Urednik ZELIMIR COLIC, dipl. ing. grad. Recenzenti prof. dr. sc. IVO ALFIREVIC rof. dr. sc. NENAD BICANIC Prof. dr. sc. VICE SIMIC, dipl. ing. grad. redoviti profesor Gradevinskog fakulteta Sveucilista u Zagrebu prof. dr. sc. MLADEN HUDEC Crteze izradio MILlVOJ MERVAR Graficke urednice ZELJKA SAMBOLEK, JASMINA VRKLJAN Lektor TOMISLA V SALOPEK, Korektor STANKO SOKOL dipl. ing. OTPORNOST MATERIJALA II. izdanje I prof. Objavljivanje ovog sveucilisnog udzbenika odobrio je senat Sveucilista u Zagrebu rjesenjern broj 02-170 I/3-200 I. od II. prosinca 200 I. godine. © SKOLSKA KNnGA, d.d., Zagreb, 2002. Nijedan dio ove knjige ne smije se umnozavati, fotokopirati ni na bilo koji nacin reproducirati bez nakladnikova pismenog dopustenja. CIP dostupan u Nacionalnoj 410521040 ISBN 953-0-30692-X i sveueilisnoj knjiznici, Zagreb, Slog i prijelom na racunalu DENONA d.o.o., Zagreb Tisak: lTG-Zagreb SKOLSKA KNJIGA, ZAGREB, 2002. SADRZAJ str. I. 2. 3. 4. UVOD.................................................................. OPCE PRETPOSTA VKE I OSNOVNI V ANJSKE I UNUT ARNlE SILE ANALIZA 4. I. 4." 2. 4.1: 4. ( 3 PRORACUNA 8 II 16 ELEMENTI NAPREZANJA i komponente naprezanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. jednadzbe ravnoteze " . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. Pojam naprezanja Diferencijalne Jednadzbe 16 19 22 27 33 35 39 44 45 47 49 51 65 65 67 73 transfonnacija &1... ~IM(C 0-.J 4. Glavna naprezanja Glavna posmicna naprezanja Mohrova kruznica za ravninsko stanje naprezanja Mohrova kruznica za prostomo Cauchyjeva Oktaedarske ploha naprezanja Elipsoid naprezanja stanje naprezanja 4.5. 4. ;6.' 4. 7. 4. 8. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. naprezanja . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . .. naprezanja ~:'"~'2'~9 64-\ " , ." .__._,J G'L \ /5. 4. 9. 4.\~; 4. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. i devijator naprezanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. unutarnjih sila ikomponenata 4.0. 5:~ 5i~ 53) 5.4; 5.( n~ Sfemi ravnine i oktaedarska tenzor naprezanja Veza izmedu komponenata DEFORMACIJA defonnacija ANALIZA Pojam pomaka i defonnacije Komponente Defonnacija Ravninsko u zadanome smjeru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. stanje deformacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. Smjerovi i velicine glavnih defonnacija Uvjeti neprekinutosti 76 80 83 50 6. VEZE IZMEDU NAPREZANJA 6.1. ' Eksperimentalni podaci 0 I DEFORMACIJA vezi izmedu naprezanja materijala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. i defonnacija ............... 88 88 94 6.~., 6,h 6.4. Hookeov zakon, konstante elasticnosti Zakon superpozicije Saint Venantov princip 96 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. stanje naprezanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 98 100 105 6.5'; 6.6.. Hookeov zakon za prostomo Hookeov zakon za ravninsko stanje naprezanja Hookeov zakon za ravninsko stanje defonnacija Utjecaj temperature NAPREZANJE I KOEFIClJENT SIGURNOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 6:,2: 6.~. 7. 106 lOB 115 DOPUSTENO B. OPCI PRISTUP RJESA VANJU PROBLEMA U ZNANOSTI OOTPORNOSTI MATERIJALA . . . . . . . .. . .. . .. . .. .. . . .. .. . .. .. . .. .. . . .. .. .. .. . . . .. . . . .. ... liB / I I I VI 9. AKSIJALNO 9. 2. 9. 3. 9. 4. 9. S. 9. 6. 9. 7. 9. 8. 9. 9. 9.10. 9.11. 9.12. OPTERECENJE STAPA Sadrfaj Saddaj VII Koncentracija naprezanja pri torziji 299 303 , . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 306 316 319 320 334 337 120 120 128 131 134 138 142 146 IS2 IS9 162 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 168 172 181 194 194 pri cistern posmiku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. na smicanje (odrez) RA VNIH PRESJEKA STAPA sustava sustava 197 198 208 208 213 21S 217 221 223 224 presjeka . . . . . . . . . . . . . . .. 227 227 228 230 230 232 235 241 246 .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. pri torziji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 24~' . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 13.9. 9. I. Rastezanje i pritisak ravnog stapa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. Utjecaj vlastite tezine Stap jednake cvrstoce na rastezanje i pritisak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. Sastavljeni stap Plan pomaka Potencijalna energija deformacija sistemi .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. stapa Staticki neodredeni Pocetna naprezanja Koncentracija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . .. 14. SA VIJANJE RA VNIH ST APOV A 14. I. Cisto savijanje 14. 2. Proracun cvrstoce i izbor presjeka pri cistern savijanju 14. 3. Potencijalna energija deformacija pri cistern savijanju 14. 4. Opci slucaj savijanja (savijanje silama) 14. S. Posmicna naprezanja u simetricnirn tankostijenim stapovima 14. 6. Savijanje silama nesimetricnog 14. 7. Poprecna normalna naprezanja 14. 8. Glavna naprezanja 14.10. Koncentracija i trajektorije stapa, Srediste posmika pri savijanju stapa poprecnirn opterecenjern glavnih naprezanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. Toplinska naprezanja Aksijalno udarno opterecenje naprezanja Rastezanje uzeta lancanice I OEFORMACIJE 34S 348 3S1 369 372 377 14. 9. Proraeun cvrstoce pri savijanju silama naprezanja pri savijanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 14.11. Savijanje stapova promjenljivog 14.13. Proracun sastavljenih 14.IS. Potencijalna IS. OEFORMACIJA presjeka 10. NAPREZANJA II. SMICANJE 11.1. 11.2. 11.3. POSUOA TANKIH STIJENKI 14.12. Nosaci jednake cvrstoce na savijanje nosaca pri savijanju silama 38S 400 409 413 414 presjeka presjeka . .. 418 441 447 460 (OOREZ) energija deformacija 14.14. Savijanje stapa izradenog od razlicitih materijala energija deformacija RAVNOG Cisti posmik Potencijalna Proracun elemenata opterecenih KARAKTERISTIKE STAPA PRI SAVIJANJU elasticne linije nosaca elasticne linije nosaca konstantnoga elasticne linije nosaea promjenljivoga deformacija nosaca 12. GEOMETRIJSKE I IS.1. IS.2. 15.3. 15.4. IS.5. IS.6. IS.7. IS.8. IS.9. Oiferencijalnajednadfba Analiticka Analiticka 12. I. Staticki momenti i momenti tromosti (inercije) ravnih presjeka 12. 2. Promjena momenata tromosti pri translaciji koordinatnoga 12. 3. Promjena momenata tromosti pri rotacij i koordinatnoga 12. 4. Glavne osi i glavni momenti tromosti 12. S. Mohrova kruznica tromosti 12. 6. Polumjer tromosti 12. 7. Elipsa tromosti 12. 8. Momenti tromosti jednostavnih 12.8.1. Pravokutni presjek 12.8.2. Kruzni presjek 12.8.3. Presjek oblika kruznog prstena 12.8.4. Trokutni presjek . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 12.8.S. Elipticni presjek 12. 9. Momenti tromosti slozenih presjeka 12.10. Momenti otpora ravnih presjeka 13. TORZIJA RAVNIH STAPOVA 13.1. 13.2. 13.3. 13.4. Torzija §tapova kruznoga presjeka Potencijalna energija deformacija presjeka analogija Staticki neodredeni Prandtlova .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. I metoda odredivanja metoda odredivanja I I I Grafoanaliticka Odredivanje metoda odredivanja Graficko odredivanje elasticne linije nosaca progiba metodom konacnih diferencija 46S 471 476 479 OPTERECENm 481 . 490 503 . SIS Progib zbog poprecne sile Utjecaj promjene temperature Proracun krutosti pri savijanju 16. NAPREZANJA IPROGIBI NOSACA PRI UDARNOM 17. KOSO SAVI1ANJE 18. SA VIJANJE RA VNOG STAPA 00 MATERIlALA S RAZLICITIM MOOULOM ELASTICNOSTI NA RASTEZANJE I PRITISAK LITERA TURA KAZALOPOJMOVA KAZALO IMENA ........................................................ SI6 . S20 2S6 2SB 26B 27·1 279 zadaci pri torziji Torzija stapa neokruglog membranska I3.S. 13.6. 13.7. 13.8. Torzija stapova s tankim stijenkama otvorenog profila Torzija stapova s tankim stijenkama zatvorenog profila Zavojna opruga kruznoga presjeka 28l 295 r PREDGOVOR Ovaj udzbenik u nesto prosirenu obliku sadrzi gradivo koje se predaje u sklopu predmeta OTPORNOST MATERIJALA I u trecem semestru na Gradevinskom fakultetu Sveucilista u Zagrebu. U prvom dijelu udzbenika obradeni su osnovni pojmovi, pretpostavke i metode proracuna, te analiza naprezanja i analiza defonnacija pri malim defonnacijama. Veza izmedu naprezanja i defonnacija dana je za idealno elasticno tijelo. U drugom dijelu udzbenika obradeni su osnovni slucajevi opterecenja stapa: rastezanje, pritisak, torzija, smicanje i savijanje. Pri tom je razmatrano i savijanje kompozitnoga stapa i stapa od bilineamog materijala. Takoder su obradeni osnovni slucajevi djelovanja aksijalnog i poprecnog udarnog opterecenja stapa uz poseban osvrt na razliku izmedu djelovanja statickog i dinamickog opterecenja, Da bi se olaksalo razumijevanje i prihvacanje izlozenog gradiva, na kraju pojedinih poglavlja dodani su rijeseni primjeri, a oni su odabrani tako da dopunjuju izlozena teorijska razmatranja. Mislim da ce ovaj udzbenik korisno posluziti ne samo studentima tehnickih fakulteta nego i inzenjerima u praksi, koji zele osvjeziti svoje znanje iz podrucja mehanike cvrstoga defonnabilnog tijela. Na kraju udzbenika nave dena je literatura kojom sam se sluzio pri pisanju ovog udzbenika. Udzbenik su recenzirali dr. sc. Ivo Alfirevic, redoviti profesor Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveucilista u Zagrebu, dr. sc. Vlatko Brcic, redoviti profesor Gradevinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, dr. sc. Kresirnir Herman i dr. sc. Zlatko Kostrencic, redoviti profesori Gradevinskog fakulteta Sveucilista u Zagrebu. Srdacno im zahvaljujem na mnogim korisnim primjedbama i savjetima. Zahvaljujem i Milivoju Mervaru koji mije pomagao pri izradi crteza, Zahvaljujem se svim suradnicima iz "Skolske knjige", a posebno Zelimiru Colicu, dipl, ing. grad. uredniku edicije, koji su radili na tome da kojiga bude sto bolje opremljena i da sto prije bude predstavljena javnosti. Usprkos svim nastojanjima, bilo je tesko ukloniti sve pogreske, bile one tiskarske bilo one stvarne. Zato cu biti zahvalan citaocima koji me upozore na nadene pogreske i nedostatke i time pridonesu poboljsanju ovog udzbenika. U Zagrebu u lipnju 1990. godine Autar PREDGOVOR DRUG OM IZDANJU Drugo izdanje ovog udzbenika nepromijenjeno je prvo izdanje u kojernu su ispravljene uocene tiskarske pogreske, Ovo izdanje udzbenika recenzirali su dr. sc. Nenad Bicanic, redoviti profesor Department of Civil Engineering University of Glasgow i dr. sc. Mladen Hudec, profesor emeritus Sveucilista u Zagrebu, redoviti profesor Rudarsko-geolosko-naftnog fakulteta Sveucilista u Zagrebu, Srdacno irn zahvaljujem na obavljenoj recenziji. Zahvaljujem svim suradnicima iz Skolske kojige, a posebno Zelimiru Coli6u, dip!. ing. grad., na brizi oko pripreme i objavljivanja ovog izdanja. Zagreb, prosinac 200 I. Autar 1. UYOD Otpomost materijala jedna je od grana primijenjene mehanike koja proucava probleme cvrstoce, krutosti i stabilnosti pojedinih dijelova tehniekih konstrukcija od cvrsroga deformabilnog materijala. Pod cvrstocom konstrukcije iii dijela konstrukcije razumijeva se sposobnost prenosen]a opterecenja bez pojave lorna. Krutost konstrukcije oznaeuje otpomost konstrukcije na deformiranje (promjenu oblika i volumena). Pod stabilnosti konstrukcije razumijeva se sposobnost konstrukcije i njezinih elemenata da pod zadanim opterecenjem zadrze prvobitni oblik elasticne ravnoteze. Istrazujuci proces deformiranja i razaranja tijela, znanost 0 otpomosti materijala tezi utvrditi osnovna nacela i postupke proracuna cvrstoce, krutosti i stabilnosti pojedinih dijelova konstrukcija. Proracun cvrstoce sastoji se u odredivanju najmanjih dimenzija pojedinih dijelova konstrukcija iskljueujuci mogucnost pojave lorna pod djelovanjem zadanog opterecenja, Proracun krutosti obuhvaca odredivanje deformacija konstrukcija pod djelovanjem zadanog opterecenja, koje moraju ostati u dopustenim granicama odredenim uvjetima upotrebe same konstrukcije. Proraeun stabilnosti sastoji se u odredivanju opterecenja pod kojim konstrukcija i njezini elementi zadrzavajujos prvobitni oblik elasticne ravnoteze, Skup ovih proracuna naziva se dimenzioniranje elemenata konstrukcija. Pri dimenzioniranju elemenata konstrukcija moraju biti ispunjeni uvjeti cvrstoce, krutosti i stabilnosti, upotrebljavajuci upravo onoliko materijala koliko je nuzno da budu zadovoljeni trazeni uvjeti sigumosti. To znaci da uz uvjete sigurnosti moraju biti zadovoljeni i uvjeti ekonomicnosti konstrukcij e. U teorijskoj mehanici kao osnova za razmatranje uvodi se model krutog, nedeformabilnog tijela, i na njemu se izvode svi zakoni i principi statike i dinamike. Medutim zbog djelovanja raznih utjecaja (vanjskih sila, promjena temperature itd.) sva se realna tijela vise iii manje deformiraju, tj. mijenjaju svoj oblik i volumen, pa je potrebno naci vezu izmedu vanjskih sila, oblika tijela i vrste materijala s naprezanjima i deformacijama tijela. Za razliku od drugih grana mehanike deformabilnog tijela - teorije elasti~nosti i plasti~nosti, u znanosti 0 otpomosti materijala ta zadaca tezi se rijesiti 8tOjednostavnijim i dostupnim metodama u inzenjerskoj praksi, primjenjujuci razmjemo jednostavan matematicki aparat i uvodeci odredene pretpostavke 0 strukturi i svojstvima materijala i karakteru deformacija tijela. Tako dobiveni rezultati provjeravaju se eksperimentalno mjerenjima na mode1ima iii na samim konstrukcijama. Za znanost 0 otpomosti materijala kao tehnicku disciplinu karakteristicna je primjena pribliznih metoda koje se osnivaju na rezulta- 4 tima teorijskih i eksperimentalnih istrazivanja. Zato u znanosti 0 otpomosti jednako vaznu ulogu imaju teorijska i eksperimentalna istrazivanja, I. Uvod I. Uvod 5 materijala Za znanost 0 otpomosti materijala moze se reci da je to jedna od osnovnih tehnickih disciplina koja ima vaznu ulogu II tehnickoj izobrazbi inZenjera i 11 oblikovanju inzenjerskog nacina misljenja, ana ostvaruje vezu izmedu teorijskih disciplina (matematike, fizike, mehanike i dr.) i konkretnih tehnickih disciplina (betonskih, metalnih, drvenih konstrukcija i dr.), i sluzi kao osnova za proucavanje svih grana mehanike defonnabilnog tijela. ad najranijih vremena, kad su Ijudi tek pocinjali graditi najjednostavnije tehnicke konstrukcije, postoji potreba za poznavanjem principa za odredivanje potrebnih dimenzija pojedinih konstrukcijskih elemenata. Najvjerojatnije je da su stari graditelji hramova, piram ida, spomenika, mostova itd., svoje principe i zakone gradnje birali na osnovi intuicije, pokusa i prakticnog iskustva stecenog u toku prijasnjih vjekova. Prema sacuvanim zapisima, jedan od prvih velikih umova koji su se bavili proucavanjem cvrstoce tehnickih konstrukcija bio je Leonardo da Vinci (1452-1519). U njegovim zapisima postoje podaci koji se odnose na eksperimentalna istrazivanja cvrstoce grede oslonjene na oba kraja, grede upete najednom kraju, stupova i zica, Prema tim podacima, cvrstoca grede oslonjene na oba kraja smanjuje se s duzinom grede, a povecava sa sirinorn presjeka, a uopce se ne spominje utjecaj visine grede na njezinu cvrstocu. Dalje se navodi da se nosivost stupa smanjuje s njegovom duzinorn ida se povecava u odredenom odnosu s njegovim poprecnim presjekom. Osnivacern znanosti 0 otpomosti materijala smatra se slavni Galileo Galilei (1564-1642), koji je bio profesor matematike u Padovi. Onje prvi obratio pozomost na to da mehanika krutih tijela nije dovoljna za rjesavanje mnogih problema sigumosti konstrukcija te da se moraju uzeti u obzir fizikalna svojstva materijala, odnosno njihova sposobnost da donekle mijenjaju oblik i volumen zbog djelovanja vanjskih sila. Galileo Galilei svojaje istrazivanja 11 raznim podrucjima mehanike objelodanio u poznatom djelu "Discorsi e Dimostrazioni matematiche intomo a due nuove scienze", objavljenom u Leidenu 1638. U dijelu te knjige razmatraju se mehanicka svojstva razlicitih materijala i navedeni su rezultati istrazivanja cvrstoce stapa pri rastezanju i konzolnog nosaca pri savijanju poprecnirn opterecenjern, Iako se Galileijeva pretpostavka 0 jednolikoj raspodjeIi unutamjih sila u presjeku grede opterecene na savijanje pokazala netocnom, njegova su istraZivanja prvi pokusaj da se pronade metoda kojom bi se mogla provesti logicna analiza naprezanja i racunski odrediti potrebne dimenzije konstrukcijskih elemenata. Galileijeva knjiga prva je publikacija na podrucju znanosti 0 otpomosti materijala i oznacava pocetak povijesnog razvoja mehanike deformabilnih tijela. Engleski fizicar Robert Hooke (1635-1103) godine 1678. objavio je knjigu "De Potentia Restitutiva" koja sadrzi rezultate Hookeovih pokusa s elasticnim tijelima. To je prvi objavljeni rad u kojem se proucavaju elasticna svojstva materijala. Hooke opisuje svoje pokuse sa zavojnim oprugama, zatim pokuse sa zicom opterecenom na rastezanje i pokuse savijanja drvene konzole. Pri tim eksperimentalnim istrazivanjima Hooke je godine 1660. pronasao Zakon 0 lineamoj ovisnosti izrnedu opterecenja i deformacija pri rastezanju, koji je prvi put objavljen u spomenutoj knjizi. Hooke je svojim zakonom postavio osnovu na kojoj je kasnije izgradena mehanika elasticnih tijela. Francuski fizicar E. Mariotte (1620-1684) na osnovi svojih eksperimentalnih istrazivanja dosao je godine 1680. do istog zakona, ali neovisno 0 Hookeu, daje produljenje razmjemo sili. Mariotte je proucavao savijanje greda, ist~zivao je ko.nzolni no~at, zg.lobno oslonjenu gredu i gredu upetu na krajevima, te ustanovio da su na ispupcenoj strani .savijene grede uzduzna vlakna rastegnuta, a na udubljenoj strani pritisnuta. Na osnovi te postavke usavrsio je teoriju savijanja nosaca, Proucavao je utjecaj ukljestenja oslonc~ na porast cvrstoce grede, te je dao fonnulu za proracun cvrstoce cijevi izlozene unutarnjern pritisku. Jakob Bernoulli (1654-1105) proucavao je oblik savijene grede, te je primjenom diferencijalnog racuna dobio jednadzbu koja izrazava da je zakrivljenost savijene osi nosaca u svakoj njezinoj tocki razmjema momentu savijanja u toj tocki, Pr~utavaj~ci savijanje, J. Bernoulli izrekao je jednu od vaznih hipoteza znanosti 0 otpornosn materijala - hipotezu ravnih presjeka, koja 110sinjegovo ime i osnovaje mnogih istrazivanja u razlicitim problemima spomenute znanosti. Daniel Bernoulli (1100-1182) proucavao je probleme vibracija elasticnih tijela. Prvi je uspio izvesti diferencijalnu jednadzbu popreenih vibracija prizmaticnih stapova. Slavni matematicar Leonhard Euler (1101-1183) primjenom varijacijskog racuna izveo je diferencijalnu jednadzbu savijene osi stapa. Istraz.ivao je stabi~nost sta~ov~ izlozenih pritisku i pronasao da pri stanovitom opterecenju o?hk.stapa postaje ~es~?lla~ 1 da se stap pod djelovanjem aksijalnih sila pritiska moze savmun, Ta njegova l~t~zlv~~Ja obuhvacaju i stapove promjenljiva presjeka, kao i stapove s pocetnom zaknvIJ~n?scu. Rijesio je diferencijalne jednadzbe poprecnih vibracija prizmaticnih stapova koje je izveo Daniel Bernoulli. Francuski matematicar J. L. Lagrange (1136--1813) nastavio je istrazivanja stabilnosti pritisnutih stapova zglobno pricvrscenih na oba kraja. Uveo je pojam "generaliziranih koordinata" i "generaliziranih sila". Veliki doprinos razvoju znanosti 0 otpomosti materijala. u 18. st. .dao je fra.ncu~ki inzenjer C. A. Coulomb (1136--1806). Kao inzenjer rukovodio je razmm.!=7ad.evms.~~m radovima, sto ga je navelo da pocne proucavati mehanitk~ s~ojs~~a mater~J.al~ 1 razlicite druge probleme konstruktorskog inzenjerstva. Coulomb je istrazrvao s~vlJanJe konzol.e uzimajuci u obzir djelovanje momenta savijanja i poprecni~ sila. Iscrpn~ je prou~avao P:Itisnute prizmaticne stapove, posebno u trenutku lorna s pOJavoI? pukotina u kosim pr~sJecima, predlazuci pri tom da se uz koheziju u obzi~. uzme ..1 t~en~e u?utar. maten~ala. lstrazivao je torziju okruglog stapa, Sve rezultate svojih teorijskih istrazrvanja provjeravao je eksperimentalno, te je odredio granicu elasticnosti za neke materijale. Engleski ucenjak Thomas Young (1113-1829) god!ne 1~07.. dao je n:'at.em~~icku fonnulaciju Hookeovog zakona i uveo pojam modula elasticnosti pn rastezanju 1 pritisku, koji se obicno nazi va Youngovim modulom. On je uveo i pojam posmicnog n~pre~nja. Young je prvi promatrao ekscentricni pritisak i rastezanje pravokutnoga stapa 1 ~a njega dao tocno rjesenje, Onje prvi poceo proucavati djelovanje dinamickog opterecenja, Znatan prinos razvoju znanosti 0 otpornosti materijala dao je francuski inzenjer i ucenjak Louisa Navier (1185-1836) kojije godine 1826. izdao prvi udzbenik ootpomosti materijala kojim su se inzenjeri sluzili u iducih nekoliko desetljeca. Dok su istrazivaci iz 18. st. tezili postaviti formule za odredivanje granicnog opterecenia koje dovodi do rusenja konstrukcije, Navier je smatrao da j.e ispravnije. odredi~i velicinu opterecenja do kojeg se konstrukcija ponasala potpuno elasticno, bez najave trajnih defonnacija. Navier je rijesio problem savijanja pri~maticnih ~tapo,:,~,prvi)e r~~io metodu rjesavanja staticki neodredenih problema pn rastezanju, pritisku 1 savijanju, r I 6 1. Uvod I. Uvod 7 proucavao je problem izvijanja ekscentricno pritisnutih stapova, kao i slucaj zajednickog djelovanja savijanja s rastezanjem iii pritiskom. Takoder je proucavao savijanje zakrivljenih stapova, ploca i Ijuski. Polazeci od molekularne teorije elasticnih tijela, Navier je godine 1821. prvi formulirao opce jednadzbe ravnoteze. Francuski matematicar Augustin-Louis Cauchy (1789-1857), za razliku od Naviera, pri izvodenju opcih jednadzbi ravnoteze napusta proucavanje molekulamih sila izmedu pojedinih cestica deformiranoga elasticnog tijela, te uvodi pojam naprezanja. Dokazao je zakon uzajamnosti posmicnih naprezanja, izveo jednadzbu za komponente vektora punog naprezanja koji djeluje u proizvoljnom presjeku, uveo je pojam deformacije te pojam glavnih naprezanja i glavnih deformacija. Cauchy je zakljucio da se elasticna svojstva nekoga izotropnog materijala mogu izraziti dvjema elasticnim konstantama, te daje vezu izmedu sest komponenata naprezanja i §est komponenata relativnih deformacija za neko izotropno tijelo, time je dobio potpun sustav jednadzbi za rjesavanje problema elasticnosti izotropnoga tijela. On je prvi dao rjesenje problema torzije stapa uskoga pravokutnog poprecnog presjeka, te dokazao da pri tom poprecni presjeci ne ostaju ravni, nego da se vitopere. Navier i Cauchy smatraju se osnivacima matematicke teorije elasticnosti, koju su kasnije razvijali S. D. Poisson (1781-1840), M. V. Ostrogradski (1801-1861), G. Lame (1795--1870) koji je go dine 1852. objavio prvu knjigu Teorije elasticnosti, zatim Clapeyron (1799-1864), Barre de Saint-Venant (1797-1886), kojije razvijao tehnicku teoriju elasticnosti. Saint-Venant dao je tocno rjesenje problema savijanja stapova male zakrivljenosti, dokazao je ispravnost osnovnih hipoteza elementarne teorije za slucaj cistog savijanja (da poprecni presjeci ostaju ravni ida uzduzna vlakna ne djelujujedno na drugo) i pokazao je da se formula za normalna naprezanja izvedena na osnovi tih hipoteza, moze primijeniti i pri poprecnorn savijanju, bez obzira na to §to se u tom slucaju poprecni presjek iskrivljuje. Saint-Venant nasao je postupak za odredivanje polozaja neutralne osi pri kosom savijanju. Proucavao je savijanje zakrivljenih stapova (ravninskih i prostornih). On je rijesio problem savijanja stapa od materijala koji se ne ponasa po Hookeovom zakonu. Pri elementarnom razmatranju cistoga savijanja grede Saint-Venant formulirao je princip koji nosi njegovo ime, a cesto se primjenjuje u tehnickim analizama naprezanja u konstrukcijama. Razradio je teoriju uvijanja prizmaticnih stapova, istrazuje zajednicko djelovanje savijanja i torzije prizmaticnih stapova, razvio je drugu teoriju cvrstoce koja se osniva na proracunu maksimalnih deformacija, dokazao je da se cisto smicanje uzrokuje rastezanjem u jednom pravcu i isto tolikim pritiskom u ortogonalnom pravcu. Razradivao je teoriju udara i vibracija te je postavio temelje Teorije plasticnosti. Rezultati Saint- Venantovih istrazivanja imali su golem utjecaj na razvoj znanosti 0 otpornosti materijala. Znatan su doprinos razvoju teorije elasticnosti i znanosti 0 otpornosti materijala radovi Rankina, Hertza, Maxwella, Beitramia, Castigliana, Bettia, Lovea, Michella, Hubera, Misesa, Henckya, Guesta, Haigha, Bacha, Prandtla, Mohra, Nadaia, Timosenka, Mushelisvilia i mnogih drugih. Za novijaje istrazivanja karakteristicno objedinjavanje metoda znanosti 0 otpornosti materijala, teorije elasticnosti i plasticnosti radi lito tocnijeg odredivanja naprezanja i deformacija i provedbe lito tocnijeg proracuna cvrstoce i stabilnosti konstrukcija. Proces istrazivanja u podrucju znanosti 0 otpornosti materijala i dalje je u toku jer razvoj tehnike namece nove probleme iz podrueja mehanike deformabilnih tijela, kao sto su problemi dinamickih opterecenja tehnickih konstrukcija, daljnji razvoj teorije plasticnosti, utvrdivanje novih kriterija cvrstoce i proracun prema granicnim stanjima, istrazivanje utjecaja visokih i niskih temperatura na mehanicka svojstva materijala, istrazivanje metoda proracuna konstrukcija izradenih od nehomogenih, anizotropnih i viskoelasticnih materijala itd. 2. OPCE PRETPOST AVKE I OSNOVNI ELEMENTIPRORACUNA 2. Opee pretpostavke i osnovni elementi prorafuna 9 0 Ako defonnacije tijela ne ovise sarno opterecenju nego i 0 vremenu, tijelo je visko- elastieno, odnosno vlskoplastleno. Slozenost oblika realnoga tijela znatno utjece na napregnuto stanje tijela. Zbog toga se tijela u geometrijskome smislu razvrstavaju u nekoliko osnovnih model a za koje su pojedinacno razradeni racunski postupci proracuna naprezanja i defonnacija. Stap je tijelo kojega su poprecne dimenzije male u usporedbi s njegovom duljinom (sl. 2.la). Linija sto spaja sredista svih poprecnih presjeka stapa naziva se os stapa, Os stapa moze biti pravac, ravninska iii prostorna krivulja. Ovisno 0 tome, stapove dijelimo na rayne i zakrivljene, ravninski i prostorno. Ovisno 0 odnosu polumjera zakrivljenosti osi stapa i visine poprecnoga presjeka, zakrivljene stapove dijelimo na stapove male zakrivljenosti i na stapove vel ike zakrivljenosti. Stap moze biti konstantna iii promjenljiva poprecnog presjeka. Poprecni se presjek dobiva presijecanjem stapa ravninom okomitom na os stapa. Stap kod kojega je debljina stijenke znatno manja od os nov nih dimenzija poprecnoga presjeka nazi va se tankostijenim (sl. 2.1b). Ptocom nazivamo prizmaticno tijelo kojega je debljina mala u usporedbi s ostalim dvjema dimenzijama (sl. 2.lc). Ljuskom nazivamo izbocenu plocu, tj. tijelo omedeno dvjema zakrivljenim plohama izrnedu kojih je udaljenost (debljina Ijuske) mala u usporedbi s drugim dimenzijama (sl. 2.ld). Tijelo zbijena oblika ima podjednake sve tri dimenzije (sl. 2.le). Naravno da je analiza naprezanja i deformacija ravnih stapova najjednostavnija, za tijela zbijena oblika najslozenija, Teorijska i eksperimentalna istrazivanja u znanosti 0 otpomosti materijala provode se prije svega na modelu stapa izradenog od homogenog, izotropnog i elasticnog materijala. Napustimo Ii hipotezu 0 krutosti tijela, moramo voditi racuna 0 promjeni oblika i volumena tijela, tj. 0 njegovoj defonnaciji pod djelovanjem vanjskih sila. Prema danasnjim spoznajama, tvar (materija) sastoji se od diskretnih cestica na vrlo malim razmacima u pravilnom iii nepravilnom rasporedu u prostoru. U cvrstim tijelima te su cestice medusobno povezane privlacnim, intennolekularnim silama. Kada tvar nije u napregnutom stanju, te se intennolekulame sile u unutrasnjosti tijela medusobno uravnotezuju. Ako je tvar u napregnutom stanju, razmaci se izmedu diskretnih cestica mijenjaju, sto odgovara i promjeni intennolekularnih sila koje se u tom stanju vise medusobno ne uravnotezuju, nego je njihova razlika jednaka velicini unutamjih sila. Kako se vidi, slika 0 ponasanju najmanjih cestica tvari, cak i u slucaju njihova pravilnog rasporeda u prostoru, postaje prilicno slozena. lz tih razloga u znanosti 0 otpornosti materijala uzima se mehanicki model materijala kojemu se pripisuju odredena svojstva. Promatra se model idealiziranog tijela. Pretpostavljamo da tvar ima svojstva neprekinute sredine, kontinuuma, tj. da tvar jednoliko i bez supljina ispunjava volumen tijela. To ima za posljedicu da su sve funkcije koje opisuju ponasanje materijala neprekinute, tako da se moze primijeniti pojam granicne vrijednosti ·(limesa). Materijal je homogen ako su mu fizikalno-rnehanicka svojstva u svim tockama jednaka, a ako se mijenjaju od tocke do tocke, materijalje nehomogen. Materijal je izotropan ako su mu fizikalno-mehanicka jednaka (metali, staklo itd.). svojstva u svim smjerovima Materijal je anizotropan ako su mu rnehanicko-fizikalna svojstva u razlicitirn smjerovima razlicita. Drvo je anizotropno jer ima razlicita svojstva u smjeru vlakana od svojstva u smjeru okomito na vlakna. Defonnacija pri opterecenju u smjeru vlakana znatno se razlikuje od defonnacije pri opterecenju okomito na vlakna. Materijal koji ima fizikaino-mehanicka svojstva jednaka sarno u odredenim smjerovirna vlakana koja su upravljena usporedo osima bilo kojega pravokutnoga koordinatnog sustava nazi va se ortotropnim (valjani celik, zeljezo za kotlove i sl.). Pod djelovanjem vanjskih sila realno se tijelo defonnira, tj. mijenja svoj oblik i volumen. Ako tijelo nakon rasterecenja u potpunosti zauzrne svoj prvobitni oblik, kazerno da je idealno elastic no. Ako defonnacije, izazvane vanjskim silama, ne isceznu potpuno nakon rasterecenja, kazemo da je tijelo elasto-plastleno. Preostale defonnacije nazivaju se trajnim (pennanentnim) iii plastienlm. Realno tijelo rnozemo smatrati potpuno elasticnim sarno do stanovite granice opterecenja koja se naziva granicom elasticnostl, a odreduje se eksperimentalnim postupkom. Defonnacija tijela ovisi 0 vanjskom opterecenju, Pretpostavljamo da je ta ovisnost Iinearna i za realno tijelo to vrijedi do stanovite granice opterecenja koja se naziva granicom proporcionalnosti, a odreduje se eksperimentalnim postupkom. a) b) c) e) Slika 2.1. 10 2. Opee pretpostavke i osnovni elementi prora~una 3. VANJSKE I UNUTARNJE SILE Pri rjesavanju vecine zadaca u znanosti 0 otpornosti materijala primjenjuje se hipoteza ravnih presjeka (hipoteza 1. Bernoullia) na osnovi koje pretpostavljarno da ravni presjeci izvedeni u mislima prije deformacije ostaju ravnl i nakon deformacije. Deformacije elemenata tehnickih konstrukcija pod djelovanjem dopustena opterecenja obicno su male u usporedbi s dimenzijama samih elemenata. Zato se u znanosti 0 otpornosti materijala deformacije tijela smatraju toliko malim da se mogu zanemariti promjene u rasporedu vanjskih sila zbog deformacija pojedinih dijelova tijela pa jednadibe ravnoteie postavljamo na nedeformiranom tijelu. Male deformacije u matematskoj analizi promatramo kao beskonacno male velicine pa u izrazu za deformacije zadrzavamo sarno linearne clanove (geometrijska linearnost). U znanosti 0 otpornosti materijala uglavnom se primjenjuje linearna teorija, odnosno teorija prvoga reda, tj. uvjeti ravnoteze postavljaju se na nedefonniranom tijelu, a u izrazu za deformacije zadrZavaju se sarno linearni clanovi. Kod teorije drugoga reda uvjeti ravnoteze postavljaju se na deformiranom izrazu za deformacije zadrZavaju se sarno linearni elanovi. Kod teorije treeega reda uvjeti ravnoteze postavljaju se na deformiranom izrazu za deformacije zadrZavaju se i nelinearni clanovi. tijelu, au tijelu, a u Sile koje djeluju na tijeio, a uzrokovane su djelovanjem drugih tijela, nazivamo vanjskim silama. Vanjske sile mogu biti povrsinske i volumenske. Povrsinske sile djeluju sarno u tockama vanjske povrsine tijela i ne ovise 0 masi tijela, a mogu biti koncentrirane (djeluju na vrlo maloj povrsini tijela), iii kontinuirano raspodijeljene na odredenoj povrsini tijela. Volumenske sile djeluju na sve locke tijela, to jest unutar cijeloga njegova volumena i u vecini slucajeva razmjerne su masi tijela (gravitacijske sile, sile inercije pri gibanju itd.) (sl. 3.1). Slika3.1. Prema nacinu djelovanja vanjskih sila razlikujemo stati~ka i dinami~ka opterecenja. Statieka oprerecenja konstrukciju opterecuju postupno, rastu od nule do konacne vrijednosti dovoljno dugo, a kad dostignu svoju konacnu vrijednost, ne mij~~jaj.u s~ iii. se n~.znatno mijenjaju u toku vremena. Zato ubrzanje tocaka konstrukcije 1 slle. mercl~e, uzrokovane gibanjem rnase, mozerno zanemariti. Primjer je statickog opterecenja vlastita tezina konstrukcije, pritisak snijega na konstrukciju, hidrostatski tlak na stijenke rezervoara itd. Dlnamicka opterecenja mijenjaju se u kratkim vremenskim intervalima i izazivaju znatno ubrzanje konstrukcijskih elemenata. Opterecenja koja se mijenjaju po periodicnorn zakonu nazivaju se perjodlckl promjenljiva iii ciklicka optereeenja. Opterecenje koje djeluje u toku kratkog vremenskog intervala naziva se udarnim npterecenjem. Unutarnje su sile intennolekularne sile unutar tijela. One postoje uvijek (i kad nema vanjskih sila) i zahvaljujuci njima tijelo ima odreden oblik. Velicine unutarnjih sila koje djeluju izmedu dviju bilo kojih cestica u napregnutom i nenapregnutom tijelu bi~ ce..razlicite. U znanosti 0 otpornosti materijala polazi se od neutralnoga naponskog stanja tijela, a to je stanje kada nema vanjskih utjecaja (sila, temperature i slicno) na tije1o. Uzima se da, u slucaju neutralnoga naponskog stanja, nema unutarnjih sila i promatramo sarno dopunske unutarnje sile popracene defonnacijama, a uzrokovane djelovanjem vanjskih sila. 12 3. Vanjske i unutarnje slle 3. Vanjske i unularnje sUe 13 Unutamje sile koje su rezultat djelovanja vanjskih sila definiramo kao povrsinske sile preko zamisljenih presjecnih povrsina u tijelu pa time zapravo ponasanje mnostva molekula zamjenjujemo nekim prosjecnim vrijednostima. Pri djelovanju vanjskih sila nastaju promjene oblika i volumena tijela i pojave unutarnjih sila. Deformiranje tijela traje sve do trenutka izjednacavanja djelovanja vanjskih i unutamjih sila, tj. do uspostavljanja ravnoteze sila za svaki elementami dio tijela. Nakon sto je deformacija tijela zavrsena i uno preslo u stanje relativna mirovanja, za njega vrijede sva nacela i zakoni mehanike krutoga tijela. Pri odredivanju unutamjih sila koje su rezultat djelovanja vanjskih sila primjenjujemo metodu presjeka. Zamislimo da smo promatrano tijelo presjekli ravninom na mjestu na kojemu zelirno odrediti unutamje sile, te da smo odbacili jedan dio, a za promatrani dio postavljamo uvjete ravnoteze, Pri tom pretpostavljamo daje svaki dio u ravnotezi pod djelovanjem vanjskih sila koje djeluju na taj dio i unutamjih sila kao sila uzajamnosti izmedu odbacenog i promatranog dijela. Promatrat cerno stap koji se nalazi u ravnotezi pod djelovanjem prostomog sustava vanjskih sila (sI3.2). Stap presjecemo ravninom E na dva dijela, odbacimo desni dio i odredimo sile u presjeku promatranoga lijevog dijela (sl. 3.3). Ako unutamje sile koje djeluju u promatranom presjeku reduciramo na teziSte poprecnoga presjeka, dobit cemo glavni vektor R i glavni moment M unutamjih sil~. Vektor momenta usmjeren je po pravilu desnoga vijka. Rastavimo Ii glavni vektor R i glavni moment M na komponente u smjeru koordinatnih osi, dobit cerno sest komponenata unutamjih sila N, Ty T; M; My, M,. U tome istom presjeku desnoga dijela stapa pojavljuju se sile i momenti iste veliclne, ali suprotna smjera (sl. 3.4). Unutarnje sile uvijek se pojavljuju u parovima. Tih sest unutarnjih sila zajedno s vanjskim silama koje djeluju na promatrani dio stapa moraju osigurati ravnotezu toga dijela srapa. Na taj nacin za svaki dio stapa mora biti ispunjeno sest uvjeta ravnoteze. M. R.-N i'i x Slika 3.3. ¥ LFx=O; LF"=0; LFz=O; LM,,=O; LMv=O; LMz=O. (3.1) Sile koje se pojavljuju u presjeku stapa nazivaju se: N - nonnalna iii uzduzna sila Ty,Tz - poprecna sila M; - moment torzije iii moment uvijanja My,Mz - momenti savijanja. Te sile odredujemo iz jednadzbi ravnoteze za unutamje i vanjske sile (3.1), postavljene za promatrani dio stapa. Uzduzna slla N u nekorn presjeku stapa djeluje 1I smjeru osi stapa i jednakaje algebarskoj sumi projekcija na os stapa svih vanjskih sila koje djeluju s jedne iii druge strane promatranog presjeka. Poprecne slle Ty i Tz u nekom presjeku stapa djeluju 1I ortogonalnome smjeru na os stapa i jednake su algebarskoj sumi projekcija na normale y iii z na os stapa svih vanjskih sila koje djeluju s jedne iii druge strane promatranog presjeka. Moment torzije iii moment uvijanja M, u nekom presjeku stapa djeluje u ravnini presjeka i jednak je algebarskoj sumi momenata u odnosu na os stapa svih vanjskih sila koje djeluju s jedne iii druge strane promatranog presjeka, Momenti savijanja M. i My u nekom presjeku stapa djeluju u ravninama u kojima lezi os stapa (u ravninama okomitirn na ravninu poprecnoga presjeka), a jednaki su algebarskoj sumi momenata u odnosu na osi z iii y svih vanjskih sila koje djeluju s jedne iii druge strane promatranog presjeka, _x_ Slika 3.2. Slika 3.4. 14 3. Vanjske I unutarnje slle 3. Vanjske i unutarnjc sile IS Komponente unutamjih sila su pozitivne ako su im vektori usmjereni u pozitivnim smjerovima koordinatnih osi na povrsini s vanjskom normalom orijentiranom u smjeru koordinatne osi (sl. 3.3), odnosno ako su im vektori usmjereni u negativnim smjerovima koordinatnih osi na povrsini s vanjskom normalom orijentiranom suprotno od koordinatne osi (sl. 3.4). U ovisnosti 0 karakteru vanjskih sila koje djeluju na stap moguci su ovi osnovni slu~~je.vi optereeenja §tapa: aksijalno opterecenje, smicanje (odrez), uvijanje (torzija) i savijanje, Stap je aksijalno optereeen ako se vanjske sile svode na sile usmjerene uzduz osi stapa. U poprecnome presjeku djeluje sarno uzduzna sila N, a sve su ostale komponente unutarnjih silajednake nuli. I : Stap je opterecen na torziju (uvijanje) ako se vanjske sile svode na spreg sila u ravnini okomitoj na os stapa. U poprecnorne presjeku djeluje sarno moment torzije (uvijanja) M" a sve su ostale komponente unutarnjih silajednake nuli (sl. 3.7). ~ ~ __ I I --lI___;F_. ~ I I Slika 3.7. Slika 3.8. -c..=..=r--~n Slika 3.5. Ako je u presjeku Nusmjerena u smjeru vanjske norma Ie (N) 0), stap je opterecen na ras~ezanje iii vlak (sl. 3.5a), a ako je pak u presjeku N usmjerena suprotno od smjera vanjske normale (N < 0), stap je opterecen na pritisak iii tlak (sl. 3.5b). Stap je opterecen na "clsto savijanje" ako se vanjske sile svode na spreg sila koji djeluje u ravnini u kojoj lezi os stapa. U poprecnorne presjeku djeluje sarno moment savijanja My, iii M" a sve ostale komponente unutarnjih silajednake su nuli (sl. 3.8). U praksi cesto imamo posla sa slozenlm opterecenjirna, tj. kada je stap opterecen istodobno na dva, tri iii vise osnovnih nacina opterecenja, u poprecnome presjeku postoji vise komponenata unutamjih sila. F Slika 3.6. . Stap)e opterecen na smi~anje (odrez) ako se vanjske sile mogu reducirati na dvije sile okomite na os stapa s rnalim razmakom medu smjerovima djelovanja. U poprecnorne presjeku postoji sarno poprecna sila T, a sve su ostale komponente unutamjih silajednake nuli (sl. 3.6). 4. ANALIZA NAPREZANJA 4.1. Pojam naprezanja i komponcntc naprezanja 17 u sebi tocku C, onda gra- nicnu vrijednost Ako se povrsina elementa t.A stalno smanjuje zadrzavajuci p n = M~O 11m . -=- ~F dft t.A dA (4.1) 4.1. Pojam naprezanja i komponente naprezanja nazivamo punim iii totalnim naprezanjem u tocki C(x,y,z) presjeka s nonnalom ii. Naprezanje ima dimenziju sila/povrsina i mjeri se jedinicom - paskal (Pa), (I Pa = I N/m2). Buduci da je I Pa vrlo mala velicina, u tehnickirn se proracunima naprezanje obicno mjeri u megapaskalima (I MPa = 106 Pa = 106 N/m2 = I N/mm2). Indeks n oznacava ovisnost naprezanja 0 orijentaciji ravnine presjeka u prostoru. Za razlicito orijentirane ravnine polozene kroz tocku C(x,y,z) dobit cemo razlicite vektore punog naprezanja: Promatramo cvrsto tijelo koje se nalazi u ravnotezi pod djelovanjem vanjskih sila, Zamislimo da smo tijelo ravninom B kroz tocku C(x,y,z) prerezali na dva dijela (sl. 4.1). Ako odbacimo drugi dio (II), njegovo djelovanje na prvi dio (1) moramo nadomjestiti silama na ravnini presjeka (sl. 4.2). Raspodjela unutamjih sila po povrsini presjeka zasad nicime nije odredena. Polozaj ravnine presjeka odreden je vektorom vanjske nonnale ii. Pn = Pn (x,y,z). A In I Skup vektora punoga naprezanja na svim ravninama polozenirn kroz promatranu toeku tijela odreduje stanje naprezanja u toj tocki tijela. Napregnuto stanje tijela naziva se skup stanja naprezanja u svim tockama tijela, Ako vektor punoga naprezanja ovisi sarno o vektoru ii, a ne ovisi 0 koordinatama x, y, z tocaka tijela, takvo stanje naprezanja tijela naziva se homogenim. Vektor punoga naprezanja p" moze se rastaviti na komponente: p" pri cemu je = P IU i + P ~v j + P rtz k, (4.2) (4.3) Vektor punog naprezanja P moze se rastaviti na dvije komponente: nonnalnu an (normalno naprezanje) koja je upravljena okomito na element plohe t.A i tangencijalnu r n (posmtcno naprezanje) koja lezi u ravnini t.A, tako da je: (4.4) Slika 4.1. Slika 4.2. z Pretpostavimo da smo oko tocke C(x,y,z) presjeka izdvojili elementamu povrsinu t.A na koju djeluju unutamje sile koje mozemo reducirati u tocku C na glavni vektor M i glavni moment Ako je ravnina presjeka okomita na koordinatnu os x, komponente vektora punog naprezanja postajujednake normalnim iii posmicnirn naprezanjima na toj ravnini (sl. 4.3) ~it. Kvocijent WI M i povrsine t.A tezi nuli s t.A, (lim tekstu necemo razmatrati, M~O W = 0) t.A pa ga u daljem Pri tomje: na elementu pxx=ax.,' pxy=rXY' pxz=rxz povrsine t.A: Kvocijent site t.A naziva se srednjim naprezanjem - 12 = a xx + r XI' + r .rz ' 2 2 2 1Px (4.5) _ M Pn ..r = t.A . Orijentiramo Ii ravnine presjeka okomito na koordinatne osi y i z, na isti nacin dobit cerno na svakoj od tih ravnina tri komponente naprezanja: ayy , ryx, rl7 i a zz' r ~T' r zy (sl. 4.4). "F 18 4. Analiza naprezanja 4.2. Difercncijalne jednadibe ravnoteic 19 y prezanja + a j djeluje u smjeru vanjske normale pa je to normalno vlacno naprezanje (rasteze presjecnu ravninu), a - a; normalno je tlacno naprezanje (pritiskuje presjecnu ravninu). y x -~ o z Slika 4.3. x z z Slika 4.4. o x Vidimo da su nonnalne i posmiene komponente naprezanja velicine koje za poblize oznacavanje imaju dva indeksa. .~rvi indeks ozn~cuje. smjer vanjske nonnale ravnine na koju djeluje ta komponenta, a drugi indeks oznacuje smjer same komponente naprezanja. U skladu s oznakom an u izrazu (4.4) nonnalno naprezanje mozemo oznaciti sarno jednim i~deksom koji oznacuje smjer vanjske nonnale ravnine na kojoj djeluje nonnalno naprezanJe pa mozemo pisati a xx = a x' a Vy = a v ' a zz = a s : Stanje na~re~nja ~ t~ki napregnutoga tijela potpuno je odredeno s devet komponenat~ naprezanja koje djeluju na tn uzajamno okomite ravnine, a mozemo ih prikazati u obhku kvadratne matrice Slika 4.5. Vektori punog naprezanja za sve moguce presjecne ravnine kroz danu tocku napregnutog tijela oblikuju u opcem slucaju prostorni snop pa se takvo najopcenitije stanje naprezanja naziva prostorno stanje naprezanja. Ako vektori punog naprezanja za sve rnoguce presjecne ravnine Ide u jednoj ravnini, govorimo 0 ravninskom stanju naprezanja, a ako su svi ti vektori kolinearni, 0 Iinijskom stanju naprezanja. 4.2. Diferencijalne jednadzbe ravnoteze [aij]= ["n Tyx Tzx Txy 0yy T ~l' T .t:v r xz Tvz ] azz = ["'Tvx Tzx ay T", T.vz az '"] naprezanja. . (4.6) Iz tijela koje je u stanju ravnoteze izrezan je beskonacno mali paralelopiped velicine dx, dy, dz. Buduci da su bridovi paralelopipeda diferencijalne velicine, mozemo uzeti da su naprezanja na pobockama paralelopipeda raspodijeljena jednolicno, Pri homogenom stanju naprezanja na usporednim pobockama paralelopipeda djeluju komponente naprezanjajednake velicine (sl. 4.6). U opcern slucaju komponente su naprezanja neprekinute funkcije koordinata a li = a ij (x ,y, z) pa na usporednim pobockama paralelopipeda ne djeluju komponente naplezanja jednake velicine, vee su te komponente razlicite, a razlike se mogu izraziti na nacin diferencijalnih prirasta na razmacima dx, dy, dz (sl. 4.7). Pretpostavljamo da postoje volumenske sile s komponentama Fx. F", F, koje djeluju najedinicu volumena. Za promatrani paralelopiped mora biti zadovoljeno sest jednadzbi ravnoteze: :2:.Fx =0, :2:.Fy koju nazivamo matricom tenzora naprezanja iii, krace, tenzorom Komponente tenzora naprezanja oznacuju se i ovako: r1y Txv T zy .rz ] 'fyz iZI [a ij]= [,.. Tyx Tzx r aw = ["" 0yx a~y azy a xz] a),! (4.7) azx azz retka predstavljaju kornpozitivnim smjeu smjeru koordiosi na povrsini s Komponenta na- Prvi indeks ~dre~uje r~dak, ~ ~rugi stupac. Elementijednog ponente naprezanja u jednoj ravmm. :2:.M x =0 :2:.My =0 :2:.Mz =0. (4.8) . Uzimam? da ~u k~mponent~ naprezanja a ij pozitivne ako djeluju u rovuna ~oordmatmh OSI n~ p~vr~ml S va_nJs~omn?nnalom orijentiranom nat~e os I, odnosno ako ..dJel.uJu u neganvmm smjerovirna koordinatnih vanjskom nonnalom onjentiranom suprotno od koordinatne osi (sl. 4.5). = 0, :2:.Fz = 0, Na osnovi prve jednadzbe :2:.Fx = 0 dobit cemo: 20 4. Analiza naprezanja 4.2. Dircrcncijalne jcdnadtbe ravnoteze 21 aa ( a .r + -~ .r + (r dx ) dy dz - a .r dy dz + (ar + _'r yx '~~ YX dy ) dx dz - r dx dy dz dx dz + ZT arzx + _~ dz dx dy - r zr dx dy ) + F, = O. Slicne jednadzbe dobivamo i za druga dva smjera. dy Slika 4.7. dy x z Kroz teziste paralelopipeda postavimo os Zo koja je usporedna s osi z. Moment u odnosu na os Zo davat ce sarno posmicne komponente naprezanja okomite na tu os, a one su prikazane na slici 4,8. Iz uvjeta ravnoteze da je '2:.M;. = 0 z Slika 4.6. Nakon sredivanja dobivamo: -+-+-+F ax ay az aa x ar yx ar zx x =0 dy ar xv aa y -'-+-' ax ay _____£_ +-'-+F = 0 az Y ar zy (4.9) ar + _'-vz + __z + F ar aa ax aY az z = O. Slika 4.8. z Uzimajuci u obzir oznake (4.6) i (4.7), diferencijalne mozemo prikazati u opcem obliku: -+F,=O i=x;y ,Z jednadzbe ravnoteze (4.9) dobivamo: aai} ai J ' U= x,y,z). (4.10) (T'" + a:;y dx ( ar yx) dy dx dz -dy dx) dy dz ~ + xv dy dz - 2 - r j'r + _' ay 2 r - ryx Ako izaberemo i drzimo cvrsto odredeni smjer, onda se indeksj ne mijenja, a indeks i prima sve moguce vrijednosti i po njemu se provodi sumiranje. Od sest jednadzbi ravnoteze (4.8) preostalo je jos zadovoljiti tri jednadzbe momenata. dxdz dy = O. 2 U Ako se ova jednadzba podijeli s dx dy dz i zane mare diferencijalni prirasti na osnovne velicine (r xy i - ryx), dobije se odnosu 22 'xv 4. Anali7.a naprezanja 4.3. Jednadtbe trandormadja 23 = Tyx (4.11) y i, analogno, za ostale dvije jednadzbe momenata: t r zy = 'yz r xz = r zr' (4.12) U opcemu obliku ove izraze rnozemo prikazati ovako: "» =Tj;, (i:;f:.j; i,j=x,y,z). (4.13) Jednadzbe (4.11), (4.12) i (4.13) izrazavaju zakon 0 uzajamnosti posmicnlh naprezanja: u dvjema medusobno okomitim ravninama komponente posmicnih naprezanja koje su okomite na presjecnicu tih ravnina jednake su po velicini i usmjerene su prema presjecnici tih ravnina iii od nje (sl. 4.9). 'rii 'C'jj Slika 4.9. Oznacimo Ii povrsinu pobocke tetraedra okomite na os x s dA".okomitu na os y s dAy, okomitu na os z s dAz i povrsinu kose pobocke tetraedra s dAm dobivamo: dAx=dAn cos (x.n), dA y=dAn cos (y.n), dAz=dAn cos (z.n). Buduci da su posmicne komponente naprezanja s jednakim indeksima jednake, broj se nezavisnih komponenata tenzora naprezanja smanjuje. Matrica tenzora naprezanja ima oblik: [aij]= [a« xy a a xz a ~v ayy avz a.vz - a« ]-l"' T -,:v T-':V 'xz ay a zz Tyz xz] ryz . az T (4.14) Na medusobno ortogonalnim pobockarna tetraedra poznate su komponente naprezanja (odnosno za danu toeku 0 poznatje tenzor naprezanja). Na kosoj p.obocki ABC treba odrediti vektor punog naprezanja Pn kojega su komponente p."!' Pny 1 pnz: P.obock.e su tetraedra diferencijalnih velicina pa se moze uzeti da su po njrma naprezanja jednolicno raspodijeljena. Iz jednadzbe ravnotde}J'x = Odobivamo: P n.t' dA n Dobili smo da je tenzor naprezanja simetrican tenzor drugoga reda, a on ima sest razlicitih komponenata naprezanja, Prema tome, stanje naprezanja u nekoj tocki tijela odredeno je sa sest komponenata naprezanja, trima normalnim i trima posmicnim komponentama naprezanja. Iz prve grope jednadzbi ravnoteze (4.10) slijedi da je homogeno stanje naprezanja moguce sarno u slucaju kad nema volumenskih sila. + F x .!. dh dA 3 II a X dA cos (x,n) - Tyx dAn " COS (y,n) - T zx dAn COS (z,n) = o. Analogno, dobivamo i za ostale dvije jednadzbe ravnoteze r.Fy = 0 i }J'z = O. Volumen je tetraedra 1/3dhdAn, gdje je dh visina tetraedra rac~najuci od ishodista.O do ravnine ABC. Clan s volumenskim silama u odnosu prema ostahm clano~ma mala je velicina visega reda pa se rnoze zanemariti. Za komponente vektora punog naprezanja Pn dobivamo: Pnx = a x cos (x,n) +"vx cos (y,n) Pny =r-':V cos (x,n)+av pnz = T Xl cos (x,n) 4.3. Jednadzbe transfonnacija + r zx cos (z,n) cos(z,n) (4.15 ) Ako znamo sest komponenata naprezanja u tri medusobno ortogonalne ravnine, mozemo odrediti komponente naprezanja koje djeluju na bilo kojoj ravnini polozenoj kroz danu tocku tijela i nagnutoj prema spomenutim ravninama. Zamislimo da je unutar napregnutoga tijela u okolici promatrane proizvoljne tocke 0 izrezan beskonacno mali tetraedar koji se sastoji od tri pobocke u ravninama xy, yz i zx i cetvrte kose s vanjskom normalom Ii (sl. 4.10). cos(y,n)+Tzy cos (y,n) + T yz + a z cos (z,n). (4.15) rnozerno prikazati u opcemu Uzimajuci u obzir oznake (4.6) i (4.7),jednadZbe obliku: --..--- I 24 4. Analiza naprczanja Pnj 4.3. Jcdnadtbc transformacija 25 = i=x :v, z L Pn 0 ij cos (i,n), (j = x,y,z). (4.16) J TVII = 0 X cos (x,v) cos (x,u) + o , cos (y,v) cos (y,u) +Tx.v [cos (x,v) cos (y,u)+ +0z cos (z,v) cos (z,u) + (y,v)cos(z,u)+ Ako na kosoj pobocki tetraedra ABC postavimo pravokutni koordinatni sustav u v w, tako da se os v podudara s vanjskom normalom ii, a osi u i w da leze u ravnini onda vektor puno~a naprezanja ponente naprezanja: mozerno rastaviti na nonnalnu i dvije posmicne kom- ABC cos (y,v) cos (x,u)]+ Tyz [cos + cos (z,v)cos(y,U)]+T~f [cos (z,v) cos (x,u) + cos (x,v) cos (z,u)]. (4.20b) Jednako dobivamo: P2 _ 02v n- + fvu + 2 fVM" 2 Tvw= 2: = iJ P"j cosU,w)= 2: iJ=x\v,Z v» cos(i,v)cosU,w). (4.21) P nx' P ny , P nz u srnjeru koordinatnih Oy=Pnxcos(x,v)+Pn.v Velicine tih ko~nponenata dobiju se projiciranjem osi u, v, w. komponenata punog naprezanja Jednadzbe transfonnacija mozerno napisati u opcemu obliku cos (V,v)+Pn, - cos (z,v) = ~ L j =x •.1'. z P nj cos U),v gdjeje: o kl 2: =X,I',Z o ij cos (i,k) cos U ,I); (k,1 = u, v, w), (4.22) ako za Pni uvrstimo izraz (4.16), dobivamo: o; = iJ =x,r.z L oij cos(i,v)cosU,v), a kk (4.17) = 0 k' 0 kl = T kl za k~ I odnosno O,,=Oxx cos 2 (x,v)+ 0JJ' cos ' (y,v)+ozz cos2 (z,v)+2[oxl' cos (x,v) cos (y,v) + + avz cos (y, v) cos (z, v) + 0 IX cos (z , v) cos (x, v»). (4.18a) Dobiveni izraz (4.22) jednadzba je transformacija komponenata simetricnog tenzora drugoga reda pri prelasku izjednog koordinatnog sustava u drugi. Prema tome, skup komponenata naprezanja na trima medusobno okomitim ravninama, polozenima kroz tocku napregnutoga tijela, odreduje slmetrican tenzor drugog reda, koji, kao sto je vee receno nazivamo, tenzorom naprezanja. Ako komponente naprezanja u nekoj tocki za bilo koju presjecnu ravninu Ide u jednoj ravnini, stanje je naprezanja ravninsko. Ravninsko je stanje naprezanja odredeno trima komponentama naprezanja (sl. 4.11). Tenzor naprezanja irna oblik Uzimajuci u obzir oznake (4.6) i (4.7), dobivamo: Oy =o , cos ' (x,v)+Oy cos ' (y,v)+oz cos ' (z,V)+2[T>:v a cos (x, v) cos (y, v) + y a;v XI'] [a( = T -':1' T xv }., 0y (4.23) + T.vz cos (y,v) cos (Z,V)+T zx cos (z,v) cos (x, v»). (4.18b) y Posrnicno je naprezanje: Tvu= j =x L LV,Z Pnj cos(j,u)= iJ =x,V L "» ,Z cos (i,v) cos (j,u), u (4.19) odnosno T,,, = 0 xr cos (X,V) cos (X,U) + avy cos (y,V) cos (y,U) + o -':1' [COS (x, v) cos (v,«) + 0 zz cos [COS (Z,V) cos (z ,«) + x x + cos [cos (y, v) cos (X,U)]+ a,'Z (y, v) cos (Z,U) + +cos (z,v) cos (y,U)]+Ozx (z ,v) cos (X,U) + COS (X,V) cos (z,U)] (4.20a) z iii a) Slika 4.11. b) T 26 4. Analiza naprezanja 4.4. Glavna naprczanja 27 Elementami volumen ima oblik trostrane prizme debljine jednake jedinici. Na rnedusobno okomitim ravninama poznate su komponente naprezanja, a normal a presjecne ravnine ii lezi u ravnini x y i s osi x zatvara kut cp (sl. 4.11 b). U ovom slucaju koordinatna os u podudara se s vanjskom nonnalom ii. Na osnovi izraza (4.15) za komponente vektora punoga naprezanja u kosoj ravnini dobiva se: Pnx = Ox cos (x,u) Pnv = r .rv cos (x,u) Takvo stanje naprezanja u promatranoj tocki odreden~ je jednom k.omponentom naprezanja, npr. 0 x' a os tale su komponente tenzora naprezanja jednake nuli (sl. 4.12), y y + ryx + Oy cos (}I,u) cos (}I,u), (4.24) v x a iz izraza (4.18) i (4.20) za normalno i posmicno naprezanje na kosoj ravnini dobiva se: _-. _ x 011 - 0X cos =ox 2 (x,u) + Oy cos 2 (}I,u) + 2 r -,:v cos (x,u) cos (}I;'ur--', cos (}I,u) cos (y,V) (4.25) z Slika 4.12. Slika 4.13. r llV cos(x,u)cos(x,v)+ov [cos (x,u) cos (}I,v) + (4.26) + r xy lz slike 4.11 b slijedi: cos (x,u) = coscp; + cos (}I,u) cos (x ,1')]. Buduci da vektor punog naprezanja P n za proizvoljnu presjecnu ravninu s normal om ii ima smjer osi x, to je Ip n I = P nx' a na osnovi izraza (4.27) je Pn = 0 x coscp Prema izrazu (4.28), normalno je naprezanje u presjecnoj ravnini: (4.31) cos (}I,u) = sin cp; cos (x,v) = - sin cp; cos (}I,v) = coscp, pa za komponente vektora punog naprezanja dobivamo: Pm: =ox cos cp+ ryx sincp smcp, (4.27) o u = 0 x cos2 cp, a prema izrazu (4.30) posrnicno je naprezanje: Ox' r uv =--2 sin 2 cpo (4.32) Pny ='l"-,:v cosCP+Oy a za normalno naprezanje: Oil-OX Uvrstimo Ii ovamo relacije cos dobivamo: 2 _ cos 2 CP+Oy sin . 2 CP+'l"xy sm2cp. . (4.33) (4.28) Jednadzbe transformacija za ravninsko i linijsko stanje naprezanja mozemo dobiti i izravno iz uvjeta ravnoteze izrezanog elementa. sm •2 1 cp= - (I + cos2cp); 2 1 cp= - (1- cos2cp), 2 4.4. (4.29) Glavna naprezanja Kod ravninskog stanja naprezanja u presjecnoj ravnini s normalom ii koja se poklapa s osi u djeluje normalno naprezanje (sl. 4.14a) (4.34) Slicno dobivamo i za posmicno naprezanje: r u,' = Oy -ox 2 . sin 2cp + r xy cos2cp. (4.30) a buduci da je f3 = 90° + cp,u ravnini presjeka s normalom ii koja se poklapa s osi v djeluje normalno naprezanje. Stanje je naprezanja u nekoj tocki linijsko ako naprezanja za bilo koju presjecnu ravninu imaju isti smjer, tj. da su kolineami. (4.35) 28 v v 4. Analiza naprczanja 4.4. Glavna naprezanja 29 I v ii I I zakljucujemo da uvijek postoje dvije medusobno okomite glavne ravnine u k.ojima. se p~javljuju ekstremne vrijednosti nonnalnih naprezanja, maksimalno naprezanJe al 1 rmrumalno a2' Velicine glavnih naprezanja sto su usmjerene pod kutem rpo, odnosno rpo +"2 prema osi x odredene su izrazima: al = n a x + a ,. 2' + ax - a v 2' eos2rpo +r~r sin2rpo (4.39) v x Or ax -a" 2 . eos2rpo-r9, sin2rpo' a) Slika 4.14. b) Iz slike 4. I5. na kojoj je prikazan izraz (4.38) dobiju se ove relaeije: Ako se zbroje izrazi (4.34) i (4.35), dobiva se: all+av=ax+ay' (4.36) Gomji izraz pokazuje daje kod ravninskog stanja naprezanja zbroj nonnalnih naprezanja koja djeluju na dvije rnedusobno okomite ravnine stalan i ne ovisi 0 izboru koordinatnog sustava. Taj se izraz nazi va prvom invarijantom naprezanja. Komponente naprezanja u presjecnoj ravnini ovise vrijednosti nonnalnih naprezanja dobit cemo iz uvjeta: 0 polozaju nonnale n. Ekstremne Slika 4.15. (4.37) Ako se ovi izrazi uvrste u izraze (4.39), dobiva se: (4.40) Iz izraza (4.37) slijedi da nonnalno naprezanje a prima ekstremnu vrijednost u ravnini u kojoj je posmicno naprezanje jednako nuli, tj. u kojoj se smjer vektora punoga naprezanja podudara sa smjerom vanjske nonnale, a normalno naprezanje istodobno je i puno naprezanje. Ravnine u kojima ne djeluje posmicno naprezanje nazivaju se glavne ravnine, a nonnalna naprezanja koja djeluju na tim ravninama i ekstremne su vrijednosti nonnalnih naprezanja nazivaju se glavna naprezanja i oznacuju se ali a 2' a 1 je maksimalno, a a 2 minimalno nonnalno naprezanje, tako da je a 1 ~ a 2' II Pravei glavnih naprezanja nazivaju se glavnim osima ravninskog stanja naprezanja i odredeni su iz izraza (4.37) tg 2rpo = ---'Iz relaeije 2rw (4.38) Smjerovi glavnih naprezanja odredeni su izrazom (4.38) koji daje dvije vrijednosti. iJ;2' Ako pravae AB koji spaja vrhove kvadrata prema kojima djel~~u posmicn.a naprez~nja r xv (sl. 4.16) nazovemo dijagonalom posmika,.moze~o POSt~vlt1ovo prakt~cno pra~l10 za odredivanje pravea maksimalnog naprezanja, koje se najlakse dokazuje pomocu Mohrove kruznice naprezanja. Maksimalno naprezanje ima pravac koji Idi izmedu dijagonale barski veeega normalnog naprezanja (sl. 4.16). posmika i alge- a2 Koja od njih odgovara maksimalnom naprezanju, odreduje predznak druge derivaeije a II ax -ay 30 4. Analiza naprezanja 4.4. Glavns naprezanja 31 (4.42) U opcemu slucaju u tim ravninama mogu se pojaviti i normalna naprezanja. U specijalnom slucaju, kada je prva invarijanta naprezanjajednaka nuli (a 1 = - a 2)' u ravninama ekstremnih posmicnih naprezanja ne pojavljuju se normalna naprezanja i govorimo 0 stanju ~istog posmika. Cistirn posmikom nazivamo stanje naprezanja kad na stranicama elementa postoje sarno posmicna naprezanja, a normalna su naprezanjajednaka nuli. Prema izrazima (4.38) i (4.42) dobivamo: tg2~, (II < (I, ·tg2~o =-1 1C paje 2~, =2~o odnosno: Slika 4.16. +-, 2 1C Smjer glavnih naprezanja mozemo odrediti i ovako. Pretpostavit cemo da nam je poznata r.avnma na k.oJoJ ne pos~oje.~osn~icna_naprezanja, a puno naprezanje i nonnalno naprezanje podudaraju se po velicini i smjeru Pn = no a; (sl. 4.14b). Prema izrazu (4.27), dobivamo: ~,= ~o +-, 4 sto znaci da nonnala na ravninu ekstremnih posmicnih naprezanja raspolavlja pravi kut izmedu pravaca glavnih naprezanja. Ekstremna posrnicna naprezanja oznacavamo s T; i nazivamo ih glavnim posmicnim naprezanjima. Pornocu izraza (4.30) i (4.42) dobivamo: T 1.2 pnx=a; cos~o=ax cOS~O+T_I~ sin~o sin~o+Txl' cos~o' Pny =o , sin~o Nakon sredivanja dobivamo: (a x - a;) (a y - a;) =ay =± 1 2."I (ax - al,) 2 + 4 T xy 2 (4.43) cos ~o + Tyx sin ~o = 0 sin ~o + T. , 9 iii: TI,2 =+ a, -a2 2 cos ~o = 0 i odatle slijedi izraz za smjer gJavnog naprezanja a; tg ~o = a·-a I X Tx.v a; - ay (4.41) Tyx Kod prostornog stanja naprezanja odredivanje smjerova i velicine glavnih naprezanja znatno je slozenije nego kod ravninskog stanja naprezanja. Pretpostavit cemo da nam je u beskonacnome skupu kosih ravnina koje se mogu poloziti kroz promatranu tocku tijela poznata glavna ravnina na kojoj ne postoje posmicna naprezanja, a puno naprezanje i nonnalno naprezanje podudaraju se po velicini i smjeru Pn = no am (sl. 4.17). Za komponente vektora punoga naprezanja dobivamo: A~o u izraz (4.41) .uvrstimo a; = a" dobit cerno kut ~ot sto ga pravac glavnoga napre~nJa a, zatvara ~ OSIx, a za a; = a2 debit cemo kut ~02 sto ga pravac glavnoga naprezanja a2 zatvara s OSIx. Slicnim postupkom dobivamo ekstremne vrijednosti posmicnih naprezanja. Iz uvjeta: iJ T uv a;=2 Pnj = odnosno: (a x - am) t-J =x\v,Z L aij cos(i,n)=am cos (j,n), (4.44) (a a y- 2 x cOS2~,-Txv sin2~, ) =0 cos (x,n) + Tyx cos (y,n) + T zr -am) cos(y,n)+Tzy cos (z,n) = 0 cos(z,n)=O cos (z,n) (4.45) Txy cos(x,n)+(ay TXt cos(x,n)+T.vz slijedi izraz za smjer nonnale na ravninu na kojoj djeluju ekstremna posmicna naprezanja: cos(y,n)+(az-am) = 0, 32 4. Analiza naprezanja 4.5. Glavna posmiena naprczanja 33 tj. al gdje je am jedno od glavnih naprezanja u promatranoj tocki napregnutoga Za normalu ii mora biti ispunjen uvjet kompatibilnosti: tijela. 2: i ==x l~' oznacavamo tako da je a nonnalno naprezanje. (4.46) I ~ a 2 ~ a 3' maksimalno je nonnalno, a a) minimalno je cos2 (i,n) = I. ,z Uvrstimo Ii jedno od glavnih naprezanja am (m = 1,2,3) u jednadzbe (4.45) i upotrijebimo sarno dvije od tih triju jednadzbi kojima pridruzujerno jednadzbu (4.46), rjesenjem tih jednadzbi dobivamo kosinuse smjerova sto ih pravac glavnoga naprezanja am (m = 1,2,3) zatvara s osi x, y i z. Tako u opcem slucaju prostomoga stanja naprezanja kroz svaku tocku napregnutoga tijela mozemo poloziti tri medusobno okomite ravnine na kojima ne postoje posmicna naprezanja, a nonnalna naprezanja imaju ekstremne vrijednosti (maksimalne i minimalne) za promatranu tocku, Velicine komponenata tenzora naprezanja a", (4.22) ovise 0 izboru koordinatnoga sustava i pri rotaciji se koordinatnoga sustava mijenjaju. Medutim, glavna su naprezanja velicine karakteristicne za stanje naprezanja u promatranoj tocki pa ne smiju ovisiti 0 izboru koordinatnoga sustava. Prema tome, velicine 110/Z, h u jednadzbi (4.48) moraju biti invarijantne velicine. Te se velicine nazivaju prva (lineama), druga (kvadratna) i treca (kubna) invarijanta naprezanja. Prva invarijanta naprezanja izrazava daje zbroj nonnalnih naprezanja na bilo koje tri medusobno okomite ravnine stalna velicina i jednaka je zbroju glavnih naprezanja. x A z Slika 4.17. (4.50) U nekim slucajevirna invarijanta naprezanja moze biti jednaka nuli, Ako je h=O, onda je jedan od korijena jednadzbe (4.48) jednak nuli pa je stanje naprezanja ravninsko iii dvoosno. Ako je istodobno 12=h=O, onda jednadzba (4.48) ima dva nulta korijena i sarno je jedno od glavnih naprezanja razlicito od nule. Stanje je naprezanja u promatranoj tocki jednoosno iii linijsko. J~dnadZbe.(4.45) i (4.46) sadrze cetiri nepoznanice: glavno naprezanje am i tri njegova kosinusa smjera cos(i,n), i = x,y,z. . . Buduci da su prve tri jednadzbe po cos(i,n) homo gene jednadzbe a usto kosinusi smJ~r~va.cos(i.n) ,ne mogu istodo~no biti jednaki nuli, zbog odnosa (4.46), tako da je jedino rjesenje moguce ako je determinanta sustavajednadZbi (4.45) jednaka nuli, tj.: ax - am Txy Txz Tyx Tzx ay Tyz =o ; r ~)I = O. (4.47) «, =o ; 4.5. (4.48) (4.49a) (4.49b) Glavna posmicna naprezanja Razvojem detenninante dobivamo kubnu jednadzbu: am - II am 3 2 + 12 am - I) = 0, gdje je II = a .r + 0v + a Pretpostavit cemo da se u promatranoj tocki smjerovi glavnih naprezanja a I .o 2 ,a) podudaraju sa smjerovima koordinatnih osi x, y, z. Na kosoj ravnini djeluje nonnalno naprezanje, prema izrazu (4.18): (4.51) i posmicno naprezanje z ax 'fyx Tzx T zy = ax az I) = Txv ay 'xz o, o , (4.49c) +2T-,:y Tyz Tzx =», r~ + a; T;' = o, 2 • -':Y' ryZ (4.52) Ako iz jednadzbe (4.52) eliminiramo jedan od kosinusa smjerova, npr. cos(z,n), relacijom: ~ri korijena jednadzbe (4.48) trecega stupnja uvijek su realna i predstavljaju velicine glavnih naprezanja (a.,a2,a) u tri medusobno okomita smjera. Glavna naprezanja ~ ~:) )\ (~V'R Sre4i~nji odjel 2J '--".J\.''L1.. '- M~tI,< Gupca ¥*. 34 cos2 (z,n) = 1- cos ' (x,n) - cos2 (y,n), dobit cemo da 'l'nkao funkcija ovisi sarno Iz uvjeta za ekstrem funkcije 'l'~ ('l'~) ----::----'-"-'---:: =0 0 4. Analiza naprezanja 4.6. Mohrova kruznica za ravninsko stanje naprezanja 35 (4.53) 4.6. Mohrova kruznica za ravninsko stanje naprezanja dva kosinusa smjera: cos(x,n) i cos(y,n). a a [cos (x,n)] , a [cos (y,n)] o (4.54) Ravninsko stanje naprezanja moze se prikazati graficki Mohrovom kruznicom naprezanja. Za Mohrovu kruznicu naprezanja usvoj~n je poseban. dogov?: za predznak. pr smi~nih naprezanja, prema kojemu j~ p~sml~no. naprezanje ~zltlvno a~o vanjsi ~ nonnalu treba rotirati za 90° u smjeru gibanja kazaljke na satu ~a ~l se poklopila sa s~Je rom osrnicnog naprezanja, a negativno ako nonnalu treba rourau supro~~ smjeru glb~nja tazaljkena satu (sl. 4.19). Pri takvu dogovoru za predznak posml~llIh naprezanja zakon uzajamnosti prima oblik: (4.57) t'.\~\" • dobiju se vrijednosti koeficijenata smjerova za koje posmicna naprezanja primaju ekstremne vrijednosti. Ekstremna posmicna naprezanja koja se nazivaju glavna posmicna naprezanja i oznacuju se t, (i=l, 2, 3) djeluju u ravnini koja prolazi jednorn od triju glavnih osi naprezanja i s druge dvije glavne osi zatvara kut 45°, odnosno taje ravnina okomita najednu od glavnih ravnina i s drugim dvjema glavnim ravninama zatvara kut 45°. U svakoj tocki napregnutoga tijela imamo sest takvih ravnina jer kutove mozemo nanositi na razlicite strane od glavnih osi. Uvrstimo Ii kosinuse smjerova koji odreduju tih sest ravnina u izraz (4.52), dobit cemo da su ekstremna posmicna naprezanja jednaka polurazlici glavnih naprezanja: l'l'I=± l'x)' =- Slika 4.19. : a2 -a3 2 ' 'l'2=± a)-at 2 ' 'l'3=± al -a2 2' ] (4.55) Ako su u promatranoj tocki napregnutoga tijela ~ana glavna n~prezanja ah a2, onda su komponente naprezanja u kosome presjeku prema izrazu (4.29) I (4.30) Ako je a I > a 2> a 3' onda je najvece posmicno naprezanje jednako polurazlici najvecega i najmanjega glavnog naprezanja i djeluje u ravnini koja raspolavlja kut izmedu najvecega i najmanjega glavnog naprezanja (sl. 4.18). (3) a u = al +a2 2 + al - 2 a2 cos2ip (4.58) r uv = al -a2 2 sin 2ip . (I) v Slika 4.18. Stika 4.20. U ravninama u kojima posmicna naprezanja primaju vrijednosti (4.55) djeluju takoder normalna naprezanja koja su, prema izrazu (4.51), jednaka poluzbroju odgovarajucih glavnih naprezanja: - (al +a2), 2 Ako izraz (4.58) kvadriramo i zbrojimo, dobit cemo jednadzbu kruznice u koordinatnome sustavu a, r: (4.59) 1 (4.56) 36 4. Analiza naprezanja 4.6. Mohrova krufnica za ravninsko slanje naprezanja 37 .. -' Po Iumjer Je kruznrce R = a I (sl. 4.21). - 2 a 2 , a sre d'rste Je kr uznice u toe ki S (a I + a x . -. --'-_-"2 2 , 0) , Ako kroz pol P povucemo zraku usporednu s nomlalon~ ii, o.na ce sjeci ~ruznicu 1I tocki Nn. Koordinate tocke N; odreduju komponente naprezanja au I rUY u ravmm s norma10m ii koja zatvara kut tp s osi x. u "r., ax a) (1,+0. 2 0, Slika 4.22. "I Slika 4.21. Iz sl. 4.22b izlazi: Koordinate tocaka Mohrove kruznice naprezanja jednake su nonnalnoj i posrnicnoj komponenti naprezanja koje djeluju na nekoj ravnini polozenoj kroz promatranu tocku napregnutoga tijela. Tako tocka Nu odgovara ravnini s normalom u, tocka N; - ravnini s normalom v, NI - glavnoj ravnini sa at. a N2 - glavnoj ravnini sa a2' Na sl. 4.21. prikazana je konstrukcija Mohrove kruznice naprezanja kad Sll zadana glavna naprezanja, kao i primjena Mohrove kruznice naprezanja na odredivanje komponenata naprezanja u proizvoljnome presjeku s normalom u, zadanom kutem tp. Pri rotaciji normale presjeka za kut tp tocka na Mohrovoj kruznici opise luk sa sredisnjirn kutem 2ip. Komponente naprezanja na dvjema medusobno okomitim ravninama odredene su krajnjim tockama promjera kruznice, a na ravninama Cije norma Ie zatvaraju medusobno kut j£ odredene su istom tockom na Mohrovoj kruinici. Da bi gibanje tocke na Mohrovoj kruznici imalo isti smisao kao rotacija nonnale presjeka, bilo je potrebno usvojiti poseban dogovor za predznake posmicnih naprezanja (sl. 4.19). Zadane su komponente naprezanja a x , a y , r xv ' r yx na medusobno okomitim ravninama s normalama x. y (sl. 4.22a). U koordinatnorne sustavu a, r odredimo tocku N, s koordinatama ax, rxy i tocku N; s koordinatama ay, ryx (sl. 4.22b). Duzina N x Ny promjer je na kojemu konstruiramo Mohrovu kruznicu naprezanja. Kroz tocku N. povlacimo paralelu s nonnalom x, a kroz tocku Ny, paralelu s normalorn y. Te se paralele sijeku u tocki P s koordinatama (a y , r XI')' Tocka P nalazi se na Mohrovoj kruznici naprezanja i naziva se polom kruznice, 'Pol ima svojstvo da se u njemu sijeku zrake usporedne s normalama ravnina iz promatranog skupa. au=ONn=OS+SNn= _--"'-. ,_ I ax+o), 2' +R cos(2tp+2tpo)= aX +ay 2 + R cos2tp cos2tpo - R sin 2tp sin2tpo' Buduci da je iz trokuta S N, N~ R sin2tpo = r xy to je: , a Isto je tako r U\' u = a X +ay 2 + a X - ay 2 ' cos2ip - r xy sin2tp. (4,60a) =N n N' n =R sin(2"'+2"'o)=R 'r 'r: sin2tp cos2tpo +R cos2tp sin2tpo (4.60b) fill' = aX -a.l' 2 1: A 38 4. Analiza naprezanja (" ./(: - /')0 , 4.7. Mohrova krufnica za prostorno stanje naprezanja 39 Tmax = 0x( Or)2 2 2 +t'xv . Spojnica pol a Pi tocke NJ odreduje smjer nonnale presjeka u kojemu .djeluje najve~e posmicno naprezanje t'max' Presjeci ~ kojima se pojavljuju e~stre~na pos~lc~a naprezan~a zatvaraju kut IfJ = ~ s glavnim presJeclma. U ravnmi maksunalmh posmH~mh naprezanja postoje i nonnalna naprezanja koja su jednaka: CI. 'f.y Ox +ov 01 +02 0,= 2' 2 y o. 0, y Slika 4.23. o Uzirnajuci u obzir dogovor za predznak posmicnih naprezanja kod Mohrove kruznice, vidimo da su izrazi (4.29) i (4.60a), kao i (4.30) i (4.60b) medusobno jednaki cime je konstrukcija dokazana. " ~ohrovom kruznicom naprezanja rnozemo lako odrediti velicinu i smjer glavnih napre:a~Ja. Za zada.ne. komponente naprezanja Ox, t'xv, 0v' t'vx konstruiramo Mohrovu kruZIll~U nap.r~zanJa 1 p~1 P-kruzni~e. Sjecista NI, "!2' Mohrove kruznice s osi apscisom odreduju velicinu glavnih naprezanja 0) 02' Spojnica pola P i tocaka N iN odreduje smjer glavnih naprezanja (sl. 4.23). ' I 2 Iz Mohrove kruznice naprezanja dobije se: 0 x - 0y 2 ( Slika 4.24. )2 2 +t'xv Za slucaj kad na stranicama elementa djeluju sarno ~os~ic~a n~p~ezanja, ~ohrova kruznica naprezanja prikazana je na sl. 4.24. pa su odredeni smjer I velicina glavnih naprezanja. (4.61) ° 2 = OS - SN 2 = Ox +ov 2 . .-:.-~'l) \!'? O~ 4.7. U 0) 2: Mohrova kruznica za prostomo stanje naprezanja o2 promatranoj tocki C napregnutoga tijela z~dana ~u gla.vna naprezanja 2: o 3' (sl. 4.25). Kroz tocku C polozimo kose ravnme I, III III koje su usporedne s Smjer glavnoga naprezanja 0) odreden je kutem lfJoza koji dobivamo da je: t'xv tg2lfJo = . 2t'xy Ox - 0y ax (4.62) 0y - 2 . Izrazi ~4.61) i (4.62) odgovaraju prije izvedenim izrazima (4.40) i (4.38) za velicinu i smjer glavnih naprezanja. . Tooke N3 i l-!4 odreduju ekstremna posmicna naprezanja, tako daje maksimalno posrnicno naprezanje: jednim od glavnih naprezanja OJ. Na kosoj ravnini (Ill) usporednoj s glavnim naprezanjem 03 djeluju komponente naprezanja Om t'n> koje su okomite na smjer glavnog naprezanja 03 (sl. 4.26) . Naprezanja On i r, na ravnini (Ill) ovise sarno 0 naprezanjima 0) i 02 pa. se m?gu graficki odrediti Mohrovom kruznicom "3" konstruiranom za glavna naprezanja 0. 1°2' Naprezanja na kosoj ravnini (II) usporednoj s pravcem glavnog naprezanja 02 odrede~a su tockama Mohrove kruznice "2" konstruirane za glavna naprezanJaol 1°3, a naprezanja na 40 4. Analiza naprezanja 4.7. Mohrova krutnica za prostorno stanjc naprczanja 41 djeluje normalno naprezanje 2 Na ravnini an =--2--' Na proizvoljnoj kosoj ravnini s nonnalom ii polozenoj kroz tocku C djeluje puno naprezanje P~n koje ima komponente an i rn. al maksimalnoga posmicnog naprezanja +03 3 Slika 4.25. Slika 4.26. Slika 4.28. kosoj ravnini (I) usporednoj s pravcem glavnog naprezanja al odredena su tockama Mohrove kruznice "1" konstruirane za glavna naprezanja a2 i a3, (sl. 4.27). U odnosu na cos (n.;) mozemo postaviti ovaj sustav lineamih jednadzbi: a~ + r~ = P~ = a~ cos2 (n,l) + a~ cos2 (n,2)+ a~ cos2 (n,3) a" = a I cos ' (n,l) 1= cos2 (n,l) t'n +a2 cos2 (n,2) (n,2) +a3 cos ' (n,3) (4.64) + cos2 + cos2 (n,3). sa a2, a3 i onda sve -20,-02 -2- 0,-03 Ako drugu odovih jednadzbi pomnozimo s [ - (a 2 tri jednadzbe zbrojimo, dobit cerno: a ~ + r ~- (a 2 iii + a 3) 1a trecu o + a 3) an +a 2 a3 = [a ~ - (a 2 + a 3) a 1 + a 2 a 3] cos2 (n, I) Na isti se naein dobije cos 0, Slika 4.27. 2 (n, 2) = --"--'--"--_..:;_-"------'- r~ + (a n - a 3)(a (a 2 - n- a1) a 3) (a 2 - ad (4.65) cos 2 r~ + (a" - a 1 ) (a" - a 2) (n,3) = _..:..:...__;_..:..:...--=-----'''-----''(a 3 - a 1 ) (a 3 - a 2 ) . Iz sl. 4.27. vidimo da se maksimalno posmicno naprezanje pojavljuje u ravnini koja Je paralelna sa a2, as ravninama na kojima djeluju naprezanja al i aJ zatvara kut 450. Buduci da su cos" (n,i) 2:: 0, a a 1 2:: a 2 2:: a 3, slijedi da ce jednadzbe (4.65) biti zadovoljene ako je: 42 2 tn t 4. Analiza naprezanja 4.7. Mohrova kruinica za prostorno stanje naprezanja 43 + (a n + (a n + (a n - 0'2) (a n - 0'3 ) ~ 0 0'3) (a n- sa sredistirna u tockama: (4.66) Koordinate tocaka na kruznici polumjera rl i sredistem u tocki SI jednake su vrijednostima komponenata naprezanja an i tn koje djeluju na ravninama polozenima kroz promatranu tocku napregnutoga tijela, uz uvjet da normale na te ravnine zatvaraju s osi "I" jednake kutove a::: '1= (n.l), Analogno tome, koordinate tocaka na kruznici s polumjerom ri (odnosno r3) i sredistem S2 (odnosno S3) odreduju velicine naprezanja cr, i tn koje djeluju na ravninama koja prolazi kroz promatranu tocku napregnutoga tijela, pri uvjetu da normale na te ravnine zatvaraju s osi"2" (odnosno "3") jednake kutove f3::: '1= (n,2) (odnosno y::: 1: (n,3». Prema tome ako su zadana glavna naprezanja a., 0'2 i 0'3 i nonnala Ii ravnine na kojoj djeluju komponente naprezanja an i til' onda su ove odredene koordinatama sjecista kruznica s polumjerima r., rz i r3 i sredistima S., S2 i S3' Od tri polumjera r., r2 i r3 za odredivanje locke (am Tn) dovoljna su dva koja odgovaraju dvama od triju kosinusa smjera cos (n,i) jer su ovi medusobno vezani izrazom (4.64). 2 n 0'1 ) :5 0 tn 2 0'1 ) (a n - 0'2 ) ~ 0. Ako u izrazima (4 .. 6) usvojimo znakjednakosti, onda nam ti izrazi u koordinatnome 6 sus:a~u a, r predstavljaju JednadZb.e triju kruznica sa sredistem na osi apscisi (sl. 4.27). Te kruznice pro laze kroz tocke s apscisama: an::: 0'2 ' an an::: an::: an::: 0'3 a I (" I " kruznica); = 0'3' ("2" kruznica); ("3" kruznica). an = 0'1' 0'2 Prva od nejednadzbi (4.66) predstavlja tocke (an, t,,) izvan prve kruznice iIi na njoj druga tocke.un~tar dru~e ~z~i~e iIi na njoj, a treca izvan trece kruznice iii na njoj. Prem~ tome, sve ~ neJ~dnadZbe bit ce Istodo~~o z~~ovolj~.ne za sve tocke (am Tn) koje se nalaze Izv~n prve I trece, a unutar druge .kruz~lce ~h n~ njima .. Vidimo da su nonnalne an i posrnicne tn komponente naprezaf.1Ja koje djeluju na bilo kojoj ravnini s nonnalom Ii odredene koordinatarna tocaka u ispruganom podrucju (sl. 4.27). Iz izraza (4.65) dobivamo: (an-a2)(an-a3)+t~:::(al-a2)(al-a3) cos2(n,I). (4.67) Izraz (4.67) moze se prikazati u obliku: (4.68) Ako su C?'m tn promj.enljive, a cos (n,l) konstanta, onda izraz (4.68) predstavlja jednadzbu kruznice s polumjerom: i sredistem u tocki: S1 (0'2 + 0'3 ,0. ) 2 Analogno, dobit cemo polumjere za jos dvije kruznice: r2= 0, Slika 4.29. (a ;a'f 3 +(0'2-0'3)(0'2-0'1) cosz(n,2) Polumjeri rl, r2 i r3 mogu se odrediti analiticki pomocu gomjih izraza iii graficki kao sto je prikazano na sl. 4.29. Iz tocke NI povlacimo paralelu s osi r i nanosimo kut a= 1: (n,l) sto ga nonnala Ii zatvara sa o., a od paralele kroz tockuN3 kut1: (n,3) = y sto ga normala Iizatvara sa 0'3' Te zrake sijeku Mohrovu kruznicu "2" promjera N 1 N U 3 ::: a I - 0'3 tockarna A i B. Spojnica SI A polumjer je r., a spojnica S 3B polumjer je r3' 44 Iz trokuta A NI N) je 4. Analiza naprezanja 4.9. Elipsoid naprezanja 45 Uvrstimo li: a iz trokuta A N3 SI kosinusovim pouckorn dobivamo: -2 av N3A cos(n,!) ==+- C2 r2 (4.70) SIA --2 --2 __ == N3S1 + N3A - 2 N)SI u jednadzbu (4.69) i pomnozimo s r2, dobivamo ± C2 ili == a x X2 + a" y 2 + a z z 2 + 2 T>.1' xy + 2 Tyz yz + 2 T ar zx. (4.71) 2 cos (n,I)-2 a nakon sredivanja dobivamo: (a 2 - a 3) 2 (al-a3) 2 cos (n,I), Kad ravnina ABC (sl. 4.10) rotira oko tocke 0, vrh radijus-vektora i' opisuje plohu drugoga reda sa sredistem u ishodistu koordinatnoga sustava danu jednadzbom (4.71). Ova ploha naziva se Cauchyjeva ploha naprez~nja i pot.~un.o_jeodredena ~tanj~m naprezanja u tocki O. Ako se smjerovi koordinatmh OSI x, y, Z rmjenjaju, pl~ha ostaJ.~ne~zmijenjena, samo se mijenjaju komponente naprezanja aij' a prema tome 1 koeficijenti u jednadzbi (4.71). 4.9. cime je konstrukcija dokazana. Slicno se dokazuje da je S 3B == r3 Iz sredista SI opisujemo kruzni luk polumjera lumjera r) Elipsoid naprezanja rl = S( A, a iz sredista S3 kruzni luk po- jednosti naprezanja an i Tn na zadanoj ravnini s normal om n. Iz konstrukcije se dobiva odgovarajuci redznak za am dok se za Tn dobiva samo apsolutna vrijednost. Puno naprezanje rr, == a~ +T~ nazadanoj ravnini odredenoje spojnicom OM == Pn. = S )B . U sjecistu tih kruznih lukova lezi tocka M cije koordinate odreduju vri- Ako pretpostavimo da se smjerovi koordinatnih osi x, y, z podudaraju sa smjerovima glavnih naprezanja, onda su u bilo kojoj ravnini s nonnalnom Ii komponente punoga naprezanja dane izrazom (4.15): pnx==al cos (x,n) Pny==a2 cos(y,n) Pnz==a3 cos (z,n). (4.72) Uvrstimo Ii vrijednosti za kosinuse smjerova iz jednadzbi (4.72) u uvjet kompatibilnosti za smjer vanjske nonnale Ii: 4.8. Cauchyjeva ploha naprezanja dobivamo: L i =x,V,Z cos ' (i,n) == 1, (4.73) Na kosoj ravnini ABC (sl. 4.10), odredenom s normalom ii, djeluje normalno naprezanje dana izrazom (4.18): o, ==ax cos 2() x,v +«, cos 2(y) ,v +o , cos 2 (z,V)+2(Txy cos(Z,V)+Tzx cos(x,v) cos(y,v)+ (4.69) (4.74) +rvz cos(y,v) cos Iz,v) cos tx.vj]. Promjenu naprezanja o; u ovisnosti 0 smjeru vanjske normale ii mozerno prikazati geometrijski. U smjeru normale ii nanesemo radijus-vektor velicine: r==--, Elipsoid (4.74) naziva se Lameovim (sl. 4.30). Povrsina elipsoida naprezanja elipsoidom naprezanja s poluosima ai, az' a3 C skup je vrhova vektora punog naprezanja P-:' za sve ~ gdje je C neka konstanta. Komponente x== r cos (x,r), su radijus-vektora r: z= r cos(z,r). rnoguce ravnine polozene kroz danu tocku M napregnutoga tijela. Najvece naprezanje u promatranoj tocki tijela jednako je najvecem od triju glavnih naprezanja u tocki, Ako su dva od glavnih naprezanja medusobno jednaka, elipsoid je rotacijski, a ako su sva tri glavna naprezanja po velicni jednaka, elipsoid prelazi u kuglu. Ako je jedno od glavnih naprezanja jednako nuli, elipsoid naprezanja degenerira se u elipsu naprezanja. y== r cos (y,r), 46 4. Analiza naprezanja 4.10. Oktacdarske ravnine i oktaedarska naprezanja 47 an = Pm cos'" odnosno + Pny sin", (4.77a) x lito odgovara izrazu (4.28). Za posmicno naprezanje: Tn =Pnx sin"'-Pny COS"" odnosno: Slika 4.30. (4.77b) (4.75) .. EIipsu na'pr~zanja s poluosima a I , a 2 mozerno konstruirati na poznat nacin omocu dVlJUkoacentricnih kruznica polumjera a I i a (sl 4 31) Normal - .. x k P. kruz I" 2 '" an srjece oncentricne zmce po urnjera 0 I I a 2 u tockama A' iA" Iz tocaka A' i A " vucem 0 uspore d nice s po. I . I' T .... uosirna e Ipse. e se usporednice siieku u tocki A koia lez'I' na I' . .. dr dui hk ." ~ 'J e IpSI naprezanja I o e uje vr ve tora punog naprezanja p , koji djeluje na kosoj ravnini s normalom ii. y sto odgovara izrazu (4.30). Smjer vektora punoga naprezanja P~nodreden je relacijom (4.78) Buduci da glavna naprezanja 0 I ,02 ulaze s kvadratom u jednadzbu elipse naprezanja (4.75) predznaci glavnih naprezanja u ovom slucaju nemaju znacenja. Medutim, iz izraza (4.76) slijedi da komponente vektora punog naprezanja ovise 0 predznaku glavnih naprezanja. Vektor punoga naprezanja lezi u onom kvadrantu koji je odreden predznacima glavnih naprezanja, tj. tocku A pr~slikamo sirnetrieno u taj kvadrant. Tako na slici 4.31. vektor puno~a nap~zanjaPn = OA odgovara stanju naprezanja s glavnim naprezanjima +a I i +02' a P n = OA I odgovara stanju naprezanja s glavnim naprezanjima +0 I i -a 2 • x 4.10. Oktaedarske ravnine i oktaedarska naprezanja Pretpostavimo da se smjerovi koordinatnih osi x, y, z podudaraju sa smjerovima glavnih naprezanja a 1,02,03' Ako normala Ii kose ravnine sa smjerovima glavnih naprezanja zatvarajednake kutove, tj. cos (x,n) = cos (y,n) = cos (z,n), (4.79) onda tu kosu ravninu nazivamo oktaedarskom Iz relacije: Slika 4.31. ravninom· Iz sl. 4.31. slijedi da su komponente vektora punog naprezanja (4.76) cos (x,n) L i=s cos ' (i,n) = I, y» slijedi za kosin use smjerova normale oktaedarske ravnine: a normal no naprezanje = cos (y,n) = cos (z,n) = ± ..fj' I (4.80) 48 4. Analiza naprezanja 4.11. Sfcrni lenzor naprezanja i devijator naprczanja 49 (4.84) . U osam koordinatnih oktanata mozerno poloziti osam oktaedarskih ravnina koje obi ikuju okta.edar oko promatr?ne to.t~enapregnutoga tijela (sl. 4.32b). Normalna i posmicna naprezanja na oktaedarskoj ravmru nazivaju se oktaedarskim naprezanjimaiii y (4.85) - oktaedarska ravnina 4.11. Sfemi tenzor naprezanja i devijator naprezanja u danoj toeki napregnutoga tijela (sl. 4.33) odredeno je tenzorom Stanje naprezanja naprezanja: [aijJ= [a, Txy ay r zy Tyx Tu: '"J rvz az Txz Tvz az-as (4.86) koji se kao sirnetricni tenzor drugoga reda moze prikazati kao zbroj dvaju tenzora b) Slika 4.32. [a, Tyx Tzx 'r.\Y 'n]-[a, - a, T.vz az Tyx T zx Txy ay -as T zy ay J + [a, 0 0 0 as Prema izrazu (4.15) je Pnx =a, r zy 0 :J (4.87) cos (x,n), Pny =a2 cos (y,n), Pnz =a3 cos(z,n). (4.81) gdje je as srednje normal no naprezanje 3 jednako trecini prve invarijante naprezanja: Za puno naprezanje na oktaedarskoj ravnini dobiva se Pol 0). Sjeciste spojmce N xNv i osi apscise jest srediste kruznice polumjera smicnih naprezanja, a duzina OS pripadajuca normalna naprezanja. Ako iz pola P povucemo zraku koja s osi x zatvara kut I{J = - 25°, dobit cemo tocku K na kruznici, Duzina OL predstavlja u mjerilu normalno naprezanje am a duzina LK posmicno naprezanje ." na ravnini cija normala s osi x zatvara kut I{J = - 25°. Na sl. 4.41. ucrtane su orijentirane ravnine s pripadajucim komponentama naprezanja. Primjer 4.2. Treba odrediti glavna naprezanja i najvece posmicno naprezanje za stanje naprezanja prikazano na sl. 4.42a, ako je 56 4. Analiza naprezanja ::]=[: : :j. az a a a 4.12. Veza izmedu komponenata unutarnjih sila i komponenata naprezanja 57 (1-3) cos(x,n,)+cos(y,n,)+cos(z,n,)=O )= 0 = O. cos(x,n, ) + (1- 3) cos (y,n, ) + cos(z,n, cos (x ,n, ) + cos (y,n, cos (x,n, ) cos(z,n, ) ) + (1- 3) cos(z,n,) Podijelimo ove jednadzbe s cos (z,n,) i oznacimo: a, tada sustav jednadzbi = , b, =---'- cos (y,n, ) cos (z,n, ) prima oblik -2a, +b, =-1 a,-2 b, =-1 a, +b, =2 z 8) Slika 4.42. b) i odatle, rjesavanjern bilo koje dvije jednadzbe, dobivamo: a, = 1, Iz jednadzbe (4.46) cos2 (x ,II, dobivamo cos(z,n, ) b, = I. Glavna cerno naprezanja odrediti jednadzbom 3 2 (4.48) + cos2 (y,n, ) + cos ' (z,n, ) = 1 am - I, am + 12 am - 13 = 0, gdje je prema izrazu (4.49) 1,=ax+ay+az=3a 12 = a x a y 1 1 ) = -,;===:===:= = ~ vl+af +b,2 ,,1+1+1 = 1 ,,3 r;; + ay a z + a z a x - -r;v - -r.;z - -r; = 3 a2 - 3 a2 = 0 1 i odatle slijedi cos(y,n,)=b, a! - 3aa~ = 0 Kontrola: cos2 (x,n,) Normala;" cos(z,nt>= ./3' 1 3 + cos ' (y,n,) + cos2 (z,n, ) = 3 - = I. iii a~ (am - 3a)= O. Korijeni su ove jednadzbe glavna naprezanja: osima x, y i z kutove na ravninu na kojoj djeluje glavno naprezanje a, zatvara s koordinatnim a, ={3, = O. i a, =y, =54,74°. a, = 3 a, a2 = a3 Buduci su ostala dva glavna naprezanja a2 = a3 = 0, zadano stanje naprezanja (sl. 4.42a) svodi se na jednoosno rastezanje prikazano na slici 4.42b. Smjero:re glavnih naprezanja odredit cerno izrazima (4.45) i (4.46). . Ako u jednadzbe (4.45) uvrstimo a ii dobivarno: = r~=a j" = 3a i zatim podij elimo sa a Maksimalno posmicno naprezanje odredit cemo izrazom (4.55): , a, 3a -r max =-=-=15a. 2 2 ' 58 4. Analiza naprezanja 4.11. Veza izmedu komponenata unutarnjih sila i komponenata naprezanja 59 Maksimalno posmicno naprezanje djeluje u ravnini koja s pravcem glavnoga naprezanja al zatvara kut 45°. U ravnini maksimalnoga posmicnog naprezanja djeluje i normalno naprezanje al an =2=2= Prema tome, ako je zadano jedno glavno naprezanje, o~tala dva gl~vna na~r~zanja odredujemo po istom izrazu kao da se radi 0 ravninskome stanju naprezanja u ravrnru okomitoj na pravac zadanoga glavnog naprezanja. Dobivamo: 3a 1,5a. a' 1,2 = -80+120+~~(_80_120)2+4'502 2 2 = 131,8 MPa, =20±111,8 Primjer 4.3. Za stanje naprezanja prikazano na sl. 4.43. treba odrediti glavna normalna naprezanja, glavna posmicna naprezanja i oktaedarska naprezanja. a; iz cega slijedi: Kontrola: a~ , = - 91,8 MPa, a3=60 MPa, a, = 131,8 MPa, a2 = 60 MPa, a3 = -91,8 MPa. I I / J------ I x I ax+ay+ az=a, + 02 + a3 =-80 + 120 + 60 = 131,8 + 60-91,8 = 100 MPa. Pravac glavnoga naprezanja o- podudara se'p~avcen~ o~i z. Pravci gla:m}h na~rezanja al i a3 okomiti su na os z, a njihov polozaj u ravrum okornitoj na os Z odredit cemo izrazorn (4.41). tg 'POI = . 50 131,8-120 50 -91,8-120 = 4 237 ' , 0 236 " 'POI = 76,7" //;('60MPa al -ay Slika 4.43. 'P03 = - 13 ,3° . Za zadano stanje naprezanja determinanta ax - am ·>:1' r xy (4.47) prima oblik 0 0 a z - am =0, ay =» ; 0 Kontrola 1'P01 1+ 1'P031 = 76,7°+ 13,3°= 90°_ Na sl. 4.44a prikazanje element na cijim pobockama djeluju glavna naprezanja. 0 Razvojem determinante po elementima (a i odatle z- trecega retka dobivamo ]= 0 y y a In )[(a x - am) (a y - am) -.~ az-am=O (ax - am) (ay - am).;y = a;, - (ax +ay )am +ax ay - .:v = O. x Korijeni kubne jednadzbe (4.48) odredeni su izrazima z 8) Slika 4.44. b) 60 Glavna posmicna naprezanja odredit cemo izrazom (4.55): rI = ± O2-0) 4. Analiza naprczanja 4.12. Veza izmedu komponcnata unutarnjih sila i komponenata naprezanja 61 2 =± =±' 60+91,8 2 ± 75,9 MPa kruznica sijece apscisu u tockama NI i N3 koje odreduju glavna naprezanja 01 = 131,8.M~a i a) = -91,8 MPa, dok je a, = 02 = 60 MPa. Kroz toeku N, povui!emo para~elu s OSI x 1.n~ kruznici "2" odredimo pol P. Spojnica PN, odreduje smjer a" a PN) smjer a) u ravmm okomitoj na pravac oz. Sad poznajemo sva tri glavna naprezanja i njihove smjerove. Sa sredistern S, ( 2 2 sredistem u S) f2 =± 03-0, 2 2 -918-1318 , =±111,8 2 131,8- 60 2 =±35,9MPa. a +0 MPa 3, 0) konstruirana je kruznica ..' .,,, 1 polumjera . O2 - 2 a) ' a sa f)=± 01 - O2 t, : 02,0) konstruirana je kruznica "3" polumjera a -a '2 2. Tooke C i D =± Maksimalno posmicno naprezanje iznosi: r max = 1 r 21 na Mohrovoj kruznici odreduju naprezanja u ravninama ~a. ko.ii!!!~~Iuju fm~x= 11 ~,8 MPa i pripadajuce normalno naprezanje an '" 20 MPa. Spojnice PD 1 PC odreduju ravrune u kojima djeluje maksimalno posmicno naprezanje fmax· = 111,8 MPa i djeluje u ravnini koja prolazi s osi kut: Z, as pravcem 01 i 03 zatvara kut 45°, odnosno s osi x 1cm~20MPa IP2 = 76,7 - 45 = 31,7°. U ravnini maksimalnoga posmicnog naprezanja djeluje normalno naprezanje koje rnozemo odrediti izrazom (4.56): 131,8-91,8 _ _;__--'--= 20 MPa 2 Na sl. 4.44b prikazan je element na 6jim stranicama djeluju maksimalna posmicna naprezanja. Oktaedarsko normalno naprezanje odredit cemo izrazom (4.83): 00kt =3(01 I 1 +02 +0) )=3(ox I +Ov +oz )=3(131,8+60- 91,8)= 33,3 MPa. Oktaedarsko posmicno naprezanje odredit cemo izrazom (4.85): r okt = 1 3 ~ (a, - 02) 2 + (a 2 - a) 2 + (a ) - a,) 2 = = ~ ~( 131,8- 60)2 + (60 + 91,8)2 + (- 91,8-131,8)2 Puno je oktaedarsko naprezanje: Pokt = ~O~kt = 93,2 MPa. + f~k! = ~33,32 + 93,22 = 99,0 MPa. 0.--60 Pomocu izraza (4.80) dobivamo kutove l!to ih normal a oktaedarske ravnine zatvara s pravcima glavnih naprezanja: aokt = {3okt= Yokt = 54,7°. Zadatak mozemo rijesiti i graficki Mohrovom kruznicorn (sl. 4.45). U koordinatnome sustavu a, r, nanosimo tocke Nx (-80, -50) i N; = (120, 50). Spojnica N xN v sijece os apscise u tocki S2' S polumjerom S2Nx odnosno S2Nv konstruiramo kruznicu "2". Ta a --916MPa Slika 4.45. 62 4. Analiza naprezanja 4.12. Veza izmedu komponenala unularnjih _ila i komponenala naprezanja 63 Iz tocke N, i N3 povlacimo paralele s osi ordinate i nanosimo kutove aokl =)' ok! = 54,7° sto ih normala oktaedarske ravnine zatvara sa a, i a3' Te zrake si~ Mohrovu kruznicu "2" u tockarna A i B~redi~ta S, opisujemo kruzni luk polumjera S, A, a iz sredista S3 kruzni luk polumjera S 3B. U sjecistu tih lukova lezi tocka M. Ordinata tocke M odreduje Tokl= 93,2 MPa, a apscisa aokl puno oktaedarsko naprezanjepokl = 99,0 MPa. Primjer 4.4. Zadani tenzor naprezanja ax [a ij]= [ Tyx. Tzx Pomocu izraza (4.87) zadani tenzor naprezanja mozemo prikazati u obliku: 30 10 10 -50 IS] [-267 -20 MPa= ~ -60 0 0 -26,7 0 01 [56,7 0 MPa+ 10 -26,7 IS 10 -23,3 -20 IS -20 -33,3 J MPa. = 33,3 MPa. Spojnica OM predstavlja [ 15 -20 Prvi tenzor na desnoj strani sferni je tenzor, a drugi je tenzor devijator. Vidi se daje prva invarijanta tenzora devijatorajednaka nuli. Na sl. 4.46. prikazane su komponente svih triju tenzora naprezanja. Normalna naprezanja u kosoj ravnini s normalom ii (sl. 4.47) odredit cemo pomocu Tn] 1'.17 = [30 10 I~ 10 -50 -20 15] -20 MPa -60 izraza (4.18): a" =a x cos2 (x,n)+ay cos2 (y,n)+az cos2 (z,n)+2[TXY cos(x,n) cos(y,n)+ a, treba prikazati kao zbroj sfernog tenzora i tenzora devijatora. Od~diti normalno, posmicno i puno naprezanje u ravnini s normalom koja ima kosinuse smjera: 2 cos (x ,n) =3' Odredimo srednje naprezanje: I cos (yn) =, 3' 2 cos (z,n) = -. 3 as I: = ax+ay+az 3 30- 50--3-- 60 = - 26,7 MPa S xx Sry = ax z- - as = 30 - (- 26,7) 50(-26,7) (-26,7)= = 56,7 MPa = ai' =a - as =- = -23,3MPa - 33,3 MPa. Szz as = - 60- Slika 4.47. Komponente I I I I vektora punog naprezanja odredit cemo izrazom (4.15): ' yx 15 P ox =a x cos(x n) + r cos(y n) + r , zx cos(z,n) = 30'- 2 3 I 2 + 10·- + 15'- = 33,3MPa 3 3 ~~/ z SUka 4.46. a) z b) z c) _ P "z-.xz T cos(x n)+T ' yz cos(y n)+a ' z 212 cos(z n)= 15·--20'-' 3 3 60·-=-36,7 3 MPa. 64 Puno naprezanje: 4. Analiza naprezanja 5. ANALIZA DEFORMACIJA Pn = ~P~ + P~y + P~z = ~33,32 +23,32 + 36,72 = 54,8 MPa. Posmicno naprezanje: rn = ~P~ - a~ = ~54,82 - 102 = 53,8 MPa. Komponente naprezanja koje djeluju na kosoj ravnini prikazane su na sf. 4.47. 5.1. Pojam pomaka i deformacije Pod djelovanjem vanjskih sila tijela se defonniraju, tj. mijenjaju svoj oblik i dimenzije, a pojedine tocke tijela mijenjaju svoj polozaj u prostoru. Nekaje pocetno stanje tijela V (na sl. 5.1. prikazano punom crtom). Polozaj proizvoljno odabrane tocke A tijela odreden je radijus-vektorom u koordinatnome sustavu x, y, z. r »> _----_ ........ , y , \ \ \ \ F, I I I t--Vl I I I I I I I I --- // x Slika 5.1. Pod djelovanjem vanjskih sila tijelo dolazi u stanje VI (na sf. 5.1. prikazano crtanom linijom), a tocka A tijela pomakne se u nov polozaj A I odreden radijus-vektorom Vektor p = iA, koji spaja pocetni i konacni polozaj tocke A tijela nazi va se vektorom poma- r,. ka to~ke. Iz sf. 5.1. vidimo daje: (5.1) Novo stanje tijela VI potpuno je odredeno ako znamo pomake svake njegove tocke, U opcem slucaju vektor pomaka bit ce funkcija koordinata tocaka x, y, z: i= p (x,y,z). (5.2) 66 S. Analiza derormacija 5.2. Komponente derormacija 67 Projekci~e. vektora. pomaka ~ smjeru koordinatnih osi x, y, z nazivamo kornponentarna po~aka III pomacima u smjeru koordinatnih osi x, y, z i oznacavamo ih sa U I' tako da je: ,v w, ir=v i+v j+w i, (5.3) Komponente pomaka u, v i w takoder su funkcije koordinata x, y, z: U naziva se relativna dufinska deforrnacija iii relativna normalna deformacija u tocki A za smjer AB. Nonnalnom se defonnacijom nazi va zbog toga, sto kod izotropnog materijala nonnalno naprezanje izaziva samo nonnalnu (duzinsku) defonnaciju. U istoj tocki a za razlicite smjerove dobit cemo opcenito razlicite duzinske defonnacije. Relativna duzinska defonnacija bezdimenzionalna je velicina i najcesce se izrazava u postocima. Pozitivna relativna duzinska defonnacija oznacuje produljenje, a negativna skracenje promatrane =u (x,y,z), v = v (x,y,z), duzine, w = w (x,y,z). (5.4) . . Pr?mat~at cemo s.amo t~kve pomake koji ne narusavaju neprekinutost tijela, tj. ne tzazivaju pojavu pukotina u tijelu. U tom slucaiu mozemo srnatrati da su funkcii .. iih .. I deri .. .' ~e u, v I W I nJI ove parcija ne envacije neprekinute funkcije koordinata. Prijelaz tijela iz P?cetnoga stanja V u novo stanje VI moguce je zbog pomaka tijela k~o apsolutno ~tog, tJ. bez.~romJe~~ udaljenosti izmedu tocaka tijela. Takve pomake nazivamo po.mac~~a k~~oga.hJela, kOJI se opcenito sastoje od translacije i rotacije . .Ako J.e.prijelaz tijela I~ pocetnoga stanja V u novo stanje VI nastao zbog promjene udaljenosti izrnedu tocaka tijela, onda novo stanje VI predstavlja defonnirano tijelo, ~ .. Rezul,tirajuCi pomaci p.roizvo~jne tocke u napregnutome tijelu nastaju zbog omaka tIJel~.sh~.acenog ka~ kruto tlJelo (tj. zbog translacije i rotacije) i pomaka zbog cist~ deforrnacije tijela. Ako tijelu .~odamo dovoljan broj veza tako da je sprijeceno njegovo ibanie u.p.ro~to~ kao krutoga. ~IJe~~, nda pomaci tocaka tijela sadrze sarno clanove koji k~rakt~o nZdl.raJu c~~tude~~nnacIJu tijela, Za te pomake pretpostavljamo da su vrlo mali u usporedbi S tmenzijama tijela. U nedefonniranom tijelu promatramo dviie bliske tocke A I' B I I. db' dalienosti I I " na vr 0 rna oJ m~ uso nOJu aijenosu ~s. 5,2). Pod djelovanjem vanjskih sila tijelo se defonnira, tocke A I ~ dolaze u nov polozaj AI, B" a razmak se izmedu tih tocaka promijenio za Al Al se naziva apsolutna deformacija duzine AB. . Razrnotrimo dalje dvije male duzine Ol) i OC koje tvore pravi kut 1DOC u nedeformiranu tijelu. Nakon defonnir~ t~a tocke 0, C, D dolaze u nov polozaj 01> C" DI. Zbog razlicitih rotacija duzina Ol) i OC nastaje promjena pravoga kuta izmedu tih duzina za velicinu YCOD' Granicna vrijednost: Ycon = -- (5.6) naziva se kutna deformacija iii relativna posmlcna deforrnacija u tocki za pravce OCiOD. Posmicnom defonnacijom nazi va se zbog toga sto kod izotropnog materijala posmicno naprezanje izaziva samo posmicnu (kutnu) defonnaciju. Pozitivnoj kutnoj defonnaciji odgovara smanjenje pravoga kuta izmedu pozitivno orijentiranih pravaca, a negativnoj povecanje pravoga kuta. Kutna se defonnacija izrazava u radijanima. Za razlicito orijentirane duzine u jednoj tocki napregnutoga tijela dobit cemo razlicite duzinske i kutne defonnacije. Skup svih duzinskih i kutnih defonnacija za sve moguce smjerove kroz promatranu tocku naziva se stanje deforrnacije u promatranoj tocki, U opcem slucaju stanje je defonnacija u svakoj tocki napregnutog tijela razlicito, Ako su u svim. tockama napregnutoga tijela i za sve medusobno paralelne pravce duzinske i kutne defonnacije medusobno jednake, onda se takva defonnacija tijela naziva hornogena deforrnacija. Pri takvoj defonnaciji pravac prelazi u pravac, a ravnina u ravninu. U opcem sluceju defonnacija je u napregnutu tijelu nehomogena. Duzinsku defonnaciju u smjeru koordinatnih osi x, y, z oznacujemo s txx, t.w i tzz, a kutnu defonnaciju u koordinatnim ravninama sa Y:XY' Yyz i Yzx. Uz ove oznake u analizi defonnacija za kutnu defonnaciju upotrebljavaju se i oznake t:xy, tyz i tzx koje su definirane izrazima tyz=2"Yyz' a I (5.7) Vidimo da su nonnalne i posmicne komponente defonnacija velicine koje se poblize oznacavaju s dva indeksa, kao i komponente naprezanja, a i predznaci su im u skladu s predznacima komponenata naprezanja. Slika 5.2. Granicna vrijednost: 5.2. tAB Komponente deformacija s = lim B~A AlB, -AB AB lim I~O Al (5.5) U okolici tocke A napregnutoga tijela promatramo beskonacno mali paralelopiped bridovima usporednim koordinatnim osima, duljine dx, dy, dz (sl. 5.3). 68 5. Analiza deformacija 5.1. Komponenle deformacija 69 pa u izrazu za totalni diferencijal funkcije u, v, w postoji -I' Ou oy c dv '1 Za tocku B je dy = dz = 0, sarno prvi clan. -. .a Na sl. 5.3. prikazani . su bridovi . para Ie Iopipe dAB 1 A CiA I I -I D d I C nakon erorma- --- __- cije s pripadnirn komponentama pornaka. .. ._ . Prerna definiciji (5.5), relativnaje duzinska (nonnalna) deforrnacija bnda AB usmjerenog u srnjeru osi x: dy / /".L./ / / _ dx Ou Ox dx iii O~---d""'x--- e xx 0, ~X_ = 1 + +G; r +(:; r +(~;r 2 :: E xr = I. Ol~----- .. . i Ako se izraz pod korijenorn razvije u b'lOo.mOlre d 1 za d· rze samo lineami clanovi (prva dva clana) (teorija rnalih defonnacija), dobiva se: Slika 5.3. au ax' u tocki Au srnjeru osiy i z, U toku deformiranja tijela paralelopiped ce se pornaknuti i defonnirati. Doci ce do prornjene duljine bridova i pravih kutova izrnedu bridova paralelopipeda pa cemo dobiti sest kornponenata defonnacija, tri duzinske i tri kutne. Ako izvrsimo granicni prijelaz, tako da paralelopiped koncentrirarno u tocku A, onda se rnoze uzeti da tih sest kornponenata deformacija opisuje stanje deformacija u tocki A. Ako je u pornak tocke A u srnjeru osi x, ondaje pornak toeke B (duzina AB = dx paralelnaje s osi x) u srnjeru osi x: Slicne izraze dobivarno za relativnu duzinsku defonnaciju pa irnamo: e xx =--' au ax' av e .. =-ay ; Yl• E zz =-. aw az (5.8) u+du= u+- ax au N as I... 3 vidi se da su vektori kojirna su predocene duzine A IB I i A IC I 5 dx jer je prirast funkcije u zbog prirasta koordinate x, du = au dx. Ako je v pornak tocke A u srnjeru osi y, onda je pornak tocke B u srnjeru osi y: A"B I I = I (1+ au)dx + J av ax ax au dy+ ay dx + k aawxdx aw ay dy ax v+dv= v+- av ax A C I =I I J dx (1+ ay aV)dY+k XI' av jer je prirast funkcije v zbog prirasta koordinate x, dv = -- dx. paje kosinus kuta izmedu tih dviju duzina izrazen pomocu skalamog produkta cos ( -2 - 2 e xy jf . . ) = srn 2 e . = 2 e xv ax Ako je w pornak tocke A u srnjeru osi z, onda je pornak tocke B u srnjeru osi z: = w+dw= w+jer je prirast funkcije aw ax dx dx. w zbog prirasta koordinate x, dw = aw ax = --;:::(=1+=:: )::::;::=2 +~(:~;+~( )~2 au (1+ au) ay ax ~;~r~. r=+~(~;~r -F,(:~; +~( ax iJy aw. aw ax ay )F2 + av (1+ av)+ 1+===:y~V 70 S. Analiza derormacija S.2. Komponcnte deformacijll 71 I au av) 1 au aw) au 2"(ay +ax -(-+- ax 2 az ax I ill' aw) av I av iJu -(-+-) 2"(az + ay + ay 2 ax ay ilw I aw au I aw av) az 2"(ax + az ) 2"(ay +az 0 2 eXyje promjena pravoga kuta izmedu duzina AB i AC, te prema definiciji (5.6) kutna je deforrnacija iii relativna posmicna defonnacija u ravnini x, y. U slucaju malih deformacija, u nazivniku se premajedinici mogu zanemariti svi ostaIi ~Ianovi, a u brojniku se mogu zane mariti nelinearni clanovi pa se dobije: 2e .rv = ay all + ill' . ilx au au ax ay av av ilx ay aw aw ax ay au az av az aw az av Slicne izraze dobivamo za posmicne deformacije i u druge dvije koordinatne ravnine paimamo: 2e _! (au au ill' =-+" ay ax " 2< + 2"(ax - ay I au) 2 2e =-+=-+-. av az aw ay au az I aw au) 2"(ax - az _ av ) _! (au _ ax 2 az 1 av _ 0 2"(az _! tw _ av) 0 2 ay az ay aw ) ax aw) ay (5.13) (5.9) 2e aw ax Element na sl. 5.3. je kocka (dx = dy = dz). Odredimo kutove rotacije dijagonale ~ocke oko osi x, y. z u slucaju kad su duzinske def?nnacije exx = e..:y.= ezz = O. Na sl. 5 4. prikazanaje projekcija kocke u ravnini x, y s posmicnom deformaclJom pobo~~~ koc .e. .. Ocito ~e kut rotacije dijagonale kocke oko osi zjednak kutu rotacije projekcije te k Ako komponente pomaka u smjeru koordinatnih osi i,j, oznacimo u, i Uj, gdje je i,J = = X.y.z. onda rnozemo pisati da je duzinska defonnacija: e;; = i kutna iii posmicna deformacija dijagonale AE oko tocke A. Ako iz tocke B opisemo kruzni luk polumjera dx = dy, onda za mali pomak au ay dy au. a:-, (i= x,y,z) (5.10) mozerno uzeti da tocka E' lezi na tom kruznom luku. Buduci da je obodni kut jednak polo___ ilu vici sredisnjega kuta, kutje zaokreta dijagonale AE zbog pomaka ay dy: (J) e ij I (au. au =--'+2 aj j) ai' (i;e j, i,j = x,y,Z). , I au =---, , 2 ay (5.11) a zbog pomaka - av ax dx Vidimo da je sest komponenata deformacija izrazeno s devet parcijalnih prvih derivacija komponenata pomaka koje mozemo prikazati u obliku matrice: 0/' = _! z 2 av. ax (5.14a) [a~ ]= au ax av ax aw ax au ay av ay aw ay au az av az aw az Tako dobivamo daje kut rotacije dijagonale kocke oko osi z: £0, = (5.12) H::- ~;). 2" ay - az I (au I (aw Slicne izraze dobivamo za kutove rotacije dijagonale kocke oko osi xi y. Kutovi su rotacije dijagonale elementame kocke oko osi x. y. z ovi: «i, koju nazivamo matricom tenzora deformacija iii krace tenzorom deformacija. Katkad se jos nazi va tenzorom relativnih pomaka. Dijagonalni clanovi u matrici (5.12) relativne su duzinske deformacije, a ostalih sest clanova kutovi su zaokreta u pojedinim koordinatnim ravninama. Tenzor deformacija = av) (5.l4b) Wy = 2" aw) az - ax au) ay . au] [ al rnoze se rastaviti na simetricni i antimetricni tenzor. Wz I = 2" (av ax 72 s. Analiza deformacija 5.3. Deformacija u zadanome smjeru 73 mozemo pisati i u U izrazima (5.14b) pozitivnom kutu rotacije dijagonale odgovara rotacija od osi X prema osi y, od osi y prema osi z i od osi z prema osi X, tj. rotacija u smjeru suprotnom gibanju kazaljke na satu. U skladu s oznakama (5.7) simetricni tenzor ciste deformacije ovom obliku: Y t-dY c --gdje je Eij [Eij 1= [,,, E", En Ex.l' £,1:\' 'oj = "2 EJ'Z E" I "2Y" E), I "2 Y sr I I Y"x E :1' E" "2Y'" = x,y,Z. I "2Y" I "2Y" Ez (5.17) = Ej" odnosno Yij = Yji za i~j, ij dy 5.3. OVdx A dx-dy Deformacija u zadanome smjeru Ako su u tocki 0 napregnutoga tijela zadane komponente asimetricnog tenzora de- B Ox X formacija Slika 5.4. a;.i .rnoguce je odrediti duzinsku defonnaciju u bilo kojem zadanom smjeru, kao i kutnu '1 defonnaciju rotacije (5.14) izraz izmedu dvaju bilo kojih zadanih medusobno y itih . 0k ornm smjerova, Pornocu komponenata deformacija (5.8) i (5.9) i komponenata (5.13) mozemo prikazati u ovom obliku: au ou au av ov ov ox oy OZ ow ow ow OX OX oy OZ (5.15) T oy OZ x Na desnoj strani izraza (5.15) prva je matrica simetricna i definira eistu deformaciju (bez rotacije), a drugaje matrica antimetricna i definira rotaciju krutoga tijela (bez deformacije). Tenzor deformacija rastavljenje na simetricni tenzor ciste deformacije i antimetricni tenzor rotacije krutoga tijela. Prema izrazu (5.15) komponente asirnetricnog tenzora deformacije su z Slika 5.5. ou -=e ax -=Exl' . .u' -=Gxy ou oy . -Wz; -=e +w OZ "'" . -=E OZ ou U tocki 0 napregnutoga tijela zadanje radijus-vektor diferencijalne velicine ~ dr=dx .r ov OX ' +Wz; oV -=E ay oV - +dy j- +dz k i (5.18) yv , ,1'2 -W (5.16) aw ax = f" - wy; ow oy odreden beskonacno malom duzinorn OA (sl. 5.5). Nakon deformiranja tijela tocka A je dosla u polozaj A I odreden radijus-vektorom = f,· + w, z ; a;=Ez:. ow d;, =dr +dP. Relativni pomak toeke A prema tocki 0 odredenje vektorom 74 dP=du Po definiciji vektor je deformacije S. Analiza derormaelja 5.3. Derormacija u zadanume smjcru 75 i +dv J +dw k. (5.19) Na osnovi jednadzbi (5.8) i (5.9) dobivamo E".=f" cos2(x,r)+EJ:., cos2(y,r)+e:: cos2(z,r)+ (5.28) - dP e= dr' a njegove komponente u smjeru koordinatnih osi (5.20) +2[e,v cos(x,r) cos(y,r)+eyZ cos(y,r) cos(z,r)+e:x duzinsku cos(z,r) cos(x,r)]. u smjeru radi- lzraz (5.26) odnosno (5,28) daje relativnu e =Z defonnaciju du e =r dr' iii opcenito dv e-Y_dr' duo dw dr (5.21 ) jus-vektora dr. Projekcija vektora deformacije e u smjeru vektora 'i er, = e, cos(x,t)+e, (5.22) odnosno cos(y,t)+ez cos(z,t) ei=~' (i=x.y.z). Totalni je diferencijal funkcije u: e; = iIi u razvijenom obliku 2: i=x,I',Z < cos(i,t)= 2: iJ=x,I',z aUi aj cosU,r) cos(i,t) (5.29) au au au du= - dx+dy+dz ax ay az iii opcenito funkcije u, du; = 2: "au LJ j =X\~'.z au av aw e =- cos(x,r) cos(x,t)+cos(y,r) cos(y,t)+cos(z,r) cos(z,t)+ ax ay az rt (i= x,y,z). (5.23) +- cos(y,r) cos(x,t)++_ Ako izraz (5.23) uvrstimo u izraz (5.22), dobivamo za komponentu vektora defonnacije: au ay av dW cos(x,r) cos(y,t)+cos(y,r) cos(z,t)+ ax ay (5.30) e;=.LJ J " aUi dj a;dr= 'J ""X,I'.% it '1 cosU,r) , (i=x,y,z). (5.24) av aw au cos(z,r) cos(y,t)+cos(x,r) cos(z,t)+cos(z,r) cos (x,t). az ax az Vektor je defonnacije e=2: i == X,I',Z e; i, t-i == x,y,Z au; aj cosU,r) 1, , (1, = t, J, k). (5.25) Kako smo vecprije vidjeli, komponente rotacije predstavljaju rotaciju krutog tijela te nemaju utjecaja na stanje defonnacija i stoga se mogu izostaviti iz daljnjih razmatranja. Na osnovi izraza (5.16) dobiva se Projekcija vektora defonnacije e Ert=Ezz u smjeru radijus-vektoradr cos(x,r) cos(x,t)+eyy cos(y,r) cos(y,t)+e", cos(z,r) cos(z,t)+ e ; = ex cos (x,r) + ev cos (y,r) + ez cos (z,r), odnosno +Exv [cos (x,r) cos (y,t)+ cos (y,r) cos(x,t)]+ +eyZ [cos (y,r) cos(z,t)+cos(z,r) cos(y,t)]+ cos(z,t)]. izmedu pravca (5.31 ) E".= 2: 1= x.y,Z e; cos(i,r)= au; aj cosU,r) cos(i,r) (5.26) +E" [cos (z,r) cos(x,t)+cos(x,r) iIi u razvijenom obliku: lzraz (5.29) odnosno (5.31) daje posmicnu defonnaciju cos 2 (y ,r)+- aw cos 2 (z,r)+ (au -+- dr i I. au e ; =-;- cos 2 (x,r)+ e 2 > e 3' Jednadzbe (5.36) i (5.37) sadrze cetiri nepoznanice: glavnu defonnaciju em i tri pri- padna kosinusa smjera cos (i.r), i = x.y.z. .' . Za sustav jednadzbi (5.36)jedino je rjesenje moguce ako Je detennmanta sustava jednaka nuli: 78 5. Analiza deformaclja 5.4. Smjerovi i velifine glavnih deformacija 79 eu-em Ex"." EXY e; - Em fyz Exz «; E" Em =0. (5.38) E" 0, nanosi se ispod osi apscise, a ako je Eyx > 0, nanosi se iznad osi apscise. Za zadane komponente defonnacije E.u' E VI' , E xv odredivanje glavnih defonnacija i njihovih smjerova pomocu Mohrove kruznice (spolom i bez pola) prikazano je na sl. 5.9. r , t pomocu F, 6, Slika 5.9. Za zadane glavne defonnacije E" E2, odredivanje defonnacija Mohrove kruznice prikazano je na sl. 5.10. u zadanim smjerovima t Za zadane defonnacije E xx, E fY ' E xv odredivanje defonnacija u zadanim smjerovima pomocu Mohrove kruznice (s pol om i bez pola) prikazano je na sl. 5.11. 5.6. \ Uvjeti neprekinutosti a 6" 6 6" 6" 6, 6;j -, T '-,26" -, v ( Slika 5.10. { 26.~ 7 Ako je zadano neprekinuto polje pomaka, komponente su defonnacija jednoznacno odredene deriviranjem prema izrazima (5.8) i (5.9). Ako su zadane komponente defonnacija, odredivanje poIja pomaka svodi se na integriranje sustava linearnih parcijalnih diferencijalnih jednadzbi (5.8) i (5.9). Da bi taj sustay jednadzbi imao jednoznacno rjesenje, !lest komponenata defonnacija mora ispunjavati neke uvjete koji se nazivaju uvjeti neprekinutosti iii kompatibilnosti defermacija. Opcenito se moze postaviti sest takvih uvjeta. Ako komponente defonnacija ne budu ispunjavale uvjete neprekinutosti, onda polje pomaka odredeno iz jednadzbi (5.8) i (5.9) nece biti neprekinuto. Zamislimo da- smo promatrano tijelo razrezali na elementarne paralelopipede (sl. 5.12a), a zatim se svaki od tih paralelopipeda defonnirao. Ako slozimo defonnirane paralelopipede, u opcem slucaju izmedu njih mogu ostati supljme (sl. 5.12b). Da bi deformirani paralelopipedi mogli biti sastavni dijelovi neprekinutoga tijela (sl. 5.12c), nuzno je da defonnacije ispunjavaju uvjete neprekinutosti. x Slika 5.11. Iz izraza (5.4~) slijedi da se ~ompone~te defonnacija fu , E IT ' f", mogu odrediti ako s~ poznate duzinske deformacije Err U tn zadana smjera. Na taj se nacin dobiju tri linearne jednadzbe s trima nepoznanicama E.u , EyV i E .w • a) c) Slika 5.12. 84 Ak<;> tij~lo o~taje neprekinuto, make svih njegovih tocaka, S. Analiza deformacija 5.6. Uvjeli neprekinutosti 85 onda njegove deformacije jednoznacno odreduiu po" .i. (ae . Da bis~,? odredili uvje!e ~oje moraju ispunjavati komponente deformaciia E;" da bi bile kompahbllne,. potrebno je iz jednadzb! (5.8) i (5.9) iskljuciti funkcije w. IJ P~omatra~o izraz (5.8). Dvokratnim deriviranjem po y prve jednadzbe i po x druge jednadzbe dobiva se: . u, v? ax az '.I' _ ae + ae" ) = a' 10 xx ax ay ayaz I" a ---+-- (ae,. ae« ayax ay iJf", ) _ iJz iJ'fyy --- iJziJx (5.55) Zbrojimo Ii ove dvije jednadzbe, dobivamo: = £_ a'e; + a'e~, ay ax a'e ay' (au + av)= ax ay ay ax a'e ax' 2 a'f", ax ay pa dobivamo: Istim postupkom mozemo dobiti jos dvije analogne jednadzbe, a'e --,u_+~=2 --'-' axay -'_' +--=2 --,'"I'V a '10 az' a'e" ay' a'e ayaz Sest jednadzbi (5.54) i (5.55) nazivaju se uvjeti neprekinutosti iii kompatibilnosti deformacija. Jednadzbe (5.54) cine prvu grupu jednadzbi kompatibilnosti deformacija i prikladne su za rjesavanie tzv. ravninskih problema,jer povezuju duzinske i posrnicne deformacije u jednoj ravnini. Jednadzbe (5.55) cine drugu grupu jednadzbi kompatibilnosti deformacija i prikladne su za rjesavanje prostomih problema jer povezuju duzinske i posrnicne defonnacije u tri ravnine. Ako su zadane neprekinute funkcije u, v, w, onda komponente deformacija e ij dobivamo deriviranjem u, v, w. Ocito da tako dobivene funkcije fij zadovoljavaju uvjete kompatibilnosti (5.54) i (5.55). (5.54) Primjer 5.1. U tocki A napregnutog elementa izmjerene su duzinske defonnacije yin,e;u=-8'1O-4, ew=4'l0-4, 10""=6'10-4. y a'e", --+--' ax' az' s'«; --'_' =2 a'e azax u smjerovima x, ~a~je pro~atramo,!zraz (~.9). Posrnicne komponente deriviramo po trecem indeksu, te dvije jednadzoe zbrojimo, a jednu odbijemo, nakon cega dobivamo: ! ! '1 b) ae xy az «; 2ax 2 ae zx ay 2 a'u ayaz a'v ax az a'w axay a'v +-axaz a'w +-axay a'u +-ayaz + ~ + a) <, <, -, I rAI ,, , L: ' : : ,t T , I , -~ L J c) Deriviranjem ove jednadibe po x i uzirnajuci u obzir da je 10 .LT = ax' au db' 0 ivamo: . a (ae,,, ae ax ~-~+ F ae zx) a'e ay = aya:' pa imamo: Slika 5.13. Istim postupkom mozemo dobiti jos dvije analogne jednadibe, Treba odrediti promjenu pravoga kuta izmedu osi xi y te velicinu i smjerove glavnih deformacija. 1 , 87 86 Prema izrazu (5.49), dobivamo: 5. Anali7.8deformacija 5.6. Uvjeti ncprekinutosli i odatle 6'10-4 +8'10-4 cos1300-4'1O-4 sin 60° sin2 30° S,. Velicinu glavnih deforrnacija odredit cemo pomocu izraza (5.53): 10 1.2 = -8.10-4 +4'10-4 2 I ±-~(-8'1O-4-4'1O-4)1+4(127'1O-4)1 2 ' \ \ \ S., Kontrola: \ \ \ \ \ \ exx + e.", =101 +101 =-8'10-4 +4'10-4 = 12'10-4 -16'10-4 =-4'10-4• x Smjerove glavnih deforrnacija mozemo odrediti pomocu izraza (5.52) iii izraza analogna izrazu (4.41): 12,7 '1O~4 12'10-4 - 4'10-4 12,7 .10-4 -16'10-4 - 4 '10-4 Kontrola: A 0' Saa B C 6••1 1,588, 8n' - 0,635, Slib 5.14. kali kroz tocku A. Tooke Nx, P i D leze na trazenoj kruZnici. Srediste kruznice S odredeno je sjecistem simetrala duzina N xP i PD. . . Kroz srediste kruznice S povu~emo stalnu os apscise i d~bivamo koord~~atnI susta~ 10 10 s ishodistem O. Ordinata tocke Nx, odreduje nam posml~~u deformaciju eJ:)" (rxy:=xxi 10 xY), a apscise tocaka NI i N2 glavne deformacije 101 £2' SpoJnIca toeaka P, NI odreduje i pravac glavne deformacije xv ., 10 I' Deforrnacija elementa orijentiranog u smjeru osi x, y prikazana je na slici 5.13b, a elementa orijentiranog u smjeru glavnih deforrnacija prikazana je na slici 5.l3c. Zadatak mozemo rijesiti i graficki pomocu Mohrove kruznice deforrnacija (sl. 5.14). Najprije crtamo pomocni koordinatni sustav exx', exy s ishodistem 0'. Na os apscise nanosimo izmjerene deforrnacije ell' low, enn• Kroz tocke A, B, C povucemo vertikale usporedne s osi ordinate. .Odaberemo proizvoljnu tocku D na vertikali kroz tocku C. Kroz tocku D povucemo pravac Ii pod kutem l{J koji je usporedan s pravcem izmjerene deforrnacije e.n• Sjeciste pravca Ii i vertikale kroz tocku B daje nam pol P Mohrove kruznice, Kroz tocku P povucemo horizontalni pravac usporedan s osi apscise i tako dobivamo tocku N, na verti- 6. VEZE IZMEDU NAPREZANJA I DEFORMACIJA 6.1. Eksperimentalni podaci 0 vezl Izmec!u naprezanja i derormaclja 89 su ovisni. Od tocke 0 do P dijagramje pravac, a sila F i produljenje A/linearno Do tocke E deforrnacije su elasticne, tj. potpuno iscezavaju na.~on ra.ster~~en~a uz.orka. Ako prijedemo tocku E, u uzorku se, osim elasticnih de~onnacIJ~, pojavljuju I trajne iii plastlcne deforrnacije koje nakon rasterecenja uzorka ne 1~~ezavaJu. 6.1. Eksperimentalni podaci 0 vezi izmedu naprezanja i defonnacija F I I dl U analizi naprezanja promatrali smo ravnotezu elementa tijela te dobili staticke jednadZbe koje vrijede za tijelo bilo kakvih svojstava. U analizi deforrnacija promatrali smo sarno geometrijske odnose te dobili geometrijske jednadzbe koje vrijede za bilo kakvu neprekinutu sredinu. Pri tom su naprezanja i deforrnacije promatrani posebno, bez medusobne ovisnosti. Medutim, naprezanja se pojavljuju kao unutarnje sile uzajamnosti medu cesticama tijela, nastale zbog promjene razmaka izmedu tih cestica. Relativna promjena udaljenosti izmedu tih cestica opisuje deforrnaciju tijela, sto znaci da su naprezanja i deforrnacije vezani odredenom funkcionalnom vezom koja ima fizikalni karakter. Opcenito je: ill (6.1) Funkcionalnu vezu (6.1) izmedu naprezanja i defonnacija ne rnozerno odrediti teorijski, vee sarno eksperimentalno ispitivanjem uzoraka izradenih od odredenog materijala. Pokusom utvrdujemo vezu izmedu naprezanja i defonnacija u obliku dijagrama pri odredenim uvjetima. Isti se materijal ponasa razlicito (ima razlicita mehanicka svojstva) pri razlicitim uvjetima (rezim opterecenja, temperatura, velicina i oblik uzorka, vrijeme). Izvode se pokusi na rastezanje, pritisak, posmik, torziju i savijanje. Uz pretpostavku da se radi 0 neprekinutom, homogenom i izotropnom materijalu, na osnovi dobivenih eksperimentalnih podataka definiraju se veze izmedu naprezanja i defonnacija ne sarno za promatrani vee i za opci slucaj naprezanja i defonnacija. Pri statickom opterecenju osnovni oblik ispitivanja uzoraka jest na rastezanje. Pri tom ispitivanju dobije se najvise podataka 0 mehanicktm svojstvima materijala. Uzorci materijala odredenih dimenzija i oblika (epruvete) (sl. 6.1) rastezu se uzduznom silom F u stroju za ispitivanje (kidalici). Pri tom se rnjeri velicina sile F i pripadajuee produljenje Al na mjernoj duzini uzorka 10 te se prikazuju u obliku dijagrama rastezanja F-M. Dijagram rastezanja moze se dobiti automatski u toku ispitivanja pomocu pisaca na stroju za ispitivanje. Oblik dijagrama rastezanja ovisi 0 svojstvima ispitivanog materijala. Karakteristican oblik dijagrama rastezanja za gradevinski celik prikazanje na sl. 6.2. Na tom dijagramu uocavamo nekoliko karakteristi~nih tocaka. Slika 6.1. Slika 6.2. U tocki T karakter defonnacija naglo se mijenja. Deforrnacije rastu a da se. opte~ recenje ne povecava, nastaje teeenje (popu§tanje) materijala. Pri tom se na poliranoj povrsini uzorka pojavljuju kose linije nazvane Liidersovim Iinijama. Te su linije nagnute prema osi uzorka priblizno P~ kut~m ~d 45~, a nastale .su zbog smicanja u kristalima koji se nalaze u ravninama u kojima djeluju najveca posmicna naprezanja. .. . Nakon stanja tecenja materijal ponovno dobiva sposobnost da se ?plre d~el~va~Ju opterecenja, dolazi do ojacanja materijala. Defonnaciji uzorka prethodi povecanje sile sve do tocke M pri kojoj sila prima maksimalnu vrijednost F max' . . Nakon tocke M nastaje iscrpljenost materijala, produljenje uzorka raste uz smanJe?Je sile sve do tocke L u kojoj nastupa raskid uzorka. Trajno produljenje uzorka nakon raskida AIL naziva se apsolutno produljenje pri raskidu. Mjerenjemje ustanovljeno da se uzorak u uzduznome smjeru produlji za Al = 1-/0' a u poprecnorn smjeru suzi za Ad = d - do. ... .. .... Do tocke M uzorak se defonnira j ednoliko po ~ItavOJduzini, tj. svak~ J~dmlca nj eg.~ve duzine daje jednako produljenje. Kad opterecenje dostigne tocku daljnja de~orn;tacIJa uzorka lokalizira se na manjem dijelu epruvete (sl. 6.3b), sto dovodi do nagla s~enJa precnog presjeka i pojave grla na uzorku (sl. 6.3a). Raskid epruvete nastupa po najmanjern presjeku AL• J:f po- 90 6. Veze izmedu naprezanja i derormadja 6.1. Eksperimentalni podad 0 vezi izmedu naprezanja i derormacija 91 (6.4) a =- • F A' --, A I I I I gdje je A povrsina poprecnoga presjeka uzorka koja odgovara sili F. Do tocke M povrsina A i Ao neznatno se razlikuju pa su naprezanja a i a' gotovo jednaka. Podijelimo Ii produIjenje fl.1 s pocetnorn duljinom 10, dobit cemo relativnu duzinsku deformaciju: (6.5) I 10 I I I Buduci su Ao i 10konstantne velicine, dijagrarn naprezanja kao i dijagram rastezanja (sl. 6.2), Na sl. 6.4. punorn crtom prikazanje dijagram norninalnih jagrarn stvamih naprezanja. Naprezanje ap koje odgovara tocki P naziva se granica najvece naprezanje do kojega vrijedi lineama ovisnost izmedu a =f(e) irnat ce isti oblik , naprezanja, a crtkanom diproporcionalnosti, i to je naprezanja i deformacija. __ .J I Naprezanje aE koje odgovara tocki E nazi va se granica elasticnosti, i to je najvece naprezanje do kojega se materijal ponasa elasticno, tj. nakon rasterecenja uzorak se u potpunosti vraca u prvobitni oblik. a) F b) Slika 6.3. C1 t.: . Ako,u t?kU isp~tivanja rasteretimo uzorak pri opterecenju koje odgovara tocki A lini ja r~sterecenJa AB bit ce usporedna s pravcem OP. Pri rasterecenju produljenje fl.1 n~ Istezava, vee. se sarno umanjuje za elasticni dio fl.1 . Produljenje fl.1 ~r ~ . p'IPu.no strcno. Ukupno je produljenje: ." r ajnn Je I I P 3fl.1 = fl.lr+ fl.1., (6.2) 0; - i to vrijedi sve do raskida uzorka. Ponovnim oprerecenjem uzorka dijagram rastezanja prima oblik BA . dar . kri li AM~ kao da pre!h~og ~te~ecenja nije ni bilo. lz ovoga slijedi da oblikldij;g:~~a ~~t~~ k zanja uzor a OVISI0 tome je II uzorak prethodno bio opterecivan iii .. lz dii ruje, ovi /~m3 ra.~tezanJa (sl. 6.2) vidi se da on karakterizira odredeni materijal ali u visnos I .. Ime~~Ja .uzorka. A~o ~ismo uzeli uzorak s drugim poprecnim res' ek~m iIi dru:e ?:ne, ?oblh blsm~ drugi dijagram. Da bismo dobili dijagram koji ~ar;kterizira me a~1 s.voJstva materijala neovisno 0 apsolutnim dimenzijama uzorka dii ste~nJa .doblven na kidalici u koordinatnome sustavu F -fl.1 (sl 62) t ,,' ~agramkraordinatni sustav a _ E. " ransrormira se u 0i~el.limo ~isillu pocetnom rax PodkI I nomina noFnaprezanje povrsinom poprecnoga presjeka uzorka Ao ' dobit cemo cuns 0 F a=Ao koje se razlikuje od stvamog naprezanja Slika 6.4. 6 (6.3) Naprezanje arkoje odgovara tocki Tnaziva se granicom teeenja iii popustanja, i to je naprezanje pri kojemu deformacije rastu bez porasta opterecenja, Naprezanje aM koje odgovara tocki M vlacnaje iii rastezna cvrstoca materijala i to je naprezanje koje odgovara najvecem opterecenju koje epruveta moze izdrzati, aL prijelomno je naprezanje pri kojem dolazi do raskida uzorka. Naprezanje koje odgovara tocki L' nazi va se cvrstoca pri raskidu. 92 6. Veze Izmedu naprezanja I deformaelja 6.1. Eksperimentalni podaci 0 vezi Izmedu naprezanja i deformacij. 93 Na dijagramu a - e proces rasterecenja stapa prikazanje je deformacija s: pravcem AB. Dakle, ukupna (6.6) f,je elastlcna, a fr je trajna iii plastiCna defonnacija koja trajno ostaje u tijelu. Svojstvo tijela da se moze trajno deformirati naziva se plastienost. Na dijagramu naprezanja razlikujemo dva podrucja: elastic no do granice elasticnosti i elastoplastleno iza granice elasticnosti, Relativno produljenje pri raskidu Na sl. 6.5. prikazanje dijagram naprezanja za krhki materijal. Dijagram stvamih i nominalnih naprezanja prakticki se podudaraju. Vidimo da na dijagramu nije izrazena gran ica tecenja tako da samo tocka M karakterizira krhki materijal i predstavlja vlacnu cvrstocu materijala. M o 15 (sl. 6.4) dano je izrazom: 100% (6.7) G=IL-/o 10 i predstavlja prosjecno relativno produljenje na mjernoj duljini 10 nakon raskida stapa (sl. 6.3b) i obicno se izrazava u postocima. Relativno produljenje pri raskidu uzorka karakterizira plasticnost materijala, S obzirom na relativno produljenje pri raskidu, materijale dijelimo na duktilne (rastegljive, iilave) i krhke. Za prve se obicno uzima da relativno produljenje iznosi 0 > 5%, a za druge d < 5%. Duktilni su rnaterijali elastoplasticni materijali koji imaju izrazito podrucje elasticnih i plasticnih defonnacija i sposobnost da prije raskida pretrpe znatne plasticne defonnacije (meki celik, bakar itd). Krhki materijali imaju malu sposobnost deformiranja, s povecanjem naprezanja defonnacije rastu vrlo sporo i onda naglo dolazi do raskida bez pojave znatnijih plasticnih defonnacija (kamen, staklo, lijevano zeljezo itd.). Raskid uzorka nastaje bez pojave grla na uzorku. Slika 6.7. a) b) o F F Slika 6.5. Slika 6.6. Relativno suzenje (kontrakcija) presjeka A -A 0 L pri raskidu dano je izrazom (6.8) t/J = Ao 100% i karakterizira plasticnost materijala kao i relativno poduljenje o. Za razlicite materijale dobiju se razliciti dijagrami naprezanja koji karakteriziraju mehanicka svojstva materijala u odredenim uvjetima. Ispitivanje materijala na pritisak provodi se na uzorcima oblika kocke, prizme iii valjka u strojevima za ispitivanje (presama) (sl. 6.6). Pri opterecenju na pritisak uzorak se u uzduznorne smjeru skracuje, a u poprecnorne siri. Na gomjoj i donjoj povrsini uzorka pojavljuju se sile trenja koje spre~av~jujednoliko sirenje uzorka. Dok su defonnacije elasticne, taj je utjecaj sraz~jemo mali, dok u p~ drucju plasticnih deformacija utjecaj sila trenja postaje znata~, 1 uz~rak p~l.ma bacv~s~l oblik (sl. 6.6). Mjerenjem velicine sile i odgovarajuceg skracenja dobije se dijagrarn pnnska P - AI, odnosno a - e za odredeni materijal. Na sl. 6.7a prikazanje dijagram pritiska i rastezanja za meki celik. Dijagram pritiska do tocke T' (granice tecenja a;) slican je dijagramu rastezanja i ima analogne kara~teristicne tocke P' , E' , T'. Poslije granice tecenja naprezanje stalno raste s deformacijom. Uzorak dobiva bacvasti oblik i prakticki se ne moze zdrobiti. S obzirom na slicnost dijagrarna a - s.pri pritisku i rastezanju do granice tecenja kod duktilnih ..materij~la, ~bi~~o ~ uzimaju vrijednosti za mehanicka svojstva materijala iz podataka ~OJI su doblV~Dlpn ISP.Itivanju na rastezanje. Umjesto granice tecenja iii granice popustanja cesto se pn raste~nju jos upotrebljava naziv granica razvlacenja iii granica velikih izduienja, a kod pritiska granica gnjecenja. 94 6. Veze Izmedu naprezanja I derormaciJa 6.2. Hookeov zakon, kenstante elBStl~nosti matcriJala 95 Kod krhkih male~ja!a ~ijagramje pritiska po obliku slican dijagramu raslezanja (sl 6.7b), Ie nema karakteristienih toeaka koje su karakteristicne za elastopla tl·" terii I . . toCk M' k . od . s "ne rna enja e, osim e. ~ja ~eduje ~Iacnu cvrstoeu materijala. Pri pritisku kao i pri rastezaniu ~zorak se lomi pn sasvlI~ mall1l~deformacijama. Tlacna cvrstoca krhkih rnateriiala obic~o je veca od vlacne cvrstoce, cak I po nekoliko puta. 1 . . Dijagrami p.osmika po obli~u su slicni. dijagramima rastezanja i pritiska (sl. 6.8) i I"!aJ~ ka~tenst~cne tocke: ~ramcu proporcionalnosn rp, granicu elasticnosti rE granicu tecenja r T I posmicnu cvrstocu r M. ' M Linearnu vezu izmedu naprezanja i defonnacija (6.10) prvi je formulirao Robert Hooke godine 1678. promatrajuci ponasanje eelicnih opruga pod opterecenjem. Koeficijent proporcionalnosti E izmedu naprezanja i deformacija nazi va se modul elasticnosti iIi Youngov modu!. Ima dimenziju naprezanja i u dijagramu naprezanja predstavlja tangens kuta izmedu pocetnoga pravocrtnog dijela dijagrama i osi apscise. Pri ispitivanju uzoraka na rastezanje (sl. 6.3a) pocetna se duljina 10 povecala za 6./, a promjer smanjio za: 6.d=d-do· (6.12) ~ll I I I Pri rastezanju poprecna je deformacija negativna (poprecni se presjek smanjuje), a pri pritisku je pozitivna (poprecni presjek se povecava), tj. uzduzna i poprecna deformacija uvijek su protivna predznaka. 6.1 je apsolutna uzduzna defonnacija, a 6.d apsolutna poprecna defonnacija. Vidjeli smo da u uzorku (sl. 6.1) do odredene gran ice postoji homogeno stanje naprezanja i deformacija paje relativna duzinska defonnacija: 6.1 e=(6.13) ~ a) b) 1o ' r Slika 6.S. a relativna poprecna defonnacija je: za izotropni materijal za sve poprecne smjerove jednaka (6.14) .. Iz 'p~je navedenih eks~rimentalnih podataka dobivenim ispitivanjem uzoraka materijala vld~.se da su kod vecine ~adevinskih materijala defonnacije elasticne i razmjeme ?ap~e~nJlma do ?drede?e gramce. U nonnalnim uvjetima upotrebe u konstrukciji se 0javljuju nap.~ezanJa manja od granice proporcionalnosti. Zbog toga se u znanosti oot;'ornosu ma~e~Jala razm~~ .model idealnoga elasticnog tijela u kojega su veze izmedu naprezanja 1 deformacija hneame. Takvo tijelo naziva se Hookeovim tijelom. Pokusima je pokazano da kod jednoosnog stanja naprezanja (rastezanja iIi pritiska) u podrucju u kojemu vrijedi Hookeov zakon, izmedu relativne poprecne i relativne uzduzne deformacije postoji konstantan odnos. Apsolutna vrijednost toga odnosa naziva se Poissonov koeficijent: 6.2. Hookeov zakon, konstante elasticnosti materijala Iz dijagrama v=I.2...1 e (6.9) el' = - v e. e (6.15) a - e (sl. 6.4) vidimo da je: Buduci da su uzduzne i poprecne defonnacije uvijek suprotna predznaka, dobiva se: (6.16) Kod izotropnih materijala Poissonov je koeficijent 0 ~ v ~ 0,5 (§IO ce biti dokazano kasnije). Za vecinu je gradevinskih materijala v z 0,30. U plasticnome podrucju za sve je materijale v = 0,5 (sto ce takoder biti dokazano kasnije). Na osnovi dijagrama r - y na sl. 6.8. analogno se definira Hookeov zakon pri posmiku: t a tga=-=E, e odnosno: e=E' iii a=Ee. .. ~zrazi (6.10) i (~.II) predstavljaju Hookeov zakon zajednoosno vnje e sarno do gramce proporcionalnosn ap, tj. za Hookeovo tijelo. a (6.10) (6.11 ) stanje naprezanja i iii: =G y (6.17) (6.18) 96 gdjeje: Yii =2Eij· 6. Veze izmcdu naprezanja i ddormacija 6.3. Zakon superpozicije 97 (6.19) . ~ je koefic~ent.proporci?naln~~ti koji se naziva Coulombov modul, modul posmika IIImodul kh.zanJa. Ima dirnenzije naprezanja i u dijagramu posmika predstavijen je tangens?m kuta izmedu pocetnoga pravocrtnog dijela dijagrama i osi apscise. . POlSS?nOVkoefi~~jent v, modul ~lastit~o~ti E i modul posmika G karakteriziraju elasticna .~voJstva mat~rtJala II od~edentm uvjetuna pa se nazivaju konstante elastienest] mate~IJala '.Odred~~u se ekspertmentalno. E i G imaju dimenzije naprezanja, a v je bezdimenzionalni koeficijent, Kasnije c.~ dokaz.~no ?a izmedu modula elasticnosri E, modula posmika G i Poisbiti sonova koeficijenta POStOJIovisnost: E G=-2(I+v)' . Za.elasticno tijelo dovoljno je eksperimentalnim sticnosti, a treca ce se odrediti pomocu izraza (6.20). (6.20) putem odrediti dvije konstante ela- U tijelu (sl. 6.9) odaberimo tocku A i promatramo pomak te tocke u nekom smjeru npr. u smjeru osi x. Neka na elasticno tijelo djeluje sarno sila FI, onda je pomak tocke A u smjeru osi x: (6.21 ) Uklonimo silu FI i elasticno tijelo opteretimo silom F2. Pomakje tocke A zbog djelovanja sile F2: (6.22) Koeficijent proporcionalnosti KI i K2 ovise 0 mehanickirn svojstvima materijala i 0 geometrijskim karakteristikama sistema i bit ce opcenito razliciti ako sile FI i F2 djeluju u razlicitim tockama tijela. Razmotrimo sada zajednicko djelovanje sila FI i F2. Elasticno tijelo opteretimo prvo silom Fb a zatim silom F2. Pomak tocke A pod zajednickim djelovanjem sila F, i F2je: (6.23) Koeficijent K I bit ce isti kao II izrazu (6.21) buduci da sila FI djeluje na tijelo koje prije toga nije optereceno. Koeficijent za razliku od II izrazu (6.22), oznacen je zvjezdicom jer sila F2 djeluje na tijelo koje je prethodno optereceno silom Fl' . Uobicajeno je da se .m??ul.e.lasticnosti E i Poissonov koeficijent v odrede ispitivanrem uzoraka na rastezanje III pritisak, a modul se posmika onda odredi izrazom (6.20). . M~du~ po~mika G eksperimentalnim sticnosti E I Poissonov koeficijent v. se putem odreduje mnogo teze nego modul ela- K;, Kl Ako su koeficijenti K; i K 2 razliciti, onda bi to znacilo da K; ovisi 0 sili Fl' 6.3. Zakon superpozicije .Kao sto je receno .ll uvodnom.~ dijelu, u znanosti 0 otpomosti materijala promatramo ~Iastttno, homogeno, IZOtrop~o tijelo, te .~r~tpostavljamo da su defonnacije male i da izmedu opterecenja, naprezanja, deformacija I porn aka postoji lineama ovisnost. Medutim, to proturjeci osnovnoj pretpostavci 0 lineamoj ovisnosti pomaka 0 opterecenju. Slijedi da ne ovisi 0 sili Fi, Izraz (6.23) za F, = 0 mora prijeci u izraz (6.22) pa dobivamo da je = KIte izraz (6.23) prima oblik: K; K; (6.24) Na taj nacin ukupni pomak tocke A odreden je kao zbroj pojedinacnih pomaka zbog djelovanja nezavisnih sila FI i F2. Ako promijenimo redoslijed opterecenja tijela, analognim razmatranjem dobit cemo izraz (6.24). F y Prema tome, stanje naprezanja, defonnacija i porn aka ne ovise 0 redoslijedu opterecenja tijela. Ovaj se zakljucak moze lako prosiriti i na slucaj bilo kojeg broja sila. Izraz (6.24) izrazava zakon superpozicije kojim se dokazuje daje stanje naprezanja (defonnacija i porn aka) zbog zbroja dvaju iii vise stanja opterecenja jednako zbroju dvaju iii vise stanja naprezanja (defonnacija i pomaka) izazvano s dva iii vise stanja opterecenja, Ako na elasticno tijelo djeluju sile F" F2, ••• Fm onda pomocu zakona superpozicije mozerno odrediti stanje naprezanja (defonnacija i pomaka) tako da za svaku silu F; posebno, kao da sarno ona djeluje na promatrano tijelo, odredimo stanje naprezanja (deformacija i pomaka) i onda sva ta pojedina stanja algebarski zbrojimo (sl. 6.10). Zakon superpozicije ne vrijedi ako izmedu opterecenja, naprezanja, deformacija i pomaka postoji nelineama ovisnost. Zakon superpozicije takoder ne vrijedi ni II slucajevima u kojimajedno opterecenje utjeee na stanje naprezanja, deformacija i pomaka drugog opterecenja. Primjer vitkoga stapa opterecenog na savijanje i pritisak. Progib izazvan po- oP--------- __ ~x~ z Slika 6.9. 98 precnim opterecenjem savijanje stapa. utjece na djelovanje 6. Veze izmedu naprezanja I deformacija 6.4. Saint Venantov princip 99 uzduzne sile zbog koje nastaje dopunsko + Slika 6.10. Slika 6.11. .~ f-ft F Na sl. 6.12. prikazana su dvajednaka stapa, opterecena na rastezanje sa staticki ekvivalentnim optereeenjtma. U popreenim presjecima stapova prikazani su dijagrami normalnih naprezanja. Iz usporedbe dijagrama naprezanja u odgovarajucim presjecima stapova vidimo da u presjecima dovoljno udaljenim od mjesta djelovanja opterecenja u oba stapa prakticki postojijednaka raspodjela naprezanja. Znatnije razlike u raspodjeli naprezanja postoje u presjecima stapova u blizini mjesta djelovanja vanjskog opterecenja, U tome se sastoji St. Venantov princip, prema kojemu se uzima daje raspodjela naprezanja i defonnacija razlicita na relativno malim dijelovima elasticnoga tijela, u pravilu u blizini mjesta djelovanja sila, ako se jedno opterecenje zamijeni drugim, statickim ekvivalentnim opterecenjem, No na dijelovima koji su dovoljno udaljeni od mjesta na kojima djeluje opterecenje, razlika je mala tako da se prakticki moze zanemariti. -_ ~ --- F In I I I I I I I __L" / , \ ; In I \ I \ F / ..- , -, \ \ \ I I AI I \ I I I ~I , I \ I I U daljnjim iz~a~anjima, u pravilu, razmatrat. c~mo sisteme na koje se moze primijenizakon superpozicije, Kada se zakon superpozicije ne moze primijeniti, bit ce posebno istaknuto, . I I I / I I I I \ In \ / _ E .... ~ In "- 6.4. Saint Venantov princip J~ Slika 6.13. a) a 'I I' b) a .... -t---l / / I F Tako npr. za stapove opterecene statickirn ekvivalentnim opterecenjem prikazanima na sl. 6.13. raspodjela naprezanja u poprecnome presjeku n-n prakticki je jednaka, dokje u podrucju A razlicita. St. Venantov princip moze se izraziti i na drugi nacin, Ako na malom dijelu tijela djeluje sustav sila, staticki ekvivalentan nuli, naprezanja i defonnacije vrlo brzo opadaju s udaljenoscu od mjesta djelovanja opterecenja i na dovoljnoj su udaljenostijednaki nuli. F I I I I I I / 1 a T a f i AI I I I I , I F Stika 6.14. F Slika 6.t2. U podrucju A drucja A naprezanja St. Venantov olaksava rjesavanja (sl. 6.14) imamo pojavu lokalnih naprezanja i defonnacija. Izvan poi defonnacije prakticki sujednaki nuli. princip ima siroku primjenu u znanosti 0 otpornosti materijala, jer raznih zadaca zamjenom slozenog opterecenja jednostavnijirn, 100 6. Veze izmedu naprezanja i deformacija 6.5. Hookeov zakon za prostorno stanje naprczanja 101 6.5. Hookeov zakon za prostomo stanje naprezanja Analogne izraze dobivamo za E2 i E3, pa imamo: Promatramo homogeno, izotropno i idealno elasticno tijelo. Zamislimo elementami paralelop,iped isje~en iz, n,~pregnutog,~ tijela s b~idovima paralelnim s pravcima glavnih n~prezanl~ ~ danoj tocki !1Jela. Buduci da se radi 0 homogenom i izotropnom tijelu, to ce uJedno,b1l11 pravci glavnih defonnacija. Na stranicama paralelopipeda djeluju glavna naprezanja OJ, 02, 03 (sl. 6.15), t'l = ~ [02 - V (0) +0 I)] l I '. )1 " (6.25) ~ Izraz (6,25) izrazava Hookeov zakon za troosno stanje naprezanja, a moze se prikazati i u ovom obliku: I 1 I I E I = - [(I+ v) 0 I - V (0 I + O2 + 0)] I , ,,' 3 .c: I I E I = - [(I+ v) 0 I - V 8], E x gdje je: ," z , ,, prva invarijanta naprezanja. Tako dobivamo: Slika 6.16. EI Slika 6.15. =E[(l+v)0,-v8] I Deformacije paralelopipeda E" E2 i E3 odredit cemo pornocu zakona superpozicije, Naprezanje 0, izaziva uzduznu defonnaciju E2 =-[(I+v)01-v8] I 1 (6.26) E --------, E) =-[(I+v)o) . E -v8]. i poprecne defonnacije E2 =-VEI r Jednadzbe (6.25) mogu se rijesiti po glavnim naprezanjima =-v _01• OJ pa cerno dobiti E' 01= O= 2 E (I + v) (I - 2 v) E (I + V) (I - 2v) E (l+v)(1-2v) [(l-V)fl+V(f1+EJ] (6.27) Zbog naprezanja 02 dobivamo: E;' =- , E O2 E" =-V I O2 E , E ~: =-V O2 [(I-V)E2+V(f)+EI)] E , 0)= a zbog naprezanja 03 dobivamo: E) t [(I-v)E)+V(E,+E2)]· n =~. , E E'" =-v I 0) E , E;" =-v OJ Ako zbrojimo jcdnadzbe u izrazu (6,25), dobit cemo: E v = E I + E2+ E) = --E- E 1-2v Ukupne defonnacije u glavnim smjerovima dobit cerno sabiranjem: (0 I + 0 2+ 0) ), (6.28) sto nam daje vezu izmedu prve invarijante defonnacija prve invarijante naprezanja. (relativne promjene volumena) i 102 U slucaju hidrostatskoga dobivamo: tiaka 01 6. Veze izme4u naprezanja i deformaelja 6.S. Hookcov zakon Z8 prostorno stanje naprczanja 103 t:~3(1~2'j I"~ _ \ --}!_ E,.- K' =O 2 = 0, =- p, za relativnu promjenu volumena •._,' " (6.29) cos" (x ,1)+ cos' (x ,2)+ cos ' (>; ,3)= I, dobivamo: E xx =_!_[(I+V)O E x -ve]=_!_[(l+v)Ox-V(O,+Oy+o,)]= E iii: (6.30) ~ »-« -' I = - [0 .r E - v (0,. + 0, )]. Evy (6.32) i i gdjeje: Analogne ovisnosti mogu se dobiti i za druge dvije nonnalne defonnacije Ezz K= 3(l-2v) E (6.31) normalna naprezanja ox, Oy,a; Posmicna je defonnacija Exy prema izrazu (5.31): En = EI cos(x,l) costy.lj+s , cos('>;,2) cos(y,2)+E3 costx.S) cos (y,3). modul kompresije iii volumenski modul elastil'nosti. Iz izraza (6.28) vidimo da tijelo ne mijenja volumen ako je Poissonov koeficijent v = =0,5. U plasticnom podrueju element ne mijenja volumen, E" = 0, pa iz izraza (6.28) slijedi daje za sve materijale 1I plasticnome podrucju Poissonov koeficijent v = 0,5. lz izraza (6.29) slijedi da je 1- 2 v ~ 0, odnosno V:5~, jer bi u protivnome dobili povecanje volumena pod hidrostatskim tiakom, sto je nemoguce, Time je odredena gomja granica Poissonova koeficijenta. Prema tome, za sve izotropne materijale Poissonov je koeficijent: O:5v:5 Zamijenimo Ii E" E2 i E) sa 0" 02, 0) i e pomocu izraza (6.26), dobit cerno: E +0 = _!_ [(I + v) {o n E \: 1 cos (x ,I) cos (y ,1)+ o 2 cos (x ,2) cos (y, 2)+ cos(y,I)+cos(x,2) cos(y,3»)]. cos(y,2)+ 3 cos(x,3) cos(y,3»-ve(cos('>;,I) + cos(x,3) Buduci daje prema izrazu (4.20) r,y =01 cos(x,l) cos ty.Il+o , cos(x,2) cos(y,2)+03 costx.J) cos(y,3), 0,5 i za doticni materijal odreduje se eksperimentalno. Ako u nekoj tocki napregnutoga tijela isijecemo elementami paralelopiped s bridovirna proizvoljno orijentiranim u odnosu na pravce glavnih naprezanja i deformacija, dobit cemo, u opcem slucaju, svih devet komponenata tenzora naprezanja koje djeluju na pobockama paralelopipeda (sl. 6.16). Ako su nam poznate &layne deformacije EI E2, E3 i njihovi smjerovi, onda mozemo OOreditideformaciju II smjemp§lkpn!ma izml! (5 28): E",=E1 cos2(x,I)+E2 cos2(x,2)+E) cos2(x,3). a zbog ortogonalnosti osi x i y je cos (y,l)+ cos(x,2) cos(y,2)+ cos ('>;,3) cos(y,3)= 0 i .j = cos(x,l) pa dobivamo E-'). =T 1+ v r.. =--E- 2 (J+v) fw 2 (6.33) Izrazimo Ii EI, E2, E3 sa 0" 02, 03 i e pomocu izraza (6.26), dobit cemo Ako usporedimo izraze (6.33) i (6.18), dobivamo daje G= _E_ 2 (1+ v) (6.34) -v e (cos' (x,l) + cos' (x,2)+ cos? (x,3»)]. paje Ex!, Buduci daje prema izrazu (4.18) 0x=OI te daje prema izrazu (4.46): cos2(x,1)+02 cos2(x,2)+03 cos2(x,3) =2= xy Y r xy 2G (6.35) Analogne izraze dobivamo i za druge dvije posmicne defonnacije f;Z i Ezx· Konacno mozemo napisati Hookeov zakon za opce stanje naprezanja T 104 1 1'" = E" [a, - v (0, 1',:" =E"[a" 6. Vezc izmedu naprezanja i deformacija 6.6. Hookeov zakon za ravninsko stan]e naprezanja 105 + a,)], +a,)], +a )] 1 -v(a: -v(a I+v E I+v E I+v E I' zz =-[a E 1 Z .r y' I' XI' r., 2G '[XI' (6.36) I' ": r"z =_'2G r .'z Matrica [D] konstanata elusticnosti je simetricna, Iz prethodnih izraza vidimo da se kod homogenog, izotropnog i elasticnog tijela sve veze izmedu naprezanja i deformacije mogu izraziti s konstantama elasticnosti E i v. Prema tome, mehanicko ponasanje homogenog i izotropnog materijala odredeno je dvjerna neovisnim konstantama elasticnosti. Uobicajeno je da se eksperimentalno odredi E i v, a modul posmika Gonda se odredi izrazom (6.34). Iz prethodnih se izraza vidi da kod homogenog, izotropnog i elasticnog materijala nonnalna naprezanja izazivaju samo promjenu duzine, ali ne i kuta, dok posmicna naprezanja izazivaju samo promjenu kuta, ali ne i duzine, Duzinske defonnacije ne ovise 0 posmicnim naprezanjima, a kutne defonnacije ne ovise 0 nonnalnim naprezanjima, To je razlog zasto se duzinske deformacije nazivaju jos i nonnalnim deformacijama, a kutne defonnacije posmicnim deformacijama. e zx =~r 2G r IT. . Rkjesavanjem sustava jednadzbi mocu omponenata deformacija: (6.36), komponente naprezanja mozemo izraziti po- 6.6. Hookeov zakon za ravninsko stanje naprezanja E a, = (I + v) (1_ 2v) [(1- v) E = (I+v)(l-2v) E (I-2v) I' xr + V (1'"" + I' zr )] 0, [(l-v)l'" [(I-v)l'" +v(l'" +1',,)] (6.37) °2 I I I a, = (I+v) +v (1'", +I',v)] I l"'," =2GI' l" =2GI' --_§__ xv I+v Cry -, I •• I I I I ,. yz E =-1+ V E =-I+v I' ,17 (6.37) ,/ z / _1:_, ,," 't". a) ''t" J..- - - - -I , y I x / // // I l"zx=2GI' iii u matricnom obliku ax a" az r.ty zr 1'.. ~ , Slika 6.17. /' l...------ b) I-v v v 1- v v 0 0 0 v v I-v 0 0 0 0 0 0 1- 2 v 0 0 0 0 0 0 1-2v 0 0 0 0 0 0 1-2v 1'", I' J:I' E (1+v) (1-2 v) v 0 0 0 I' zz Exy (6.38a) l"vz l"zx odnosno 1',. I'zx Kao sto smo vidjeli, stanje je naprezanja ravninsko iii dvoosno, ako je jedno od glavnih naprezanja jednako nuli (npr. a3 = 0), (sl. 6.17b). Kod ravninskog stanja naprezanja sve su komponente tenzora naprezanja u jednoj ravnini (npr. u ravnini x. y), (sl. 6,17a). Ravninsko stanje naprezanja mozemo definirati izrazom: az = l"xz= l"yz= 0, (6.39) {a }=[n J{ d. (6.38b) tj. sve komponente tenzora naprezanja koje sadrze indeks "z" jednake su nuli. Iz izraza (6.36) za ravninsko stanje naprezanja dobivamo: 106 6. Veze izmedu naprezanja i deformacija 6.7. Heekeov zakon za ravnlnsko stanje deformacija 107 10. Uvjet cvrstoce definiran je izrazom: (7.4) tocnoscu mozerno odrediti ponasanje konstrukcije (odredit.iymax! pod za~~nim opterecenjem. Sto je ta tocnost veca, porrebno je uzeti manji koeficijent sigurnosti 1 obratno ... U ovisnosti 0 prije navedenim faktorima, dopusteno naprezanje (odnosno koeficijent sigurnosti) odredeno je vazecim tehnick im propisima, .. .. . U novije se vrijeme globalni koeficijent ~igu~osti k rasclanjuje na parcijalne ~?e~Cljente sigurnosti k;, od kojih svaki izraZav~ utjecaj .~a cv~stocu el~menta ko~strukclJe Je~nog od navedenih faktora. U tOI11 slucaju koeficijent sigurnosn dan 1I obliku produkta: je k-k I ·k- 2 ·k _~ ••• . (7.6) lzbor koeficijenta sigurnosti vrlo je slozen pro.~lem, a p:?ucava ~a vis~ znan~tvenih disciplina: ispitivanje materijala, otpomost materijala, teonja elasticnosti, teonja plasticnosti, reologija i fizika strukture materije, odnosno Gmall:::;:°dop' (7.5) gdje je amax najvece naprezanje koje se moze pojaviti 1I konstrukciji u toku upotrebe. lzbor koeficijenta sigurnosti, odnosno dopustenoga naprezanja ima najvecu prakticnu vaznost. Ako se izabere premali koeficijent sigurnosti, moze se pokazati da konstrukcija nije u stanju ispunjavati uvjete upotrebe. Ako se izabere previsok koeficijent sigurnosti, konstrukcija postaje teska i neekonomicna. Izbor koeficijenta sigurnosti ovisi 0 nizu faktora, kao sto su materijal, vanjsko opterecenje, vrsta i namjena konstrukcije, lokacija objekta, pouzdanosti proracuna itd, Pokusi su pokazali da ce menanicka svojstva materijala dobivena na seriji uzoraka od istog materijala biti nesto razlicita u ovisnosti 0 nehomogenosti svojstava materijala, Sto je disperzija rezultata ispitivanja uzoraka veca, materijal je nehomogeniji pa je potrebno uzeti veci koeficijent sigumosti. Tako za homogeni materijal uzimamo manji koeficijent sigumosti (npr, za celik k= 1,5 do 1,7), a za nehomogeni materijal uzimamo veci koeficijent sigumosti (npr. za drvo k = 4 do 6). Kod krhkih materijala do razaranja (prekida strukture) dolazi bez prethodne pojave znatnijih deforrnacija, dok kod duktilnih materijala postoji pojava znatnijih deforrnacija prije razaranja pa kod njih mozemo unaprijed procijeniti pojavu razaranja. Zbog toga se za krhki materijal uzima veci koeficijent sigurnosti nego za duktilni materijal. Opcenito, konstrukcije po svojemu karakteru mogu biti stalne i privremene. Za privremene konstrukcije uzirna se manji koeficijent sigurnosti nego za stalne konstrukcije, jer je vjerojatnost pojave nepredvidenih utjecaja na konstrukciju manja sto je kraci predvideni vijek trajanja objekta. Kod proracuna konstrukcije obicno nam nije tocno poznata velicina i karakter najveceg opterecenja koje moze djelovati na konstrukciju, a uvjetovano je namjenom objekta (stambeni, industrijski, sportski objekti i dr.) te lokacijom objekta (seizmicko opterecenje, opterecenje snijegom i vjetrom). Napose vel ike teskoce se pojavljuju pri procjeni seizmickog opterecenja i opterecenja vjetrom visokih objekata. Kod dinamickog opterecenja intezitet opterecenja ovisi 0 dinamickom ponasanju konstrukcije koje se u nekim slucajevirna vrlo tesko rnoze u potpunosti obuhvatiti racunom, Sto je procjena velicine i karaktera opterecenja grublja, potrebno je uzeti veci koeficijent sigurnosti. Pri odredivanju stanja naprezanja u konstrukciji pod danim opterecenjem sluzimo se opcenito raznim racunskim i eksperimentalnim metodama. 0 tim metodama ovisi s kojom 8. OPCl PRISTUP RJESA VANJU PROBLEMA U ZNANOSTl 0 OTPORNOSTl MATERlJALA 8. Opei pristup rjdavanju problema u znanosli 0 etpornesu maleriJala 119 tenzometrijska metoda (mjerenje deformacija il.i po~ak~ na p~vrsini k~nstrukcija iIi.m~dela), metoda fotoelasticnosti (osniva se na optl~.koJ aktlv.~ostl odr~denlh. vr~ta pla~~lcn~h masa u napregnutome stanju) te metoda analogije (temelji se na slicnosti diferencijalnih jednadzbi dviju fizikalnih pojava). Zbog djelovanja razlicitih utjecaja (vanjskih sila, promjene temperature itd.) sva se realna tijela deformiraju, tj. mijenjaju svoj oblik i volumen, pa je potrebno naci vezu izmedu vanjskih sila, oblika tijela i vrste materijala s naprezanjima i deformacijama tijela. Rjesenje toga problema dobit cemo rjesenjem sustava jednadzbi: diferencijalnih jednadzbi ravnoteze (4.9), geometrijskih jednadzbi (5.10), (5.11), (5.54) i (5.55), te fizikalnih jednadzbi (6.37) uz zadovoljavanje rubnih uvjeta. U ovoj zadaci imamo 15 nepoznatih funkcija - sest komponenata naprezanja, sest komponenata deformacija i tri komponente pomaka. Pri rjesavanju navedenoga sustava jednadzbi kao osnovne nepoznate velicine mozemo uzeti komponente pomaka (metoda pomaka, odnosno deformacija) iii komponente naprezanja (metoda sila). Medutim prakticno rjesavanje tih jednadzbi nije lagan posao cak ni onda kada su oblik tijela i rubni uvjeti jednostavni. lz tih se razloga u znanosti 0 otpornosti materijala uvode odredene pretpostavke 0 strukturi i svojstvima materijala, karakteru deformacija, a razmatranja se pretezno provode na tijelima oblika stapa. Postupak odredivanja naprezanja i deformacija u napregnutome tijelu, kad su poznati oblik, dimenzije i materijal tijela, kao i vanjske sile koje djeluju na tijelo, bio bi slijedeci: I. Usvojimo potrebne pretpostavke, u ovisnosti 0 karakteru promatranog problema i postavljenih zahtjeva, u pogledu tocnosti rezultata. 2. Provedimo staticku analizu problema i postavimo jednadzbe ravnoteze vanjskih i unutarnjih sila koje djeluju na pojedine dijelove promatranoga tijela. Tako dobivamo grupu statickih jednadlbi. 3. Provedimo geometrijsku analizu problema te na osnovi uvjeta kompatibilnosti deformacija postavimo jednadzbe, koje izrazavaju vezu izmedu deformacija i pomaka pojedinih dijelova tijela. Tako dobivamo grupu geometrijskih jednadibi. 4. Polazeci od mehanickih svojstava materijala, postavljamo jednadzbe koje izrazavaju vezu izmedu naprezanja i deformacija u pojedinim dijelovima tijela (npr. Hookeov zakon za elasticno tijelo). Tako dolazimo do grupe fizikalnih jednadibi. 5. Rijesimo sustav statickih, geometrijskih i fizikalnih jednadzbi, Na osnovi dobivenih rezultata utvrdujemo stanje naprezanja i deformacija promatranoga tijela. Osim ove klasicne metode, u znanosti 0 otpomosti materijala primjenjuje se i tzv. energijska metoda, koja se osniva na primjeni zakona 0 odrzanju energije. Pored teorijskih metoda postoje i eksperimentalne metode koje omogucuju odredivanje bilo komponenata naprezanja, bilo komponenata defonnacija iIi komponenatapomaka. Iz nadene jedne grupe velicina druge dvije lako se nadu racunorn, Od eksperirnentalnih metoda najvaznije su ove: 9. AKSIJALNO OPTERECENJE STAP A 9.1. Rastezan]e i pritisak ravnog ~lllpa 121 srapa u presjeku a - a pojavljuju se normalna naprezanja 0. koja daju rezultantu unutarnjih " sila, uzduznu silu N. Iz uvjeta ravnoteze ~ Fx = 0 dobivamo da je: J A ax d4 = N= F. (9.1 ) 9.1. Rastezanje i pritisak ravnog stapa Kod aksijalno opterecenog stapa vanjske sile svode se na sile usmjerene uzduz osi stapa, U poprecnome presjeku postoji uzduzna sila N, a sve su ostale komponente unutarnjih silajednake nuli. Ako je u presjeku N usmjerena II smjeru vanjske normale (N) 0), stap je opterecen na rastezanje iii vlak, a ako je u presjeku N usmjerena suprotno od smjera vanjske normale (N < 0), stap je opterecen na pritisak iii tlak. Rastezanje se formal no razlikuje od pritiska samo po predznaku uzduzne sile N. ... Prom~trajmo rav~i stap duljine I proizvoljnog, ali konstantnoga poprecnog presjeka, koji je na jednorn kraju upet, a na drugom opterecen uzduznom silom F koja djeluje u tezistu poprecnoga presjeka, prema sl. 9.1a. Vidimo da je uzduzna sila N duz osi stapa konstanta i jednaka vanjskoj sili F. Pod djelovanjem se zadane sile F stap duljine I deformira, u uzduznom se smjeru produlji i ima duljinu I" a u poprecnom smjeru se suzi. U procesu deformiranja stapa vrijedi hipoteza ravnih poprecnih presjeka. Poprecni presjeci stapa ostaju ravni i okorniti na os stapa, tako da je relativna deforrnacija uzduznih vlakana u poprecnome presjeku a - a: Exx = konst. (9.2) Prema Hookeovu zakonu za linijsko je stanje naprezanja: (9.3) Ako izraz (9.3) uvrstimo u izraz (9.1), dobit cemo JEErrd4=N=F. A /. J~ I @ Y~'//' , I F Kod homogenog i izotropnog materijala pri Exx = konst., E znaka integrala, te dobivamo: I Err mozemo izvuci ispred x I I III I I I I I I I I E X En J d4=E A ExxA=N=F. I I - -x i odatle: A ..... Odop I I a) I / b) Volumen stupa iznosi: c) Slika 9.10. m. Volumeni se stupova odnose ovako: V): V2: VI 3 F A~---odop-yh Volumen stupa: VI =A h = 1 : 1,24: 2,9. = 14,5 ·42 = 609 m3• Volumen stupa konstantnoga presjeka priblizno je trostruko veci od stupa jednake cvrsroce. sto znaci da za izradu stupa konstantnoga presjeka treba utrositi trostruko vise materijala nego za stup jednake cvrstoce. 138 9. Aksijalno optereeen]c Itaps 9.S. Plan pomaka 139 9.5. Plan pomaka o = v vertikalna komponenta toga pomaka. Prikazana se konstrukcija naziva planum pomaka i daje nam mogucnost da lako utvrdimo analiticku ovisnost izmedu pomaka tocaka Kod konstrukcija sastavljenih od stapova, dva iIi vise stapova spojeno je u cvorovimao Ako vanjsko opterecenje djeluje u evorovima, onda su stapovi aksijalno optereceni pa dolazi do produljenja, odnosno skracenja stapova, ovisno 0 tome je Ii stap opterecen na rastezanje iIi na pritisak. Zbog defonnacija stapova pomaknut ce se cvorovi. Poznajuci deformacije stapova spojenih u jednome cvoru, iz geometrijskih odnosa mozemo odrediti pomak toga cvora i obratno. Uzmimo da na konstrukciju sastavljenu od dvaju stapova djeluje sila F u cvoru C (sl. 9. I I) ida su poznate duljine stapova II i 12, povrsine poprecnih presjeka A I i A2 te moduli elasticnosti EI i E2• konstrukcije i deformacije stapova. A A I I I I I B I I I I I I I 2/ I ~falla2 F, I I F2 Slika 9.12. C F F Ct Iz sl. 9.12. dobivamo: Slika 9.11. t!i./2=t!i./1 iIi: cos(al +a2)+sl sin(al +a2) Sile FI i F2 u stapu "I" i "2" mozemo odrediti iz uvjeta ravnoteze cvora C, a zatim pomocu Hookeovog zakona odredimo produljenje stapova lz toga slijedi: Pretpostavimo da su deformacije stapova vrlo male u usporedbi s njihovom duljinom. Za odredivanja pomaka cvora C mozemo postupiti ovako. Pretpostavimo da su stapovi 1I cvoru C prerezani. Svaki je stap 1I stanju ravnoteze i optereceni su silama FI i F2. Pod djelovanjem sila FI i F2 stapovi se produlje za t!i./1 i M 2' Od tocke C u smjeru stapa AC nanosimo njegovo produljenje ce, au smjeru BC produljenje CC" stapa BC, kao sto je pokazano na sl. 9.12, 1I mjerilu znatno vecem nego sto je mjerilo duzina stapova na slici konstrukcije. Da bi tocka C bila zajednicka i nakon deformacija stapova, stap Ae' rotiramo oko zgloba A, a stap Be" rotiramo oko zgloba B. Polozaj cvora C nakon deformacija stapova pada u sjeciste lukova opisanih iz tocke A i B s polumjerima jednakima novim duljinama stapa Ae' i Be". Uz pretpostavku malih deform~a stapova, lukove mozemo zamijeniti okomicama u tocki C' i C" na pravce AC i Be. Tocka C1 sjec~te je ~komica i odreduje novi polozaj cvora C nakon deformacije sistema. Spojnica CCI = 0 predstavlja pomak cvora C, Ox = u horizontalna je, a iIi sinal I: iIi: smrr, - . t!i./2 - MI cos(al +a2) £ws I 140 Konacno dobivamo pomak tocke C: 9. Aksijalno opterecenje §tapa 9.S. Plan pomaka 141 iii: o=CC, Primjer 9.4. =~o;+o~ =~1I2+v2. A 'po! A pol :2=-- N a dop m2=12,6em2 Dvije krute grede CD i GH zglobno su pricvrscene 1I tockarna C i H i vezane Sll S dva stapa, prema sl. 9.13a. Sistemje opterecen silom F = 100 kN. Treba dimenzionirati stapove AB i DC. Stapovi su celicni kruznoga poprecnog presjeka. Odrediti kut zaokreta grede CD i pomak tocke G. Zadano je dopusteno naprezanje 0dop = 140 MPa i modul elasticnosti celika E= 2· 105 MPa. >!!...J..__=176,8'10 =1,26'10-3 - 0dop 140.106 = 4,01 em, usvojeno d, =42 3 d, = ~4:, mrn (A, = 13,85 crn/) z c ~l N c ~I 4.I H d2=~4:2 =2,6Iem; usvojeno d2=28 mm (A2=6,15 ern"). E H Kontrola naprezanja u stapovima: N, =~= 176,8'10 13,85'10-4 3 G = 127,6 MPa O. Dijeljenjem vrijednosti ukupne potencijalne energije deformacija deformiranog stapa A I dobit cemo speclflcnu potencijalnu energiju: lI=W e ;- ~ I V s volumenom l I =-=--=- V Al r s: 2AI oe 2 (9.48) - I I I .c! L...,....+--r~_j_l. ......... _;;...&....,--,-8 I I I F i jednakaje ku: povrsini trokuta OAB u dijagramu E; specificnu U- e (sl. 9.15). energiju mozerno izraziti i 1I ovom obliSlika 9.17. Buduci daje U =c potencijalnu IF a c) 1I=- a2 2E E (9.49) iIi: 1I=--' f2 Potencijalna energija defonnacije iznosi: (9.50) stapa prikazanog na sl. 9.17a prema izrazu (9.46) F2 I V =-1 2EA' 2 . Vidimo daje specificna potencijalna energija izrazena kao kvadratna funkcija naprezanja, odnosno defonnacija. Ako se uzduzna sila mijenja uzduz osi stapa, potencijalna je energija deformacija elementa stapa (sl. 9.16). N ][ d2 gdjeje: A = -_. 4 Za stap prikazan na sl. 9.17b, uz pretpostavku jednolike raspodjele naprezanja po svim poprecnim presjecirna, potencijalna je energija deformacija: 7 F2 I dx 7 16(2EA) Za stap prikazan na sl. 9.17c dobivamo: 16 VI' N Slika 9.16. V = F2 3 (i) 2F2 I 2E A dV a citavog je stapa: V --2EA N2 dx Konacno dobivamo: 9(2EA) =f , 0 N2 dr 2EA (9.51) Primjer 9.5. !reba ~sporediti velicinu potencijalne energije deformacija stapova kruznoga presjeka prikazanih na sl. 9.17. Stapovi su jednake duljine i optereceni su jednakim silama F. Usporedba dobivenih rezultata pokazuje da se pri danorne maksimalnom naprezanju u stapu potencijalna energija defonnacija smanjuje pri povecanju volumena stapa. Prerna tome, da bismo u stapu koji ima smanjenje presjeka na vrlo maloj duzini (sl. 9 .17c) povecali vlacna naprezanja do kriticne granice, potrebna je samo neznatna kolicina rada. Kao sto ce biti pokazano kasnije, sposobriost akumuliranja energije vainaje pri dinamickom opterecenju. Za slucaj statickog opterecenja odlucujucu ulogu imaju maksirnalna naprezanja, a ne sposobnost akumuliranja energije. 146 9. Aksijalno oplcrc.:cnjc ~Iapa 9.7. Slati~ki ncodrcdcni sislcmi 147 9.7. Staticki neodredeni sistemi Na krajevima stapa pojavit ce se lezajne reakcije FA i F B. Buduci da su sve. sile kolineame od tri uvjeta ravnoteze dva su automatski zadovoljena pa ostaje sarno uvjet: (1) Reakcije FA i F H ne mogu se odrediti izjednog ~vj.~ta ravnoteze p~je .potreb~o P?staviti jos jedan dopunski uvjet deformacija. Promatrajuci d~fonn.acIJu stapa, zakljucujemo da krajevi stapa ostaju nepornicni ida stap ne rmjenja svoju duljinu, . Tako dopunski uvjet deforrnacija mozemo izraziti n~. vise nacina, I to ta.ko ~a su pomaci krajeva stapa lIA = 0 iIi liB = 0 iii apsolutna deformacija I'l.I = O. Dopunski uvjet de formacija izrazimo u obliku: un = Ovdje cerno promatrati konstrukcije sastavljene od stapova koji su optereceni sarno aksijalno. Uzduzne sile u stapovima odredujemo metodom prereza iz uvjeta ravnoteze promatranog dijela konstrukcije. Ako je pri odredivanju sila u pojedinim stapovima konstrukcije potrebno vise jednadzbi nego sto nam ih daju staticki uvjeti ravnoteze, onda kazemo da je konstrukcija staticki neodredena. Razlika izmedu broja nepoznatih sila i broja nezavisnih jednadzbi ravnoteze odreduje broj prekobrojnih veza, odnosno stupanj staticke neodredenosti konstrukcije II. Da bismo mogli rijesiti II puta staticki neodreden sistem moramo promatrati deformaciju konstrukcije i posta viti II dopunskih uvjeta deformacija. Pri rjesavanju staticki neodredenih konstrukcija postupamo ovako: l. Postavimo jednadZbe ravnoteze za promatrane dijelove konstrukcije koji sadrze nepoznate sile. Zatim odredimo stupanj staticke neodredenosti sistema. 2. Utvrdimo vezu medu deformacijama pojedinih dijelova konstrukcije na osnovi uvjeta kompatibilnosti deformacija i postavimo potreban broj jednadzbi kompatibilnosti deformacija, odnosno pomaka. 3. Pomocu Hookeovog zakona defonnacije pojedinih dijelova konstrukcije izrazimo silama. 4. Rjesenjem postavljenog sustava jednadzbi odredimo nepoznate velicine, Pri tom se kao osnovne nepoznate velicine mogu uzeti sile (metoda sila) iii pomaci odnosno deformacije (metoda pomaka odnosno deformacija). Na nekoliko slijedecih primjera objasnit cemo postupak rjesavanja statickih neodredenih sistema. o. (II) U tu svrhu kraj B oslobodimo veza, dodavanjem sile Fs· Sila FB, mora imati takvu velicinu daje pomak kraja B jednak nuli. . .. .. . Pomocu Hookeovog zakona i primjenom principa superpozicije dobit cemo da Je: _ Fn 1 . (Ill) EA Uvrstimo Ii izraz (1lI) u (ll), dobit cemo: F G I) EA _ FB 1 Primjer 9.6. Stap konstantnoga poprecnog presjekaA, upetje na oba kraja i u tocki C opterecen si10m F, prema sl. 9.18. Treba odrediti najvece naprezanje koje se pojavljuje u stapu i pomak tocke C, ako je zadano: A i F. odnosno: EA I Fs = - F. 3 =0. (IV) Ii .!_ Ii .!_ Uvrstimo Ii izraz (IV) u (I), dobit cemo: I I: I I I Ie @ Najvece je naprezanje u stapu: FA =- 2 3 F. (V) IF I I z (VI) I I A I Fa x• Slika 9.18. Pomak je tocke C: (VII) F. xl • i usmjeren je u pozitivnome smjeru osi x. 148 9. Aksijalno nptereeenje ~tapa 9.7. Statifki neodrcdcni slstcmi 149 Primjer 9. 7. Kruta greda AD zglobno je pricvrscena u tocki A, a u tockama B i C vezana je s dva s~pa,. prema sl. 9.19.a. Sistem je opterecen silom F u tocki D. Treba odrediti sile u stapovima I pomak tocke D. Zadano: EJ, £2, A" Az, I" 12, a" a2 i l. dobivamo: odnosno: (II) Produljenja SlI stapova: (III) F ~~~~~~~~dD t (. Ako uvrstimo izraze (III) u (II), dobivamo: ~= i odatle N2/2 a, sina a) Slika 9.19. b) (IV) Zamisljamo da smo prerezali stapove i dodal i odgovaraj lice reakcij e veza N i N (sl 9.19b). ' 2 • Iz sume momenata II Uvrstimo Ii izraz (IV) u (I), dobivamo: odnosu na tocku A dobivamo: i odatle Dalje irnarno: (I) ,£Fv= F-Av-N, sin a -N2 =0. (V) . B.uduCida postoje tri jednadzbe r~~~ot~ze, a cetiri nepoznate reakcije, sistem je jedanput staticki neodreden. Potrebno je postavm JOs jedan dopunski uvjet defonnacija. B_uducidaje g~eda Aq kru~a i moze se rotirati oko zgloba A, nakon defonnacije sistema, tockeA, B" C, lD,leze na jednome pravcu. Iz slicnosti trokutaABB, iACCI slijedi: BB, CC, --=--. Buduci da je: Dalje mozemo silu N, odrediti iz izraza (IV) iii (I), a produljenje stapova iz (III) . Pomakje tocke D: (VI) U ovome zadatku uzeli smo sile u stapovima kao osnovne nepoznate velicine (metoda sila). Primjer 9.8. Konstrukcija sastavljena od n stapova zglobno vezanih u cvoru C opterecena je silom F prema sl. 9.20a. Treba odrediti sile u stapovima ako su zadane krutosti E, Ai· Uvjeti ravnoteze cvora C glase: -- -- 150 9. Aksijalno optereeenje Itapa 9. 7. Stati~ki neodredeni sistemi 151 2: F, = 2: Ni i=1 n cosai + r, = 0 (I) F 2: F, Oo~ili. smo dvije jednadzbe puta staticki neodreden. =~ i==1 N; sin a; - " = O. i to znaci da je sistem n-2 Iz jednadzbi (IV) odredimo kornponente pomaka u i v cvora C, a zatim pomocu izraza (Ill) odredimo sile u stapovima N; U ovome zadatku uzeli smo pomake kao osnovne nepoznate velicine (metoda pomaka odnosno deformacija), Primjer 9.9. koje sadrze n nepoznanica, U celicnu cijev postavljena je aluminijska cijev u kojoj je postavljen bakreni valjak i na krajevima su spojeni krutim plocama, tako da se podudaraju tezista cijevi i valjka. Sistem je opterecen silom F prema sl. 9.21. Treba odrediti naprezanja u cijevima i valjku, akoje zadano: A", All' Ab iE", Em Eb. _. it T At,Et Ot A.,E. Ab,Eb O. 1 F t L , I I IF. UIUo~_ , F O. Ot a) b) Slika 9.20. Oeformaciju C, sl. 9.20b Buduci daje i-tog stapa mozemo izraziti pomocu komponenata !!.Ii = v sin ai - u cos a; . !!.I. = N; Ii pomaka u i v cvora a) F b) (II) Iz uvjeta ravnoteze dobivamo: Slika 9.21. / s,»,: Pri defonnaciji deformacije glasi: (v sinai-u cosrr.}. (III) iii -=-=-=E s, Ea (I) sistema krute ce ploce dobiti samo translatomi pomak, tako da uvjet (II) silu u i-tom stapu mozemo izraziti u obliku: E. A. EA Ni=_!____I/.!!.Ii=-;_i / t, Ako izraz (III) uvrstimo u izraze (I), dobivamo: at «; ab Eb . (lIl) v i=1 2: n E; A; I; .2 Sin ai - u ;=1 2: n E; Ai (IV) sinai cosrr, = Fv, Sile u pojedinim elementima sistema mozerno izraziti u ovom obliku: Fe = ae Ac = Ee Ae E t, (IV) 152 9. Aksijalno opterecenje §tapa 9.8. Toplinska naprezanja 153 Fb=ahAh=EbAbE• Ako izraz (IV) uvrstimo u (I), dobivamo E = F -=-~------_ Et At +E" A" +E" A" (V) Pomocu izraza (V) i (III) dobivamo tlacna naprezanja u elementima sistema a, =F a,,=F Et A, +E" A" +E" A" E" podvrgnute nekim ogranicenjima), onda zbog promjene temperature u tijelu nastaju naprezanja koja nazivamo toplinska naprezanja. Kod odredenih statickih konstrukcija defonnacije elemenata nisu podvrgnute nikakvim ogranicenjima pa kod njih nema pojava toplinskih naprezanja. Medutim, kod staticki neodredenih konstrukcija pojavljuju se sile i naprezanja pri promjeni temperature pojedinih elemenata iIi citave konstrukcije. Zadanje staticki odreden sistem koji se sastoji od dva stapa spojena u cvoru C, prema sl. 9.22. Temperatura stapa "I" povecava se za to..T. Treba odrediti pomak cvora C. Zbog promjene temperature za to..T sl. 9.22. stap "I" produljio se za: M,=E,I=ato..T I, (9.53) E, A, +E" A" +E" A" (VI) dokje stap "2" i dalje ostao nedeformiran. Pomak cvora C cemo dobiti iz plana pomaka, sl. 9.22b. o.=CC c I to.. I, a sr I =--=-sin2f3 sin2f3' . Iz i~~aza .(VI) ~~di~o da se opterecenje sistema raspodijelilo ornjeru njihovih aksijalnih krutosti. na elemente sistema u odnosno: u=ato..T I cosf3=ato..T I sin 213 2 sinf3 9.8. Toplinska naprezanja Kao ~t~ smo vidjeli u odjeljku 6.8, duzinska defonnacija to..T dana je izrazom: E, = a to..T. pri prornjeni temperature za (9.52) v =a to..T I sin sin 213 13 = a to..T I . 2 cos 13 Iz uvjeta ravnoteze cvora C slijedi da Sll sile u stapovima jednake nuli, tj. u konstrukciji nema toplinskih naprezanja. Promatrajmo stap koji je upet izmedu dviju krutih nepomicnih stijenki, prema slici 9.23. ",/ a) Slika 9.23. a) b) Pri porastu temperature za to..T stap bi se produljio za: to..I,=E, I=a Slika 9.22. to..T I. reakcije FA i F8 koje ne p~ slob.~nom ~ire~ju ?dn?sno skupljanju tijela defonnacije prezanja u tijelu, Ako je sirenje odnosno skupljanje sprijeceno E, nastaju bez pojave na(tj. ako su defonnacije Tome se suprotstavljaju oslonci u kojima se pojavljuju dopustaju produljenje stapa, Iz uvjeta ravnoteze dobivamo: 154 9. Aksijalno optereeenje §tapa 9.8. Toplinska naprezanja 155 Vidimo da je sistem staticki neodreden. Potrebno je posta viti uvjet kompatibilnosti deformacija.lz uvjeta pricvrscenja stapa slijedi da stap ne moze mijenjati svoju duljinu, pa mora biti: Pri porastu temperature stap se moze produljiti za velicinu <5. Ako je. /':,.1, :s;.~ u ~t~pu, nema naprezanja. Ako je /':,.1/ > 0, onda se pojavljuju reakcije oslonaca FA IF B kOJIponistavaju dio deformacija stapa vece od <5. Iz uvjeta ravnoteze stapa dobivamo da je: iii a/':,.T 1=--' FA =FB• FA I Sistem je jedanput staticki neodreden. Potrebno je postaviti dodatni uvjet defonnacija koji glasi: EA Dobivamo reakciju oslonca: gdje je: i naprezanje u stapu o,=-=a/':,.T /':,.1, = (al II +az/z) FA A E. 0 /':,.T (9.54) povrsini poprecnoga presje- /':,.1 Koristeci se dvama posljednjim decem obliku: 8- FBI, FBlz ---+-_. EIA, e,», U ovom slucaju vidimo da naprezanje u stapu ne ovisi ka. izrazima, uvjet deformacija mozemo izraziti u slije- Za /':,.T> 0, tj. pri porastu temperature, naprezanje je u stapu tlacno, a za /':,. < 0, tj. pri T smanjenju temperature, naprezanje je 11 stapu vlacno, Dalje cemo promatrati sastavljeni stap koji je kraci za <5 od razmaka dviju krutih nepornicnih stijenki (sl. 9.24). Pri smanjenju temperature stap se moze slobodno deformirati. Skracenje je stapa: iz cega dobivamo: Az I I i c I a ,E1,A1 i I Naprezanja su u stapu tlacna i u prvom dijelu stapa iznose: i I ax, a2.E2.A2 =-A', FB =--' A z F8 I I a u drugome dijelu: LL i a x, a) b) Primjer 9.10. . .. . Tri su stapa zglobno vezana u cvoru C prema sl. 9.25. Potrebno je odrediti naprezanje u stapovima ako se temperatura srednjega stapa promijeni za /':,.T. Slika 9.24. /':,.1, = (al II +az 'z) /':,.T, a naprezanja su u stapu jednaka nuli. Zadano je t E, A"/I a2,E2 A2,/2. Pretpostavit c~mo da'su sile ~ stapovima vlacne. Iz uvjeta simetrije s~ijedi da su sile u vanjskim stapovima medusobno jednake. Uvjet ravnoteze za cvor C glasi: 2F, cos{3+F2=O a) 156 iii: 9. Aksijalno epterecenje §tapa 9.8. Toplinska naprczanja 157 Kod !!.T> 0 II vanjskim se stapovima pojavljuju vlacna naprezanja, a u srednjem tlacna, Kod!!.T < 0 u vanjskim se stapovima pojavljuju tlacna naprezanja, a u srednjima vlacna. Primjer 9.11. Betonski je stap arm iran celicnom armaturom koja je simetricno rasporedena u poprecnome presjeku stapa, tako da se teziste presjeka armature podudara s tezistern betonskog presjeka (sl. 9.26a). Kolika su naprezanja u armaturi i u betonu, ako se stap zagrijava tako da se na kraju stapa A njegova temperatura poveca za TA = 10K, na kraju B za Tn = 70 K, a po duzini stapa mijenja se po slijedecem zakonu: T(x) = T If T + _0__-T /" ,1 x" (a) Slika 9.25. Za n = 0 promjena temperature po duljini stapa konstantna je i jednaka Tn, za n = 1 temperatura se mijenja Iinearno, za n = 2 po zakonu parabole drugoga reda (sl. 9.26b). Zadano je: a" = 12,5' 10--6IK, Uvjet je deformacija: gdjeje: (b) E,,=2'105MPa, At Eh=2·I04MPa Ab, n = 0,1 = 2. F212 !!.12=--+a2!!.T E2 A2 Ako izraz (c) uvrstimo u (b), dobivamo: (c) , 2' --= iIi: F, I, E,A, (F2 12 --+a E2A2 2 !!.T '2 ) cosfJ Slika 9.26. a) b) Koristeci se izrazom (a), dobivamo: F_ ,- a 2 !!.T E, A, cos 2 fJ cos ' fJ (d) 1+2 -_ E2 A2 Silu F2 dobivamo iz izraza (a). Naprezanja su u stapovima: E, A, Da bismo odredili produljenje betonskoga stapa (bez armature) nastalo zbog zagrijavanja, na udaljenosti x od presjeka A izdvojimo element stapa duljine dx za koji mozemo uzeti daje temperatura T(x) konstantna. Produljenje tog elementa iznosi: !!. dx, = at> T(x) dx= «, (TA + To;, TA x" )dx. (b) a .r F = ___!_ A, Produljenje citavoga stapa zbog porasta temperature dobit cerno integriranjem izraza (b) po duljini stapa: 158 9. Aksijalno oplcrcccnjc llapa A LJ.lb, = 9.9. Potctna naprezanja 159 J' o a" ( TA + --I- TA) i, n- .r " dx = a" I TA (T + _B __ /I - TA_) . +I (c) 9.9. Pocetna naprezanja pr)oduljenje slobodne armature zbog porasta temperature raza (c: l11 = a I T e e mozemo dobiti pornocu iz- Pretpostavimo da je konstrukcija sastavljena od dvaju stapova zglobno vezanih u cvoru C. Stap je 2 izveden kraci za 0 od predvidene duljine 12 (sl. 9.27). ( +T - T } _B__ A n+ I A (d) Buduci da je at > ab, dobivamo da je l11 > l11 e, /or· ... Zbog prionljivosti i~me~u armature i ?etona, defonnacija betona jednaka je deformaar:nature, sto uzrokuje pojavu vlacne sile N u betonu i, jednako, vel ike tlacne sile u armatun. CIJI Produljenje armiranobetonskoga stapa (sl. 9.26b) iznosi: (e) iii Al LJ.=a,1 ( TA+ TB - TA ) ---=u"l n+1 E, A, i odatle: NI (T - T) '[,,+ B n+I A + __ NI Stika 9.27. Stika 9.28. E t, A I, Naprezanje je u armaturi: a, E , (a, -a,,) TA ( = ------;:;----,-- TB - TA +--__ ) (f) n+1 I +-E" A" a naprezanje u betonu: N a, A, ab =-=--=a AI> A" A, _. ' A" E, A, --'- Pri montazi konstrukcije .potrebno je stapove rotirati oko tocaka A i B tako da cvor C dade u polozaj C,. Pri rotaciji stapovi ne mijenjaju svoje duljine i u njima se ne pojavljuju naprezanja. Neka se konstrukcija sastoji od triju stapova zglobno vezanih u cvoru D. Srednji je stap izveden kraci za 0 od predvidene duljine l: (sl. 9.28). Da bismo spojili sva tri stapa u cvoru D, potrebno je stap 2 rastegnuti za velicinu 0 i zavrsiti montiranje konstrukcije. Nakon zavrsene montsze rastegnuti stap tezi da se vrati u prvobitni polozaj i time pritiskuje vanjske stapove, tako da cvor D dolazi u polozaj D,. U vanjskim ce se stapovima pojaviti tlacna, a u srednjem stapu vlacna naprezanja. Ako su povrsine poprecnih presjeka i moduli elasticnosti materijala vanjskih stapova jednaki, iz uvjeta simetrije slijedi da su sile u vanjskim stapovima jednake. Iz uvjeta ravnoteze cvora D (sl. 9.29) dobivamo: "LFv=F2 - 2 F, cosa =0 (g) iii F2=2F, cosa. (a) ~ ~ Stika 9.29. Ako u izraze (f) i (g) uvrstimo zadane vrijednosti, dobivamo: 2'10 '(12,5-11)'10a= e 5 6 '(10+ 70-10) 0, I A" A" 1> o 1+ 2 '105 3 • 4,5 MPa (pritisak) 2.104 a" AI> o I'A = 4,5· _'__ = 0 45 MPa ' Dobili smo jednu jednadzbu, a imamo dvije nepoznate velicine i potrebno je postaviti dodatni uvjet deformacija. Iz sl. 9.28. dobivamo: (b) (rastezanje). 160 9. Aksijalno nprerecenje !tapa 9.9. Potctna naprczanja 161 gdje je: FI II 1'111=--, EI AI Ako izraz (c) uvrstimo 1I(b), dobivamo: (c) Vidimo da je sistem jedanput staticki neodreden. Potrebno j~ postavi~i dodat~i .1Iv!et defonnacija, sl. 9.30d. Cvor A ima vertikalni 'poma~ UA prel~a. d~IJe I dola~1 ~ polozaj A , a cvor B ima vertikalni pomak liB prema gore I dolazi 1Ipolozaj B, tako da je: U ,J =--- 0 1'111 sin 30 U B =--_. 0 1'11. cos 30 (d) 0= F,I, E, A, Rjesenjern sustava jednadzbi +~ EI AJ cosa (d) (a) i (d) dobivamo: FI = -----,---=----=-------,E, A, 2/, cosa ( 1+---2 EI A I cos ' a oE, A, I) b) F, = 1 , ( 1+--- --~2 EI A I cos ' a E, A, I) (e) Y 3 I F2 F, F.\lYF. I;J i B a) I c) Ako bi srednji stap bio izveden duzi od potrebne duljine 12, onda bi nakon montaze u srednjemu stapu sila Fz bila tlacna, a 1Ivanjskim stapovima sila FI bila bi vlacna, Vidimo da se u neodredenim statickim sistemima mogu pojaviti naprezanja i onda kada nema vanjskog opterecenja, npr. zbog netocnosti obrade pojedinih dijelova sistema. Ta naprezanja nazivamo poeetna naprezanja. Ona ovise 0 dimenzijama sistema, netocnostima izrade i 0 fizikalno-rnehanickirn svojstvima materijala. Pri opterecenju konstrukcije pocetna se naprezanja zbrajaju s naprezanjima koja nastaju zbog opterecenja, Pogodnim izborom inicijalne defonnacije moze se regulirati stanje naprezanja u pojedinim dijelovima staticki neodredenog sistema i postici bolja iskoristenost materijala. Na tom svojstvu staticki neodredenih konstrukcija osniva se teorija prednapregnutih konstrukcija. Primjer 9.12. Pri rnontazi stapnoga sistema, prema sl. 9.30, ustanovljeno je da duljine stapova ne odgovaraju duljinama predvidenima u nacrtu (vidi cvor A). Montaza je izvrsena prisilnim spajanjem cvorova A i C. Treba odrediti sile u stapovima nakon rnontaze, Svi stapovi imaju jednak poprecni presjek i izradeni Sll od istog materijala. lz uvjeta ravnoteze cvora A dobivamo: (a) lz uvjeta pak ravnoteze cvora B dobivamo: (b) (c) Slika 9.30. Uvjet defonnacija glasi: (e) iii primjenom izraza (d) dobivamo: 0= 1'113 + --:---300 + -300 sin cos odnosno: 1'111 1'11. ' (f) a dalje je: FI I'll =_1_. I EA' FJ I I'll =-' J EA' I'll =--' EA F.I.J3 (g) • Uvrstimo Ii izraz (g) u izraz (f), dobivamo: 2FI+FJ+2F4 =, o EA. 162 Rjesenjem sustavajednadibi (a), (b), (e) i (h) dobivamo: -/3 2+3-/3 r: 2+3 .. 3 I 0EA 9. Aksijalno uptereeenje Uapa 9.10. AksijHlno udarno oprcrcccnje itHpH 163 F=F=F= I 2, Pri odredivanju najvecega dinarnickog produljenja odin i napre~anja Odin U stapu, pretpostavit cemo da je masa stapa i zadrzaca mala u usporedbi s m~s.om tereta m= Q/ g ,(g = 9,81 rn/s-), tako da se masa stapa i zadrzaca moze zanernann. Takoder pretpostavljamo da nema gubitka energije pri sudaru, te da je ovisnost izmedu sila i deformaeija ista kao i pri statickom opterecenju, tako da je: F4 = F, = - 0 EA. o ==TA' r.: l dill (9.57) 9. IO. Aksijalno udamo opterecenje stapa A Pri odredivanju dinamickoga naprezanja i dinamicke deformacije stapa prirnijenit cemo energijsku metodu koja se osniva na zakonu 0 odrzanju energije. Pri padu s visine h + Odin teret Q izvrsi rad: W =Q (h+Odin) (9.58) koji se prema zakonu 0 odrzanju energije pretvara u pot~neij~l~u ene.rgiju deformaeija elasticnoga stapa, a ona se primjenom izraza (9.57) moze izrazrn 1I obhku: a} b) 1 U - - .F -2 din' 0 dm = __::d'c:.n -- 0 2 2l EA (9.59) Buduci da je: a W=U, dobivamo: Q (h lmajuci duljenja: 02 EA + O. dm )= -=d",,--_ 2l (9.60) 1I vidu relaeiju (9.56), dobivamo jednadzbu za odredivanje dinamickoga pro- Slika 9.31. Promatrajmo vertikalno objesen stap koji na donjemu kraju ima zadrzac B. Ako na zadrzac B djeluje staticko opterecenje Q koje postupno raste od nule do svoje konacne vrijednosti (sl. 9.3la), u stapu ce se pojaviti naprezanja: O!,n -20" i odatle: 0d,n =0" Odin -20." h=O (9.61) o =~A st ±~o~, +20" h. produljenje stapa, II (9.62) izrazu (9.62) uzimamo (IU5) a produljenje ce stapa biti: Buduci da trazirno najvece dinamicko predznak plus te dobivamo: o sr Ql =_. AE (9.56) iii: Odin (9.63) Promatrajmo sada slucaj da teret Q slobodno pada s visine h na zadrzac B (sl. 9.31 b). Pretpostavit cemo da nakon sudara tereta Q sa zadrzacem B, teret Q zajedno sa zadrzacem B. n.astavlja gibanje prema dolje uzrokujuci produljenje stapa, Brzina gibanja tereta smanJuJ~ se zbog otpora stapa dok ne postane jednaka nuli. U tom trenutku produljenje stapa Odin I naprezanje U stapu Odin dostizu najvecu vrijednost. == kd (j Sf' (9.64) Velicina: k d = 1+ nazi va se dlnamickl koeficijent. (9.65) 164 9. Aksijalno uptcrecen]c 1I stapa 9.10. Aksijalno udarno oplerccclIjc ~Iapa 165 lmajuci u vidu da je h = v2 /2g ,gdje je v brzina padajuceg tereta dime zadrzac E, dinamicki koeficijent mozemo prikazati u obliku: trenutku kada do- (9.66) Primjer 9. J 3. . . . .d Treba odrediti najvece dinarnicko naprezanje u stapovllna sistema (sl. 9.32) p~ p~ u tereta Q= 100 N s visine h =0.1 m. ZadanojeA, =A2=0,2 cm2,A3=0,25 ern", 1,-12 - 2 5 m, 11 1,2 m, E, = E2 = 105 MPa i E3 = 2 . 10 MPa. = Ako je h = 0, tj. opterecenje na stap djeluje naglo s punim intenzitetom bez pocetne brzine (a ne raste postupno od nule do konacne vrijednosti), dinamicki je koeficijent kd = 2, paje Qdin = 2 15.". Ocito da je pri udamom opterecenju uvijek Qdin vece od QSI' Na osnovi izraza (9.57) i (9.64) izraz za najvece dinamicko naprezanje mozemo napisati u obliku: (9.67) iii: (9.68) Pomocu izraza (9.55) i (9.56) dobivamo: Stika 9.32. a din iii: =; (1 + ~ I + 2 ~~ A) (9.69) Dinamicko naprezanje 11 stapovima dano je izrazom (9.67): adin = kd asl, gdje je: a. din =~ A + (Q)2 A + 2 Q hE. AI (9.70) 100 2· 0,2 .10-4 . 0,865 (9.71) Dinamicko opterecenje Fdin mozemo odrediti po formuli: 2,9 MPa Iz izraza (9.69) i (9.70) vidimo da dinamicko naprezanje ne ovisi sarno 0 povrsini poprecnoga presjeka Avec i 0 duljini stapa I i 0 modulu elasticnosti materijala E. Sto je veci volumen materijala elasticnoga stapa konstantnoga presjeka izlozenog udaru, to je dinamicko naprezanje u stapu manje. Sto je veci modul elasticnosti materijala stapa, dinamicko je naprezanje u stapu vece, Ovdje vidimo razliku izmedu dinamickog naprezanja i naprezanja od statickog opterecenja, koje u statickim odredenim sistemima ne ovisi 0 duljini stapa I i 0 modulu elasticnosti materijala stapa E. Otpomost materijala na udama opterecenja ovisi 0 fizikalno-rnehanickirn svojstvima materijala i 0 povrsini dijagrama rastezanja (sl. 9.14). Sto je specificni rad raskida materijala veci, materijal je otpomiji na udamo opterecenje, Buduci da plasticni materijali prije raskida daju vecu defonnaciju nego krhki, i rad koji treba utrositi na raskid plastic nih materijala znatno je veci nego kod krhkih materijala. Plasticni materijal moze akumulirati znatno vecu energiju prije nego sto nastupi raskid. Zbog toga su plasticni materijali otpomiji na udamo opterecenje. 2.1011 100'1,2 '0,25'104 + 2.1011 100·2 ·0,2'10 9,07 .10-5 4'0,75 m. Dinamicko naprezanje u stapovima iznosi: a din a dint!) 0) = a. dID(l) = kJ a = kJ .I.((~) = 48·4 = 192 a. = 48'2,9= .H(1l MPa 139,2 MPa. 166 Primjer 9.14. 9. Aksijalno uptereeenje ~Iapa 9.10. Aksijalno udarno opterecenje Uapa 167 Tre.ba usp~red.iti. ma~simalna dinamicka naprezanja u ~tapovima prikazanih 9.33, koja se pojavljuju pn slobodnome padu tereta Q s visine h. na sl. Za srap konstantnoga presjeka promjera 2d (sl. 9.33b): o _ - Maksimalna dinarnicka naprezanja u stapovima mozemo odrediti izrazom (9.67): Odin max ,{(b) QI EA 2 _ QI - 4E A . 1 (e) = kd aX! mall. = kcl Q Alliin (a) Za stap konstantnoga presjeka promjera d (sl. 9.33e): o -'{('l = _fl_!_. EA, (f) Q h I Pri velikoj visini h i mal oj statickoj deformaeiji Os, u izrazu (9.65) mozemo zanemaritijediniee u odnosu na drugi clan pod korijenom, tako da priblizni izraz za dinamicki koefieijent mozemo napisati u obliku: I 4" I I -I-A I I 2d I (g) f-A, I 2" 1 I _Q_" Primjenom posljednjeg izraza dobivamo: I I 4" I d I I z I , I c) Slika 9.33. I I I 16hEA, 5QI k = Vs {16 ~hEAI QI (h) J(b). = ~= V~ ~= VQ! '8~hEAI VO QI a) b) gdje je kd odreden izrazom (9.65): (b) Odnos dinarnickih koefieijenata za promatrane slucajeve: kJ(a) : kJ(b) : kJ(c) = iIi: .JO:4 : 1 : ,JO,25 1 : 0,5. (i) i: 0" = i= ~~ L.. E A ' I , I (e) kJ(al : kJ1b) : kJ(c) = 0,63: (j) an je broj prizmaticnih dijelova stapa konstantnog presjeka. Za sastavljeni stap (sl. 9.33a) jest: Maksimalna dinamicka naprezanja u stapovirna iznose: o Buduci daje ."(") =Q E 2A2 (_I +_1 )_ s! (_..!_ +A;I) . 2AI - 2E A2 d2 x 4 --=4A 4 I' a din (el) = k d(u) a ~'f(CI) = k d(cl) SL= k A I d(u) 4Q A2 (k) dobivamo: Primjenom izraza (j) dobivamo trazeni odnos: o _<{(al 5 QI =-_. 8 EA, (I) (d) Uocavamo da se najvece naprezanje pojavljuje u sastavljenome stapu (sl. 9.33a), a najmanje u stapu konstantnoga maksimalnog presjeka (sl. 9.33b), dok naprezanje u stapu 168 9. Aksijalno npterecenje Ilapa 9.11. Konccnlracija naprczanja 169 0 0 minimalnoga presjeka (sl. 9.33c) prima neku rneduvrijednost. Najvece nominalno naprezanje (bez utjecaja koncentracije naprezanja) u sastavljenom stapu (sl. 9.33a) u presjeku je s najmanjom povrsinom (srednji dio stapa) i ovisi 0 deformaciji citavoga stapa, a ne sarno o njegovu srednjem dijelu. U ovom slucaju dinamicko naprezanje mozemo smanjiti povecanjern poprecnoga presjeka na srednjem dijelu stapa (povecanjem volumena stapa) iii smanjenjem povrsine poprecnih presjeka krajnjih dijelova ~tapa (smanjenjem volumena stapa), sto dovodi do povecanja podatljivosti Citavoga stapa, a time i do smanjenja maksimalnoga dinamickog naprezanja na najslabijemu dijelu stapa. Povecanje presjeka na jednorne dijelu stapa pri statickom opterecenju ne izaziva promjenu naprezanja u presjeku drugog dijela stapa, dok ih pri dinamickom opterecenju povecava. Lokalno smanjenje povrsine presjeka na maloj duljini stapa naglo povecava dinarnicka naprezanja. Osnovni nacin za smanjenje dinamickih naprezanja u stapu jest u povecanju podatljivosti stapa uvecanjern njegove duljine, upotreba materijala sa sto manjim modulom elasticnosti i izjednacavanje povrsine presjeka po citavoj duljini stapa s najmanjom povrsinom presjeka da bi se dobio stap konstantne povrsine presjeka po citavoj duljini stapa, Velicina maksimalnoga naprezanja ovisi (sl. 9.35a), 0 obliku i dubini utora (sl. 9.35b) te ka (51. 9.35c). odnosu promjera otvora i promjera stapa razlici izmedu povrsina poprecnih presje- ~J_ a) b) l:S ~lr--b~~~~~-,~ m 9.11. Koncentracija naprezanja Stika 9.35. c) Pri aksijalno opterecenorn stapu konstantnoga poprecnog presjeka raspodjela je naprezanja po povrsini poprecnoga presjekajednolika. To s dovoljnom tocnoscu vrijedi i za stap pri kojem se poprecni presjek mijenja postupno (sl. 9.34). Ove pojave lokalnog povecanja nja. Stupanj koncentracije naprezanja nazivaju se koncentracijom koncentracije naprezanaprezanja (9.72) naprezanja definiran je faktorom at =--, °max F as gdje je as nominalno iii srednje naprezanje po oslabljenom presjeku o, . =-, F (9.73) A" a An povrsina je oslabljenoga presjeka. .. . ... Faktor koncentracije naprezanja a, se odreduje metodama teonje elasticnosti Iii eksperimentalnim metodama, u prvom redu metodom fotoelasticnosti, Pri analizi pojave koncentracije naprezanja mozemo se ~osluziti i hi?rodinamic.kom analogijom. Zamislimo da kroz cijev o?lik~ stapa, protJe~e l?e~lna tekucma. ~a rnjestu gdje strujnice imaju najveci otklon, brzina Je tekuc.me naJvec~ ~to odgovara mjestu naJvecega naprezanja. Za stap prikazan na sl. 9.35c dobivamo strujnice pnka~ne n~ sl. 9 .. 6. 3 Iz toka strujnica moze se zakljuciti da se maksimalna .naprezanJa pOJa~IJuJu u tockarna A i B i da su teorijski beskonacno velika, a u tockama C I D naprezanJ~ su J.ednaka nuli. Slicnim razmatranjem strujnica zakljucujemo da elipticni otvor u stapu I~azlva ~~anju koncentraciju naprezanja, ako je postavljen uzduzno, a ne poprecno na srnjer aksijalnog opterecenja (sl. 9.37). Slika 9.34. Teorijska i eksperimentalna istrazivanja pokazala su da su u okolici otvora, utora naglih promjena poprecnih presjeka raspodjela naprezanja nejednolika (sl. 9.35). Maksimalno naprezanje moze biti nekoliko puta vece od prosjecnoga (nominalnog) naprezanja i pojavljuje se u tockarna A i B na rubu otvora, utora iii manjega poprecnog presjeka. ¥ 170 9. Aksijalno optereeenje Uapa 9.11. Koncentracija naprezanja 171 s naprezanjem jednakim granici U.zpretpostavk~ da maksil1~al~o naprezanje ne prelazi granicu proporcionalnosti kara~.ter je ko~centraclJe ~aprezanJ~ jednak za sve materijale. Ako maksimalno na rez~n'e prijede gran~~u proporcionalnosti, raspodjela naprezanja u oslabljenome pr . k P .. ~ stvamome dijagrarnu a - f (sl. 6.4). esje u OVISI 0 tj. u presjeku ce biti jednolika raspodjela naprezanja, tecenja, Pri tome je granicno opterecenje srapa: (9.74) a dopusteno opterecenje stapa jest: (9.75) gdje je k koeficijent sigurnosti. Uvjet cvrstoce glasi: (9.76) iii: (9.77) a Slika 9.36. odnosno: F :5 All adop' . Kod pla~ticnih ~~terijala, ~ko maksimalno naprezanje dosegne granicu tecenia do~azl do tec~nJa.matenJala na rnjestu maksimalnih naprezanja. Daljni rast 0 ter~c'en'a stapa preuzimaju vlakna u poprecnome presjeku koja su napregnuta isp: grani~e tecenj~, (9.78) a ~ a ~ I ~ ~ I I I : tr XI I I I , I I I Vidimo da se proracun stapa od plasticnoga materijala u kojemu se pojavljuje koncentracija naprezanja razlikuje od proracuna obicnoga stapa konstantnoga poprecnog presjeka u tome sto, umjesto brutopovrsinom presjeka, racunarno S netopovrsinom presjeka. Utjecaj koncentracije naprezanja pri statickom opterecenju moze se zanemariti. Pri dinamickom opterecenju deformacije i naprezanja brzo se mijenjaju po vremenu, pa ne dolazi do izravnavanja naprezanja u presjeku. Koncentracija naprezanja zadrzava se do lorna stapa. Pri proracunu stapa od plasticnog materijala izlozena dinamickom opterecenju treba uzeti u obzir utjecaj koncentracije naprezanja. Kod krhkih materijala (npr. staklo) iii kod materijala koji se nalaze u krhkome stanju (pri niskim temperaturama) raspodjela naprezanja zbog koncentracije naprezanja zadrzava se na svim stadijima naprezanja i pri statickom opterecenju. Kad maksimalno naprezanje dosegne cvrstocu materijala, na mjestu maksimalnih naprezanja pojave se pukotine koje uzrokuju jos vecu koncentraciju naprezanja, sto pak dovodi do sirenja pukotina i lorna stapa, Prema tome, uvijek se mora uzeti u obzir utjecaj koncentracije naprezanja kod krhkih materijala. Uvjet cvrstoce glasi: ~ a Slika 9.37. Ulna;'( = ak F (9.79) ~~~oo~~sekr~podjela naprezanja sve vise priblizava jednolikoj. Granicno ce stanje nastua a naprezanja u svim tockama osiabijenoga presjeka dosegnu granicu tecenja, Pri projektiranju elemenata konstrukcija treba izbjegavati duboke utore, ostre zareze, nagle promjene presjeka itd. jer u protivnome koncentracija naprezanja u stanovitim uvjetima moze prije vremena izazvati popustanje i razaranje materijala. 172 9. Aksijalno opterecenjc §tapa 9.12. Rastezanje uzeta lanbnicc 9.12. Rastezanje uzeta lancanice iii : Iz uvjeta ravnoteZe L F = 0 dobivamo " N sill U u >: I) U tehnickoj se praksi cesto susrecemo s konstrukcijama kao sto su telefonski i elektricni kabeli, zicare, viseci mostovi itd., ciji je osnovni nosivi element savitljivo uze (iii zica) objeseno u dvjema nepornicnirn tockama, Savitljivo uze moze prenositi sarno silu koja izaziva rastezanje uzeta, i ne pruza otpor drugim oblicima deformiranja, tako da je iskljucena mogucnost da se uze napregne na savijanje, smicanje i pritisak. U bilo kojem presjeku uzeta rezultanta unutamjih sila ima smjer tangente na krivulju. Homogeno elasticno uze (iii zica) konstantnoga poprecnog presjeka objeseno je 1I tockama A i B (sl. 9.38). q x=F "" I' \ vt i i n~~:l ~ i rrrIIfIIll1111111111 I ' 11111111 B I I H i l' .-.-.~ a b Slika 9.39, Podijelimo li jednadzbu (b I ' .: Slika 9.38. Opterecenje po jedinici duzine uzeta, osim vlastite tezine rnoze biti npr. tezina ledenoga sloja i pritisak vjetra iii tezina nekog drugog tereta, Moze se pretpostaviti da je to opterecenje jednoliko raspodijeljeno po duzini uzeta, U praksi je najcesci slucaj da je provjes krivulje mali u usporedbi s rasponom I, tako da se duljina objesenog uzeta malo razlikuje od duljine raspona I (obicno ne vise od 10%), te s dovoljnom tocnoscu mozemo uzeti da je savitljivo uze optereceno jednolikim kontinuiranim opterecenjem (q = konst.) duz horizontalne projekcije uzeta, tj. duz raspona 1 (sl. 9.38). Za ishodiste koordinatnoga sustava uzeta je najniza tocka krivulje O. Horizontalnu tangentu uzimamo za os x, a vertikalu za os y. Zamislimo da smo izrezali dio uzeta od ishodista 0 do nekog presjeka C (sl. 9.39). Dio je uzeta OC u stanju ravnoteze pod djelovanjem triju sila: jednolikoga kontinuiranog opterecenja qx i dviju vlacnih sila H iN koje imaju smjer tangente na krivulju, lz uvjeta ravnoteze L Fx = dobivamo: dr , Buduci da je tg a == _;_ , I:~ " d\ /: pri cemu je: Jednadzba (c) diferencij.n»: : polozaju pod djelovanjell1 dal1'~ Iz trokuta sila prema sl. ':1,3')" ° N cosa-H iii: =0 (a) Jednadzba (d) odredujc ;' lntegriranjem jednadzbe (,') dll',li, ::11ro: 2 lz uvjeta za x = 0, y H =N cosa, sto znaci da je horizontalna projekcija zatezne sile N u bilo kojem presjeku uzeta konstantna i jednaka sili H koja se naziva napetost uzeta. t, ,"""::' =0 dohivarno da ;i~i" t = (). q' il·)'''n'~" 174 q x' 9. Aksijalno opterecenje Uapa -I I (e) ([) 175 9.12. Rastezanje uleta lanfanice y=-' 2H Zax =-a,y= ii, a zax pa dobivamo: = b,y =fz Pomocu izraza (9.81) dobivamo: 0= q [2 8f A :S°dop (9.83) Dobili smo da je ravnotezni oblik uzeta kvadratna parabola. iii: ~ 8A Odop :Sf· Ako u gornjem izrazu clan na lijevoj strani oznaCimo: Ako su obje tocke ucvrscenja A i B na istoj razini, zbog simetrije se najniza tocka uzeta nalazi u sredini raspona I, tj. a = b = 112 ,a ij =fz = f (sl. 9.40). Iz izraza (f) dobivamo provjes uzeta: q 12 8H ___:._- = q 12 8A f dop , (9.84) 000P f=-· lz izraza (9.80) dobivamo: q 12 8f (9.80) onda uvjet cvrstoce mozemo izraziti i u obliku: f Ako su nam zadani provjesfi (9.81) Duljina je elementa luka: (9.85) ~fdoP' raspon I mozemo odrediti duljinu S objesenog uzeta, H=-' ds=~dx2+dy2 = . . f, I'" , ve icina y)2 (ddx (l+(:rJ I dx. (g) Pn malome provjesu < I pa izraz (g) rnozemo razviti u binomni red. U tome redu zadrzat cemo samo prva dva clana, a ostale cemo clanove kao male velicine visega reda zanemariti. Tako dobivamo: Slika 9.40. Pomocu izraza (9.80) mozerno odrediti provjesf, ako znamo q i H, a pomocu izraza (9.81) mozemo odrediti napetost uzeta H ako znamo q if lz izraza (a) i (d) vidimo da se sila N povecava od najnize tocke prema tockama ucvrscenja i da u tim tockarna postize najvecu vrijednost: N max ds=[l+H:r lz izraza (c) i (9.81) slijedi: dy = + .. ')dx. (h) = (~)2 + (g_!_)2 8f 2 1+16, ( f)2 G6f2 =HVI+~-/2-' dx 8f qx =-x. [2 H Ako to uvrstimo u izraz (h), dobivamo: Pri malome provjesu f drugi clan pod korijenom mnogo je manji od jedan pa se u praksi s dovoljnim stupnjem tocnosti moze uzeti daje sila u uzetu konstantna i po velicini jednaka horizontalnoj napetosti H. Proracun cvrstoce uzeta obicno se obavlja prema toj vrijednosti H. Uvjet cvrstoce uzeta glasi: ds=[I+~ 6~( [ 1 64 l+"2-[4-x+ x+ 2 ...]dx. (i) Duljina objesenog uzeta koje je simetricno ucvrsceno na razmaku I (sl. 9.40) bit ce: o=A" gdje je A povrsina presjeka uzeta (iii zice). H :S°dop' (9.82) S=2{ ~ f2 2 ] _ ... dx-[ +~ 3 t_ I (9.86) 176 iii: S~I 8 12 1+- - ) . 3 12 9. Aksijalno optereeenje ~.apa 9.12. Rastezan]e uzeta Ianeamce 177 L=I+(9.87) 8 112 _ 3 1 ql 1 3 ( 8/1 EA - a 1 (TI - 7;». (I) Tu istu duljinu mozemo izraziti parametrima drugoga stanja: L=I+ Pri odredivanju deformacije uzeta pretpostavit cemo da je duljina uzeta jednaka rasponu, a daje sila u uzetu konstantna ijednaka napetosti H, sto je dovoljno tocno pri malome provjesu. Produljenje je uzeta zbog napetosti uzeta: tJ.I H 8 3/- 122 q2 1 8/2EA 3 -a 1(T 2- T. ) o· (m) Ako od izraza (I) odbijemo izraz (m), dobivamo: (j) =!!...!_ EA iii primjenom izraza (9.81) tJ.I H «c ».«. 1 3 3 3 ql/3 8/1EA + q2/3 8/2EA +a 1 (T2 - TO I) = . (n) =--. q 13 Pornnozimo Ii jednadzbu (n) s (9.88) X 12 I, dobit cemo kubnu jednadibu: 81 EA Produljenje je uzeta zbog porasta temperature tJ.I, = a 1 (Tgdje je: To), (k) 12 - r II 2 + 8" 3 a1 2 (T2 __ TI ) _2_~ 4 ] 64 II E A 12 14 -_2_!!2_=0 64 EA (9.91) a - koeficijent Iineamoga toplinskog rastezanja To - temperatura u trenutku ucvrscenja uzeta u nepomicnim toe kama T - temperatura za koju obavljamo proracun uzeta, Ukupno je produljenje uzeta: tJ.I = tJ.III q 13 + tJ.I, = 8 I E A + a 1 (TTo)· (9.89) iz koje mozerno nab trazeni provjes 12, a zatim pO.mocu izra~a (9.81) i ~a~et?st H2. Ocito je daje jednadiba (9.91) pogodna za bilo kakvu vanjantu promjene opterecenja I temper~ture pri prijelazu iz prvoga stanja u drugo (q2 < q" T2> T,; q2 < q" T2 < T,; q2 > q" T2 < T, itd.), Pri numerickom rjesavanju jednadzba (9.91) prima oblik: 123 = a 12 + h, (9.92) gdje su a i h poznate konstante. .. .. .. ... _ Ovakvu jednadzbu prikladno je rjesavati graficki. Lijevi I desn~ dl? jednadzbe nacrtamo kao funkcije od! Trazenu vrijednostJi dobijemo kao apscisu sjecista kubne parabole y = 123 i pravcay = aJi + b (sl. 9.41). Pocetnu duljinu L nenapregnutog uzeta pri tempe rat uri To mozemo izraziti pomocu duljine objesenog uzeta i njegove deformacije: L = S - tJ.I iii izrazima (9.86) i (9.89) L=I+8 3 -1 12 q l' ---al(T-T.) 8/EA 0 (9.90) Jednadzba (9.90) omogucava lancanice. nam rjesavanje razlicitih zadaca pri proracunu uzeta Promotrimo zadacu koja je vrlo cesta u praksi. Neka je uze (iii zica) simetricno ucvrscena na razmaku I, pri temperaturi T, i pod djelovanjem opterecenja q. zauzelo ravnotezni polozaj kojemu odgovara provjes/, (prvo stanje). Pretpostavimo da je nakon toga temperatura porasla do T2 i da se opterecenje povecalo na q2; u tom slucaju, uze ce zauzeti no vi ravnotezni polozaj kojemu odgovara provjesJi (drugo stanje). Pocetnu duljinu L nenapregnutog uzeta pri temperaturi (9.90) izraziti parametrima prvoga stanja: To mozemo pomocu izraza Slika 9.41. Primjer 9.15. . . _ ., Elektricni kabel presjeka A = 120 mm? ucvrscen je u tockam~ A I B ~oJe le~e na IstOJ visini i na medusobnome vodoravnom razmaku 1 = 100 m. Kabel je montiran P:I temperaturi To = 15°C. Treba odrediti provjes koji moramo dati kabe1u kako naprezanje u kabelu ne bi bilo vece od Odop i visinu tocaka ucvrscenja kabela da udaljenost najnize tocke kabela 178 9. Aksijalno opterecenje §tapa 9.12. Rastezan]e uzeta lanbnice 179 od povrsine zemlje ne bi bila manja od 6 m. Proracun cvrstoce treba provesti za ove slucajeve: I. Temperatura T = - 5 DC, opterecenje je kabela vlastita tezina, tezina ledene obloge debljine I em i horizontalni pritisak vjetra p = 240 Pa. 2. Temperatura T = - 40 DC, a opterecenje je kabela sarno vlastita tezina, 3. Temperatura T= + 40 DC, opterecenje kabela sarno je vlastita tezina. Elektricni kabel ima povrsinu A = 120 mm ', promjer d = 14,2 mm i tezinu po duznom metru qo = 10,9 N/m. Modul elasticnosti materijala kabela E = 1,3 . 105 M Pa, koefieijent lineamoga toplinskog rastezanja a = 17 . 1Q-6I C. Dopusteno naprezanje Odor = 80 MPa. Prvi i drugi slucaj mogu se pokazati opasnim s obzirom na cvrsrocu kabela. U trecem slucaju moze biti najveci provjes prema kojemu odredujemo visinu tocaka pricvrscenja kabela. D Uzmimo to stanje za ishodisno (prvo) i prijedimo k stanju kabela za vrijeme montaze (drugo) te nadimo provjes/o = [zUvrstimo Ii u jednadzbu (9.91): ql q2 =q= a 19,5 N/m; fi = 2,54 m; TI =-5 DC; /= 100 m; = qu = 10,9 N/m; = 17·10-6 12 =10; rc, E= 1,3' 105 MPa, dobivamo: I,?- 3 6 2 2,542+ '17.10- '100 '(15+5)[ 8 3,19,5' 100 64'2,54.1,3'10".1,2.10 4 4 ] 10- Rjesenje: Najprije odredimo opterecenje po duznorn metru kabela za prvi slucaj, Vertikalno opterecenje po duznom metru sastoji se od vlastite tezine kabela qo = 10,9 N/m i tezine ledene obloge. Unutamji promjer ledene obloge jednakje promjeru kabela d = 1,42 em, a vanjski pri debljini ledene obloge I em je D = 1,42 + 2 . 1 = 3,42 em. Povrsina je poprecnoga presjeka ledene obloge: A_ t- 3'109'1004 , =0 64.1,3.10" '1,2.10-4 . Nakon sredivanja dobivamo: Ii - 5,41/0i odatle dobivamo daje: 3,28=0 n (D2 4 - d2) 3,14'(3,422-1,422) 4 _ _ 2 - 7,58 em . fo = 2,58 m. 2. Pretpostavljamo da se kao opasno pojavljuje drugo stanje kabela pri temperaturi - 40 DC. lz uvjeta cvrstoce dobivamo: 2 10,9'100 =142 6 ' 8 . 1,2. 10 -4 • 80 ·10 m. Za specificnu tezinu leda Yt kabela iznosi: qt = 9 kN/m3 opterecenje ledene obloge po duznom metru ·1 = 6,82 N/m. = YtAt = 9.103• 7,58·10-4 Ukupno je vertikalno opterecenje po duznorn metru kabela: qy = qo + q, = 10,9+6,82= 17,72 N/m. opterecenje: ql Uzmemo to stanje za ishodisno (prvo) i nadimo potrebni provjes/o pri montazi, Pritisak vjetra po duznorn metru kabela daje horizontalno qh = P D = 240· 3,42 '10-2 ·1= 8,21 Ukupno je opterecenje po duznom metru kabela: q = ~q; + q; = ~17,722+ 8,2f = qo = U jednadzbu (9.91) uvrstit cemo: .. . 10,9 N/m, TI = - 40 DC i, zadrzavajuci znacenje ostalih velicina, dobivamo: 3 1~-t'422+8'17'10-6'1002'(15+40)- N/m. r, 3'10,9,100 64'1,42'1,3'10"'1,2'104 4 ] 10- = 19,5 N/m. 3.109.1004 , 64'1,3'10" '1,2,10-4 Nakon sredivanja imamo: =0. Za odredivanje potrebne velicine provjesaJo pri temperaturi + 15 DC za vrijeme monlaze treba provesti dvije varijante proracuna. I. Pretpostavljamo da se kao opasno pojavljuje prvo stanje pri temperaturi - 5 DC i opterecenju ledom i vjetrom. Iz uvjeta cvrstoce dobivamo: ----'.-4---6 19,5'1002 ·80·10 8'1,2'10- = 2.54 m. I; - 3,22 10 - 3,28 = 0 180 i odatle dobivarno: /0= 2,17 rn. 9. Aksijalno opterecenje Uapa 10. NAPREZANJA I DEFORMACIJE POSUDA TANKIH STIJENKI ~a istodobno isp~njavanje uvjeta cvrstoce 1I oba razmatrana slucaja, potrebno je da za vnjeme montaze pn ternperaturi + 15 DC kabel ima provjes, jednak vecoj od dobivenih vrijednosti, tj./o = 2,58 rn. O~edimo sad~ provje~.pri temperaturi ~ 40 DC. U tom slucaju za prvo stanje uzimarno stanje kabela pn rnontazi, a za drugo stanje pn temperaturi + 400C. U jednadzbu (9.91) uvrstimo: ql = qo = 10,9 N/m; It = fo = 2,58 m; TI = + 15 DC q2 = qo = 10,9 N/rn; Dobivarno: li-h,582+~'17'IO-6'1002'(40_15)_ 8 T2 =+ 40 DC. Kod posuda tankih stijenki debljinaje stijenke mala u usporedbi s ostalim dimenzijarna i polumjerorn zakrivljenosti. Ovisno 0 obliku plohe posude razlikujemo cilindricne, sferne i druge tankostijene posude. U tehnickim konstrukcijama pojavljuju se vrlo cesto u r 4 3'10,9'100 64'2,58'1,3'10"'1,2'10-4 =0 ]12 3· 10 9· 1004 , 64'1,3'1011 '1,2'10-4 Nakon sredivanja dobivamo: j~J - 7,0 I, - 3,28= 0 i odatle: h =2,85 rn. a) b) . Ocito j~ da j~ prov~e~ pri ternperaturi + 40 DC najveci. Da najniza tocka kabela ne bi bila na udaljenosti rnanjoj od 6 rn od povrsine zemlje, potrebno je da tocke pricvrscenja kabela budu na visini ne manjoj od 6 + 2,85 = 8,85 rn. Slika 10.1. c) obliku rezervoara, kotlova i slicno, koji su podvrgnuti djelovanju unutamjega pritiska (plinova iIi tekucine koje oni sadrze). Pri prornatranju posuda tankih stijenki moze se zanemariti savijanje, koje se pojavljuje sarno u okolici pricvrscenja iii nagle prornjene debljine iIi zakrivljenosti stijenke, tako da se na dovoljnoj udaljenosti od tih mjesta moze uzeti da su 182 10. Naprczanja i dcformacije posuda tankih stijenki 10. Naprczanja i dcformacijc posuda tankih stijcnki 183 naprezanja po debljini stijenke posude raspodijeljena jednoliko. Promatrat cemo posudu tankih stijenki, konstantne debljine h, u obliku rotacijske plohe sirnetricne u odnosu na os z i podvrgnute nutarnjemu pritisku p. raspodijeljenom simetricno s obzirom na os rotacijske simetrije (sl. 10.la). Presjeci okomiti na os z imaju oblik kruznoga prstena razlicitog polumjera. Presjek takve posude s ravninom u kojoj lezi os simetrije naziva se meridijanski presjek koji je ujedno i ravnina simetrije posude. Iz uvjeta simetrije slijedi da meridijanski presjeci ostaju ravni, sto znaci da su u tim presjecima posmicna naprezanja jednaka nuli. Na osnovi svojstva uzajarnnosti posmicnih naprezanja, posmicna naprezanja moraju biti jednaka nuli i u presjecima okomitim na meridijanske presjeke. Iz uvjeta simetrije takoder slijedi da je stanje naprezanja u posudi simetricno u odnosu na os simetrije posude. Zamislimo da smo dvjema meridijanskim ravninama i dvjema ravninama okomitim na meridijan iz promatrane posude izrezali beskonacno mali element duljine stranica dsl i ds2 (sl. 1O.l.b). S P2 oznacen je polumjer zakrivljenosti luka u meridijanskoj ravnini, a SPI u ravnini okomitoj na meridijan, tako da je d~1 = PI dcpI i ds2 = P2 dcp2. Na pobockama elementa djeluju sarno normalna naprezanja 01 u cirkularnom i 02 U meridijanskom smjeru. Postavimo jednadzbe ravnoteze izrezanog element a na koji djeluju normalni pritisak p i naprezanje 01 i 02. Ako sve sile projiciramo na smjer vanjske nonnale elementa plohe, dobit cerno: P ds . ds 2 - £ ,= E 2 I \, (0, - v O2) (10.2) (02 V 0, ). // i, £ =- I ./ .. je E /' Promotrimo neke posebne slucajeve. Tanka sferna posuda polumjera r i debljine stijenke II podvrgnuta unutarnjeg pritiskap (sl. 10.2). Zbog centralne simetrije posude i opterecenja imamo . djelovanju 2 0, h ds 2 sin -2- dcp, - 2 O2 h ds, sm -2- . dCP2 = O. Slika 10.2. Uz pretpostavku da su Slo--""-- . dCP2 2 dCP2 2 lz jednadzbe (10.1) dobivamo 20 P -=r h iii pr 2h 01 dobivamo 0, O2 P -+-=_. 0=-· (10.3) p, P2 h (10.1) 02 Buduci da je r ,. h iz izraza (10.3) slijedi da je 0" p ; tako da se p u odnosu na i Jednadzba (10.1) naziva se Laplaceova jednadzba, Ona je osnovna jednadzba za odredivanje naprezanja u posudama tankih stijenki. Buduci da jednadzba (10.1) sadrzi dvije nepoznate komponente naprezanja, potrebno je postaviti jos jednu jednadzbu. Meridijanska 02 i cirkularna 01 naprezanja u jednadzbi (10.1) glavna su naprezanja. Trece glavno naprezanje 03, usmjereno u smjeru normale na povrsinu elementa, na unutarnjoj je strani posude 03 = - p, a na vanjskoj strani 03 = O. U posudama tankih stijenki uvijek je 01 i 02 ,. p, sto znaci da velicinu p mozerno zanemariti u usporedbi SOl i 02, tj. uzeti da je 03 = 0, tako da se element posude nalazi u dvoosnom stanju naprezanja S glavnim naprezanjima 01 i 02. Deformacije u cirkularnom i meridijanskom smjeru dane su izrazima: moze zanemariti i uzeti da je 03 = o. ... .. .... Opseg sferne posude u bilo kojoj dijametralnoj ravrnru p~Je deformacija jednak Je 21Cr, a nakon defonnacije je 21C (r + ~r). Relativna je deformacija opsega: 2 1C (r £= + ~r) 21Cr - 2 1C r ~r r (10.4) Prema izrazu (10.2), imamo: £=- 1 E 1- v (o-vo)=-- 0=-- I-v E E --=_. 2h r pr M (10.5) Dalje dobivamo izraz za povecanje polumjera: 184 10. NaprC7.anja i dcformacije posuda tankih stijcnki 10. Naprezanja i deformacije posudll tankih stijcnki 185 1- v p r2 I1r=-E 2h Volumenska (10.6) ce defonnacija biti: 3(1- v) 3(I-v) a= E E pr -. 2 It (10.7) 1',=,31'= .. Tanka eilindrlcna pritiska p (sl. 10.3). Na unutamjoj je povrsini posude a3 = - p, a na vanjskoj a3 = O. Kao i u prethodnome slucaj u unutamji je pritisak p vrlo mali u usporedbi s naprezanj ima a I i a2, tako da se rnoze uzeti da je u) = O. Opseg je poprecnoga presjeka posude prije deformacije 2 n r, a nakon defonnacije 2 Jl (r + I1r). Deformacija je u cirkularnom smjeru: 2(r+l1r)Jl-2rJl I1r (10.10) posuda debljine stijenke h podvrgnula je djelovanju unutamjega . Prema izrazu (10.2), irnamo: (10.11) Dalje dobivamo izraz za povecanje polumjera: (10.12) Tanki krufnl prsten polumjera r, debljine stijenki h i sirine b podvrgnut je djelovanju unutamjega pritiska p (sl. 10.4). Pod djelovanjem unutamjega pritiska p dolazi do jednolikog rastezanja prstena. U prstenu ce se pojaviti naprezanja samo u cirkulamome smjeru, koja su zbog rotacijske simetrije prstena i opterecenja u svim radijalnim presjecima jednaka. Naprezanja u uzduznome smjeru jednaka su nuli, jer u tom smjeru nema vanjskog opterecenja, a deformacija prstena nije podvrgnuta nikakvu ogranicenju. U2 b) Slika 10.3. Za cilindricnu je posudu: PI = r; Jednadzba (10.1) prima oblik: P2 = 00· yt i odatle: pr a =_. I I h (10.8) Za 0w:edivanje ~aprezanja a2 presijecimo cilindricnu posudu ravninom okomitom na os posude I promotnmo ravnotezu odrezanog dijela posude (sl. 10.3b). Uvjet ravnoteze 1 g aS1: 1 s: ~hi----- £1' -----jh.._ odakleje: pr a =_. 2 2h ~aprezanj~ a, u cirkulamome uzduznome smjeru. smjeru dvaput je vece od nonnalnog (10.9) naprezanja a u 2 T c) Slika 10.4. a) b) Za prsten je: 186 pa iz jednadzbe (10.1) dobivamo: 10. Naprc7.anja i dcformacijc posuda fankih stijcnk, 10. Naprczanja i deformacije posuda fankih sfijcnki 187 \ Pornocu Hookeova zakona dobivamo: \ (10.13: a povecanje je polumjera: !:!..r a=-·/ h" pr Na unutamjoj je povrsini a3 = - p, ana vanjskoj je a) = O. Buduci da je r » h , slijedi da je a >- p , pa se p 1I odnosu na a rnoze zanemariti i uzeti daje i a3 = 0, tako da se element prstena nalazi ujednoosnom Normalno naprezanje u prstenu mozemo odrediti i ovako. stanju naprezanja. (y:: =-_. Eh pr' r (10.15) (10.16) Zamislimo da smo prsten prerezali po horizontalnom promjeru i promatramo gomji dio kao slobodno tijelo (sl. lOAc). S dip oznacili smo beskonacno mali sredisnji kut izmedu dvaju beskonacno bliskih radijalnih presjeka promatranog dijela prstena na koji djeluje sila p b r dip. Horizontalne komponente p b r cos ip dip svih sila koje djeluju na gornji dio prstena zbog simetrije medusobno su 1I ravnotezi, a vertikalne komponente p b r sin ip dip u ravnotezi su sa silama koje predstavljaju djelovanje donjega clijela prstena na gomji, tako da jednadzba ravnoteze prima oblik 20h b=2 odakleje: 0=-' Pri proracunu cijevi tankih stijenki koristimo se rezultatima dobivenim pri promatranju prstena i cilindricne posude. . . 600 rnm i debljine stijenke II = 5 mm post~vIJe~a J~ izmedu dviju krutih nepornicnih stijenki (sl. 10.6). Kolika Sll glavna naprezan~a u clJevl ako s unutarnje strane cijevi djeluje pritisak p = 2 MPa, a Poissonov ~oeficlJent Izn?s~ v = 0,3, a modul elasticnosti E = 2,1 . 105 t:APa? ~o~iko je na).ve~e. pos~lcno naP.rez.anJe.~ koliko je povecanje promjera D? Zanemariti trenje izmedu cijevi I krutih nepomicnih sti jenki! Prema izrazu (10.8), dobivamo: Primjer 10.1. Celicna cijev promjera D = J 'l, p b r sin ip dip = 2 p b r (10.14) pr h Defonnacija cijevi a =pr I h = 2 . 300 = 120 5 MPa. Dobili smo izraz (10.13). Iz izraza (10.14) slijedi da je sila normalnoga pritiska po povrsini ne projekcije te stijenke na ravninu, nja u prstenu mozemo opterecenje na sl. 10.5. projekcija na bilo koju os jednoliko raspodijeljenih stijenke jednaka produktu velicine pritiska i povrsiokomitu na zadanu os. Zato pri odredivanju naprezadano na sl. 10.4c zamijeniti opterecenjem danim 1I uzduznome smjeru jednaka je nuli pa je: I (a - val) ' E odakle dobivamo , =E = 0, v Buduci je p vrlo mali 1I usporedbi sa a, i a2, rnoze se uzeti daje 03 = o. Prema izrazu (4.55) glavna su posmiena naprezanja: r1 = 2 I (01 - O2) - _(I-v)ol=l-v 2 2 pr=035pr h ' h pr h ,, r i Slika 10.5. , al pr =-=-=052 2h ' Deformacijaje prstena dana izrazom (10.10): E=-' 0, i3=T=v 2h pr pr =0,15-,;-' !:!..r r Vidimo da se u stijenki cijevi pojavljuje najvece posmicno naprezanje: imax=i,='2hpr = 60 MPa 188 10. Naprczanja i deformacije posuda tankih stijenki 10. Naprezanja i deformacijc posuda tankih stijcnki 189 i djeluje u ravnini koja sa a, i p zatvara kut 45° (sl. IO.6e). Prema izrazu (10.10), imamo: E I Deformacije su celicnog i bakrenog prstena jednake: £(' =fh !'!..r =-=-. r !'!..D (a) D tako da je 2 ---- --- - --- ----- 1 ~~@ ~ P / a" E" , odakle je (b) (e) T b) a) c) Slika 10.6. Sluzeci se Hookeovim zakonom, dobivamo: EI = Zarnislimo da smo prstenove prerezali po horizontalnom matramo kao slobodno tijelo. Jednadzba ravnoteze prima oblik: 'v. r .:"-p promjeru i gornji dio pro- Ii I (a I- Va 2) 1- v2 = -E- a I 1- v2 = -E- PD 2h 2 ab hb b + 2 a,. h, b - P D b = 0 D' (razliku smo izmedu vanjskog i unutarnjeg promjera bakrenoga prstena zanemarili). Ako izraz (e) uvrstimo u izraz (d), dobivamo: (d) odakle dobivamo l-v2 !'!..D=-E pD2 2h 1-0,322'106'062 =~. 2'5'10~3 =0,312 mm. odakle je: 0, Primjer 10.2. .Na .ba~~~i _prsten vanjs~oga ~.romjera D = 500 mm i debljine stijenke hb = 4 mm, postavljenje eehem prsten debljine stijenke he= 2 mm, tako da se prsteni medusobno doticu i u ne.o_Pterecenu~tanju nisu napregnuti (sl. 10?). Treba odrediti najveci dopusteni unutamji pritisak p, ako je dopusteno naprezanje za celik 0cdop = 160 MPa, a za bakarrn , = 40 MPa. Modul elasticnosti eelika iznosi E,. = 2 . lOs MPa, a bakra Eb = I. lOs MPa. op (e) = Ako pritisak p u celicnom prstenu izaziva naprezanje jednako dopustenorn atdop = 160 MPa, onda je naprezanje u bakrenom prstenu prerna izrazu (e) a b a cdop f 2 80 MPa, sto je vece od dopustenog naprezanja za bakar ab = 40 MPa. Zato u izraz (e) stavljamo a" = a b dop' pa dobivamo dopusteni pritisak: = = 101 I I a) r----~ P= 2abdop (h" +2h<) D = 2'40·(4+2'2) 500' = 1 28 MPa. ~:(Jb at b) h~ ~ ~b D=2r c) r-~t at Primjer 10.3. Okrugli betonski stup promjera D = 300 mm obuhvacen je celicnirn plastem debljine h = 5 mm. U neopterecenu stanju beton i celik nisu napregnuti. Betonski je stup opterecen silom F = 350 kN (sl. 10.8). Treba odrediti glavna naprezanja u betonskome stupu i celicnome plastu, Trenje izmedu plasta i stupa zanemariti! Za beton je Eb = 2 . 104 MPa i Vb = 0,18, a za celik Et = 2,1 . 105 MPa i v,. = 0,3. Slika 10.7. 190 F 10. Naprezanja i deformacije posuda tankih stijenki 10. Naprczanja i deror~acije posuda lankih stijenki 191 a prirast promjera stupa: D 6.D /. ==-[-p-V E I> I> (-p+o,)]. ., Deformacija je plasta 1I cirkulamome smjeru: z b) ~f--~;n d) ~ a prirast je promjera plasta: .:iF lz uvjeta: i: dobivamo: lX a) -[-p-V I. E I> (-p+o,)]==-' b 0< Ee c) e) Slika 10.8. Za: 2 h 0< p==-D imamo Pod djelovanjem sile F u betonskom smjeru: stupu normaino je naprezanje u uzduznome o =--- 4F 2 , :n:.b 3,14'0,3 2 ==- 4,95 MPa. . p.ri pritisku u uzdu~no~~ smj~~ betonski se stup nastoji siriti poprecno, ~to sprecava celicni plast, Zato se pojavljuje pritisak p na mjestu dodira stupa i plasta (sl. 1O.8b i c). Iz uvjeta rotacijske simetrije dobivamo daje: lz ove jednadzbe dobivamo naprezanje u plastu: ___ 0('== h a: 2- (I-v D 03=oz=-4,95 b MPa. smjeru: E" )+E< 0..:....,1_8_·__ 4-",-9_5 :- == 7,27 MPa. 5 2'10' 2' -30-0' (1- 0,18) + 2-,-1 5 '-10- Nonnalno je naprezanje u plastu u cirkulamome Glavna su naprezanja u betonskome stupu: O I <:«: pD 62" == O2 == - P == - -0 = - 2 h 0e 2·5' 7,27 300 - 0,24 MPa. a u uzduznorn smjeru)e~nako je nuli, do~ se u smjeru norma Ie na plast moze zanemariti, tako da se plast nalazi u jednoosnom stanju naprezanja. Defonnacija je stupa u radijalnome smjeru: £2 == £[02 b 1 - Vb (01 +03)]= 1 _E [h p- Vb (- P+03)], Primjer 10.4. Treba odrediti glavna naprezanja u opasnom presjeku posude oblika stozca, debljine stijenki h = 4 mm pricvrscene uz gomji rub i do vrha napunjene vodom (sl. 10.9). Meridijanski je polumjer zakrivljenosti P2 = 00, a cirkulami polumjer zakrivljenosti: 192 10. Naprezanja i defurllladje posuda lankih slijenki 10. Naprczanja i dcformacijc posuda tankih slijenki 193 PI == Y cosa Na dubini H-y hidrostatski je tlak vode: p=pg(H-y), gdje je p gustoca vode, a g akceleracija sile teze. tga . Kao sto smo vidjeli prije, 01 i 02 glavna s~ ~aprezanja l~ stij~nkama posude. Nadimo sad rnaksimum tih naprezanja u ovisnosti 0 visini y. Ako derivacije tzraza (a) I (b) po Y IZjednacimo s nulom, dobivamo; pg tga II cosa odakle je Y I = H 12 (presjek AB), i: d02 == pg tga dy 2h cosa (H-2y)==0, (H-~ 3 Y)=O, tga 10) ·10· 52 ·0,364 = 6 05 MPa 4·4 . 10 )·0,94 ' 10) .10.5 6·4·10-) 2 odakle je Y 2 == 314 H (presjek CD). Znaci da postoje dva opasna presjeka. :3 E U presjeku AB: pg tga ( = h cos a H • :I: 01",,, H) H = -"2 "2 ."2 "2 pg/I2 4 h cosa pg H2 6h tga O2 pg tga ( 2 = 2 II cos a H - "3 U presjeku CD: H) H cosa ·0,364 = 4,03 MPa. ·0,94 Stika 10.9. Iz jednadzbe (10.1) dobivamo: ~+~= PI co pg (H- y) h O2 max p g tg a ( 23 )3 3 P g H 2 tg a = 2 h cos a H - "3 H H == 16 h cos a ."4 2 "4 odakle je cirkularno normalno naprezanje: 01 3.10 ·10· 5 .0,364 16·4.10 ) ·0,94 (a) O 1- 1 = 454 ' MPa = pg tga h cosa (H - y) y. P g tg a ( h cosa 3 )3 H - - H -4 H 4 = 3 P g H 2 tg a 16h cosa = O2 max = 4,54 MPa. Naprezanja 02 U smjeru izvodnice naci cerno iz uvjeta da rezultanta tih naprezanja po povrsini konicnoga presjeka a - b mora biti jednaka tezini tekucine volumena a abc d. Tako daje: 2rnh02 odakleje: cosa=pg [r n(H-Y)+-3- 2 r2 n y,] O2= pgr 2 h cosa (H-- 2) 3 Y iii: O2 = g tg 211 cos a P a (H - ~3" v) y . (b)
Sign up to vote on this title
UsefulNot useful