P. 1
Otpornost materijala 1- Vice Šimić

Otpornost materijala 1- Vice Šimić

|Views: 4,401|Likes:
Published by Senad Medic

More info:

Published by: Senad Medic on Jan 25, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

08/15/2013

pdf

text

original

Urednik

ZELIMIR COLIC, dipl. ing. grad. Recenzenti prof. dr. sc. IVO ALFIREVIC rof. dr. sc. NENAD BICANIC

Prof. dr. sc. VICE SIMIC, dipl. ing. grad.
redoviti profesor Gradevinskog fakulteta Sveucilista u Zagrebu

prof. dr. sc. MLADEN HUDEC Crteze izradio MILlVOJ MERVAR

Graficke urednice ZELJKA SAMBOLEK, JASMINA VRKLJAN
Lektor TOMISLA V SALOPEK, Korektor STANKO SOKOL

dipl. ing.

OTPORNOST MATERIJALA
II. izdanje

I

prof.

Objavljivanje ovog sveucilisnog udzbenika odobrio je senat Sveucilista u Zagrebu rjesenjern broj 02-170 I/3-200 I. od II. prosinca 200 I. godine. © SKOLSKA KNnGA, d.d., Zagreb, 2002. Nijedan dio ove knjige ne smije se umnozavati, fotokopirati ni na bilo koji nacin reproducirati bez nakladnikova pismenog dopustenja. CIP dostupan u Nacionalnoj 410521040 ISBN 953-0-30692-X i sveueilisnoj knjiznici, Zagreb,

Slog i prijelom na racunalu DENONA d.o.o., Zagreb Tisak: lTG-Zagreb

SKOLSKA KNJIGA, ZAGREB, 2002.

SADRZAJ
str. I. 2. 3. 4. UVOD.................................................................. OPCE PRETPOSTA VKE I OSNOVNI V ANJSKE I UNUT ARNlE SILE ANALIZA 4. I. 4." 2. 4.1: 4.
(

3 PRORACUNA 8 II 16

ELEMENTI

NAPREZANJA i komponente naprezanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. jednadzbe ravnoteze " . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..

Pojam naprezanja Diferencijalne Jednadzbe

16 19 22 27 33 35 39 44 45 47 49 51 65 65 67 73

transfonnacija

&1...
~IM(C
0-.J

4.

Glavna naprezanja Glavna posmicna naprezanja Mohrova kruznica za ravninsko stanje naprezanja Mohrova kruznica za prostomo Cauchyjeva Oktaedarske ploha naprezanja Elipsoid naprezanja stanje naprezanja

4.5. 4. ;6.' 4. 7. 4. 8.

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. naprezanja . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . .. naprezanja

~:'"~'2'~9 64-\ " , ." .__._,J

G'L

\
/5.

4. 9. 4.\~; 4.

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. i devijator naprezanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. unutarnjih sila ikomponenata

4.0.
5:~ 5i~ 53) 5.4; 5.(

n~ Sfemi

ravnine i oktaedarska

tenzor naprezanja

Veza izmedu komponenata DEFORMACIJA defonnacija

ANALIZA

Pojam pomaka i defonnacije Komponente Defonnacija Ravninsko u zadanome smjeru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. stanje deformacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..

Smjerovi i velicine glavnih defonnacija Uvjeti neprekinutosti

76 80 83

50

6.

VEZE IZMEDU NAPREZANJA 6.1. ' Eksperimentalni podaci
0

I DEFORMACIJA vezi izmedu naprezanja materijala

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. i defonnacija ...............

88 88 94

6.~.,

6,h
6.4.

Hookeov zakon, konstante elasticnosti Zakon superpozicije Saint Venantov princip

96
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. stanje naprezanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 98 100 105

6.5';
6.6..

Hookeov zakon za prostomo

Hookeov zakon za ravninsko stanje naprezanja Hookeov zakon za ravninsko stanje defonnacija Utjecaj temperature NAPREZANJE I KOEFIClJENT SIGURNOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..

6:,2:
6.~. 7.

106
lOB 115

DOPUSTENO

B. OPCI PRISTUP RJESA VANJU PROBLEMA U ZNANOSTI OOTPORNOSTI MATERIJALA . . . . . . . .. . .. . .. . .. .. . . .. .. . .. .. . .. .. . . .. .. .. .. . . . .. . . . .. ...

liB

/

I

I
I

VI 9. AKSIJALNO 9. 2. 9. 3. 9. 4. 9. S. 9. 6. 9. 7. 9. 8. 9. 9. 9.10. 9.11. 9.12. OPTERECENJE STAPA

Sadrfaj

Saddaj

VII
Koncentracija naprezanja pri torziji 299 303 , . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 306 316 319 320 334 337

120 120 128 131 134 138 142 146 IS2 IS9 162 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 168 172 181 194 194 pri cistern posmiku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. na smicanje (odrez) RA VNIH PRESJEKA STAPA sustava sustava 197 198 208 208 213 21S 217 221 223 224 presjeka . . . . . . . . . . . . . . .. 227 227 228 230 230 232 235 241 246 .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. pri torziji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 24~' . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..

13.9.

9. I. Rastezanje

i pritisak ravnog stapa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..

Utjecaj vlastite tezine Stap jednake cvrstoce na rastezanje i pritisak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. Sastavljeni stap Plan pomaka Potencijalna energija deformacija sistemi .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. stapa Staticki neodredeni Pocetna naprezanja Koncentracija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . ..

14. SA VIJANJE RA VNIH ST APOV A 14. I. Cisto savijanje 14. 2. Proracun cvrstoce i izbor presjeka pri cistern savijanju 14. 3. Potencijalna energija deformacija pri cistern savijanju 14. 4. Opci slucaj savijanja (savijanje silama) 14. S. Posmicna naprezanja u simetricnirn tankostijenim stapovima 14. 6. Savijanje silama nesimetricnog 14. 7. Poprecna normalna naprezanja 14. 8. Glavna naprezanja 14.10. Koncentracija i trajektorije stapa, Srediste posmika pri savijanju stapa poprecnirn opterecenjern glavnih naprezanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..

Toplinska naprezanja Aksijalno udarno opterecenje naprezanja Rastezanje uzeta lancanice I OEFORMACIJE

34S
348 3S1 369 372 377

14. 9. Proraeun cvrstoce pri savijanju silama naprezanja pri savijanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 14.11. Savijanje stapova promjenljivog 14.13. Proracun sastavljenih 14.IS. Potencijalna IS. OEFORMACIJA presjeka

10. NAPREZANJA II. SMICANJE 11.1. 11.2. 11.3.

POSUOA TANKIH STIJENKI

14.12. Nosaci jednake cvrstoce na savijanje

nosaca
pri savijanju silama

38S
400 409 413 414 presjeka presjeka . .. 418 441 447 460

(OOREZ) energija deformacija

14.14. Savijanje stapa izradenog od razlicitih materijala energija deformacija RAVNOG

Cisti posmik Potencijalna Proracun elemenata opterecenih KARAKTERISTIKE

STAPA PRI SAVIJANJU elasticne linije nosaca elasticne linije nosaca konstantnoga elasticne linije nosaea promjenljivoga deformacija nosaca

12. GEOMETRIJSKE

I

IS.1. IS.2. 15.3. 15.4. IS.5. IS.6. IS.7. IS.8. IS.9.

Oiferencijalnajednadfba Analiticka Analiticka

12. I. Staticki momenti i momenti tromosti (inercije) ravnih presjeka 12. 2. Promjena momenata tromosti pri translaciji koordinatnoga 12. 3. Promjena momenata tromosti pri rotacij i koordinatnoga 12. 4. Glavne osi i glavni momenti tromosti 12. S. Mohrova kruznica tromosti 12. 6. Polumjer tromosti 12. 7. Elipsa tromosti 12. 8. Momenti tromosti jednostavnih 12.8.1. Pravokutni presjek 12.8.2. Kruzni presjek 12.8.3. Presjek oblika kruznog prstena 12.8.4. Trokutni presjek . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 12.8.S. Elipticni presjek 12. 9. Momenti tromosti slozenih presjeka 12.10. Momenti otpora ravnih presjeka 13. TORZIJA RAVNIH STAPOVA 13.1. 13.2. 13.3. 13.4. Torzija §tapova kruznoga presjeka Potencijalna energija deformacija presjeka analogija Staticki neodredeni Prandtlova .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..

I

metoda odredivanja metoda odredivanja

I I I

Grafoanaliticka Odredivanje

metoda odredivanja

Graficko odredivanje

elasticne linije nosaca

progiba metodom konacnih diferencija

46S
471 476 479 OPTERECENm 481 . 490 503 . SIS

Progib zbog poprecne sile Utjecaj promjene temperature Proracun krutosti pri savijanju

16. NAPREZANJA

IPROGIBI NOSACA PRI UDARNOM

17. KOSO SAVI1ANJE 18. SA VIJANJE RA VNOG STAPA 00 MATERIlALA S RAZLICITIM MOOULOM ELASTICNOSTI NA RASTEZANJE I PRITISAK LITERA TURA KAZALOPOJMOVA KAZALO IMENA

........................................................

SI6 . S20

2S6
2SB 26B 27·1 279

zadaci pri torziji

Torzija stapa neokruglog membranska

I3.S.
13.6. 13.7. 13.8.

Torzija stapova s tankim stijenkama otvorenog profila Torzija stapova s tankim stijenkama zatvorenog profila Zavojna opruga kruznoga presjeka

28l
295

r
PREDGOVOR
Ovaj udzbenik u nesto prosirenu obliku sadrzi gradivo koje se predaje u sklopu predmeta OTPORNOST MATERIJALA I u trecem semestru na Gradevinskom fakultetu Sveucilista u Zagrebu. U prvom dijelu udzbenika obradeni su osnovni pojmovi, pretpostavke i metode proracuna, te analiza naprezanja i analiza defonnacija pri malim defonnacijama. Veza izmedu naprezanja i defonnacija dana je za idealno elasticno tijelo. U drugom dijelu udzbenika obradeni su osnovni slucajevi opterecenja stapa: rastezanje, pritisak, torzija, smicanje i savijanje. Pri tom je razmatrano i savijanje kompozitnoga stapa i stapa od bilineamog materijala. Takoder su obradeni osnovni slucajevi djelovanja aksijalnog i poprecnog udarnog opterecenja stapa uz poseban osvrt na razliku izmedu djelovanja statickog i dinamickog opterecenja, Da bi se olaksalo razumijevanje i prihvacanje izlozenog gradiva, na kraju pojedinih poglavlja dodani su rijeseni primjeri, a oni su odabrani tako da dopunjuju izlozena teorijska razmatranja. Mislim da ce ovaj udzbenik korisno posluziti ne samo studentima tehnickih fakulteta nego i inzenjerima u praksi, koji zele osvjeziti svoje znanje iz podrucja mehanike cvrstoga defonnabilnog tijela. Na kraju udzbenika nave dena je literatura kojom sam se sluzio pri pisanju ovog udzbenika. Udzbenik su recenzirali dr. sc. Ivo Alfirevic, redoviti profesor Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveucilista u Zagrebu, dr. sc. Vlatko Brcic, redoviti profesor Gradevinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, dr. sc. Kresirnir Herman i dr. sc. Zlatko Kostrencic, redoviti profesori Gradevinskog fakulteta Sveucilista u Zagrebu. Srdacno im zahvaljujem na mnogim korisnim primjedbama i savjetima. Zahvaljujem i Milivoju Mervaru koji mije pomagao pri izradi crteza, Zahvaljujem se svim suradnicima iz "Skolske knjige", a posebno Zelimiru Colicu, dipl, ing. grad. uredniku edicije, koji su radili na tome da kojiga bude sto bolje opremljena i da sto prije bude predstavljena javnosti. Usprkos svim nastojanjima, bilo je tesko ukloniti sve pogreske, bile one tiskarske bilo one stvarne. Zato cu biti zahvalan citaocima koji me upozore na nadene pogreske i nedostatke i time pridonesu poboljsanju ovog udzbenika. U Zagrebu u lipnju 1990. godine Autar

PREDGOVOR DRUG OM IZDANJU
Drugo izdanje ovog udzbenika nepromijenjeno je prvo izdanje u kojernu su ispravljene uocene tiskarske pogreske, Ovo izdanje udzbenika recenzirali su dr. sc. Nenad Bicanic, redoviti profesor Department of Civil Engineering University of Glasgow i dr. sc. Mladen Hudec, profesor emeritus Sveucilista u Zagrebu, redoviti profesor Rudarsko-geolosko-naftnog fakulteta Sveucilista u Zagrebu, Srdacno irn zahvaljujem na obavljenoj recenziji. Zahvaljujem svim suradnicima iz Skolske kojige, a posebno Zelimiru Coli6u, dip!. ing. grad., na brizi oko pripreme i objavljivanja ovog izdanja. Zagreb, prosinac 200 I. Autar

1. UYOD

Otpomost materijala jedna je od grana primijenjene mehanike koja proucava probleme cvrstoce, krutosti i stabilnosti pojedinih dijelova tehniekih konstrukcija od cvrsroga deformabilnog materijala. Pod cvrstocom konstrukcije iii dijela konstrukcije razumijeva se sposobnost prenosen]a opterecenja bez pojave lorna. Krutost konstrukcije oznaeuje otpomost konstrukcije na deformiranje (promjenu oblika i volumena). Pod stabilnosti konstrukcije razumijeva se sposobnost konstrukcije i njezinih elemenata da pod zadanim opterecenjem zadrze prvobitni oblik elasticne ravnoteze. Istrazujuci proces deformiranja i razaranja tijela, znanost 0 otpomosti materijala tezi utvrditi osnovna nacela i postupke proracuna cvrstoce, krutosti i stabilnosti pojedinih dijelova konstrukcija. Proracun cvrstoce sastoji se u odredivanju najmanjih dimenzija pojedinih dijelova konstrukcija iskljueujuci mogucnost pojave lorna pod djelovanjem zadanog opterecenja, Proracun krutosti obuhvaca odredivanje deformacija konstrukcija pod djelovanjem zadanog opterecenja, koje moraju ostati u dopustenim granicama odredenim uvjetima upotrebe same konstrukcije. Proraeun stabilnosti sastoji se u odredivanju opterecenja pod kojim konstrukcija i njezini elementi zadrzavajujos prvobitni oblik elasticne ravnoteze, Skup ovih proracuna naziva se dimenzioniranje elemenata konstrukcija. Pri dimenzioniranju elemenata konstrukcija moraju biti ispunjeni uvjeti cvrstoce, krutosti i stabilnosti, upotrebljavajuci upravo onoliko materijala koliko je nuzno da budu zadovoljeni trazeni uvjeti sigumosti. To znaci da uz uvjete sigurnosti moraju biti zadovoljeni i uvjeti ekonomicnosti konstrukcij e. U teorijskoj mehanici kao osnova za razmatranje uvodi se model krutog, nedeformabilnog tijela, i na njemu se izvode svi zakoni i principi statike i dinamike. Medutim zbog djelovanja raznih utjecaja (vanjskih sila, promjena temperature itd.) sva se realna tijela vise iii manje deformiraju, tj. mijenjaju svoj oblik i volumen, pa je potrebno naci vezu izmedu vanjskih sila, oblika tijela i vrste materijala s naprezanjima i deformacijama tijela. Za razliku od drugih grana mehanike deformabilnog tijela - teorije elasti~nosti i plasti~nosti, u znanosti 0 otpomosti materijala ta zadaca tezi se rijesiti 8tOjednostavnijim i dostupnim metodama u inzenjerskoj praksi, primjenjujuci razmjemo jednostavan matematicki aparat i uvodeci odredene pretpostavke 0 strukturi i svojstvima materijala i karakteru deformacija tijela. Tako dobiveni rezultati provjeravaju se eksperimentalno mjerenjima na mode1ima iii na samim konstrukcijama. Za znanost 0 otpomosti materijala kao tehnicku disciplinu karakteristicna je primjena pribliznih metoda koje se osnivaju na rezulta-

Prema sacuvanim zapisima.prvi)e r~~io metodu rjesavanja staticki neodredenih problema pn rastezanju. postoji potreba za poznavanjem principa za odredivanje potrebnih dimenzija pojedinih konstrukcijskih elemenata. I. zatim pokuse sa zicom opterecenom na rastezanje i pokuse savijanja drvene konzole. ali neovisno 0 Hookeu. Dalje se navodi da se nosivost stupa smanjuje s njegovom duzinorn ida se povecava u odredenom odnosu s njegovim poprecnim presjekom.em~~icku fonnulaciju Hookeovog zakona i uveo pojam modula elasticnosti pn rastezanju 1 pritisku. te je odredio granicu elasticnosti za neke materijale. Ta njegova l~t~zlv~~Ja obuhvacaju i stapove promjenljiva presjeka. maten~ala. Prema tim podacima. ad najranijih vremena. A.). Bernoulli izrekao je jednu od vaznih hipoteza znanosti 0 otpornosn materijala . pokusa i prakticnog iskustva stecenog u toku prijasnjih vjekova. a povecava sa sirinorn presjeka. Coulomb je istrazrvao s~vlJanJe konzol. Slavni matematicar Leonhard Euler (1101-1183) primjenom varijacijskog racuna izveo je diferencijalnu jednadzbu savijene osi stapa. sto ga je navelo da pocne proucavati mehanitk~ s~ojs~~a mater~J. i sluzi kao osnova za proucavanje svih grana mehanike defonnabilnog tijela. lstrazivao je torziju okruglog stapa.e ispravnije. Engleski ucenjak Thomas Young (1113-1829) god!ne 1~07.stapa postaje ~es~?lla~ 1 da se stap pod djelovanjem aksijalnih sila pritiska moze savmun. st. te ustanovio da su na ispupcenoj strani . koji je prvi put objavljen u spomenutoj knjizi.al~ 1 razlicite druge probleme konstruktorskog inzenjerstva. objavio je knjigu "De Potentia Restitutiva" koja sadrzi rezultate Hookeovih pokusa s elasticnim tijelima.:. Navier je rijesio problem savijanja pri~maticnih ~tapo. odnosno njihova sposobnost da donekle mijenjaju oblik i volumen zbog djelovanja vanjskih sila. Veliki doprinos razvoju znanosti 0 otpomosti materijala. Engleski fizicar Robert Hooke (1635-1103) godine 1678. njegova su istraZivanja prvi pokusaj da se pronade metoda kojom bi se mogla provesti logicna analiza naprezanja i racunski odrediti potrebne dimenzije konstrukcijskih elemenata.4 tima teorijskih i eksperimentalnih istrazivanja. kao i stapove s pocetnom zaknvIJ~n?scu. L. . a uopce se ne spominje utjecaj visine grede na njezinu cvrstocu. cvrstoca grede oslonjene na oba kraja smanjuje se s duzinom grede. koja 110sinjegovo ime i osnovaje mnogih istrazivanja u razlicitim problemima spomenute znanosti. Osnivacern znanosti 0 otpomosti materijala smatra se slavni Galileo Galilei (1564-1642). Mariotte je proucavao savijanje greda. Mariotte (1620-1684) na osnovi svojih eksperimentalnih istrazivanja dosao je godine 1680. Kao inzenjer rukovodio je razmm. fizike. kad su Ijudi tek pocinjali graditi najjednostavnije tehnicke konstrukcije.evms. Young je prvi promatrao ekscentricni pritisak i rastezanje pravokutnoga stapa 1 ~a njega dao tocno rjesenje. Onje prvi obratio pozomost na to da mehanika krutih tijela nije dovoljna za rjesavanje mnogih problema sigumosti konstrukcija te da se moraju uzeti u obzir fizikalna svojstva materijala.ncu~ki inzenjer C. piram ida. Coulomb (1136--1806).nzolni no~at. Iscrpn~ je prou~avao P:Itisnute prizmaticne stapove.. odredi~i velicinu opterecenja do kojeg se konstrukcija ponasala potpuno elasticno. grede upete najednom kraju.lobno oslonjenu gredu i gredu upetu na krajevima. svoje principe i zakone gradnje birali na osnovi intuicije. Zato u znanosti 0 otpomosti jednako vaznu ulogu imaju teorijska i eksperimentalna istrazivanja. a na udubljenoj strani pritisnuta. mehanike i dr.~~m radovima. Navier je smatrao da j.1 t~en~e u?utar. Rijesio je diferencijalne jednadzbe poprecnih vibracija prizmaticnih stapova koje je izveo Daniel Bernoulli. Uveo je pojam "generaliziranih koordinata" i "generaliziranih sila". Znatan prinos razvoju znanosti 0 otpornosti materijala dao je francuski inzenjer i ucenjak Louisa Navier (1185-1836) kojije godine 1826. Na osnovi te postavke usavrsio je teoriju savijanja nosaca. daje produljenje razmjemo sili. Francuski fizicar E. pronasao Zakon 0 lineamoj ovisnosti izrnedu opterecenja i deformacija pri rastezanju. Uvod I. tezili postaviti formule za odredivanje granicnog opterecenia koje dovodi do rusenja konstrukcije.e uzimajuci u obzir djelovanje momenta savijanja i poprecni~ sila. Iako se Galileijeva pretpostavka 0 jednolikoj raspodjeIi unutamjih sila u presjeku grede opterecene na savijanje pokazala netocnom. On je uveo i pojam posmicnog n~pre~nja. Sve rezultate svojih teorijskih istrazrvanja provjeravao je eksperimentalno. Istraz. u 18. koji se obicno nazi va Youngovim modulom. Prvi je uspio izvesti diferencijalnu jednadzbu popreenih vibracija prizmaticnih stapova. te je primjenom diferencijalnog racuna dobio jednadzbu koja izrazava da je zakrivljenost savijene osi nosaca u svakoj njezinoj tocki razmjema momentu savijanja u toj tocki. Galileijeva knjiga prva je publikacija na podrucju znanosti 0 otpomosti materijala i oznacava pocetak povijesnog razvoja mehanike deformabilnih tijela. do istog zakona. st.) i konkretnih tehnickih disciplina (betonskih. te je dao fonnulu za proracun cvrstoce cijevi izlozene unutarnjern pritisku. Pr~utavaj~ci savijanje. Proucavao je utjecaj ukljestenja oslonc~ na porast cvrstoce grede.!=7ad. Pri tim eksperimentalnim istrazivanjima Hooke je godine 1660. drvenih konstrukcija i dr. To je prvi objavljeni rad u kojem se proucavaju elasticna svojstva materijala. Galileo Galilei svojaje istrazivanja 11 raznim podrucjima mehanike objelodanio u poznatom djelu "Discorsi e Dimostrazioni matematiche intomo a due nuove scienze". ist~zivao je ko. Onje prvi poceo proucavati djelovanje dinamickog opterecenja. Hooke opisuje svoje pokuse sa zavojnim oprugama. Daniel Bernoulli (1100-1182) proucavao je probleme vibracija elasticnih tijela. Uvod 5 materijala Za znanost 0 otpomosti materijala moze se reci da je to jedna od osnovnih tehnickih disciplina koja ima vaznu ulogu II tehnickoj izobrazbi inZenjera i 11 oblikovanju inzenjerskog nacina misljenja. bez najave trajnih defonnacija. izdao prvi udzbenik ootpomosti materijala kojim su se inzenjeri sluzili u iducih nekoliko desetljeca. . Najvjerojatnije je da su stari graditelji hramova. dao je n:'at. Jakob Bernoulli (1654-1105) proucavao je oblik savijene grede. koji je bio profesor matematike u Padovi. Lagrange (1136--1813) nastavio je istrazivanja stabilnosti pritisnutih stapova zglobno pricvrscenih na oba kraja. Dok su istrazivaci iz 18. mostova itd. uzme . predlazuci pri tom da se uz koheziju u obzi~.~. jedan od prvih velikih umova koji su se bavili proucavanjem cvrstoce tehnickih konstrukcija bio je Leonardo da Vinci (1452-1519).dao je fra. pritisku 1 savijanju.ivao je stabi~nost sta~ov~ izlozenih pritisku i pronasao da pri stanovitom opterecenju o?hk. Hooke je svojim zakonom postavio osnovu na kojoj je kasnije izgradena mehanika elasticnih tijela. J. spomenika. U njegovim zapisima postoje podaci koji se odnose na eksperimentalna istrazivanja cvrstoce grede oslonjene na oba kraja.. ana ostvaruje vezu izmedu teorijskih disciplina (matematike. Francuski matematicar J.savijene grede uzduzna vlakna rastegnuta. zg. U dijelu te knjige razmatraju se mehanicka svojstva razlicitih materijala i navedeni su rezultati istrazivanja cvrstoce stapa pri rastezanju i konzolnog nosaca pri savijanju poprecnirn opterecenjern. metalnih.. posebno u trenutku lorna s pOJavoI? pukotina u kosim pr~sJecima.hipotezu ravnih presjeka. stupova i zica. objavljenom u Leidenu 1638.

kao i slucaj zajednickog djelovanja savijanja s rastezanjem iii pritiskom. za razliku od Naviera. Proucavao je savijanje zakrivljenih stapova (ravninskih i prostornih). Castigliana. Mushelisvilia i mnogih drugih. koju su kasnije razvijali S. Navier je godine 1821. istrazuje zajednicko djelovanje savijanja i torzije prizmaticnih stapova. ploca i Ijuski. Saint-Venant nasao je postupak za odredivanje polozaja neutralne osi pri kosom savijanju. Prandtla. kojije razvijao tehnicku teoriju elasticnosti. prvi formulirao opce jednadzbe ravnoteze. Znatan su doprinos razvoju teorije elasticnosti i znanosti 0 otpornosti materijala radovi Rankina. kao sto su problemi dinamickih opterecenja tehnickih konstrukcija. dokazao je ispravnost osnovnih hipoteza elementarne teorije za slucaj cistog savijanja (da poprecni presjeci ostaju ravni ida uzduzna vlakna ne djelujujedno na drugo) i pokazao je da se formula za normalna naprezanja izvedena na osnovi tih hipoteza. dokazao je da se cisto smicanje uzrokuje rastezanjem u jednom pravcu i isto tolikim pritiskom u ortogonalnom pravcu. anizotropnih i viskoelasticnih materijala itd. Ostrogradski (1801-1861). On je prvi dao rjesenje problema torzije stapa uskoga pravokutnog poprecnog presjeka. a cesto se primjenjuje u tehnickim analizama naprezanja u konstrukcijama. objavio prvu knjigu Teorije elasticnosti. Navier i Cauchy smatraju se osnivacima matematicke teorije elasticnosti. Lame (1795--1870) koji je go dine 1852. Michella. D.r I 6 1. G. Misesa. M. uveo je pojam deformacije te pojam glavnih naprezanja i glavnih deformacija. Lovea. istrazivanje metoda proracuna konstrukcija izradenih od nehomogenih. te dokazao da pri tom poprecni presjeci ne ostaju ravni. te daje vezu izmedu sest komponenata naprezanja i §est komponenata relativnih deformacija za neko izotropno tijelo. Guesta. Poisson (1781-1840). Henckya. Barre de Saint-Venant (1797-1886). pri izvodenju opcih jednadzbi ravnoteze napusta proucavanje molekulamih sila izmedu pojedinih cestica deformiranoga elasticnog tijela. Bacha. Razradivao je teoriju udara i vibracija te je postavio temelje Teorije plasticnosti. izveo jednadzbu za komponente vektora punog naprezanja koji djeluje u proizvoljnom presjeku. Takoder je proucavao savijanje zakrivljenih stapova.Venantovih istrazivanja imali su golem utjecaj na razvoj znanosti 0 otpornosti materijala. Proces istrazivanja u podrucju znanosti 0 otpornosti materijala i dalje je u toku jer razvoj tehnike namece nove probleme iz podrueja mehanike deformabilnih tijela. time je dobio potpun sustav jednadzbi za rjesavanje problema elasticnosti izotropnoga tijela. Razradio je teoriju uvijanja prizmaticnih stapova. razvio je drugu teoriju cvrstoce koja se osniva na proracunu maksimalnih deformacija. . istrazivanje utjecaja visokih i niskih temperatura na mehanicka svojstva materijala. Francuski matematicar Augustin-Louis Cauchy (1789-1857). te uvodi pojam naprezanja. bez obzira na to §to se u tom slucaju poprecni presjek iskrivljuje. teorije elasticnosti i plasticnosti radi lito tocnijeg odredivanja naprezanja i deformacija i provedbe lito tocnijeg proracuna cvrstoce i stabilnosti konstrukcija. Rezultati Saint. Cauchy je zakljucio da se elasticna svojstva nekoga izotropnog materijala mogu izraziti dvjema elasticnim konstantama. Za novijaje istrazivanja karakteristicno objedinjavanje metoda znanosti 0 otpornosti materijala. Haigha. Mohra. moze primijeniti i pri poprecnorn savijanju. Timosenka. Pri elementarnom razmatranju cistoga savijanja grede Saint-Venant formulirao je princip koji nosi njegovo ime. Hubera. daljnji razvoj teorije plasticnosti. zatim Clapeyron (1799-1864). On je rijesio problem savijanja stapa od materijala koji se ne ponasa po Hookeovom zakonu. Maxwella. Bettia. Uvod 7 proucavao je problem izvijanja ekscentricno pritisnutih stapova. utvrdivanje novih kriterija cvrstoce i proracun prema granicnim stanjima. Dokazao je zakon uzajamnosti posmicnih naprezanja. Beitramia. V. Saint-Venant dao je tocno rjesenje problema savijanja stapova male zakrivljenosti. Hertza. nego da se vitopere. Nadaia. Polazeci od molekularne teorije elasticnih tijela. Uvod I.

Ovisno 0 odnosu polumjera zakrivljenosti osi stapa i visine poprecnoga presjeka. lz tih razloga u znanosti 0 otpornosti materijala uzima se mehanicki model materijala kojemu se pripisuju odredena svojstva. materijalje nehomogen. zakrivljene stapove dijelimo na stapove male zakrivljenosti i na stapove vel ike zakrivljenosti. za tijela zbijena oblika najslozenija. Stap kod kojega je debljina stijenke znatno manja od os nov nih dimenzija poprecnoga presjeka nazi va se tankostijenim (sl.lc). Poprecni se presjek dobiva presijecanjem stapa ravninom okomitom na os stapa. Slozenost oblika realnoga tijela znatno utjece na napregnuto stanje tijela. ravninska iii prostorna krivulja. tijelo je visko- elastieno. Ptocom nazivamo prizmaticno tijelo kojega je debljina mala u usporedbi s ostalim dvjema dimenzijama (sl. Preostale defonnacije nazivaju se trajnim (pennanentnim) iii plastienlm. staklo itd. 2. Linija sto spaja sredista svih poprecnih presjeka stapa naziva se os stapa. Materijal je homogen ako su mu fizikalno-rnehanicka svojstva u svim tockama jednaka. Stap moze biti konstantna iii promjenljiva poprecnog presjeka. Pretpostavljamo da je ta ovisnost Iinearna i za realno tijelo to vrijedi do stanovite granice opterecenja koja se naziva granicom proporcionalnosti. da tvar jednoliko i bez supljina ispunjava volumen tijela. postaje prilicno slozena. a ako se mijenjaju od tocke do tocke. Teorijska i eksperimentalna istrazivanja u znanosti 0 otpomosti materijala provode se prije svega na modelu stapa izradenog od homogenog. Realno tijelo rnozemo smatrati potpuno elasticnim sarno do stanovite granice opterecenja koja se naziva granicom elasticnostl. Ako tijelo nakon rasterecenja u potpunosti zauzrne svoj prvobitni oblik.). Defonnacija pri opterecenju u smjeru vlakana znatno se razlikuje od defonnacije pri opterecenju okomito na vlakna. izotropnog i elasticnog materijala. intennolekularnim silama. 2. tvar (materija) sastoji se od diskretnih cestica na vrlo malim razmacima u pravilnom iii nepravilnom rasporedu u prostoru. Promatra se model idealiziranog tijela. ne isceznu potpuno nakon rasterecenja. Kako se vidi. Naravno da je analiza naprezanja i deformacija ravnih stapova najjednostavnija. tj. a odreduje se eksperimentalnim postupkom. svojstva u svim smjerovima Materijal je anizotropan ako su mu rnehanicko-fizikalna svojstva u razlicitirn smjerovima razlicita. Napustimo Ii hipotezu 0 krutosti tijela. Opee pretpostavke i osnovni elementi prorafuna 9 0 Ako defonnacije tijela ne ovise sarno opterecenju nego i 0 vremenu. . 2. Kada tvar nije u napregnutom stanju. U cvrstim tijelima te su cestice medusobno povezane privlacnim. cak i u slucaju njihova pravilnog rasporeda u prostoru. tj.2. Zbog toga se tijela u geometrijskome smislu razvrstavaju u nekoliko osnovnih model a za koje su pojedinacno razradeni racunski postupci proracuna naprezanja i defonnacija. Defonnacija tijela ovisi 0 vanjskom opterecenju.la). tako da se moze primijeniti pojam granicne vrijednosti ·(limesa). kazemo da je tijelo elasto-plastleno. Pretpostavljamo da tvar ima svojstva neprekinute sredine. a odreduje se eksperimentalnim postupkom. ravninski i prostorno. Prema danasnjim spoznajama. Tijelo zbijena oblika ima podjednake sve tri dimenzije (sl. kontinuuma.ld). tj.1.). tijelo omedeno dvjema zakrivljenim plohama izrnedu kojih je udaljenost (debljina Ijuske) mala u usporedbi s drugim dimenzijama (sl. a) b) c) e) Slika 2. To ima za posljedicu da su sve funkcije koje opisuju ponasanje materijala neprekinute. stapove dijelimo na rayne i zakrivljene. slika 0 ponasanju najmanjih cestica tvari. tj. zeljezo za kotlove i sl. OPCE PRETPOST AVKE I OSNOVNI ELEMENTIPRORACUNA 2. moramo voditi racuna 0 promjeni oblika i volumena tijela. 2. Pod djelovanjem vanjskih sila realno se tijelo defonnira.le). mijenja svoj oblik i volumen. Materijal je izotropan ako su mu fizikalno-mehanicka jednaka (metali. Drvo je anizotropno jer ima razlicita svojstva u smjeru vlakana od svojstva u smjeru okomito na vlakna. te se intennolekulame sile u unutrasnjosti tijela medusobno uravnotezuju. izazvane vanjskim silama. Ako defonnacije. 2. Ljuskom nazivamo izbocenu plocu. 0 njegovoj defonnaciji pod djelovanjem vanjskih sila. kazerno da je idealno elastic no. Materijal koji ima fizikaino-mehanicka svojstva jednaka sarno u odredenim smjerovirna vlakana koja su upravljena usporedo osima bilo kojega pravokutnoga koordinatnog sustava nazi va se ortotropnim (valjani celik. Ovisno 0 tome. Os stapa moze biti pravac. Ako je tvar u napregnutom stanju. Stap je tijelo kojega su poprecne dimenzije male u usporedbi s njegovom duljinom (sl. nego je njihova razlika jednaka velicini unutamjih sila. razmaci se izmedu diskretnih cestica mijenjaju. sto odgovara i promjeni intennolekularnih sila koje se u tom stanju vise medusobno ne uravnotezuju. odnosno vlskoplastleno.1b).

a u Sile koje djeluju na tijeio. Opterecenja koja se mijenjaju po periodicnorn zakonu nazivaju se perjodlckl promjenljiva iii ciklicka optereeenja. to jest unutar cijeloga njegova volumena i u vecini slucajeva razmjerne su masi tijela (gravitacijske sile.) (sl. uvjeti ravnoteze postavljaju se na nedefonniranom tijelu. iii kontinuirano raspodijeljene na odredenoj povrsini tijela. Zato se u znanosti 0 otpornosti materijala deformacije tijela smatraju toliko malim da se mogu zanemariti promjene u rasporedu vanjskih sila zbog deformacija pojedinih dijelova tijela pa jednadibe ravnoteie postavljamo na nedeformiranom tijelu. rastu od nule do konacne vrijednosti dovoljno dugo.. Statieka oprerecenja konstrukciju opterecuju postupno. a mogu biti koncentrirane (djeluju na vrlo maloj povrsini tijela). mercl~e. hidrostatski tlak na stijenke rezervoara itd. Volumenske sile djeluju na sve locke tijela. nema unutarnjih sila i promatramo sarno dopunske unutarnje sile popracene defonnacijama. a uzrokovane su djelovanjem drugih tijela. Opterecenje koje djeluje u toku kratkog vremenskog intervala naziva se udarnim npterecenjem. 3. Vanjske sile mogu biti povrsinske i volumenske.znatno mijenjaju u toku vremena. Zato ubrzanje tocaka konstrukcije 1 slle. U znanosti 0 otpornosti materijala polazi se od neutralnoga naponskog stanja tijela. mozerno zanemariti. Opee pretpostavke i osnovni elementi prora~una 3. Deformacije elemenata tehnickih konstrukcija pod djelovanjem dopustena opterecenja obicno su male u usporedbi s dimenzijama samih elemenata.10 2. nazivamo vanjskim silama. Dlnamicka opterecenja mijenjaju se u kratkim vremenskim intervalima i izazivaju znatno ubrzanje konstrukcijskih elemenata. Primjer je statickog opterecenja vlastita tezina konstrukcije. VANJSKE I UNUTARNJE SILE Pri rjesavanju vecine zadaca u znanosti 0 otpornosti materijala primjenjuje se hipoteza ravnih presjeka (hipoteza 1. se n~. odnosno teorija prvoga reda. Kod teorije drugoga reda uvjeti ravnoteze postavljaju se na deformiranom izrazu za deformacije zadrZavaju se sarno linearni elanovi. temperature i slicno) na tije1o. sile inercije pri gibanju itd. .u s~ iii. a u izrazu za deformacije zadrZavaju se sarno linearni clanovi. Male deformacije u matematskoj analizi promatramo kao beskonacno male velicine pa u izrazu za deformacije zadrzavamo sarno linearne clanove (geometrijska linearnost). a uzrokovane djelovanjem vanjskih sila. tj.1).razlicite. ne mij~~jaj. Bernoullia) na osnovi koje pretpostavljarno da ravni presjeci izvedeni u mislima prije deformacije ostaju ravnl i nakon deformacije. Kod teorije treeega reda uvjeti ravnoteze postavljaju se na deformiranom izrazu za deformacije zadrZavaju se i nelinearni clanovi. uzrokovane gibanjem rnase. tijelu. Velicine unutarnjih sila koje djeluju izmedu dviju bilo kojih cestica u napregnutom i nenapregnutom tijelu bi~ ce. U znanosti 0 otpornosti materijala uglavnom se primjenjuje linearna teorija. au tijelu. Slika3.1. a kad dostignu svoju konacnu vrijednost. Prema nacinu djelovanja vanjskih sila razlikujemo stati~ka i dinami~ka opterecenja. Uzima se da. u slucaju neutralnoga naponskog stanja. Povrsinske sile djeluju sarno u tockama vanjske povrsine tijela i ne ovise 0 masi tijela. pritisak snijega na konstrukciju. a to je stanje kada nema vanjskih utjecaja (sila. One postoje uvijek (i kad nema vanjskih sila) i zahvaljujuci njima tijelo ima odreden oblik. Unutarnje su sile intennolekularne sile unutar tijela.

Tih sest unutarnjih sila zajedno s vanjskim silama koje djeluju na promatrani dio stapa moraju osigurati ravnotezu toga dijela srapa. odbacimo desni dio i odredimo sile u presjeku promatranoga lijevog dijela (sl.. Momenti savijanja M.1). My. do uspostavljanja ravnoteze sila za svaki elementami dio tijela. Vanjske i unutarnje slle 3. Uzduzna slla N u nekorn presjeku stapa djeluje 1I smjeru osi stapa i jednakaje algebarskoj sumi projekcija na os stapa svih vanjskih sila koje djeluju s jedne iii druge strane promatranog presjeka. dobit cerno sest komponenata unutamjih sila N.3). u nekom presjeku stapa djeluje u ravnini presjeka i jednak je algebarskoj sumi momenata u odnosu na os stapa svih vanjskih sila koje djeluju s jedne iii druge strane promatranog presjeka. Na taj nacin za svaki dio stapa mora biti ispunjeno sest uvjeta ravnoteze. _x_ Slika 3.moment torzije iii moment uvijanja My.4. Te sile odredujemo iz jednadzbi ravnoteze za unutamje i vanjske sile (3. LMz=O.=O.12 3. postavljene za promatrani dio stapa.4).nonnalna iii uzduzna sila Ty. a jednaki su algebarskoj sumi momenata u odnosu na osi z iii y svih vanjskih sila koje djeluju s jedne iii druge strane promatranog presjeka. M. Pri djelovanju vanjskih sila nastaju promjene oblika i volumena tijela i pojave unutarnjih sila. Vektor momenta usmjeren je po pravilu desnoga vijka. Rastavimo Ii glavni vektor R i glavni moment M na komponente u smjeru koordinatnih osi. LMv=O. (3. Pri tom pretpostavljamo daje svaki dio u ravnotezi pod djelovanjem vanjskih sila koje djeluju na taj dio i unutamjih sila kao sila uzajamnosti izmedu odbacenog i promatranog dijela. tj. U tome istom presjeku desnoga dijela stapa pojavljuju se sile i momenti iste veliclne. za njega vrijede sva nacela i zakoni mehanike krutoga tijela. i My u nekom presjeku stapa djeluju u ravninama u kojima lezi os stapa (u ravninama okomitirn na ravninu poprecnoga presjeka). Poprecne slle Ty i Tz u nekom presjeku stapa djeluju 1I ortogonalnome smjeru na os stapa i jednake su algebarskoj sumi projekcija na normale y iii z na os stapa svih vanjskih sila koje djeluju s jedne iii druge strane promatranog presjeka. Vanjske i unularnje sUe 13 Unutamje sile koje su rezultat djelovanja vanjskih sila definiramo kao povrsinske sile preko zamisljenih presjecnih povrsina u tijelu pa time zapravo ponasanje mnostva molekula zamjenjujemo nekim prosjecnim vrijednostima. Pri odredivanju unutamjih sila koje su rezultat djelovanja vanjskih sila primjenjujemo metodu presjeka.momenti savijanja. ¥ LFx=O.3. . Slika 3. dobit cemo glavni vektor R i glavni moment M unutamjih sil~. Ako unutamje sile koje djeluju u promatranom presjeku reduciramo na teziSte poprecnoga presjeka.2.. LM. Nakon sto je deformacija tijela zavrsena i uno preslo u stanje relativna mirovanja. R. Promatrat cerno stap koji se nalazi u ravnotezi pod djelovanjem prostomog sustava vanjskih sila (sI3. LFz=O. Ty T.2).Mz . 3. Stap presjecemo ravninom E na dva dijela. . a za promatrani dio postavljamo uvjete ravnoteze. M. Zamislimo da smo promatrano tijelo presjekli ravninom na mjestu na kojemu zelirno odrediti unutamje sile.1) Sile koje se pojavljuju u presjeku stapa nazivaju se: N . ali suprotna smjera (sl. LF"=0. 3.Tz . Moment torzije iii moment uvijanja M. Deformiranje tijela traje sve do trenutka izjednacavanja djelovanja vanjskih i unutamjih sila. te da smo odbacili jedan dio. M.poprecna sila M. Unutarnje sile uvijek se pojavljuju u parovima.-N i'i x Slika 3.

. iii M" a sve ostale komponente unutarnjih silajednake su nuli (sl. 3. I : Stap je opterecen na torziju (uvijanje) ako se vanjske sile svode na spreg sila u ravnini okomitoj na os stapa.8. a sve su ostale komponente unutamjih silajednake nuli (sl. Slika 3. U poprecnorne presjeku djeluje sarno moment torzije (uvijanja) M" a sve su ostale komponente unutarnjih silajednake nuli (sl. stap je opterecen na ras~ezanje iii vlak (sl.14 3.vi optereeenja §tapa: aksijalno opterecenje.5b).5a). Ako je u presjeku Nusmjerena u smjeru vanjske norma Ie (N) 0). 3. F Slika 3. U poprecnorne presjeku djeluje sarno moment savijanja My.3). Stap je opterecen na "clsto savijanje" ako se vanjske sile svode na spreg sila koji djeluje u ravnini u kojoj lezi os stapa.5.8). U poprecnome presjeku djeluje sarno uzduzna sila N. ~ I I Slika 3..6). -c.=r--~n Slika 3. U poprecnorne presjeku postoji sarno poprecna sila T. U ovisnosti 0 karakteru vanjskih sila koje djeluju na stap moguci su ovi osnovni slu~~je. tri iii vise osnovnih nacina opterecenja. U praksi cesto imamo posla sa slozenlm opterecenjirna. 3. uvijanje (torzija) i savijanje. a ako je pak u presjeku N usmjerena suprotno od smjera vanjske normale (N < 0). 3. Vanjske i unutarnjc sile IS Komponente unutamjih sila su pozitivne ako su im vektori usmjereni u pozitivnim smjerovima koordinatnih osi na povrsini s vanjskom normalom orijentiranom u smjeru koordinatne osi (sl.F_. 3. Vanjske I unutarnje slle 3. u poprecnome presjeku postoji vise komponenata unutamjih sila. a sve su ostale komponente unutarnjih silajednake nuli. stap je opterecen na pritisak iii tlak (sl.=. smicanje (odrez). kada je stap opterecen istodobno na dva. odnosno ako su im vektori usmjereni u negativnim smjerovima koordinatnih osi na povrsini s vanjskom normalom orijentiranom suprotno od koordinatne osi (sl. 3. ~ ~ __ I I --lI___. 3.6.7).4). Stap)e opterecen na smi~anje (odrez) ako se vanjske sile mogu reducirati na dvije sile okomite na os stapa s rnalim razmakom medu smjerovima djelovanja. .7. tj. Stap je aksijalno optereeen ako se vanjske sile svode na sile usmjerene uzduz osi stapa..

. Buduci da je I Pa vrlo mala velicina.A pa ga u daljem Pri tomje: na elementu pxx=ax.3) Vektor punog naprezanja P moze se rastaviti na dvije komponente: nonnalnu an (normalno naprezanje) koja je upravljena okomito na element plohe t. Zamislimo da smo tijelo ravninom B kroz tocku C(x.A dA (4. (lim tekstu necemo razmatrati. tako da je: (4. Za razlicito orijentirane ravnine polozene kroz tocku C(x.5) _ M Pn .y.A: Kvocijent site t.A tezi nuli s t. Raspodjela unutamjih sila po povrsini presjeka zasad nicime nije odredena.y. Pn = Pn (x.12 = a xx + r XI' + r . (4. 4.y.' pxy=rXY' pxz=rxz povrsine t.A na koju djeluju unutamje sile koje mozemo reducirati u tocku C na glavni vektor M i glavni moment Ako je ravnina presjeka okomita na koordinatnu os x. a ne ovisi 0 koordinatama x. Napregnuto stanje tijela naziva se skup stanja naprezanja u svim tockama tijela.A. onda gra- nicnu vrijednost Ako se povrsina elementa t.A .1. u tehnickirn se proracunima naprezanje obicno mjeri u megapaskalima (I MPa = 106 Pa = 106 N/m2 = I N/mm2). Kvocijent WI M i povrsine t.rz ' 2 2 2 1Px (4.2). z tocaka tijela. (I Pa = I N/m2). 4. Vektor punoga naprezanja p" moze se rastaviti na komponente: p" pri cemu je = P IU i + P ~v j + P rtz k. z Pretpostavimo da smo oko tocke C(x. Ako odbacimo drugi dio (II).paskal (Pa).y. 4. A In I Skup vektora punoga naprezanja na svim ravninama polozenirn kroz promatranu toeku tijela odreduje stanje naprezanja u toj tocki tijela. Ako vektor punoga naprezanja ovisi sarno o vektoru ii.4.4).1) 4. Pojam naprezanja i komponente naprezanja nazivamo punim iii totalnim naprezanjem u tocki C(x.A naziva se srednjim naprezanjem .A i tangencijalnu r n (posmtcno naprezanje) koja lezi u ravnini t. -=- ~F dft t. Naprezanje ima dimenziju sila/povrsina i mjeri se jedinicom . 4. M~O W = 0) t.. Pojam naprezanja i komponcntc naprezanja 17 u sebi tocku C. . takvo stanje naprezanja tijela naziva se homogenim. na isti nacin dobit cerno na svakoj od tih ravnina tri komponente naprezanja: ayy .r = t.1). rl7 i a zz' r ~T' r zy (sl. ryx.4) Slika 4.z).3) ~it.z) presjeka s nonnalom ii.y.1. Orijentiramo Ii ravnine presjeka okomito na koordinatne osi y i z.z) prerezali na dva dijela (sl.z) presjeka izdvojili elementamu povrsinu t.1.z) dobit cemo razlicite vektore punog naprezanja: Promatramo cvrsto tijelo koje se nalazi u ravnotezi pod djelovanjem vanjskih sila. Polozaj ravnine presjeka odreden je vektorom vanjske nonnale ii.2.A. komponente vektora punog naprezanja postajujednake normalnim iii posmicnirn naprezanjima na toj ravnini (sl. y.A stalno smanjuje zadrzavajuci p n = M~O 11m . ANALIZA NAPREZANJA 4. Indeks n oznacava ovisnost naprezanja 0 orijentaciji ravnine presjeka u prostoru. njegovo djelovanje na prvi dio (1) moramo nadomjestiti silama na ravnini presjeka (sl. Slika 4.2) (4.

Za promatrani paralelopiped mora biti zadovoljeno sest jednadzbi ravnoteze: :2:.uJu u neganvmm smjerovirna koordinatnih vanjskom nonnalom onjentiranom suprotno od koordinatne osi (sl. 4.8) . 4. a . Difercncijalne jednadibe ravnoteic 19 y prezanja + a j djeluje u smjeru vanjske normale pa je to normalno vlacno naprezanje (rasteze presjecnu ravninu). x z z Slika 4. (4..dJel.6). dz (sl.rz ] 'fyz iZI [a ij]= [.M x =0 :2:. . Diferencijalne jednadzbe ravnoteze [aij]= ["n Tyx Tzx Txy 0yy T ~l' T .a. T. smjer vanjske nonnale ravnine na koju djeluje ta komponenta.4) nonnalno naprezanje mozemo oznaciti sarno jednim i~deksom koji oznacuje smjer vanjske nonnale ravnine na kojoj djeluje nonnalno naprezanJe pa mozemo pisati a xx = a x' a Vy = a v ' a zz = a s : Stanje na~re~nja ~ t~ki napregnutoga tijela potpuno je odredeno s devet komponenat~ naprezanja koje djeluju na tn uzajamno okomite ravnine. normalno je tlacno naprezanje (pritiskuje presjecnu ravninu). :2:. = 0. a mozemo ih prikazati u obhku kvadratne matrice Slika 4. govorimo 0 ravninskom stanju naprezanja. Pri homogenom stanju naprezanja na usporednim pobockama paralelopipeda djeluju komponente naprezanjajednake velicine (sl.7) azx azz retka predstavljaju kornpozitivnim smjeu smjeru koordiosi na povrsini s Komponenta na- Prvi indeks ~dre~uje r~dak. . o x Vidimo da su nonnalne i posmiene komponente naprezanja velicine koje za poblize oznacavanje imaju dva indeksa.Mz =0.~rvi indeks ozn~cuje.4. U skladu s oznakom an u izrazu (4. Uzimam? da ~u k~mponent~ naprezanja a ij pozitivne ako djeluju u rovuna ~oordmatmh OSI n~ p~vr~ml S va_nJs~omn?nnalom orijentiranom nat~e os I. koje djeluju najedinicu volumena. Na osnovi prve jednadzbe :2:. a ako su svi ti vektori kolinearni. F". a razlike se mogu izraziti na nacin diferencijalnih prirasta na razmacima dx. krace.Fx = 0 dobit cemo: . Tyx Tzx r aw = ["" 0yx a~y azy a xz] a)."F 18 4.Fz = 0. F. :2:.5). dy.3.Fx =0. 4.Fy koju nazivamo matricom tenzora naprezanja iii. tenzorom Komponente tenzora naprezanja oznacuju se i ovako: r1y Txv T zy . U opcern slucaju komponente su naprezanja neprekinute funkcije koordinata a li = a ij (x .vz az '"] naprezanja.My =0 :2:.5. y x -~ o z Slika 4. Vektori punog naprezanja za sve moguce presjecne ravnine kroz danu tocku napregnutog tijela oblikuju u opcem slucaju prostorni snop pa se takvo najopcenitije stanje naprezanja naziva prostorno stanje naprezanja. Pretpostavljamo da postoje volumenske sile s komponentama Fx..2. z) pa na usporednim pobockama paralelopipeda ne djeluju komponente naplezanja jednake velicine.2. 0 Iinijskom stanju naprezanja. (4. mozemo uzeti da su naprezanja na pobockama paralelopipeda raspodijeljena jednolicno. :2:. Elementijednog ponente naprezanja u jednoj ravmm. odnosno ako . vee su te komponente razlicite.7).6) Iz tijela koje je u stanju ravnoteze izrezan je beskonacno mali paralelopiped velicine dx. dz. Ako vektori punog naprezanja za sve rnoguce presjecne ravnine Ide u jednoj ravnini. Buduci da su bridovi paralelopipeda diferencijalne velicine. ~ ~rugi stupac. 4.! (4. a drugi indeks oznacuje smjer same komponente naprezanja. Analiza naprezanja 4..y. dy.t:v r xz Tvz ] azz = ["'Tvx Tzx ay T".

Z jednadzbe ravnoteze (4.r dx dy dz dx dz + ZT arzx + _~ dz dx dy . dxdz dy = O.r + (r dx ) dy dz . (4. Moment u odnosu na os Zo davat ce sarno posmicne komponente naprezanja okomite na tu os.r dy dz + (ar + _'r yx '~~ YX dy ) dx dz .r j'r + _' ay 2 r - ryx Ako izaberemo i drzimo cvrsto odredeni smjer. a one su prikazane na slici 4. dobije se odnosu .6) i (4. = O. onda se indeksj ne mijenja.. Slika 4. dy x z Kroz teziste paralelopipeda postavimo os Zo koja je usporedna s osi z.y dx ( ar yx) dy dx dz -dy dx) dy dz ~ + xv dy dz .8.2.=O i=x. Iz uvjeta ravnoteze da je '2:.20 4.M.y .a .2 .9) ar + _'-vz + __z + F ar aa ax aY az z = O. = 0 z Slika 4.z).8) preostalo je jos zadovoljiti tri jednadzbe momenata.6. Dircrcncijalne jcdnadtbe ravnoteze 21 aa ( a .r + -~ . diferencijalne mozemo prikazati u opcem obliku: -+F. Nakon sredivanja dobivamo: -+-+-+F ax ay az aa x ar yx ar zx x =0 dy ar xv aa y -'-+-' ax ay _____£_ +-'-+F = 0 az Y ar zy (4.y. dy Slika 4.8.9) dobivamo: aai} ai J ' U= x. Analiza naprezanja 4. a indeks i prima sve moguce vrijednosti i po njemu se provodi sumiranje. 2 U Ako se ova jednadzba podijeli s dx dy dz i zane mare diferencijalni prirasti na osnovne velicine (r xy i .7).7. Slicne jednadzbe dobivamo i za druga dva smjera.ryx). z Uzimajuci u obzir oznake (4. Od sest jednadzbi ravnoteze (4.10) (T'" + a:.r zr dx dy ) + F.

Buduci da su posmicne komponente naprezanja s jednakim indeksima jednake.6) i (4.obock.12) i (4. dAz=dAn cos (z. Prema tome.3. gdje je dh visina tetraedra rac~najuci od ishodista.j.n) +"vx cos (y.vz - a« ]-l"' T -.12) U opcemu obliku ove izraze rnozemo prikazati ovako: "» =Tj.n) + T yz + a z cos (z.n). dh dA 3 II a X dA cos (x.n)+av pnz = T Xl cos (x. Volumen je tetraedra 1/3dhdAn.15) rnozerno prikazati u opcemu Uzimajuci u obzir oznake (4. (i:.7). okomitu na os z s dAz i povrsinu kose pobocke tetraedra s dAm dobivamo: dAx=dAn cos (x. 'rii 'C'jj Slika 4.n).3. za ostale dvije jednadzbe momenata: t r zy = 'yz r xz = r zr' (4. Anali7.n) = o.jednadZbe obliku: .n).okomitu na os y s dAy. Zamislimo da je unutar napregnutoga tijela u okolici promatrane proizvoljne tocke 0 izrezan beskonacno mali tetraedar koji se sastoji od tri pobocke u ravninama xy. (4. Iz prve grope jednadzbi ravnoteze (4.e su tetraedra diferencijalnih velicina pa se moze uzeti da su po njrma naprezanja jednolicno raspodijeljena. Jednadzbe transfonnacija + r zx cos (z. Na kosoj p.!. yz i zx i cetvrte kose s vanjskom normalom Ii (sl.O do ravnine ABC. dA y=dAn cos (y.9).n)+Tzy cos (y. (4. Iz jednadzbe ravnotde}J'x = Odobivamo: P n.f:.n) Pny =r-':V cos (x. 4.Tyx dAn " COS (y. i.n) cos(z.11). Jednadtbe trandormadja 23 = Tyx (4. (4. cos(y. dobivamo i za ostale dvije jednadzbe ravnoteze r.n) 4.y. az T (4.22 'xv 4. Za komponente vektora punog naprezanja Pn dobivamo: Pnx = a x cos (x.j=x.10). stanje naprezanja u nekoj tocki tijela odredeno je sa sest komponenata naprezanja.n) .z).a naprezanja 4.:v T-':V 'xz ay a zz Tyz xz] ryz .obocki ABC treba odrediti vektor punog naprezanja Pn kojega su komponente p.t' dA n Dobili smo da je tenzor naprezanja simetrican tenzor drugoga reda.n) (4.14) Na medusobno ortogonalnim pobockarna tetraedra poznate su komponente naprezanja (odnosno za danu toeku 0 poznatje tenzor naprezanja). a on ima sest razlicitih komponenata naprezanja.n). broj se nezavisnih komponenata tenzora naprezanja smanjuje.13) izrazavaju zakon 0 uzajamnosti posmicnlh naprezanja: u dvjema medusobno okomitim ravninama komponente posmicnih naprezanja koje su okomite na presjecnicu tih ravnina jednake su po velicini i usmjerene su prema presjecnici tih ravnina iii od nje (sl. 4.9.Fy = 0 i }J'z = O.10) slijedi da je homogeno stanje naprezanja moguce sarno u slucaju kad nema volumenskih sila..13) Jednadzbe (4. mozemo odrediti komponente naprezanja koje djeluju na bilo kojoj ravnini polozenoj kroz danu tocku tijela i nagnutoj prema spomenutim ravninama. Analogno.11) y i. Clan s volumenskim silama u odnosu prema ostahm clano~ma mala je velicina visega reda pa se rnoze zanemariti.n) - T zx dAn COS (z. Oznacimo Ii povrsinu pobocke tetraedra okomite na os x s dA". analogno. trima normalnim i trima posmicnim komponentama naprezanja.15 ) Ako znamo sest komponenata naprezanja u tri medusobno ortogonalne ravnine."!' Pny 1 pnz: P. Matrica tenzora naprezanja ima oblik: [aij]= [a« xy a a xz a ~v ayy avz a. + F x .

'Z (y.u) + o . 0y (4.Z Pnj cos(j.21) P nx' P ny .20b) Jednako dobivamo: P2 _ 02v n- + fvu + 2 fVM" 2 Tvw= 2: = iJ P"j cosU.u).. (4.v) cos (x. Analiza naprczanja Pnj 4.z L oij cos(i.18b) y Posrnicno je naprezanje: Tvu= j =x L LV.U) + avy cos (y. (4.11).Z cos (i.k) cos U . a osi u i w da leze u ravnini onda vektor puno~a naprezanja ponente naprezanja: mozerno rastaviti na nonnalnu i dvije posmicne kom- ABC cos (y. tenzorom naprezanja.v XI'] [a( = T -':1' T xv }..=Oxx cos 2 (x.23) + T. u (4. v) cos (v.1 = u.u)+ +0z cos (z. v) cos (x.cos (z. cos (y. Ako komponente naprezanja u nekoj tocki za bilo koju presjecnu ravninu Ide u jednoj ravnini.V) cos (z.--- I 24 4. P nz u srnjeru koordinatnih Oy=Pnxcos(x.U)]+T~f [cos (z. Jcdnadtbc transformacija 25 = i=x :v. (4. tako da se os v podudara s vanjskom normalom ii. Prema tome.U) + +cos (z.«) + x x + cos [cos (y.19) odnosno T.16). dobivamo: o. z P nj cos U).v)+Pn.I'.v) cos (Z.22) jednadzba je transformacija komponenata simetricnog tenzora drugoga reda pri prelasku izjednog koordinatnog sustava u drugi.v [cos (x.v) cos (X.v Velicine tih ko~nponenata dobiju se projiciranjem osi u.V L "» .18a) Dobiveni izraz (4. v. cos ' (x. v»). polozenima kroz tocku napregnutoga tijela.17) = 0 k' 0 kl = T kl za k~ I odnosno O.--..U) + COS (X.v)..3. a kk (4.V)+T zx cos (z. v»).v) cos (x.v)cosU.n). . = iJ =x. (4.w)= 2: iJ=x\v.v)+ozz cos2 (z.V)+2[T>:v a cos (x.U)] (4.v) cos (y. v) cos (y.v) cos (x.u)]. 4.v) cos (z.v)+Oy cos ' (y. b) .y.Z o ij cos (i.v) cos (x. Tenzor naprezanja irna oblik Uzimajuci u obzir oznake (4..U) + o -':1' [COS (x.z).U)]+Ozx (z .u)= iJ =x. odreduje slmetrican tenzor drugog reda. (4. Ravninsko je stanje naprezanja odredeno trima komponentama naprezanja (sl.w).u) +Tx.U)]+ a. v.v)+ 0JJ' cos ' (y.u)]+ Tyz [cos + cos (z.v)cos(y. komponenata punog naprezanja Jednadzbe transfonnacija mozerno napisati u opcemu obliku cos (V. skup komponenata naprezanja na trima medusobno okomitim ravninama. stanje je naprezanja ravninsko.11. v) cos (Z. v) + 0 IX cos (z .v) cos (y. w.7).vz cos (y.1'.6) i (4. kao sto je vee receno nazivamo.16) J TVII = 0 X cos (x. v) cos (z. (j = x.v) cos (j.V) cos (X.v)+Pn. koji.v)+oz cos ' (z.v)+2[oxl' cos (x. = 0 xr cos (X.V) cos (z . v) cos (X.v) cos (y.v) cos (z. dobivamo: Oy =o .u) + (y.v gdjeje: o kl 2: =X.v) = ~ L j =x •.I).v) + + avz cos (y.r.v)cosU.u) + cos (x.V) cos (y. (k. z L Pn 0 ij cos (i.v)cos(z.Z v» cos(i.20a) z iii a) Slika 4. v) + y a.22) ako za Pni uvrstimo izraz (4. w).«) + 0 zz cos [COS (Z.u)+ Ako na kosoj pobocki tetraedra ABC postavimo pravokutni koordinatni sustav u v w.v) cos (y. (4.

28). Buduci da vektor punog naprezanja P n za proizvoljnu presjecnu ravninu s normal om ii ima smjer osi x.12).sin cp.V) (4. Slika 4.u) + 2 r -.20) za normalno i posmicno naprezanje na kosoj ravnini dobiva se: _-.35) .12. y y + ryx + Oy cos (}I. normalno je naprezanje u presjecnoj ravnini: (4.31) cos (}I.30) a buduci da je f3 = 90° + cp.u) = sin cp. (4.' = Oy -ox 2 . cos (}I.24) v x a iz izraza (4.15) za komponente vektora punoga naprezanja u kosoj ravnini dobiva se: Pnx = Ox cos (x.28) Jednadzbe transformacija za ravninsko i linijsko stanje naprezanja mozemo dobiti i izravno iz uvjeta ravnoteze izrezanog elementa. npr.cos2cp). U ovom slucaju koordinatna os u podudara se s vanjskom nonnalom ii. a prema izrazu (4.T 26 4. (4. Analiza naprezanja 4.u) cos (}I.27) o u = 0 x cos2 cp.4.1')].11 b slijedi: cos (x. sm •2 1 cp= .v) = .'ur--'. cos (}I. 2 CP+'l"xy sm2cp. to je Ip n I = P nx' a na osnovi izraza (4.25) z Slika 4. (4.:v cos (x. Glavna naprczanja 27 Elementami volumen ima oblik trostrane prizme debljine jednake jedinici.omponentom naprezanja.4. 4.:v cosCP+Oy a za normalno naprezanje: Oil-OX Uvrstimo Ii ovamo relacije cos dobivamo: 2 _ cos 2 CP+Oy sin .11 b). pa za komponente vektora punog naprezanja dobivamo: Pm: =ox cos cp+ ryx sincp smcp. tj. Na osnovi izraza (4.13.u) Pnv = r .14a) (4. Stanje je naprezanja u nekoj tocki linijsko ako naprezanja za bilo koju presjecnu ravninu imaju isti smjer.(I + cos2cp). cos (x.u) Takvo stanje naprezanja u promatranoj tocki odreden~ je jednom k.u) + Oy cos 2 (}I.v) + (4.32) Pny ='l"-.u) cos (}I.u) cos (x . _ x 011 - 0X cos =ox 2 (x.rv cos (x. 0 x' a os tale su komponente tenzora naprezanja jednake nuli (sl.(1. 4. (4. (4.u) cos (}I.34) Slicno dobivamo i za posmicno naprezanje: r u. 2 1 cp= .29) Glavna naprezanja Kod ravninskog stanja naprezanja u presjecnoj ravnini s normalom ii koja se poklapa s osi u djeluje normalno naprezanje (sl.33) (4. 2 4.v)+ov [cos (x. sin 2cp + r xy cos2cp. . Na rnedusobno okomitim ravninama poznate su komponente naprezanja. + cos (}I.u)cos(x. (4.u) = coscp.v) = coscp.27) je Pn = 0 x coscp Prema izrazu (4.18) i (4. a normal a presjecne ravnine ii lezi u ravnini x y i s osi x zatvara kut cp (sl. 4.u ravnini presjeka s normalom ii koja se poklapa s osi v djeluje normalno naprezanje. da su kolineami. r llV cos(x.u).26) + r xy lz slike 4.u) cos (y.30) posrnicno je naprezanje: Ox' r uv =--2 sin 2 cpo (4.

37) tg 2rpo = ---'Iz relaeije 2rw (4. b) Iz slike 4..moze~o POSt~vlt1ovo prakt~cno pra~l10 za odredivanje pravea maksimalnog naprezanja.36) Gomji izraz pokazuje daje kod ravninskog stanja naprezanja zbroj nonnalnih naprezanja koja djeluju na dvije rnedusobno okomite ravnine stalan i ne ovisi 0 izboru koordinatnog sustava.34) i (4. eos2rpo-r9. odnosno rpo +"2 prema osi x odredene su izrazima: al = n a x + a .a naprez~nja r xv (sl. Ekstremne Slika 4.14. Analiza naprczanja 4.38) dobiju se ove relaeije: Ako se zbroje izrazi (4.38) koji daje dvije vrijednosti. a normalno naprezanje istodobno je i puno naprezanje.37) Ako se ovi izrazi uvrste u izraze (4. se p~javljuju ekstremne vrijednosti nonnalnih naprezanja. Maksimalno naprezanje ima pravac koji Idi izmedu dijagonale barski veeega normalnog naprezanja (sl. a nonnalna naprezanja koja djeluju na tim ravninama i ekstremne su vrijednosti nonnalnih naprezanja nazivaju se glavna naprezanja i oznacuju se ali a 2' a 1 je maksimalno.39). 4.. Komponente naprezanja u presjecnoj ravnini ovise vrijednosti nonnalnih naprezanja dobit cemo iz uvjeta: 0 polozaju nonnale n. dobiva se: (4. koje se najlakse dokazuje pomocu Mohrove kruznice naprezanja. odreduje predznak druge derivaeije a II ax -ay .16).ojima. 4.40) Iz izraza (4.28 v v 4.15. sin2rpo' a) Slika 4. (4.37) slijedi da nonnalno naprezanje a prima ekstremnu vrijednost u ravnini u kojoj je posmicno naprezanje jednako nuli. tako da je a 1 ~ a 2' II Pravei glavnih naprezanja nazivaju se glavnim osima ravninskog stanja naprezanja i odredeni su iz izraza (4. maksimalno naprezanJe al 1 rmrumalno a2' Velicine glavnih naprezanja sto su usmjerene pod kutem rpo.4. iJ. 2' + ax .2' Ako pravae AB koji spaja vrhove kvadrata prema kojima djel~~u posmicn. u kojoj se smjer vektora punoga naprezanja podudara sa smjerom vanjske nonnale.38) Smjerovi glavnih naprezanja odredeni su izrazom (4. a a 2 minimalno nonnalno naprezanje. Glavna naprezanja 29 I v ii I I zakljucujemo da uvijek postoje dvije medusobno okomite glavne ravnine u k. dobiva se: all+av=ax+ay' (4. Taj se izraz nazi va prvom invarijantom naprezanja.35).16) nazovemo dijagonalom posmika. na kojoj je prikazan izraz (4. I5. Ravnine u kojima ne djeluje posmicno naprezanje nazivaju se glavne ravnine.39) v x Or ax -a" 2 .a v 2' eos2rpo +r~r sin2rpo (4. posmika i alge- a2 Koja od njih odgovara maksimalnom naprezanju. tj.

.avnma na k. (II < (I.n)=O cos (z. 4 sto znaci da nonnala na ravninu ekstremnih posmicnih naprezanja raspolavlja pravi kut izmedu pravaca glavnih naprezanja."I (ax - al.42) U opcemu slucaju u tim ravninama mogu se pojaviti i normalna naprezanja.-Txv sin2~. i nazivamo ih glavnim posmicnim naprezanjima.n)+(ay TXt cos(x. Pretpostavit cemo da nam je poznata r.) (a y .uvrstimo a.n)+T.30 4.41) Tyx Kod prostornog stanja naprezanja odredivanje smjerova i velicine glavnih naprezanja znatno je slozenije nego kod ravninskog stanja naprezanja.43) cos ~o + Tyx sin ~o = 0 sin ~o + T. sin~o Nakon sredivanja dobivamo: (a x . Prema izrazu (4.n)+(az-am) = 0. U specijalnom slucaju. (sl.= ~o +-. Ekstremna posrnicna naprezanja oznacavamo s T. Prema izrazima (4. =2~o odnosno: Slika 4.~osn~icna_naprezanja.a.42) dobivamo: tg2~.a. dobivamo: ~. ·tg2~o =-1 1C paje 2~.42) dobivamo: T 1. Analiza naprezanja 4.44) (a a y- 2 x cOS2~.ay (4. cos~o=ax cOS~O+T_I~ sin~o sin~o+Txl' cos~o' Pny =o .2 =+ a.) =ay =± 1 2.45) Txy cos(x. Pretpostavit cemo da nam je u beskonacnome skupu kosih ravnina koje se mogu poloziti kroz promatranu tocku tijela poznata glavna ravnina na kojoj ne postoje posmicna naprezanja. Slicnim postupkom dobivamo ekstremne vrijednosti posmicnih naprezanja. Iz uvjeta: iJ T uv a.41) . . 4.oJoJ ne pos~oje. a puno naprezanje i nonnalno naprezanje podudaraju se po velicini i smjeru Pn = no a.n) (4.=2 Pnj = odnosno: (a x . -a2 2 cos ~o = 0 i odatle slijedi izraz za smjer gJavnog naprezanja a.) 2 + 4 T xy 2 (4.16. zatvara ~ OSIx. a za a. . (4.38) i (4. a normalna su naprezanjajednaka nuli.2 pnx=a.vz slijedi izraz za smjer nonnale na ravninu na kojoj djeluju ekstremna posmicna naprezanja: cos(y. Cistirn posmikom nazivamo stanje naprezanja kad na stranicama elementa postoje sarno posmicna naprezanja.a 2)' u ravninama ekstremnih posmicnih naprezanja ne pojavljuju se normalna naprezanja i govorimo 0 stanju ~istog posmika.30) i (4.n)+Tzy cos (z. = a" dobit cerno kut ~ot sto ga pravac glavnoga napre~nJa a. = a2 debit cemo kut ~02 sto ga pravac glavnoga naprezanja a2 zatvara s OSIx.4.27).n)=am cos (j.Z L aij cos(i. 4. tg ~o = a·-a I X Tx.17). +-.am) t-J =x\v.v a. 9 iii: TI. ) =0 cos (x. Pornocu izraza (4.n).14b).n) = 0 cos(z. 2 1C Smjer glavnih naprezanja mozemo odrediti i ovako.n) + Tyx cos (y. Glavns naprezanja 31 (4.n) + T zr -am) cos(y. kada je prva invarijanta naprezanjajednaka nuli (a 1 = . a puno naprezanje i nonnalno naprezanje podudaraju se po velicini i smjeru Pn = no am (sl. Za komponente vektora punoga naprezanja dobivamo: A~o u izraz (4.

17. npr.47) «. (4.: ax . 2: i ==x l~' oznacavamo tako da je a nonnalno naprezanje.z. =o . 4.a) podudaraju sa smjerovima koordinatnih osi x. Na kosoj ravnini djeluje nonnalno naprezanje. prema izrazu (4.52) Ako iz jednadzbe (4. zbog odnosa (4. 2 • -':Y' ryZ (4.. Buduci da su prve tri jednadzbe po cos(i. glavna su naprezanja velicine karakteristicne za stanje naprezanja u promatranoj tocki pa ne smiju ovisiti 0 izboru koordinatnoga sustava.< Gupca . . Tako u opcem slucaju prostomoga stanja naprezanja kroz svaku tocku napregnutoga tijela mozemo poloziti tri medusobno okomite ravnine na kojima ne postoje posmicna naprezanja.49b) Glavna posmicna naprezanja Razvojem detenninante dobivamo kubnu jednadzbu: am .''L1. al gdje je am jedno od glavnih naprezanja u promatranoj tocki napregnutoga Za normalu ii mora biti ispunjen uvjet kompatibilnosti: tijela. Prva invarijanta naprezanja izrazava daje zbroj nonnalnih naprezanja na bilo koje tri medusobno okomite ravnine stalna velicina i jednaka je zbroju glavnih naprezanja. a nonnalna naprezanja imaju ekstremne vrijednosti (maksimalne i minimalne) za promatranu tocku. y i z. .45) i (4.46) sadrze cetiri nepoznanice: glavno naprezanje am i tri njegova kosinusa smjera cos(i. tj. z. Prema tome.n). Ako je istodobno 12=h=O.48) moraju biti invarijantne velicine.45) i upotrijebimo sarno dvije od tih triju jednadzbi kojima pridruzujerno jednadzbu (4. h u jednadzbi (4. Velicine komponenata tenzora naprezanja a".48) jednak nuli pa je stanje naprezanja ravninsko iii dvoosno.ne mogu istodo~no biti jednaki nuli.3) u jednadzbe (4.51) i posmicno naprezanje z ax 'fyx Tzx T zy = ax az I) = Txv ay 'xz o.I) = 0. r~ + a.52) eliminiramo jedan od kosinusa smjerova. (4.48) (4. (4. T.48) trecega stupnja uvijek su realna i predstavljaju velicine glavnih naprezanja (a.n).n) = I. velicine 110/Z. (4. '.32 4. druga (kvadratna) i treca (kubna) invarijanta naprezanja.50) U nekim slucajevirna invarijanta naprezanja moze biti jednaka nuli.(4. Glavna naprezanja ~ ~:) )\ (~V'R Sre4i~nji odjel 2J '--". Ako je h=O. Medutim.' = o.5. o .y. tako da je jedino rjesenje moguce ako je determinanta sustavajednadZbi (4. cos(z.22) ovise 0 izboru koordinatnoga sustava i pri rotaciji se koordinatnoga sustava mijenjaju. a a) minimalno je cos2 (i.46).5.II am 3 2 + 12 am .2.a) u tri medusobno okomita smjera. gdje je II = a .2. Te se velicine nazivaju prva (lineama).49a) (4. Stanje je naprezanja u promatranoj tocki jednoosno iii linijsko.cos(i. rjesenjem tih jednadzbi dobivamo kosinuse smjerova sto ih pravac glavnoga naprezanja am (m = 1.46).n) homo gene jednadzbe a usto kosinusi smJ~r~va. J~dnadZbe. Analiza naprezanja 4.J\. r ~)I = O.a2.45) jednaka nuli. x A z Slika 4. y.48) ima dva nulta korijena i sarno je jedno od glavnih naprezanja razlicito od nule. relacijom: ~ri korijena jednadzbe (4.M~tI.r + 0v + a Pretpostavit cemo da se u promatranoj tocki smjerovi glavnih naprezanja a I . onda jednadzba (4.n) . onda je jedan od korijena jednadzbe (4.o 2 . i = x.3) zatvara s osi x.. .am Txy Txz Tyx Tzx ay Tyz =o .z Uvrstimo Ii jedno od glavnih naprezanja am (m = 1. (4.18): (4.46) I ~ a 2 ~ a 3' maksimalno je nonnalno.:y Tyz Tzx =». Glavna posmiena naprczanja 33 tj.49c) +2T-. (4.

19).n).6. dogov?: za predznak.58) kvadriramo i zbrojimo.53) 4. 4.6. (3) a u = al +a2 2 + al - 2 a2 cos2ip (4.59) 1 (4. a [cos (y. (I) v Slika 4.55) Ako su u promatranoj tocki napregnutoga tijela ~ana glavna n~prezanja ah a2. U ravninama u kojima posmicna naprezanja primaju vrijednosti (4. 2.(al +a2). dobit cemo da 'l'nkao funkcija ovisi sarno Iz uvjeta za ekstrem funkcije 'l'~ ('l'~) ----::----'-"-'---:: =0 0 4.29) I (4. Mohrova kruznica za ravninsko stanje naprezanja dva kosinusa smjera: cos(x. r: (4. 4. 2 Ako izraz (4.58) r uv = al -a2 2 sin 2ip . Za Mohrovu kruznicu naprezanja usvoj~n je poseban. (i=l. Stika 4. prema izrazu (4. naprezanje ~zltlvno a~o vanjsi ~ nonnalu treba rotirati za 90° u smjeru gibanja kazaljke na satu ~a ~l se poklopila sa s~Je rom osrnicnog naprezanja. U svakoj tocki napregnutoga tijela imamo sest takvih ravnina jer kutove mozemo nanositi na razlicite strane od glavnih osi.n) . onda su komponente naprezanja u kosome presjeku prema izrazu (4. Uvrstimo Ii kosinuse smjerova koji odreduju tih sest ravnina u izraz (4. dobit cemo da su ekstremna posmicna naprezanja jednaka polurazlici glavnih naprezanja: l'l'I=± l'x)' =- Slika 4. Ekstremna posmicna naprezanja koja se nazivaju glavna posmicna naprezanja i oznacuju se t.n)] .54) Ravninsko stanje naprezanja moze se prikazati graficki Mohrovom kruznicom naprezanja.19.51).30) Ako je a I > a 2> a 3' onda je najvece posmicno naprezanje jednako polurazlici najvecega i najmanjega glavnog naprezanja i djeluje u ravnini koja raspolavlja kut izmedu najvecega i najmanjega glavnog naprezanja (sl.20. Mohrova kruznica za ravninsko stanje naprezanja 35 (4.52).n). pr smi~nih naprezanja.cos2 (y.n) = 1. : a2 -a3 2 ' 'l'2=± a)-at 2 ' 'l'3=± al -a2 2' ] (4.57) t'. jednaka poluzbroju odgovarajucih glavnih naprezanja: .55) djeluju takoder normalna naprezanja koja su.¥*. a negativno ako nonnalu treba rourau supro~~ smjeru glb~nja tazaljkena satu (sl. a a [cos (x.18. 34 cos2 (z.18).cos ' (x.\~\" • dobiju se vrijednosti koeficijenata smjerova za koje posmicna naprezanja primaju ekstremne vrijednosti.56) . Analiza naprezanja 4. 3) djeluju u ravnini koja prolazi jednorn od triju glavnih osi naprezanja i s druge dvije glavne osi zatvara kut 45°.n) i cos(y.n)] o (4. odnosno taje ravnina okomita najednu od glavnih ravnina i s drugim dvjema glavnim ravninama zatvara kut 45°. Pri takvu dogovoru za predznak posml~llIh naprezanja zakon uzajamnosti prima oblik: (4. prema kojemu j~ p~sml~no. dobit cemo jednadzbu kruznice u koordinatnome sustavu a.

-' Po Iumjer Je kruznrce R = a I (sl.21.. 4. "I Slika 4.na ce sjeci ~ruznicu 1I tocki Nn.R sin 2tp sin2tpo' Buduci da je iz trokuta S N. 4. U koordinatnorne sustavu a. Koordinate tocke N. Mohrova krufnica za ravninsko slanje naprezanja 37 . .60a) =N n N' n =R sin(2"'+2"'o)=R 'r 'r: sin2tp cos2tpo +R cos2tp sin2tpo (4. Te se paralele sijeku u tocki P s koordinatama (a y .60b) fill' = aX -a. a N2 . Pri rotaciji normale presjeka za kut tp tocka na Mohrovoj kruznici opise luk sa sredisnjirn kutem 2ip. - 2 a 2 . --'-_-"2 2 . 2 0.+0.21. au=ONn=OS+SNn= _--"'-.r xy sin2tp. Slika 4. a kroz tocku Ny. rxy i tocku N. r odredimo tocku N.6. 0) . u "r. r xv ' r yx na medusobno okomitim ravninama s normalama x. y (sl. 2' +R cos(2tp+2tpo)= aX +ay 2 + R cos2tp cos2tpo . a na ravninama Cije norma Ie zatvaraju medusobno kut j£ odredene su istom tockom na Mohrovoj kruinici. kao i primjena Mohrove kruznice naprezanja na odredivanje komponenata naprezanja u proizvoljnome presjeku s normalom u. Komponente naprezanja na dvjema medusobno okomitim ravninama odredene su krajnjim tockama promjera kruznice. paralelu s normalorn y.36 4.glavnoj ravnini sa a2' Na sl. 'Pol ima svojstvo da se u njemu sijeku zrake usporedne s normalama ravnina iz promatranog skupa. odreduju komponente naprezanja au I rUY u ravmm s norma10m ii koja zatvara kut tp s osi x. a sre d'rste Je kr uznice u toe ki S (a I + a x . Duzina N x Ny promjer je na kojemu konstruiramo Mohrovu kruznicu naprezanja. . s koordinatama ay.ay 2 ' cos2ip . ax a) (1. s koordinatama ax. Iz sl. -. (4. N~ R sin2tpo = r xy to je: .. o. ryx (sl. 4. Kroz tocku N.22._ I ax+o). 4.21).19). Zadane su komponente naprezanja a x . prikazana je konstrukcija Mohrove kruznice naprezanja kad Sll zadana glavna naprezanja. a y . bilo je potrebno usvojiti poseban dogovor za predznake posmicnih naprezanja (sl. r XI')' Tocka P nalazi se na Mohrovoj kruznici naprezanja i naziva se polom kruznice. 4. Analiza naprezanja 4. tocka N.22a). Ako kroz pol P povucemo zraku usporednu s nomlalon~ ii.22b).ravnini s normalom v. zadanom kutem tp. Tako tocka Nu odgovara ravnini s normalom u. Da bi gibanje tocke na Mohrovoj kruznici imalo isti smisao kao rotacija nonnale presjeka. povlacimo paralelu s nonnalom x.l' 2 . NI .22b izlazi: Koordinate tocaka Mohrove kruznice naprezanja jednake su nonnalnoj i posrnicnoj komponenti naprezanja koje djeluju na nekoj ravnini polozenoj kroz promatranu tocku napregnutoga tijela. a Isto je tako r U\' u = a X +ay 2 + a X . 4.glavnoj ravnini sa at.

-:. ' I 2 Iz Mohrove kruznice naprezanja dobije se: 0 x . " ~ohrovom kruznicom naprezanja rnozemo lako odrediti velicinu i smjer glavnih napre:a~Ja. .= 2' 2 y o. 0.vna naprezanja 2: o 3' (sl.-~'l) \!'? O~ 4. Spojnica pol a Pi tocke NJ odreduje smjer nonnale presjeka u kojemu . )2 2 +t'xv Za slucaj kad na stranicama elementa djeluju sarno ~os~ic~a n~p~ezanja.1: A 38 4. kao i (4.23). Mohrova krufnica za prostorno stanje naprezanja 39 Tmax = 0x( Or)2 2 2 +t'xv . tako daje maksimalno posrnicno naprezanje: jednim od glavnih naprezanja OJ. 4. ~ohrova kruznica naprezanja prikazana je na sl. se m?gu graficki odrediti Mohrovom kruznicom "3" konstruiranom za glavna naprezanja 0. na ravnini (Ill) ovise sarno 0 naprezanjima 0) i 02 pa.7. 'f.60a)./(: . y Slika 4. Naprezanja On i r.61) i (4. Sjecista NI.30) i (4.r~zanJa 1 p~1 P-kruzni~e.0y 2 ( Slika 4. Za zada. Tooke N3 i l-!4 odreduju ekstremna posmicna naprezanja. (4. "!2' Mohrove kruznice s osi apscisom odreduju velicinu glavnih naprezanja 0) 02' Spojnica pola P i tocaka N iN odreduje smjer glavnih naprezanja (sl. 0v' t'vx konstruiramo Mohrovu kruZIll~U nap.24.7. U ravnmi maksunalmh posmH~mh naprezanja postoje i nonnalna naprezanja koja su jednaka: CI. 1°2' Naprezanja na kosoj ravnini (II) usporednoj s pravcem glavnog naprezanja 02 odrede~a su tockama Mohrove kruznice "2" konstruirane za glavna naprezanJaol 1°3. 4. 4. a naprezanja na . III III koje su usporedne s Smjer glavnoga naprezanja 0) odreden je kutem lfJoza koji dobivamo da je: t'xv tg2lfJo = . vidimo da su izrazi (4. Na kosoj ravnini (Ill) usporednoj s glavnim naprezanjem 03 djeluju komponente naprezanja Om t'n> koje su okomite na smjer glavnog naprezanja 03 (sl.djeluje najve~e posmicno naprezanje t'max' Presjeci ~ kojima se pojavljuju e~stre~na pos~lc~a naprezan~a zatvaraju kut IfJ = ~ s glavnim presJeclma.ne.61) ° 2 = OS - SN 2 = Ox +ov 2 .y Ox +ov 01 +02 0.40) i (4.60b) medusobno jednaki cime je konstrukcija dokazana. pa su odredeni smjer I velicina glavnih naprezanja.23. Izrazi ~4.26) .29) i (4. t'xv.38) za velicinu i smjer glavnih naprezanja. o Uzirnajuci u obzir dogovor za predznak posmicnih naprezanja kod Mohrove kruznice.62) 0y - 2 . . 4.62) odgovaraju prije izvedenim izrazima (4.24. komponente naprezanja Ox./')0 . Kroz tocku C polozimo kose ravnme I. U 0) 2: Mohrova kruznica za prostomo stanje naprezanja o2 promatranoj tocki C napregnutoga tijela z~dana ~u gla. Analiza naprezanja (" .0y ax (4. 4. 2t'xy Ox .25).

27.l) 1= cos2 (n.. (sl... a3 i onda sve -20. Slika 4. U odnosu na cos (n.-02 -2- 0.2)+ a~ cos2 (n.:.3) (4. a a 1 2:: a 2 2:: a 3.l) t'n +a2 cos2 (n..27. al maksimalnoga posmicnog naprezanja +03 3 Slika 4. kosoj ravnini (I) usporednoj s pravcem glavnog naprezanja al odredena su tockama Mohrove kruznice "1" konstruirane za glavna naprezanja a2 i a3.27).) mozemo postaviti ovaj sustav lineamih jednadzbi: a~ + r~ = P~ = a~ cos2 (n.40 4.7. 4.65) cos 2 r~ + (a" .:.(a 2 tri jednadzbe zbrojimo. as ravninama na kojima djeluju naprezanja al i aJ zatvara kut 450. Mohrova krutnica za prostorno stanjc naprczanja 41 djeluje normalno naprezanje 2 Na ravnini an =--2--' Na proizvoljnoj kosoj ravnini s nonnalom ii polozenoj kroz tocku C djeluje puno naprezanje P~n koje ima komponente an i rn.3).28. 2) = --"--'--"--_.2) (n..a 2) (n. slijedi da ce jednadzbe (4. Iz sl. sa a2.25._.l) + a~ cos2 (n.2) +a3 cos ' (n. 2 (n.-03 Ako drugu odovih jednadzbi pomnozimo s [ .:.(a 2 iii + a 3) 1a trecu o + a 3) an +a 2 a3 = [a ~ - (a 2 + a 3) a 1 + a 2 a 3] cos2 (n.i) 2:: 0.a 2 ) . dobit cerno: a ~ + r ~. Slika 4.--=-----'''-----''(a 3 ._-"------'- r~ + (a n . Analiza naprezanja 4... Slika 4..a 1 ) (a 3 .__. Buduci da su cos" (n.a 1 ) (a" .:.. 4..65) biti zadovoljene ako je: . vidimo da se maksimalno posmicno naprezanje pojavljuje u ravnini koja Je paralelna sa a2.26.3) a" = a I cos ' (n.a 3)(a (a 2 - n- a1) a 3) (a 2 - ad (4.3) = _.64) + cos2 + cos2 (n.:. I) Na isti se naein dobije cos 0.

6) usvojimo znakjednakosti..un~tar dru~e ~z~i~e iIi na njoj.29.0'2 ) ~ 0.. a unutar druge . onda izraz (4.29.66) Koordinate tocaka na kruznici polumjera rl i sredistem u tocki SI jednake su vrijednostima komponenata naprezanja an i tn koje djeluju na ravninama polozenima kroz promatranu tocku napregnutoga tijela.27).l) konstanta.1Ja koje djeluju na bilo kojoj ravnini s nonnalom Ii odredene koordinatarna tocaka u ispruganom podrucju (sl. S2 i S3' Od tri polumjera r.l). r predstavljaju JednadZb. onda nam ti izrazi u koordinatnome 6 sus:a~u a..) izvan prve kruznice iIi na njoj druga tocke.66) predstavlja tocke (an.i) jer su ovi medusobno vezani izrazom (4.0'3 ) ~ 0 0'3) (a n- sa sredistirna u tockama: (4. Analogno tome.. Iz tocke NI povlacimo paralelu s osi r i nanosimo kut a= 1: (n. = 0'3' ("2" kruznica). Prem~ tome. 2 n 0'1 ) :5 0 tn 2 0'1 ) (a n .7. sve ~ neJ~dnadZbe bit ce Istodo~~o z~~ovolj~. a cos (n.65) dobivamo: (an-a2)(an-a3)+t~:::(al-a2)(al-a3) cos2(n.kruz~lce ~h n~ njima .68) Ako su C?'m tn promj. Te kruznice pro laze kroz tocke s apscisama: an::: 0'2 ' an an::: an::: an::: 0'3 a I (" I " kruznica). t... pri uvjetu da normale na te ravnine zatvaraju s osi"2" (odnosno "3") jednake kutove f3::: '1= (n. Prema tome ako su zadana glavna naprezanja a.2) Polumjeri rl. Iz izraza (4.3». rz i r3 i sredistima S. a od paralele kroz tockuN3 kut1: (n. 4..2) (odnosno y::: 1: (n.a'f 3 +(0'2-0'3)(0'2-0'1) cosz(n.e triju kruznica sa sredistem na osi apscisi (sl. Ako u izrazima (4 . a treca izvan trece kruznice iii na njoj. (a .27). ) 2 Analogno.42 2 tn t 4. uz uvjet da normale na te ravnine zatvaraju s osi "I" jednake kutove a::: '1= (n.0.ne za sve tocke (am Tn) koje se nalaze Izv~n prve I trece. Slika 4.I)..enljive. r2 i r3 za odredivanje locke (am Tn) dovoljna su dva koja odgovaraju dvama od triju kosinusa smjera cos (n. ("3" kruznica). r2 i r3 mogu se odrediti analiticki pomocu gomjih izraza iii graficki kao sto je prikazano na sl..64).67) Izraz (4. Vidimo da su nonnalne an i posrnicne tn komponente naprezaf. dobit cemo polumjere za jos dvije kruznice: r2= 0. 0'2 i 0'3 i nonnala Ii ravnine na kojoj djeluju komponente naprezanja an i til' onda su ove odredene koordinatama sjecista kruznica s polumjerima r. Spojnica SI A polumjer je r.68) predstavlja jednadzbu kruznice s polumjerom: i sredistem u tocki: S1 (0'2 + 0'3 .3) = y sto ga normala Iizatvara sa 0'3' Te zrake sijeku Mohrovu kruznicu "2" promjera N 1 N U 3 ::: a I - 0'3 tockarna A i B. i tn koje djeluju na ravninama koja prolazi kroz promatranu tocku napregnutoga tijela. 4.67) moze se prikazati u obliku: (4. Analiza naprezanja 4.l) sto ga nonnala Ii zatvara sa o. an = 0'1' 0'2 Prva od nejednadzbi (4. (4. a spojnica S 3B polumjer je r3' . koordinate tocaka na kruznici s polumjerom ri (odnosno r3) i sredistem S2 (odnosno S3) odreduju velicine naprezanja cr. Mohrova kruinica za prostorno stanje naprezanja 43 + (a n + (a n + (a n - 0'2) (a n . 4.

15): pnx==al cos (x.a 3) 2 (al-a3) 2 cos (n. Elipsoid (4.V.v +o .n) == 1.74) naziva se Lameovim (sl. 4.73) Na kosoj ravnini ABC (sl. z podudaraju sa smjerovima glavnih naprezanja. elipsoid naprezanja degenerira se u elipsu naprezanja. 4. Z rmjenjaju. az' a3 C skup je vrhova vektora punog naprezanja P-:' za sve ~ gdje je C neka konstanta. (4. .n).I)-2 a nakon sredivanja dobivamo: (a 2 . (4. 4. y== r cos (y.18): o. (4. 4.n) Pnz==a3 cos (z.69) i pomnozimo s r2. onda su u bilo kojoj ravnini s nonnalnom Ii komponente punoga naprezanja dane izrazom (4.r). a ako su sva tri glavna naprezanja po velicni jednaka. = S )B . su radijus-vektora r: z= r cos(z. rnoguce ravnine polozene kroz danu tocku M napregnutoga tijela. Ova ploha naziva se Cauchyjeva ploha naprez~nja i pot.72) Uvrstimo Ii vrijednosti za kosinuse smjerova iz jednadzbi (4.!) ==+- C2 r2 (4. pl~ha ostaJ. Slicno se dokazuje da je S 3B == r3 Iz sredista SI opisujemo kruzni luk polumjera lumjera r) Elipsoid naprezanja rl = S( A.~un. cos 2(y) . cime je konstrukcija dokazana.V)+Tzx cos(x. Ako su dva od glavnih naprezanja medusobno jednaka. Cauchyjeva ploha naprezanja dobivamo: L i =x.9. Iz konstrukcije se dobiva odgovarajuci redznak za am dok se za Tn dobiva samo apsolutna vrijednost.r).74) +rvz cos(y.I).69) (4. u ovisnosti 0 smjeru vanjske normale ii mozerno prikazati geometrijski. vrh radijus-vektora i' opisuje plohu drugoga reda sa sredistem u ishodistu koordinatnoga sustava danu jednadzbom (4. elipsoid je rotacijski.o_jeodredena ~tanj~m naprezanja u tocki O. Kad ravnina ABC (sl.v) cos(y.n) Pny==a2 cos(y.70) SIA --2 --2 __ == N3S1 + N3A - 2 N)SI u jednadzbu (4. Elipsoid naprezanja 45 Uvrstimo li: a iz trokuta A N3 SI kosinusovim pouckorn dobivamo: -2 av N3A cos(n. elipsoid prelazi u kuglu. a iz sredista S3 kruzni luk po- jednosti naprezanja an i Tn na zadanoj ravnini s normal om n. dobivamo ± C2 ili == a x X2 + a" y 2 + a z z 2 + 2 T>.10) rotira oko tocke 0.vj].71). Ako je jedno od glavnih naprezanja jednako nuli. odredenom s normalom ii.~ne~zmijenjena.8. Ako se smjerovi koordinatmh OSI x. cos 2 (z. Puno naprezanje rr.44 Iz trokuta A NI N) je 4.9. U smjeru normale ii nanesemo radijus-vektor velicine: r==--.r). y. == a~ +T~ nazadanoj ravnini odredenoje spojnicom OM == Pn. Povrsina elipsoida naprezanja elipsoidom naprezanja s poluosima ai. djeluje normalno naprezanje dana izrazom (4.v)+ (4.10).1' xy + 2 Tyz yz + 2 T ar zx.72) u uvjet kompatibilnosti za smjer vanjske nonnale Ii: 4.v) cos Iz.71). U sjecistu tih kruznih lukova lezi tocka M cije koordinate odreduju vri- Ako pretpostavimo da se smjerovi koordinatnih osi x. Analiza naprezanja 4. Najvece naprezanje u promatranoj tocki tijela jednako je najvecem od triju glavnih naprezanja u tocki. samo se mijenjaju komponente naprezanja aij' a prema tome 1 koeficijenti u jednadzbi (4.v) cos tx. y. ==ax cos 2() x.V)+2(Txy cos(Z.v +«. Promjenu naprezanja o. Komponente x== r cos (x.71) 2 cos (n.Z cos ' (i.30).

. z podudaraju sa smjerovima glavnih naprezanja a 1.02 ulaze s kvadratom u jednadzbu elipse naprezanja (4.10. ravninom· Iz sl. y sto odgovara izrazu (4.77a) x lito odgovara izrazu (4.46 4. dr dui hk . vektor puno~a nap~zanjaPn = OA odgovara stanju naprezanja s glavnim naprezanjima +a I i +02' a P n = OA I odgovara stanju naprezanja s glavnim naprezanjima +0 I i -a 2 • x 4. Vektor punoga naprezanja lezi u onom kvadrantu koji je odreden predznacima glavnih naprezanja. Tako na slici 4. slijedi da su komponente vektora punog naprezanja (4.n) = ± . (4.31.. I' T . tocku A pr~slikamo sirnetrieno u taj kvadrant. .. (4.31.n) = cos (z.02. uosirna e Ipse. iz izraza (4. Smjer vektora punoga naprezanja P~nodreden je relacijom (4.n) = cos (y. tj.. EIipsu na'pr~zanja s poluosima a I .30. Medutim. cos (x. Oktacdarske ravnine i oktaedarska naprezanja 47 an = Pm cos'" odnosno + Pny sin". a 2 mozerno konstruirati na poznat nacin omocu dVlJUkoacentricnih kruznica polumjera a I i a (sl 4 31) Normal .10. y» slijedi za kosin use smjerova normale oktaedarske ravnine: a normal no naprezanje = cos (y.. 4. tj. x k P. kruz I" 2 '" an srjece oncentricne zmce po urnjera 0 I I a 2 u tockama A' iA" Iz tocaka A' i A " vucem 0 uspore d nice s po.78) Buduci da glavna naprezanja 0 I ..75) .n) = cos (z." ~ 'J e IpSI naprezanja I o e uje vr ve tora punog naprezanja p . Analiza naprezanja 4. koji djeluje na kosoj ravnini s normalom ii. Za posmicno naprezanje: Tn =Pnx sin"'-Pny COS"" odnosno: Slika 4.28). y.79) onda tu kosu ravninu nazivamo oktaedarskom Iz relacije: Slika 4. I .80) .n) = I.03' Ako normala Ii kose ravnine sa smjerovima glavnih naprezanja zatvarajednake kutove. (4.31..76) slijedi da komponente vektora punog naprezanja ovise 0 predznaku glavnih naprezanja.n) L i=s cos ' (i. e se usporednice siieku u tocki A koia lez'I' na I' ..fj' I (4.76) cos (x.n).75) predznaci glavnih naprezanja u ovom slucaju nemaju znacenja.30).77b) (4. Oktaedarske ravnine i oktaedarska naprezanja Pretpostavimo da se smjerovi koordinatnih osi x.

.t~enapregnutoga tijela (sl.32b).32. Sfcrni lenzor naprezanja i devijator naprczanja 49 (4.15) je Pnx =a.(a x 3 + a .83) naprezanju. +a2 +a3 ). iii Tenzor naprezanja odnosno o (4.48 4.n). [a. 0 0 0 as Prema izrazu (4. =a" (4.oktaedarska ravnina 4. +a2 +a3 )=3 1 I.85) . Sfemi tenzor naprezanja i devijator naprezanja u danoj toeki napregnutoga tijela (sl. 4. okta~~~rsko ~orm~~no naprezanje jednako je srednjemu nonnalnom sno trecim prve invanjante naprezanja I.v + a z) .\Y 'n]-[a.33.edar oko promatr?ne to. r zy 0 :J (4. Txy ay r zy Tyx Tu: '"J rvz az Txz Tvz az-as (4. (4. Pny =a2 cos (y.82) srednjoj vrijednosti kva- tj. Pnz =a3 cos(z. Oktaedarsko posrnicno naprezanje j~st: Tol<! 2 _ 2 =e:: -aokt 2 Slika 4.18) za normalno oktaedarsko naprezanje dobiva se: aokt =3 1 (a.88) a.a.86) koji se kao sirnetricni tenzor drugoga reda moze prikazati kao zbroj dvaju tenzora b) Slika 4.89) o .84) . odno- tj. T.81) gdje je as srednje normal no naprezanje 3 jednako trecini prve invarijante naprezanja: Za puno naprezanje na oktaedarskoj ravnini dobiva se Pol<! 2_1(222 1 as = .33) odredeno je tenzorom Stanje naprezanja naprezanja: [aijJ= [a. Tyx Tzx 'r. Normalna i posmicna naprezanja na oktaedarskoj ravmru nazivaju se oktaedarskim naprezanjimaiii y (4. (4. Analiza naprezanja 4. kvadrat punoga naprezanja na oktaedarskoj drata glavnih naprezanja.11.n).87) cos (x.vz az Tyx T zx Txy ay -as T zy ay J + [a. ravnini jednakje Izrazom (4. U osam koordinatnih oktanata mozerno poloziti osam oktaedarskih ravnina koje obi ikuju okta.11.n). (4. 4.

zbog djelovanja devijatorskog dijela tenzora naprezanja mijenja se sarno oblik elementa tijela. Tn Mx.~~apa djel~ju unut~mje sile. Kako cemo kasnije pokazati. tako da je elementami moment u Kod opceg stanja naprezanja element prikazan na sl. Analiza naprezanja 51 naziva se sferni tenzer naprezanja i definira stanje naprezanja prikazano na sl.12..) =a x + ay + a z• (4.35. y 4. Za stanje naprezanja odredeno sfemim tenzorom naprezanja.93) f "l:xy dA (4.34. Devijatorski dio tenzora naprezanja izaziva promjenu oblika.92) Moment U odnosu na os X daju sile "I: xy dA i "I: xz dA. "l:xzdA. + a. te karakterizira odstupanje zadanoga stanja naprezanja od svestranoga jednolikog rastezanja iIi pritiska. Takvo stanje naprezanja za slucaj pritiska naziva se hidrostatskim pritiskom.94) A z r. ax .91) Slika 4.4f" 4. Os X podudara se s u. pogl. . Slika 4. a Mohrova kruznica degenerira se u tocku. . y osi stapa. Prva invarijanta sfemoga tenzora naprezanja jednaka je prvoj invarijanti tenzora naprezanja x I. Veza Izmedu komponenata unutarnjih slla i komponcnata naprezanja 50 4. = (a x . + as = 3 as + (ay . (4. = f Stika 4. k t Na promatrani element povrsine dA djeluje sila dF = P x dA. a ne i njegov oblik. Projekcije vek~ora RIM na koordmatne OSI daju nam sest komponenata unutamjih sila N. (4. Mv I Na sl. -o. Reducirajuci ~h_!1a tezl!\te ~resJeka.33. koje oznaeuje svestrano jednoliko rastezanje iii pritisak. 4.as) + (a z- as) = a x + ay + a z- 3 as = O. Veza izmedu komponenata unutamjih sila i komponenata naprezanja U 3. "I: xy dA 1"1: xz dA 'xy xz X. a ona irna om~onen e dA "I: dA i"l: dA. = a. ~ob~h smo glavni vektor R i glavni moment M.35. vidjeli smo da u presjeku napregn~to~a. deformira se tako da mijenja volumen i oblik.36.~ontinuirano raspodjeljene po povrsini _presjeka. Sume projekcija svih elementamih sila ax dA. I' I' I'/~ na osima I y i z daju nam uzduznu silu N i poprecne sile Ty i Tz: }----- N=J Tv = axdA A (4.12.a. prikazanje dio stapa s komponentama unutamjih sila. 4. a ne i volumen. 4. Prva invarijanta devijatora naprezanja jednaka je nuli: I. zbog djelovanja sfemoga tenzora naprezanja mijenja se sarno volumen elementa.90) naziva se tenzor devijator iii devijator naprezanja i definira stanje naprezanja prikazano na slici 4. Cauchyjeva ploha naprezanja i Lameov elipsoid naprezanja bit ce kugle. Kako cemo kasnije pokazati.95) A Tenzor naprezanja (4. Ty. odnosu na os x: dM x = "I: xz dA y - "I: xy dA z. a sferni dio tenzora naprezanja izaziva promjenu volumena.34.36.

a20 b) maksimalno posmicno naprezanje s pripadnim normalnim naprezanjern.-100MPa i Slika 4.v z)dA. 4. __ 5_0_=_ . dobivamo moment torzije Mx: == 113 MPa.8462. pojavljuje se predznak minus. a) glavna naprezanja ai. Na sl.jer elementama sila ax dA s obzirom na os z daje moment suprotan od pozitivno definiranog smisla Mz.93) do (4. c) naprezanje an i fn U presjeku s normalom koja s osi X zatvara kut cP = -25°.97) izrazavaju vezu izmedu sila i naprezanja u presjeku stapa. Ti izrazi nisu dovoljni da bi odredili zakon raspodjele naprezanja u presjeku stapa za razne slucajeve deformacije stapa.93+80 3. a2 = .so= 90°.ay U izrazu za M. 4.5"+ 75. Analiza naprezanja 4. = ax+ay 2 +- I~ ± . 50 = 0.41). M z =- Ia A x Y dA. Velicinu glavnih naprezanja odredit cemo izrazorn (4. av =-80 ba odrediti analiticki i graficki Mohrovom kruznicorn: MPa.96) Smjerove glavnih naprezanja mozemo odrediti izrazom (4. Izrazi (4. -+I I O. Moment s obzirom na osi y i z daju sile ax dA. 113+80 r . Oni karakteriziraju sarno sumamo djelovanje naprezanja.2 al2 = . u. . potrebno je prom atrati i deformacije stapa.40) a 1.1l.93 MPa. y CPI = CPOI i odatle: +'4 1t y 11cm~25MPa orr' .38) iii (4.38b prikazana je pripadajuca elipsa naprezanja. 100. 4.(a .5" My = Ia A . a) 2 2 b) Slika 4.80 = 20 MPa ICPol I + I CPo21 = 14.r z dA.rv . + 4 r xv v) .80 1~ 2 2 (100+80)2 +4'50 2 = 10± 103 . (4. (4.97) tg CPO} = a2 . Na prethodan nacin dobivamo izraze za momente savijanja: CPOI = 14.~t ~~'~"-"~'#J Za zadano stanje naprezanja ax = 100 MPa.38. fxv= 50 MPa (sl.l.r 2 - a . Kao kontrola sluzi nam invarijanta naprezanja aI + a2 = ax + ay = 113 - 93 = 100 .2591.37) tre- . = M/ = I A (fxz Y- fx. Na sl. Da bismo odredili zakon raspodjele naprezanja u presjeku stapa. Smjer normale ravnine maksimalnoga posmicnog naprezanja odredit cerno izrazorn: ~"l'iM.. Veza izmedu kumponcnata unutarnjih sila i komponenata naprezanja al 53 Sumirajuci te momente po ~itavoj povrsini presjeka.• 52 4.38a ucrtan je element na cijim stranicama djeluju glavna naprezanja.37.SOMPa I 0.

4.41) crtamo tocke Nx (100.4. a duzina OS pripadajuca normalna naprezanja.. 4.50) i N.42a.40 .30) ~ J = 100-80100+80 2 + 2 cos(-500) + 50 sin (-50°) = 29. Stika 4.6 MPa • M o ~ I Slika 4. dobit cemo tocku K na kruznici.29) I (4.-113MPa lcm~20MPa as = --'---=- al +a2 2 ---=10 2 113.30) iii (4. 3 i PN 4 odreduju normale ravnina na kojima djeluju ekstremna po3 Duzine SN i SN 4 predstavljaju u mjerilu ekstremne vrijednosti po- -80-100 2 sin(-500)+50 cos(-500)=101. Ako iz pola P povucemo zraku koja s osi x zatvara kut I{J = . p~esleclma s normalama x ] y (za Mohrovu je kruznicu r xy < 0. ~apre~nje an i ~n u presjeku s normalom koja s osi x zatvara kut I{J = _ 25° odredit cemo izrazirna (4.93 MPa. Komponente naprezanja u kosom presjeku prikazane su na sl.43). a r yx > 0). Duzina OL predstavlja u mjerilu normalno naprezanje am a duzina LK posmicno naprezanje . ako je . Sjeciste spojmce N xNv i osi apscise jest srediste kruznice polumjera smicnih naprezanja. Spojnica PN 1 odreduje smjer ai' a spojnica PN 2 smjer a 2' Duzina ON 1 U mjerilu predstavlja Pripadajuce normalno naprezanje mozemo odrediti izrazom (4. povucemo paralelu s osi x. ucrtane su orijentirane ravnine s pripadajucim komponentama naprezanja. Spojnice PN srnicna naprezanja.29) iii (4. parale1u s osi y i tako dobijemo pol P kruznice. 4. Opisana kruznica sijece os apscise u tockama Kroz tocku N.41." na ravnini cija normala s osi x zatvara kut I{J = . Na sl. ~ • max = a1 - 2 a2 113+ 93 2 103 MPa.25°.25°. Veza izmcdu komponenata unutarnjih sila i komponenata naprezanja SN x = SNI" 55 NI i N2• Maksimalno posrnicno naprezanje mofemo odrediti pomocu izraza (4. ucrtan je element na cijim stranicama djeluju maksimalna posmicna naprezanja s pripadnim normalnim naprezanjima. N~ sl.41.40.54 4.50) koje predstavljaju nap~ez:anJa na. Stika 4.2.39.IMPa. U koordi~~tnome sus~vu a i r (~1. Analiza naprezanja 4.12. . a kroz tocku N. Primjer 4. Treba odrediti glavna naprezanja i najvece posmicno naprezanje za stanje naprezanja prikazano na sl.56) a I' a duzina ON 2 predstavlja a 2' O. (-80. . 4:39.

) b. y i z kutove na ravninu na kojoj djeluje glavno naprezanje a..3 a2 = 0 1 i odatle slijedi cos(y. zatvara s koordinatnim a. zadano stanje naprezanja (sl. ) + cos ' (z.n.z .n..12. + ay a z + a z a x . = 1.) i oznacimo: a. = 3 a. i a.n. = I.13 = 0.55): . +b.) Podijelimo ove jednadzbe s cos (z.42.74°.n. +b. a. ) = 3 .n.56 4. 4.n.-r.n. =-1 a.) + cos2 (z.42a) svodi se na jednoosno rastezanje prikazano na slici 4.48) + cos2 (y. dobivamo: a. a! . .n. a.n. Glavna cerno naprezanja odrediti jednadzbom 3 2 (4. =---'- cos (y.n.)=O )= 0 = O.45) uvrstimo a ii dobivarno: = r~=a j" = 3a i zatim podij elimo sa a Maksimalno posmicno naprezanje odredit cemo izrazom (4.1+1+1 = 1 .n.)=b.2 . gdje je prema izrazu (4.n. ) ) + (1- 3) cos(z. ) + cos(z.===:===:= = ~ vl+af +b.n.n.) Normala.46).42b.3a)= O.n." cos(z. rjesavanjern bilo koje dvije jednadzbe.II. ) cos (z. tada sustav jednadzbi = .nt>= . ={3. cos (x. =y.)+cos(y.)+cos(z. b) i odatle.I.-r.n. ) + (1. Smjero:re glavnih naprezanja odredit cerno izrazima (4..v - -r. =-1 a. ) + cos (y. b. ) cos(z. a2 = a3 Buduci su ostala dva glavna naprezanja a2 = a3 = 0. iii a~ (am .n. = 3 a2 . am + 12 am .45) i (4. Ako u jednadzbe (4.3aa~ = 0 Kontrola: cos2 (x..46) cos2 (x .n.49) 1. cos(x.n.3) cos (y. 3a -r max =-=-=15a.-2 b.=ax+ay+az=3a 12 = a x a y 1 1 ) = -. cos (x . ) prima oblik -2a. = O. 2 2 ' . Iz jednadzbe (4. =54.. Veza izmedu komponenata unutarnjih sila i komponenata naprezanja 57 (1-3) cos(x./3' 1 3 + cos ' (y.= I. ) = 1 am .n.3 r. az a a a 4. =2 z 8) Slika 4. Korijeni su ove jednadzbe glavna naprezanja: osima x.n. Analiza naprezanja ::]=[: : :j. dobivamo cos(z.

a3=60 MPa. =20±111. Veza izmedu komponenata unutarnjih sila i komponenata naprezanja 59 Maksimalno posmicno naprezanje djeluje u ravnini koja s pravcem glavnoga naprezanja al zatvara kut 45°. U ravnini maksimalnoga posmicnog naprezanja djeluje i normalno naprezanje al an =2=2= Prema tome. 4.8 MPa. Pravac glavnoga naprezanja o.8 = 100 MPa. Za stanje naprezanja prikazano na sl..58 4. 0 236 " 'POI = 76.(ax +ay )am +ax ay .8-120 = 4 237 ' .11.am) -. a2 = 60 MPa.7°+ 13. a.podudara se'p~avcen~ o~i z. glavna posmicna naprezanja i oktaedarska naprezanja. Pravci gla:m}h na~rezanja al i a3 okomiti su na os z. tg 'POI = . a. o~tala dva gl~vna na~r~zanja odredujemo po istom izrazu kao da se radi 0 ravninskome stanju naprezanja u ravrnru okomitoj na pravac zadanoga glavnog naprezanja.43.am) (a y . 50 131.91.3° .44. = 131. iz cega slijedi: Kontrola: a~ .8 Primjer 4.8 MPa. x Korijeni kubne jednadzbe (4. Analiza naprezanja 4.am) (ay . = . 'P03 = - 13 .~ az-am=O (ax .. a njihov polozaj u ravrum okornitoj na os Z odredit cemo izrazorn (4. a3 = -91.8 + 60-91.48) odredeni su izrazima z 8) Slika 4.3°= 90°_ Na sl.43.:v = O.8 MPa. ako je zadano jedno glavno naprezanje. 0 Kontrola 1'P01 1+ 1'P031 = 76.am).8 MPa. I I / J------ I x I ax+ay+ az=a. Dobivamo: 3a 1..41).('60MPa al -ay Slika 4.44a prikazanje element na cijim pobockama djeluju glavna naprezanja. ay =» . + 02 + a3 =-80 + 120 + 60 = 131.2 = -80+120+~~(_80_120)2+4'502 2 2 = 131.y = a. . 0 Razvojem determinante po elementima (a i odatle z- trecega retka dobivamo ]= 0 y y a In )[(a x .am ·>:1' r xy (4.47) prima oblik 0 0 a z . Za zadano stanje naprezanja determinanta ax . b) .5a.8-120 50 -91.3.am =0. 4. a' 1.7" //. treba odrediti glavna normalna naprezanja.

n~ kruznici "2" odredimo pol P.3 MPa.8+60- 91.8 _ _.8)2 Puno je oktaedarsko naprezanje: Pokt = ~O~kt = 93.32 + 93. = 02 = 60 MPa. O2 - 2 a) ' a sa f)=± 01 . Oktaedarsko normalno naprezanje odredit cemo izrazom (4.45).8-91. odreduje smjer a" a PN) smjer a) u ravmm okomitoj na pravac oz.45.8)2 + (. Spojnica N xN v sijece os apscise u tocki S2' S polumjerom S2Nx odnosno S2Nv konstruiramo kruznicu "2". -50) i N.M~a i a) = -91.60)2 + (60 + 91.7°. =±111. 50).60 2 =±35. .O2 t. as pravcem 01 i 03 zatvara kut 45°.) 2 = = ~ ~( 131.__--'--= 20 MPa 2 Na sl.8-131. Oktaedarsko posmicno naprezanje odredit cemo izrazom (4. Veza izmedu komponcnata unutarnjih sila i komponenata naprezanja 61 2 =± =±' 60+91. Sa sredistern S. + f~k! = ~33.60 Glavna posmicna naprezanja odredit cemo izrazom (4. : 02.44b prikazan je element na 6jim stranicama djeluju maksimalna posmicna naprezanja. 0.0 MPa. 0) konstruirana je kruznica . Ta a --916MPa Slika 4. Spojnica PN.8 MPa i djeluje u ravnini koja prolazi s osi kut: Z.8.' . Kroz toeku N.8)= 33.12.8.9MPa.22 = 99. 4. ( 2 2 sredistem u S) f2 =± 03-0. U ravnini maksimalnoga posmicnog naprezanja djeluje normalno naprezanje koje rnozemo odrediti izrazom (4. Zadatak mozemo rijesiti i graficki Mohrovom kruznicorn (sl. r.. 1 polumjera .56): 131. - 02) 2 + (a 2 - a) 2 + (a ) - a. Tooke C i D =± Maksimalno posmicno naprezanje iznosi: r max = 1 r 21 na Mohrovoj kruznici odreduju naprezanja u ravninama ~a. ko..45 = 31. Spojnice PD 1 PC odreduju ravrune u kojima djeluje maksimalno posmicno naprezanje fmax· = 111.91. odnosno s osi x 1cm~20MPa IP2 = 76.8. dok je a. nanosimo tocke Nx (-80.--60 Pomocu izraza (4. Sad poznajemo sva tri glavna naprezanja i njihove smjerove.55): rI = ± O2-0) 4.8 2 ± 75.7°. a +0 MPa 3.8 MPa. = (120..ii!!!~~Iuju fm~x= 11 ~.8 2 131..85): r okt = 1 3 ~ (a. Analiza naprczanja 4. 4. U koordinatnome sustavu a.80) dobivamo kutove l!to ih normal a oktaedarske ravnine zatvara s pravcima glavnih naprezanja: aokt = {3okt= Yokt = 54. povui!emo para~elu s OSI x 1.83): 00kt =3(01 I 1 +02 +0) )=3(ox I +Ov +oz )=3(131.7 . 2 2 -918-1318 .9 MPa kruznica sijece apscisu u tockama NI i N3 koje odreduju glavna naprezanja 01 = 131.0) konstruirana je kruznica "3" polumjera a -a '2 2.8 MPa i pripadajuce normalno naprezanje an '" 20 MPa.2 MPa.

posmicno i puno naprezanje u ravnini s normalom koja ima kosinuse smjera: 2 cos (x .46.33. zx cos(z.17 = [30 10 I~ 10 -50 -20 15] -20 MPa -60 izraza (4. opisujemo kruzni luk polumjera S. a) z b) z c) _ P "z-.7 0 01 [56. a drugi je tenzor devijator.47) odredit cemo pomocu Tn] 1'. Vidi se daje prva invarijanta tenzora devijatorajednaka nuli.7 IS 10 -23.n)+ay cos2 (y.60- Slika 4. Zadani tenzor naprezanja ax [a ij]= [ Tyx.(. a apscisa aokl puno oktaedarsko naprezanjepokl = 99. prikazane su komponente svih triju tenzora naprezanja. . 4. 3' 2 cos (z.62 4.+ 15'. Primjer 4.n)+ a.7)= = 56. U sjecistu tih lukova lezi tocka M.3 J MPa.46.7) 50(-26. A.87) zadani tenzor naprezanja mozemo prikazati u obliku: 30 10 10 -50 IS] [-267 -20 MPa= ~ -60 0 0 -26.7 MPa S xx Sry = ax z- - as = 30 .n)+az cos2 (z.3 -20 IS -20 -33.2 MPa. Normalna naprezanja u kosoj ravnini s normalom ii (sl.26. Komponente I I I I vektora punog naprezanja odredit cemo izrazom (4. Ordinata tocke M odreduje Tokl= 93. Analiza naprezanja 4.15): ' yx 15 P ox =a x cos(x n) + r cos(y n) + r . i a3' Te zrake si~ Mohrovu kruznicu "2" u tockarna A i B~redi~ta S.n) =3' Odredimo srednje naprezanje: I cos (yn) =.7 MPa = ai' =a .26.n) cos(y.7 0 MPa+ 10 -26.12.50--3-- 60 = . treba prikazati kao zbroj sfernog tenzora i tenzora devijatora.as =- = -23.0 MPa.7 3 MPa. Veza izmedu komponenala unularnjih _ila i komponenala naprezanja 63 Iz tocke N. a iz sredista S3 kruzni luk polumjera S 3B.3 MPa.n)+2[TXY cos(x.3 MPa. 3 as I: = ax+ay+az 3 30. i N3 povlacimo paralele s osi ordinate i nanosimo kutove aokl =)' ok! = 54.n) = 30'- 2 3 I 2 + 10·. Od~diti normalno.3MPa . Na sl.7° sto ih normala oktaedarske ravnine zatvara sa a. 4.= 33.18): a" =a x cos2 (x. Szz as = . = 33.3MPa 3 3 ~~/ z SUka 4. Spojnica OM predstavlja [ 15 -20 Prvi tenzor na desnoj strani sferni je tenzor. Tzx Pomocu izraza (4.n) = -.47.xz T cos(x n)+T ' yz cos(y n)+a ' z 212 cos(z n)= 15·--20'-' 3 3 60·-=-36.4.7) (-26.

1.47.. vidimo daje: (5.. I I I t--Vl I I I I I I I I --- // x Slika 5. y. Pojam pomaka i deformacije Pod djelovanjem vanjskih sila tijela se defonniraju. y. U opcem slucaju vektor pomaka bit ce funkcija koordinata tocaka x.y..32 + 36. prikazano crtanom linijom).1. z.1) Novo stanje tijela VI potpuno je odredeno ako znamo pomake svake njegove tocke. a pojedine tocke tijela mijenjaju svoj polozaj u prostoru. 5.. Analiza naprezanja 5. Pod djelovanjem vanjskih sila tijelo dolazi u stanje VI (na sf. \ \ \ \ F. r »> _----_ . .32 +23. tj.. 4.102 = 53. Polozaj proizvoljno odabrane tocke A tijela odreden je radijus-vektorom u koordinatnome sustavu x. mijenjaju svoj oblik i dimenzije... ANALIZA DEFORMACIJA Pn = ~P~ + P~y + P~z = ~33..1. prikazano punom crtom). Nekaje pocetno stanje tijela V (na sl.z). (5. koji spaja pocetni i konacni polozaj tocke A tijela nazi va se vektorom poma- r.1. Komponente naprezanja koje djeluju na kosoj ravnini prikazane su na sf. Posmicno naprezanje: rn = ~P~ .8 MPa.64 Puno naprezanje: 4. y . Iz sf.2) . 5.1. ka to~ke. 5.82 . z: i= p (x.72 = 54.a~ = ~54. a tocka A tijela pomakne se u nov polozaj A I odreden radijus-vektorom Vektor p = iA.8 MPa. 5.

t. . bez. tJ. tyz i tzx koje su definirane izrazima tyz=2"Yyz' a I (5. w = w (x. dz (sl.. a negativnoj povecanje pravoga kuta. Pod djelovanjem vanjskih sila tijelo se defonnira. Zbog razlicitih rotacija duzina Ol) i OC nastaje promjena pravoga kuta izmedu tih duzina za velicinu YCOD' Granicna vrijednost: Ycon = -- (5. U nedefonniranom tijelu promatramo dviie bliske tocke A I' B I I. a ravnina u ravninu. 5. Pr?mat~at cemo s. 5. Za te pomake pretpostavljamo da su vrlo mali u usporedbi S tmenzijama tijela.~odamo dovoljan broj veza tako da je sprijeceno njegovo ibanie u. nda pomaci tocaka tijela sadrze sarno clanove koji k~rakt~o nZdl. z i oznacavamo ih sa U I' tako da je: .7) Vidimo da su nonnalne i posmicne komponente defonnacija velicine koje se poblize oznacavaju s dva indeksa.acenog ka~ kruto tlJelo (tj. y. vektora. ~IJe~~. z nazivamo kornponentarna po~aka III pomacima u smjeru koordinatnih osi x.2. ir=v i+v j+w i. duljine dx. tAB Komponente deformacija s = lim B~A AlB. pomaka ~ smjeru koordinatnih osi x.y.sh~. v I W I nJI ove parcija ne envacije neprekinute funkcije koordinata. Razrnotrimo dalje dvije male duzine Ol) i OC koje tvore pravi kut 1DOC u nedeformiranu tijelu. U tom slucaiu mozemo srnatrati da su funkcii . Relativna duzinska defonnacija bezdimenzionalna je velicina i najcesce se izrazava u postocima. (5.e.prijelaz tijela I~ pocetnoga stanja V u novo stanje VI nastao zbog promjene udaljenosti izrnedu tocaka tijela. Kutna se defonnacija izrazava u radijanima. Nonnalnom se defonnacijom nazi va zbog toga.roizvo~jne tocke u napregnutome tijelu nastaju zbog omaka tIJel~. Uz ove oznake u analizi defonnacija za kutnu defonnaciju upotrebljavaju se i oznake t:xy. Pozitivna relativna duzinska defonnacija oznacuje produljenje. .6) naziva se kutna deformacija iii relativna posmlcna deforrnacija u tocki za pravce OCiOD..~romJe~~ udaljenosti izmedu tocaka tijela. I deri .4) . v = v (x. U opcem slucaju stanje je defonnacija u svakoj tocki napregnutog tijela razlicito.v w. y. y. .Ako J. Skup svih duzinskih i kutnih defonnacija za sve moguce smjerove kroz promatranu tocku naziva se stanje deforrnacije u promatranoj tocki.mac~~a k~~oga. C. tockama napregnutoga tijela i za sve medusobno paralelne pravce duzinske i kutne defonnacije medusobno jednake. Posmicnom defonnacijom nazi va se zbog toga sto kod izotropnog materijala posmicno naprezanje izaziva samo posmicnu (kutnu) defonnaciju. Granicna vrijednost: 5. a kutnu defonnaciju u koordinatnim ravninama sa Y:XY' Yyz i Yzx. Takve pomake nazivamo po. sto kod izotropnog materijala nonnalno naprezanje izaziva samo nonnalnu (duzinsku) defonnaciju.z). db' dalienosti I I " na vr 0 rna oJ m~ uso nOJu aijenosu ~s. (5. Duzinsku defonnaciju u smjeru koordinatnih osi x.z).amo t~kve pomake koji ne narusavaju neprekinutost tijela.y.z). Analiza derormacija 5. Za razlicito orijentirane duzine u jednoj tocki napregnutoga tijela dobit cemo razlicite duzinske i kutne defonnacije. Prijelaz tijela iz P?cetnoga stanja V u novo stanje VI moguce je zbog pomaka tijela k~o apsolutno ~tog. U istoj tocki a za razlicite smjerove dobit cemo opcenito razlicite duzinske defonnacije. z oznacujemo s txx.3). B" a razmak se izmedu tih tocaka promijenio za Al Al se naziva apsolutna deformacija duzine AB. Pri takvoj defonnaciji pravac prelazi u pravac.3) Komponente pomaka u.ro~to~ kao krutoga. duzine. Nakon defonnir~ t~a tocke 0. Rezul. z: U naziva se relativna dufinska deforrnacija iii relativna normalna deformacija u tocki A za smjer AB. zbog translacije i rotacije) i pomaka zbog cist~ deforrnacije tijela. Ako tijelu .2.p. y. iih .66 S.w i tzz. v i w takoder su funkcije koordinata x. kOJI se opcenito sastoje od translacije i rotacije . kao i komponente naprezanja. onda se takva defonnacija tijela naziva hornogena deforrnacija. tocke A I ~ dolaze u nov polozaj AI. Slika 5. -AB AB lim I~O Al (5.2. tj. .y.' ~e u. ne tzazivaju pojavu pukotina u tijelu.tirajuCi pomaci p. U opcem sluceju defonnacija je u napregnutu tijelu nehomogena.2). dy. Ako su u svim. a i predznaci su im u skladu s predznacima komponenata naprezanja. ~ . Komponente derormacija 67 Projekci~e. onda novo stanje VI predstavlja defonnirano tijelo. D dolaze u nov polozaj 01> C" DI.raJu c~~tude~~nnacIJu tijela..5) U okolici tocke A napregnutoga tijela promatramo beskonacno mali paralelopiped bridovima usporednim koordinatnim osima.. a negativna skracenje promatrane =u (x. Pozitivnoj kutnoj defonnaciji odgovara smanjenje pravoga kuta izmedu pozitivno orijentiranih pravaca. .hJela.

. Ako izvrsimo granicni prijelaz. su bridovi . dobiva se: Slika 5. tri duzinske i tri kutne.__- cije s pripadnirn komponentama pornaka... .. =-ay .r 2 :: E xr = I. . aw az (5. au ax' u tocki Au srnjeru osiy i z. dw = aw ax = --.1. Ako je v pornak tocke A u srnjeru osi y.. v. i Ako se izraz pod korijenorn razvije u b'lOo. prikazani . para Ie Iopipe dAB 1 A CiA I I -I D d I C nakon erorma- --. sarno prvi clan. Yl• E zz =-. Analiza deformacija 5.dx.+~( )~2 au (1+ au) ay ax ~. aw ax ay )F2 + av (1+ av)+ 1+===:y~V . onda je pornak tocke B u srnjeru osi y: A"B I I = I (1+ au)dx + J av ax ax au dy+ ay dx + k aawxdx aw ay dy ax v+dv= v+- av ax A C I =I I J dx (1+ ay aV)dY+k XI' av jer je prirast funkcije v zbog prirasta koordinate x.~r -F. +~( ax iJy aw.8) u+du= u+- ax au N as I. Prerna definiciji (5.~r~. . relativnaje duzinska (nonnalna) deforrnacija bnda AB usmjerenog u srnjeru osi x: dy / /". 5.3. Ako je u pornak tocke A u srnjeru osi x. r +(~. du = au dx. Ol~----- .mOlre d 1 za d· rze samo lineami clanovi (prva dva clana) (teorija rnalih defonnacija). U toku deformiranja tijela paralelopiped ce se pornaknuti i defonnirati. . tako da paralelopiped koncentrirarno u tocku A. ondaje pornak toeke B (duzina AB = dx paralelnaje s osi x) u srnjeru osi x: Slicne izraze dobivarno za relativnu duzinsku defonnaciju pa irnamo: e xx =--' au ax' av e .(:~._ .a Na sl. w zbog prirasta koordinate x./ / / _ dx Ou Ox dx iii O~---d""'x--- e xx 0. -.5). ~X_ = 1 + +G. Komponenle deformacija 69 pa u izrazu za totalni diferencijal funkcije u.::=2 +~(:~. 3 vidi se da su vektori kojirna su predocene duzine A IB I i A IC I 5 dx jer je prirast funkcije u zbog prirasta koordinate x. = 2 e xv ax Ako je w pornak tocke A u srnjeru osi z. onda je pornak tocke B u srnjeru osi z: = w+dw= w+jer je prirast funkcije aw ax dx dx.:::(=1+=:: )::::. paje kosinus kuta izmedu tih dviju duzina izrazen pomocu skalamog produkta cos ( -2 . ) = srn 2 e . Doci ce do prornjene duljine bridova i pravih kutova izrnedu bridova paralelopipeda pa cemo dobiti sest kornponenata defonnacija. w postoji -I' Ou oy c dv '1 Za tocku B je dy = dz = 0.68 5.3. onda se rnoze uzeti da tih sest kornponenata deformacija opisuje stanje deformacija u tocki A.2 e xy jf . r=+~(~.L. dv = -. . r +(:.

Z). = (5. .14a) [a~ ]= au ax av ax aw ax au ay av ay aw ay au az av az aw az Tako dobivamo daje kut rotacije dijagonale kocke oko osi z: £0. Tenzor deformacija = av) (5. U slucaju malih deformacija. oznacimo u.:y.j = x. y. je kocka (dx = dy = dz). a:-. .l4b) Wy = 2" aw) az . . a u brojniku se mogu zane mariti nelinearni clanovi pa se dobije: 2e . z u slucaju kad su duzinske def?nnacije exx = e. u nazivniku se premajedinici mogu zanemariti svi ostaIi ~Ianovi.13) (5..11) a zbog pomaka - av ax dx Vidimo da je sest komponenata deformacija izrazeno s devet parcijalnih prvih derivacija komponenata pomaka koje mozemo prikazati u obliku matrice: 0/' = _! z 2 av. 2 ay (5. prikazanaje projekcija kocke u ravnini x.y. i Uj. Ocito ~e kut rotacije dijagonale kocke oko osi zjednak kutu rotacije projekcije te k Ako komponente pomaka u smjeru koordinatnih osi i. gdje je i. = i kutna iii posmicna deformacija dijagonale AE oko tocke A. au =--'+2 aj j) ai' (i. y. Ako iz tocke B opisemo kruzni luk polumjera dx = dy. y.10) mozerno uzeti da tocka E' lezi na tom kruznom luku.2.= ezz = O. (i= x.~.y. au] [ al rnoze se rastaviti na simetricni i antimetricni tenzor.ax au) ay .12) relativne su duzinske deformacije.12) H::. Komponcnte deformacijll 71 I au av) 1 au aw) au 2"(ay +ax -(-+.6) kutna je deforrnacija iii relativna posmicna defonnacija u ravnini x. av az aw ay au az I aw au) 2"(ax . Analiza derormacija S. Odredimo kutove rotacije dijagonale ~ocke oko osi x.ay I au) 2 2e =-+=-+-.70 S.rv = ay all + ill' . ax (5. onda rnozemo pisati da je duzinska defonnacija: e.J = = X. te prema definiciji (5.z) (5. Buduci da je obodni kut jednak polo___ ilu vici sredisnjega kuta. z ovi: «i.y. i. 5. 5 4.az _ av ) _! (au _ ax 2 az 1 av _ 0 2"(az _! tw _ av) 0 2 ay az ay aw ) ax aw) ay (5.j. 2" ay .3. kutje zaokreta dijagonale AE zbog pomaka ay dy: (J) e ij I (au. Wz I = 2" (av ax ..az I (au I (aw Slicne izraze dobivamo za kutove rotacije dijagonale kocke oko osi xi y. onda za mali pomak au ay dy au. ilx au au ax ay av av ilx ay aw aw ax ay au az av az aw az av Slicne izraze dobivamo za posmicne deformacije i u druge dvije koordinatne ravnine paimamo: 2e _! (au au ill' =-+" ay ax " 2< + 2"(ax . a ostalih sest clanova kutovi su zaokreta u pojedinim koordinatnim ravninama. I au =---. Na sl.e..). Katkad se jos nazi va tenzorom relativnih pomaka. y s posmicnom deformaclJom pobo~~~ koc .e j. koju nazivamo matricom tenzora deformacija iii krace tenzorom deformacija.z.9) 2e aw ax Element na sl. Dijagonalni clanovi u matrici (5. Kutovi su rotacije dijagonale elementame kocke oko osi x.ax 2 az ax I ill' aw) av I av iJu -(-+-) 2"(az + ay + ay 2 ax ay ilw I aw au I aw av) az 2"(ax + az ) 2"(ay +az 0 2 eXyje promjena pravoga kuta izmedu duzina AB i AC.

=Ez:. a drugaje matrica antimetricna i definira rotaciju krutoga tijela (bez deformacije). z .13) mozemo prikazati u ovom obliku: au ou au av ov ov ox oy OZ ow ow ow OX OX oy OZ (5. En Ex. ow oy odreden beskonacno malom duzinorn OA (sl. 5. od osi y prema osi z i od osi z prema osi X. oV -=E ay oV .i .5.14b) pozitivnom kutu rotacije dijagonale odgovara rotacija od osi X prema osi y.. Pornocu komponenata deformacija (5.8) i (5. I "2 Y sr I I Y"x E :1' E" "2Y'" = x.9) i komponenata (5.wy.5).+dz k i (5. kao i kutnu '1 defonnaciju rotacije (5.1'2 -W (5. OVdx A dx-dy Deformacija u zadanome smjeru Ako su u tocki 0 napregnutoga tijela zadane komponente asimetricnog tenzora de- B Ox X formacija Slika 5. Analiza deformacija 5. .u' -=Gxy ou oy . U skladu s oznakama (5.r ov OX ' +Wz. ow d.15) T oy OZ x Na desnoj strani izraza (5.· + w. a.Z.14) izraz izmedu dvaju bilo kojih zadanih medusobno y itih . ou -=e ax -=Exl' .18) yv . ij dy 5. -=E OZ ou U tocki 0 napregnutoga tijela zadanje radijus-vektor diferencijalne velicine ~ dr=dx .15) komponente asirnetricnog tenzora deformacije su z Slika 5. I "2Y" I "2Y" Ez (5. rotacija u smjeru suprotnom gibanju kazaljke na satu.y. E". =dr +dP.rnoguce je odrediti duzinsku defonnaciju u bilo kojem zadanom smjeru.. tj..1:\' 'oj = "2 EJ'Z E" I "2Y" E). -=e +w OZ "'" . -Wz.3. Nakon deformiranja tijela tocka A je dosla u polozaj A I odreden radijus-vektorom = f.7) simetricni tenzor ciste deformacije ovom obliku: Y t-dY c --gdje je Eij [Eij 1= [.l' £. Relativni pomak toeke A prema tocki 0 odredenje vektorom . a.. Prema izrazu (5. .72 s. Deformacija u zadanome smjeru 73 mozemo pisati i u U izrazima (5.3.16) aw ax = f" . Tenzor deformacija rastavljenje na simetricni tenzor ciste deformacije i antimetricni tenzor rotacije krutoga tijela. 0k ornm smjerova.4.17) = Ej" odnosno Yij = Yji za i~j.+dy j.15) prva je matrica simetricna i definira eistu deformaciju (bez rotacije).

Totalni je diferencijal funkcije u: e.r)+ (au -+- dr i I. komponente rotacije predstavljaju rotaciju krutog tijela te nemaju utjecaja na stanje defonnacija i stoga se mogu izostaviti iz daljnjih razmatranja. (1. i.t)++_ Ako izraz (5.31 ) E".26) odnosno (5.16) dobiva se Projekcija vektora defonnacije e Ert=Ezz u smjeru radijus-vektoradr cos(x.r)= au.r) (5.31) mozemo napisati opci izraz za defonnaciju u zadanome smjeru k i I: el/ av aw) (aw au) + ( az + ay cos(Y.cos(y.cos(x. = ex cos (x.v cos(x.8) i (5.r) cos(x. au e . aj cosU.=f" cos2(x.r)+<IX ay dv az ay av) cos(x r) (y) ax . odnosno +Exv [cos (x.cos. dobivamo za komponentu vektora defonnacije: au ay av dW cos(x. Projekcija vektora deformacije e u smjeru vektora 'i er. Derormacija u zadanume smjcru 75 i +dv J +dw k.j "" X.t)+ ax ay (5.r) cos(x.74 dP=du Po definiciji vektor je deformacije S.t)+ez cos(z.Z e.% it '1 cosU.28) i (5. az ax az Vektor je defonnacije e=2: i == X.r) cos (y.r)+eyZ cos(y.29) au au au du= . J.r + Buduci da su tocke a i pravci dr i I odabrani proizvoljno. Analiza derormaelja 5.aw cos 2 (z.r)+ (5.22) odnosno cos(y.t) (5.I'.19) Na osnovi jednadzbi (5.r) cos(i.I'.r).t)]+ cos(z. na osnovi izraza (5.= 2: 1= x. cos(i.z)..r) cos(z.z aUi aj cosU.r) cos(y.dx+dy+dz ax ay az iii opcenito funkcije u.22).=. cos2(y.30) e.t)+ e .Z < cos(i.Z 2: au -' cosU.Z e.t)]+ +eyZ [cos (y. cos(x.3.t).t)+cos(z. = 2: "au LJ j =X\~'.27) = i.r) + ev cos (y.r)+e:: cos2(z.29) odnosno (5.24) av aw au cos(z.dr= 'J ""X.29) odnosno (5.r) cos(y.t)+eyy cos(y. (5.r) cos(i.LJ J " aUi dj a.t)+cos(y.t)+e.r) cos(z.r) cos(z.20) +2[e.t) ei=~' (i=x.23) uvrstimo u izraz (5.r) iIi u razvijenom obliku: lzraz (5.32) . du. =-.23) +. (5. Na osnovi izraza (5.9) dobivamo E".t)+cos(z.r) 1.y.r) cos(z.r). (5. (5. k).r)].26) +E" [cos (z.t)+e". aj (5.r) .k) cos (i.dP e= dr' a njegove komponente u smjeru koordinatnih osi (5.21 ) jus-vektora dr. u smjeru radi- lzraz (5.r) cos(z.r) cos(x.t)+ ax ay az rt (i= x.r)+.z au av aw e =.r) cos(z.t)+ cos (y.z).t)+cos(y.r) cos(y.r) + ax + az cos(z.y.I'. ./). izmedu pravca (5.Z au.r) cos(x.28) daje relativnu e =Z defonnaciju du e =r dr' iii opcenito dv e-Y_dr' duo dw dr (5. (i=x.r) cos(y. t-i == x.25) Kako smo vecprije vidjeli.t)= 2: iJ=x. (5.r) + ez cos (z.t)+cos(z.r) cos(y.y.t)+cos(x.y.r) cos (x.I'.r) cos(x.r) cos(x.t)+cos(x. = iIi u razvijenom obliku 2: i=x. = t.31) daje posmicnu defonnaciju cos 2 (y .cos 2 (x.r)+e:x duzinsku cos(z. aj cosU.28) .z). (5.26) i (5.I'..r)+EJ:.r) cos(z.r) cos (x.y. = e. cos(z.t)].r) cos(y.

Pripadajuce duzinske defonnacije u tim smjerovima primaju ekstremne vrijednosti i nazivamo ih glavnim deformacijama. Pretpostavimo da se radijus-vektor dr podudara ~jedni~n od glavnih.r)+f" dx / / x E". Deformacija E2je.r) + E).r) = 0 cos (z.r) +E xy cos (y. y di e. Mohrova kruznica deformacija itd.r)= aj Em cos (i.16) dobivamo: EAI 5.a mozemo ~drediti postupkom slicnim postupku odredivanja smjerova i velicine glavnih naprezanja.y.24) dobiva se au. L i cos' (i. U tom slucaju radijus-vektor dr t vektor pomaka dp Ide na jed nom pravcu (sl. odnosno sest komponenata simetricnoga tenzora Eij. (i= x.33) Duzinska defonnacija E" je najveca.z.3) u promatranome vektora dobivamo di du. a nonnalna naprezanja imaju ekstremne vrijednosti. 'J Stanje defonnacija prikazuje se kao i stanje naprezanja tenzorom drugoga reda pa zakljucci do kojih smo dosli u analizi naprezanja vrijede u cijelosti i u analizi defonnacija (Cauchyjeva ploha defonnacija.35) mogu se izostaviti komponente rotacije.36) Ex. u daljnjim razmatranji~a izraza (5. . . ali ona u matematskom srmslu takoder predstavlja ekstremnu vrijednost.z) (5.6) kao t vektor deformacije e=- Izrazi (5.6.smjerova (tj. da p'ri defonniranju ne mijenja svoj smjer~. a po svojoj strukturi potpuno su analogni izrazu (4. dp dr smjeru.y.16) dobiva: (E xx Em) cos (x. -Em)COS(Y. a E3 najmanja od svi~ duzinskih defonnacija .r) = O.I)· (5.37) sadrze cetiri nepoznanice: glavnu defonnaciju em i tri pri- padna kosinusa smjera cos (i. (5.32) i (5. poznato devet komponenata asimetricnog tenzora .).z dy Kao sto je vee receno. (i= x.76 au vezi s izrazorn (5. Za sustav jednadzbi (5. -=-= dr dp e. cosU. Analiza deformacija 5. kutne defonnacije izmedu njih jednake su nuli.34) i (5.y.4.34) Usporedbom izraza (5.r~v. koji predstavlja glavnu deformaciju Iz uvjeta kolineamosti Ell" (m = 1. i = x.r) = I. cos (y.r).~eka srednja vrijednost. cos(x. tj.tako daje e I > e 2 > e 3' Jednadzbe (5. j= .z) 5.r).36)jedino je rjesenje moguce ako Je detennmanta sustava jednaka nuli: .k) cosU.Z Nazivamo ih smjerovima glavnih deformacija iii glavnim osima.z) (5:35) A.r) + (E". Smjerove i velicine glavnih deformacij. Lameov elipsoid defonnacija.r) + (E u - Em) cos (z. Glavne defonnacije oznacujemo s E I .22) za transfonnaciju komponenata naprezanja.r) + E IT cos(z.J/ I / / / Osim toga.r) = 0 (5. cos (X .2.:-. ________ .4.. Vidi se daje stanje defonnacija u tocki napregnutoga tijela potpuno odredeno. pa se pomocu izraza (5.' . Smjerovi i velicine glavnih deformacija paje U analizi naprezanja pokazano je da u svakoj tocki napregnutoga tijela postoje tri rnedusobno okomite ravnine na kojima su posmicna naprezanja jednaka nuli.37) = X~I·. e (i= x.e 2' e J . za promatrani smjer vrijedi: Slika 5. 5. = e dr = Em cos (i. ako je au. Analogno tome.y.r).u promatranoj tocki. Smjernvl i veliNnc glavnih dcformacija 77 = 2: Eij cos(i.36) i (5. u analizi defonnacija mozemo u svakoj tocki napregnutoga tijela odrediti tri medusobno okomita pravca koja i poslije defonnacija ostaju medusobno okomiti.33) predstavljaju jednadzbu transformacija komponenata deformacija pri rotaciji koordinatnoga sustava i odgovaraju transfonnaciji komponenata tenzora drugoga reda.

. = e_r. E" Em =0..43) . srednja deformacija. Daljnji postupak odredivanja glavnih deformacija analogan je odredivanju glavnih naprezanja u analizi naprezanja. . . koja se naziva volumenska okolici dane tocke: deformacija u H' ~J 0 + 0 E.(E xr dV.HI e. dx2.ex_( E./ o}-------- == EXY fV)' +2c .ly En fyz .dx. dr .7. Ex.lzraz (5. dr .: Ezx . (5. E zz £ . Prva invarijanta deformacija ima odredeno fizikalno znacenje.. ona predstavlja volumensku deformaciju u okolici promatrane tocke napregnutoga tijela. dx 2 dx 3 dx.40) «." - Ezz E~y • 3~ dx. . neovisne 0 rotaciji koordinatnoga sustava i nazivaju se prva.) yy (5.. .38) E" <S u )( . prva invarijanta deformacija G( predstavlja volu.v Exz Exv Eyl' eyz 'ul-[V' cyz - E xy E~~. / .41 ) f." EXY e. Uzmimo da je u okolici promatrane tocke e1ementami paralelopiped s bridovima dx .39) ima uvijek tri rea Ina korijena Ej.41) ~azuje da posmicne komponente deformacija ne~aJu utjecaja na promjenu volumena volumenska deformacija ne ovisi 0 izboru koordinatnoga sustava.Em fyz Exz «.l:)' tv..~ - £YI' E:\.. (1+ E 1) (1+ E 2)(1+ E = dV J) dx I dx 2 dx 3 . 5.42) 0 0 gdjeje E = . Kod homogenog i izotropnog materijala smjerovi glavnih deformacija podudaraju se sa smjerovima glavnih naprezanja.. G2 i G3 invarijantne su velicine. E". Ezz . EJ'Z Exz E. . E" E ~ E.12 Relativna promjena volumena elementa.78 5. Analiza deformaclja 5.4.deformacij.men~ku .d~X~1 -7 s. (5..7). Prva invarijanta deformacija izrazava da je zbroj normalnih deformacija u bilo koja tri medusobno okomita smjera stalna velicina. E" Kao sto je vee receno. ~(~I+~£~1~.P~I a dx2 dxj. Smjerovi i velifine glavnih deformacija 79 eu-em Ex". (5. 2 Iz toga se dobiva: (5. E2 i E3. =E 1 +E +E 2 J =E xr +E yy + E zz =G 1. I '3 + E _ + E.r f~. Kad izvrsimo mnozenje bivamo: i zanemarimo beskonacno male velicine visega reda.87) prikazati kao zbroj dvaju tenzora.u. G) C. druga i treca invarijanta deformacija. dx3 u smjeru glavnih deformacija (sl. jednadzba oblika (5. da nakon deformacije: [. Volumen paralelopipeda prije deformacije: dV=dx( Slika 5. .dV E.39) gdje je 1 1 1 1 1 (5. Volumen paralelopipe- Stanje deformacija u tocki odredeno je tenzorom deformacija koji se rnoze slicno izrazu (4. do- iii E. Nakon deformacije element ce biti pravokutni paralelopiped. Koeficijenti Gj.

.. 5.44) vivalentna podatka. Komponente defonnacija f"..v + Exx - f ~')' 2 " cos2rp + e xv E xy sin2rp Ell = Exx-fJy 2 eJ~' .46) e. «. Ravninu u kojoj se nalazi tocka A u toku deformacije uzimamo za koordinatnu ravninu x.r + fyY + e zz - 3 E" = O. Komponente su pomaka: u = u(x. x- 2 E xv cYV (5.50) v= v(x.47) Tenzor deformacija prima oblik EXY =-~f .. Glavne deformacije su dane izrazom 1 E I .42) ima odredeno fizikalno znacenje u pojavi defonnacija jer se realni materijali ponasaju razlicito u slucaju same promjene volumena iIi same promjene oblika.v 2 +f.50) za Err av dobivamo smjer glavnih defonnacija: tg2rpo E zz = ell = E zo' = O. sin2rp sin2rp (5. e rt = •2 2 sin rp + e xv cos rp.49) karakterizira promjenu oblika elementa bez promjene njegova volumena jer je volumenska defonnacija: E.) =e . e xv iii neka druga tri njima ek- + e" ) ''1 +-1 ~ -2 E «.31) rnozemo odrediti defonnacije u zadanome srnjeru (sl. +f. = = «..e 2 J. kugla .5.~ x (5. ) + (E zz - E.5.. Analiza dcformacija 5. Ravninsko stanjc dcformacija 81 o o (5. sto znaci da ce I SVI ostah izrazi biti slicni..45) E rr =E ... 5.4 I).80 Sferni tenzor deformacija 5. Tako daje: Err Ako je promatrana tocka A napregnutoga tijela u toku defonnacije stalno u istoj ravnini.49) s izrazima (4. Element ostaje slican sebi (kocka ostaje kocka. Izraz (5.2 (E xr - Vidimo daje stanje defonnacije u tocki pri ravninskome stanju deformacija odredeno s tri podatka: s tri komponente tenzora defonnacija Exx.30) vi..28) i (5. cos' rp + Ex. "" 2 E xx + (E y. (5.y).53) .' E'T sin ' rp + cos" rp- Ex. Ako su nam zadane komponente defonnacija Ew ~xv' Exv. w=O.2 -. paralelopiped .48) Smjerove glavnih deformacija rnozemo odrediti i pomocu izraza analognom izrazu (4.y - f. onda pomocu izraza (5.y). E.djet ~e~? d~ ~edu njima postoji potpuna formalna analogija. = (E xx E s) ell = c_\X sin ' rp+ e . karakterizira promjenu volumena elementa bez promjene njegova oblika. Devijator deformacija EXXE [ xy CX"Z f. kazemo da je tijelo u ravninskome stanju defonnacija. jer su kutne defonnacije jednake nuli.28~ i (~. y.52) fyy o (5.r.slicni paralelopiped).u· E". (5.8).51 ) ax' au E YV =ay' Iz izraza (5.kugla.t 2 sin 2rp cos2rp - sin2rp (5.. -e »' ) 2 +4E 2 xy (5. E. exv. Ravninsko stanje defonnacija Usporedimo Ii izraze (5. xy EyV E. = + f" cos2rp (5.

u opcem slucaju izmedu njih mogu ostati supljme (sl. nanosi se iznad osi apscise. 5. 5. { 26. Na os apscise nanose se duzinske defonnacije. nanosi se ispod osi apscise.19).12c).4~) slijedi da se ~ompone~te defonnacija fu . onda polje pomaka odredeno iz jednadzbi (5. 6.12a). komponente su defonnacija jednoznacno odredene deriviranjem prema izrazima (5.82 5. 5. a ako je Eyx > 0.6.12b). Ako slozimo defonnirane paralelopipede. Za zadane komponente defonnacije E. EyV i E . 5. Da bi deformirani paralelopipedi mogli biti sastavni dijelovi neprekinutoga tijela (sl.11. t pomocu F. Opcenito se moze postaviti sest takvih uvjeta.9).smo promatrano tijelo razrezali na elementarne paralelopipede (sl. mogu odrediti ako s~ poznate duzinske deformacije Err U tn zadana smjera. a na os ordinatu posmicne deformacije. odredivanje defonnacija Mohrove kruznice prikazano je na sl.10.10. !lest komponenata defonnacija mora ispunjavati neke uvjete koji se nazivaju uvjeti neprekinutosti iii kompatibilnosti defermacija.11. Analiza deformaclja 5. x Slika 5.u' E VI' . u zadanim smjerovima t Za zadane defonnacije E xx. Ako su zadane komponente defonnacija.9.8) i (5. odredivanje poIja pomaka svodi se na integriranje sustava linearnih parcijalnih diferencijalnih jednadzbi (5. a zatim se svaki od tih paralelopipeda defonnirao. v ( Slika 5. 4.8) i (5. Za zadane glavne defonnacije E" E2. Na taj se nacin dobiju tri linearne jednadzbe s trima nepoznanicama E. nuzno je da defonnacije ispunjavaju uvjete neprekinutosti.8) i (5. r . E IT ' f".9) nece biti neprekinuto. Opcenito. E fY ' E xv odredivanje defonnacija u zadanim smjerovima pomocu Mohrove kruznice (s pol om i bez pola) prikazano je na sl. ako je Exv > 0. 6. 5.12. Iz izraza (5. predznaci su defonnacije u skladu s predznacima naprezanja. Zamislimo da. .j -. \ Uvjeti neprekinutosti a 6" 6 6" 6" 6. Da bi taj sustay jednadzbi imao jednoznacno rjesenje.26" -. Slika 5. E xv odredivanje glavnih defonnacija i njihovih smjerova pomocu Mohrove kruznice (spolom i bez pola) prikazano je na sl.9.6. pri konstruiranju Mohrove kruznice defonnacija.u .9). 5.w • a) c) Slika 5. U vezi s posebnim dogovorom za predznak posrnicnih naprezanja za Mohrovu kruznicu naprezanja (sl.~ 7 Ako je zadano neprekinuto polje pomaka. Uvjetl nepreklnulosli 83 Mohrova kruznica defonnacija konstruira se na isti nacin kao i Mohrova kruznica naprezanja. Ako komponente defonnacija ne budu ispunjavale uvjete neprekinutosti. T '-. 5.

make svih njegovih tocaka. te dvije jednadzoe zbrojimo. Ako su zadane neprekinute funkcije u. Istim postupkom mozemo dobiti jos dvije analogne jednadibe. Dvokratnim deriviranjem po y prve jednadzbe i po x druge jednadzbe dobiva se: . v. ~a~je pro~atramo.54) Primjer 5. ) _ iJz iJ'fyy --- iJziJx (5.6. <. v? ax az '. ew=4'l0-4.9).I' _ ae + ae" ) = a' 10 xx ax ay ayaz I" a ---+-. Jednadzbe (5. I .? odredili uvje!e ~oje moraju ispunjavati komponente deformaciia E.13. onda komponente deformacija e ij dobivamo deriviranjem u.i..55) nazivaju se uvjeti neprekinutosti iii kompatibilnosti deformacija.jer povezuju duzinske i posrnicne deformacije u jednoj ravnini. (5. U tocki A napregnutog elementa izmjerene su duzinske defonnacije yin. ravninskih problema.8) i (5. a'e --.84 Ak<.. IJ P~omatra~o izraz (5. w." da bi bile kompahbllne. Da bis~. w.e. potrebno je iz jednadzb! (5. 10""=6'10-4. .(ae. y a'e".'"I'V a '10 az' a'e" ay' a'e ayaz Sest jednadzbi (5. . u. L: ' : : .54) i (5.55). dobivamo: = £_ a'e. ae« ayax ay iJf". v.t T .9) iskljuciti funkcije w.!zraz (~. ae ax ~-~+ F ae zx) a'e ay = aya:' pa imamo: Slika 5. I rAI . Analiza deformacija 5.. Posrnicne komponente deriviramo po trecem indeksu. 2ax 2 ae zx ay 2 a'u ayaz a'v ax az a'w axay a'v +-axaz a'w +-axay a'u +-ayaz + ~ + a) <. Treba odrediti promjenu pravoga kuta izmedu osi xi y te velicinu i smjerove glavnih deformacija.LT = ax' au db' 0 ivamo: .55) Zbrojimo Ii ove dvije jednadzbe.54) i (5.54) cine prvu grupu jednadzbi kompatibilnosti deformacija i prikladne su za rjesavanie tzv.u=-8'1O-4.8).> tij~lo o~taje neprekinuto. nakon cega dobivamo: ! ! '1 b) ae xy az «. Uvjeli neprekinutosti 85 onda njegove deformacije jednoznacno odreduiu po" .1. Jednadzbe (5. --+--' ax' az' s'«.55) cine drugu grupu jednadzbi kompatibilnosti deformacija i prikladne su za rjesavanje prostomih problema jer povezuju duzinske i posrnicne defonnacije u tri ravnine. (ae . -~ L J c) Deriviranjem ove jednadibe po x i uzirnajuci u obzir da je 10 .. ay ax a'e ay' (au + av)= ax ay ay ax a'e ax' 2 a'f". -. + a'e~. --'_' =2 a'e azax u smjerovima x. a (ae. Ocito da tako dobivene funkcije fij zadovoljavaju uvjete kompatibilnosti (5. a jednu odbijemo.u_+~=2 --'-' axay -'_' +--=2 --.. ax ay pa dobivamo: Istim postupkom mozemo dobiti jos dvije analogne jednadzbe. S.

dobivamo: 5. Kroz tocku D povucemo pravac Ii pod kutem l{J koji je usporedan s pravcem izmjerene deforrnacije e. C povucemo vertikale usporedne s osi ordinate. B.1 . na verti- . ..6. a apscise tocaka NI i N2 glavne deformacije 101 £2' SpoJnIca toeaka P. 10 I' Deforrnacija elementa orijentiranog u smjeru osi x. odreduje nam posml~~u deformaciju eJ:)" (rxy:=xxi 10 xY).10-4 -16'10-4 .0.4'10-4 12. Velicinu glavnih deforrnacija odredit cemo pomocu izraza (5. Kontrola: \ \ \ \ \ \ exx + e. Kroz tocku P povucemo horizontalni pravac usporedan s osi apscise i tako dobivamo tocku N. Anali7.53): 10 1. Najprije crtamo pomocni koordinatni sustav exx'.".8deformacija 5.14. 87 86 Prema izrazu (5. =101 +101 =-8'10-4 +4'10-4 = 12'10-4 -16'10-4 =-4'10-4• x Smjerove glavnih deforrnacija mozemo odrediti pomocu izraza (5.13b.41): 12. Zadatak mozemo rijesiti i graficki pomocu Mohrove kruznice deforrnacija (sl. 8n' . Kroz srediste kruznice S povu~emo stalnu os apscise i d~bivamo koord~~atnI susta~ 10 10 s ishodistem O. Uvjeti ncprekinutosli i odatle 6'10-4 +8'10-4 cos1300-4'1O-4 sin 60° sin2 30° S. kali kroz tocku A.Odaberemo proizvoljnu tocku D na vertikali kroz tocku C. Ordinata tocke Nx. P i D leze na trazenoj kruZnici. Na os apscise nanosimo izmjerene deforrnacije ell' low. NI odreduje i pravac glavne deformacije xv .7 '1O~4 12'10-4 . Srediste kruznice S odredeno je sjecistem simetrala duzina N xP i PD. exy s ishodistem 0'.14). enn• Kroz tocke A.49).2 = -8. Tooke Nx.635. .52) iii izraza analogna izrazu (4.. a elementa orijentiranog u smjeru glavnih deforrnacija prikazana je na slici 5. y prikazana je na slici 5.n• Sjeciste pravca Ii i vertikale kroz tocku B daje nam pol P Mohrove kruznice.l3c. .4 '10-4 Kontrola: A 0' Saa B C 6••1 1. Slib 5.. 5.10-4 +4'10-4 2 I ±-~(-8'1O-4-4'1O-4)1+4(127'1O-4)1 2 ' \ \ \ S.588.7 .

. velicina i oblik uzorka. Nakon stanja tecenja materijal ponovno dobiva sposobnost da se ?plre d~el~va~Ju opterecenja.. 6. .1) Funkcionalnu vezu (6. Uzorci materijala odredenih dimenzija i oblika (epruvete) (sl. Oblik dijagrama rastezanja ovisi 0 svojstvima ispitivanog materijala.su zbog smicanja u kristalima koji se nalaze u ravninama u kojima djeluju najveca posmicna naprezanja.2.1. dolazi do ojacanja materijala. Medutim. 6.2.~ve duzine daje jednako produljenje. Slika 6. Ako prijedemo tocku E. nastale zbog promjene razmaka izmedu tih cestica. Pri tom ispitivanju dobije se najvise podataka 0 mehanicktm svojstvima materijala. Na tom dijagramu uocavamo nekoliko karakteristi~nih tocaka. pojavljuju I trajne iii plastlcne deforrnacije koje nakon rasterecenja uzorka ne 1~~ezavaJu. 6. vrijeme). Defonnaciji uzorka prethodi povecanje sile sve do tocke M pri kojoj sila prima maksimalnu vrijednost F max' . Do tocke M uzorak se defonnira j ednoliko po ~ItavOJduzini. osim elasticnih de~onnacIJ~. vee sarno eksperimentalno ispitivanjem uzoraka izradenih od odredenog materijala. tj. Pri tom se na poliranoj povrsini uzorka pojavljuju kose linije nazvane Liidersovim Iinijama. 6. Dijagram rastezanja moze se dobiti automatski u toku ispitivanja pomocu pisaca na stroju za ispitivanje. produljenje uzorka raste uz smanJe?Je sile sve do tocke L u kojoj nastupa raskid uzorka. sto znaci da su naprezanja i deforrnacije vezani odredenom funkcionalnom vezom koja ima fizikalni karakter. homogenom i izotropnom materijalu.1) rastezu se uzduznom silom F u stroju za ispitivanje (kidalici). svak~ J~dmlca nj eg. opte~ recenje ne povecava. . VEZE IZMEDU NAPREZANJA I DEFORMACIJA 6. u uzorku se. sto dovodi do nagla s~enJa precnog presjeka i pojave grla na uzorku (sl.orka.3b).~on ra. a nastale .. Pokusom utvrdujemo vezu izmedu naprezanja i defonnacija u obliku dijagrama pri odredenim uvjetima.1. Izvode se pokusi na rastezanje. na osnovi dobivenih eksperimentalnih podataka definiraju se veze izmedu naprezanja i defonnacija ne sarno za promatrani vee i za opci slucaj naprezanja i defonnacija. posmik. Eksperimentalni podaci 0 vezi izmedu naprezanja i defonnacija F I I dl U analizi naprezanja promatrali smo ravnotezu elementa tijela te dobili staticke jednadZbe koje vrijede za tijelo bilo kakvih svojstava. a sila F i produljenje A/linearno Do tocke E deforrnacije su elasticne. nastaje teeenje (popu§tanje) materijala. Raskid epruvete nastupa po najmanjern presjeku AL• J:f po- . potpuno iscezavaju na. U tocki T karakter defonnacija naglo se mijenja. Uz pretpostavku da se radi 0 neprekinutom. Nakon tocke M nastaje iscrpljenost materijala.1) izmedu naprezanja i defonnacija ne rnozerno odrediti teorijski. Deforrnacije rastu a da se. Pri tom su naprezanja i deforrnacije promatrani posebno. temperatura. .6. Pri tom se rnjeri velicina sile F i pripadajuee produljenje Al na mjernoj duzini uzorka 10 te se prikazuju u obliku dijagrama rastezanja F-M.do. 6. torziju i savijanje. . Mjerenjemje ustanovljeno da se uzorak u uzduznome smjeru produlji za Al = 1-/0' a u poprecnorn smjeru suzi za Ad = d . U analizi deforrnacija promatrali smo sarno geometrijske odnose te dobili geometrijske jednadzbe koje vrijede za bilo kakvu neprekinutu sredinu. Pri statickom opterecenju osnovni oblik ispitivanja uzoraka jest na rastezanje.. Te su linije nagnute prema osi uzorka priblizno P~ kut~m ~d 45~. Isti se materijal ponasa razlicito (ima razlicita mehanicka svojstva) pri razlicitim uvjetima (rezim opterecenja.. .ster~~en~a uz.. Relativna promjena udaljenosti izmedu tih cestica opisuje deforrnaciju tijela. bez medusobne ovisnosti. Eksperimentalni podaci 0 vezl Izmec!u naprezanja i derormaclja 89 su ovisni. Trajno produljenje uzorka nakon raskida AIL naziva se apsolutno produljenje pri raskidu. Od tocke 0 do P dijagramje pravac.. pritisak.tacIJa uzorka lokalizira se na manjem dijelu epruvete (sl. naprezanja se pojavljuju kao unutarnje sile uzajamnosti medu cesticama tijela.1.. tj. Opcenito je: ill (6. Karakteristican oblik dijagrama rastezanja za gradevinski celik prikazanje na sl. Kad opterecenje dostigne tocku daljnja de~orn. Slika 6.3a).

kri li AM~ kao da pre!h~og ~te~ecenja nije ni bilo. ovi /~m3 ra.uzorka. " ransrormira se u 0i~el.1 . p'IPu.1 = fl.' ~agramkraordinatni sustav a _ E. i to je najvece naprezanje do kojega se materijal ponasa elasticno.1 s pocetnorn duljinom 10.1 (sl 62) t . dijagrarn naprezanja kao i dijagram rastezanja (sl.4.4. Na sl.2) vidi se da on karakterizira odredeni materijal ali u visnos I . Ponovnim oprerecenjem uzorka dijagram rastezanja prima oblik BA .kterizira me a~1 s.2).J I Naprezanje aE koje odgovara tocki E nazi va se granica elasticnosti.3) Naprezanje arkoje odgovara tocki Tnaziva se granicom teeenja iii popustanja.1. nakon rasterecenja uzorak se u potpunosti vraca u prvobitni oblik.voJstva materijala neovisno 0 apsolutnim dimenzijama uzorka dii ste~nJa . 6 (6.~tezanJa (sl. Da bismo dobili dijagram koji ~ar. 6. i to je naprezanje pri kojemu deformacije rastu bez porasta opterecenja. dar . Veze izmedu naprezanja i derormadja 6.90 6. a crtkanom diproporcionalnosti. lz dii ruje.1 ~r ~ . 6. __ . Ako.g:~~a ~~t~~ k zanja uzor a OVISI0 tome je II uzorak prethodno bio opterecivan iii . a) F b) Slika 6. A~o ~ismo uzeli uzorak s drugim poprecnim res' ek~m iIi dru:e ?:ne.lr+ fl.doblven na kidalici u koordinatnome sustavu F -fl. dobit cemo relativnu duzinsku deformaciju: (6.limo ~isillu pocetnom rax PodkI I nomina noFnaprezanje povrsinom poprecnoga presjeka uzorka Ao ' dobit cemo cuns 0 F a=Ao koje se razlikuje od stvamog naprezanja Slika 6. Do tocke M povrsina A i Ao neznatno se razlikuju pa su naprezanja a i a' gotovo jednaka. 6. naprezanja.. Naprezanje aM koje odgovara tocki M vlacnaje iii rastezna cvrstoca materijala i to je naprezanje koje odgovara najvecem opterecenju koje epruveta moze izdrzati. lz ovoga slijedi da oblikldij.2) 0. ?oblh blsm~ drugi dijagram. .5) I 10 I I I Buduci su Ao i 10konstantne velicine. (6. punorn crtom prikazanje dijagram norninalnih jagrarn stvamih naprezanja.." r ajnn Je I I P 3fl. vee.1. Ime~~Ja . Ukupno je produljenje: . Naprezanje koje odgovara tocki L' nazi va se cvrstoca pri raskidu. Pri rasterecenju produljenje fl. Podijelimo Ii produIjenje fl. Eksperimentalni podad 0 vezi izmedu naprezanja i derormacija 91 (6. aL prijelomno je naprezanje pri kojem dolazi do raskida uzorka. tj. - i to vrijedi sve do raskida uzorka.3. Naprezanje ap koje odgovara tocki P naziva se granica najvece naprezanje do kojega vrijedi lineama ovisnost izmedu a =f(e) irnat ce isti oblik . A I I I I gdje je A povrsina poprecnoga presjeka uzorka koja odgovara sili F.: . Produljenje fl.. C1 t. i to je naprezanja i deformacija.1 n~ Istezava.no strcno..4) a =- • F A' --. se sarno umanjuje za elasticni dio fl.u t?kU isp~tivanja rasteretimo uzorak pri opterecenju koje odgovara tocki A lini ja r~sterecenJa AB bit ce usporedna s pravcem OP.

s. prikazanje dijagram naprezanja za krhki materijal. S obzirom na slicnost dijagrarna a .7. Za razlicite materijale dobiju se razliciti dijagrami naprezanja koji karakteriziraju mehanicka svojstva materijala u odredenim uvjetima. ukupna (6. 6. a kod pritiska granica gnjecenja.7a prikazanje dijagram pritiska i rastezanja za meki celik. Raskid uzorka nastaje bez pojave grla na uzorku. 6. a fr je trajna iii plastiCna defonnacija koja trajno ostaje u tijelu. Na sl.4) dano je izrazom: 100% (6. Na dijagramu naprezanja razlikujemo dva podrucja: elastic no do granice elasticnosti i elastoplastleno iza granice elasticnosti. S obzirom na relativno produljenje pri raskidu. Dijagram stvamih i nominalnih naprezanja prakticki se podudaraju.3b) i obicno se izrazava u postocima. Dok su defonnacije elasticne.) slican je dijagramu rastezanja i ima analogne kara~teristicne tocke P' . prizme iii valjka u strojevima za ispitivanje (presama) (sl.e za odredeni materijal. ~bi~~o ~ uzimaju vrijednosti za mehanicka svojstva materijala iz podataka ~OJI su doblV~Dlpn ISP.6. M o 15 (sl. Umjesto granice tecenja iii granice popustanja cesto se pn raste~nju jos upotrebljava naziv granica razvlacenja iii granica velikih izduienja. 93 Na dijagramu a . bakar itd). Slika 6. a u poprecnorne siri.materij~la. Vidimo da na dijagramu nije izrazena gran ica tecenja tako da samo tocka M karakterizira krhki materijal i predstavlja vlacnu cvrstocu materijala.6) f.5. Uzorak dobiva bacvasti oblik i prakticki se ne moze zdrobiti. Ispitivanje materijala na pritisak provodi se na uzorcima oblika kocke.Itivanju na rastezanje. Svojstvo tijela da se moze trajno deformirati naziva se plastienost. Krhki materijali imaju malu sposobnost deformiranja. Mjerenjem velicine sile i odgovarajuceg skracenja dobije se dijagrarn pnnska P .6).7) G=IL-/o 10 i predstavlja prosjecno relativno produljenje na mjernoj duljini 10 nakon raskida stapa (sl.8) t/J = Ao 100% i karakterizira plasticnost materijala kao i relativno poduljenje o. E' . Duktilni su rnaterijali elastoplasticni materijali koji imaju izrazito podrucje elasticnih i plasticnih defonnacija i sposobnost da prije raskida pretrpe znatne plasticne defonnacije (meki celik. iilave) i krhke. Relativno produljenje pri raskidu Na sl. 6.5. Dijagram pritiska do tocke T' (granice tecenja a. T'. Relativno suzenje (kontrakcija) presjeka A -A 0 L pri raskidu dano je izrazom (6. 6. Eksperimentalni podaci 0 vezi Izmedu naprezanja i deformacij. Pri opterecenju na pritisak uzorak se u uzduznorne smjeru skracuje.je elastlcna.e proces rasterecenja stapa prikazanje je deformacija s: pravcem AB.6). Poslije granice tecenja naprezanje stalno raste s deformacijom.. a za druge d < 5%. staklo.AI.ma bacv~s~l oblik (sl. dok u p~ drucju plasticnih deformacija utjecaj sila trenja postaje znata~. materijale dijelimo na duktilne (rastegljive. lijevano zeljezo itd. 1 uz~rak p~l. Relativno produljenje pri raskidu uzorka karakterizira plasticnost materijala. 6. Slika 6. a) b) o F F Slika 6. Na gomjoj i donjoj povrsini uzorka pojavljuju se sile trenja koje spre~av~jujednoliko sirenje uzorka.92 6.pri pritisku i rastezanju do granice tecenja kod duktilnih . Za prve se obicno uzima da relativno produljenje iznosi 0 > 5%. Veze Izmedu naprezanja I deformaelja 6.1. Dakle. odnosno a . . 6. s povecanjem naprezanja defonnacije rastu vrlo sporo i onda naglo dolazi do raskida bez pojave znatnijih plasticnih defonnacija (kamen.). taj je utjecaj sraz~jemo mali.

2. 6.7b). . Hookeov zakon. Vidjeli smo da u uzorku (sl.e (sl. uzduzna i poprecna deformacija uvijek su protivna predznaka. ~ja ~eduje ~Iacnu cvrstoeu materijala.1 e (6. 6. granicu elasticnosti rE granicu tecenja r T I posmicnu cvrstocu r M. e odnosno: e=E' iii a=Ee. Ie nema karakteristienih toeaka koje su karakteristicne za elastopla tl·" terii I .2.1 e=(6.15) a . 1 .18) . Takvo tijelo naziva se Hookeovim tijelom.94 6.osmika po obli~u su slicni. kenstante elBStl~nosti matcriJala 95 Kod krhkih male~ja!a ~ijagramje pritiska po obliku slican dijagramu raslezanja (sl 6. cak I po nekoliko puta.se da su kod vecine ~adevinskih materijala defonnacije elasticne i razmjeme ?ap~e~nJlma do ?drede?e gramce. Hookeov zakon. Na osnovi dijagrama r . Dijagrami p. Koeficijent proporcionalnosti E izmedu naprezanja i deformacija nazi va se modul elasticnosti iIi Youngov modu!. tj..8) i I"!aJ~ ka~tenst~cne tocke: ~ramcu proporcionalnosn rp.11 ) stanje naprezanja i iii: =G y (6.14) ..'ornosu ma~e~Jala razm~~ ..16) Kod izotropnih materijala Poissonov je koeficijent 0 ~ v ~ 0.8. Tlacna cvrstoca krhkih rnateriiala obic~o je veca od vlacne cvrstoce.13) ~ a) b) 1o ' r Slika 6. dobiva se: (6. osim e.d=d-do· (6. konstante elasticnosti materijala Iz dijagrama v=I./.1 je apsolutna uzduzna defonnacija.II) predstavljaju Hookeov zakon zajednoosno vnje e sarno do gramce proporcionalnosn ap.17) (6. 6. Pri pritisku kao i pri rastezaniu ~zorak se lomi pn sasvlI~ mall1l~deformacijama. e (6. izmedu relativne poprecne i relativne uzduzne deformacije postoji konstantan odnos.10) (6.1) do odredene gran ice postoji homogeno stanje naprezanja i deformacija paje relativna duzinska defonnacija: 6. ~zrazi (6.12) ~ll I I I Pri rastezanju poprecna je deformacija negativna (poprecni se presjek smanjuje).5 (§IO ce biti dokazano kasnije). Iz 'p~je navedenih eks~rimentalnih podataka dobivenim ispitivanjem uzoraka materijala vld~.3a) pocetna se duljina 10 povecala za 6.2. Veze Izmedu naprezanja I derormaciJa 6. dijagramima rastezanja i pritiska (sl. a relativna poprecna defonnacija je: za izotropni materijal za sve poprecne smjerove jednaka (6.10) prvi je formulirao Robert Hooke godine 1678.S. U nonnalnim uvjetima upotrebe u konstrukciji se 0javljuju nap. U plasticnome podrucju za sve je materijale v = 0.5 (sto ce takoder biti dokazano kasnije).v e. Apsolutna vrijednost toga odnosa naziva se Poissonov koeficijent: 6. analogno se definira Hookeov zakon pri posmiku: t a tga=-=E. od .4) vidimo da je: Buduci da su uzduzne i poprecne defonnacije uvijek suprotna predznaka.9) el' = . a promjer smanjio za: 6. 6. a (6. 6. Za vecinu je gradevinskih materijala v z 0. Zbog toga se u znanosti oot.10) i (~. Pri ispitivanju uzoraka na rastezanje (sl. tj. Pokusima je pokazano da kod jednoosnog stanja naprezanja (rastezanja iIi pritiska) u podrucju u kojemu vrijedi Hookeov zakon.model idealnoga elasticnog tijela u kojega su veze izmedu naprezanja 1 deformacija hneame.y na sl.~ezanJa manja od granice proporcionalnosti.d apsolutna poprecna defonnacija. a pri pritisku je pozitivna (poprecni presjek se povecava). toCk M' k .. a 6. za Hookeovo tijelo. ' M Linearnu vezu izmedu naprezanja i defonnacija (6. Ima dimenziju naprezanja i u dijagramu naprezanja predstavlja tangens kuta izmedu pocetnoga pravocrtnog dijela dijagrama i osi apscise. . 6. s "ne rna enja e. promatrajuci ponasanje eelicnih opruga pod opterecenjem. .30.

96 gdjeje: Yii =2Eij·

6. Veze izmcdu naprezanja i ddormacija

6.3. Zakon superpozicije

97

(6.19)

. ~ je koefic~ent.proporci?naln~~ti koji se naziva Coulombov modul, modul posmika IIImodul kh.zanJa. Ima dirnenzije naprezanja i u dijagramu posmika predstavijen je tangens?m kuta izmedu pocetnoga pravocrtnog dijela dijagrama i osi apscise. . POlSS?nOVkoefi~~jent v, modul ~lastit~o~ti E i modul posmika G karakteriziraju elasticna .~voJstva mat~rtJala II od~edentm uvjetuna pa se nazivaju konstante elastienest] mate~IJala '.Odred~~u se ekspertmentalno. E i G imaju dimenzije naprezanja, a v je bezdimenzionalni koeficijent, Kasnije c.~ dokaz.~no ?a izmedu modula elasticnosri E, modula posmika G i Poisbiti sonova koeficijenta POStOJIovisnost: E G=-2(I+v)' . Za.elasticno tijelo dovoljno je eksperimentalnim sticnosti, a treca ce se odrediti pomocu izraza (6.20). (6.20) putem odrediti dvije konstante ela-

U tijelu (sl. 6.9) odaberimo tocku A i promatramo pomak te tocke u nekom smjeru npr. u smjeru osi x. Neka na elasticno tijelo djeluje sarno sila FI, onda je pomak tocke A u smjeru osi x: (6.21 ) Uklonimo silu FI i elasticno tijelo opteretimo silom F2. Pomakje tocke A zbog djelovanja sile F2: (6.22) Koeficijent proporcionalnosti KI i K2 ovise 0 mehanickirn svojstvima materijala i 0 geometrijskim karakteristikama sistema i bit ce opcenito razliciti ako sile FI i F2 djeluju u razlicitim tockama tijela. Razmotrimo sada zajednicko djelovanje sila FI i F2. Elasticno tijelo opteretimo prvo silom Fb a zatim silom F2. Pomak tocke A pod zajednickim djelovanjem sila F, i F2je: (6.23) Koeficijent K I bit ce isti kao II izrazu (6.21) buduci da sila FI djeluje na tijelo koje prije toga nije optereceno. Koeficijent za razliku od II izrazu (6.22), oznacen je zvjezdicom jer sila F2 djeluje na tijelo koje je prethodno optereceno silom Fl'

. Uobicajeno je da se .m??ul.e.lasticnosti E i Poissonov koeficijent v odrede ispitivanrem uzoraka na rastezanje III pritisak, a modul se posmika onda odredi izrazom (6.20). . M~du~ po~mika G eksperimentalnim sticnosti E I Poissonov koeficijent v. se putem odreduje mnogo teze nego modul ela-

K;,

Kl

Ako su koeficijenti

K; i K 2

razliciti, onda bi to znacilo da

K;

ovisi

0

sili Fl'

6.3. Zakon superpozicije
.Kao sto je receno .ll uvodnom.~ dijelu, u znanosti 0 otpomosti materijala promatramo ~Iastttno, homogeno, IZOtrop~o tijelo, te .~r~tpostavljamo da su defonnacije male i da izmedu opterecenja, naprezanja, deformacija I porn aka postoji lineama ovisnost.

Medutim, to proturjeci osnovnoj pretpostavci 0 lineamoj ovisnosti pomaka 0 opterecenju. Slijedi da ne ovisi 0 sili Fi, Izraz (6.23) za F, = 0 mora prijeci u izraz (6.22) pa dobivamo da je = KIte izraz (6.23) prima oblik:

K;

K;

(6.24) Na taj nacin ukupni pomak tocke A odreden je kao zbroj pojedinacnih pomaka zbog djelovanja nezavisnih sila FI i F2. Ako promijenimo redoslijed opterecenja tijela, analognim razmatranjem dobit cemo izraz (6.24).

F

y

Prema tome, stanje naprezanja, defonnacija i porn aka ne ovise 0 redoslijedu opterecenja tijela. Ovaj se zakljucak moze lako prosiriti i na slucaj bilo kojeg broja sila. Izraz (6.24) izrazava zakon superpozicije kojim se dokazuje daje stanje naprezanja (defonnacija i porn aka) zbog zbroja dvaju iii vise stanja opterecenja jednako zbroju dvaju iii vise stanja naprezanja (defonnacija i pomaka) izazvano s dva iii vise stanja opterecenja, Ako na elasticno tijelo djeluju sile F" F2, ••• Fm onda pomocu zakona superpozicije mozerno odrediti stanje naprezanja (defonnacija i pomaka) tako da za svaku silu F; posebno, kao da sarno ona djeluje na promatrano tijelo, odredimo stanje naprezanja (deformacija i pomaka) i onda sva ta pojedina stanja algebarski zbrojimo (sl. 6.10). Zakon superpozicije ne vrijedi ako izmedu opterecenja, naprezanja, deformacija i pomaka postoji nelineama ovisnost. Zakon superpozicije takoder ne vrijedi ni II slucajevima u kojimajedno opterecenje utjeee na stanje naprezanja, deformacija i pomaka drugog opterecenja. Primjer vitkoga stapa opterecenog na savijanje i pritisak. Progib izazvan po-

oP--------- __ ~x~
z
Slika 6.9.

98 precnim opterecenjem savijanje stapa. utjece na djelovanje

6. Veze izmedu naprezanja I deformacija

6.4. Saint Venantov princip

99

uzduzne sile zbog koje nastaje dopunsko

+

Slika 6.10.

Slika 6.11.

.~ f-ft
F

Na sl. 6.12. prikazana su dvajednaka stapa, opterecena na rastezanje sa staticki ekvivalentnim optereeenjtma. U popreenim presjecima stapova prikazani su dijagrami normalnih naprezanja. Iz usporedbe dijagrama naprezanja u odgovarajucim presjecima stapova vidimo da u presjecima dovoljno udaljenim od mjesta djelovanja opterecenja u oba stapa prakticki postojijednaka raspodjela naprezanja. Znatnije razlike u raspodjeli naprezanja postoje u presjecima stapova u blizini mjesta djelovanja vanjskog opterecenja, U tome se sastoji St. Venantov princip, prema kojemu se uzima daje raspodjela naprezanja i defonnacija razlicita na relativno malim dijelovima elasticnoga tijela, u pravilu u blizini mjesta djelovanja sila, ako se jedno opterecenje zamijeni drugim, statickim ekvivalentnim opterecenjem, No na dijelovima koji su dovoljno udaljeni od mjesta na kojima djeluje opterecenje, razlika je mala tako da se prakticki moze zanemariti.

-_ ~

---

F

In I
I I I
I I I

__L"
/

,
\

;

In I
\ I \

F
/

..-

,

-,
\ \
\

I I AI I

\

I
I

I
~I

,
I
\ I

I

U daljnjim iz~a~anjima, u pravilu, razmatrat. c~mo sisteme na koje se moze primijenizakon superpozicije, Kada se zakon superpozicije ne moze primijeniti, bit ce posebno istaknuto,

.

I I I /

I I I
I

\

In

\
/ _ E ....

~

In
"-

6.4.

Saint Venantov princip

J~
Slika 6.13.
a)

a

'I

I' b)

a

.... -t---l

/

/

I

F

Tako npr. za stapove opterecene statickirn ekvivalentnim opterecenjem prikazanima na sl. 6.13. raspodjela naprezanja u poprecnome presjeku n-n prakticki je jednaka, dokje u podrucju A razlicita. St. Venantov princip moze se izraziti i na drugi nacin, Ako na malom dijelu tijela djeluje sustav sila, staticki ekvivalentan nuli, naprezanja i defonnacije vrlo brzo opadaju s udaljenoscu od mjesta djelovanja opterecenja i na dovoljnoj su udaljenostijednaki nuli.
F
I I I I I I
/

1 a T

a
f

i

AI I I

I
I

,
I

F Stika 6.14.

F

Slika 6.t2.

U podrucju A drucja A naprezanja St. Venantov olaksava rjesavanja

(sl. 6.14) imamo pojavu lokalnih naprezanja i defonnacija. Izvan poi defonnacije prakticki sujednaki nuli. princip ima siroku primjenu u znanosti 0 otpornosti materijala, jer raznih zadaca zamjenom slozenog opterecenja jednostavnijirn,

100

6. Veze izmedu naprezanja i deformacija

6.5. Hookeov zakon za prostorno stanje naprczanja

101

6.5.

Hookeov zakon za prostomo stanje naprezanja

Analogne izraze dobivamo za E2 i E3, pa imamo:

Promatramo homogeno, izotropno i idealno elasticno tijelo. Zamislimo elementami paralelop,iped isje~en iz, n,~pregnutog,~ tijela s b~idovima paralelnim s pravcima glavnih n~prezanl~ ~ danoj tocki !1Jela. Buduci da se radi 0 homogenom i izotropnom tijelu, to ce uJedno,b1l11 pravci glavnih defonnacija. Na stranicama paralelopipeda djeluju glavna naprezanja OJ, 02, 03 (sl. 6.15),

t'l = ~ [02

-

V (0)

+0

I)]

l

I

'. )1

"

(6.25)

~
Izraz (6,25) izrazava Hookeov zakon za troosno stanje naprezanja, a moze se prikazati i u ovom obliku:
I 1 I I

E I = - [(I+ v) 0 I - V (0 I + O2 + 0)]

I

, ,,' 3

.c:
I I

E

I = - [(I+ v) 0 I - V 8],

E

x

gdje je:

,"
z

, ,,
prva invarijanta naprezanja. Tako dobivamo:
Slika 6.16.
EI

Slika 6.15.

=E[(l+v)0,-v8]

I

Deformacije paralelopipeda E" E2 i E3 odredit cemo pornocu zakona superpozicije, Naprezanje 0, izaziva uzduznu defonnaciju

E2 =-[(I+v)01-v8]

I 1

(6.26)

E

--------,

E) =-[(I+v)o)

.

E

-v8].

i poprecne defonnacije
E2 =-VEI
r

Jednadzbe (6.25) mogu se rijesiti po glavnim naprezanjima
=-v
_01•

OJ

pa cerno dobiti

E'

01=
O= 2

E (I + v) (I - 2 v) E (I + V) (I - 2v) E (l+v)(1-2v)

[(l-V)fl+V(f1+EJ] (6.27)

Zbog naprezanja 02 dobivamo:

E;'

=- , E

O2

E" =-V I

O2

E

,

E ~: =-V

O2

[(I-V)E2+V(f)+EI)]

E

,
0)=

a zbog naprezanja 03 dobivamo:
E)
t

[(I-v)E)+V(E,+E2)]·

n

=~. , E

E'" =-v I

0)

E

,

E;"

=-v

OJ

Ako zbrojimo jcdnadzbe u izrazu (6,25), dobit cemo:
E v = E I + E2+ E) = --E-

E

1-2v

Ukupne defonnacije

u glavnim smjerovima dobit cerno sabiranjem:

(0 I + 0 2+ 0) ),

(6.28)

sto nam daje vezu izmedu prve invarijante defonnacija prve invarijante naprezanja.

(relativne promjene volumena) i

102 U slucaju hidrostatskoga dobivamo: tiaka
01

6. Veze izme4u naprezanja i deformaelja

6.S. Hookcov zakon

Z8

prostorno stanje naprczanja

103

t:~3(1~2'j I"~
_ \ --}!_ E,.- K'

=O

2

=

0,

=- p, za relativnu

promjenu volumena •._,' " (6.29)

cos" (x ,1)+ cos' (x ,2)+ cos ' (>; ,3)= I, dobivamo: E
xx

=_!_[(I+V)O

E

x

-ve]=_!_[(l+v)Ox-V(O,+Oy+o,)]=

E

iii: (6.30)

~ »-«
-'

I = - [0 .r

E

-

v (0,.

+ 0,

)].
Evy

(6.32) i i

gdjeje:

Analogne ovisnosti mogu se dobiti i za druge dvije nonnalne defonnacije

Ezz

K=

3(l-2v)

E

(6.31)

normalna naprezanja ox, Oy,a; Posmicna je defonnacija Exy prema izrazu (5.31):
En

=

EI

cos(x,l)

costy.lj+s

, cos('>;,2) cos(y,2)+E3

costx.S)

cos (y,3).

modul kompresije iii volumenski modul elastil'nosti. Iz izraza (6.28) vidimo da tijelo ne mijenja volumen ako je Poissonov koeficijent v = =0,5. U plasticnom podrueju element ne mijenja volumen, E" = 0, pa iz izraza (6.28) slijedi daje za sve materijale 1I plasticnome podrucju Poissonov koeficijent v = 0,5. lz izraza (6.29) slijedi da je 1- 2 v ~ 0, odnosno V:5~, jer bi u protivnome dobili povecanje volumena pod hidrostatskim tiakom, sto je nemoguce, Time je odredena gomja granica Poissonova koeficijenta. Prema tome, za sve izotropne materijale Poissonov je koeficijent:
O:5v:5

Zamijenimo Ii E" E2 i E) sa 0" 02, 0) i e pomocu izraza (6.26), dobit cerno: E +0 = _!_ [(I + v) {o

n

E

\:

1

cos (x ,I) cos (y ,1)+ o 2 cos (x ,2) cos (y, 2)+ cos(y,I)+cos(x,2) cos(y,3»)]. cos(y,2)+

3

cos(x,3)

cos(y,3»-ve(cos('>;,I) + cos(x,3)

Buduci daje prema izrazu (4.20) r,y =01 cos(x,l) cos ty.Il+o , cos(x,2) cos(y,2)+03 costx.J) cos(y,3),

0,5

i za doticni materijal odreduje se eksperimentalno. Ako u nekoj tocki napregnutoga tijela isijecemo elementami paralelopiped s bridovirna proizvoljno orijentiranim u odnosu na pravce glavnih naprezanja i deformacija, dobit cemo, u opcem slucaju, svih devet komponenata tenzora naprezanja koje djeluju na pobockama paralelopipeda (sl. 6.16). Ako su nam poznate &layne deformacije EI E2, E3 i njihovi smjerovi, onda mozemo OOreditideformaciju II smjemp§lkpn!ma izml! (5 28): E",=E1 cos2(x,I)+E2 cos2(x,2)+E) cos2(x,3).

a zbog ortogonalnosti

osi x i y je cos (y,l)+ cos(x,2) cos(y,2)+ cos ('>;,3) cos(y,3)= 0

i .j = cos(x,l) pa dobivamo

E-').

=T

1+ v

r..

=--E-

2 (J+v)

fw

2

(6.33)

Izrazimo Ii EI, E2, E3 sa 0" 02, 03 i e pomocu izraza (6.26), dobit cemo

Ako usporedimo izraze (6.33) i (6.18), dobivamo daje G= _E_ 2 (1+ v) (6.34)

-v

e (cos'

(x,l)

+ cos'

(x,2)+ cos? (x,3»)].

paje
Ex!,

Buduci daje prema izrazu (4.18) 0x=OI te daje prema izrazu (4.46): cos2(x,1)+02 cos2(x,2)+03 cos2(x,3)

=2=
xy

Y

r xy 2G

(6.35)

Analogne izraze dobivamo i za druge dvije posmicne defonnacije f;Z i Ezx· Konacno mozemo napisati Hookeov zakon za opce stanje naprezanja

T
104 1 1'" = E" [a, - v (0,
1',:" =E"[a" 6. Vezc izmedu naprezanja i deformacija 6.6. Hookeov zakon za ravninsko stan]e naprezanja

105

+ a,)],
+a,)], +a )]

1

-v(a: -v(a I+v E I+v E I+v E

I'

zz

=-[a E

1
Z

.r

y'

I' XI'

r., 2G

'[XI'

(6.36)

I'

":

r"z =_'2G

r .'z

Matrica [D] konstanata elusticnosti je simetricna, Iz prethodnih izraza vidimo da se kod homogenog, izotropnog i elasticnog tijela sve veze izmedu naprezanja i deformacije mogu izraziti s konstantama elasticnosti E i v. Prema tome, mehanicko ponasanje homogenog i izotropnog materijala odredeno je dvjerna neovisnim konstantama elasticnosti. Uobicajeno je da se eksperimentalno odredi E i v, a modul posmika Gonda se odredi izrazom (6.34). Iz prethodnih se izraza vidi da kod homogenog, izotropnog i elasticnog materijala nonnalna naprezanja izazivaju samo promjenu duzine, ali ne i kuta, dok posmicna naprezanja izazivaju samo promjenu kuta, ali ne i duzine, Duzinske defonnacije ne ovise 0 posmicnim naprezanjima, a kutne defonnacije ne ovise 0 nonnalnim naprezanjima, To je razlog zasto se duzinske deformacije nazivaju jos i nonnalnim deformacijama, a kutne defonnacije posmicnim deformacijama.

e

zx

=~r 2G

r IT.

. Rkjesavanjem sustava jednadzbi mocu omponenata deformacija:

(6.36), komponente naprezanja mozemo izraziti po-

6.6. Hookeov zakon za ravninsko stanje naprezanja

E
a, = (I + v) (1_ 2v) [(1- v) E = (I+v)(l-2v) E (I-2v)
I' xr

+

V

(1'"" +

I' zr )]

0,

[(l-v)l'" [(I-v)l'"

+v(l'"

+1',,)]

(6.37)

°2
I I
I

a, = (I+v)

+v (1'", +I',v)]
I

l"'," =2GI' l" =2GI'

--_§__
xv

I+v

Cry

-,

I
••

I

I
I
I

,.

yz

E =-1+ V E =-I+v

I'

,17

(6.37) ,/ z

/ _1:_,
,," 't".
a)

''t" J..- - - - -I ,
y

I

x
/ // //

I

l"zx=2GI' iii u matricnom obliku ax a" az
r.ty

zr

1'.. ~

,
Slika 6.17.

/'

l...------

b)

I-v v

v 1- v v 0 0 0

v v I-v 0 0 0

0 0 0 1- 2 v 0 0

0 0 0 0 1-2v 0

0 0 0 0 0 1-2v

1'",
I'
J:I'

E
(1+v) (1-2 v)

v 0 0 0

I' zz Exy

(6.38a)

l"vz

l"zx odnosno

1',. I'zx

Kao sto smo vidjeli, stanje je naprezanja ravninsko iii dvoosno, ako je jedno od glavnih naprezanja jednako nuli (npr. a3 = 0), (sl. 6.17b). Kod ravninskog stanja naprezanja sve su komponente tenzora naprezanja u jednoj ravnini (npr. u ravnini x. y), (sl. 6,17a). Ravninsko stanje naprezanja mozemo definirati izrazom: az = l"xz= l"yz= 0, (6.39)

{a }=[n J{ d.

(6.38b)

tj. sve komponente tenzora naprezanja koje sadrze indeks "z" jednake su nuli. Iz izraza (6.36) za ravninsko stanje naprezanja dobivamo:

u ravnini x. Kod ravninskog stanja deformacija sve komponente tenzora deformacija nalaze se u jednoj ravnini (npr. = [D] {s} (6.' Uvedemo Ii oznake: E E =--2' 1 1.- a --. Veze izmedu naprezanja i deformacija 6. Ravninsko stanje deformacija definirano je izrazom: (6. (6.v (a z E - I + a..\" I = .7.[a _)'.y v (a . ) f x.48) 6.41) f".40) rijesimo po nonnalnim + o . f3 = 0).44) tj.40) naprezanjima ax i o = ~ [a z f. dobijemo: iz izraza (6. sve komponente tenzora deformacija koje sadrze indeks "z" jednake su nuli..44) uvrstimo u izraz (6. .va) vi' (6.v fX). . deci oblik: fx. ). stanje je defonnacija ravninsko iii dvoosno ako je jedna od glavnih defonnacija jednaka nuli (npr.45) I .tE V E - YI' = .r + a. I (ax-va. dobit cemo Hookeov zakon za ravninsko stanje deformacija: (6.43) f W =- I E..(a ..- Ako prve dvije jednadzbe a".V . (6. (a . =-£ (ax +a.34) dobit cemo daje: (6.' Hookeov zakon za ravninsko stanje deformacija glasi: e xr = I E 1 0 0 I-v (a x - V1 ay ) {a} gdje je [0] matrica konstanata elasticnosti. tj. y).v (6.. 1 pomocu izraza (6.r a] Y (6.42) G( .[a x ..106 6.7. I+v = 2G=T f". f "" = .' I-v v v'=I_v' r xv =2Gf to' =-I+v iii u matricnom obliku: E fx..) va..:G.45) svesti na slije- ax= l-v2 E Pornocu izraza (6.s: [I I-v 2 V v I 0 0 llf'" f.36).) r". f. )] r xv . modul se posmika ne mijenja.) ---I-V [ E ---l-v E 2 [ 2 v a ---I-v . f". Hookeov zakon za ravninsko stanje deformacija iii Kao sto je vee receno.v (a Y E +a Z' )] )] (6. Heekeov zakon za ravnlnsko stanje deformacija 107 <r .v I+v =2G=T Iz trece jednadzbe dobivamo: a z = v (a. «.49) .46) mozemo prve dvije jednadzbe (fxx+Vf". Ako izraz (6.47) 1 odnosno a"" a I~ ) = f..46) iz izraza (6.

87 -I.75 0..2 0.1 2.05 -1. Ukupnu defonnaciju u danoj tocki tijela dobit cemo primjenom zakona superpozicije.84.1. Buduci da svako fizicko tijelo ima svojstvo da se pri zagrijavanju siri.31-0.1..0.)+3a 0 sr.)]+ai".51) Ex. Konstante elasticnosti i koeficijent lineamoga toplinskog rastezanja lOu E MATERIJAL lOS G v a IO-SIK E.2 1. a u danoj tocki nastaju duzinske defonnacije jednake u svim smjerovima.75 0. Uljecaj lemperalure 109 Vidimo da su izrazi (6. 1 =-[a.v (0.T moze se izraziti u obliku e. a pri hladenju steze. potrebno je pri analizi deformacija uzeti u obzir utjecaj temperature. Vezc izmel'lu naprezanja I deformacija 6..T i". legirani celik Iijevano zeljezo aluminij bakar bronca drvo uzduz vlakana drvo poprecno na vlakna staklo I+v Eyz=2·G=T r.0-8.0. a Poissonov koeficijent v = 0.5 2.055 2.T}. r zx {E} =[C] {a} +a {i". Utjecaj temperature 10 z E XI' Jednadzbe (6.T ugljicni celik 10" -v (ax +ay)]+ai".0-4.0-2. f. Prijednolikoj promjeni temperature u izotropnome materijalu ne mijenjaju se kutovi izmedu duzina. Odrediti defonnaciju dijagonale celicnog elementa napregnutoga prema sl.8.52b) gdje je a koeficijent lineamoga toplinskog rastezanja.55 1.32 .108 6.0 .34 0.30 1.T +a i".0.010 0.ll 2. konstantama elasticnosti i Tablica 6. sabiruci defonnacije zbog naprezanja s deformacijama izazvanima temperaturom.45 8.)]+a i".005 -0.41).T 0 0 0 (6.\' r.24-0.17 0. MPa 10 MPa 4 0.8. Za volumensku defonnaciju dobivamo: 10" (6. Vidimo daje matrica [e] konstanata elasticnosti simetricna. olovo beton pluto parafin 2. (6.35 +a.15 0.18 0.36 0.7 4.1.30 0.40) i (6.36) vrijede za slucaj kada prilikom defonnacija temperatura u tijelu ostaje nepromijenjena. PojavIjuje se samo razlika u velicini elasticnih konstanata E i E" odnosno v i VI.9 4.0.63-0.2 0.1.y l+v =-2-(.18. pa tako dobivamo: I = E[ax .15-1. +a .T 1-2v = -E- (ax +ay +a .25 1...08 -0. a" a.r:r i".32 .0.0-4.60 0.95 2. =ai".1-2.50) odnosno: E 0 0 0 «.y . E I =E[a. Duzinska defonnacija zbog promjene temperature za i".4 - - - - - ° 10 zr =~ 2G I+v E Tzx Prirnjer 6.30..27 0. 6.52a) 6.. Jedinica za koeficijent Iineamoga toplinskog rastezanja a jest K-I (Kelvina -I).67 1.8. 6. Pri nejednolikoj promjeni temperature iii pri ogranicenoj defonnaciji tijela s jednolikom promjenom temperature mogu se u tijelu pojaviti ne samo toplinske defonnacije vee i toplinska naprezanja.12 0.28 0. Eu T.5 1.1. 0 (6.=-ETV' r.90 1. .56 0. dani su podaci jentu lineamoga toplinskog rastezanja.1 8.10 -0.25 0.. Modul je elasticnosti celika E = 2 '105 MPa.T (6.. iii u matricnome obliku: lOu Eyy -v -v -v -v 0 0 0 -v -v 0 0 0 0 0 0 I+v 0 0 0 0 0 0 I+v 0 0 0 0 0 0 I+v a.7 0.1 4.1.25 .6-2.15 -0.49) potpuno analogni izrazima (6.53) koefici- Za neke materijale u tabl.25 .3 0. -v(a.T. .3 -0.42 0.5 - - 0.48) i (6.0.

75 0. Silk a 6.55.25 0. 02 = 20 MPa a tI. )= (1.55'10-4. =60 kontrola: MPa. E I-V' (s IIII.49): a".35 0.1 mm.f + 0 "H =a + I 0 2 = 50 + 30 = 60 + 20 = 80 MPa. 1. Ed E (E"". 0'. A postavljenje pod kutem cp = 30° prema pravcu glavnoga naB okomito na tenzometar A.• 0. Utjecaj temperature III 'I (1. 000.41): Y" =2Exy = 19..10-4 + 0. Defor- iii: 0.10-4 )= 50 MPa Relativnu defonnaciju dijagonale odredit cerno pornocu izraza (5.18.110 6.28)._1_= k 10 103 ·20 E xy '" I+v =-=-2G E '.35'4. Veze .5'10.0.8 '10 .9 rnrn.35 '1.. .f' =--'15=975'10-5 5 5 1+0.95'10-4)=30 MPa. Primjer 6. sin2cp=a. cos'300+a2 sin230o+a. imamo: Ollf =0. Baza tenzometara 10 = 20 rnm. Prema izrazu (4.35. Slika 6.8'10 2 1.3 2'10 Nonnalna naprezanja u presjecima s nonnalom n-A i n-B odredit cemo pomocu izra' za(6.35 5 5 (4. = 50 = 30 naprezanja na stranicama kvadratnog elementa ako su tenzoduzinske defonnacije) A i B pokazali prirast: AnA = 9.f +V E.. cos'cp+a. a Poisso- i odatle: 0. EII"H = AnB = _3_.95'1O-4 103 • 20 1.25 + 0.8.v' Duljina je dijagonale: 5 d=--=IO sin 30° cm. = 1.cos2cp =a. 0.95 ._ .'. d = 28.8'105 MPa.0.2. Tenzometar prezanja ah a tenzometar uvecanje tenzometra k = I nov koeficijent v = 0. Modul elasticnosti materijala E = 0.55'10-4+0.64'10-3 mm. Defonnacije elementa: Relativne su deformacije: _ Al =AnA 10k 10 =~=4. +v E"". Treba odrediti glavna metri (uredaji za mjerenje Ans = 3.75 02 02 Apsolutna defonnacija dijagonale (produljenje) Ad = macija elementa prikazanaje na slici iscrtkanom crtom.. sin'30° cos 30° 2 0"8 =°1 sin'cp+a.19. ) = 0...:tmedu naprczanja I deformacija 6. + 0.

.' A Jr~_\ a c) Osi x. Defonnacija b) E zz brida kocke u smjeru osi z: =_!_[a E -v(a Z a) x +0. nagnutom pod kutern 45° prema stijen- Za a..10-5..20a).[3=-9·IO-J .. Y = I dobivamo cos a = cos Apsolutna defonnacija y (produljenje) ~z=a Ezz= Dijagonala kocke ima duljinu d = a .. normalno kuma.112 Primtrr 6.a I = cos Y = .2 = ax = - 18 MPa. iii cos2a+e". -5 . =-27.3'10-4 cm. cos2{3+e" cos2y z Slika 6.20.)]=_1_. Veze izmedu naprezanja i ddormacija 6..3(18+60)=11. 'l'reba odrediti: a) b) c) nuprezanja i defonnacije u tri okomita smjera te deformaciju dijagonale kocke. Naprezanje je na slobodnim pobockarna a. =e d d=-52·1O-5·102·.3.[3.28)koji sad prima oblik: x dijagonale kocke Ed=e.0.r -v(az+a.30. Utjecaj temperature 113 ('elicn~ kocka ~ri~a IOcm postavljenaje bez zracnosti izmedu dviju krutih stijenki na pctdlogu 1 na gornjoj plohi opterecena s q = 60 MPa (s1. Glavna su naprezanja: 0..e. )]=_1_5 ~.10-5 Apsolutna defonnacija (skracenje) brida: ~.=aE.3'18]=-27. E .=-60 MPa.7. Deformacija brida kocke u smjeru osi y: E '-' =_!_[a E Y +v ro .fJ + cos? fJ = a y~ .20b) tako da iz relacije cos. 6. E d = . u njima ne djeluju posmicna Modul je elasticnosti celika E = 2. . Pobocke su kocke ujedno i glavne ravnine naprezanjajer naprezanja.. 6. i posmicno naprezanje u presjeku. Y i z smjerovi su glavnih defonnacija. Apsolutnaje defonnacija ~ J dijagonale (skracenje): mm.3'60=-18 MPa. +0. 6. = O. -I + II 7'10 3' -5 -I = .27 3'10 . 10-5 .=vay=-0..S. 0.3 = aI' =- 60 MPa.. J" 2 '105 brida: 11. prornjenu volumena kocke.)]=O.7'10-4 ern. . Naprezanje ax na pobockarna uz krute stijenke mozemo odrediti iz uvjeta da je deformacija kocke u smjeru osi x jednaka nuli: E \I I =-[0.52 . y. z zatvara jednake kutove a = fJ =y I I I I / (s1. = 0 dobivamo: a.10 [-60+0. a Poissonov koeficijent v = 0. 3 ' Naprezanje je na gomjoj plohi kocke zadano: 0. x 2. a s osima x.[3' + cos.3. Relativnu defonnaciju mozerno odrediti pomocu izraza (5.105 MPa.

tj." = a3 - 2 a2 900 = . i 7.j' n = dg n 36 I ._= JJa a 2 cos. Stika 7. '2 450 . Normalna i posmicna naprezanja u zadanome kosom pre.4. 0 =- 2 .. manje od neke unaprijed zadane vrijednosti naprezanja kod koje smo sigurni da konstrukeija ne rnoze doci u "nezeljeno" stanje. koje se rnoze pojaviti u konstrukciji pod zadanim opterecenjem. 7. Kriticno naprezanje aK kod kojeg konstrukeija dolazi u "nezeljeno" stanje (stanje loma iii pojava trajnih defonnaeija) ovisi 0 karakteru i rezimu opterecenja i odreduje se eksperimentalno na seriji uzoraka izradenih od doticnog materijala. Na kuglu promjera do = 10 em djeluje sa svih strana jednak pritisak p = 10 MPa.5-10- 4 I j f If / M (J M z Pocetni je volumen kugle: v. 2 450 + aJ sm sm . da ne moze doci do lorna materijala iii pojave trajnih deformaeija nazivamo dopustenim naprezanjem adop i definiramo ga izrazom: °dop =T' OK (7.6'10-5'10' = . Pri dimenzioniranju elemenata konstrukeija mora biti ispunjen uvjet daje maksimalno naprezanje. pa je (7.27.1) Za krhke je materijale a K = aM.15. .3-10-5+ 11.156 em'. Za koliko se smanjuje volumen kugle ako je modul elasticnosti E = 6'104 MPa a Po' koefieijent v = 0.I nJI Stika 7.18 . 6.25? ' issono v Volumenski modul elasticnosti (model kompresije): K= E 3(1-2v) 4'104 MPa. DOPUSTENO NAPREZANJE I KOEFICIJENT SIGURNOSTI \ 15.7 '10-5 =- 7.kod elastoplasticnih materijala (sl. Pri statickorn opterecenju iz dijagrama a .5·10 -4 10' n '-6-= Naprezanje pri kojemu smo sigumi da materijal ne moze doci u "nezeljeno" stanje.1308 em).2· 0._-----_ <:_91fP~ .1.25) Relativna promjena volumena: f. stanje lorna iii pojave trajnih deformaeija. .sjekll (sl.21 MPa. 3 (1.2).2) . Primjer 6. 0 = 4 r. T .60 = 2 -.0.6'10-5• Apsolutna promjena volumena (smanjenje): ~V= .C izmcdu naprc7.0. tj.60 + 18 2 .20b): s: .• 114 Relativna je promjena volumena kocke: 6_ VC1.1.K=- 10 4'104 =-2. p =.e za odredeni materijal mozemo dobiti kriticno naprezanje aK koje odgovara cvrstoci materijala aM kod krhkih materijala odnosno granici tecenja o.2_ Smanjenje volumena kugle iznosi: AV '-' = fv V.anja i deformacija ev =V = ~V fn + f"" + f" = 0 .

. Uvjet cvrstoce definiran je izrazom: (7. Opcenito. Dopu§teno naprezanje i koeficljent sigurnosti 7. Kod dinamickog opterecenja intezitet opterecenja ovisi 0 dinamickom ponasanju konstrukcije koje se u nekim slucajevirna vrlo tesko rnoze u potpunosti obuhvatiti racunom. Pokusi su pokazali da ce menanicka svojstva materijala dobivena na seriji uzoraka od istog materijala biti nesto razlicita u ovisnosti 0 nehomogenosti svojstava materijala. Sto je procjena velicine i karaktera opterecenja grublja. Ako se izabere premali koeficijent sigurnosti.4) tocnoscu mozerno odrediti ponasanje konstrukcije (odredit. or granica tecenja materijala. kao sto su materijal.5) gdje je amax najvece naprezanje koje se moze pojaviti 1I konstrukciji u toku upotrebe.urnosti 117 Za elastoplasticne je materijale OK = Or pa je dopusteno naprezanje: (7.5 do 1. Izbor koeficijenta sigurnosti ovisi 0 nizu faktora. odnosno Gmall:::. dopusteno naprezanje (odnosno koeficijent sigurnosti) odredeno je vazecim tehnick im propisima. jer je vjerojatnost pojave nepredvidenih utjecaja na konstrukciju manja sto je kraci predvideni vijek trajanja objekta. U tOI11 slucaju koeficijent sigurnosn dan 1I obliku produkta: je k-k I ·k. Sto je disperzija rezultata ispitivanja uzoraka veca. Tako za homogeni materijal uzimamo manji koeficijent sigumosti (npr. materijal je nehomogeniji pa je potrebno uzeti veci koeficijent sigumosti. U novije se vrijeme globalni koeficijent ~igu~osti k rasclanjuje na parcijalne ~?e~Cljente sigurnosti k. a p:?ucava ~a vis~ znan~tvenih disciplina: ispitivanje materijala.~lem. Ako se izabere previsok koeficijent sigurnosti. za drvo k = 4 do 6). a k je koeficijent sigurnosti.iymax! pod za~~nim opterecenjem.:°dop' (7. Koeficijent sigurnosti uvijekje veci od I. teonja plasticnosti..~a cv~stocu el~menta ko~strukclJe Je~nog od navedenih faktora.6) lzbor koeficijenta sigurnosti vrlo je slozen pro. otpomost materijala. teonja elasticnosti. Zbog toga se za krhki materijal uzima veci koeficijent sigurnosti nego za duktilni materijal.. opterecenje snijegom i vjetrom).5 .7).116 7. sportski objekti i dr.3) gdje je aMvlacna iii tlacna cvrstoca materijala. potrebno je uzeti veci koeficijent sigurnosti. a za nehomogeni materijal uzimamo veci koeficijent sigumosti (npr. 0 tim metodama ovisi s kojom . U ovisnosti 0 prije navedenim faktorima. pouzdanosti proracuna itd. konstrukcija postaje teska i neekonomicna. Za privremene konstrukcije uzirna se manji koeficijent sigurnosti nego za stalne konstrukcije. konstrukcije po svojemu karakteru mogu biti stalne i privremene... reologija i fizika strukture materije. a uvjetovano je namjenom objekta (stambeni. . dok kod duktilnih materijala postoji pojava znatnijih deforrnacija prije razaranja pa kod njih mozemo unaprijed procijeniti pojavu razaranja. Sto je ta tocnost veca.2 ·k _~ ••• . vrsta i namjena konstrukcije. . moze se pokazati da konstrukcija nije u stanju ispunjavati uvjete upotrebe. a najcesce je 1< k ~2. od kojih svaki izraZav~ utjecaj . porrebno je uzeti manji koeficijent sigurnosti 1 obratno . Dopusteno naprezanje i koeficijent sij!. odnosno dopustenoga naprezanja ima najvecu prakticnu vaznost. vanjsko opterecenje. Kod krhkih materijala do razaranja (prekida strukture) dolazi bez prethodne pojave znatnijih deforrnacija. Pri odredivanju stanja naprezanja u konstrukciji pod danim opterecenjem sluzimo se opcenito raznim racunskim i eksperimentalnim metodama. lzbor koeficijenta sigurnosti.. industrijski. Kod proracuna konstrukcije obicno nam nije tocno poznata velicina i karakter najveceg opterecenja koje moze djelovati na konstrukciju. lokacija objekta. (7. za celik k= 1.) te lokacijom objekta (seizmicko opterecenje.ali moze biti k> 10. Napose vel ike teskoce se pojavljuju pri procjeni seizmickog opterecenja i opterecenja vjetrom visokih objekata.

Postupak odredivanja naprezanja i deformacija u napregnutome tijelu. u ovisnosti 0 karakteru promatranog problema i postavljenih zahtjeva. postavljamo jednadzbe koje izrazavaju vezu izmedu naprezanja i deformacija u pojedinim dijelovima tijela (npr. bio bi slijedeci: I. Tako dolazimo do grupe fizikalnih jednadibi. u znanosti 0 otpomosti materijala primjenjuje se i tzv. Tako dobivamo grupu geometrijskih jednadibi.8. dimenzije i materijal tijela. Pri rjesavanju navedenoga sustava jednadzbi kao osnovne nepoznate velicine mozemo uzeti komponente pomaka (metoda pomaka. koja se osniva na primjeni zakona 0 odrzanju energije. Medutim prakticno rjesavanje tih jednadzbi nije lagan posao cak ni onda kada su oblik tijela i rubni uvjeti jednostavni. Od eksperirnentalnih metoda najvaznije su ove: . promjene temperature itd. a razmatranja se pretezno provode na tijelima oblika stapa. geometrijskih i fizikalnih jednadzbi. karakteru deformacija. Usvojimo potrebne pretpostavke. Tako dobivamo grupu statickih jednadlbi. geometrijskih jednadzbi (5.10).) sva se realna tijela deformiraju.~ostl odr~denlh. sest komponenata deformacija i tri komponente pomaka. kad su poznati oblik.54) i (5. mijenjaju svoj oblik i volumen. Iz nadene jedne grupe velicina druge dvije lako se nadu racunorn. Opei pristup rjdavanju problema u znanosli 0 etpornesu maleriJala 119 tenzometrijska metoda (mjerenje deformacija il. u pogledu tocnosti rezultata.55).37) uz zadovoljavanje rubnih uvjeta.11). tj. kao i vanjske sile koje djeluju na tijelo. odnosno deformacija) iii komponente naprezanja (metoda sila). te fizikalnih jednadzbi (6. Provedimo staticku analizu problema i postavimo jednadzbe ravnoteze vanjskih i unutarnjih sila koje djeluju na pojedine dijelove promatranoga tijela. Hookeov zakon za elasticno tijelo). (5. 3.i po~ak~ na p~vrsini k~nstrukcija iIi. energijska metoda.9). Na osnovi dobivenih rezultata utvrdujemo stanje naprezanja i deformacija promatranoga tijela.sest komponenata naprezanja. Provedimo geometrijsku analizu problema te na osnovi uvjeta kompatibilnosti deformacija postavimo jednadzbe.m~dela). Osim ove klasicne metode. 2. Zbog djelovanja razlicitih utjecaja (vanjskih sila. 4. bilo komponenata defonnacija iIi komponenatapomaka. (5. metoda fotoelasticnosti (osniva se na optl~. U ovoj zadaci imamo 15 nepoznatih funkcija . Rjesenje toga problema dobit cemo rjesenjem sustava jednadzbi: diferencijalnih jednadzbi ravnoteze (4. oblika tijela i vrste materijala s naprezanjima i deformacijama tijela. pa je potrebno naci vezu izmedu vanjskih sila. 5. Polazeci od mehanickih svojstava materijala. Rijesimo sustav statickih. vr~ta pla~~lcn~h masa u napregnutome stanju) te metoda analogije (temelji se na slicnosti diferencijalnih jednadzbi dviju fizikalnih pojava). OPCl PRISTUP RJESA VANJU PROBLEMA U ZNANOSTl 0 OTPORNOSTl MATERlJALA 8. lz tih se razloga u znanosti 0 otpornosti materijala uvode odredene pretpostavke 0 strukturi i svojstvima materijala. Pored teorijskih metoda postoje i eksperimentalne metode koje omogucuju odredivanje bilo komponenata naprezanja. koje izrazavaju vezu izmedu deformacija i pomaka pojedinih dijelova tijela.koJ aktlv.

Rastezanje i pritisak ravnog stapa Kod aksijalno opterecenog stapa vanjske sile svode se na sile usmjerene uzduz osi stapa.1 ) 9. 1 . Zbog uzajamna djelovanja tih dvaju dijelova Dobili smo da su normalna naprezanja u poprecnome presjeku a . Bitnaje velicina njihove rezultante F koja prolazi tezistem poprecnoga presjeka i djeluje u smjeru osi stapa (St.a stapa raspodijeljenajednoliko.. Poprecni presjeci stapa ostaju ravni i okorniti na os stapa. stap je opterecen na rastezanje iii vlak. AKSIJALNO OPTERECENJE STAP A 9. 9. . tako daje u stapu stanje naprezanja linijsko i homogeno. J~ I @ Y~'//' .a je u(x)..l : u~oj I F I I _j_ a =-=x N A F A' (9. I F Kod homogenog i izotropnog materijala pri Exx = konst.4) I I _j ! a) b) Slika 9. I I axA =N=F i odatle je trazeno naprezanje: I I F F Ll. ali konstantnoga poprecnog presjeka.3) uvrstimo u izraz (9.!i_ 4~¥+ IS I I I II I :I: I I Primjenom izraza (9. stapa ispod presjeka. prema sl. 1 Zamislimo da smo stap prerezali duz proizvoljno odabranoga poprecnog presjeka a . tako da je relativna deforrnacija uzduznih vlakana u poprecnome presjeku a . (9. a ako je u presjeku N usmjerena suprotno od smjera vanjske normale (N < 0).8): . Iz uvjeta ravnoteze ~ Fx = 0 dobivamo da je: J A ax d4 = N= F. .3) Ako izraz (9. Pomak tocke A u presjeku a . koja daju rezultantu unutarnjih " sila...1.1.1a. U poprecnome presjeku postoji uzduzna sila N.a pojavljuju se normalna naprezanja 0.1.a promatrajmo dio I. Rastezan]e i pritisak ravnog ~lllpa 121 srapa u presjeku a . I I - -<!. stap je opterecen na pritisak iii tlak. Prom~trajmo rav~i stap duljine I proizvoljnog. Kod proracuna stapa uobicajeno je da se zanemari taj rubni efekt pa se uzima da su naprezanja jednoliko rasporedena po citavoj duljini stapa. To vrijedi za poprecne presjeke koji su dovoljno udaljeni od krajnjih presjeka stapa. te dobivamo: I Err mozemo izvuci ispred x I I III I I I I I I I I E X En J d4=E A ExxA=N=F. (9. a sve su ostale komponente unutarnjih silajednake nuli. a relativna je duzinska deformacija II toj tocki.1). Vidimo da je uzduzna sila N duz osi stapa konstanta i jednaka vanjskoj sili F. neovisno 0 raspodjeli sila na krajevima.9. a na drugom opterecen uzduznom silom F koja djeluje u tezistu poprecnoga presjeka. Ako je u presjeku N usmjerena II smjeru vanjske normale (N) 0).. A /.2) Prema Hookeovu zakonu za linijsko je stanje naprezanja: (9. koji je na jednorn kraju upet.3) dobivamo: dx _a-. u uzduznom se smjeru produlji i ima duljinu I" a u poprecnom smjeru se suzi. uzduznu silu N. dobit cemo JEErrd4=N=F.. U blizini mjesta na koje djeluje koncentrirano opterecenje normalna su naprezanja rasporedena po slozenom zakonu. Rastezanje se formal no razlikuje od pritiska samo po predznaku uzduzne sile N. U procesu deformiranja stapa vrijedi hipoteza ravnih poprecnih presjeka.a: Exx = konst. -tI II ! __ a_ N I. prema izrazu (5. Pod djelovanjem se zadane sile F stap duljine I deformira. Venantov princip). E znaka integrala.

.7) gdje je: iii krace pisano: (9. Rastezanje i pritisak ravnog Uapa 123 Exx = dx Ukupna je duljina stapa nakon deformacije: 11 = 1+ III = (I + E xx) I.12) r~I :E = '- = a. Za homogeni stap konstantna poprecnog presjeka aksijalna je krutost A E konstantna pa se moze izvuci ispred znaka integrala.5) Slika 9. a obmuto razmjerna povrsini poprecnoga presjeka i modulu elasticnosti materijala. dx. fonnalno govoreci.2. Konstantu integracije C odredujemo iz rubnih uvjeta.• 122 du 9.. u(o) = IIA slijedi da je FI IIB=--+uA' U=_I-J AE N dx+C.. Promatrajmo sad rastezanje stapa kad krajnji presjeci imaju pomak u smjeru osi stapa (sl. Relativno produljenje stapa jest: [K]=- AE I [-11] (9..6) u=- - AE Fx AE +c. te je: Iz rubnih uvjeta dobivamo za za x=O. Aksijalno opterceenje ~tapa 9. za pritisak bismo dobili: F A' (9.10) Dobivamo daje ukupno produljenje stapa. u(o) = 0 slijedi da je C = 0. 9. AE AE Za x Utvrdili smo da je produJjenje stapa: (9.9) odnosno: AE F = -1.(u B stapa: (9.. odnosno apsolutna deformacija NI FI Ill=-=-. Buduci da se. (9. u(f) = Ill.FI_--'X_ iii: N du= -- AE N dx. slijedi daje AE U nasem je slucaju N = F konstantno pa je: Nx Fx u=-+C=-+c.1.. 8 -1oIU~B::'I.2). Za x = -1- AE [ ] -I I {UAB} U ' (9.. E dx ~ . (9.11) U A) = 0. matrica krutosti stapa. lntegriranjem dobivamo: u= J Prije smo dobili daje pomak nekog presjeka stapa u smjeru osi x: dx+C... (9. = I. Deformacija pri rastezanju razmjerna je sili F i duljini stapa I.7) predstavlja Hookeov zakon za rastezanje ravnoga stapa. rastezanje razlikuje od pritiska sarno po predznaku uzduzne sile N.3) dobivamo: du=ax =e..13) = E xx •/ a Cxx' x =-- Srednja duzinska deformacija stapa odgovara pravoj deformaciji . AE AE Izraz (9.8) iii prirast pomaka: du Primjenom izraza (9. x = I.

3. -'-' i=1 {- N·I Ai Ei . ~tO je opterecen na rastezanje u stroju za ispitivanje. 10-3 MPa. Pri dimenzioniranju AE (9.2.-.0. Aksijatno optereecnje ~tapa 9..0.E.8 %0. v- I fxx f"l .-.1. .1'105 0. promjera d = 32 ~m.9 =2.040 mm.9 MPa.-. Pri o~terec~nJ~ . maksimalno se naprezanje razlikuje za 3% od srednjeg. tada i za stapove promjenljiva presjeka vrijede s dovoljnom tocnoscu prije izvedeni izrazi (9.006~. Za vece kutove potrebno je provesti tocniju analizu stanja naprezanja u stapu. Modul elasticnosti: ::\ 1111111WJIIIIII[1111 [1111[I [I [11001111[[ II [[ I [[!1l1ll1111111I1111111 IN.2 %0. 11" = .-.124 a za skracenje stapa: 9. To mozemo ilustrirati na stapu konstantne debljine i promjenljive sirine (sl.sl~om! = 13. " Poissonov koefieijent: = . prema sl. F (9. .5 em Izm~~reno je produljenje 111= 0. _f1.4). moze se prihvatiti da i tada vrijedi hipoteza ravnih poprecnih presjeka. E=!!..0002 =- 0.fLA.mm. Ta ce razlika biti to veca sto se brze mijenja povrsina presjeka stapa.7)..1. 50 12 F3 ---. i duljine 1= 35 e~.3..6). ..3. Celicni stap kruznoga poprecnog presjeka. Na dijelu stapa Ii aksijalna krutost i uzduzna sila su konstantne..10-3 - 0..8 .4). Primjer 9. (9..5. prema sl. t 1 = 0.. (9. Za manje kutove to je odstupanje manje..4. odnosno (9. Ako se poprecni presjek aksijalno opterecenog stapa mijenja postupno.4 A .6). Ako se ogranicimo na polaganu promjenu presjeka.103.2.5 k~ IzmJ~reno je smanjenje promjera.E. a na mJ~~loJ ~~zm~ 10 . Rastezanje i pritisak ravnog ~tapa 125 111=-!. -.--- b Naprezanje u stapu: F.16) U slucaju kad je stap promjenljive aksijalne krutosti opterecen nizom koneentriranih sila.14) stapa moraju biti ispunjeni uvjet cvrstoce: ox=A":50dop Primjer 9. primjenom izraza (9.22 '10-4 = 167. I 5) i uvjet krutosti: (9. 9. Stap u obliku kvadratne krnje piramide ucvrscen je na gornjemu kraju~ a na d~nJ~mu je opterecen silom F.040 = 0. Ako je kut izmedu strana stapa a = 20°.25. dobivamo da je apsolutna defonnaeija stapa: 11/= L..0. Treba odrediti modul elasticnosti I Poissonov koeficijent. f------A.. 9.!_= e xx Relativna poprecna defonnaeija: f 167. (9.0064 32 =- 0. 9.14' 3.0008 = 0. ® Stika 9. o =x F 135.17) Relativno produljenje Mapa iznosi: fu Stika 9.!. Treba odrediti naprezanje u stapu I produljenje stapa.5).8' 10-3 0. Stvarna raspodjela naprezanja po povrsini poprecnoga presjeka ne razlikuje se mnogo od jednolike raspodjele...

5a dobivamo: f E: Za x = I dobivamo pomak donjega kraja stapa dx+C. Aksijalno oplerecenjc Ilapa 9. dobivamo: C=-~(l_~) i konacno FI I (g) (a. k ~ stapa Jednoh~o . x (e I u(/) = FI fA-:f .5. (j) (d) Dobili smo da je produljenje zadanoga stapa jednako produljenju stapa konstantna presjeka s povrsinom presjeka. Na sl.JA:Ao FI . Pomak u presjeka "x" dobit cemo pornocu izraza (9.5): du = ___f__ dx EAx i nakon integriranja: (h) (bl u= Iz sl. = 0. 9.4 126 9. F p~ presje.5e prikazan je dijagram naprezanja. Uvrstimo Ii izraz (d) u (e). E vAl Ao (i) Buduci da je gornji presjek nepornican. 9.4) iznosi: = a . 9. .5d prikazanje dijagram pomaka. aprezanje u presjeku Za x raspodijeljena x" prema izrazi = 0. dobivamo: u= (e) f i odatle EA'Hl-~h u(o) Fdl" r: F f i Xl Slika 9. dobivamo: @ u a'~~[l+~)~ r F Na sl.1. Raslczanjc i pritisak ravnog Uapa 127 F Ako izraz (d) uvrstimo u (a). .A x d) Fl (f) x c) Pretpostavit cemo da su naprezanja Uzduzna je sila u ~tapu konstantna N (9. onda je produljenje stapa jednako pomaku donjega kraja stapa: Povrsina presjeka: ""'I = u(/) = E . a) b) F Ao EVA. kojaje jednaka srednjoj geometrijskoj vrijednosti povrsina krajnjih presjeka zadanoga stapa.

m. Aksijalno optereeen]e ~tapa 9. Imajuci u vidu cinjenicu da je tezina stapa G = Y A I.a uzduzna je sila: . (9. x) dx +C 01 I I I x Y l ~_. ail) a. tezine. za x = 0.18) Iz uvjeta: axmax=yl=aM dobivamo kriticnu duljinu stapa: I k -~ (9. I t'!1 = lImax = y 12 2£ . pa je C = O.25) Iz uvjeta: axmax=yls. Specificna je tezina rnaterijala y.21) Vlastita tezina materijala jest volumenska sila kojaje rasprostranjena lurnenu tijela i razrnjerna je masi tijela. Tako da je: (9. Pomocu Hookeovog zakona dobivamo deforruaciju: Exx x A (9.24) L-x I Za x = I. dobivarno: Po duzini stapa naprezanja se rnijenjaju po linearnorne zakonu. Utjeca] vlasthe teline 129 9. Razrnotrirno ravni stap. __ a dop y .2.x =y I.a (sl.. naprezanja 1 pornaka. prikazani su dijagrarni uzduznih sila. (I-x) (9. Za x = I. U presjeku a . 9.128 9.20) fl. (9. Promatrat cerno sada slucaj kad na stap djeluje istodobno i sila F na slobodnome kraju (sl.a uzduzna sila N=yA i odatle dobivamo: a N =-=y(l-x). dobit cerno da je u presjeku a . u(1) = lImax' Buduci da je gornji presjek nepomican.:i = _Sj_.19) = Ii = Ii ax y (I-x).1 = Y 12 .!____ 2£ A 2A£ .7). konstantna poprecnoga presjeka povrsine A i du1jine I. = 0. 9. Ako stap presjecerno ravninom a .22) Y kod koje dolazi do prekida stapa pod utjecajem vlastit~.6): II = z f AN£ dr +C = f y A ~I . u(o) = 0. Najvece se naprezanje pojavljuje u gornjem upetom presjeku.6.2. Utjecaj vlastite tezine po citavom vo- mozemo odrediti dopustenu duljinu stapa: I dop S.adop Vidimo da je produljenje stapa zbog vlastite tezi. (9.(o) = ax max : a.-_J __ I I I N _3 Zax = 0. Na sl.23) Pomak u odredit cemo izrazom (9. (9.6.6) i promatramo ravnotezu donjega dijela stapa duljine 1.ne dvaput rnanje nego kad na stap djeluje koncentrirano opeterecenje na slobodn?m~ kraju.. 9. a modul elasticnosti materijala E. produljenje je stapa: rAIl-x) xl Slika 9. .x. koji je na gornjernu kraju objesen i opterecen vlastitorn tezinorn.

(/-x)dx+C £ a . 9. Pri proucavanju djelovanja vlastite tezine na pritisak vrijede ista razmatranja. slijedi daje C= O. Potrebna je povrsina donjega presjeka: F Ao=--' adop Pretpostavimo da smo na udaljenosti x od donjega presjeka stapa izrezali beskonacno mali element stapa duljine dr i tezine: dG=yAxdx. Materijal bi bio bolje iskoristen da se presjek stapa smanjivao prema slobodnome kraju stapa. 9.6). @ @ Zax = 0. Pri dimenzioniranju stapa to je naprezanje jednako dopustenom. (9.7.27) U stapu konstantna poprecnog presjeka zbog vlastite tezine naprezanje se mijenja po duljini stapa po lineamom zakonu (sl. vee treba izabrati stap promjenljiva poprecnog presjeka.••• j N I- a. Takav stap nazivamo stapom jednake cvrstoce na rastezanje iii pritisak.•• ·1 a. Prema tome. stap duljine 1 kojije ucvrscen na gomjem kraju i pod djelovanjemje presjeka. u(l) = a --Iurnax' Produljenje je stapa: i F I t-x to. Najvece se naprezanje javlja u opasnom presjeku na mjestu ukljestenja stapa. Stap jednake cvrstoce na rastezanje i pritisak a.r =.3.+ylsadop' dobivamo: F A?!---adop-yl F (9. Tako daje OJ -1-- i i i I x Za x = I. Exx =A E F +"E y (I-x). u(o) = 0. Aksijalno optereeenje §tapa 9.7) i (9. 9.26) ® y N".130 N=F+yA a naprezanje: (I-x).25). Najvece se naprezanje pojavljuje u gornjem presjeku za x = 0 ("opasni presjek"): 9. tj.=A A N F + Y (J - x) . Pomak uje: .l=u rna. tj. dok u drugim presjecima stapa naprezanja ostaju manja od dopustenih. F axmax=. iilap jednake tvrsloce na rastezanje i pritisak 131 dr 1/= J Exx dx+C = J L: A£ + J I. Pomocu Hookeovog zakona dobivamo deformaciju.29) F I-~ Do ovog smo rezultata mogli doci i primjenom principa superpozicije zbrajajuci izraze (9. (9.8). promatrat cemo vlastite tezine i sile F Za ad = Y I ~esna str~na te ~~dnadZbe postaje beskonacno velika. u svim bi presjecima bila ista naprezanja i jednaka dopustenim naprezanjima.28) Da bismo odredili zakon promjene povrsine poprecnoga (sl. s tom razlikom sto se najvece naprezanje pojavljuje u donjemu presjeku i umjesto produljenja nastaje skracenje stapa.3.r lz uvjeta da je: max = A + y I. Moze se izraditi stap promjenljivog presjeka kojega bi svi poprecni presjeci po cijeloj duljini stapa bili jednako iskoristeni. F xj Slika 9. materijal nije iskoristen u potpunosti. stap ~?nstantna poprecnog presjeka mje pogodan za primjenu.".' =-+A£ 2£ Fly 12 FIG AE +-- 1 2A E (9.

I). P Uvjet ravnoteze + d4x) a dop - Ax a dop - Y A x dx = 0..3 I) x Ao VIastitu tezinu stapa jednake cvrstoce mozemo odrediti iz uvjeta ravnoteze citavoga stapa: F+G=adop Amax..S.=_ + C a e "".r..1'itap jcdnake hrsto~c na rastezan]e i pritisuk E 133 F adop (9. Aksijalno optereccnje Uapa 9. InAx odnosno: Ax yx =--+C.. te konacno: (9. prema Hookeo- vorn je zakonu: E xx =- a .30) xt I A . = ..=_ Coea"". f fa dx+C= f adop E dx+C adop U=--X+C. . odnosno .132 9. @ Ax = Ao ea...r E a dop E =konst. . .-1--- Najveca je povrsina na mjestu ukljestenja (x = I): A max = -- F e(1doj. Zax=O.32) Buduci da je u stapu jednake cvrstoce stanje naprezanja homogeno. adop Pomak u je: u= = .. odnosno: Y adop Integriranjem te jednadzbe dobivamo dx.-~ adop (9. iIi Na stranicama toga elernenta djeluju normalna naprezanja ax za taj element stapa glasi: (A x iz cega slijedi: = ado. bit ce: a c=-E adop E dop Konacno dobivamo da se povrsina poprecnoga presjeka stapa jednake cvrstoce mijenja po eksponencijalnom zakonu: u=- (x-I).L!_ G= F (eo"".r.3. F Otuda slijedi: Slika 9. E Integracijsku konstantu Co odredit cemo iz rubnih uvjeta. Ax=Ao slijedi: Co=Ao=--' F adop paje: Kako je za x = I. I I I . • i i i +-. U(l) = 0.

34) Ako Sll adop-y/l duljine svih prizmaticnih dijelovajednake U donjem presjeku drugog dijela stapa uzduzna sila je jednaka A I ad.39) i~1 . ax iz cega dobivarno da je povrsina: max = F+AI/Iy a dop . (9. zbog slozene i skupe izrade u praksi se vrlo rijetko upotrebljava. tako da je.Y 12 ) U donjernu presjeku trecega dijela uzduzna je sila jednaka precnoga presjeka odredena je ovirn izrazom: A2 adop' 0-1 adop F a dop (9. Buduci da je gornji presjek nepomican. Kod tog stapa rnaterijal je bolje iskoristen nego kod stapa konstantnoga poprecnog presjeka.9).9.4. ukupno je produljenje stapa ~/=11I(0)1=- z a dop E 1)( z y. Sastavljeni stap izvodi se tako da su na kraju svakog prizrnaticnog dijela naprezanja jednaka dopustenim. "sastavljeni stapovi". a slabije nego kod stapa jednake cvrstoce. dobivarno da je pomak donjega presjeka: !I(o)=--.4. I I-. analogno: tada je: F Uvrstirno Ii za AI izraz (9.134 Za x = 0.I. I In I I I - An t. a u svim ostalirn presjecima manja su od dopustenih (sl. dobivamo: F adop Az = --------''----(a dop . i prerna gornjernu slobodnorn presjeku.33) Kod stapa jednake cvrstoce na pritisak donji je presjek upet i irna najvecu povrsinu.35)._y_ adop (9. Na kraju prvoga prizmaticnog dijela stapa naprezanje je: I i I-. Dobiveni oblik stapa jednake cvrstoce teorijski je najekonomicnije rjesenje.'r I)s ! (9.38) l -n )" Povrsina po- ~/=2: n si. l l2 I 9. Aksijalno eptereeen]e §Iapa 9.34).36) I. Odop . Saslavljcni ltap 135 Uvrstimo Ii za Az izraz (9. Medutirn. Sastavljeni stap i I -rAj Sastavljeni je stap sastavljen od nekoliko prizmaticnih dijelova razlicitih presjeka. dobivamo: F A)= (Odop-y/l)(adop-Y adop Predznak "-" znaci da je pornak u(o) usmjeren suprotno smjeru osi x. Za povrsinu poprecnoga presjeka n-tog dijela stapa imat cemo: F 0-1 adop (9. F Slika 9.A2 t.35) Ukupno je produljenje stapa (1. (9. 9. Radi jednostavnije izvedbe i ekonomicnosti sastavljeni se stap cesto upotrebljava u praksi.. povrsina presjeka smanjuje se po eksponencijalnorn zakonu. U praksi se obicno upotrebljavaju stapovi stepenasta oblika. E adop 9.A.Y II ) (a dop .37) AI=---- F (9.

10 3 • 14 =8. Aksijalno optercccnje Uapa 9. sto znaci da za izradu stupa konstantnoga presjeka treba utrositi trostruko vise materijala nego za stup jednake cvrstoce.. dobivamo: ) II = AI =----hodoP-Y F (F+GI 1i/2 = +-) 2 E Az _ G2 3 4. duljina (s1. (F+GI = +G2 + ." =3. a) b) c) Treba usporediti volumen stupa za ove slucajeve: stup konstantnoga poprecnog presjeka (sl. Volumeni se stupova odnose ovako: V): V2: VI 3 F A~---odop-yh Volumen stupa: VI =A h = 1 : 1.31): J'!_ 22'10'·42 I Am. m. 9.. ' 2 Za stup konstantnoga poprecnog presjeka pomocu izraza (9.28) dobivamo Odop jF I E I F I ~.03 .2 . 9.24: 2..11 m. 2 Za stup jednake cvrstoce povrsina gornjeg presjeka iznosi Ao=-F 4'106 =---=333 1. lOb) OdOP-Y 3 22 .3.2 ._Speclficna tezina materijala stupa y = 22 kbl/m '.IOc).x =Ao eO. = 14. 10 6 - Stup ~isine h = 42 m opterccen je na gornjemu kraju tlacnorn centric nom silom F= 4 MN.34).2'10' ( 12 Povrsina presjeka drugog dijela iznosi: Az =---'-h~ Alodop 3 iii n Primjer 9.19 m2. Odop I I a) I / b) Volumen stupa iznosi: c) Slika 9.33 e~ = 7. (9...48 '1. +G E An II I + Gn 2 )/11 Odop-Y 3 h -22'10' ·14 = 6.106 1.136 gdje je: (F 9.9.2 MPa. pomocu izraza (9.1 Oa) stup sastavljen od triju prizmaticnih dijelovajednakih stup jednake cvrstoce na pritisak (sl. 106 1.2 .03 m2.2'106 m..40) Povrsina je presjeka trcceg dijela: A3= a volumen je stupa: Az Odop 6. Sastavljeni ~tap 137 iii I + ___!_ 2 EAI G Za stup sastavljen od triju prizrnaticnih dijelova. a dopusteno naprezanje na pritisak Odop . .4. I I I - -A Tezinu stupa odredit cerno iz uvjeta: F + G3 = Am>x i odatle: A .14m Povrsinu donjega presjeka odredit cerno pornocu izraza (9.10.1. 9. 1.5 ·42 = 609 m3• Volumen stupa konstantnoga presjeka priblizno je trostruko veci od stupa jednake cvrsroce.

Uz pretpostavku malih deform~a stapova. Pretpostavimo da su stapovi 1I cvoru C prerezani. Poznajuci deformacije stapova spojenih u jednome cvoru. Zbog defonnacija stapova pomaknut ce se cvorovi. Aksijalno optereeen]c Itaps 9. Ox = u horizontalna je./1 i M 2' Od tocke C u smjeru stapa AC nanosimo njegovo produljenje ce. C F F Ct Iz sl. iz geometrijskih odnosa mozemo odrediti pomak toga cvora i obratno.S. Tocka C1 sjec~te je ~komica i odreduje novi polozaj cvora C nakon deformacije sistema. a zatim pomocu Hookeovog zakona odredimo produljenje stapova lz toga slijedi: Pretpostavimo da su deformacije stapova vrlo male u usporedbi s njihovom duljinom. ovisno 0 tome je Ii stap opterecen na rastezanje iIi na pritisak. Da bi tocka C bila zajednicka i nakon deformacija stapova. a stap Be" rotiramo oko zgloba B.MI cos(al +a2) . A A I I I I I B I I I I I I I 2/ I ~falla2 F. Pod djelovanjem sila FI i F2 stapovi se produlje za t!i. dva iIi vise stapova spojeno je u cvorovimao Ako vanjsko opterecenje djeluje u evorovima. onda su stapovi aksijalno optereceni pa dolazi do produljenja./1 iIi: cos(al +a2)+sl sin(al +a2) Sile FI i F2 u stapu "I" i "2" mozemo odrediti iz uvjeta ravnoteze cvora C. Polozaj cvora C nakon deformacija stapova pada u sjeciste lukova opisanih iz tocke A i B s polumjerima jednakima novim duljinama stapa Ae' i Be".138 9.12. au smjeru BC produljenje CC" stapa BC. stap Ae' rotiramo oko zgloba A./2 . t!i. 1I mjerilu znatno vecem nego sto je mjerilo duzina stapova na slici konstrukcije. t!i. 9. Prikazana se konstrukcija naziva planum pomaka i daje nam mogucnost da lako utvrdimo analiticku ovisnost izmedu pomaka tocaka Kod konstrukcija sastavljenih od stapova. a iIi sinal I: iIi: smrr. dobivamo: Slika 9.11. Plan pomaka o = v vertikalna komponenta toga pomaka. 9. Uzmimo da na konstrukciju sastavljenu od dvaju stapova djeluje sila F u cvoru C (sl. 9. I I) ida su poznate duljine stapova II i 12. kao sto je pokazano na sl. Plan pomaka 139 9./2=t!i. odnosno skracenja stapova. Svaki je stap 1I stanju ravnoteze i optereceni su silama FI i F2. Spojnica CCI = 0 predstavlja pomak cvora C. lukove mozemo zamijeniti okomicama u tocki C' i C" na pravce AC i Be. Za odredivanja pomaka cvora C mozemo postupiti ovako. povrsine poprecnih presjeka A I i A2 te moduli elasticnosti EI i E2• konstrukcije i deformacije stapova.12.12. - .5. I I F2 Slika 9.

2· 10" .85 crn/) z c ~l N c ~I 4.!. =~o. 9.13. =-=--'---3 Pomak tocke G: oB 0.£ws I 140 Konacno dobivamo pomak tocke C: 9.S.6 MPa<odo P = 140 MPa E~co F~100kN I· / E=co Fc100kN °x(I) 3m ·1 2 a) 1 ·1· 3 'I 3m Ox(2) 2 b) 1 '1' 3 '1 N2 75'103 = -= A26.4.8'10 ·2 0)07)'10".8 kN.056'10-4 m=0.9 MPa<odop _ .01 em. = 13. Produljenje stapa DG: N2!2 75'103. r Kut zaokreta grede CB: 8. =~= 176. = ~4:. 15· 10 Pomak tocke B: 12.13a.85'10-4 .26'10-3 . Stapovi su celicni kruznoga poprecnog presjeka. Primjer 9.- V. 6.8'10 =1. Odrediti kut zaokreta grede CD i pomak tocke G. E H Kontrola naprezanja u stapovima: N. A 'po! A pol :2=-- N a dop m2=12. Produljenje stapa AB: fl. mrn (A. Plan pomaka 141 iii: o=CC.195'10-4 m= 0... usvojeno d2=28 mm (A2=6.__=176. 2 .! .E 2 A 2 . Slika 9.J.6em2 Dvije krute grede CD i GH zglobno su pricvrscene 1I tockarna C i H i vezane Sll S dva stapa.J_= E.+o~ =~1I2+v2.833'10-3 fad.2 fl.106 = 4.15 ern").-----:-c-----.I H d2=~4:2 =2.. =N2 Dimenzioniranje stapova: O --<0 x.25 '10-2 3 0.85'10-4 3 G = 127.0dop 140.13. Iz sume momenata u odnosu na tocku H dobivamo: =!!... 4 Iz sume momenata u odnosu na tocku C dobivamo: i odatle: N.12 em.15'10 -4 = 121.18 em. i odatle: 3 3 N 2 = .6Iem. =42 3 d.-.F = -·100 4 4 = 75 kN.J. Zadano je dopusteno naprezanje 0dop = 140 MPa i modul elasticnosti celika E= 2· 105 MPa. 3 = 18.140 MPa.! ._ 3 5 sin 45° = 75·---= 3· 0. Sistemje opterecen silom F = 100 kN. Aksijalno opterecenje §tapa 9.. N A dop gdje je . prema sl.. >!!. 176.~ .A.2. Treba dimenzionirati stapove AB i DC. usvojeno d.707 5 176.8'10 13.

apsolutno produljenje stapa duljine 1pod djelovanjem sile F.I"""""i L.1 predstavlja ukupan rad utrosen na raskid stapa. sila F izvrsila je elementarni rad dW= F & (9.15. (9.6.142 9. 9. Potencijalna energija deformacija koj i je prikazan uk upnom povrsinom dijagrama naprezanja u koordinatnome sustavu a .fi·O.14). 1'112 EA 2I (9. Oznacirno s A.12=O.. dobivamo: bG =-.IEA. Potencijalna cncrgija dcformacija 143 bf) =3 5 08 =3 5 VL. na donjem kraju opterecen silom F (sl. dobivamo speclfleni rad raskida: w= - Ako to uvrstimo u prethodni izraz.1 Pomocu Hookeovog FI . '2 I'll I' Ako ukupan rad utrosen na raskid stapa podijelimo s volumenom stapa A I.1 Promatramo prizmatican stap duljine I. (J B B koji je na dijagramu F .1 = -.14. Pri ovakvoj defonnaciji tijela promjene su temperature i kineticke energije tijela neznatne pa se mogu zanemariti.tA o o ~-I------RA Stika 9. 9. tako da se ukupan rad We potpuno pretvara u poten~ijalnu energiju deformacija U (sposobnost proizv?dnje meha~ickog ra.M (sl.43) 0 cm. dobit ce A.41) Slika 9.42) tencijalnu energiju (9.14)._ _ .: 8 F -4------I.fi 3 5 5 1'111 +M2 =-·. Povecamo Ii silu F za beskonacno malu velicinu dF.46) i u dijagramu F . 9.14) prikazan povrsinorn elementarnog pravokutnika (isprugana traka).) = I a de f (9. F dx I I I I I I I II II " 1 1 i jednak je povrsini trokuta OAB u dijagramu F . % I I I I We = I FI o F 6.6.54 3 W = I (F) V A 6.15).44) i x F I M f1 M t I I I I I I I 1 I .E' (sl. Na slici je to isprugana povrsina. prikazan povrsinom dijagrama na dijelu od 0 do zadanog 6. Aksijalno eptereeenje lIaps 9.1 &=-2- (9.I'll (sl..6.45) I I I I I tot T ?. Opterecenje F je staticko. 9. Tako je potencijalna energija deformacija akumulirana u stapu: FM U =We =-_. U podrucju elastic nih defonnacija za koje vrijedi Hookeov zakon rad izvrsen pri postupnom povecanju sile F od 0 do konacne vrijednosti F iznosi: 6. zakona u obliku 6.14) i predstavlja vazno mehanicko svojstvo materijala. beskonacno mali prirast &.18+0.45) mozerno pisati u obliku: U=-2EA iIi: U= F21 (9. Na beskonacno malome prirastu produljenja dA.1 (sl. Ocito je da ukupna povrsina dijagrama rastezanja u koordinatnome sustavu F . povecava se postupno od nule do konacne vrijednosti i pri tom obavlja rad na putu koji odgovara pomaku tezista donjega presjeka stapa./.odnosno F = --EA 1 izraz za po- W=IF& o (9. a ukupan rad utrosen na produljenju stapa za velicinu I'll bit ce 6.J I I i 2 t. 9. 9.~a) i moze ~e pn rasterecenju stapa povratiti u istom obliku bez gubitaka.6.47) .1 0 d1 (A.6.

specificnu U- e (sl.. potrebna je samo neznatna kolicina rada. V = F2 3 (i) 2F2 I 2E A dV a citavog je stapa: V --2EA N2 dx Konacno dobivamo: 9(2EA) =f . Buduci daje U =c potencijalnu IF a c) 1I=- a2 2E E (9. N ][ d2 gdjeje: A = -_.- ~ I V s volumenom l I =-=--=- V Al r s: 2AI oe 2 (9. 9.50) stapa prikazanog na sl.49) iIi: 1I=--' f2 Potencijalna energija defonnacije iznosi: (9. potencijalna je energija deformacija elementa stapa (sl.17a prema izrazu (9.51) Primjer 9.-8 I I I F i jednakaje ku: povrsini trokuta OAB u dijagramu E.17c) povecali vlacna naprezanja do kriticne granice.. 9. Stapovi su jednake duljine i optereceni su jednakim silama F. Potcncijalna cncrgija dcrormacija 145 z Vidimo da je potencijalna energija deformacija izrazena kao kvadratna funkcija opterecenja iii defonnacija. tako daje V > O.17. . . 9. Prerna tome.&.. 9.17b.--.17c dobivamo: 16 VI' N Slika 9. odnosno defonnacija.. 9 ..+--r~_j_l..c! L.15). Kao sto ce biti pokazano kasnije.144 9... 4 Za stap prikazan na sl.. !reba ~sporediti velicinu potencijalne energije deformacija stapova kruznoga presjeka prikazanih na sl.. Vidimo daje specificna potencijalna energija izrazena kao kvadratna funkcija naprezanja...17. potencijalna je energija deformacija: 7 F2 I dx 7 16(2EA) Za stap prikazan na sl..46) F2 I V =-1 2EA' 2 . _...16).. sposobriost akumuliranja energije vainaje pri dinamickom opterecenju. Za slucaj statickog opterecenja odlucujucu ulogu imaju maksirnalna naprezanja. da bismo u stapu koji ima smanjenje presjeka na vrlo maloj duzini (sl. Dijeljenjem vrijednosti ukupne potencijalne energije deformacija deformiranog stapa A I dobit cemo speclflcnu potencijalnu energiju: lI=W e .. uz pretpostavku jednolike raspodjele naprezanja po svim poprecnim presjecirna.. Ako se uzduzna sila mijenja uzduz osi stapa.16. Usporedba dobivenih rezultata pokazuje da se pri danorne maksimalnom naprezanju u stapu potencijalna energija defonnacija smanjuje pri povecanju volumena stapa. A ksijalno npterecenje ~tapa 9.6.... 0 N2 dr 2EA (9.5. a ne sposobnost akumuliranja energije. 9.. energiju mozerno izraziti i 1I ovom obliSlika 9. 9..48) - I I I .

Pomocu Hookeovog zakona i primjenom principa superpozicije dobit cemo da Je: _ Fn 1 . Promatrajuci d~fonn. Staticki neodredeni sistemi Na krajevima stapa pojavit ce se lezajne reakcije FA i F B.!_ Ii . Postavimo jednadZbe ravnoteze za promatrane dijelove konstrukcije koji sadrze nepoznate sile. Ako je pri odredivanju sila u pojedinim stapovima konstrukcije potrebno vise jednadzbi nego sto nam ih daju staticki uvjeti ravnoteze.7.!_ Uvrstimo Ii izraz (IV) u (I).7. I to ta. Tako dopunski uvjet deforrnacija mozemo izraziti n~. xl • i usmjeren je u pozitivnome smjeru osi x. prema sl. Razlika izmedu broja nepoznatih sila i broja nezavisnih jednadzbi ravnoteze odreduje broj prekobrojnih veza. Na nekoliko slijedecih primjera objasnit cemo postupak rjesavanja statickih neodredenih sistema. odnosno: EA I Fs = . (II) U tu svrhu kraj B oslobodimo veza. o. odnosno stupanj staticke neodredenosti konstrukcije II.:cnjc ~Iapa 9. Utvrdimo vezu medu deformacijama pojedinih dijelova konstrukcije na osnovi uvjeta kompatibilnosti deformacija i postavimo potreban broj jednadzbi kompatibilnosti deformacija. 2. (IV) Ii . . zakljucujemo da krajevi stapa ostaju nepornicni ida stap ne rmjenja svoju duljinu. dobit cemo: I I: I I I Ie @ Najvece je naprezanje u stapu: FA =- 2 3 F. Slati~ki ncodrcdcni sislcmi 147 9. mora imati takvu velicinu daje pomak kraja B jednak nuli. . ako je zadano: A i F. odnosno pomaka..potreb~o P?staviti jos jedan dopunski uvjet deformacija.acIJu stapa. Rjesenjem postavljenog sustava jednadzbi odredimo nepoznate velicine. Buduci da su sve.18. onda kazemo da je konstrukcija staticki neodredena. Pri tom se kao osnovne nepoznate velicine mogu uzeti sile (metoda sila) iii pomaci odnosno deformacije (metoda pomaka odnosno deformacija)..F. 4. Pomak je tocke C: (VII) F. 3 =0. dodavanjem sile Fs· Sila FB. Zatim odredimo stupanj staticke neodredenosti sistema. (Ill) EA Uvrstimo Ii izraz (1lI) u (ll). . 9. upetje na oba kraja i u tocki C opterecen si10m F. 3. Da bismo mogli rijesiti II puta staticki neodreden sistem moramo promatrati deformaciju konstrukcije i posta viti II dopunskih uvjeta deformacija. . sile kolineame od tri uvjeta ravnoteze dva su automatski zadovoljena pa ostaje sarno uvjet: (1) Reakcije FA i F H ne mogu se odrediti izjednog ~vj. vise nacina. dobit cemo: F G I) EA _ FB 1 Primjer 9. Aksijalno oplcrc.~ta ravnoteze p~je .18. . Uzduzne sile u stapovima odredujemo metodom prereza iz uvjeta ravnoteze promatranog dijela konstrukcije. Treba odrediti najvece naprezanje koje se pojavljuje u stapu i pomak tocke C.I = O. . Pri rjesavanju staticki neodredenih konstrukcija postupamo ovako: l. Stap konstantnoga poprecnog presjekaA. Pomocu Hookeovog zakona defonnacije pojedinih dijelova konstrukcije izrazimo silama.146 9.6.ko ~a su pomaci krajeva stapa lIA = 0 iIi liB = 0 iii apsolutna deformacija I'l. (V) IF I I z (VI) I I A I Fa x• Slika 9. Dopunski uvjet de formacija izrazimo u obliku: un = Ovdje cerno promatrati konstrukcije sastavljene od stapova koji su optereceni sarno aksijalno.

9. a cetiri nepoznate reakcije. Zadano: EJ.8. Statifki neodrcdcni slstcmi 149 Primjer 9. dobivamo: odnosno: (II) Produljenja SlI stapova: (III) F ~~~~~~~~dD t (. prema sl. iACCI slijedi: BB.19. nakon defonnacije sistema. Kruta greda AD zglobno je pricvrscena u tocki A. Aksijalno nptereeenje ~tapa 9. Treba odrediti sile u stapovima I pomak tocke D. Pomakje tocke D: (VI) U ovome zadatku uzeli smo sile u stapovima kao osnovne nepoznate velicine (metoda sila).7. B" C. B. Konstrukcija sastavljena od n stapova zglobno vezanih u cvoru C opterecena je silom F prema sl. B_uducidaje g~eda Aq kru~a i moze se rotirati oko zgloba A.leze na jednome pravcu. A" Az.19. b) (IV) Zamisljamo da smo prerezali stapove i dodal i odgovaraj lice reakcij e veza N i N (sl 9.a. Buduci da je: Dalje mozemo silu N. Treba odrediti sile u stapovima ako su zadane krutosti E. dobivamo: odnosu na tocku A dobivamo: i odatle Dalje irnarno: (I) . odrediti iz izraza (IV) iii (I). 7. CC. sina a) Slika 9. Sistem je opterecen silom F u tocki D. a u tockama B i C vezana je s dva s~pa. a produljenje stapova iz (III) . Iz slicnosti trokutaABB. sin a -N2 =0. a" a2 i l. lD. Ai· Uvjeti ravnoteze cvora C glase: -- -- . --=--. ' 2 • Iz sume momenata II Uvrstimo Ii izraz (IV) u (I). I" 12.20a. (V) . tockeA.19b). £2. dobivamo: ~= i odatle N2/2 a.£Fv= F-Av-N.. 9. Ako uvrstimo izraze (III) u (II).uduCida postoje tri jednadzbe r~~~ot~ze.148 9. sistem je jedanput staticki neodreden. Potrebno je postavm JOs jedan dopunski uvjet defonnacija. Primjer 9.

A. 7.: Pri defonnaciji deformacije glasi: (v sinai-u cosrr. U ovome zadatku uzeli smo pomake kao osnovne nepoznate velicine (metoda pomaka odnosno deformacija). I. ab Eb . = N. akoje zadano: A". Oo~ili. (lIl) v i=1 2: n E.150 9. 9.». = 2: Ni i=1 n cosai + r.20. Treba odrediti naprezanja u cijevima i valjku. sin a. Primjer 9. _. Ai (IV) sinai cosrr.I. I I IF. = 0 (I) F 2: F. Oeformaciju C.Ii=-. sl.Ii = v sin ai . / s. - " = O. . tako da uvjet (II) silu u i-tom stapu mozemo izraziti u obliku: E. !!. a zatim pomocu izraza (Ill) odredimo sile u stapovima N.20b Buduci daje i-tog stapa mozemo izraziti pomocu komponenata !!.u .E. Ot a) b) Slika 9. dobivamo: at «. 1 F t L . tako da se podudaraju tezista cijevi i valjka. . U celicnu cijev postavljena je aluminijska cijev u kojoj je postavljen bakreni valjak i na krajevima su spojeni krutim plocama. Sistem je opterecen silom F prema sl.Eb O. = Fv.21. UIUo~_ . Ii pomaka u i v cvora a) F b) (II) Iz uvjeta ravnoteze dobivamo: Slika 9. =~ i==1 N. F O. (III) iii -=-=-=E s. (IV) . All' Ab iE". it T At.Et Ot A. Em Eb. 9.9. Aksijalno optereeenje Itapa 9.=1 2: n E. i to znaci da je sistem n-2 Iz jednadzbi (IV) odredimo kornponente pomaka u i v cvora C. Ea (I) sistema krute ce ploce dobiti samo translatomi pomak. smo dvije jednadzbe puta staticki neodreden. koje sadrze n nepoznanica. Sile u pojedinim elementima sistema mozerno izraziti u ovom obliku: Fe = ae Ac = Ee Ae E t._i / t.u cos a.2 Sin ai . Ab. EA Ni=_!____I/. A..}.21.!!. Stati~ki neodredeni sistemi 151 2: F. Ako izraz (III) uvrstimo u izraze (I).

152 9. Zbog promjene temperature za to..I=ato. sl.=E. na elemente sistema u odnosno: u=ato.. Ako je sirenje odnosno skupljanje sprijeceno E.22. prema sl...(VI) ~~di~o da se opterecenje sistema raspodijelilo ornjeru njihovih aksijalnih krutosti. 2 cos 13 Iz uvjeta ravnoteze cvora C slijedi da Sll sile u stapovima jednake nuli. Kod odredenih statickih konstrukcija defonnacije elemenata nisu podvrgnute nikakvim ogranicenjima pa kod njih nema pojava toplinskih naprezanja.... reakcije FA i F8 koje ne p~ slob.T I . Zadanje staticki odreden sistem koji se sastoji od dva stapa spojena u cvoru C.. o. tj... kod staticki neodredenih konstrukcija pojavljuju se sile i naprezanja pri promjeni temperature pojedinih elemenata iIi citave konstrukcije. ". Toplinska naprezanja 153 Fb=ahAh=EbAbE• Ako izraz (IV) uvrstimo u (I).8. Medutim. ako su defonnacije Tome se suprotstavljaju oslonci u kojima se pojavljuju dopustaju produljenje stapa. I. dobivamo E = F -=-~------_ Et At +E" A" +E" A" (V) Pomocu izraza (V) i (III) dobivamo tlacna naprezanja u elementima sistema a.=E.22. Iz i~~aza .. Pomak cvora C cemo dobiti iz plana pomaka.T.=CC c I to. A. Iz uvjeta ravnoteze dobivamo: .22b. +E" A" +E" A" E" podvrgnute nekim ogranicenjima).=F Et A.8.I. to./ a) Slika 9.T sl. u konstrukciji nema toplinskih naprezanja.T I. Treba odrediti pomak cvora C.T dana je izrazom: E. 9.T.T I cosf3=ato. 9. nastaju bez pojave na(tj.23. I=a Slika 9. Toplinska naprezanja Kao ~t~ smo vidjeli u odjeljku 6..T I. pri prornjeni temperature za (9. duzinska defonnacija to. Promatrajmo stap koji je upet izmedu dviju krutih nepomicnih stijenki. a sr I =--=-sin2f3 sin2f3' . prema slici 9. =F a.~nom ~ire~ju ?dn?sno skupljanju tijela defonnacije prezanja u tijelu.53) E. (9. +E" A" +E" A" (VI) dokje stap "2" i dalje ostao nedeformiran.T I sin sin 213 13 = a to.22. 9.52) v =a to.T I sin 213 2 sinf3 9. onda zbog promjene temperature u tijelu nastaju naprezanja koja nazivamo toplinska naprezanja.23. Aksijalno opterecenje §tapa 9.8.. Temperatura stapa "I" povecava se za to. stap "I" produljio se za: M. a) b) Pri porastu temperature za to. = a to.T stap bi se produljio za: to..

= (al II +az/z) FA A E.154 9. e.E1. a2.54) povrsini poprecnoga presje- /':. Potrebno je odrediti naprezanje u stapovima ako se temperatura srednjega stapa promijeni za /':. :s. Toplinska naprezanja 155 Vidimo da je sistem staticki neodreden. Uvjet ravnoteze za cvor C glasi: 2F. .. /':. 9. = (al II +az 'z) /':.E2 A2.. pri T smanjenju temperature..=-=a/':.T..8.A2 =-A'.T 1=--' FA =FB• FA I Sistem je jedanput staticki neodreden.1 Koristeci se dvama posljednjim decem obliku: 8- FBI.. Iz uvjeta simetrije s~ijedi da su sile u vanjskim stapovima medusobno jednake. Potrebno je posta viti uvjet kompatibilnosti deformacija. Zadano je t E. uvjet deformacija mozemo izraziti u slije- Za /':.1. Aksijalno optereeenje §tapa 9. /':.1.lz uvjeta pricvrscenja stapa slijedi da stap ne moze mijenjati svoju duljinu. tj. < 0. . Tri su stapa zglobno vezana u cvoru C prema sl./2. Potrebno je postaviti dodatni uvjet defonnacija koji glasi: EA Dobivamo reakciju oslonca: gdje je: i naprezanje u stapu o. Ako je /':.1. A"/I a2.T... Dalje cemo promatrati sastavljeni stap koji je kraci za <5 od razmaka dviju krutih nepornicnih stijenki (sl.T /':.. FBlz ---+-_. nema naprezanja. Slika 9. cos{3+F2=O a) .1/ > 0. Skracenje je stapa: iz cega dobivamo: Az I I i c I a .24).. pri porastu temperature. pa mora biti: Pri porastu temperature stap se moze produljiti za velicinu <5. Ako je. Pretpostavit c~mo da'su sile ~ stapovima vlacne.A1 i I Naprezanja su u stapu tlacna i u prvom dijelu stapa iznose: i I ax.E2. 0 /':. izrazima.24..». ..T (9.10. a) b) Primjer 9. tj. naprezanje je 11 stapu vlacno. 9. naprezanje je u stapu tlacno. a za /':. a naprezanja su u stapu jednaka nuli.~ u ~t~pu. Iz uvjeta ravnoteze stapa dobivamo da je: iii a/':. onda se pojavljuju reakcije oslonaca FA IF B kOJIponistavaju dio deformacija stapa vece od <5.... EIA.25.T> 0. U ovom slucaju vidimo da naprezanje u stapu ne ovisi ka. FB =--' A z F8 I I a u drugome dijelu: LL i a x. Pri smanjenju temperature stap se moze slobodno deformirati.

26b). na udaljenosti x od presjeka A izdvojimo element stapa duljine dx za koji mozemo uzeti daje temperatura T(x) konstantna. Uvjet je deformacija: gdjeje: (b) E. Zadano je: a" = 12.T '2 ) cosfJ Slika 9.25.8. za n = 1 temperatura se mijenja Iinearno. a u srednjem tlacna. na kraju B za Tn = 70 K. 9. Toplinska naprczanja 157 Kod !!.. (TA + To.12=--+a2!!.A.=2'105MPa. A.26a).1 x" (a) Slika 9. Betonski je stap arm iran celicnom armaturom koja je simetricno rasporedena u poprecnome presjeku stapa. Da bismo odredili produljenje betonskoga stapa (bez armature) nastalo zbog zagrijavanja. dobivamo: F_ . E. dobivamo: (c) .a 2 !!. Produljenje citavoga stapa zbog porasta temperature dobit cerno integriranjem izraza (b) po duljini stapa: .r F = ___!_ A. 2' --= iIi: F. Kolika su naprezanja u armaturi i u betonu.26. a po duzini stapa mijenja se po slijedecem zakonu: T(x) = T If T + _0__-T /" . 9.. ako se stap zagrijava tako da se na kraju stapa A njegova temperatura poveca za TA = 10K. A. za n = 2 po zakonu parabole drugoga reda (sl. F212 !!.T < 0 u vanjskim se stapovima pojavljuju tlacna naprezanja. At Eh=2·I04MPa Ab. Za n = 0 promjena temperature po duljini stapa konstantna je i jednaka Tn. Kod!!.5' 10--6IK.T> 0 II vanjskim se stapovima pojavljuju vlacna naprezanja. Produljenje tog elementa iznosi: !!. (F2 12 --+a E2A2 2 !!. n = 0. cos 2 fJ cos ' fJ (d) 1+2 -_ E2 A2 Silu F2 dobivamo iz izraza (a).11..1 = 2.T E. TA x" )dx. Naprezanja su u stapovima: E. Aksijalno epterecenje §tapa 9. (b) a .156 iii: 9.T E2 A2 Ako izraz (c) uvrstimo u (b). = at> T(x) dx= «. Primjer 9. tako da se teziste presjeka armature podudara s tezistern betonskog presjeka (sl. I. a u srednjima vlacna. dx. a) b) Koristeci se izrazom (a).

Srednji je stap izveden kraci za 0 od predvidene duljine l: (sl.. Ako u izraze (f) i (g) uvrstimo zadane vrijednosti. CIJI Produljenje armiranobetonskoga stapa (sl.29) dobivamo: "LFv=F2 . = 9. Potctna naprezanja 159 J' o a" ( TA + --I. Stika 9.27).. a imamo dvije nepoznate velicine i potrebno je postaviti dodatni uvjet deformacija.+ B n+I A + __ NI Stika 9.158 9.28). Naprezanje je u armaturi: a.9. Zbog prionljivosti i~me~u armature i ?etona. dobivamo da je l11 > l11 e.104 a" AI> o I'A = 4. A.TA ) ---=u"l n+1 E. A. Da bismo spojili sva tri stapa u cvoru D. Iz uvjeta ravnoteze cvora D (sl. -a.----.5-11)'10a= e 5 6 '(10+ 70-10) 0. vel ike tlacne sile u armatun. dobivamo: (b) (rastezanje). n- . _. jednako.lb.29. A.. ab =-=--=a AI> A" A. +I (c) 9. Nakon zavrsene montsze rastegnuti stap tezi da se vrati u prvobitni polozaj i time pritiskuje vanjske stapove.TA +--__ ) (f) n+1 I +-E" A" a naprezanje u betonu: N a. ( +T .28.5 MPa (pritisak) 2. (a) ~ ~ Stika 9.T } _B__ A n+ I A (d) Buduci da je at > ab. Ako su povrsine poprecnih presjeka i moduli elasticnosti materijala vanjskih stapova jednaki. E .28. Pocetna naprezanja pr)oduljenje slobodne armature zbog porasta temperature raza (c: l11 = a I T e e mozemo dobiti pornocu iz- Pretpostavimo da je konstrukcija sastavljena od dvaju stapova zglobno vezanih u cvoru C. (a.2 F...=a. --'- Pri montazi konstrukcije . Stap je 2 izveden kraci za 0 od predvidene duljine 12 (sl. 9. i odatle: NI (T . tako da cvor D dolazi u polozaj D.TA_) . defonnacija betona jednaka je deformaar:nature. Pri rotaciji stapovi ne mijenjaju svoje duljine i u njima se ne pojavljuju naprezanja. dobivamo: 2'10 '(12.:.TA) i. sto uzrokuje pojavu vlacne sile N u betonu i. I A" A" 1> o 1+ 2 '105 3 • 4. potrebno je stap 2 rastegnuti za velicinu 0 i zavrsiti montiranje konstrukcije.r " dx = a" I TA (T + _B __ /I .-- TB . cosa =0 (g) iii F2=2F. 9. U vanjskim ce se stapovima pojaviti tlacna. Aksijalno oplcrcccnjc llapa A LJ. 9. 9.27. ' A" E. E t.potrebno je stapove rotirati oko tocaka A i B tako da cvor C dade u polozaj C. cosa.26b) iznosi: (e) iii Al LJ.T) '[. a u srednjem stapu vlacna naprezanja. Iz sl.. iz uvjeta simetrije slijedi da su sile u vanjskim stapovima jednake. /or· .1 ( TA+ TB .) TA ( = ------. . A I. 9.9. Neka se konstrukcija sastoji od triju stapova zglobno vezanih u cvoru D.5· _'__ = 0 45 MPa ' Dobili smo jednu jednadzbu.

prema sl.E. Ona ovise 0 dimenzijama sistema. F. Ta naprezanja nazivamo poeetna naprezanja. A. EI AI Ako izraz (c) uvrstimo 1I(b). Na tom svojstvu staticki neodredenih konstrukcija osniva se teorija prednapregnutih konstrukcija. Aksijalno nprerecenje !tapa 9.9.0 1'111 sin 30 U B =--_.160 9.J i B a) I c) Ako bi srednji stap bio izveden duzi od potrebne duljine 12. A. Potctna naprczanja 161 gdje je: FI II 1'111=--. Uvjet defonnacija glasi: (e) iii primjenom izraza (d) dobivamo: 0= 1'113 + --:---300 + -300 sin cos odnosno: 1'111 1'11. zbog netocnosti obrade pojedinih dijelova sistema.30. Montaza je izvrsena prisilnim spajanjem cvorova A i C. sl. Rjesenjern sustava jednadzbi +~ EI AJ cosa (d) (a) i (d) dobivamo: FI = -----.J3 (g) • Uvrstimo Ii izraz (g) u izraz (f). . I) b) F. ( 1+--. Pogodnim izborom inicijalne defonnacije moze se regulirati stanje naprezanja u pojedinim dijelovima staticki neodredenog sistema i postici bolja iskoristenost materijala. tako da je: U . onda bi nakon montaze u srednjemu stapu sila Fz bila tlacna. Svi stapovi imaju jednak poprecni presjek i izradeni Sll od istog materijala. a 1Ivanjskim stapovima sila FI bila bi vlacna. A. lz uvjeta ravnoteze cvora A dobivamo: (a) lz uvjeta pak ravnoteze cvora B dobivamo: (b) (c) Slika 9.I. Treba odrediti sile u stapovima nakon rnontaze. ustanovljeno je da duljine stapova ne odgovaraju duljinama predvidenima u nacrtu (vidi cvor A). cosa ( 1+---2 EI A I cos ' a oE. 2/.--~2 EI A I cos ' a E. A.12. I) (e) Y 3 I F2 F. 9.1Iv!et defonnacija. netocnostima izrade i 0 fizikalno-rnehanickirn svojstvima materijala. I. cos 30 (d) 0= F. I EA' FJ I I'll =-' J EA' I'll =--' EA F. E. a cvor B ima vertikalni pomak liB prema gore I dolazi 1Ipolozaj B. o EA.---=----=-------. Pri rnontazi stapnoga sistema.30.30d. Vidimo da se u neodredenim statickim sistemima mogu pojaviti naprezanja i onda kada nema vanjskog opterecenja. 0 1'11. d~IJe I dola~1 ~ polozaj A . Cvor A ima vertikalni 'poma~ UA prel~a. Primjer 9. ' (f) a dalje je: FI I'll =_1_.\lYF. Potrebno j~ postavi~i dodat~i .I. 9.J =--. npr. = 1 . dobivamo: (c) Vidimo da je sistem jedanput staticki neodreden. Pri opterecenju konstrukcije pocetna se naprezanja zbrajaju s naprezanjima koja nastaju zbog opterecenja. dobivamo: 2FI+FJ+2F4 =.

162 Rjesenjem sustavajednadibi (a), (b), (e) i (h) dobivamo: -/3 2+3-/3 r: 2+3 .. 3 I 0EA

9. Aksijalno uptereeenje Uapa

9.10. AksijHlno udarno oprcrcccnje itHpH

163

F=F=F=
I 2,

Pri odredivanju najvecega dinarnickog produljenja odin i napre~anja Odin U stapu, pretpostavit cemo da je masa stapa i zadrzaca mala u usporedbi s m~s.om tereta m= Q/ g ,(g = 9,81 rn/s-), tako da se masa stapa i zadrzaca moze zanernann. Takoder pretpostavljamo da nema gubitka energije pri sudaru, te da je ovisnost izmedu sila i deformaeija ista kao i pri statickom opterecenju, tako da je:

F4

= F, =
-

0

EA.

o ==TA' r.: l
dill

(9.57)

9. IO. Aksijalno udamo opterecenje stapa
A

Pri odredivanju dinamickoga naprezanja i dinamicke deformacije stapa prirnijenit cemo energijsku metodu koja se osniva na zakonu 0 odrzanju energije. Pri padu s visine h
+ Odin

teret Q izvrsi rad: W =Q
(h+Odin)

(9.58)

koji se prema zakonu 0 odrzanju energije pretvara u pot~neij~l~u ene.rgiju deformaeija elasticnoga stapa, a ona se primjenom izraza (9.57) moze izrazrn 1I obhku:
a}

b)

1 U - - .F

-2

din'

0

dm

=

__::d'c:.n --

0

2

2l

EA

(9.59)

Buduci da je:

a

W=U, dobivamo: Q (h lmajuci duljenja:
02 EA

+ O.
dm

)=

-=d",,--_

2l

(9.60)

1I

vidu relaeiju (9.56), dobivamo jednadzbu za odredivanje dinamickoga pro-

Slika 9.31.

Promatrajmo vertikalno objesen stap koji na donjemu kraju ima zadrzac B. Ako na zadrzac B djeluje staticko opterecenje Q koje postupno raste od nule do svoje konacne vrijednosti (sl. 9.3la), u stapu ce se pojaviti naprezanja:

O!,n -20"
i odatle: 0d,n =0"

Odin

-20."

h=O

(9.61)

o =~A
st

±~o~, +20" h.
produljenje stapa,
II

(9.62) izrazu (9.62) uzimamo

(IU5)

a produljenje ce stapa biti:

Buduci da trazirno najvece dinamicko predznak plus te dobivamo:

o

sr

Ql =_. AE

(9.56) iii:
Odin

(9.63)

Promatrajmo sada slucaj da teret Q slobodno pada s visine h na zadrzac B (sl. 9.31 b). Pretpostavit cemo da nakon sudara tereta Q sa zadrzacem B, teret Q zajedno sa zadrzacem B. n.astavlja gibanje prema dolje uzrokujuci produljenje stapa, Brzina gibanja tereta smanJuJ~ se zbog otpora stapa dok ne postane jednaka nuli. U tom trenutku produljenje stapa Odin I naprezanje U stapu Odin dostizu najvecu vrijednost.

== kd

(j Sf'

(9.64)

Velicina: k d = 1+ nazi va se dlnamickl koeficijent. (9.65)

164

9. Aksijalno uptcrecen]c
1I

stapa

9.10. Aksijalno

udarno

oplerccclIjc

~Iapa

165

lmajuci u vidu da je h = v2 /2g ,gdje je v brzina padajuceg tereta dime zadrzac E, dinamicki koeficijent mozemo prikazati u obliku:

trenutku kada do-

(9.66)

Primjer 9. J 3. . . . .d Treba odrediti najvece dinarnicko naprezanje u stapovllna sistema (sl. 9.32) p~ p~ u tereta Q= 100 N s visine h =0.1 m. ZadanojeA, =A2=0,2 cm2,A3=0,25 ern", 1,-12 - 2 5 m, 11 1,2 m, E, = E2 = 105 MPa i E3 = 2 . 10 MPa. =

Ako je h = 0, tj. opterecenje na stap djeluje naglo s punim intenzitetom bez pocetne brzine (a ne raste postupno od nule do konacne vrijednosti), dinamicki je koeficijent kd = 2, paje Qdin = 2 15.". Ocito da je pri udamom opterecenju uvijek Qdin vece od QSI' Na osnovi izraza (9.57) i (9.64) izraz za najvece dinamicko naprezanje mozemo napisati u obliku: (9.67) iii: (9.68) Pomocu izraza (9.55) i (9.56) dobivamo:

Stika 9.32.

a din
iii:

=;

(1 + ~ I + 2 ~~

A)

(9.69)

Dinamicko naprezanje

11

stapovima dano je izrazom (9.67):
adin = kd

asl,

gdje je:

a.
din

=~ A

+

(Q)2
A

+ 2 Q hE.
AI

(9.70) 100 2· 0,2 .10-4 . 0,865 (9.71)

Dinamicko opterecenje Fdin mozemo odrediti po formuli:

2,9 MPa

Iz izraza (9.69) i (9.70) vidimo da dinamicko naprezanje ne ovisi sarno 0 povrsini poprecnoga presjeka Avec i 0 duljini stapa I i 0 modulu elasticnosti materijala E. Sto je veci volumen materijala elasticnoga stapa konstantnoga presjeka izlozenog udaru, to je dinamicko naprezanje u stapu manje. Sto je veci modul elasticnosti materijala stapa, dinamicko je naprezanje u stapu vece, Ovdje vidimo razliku izmedu dinamickog naprezanja i naprezanja od statickog opterecenja, koje u statickim odredenim sistemima ne ovisi 0 duljini stapa I i 0 modulu elasticnosti materijala stapa E. Otpomost materijala na udama opterecenja ovisi 0 fizikalno-rnehanickirn svojstvima materijala i 0 povrsini dijagrama rastezanja (sl. 9.14). Sto je specificni rad raskida materijala veci, materijal je otpomiji na udamo opterecenje, Buduci da plasticni materijali prije raskida daju vecu defonnaciju nego krhki, i rad koji treba utrositi na raskid plastic nih materijala znatno je veci nego kod krhkih materijala. Plasticni materijal moze akumulirati znatno vecu energiju prije nego sto nastupi raskid. Zbog toga su plasticni materijali otpomiji na udamo opterecenje.

2.1011

100'1,2 '0,25'104

+
2.1011

100·2 ·0,2'10

9,07 .10-5 4'0,75

m.

Dinamicko naprezanje u stapovima iznosi:

a din a
dint!)

0)

= a.

dID(l)

= kJ a = kJ

.I.((~)

= 48·4 = 192 a. = 48'2,9=
.H(1l

MPa 139,2 MPa.

166 Primjer 9.14.

9. Aksijalno uptereeenje ~Iapa

9.10. Aksijalno udarno opterecenje Uapa

167

Tre.ba usp~red.iti. ma~simalna dinamicka naprezanja u ~tapovima prikazanih 9.33, koja se pojavljuju pn slobodnome padu tereta Q s visine h.

na sl.

Za srap konstantnoga presjeka promjera 2d (sl. 9.33b):

o

_
-

Maksimalna dinarnicka naprezanja u stapovima mozemo odrediti izrazom (9.67):
Odin max

,{(b)

QI EA

2

_ QI - 4E A

.
1

(e)

= kd

aX!

mall.

= kcl

Q
Alliin

(a)

Za stap konstantnoga

presjeka promjera d (sl. 9.33e):

o -'{('l = _fl_!_. EA,

(f)

Q

h I

Pri velikoj visini h i mal oj statickoj deformaeiji Os, u izrazu (9.65) mozemo zanemaritijediniee u odnosu na drugi clan pod korijenom, tako da priblizni izraz za dinamicki koefieijent mozemo napisati u obliku:

I

4"

I

I -I-A

I
I
2d

I

(g)
f-A,

I

2"

1

I
_Q_"

Primjenom posljednjeg izraza dobivamo:
I

I
4"
I d

I

I
z

I

,

I
c) Slika 9.33.

I I

I

16hEA, 5QI k

=

Vs

{16 ~hEAI
QI (h)

J(b).

= ~=

V~

~= VQ!

'8~hEAI VO QI

a)

b)

gdje je kd odreden izrazom (9.65): (b)

Odnos dinarnickih koefieijenata za promatrane slucajeve: kJ(a) : kJ(b) : kJ(c) = iIi:

.JO:4 : 1 : ,JO,25
1 : 0,5.

(i)

i: 0"
=

i=

~~ L.. E A '
I ,
I

(e)

kJ(al : kJ1b) : kJ(c) = 0,63:

(j)

an je broj prizmaticnih dijelova stapa konstantnog presjeka. Za sastavljeni stap (sl. 9.33a) jest:

Maksimalna dinamicka naprezanja u stapovirna iznose:

o
Buduci daje

."(")

=Q E 2A2

(_I +_1 )_ s! (_..!_ +A;I) .
2AI - 2E A2 d2 x 4 --=4A 4
I'

a din (el) = k d(u) a ~'f(CI) = k d(cl)

SL= k A
I

d(u)

4Q A2
(k)

dobivamo:

Primjenom izraza (j) dobivamo trazeni odnos:

o

_<{(al

5 QI =-_. 8 EA,

(I) (d) Uocavamo da se najvece naprezanje pojavljuje u sastavljenome stapu (sl. 9.33a), a najmanje u stapu konstantnoga maksimalnog presjeka (sl. 9.33b), dok naprezanje u stapu

168

9. Aksijalno npterecenje Ilapa

9.11. Konccnlracija naprczanja

169
0 0

minimalnoga presjeka (sl. 9.33c) prima neku rneduvrijednost. Najvece nominalno naprezanje (bez utjecaja koncentracije naprezanja) u sastavljenom stapu (sl. 9.33a) u presjeku je s najmanjom povrsinom (srednji dio stapa) i ovisi 0 deformaciji citavoga stapa, a ne sarno o njegovu srednjem dijelu. U ovom slucaju dinamicko naprezanje mozemo smanjiti povecanjern poprecnoga presjeka na srednjem dijelu stapa (povecanjem volumena stapa) iii smanjenjem povrsine poprecnih presjeka krajnjih dijelova ~tapa (smanjenjem volumena stapa), sto dovodi do povecanja podatljivosti Citavoga stapa, a time i do smanjenja maksimalnoga dinamickog naprezanja na najslabijemu dijelu stapa. Povecanje presjeka na jednorne dijelu stapa pri statickom opterecenju ne izaziva promjenu naprezanja u presjeku drugog dijela stapa, dok ih pri dinamickom opterecenju povecava. Lokalno smanjenje povrsine presjeka na maloj duljini stapa naglo povecava dinarnicka naprezanja. Osnovni nacin za smanjenje dinamickih naprezanja u stapu jest u povecanju podatljivosti stapa uvecanjern njegove duljine, upotreba materijala sa sto manjim modulom elasticnosti i izjednacavanje povrsine presjeka po citavoj duljini stapa s najmanjom povrsinom presjeka da bi se dobio stap konstantne povrsine presjeka po citavoj duljini stapa,

Velicina maksimalnoga naprezanja ovisi (sl. 9.35a), 0 obliku i dubini utora (sl. 9.35b) te ka (51. 9.35c).

odnosu promjera otvora i promjera stapa razlici izmedu povrsina poprecnih presje-

~J_
a) b)

l:S

~lr--b~~~~~-,~
m

9.11.

Koncentracija

naprezanja
Stika 9.35.

c)

Pri aksijalno opterecenorn stapu konstantnoga poprecnog presjeka raspodjela je naprezanja po povrsini poprecnoga presjekajednolika. To s dovoljnom tocnoscu vrijedi i za stap pri kojem se poprecni presjek mijenja postupno (sl. 9.34).

Ove pojave lokalnog povecanja nja. Stupanj koncentracije

naprezanja nazivaju se koncentracijom koncentracije

naprezanaprezanja (9.72)

naprezanja definiran je faktorom at =--,
°max

F

as

gdje je as nominalno iii srednje naprezanje po oslabljenom presjeku

o,
.

=-,

F

(9.73)

A"

a An povrsina je oslabljenoga presjeka. .. . ... Faktor koncentracije naprezanja a, se odreduje metodama teonje elasticnosti Iii eksperimentalnim metodama, u prvom redu metodom fotoelasticnosti, Pri analizi pojave koncentracije naprezanja mozemo se ~osluziti i hi?rodinamic.kom analogijom. Zamislimo da kroz cijev o?lik~ stapa, protJe~e l?e~lna tekucma. ~a rnjestu gdje strujnice imaju najveci otklon, brzina Je tekuc.me naJvec~ ~to odgovara mjestu naJvecega naprezanja. Za stap prikazan na sl. 9.35c dobivamo strujnice pnka~ne n~ sl. 9 .. 6. 3 Iz toka strujnica moze se zakljuciti da se maksimalna .naprezanJa pOJa~IJuJu u tockarna A i B i da su teorijski beskonacno velika, a u tockama C I D naprezanJ~ su J.ednaka nuli. Slicnim razmatranjem strujnica zakljucujemo da elipticni otvor u stapu I~azlva ~~anju koncentraciju naprezanja, ako je postavljen uzduzno, a ne poprecno na srnjer aksijalnog opterecenja (sl. 9.37).

Slika 9.34.

Teorijska i eksperimentalna istrazivanja pokazala su da su u okolici otvora, utora naglih promjena poprecnih presjeka raspodjela naprezanja nejednolika (sl. 9.35). Maksimalno naprezanje moze biti nekoliko puta vece od prosjecnoga (nominalnog) naprezanja i pojavljuje se u tockarna A i B na rubu otvora, utora iii manjega poprecnog presjeka.

¥
170
9. Aksijalno optereeenje Uapa 9.11. Koncentracija naprezanja

171 s naprezanjem jednakim granici

U.zpretpostavk~ da maksil1~al~o naprezanje ne prelazi granicu proporcionalnosti kara~.ter je ko~centraclJe ~aprezanJ~ jednak za sve materijale. Ako maksimalno na rez~n'e prijede gran~~u proporcionalnosti, raspodjela naprezanja u oslabljenome pr . k P .. ~ stvamome dijagrarnu a - f (sl. 6.4). esje u OVISI 0

tj. u presjeku ce biti jednolika raspodjela naprezanja, tecenja, Pri tome je granicno opterecenje srapa:

(9.74) a dopusteno opterecenje stapa jest: (9.75) gdje je k koeficijent sigurnosti. Uvjet cvrstoce glasi: (9.76) iii: (9.77)

a

Slika 9.36.

odnosno: F :5 All
adop'

. Kod pla~ticnih ~~terijala, ~ko maksimalno naprezanje dosegne granicu tecenia do~azl do tec~nJa.matenJala na rnjestu maksimalnih naprezanja. Daljni rast 0 ter~c'en'a stapa preuzimaju vlakna u poprecnome presjeku koja su napregnuta isp: grani~e tecenj~,

(9.78)

a
~

a
~

I
~ ~

I I I

:
tr XI I I I

,
I

I
I

Vidimo da se proracun stapa od plasticnoga materijala u kojemu se pojavljuje koncentracija naprezanja razlikuje od proracuna obicnoga stapa konstantnoga poprecnog presjeka u tome sto, umjesto brutopovrsinom presjeka, racunarno S netopovrsinom presjeka. Utjecaj koncentracije naprezanja pri statickom opterecenju moze se zanemariti. Pri dinamickom opterecenju deformacije i naprezanja brzo se mijenjaju po vremenu, pa ne dolazi do izravnavanja naprezanja u presjeku. Koncentracija naprezanja zadrzava se do lorna stapa. Pri proracunu stapa od plasticnog materijala izlozena dinamickom opterecenju treba uzeti u obzir utjecaj koncentracije naprezanja. Kod krhkih materijala (npr. staklo) iii kod materijala koji se nalaze u krhkome stanju (pri niskim temperaturama) raspodjela naprezanja zbog koncentracije naprezanja zadrzava se na svim stadijima naprezanja i pri statickom opterecenju. Kad maksimalno naprezanje dosegne cvrstocu materijala, na mjestu maksimalnih naprezanja pojave se pukotine koje uzrokuju jos vecu koncentraciju naprezanja, sto pak dovodi do sirenja pukotina i lorna stapa, Prema tome, uvijek se mora uzeti u obzir utjecaj koncentracije naprezanja kod krhkih materijala. Uvjet cvrstoce glasi:

~

a
Slika 9.37.

Ulna;'(

= ak

F

(9.79)

~~~oo~~sekr~podjela naprezanja sve vise priblizava jednolikoj. Granicno ce stanje nastua a naprezanja u svim tockama osiabijenoga presjeka dosegnu granicu tecenja,

Pri projektiranju elemenata konstrukcija treba izbjegavati duboke utore, ostre zareze, nagle promjene presjeka itd. jer u protivnome koncentracija naprezanja u stanovitim uvjetima moze prije vremena izazvati popustanje i razaranje materijala.

Zamislimo da smo izrezali dio uzeta od ishodista 0 do nekog presjeka C (sl.n»: : polozaju pod djelovanjell1 dal1'~ Iz trokuta sila prema sl. ciji je osnovni nosivi element savitljivo uze (iii zica) objeseno u dvjema nepornicnirn tockama. Homogeno elasticno uze (iii zica) konstantnoga poprecnog presjeka objeseno je 1I tockama A i B (sl. tj. .~ a b Slika 9. U bilo kojem presjeku uzeta rezultanta unutamjih sila ima smjer tangente na krivulju."""::' =0 dohivarno da .i~i" t = (). U praksi je najcesci slucaj da je provjes krivulje mali u usporedbi s rasponom I. Opterecenje po jedinici duzine uzeta. viseci mostovi itd. Podijelimo li jednadzbu (b I ' .38. Horizontalnu tangentu uzimamo za os x.12. duz raspona 1 (sl. zicare. 9..38).39.li. sto znaci da je horizontalna projekcija zatezne sile N u bilo kojem presjeku uzeta konstantna i jednaka sili H koja se naziva napetost uzeta. osim vlastite tezine rnoze biti npr.' lntegriranjem jednadzbe (. Rastezanje uzeta lanbnicc 9. t. tako da je iskljucena mogucnost da se uze napregne na savijanje. Aksijalno opterecenjc §tapa 9. Za ishodiste koordinatnoga sustava uzeta je najniza tocka krivulje O. Savitljivo uze moze prenositi sarno silu koja izaziva rastezanje uzeta. q' il·)'''n'~" .-. lz uvjeta ravnoteze L Fx = dobivamo: dr .12._ . 9.38). ':1. Rastezanje uzeta lancanice iii : Iz uvjeta ravnoteZe L F = 0 dobivamo " N sill U u >: I) U tehnickoj se praksi cesto susrecemo s konstrukcijama kao sto su telefonski i elektricni kabeli. Moze se pretpostaviti da je to opterecenje jednoliko raspodijeljeno po duzini uzeta.) duz horizontalne projekcije uzeta. Dio je uzeta OC u stanju ravnoteze pod djelovanjem triju sila: jednolikoga kontinuiranog opterecenja qx i dviju vlacnih sila H iN koje imaju smjer tangente na krivulju. ::11ro: 2 lz uvjeta za x = 0. y H =N cosa. 9. tezina ledenoga sloja i pritisak vjetra iii tezina nekog drugog tereta.') dll'.: Slika 9. Buduci da je tg a == _. tako da se duljina objesenog uzeta malo razlikuje od duljine raspona I (obicno ne vise od 10%). I:~ " d\ /: pri cemu je: Jednadzba (c) diferencij.-. a vertikalu za os y. smicanje i pritisak. q x=F "" I' \ vt i i n~~:l ~ i rrrIIfIIll1111111111 I ' 11111111 B I I H i l' . te s dovoljnom tocnoscu mozemo uzeti da je savitljivo uze optereceno jednolikim kontinuiranim opterecenjem (q = konst.3')" ° N cosa-H iii: =0 (a) Jednadzba (d) odredujc .39). i ne pruza otpor drugim oblicima deformiranja.172 9.

40) bit ce: o=A" gdje je A povrsina presjeka uzeta (iii zice).81) dobivamo: 0= q [2 8f A :S°dop (9. Rastezanje uleta lanfanice y=-' 2H Zax =-a.81) mozemo odrediti napetost uzeta H ako znamo q if lz izraza (a) i (d) vidimo da se sila N povecava od najnize tocke prema tockama ucvrscenja i da u tim tockarna postize najvecu vrijednost: N max ds=[l+H:r lz izraza (c) i (9. I'" . Pomocu izraza (9.y =fz Pomocu izraza (9.80) mozerno odrediti provjesf. ( f)2 G6f2 =HVI+~-/2-' dx 8f qx =-x.86) .81) Duljina je elementa luka: (9. zbog simetrije se najniza tocka uzeta nalazi u sredini raspona I. ako znamo q i H.80) onda uvjet cvrstoce mozemo izraziti i u obliku: f Ako su nam zadani provjesfi (9.y= ii.174 q x' 9. 9. Proracun cvrstoce uzeta obicno se obavlja prema toj vrijednosti H. a ostale cemo clanove kao male velicine visega reda zanemariti.82) S=2{ ~ f2 2 ] _ . (g) Pn malome provjesu < I pa izraz (g) rnozemo razviti u binomni red..81) slijedi: dy = + . [2 H Ako to uvrstimo u izraz (h). dobivamo: Pri malome provjesu f drugi clan pod korijenom mnogo je manji od jedan pa se u praksi s dovoljnim stupnjem tocnosti moze uzeti daje sila u uzetu konstantna i po velicini jednaka horizontalnoj napetosti H.a ij =fz = f (sl. iii: ~ 8A Odop :Sf· Ako u gornjem izrazu clan na lijevoj strani oznaCimo: Ako su obje tocke ucvrscenja A i B na istoj razini. . a zax pa dobivamo: = b. ')dx. H=-' ds=~dx2+dy2 = .. (9. H :S°dop' (9. ve icina y)2 (ddx (l+(:rJ I dx._.. (i) Duljina objesenog uzeta koje je simetricno ucvrsceno na razmaku I (sl.85) ~fdoP' raspon I mozemo odrediti duljinu S objesenog uzeta. a = b = 112 . dx-[ +~ 3 t_ I (9. tj. (h) = (~)2 + (g_!_)2 8f 2 1+16. 9. f.83) Dobili smo da je ravnotezni oblik uzeta kvadratna parabola. U tome redu zadrzat cemo samo prva dva clana. Uvjet cvrstoce uzeta glasi: ds=[I+~ 6~( [ 1 64 l+"2-[4-x+ x+ 2 . Aksijalno opterecenje Uapa -I I (e) ([) 175 9.40.12. Tako dobivamo: Slika 9. a pomocu izraza (9.40). Iz izraza (f) dobivamo provjes uzeta: q 12 8H ___:..80) dobivamo: q 12 8f (9.= q 12 8A f dop ..]dx.84) 000P f=-· lz izraza (9.

176 iii: S~I 8 12 1+- - ) . 3 12

9. Aksijalno

optereeenje

~.apa

9.12. Rastezan]e

uzeta Ianeamce

177

L=I+(9.87)

8 112 _
3 1

ql

1

3

(

8/1 EA

- a 1 (TI - 7;».

(I)

Tu istu duljinu mozemo izraziti parametrima drugoga stanja: L=I+

Pri odredivanju deformacije uzeta pretpostavit cemo da je duljina uzeta jednaka rasponu, a daje sila u uzetu konstantna ijednaka napetosti H, sto je dovoljno tocno pri malome provjesu. Produljenje je uzeta zbog napetosti uzeta: tJ.I
H

8 3/-

122

q2 1 8/2EA

3

-a

1(T

2-

T. )

(m)

Ako od izraza (I) odbijemo izraz (m), dobivamo: (j)

=!!...!_
EA

iii primjenom izraza (9.81) tJ.I
H

«c ».«. 1
3 3
3

ql/3 8/1EA

+

q2/3 8/2EA

+a

1 (T2 -

TO

I) =

.

(n)

=--.

q 13

Pornnozimo Ii jednadzbu (n) s (9.88)

X

12 I, dobit cemo kubnu jednadibu:

81

EA

Produljenje je uzeta zbog porasta temperature tJ.I, = a 1 (Tgdje je: To), (k)

12 -

r

II

2

+ 8"

3

a1

2

(T2

__

TI )

_2_~

4

]

64 II E A

12

14 -_2_!!2_=0 64 EA

(9.91)

a - koeficijent Iineamoga toplinskog rastezanja
To - temperatura u trenutku ucvrscenja uzeta u nepomicnim toe kama T - temperatura za koju obavljamo proracun uzeta, Ukupno je produljenje uzeta: tJ.I = tJ.III q 13 + tJ.I, = 8 I E A + a 1 (TTo)· (9.89)

iz koje mozerno nab trazeni provjes 12, a zatim pO.mocu izra~a (9.81) i ~a~et?st H2. Ocito je daje jednadiba (9.91) pogodna za bilo kakvu vanjantu promjene opterecenja I temper~ture pri prijelazu iz prvoga stanja u drugo (q2 < q" T2> T,; q2 < q" T2 < T,; q2 > q" T2 < T, itd.), Pri numerickom rjesavanju jednadzba (9.91) prima oblik: 123 = a 12

+ h,

(9.92)

gdje su a i h poznate konstante. .. .. .. ... _ Ovakvu jednadzbu prikladno je rjesavati graficki. Lijevi I desn~ dl? jednadzbe nacrtamo kao funkcije od! Trazenu vrijednostJi dobijemo kao apscisu sjecista kubne parabole y = 123 i pravcay = aJi + b (sl. 9.41).

Pocetnu duljinu L nenapregnutog uzeta pri tempe rat uri To mozemo izraziti pomocu duljine objesenog uzeta i njegove deformacije: L = S - tJ.I iii izrazima (9.86) i (9.89) L=I+8 3 -1

12

q l' ---al(T-T.) 8/EA

0

(9.90)

Jednadzba (9.90) omogucava lancanice.

nam rjesavanje razlicitih zadaca pri proracunu uzeta

Promotrimo zadacu koja je vrlo cesta u praksi. Neka je uze (iii zica) simetricno ucvrscena na razmaku I, pri temperaturi T, i pod djelovanjem opterecenja q. zauzelo ravnotezni polozaj kojemu odgovara provjes/, (prvo stanje). Pretpostavimo da je nakon toga temperatura porasla do T2 i da se opterecenje povecalo na q2; u tom slucaju, uze ce zauzeti no vi ravnotezni polozaj kojemu odgovara provjesJi (drugo stanje). Pocetnu duljinu L nenapregnutog uzeta pri temperaturi (9.90) izraziti parametrima prvoga stanja: To mozemo pomocu izraza

Slika 9.41.

Primjer 9.15. . . _ ., Elektricni kabel presjeka A = 120 mm? ucvrscen je u tockam~ A I B ~oJe le~e na IstOJ visini i na medusobnome vodoravnom razmaku 1 = 100 m. Kabel je montiran P:I temperaturi To = 15°C. Treba odrediti provjes koji moramo dati kabe1u kako naprezanje u kabelu ne bi bilo vece od Odop i visinu tocaka ucvrscenja kabela da udaljenost najnize tocke kabela

178

9. Aksijalno opterecenje §tapa

9.12. Rastezan]e uzeta lanbnice

179

od povrsine zemlje ne bi bila manja od 6 m. Proracun cvrstoce treba provesti za ove slucajeve: I. Temperatura T = - 5 DC, opterecenje je kabela vlastita tezina, tezina ledene obloge debljine I em i horizontalni pritisak vjetra p = 240 Pa. 2. Temperatura T = - 40 DC, a opterecenje je kabela sarno vlastita tezina, 3. Temperatura T= + 40 DC, opterecenje kabela sarno je vlastita tezina. Elektricni kabel ima povrsinu A = 120 mm ', promjer d = 14,2 mm i tezinu po duznom metru qo = 10,9 N/m. Modul elasticnosti materijala kabela E = 1,3 . 105 M Pa, koefieijent lineamoga toplinskog rastezanja a = 17 . 1Q-6I C. Dopusteno naprezanje Odor = 80 MPa. Prvi i drugi slucaj mogu se pokazati opasnim s obzirom na cvrsrocu kabela. U trecem slucaju moze biti najveci provjes prema kojemu odredujemo visinu tocaka pricvrscenja kabela.
D

Uzmimo to stanje za ishodisno (prvo) i prijedimo k stanju kabela za vrijeme montaze (drugo) te nadimo provjes/o = [zUvrstimo Ii u jednadzbu (9.91): ql q2

=q=
a

19,5 N/m;

fi = 2,54

m;

TI =-5 DC; /= 100 m;

= qu =

10,9 N/m;
= 17·10-6

12 =10;

rc,

E= 1,3' 105 MPa,

dobivamo:

I,?-

3 6 2 2,542+ '17.10- '100 '(15+5)[ 8

3,19,5' 100 64'2,54.1,3'10".1,2.10

4 4

]

10-

Rjesenje:
Najprije odredimo opterecenje po duznorn metru kabela za prvi slucaj, Vertikalno opterecenje po duznom metru sastoji se od vlastite tezine kabela qo = 10,9 N/m i tezine ledene obloge. Unutamji promjer ledene obloge jednakje promjeru kabela d = 1,42 em, a vanjski pri debljini ledene obloge I em je D = 1,42 + 2 . 1 = 3,42 em. Povrsina je poprecnoga presjeka ledene obloge: A_
t-

3'109'1004 , =0 64.1,3.10" '1,2.10-4 . Nakon sredivanja dobivamo:

Ii - 5,41/0i odatle dobivamo daje:

3,28=0

n

(D2

4

-

d2)

3,14'(3,422-1,422) 4
_

_ 2 - 7,58 em .

fo = 2,58 m.
2. Pretpostavljamo da se kao opasno pojavljuje drugo stanje kabela pri temperaturi - 40 DC. lz uvjeta cvrstoce dobivamo: 2 10,9'100 =142 6 ' 8 . 1,2. 10 -4 • 80 ·10 m.

Za specificnu tezinu leda Yt kabela iznosi: qt

= 9 kN/m3

opterecenje ledene obloge po duznom metru ·1 = 6,82 N/m.

= YtAt = 9.103•

7,58·10-4

Ukupno je vertikalno opterecenje po duznorn metru kabela:

qy = qo + q, = 10,9+6,82=

17,72 N/m. opterecenje: ql

Uzmemo to stanje za ishodisno (prvo) i nadimo potrebni provjes/o pri montazi,

Pritisak vjetra po duznorn metru kabela daje horizontalno

qh = P D = 240· 3,42 '10-2 ·1= 8,21
Ukupno je opterecenje po duznom metru kabela: q = ~q; + q; = ~17,722+ 8,2f

= qo =

U jednadzbu (9.91) uvrstit cemo: .. . 10,9 N/m, TI = - 40 DC i, zadrzavajuci znacenje ostalih velicina, dobivamo: 3 1~-t'422+8'17'10-6'1002'(15+40)-

N/m.

r,

3'10,9,100 64'1,42'1,3'10"'1,2'104

4

]

10-

= 19,5 N/m.
3.109.1004 , 64'1,3'10" '1,2,10-4 Nakon sredivanja imamo: =0.

Za odredivanje potrebne velicine provjesaJo pri temperaturi + 15 DC za vrijeme monlaze treba provesti dvije varijante proracuna. I. Pretpostavljamo da se kao opasno pojavljuje prvo stanje pri temperaturi - 5 DC i opterecenju ledom i vjetrom. Iz uvjeta cvrstoce dobivamo:
----'.-4---6

19,5'1002 ·80·10

8'1,2'10-

= 2.54 m.

I; - 3,22

10 - 3,28 = 0

180 i odatle dobivarno: /0= 2,17 rn.

9. Aksijalno opterecenje Uapa

10.

NAPREZANJA I DEFORMACIJE POSUDA TANKIH STIJENKI

~a istodobno isp~njavanje uvjeta cvrstoce 1I oba razmatrana slucaja, potrebno je da za vnjeme montaze pn ternperaturi + 15 DC kabel ima provjes, jednak vecoj od dobivenih vrijednosti, tj./o = 2,58 rn. O~edimo sad~ provje~.pri temperaturi ~ 40 DC. U tom slucaju za prvo stanje uzimarno stanje kabela pn rnontazi, a za drugo stanje pn temperaturi + 400C. U jednadzbu (9.91) uvrstimo: ql = qo = 10,9 N/m;

It = fo

= 2,58 m;

TI =

+ 15 DC

q2 = qo = 10,9 N/rn; Dobivarno: li-h,582+~'17'IO-6'1002'(40_15)_ 8

T2 =+ 40 DC.

Kod posuda tankih stijenki debljinaje stijenke mala u usporedbi s ostalim dimenzijarna i polumjerorn zakrivljenosti. Ovisno 0 obliku plohe posude razlikujemo cilindricne, sferne i druge tankostijene posude. U tehnickim konstrukcijama pojavljuju se vrlo cesto u

r

4 3'10,9'100 64'2,58'1,3'10"'1,2'10-4 =0

]12

3· 10 9· 1004 , 64'1,3'1011 '1,2'10-4 Nakon sredivanja dobivamo:
j~J - 7,0

I, -

3,28= 0

i odatle:

h =2,85

rn.
a) b)

. Ocito j~ da j~ prov~e~ pri ternperaturi + 40 DC najveci. Da najniza tocka kabela ne bi bila na udaljenosti rnanjoj od 6 rn od povrsine zemlje, potrebno je da tocke pricvrscenja kabela budu na visini ne manjoj od 6 + 2,85 = 8,85 rn.

Slika 10.1.

c)

obliku rezervoara, kotlova i slicno, koji su podvrgnuti djelovanju unutamjega pritiska (plinova iIi tekucine koje oni sadrze). Pri prornatranju posuda tankih stijenki moze se zanemariti savijanje, koje se pojavljuje sarno u okolici pricvrscenja iii nagle prornjene debljine iIi zakrivljenosti stijenke, tako da se na dovoljnoj udaljenosti od tih mjesta moze uzeti da su

182

10. Naprczanja

i dcformacije

posuda tankih

stijenki

10. Naprczanja

i dcformacijc

posuda

tankih

stijcnki

183

naprezanja po debljini stijenke posude raspodijeljena jednoliko. Promatrat cemo posudu tankih stijenki, konstantne debljine h, u obliku rotacijske plohe sirnetricne u odnosu na os z i podvrgnute nutarnjemu pritisku p. raspodijeljenom simetricno s obzirom na os rotacijske simetrije (sl. 10.la). Presjeci okomiti na os z imaju oblik kruznoga prstena razlicitog polumjera. Presjek takve posude s ravninom u kojoj lezi os simetrije naziva se meridijanski presjek koji je ujedno i ravnina simetrije posude. Iz uvjeta simetrije slijedi da meridijanski presjeci ostaju ravni, sto znaci da su u tim presjecima posmicna naprezanja jednaka nuli. Na osnovi svojstva uzajarnnosti posmicnih naprezanja, posmicna naprezanja moraju biti jednaka nuli i u presjecima okomitim na meridijanske presjeke. Iz uvjeta simetrije takoder slijedi da je stanje naprezanja u posudi simetricno u odnosu na os simetrije posude. Zamislimo da smo dvjema meridijanskim ravninama i dvjema ravninama okomitim na meridijan iz promatrane posude izrezali beskonacno mali element duljine stranica dsl i ds2 (sl. 1O.l.b). S P2 oznacen je polumjer zakrivljenosti luka u meridijanskoj ravnini, a SPI u ravnini okomitoj na meridijan, tako da je d~1 = PI dcpI i ds2 = P2 dcp2. Na pobockama elementa djeluju sarno normalna naprezanja 01 u cirkularnom i 02 U meridijanskom smjeru. Postavimo jednadzbe ravnoteze izrezanog element a na koji djeluju normalni pritisak p i naprezanje 01 i 02. Ako sve sile projiciramo na smjer vanjske nonnale elementa plohe, dobit cerno: P ds . ds 2
-

£

,= E
2

I

\,
(0, -

v

O2)

(10.2)
(02 V 0, ). //

i,

£

=-

I

./ ..
je

E

/'

Promotrimo neke posebne slucajeve. Tanka sferna posuda polumjera r i debljine stijenke II podvrgnuta unutarnjeg pritiskap (sl. 10.2). Zbog centralne simetrije posude i opterecenja imamo

. djelovanju

2

0,

h ds 2 sin -2-

dcp,

- 2 O2 h ds, sm -2-

. dCP2

= O.

Slika 10.2.

Uz pretpostavku da su
Slo--""--

. dCP2 2

dCP2

2
lz jednadzbe (10.1) dobivamo 20 P -=r h iii pr
2h
01

dobivamo
0, O2 P -+-=_.

0=-·

(10.3)

p,

P2

h

(10.1)
02

Buduci da je r ,. h iz izraza (10.3) slijedi da je 0" p ; tako da se p u odnosu na

i

Jednadzba (10.1) naziva se Laplaceova jednadzba, Ona je osnovna jednadzba za odredivanje naprezanja u posudama tankih stijenki. Buduci da jednadzba (10.1) sadrzi dvije nepoznate komponente naprezanja, potrebno je postaviti jos jednu jednadzbu. Meridijanska 02 i cirkularna 01 naprezanja u jednadzbi (10.1) glavna su naprezanja. Trece glavno naprezanje 03, usmjereno u smjeru normale na povrsinu elementa, na unutarnjoj je strani posude 03 = - p, a na vanjskoj strani 03 = O. U posudama tankih stijenki uvijek je 01 i 02 ,. p, sto znaci da velicinu p mozerno zanemariti u usporedbi SOl i 02, tj. uzeti da je 03 = 0, tako da se element posude nalazi u dvoosnom stanju naprezanja S glavnim naprezanjima 01 i 02. Deformacije u cirkularnom i meridijanskom smjeru dane su izrazima:

moze zanemariti i uzeti da je 03 = o. ... .. .... Opseg sferne posude u bilo kojoj dijametralnoj ravrnru p~Je deformacija jednak Je 21Cr, a nakon defonnacije je 21C (r + ~r). Relativna je deformacija opsega:
2 1C (r
£=

+ ~r)
21Cr

- 2 1C r

~r r

(10.4)

Prema izrazu (10.2), imamo:
£=-

1

E

1- v (o-vo)=--

0=--

I-v E

E

--=_.
2h
r

pr

M

(10.5)

Dalje dobivamo izraz za povecanje polumjera:

184

10. NaprC7.anja i dcformacije posuda tankih stijcnki

10. Naprezanja i deformacije posudll tankih stijcnki

185

1- v p r2 I1r=-E 2h Volumenska

(10.6)

ce defonnacija

biti: 3(1- v) 3(I-v) a= E E pr -. 2 It (10.7)

1',=,31'= .. Tanka eilindrlcna pritiska p (sl. 10.3).

Na unutamjoj je povrsini posude a3 = - p, a na vanjskoj a3 = O. Kao i u prethodnome slucaj u unutamji je pritisak p vrlo mali u usporedbi s naprezanj ima a I i a2, tako da se rnoze uzeti da je u) = O. Opseg je poprecnoga presjeka posude prije deformacije 2 n r, a nakon defonnacije 2 Jl (r + I1r). Deformacija je u cirkularnom smjeru: 2(r+l1r)Jl-2rJl I1r (10.10)

posuda debljine stijenke h podvrgnula je djelovanju unutamjega .

Prema izrazu (10.2), irnamo:

(10.11) Dalje dobivamo izraz za povecanje polumjera: (10.12) Tanki krufnl prsten polumjera r, debljine stijenki h i sirine b podvrgnut je djelovanju unutamjega pritiska p (sl. 10.4). Pod djelovanjem unutamjega pritiska p dolazi do jednolikog rastezanja prstena. U prstenu ce se pojaviti naprezanja samo u cirkulamome smjeru, koja su zbog rotacijske simetrije prstena i opterecenja u svim radijalnim presjecima jednaka. Naprezanja u uzduznome smjeru jednaka su nuli, jer u tom smjeru nema vanjskog opterecenja, a deformacija prstena nije podvrgnuta nikakvu ogranicenju.

U2

b) Slika 10.3.

Za cilindricnu je posudu: PI = r; Jednadzba (10.1) prima oblik:

P2

= 00·

yt
i odatle: pr a =_.
I

I
h (10.8)

Za 0w:edivanje ~aprezanja a2 presijecimo cilindricnu posudu ravninom okomitom na os posude I promotnmo ravnotezu odrezanog dijela posude (sl. 10.3b). Uvjet ravnoteze 1 g aS1:

1
s:

~hi-----

£1'

-----jh.._

odakleje: pr a =_. 2 2h ~aprezanj~ a, u cirkulamome uzduznome smjeru. smjeru dvaput je vece od nonnalnog (10.9) naprezanja a u
2

T
c) Slika 10.4.

a)

b)

Za prsten je:

stanju naprezanja.anja i dcformacijc posuda fankih stijcnk.5. Kolika Sll glavna naprezan~a u clJevl ako s unutarnje strane cijevi djeluje pritisak p = 2 MPa. 600 rnm i debljine stijenke II = 5 mm post~vIJe~a J~ izmedu dviju krutih nepornicnih stijenki (sl.16) Zamislimo da smo prsten prerezali po horizontalnom promjeru i promatramo gomji dio kao slobodno tijelo (sl. pos~lcno naP.~ koliko je povecanje promjera D? Zanemariti trenje izmedu cijevi I krutih nepomicnih sti jenki! Prema izrazu (10. .rez. tako da jednadzba ravnoteze prima oblik 20h b=2 odakleje: 0=-' Pri proracunu cijevi tankih stijenki koristimo se rezultatima dobivenim pri promatranju prstena i cilindricne posude. Dobili smo izraz (10. 10. Zato pri odredivanju naprezadano na sl. Horizontalne komponente p b r cos ip dip svih sila koje djeluju na gornji dio prstena zbog simetrije medusobno su 1I ravnotezi. (y:: =-_. nja u prstenu mozemo opterecenje na sl.r a=-·/ h" pr Na unutamjoj je povrsini a3 = .1. 300 = 120 5 MPa. ana vanjskoj je a) = O. S dip oznacili smo beskonacno mali sredisnji kut izmedu dvaju beskonacno bliskih radijalnih presjeka promatranog dijela prstena na koji djeluje sila p b r dip.8). al pr =-=-=052 2h ' Deformacijaje prstena dana izrazom (10.anJe.-' !:!.13: a povecanje je polumjera: !:!.15-. =E = 0. 10. 10. a vertikalne komponente p b r sin ip dip u ravnotezi su sa silama koje predstavljaju djelovanje donjega clijela prstena na gomji. 10. . 105 t:APa? ~o~iko je na). p b r sin ip dip = 2 p b r (10.186 pa iz jednadzbe (10. Celicna cijev promjera D = J 'l.p. pa se p 1I odnosu na a rnoze zanemariti i uzeti daje i a3 = 0. lOAc). tako da se element prstena nalazi ujednoosnom Normalno naprezanje u prstenu mozemo odrediti i ovako. Eh pr' r (10. Prema izrazu (4.1) dobivamo: 10. Naprczanja i deformacije posuda fankih sfijcnki 187 \ Pornocu Hookeova zakona dobivamo: \ (10. Naprc7.val) ' E odakle dobivamo .6).1 . a modul elasticnosti E = 2. v Buduci je p vrlo mali 1I usporedbi sa a. slijedi da je a >. rnoze se uzeti daje 03 = o.10): E=-' 0. i a2.55) glavna su posmiena naprezanja: r1 = 2 I (01 - O2) - _(I-v)ol=l-v 2 2 pr=035pr h ' h pr h .4c zamijeniti opterecenjem danim 1I uzduznome smjeru jednaka je nuli pa je: I (a .. a Poissonov ~oeficlJent Izn?s~ v = 0.14) pr h Defonnacija cijevi a =pr I h = 2 .3. .='2hpr = 60 MPa . r i Slika 10. Iz izraza (10.15) (10.ve~e.13). Buduci da je r » h .14) slijedi da je sila normalnoga pritiska po povrsini ne projekcije te stijenke na ravninu.p ...r r Vidimo da se u stijenki cijevi pojavljuje najvece posmicno naprezanje: imax=i.. dobivamo: Primjer 10. i3=T=v 2h pr pr =0.5. projekcija na bilo koju os jednoliko raspodijeljenih stijenke jednaka produktu velicine pritiska i povrsiokomitu na zadanu os.

= 40 MPa. . dobivamo: EI = Zarnislimo da smo prstenove prerezali po horizontalnom matramo kao slobodno tijelo.P D b = 0 D' (razliku smo izmedu vanjskog i unutarnjeg promjera bakrenoga prstena zanemarili). .8). = 2 .ba~~~i _prsten vanjs~oga ~. i p zatvara kut 45° (sl. 10?).r =-=-..6. Modul elasticnosti eelika iznosi E. dobivamo: (d) odakle dobivamo l-v2 !'!. U neopterecenu stanju beton i celik nisu napregnuti. a za celik Et = 2.3.1 . 10. 104 MPa i Vb = 0.. ~:(Jb at b) h~ ~ ~b D=2r c) r-~t at Primjer 10.. onda je naprezanje u bakrenom prstenu prerna izrazu (e) a b a cdop f 2 80 MPa.322'106'062 =~.6e). IO.v2 = -E- a I 1. a za bakarrn . r . = 0. b . postavljenje eehem prsten debljine stijenke he= 2 mm. lOs MPa.D (a) D tako da je 2 ---. imamo: E I Deformacije su celicnog i bakrenog prstena jednake: £(' =fh !'!.188 10. odakle je (b) (e) T b) a) c) Slika 10. Zato u izraz (e) stavljamo a" = a b dop' pa dobivamo dopusteni pritisak: = = 101 I I a) r----~ P= 2abdop (h" +2h<) D = 2'40·(4+2'2) 500' = 1 28 MPa.D=-E pD2 2h 1-0. tako da se prsteni medusobno doticu i u ne. a bakra Eb = I. odakle je: 0. ako je dopusteno naprezanje za celik 0cdop = 160 MPa. Okrugli betonski stup promjera D = 300 mm obuhvacen je celicnirn plastem debljine h = 5 mm.. h. r !'!.7.Na . op (e) = Ako pritisak p u celicnom prstenu izaziva naprezanje jednako dopustenorn atdop = 160 MPa. Sluzeci se Hookeovim zakonom.. lOs MPa.romjera D = 500 mm i debljine stijenke hb = 4 mm. Betonski je stup opterecen silom F = 350 kN (sl. Slika 10. Treba odrediti najveci dopusteni unutamji pritisak p. Trenje izmedu plasta i stupa zanemariti! Za beton je Eb = 2 .:"-p promjeru i gornji dio pro- Ii I (a I- Va 2) 1. 2'5'10~3 =0.2. Jednadzba ravnoteze prima oblik: 'v. Naprezanja i deformacijc posuda tankih stijcnki 189 i djeluje u ravnini koja sa a.312 mm.o_Pterecenu~tanju nisu napregnuti (sl. sto je vece od dopustenog naprezanja za bakar ab = 40 MPa. Prema izrazu (10.----- 1 ~~@ ~ P / a" E" .3. Treba odrediti glavna naprezanja u betonskome stupu i celicnome plastu.10). Ako izraz (e) uvrstimo u izraz (d)..18.--- - --. 105 MPa i v. Primjer 10.v2 = -E- PD 2h 2 ab hb b + 2 a. Naprczanja i deformacije posuda tankih stijenki 10.

5 2'10' 2' -30-0' (1. ==-[-p-V E I> I> (-p+o.-1 5 '-10- Nonnalno je naprezanje u plastu u cirkulamome Glavna su naprezanja u betonskome stupu: O I <:«: pD 62" == O2 == - P == - -0 = - 2 h 0e 2·5' 7. 10. :n:.b 3. Iz uvjeta rotacijske simetrije dobivamo daje: lz ove jednadzbe dobivamo naprezanje u plastu: ___ 0('== h a: 2.9).24 MPa. a u uzduznorn smjeru)e~nako je nuli..190 F 10.14'0.27 MPa..4.-9_5 :. 1O. a cirkulami polumjer zakrivljenosti: . p.8b i c).:iF lz uvjeta: i: dobivamo: lX a) -[-p-V I. Zato se pojavljuje pritisak p na mjestu dodira stupa i plasta (sl.D /. debljine stijenki h = 4 mm pricvrscene uz gomji rub i do vrha napunjene vodom (sl. E I> (-p+o... Defonnacija je stupa u radijalnome smjeru: £2 == £[02 b 1 - Vb (01 +03)]= 1 _E [h p.Vb (. Za: 2 h 0< p==-D imamo Pod djelovanjem sile F u betonskom smjeru: stupu normaino je naprezanje u uzduznome o =--- 4F 2 .:.ri pritisku u uzdu~no~~ smj~~ betonski se stup nastoji siriti poprecno. do~ se u smjeru norma Ie na plast moze zanemariti.0. . . Deformacija je plasta 1I cirkulamome smjeru: z b) ~f--~. Naprezanja i deformacije posuda tankih stijenki 10.(I-v D 03=oz=-4.n d) ~ a prirast je promjera plasta: .8.3 2 ==- 4.P+03)]..95 b MPa.)]==-' b 0< Ee c) e) Slika 10. ~to sprecava celicni plast. smjeru: E" )+E< 0.18) + 2-. Treba odrediti glavna naprezanja u opasnom presjeku posude oblika stozca. tako da se plast nalazi u jednoosnom stanju naprezanja.0. Meridijanski je polumjer zakrivljenosti P2 = 00.95 MPa.)].27 300 .1_8_·__ 4-". Naprczanja i deror~acije posuda lankih stijenki 191 a prirast promjera stupa: D 6.== 7. Primjer 10..

94 ' 10) .1) dobivamo: ~+~= PI co pg (H.] O2= pgr 2 h cosa (H-- 2) 3 Y iii: O2 = g tg 211 cos a P a (H .5 6·4·10-) 2 odakle je Y 2 == 314 H (presjek CD). H) H = -"2 "2 . ·0. Znaci da postoje dva opasna presjeka. i: d02 == pg tga dy 2h cosa (H-2y)==0. P g tg a ( h cosa 3 )3 H .364 = 4.54 MPa. pg tga II cosa odakle je Y I = H 12 (presjek AB). (H-~ 3 Y)=O. tga 10) ·10· 52 ·0.."3 H H == 16 h cos a ."3 U presjeku CD: H) H cosa ·0."2 "2 pg/I2 4 h cosa pg H2 6h tga O2 pg tga ( 2 = 2 II cos a H .~3" v) y .94 Stika 10.364 = 6 05 MPa 4·4 .y) h O2 max p g tg a ( 23 )3 3 P g H 2 tg a = 2 h cos a H . Nadimo sad rnaksimum tih naprezanja u ovisnosti 0 visini y. Naprczanja i dcformacijc posuda tankih slijenki 193 PI == Y cosa Na dubini H-y hidrostatski je tlak vode: p=pg(H-y)."4 2 "4 odakle je cirkularno normalno naprezanje: 01 3. (b) .y) y. gdje je p gustoca vode.94 (a) O 1- 1 = 454 ' MPa = pg tga h cosa (H . Iz jednadzbe (10. Kao sto smo vidjeli prije.0. 01 i 02 glavna s~ ~aprezanja l~ stij~nkama posude.03 MPa.10 ) ·0.10 ·10· 5 . Tako daje: 2rnh02 odakleje: cosa=pg [r n(H-Y)+-3- 2 r2 n y. :3 E U presjeku AB: pg tga ( = h cos a H • :I: 01".192 10.364 16·4. Ako derivacije tzraza (a) I (b) po Y IZjednacimo s nulom. a g akceleracija sile teze.b mora biti jednaka tezini tekucine volumena a abc d. Naprezanja 02 U smjeru izvodnice naci cerno iz uvjeta da rezultanta tih naprezanja po povrsini konicnoga presjeka a . tga .H -4 H 4 = 3 P g H 2 tg a 16h cosa = O2 max = 4. dobivamo.9. Naprezanja i defurllladje posuda lankih slijenki 10... 10 )·0.10.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->