce na rastezanje i pritisak a.26) ® y N". vee treba izabrati stap promjenljiva poprecnog presjeka. tj. Materijal bi bio bolje iskoristen da se presjek stapa smanjivao prema slobodnome kraju stapa. u(l) = a --Iurnax' Produljenje je stapa: i F I t-x to.7) i (9. Prema tome. Potrebna je povrsina donjega presjeka: F Ao=--' adop Pretpostavimo da smo na udaljenosti x od donjega presjeka stapa izrezali beskonacno mali element stapa duljine dr i tezine: dG=yAxdx. (9. Exx =A E F +"E y (I-x). Najvece se naprezanje pojavljuje u gornjem presjeku za x = 0 ("opasni presjek"): 9.r lz uvjeta da je: max = A + y I.27) U stapu konstantna poprecnog presjeka zbog vlastite tezine naprezanje se mijenja po duljini stapa po lineamom zakonu (sl.29) F I-~ Do ovog smo rezultata mogli doci i primjenom principa superpozicije zbrajajuci izraze (9.28) Da bismo odredili zakon promjene povrsine poprecnoga (sl. 9.=A A N F + Y (J - x) . iilap jednake tvrsloce na rastezanje i pritisak 131 dr 1/= J Exx dx+C = J L: A£ + J I.6).8).7.' =-+A£ 2£ Fly 12 FIG AE +-- 1 2A E (9. tj. Pri dimenzioniranju stapa to je naprezanje jednako dopustenom. F xj Slika 9.+ylsadop' dobivamo: F A?!---adop-yl F (9.

F Otuda slijedi: Slika 9.r E a dop E =konst.32) Buduci da je u stapu jednake cvrstoce stanje naprezanja homogeno.. te konacno: (9..132 9. Aksijalno optereccnje Uapa 9. .r.I). Zax=O. adop Pomak u je: u= = .. . odnosno ..L!_ G= F (eo"". f fa dx+C= f adop E dx+C adop U=--X+C. iIi Na stranicama toga elernenta djeluju normalna naprezanja ax za taj element stapa glasi: (A x iz cega slijedi: = ado. prema Hookeo- vorn je zakonu: E xx =- a .-~ adop (9..S. @ Ax = Ao ea.r. InAx odnosno: Ax yx =--+C. Ax=Ao slijedi: Co=Ao=--' F adop paje: Kako je za x = I. odnosno: Y adop Integriranjem te jednadzbe dobivamo dx. I I I .. .1'itap jcdnake hrsto~c na rastezan]e i pritisuk E 133 F adop (9.=_ Coea""... U(l) = 0. E Integracijsku konstantu Co odredit cemo iz rubnih uvjeta.3.=_ + C a e "".3 I) x Ao VIastitu tezinu stapa jednake cvrstoce mozemo odrediti iz uvjeta ravnoteze citavoga stapa: F+G=adop Amax. • i i i +-.-1--- Najveca je povrsina na mjestu ukljestenja (x = I): A max = -- F e(1doj. = .30) xt I A . bit ce: a c=-E adop E dop Konacno dobivamo da se povrsina poprecnoga presjeka stapa jednake cvrstoce mijenja po eksponencijalnom zakonu: u=- (x-I). P Uvjet ravnoteze + d4x) a dop - Ax a dop - Y A x dx = 0.

Y II ) (a dop .I. Saslavljcni ltap 135 Uvrstimo Ii za Az izraz (9._y_ adop (9. Aksijalno eptereeen]e §Iapa 9. U praksi se obicno upotrebljavaju stapovi stepenasta oblika.39) i~1 .9).9. Na kraju prvoga prizmaticnog dijela stapa naprezanje je: I i I-.36) I.34). analogno: tada je: F Uvrstirno Ii za AI izraz (9.37) AI=---- F (9. dobivarno da je pomak donjega presjeka: !I(o)=--. Medutirn.34) Ako Sll adop-y/l duljine svih prizmaticnih dijelovajednake U donjem presjeku drugog dijela stapa uzduzna sila je jednaka A I ad. I I-. a slabije nego kod stapa jednake cvrstoce..4.38) l -n )" Povrsina po- ~/=2: n si. Sastavljeni stap izvodi se tako da su na kraju svakog prizrnaticnog dijela naprezanja jednaka dopustenim. I In I I I - An t.A2 t.Y 12 ) U donjernu presjeku trecega dijela uzduzna je sila jednaka precnoga presjeka odredena je ovirn izrazom: A2 adop' 0-1 adop F a dop (9. dobivamo: F adop Az = --------''----(a dop . Dobiveni oblik stapa jednake cvrstoce teorijski je najekonomicnije rjesenje. Radi jednostavnije izvedbe i ekonomicnosti sastavljeni se stap cesto upotrebljava u praksi.'r I)s ! (9. F Slika 9. i prerna gornjernu slobodnorn presjeku. tako da je.134 Za x = 0. dobivamo: F A)= (Odop-y/l)(adop-Y adop Predznak "-" znaci da je pornak u(o) usmjeren suprotno smjeru osi x.4. E adop 9.A. povrsina presjeka smanjuje se po eksponencijalnorn zakonu. Odop . Za povrsinu poprecnoga presjeka n-tog dijela stapa imat cemo: F 0-1 adop (9. Buduci da je gornji presjek nepomican. ax iz cega dobivarno da je povrsina: max = F+AI/Iy a dop . Kod tog stapa rnaterijal je bolje iskoristen nego kod stapa konstantnoga poprecnog presjeka.35). (9. Sastavljeni stap i I -rAj Sastavljeni je stap sastavljen od nekoliko prizmaticnih dijelova razlicitih presjeka.35) Ukupno je produljenje stapa (1. zbog slozene i skupe izrade u praksi se vrlo rijetko upotrebljava. ukupno je produljenje stapa ~/=11I(0)1=- z a dop E 1)( z y. "sastavljeni stapovi". a u svim ostalirn presjecima manja su od dopustenih (sl. l l2 I 9. (9.33) Kod stapa jednake cvrstoce na pritisak donji je presjek upet i irna najvecu povrsinu. 9.

31): J'!_ 22'10'·42 I Am.34).x =Ao eO. 106 1.24: 2.106 1.. 10 3 • 14 =8.2 .14m Povrsinu donjega presjeka odredit cerno pornocu izraza (9.19 m2.136 gdje je: (F 9.2 MPa.4.2'10' ( 12 Povrsina presjeka drugog dijela iznosi: Az =---'-h~ Alodop 3 iii n Primjer 9.48 '1.9. = 14. (9.. lOb) OdOP-Y 3 22 . 9.2 .. a dopusteno naprezanje na pritisak Odop . duljina (s1. sto znaci da za izradu stupa konstantnoga presjeka treba utrositi trostruko vise materijala nego za stup jednake cvrstoce.2'106 m.IOc). I I I - -A Tezinu stupa odredit cerno iz uvjeta: F + G3 = Am>x i odatle: A .5 ·42 = 609 m3• Volumen stupa konstantnoga presjeka priblizno je trostruko veci od stupa jednake cvrsroce..2 .3. 10 6 - Stup ~isine h = 42 m opterccen je na gornjemu kraju tlacnorn centric nom silom F= 4 MN.40) Povrsina je presjeka trcceg dijela: A3= a volumen je stupa: Az Odop 6. Odop I I a) I / b) Volumen stupa iznosi: c) Slika 9. Volumeni se stupova odnose ovako: V): V2: VI 3 F A~---odop-yh Volumen stupa: VI =A h = 1 : 1.03 m2. +G E An II I + Gn 2 )/11 Odop-Y 3 h -22'10' ·14 = 6.10." =3..28) dobivamo Odop jF I E I F I ~. Sastavljeni ~tap 137 iii I + ___!_ 2 EAI G Za stup sastavljen od triju prizrnaticnih dijelova. ' 2 Za stup konstantnoga poprecnog presjeka pomocu izraza (9.33 e~ = 7. 1. (F+GI = +G2 + . 9. m.03 .1 Oa) stup sastavljen od triju prizmaticnih dijelovajednakih stup jednake cvrstoce na pritisak (sl. 9. 2 Za stup jednake cvrstoce povrsina gornjeg presjeka iznosi Ao=-F 4'106 =---=333 1. pomocu izraza (9._Speclficna tezina materijala stupa y = 22 kbl/m '.1. ..11 m. a) b) c) Treba usporediti volumen stupa za ove slucajeve: stup konstantnoga poprecnog presjeka (sl. Aksijalno optercccnje Uapa 9. dobivamo: ) II = AI =----hodoP-Y F (F+GI 1i/2 = +-) 2 E Az _ G2 3 4.

Prikazana se konstrukcija naziva planum pomaka i daje nam mogucnost da lako utvrdimo analiticku ovisnost izmedu pomaka tocaka Kod konstrukcija sastavljenih od stapova. Svaki je stap 1I stanju ravnoteze i optereceni su silama FI i F2.5.12. Tocka C1 sjec~te je ~komica i odreduje novi polozaj cvora C nakon deformacije sistema./2=t!i. t!i. kao sto je pokazano na sl.S./1 iIi: cos(al +a2)+sl sin(al +a2) Sile FI i F2 u stapu "I" i "2" mozemo odrediti iz uvjeta ravnoteze cvora C.138 9. iz geometrijskih odnosa mozemo odrediti pomak toga cvora i obratno. Plan pomaka 139 9. onda su stapovi aksijalno optereceni pa dolazi do produljenja. lukove mozemo zamijeniti okomicama u tocki C' i C" na pravce AC i Be. stap Ae' rotiramo oko zgloba A./1 i M 2' Od tocke C u smjeru stapa AC nanosimo njegovo produljenje ce. 9. Pretpostavimo da su stapovi 1I cvoru C prerezani. Uzmimo da na konstrukciju sastavljenu od dvaju stapova djeluje sila F u cvoru C (sl. a stap Be" rotiramo oko zgloba B. Pod djelovanjem sila FI i F2 stapovi se produlje za t!i. Spojnica CCI = 0 predstavlja pomak cvora C. C F F Ct Iz sl. Da bi tocka C bila zajednicka i nakon deformacija stapova. Uz pretpostavku malih deform~a stapova. I I) ida su poznate duljine stapova II i 12.11. au smjeru BC produljenje CC" stapa BC.12. Zbog defonnacija stapova pomaknut ce se cvorovi. Poznajuci deformacije stapova spojenih u jednome cvoru. a zatim pomocu Hookeovog zakona odredimo produljenje stapova lz toga slijedi: Pretpostavimo da su deformacije stapova vrlo male u usporedbi s njihovom duljinom.12. A A I I I I I B I I I I I I I 2/ I ~falla2 F. I I F2 Slika 9. povrsine poprecnih presjeka A I i A2 te moduli elasticnosti EI i E2• konstrukcije i deformacije stapova. odnosno skracenja stapova. Polozaj cvora C nakon deformacija stapova pada u sjeciste lukova opisanih iz tocke A i B s polumjerima jednakima novim duljinama stapa Ae' i Be". t!i./2 . dobivamo: Slika 9. Za odredivanja pomaka cvora C mozemo postupiti ovako. - . 9. Aksijalno optereeen]c Itaps 9.MI cos(al +a2) . 1I mjerilu znatno vecem nego sto je mjerilo duzina stapova na slici konstrukcije. a iIi sinal I: iIi: smrr. Ox = u horizontalna je. dva iIi vise stapova spojeno je u cvorovimao Ako vanjsko opterecenje djeluje u evorovima. ovisno 0 tome je Ii stap opterecen na rastezanje iIi na pritisak. 9. Plan pomaka o = v vertikalna komponenta toga pomaka.

Iz sume momenata u odnosu na tocku H dobivamo: =!!. 2 .+o~ =~1I2+v2.!. i odatle: 3 3 N 2 = .15 ern").6Iem.8'10 ·2 0)07)'10". 176. Odrediti kut zaokreta grede CD i pomak tocke G.85'10-4 3 G = 127.8'10 =1.J.707 5 176.. Primjer 9.2· 10" .F = -·100 4 4 = 75 kN. Slika 9. A 'po! A pol :2=-- N a dop m2=12.-----:-c-----.85'10-4 .2.J.15'10 -4 = 121. =-=--'---3 Pomak tocke G: oB 0. mrn (A.85 crn/) z c ~l N c ~I 4.! ..25 '10-2 3 0. 3 = 18. Aksijalno opterecenje §tapa 9.. Stapovi su celicni kruznoga poprecnog presjeka. N A dop gdje je . Sistemje opterecen silom F = 100 kN.! .£ws I 140 Konacno dobivamo pomak tocke C: 9.4.8 kN. 15· 10 Pomak tocke B: 12.-. Plan pomaka 141 iii: o=CC.. 6.106 = 4.E 2 A 2 .9 MPa<odop _ . Treba dimenzionirati stapove AB i DC. usvojeno d. Produljenje stapa DG: N2!2 75'103.__=176..- V.01 em._ 3 5 sin 45° = 75·---= 3· 0. Zadano je dopusteno naprezanje 0dop = 140 MPa i modul elasticnosti celika E= 2· 105 MPa. 9. =~= 176.. =N2 Dimenzioniranje stapova: O --<0 x.12 em.I H d2=~4:2 =2.18 em. E H Kontrola naprezanja u stapovima: N. = ~4:.195'10-4 m= 0.13. Produljenje stapa AB: fl.A.26'10-3 .13a. prema sl.6em2 Dvije krute grede CD i GH zglobno su pricvrscene 1I tockarna C i H i vezane Sll S dva stapa. =42 3 d.6 MPa<odo P = 140 MPa E~co F~100kN I· / E=co Fc100kN °x(I) 3m ·1 2 a) 1 ·1· 3 'I 3m Ox(2) 2 b) 1 '1' 3 '1 N2 75'103 = -= A26.8'10 13. r Kut zaokreta grede CB: 8.S.056'10-4 m=0.140 MPa. 4 Iz sume momenata u odnosu na tocku C dobivamo: i odatle: N.~ .0dop 140. usvojeno d2=28 mm (A2=6.. >!!.2 fl. = 13.833'10-3 fad.13. =~o.J_= E.

I'll (sl.44) i x F I M f1 M t I I I I I I I 1 I .J I I i 2 t./. povecava se postupno od nule do konacne vrijednosti i pri tom obavlja rad na putu koji odgovara pomaku tezista donjega presjeka stapa.42) tencijalnu energiju (9. U podrucju elastic nih defonnacija za koje vrijedi Hookeov zakon rad izvrsen pri postupnom povecanju sile F od 0 do konacne vrijednosti F iznosi: 6. Opterecenje F je staticko.14) i predstavlja vazno mehanicko svojstvo materijala. prikazan povrsinom dijagrama na dijelu od 0 do zadanog 6. dobit ce A. (9. beskonacno mali prirast &.1 0 d1 (A.15). Ocito je da ukupna povrsina dijagrama rastezanja u koordinatnome sustavu F .142 9.6.) = I a de f (9. na donjem kraju opterecen silom F (sl.1 Pomocu Hookeovog FI .IEA. a ukupan rad utrosen na produljenju stapa za velicinu I'll bit ce 6.14.tA o o ~-I------RA Stika 9.1 &=-2- (9. 1'112 EA 2I (9.odnosno F = --EA 1 izraz za po- W=IF& o (9. Potencijalna cncrgija dcformacija 143 bf) =3 5 08 =3 5 VL. 9.6.fi·O.1 Promatramo prizmatican stap duljine I. 9.45) mozerno pisati u obliku: U=-2EA iIi: U= F21 (9.M (sl.: 8 F -4------I.54 3 W = I (F) V A 6. Aksijalno eptereeenje lIaps 9..41) Slika 9. Na slici je to isprugana povrsina.47) .45) I I I I I tot T ?.14). Na beskonacno malome prirastu produljenja dA.1 = -._ _ . sila F izvrsila je elementarni rad dW= F & (9. dobivamo speclfleni rad raskida: w= - Ako to uvrstimo u prethodni izraz.6. Pri ovakvoj defonnaciji tijela promjene su temperature i kineticke energije tijela neznatne pa se mogu zanemariti.18+0. % I I I I We = I FI o F 6. '2 I'll I' Ako ukupan rad utrosen na raskid stapa podijelimo s volumenom stapa A I. 9. zakona u obliku 6.E' (sl. 9.43) 0 cm.6. Povecamo Ii silu F za beskonacno malu velicinu dF.~a) i moze ~e pn rasterecenju stapa povratiti u istom obliku bez gubitaka.46) i u dijagramu F .fi 3 5 5 1'111 +M2 =-·. Potencijalna energija deformacija koj i je prikazan uk upnom povrsinom dijagrama naprezanja u koordinatnome sustavu a .15.12=O. (J B B koji je na dijagramu F ..I"""""i L.6.1 (sl. apsolutno produljenje stapa duljine 1pod djelovanjem sile F. dobivamo: bG =-. tako da se ukupan rad We potpuno pretvara u poten~ijalnu energiju deformacija U (sposobnost proizv?dnje meha~ickog ra.14) prikazan povrsinorn elementarnog pravokutnika (isprugana traka).14). Tako je potencijalna energija deformacija akumulirana u stapu: FM U =We =-_. 9.1 predstavlja ukupan rad utrosen na raskid stapa. 9. Oznacirno s A. F dx I I I I I I I II II " 1 1 i jednak je povrsini trokuta OAB u dijagramu F .

. N ][ d2 gdjeje: A = -_... 4 Za stap prikazan na sl.-8 I I I F i jednakaje ku: povrsini trokuta OAB u dijagramu E. potrebna je samo neznatna kolicina rada.17a prema izrazu (9. specificnu U- e (sl.17c) povecali vlacna naprezanja do kriticne granice.5...... V = F2 3 (i) 2F2 I 2E A dV a citavog je stapa: V --2EA N2 dx Konacno dobivamo: 9(2EA) =f . 9.16). energiju mozerno izraziti i 1I ovom obliSlika 9.. uz pretpostavku jednolike raspodjele naprezanja po svim poprecnim presjecirna.17c dobivamo: 16 VI' N Slika 9. potencijalna je energija deformacija elementa stapa (sl. odnosno defonnacija.144 9. Stapovi su jednake duljine i optereceni su jednakim silama F.15)......16. tako daje V > O....46) F2 I V =-1 2EA' 2 . A ksijalno npterecenje ~tapa 9. Buduci daje U =c potencijalnu IF a c) 1I=- a2 2E E (9. Ako se uzduzna sila mijenja uzduz osi stapa. da bismo u stapu koji ima smanjenje presjeka na vrlo maloj duzini (sl. Prerna tome.6.c! L. 9.. Potcncijalna cncrgija dcrormacija 145 z Vidimo da je potencijalna energija deformacija izrazena kao kvadratna funkcija opterecenja iii defonnacija.. . 9.50) stapa prikazanog na sl. 9.17. !reba ~sporediti velicinu potencijalne energije deformacija stapova kruznoga presjeka prikazanih na sl. sposobriost akumuliranja energije vainaje pri dinamickom opterecenju.17b. Usporedba dobivenih rezultata pokazuje da se pri danorne maksimalnom naprezanju u stapu potencijalna energija defonnacija smanjuje pri povecanju volumena stapa. Dijeljenjem vrijednosti ukupne potencijalne energije deformacija deformiranog stapa A I dobit cemo speclflcnu potencijalnu energiju: lI=W e .. Za slucaj statickog opterecenja odlucujucu ulogu imaju maksirnalna naprezanja. 0 N2 dr 2EA (9. _. 9..&. 9. potencijalna je energija deformacija: 7 F2 I dx 7 16(2EA) Za stap prikazan na sl.+--r~_j_l.48) - I I I . a ne sposobnost akumuliranja energije. 9 ..17.--..- ~ I V s volumenom l I =-=--=- V Al r s: 2AI oe 2 (9. Vidimo daje specificna potencijalna energija izrazena kao kvadratna funkcija naprezanja.49) iIi: 1I=--' f2 Potencijalna energija defonnacije iznosi: (9.51) Primjer 9. Kao sto ce biti pokazano kasnije..

acIJu stapa.6.7. zakljucujemo da krajevi stapa ostaju nepornicni ida stap ne rmjenja svoju duljinu. 3 =0. (Ill) EA Uvrstimo Ii izraz (1lI) u (ll).7. Ako je pri odredivanju sila u pojedinim stapovima konstrukcije potrebno vise jednadzbi nego sto nam ih daju staticki uvjeti ravnoteze. Stap konstantnoga poprecnog presjekaA. Razlika izmedu broja nepoznatih sila i broja nezavisnih jednadzbi ravnoteze odreduje broj prekobrojnih veza. .~ta ravnoteze p~je . odnosno stupanj staticke neodredenosti konstrukcije II. onda kazemo da je konstrukcija staticki neodredena. .18. I to ta. odnosno pomaka. dobit cemo: F G I) EA _ FB 1 Primjer 9. dobit cemo: I I: I I I Ie @ Najvece je naprezanje u stapu: FA =- 2 3 F. Uzduzne sile u stapovima odredujemo metodom prereza iz uvjeta ravnoteze promatranog dijela konstrukcije. Aksijalno oplcrc. Tako dopunski uvjet deforrnacija mozemo izraziti n~. Zatim odredimo stupanj staticke neodredenosti sistema.ko ~a su pomaci krajeva stapa lIA = 0 iIi liB = 0 iii apsolutna deformacija I'l. Da bismo mogli rijesiti II puta staticki neodreden sistem moramo promatrati deformaciju konstrukcije i posta viti II dopunskih uvjeta deformacija. Pomocu Hookeovog zakona defonnacije pojedinih dijelova konstrukcije izrazimo silama.I = O. 4. Dopunski uvjet de formacija izrazimo u obliku: un = Ovdje cerno promatrati konstrukcije sastavljene od stapova koji su optereceni sarno aksijalno. dodavanjem sile Fs· Sila FB. .potreb~o P?staviti jos jedan dopunski uvjet deformacija. Promatrajuci d~fonn. .!_ Ii . Utvrdimo vezu medu deformacijama pojedinih dijelova konstrukcije na osnovi uvjeta kompatibilnosti deformacija i postavimo potreban broj jednadzbi kompatibilnosti deformacija. Postavimo jednadZbe ravnoteze za promatrane dijelove konstrukcije koji sadrze nepoznate sile. Treba odrediti najvece naprezanje koje se pojavljuje u stapu i pomak tocke C. . Staticki neodredeni sistemi Na krajevima stapa pojavit ce se lezajne reakcije FA i F B.. (IV) Ii . upetje na oba kraja i u tocki C opterecen si10m F. (II) U tu svrhu kraj B oslobodimo veza. odnosno: EA I Fs = . Na nekoliko slijedecih primjera objasnit cemo postupak rjesavanja statickih neodredenih sistema. vise nacina. ako je zadano: A i F. prema sl.146 9. Rjesenjem postavljenog sustava jednadzbi odredimo nepoznate velicine. Buduci da su sve. . 9. Pri tom se kao osnovne nepoznate velicine mogu uzeti sile (metoda sila) iii pomaci odnosno deformacije (metoda pomaka odnosno deformacija).18. Pomak je tocke C: (VII) F.:cnjc ~Iapa 9. Pri rjesavanju staticki neodredenih konstrukcija postupamo ovako: l. sile kolineame od tri uvjeta ravnoteze dva su automatski zadovoljena pa ostaje sarno uvjet: (1) Reakcije FA i F H ne mogu se odrediti izjednog ~vj. Pomocu Hookeovog zakona i primjenom principa superpozicije dobit cemo da Je: _ Fn 1 . Slati~ki ncodrcdcni sislcmi 147 9. mora imati takvu velicinu daje pomak kraja B jednak nuli. o.. xl • i usmjeren je u pozitivnome smjeru osi x.!_ Uvrstimo Ii izraz (IV) u (I).F. 3. (V) IF I I z (VI) I I A I Fa x• Slika 9. 2.

a" a2 i l.19b). sistem je jedanput staticki neodreden. 7. b) (IV) Zamisljamo da smo prerezali stapove i dodal i odgovaraj lice reakcij e veza N i N (sl 9. I" 12. 9.8.20a. Sistem je opterecen silom F u tocki D. a cetiri nepoznate reakcije. Pomakje tocke D: (VI) U ovome zadatku uzeli smo sile u stapovima kao osnovne nepoznate velicine (metoda sila). Iz slicnosti trokutaABB. Primjer 9. A" Az. ' 2 • Iz sume momenata II Uvrstimo Ii izraz (IV) u (I).7. nakon defonnacije sistema. Kruta greda AD zglobno je pricvrscena u tocki A.uduCida postoje tri jednadzbe r~~~ot~ze. (V) . £2. Ai· Uvjeti ravnoteze cvora C glase: -- -- .a. Potrebno je postavm JOs jedan dopunski uvjet defonnacija.leze na jednome pravcu. B_uducidaje g~eda Aq kru~a i moze se rotirati oko zgloba A. B.£Fv= F-Av-N. Statifki neodrcdcni slstcmi 149 Primjer 9. Treba odrediti sile u stapovima ako su zadane krutosti E.19. 9. iACCI slijedi: BB. Ako uvrstimo izraze (III) u (II). dobivamo: odnosno: (II) Produljenja SlI stapova: (III) F ~~~~~~~~dD t (. sin a -N2 =0. dobivamo: ~= i odatle N2/2 a. B" C. CC. tockeA.. Zadano: EJ.148 9. odrediti iz izraza (IV) iii (I). sina a) Slika 9. lD. dobivamo: odnosu na tocku A dobivamo: i odatle Dalje irnarno: (I) . Treba odrediti sile u stapovima I pomak tocke D. Konstrukcija sastavljena od n stapova zglobno vezanih u cvoru C opterecena je silom F prema sl. a produljenje stapova iz (III) .19. Buduci da je: Dalje mozemo silu N. Aksijalno nptereeenje ~tapa 9. --=--. prema sl. a u tockama B i C vezana je s dva s~pa.

U celicnu cijev postavljena je aluminijska cijev u kojoj je postavljen bakreni valjak i na krajevima su spojeni krutim plocama. Ot a) b) Slika 9. All' Ab iE".: Pri defonnaciji deformacije glasi: (v sinai-u cosrr. I I IF. Stati~ki neodredeni sistemi 151 2: F. akoje zadano: A". Ab. tako da se podudaraju tezista cijevi i valjka. Ea (I) sistema krute ce ploce dobiti samo translatomi pomak.!!.21. dobivamo: at «. Oeformaciju C. I. Treba odrediti naprezanja u cijevima i valjku.Ii = v sin ai . _.E. Em Eb.=1 2: n E. it T At. tako da uvjet (II) silu u i-tom stapu mozemo izraziti u obliku: E.}. a zatim pomocu izraza (Ill) odredimo sile u stapovima N.». Ai (IV) sinai cosrr. U ovome zadatku uzeli smo pomake kao osnovne nepoznate velicine (metoda pomaka odnosno deformacija). (III) iii -=-=-=E s. koje sadrze n nepoznanica. 9. smo dvije jednadzbe puta staticki neodreden. Ako izraz (III) uvrstimo u izraze (I). . =~ i==1 N.9. - " = O. 9. Sile u pojedinim elementima sistema mozerno izraziti u ovom obliku: Fe = ae Ac = Ee Ae E t.20b Buduci daje i-tog stapa mozemo izraziti pomocu komponenata !!. = N. A.u cos a.2 Sin ai .21. sl. Ii pomaka u i v cvora a) F b) (II) Iz uvjeta ravnoteze dobivamo: Slika 9. (IV) .Eb O. !!. F O. A. . 1 F t L . 7.u .Ii=-._i / t. UIUo~_ . EA Ni=_!____I/. i to znaci da je sistem n-2 Iz jednadzbi (IV) odredimo kornponente pomaka u i v cvora C. sin a.150 9. = 0 (I) F 2: F.I. Aksijalno optereeenje Itapa 9. = 2: Ni i=1 n cosai + r. / s.Et Ot A. Oo~ili. Sistem je opterecen silom F prema sl. = Fv.20. Primjer 9. ab Eb .. (lIl) v i=1 2: n E.

dobivamo E = F -=-~------_ Et At +E" A" +E" A" (V) Pomocu izraza (V) i (III) dobivamo tlacna naprezanja u elementima sistema a..8./ a) Slika 9. prema sl.T stap bi se produljio za: to.T I. Iz i~~aza . to.=CC c I to.~nom ~ire~ju ?dn?sno skupljanju tijela defonnacije prezanja u tijelu.. "..T I .T dana je izrazom: E.. sl. =F a..52) v =a to.T.. +E" A" +E" A" E" podvrgnute nekim ogranicenjima). Iz uvjeta ravnoteze dobivamo: . I.23. prema slici 9.22.. 2 cos 13 Iz uvjeta ravnoteze cvora C slijedi da Sll sile u stapovima jednake nuli.152 9.T I cosf3=ato. A. duzinska defonnacija to. pri prornjeni temperature za (9. 9.T.8. Kod odredenih statickih konstrukcija defonnacije elemenata nisu podvrgnute nikakvim ogranicenjima pa kod njih nema pojava toplinskih naprezanja. 9. +E" A" +E" A" (VI) dokje stap "2" i dalje ostao nedeformiran.=E. Aksijalno opterecenje §tapa 9.22.T sl. Zbog promjene temperature za to. tj. o..53) E. (9.8. a) b) Pri porastu temperature za to. Pomak cvora C cemo dobiti iz plana pomaka. Zadanje staticki odreden sistem koji se sastoji od dva stapa spojena u cvoru C. nastaju bez pojave na(tj.=F Et A. Medutim. na elemente sistema u odnosno: u=ato. a sr I =--=-sin2f3 sin2f3' . u konstrukciji nema toplinskih naprezanja. kod staticki neodredenih konstrukcija pojavljuju se sile i naprezanja pri promjeni temperature pojedinih elemenata iIi citave konstrukcije.I=ato.22b..T I. ako su defonnacije Tome se suprotstavljaju oslonci u kojima se pojavljuju dopustaju produljenje stapa..23. = a to. Temperatura stapa "I" povecava se za to. Toplinska naprezanja 153 Fb=ahAh=EbAbE• Ako izraz (IV) uvrstimo u (I).. I=a Slika 9.=E.. stap "I" produljio se za: M.T I sin sin 213 13 = a to.T I sin 213 2 sinf3 9. Toplinska naprezanja Kao ~t~ smo vidjeli u odjeljku 6. 9. Promatrajmo stap koji je upet izmedu dviju krutih nepomicnih stijenki. onda zbog promjene temperature u tijelu nastaju naprezanja koja nazivamo toplinska naprezanja.22.. Ako je sirenje odnosno skupljanje sprijeceno E.I. reakcije FA i F8 koje ne p~ slob.(VI) ~~di~o da se opterecenje sistema raspodijelilo ornjeru njihovih aksijalnih krutosti.. Treba odrediti pomak cvora C.

8. Skracenje je stapa: iz cega dobivamo: Az I I i c I a .54) povrsini poprecnoga presje- /':. = (al II +az/z) FA A E. tj.25. 0 /':.. U ovom slucaju vidimo da naprezanje u stapu ne ovisi ka. izrazima. Potrebno je postaviti dodatni uvjet defonnacija koji glasi: EA Dobivamo reakciju oslonca: gdje je: i naprezanje u stapu o. a) b) Primjer 9. naprezanje je 11 stapu vlacno. Ako je. e. Iz uvjeta simetrije s~ijedi da su sile u vanjskim stapovima medusobno jednake.1.. Zadano je t E.. a2. Dalje cemo promatrati sastavljeni stap koji je kraci za <5 od razmaka dviju krutih nepornicnih stijenki (sl. Potrebno je odrediti naprezanje u stapovima ako se temperatura srednjega stapa promijeni za /':. /':. . Ako je /':.1/ > 0..1.lz uvjeta pricvrscenja stapa slijedi da stap ne moze mijenjati svoju duljinu.E2. pri T smanjenju temperature..A1 i I Naprezanja su u stapu tlacna i u prvom dijelu stapa iznose: i I ax. pri porastu temperature. A"/I a2. Tri su stapa zglobno vezana u cvoru C prema sl.A2 =-A'.24). nema naprezanja. FBlz ---+-_. cos{3+F2=O a) . a naprezanja su u stapu jednaka nuli. a za /':.. Toplinska naprezanja 155 Vidimo da je sistem staticki neodreden.T /':.24. .... Pri smanjenju temperature stap se moze slobodno deformirati.10..».T. = (al II +az 'z) /':.. tj. . Uvjet ravnoteze za cvor C glasi: 2F. :s.T (9. Iz uvjeta ravnoteze stapa dobivamo da je: iii a/':.=-=a/':. 9.1. Aksijalno optereeenje §tapa 9. 9. EIA. Pretpostavit c~mo da'su sile ~ stapovima vlacne. pa mora biti: Pri porastu temperature stap se moze produljiti za velicinu <5.E1. FB =--' A z F8 I I a u drugome dijelu: LL i a x.1 Koristeci se dvama posljednjim decem obliku: 8- FBI.T.~ u ~t~pu. < 0.. uvjet deformacija mozemo izraziti u slije- Za /':.. Potrebno je posta viti uvjet kompatibilnosti deformacija. Slika 9.E2 A2.T 1=--' FA =FB• FA I Sistem je jedanput staticki neodreden.154 9./2. /':. onda se pojavljuju reakcije oslonaca FA IF B kOJIponistavaju dio deformacija stapa vece od <5. naprezanje je u stapu tlacno.T> 0..

ako se stap zagrijava tako da se na kraju stapa A njegova temperatura poveca za TA = 10K. F212 !!. 9. a) b) Koristeci se izrazom (a). a po duzini stapa mijenja se po slijedecem zakonu: T(x) = T If T + _0__-T /" . Naprezanja su u stapovima: E. n = 0.. a u srednjem tlacna.T '2 ) cosfJ Slika 9.156 iii: 9. I. Da bismo odredili produljenje betonskoga stapa (bez armature) nastalo zbog zagrijavanja. dobivamo: F_ . E. tako da se teziste presjeka armature podudara s tezistern betonskog presjeka (sl.12=--+a2!!. a u srednjima vlacna. 9.T> 0 II vanjskim se stapovima pojavljuju vlacna naprezanja.11..8. 2' --= iIi: F.T E. Zadano je: a" = 12.26. Produljenje citavoga stapa zbog porasta temperature dobit cerno integriranjem izraza (b) po duljini stapa: . Kod!!. cos 2 fJ cos ' fJ (d) 1+2 -_ E2 A2 Silu F2 dobivamo iz izraza (a).26a). (b) a . na kraju B za Tn = 70 K. na udaljenosti x od presjeka A izdvojimo element stapa duljine dx za koji mozemo uzeti daje temperatura T(x) konstantna.25.1 = 2. dobivamo: (c) . A. Aksijalno epterecenje §tapa 9. Betonski je stap arm iran celicnom armaturom koja je simetricno rasporedena u poprecnome presjeku stapa. dx.T E2 A2 Ako izraz (c) uvrstimo u (b).a 2 !!. A.1 x" (a) Slika 9.5' 10--6IK.A. = at> T(x) dx= «. za n = 2 po zakonu parabole drugoga reda (sl.r F = ___!_ A. (TA + To.26b). TA x" )dx. Primjer 9. (F2 12 --+a E2A2 2 !!. Uvjet je deformacija: gdjeje: (b) E. Produljenje tog elementa iznosi: !!.=2'105MPa. Za n = 0 promjena temperature po duljini stapa konstantna je i jednaka Tn. Toplinska naprczanja 157 Kod !!. At Eh=2·I04MPa Ab..T < 0 u vanjskim se stapovima pojavljuju tlacna naprezanja. za n = 1 temperatura se mijenja Iinearno. Kolika su naprezanja u armaturi i u betonu.

A I. vel ike tlacne sile u armatun. . Srednji je stap izveden kraci za 0 od predvidene duljine l: (sl.TA) i.TA_) .28). Pri rotaciji stapovi ne mijenjaju svoje duljine i u njima se ne pojavljuju naprezanja. = 9. Naprezanje je u armaturi: a. ab =-=--=a AI> A" A. 9.. 9.1 ( TA+ TB . Iz sl.158 9.9. n- .lb. Ako u izraze (f) i (g) uvrstimo zadane vrijednosti.28. Aksijalno oplcrcccnjc llapa A LJ.. dobivamo: (b) (rastezanje).27. Neka se konstrukcija sastoji od triju stapova zglobno vezanih u cvoru D. ( +T . a imamo dvije nepoznate velicine i potrebno je postaviti dodatni uvjet deformacija. 9. dobivamo da je l11 > l11 e. U vanjskim ce se stapovima pojaviti tlacna. sto uzrokuje pojavu vlacne sile N u betonu i. -a. ' A" E.29. cosa =0 (g) iii F2=2F. cosa. 9.27). Stika 9. Zbog prionljivosti i~me~u armature i ?etona.2 F. A..5· _'__ = 0 45 MPa ' Dobili smo jednu jednadzbu. defonnacija betona jednaka je deformaar:nature. (a) ~ ~ Stika 9. Pocetna naprezanja pr)oduljenje slobodne armature zbog porasta temperature raza (c: l11 = a I T e e mozemo dobiti pornocu iz- Pretpostavimo da je konstrukcija sastavljena od dvaju stapova zglobno vezanih u cvoru C. --'- Pri montazi konstrukcije .T } _B__ A n+ I A (d) Buduci da je at > ab.+ B n+I A + __ NI Stika 9.. CIJI Produljenje armiranobetonskoga stapa (sl. I A" A" 1> o 1+ 2 '105 3 • 4.9. a u srednjem stapu vlacna naprezanja.-- TB .5 MPa (pritisak) 2. potrebno je stap 2 rastegnuti za velicinu 0 i zavrsiti montiranje konstrukcije. jednako. +I (c) 9.=a.5-11)'10a= e 5 6 '(10+ 70-10) 0.r " dx = a" I TA (T + _B __ /I . E . iz uvjeta simetrije slijedi da su sile u vanjskim stapovima jednake. tako da cvor D dolazi u polozaj D. i odatle: NI (T .104 a" AI> o I'A = 4.:. (a.potrebno je stapove rotirati oko tocaka A i B tako da cvor C dade u polozaj C. Nakon zavrsene montsze rastegnuti stap tezi da se vrati u prvobitni polozaj i time pritiskuje vanjske stapove. Iz uvjeta ravnoteze cvora D (sl. Stap je 2 izveden kraci za 0 od predvidene duljine 12 (sl..TA ) ---=u"l n+1 E. A.29) dobivamo: "LFv=F2 .28. _. Ako su povrsine poprecnih presjeka i moduli elasticnosti materijala vanjskih stapova jednaki. Potctna naprezanja 159 J' o a" ( TA + --I. /or· . E t. dobivamo: 2'10 '(12.T) '[..TA +--__ ) (f) n+1 I +-E" A" a naprezanje u betonu: N a.) TA ( = ------. 9.----. A.26b) iznosi: (e) iii Al LJ. Da bismo spojili sva tri stapa u cvoru D.

1Iv!et defonnacija. cosa ( 1+---2 EI A I cos ' a oE. Rjesenjern sustava jednadzbi +~ EI AJ cosa (d) (a) i (d) dobivamo: FI = -----. I) (e) Y 3 I F2 F. I EA' FJ I I'll =-' J EA' I'll =--' EA F. ustanovljeno je da duljine stapova ne odgovaraju duljinama predvidenima u nacrtu (vidi cvor A). EI AI Ako izraz (c) uvrstimo 1I(b). lz uvjeta ravnoteze cvora A dobivamo: (a) lz uvjeta pak ravnoteze cvora B dobivamo: (b) (c) Slika 9. dobivamo: 2FI+FJ+2F4 =.9. 0 1'11. zbog netocnosti obrade pojedinih dijelova sistema. npr. 9. o EA.---=----=-------. Ta naprezanja nazivamo poeetna naprezanja. I) b) F.12. 9. Pri opterecenju konstrukcije pocetna se naprezanja zbrajaju s naprezanjima koja nastaju zbog opterecenja.J =--. Pogodnim izborom inicijalne defonnacije moze se regulirati stanje naprezanja u pojedinim dijelovima staticki neodredenog sistema i postici bolja iskoristenost materijala. Montaza je izvrsena prisilnim spajanjem cvorova A i C.J3 (g) • Uvrstimo Ii izraz (g) u izraz (f). Svi stapovi imaju jednak poprecni presjek i izradeni Sll od istog materijala. cos 30 (d) 0= F. Potrebno j~ postavi~i dodat~i .J i B a) I c) Ako bi srednji stap bio izveden duzi od potrebne duljine 12. Treba odrediti sile u stapovima nakon rnontaze. d~IJe I dola~1 ~ polozaj A .30d. F. ( 1+--. prema sl.0 1'111 sin 30 U B =--_. sl. A. a 1Ivanjskim stapovima sila FI bila bi vlacna. dobivamo: (c) Vidimo da je sistem jedanput staticki neodreden. Potctna naprczanja 161 gdje je: FI II 1'111=--.I. Aksijalno nprerecenje !tapa 9.30. Uvjet defonnacija glasi: (e) iii primjenom izraza (d) dobivamo: 0= 1'113 + --:---300 + -300 sin cos odnosno: 1'111 1'11. netocnostima izrade i 0 fizikalno-rnehanickirn svojstvima materijala. Cvor A ima vertikalni 'poma~ UA prel~a. tako da je: U . Primjer 9. E. onda bi nakon montaze u srednjemu stapu sila Fz bila tlacna. Vidimo da se u neodredenim statickim sistemima mogu pojaviti naprezanja i onda kada nema vanjskog opterecenja. A.160 9. A.30. . Pri rnontazi stapnoga sistema. = 1 . 2/. I.E. Ona ovise 0 dimenzijama sistema.I. ' (f) a dalje je: FI I'll =_1_. A. Na tom svojstvu staticki neodredenih konstrukcija osniva se teorija prednapregnutih konstrukcija.\lYF. a cvor B ima vertikalni pomak liB prema gore I dolazi 1Ipolozaj B.--~2 EI A I cos ' a E.

162 Rjesenjem sustavajednadibi (a), (b), (e) i (h) dobivamo: -/3 2+3-/3 r: 2+3 .. 3 I 0EA

9. Aksijalno uptereeenje Uapa

9.10. AksijHlno udarno oprcrcccnje itHpH

163

F=F=F=
I 2,

Pri odredivanju najvecega dinarnickog produljenja odin i napre~anja Odin U stapu, pretpostavit cemo da je masa stapa i zadrzaca mala u usporedbi s m~s.om tereta m= Q/ g ,(g = 9,81 rn/s-), tako da se masa stapa i zadrzaca moze zanernann. Takoder pretpostavljamo da nema gubitka energije pri sudaru, te da je ovisnost izmedu sila i deformaeija ista kao i pri statickom opterecenju, tako da je:

F4

= F, =
-

0

EA.

o ==TA' r.: l
dill

(9.57)

9. IO. Aksijalno udamo opterecenje stapa
A

Pri odredivanju dinamickoga naprezanja i dinamicke deformacije stapa prirnijenit cemo energijsku metodu koja se osniva na zakonu 0 odrzanju energije. Pri padu s visine h
+ Odin

teret Q izvrsi rad: W =Q
(h+Odin)

(9.58)

koji se prema zakonu 0 odrzanju energije pretvara u pot~neij~l~u ene.rgiju deformaeija elasticnoga stapa, a ona se primjenom izraza (9.57) moze izrazrn 1I obhku:
a}

b)

1 U - - .F

-2

din'

0

dm

=

__::d'c:.n --

0

2

2l

EA

(9.59)

Buduci da je:

a

W=U, dobivamo: Q (h lmajuci duljenja:
02 EA

+ O.
dm

)=

-=d",,--_

2l

(9.60)

1I

vidu relaeiju (9.56), dobivamo jednadzbu za odredivanje dinamickoga pro-

Slika 9.31.

Promatrajmo vertikalno objesen stap koji na donjemu kraju ima zadrzac B. Ako na zadrzac B djeluje staticko opterecenje Q koje postupno raste od nule do svoje konacne vrijednosti (sl. 9.3la), u stapu ce se pojaviti naprezanja:

O!,n -20"
i odatle: 0d,n =0"

Odin

-20."

h=O

(9.61)

o =~A
st

±~o~, +20" h.
produljenje stapa,
II

(9.62) izrazu (9.62) uzimamo

(IU5)

a produljenje ce stapa biti:

Buduci da trazirno najvece dinamicko predznak plus te dobivamo:

o

sr

Ql =_. AE

(9.56) iii:
Odin

(9.63)

Promatrajmo sada slucaj da teret Q slobodno pada s visine h na zadrzac B (sl. 9.31 b). Pretpostavit cemo da nakon sudara tereta Q sa zadrzacem B, teret Q zajedno sa zadrzacem B. n.astavlja gibanje prema dolje uzrokujuci produljenje stapa, Brzina gibanja tereta smanJuJ~ se zbog otpora stapa dok ne postane jednaka nuli. U tom trenutku produljenje stapa Odin I naprezanje U stapu Odin dostizu najvecu vrijednost.

== kd

(j Sf'

(9.64)

Velicina: k d = 1+ nazi va se dlnamickl koeficijent. (9.65)

164

9. Aksijalno uptcrecen]c
1I

stapa

9.10. Aksijalno

udarno

oplerccclIjc

~Iapa

165

lmajuci u vidu da je h = v2 /2g ,gdje je v brzina padajuceg tereta dime zadrzac E, dinamicki koeficijent mozemo prikazati u obliku:

trenutku kada do-

(9.66)

Primjer 9. J 3. . . . .d Treba odrediti najvece dinarnicko naprezanje u stapovllna sistema (sl. 9.32) p~ p~ u tereta Q= 100 N s visine h =0.1 m. ZadanojeA, =A2=0,2 cm2,A3=0,25 ern", 1,-12 - 2 5 m, 11 1,2 m, E, = E2 = 105 MPa i E3 = 2 . 10 MPa. =

Ako je h = 0, tj. opterecenje na stap djeluje naglo s punim intenzitetom bez pocetne brzine (a ne raste postupno od nule do konacne vrijednosti), dinamicki je koeficijent kd = 2, paje Qdin = 2 15.". Ocito da je pri udamom opterecenju uvijek Qdin vece od QSI' Na osnovi izraza (9.57) i (9.64) izraz za najvece dinamicko naprezanje mozemo napisati u obliku: (9.67) iii: (9.68) Pomocu izraza (9.55) i (9.56) dobivamo:

Stika 9.32.

a din
iii:

=;

(1 + ~ I + 2 ~~

A)

(9.69)

Dinamicko naprezanje

11

stapovima dano je izrazom (9.67):
adin = kd

asl,

gdje je:

a.
din

=~ A

+

(Q)2
A

+ 2 Q hE.
AI

(9.70) 100 2· 0,2 .10-4 . 0,865 (9.71)

Dinamicko opterecenje Fdin mozemo odrediti po formuli:

2,9 MPa

Iz izraza (9.69) i (9.70) vidimo da dinamicko naprezanje ne ovisi sarno 0 povrsini poprecnoga presjeka Avec i 0 duljini stapa I i 0 modulu elasticnosti materijala E. Sto je veci volumen materijala elasticnoga stapa konstantnoga presjeka izlozenog udaru, to je dinamicko naprezanje u stapu manje. Sto je veci modul elasticnosti materijala stapa, dinamicko je naprezanje u stapu vece, Ovdje vidimo razliku izmedu dinamickog naprezanja i naprezanja od statickog opterecenja, koje u statickim odredenim sistemima ne ovisi 0 duljini stapa I i 0 modulu elasticnosti materijala stapa E. Otpomost materijala na udama opterecenja ovisi 0 fizikalno-rnehanickirn svojstvima materijala i 0 povrsini dijagrama rastezanja (sl. 9.14). Sto je specificni rad raskida materijala veci, materijal je otpomiji na udamo opterecenje, Buduci da plasticni materijali prije raskida daju vecu defonnaciju nego krhki, i rad koji treba utrositi na raskid plastic nih materijala znatno je veci nego kod krhkih materijala. Plasticni materijal moze akumulirati znatno vecu energiju prije nego sto nastupi raskid. Zbog toga su plasticni materijali otpomiji na udamo opterecenje.

2.1011

100'1,2 '0,25'104

+
2.1011

100·2 ·0,2'10

9,07 .10-5 4'0,75

m.

Dinamicko naprezanje u stapovima iznosi:

a din a
dint!)

0)

= a.

dID(l)

= kJ a = kJ

.I.((~)

= 48·4 = 192 a. = 48'2,9=
.H(1l

MPa 139,2 MPa.

166 Primjer 9.14.

9. Aksijalno uptereeenje ~Iapa

9.10. Aksijalno udarno opterecenje Uapa

167

Tre.ba usp~red.iti. ma~simalna dinamicka naprezanja u ~tapovima prikazanih 9.33, koja se pojavljuju pn slobodnome padu tereta Q s visine h.

na sl.

Za srap konstantnoga presjeka promjera 2d (sl. 9.33b):

o

_
-

Maksimalna dinarnicka naprezanja u stapovima mozemo odrediti izrazom (9.67):
Odin max

,{(b)

QI EA

2

_ QI - 4E A

.
1

(e)

= kd

aX!

mall.

= kcl

Q
Alliin

(a)

Za stap konstantnoga

presjeka promjera d (sl. 9.33e):

o -'{('l = _fl_!_. EA,

(f)

Q

h I

Pri velikoj visini h i mal oj statickoj deformaeiji Os, u izrazu (9.65) mozemo zanemaritijediniee u odnosu na drugi clan pod korijenom, tako da priblizni izraz za dinamicki koefieijent mozemo napisati u obliku:

I

4"

I

I -I-A

I
I
2d

I

(g)
f-A,

I

2"

1

I
_Q_"

Primjenom posljednjeg izraza dobivamo:
I

I
4"
I d

I

I
z

I

,

I
c) Slika 9.33.

I I

I

16hEA, 5QI k

=

Vs

{16 ~hEAI
QI (h)

J(b).

= ~=

V~

~= VQ!

'8~hEAI VO QI

a)

b)

gdje je kd odreden izrazom (9.65): (b)

Odnos dinarnickih koefieijenata za promatrane slucajeve: kJ(a) : kJ(b) : kJ(c) = iIi:

.JO:4 : 1 : ,JO,25
1 : 0,5.

(i)

i: 0"
=

i=

~~ L.. E A '
I ,
I

(e)

kJ(al : kJ1b) : kJ(c) = 0,63:

(j)

an je broj prizmaticnih dijelova stapa konstantnog presjeka. Za sastavljeni stap (sl. 9.33a) jest:

Maksimalna dinamicka naprezanja u stapovirna iznose:

o
Buduci daje

."(")

=Q E 2A2

(_I +_1 )_ s! (_..!_ +A;I) .
2AI - 2E A2 d2 x 4 --=4A 4
I'

a din (el) = k d(u) a ~'f(CI) = k d(cl)

SL= k A
I

d(u)

4Q A2
(k)

dobivamo:

Primjenom izraza (j) dobivamo trazeni odnos:

o

_<{(al

5 QI =-_. 8 EA,

(I) (d) Uocavamo da se najvece naprezanje pojavljuje u sastavljenome stapu (sl. 9.33a), a najmanje u stapu konstantnoga maksimalnog presjeka (sl. 9.33b), dok naprezanje u stapu

168

9. Aksijalno npterecenje Ilapa

9.11. Konccnlracija naprczanja

169
0 0

minimalnoga presjeka (sl. 9.33c) prima neku rneduvrijednost. Najvece nominalno naprezanje (bez utjecaja koncentracije naprezanja) u sastavljenom stapu (sl. 9.33a) u presjeku je s najmanjom povrsinom (srednji dio stapa) i ovisi 0 deformaciji citavoga stapa, a ne sarno o njegovu srednjem dijelu. U ovom slucaju dinamicko naprezanje mozemo smanjiti povecanjern poprecnoga presjeka na srednjem dijelu stapa (povecanjem volumena stapa) iii smanjenjem povrsine poprecnih presjeka krajnjih dijelova ~tapa (smanjenjem volumena stapa), sto dovodi do povecanja podatljivosti Citavoga stapa, a time i do smanjenja maksimalnoga dinamickog naprezanja na najslabijemu dijelu stapa. Povecanje presjeka na jednorne dijelu stapa pri statickom opterecenju ne izaziva promjenu naprezanja u presjeku drugog dijela stapa, dok ih pri dinamickom opterecenju povecava. Lokalno smanjenje povrsine presjeka na maloj duljini stapa naglo povecava dinarnicka naprezanja. Osnovni nacin za smanjenje dinamickih naprezanja u stapu jest u povecanju podatljivosti stapa uvecanjern njegove duljine, upotreba materijala sa sto manjim modulom elasticnosti i izjednacavanje povrsine presjeka po citavoj duljini stapa s najmanjom povrsinom presjeka da bi se dobio stap konstantne povrsine presjeka po citavoj duljini stapa,

Velicina maksimalnoga naprezanja ovisi (sl. 9.35a), 0 obliku i dubini utora (sl. 9.35b) te ka (51. 9.35c).

odnosu promjera otvora i promjera stapa razlici izmedu povrsina poprecnih presje-

~J_
a) b)

l:S

~lr--b~~~~~-,~
m

9.11.

Koncentracija

naprezanja
Stika 9.35.

c)

Pri aksijalno opterecenorn stapu konstantnoga poprecnog presjeka raspodjela je naprezanja po povrsini poprecnoga presjekajednolika. To s dovoljnom tocnoscu vrijedi i za stap pri kojem se poprecni presjek mijenja postupno (sl. 9.34).

Ove pojave lokalnog povecanja nja. Stupanj koncentracije

naprezanja nazivaju se koncentracijom koncentracije

naprezanaprezanja (9.72)

naprezanja definiran je faktorom at =--,
°max

F

as

gdje je as nominalno iii srednje naprezanje po oslabljenom presjeku

o,
.

=-,

F

(9.73)

A"

a An povrsina je oslabljenoga presjeka. .. . ... Faktor koncentracije naprezanja a, se odreduje metodama teonje elasticnosti Iii eksperimentalnim metodama, u prvom redu metodom fotoelasticnosti, Pri analizi pojave koncentracije naprezanja mozemo se ~osluziti i hi?rodinamic.kom analogijom. Zamislimo da kroz cijev o?lik~ stapa, protJe~e l?e~lna tekucma. ~a rnjestu gdje strujnice imaju najveci otklon, brzina Je tekuc.me naJvec~ ~to odgovara mjestu naJvecega naprezanja. Za stap prikazan na sl. 9.35c dobivamo strujnice pnka~ne n~ sl. 9 .. 6. 3 Iz toka strujnica moze se zakljuciti da se maksimalna .naprezanJa pOJa~IJuJu u tockarna A i B i da su teorijski beskonacno velika, a u tockama C I D naprezanJ~ su J.ednaka nuli. Slicnim razmatranjem strujnica zakljucujemo da elipticni otvor u stapu I~azlva ~~anju koncentraciju naprezanja, ako je postavljen uzduzno, a ne poprecno na srnjer aksijalnog opterecenja (sl. 9.37).

Slika 9.34.

Teorijska i eksperimentalna istrazivanja pokazala su da su u okolici otvora, utora naglih promjena poprecnih presjeka raspodjela naprezanja nejednolika (sl. 9.35). Maksimalno naprezanje moze biti nekoliko puta vece od prosjecnoga (nominalnog) naprezanja i pojavljuje se u tockarna A i B na rubu otvora, utora iii manjega poprecnog presjeka.

¥
170
9. Aksijalno optereeenje Uapa 9.11. Koncentracija naprezanja

171 s naprezanjem jednakim granici

U.zpretpostavk~ da maksil1~al~o naprezanje ne prelazi granicu proporcionalnosti kara~.ter je ko~centraclJe ~aprezanJ~ jednak za sve materijale. Ako maksimalno na rez~n'e prijede gran~~u proporcionalnosti, raspodjela naprezanja u oslabljenome pr . k P .. ~ stvamome dijagrarnu a - f (sl. 6.4). esje u OVISI 0

tj. u presjeku ce biti jednolika raspodjela naprezanja, tecenja, Pri tome je granicno opterecenje srapa:

(9.74) a dopusteno opterecenje stapa jest: (9.75) gdje je k koeficijent sigurnosti. Uvjet cvrstoce glasi: (9.76) iii: (9.77)

a

Slika 9.36.

odnosno: F :5 All
adop'

. Kod pla~ticnih ~~terijala, ~ko maksimalno naprezanje dosegne granicu tecenia do~azl do tec~nJa.matenJala na rnjestu maksimalnih naprezanja. Daljni rast 0 ter~c'en'a stapa preuzimaju vlakna u poprecnome presjeku koja su napregnuta isp: grani~e tecenj~,

(9.78)

a
~

a
~

I
~ ~

I I I

:
tr XI I I I

,
I

I
I

Vidimo da se proracun stapa od plasticnoga materijala u kojemu se pojavljuje koncentracija naprezanja razlikuje od proracuna obicnoga stapa konstantnoga poprecnog presjeka u tome sto, umjesto brutopovrsinom presjeka, racunarno S netopovrsinom presjeka. Utjecaj koncentracije naprezanja pri statickom opterecenju moze se zanemariti. Pri dinamickom opterecenju deformacije i naprezanja brzo se mijenjaju po vremenu, pa ne dolazi do izravnavanja naprezanja u presjeku. Koncentracija naprezanja zadrzava se do lorna stapa. Pri proracunu stapa od plasticnog materijala izlozena dinamickom opterecenju treba uzeti u obzir utjecaj koncentracije naprezanja. Kod krhkih materijala (npr. staklo) iii kod materijala koji se nalaze u krhkome stanju (pri niskim temperaturama) raspodjela naprezanja zbog koncentracije naprezanja zadrzava se na svim stadijima naprezanja i pri statickom opterecenju. Kad maksimalno naprezanje dosegne cvrstocu materijala, na mjestu maksimalnih naprezanja pojave se pukotine koje uzrokuju jos vecu koncentraciju naprezanja, sto pak dovodi do sirenja pukotina i lorna stapa, Prema tome, uvijek se mora uzeti u obzir utjecaj koncentracije naprezanja kod krhkih materijala. Uvjet cvrstoce glasi:

~

a
Slika 9.37.

Ulna;'(

= ak

F

(9.79)

~~~oo~~sekr~podjela naprezanja sve vise priblizava jednolikoj. Granicno ce stanje nastua a naprezanja u svim tockama osiabijenoga presjeka dosegnu granicu tecenja,

Pri projektiranju elemenata konstrukcija treba izbjegavati duboke utore, ostre zareze, nagle promjene presjeka itd. jer u protivnome koncentracija naprezanja u stanovitim uvjetima moze prije vremena izazvati popustanje i razaranje materijala.

smicanje i pritisak. U bilo kojem presjeku uzeta rezultanta unutamjih sila ima smjer tangente na krivulju.li.3')" ° N cosa-H iii: =0 (a) Jednadzba (d) odredujc . osim vlastite tezine rnoze biti npr. te s dovoljnom tocnoscu mozemo uzeti da je savitljivo uze optereceno jednolikim kontinuiranim opterecenjem (q = konst. i ne pruza otpor drugim oblicima deformiranja. ciji je osnovni nosivi element savitljivo uze (iii zica) objeseno u dvjema nepornicnirn tockama.38).38.n»: : polozaju pod djelovanjell1 dal1'~ Iz trokuta sila prema sl. . duz raspona 1 (sl.38).39). Rastezanje uzeta lancanice iii : Iz uvjeta ravnoteZe L F = 0 dobivamo " N sill U u >: I) U tehnickoj se praksi cesto susrecemo s konstrukcijama kao sto su telefonski i elektricni kabeli. tako da se duljina objesenog uzeta malo razlikuje od duljine raspona I (obicno ne vise od 10%). Za ishodiste koordinatnoga sustava uzeta je najniza tocka krivulje O. Opterecenje po jedinici duzine uzeta. q' il·)'''n'~" . tako da je iskljucena mogucnost da se uze napregne na savijanje. y H =N cosa. lz uvjeta ravnoteze L Fx = dobivamo: dr . Podijelimo li jednadzbu (b I ' . Buduci da je tg a == _. a vertikalu za os y.12. tezina ledenoga sloja i pritisak vjetra iii tezina nekog drugog tereta. Dio je uzeta OC u stanju ravnoteze pod djelovanjem triju sila: jednolikoga kontinuiranog opterecenja qx i dviju vlacnih sila H iN koje imaju smjer tangente na krivulju. Moze se pretpostaviti da je to opterecenje jednoliko raspodijeljeno po duzini uzeta.12. ::11ro: 2 lz uvjeta za x = 0. t.~ a b Slika 9. 9. ':1. tj._ .') dll'. Rastezanje uzeta lanbnicc 9.39.) duz horizontalne projekcije uzeta. sto znaci da je horizontalna projekcija zatezne sile N u bilo kojem presjeku uzeta konstantna i jednaka sili H koja se naziva napetost uzeta. Savitljivo uze moze prenositi sarno silu koja izaziva rastezanje uzeta. 9."""::' =0 dohivarno da .-. Aksijalno opterecenjc §tapa 9. U praksi je najcesci slucaj da je provjes krivulje mali u usporedbi s rasponom I. Homogeno elasticno uze (iii zica) konstantnoga poprecnog presjeka objeseno je 1I tockama A i B (sl. 9. zicare.: Slika 9..-.' lntegriranjem jednadzbe (. Zamislimo da smo izrezali dio uzeta od ishodista 0 do nekog presjeka C (sl. q x=F "" I' \ vt i i n~~:l ~ i rrrIIfIIll1111111111 I ' 11111111 B I I H i l' . I:~ " d\ /: pri cemu je: Jednadzba (c) diferencij. viseci mostovi itd.172 9.i~i" t = (). Horizontalnu tangentu uzimamo za os x.

[2 H Ako to uvrstimo u izraz (h).. ako znamo q i H. a = b = 112 . Uvjet cvrstoce uzeta glasi: ds=[I+~ 6~( [ 1 64 l+"2-[4-x+ x+ 2 .82) S=2{ ~ f2 2 ] _ . a pomocu izraza (9. (i) Duljina objesenog uzeta koje je simetricno ucvrsceno na razmaku I (sl. a zax pa dobivamo: = b. Tako dobivamo: Slika 9. Iz izraza (f) dobivamo provjes uzeta: q 12 8H ___:.40).85) ~fdoP' raspon I mozemo odrediti duljinu S objesenog uzeta. I'" . H=-' ds=~dx2+dy2 = . ve icina y)2 (ddx (l+(:rJ I dx.81) dobivamo: 0= q [2 8f A :S°dop (9..y =fz Pomocu izraza (9. Proracun cvrstoce uzeta obicno se obavlja prema toj vrijednosti H.80) onda uvjet cvrstoce mozemo izraziti i u obliku: f Ako su nam zadani provjesfi (9. U tome redu zadrzat cemo samo prva dva clana. Aksijalno opterecenje Uapa -I I (e) ([) 175 9.. (g) Pn malome provjesu < I pa izraz (g) rnozemo razviti u binomni red.40) bit ce: o=A" gdje je A povrsina presjeka uzeta (iii zice). H :S°dop' (9.81) Duljina je elementa luka: (9.]dx.86) .12._. tj. f. iii: ~ 8A Odop :Sf· Ako u gornjem izrazu clan na lijevoj strani oznaCimo: Ako su obje tocke ucvrscenja A i B na istoj razini.81) slijedi: dy = + . 9..84) 000P f=-· lz izraza (9. . (9. ')dx. 9. Rastezanje uleta lanfanice y=-' 2H Zax =-a. zbog simetrije se najniza tocka uzeta nalazi u sredini raspona I.a ij =fz = f (sl. (h) = (~)2 + (g_!_)2 8f 2 1+16.= q 12 8A f dop . dx-[ +~ 3 t_ I (9. dobivamo: Pri malome provjesu f drugi clan pod korijenom mnogo je manji od jedan pa se u praksi s dovoljnim stupnjem tocnosti moze uzeti daje sila u uzetu konstantna i po velicini jednaka horizontalnoj napetosti H.40..80) mozerno odrediti provjesf.81) mozemo odrediti napetost uzeta H ako znamo q if lz izraza (a) i (d) vidimo da se sila N povecava od najnize tocke prema tockama ucvrscenja i da u tim tockarna postize najvecu vrijednost: N max ds=[l+H:r lz izraza (c) i (9. ( f)2 G6f2 =HVI+~-/2-' dx 8f qx =-x.80) dobivamo: q 12 8f (9. a ostale cemo clanove kao male velicine visega reda zanemariti.83) Dobili smo da je ravnotezni oblik uzeta kvadratna parabola.174 q x' 9. Pomocu izraza (9.y= ii.

176 iii: S~I 8 12 1+- - ) . 3 12

9. Aksijalno

optereeenje

~.apa

9.12. Rastezan]e

uzeta Ianeamce

177

L=I+(9.87)

8 112 _
3 1

ql

1

3

(

8/1 EA

- a 1 (TI - 7;».

(I)

Tu istu duljinu mozemo izraziti parametrima drugoga stanja: L=I+

Pri odredivanju deformacije uzeta pretpostavit cemo da je duljina uzeta jednaka rasponu, a daje sila u uzetu konstantna ijednaka napetosti H, sto je dovoljno tocno pri malome provjesu. Produljenje je uzeta zbog napetosti uzeta: tJ.I
H

8 3/-

122

q2 1 8/2EA

3

-a

1(T

2-

T. )

(m)

Ako od izraza (I) odbijemo izraz (m), dobivamo: (j)

=!!...!_
EA

iii primjenom izraza (9.81) tJ.I
H

«c ».«. 1
3 3
3

ql/3 8/1EA

+

q2/3 8/2EA

+a

1 (T2 -

TO

I) =

.

(n)

=--.

q 13

Pornnozimo Ii jednadzbu (n) s (9.88)

X

12 I, dobit cemo kubnu jednadibu:

81

EA

Produljenje je uzeta zbog porasta temperature tJ.I, = a 1 (Tgdje je: To), (k)

12 -

r

II

2

+ 8"

3

a1

2

(T2

__

TI )

_2_~

4

]

64 II E A

12

14 -_2_!!2_=0 64 EA

(9.91)

a - koeficijent Iineamoga toplinskog rastezanja
To - temperatura u trenutku ucvrscenja uzeta u nepomicnim toe kama T - temperatura za koju obavljamo proracun uzeta, Ukupno je produljenje uzeta: tJ.I = tJ.III q 13 + tJ.I, = 8 I E A + a 1 (TTo)· (9.89)

iz koje mozerno nab trazeni provjes 12, a zatim pO.mocu izra~a (9.81) i ~a~et?st H2. Ocito je daje jednadiba (9.91) pogodna za bilo kakvu vanjantu promjene opterecenja I temper~ture pri prijelazu iz prvoga stanja u drugo (q2 < q" T2> T,; q2 < q" T2 < T,; q2 > q" T2 < T, itd.), Pri numerickom rjesavanju jednadzba (9.91) prima oblik: 123 = a 12

+ h,

(9.92)

gdje su a i h poznate konstante. .. .. .. ... _ Ovakvu jednadzbu prikladno je rjesavati graficki. Lijevi I desn~ dl? jednadzbe nacrtamo kao funkcije od! Trazenu vrijednostJi dobijemo kao apscisu sjecista kubne parabole y = 123 i pravcay = aJi + b (sl. 9.41).

Pocetnu duljinu L nenapregnutog uzeta pri tempe rat uri To mozemo izraziti pomocu duljine objesenog uzeta i njegove deformacije: L = S - tJ.I iii izrazima (9.86) i (9.89) L=I+8 3 -1

12

q l' ---al(T-T.) 8/EA

0

(9.90)

Jednadzba (9.90) omogucava lancanice.

nam rjesavanje razlicitih zadaca pri proracunu uzeta

Promotrimo zadacu koja je vrlo cesta u praksi. Neka je uze (iii zica) simetricno ucvrscena na razmaku I, pri temperaturi T, i pod djelovanjem opterecenja q. zauzelo ravnotezni polozaj kojemu odgovara provjes/, (prvo stanje). Pretpostavimo da je nakon toga temperatura porasla do T2 i da se opterecenje povecalo na q2; u tom slucaju, uze ce zauzeti no vi ravnotezni polozaj kojemu odgovara provjesJi (drugo stanje). Pocetnu duljinu L nenapregnutog uzeta pri temperaturi (9.90) izraziti parametrima prvoga stanja: To mozemo pomocu izraza

Slika 9.41.

Primjer 9.15. . . _ ., Elektricni kabel presjeka A = 120 mm? ucvrscen je u tockam~ A I B ~oJe le~e na IstOJ visini i na medusobnome vodoravnom razmaku 1 = 100 m. Kabel je montiran P:I temperaturi To = 15°C. Treba odrediti provjes koji moramo dati kabe1u kako naprezanje u kabelu ne bi bilo vece od Odop i visinu tocaka ucvrscenja kabela da udaljenost najnize tocke kabela

178

9. Aksijalno opterecenje §tapa

9.12. Rastezan]e uzeta lanbnice

179

od povrsine zemlje ne bi bila manja od 6 m. Proracun cvrstoce treba provesti za ove slucajeve: I. Temperatura T = - 5 DC, opterecenje je kabela vlastita tezina, tezina ledene obloge debljine I em i horizontalni pritisak vjetra p = 240 Pa. 2. Temperatura T = - 40 DC, a opterecenje je kabela sarno vlastita tezina, 3. Temperatura T= + 40 DC, opterecenje kabela sarno je vlastita tezina. Elektricni kabel ima povrsinu A = 120 mm ', promjer d = 14,2 mm i tezinu po duznom metru qo = 10,9 N/m. Modul elasticnosti materijala kabela E = 1,3 . 105 M Pa, koefieijent lineamoga toplinskog rastezanja a = 17 . 1Q-6I C. Dopusteno naprezanje Odor = 80 MPa. Prvi i drugi slucaj mogu se pokazati opasnim s obzirom na cvrsrocu kabela. U trecem slucaju moze biti najveci provjes prema kojemu odredujemo visinu tocaka pricvrscenja kabela.
D

Uzmimo to stanje za ishodisno (prvo) i prijedimo k stanju kabela za vrijeme montaze (drugo) te nadimo provjes/o = [zUvrstimo Ii u jednadzbu (9.91): ql q2

=q=
a

19,5 N/m;

fi = 2,54

m;

TI =-5 DC; /= 100 m;

= qu =

10,9 N/m;
= 17·10-6

12 =10;

rc,

E= 1,3' 105 MPa,

dobivamo:

I,?-

3 6 2 2,542+ '17.10- '100 '(15+5)[ 8

3,19,5' 100 64'2,54.1,3'10".1,2.10

4 4

]

10-

Rjesenje:
Najprije odredimo opterecenje po duznorn metru kabela za prvi slucaj, Vertikalno opterecenje po duznom metru sastoji se od vlastite tezine kabela qo = 10,9 N/m i tezine ledene obloge. Unutamji promjer ledene obloge jednakje promjeru kabela d = 1,42 em, a vanjski pri debljini ledene obloge I em je D = 1,42 + 2 . 1 = 3,42 em. Povrsina je poprecnoga presjeka ledene obloge: A_
t-

3'109'1004 , =0 64.1,3.10" '1,2.10-4 . Nakon sredivanja dobivamo:

Ii - 5,41/0i odatle dobivamo daje:

3,28=0

n

(D2

4

-

d2)

3,14'(3,422-1,422) 4
_

_ 2 - 7,58 em .

fo = 2,58 m.
2. Pretpostavljamo da se kao opasno pojavljuje drugo stanje kabela pri temperaturi - 40 DC. lz uvjeta cvrstoce dobivamo: 2 10,9'100 =142 6 ' 8 . 1,2. 10 -4 • 80 ·10 m.

Za specificnu tezinu leda Yt kabela iznosi: qt

= 9 kN/m3

opterecenje ledene obloge po duznom metru ·1 = 6,82 N/m.

= YtAt = 9.103•

7,58·10-4

Ukupno je vertikalno opterecenje po duznorn metru kabela:

qy = qo + q, = 10,9+6,82=

17,72 N/m. opterecenje: ql

Uzmemo to stanje za ishodisno (prvo) i nadimo potrebni provjes/o pri montazi,

Pritisak vjetra po duznorn metru kabela daje horizontalno

qh = P D = 240· 3,42 '10-2 ·1= 8,21
Ukupno je opterecenje po duznom metru kabela: q = ~q; + q; = ~17,722+ 8,2f

= qo =

U jednadzbu (9.91) uvrstit cemo: .. . 10,9 N/m, TI = - 40 DC i, zadrzavajuci znacenje ostalih velicina, dobivamo: 3 1~-t'422+8'17'10-6'1002'(15+40)-

N/m.

r,

3'10,9,100 64'1,42'1,3'10"'1,2'104

4

]

10-

= 19,5 N/m.
3.109.1004 , 64'1,3'10" '1,2,10-4 Nakon sredivanja imamo: =0.

Za odredivanje potrebne velicine provjesaJo pri temperaturi + 15 DC za vrijeme monlaze treba provesti dvije varijante proracuna. I. Pretpostavljamo da se kao opasno pojavljuje prvo stanje pri temperaturi - 5 DC i opterecenju ledom i vjetrom. Iz uvjeta cvrstoce dobivamo:
----'.-4---6

19,5'1002 ·80·10

8'1,2'10-

= 2.54 m.

I; - 3,22

10 - 3,28 = 0

180 i odatle dobivarno: /0= 2,17 rn.

9. Aksijalno opterecenje Uapa

10.

NAPREZANJA I DEFORMACIJE POSUDA TANKIH STIJENKI

~a istodobno isp~njavanje uvjeta cvrstoce 1I oba razmatrana slucaja, potrebno je da za vnjeme montaze pn ternperaturi + 15 DC kabel ima provjes, jednak vecoj od dobivenih vrijednosti, tj./o = 2,58 rn. O~edimo sad~ provje~.pri temperaturi ~ 40 DC. U tom slucaju za prvo stanje uzimarno stanje kabela pn rnontazi, a za drugo stanje pn temperaturi + 400C. U jednadzbu (9.91) uvrstimo: ql = qo = 10,9 N/m;

It = fo

= 2,58 m;

TI =

+ 15 DC

q2 = qo = 10,9 N/rn; Dobivarno: li-h,582+~'17'IO-6'1002'(40_15)_ 8

T2 =+ 40 DC.

Kod posuda tankih stijenki debljinaje stijenke mala u usporedbi s ostalim dimenzijarna i polumjerorn zakrivljenosti. Ovisno 0 obliku plohe posude razlikujemo cilindricne, sferne i druge tankostijene posude. U tehnickim konstrukcijama pojavljuju se vrlo cesto u

r

4 3'10,9'100 64'2,58'1,3'10"'1,2'10-4 =0

]12

3· 10 9· 1004 , 64'1,3'1011 '1,2'10-4 Nakon sredivanja dobivamo:
j~J - 7,0

I, -

3,28= 0

i odatle:

h =2,85

rn.
a) b)

. Ocito j~ da j~ prov~e~ pri ternperaturi + 40 DC najveci. Da najniza tocka kabela ne bi bila na udaljenosti rnanjoj od 6 rn od povrsine zemlje, potrebno je da tocke pricvrscenja kabela budu na visini ne manjoj od 6 + 2,85 = 8,85 rn.

Slika 10.1.

c)

obliku rezervoara, kotlova i slicno, koji su podvrgnuti djelovanju unutamjega pritiska (plinova iIi tekucine koje oni sadrze). Pri prornatranju posuda tankih stijenki moze se zanemariti savijanje, koje se pojavljuje sarno u okolici pricvrscenja iii nagle prornjene debljine iIi zakrivljenosti stijenke, tako da se na dovoljnoj udaljenosti od tih mjesta moze uzeti da su

182

10. Naprczanja

i dcformacije

posuda tankih

stijenki

10. Naprczanja

i dcformacijc

posuda

tankih

stijcnki

183

naprezanja po debljini stijenke posude raspodijeljena jednoliko. Promatrat cemo posudu tankih stijenki, konstantne debljine h, u obliku rotacijske plohe sirnetricne u odnosu na os z i podvrgnute nutarnjemu pritisku p. raspodijeljenom simetricno s obzirom na os rotacijske simetrije (sl. 10.la). Presjeci okomiti na os z imaju oblik kruznoga prstena razlicitog polumjera. Presjek takve posude s ravninom u kojoj lezi os simetrije naziva se meridijanski presjek koji je ujedno i ravnina simetrije posude. Iz uvjeta simetrije slijedi da meridijanski presjeci ostaju ravni, sto znaci da su u tim presjecima posmicna naprezanja jednaka nuli. Na osnovi svojstva uzajarnnosti posmicnih naprezanja, posmicna naprezanja moraju biti jednaka nuli i u presjecima okomitim na meridijanske presjeke. Iz uvjeta simetrije takoder slijedi da je stanje naprezanja u posudi simetricno u odnosu na os simetrije posude. Zamislimo da smo dvjema meridijanskim ravninama i dvjema ravninama okomitim na meridijan iz promatrane posude izrezali beskonacno mali element duljine stranica dsl i ds2 (sl. 1O.l.b). S P2 oznacen je polumjer zakrivljenosti luka u meridijanskoj ravnini, a SPI u ravnini okomitoj na meridijan, tako da je d~1 = PI dcpI i ds2 = P2 dcp2. Na pobockama elementa djeluju sarno normalna naprezanja 01 u cirkularnom i 02 U meridijanskom smjeru. Postavimo jednadzbe ravnoteze izrezanog element a na koji djeluju normalni pritisak p i naprezanje 01 i 02. Ako sve sile projiciramo na smjer vanjske nonnale elementa plohe, dobit cerno: P ds . ds 2
-

£

,= E
2

I

\,
(0, -

v

O2)

(10.2)
(02 V 0, ). //

i,

£

=-

I

./ ..
je

E

/'

Promotrimo neke posebne slucajeve. Tanka sferna posuda polumjera r i debljine stijenke II podvrgnuta unutarnjeg pritiskap (sl. 10.2). Zbog centralne simetrije posude i opterecenja imamo

. djelovanju

2

0,

h ds 2 sin -2-

dcp,

- 2 O2 h ds, sm -2-

. dCP2

= O.

Slika 10.2.

Uz pretpostavku da su
Slo--""--

. dCP2 2

dCP2

2
lz jednadzbe (10.1) dobivamo 20 P -=r h iii pr
2h
01

dobivamo
0, O2 P -+-=_.

0=-·

(10.3)

p,

P2

h

(10.1)
02

Buduci da je r ,. h iz izraza (10.3) slijedi da je 0" p ; tako da se p u odnosu na

i

Jednadzba (10.1) naziva se Laplaceova jednadzba, Ona je osnovna jednadzba za odredivanje naprezanja u posudama tankih stijenki. Buduci da jednadzba (10.1) sadrzi dvije nepoznate komponente naprezanja, potrebno je postaviti jos jednu jednadzbu. Meridijanska 02 i cirkularna 01 naprezanja u jednadzbi (10.1) glavna su naprezanja. Trece glavno naprezanje 03, usmjereno u smjeru normale na povrsinu elementa, na unutarnjoj je strani posude 03 = - p, a na vanjskoj strani 03 = O. U posudama tankih stijenki uvijek je 01 i 02 ,. p, sto znaci da velicinu p mozerno zanemariti u usporedbi SOl i 02, tj. uzeti da je 03 = 0, tako da se element posude nalazi u dvoosnom stanju naprezanja S glavnim naprezanjima 01 i 02. Deformacije u cirkularnom i meridijanskom smjeru dane su izrazima:

moze zanemariti i uzeti da je 03 = o. ... .. .... Opseg sferne posude u bilo kojoj dijametralnoj ravrnru p~Je deformacija jednak Je 21Cr, a nakon defonnacije je 21C (r + ~r). Relativna je deformacija opsega:
2 1C (r
£=

+ ~r)
21Cr

- 2 1C r

~r r

(10.4)

Prema izrazu (10.2), imamo:
£=-

1

E

1- v (o-vo)=--

0=--

I-v E

E

--=_.
2h
r

pr

M

(10.5)

Dalje dobivamo izraz za povecanje polumjera:

184

10. NaprC7.anja i dcformacije posuda tankih stijcnki

10. Naprezanja i deformacije posudll tankih stijcnki

185

1- v p r2 I1r=-E 2h Volumenska

(10.6)

ce defonnacija

biti: 3(1- v) 3(I-v) a= E E pr -. 2 It (10.7)

1',=,31'= .. Tanka eilindrlcna pritiska p (sl. 10.3).

Na unutamjoj je povrsini posude a3 = - p, a na vanjskoj a3 = O. Kao i u prethodnome slucaj u unutamji je pritisak p vrlo mali u usporedbi s naprezanj ima a I i a2, tako da se rnoze uzeti da je u) = O. Opseg je poprecnoga presjeka posude prije deformacije 2 n r, a nakon defonnacije 2 Jl (r + I1r). Deformacija je u cirkularnom smjeru: 2(r+l1r)Jl-2rJl I1r (10.10)

posuda debljine stijenke h podvrgnula je djelovanju unutamjega .

Prema izrazu (10.2), irnamo:

(10.11) Dalje dobivamo izraz za povecanje polumjera: (10.12) Tanki krufnl prsten polumjera r, debljine stijenki h i sirine b podvrgnut je djelovanju unutamjega pritiska p (sl. 10.4). Pod djelovanjem unutamjega pritiska p dolazi do jednolikog rastezanja prstena. U prstenu ce se pojaviti naprezanja samo u cirkulamome smjeru, koja su zbog rotacijske simetrije prstena i opterecenja u svim radijalnim presjecima jednaka. Naprezanja u uzduznome smjeru jednaka su nuli, jer u tom smjeru nema vanjskog opterecenja, a deformacija prstena nije podvrgnuta nikakvu ogranicenju.

U2

b) Slika 10.3.

Za cilindricnu je posudu: PI = r; Jednadzba (10.1) prima oblik:

P2

= 00·

yt
i odatle: pr a =_.
I

I
h (10.8)

Za 0w:edivanje ~aprezanja a2 presijecimo cilindricnu posudu ravninom okomitom na os posude I promotnmo ravnotezu odrezanog dijela posude (sl. 10.3b). Uvjet ravnoteze 1 g aS1:

1
s:

~hi-----

£1'

-----jh.._

odakleje: pr a =_. 2 2h ~aprezanj~ a, u cirkulamome uzduznome smjeru. smjeru dvaput je vece od nonnalnog (10.9) naprezanja a u
2

T
c) Slika 10.4.

a)

b)

Za prsten je:

p .p. i a2..-' !:!.ve~e. Horizontalne komponente p b r cos ip dip svih sila koje djeluju na gornji dio prstena zbog simetrije medusobno su 1I ravnotezi.1. dobivamo: Primjer 10.8).13: a povecanje je polumjera: !:!.55) glavna su posmiena naprezanja: r1 = 2 I (01 - O2) - _(I-v)ol=l-v 2 2 pr=035pr h ' h pr h . pa se p 1I odnosu na a rnoze zanemariti i uzeti daje i a3 = 0. Celicna cijev promjera D = J 'l. Naprczanja i deformacije posuda fankih sfijcnki 187 \ Pornocu Hookeova zakona dobivamo: \ (10. .5. Naprc7. Buduci da je r » h . a vertikalne komponente p b r sin ip dip u ravnotezi su sa silama koje predstavljaju djelovanje donjega clijela prstena na gomji. 10.5..15-.val) ' E odakle dobivamo . rnoze se uzeti daje 03 = o. ..1 .r r Vidimo da se u stijenki cijevi pojavljuje najvece posmicno naprezanje: imax=i.1) dobivamo: 10.anja i dcformacijc posuda fankih stijcnk.3. lOAc). 10. 10.='2hpr = 60 MPa .rez. slijedi da je a >. tako da se element prstena nalazi ujednoosnom Normalno naprezanje u prstenu mozemo odrediti i ovako.~ koliko je povecanje promjera D? Zanemariti trenje izmedu cijevi I krutih nepomicnih sti jenki! Prema izrazu (10. projekcija na bilo koju os jednoliko raspodijeljenih stijenke jednaka produktu velicine pritiska i povrsiokomitu na zadanu os. 600 rnm i debljine stijenke II = 5 mm post~vIJe~a J~ izmedu dviju krutih nepornicnih stijenki (sl. Iz izraza (10. =E = 0.6).14) slijedi da je sila normalnoga pritiska po povrsini ne projekcije te stijenke na ravninu.186 pa iz jednadzbe (10. Zato pri odredivanju naprezadano na sl. ana vanjskoj je a) = O. i3=T=v 2h pr pr =0. tako da jednadzba ravnoteze prima oblik 20h b=2 odakleje: 0=-' Pri proracunu cijevi tankih stijenki koristimo se rezultatima dobivenim pri promatranju prstena i cilindricne posude.13). Dobili smo izraz (10. 10. S dip oznacili smo beskonacno mali sredisnji kut izmedu dvaju beskonacno bliskih radijalnih presjeka promatranog dijela prstena na koji djeluje sila p b r dip.10): E=-' 0. v Buduci je p vrlo mali 1I usporedbi sa a. a Poissonov ~oeficlJent Izn?s~ v = 0..16) Zamislimo da smo prsten prerezali po horizontalnom promjeru i promatramo gomji dio kao slobodno tijelo (sl. al pr =-=-=052 2h ' Deformacijaje prstena dana izrazom (10. Eh pr' r (10. 105 t:APa? ~o~iko je na). 300 = 120 5 MPa. a modul elasticnosti E = 2. (y:: =-_.14) pr h Defonnacija cijevi a =pr I h = 2 .anJe. r i Slika 10. Kolika Sll glavna naprezan~a u clJevl ako s unutarnje strane cijevi djeluje pritisak p = 2 MPa. Prema izrazu (4.15) (10. . stanju naprezanja. nja u prstenu mozemo opterecenje na sl. pos~lcno naP.r a=-·/ h" pr Na unutamjoj je povrsini a3 = . p b r sin ip dip = 2 p b r (10.4c zamijeniti opterecenjem danim 1I uzduznome smjeru jednaka je nuli pa je: I (a .

. Primjer 10. = 0. Betonski je stup opterecen silom F = 350 kN (sl.D=-E pD2 2h 1-0. 10. .. U neopterecenu stanju beton i celik nisu napregnuti. postavljenje eehem prsten debljine stijenke he= 2 mm.7. IO. odakle je: 0.18. imamo: E I Deformacije su celicnog i bakrenog prstena jednake: £(' =fh !'!. b .romjera D = 500 mm i debljine stijenke hb = 4 mm. Ako izraz (e) uvrstimo u izraz (d). 104 MPa i Vb = 0. lOs MPa. odakle je (b) (e) T b) a) c) Slika 10. sto je vece od dopustenog naprezanja za bakar ab = 40 MPa.. ~:(Jb at b) h~ ~ ~b D=2r c) r-~t at Primjer 10. 105 MPa i v. a za celik Et = 2.r =-=-. Okrugli betonski stup promjera D = 300 mm obuhvacen je celicnirn plastem debljine h = 5 mm. op (e) = Ako pritisak p u celicnom prstenu izaziva naprezanje jednako dopustenorn atdop = 160 MPa.P D b = 0 D' (razliku smo izmedu vanjskog i unutarnjeg promjera bakrenoga prstena zanemarili).:"-p promjeru i gornji dio pro- Ii I (a I- Va 2) 1. dobivamo: (d) odakle dobivamo l-v2 !'!.Na . tako da se prsteni medusobno doticu i u ne. a bakra Eb = I... Naprczanja i deformacije posuda tankih stijenki 10. onda je naprezanje u bakrenom prstenu prerna izrazu (e) a b a cdop f 2 80 MPa.D (a) D tako da je 2 ---. Naprezanja i deformacijc posuda tankih stijcnki 189 i djeluje u ravnini koja sa a. r !'!. Jednadzba ravnoteze prima oblik: 'v..6e). ako je dopusteno naprezanje za celik 0cdop = 160 MPa.10). Slika 10.--- - --. Prema izrazu (10.2. 10?).v2 = -E- a I 1. Modul elasticnosti eelika iznosi E. Zato u izraz (e) stavljamo a" = a b dop' pa dobivamo dopusteni pritisak: = = 101 I I a) r----~ P= 2abdop (h" +2h<) D = 2'40·(4+2'2) 500' = 1 28 MPa. h. = 40 MPa. Sluzeci se Hookeovim zakonom. dobivamo: EI = Zarnislimo da smo prstenove prerezali po horizontalnom matramo kao slobodno tijelo.188 10.3. i p zatvara kut 45° (sl.o_Pterecenu~tanju nisu napregnuti (sl.6.322'106'062 =~. Treba odrediti najveci dopusteni unutamji pritisak p.312 mm.3. r . 2'5'10~3 =0. Treba odrediti glavna naprezanja u betonskome stupu i celicnome plastu..ba~~~i _prsten vanjs~oga ~. = 2 . a za bakarrn .1 .8).----- 1 ~~@ ~ P / a" E" . lOs MPa. Trenje izmedu plasta i stupa zanemariti! Za beton je Eb = 2 .v2 = -E- PD 2h 2 ab hb b + 2 a.

a cirkulami polumjer zakrivljenosti: .n d) ~ a prirast je promjera plasta: . p.:iF lz uvjeta: i: dobivamo: lX a) -[-p-V I.8. Naprezanja i deformacije posuda tankih stijenki 10.. Deformacija je plasta 1I cirkulamome smjeru: z b) ~f--~.0.18) + 2-.95 b MPa. Primjer 10.24 MPa. .8b i c). Za: 2 h 0< p==-D imamo Pod djelovanjem sile F u betonskom smjeru: stupu normaino je naprezanje u uzduznome o =--- 4F 2 . Defonnacija je stupa u radijalnome smjeru: £2 == £[02 b 1 - Vb (01 +03)]= 1 _E [h p.9).14'0..27 MPa.P+03)]. .:. Iz uvjeta rotacijske simetrije dobivamo daje: lz ove jednadzbe dobivamo naprezanje u plastu: ___ 0('== h a: 2. a u uzduznorn smjeru)e~nako je nuli.. ==-[-p-V E I> I> (-p+o.95 MPa. E I> (-p+o.)]==-' b 0< Ee c) e) Slika 10. Treba odrediti glavna naprezanja u opasnom presjeku posude oblika stozca. smjeru: E" )+E< 0.== 7.ri pritisku u uzdu~no~~ smj~~ betonski se stup nastoji siriti poprecno. Meridijanski je polumjer zakrivljenosti P2 = 00. debljine stijenki h = 4 mm pricvrscene uz gomji rub i do vrha napunjene vodom (sl.0. 10..Vb (. tako da se plast nalazi u jednoosnom stanju naprezanja.. 5 2'10' 2' -30-0' (1.4.27 300 .-9_5 :.-1 5 '-10- Nonnalno je naprezanje u plastu u cirkulamome Glavna su naprezanja u betonskome stupu: O I <:«: pD 62" == O2 == - P == - -0 = - 2 h 0e 2·5' 7.3 2 ==- 4.1_8_·__ 4-"..D /. Zato se pojavljuje pritisak p na mjestu dodira stupa i plasta (sl.b 3. Naprczanja i deror~acije posuda lankih stijenki 191 a prirast promjera stupa: D 6. ~to sprecava celicni plast. 1O.(I-v D 03=oz=-4.)]. do~ se u smjeru norma Ie na plast moze zanemariti.190 F 10. :n:.

Nadimo sad rnaksimum tih naprezanja u ovisnosti 0 visini y.. tga 10) ·10· 52 ·0. (H-~ 3 Y)=O. (b) .~3" v) y . Iz jednadzbe (10. Naprezanja 02 U smjeru izvodnice naci cerno iz uvjeta da rezultanta tih naprezanja po povrsini konicnoga presjeka a . Tako daje: 2rnh02 odakleje: cosa=pg [r n(H-Y)+-3- 2 r2 n y. ·0.y) y. dobivamo.10. gdje je p gustoca vode.94 Stika 10. :3 E U presjeku AB: pg tga ( = h cos a H • :I: 01". 10 )·0.364 = 6 05 MPa 4·4 .364 = 4.03 MPa.54 MPa.b mora biti jednaka tezini tekucine volumena a abc d.5 6·4·10-) 2 odakle je Y 2 == 314 H (presjek CD). pg tga II cosa odakle je Y I = H 12 (presjek AB). tga .94 (a) O 1- 1 = 454 ' MPa = pg tga h cosa (H .192 10. a g akceleracija sile teze. Naprezanja i defurllladje posuda lankih slijenki 10. Ako derivacije tzraza (a) I (b) po Y IZjednacimo s nulom.. H) H = -"2 "2 .1) dobivamo: ~+~= PI co pg (H.10 ·10· 5 .9.] O2= pgr 2 h cosa (H-- 2) 3 Y iii: O2 = g tg 211 cos a P a (H . 01 i 02 glavna s~ ~aprezanja l~ stij~nkama posude."3 U presjeku CD: H) H cosa ·0. Znaci da postoje dva opasna presjeka.0."4 2 "4 odakle je cirkularno normalno naprezanje: 01 3.H -4 H 4 = 3 P g H 2 tg a 16h cosa = O2 max = 4. i: d02 == pg tga dy 2h cosa (H-2y)==0."2 "2 pg/I2 4 h cosa pg H2 6h tga O2 pg tga ( 2 = 2 II cos a H . P g tg a ( h cosa 3 )3 H .94 ' 10) . Kao sto smo vidjeli prije."3 H H == 16 h cos a .364 16·4.y) h O2 max p g tg a ( 23 )3 3 P g H 2 tg a = 2 h cos a H . Naprczanja i dcformacijc posuda tankih slijenki 193 PI == Y cosa Na dubini H-y hidrostatski je tlak vode: p=pg(H-y).10 ) ·0..