Urednik

ZELIMIR COLIC, dipl. ing. grad. Recenzenti prof. dr. sc. IVO ALFIREVIC rof. dr. sc. NENAD BICANIC

Prof. dr. sc. VICE SIMIC, dipl. ing. grad.
redoviti profesor Gradevinskog fakulteta Sveucilista u Zagrebu

prof. dr. sc. MLADEN HUDEC Crteze izradio MILlVOJ MERVAR

Graficke urednice ZELJKA SAMBOLEK, JASMINA VRKLJAN
Lektor TOMISLA V SALOPEK, Korektor STANKO SOKOL

dipl. ing.

OTPORNOST MATERIJALA
II. izdanje

I

prof.

Objavljivanje ovog sveucilisnog udzbenika odobrio je senat Sveucilista u Zagrebu rjesenjern broj 02-170 I/3-200 I. od II. prosinca 200 I. godine. © SKOLSKA KNnGA, d.d., Zagreb, 2002. Nijedan dio ove knjige ne smije se umnozavati, fotokopirati ni na bilo koji nacin reproducirati bez nakladnikova pismenog dopustenja. CIP dostupan u Nacionalnoj 410521040 ISBN 953-0-30692-X i sveueilisnoj knjiznici, Zagreb,

Slog i prijelom na racunalu DENONA d.o.o., Zagreb Tisak: lTG-Zagreb

SKOLSKA KNJIGA, ZAGREB, 2002.

SADRZAJ
str. I. 2. 3. 4. UVOD.................................................................. OPCE PRETPOSTA VKE I OSNOVNI V ANJSKE I UNUT ARNlE SILE ANALIZA 4. I. 4." 2. 4.1: 4.
(

3 PRORACUNA 8 II 16

ELEMENTI

NAPREZANJA i komponente naprezanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. jednadzbe ravnoteze " . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..

Pojam naprezanja Diferencijalne Jednadzbe

16 19 22 27 33 35 39 44 45 47 49 51 65 65 67 73

transfonnacija

&1...
~IM(C
0-.J

4.

Glavna naprezanja Glavna posmicna naprezanja Mohrova kruznica za ravninsko stanje naprezanja Mohrova kruznica za prostomo Cauchyjeva Oktaedarske ploha naprezanja Elipsoid naprezanja stanje naprezanja

4.5. 4. ;6.' 4. 7. 4. 8.

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. naprezanja . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . .. naprezanja

~:'"~'2'~9 64-\ " , ." .__._,J

G'L

\
/5.

4. 9. 4.\~; 4.

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. i devijator naprezanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. unutarnjih sila ikomponenata

4.0.
5:~ 5i~ 53) 5.4; 5.(

n~ Sfemi

ravnine i oktaedarska

tenzor naprezanja

Veza izmedu komponenata DEFORMACIJA defonnacija

ANALIZA

Pojam pomaka i defonnacije Komponente Defonnacija Ravninsko u zadanome smjeru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. stanje deformacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..

Smjerovi i velicine glavnih defonnacija Uvjeti neprekinutosti

76 80 83

50

6.

VEZE IZMEDU NAPREZANJA 6.1. ' Eksperimentalni podaci
0

I DEFORMACIJA vezi izmedu naprezanja materijala

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. i defonnacija ...............

88 88 94

6.~.,

6,h
6.4.

Hookeov zakon, konstante elasticnosti Zakon superpozicije Saint Venantov princip

96
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. stanje naprezanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 98 100 105

6.5';
6.6..

Hookeov zakon za prostomo

Hookeov zakon za ravninsko stanje naprezanja Hookeov zakon za ravninsko stanje defonnacija Utjecaj temperature NAPREZANJE I KOEFIClJENT SIGURNOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..

6:,2:
6.~. 7.

106
lOB 115

DOPUSTENO

B. OPCI PRISTUP RJESA VANJU PROBLEMA U ZNANOSTI OOTPORNOSTI MATERIJALA . . . . . . . .. . .. . .. . .. .. . . .. .. . .. .. . .. .. . . .. .. .. .. . . . .. . . . .. ...

liB

/

I

I
I

VI 9. AKSIJALNO 9. 2. 9. 3. 9. 4. 9. S. 9. 6. 9. 7. 9. 8. 9. 9. 9.10. 9.11. 9.12. OPTERECENJE STAPA

Sadrfaj

Saddaj

VII
Koncentracija naprezanja pri torziji 299 303 , . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 306 316 319 320 334 337

120 120 128 131 134 138 142 146 IS2 IS9 162 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 168 172 181 194 194 pri cistern posmiku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. na smicanje (odrez) RA VNIH PRESJEKA STAPA sustava sustava 197 198 208 208 213 21S 217 221 223 224 presjeka . . . . . . . . . . . . . . .. 227 227 228 230 230 232 235 241 246 .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. pri torziji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 24~' . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..

13.9.

9. I. Rastezanje

i pritisak ravnog stapa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..

Utjecaj vlastite tezine Stap jednake cvrstoce na rastezanje i pritisak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. Sastavljeni stap Plan pomaka Potencijalna energija deformacija sistemi .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. stapa Staticki neodredeni Pocetna naprezanja Koncentracija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . ..

14. SA VIJANJE RA VNIH ST APOV A 14. I. Cisto savijanje 14. 2. Proracun cvrstoce i izbor presjeka pri cistern savijanju 14. 3. Potencijalna energija deformacija pri cistern savijanju 14. 4. Opci slucaj savijanja (savijanje silama) 14. S. Posmicna naprezanja u simetricnirn tankostijenim stapovima 14. 6. Savijanje silama nesimetricnog 14. 7. Poprecna normalna naprezanja 14. 8. Glavna naprezanja 14.10. Koncentracija i trajektorije stapa, Srediste posmika pri savijanju stapa poprecnirn opterecenjern glavnih naprezanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..

Toplinska naprezanja Aksijalno udarno opterecenje naprezanja Rastezanje uzeta lancanice I OEFORMACIJE

34S
348 3S1 369 372 377

14. 9. Proraeun cvrstoce pri savijanju silama naprezanja pri savijanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 14.11. Savijanje stapova promjenljivog 14.13. Proracun sastavljenih 14.IS. Potencijalna IS. OEFORMACIJA presjeka

10. NAPREZANJA II. SMICANJE 11.1. 11.2. 11.3.

POSUOA TANKIH STIJENKI

14.12. Nosaci jednake cvrstoce na savijanje

nosaca
pri savijanju silama

38S
400 409 413 414 presjeka presjeka . .. 418 441 447 460

(OOREZ) energija deformacija

14.14. Savijanje stapa izradenog od razlicitih materijala energija deformacija RAVNOG

Cisti posmik Potencijalna Proracun elemenata opterecenih KARAKTERISTIKE

STAPA PRI SAVIJANJU elasticne linije nosaca elasticne linije nosaca konstantnoga elasticne linije nosaea promjenljivoga deformacija nosaca

12. GEOMETRIJSKE

I

IS.1. IS.2. 15.3. 15.4. IS.5. IS.6. IS.7. IS.8. IS.9.

Oiferencijalnajednadfba Analiticka Analiticka

12. I. Staticki momenti i momenti tromosti (inercije) ravnih presjeka 12. 2. Promjena momenata tromosti pri translaciji koordinatnoga 12. 3. Promjena momenata tromosti pri rotacij i koordinatnoga 12. 4. Glavne osi i glavni momenti tromosti 12. S. Mohrova kruznica tromosti 12. 6. Polumjer tromosti 12. 7. Elipsa tromosti 12. 8. Momenti tromosti jednostavnih 12.8.1. Pravokutni presjek 12.8.2. Kruzni presjek 12.8.3. Presjek oblika kruznog prstena 12.8.4. Trokutni presjek . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 12.8.S. Elipticni presjek 12. 9. Momenti tromosti slozenih presjeka 12.10. Momenti otpora ravnih presjeka 13. TORZIJA RAVNIH STAPOVA 13.1. 13.2. 13.3. 13.4. Torzija §tapova kruznoga presjeka Potencijalna energija deformacija presjeka analogija Staticki neodredeni Prandtlova .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..

I

metoda odredivanja metoda odredivanja

I I I

Grafoanaliticka Odredivanje

metoda odredivanja

Graficko odredivanje

elasticne linije nosaca

progiba metodom konacnih diferencija

46S
471 476 479 OPTERECENm 481 . 490 503 . SIS

Progib zbog poprecne sile Utjecaj promjene temperature Proracun krutosti pri savijanju

16. NAPREZANJA

IPROGIBI NOSACA PRI UDARNOM

17. KOSO SAVI1ANJE 18. SA VIJANJE RA VNOG STAPA 00 MATERIlALA S RAZLICITIM MOOULOM ELASTICNOSTI NA RASTEZANJE I PRITISAK LITERA TURA KAZALOPOJMOVA KAZALO IMENA

........................................................

SI6 . S20

2S6
2SB 26B 27·1 279

zadaci pri torziji

Torzija stapa neokruglog membranska

I3.S.
13.6. 13.7. 13.8.

Torzija stapova s tankim stijenkama otvorenog profila Torzija stapova s tankim stijenkama zatvorenog profila Zavojna opruga kruznoga presjeka

28l
295

r
PREDGOVOR
Ovaj udzbenik u nesto prosirenu obliku sadrzi gradivo koje se predaje u sklopu predmeta OTPORNOST MATERIJALA I u trecem semestru na Gradevinskom fakultetu Sveucilista u Zagrebu. U prvom dijelu udzbenika obradeni su osnovni pojmovi, pretpostavke i metode proracuna, te analiza naprezanja i analiza defonnacija pri malim defonnacijama. Veza izmedu naprezanja i defonnacija dana je za idealno elasticno tijelo. U drugom dijelu udzbenika obradeni su osnovni slucajevi opterecenja stapa: rastezanje, pritisak, torzija, smicanje i savijanje. Pri tom je razmatrano i savijanje kompozitnoga stapa i stapa od bilineamog materijala. Takoder su obradeni osnovni slucajevi djelovanja aksijalnog i poprecnog udarnog opterecenja stapa uz poseban osvrt na razliku izmedu djelovanja statickog i dinamickog opterecenja, Da bi se olaksalo razumijevanje i prihvacanje izlozenog gradiva, na kraju pojedinih poglavlja dodani su rijeseni primjeri, a oni su odabrani tako da dopunjuju izlozena teorijska razmatranja. Mislim da ce ovaj udzbenik korisno posluziti ne samo studentima tehnickih fakulteta nego i inzenjerima u praksi, koji zele osvjeziti svoje znanje iz podrucja mehanike cvrstoga defonnabilnog tijela. Na kraju udzbenika nave dena je literatura kojom sam se sluzio pri pisanju ovog udzbenika. Udzbenik su recenzirali dr. sc. Ivo Alfirevic, redoviti profesor Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveucilista u Zagrebu, dr. sc. Vlatko Brcic, redoviti profesor Gradevinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, dr. sc. Kresirnir Herman i dr. sc. Zlatko Kostrencic, redoviti profesori Gradevinskog fakulteta Sveucilista u Zagrebu. Srdacno im zahvaljujem na mnogim korisnim primjedbama i savjetima. Zahvaljujem i Milivoju Mervaru koji mije pomagao pri izradi crteza, Zahvaljujem se svim suradnicima iz "Skolske knjige", a posebno Zelimiru Colicu, dipl, ing. grad. uredniku edicije, koji su radili na tome da kojiga bude sto bolje opremljena i da sto prije bude predstavljena javnosti. Usprkos svim nastojanjima, bilo je tesko ukloniti sve pogreske, bile one tiskarske bilo one stvarne. Zato cu biti zahvalan citaocima koji me upozore na nadene pogreske i nedostatke i time pridonesu poboljsanju ovog udzbenika. U Zagrebu u lipnju 1990. godine Autar

PREDGOVOR DRUG OM IZDANJU
Drugo izdanje ovog udzbenika nepromijenjeno je prvo izdanje u kojernu su ispravljene uocene tiskarske pogreske, Ovo izdanje udzbenika recenzirali su dr. sc. Nenad Bicanic, redoviti profesor Department of Civil Engineering University of Glasgow i dr. sc. Mladen Hudec, profesor emeritus Sveucilista u Zagrebu, redoviti profesor Rudarsko-geolosko-naftnog fakulteta Sveucilista u Zagrebu, Srdacno irn zahvaljujem na obavljenoj recenziji. Zahvaljujem svim suradnicima iz Skolske kojige, a posebno Zelimiru Coli6u, dip!. ing. grad., na brizi oko pripreme i objavljivanja ovog izdanja. Zagreb, prosinac 200 I. Autar

1. UYOD

Otpomost materijala jedna je od grana primijenjene mehanike koja proucava probleme cvrstoce, krutosti i stabilnosti pojedinih dijelova tehniekih konstrukcija od cvrsroga deformabilnog materijala. Pod cvrstocom konstrukcije iii dijela konstrukcije razumijeva se sposobnost prenosen]a opterecenja bez pojave lorna. Krutost konstrukcije oznaeuje otpomost konstrukcije na deformiranje (promjenu oblika i volumena). Pod stabilnosti konstrukcije razumijeva se sposobnost konstrukcije i njezinih elemenata da pod zadanim opterecenjem zadrze prvobitni oblik elasticne ravnoteze. Istrazujuci proces deformiranja i razaranja tijela, znanost 0 otpomosti materijala tezi utvrditi osnovna nacela i postupke proracuna cvrstoce, krutosti i stabilnosti pojedinih dijelova konstrukcija. Proracun cvrstoce sastoji se u odredivanju najmanjih dimenzija pojedinih dijelova konstrukcija iskljueujuci mogucnost pojave lorna pod djelovanjem zadanog opterecenja, Proracun krutosti obuhvaca odredivanje deformacija konstrukcija pod djelovanjem zadanog opterecenja, koje moraju ostati u dopustenim granicama odredenim uvjetima upotrebe same konstrukcije. Proraeun stabilnosti sastoji se u odredivanju opterecenja pod kojim konstrukcija i njezini elementi zadrzavajujos prvobitni oblik elasticne ravnoteze, Skup ovih proracuna naziva se dimenzioniranje elemenata konstrukcija. Pri dimenzioniranju elemenata konstrukcija moraju biti ispunjeni uvjeti cvrstoce, krutosti i stabilnosti, upotrebljavajuci upravo onoliko materijala koliko je nuzno da budu zadovoljeni trazeni uvjeti sigumosti. To znaci da uz uvjete sigurnosti moraju biti zadovoljeni i uvjeti ekonomicnosti konstrukcij e. U teorijskoj mehanici kao osnova za razmatranje uvodi se model krutog, nedeformabilnog tijela, i na njemu se izvode svi zakoni i principi statike i dinamike. Medutim zbog djelovanja raznih utjecaja (vanjskih sila, promjena temperature itd.) sva se realna tijela vise iii manje deformiraju, tj. mijenjaju svoj oblik i volumen, pa je potrebno naci vezu izmedu vanjskih sila, oblika tijela i vrste materijala s naprezanjima i deformacijama tijela. Za razliku od drugih grana mehanike deformabilnog tijela - teorije elasti~nosti i plasti~nosti, u znanosti 0 otpomosti materijala ta zadaca tezi se rijesiti 8tOjednostavnijim i dostupnim metodama u inzenjerskoj praksi, primjenjujuci razmjemo jednostavan matematicki aparat i uvodeci odredene pretpostavke 0 strukturi i svojstvima materijala i karakteru deformacija tijela. Tako dobiveni rezultati provjeravaju se eksperimentalno mjerenjima na mode1ima iii na samim konstrukcijama. Za znanost 0 otpomosti materijala kao tehnicku disciplinu karakteristicna je primjena pribliznih metoda koje se osnivaju na rezulta-

a povecava sa sirinorn presjeka. postoji potreba za poznavanjem principa za odredivanje potrebnih dimenzija pojedinih konstrukcijskih elemenata. Coulomb (1136--1806).lobno oslonjenu gredu i gredu upetu na krajevima.4 tima teorijskih i eksperimentalnih istrazivanja. Galileo Galilei svojaje istrazivanja 11 raznim podrucjima mehanike objelodanio u poznatom djelu "Discorsi e Dimostrazioni matematiche intomo a due nuove scienze". mostova itd. Galileijeva knjiga prva je publikacija na podrucju znanosti 0 otpomosti materijala i oznacava pocetak povijesnog razvoja mehanike deformabilnih tijela.evms. Prema tim podacima.1 t~en~e u?utar. drvenih konstrukcija i dr. a uopce se ne spominje utjecaj visine grede na njezinu cvrstocu. L. . koji se obicno nazi va Youngovim modulom.). posebno u trenutku lorna s pOJavoI? pukotina u kosim pr~sJecima. mehanike i dr. . Dalje se navodi da se nosivost stupa smanjuje s njegovom duzinorn ida se povecava u odredenom odnosu s njegovim poprecnim presjekom. koji je prvi put objavljen u spomenutoj knjizi. a na udubljenoj strani pritisnuta. Ta njegova l~t~zlv~~Ja obuhvacaju i stapove promjenljiva presjeka. Onje prvi poceo proucavati djelovanje dinamickog opterecenja. njegova su istraZivanja prvi pokusaj da se pronade metoda kojom bi se mogla provesti logicna analiza naprezanja i racunski odrediti potrebne dimenzije konstrukcijskih elemenata. te je odredio granicu elasticnosti za neke materijale. Iako se Galileijeva pretpostavka 0 jednolikoj raspodjeIi unutamjih sila u presjeku grede opterecene na savijanje pokazala netocnom. te ustanovio da su na ispupcenoj strani . Uveo je pojam "generaliziranih koordinata" i "generaliziranih sila". Prema sacuvanim zapisima.) i konkretnih tehnickih disciplina (betonskih. Slavni matematicar Leonhard Euler (1101-1183) primjenom varijacijskog racuna izveo je diferencijalnu jednadzbu savijene osi stapa. Navier je rijesio problem savijanja pri~maticnih ~tapo. U njegovim zapisima postoje podaci koji se odnose na eksperimentalna istrazivanja cvrstoce grede oslonjene na oba kraja.dao je fra. tezili postaviti formule za odredivanje granicnog opterecenia koje dovodi do rusenja konstrukcije. Daniel Bernoulli (1100-1182) proucavao je probleme vibracija elasticnih tijela. koji je bio profesor matematike u Padovi..!=7ad. Na osnovi te postavke usavrsio je teoriju savijanja nosaca. Francuski fizicar E. ali neovisno 0 Hookeu. stupova i zica. Uvod 5 materijala Za znanost 0 otpomosti materijala moze se reci da je to jedna od osnovnih tehnickih disciplina koja ima vaznu ulogu II tehnickoj izobrazbi inZenjera i 11 oblikovanju inzenjerskog nacina misljenja. kao i stapove s pocetnom zaknvIJ~n?scu. Uvod I. ist~zivao je ko. grede upete najednom kraju. u 18. U dijelu te knjige razmatraju se mehanicka svojstva razlicitih materijala i navedeni su rezultati istrazivanja cvrstoce stapa pri rastezanju i konzolnog nosaca pri savijanju poprecnirn opterecenjern.prvi)e r~~io metodu rjesavanja staticki neodredenih problema pn rastezanju. bez najave trajnih defonnacija. spomenika. Sve rezultate svojih teorijskih istrazrvanja provjeravao je eksperimentalno. Coulomb je istrazrvao s~vlJanJe konzol. Iscrpn~ je prou~avao P:Itisnute prizmaticne stapove. uzme . J. pronasao Zakon 0 lineamoj ovisnosti izrnedu opterecenja i deformacija pri rastezanju. pritisku 1 savijanju. Mariotte je proucavao savijanje greda. Veliki doprinos razvoju znanosti 0 otpomosti materijala. Hooke je svojim zakonom postavio osnovu na kojoj je kasnije izgradena mehanika elasticnih tijela. svoje principe i zakone gradnje birali na osnovi intuicije. piram ida.. i sluzi kao osnova za proucavanje svih grana mehanike defonnabilnog tijela.savijene grede uzduzna vlakna rastegnuta. pokusa i prakticnog iskustva stecenog u toku prijasnjih vjekova. Engleski fizicar Robert Hooke (1635-1103) godine 1678. Jakob Bernoulli (1654-1105) proucavao je oblik savijene grede. Engleski ucenjak Thomas Young (1113-1829) god!ne 1~07. Dok su istrazivaci iz 18. I. Mariotte (1620-1684) na osnovi svojih eksperimentalnih istrazivanja dosao je godine 1680. On je uveo i pojam posmicnog n~pre~nja.stapa postaje ~es~?lla~ 1 da se stap pod djelovanjem aksijalnih sila pritiska moze savmun. fizike. lstrazivao je torziju okruglog stapa. koja 110sinjegovo ime i osnovaje mnogih istrazivanja u razlicitim problemima spomenute znanosti. To je prvi objavljeni rad u kojem se proucavaju elasticna svojstva materijala.al~ 1 razlicite druge probleme konstruktorskog inzenjerstva. Onje prvi obratio pozomost na to da mehanika krutih tijela nije dovoljna za rjesavanje mnogih problema sigumosti konstrukcija te da se moraju uzeti u obzir fizikalna svojstva materijala. odredi~i velicinu opterecenja do kojeg se konstrukcija ponasala potpuno elasticno. kad su Ijudi tek pocinjali graditi najjednostavnije tehnicke konstrukcije.e ispravnije. odnosno njihova sposobnost da donekle mijenjaju oblik i volumen zbog djelovanja vanjskih sila. zg. do istog zakona.ivao je stabi~nost sta~ov~ izlozenih pritisku i pronasao da pri stanovitom opterecenju o?hk. cvrstoca grede oslonjene na oba kraja smanjuje se s duzinom grede.. st. Znatan prinos razvoju znanosti 0 otpornosti materijala dao je francuski inzenjer i ucenjak Louisa Navier (1185-1836) kojije godine 1826.nzolni no~at. Istraz. Osnivacern znanosti 0 otpomosti materijala smatra se slavni Galileo Galilei (1564-1642). Lagrange (1136--1813) nastavio je istrazivanja stabilnosti pritisnutih stapova zglobno pricvrscenih na oba kraja. metalnih.em~~icku fonnulaciju Hookeovog zakona i uveo pojam modula elasticnosti pn rastezanju 1 pritisku. Navier je smatrao da j.hipotezu ravnih presjeka. objavljenom u Leidenu 1638. ana ostvaruje vezu izmedu teorijskih disciplina (matematike. te je primjenom diferencijalnog racuna dobio jednadzbu koja izrazava da je zakrivljenost savijene osi nosaca u svakoj njezinoj tocki razmjema momentu savijanja u toj tocki. ad najranijih vremena.:. Hooke opisuje svoje pokuse sa zavojnim oprugama. izdao prvi udzbenik ootpomosti materijala kojim su se inzenjeri sluzili u iducih nekoliko desetljeca. Prvi je uspio izvesti diferencijalnu jednadzbu popreenih vibracija prizmaticnih stapova. te je dao fonnulu za proracun cvrstoce cijevi izlozene unutarnjern pritisku. sto ga je navelo da pocne proucavati mehanitk~ s~ojs~~a mater~J. Pr~utavaj~ci savijanje. jedan od prvih velikih umova koji su se bavili proucavanjem cvrstoce tehnickih konstrukcija bio je Leonardo da Vinci (1452-1519). predlazuci pri tom da se uz koheziju u obzi~. Young je prvi promatrao ekscentricni pritisak i rastezanje pravokutnoga stapa 1 ~a njega dao tocno rjesenje. maten~ala. Rijesio je diferencijalne jednadzbe poprecnih vibracija prizmaticnih stapova koje je izveo Daniel Bernoulli. Bernoulli izrekao je jednu od vaznih hipoteza znanosti 0 otpornosn materijala .~. Proucavao je utjecaj ukljestenja oslonc~ na porast cvrstoce grede. objavio je knjigu "De Potentia Restitutiva" koja sadrzi rezultate Hookeovih pokusa s elasticnim tijelima. Zato u znanosti 0 otpomosti jednako vaznu ulogu imaju teorijska i eksperimentalna istrazivanja. Kao inzenjer rukovodio je razmm. st.ncu~ki inzenjer C. Najvjerojatnije je da su stari graditelji hramova. daje produljenje razmjemo sili. dao je n:'at.e uzimajuci u obzir djelovanje momenta savijanja i poprecni~ sila.~~m radovima. A. Pri tim eksperimentalnim istrazivanjima Hooke je godine 1660. Francuski matematicar J. zatim pokuse sa zicom opterecenom na rastezanje i pokuse savijanja drvene konzole.

Hubera. Mohra. Prandtla. uveo je pojam deformacije te pojam glavnih naprezanja i glavnih deformacija. Beitramia. a cesto se primjenjuje u tehnickim analizama naprezanja u konstrukcijama. pri izvodenju opcih jednadzbi ravnoteze napusta proucavanje molekulamih sila izmedu pojedinih cestica deformiranoga elasticnog tijela. objavio prvu knjigu Teorije elasticnosti. M. anizotropnih i viskoelasticnih materijala itd. kao i slucaj zajednickog djelovanja savijanja s rastezanjem iii pritiskom. izveo jednadzbu za komponente vektora punog naprezanja koji djeluje u proizvoljnom presjeku. bez obzira na to §to se u tom slucaju poprecni presjek iskrivljuje. daljnji razvoj teorije plasticnosti. Castigliana.r I 6 1. Navier je godine 1821. Haigha. dokazao je ispravnost osnovnih hipoteza elementarne teorije za slucaj cistog savijanja (da poprecni presjeci ostaju ravni ida uzduzna vlakna ne djelujujedno na drugo) i pokazao je da se formula za normalna naprezanja izvedena na osnovi tih hipoteza.Venantovih istrazivanja imali su golem utjecaj na razvoj znanosti 0 otpornosti materijala. On je rijesio problem savijanja stapa od materijala koji se ne ponasa po Hookeovom zakonu. ploca i Ijuski. . Rezultati Saint. Guesta. kojije razvijao tehnicku teoriju elasticnosti. nego da se vitopere. Saint-Venant dao je tocno rjesenje problema savijanja stapova male zakrivljenosti. Saint-Venant nasao je postupak za odredivanje polozaja neutralne osi pri kosom savijanju. Razradio je teoriju uvijanja prizmaticnih stapova. Barre de Saint-Venant (1797-1886). te dokazao da pri tom poprecni presjeci ne ostaju ravni. Henckya. Uvod I. Ostrogradski (1801-1861). Proucavao je savijanje zakrivljenih stapova (ravninskih i prostornih). Takoder je proucavao savijanje zakrivljenih stapova. utvrdivanje novih kriterija cvrstoce i proracun prema granicnim stanjima. istrazivanje utjecaja visokih i niskih temperatura na mehanicka svojstva materijala. Cauchy je zakljucio da se elasticna svojstva nekoga izotropnog materijala mogu izraziti dvjema elasticnim konstantama. time je dobio potpun sustav jednadzbi za rjesavanje problema elasticnosti izotropnoga tijela. te daje vezu izmedu sest komponenata naprezanja i §est komponenata relativnih deformacija za neko izotropno tijelo. Dokazao je zakon uzajamnosti posmicnih naprezanja. istrazuje zajednicko djelovanje savijanja i torzije prizmaticnih stapova. Razradivao je teoriju udara i vibracija te je postavio temelje Teorije plasticnosti. Bettia. prvi formulirao opce jednadzbe ravnoteze. Lame (1795--1870) koji je go dine 1852. teorije elasticnosti i plasticnosti radi lito tocnijeg odredivanja naprezanja i deformacija i provedbe lito tocnijeg proracuna cvrstoce i stabilnosti konstrukcija. Nadaia. zatim Clapeyron (1799-1864). moze primijeniti i pri poprecnorn savijanju. Uvod 7 proucavao je problem izvijanja ekscentricno pritisnutih stapova. Proces istrazivanja u podrucju znanosti 0 otpornosti materijala i dalje je u toku jer razvoj tehnike namece nove probleme iz podrueja mehanike deformabilnih tijela. Mushelisvilia i mnogih drugih. Poisson (1781-1840). Navier i Cauchy smatraju se osnivacima matematicke teorije elasticnosti. dokazao je da se cisto smicanje uzrokuje rastezanjem u jednom pravcu i isto tolikim pritiskom u ortogonalnom pravcu. koju su kasnije razvijali S. Michella. G. Timosenka. D. istrazivanje metoda proracuna konstrukcija izradenih od nehomogenih. Francuski matematicar Augustin-Louis Cauchy (1789-1857). Za novijaje istrazivanja karakteristicno objedinjavanje metoda znanosti 0 otpornosti materijala. On je prvi dao rjesenje problema torzije stapa uskoga pravokutnog poprecnog presjeka. Misesa. V. kao sto su problemi dinamickih opterecenja tehnickih konstrukcija. te uvodi pojam naprezanja. Hertza. Znatan su doprinos razvoju teorije elasticnosti i znanosti 0 otpornosti materijala radovi Rankina. Pri elementarnom razmatranju cistoga savijanja grede Saint-Venant formulirao je princip koji nosi njegovo ime. Polazeci od molekularne teorije elasticnih tijela. za razliku od Naviera. Bacha. Lovea. Maxwella. razvio je drugu teoriju cvrstoce koja se osniva na proracunu maksimalnih deformacija.

Materijal je homogen ako su mu fizikalno-rnehanicka svojstva u svim tockama jednaka. tj.1b). U cvrstim tijelima te su cestice medusobno povezane privlacnim.1. Preostale defonnacije nazivaju se trajnim (pennanentnim) iii plastienlm. a) b) c) e) Slika 2. stapove dijelimo na rayne i zakrivljene. Ako defonnacije. a odreduje se eksperimentalnim postupkom. Slozenost oblika realnoga tijela znatno utjece na napregnuto stanje tijela. tj. moramo voditi racuna 0 promjeni oblika i volumena tijela.ld). kazerno da je idealno elastic no. Opee pretpostavke i osnovni elementi prorafuna 9 0 Ako defonnacije tijela ne ovise sarno opterecenju nego i 0 vremenu. . nego je njihova razlika jednaka velicini unutamjih sila. sto odgovara i promjeni intennolekularnih sila koje se u tom stanju vise medusobno ne uravnotezuju. a odreduje se eksperimentalnim postupkom. postaje prilicno slozena. slika 0 ponasanju najmanjih cestica tvari. Linija sto spaja sredista svih poprecnih presjeka stapa naziva se os stapa. za tijela zbijena oblika najslozenija. te se intennolekulame sile u unutrasnjosti tijela medusobno uravnotezuju. Naravno da je analiza naprezanja i deformacija ravnih stapova najjednostavnija. intennolekularnim silama. Ako tijelo nakon rasterecenja u potpunosti zauzrne svoj prvobitni oblik. cak i u slucaju njihova pravilnog rasporeda u prostoru. Defonnacija tijela ovisi 0 vanjskom opterecenju. svojstva u svim smjerovima Materijal je anizotropan ako su mu rnehanicko-fizikalna svojstva u razlicitirn smjerovima razlicita. Poprecni se presjek dobiva presijecanjem stapa ravninom okomitom na os stapa.). Prema danasnjim spoznajama. Os stapa moze biti pravac. tj. lz tih razloga u znanosti 0 otpornosti materijala uzima se mehanicki model materijala kojemu se pripisuju odredena svojstva. ravninski i prostorno. Pretpostavljamo da tvar ima svojstva neprekinute sredine.le).). tijelo je visko- elastieno. Kada tvar nije u napregnutom stanju. 2. OPCE PRETPOST AVKE I OSNOVNI ELEMENTIPRORACUNA 2. staklo itd. Realno tijelo rnozemo smatrati potpuno elasticnim sarno do stanovite granice opterecenja koja se naziva granicom elasticnostl. Stap je tijelo kojega su poprecne dimenzije male u usporedbi s njegovom duljinom (sl. Ovisno 0 tome. Ptocom nazivamo prizmaticno tijelo kojega je debljina mala u usporedbi s ostalim dvjema dimenzijama (sl. Ljuskom nazivamo izbocenu plocu. Stap kod kojega je debljina stijenke znatno manja od os nov nih dimenzija poprecnoga presjeka nazi va se tankostijenim (sl. kazemo da je tijelo elasto-plastleno. odnosno vlskoplastleno. Tijelo zbijena oblika ima podjednake sve tri dimenzije (sl. To ima za posljedicu da su sve funkcije koje opisuju ponasanje materijala neprekinute. izazvane vanjskim silama. izotropnog i elasticnog materijala. a ako se mijenjaju od tocke do tocke. 2. Ako je tvar u napregnutom stanju. tako da se moze primijeniti pojam granicne vrijednosti ·(limesa). Stap moze biti konstantna iii promjenljiva poprecnog presjeka. 2. Defonnacija pri opterecenju u smjeru vlakana znatno se razlikuje od defonnacije pri opterecenju okomito na vlakna. tijelo omedeno dvjema zakrivljenim plohama izrnedu kojih je udaljenost (debljina Ijuske) mala u usporedbi s drugim dimenzijama (sl. ne isceznu potpuno nakon rasterecenja. zakrivljene stapove dijelimo na stapove male zakrivljenosti i na stapove vel ike zakrivljenosti. zeljezo za kotlove i sl. Pod djelovanjem vanjskih sila realno se tijelo defonnira. mijenja svoj oblik i volumen. 0 njegovoj defonnaciji pod djelovanjem vanjskih sila. Pretpostavljamo da je ta ovisnost Iinearna i za realno tijelo to vrijedi do stanovite granice opterecenja koja se naziva granicom proporcionalnosti. tvar (materija) sastoji se od diskretnih cestica na vrlo malim razmacima u pravilnom iii nepravilnom rasporedu u prostoru. Materijal je izotropan ako su mu fizikalno-mehanicka jednaka (metali.2. Promatra se model idealiziranog tijela. Teorijska i eksperimentalna istrazivanja u znanosti 0 otpomosti materijala provode se prije svega na modelu stapa izradenog od homogenog. Drvo je anizotropno jer ima razlicita svojstva u smjeru vlakana od svojstva u smjeru okomito na vlakna. ravninska iii prostorna krivulja. da tvar jednoliko i bez supljina ispunjava volumen tijela. Napustimo Ii hipotezu 0 krutosti tijela. Ovisno 0 odnosu polumjera zakrivljenosti osi stapa i visine poprecnoga presjeka.la). 2. 2.lc). Zbog toga se tijela u geometrijskome smislu razvrstavaju u nekoliko osnovnih model a za koje su pojedinacno razradeni racunski postupci proracuna naprezanja i defonnacija. materijalje nehomogen. kontinuuma. razmaci se izmedu diskretnih cestica mijenjaju. tj. Materijal koji ima fizikaino-mehanicka svojstva jednaka sarno u odredenim smjerovirna vlakana koja su upravljena usporedo osima bilo kojega pravokutnoga koordinatnog sustava nazi va se ortotropnim (valjani celik. Kako se vidi.

Primjer je statickog opterecenja vlastita tezina konstrukcije. a uzrokovane su djelovanjem drugih tijela. a mogu biti koncentrirane (djeluju na vrlo maloj povrsini tijela). tj. hidrostatski tlak na stijenke rezervoara itd. mercl~e.10 2. to jest unutar cijeloga njegova volumena i u vecini slucajeva razmjerne su masi tijela (gravitacijske sile. U znanosti 0 otpornosti materijala uglavnom se primjenjuje linearna teorija. Unutarnje su sile intennolekularne sile unutar tijela. Kod teorije drugoga reda uvjeti ravnoteze postavljaju se na deformiranom izrazu za deformacije zadrZavaju se sarno linearni elanovi. a uzrokovane djelovanjem vanjskih sila.) (sl. Dlnamicka opterecenja mijenjaju se u kratkim vremenskim intervalima i izazivaju znatno ubrzanje konstrukcijskih elemenata.1. Opee pretpostavke i osnovni elementi prora~una 3. Vanjske sile mogu biti povrsinske i volumenske. Statieka oprerecenja konstrukciju opterecuju postupno. iii kontinuirano raspodijeljene na odredenoj povrsini tijela.znatno mijenjaju u toku vremena. odnosno teorija prvoga reda. Velicine unutarnjih sila koje djeluju izmedu dviju bilo kojih cestica u napregnutom i nenapregnutom tijelu bi~ ce. Zato ubrzanje tocaka konstrukcije 1 slle. nema unutarnjih sila i promatramo sarno dopunske unutarnje sile popracene defonnacijama. ne mij~~jaj. a kad dostignu svoju konacnu vrijednost. Uzima se da. se n~. tijelu. 3. Male deformacije u matematskoj analizi promatramo kao beskonacno male velicine pa u izrazu za deformacije zadrzavamo sarno linearne clanove (geometrijska linearnost).1). u slucaju neutralnoga naponskog stanja. a to je stanje kada nema vanjskih utjecaja (sila.razlicite. Slika3. uzrokovane gibanjem rnase. U znanosti 0 otpornosti materijala polazi se od neutralnoga naponskog stanja tijela. au tijelu. Opterecenje koje djeluje u toku kratkog vremenskog intervala naziva se udarnim npterecenjem.u s~ iii. a u izrazu za deformacije zadrZavaju se sarno linearni clanovi.. Zato se u znanosti 0 otpornosti materijala deformacije tijela smatraju toliko malim da se mogu zanemariti promjene u rasporedu vanjskih sila zbog deformacija pojedinih dijelova tijela pa jednadibe ravnoteie postavljamo na nedeformiranom tijelu. VANJSKE I UNUTARNJE SILE Pri rjesavanju vecine zadaca u znanosti 0 otpornosti materijala primjenjuje se hipoteza ravnih presjeka (hipoteza 1. Bernoullia) na osnovi koje pretpostavljarno da ravni presjeci izvedeni u mislima prije deformacije ostaju ravnl i nakon deformacije. Kod teorije treeega reda uvjeti ravnoteze postavljaju se na deformiranom izrazu za deformacije zadrZavaju se i nelinearni clanovi. Deformacije elemenata tehnickih konstrukcija pod djelovanjem dopustena opterecenja obicno su male u usporedbi s dimenzijama samih elemenata. uvjeti ravnoteze postavljaju se na nedefonniranom tijelu. mozerno zanemariti. Opterecenja koja se mijenjaju po periodicnorn zakonu nazivaju se perjodlckl promjenljiva iii ciklicka optereeenja. Prema nacinu djelovanja vanjskih sila razlikujemo stati~ka i dinami~ka opterecenja. a u Sile koje djeluju na tijeio. sile inercije pri gibanju itd. One postoje uvijek (i kad nema vanjskih sila) i zahvaljujuci njima tijelo ima odreden oblik. Povrsinske sile djeluju sarno u tockama vanjske povrsine tijela i ne ovise 0 masi tijela. Volumenske sile djeluju na sve locke tijela. temperature i slicno) na tije1o. . rastu od nule do konacne vrijednosti dovoljno dugo. nazivamo vanjskim silama. pritisak snijega na konstrukciju.

4. i My u nekom presjeku stapa djeluju u ravninama u kojima lezi os stapa (u ravninama okomitirn na ravninu poprecnoga presjeka). LF"=0. postavljene za promatrani dio stapa. Nakon sto je deformacija tijela zavrsena i uno preslo u stanje relativna mirovanja. Vektor momenta usmjeren je po pravilu desnoga vijka. Promatrat cerno stap koji se nalazi u ravnotezi pod djelovanjem prostomog sustava vanjskih sila (sI3. Unutarnje sile uvijek se pojavljuju u parovima. . Pri djelovanju vanjskih sila nastaju promjene oblika i volumena tijela i pojave unutarnjih sila. M. tj.=O. _x_ Slika 3.1) Sile koje se pojavljuju u presjeku stapa nazivaju se: N .4). te da smo odbacili jedan dio.Mz . . Zamislimo da smo promatrano tijelo presjekli ravninom na mjestu na kojemu zelirno odrediti unutamje sile. ¥ LFx=O. Slika 3. Ako unutamje sile koje djeluju u promatranom presjeku reduciramo na teziSte poprecnoga presjeka. a jednaki su algebarskoj sumi momenata u odnosu na osi z iii y svih vanjskih sila koje djeluju s jedne iii druge strane promatranog presjeka. ali suprotna smjera (sl.moment torzije iii moment uvijanja My. dobit cerno sest komponenata unutamjih sila N. Tih sest unutarnjih sila zajedno s vanjskim silama koje djeluju na promatrani dio stapa moraju osigurati ravnotezu toga dijela srapa. a za promatrani dio postavljamo uvjete ravnoteze. u nekom presjeku stapa djeluje u ravnini presjeka i jednak je algebarskoj sumi momenata u odnosu na os stapa svih vanjskih sila koje djeluju s jedne iii druge strane promatranog presjeka. LM. LFz=O.nonnalna iii uzduzna sila Ty. M. Na taj nacin za svaki dio stapa mora biti ispunjeno sest uvjeta ravnoteze.. Pri tom pretpostavljamo daje svaki dio u ravnotezi pod djelovanjem vanjskih sila koje djeluju na taj dio i unutamjih sila kao sila uzajamnosti izmedu odbacenog i promatranog dijela. Rastavimo Ii glavni vektor R i glavni moment M na komponente u smjeru koordinatnih osi. Momenti savijanja M. U tome istom presjeku desnoga dijela stapa pojavljuju se sile i momenti iste veliclne.. Deformiranje tijela traje sve do trenutka izjednacavanja djelovanja vanjskih i unutamjih sila. R.1). Moment torzije iii moment uvijanja M.momenti savijanja.2). Stap presjecemo ravninom E na dva dijela. Pri odredivanju unutamjih sila koje su rezultat djelovanja vanjskih sila primjenjujemo metodu presjeka. Poprecne slle Ty i Tz u nekom presjeku stapa djeluju 1I ortogonalnome smjeru na os stapa i jednake su algebarskoj sumi projekcija na normale y iii z na os stapa svih vanjskih sila koje djeluju s jedne iii druge strane promatranog presjeka. 3.-N i'i x Slika 3. My. Vanjske i unularnje sUe 13 Unutamje sile koje su rezultat djelovanja vanjskih sila definiramo kao povrsinske sile preko zamisljenih presjecnih povrsina u tijelu pa time zapravo ponasanje mnostva molekula zamjenjujemo nekim prosjecnim vrijednostima.3. Vanjske i unutarnje slle 3. Uzduzna slla N u nekorn presjeku stapa djeluje 1I smjeru osi stapa i jednakaje algebarskoj sumi projekcija na os stapa svih vanjskih sila koje djeluju s jedne iii druge strane promatranog presjeka. M.Tz .poprecna sila M. LMv=O.3). LMz=O.12 3. (3. do uspostavljanja ravnoteze sila za svaki elementami dio tijela. Ty T. dobit cemo glavni vektor R i glavni moment M unutamjih sil~. 3. odbacimo desni dio i odredimo sile u presjeku promatranoga lijevog dijela (sl. za njega vrijede sva nacela i zakoni mehanike krutoga tijela. Te sile odredujemo iz jednadzbi ravnoteze za unutamje i vanjske sile (3.2.

3. iii M" a sve ostale komponente unutarnjih silajednake su nuli (sl.8. Slika 3. 3. u poprecnome presjeku postoji vise komponenata unutamjih sila. a sve su ostale komponente unutarnjih silajednake nuli. U poprecnorne presjeku postoji sarno poprecna sila T.6).. ~ I I Slika 3.7). odnosno ako su im vektori usmjereni u negativnim smjerovima koordinatnih osi na povrsini s vanjskom normalom orijentiranom suprotno od koordinatne osi (sl.vi optereeenja §tapa: aksijalno opterecenje.5b). stap je opterecen na pritisak iii tlak (sl. a ako je pak u presjeku N usmjerena suprotno od smjera vanjske normale (N < 0).8).F_. U praksi cesto imamo posla sa slozenlm opterecenjirna.5a).6. Stap je opterecen na "clsto savijanje" ako se vanjske sile svode na spreg sila koji djeluje u ravnini u kojoj lezi os stapa.7. Stap je aksijalno optereeen ako se vanjske sile svode na sile usmjerene uzduz osi stapa. 3. Vanjske I unutarnje slle 3. . Vanjske i unutarnjc sile IS Komponente unutamjih sila su pozitivne ako su im vektori usmjereni u pozitivnim smjerovima koordinatnih osi na povrsini s vanjskom normalom orijentiranom u smjeru koordinatne osi (sl. kada je stap opterecen istodobno na dva. -c. . 3.5. I : Stap je opterecen na torziju (uvijanje) ako se vanjske sile svode na spreg sila u ravnini okomitoj na os stapa. tj. 3. U poprecnorne presjeku djeluje sarno moment torzije (uvijanja) M" a sve su ostale komponente unutarnjih silajednake nuli (sl. U poprecnome presjeku djeluje sarno uzduzna sila N. U poprecnorne presjeku djeluje sarno moment savijanja My. Stap)e opterecen na smi~anje (odrez) ako se vanjske sile mogu reducirati na dvije sile okomite na os stapa s rnalim razmakom medu smjerovima djelovanja. a sve su ostale komponente unutamjih silajednake nuli (sl. 3. tri iii vise osnovnih nacina opterecenja. uvijanje (torzija) i savijanje.3). 3.4). F Slika 3. smicanje (odrez). U ovisnosti 0 karakteru vanjskih sila koje djeluju na stap moguci su ovi osnovni slu~~je.=r--~n Slika 3. Ako je u presjeku Nusmjerena u smjeru vanjske norma Ie (N) 0).14 3.=.. ~ ~ __ I I --lI___. stap je opterecen na ras~ezanje iii vlak (sl.

onda gra- nicnu vrijednost Ako se povrsina elementa t. Pn = Pn (x.A dA (4.3) Vektor punog naprezanja P moze se rastaviti na dvije komponente: nonnalnu an (normalno naprezanje) koja je upravljena okomito na element plohe t.4. 4. 4. Vektor punoga naprezanja p" moze se rastaviti na komponente: p" pri cemu je = P IU i + P ~v j + P rtz k. Polozaj ravnine presjeka odreden je vektorom vanjske nonnale ii. njegovo djelovanje na prvi dio (1) moramo nadomjestiti silama na ravnini presjeka (sl.A: Kvocijent site t. Buduci da je I Pa vrlo mala velicina.z) presjeka s nonnalom ii. z tocaka tijela.1.z) dobit cemo razlicite vektore punog naprezanja: Promatramo cvrsto tijelo koje se nalazi u ravnotezi pod djelovanjem vanjskih sila.A i tangencijalnu r n (posmtcno naprezanje) koja lezi u ravnini t. takvo stanje naprezanja tijela naziva se homogenim.A. Slika 4. Ako odbacimo drugi dio (II).1. ryx. komponente vektora punog naprezanja postajujednake normalnim iii posmicnirn naprezanjima na toj ravnini (sl.5) _ M Pn .A stalno smanjuje zadrzavajuci p n = M~O 11m .A naziva se srednjim naprezanjem . A In I Skup vektora punoga naprezanja na svim ravninama polozenirn kroz promatranu toeku tijela odreduje stanje naprezanja u toj tocki tijela. Orijentiramo Ii ravnine presjeka okomito na koordinatne osi y i z.1.3) ~it. Za razlicito orijentirane ravnine polozene kroz tocku C(x. Zamislimo da smo tijelo ravninom B kroz tocku C(x. (4.A pa ga u daljem Pri tomje: na elementu pxx=ax.y. Pojam naprezanja i komponente naprezanja nazivamo punim iii totalnim naprezanjem u tocki C(x.' pxy=rXY' pxz=rxz povrsine t. Raspodjela unutamjih sila po povrsini presjeka zasad nicime nije odredena.paskal (Pa).12 = a xx + r XI' + r . z Pretpostavimo da smo oko tocke C(x. -=- ~F dft t. 4.z).A tezi nuli s t.y.4).rz ' 2 2 2 1Px (4..A .1) 4. tako da je: (4.z) presjeka izdvojili elementamu povrsinu t. Pojam naprezanja i komponcntc naprezanja 17 u sebi tocku C.4) Slika 4. .A na koju djeluju unutamje sile koje mozemo reducirati u tocku C na glavni vektor M i glavni moment Ako je ravnina presjeka okomita na koordinatnu os x. a ne ovisi 0 koordinatama x.2.A. y.2).r = t.1).y. na isti nacin dobit cerno na svakoj od tih ravnina tri komponente naprezanja: ayy . Indeks n oznacava ovisnost naprezanja 0 orijentaciji ravnine presjeka u prostoru. Napregnuto stanje tijela naziva se skup stanja naprezanja u svim tockama tijela. Kvocijent WI M i povrsine t. Naprezanje ima dimenziju sila/povrsina i mjeri se jedinicom . (I Pa = I N/m2). M~O W = 0) t. ANALIZA NAPREZANJA 4. rl7 i a zz' r ~T' r zy (sl. Ako vektor punoga naprezanja ovisi sarno o vektoru ii. 4.2) (4. (lim tekstu necemo razmatrati.y. u tehnickirn se proracunima naprezanje obicno mjeri u megapaskalima (I MPa = 106 Pa = 106 N/m2 = I N/mm2)..z) prerezali na dva dijela (sl.y.

2. a drugi indeks oznacuje smjer same komponente naprezanja.vz az '"] naprezanja.rz ] 'fyz iZI [a ij]= [. T.4) nonnalno naprezanje mozemo oznaciti sarno jednim i~deksom koji oznacuje smjer vanjske nonnale ravnine na kojoj djeluje nonnalno naprezanJe pa mozemo pisati a xx = a x' a Vy = a v ' a zz = a s : Stanje na~re~nja ~ t~ki napregnutoga tijela potpuno je odredeno s devet komponenat~ naprezanja koje djeluju na tn uzajamno okomite ravnine.Fx = 0 dobit cemo: . y x -~ o z Slika 4.7).6). .Fx =0.a.4.. 4.5). vee su te komponente razlicite. Na osnovi prve jednadzbe :2:.M x =0 :2:. F". odnosno ako . a razlike se mogu izraziti na nacin diferencijalnih prirasta na razmacima dx. dz.3. smjer vanjske nonnale ravnine na koju djeluje ta komponenta. 4. a ako su svi ti vektori kolinearni..Mz =0. krace. Tyx Tzx r aw = ["" 0yx a~y azy a xz] a). normalno je tlacno naprezanje (pritiskuje presjecnu ravninu). dz (sl.t:v r xz Tvz ] azz = ["'Tvx Tzx ay T". F. Elementijednog ponente naprezanja u jednoj ravmm. Pri homogenom stanju naprezanja na usporednim pobockama paralelopipeda djeluju komponente naprezanjajednake velicine (sl. Ako vektori punog naprezanja za sve rnoguce presjecne ravnine Ide u jednoj ravnini."F 18 4.dJel.8) . ~ ~rugi stupac.! (4. mozemo uzeti da su naprezanja na pobockama paralelopipeda raspodijeljena jednolicno. 0 Iinijskom stanju naprezanja.~rvi indeks ozn~cuje. dy. 4.y. Diferencijalne jednadzbe ravnoteze [aij]= ["n Tyx Tzx Txy 0yy T ~l' T . Uzimam? da ~u k~mponent~ naprezanja a ij pozitivne ako djeluju u rovuna ~oordmatmh OSI n~ p~vr~ml S va_nJs~omn?nnalom orijentiranom nat~e os I. a .. koje djeluju najedinicu volumena.6) Iz tijela koje je u stanju ravnoteze izrezan je beskonacno mali paralelopiped velicine dx. dy. tenzorom Komponente tenzora naprezanja oznacuju se i ovako: r1y Txv T zy .Fz = 0. Pretpostavljamo da postoje volumenske sile s komponentama Fx.5. . Difercncijalne jednadibe ravnoteic 19 y prezanja + a j djeluje u smjeru vanjske normale pa je to normalno vlacno naprezanje (rasteze presjecnu ravninu). 4. z) pa na usporednim pobockama paralelopipeda ne djeluju komponente naplezanja jednake velicine. U opcern slucaju komponente su naprezanja neprekinute funkcije koordinata a li = a ij (x . :2:. govorimo 0 ravninskom stanju naprezanja.My =0 :2:.uJu u neganvmm smjerovirna koordinatnih vanjskom nonnalom onjentiranom suprotno od koordinatne osi (sl. :2:. Buduci da su bridovi paralelopipeda diferencijalne velicine. o x Vidimo da su nonnalne i posmiene komponente naprezanja velicine koje za poblize oznacavanje imaju dva indeksa. a mozemo ih prikazati u obhku kvadratne matrice Slika 4. Analiza naprezanja 4. Vektori punog naprezanja za sve moguce presjecne ravnine kroz danu tocku napregnutog tijela oblikuju u opcem slucaju prostorni snop pa se takvo najopcenitije stanje naprezanja naziva prostorno stanje naprezanja.7) azx azz retka predstavljaju kornpozitivnim smjeu smjeru koordiosi na povrsini s Komponenta na- Prvi indeks ~dre~uje r~dak. Za promatrani paralelopiped mora biti zadovoljeno sest jednadzbi ravnoteze: :2:.2.Fy koju nazivamo matricom tenzora naprezanja iii. :2:. (4. = 0. U skladu s oznakom an u izrazu (4. x z z Slika 4. (4.

a indeks i prima sve moguce vrijednosti i po njemu se provodi sumiranje.Z jednadzbe ravnoteze (4. a one su prikazane na slici 4.7). dy Slika 4. Slicne jednadzbe dobivamo i za druga dva smjera.y. Nakon sredivanja dobivamo: -+-+-+F ax ay az aa x ar yx ar zx x =0 dy ar xv aa y -'-+-' ax ay _____£_ +-'-+F = 0 az Y ar zy (4.8. Dircrcncijalne jcdnadtbe ravnoteze 21 aa ( a . dxdz dy = O.6. dy x z Kroz teziste paralelopipeda postavimo os Zo koja je usporedna s osi z. Analiza naprezanja 4.r dy dz + (ar + _'r yx '~~ YX dy ) dx dz .r j'r + _' ay 2 r - ryx Ako izaberemo i drzimo cvrsto odredeni smjer.y dx ( ar yx) dy dx dz -dy dx) dy dz ~ + xv dy dz .7.20 4. (4.10) (T'" + a:.2 .=O i=x. dobije se odnosu . diferencijalne mozemo prikazati u opcem obliku: -+F.r + (r dx ) dy dz . = 0 z Slika 4.r zr dx dy ) + F.8.z).r + -~ ..9) ar + _'-vz + __z + F ar aa ax aY az z = O.2.a . 2 U Ako se ova jednadzba podijeli s dx dy dz i zane mare diferencijalni prirasti na osnovne velicine (r xy i . Moment u odnosu na os Zo davat ce sarno posmicne komponente naprezanja okomite na tu os.9) dobivamo: aai} ai J ' U= x.r dx dy dz dx dz + ZT arzx + _~ dz dx dy . Od sest jednadzbi ravnoteze (4.ryx).6) i (4. onda se indeksj ne mijenja.y . = O. z Uzimajuci u obzir oznake (4. Slika 4.8) preostalo je jos zadovoljiti tri jednadzbe momenata.M. Iz uvjeta ravnoteze da je '2:.

dobivamo i za ostale dvije jednadzbe ravnoteze r.!. (i:.obock. Za komponente vektora punog naprezanja Pn dobivamo: Pnx = a x cos (x. Jednadtbe trandormadja 23 = Tyx (4.22 'xv 4..f:. Anali7.n).n)+av pnz = T Xl cos (x.z).n) +"vx cos (y. 4. Prema tome. gdje je dh visina tetraedra rac~najuci od ishodista. Iz prve grope jednadzbi ravnoteze (4.y.vz - a« ]-l"' T -. mozemo odrediti komponente naprezanja koje djeluju na bilo kojoj ravnini polozenoj kroz danu tocku tijela i nagnutoj prema spomenutim ravninama. (4.n) .15) rnozerno prikazati u opcemu Uzimajuci u obzir oznake (4.jednadZbe obliku: . 4. stanje naprezanja u nekoj tocki tijela odredeno je sa sest komponenata naprezanja.n) + T yz + a z cos (z.j. Matrica tenzora naprezanja ima oblik: [aij]= [a« xy a a xz a ~v ayy avz a. a on ima sest razlicitih komponenata naprezanja. 'rii 'C'jj Slika 4. cos(y.n). + F x .6) i (4. Analogno. trima normalnim i trima posmicnim komponentama naprezanja. (4.7).11).n). i.n) cos(z. Clan s volumenskim silama u odnosu prema ostahm clano~ma mala je velicina visega reda pa se rnoze zanemariti."!' Pny 1 pnz: P.11) y i.Fy = 0 i }J'z = O.n) - T zx dAn COS (z.12) i (4. yz i zx i cetvrte kose s vanjskom normalom Ii (sl.9).n) 4. dh dA 3 II a X dA cos (x.n) Pny =r-':V cos (x. Zamislimo da je unutar napregnutoga tijela u okolici promatrane proizvoljne tocke 0 izrezan beskonacno mali tetraedar koji se sastoji od tri pobocke u ravninama xy. Volumen je tetraedra 1/3dhdAn.13) izrazavaju zakon 0 uzajamnosti posmicnlh naprezanja: u dvjema medusobno okomitim ravninama komponente posmicnih naprezanja koje su okomite na presjecnicu tih ravnina jednake su po velicini i usmjerene su prema presjecnici tih ravnina iii od nje (sl. Jednadzbe transfonnacija + r zx cos (z. Na kosoj p.okomitu na os y s dAy.10) slijedi da je homogeno stanje naprezanja moguce sarno u slucaju kad nema volumenskih sila.14) Na medusobno ortogonalnim pobockarna tetraedra poznate su komponente naprezanja (odnosno za danu toeku 0 poznatje tenzor naprezanja).3. Iz jednadzbe ravnotde}J'x = Odobivamo: P n. dA y=dAn cos (y.10).:v T-':V 'xz ay a zz Tyz xz] ryz .t' dA n Dobili smo da je tenzor naprezanja simetrican tenzor drugoga reda.a naprezanja 4.n) = o. analogno.obocki ABC treba odrediti vektor punog naprezanja Pn kojega su komponente p.13) Jednadzbe (4. okomitu na os z s dAz i povrsinu kose pobocke tetraedra s dAm dobivamo: dAx=dAn cos (x.O do ravnine ABC.n)+Tzy cos (y.12) U opcemu obliku ove izraze rnozemo prikazati ovako: "» =Tj.15 ) Ako znamo sest komponenata naprezanja u tri medusobno ortogonalne ravnine.Tyx dAn " COS (y. za ostale dvije jednadzbe momenata: t r zy = 'yz r xz = r zr' (4. Buduci da su posmicne komponente naprezanja s jednakim indeksima jednake. Oznacimo Ii povrsinu pobocke tetraedra okomite na os x s dA".j=x.e su tetraedra diferencijalnih velicina pa se moze uzeti da su po njrma naprezanja jednolicno raspodijeljena. (4. broj se nezavisnih komponenata tenzora naprezanja smanjuje.n). dAz=dAn cos (z.3.9.n) (4. az T (4.

polozenima kroz tocku napregnutoga tijela. Jcdnadtbc transformacija 25 = i=x :v.18a) Dobiveni izraz (4.6) i (4.u) + o . v. (4.v) cos (X.v)+ozz cos2 (z.v) cos (y.v) cos (y. (4.v)+oz cos ' (z. (4.19) odnosno T. Ako komponente naprezanja u nekoj tocki za bilo koju presjecnu ravninu Ide u jednoj ravnini.v)+2[oxl' cos (x. cos (y.Z cos (i. 4.v) cos (y.z).v) cos (y.I).w).u)].v)cosU. . Analiza naprczanja Pnj 4.v)cos(z.v) + + avz cos (y.Z o ij cos (i. v) + 0 IX cos (z .1 = u. v) cos (X..11. a osi u i w da leze u ravnini onda vektor puno~a naprezanja ponente naprezanja: mozerno rastaviti na nonnalnu i dvije posmicne kom- ABC cos (y.«) + x x + cos [cos (y.U) + avy cos (y.V) cos (y. (j = x.u) + cos (x.18b) y Posrnicno je naprezanje: Tvu= j =x L LV.V)+T zx cos (z. kao sto je vee receno nazivamo. u (4. v) cos (x.v XI'] [a( = T -':1' T xv }.Z v» cos(i.U)]+T~f [cos (z.I'. komponenata punog naprezanja Jednadzbe transfonnacija mozerno napisati u opcemu obliku cos (V.v [cos (x.3.11).7). dobivamo: o.16) J TVII = 0 X cos (x.y.v) cos (x.. 0y (4.U) + COS (X.v) cos (x.u) +Tx.'Z (y.U)] (4..v)+Oy cos ' (y. dobivamo: Oy =o . v) cos (z.23) + T.--- I 24 4.22) ako za Pni uvrstimo izraz (4. odreduje slmetrican tenzor drugog reda.v)cos(y. v) + y a. z P nj cos U).u)]+ Tyz [cos + cos (z.V) cos (z .22) jednadzba je transformacija komponenata simetricnog tenzora drugoga reda pri prelasku izjednog koordinatnog sustava u drugi.v) cos (j. v»).vz cos (y.v) cos (z.v gdjeje: o kl 2: =X.v) cos (x.20a) z iii a) Slika 4. Tenzor naprezanja irna oblik Uzimajuci u obzir oznake (4.«) + 0 zz cos [COS (Z.V) cos (X. (k.n). tako da se os v podudara s vanjskom normalom ii.u)+ Ako na kosoj pobocki tetraedra ABC postavimo pravokutni koordinatni sustav u v w.w)= 2: iJ=x\v.U) + +cos (z.--. v.v)cosU.v).u).U)]+Ozx (z .=Oxx cos 2 (x..v) = ~ L j =x •.Z Pnj cos(j.U) + o -':1' [COS (x.r.k) cos U .V L "» . b) . (4.20b) Jednako dobivamo: P2 _ 02v n- + fvu + 2 fVM" 2 Tvw= 2: = iJ P"j cosU. v) cos (Z. (4. v) cos (v.V) cos (z. = 0 xr cos (X..u)= iJ =x. Ravninsko je stanje naprezanja odredeno trima komponentama naprezanja (sl.V)+2[T>:v a cos (x. tenzorom naprezanja.v Velicine tih ko~nponenata dobiju se projiciranjem osi u. koji.v)+Pn. v»).21) P nx' P ny . stanje je naprezanja ravninsko. Prema tome. a kk (4.16). w). cos ' (x. = iJ =x.v) cos (Z. w. skup komponenata naprezanja na trima medusobno okomitim ravninama. v) cos (y. (4.v) cos (x. P nz u srnjeru koordinatnih Oy=Pnxcos(x.u)+ +0z cos (z.v)+Pn.u) + (y.17) = 0 k' 0 kl = T kl za k~ I odnosno O.v)+ 0JJ' cos ' (y.z L oij cos(i.1'.cos (z. z L Pn 0 ij cos (i.U)]+ a.v) cos (z.

to je Ip n I = P nx' a na osnovi izraza (4. 0 x' a os tale su komponente tenzora naprezanja jednake nuli (sl.18) i (4. _ x 011 - 0X cos =ox 2 (x.rv cos (x. tj.30) a buduci da je f3 = 90° + cp. y y + ryx + Oy cos (}I. + cos (}I. 2 1 cp= .33) (4.u). cos (x. U ovom slucaju koordinatna os u podudara se s vanjskom nonnalom ii.20) za normalno i posmicno naprezanje na kosoj ravnini dobiva se: _-. normalno je naprezanje u presjecnoj ravnini: (4. 2 4.28).14a) (4.15) za komponente vektora punoga naprezanja u kosoj ravnini dobiva se: Pnx = Ox cos (x.u ravnini presjeka s normalom ii koja se poklapa s osi v djeluje normalno naprezanje.v) = .(I + cos2cp). 4.27) o u = 0 x cos2 cp. a normal a presjecne ravnine ii lezi u ravnini x y i s osi x zatvara kut cp (sl. cos (}I. Slika 4. cos (}I. Stanje je naprezanja u nekoj tocki linijsko ako naprezanja za bilo koju presjecnu ravninu imaju isti smjer.' = Oy -ox 2 .V) (4.u) Takvo stanje naprezanja u promatranoj tocki odreden~ je jednom k. Buduci da vektor punog naprezanja P n za proizvoljnu presjecnu ravninu s normal om ii ima smjer osi x.30) posrnicno je naprezanje: Ox' r uv =--2 sin 2 cpo (4.:v cosCP+Oy a za normalno naprezanje: Oil-OX Uvrstimo Ii ovamo relacije cos dobivamo: 2 _ cos 2 CP+Oy sin .26) + r xy lz slike 4. (4.25) z Slika 4. Na osnovi izraza (4.u) cos (}I. 2 CP+'l"xy sm2cp.u) cos (x .31) cos (}I.32) Pny ='l"-.u) Pnv = r .13. da su kolineami.u) + 2 r -. (4. Analiza naprezanja 4.'ur--'.12.cos2cp).v)+ov [cos (x. (4.27) je Pn = 0 x coscp Prema izrazu (4. 4.u) = coscp.sin cp.28) Jednadzbe transformacija za ravninsko i linijsko stanje naprezanja mozemo dobiti i izravno iz uvjeta ravnoteze izrezanog elementa. sm •2 1 cp= .29) Glavna naprezanja Kod ravninskog stanja naprezanja u presjecnoj ravnini s normalom ii koja se poklapa s osi u djeluje normalno naprezanje (sl.u) cos (y.34) Slicno dobivamo i za posmicno naprezanje: r u.v) + (4.v) = coscp.4. (4. pa za komponente vektora punog naprezanja dobivamo: Pm: =ox cos cp+ ryx sincp smcp.T 26 4.24) v x a iz izraza (4. Glavna naprczanja 27 Elementami volumen ima oblik trostrane prizme debljine jednake jedinici.11 b).u) = sin cp. npr.12).u) cos (}I. 4.u) + Oy cos 2 (}I.:v cos (x.u) cos (}I.(1.4. (4. r llV cos(x.11 b slijedi: cos (x. Na rnedusobno okomitim ravninama poznate su komponente naprezanja.u)cos(x.omponentom naprezanja. sin 2cp + r xy cos2cp. .35) . (4.1')]. a prema izrazu (4.

37) slijedi da nonnalno naprezanje a prima ekstremnu vrijednost u ravnini u kojoj je posmicno naprezanje jednako nuli.16).38) dobiju se ove relaeije: Ako se zbroje izrazi (4. Maksimalno naprezanje ima pravac koji Idi izmedu dijagonale barski veeega normalnog naprezanja (sl.ojima. posmika i alge- a2 Koja od njih odgovara maksimalnom naprezanju.14.39). u kojoj se smjer vektora punoga naprezanja podudara sa smjerom vanjske nonnale. dobiva se: (4.15.28 v v 4. eos2rpo-r9. a a 2 minimalno nonnalno naprezanje. se p~javljuju ekstremne vrijednosti nonnalnih naprezanja.16) nazovemo dijagonalom posmika. 2' + ax . (4. dobiva se: all+av=ax+ay' (4. maksimalno naprezanJe al 1 rmrumalno a2' Velicine glavnih naprezanja sto su usmjerene pod kutem rpo. iJ.38) koji daje dvije vrijednosti. sin2rpo' a) Slika 4.38) Smjerovi glavnih naprezanja odredeni su izrazom (4.moze~o POSt~vlt1ovo prakt~cno pra~l10 za odredivanje pravea maksimalnog naprezanja. a normalno naprezanje istodobno je i puno naprezanje.2' Ako pravae AB koji spaja vrhove kvadrata prema kojima djel~~u posmicn. Analiza naprczanja 4. odnosno rpo +"2 prema osi x odredene su izrazima: al = n a x + a . Ravnine u kojima ne djeluje posmicno naprezanje nazivaju se glavne ravnine. a nonnalna naprezanja koja djeluju na tim ravninama i ekstremne su vrijednosti nonnalnih naprezanja nazivaju se glavna naprezanja i oznacuju se ali a 2' a 1 je maksimalno.36) Gomji izraz pokazuje daje kod ravninskog stanja naprezanja zbroj nonnalnih naprezanja koja djeluju na dvije rnedusobno okomite ravnine stalan i ne ovisi 0 izboru koordinatnog sustava.a v 2' eos2rpo +r~r sin2rpo (4.34) i (4. 4.39) v x Or ax -a" 2 ..37) Ako se ovi izrazi uvrste u izraze (4. Komponente naprezanja u presjecnoj ravnini ovise vrijednosti nonnalnih naprezanja dobit cemo iz uvjeta: 0 polozaju nonnale n.40) Iz izraza (4. na kojoj je prikazan izraz (4..37) tg 2rpo = ---'Iz relaeije 2rw (4. b) Iz slike 4.35).a naprez~nja r xv (sl. I5. Glavna naprezanja 29 I v ii I I zakljucujemo da uvijek postoje dvije medusobno okomite glavne ravnine u k. koje se najlakse dokazuje pomocu Mohrove kruznice naprezanja. Taj se izraz nazi va prvom invarijantom naprezanja. odreduje predznak druge derivaeije a II ax -ay . tj. tako da je a 1 ~ a 2' II Pravei glavnih naprezanja nazivaju se glavnim osima ravninskog stanja naprezanja i odredeni su iz izraza (4.4. 4. Ekstremne Slika 4.

Z L aij cos(i. (sl.n)+Tzy cos (z. 4 sto znaci da nonnala na ravninu ekstremnih posmicnih naprezanja raspolavlja pravi kut izmedu pravaca glavnih naprezanja.n) + T zr -am) cos(y.~osn~icna_naprezanja. cos~o=ax cOS~O+T_I~ sin~o sin~o+Txl' cos~o' Pny =o . a normalna su naprezanjajednaka nuli.ay (4.uvrstimo a.17).) (a y . . 2 1C Smjer glavnih naprezanja mozemo odrediti i ovako. a puno naprezanje i nonnalno naprezanje podudaraju se po velicini i smjeru Pn = no a.2 =+ a.16. ) =0 cos (x.-Txv sin2~. = a" dobit cerno kut ~ot sto ga pravac glavnoga napre~nJa a.n). Pornocu izraza (4.43) cos ~o + Tyx sin ~o = 0 sin ~o + T.a.) =ay =± 1 2. -a2 2 cos ~o = 0 i odatle slijedi izraz za smjer gJavnog naprezanja a. Analiza naprezanja 4. Prema izrazima (4.38) i (4.42) dobivamo: tg2~. (II < (I. .n)=am cos (j."I (ax - al. a puno naprezanje i nonnalno naprezanje podudaraju se po velicini i smjeru Pn = no am (sl. tg ~o = a·-a I X Tx.44) (a a y- 2 x cOS2~. Pretpostavit cemo da nam je poznata r. zatvara ~ OSIx. kada je prva invarijanta naprezanjajednaka nuli (a 1 = . 4.45) Txy cos(x. 4. Iz uvjeta: iJ T uv a.a 2)' u ravninama ekstremnih posmicnih naprezanja ne pojavljuju se normalna naprezanja i govorimo 0 stanju ~istog posmika. 9 iii: TI. Pretpostavit cemo da nam je u beskonacnome skupu kosih ravnina koje se mogu poloziti kroz promatranu tocku tijela poznata glavna ravnina na kojoj ne postoje posmicna naprezanja. Ekstremna posrnicna naprezanja oznacavamo s T.n)=O cos (z. Slicnim postupkom dobivamo ekstremne vrijednosti posmicnih naprezanja.30 4.v a.n)+(ay TXt cos(x. a za a. =2~o odnosno: Slika 4. dobivamo: ~.2 pnx=a.am) t-J =x\v.avnma na k.42) dobivamo: T 1.n)+T. .n) (4.) 2 + 4 T xy 2 (4. sin~o Nakon sredivanja dobivamo: (a x .n) = 0 cos(z.42) U opcemu slucaju u tim ravninama mogu se pojaviti i normalna naprezanja. +-.30) i (4. Cistirn posmikom nazivamo stanje naprezanja kad na stranicama elementa postoje sarno posmicna naprezanja. Glavns naprezanja 31 (4.n)+(az-am) = 0.= ~o +-.vz slijedi izraz za smjer nonnale na ravninu na kojoj djeluju ekstremna posmicna naprezanja: cos(y.41) . (4.4.14b). Za komponente vektora punoga naprezanja dobivamo: A~o u izraz (4.oJoJ ne pos~oje. i nazivamo ih glavnim posmicnim naprezanjima.n) + Tyx cos (y. ·tg2~o =-1 1C paje 2~.41) Tyx Kod prostornog stanja naprezanja odredivanje smjerova i velicine glavnih naprezanja znatno je slozenije nego kod ravninskog stanja naprezanja.27).=2 Pnj = odnosno: (a x . Prema izrazu (4.a. = a2 debit cemo kut ~02 sto ga pravac glavnoga naprezanja a2 zatvara s OSIx. U specijalnom slucaju.

< Gupca .3) zatvara s osi x. onda je jedan od korijena jednadzbe (4. a nonnalna naprezanja imaju ekstremne vrijednosti (maksimalne i minimalne) za promatranu tocku.22) ovise 0 izboru koordinatnoga sustava i pri rotaciji se koordinatnoga sustava mijenjaju. =o .a2. . prema izrazu (4. o . Tako u opcem slucaju prostomoga stanja naprezanja kroz svaku tocku napregnutoga tijela mozemo poloziti tri medusobno okomite ravnine na kojima ne postoje posmicna naprezanja. Stanje je naprezanja u promatranoj tocki jednoosno iii linijsko.(4. cos(z. zbog odnosa (4. Ako je h=O. y. (4.49a) (4.5. (4. Velicine komponenata tenzora naprezanja a".45) i (4.: ax .48) moraju biti invarijantne velicine. '. al gdje je am jedno od glavnih naprezanja u promatranoj tocki napregnutoga Za normalu ii mora biti ispunjen uvjet kompatibilnosti: tijela.49c) +2T-.46).45) i upotrijebimo sarno dvije od tih triju jednadzbi kojima pridruzujerno jednadzbu (4.49b) Glavna posmicna naprezanja Razvojem detenninante dobivamo kubnu jednadzbu: am . onda jednadzba (4. Prema tome.3) u jednadzbe (4. Ako je istodobno 12=h=O.48) ima dva nulta korijena i sarno je jedno od glavnih naprezanja razlicito od nule. Glavna posmiena naprczanja 33 tj.z.a) u tri medusobno okomita smjera.46) sadrze cetiri nepoznanice: glavno naprezanje am i tri njegova kosinusa smjera cos(i.o 2 .y. J~dnadZbe. gdje je II = a . Glavna naprezanja ~ ~:) )\ (~V'R Sre4i~nji odjel 2J '--".n) .' = o.45) jednaka nuli.n) homo gene jednadzbe a usto kosinusi smJ~r~va.am Txy Txz Tyx Tzx ay Tyz =o . 4. i = x.ne mogu istodo~no biti jednaki nuli.I) = 0. y i z. Buduci da su prve tri jednadzbe po cos(i. rjesenjem tih jednadzbi dobivamo kosinuse smjerova sto ih pravac glavnoga naprezanja am (m = 1.51) i posmicno naprezanje z ax 'fyx Tzx T zy = ax az I) = Txv ay 'xz o.50) U nekim slucajevirna invarijanta naprezanja moze biti jednaka nuli. velicine 110/Z.n) = I.32 4. (4. Medutim. r~ + a.48) trecega stupnja uvijek su realna i predstavljaju velicine glavnih naprezanja (a. h u jednadzbi (4. z.r + 0v + a Pretpostavit cemo da se u promatranoj tocki smjerovi glavnih naprezanja a I .cos(i. .17.z Uvrstimo Ii jedno od glavnih naprezanja am (m = 1.5.n).2.a) podudaraju sa smjerovima koordinatnih osi x. tj. x A z Slika 4.48) jednak nuli pa je stanje naprezanja ravninsko iii dvoosno.:y Tyz Tzx =».. relacijom: ~ri korijena jednadzbe (4..46) I ~ a 2 ~ a 3' maksimalno je nonnalno.2.52) Ako iz jednadzbe (4. 2: i ==x l~' oznacavamo tako da je a nonnalno naprezanje.48) (4. T.''L1. (4. Na kosoj ravnini djeluje nonnalno naprezanje. . (4.M~tI.47) «.J\. (4.52) eliminiramo jedan od kosinusa smjerova.n). a a) minimalno je cos2 (i. Te se velicine nazivaju prva (lineama). druga (kvadratna) i treca (kubna) invarijanta naprezanja.46).II am 3 2 + 12 am . glavna su naprezanja velicine karakteristicne za stanje naprezanja u promatranoj tocki pa ne smiju ovisiti 0 izboru koordinatnoga sustava. npr.18): (4. tako da je jedino rjesenje moguce ako je determinanta sustavajednadZbi (4. r ~)I = O. Prva invarijanta naprezanja izrazava daje zbroj nonnalnih naprezanja na bilo koje tri medusobno okomite ravnine stalna velicina i jednaka je zbroju glavnih naprezanja. 2 • -':Y' ryZ (4. Analiza naprezanja 4.

Mohrova kruznica za ravninsko stanje naprezanja 35 (4. U svakoj tocki napregnutoga tijela imamo sest takvih ravnina jer kutove mozemo nanositi na razlicite strane od glavnih osi.54) Ravninsko stanje naprezanja moze se prikazati graficki Mohrovom kruznicom naprezanja. onda su komponente naprezanja u kosome presjeku prema izrazu (4.18. Mohrova kruznica za ravninsko stanje naprezanja dva kosinusa smjera: cos(x.19. (i=l.30) Ako je a I > a 2> a 3' onda je najvece posmicno naprezanje jednako polurazlici najvecega i najmanjega glavnog naprezanja i djeluje u ravnini koja raspolavlja kut izmedu najvecega i najmanjega glavnog naprezanja (sl.n). pr smi~nih naprezanja. prema kojemu j~ p~sml~no.19). a a [cos (x.6. 2 Ako izraz (4. : a2 -a3 2 ' 'l'2=± a)-at 2 ' 'l'3=± al -a2 2' ] (4. 3) djeluju u ravnini koja prolazi jednorn od triju glavnih osi naprezanja i s druge dvije glavne osi zatvara kut 45°. odnosno taje ravnina okomita najednu od glavnih ravnina i s drugim dvjema glavnim ravninama zatvara kut 45°.53) 4. a negativno ako nonnalu treba rourau supro~~ smjeru glb~nja tazaljkena satu (sl.¥*. a [cos (y.(al +a2). prema izrazu (4.n) i cos(y.59) 1 (4. 34 cos2 (z. dogov?: za predznak. (I) v Slika 4.57) t'. dobit cemo da su ekstremna posmicna naprezanja jednaka polurazlici glavnih naprezanja: l'l'I=± l'x)' =- Slika 4. Ekstremna posmicna naprezanja koja se nazivaju glavna posmicna naprezanja i oznacuju se t. U ravninama u kojima posmicna naprezanja primaju vrijednosti (4. (3) a u = al +a2 2 + al - 2 a2 cos2ip (4. jednaka poluzbroju odgovarajucih glavnih naprezanja: .18).n). 2.n) . Stika 4.56) . dobit cemo jednadzbu kruznice u koordinatnome sustavu a.58) kvadriramo i zbrojimo. 4.55) Ako su u promatranoj tocki napregnutoga tijela ~ana glavna n~prezanja ah a2. Pri takvu dogovoru za predznak posml~llIh naprezanja zakon uzajamnosti prima oblik: (4. r: (4.55) djeluju takoder normalna naprezanja koja su.6.n)] .52). Za Mohrovu kruznicu naprezanja usvoj~n je poseban.20.51).58) r uv = al -a2 2 sin 2ip . Analiza naprezanja 4. 4. naprezanje ~zltlvno a~o vanjsi ~ nonnalu treba rotirati za 90° u smjeru gibanja kazaljke na satu ~a ~l se poklopila sa s~Je rom osrnicnog naprezanja.29) I (4.cos ' (x. Uvrstimo Ii kosinuse smjerova koji odreduju tih sest ravnina u izraz (4.cos2 (y.n)] o (4.n) = 1. dobit cemo da 'l'nkao funkcija ovisi sarno Iz uvjeta za ekstrem funkcije 'l'~ ('l'~) ----::----'-"-'---:: =0 0 4.\~\" • dobiju se vrijednosti koeficijenata smjerova za koje posmicna naprezanja primaju ekstremne vrijednosti.

ay 2 ' cos2ip . - 2 a 2 .21. Komponente naprezanja na dvjema medusobno okomitim ravninama odredene su krajnjim tockama promjera kruznice. tocka N. 2' +R cos(2tp+2tpo)= aX +ay 2 + R cos2tp cos2tpo . . bilo je potrebno usvojiti poseban dogovor za predznake posmicnih naprezanja (sl. Iz sl.60a) =N n N' n =R sin(2"'+2"'o)=R 'r 'r: sin2tp cos2tpo +R cos2tp sin2tpo (4.glavnoj ravnini sa at.r xy sin2tp. Da bi gibanje tocke na Mohrovoj kruznici imalo isti smisao kao rotacija nonnale presjeka.22. NI . 4. Ako kroz pol P povucemo zraku usporednu s nomlalon~ ii. Kroz tocku N. --'-_-"2 2 .22b).22b izlazi: Koordinate tocaka Mohrove kruznice naprezanja jednake su nonnalnoj i posrnicnoj komponenti naprezanja koje djeluju na nekoj ravnini polozenoj kroz promatranu tocku napregnutoga tijela.na ce sjeci ~ruznicu 1I tocki Nn. r odredimo tocku N. Te se paralele sijeku u tocki P s koordinatama (a y . 2 0. -.6. ryx (sl. s koordinatama ax. odreduju komponente naprezanja au I rUY u ravmm s norma10m ii koja zatvara kut tp s osi x. au=ONn=OS+SNn= _--"'-.22a). povlacimo paralelu s nonnalom x.21. r XI')' Tocka P nalazi se na Mohrovoj kruznici naprezanja i naziva se polom kruznice. prikazana je konstrukcija Mohrove kruznice naprezanja kad Sll zadana glavna naprezanja.21). N~ R sin2tpo = r xy to je: . u "r. 4. 4. o. "I Slika 4. r xv ' r yx na medusobno okomitim ravninama s normalama x. Zadane su komponente naprezanja a x .19). 4. a y . (4. s koordinatama ay. a na ravninama Cije norma Ie zatvaraju medusobno kut j£ odredene su istom tockom na Mohrovoj kruinici. 4. Tako tocka Nu odgovara ravnini s normalom u.glavnoj ravnini sa a2' Na sl. a N2 . 'Pol ima svojstvo da se u njemu sijeku zrake usporedne s normalama ravnina iz promatranog skupa. ax a) (1. Pri rotaciji normale presjeka za kut tp tocka na Mohrovoj kruznici opise luk sa sredisnjirn kutem 2ip. 4. y (sl. Duzina N x Ny promjer je na kojemu konstruiramo Mohrovu kruznicu naprezanja.ravnini s normalom v. U koordinatnorne sustavu a. paralelu s normalorn y. zadanom kutem tp. a Isto je tako r U\' u = a X +ay 2 + a X .R sin 2tp sin2tpo' Buduci da je iz trokuta S N. a sre d'rste Je kr uznice u toe ki S (a I + a x .l' 2 .._ I ax+o). .+0. 0) . Analiza naprezanja 4.60b) fill' = aX -a. rxy i tocku N. Mohrova krufnica za ravninsko slanje naprezanja 37 . kao i primjena Mohrove kruznice naprezanja na odredivanje komponenata naprezanja u proizvoljnome presjeku s normalom u. Slika 4. Koordinate tocke N.. a kroz tocku Ny.36 4. -' Po Iumjer Je kruznrce R = a I (sl.

III III koje su usporedne s Smjer glavnoga naprezanja 0) odreden je kutem lfJoza koji dobivamo da je: t'xv tg2lfJo = .= 2' 2 y o. tako daje maksimalno posrnicno naprezanje: jednim od glavnih naprezanja OJ.7. U 0) 2: Mohrova kruznica za prostomo stanje naprezanja o2 promatranoj tocki C napregnutoga tijela z~dana ~u gla. ' I 2 Iz Mohrove kruznice naprezanja dobije se: 0 x .23.61) i (4.24.23). 4. komponente naprezanja Ox.-:. .26) .vna naprezanja 2: o 3' (sl. 0v' t'vx konstruiramo Mohrovu kruZIll~U nap.djeluje najve~e posmicno naprezanje t'max' Presjeci ~ kojima se pojavljuju e~stre~na pos~lc~a naprezan~a zatvaraju kut IfJ = ~ s glavnim presJeclma. kao i (4. 4.y Ox +ov 01 +02 0. a naprezanja na .62) odgovaraju prije izvedenim izrazima (4.1: A 38 4. vidimo da su izrazi (4. Za zada.0y ax (4. 1°2' Naprezanja na kosoj ravnini (II) usporednoj s pravcem glavnog naprezanja 02 odrede~a su tockama Mohrove kruznice "2" konstruirane za glavna naprezanJaol 1°3. Tooke N3 i l-!4 odreduju ekstremna posmicna naprezanja. na ravnini (Ill) ovise sarno 0 naprezanjima 0) i 02 pa./(: . t'xv. ~ohrova kruznica naprezanja prikazana je na sl. 4.24. Sjecista NI. U ravnmi maksunalmh posmH~mh naprezanja postoje i nonnalna naprezanja koja su jednaka: CI. Spojnica pol a Pi tocke NJ odreduje smjer nonnale presjeka u kojemu . 4.ne. 'f. )2 2 +t'xv Za slucaj kad na stranicama elementa djeluju sarno ~os~ic~a n~p~ezanja.61) ° 2 = OS - SN 2 = Ox +ov 2 . 2t'xy Ox . Analiza naprezanja (" . "!2' Mohrove kruznice s osi apscisom odreduju velicinu glavnih naprezanja 0) 02' Spojnica pola P i tocaka N iN odreduje smjer glavnih naprezanja (sl. Izrazi ~4.29) i (4. Kroz tocku C polozimo kose ravnme I.40) i (4. (4.62) 0y - 2 . se m?gu graficki odrediti Mohrovom kruznicom "3" konstruiranom za glavna naprezanja 0. pa su odredeni smjer I velicina glavnih naprezanja.25).-~'l) \!'? O~ 4. .60a). o Uzirnajuci u obzir dogovor za predznak posmicnih naprezanja kod Mohrove kruznice./')0 .7. Na kosoj ravnini (Ill) usporednoj s glavnim naprezanjem 03 djeluju komponente naprezanja Om t'n> koje su okomite na smjer glavnog naprezanja 03 (sl.30) i (4. Mohrova krufnica za prostorno stanje naprezanja 39 Tmax = 0x( Or)2 2 2 +t'xv .r~zanJa 1 p~1 P-kruzni~e.0y 2 ( Slika 4.60b) medusobno jednaki cime je konstrukcija dokazana. y Slika 4. " ~ohrovom kruznicom naprezanja rnozemo lako odrediti velicinu i smjer glavnih napre:a~Ja. 4. 0.38) za velicinu i smjer glavnih naprezanja. Naprezanja On i r.

2) = --"--'--"--_. 4.(a 2 iii + a 3) 1a trecu o + a 3) an +a 2 a3 = [a ~ - (a 2 + a 3) a 1 + a 2 a 3] cos2 (n.40 4. (sl.25. Mohrova krutnica za prostorno stanjc naprczanja 41 djeluje normalno naprezanje 2 Na ravnini an =--2--' Na proizvoljnoj kosoj ravnini s nonnalom ii polozenoj kroz tocku C djeluje puno naprezanje P~n koje ima komponente an i rn.27. sa a2..3) = _.64) + cos2 + cos2 (n. Slika 4.65) cos 2 r~ + (a" .:.__._-"------'- r~ + (a n . vidimo da se maksimalno posmicno naprezanje pojavljuje u ravnini koja Je paralelna sa a2..:.a 1 ) (a 3 ..27.l) t'n +a2 cos2 (n.a 2 ) .27).) mozemo postaviti ovaj sustav lineamih jednadzbi: a~ + r~ = P~ = a~ cos2 (n..:.(a 2 tri jednadzbe zbrojimo.3) (4.. kosoj ravnini (I) usporednoj s pravcem glavnog naprezanja al odredena su tockama Mohrove kruznice "1" konstruirane za glavna naprezanja a2 i a3..2) +a3 cos ' (n. Analiza naprezanja 4.a 3)(a (a 2 - n- a1) a 3) (a 2 - ad (4.a 1 ) (a" .28.7.3).65) biti zadovoljene ako je: .-03 Ako drugu odovih jednadzbi pomnozimo s [ .. I) Na isti se naein dobije cos 0. al maksimalnoga posmicnog naprezanja +03 3 Slika 4. Buduci da su cos" (n..:.3) a" = a I cos ' (n.i) 2:: 0.l) + a~ cos2 (n.. slijedi da ce jednadzbe (4.l) 1= cos2 (n. Slika 4. U odnosu na cos (n._.--=-----'''-----''(a 3 . Slika 4.a 2) (n.. dobit cerno: a ~ + r ~. 4. a3 i onda sve -20. Iz sl. as ravninama na kojima djeluju naprezanja al i aJ zatvara kut 450. a a 1 2:: a 2 2:: a 3.2)+ a~ cos2 (n.:.-02 -2- 0. 2 (n.26.2) (n.

. Spojnica SI A polumjer je r. Analogno tome.65) dobivamo: (an-a2)(an-a3)+t~:::(al-a2)(al-a3) cos2(n.. = 0'3' ("2" kruznica).I).e triju kruznica sa sredistem na osi apscisi (sl. a od paralele kroz tockuN3 kut1: (n. onda izraz (4.a'f 3 +(0'2-0'3)(0'2-0'1) cosz(n. Te kruznice pro laze kroz tocke s apscisama: an::: 0'2 ' an an::: an::: an::: 0'3 a I (" I " kruznica). pri uvjetu da normale na te ravnine zatvaraju s osi"2" (odnosno "3") jednake kutove f3::: '1= (n. Analiza naprezanja 4.68) Ako su C?'m tn promj.27).) izvan prve kruznice iIi na njoj druga tocke.enljive.29. i tn koje djeluju na ravninama koja prolazi kroz promatranu tocku napregnutoga tijela. sve ~ neJ~dnadZbe bit ce Istodo~~o z~~ovolj~. r2 i r3 mogu se odrediti analiticki pomocu gomjih izraza iii graficki kao sto je prikazano na sl. 0'2 i 0'3 i nonnala Ii ravnine na kojoj djeluju komponente naprezanja an i til' onda su ove odredene koordinatama sjecista kruznica s polumjerima r.27).29. a cos (n. Ako u izrazima (4 . uz uvjet da normale na te ravnine zatvaraju s osi "I" jednake kutove a::: '1= (n. a treca izvan trece kruznice iii na njoj. ("3" kruznica). Prem~ tome.un~tar dru~e ~z~i~e iIi na njoj.67) Izraz (4.ne za sve tocke (am Tn) koje se nalaze Izv~n prve I trece. Vidimo da su nonnalne an i posrnicne tn komponente naprezaf. r2 i r3 za odredivanje locke (am Tn) dovoljna su dva koja odgovaraju dvama od triju kosinusa smjera cos (n.. 4. (a . 4. ) 2 Analogno.kruz~lce ~h n~ njima . Prema tome ako su zadana glavna naprezanja a.67) moze se prikazati u obliku: (4..2) Polumjeri rl. koordinate tocaka na kruznici s polumjerom ri (odnosno r3) i sredistem S2 (odnosno S3) odreduju velicine naprezanja cr. a unutar druge ..68) predstavlja jednadzbu kruznice s polumjerom: i sredistem u tocki: S1 (0'2 + 0'3 .42 2 tn t 4. (4. rz i r3 i sredistima S.0. dobit cemo polumjere za jos dvije kruznice: r2= 0..66) predstavlja tocke (an.0'2 ) ~ 0.i) jer su ovi medusobno vezani izrazom (4. Iz izraza (4.3». 4.3) = y sto ga normala Iizatvara sa 0'3' Te zrake sijeku Mohrovu kruznicu "2" promjera N 1 N U 3 ::: a I - 0'3 tockarna A i B.64)..2) (odnosno y::: 1: (n.l). S2 i S3' Od tri polumjera r. t.0'3 ) ~ 0 0'3) (a n- sa sredistirna u tockama: (4. Mohrova kruinica za prostorno stanje naprezanja 43 + (a n + (a n + (a n - 0'2) (a n .l) sto ga nonnala Ii zatvara sa o. 6) usvojimo znakjednakosti. Slika 4. Iz tocke NI povlacimo paralelu s osi r i nanosimo kut a= 1: (n. onda nam ti izrazi u koordinatnome 6 sus:a~u a.1Ja koje djeluju na bilo kojoj ravnini s nonnalom Ii odredene koordinatarna tocaka u ispruganom podrucju (sl. r predstavljaju JednadZb. a spojnica S 3B polumjer je r3' . 2 n 0'1 ) :5 0 tn 2 0'1 ) (a n .66) Koordinate tocaka na kruznici polumjera rl i sredistem u tocki SI jednake su vrijednostima komponenata naprezanja an i tn koje djeluju na ravninama polozenima kroz promatranu tocku napregnutoga tijela.7. an = 0'1' 0'2 Prva od nejednadzbi (4..l) konstanta..

n).a 3) 2 (al-a3) 2 cos (n. cime je konstrukcija dokazana.44 Iz trokuta A NI N) je 4.v)+ (4. Slicno se dokazuje da je S 3B == r3 Iz sredista SI opisujemo kruzni luk polumjera lumjera r) Elipsoid naprezanja rl = S( A. Analiza naprezanja 4.v +«.r). Promjenu naprezanja o.r).n) Pnz==a3 cos (z.15): pnx==al cos (x.!) ==+- C2 r2 (4.v) cos Iz.71).10). (4. U sjecistu tih kruznih lukova lezi tocka M cije koordinate odreduju vri- Ako pretpostavimo da se smjerovi koordinatnih osi x.1' xy + 2 Tyz yz + 2 T ar zx.n) == 1.69) (4. odredenom s normalom ii. 4. rnoguce ravnine polozene kroz danu tocku M napregnutoga tijela. y== r cos (y. Puno naprezanje rr. az' a3 C skup je vrhova vektora punog naprezanja P-:' za sve ~ gdje je C neka konstanta.vj].V)+Tzx cos(x. ==ax cos 2() x.74) +rvz cos(y.18): o. Najvece naprezanje u promatranoj tocki tijela jednako je najvecem od triju glavnih naprezanja u tocki.V)+2(Txy cos(Z. cos 2 (z.72) Uvrstimo Ii vrijednosti za kosinuse smjerova iz jednadzbi (4. Iz konstrukcije se dobiva odgovarajuci redznak za am dok se za Tn dobiva samo apsolutna vrijednost.71) 2 cos (n.~un.69) i pomnozimo s r2. Kad ravnina ABC (sl.~ne~zmijenjena.n) Pny==a2 cos(y. su radijus-vektora r: z= r cos(z.r). Komponente x== r cos (x.30).9. elipsoid naprezanja degenerira se u elipsu naprezanja. == a~ +T~ nazadanoj ravnini odredenoje spojnicom OM == Pn. U smjeru normale ii nanesemo radijus-vektor velicine: r==--.V. pl~ha ostaJ. elipsoid je rotacijski. djeluje normalno naprezanje dana izrazom (4. (4.I)-2 a nakon sredivanja dobivamo: (a 2 .v +o .o_jeodredena ~tanj~m naprezanja u tocki O. elipsoid prelazi u kuglu. Elipsoid (4. a iz sredista S3 kruzni luk po- jednosti naprezanja an i Tn na zadanoj ravnini s normal om n. y.8.71). samo se mijenjaju komponente naprezanja aij' a prema tome 1 koeficijenti u jednadzbi (4. = S )B . Ako se smjerovi koordinatmh OSI x. z podudaraju sa smjerovima glavnih naprezanja.10) rotira oko tocke 0. Elipsoid naprezanja 45 Uvrstimo li: a iz trokuta A N3 SI kosinusovim pouckorn dobivamo: -2 av N3A cos(n. cos 2(y) . onda su u bilo kojoj ravnini s nonnalnom Ii komponente punoga naprezanja dane izrazom (4.Z cos ' (i.70) SIA --2 --2 __ == N3S1 + N3A - 2 N)SI u jednadzbu (4. y. u ovisnosti 0 smjeru vanjske normale ii mozerno prikazati geometrijski.v) cos(y.I).72) u uvjet kompatibilnosti za smjer vanjske nonnale Ii: 4. . 4. 4. Ako su dva od glavnih naprezanja medusobno jednaka. Ako je jedno od glavnih naprezanja jednako nuli. dobivamo ± C2 ili == a x X2 + a" y 2 + a z z 2 + 2 T>. Povrsina elipsoida naprezanja elipsoidom naprezanja s poluosima ai. Ova ploha naziva se Cauchyjeva ploha naprez~nja i pot. a ako su sva tri glavna naprezanja po velicni jednaka. vrh radijus-vektora i' opisuje plohu drugoga reda sa sredistem u ishodistu koordinatnoga sustava danu jednadzbom (4. Cauchyjeva ploha naprezanja dobivamo: L i =x.9.v) cos tx. 4.73) Na kosoj ravnini ABC (sl. (4. Z rmjenjaju.74) naziva se Lameovim (sl.

tj. Oktacdarske ravnine i oktaedarska naprezanja 47 an = Pm cos'" odnosno + Pny sin".31.fj' I (4.28).02. Za posmicno naprezanje: Tn =Pnx sin"'-Pny COS"" odnosno: Slika 4.46 4. Analiza naprezanja 4. iz izraza (4..30. y» slijedi za kosin use smjerova normale oktaedarske ravnine: a normal no naprezanje = cos (y. Smjer vektora punoga naprezanja P~nodreden je relacijom (4.76) cos (x..n) = cos (y.. Oktaedarske ravnine i oktaedarska naprezanja Pretpostavimo da se smjerovi koordinatnih osi x. Vektor punoga naprezanja lezi u onom kvadrantu koji je odreden predznacima glavnih naprezanja. z podudaraju sa smjerovima glavnih naprezanja a 1.. uosirna e Ipse." ~ 'J e IpSI naprezanja I o e uje vr ve tora punog naprezanja p .79) onda tu kosu ravninu nazivamo oktaedarskom Iz relacije: Slika 4.n) L i=s cos ' (i. slijedi da su komponente vektora punog naprezanja (4. vektor puno~a nap~zanjaPn = OA odgovara stanju naprezanja s glavnim naprezanjima +a I i +02' a P n = OA I odgovara stanju naprezanja s glavnim naprezanjima +0 I i -a 2 • x 4.31.75) predznaci glavnih naprezanja u ovom slucaju nemaju znacenja.. cos (x.n) = I.77b) (4.10.31.n) = ± . .10. dr dui hk . EIipsu na'pr~zanja s poluosima a I .78) Buduci da glavna naprezanja 0 I . ravninom· Iz sl.n) = cos (z.76) slijedi da komponente vektora punog naprezanja ovise 0 predznaku glavnih naprezanja.77a) x lito odgovara izrazu (4. koji djeluje na kosoj ravnini s normalom ii.75) . (4.n). Medutim.80) . tj. (4.. y. 4. I .n) = cos (z.. tocku A pr~slikamo sirnetrieno u taj kvadrant. Tako na slici 4. e se usporednice siieku u tocki A koia lez'I' na I' . x k P.03' Ako normala Ii kose ravnine sa smjerovima glavnih naprezanja zatvarajednake kutove.30). I' T .02 ulaze s kvadratom u jednadzbu elipse naprezanja (4.. y sto odgovara izrazu (4. (4. kruz I" 2 '" an srjece oncentricne zmce po urnjera 0 I I a 2 u tockama A' iA" Iz tocaka A' i A " vucem 0 uspore d nice s po. a 2 mozerno konstruirati na poznat nacin omocu dVlJUkoacentricnih kruznica polumjera a I i a (sl 4 31) Normal .

=a" (4.vz az Tyx T zx Txy ay -as T zy ay J + [a. 4.18) za normalno oktaedarsko naprezanje dobiva se: aokt =3 1 (a.a.n). (4. iii Tenzor naprezanja odnosno o (4. ravnini jednakje Izrazom (4.(a x 3 + a . T.33) odredeno je tenzorom Stanje naprezanja naprezanja: [aijJ= [a. U osam koordinatnih oktanata mozerno poloziti osam oktaedarskih ravnina koje obi ikuju okta.n).n). 0 0 0 as Prema izrazu (4.83) naprezanju. 4.15) je Pnx =a. Sfemi tenzor naprezanja i devijator naprezanja u danoj toeki napregnutoga tijela (sl.11. Normalna i posmicna naprezanja na oktaedarskoj ravmru nazivaju se oktaedarskim naprezanjimaiii y (4.88) a. Oktaedarsko posrnicno naprezanje j~st: Tol<! 2 _ 2 =e:: -aokt 2 Slika 4. [a. Pny =a2 cos (y.32b). Sfcrni lenzor naprezanja i devijator naprczanja 49 (4.oktaedarska ravnina 4.\Y 'n]-[a.48 4.33.86) koji se kao sirnetricni tenzor drugoga reda moze prikazati kao zbroj dvaju tenzora b) Slika 4.85) .82) srednjoj vrijednosti kva- tj. (4.81) gdje je as srednje normal no naprezanje 3 jednako trecini prve invarijante naprezanja: Za puno naprezanje na oktaedarskoj ravnini dobiva se Pol<! 2_1(222 1 as = .v + a z) . +a2 +a3 ). .11. odno- tj. okta~~~rsko ~orm~~no naprezanje jednako je srednjemu nonnalnom sno trecim prve invanjante naprezanja I.32. (4.edar oko promatr?ne to.89) o .87) cos (x. +a2 +a3 )=3 1 I. Txy ay r zy Tyx Tu: '"J rvz az Txz Tvz az-as (4. r zy 0 :J (4. Tyx Tzx 'r. Analiza naprezanja 4. kvadrat punoga naprezanja na oktaedarskoj drata glavnih naprezanja.84) . Pnz =a3 cos(z.t~enapregnutoga tijela (sl.

"I: xy dA 1"1: xz dA 'xy xz X. 4. Veza izmedu komponenata unutamjih sila i komponenata naprezanja U 3. 4. prikazanje dio stapa s komponentama unutamjih sila. I' I' I'/~ na osima I y i z daju nam uzduznu silu N i poprecne sile Ty i Tz: }----- N=J Tv = axdA A (4.33. .93) f "l:xy dA (4. odnosu na os x: dM x = "I: xz dA y - "I: xy dA z. ax . -o.4f" 4. Sume projekcija svih elementamih sila ax dA.a. zbog djelovanja sfemoga tenzora naprezanja mijenja se sarno volumen elementa. Os X podudara se s u. a Mohrova kruznica degenerira se u tocku. (4. = f Stika 4. . (4. Kako cemo kasnije pokazati. "l:xzdA.36. a ona irna om~onen e dA "I: dA i"l: dA. pogl. a ne i volumen. a ne i njegov oblik. Tn Mx. a sferni dio tenzora naprezanja izaziva promjenu volumena. Devijatorski dio tenzora naprezanja izaziva promjenu oblika. = a.34.~~apa djel~ju unut~mje sile.12. Slika 4.36.~ontinuirano raspodjeljene po povrsini _presjeka. tako da je elementami moment u Kod opceg stanja naprezanja element prikazan na sl. ~ob~h smo glavni vektor R i glavni moment M. Cauchyjeva ploha naprezanja i Lameov elipsoid naprezanja bit ce kugle. Takvo stanje naprezanja za slucaj pritiska naziva se hidrostatskim pritiskom. + as = 3 as + (ay .34. Ty. vidjeli smo da u presjeku napregn~to~a.35. = (a x . Prva invarijanta sfemoga tenzora naprezanja jednaka je prvoj invarijanti tenzora naprezanja x I. Za stanje naprezanja odredeno sfemim tenzorom naprezanja. te karakterizira odstupanje zadanoga stanja naprezanja od svestranoga jednolikog rastezanja iIi pritiska. Veza Izmedu komponenata unutarnjih slla i komponcnata naprezanja 50 4.12.. koje oznaeuje svestrano jednoliko rastezanje iii pritisak. Reducirajuci ~h_!1a tezl!\te ~resJeka. k t Na promatrani element povrsine dA djeluje sila dF = P x dA.92) Moment U odnosu na os X daju sile "I: xy dA i "I: xz dA.94) A z r. Mv I Na sl.) =a x + ay + a z• (4.90) naziva se tenzor devijator iii devijator naprezanja i definira stanje naprezanja prikazano na slici 4. Analiza naprezanja 51 naziva se sferni tenzer naprezanja i definira stanje naprezanja prikazano na sl. Prva invarijanta devijatora naprezanja jednaka je nuli: I. deformira se tako da mijenja volumen i oblik. + a.35. y 4.91) Slika 4. zbog djelovanja devijatorskog dijela tenzora naprezanja mijenja se sarno oblik elementa tijela. 4. Projekcije vek~ora RIM na koordmatne OSI daju nam sest komponenata unutamjih sila N. Kako cemo kasnije pokazati.as) + (a z- as) = a x + ay + a z- 3 as = O.95) A Tenzor naprezanja (4. y osi stapa.

4. a20 b) maksimalno posmicno naprezanje s pripadnim normalnim naprezanjern.38b prikazana je pripadajuca elipsa naprezanja.r z dA. Veza izmedu kumponcnata unutarnjih sila i komponenata naprezanja al 53 Sumirajuci te momente po ~itavoj povrsini presjeka. dobivamo moment torzije Mx: == 113 MPa. Ti izrazi nisu dovoljni da bi odredili zakon raspodjele naprezanja u presjeku stapa za razne slucajeve deformacije stapa.• 52 4. Na sl.jer elementama sila ax dA s obzirom na os z daje moment suprotan od pozitivno definiranog smisla Mz.ay U izrazu za M.38) iii (4. (4. Izrazi (4. 100.2 al2 = .38. = ax+ay 2 +- I~ ± .-100MPa i Slika 4.37) tre- . Analiza naprezanja 4.8462. 113+80 r .v z)dA.(a . 4.80 1~ 2 2 (100+80)2 +4'50 2 = 10± 103 .. Na prethodan nacin dobivamo izraze za momente savijanja: CPOI = 14.96) Smjerove glavnih naprezanja mozemo odrediti izrazom (4. Na sl.l. y CPI = CPOI i odatle: +'4 1t y 11cm~25MPa orr' .~t ~~'~"-"~'#J Za zadano stanje naprezanja ax = 100 MPa. __ 5_0_=_ . u.1l. = M/ = I A (fxz Y- fx. a2 = . Moment s obzirom na osi y i z daju sile ax dA. + 4 r xv v) . M z =- Ia A x Y dA.93) do (4. fxv= 50 MPa (sl.37. 4. Smjer normale ravnine maksimalnoga posmicnog naprezanja odredit cerno izrazorn: ~"l'iM. -+I I O. Velicinu glavnih naprezanja odredit cemo izrazorn (4.so= 90°. Kao kontrola sluzi nam invarijanta naprezanja aI + a2 = ax + ay = 113 - 93 = 100 .41).97) izrazavaju vezu izmedu sila i naprezanja u presjeku stapa. a) glavna naprezanja ai.5" My = Ia A . c) naprezanje an i fn U presjeku s normalom koja s osi X zatvara kut cP = -25°. potrebno je prom atrati i deformacije stapa. av =-80 ba odrediti analiticki i graficki Mohrovom kruznicorn: MPa. Da bismo odredili zakon raspodjele naprezanja u presjeku stapa. (4. pojavljuje se predznak minus.SOMPa I 0.rv .38a ucrtan je element na cijim stranicama djeluju glavna naprezanja.93 MPa.40) a 1.r 2 - a .80 = 20 MPa ICPol I + I CPo21 = 14.2591.5"+ 75.97) tg CPO} = a2 . .93+80 3. 50 = 0. Oni karakteriziraju sarno sumamo djelovanje naprezanja. a) 2 2 b) Slika 4.

Na sl.25°.50) koje predstavljaju nap~ez:anJa na. Opisana kruznica sijece os apscise u tockama Kroz tocku N.2.43). U koordi~~tnome sus~vu a i r (~1. p~esleclma s normalama x ] y (za Mohrovu je kruznicu r xy < 0. (-80. parale1u s osi y i tako dobijemo pol P kruznice. Sjeciste spojmce N xNv i osi apscise jest srediste kruznice polumjera smicnih naprezanja.41) crtamo tocke Nx (100. ako je . povucemo paralelu s osi x. Primjer 4.-113MPa lcm~20MPa as = --'---=- al +a2 2 ---=10 2 113.40. ~apre~nje an i ~n u presjeku s normalom koja s osi x zatvara kut I{J = _ 25° odredit cemo izrazirna (4.56) a I' a duzina ON 2 predstavlja a 2' O. .54 4." na ravnini cija normala s osi x zatvara kut I{J = . 4.12. 4:39. Analiza naprezanja 4. 4.93 MPa. ucrtan je element na cijim stranicama djeluju maksimalna posmicna naprezanja s pripadnim normalnim naprezanjima. a duzina OS pripadajuca normalna naprezanja. a kroz tocku N.41.6 MPa • M o ~ I Slika 4. .39. Ako iz pola P povucemo zraku koja s osi x zatvara kut I{J = .IMPa. N~ sl.. a r yx > 0).30) ~ J = 100-80100+80 2 + 2 cos(-500) + 50 sin (-50°) = 29. Stika 4.30) iii (4. ucrtane su orijentirane ravnine s pripadajucim komponentama naprezanja.50) i N.25°. Spojnice PN srnicna naprezanja. Duzina OL predstavlja u mjerilu normalno naprezanje am a duzina LK posmicno naprezanje . Komponente naprezanja u kosom presjeku prikazane su na sl.42a. 4. Stika 4. 3 i PN 4 odreduju normale ravnina na kojima djeluju ekstremna po3 Duzine SN i SN 4 predstavljaju u mjerilu ekstremne vrijednosti po- -80-100 2 sin(-500)+50 cos(-500)=101.40 . Spojnica PN 1 odreduje smjer ai' a spojnica PN 2 smjer a 2' Duzina ON 1 U mjerilu predstavlja Pripadajuce normalno naprezanje mozemo odrediti izrazom (4. ~ • max = a1 - 2 a2 113+ 93 2 103 MPa. Veza izmcdu komponenata unutarnjih sila i komponenata naprezanja SN x = SNI" 55 NI i N2• Maksimalno posrnicno naprezanje mofemo odrediti pomocu izraza (4.29) I (4. Treba odrediti glavna naprezanja i najvece posmicno naprezanje za stanje naprezanja prikazano na sl. dobit cemo tocku K na kruznici.4.41.29) iii (4.

az a a a 4.3 a2 = 0 1 i odatle slijedi cos(y.49) 1.v - -r.n.nt>= .n. = 1.n. 3a -r max =-=-=15a. cos (x . am + 12 am . = I.-r.42b. ) cos(z.12.56 4. ) cos (z.48) + cos2 (y..n.1+1+1 = 1 . ) b.. =-1 a.3 r.45) uvrstimo a ii dobivarno: = r~=a j" = 3a i zatim podij elimo sa a Maksimalno posmicno naprezanje odredit cemo izrazom (4. ) = 1 am . = 3 a.. =2 z 8) Slika 4. Korijeni su ove jednadzbe glavna naprezanja: osima x.n.)=b.-2 b.n.n.45) i (4. +b.42a) svodi se na jednoosno rastezanje prikazano na slici 4. a. zatvara s koordinatnim a. dobivamo cos(z.13 = 0.)+cos(z..42.) Normala. gdje je prema izrazu (4.II. =---'- cos (y.n. ) ) + (1- 3) cos(z. +b.)=O )= 0 = O. y i z kutove na ravninu na kojoj djeluje glavno naprezanje a.55): . dobivamo: a. Analiza naprezanja ::]=[: : :j.n. .n. b) i odatle.n.n.I. a2 = a3 Buduci su ostala dva glavna naprezanja a2 = a3 = 0.n. Ako u jednadzbe (4./3' 1 3 + cos ' (y.n. tada sustav jednadzbi = . ) + cos (y. a.n. cos (x. zadano stanje naprezanja (sl. Smjero:re glavnih naprezanja odredit cerno izrazima (4.) i oznacimo: a. ) = 3 . Glavna cerno naprezanja odrediti jednadzbom 3 2 (4. 4.3) cos (y. ) prima oblik -2a. = 3 a2 .= I.n. =54.46) cos2 (x . ) + cos(z. =-1 a.n.3a)= O.2 . a! .===:===:= = ~ vl+af +b.n. ) + cos ' (z. b. ={3. i a.-r.. 2 2 ' . ) + (1." cos(z. rjesavanjern bilo koje dvije jednadzbe. =y. iii a~ (am .n.) Podijelimo ove jednadzbe s cos (z. Veza izmedu komponenata unutarnjih sila i komponenata naprezanja 57 (1-3) cos(x.46). Iz jednadzbe (4.74°.) + cos2 (z. = O.)+cos(y.3aa~ = 0 Kontrola: cos2 (x.n. + ay a z + a z a x . cos(x.z .n.=ax+ay+az=3a 12 = a x a y 1 1 ) = -.

a njihov polozaj u ravrum okornitoj na os Z odredit cemo izrazorn (4. b) .58 4. treba odrediti glavna normalna naprezanja.am ·>:1' r xy (4. = 131. o~tala dva gl~vna na~r~zanja odredujemo po istom izrazu kao da se radi 0 ravninskome stanju naprezanja u ravrnru okomitoj na pravac zadanoga glavnog naprezanja. I I / J------ I x I ax+ay+ az=a. 0 Kontrola 1'P01 1+ 1'P031 = 76.44. glavna posmicna naprezanja i oktaedarska naprezanja. Za zadano stanje naprezanja determinanta ax .8 Primjer 4.(ax +ay )am +ax ay . U ravnini maksimalnoga posmicnog naprezanja djeluje i normalno naprezanje al an =2=2= Prema tome.8 MPa. Dobivamo: 3a 1.48) odredeni su izrazima z 8) Slika 4.3.am) -.('60MPa al -ay Slika 4. a3 = -91.3° .8 MPa. 4.8 + 60-91.8 = 100 MPa. = .am =0. Analiza naprezanja 4. x Korijeni kubne jednadzbe (4. 'P03 = - 13 . . Pravac glavnoga naprezanja o.~ az-am=O (ax ..43.5a.podudara se'p~avcen~ o~i z. 4. a. a3=60 MPa.:v = O.7" //. a' 1. Veza izmedu komponenata unutarnjih sila i komponenata naprezanja 59 Maksimalno posmicno naprezanje djeluje u ravnini koja s pravcem glavnoga naprezanja al zatvara kut 45°. + 02 + a3 =-80 + 120 + 60 = 131.43. 50 131.am)..8-120 50 -91. 0 236 " 'POI = 76.am) (ay .am) (a y ..44a prikazanje element na cijim pobockama djeluju glavna naprezanja.y = a.8-120 = 4 237 ' . ako je zadano jedno glavno naprezanje. a2 = 60 MPa.47) prima oblik 0 0 a z . Za stanje naprezanja prikazano na sl. a.3°= 90°_ Na sl.8 MPa.41). tg 'POI = . 0 Razvojem determinante po elementima (a i odatle z- trecega retka dobivamo ]= 0 y y a In )[(a x . iz cega slijedi: Kontrola: a~ . Pravci gla:m}h na~rezanja al i a3 okomiti su na os z. =20±111. ay =» .7°+ 13.11.91.2 = -80+120+~~(_80_120)2+4'502 2 2 = 131.8 MPa.

45). Spojnice PD 1 PC odreduju ravrune u kojima djeluje maksimalno posmicno naprezanje fmax· = 111. ko.8)2 Puno je oktaedarsko naprezanje: Pokt = ~O~kt = 93. Spojnica PN.9 MPa kruznica sijece apscisu u tockama NI i N3 koje odreduju glavna naprezanja 01 = 131. -50) i N. as pravcem 01 i 03 zatvara kut 45°. - 02) 2 + (a 2 - a) 2 + (a ) - a. Spojnica N xN v sijece os apscise u tocki S2' S polumjerom S2Nx odnosno S2Nv konstruiramo kruznicu "2".2 MPa. + f~k! = ~33. odreduje smjer a" a PN) smjer a) u ravmm okomitoj na pravac oz.80) dobivamo kutove l!to ih normal a oktaedarske ravnine zatvara s pravcima glavnih naprezanja: aokt = {3okt= Yokt = 54. dok je a.--60 Pomocu izraza (4.8. r.8 MPa.45 = 31.8 MPa i djeluje u ravnini koja prolazi s osi kut: Z. Kroz toeku N.7°.__--'--= 20 MPa 2 Na sl.83): 00kt =3(01 I 1 +02 +0) )=3(ox I +Ov +oz )=3(131.8 MPa i pripadajuce normalno naprezanje an '" 20 MPa. U ravnini maksimalnoga posmicnog naprezanja djeluje normalno naprezanje koje rnozemo odrediti izrazom (4.7°. ( 2 2 sredistem u S) f2 =± 03-0.12.8+60- 91.ii!!!~~Iuju fm~x= 11 ~. Tooke C i D =± Maksimalno posmicno naprezanje iznosi: r max = 1 r 21 na Mohrovoj kruznici odreduju naprezanja u ravninama ~a. 0) konstruirana je kruznica .) 2 = = ~ ~( 131. Oktaedarsko posmicno naprezanje odredit cemo izrazom (4.8.0) konstruirana je kruznica "3" polumjera a -a '2 2.60 Glavna posmicna naprezanja odredit cemo izrazom (4.55): rI = ± O2-0) 4..3 MPa.32 + 93.8)= 33. Sa sredistern S. 4..8)2 + (.45. Zadatak mozemo rijesiti i graficki Mohrovom kruznicorn (sl. Ta a --916MPa Slika 4. Oktaedarsko normalno naprezanje odredit cemo izrazom (4. odnosno s osi x 1cm~20MPa IP2 = 76. O2 - 2 a) ' a sa f)=± 01 . 4. Veza izmedu komponcnata unutarnjih sila i komponenata naprezanja 61 2 =± =±' 60+91. 2 2 -918-1318 .8.85): r okt = 1 3 ~ (a. U koordinatnome sustavu a.56): 131.60 2 =±35. 1 polumjera . 0.O2 t.8 _ _. 50). = 02 = 60 MPa.0 MPa.7 .8-91. Sad poznajemo sva tri glavna naprezanja i njihove smjerove..M~a i a) = -91. a +0 MPa 3.8 2 131. Analiza naprczanja 4.n~ kruznici "2" odredimo pol P. = (120.9MPa. .22 = 99.. : 02.' . =±111.8-131.60)2 + (60 + 91. nanosimo tocke Nx (-80.91.44b prikazan je element na 6jim stranicama djeluju maksimalna posmicna naprezanja. povui!emo para~elu s OSI x 1.8 2 ± 75.

7 MPa = ai' =a .7° sto ih normala oktaedarske ravnine zatvara sa a.46.as =- = -23. Normalna naprezanja u kosoj ravnini s normalom ii (sl.3 J MPa.= 33.12.46.60- Slika 4.26.87) zadani tenzor naprezanja mozemo prikazati u obliku: 30 10 10 -50 IS] [-267 -20 MPa= ~ -60 0 0 -26.17 = [30 10 I~ 10 -50 -20 15] -20 MPa -60 izraza (4. Od~diti normalno. Komponente I I I I vektora punog naprezanja odredit cemo izrazom (4.3 MPa. 3 as I: = ax+ay+az 3 30. a drugi je tenzor devijator.n) =3' Odredimo srednje naprezanje: I cos (yn) =.7 0 MPa+ 10 -26. = 33. Na sl. Zadani tenzor naprezanja ax [a ij]= [ Tyx.+ 15'.26. Szz as = . Vidi se daje prva invarijanta tenzora devijatorajednaka nuli. Primjer 4.50--3-- 60 = . prikazane su komponente svih triju tenzora naprezanja.n)+2[TXY cos(x. treba prikazati kao zbroj sfernog tenzora i tenzora devijatora. i N3 povlacimo paralele s osi ordinate i nanosimo kutove aokl =)' ok! = 54. Analiza naprezanja 4.7 MPa S xx Sry = ax z- - as = 30 .7)= = 56. 4. a) z b) z c) _ P "z-.n) = 30'- 2 3 I 2 + 10·.3MPa .15): ' yx 15 P ox =a x cos(x n) + r cos(y n) + r .47) odredit cemo pomocu Tn] 1'.3MPa 3 3 ~~/ z SUka 4.n)+ a. posmicno i puno naprezanje u ravnini s normalom koja ima kosinuse smjera: 2 cos (x . 4. Veza izmedu komponenala unularnjih _ila i komponenala naprezanja 63 Iz tocke N.47.7) 50(-26.(. . i a3' Te zrake si~ Mohrovu kruznicu "2" u tockarna A i B~redi~ta S.2 MPa.7) (-26. U sjecistu tih lukova lezi tocka M. opisujemo kruzni luk polumjera S. a apscisa aokl puno oktaedarsko naprezanjepokl = 99.n) = -. 3' 2 cos (z.62 4. Tzx Pomocu izraza (4. a iz sredista S3 kruzni luk polumjera S 3B.n) cos(y. Spojnica OM predstavlja [ 15 -20 Prvi tenzor na desnoj strani sferni je tenzor.n)+ay cos2 (y.3 MPa.33.n)+az cos2 (z.7 0 01 [56.xz T cos(x n)+T ' yz cos(y n)+a ' z 212 cos(z n)= 15·--20'-' 3 3 60·-=-36. zx cos(z.0 MPa.4.7 3 MPa.18): a" =a x cos2 (x. Ordinata tocke M odreduje Tokl= 93. A.3 -20 IS -20 -33.7 IS 10 -23.

. prikazano punom crtom).1. y.1.z).1...102 = 53. 5. 5. 5. Posmicno naprezanje: rn = ~P~ . y.. Pod djelovanjem vanjskih sila tijelo dolazi u stanje VI (na sf.64 Puno naprezanje: 4.32 +23. (5. z: i= p (x.72 = 54. a tocka A tijela pomakne se u nov polozaj A I odreden radijus-vektorom Vektor p = iA.47.1. a pojedine tocke tijela mijenjaju svoj polozaj u prostoru.8 MPa. tj. U opcem slucaju vektor pomaka bit ce funkcija koordinata tocaka x. z.. koji spaja pocetni i konacni polozaj tocke A tijela nazi va se vektorom poma- r.1. ka to~ke. Komponente naprezanja koje djeluju na kosoj ravnini prikazane su na sf. r »> _----_ . 5. mijenjaju svoj oblik i dimenzije. Polozaj proizvoljno odabrane tocke A tijela odreden je radijus-vektorom u koordinatnome sustavu x.32 + 36. y .a~ = ~54. Iz sf.y.. vidimo daje: (5.1) Novo stanje tijela VI potpuno je odredeno ako znamo pomake svake njegove tocke. Analiza naprezanja 5. Pojam pomaka i deformacije Pod djelovanjem vanjskih sila tijela se defonniraju. ANALIZA DEFORMACIJA Pn = ~P~ + P~y + P~z = ~33. I I I t--Vl I I I I I I I I --- // x Slika 5. \ \ \ \ F.. . Nekaje pocetno stanje tijela V (na sl.8 MPa.. 4. prikazano crtanom linijom).82 .2) .

y. kao i komponente naprezanja. tocke A I ~ dolaze u nov polozaj AI. Relativna duzinska defonnacija bezdimenzionalna je velicina i najcesce se izrazava u postocima. tyz i tzx koje su definirane izrazima tyz=2"Yyz' a I (5. Granicna vrijednost: 5. Zbog razlicitih rotacija duzina Ol) i OC nastaje promjena pravoga kuta izmedu tih duzina za velicinu YCOD' Granicna vrijednost: Ycon = -- (5. w = w (x.y.. iih . tockama napregnutoga tijela i za sve medusobno paralelne pravce duzinske i kutne defonnacije medusobno jednake.7) Vidimo da su nonnalne i posmicne komponente defonnacija velicine koje se poblize oznacavaju s dva indeksa. .v w. onda se takva defonnacija tijela naziva hornogena deforrnacija. nda pomaci tocaka tijela sadrze sarno clanove koji k~rakt~o nZdl. Nakon defonnir~ t~a tocke 0. db' dalienosti I I " na vr 0 rna oJ m~ uso nOJu aijenosu ~s.z). a kutnu defonnaciju u koordinatnim ravninama sa Y:XY' Yyz i Yzx.p. I deri . v i w takoder su funkcije koordinata x. U tom slucaiu mozemo srnatrati da su funkcii . vektora.e.mac~~a k~~oga. v I W I nJI ove parcija ne envacije neprekinute funkcije koordinata. Pr?mat~at cemo s. Duzinsku defonnaciju u smjeru koordinatnih osi x. 5. a ravnina u ravninu. . y. pomaka ~ smjeru koordinatnih osi x. C. . Prijelaz tijela iz P?cetnoga stanja V u novo stanje VI moguce je zbog pomaka tijela k~o apsolutno ~tog. tAB Komponente deformacija s = lim B~A AlB. a negativna skracenje promatrane =u (x. B" a razmak se izmedu tih tocaka promijenio za Al Al se naziva apsolutna deformacija duzine AB. Pri takvoj defonnaciji pravac prelazi u pravac. v = v (x. z: U naziva se relativna dufinska deforrnacija iii relativna normalna deformacija u tocki A za smjer AB. Analiza derormacija 5. Ako tijelu ..z).y. Za razlicito orijentirane duzine u jednoj tocki napregnutoga tijela dobit cemo razlicite duzinske i kutne defonnacije.2.ro~to~ kao krutoga.prijelaz tijela I~ pocetnoga stanja V u novo stanje VI nastao zbog promjene udaljenosti izrnedu tocaka tijela. bez. Za te pomake pretpostavljamo da su vrlo mali u usporedbi S tmenzijama tijela.hJela.' ~e u. a negativnoj povecanje pravoga kuta. U opcem slucaju stanje je defonnacija u svakoj tocki napregnutog tijela razlicito.roizvo~jne tocke u napregnutome tijelu nastaju zbog omaka tIJel~. Razrnotrimo dalje dvije male duzine Ol) i OC koje tvore pravi kut 1DOC u nedeformiranu tijelu. 5. Pozitivna relativna duzinska defonnacija oznacuje produljenje.~romJe~~ udaljenosti izmedu tocaka tijela. tJ.2. ne tzazivaju pojavu pukotina u tijelu. a i predznaci su im u skladu s predznacima komponenata naprezanja. duzine. Uz ove oznake u analizi defonnacija za kutnu defonnaciju upotrebljavaju se i oznake t:xy. Takve pomake nazivamo po. onda novo stanje VI predstavlja defonnirano tijelo.tirajuCi pomaci p. z oznacujemo s txx. y.y. Posmicnom defonnacijom nazi va se zbog toga sto kod izotropnog materijala posmicno naprezanje izaziva samo posmicnu (kutnu) defonnaciju. D dolaze u nov polozaj 01> C" DI.z). duljine dx.2. U istoj tocki a za razlicite smjerove dobit cemo opcenito razlicite duzinske defonnacije. Pozitivnoj kutnoj defonnaciji odgovara smanjenje pravoga kuta izmedu pozitivno orijentiranih pravaca. sto kod izotropnog materijala nonnalno naprezanje izaziva samo nonnalnu (duzinsku) defonnaciju.4) . Skup svih duzinskih i kutnih defonnacija za sve moguce smjerove kroz promatranu tocku naziva se stanje deforrnacije u promatranoj tocki.w i tzz. . -AB AB lim I~O Al (5.acenog ka~ kruto tlJelo (tj. .2).3). z i oznacavamo ih sa U I' tako da je: . Nonnalnom se defonnacijom nazi va zbog toga..3) Komponente pomaka u. (5. zbog translacije i rotacije) i pomaka zbog cist~ deforrnacije tijela. Rezul. (5. ~IJe~~. Pod djelovanjem vanjskih sila tijelo se defonnira. dy. y. ~ .sh~. z nazivamo kornponentarna po~aka III pomacima u smjeru koordinatnih osi x.~odamo dovoljan broj veza tako da je sprijeceno njegovo ibanie u. tj.raJu c~~tude~~nnacIJu tijela. Kutna se defonnacija izrazava u radijanima. Komponente derormacija 67 Projekci~e..6) naziva se kutna deformacija iii relativna posmlcna deforrnacija u tocki za pravce OCiOD. kOJI se opcenito sastoje od translacije i rotacije . ir=v i+v j+w i.Ako J. Slika 5.66 S. t.amo t~kve pomake koji ne narusavaju neprekinutost tijela. dz (sl.5) U okolici tocke A napregnutoga tijela promatramo beskonacno mali paralelopiped bridovima usporednim koordinatnim osima. Ako su u svim. U nedefonniranom tijelu promatramo dviie bliske tocke A I' B I I. U opcem sluceju defonnacija je u napregnutu tijelu nehomogena.

3.2 e xy jf .. su bridovi . .8) u+du= u+- ax au N as I. tri duzinske i tri kutne. r=+~(~.~r -F. Ol~----- . relativnaje duzinska (nonnalna) deforrnacija bnda AB usmjerenog u srnjeru osi x: dy / /". sarno prvi clan. Doci ce do prornjene duljine bridova i pravih kutova izrnedu bridova paralelopipeda pa cemo dobiti sest kornponenata defonnacija.3.68 5. Prerna definiciji (5. U toku deformiranja tijela paralelopiped ce se pornaknuti i defonnirati. Ako je u pornak tocke A u srnjeru osi x.5).dx.__- cije s pripadnirn komponentama pornaka.1. .~r~. para Ie Iopipe dAB 1 A CiA I I -I D d I C nakon erorma- --. =-ay . Ako je v pornak tocke A u srnjeru osi y. dv = -. 3 vidi se da su vektori kojirna su predocene duzine A IB I i A IC I 5 dx jer je prirast funkcije u zbog prirasta koordinate x. r +(~. aw ax ay )F2 + av (1+ av)+ 1+===:y~V . aw az (5. onda se rnoze uzeti da tih sest kornponenata deformacija opisuje stanje deformacija u tocki A. v.::=2 +~(:~. ) = srn 2 e .. 5. onda je pornak tocke B u srnjeru osi y: A"B I I = I (1+ au)dx + J av ax ax au dy+ ay dx + k aawxdx aw ay dy ax v+dv= v+- av ax A C I =I I J dx (1+ ay aV)dY+k XI' av jer je prirast funkcije v zbog prirasta koordinate x. Ako izvrsimo granicni prijelaz.L. -. tako da paralelopiped koncentrirarno u tocku A./ / / _ dx Ou Ox dx iii O~---d""'x--- e xx 0.(:~. dobiva se: Slika 5.mOlre d 1 za d· rze samo lineami clanovi (prva dva clana) (teorija rnalih defonnacija).r 2 :: E xr = I. au ax' u tocki Au srnjeru osiy i z.a Na sl. w postoji -I' Ou oy c dv '1 Za tocku B je dy = dz = 0. Yl• E zz =-. . w zbog prirasta koordinate x. ondaje pornak toeke B (duzina AB = dx paralelnaje s osi x) u srnjeru osi x: Slicne izraze dobivarno za relativnu duzinsku defonnaciju pa irnamo: e xx =--' au ax' av e .:::(=1+=:: )::::.+~( )~2 au (1+ au) ay ax ~. du = au dx. +~( ax iJy aw. Komponenle deformacija 69 pa u izrazu za totalni diferencijal funkcije u.. paje kosinus kuta izmedu tih dviju duzina izrazen pomocu skalamog produkta cos ( -2 . onda je pornak tocke B u srnjeru osi z: = w+dw= w+jer je prirast funkcije aw ax dx dx. Analiza deformacija 5. ~X_ = 1 + +G. . dw = aw ax = --. . prikazani . i Ako se izraz pod korijenorn razvije u b'lOo.. r +(:. = 2 e xv ax Ako je w pornak tocke A u srnjeru osi z.._ .

j.az _ av ) _! (au _ ax 2 az 1 av _ 0 2"(az _! tw _ av) 0 2 ay az ay aw ) ax aw) ay (5. ax (5. a:-. U slucaju malih deformacija.l4b) Wy = 2" aw) az . y.rv = ay all + ill' .2. z u slucaju kad su duzinske def?nnacije exx = e. = (5. Ako iz tocke B opisemo kruzni luk polumjera dx = dy. ilx au au ax ay av av ilx ay aw aw ax ay au az av az aw az av Slicne izraze dobivamo za posmicne deformacije i u druge dvije koordinatne ravnine paimamo: 2e _! (au au ill' =-+" ay ax " 2< + 2"(ax . = i kutna iii posmicna deformacija dijagonale AE oko tocke A. i.z. a ostalih sest clanova kutovi su zaokreta u pojedinim koordinatnim ravninama. kutje zaokreta dijagonale AE zbog pomaka ay dy: (J) e ij I (au.ay I au) 2 2e =-+=-+-. Tenzor deformacija = av) (5. je kocka (dx = dy = dz). Katkad se jos nazi va tenzorom relativnih pomaka. y s posmicnom deformaclJom pobo~~~ koc .12) relativne su duzinske deformacije.y. prikazanaje projekcija kocke u ravnini x.y.13) (5. au =--'+2 aj j) ai' (i. 2" ay . te prema definiciji (5. (i= x. y. onda rnozemo pisati da je duzinska defonnacija: e.z) (5.70 S.~. a u brojniku se mogu zane mariti nelinearni clanovi pa se dobije: 2e .). 2 ay (5. 5. u nazivniku se premajedinici mogu zanemariti svi ostaIi ~Ianovi.e. koju nazivamo matricom tenzora deformacija iii krace tenzorom deformacija. Ocito ~e kut rotacije dijagonale kocke oko osi zjednak kutu rotacije projekcije te k Ako komponente pomaka u smjeru koordinatnih osi i. av az aw ay au az I aw au) 2"(ax . onda za mali pomak au ay dy au.. oznacimo u..6) kutna je deforrnacija iii relativna posmicna defonnacija u ravnini x. Analiza derormacija S.= ezz = O. Komponcnte deformacijll 71 I au av) 1 au aw) au 2"(ay +ax -(-+. i Uj.9) 2e aw ax Element na sl.3.:y. .az I (au I (aw Slicne izraze dobivamo za kutove rotacije dijagonale kocke oko osi xi y. z ovi: «i. Odredimo kutove rotacije dijagonale ~ocke oko osi x. . 5 4.10) mozerno uzeti da tocka E' lezi na tom kruznom luku.Z). gdje je i.y. .ax au) ay . Wz I = 2" (av ax . au] [ al rnoze se rastaviti na simetricni i antimetricni tenzor. Dijagonalni clanovi u matrici (5.j = x. I au =---.ax 2 az ax I ill' aw) av I av iJu -(-+-) 2"(az + ay + ay 2 ax ay ilw I aw au I aw av) az 2"(ax + az ) 2"(ay +az 0 2 eXyje promjena pravoga kuta izmedu duzina AB i AC..12) H::.14a) [a~ ]= au ax av ax aw ax au ay av ay aw ay au az av az aw az Tako dobivamo daje kut rotacije dijagonale kocke oko osi z: £0.J = = X.11) a zbog pomaka - av ax dx Vidimo da je sest komponenata deformacija izrazeno s devet parcijalnih prvih derivacija komponenata pomaka koje mozemo prikazati u obliku matrice: 0/' = _! z 2 av. Na sl. Buduci da je obodni kut jednak polo___ ilu vici sredisnjega kuta. Kutovi su rotacije dijagonale elementame kocke oko osi x.e j. y.

a drugaje matrica antimetricna i definira rotaciju krutoga tijela (bez deformacije). Prema izrazu (5. 5.15) prva je matrica simetricna i definira eistu deformaciju (bez rotacije).7) simetricni tenzor ciste deformacije ovom obliku: Y t-dY c --gdje je Eij [Eij 1= [. En Ex..i . ou -=e ax -=Exl' . 0k ornm smjerova. -=E OZ ou U tocki 0 napregnutoga tijela zadanje radijus-vektor diferencijalne velicine ~ dr=dx .r ov OX ' +Wz. -Wz.u' -=Gxy ou oy . U skladu s oznakama (5. ow oy odreden beskonacno malom duzinorn OA (sl.+dz k i (5.5)..9) i komponenata (5. od osi y prema osi z i od osi z prema osi X.18) yv .y. -=e +w OZ "'" . ij dy 5. Nakon deformiranja tijela tocka A je dosla u polozaj A I odreden radijus-vektorom = f.rnoguce je odrediti duzinsku defonnaciju u bilo kojem zadanom smjeru.14) izraz izmedu dvaju bilo kojih zadanih medusobno y itih .. tj.Z. kao i kutnu '1 defonnaciju rotacije (5. rotacija u smjeru suprotnom gibanju kazaljke na satu.5.14b) pozitivnom kutu rotacije dijagonale odgovara rotacija od osi X prema osi y. OVdx A dx-dy Deformacija u zadanome smjeru Ako su u tocki 0 napregnutoga tijela zadane komponente asimetricnog tenzora de- B Ox X formacija Slika 5.72 s.8) i (5.+dy j. =dr +dP.17) = Ej" odnosno Yij = Yji za i~j.4.3.1:\' 'oj = "2 EJ'Z E" I "2Y" E). a.· + w. ow d. Pornocu komponenata deformacija (5.3. Deformacija u zadanome smjeru 73 mozemo pisati i u U izrazima (5. Tenzor deformacija rastavljenje na simetricni tenzor ciste deformacije i antimetricni tenzor rotacije krutoga tijela. oV -=E ay oV .1'2 -W (5.15) komponente asirnetricnog tenzora deformacije su z Slika 5.=Ez:. z .wy. Relativni pomak toeke A prema tocki 0 odredenje vektorom .13) mozemo prikazati u ovom obliku: au ou au av ov ov ox oy OZ ow ow ow OX OX oy OZ (5. I "2 Y sr I I Y"x E :1' E" "2Y'" = x. a. I "2Y" I "2Y" Ez (5. Analiza deformacija 5.l' £.. .15) T oy OZ x Na desnoj strani izraza (5. .16) aw ax = f" . E".

t) ei=~' (i=x. Projekcija vektora deformacije e u smjeru vektora 'i er.r) 1. aj cosU.r) cos(z.r) cos(y. Analiza derormaelja 5.r)+EJ:.21 ) jus-vektora dr. komponente rotacije predstavljaju rotaciju krutog tijela te nemaju utjecaja na stanje defonnacija i stoga se mogu izostaviti iz daljnjih razmatranja.t)++_ Ako izraz (5. du.26) odnosno (5. Derormacija u zadanume smjcru 75 i +dv J +dw k. = e.z).t)+cos(z.t)]+ +eyZ [cos (y..19) Na osnovi jednadzbi (5.r) cos(y.Z au.k) cos (i. az ax az Vektor je defonnacije e=2: i == X.Z e.r).t)+cos(y. na osnovi izraza (5. (5.r) cos(i.26) +E" [cos (z. cos(x.t)]+ cos(z. Na osnovi izraza (5.t)+cos(x.r) cos(y. = 2: "au LJ j =X\~'.j "" X.t)+cos(z.r + Buduci da su tocke a i pravci dr i I odabrani proizvoljno.r)+e:: cos2(z.r) cos(i.t)+e. (5.r) + ax + az cos(z.26) i (5.t)+cos(y.cos(x.r) cos(x.cos 2 (x.r) cos(x. (1.r) cos(x.t)+ ax ay (5. aj (5. = iIi u razvijenom obliku 2: i=x. = t.aw cos 2 (z. cos(i.z aUi aj cosU.t)+e". cos(z.y. (5..=f" cos2(x.r)+ (5.31) mozemo napisati opci izraz za defonnaciju u zadanome smjeru k i I: el/ av aw) (aw au) + ( az + ay cos(Y.r) cos(z.16) dobiva se Projekcija vektora defonnacije e Ert=Ezz u smjeru radijus-vektoradr cos(x. .t)+ e .27) = i. (5.r)+ (au -+- dr i I.= 2: 1= x. J.r) cos (x. (5.r) cos(z.24) av aw au cos(z.t)+eyy cos(y. (5.r) cos(y.29) odnosno (5.I'.r) + ez cos (z. Totalni je diferencijal funkcije u: e. dobivamo za komponentu vektora defonnacije: au ay av dW cos(x.r) cos(z.22) odnosno cos(y.r) cos(y.t).t)+ cos (y.30) e./).31) daje posmicnu defonnaciju cos 2 (y .cos(y.28) i (5.r) .r) cos(x.r) + ev cos (y.r)+<IX ay dv az ay av) cos(x r) (y) ax .r) cos (y.3.=.r)+e:x duzinsku cos(z.% it '1 cosU.y.74 dP=du Po definiciji vektor je deformacije S.31 ) E".r) iIi u razvijenom obliku: lzraz (5.25) Kako smo vecprije vidjeli.t)].dr= 'J ""X.28) .t)+cos(x.r)= au.Z < cos(i.29) odnosno (5. cos2(y. aj cosU.dP e= dr' a njegove komponente u smjeru koordinatnih osi (5. t-i == x.I'. i.y.32) . = ex cos (x.I'. (i=x.r) (5.r). izmedu pravca (5.v cos(x.Z e.z). u smjeru radi- lzraz (5.z).8) i (5.23) uvrstimo u izraz (5.r) cos(z. odnosno +Exv [cos (x.r) cos(z.I'.r) cos(y.t)+ ax ay az rt (i= x.r)].r) cos (x.z au av aw e =.29) au au au du= .20) +2[e. =-.LJ J " aUi dj a.22).r) cos(x.r) cos(z.I'.r) cos(x. au e .y.r)+.r)+eyZ cos(y.y.t)+cos(z.9) dobivamo E".t)+ez cos(z.t)= 2: iJ=x.dx+dy+dz ax ay az iii opcenito funkcije u.Z 2: au -' cosU.cos.28) daje relativnu e =Z defonnaciju du e =r dr' iii opcenito dv e-Y_dr' duo dw dr (5.23) +. k).t) (5.

poznato devet komponenata asimetricnog tenzora .37) = X~I·.16) dobivamo: EAI 5. koji predstavlja glavnu deformaciju Iz uvjeta kolineamosti Ell" (m = 1. = e dr = Em cos (i. dp dr smjeru. u analizi defonnacija mozemo u svakoj tocki napregnutoga tijela odrediti tri medusobno okomita pravca koja i poslije defonnacija ostaju medusobno okomiti.r)= aj Em cos (i.I)· (5.z.y.r~v. (5. cos (X . Glavne defonnacije oznacujemo s E I .). Pretpostavimo da se radijus-vektor dr podudara ~jedni~n od glavnih. Analiza deformacija 5. Analogno tome.4.r)+f" dx / / x E". cos (y. a E3 najmanja od svi~ duzinskih defonnacija .u promatranoj tocki. Vidi se daje stanje defonnacija u tocki napregnutoga tijela potpuno odredeno. a po svojoj strukturi potpuno su analogni izrazu (4.r) = 0 (5. da p'ri defonniranju ne mijenja svoj smjer~.2. za promatrani smjer vrijedi: Slika 5. 'J Stanje defonnacija prikazuje se kao i stanje naprezanja tenzorom drugoga reda pa zakljucci do kojih smo dosli u analizi naprezanja vrijede u cijelosti i u analizi defonnacija (Cauchyjeva ploha defonnacija. odnosno sest komponenata simetricnoga tenzora Eij. e (i= x.a mozemo ~drediti postupkom slicnim postupku odredivanja smjerova i velicine glavnih naprezanja.Z Nazivamo ih smjerovima glavnih deformacija iii glavnim osima.:-. (i= x.z dy Kao sto je vee receno.r) = 0 cos (z. cosU. -=-= dr dp e.33) predstavljaju jednadzbu transformacija komponenata deformacija pri rotaciji koordinatnoga sustava i odgovaraju transfonnaciji komponenata tenzora drugoga reda.J/ I / / / Osim toga.24) dobiva se au. Smjernvl i veliNnc glavnih dcformacija 77 = 2: Eij cos(i. j= .~eka srednja vrijednost. ________ .16) dobiva: (E xx Em) cos (x.r) + (E u - Em) cos (z. Deformacija E2je.r) + E IT cos(z.r) + E).r) = I.tako daje e I > e 2 > e 3' Jednadzbe (5. tj. a nonnalna naprezanja imaju ekstremne vrijednosti. y di e.e 2' e J .. Smjerovi i velicine glavnih deformacija paje U analizi naprezanja pokazano je da u svakoj tocki napregnutoga tijela postoje tri rnedusobno okomite ravnine na kojima su posmicna naprezanja jednaka nuli.6) kao t vektor deformacije e=- Izrazi (5. Mohrova kruznica deformacija itd. .6.36) i (5. .' . 5.r).37) sadrze cetiri nepoznanice: glavnu defonnaciju em i tri pri- padna kosinusa smjera cos (i.r).36)jedino je rjesenje moguce ako Je detennmanta sustava jednaka nuli: .smjerova (tj.76 au vezi s izrazorn (5.z) 5. u daljnjim razmatranji~a izraza (5.z) (5:35) A. L i cos' (i. U tom slucaju radijus-vektor dr t vektor pomaka dp Ide na jed nom pravcu (sl.34) i (5. -Em)COS(Y. ali ona u matematskom srmslu takoder predstavlja ekstremnu vrijednost. i = x.35) mogu se izostaviti komponente rotacije. Smjerove i velicine glavnih deformacij. kutne defonnacije izmedu njih jednake su nuli.y.z) (5.r) = O. cos(x.r).22) za transfonnaciju komponenata naprezanja.3) u promatranome vektora dobivamo di du. (i= x. Lameov elipsoid defonnacija.36) Ex.4.k) cosU.r) + (E".y. ako je au. Pripadajuce duzinske defonnacije u tim smjerovima primaju ekstremne vrijednosti i nazivamo ih glavnim deformacijama. Za sustav jednadzbi (5.32) i (5. pa se pomocu izraza (5.y.34) Usporedbom izraza (5.r) +E xy cos (y.33) Duzinska defonnacija E" je najveca.

39) ima uvijek tri rea Ina korijena Ej. 2 Iz toga se dobiva: (5. =E 1 +E +E 2 J =E xr +E yy + E zz =G 1.l:)' tv. E2 i E3. neovisne 0 rotaciji koordinatnoga sustava i nazivaju se prva.7).38) E" <S u )( .ly En fyz . dx2. Prva invarijanta deformacija izrazava da je zbroj normalnih deformacija u bilo koja tri medusobno okomita smjera stalna velicina.dx.P~I a dx2 dxj. Ezz .40) «. . E" Kao sto je vee receno.deformacij. E" Em =0..(E xr dV. . Ex. (5. jednadzba oblika (5.39) gdje je 1 1 1 1 1 (5.4. dx 2 dx 3 dx.u. koja se naziva volumenska okolici dane tocke: deformacija u H' ~J 0 + 0 E. = e_r.v Exz Exv Eyl' eyz 'ul-[V' cyz - E xy E~~.Em fyz Exz «.~ - £YI' E:\. ona predstavlja volumensku deformaciju u okolici promatrane tocke napregnutoga tijela.87) prikazati kao zbroj dvaju tenzora. Kod homogenog i izotropnog materijala smjerovi glavnih deformacija podudaraju se sa smjerovima glavnih naprezanja.42) 0 0 gdjeje E = .12 Relativna promjena volumena elementa.41 ) f. (5. dx3 u smjeru glavnih deformacija (sl.41) ~azuje da posmicne komponente deformacija ne~aJu utjecaja na promjenu volumena volumenska deformacija ne ovisi 0 izboru koordinatnoga sustava. Koeficijenti Gj.. Daljnji postupak odredivanja glavnih deformacija analogan je odredivanju glavnih naprezanja u analizi naprezanja. .d~X~1 -7 s.: Ezx .dV E. EJ'Z Exz E. dr . Volumen paralelopipe- Stanje deformacija u tocki odredeno je tenzorom deformacija koji se rnoze slicno izrazu (4.43) .ex_( E.. E". prva invarijanta deformacija G( predstavlja volu. (1+ E 1) (1+ E 2)(1+ E = dV J) dx I dx 2 dx 3 . ~(~I+~£~1~. G) C.) yy (5. . Smjerovi i velifine glavnih deformacija 79 eu-em Ex". Prva invarijanta deformacija ima odredeno fizikalno znacenje. Analiza deformaclja 5./ o}-------- == EXY fV)' +2c . G2 i G3 invarijantne su velicine. E zz £ . druga i treca invarijanta deformacija. do- iii E... ." - Ezz E~y • 3~ dx. Volumen paralelopipeda prije deformacije: dV=dx( Slika 5. 5. dr . I '3 + E _ + E. / . (5..78 5. srednja deformacija. E" E ~ E.lzraz (5.men~ku .r f~. Nakon deformacije element ce biti pravokutni paralelopiped. Kad izvrsimo mnozenje bivamo: i zanemarimo beskonacno male velicine visega reda. .HI e.7. Uzmimo da je u okolici promatrane tocke e1ementami paralelopiped s bridovima dx . da nakon deformacije: [.." EXY e..

Komponente su pomaka: u = u(x.v + Exx - f ~')' 2 " cos2rp + e xv E xy sin2rp Ell = Exx-fJy 2 eJ~' .4 I)..49) s izrazima (4. Ravninsko stanje defonnacija Usporedimo Ii izraze (5.46) e.45) E rr =E . sto znaci da ce I SVI ostah izrazi biti slicni.2 -.28) i (5.2 (E xr - Vidimo daje stanje defonnacije u tocki pri ravninskome stanju deformacija odredeno s tri podatka: s tri komponente tenzora defonnacija Exx. "" 2 E xx + (E y.52) fyy o (5.8). paralelopiped .. Ravninsko stanjc dcformacija 81 o o (5. sin2rp sin2rp (5.80 Sferni tenzor deformacija 5. cos' rp + Ex.djet ~e~? d~ ~edu njima postoji potpuna formalna analogija.53) .' E'T sin ' rp + cos" rp- Ex.49) karakterizira promjenu oblika elementa bez promjene njegova volumena jer je volumenska defonnacija: E. Analiza dcformacija 5. = + f" cos2rp (5.y).. 5. kugla .47) Tenzor deformacija prima oblik EXY =-~f .31) rnozemo odrediti defonnacije u zadanome srnjeru (sl.5.30) vi. e rt = •2 2 sin rp + e xv cos rp. Glavne deformacije su dane izrazom 1 E I .r.. Devijator deformacija EXXE [ xy CX"Z f..44) vivalentna podatka. Tako daje: Err Ako je promatrana tocka A napregnutoga tijela u toku defonnacije stalno u istoj ravnini. (5. Komponente defonnacija f".slicni paralelopiped). E. w=O. Izraz (5.) =e .. kazemo da je tijelo u ravninskome stanju defonnacija. y.42) ima odredeno fizikalno znacenje u pojavi defonnacija jer se realni materijali ponasaju razlicito u slucaju same promjene volumena iIi same promjene oblika. onda pomocu izraza (5..50) za Err av dobivamo smjer glavnih defonnacija: tg2rpo E zz = ell = E zo' = O. (5.. +f. 5. x- 2 E xv cYV (5.e 2 J.50) v= v(x..y).~ x (5. Element ostaje slican sebi (kocka ostaje kocka..28~ i (~. E. karakterizira promjenu volumena elementa bez promjene njegova oblika. exv. e xv iii neka druga tri njima ek- + e" ) ''1 +-1 ~ -2 E «. = (E xx E s) ell = c_\X sin ' rp+ e .v 2 +f. Ako su nam zadane komponente defonnacija Ew ~xv' Exv.t 2 sin 2rp cos2rp - sin2rp (5. xy EyV E. «.51 ) ax' au E YV =ay' Iz izraza (5. = = «.y - f.5. Ravninu u kojoj se nalazi tocka A u toku deformacije uzimamo za koordinatnu ravninu x.48) Smjerove glavnih deformacija rnozemo odrediti i pomocu izraza analognom izrazu (4.. -e »' ) 2 +4E 2 xy (5.u· E". jer su kutne defonnacije jednake nuli. ) + (E zz - E.r + fyY + e zz - 3 E" = O.kugla.

12.19). mogu odrediti ako s~ poznate duzinske deformacije Err U tn zadana smjera. ako je Exv > 0.9) nece biti neprekinuto.6.26" -. Ako komponente defonnacija ne budu ispunjavale uvjete neprekinutosti.9). Analiza deformaclja 5. u zadanim smjerovima t Za zadane defonnacije E xx. Zamislimo da.10.12b). onda polje pomaka odredeno iz jednadzbi (5. 6. 5. E xv odredivanje glavnih defonnacija i njihovih smjerova pomocu Mohrove kruznice (spolom i bez pola) prikazano je na sl. Da bi deformirani paralelopipedi mogli biti sastavni dijelovi neprekinutoga tijela (sl. !lest komponenata defonnacija mora ispunjavati neke uvjete koji se nazivaju uvjeti neprekinutosti iii kompatibilnosti defermacija. Uvjetl nepreklnulosli 83 Mohrova kruznica defonnacija konstruira se na isti nacin kao i Mohrova kruznica naprezanja. Na taj se nacin dobiju tri linearne jednadzbe s trima nepoznanicama E.8) i (5. Ako su zadane komponente defonnacija.8) i (5. Za zadane komponente defonnacije E. EyV i E .w • a) c) Slika 5. a ako je Eyx > 0. 4. Na os apscise nanose se duzinske defonnacije.8) i (5. Opcenito se moze postaviti sest takvih uvjeta. v ( Slika 5. 5. 5. a zatim se svaki od tih paralelopipeda defonnirao. komponente su defonnacija jednoznacno odredene deriviranjem prema izrazima (5. nanosi se iznad osi apscise. Iz izraza (5. T '-. 5.12a).smo promatrano tijelo razrezali na elementarne paralelopipede (sl.11. r .u' E VI' . 5. 5. t pomocu F.9). nuzno je da defonnacije ispunjavaju uvjete neprekinutosti.u . 5.4~) slijedi da se ~ompone~te defonnacija fu . Da bi taj sustay jednadzbi imao jednoznacno rjesenje. 6. { 26. nanosi se ispod osi apscise. U vezi s posebnim dogovorom za predznak posrnicnih naprezanja za Mohrovu kruznicu naprezanja (sl. . x Slika 5.11.82 5. a na os ordinatu posmicne deformacije. odredivanje defonnacija Mohrove kruznice prikazano je na sl.9. Ako slozimo defonnirane paralelopipede. odredivanje poIja pomaka svodi se na integriranje sustava linearnih parcijalnih diferencijalnih jednadzbi (5. E IT ' f". u opcem slucaju izmedu njih mogu ostati supljme (sl. E fY ' E xv odredivanje defonnacija u zadanim smjerovima pomocu Mohrove kruznice (s pol om i bez pola) prikazano je na sl. pri konstruiranju Mohrove kruznice defonnacija. Za zadane glavne defonnacije E" E2.~ 7 Ako je zadano neprekinuto polje pomaka. Opcenito. predznaci su defonnacije u skladu s predznacima naprezanja.10.j -.9. \ Uvjeti neprekinutosti a 6" 6 6" 6" 6. Slika 5.12c).6.

54) cine prvu grupu jednadzbi kompatibilnosti deformacija i prikladne su za rjesavanie tzv. Analiza deformacija 5.8) i (5.(ae.54) i (5. --+--' ax' az' s'«. S. a'e --.." da bi bile kompahbllne.54) i (5. Dvokratnim deriviranjem po y prve jednadzbe i po x druge jednadzbe dobiva se: . -.u_+~=2 --'-' axay -'_' +--=2 --.i.9).e.55) nazivaju se uvjeti neprekinutosti iii kompatibilnosti deformacija. ax ay pa dobivamo: Istim postupkom mozemo dobiti jos dvije analogne jednadzbe. te dvije jednadzoe zbrojimo. potrebno je iz jednadzb! (5.84 Ak<. v? ax az '. ravninskih problema. onda komponente deformacija e ij dobivamo deriviranjem u. -~ L J c) Deriviranjem ove jednadibe po x i uzirnajuci u obzir da je 10 .u=-8'1O-4.. w. Posrnicne komponente deriviramo po trecem indeksu.? odredili uvje!e ~oje moraju ispunjavati komponente deformaciia E.6. ew=4'l0-4. 2ax 2 ae zx ay 2 a'u ayaz a'v ax az a'w axay a'v +-axaz a'w +-axay a'u +-ayaz + ~ + a) <. I rAI . Da bis~. y a'e". .8).9) iskljuciti funkcije w. --'_' =2 a'e azax u smjerovima x.55). v. Uvjeli neprekinutosti 85 onda njegove deformacije jednoznacno odreduiu po" .. Jednadzbe (5.LT = ax' au db' 0 ivamo: . I . Istim postupkom mozemo dobiti jos dvije analogne jednadibe.> tij~lo o~taje neprekinuto.55) Zbrojimo Ii ove dvije jednadzbe. IJ P~omatra~o izraz (5. Ako su zadane neprekinute funkcije u.'"I'V a '10 az' a'e" ay' a'e ayaz Sest jednadzbi (5. U tocki A napregnutog elementa izmjerene su duzinske defonnacije yin. (ae . Ocito da tako dobivene funkcije fij zadovoljavaju uvjete kompatibilnosti (5.I' _ ae + ae" ) = a' 10 xx ax ay ayaz I" a ---+-.. w. u. (5. v. a (ae. + a'e~. ae« ayax ay iJf".!zraz (~. ay ax a'e ay' (au + av)= ax ay ay ax a'e ax' 2 a'f". ae ax ~-~+ F ae zx) a'e ay = aya:' pa imamo: Slika 5. ) _ iJz iJ'fyy --- iJziJx (5. Jednadzbe (5.jer povezuju duzinske i posrnicne deformacije u jednoj ravnini. 10""=6'10-4. . a jednu odbijemo. nakon cega dobivamo: ! ! '1 b) ae xy az «. dobivamo: = £_ a'e.55) cine drugu grupu jednadzbi kompatibilnosti deformacija i prikladne su za rjesavanje prostomih problema jer povezuju duzinske i posrnicne defonnacije u tri ravnine..13. Treba odrediti promjenu pravoga kuta izmedu osi xi y te velicinu i smjerove glavnih deformacija. make svih njegovih tocaka. ~a~je pro~atramo. L: ' : : . <.1.54) Primjer 5.t T .

Tooke Nx.7 '1O~4 12'10-4 . enn• Kroz tocke A. Srediste kruznice S odredeno je sjecistem simetrala duzina N xP i PD.635. B..41): 12. =101 +101 =-8'10-4 +4'10-4 = 12'10-4 -16'10-4 =-4'10-4• x Smjerove glavnih deforrnacija mozemo odrediti pomocu izraza (5. dobivamo: 5.49). Ordinata tocke Nx. 10 I' Deforrnacija elementa orijentiranog u smjeru osi x. Uvjeti ncprekinutosli i odatle 6'10-4 +8'10-4 cos1300-4'1O-4 sin 60° sin2 30° S.588.13b. Zadatak mozemo rijesiti i graficki pomocu Mohrove kruznice deforrnacija (sl. P i D leze na trazenoj kruZnici. 5.10-4 +4'10-4 2 I ±-~(-8'1O-4-4'1O-4)1+4(127'1O-4)1 2 ' \ \ \ S.Odaberemo proizvoljnu tocku D na vertikali kroz tocku C.. odreduje nam posml~~u deformaciju eJ:)" (rxy:=xxi 10 xY).6.2 = -8.". na verti- . a elementa orijentiranog u smjeru glavnih deforrnacija prikazana je na slici 5. .l3c.52) iii izraza analogna izrazu (4.0.8deformacija 5. a apscise tocaka NI i N2 glavne deformacije 101 £2' SpoJnIca toeaka P.14.53): 10 1.1 . 8n' . Najprije crtamo pomocni koordinatni sustav exx'. Kroz srediste kruznice S povu~emo stalnu os apscise i d~bivamo koord~~atnI susta~ 10 10 s ishodistem O. Kroz tocku P povucemo horizontalni pravac usporedan s osi apscise i tako dobivamo tocku N. .7 .10-4 -16'10-4 .n• Sjeciste pravca Ii i vertikale kroz tocku B daje nam pol P Mohrove kruznice. kali kroz tocku A.. 87 86 Prema izrazu (5. NI odreduje i pravac glavne deformacije xv . y prikazana je na slici 5. Slib 5. Kontrola: \ \ \ \ \ \ exx + e. C povucemo vertikale usporedne s osi ordinate. Velicinu glavnih deforrnacija odredit cemo pomocu izraza (5. Na os apscise nanosimo izmjerene deforrnacije ell' low.14). Anali7.4 '10-4 Kontrola: A 0' Saa B C 6••1 1. exy s ishodistem 0'. Kroz tocku D povucemo pravac Ii pod kutem l{J koji je usporedan s pravcem izmjerene deforrnacije e. .4'10-4 12.

. Raskid epruvete nastupa po najmanjern presjeku AL• J:f po- . . Deforrnacije rastu a da se.3a). Trajno produljenje uzorka nakon raskida AIL naziva se apsolutno produljenje pri raskidu.1. Dijagram rastezanja moze se dobiti automatski u toku ispitivanja pomocu pisaca na stroju za ispitivanje. U analizi deforrnacija promatrali smo sarno geometrijske odnose te dobili geometrijske jednadzbe koje vrijede za bilo kakvu neprekinutu sredinu. nastaje teeenje (popu§tanje) materijala. Do tocke M uzorak se defonnira j ednoliko po ~ItavOJduzini. Medutim.. Od tocke 0 do P dijagramje pravac.3b). potpuno iscezavaju na.1. Pri statickom opterecenju osnovni oblik ispitivanja uzoraka jest na rastezanje. vee sarno eksperimentalno ispitivanjem uzoraka izradenih od odredenog materijala.1. produljenje uzorka raste uz smanJe?Je sile sve do tocke L u kojoj nastupa raskid uzorka. Uz pretpostavku da se radi 0 neprekinutom. U tocki T karakter defonnacija naglo se mijenja. Slika 6. Pokusom utvrdujemo vezu izmedu naprezanja i defonnacija u obliku dijagrama pri odredenim uvjetima.. 6.do. a nastale . sto dovodi do nagla s~enJa precnog presjeka i pojave grla na uzorku (sl. Izvode se pokusi na rastezanje. temperatura. dolazi do ojacanja materijala.1) rastezu se uzduznom silom F u stroju za ispitivanje (kidalici). ..ster~~en~a uz. u uzorku se. 6.2. na osnovi dobivenih eksperimentalnih podataka definiraju se veze izmedu naprezanja i defonnacija ne sarno za promatrani vee i za opci slucaj naprezanja i defonnacija. Kad opterecenje dostigne tocku daljnja de~orn. .~ve duzine daje jednako produljenje. vrijeme). pritisak. . Ako prijedemo tocku E. posmik. 6. opte~ recenje ne povecava.orka. . Na tom dijagramu uocavamo nekoliko karakteristi~nih tocaka. sto znaci da su naprezanja i deforrnacije vezani odredenom funkcionalnom vezom koja ima fizikalni karakter.1) Funkcionalnu vezu (6. Karakteristican oblik dijagrama rastezanja za gradevinski celik prikazanje na sl. Eksperimentalni podaci 0 vezi izmedu naprezanja i defonnacija F I I dl U analizi naprezanja promatrali smo ravnotezu elementa tijela te dobili staticke jednadZbe koje vrijede za tijelo bilo kakvih svojstava. Pri tom ispitivanju dobije se najvise podataka 0 mehanicktm svojstvima materijala. VEZE IZMEDU NAPREZANJA I DEFORMACIJA 6. Opcenito je: ill (6. Slika 6. torziju i savijanje. Oblik dijagrama rastezanja ovisi 0 svojstvima ispitivanog materijala. homogenom i izotropnom materijalu. svak~ J~dmlca nj eg. Defonnaciji uzorka prethodi povecanje sile sve do tocke M pri kojoj sila prima maksimalnu vrijednost F max' . pojavljuju I trajne iii plastlcne deforrnacije koje nakon rasterecenja uzorka ne 1~~ezavaJu. Pri tom su naprezanja i deforrnacije promatrani posebno. Nakon stanja tecenja materijal ponovno dobiva sposobnost da se ?plre d~el~va~Ju opterecenja. 6... Uzorci materijala odredenih dimenzija i oblika (epruvete) (sl. Te su linije nagnute prema osi uzorka priblizno P~ kut~m ~d 45~.~on ra. Pri tom se na poliranoj povrsini uzorka pojavljuju kose linije nazvane Liidersovim Iinijama.6. velicina i oblik uzorka. Pri tom se rnjeri velicina sile F i pripadajuee produljenje Al na mjernoj duzini uzorka 10 te se prikazuju u obliku dijagrama rastezanja F-M. 6. Isti se materijal ponasa razlicito (ima razlicita mehanicka svojstva) pri razlicitim uvjetima (rezim opterecenja. tj. osim elasticnih de~onnacIJ~. Eksperimentalni podaci 0 vezl Izmec!u naprezanja i derormaclja 89 su ovisni. a sila F i produljenje A/linearno Do tocke E deforrnacije su elasticne. Relativna promjena udaljenosti izmedu tih cestica opisuje deforrnaciju tijela.2.su zbog smicanja u kristalima koji se nalaze u ravninama u kojima djeluju najveca posmicna naprezanja. tj. bez medusobne ovisnosti.1) izmedu naprezanja i defonnacija ne rnozerno odrediti teorijski. naprezanja se pojavljuju kao unutarnje sile uzajamnosti medu cesticama tijela. nastale zbog promjene razmaka izmedu tih cestica... Nakon tocke M nastaje iscrpljenost materijala.tacIJa uzorka lokalizira se na manjem dijelu epruvete (sl. Mjerenjemje ustanovljeno da se uzorak u uzduznome smjeru produlji za Al = 1-/0' a u poprecnorn smjeru suzi za Ad = d .

. Ponovnim oprerecenjem uzorka dijagram rastezanja prima oblik BA . Ako. ovi /~m3 ra. - i to vrijedi sve do raskida uzorka. dobit cemo relativnu duzinsku deformaciju: (6...1 n~ Istezava. i to je naprezanja i deformacija.g:~~a ~~t~~ k zanja uzor a OVISI0 tome je II uzorak prethodno bio opterecivan iii . 6 (6.uzorka.1 . 6.' ~agramkraordinatni sustav a _ E.1 (sl 62) t . Naprezanje ap koje odgovara tocki P naziva se granica najvece naprezanje do kojega vrijedi lineama ovisnost izmedu a =f(e) irnat ce isti oblik . Veze izmedu naprezanja i derormadja 6. Ime~~Ja . Ukupno je produljenje: .2).no strcno. Naprezanje aM koje odgovara tocki M vlacnaje iii rastezna cvrstoca materijala i to je naprezanje koje odgovara najvecem opterecenju koje epruveta moze izdrzati.J I Naprezanje aE koje odgovara tocki E nazi va se granica elasticnosti.4. nakon rasterecenja uzorak se u potpunosti vraca u prvobitni oblik. " ransrormira se u 0i~el. lz dii ruje.: .limo ~isillu pocetnom rax PodkI I nomina noFnaprezanje povrsinom poprecnoga presjeka uzorka Ao ' dobit cemo cuns 0 F a=Ao koje se razlikuje od stvamog naprezanja Slika 6. 6. Podijelimo Ii produIjenje fl. A~o ~ismo uzeli uzorak s drugim poprecnim res' ek~m iIi dru:e ?:ne.4) a =- • F A' --. dar .doblven na kidalici u koordinatnome sustavu F -fl.1 s pocetnorn duljinom 10. Da bismo dobili dijagram koji ~ar.3.u t?kU isp~tivanja rasteretimo uzorak pri opterecenju koje odgovara tocki A lini ja r~sterecenJa AB bit ce usporedna s pravcem OP.1. __ . (6. Na sl. . Naprezanje koje odgovara tocki L' nazi va se cvrstoca pri raskidu.lr+ fl.4. dijagrarn naprezanja kao i dijagram rastezanja (sl.90 6.3) Naprezanje arkoje odgovara tocki Tnaziva se granicom teeenja iii popustanja. A I I I I gdje je A povrsina poprecnoga presjeka uzorka koja odgovara sili F.1.1 ~r ~ . Produljenje fl. C1 t.. a crtkanom diproporcionalnosti.~tezanJa (sl. Pri rasterecenju produljenje fl. ?oblh blsm~ drugi dijagram. Eksperimentalni podad 0 vezi izmedu naprezanja i derormacija 91 (6.1 = fl. aL prijelomno je naprezanje pri kojem dolazi do raskida uzorka. 6. p'IPu.voJstva materijala neovisno 0 apsolutnim dimenzijama uzorka dii ste~nJa .2) 0. punorn crtom prikazanje dijagram norninalnih jagrarn stvamih naprezanja. i to je naprezanje pri kojemu deformacije rastu bez porasta opterecenja. naprezanja. lz ovoga slijedi da oblikldij. Do tocke M povrsina A i Ao neznatno se razlikuju pa su naprezanja a i a' gotovo jednaka. vee.5) I 10 I I I Buduci su Ao i 10konstantne velicine. tj." r ajnn Je I I P 3fl.kterizira me a~1 s. kri li AM~ kao da pre!h~og ~te~ecenja nije ni bilo. a) F b) Slika 6. i to je najvece naprezanje do kojega se materijal ponasa elasticno.2) vidi se da on karakterizira odredeni materijal ali u visnos I . se sarno umanjuje za elasticni dio fl.

Relativno suzenje (kontrakcija) presjeka A -A 0 L pri raskidu dano je izrazom (6. 93 Na dijagramu a . ~bi~~o ~ uzimaju vrijednosti za mehanicka svojstva materijala iz podataka ~OJI su doblV~Dlpn ISP.5. Dijagram stvamih i nominalnih naprezanja prakticki se podudaraju. a) b) o F F Slika 6. 6.7. a kod pritiska granica gnjecenja.s. Relativno produljenje pri raskidu uzorka karakterizira plasticnost materijala. Poslije granice tecenja naprezanje stalno raste s deformacijom.). T'. Raskid uzorka nastaje bez pojave grla na uzorku. 1 uz~rak p~l.3b) i obicno se izrazava u postocima.6) f. materijale dijelimo na duktilne (rastegljive. a u poprecnorne siri.6. 6. taj je utjecaj sraz~jemo mali. Na dijagramu naprezanja razlikujemo dva podrucja: elastic no do granice elasticnosti i elastoplastleno iza granice elasticnosti. Za prve se obicno uzima da relativno produljenje iznosi 0 > 5%. E' . iilave) i krhke. lijevano zeljezo itd. Vidimo da na dijagramu nije izrazena gran ica tecenja tako da samo tocka M karakterizira krhki materijal i predstavlja vlacnu cvrstocu materijala.materij~la. a fr je trajna iii plastiCna defonnacija koja trajno ostaje u tijelu. Dakle.7a prikazanje dijagram pritiska i rastezanja za meki celik.6). staklo. . Ispitivanje materijala na pritisak provodi se na uzorcima oblika kocke.7) G=IL-/o 10 i predstavlja prosjecno relativno produljenje na mjernoj duljini 10 nakon raskida stapa (sl..Itivanju na rastezanje.pri pritisku i rastezanju do granice tecenja kod duktilnih . Duktilni su rnaterijali elastoplasticni materijali koji imaju izrazito podrucje elasticnih i plasticnih defonnacija i sposobnost da prije raskida pretrpe znatne plasticne defonnacije (meki celik. Svojstvo tijela da se moze trajno deformirati naziva se plastienost. Pri opterecenju na pritisak uzorak se u uzduznorne smjeru skracuje.ma bacv~s~l oblik (sl. 6.e proces rasterecenja stapa prikazanje je deformacija s: pravcem AB. ukupna (6. Veze Izmedu naprezanja I deformaelja 6. 6. Za razlicite materijale dobiju se razliciti dijagrami naprezanja koji karakteriziraju mehanicka svojstva materijala u odredenim uvjetima. Krhki materijali imaju malu sposobnost deformiranja.8) t/J = Ao 100% i karakterizira plasticnost materijala kao i relativno poduljenje o. s povecanjem naprezanja defonnacije rastu vrlo sporo i onda naglo dolazi do raskida bez pojave znatnijih plasticnih defonnacija (kamen.1. S obzirom na slicnost dijagrarna a . a za druge d < 5%. bakar itd). Slika 6. M o 15 (sl. Na gomjoj i donjoj povrsini uzorka pojavljuju se sile trenja koje spre~av~jujednoliko sirenje uzorka.e za odredeni materijal. prikazanje dijagram naprezanja za krhki materijal. 6. Dok su defonnacije elasticne. Slika 6.) slican je dijagramu rastezanja i ima analogne kara~teristicne tocke P' . Dijagram pritiska do tocke T' (granice tecenja a. S obzirom na relativno produljenje pri raskidu. odnosno a .je elastlcna.AI.5. Na sl. Eksperimentalni podaci 0 vezi Izmedu naprezanja i deformacij.4) dano je izrazom: 100% (6.6). Umjesto granice tecenja iii granice popustanja cesto se pn raste~nju jos upotrebljava naziv granica razvlacenja iii granica velikih izduienja. Relativno produljenje pri raskidu Na sl.92 6. Uzorak dobiva bacvasti oblik i prakticki se ne moze zdrobiti. Mjerenjem velicine sile i odgovarajuceg skracenja dobije se dijagrarn pnnska P . dok u p~ drucju plasticnih deformacija utjecaj sila trenja postaje znata~. prizme iii valjka u strojevima za ispitivanje (presama) (sl. 6.

Iz 'p~je navedenih eks~rimentalnih podataka dobivenim ispitivanjem uzoraka materijala vld~.II) predstavljaju Hookeov zakon zajednoosno vnje e sarno do gramce proporcionalnosn ap..'ornosu ma~e~Jala razm~~ . 6. cak I po nekoliko puta. Apsolutna vrijednost toga odnosa naziva se Poissonov koeficijent: 6. Pokusima je pokazano da kod jednoosnog stanja naprezanja (rastezanja iIi pritiska) u podrucju u kojemu vrijedi Hookeov zakon. kenstante elBStl~nosti matcriJala 95 Kod krhkih male~ja!a ~ijagramje pritiska po obliku slican dijagramu raslezanja (sl 6.1 e (6.~ezanJa manja od granice proporcionalnosti. . Na osnovi dijagrama r .osmika po obli~u su slicni. analogno se definira Hookeov zakon pri posmiku: t a tga=-=E.10) i (~. dijagramima rastezanja i pritiska (sl. promatrajuci ponasanje eelicnih opruga pod opterecenjem. dobiva se: (6. 6.5 (sto ce takoder biti dokazano kasnije)... Pri pritisku kao i pri rastezaniu ~zorak se lomi pn sasvlI~ mall1l~deformacijama. 6. konstante elasticnosti materijala Iz dijagrama v=I.15) a . ' M Linearnu vezu izmedu naprezanja i defonnacija (6.se da su kod vecine ~adevinskih materijala defonnacije elasticne i razmjeme ?ap~e~nJlma do ?drede?e gramce.d=d-do· (6. e odnosno: e=E' iii a=Ee. tj.10) (6.2. a promjer smanjio za: 6.12) ~ll I I I Pri rastezanju poprecna je deformacija negativna (poprecni se presjek smanjuje). Hookeov zakon. U plasticnome podrucju za sve je materijale v = 0. . Takvo tijelo naziva se Hookeovim tijelom. 6. Pri ispitivanju uzoraka na rastezanje (sl.17) (6.13) ~ a) b) 1o ' r Slika 6. Ie nema karakteristienih toeaka koje su karakteristicne za elastopla tl·" terii I .2. tj. Hookeov zakon. toCk M' k . a (6. Vidjeli smo da u uzorku (sl. ~zrazi (6. .S. a 6.4) vidimo da je: Buduci da su uzduzne i poprecne defonnacije uvijek suprotna predznaka.v e. e (6.y na sl. Dijagrami p. ~ja ~eduje ~Iacnu cvrstoeu materijala. osim e.1 e=(6.8) i I"!aJ~ ka~tenst~cne tocke: ~ramcu proporcionalnosn rp.7b).model idealnoga elasticnog tijela u kojega su veze izmedu naprezanja 1 deformacija hneame.16) Kod izotropnih materijala Poissonov je koeficijent 0 ~ v ~ 0. Zbog toga se u znanosti oot./.1) do odredene gran ice postoji homogeno stanje naprezanja i deformacija paje relativna duzinska defonnacija: 6.10) prvi je formulirao Robert Hooke godine 1678. granicu elasticnosti rE granicu tecenja r T I posmicnu cvrstocu r M.2. 6. 6. a relativna poprecna defonnacija je: za izotropni materijal za sve poprecne smjerove jednaka (6.18) . za Hookeovo tijelo. izmedu relativne poprecne i relativne uzduzne deformacije postoji konstantan odnos. Ima dimenziju naprezanja i u dijagramu naprezanja predstavlja tangens kuta izmedu pocetnoga pravocrtnog dijela dijagrama i osi apscise.1 je apsolutna uzduzna defonnacija.30. Tlacna cvrstoca krhkih rnateriiala obic~o je veca od vlacne cvrstoce. Veze Izmedu naprezanja I derormaciJa 6.5 (§IO ce biti dokazano kasnije). od .8.3a) pocetna se duljina 10 povecala za 6. U nonnalnim uvjetima upotrebe u konstrukciji se 0javljuju nap. Za vecinu je gradevinskih materijala v z 0.. s "ne rna enja e.14) .94 6.e (sl. 1 . a pri pritisku je pozitivna (poprecni presjek se povecava).11 ) stanje naprezanja i iii: =G y (6.9) el' = . Koeficijent proporcionalnosti E izmedu naprezanja i deformacija nazi va se modul elasticnosti iIi Youngov modu!. uzduzna i poprecna deformacija uvijek su protivna predznaka.d apsolutna poprecna defonnacija.

96 gdjeje: Yii =2Eij·

6. Veze izmcdu naprezanja i ddormacija

6.3. Zakon superpozicije

97

(6.19)

. ~ je koefic~ent.proporci?naln~~ti koji se naziva Coulombov modul, modul posmika IIImodul kh.zanJa. Ima dirnenzije naprezanja i u dijagramu posmika predstavijen je tangens?m kuta izmedu pocetnoga pravocrtnog dijela dijagrama i osi apscise. . POlSS?nOVkoefi~~jent v, modul ~lastit~o~ti E i modul posmika G karakteriziraju elasticna .~voJstva mat~rtJala II od~edentm uvjetuna pa se nazivaju konstante elastienest] mate~IJala '.Odred~~u se ekspertmentalno. E i G imaju dimenzije naprezanja, a v je bezdimenzionalni koeficijent, Kasnije c.~ dokaz.~no ?a izmedu modula elasticnosri E, modula posmika G i Poisbiti sonova koeficijenta POStOJIovisnost: E G=-2(I+v)' . Za.elasticno tijelo dovoljno je eksperimentalnim sticnosti, a treca ce se odrediti pomocu izraza (6.20). (6.20) putem odrediti dvije konstante ela-

U tijelu (sl. 6.9) odaberimo tocku A i promatramo pomak te tocke u nekom smjeru npr. u smjeru osi x. Neka na elasticno tijelo djeluje sarno sila FI, onda je pomak tocke A u smjeru osi x: (6.21 ) Uklonimo silu FI i elasticno tijelo opteretimo silom F2. Pomakje tocke A zbog djelovanja sile F2: (6.22) Koeficijent proporcionalnosti KI i K2 ovise 0 mehanickirn svojstvima materijala i 0 geometrijskim karakteristikama sistema i bit ce opcenito razliciti ako sile FI i F2 djeluju u razlicitim tockama tijela. Razmotrimo sada zajednicko djelovanje sila FI i F2. Elasticno tijelo opteretimo prvo silom Fb a zatim silom F2. Pomak tocke A pod zajednickim djelovanjem sila F, i F2je: (6.23) Koeficijent K I bit ce isti kao II izrazu (6.21) buduci da sila FI djeluje na tijelo koje prije toga nije optereceno. Koeficijent za razliku od II izrazu (6.22), oznacen je zvjezdicom jer sila F2 djeluje na tijelo koje je prethodno optereceno silom Fl'

. Uobicajeno je da se .m??ul.e.lasticnosti E i Poissonov koeficijent v odrede ispitivanrem uzoraka na rastezanje III pritisak, a modul se posmika onda odredi izrazom (6.20). . M~du~ po~mika G eksperimentalnim sticnosti E I Poissonov koeficijent v. se putem odreduje mnogo teze nego modul ela-

K;,

Kl

Ako su koeficijenti

K; i K 2

razliciti, onda bi to znacilo da

K;

ovisi

0

sili Fl'

6.3. Zakon superpozicije
.Kao sto je receno .ll uvodnom.~ dijelu, u znanosti 0 otpomosti materijala promatramo ~Iastttno, homogeno, IZOtrop~o tijelo, te .~r~tpostavljamo da su defonnacije male i da izmedu opterecenja, naprezanja, deformacija I porn aka postoji lineama ovisnost.

Medutim, to proturjeci osnovnoj pretpostavci 0 lineamoj ovisnosti pomaka 0 opterecenju. Slijedi da ne ovisi 0 sili Fi, Izraz (6.23) za F, = 0 mora prijeci u izraz (6.22) pa dobivamo da je = KIte izraz (6.23) prima oblik:

K;

K;

(6.24) Na taj nacin ukupni pomak tocke A odreden je kao zbroj pojedinacnih pomaka zbog djelovanja nezavisnih sila FI i F2. Ako promijenimo redoslijed opterecenja tijela, analognim razmatranjem dobit cemo izraz (6.24).

F

y

Prema tome, stanje naprezanja, defonnacija i porn aka ne ovise 0 redoslijedu opterecenja tijela. Ovaj se zakljucak moze lako prosiriti i na slucaj bilo kojeg broja sila. Izraz (6.24) izrazava zakon superpozicije kojim se dokazuje daje stanje naprezanja (defonnacija i porn aka) zbog zbroja dvaju iii vise stanja opterecenja jednako zbroju dvaju iii vise stanja naprezanja (defonnacija i pomaka) izazvano s dva iii vise stanja opterecenja, Ako na elasticno tijelo djeluju sile F" F2, ••• Fm onda pomocu zakona superpozicije mozerno odrediti stanje naprezanja (defonnacija i pomaka) tako da za svaku silu F; posebno, kao da sarno ona djeluje na promatrano tijelo, odredimo stanje naprezanja (deformacija i pomaka) i onda sva ta pojedina stanja algebarski zbrojimo (sl. 6.10). Zakon superpozicije ne vrijedi ako izmedu opterecenja, naprezanja, deformacija i pomaka postoji nelineama ovisnost. Zakon superpozicije takoder ne vrijedi ni II slucajevima u kojimajedno opterecenje utjeee na stanje naprezanja, deformacija i pomaka drugog opterecenja. Primjer vitkoga stapa opterecenog na savijanje i pritisak. Progib izazvan po-

oP--------- __ ~x~
z
Slika 6.9.

98 precnim opterecenjem savijanje stapa. utjece na djelovanje

6. Veze izmedu naprezanja I deformacija

6.4. Saint Venantov princip

99

uzduzne sile zbog koje nastaje dopunsko

+

Slika 6.10.

Slika 6.11.

.~ f-ft
F

Na sl. 6.12. prikazana su dvajednaka stapa, opterecena na rastezanje sa staticki ekvivalentnim optereeenjtma. U popreenim presjecima stapova prikazani su dijagrami normalnih naprezanja. Iz usporedbe dijagrama naprezanja u odgovarajucim presjecima stapova vidimo da u presjecima dovoljno udaljenim od mjesta djelovanja opterecenja u oba stapa prakticki postojijednaka raspodjela naprezanja. Znatnije razlike u raspodjeli naprezanja postoje u presjecima stapova u blizini mjesta djelovanja vanjskog opterecenja, U tome se sastoji St. Venantov princip, prema kojemu se uzima daje raspodjela naprezanja i defonnacija razlicita na relativno malim dijelovima elasticnoga tijela, u pravilu u blizini mjesta djelovanja sila, ako se jedno opterecenje zamijeni drugim, statickim ekvivalentnim opterecenjem, No na dijelovima koji su dovoljno udaljeni od mjesta na kojima djeluje opterecenje, razlika je mala tako da se prakticki moze zanemariti.

-_ ~

---

F

In I
I I I
I I I

__L"
/

,
\

;

In I
\ I \

F
/

..-

,

-,
\ \
\

I I AI I

\

I
I

I
~I

,
I
\ I

I

U daljnjim iz~a~anjima, u pravilu, razmatrat. c~mo sisteme na koje se moze primijenizakon superpozicije, Kada se zakon superpozicije ne moze primijeniti, bit ce posebno istaknuto,

.

I I I /

I I I
I

\

In

\
/ _ E ....

~

In
"-

6.4.

Saint Venantov princip

J~
Slika 6.13.
a)

a

'I

I' b)

a

.... -t---l

/

/

I

F

Tako npr. za stapove opterecene statickirn ekvivalentnim opterecenjem prikazanima na sl. 6.13. raspodjela naprezanja u poprecnome presjeku n-n prakticki je jednaka, dokje u podrucju A razlicita. St. Venantov princip moze se izraziti i na drugi nacin, Ako na malom dijelu tijela djeluje sustav sila, staticki ekvivalentan nuli, naprezanja i defonnacije vrlo brzo opadaju s udaljenoscu od mjesta djelovanja opterecenja i na dovoljnoj su udaljenostijednaki nuli.
F
I I I I I I
/

1 a T

a
f

i

AI I I

I
I

,
I

F Stika 6.14.

F

Slika 6.t2.

U podrucju A drucja A naprezanja St. Venantov olaksava rjesavanja

(sl. 6.14) imamo pojavu lokalnih naprezanja i defonnacija. Izvan poi defonnacije prakticki sujednaki nuli. princip ima siroku primjenu u znanosti 0 otpornosti materijala, jer raznih zadaca zamjenom slozenog opterecenja jednostavnijirn,

100

6. Veze izmedu naprezanja i deformacija

6.5. Hookeov zakon za prostorno stanje naprczanja

101

6.5.

Hookeov zakon za prostomo stanje naprezanja

Analogne izraze dobivamo za E2 i E3, pa imamo:

Promatramo homogeno, izotropno i idealno elasticno tijelo. Zamislimo elementami paralelop,iped isje~en iz, n,~pregnutog,~ tijela s b~idovima paralelnim s pravcima glavnih n~prezanl~ ~ danoj tocki !1Jela. Buduci da se radi 0 homogenom i izotropnom tijelu, to ce uJedno,b1l11 pravci glavnih defonnacija. Na stranicama paralelopipeda djeluju glavna naprezanja OJ, 02, 03 (sl. 6.15),

t'l = ~ [02

-

V (0)

+0

I)]

l

I

'. )1

"

(6.25)

~
Izraz (6,25) izrazava Hookeov zakon za troosno stanje naprezanja, a moze se prikazati i u ovom obliku:
I 1 I I

E I = - [(I+ v) 0 I - V (0 I + O2 + 0)]

I

, ,,' 3

.c:
I I

E

I = - [(I+ v) 0 I - V 8],

E

x

gdje je:

,"
z

, ,,
prva invarijanta naprezanja. Tako dobivamo:
Slika 6.16.
EI

Slika 6.15.

=E[(l+v)0,-v8]

I

Deformacije paralelopipeda E" E2 i E3 odredit cemo pornocu zakona superpozicije, Naprezanje 0, izaziva uzduznu defonnaciju

E2 =-[(I+v)01-v8]

I 1

(6.26)

E

--------,

E) =-[(I+v)o)

.

E

-v8].

i poprecne defonnacije
E2 =-VEI
r

Jednadzbe (6.25) mogu se rijesiti po glavnim naprezanjima
=-v
_01•

OJ

pa cerno dobiti

E'

01=
O= 2

E (I + v) (I - 2 v) E (I + V) (I - 2v) E (l+v)(1-2v)

[(l-V)fl+V(f1+EJ] (6.27)

Zbog naprezanja 02 dobivamo:

E;'

=- , E

O2

E" =-V I

O2

E

,

E ~: =-V

O2

[(I-V)E2+V(f)+EI)]

E

,
0)=

a zbog naprezanja 03 dobivamo:
E)
t

[(I-v)E)+V(E,+E2)]·

n

=~. , E

E'" =-v I

0)

E

,

E;"

=-v

OJ

Ako zbrojimo jcdnadzbe u izrazu (6,25), dobit cemo:
E v = E I + E2+ E) = --E-

E

1-2v

Ukupne defonnacije

u glavnim smjerovima dobit cerno sabiranjem:

(0 I + 0 2+ 0) ),

(6.28)

sto nam daje vezu izmedu prve invarijante defonnacija prve invarijante naprezanja.

(relativne promjene volumena) i

102 U slucaju hidrostatskoga dobivamo: tiaka
01

6. Veze izme4u naprezanja i deformaelja

6.S. Hookcov zakon

Z8

prostorno stanje naprczanja

103

t:~3(1~2'j I"~
_ \ --}!_ E,.- K'

=O

2

=

0,

=- p, za relativnu

promjenu volumena •._,' " (6.29)

cos" (x ,1)+ cos' (x ,2)+ cos ' (>; ,3)= I, dobivamo: E
xx

=_!_[(I+V)O

E

x

-ve]=_!_[(l+v)Ox-V(O,+Oy+o,)]=

E

iii: (6.30)

~ »-«
-'

I = - [0 .r

E

-

v (0,.

+ 0,

)].
Evy

(6.32) i i

gdjeje:

Analogne ovisnosti mogu se dobiti i za druge dvije nonnalne defonnacije

Ezz

K=

3(l-2v)

E

(6.31)

normalna naprezanja ox, Oy,a; Posmicna je defonnacija Exy prema izrazu (5.31):
En

=

EI

cos(x,l)

costy.lj+s

, cos('>;,2) cos(y,2)+E3

costx.S)

cos (y,3).

modul kompresije iii volumenski modul elastil'nosti. Iz izraza (6.28) vidimo da tijelo ne mijenja volumen ako je Poissonov koeficijent v = =0,5. U plasticnom podrueju element ne mijenja volumen, E" = 0, pa iz izraza (6.28) slijedi daje za sve materijale 1I plasticnome podrucju Poissonov koeficijent v = 0,5. lz izraza (6.29) slijedi da je 1- 2 v ~ 0, odnosno V:5~, jer bi u protivnome dobili povecanje volumena pod hidrostatskim tiakom, sto je nemoguce, Time je odredena gomja granica Poissonova koeficijenta. Prema tome, za sve izotropne materijale Poissonov je koeficijent:
O:5v:5

Zamijenimo Ii E" E2 i E) sa 0" 02, 0) i e pomocu izraza (6.26), dobit cerno: E +0 = _!_ [(I + v) {o

n

E

\:

1

cos (x ,I) cos (y ,1)+ o 2 cos (x ,2) cos (y, 2)+ cos(y,I)+cos(x,2) cos(y,3»)]. cos(y,2)+

3

cos(x,3)

cos(y,3»-ve(cos('>;,I) + cos(x,3)

Buduci daje prema izrazu (4.20) r,y =01 cos(x,l) cos ty.Il+o , cos(x,2) cos(y,2)+03 costx.J) cos(y,3),

0,5

i za doticni materijal odreduje se eksperimentalno. Ako u nekoj tocki napregnutoga tijela isijecemo elementami paralelopiped s bridovirna proizvoljno orijentiranim u odnosu na pravce glavnih naprezanja i deformacija, dobit cemo, u opcem slucaju, svih devet komponenata tenzora naprezanja koje djeluju na pobockama paralelopipeda (sl. 6.16). Ako su nam poznate &layne deformacije EI E2, E3 i njihovi smjerovi, onda mozemo OOreditideformaciju II smjemp§lkpn!ma izml! (5 28): E",=E1 cos2(x,I)+E2 cos2(x,2)+E) cos2(x,3).

a zbog ortogonalnosti

osi x i y je cos (y,l)+ cos(x,2) cos(y,2)+ cos ('>;,3) cos(y,3)= 0

i .j = cos(x,l) pa dobivamo

E-').

=T

1+ v

r..

=--E-

2 (J+v)

fw

2

(6.33)

Izrazimo Ii EI, E2, E3 sa 0" 02, 03 i e pomocu izraza (6.26), dobit cemo

Ako usporedimo izraze (6.33) i (6.18), dobivamo daje G= _E_ 2 (1+ v) (6.34)

-v

e (cos'

(x,l)

+ cos'

(x,2)+ cos? (x,3»)].

paje
Ex!,

Buduci daje prema izrazu (4.18) 0x=OI te daje prema izrazu (4.46): cos2(x,1)+02 cos2(x,2)+03 cos2(x,3)

=2=
xy

Y

r xy 2G

(6.35)

Analogne izraze dobivamo i za druge dvije posmicne defonnacije f;Z i Ezx· Konacno mozemo napisati Hookeov zakon za opce stanje naprezanja

T
104 1 1'" = E" [a, - v (0,
1',:" =E"[a" 6. Vezc izmedu naprezanja i deformacija 6.6. Hookeov zakon za ravninsko stan]e naprezanja

105

+ a,)],
+a,)], +a )]

1

-v(a: -v(a I+v E I+v E I+v E

I'

zz

=-[a E

1
Z

.r

y'

I' XI'

r., 2G

'[XI'

(6.36)

I'

":

r"z =_'2G

r .'z

Matrica [D] konstanata elusticnosti je simetricna, Iz prethodnih izraza vidimo da se kod homogenog, izotropnog i elasticnog tijela sve veze izmedu naprezanja i deformacije mogu izraziti s konstantama elasticnosti E i v. Prema tome, mehanicko ponasanje homogenog i izotropnog materijala odredeno je dvjerna neovisnim konstantama elasticnosti. Uobicajeno je da se eksperimentalno odredi E i v, a modul posmika Gonda se odredi izrazom (6.34). Iz prethodnih se izraza vidi da kod homogenog, izotropnog i elasticnog materijala nonnalna naprezanja izazivaju samo promjenu duzine, ali ne i kuta, dok posmicna naprezanja izazivaju samo promjenu kuta, ali ne i duzine, Duzinske defonnacije ne ovise 0 posmicnim naprezanjima, a kutne defonnacije ne ovise 0 nonnalnim naprezanjima, To je razlog zasto se duzinske deformacije nazivaju jos i nonnalnim deformacijama, a kutne defonnacije posmicnim deformacijama.

e

zx

=~r 2G

r IT.

. Rkjesavanjem sustava jednadzbi mocu omponenata deformacija:

(6.36), komponente naprezanja mozemo izraziti po-

6.6. Hookeov zakon za ravninsko stanje naprezanja

E
a, = (I + v) (1_ 2v) [(1- v) E = (I+v)(l-2v) E (I-2v)
I' xr

+

V

(1'"" +

I' zr )]

0,

[(l-v)l'" [(I-v)l'"

+v(l'"

+1',,)]

(6.37)

°2
I I
I

a, = (I+v)

+v (1'", +I',v)]
I

l"'," =2GI' l" =2GI'

--_§__
xv

I+v

Cry

-,

I
••

I

I
I
I

,.

yz

E =-1+ V E =-I+v

I'

,17

(6.37) ,/ z

/ _1:_,
,," 't".
a)

''t" J..- - - - -I ,
y

I

x
/ // //

I

l"zx=2GI' iii u matricnom obliku ax a" az
r.ty

zr

1'.. ~

,
Slika 6.17.

/'

l...------

b)

I-v v

v 1- v v 0 0 0

v v I-v 0 0 0

0 0 0 1- 2 v 0 0

0 0 0 0 1-2v 0

0 0 0 0 0 1-2v

1'",
I'
J:I'

E
(1+v) (1-2 v)

v 0 0 0

I' zz Exy

(6.38a)

l"vz

l"zx odnosno

1',. I'zx

Kao sto smo vidjeli, stanje je naprezanja ravninsko iii dvoosno, ako je jedno od glavnih naprezanja jednako nuli (npr. a3 = 0), (sl. 6.17b). Kod ravninskog stanja naprezanja sve su komponente tenzora naprezanja u jednoj ravnini (npr. u ravnini x. y), (sl. 6,17a). Ravninsko stanje naprezanja mozemo definirati izrazom: az = l"xz= l"yz= 0, (6.39)

{a }=[n J{ d.

(6.38b)

tj. sve komponente tenzora naprezanja koje sadrze indeks "z" jednake su nuli. Iz izraza (6.36) za ravninsko stanje naprezanja dobivamo:

(a . sve komponente tenzora deformacija koje sadrze indeks "z" jednake su nuli.7. Veze izmedu naprezanja i deformacija 6.[a _)'.V .\" I = .34) dobit cemo daje: (6. (6. =-£ (ax +a. 1 pomocu izraza (6.49) .r + a.v (a z E - I + a.40) naprezanjima ax i o = ~ [a z f.46) iz izraza (6. Hookeov zakon za ravninsko stanje deformacija iii Kao sto je vee receno. .. I (ax-va.' Hookeov zakon za ravninsko stanje deformacija glasi: e xr = I E 1 0 0 I-v (a x - V1 ay ) {a} gdje je [0] matrica konstanata elasticnosti. f".' Uvedemo Ii oznake: E E =--2' 1 1.r a] Y (6.v I+v =2G=T Iz trece jednadzbe dobivamo: a z = v (a.48) 6.7.. .36).) ---I-V [ E ---l-v E 2 [ 2 v a ---I-v . f3 = 0).va) vi' (6....- Ako prve dvije jednadzbe a". u ravnini x. (6.tE V E - YI' = . f "" = . tj. stanje je defonnacija ravninsko iii dvoosno ako je jedna od glavnih defonnacija jednaka nuli (npr. Ako izraz (6. = [D] {s} (6.45) I . dobit cemo Hookeov zakon za ravninsko stanje deformacija: (6. (a . ) f x. y).. modul se posmika ne mijenja.44) tj. dobijemo: iz izraza (6. ). )] r xv .43) f W =- I E.) r".s: [I I-v 2 V v I 0 0 llf'" f.44) uvrstimo u izraz (6.- a --.:G. deci oblik: fx..41) f"..40) rijesimo po nonnalnim + o . Heekeov zakon za ravnlnsko stanje deformacija 107 <r .106 6. I+v = 2G=T f".. Ravninsko stanje deformacija definirano je izrazom: (6. f.45) svesti na slije- ax= l-v2 E Pornocu izraza (6.[a x .) va. «. Kod ravninskog stanja deformacija sve komponente tenzora deformacija nalaze se u jednoj ravnini (npr.' I-v v v'=I_v' r xv =2Gf to' =-I+v iii u matricnom obliku: E fx.47) 1 odnosno a"" a I~ ) = f.y v (a .v (a Y E +a Z' )] )] (6.v fX).v (6.46) mozemo prve dvije jednadzbe (fxx+Vf".42) G( .

0-2.53) koefici- Za neke materijale u tabl.25 1.1..1 2.3 0.T moze se izraziti u obliku e. .0.0.30.T.8. (6.1.T 1-2v = -E- (ax +ay +a .50) odnosno: E 0 0 0 «.84. 1 =-[a. a u danoj tocki nastaju duzinske defonnacije jednake u svim smjerovima. Prijednolikoj promjeni temperature u izotropnome materijalu ne mijenjaju se kutovi izmedu duzina.)+3a 0 sr. pa tako dobivamo: I = E[ax . dani su podaci jentu lineamoga toplinskog rastezanja.0-4. olovo beton pluto parafin 2. Jedinica za koeficijent Iineamoga toplinskog rastezanja a jest K-I (Kelvina -I).90 1.41).32 .63-0.27 0.5 1.1.56 0.36 0.108 6.60 0.15-1. r zx {E} =[C] {a} +a {i".52a) 6. Odrediti defonnaciju dijagonale celicnog elementa napregnutoga prema sl.1.0. f.2 1. Utjecaj temperature 10 z E XI' Jednadzbe (6.75 0.10 -0.7 0.8. =ai". Ukupnu defonnaciju u danoj tocki tijela dobit cemo primjenom zakona superpozicije.005 -0.y l+v =-2-(.55 1.y .5 2..95 2. +a . iii u matricnome obliku: lOu Eyy -v -v -v -v 0 0 0 -v -v 0 0 0 0 0 0 I+v 0 0 0 0 0 0 I+v 0 0 0 0 0 0 I+v a.05 -1.0..T +a i". Eu T.30 0.18 0.0.42 0.4 - - - - - ° 10 zr =~ 2G I+v E Tzx Prirnjer 6.30 1..ll 2. konstantama elasticnosti i Tablica 6. Uljecaj lemperalure 109 Vidimo da su izrazi (6..3 -0.45 8. E I =E[a.=-ETV' r.0.40) i (6.25 .)]+a i".75 0.28 0.48) i (6.31-0.055 2.v (0.1.0 . a pri hladenju steze.08 -0. 6.1 8.32 .25 .r:r i". 0 (6. potrebno je pri analizi deformacija uzeti u obzir utjecaj temperature.0-4.T 0 0 0 (6.010 0. MPa 10 MPa 4 0. Buduci da svako fizicko tijelo ima svojstvo da se pri zagrijavanju siri. Vidimo daje matrica [e] konstanata elasticnosti simetricna.7 4.34 0.0-8.17 0. 6.5 - - 0.T ugljicni celik 10" -v (ax +ay)]+ai". a Poissonov koeficijent v = 0. Vezc izmel'lu naprezanja I deformacija 6.52b) gdje je a koeficijent lineamoga toplinskog rastezanja.6-2.36) vrijede za slucaj kada prilikom defonnacija temperatura u tijelu ostaje nepromijenjena. Duzinska defonnacija zbog promjene temperature za i".25 0.51) Ex. -v(a.T}. Konstante elasticnosti i koeficijent lineamoga toplinskog rastezanja lOu E MATERIJAL lOS G v a IO-SIK E.12 0.T (6.49) potpuno analogni izrazima (6.. legirani celik Iijevano zeljezo aluminij bakar bronca drvo uzduz vlakana drvo poprecno na vlakna staklo I+v Eyz=2·G=T r.)]+ai".18..9 4.\' r.. Za volumensku defonnaciju dobivamo: 10" (6.15 -0. Modul je elasticnosti celika E = 2 '105 MPa.35 +a. sabiruci defonnacije zbog naprezanja s deformacijama izazvanima temperaturom.24-0. a" a.2 0.. PojavIjuje se samo razlika u velicini elasticnih konstanata E i E" odnosno v i VI.2 0.1 4.1.87 -I. . Pri nejednolikoj promjeni temperature iii pri ogranicenoj defonnaciji tijela s jednolikom promjenom temperature mogu se u tijelu pojaviti ne samo toplinske defonnacije vee i toplinska naprezanja.15 0.67 1.8.T i".1-2.

Slika 6. Treba odrediti glavna metri (uredaji za mjerenje Ans = 3.. 0.35 5 5 (4.35 '1..'._ . Ed E (E"".35 0.95'10-4)=30 MPa. Silk a 6. Baza tenzometara 10 = 20 rnm.25 0.25 + 0.8'10 2 1. Prema izrazu (4.8'105 MPa.1 mm.8. Veze . cos'cp+a. Modul elasticnosti materijala E = 0. = 1.v' Duljina je dijagonale: 5 d=--=IO sin 30° cm. d = 28.10-4 + 0.8 '10 .0.41): Y" =2Exy = 19.64'10-3 mm.55'10-4+0. 1. + 0. A postavljenje pod kutem cp = 30° prema pravcu glavnoga naB okomito na tenzometar A. cos'300+a2 sin230o+a. EII"H = AnB = _3_.49): a".3 2'10 Nonnalna naprezanja u presjecima s nonnalom n-A i n-B odredit cemo pomocu izra' za(6.5'10.2. Defor- iii: 0. +v E"". Defonnacije elementa: Relativne su deformacije: _ Al =AnA 10k 10 =~=4.35'4.0..75 0.19. 000. ) = 0. = 50 = 30 naprezanja na stranicama kvadratnog elementa ako su tenzoduzinske defonnacije) A i B pokazali prirast: AnA = 9. . Tenzometar prezanja ah a tenzometar uvecanje tenzometra k = I nov koeficijent v = 0.95'1O-4 103 • 20 1.28)._1_= k 10 103 ·20 E xy '" I+v =-=-2G E '.35. sin2cp=a.f +V E. imamo: Ollf =0.75 02 02 Apsolutna defonnacija dijagonale (produljenje) Ad = macija elementa prikazanaje na slici iscrtkanom crtom. 02 = 20 MPa a tI..110 6. 0'.f' =--'15=975'10-5 5 5 1+0. Utjecaj temperature III 'I (1.55'10-4..95 . =60 kontrola: MPa.cos2cp =a.f + 0 "H =a + I 0 2 = 50 + 30 = 60 + 20 = 80 MPa.9 rnrn. )= (1.55.18.10-4 )= 50 MPa Relativnu defonnaciju dijagonale odredit cerno pornocu izraza (5. sin'30° cos 30° 2 0"8 =°1 sin'cp+a. a Poisso- i odatle: 0. Primjer 6. E I-V' (s IIII.• 0.:tmedu naprczanja I deformacija 6..

Veze izmedu naprezanja i ddormacija 6. Glavna su naprezanja: 0. E ..[3' + cos. 6.10 [-60+0. Utjecaj temperature 113 ('elicn~ kocka ~ri~a IOcm postavljenaje bez zracnosti izmedu dviju krutih stijenki na pctdlogu 1 na gornjoj plohi opterecena s q = 60 MPa (s1. Y = I dobivamo cos a = cos Apsolutna defonnacija y (produljenje) ~z=a Ezz= Dijagonala kocke ima duljinu d = a .20.112 Primtrr 6.20a). iii cos2a+e".3'10-4 cm.a I = cos Y = ... z zatvara jednake kutove a = fJ =y I I I I / (s1. Naprezanje je na slobodnim pobockarna a. .=vay=-0.e. cos2{3+e" cos2y z Slika 6.30.. 6. i posmicno naprezanje u presjeku.r -v(az+a.3'18]=-27. 6. Deformacija brida kocke u smjeru osi y: E '-' =_!_[a E Y +v ro .' A Jr~_\ a c) Osi x.3(18+60)=11. Apsolutnaje defonnacija ~ J dijagonale (skracenje): mm.=-60 MPa. prornjenu volumena kocke.52 .3. x 2. a Poissonov koeficijent v = 0.28)koji sad prima oblik: x dijagonale kocke Ed=e.fJ + cos? fJ = a y~ . y.=aE.. +0. = 0 dobivamo: a. )]=_1_5 ~.3 = aI' =- 60 MPa.7.. 3 ' Naprezanje je na gomjoj plohi kocke zadano: 0.105 MPa.. normalno kuma.)]=_1_. Pobocke su kocke ujedno i glavne ravnine naprezanjajer naprezanja. = O. 10-5 .[3.7'10-4 ern. -5 ..3'60=-18 MPa.0.. -I + II 7'10 3' -5 -I = . E d = . a s osima x. =-27. =e d d=-52·1O-5·102·.[3=-9·IO-J .3. Y i z smjerovi su glavnih defonnacija..)]=O. Naprezanje ax na pobockarna uz krute stijenke mozemo odrediti iz uvjeta da je deformacija kocke u smjeru osi x jednaka nuli: E \I I =-[0. u njima ne djeluju posmicna Modul je elasticnosti celika E = 2.S. nagnutom pod kutern 45° prema stijen- Za a.27 3'10 .2 = ax = - 18 MPa. Relativnu defonnaciju mozerno odrediti pomocu izraza (5.10-5 Apsolutna defonnacija (skracenje) brida: ~. J" 2 '105 brida: 11. . Defonnacija b) E zz brida kocke u smjeru osi z: =_!_[a E -v(a Z a) x +0.20b) tako da iz relacije cos. 0.10-5. 'l'reba odrediti: a) b) c) nuprezanja i defonnacije u tri okomita smjera te deformaciju dijagonale kocke.

tj. Stika 7.2) .sjekll (sl. Na kuglu promjera do = 10 em djeluje sa svih strana jednak pritisak p = 10 MPa.18 . 6. 7.6'10-5'10' = .27.anja i deformacija ev =V = ~V fn + f"" + f" = 0 .4. p =. Pri statickorn opterecenju iz dijagrama a . Za koliko se smanjuje volumen kugle ako je modul elasticnosti E = 6'104 MPa a Po' koefieijent v = 0.. Pri dimenzioniranju elemenata konstrukeija mora biti ispunjen uvjet daje maksimalno naprezanje.5·10 -4 10' n '-6-= Naprezanje pri kojemu smo sigumi da materijal ne moze doci u "nezeljeno" stanje.I nJI Stika 7." = a3 - 2 a2 900 = . T .156 em'.C izmcdu naprc7. '2 450 .e za odredeni materijal mozemo dobiti kriticno naprezanje aK koje odgovara cvrstoci materijala aM kod krhkih materijala odnosno granici tecenja o. .j' n = dg n 36 I .25? ' issono v Volumenski modul elasticnosti (model kompresije): K= E 3(1-2v) 4'104 MPa.1308 em).2· 0.• 114 Relativna je promjena volumena kocke: 6_ VC1. i 7. manje od neke unaprijed zadane vrijednosti naprezanja kod koje smo sigurni da konstrukeija ne rnoze doci u "nezeljeno" stanje.0. 2 450 + aJ sm sm .60 + 18 2 .15. 0 =- 2 .K=- 10 4'104 =-2. stanje lorna iii pojave trajnih deformaeija.2).kod elastoplasticnih materijala (sl. Normalna i posmicna naprezanja u zadanome kosom pre.3-10-5+ 11.1) Za krhke je materijale a K = aM.2_ Smanjenje volumena kugle iznosi: AV '-' = fv V. da ne moze doci do lorna materijala iii pojave trajnih deformaeija nazivamo dopustenim naprezanjem adop i definiramo ga izrazom: °dop =T' OK (7.1. Kriticno naprezanje aK kod kojeg konstrukeija dolazi u "nezeljeno" stanje (stanje loma iii pojava trajnih defonnaeija) ovisi 0 karakteru i rezimu opterecenja i odreduje se eksperimentalno na seriji uzoraka izradenih od doticnog materijala.25) Relativna promjena volumena: f._-----_ <:_91fP~ . koje se rnoze pojaviti u konstrukciji pod zadanim opterecenjem.6'10-5• Apsolutna promjena volumena (smanjenje): ~V= .7 '10-5 =- 7.1.20b): s: . pa je (7. Primjer 6. 3 (1. DOPUSTENO NAPREZANJE I KOEFICIJENT SIGURNOSTI \ 15.21 MPa.5-10- 4 I j f If / M (J M z Pocetni je volumen kugle: v. . tj._= JJa a 2 cos.0.60 = 2 -. 0 = 4 r.

vrsta i namjena konstrukcije. Opcenito.urnosti 117 Za elastoplasticne je materijale OK = Or pa je dopusteno naprezanje: (7. a najcesce je 1< k ~2. dopusteno naprezanje (odnosno koeficijent sigurnosti) odredeno je vazecim tehnick im propisima. Kod proracuna konstrukcije obicno nam nije tocno poznata velicina i karakter najveceg opterecenja koje moze djelovati na konstrukciju. potrebno je uzeti veci koeficijent sigurnosti. moze se pokazati da konstrukcija nije u stanju ispunjavati uvjete upotrebe.5 . porrebno je uzeti manji koeficijent sigurnosti 1 obratno .~a cv~stocu el~menta ko~strukclJe Je~nog od navedenih faktora. U novije se vrijeme globalni koeficijent ~igu~osti k rasclanjuje na parcijalne ~?e~Cljente sigurnosti k.116 7. . industrijski.) te lokacijom objekta (seizmicko opterecenje. 0 tim metodama ovisi s kojom ... Koeficijent sigurnosti uvijekje veci od I. za drvo k = 4 do 6). a uvjetovano je namjenom objekta (stambeni. lokacija objekta. teonja elasticnosti.3) gdje je aMvlacna iii tlacna cvrstoca materijala. pouzdanosti proracuna itd. a za nehomogeni materijal uzimamo veci koeficijent sigumosti (npr.:°dop' (7... (7. reologija i fizika strukture materije. konstrukcije po svojemu karakteru mogu biti stalne i privremene.. U ovisnosti 0 prije navedenim faktorima. Dopusteno naprezanje i koeficijent sij!. Sto je procjena velicine i karaktera opterecenja grublja. jer je vjerojatnost pojave nepredvidenih utjecaja na konstrukciju manja sto je kraci predvideni vijek trajanja objekta.ali moze biti k> 10. vanjsko opterecenje. Za privremene konstrukcije uzirna se manji koeficijent sigurnosti nego za stalne konstrukcije. Ako se izabere previsok koeficijent sigurnosti. a k je koeficijent sigurnosti.iymax! pod za~~nim opterecenjem. konstrukcija postaje teska i neekonomicna.4) tocnoscu mozerno odrediti ponasanje konstrukcije (odredit. opterecenje snijegom i vjetrom). sportski objekti i dr. Uvjet cvrstoce definiran je izrazom: (7. Tako za homogeni materijal uzimamo manji koeficijent sigumosti (npr. Pri odredivanju stanja naprezanja u konstrukciji pod danim opterecenjem sluzimo se opcenito raznim racunskim i eksperimentalnim metodama. Napose vel ike teskoce se pojavljuju pri procjeni seizmickog opterecenja i opterecenja vjetrom visokih objekata. . Sto je disperzija rezultata ispitivanja uzoraka veca. dok kod duktilnih materijala postoji pojava znatnijih deforrnacija prije razaranja pa kod njih mozemo unaprijed procijeniti pojavu razaranja. Izbor koeficijenta sigurnosti ovisi 0 nizu faktora. Pokusi su pokazali da ce menanicka svojstva materijala dobivena na seriji uzoraka od istog materijala biti nesto razlicita u ovisnosti 0 nehomogenosti svojstava materijala. odnosno dopustenoga naprezanja ima najvecu prakticnu vaznost. odnosno Gmall:::.2 ·k _~ ••• . od kojih svaki izraZav~ utjecaj . Zbog toga se za krhki materijal uzima veci koeficijent sigurnosti nego za duktilni materijal. Kod krhkih materijala do razaranja (prekida strukture) dolazi bez prethodne pojave znatnijih deforrnacija.7). otpomost materijala. or granica tecenja materijala. lzbor koeficijenta sigurnosti. Sto je ta tocnost veca. Ako se izabere premali koeficijent sigurnosti. Dopu§teno naprezanje i koeficljent sigurnosti 7.~lem. za celik k= 1.6) lzbor koeficijenta sigurnosti vrlo je slozen pro.5) gdje je amax najvece naprezanje koje se moze pojaviti 1I konstrukciji u toku upotrebe. materijal je nehomogeniji pa je potrebno uzeti veci koeficijent sigumosti. a p:?ucava ~a vis~ znan~tvenih disciplina: ispitivanje materijala.5 do 1. . kao sto su materijal. Kod dinamickog opterecenja intezitet opterecenja ovisi 0 dinamickom ponasanju konstrukcije koje se u nekim slucajevirna vrlo tesko rnoze u potpunosti obuhvatiti racunom. teonja plasticnosti. U tOI11 slucaju koeficijent sigurnosn dan 1I obliku produkta: je k-k I ·k.

9). 5. u znanosti 0 otpomosti materijala primjenjuje se i tzv.37) uz zadovoljavanje rubnih uvjeta. dimenzije i materijal tijela.54) i (5. Osim ove klasicne metode. lz tih se razloga u znanosti 0 otpornosti materijala uvode odredene pretpostavke 0 strukturi i svojstvima materijala. Zbog djelovanja razlicitih utjecaja (vanjskih sila. tj. Usvojimo potrebne pretpostavke. Polazeci od mehanickih svojstava materijala. (5. 2.11). odnosno deformacija) iii komponente naprezanja (metoda sila). vr~ta pla~~lcn~h masa u napregnutome stanju) te metoda analogije (temelji se na slicnosti diferencijalnih jednadzbi dviju fizikalnih pojava).m~dela). Rjesenje toga problema dobit cemo rjesenjem sustava jednadzbi: diferencijalnih jednadzbi ravnoteze (4. pa je potrebno naci vezu izmedu vanjskih sila. Tako dobivamo grupu geometrijskih jednadibi. koja se osniva na primjeni zakona 0 odrzanju energije. a razmatranja se pretezno provode na tijelima oblika stapa. Postupak odredivanja naprezanja i deformacija u napregnutome tijelu. u pogledu tocnosti rezultata. geometrijskih i fizikalnih jednadzbi. u ovisnosti 0 karakteru promatranog problema i postavljenih zahtjeva.sest komponenata naprezanja. koje izrazavaju vezu izmedu deformacija i pomaka pojedinih dijelova tijela. U ovoj zadaci imamo 15 nepoznatih funkcija . Pri rjesavanju navedenoga sustava jednadzbi kao osnovne nepoznate velicine mozemo uzeti komponente pomaka (metoda pomaka. kad su poznati oblik. mijenjaju svoj oblik i volumen. bio bi slijedeci: I. oblika tijela i vrste materijala s naprezanjima i deformacijama tijela. Medutim prakticno rjesavanje tih jednadzbi nije lagan posao cak ni onda kada su oblik tijela i rubni uvjeti jednostavni.55). Provedimo staticku analizu problema i postavimo jednadzbe ravnoteze vanjskih i unutarnjih sila koje djeluju na pojedine dijelove promatranoga tijela. sest komponenata deformacija i tri komponente pomaka. karakteru deformacija. Opei pristup rjdavanju problema u znanosli 0 etpornesu maleriJala 119 tenzometrijska metoda (mjerenje deformacija il.10). Tako dobivamo grupu statickih jednadlbi. Pored teorijskih metoda postoje i eksperimentalne metode koje omogucuju odredivanje bilo komponenata naprezanja. promjene temperature itd.~ostl odr~denlh. Od eksperirnentalnih metoda najvaznije su ove: . OPCl PRISTUP RJESA VANJU PROBLEMA U ZNANOSTl 0 OTPORNOSTl MATERlJALA 8. 3. kao i vanjske sile koje djeluju na tijelo. Provedimo geometrijsku analizu problema te na osnovi uvjeta kompatibilnosti deformacija postavimo jednadzbe. te fizikalnih jednadzbi (6. 4. geometrijskih jednadzbi (5.koJ aktlv.) sva se realna tijela deformiraju. energijska metoda.i po~ak~ na p~vrsini k~nstrukcija iIi.8. postavljamo jednadzbe koje izrazavaju vezu izmedu naprezanja i deformacija u pojedinim dijelovima tijela (npr. bilo komponenata defonnacija iIi komponenatapomaka. Na osnovi dobivenih rezultata utvrdujemo stanje naprezanja i deformacija promatranoga tijela. (5. Rijesimo sustav statickih. Iz nadene jedne grupe velicina druge dvije lako se nadu racunorn. Hookeov zakon za elasticno tijelo). metoda fotoelasticnosti (osniva se na optl~. Tako dolazimo do grupe fizikalnih jednadibi.

1a. Iz uvjeta ravnoteze ~ Fx = 0 dobivamo da je: J A ax d4 = N= F. .1 ) 9.!i_ 4~¥+ IS I I I II I :I: I I Primjenom izraza (9. Poprecni presjeci stapa ostaju ravni i okorniti na os stapa. Venantov princip). Vidimo da je uzduzna sila N duz osi stapa konstanta i jednaka vanjskoj sili F. . Pomak tocke A u presjeku a . I F Kod homogenog i izotropnog materijala pri Exx = konst.a je u(x). (9. Rastezan]e i pritisak ravnog ~lllpa 121 srapa u presjeku a . U procesu deformiranja stapa vrijedi hipoteza ravnih poprecnih presjeka.3) uvrstimo u izraz (9. J~ I @ Y~'//' . Rastezanje i pritisak ravnog stapa Kod aksijalno opterecenog stapa vanjske sile svode se na sile usmjerene uzduz osi stapa.2) Prema Hookeovu zakonu za linijsko je stanje naprezanja: (9. u uzduznom se smjeru produlji i ima duljinu I" a u poprecnom smjeru se suzi. stapa ispod presjeka. a relativna je duzinska deformacija II toj tocki.3) Ako izraz (9. a sve su ostale komponente unutarnjih silajednake nuli. I I axA =N=F i odatle je trazeno naprezanje: I I F F Ll.a pojavljuju se normalna naprezanja 0. stap je opterecen na rastezanje iii vlak. Kod proracuna stapa uobicajeno je da se zanemari taj rubni efekt pa se uzima da su naprezanja jednoliko rasporedena po citavoj duljini stapa. Zbog uzajamna djelovanja tih dvaju dijelova Dobili smo da su normalna naprezanja u poprecnome presjeku a .1). tako da je relativna deforrnacija uzduznih vlakana u poprecnome presjeku a .a promatrajmo dio I.. E znaka integrala.1.4) I I _j ! a) b) Slika 9. A /.. koja daju rezultantu unutarnjih " sila. Ako je u presjeku N usmjerena II smjeru vanjske normale (N) 0).a stapa raspodijeljenajednoliko.a: Exx = konst.. stap je opterecen na pritisak iii tlak. tako daje u stapu stanje naprezanja linijsko i homogeno.1. a na drugom opterecen uzduznom silom F koja djeluje u tezistu poprecnoga presjeka. prema sl. Bitnaje velicina njihove rezultante F koja prolazi tezistem poprecnoga presjeka i djeluje u smjeru osi stapa (St. 9. 1 Zamislimo da smo stap prerezali duz proizvoljno odabranoga poprecnog presjeka a .9. U poprecnome presjeku postoji uzduzna sila N. Rastezanje se formal no razlikuje od pritiska samo po predznaku uzduzne sile N. dobit cemo JEErrd4=N=F. -tI II ! __ a_ N I.3) dobivamo: dx _a-.l : u~oj I F I I _j_ a =-=x N A F A' (9. a ako je u presjeku N usmjerena suprotno od smjera vanjske normale (N < 0). I I - -<!. neovisno 0 raspodjeli sila na krajevima.1. U blizini mjesta na koje djeluje koncentrirano opterecenje normalna su naprezanja rasporedena po slozenom zakonu.. te dobivamo: I Err mozemo izvuci ispred x I I III I I I I I I I I E X En J d4=E A ExxA=N=F. Pod djelovanjem se zadane sile F stap duljine I deformira.. AKSIJALNO OPTERECENJE STAP A 9. ali konstantnoga poprecnog presjeka. Prom~trajmo rav~i stap duljine I proizvoljnog.8): . To vrijedi za poprecne presjeke koji su dovoljno udaljeni od krajnjih presjeka stapa. prema izrazu (5.. 1 . uzduznu silu N. (9. koji je na jednorn kraju upet.

Rastezanje i pritisak ravnog Uapa 123 Exx = dx Ukupna je duljina stapa nakon deformacije: 11 = 1+ III = (I + E xx) I.. = I. (9. Za x = -1- AE [ ] -I I {UAB} U ' (9..• 122 du 9.. (9.2). AE AE Izraz (9..5) Slika 9.10) Dobivamo daje ukupno produljenje stapa. (9.9) odnosno: AE F = -1.7) gdje je: iii krace pisano: (9. 9.13) = E xx •/ a Cxx' x =-- Srednja duzinska deformacija stapa odgovara pravoj deformaciji . Konstantu integracije C odredujemo iz rubnih uvjeta..FI_--'X_ iii: N du= -- AE N dx. lntegriranjem dobivamo: u= J Prije smo dobili daje pomak nekog presjeka stapa u smjeru osi x: dx+C.8) iii prirast pomaka: du Primjenom izraza (9. dx.(u B stapa: (9.3) dobivamo: du=ax =e. rastezanje razlikuje od pritiska sarno po predznaku uzduzne sile N. u(o) = IIA slijedi da je FI IIB=--+uA' U=_I-J AE N dx+C. matrica krutosti stapa. te je: Iz rubnih uvjeta dobivamo za za x=O.2. a obmuto razmjerna povrsini poprecnoga presjeka i modulu elasticnosti materijala. slijedi daje AE U nasem je slucaju N = F konstantno pa je: Nx Fx u=-+C=-+c. Buduci da se. Aksijalno opterceenje ~tapa 9. u(f) = Ill.. x = I. u(o) = 0 slijedi da je C = 0. Deformacija pri rastezanju razmjerna je sili F i duljini stapa I.. Promatrajmo sad rastezanje stapa kad krajnji presjeci imaju pomak u smjeru osi stapa (sl.6) u=- - AE Fx AE +c... AE AE Za x Utvrdili smo da je produJjenje stapa: (9. 8 -1oIU~B::'I.11) U A) = 0. fonnalno govoreci. E dx ~ .7) predstavlja Hookeov zakon za rastezanje ravnoga stapa.. za pritisak bismo dobili: F A' (9. Relativno produljenje stapa jest: [K]=- AE I [-11] (9.1. Za homogeni stap konstantna poprecnog presjeka aksijalna je krutost A E konstantna pa se moze izvuci ispred znaka integrala.12) r~I :E = '- = a. odnosno apsolutna deformacija NI FI Ill=-=-.

Za manje kutove to je odstupanje manje.3.17) Relativno produljenje Mapa iznosi: fu Stika 9.5.1.22 '10-4 = 167. Treba odrediti naprezanje u stapu I produljenje stapa. tada i za stapove promjenljiva presjeka vrijede s dovoljnom tocnoscu prije izvedeni izrazi (9. 9..124 a za skracenje stapa: 9. I 5) i uvjet krutosti: (9. Pri dimenzioniranju AE (9.040 = 0. v- I fxx f"l .sl~om! = 13. _f1. ~tO je opterecen na rastezanje u stroju za ispitivanje...5).. t 1 = 0..9 =2. 11" = . moze se prihvatiti da i tada vrijedi hipoteza ravnih poprecnih presjeka.mm. 9.14' 3.!.9 MPa.4 A . prema sl.-. promjera d = 32 ~m.0. Celicni stap kruznoga poprecnog presjeka. ..8 .16) U slucaju kad je stap promjenljive aksijalne krutosti opterecen nizom koneentriranih sila. i duljine 1= 35 e~.. Ako se ogranicimo na polaganu promjenu presjeka. Ta ce razlika biti to veca sto se brze mijenja povrsina presjeka stapa. dobivamo da je apsolutna defonnaeija stapa: 11/= L.0064 32 =- 0.fLA.6).!_= e xx Relativna poprecna defonnaeija: f 167.0008 = 0.-.1'105 0. -. a na mJ~~loJ ~~zm~ 10 . Stap u obliku kvadratne krnje piramide ucvrscen je na gornjemu kraju~ a na d~nJ~mu je opterecen silom F. To mozemo ilustrirati na stapu konstantne debljine i promjenljive sirine (sl. 9.5 k~ IzmJ~reno je smanjenje promjera. Stvarna raspodjela naprezanja po povrsini poprecnoga presjeka ne razlikuje se mnogo od jednolike raspodjele.-.. E=!!.8' 10-3 0.6).1. Aksijatno optereecnje ~tapa 9.5 em Izm~~reno je produljenje 111= 0. primjenom izraza (9. Pri o~terec~nJ~ . Primjer 9..--- b Naprezanje u stapu: F. Na dijelu stapa Ii aksijalna krutost i uzduzna sila su konstantne. .. ® Stika 9.10-3 - 0.2 %0.7).2.. 50 12 F3 ---.. -'-' i=1 {- N·I Ai Ei .0. Ako je kut izmedu strana stapa a = 20°.0002 =- 0.4.3.8 %0.-. prema sl. Treba odrediti modul elasticnosti I Poissonov koeficijent. " Poissonov koefieijent: = ..2.E. 10-3 MPa. (9. F (9. Za vece kutove potrebno je provesti tocniju analizu stanja naprezanja u stapu.E. Modul elasticnosti: ::\ 1111111WJIIIIII[1111 [1111[I [I [11001111[[ II [[ I [[!1l1ll1111111I1111111 IN.4). Rastezanje i pritisak ravnog ~tapa 125 111=-!. .040 mm. (9.25.0. odnosno (9. (9. Ako se poprecni presjek aksijalno opterecenog stapa mijenja postupno.14) stapa moraju biti ispunjeni uvjet cvrstoce: ox=A":50dop Primjer 9.3.103.006~. o =x F 135. f------A. maksimalno se naprezanje razlikuje za 3% od srednjeg.4)..

1.4) iznosi: = a .5a dobivamo: f E: Za x = I dobivamo pomak donjega kraja stapa dx+C. 9. dobivamo: C=-~(l_~) i konacno FI I (g) (a. a) b) F Ao EVA.5e prikazan je dijagram naprezanja. onda je produljenje stapa jednako pomaku donjega kraja stapa: Povrsina presjeka: ""'I = u(/) = E . F p~ presje. Uvrstimo Ii izraz (d) u (e).A x d) Fl (f) x c) Pretpostavit cemo da su naprezanja Uzduzna je sila u ~tapu konstantna N (9. 9. kojaje jednaka srednjoj geometrijskoj vrijednosti povrsina krajnjih presjeka zadanoga stapa.4 126 9. aprezanje u presjeku Za x raspodijeljena x" prema izrazi = 0. Na sl.5. . x (e I u(/) = FI fA-:f . dobivamo: u= (e) f i odatle EA'Hl-~h u(o) Fdl" r: F f i Xl Slika 9.5): du = ___f__ dx EAx i nakon integriranja: (h) (bl u= Iz sl. (j) (d) Dobili smo da je produljenje zadanoga stapa jednako produljenju stapa konstantna presjeka s povrsinom presjeka. Pomak u presjeka "x" dobit cemo pornocu izraza (9. E vAl Ao (i) Buduci da je gornji presjek nepornican. Aksijalno oplerecenjc Ilapa 9. dobivamo: @ u a'~~[l+~)~ r F Na sl. k ~ stapa Jednoh~o . Raslczanjc i pritisak ravnog Uapa 127 F Ako izraz (d) uvrstimo u (a). . 9.JA:Ao FI .5d prikazanje dijagram pomaka. = 0.

u(o) = 0.21) Vlastita tezina materijala jest volumenska sila kojaje rasprostranjena lurnenu tijela i razrnjerna je masi tijela. (9.ne dvaput rnanje nego kad na stap djeluje koncentrirano opeterecenje na slobodn?m~ kraju.1 = Y 12 . Aksijalno optereeen]e ~tapa 9. (9. 9. .2.20) fl. pa je C = O.:i = _Sj_.19) = Ii = Ii ax y (I-x).25) Iz uvjeta: axmax=yls. Najvece se naprezanje pojavljuje u gornjem upetom presjeku.24) L-x I Za x = I.x =y I. 9. konstantna poprecnoga presjeka povrsine A i du1jine I.6. tezine. Utjecaj vlastite tezine po citavom vo- mozemo odrediti dopustenu duljinu stapa: I dop S. Imajuci u vidu cinjenicu da je tezina stapa G = Y A I. prikazani su dijagrarni uzduznih sila..(o) = ax max : a.a uzduzna sila N=yA i odatle dobivamo: a N =-=y(l-x). I t'!1 = lImax = y 12 2£ .2. ail) a.22) Y kod koje dolazi do prekida stapa pod utjecajem vlastit~.7). __ a dop y .6) i promatramo ravnotezu donjega dijela stapa duljine 1.-_J __ I I I N _3 Zax = 0.a (sl. (9. Za x = I. Na sl. Pomocu Hookeovog zakona dobivamo deforruaciju: Exx x A (9.a uzduzna je sila: . (9. Promatrat cerno sada slucaj kad na stap djeluje istodobno i sila F na slobodnome kraju (sl..x. produljenje je stapa: rAIl-x) xl Slika 9.6): II = z f AN£ dr +C = f y A ~I . dobit cerno da je u presjeku a . 9. dobivarno: Po duzini stapa naprezanja se rnijenjaju po linearnorne zakonu. = 0.adop Vidimo da je produljenje stapa zbog vlastite tezi. U presjeku a .128 9. u(1) = lImax' Buduci da je gornji presjek nepomican. Specificna je tezina rnaterijala y.m. Ako stap presjecerno ravninom a . naprezanja 1 pornaka. koji je na gornjernu kraju objesen i opterecen vlastitorn tezinorn. a modul elasticnosti materijala E. Tako da je: (9. (I-x) (9.!____ 2£ A 2A£ . za x = 0.18) Iz uvjeta: axmax=yl=aM dobivamo kriticnu duljinu stapa: I k -~ (9.6. Utjeca] vlasthe teline 129 9. Razrnotrirno ravni stap.23) Pomak u odredit cemo izrazom (9. x) dx +C 01 I I I x Y l ~_.

130 N=F+yA a naprezanje: (I-x). u(o) = 0.26) ® y N".=A A N F + Y (J - x) . F axmax=. s tom razlikom sto se najvece naprezanje pojavljuje u donjemu presjeku i umjesto produljenja nastaje skracenje stapa. (9. Exx =A E F +"E y (I-x).3. materijal nije iskoristen u potpunosti. 9. tj. Moze se izraditi stap promjenljivog presjeka kojega bi svi poprecni presjeci po cijeloj duljini stapa bili jednako iskoristeni.8).r lz uvjeta da je: max = A + y I. Materijal bi bio bolje iskoristen da se presjek stapa smanjivao prema slobodnome kraju stapa.27) U stapu konstantna poprecnog presjeka zbog vlastite tezine naprezanje se mijenja po duljini stapa po lineamom zakonu (sl.". Pri proucavanju djelovanja vlastite tezine na pritisak vrijede ista razmatranja. @ @ Zax = 0. u svim bi presjecima bila ista naprezanja i jednaka dopustenim naprezanjima.7.••• j N I- a. Stap jednake cvrstoce na rastezanje i pritisak a. 9.' =-+A£ 2£ Fly 12 FIG AE +-- 1 2A E (9.29) F I-~ Do ovog smo rezultata mogli doci i primjenom principa superpozicije zbrajajuci izraze (9. promatrat cemo vlastite tezine i sile F Za ad = Y I ~esna str~na te ~~dnadZbe postaje beskonacno velika.+ylsadop' dobivamo: F A?!---adop-yl F (9. stap duljine 1 kojije ucvrscen na gomjem kraju i pod djelovanjemje presjeka. Potrebna je povrsina donjega presjeka: F Ao=--' adop Pretpostavimo da smo na udaljenosti x od donjega presjeka stapa izrezali beskonacno mali element stapa duljine dr i tezine: dG=yAxdx.r =. stap ~?nstantna poprecnog presjeka mje pogodan za primjenu. u(l) = a --Iurnax' Produljenje je stapa: i F I t-x to. 9. (9. Najvece se naprezanje javlja u opasnom presjeku na mjestu ukljestenja stapa.6). Prema tome. tj. Pomocu Hookeovog zakona dobivamo deformaciju. iilap jednake tvrsloce na rastezanje i pritisak 131 dr 1/= J Exx dx+C = J L: A£ + J I.25). dok u drugim presjecima stapa naprezanja ostaju manja od dopustenih. Pri dimenzioniranju stapa to je naprezanje jednako dopustenom.7) i (9. Najvece se naprezanje pojavljuje u gornjem presjeku za x = 0 ("opasni presjek"): 9. Takav stap nazivamo stapom jednake cvrstoce na rastezanje iii pritisak.3. Pomak uje: . slijedi daje C= O.28) Da bismo odredili zakon promjene povrsine poprecnoga (sl. F xj Slika 9. Tako daje OJ -1-- i i i I x Za x = I.l=u rna. Aksijalno optereeenje §tapa 9. (/-x)dx+C £ a . vee treba izabrati stap promjenljiva poprecnog presjeka.•• ·1 a.

E Integracijsku konstantu Co odredit cemo iz rubnih uvjeta. .30) xt I A ..=_ + C a e "".132 9. . adop Pomak u je: u= = . . f fa dx+C= f adop E dx+C adop U=--X+C.L!_ G= F (eo"". bit ce: a c=-E adop E dop Konacno dobivamo da se povrsina poprecnoga presjeka stapa jednake cvrstoce mijenja po eksponencijalnom zakonu: u=- (x-I). InAx odnosno: Ax yx =--+C.=_ Coea""... I I I . U(l) = 0. te konacno: (9..32) Buduci da je u stapu jednake cvrstoce stanje naprezanja homogeno. • i i i +-.1'itap jcdnake hrsto~c na rastezan]e i pritisuk E 133 F adop (9.. Aksijalno optereccnje Uapa 9.r.r E a dop E =konst. prema Hookeo- vorn je zakonu: E xx =- a . = .r. @ Ax = Ao ea. odnosno .3.I)..-~ adop (9. F Otuda slijedi: Slika 9. odnosno: Y adop Integriranjem te jednadzbe dobivamo dx.3 I) x Ao VIastitu tezinu stapa jednake cvrstoce mozemo odrediti iz uvjeta ravnoteze citavoga stapa: F+G=adop Amax. P Uvjet ravnoteze + d4x) a dop - Ax a dop - Y A x dx = 0..-1--- Najveca je povrsina na mjestu ukljestenja (x = I): A max = -- F e(1doj.S. Zax=O.. Ax=Ao slijedi: Co=Ao=--' F adop paje: Kako je za x = I. iIi Na stranicama toga elernenta djeluju normalna naprezanja ax za taj element stapa glasi: (A x iz cega slijedi: = ado.

analogno: tada je: F Uvrstirno Ii za AI izraz (9.9. l l2 I 9. Odop .39) i~1 .'r I)s ! (9.33) Kod stapa jednake cvrstoce na pritisak donji je presjek upet i irna najvecu povrsinu._y_ adop (9.4. (9..A2 t. Buduci da je gornji presjek nepomican. zbog slozene i skupe izrade u praksi se vrlo rijetko upotrebljava.Y II ) (a dop .34). "sastavljeni stapovi".35) Ukupno je produljenje stapa (1.A. tako da je. a u svim ostalirn presjecima manja su od dopustenih (sl. dobivarno da je pomak donjega presjeka: !I(o)=--. Za povrsinu poprecnoga presjeka n-tog dijela stapa imat cemo: F 0-1 adop (9. Dobiveni oblik stapa jednake cvrstoce teorijski je najekonomicnije rjesenje. dobivamo: F A)= (Odop-y/l)(adop-Y adop Predznak "-" znaci da je pornak u(o) usmjeren suprotno smjeru osi x. Sastavljeni stap i I -rAj Sastavljeni je stap sastavljen od nekoliko prizmaticnih dijelova razlicitih presjeka.37) AI=---- F (9.35). F Slika 9. a slabije nego kod stapa jednake cvrstoce. U praksi se obicno upotrebljavaju stapovi stepenasta oblika.34) Ako Sll adop-y/l duljine svih prizmaticnih dijelovajednake U donjem presjeku drugog dijela stapa uzduzna sila je jednaka A I ad. (9. Kod tog stapa rnaterijal je bolje iskoristen nego kod stapa konstantnoga poprecnog presjeka. 9. Sastavljeni stap izvodi se tako da su na kraju svakog prizrnaticnog dijela naprezanja jednaka dopustenim.134 Za x = 0. ax iz cega dobivarno da je povrsina: max = F+AI/Iy a dop . Aksijalno eptereeen]e §Iapa 9. ukupno je produljenje stapa ~/=11I(0)1=- z a dop E 1)( z y.I. dobivamo: F adop Az = --------''----(a dop . Medutirn. E adop 9. I I-. Na kraju prvoga prizmaticnog dijela stapa naprezanje je: I i I-. Saslavljcni ltap 135 Uvrstimo Ii za Az izraz (9.4.38) l -n )" Povrsina po- ~/=2: n si. i prerna gornjernu slobodnorn presjeku.9).Y 12 ) U donjernu presjeku trecega dijela uzduzna je sila jednaka precnoga presjeka odredena je ovirn izrazom: A2 adop' 0-1 adop F a dop (9. povrsina presjeka smanjuje se po eksponencijalnorn zakonu.36) I. Radi jednostavnije izvedbe i ekonomicnosti sastavljeni se stap cesto upotrebljava u praksi. I In I I I - An t.

= 14.2 . 10 6 - Stup ~isine h = 42 m opterccen je na gornjemu kraju tlacnorn centric nom silom F= 4 MN.34).33 e~ = 7.48 '1. 106 1. 9. 9.9..24: 2. pomocu izraza (9. dobivamo: ) II = AI =----hodoP-Y F (F+GI 1i/2 = +-) 2 E Az _ G2 3 4. Sastavljeni ~tap 137 iii I + ___!_ 2 EAI G Za stup sastavljen od triju prizrnaticnih dijelova..03 .2'106 m.4.x =Ao eO. a) b) c) Treba usporediti volumen stupa za ove slucajeve: stup konstantnoga poprecnog presjeka (sl.106 1..5 ·42 = 609 m3• Volumen stupa konstantnoga presjeka priblizno je trostruko veci od stupa jednake cvrsroce.. 10 3 • 14 =8.31): J'!_ 22'10'·42 I Am.2 .1.19 m2.2 ._Speclficna tezina materijala stupa y = 22 kbl/m '.40) Povrsina je presjeka trcceg dijela: A3= a volumen je stupa: Az Odop 6. (F+GI = +G2 + .14m Povrsinu donjega presjeka odredit cerno pornocu izraza (9..28) dobivamo Odop jF I E I F I ~. 2 Za stup jednake cvrstoce povrsina gornjeg presjeka iznosi Ao=-F 4'106 =---=333 1.11 m.1 Oa) stup sastavljen od triju prizmaticnih dijelovajednakih stup jednake cvrstoce na pritisak (sl. 9. Aksijalno optercccnje Uapa 9.IOc). ." =3. Volumeni se stupova odnose ovako: V): V2: VI 3 F A~---odop-yh Volumen stupa: VI =A h = 1 : 1. a dopusteno naprezanje na pritisak Odop .136 gdje je: (F 9.3.2'10' ( 12 Povrsina presjeka drugog dijela iznosi: Az =---'-h~ Alodop 3 iii n Primjer 9. +G E An II I + Gn 2 )/11 Odop-Y 3 h -22'10' ·14 = 6.10. ' 2 Za stup konstantnoga poprecnog presjeka pomocu izraza (9.03 m2. sto znaci da za izradu stupa konstantnoga presjeka treba utrositi trostruko vise materijala nego za stup jednake cvrstoce.. duljina (s1. 1. m. I I I - -A Tezinu stupa odredit cerno iz uvjeta: F + G3 = Am>x i odatle: A . Odop I I a) I / b) Volumen stupa iznosi: c) Slika 9. (9. lOb) OdOP-Y 3 22 .2 MPa.

dobivamo: Slika 9. Prikazana se konstrukcija naziva planum pomaka i daje nam mogucnost da lako utvrdimo analiticku ovisnost izmedu pomaka tocaka Kod konstrukcija sastavljenih od stapova. Plan pomaka 139 9. au smjeru BC produljenje CC" stapa BC. stap Ae' rotiramo oko zgloba A. Spojnica CCI = 0 predstavlja pomak cvora C. ovisno 0 tome je Ii stap opterecen na rastezanje iIi na pritisak. Svaki je stap 1I stanju ravnoteze i optereceni su silama FI i F2. 9. povrsine poprecnih presjeka A I i A2 te moduli elasticnosti EI i E2• konstrukcije i deformacije stapova. Da bi tocka C bila zajednicka i nakon deformacija stapova. odnosno skracenja stapova.12. I I F2 Slika 9. - .MI cos(al +a2) . a stap Be" rotiramo oko zgloba B. t!i. C F F Ct Iz sl./1 i M 2' Od tocke C u smjeru stapa AC nanosimo njegovo produljenje ce.11. 9. Polozaj cvora C nakon deformacija stapova pada u sjeciste lukova opisanih iz tocke A i B s polumjerima jednakima novim duljinama stapa Ae' i Be". 1I mjerilu znatno vecem nego sto je mjerilo duzina stapova na slici konstrukcije. iz geometrijskih odnosa mozemo odrediti pomak toga cvora i obratno. Zbog defonnacija stapova pomaknut ce se cvorovi. Pod djelovanjem sila FI i F2 stapovi se produlje za t!i.S. a zatim pomocu Hookeovog zakona odredimo produljenje stapova lz toga slijedi: Pretpostavimo da su deformacije stapova vrlo male u usporedbi s njihovom duljinom.138 9. Aksijalno optereeen]c Itaps 9./1 iIi: cos(al +a2)+sl sin(al +a2) Sile FI i F2 u stapu "I" i "2" mozemo odrediti iz uvjeta ravnoteze cvora C. t!i. Poznajuci deformacije stapova spojenih u jednome cvoru. I I) ida su poznate duljine stapova II i 12. a iIi sinal I: iIi: smrr. dva iIi vise stapova spojeno je u cvorovimao Ako vanjsko opterecenje djeluje u evorovima. Za odredivanja pomaka cvora C mozemo postupiti ovako.5./2 . 9.12.12./2=t!i. Pretpostavimo da su stapovi 1I cvoru C prerezani. lukove mozemo zamijeniti okomicama u tocki C' i C" na pravce AC i Be. Uzmimo da na konstrukciju sastavljenu od dvaju stapova djeluje sila F u cvoru C (sl. onda su stapovi aksijalno optereceni pa dolazi do produljenja. A A I I I I I B I I I I I I I 2/ I ~falla2 F. Uz pretpostavku malih deform~a stapova. Plan pomaka o = v vertikalna komponenta toga pomaka. Tocka C1 sjec~te je ~komica i odreduje novi polozaj cvora C nakon deformacije sistema. Ox = u horizontalna je. kao sto je pokazano na sl.

9. =-=--'---3 Pomak tocke G: oB 0.15 ern").8'10 =1. 2 .J.13.S.__=176.. N A dop gdje je . usvojeno d2=28 mm (A2=6. Produljenje stapa AB: fl. Slika 9. Plan pomaka 141 iii: o=CC..15'10 -4 = 121.01 em. 15· 10 Pomak tocke B: 12. Odrediti kut zaokreta grede CD i pomak tocke G.+o~ =~1I2+v2..! . Treba dimenzionirati stapove AB i DC.~ .2. =~o.13.£ws I 140 Konacno dobivamo pomak tocke C: 9.85 crn/) z c ~l N c ~I 4.J_= E..0dop 140.056'10-4 m=0. r Kut zaokreta grede CB: 8.9 MPa<odop _ . Iz sume momenata u odnosu na tocku H dobivamo: =!!._ 3 5 sin 45° = 75·---= 3· 0.85'10-4 3 G = 127.8 kN.6 MPa<odo P = 140 MPa E~co F~100kN I· / E=co Fc100kN °x(I) 3m ·1 2 a) 1 ·1· 3 'I 3m Ox(2) 2 b) 1 '1' 3 '1 N2 75'103 = -= A26. Sistemje opterecen silom F = 100 kN. 3 = 18.85'10-4 .E 2 A 2 .-----:-c-----. Primjer 9.8'10 ·2 0)07)'10". Stapovi su celicni kruznoga poprecnog presjeka. =N2 Dimenzioniranje stapova: O --<0 x.-.25 '10-2 3 0.! .707 5 176.195'10-4 m= 0. Zadano je dopusteno naprezanje 0dop = 140 MPa i modul elasticnosti celika E= 2· 105 MPa.J. mrn (A.. 176.18 em.6Iem.A. i odatle: 3 3 N 2 = . usvojeno d.833'10-3 fad.2 fl.13a.106 = 4. 4 Iz sume momenata u odnosu na tocku C dobivamo: i odatle: N. A 'po! A pol :2=-- N a dop m2=12.140 MPa.12 em. Aksijalno opterecenje §tapa 9.- V. 6. >!!.8'10 13.!. Produljenje stapa DG: N2!2 75'103. E H Kontrola naprezanja u stapovima: N.4. = ~4:. prema sl. =~= 176.I H d2=~4:2 =2.. = 13. =42 3 d.26'10-3 .6em2 Dvije krute grede CD i GH zglobno su pricvrscene 1I tockarna C i H i vezane Sll S dva stapa.2· 10" .F = -·100 4 4 = 75 kN..

sila F izvrsila je elementarni rad dW= F & (9.54 3 W = I (F) V A 6. dobivamo speclfleni rad raskida: w= - Ako to uvrstimo u prethodni izraz. Potencijalna cncrgija dcformacija 143 bf) =3 5 08 =3 5 VL. 1'112 EA 2I (9..fi·O.6. dobivamo: bG =-.M (sl. Aksijalno eptereeenje lIaps 9. (J B B koji je na dijagramu F ./.44) i x F I M f1 M t I I I I I I I 1 I . Na slici je to isprugana povrsina. a ukupan rad utrosen na produljenju stapa za velicinu I'll bit ce 6.41) Slika 9. prikazan povrsinom dijagrama na dijelu od 0 do zadanog 6. 9. Na beskonacno malome prirastu produljenja dA. Ocito je da ukupna povrsina dijagrama rastezanja u koordinatnome sustavu F . 9..12=O.1 0 d1 (A.14) prikazan povrsinorn elementarnog pravokutnika (isprugana traka). Potencijalna energija deformacija koj i je prikazan uk upnom povrsinom dijagrama naprezanja u koordinatnome sustavu a . U podrucju elastic nih defonnacija za koje vrijedi Hookeov zakon rad izvrsen pri postupnom povecanju sile F od 0 do konacne vrijednosti F iznosi: 6. Tako je potencijalna energija deformacija akumulirana u stapu: FM U =We =-_.142 9. na donjem kraju opterecen silom F (sl. 9.odnosno F = --EA 1 izraz za po- W=IF& o (9.47) . zakona u obliku 6. apsolutno produljenje stapa duljine 1pod djelovanjem sile F. (9. povecava se postupno od nule do konacne vrijednosti i pri tom obavlja rad na putu koji odgovara pomaku tezista donjega presjeka stapa.I'll (sl.45) mozerno pisati u obliku: U=-2EA iIi: U= F21 (9.18+0. F dx I I I I I I I II II " 1 1 i jednak je povrsini trokuta OAB u dijagramu F . Oznacirno s A.I"""""i L.1 predstavlja ukupan rad utrosen na raskid stapa. % I I I I We = I FI o F 6. dobit ce A.fi 3 5 5 1'111 +M2 =-·. 9.6.) = I a de f (9. 9.1 = -.14. '2 I'll I' Ako ukupan rad utrosen na raskid stapa podijelimo s volumenom stapa A I. beskonacno mali prirast &. 9.1 (sl.6.~a) i moze ~e pn rasterecenju stapa povratiti u istom obliku bez gubitaka.14).14) i predstavlja vazno mehanicko svojstvo materijala.42) tencijalnu energiju (9.45) I I I I I tot T ?.15).46) i u dijagramu F .tA o o ~-I------RA Stika 9.J I I i 2 t. Pri ovakvoj defonnaciji tijela promjene su temperature i kineticke energije tijela neznatne pa se mogu zanemariti.E' (sl.6. tako da se ukupan rad We potpuno pretvara u poten~ijalnu energiju deformacija U (sposobnost proizv?dnje meha~ickog ra.IEA.: 8 F -4------I._ _ .1 Promatramo prizmatican stap duljine I. Opterecenje F je staticko. Povecamo Ii silu F za beskonacno malu velicinu dF.1 &=-2- (9.15.43) 0 cm.14).6.1 Pomocu Hookeovog FI .

Prerna tome.. 4 Za stap prikazan na sl.48) - I I I . 9.17a prema izrazu (9.....144 9.17c dobivamo: 16 VI' N Slika 9..- ~ I V s volumenom l I =-=--=- V Al r s: 2AI oe 2 (9. A ksijalno npterecenje ~tapa 9.. potencijalna je energija deformacija elementa stapa (sl. 9 ..51) Primjer 9..6. Usporedba dobivenih rezultata pokazuje da se pri danorne maksimalnom naprezanju u stapu potencijalna energija defonnacija smanjuje pri povecanju volumena stapa.17b. ... uz pretpostavku jednolike raspodjele naprezanja po svim poprecnim presjecirna.46) F2 I V =-1 2EA' 2 .17. 0 N2 dr 2EA (9. .+--r~_j_l.17. 9.. da bismo u stapu koji ima smanjenje presjeka na vrlo maloj duzini (sl.16). sposobriost akumuliranja energije vainaje pri dinamickom opterecenju. Kao sto ce biti pokazano kasnije.5. tako daje V > O. odnosno defonnacija.17c) povecali vlacna naprezanja do kriticne granice. !reba ~sporediti velicinu potencijalne energije deformacija stapova kruznoga presjeka prikazanih na sl. energiju mozerno izraziti i 1I ovom obliSlika 9. Za slucaj statickog opterecenja odlucujucu ulogu imaju maksirnalna naprezanja. Potcncijalna cncrgija dcrormacija 145 z Vidimo da je potencijalna energija deformacija izrazena kao kvadratna funkcija opterecenja iii defonnacija.. a ne sposobnost akumuliranja energije.50) stapa prikazanog na sl.49) iIi: 1I=--' f2 Potencijalna energija defonnacije iznosi: (9.16.15).-8 I I I F i jednakaje ku: povrsini trokuta OAB u dijagramu E...&. Stapovi su jednake duljine i optereceni su jednakim silama F. 9.. _..c! L. Dijeljenjem vrijednosti ukupne potencijalne energije deformacija deformiranog stapa A I dobit cemo speclflcnu potencijalnu energiju: lI=W e ... specificnu U- e (sl. 9. Buduci daje U =c potencijalnu IF a c) 1I=- a2 2E E (9.--. Vidimo daje specificna potencijalna energija izrazena kao kvadratna funkcija naprezanja. Ako se uzduzna sila mijenja uzduz osi stapa. 9.. potencijalna je energija deformacija: 7 F2 I dx 7 16(2EA) Za stap prikazan na sl... 9. potrebna je samo neznatna kolicina rada. V = F2 3 (i) 2F2 I 2E A dV a citavog je stapa: V --2EA N2 dx Konacno dobivamo: 9(2EA) =f .. N ][ d2 gdjeje: A = -_.

odnosno pomaka. . (V) IF I I z (VI) I I A I Fa x• Slika 9. xl • i usmjeren je u pozitivnome smjeru osi x. (II) U tu svrhu kraj B oslobodimo veza. Staticki neodredeni sistemi Na krajevima stapa pojavit ce se lezajne reakcije FA i F B. vise nacina..acIJu stapa. odnosno stupanj staticke neodredenosti konstrukcije II. dodavanjem sile Fs· Sila FB. Tako dopunski uvjet deforrnacija mozemo izraziti n~. onda kazemo da je konstrukcija staticki neodredena. zakljucujemo da krajevi stapa ostaju nepornicni ida stap ne rmjenja svoju duljinu. ako je zadano: A i F. Zatim odredimo stupanj staticke neodredenosti sistema. Rjesenjem postavljenog sustava jednadzbi odredimo nepoznate velicine. Promatrajuci d~fonn. sile kolineame od tri uvjeta ravnoteze dva su automatski zadovoljena pa ostaje sarno uvjet: (1) Reakcije FA i F H ne mogu se odrediti izjednog ~vj. . Pri rjesavanju staticki neodredenih konstrukcija postupamo ovako: l. Slati~ki ncodrcdcni sislcmi 147 9. Ako je pri odredivanju sila u pojedinim stapovima konstrukcije potrebno vise jednadzbi nego sto nam ih daju staticki uvjeti ravnoteze. Uzduzne sile u stapovima odredujemo metodom prereza iz uvjeta ravnoteze promatranog dijela konstrukcije. (Ill) EA Uvrstimo Ii izraz (1lI) u (ll). 2. o.6. dobit cemo: I I: I I I Ie @ Najvece je naprezanje u stapu: FA =- 2 3 F.18. 3. . (IV) Ii . Na nekoliko slijedecih primjera objasnit cemo postupak rjesavanja statickih neodredenih sistema. odnosno: EA I Fs = .ko ~a su pomaci krajeva stapa lIA = 0 iIi liB = 0 iii apsolutna deformacija I'l..:cnjc ~Iapa 9.I = O. dobit cemo: F G I) EA _ FB 1 Primjer 9. Utvrdimo vezu medu deformacijama pojedinih dijelova konstrukcije na osnovi uvjeta kompatibilnosti deformacija i postavimo potreban broj jednadzbi kompatibilnosti deformacija.~ta ravnoteze p~je .F. Postavimo jednadZbe ravnoteze za promatrane dijelove konstrukcije koji sadrze nepoznate sile. Stap konstantnoga poprecnog presjekaA.!_ Uvrstimo Ii izraz (IV) u (I).18. upetje na oba kraja i u tocki C opterecen si10m F. 4. I to ta. prema sl. Pomocu Hookeovog zakona i primjenom principa superpozicije dobit cemo da Je: _ Fn 1 . . . Treba odrediti najvece naprezanje koje se pojavljuje u stapu i pomak tocke C. Da bismo mogli rijesiti II puta staticki neodreden sistem moramo promatrati deformaciju konstrukcije i posta viti II dopunskih uvjeta deformacija. . Buduci da su sve.!_ Ii .146 9. Razlika izmedu broja nepoznatih sila i broja nezavisnih jednadzbi ravnoteze odreduje broj prekobrojnih veza. Aksijalno oplcrc. Pomocu Hookeovog zakona defonnacije pojedinih dijelova konstrukcije izrazimo silama. 9. Dopunski uvjet de formacija izrazimo u obliku: un = Ovdje cerno promatrati konstrukcije sastavljene od stapova koji su optereceni sarno aksijalno.7.potreb~o P?staviti jos jedan dopunski uvjet deformacija.7. Pri tom se kao osnovne nepoznate velicine mogu uzeti sile (metoda sila) iii pomaci odnosno deformacije (metoda pomaka odnosno deformacija). 3 =0. mora imati takvu velicinu daje pomak kraja B jednak nuli. Pomak je tocke C: (VII) F.

Ai· Uvjeti ravnoteze cvora C glase: -- -- .19.148 9. 7. dobivamo: ~= i odatle N2/2 a.a. A" Az. dobivamo: odnosu na tocku A dobivamo: i odatle Dalje irnarno: (I) . 9. Kruta greda AD zglobno je pricvrscena u tocki A. B_uducidaje g~eda Aq kru~a i moze se rotirati oko zgloba A. sin a -N2 =0. nakon defonnacije sistema. ' 2 • Iz sume momenata II Uvrstimo Ii izraz (IV) u (I). prema sl. lD. Statifki neodrcdcni slstcmi 149 Primjer 9. Potrebno je postavm JOs jedan dopunski uvjet defonnacija.20a. iACCI slijedi: BB. £2.£Fv= F-Av-N. tockeA. a cetiri nepoznate reakcije. CC. Aksijalno nptereeenje ~tapa 9. Treba odrediti sile u stapovima ako su zadane krutosti E.8. Zadano: EJ.. 9.leze na jednome pravcu.19b). B" C. dobivamo: odnosno: (II) Produljenja SlI stapova: (III) F ~~~~~~~~dD t (. Ako uvrstimo izraze (III) u (II). B. a" a2 i l. a produljenje stapova iz (III) .19. odrediti iz izraza (IV) iii (I). Sistem je opterecen silom F u tocki D. (V) . --=--. Iz slicnosti trokutaABB. Primjer 9.uduCida postoje tri jednadzbe r~~~ot~ze. Konstrukcija sastavljena od n stapova zglobno vezanih u cvoru C opterecena je silom F prema sl. b) (IV) Zamisljamo da smo prerezali stapove i dodal i odgovaraj lice reakcij e veza N i N (sl 9. I" 12. sina a) Slika 9.7. Buduci da je: Dalje mozemo silu N. sistem je jedanput staticki neodreden. a u tockama B i C vezana je s dva s~pa. Treba odrediti sile u stapovima I pomak tocke D. Pomakje tocke D: (VI) U ovome zadatku uzeli smo sile u stapovima kao osnovne nepoznate velicine (metoda sila).

20. (IV) . UIUo~_ .}. F O.!!. Ea (I) sistema krute ce ploce dobiti samo translatomi pomak. Stati~ki neodredeni sistemi 151 2: F._i / t.Eb O.2 Sin ai . Ai (IV) sinai cosrr. koje sadrze n nepoznanica.=1 2: n E. tako da se podudaraju tezista cijevi i valjka.: Pri defonnaciji deformacije glasi: (v sinai-u cosrr.21. = Fv.9. tako da uvjet (II) silu u i-tom stapu mozemo izraziti u obliku: E. Ot a) b) Slika 9. =~ i==1 N. (lIl) v i=1 2: n E. I I IF.I. smo dvije jednadzbe puta staticki neodreden. Sistem je opterecen silom F prema sl. A. Ako izraz (III) uvrstimo u izraze (I).Ii = v sin ai . Em Eb. !!. Ii pomaka u i v cvora a) F b) (II) Iz uvjeta ravnoteze dobivamo: Slika 9. 7. ab Eb . . it T At. = N. / s. Aksijalno optereeenje Itapa 9. EA Ni=_!____I/. . 9. sl. dobivamo: at «.21. sin a.20b Buduci daje i-tog stapa mozemo izraziti pomocu komponenata !!. 1 F t L . 9. Ab. = 0 (I) F 2: F. Treba odrediti naprezanja u cijevima i valjku. All' Ab iE". akoje zadano: A".u . a zatim pomocu izraza (Ill) odredimo sile u stapovima N. = 2: Ni i=1 n cosai + r. i to znaci da je sistem n-2 Iz jednadzbi (IV) odredimo kornponente pomaka u i v cvora C. U ovome zadatku uzeli smo pomake kao osnovne nepoznate velicine (metoda pomaka odnosno deformacija).Et Ot A. - " = O.Ii=-. _. I. Primjer 9. (III) iii -=-=-=E s. Oeformaciju C.150 9.».. U celicnu cijev postavljena je aluminijska cijev u kojoj je postavljen bakreni valjak i na krajevima su spojeni krutim plocama.E.u cos a. A. Sile u pojedinim elementima sistema mozerno izraziti u ovom obliku: Fe = ae Ac = Ee Ae E t. Oo~ili.

.22. Promatrajmo stap koji je upet izmedu dviju krutih nepomicnih stijenki..8. na elemente sistema u odnosno: u=ato. prema slici 9. Treba odrediti pomak cvora C.I...=F Et A. tj..T I sin 213 2 sinf3 9. 9.T I. onda zbog promjene temperature u tijelu nastaju naprezanja koja nazivamo toplinska naprezanja. (9. 9. ".22b.~nom ~ire~ju ?dn?sno skupljanju tijela defonnacije prezanja u tijelu.T.T I.=CC c I to. = a to. +E" A" +E" A" (VI) dokje stap "2" i dalje ostao nedeformiran.T stap bi se produljio za: to. ako su defonnacije Tome se suprotstavljaju oslonci u kojima se pojavljuju dopustaju produljenje stapa. I.. a sr I =--=-sin2f3 sin2f3' .22. Toplinska naprezanja Kao ~t~ smo vidjeli u odjeljku 6. stap "I" produljio se za: M. Iz i~~aza . o. Pomak cvora C cemo dobiti iz plana pomaka. pri prornjeni temperature za (9.152 9.8. prema sl..T I . dobivamo E = F -=-~------_ Et At +E" A" +E" A" (V) Pomocu izraza (V) i (III) dobivamo tlacna naprezanja u elementima sistema a.22. sl.=E. 2 cos 13 Iz uvjeta ravnoteze cvora C slijedi da Sll sile u stapovima jednake nuli. Zadanje staticki odreden sistem koji se sastoji od dva stapa spojena u cvoru C. to. Iz uvjeta ravnoteze dobivamo: . kod staticki neodredenih konstrukcija pojavljuju se sile i naprezanja pri promjeni temperature pojedinih elemenata iIi citave konstrukcije. 9. Aksijalno opterecenje §tapa 9..T dana je izrazom: E. u konstrukciji nema toplinskih naprezanja.(VI) ~~di~o da se opterecenje sistema raspodijelilo ornjeru njihovih aksijalnih krutosti. reakcije FA i F8 koje ne p~ slob.T. a) b) Pri porastu temperature za to. I=a Slika 9.8.23. =F a. Temperatura stapa "I" povecava se za to. Medutim. nastaju bez pojave na(tj. Zbog promjene temperature za to.23...T I sin sin 213 13 = a to. Kod odredenih statickih konstrukcija defonnacije elemenata nisu podvrgnute nikakvim ogranicenjima pa kod njih nema pojava toplinskih naprezanja.I=ato.T I cosf3=ato. duzinska defonnacija to..52) v =a to. Ako je sirenje odnosno skupljanje sprijeceno E./ a) Slika 9. A. Toplinska naprezanja 153 Fb=ahAh=EbAbE• Ako izraz (IV) uvrstimo u (I)..53) E.. +E" A" +E" A" E" podvrgnute nekim ogranicenjima)..T sl.=E.

.E1. Ako je..1/ > 0. a naprezanja su u stapu jednaka nuli.A1 i I Naprezanja su u stapu tlacna i u prvom dijelu stapa iznose: i I ax. onda se pojavljuju reakcije oslonaca FA IF B kOJIponistavaju dio deformacija stapa vece od <5. 9.. a za /':. Skracenje je stapa: iz cega dobivamo: Az I I i c I a . . Dalje cemo promatrati sastavljeni stap koji je kraci za <5 od razmaka dviju krutih nepornicnih stijenki (sl. EIA. pa mora biti: Pri porastu temperature stap se moze produljiti za velicinu <5.24). :s. tj. Potrebno je postaviti dodatni uvjet defonnacija koji glasi: EA Dobivamo reakciju oslonca: gdje je: i naprezanje u stapu o. FB =--' A z F8 I I a u drugome dijelu: LL i a x.8.T. Potrebno je posta viti uvjet kompatibilnosti deformacija..154 9. FBlz ---+-_.54) povrsini poprecnoga presje- /':. = (al II +az/z) FA A E.. pri porastu temperature.A2 =-A'. Slika 9. uvjet deformacija mozemo izraziti u slije- Za /':. izrazima.lz uvjeta pricvrscenja stapa slijedi da stap ne moze mijenjati svoju duljinu... Potrebno je odrediti naprezanje u stapovima ako se temperatura srednjega stapa promijeni za /':. Iz uvjeta simetrije s~ijedi da su sile u vanjskim stapovima medusobno jednake. Uvjet ravnoteze za cvor C glasi: 2F. Iz uvjeta ravnoteze stapa dobivamo da je: iii a/':. 0 /':.T (9.. Pretpostavit c~mo da'su sile ~ stapovima vlacne. Ako je /':.E2 A2.10. A"/I a2. naprezanje je u stapu tlacno. pri T smanjenju temperature... < 0.. naprezanje je 11 stapu vlacno. a2. Tri su stapa zglobno vezana u cvoru C prema sl. Aksijalno optereeenje §tapa 9.~ u ~t~pu. Pri smanjenju temperature stap se moze slobodno deformirati.T.T /':. /':.25. Toplinska naprezanja 155 Vidimo da je sistem staticki neodreden.E2. = (al II +az 'z) /':. a) b) Primjer 9. tj.24.». e.=-=a/':. nema naprezanja.T> 0..T 1=--' FA =FB• FA I Sistem je jedanput staticki neodreden..1. 9. ../2.1 Koristeci se dvama posljednjim decem obliku: 8- FBI. cos{3+F2=O a) . /':.1. U ovom slucaju vidimo da naprezanje u stapu ne ovisi ka.1. . Zadano je t E.

5' 10--6IK. 2' --= iIi: F. 9. a u srednjem tlacna.12=--+a2!!. (TA + To. dx. cos 2 fJ cos ' fJ (d) 1+2 -_ E2 A2 Silu F2 dobivamo iz izraza (a). F212 !!. dobivamo: (c) .11. Aksijalno epterecenje §tapa 9. na udaljenosti x od presjeka A izdvojimo element stapa duljine dx za koji mozemo uzeti daje temperatura T(x) konstantna.26b).8.1 = 2. Produljenje tog elementa iznosi: !!. 9.r F = ___!_ A.26. tako da se teziste presjeka armature podudara s tezistern betonskog presjeka (sl. Naprezanja su u stapovima: E. za n = 1 temperatura se mijenja Iinearno.26a). dobivamo: F_ . A.=2'105MPa. (F2 12 --+a E2A2 2 !!. Produljenje citavoga stapa zbog porasta temperature dobit cerno integriranjem izraza (b) po duljini stapa: .T E.156 iii: 9. na kraju B za Tn = 70 K. n = 0.25.1 x" (a) Slika 9.T '2 ) cosfJ Slika 9.T < 0 u vanjskim se stapovima pojavljuju tlacna naprezanja. Toplinska naprczanja 157 Kod !!. TA x" )dx. a) b) Koristeci se izrazom (a). Primjer 9.. a u srednjima vlacna. a po duzini stapa mijenja se po slijedecem zakonu: T(x) = T If T + _0__-T /" .T E2 A2 Ako izraz (c) uvrstimo u (b). ako se stap zagrijava tako da se na kraju stapa A njegova temperatura poveca za TA = 10K.T> 0 II vanjskim se stapovima pojavljuju vlacna naprezanja. za n = 2 po zakonu parabole drugoga reda (sl. I. E. Za n = 0 promjena temperature po duljini stapa konstantna je i jednaka Tn. Da bismo odredili produljenje betonskoga stapa (bez armature) nastalo zbog zagrijavanja.. At Eh=2·I04MPa Ab. Kolika su naprezanja u armaturi i u betonu.A.a 2 !!. Betonski je stap arm iran celicnom armaturom koja je simetricno rasporedena u poprecnome presjeku stapa. Uvjet je deformacija: gdjeje: (b) E.. Zadano je: a" = 12. A. Kod!!. (b) a . = at> T(x) dx= «.

defonnacija betona jednaka je deformaar:nature. Pri rotaciji stapovi ne mijenjaju svoje duljine i u njima se ne pojavljuju naprezanja.) TA ( = ------.29) dobivamo: "LFv=F2 . Ako u izraze (f) i (g) uvrstimo zadane vrijednosti.5-11)'10a= e 5 6 '(10+ 70-10) 0. 9. 9. Nakon zavrsene montsze rastegnuti stap tezi da se vrati u prvobitni polozaj i time pritiskuje vanjske stapove.104 a" AI> o I'A = 4.5 MPa (pritisak) 2.158 9. ( +T . A. Ako su povrsine poprecnih presjeka i moduli elasticnosti materijala vanjskih stapova jednaki. Potctna naprezanja 159 J' o a" ( TA + --I.9. Stap je 2 izveden kraci za 0 od predvidene duljine 12 (sl. Da bismo spojili sva tri stapa u cvoru D.. /or· .. Naprezanje je u armaturi: a.+ B n+I A + __ NI Stika 9...TA) i. cosa =0 (g) iii F2=2F. cosa.28).T) '[.potrebno je stapove rotirati oko tocaka A i B tako da cvor C dade u polozaj C. ' A" E. vel ike tlacne sile u armatun. U vanjskim ce se stapovima pojaviti tlacna. .-- TB .TA ) ---=u"l n+1 E.5· _'__ = 0 45 MPa ' Dobili smo jednu jednadzbu. CIJI Produljenje armiranobetonskoga stapa (sl. dobivamo da je l11 > l11 e. sto uzrokuje pojavu vlacne sile N u betonu i. Iz uvjeta ravnoteze cvora D (sl. dobivamo: (b) (rastezanje). -a. Srednji je stap izveden kraci za 0 od predvidene duljine l: (sl. ab =-=--=a AI> A" A.T } _B__ A n+ I A (d) Buduci da je at > ab.9.----. jednako.27. = 9.:.27).29. n- .TA +--__ ) (f) n+1 I +-E" A" a naprezanje u betonu: N a. (a.2 F.=a.28.1 ( TA+ TB .r " dx = a" I TA (T + _B __ /I . Zbog prionljivosti i~me~u armature i ?etona. E . 9. 9.TA_) . Pocetna naprezanja pr)oduljenje slobodne armature zbog porasta temperature raza (c: l11 = a I T e e mozemo dobiti pornocu iz- Pretpostavimo da je konstrukcija sastavljena od dvaju stapova zglobno vezanih u cvoru C. a imamo dvije nepoznate velicine i potrebno je postaviti dodatni uvjet deformacija. Neka se konstrukcija sastoji od triju stapova zglobno vezanih u cvoru D. dobivamo: 2'10 '(12.28. I A" A" 1> o 1+ 2 '105 3 • 4. potrebno je stap 2 rastegnuti za velicinu 0 i zavrsiti montiranje konstrukcije.26b) iznosi: (e) iii Al LJ. E t. A.. Stika 9.. --'- Pri montazi konstrukcije . i odatle: NI (T . A.lb. A I. tako da cvor D dolazi u polozaj D. (a) ~ ~ Stika 9. Iz sl. iz uvjeta simetrije slijedi da su sile u vanjskim stapovima jednake. Aksijalno oplcrcccnjc llapa A LJ. _. a u srednjem stapu vlacna naprezanja. 9. +I (c) 9.

Primjer 9.\lYF. Rjesenjern sustava jednadzbi +~ EI AJ cosa (d) (a) i (d) dobivamo: FI = -----. I EA' FJ I I'll =-' J EA' I'll =--' EA F.30. d~IJe I dola~1 ~ polozaj A . A. I. A. Na tom svojstvu staticki neodredenih konstrukcija osniva se teorija prednapregnutih konstrukcija. I) b) F. Aksijalno nprerecenje !tapa 9. Potrebno j~ postavi~i dodat~i . 0 1'11. cos 30 (d) 0= F. tako da je: U . Pogodnim izborom inicijalne defonnacije moze se regulirati stanje naprezanja u pojedinim dijelovima staticki neodredenog sistema i postici bolja iskoristenost materijala. I) (e) Y 3 I F2 F. Treba odrediti sile u stapovima nakon rnontaze.---=----=-------. E. prema sl. o EA.--~2 EI A I cos ' a E. Svi stapovi imaju jednak poprecni presjek i izradeni Sll od istog materijala. Vidimo da se u neodredenim statickim sistemima mogu pojaviti naprezanja i onda kada nema vanjskog opterecenja. dobivamo: 2FI+FJ+2F4 =. ustanovljeno je da duljine stapova ne odgovaraju duljinama predvidenima u nacrtu (vidi cvor A). F.12. dobivamo: (c) Vidimo da je sistem jedanput staticki neodreden. a cvor B ima vertikalni pomak liB prema gore I dolazi 1Ipolozaj B. Ona ovise 0 dimenzijama sistema. Ta naprezanja nazivamo poeetna naprezanja. 2/. 9. Montaza je izvrsena prisilnim spajanjem cvorova A i C. a 1Ivanjskim stapovima sila FI bila bi vlacna. . Pri rnontazi stapnoga sistema. Cvor A ima vertikalni 'poma~ UA prel~a. = 1 . lz uvjeta ravnoteze cvora A dobivamo: (a) lz uvjeta pak ravnoteze cvora B dobivamo: (b) (c) Slika 9. EI AI Ako izraz (c) uvrstimo 1I(b). sl.E.160 9. A. netocnostima izrade i 0 fizikalno-rnehanickirn svojstvima materijala. ( 1+--.30d.I. onda bi nakon montaze u srednjemu stapu sila Fz bila tlacna. 9. A.I. cosa ( 1+---2 EI A I cos ' a oE. Uvjet defonnacija glasi: (e) iii primjenom izraza (d) dobivamo: 0= 1'113 + --:---300 + -300 sin cos odnosno: 1'111 1'11.J =--.9.30. ' (f) a dalje je: FI I'll =_1_. npr.J i B a) I c) Ako bi srednji stap bio izveden duzi od potrebne duljine 12.J3 (g) • Uvrstimo Ii izraz (g) u izraz (f). Potctna naprczanja 161 gdje je: FI II 1'111=--. zbog netocnosti obrade pojedinih dijelova sistema. Pri opterecenju konstrukcije pocetna se naprezanja zbrajaju s naprezanjima koja nastaju zbog opterecenja.0 1'111 sin 30 U B =--_.1Iv!et defonnacija.

162 Rjesenjem sustavajednadibi (a), (b), (e) i (h) dobivamo: -/3 2+3-/3 r: 2+3 .. 3 I 0EA

9. Aksijalno uptereeenje Uapa

9.10. AksijHlno udarno oprcrcccnje itHpH

163

F=F=F=
I 2,

Pri odredivanju najvecega dinarnickog produljenja odin i napre~anja Odin U stapu, pretpostavit cemo da je masa stapa i zadrzaca mala u usporedbi s m~s.om tereta m= Q/ g ,(g = 9,81 rn/s-), tako da se masa stapa i zadrzaca moze zanernann. Takoder pretpostavljamo da nema gubitka energije pri sudaru, te da je ovisnost izmedu sila i deformaeija ista kao i pri statickom opterecenju, tako da je:

F4

= F, =
-

0

EA.

o ==TA' r.: l
dill

(9.57)

9. IO. Aksijalno udamo opterecenje stapa
A

Pri odredivanju dinamickoga naprezanja i dinamicke deformacije stapa prirnijenit cemo energijsku metodu koja se osniva na zakonu 0 odrzanju energije. Pri padu s visine h
+ Odin

teret Q izvrsi rad: W =Q
(h+Odin)

(9.58)

koji se prema zakonu 0 odrzanju energije pretvara u pot~neij~l~u ene.rgiju deformaeija elasticnoga stapa, a ona se primjenom izraza (9.57) moze izrazrn 1I obhku:
a}

b)

1 U - - .F

-2

din'

0

dm

=

__::d'c:.n --

0

2

2l

EA

(9.59)

Buduci da je:

a

W=U, dobivamo: Q (h lmajuci duljenja:
02 EA

+ O.
dm

)=

-=d",,--_

2l

(9.60)

1I

vidu relaeiju (9.56), dobivamo jednadzbu za odredivanje dinamickoga pro-

Slika 9.31.

Promatrajmo vertikalno objesen stap koji na donjemu kraju ima zadrzac B. Ako na zadrzac B djeluje staticko opterecenje Q koje postupno raste od nule do svoje konacne vrijednosti (sl. 9.3la), u stapu ce se pojaviti naprezanja:

O!,n -20"
i odatle: 0d,n =0"

Odin

-20."

h=O

(9.61)

o =~A
st

±~o~, +20" h.
produljenje stapa,
II

(9.62) izrazu (9.62) uzimamo

(IU5)

a produljenje ce stapa biti:

Buduci da trazirno najvece dinamicko predznak plus te dobivamo:

o

sr

Ql =_. AE

(9.56) iii:
Odin

(9.63)

Promatrajmo sada slucaj da teret Q slobodno pada s visine h na zadrzac B (sl. 9.31 b). Pretpostavit cemo da nakon sudara tereta Q sa zadrzacem B, teret Q zajedno sa zadrzacem B. n.astavlja gibanje prema dolje uzrokujuci produljenje stapa, Brzina gibanja tereta smanJuJ~ se zbog otpora stapa dok ne postane jednaka nuli. U tom trenutku produljenje stapa Odin I naprezanje U stapu Odin dostizu najvecu vrijednost.

== kd

(j Sf'

(9.64)

Velicina: k d = 1+ nazi va se dlnamickl koeficijent. (9.65)

164

9. Aksijalno uptcrecen]c
1I

stapa

9.10. Aksijalno

udarno

oplerccclIjc

~Iapa

165

lmajuci u vidu da je h = v2 /2g ,gdje je v brzina padajuceg tereta dime zadrzac E, dinamicki koeficijent mozemo prikazati u obliku:

trenutku kada do-

(9.66)

Primjer 9. J 3. . . . .d Treba odrediti najvece dinarnicko naprezanje u stapovllna sistema (sl. 9.32) p~ p~ u tereta Q= 100 N s visine h =0.1 m. ZadanojeA, =A2=0,2 cm2,A3=0,25 ern", 1,-12 - 2 5 m, 11 1,2 m, E, = E2 = 105 MPa i E3 = 2 . 10 MPa. =

Ako je h = 0, tj. opterecenje na stap djeluje naglo s punim intenzitetom bez pocetne brzine (a ne raste postupno od nule do konacne vrijednosti), dinamicki je koeficijent kd = 2, paje Qdin = 2 15.". Ocito da je pri udamom opterecenju uvijek Qdin vece od QSI' Na osnovi izraza (9.57) i (9.64) izraz za najvece dinamicko naprezanje mozemo napisati u obliku: (9.67) iii: (9.68) Pomocu izraza (9.55) i (9.56) dobivamo:

Stika 9.32.

a din
iii:

=;

(1 + ~ I + 2 ~~

A)

(9.69)

Dinamicko naprezanje

11

stapovima dano je izrazom (9.67):
adin = kd

asl,

gdje je:

a.
din

=~ A

+

(Q)2
A

+ 2 Q hE.
AI

(9.70) 100 2· 0,2 .10-4 . 0,865 (9.71)

Dinamicko opterecenje Fdin mozemo odrediti po formuli:

2,9 MPa

Iz izraza (9.69) i (9.70) vidimo da dinamicko naprezanje ne ovisi sarno 0 povrsini poprecnoga presjeka Avec i 0 duljini stapa I i 0 modulu elasticnosti materijala E. Sto je veci volumen materijala elasticnoga stapa konstantnoga presjeka izlozenog udaru, to je dinamicko naprezanje u stapu manje. Sto je veci modul elasticnosti materijala stapa, dinamicko je naprezanje u stapu vece, Ovdje vidimo razliku izmedu dinamickog naprezanja i naprezanja od statickog opterecenja, koje u statickim odredenim sistemima ne ovisi 0 duljini stapa I i 0 modulu elasticnosti materijala stapa E. Otpomost materijala na udama opterecenja ovisi 0 fizikalno-rnehanickirn svojstvima materijala i 0 povrsini dijagrama rastezanja (sl. 9.14). Sto je specificni rad raskida materijala veci, materijal je otpomiji na udamo opterecenje, Buduci da plasticni materijali prije raskida daju vecu defonnaciju nego krhki, i rad koji treba utrositi na raskid plastic nih materijala znatno je veci nego kod krhkih materijala. Plasticni materijal moze akumulirati znatno vecu energiju prije nego sto nastupi raskid. Zbog toga su plasticni materijali otpomiji na udamo opterecenje.

2.1011

100'1,2 '0,25'104

+
2.1011

100·2 ·0,2'10

9,07 .10-5 4'0,75

m.

Dinamicko naprezanje u stapovima iznosi:

a din a
dint!)

0)

= a.

dID(l)

= kJ a = kJ

.I.((~)

= 48·4 = 192 a. = 48'2,9=
.H(1l

MPa 139,2 MPa.

166 Primjer 9.14.

9. Aksijalno uptereeenje ~Iapa

9.10. Aksijalno udarno opterecenje Uapa

167

Tre.ba usp~red.iti. ma~simalna dinamicka naprezanja u ~tapovima prikazanih 9.33, koja se pojavljuju pn slobodnome padu tereta Q s visine h.

na sl.

Za srap konstantnoga presjeka promjera 2d (sl. 9.33b):

o

_
-

Maksimalna dinarnicka naprezanja u stapovima mozemo odrediti izrazom (9.67):
Odin max

,{(b)

QI EA

2

_ QI - 4E A

.
1

(e)

= kd

aX!

mall.

= kcl

Q
Alliin

(a)

Za stap konstantnoga

presjeka promjera d (sl. 9.33e):

o -'{('l = _fl_!_. EA,

(f)

Q

h I

Pri velikoj visini h i mal oj statickoj deformaeiji Os, u izrazu (9.65) mozemo zanemaritijediniee u odnosu na drugi clan pod korijenom, tako da priblizni izraz za dinamicki koefieijent mozemo napisati u obliku:

I

4"

I

I -I-A

I
I
2d

I

(g)
f-A,

I

2"

1

I
_Q_"

Primjenom posljednjeg izraza dobivamo:
I

I
4"
I d

I

I
z

I

,

I
c) Slika 9.33.

I I

I

16hEA, 5QI k

=

Vs

{16 ~hEAI
QI (h)

J(b).

= ~=

V~

~= VQ!

'8~hEAI VO QI

a)

b)

gdje je kd odreden izrazom (9.65): (b)

Odnos dinarnickih koefieijenata za promatrane slucajeve: kJ(a) : kJ(b) : kJ(c) = iIi:

.JO:4 : 1 : ,JO,25
1 : 0,5.

(i)

i: 0"
=

i=

~~ L.. E A '
I ,
I

(e)

kJ(al : kJ1b) : kJ(c) = 0,63:

(j)

an je broj prizmaticnih dijelova stapa konstantnog presjeka. Za sastavljeni stap (sl. 9.33a) jest:

Maksimalna dinamicka naprezanja u stapovirna iznose:

o
Buduci daje

."(")

=Q E 2A2

(_I +_1 )_ s! (_..!_ +A;I) .
2AI - 2E A2 d2 x 4 --=4A 4
I'

a din (el) = k d(u) a ~'f(CI) = k d(cl)

SL= k A
I

d(u)

4Q A2
(k)

dobivamo:

Primjenom izraza (j) dobivamo trazeni odnos:

o

_<{(al

5 QI =-_. 8 EA,

(I) (d) Uocavamo da se najvece naprezanje pojavljuje u sastavljenome stapu (sl. 9.33a), a najmanje u stapu konstantnoga maksimalnog presjeka (sl. 9.33b), dok naprezanje u stapu

168

9. Aksijalno npterecenje Ilapa

9.11. Konccnlracija naprczanja

169
0 0

minimalnoga presjeka (sl. 9.33c) prima neku rneduvrijednost. Najvece nominalno naprezanje (bez utjecaja koncentracije naprezanja) u sastavljenom stapu (sl. 9.33a) u presjeku je s najmanjom povrsinom (srednji dio stapa) i ovisi 0 deformaciji citavoga stapa, a ne sarno o njegovu srednjem dijelu. U ovom slucaju dinamicko naprezanje mozemo smanjiti povecanjern poprecnoga presjeka na srednjem dijelu stapa (povecanjem volumena stapa) iii smanjenjem povrsine poprecnih presjeka krajnjih dijelova ~tapa (smanjenjem volumena stapa), sto dovodi do povecanja podatljivosti Citavoga stapa, a time i do smanjenja maksimalnoga dinamickog naprezanja na najslabijemu dijelu stapa. Povecanje presjeka na jednorne dijelu stapa pri statickom opterecenju ne izaziva promjenu naprezanja u presjeku drugog dijela stapa, dok ih pri dinamickom opterecenju povecava. Lokalno smanjenje povrsine presjeka na maloj duljini stapa naglo povecava dinarnicka naprezanja. Osnovni nacin za smanjenje dinamickih naprezanja u stapu jest u povecanju podatljivosti stapa uvecanjern njegove duljine, upotreba materijala sa sto manjim modulom elasticnosti i izjednacavanje povrsine presjeka po citavoj duljini stapa s najmanjom povrsinom presjeka da bi se dobio stap konstantne povrsine presjeka po citavoj duljini stapa,

Velicina maksimalnoga naprezanja ovisi (sl. 9.35a), 0 obliku i dubini utora (sl. 9.35b) te ka (51. 9.35c).

odnosu promjera otvora i promjera stapa razlici izmedu povrsina poprecnih presje-

~J_
a) b)

l:S

~lr--b~~~~~-,~
m

9.11.

Koncentracija

naprezanja
Stika 9.35.

c)

Pri aksijalno opterecenorn stapu konstantnoga poprecnog presjeka raspodjela je naprezanja po povrsini poprecnoga presjekajednolika. To s dovoljnom tocnoscu vrijedi i za stap pri kojem se poprecni presjek mijenja postupno (sl. 9.34).

Ove pojave lokalnog povecanja nja. Stupanj koncentracije

naprezanja nazivaju se koncentracijom koncentracije

naprezanaprezanja (9.72)

naprezanja definiran je faktorom at =--,
°max

F

as

gdje je as nominalno iii srednje naprezanje po oslabljenom presjeku

o,
.

=-,

F

(9.73)

A"

a An povrsina je oslabljenoga presjeka. .. . ... Faktor koncentracije naprezanja a, se odreduje metodama teonje elasticnosti Iii eksperimentalnim metodama, u prvom redu metodom fotoelasticnosti, Pri analizi pojave koncentracije naprezanja mozemo se ~osluziti i hi?rodinamic.kom analogijom. Zamislimo da kroz cijev o?lik~ stapa, protJe~e l?e~lna tekucma. ~a rnjestu gdje strujnice imaju najveci otklon, brzina Je tekuc.me naJvec~ ~to odgovara mjestu naJvecega naprezanja. Za stap prikazan na sl. 9.35c dobivamo strujnice pnka~ne n~ sl. 9 .. 6. 3 Iz toka strujnica moze se zakljuciti da se maksimalna .naprezanJa pOJa~IJuJu u tockarna A i B i da su teorijski beskonacno velika, a u tockama C I D naprezanJ~ su J.ednaka nuli. Slicnim razmatranjem strujnica zakljucujemo da elipticni otvor u stapu I~azlva ~~anju koncentraciju naprezanja, ako je postavljen uzduzno, a ne poprecno na srnjer aksijalnog opterecenja (sl. 9.37).

Slika 9.34.

Teorijska i eksperimentalna istrazivanja pokazala su da su u okolici otvora, utora naglih promjena poprecnih presjeka raspodjela naprezanja nejednolika (sl. 9.35). Maksimalno naprezanje moze biti nekoliko puta vece od prosjecnoga (nominalnog) naprezanja i pojavljuje se u tockarna A i B na rubu otvora, utora iii manjega poprecnog presjeka.

¥
170
9. Aksijalno optereeenje Uapa 9.11. Koncentracija naprezanja

171 s naprezanjem jednakim granici

U.zpretpostavk~ da maksil1~al~o naprezanje ne prelazi granicu proporcionalnosti kara~.ter je ko~centraclJe ~aprezanJ~ jednak za sve materijale. Ako maksimalno na rez~n'e prijede gran~~u proporcionalnosti, raspodjela naprezanja u oslabljenome pr . k P .. ~ stvamome dijagrarnu a - f (sl. 6.4). esje u OVISI 0

tj. u presjeku ce biti jednolika raspodjela naprezanja, tecenja, Pri tome je granicno opterecenje srapa:

(9.74) a dopusteno opterecenje stapa jest: (9.75) gdje je k koeficijent sigurnosti. Uvjet cvrstoce glasi: (9.76) iii: (9.77)

a

Slika 9.36.

odnosno: F :5 All
adop'

. Kod pla~ticnih ~~terijala, ~ko maksimalno naprezanje dosegne granicu tecenia do~azl do tec~nJa.matenJala na rnjestu maksimalnih naprezanja. Daljni rast 0 ter~c'en'a stapa preuzimaju vlakna u poprecnome presjeku koja su napregnuta isp: grani~e tecenj~,

(9.78)

a
~

a
~

I
~ ~

I I I

:
tr XI I I I

,
I

I
I

Vidimo da se proracun stapa od plasticnoga materijala u kojemu se pojavljuje koncentracija naprezanja razlikuje od proracuna obicnoga stapa konstantnoga poprecnog presjeka u tome sto, umjesto brutopovrsinom presjeka, racunarno S netopovrsinom presjeka. Utjecaj koncentracije naprezanja pri statickom opterecenju moze se zanemariti. Pri dinamickom opterecenju deformacije i naprezanja brzo se mijenjaju po vremenu, pa ne dolazi do izravnavanja naprezanja u presjeku. Koncentracija naprezanja zadrzava se do lorna stapa. Pri proracunu stapa od plasticnog materijala izlozena dinamickom opterecenju treba uzeti u obzir utjecaj koncentracije naprezanja. Kod krhkih materijala (npr. staklo) iii kod materijala koji se nalaze u krhkome stanju (pri niskim temperaturama) raspodjela naprezanja zbog koncentracije naprezanja zadrzava se na svim stadijima naprezanja i pri statickom opterecenju. Kad maksimalno naprezanje dosegne cvrstocu materijala, na mjestu maksimalnih naprezanja pojave se pukotine koje uzrokuju jos vecu koncentraciju naprezanja, sto pak dovodi do sirenja pukotina i lorna stapa, Prema tome, uvijek se mora uzeti u obzir utjecaj koncentracije naprezanja kod krhkih materijala. Uvjet cvrstoce glasi:

~

a
Slika 9.37.

Ulna;'(

= ak

F

(9.79)

~~~oo~~sekr~podjela naprezanja sve vise priblizava jednolikoj. Granicno ce stanje nastua a naprezanja u svim tockama osiabijenoga presjeka dosegnu granicu tecenja,

Pri projektiranju elemenata konstrukcija treba izbjegavati duboke utore, ostre zareze, nagle promjene presjeka itd. jer u protivnome koncentracija naprezanja u stanovitim uvjetima moze prije vremena izazvati popustanje i razaranje materijala.

. 9.12.n»: : polozaju pod djelovanjell1 dal1'~ Iz trokuta sila prema sl. Horizontalnu tangentu uzimamo za os x. tako da je iskljucena mogucnost da se uze napregne na savijanje. tako da se duljina objesenog uzeta malo razlikuje od duljine raspona I (obicno ne vise od 10%). Aksijalno opterecenjc §tapa 9. Homogeno elasticno uze (iii zica) konstantnoga poprecnog presjeka objeseno je 1I tockama A i B (sl. tezina ledenoga sloja i pritisak vjetra iii tezina nekog drugog tereta. Rastezanje uzeta lancanice iii : Iz uvjeta ravnoteZe L F = 0 dobivamo " N sill U u >: I) U tehnickoj se praksi cesto susrecemo s konstrukcijama kao sto su telefonski i elektricni kabeli. ::11ro: 2 lz uvjeta za x = 0. viseci mostovi itd. ':1. tj. Buduci da je tg a == _. i ne pruza otpor drugim oblicima deformiranja.39.i~i" t = (). smicanje i pritisak. U praksi je najcesci slucaj da je provjes krivulje mali u usporedbi s rasponom I.38). t.' lntegriranjem jednadzbe (. zicare.') dll'.-. 9. q' il·)'''n'~" .: Slika 9. Za ishodiste koordinatnoga sustava uzeta je najniza tocka krivulje O.12. U bilo kojem presjeku uzeta rezultanta unutamjih sila ima smjer tangente na krivulju.38). Rastezanje uzeta lanbnicc 9.) duz horizontalne projekcije uzeta. lz uvjeta ravnoteze L Fx = dobivamo: dr . sto znaci da je horizontalna projekcija zatezne sile N u bilo kojem presjeku uzeta konstantna i jednaka sili H koja se naziva napetost uzeta.39). ciji je osnovni nosivi element savitljivo uze (iii zica) objeseno u dvjema nepornicnirn tockama. te s dovoljnom tocnoscu mozemo uzeti da je savitljivo uze optereceno jednolikim kontinuiranim opterecenjem (q = konst.li. Zamislimo da smo izrezali dio uzeta od ishodista 0 do nekog presjeka C (sl. duz raspona 1 (sl. . Moze se pretpostaviti da je to opterecenje jednoliko raspodijeljeno po duzini uzeta. q x=F "" I' \ vt i i n~~:l ~ i rrrIIfIIll1111111111 I ' 11111111 B I I H i l' . osim vlastite tezine rnoze biti npr. a vertikalu za os y._ .-. 9.3')" ° N cosa-H iii: =0 (a) Jednadzba (d) odredujc . Opterecenje po jedinici duzine uzeta. I:~ " d\ /: pri cemu je: Jednadzba (c) diferencij. Dio je uzeta OC u stanju ravnoteze pod djelovanjem triju sila: jednolikoga kontinuiranog opterecenja qx i dviju vlacnih sila H iN koje imaju smjer tangente na krivulju.38. Podijelimo li jednadzbu (b I ' . Savitljivo uze moze prenositi sarno silu koja izaziva rastezanje uzeta.172 9."""::' =0 dohivarno da .~ a b Slika 9. y H =N cosa.

_..80) dobivamo: q 12 8f (9. ( f)2 G6f2 =HVI+~-/2-' dx 8f qx =-x. a pomocu izraza (9. Proracun cvrstoce uzeta obicno se obavlja prema toj vrijednosti H. I'" . H :S°dop' (9.. dx-[ +~ 3 t_ I (9..12.y= ii. a ostale cemo clanove kao male velicine visega reda zanemariti. ')dx. (h) = (~)2 + (g_!_)2 8f 2 1+16. . Iz izraza (f) dobivamo provjes uzeta: q 12 8H ___:. tj. (9.85) ~fdoP' raspon I mozemo odrediti duljinu S objesenog uzeta. dobivamo: Pri malome provjesu f drugi clan pod korijenom mnogo je manji od jedan pa se u praksi s dovoljnim stupnjem tocnosti moze uzeti daje sila u uzetu konstantna i po velicini jednaka horizontalnoj napetosti H. ve icina y)2 (ddx (l+(:rJ I dx. Rastezanje uleta lanfanice y=-' 2H Zax =-a. 9. Aksijalno opterecenje Uapa -I I (e) ([) 175 9. [2 H Ako to uvrstimo u izraz (h). iii: ~ 8A Odop :Sf· Ako u gornjem izrazu clan na lijevoj strani oznaCimo: Ako su obje tocke ucvrscenja A i B na istoj razini.84) 000P f=-· lz izraza (9.81) mozemo odrediti napetost uzeta H ako znamo q if lz izraza (a) i (d) vidimo da se sila N povecava od najnize tocke prema tockama ucvrscenja i da u tim tockarna postize najvecu vrijednost: N max ds=[l+H:r lz izraza (c) i (9. 9..174 q x' 9.81) slijedi: dy = + .y =fz Pomocu izraza (9.a ij =fz = f (sl.81) dobivamo: 0= q [2 8f A :S°dop (9.40) bit ce: o=A" gdje je A povrsina presjeka uzeta (iii zice). a zax pa dobivamo: = b.40. f. U tome redu zadrzat cemo samo prva dva clana. ako znamo q i H.86) . (i) Duljina objesenog uzeta koje je simetricno ucvrsceno na razmaku I (sl.82) S=2{ ~ f2 2 ] _ . Pomocu izraza (9. zbog simetrije se najniza tocka uzeta nalazi u sredini raspona I. (g) Pn malome provjesu < I pa izraz (g) rnozemo razviti u binomni red. Tako dobivamo: Slika 9.]dx. Uvjet cvrstoce uzeta glasi: ds=[I+~ 6~( [ 1 64 l+"2-[4-x+ x+ 2 . H=-' ds=~dx2+dy2 = .40). a = b = 112 ..81) Duljina je elementa luka: (9.83) Dobili smo da je ravnotezni oblik uzeta kvadratna parabola.80) onda uvjet cvrstoce mozemo izraziti i u obliku: f Ako su nam zadani provjesfi (9.80) mozerno odrediti provjesf.= q 12 8A f dop .

176 iii: S~I 8 12 1+- - ) . 3 12

9. Aksijalno

optereeenje

~.apa

9.12. Rastezan]e

uzeta Ianeamce

177

L=I+(9.87)

8 112 _
3 1

ql

1

3

(

8/1 EA

- a 1 (TI - 7;».

(I)

Tu istu duljinu mozemo izraziti parametrima drugoga stanja: L=I+

Pri odredivanju deformacije uzeta pretpostavit cemo da je duljina uzeta jednaka rasponu, a daje sila u uzetu konstantna ijednaka napetosti H, sto je dovoljno tocno pri malome provjesu. Produljenje je uzeta zbog napetosti uzeta: tJ.I
H

8 3/-

122

q2 1 8/2EA

3

-a

1(T

2-

T. )

(m)

Ako od izraza (I) odbijemo izraz (m), dobivamo: (j)

=!!...!_
EA

iii primjenom izraza (9.81) tJ.I
H

«c ».«. 1
3 3
3

ql/3 8/1EA

+

q2/3 8/2EA

+a

1 (T2 -

TO

I) =

.

(n)

=--.

q 13

Pornnozimo Ii jednadzbu (n) s (9.88)

X

12 I, dobit cemo kubnu jednadibu:

81

EA

Produljenje je uzeta zbog porasta temperature tJ.I, = a 1 (Tgdje je: To), (k)

12 -

r

II

2

+ 8"

3

a1

2

(T2

__

TI )

_2_~

4

]

64 II E A

12

14 -_2_!!2_=0 64 EA

(9.91)

a - koeficijent Iineamoga toplinskog rastezanja
To - temperatura u trenutku ucvrscenja uzeta u nepomicnim toe kama T - temperatura za koju obavljamo proracun uzeta, Ukupno je produljenje uzeta: tJ.I = tJ.III q 13 + tJ.I, = 8 I E A + a 1 (TTo)· (9.89)

iz koje mozerno nab trazeni provjes 12, a zatim pO.mocu izra~a (9.81) i ~a~et?st H2. Ocito je daje jednadiba (9.91) pogodna za bilo kakvu vanjantu promjene opterecenja I temper~ture pri prijelazu iz prvoga stanja u drugo (q2 < q" T2> T,; q2 < q" T2 < T,; q2 > q" T2 < T, itd.), Pri numerickom rjesavanju jednadzba (9.91) prima oblik: 123 = a 12

+ h,

(9.92)

gdje su a i h poznate konstante. .. .. .. ... _ Ovakvu jednadzbu prikladno je rjesavati graficki. Lijevi I desn~ dl? jednadzbe nacrtamo kao funkcije od! Trazenu vrijednostJi dobijemo kao apscisu sjecista kubne parabole y = 123 i pravcay = aJi + b (sl. 9.41).

Pocetnu duljinu L nenapregnutog uzeta pri tempe rat uri To mozemo izraziti pomocu duljine objesenog uzeta i njegove deformacije: L = S - tJ.I iii izrazima (9.86) i (9.89) L=I+8 3 -1

12

q l' ---al(T-T.) 8/EA

0

(9.90)

Jednadzba (9.90) omogucava lancanice.

nam rjesavanje razlicitih zadaca pri proracunu uzeta

Promotrimo zadacu koja je vrlo cesta u praksi. Neka je uze (iii zica) simetricno ucvrscena na razmaku I, pri temperaturi T, i pod djelovanjem opterecenja q. zauzelo ravnotezni polozaj kojemu odgovara provjes/, (prvo stanje). Pretpostavimo da je nakon toga temperatura porasla do T2 i da se opterecenje povecalo na q2; u tom slucaju, uze ce zauzeti no vi ravnotezni polozaj kojemu odgovara provjesJi (drugo stanje). Pocetnu duljinu L nenapregnutog uzeta pri temperaturi (9.90) izraziti parametrima prvoga stanja: To mozemo pomocu izraza

Slika 9.41.

Primjer 9.15. . . _ ., Elektricni kabel presjeka A = 120 mm? ucvrscen je u tockam~ A I B ~oJe le~e na IstOJ visini i na medusobnome vodoravnom razmaku 1 = 100 m. Kabel je montiran P:I temperaturi To = 15°C. Treba odrediti provjes koji moramo dati kabe1u kako naprezanje u kabelu ne bi bilo vece od Odop i visinu tocaka ucvrscenja kabela da udaljenost najnize tocke kabela

178

9. Aksijalno opterecenje §tapa

9.12. Rastezan]e uzeta lanbnice

179

od povrsine zemlje ne bi bila manja od 6 m. Proracun cvrstoce treba provesti za ove slucajeve: I. Temperatura T = - 5 DC, opterecenje je kabela vlastita tezina, tezina ledene obloge debljine I em i horizontalni pritisak vjetra p = 240 Pa. 2. Temperatura T = - 40 DC, a opterecenje je kabela sarno vlastita tezina, 3. Temperatura T= + 40 DC, opterecenje kabela sarno je vlastita tezina. Elektricni kabel ima povrsinu A = 120 mm ', promjer d = 14,2 mm i tezinu po duznom metru qo = 10,9 N/m. Modul elasticnosti materijala kabela E = 1,3 . 105 M Pa, koefieijent lineamoga toplinskog rastezanja a = 17 . 1Q-6I C. Dopusteno naprezanje Odor = 80 MPa. Prvi i drugi slucaj mogu se pokazati opasnim s obzirom na cvrsrocu kabela. U trecem slucaju moze biti najveci provjes prema kojemu odredujemo visinu tocaka pricvrscenja kabela.
D

Uzmimo to stanje za ishodisno (prvo) i prijedimo k stanju kabela za vrijeme montaze (drugo) te nadimo provjes/o = [zUvrstimo Ii u jednadzbu (9.91): ql q2

=q=
a

19,5 N/m;

fi = 2,54

m;

TI =-5 DC; /= 100 m;

= qu =

10,9 N/m;
= 17·10-6

12 =10;

rc,

E= 1,3' 105 MPa,

dobivamo:

I,?-

3 6 2 2,542+ '17.10- '100 '(15+5)[ 8

3,19,5' 100 64'2,54.1,3'10".1,2.10

4 4

]

10-

Rjesenje:
Najprije odredimo opterecenje po duznorn metru kabela za prvi slucaj, Vertikalno opterecenje po duznom metru sastoji se od vlastite tezine kabela qo = 10,9 N/m i tezine ledene obloge. Unutamji promjer ledene obloge jednakje promjeru kabela d = 1,42 em, a vanjski pri debljini ledene obloge I em je D = 1,42 + 2 . 1 = 3,42 em. Povrsina je poprecnoga presjeka ledene obloge: A_
t-

3'109'1004 , =0 64.1,3.10" '1,2.10-4 . Nakon sredivanja dobivamo:

Ii - 5,41/0i odatle dobivamo daje:

3,28=0

n

(D2

4

-

d2)

3,14'(3,422-1,422) 4
_

_ 2 - 7,58 em .

fo = 2,58 m.
2. Pretpostavljamo da se kao opasno pojavljuje drugo stanje kabela pri temperaturi - 40 DC. lz uvjeta cvrstoce dobivamo: 2 10,9'100 =142 6 ' 8 . 1,2. 10 -4 • 80 ·10 m.

Za specificnu tezinu leda Yt kabela iznosi: qt

= 9 kN/m3

opterecenje ledene obloge po duznom metru ·1 = 6,82 N/m.

= YtAt = 9.103•

7,58·10-4

Ukupno je vertikalno opterecenje po duznorn metru kabela:

qy = qo + q, = 10,9+6,82=

17,72 N/m. opterecenje: ql

Uzmemo to stanje za ishodisno (prvo) i nadimo potrebni provjes/o pri montazi,

Pritisak vjetra po duznorn metru kabela daje horizontalno

qh = P D = 240· 3,42 '10-2 ·1= 8,21
Ukupno je opterecenje po duznom metru kabela: q = ~q; + q; = ~17,722+ 8,2f

= qo =

U jednadzbu (9.91) uvrstit cemo: .. . 10,9 N/m, TI = - 40 DC i, zadrzavajuci znacenje ostalih velicina, dobivamo: 3 1~-t'422+8'17'10-6'1002'(15+40)-

N/m.

r,

3'10,9,100 64'1,42'1,3'10"'1,2'104

4

]

10-

= 19,5 N/m.
3.109.1004 , 64'1,3'10" '1,2,10-4 Nakon sredivanja imamo: =0.

Za odredivanje potrebne velicine provjesaJo pri temperaturi + 15 DC za vrijeme monlaze treba provesti dvije varijante proracuna. I. Pretpostavljamo da se kao opasno pojavljuje prvo stanje pri temperaturi - 5 DC i opterecenju ledom i vjetrom. Iz uvjeta cvrstoce dobivamo:
----'.-4---6

19,5'1002 ·80·10

8'1,2'10-

= 2.54 m.

I; - 3,22

10 - 3,28 = 0

180 i odatle dobivarno: /0= 2,17 rn.

9. Aksijalno opterecenje Uapa

10.

NAPREZANJA I DEFORMACIJE POSUDA TANKIH STIJENKI

~a istodobno isp~njavanje uvjeta cvrstoce 1I oba razmatrana slucaja, potrebno je da za vnjeme montaze pn ternperaturi + 15 DC kabel ima provjes, jednak vecoj od dobivenih vrijednosti, tj./o = 2,58 rn. O~edimo sad~ provje~.pri temperaturi ~ 40 DC. U tom slucaju za prvo stanje uzimarno stanje kabela pn rnontazi, a za drugo stanje pn temperaturi + 400C. U jednadzbu (9.91) uvrstimo: ql = qo = 10,9 N/m;

It = fo

= 2,58 m;

TI =

+ 15 DC

q2 = qo = 10,9 N/rn; Dobivarno: li-h,582+~'17'IO-6'1002'(40_15)_ 8

T2 =+ 40 DC.

Kod posuda tankih stijenki debljinaje stijenke mala u usporedbi s ostalim dimenzijarna i polumjerorn zakrivljenosti. Ovisno 0 obliku plohe posude razlikujemo cilindricne, sferne i druge tankostijene posude. U tehnickim konstrukcijama pojavljuju se vrlo cesto u

r

4 3'10,9'100 64'2,58'1,3'10"'1,2'10-4 =0

]12

3· 10 9· 1004 , 64'1,3'1011 '1,2'10-4 Nakon sredivanja dobivamo:
j~J - 7,0

I, -

3,28= 0

i odatle:

h =2,85

rn.
a) b)

. Ocito j~ da j~ prov~e~ pri ternperaturi + 40 DC najveci. Da najniza tocka kabela ne bi bila na udaljenosti rnanjoj od 6 rn od povrsine zemlje, potrebno je da tocke pricvrscenja kabela budu na visini ne manjoj od 6 + 2,85 = 8,85 rn.

Slika 10.1.

c)

obliku rezervoara, kotlova i slicno, koji su podvrgnuti djelovanju unutamjega pritiska (plinova iIi tekucine koje oni sadrze). Pri prornatranju posuda tankih stijenki moze se zanemariti savijanje, koje se pojavljuje sarno u okolici pricvrscenja iii nagle prornjene debljine iIi zakrivljenosti stijenke, tako da se na dovoljnoj udaljenosti od tih mjesta moze uzeti da su

182

10. Naprczanja

i dcformacije

posuda tankih

stijenki

10. Naprczanja

i dcformacijc

posuda

tankih

stijcnki

183

naprezanja po debljini stijenke posude raspodijeljena jednoliko. Promatrat cemo posudu tankih stijenki, konstantne debljine h, u obliku rotacijske plohe sirnetricne u odnosu na os z i podvrgnute nutarnjemu pritisku p. raspodijeljenom simetricno s obzirom na os rotacijske simetrije (sl. 10.la). Presjeci okomiti na os z imaju oblik kruznoga prstena razlicitog polumjera. Presjek takve posude s ravninom u kojoj lezi os simetrije naziva se meridijanski presjek koji je ujedno i ravnina simetrije posude. Iz uvjeta simetrije slijedi da meridijanski presjeci ostaju ravni, sto znaci da su u tim presjecima posmicna naprezanja jednaka nuli. Na osnovi svojstva uzajarnnosti posmicnih naprezanja, posmicna naprezanja moraju biti jednaka nuli i u presjecima okomitim na meridijanske presjeke. Iz uvjeta simetrije takoder slijedi da je stanje naprezanja u posudi simetricno u odnosu na os simetrije posude. Zamislimo da smo dvjema meridijanskim ravninama i dvjema ravninama okomitim na meridijan iz promatrane posude izrezali beskonacno mali element duljine stranica dsl i ds2 (sl. 1O.l.b). S P2 oznacen je polumjer zakrivljenosti luka u meridijanskoj ravnini, a SPI u ravnini okomitoj na meridijan, tako da je d~1 = PI dcpI i ds2 = P2 dcp2. Na pobockama elementa djeluju sarno normalna naprezanja 01 u cirkularnom i 02 U meridijanskom smjeru. Postavimo jednadzbe ravnoteze izrezanog element a na koji djeluju normalni pritisak p i naprezanje 01 i 02. Ako sve sile projiciramo na smjer vanjske nonnale elementa plohe, dobit cerno: P ds . ds 2
-

£

,= E
2

I

\,
(0, -

v

O2)

(10.2)
(02 V 0, ). //

i,

£

=-

I

./ ..
je

E

/'

Promotrimo neke posebne slucajeve. Tanka sferna posuda polumjera r i debljine stijenke II podvrgnuta unutarnjeg pritiskap (sl. 10.2). Zbog centralne simetrije posude i opterecenja imamo

. djelovanju

2

0,

h ds 2 sin -2-

dcp,

- 2 O2 h ds, sm -2-

. dCP2

= O.

Slika 10.2.

Uz pretpostavku da su
Slo--""--

. dCP2 2

dCP2

2
lz jednadzbe (10.1) dobivamo 20 P -=r h iii pr
2h
01

dobivamo
0, O2 P -+-=_.

0=-·

(10.3)

p,

P2

h

(10.1)
02

Buduci da je r ,. h iz izraza (10.3) slijedi da je 0" p ; tako da se p u odnosu na

i

Jednadzba (10.1) naziva se Laplaceova jednadzba, Ona je osnovna jednadzba za odredivanje naprezanja u posudama tankih stijenki. Buduci da jednadzba (10.1) sadrzi dvije nepoznate komponente naprezanja, potrebno je postaviti jos jednu jednadzbu. Meridijanska 02 i cirkularna 01 naprezanja u jednadzbi (10.1) glavna su naprezanja. Trece glavno naprezanje 03, usmjereno u smjeru normale na povrsinu elementa, na unutarnjoj je strani posude 03 = - p, a na vanjskoj strani 03 = O. U posudama tankih stijenki uvijek je 01 i 02 ,. p, sto znaci da velicinu p mozerno zanemariti u usporedbi SOl i 02, tj. uzeti da je 03 = 0, tako da se element posude nalazi u dvoosnom stanju naprezanja S glavnim naprezanjima 01 i 02. Deformacije u cirkularnom i meridijanskom smjeru dane su izrazima:

moze zanemariti i uzeti da je 03 = o. ... .. .... Opseg sferne posude u bilo kojoj dijametralnoj ravrnru p~Je deformacija jednak Je 21Cr, a nakon defonnacije je 21C (r + ~r). Relativna je deformacija opsega:
2 1C (r
£=

+ ~r)
21Cr

- 2 1C r

~r r

(10.4)

Prema izrazu (10.2), imamo:
£=-

1

E

1- v (o-vo)=--

0=--

I-v E

E

--=_.
2h
r

pr

M

(10.5)

Dalje dobivamo izraz za povecanje polumjera:

184

10. NaprC7.anja i dcformacije posuda tankih stijcnki

10. Naprezanja i deformacije posudll tankih stijcnki

185

1- v p r2 I1r=-E 2h Volumenska

(10.6)

ce defonnacija

biti: 3(1- v) 3(I-v) a= E E pr -. 2 It (10.7)

1',=,31'= .. Tanka eilindrlcna pritiska p (sl. 10.3).

Na unutamjoj je povrsini posude a3 = - p, a na vanjskoj a3 = O. Kao i u prethodnome slucaj u unutamji je pritisak p vrlo mali u usporedbi s naprezanj ima a I i a2, tako da se rnoze uzeti da je u) = O. Opseg je poprecnoga presjeka posude prije deformacije 2 n r, a nakon defonnacije 2 Jl (r + I1r). Deformacija je u cirkularnom smjeru: 2(r+l1r)Jl-2rJl I1r (10.10)

posuda debljine stijenke h podvrgnula je djelovanju unutamjega .

Prema izrazu (10.2), irnamo:

(10.11) Dalje dobivamo izraz za povecanje polumjera: (10.12) Tanki krufnl prsten polumjera r, debljine stijenki h i sirine b podvrgnut je djelovanju unutamjega pritiska p (sl. 10.4). Pod djelovanjem unutamjega pritiska p dolazi do jednolikog rastezanja prstena. U prstenu ce se pojaviti naprezanja samo u cirkulamome smjeru, koja su zbog rotacijske simetrije prstena i opterecenja u svim radijalnim presjecima jednaka. Naprezanja u uzduznome smjeru jednaka su nuli, jer u tom smjeru nema vanjskog opterecenja, a deformacija prstena nije podvrgnuta nikakvu ogranicenju.

U2

b) Slika 10.3.

Za cilindricnu je posudu: PI = r; Jednadzba (10.1) prima oblik:

P2

= 00·

yt
i odatle: pr a =_.
I

I
h (10.8)

Za 0w:edivanje ~aprezanja a2 presijecimo cilindricnu posudu ravninom okomitom na os posude I promotnmo ravnotezu odrezanog dijela posude (sl. 10.3b). Uvjet ravnoteze 1 g aS1:

1
s:

~hi-----

£1'

-----jh.._

odakleje: pr a =_. 2 2h ~aprezanj~ a, u cirkulamome uzduznome smjeru. smjeru dvaput je vece od nonnalnog (10.9) naprezanja a u
2

T
c) Slika 10.4.

a)

b)

Za prsten je:

val) ' E odakle dobivamo . 105 t:APa? ~o~iko je na). Zato pri odredivanju naprezadano na sl. . slijedi da je a >. p b r sin ip dip = 2 p b r (10.4c zamijeniti opterecenjem danim 1I uzduznome smjeru jednaka je nuli pa je: I (a ..='2hpr = 60 MPa .14) slijedi da je sila normalnoga pritiska po povrsini ne projekcije te stijenke na ravninu.5. 10. . 10. a modul elasticnosti E = 2.1) dobivamo: 10..-' !:!.14) pr h Defonnacija cijevi a =pr I h = 2 .rez. Prema izrazu (4. ana vanjskoj je a) = O. pos~lcno naP. a Poissonov ~oeficlJent Izn?s~ v = 0. 300 = 120 5 MPa. Dobili smo izraz (10. nja u prstenu mozemo opterecenje na sl.6).r a=-·/ h" pr Na unutamjoj je povrsini a3 = . Celicna cijev promjera D = J 'l.8).16) Zamislimo da smo prsten prerezali po horizontalnom promjeru i promatramo gomji dio kao slobodno tijelo (sl. 10. S dip oznacili smo beskonacno mali sredisnji kut izmedu dvaju beskonacno bliskih radijalnih presjeka promatranog dijela prstena na koji djeluje sila p b r dip.15) (10.5.1.1 .p . r i Slika 10.15-. Eh pr' r (10. projekcija na bilo koju os jednoliko raspodijeljenih stijenke jednaka produktu velicine pritiska i povrsiokomitu na zadanu os. v Buduci je p vrlo mali 1I usporedbi sa a. Naprczanja i deformacije posuda fankih sfijcnki 187 \ Pornocu Hookeova zakona dobivamo: \ (10..10): E=-' 0. Buduci da je r » h . a vertikalne komponente p b r sin ip dip u ravnotezi su sa silama koje predstavljaju djelovanje donjega clijela prstena na gomji. tako da se element prstena nalazi ujednoosnom Normalno naprezanje u prstenu mozemo odrediti i ovako. lOAc). stanju naprezanja. (y:: =-_. =E = 0. 600 rnm i debljine stijenke II = 5 mm post~vIJe~a J~ izmedu dviju krutih nepornicnih stijenki (sl. tako da jednadzba ravnoteze prima oblik 20h b=2 odakleje: 0=-' Pri proracunu cijevi tankih stijenki koristimo se rezultatima dobivenim pri promatranju prstena i cilindricne posude. i3=T=v 2h pr pr =0. Horizontalne komponente p b r cos ip dip svih sila koje djeluju na gornji dio prstena zbog simetrije medusobno su 1I ravnotezi.ve~e. dobivamo: Primjer 10. al pr =-=-=052 2h ' Deformacijaje prstena dana izrazom (10. i a2. rnoze se uzeti daje 03 = o.186 pa iz jednadzbe (10.13: a povecanje je polumjera: !:!. .~ koliko je povecanje promjera D? Zanemariti trenje izmedu cijevi I krutih nepomicnih sti jenki! Prema izrazu (10.3.anJe.55) glavna su posmiena naprezanja: r1 = 2 I (01 - O2) - _(I-v)ol=l-v 2 2 pr=035pr h ' h pr h . Kolika Sll glavna naprezan~a u clJevl ako s unutarnje strane cijevi djeluje pritisak p = 2 MPa. Iz izraza (10.p.anja i dcformacijc posuda fankih stijcnk. pa se p 1I odnosu na a rnoze zanemariti i uzeti daje i a3 = 0. 10. Naprc7..r r Vidimo da se u stijenki cijevi pojavljuje najvece posmicno naprezanje: imax=i.13).

Prema izrazu (10. Slika 10.----- 1 ~~@ ~ P / a" E" .3. odakle je (b) (e) T b) a) c) Slika 10. 105 MPa i v.v2 = -E- PD 2h 2 ab hb b + 2 a. ako je dopusteno naprezanje za celik 0cdop = 160 MPa.1 . r !'!.. IO. Treba odrediti glavna naprezanja u betonskome stupu i celicnome plastu. = 40 MPa.romjera D = 500 mm i debljine stijenke hb = 4 mm. Treba odrediti najveci dopusteni unutamji pritisak p. ~:(Jb at b) h~ ~ ~b D=2r c) r-~t at Primjer 10.D (a) D tako da je 2 ---. Trenje izmedu plasta i stupa zanemariti! Za beton je Eb = 2 . postavljenje eehem prsten debljine stijenke he= 2 mm.v2 = -E- a I 1.8).6e). dobivamo: (d) odakle dobivamo l-v2 !'!. U neopterecenu stanju beton i celik nisu napregnuti. i p zatvara kut 45° (sl. Okrugli betonski stup promjera D = 300 mm obuhvacen je celicnirn plastem debljine h = 5 mm.--- - --. a bakra Eb = I. Betonski je stup opterecen silom F = 350 kN (sl. a za celik Et = 2.. . dobivamo: EI = Zarnislimo da smo prstenove prerezali po horizontalnom matramo kao slobodno tijelo.P D b = 0 D' (razliku smo izmedu vanjskog i unutarnjeg promjera bakrenoga prstena zanemarili).ba~~~i _prsten vanjs~oga ~. a za bakarrn .6. sto je vece od dopustenog naprezanja za bakar ab = 40 MPa. Sluzeci se Hookeovim zakonom. = 2 . Ako izraz (e) uvrstimo u izraz (d). h.2.188 10.312 mm. onda je naprezanje u bakrenom prstenu prerna izrazu (e) a b a cdop f 2 80 MPa. Naprezanja i deformacijc posuda tankih stijcnki 189 i djeluje u ravnini koja sa a.322'106'062 =~. Modul elasticnosti eelika iznosi E. lOs MPa. Naprczanja i deformacije posuda tankih stijenki 10. 104 MPa i Vb = 0. lOs MPa. . op (e) = Ako pritisak p u celicnom prstenu izaziva naprezanje jednako dopustenorn atdop = 160 MPa.:"-p promjeru i gornji dio pro- Ii I (a I- Va 2) 1. Zato u izraz (e) stavljamo a" = a b dop' pa dobivamo dopusteni pritisak: = = 101 I I a) r----~ P= 2abdop (h" +2h<) D = 2'40·(4+2'2) 500' = 1 28 MPa. 10. 2'5'10~3 =0..r =-=-. 10?).Na .7.10). odakle je: 0.. Jednadzba ravnoteze prima oblik: 'v.D=-E pD2 2h 1-0.3.. tako da se prsteni medusobno doticu i u ne. imamo: E I Deformacije su celicnog i bakrenog prstena jednake: £(' =fh !'!. r .18.. b . = 0.o_Pterecenu~tanju nisu napregnuti (sl. Primjer 10.

n d) ~ a prirast je promjera plasta: ..95 MPa. do~ se u smjeru norma Ie na plast moze zanemariti.ri pritisku u uzdu~no~~ smj~~ betonski se stup nastoji siriti poprecno. p. .18) + 2-. debljine stijenki h = 4 mm pricvrscene uz gomji rub i do vrha napunjene vodom (sl.(I-v D 03=oz=-4..27 300 .:.)]==-' b 0< Ee c) e) Slika 10. Meridijanski je polumjer zakrivljenosti P2 = 00.:iF lz uvjeta: i: dobivamo: lX a) -[-p-V I. Primjer 10.)].Vb (. Treba odrediti glavna naprezanja u opasnom presjeku posude oblika stozca.9).. Deformacija je plasta 1I cirkulamome smjeru: z b) ~f--~.24 MPa..0. a cirkulami polumjer zakrivljenosti: . Defonnacija je stupa u radijalnome smjeru: £2 == £[02 b 1 - Vb (01 +03)]= 1 _E [h p. Zato se pojavljuje pritisak p na mjestu dodira stupa i plasta (sl. 1O.4.27 MPa.3 2 ==- 4.b 3. 10.8. 5 2'10' 2' -30-0' (1.. ~to sprecava celicni plast.14'0. Naprczanja i deror~acije posuda lankih stijenki 191 a prirast promjera stupa: D 6. .0. Iz uvjeta rotacijske simetrije dobivamo daje: lz ove jednadzbe dobivamo naprezanje u plastu: ___ 0('== h a: 2.190 F 10. tako da se plast nalazi u jednoosnom stanju naprezanja. :n:. Naprezanja i deformacije posuda tankih stijenki 10. E I> (-p+o.95 b MPa. a u uzduznorn smjeru)e~nako je nuli.8b i c).-1 5 '-10- Nonnalno je naprezanje u plastu u cirkulamome Glavna su naprezanja u betonskome stupu: O I <:«: pD 62" == O2 == - P == - -0 = - 2 h 0e 2·5' 7. ==-[-p-V E I> I> (-p+o.== 7..D /.P+03)]. Za: 2 h 0< p==-D imamo Pod djelovanjem sile F u betonskom smjeru: stupu normaino je naprezanje u uzduznome o =--- 4F 2 .-9_5 :.1_8_·__ 4-". smjeru: E" )+E< 0.

H -4 H 4 = 3 P g H 2 tg a 16h cosa = O2 max = 4.94 ' 10) ."3 U presjeku CD: H) H cosa ·0. tga .10 ) ·0. i: d02 == pg tga dy 2h cosa (H-2y)==0. a g akceleracija sile teze.364 = 6 05 MPa 4·4 ."3 H H == 16 h cos a . :3 E U presjeku AB: pg tga ( = h cos a H • :I: 01".192 10. H) H = -"2 "2 .y) y.03 MPa. Ako derivacije tzraza (a) I (b) po Y IZjednacimo s nulom.364 = 4. 01 i 02 glavna s~ ~aprezanja l~ stij~nkama posude.. (H-~ 3 Y)=O.] O2= pgr 2 h cosa (H-- 2) 3 Y iii: O2 = g tg 211 cos a P a (H ..b mora biti jednaka tezini tekucine volumena a abc d.10 ·10· 5 . 10 )·0. tga 10) ·10· 52 ·0.5 6·4·10-) 2 odakle je Y 2 == 314 H (presjek CD).0. P g tg a ( h cosa 3 )3 H . Iz jednadzbe (10. Naprezanja i defurllladje posuda lankih slijenki 10.10. Znaci da postoje dva opasna presjeka.9. Tako daje: 2rnh02 odakleje: cosa=pg [r n(H-Y)+-3- 2 r2 n y. Naprezanja 02 U smjeru izvodnice naci cerno iz uvjeta da rezultanta tih naprezanja po povrsini konicnoga presjeka a . Nadimo sad rnaksimum tih naprezanja u ovisnosti 0 visini y.364 16·4.94 Stika 10.y) h O2 max p g tg a ( 23 )3 3 P g H 2 tg a = 2 h cos a H .94 (a) O 1- 1 = 454 ' MPa = pg tga h cosa (H .~3" v) y .. pg tga II cosa odakle je Y I = H 12 (presjek AB). (b) ."2 "2 pg/I2 4 h cosa pg H2 6h tga O2 pg tga ( 2 = 2 II cos a H . dobivamo. gdje je p gustoca vode. ·0.1) dobivamo: ~+~= PI co pg (H. Naprczanja i dcformacijc posuda tankih slijenki 193 PI == Y cosa Na dubini H-y hidrostatski je tlak vode: p=pg(H-y)."4 2 "4 odakle je cirkularno normalno naprezanje: 01 3. Kao sto smo vidjeli prije.54 MPa.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful