ORGANIZACIJSKE STRUKTURE

1

ORGANIZACIJSKE STRUKTURE

1.

UVOD

Osnova karakteristika preduzeća ispoljava se u njegovoj primjerenosti kriterijumima tržišnog načina privređivanja. Iz toga proističe i neophodnost odgovarajućeg ustrojstva ovog organizaciskog sistema, čije se funkcionisanje i razvoj zasnivaju na kapitalu kao izrazu vrijednosti svih resursa koji se ulažu u polovanje i u kojima se iskazuju postignuti rezultati. Jedna od bitnih odrednica funkcionisanja i razvoja preduzeća jeste njihova organizaciona struktura koja uslovljava njegovu efikasnost u korištenju raspoloživih ljudskih i materijalnih resursa, kao i efikasnost zadovoljavanja zahtjeva potrošača, izraženih u vidu tržišne tražnje. Jednom uspostavljena organizaciska struktura preduzeća ne može biti zadovoljavajuća na duže vrijeme, a posebno ne trajno. Stalne promjene u tržišnom i ukupnom okruženju nameću imperativ menadžmentu da stalno usavršava organizacisku strukturu kompanije kako bi stekao, očuvao i unapređivao njenu poziciju na tržištu i time doprinosio očuvanju i unapređenju tržišne pozicije. Ovaj seminarski rad usmjeren je na upoznavanje organizaciskih struktura, samo upoznavanje organizaciskih struktura ujedno dovodi i do upoznavanju važnosti organizaciskih struktura u današnjim preduzećima i važnosti njihovog poziciranja na tržištu. U procesu formulisanja razvojne strategije neophodno je voditi računa kako o promjenama u tržišnom i ukupnom društvenom okruženju preduzeća, tako i njegovom unutrašnjem organizacionom struktuiranju. Zato je strateško opredjeljenje menadžmenta u procesu rasta i razvoja preduzeća, u velikoj mjeri, uslovljeno modelovanjem organizacione strukture ovog osnovnog subjekta tržišne privrede. Poznavanje organizacionih struktura potrebno je za bolje modelovanje organizacione strukture preduzeća, kao kontinualan proces, koji se mora obavljati u funkciji sprovođenja ekonomskih principa poslovanja, što u konačnici podrazumijeva i stalno nastojanje da rezultati u preduzećima budu veći od ulaganja, tj. da bilježe uspjeh.

2

ORGANIZACIJSKE STRUKTURE

2. ORGANIZACIJA
2.1. Definisanje pojma organizacija „Porijeklo (etimon) riječi organizacija je od grčke riječi ergon (rad, djelo, čin) i iz nje izvedene riječi organon (naprava, oruđe, alatka, sprava). Kao porijeklo riječi može se uzeti i latinska riječ organizatio ( spajanje pojedinih dijelova u cjelinu, ustrojstvo ili organizovanje).“1 Fenomen organizovanja idetifikovan je u prvim periodima razvoja ljudskog društva. Iako su od tada doživjele veliki napredak i pretrpjele radikalne promjene, prvobitne/najprimitivnije organizacije imaju skoro iste ciljeve i namjene kao i savremene organizacije. Organizacija kao naučna disciplina dala je poseban doprinos, omogućavajući da se ljudske aktivnosti obave na efikasan i racionalan način. Rad ili posao bez organizacije ne znači ništa, „snaga bez kontrole i ne znači ništa“. S razvojem ljudske civilizacije, organizacija dobija sve veći značaj. Zadovoljavanje sve većeg broja ljudskih potreba s ograničenim resursima, u izrazito dinamičnom okruženju otvara nove izazove za organizaciju, evolutivne promjene koje sve više zahvataju privredu i društvo zahtjevaju nova organizaciona rješenja. Organizacija predstavlja jedan od najstarijih i najvažnijih tvorevina čovjeka. Organizacija postoji koliko i svrsishodan ljudski rad. Gdje god dva ili više lica obavljaju neki posao postoji potreba za organizacijom. Kao rezultat složenost fenomena organizacije i različitih pristupa njenom proučavanju pojam organizacija još uvijek nije precizno određen pa tako imamo brojne definicije organizacije: 1. „Organizacija je šema (mreža) veza i odnosa putem kojeg ljudi prema upustvima menadžera ostvaruju zajedničke ciljeve.“2 2. „Taylor: Unaprijed osmišljena forma odnosa gdje rukovodstvo misli, a radnici samo izvšavaju naređenja.“3 3. „Weber: Trajno djelovanje, trajan rad određene vrste s određenim ciljem.“4 4. „Muratović - Organizaciju definira svjesno koordinirani socijalni entitet s relativno definiranim granicama koji funkcionira na relativno kontituiranoj osnovi, da bi se postigao cilj ili grupa ciljeva.“5 5. „Šunje: Organizacija je menadžerska funkcijastrateškog karaktera posredstvom koje organizacijski top menadžment stvara pretpostavke za realizaciju oblikovane poslovne strategije.“6
6. S. Marjanović: "Organizacija je svako ljudsko udruživanje u svrhu postizanja zajedničkog cilja." 7. M. Novak: "Organizacija kao opšta kategorija je svjesno udruživanje ljudi kojima je cilj da odgovarajućim sredstvima ispune određene zadatke sa najmanjim mogućim naporom na bilo kojem području društvenog života." 8. Melrowich: "Organizacija je sistemsko, plansko koordiniranje ljudi i sredstava u cilju regulisanja radnog toka, kao i skupnost regulisanja kojima se oblikuje poslovanje preduzeća." 9. Rajter: "Organizacija je smišljeno povezivanje ljudi, tehnike i misaone podloge."
1 2

Zećir H., Senad S. Dženan K., Organizacija, Ekonomski fakultet u Sarajevu (EFSA), 2008, Sarajevo, str. 31. Stoner Dž., Freman E., Gilbert D., Menadžment, Želind, Beograd, str. 290. 3 Zećir H., Senad S. Dženan K., Organizacija, Ekonomski fakultet u Sarajevu (EFSA), Sarajevo, str. 32. 4 ibid., p.32 5 ibid., p.35 6 ibid., p.35

3

ORGANIZACIJSKE STRUKTURE
U osnovi, namjera je i pokušaj sistematizacije različitosti u shvatanju i definisanju pojma "organizacija" sa stanovišta terminologije koju nudi teorija sistema. Pri tome je moguće sva naprijed navedena shvatanja organizacije grupisati u tri pojma: Shema 1. Pojam "ORGANIZACIJA"

KAO SISTEM

KAO PROJEKTOVANJE SISTEMA (proces)

OR GA NI ZA CI JA
Izvor: A. Hodžić, Organizaciono struktuiranje

preduzeća, Zenica, 2007.

KARAKTERISTIKA SISTEMA (stanje)

Obzirom da pojmovi "sistem" i "projektovanje sistema" u teoriji sistema imaju svoja eksplicitna i jasna značenja, ostaje dakle, da se pod pojmom ORGANIZACIJA shvati aspekt stanja sistema, odnosno jedna od KARAKTERISTIKA KVALITETA SISTEMA.

Svrha je organiziranja pridonijeti valjanosti ciljeva i učinkovitosti njihova ostvarivanja. Organizacijska struktura je učinkovita ako omogućuje pojedincima doprinijeti ciljevima tvrtke i ako njegova organizacijska struktura doprinosi ostvarivanju planiranih ciljeva uz minimum neželjenih posljedica ili troškova. Temeljna načela organizacije su:  stvaranje hijerarhalnih razina i radnih gupa  mehanizmi za distribuciju zaduženja  aranžmani za koordinaciju aktivnosti i provođenje upravljanja i kontrole  uspostavljanje odijela  centralizacija i decentralizacija aktivnosti Organizacijski procesi zahtijevaju često nepovratan utrošak materijalnih resursa, uz utrošak vremena i znanja. Jedan od najpoznatijih autoriteta za izazove organiziranja – Edgar Schein, smatra da funkcija organizacije zahtijeva uređivanje četri ključne pretpostavke poslovanja: 4

hijerarhijom autoriteta i mehanizmima odlučivanja i koordinacije. pojačava osjećaj smisla i svrhe. Struktura autoriteta u današnje se vrijeme sve više decentralizira. 2007. a pitanje obujma i dubine decentralizacije jedno je od središnjih pitanja suvremenih organizacija. Koordinaciju Mala poduzeća često nemaju formalnu organizacijsku strukturu. Hodžić. 2. koordinacija: Koordinacijom se pojedinačni napori odjela čine konzistentnima sa ukupnim organizacijskim ciljevima. podjela rada: Nakon što su djelatnici upoznati sa ciljevima potrebno je posao organizirati tako da na najbolji način pridonosi realizaciji ciljeva. Organizacija je širi pojam od organizacijske strukture. sa jasno razgraničenim dijelovima poduzeća. zajednički ciljevi: Zajedničkim ciljevima organizacija osiguruje niz internih i eksternih koristi. Specijalizaciju poslova 2.departmentalizaciju 3. Funkcijom organiziranja u većini se organizacija uređuju pitanja vezana uz: 1. definira osnovu za suradnju i sl. Ljudi u poduzecu vrše odredenu funkciju ili ulogu koja doprinosi realizaciji imenovanih i zajednicki prihvacenih ciljeva 2. Organizaciono struktuiranje preduzeća.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE 1. Uloge su povezane i oblikovane s ciljem da osiguraju skladno obavljanje aktivnosti koje realiziraju postavljene ciljeve. Za većinu menadžera pojam organizacije podrazumijeva namjeravanu i formaliziranu strukturu uloga ili položaja u poduzeću: 1. organizacija nece biti efikasna i efektivna. Grupiranje poslova u organizacijske dijelove . 3. 4. Zenica. Ukoliko organizacijska funkcija zanemari ili neadekvatno riješi bilo koji od četri navedena elementa. Shema 2: Organizacija tvrtke u početku poslovanja i nakon rasta tvrtke Izvor: A. ona obuhvaća: 5 . struktura autoriteta: Autoritet se najčešće definira kao pravo usmjeravanja aktivnosti drugih djelatnika. Raspon kontrole i autoritet 4.

organizacija skraćuje potrebno radno vrijeme za izvršenje zadataka (Evolucija proizvodne industrije. Organizacijske postupke 2. izrada aviona. Razvoj nauke o organizaciji 6 .) 5. dovodi pojedinca u podređeni položaj (Gubitak dijela autonomije u poslu.3.2. organizacija u izvjesnoj mjeri sputava (Mora poštovati organizacijsku proceduru.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE 1. zastupa vrijednosti s kojima se zaposlenik ne identificira 2. Organizacijska sredstva 3. bila bi nezamisliva bez organizacije velikog broja ljudi.) 2.) utrošak potrebnih čimbenika 2. Prednosti organizacije 1. velikih brodova itd.4.) 3. organizacija omogućava proces realizacije zadataka (Kad se rad podijeli na operacije pa dodijeli pojedinim radnicima.) 4. ono što radi je samo mali dio ukupnog zadatka. nameće zadatke koji baš i nisu uvijek u skladu s ciljevima svih zaposlenika 4. organizacija racionalizira odnosno smanjuje proizvodnje (Izrada stolice ručno ili putem CNC stroja.) 2. Slabosti organizacije 1. posao se neusporedivo obavi brže nego da sve radi jedan čovjek sam. organizacija omogućava realizaciju najsloženijih zadataka (Izgradnja piramida.Organizacijsku strukturu 2. organizacija omogućava ostvarivanje efekata sinergije (2+2=5) 3.

e. pre n.stara je preko 2 000 godina). uvođenju minimalne nadnice. On je Mojsiju. hramova i sl.) i Kineskog zida (u III vijeku pre n. vojnike (branioce) i upravljače (ljude od uma) i pri tom insistira da svako radi svoj posao ne miješajući se u posao drugih. obračunu troškova i sl. savjetovao da dio svojih kompetencija prenese na rukovodioce.  Ona postaje atraktivna i privlači pažnju sve većeg broja naučnika i stručnjaka iz privrede. Stari Rimljani su se također bavili organizacijom (Katon. Poor (istraživanje načela organizacije te informacija i komunikacija) su bili neposredne preteče i pripremili su gotovo sve potrebne uvjete da se izvrši kvalitetan skok za prerastanje organizacije iz prakse u znanost. izvršenju i kontroli kvaliteta izvršenja zadataka.). Nakon Rima Crkva je se se najviše bavila organizacijom i to prvenstveno vlastitom (Crkvena centralizirana organizacija je jedna od najdugovječnijih organizacija .državama. Porast složenosti organizacije rada kroz povijest je zahtijevao sve više bavljenje organiziranjem (samo iskustvo te sporadično bavljenje organiziranjem nije više dovoljno za poslovne zahtjeve u današnjem vremenu) => od industrijske revolucije proučavanje organizacije postaje sve intenzivnije i poprima sve izraženiji teoretski sadržaj. Voron).) veliki značaj posvećuje planiranju. što svijedoči da se već tada pojavljuju neke postavke organizacije koja će kasnije biti njene osnovne premise. U Europi prvi zapisi o organizaciji potječu od starih Grka i njihovih ustava kojima su uspostavljali pogodne organizacijske oblike upravljanja mnogobrojnim gradovima . da bi se rasteretio nekih suvišnih poslova. Babbage (studije vremena i pokreta. Pretpostavlja se da su stari Egipćani zapisivali svoja iskustva u izgradnji tako velikih objekata koji su se dugo gradili (Keopsovu piramidu se gradilo 100 000 ljudi u periodu od 200 godina). a posebno poslovanje zasnovano na tržišnoj konkurenciji nije se moglo bazirati na iskustvu i snalažljivosti pojedinih 7 .e. do 2231.) podjelu rada vrši na proizvođače (zemljoradnike i zanatlije). 100 i 1000 ljudi.  Vavilonski kralj Hamurabi (2285. koje će postaviti na 10.e.  Stepen razvoja proizvodnje.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE Počeci proučavanja organizacije kod Egipćana i Babilonaca koji su morali imati određena znanja o organizaciji akumulirana tokom generacija da bi se izgradila takva manumentalna djela poput piramida. praćenje troškova i efikasnosti radnika) i H. obrazovanju kadrova.  Poznati grčki filozof Platon (427. U kasnom feudalizmu o organizaciji su pisali i Leonardo da Vinci te Galileo Galilei. Ch.e. Prvi pisani tragovi o ovakvim pothvatima nalaze se u Hamurabijevom zakoniku u kojem su dani određeni obrisi društvene organizacije.. Kratak osvrt na historijski razvoj organizacije:  Prva značajnija primjena organizacije smatra se izgradnja egipatskih piramida (2500 godina prije n. godine prije n. 50. To se smatra prvim pokušajem podijele rada  Od početka dvadesetog vijeka nastupa period veoma dinamičkog razvoja organizacije.  Kao prvi savjetnik po pitanjima organizacije obično se navodi Jetro. do 347.

Teorije organizacije 2. Njegove ideje se mogu sažeti u četiri osnovna principa: 1 Oblikovanje rada – Do Taylor-a smatralo se da radnici. koji će se dobiti proučavanjem rada uz naučnu i stručnu analizu. Taylor.1. što je uslovljavalo sistematsko proučavanje organizacije i sa drugih aspekata. Svojim radovima dali su smjer proučavanju. Njihova zasluga je u tome što su utvrdili određena pravila i principe koja i danas imaju svoju vrijednost i služe kao polazišta izgradnje organizacione strukture. Taylor je smatrao da je takav pristup pogrešan. Kao mlada naučna disciplina preživljava veliki broj transformacija kroz različite teorije i pravce koje je danas gotovo nemoguće konzistentno klasifikovati.  Od nastanka naučne organizacije rada formiralo se više pravaca i škola. formirali sistem viđenja organizacione problematike i stvorili pristup u rješavanju određenih pitanja . Kao naučna disciplina organizacija se javlja početkom razvoja industrijskog društva u prvim radovima Taylor-a i Fayol-a. 2.menadžera. Smatrao je da treba stvoriti takve uslove rada koji će omogućiti saradnju radnika i rukovodilaca kako bi se povećala produktivnost. već su se morali primenjivati naučni metodi i postupci u organizaciji. sistemska teorija organizacije. pa takav način treba zapisati i propisati svima. 2. Klasična teorija organizacije Teoretski pravac klasične škole označava prvi naučni pristup organizaciji. Veliki je broj pripadnika ovog pravca.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE rukovodilaca . te da se može pronaći bolji način. što ga je navelo da proučava vrijeme koje se utroši pri radu. Osnovne ideje i doprinosi Frederick Taylor-a (1856-1915) Inženjer Frederick W. To znanje prenosilo se kroz generacije u okvirima određenih struka. Na ovaj način treba oblikovati metode rada kako bi se standardizovale i primjenjivale na sve. Bitna obilježja ovog teoretskog pravca najbolje se mogu uočiti kroz radove najeminentnijih autora. Iako nije moguće precizno klasifikovati teorije organizacije (postoje jedinstveni stavovi samo za klasičnu teoriju). jedna od klasifikacija je slijedeća: Ø Ø Ø Ø klasična teorija organizacije. brigadiri i poslovođe sami. najbolje znaju kako se obavlja rad za koji su specijalizovani. u takvom slučaju.5. je vrlo rano shvatio neefikasnost rada u radionicama.1.1. moderna/savremena teorija organizacije. a ne samo sa stanovišta proizvodnje.5. 8 . neoklasična teorija organizacije. radnik mora biti stimulisan za povećanje produktivnosti.5. Pri tome nije ispuštao iz vida da.

s obzirom na to da fizičke i psihičke sposobnosti ljudi ne odgovaraju jednako svim vrstama rada. bolji uslovi rada. Gilberth-ova proučavanja su također orijentisana na povećanje produktivnosti rada ali. Taylor je takođe smatrao da radnika treba motivisati. kao i na napuštanje dotadašnjih metoda improvizacije. za razliku od Taylor-a. osim novčano. gdje svaki iz svog uskog domena rada naređuje radniku kako i šta da radi. Potrebno je za određeni rad pronaći ljude kojima on najbolje odgovara i onda ih obučiti u skladu sa standardnom metodom rada. Sjedinjena sa Taylor-ovom studijom vremena predaje se kao posebna disciplina na mnogim univerzitetima u svijetu. Koliko je značajno ovo otkriće najbolje pokazuje činjenica da se i danas koristi kao osnova raznih studija kojima se utječe na povećanje efikasnosti ljudskog rada. prema ovom koneptu. određivanje pomoćnih sredstava za rad (alata). zamjenjuje osam specijalista. teoretski uobličen i objavljen u knjizi "Primjena studija pokreta" (1917) predstavlja dalju razradu i upotpunjavanje Taylor-ovog rada unoseći u njega kvalitetno nove i humanije elemente odnosa prema radu.2. pažljivije tretiranje i sl. prema Taylor-u.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE • Izbor i obrazovanje radnika – Za svaki rad trebalo bi izabrati najprikladnijeg radnika. Uprkos njegovim iskrenim namjerama da se poveća produktivnost rada. Taylor je upotrebio termin "scientific management" (naučno upravljanje). takođe Amerikanac. To su npr. Ispitivao je kako se izvršavanje pojedinih pokreta odražava na radnika sa stanovišta zamora i predlagao način njihovog izvođenja koji zahtijeva najmanji utrošak bioenergije. planiranje rada. Iz ovoga je proizašao njegov koncept funkcionalnog tipa organizacije radionice. Uz pomoć svoje supruge Lillian otkrio je 18 elementarnih pokreta-terbilidži. a sam poslovođa brine isključivo za radnu disciplinu u pogonu. 9 . započeta sa Gilberth-om stalno se razvija i usavršava. Međutim. njegov suvremenik. a time i područje teorije organizacije i upravljanja. određivanje normi. Za svoj pristup proučavanju rada i principe koje je razvio. odnosno ne isti koji izvode sam rad. Frank Gilberth pokušao je da pronađe najmanje "radne čestice" iz kojih se svaki konkretni zadatak sastoji. Gilberthov rad. Taylor-ove ideje su uticale na cijelu plejadu stručnjaka koji su nastavili i proširivali započeto djelo. i drugim stimulacijama. Time je postavio osnove racionalizacije rada. oblikovanje rada (definisanje tehnologije). Radnike koji ne mogu da ostvare standardni učinak treba premjestiti ili otpustiti.1. • Odvajanje planiranja od izvršavanja – Svakom radu prethodi manja ili veća priprema koju treba da obave posebni kadrovi.1924) Dok je Taylor analizirao rad dijeleći ga na "elemente". obučavanje radnika i sl. bez obzira na pojavne oblike njihove manifestacije. Osnovne ideje i doprinosi Frank Gilberth-a (1868 . Na istoj osnovi izrađuje se organizacija funkcija na nivou preduzeća. već pronalaženjem jednostavnijih i lakših postupaka. ni rukovodstvo ni poslodavci nisu prihvatili te ideje. ne intenziviranjem rada. Svojim posljednjim principom Taylor je zakoračio u područje strukturisanja organizacije. U tu pripremu spada. Studija pokreta. uzimanje u obzir njegovih želja. • Motivacija radnika – Taylor je smatrao da je potrebno odrediti minimalnu nadnicu za radnike koji će rad obavljati prema standardnoj metodi i standardnom učinku. 2. Taj njegov pristup organizaciji je među radnicima doživio vrlo jak otpor. koji je bio podupiran od sindikata. jer ih je to prisiljavalo na sistematski rad i analize. za povećanje učinka potrebno je radniku dati materijalnu stimulaciju. Dotadašnjeg poslovođu. terminiranje.5.

gdje je imao prilike da uoči neefikasnost organizacije i odlučivanja. Osnove rukovođenja sažeo je. gdje je dao njena četiri osnovna principa: 1 Hijerarhija – Ogleda se u jasno definisanoj podjeli rada i nadležnosti. inicijativa i odgovornost. čak i na najvišim nivoima. Doprinos koji je Fayol dao naučnoj organizaciji rada.oni nisu apsolutni. iskustvo.5. institucijama. koji ćese vremenom razviti i sistematizovati.5. već i obavezno. u osnovi. Principe rukovođenja sažeo je u 14 tačaka: jedinstvo rukovođenja. Vizionarski je tvrdio da navedeni principi ne predstavljaju sve moguće principe i da će iskustvo sigurno ukazati na nove. jedinstvo osoblja.. posebno organizaciji funkcije rukovođenja.1920) Max Weber. relativno brzo dospio do visokih rukovodećih položaja u rudarskim kompanijama. jedinstvo komande. Svoja zapažanja uobličio je u jednu novu teoriju koja tretira zadatke rukovodilaca kao univerzalne. njegovi principi i sl. moze se jedino uporediti sa doprinosom koji je dao Taylor u organizaciji i unapređenju radioničkog rada. Naglašavao je potrebu poznavanja metoda organizacije za rukovodioce i potrebu sve boljeg poznavanja principa i metoda organizovanja. permanentnost komande. imaju svoju vrijednost i u današnjim uslovima. U svom radu "Privreda i društvo" razvio je koncept tzv. organizaciji preduzeća.3. 4 Struktura – Formalna organizaciona struktura je suština birokratske organizacije i njoj je sve podređeno. stalnost osoblja i podređivanje pojedinačnih interesa. atributi funkcije rukovođenja. 2. bez obzira na to da li se radi o industriji. Svoja razmišljanja i sistematizovana stanovišta objavio je 1916. Smatrao je da su principi fleksibilni i adaptibilni u odnosu na svaku posebnu situaciju i potrebu. 2 Pravila i procedure – Ponašanje svakog pojedinca u organizacionoj strukturi je ne samo razrađeno i opisano u detalje. trgovini. Na tim odnosima precizno se definiše odgovornost i autoritet svakog pojedinca. podjela rada. što omogućava da se formira hijerarhijska struktura. a ne za ličnost pojedinca. centralizacija. disciplina. vojsci. Njihova primjena je stvar znanja i umjeća koje zahtjeva inteligenciju. autoritet. u kojoj je opisao principe rukovođenja i upravljanja koja. Sam Fajol je konstatovao da ove principe ne treba shvatati kruto. njemački sociolog.1. birokratske organizacije. kao podloga formalnoj organizacionoj strukturi. hijerarhija. 10 . godine u knjizi "Administration Industrielle et Generale" (Opšta i industrijska administracija). posmatra preduzeće kao jedinstvenu cjelinu. udruženjima itd. Podjela ukupne aktivnosti na funkcije. impresioniran rastom i razvojem industrije u Njemačkoj razvija do krajnjih granica formalni koncept organizacije. na čemu se temelje odnosi podređeni i nadređeni. u sljedećih pet sekundarnih funkcija. i da.1. 3 Autoritet – Vezan je za položaj. što je čovjek na višem rukovodećem položaju. odlučivanje i mjeru.4. pravičnost i blagonaklonost. odnosno procesa koje sprovode rukovodioci: Ø predviđanje Ø organizovanje Ø komandovanje Ø koordiniranje Ø kontrolisanje. Osnovne ideje i doprinosi Max Weber-a (1864 .ORGANIZACIJSKE STRUKTURE 2. Osnovne ideje i doprinosi Henry Fayol-a (1841 – 1925) Henry Fayol je kao rudarski inženjer i geolog.

Klasični pristup organizaciji ne iscrpljuje se imenima samo navedenih teoretičara. posebno onih rutinskih na niže hijerarhijske stupnjeve). Osnovni elementi neoklasične teorije: Ø motivacija. Prijelomni trenutak u nastanku neoklasične teorije se smatra provođenje provođenje eksperimenata u pogonu Hawtorne kompanije od 1927.g. Eksperimentima se pokušalo utvrditi međuzavisnost učinaka radnika i uvjeta rada te utjecaj različitog odnosa rukovoditelja na ponašanje radnika => rezultati su pokazali da radnik nije motiviran isključivo novčanim stimulansima. ona ih humanizira dajući im prihvatljivu formu.2. čijom bi se primjenom postigla visoka organizaciona efektivnost. njih ima mnogo a treba istaći: H. ali najveće priznanje i najveći broj sljedbenika dobili su poslije rata . uvjetima rada.5. Ø komunikacija i Ø participacija. u kojoj se 11 . . '50-tih 20. Ova teorija ne odbacuje sasvim načela klasične teorije i njezine metode. odluka o kojima se donosi na sastancima. te emocijama kojima je radnik izložen.odnosno. Gantt-a. Emerson-a. Neoklasična teorija organizacije Klasična teorija nije mogla pružiti zadovoljavajuća rješenja za novonastalu situaciju (porastindustrijske proizvodnje nakon prvog svjetskog rata rezultirao je stvaranjem velikih i izuzetno velikih poduzeća s razvijenom organizacijom u vertikalnom i horizontalnom pravcu) jer nije bila dovoljno fleksibilna. svjetskog rata. Mayo i suradnici su se javili sa svojim rezultatima prije II. odnosno komisijama. Skupno odlučivanje se sve više širilo prema nižim rukovodećim razinama => kretanje prema participativnom odlučivanju. Mayo sa suradnicima. koje je proveo E. 2. 2. H. Osnovna postavka neoklasične teorije organizacije da ponašanje radnika pri radu ne ovisi samo o ekonomskim motivima. Urwick-a. O Donnell-a.ne tretira ga kao "homo oeconomicus-a" nego kao kompleksnu ličnost čije ponašanje nije uvijek predvidivo.3. Sljedeća velika promjena je skupno odlučivanje (složenost organizacije tjera rukovodioce da poduzimaju složene međuzavisne akcije.1932. javila se potreba za pogodnijim organizacijskim rješenjima od onih koje su mogle pružiti klasična i neoklasična teorija organizacije => izgrađuje se suvremena teorija organizacije.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE Pomenuti istraživači bili su zaokupljeni idejom da pronađu skup univerzalnih principa. odnosno njena primjena je veoma oprezna. već i o odnosima koji vladaju u poduzeću. Neoklasična teorija unosi nov pogled na čovjekovu ulogu u organizaciji . Moderna/savremena teorija organizacije Daljnjim rastom opsega i kompleksnosti poslovanja poduzeća. njihov rad i efekte koje ostvaruju i da na bazi toga izvode smjernice ili principe koji razlučuju uspješne od neuspješnih organizacija. Njihov pristup se sastojao u tome da posmatraju organizacije. stoljeća neoklasična teorija organizacije je dominirala. Može se reći da nema ekonomski razvijene zemlje.5. Koontz-a i druge. Ø neformalna organizacija. No ova decentralizacija se prihvaća samo do određene mjere. Najveća promjena koje se dogodila u novijim pristupima organizacije poduzeća je decentralizacija organizacije (stvaranje profitnih centara te prenošenje sve većeg broja odluka.

3.com/images/OrganizationalModel. informacijski podsustavi. Ø višestruka motivisanost. Ø stohastički karakter. Suvremena teorija organizacije svoja prilagođena rješenja tretira kao privremena. međuzavisnost te međusobni odnosi dijelova te dijelova i cjeline. koja su podržana 12 . zasnovana na matematičkim modelima optimizacije rješenja i simulacije pojava. projektno-matrični i timski način organiziranja itd.) Izvor: http://www. koji je s jedne strane sastavljen od određenog broja podsustava. Ø adaptivnost. dinamičan i otvoren sustav.hopelearning. participacija u odlučivanju.jpg  Najkompleksniji prikaz koncepcije moderne teorije organizacije dali su Hicks i Gullett: Ø sistemski pristup. Kvantitativni pristup u upravljanju nastao je za potrebe rješavanja organizacionih pitanja ratovanja i vojne vještine.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE sudjelovanju radnika u odlučivanju ne poklanja dužna pažnja. Kvantitativna teorija Kvantitativna teorija menadžmenta označila je uvođenje matematike i informatike u rješavanju problema upravljanja. Fokus na uspostavljanju pravilnih odnosa između pojedinih dijelova poduzeća te dijelova i poduzeća u cjelini. Ø deskriptivni pristup. Značenje suvremene organizacijske teorije sve snažnija dolazi do izražaja ubrzanim razvojem tehnike i tehnologije te njihove automatizacije i robotizacije => nastaju nove i razvijaju se i kvalitetno unapređuju mnoge komponente sistemskog pristupa organizaciji (veća otvorenost okruženju. teorija odlučivanja. U posljednjih dvadesetak godina velike rasprave su se javile o sistemskom ili kibernetskom pristupu organizaciji poduzeća (poduzeće se promatra kao kompleksan. Operaciona istraživanja. 2.1. Ø struktura organizacije sa više nivoa. Ø dinamički karakter procesa interakcije u organizaciji. odnosno smatra da će novi tehnički uvjeti zahtijevati nova rješenja za efikasnije rukovođenje. predstavlja podsustav nekog drugog sustava višeg reda). Ø veliki broj promenljivih (multidisciplinarnost). a s druge strane.5.

projektni menadžment. reorganizacija preduzeća. savremene dinamičke prilike u industrijskom svijetu karakterišu brojni poduhvati multidisciplinarni po prirodi sadržaja. III nivo itd. Pokazalo se da za donošenje odluka u uslovima dinamičkog okruženja i neizvjesnosti nije dovoljna samo intuicija. ali vrijeme angažovanja ne može biti optimizirano. resursi. proizvod na trajnoj osnovi. što ima za posljedicu neracionalno korišćenje izvršilaca. Dekomponovanjem projekta na kompleksnije i manje kompleksne zadatke dobijaju se nivoi zadataka (I. U suštini projektni menadžment je prevladavanje organizacione zatvorenosti i poteškoća u komunikacijama u okviru klasične funkcionalne strukture. pokazala su se korisnim i za organizacije. različitih organizacionih jedinica. jer svaki takav projekat8 predstavlja zaokružen. kvalitet. Ona se usresređuje na numeričke podatke i bavi seonim aspektima organizacije koji se mogu kvantitativno iskazati. zapravo. na „project management“. Poduhvati kao što su: razvoj novog proizvoda. u procesu rješavanja problema.). 13 . iznjedrila je model Projektne organizacije7tj. Timski rad i otvorenost za angažovanje potrebnih izvršilaca takođe spada u prednosti projektnog menadžmenta. Projektna i matrična organizacija Nasuprot klasičnom pristupu koji je prožet orijentacijom na funkciju. cjelovit poduhvat. za koji su definisani: Ø cilj Ø vremenski rok Ø potrebni resursi. Zato je njeno korišćenje ograničeno na one oblasti organizacije u kojima problemi i rješenja pretpostavljaju korišćenje velikog broja informacija. što bi u prevodu značilo „upravljanje projektom“ tj. koje često nisu dostupne ili je njihovo pribavljanje skupo za organizaciju. modeli eksploatacije trendova i simulacije događaja su od velike koristi.5. nov pogon. koji uključuje niz procedura. Struktura stručnosti mora biti zadovoljena.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE kompjuterskom tehnologijom. odnosno savremena teorija organizacije. Priroda sadržaja projekta iziskuje učešće stručnjaka iz. po stručnoj opredjeljenosti. 2. II. U takvim slučajevima. Kvantitativna teorija je ponudila menadžerima sredstva za analizu i ocjenu rada u prošlosti i tehnike za predviđanje budućnosti. što doprinosi kvalitetu. uvođenje nove tehnologije. Za svaki nivo određuju se odgovarajući rukovodioci koji preuzimaju odgovornost za izvršenje dijela zadataka u okviru postavljenih rokova i raspoloživih sredstava. Ljudi i ljudski odnosi u organizaciji su van domašaja ove teorije.2. 7 Pod projektnom organizacijom misli se. Projektnog menadžmenta kao odgovor na takav izazov. tehnike oprracionog istraživanja. Osnovna prednost projektnog menadžmenta je u lociranju potpune odgovornosti na menadžera projekta za poduhvat u svim elementima (rok. Tokom 50-tih godina XX vijeka kvantitativni pristup je primjenjen u upravljanju preduzećem. Složeni zadaci zahtijevaju izvršioce različitih profesija. dio su svakodnevice preduzeća. planiranja i predviđanja aktivnosti preduzeća. finansijska sredstva) i u cjelini.3. 8 Pod projektom podrazumijeva se svaki složeni zadatak gdje krajnji cilj možemo definisati. Sistemski pristup. kao što su matematički modeli. Tokom vremena tehnike operacionog istraživanja su doprinijele da se kvantitativna teorija razvije u prepoznatljiv sistem upravljanja preduzećem.

u skladu sa nacionalnom kulturom. kreiranje vizije i motivisanje zaposlenih. Prema ukazanoj potrebi formira se projekat. 2. Bazični stav teorije kulturnog sklada mogao bi da glasi: uspješno vođstvo organizacije je ono čije su osnovne aktivnosti.5. a od strane "direktora" izabere se menadžer projekta. On ima poruku za vođstvo globalnog preduzeća koje obavlja svoje aktivnosti širom svijeta. 14 . Kraj XX vijeka obilježili su mnogi veliki događaji koji su imali značajne implikacije za organizaciju i menadžment. mijenja se i sama priroda poslovanja.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE Primjena projektne organizacije (projektnog menadžmenta) dala je. Charles Handy upozorava da se u osnovi jedne teorije ili optimalnog rješenja nalaze pretpostavke koje imaju osnova u jednoj kulturi za koju su rješenja kreirana. uglavnom. da se moraju uvažavati različitosti lokalnog ambijenta. objašnjavajući menadžerima da moraju razumjeti da se način na koji se radi u jednoj zemlji.5. Međutim. 2. s tom razlikom što Handy načelo raznovrsnosti proširuje sa organizacionog nivoa na društveni nivo. pojedini autori su nastojali da teorije organizacije vežu za antropološke i kulturološke karakteristike sredine. zadovoljavajuće rezultate. pokazale su se i određene slabosti. Oko brzine kojom će pristup informacijama promijeniti način života ljudi i njihovo poimanje poslovanja. Sugeriše se menadžerima da je u ovim uslovima kultura kritičan faktor menadžerskog stila vođenja organizacije. i za vođstvo preduzeća u tranziciji. dok u drugoj kulturi mogu biti neosnovane i potpuno besmislene. a 1990-te oko reinženjeringa poslovanja. pa se javlja problem novog zapošljenja članova tima. Pokazalo se da matrična organizacija daje dobre rezultate na projektima koji kraće traju i da se resursi bolje iskorištavaju. čiji je tvorac britanski autor Charles Handy .4. kojem se sugeriše oprez i uvažavanje specifičnosti nacionalne kulture. Najznačajniji uticaji potiču od procesa globalizacije poslovnih aktivnosti i procesa tranzicije socijalističkih privreda u tržišne. poslužiće za radno angažovanje izvršilaca odgovarajućih Funkcionalnih organizacionih jedinica na određeno vrijeme. Teorija korištenja digitalnog nervnog sistema Bill Gates govori o poslovanju: "Ako su se 1980-te vrtjele oko kvaliteta. Suštinu teorije kulturnog sklada čini zalaganje da se poštuje različitost. Oko brzine promjene prirode poslovanja. pa će zbog toga i njihova primjena biti ograničena ili čak nemoguća. Definisane kadrovske potrebe. Teorija kulturnog sklada Teorija kulturnog sklada je nova teorija organizacije. Teorija kulturnog sklada je nadgradnja situacione teorije. Kad povećanje brzine poslovanja postane dovoljno veliko. čime je problem nemotivisanosti prevaziđen. U skladu sa promjenama koje je proizvela globalizacija i tranzicionim procesima u bivšim socijalističkim privredama. Poboljšanje kvaliteta i poslovnih procesa odvijaće se mnogo brže.3.3.3. Po isteku angažmana na projektu izvršilac se vraća u svoju matičnu organizacionu jedinicu." Sve te promjene će se dogoditi zbog jedne vrlo jednostavne zamisli: toka digitalnih informacija. onda će se 2000-te svakako vrtjeti oko brzine. Preovladavanje uočenih slabosti projektnog menadžmenta omogućeno je uvođenjem jedne fleksibilnije varijante poznate kao "matrična organizacija" koja u sebi sjedinjuje klasičnu podjelu na organizacione jedinice i upravljanje i rukovođenje projektom. mora razlikovati od načina na koji se radi u drugoj zemlji zbog razlika u sredini i nacionalnoj kulturi. Oko brzine odvijanja poslovnih transakcija. Tim se raspada kada se projekat završi.

Umreženi PC velike snage neizbježan su dio kancelarijske sredine. fotografija i živih slika. Grafički korisnički interfejs i bolja analitička oruđa olakšavaju integraciju podataka različitih vrsta. i povezuje sposobnosti pojedinaca u organizacionu inteligenciju i jedinstvenu sposobnost djelovanja. Prvi put se sve vrste informacija brojke.mogu pretvoriti u digitalni oblik pogodan za čuvanje. čiji zadatak je usmjeravanje dobro uklopljenog toka informacija u odgovarajuće dijelove kompanije u najpogodnije vrijeme. Ali kancelarija bez papira. saradnju i trgovinu. Danas smo s informacijama povezani samo kad sjedimo za radnim stolom priključeni žicom na internet. sa sobom će nositi digitalne uređaje sa ličnim i poslovnim informacijama. razvijena je nova digitalna infrastruktura. Digitalna tehnologija može da oslobodi zaposlene od sporih i krutih papirnih procesa. Da bismo djelovali u digitalnom dobu. rutinski će se služiti e-mail. Digitalni sistem je korporacijska. Internet povezuje računare širom svijeta. izgubljenih narudžbenica. suvišnog unošenja podataka. osjećanje konkurentskih izazova i potreba klijenata uz organizaciju pravovremenih odgovora. 15 . a od obične računarske mreže razlikuje se po tačnosti. što je fraza koja se može pratiti najmanje od 1973.Digitalni nervni sistem sastoji se od digitalnih procesa koji preduzeću omogućavaju zapažanje okoline i reakciju na događaje u njoj. U budućnosti će prenosni digitalni uređaji stalno održavati kontakt sa drugim sistemima i pojedincima. Digitalni nervni sistem lične vrline pretvara u firmine. zvuk i slika . On zahtijeva kombinaciju hardware i software. Nema više zalutalih obrazaca. a sve to za dobro klijenta. Uprkos tome. baš kao što mašine to obavljaju na fizičkom nivou. Danas postoje svi preduslovi za ispunjenje te vizije. brzini i bogatstvu informacija koje stavlja na raspolaganje radnicima. oslobađa stručnjake za obavljanje kreativnih zadataka. obradu i prenošenje u svaki računar. biće povezani sa internetom. Pojaviće se i novi potrošački uređaji za obradu i rukovanje gotovo svim vrstama digitalizovanih podataka brojeva. a 95 odsto svih informacija u SAD i dalje se nalazi na papiru. A u sljedećoj deceniji većina ljudi će redovno koristiti računar na poslu i kod kuće. jedna je od onih "neminovnih" tehnologija koje nikako da se ostvare. Papir se množi brže nego što digitalna tehnologija može da ga ukloni. Digitalni nervni sistem ima dvije glavne uloge u razvoju poslovnog razumijevanja. koji će važne informacije brzo pribaviti onima kojima su potrebne i omogućiti brzo donošenje odluka i kontaktiranje sa klijentima. baš kao i vještačka inteligencija. zametnutih čekova ili zakašnjenja uzrokovanih nezavršenim spisima. potrošnja papira nastavlja da se udvostručava svake četiri godine. u poređenju sa samo 1 odsto čuvanih elektronski. Potpuno digitalizovano radno mjesto obično nazivamo "kancelarijom bez papira". tekst. ali je većina informacija razmjenjivanih između preduzeća ostala u papirnom obliku. teksta. digitalna kopija ljudskog nervnog sistema. glasa. Povećava analitičke mogućnosti pojedinca. Preduzećima je za neometan rad i efikasnost u djelovanju potreban sistem koji će brzo reagovati na vanredna stanja i iznenada ukazane prilike. Internet stvara sasvim novi sveobuhvatni prostor za distribuciju podataka.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE U informatičkom dobu nalazimo se otprilike tri decenije.

Dok su klasične škole teorije organizacije i upravljanja posmatrale i izučavale radnika i njegov rad. Naučnici iz područja društvenih nauka počeli su da primjenjuju ideje iz ovih oblasti na izučavanje društvenih organizacionih sistema. interakcije. široko prihvaćena filozofija. opšta teorija sistema (Ludvig von Bertanflay). pošto je u stvarnosti svaka organizacija povezana sa drugim organizacijama . pri čemu sistem može imati osobine koje nema niti jedan od elemenata koji ga sačinjavaju.podsistema i tako redom sve do podjele na proste elemente (nedjeljive). zatvorenog lanca i postojanje kola povratne sprege. 3 4 • Okruženje – Pod okruženjem se podrazumijevaju elementi koji se nalaze izvan sistema. 1 Sistem i podsistemi – Pod sistemom opšta teorija sistema. 2 Interakcija – Sistem sastavljen od podsistema funkcioniše tako što se podsistemi (elementi) nalaze u interakcijskoj vezi. jer je povezivalo funkcionisanje organizacije sa uticajem okoline. Kategorije sistemske teorije su: sistem i podsistemi. odbacuje stereotipe. Sistemi i kibernetika Impresionirani egzaktnošću pristupa i visokim metodološkim nivoom modeliranja i objašnjavanja pojava i procesa. Ovu podlogu čine prije svega teorija sistema i kibernetika. Elementi u sistemu mogu biti povezani po principu otvorenog lanca. dalo je važan doprinos organizacionoj teoriji. Sistemska teorija 2. zatim određene matematičke discipline i teorija informacija.. Posebno su značajni onielementi okruženja koji vrše uticaj na ponašanje posmatranog sistema. sa njenim strukturama i interakcijama svih elemenata koji su u nju ugrađeni. koji su opet sastavljeni od elemenata . podrazumijeva ukupnost međusobno povezanih podsistema koji se međusobno povezani i relativno nezavisni.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE 2.4.mijenja svoje strukture i ljude koji su njeni osnovni konstitutivni elementi. Uticaj okoline na sistem vrši se posredstvom materijalnih. povezivanje radnih mjesta i druge komponente organizacije kao izolovane objekte i probleme. koji su četrdesetih godina prošlog vijeka u nauku uvele kibernetika (nauka upravljanja i komunikacija kod živih bića i mašina) (Norbert Wiener) i početkom pedesetih. jer omogućuje uticaj i regulaciju ponašanja čime se utiče na razvoj sistema. okruženje i multiciljevi. a pojave i procese objašnjava pomoću multivarijacione analize. Izučavanje organizacija. Poseban aspekt posmatranja odnosio se na organizaciju kao otvoreni sistem. ili pak oni na koje sistem aktivno utiče. Iz ovih razloga se u savremenim konceptima sve veća pažnja posvećuje razjašnjavanju sistemskog i kibernetskog pristupa u izgradnji organizacione teorije jer on u sebi sadrži dovoljan nivo teoretske podloge koji garantuje evoluaciju konzistentnih organizacionih metoda i tehnika. primjenjene na aplikativne naučne oblasti optimizacije u projektovanju tehnoloških procesa i proizvodnih sistema.1. sistemski teoretičari su u ovom području počeli da izučavaju organizaciju kao cjelinu. Sistemska teorija je jedna opšta. energetsih i informacionih tokova. Povratna sprega je izuzetno važna za svaki sistem.5. kao i sa promjenama u okolini koje pokreću ishodi organizacionog djelovanja. a naročito šezdesetih godina. 5 16 .4.nalaze u interakcijskoj vezi pri čemu sistem može imati osobine koje nema niti jedan od elemenata. koja otvata horizonte.5. kao otvorenih sistema. Svako preduzeće je jedan sistem čiju strukturu čini veći ili manj broj podsistema.

koji se smatra konkretizacijom sistemske teorije. Zagreb.4. ali je kao jedna široka filozofska perspektiva ostala na nivou opšteg. da imaju određena svojstva i da čine određene strukture koje tvore sistem višeg reda.5. Otašević. Kad prestane potreba za ostvarivanjem cilja. čini svaka kompozicija prirodnih i od njih preobličenih tehničkih sistema i čovjeka kao biološkog sistema10. 24. kako bi ostvarili svrhu radi koje su se udružili. 2." Organizacija predstavlja složeni kibernetski sistem u kome ljudi teže da usklađeno djeluju sa sredstvima rada.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE 6 • Multiciljevi – Svrha sistema ogleda se u ostvarivanju cila zbog kojeg sistem postoji. ljudi. nego da je potrebno uzeti u obzir specifičnost okoline kojoj organizacija pripada. Najznačajniji situacioni faktori koji se uzimaju u obzir pri analizi i projektovanju organizacija su: spoljašnje okruženje. U biti situacionog pristupa je sintetičko i kritičko prisvajanje ostalih vodećih teorijskih pristupa i praktičnih saznanja. na neki način. Takav koncept je interesantan i koristan. Trebalo je. Situaciona teorija9 Situaciona teorija.1989. Pri tome se podrazumijeva da 9 Pristup nepredvidljivosti – shvatanje da menadžmentska tehnika koja najbolje vodi ka realizaciji organizacionih ciljeva može da se razlikuje u zavisnosti od situacije ili okolnosti. Organizacija i ekonomika proizvodnje. Prema sistemskoj teoriji preduzeće je sistem sa više ciljeva: opstanak. organizovanju i vođenju. Sistemska teorija i situaciona teorija nalaze se u slijedećem odnosu: sistemsko mišljenje nam govori da su svi objekti koje posmatramo u međusobnoj vezi. 17 .3. takođe. polazeći od stanovišta da ne postoje dvije identične organizacije. a rast i razvoj promjene i dinamiku. stadijum u razvoju organizacije. uzećemo onu koja kaže: "Organizacioni sistem. ali nije dovoljan za sprovođenje praktičnog projektovanja najuticajnijih faktora koji utiču na organizaciju koja se posmatra i na analizu zavisnosti njenog ponašanja od takvih uticaja. tehnologija.4. rast i razvoj. 2. opštu sistemsku perspektivu operacionalizovati i pretočiti u konkretnu menadžersku akciju.5. str. Informator. 10 V. generalno uzevši. 9 Sistemska teorija je otklonila određene slabosti ranih učenja. posmatra organizaciju kao sistem međusobno povezanih komponenti. To je omogućio situasioni pristup. 7 8 Kontingentni (contingency) pristup predstavlja jedan od najnovijih pristupa menadžmentu. karakteristike učesnika u procesima rada. Opstanak zahtijeva određenu stabilnost. i koji je danas široko prihvaćen i primijenjen u oblastima organizacije i menadžmenta: planiranju.2. metoda rada i ostalih činilaca koji su vezani za svaku konkretnu organizaciju. sistem se gasi. kao i jedinstvenost resursa. Teorija organizacionih sistema i procesna teorija Pored niza definicija organizacionih sistema. U uslovima turbulentnog okruženja menadžeri su se suočili sa nizom specifičnih problema. Zasniva se na principima opšte teorije sistema koji određuju sistem kao skup međuzavisnih dijelova i relacija između njih i njihovih karakteristika. U ovom pristupu smatra se da ne postoji jedna teorija ili jedan pristup koji može da garantuje efikasnost organizacije. već se mora izabrati skup pristupa koji obuhvataju unutrašnje faktore i spoljašnje veze organizacije. takođe nazvana situacioni prilaz .

u smislu povećanja kvaliteta proizvoda i usluga. Suštinska poruka procesne teorije jeste da nisu svi procesi podjednako važni za organizaciju: postoje osnovni procesi. Teoriju organizacionih sistema posebno karakteriše procesni pristup koji je imanentan samoorganizujućim (self-organizing) sistemima i sistemima koji su sposobni da sami sebe razvijaju i prevazilaze– takozvanim samotranscendirajućim ili autopoietskim sistemima. stabilnosti u radu. koji je počeo 80-ih. ali su suštinski različiti. Pojačan interes za procese u organizacijama iniciran je pokretom za kvalitet i aktivnostima menadžera i konsultanata na iznalaženju adekvatnih programa za uvođenje sistema kvaliteta. interes za poslovne procese u organizacijama porastao je sa trendom transformacionih promjena. Program reinženjeringa poslovnih procesa predstavlja način da se procesi dizajniraju tako da se preduprijede slabosti i propusti. Procesna teorija je nova teorija organizacije. i sl. Sličnost se ogleda u tome da osposobljavaju preduzeće da proizvodi dodatnu vrijednost za potrošače. Na 18 . posluju i obezbjeđuju svoj rast i progres. u smislu novog razumijevanja organizacije kao mreže poslovnih procesa i zaokreta u vladajućem sistemu vrijednosti. a zatim kako da ih dizajniraju da bi oni zaista proizvodili profit. Procesna teorija je našla praktičnu primjenu kroz dva široko prihvaćena programa promjena organizacije. Svojstva takvih sistema i jesu svojstva preduzeća koja normalno rade. način sarađivanja i koordinisanja aktivnosti unaprijed određeni i u većoj ili manjoj mjeri precizno definisani. koji se odnosi na osmišljen i planiran skup postupaka kojim se uređuju intelektualne i fizičke aktivnosti formiranja i integracije osnovnih struktura organizacije (strukture dijelova. odnosno proizilazi iz sistemskog pristupa tzv. porasta produktivnosti rada. koja teži dezorganizaciji i koju karakteriše stohastičnost svih procesa. S druge strane. Proces se definiše kao grupa zadataka koja kreira vrijednost za potrošača. Ona objašnjava organizaciju kao mrežu poslovnih procesa kroz koje organizacija funkcioniše i ostvaruje svoje ciljeve. Razlika je u načinu kako to da se postigne. koji proizvode dodatnu vrijednost za organizaciju. smanjenja troškova. itd. Ona je pokrenula proces transformisanja vertikalnih hijerarhijskih struktura u politike horizontalne strukture. koja sugeriše menadžerima da je za efikasno postizanje ciljeva važno na koji način. normi i vjerovanja. i pomoćni. To su: upravljanje totalnim kvalitetom (Total Quality Management .TQM) i reinženjering poslovnih procesa (Business Process Reeingenering). odnosno kojim procesima se obavljaju aktivnosti preduzeća. nego se prevashodno moraju uzeti u obzir interakcije između samih struktura i procesa koji se u takvim sistemima odvijaju.. koji potpomažu osnovne procese. stavova. Samoorganizujući i samotranscendirajući (autopoietski) sistemi ne mogu se proučavati samo sa stanovišta njihovih struktura. Programom TQM postiže se poboljšanje postojećih poslovnih procesa. strukture odnosa i dinamičke strukture). Procesna teorija je označila promjenu menadžerske doktrine. U suštini radi se o otklanjanju uočenih slabosti i propusta u obavljanju poslovnih procesa. Sa ovim pojmom je u tijesnoj vezi pojam "ORGANIZOVANJE ORGANIZACIJE". a intenziviran 90-ih godina XX vijeka. Zadaci su samo dijelovi ukupnog posla i ni jedan zadatak sam za sebe ne može kreirati potrošačku vrijednost. Procesna teorija organizacije. Sa teorijom organizacionih sistema usko je povezana. Menadžeri najprije treba da razumiju koji su procesi kojima preduzeće ostvaruje profit. jednostavnim strukturnim izmjenama. koji su na izgled slični. Ovako shvaćena organizacija je vještačka tvorevina.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE su njihovi međusobni odnosi. Način na koji preduzeća transformišu inpute u outpute predstavlja generički faktor njihove konkurentnosti.

Humanistički prilaz. univerzum. orijentisan prema ciljevima i razvijen na osnovama zahtjeva međunarodnih standarda u izgradnji sistema kvaliteta ISO 9000. Jedna organizacija je sistem kojim upravlja vlasnik i nema cilj sam po sebi. metoda i tehnika prema strukturi.5. prirodi i ponašanju elemenata organizacionih sistema [125]: Empirijski prilaz. Moderni koncept sistemskog mišljenja U savremenoj literaturi pojavljuju se novi koncepti sistematizacije teorije organizacije i menadžmenta vođeni konceptima sistemskog mišljenja. D. 2 Biološki pristup ili paradigma živih sistema koja je dovela do koncepta organizacije kao jednog sistema koji slijedi instrukcije drugih.4. koji na osnovama empirijskih zapažanja. Integrativni prilaz razvoju organizacije koji obuhvata skup postupaka koji teže kompleksnom izučavanju uslovljenih.5. To je sredstvo sa funkcijom koju definiše korisnik. Jamshid Gharajedaghi daje sljedeći pregled [41]: "Razmišljati o nečemu zahtijeva da imamo neku sliku ili koncept toga o čemu razmišljamo. 1 Mehanistički pristup ili stav o svijetu koji je nastao u Francuskoj nakon renesanse smatra da je svemir. Ovaj pogled na svijet obezbijedio je osnovu ne samo za industrijsku revoluciju već i za razvoj mašinskog modela organizacije. Razmišljati o nekoj kompleksnoj stvari kao što je organizacija zahtijeva modele nečeg sličnog. zasnovan na izučavanju funkcionisanja sistema čovjeka. uslovima rada i ponašanju u procesima rada. 2. zadovoljenju potreba zaposlenih.4. instrument za vlasnika kojeg on koristi da bi ostvario svoj cilj. mašina koja radi sa regulacijom koju opet diktira njena interna struktura i uzročni zakoni prirode. koji obuhvata skup postupaka o potrebi izgradnje odnosa u preduzeću. Suština mašinskog modela organizacije je jednostavna i praktična.5. među kojima je najpopularnija timska struktura. 2. Sistemski prilaz. nastao je u Njemačkoj i Britaniji a 19 . jednostavnijeg i poznatog. koji obuhvata skup postupaka za unapređenje funkcionisanja procesa  rada i organizacije preduzeća. Mehanistički prilaz. Zelenović daje klasifikaciju teorija organizacije i menadžmenta. postavlja osnovne prilaze u  unapređenju procesa rada i zadovoljenju potreba zaposlenih. motivaciji. stvaranje profita (viška vrijednosti).ORGANIZACIJSKE STRUKTURE konceptima procesne teorije nastali su brojni prilagodljivi modeli organizacije. DZ sistemski prilaz klasifikaciji organizacionih teorija Koristeći se sistemskim prilazom.4. njihovih principa. Tri modela predstavljaju sukcesivan niz u našem razmišljanju ili razumijevanju organizacije od mehaničkog sredstva do biološkog bića i konačno do više misaone organizovane kompleksnosti". međusobno zavisnih pojava i procesa u preduzeću i na relaciji preduzeće – okolina.

šire okoline čiji je dio i proučava ulogu koju on igra u većoj okolini. Razumijevanje međuzavisnosti zahtijeva način razmišljanja koji se razlikuje od analize tj. razdvaja ono što želi da razumije. Pretpostavke i principi ovog biološkog modela organizacije su takođe jednostavni i praktični. Šest konkurentnih prilaza . Shema 4. Sistemsko mišljenje koristi sasvim drugi pristup. Organizacija se posmatra kao jedan živi sistem koji je prepušten drugima. 3 Društveni pristup smatra organizaciju dobrovoljnim udruživanjem članova koji su odlučni. poseban slučaj jedne uopštenije šeme međuzavisnosti.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE zatim u SAD-u. Analiza je proces razmišljanja koji se odvija u tri koraka. Hodžić. Nezavisni set varijabli jeste. On stavlja sistem u konteks jedne veće. imaju svoj cilj i koji sa svoje strane manifestuju izbor sredstava i način rada. tek tada se predviđeni set nezavisnih varijabli mijenja u značajan set međuzavisnih varijabli. U sljedećoj matrici (slika 2. realnost međuzavisnosti postaje sve više i više izražena. Članovi društveno-kulturne organizacije drže se zajedno na osnovu jednog ili više zajedničkih ciljeva i kolektivno prihvatljivih načina da se ti ciljevi postignu. 2007. MEHANISTIČKI MODEL BIOLOŠKI MODEL DRUŠTVENI MODEL Participativni menadžment Samoorganizujući TAVISTOCK INSTITUTE Društveno-teh. model Dizajn ACKOFF Interaktivni menadžment ANALITIČKI PRISTUP (nezavisne varijable) Međusobna zamjenjivost dijelova i radne snage HENRY FORD Masovna proizvodnja Zajednička optimizacija FORD'S WHIZ KIDS Operativno istraživanje Raznolikost i rast ALFRED SLOAN Strukturna podjela Fleksibilnost i kontrola OHNO'S LEAN PRODUCTION Kibernetski model SISTEMSKI PRISTUP (međusobno zavisne varijable) Organizaciono struktuiranje preduzeća. dok se ne iskoristi prostor između njih. zatim pokušava da objasni ponašanje dijelova koji su posmatrani odvojeno i na kraju pokušava da kombinuje razumijevanje o dijelovima u objašnjenju koje se tiče cjeline.3) 20 .Six Competitive Games PROMJENA PARADIGME Izvor: A. Performansa svake varijable može se unaprijediti nezavisno. zahtijeva sistemsko mišljenje. Kako sistem postaje sve složeniji i složenji. ali kao ljudsko biće koje ima neki svoj cilj. Prije svega. prema tome. Zenica.

godine. koji međusobno izvode zahvate predviđenih operacija rada. učinak i ukupnu efektivnost procesa rada. trebalo je is-plaćivati premijske nadnice. vlastiti modul organizacije Određena teorija odnosno koncept uspostavlja se. počevši od $5 na dan. na osnovu istraživanja u BRITISH TAVISTOCK INSTITUTE. Analitički pristup je ostao nepromijenjen gotovo četiri stotine godina. Prelaz funkcionalne u divizionu organizaciju je upravo posljedica rasta i razvija preduzeća koja su (usljed diverzifikacije proizvodnje i širenja asortimana proizvoda ) ekspanzijom na nova tržišta bila primorana da mijenjaju staru tradicionalnu funkcionalnu organizacionu strukturu. Znači.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE prikazan je dvojni prenos paradigme u konteks šest distributivnih konkurentnih prikaza. potrebno ga je mijenjati novim. Socijalno-tehnički sistem vezuje dva podsistema u preduzeći učesnika u procesu rada i tehničko – tehnološke podsisteme. Da bi zadržali radnike pod strogom kontrolom nadzornika. razvija i funkcioniše u određenom prostoru i vremenu prema opštepoznatim principima životnog vijeka. U fazi u kojoj određeni koncept postaje neefektivan i neefikasan. Ovaj događaj je promjenio konkurentnu igru od zabrinutosti za proizvod u zabrinutost za tržište što je zahtijevalo sposobnost da se upravlja raznovrsnošću i razvojem.Trist je postavio osnove socijalno-tehničkog sistema koji je. utvrdio da za rješenje socijalnih problema u preduzeću nije dovoljno razmatrati samo logiku kooperativnog socijalnog miljea već i postupke i sredstva rada koji značajno utiču na kvalitet. Pa ipak. ali sistemsko razmišljanje je već prošlo kroz tri generacije promjena. od Fordovog T-modela. lični stavovi i ponašanja su uslovljeni. I tako je došlo do marketinške ere. Najznačajnije je bilo kako odgovoriti na sve veću potrebu raznovrsnosti i kako upravljati rastom i kompleksnošću proizvoda. do pregršt proizvoda trajne potrošnje tokom ekspanzivnih 1960-tih. Diviziona organizaciona struktura je trebala da odgovori na sva ona pitanja koja je rast i razvoj preduzeća otvarao. Ono što je nastalo bila je okolina sa potpuno novim setom izazova. u značajnoj mjeri. na monotonim po-slovima koji dovode do utrnulosti i ukočenosti prilikom rada na traci. Fordova pokretna traka takođe je doprinijela smanjenju broja potrebnih vješti-na za većinu proizvodnih radnika. Drugim riječima. Uspjeh Henryja Forda da stvori sistem masovne proizvodnje efikasno je riješio proizvodni problem. jedan poznat problem vezano za proizvodnju je zamjenjen nepoznatim problemom vezanim za tržište. tehnologijama i tehničkim sistemima na kojima se izvodi rad. 11 Promjena ovakve vrste se još u teoriji naziva "breakthrough" 21 . Svaka paradigma ima svoj jedinstven. prepuštajući većinu radnika po-jednostavljenim zadacima koji se ponavljaju. već kako prodati. Alfred Sloan je shvatio da je osnova za konkurenciju promjenjena od sposobnosti proizvodnje prema sposobnosti upravljanja raznovrsnošću i razvojem. Pitanje nije bilo više kako proizvesti.L. Kombinacija specijalizovane kapitalne opreme i detaljnog planiranja od strane menadžera i nadzornika suštinski je kod industrij-ske radne snage zamijenila majstorske vještine. E. koliko je Ford isplaćivao 1914. Nekada jedinstvena sposobnost da se proizvodi na velikoj osnovi je izgubila prednost putem proširene imitacije. proizvodila se sve veća količina standardizovanih proizvoda po sve nižim cijenama. Za razliku od Forda. Kvalifikovani poslovi održavanja bi-li su rezervisani za obučene inžinjere. Ovaj momenat autor naziva promjenom i prenosom paradigme (shift of pharadigm)11 koja u stvari predstavlja novi način razmišljanja koji uspostavlja novi koncept odnosa u određenom sistemu ili organizaciji.

Treća generacija sistemskog razmišljanja. filozofiji te umjetnosti. tu su trebaju nabrojati organizacijska sredstva i organizacijske postupke.: structura = kombinacija po pravilima. Softić. je ipak samo elemen organizacijske strukture. tj. Struktura je dinamična. Svaka organizacija.. STRUKTURA Struktura (lat.: struere = uslojavanje = spajanje) je temeljni pojam koji obuhvaća sustav elemenata i njihovoga aktivnog međusobnog odnosa te prepoznavanje.103) poduzeća. radilo je na problemu međusobne povezanosti mehaničkih sistema. 2005. 3. p. promatranje.“ (H. odn. kibernetika i otvoreni sistemi. Važnost strukture za poduzeće jednaka je važnosti anatomije za ljudski ili neki drugi živi organizam. ima neku svoju određenu strukturu odnosno sastav. Organizacija širi pojam od organizacijske strukture => organizacijska struktura je samojedan od dijelova (premda najvažniji) organizacije. organizacijskih jedinica koje utiču na ponašanje pojedinca i grupa u vezi sa ciljevima organizacije. operativno istraživanje. Koristi se za objašnjenje na primjer od dječjeg verbalnog opisa snježnih pahuljica do detaljne analize znanstvenih svojstva magnetskih polja: pojam strukture bitan je temelj za gotovo svaki način istraživanja i otkrića u znanosti. radila je na dvojnom problemu međusobne zavisnosti i samoorganizacija u konteksu živih sistema.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE Prva generacija sistemskog razmišljanja. i stabilnost uzoraka. lat. S. Menadžment. Sarajevo. samoorganizacije i izbora u konteksu društveno-kulturnih sistema. odgovara na trostruki izazov međuzavisnosti. pa se ona često naziva i “anatomijom organizacije” odnosno anatomijom „Struktura je relativno stabilan okvir (raspored) poslova. neki svoj sastav unutarnjih veza i odnosa. Često se organizacijska struktura izjednačava s organizacijskom strukturom managementa => organizacijska struktura managementa iako pokazuje najznačajnije elemente organizacijske strukture. izvodi iz predavanja i vježbi. pa tako i poduzeće. Druga generacija sistemskog razmišljanja. slijedi ciljeve i strategiju razvoja organizacije. dizajn. 22 . Važnost odnosno uloga organizacijske strukture toliko je velik za poduzeće da se često pogrešno izjednačava s organizacijom. Muratović.

(H. komunikacijski. S. Procesi su: tehnološki. radne jedinice. Sarajevo. Muratović. Dijelovi structure su: grupe radnih mjesta i radna mjesta. p. Mane: Struktura ne prikazuje neformalne veze. Ako ne možemo nacrtati odnos – predstaviti da strukturom. socijalizacija itd. Strukturom se predstavlja i broj izvršilaca koje kontrolira jedan rukovodilac – raspon rukovođenja.59-60) 23 . odlučivanje. Struktura utiče na raspodjelu utjecaja (moći) i ponašanje pojedinca i grupa (OJ). Pomoću structure kontroliramo organizaciju. Organizacija. tokove i utjecaje.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE Struktura čini organizaciju jasnom.. Ne pokazuje relativni utjecaj na istom nivou. vodić za predavanja i vježbe. odjeljenja. Ona pokazuje odnose (lance) i komunikacije. Softić. profitni centri i radna mjesta. on nije jasan. Struktura pomaže ostvarenje cilja. 2006. Koncept structure uključuje konfiguraciju aktivnosti – organizacione procese. Strukturu čine: sektori.

element organizacije. u kome su njihove međusobne veze određene rasporedom zadataka. Želind. ona je samo jedan. Organizacionom strukturom se uređuju odnosi između dijelova organizacije i odgovarajućih nadležnosti.. pa tako i preduzeće ima svoju određenu strukturu.. Sarajevo.. O statičnosti strukture se može govoriti samo uslovno. B. koji izazivaju potrebu za promjenama u organizacijskoj strukuri poduzeća. koji izazivaju potrebu za promjenama organizacione strukture. Ona je ujedno i najvažniji dio svake organizacije. stalno dešavaju promjene pa se i organizaciona struktura preduzeća mijenja u zavisnosti od uticaja faktora organizacije. Organizacija je širi pojam od organizacione strukture. kao i sveukupnost veza i odnosa unutar svakog pojedinog činioca proizvodnje odnosno poslovanja. a oni proizilaze iz strategije razvoja preduzeća. Svaka organizacija. pa se ona često naziva anatomijom preduzeća. odjele i službe . Beograd. najvažniji. 113. kao i način grupiranja u sektore. 291. odnosno neki svoj system unutarnjih veza i odnosa. Gilbert. već shema ili grafički prikaz organizacije. samo kada se ona posmatra u jednom momentu. 221 14 A. „Organizaciona struktura predstavlja formalno utvrđeni odnos između pojedinaca i grupa.. Bez prave organizacione strukture će i najbolji učinak u svim područjima rukovođenja ostati neefikasan i jalov. Stoner. tehnologiju i zadatke organizacije naziva se dizajniranje organizacije. Organizacijska struktura predstavlja dinamičan element organizacije – mijenja se u zavisnosti od utjecajnih čimbenika organizacije. tj. Menadžeri prilikom donošenja prvih odluka o organizaciji koriste četri mjere14: 12 M. Stavrić. 2000. ORGANIZACISKE STRUKTURE Utvrđivanje organizacione strukture koja je najprilkladnija za strategiju. 13 Zećir H. odgovornosti i autoriteta. Organizaciona struktura preduzeća slijedi ciljeve preduzeća. F. p. Dženan K. p. svake organizacije. Daniel R.. Babić. Važnost organizacione strukture toliko je velika za preduzeće da se ona često poistovjećuje sa oranizacijom. R. Novak => Organizacijska struktura = sveukupnost veza i odnosa svih činilaca proizvodnje. 24 . Edward Friman. Ekonomski fakultet u Sarajevu (EFSA). Upravo iz tih razloga pred svako se preduzeće kao prioritetan zadatak postavlja izbor adekvatne organizacione strukture. Organizacija preduzeća – upravljanje organizacionom strukturom. Jr:Menadžment. Organizaciona struktura je rezultat procesa organizovanja. Beograd.. a to je process koji neprekidno traje. U preduzeću se kao živom organizmu. str. ljude. Organizacija. Važnost strukture za preduzeće jednaka je važnosti anatomije za ljudski ili neki drugi živi organizam. Struktura12 predstavlja sastavni dio svakog organizma. Jednu od najsveobuhvatnijih definicija organizacijske strukture daje M. ako se ona posmatra i analizira u dužem vremenskom period ona gubi karakter statičnosti i pretvara se u dinamičnu kategoriju. Ali. Ono što je statično nije struktura. 2003. KIZ „Centar“.13“ Organizacijskom strukturom se određuje način na koji su zadaci i odgovornosti alocirani pojedinim zaposlenicima ili dijelovima organizacijea. Senad S.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE 4.

jednostavne i zasebne radnje za koje se radnici posebno specijaliziraju uvećava ukupnost produktivnosti geometrijskom progresijom. 2007. Strukture in 5 s. pošto su poslovi po definiciji zasebni. pošto se podijele na poslovne zadatke. Ove razlike nazivaju se diferencijacije i one mogu da budu prepreka za efikasnu koordinaciju radnih aktivnosti. 323. povežu u grupe sličnih poslovnih zadataka. Na čelu organizacione hijerarhije nalazi se menadžer sa najvećim zvanjem (predsjenik. a koji radnici sagledavaju organizaciju i svoju ulogu n njoj. Podjela na sektore rezultat je odluke menadžera da se određene radne aktivnosti.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE podjela posla – dijele sveukupni process rada na zadatke koje realno i bez pretjeranog napora mogu da obave pojedinci ili grupe o podjela na sektore – na logičan i efikasan način kombinuju zadatke te formiraju grupe radnika i zadataka o hijerarhija – preciziraju ko će kome unutar organizacije odnositi izvještaje o koordinacija – postavljaju se mehanizni koji će integrisati aktivnosti pojedinih sektora u koherentnu cjelinu i nadgledati efikasnost integracije o Prednost podjele posla je u tome što se razbijanjem cjelokupnog posla na manje. Menadžeri u preduzeću oduvjek su vodili računa o broju ljudi i sektora kojima se može efikasno rukovoditi. Zenica. 1979. Odjeljivanje Lanac zapovijedanja Izvor: Raspon kontrole Formalizacija struktuiranje Centralizacija i decentralizacija Organizaciona struktura ima svoje elemente. Obim koordinacije zavisi od prirode zadataka koji se obavljaju i stepena međuzavisnosti ljudi u različitim jedinicama koje ih obavljaju. Specijalizacija ima tendenciju da ljude u organizacijama razdvaja. Koordinacija je process kojim se integrišu aktivnost pojedinačnog sektora da bi se efikasno realizovali ciljevi organizacije. a koja se naziva hijerarhija. generalni direktor) koji je odgovoran za funkcionisanje cjelokupne organizacije. Mintzberga. Hodžić. Organizaciono preduzeća. Ovo pitanje je vezano za raspon kontrole. po kojem organizacionu strukturu preduzeća čine sljedeći elementi15: 15 H. Management Science. kao in a to kako se pojedinci međusobno ophode. menadžeri mogu da donose odluku o lancu komandovanja – odnosno o planu kojim se precizira ko kome podnosi izvještaje.. Mintzberg. Bez koordinacije ljudi gube predstavu o ulozi koju imaju u cjelokupnoj organizaciji i dolaze u iskušenje da krenu putem interesa sopstvenih sektora na uštrb organizacionih ciljeva. Rezultat ovih odluka je višeslojna shema koja obuhvata različite nivoe. 25 . p. Veoma je interesantno stajište H. prepoznatljivi skupovi aktivnosti. Shema Osnovne dimenzije organizacijske strukture Specijalizacija poslova Osnovne dimenzije organizacijske strukture A.

. odnosno top-menadžment 3. štabni dio. streteški dio. kao i da se temelji na njima i na poslovima koji iz njih proizilaze 16 Koontz and O Donell. koji ima zadatak da pomaže linijskom menadžmentu. potrebno ju je adekvazno postaviti i oblikovati. Izvor: H. Organizaciona struktura je adekvatna ako ispunjava sljedeće uslove16: 1. koji čine svi izvršni radnici 2. Ako se želi osigurati efikasno funkcionisanje organizacione strukture. p. McGraw Hill Book. 154. Principkes of Management. srednji dio. koji čine menadžeri srednjeg nivoa 4. New York. tehnostruktura. 26 . Sarajevo. a to se može ukoliko se ima jasna predstava šta treba da odražava i koje sve uslove i zahtjeva da ispunjava. Softić. 2005. 1968. da odražava ciljeve i planove organizacije. operativni dio. izvodi iz predavanja i vježbi.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE 1. Muratović. Menadžment. koju čine stručnjaci s velikim autoritetom 5. S. koji čini vrhovno rukovodstvo.

da se bazira na obučenim ljudima i da respektuje njihove mogućnosti. Međutim. 2003. da uključuje sve neophodne elemente za njeno uspješno funkcionisanje da se izgradi i usvoji uz svestranu podršku članova organizacije    17 M. socijalne. Beograd. da odražava svoju sredinu. Stavrić. I 4. p. Organizacija preduzeća-upravljanje organizacionom strukturom. da bi struktura bila kvalitetna. etičke itd. mnogo važnije od same sheme su definisanje ciljeva svake glavne komponente koje se traže u idealnoj strukturi. kao što su ekonomske. da uključuje i jasno označava ovlaščenje rukovodioca organizacije koja su im dali vlasnici sredstva za proizvodnju 3. Babić. političke. 27 . zatim definisanost dužnosti i odgovornosti u skladu sa ciljevima da bi se tako rukovodilac svake komponente učinio odgovornim za njihovo ostvarivanje. prilagodljivom promjenama u okruženju da se postavi cjelovito. B.. tehničke. Idealna organizaciona struktura je obično izražena u vidu organizacione strukture. tehnološke. ona mora:  da se sistematski i stručno gradi   da se maksimalno temelji na ciljevima i zadacima organizacije da se usmjeri ka budućnosti. tj. Po mišljenju profesora Manojla Babića i Božidara Stavrića 17. 164.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE 2. da se tako komponuje da je u stanju da uspješno ostvaruje kako tekuće tako i buduće ciljeve organizacije da se učini fleksibilnom. KIZ „Centar“. da uključuje sve njene važnije premise.

B.zaposl en. Koordinacija MODELI STRUKTURE • • • • • • Jednostavni Birokratski Divizionalni Adhoekratija Matrični Kombinovani ORGANIZAC. predstavlja jednu od najvažnijih odluka u poduzeću. Departmental. 4. Janjićijević. Teoretičari upravljanja su došli do zaključka da ne postoje univerzalna načela organizacije (nema najboljeg načina strukturiranja organizacije). • • • • • Produktivnost Efikasnost Satisfakcija Razvoj Opstanak 28 . Organizacija. PERFORMAN. Ekonomski fakultet Beograd.  pojedini čimbenici organizacije različito utječu na pojedina poduzeća. N. Različiti pristupi strukturiranju/modeliranju organizacije poduzeća zbog:  poduzeća se međusobno razlikuju jedna od drugih.1.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE Slika Model organizacionog dizajna Izvor: M. Struktura koja ne odgovara situaciji u kojoj se organizacija nalazi. FAKTORI STRUKTURE • • • • • • • Starost i veličina Tehnologija Okruženje Strategija Org. odnosno izbor odgovarajuće strukturepoduzeća. Petković. kultura Karak. 2005. će usporiti ili zakočitisposobnosti upravljačkog sustava. Izgradnja organizacijskih sistema Oblikovanje ili dizajniranje organizacije poduzeća. Liderstvo PARAMETRI STRUKTURE • • • • Podjela rada Delegir. Bogičević-Milikić. autor.

U zavisnosti od gore navedenog projektant organizacije će upotrijebiti neki od teorijski mogućih pristupa modeliranju organizacije poduzeća ili kombinaciju dvaju ili više pristupa. Bogičević-Milikić. djelu ili službi). “Top down” strategija – kod većih organizacijskih zahvata. dodatna kvaliteta. Janjićijević. Petković. jer reorganizacija radi reorganizacije nema nikakve svrhe. nezavisno jedan od drugoga. samostalno. 2005. rjeđe primijenjuju. tj. Ekonomski fakultet Beograd. Navedeni pristupi oblikovanja organizacije poduzeća u praksi se pojedinačno. ali znatno češće u različitim međusobnim kombinacijama. Strategija klina ili strategija većeg broja nukleusa – organizacijske promjene u jednom segmentu organizacije (u nekoj organizacijskoj jedinici. Organizacija. velikih reorganizacija postojećeg poduzeća ili izgradnje organizacijske strukture novog poduzeća (u ovom slučaju “top down” gotovo jedina opcija). “Top down” u kombinaciji s drugim strategijama – reorganizacija već postojećeg poduzeća. Izvor: M.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE  ponekad se novom organizacijom želi postići u konkretnom poduzeću nova. 29 . B. Uvijek temeljno pitanje: “ Što hoćemo uraditi bolje i zašto?”. N.

Organizacijska struktura => rezultat organizacijske izgradnje. odnosno proces zamjene i usavršavanja postojeće organizacijske strukture (već postojeće poduzeće). srednje i velike kompanije). Organizacijska izgradnja = proces kojim se uspostavlja nova organizacijska struktura (novoosnovano poduzeće). Temeljni problem s kojim se suočava svaki projektant organizacije => postizanje ravnoteže između “stabilnosti” i “fleksibilnosti” organizacije. dinamična kategorija koja se stalno mijenja. 2007. puna pažnja ključnim funkcijama u organizaciji. svakoj o tih faza odgovarati će određena vrsta organizacijske strukture. Zenica. baš kao i organizacija. Galbraith – tri faze u evoluciji kompanije (faze male. čimbenici koji u konkretnoj situaciji u najvećoj mjeri utječu na poduzeće. Fleksibilnost s druge strane omogućava brzo prilagođavanje organizacije promjenama okoline.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE Izvor: A. određuju i njegovu organizacijsku strukturu. Niti jedno poduzeće ne može imati istu organizacijsku strukturu kao neko drugo poduzeće. Izbor organizacijske strukture poduzeća obično je zadatak najvišeg managementa u poduzeću. prema istraživanjima. niti ona može biti ista u različitim fazama razvoja poduzeća. optimalnu podjelu rada u organizaciji (posebno managerskih zadataka). 30 . Hodžić. odnosno organizacijske strukture poduzeća. Iako je organizacijska struktura u znatnoj mjeri određena ciljevima i strategijom. mora poduzeti umjerene organizacijske promjene najmanje jednom godišnje ili brojne promjene svakih 4-5 godina). Organizaciono struktuiranje preduzeća. nadopunjuje i aktualizira (većina kompanija.Naći pravu sredinu odnosno ravnotežu između ove dvije krajnosti nije nimalo jednostavno. Cilj je izgraditi kvalitetnu organizacijsku strukturu koja podrazumijeva:     ostvarivanje ciljeva organizacije. Struktura je. efikasnu uporabu svih raspoloživih resursa. Stabilnost s jedne strane omogućava specijalizaciju i racionalizaciju poslovanja te smanjenje troškova. a od brzine razvoja poduzeća ovisiti će i učestalost reorganizacija koje će se provoditi u poduzeću.

Stvarna struktura nastaje u procesu funkcioniranja formalne organizacijske strukture poduzeća. Formalna i neformalna organizacija Formalna organizacijska struktura .ORGANIZACIJSKE STRUKTURE      fleksibilnost organizacije. sredstva za rad i predmeti rada) u uže i šire skupine.  određuje status ljudi u organizaciji tj. U trenutku uspostavljanja (izgradnje) organizacijske strukture poduzeća stvarna organizacijska struktura odgovara formalnoj => s vremenom dolazi do raskoraka. iskustava i specijalističkih znanja. rad zaposlenih efikasnim timovima. zasnivanje na adekvatnom sustavu informacija i komunikacija. Za razliku od formalne organizacijske strukture u svakom poduzeću djeluje i stvarna (objektivno postojeća) organizacijska struktura. racionalna uporaba kvalifikacija. odnos izvršnih i rukovodećih radnih mjesta. od radnih mjesta preko pogona ili odjela do razine poduzeća.uspostavlja se u procesu organizacijske izgradnje (rezultat procesa organizacijske izgradnje). Formalnom organizacijskom strukturom se:  utvrđuju. Formalna organizacijska struktura je ona koja je propisana i službeno utvrđena (prikazuje se grafikonima kompanije s pozicije opisa poslova i ciljeva). opisuju i povezuju poslovi koje treba obaviti u poduzeću  spajaju činitelji rada (rad.2. 4. 31 . Formalna organizacijska struktura predstavlja kralježnicu odnosno kostur svake organizacije.  propisuju pravila i norme ponašanja u organizaciji. jasno alociranje odgovornosti.

Ako je raskorak mali prilagođavanje se odvija "u hodu" dok se kod velikih raskoraka treba pristupiti reorganizaciji. Unutar svake formalne organizacije postoji složeno tkivo neformalnih skupina koje su bolje ili slabije međusobno povezane. neformalna organizacija shvaća kao nešto negativno. a djeluju na formalne ciljeve organizacije. Cilj kojemu poduzeće treba stalno težiti je približavanje formalne organizacijske strukture stvarnoj organizaciji. Hodžić. Svaka neformalna organizacija ujedno je i stvarna. Neformalna organizacija može biti (a i ne mora .ORGANIZACIJSKE STRUKTURE Izvor: A.kolizija) usmjerena na ostvarivanje ciljeva organizacije. pa se. Organizaciono struktuiranje preduzeća. nerijetko. Neformalna organizacijska struktura je skup relativno trajnih odnosa među ljudima u organizaciji koji su se razvili tijekom njihova zajedničkog rada. Zenica. Neformalna organizacija (informal organization) se vezuje za ljude i njihovo djelovanje u organizaciji (teško ju je prepoznati u svim njenim aspektima). Raskorak između formalne i stvarne organizacijske strukture se dešava uslijed promjena svakog elementa organizacijske strutkture. Pojam neformalne organizacije obično se vezuje za djelovanje neformalnih skupina u poduzeću. što ne mora biti točno. mada svaka stvarna organizacija ne mora biti neformalna. 2007. 32 .

vođe i ciljeve. Izvor: http://www.hr/nastava/90/Vjezbe%204.  spontanost.  prijateljske skupine (rezultat zajedničkog druženja članova organizacije izvan poduzeća).ORGANIZACIJSKE STRUKTURE Obično te skupine dijelimo u:  interesne grupe (rezultat prirode posla). pa čak i toliko da dominira formalnom organizacijom. Neke karakteristike neformalne organizacije su:  može biti veoma utjecajna.efst.pdf 33 .  ima svoju hijerarhiju.

a koje su odgovorne za ostvarenje unaprijed utvrđenih ciljeva sukladnih ciljevima poduzeća. Centri odgovornosti u organizacijskoj strukturi preduzeća Centri odgovornosti (Responsibilty Centers) predstavljaju organizacijske jedinice određenog stupnja autonomije. Razlikujemo četiri osnovna tipa centara odgovornosti: 1. Troškovni centri imaju minimum slobode u odlučivanju. te je njihova usredotočenost na izvršenje utvrđenog zadatka. Investicijski centri (Investment Centers) Koji će se od navedenih centara odgovornosti formirati u nekom slučaju. Troškovni centri u proizvodnji . Mada se mogu organizirati kao relativno autonomne jedinice. Troškovni centri izvan proizvodnje . služba istraživanja i razvoja i druge). Profitni centri (Profit Centers) 4.predstavljaju fazu rada outputi koje su poluproizvodi koji se transferiraju u narednoj fazi rada (transfer se obavlja po stvarnim. 1) Troškovni centri Zaduženi su za ostvarenje parcijalnog zadatka poduzeća uz zadane troškove => trebaju ostvariti svoj zadatak uz minimalne troškove. U tom smislu je važnija efektivnost (učinkovitost) od efikasnosti (uspješnosti). prihodnih i profitnih centara. planskim ili standardnim troškovima).  Multidivizijska poduzeća (M-forme) nastoje realizirati koncept investicijskih centara (često se u okviru ovih formiraju i svi ostali tipovi centara). zadane kvalitete u zadanim rokovima i uz zadane troškove.  Poduzeća s dominantnim proizvodom. koja su diverzificirana u nekoliko malih poslovnih jedinica kombiniraju koncept troškovnih. Prihodni centri (Revenue Centers) 3. 2) Prihodni centri Njihov doprinos organizaciji se mjeri isključivo obujmom ostvarenog zadatka. značajno zavisi o formi poduzeća:  U-forme (jednoproizvodna) poduzeća pribjegavaju uporabi kombinacije troškovnih i prihodnih centara. Troškovni centri (Cost Centers) 2.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE 4. financijska služba.predstavljaju pojedine službe u poduzeću (prodajna služba.3. ovi centri se većinom javljaju kao dio profitnih ili investicijskih centara 34 .

pa mjerenje performansi samo prema dobitku i gubitku može zavarati o uspješnosti pojedinog centra. Mogu biti istodobno orijentirani i prema unutar i prema van poduzeća. Ovi centri za vlastitu proizvodnju mogu koristiti golemu aktivu. Za njih je karakteristično da se u internom prometu dobara formiraju transferne cijene koje ne moraju biti jednake eksternima. to su "poduzeća u poduzeću".ORGANIZACIJSKE STRUKTURE 3) Profitni centri Imaju visok stupanj poslovne autonomije => odgovorni su ne samo za izvršenje svojih zadataka i troškova koji su nužni za to izvršenje. već i za dobitke i gubitke. operatika.povezani su inputima ili outputima ili i inputima i outputima. već i za efikasnu uporabu kapitala koji im je povjeren. 4) Investicijski centri Nisu samo odgovorni za dobitke i gubitke. Profitni centri koji imaju karakteristike divizijskih jedinica formiraju sve potrebne službe (nabava. Međusobno zavisni profitni centri .njihovi inputi i outputi su potpuno eksterno orijentirani. Od njih se očekuje da ostvare zadovoljavajuću stopu povrata na angažirani kapital ROI. Međusobno nezavisni profitni centri . 35 . računovodstvo) kako bi svoje zadatke mogli efikasno izvršavati. prodaja. ROE i ROCE. kadrovi.

Ekonomski fakultet u Sarajevu (EFSA). Organizacija. Tradicionalne organizacijske strukture 5. a često i sami obavljaju neke poslove. str. RADNI K2 36 . nadgledajući mali broj nespecijaliziranih radnika. Senad S. Dženan K..ORGANIZACIJSKE STRUKTURE 5. Jednostavna struktura “Jednostavna struktura dominira u poslovnim društvima koja su obično mala i nemaju funkcionalne ili predmetne structure.1. i vlasnik može lično nadgledati poslovanje. OBLICI ORGANIZACIJSKIH STRUKTURA 5. Senad S.. struktura V L A S NI K Shema RADNI K3 Izvor: Zećir H. Sarajevo. Sarajevo 5. Linijska struktura 18 RADNI K1 Zećir H. Organizacija. Takvim društvima neposredno upravljaju vlasnici – menadžeri. Jednostavna struktura je pogodna za organizacije koje su nove i male.1..1. 249. Dženan K.2. Ekonomski fakultet u Sarajevu (EFSA).1.. Prednosti ove strukture ogledaju se prvenstveno u sljedećem:  nije komplicirana        manje formalizma centraliziran autoritet veća mogućnost vraćanja izvršenja zadataka svih zaposlenih manje praznih hodova manje nivoa rukovođenja i mogućnost bržegt reagovanja u dinamičkom okruženju jednostavno “18 Jednostavna odlučivanje i upravljanje.

ORGANIZACIJSKE STRUKTURE

„Linijska struktura ima osnovnu karakteristiku da upustva i naredbe putuju do vrha nadolje, preko svih nivoa hijerarhije. Radnici koji nisu menadžeri, podređeni su nekom od menadžera, tako da se radi o subordinirajućoj strukturi. Ova struktura je nastala još u dalekoj prošlosti, s tim što ju je inovirao Fayol. Linijska organizacijska struktura se malo upotrebljava, i to najčešće u vojsci. Najbolji primjer efikasne linijske organizacije postoji na bojnim brodovima i podmornicama, gdje se tačno zna šta je čiji zadatak, i gdje svaki zadatak i vojnik ima svoju šifru. Ta je organizacija unaprijed postavljena i stalno se uvježbava. Prednosti one strukture su: nadležnost i primanje naredbi od samo jednog pretpostavljenog.19“ 5.1.3. Funkcionalna struktura Funkcionalna organizacijska struktura je najstariji i najrašireniji oblik departmentalizacije. Funkcionalni oblik = grupiranje istorodnih, sličnih ili neposredno zavisnih i uvjetovanih poslova - svi se poslovi date funkcije međusobno povežu i svrstaju u odgovarajuću organizacijsku jedinicu - sektor. Povezivanje (grupiranje) se provodi tako da se najprije formiraju uže organizacijske jedinice (grupe radnih mjesta), zatim šire, i tako redom, ali uvijek na funkcijskoj osnovi, da bi se na kraju formirala šira funkcijska organizacijska jedinica. Funkcionalne organizacijske jedinice imaju visok rang u hijerarhiji strukturiranja ukupnog zadatka poduzeća (neposredno su uz glavnog managera). Organizacijske jedinice funkcionalnog oblika u prvi plan stavljalju posebne zadatke, odnosno poslovne funkcije poduzeća, a u svrhu njihovog efikasnijeg i racionalnijeg obavljanja. Funkcionalne organizacijske jedinice se formiraju po principu jedna funkcija – jedna organizacijska jedinica (odstupanja od ovog principa su i moguća u nužna). Model funkcionalne organizacijske strukture će se primijeniti:  u malim i srednjim poduzećima koja proizvode jedan proizvod odnosno pružaju jednu vrstu usluga  u velikim poduzećima, ako je riječ o monoproizvodnom odnosno  monouslužnom poduzeću. Preduzeće obično započinje svoj život funkcijskom strukturom, te s vremenom, uslijed rasta i razvoja, prelazi na druge oblike strukture.
 Sa stajališta broja organizacijskih jedinica može se govoriti o tri temeljna oblika funkcijske organizacijske strukture:

1. Početni 2. prelazni i 3. razvijeni oblik funkcijske organizacijske strukture.

19

Zećir H., Senad S. Dženan K., Organizacija, Ekonomski fakultet u Sarajevu (EFSA), Sarajevo, str. 249-250.

37

ORGANIZACIJSKE STRUKTURE

1) početni oblik funkcijske structure  karakterizira ga činjenica da je broj organizacijskih jedinica u poduzeću manji od broja poslovnih funkcija.  primjenjuje se u "manjim" poduzećima ("manja" s aspekta broja zaposlenih u poduzeću)

Izvor: http://www.efst.hr/nastava/90/Vjezbe%204.pdf 2) standardni oblik funkcijske strukture poduzeća  karakterističan po tome da je u njemu broj formiranih funkcijskih organizacijskih jedinica jednak broju poslovnih funkcija (za obavljanje poslova svake poslovne funkcije se organizira posebna organizacijska jedinica)  izbor standardnog oblika strukture poduzeća treba biti posljedica rasta i razvoja poduzeća (poslovne funkcije zahtijevaju status samostalne organizacijske jedinice, ravnopravan s ostalima) veća poduzeća (pod pretpostavkom

 primjeren za srednja i monoproizvodnosti/monouslužnosti)

 u čistom obliku ovaj oblik je teško naći u praksi, odnosno da se broj organizacijskih jedinica s brojem poslovnih funkcija, => većinom u praksi nalazimo ili početni ili razvijeni oblik funkcijske strukture.

Izvor: http://www.efst.hr/nastava/90/Vjezbe%204.pdf 38

ORGANIZACIJSKE STRUKTURE 3) razvijeni oblik funkcijske structure  karakterizira ga činjenica da je u njemu broj formiranih funkcijskih organizacijskih jedinica veći od broja poslovnih funkcija  izbor i opredjeljenje za primjenu posljedica razvoja poduzeća - faza kada mu stara organizacija postaje pretijesna odnosno kočnica, posebno s aspekta uspješnog obavljanja nekih poslovnih funkcija jako važnih za to preduzeće  primjenjuje se u većim poduzećima (proizvodnja jednog ili nekoliko sličnih proizvoda)  poznat još i kao "zrela funkcijska struktura", predstavlja predoblik za divizijsku organizacijsku strukturu.

Izvor: http://www.efst.hr/nastava/90/Vjezbe%204.pdf Ako su pojedine funkcijske organizacijske jedinice prevelike, s obzirom na mogućnost izvršenja zadataka i koordinacije obavljanja poslova svih zaposlenih od strane managera te jedinice => neophodno će biti podijeliti te temeljne organizacijske jedinice na funkcijske podjedinice = derivirana (izvedena podjela).

39

ORGANIZACIJSKE STRUKTURE Izvor: http://www.efst.hr/nastava/90/Vjezbe%204.pdf

40

pdf 4) procesno orijentirana funkcijska organizacijska struktura  u osnovi funkcijska. Izvor: http://www.efst.pdf 41 .ORGANIZACIJSKE STRUKTURE Izvor: http://www.hr/nastava/90/Vjezbe%204. dok atribut "procesna" ukazuje na to da se formiranje organizacijskih jedinica u njoj obavlja prema fazama tehnološkog procesa  rijetko primaran oblik organizacije poduzeća . dok će naknadna podjela proizvodne funkcije biti provedena prema obliku procesno orijentirane funkcijske strukture)  ovaj oblik se češće nalazi u praksi.efst.ovaj oblik prisutan u organizaciji proizvodne funkcije (primarna organizacijska struktuera bit će funkcijska ili divizijska.hr/nastava/90/Vjezbe%204.

Hodžić. Organizaciono struktuiranje preduzeća.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE Izvor: A. 2007. Zenica. 42 .

te vjerojatno u budućnosti za mala poduzeća u ranoj fazi njihova životnog ciklusa kada je različitost proizvoda mala a dug ciklus razvoja novog proizvoda.4. teritorijalna 3. Divizijska organizacijska struktura .ORGANIZACIJSKE STRUKTURE Kritike na funkcionalnu organizacijsku strukturu kao neadekvatan oblik organizacijske strukture u uvjetima moderne teorije su neosnovane iz nekoliko razloga:  nove organizacijske strukture.naknadno se interpoliraju na neku primarnu organizacijsku strukturu (i na funkcijsku)  pojedini modeli klasičnih organizacijskih struktura nezamjenjiv su oblik organizacijske strukture i danas za mnoga poduzeća (mala nediverzificirana poduzeća)  prikladna u prošlosti.1. predmetna 2. koje bi tobože trebale zamijeniti klasičn organizacijske strukture. Proces divizionalizacije nužno će pratiti i proces decentralizacije obavljanja poslovnih funkcija poduzeća. orijentirana prema potrošačima 43 . 5. Proces diverzifikacije proizvodnje u velikim poduzećima mora slijediti i paralelan process divizionalizacije njegove organizacijske strukture. "geografskom području" ili "kategorijama kupaca".podjela rada. Diviziona organizacijska struktura Diviziona organizacijska struktura se javlja kao posljedica rasta i razvoja poduzeća koja su (uslijed diverzifikacije proizvodnje i širenja asortimana proizvoda) ekspanzijom na nova tržišta te usmjeravanjem na određene kategorije kupaca bila primorana mijenjati tradicionalnu funkcijsku strukturu. danas. Decentralizacija poslova pojedinih funkcija po divizijskim organizacijskim jedinicama čini te jedinice:  fleksibilnima i prilagodljivima zahtjevima okoline  relativno slobodnima i autonomnima  zamjenjivima ukoliko neka jedinica ne ostvaruje planirane rezultate Diverzificirano poduzeće jest poduzeće s većim brojem odnosno mnoštvom proizvoda. grupiranje i povezivanje sličnih ili srodnih poslova te formiranje nižih organizacijskih jedinica se obavlja prema "proizvodima". uvijek se javljaju kao sekundarne . Tri osnovne vrste divizijske organizacijske strukture: 1.

Broj tako osnovanih jedinica ovisiti će i o broju proizvoda odnosno broju skupina srodnih ili sličnih proizvoda. većeg broja ili samo nekih poslovnih funkcija. Veličina nije presudni faktor izbora divizijske organizacijske strukture (mada se primjenjuje većinom u "većim" poduzećima) glavne odrednice su broj proizvoda. svake njezine divizije posebno te koordinaciju među divizijama. "geografskim područjima" ili "različitim kategorijama potrošača". planiranje kadrova te neki opći i pravni poslovi.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE Osnovna značajka ove organizacijske strukture je objedinjavanje većeg broja ili dijela poslovnih funkcija po "proizvodima. Menadžeri pojedinih divizija usmjereni na postizanje što boljih rezultata divizije kojom rukovode. geografska rasprostranjenost i različitost kategorija potrošača (ove odrednice su posljedica rasta i razvoja poduzeća tj. 44 . njegove veličine). srodna. U praksi. područja te na jedan posao ne otpada više od 70% prodaje)  nepovezana (nesrodna) poduzeća (diverzificirana tako da nove poslove ne povezuju sa starim te ni jedan posao nema 70% prodaje) Upravljački vrh korporacije određuje osnovnu strategiju korporacije u cjelini. dok se ostale poslovne funkcije odnosno ostali poslovi tih poslovnih funkcija obavljaju na razini poduzeća. S obzirom na udio pojedinih proizvoda u ukupnoj proizvodnji može se govoriti o tri kategorije diverzificiranih poduzeća:  dominantne poslovne tvrtke (70-95% svoje proizvodnje imaju u jednom poslu ili u vertikalno povezanim tvrtkama u lancu)  povezana (srodna) poduzeća (diferencirana su u povezana. Najčešći poslovi koji će se obavljati na razini poduzeća (zajednički za sve jedinice) su: istraživanje i razvoj. 1) Predmetna organizacijska struktura . u okviru svake proizvodne jedinice. zajednički za sve proizvodne jedinice (divisions).svi poslovi vezani uz proizvodnju i realizaciju jednog proizvoda ili skupine proizvoda međusobno se povezuju u jednoj organizacijskoj jedinici. financije. obavljaju se samo određeni poslovi. marketing. Predmetna organizacijska struktura može biti primijenjena:  kao primarna organizacijska struktura (slike 19 i 20)  kao "naknadna" organizacijska struktura (na drugoj razini podjele i grupiranja zadataka u poduzeću) nakon primarne funkcijske organizacijske strukture (slika 21).

Beograd. Babić.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE Izvor: M. B. 45 . Stavrić. Beograd. Stavrić. Babić. B. KIZ „Centar“. 2003. KIZ „Centar“. 2003. Izvor: M. Organizacija preduzeća – upravljanje organizacionom strukturom. Organizacija preduzeća – upravljanje organizacionom strukturom.

B.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE 2) Teritorijalna (geografska) organizacijska struktura . Stavrić. Najčešće se javlja u poduzećima koja su nastala integracijom ranijih samostalnih poduzeća. 46 .svaka teritorijalna jedinica objedinjava sve nužne djelatnosti odnosno funkcije na svom području. primjenjuje u pravilu. Babić. 2003. Ova organizacijska struktura se. a posebno ako se radi o internacionalnoj aktivnosti poduzeća. Izvor: M. kada poduzeće djeluje na većem geografskom području. Beograd. Organizacija preduzeća – upravljanje organizacionom strukturom. KIZ „Centar“. a koja su razmještena po različitim lokacijama.

no rijetko će se koristiti kao model organizacije za najvišu organizacijsku razinu. Beograd. Ovaj oblik se primjenjuje na određenoj razini organizacije poduzeća (u okviru primarno funkcijske. fakulteti. Beograd. Organizacija preduzeća – upravljanje organizacionom strukturom. Organizacija preduzeća – upravljanje organizacionom strukturom. Stavrić.podjela rada. grupiranje te povezivanje srodnih ili sličnih poslova i formiranje užih organizacijskih jedinica se obavlja prema "skupinama potrošača" odnosno "kategorijama kupaca".ORGANIZACIJSKE STRUKTURE Izvor: M. 2003. . Babić. predmetne ili teritorijalne organizacijske strukture) u velikom broju poduzeća (banke. 2003. KIZ „Centar“. 47 . Izvor: M. bolnice i sl. Stavrić. Babić. B. Ovaj model organizacije najizravnije podržava načelo modernog poslovanja koje se izražava u "maksimalnoj orijentaciji prema kupcima". 3) Organizacijska struktura orijentirana potrošačima .). KIZ „Centar“. B.

Beograd. KIZ „Centar“. 2003. 48 . Stavrić. Organizacija preduzeća – upravljanje organizacionom strukturom. B.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE Izvor: M. Babić.

cjelovit. Projektna organizacijska struktura uvijek je samo “dodatna” odnosno “naknadna” organizacijska struktura interpolirana u postojeću klasičnu (funkcijsku. a koji se mora ostvariti u određenom vremenu te zahtijeva koordinirane napore nekoliko službi odnosno zaposlenih radnika u tim službama. veličina i složenost projekta. Projekt = zaokružen.oblik projektne organizacije koji ima voditelja projekta. 1) Individualna projektna organizacija .1. za određeno vrijeme i uz zahtijevanu kvalitetu obavljenog posla.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE 5. ali je on bez radnog tima odnosno radne skupine koja bi izvodila projekt. učestalosti ponavljanja i brojnosti projekata). Individualna projektna organizacija neznatno mijenja globalnu organizacijsku strukturu:  zahtijeva unutarnju reorganizaciju rasporeda poslova odnosno poslova za pojedine projekte u funkcijskim organizacijskim jedinicama  izdvaja manadžera projekta iz postojeće organizacijske strukture 49 . Projektna organizacija je poseban oblik timske organizacije. Kakav će model projektne organizacijske strukture izabrati poduzeće ovisi o brojnim faktorima (čimbenici organizacije. divizijsku) organizacijsku strukturu. jedinice ili službe odgovorni za izvršenje pojedinih dijelova projekta. Svi poslovi vezani uz projekt prenose se na realizaciju u odgovarajuće funkcijske jedinice.5 Projektna organizacijska struktura Projektna organizacijska struktura predstavlja privremenu organizacijsku formu i to takvu koja se uspostavlja za realizaciju jednog određenog zadatka odnosno projekta. Projektni manadžer kod ovog oblika projektne organizacije ima ulogu koordinatora i organizatora aktivnosti izvršitelja u funkcijskim organizacijskim jedinicama. te može biti:  nestalna (jednokratni projekti – javljaju se jednom te se rijetko izvode na isti način)  stalna (projektni procesi – ponavljaju se više puta uzastopice. složen pothvat čije se karakteristike i cilj mogu definirati. Ideja je skupiti najbolje talente koji stoje na raspolaganju organizaciji da bi se riješio neki složeni zadatak. uz određene troškove. slični su po načinu izvođenja te zahtjevaju neki ustaljeni način izvođenja. direktno odgovornog direktoru poduzeća. dok su funkcijski odjeli.

Organizacijski menadžment. 2000. Hadžiahmetović. Erudit. 50 . Zenica.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE Izvor: Z.

izaziva znatne promjene u globalnoj organizacijskoj strukturi. Izvor: A. Zenica. Karakteristike čiste projektne organizacije su:  manadžeri projekta su direktno vezani za direktora poduzeća. 51 . Organizaciono struktuiranje preduzeća. Hodžić. 2007. projektnu skupinu kojom rukovodi projektni manager  članovi projektnog tima i stručno su i disciplinski odgovorni voditelju projekta dok traje posao na projektu  orijentacija na izvršenje zadatka i to u granicama predviđenih troškova projekta i u predviđenom vremenu za realizaciju projekta.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE 2) Čista projektna organizacija – najrazvijeniji i najsloženiji oblik projektne organizacije.  suradnici na projektu potpuno su izvojeni iz hijerarhijske strukture – privremeno napuštaju svoje funkcijske organizacijske jedinice u kojima su stalno zaposleni  članovi projektnog tima čine jednu organizacijsku cjelinu. Ovaj oblik se upotrebljava samo za izvršenje izuzetno velikih i složenih projekata – projekti su potpuno samostalni i nezavisni od linijske organizacijske strukture.

Zenica.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE 5. Izvor: A. Organizaciono struktuiranje preduzeća. i ona koja imaju diverzificiran proizvodni program). 2007.1. Prikladna je za poduzeća koja istovremeno proizvode više različitih proizvoda (najčešće će to biti poduzeća koja se bave proizvodnjom pojedinačnog proizvoda – brod. Matrična organizacijska struktura Matrična organizacijska struktura – nova vrsta organizacijske strukture u kojoj se maksimiziraju dobre strane.6. Hodžić. S obzirom na različite vrste divizijskih jedinica u njihovoj kombinaciji s funkcijskim jedinicama mogući su sljedeći oblici matrične organizacije:  funkcijsko-predmetna matrica  funkcijsko-teritorijalna matrica  predmetno-teritorijalna matrica 52 . a minimiziraju slabosti funkcijske i divizijske strukture.zgrada i sl.

matrična organizacijska struktura bi trebala biti rezervirana za one situacije gdje nijedna druga organizacijska struktura nije djelotvorna. Matrična forma organizacije prikladna je i za poduzeća koja rade na većem broju projekata istovremeno (projektna organizacijska struktura je “dodatna”. tržište.ona se nalazi u servisnom odnosu prema projektnoj). dok je funkcijska osnovna .ORGANIZACIJSKE STRUKTURE Matrična organizacijska struktura će se koristiti onda kada se organizacijom mora istovremeno zadovoljiti nekoliko zadataka (strategija zahtijeva maksimizaciju nekoliko dimenzija istovremeno –proizvod. Zbog velike kompleksnosti i nestalnosti. proizvodna. Pokušava spojiti pozitivne strane funkcijske i projektne organizacijske strukture. Izvor: A. a disciplinski manageru matične funkcijske organizacijske jedinice) => ovo je ujedno i najveća slabost matrične organizacije.). a po “horizontali” upravljanje i vođenje projektom (menadžer projekta). Hodžić. Zenica. 53 . programska). Matrična organizacijska struktura je najkompleksniji i najkonfliktniji organizacijski mehanizam – to je istodobno i jedina struktura koja nastoji maksimizirati nekoliko strategijski važnih aspekata odjednom. Za matričnu organizaciju karakteristična je dualna odgovornost članova projektnog tima (stručno su podređeni manageru projekta. teritorij itd. 2007. U matričnoj organizaciji ovlaštenja i odgovornosti se ostvaruju po “vertikali” (manager specijalizirane funkcijske organizacijske jedinice). Organizaciono struktuiranje preduzeća. Iz ovih razloga u matričnoj je organizaciji i odgovornost za izvršenje projekta podijeljena između managementa projekta i managera linijske organizacije. Sve što je navedeno za matričnu organizaciju vrijedi i za njene modalitete (projektna.

ORGANIZACIJSKE STRUKTURE 5. kada je primarna organizacijska struktura pretežno funkcijska. Izvor: M. objedinjeno na razini poduzeća za potrebe svih njegovih djelova.7. Ovaj model se koristi u praksi radi postizanja racionalnosti i ekonomičnosti poslovanja. O hibridnoj organizaciji govorimo i u obrnutom slučaju. 54 . Beograd. Hibridna organizacijska struktura Hibridna organizacijska struktura – oblik u kojemu se na istoj organizacijskoj razini kombiniraju funkcijske i multidivizijske komponente. B. U hibridnoj organizaciji primarno mjesto imaju divizijske jedinice (proizvodne ili teritorijalne) kojima se nadodaje jedna ili više funkcijskih jedinica. Organizacija preduzeća – upravljanje organizacionom strukturom. te se također postiže ravnoteža između centralizacije i decentralizacije obavljanja pojedinih poslovnih funkcija. Babić. U hibridnoj organizaciji se na istoj organizacijskoj razini kombiniraju dva načela raščlanjivanja i grupiranja zadataka kao i formiranja organizacijskih jedinica. KIZ „Centar“.1. Stavrić. Određeni poslovi nekih poslovnih funkcija obavljaju se zajednički. dok se ostali poslovi tih istih funkcija (uz preostale poslovne funkcije) obavljaju unutar pojedine divizijske jedinice. 2003.

Stavrić. Babić. KIZ „Centar“. Organizacija preduzeća – upravljanje organizacionom strukturom. 55 . B.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE Izvor: M. 2003. Beograd.

56 . Mješovita organizacijska struktura Mješovita organizacija javlja se u multidivizijskoj organizacijskoj strukturi u kojoj se miješaju (kombiniraju) dvije ili više divizijskih jedinica na istoj organizacijskoj razini. dok na drugoj razini dominira neka druga vrsta organizacijske strukture.8. Karakteristika je mješovitih organizacijskih struktura da na pojedinim organizacijskim razinama dominira jedna vrsta organizacijske strukture.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE 5. U literaturi se za mješovite strukture upotrebljava i naziv konglomeratska organizacija (Conglomerate organization).1. Najčešće su u praksi modeliranja organizacijske strukture situacije u kojima se primjenjuju različite kombinacije dosad nabrojanih vrsta organizacijskih struktura.

pdf 57 .hr/cro/nastava/ms/moduli/doc/ag2116_organizacijska_struktura.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE Izvor: http://www.agr.agr.hr/cro/nastava/ms/moduli/doc/ag2116_organizacijska_struktura.pdf Izvor: http://www.

Dokle god su tržišta bila stabilna. horizontalna organizacija je fokusirana na ostvarivanje i dostavljanje value proposition kupcu. Većina horizontalnih organizacija. bilo individue. a ne unutrašnji (svaki odjel teži zadovoljavanju mjerila produktivnosti koju su dana za taj odjel).  vlasnici procesa. financije. Struktura horizontalne organizacije treba biti optimalna za dostavljanje izjavljene vrijednosti određene kompanije i provođenje dugoročne strategije te iste kompanije.Procesna organizacijska struktura Funkcionalna organizacija je nastala i održavala se dok je poslovna okolina bila relativno stabilna i predvidljiva.strategijsko planiranje. funkcionalna organizacija?". uzimajući najbolje od obje. usluga. Brzina. Promjene poslovne okoline te strukture tržišta doveo je do toga da je broj situacija u kojima je striktno funkcionalni model organizacije prikladan.čine osnovne jedinice organizacije i dano im je da budu samoupravni. i fleksibilnost su ključni pojmovi koje kompanija mora uzeti u obzir ako želi uspjeti u današnjoj novoj ekonomiji. Svaka horizontalna organizacija je drugačija. 58 . stoga ta kompanija prilagođava svoju organizacijsku strukturu zadovoljenju tih ciljeva. kao što su management procesi koji su važni za cijelu organizaciju .  timovi . bilo timovi. tehnologija jednostavna. rješenja potpuno prilagođena kupcima. funkcijska organizacija je odlično funkcionirala. Zbog prije navedenih nedostataka. Ovakav model organizacije se naziva "horizontalna (procesna) organizacija".ne individualci grupirani u hijerarhijskim odjelima .ORGANIZACIJSKE STRUKTURE 5.1. Ono po čemu se jedna horizontalna organizacija može prepoznati je koncept core procesa. Suprotno. međutim.  fokus je vanjski. su odgovorni za vođenje i upravljanje cijelim core procesom od početka do kraja. Ne postoje dvije iste horizontalne organizacije. se uvelike smanjio. funkcijske i horizontalne. Glavne karakteristike koje odvajaju horizontalnu organizaciju od vertikalne (funkcijske) su:  core proces grupe okupljanju zaposlenike ovisno o setu mnogostrukih vještina potrebnih da se ispune ciljne performanse određenog procesa i dostavi value proposition kupcu. će biti hibridna. vodeće korporacije današnjice se okreću krosfunkcijskoj organizaciji dizajniranom oko takozvanih "end-to-end" radnih tijekova. Čak i u organizacijama koje su najbliže čistom modelu horizontalne organizacije postojat će neka područja koja će biti organizirana funkcijski. konkurencija pretežno domaća.9. koji su izvedeni iz value proposition. Najčešća dvojba: "Pa zar horizontalna organizacija nije. i kombinirajući sposobnosti obiju za ostvarenje performansi. nagnuta. ljudski resursi – ovi menadžment procesi povezuju napore horizontalno organiziranih procesa i procesnih grupa.

Beograd. Ekonokmski fakulteta. Stefanović.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE Izvor: Ž. Organizacija preduzeća. 59 . 1994.

1994. 60 . Organizacija preduzeća. Beograd.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE Izvor: Ž. Stefanović. Ekonokmski fakulteta.

ORGANIZACIJSKE STRUKTURE 61 .

odnosno umrežavanjem brišu granice) 62 .2.horizontalna organizacija)  uzak ili širok raspon kontrole (informatizacija)  kruta ili fleksibilna struktura (konfederacija poduzetnika)  statična ili inovativna organizacija (male. tj. S obzirom na intenzivan proces umrežavanja organizacija => organizacije se orijentiraju na svoj core (sržni) program. Razlika između klasične i suvremene organizacije ogleda se samo u tome gdje je težište organizacijskih načela:  centralizacija ili decentralizacija (autonomne SBU i profitni centri)  dublja ili plića organizacijska struktura (informacijski bazirana organizacija.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE 5. Outsourcing = svaka članica mreže proizvodi ono u čemu je bolja od konkurencije. posebna načela organizacije koja ne bi bila poznata i iz razdoblja klasične organizacijske teorije. a sve ostalo putem outsourcinga (eksternalizacije) nabavljaju od ostalih članica mreže. na zadatak fokusirane jedinice)  birokratska ili organska struktura  autoritet pojedinca ili timski rad (raspon komunikacije umjesto kontrole)  neuvažavanje ili uvažavanje ljudi u organizaciji  upravljanje ljudima ili upravljanje stvarima i procesima  nepostojanje ili postojanje korporativna kulture  nespremnost ili spremnost za provođenje organizacijskih promjena  federalna strukturiranost ili konfederacija poduzeća  funkcionalna ili federalna decentralizacija Organizaciju poduzeća budućnosti obilježava čak i drugačiji način grafičkog prikazivanja organizacije.  predstavljaju oblik povezivanja poduzeća (rušenje “rigidnosti” struktura. drugih članica mreže. Suvremene organizacije su intenzivne znanjem (uz informacije danas glavni resurs organizacije). Suvremene organizacije su učeće organizacije (kontinuirano se prilagođavaju promjenama). U osnovi svih novih trendova u oblikovanju organizacije je informatička revolucija => s pravom se danas govori o informatičkoj ekonomiji. Suvremeni trendovi u oblikovanju organizacije ne dovode u pitanje postojeće organizacijske strukture koje su nezamjenjive kao primarni oblik poduzeća već:  dodaju organske dimenzije organizaciji. SAVREMENI TRENDOVI U OBLIKOVANJU ORGANIZACIJE Savremena organizacija poduzeća ne poznaje neka nova. U novim organizacijskim strukturama poduzeća postoje i takvi načini prikazivanja u kojima se hijerarhija potpuno briše => umjesto nje multidisciplinarni timovi.

Izvor: Grupa autora (redator D. Konkurentska sposobnost poduzeća. Informacijska tehnologija omogućava uspostavu T-oblika organizacije (tehnološki uvjetovane organizacije ili tehnološke organizacije (TO)). T-oblik nije neka posebna vrsta organizacije. već se kroz taj naziv želi naglasiti izrazito velik utjecaj informacijske tehnologije na oblikovanje organizacije. 1999. Sinergija. Zagreb.oblik organizacije putem međusobnog umrežavanja i povezivanja organizacija čini neke oblike organizacije ataktivnijima od drugih. Tipurić). T.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE 5.1. 63 . Informacijska tehnologija “ruši” granice postojećih organizacija i na taj način mijenja odnose među poduzećima => organizacije otvorenog tipa (open organization). T-oblik organizacije Informacijska tehnologija – umrežavanje svijeta na svim meridijanima i paralelama =>promjena svijeta u bližoj i daljnjoj budućnosti => mogućnost za nove načine oblikovanja organizacije.2.

komunikacijske tehnologije i mrežne organizacije omogućava veliku fleksibilnost organizacije koja može brzo reagirati na zahtjeve kupaca.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE T-oblik organizacije = oblik umreženih organizacija: dobavljača. T-oblik organizacije zamjenju sve ono što postoji u tradicionalnoj organizaciji elektroničkom verzijom (mijenjanje klasične “papirologije” digitalnim zapisom). stoljeću. strateških partnera i ostalih virtualnih jedinica. jednostavni zadaci se zamjenjuju multidimenzionalnim zadacima od zaposlenih se traži cjelovita naobrazba rad usmjeren prvenstveno na zadovoljstvo kupaca 64 . T-oblik organizacije putem elektroničke pošte. mali broj razina managementa iširok raspon kontrole  dio komunikacija management-suradnici preuzima IT  veće značenje raspona komunikacija nego raspona kontrole  management može komunicirati s daleko većim brojem suradnika te ih također može nadgledati (elektronička veza)  IT reafirmira matričnu tehnologiju (za koju je splasnuo interes zbog mogućih konflikata između linijskog i projektnog managementa) => IT joj omogućava dinamizam i fleksibilnost. kupaca. IT sama po sebi dovoljna za uspostavu T-oblika organizacije => potrebna je značajna promjena u organizacijskoj kulturi i organizacijskoj klimi. U T-obliku organizacije:     funkcijski odjeli se zamjenjuju projektnim timovima. Najvažnija značajka T-oblika organizacije je velika sloboda koju management ima u kreiranju organizacijske strukture poduzeća:  IT omogućava uspostavu plitke organizacije. Svaka organizacija koja ne koristi informacijsku tehnologiju i koja nije u mreži teško će preživjeti u 21.

ORGANIZACIJSKE STRUKTURE Prednosti i nedostaci T-oblika organizacije 65 .

Virtualna organizacija Vrijeme brzih promjena i visoke tehnologije kada znanje i informacije postaju ključni resurs za uspjeh u poslovanju => novi zahtjevi za poduzeća. tehnologiju. teleradnici. istraživanje i razvoj.2. proizvode i usluge. Virtualna organizacija = nehijerarhijska organizacija nezavisnih kompanija koje samostalno odlučuju o ulasku u mrežu virtualne organizacije s drugim kompanijama s kojima razmjenjuju sirovine. Virtualna organizacija nije stvarna organizacija (u pravilu nema svoju strukturu => zbog čega govorimo o virtualnoj organizaciji a ne virtualnoj organizacijkoj strukturi). Virtualna organizacija je potpuna suprotnost vertikalno integriranoj kompaniji (ousourcira sve aktivnosti osim onih u kojima je lider). materijale. Izvor: http://oliver. Virtualna organizacija bi u doslovnom prijevodu značila prividna organizacija.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE 5. telekonferencije). informacije. virtualni uredi.2.efos. znanje.hr/nastavnici/druzic/dokumenti/mis2009/MIS_2009_3_MIS. virtualni zaposlenici.pdf Virtualna organizacija = oportunistički savez kompanija sa sržnim (core) kompetencijama 66 . odnosno zamjena za stvarnost (virtualne zalihe.

tako i između pojedinih dijelova unutar jedne velike kompanije (ovdje ne govorimo o prividnoj. stoljeća Osobine virtualne organizacije:       fleksibilnost. nestvarnoj organizaciji jer ovako organizirana kompanija ima hijerarhiju i strukturu – samo su neke njene komponente virtualne). ipak neke od njih imaju veće značenje u mreži => one kompanije koje na sebe vežu veći broj drugih kompanija pa se smatraju dominantnim članom mreže. prilagodljivost i modularnost. kako između nezavisnih kompanija.  rad će se odvijati uglavnom u timovima. kapaciteta. Virtualna organizacija može biti uspostavljena. težnja za izvrsnim performansama te savršenom zadovoljavanju potreba kupaca. Proces formiranja virtualne organizacije:      definiranje partnerske strategije formiranje vanjskih saveza odabiranje partnera definiranje strukture partnerstva razvijanje politike podrške 67 .2. učeća organizacija – organizacija koja stalno uči.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE kao odgovor na tržišnu nesigurnost.2. Virtualna organizacija – organizacija 21. 5.  zaposleni će više komunicirati sa svojim dobavljačima i kupcima nego sa kolegama na poslu. Virtualna organizacija će u budućnosti značajno promijeniti organizaciju poduzeća:  opis poslova će biti neodređen.1. infrastrukture i troškova. dijeljenje resursa. Uzajamno uvjetovane strategije u virtualnoj organizaciji:  sržni program (core business) – kompanija mora biti lider u svoj temeljnom poslu  eksternalizacija aktivnosti (outsourcing) – aktivnosti u kojima kompanija nije lider kupuje od drugih članica virtualne organizacije jeftinije nego što bi sama mogla obaviti jer su druge članice lider svaka za svoj temeljni posao. Iako su sve kompanije u virtualnoj organizaciji ravnopravne. međusobno povjerenje partnera u mreži. temelji se na IT-u.  veliki će izazov biti nositi se sa rizicima i nesigurnostima u virtualnoj organizaciji gdje promjene postaju stalne.

3.2. ⌧ kada je izuzetno visok rizik od ulaska u virtualnu organizaciju ⌧ kada su nekompatibilni filozofija i stilovi managementa (kada nema povjerenja) ⌧ kada se ne slažu sržne kompanije i njeni partneri ⌧ kada okolnosti ulaska kompanije u virtualnu organizaciju nisu jasno definirane (ne postoji odgovarajući pravni okvir za virtualnu organizaciju).ORGANIZACIJSKE STRUKTURE Situacije kada kompanija ne bi trebala ući u virtualnu organizaciju: ⌧ kada kompanija posjeduje takve kompetencije i vještine koje joj omogućavaju da sama može zadovoljiti tržišta. Mrežna organizacija 68 . Prednosti i nedostaci virtualne organizacije 5.

mogu biti strukturirane s veoma niskom ili blagom hijerarhijom odnosno plitkom organizacijskom strukturom). mrežne organizacije se nazivaju i "organizacijama bez granica". Budući da su mogućnosti ulaska i izlaska iz mreže praktično neograničene. Hodžić. Zenica. povezujući međusobno poduzeća u mrežu. 2007. ali ona time ne uspostavlja neku novu suprastrukturu ili nadstrukturu. Izvor: A. odnosno umrežena kompanija javlja se kao odgovor na sve složenije uvjete poslovanja i sve veću brzinu promjena u poslovanju. Mrežna organizacija.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE Mrežna organizacija (network organization) predstavlja novi oblik organizacije koji je u najužoj svezi s virtualnom organizacijom. Sve što je prethodno rečeno za virtualnu organizaciju. u pogledu njenih karakteristika. Najveći broj mreža nije formaliziran te su u osnovi nehijerarhijske i bez formalne organizacijske strukture (premda članice mreže. kroz različite oblike partnerstva. 69 . mogućih oblika te prednosti i slabosti vrijedi i za mrežnu organizaciju kao način ostvarivanja odnosa među članicama virtualne organizacije. povezuje i njihove strukture. Mrežna organizacija. Organizaciono struktuiranje preduzeća.

2007. dok niti predstavljaju informatičke veze. 1999. Hodžić. dok virtualna organizacija označava većinom mrežno zasnovane organizacije (mreža kompanija). Tipirić). Čvorovi simboliziraju pojedince ili timove. Izvor: A. Organizaciono struktuiranje preduzeća. Zenica. Sinergija. Zagreb. Tipičan primjer takve strukture je organizacija ribarske mreže (fishnet organization) koju čini mnoštvo okna i čvorova.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE Izvor: Grupa autora (redator D. Kod mrežne organizacije dolazi do maksimalne redukcije razina management (rightsizing) i informacijskog povezivanja pojedinaca i timova u organizacijsku mrežu poduzeća. Kada govorimo o mrežnoj organizaciji većinom mislimo na mrežno zasnovane organizacijske strukture poduzeća. Svaki pojedinac ili tim izvršenje vlastitog zadatka može putem mreže koordinirati s 70 . Konkretna sposobnost poduzeća.

nastaje nova piramida itd.u jednom trenutku viši manager može biti podređen nižem manageru. Izvrnuta organizacija 71 .. odnosno podređeni može biti nadređeni svom manageru. Zenica. Izvor: A. Podigne li se čvor na nekom drugom mjestu.2. različitih pravnih subjekata.. Podignuta mreža će trajati onoliko koliko traje obavljanje zadatka (projekta). Ako se mreža uhvati za neki čvor i podigne (treba obaviti posao. Organizaciono struktuiranje preduzeća. a kad se čvor pusti (posao. Hodžić. Ribarska mreža može imati u jednom trenutku nekoliko hijerarhija (podignutih čvorova) koje su privremene i različitih visina i broja razina (heterarhija-heterarchy ili suprotnost od hijerarhije). Dok su mreže unutar poduzeća u pravilu zatvorene. Mrežnu organizaciju između različitih firmi (specijaliziranih jedinica) koje su koordinirane radije tržišnim mehanizmom nego lancem naređivanja. projekt) mreža sama formira hijerarhiju. 5. 2007. nazivamo većinom klaster (claster) ili skupina (grozd) ili paukova mreža umreženih organizacija. su otvorenog tipa. projekt obavljen) mreža se slegne te nestaje hijerarhije. Struktura ribarske mreže je fleksibilna .4. mreže između poduzeća.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE onima u mreži s kojima je povezano izvršenje njegovog zadatka.

Tipirić). Sinergija. užeg asortimana proizvoda. Prethodna slika ne pokazuje organizaciju koja bi ovako stvarno izgledala. Ovakav model organizacije je prikladan za organizacije koje se oslanjaju na visoko obrazovane stručnjake i samokontrolu zaposlenih (profesionalna birokracija). Izvrnuta organizacija je i vrlo plitka organizacija (upravo zbog plitkosti nosi naziv izvrnuta organizacija – veličina uopće ne utječe na organizaciju). 1999. Pojam “izvrnuta organizacija” – izraz koji objašnjava oblik promjena u pravcu decentralizacije i nehijerarhijske organizacije. Konkretna sposobnost poduzeća. Karkteristična za kompanije koje se bave direktnom prodajom jednog ili određenog. 72 .ORGANIZACIJSKE STRUKTURE Izvrnuta (izokrenuta) organizacija (Inverting organization) predstavlja jedan od oblika nehijerarhijske organizacije Izvor: Grupa autora (redator D. već prije svega filozofiju organizacije i njezinu usmjerenost prema kupcima. Kao i kod drugih suvremenih oblika organizacije i ovdje IT igra ključnu ulogu. ali na vrlo širokom području te sve organizacije koje se temelje na znanju. Zagreb.

Organizaciono struktuiranje preduzeća. Zenica. govorimo o načinu organizacije u kojoj dominira timska struktura. Izvor: A. 2007. Hodžić. Timska organizacija Timska organizacija predstavlja jedan od načina novog pristupa dizajniranju organizacije. često se tako formirani timovi nazivaju kros-funkcijski timovi (Cross-Functional Teams) odnosno multifunkcijski timovi (čine ih članovi iz različitih funkcijskih organizacijskih jedinica). Timska organizacija:     otklanja rigidnost klasičnih struktura. Timska organizacija unosi elemente organske strukture u postojeće klasične modele organizacije (ugrađiva se u postojeću klasičnu strukturu prilikom reorganizacije). Govoreći o timskoj organizaciji u kontekstu organizacijske strukture. “ruši” granice organizacije te na taj način dehijerarhizira organizacijsku strukturu te je čini znatno plićom i izuzetno fleksibilnom.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE 5. 73 . Kako se često timska organizacija interpolira u funkcijsku organizacijsku strukturu. Umjesto tradicionalnih naredbodavaca na njihovo mjesto dolaze manageri treneri koji pomažu zaposlenima u zajedničkom postavljanju i rješavanju problema.5.2.

segmenata . Izvor: Grupa autora (redator D.2.6. Druga dimenzija organizacije (Back) je organizirana najčešće prema proizvodima ili uslugama odnosno tehnologiji.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE 5. U ovoj strukturi kritičan je proces planiranja i budžetiranja = to je ustvari process pregovaranja npr. 1999. Konkretna sposobnost poduzeća. tržištima odnosno geografskom obilježju. Front/Back struktura omogućuje također i horizontalna povezivanja između prednje linije i pozadine (marketing pojedinih proizvoda . Zagreb. Front/back organizacija Front/Back struktura = hibridna organizacija => organizacija prednjeg dijela (Front) i zadnjeg dijela.pozadinski marketing i marketing trž. 74 .prednji marketing). Organizacija prve linije (Front) je izvršena najčešće prema potrošačima. pozadine (Back) po različitim načelima strukturiranja organizacijskih jedinica u jednoj organizacijskoj strukturi. Front/Back struktura je pogodna za one kompanije koje imaju dvojne strategije (usmjerenost na tržište i na proizvode => većinom tržišni uvjeti zahtijevaju da se kompanije ovako organiziraju). managera (fronte) tržišta “A” i managera pozadine proizvoda “1”. Tipirić). Sinergija.

Zagreb. 1999. Tipirić). Među članovima pojedine amebe nema hijerarhije.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE 5. 75 . Sinergija.2. sa stajališta dubine organizacije. Ameba organizacija Ameba organizacija (Ameoba organization) predstavlja organizaciju koja se temelji na fleksibilnosti i suupravljanju od strane zaposlenih u organizaciji. Ameba organizacije su bez hijerarhije pa se može reći da su one. Konkretna sposobnost poduzeća.7. a ako su neefikasne mogu se dijeliti ili reformirati u nove amebe. Amebe predstavljaju najmanje jedinice u organizaciji. jednorazinske organizacije. Izvor: Grupa autora (redator D. Ni ameba organizacija ne može egzistirati sama za sebe. mogu brojati od 3 do 50 članova. već mora biti uklopljena u neki od poznatih modela organizacijskih struktura. zbog čega je ovaj oblik organizacije fleksibilan i lako prilagodljiv. Amebe su oblik “samoupravljane timske strukture”.

timska organizacija i organizacija temeljena na znanju. Fraktali su suvremeniji oblik organizacije koji karakterizira decentralizacija i dinamičnost organizacijske strukture. bave se aktivnostima temeljenima na znanju. ali i integritet cjeline. Dok su fraktali najmanje divizijske jedinice. U hipertekst organizaciji su povezane formalna organizacijska struktura. Fraktalna organizacija Fraktalna organizacija na određeni način predstavlja novi oblik organizacije ili preciznije rečeno. Sloj zasnovan na znanju = generira potrebno znanje za gornja dva sloja. Sloj poslovnih sustava = klasična hijerarhijska birokratska struktura. projektnim timovima i znanju.2. autonomne organizacijske jedinice.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE 5. kulturu i tehnologiju kompanije. decentralizirane u većoj ili manjoj mjeri. 5. najviši sloj. novo ime za već dobro poznati divizijski model organizacije. prilagodljive tržišnim zahtijevima i nesigurnoj okolini. Sloj projektnih timova = nehijerarhijski strukturirani.2. Hipertekst organizacija Hipertekst organizacija (Hypertext organization) je organizacija povezanih polja koja se temelji na poslovnim sustavima.8. Fraktali se mogu strukturirati na istim načelima na kojim se obavlja divizijska organizacija poduzeća.9. središnje mjesto u organizaciji. klasteri su skupine odnosno grozdovi fraktala (gledano unutar poduzeća). Fraktalna organizacija je decentralizirani oblik organizacije koju karakteriziraju jasno definirani ciljevi te velika autonomija dijelova. Bitno obilježja fraktala i fraktalne organizacije je to da su: fraktali manje. 76 . ugrađen u viziju. ne egzistira kao stvarni organizacijski entitet.

Tipirić). 77 . Zagreb.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE Izvor: Grupa autora (redator D. 1999. Sinergija. Konkretna sposobnost poduzeća.

Zenica.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE 6. važnost koordinacije veća). Organizaciono struktuiranje preduzeća. 2007. ODNOS ORGANIZACIJSKE STRUKTURE I MANADŽMENTA Dizajniranjem organizacije odnosno oblikovanjem organizacijske strukture susrećemo se sa dva bitna elementa:  specijaliziranom podjelom rada  rasponom kontrole Specijalizirana podjela rada (i horizontalna i vertikalna) čini potrebu za koordinacijom nužnom (dublja i detaljnija podjela = poslovi managementa složeniji i teži. Na višoj organizacijskoj razini primjereni je uži raspon kontrole. Na raspon kontrole utječu:  priroda zadatka  značajke podređenih  sposobnost menadžera Izvor: A. glavni aspekt organizacijske strukture. 78 . Raspon kontrole .broj ljudi koji su direktno podređeni jednom rukovodiocu. dok je na nižoj organizacijskoj razini primjereniji širi raspon kontrole. može biti "uži" i "širi". Hodžić.

u onim poduzećima gdje je organizacijska struktura "plića". 7. "pliću" organizaciju i manje managera "informacijski bazirane organizacije". ZAKLJUČAK 79 . P. Zenica. Drucker . U pravilu. Organizaciono struktuiranje preduzeća. Hodžić.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE Izvor: A.velike tvrtke u budućnosti će imati manji broj razina u organizaciji. a raspon kontrole "širi" radnici su zadovoljniji na radu i obrnuto. 2007. tj.

prihvatanje internacionalizacije ili globalizacije kao baznog okvira poslovnih aktivnosti u ovom trenutku je nužnost. omogućile su povećanje konkurentnosti i rast kompanija. Visoke tehnologije. Prevazilaženje ovih izazova je moguće uz adekvatno organizaciono prilagođavanje svjetskim tokovima globalizacije.1. uspjeh nijednog preduzeća nije siguran. Preduzeća su danas primorana na još veću incijativu na polju inovacija i daljem smanjenju troškova poslovanja. Ma koliko da su okolnosti u jednoj zemlji ili na jednom tržištu povoljne. Brze promjene u svjetskoj privredi predstavljaju za savremena preduzeća i rizik i šansu. kao i do povećanja trenutne ekonomske i finansijske nestabilnosti i kolebljivosti u svijetu. manje budžetske deficite i talase inflacije. Rast ekonomskih aktivnosti uzrokovan je. Organizaciono struktuiranje uslovljeno procesom globalizacije Globalizacijom svjetske ekonomije stvoreno je ogromno tržište sa jakim inostranim konkurentima. Talas novih tehnoloških prodora kreira nove industrijske oblasti. kao i povećanje životnog standarda. prvenstveno informacione. u velikoj mjeri. Razvoj i primjena informacionih tehnologija doprinosi daljem rastu produktivnosti u svim granama ekonomije. Kompanije samostalno ili kroz partnerstvo ulažu povećane napore u očuvanje i pospješivanje tehnoloških prednosti kao ključnom faktoru svoje kompetentnosti i konkurentnosti.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE 7. Međutim sa sve većim stepenom globalizacije. intenzivnim razvojem znanja. Uslov opstanka preduzeća jeste međunarodna orijentisanost zato što današnju međunarodnu ekonomije determinišu tri ključna faktora:  kontinuirana integracija svjetske ekonomije  brze tehnološke promjene i  kreiranje konkurentskog okruženja na globalnoj osnovi 80 . Današnje kompanije koje budu osvojile primjenu novih tehnologija moći će da računaju na veće profite i nastup na većem dijelu tržišta. brze tehnološke promjene neizbježno dovode do velike dislokacije i nesigurnosti za zaposlene i kompanije. Sve bi to trebalo da obezbjedi brži ekonomski rast. Dakle. Tehnologija je postala ključni faktor konkurentnost poslovanja i ekonomskog rasta.

H. 5.1989. McGraw Hill Book. Sarajevo 2. Senad S. Zenica. vodić za predavanja i vježbe. V. Babić. H. B. H. Jr:Menadžment. Otašević. Dženan K. Beograd.. New York. Sarajevo. Beograd. 7. Stoner Dž.. Gilbert D. Organizacija preduzeća – upravljanje organizacionom strukturom. A. Beograd 3. Organizaciono struktuiranje preduzeća. Softić. Organizacija i ekonomika proizvodnje. 10. 2007. izvodi iz predavanja i vježbi. Mintzberg. Informator. Koontz and O Donell. 2005. F. Management Science. Zećir H.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE LITERATURA 1. Daniel R. Stavrić. 1968.. Principkes of Management. Muratović. Muratović. Strukture in 5 s. M.. Organizacija. Organizacija. S. Hodžić. 2003. Freman E. 2006. 2008. Edward Friman. 6.. 9. KIZ „Centar“. 1979. A. Ekonomski fakultet u Sarajevu (EFSA). Softić. Menadžment. Želind. 4. Stoner. Želind. 8. Sarajevo. Menadžment. S. R.. 2000. Zagreb. Gilbert. 81 .

http://www.2008. Bogičević-Milikić. http://web.pdf (pristupljeno 25. http://en.deloitteandtouche. Organizacija.) 19. M. 12. Stefanović.hr/nastava/90/Vjezbe%204. 2000.http://www. Zagreb.pdf 20.4.2008. Janjićijević.agr. 2005.pdf (pristupljeno 27.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE 11. http://www.pdf 82 .2008. Beograd. 1999. 1994. Sinergija.4.org/dtt/cda/doc/content/hr_BPR. Ž.) 16.Grupa autora (redator D.2008.hr/dok//epo/mskrtic/osnove%20poduzetnistva/ORGANIZACIJSKA %20STRUKTURA%20novo.4.efzg. 15.efst. B. http://web. Z.org/wiki/Organizational_structure (pristupljeno 27.4. Konkretna sposobnost poduzeća. Zenica. 13. Ekonomski fakultet Beograd. Ekonokmski fakulteta.) 18.hr/dok//OIM/mmesin/07_Organizacija%20elemenata %20organizacijske%20strukture.efzg.hr/cro/nastava/ms/moduli/doc/ag2116_organizacijska_struk tura.pdf (pristupljeno 25.wikipedia. N. Hadžiahmetović. Erudit. Organizacijski menadžment.) 17. Tipirić). 14. Organizacija preduzeća. Petković.

ORGANIZACIJSKE STRUKTURE 83 .

5.1.5. Osnovne ideje i doprinosi Max Weber-a 2.3. 2. Osnovne ideje i doprinosi Frank Gilberth-a 2.3.4.3.4.5. Slabosti organizacije 2.5. Razvoj nauke o organizaciji 2.5.4.5.1.4. 3. 13 2.1.1.1. 2. Teorije organizacije 2.5.5.4. ORGANIZACIJSKE STRUKTURE 84 .5. Kvantitativna Projektna Teorija Teorija korištenja i matrična kulturnog digitalnog nervnog 11 2. Osnovne ideje i doprinosi Frederick Taylor-a 2. Definisanje pojma organizacija 2.2.4. Osnovne ideje i doprinosi Henry Fayol-a 2.1. Klasična teorija organizacije 1 2 2 5 5 6 7 7 7 8 9 9 10 10 teorija organizacija sklada sistema 15 15 16 16 18 18 21 23 2. 2.5.3. STRUKTURA Sistemi i kibernetika Situaciona teorija Teorija organizacionih sistema i procesna teorija DZ sistemski prilaz klasifikaciji organizacionih teorija Moderni koncept sistemskog mišljenja 4.5.4.5. Prednosti organizacije 2. 13 2.5.2.1.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE I S A D R Ž A J: 1. 12 2.5. Moderna/savremena teorija organizacije 2. ORGANIZACIJA 2. 2.5. Neoklasična teorija organizacije 2.3.5.3.1.2.1.3.4.3.4. UVOD 2.4.5.2. Sistemska teorija 2.2.5.5.3.

Projektna struktura 5.ORGANIZACIJSKE STRUKTURE 4.2. T-oblik organizacije 5.7.2.1.3.1.1. Hibridna organizacijska struktura 5.2. Centri odgovornosti u organizacijskoj strukturi preduzeća 5. ODNOS ORGANIZACIJSKE STRUKTURE I MANADŽMENTA 7. Formalna i neformalna organizacija 4.2.1.2. Jednostavna struktura 5. Izgradnja organizacijskih sistema 4.8. 5.6.1.2.8. OBLICI OGRANIZACIJSKIH STRUKTURA 5.2. Tradicionalne organizacijske strukture 5.1. Linijska struktura 5. Diviziona struktura 5.1.7.2.2. Virtualna organizacija 5. 5.5.1.2. 5.1.1.3.2.1.2.1.2. Matrična struktura 5. 5.4. Savremene/moderne organizacijske strukture 5. Mješovita organizacijska struktura 5.9.1.4. 5. ZAKLJUČAK LITERATURA PRILOZI 76 85 .6. Mrežna organizacija Izvrnuta organizacija Timska organizacija Front/back organizacija Ameba organizacija Fraktalna organizacija Hipertekst organizacija 74 34 34 35 27 29 32 34 35 40 46 48 51 52 54 58 59 62 63 65 68 69 70 71 72 72 6.1.5. Funkcionalna struktura 5. Virtualna organizacija – organizacija 21.3.2.2. 5. Procesna organizacijska struktura 5.9. stoljeća 5.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful