VISOKA POSLOVN

ŠKOLA STRUKOVNIH
NOVI SAD

SEMINARSKI RAD

POSLOVNA ETIKA

Mentor: Student:
Vukovic Marija Daniel Avramovic 102/09PB
SADRŽAJ:

1. UVOD( Poslovna etika )....................................................................1

2. Definisanje etike................................................................................2
2.1. najčešće zablude..........................................................................2
2.2. nedostatak poslovne etike...........................................................3
3. Razvoj i značaj etike..........................................................................3

4. Etičke dileme i izvori neetičkog ponašanja zaposlenih.....................4

5. Edukcija menadžera u poslovnoj etici...............................................5

6. Odgovornost etike..............................................................................6

7. Međunarodna etika.............................................................................7
UVOD

Poslovnu etiku definišemo kao skup ličnih i kolektivnih moralnih postupaka koji se koriste u
poslovnom odlučivanju, kojim se odredjuje granice do koje se može ići, a da se ne izazovu
nepovoljini odnosi unutar preduzeća i u njenom okruženju. Takodje pratimo istorijski razvoj i
značaj poslovne etike, analiziramo izvore neetičkog ponašanja, etičke dileme, i probleme
zaposlenih , poput potkazivanja, i ukazujemo na začaj edukacije menadžera, ali i svih drugih
aktera poslovanja u pogledu njihove etičke odgovornosti. Etika poučava moral. U svom
najopštijem smislu sistemačno nastojanje da se naše individualno i naše društveno moralno
iskustvo učine smisao onima tako što će se odrediti pravila koja treba da vladaju ljudskim
ponašanjem vrednosti dostojne stremljene i karakterne crte koje zaslužuju da u životu dodju
do izražaja.
Poslovanje – slav.(poso, posso,busso), engl.(busy) djelovanje, odnosno djelovanje u prostoru i
vremenu sa zadanim ciljem i svrhom, poslanjem i misijom, ili djelovanje u zamjenu za nešto.
Spajanjem pojmova posso-business, i ethos-etika dobivamo definiciju pravednoga ili
prirodnog poslovanja.

Poslovna etika je sustav poslovnih načela ili vrijednosti koji se odnosi na poslovne sudove,
dužnosti i obveze. Određuje što je u poslovanju dobro i etično sa stajališta poslovnog morala,
a što je slabo, odnosno neetično. Određuje što je u poslu pravedno, a što nepravedno.
DEFINISNJE POSLOVNE ETIKE

Definisanje etike u poslovanju jeste izuzetno kompleksno, jer različite mikro i makro kulture
na različit način definišu svoje vrednosti i time stvaraju različiti etički i legalni kontekst za
donošenje poslovnih odluka. Način na koji se u odredjenom društvu definiše makrokultura i
njene karakteristike, kreira osnovni kontekst za fnkcionisanje mikrokulture i etičnog
ponašanju samih kompanija. Poslovna etika proučava primenu etičkih normi na aktivnosti i
ciljeve komanije. Ona predsavlja način moralnog procenjivanja pojedinih načela ponašanja
pojedinca koji obavlja poslovnu delatnost, ali i navike koje imaju rukovodioci organizacija,
kao i njihove izbore u procese odlučivanja. U domenu obavljanja ekonomskih aktivnosti ,
takodje, postoje običaji, pravila i zakonii koji predstavljaju oblike drušetveno prihvatljivog
ponašanja, koji propisuju opšta pravila ponašanja u okviru određene socijalne i ekonomske
sredine. Imamo tri poslovne oblasti odlučivanja, koja mogu biti u okviru: zakonskih propisa,
šitih ekonomskih i socijalnih pitanja izvan granica zakona, i davanja prednosti sopstvenom
interesu. Prvi nivo odlučivanja podrazumeva analizu zakonskih propisa sa aspekta da li su oni
odgovarajući, kakvi bi trebalo da budu i da li ih treba poštovati, ili ne. Drugi nivo poslovnog
odlučivanja se odnosi na načine na koje jedna ličnost tretira druge i pored poštovanja zakona
uključuje i šire moralne standarde i pitanje zaštite integriteta pojedinca. I treća oblast
odlučivanja se odnosi na pitanje do kog nivoa dobrobig pojedinca ima prednost nad
interesima organizacije, ili drugih pojedinca unutar i izvan organizacije. Definicija etike –
principi, norme i standardi provođenja upravljanja i osobni ili grupni stavovi o vođenju.
Etično ponašanje ne ovisi samo o dobrom karakteru. I ako dobar odgoj može osigurati
moralni kompas koji će pojedincu pomoći da utvrdi ispravan put koju će slijediti odluke da
čini dobre stvari zasigurno nije jedina stvar koja određuje etično ponašanje. U danjašnjem
visoko kompleksnom poslovnom okruženju pojedincima supotrebne dodatne smjernice.
Najčešće zablude:

1. Poslovna etika je više pitanje religije nego menadžmenta.

2. Zaposleni su sami po sebi etični, tako da kompanija ne mora da obraća pažnju na
poslovnu etiku.
3. Poslovna etika je disciplina za filozofe, teoretičare i telologe.
4. poslovna etika je suviše jedino je važnoo (dobro raditi)
5. U poslovnoj etici (dobri momci) pridikuju (lošim momcima)
6. Poslovna etika je pomodna, (nova priča u kraju)
7. Etikom se ne može upravljti.
8. poslovna etika i društvena odgovornost su isti pojmovi .
9. Organizacija koja nema problema sa zakonom znači ima dobru poslovnu etiku.
10. Upravljanje etikom u radnom okruženju ima mali praktični značaj.

NEDOSTATAK POSLONE ETIKE

Nedostatak poslovne etike dovodi do poremećaja uobičajenih tokova poslovanja, kako u

sredini gde se kompanija nalazi, tako i u širem okruženju, a nekada deluje i na svetske
ekonomske i poslovne tokove. Gubitak poverenja u poslovanje, u preduzeće, u rukovodstvo i
slično. Treba naglasiti da je poverenje danas jedan od ključnih uslova za uspešno poslovanje i
razvoj preduzetničke i poslovne klime na svim nivoima i u svim sredinama. Šta dovodi do
gubitka poverenja? Pre svega reč je o prevarama i iskazanim namerama da se ostvari prevara,
kao što je to slučaj u tri prethodno pomenuta primera poslovnih skandala. Što se više širi
potreba za poverenjem i jedinstvenim poslovnim standardima, to se više otvara mogućnost za
različite oblike prevara, skrivenih i nedobronamernih postupaka u poslovanju. Ako se tome
doda nedostatak poslovne tradicije, neizgrađane moralne norme u radu i poslovanju, razoren
sitem pozitivnih poslovnih i životnih vrednosti u narazvijenim sredinama (društvo u
tranziciji), kakva je naša, onda se može govoriti o “eldoradu” za različite vrste prevara i
poslovnih skandala. Poslovna etika nije samo prisutna u odnosima između kompanija i
okruženja, ona je važna i u odnosima unutar same kompanije. Odnos poslodavaca,
menadžmenta i rukovodstva međusobno, kao i njihov odnos prema zaposlenima u kompaniji
mora se posmatrati kroz prizmu poslovne etike i moralnog postupanja. Nijedan segment rada i
poslovanja, bez obzira na veličinu preduzeća ili poslovnog subjekta, ne može se zapostaviti i
“osloboditi” od brige za etičkim delovanjem i postupanjem. Recimo, ako je nizak moral
zaposlenih u jednom preduzeću (slabo se zalažu na poslu, nenefikasno koriste radno vreme,
česte konfliktne situacije, ogovaranja i podmetanja, iznošenje poslovnih tajni, slaba lojalnost
preduzeću), onda je i najboljem menadžmentu teško da postigne neke značajnije poslovne
rezultate. Protok informacija je važan elemenat poslovne etike. Ako informacije od značaja za
uspeh i pruženje šansi svima u preduzeću zadržavaju i “obrađuju” pojedinci ili grupe, koji
tako stiču prednost nad ostalim zaposlenim, onda je tu izostanak poslovne etike očigledan.
Pokretljivost osoblja unutar preduzeća, uspon u karijeri, mogućnosti dodatnog rada i
povećanja zarada, predstavljaju stalni izazov za primenu ili izostanak principa poslovne etike.
RAZVOJ I ZNAČAJ POSLOVNE ETIKE

U ovom radu preuzeto je objašnjenje okoliša kao okruženja u kojem neka organizacija radi,
uključujući zrak, vodu, zemlju, prirodne izvore, biljni svijet, životinjski svijet, ljude i njihove
međusobne odnose. Prema normi ISO 14001 Sustavi upravljanja okolišem, okruženje se u
ovom kontekstu proteže od unutrašnjosti organizacije do globalnog sustava. Uz okoliš, kao
pojam za životni prostor, često ide pojam održivi razvoj za koji u literaturi možemo naći
objašnjenje da je to proces promjena u kojem su iskorištavanje resursa, smjer ulaganja,
orijentacija tehničkog razvoja i institucionalne promjene (promjene u obrazovnom, pravnom,
financijskom itd. sustavu) u međusobnom skladu i omogućavaju ispunjavanje potreba i
očekivanja sadašnjih i budućih naraštaja. Zašto jednostavno, ako može složenije. Već
nekoliko godina okolišu i održivom razvoju pridružuju se društvena odgovornost i poslovna
etika. Za potrebe ovog rada, etika podrazumijeva skup navika, vladanje nekog čovjeka,
organizacije, skupine, naroda vrednovane s moralnog stajališta kao dobro-loše,
dopuštenonedopušteno,pošteno-nepošteno, ispravno-neispravno, dakle suprostavljenim
vrijednostima. To vrednovanje se temelji na načelima/pravilima koje postavlja neka zajednica
i razlikuje se ovisno o društvenom i kulturnom okruženju. Neka pravila su propisana, a neka
su jednostavno prihvaćena kao takova. Ovako općenite i načelne pristupe lakše je razumjeti
na primjerima iz našeg okruženja.

KAKO DONIJETI ETIČNU ODLUKU

U kompleksnom globalnom svijetu danas je rijetko jednostavno i lako donijeti etičnu

odluku. Međutim, kao član neke organizacije, postoji nekoliko mogućnosti i modela pomoću
kojih se može izanalizirati etička dilema, odnosno situacija koja je moralno upitna i
kada je potrebno odlučiti kako ispravno postupiti. Upravo iz razloga složenosti etičkih pitanja
ponekad je jedan model prikladniji od drugog. Ako se razmisli o različitim mogućnosti,
veća je vjerojatnost da će se donijeti odluka za koju se smatra da je etički korektna. Menadžeri
koji su suočeni s etičkom dilemom na raspolaganju imaju, prema Daftu, četiri različita
pristupa odnosno modela za ocjenu i donošenje etične odluke, a to su sljedeća četiri pristupa
odnosno kriterija:
1. utilitaristički kriterij
2. individualistički kriterij
3. kriterij prava
4. kriterij pravde
Utilitaristički su kriterij razvili u 19. stoljeću filozofi Jeremy Beneth i John Stuart
Mills. Prema tom pristupu odluke se donose isključivo na temelju njihovih ishoda ili
posljedica,
i moralna odluka je ona koja donosi najveće dobro za najveći broj ljudi ili čini najmanje
zla, odnosno stvara najveći odnos dobrog prema lošem. Donositelj odluke treba razmotriti
efekte svake od mogućih opcija rješenja problema i odabrati onu koja optimizira
zadovoljstvo najvećeg broja ljudi. Ovaj pristup suočava se s posljedicama, nastoji istodobno
povećati dobro učinjeno i smanjiti loše učinjeno . Prema tome etička odluka
organizacije je ona koja donosi najviše dobra i čini najmanje zla za sve koje odluka uključuje
– kupce, zaposlene, dioničare, zajednicu i okoliš. Odluka se treba donositi tako da
uvijek za ishod ima najveći mogući odnos između dobra i lošeg .
S obzirom na njegovo učestalo korištenje u poslovnom svijetu kao čest kriterij za najveće
dobro većine koriste se učinkovitosti, produktivnosti i visoki profiti jer se smatra da će
upravo ti ciljevi donijeti najveće zadovoljstvo najvećem broju ljudi unutar organizacije.
Drugi kriterij je individualistički kriterij koji ističe da je djelovanje moralno kada
promiče dugoročno najbolje interese za pojedinca. Pojedinac izračunava dugoročne prednosti
za njega osobno kao mjeru koliko je odluka dobra. Odluka koja ima više dobrih nego
loših strana u odnosu na druga rješenja problema, bit će ona koju treba provesti. U teoriji,
budući da svatko ustraje u svom interesu, više dobro se automatski postavlja jer se ljudi
nauče prilagođavati međusobno na dugi rok. Vjeruje se da individualizam vodi iskrenosti i
povjerenju jer to najbolje djeluje u dugom roku. Naposljetku individualizam vodi ponašanju
prema drugima koje odgovara standardima ponašanja kakvo ljudi očekuju prema njima
samima.
Treći kriterij je kriterij prava. To je kriterij koji ističe da pojedinci imaju osnovna
prava i slobode koja se moraju poštovati i ne ugrožavati nečijom odlukom. Da bi menadžeri
424 Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, godina 5, 2007.
donijeli etički ispravnu odluku, ne smiju doći u konflikt s temeljnim pravima drugih, stoga
će etički ispravna odluka biti ona kojom se poštuju temeljna ljudska prava. Ta
temeljna prava uključuju sljedeća prava:
- pravo na samoodređenje
- pravo na slobodu
- pravo na vlasništvo
- pravo na život
Četvrti kriterij je kriterij pravde prema kojemu se etične odluke moraju temeljiti na
trima principima: jednakosti, pravednosti i nepristranosti. Pristup promiče pravdu preko
uspostavljanja pravila i regulativa koje bi trebale osigurati pravednu raspodjelu koristi za
sve.
Principi, naravno, nisu univerzalni i nude samo općenite smjernice koje menadžeri
mogu smatrati korisnim prilikom donošenja etične odluke. No ujedno moraju biti upoznati i
s pozitivnim i negativnim stranama pojedinog pristupa. Tako isključivo usredotočivanje na
utilitarizam može zanemariti prava pojedinaca u manjini budući se orijentira na dobro za
većinu. Korištenje individualističkog pristupa u praksi ne mora uvijek dovesti do dugoročnog
dobra za sve, budući da se pojedinac može orijentirati isključivo na zadovoljenje kratkoročnih
potreba koje mogu biti u potpunoj kontradikciji s dugoročnim potrebama. Korištenje
prava kao kriterija stvara ograničenja u djelovanju zbog jakog naglaska na temeljnim
pravima i pravima opterećenu okolinu. Naglasak na pravdi štiti podjednako sve uključene,
daje podjednako slabijima i onima u manjini, ali na taj način ne znači da potiče podjednako
i na produktivno djelovanje. Proces donošenja etične odluke prikazan je na sljedećoj slici.
ETIČNO POSLOVNO UPRAVLJANJE

Često je teško nešto neopipljivo i nevidljivo ljudskom oku mjeriti, a posebice time upravljati.
Ponekad je, posebice u današnjim globalnim uvjetima poslovanja, teško provoditi,
kako ističe Takala, koncept etike koji u sebi zapravo sadržava ideju univerzalnosti
odnosno jednakost u primjenjivosti pravila, jer što je dobro za jednoga, može biti loše
za drugoga. Što je etika i etično u jednoj zemlji i kulturi može biti sasvim nepojmljivo u
drugoj zemlji i kulturi. Kako onda uspostaviti jedinstvena pravila i donijeti univerzalno
primjenjivu etičnu odluku? Rješenje se donekle nameće u činjenici da etika, iako objedinjuje
ideju univerzalnosti, ipak podrazumijeva takvo djelovanje koje će donijeti dobro i sa
stajališta socijalne jednakosti i individualnog dobra za određenu organizaciji i njenim
interesnim
skupinama – kupcima, zaposlenima, dioničarima, okolini i okolišu.
Stoga, kako bi ipak postojao određeni mehanizam i etički principi, etička načela koja
će usmjeravati etičko ponašanje organizacije ka dobrom, potrebno je unutar organizacije
razviti sustav i standarde etičkog djelovanja.
Tako upravljanje poslovnom etikom organizacije ima zadatak formalnog i neformalnog
upravljanja pitanjima poslovne etike putem obrazaca, programa i praktičnih procedura
Prema istom izvoru upravljanje poslovnom etikom organizacije sadrži sljedeće
komponente:
Vrjednote poduzeća koje obuhvaćaju općenite izjave o ciljevima poduzeća, stavovima
i uvjerenjima kao i vrijednostima organizacije. Takvim izjavama organizacije iznose svoj
smjer djelovanja u smislu etike te iznose etičke ciljeve organizacije.
Etički kodeks predstavlja pravila poželjnog ponašanja koja se baziraju na temeljnim
vrijednostima, načelima i pravilima odgovornog poslovanja i ponašanja organizacije, ali ne
bi smjela predstavljati striktna pravila ponašanja u svakoj potencijalnoj situaciji. Etički
kodeks je najrazvijenija i najzastupljenija komponenta upravljanja poslovnom etikom u
svjetskoj poslovnoj praksi, iako je prihvaćanje etičkog kodeksa prihvaćanje minimalnih
standarda u upravljanju etikom. Sustav upravljanja poslovnom etikom obuhvaća puno širu
problematiku od same izrade i korištenja etičkog kodeksa, kako ističe Trevino, kodeks je
tek početak etičkih nastojanja. No i samo njegovo korištenje može se smatrati
početnim i pohvalnim korakom u uvođenju i upravljanju poslovnom etikom, odnosno etičnim
poslovanjem.
Linije izvještavanja i savjetovanja imaju za svrhu ranu identifikaciju etičkih problema
i pravovremenu reakciju. Nastoji se stvoriti takav komunikacijski kanal koji će omogućiti

Bitno je istaknuti da su mnoge organizacije uvele takav sustav komunikacije koji zaposlenima
pruža mehanizam za pomoć i savjetovanje o etičkim dilemama. Upravo je i informacijska
tehnologija poboljšala i olakšala komunikaciju unutar organizacije razvojem raznih
sustava elektroničkog komuniciranja.
Etički menadžeri, zaposlenici i odbori dio su organizacije koji regulira poslove vezane
uz poslovnu etiku. Njihova dužnost očituje se u razvijanju strategije i upravljanja koji će
osigurati da se etički standardi organizacije provode i komuniciraju svima u organizaciji.
Veće organizacije, osim zaposlenika, mogu osnovati i etičke odbore ili komisije koje pružaju
etički nadzor i kontrolu.
Etički konzultanti predstavljaju konzultante specijalizirane za područje poslovne etike
te nude svoje savjetodavne usluge, ponajviše malim organizacijama kojima je takvu uslugu
jednostavnije eksternalizirati nego razvijati unutar vlastite organizacije.
Etička edukacija i trening pomaže da se raznim metodama nastoji educirati zainteresirane
za primjenu načela poslovne etike, razne alate za rješavanje etičkih dilema, ali i osvještavanje
o nužnosti uspostave kvalitetnog sustava upravljanja poslovnom etikom. Cilj treninga
nije podučiti etiku, već potaknuti svijest i promišljanja o poslovnoj etici.
Izvještavanje, računovodstvo, revizija samo su neki od načina kontrole poslovanja, ali
i pokušaj da se izmjeri učinak koji upravljanje poslovnom etikom ima na cjelokupnu
uspješnost
organizacije.
Uz navedene bitno je naglasiti i suvremeni koncept u upravljanju poslovnom etikom, a
to je koncept društvene odgovornosti poduzeća, kao jedan od načina etičkog djelovanja
organizacije s ciljem postizanja javnog dobra, odnosno za dobrobit društva općenito. Prema
Daftuu društvena odgovornost poduzeća – Corporate social responsibility (CSR) -
podrazumijeva
obvezu menadžmenta organizacije da donosi odluke i poduzima akcije koje će
doprinijeti povećanju blagostanja društva, ali i same organizacije.
Friedman (1962.) u isključivo kao jedinu odgovornost poduzeća vidi
stvaranje i maksimiziranje novca za njegove vlasnike, dok njegovi protivnici, poput Davisa
(1975.) u ističu kako poslovne odluke imaju društvene posljedice. Poslovni
ljudi ne mogu donositi odluke koje su isključivo ekonomske odluke, jer su one povezane s
cijelim društvenim sustavom. Kitson i Campbell ističu također kako poduzeća da bi
preživjela,
moraju stvarati profit; međutim dok to čine, moraju se uskladiti sa zakonom i vrijednostima
društva .
Shawn ističe da smo posljednjih godina postali sve svjesniji loših strana poslovne aktivnosti,
takozvanih eksternalija. Također ističe kako danas društvo ima brige i interese koji
nisu isključivo brz gospodarski rast, a to su briga za kvalitetu života i zaštitu okoliša. Upravo
se u tome nadzire i svrha društvene odgovornosti poduzeća, a podrazumijeva ekonomsku
uspješnost poduzeća uz istodobnu društvenu odgovornost za zaštitu prirodnih i ljudskih
potencijala. Društvena odgovornost poduzeća manifestira se putem aktivnih
mjera zaštite okoliša, raznih društvenih donacija, razvoja ljudskih potencijala i pružanja
jednakih mogućnosti svim zaposlenima, pomoću transfera znanja i tehnologije, zaštite
potrošača
i mnogih drugih mjera s ciljem odgovornosti prema društvu.

ETIČKE DILEME

Etičke dileme su situacije koje su moralno problematične i u kojima se moramo zapitati što je
ispravno učiniti. Etičke dileme tjeraju pojedince da se zapitaju o svojim obvezama,
dužnostima i odgovornostima, mogu biti vrlo složene i teško razrješive. U nastavku je par
primjera etičkih dilema s ciljem ilustriranja njihove složenosti."Klijent je od nas zatražio neki
proizvod. Nakon što je obaviješten o cijeni, zaključio je da ga ne može priuštiti. Znamo da
adekvatan proizvod može dobiti na drugom mjestu po nižoj cijeni, treba li ga obavijestiti o
tome ili dopustiti da ode bez nečega što mu je potrebno. Što učiniti?""Kolega na poslu mi je u
povjerenju rekao da napušta tvrtku za par mjeseci jer mu je obećan bolji posao u drugoj tvrtki.
U međuvremenu poslodavac me obavijestio da me neće unaprijediti jer je odlučio unaprijediti
tog mog kolegu. Što da napravim?"Po Kennethu Blanchardu and Normanu Vincent Peale,
autorima knjige "The Power of Ethical Management", tri su pitanja na koje treba odgovoriti
kada se susretnete s etičkom dilemom:
 Jel to zakonito?
Ili, drugim riječima, hoću li povrijediti zakon ili propise tvrtke upuštajući se u neku
aktivnost.

Je li to uravnoteženo?
Je li to što ću napraviti pravedno prema svim uključenim stranama, u dugom i kratkom
roku? Je li to win-win situacija za sve direktno i indirektno uključene?

Je li to ispravno?
Većina ljudi osjeća razliku između ispravnih i neispravnih postupaka i mogu dati odgovor
na pitanje: kako se osjećam u svezi s tom odlukom? Jesam li ponosan/ponosna na nju i bih
li volio/voljela da drugi znaju za tu odluku?

ZAKLJUČAK

Etične organizacije rade za dobro cijelog društva, a ne isključivo za maksimizaciju

profita. Organizacije u današnjem okruženju imaju odgovornost, ne samo za vlastiti probitak
već moraju djelovati u skladu s društvenim i socijalnim okolnostima i zahtjevima. Pred
organizacije se postavlja uvjet društveno odgovornog ponašanja koje počiva na temeljnim
etičkim principima. Ti etički principi trebaju biti ukomponirani u svaku organizaciju
prvenstveno
putem etičkih standarda same organizacije koji se manifestiraju preko etičkih kodeksa,
etičkih odbora, treninga te postaju sastavni dio organizacijske kulture. Zaposleni
iako prethodno već imaju razvijeni sustav vlastitih etičkih standarda, trebaju prihvatiti
etičke standarde organizacije i raditi u interesu organizacije u postizanju društvene
odgovornosti
i etičnog poslovanja. Društvena odgovornost ne samo da omogućuje organizaciji
prepoznatljivu sliku u okolini, već kao i djelovanje u skladu s etičkim standardima, privlači
nove zaposlene, motivira i zadržava već prethodno zaposlene, omogućuje dugoročnu
konkurentsku
snagu i sliku organizacije kao "uzornog građanina".
LITERATURA