P. 1
Fit Skripta Skraceno

Fit Skripta Skraceno

|Views: 1,479|Likes:
Published by Morana Moki

More info:

Published by: Morana Moki on Jan 12, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

05/09/2013

pdf

text

original

FINANCIJSKE INSTITUCIJE – POJAM Financijske institucije su intermedijari na financijskom tržištu, one prikupljaju novčana sredstva, usmjeravju ih u financijske plasnmane

i obavljaju financijske usluge. To su sva ona poduzeca koja sudjeluju u financijskim transakcijama kao financijski posrednici, kao borkeri, dealeri ili investicijski bankari. Novčana sredstva prikupljaju: - primanjem ročnih depozita - uzimanjem kredita - emisijom vrijednosnica - udjela - uplatom članarina - prodajom polica osiguranja Tako prikupljena sredstva plasiraju u obliku kredita, kupnjom vrijednosnica ili ulaganjem u realna dobra. Financijske institucije dijelimo na:

1. depozitne: banke, štedionice, kreditne unije i štedno-kreditne zadruge, stambena 2.

društva, hipotekarne štedionice, poštanske štedionice, blagajne uzajamne pomoći... nedepozitne: državni i privatni mirovinski fondovi, osiguravatelji života i imovine, institucije socijalnog osiguranja, investicijski fondovi, financijske kompanije i konglomerati, državne agencije, investicijske banke, brokeri i dealeri itd.

Financijske se institucije dijele na centralnu banku, banke i nebankovne financijske institucije ili generalnija podjela na depozitne i nedepozitne. Depozitne primaju transakcije na depozitne račune i plasiraju ih kao kredit – to nije i monetarna institucija jer ona i multiplicira depozit. Pojam je vrlo širok i obuhvaća sva ona poduzeća koja sudjeluju u fin transakcijama kao fin posrednici, brokeri, dealeri ili investicijski bankari. Najvažnija fin institucija je banka a ostale fin institucije uobičajeno nazivamo nebankovnim fin inst. One ne primaju depozite i ne odobravaju kredite javnosti istodobno iako su često slične bankama.

DEPOZITNO-KREDITNI KOMPLEKS I NEDEPOZITNE FINANCIJ. INSTITUCIJE Teško je povući granicu između depozitnih i nedepozitnih financijskih institucija jer depozitne ulaze i u investicijsko poslovanje, a nedepozitne ulaze u čisto bankovno poslovanje. U užem smislu, depozitno-kreditni kompleks su banke i štedionice, a karakteristika ima je da simultano primaju depozite i odobravaju kredite. Postoje 4 vrste depozitnih sredstava: sredstva na transakcijskim računima depoziti a vista (po viđenju) oročeni depoziti, depoziti posebnih namjena, a mogu biti: a) vezani uz kredit b) preduvjet za obavljanje određenog posla Depozitne institucije moraju posebnu brigu voditi o likvidnosti s obzirom da imaju funkciju multiplikacije novca. Glavni instrument plasiranja depozita je kredit. 1. 2. 3. 4. 1. 2. 3. 4. Postoje razne vrste kredita: lombardni, kontokorentni, avalni, akceptni,

1

5. hipotekarni, 6. potrošački, 7. kredit po gospodarskim sektorima. Nedepozitne institucije sve su interesantnije financijske institucije koje se bave financijskim derivatima (fortfaiting, leasing i faktoring tvrtke, institucije koje su izdavači kreditnih kartica, clearing institucije, garantne agencije). Nedepozitne institucije ulaze u čisto bankarsko područje, ali ne smiju kreirati obveze primanjem depozita.

DEFINICIJA I OBJAŠNJENJE BANAKA Banka je najvažnija financijska posrednička institucija. Novčana sredstva banka prikuplja primanjem depozita i plasira ih uglavnom u kredite, baveći se uz to i financijskim uslugama (posredovanje u domaćem i međunarodnom platnom prometu, na fin. tržištima itd.). Na prikupljene depozite banka plaća pasivnu, a na odobrene kredite naplaćuje aktivnu kamatu. Općenito, banka se definira kao financijska institucija koja u pasivi bilance ima depozite koji su po svojoj prirodi novac, a u aktivi uglavnom ima kredite. Banka je ono poduzeće koje dobije odobrenje za rad u skladu s posebnim zakonom o bankama. Hrvatski zakon o bankama određuje banku kao “dioničko društvo čiji je predmet poslovanja primanje novčanih depozita i davanje kredita i drugih plasmana”. 3 temeljna postulata bankovnog poslovanja su likvidnost, sigurnost i rentabilnost, iz kojih se izvodi profitabilnost. a) b) c) d) e) f) g) h) Vrste banaka: centralne banke (emisijske, kontrolne), komercijalne banke (depozitne, kreditne), investicijske banke, razvojne banke (hipotekarna, poljoprivredna, građevinska), poslovne banke, multinacionalne banke i ostale banke (trgovačke, klirinške itd.).

RH nema investicijskih banaka, sve su univerzalnog oblika. Banka je financijska institucija koja je od HNB dobila odobrenje za rad i koja je osnovana kao dioničko društvo u RH.Riječ banka i njenu izvedenicu može koristiti samo tvrtka koja je dobila odobrenje od HNB.Banka obavlja usluge, prima depozite, odobrava kredite u svoje ime i za svoj račun te izdaje elektronski novac. Kredit, depozit i električni novac su bankovna usluga, osim njih banka može obavljati i financijske usluge:  izdavanje garancije i jamstva  factoring  leasing  terminski ugovori i opcije  platni promet... Dio zakona o bankama regulira Zakon o trgovačkim društvima.

KOMERCIJALNE I RAZVOJNE BANKE Komercijalne banke su banke kratkoročnog financiranja tekuće proizvodnje i prometa. Prikupljaju depozite koji su depozitni novac pa kroz kreditnu aktivnost umnožavaju novac, zbog čega su pod čvrstim nadzorom središnje banke. U izvorima sredstava najviše imaju kratkoročne depozite, sredstva na računima plaćanja, kratkoročne vrijednosnice i pozajmice, a odobravaju kratkoročne kredite za financiranje tekuće proizvodnje i obrta, trgovine, potrošačko kreditiranje. Nosioci su domaćeg i međunarodnog platnog prometa, a sudjeluju i u financiranju međunarodne razmjene.

2

bankovni konzorcij. Oblici okrupnjavanja banaka su: bankovni holding. Banka kćer zadržava pravnu samostalnost. mulitnacionalna banka i kupovni ili bankovni sindikat. Holding može biti: 1. razvojnih fondova države. međunarodne pomoći. regionalne ili međunarodne banke. posebne državne banke. Ona koja kupuje udjel naziva se banka “majka” ili “vršna” banka. OBLICI OKRUPNJAVANJA BANAKA Do udruživanja banaka dolazi zbog ostvarivanja više profitabilnosti. PBZ – podružnica Krapina. sve banke su ušle u konzorcij koji se zvao Udružena banka RH i sve su morale davati dio svojih depozita.Razvojne banke su banke dugoročnog kreditiranja privrednog razvoja. Prikupljaju dugoročno slobodna sredstva štednje – akumulacije i dugoročnim ih kreditima usmjeravaju poduzetnicima za ulaganja u osnovna sredstva i kapitalnu izgradnju. NEBANKOVNE FINANCIJSKE INSTITUCIJE Nebankovne financijske institucije se razlikuju od banaka po tome što ne obavljaju depozitno-kreditne poslove kao svoju osnovnu djelatnost. KUPOVNI ili BANKOVNI SINDIKAT je grupa investicijskih banaka koja prema sporazumu upisnika kupuje novo izdanje vrijednosnica velike vrijednosti od emitenta s ciljem raspodjele investitorima na primarnom financijskom tržištu. emisijom obveznica na nacionalnom i međunarodnom tržištu kapitala. zbog lakšeg obavljanja poslova. da bi se pokrio dug Privredne banke. boljeg poreznog tretmana. BANKOVNI KONZORCIJ je ugovorno povezivanje banaka koje dolazi slobodnom voljom banaka radi određenog posla kojeg nisu u stanju obaviti pojedinačno (kreditiranje nekog investicijskog projekta). izbjegavanja zakonskih propisa i sl. Ove banke sredstva pribavljaju oročavanjem depozita. a konzorcijem rukovodi “vršna” banka koja se naziva gestor. formiranjem i disponiranjem sredstvima investicijskih fondova. Multibankovna holding grupa nastaje kada jedna banka ili nebankovna tvrtka posjeduje više banaka i nebankovnih financijskih institucija. Profit zarađuje na razlici tečajeva i na razlici cijena na pojedinim financijskim tržištima. Ciljevi konzorcija mogu biti kratkoročni (npr. Razvojne banke mogu biti specijalizirane. emisijom dionica i formiranjem vlastitog trajnog kapitala. a banka koju kupuju naziva se banka “kćer”. štedne depozitne institucije). Za trajanja konzorcija banke zadržavaju pravnu samostalnost. multibankovni. lakšeg obavljanja međunarodnog poslovanja. Banke udružuju samo dio svog poslovanja. Cilj preuzimanja je kontrola porezne politike i to preko organizacije i top managementa. jednobankovni (npr. privatne poslovne banke. obavljaju samo jedan od tih 3 . Dubrovnik) i 2. Jednobankovni holding nastaje kada banka “majka” kontrolira jednu banku i više nebankovnih financijskih podružnica. odobravanje kredita) ili trajni (održavanje likvidnosti). U internacionalnom je vlasništvu i posluje na međunarodnom tržištu. podružnica ili subsidijarija. obavljaju ih za ograničeni segment tržišta (kao npr. MULTINACIONALNA BANKA je ona koja obavlja sve bankovne poslove. kreditima međunarodnih razvojnih institucija. uzimanjem dugoročnih kredita. Npr. BANKOVNI HOLDING je oblik okrupnjavanja banaka u kojem jedna banka kupuje udjel u drugoj banci. a često raspolažu i sredstvima javnog sektora.

7. brokeri i dealeri. KREDITNE ZADRUGE su manje štedne institucije u vlasništvu članova štediša. 3. ali ne dijele dividendu. Neuposlene viškove ulažu u različite plasmane. blagajne uzajamne pomoći). Krediti su osigurani hipotekom. U štedne depozitne institucije ubrajamo: štedionice. ŠTEDNE DEPOZITNE INSTITUCIJE Jedan od tradicionalnih oblika ulaganja stanovništva je i ulaganje kod raznovrsnih depozitnih štednih institucija. Odobravaju uglavnom potrošačke. raznovrsni fondovi. stambena društva. a danas šire strukturu svojih komitenata pretvarajući se u kapitalske organizacije koje svojim dioničarima dijele dividendu. tekućim i žiro računima. Udružuju se u sustave → sustavi štedionica su moćni financijski posrednici. Računi štednje u njima nazivaju se udjelni računi na temelju kojih se stječe pravo upravljanja. Nisu sudionici financijskog tržišta. Temelje se na principu uzajamnosti i međusobne pomoći. ugovorne štedne institucije (osiguravatelji života i imovine. Osnivaju se na kapitalskoj osnovi i sudionici su financijskog tržišta. Najvažnije nebankovne institucije su: 1. Svojevrsne su blagajne uzajamne pomoći kakve postoje i kod nas u pojedinim poduzećima i institucijama. Centralna banka kontrolira štedionice. Najčešće su stambene štedno kreditne zadruge. U pravilu uživaju porezne olakšice i neprofitne su institucije. Odobravaju kredite samo članovima. c) udjelni računi i d) štedni planovi. Nakon 1980. investicijske banke. 5. državni i privatni mirovinski fondovi). Izvori sredstava su: a) imovinsko štedni računi. državne agencije (poljoprivredne. 9. 8. investicijski fondovi. kreditna udruženja. financijske kompanije. Kao zadruge se najčešće registriraju poduzeća koja se bave financijskim posredovanjem. razvojne stambene) itd. Štedne depozitne institucije nadziru isti organi kao i banke. četvrti. pozajmicama i emisijom vrijednosnica. a negdje i osigurati depozite. godine u većini zemalja mogu uzajmljivati od središnje banke. odobravaju kredite) ili naprosto nisu odgovarajućim zakonima uvrštene u skupinu institucija koje se mogu nazivati bankama. Sredstva prikupljaju štednim ulozima.štedno-kreditne zadruge. U aktivi su najčešće stambeni i osobni krediti. štedne depozitne institucije (štedionice. Osnivaju se na lokalnoj razini. sve do financiranja izvoza. b) depoziti po štednim. te one moraju izdvajati obveznu rezervu. već je korist članova u višim kamatama na štednju i nižim na kredite. Kod nas su marginalizirani (moraju se reorganizirati u poslovne banke). u prvo vrijeme unutar određenih zajednica ili prema djelatnosti članova. 10. 4. ŠTEDIONICE se javljaju prije 200 godina. na načelu uzajamnosti. ŠTEDNO-KREDITNE ZADRUGE osnivaju se radi dodjele kredita članicama zadruge. Depoziti su im do određenih limita osigurani kod posebnih državnih institucija. faktoring i leasing institucije. ali su isto tako dužne i izdvajati obveznu rezervu. poštanske štedionice. grada. 4 . štedne banke. stambene i osobne kredite građanima članovima.poslova (kao npr. kredittne zadruge. U njih se udružuju stanovnici nekog sela. Zbog zaštite malih štediša pod kontrolom su države. štednokreditne zadruge. 6. studenti sveučilišta i dr. radnici tvornice. 2. fortfaiting.

STAMBENA DRUŠTVA (BUILDING SOCIETES) Stambena društva imaju osobine štedno-kreditne institucije. 2. Uživaju porezne olakšice. već se prikupljena sredstva usmjeravaju u programe komunalne infrastrukture na području gdje je štednja prikupljena. UGOVORNE ŠTEDNE INSTITUCIJE (Mirovinski fondovi i osiguravatelji) MIROVINSKI FONDOVI su institucionalni investitori. Sredstva prikupljaju: a) raznovrsnim štednim planovima namijenjenim fizičkim osobama – običnim i posebnim udjelnim računima. Prvi fond nastao je 1875.) mogu svoja sredstva prenijeti na drugu osobu. neprofitne organizacije. godine) omogućila osnivanje “stambenih štedionica” koje bi uz predviđenu državnu potporu trebale ispunjavati one ciljeve koje su u nekim zemljeme u prošlosti uspješno ostvarivala stambena društva. Pribavljaju sredstva iz doprinosa članova za vrijeme radnog vijeka u zamjenu za obećanja isplate mjesečne mirovine po odlasku u mirovinu.) kod napuštanja poduzeća zadržavaju pravo na uplaćeni iznos. ulaze u poslovanje s kreditnim karticama. Najznačajniji kreditori države i privrede.American Express Company. vrsta ugovorne štedne organizacije. Danas se preko njih građanima plasiraju i različite državne zadužnice. c) posebnim planovima s poreznim olakšicama. U zadnje vrijeme gube na značenju. Kod američkih mirovinskih fondova postoje dvije značajke: 1. financiraju i farmerske objekte i industriju. U RH ne postoji kao posebna štedna institucija. Pod nadzorom su države koja im povremeno daje i financijsku potporu. Uspjeh im se temeljio na raširenosti i dostupnosti poštanskih šaltera. putničkim čekovima i ulažu u likvidne državne vrijednosnice. b) štednim depozitima. zbog čega se i osnivaju. Podjele: 5 . Primarna ulaganja mirovinskih fondova su: a) dugoročne korporacijske obveznice b) sigurne obične dionice c) dugoročne hipoteke d) depoziti kod banaka.POŠTANSKE ŠTEDIONICE u pravilu ne kreditiraju svoje članove. d) emisijama certifikata o depozitu namijenjenih poduzećima e) pozajmicama većih iznosa na financijskom tržištu. Likvidnost im nije problem jer mogu precizno predvidjeti budući priljev. RH je Zakonom o fondu za dugoročno financiranje stanogradnje uz potporu države i Zakonom o stambenoj štednji i državnom poticanju stambene štednje (1997. Mirovinskim fondovima upravljaju ili banke ili financijske kompanije. Ulažu sredstva da bi svojim članovima kad odu u mirovinu povečali prihode. ali i fonda zajedničkog investiranja. Prikupljaju kratkoročne oblike osobne štednje i plasiraju ih u dugoročne stambene kredite osigurane hipotekom. sigurnosti za malog štedišu i čekovnom platnom prometu za široki krug građana. Osim odobravanja stambenih kredita članovima. (SAD) na željeznici . Mirovinski fondovi su neprofitne institucije što znači da stečenim prihodima povećavaju uplate. Tvrtke ulaganjem u njih izbjegavaju porezna ograničenja i ograničenja u isplačivanju nadnica. hipotekarne banke.

funded stječu sredstva dobrovoljnim doprin.. mali rizik). Osiguravatelji također akumuliraju sredstva za razvoj gospodarstva.) funded i unfunded. Uplaćuju ga obično tvrtke za svoje zaposlene. Najčešće ulažu u dugor. Zakonom iz 1999. INVESTICIJSKE BANKE I INVESTICIJSKO BANKARSTVO 1933. Osnovna svrha osiguravatelja je disperzija velikih i kumuliranih rizika. Imovinski cenzus za osnivanje tvrtke je 15 mil kn za životna osiguranja. Osiguravajuće društvo mogu otvoriti fizičke i pravne osobe s tim da nijedna ne može imati više od 15 % dionica. a 12 društva manje od 1%). osiguravatelj nadoknađuje troškove bolničkog liječenja i slične troškove. Oko 25 % portfelja ulažu u dionice na hipotekarnom trž. društva. Postoje 3 vrste osiguranja: 1. otkup cjelokupne emisije. fondovima može upravljati jedan ili više managera.. dobrovoljna. banaka ili osig. i najčešće su to drž. ali ga mogu uplaćivati i pojedinci. individualna i socijalna 3. opcija. Kao man. Investicijske banke obavljaju 6 poslova: 1. mir. i uslugama. U RH djeluje 25 društava za osiguranje i reosiguranje i sva su dionička. rasprodaja emisije preko dealera 6 . što ovisi o opsegu zdravstvenog osiguranja. životna i imovinska 2. upravi itd...1. se najčešće javljaju trust departamenti posl. pri čemu banka preuzima rizik 2. a) b) c) d) Policom osiguranja života osiguravateljna tvrtka obećava platiti određenu odštetu korisnicima u slućaju osiguranikove smrti ili samom osiguraniku iznos osiguranja ako doživi dospijeće police. iz obveznih doprinosa zapo. Osiguravatelji imaju 3 velika značenja: a) gospodarsko b) socijalno c) psihološko. Jedino je slobodno ulaganje u 100%-tnom iznosu u državne vrijednosne papire. OSIGURAVATELJI ŽIVOTA I IMOVINE prikupljaju sredstva dugoročnim ugovornim aranžmanima i plasiraju ih na tržištu kapitala. Investicijske banke su financijski specijalisti koji pomažu emitentima vrijednosnica pri njihovoj emisiji i rasprodaji na primarnom financijskom tržištu. 10 društava pokriva 90 % osiguravateljskog tržišta od čega Croatia osiguranje 50 %. U BDP-u sudjeluju sa 3 %. Zdravstveno osiguranje omogućava nadoknadu ekonomskog gubitka zbog rizika gubitka zdravlja. g. učlanjenih u fond i njima najčešće upravljaju banke. U slučaju bolesti. a državni u vojsci. a 6 mil kn za neživotna (pojedinačno). policiji. a unfunded stječu sred. gro njih su mala osiguravajuća društva (15 društva ima udjel u ukupnoj premiji manji od 3%. 2. U RH ima 27 osiguravajućih društva. na trž. korporacijske i državne obveznice (mali prinosi. obvezna. omogućeno je strancima slobodno otvaranje osiguravajućih kuća u RH. granska osiguranja – gdje se opasnosti uključuju u jednu grupu ili granu Osiguravatelji po zakonu mogu ulagati: odobravati zajmove pravnim i fizičkim osobama ulagati u vrijednosne papire ulagati u zemljišta i građevinske objekte ulagati u depozite banaka. fondovi Mirov. Sva ova ulaganja su jako restriktivna (samo 20% premije mogu ulagati u zajmove). trg.) privatni i državni-privatni se javljaju u indust. odvojene su investicijska i komercijalna banka.

Brokeri su posrednici između kupaca i prodavača koji posluju za njihov račun i naplaćuju posredovanje u obliku provizija – naknada.g. već sredstva pribavljaju “na veliko” emisijama komercijalnih papira i dugoročnih obveznica (3/4 izvora). u kontaktu su s većinom sudionika tržišta. usluge klijentima na sekundarnom tržištu 5. kreditnih kartica. ali sve naše banke imaju sektore za investicijsko bankarstvo. ali i sa dealerima. Najveći dio sredstava potrebnih za poslovanje brokera i dealera osigurava se kreditima od banaka i sredstvima klijenata na posebnim računima koja se koriste za kupnju vrijednosnica. kao npr. Glavni im je zadatak da kao specijalisti osiguraju kratkoročne i srednjeročne kredite potrošnji i poduzećima. Financijske kompanije ne uzimaju depozite od široke javnosti. Obično ne posluju uz proviziju. Osim brokera vrijednosnica postoje i specijalizirani brokeri za određena tržišta. financiranja obnove kuća i sl. ima posredničku ulogu. klijentima pružaju uži obujam usluga i uz znatno nižu cijenu od uobičajene. Diskontni brokeri su brokerske kuće američkog financijskog tržišta koje. Taj proces je počeo 1975. Posluju na veliko i specijaliziraju se za manji broj vrijednosnica ili usluga. bave se savjetovanjem i strukturiranjem portfelja svojih klijenata. fuzije i druge operacije imovinsko-financijskog restrukturiranja 6. operacije za vlastiti račun. Posluju sa širokom javnošću. Tvrtke za potpunu brokersku uslugu posluju sa širokim krugom investitora. BROKERI I DEALERI Brokeri i dealeri su specijalisti za prodaju i kupnju vrijednosnica na sekundarnim financijskim tržištima. ne obavlja multiplikaciju depozita. Sve više preuzimaju i poslove leasinga. Pri tom su 7 . Ti sektori obavljaju ovih 6 poslova. akvizicije ili stjecanje kontrole nad drugim poduzećem. mešetari koji pružaju tržišnu uslugu ne preuzimajući rizike. savjetovanje emitenta i investitora (kupca) o mogućnostima prodaje emisije 4. Banke osnivaju financijske kompanije da bi ulazile u nebankovne financijske poslove koji su im obično zabranjeni ili ogrničeni. Tako pribavljene izvore plasiraju “na malo” u obliku kredita stanovništvu i poduzećima. FINANCIJSKE KOMPANIJE Financijske kompanije osnivaju velike proizvođačke i trgovačke korporacije. Velike korporacije osnivaju financijske kompanije da bi ušle u financijske poslove. Dealeri nastupaju kao principali. osiguravateljna društva i druge financijske institucije. Brokeri su tržišni posrednici. nema primarnog novca. očekujući dobit i preuzimajući rizike promjena cijena i kamatnih stopa. Investicijska banka nije depozitna institucija. uzimanjem kredita od banaka i emisijom dionica.3. financiranje vlastite proizvodnje ili zarada na financijskim transakcijama. hipotekarni brokeri. kupujući i prodajući vrijednosnice za vlastiti račun. Motiv osnivanja im je financiranje prodaje proizvoda korporacije (osnivača) kreditiranjem kupaca. za razliku od ostalih brokera. i prva banka koja je stvorila nukleus bila je Privredna banka – formiran je odjel za trgovanje vrijednosnim papirima. U RH ne postoji niti jedna investicijska banka. banke. već sa klijentom ugovaraju fiksni iznos naknade.

Fondova ima više vrsta. a u nas bi im odgovarao naziv interne banke. neki nose fiksni prihod i sl. poduzeća odvijaju financiranje od proizvodnje ili prodaje.financijske kompanije odvojene od poslovanja korporacije koja ih osniva. ali ne daju pravo upravljanja ili je to pravo ograničeno. 2. leasing ili kupnju potraživanja uz diskont – faktoringom. Neki fondovi ulažu u opće dionice. Financijske kompanije često se nazivaju korporacijskim bankama. koja se osnivaju kao d. koji prikupljaju novčana sredstva široke javnosti (individualnih investitora). banke i investicijske kuće. nerazvijenost i netransparentnost sekundarnog tržišta. FONDOVI ZAJEDNIČKOG INVESTIRANJA . Odobrenje za osnivanje fonda mora dati Komisija za vrijednosne papire. Prodajne financijske kompanije financiraju kupce uglavnom otkupom kreditnih ugovora od maloprodaje ili dealera koji prodaju proizvode tvrtke osnivača. organizaciji. metodama kupnje i prodaje udjela. Pojedinačnom investitoru fondovi pružaju mogućnost: a) širenja portfelja i izbjegavanja rizika. Osnivači fonda preuzimaju na sebe profesionalno upravljanje. b) smanjuju prometne troškove transakcija na veliko. Investicijske fondove mogu osnivati i njima upravljati samo posebna društva za upravljanje fondovima. Takve kompanije obično su vlasništvo zainteresiranih proizvođača ili trgovaca. osiguravaju novčani kapital za vlastite potrebe. ali manjim dijelom i poduzeća i financijskih institucija – i plasiraju ih u dugoročne. motivima ulaganja. osnovnoj strukturi ulaganja. pravima članova. a mogu biti i u vlasništvu banaka. Kroz financijske kompanije. Usporavajući čimbenici mogli bi biti plitkoća. Razlikuju se po pravnom statusu. Potrošačke financijske kompanije izravno odobravaju kredite potrošačima uglavnom za kupnju robe. Interes organizatora fonda je u naknadama koje ubire.o. ali obavljaju i one profitabilne financijske poslove koje inače ne bi obavljala kao proizvođačka poduzeća. nekad i kratkoročne financijske instrumente. Novčana su sredstva članova udjeli u fondu pa članovi ulaganjem stječu udjelne certifikate. ili d. ali ostvaruju njezine interese. Najčvršća interesna veza uspostavlja se internim ugovorima korporacija i internih financijskih podružnica koje financiraju veleprodaju i otkupljuju potraživanja korporacija. u vezivanju depozita kod sebe i sl. registrirani kao tvrtke. 3. kućnim banakma. osiguravajuća društva. u mogućnostima da u fond ukomponira vrijednosnice koje sam posjeduje. Investicijski fondovi nove su financijske institucije u hrvatskom financijskom sustavu i od njih se očekuje brz i uspješan razvoj. Vrste financijskih kompanija su: 1. Osnovna podjela razlikuje otvorene i zatvorene fondove. neki strukturiraju portfelj kombinirajući dionice i obveznice. Poslovne financijske kompanije financiraju posebne potrebe poduzeća kao npr. c) osiguravaju likvidnost i odgovorno profesionalno upravljanje d) omogućavaju porezne olakšice. naknadama organizatoru. 8 . Udjeli se razlikuju od dionica jer daju pravo na dobit iz plasmana fonda.INVESTICIJSKI FONDOVI Fondovi zajedničkog investiranja su institucionalni investitori.o.d.

) zahtjev za odobrenje osnivanja 4.) trošak revizora: u stvarnoj visini Naknada za upravljanje fondom je izuzeta od poreza.) troškovi društva: naplaćuje naknadu za upravljanje fondom (0. njihov kapital iznosi oko 8000 mlrd $. Britaniji 1868.2 % od imovine fonda godišnje. porezi se ne plaćaju na prihode dobivene investiranjem u fond. njihov rast je progresivan. Ulagač koji kupuje udio u fondu. postaje neposredni njegov vlasnik. fin. OTVORENI I ZATVORENI INVESTICIJSKI FONDOVI Zatvoreni fondovi – kod osnivanja fond izdaje dionice. Osnivači su društva za upravljanje fondom koja su u Americi poduzeća kćeri investicijskih banaka. Razlozi ekspandiranja investicijskih fondova: 1. instrumente da bi ostvarilli dva cilja: efikasnost upravljanja i diverzifikaciju portfelja. tim dionicama se trguje na sekundarnom tržištu. Najznačajniji igrači na financijskom tržištu.nepoznavanje tržišta 5. prikupljaju od malih ulagača i plasiraju u razl.) trošak depozitne banke: 0. Zadaci društva za upravljanje investicijskim fondom: 1. Dokumenti za izdavanje licence su: 1. Dionica donosi vlasniku 2 prava: 1.) nadzor nad politikom društva Komisija za VP daje licencu za osnivanje fonda.) osiguranje isplate dividendi Vlasnik društva zove se skrbnik fonda i skrbnik fonda ima slijedeće zadatke: 1.) čuvanje imovine fonda 2.smanjivanje transportnih troškova 6. Javljaju se u V. ne izdaje dodatne dionice i ne otkupljuje vlastite dionice na zahtjev ulagača.) dokument o udjelu Svaki fond ima troškove: 1.) trošak stjecanja i prodaje fondova: brokerske provizije naplaćuju se u stvarnoj visini 4.) izdavanje udjela i reotkup emitiranih udjela 3. a kod zatvorenog 4 milijuna kuna. a posredni je vlasnik VP u koji ulaže fond.. a zna se popeti i do 5 %) 2. investitori koji sred.Temeljni kapital društva mora iznositi 1 milijun kuna kod otvorenog fonda.) trošak tiskanja: u stvarnoj visini 5.) pravo sudjelovanja u dobiti 9 .) statut 2.porezne olakšice Oni su instit.) investicijska analiza i politika 2.smanjivanje rizika 4.) vlasničko pravo 2.) dnevno izračunavanje cijena udjela 3. a u Europi univerzalne banke i osiguravajuća društva.) ugovor s depozitnom bankom (skrbnikom) 3. Do sada su u RH osnovani samo Hrvatski domovinski fond i Proinvest fond Kaptol banke Zagreb.štediše su u njima prepoznali osiguranje štednje za starost 2. a u SADu 1924.mali investitori su u njima prepoznali diverzifikaciju portfelja 3.3 % od imovine fonda godišnje 3.

udjel daje vlasniku samo pravo sudjelovanja u dobiti. 65% EXIM banka. refinancira izvozna potraživanja.7 %. KfW-Njemačka) b) privatne institucije u vlasništvu banaka (AKA-Njemačka) c) javno-privatna udruženja (Francuska. PBZ invest (2 fonda). 10 . pozajmice na eurotržištu. garancijama. poljoprivreda. Erste invest i TT invest. sekuritizacijom. 20 % komercijalna banka. spreman je u svakom trenutku prodati ili otkupiti svoje udjele po tržišnoj cijeni. središnja banka. Osim osiguranja. 2. stipendije studenata. To su: stambena izgradnja. vlade). Najzačajnije su u SAD-u GSE (1996. Osigurava izvozne kredite na rok od 181 dan do 5 godina. Da bi dala kredit zajmoprimcu traži ispunjenje dva uvjeta: a) zajmoprimac mora osigurati 15% sredstava od izvoznog posla. Otvoreni fond – prilikom osnivanja on ne izdaje dionice nego udjele. pozajmice od poslovnih banaka. U otvorenim sustavima osim državnih sredstava privlače se i sredstva iz privatnih izvora. domaće izvoznike. Svrha ovih institucija je da se ovi sektori ne financiraju isključivo iz proračunskih sredstava već da se pokuša uključiti i privatni kapital. sredstava) EXIM banka provodi financijsku politiku na području izvoza i uvoza. imovinu su stekli dobivanjem udjela u poduzećima. poslova)  Izvori sredstava su proračun. a kod ZB 6 – 7. Sredstva joj osigurava država.Vrijednost zatvorenih investicijskih fondova se računa dnevno: NAV (neto vrijednost imovine) = ukupan broj VP u portfelju × tržišna cijena tih papira + ostala aktiva (novac na računima. a mirovinski fondovi do 15 % svoje imovine. DRŽAVNE FINANCIJSKE INSTITUCIJE Državne financijske institucije preuzimaju financiranje sektora ili grana koje su od interesa za državu. nastali su u procesu privatizacije. Uobičajena konstrukcija kod financiranja izvoznog posla: 15% financira kupac. izvozne financijske institucije i osiguravatelji: a)državne institucije (EXIM banka-SAD.HERMES-Njemačka →osigur. cijena udjela: NAV ÷ broj udjela. izvoz. U RH su najznačajniji zatvoreni fondovi PIFovi (Privatizacijski investicijski fondovi). godine su imale preko 1600 mlrd. HABOR je Hrvatska banka za obnovu i razvoj. Otvoreni investicijski fondovi su ZB invest (ima 4 fonda). kreditira inokupce. 1. Izvori financiranja u zatvorenima sustavima su: a) proračunska sredstva b) selektivni krediti centralne banke c) doprinosi poduzeća. vrijednost zatvorenih investicijskih fondova na sekundarnom tržištu je 5 do 20 % manja nego po formuli. a rad im se svodi na prodaju te imovine jer je to nelikvidni portfelj i kupnju inozemnih i domaćih VP. Tu je prednost PIFova jer oni imaju mogućnost ulaganja na stranom tržištu neograničeno. Kreditira zajmoprimce izvan SAD-a (poduzeća. PIFovi su do danas prodali oko 50 % nelikvidnog portfelja. odobreni krediti i dati depoziti) – obveze fonda NAV = VP × cijena + ostala aktiva – obveze fonda Povijesno gledano. financijske institucije s potporom države bave se kreditima. Ti sektori ne nailaze na potporu privatnog kapitala. Kamatna stopa na njene kredite je 1% manja od kamate komercijalnih banaka.5 %. i b) od zajmoprimca za preostalih 85% traži pokriće u mjenici ili promesi. emisija obveznica. Prinos hrvatskih otvorenih investicijskih fondova kod PBZ se kreće 12 – 15. izvoz. Fondovi koji su usmjereni isključivo na ulaganje u domaće VP nemaju budućnosti. otkupom potraživanja i emisijom obveznica.

financijski instrumenti. kakve nastoje postati i sve druge financijske institucije. 1975. c) Razlozi despecijalizacije banaka su: 1. 1990. tokovi i tehnike koji na posebnim mjestima ili u uređenim sustavima trgovanja omogućuju razmjenu novčanih viškova i manjkova. novca.AKA je privatna kompanija sa ograničenom odgovornošću. h) leasing. Traži 10 – 15% sudjelovanja kupca u poslu. samo 19.6%. nekamatonosno) 11 . d) kredita. tržišni udjel banaka bio 57%. je udjel aktive banaka u ukupnoj iznosio 60%. Takav trend smanjenja udjela banaka u financijskim tržištima prati trend nestajanja banaka s financijskog tržišta (zatvaranje). Uloga financijskog tržišta je: 1. a početkom 90-ih 27%. U Francuskoj 1960. 2. kreditna tržišta na kojima se trguje zadužnicama i kreditima 2. zbog regulacije su u nepovoljnijem položaju → bankama se administrativnim mjerama 2. g. U praksi postoji niz tržišta: a) tržišta dionica. a 30% pribavlja reeskontom mjenica kod centralne banke. f) futures tržišta. pojava novih konkurenata (direktnog tržište i financijskih posrednika) dovodi do despecijalizacije banaka i njihovog preoblikovanja ne samo u univerzalne banke već i u financijske institucije “potpune usluge”. u strukturi 300 najvećih financijskih institucija banke su činile 41%. g) potraživanja po kreditnim karticama. tržište novca i kratkoročnih vrijednosnih papira. tržište kapitala. 3. Izvori sredstava: 70% osiguravaju osnivači. b) obveznica.. a koncem 90-ih 25%. tj. devizno tržište. i) izvozna potraživanja. KONKURENCIJA BANAKA I NEBANKOVNIH INSTITUCIJA Od 70-ih godina. g. g. Vlasnici su 28 njemačkih banaka. e) opcija. Osnovna djelatnost je financiranje izvoza kapitalnih dobara. tržišta vlasničkih udjela na kojima se trguje dionicama i od njih izvedenim oblicima.     limitirala visina kamatnih stopa banka ovako rigidnom definicijom svojih poslova nije mogla zadovoljiti sve zahtjeve svojih komitenata i zahtjeve tržišta → banke se počinju okretati novim financijskim proizvodima Taj trend rezultira da je u SAD-u 1946. Najčešća podjela financijskih tržišta je na: 1. FINANCIJSKA TRŽIŠTA – ULOGA I FUNKCIJE Financijska tržišta čine osobe. Na tom su području dva velika konkurenta: a) mirovinski fondovi b) osiguravatelji života i imovine. kapitala i deviza i određuju cijene po kojima se ta razmjena obavlja. rastresanje imovine – imovinsko financijsko restrukturiranje (financijsko tržište omogućuje da iz svoje aktive i pasive izbacimo sve rizično. c) državnih vrijednosnih papira. Financijska tržišta dijelimo na: 1. Posebno forsira kredite izravno inozemnim kupcima. g. Financira privatne kredite s rokom dužim od jedne godine..

novčano i devizno tržište 2. kredita. i onda te male unite zajednički plasiraju na tržište kao “pool”. disperzija rizika kroz strukturiranje portfelja (krediti stanovništvu.) Na tržište koje se bavi kreditnim instrumentima i tržišta vlasničkih udjela Financijska tržišta imaju slijedeće funkcije: 1. Institucionalni investitor kupuje najveći dio vrijednosnih papira na financijskom tržištu. poduzećima) 4. tehnike. invest. vrednovanje sudionika tržišta Tržišta su mjesta.) brisanje granice između likvidnosti i nelikvidnih instrumenata 3.) na primarno i sekundarno tržište kapitala koje u sebi uključuje hipotekarno. b) mirovinski fondovi. a to je temeljna razlika štediše od investitora. Činom ulaganja oni ne biraju plasman svojih sredstava. Služe razmjeni financijskih viškova i manjkova i određivanje cijene po kojoj se ta razmjena obavlja.) disperzija rizika 4.2.) prema instrumentima na tržište dionica. Depoziti se pretvaraju u depozite a vista i nose kamatu. Podjele: 1. mijenjanje oblika imovine prema prinosima 7. c) osiguravatelji. dezinvestiranje odnosno bijeg iz određenih plasmana 6. instrumenti. prilagođavanje ročnosti izvora i plasmana (mora posojati ročna usklađenost između kratkoročne aktive i pasive i dugoročne aktive i pasive) 5. Novom emisijom dionica povećava se kapital izdavatelja. kod nas za 93 dana) 3. državi. smatraju se invest.) rastresanje imovine 2. tokovi i osobe. brisanje granica između likvidnih i nelikvidnih sredstava (blagajnički zapis se može trenutno pretvoriti u gotovinu na Zapadu.) dezinvestiranje vrednovanje sudionika na tržištu ŠTEDIŠE. tržište obveznica. e) sindikalni fondovi i f) trust institucije → one prikupljaju udjele i štednju od velikog broja malih investitora. Za razliku od individualnih investitora disperziraju rizik i to tako da formiraju različitu strukturu ulaganja. Prodajom emisije vrijednosnica prikuplja se nova novčana štednja ili trenutno nezaposleni novac. d) zaklade. 3. Institucionalni investitori obuhvaćaju institucije koji kupunu najveći dio vrijednosnica na tržištu. Institucionalni investitori mogu imati različite organizacijske oblike. opcija. INVESTITORI. PRIMARNO FINANCIJSKO TRŽIŠTE Primarno (emisijsko) tržište je ono na kojem se prodaju nova izdanja vrijednosnica. kreditnih kartica itd. a veličinom utječu na cijene i uvjete na tržištu. to mogu biti: a) banke. INSTITUCIONALNI I INDIVIDUALNI INVESTITORI Štediše svoja sredstva ulažu najčešće u obliku depoozita. fondovi i ugovorne štedne organiz. u koje se udružuju individualni investitori – pojedinci i kućanstva.) usklađivanje ročne transformacije 5. U užem smislu instit. a novom emisijom obveznica uzajmljuju se dodatna dugoročna novčana sredstva. Izdavanjem vrijednosnica i 12 .

na burzama. Pri tome se na burzi najviše trguje običnim 13 . broj krupnih dioničara. Ocjene o bonitetu i rejtingu emitenta služe investitorima pri ocjeni rizika. neto-aktiva. na OTC tržištu. analiza tržišta. 2. ocjena. vrste i cijene vrijednosnih papira. broj dionica ponuđenih javnosti. 2. 1. raspisivanje poziva na upis. Sekundarno tržište je posebno organizacijski i pravno regulirano da bi se zaštitili sudionici. Velike investicijske banke najčešće otkupljuju emisiju i tako preuzimaju rizik. Posebno značenje na primarnom tržištu imaju informacije: a) bonitetu emitenta vrijednosnica i b) rejtingu tvrtke. 4. SEKUNDARNO FINANCIJSKO TRŽIŠTE Na sekundarnom financijskom tržištu se odvija stalna kupoprodaja već emitiranih vrijednosnih papira koji su u ruke investitora došli prethodnom rasprodajom na primarnom tržištu. Sve poslove za poduzeće na primarnom tržištu obavljaju investicijske banke: 1. a time i cijene vrijednosnice na emisijskom tržištu. 4. Funkcija sekundarnog financijskog tržišta je održavanje likvidnosti sudionika i oslobađanje novčanih sredstava za plasmane. a emisiju prodaju na sekundarnom tržištu. Dokaz o ispunjavanju uvjeta za uvrštenje: godišnja dobit. Organizacijska struktura je organizirana kao udruženje članova. organizirati skupove dioničara i iznositi u javnost financijske informacije.njihovom rasprodajom završava život toga instrumenta na primarnom tržištu. Najveći promet na sekundarnom tržištu ostvaruje se preko burzovnog tržišta. Zato se ovo tržište zove i transakcijsko tržište. minimalne tržišne vrijednosti. ili tržište “druge ruke”. 3. a emitentima pri utvrđivanju tržišne pozicije. minimalni broj vlasnika po 100 dionica i sl. registracija emisije. i “iz ruke u ruku”. 6. Tvrtka mora podnositi godišnja i periodična izvješća. 5. 7. traderi). Trguje se samo listiranim – uvrštenim vrijednosnicama. distribucija. 6. Tu se mijenjaju vlasnici već emitiranih vrijednosnica. 3. BURZA VRIJEDNOSNICA Burza vrijednosnica je organizirano i centralizirano fizičko mjesto trgovanja dionicama i obveznicama na kojem članovi burze trguju prema specifičnom skupu pravila i regulacije i to kao posrednici (brokeri) ili za vlastiti račun (dealeri. poslovnu i kreditnu sposobnost. pouzdanost. Bonitet je izraz koji sintetički izražava vrijednost. Transakcije se obavljaju najčešće u bankama. određivanje uspjeha emisije. a sve ostale prodaje odvijat će se na sekundarnom tržištu. 5. odnosno vrijednosnice se prodaju prije njihovog dospijeća.

Svaka kupovina na tržištu trenutno mijenja odnos ponude i potražnje. NOVČANO TRŽIŠTE: SUDIONICI. papirima.dionicama. Za kupnju ili prodaju vrijednosnice mora se otvoriti račun kod brokerske kuće. Na američkom OTC tržištu kotira 40. Burza je pokazatelj stanja i kretanja privrede.) lakše je dobivanje bankarskih kredita 3.) stopirajući nalog – kupnja ili prodaja vrijednosnice po cijeni iznad ili ispod tržišne 4.)nalog do opoziva 5. obveznicama.000 vrijednosnih papira. 14 . kao što su: a) tržište certifikata o depozitu. To je dealersko tržište. stopa 6.000. 5 u EUR. tih naloga ima više vrsta: 1. od kojih je aktivno 15. godine formiralo udruženje američkih dealera kao sustav automatskih kotacija na mreži spojenih računala (dealeru je u svakom trenutku ostvarena mogućnost da sazna ponudbenu i kupovnu cijenu). a ponešto i preferencijalnim dionicama. telefaksom ili teleksom. Indeksi su: DJIA.000 vrijednosnih papira. izdanja obveznica – 2 prema londonskom klubu u USD. Posao se zaključuje telefonom..) nalog za kupnju dijela lota Prednosti burze: 1. Na njemu se trguje dionicama i obveznicama manjih ili novijih tvrtki koje najčešće nisu. NASDAQ i Nikkey. osiguravatelji. a i ne mora sudjelovati na ovom tržištu. Ovo tržište se dijeli na podtržišta. Centralna banka može. U inozemstvu na ovom tržištu sudjeluju i nebankovni subjekti (fondovi.) nalog za prodaju ili kupnju određenog lota – lot ima 100 dionica 7.)limitirani nalog – transakcija se obavlja kad cijena dosegne određenu vrijednost 3. b) tržište bankarskih akcepata c) tržište federalnih fondova. Na domaćem tržištu ima 7 obveznica i sve su nominirane u EUR – vrijednosti 1 mlrd USD kam. obavlja se po trenutnoj cijeni na tržištu 2. Osim otvaranja računa broker mora dobiti i naloge. S&P 500. Dospijeće kratkoročnih vrijednosnih papira koji kotiraju na ovom tržištu je od nekoliko dana do 1 godine.) tržišni nalog – nalog bez ograničenja. Burzovni indeksi i prosjeci pokazatelji su stanja na burzovnim tržištima.) strah od javnosti i pritisak investitora 3..) fleksibilnija je kapitalska struktura 4. vrijednosnica u RH ims 10 ino.) obveza objavljivanja informacija o poduzeću 2. Na ovom tržištu se trguje bankovnim likvidnim rezervama i kratkoročnim vrijed. a cilj je ostvarenje likvidnosti koja omogućuje tekuća plaćanja komitenata. a dnevno se trguje sa oko 3.) sve ili ništa nalog – prodaja ili svih ili niti jedne dionice 6. U svijetu ga je 1971. GOSPODARSKE FUNKCIJE Temeljni zadatak novčanog tržišta je svakodnevna opskrba banaka novcem. INSTRUMENTI.) burza može poslužiti za realizaciju dijela vlastite imovine Nedostaci burze: 1. Dospijeće likvidnih rezervi banaka je od jednog do 1 godine. 3 u JPN jenima. bez fizičkog susreta sudionika. ali mogu biti uvrštene i na burzama.). Varaždinsko trž.) opasnost od stjecanja od strane drugog poduzeća opasnost odavanja povjerljive informacije OTC FINANCIJSKO TRŽIŠTE OTC tržište (over the country) drugi je važan oblik organiziranog sekundarnog tržišta.5%.) omogućava pristup vanjskim izvorima financiranja 2.

3. Instrumenti eurovalutnog tržišta: 1.. Gospodarska funkcija je prilagodba likvidnosti banaka i ostalih sudionika tog tržišta. c) komercijalni papiri (CP). takvim papirom se trguje uz diskont a dospijeće mu je do 6 mj. a kupuju ga velike korporacije ili ministarstva financija u Europi. poduzeće mora imati dobar kreditni rejting kojim će garantirati otkup VP s obzirom da ga ne odobrava komisija za VP 5.) blagajnički zapisi 2. financijskih instumenata i mehanizama pomoću kojih se dugoročno slobodna sredstva štednje prenose od suficitarnih deficitarnim 15 . 3.) tržište novčanih instrumenata TRGOVANJE NOVCEM: Trgovanje terminskim novcem – banka se odlučuje na takav oblik ukoliko je kamatna stopa koju plaća na pasivu niža od kamatne stope koju dobiva od kratkoročnih ulaganja. smanjujući oportunitetni trošak njihovog držanja u likvidnom (novčanom) obliku. INSTRUMENTI Tržište kapitala je skup institucija. 4.) preferencijalne dionice – kupuju ih kompanije jer dobivaju porezne olakšice 4. Sustav trgovine novcem u SAD je automatiziran – viškovi malih banaka se automatski uključuju u salda velikih banaka. veleprodajno.) REPO poslovi – poslovi najvišeg stupnja likvidnosti. Ima dva osnovna oblika: 1. Sudionik dobiva REPO kredit na temelju prodanih vrijednosnica i dužan ih je reotkupiti i vratiti.) Bankarski akcept – obveza banke da isplati određenu svotu u budućnosti. d) bankovni akcepti (B/A). Dospijeće mu je od 30 dana do 6 mj. 5. najčešće na 24 sata. INSTRUMENTI NOVČANOG TRŽIŠTA Instrumenti novčanog tržišta: 1. telefaksom.To su ovi instrumenti: a) blagajnički zapisi. b) certifikati o depozitu (CD). atraktivne su jer su najsigurniji instrumenti na novčanom tržištu. omogućava i ukamaćivanje kratkoročnih viškova novca.) Municipalne note – rok od 1 mj do 1 godine.) tržište bankarskih kratkoročnih likvidnih rezervi 2. lako se konvertiraju. a u SAD pojedinci. dugoročne). izdaju ga lokalne zajednice za financiranje svojih potreba.) euronote – dospijeće 1.) oročeni depoziti s fiksnom kamatnom stopom 2. e) sporazumi o reotkupu (REPOS). Novčano tržište je nepersonalno. SUDIONICI. TRŽIŠTE KAPITALA: FUNKCIJE.) komercijalni zapisi – izdaju ih poduzeća da bi došla do gotovine.) Državne obveznice (kratkoročne.) certifikat o depozitu – izdaju ga poslovne banke. posluje se “na riječ” – telefonom. 3 ili 6 mj. teleksom. Osim održavanja likvidnosti.

Dužničke instumente kupuju kućanstva i pojedinci direktno preko institucionalnih investitora. c) skladištima. Moguće je uspostaviti i više hipoteka na istoj nekretnini pod uvjetom da su pravno uređeni redoslijed i prioriteti kreditora. 16 . centralna banka. poslovne banke. ali i jedan od njegovih najvažnijih pojedinačnih oblika u razvijenim zemljama.jedinicama koje ulažu u fiksne fondove i opremu. HIPOTEKARNO TRŽIŠTE I SEKURITIZACIJA HIPOTEKARNIH POTRAŽIVANJA Hipotekarno tržište je podvrsta tržišta kapitala. privatni i udjelni certifikati. obveznice lokalnih vlasti. Vraćanje kredita osigurano je realnim pokrićem dužnika: a) stambenim i gospodarskim zgradama. Na temelju tih potraživanja se izdaju VP. štedionice i specijalizirane hipotekarne institucije odobravaju ga građanima i poduzećima na osnovi pokrića u nekretninama. ustanove kreditnog rejtinga. a) b) c) d) e) f) Na ovom tržištu kupuju se i prodaju instrumenti s dospijećem preko 1 godine. regulatorne i nadzorne institucije. Na ovom tržištu se pojavljuje i komisija za odobravanje izdavanja vrijednosnih papira. što kreditoru osigurava da će. korporacijske dionice. Razvoju ovog tržišta kroz sustav garantiranja i osiguranja hipotekarnih kredita znatno potpomaže država. d) zemljištem. To se odnosi na standardne hipotekarne kredite. HIPOTEKARNI KREDIT Hipotekarni kredit posebna je vrsta izrazito dugoročnog kredita. hipotekarne obveznice i note. državne obveznice. Zbog jednostavnosti hipotekarni su krediti u svijetu u širokoj primjeni. hipotekarne obveznice i note. kao što su brodovi i avioni. Rokovi vraćanja ovih kredita su od 10 do 20. hipotekarne institucije ili posebne državne hipotekarne agencije emitiraju dugoročne dužničke vrijednosnice (obveznice i note) ili udjelne certifikate i rasprodaju ih javnosti. Kredit se odobrava u iznosu nižem (50 – 70%) od prometne ili procijenjene vrijednosti nekretnine. Sudionici su: investicijske banke. Izuzetno se ovi krediti odobravaju i na osnovi pokretnih (prometnih) sredstava velike vrijednosti. Na osnovi odobrenih hipotekarnih kredita i budućeg priljeva po otplatama glavnice i kamata. Sigurnost vraćanja kredita nije u bonitetu dužnika već u vrijednosti nekretnine. Tu se javlja sekuritizacija. a još više na raznovrsne sekuritizirane oblike hipotekarnog kredita. Visoki iznosi i dugi rokovi hipotekarnog kredita imobiliziraju aktivu kreditora. ako dužnik ne izvršava uredno svoje obveze po kreditu. a izuzetno i do 30 godina. moći iz prodajne vrijednosti nekretnine naplatiti svoje potraživanje. a to su: korporacijske obveznice. Zato se potraživanjima osiguranim hipotekom sve češće trguje na sekundarnom tržištu hipoteka. Banke. b) poslovnim prostorom. dugoročni krediti banaka (pojavljuju se kao predmet trgovanja sitnih investitora). Mnoge institucije na ovom tržištu su posrednici koji povezuju kratkoročna i dugoročna tržišta. brokerske i dealerske institucije. Njena uloga je važna jer komisija izdaje certifikat da određeni vrijednosni papir ispunjava uvjete kotacije na burzi.

odnosno razmjenjuju devize. 90 ili 180 dana. Devizni tečaj formira se pod utjecajem ponude i potražnje i predstavlja cijenu 1 jedinice strane valute izraženu brojem jedinica domaće valute. London. a na njemu se prema utvrđenim uvjetima i pravilima trguje stranim valutama. Ne sudjeluju: manje banke. Devizno tržište može se podijeliti na 2 podtržišta: promptno (spot) devizno tržište zadovoljava funkciju devizne likvidnosti transaktora. i 4.) poslovne banke i korespodenti u inozemstvu 4. brokeri i dealeri. a isplata kamata i glavnice obveznica osigurana je otplatama iz prethodno odobrenih hipotekarnih kredita. Zurich.) CB Na deviznom tržištu se formiraju dvije vrste cijena: 1. Sudionici su: komercijalne banke. tj. komercijalni kupci deviza (kompanije) i centralne banke. Singapore. 3. Na tržištu postoje velike komercijalne banke (market makersi) koje su u svakom trenutku spremne prodati i kupiti devize. Devizno tržište je tržište potpune konkurencije što znači da ni jedan sudionik ne može utjecati na cijenu.) poslovne banke unutar zemlje 3. Dijeli se na: a) devizne burze u svjetskim centrima i b) interbankovno devizno tržište. Trgovanje se odvija na specijaliziranim deviznim burzama i u sutavu povezanih banaka. Kanali transakcija na deviznom tržištu: 1. na veličinu ponude i potražnje za devizama. što i kredite i hipotekarne zadužnice čini nerizičnima. V eliki centri su:New York. Važno je napomenuti da hipotekarna institucija i dalje ostaje vlasnikom hipoteka koje je stekla na osnovi dodijeljenih hipotekarnih kredita. i terminsko (forward) devizno tržište obuhvaća transakcije s isporukom deviza preko 2 dana. državna potpora i nadzor i osiguranje hipotekarnih kredita od strane države. Devizno tržište nije centralizirano već ga čini svjetska mreža sudionika međusobno povezanih suvremenim komunikacijskim sredstvima. DEVIZNO TRŽIŠTE Devizno je tržište dio ukupnog financijskog tržišta. između komercijalnih banaka i njihovih filijala u inozemstvu ili s korespondentima u inozemstvu.Nagloj sekuritizaciji i razvoju sekundarnog tržišta pridonosi pravno reguliranje. Rokovi i dinamika isplata po obveznicama usklađeni su sa rokovima i dinamikom otplata hipotekarnih kredita koji im služe kao kolateral. poduzeća. između poslovnih banaka u zemlji. Temeljni mu je zadatak opskrbiti sudionike stranim sredstvima plaćanja za plaćanje uvoza. 2. Tokio.) poslovne banke i komitenti 2.) ponudbene (ponuđene) cijene 2. Cijene koje se formiraju na devizno tržištu su: a) ponuđene (bid) → cijene po kojima je kupac spreman kupovati devize i b)zahtijevane (offered ili asked) → cijene po kojima je prodavalac spreman prodati devize. poslovne banke – komitenti. a predstavlja devizne aranžmane s dnevnom cijenom i izvršenjem zaključene transakcije u roku 2 radna dana. Transakcije na deviznom tržištu odvijaju se na relaciji: 1.) zahtjevane cijene 17 . između centralnih banaka. Frankfurt. filijale stranih banaka. s efektivnom realizacijom u standardnim ugovorenim rokovima od 30.

. INTERNACIONALIZACIJA FINANCIJA 18 . Uzroci pojave disintermedijacije su: 1. a 20 % neposredno Proces disintermedijacije primjetan je i kao preseljavanje novčanih fondova iz financijskih posrednika s ograničenjima kamatnih stopa u one čija djelatnost nije podvrgnuta takvim ograničenjima. poslovi zamjene ili swap poslovi.i proizvodi i procesi imaju svrhu povećanja kompetitivnosti i zadržavanja tržišnog udjela .) hedging ili zaštita 3.) čitav niz zemalja koncem 70-ih uvodi administrativna ograničenja kamatnih stopa. pa se novčana potraživanja prema takvim velikim financijskim kompanijama prihvaćaju bez rezervi 3. Promjene su rezultat više činitelja od kojih su neki opće prirode jer su proizišli iz razvoja svjetske ekonomije.FINANCIJSKE INOVACIJE a) PROIZVODI – proizvodi su prodaja vrijednosnica uz diskont.) mnoge velike tvrtke su imale bolji bonitet od banaka. a krajnji zajmodavci i krajnji zajmoprimci posluju izravno.) pokrivanje ili covering SUVREMENE POJAVE U FINANCIJAMA I UZROCI PROMJENA a) b) c) d)  a) b) c) d) e) f) Promjene u financijskim sustavima uočavaju se: na primjenjivanim financijskim instrumentima u tehnikama i tehnologiji financiranja u pojavi novih financijskih institucija u regulaciji Poseban poticaj brzim promjenama daje računalna tehnologija Opći činitelji promjena u financijskim sustavima bili su: porast vjerovanja u snagu tržišta u postizanju ekonomskih i socijalnih ciljeva naftna kriza 70-ih godina povećana štednja kao rezultat razdoblja stabilnoosti i rasto u nerazvijenim zemljama smanjenje stopa inflacije u 80-im godinam i rast povjerenja u vrijednosnice nova financijska tržišta i instrumenti uvedeni zbog prevladavanja nesigurnosti u razdobljima inflacije i plivajućih tečajeva razvoj tehnologije i dostupnost jeftinih računala Posljednjih četvrt stoljeća donijelo je brojne promjene u financijama razvijenih zemalja. poslovanje putem terminala itd.) velika dužnička kriza 80-ih godina i kriza štednih institucija (štedionica) . čime se zaobilazi posrednička uloga financijskih institucija. nul kupon obveznice b) PROCESI – novi procesi su automatski kliring.Razlika između ove dvije cijene je SPREAD ili devizna marža.proces disintermedijacije slabi u 90-im i danas čini 70-85 % eksternog financiranja. junk bonds se javljaju. Devizno tržište ima i funkciju zaštite od deviznog rizika za što se koriste 3 vrste instrumenata: 1. drive-in bankarstvo.) eliminiranje ili swap 2. DISINTERMEDIJACIJA Disintermedijacija je pojava preseljenja novčanih sredstava s indirektnog na direktno i neposredovano tržište. koje banke obračunavaju na depozite primljene od javnosti 2.

) liberaliziraju se propisi u trokutu SAD – Japan – EEZ 7. 19 . Ti papiri moraju imati iste iznose visine anuiteta i datume dospijeća kao i potraživanja u aktivi kompanije.) na međunarodnom tržištu nema obvezne rezerve na depozite niti devizne kontrole na financijske transakcije 6. Međunarodno financijsko tržište je veleprodajno tržište. Međunarodni sustav financiranja donosi rizike tečajnih razlika. do internacionalizacije financija dolazi početkom 70-ih zbog 9 razloga: 1. na temelju njega emitiramo udjelne vrijednosne papire ili obveznice. kamate i dividende isplaćuju se u više valuta i u više zemalja za istu vrijednosnicu. Svaki subjekt u skladu s vlastitim motivima premješta se sa tržišta na tržište. sastavljamo “pool”.) multinacionalne kompanije šire mrežu supsidijara 3.) svjetsko financijsko tržište specijaliziralo se prema instrumentima pa imamo tržište javnog duga. a svjetsko tržište postalo je složen spoj nacionalnih i posebnih međunarodnih financijskih tržišta: a) eurotržišta b) offshore tržišta c) tržišta državnog duga d) deviznog tržišta. Japan i zbog harmonizacije propisa unutar regionalnih zajednica (npr. ali je već stvorio i zaštitne mehanizme. Taj POOL se povjerava trećoj osobi na čuvanje koja se brine o naplati potraživanja. sporazumijevanja u trokutu SAD. To je proces kreiranja utrživih vrijednosnih papira na temelju neutržive aktive. Nacionalna OTC tržišta uvrštavaju i inozemne vrijednosnice. Off-shore kompanije osnivaju svoje podružnice koje nisu zahvaćene strogim propisima koji za osnivače vrijede u njihovim sjedištima. euro tržište. Takvo se financiranje naziva “financiranje na osnovi aktive”. Nacionalna tržišta su internacionalizirana. kreditnom riziku i dr.Nakon 70-ih godina nastupa razdoblje naglog rasta međunarodnog financiranja. a POOL se briše iz bilance. Instrumentima državnog duga trguje se na svim važnijim tržištima. Sekuritizaciju su razvile financijske organizacije i velike korporacije da bi iz bilance izvukle potraživanja podložna promjenama kamatnih stopa. Uvođenje jedinstvene europske valute (Eura) još je jedan značajan korak k integraciji i internacionalizaciji financijskih tržišta. likvidnosti i promjena kamatnih stopa. a osnovni pokretački činitelj im je razlika u prinosima.) uvoznice nafte traže mogućnost plasmana svojih manjkova na financijsko tržište kako bi se srele s financijskim viškovima izvoznica nafte 2. EU) liberalizirani su propisi i omogućena sloboda međunarodnoga kolanja novca i kapitala.) banka raspodjeljuje svoje depozite širom svijeta 4.) da bi se izbjegla porezna opterećenja i ograničenja kamata na depozite osnivaju se off shore kompanije SEKURITIZACIJA AKTIVE Sekuritizacija je pozajmljivanje na otvorenom tržištu putem vrijednosnih papira. EU. Posebno snažno internacionalizaciji pridonosi razvoj tehnologije.) nacionalna tržišta intervencionaliziraju 8. kompletnu aktivu stavljamo na hrpu. Ukratko. Zbog nacionalnih interesa.) devizne rezerve se raspodjeljuju u više zemalja 5. Da bi aktivu učinili nerizičnom. off shore tržišta 9. a takve vrijednosnice su vrijednosnice osigurane aktivom. Dionice i obveznice kotiraju i na više burzi u inozemstvu.

Javlja se u 2 slučaja. Do 80-ih država je izravno ili preko CB provodila izravnu kreditnu kontrolu. spriječiti banke u preuzimanju prevelikih rizika. Sekurizizacija je jedna od financijskih inovacija. regulirala kamatne stope. koja omogućava uredne evidencije. određivala koje poslove banke mogu obavljati i utjecala na strukturu aktive banaka. Shema: Internacionalna financiranje sekuritizacija klasično internaciono depozitno kreditno SEKURITIZACIJA Poduzeće u zemlji A Banka u zemlji A Banka u internacionalnom financijskom centru Banka u zemlji B Poduzeće u zemlji B FAZA 1 FAZA 2 INTERMEDIJACIJA FAZA 3 REGULACIJA. DEREGULACIJA. a drugi kad je aktiva kontaminirana – ne donosi nikakav prinos. javlja se početkom 80-ih i naročito se javlja kod velikih financijskih korporacija. osigurati konkuriranje na tržištu i spriječiti stvaranje monopola. stambenih kredita. Posebna pozornost posvećuje se zaštiti malog štediše i investitora. Pored toga. Polazeći od shvaćanja da je banka javno dobro i da od propadanja banaka veću štetu trpi zajednica nego njihovi vlasnici. kredita za izgradnju brodova.Za uspješnu primjenu sekuritizacije nužna je računalna tehnologija. jedan je kad je aktiva zdrava. 20 . uklanjanja brojnih regulatornih odredbi koje su određivale osnivanje i poslovanje banaka ali i drugih financijskih institucija. tj. snižava troškove i omogućava “krojenje” raznovrsnih skupova potraživanja. podržati stabilan razvitak i slično. angažman države (kroz sustav kupovine ili jamčenja hipotekarnih kredita) i odgovarajuća porezna politika. država preko financijskog sustava nastoji ostvariti i gospodarskopolitičke ciljeve. Nova regulatorna pravila više pozornosti obraćaju na zaštitne mehanizme i preventivno djelovanje. na organizacijske aspekte i na tzv. REREGULACIJA U FINANCIJAMA U skladu se liberalističkim shvaćanjem tržišta i njegovih samoregulirajućih mogućnosti. Regulacija ima za svrhu pružiti javnosti osjećaj povjerenja u bankovni sustav. država poslovanju banaka postavlja čvrst regulatorni okvir. a preko CB provodila je novčanu politiku. Rabi se isključivo kod hipotekarnih kredita. Nakon toga ipak ne dolazi do prestanka regulacije već je točnije da kroz reregulaciju – zamjenu jedne grupe pravila drugima – regulacija dobiva drugačije osobine. prudencijalnu kontrolu. od 80-ih godina primjetan je proces deregulacije.

fin. otvarati depozitne račune. a odnosi se uglavnom na banke i štedionice. Najveći stupanj deregulacije doživio je fin sustav SAD-a. FINANCIJSKE INOVACIJE Brojne financijske inovacije javljaju se iz 2 razloga: a) to je zadržavanje postojećeg tržišnog udjela b) povećanje postojećeg tržišnog udjela. Kod je razdijeljen na 3 dijela. prenositi sredstva s računa na račun. Elektronika je omogućila bankama poslovanje sa milijunima građana (retail banking – maloprodajno bankarstvo). Putem SWIFT naloga se obavljaju sve financijske transakcije jedne banke sa bankama u inozemstvu. prihvaćanje i najmanjih poslova i servisiranje malih štediša.. preko koje se najbrže. POS terminali (point of sale) instalirani su na prodajnom mjestu i omogućuuju plaćanje karticom. (bonitetna i prudencijalna kontrola) kojom se osigurava njihovo razborito poslovanje. POS teminala i sustava plaćanja računa telefonom. godine. godine smatra se razdobljem tehnološke revolucije u financijama koja još traje. čime se omogućava slobodnije poslovanje u skladu s tržišnim uvjetima i uspješnije konkuriranje ostalim financijskim inst. te omogućilo internacionalizaciju u financijama. U međunarodnim plaćanjima dominantnu ulogu preuzela je mreža SWIFT koju je osnovalo udruženje za međunarodne međubankovne financijske telekomunikacije 1973. najsigurnije i najjeftinije obavljaju međunarodna plaćanja.Posebne kontrolne institucije ili CB provode stalni nadzor nad bankama i dr. Elektronski prijenos novca (EFT ili EPT) odvija se preko bankomata kao kompjuterizirane zamjene za blagajničke poslove (ATM strojevi) ili jednostavnijih varijanti “isporučitelja gotovine” (Cash Dispenser). Na taj način je moguće otplaćivati kredite. Temeljena je na kompjuterkom sustavu u kojem svaka banka ima svoj kod. informacije i sl. Telebanking je obavljanje bankovnih poslova iz kuće ili iz ureda terminalima koji ih povezuju s bankovnim računalima. Uvođenje “elektroničkog bankarstva” je smanjilo troškove i ubrzalo bankarske poslove.. Tehnologija je bankama omogućila uvođenje novih proizvoda i obavljanje onih poslova koje do tada nisu radile. Elektroničko bankarstvo je ukinulo teritorijalna ograničenja. Inst. pribavljati izvode. TEHNOLOŠKA REVOLUCIJA U FINANCIJAMA. UTJECAJ ELEKTRONIKE Razdoblje nakon 1970. tehnološki je onemogućeno da jedan čovjek da SWIFT nalog. U mrežu je uključeno 4000 banaka. 1) 2) 3) 4) 5) Inovacije se pojavljuju kao novi proizvodi: nul-kupon ili zero-kupon obveznice junk bonds debt-equity i druge zamjene (swap) prodaja vrijednosnica uz duboki diskont štednotransakcijski računi. POS terminali 21 . ATM b. Inovacije se pojavljuju kao novi procesi: a. plaćati račune. Regulacija je proces koji se odvija u najrazvijenijim sustavima i na međunarodnom planu.

glavni problem je sigurnost. smanjena potreba za živim radom 4.omogućuju plaćanje roba i usluga debitnom ili kreditnom karticom.) EDIFACT PORUKE . osoblje.) TELEBANKING .koristi su kao i kod prošlih – ne treba poslovni prostor.. povećana štednja (da bi koristili bankomat treba imati deponirana sredstva u banci) 2. a) b) c) d) Uzroci inovacija su: u promjenjivoj inflaciji i kamatnim stopama.trošak jedne elektronske poslovnice je 12500 eura 5. fininancijske usluge su jeftinije. osnovana 1973. isplate. na način da se zadužuje račun u banci. čekovne blankete itd. . sigurnost 2. SWIFT. dnevno kroz nju prođe 3 mil poruka.daljinsko bankarstvo za račun klijenata . manja je mogućnost pogrešaka i zlouporabe 4. obavijest o zaduženju.) SWIFT MREŽA je najveća bankarska mreža na svijetu. 1.) POS TERMINALI (POINT OF SALE) .možemo saznati stanje na računu i podići gotovinu s računa . naručivanje čekova. financijska tržišta postaju konkurentnija i djelotvornija B.usluge koje pruža su: stanje računa.nije potreban prostor .nema konvencionalne gužve na šalterima . blokiranje kartica. novčana doznaka i nalog za izravno zaduženje u drugoj instituciji 3.) INTERNET BANKARSTVO 22 . regulaciji.mogu se slati swift mrežom .radno vrijeme 0 – 24 . 2. niska cijena Nema isplata dividendi jer se sva dionička dobit ulaže u tehnološki razvoj. drive-in bankarstvo e.) BANKOMAT . trajni nalozi. Temeljne posljedice su što: A. napretku tehnologije i znanosti. izdaje izvatke. neograničeni kapacitet 3. veće zadovoljstvo komitenata što rezultira većom štednjom 3. automatski kliring (ACH) d.c. stroga podjela odgovornosti 4. marže financijskog poslovanja su niže C. što se zasada rješava PIN-om . mjenjačnica.) ELEKTRONSKA POSLOVNICA .uključuju obavijest o odobrenju. izvodi. tečajevi valuta.. . poreznim propisima. Koriste ju centralne i poslovne banke. banka time sebi diže rejting 7.transakcije se obavljaju uz pomoć telefona ili računa . Ima nekoliko karakteristika: 1.skup uređaj ali njegovim instaliranjem imamo čitav niz koristi: 1.radi uplate. a odobrava račun prodajnog mjesta 6.

Štedni ulozi su kunska i devizna novčana sredstva fizičkih osoba. U potražnji za financijskim sredstvima država izdaje vrijed. TREASURY BILL → trezorske mjenice. a otkupiti ih može jedino država. Dospijeće im je 1 godina. 2. plačaju za račun klijenta. indikator su kretanja na tržištu. To je nerizični plasman niskog prinosa. DRŽAVNI VRIJEDNOSNI PAPIRI I NJIHOVO TRŽIŠTE Državni vrijednosni papiri su vrijednosnice koje izdaje država kako bi došla do sredstava potrebnih za financiranje javnih potreba ili za pokriće proračunskog deficita.kreditiraju klijente. 4. To su nerizični plasmani niskih prinosa. 45% javnog duga pokriva se zadužnicama 1. sinonim ulaganja u vrijednosne papire visoke kvalitete.velika ušteda u bančinim procesima 8. Zbog toga se osigurava jedan dio štednih uloga. visoka prihoda. Postoje dvije vrste državnih vrijednosnih papira: a) utrživi → kojima se može trgovati na sekundarnom tržištu b) neutrživi → koji se izdaju neposredno državnim agencijama. Država obavlja nadzor 23 . kotiraju na Treasury marketu u SAD-u.. kreditni i novčani sustav. oni ne uključuju žiro i tekuće račune.glavni problem digitalnog plaćanja je sigurnost SUSTAV OSIGURANJA DEPOZITA ILI ŠTEDNIH ULOGA Sustav osiguranja depozita polazi od pretpostavke da prosječni štediša nije u stanju procijeniti bonitet banke ili štedionice. vrijednosni papiri sa “zlatnim rubom”. ULOGA DRŽAVE NA FINANCIJSKOM TRŽIŠTU Država je najvažniji regulator financijskog sustava. 3. Moralni hazard je situacija u kojoj se bančina uprava počinje osjećati presigurnom jer zna da će njene probleme sanirati država. a klijent im doznačuje ili gotovinsku uplatu ili bezgotovinsku doznaku . uvjete emisije vrijednosnih papira i funkcioniranje financijskog tržišta. Smatra se da država ne smije besplatno jamčiti štednju kod privatnih banaka jer time potiče neracionalne ili nesigurne plasmane takvih sredstava.) ELEKTRONIČKE BANKE . Ona zakonima regulira monetarno područje. papire na tržištu kapitala i tržištu novca gdje se natječe s ostalim sudionicima tržišta. njihov najveći izdavatelj je SAD jer je to najveći transfer za pokriće duga SAD-a. a često se nude i porezne olakšice. likvidne su i njima se trguje na svjetskom tržištu TREASURIES → su zadužnice države. izdaju ih ministarstva financija ili državne agencije. oslobođene poreza na prinos i sl. poslovanje banaka. Državni vrijednosni papiri su: GILT EDGED SECURITIES → obveznice. blagajnički zapisi u Americi.banke koje isključivo posluju na Internetu . Na financijskom tržištu su instrument ulaganja najmanjeg rizika jer za njih jamči država. Sustav osiguranja depozita nadvladao je sustav jamčenja od strane države ili CB. maksimalne sigurnosti. kotiraju na treasury marketu (specijalno tržište za te vrijednosne papire) BOT → su državne vrijednosnice Italije.

država se javlja na fin. Osim toga. tržištu javlja i preko izvanproračunskih agencija za poticanje izvoza. kroz emisiju blagajničkih zapisa i obveznica. zaduživati se kod banaka i kod centralne banke. izdavanjem municipalnih nota. papiri su začajni jer se po njima određuju referentne stope novčanog tržišta. stanogradnje itd. Država 1. papiri lokalne samouprave). papire kao što su blagajnički zapisi. note (1-10 godina) i obveznice (preko 10 godina. može prodavati fin.) država dalje može izravno sudjelovati na financijskom tržištu kroz načela javnog duga.monetarnom i prudencijalnom kontrolom putem centralne banke ili posebnih državnih agencija. razvoj poljoprivrede.) regulira bankovni.) druga je funkcija države nadzor – to je unutarnja kontrola putem CB i prudencijalna kontrola koja može biti dislocirana 3. aktivu (čisti swap). zaduživanjem kod bankara ili prodajom vlastite aktive Država se može na financijskom tržištu uključiti putem izvanproračunskih agencija ili institucija za financiranje posebnih namjena. kreditni sustav i uvjete emisije vrijednosnica 2. prodaje se s popustom ili diskontom). one kao i note donose polugodišnju kamatu koja se oporezuje). dugoročne obveznice. papira su izuzetno značajne municipalne note (vrijed. Poseban sudionik fin. Država se na fin. tržišta je ministarstvo financija koje izdaje: blagajničke zapise (do 1 godine. 24 . tržištu kroz politiku javnog duga → da bi nabavila dodatna sredstva ona može povećati poreze ili emitirati vrijed. Državni vrijed. Osim državnih vrijed. novčani. štedni certifikati.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->