Program Ujedinjenih naroda za razvoj

Siromaštvo,
nezaposlenost
i socijalna
isključenost
Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti
i socijalnoj isključenosti

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveučilišna knjižnica - Zagreb

UDK 316.344.7(497.5)
364.65-058.34(497.5)
331.56(497.5)

SIROMAŠTVO, nezaposlenost i socijalna

isključenost / <glavni urednik Nenad
Starc>. - 1. izd. - Zagreb : Program
Ujedinjenih naroda za razvoj, 2006.

ISBN 953-99888-5-3

I. Siromaštvo -- Hrvatska II.

Nezaposlenost -- Hrvatska III. Socijalna
isključenost -- Hrvatska

460403027
Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP), je svjetska
mreža UN-a za razvoj, koja zagovara promjene i povezivanje
država sa znanjem, iskustvom te potencijalima kako bi se
stanovnicima omogućilo da izgrade bolji život. Djelujemo
u 166 država, pomažući im kako bi našli vlastita rješenja za
izazove globalnog i nacionalnog razvoja. Razvojem lokalnih
kapaciteta, te se države oslanjaju na ljude iz UNDP-a i široki
raspon naših partnera.

Kratki dijelovi ove publikacije mogu se reproducirati

nepromijenjeni, bez odobrenja autora i pod uvjetom da se
navede izvor.

U ovoj publikaciji iznesena su mišljenja autora i nužno ne

predstavljaju službeno stajalište UNDP-a.

Copyright © 2006.

Nakladnik:
Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) u
Hrvatskoj
Kesterčanekova 1, 10000 Zagreb, Hrvatska

Uredništvo (abecednim redom):

Lana Ofak, Nenad Starc (glavni urednik) i Senada Šelo
Šabić

Recenzenti (abecednim redom):

Domagoj Račić, Nenad Starc, Paul Stubbs i Zdenko
Babić

Prijevod na engleski jezik i lektura

(englesko izdanje):
Davies d.o.o. te djelomično Snježana Kordić

Lektura (hrvatsko izdanje):

Kata Zalović-Fišter i Vicko Krampus

Grafičko oblikovanje:
KO:KE kreativna farma

Tisak:
Denona d.o.o.

Tiskano u Zagrebu, Hrvatska

Prvo izdanje 2006.

Autori/ce (prema redoslijedu poglavlja):

Zoran Šućur, Studijski centar za socijalni rad Pravnoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu (O pojmu socijalne isključenosti i Hrvatsko
iskustvo)

Teo Matković, Studijski centar za socijalni rad Pravnoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu (Istraživanja socijalne isključenosti – Empirijska
analiza socijalne isključenosti)

Aleksandar Štulhofer, Odsjek za sociologiju Filozofskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu (Istraživanja socijalne isključenosti – Empirijska
analiza socijalne isključenosti)

Branimir Šverko, Odsjek za psihologiju Filozofskoga fakul-

teta Sveučilišta u Zagrebu (Istraživanja socijalne isključenosti
– Nezaposlenost i socijalno isključivanje)

Predrag Bejaković, Institut za javne financije, Zagreb (Dugotrajna

nezaposlenost – Odrednica socijalne isključenosti)

Jasmina Papa, nezavisna konzultantica (Diskriminacija – Mehanizam

socijalnog isključivanja)

Nikola Pastuović, Odsjek za pedagošku, psihološku i didaktičku

izobrazbu predmetnih nastavnika Učiteljske akademije Sveučilišta u
Zagrebu (Obrazovanjem do socijalnog uključivanja)

Matija Škegro, Državni zavod za statistiku

(Statistički dodatak)
Sadržaj

Uvodna riječ 7

Predgovor 8

Prvo poglavlje: O pojmu socijalne isključenosti 10

1.1. Uvod u pojam socijalne isključenosti 10
1.2. Teškoće s određenjem 11
1.3. Dimenzije isključenosti 11
1.4. Isključenost i obrazovanje 12

Drugo poglavlje: Hrvatsko iskustvo 14

2.1. Siromaštvo i nezaposlenost 15
2.2. Socijalne mreže 20
2.3. Mladi 21
2.4. Romi 23
2.5. Zaključak 25

Treće poglavlje: Istraživanja socijalne isključenosti 26

3.1. Empirijska analiza socijalne isključenosti 26
3.1.1. Prostori prikraćenosti i raširenost socijalne isključenosti 27
3.1.2. Koliko su isključeni doista isključeni? 28
3.1.3. Tko su i gdje žive socijalno isključeni? 29
3.1.4. Zaključak 31
3.2. Nezaposlenost i isključivanje 32
3.2.1. Učinci produžene nezaposlenosti i zapošljavanja 33
3.2.2. Vjerojatnost zapošljavanja nezaposlenih osoba različitih obilježja 36
3.2.3. Zaključak 37

Četvrto poglavlje: Dugotrajna nezaposlenost – odrednica socijalne isključenosti 38

4.1. Značenje zaposlenosti i nezaposlenosti 38
4.2. Stanje u razvijenim i tranzicijskim zemljama 41
4.3. Stanje u Hrvatskoj 43
4.3.1. Dugotrajna nezaposlenost 43
4.3.2. Što je poduzeto 45
4.4. Zaključak 46
Peto poglavlje: Diskriminacija – mehanizam socijalnog isključivanja 48
5.1. Romi 49
5.1.1. Diskriminacija 50
5.1.2. Izazovi 52
5.2. Osobe s intelektualnim teškoćama 54
5.2.1. Diskriminacija 55
5.2.2. Izazovi 57
5.3. Zaključak 57

Šesto poglavlje: Obrazovanjem do socijalnog uključivanja 60

6.1. Predškolski odgoj 60
6.2. Primarno obrazovanje 61
6.3. Obvezno osnovno i srednje obrazovanje 62
6.4. Pogled u Europu 64
6.5. Obrazovno uključivanje/isključivanje u Hrvatskoj 66
6.5.1. Osnovno obrazovanje 66
6.5.2. Obrazovanje odraslih 66

Sedmo poglavlje: Preporuke 70

7.1. Mjere sustavnog praćenja socijalne isključenosti 70
7.2. Mjere radne aktivacije i zapošljavanja 71
7.3. Mjere vezane uz ublažavanje siromaštva 72
7.4. Mjere obrazovanja 72
7.5. Antidiskriminacijske mjere 74
7.6. Mjere senzibilizacije javnosti i poticanja društvene solidarnosti i filantropije 75

Dodatak 1: Metodološka objašnjenja za treće poglavlje 76

Empirijska analiza socijalne isključenosti (poglavlje 3.1.) 76
Nezaposlenost i isključivanje (poglavlje 3.2.) 77

Statistički dodatak 80

Ratificirane konvencije za zaštitu ljudskih prava 85

Literatura 86
Uvodna riječ

Održiv ljudski razvoj i socijalna isključenost dvije su suprotnosti. Dok se pojmu isključenosti i nje-
zinim uzrocima u literaturi posvetilo dosta prostora, malo je toga objavljeno o tome kako glavni
elementi isključenosti (siromaštvo, nezaposlenost i nedostatak socijalnih kontakata) zajedno
stvaraju situaciju iz koje je prilično teško izaći. Socijalna isključenost mora se prevladati. Moralna
je obveza svakome osigurati bolje mogućnosti u životu. Razmislite samo o brojkama: procjenjuje
se da je 10 posto stanovništva Hrvatske, dakle, oko 440.000 ljudi, socijalno isključeno, uz dodat-
nih 5 posto kojima prijeti socijalna isključenost. Međutim, ne radi se samo o njima, već i o njiho-
vim obiteljima i djeci koja već jesu i bit će pogođena socijalnom isključenošću, osim ukoliko se
nešto ozbiljno ne poduzme.

Pružanje jednakih mogućnosti i osnaživanje osjetljivih društvenih skupina uvelike će povećati

njihove izglede da aktivno i produktivno sudjeluju u društvu. Velike su koristi od aktivnog dopri-
nosa pojedinaca za društvo u cjelini, ne samo u smislu novčanih ušteda već i u smislu jače socijal-
ne integracije, a što je posebno važno u svjetlu pristupanja Hrvatske Europskoj uniji (EU).

Saznanja koja prenosimo ovom publikacijom te praktične preporuke koje se u njoj nalaze šalju
snažne poruke političarima, organizacijama civilnog društva, privatnome sektoru i vlastima.
Socijalna isključenost nije izbor; ona predstavlja pokazatelj nejednake raspodjele socijalnog i ma-
terijalnog bogatstva, sve slabiju socijalnu solidarnost, ograničen pristup mogućnostima, te nepri-
kladnu provedbu europskih i svjetskih normi i standarda. „Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti
i socijalnoj isključenosti„ predstavlja u Hrvatskoj prvi korak k definiranju socijalne isključenosti,
utvrđivanju njezinih posljedica na društvo i pružanju pomoći hrvatskoj Vladi da usvoji strategije
i politiku kojima je cilj poboljšati status najosjetljivih skupina. Izvješće ujedno može i olakšati pri-
premu Zajedničkog memoranduma o socijalnom uključivanju, te tako pomoći Hrvatskoj u pro-
cesu njezina pristupanja EU. Ova publikacija ne pokušava obuhvatiti sve vidove socijalne isklju-
čenosti – taj će zadatak biti tema slijedećeg Izvješća UNDP-a o društvenom razvoju u Hrvatskoj
za 2006. – umjesto toga ona pokušava povući poveznice između nezaposlenosti, siromaštva i
isključenosti, što smatramo da je od velike važnosti za hrvatsko društvo.

Želio bih se zahvaliti svima onima koji su svojom kreativnošću i dragocjenim znanjem olakšali
pripremu ovog Izvješća, posebno bivšem Stalnom predstavniku UNDP-a u Hrvatskoj, g. Cornelisu
Kleinu, pod čijim je vodstvom nastala zamisao za izradu ovog Izvješća.

Yuri Afanasiev
Stalni predstavnik UNDP-a u Hrvatskoj
Predgovor

U ovom se Izvješću razmatra problem siromaštva, nezaposlenosti i socijalne isključenosti u Hrvatskoj. Tema
se pojavila u svjetlu statusa Hrvatske kao zemlje kandidatkinje za pristupanje Europskoj uniji. Jednako kao i
zemlje koje su joj prethodile, i Hrvatska se mora suočiti s mnogim izazovima u ispunjavanju zahtjevnih uvjeta
EU-a. Jedan od tih uvjeta je i priprema Zajedničkog memoranduma o socijalnom uključivanju koji naglašava
osnovne izazove s kojima se zemlja kandidatkinja suočava u odnosu na siromaštvo, socijalnu sigurnost i soci-
jalnu isključenost, ocjenjuje prednosti i nedostatke trenutnih politika uključivanja te definira nacionalne priori-
tete i preporuke za budućnost. On ujedno služi i kao osnova za Nacionalne akcijske planove protiv siromaštva i
socijalne isključenosti koje pripremaju sve nove države članice.

Milenijska deklaracija i Milenijski ciljevi razvoja Ujedinjenih naroda u velikoj se mjeri podudaraju s priori-
tetima za socijalno uključivanje. Pozdravljajući mogućnost za još uspješniju zajedničku aktivnost, Program
Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) i EU su započeli surađivati na ostvarivanju Milenijskih ciljeva razvoja i na
jačanju procesa socijalnog uključivanja. Kako bi potaknuli nacionalnu raspravu na temu socijalne isključenosti
i ovom pojmu dali praktičniju primjenu, UNDP u Hrvatskoj zajedno je s hrvatskim stručnjacima za siromaštvo,
obrazovanje, zapošljavanje i manjinske skupine, odlučio poduzeti prvi korak k pokušaju razumijevanja opsega
i implikacija koje socijalna isključenost ima u Hrvatskoj. Namjera je UNDP-a da nastavi poticati nacionalnu
raspravu o socijalnoj isključenosti te da na istu temu pripremi Izvješće o društvenom razvoju u Hrvatskoj za
2006. To Izvješće će sadržavati još detaljniju analizu ostalih socijalno isključenih skupina u hrvatskom druš-
tvu koje nisu bile predmetom ove publikacije te ujedno predstaviti regionalnu sliku socijalne isključenosti u
Hrvatskoj. Izvješće o drušvenom razvoju bit će izrađeno istovremeno kad i hrvatski Zajednički memorandum o
socijalnom uključivanju, čime će se olakšati hrvatski napori pri integraciji u EU.

Isključenost određenih pripadnika i cijelih skupina društva iz glavnih društvenih struja predstavlja jedan od
ozbiljnijih izazova s kojima se svijet danas suočava. Općenito govoreći, pojedinci, društvene skupine ili zemljo-
pisna područja mogu se smatrati socijalno isključenima ako se nalaze u nepovoljnom položaju u političkom,
ekonomskom i/ili socijalnom smislu, ako nemaju pouzdanja, ako se osjećaju nemoćno ili u izvjesnoj mjeri
društveno otuđeno, a što sve proističe iz kombinacije međusobno povezanih problema kao što su regionalna
nejednakost, nezaposlenost, slabe stručne ili socijalne vještine, nizak dohodak, slabi stambeni uvjeti, visoka
razina kriminaliteta i nasilja ili pripadnost manjinskoj skupini. Socijalna isključenost nije samo problem eko-
nomskog nepovoljnog položaja kao što su nizak dohodak ili nezaposlenost. Međusobno djelovanje različitih
dimenzija socijalne isključenosti stvara različite obrasce i stupnjeve isključenosti, baš kao što ovo Izvješće i
potvrđuje. Dok je lako prepoznati osobe koje su u potpunosti socijalno uključene, kao i one koje su potpuno
isključene, puno je teže prepoznati one koji se nalaze negdje u sredini – u „sivom“ području – i kojima prijeti
opasnost da budu socijalno isključene. Socijalna isključenost obuhvaća, slično kao neostvarena ljudska prava,
nemogućnost pojedinca da pristupi javnim službama, da sudjeluje u životu zajednice i da djeluje u društvu s
osjećajem osobnog dostojanstva.

Većina zemalja nije razvila sustave za sprečavanje socijalne isključenosti. Države koje teže k članstvu u EU nisu
izuzetak. Nedavni događaji u Francuskoj potvrđuju da ovaj problem nije ni blizu da bude riješen. Budući da
nema zajedničkog provedbenog mehanizma EU-a za socijalno uključivanje, vlade lako marginaliziraju pro-
blem socijalne isključenosti te na prvo mjesto prioriteta svoje zemlje stavljaju gospodarska i politička pitanja.

Nacionalne strategije za borbu protiv socijalne isključenosti, a koje se ujedno odnose i na ostvarivanje ljudskih
prava moraju pokušati izvući najosjetljivije skupine iz njihove nepovoljne situacije i sprečiti daljnje isključiva-
nje pojedinaca i skupina kojima prijeti ta opasnost. Kreatori politike uključivanja mogu, kad je to potrebno,
izdvojiti određene posebno ranjive skupine (primjerice beskućnike, osobe s invaliditetom, ovisnike o narko-
ticima, djecu bez roditeljske skrbi, Rome i ostale manjine, maloljetne majke i bivše osuđenike), no moraju biti
svjesni da ne postoji jedinstveni instrument koji bi mjerio socijalnu isključenost skupina s različitim socijalnim i
demografskim karakteristikama. U svojim naporima da spriječe ili ublaže isključenje, kreatori politike trebali bi
koristiti različite mjere i strategije. Jasno je da nije moguće u jednom koraku obuhvatiti sve socijalno isključene
skupine, a to ne može niti ovo Izvješće. Umjesto toga, ono nastoji dati ocjenu problema socijalne isključenosti
i predložiti načine njezinog rješavanja.

 UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti

Prvo poglavlje ovog Izvješća definira socijalnu isključenost onako kako je ona trenutno definirana u Europi i ra-
zrađuje njezine tri osnovne komponente: siromaštvo, nezaposlenost i socijalnu izolaciju. Drugo poglavlje daje
uvid u sve složenije hrvatsko iskustvo sa socijalnom isključenošću, siromaštvom, nezaposlenošću i socijalnim
mrežama, te ujedno prikazuje mlade i Rome kao primjer socijalno isključenih skupina ili onih koji se nalaze u
višestruko nepovoljnom položaju. Treće poglavlje prikazuje dvije studije socijalne isključenosti. Prva studija
predstavlja preliminarnu empirijsku analizu socijalno isključenih osoba u Hrvatskoj, s prikazom regionalne dis-
tribucije i demografskih karakteristika socijalno isključenih. Druga studija prikazuje nezaposlenost kao jedan
od najvažnijih elemenata socijalne isključenosti te pridaje posebnu pozornost dugotrajno nezaposlenima koji
su u longitudinalnoj studiji kao skupina praćeni kroz razdoblje od dvije godine, jasno ukazujući da dugoročna
nezaposlenost vodi k socijalnoj izolaciji i siromaštvu. Četvto poglavlje uspoređuje stanje dugotrajne nezapo-
slenosti u Hrvatskoj sa stanjem u državama članicama EU te naglašava mjere provedene do sada, istovremeno
pružajući preporuke za aktivnu politiku tržišta rada. Peto poglavlje daje nekoliko praktičnih primjera poteš-
koća, nerazumijevanja i diskriminatornih postupaka u odnosu na obrazovanje Roma i djece s poteškoćama
u učenju. Šesto poglavlje bavi se obrazovanjem kao jednim od mogućih uzroka socijalne isključenosti isto-
vremeno naglašavajući njegovu presudnu važnost za socijalno uključivanje. Konačno, sedmo poglavlje pruža
preporuke za sustavno praćenje socijalne isključenosti, uključivanje kroz obrazovanje, radno aktiviranje, ukla-
njanje siromaštva i diskriminacije, podizanje javne svijesti o problemima socijalne isključenosti, te poticanje
društvene solidarnosti i aktivnosti.

Urednici

UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti 

Prvo poglavlje:
O pojmu socijalne isključenosti

U 1989. godini pojam 1.1. Uvod u pojam socijalne Europske socijalne povelje – temeljnog dokumenta
socijalne isključenosti isključenosti Vijeća Europe o socijalnim pravima. Povelja je dopu-
njena i izmijenjena 1996. godine, kada je uvedeno
postao je sastavnim U posljednjih desetak godina socijalna isključenost
novo pravo – „pravo na zaštitu od siromaštva i soci-
dijelom preambule je postala jedna od najpopularnijih tema društvenih
jalne isključenosti“. Devedesetih godina XX. stoljeća
Europske socijalne znanosti. Neki čak smatraju da je socijalna isključe-
socijalna politika Europske unije (EU), dovela je do
nost „glavni društveni problem našeg vremena“ koji
povelje – temeljnog potiskuje stare ustaljene pristupe, posebice siromaš- oblikovanja zajedničke strategije u borbi protiv soci-
dokumenta Vijeća tva i marginalizacije. U 1989. godini pojam socijalne jalne isključenosti na Europskom vijeću u Lisabonu
Europe o socijalnim isključenosti postao je sastavnim dijelom preambule 2000. godine (tzv. model otvorene koordinacije).
pravima.
Okvir 1.1.: Politika socijalnog uključivanja u EU – Pet elemenata modela otvorene koordinacije

1. Zajednički ciljevi u području siromaštva i socijalne isključenosti dogovoreni su na samitu Vijeća

EU u Nici u prosincu 2000. i revidirani na zasjedanju u prosincu 2002. – Employment, Social Policy, Health
and Consummer Affairs Council. Ti ciljevi definiraju politiku unutar koje se zemlje-članice obvezuju da će
„poduzeti korake kako bi učinile odlučan napor prema iskorjenjivanju siromaštva“ do 2010. godine.

2. Nacionalni akcijski planovi protiv siromaštva i socijalne isključenosti, poznati kao National
Actions Plans on Social Inclusion ili NAPs/incl, glavni su kanali putem kojih države-članice preciziraju svoj
odgovor na zajednički dogovorene ciljeve. NAPs/incl slijede dogovorenu strukturu i pokrivaju dvogo-
dišnje razdoblje. Prve je planove 15 članica EU podnijelo u lipnju 2001., a druge u lipnju 2003. godine.
Deset novih članica podnijelo je svoje prve akcijske planove u srpnju 2004. godine za razdoblje do sredi-
ne 2006. godine.

3. Zajednički memorandumi o socijalnom uključivanju, poznati kao Joint Inclusion Memoranda ili
JIMs. Oni su prethodili NAPs/incl procesu, oslikavajući situaciju i političke prioritete vezane uz siromaš-
tvo i socijalnu isključenost u novim zemljama-članicama prije njihova punopravnog članstva. Deset
takvih JIMs-ova potpisali su Europska komisija (EK) i predstavnici nacionalnih vlasti 18. prosinca 2003.
godine. JIM za Bugarsku potpisan je u veljači 2005., a za Rumunjsku u lipnju 2005. JIM proces ostaje na
snazi za sve zemlje koje se pridružuju EU.

4. Zajedničko izvješće o socijalnom uključivanju, a što znači odgovor različitih tijela EU na NAPs/incl.
Prvo je takvo izvješće podneseno na Europskom vijeću u Laekenu u prosincu 2001. Drugo znatno detalj-
nije izvješće napisano je u prosincu 2003. i prihvaćeno u ožujku 2004. godine, a izvješće koje sadržava
analizu NAPs/incl 10 novih država članica prihvaćeno je 2005. Od 2005. godine novost je zajedničko
izvješće o socijalnoj zaštiti i socijalnom uključivanju, a koje se planira objavljivati jednom na godinu.

5. Pokazatelji socijalne uključenosti u EU. Belgijsko predsjedanje EU, u drugoj polovici 2001., potaknu-
lo je proces izrade pokazatelja siromaštva i socijalne isključenosti. Oni su poznati kao laekenski pokaza-
telji jer su inicijalno odobreni na samitu Europskog vijeća u Leakenu u prosincu 2001. Dogovoreno je da
pokazatelji obuhvaćaju tri razine: (1) 10 primarnih pokazatelja financijskog siromaštva i materijalne depri-
vacije, zaposlenosti, zdravlja i obrazovanja; (2) sekundarni pokazatelji, koji su komplementarni prvima, ali
ih detaljnije razrađuju; (3) pokazatelji koje zemlje same odluče dodati u svoje NAPs/incl, a koji im pomažu
u reinterpretaciji primarnih i sekundarnih pokazatelja i/ili osvjetljavaju specifičnosti pojedinog područja.1

Potrebno je istaknuti da su prva dva elementa mode- unije dok su treći, četvrti i peti elemenat zamišljeni
la otvorene koordinacije osnovica za povlačenje sred- kao pokazatelji nacionalnih specifičnosti i za njih nisu
stava iz strukturnih i kohezijskih fondova Europske predviđena značajnija sredstva iz EU fondova.

Stubbs, P., Zrinščak, S. (2005.). Proširena socijalna Europa? Socijalna politika, socijalna uključenost i socijalni dijalog u Hrvatskoj i Europskoj uniji, u: K. Ott (ur.) Pridruživanje Hrvatske Europskoj uniji, str.
1

157-180. Institut za javne financije, Zagreb i Zaklada Friedrich Ebert; http://europa.eu.int/comm/employment_social/social_inclusion/index_en.htm

10 UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti

O pojmu socijalne isključenosti
U okviru aktivnosti „Pretpristupne strategije Europske
unije za Republiku Hrvatsku“ pokrenute su 2005. godine
dvije značajne aktivnosti suradnje u području zapošlja-
vanja i socijalne uključenosti. Rezultat aktivnosti u po-
dručju zapošljavanja trebao bi biti izrada i zaključivanje
Zajedničke procjene prioriteta politike zapošljavanja
(Joint Assesment of Employment Policy Priorities, tj. JAP),
a rezultat aktivnosti u području socijalne uključenosti
treba biti izrada i zaključivanje Zajedničkog memo-
randuma o socijalnom uključivanju (Joint Inclusion
Memorandum, tj. JIM). Svrha izrade ovih dokumenata
jest priprema za puno sudjelovanje u započetim meto-
dama koordinacije u procesu pristupanja Hrvatske EU.
JAP je jedan od evaluacijskih dokumenata zemlje kan-
didata na području politike zapošljavanja kojim se de-
finira politika zapošljavanja i preoblikovanja institucija
u skladu sa zahtjevima europske strategije zapošljava-
nja i provedbenih mehanizama Europskog socijalnog
fonda. JIM je dokument čiji je cilj priprema države
za punu primjenu metoda otvorene koordinacije na
području socijalne uključenosti od dana stupanja u
članstvo EU. To znači početak provođenja socijalnih
ciljeva EU u području borbe protiv siromaštva i socijal-
ne isključenosti kroz nacionalnu politiku, uzimajući u
obzir posebnosti svake zemlje kandidatkinje.
Sredinom 2003. godine Hrvatska je aktivno započela
provedbu Milenijske deklaracije Ujedinjenih naro-
da (UN), definiranjem Milenijskih ciljeva razvoja na
nacionalnoj razini. Rezultat suradnje predstavnika
resornih ministarstava i drugih tijela državne uprave,
te nevladinih udruga i mnogobrojnih stručnjaka, kao
i Programa UN-a za razvoj (UNDP), u Hrvatskoj, bila
je izrada „Nacionalnog izvješća o provedbi ciljeva
Milenijske deklaracije Ujedinjenih naroda“ u srpnju
2004. godine. U spomenutom izvješću definiran je cilj
u pogledu siromaštva koji glasi „prepoloviti broj oso-
ba koje se smatraju siromašnim do 2015. godine“.
Ujedinjavanje Ministarstva vanjskih poslova i
Ministarstva europskih integracija u jedinstveno
Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integra-
cija pruža priliku za osiguranje integriranja pitanja
Milenijskih ciljeva razvoja u širi kontekst europskih
integracija, kao ključnog procesa koji definira kon-
tekst razvojnih procesa u Hrvatskoj, što im može dati
dodatni zamah i osigurati usklađeniji pristup, nego
što je to do sada bio slučaj, te u tom smislu doprinijeti
2
http://www.europa.eu.int/comm/eurostat
3
Pristupi socijalnoj isključenosti u sklopu zemalja EU uglavnom se naslanjaju na dvije istraživačke tradicije: anglosaksonsku tradiciju istraživanja siromaštva, koja naglašava utjecaj raspodjele finan-
cijskih/materijalnih dobara i „društvenih nagrada“ na socijalnu isključenost (distribucijski aspekti) i francusku (frankofonsku) tradiciju koja ističe utjecaj društvenih veza i odnosa (relacijski aspekti).
Distribucijski aspekti uključuju: dohodak, osnovne elemente životnog standarda, tržište rada, obrazovanje, stambene uvjete, zdravlje i rezidencijalni prostor, a relacijski aspekti uključuju: socijalne veze,
sudjelovanje u civilnim organizacijama, sudjelovanje u političkom životu i obiteljski život.
4
Böhnke, P. (2001.) Nothing Left to Lose? Poverty and Social Exclusion in Comparison. Empirical Evidence on Germany. Social Science Research Center. Berlin, Germany.
5
Tsakloglou, P., Papadopulos, F. (2002.) Aggregate Level and Determining Factors of Social Exclusion in Twelve European Countries. Journal of European Social Policy, Vol. 12, No. 4, 2002, p. 211-225.
boljem stupnju izvršenja relativno zahtjevno postav- Socijalnu isključenost
ljenog cilja o smanjenju siromaštva do 2015. godine
iz Nacionalnog izvješća.
treba shvatiti kao tzv.
kišobran-koncept,
1.2. Teškoće s određenjem a ne kao pojam koji
se može precizno
Učestalo korištenje pojma socijalne isključenosti nije
rezultiralo njegovom zadovoljavajućom jasnoćom, operacionalizirati.
što znači da on još nije dobro teorijski utemeljen
niti empirijski potvrđen. Mnoge ideje vezane za
isključenost formulirane su u službi jezika politike.
Socijalnu isključenost stoga treba shvatiti kao tzv.
kišobran-koncept, a ne kao pojam koji se može preci-
zno operacionalizirati. Pojedine zemlje imaju vlastite
(službene) definicije socijalne isključenosti (Velika
Britanija je, na primjer, osnovala poseban međure-
sorski Odjel za socijalnu isključenost - Social Exclusion
Unit). Francuska je jedinstvena po tome što je 1998.
godine donijela Zakon protiv isključenosti.
1.3. Dimenzije isključenosti
U namjeri prevođenja koncepta socijalne isključeno-
sti u mjerljiv instrument, EU je 2001. godine prihvatio
prvi skup pokazatelja za praćenje socijalne isključe-
nosti, poznatih kao laekenski pokazatelji. Riječ je o
18 statističkih pokazatelja koji pokrivaju 4 dimenzije
socijalne isključenosti: financijsko siromaštvo (doho-
dak), zaposlenost (tržište rada), zdravlje i obrazovanje.
Međutim, stvaranje liste je samo prvi korak u stan-
dardiziranju mjerenja i analize pokazatelja socijalne
isključenosti. Nekoliko nedavnih studija još uvijek se
razlikuje u načinu prikupljanja i analiziranja podataka
(u izvješćima koja se temelje na podacima dobivenim
putem European Community Household Panel (ECHP),
korišten je drugačiji broj i struktura pokazatelja soci-
jalne isključenosti i nemonetarne prikraćenosti2).
Način analize empirijskih pokazatelja postaje važan
stoga što analize socijalne isključenosti pokazuju da
nema koncentracije dimenzija isključenosti u stanov-
ništvu. Višedimenzionalna prikraćenost te kombina-
cija materijalne i relacijske isključenosti obilježje je
razmjerno malog broja ljudi u razvijenim zemljama.
U Njemačkoj nitko nije bio pogođen s više od pet od
mogućih jedanaest dimenzija3, a 8% stanovnika bilo
je isključeno iz tri i više područja4. Tek kod 11% ispita-
nika isprepliću se distribucijske i relacijske dimenzije
isključenosti. U 12 zemalja EU-a, u tri ili četiri dimenzi-
je bilo je isključeno između 1 i 6 posto stanovnika5.
UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti 11
O pojmu socijalne isključenosti

Socijalna isključenost 1.4. Isključenost i obrazovanje

se najčešće poima
Bez obzira na različite pristupe, isključenost se najče- nezaposlenost (marginalizacija na tržištu rada), siro-
kao začarani krug koji šće poima kao začarani krug koji ima tri sastavnice: maštvo i socijalna izolacija6 (slika 1.1.).
ima tri sastavnice:
nezaposlenost, Slika 1.1. Obrazovanje i „začarani krug“ socijalne isključenosti

siromaštvo i socijalnu
izolaciju.
Siromaštvo Socijalna
izolacija

Nezaposlenost

Obrazovanje

Napomena: Strelice s punim crtama upućuju na čvršću prirodu veze, dok strelice s isprekidanim crtama označavaju slabije i
varijabilne veze.

Različite sastavnice socijalne isključenosti utječu jed-
na na drugu, stvarajući spiralu nesigurnosti koja zavr-
šava stalnim i višestruko uskraćujućim okolnostima.
Uskraćivanje obično započinje gubitkom zaposlenja,
a gubitak posla vodi prema znatnom pogoršavanju
životnog standarda, odnosno prema riziku siromaš-
tva. Život u siromaštvu stvara dodatne teškoće pri
traženju posla i pridonosi tomu da pojedinci bivaju
uhvaćeni u zamku dugotrajne nezaposlenosti. U
isto vrijeme, nezaposlenost i siromaštvo otežavaju
sudjelovanje u društvenim aktivnostima. Zbog ne-
dostatka novca i stigmatizacije koju može uzrokovati
nezaposlenost, reduciraju se socijalne veze i raste
vjerojatnost socijalne izolacije. Ako se razdoblje ne-
zaposlenosti, a time i siromaštva produži, pojavit će
se tenzije u obiteljskim i bračnim odnosima. Drugim
riječima, porast će vjerojatnost raspada bračne i
obiteljske zajednice. Nedostatak novca pogoršava
ne samo obiteljske odnose nego i veze s prijateljima,
susjedima, srodnicima, s obzirom na to da su „socijal-
ne razmjene“ nužne za održanje socijalnih odnosa.
Nastala socijalna izolacija povratno nepovoljno utje-
če na izglede za zapošljavanje jer su takvi pojedinci
odvojeni od izvora informacija i potpore potrebne u
traženju zaposlenja.
Socijalna isključenost ponajprije se shvaća kao isklju-
čenost iz tržišta rada. Kada se inzistira na središnjoj
ulozi rada, onda se ne misli samo na to da je rad
temelj ekonomske nezavisnosti, već da i promiče
određene moralne vrijednosti, kao što su samopošto-
vanje, želja za napredovanjem i sl. Međutim, oni koji
ističu središnje mjesto rada u društvu nerijetko svode
građanski status na sudjelovanje u gospodarstvu i
zanemaruju činjenicu da postoje velike nejednakosti
među onima koji rade za plaću. No, ako se socijalna
isključenost poima prije svega kao isključenost iz
tržišta rada, odnosno ako je zapošljavanje preduvjet
uključivanja, onda je obrazovanje jedan od ključnih
mehanizama socijalnog uključivanja (ovo je poruka
velikog broja dokumenata EU-a). Stupanj zapošljivo-
sti povezan je s posjedovanjem kvalifikacija i vještina.
Ipak potrebno je istaknuti da određenje pojma so-
cijalne isključenosti – koncentrirano na mogućnost

6
Room, G. (ed.) (1995.) Beyond the Threshold: The Measurement and Analysis of Social Exclusion. The Policy Press. Bristol, United Kingdom; Silver, H. (1994.) Social Exclusion and Social Solidarity: Three
Paradigms. International Labour Review, Vol. 133, No. 5-6, 1994, p. 531-578; Kronauer, M. (1998.) „Social Exclusion“ and „Underclass“ – New Concepts for the Analysis of Poverty, in H. Andress (ed.)
Empirical Poverty Research in Comparative Perspective, p. 51-73. Ashgate. Aldershot, United Kingdom; Gallie, D. (ed.) (2004.) Resisting Marginalization: Unemployment Experience and Social Policy in the
European Union. Oxford University Press. Oxford, United Kingdom.

12 UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti

O pojmu socijalne isključenosti
aktivne participacije na tržištu rada - je dobrim dije-
lom točno, ali ipak preusko. Naime, u većini društava
postoji određeni (istina mali broj), broj dovoljno
bogatih pojedinaca koji dobrovoljno ne participiraju
na tržištu rada, a za njih se ne može reći niti da su
siromašni niti socijalno isključeni.
Obrazovanje utječe na socijalno uključivanje kroz
obrazovna postignuća, cjeloživotno obrazovanje,
lakše sudjelovanje u plaćenom radu. Obrazovani su
pojedinci mobilniji i lakše se prilagođavaju novim
okolnostima. Vrlo se često socijalna isključenost i
obrazovni neuspjeh smatraju uzročno povezanima.
Socijalno isključeni nerijetko se suočavaju s pro-
blemom nedostatka znanja i vještina. Obrazovanje
pridonosi ne samo stjecanju znanja i vještina već
utječe na socijalizaciju, uključivanje i osnaživanje po-
jedinaca. Obrazovanje je, uz ostalo, sredstvo osobnog
ispunjavanja.
S druge strane unutar modernih društava postoje
određene socijalne zajednice relativno manje obrazo-
vanih pojedinaca koje se mogu smatrati siromašnim
(prema standardima), ali ne mora nužno značiti da su
pojedinci unutar tih zajednica pogođeni socijalnom
isključenošću. Ipak je potrebno naglasiti da se tu radi
o određenim specifičnim zajednicama i socijalnim
skupinama za koje je kao grupu ponekad moguće
razmatrati je li cjelokupna zajednica pogođena pro-
blemom, uvjetno rečeno, socijalne isključenosti.
Tablica 1.1. Životni uvjeti siromašnih u Hrvatskoj
Pokazatelj siromaštva
Stan s manje od 10m2 po osobi
Nema priključak na struju
Nema WC u stanu
Nema kupaonicu u stanu
Nema tekuću vodu
Nema priključak na kanalizaciju
Nema telefon
Nema televizor
Nema hladnjak ili zamrzivač
Nema stroj za pranje rublja
Izvor: World Bank (2000.) Croatia Economic Vulnerability and Welfare Study. World Bank. Washington, D.C., USA.
Potrebno je također napomenuti da su siromašni
građani u Hrvatskoj što se tiče dostupnosti osnovnih
zdravstvenih usluga do sada bili u relativno povoljni-
joj poziciji u usporedbi s nekim drugim pa ponekad i
razvijenim zemljama. Međutim, u kontekstu najavlje-
nih reformi zdravstvenog sustava, bitno je očuvati pa
7
Whitty, G. (2001.) Education, Social Class and Social Exclusion. Journal of Education Policy, Vol. 16, No. 4, 2001, p. 287-295.
Problem socijalne isključenosti sigurno se ne može Ako se socijalna
riješiti samo obrazovnom reformom i višim obrazov-
nim težnjama. Bolje obrazovanje neće automatski
isključenost poima prije
ukloniti socijalnu isključenost. Na socijalnu isključe- svega kao isključenost
nost, a i na samo obrazovanje utječu: dohodovna iz tržišta rada, onda je
nejednakost, klasne i/ili etničke podjele u društvu, obrazovanje jedan od
prostorna razdvojenost, globalizacija, raspodjela
ključnih mehanizama
moći, stratificirana priroda tržišta obrazovanja itd.7
Promjene u obrazovanju i obrazovnim aspiracijama socijalnog uključivanja.
nisu dovoljne da bi se nadoknadila nedostatna ponu-
da radnih mjesta ili visoka kompetitivnost suvreme-
nog (globaliziranog), tržišta rada. Nečija obrazovna
postignuća mogu biti „poništena“ zbog diskriminacije
poslodavaca prema njima na temelju dobi ili spola.
Stoga obrazovna postignuća trebaju pratiti drugi
čimbenici koji omogućuju uspješnost na poslu i za-
dovoljstvo u životu.
Ekonomski život siromašnih u mnogim se vidovima
razlikuje od ekonomskog života nesiromašnih. Osim
nedostatnog dohotka, slabijeg obrazovanja i stambe-
ni uvjeti siromašnih bitno su drugačiji od ostalog sta-
novništva. Tablica 1.1. pokazuje razlike u nekom od
ovih uvjeta. Siromašni žive u napučenijim stanovima,
češće su izolirani od komunalnih priključaka (struje,
vode, kanalizacije), i telefona, a uz to češće žive u sta-
nu bez glavnih kućanskih aparata (hladnjaka, stroja
za pranje rublja, televizora). Ipak, najveći dio, čak i
siromašnih kućanstva, ima priključak na struju, što
pruža barem minimalne pretpostavke za izbjegava-
nje ekstremno siromašnog načina života.
Ukupno stanovništvo (%) Siromašni (%)
8,1 25,0
0,3 2,1
8,8 37,2
7,9 38,1
5,7 22,0
24,0 45,2
10,7 40,1
3,2 17,0
5,9 16,6
8,9 32,6
ako je moguće i poboljšati, dostupnost cjelokupnog
sustava usluga zdravstvene zaštite socijalno ugrože-
nim i siromašnim kategorijama stanovnika Hrvatske,
jer su njima te usluge u prosjeku češće neophodne za
prevladavanje stanja u kojem se nalaze.
UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti 13
Drugo poglavlje:
Hrvatsko iskustvo

Izraz socijalne Pojam socijalne isključenosti pojavio se u hrvatskim
stručnim publikacijama sredinom devedesetih godi-
isključenosti najčešće na prošlog stoljeća i od tada polako ulazi u znanstve-
se koristi pri opisivanju ni i politički govor. Do sada je na hrvatskome jeziku
položaja nekih objavljeno tek nekoliko prije svega konceptualno-
društvenih skupina, teorijskih radova8 i jedno empirijsko istraživanje9.
S obzirom na to da koncept socijalne isključenosti
kao što su siromašni, postaje ključan u društvenim znanostima, termin se
nezaposleni, mladi ili sve više koristi i u Hrvatskoj, prije svega, pod utjeca-
Romi. jem dokumenata i projekata Vijeća Europe i Europske
unije, a naravno i zbog toga što je praktično rješava-
nje problema socijalne isključenosti u Hrvatskoj bitno
povezano s pristupanjem Hrvatske Europskoj uniji.
Ni upotreba tog izraza u hrvatskome jeziku nije lišena
brojnih nejasnoća i višeznačnosti.10 Izraz socijalne is-
ključenosti najčešće se koristi pri opisivanju položaja
nekih društvenih skupina, kao što su siromašni, ne-
zaposleni, mladi ili Romi. Socijalna isključenost tako
se uglavnom dovodi u vezu s pojmovima siromaštva,
nezaposlenosti i nejednakosti odnosno diskriminaci-
je. Namjera je da se korištenjem koncepta isključeno-
sti upozori na probleme socijalne participacije, kada
pojedinci ili skupine više ne sudjeluju u ključnim pro-
cesima društva i smanjuju svoje društvene kontakte.
Skupine11 kod kojih postoji povećani rizik od socijalne
isključenosti pokušali smo razvrstati prema uzroku
njihove izloženosti tom riziku na:
Isključenost s obzirom na ekonomski status:
- siromašni
- nezaposlene, posebice dugotrajno nezaposlene
osobe
- beskućnici/e
- kućanice
- povratnici/e
- raseljene osobe
- migranti.
Isključenost s obzirom na obiteljsku strukturu:
- jednočlana kućanstva
- jednoroditeljske obitelji
- djeca bez roditeljske skrbi
- parovi s troje ili više djece.
Isključenost s obzirom na identifikaciju:
- nacionalne/etničke/rasne/vjerske manjine
- seksualne manjine (LGBTT populacija12)
- osobe s alternativnim stilom života (npr.
punkeri/ce).
Isključenost s obzirom na dob:
- mlade osobe u dobi između 15 i 29 godina13
- starije osobe (65 i više godina) i umirovljenici/e.
Isključenost s obzirom na počinjenje zločina:
- zatvorenici/e i bivši zatvorenici/e
- maloljetni/e delikventi/ce
- žrtve zločina.
Isključenost s obzirom na obrazovanje:
- osobe s nižim stupnjevima obrazovanja.
Isključenost s obzirom na zdravstveno stanje:
- osobe s posebnim potrebama
- osobe s mentalnim bolestima
- osobe zaražene HIV/AIDS-om i hepatitisom C
- osobe s problemom ovisnosti o alkoholu i opojnim
drogama.
- osobe oboljele od genetskih i kroničnih bolesti.
Isključenost s obzirom na invaliditet:
- osobe s tjelesnim i senzoričkim invaliditetom
- osobe s mentalnim/intelektualnim teškoćama

Šućur, Z. (2004.) Socijalna isključenost: pojam, pristupi i operacionalizacija. Revija za sociologiju, God. 35, br. 1-2, 2004., str. 45-60; Šporer, Ž. (2004.) Koncept društvene isključenosti. Društvena istraživanja,
8

God. 13, br. 1-2, 2004., str. 171-193.

9
Šverko, B., Galešić, M., Maslić-Seršić, D. (2004.) Aktivnosti i financijsko stanje nezaposlenih u Hrvatskoj. Ima li osnove za tezu o socijalnoj isključenosti dugotrajno nezaposlenih osoba? Revija za socijalnu
politiku, God. 11, br. 3-4, 2004., str. 283-298.
10
U svakodnevnom i političkom govoru često se brka pojam isključenosti i isključivosti. Socijalna isključivost bi označavala zatvorenost određene skupine i njezinu nepristupačnost za one koji su izvan te
skupine. Isključivost može podrazumijevati i nesnošljivost prema određenim pojedincima ili skupinama. To znači da isključeni ne moraju biti isključivi, niti isključivi moraju biti isključeni. Uz tu pogrešnu
zamjenu pojmova koja dijelom proizlazi iz njihove jezične sličnosti, pojavljuju se problemi vezani uz nedovoljno jasan sadržaj pojma socijalne isključenosti.
11
Navedene kategorije nisu isključive, a osmišljene su u svrhu ovog rada kako bi se olakšalo predstavljanje ranjivih skupina. Mogući uzroci isključenosti su višedimenzionalni te se u stvarnosti ove kate-
gorije međusobno preklapaju.
12
Lezbijska, gay, biseksualna, transseksualna i transrodna populacija.
13
Teško je jednoznačno odrediti i definirati dobnu granicu mladosti pa se i formalna određenja ovoga životnog razdoblja razlikuju na razini institucija Ujedinjenih naroda, Europske unije i nacionalnih
institucija. Kad se govori o mladima, uglavnom se misli na dobnu skupinu između 15 i 24 godina, ali se razdoblje mladosti u mnogim slučajevima produžava sve do u tridesete godine, ponajprije
zbog sve dužega trajanja obrazovanja i otežanoga zapošljavanja, što priječi ranije postizanje socijalne neovisnosti. Zato se i Nacionalni program djelovanja za mlade odnosi ponajprije na djelovanje za
dobrobit mladih u dobi od 15 do 29 godina. (Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži (2003.) Nacionalni program djelovanja za mlade).

14 UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti

Hrvatsko iskustvo
U Hrvatskoj, skupine s najvećim rizikom od siromaš-
tva su (autorovi izračuni za 2003. godinu):
- jednočlana kućanstva
- nezaposlene osobe
- jednoroditeljske obitelji
- osobe s nižim stupnjevima obrazovanja
- starije osobe (65 i više godina)14
- umirovljenici/e
- parovi s troje ili više djece
- parovi s jednim djetetom i
- djeca i mlade osobe u dobi između 0 i 24 g.
Pokazalo se da jedino istraživanja koja prate istu
skupinu nezaposlenih u određenom razdoblju (lon-
gitudinalna istraživanja), mogu odgovoriti na pitanje
postoji li u hrvatskim okolnostima putanja nesigurno-
sti i socijalne isključenosti15. Takva istraživanja gotovo
da ne postoje ni kada se radi o siromaštvu ili nezapo-
slenosti. Dinamika siromaštva još je nedovoljno istra-
žena pa nemamo dovoljno informacija o tome što
se događa s pojedincima ili kućanstvima koja duže
žive u siromaštvu. Isto se može reći i za dugotrajnu
nezaposlenost.
2.1. Siromaštvo i nezaposlenost
Mnogi u Hrvatskoj prihvaćaju gledište da se pojmom
isključenosti obuhvaća više nego pojmom siromaš-
tva. Siromaštvo se uglavnom svodi na oskudicu
materijalnih ili novčanih sredstava, a politika prema
siromaštvu na preraspodjelu proračunskog novca
(tzv. dohodovno siromaštvo). Nasuprot siromaštvu,
isključenost podrazumijeva više od nedostatka novca
ili materijalnih dobara, ona osim ekonomske, uklju-
čuje socijalnu, kulturnu, političku i drugu dimenziju,
što znači da politika protiv isključenosti pretpostavlja
bolji pristup institucijama i drugim mehanizmima
socijalne integracije.
S druge strane, povezujući nezaposlenost s različitim
dimenzijama socijalne isključenosti hrvatski istra-
živači nastoje istaknuti višedimenzionalnu prirodu
fenomena nezaposlenosti, tj. njegove materijalne,
ali i socijalno-psihološke posljedice. Nezaposleni po-
jedinci, smatra se, umanjuju ne samo svoje prihode
već i mreže socijalnih odnosa, a time i prigodu da se
ponovno integriraju u društveno tkivo. Pojam socijal-
ne isključenosti pojavio se kao pokušaj da se cjelovito
objasne posljedice gubitka i „nestajanja rada“ u hrvat-
14
U Hrvatskoj postoji popriličan broj osoba iznad 65 godina starosti koje nisu ostvarile pravo na mirovinu (najčešće su to poljoprivrednici koji nisu uplaćivali mirovinsko osiguranje).
15
Vidi poglavlje 3.2. ovog Izvješća.
World Bank (2000.) Croatia Economic Vulnerability and Welfare Study. World Bank. Washington, D.C., USA.
16
skome društvu. Postavlja se pitanje: kako održati so- Polazeći od službene
cijalnu integraciju u situaciji kada tržište rada više ne
pruža dovoljno mogućnosti za socijalno uključivanje.
linije siromaštva
Hrvatska već duže vrijeme ima visoke stope registri- EU,17-18% hrvatskog
rane i anketne nezaposlenosti (više od 15%). Također, stanovništva posljednjih
veliki je problem dugotrajna nezaposlenost (nezapo- je nekoliko godina bilo
slenost duža od godine dana), koja pogađa više od
polovice nezaposlenih. Dugotrajna nezaposlenost u
siromašno.
pravilu dovodi do slabljenja radnih i profesionalnih
vještina, otežanog zapošljavanja, financijskih proble-
ma i do povlačenja iz radne snage.
Hrvatska se tijekom 90-ih godina XX. stoljeća suočila
s procesom osiromašivanja koji je pogodio golemu
većinu stanovništva. Mnoge bi socijalne skupine
bez pomoći države, posebice u ratnim i poratnim
vremenima, završile u velikom siromaštvu ili bijedi.
Prvo reprezentativno istraživanje siromaštva na na-
cionalnoj razini proveli su tek 1998. godine Svjetska
banka i Državni zavod za statistiku16. Tada je oko
10% hrvatskih građana živjelo ispod praga apsolut-
nog siromaštva, što znači da nisu mogli podmirivati
osnovne životne potrebe. U usporedbi s drugim
tranzicijskim zemljama, Hrvatska je imala niske stope
apsolutnog siromaštva. Međutim, nakon 1998. godi-
ne ne može se pratiti kretanje apsolutnog siromaštva
jer je Državni zavod za statistiku počeo objavljivati
pokazatelje siromaštva na temelju relativnih linija
siromaštva, koje se definiraju u odnosu na određene
statističke pokazatelje kao što su prosjek ili medijan
plaća, te BDP po stanovniku. Da bi se pratilo kretanje
siromaštva, nužno je koristiti iste linije siromaštva u
dužem razdoblju. Razlog prelaska na relativne linije
siromaštva u tome je što Hrvatska nema nacionalne
ili službene linije siromaštva. Pod nacionalnom lini-
jom siromaštva treba razumijevati liniju za koju vlasti
(i javnost), neke zemlje smatraju da odgovara njiho-
vim socijalnim okolnostima pa se kretanje i raširenost
siromaštva mjeri u odnosu na nju. Osim toga, ta linija
siromaštva može služiti kao kriterij za određivanje
visine nekih naknada u sustavu socijalne sigurnosti,
prije svega socijalne pomoći.
Tek se unatrag nekoliko godina mogu pratiti poka-
zatelji siromaštva prema jedinstvenoj metodologiji.
Polazeći od službene linije siromaštva EU (definirane
kao 60% medijana nacionalnog dohotka), 17 i 18%
hrvatskog stanovništva posljednjih je nekoliko godi-
na bilo siromašno (slika 2.1.).
UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti 15
Hrvatsko iskustvo

Unatoč raširenom Slika 2.1. Stope siromaštva u Hrvatskoj (2001. – 2003.)

mišljenju kako su
nejednakosti u
hrvatskome društvu vrlo
visoke, one nisu znatno Novčani + naturalni dohodak Novčani dohodak
veće nego u drugim 25,0%
tranzicijskim zemljama.
20,0%
20,5% 21,9%
15,0% 17,2% 18,2% 18,9%
16,9%
10,0%

5,0%

0,0%
2001 2002 2003

Izvor: Državni zavod za statistiku (DZS)

Napomena: Pri izračunu stopa siromaštva korištena je tzv. modificirana OECD-ova ekvivalentna ljestvica (nositelj kućanstva =
1, ostali odrasli u kućanstvu = 0,5, djeca mlađa od 14 g. = 0,3).
Pojam naturalnog dohotka uključuje sva kućanska „primanja“ u nenovčanom obliku (npr. hranu proizvedenu na vlastitom
imanju, darove u obliku materijalnih dobara, obavljanje rada u zamjenu za hranu ili materijalna dobra i sl.).

U usporedbi s većinom zemalja EU, Hrvatska ima
nešto višu stopu siromaštva (slika 2.2.). U južnoeu-
ropskim zemljama i Irskoj stope siromaštva gotovo su
jednake stopi siromaštva u Hrvatskoj. S druge strane,
barem upola niže stope siromaštva od Hrvatske ima-
ju Danska, Njemačka, Nizozemska, Finska, Švedska,
Slovenija, Češka i Slovačka. U objašnjavanju razlika u
stopama siromaštva između pojedinih zemalja mogu
nam pomoći pokazatelji nejednakosti jer relativne
linije siromaštva izravno ovise o razini dohodovnih
nejednakosti u nekom društvu. Mnogi smatraju da
relativne linije siromaštva prije mjere nejednakosti
nego siromaštvo. Hrvatska ulazi u gornji razred eu-
ropskih zemalja u pogledu razine ekonomskih nejed-
nakosti (slika 2.3.). Unatoč raširenom mišljenju kako
su nejednakosti u hrvatskome društvu vrlo visoke,
one nisu znatno veće nego u drugim tranzicijskim
zemljama. Čini se da je mišljenje hrvatske javnosti o
velikim nejednakostima rezultat uvjerenja kako su
te nejednakosti neopravdane. Dobar dio onih koji su
postali bogati nije to ostvario na način koji javnost
smatra pravednim. Privatizacija je produbila jaz izme-
đu bogatih i siromašnih (prisutno je čvrsto uvjerenje
da u privatizaciji ima puno korupcije i bezakonja).

16 UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti

Hrvatsko iskustvo

Slika 2.2. Stope siromaštva u RH i zemljama EU (2001.) Grupe koje u Hrvatskoj

imaju najveći rizik
25%
siromaštva su: starije
21% 21% 20% 20%
19% 19%
osobe, umirovljenici/
20% 18% e, nezaposlene
17% 17%
16% 16%
15% 15% 15% 15% 15% osobe, osobe s
15%
13% 13%
nižim stupnjevima
12% 12%
11% 11% 11% 11% 11%
obrazovanja,
10% 10%
10% 8%
jednočlana kućanstva i
jednoroditeljske obitelji.
5%
5%

0%
ka
ka
Po čka

Šp Ita l
an lija
Es ka
Br ija
ja
va

La ar
an ja

M a
Po ta
Lu Be a
em ja

Ni us g
ze ja
ov a
em ja
Da ka

Fin a
Šv ska
ađ a

Če a
Sl ška

EU a
25

EU 5
10
ga

sk

Sl sk

M dsk
sk

1
A ur
ni

Fr tvi

ks lgi

zo tri

Nj eni
p

al
V. ton
ts
Irs

ls

Lit

ljs

ač
ns

ač

EU
rtu

cu

ar
Ci
Gr

b
ita
jo
va

ov
e
Hr

Izvor: DZS
Bilješka: Linija siromaštva određena kao 60% medijana nacionalnog dohotka. Pokazatelji siromaštva odnose se samo na
novčani dohodak (bez dohotka u naturi). Stopa siromaštva za Hrvatsku rezultat je zaokruživanja stope od 20,5% na cijeli
broj (slika 2.1.). EU 10 obuhvaća 10 zemalja koje su postale članice EU 1. svibnja 2004. Referentna godina za Cipar je 1997., za
Latviju 2002., za Maltu i Sloveniju 2000., a za Slovačku 2003.

Slika 2.3. Ginijevi koeficijenti u RH i zemljama EU-a (2001.)

0,40 0,37
0,35 0,34 0,33 0,33
0,35 0,32 0,31 0,31
0,30 0,30 0,29 0,29 0,29 0,28 0,28 0,28 0,28
0,30 0,27 0,27 0,26
0,25 0,25 0,24 0,24 0,24
0,25 0,23 0,22 0,22 0,21
0,20

0,15

0,10

0,05

0,00
Es gal

L ija
an ija

a
a
va a
Br k a

Po ija

M a
ta

a
ka

Lu Be ar
em ija

Ni ncu g
ze a
em ka

Če a
Fin a
Šv ska
Au ska
ađ ja
ov a
Da ija
Sl ska
ka

EU 5
EU 5
10
Hr itv

lij
lsk
čk

zo sk

k
šk

Sl arsk

2
1
a r

M stri
p
al

Fr bu
ks lg
n
Šp atv

en
V. ts

ljs

I rs

Nj ms
ač

ač
Ita

EU
tu

ed

n
Ci
Gr
to

ita
L
jo

ov
r
Po

Izvor: DZS
Bilješka: Pokazatelji nejednakosti odnose se samo na novčani dohodak (bez dohotka u naturi). EU 10 obuhvaća 10 zemalja
koje su postale članice EU 1. svibnja 2004. Referentna godina za Cipar je 1997., za Latviju 2002., za Maltu i Sloveniju 2000., a
za Slovačku 2003.
Ginijev koeficijent je mjera ukupne ekonomske nejednakosti u nekom društvu. Može poprimiti vrijednosti između nula
(kada je dohodak jednako distribuiran među građanima), i jedan (kada jedna osoba raspolaže sveukupnim dohotkom druš-
tva). Ovo su samo teorijske mogućnosti kakvih u stvarnosti nema. Ginijevi koeficijenti u razvijenim zemljama kreću se izme-
đu 0,20 i 0,40. Kada je koeficijent veći od 0,40 radi se o društvu s izrazito visokim nejednakostima.

UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti 17

Hrvatsko iskustvo

Izgleda da Siromaštvo je u pravilu povezano s nekim demograf-
skim i socijalnim obilježjima (spol, dob, ekonomska
nezaposlenost lošije aktivnost i sl.). To znači da su neke skupine prezastu-
utječe na materijalni pljene među siromašnima, tj. da je njihov udio među
status muškaraca nego siromašnima veći od udjela u ukupnom stanovništvu.
žena. Jedino u ovoj Ove skupine imaju veći relativni rizik siromaštva, pod
kojim razumijevamo vjerojatnost neke skupine da
skupini muškarci imaju postane siromašna u odnosu na prosječni rizik siro-
znatno veći relativni maštva u društvu. Relativni rizik siromaštva je omjer
rizik siromaštva nego između stope siromaštva određene skupine i stope
siromaštva koja se odnosi na cijelo društvo. Kada
žene.
relativni rizik siromaštva za određenu grupu iznosi 1,
to znači da je rizik siromaštva za tu skupinu prosje-
čan, odnosno jednak onomu za cijelo društvo. Ako
je relativni rizik siromaštva veći od 1, onda govorimo
o natprosječnom riziku siromaštva (npr. pripadnici
skupine s relativnim rizikom siromaštva od 1,7 imaju
70% veću vjerojatnost od prosjeka da će živjeti u
siromaštvu). Obratno, članovi skupine čiji je relativni
rizik siromaštva 0,6 imaju vjerojatnost 40% manju od
prosjeka da će postati siromašni.

Okvir 2.1.: Prihvatilišta za beskućnike i beskućnice

Udruga MoSt iz Splita uspješno provodi dva projekta: Prihvatilište za beskućnike (od 2000. g.), i
Prihvatilište za beskućnice (od 2003. g.). Pored pružanja prihvata i smještaja skitnicama, beskućnicama
i beskućnicima, osnovni ciljevi projekata su i pomaganje pri izradi dokumenata i ostvarivanju prava na
različite oblike socijalne pomoći te njihova resocijalizacija kao jedne od najugroženijih socijalnih katego-
rija. MoSt rješava probleme beskućnica i beskućnika u suradnji s različitim institucijama.

Grupe koje u Hrvatskoj imaju najveći rizik siromaštva slene osobe, osobe s nižim stupnjevima obrazovanja,
su (slika 2.4.): starije osobe, umirovljenici/e, nezapo- jednočlana kućanstva i jednoroditeljske obitelji.

Slika 2.4. Relativni rizik siromaštva za određene skupine (2003.)

2,5
Relativni rizik siromaštva
(prosjek = 1)

2,1
1,9
2 1,7 1,7
1,5
1,2 1,1
0,9 0,9
1

0,5

0
-2 i

i v be

ci

ns ka

te

ec i
ni
(0 lad

dj asl
ec
ni

je
sle

ća ač
5 o
4)

e
še r
dj
iše

je
m

di
(6 e os

tv

vi 1 od
ku Sam
po
vl

še
ai

1
iro

za
rij

r+

vi
ec

Ne
Um
a

ili
Dj

Pa
St

ili
r+

1
Pa

Izvor: autorovi izračuni na temelju podataka DZS-a

18 UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti

Hrvatsko iskustvo

Siromaštvo u Hrvatskoj u većoj je mjeri vezano uz (gotovo je dvostruko veći od prosjeka, a manji jedino I u razdobljima
starija i samačka kućanstva, nego uz kućanstva s ve- od relativnog rizika siromaštva samačkih kućanstava).
ekonomskog rasta,
ćim brojem djece. Profil siromaštva i struktura izvora Nezaposleni sigurno nisu najbrojnija skupina koja živi
dohotka pokazuju da su najsiromašniji građani eko- samačkim životom. Poglavito se radi o umirovljeni- „krug siromaštva“
nomski neaktivni, nezaposleni ili primaju niske plaće. cima ili općenito starijim osobama koje nemaju ni- ostaje čvrsto zatvoren.
Socijalni transferi (od mirovina do socijalne pomoći), kakvih mirovinskih primanja niti financijsku potporu Siromašni se često
obuhvaćaju sve veći dio u strukturi dohotka siromaš- izvanobiteljskih mreža. pojavljuju kao autsajderi
nih. Isto tako, naturalni dohodak (uglavnom hrana
koju sami proizvedu), do sada je imao važnu ulogu u Međutim, izgleda da nezaposlenost lošije utječe na
na tržištu rada, što znači
podmirivanju osnovnih potreba siromašnih, ali se i ta materijalni status muškaraca nego žena (tablica 2.1.). da zbog neadekvatnog
komponenta dohotka siromašnih polako smanjuje. Jedino u ovoj skupini muškarci imaju znatno veći ljudskog kapitala
Bogatiji slojevi svoj dohodak većim dijelom ostvaruju relativni rizik siromaštva nego žene. Osim toga, taj se (niskog obrazovanja
na tržištu (plaće, dohodak od samostalnog rada i rizik povećava iz godine u godinu, dok se rizik za ne-
i oskudnih vještina),
imovine), dok se najsiromašniji uvelike oslanjaju na zaposlene žene čak smanjio (iako neznatno). Žene se
državne socijalne transfere i naturalni dohodak. u vrijeme nezaposlenosti vjerojatno mogu više oslo- ne mogu iskoristiti
niti na financijska primanja supruga ili drugih članova mogućnosti koje
Slika 2.4. potvrđuje da nezaposleni pripadaju sku- obitelji (primanja muškaraca u prosjeku su znatno proizlaze iz ekonomskog
pinama s najvišim relativnim rizikom siromaštva veća od primanja žena). rasta.

Tablica 2.1. Stope siromaštva u RH prema ekonomskoj aktivnosti (%)

(linija siromaštva = 60% medijana nacionalnog dohotka)

2001. 2002. 2003.

Ukupno stanovništvo 17,2 18,2 16,9
M 15,4 17,7 15,8
Ž 18,7 18,6 17,9
Zaposleni 5,2 5,8 5,2
M 6,0 6,6 6,0
Ž 4,1 4,9 4,3
Samozaposleni 20,1 19,0 18,4
M 20,0 17,3 16,8
Ž 20,2 21,0 20,1
Nezaposleni 32,2 35,0 32,4
M 35,6 42,5 39,7
Ž 29,6 28,1 26,6
Umirovljenici 21,3 23,2 20,7
M 19,4 23,7 20,3
Ž 22,9 22,9 21,0
Ostali neaktivni 20,0 21,3 20,3
M 15,8 19,5 17,7
Ž 22,7 22,7 22,0

Izvor: DZS

Razlozi prezastupljenosti nezaposlenih i ekonomski adekvatnog ljudskog kapitala (niskog obrazovanja i

neaktivnih među siromašnima leže u ograničenim
mogućnostima zapošljavanja (nedovoljan broj radnih
mjesta u ekonomiji i slaba dinamika na tržištu rada
u tom smislu da oni koji ostaju bez posla teško na-
laze novo zaposlenje). Da je siromaštvo u Hrvatskoj
povezano s položajem siromašnih na tržištu rada
govori i podatak o stagnaciji ili povećanju siromaštva
u razdobljima ekonomskog rasta. Drugim riječima, i
u razdobljima ekonomskog rasta, „krug siromaštva“
ostaje čvrsto zatvoren. Siromašni se često pojavljuju
kao autsajderi na tržištu rada, što znači da zbog ne-
oskudnih vještina), ne mogu iskoristiti mogućnosti
koje proizlaze iz ekonomskog rasta. Od rasta su do
sada profitirali oni koji su već zaposleni, odnosno oni
koji su uspjeli zadržati radna mjesta, dok je za neza-
poslene rast imao neutralan ili čak negativan učinak.
Nejednaku raspodjelu bogatstva, ostvarenu eko-
nomskim rastom, sustav socijalne sigurnosti ne može
nadoknaditi. Sustavi koji su najviše usmjereni na
siromašne (socijalna pomoć i naknade za nezaposle-
ne), obuhvaćaju mali dio ukupnih socijalnih izdataka.
Ta dva sustava pridonose smanjenju dohodovnih

UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti 19

Hrvatsko iskustvo

Neka istraživanja nejednakosti, za razliku od mirovinskog sustava na
koji odlazi najveći dio socijalnih troškova. Međutim,
sugeriraju da u posljednjih desetak i više godina broj korisnika
sudjelovanje u naknade za nezaposlene uglavnom nije prelazio 20%
aktivnostima nezaposlenih.
neslužbenog
Rijetka istraživanja o odnosu nezaposlenosti i soci-
gospodarstva, istina,
jalne isključenosti ne daju konzistentne rezultate.
sprječava pojavu Transverzalno istraživanje Šverka i sur. (2004.), utvr-
krajnjeg siromaštva i dilo je kako trajanje nezaposlenosti nije imalo većeg
djeluje kao socijalni utjecaja na financijsku situaciju i socijalnu potporu.
amortizer, ali da s druge S druge strane, najnoviji rezultati longitudinalne
studije (predočeni su u poglavlju 3.2) pokazuju kako
strane, neslužbene produžena nezaposlenost dovodi do siromaštva i
ekonomske aktivnosti socijalne izolacije. Iz oba je istraživanja vidljivo da
pridonose povećanju je nezaposlenost povezana s nezadovoljavajućom
financijskom situacijom. Čini se da je dugotrajna ne-
dohodovnih razlika u
zaposlenost i u nas povezana sa socijalnim isključiva-
društvu. njem, iako je prerano donositi konačne zaključke na
temelju prvog i jedinog longitudinalnog istraživanja.
Trajanje nezaposlenosti ne mora nužno rezultirati
dramatičnim pogoršavanjem financijskog stanja
nezaposlenih. Razlog je prije svega u tome što se
nezaposleni u Hrvatskoj oslanjaju na prihode drugih
članova obitelji i što je velik broj registriranih nezapo-
slenih osoba u bazi Hrvatskog zavoda za zapošljava-
nje (prema procjenama, više od polovice), uključen u
neki oblik neslužbene, „sive“ ekonomske aktivnosti.
To znači da dobar dio nezaposlenih radi i priskrbljuje
sredstva za život. Angažman u sivoj ekonomiji (uz
financijsku pomoć drugih članova obitelji i naknada
za nezaposlene), pomaže mnogim nezaposlenim
osobama da izbjegnu stanje siromaštva i krajnje ma-
terijalne oskudice. Ipak, neka istraživanja sugeriraju
da sudjelovanje u aktivnostima neslužbenog gospo-
darstva, istina, sprječava pojavu krajnjeg siromaštva
i djeluje kao socijalni amortizer, ali da s druge strane,
neslužbene ekonomske aktivnosti pridonose pove-
ćanju dohodovnih razlika u društvu. Prema nekim
procjenama, prihodi iz sive ekonomije sudjeluju s 6%
u strukturi dohotka siromašnih, dok u dohotku nesi-
romašnih oni čine oko 20%17.
2.2. Socijalne mreže
Mnoga su istraživanja dokazala da su društvene veze
i oblici društvenosti među nezaposlenima ili siromaš-
nima uvjetovani znatno više obrascima obiteljskog i
kulturnog života nego promjenama u zaposleničkom
i materijalnom statusu. Stoga treba upozoriti na neke
specifičnosti obiteljskih i socijalnih mreža u Hrvatskoj.
Hrvatska dijeli neka obilježja društvenog života s
južnoeuropskim zemljama za koje je karakteristična
snažna obiteljska tradicija i slabija participacija u for-
malnim oblicima društvenosti (članstvo u različitim
organizacijama i udrugama). Jedno istraživanje o
aktivnom i pasivnom članstvu u građanskim udru-
gama pokazalo je da se gustoća veza na ovoj razini
društvenosti smanjila u drugoj polovici 90-ih godina
XX. stoljeća18. Niža razina sociokulturnog kapitala
svakako može utjecati na društveno povezivanje,
samoorganiziranje i socijalnu potporu. Najnovije
istraživanje hrvatskoga Caritasa i Centra za promica-
nje socijalnog nauka Crkve, provedeno 2004. godine,
potvrđuje postavku o većoj važnosti neformalnih nad
formalnim socijalnim mrežama (tablica 2.2.).

Tablica 2.2. Učestalost sudjelovanja u određenim aktivnostima (%)

Nekoliko Nekoliko
Svaki
Nikada puta na puta na Svaki dan Ne znam
tjedan
godinu mjesec
Provoditi vrijeme s rodbinom 1,5 15,5 29,9 30,4 21,1 1,6

Provoditi vrijeme s prijateljima 4,2 6,7 26,0 35,6 25,4 1,9

Provoditi vrijeme s kolegama s
37,1 16,4 20,0 12,3 5,8 7,6
posla izvan radnog vremena
Provoditi vrijeme s ljudima u
33,2 29,3 13,7 16,9 1,3 5,6
crkvi, džamiji, sinagogi
Provoditi vrijeme s ljudima
u klubovima i dobrovoljnim 52,4 15,4 12,7 10,9 1,9 6,6
organizacijama

Izvor: Caritas i Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve (neobjavljeni podaci)

Karajić, N. (2002.) Siromaštvo i neslužbeno gospodarstvo u Hrvatskoj – kvalitativni aspekti, Financijska teorija i praksa, God. 26, br. 1, 2002., str. 273-299.
17

UNDP (2001.) Izvješće o duštvenom razvoju – Hrvatska 2001. UNDP. Zagreb, Croatia.
18

20 UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti

Hrvatsko iskustvo
Članstvo i sudjelovanje u klubovima i organizacijama
relativno je rijetko. Više od polovice ispitanika izjavljuje
da se nikada ne druži s ljudima u klubovima i dobro-
voljnim organizacijama. Ljudi općenito očekuju po-
moć od neformalnih mreža (obiteljskih, prijateljskih i
susjedskih). Pozitivna očekivanja, kada su u pitanju or-
ganizacije, više se vezuju uz neke crkvene organizacije.
Kvalitativno istraživanje siromaštva19 pokazalo je da
se pod utjecajem medija stvaraju krive percepcije o
siromasima kao onima koji su potpuno isključeni iz
društva (beskućnici, prosjaci, alkoholičari). Međutim,
većina siromašnih u Hrvatskoj ne živi na takav način.
Mnogi nesiromašni i siromašni upozoravaju kako
siromaštvo može dovesti do socijalne izolacije. Ipak,
izolacija je više problem ekstremno siromašnih, među
koje možemo uvrstiti određene skupine starijih oso-
ba i umirovljenika koji nemaju srodničke potpore niti
mogu radom nadopunjavati niske mirovine. S proble-
mom socijalne izolacije susreću se katkad rastavljene
osobe ili neoženjeni muškarci.
Studija Svjetske banke (2000.) razlikuje tri tipa socijal-
nih mreža na individualnoj razini: „veze“ (prijatelji i ro-
đaci), „mostovi“ (vodoravne veze između zajednica), i
„karike“ (okomite spone prema moćnima). Siromašni
se prije svega oslanjaju na prvi tip mreža koje osigu-
ravaju svakodnevno pomaganje među srodnicima i
prijateljima. Međutim, u ovom tipu mreža siromašni
često kontaktiraju s drugim siromašnim osobama,
što ograničava potporu koju mogu primiti u slučaju
potrebe. Veze su često strukturirane na uskoj obitelj-
skoj osnovi. Također, siromašni imaju rijetke i slabo
izgrađene „mostove“ prema drugim zajednicama jer
zbog niske razine raspoloživih „resursa“ ne mogu su-
djelovati u recipročnim razmjenama. Takvi su mostovi
još rjeđi i neizvjesniji u situaciji visoke nezaposlenosti.
„Karike“ su uglavnom rezervirane za nesiromašne koji
se služe neformalnim kanalima da bi došli do infor-
macija ili profitabilnih poslova.
Gustoća i priroda mreža u kojima siromašni sudjeluju
razlikuje se u gradskim i seoskim područjima. U ru-
ralnim sredinama socijalne mreže utemeljene su na
širim srodničko-susjedskim vezama. Seoski su stanov-
nici u slučajevima oskudice tradicionalno orijentirani
na lokalnu zajednicu jer je u seoskim zajednicama još
uvijek prisutan osjećaj obveze da se pomogne siro-
mašnom ili nemoćnom susjedu.
Gomart, E. (2000.) Social Assessment of Poverty in Croatia, in: Croatia Economic Vulnerability and Welfare Study, Volume II: Technical Papers. World Bank. Washington, D.C., USA.
19
Ilišin, V., Radin, F. (ur.) (2002.) Mladi uoči trećeg milenija. Institut za društvena istraživanja i Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži. Zagreb, Hrvatska.
20
S obzirom na to da je u Hrvatskoj strukturni i masovni Socijalna izolacija
fenomen, nezaposlenost nije obilježje izoliranih i
marginaliziranih skupina već pogađa različite slojeve
je više problem
u društvu. Takva situacija utječe na samopercepciju ekstremno siromašnih,
nezaposlenih, ali i na odnos uže ili šire društvene među koje možemo
okoline prema njima. Nezaposleni sebe često ne do- uvrstiti određene
življavaju kao manje vrijedne osobe, ne smatraju se
izoliranima ili stigmatiziranima. S druge strane, rijetko
skupine starijih osoba
se događa da socijalna okolina okrivljuje nezaposlene i umirovljenika koji
za stanje u kojem se nalaze. nemaju srodničke
potpore niti mogu
2.3. Mladi radom nadopunjavati
Mladi su općenito u nepovoljnijem društvenom i gos- niske mirovine.
podarskom položaju nego druge dobne skupine jer
ne raspolažu imovinom (nekretninama, ušteđevinom,
dionicama), teže se zapošljavaju i teže dolaze do
stana. U Hrvatskoj su dva ključna uzroka isključenosti
mladih: nestabilan položaj mladih na tržištu rada i
ispadanje iz obrazovnog sustava. Većina je mladih
primorana nakon školovanja čekati, kraće ili duže vri-
jeme, na prvo zaposlenje (zbog radnog neiskustva, ri-
gidnosti radnog zakonodavstva i sl.). O nepovoljnom
položaju mladih na tržištu rada svjedoči i podatak da
je stopa nezaposlenosti mladih, u dobi između 15 i
24 godine, u nekim razdobljima bila gotovo dva i pol
puta veća od opće stope nezaposlenosti (slika 2.5.),
iako se u posljednje vrijeme smanjuje jaz između
nezaposlenosti mladih i opće nezaposlenosti. S druge
strane, mladi se nakon školovanja sve više susreću
s tzv. fleksibilnom zaposlenošću (rad na određeno
vrijeme, rad sa skraćenim radnim vremenom i sl.),
što pogoršava njihov društveni položaj20. Dugotrajna
nezaposlenost i društvena pasivnost često vode
prema „prisilno produženoj“ mladosti. Poznato je
da mladost kao razdoblje karakteriziraju prijelazi ili
tranzicije, koji mogu biti ugroženi u slučaju pojave
nezaposlenosti. Prijelaz o kojem ovisi uspješnost dru-
gih prijelaza jest upravo onaj iz svijeta obrazovanja u
svijet rada.
Međutim, nezaposlenost mladih nije nužno poveza-
na sa siromaštvom ili socijalnom izolacijom. Djeca i
mladi u Hrvatskoj imaju ispodprosječan relativni rizik
siromaštva (slika 2.4.). Razlog je u tome što velik dio
mladih bez zaposlenja živi s roditeljima ili drugim
članovima obitelji, koji snose ili s njima dijele nužne
životne troškove. Zahvaljujući visokom stupnju obi-
teljske solidarnosti i dugotrajnoj pomoći roditelja,
najveći dio mladih nije prepušten sam sebi, što uveli-
ke ublažava socijalne rizike.
UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti 21
Hrvatsko iskustvo

Općenito, siromaštvo za Slika 2.5. Omjer nezaposlenosti mladih (15 – 24 godine), i nacionalnog prosjeka u RH i odabranim europskim
zemljama (2000.)
mlade znači ovisnost o
roditeljima, probleme u 3,5
obitelji, konzumiranje 3,0 2,9

alkohola i droga te 2,5

2,5 2,5 2,4 2,4 2,3

delinkvenciju. 2,0
2,2 2,1 2,1
1,9 1,9 1,9 1,9 1,9 2,0
1,7 1,6
1,5 1,4
1,5
1,2
1,0

0,5

0,0
a

ija

ka

Br a
ja

Bu ka

an a

Šv a

an a

ka

ka

Nj rija

ka

EU
lij

ij
jsk

sk

sk

šk

sk

sk

k
lsk
ni
lg

en

ljs

rs

ač

ns

Irs

ač
ts
Ita

st
cu

ed

Če

m
ita

jo
un

ga

a
Be

Po
va

ov

em
Da
ov

Au
ađ

ze
m

Sl
Hr

Sl

zo
M
Fr

Šp
Ru

V.

Ni
Izvor: Ilišin, V., Radin, F. (ur.) (2002.) Mladi uoči trećeg milenija. str. 235. Institut za društvena istraživanja i Državni zavod za
zaštitu obitelji, materinstva i mladeži. Zagreb, Hrvatska; UNDP (2003.) Izvješće o društvenom razvoju – Hrvatska 2002., str. 42.
UNDP. Zagreb, Croatia.

Mladi često ističu nematerijalne oblike siromaštva21,
kao što su monotonija svakodnevnice, nemogućnost
druženja s drugim mladim osobama, besperspektiv-
nost itd. Mlade osobe koje žive u seoskim područji-
ma, u manjim gradovima ili na otocima imaju veću
vjerojatnost da će prije napustiti školu zbog suženog
izbora obrazovnih usmjerenja, slabo organiziranog
prijevoza do udaljene škole i sl. Osim toga, male su
mogućnosti zapošljavanja, ograničena je dostupnost
informacija i organiziranih sadržaja i službi prilagođe-
nih potrebama mladih. Općenito, siromaštvo za mla-
de znači ovisnost o roditeljima, probleme u obitelji,
konzumiranje alkohola i droga te delinkvenciju. Ipak,
iskustvo nezaposlenosti, zbog financijske i druge
potpore obitelji, često nije povezano sa siromaštvom
niti sa socijalnom izolacijom.

Okvir 2.2.: Nema demokracije bez sudjelovanja

„Najjača poruka koju su izrekli mladi je njihova želja da imaju aktivnu ulogu u društvu u kojem žive.
Ukoliko su isključeni, demokraciji nije omogućeno da ispravno funkcionira. Stajalište prema kojem su
oni nezainteresirani ili nedovoljno posvećeni smatraju neutemeljenim i nepravednim. Drže da su im
uskraćeni i resursi i informacije i treninzi pomoću kojih bi se osposobili za preuzimanje aktivnije uloge.“22

Slična poruka mladih pojavila se i u hrvatskom Izvješću o društvenom razvoju – Mladi u Hrvatskoj 2004.,
koje je ocijenjeno kao pozitivni primjer u globalnom izvješću „Mladi i Milenijski ciljevi razvoja“ (izdano u
travnju 2005. i izrađeno uz potporu Programa Ujedinjenih naroda za mlade23).

Rizik siromaštva posebice je velik među onim mladim pažnje posvećivalo problemu preranog napuštanja
ljudima koji nisu uključeni u redovito obrazovanje, obrazovnog sustava. Procjene govore da između 10 i
nemaju nikakvih kvalifikacija, ne sudjeluju u pro- 20 posto upisanih u srednje škole (ovisno o tipu ško-
fesionalnoj izobrazbi i nezaposleni su. Taj segment le), ne završava upisani obrazovni program24. Poznato
mladih često se naziva „omladina s nultim statusom“. je da školski neuspjeh tim učenicima znatno uma-
Nažalost, još uvijek nemamo preciznih informacija o njuje mogućnosti zapošljavanja i stvaranja osobne
brojnosti tog dijela mladih jer se do sada nedovoljno socijalne sigurnosti. Prerano napuštanje škole pove-
Gomart, E. (2000.) Social Assessment of Poverty in Croatia, in: Croatia Economic Vulnerability and Welfare Study, Volume II: Technical Papers. World Bank. Washington, D.C., USA.
21

European Commission (2001.) White Paper: A New Impetus for European Youth.
22

UN Programme for Youth (UN DESA (Department of Economic and Social Affairs))
23

Vlada Republike Hrvatske (2002.) Program borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti.
24

22 UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti

Hrvatsko iskustvo

zano je s kasnijim siromaštvom u vrijeme odraslosti.
Takvi će pojedinci češće biti nezaposleni, češće će
ovisiti o programima socijalne pomoći, a imaju i veću
vjerojatnost da postanu izvanbračni roditelji ili da se
ponašaju protuzakonito.
Isto tako, u rizičnoj su situaciji mladi s invaliditetom
i oni koji nemaju obiteljsku potporu25. U procesu
osamostaljivanja i aktivnog uključivanja u zajed-
nicu, mladi s invaliditetom suočavaju se s brojnim
ograničenjima i zaprekama. Uz one koje im nameće
sama bolest ili invaliditet, postoje zapreke u obliku
predrasuda, neznanja okoline, zastarjelih modela
zbrinjavanja, neodgovarajućeg odnosa obitelji. Treba
istaknuti i brojne fizičke zapreke koje onemogućuju
pristup i sudjelovanje u različitim društvenim aktivno-
stima. Marginalizacija mladih povezana je i s njihovom
pripadnošću određenim subkulturnim skupinama26.
Subkulture mogu katkad biti prepreka integraciji
mladih u tržište rada ili u društvo, zbog njihova nepri-
jateljskog stava prema plaćenom radu ili zbog drugih
odstupajućih ponašanja. Međutim, s druge strane, su-
bkulture nezaposlenih mogu značiti način da se izbje-
gne isključenost jer pomažu mladim ljudima da održe
njima važne socijalne veze i sprječavaju usamljenost.
2.4. Romi Prema Izvješću Faces of
Manjinske skupine češće se suočavaju s rizicima soci- poverty, faces of hope,
jalnog isključivanja. To vrijedi i za manjinske etničke stopa siromaštva Roma
skupine, među kojima treba izdvojiti Rome, kao naji- u Hrvatskoj dva i pol
zrazitije marginaliziranu populaciju. Iako Hrvatska, u puta je veća od stope
usporedbi s drugim zemljama, nema brojnu romsku
siromaštva neromskog
zajednicu, njezini pripadnici proživljavaju iskustva
isključenosti u gotovo svim područjima društvenog stanovništva koje živi u
života. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, u blizini Roma.
Hrvatskoj je bilo manje od 10.000 Roma, ali je prema
procjenama Vijeća Europe taj broj tri do četiri puta
veći. Za Rome je karakteristično da prikrivaju svoju
nacionalnu pripadnost (nacionalna mimikrija), što je
uvjetovano povijesnom činjenicom da su Romi stolje-
ćima bili izloženi progonima, diskriminaciji, segrega-
ciji i isključivanju.
Romi su zasigurno skupina s najvećim rizikom siromaš-
tva u svim društvima u kojima žive. Stope njihova siro-
maštva katkad mogu biti desetak puta veće nego sto-
pe siromaštva neroma. Prema Izvješću Faces of poverty,
faces of hope27, stopa siromaštva Roma u Hrvatskoj dva
i pol puta je veća od stope siromaštva neromskog sta-
novništva koje živi u blizini Roma (slika 2.6.).

Slika 2.6. Stope siromaštva Roma i neroma (2004.)

(međunarodna linija siromaštva od 4,3 dolara na dan po osobi, izražena u PPP – paritetu kupovne moći)

% Neromi koji žive u blizini Roma Romi

90

80 79

70 69
61
60
51
50
42
40
40

30
25 22
20
13
11
10 9 8 6 10
5 5
0
ka

ka

ka

vo

ja
or
sk

jsk

bi
rs

so
ts

aG
Če

ar

Sr
un
ga
va

Ko
ađ

m
Bu
Hr

Cr

Ru

Izvor: Faces of Poverty, Faces of Hope, http://vulnerability.undp.sk

Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži (2003.) Nacionalni program djelovanja za mlade.
25

UNDP (2004.) Izvješće o društvenom razvoju – Hrvatska 2004. UNDP. Zagreb, Croatia.
26

UNDP, Regional Bureau for Europe and Commonwealth of Independent States (2005.) Faces of Poverty, faces of hope. UNDP. Bratislava, Slovak Republic. http://vulnerability.undp.sk. Izvješće prezentira
27

profil ranjivosti romskog stanovništva u zemljama koje sudjeluju u „Desetljeću za uključivanje Roma 2005. - 2015.“ (Bugarska, Češka Republika, Hrvatska, Mađarska, Rumunjska i Srbija i Crna Gora).

UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti 23

Hrvatsko iskustvo
Za Rome biti siromašan Romsko siromaštvo često ima ekstreman oblik. Čak
više od 1/4 Roma nema električnu energiju, dok je
ne znači samo biti udio takvih kućanstava među ukupno siromašnima
bez novca već i imati oko 2 %28. Gotovo polovica romskih kućanstava nema
lošu radno-tržišnu i stroj za pranje rublja, koji se smatra dijelom minimal-
obrazovnu situaciju, no pristojnoga životnog standarda u Hrvatskoj. Romi
imaju znatno višu razinu prikraćenosti na svim ele-
neprimjerene stambene mentima životnog standarda u odnosu na općenito
uvjete, lošiji zdravstveni siromašne. Za Rome biti siromašan ne znači samo biti
status i kraći životni bez novca već i imati lošu radno-tržišnu i obrazovnu
vijek te dugačku situaciju, neprimjerene stambene uvjete, lošiji zdrav-
stveni status i kraći životni vijek te dugačku povijest
povijest problematičnih problematičnih odnosa s većinskom grupom.
odnosa s većinskom
grupom. Romi se tradicionalno doživljavaju kroz različite ste-
reotipe. Jedna su od rijetkih skupina koja se najčešće
okrivljuje za vlastito siromaštvo. Za Rome se kaže da
su „zaslužili“ siromaštvo, tj. da su lijeni, izbjegavaju
rad, nekontrolirano se reproduciraju, da su neodgo-
vorni i nezreli, ne prihvaćaju moderne vrijednosti,
žive od državne pomoći i sl.
Romi prekidaju formalno obrazovanje - najčešće i
prije završetka obveznog osnovnoškolskog progra-
ma. To je rezultat je nedostatne razine socijalizacije i
socijalne uključenosti (koja je u Međimurju otežana i
jezičnim barijerama) djece prije polaska u školu, kao i
nedovoljne sposobnosti obrazovnog sustava u nadi-
laženju tih inicijalnih barijera i osiguranju odgovara-
juće kvalitete obrazovanja. Slijedom marginalizacije i
niskih obrazovnih postignuća, Romi su danas uglav-
nom isključeni iz formalnih oblika zapošljavanja. U
nekim su romskim naseljima stope nezaposlenosti i
do 100 %. Također, istraživanja upozoravaju na daljnji
pad formalne zaposlenosti Roma nakon 1998. godi-
ne29. Odsutnost formalnog zaposlenja znači odsut-
nost društvenog statusa koji prioritetno izvire iz for-
malnoga plaćenoga rada, ali i isključenost iz sustava
socijalne sigurnosti. Mnoga su romska tradicionalna
zanimanja nestala u prošlome stoljeću ili su ozbiljno
oslabljena zbog industrijalizacije (obrada metala ili
drveta). Znatan dio ekonomskih aktivnosti Roma pri-
sutan je u sivoj ekonomiji. Činjenica da je udio Roma
među korisnicima socijalne pomoći nerazmjerno
veći od njihova udjela u stanovništvu stalno izaziva
pozornost javnosti. Taj se podatak često tumači kao
pokazatelj ovisničkog mentaliteta i besramnog kori-
štenja državnih sredstava. Činjenica jest da provedba
Šućur, Z. (2005.) Siromaštvo kao sastavnica sociokulturnog identiteta Roma (u tisku).
28
Ibid.
29
Nomadski način života Romi u Hrvatskoj napuštaju od 60-ih godina prošlog stoljeća.
30
24 UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti
mjera socijalne politike (poput socijalne pomoći), nije
povezana s uključivanjem u programe obrazovanja
ili usavršavanja, odnosno obrazovanjem djece. No,
općenito vlada mišljenje da se ljudi srame biti siro-
mašni ili dobivati socijalnu pomoć, ali to ne vrijedi za
Rome, koji su uvijek spremni zatražiti državnu pomoć.
Takva okrivljavanja Roma događaju se u situaciji kada
velik dio stanovništva sebe doživljava kao siromašne,
odnosno kada se „žrtve“ natječu za oskudna državna
sredstva (kompetitivna viktimizacija).
Osim sa siromaštvom i nezaposlenošću, Romi se
suočavaju s prostornom, kulturnom i političkom
marginalizacijom. Romske su zajednice izdvojene i
prostorno izolirane. Postoji vrlo slab kontakt romskih
zajednica s neromskom okolinom. Romi koji žive u
udaljenim i segregiranim zajednicama imaju znatno
manje mogućnosti sudjelovanja u formalnoj ekono-
miji ili korištenja socijalnih usluga (obrazovne, zdrav-
stvene). Socijalna izolacija podrazumijeva ograničene
mogućnosti u pogledu: ekoloških uvjeta života, pri-
stupa poslovima i informacijama koje se tiču tržišta
rada, izbora partnera prikladnih za ženidbu/udaju,
uključenosti u kvalitetne škole, prihvaćanja konvenci-
onalnih modela društvenih uloga.
Dio romskih naselja nema osnovne infrastrukture, a
velik dio Roma živi u nastambama koje su ispod sva-
kog stambenog standarda. Neki Romi nemaju držav-
ljanstvo, slabo su informirani o procedurama njegova
stjecanja, kao i o tijelima kojima mogu uputiti žalbe
na donesene odluke. Za Rome je karakteristično da su
isključeni iz institucija širega društva. Prema Izvješću
Faces of poverty, faces of hope, 22 vijeća romske naci-
onalne manjine i četiri romska predstavnika bila su
izabrana u posljednjim izborima za Vijeća nacionalnih
manjina u županijama, gradovima i općinama. Samo
je jedan Rom član Savjeta za nacionalne manjine na
nacionalnoj razini. Participacija u društvenim insti-
tucijama temelj je društvenog statusa i osiguravanja
materijalnih pretpostavki života. Osim toga, uključe-
nost u institucije širega društva omogućuje interak-
cije s članovima neromskih i drugih romskih skupina,
participaciju u dominantnim vrijednostima društva.
Određeni elementi romskog načina života i kulture,
kao što su prosjačenje, nomadizam30 i rani brakovi
također pridonose socijalnom isključivanju Roma.
Hrvatsko iskustvo
Kao i u drugim zemljama, Romi se u Hrvatskoj sve
češće opisuju kao „potklasa“, odnosno kao druš-
tveno izolirana skupina koja ima vrlo male izglede
da pronađe svoje mjesto u novoj podjeli rada ili da
osigura „normalan“ posao, dohodak, stan, socijalnu
sigurnost ili pristup boljem obrazovanju za svoju
djecu. Siromaštvo Hrvatske koncentrirano je u rom-
skim zajednicama s drastičnom ovisnosti o socijalnim
davanjima (kultura ovisnosti), velikim udjelom onih
koji su isključeni iz radne snage i onih koji napuštaju
obrazovni proces.
2.5. Zaključak
U Hrvatskoj se pojam socijalne isključenosti koristi u
političkom i znanstvenom govoru već desetak godi-
na. Smatra se da taj koncept upozorava na situacije
kada pojedinci umanjuju ili slabe svoje socijalne veze
te gube dosadašnju ulogu u funkcioniranju društva.
Najčešće se socijalna isključenost usko povezuje
s problemom visoke nezaposlenosti i nesigurnim
zaposlenjem. Uz nezaposlenost, isključenost je u hr-
vatskom kontekstu povezana sa siromaštvom i diskri-
minacijom. Ljudi se u tranzicijskom vremenu susreću
s nesigurnošću, a kako nemaju racionalnih iskustava
na kojima bi temeljili svoje odluke, često ne mogu
korektno percipirati budućnost. Pristup isključenosti
najčešće se koristi pri opisivanju društvenog položaja
skupina kao što su nezaposleni, siromašni, Romi, mla-
di i određene skupine starijih osoba.
Određena iskustava upućuju na povezanost između
položaja na tržištu rada i siromaštva. Najsiromašniji
građani ekonomski su neaktivni, nezaposleni ili
primaju niske plaće. Nezaposleni nisu najbrojniji
među siromašnima, ali su skupina s visokim rizikom
siromaštva. S obzirom na snažnu tradiciju porodice
u Hrvatskoj, koja će podržati svoje nezaposlene,
oni ne moraju odmah pasti u siromaštvo i socijalnu
izolaciju.31 Društvena okolina nije sklona okrivljavati
nezaposlene za stanje u kojem se nalaze. Takav odnos
Šverko, B., Galešić, M., Maslić-Seršić, D. (2004.) Aktivnosti i financijsko stanje nezaposlenih u Hrvatskoj. Ima li osnove za tezu o socijalnoj isključenosti dugotrajno nezaposlenih osoba? Revija za socijalnu
31
politiku, God. 11, br. 3-4, 2004., str. 283-298.
Najnoviji rezultati longitudinalne analize, predočeni u poglavlju 3.2., pokazuju, međutim, kako produžena nezaposlenost vodi u siromaštvo i socijalnu izolaciju.
32
okoline vjerojatno utječe i na samopercepciju neza- Države kandidatkinje
poslenih, koji se, barem u početku, rijetko smatraju
za članstvo u EU moraju
manje vrijednima32.
prije pristupanja
Za nezaposlene, a i za hrvatske građane, općenito, ka- EU pripremiti, u
rakteristično je slabo sudjelovanje u formalnim oblici- suradnji s Europskom
ma društvenosti (članstvo u različitim organizacijama komisijom, Zajednički
i udrugama), i preferiranje neformalnih socijalnih
mreža, koje su, kada su u pitanju siromašni, pretežito
memorandum o
ograničene na uže srodničke veze. socijalnom uključivanju
(Joint Memorandum on
Siromaštvo je važna sastavnica socijalne isključenosti Social Inclusion – JIM)
u Hrvatskoj. Opće je mišljenje da je do sada nedovolj- što će također biti
no napravljeno na planu ublažavanja i sprječavanja
siromaštva. Vlada RH donijela je prvi nacionalni
obveza Hrvatske prije
Program borbe protiv siromaštva i socijalne isključe- pristupanja EU.
nosti u 2002. godini. Radi praćenja provedbe mjera
imenovano je tripartitno povjerenstvo predstavnika
sindikata, vlasti i poslodavaca, koje je imalo zadatak
barem jednom na godinu izvještavati Vladu o re-
zultatima provedbe Programa te predložiti njegove
moguće dopune i izmjene. Godišnje izvješće povje-
renstva trebalo je sadržavati informacije o provedbi
različitih aktivnosti koje su bile u ovlasti ministarstava
i drugih institucija. Do sada nije pripremljeno nijedno
izvješće, iako je izrada započela pri kraju mandata
prošle Vlade. Stoga je potrebno preispitati i dopuniti
dosadašnji Program te predložiti učinkovitije meha-
nizme njegove provedbe i praćenja. Ovo je važno
istaknuti i zbog toga što sve države članice EU moraju
svake dvije godine raditi Nacionalni akcijski plan
protiv siromaštva i socijalne isključenosti (National
Action Plan Against Poverty and Social Exclusion), a
nove države članice čim budu primljene u EU. Države
kandidatkinje za članstvo u EU moraju prije pristupa-
nja EU pripremiti, u suradnji s Europskom komisijom,
Zajednički memorandum o socijalnom uključivanju
(Joint Memorandum on Social Inclusion – JIM) što će
također biti obveza Hrvatske prije pristupanja EU.
UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti 25
Treće poglavlje:
Istraživanja socijalne isključenosti

Socijalnu isključenost 3.1. Empirijska analiza socijalne
isključenosti
valja razumjeti kao
razmjerno trajnu, O čemu, dakle, govorimo kada govorimo o socijalnoj
višestruko uvjetovanu isključenosti (SI)? Je li riječ o novom, pomodnom, na-
i višedimenzionalnu zivu iza kojeg stoji stari sadržaj, „prepakirana“ teorija
siromaštva, ili je, doista, riječ o originalnom razumije-
depriviranost vanju društvenih nejednakosti koje otvara nove mo-
(prikraćenost) gućnosti njihova smanjivanja? Ovdje ćemo empirijski
pojedinca. testirati temeljne pretpostavke socijalne isključenosti
te primjenjivost koncepta u hrvatskome kontekstu.
Najprije ćemo ispitati mogućnosti metodološki uvjer-
ljivog i teorijski održivog mjerenja SI-a. Konstrukcijom
valjanih istraživačkih instrumenata nastojat ćemo
pridonijeti raspravi o korisnosti koncepcije SI-a. Zatim
ćemo analizirati čimbenike SI-a na temelju nacional-
nog istraživanja čime želimo pripomoći praktičnom
hvatanju ukoštac s društvenim nejednakostima ovdje
i sada. U svjetlu nalaza o naglom i velikom porastu
društvenih nejednakosti u svim tranzicijskim zemlja-
ma33, taj „pragmatični“ cilj držimo iznimno važnim.
Socijalnu isključenost valja razumjeti kao razmjerno
trajnu, višestruko uvjetovanu i višedimenzionalnu
depriviranost (prikraćenost) pojedinca. Što to znači?
Prvo, da isključeni ne sudjeluju u raspodjeli druš-
tvenih dobara koja određujemo kao kombinaciju
institucionalnih (mogućnost školovanja, pristup
zdravstvenim i socijalnim uslugama), kulturnih (obli-
kovanje identiteta, konzumiranje kulturnih proizvo-
da), socioekonomskih (zaposlenost, kupovna moć), i
interpersonalnih resursa (razmjena emocija). Drugo,
da to nesudjelovanje nije privremeno, već ima obi-
lježja trajnog stanja (izlaz iz nepovoljne situacije nije
lako dostupan). I treće, da nesudjelovanje u raspodje-
li društvenih dobara nije nužno posljedica osobnih
nedostataka isključenih, njihove lijenosti, nespo-
sobnosti ili drugih mana. Isključenost je najčešće
uzrokovana strukturalnim čimbenicima ili, preciznije,
institucionaliziranim nejednakostima poput nejedna-
kih obrazovnih mogućnosti.
Posljednja karakteristika SI, njezina višedimenzional-
nost34, opisuje isključene kao one koji su pogođeni
višestrukim „životnim nesrećama“. Na primjer, kad
osoba koja izgubi posao ujedno izgubi i cjelokupnu
prijateljsku/poznaničku mrežu. Gubitak emocionalne
potpore i (neformalnog), izvora informacija o mo-
gućnostima ponovnog zapošljavanja, uz sve veća
financijska ograničenja, smanjuju vjerojatnost izlaska
iz novonastalog stanja više nego gubitak posla sam
po sebi.
To je, prema našem sudu, temeljna razlika između
SI-a i prijašnjih poimanja društvenih nejednakosti.
Premda i neke teorije „novog siromaštva“ uključu-
ju ideju višestruke prikraćenosti35, koncepcija SI-a
taj oblik postavlja u prvi plan. U tom smislu, naš
se pristup mjerenju SI-a temelji na pretpostavci o
povezanosti triju prostorâ prikraćenosti – radnog
(nezaposlenost i nesudjelovanje na tržištu rada),
ekonomskog (siromaštvo), i sociokulturnog prostora
(socijalna izoliranost). Lako je uočiti razlog za izbor
baš tih prostora. Pojava svake od njih, kako u aka-
demskoj literaturi36 tako i u svakodnevnom iskustvu,
predočava se kao dramatičan rez u životu pogođene
osobe (nakon kojeg više ništa nije isto), a često i kao
osobna tragedija.37
U nastavku, SI-u pristupamo kao presjeku prostora
prikraćenosti (usp. sliku 3.1.). Preciznije, osobu sma-
tramo isključenom ako istodobno prebiva u sva tri
prostora, dakle ako je i siromašna i socijalno izolirana
i bez posla. Premda, samo za sebe, svako od tih stanja
bitno otežava život, prikraćujući pojedinca radno,
ekonomski ili sociokulturno, njihova kombinacija
produbljuje pogođenost i otežava izlazak iz takvoga
stanja, povećavajući rizik potonuća u potpunu soci-
jalnu isključenost.

Bićanić, I., Franičević V. (2005.) Izazovi stvarnoga i subjektivnog siromaštva i porasta nejednakosti u ekonomijama jugoistočne Europe u tranziciji. Financijska teorija i praksa, God. 29, br. 1, 2005., str.
33

13-36.
Barnes, M., Heady, C., Middleton, S., Millar, J., Papadopulos, F., Room, G., Tsakloglou, P. (2002.) Poverty and Social Exclusion in Europe. Edward Elgar. Cheltenham, United Kingdom; Northampton, USA.
34

Šućur, Z. (2001.) Siromaštvo: teorije, koncepti i pokazatelji. Pravni fakultet. Zagreb, Hrvatska; Kronauer, M. (1998.) „Social Exclusion“ and „Underclass“ – New Concepts for the Analysis of Poverty, in H.
35

Andress (ed.) Empirical Poverty Research in Comparative Perspective. p. 51-73. Ashgate. Aldershot, United Kingdom.
Gallie i suradnici (2003.) su se pri analizi velike europske longitudinalne studije (European Community Household Panel Survey), kao temeljnim pokazateljima isključenosti koristili upravo nezaposle-
36

nošću, siromaštvom i socijalnom izolacijom (Gallie, D., Paugam, S., S. Jacobs (2003.) Unemployment, Poverty, and Social Isolation. Is There a Vicious Circle of Social Exclusion? European Societies, Vol. 5,
No. 1, 2003, p. 1-31.).
To je osobito slučaj s posljedicama visoke razine nezaposlenosti u zemljama postkomunističke tranzicije (Bićanić, I., Franičević V. (2005.) Izazovi stvarnoga i subjektivnog siromaštva i porasta nejedna-
37

kosti u ekonomijama jugoistočne Europe u tranziciji. Financijska teorija i praksa, God. 29, br. 1, 2005., str. 13-36.).

26 UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti

Istraživanja socijalne isključenosti

Slika 3.1. Dimenzije (prostori), prikraćenosti i socijalna isključenost Sažeto, tri ključna
prostora prikraćenosti
– nezaposlenost,
siromaštvo i izolacija
Siromašni Socijalno – generiraju i
izolirani reproduciraju jedna
Isključeni drugu, a time i socijalnu
isključenost.

Bez posla

Veza među dimenzijama prikraćenosti odgovorna za
SI počiva na isprepletenosti gospodarskih, društvenih
i kulturnih resursa kojima se svakodnevno koristimo.
Pođimo od radne prikraćenosti, to jest nezaposleno-
sti. Ona izravno povećava rizik siromaštva38, a često
ima i negativan utjecaj na društveni život pogođene
osobe. Katkad izravno, gubljenjem kontakta s prijate-
ljima/poznanicima iz profesionalnog kruga, a katkad
neizravno, zbog financijskih teškoća39 i negativnih
psiholoških stanja (sve do depresije), koje prate
gubitak profesionalnog identiteta i pad statusa40.
Siromaštvo, pak, smanjuje vjerojatnost zapošljavanja,
ponajprije ograničenošću (materijalnih, kulturnih i
interpersonalnih), resursa kojima siromašni raspo-
lažu41, a nerijetko produbljuje i socijalnu izoliranost,
osobito u većim urbanim sredinama42. Socijalna
izolacija, kao što je već napomenuto, može biti velika
prepreka zapošljavanju i izlasku iz kruga siromaštva43.
Razlozi mogu biti višestruki, od nedostatka informa-
cija (osobito onih koje se prenose neformalnim kana-
lima), i nepristupačnosti sustava „veza i poznanstava“,
do nemogućnosti posudbe sredstava potrebnih za
pokretanje samozapošljavanja, odnosno pribavljanja
dobrih preporuka. Sažeto, tri ključna prostora prikra-
ćenosti – nezaposlenost, siromaštvo i izolacija – ge-
neriraju i reproduciraju jedna drugu, a time i SI.
3.1.1. Prostori prikraćenosti i raširenost
socijalne isključenosti
U prosincu 2003. godine, u sklopu međunarodnog
projekta Istraživanje vrijednosti u jugoistočnoj Europi,
proveli smo istraživanje44 na uzorku od 2500 stanovni-
ka Hrvatske starijih od 20 godina.45 Prema očekivanju,
tri čimbenika rizika socijalne isključenosti nisu po-
djednako zastupljena u našem uzorku. No, počnimo
s ispitanicima koji nisu niti radno niti ekonomski pri-
kraćeni; dakle sa ženama i muškarcima koji su u većoj
ili manjoj mjeri uključeni u društvene tokove. Oni čine
najveću skupinu u uzorku ili 61% (n = 296), ukupnog
broja analiziranih slučajeva (usp. sliku 3.2.). Kada je
riječ o radno prikraćenim ispitanicima, u uzorku ih je
34% (n = 165) od kojih je 15% nezaposlenih (n=71), a
19% (n = 94) izvan tržišta rada (kućanice i osobe koje
ne traže posao). Skupina ekonomski prikraćenih, to
jest siromašnih, obuhvaća 19% (n = 94), ispitanika.46

38
Šverko, B., Galešić, M., Maslić-Seršić, D. (2004.) Aktivnosti i financijsko stanje nezaposlenih u Hrvatskoj. Ima li osnove za tezu o socijalnoj isključenosti dugotrajno nezaposlenih osoba? Revija za socijalnu
politiku, God. 11, br. 3-4, 2004., str. 283-298; Gallie, D., Paugam, S., S. Jacobs (2003.) Unemployment, Poverty, and Social Isolation. Is There a Vicious Circle of Social Exclusion? European Societies, Vol. 5,
No. 1, 2003, p. 1-31.
39
Uobičajeni godišnji odlazak na skijanje ili ljetni odmor s prijateljima, odnosno tjedna ili mjesečna zajednička večera u restoranu, koji gotovo ritualno učvršćuju socijalne veze, mogu postati neizvedivi
u otežanim financijskim okolnostima nakon gubitka posla.
40
Gallie, D. (1999.) Unemployment and Social Exclusion in the European Union. European Societies, Vol. 1, No. 2, 1998, p. 139-168.
41
Siromašne osobe često ne raspolažu kulturnim kapitalom potrebnim, primjerice, za pisanje životopisa, da ne govorimo o financijskim resursima koji su često nužni za uvjerljivo predstavljanje vlastite
profesionalnosti na razgovoru s mogućim poslodavcem.
42
White, M. (1991.) Against Unemployment. Policy Studies Institute. London, United Kingdom.
43
Barbieri, P., Paugam, S., Russel H. (2000.) Social capital and exits from Unemployment. In Gallie D., Paugam, S. (ed.): Welfare Regimes and the Experience of Unemployment in Europe, p. 200-217. Oxford
University Press. Oxford, United Kingdom.
44
Metodološka objašnjenja za treće poglavlje se nalaze u Dodatku 1.
45
Istraživanje je financirao Research Council of Norway.
46
Anketom o potrošnji kućanstva za 2003. godinu, istim je kriterijem ustanovljena stopa rizika od siromaštva od 18.9% (Central Bureau of Statistics (2004.) 13.2.2/1. First Release - Poverty Indicators 2001.
– 2003. 16 July 2004. Central Bureau of Statistics. Zagreb.).

UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti 27

Istraživanja socijalne isključenosti

Među socijalno Što je s ispitanicima koji su, prema našoj definiciji, procjene udjela populacije RH koja se nalazi ispod
socijalno isključeni? Ta skupina čini 10% (n = 47), apsolutne linije siromaštva (8,4% u 1998. godini47)48.
isključenima uzorka. Rečeno na drugi način, svaki deseti radno To nije neočekivano imamo li u vidu višedimenzio-
natprosječno su sposobni ispitanik iskazuje temeljna obilježja so- nalnost SI-a, odnosno činjenicu da među socijalno
zastupljene žene i osobe cijalne isključenosti. Udio isključenih među radno isključenima ima i onih koji nisu izrazito siromašni, ali
koje žive u seoskim sposobnim stanovništvom nešto je veći od nedavne su prikraćeni i u ostala dva prostora.
sredinama. Slika 3.2. Raširenost ekonomske i radne prikraćenosti, ranjivosti i socijalne isključenosti

Siromašni i nisu Uključeni po svim

umreženi (2,1%) kriterijima (34%)

Siromašni (2,9%)

Neumreženi (27%)
Siromašni i Isključeni (9,7%)
ne rade (4,7%)

Ne rade (6%)

Ne rade i nisu
umreženi (13,4%)

Kao što pretpostavlja teorijski model SI-a, a slika 3.2.
jasno ocrtava, tri su prostora prikraćenosti poveza-
na. Najsnažnija je, prema očekivanju, povezanost
siromaštva i nezaposlenosti/gospodarske neaktiv-
nosti (Phi = 0.42; p < 0.001).49 Kako bismo dodatno
potvrdili valjanost koncepta SI-a, u sljedećem koraku
ispitujemo razlike u razini blagostanja između uklju-
čenih, prikraćenih (radno ili ekonomski), i socijalno
isključenih.
3.1.2. Koliko su isključeni doista isključeni?
Postavlja se pitanje u kojoj su mjeri socijalno isklju-
čeni u težem položaju od ispitanika koji nisu isklju-
čeni. Ako je idejna koncepcija SI-a valjana, socijalno
isključeni morali bi biti izloženi težim društvenim
nedaćama ne samo od socijalno uključenih već i
od ispitanika koji su ekonomski ili radno prikraćeni.
Grafikon 3.1. predočava rezultate takve usporedbe
kvalitete življenja pet skupina ispitanika: uključenih,
radno i ekonomski prikraćenih isključenih, te skupine
umirovljenika. Kao pokazatelje kvalitete življenja
rabili smo zadovoljstvo životom te samoprocjenu
zdravstvenog i društvenog statusa.

Šućur, Z. (2001.) Siromaštvo: teorije, koncepti i pokazatelji. Pravni fakultet. Zagreb, Hrvatska.
47

Istraživanje na kojem se ovaj broj temelji nije obuhvaćalo mahom devastirane i nerazvijene krajeve Dalmatinske zagore i istočne Slavonije. Uključivanjem tih krajeva procjenjuje se da bi udio populacije
48

koji živi ispod apsolutne stope siromaštva porastao na oko 10%.

Radno neaktivni češće su neumreženi od radno aktivnih (phi = 0.23; p < 0.001, što se ne može reći i za siromašne, koji nisu znatno manje umreženi od nesiromašnih (p = 0.09). Na slabo izraženu vezu
49

između pokazatelja socijalne izoliranosti i ostalih dimenzija isključenosti upućuju i druga istraživanja exclusion (Gallie, D., Paugam, S., S. Jacobs (2003.) Unemployment, Poverty, and Social Isolation. Is
There a Vicious Circle of Social Exclusion? European Societies, Vol. 5, No. 1, 2003, p. 1-31; Heady, C., Room G. (2002.) Patterns of Social Exclusion: Implications for Policy and Research. In Barnes M. et al.:
Poverty and Social Exclusion in Europe, p. 146-154. Edward Elgar. Cheltenham, United Kingdom.).

28 UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti

Istraživanja socijalne isključenosti

Grafikon 3.1. Prosječne vrijednosti uključenih, prikraćenih, socijalno isključenih i umirovljenika50 na temeljnim Vjerojatnost socijalne
pokazateljima samoprocjene kvalitete življenja. Vrijednosti standardizirane na skali 1 (najniža procjena), do 10
(najviša procjena). 51
isključenosti 2,24 je puta
veća među ispitanicima
Uključeni Ne rade Siromašni Isključeni Umirovljenici
koji prebivaju u seoskoj
8 zajednici.
7

6
5

0
Zadovoljstvo (1-10) Društveni status (1-10) Zdravlje (1-5)

Rezultati potvrđuju pretpostavku o socijalno isklju-
čenima kao osobama na društvenom „dnu“. U našem
uzorku, upravo tu skupinu obilježava najmanja kva-
liteta življenja, odnosno najnepovoljniji društveni
položaj. Isključeni, uz siromašne, iskazuju najmanje
zadovoljstvo. Također, isključene obilježava najniža
samoprocjena društvenog statusa i najugroženije
zdravlje. Slijede siromašni koje obilježava tek nešto
viša kvaliteta življenja te radno prikraćeni. Prema oče-
kivanju, i ta skupina jasno zaostaje za uključenima.
Zanimljivo je da su prema kvaliteti življenja umirov-
ljenici kao skupina vrlo bliski nezaposlenima i gospo-
darski neaktivnima. U tom smislu, umirovljenici jesu
ranjiva društvena skupina, ali ne pripadaju, barem ne
kao cjelina, najugroženijem društvenom sloju. Takav
zaključak potvrđuju i nedavno objavljeni preliminarni
rezultati istraživanja siromaštva iz 2004. godine, koje
su proveli Centar za promicanje socijalnog nauka
Crkve i Hrvatski Caritas. Prema njihovu istraživanju,
riziku socijalne isključenosti izložene su samo one
starije osobe koje ne primaju mirovinu i umirovljeni-
ci-samci, koji su bez obiteljske potpore52.53 Ukratko,
iako predočena usporedba ne pruža definitivne
dokaze o valjanosti predloženog modela SI-a54, kao
skupinu, socijalno isključene osobe obilježava najniža
razina kvalitete življenja. Toj su skupini najbliži, to jest
u sličnoj mjeri pogođeni, siromašni, tako da ćemo pri
daljnjim analizama imati na oku obje skupine.
3.1.3. Tko su i gdje žive socijalno isključeni?
Koja su temeljna sociodemografska obilježja socijal-
no isključenih? Koji čimbenici povećavaju vjerojat-
nost pripadanja toj društvenoj skupini? Kako bismo
odgovorili na ta pitanja, usporedili smo uključene,
siromašne i isključene prema sljedećim obilježjima:
dobi, spolu, veličini mjesta prebivanja, tipu kućan-
stva (samačka i nesamačka), i obrazovanju. Kao što
prikazuje tablica 3.1., među socijalno isključenima
natprosječno su zastupljene žene i osobe koje žive u
seoskim sredinama55. Prosječna dob socijalno isklju-
čene osobe za pet je godina viša od dobi osobe koja
je uključena.

Zbog znatno starije dobi, to jest činjenice da njihovo slabije zdravstveno stanje nije nužno posljedica slabijeg socijalnog statusa, umirovljenici su izostavljeni iz usporedbe zdravstvenog statusa.
50

Veće vrijednosti označavaju veću kvalitetu življenja. Razina subjektivnog životnog zadovoljstva bila je određena pitanjem: „Uzevši sve u obzir, što biste rekli koliko ste sretni?“. Percepcija osobnog druš-
51

tvenog statusa mjerena je sljedećim pitanjem: „U našem društvu postoje skupine koje prema svojim karakteristikama pripadaju u gornji sloj društva i one koje prema svojim karakteristikama pripadaju
više prema dnu. Na kartici se nalazi skala koja ide od vrha prema dnu. Gdje biste stavili sebe na toj skali?“. Skala je bila raspona 1 – 10, pri čemu je 1 označavao društveno dno, a 10 društveni vrh. Ocjena
zdravstvenog stanja temeljila se na sljedećem pitanju: „Kakvo je, općenito, vaše zdravlje...“..
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve i Hrvatski Caritas (2005.) Konferencija za tisak projekta „Praćenje siromaštva u Hrvatskoj“, utorak 11. siječnja.
52

Slično sugeriraju i naši podaci, prema kojima je stopa siromaštva među neumreženim umirovljenicima gotovo dvostruko veća (23%), nego među umirovljenicima koji su članovi neke civilne udruge
53

(12%).
Linearnim regresijskim modelom analizirali smo i doprinos pojedinih dimenzija uskraćenosti na razinu blagostanja. Siromaštvo je u svim slučajevima, a radna uskraćenost u većini bila statistički zna-
54

čajan prediktor, dok stanje neumreženosti ili interakcija između dimenzija, u pravilu nisu utjecale na razinu blagostanja. Dakle, i prema regresijskom modelu osobe koje smo odredili kao isključene
imaju najnižu razinu blagostanja, ali nismo ustanovili utjecaj svih dimenzija (odnosno neumreženosti), na razinu blagostanja, kao ni posebnu tegobnost položaja koja bi proizlazila iz kombinacije sva
tri aspekta.
Samačka isključenost i siromaštvo ponajprije su karakteristične za treću dob. Tako je prema anketi o potrošnji kućanstva iz 2003. samac stariji od 65 godina izložen dvostruko većem riziku od siromaštva
55

– čak 44,9% – nego samac mlađi od 65 godina (Central Bureau of Statistics (2004.) 13.2.2/1. First Release - Poverty Indicators 2001. – 2003. 16 July 2004. Central Bureau of Statistics. Zagreb.). U pravilu,
zaposleni samci mlađe dobi posjeduju visoku razinu prihoda i relativno nisku razinu rashoda..

UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti 29

Istraživanja socijalne isključenosti

Kada je riječ o Tablica 3.1. Sociodemografska obilježja uključenih, siromašnih i socijalno isključenih
obrazovanosti, rizik SI-
a smanjuje se za 85 % Uključeni Siromašni Isključeni

ako je ispitanik završio Prosječna dob 39,6 43,2 44,1

srednju školu, a gotovo (%)
nestaje ima li višu ili Žene 38,0 57,3 68,1
Spol
visoku naobrazbu. Muškarci 62,0 42,7 31,9
Samci 11,4 7,4 6,4
Tip kućanstva
Višečlana kućanstva 88,6 92,6 93,6
Do 2000 stanovnika 39,4 62,0 70,2
Veličina naselja
Više od 2000 stanovnika 60,6 38,0 29,8

Smatrajući obrazovni proces temeljnim mehaniz-
mom socijalnog uključivanja/isključivanja56, analizu
obrazovne strukture uključenih, siromašnih i soci-
jalno isključenih prikazujemo odvojeno od ostalih
sociodemografskih obilježja. Rezultati analize ned-
vosmisleno potvrđuju važnost obrazovanja (grafikon
3.2.). Gotovo 80 posto isključenih ima samo osnovnu
(ili nezavršenu osnovnu), školu, dok je kod siromašnih
taj postotak nešto niži (oko 60%). Za razliku od tih
dviju skupina, među uključenima je postotak slabo
obrazovanih izrazito malen (manji od 15%). Kada je
pak riječ o više i visoko obrazovanim ispitanicima,
među uključenima ih je tridesetak posto, a među
isključenima i siromašnima gotovo nitko.

Grafikon 3.2. Obrazovna struktura uključenih, siromašnih i socijalno isključenih

Viša škola ili fakultet Srednja škola ili gimnazija Osnovna škola ili manje
100%

90%

80%
70%

60%

50%

40%

30%

20%

10%

0%
Uključeni Siromašni Isključeni

Obrazovanje očito snažno utječe na rizik socijalne
isključenosti. No, koliko je taj utjecaj snažan u odnosu
na utjecaj spola, dobi, veličine kućanstva i mjesta
stanovanja? Kako bismo odgovorili na to pitanje,
primijenili smo statističku analizu koja ispituje poje-
dinačni doprinos svakog obilježja, uzimajući pritom u
obzir njihove međusobne utjecaje.57 Od pet obilježja,
samo su se život u manjim, seoskim i poluseoskim
Koji djeluje putem prihvaćanja zajedničkih vrijednosti, što je pretpostavka sociokulturne dimenzije uključenosti, i razvijanja humanog kapitala kao pretpostavke radne i gospodarske uključenosti.
56
naseljima58 (p < 0.05), i obrazovanje (p < 0.001), po-
kazali statistički značajnim čimbenicima rizika pada u
socijalnu isključenost. Preciznije, vjerojatnost socijal-
ne isključenosti 2,24 je puta veća među ispitanicima
koji prebivaju u seoskoj zajednici. Kada je pak riječ o
obrazovanosti, rizik SI-a smanjuje se za 85 % ako je
ispitanik završio srednju školu, a gotovo nestaje ima li
višu ili visoku naobrazbu59.

Riječ je o logističkoj regresiji u kojoj su obilježja neovisne, a socijalna isključenost ovisna varijabla.
57

Veličine do 2000 stanovnika.

58

Isti se čimbenici rizika, s tek nešto nižim koeficijentima pojavljuju i ako razmatramo siromašne, što znači da su socijalno isključeni i siromašni po sociodemografskoj strukturi dvije vrlo slične grupe.
59

30 UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti

Istraživanja socijalne isključenosti

Sažeto rečeno, svojevrstan fotorobot isključenih u
Hrvatskoj upućuje na osobe niskog obrazovanja,
među kojima su dodatno izložene one koje žive u
manjim, seoskim, zajednicama. Udio žena među is-
ključenima veći je nego njihov udio u stanovništvu.
To proizlazi iz toga što velik broj žena, uglavnom onih
rođenih prije 1970.60 ima tek osnovnoškolsko obra-
zovanje za kojim ne postoji potražnja na tržištu rada
pa su tako svedene na ranjivu ulogu kućanice. Sve
to upućuje na važnost univerzalnog i svima jednako
dostupnog obrazovanja kao temeljnog instrumenta
za suzbijanje SI-a61.
Naposljetku, zanimala nas je i regionalna distribu-
cija isključenih. Imajući u vidu naglašene razlike u
stupnju razvijenosti hrvatskih regija62, pretpostavili
smo postojanje izraženih regionalnih odstupanja
od hrvatskog prosjeka prema udjelu isključenih. Socijalna isključenost je
Iako su regionalni poduzorci vrlo mali (od 132 u
najzastupljenija i očito
Zagrebu i okolici, do 32 u Hrvatskom primorju, Istri i
Gorskom kotaru), te njihove rezultate valja tumačiti viša od nacionalnog
kao grube aproksimacije, nalazi predočeni u tablici prosjeka u Slavoniji, dok
3.2. potvrđuju očekivanje. SI je najzastupljenija i očito najpovoljniju situaciju,
viša od nacionalnog prosjeka u Slavoniji. Razlozi za odnosno najviši stupanj
to ne mogu se isključivo tražiti u razmjerno velikom
udjelu ruralne (slabije obrazovane), populacije, već i uključenosti, nalazimo
specifičnim uvjetima života u gospodarski još uvijek u zagrebačkoj regiji,
marginalno reintegriranim istočnim dijelovima,63 što Primorju i Istri u kojima
je indirektna posljedica velikih ratnih razaranja u tom je udio isključenih
dijelu zemlje. Isključenost u sjevernoj Hrvatskoj, Lici i
Banovini te Dalmaciji bliska je nacionalnom prosjeku,
zanemariv.
dok najpovoljniju situaciju, odnosno najviši stupanj
uključenosti, nalazimo u zagrebačkoj regiji, Primorju i
Istri u kojima je udio isključenih zanemariv.

Tablica 3.2. Regionalna rasprostranjenost socijalne isključenosti (SI). Raspon procjene za 95% vjerojatnosti,
uzimajući u obzir pogrešku uzorka.

Regija Udio isključenih u regiji (%)

Slavonija (14,1-30,7)
Sjeverna Hrvatska (5,9-20,3)
Lika i Banovina (3,7-20,5)
Dalmacija (0,9-10,7)
Zagreb i okolica (0-3,8)
Hrvatsko primorje, Istra i Gorski kotar (0)
Hrvatska (7,1-12,3)

3.1.4. Zaključak na odnosu (pojedinac – društvena okolina), i višedi-

Socijalna isključenost (SI), razmjerno je novi kon-
cept u društvenim znanostima koja se, za razliku od
standardnog tumačenja siromaštva, usredotočuje
na nepovoljan odnos (a ne stanje), pojedinca spram
društvene okoline. Drugim riječima, SI govori o ne-
sudjelovanju u društvenim aktivnostima, nedostatku
društvenih veza i moći, te dezintegriranosti koja
marginalizira i prikraćuje64. S obzirom na različite
oblike prikraćenosti, koje smo spominjali u prethod-
nim odjeljcima, riječ je o nužno višedimenzionalnom
konceptu koji pretpostavlja međusobnu povezanost
prostora prikraćenosti – tzv. spiralni efekt. Naglasak
menzionalnosti ima za posljedicu dinamički pristup,
to jest analizu čimbenika koji potiču isključivanje,
odnosno omogućuju ili olakšavaju uključivanje.
Slijedeći predloženi koncept, ovdje smo predočili
rezultate empirijske pilot-analize SI-a u Hrvatskoj. Cilj
nam je bio utvrditi postojeće stanje, to jest raširenost
i regionalnu distribuciju SI-a te sociodemografska
obilježja isključenih. Dakako, veličina korištenog
uzorka i činjenica kako je riječ o istraživanju stanja u
danom trenutku, a ne u iole dužem razdoblju, ograni-
čavaju valjanost procjena i onemogućuju dinamičku

Državni zavod za statistiku (2003.) Stanovništvo staro 15 i više godina prema starosti, spolu i razini završene škole, po gradovima/općinama. Popis stanovništva 2001. Državni zavod za statistiku. Zagreb,
60

Hrvatska.
Među mlađim generacijama oba su spola jednako zastupljena u (sve manjem), broju osoba koje imaju tek osnovno obrazovanje. Dakle, spolna nejednakost više se ne stvara obrazovnim sustavom, ali
61

će se njezine posljedice osjećati u društvenoj strukturi još tridesetak godina dok osobe rođene prije 1970. ne izađu iz radno sposobne dobi.
Bajo, A. i M. Pitarević (2004.) Fiskalna decentralizacija u Hrvatskoj, problemi fiskalnog izravnanja. Financijska teorija i praksa, God. 28, br. 4, 2004., str. 445-469.
62

Dodavanjem regije kao dodatnog prediktora u gore izloženi model logističke regresije, Slavonija se pokazala kao jedina regija boravak u kojoj doprinosi riziku siromaštva – i to nakon što su se uze-
63

le u obzir osobne sociodemografske karakteristike ispitanika. Ovo ukazuje da nije u pitanju samo nepovoljna struktura populacije, već da postoji i regionalno specifični uzrok povećane socijalne
isključenosti.
Barnes, M., Heady, C., Middleton, S., Millar, J., Papadopulos, F., Room, G., Tsakloglou, P. (2002.) Poverty and Social Exclusion in Europe. Edward Elgar. Cheltenham, United Kingdom; Northampton, USA.
64

UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti 31

Istraživanja socijalne isključenosti

Uspješna politika analizu. Imajući na umu ta i druga, prije spomenuta,
metodološka ograničenja, naši nalazi upućuju da se
uključivanja ima dva
velik broj hrvatskih građana može smatrati socijalno
uporišta: oslabljivanje isključenima ili izloženima velikom riziku isključeno-
mehanizama sti. Svaka deseta osoba u našem uzorku je siromašna,
prikraćivanja neumrežena i bez posla, to jest pripada skupini koju
smo odredili kao socijalno isključenu. Kada tomu
(gospodarskog, radnog
pribrojimo i pet posto onih koji su prikraćeni u dva
i sociokulturnog) i prostora – dakle, osobe koje su siromašne i ne rade
smanjivanju rizika – zaključujemo kako je 15% naše populacije (svaki
da će djeca socijalno sedmi ispitanik), isključeno ili izloženo riziku isklju-
isključenih i sama čenosti. U skupini socijalno isključenih dominiraju
pojedinci stariji od 40 godina, niske naobrazbe (riječ
završiti kao isključena. je češće o ženama nego muškarcima), koji žive u ma-
njim naseljima.
Podatak o 15% populacije izložene velikom riziku
SI-a, nužno upućuje na odgovarajuće društvene
mjere. Razmišljamo li o problemu sustavno, riječ je o
mjerama koje dovode do smanjivanja broja isključe-
nih djelujući na mehanizme stvaranja SI-a. Realistički
gledajući, osmišljavanje i provođenje društvenih
mjera s ciljem smanjivanja problema SI-a (tzv. politika
uključivanja),65 možda neće moći pomoći većini da-
našnjih isključenih. No to, držimo, ne može biti jedini
kriterij procjene njihove djelotvornosti. Politiku uklju-
čivanja trebat će prosuđivati i prema dinamičkom
kriteriju, to jest njezinu učinku na reprodukciju SI-a.
Jednostavnije rečeno, uspješna politika uključivanja
ima dva uporišta: oslabljivanje mehanizama prikraći-
vanja (gospodarskog, radnog i sociokulturnog) i sma-
njivanju rizika da će djeca socijalno isključenih i sama
završiti kao isključena. U prvom slučaju govorimo o
društvenim mjerama koje potiču zapošljavanje, rast
životnog standarda i socijalnu suradnju66, a u drugom
o aktivnostima usmjerenim na socijalno isključene
obitelji. O potonjim se mjerama, prema našim spo-
znajama, u nas do sada nije vodila sustavna stručna
rasprava, niti su ikakve usmjerene aktivnosti bile
predmetom političkih obećanja. Javnost, pogotovo
ona stručna i znanstvena još nije prepoznala problem
socijalne isključenosti.
3.2. Nezaposlenost i socijalno
isključivanje67
Ključne sastavnice procesa socijalne isključenosti su
nezaposlenost, siromaštvo i socijalna izolacija: one
se međusobno potkrepljuju i svojim međudjelova-
njem uzrokuju progresivno socijalno isključivanje.
Prevladava mišljenje da je primarni čimbenik mar-
ginalizacija pojedinaca na tržištu rada, tj. njihova
produžena nezaposlenost68. Ona izaziva pad životnog
standarda, a u mnogih i osiromašenje, koje onda ima
dvije daljnje posljedice – ograničava resurse traženja
posla i onemogućuje sudjelovanje u društvenim
aktivnostima. Ograničeni resursi i povećana socijalna
izolacija odvajaju ljude od potrebnih informacija i
veza te tako otežavaju ponovno zapošljavanje. Na taj
se način nastavlja pogubna spirala socijalnog pro-
padanja. Empirijske studije potvrđuju uvjerenje da
nezaposlenost i siromaštvo pridonose progresivnom
procesu socijalne isključenosti, ali pokazuju i to da
učinak nezaposlenosti može biti različit u različitim
sredinama69. Nalazi iz nekih tranzicijskih zemalja sre-
dišnje i istočne Europe upućuju na zaključak da velika
i dugotrajna nezaposlenost ne mora uvijek pokrenuti
proces socijalnog isključivanja70. Slične indicije posto-
je i za neke južnoeuropske zemlje. Postavlja se stoga
pitanje kako je u tom pogledu u Hrvatskoj. Postoji li u
nas poguban proces socijalnog isključivanja u kojem
dugotrajna nezaposlenost vodi siromaštvu i socijal-
noj izolaciji, koji onda dodatno smanjuju vjerojatnost
(ponovnog), zapošljavanja?
U prethodnom istraživanju pokušali smo odgovoriti
na to pitanje uspoređujući nezaposlene osobe razli-
čitog trajanja nezaposlenosti71. Pošli smo od pretpo-
stavke da bi, ako postoji silazna putanja socijalnog
isključivanja, dugotrajno nezaposleni pojedinci
trebali pokazivati određene razlike u nekim svojim
obilježjima u usporedbi s onima koji su kratkotrajno
nezaposleni. Prvo, duže nezaposleni trebali bi osjećati
znatno veće financijske nevolje. S produženjem ne-
zaposlenosti troše se pričuve pa se, ako nema drugih
izvora prihoda, pogoršava objektivno i subjektivno

Koje se ne mogu poistovjetiti s uobičajenim mjerama usmjerenim smanjivanju društvenih nejednakosti. Primjerice, progresivni porez, kao najčešće sredstvo smanjivanja nejednakosti, nema neposred-
65

nog učinka na raširenost SI-a.

Koju dobro opisuje paradigma društvenog kapitala (Štulhofer, A. (2003.) Društveni kapital i njegova važnost, u D. Ajduković (ur.) Socijalna rekonstrukcija zajednice, str. 79 - 98. Društvo za psihološku
66

pomoć. Zagreb, Hrvatska).

U pripremi ovog priloga korišteni se podaci prikupljeni u sklopu istraživanja Psihološki aspekti nezaposlenosti, provedenog uz djelomičnu potporu Ministarstva rada i socijalne skrbi, odnosno Ministarstva
67

gospodarstva, rada i poduzetništva. Voditelj istraživanja bio je Branimir Šverko, a u njegovom planiranju i realizaciji sudjelovali su Mirta Galešić, Zvonimir Galić i Darja Maslić Seršić.
Gallie, D. (1999.) Unemployment and Social Exclusion in the European Union. European Societies, Vol. 1, No. 2, 1999, p. 139-168; Paugam, S. (1991.) La disqualification sociale. Presses Universitaires de
68

France. Paris, France.

Gallie, D., Paugam, S., S. Jacobs (2003.) Unemployment, Poverty, and Social Isolation. Is There a Vicious Circle of Social Exclusion? European Societies, Vol. 5, No. 1, 2003, p. 1-31.
69

Roberts, K. (2001.) Unemployment without social exclusion: Evidence from young people in Eastern Europe. International Journal of Sociology and Social Policy, Vol. 21, No. 4-6, 2001, p. 118-144.
70

Šverko, B., Galešić, M., Maslić-Seršić, D. (2004.) Aktivnosti i financijsko stanje nezaposlenih u Hrvatskoj. Ima li osnove za tezu o socijalnoj isključenosti dugotrajno nezaposlenih osoba? Revija za socijalnu
71

politiku, God. 11, br. 3-4, 2004., str. 283-298.

32 UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti

Istraživanja socijalne isključenosti
financijsko stanje. Drugo, ako produženje nezaposle-
nosti prati povećanje siromaštva i socijalne izolacije,
vjerojatne su i promjene svakodnevnih aktivnosti:
povećanje udjela poslova u kućanstvu, a smanjenje
aktivnosti vezanih uz vlastiti razvoj i rekreaciju. Treće,
s trajanjem nezaposlenosti iscrpljuje se i socijalna
potpora. Ako proces socijalne isključenosti znači i
progresivno povećanje socijalne izolacije, dugotrajno
nezaposleni mogli bi osjećati manji stupanj socijalne
potpore, tj. suosjećanja, ohrabrenja i izravne po-
moći drugih osoba u rješavanju njihovih problema.
Četvrto, vjerojatno je i smanjenje intenziteta traženja
posla. Premda je aktivno traženje preduvjet nalaženja
posla, dugotrajna nezaposlenost, siromaštvo i soci-
jalna izolacija ograničavaju resurse traženja posla,
a neuspjesi narušavaju samopouzdanje i smanjuju
motivaciju za traženje posla.
Provjeru ovih hipoteza proveli smo istraživanjem
na uzorku nezaposlenih osoba registriranih pri
Hrvatskome zavodu za zapošljavanje (N = 1138), koje
smo anketirali u ljeto 2003. Analizirali smo razlike u fi-
nancijskom stanju, strukturi svakodnevnih aktivnosti,
stupnju socijalne potpore i intenzitetu traženja posla
osoba različitog trajanja nezaposlenosti. Sve usta-
novljene razlike imale su pretpostavljeni smjer, ali
njihova veličina i važnost nisu potkrijepili tezu o izra-
ženijem procesu socijalne isključenosti u Hrvatskoj.
Zaključili smo da u Hrvatskoj još nije na djelu izrazitiji
proces socijalne isključenosti.
No, provedena je analiza imala i ograničenja. Prvo,
temeljila se na usporedbi skupina različitog trajanja
nezaposlenosti (krossekcijska metoda). Ta usporedba
nije posve opravdana, između ostalog i zato što su
neke skupine možda bile izložene osipanju. Na pri-
mjer, u skupini dugotrajno nezaposlenih vjerojatno
su nedostajali tzv. obeshrabreni pojedinci koji su
odustali od potrage za poslom i u doslovnom smislu
postali socijalno isključeni. Drugo, rezultati analize
odražavaju stanje koje je posljedica procesa iz 90-ih
godina XX. stoljeća, kada je zbog tranzicijskih procesa
i rata, loše razvojne politike i drugih okolnosti došlo
do raspada ekonomskog sustava i gubitka velikog
broja radnih mjesta. Masovna nezaposlenost koja je
uslijedila pogodila je razne društvene slojeve: tako
su izostali selektivni procesi koji u uobičajenim okol-
nostima pridonose procesu socijalnog isključivanja.
U međuvremenu, mogli su se uspostaviti uobičajeni
procesi zapošljavanja i otpuštanja s posla koji danas
generiraju buduću socijalnu isključenost.
72
Metodološka objašnjenja za treće poglavlje se nalaze u Dodatku 1.
Ovdje donosimo nove analize koje nadilaze navede- U Hrvatskoj još nije na
na ograničenja jer se temelje na ponovljenom anketi-
ranju istih sudionika istraživanja (longitudinalno istra-
djelu izrazitiji proces
živanje). Naime, nezaposlene sudionike našeg prvog socijalne isključenosti.
istraživanja, anketirane u ljeto 2003. godine, ponovno
smo anketirali u jesen 2004. godine i tom prigodom
registrirali tko se sve među njima u međuvremenu
zaposlio. Na temelju toga sada možemo, u dvije točke
ispitivanja, usporediti karakteristike onih koji su ostali
nezaposleni i onih koji su dobili posao i tako istražiti
dva važna problema:
1. Kakav je utjecaj produžene nezaposlenosti na
ostale sastavnice procesa socijalnog isključivanja,
poglavito na ekonomsku prikraćenost i socijalnu
izolaciju.
2. Tko to u Hrvatskoj (ne) dobiva posao, odnosno
kakva je vjerojatnost zapošljavanja osoba različitih
obilježja i jesu li aktualni procesi zapošljavanja
u Hrvatskoj generatori procesa socijalnog
isključivanja.
Odgovori na ta pitanja trebali bi omogućiti potpuniji
uvid u mehanizme procesa socijalnog isključivanja u
Hrvatskoj i pružiti neke spoznaje koje mogu pomoći
u kreiranju mjera socijalne politike.
3.2.1. Učinci produžene nezaposlenosti i
zapošljavanja
Prema predloženom konceptu socijalne isključeno-
sti, pretpostavljeno je u longitudinalnoj studiji72 da
produžena nezaposlenost dovodi do siromaštva i
socijalne izolacije, koji zatim dodatno smanjuju mo-
gućnost zapošljavanja. Na temelju podatka o radnom
statusu u drugom ispitivanju, ustanovili smo da je od
ukupnog broja sudionika istraživanja koji su ispunili
upitnike (N = 601), njih 394 i dalje nezaposleno, dok
je 207 sudionika u međuvremenu, između prvog i
drugog ispitivanja, našlo posao na određeno ili ne-
određeno vrijeme. Te dvije skupine sudionika sada
možemo usporediti u ključnim varijablama kako
bismo procijenili učinke produžene nezaposlenosti,
odnosno dobivanja zaposlenja.
Tablica 3.3. predočava distribuciju ukupnih prihoda
njihovih kućanstava u prvom i drugom ispitivanju.
Grupu A čine oni sudionici istraživanja koji su bili i
ostali nezaposleni, a grupu B čine oni koji su u vri-
jeme prvog ispitivanja bili nezaposleni, a u vrijeme
drugoga zaposleni. Usporedimo li te distribucije unu-
tar grupa (između prvog i drugog ispitivanja), vidimo
UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti 33
Istraživanja socijalne isključenosti

Oni koji su ostali promjene u obje grupe, ali u suprotnom smjeru. Kod grupe u drugom ispitivanju vidimo znatne razlike u
grupe A pogoršala se distribucija prihoda u drugom njihovim prihodima (onih najsiromašnijih ima u grupi
nezaposleni povećali su ispitivanju (povećao se udio sudionika s prihodima A 20,1%, a u grupi B samo 3,2%). Tijekom godine
stupanj svoje socijalne do 1000 kn, a smanjio onih s više od 4000 kn), a obr- dana nezaposlenosti sudionici istraživanja preselili
izolacije tijekom godine nuta promjena dogodila se kod grupe B. Kao poslje- su se u niže kategorije ekonomskog stanja, mnogi i u
dana, a oni koji su se dica toga razlike među grupama bitno su povećane: kategoriju siromašnih.
usporedimo li distribuciju prihoda jedne i druge
zaposlili vidno su je
smanjili. Tablica 3.3. Distribucija prihoda u prvom (2003. g.) i drugom ispitivanju (2004. g.) za sudionike istraživanja koji
su ostali nezaposleni (grupa A), i one koji su se između dva ispitivanja zaposlili (grupa B).

Mjesečni prihodi kućanstva (kn)

Ukupno N
do 1000 1001 – 4000 4001 i više
Prvo ispitivanje (nezaposleni) 15,2% 51,6% 33,2% 100,0 382
Grupa A
Drugo ispitivanje (nezaposleni) 20,1% 51,0% 28,9% 100,0 388
Prvo ispitivanje (nezaposleni) 8,5% 41,7% 49,7% 99,9 199
Grupa B
Drugo ispitivanje (zaposleni) 3,2% 32,7% 63,9% 100,0 205

Napomena: Razlike u distribuciji prihoda između grupe A i B te između prvog i drugog ispitivanja unutar svake grupe stati-
stički su značajne.

Učinak nezaposlenosti i dobivanja posla na ekonom-
sko stanje zornije je predočen na slikama 3.3. i 3.4.
Slika 3.3. predočava procijenjene prosječne prihode
kućanstava sudionika našeg istraživanja u prvom
(2003.) i drugom (2004.) istraživanju. Pune crte ozna-
čavaju prihode kućanstava sudionika istraživanja koji
su ostali nezaposleni (grupa A), a isprekidane crte
prihode onih koji su se uspjeli zaposliti. Slika jasno
pokazuje da su oni koji su se zaposlili znatno pove-
ćali prihode svojih kućanstava, a da se onima koji su
ostali nezaposleni prihodi i dalje smanjuju (analiza
varijance je potvrdila da su razlike među skupinama
statistički značajne). Rezultat tih promjena bile su
znatno veće razlike između zaposlenih i nezaposlenih
u drugoj točki mjerenja. Sukladno tomu, zrcalni su
rezultati dobiveni za subjektivnu procjenu novčanih
briga (slika 3.4.): novčane brige onih koji su ostali
nezaposleni blago su porasle tijekom godine dana, a
oni koji su se uspjeli zaposliti iskazuju znatno manju
brigu o novcu. Razlike između dvije skupine znat-
no su narasle i na subjektivnom planu. Produžena
nezaposlenost uvjerljiv je čimbenik ekonomske
prikraćenosti.

Slika 3.3. Ukupni prihodi kućanstva u prvom (2003. g.), i drugom ispitivanju (2004. g.), za skupinu sudionika
koji su bili i ostali nezaposleni (puna crta), i skupinu sudionika koji su se između dva ispitivanja uspjeli zaposliti
(isprekidana crta)

6500

6000
5500

5000

4500

4000

3500

3000

2500

2000
2003 2004

34 UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti

Istraživanja socijalne isključenosti

Slika 3.4. Stupanj financijskih briga u prvom (2003. g.) i drugom ispitivanju (2004. g.) za skupinu sudionika Nemaju svi nezaposleni
koji su bili i ostali nezaposleni (puna crta), i skupinu sudionika koji su se između dva ispitivanja uspjeli zaposliti
(isprekidana crta). Sudionici su procijenili koliko su često imali financijskih briga na ljestvici od 1 (nikad), do 5
jednaku vjerojatnost
(stalno). zapošljavanja, jer
njihove različite
3,8 karakteristike mogu
3,6
utjecati na vjerojatnost
3,4
njihova zapošljavanja.
3,2

3,0

2,8

2,6

2,4
2003 2004

Slika 3.5. predočava podatke za drugu ključnu sa-
stavnicu socijalne isključenosti – socijalnu izolaciju,
tj. prosječni stupanj subjektivne socijalne izolacije za
dvije skupine ispitanika u prvom i drugom mjerenju.
Oni koji su ostali nezaposleni povećali su stupanj svo-
je socijalne izolacije tijekom godine dana, a oni koji
su se zaposlili vidno su je smanjili. U konačnici, grupe
zaposlenih i nezaposlenih pokazuju veliku razliku u
stupnju subjektivne socijalne izolacije.

Slika 3.5. Stupanj subjektivne socijalne izolacije u prvom (2003. g.), i drugom ispitivanju (2004. g.), za skupi-
nu sudionika koji su bili i ostali nezaposleni (puna crta), i skupinu sudionika koji su se između dva ispitivanja
uspjeli zaposliti (isprekidana crta). Prosječni stupanj izolacije izračunan je iz odgovora na pitanje: Smatrate li
se sastavnim dijelom i korisnim članom društvene zajednice? koji su mogli varirati od 1 (da, osjećam se korisnim
članom), do 4 (osjećam se posve nekorisno i isključeno).

2,40

2,20
2,00

1,80

1,60

1,40
2003 2004

Važno obilježje dobivenih rezultata vidljivo je u tabli-
ci 3.3. i na obje slike: između onih koji su ostali neza-
posleni (pune crte), i onih koji su se zaposlili nakon
prvog ispitivanja (isprekidane crte), razlike postoje
već u prvoj točki mjerenja, dakle u vrijeme kada su
svi bili nezaposleni! Već tada su oni koji su ostali ne-
zaposleni bili siromašniji, odnosno pokazivali su veći
stupanj ekonomske prikraćenosti i socijalne izolacije.
Te razlike nesumnjivo upućuju na selektivne procese
pri zapošljavanju i uvode nas u drugi problem istraži-
vanja: Tko to u Hrvatskoj (ne) dobiva posao.

UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti 35

Istraživanja socijalne isključenosti

Tako npr. bogatiji imaju 3.2.2. Vjerojatnost zapošljavanja
nezaposlenih osoba različitih obilježja
dvostruko veće izglede
da će dobiti posao Već je rečeno da je između prvog ispitivanja (lipanj
od siromašnih, osobe – kolovoz 2003.), i drugog (studeni – prosinac 2004.),
od ukupno 601 sudionika koji su odgovorili na upitni-
dobrog zdravlja imaju ke, njih 207 našlo posao. Dakle, u nešto više od godi-
također dvostruko veće ne dana zaposlilo ih se 34,4%, odnosno vjerojatnost
izglede da će dobiti zapošljavanja iznosi 0,34. To je vjerojatnost zapošlja-
posao od osoba lošeg vanja prosječne nezaposlene osobe u ovom trenutku
u Hrvatskoj.
zdravlja, dok mlađe
osobe imaju približno No, nemaju svi nezaposleni jednaku vjerojatnost
tri puta veće izglede za zapošljavanja, jer njihove različite karakteristike
zapošljavanje od starijih mogu utjecati na vjerojatnost njihova zapošljavanja.
osoba. Pretpostavili smo da će se vjerojatnost zapošljavanja
razlikovati za nezaposlene različitog spola, dobi, nao-
brazbe, trajanja nezaposlenosti, financijskog stanja te
psihičkog i fizičkog zdravlja. Analiza koju smo proveli
to je uvjerljivo i potvrdila.
Slika 3.6. predočava vjerojatnost zapošljavanja osoba
različitih obilježja. Za svaki segment pojedine varijable
dan je postotak onih koji su se uspjeli zaposliti između
dva ispitivanja. Pri odabiru varijabli za ovu analizu,
vodili smo se sasvim određenim hipotezama i sve su
potvrđene, osim one o spolnim razlikama. Pretpostavili
smo da će vjerojatnost zapošljavanja biti veća za muš-
karce, ali rezultati pokazuju da između muškaraca i
žena nema razlika u vjerojatnosti zapošljavanja.
Sve ostale razlike su statistički značajne (hi-kvadrat
testovi pokazuju da su sve razlike značajne na razini
p < .001), a kao što to zorno predočavaju razlike u
dužini stupaca, razlike među pojedinim segmentima
su i vrlo velike. Tako npr. bogatiji imaju dvostruko
veće izglede da će dobiti posao od siromašnih, osobe
dobrog zdravlja imaju također dvostruko veće izgle-
de da će dobiti posao od osoba lošeg zdravlja, mlađe
osobe imaju približno tri puta veće izglede za zapo-
šljavanje od starijih osoba, osobe koje su kratkotrajno
nezaposlene također imaju tri puta veće izglede od
onih koje su nezaposlene duže od tri godine, a osobe
visoke naobrazbe imaju čak četiri puta veće izglede
za zaposlenje od osoba koje imaju samo osnovnu
školu i manje.

Slika 3.6. Vjerojatnost zapošljavanja nezaposlenih osoba različitih karakteristika (postotak sudionika koji su se
zaposlili tijekom nešto više od godine dana)

0 10 20 30 40 50 60
Spol
Muškarci 34,2
Žene 34

Starost
Do 24 39,6
25-34 44,4
35-44 32,4
45 i više 14,6

Obrazovanje
Osnovna škola i manje 15
Srednja škola 31,9
Visoko obrazovanje 57,6

Trajanje nezaposlenosti
Do 6 mjeseci 46,2
7 mjeseci do 3 godine 40,2
Više od 3 godine 16,5
Prihodi po članu domaćinstva
Do 500 kn 20,1
500-1000 kn 36,1
1001-2000 kn 40,6
Više od 2000 kn 44,9

Fizičko zdravlje
Loše 22,3
Prosječno 38,7
Dobro 43,8

Psihičko zdravlje
Loše 27,5
Prosječno 34,9
Dobro 46,9

36 UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti

Istraživanja socijalne isključenosti

Kako protumačiti tako velike razlike u vjerojatnosti Mjere socijalne politike

zapošljavanja osoba različitih obilježja? Te su razlike
vjerojatno rezultat interakcije različitih čimbenika i
trebaju biti usmjerene
procesa: aktivnosti samih tražitelja posla (npr. među prema najugroženijim
osobama koje su dugotrajno nezaposlene ima sve pojedincima, a to
više obeshrabrenih, koji odustaju od odlučne i inten- su osobe starije od
zivne potrage za poslom i tako dodatno smanjuju
izglede da ga i nađu), resursa s kojima tražitelji posla 45 godina, manjkave
raspolažu (npr. siromašni imaju smanjene resurse); naobrazbe, siromašne,
ili njihovih funkcionalnih karakteristika (npr. osobe dugotrajno nezaposlene
manjkavog obrazovanja ne odgovaraju zahtjevima
te pojedinci narušenog
ponuđenih poslova). Dakako, presudnu ulogu imaju
odluke poslodavaca i njihove koncepcije o poželjnim psihičkog i fizičkog
karakteristikama posloprimaca. One mogu biti i pod zdravlja.
utjecajem predrasuda; primjerice, da ljudi u dobi
iznad 45 godina ne mogu biti uspješni radnici. Za
planiranje učinkovitih mjera socijalne politike veoma
su važni preciznije istraživanje i analiza tih procesa i
mehanizama, a njih nedostaje.

3.2.3. Zaključak
Prema konceptu socijalnog isključivanja, produžena
nezaposlenost vodi siromaštvu i socijalnoj izolaciji,
koji zatim dodatno smanjuju mogućnost zapošljava-
nja. Kako to pokazuju izloženi rezultati, potvrđuje se
to i danas, u Hrvatskoj. Za razliku od našeg prethod-
nog krossekcijskog istraživanja, koje nije pronašlo
velike razlike između dugotrajno i kratkotrajno neza-
poslenih, ovo longitudinalno istraživanje uvjerljivo
pokazuje da produžena nezaposlenost u Hrvatskoj
osiromašuje i socijalno izolira one koji su joj izloženi.
Tijekom samo nešto više od godine dana, praćeni
pojedinci koji su ostali nezaposleni u tom razdoblju
doživjeli su znatan pad materijalnih mogućnosti i po-
većanje socijalne izoliranosti. Uz to, drugi dio našeg
istraživanja pokazuje pogubne učinke samog procesa
zapošljavanja, koji je izrazito diskriminativan prema
određenim kategorijama nezaposlenih. Najugroženiji
pojedinci, oni čija je vjerojatnost zapošljavanja niža
od 0,30, jesu: osobe starije od 45 godina, manjkave
naobrazbe, siromašne, dugotrajno nezaposlene te
pojedinci narušenog psihičkog i fizičkog zdravlja.
Svaka kombinacija ovih svojstava praktički onemo-
gućava zapošljavanje u Hrvatskoj i predodređuje po-
jedince za položaj socijalno isključenih. Zato upravo
prema tim skupinama trebaju biti usmjerene mjere
socijalne politike.

UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti 37

Četvrto poglavlje:
Dugotrajna nezaposlenost –
odrednica socijalne isključenosti

Prema različitim Općenito se smatra da je dugotrajna nezaposlenost, rada, informatičko-komunikacijske tehnologije te

u većoj ili manjoj mjeri, prilično sigurna odrednica
svjetskim iskustvima, socijalne isključenosti (vidi poglavlje 3.2.). Hrvatska
teško zapošljivi ima visoku razinu ukupne, a pogotovo dugotrajne
pojedinci i nadalje su nezaposlenosti, ali aktivnosti koje se provode radi
brojni među korisnicima njezina ublažavanja nisu dovoljno usmjerene na oso-
be koje su već izložene dugotrajnoj nezaposlenosti ili
socijalne pomoći, čak i im prijeti opasnost od nje.
nakon sudjelovanja u
programima aktiviranja 4.1. Značenje zaposlenosti i
koji sadržavaju i
nezaposlenosti
element prisile poput Zaposlenost ima temeljnu ulogu u svakom društvu.
najprije posao. Ljude često određujemo (a i oni sebe), ovisno o tome
što rade u životu. U sociološkim i ekonomskim stu-
dijama ističe se da zaposlenost nije samo najvažnija
odrednica položaja ljudi u svakoj zemlji, već je ujedno
bitna za stvaranje smisla, dohotka, socijalne stabil-
nosti i kvalitete života te sudjelovanja u društvu73.
Zaposlenost se naziva „ljepilom koje drži naše druš-
tvo na okupu“74. Tržišni poticaji za povećanje ulaganja
u obrazovanje i stručno osposobljavanje mogu imati
određenu ulogu u ublažavanju sve veće nejednakosti
zapošljivosti i plaća te s tim povezanoga mogućeg
siromaštva. Ako su ljudi zaposleni, manja je vjerojat-
nost da će biti siromašni nego ako su nezaposleni.
Ipak, i neki od onih koji rade svejedno su siromašni
zbog niskih primanja te velikih osobnih i obiteljskih
izdataka. Stoga se nastoji postići da ljudi rade i ostva-
ruju plaću, i da tako budu u boljem položaju od onih
koji u sustavu nezaposlenosti i skrbi primaju pomoć i
naknadu. Na žalost, u Hrvatskoj, kao i u mnogim tran-
zicijskim zemljama, mnogi su ljudi nezaposleni i/ili
s malom zapošljivošću pa su izloženi ekonomskom
siromaštvu i socijalnoj isključenosti.
Prema ILO-u75 zapošljivost (employability), se definira
vrlo široko: ona je učinak i kvalitetnog obrazovanja i
osposobljavanja, ali i drugih aktivnosti. Zapošljivost
obuhvaća znanja, stručnosti i sposobnosti da osoba
dobije i zadrži posao, profesionalno napreduje, pro-
nađe drugi posao ako je otpuštena, odnosno uđe
na tržište rada u različitim razdobljima svog radnog i
životnog ciklusa. Pojedinci su najviše zapošljivi kada
imaju široko znanje i sposobnosti, osnovna i spe-
cijalistička znanja, uključujući sposobnost timskog
sposobnosti i znanja stranih jezika i komuniciranja.
Takva kombinacija znanja i sposobnosti omogućava
prilagođavanje promjenama u svijetu rada.
Mnogi čimbenici ponude na tržištu rada ograniča-
vaju mogućnosti zapošljavanja korisnika socijalne
skrbi, posebice onih koji se vrlo teško zapošljavaju.
Aktivnosti vezane za reformu tržišta rada i sustava
socijalne skrbi, trebale bi biti dopunjene mjerama
smanjivanja zapreka za zapošljavanje, osobito teško
zapošljivih i slabo plaćenih radnika. Prema različitim
svjetskim iskustvima76, teško zapošljivi pojedinci i
nadalje su brojni među korisnicima socijalne pomoći,
čak i nakon sudjelovanja u programima aktiviranja
koji sadržavaju i element prisile poput najprije posao.
Korisnici socijalne skrbi u svom se radnom aktiviranju
nesumnjivo susreću s brojnim složenim zaprekama.
Obično se bore s nizom različitih i složenih zapreka
pri zapošljavanju, uključujući tjelesnu nesposobnost,
psihičke probleme, obiteljsko nasilje, teškoće u uče-
nju, alkoholizam ili ovisnost o drogi, a uglavnom su
niske obrazovne razine, žive u prometno nepristu-
pačnim područjima, lošeg su zdravstvenog stanja i/ili
imaju teškoća sa socijalizacijom i sl. Acheson Report77
navodi da nezaposleni, pogotovo ako su korisnici
socijalne skrbi, imaju znatno nižu razinu psihološke
stabilnosti i često su podložni depresiji i nezadovolj-
stvu, sve do samoozljeđivanja i samoubojstva. Gallie
i sur.78 ustanovili su da osobe čija se socijalna mreža
sastoji od sličnih nezaposlenih ljudi imaju veće pro-
bleme ranjivosti kada su izloženi psihološkim i finan-
cijskim teškoćama, što im povratno otežava bijeg iz
siromaštva. Dugotrajna nezaposlenost posebno je
opasna za zdravlje. Ona uništava osobne mogućnosti
i sposobnosti, ne samo materijalne već i socijalne i
mentalne. Ujedno, učinci nezaposlenosti na zdravlje
akumuliraju se tijekom vremena. Dugotrajna nezapo-
slenost nesumnjivo u većoj ili manjoj mjeri utječe na
socijalnu isključenost.
Iako se čini da je metodološki posve (ili barem uglav-
nom), jasno što znače pojmovi siromaštvo, socijalna
isključenost, zaposlenost i mogućnosti, Atkinson79
upozorava da to baš i nije uvijek slučaj. Siromaštvo je
razmjerno jednostavno shvatiti i odrediti kao nedo-

73
Jahoda, M. (1982.) Employment and unemployment – A social-psychological analysis. Cambridge University Press. Cambridge, United Kingdom.
74
Smith, R. (1987.) Unemployment and health: a disaster and a challenge. Oxford University Press. Oxford, United Kingdom.
75
International Labour Office (2002.) Key Indicators of the Labour Market 2001.-2002. International Labour Office. Geneva, Switzerland.
76
Holcomb, P. A., Martinson, K. (2002.) Implementing Welfare Reform across the Nation. New Federalism: Issues and Options for States, Series A, No. A-53. The Urban Institute; Holcomb, P. A., Martinson, K.
(2002.) Putting Policy into Practice: Five Years of Welfare Reform, in: Weil, A., Finegold, K. (eds.) Welfare Reform: The Next Act, p. 1-16. Urban Institute Press. Washington D.C., USA.
77
Acheson, D. (1998.) Independent Inquiry into Inequalities in Health Report. HMSO and The Stationery Office. London, United Kingdom.
78
Gallie, D., Gershuny, J., Vogler, C. (1994.) Unemployment, the household, and social networks. In Gallie D, Marsh, C., Vogler, C. (ed.) Social change and the experience of unemployment. p. 255. Oxford
University Press. Oxford, United Kingdom.
79
Atkinson, A. B. (1989.) How Should We Measure Poverty? Some Conceptual Issues in Atkinson, A. B. Poverty and Social Security. Harvester Wheatsheaf. London, United Kingdom.

38 UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti

Dugotrajna nezaposlenost –
odrednica socijalne isključenosti

statak novca ili imovine. Stvar se komplicira sa socijal-
nom isključenosti koja kod definiranja ima najmanje
tri sastavnice. Prva je relativnost socijalne isključe-
nosti: osobe su isključene kao skupina ili zajednica
u određenom trenutku. Druga se odnosi na agenta:
ljudi se ili sami isključuju ili ih isključuju80. Treća sa-
stavnica je dinamičko obilježje socijalne isključenosti:
ne odnosi se samo na sadašnju isključenost nego i
na nedostatak nade za budućnost. Stoga se socijalna
isključenost treba promatrati šire i dalje od dugo-
trajne nezaposlenosti jer obuhvaća i (ne)očekivanja
budućeg dohotka. Stoga se često navodi da siro-
maštvo i nezaposlenost mogu dovesti do socijalne
isključenosti, ali i da ju ne moraju nužno uzrokovati.
Nadalje, socijalno isključeni mogu biti i ljudi koji rade
i nisu siromašni. Atkinson smatra da država može od-
govarajućim programima socijalne skrbi i pomoći za
vrijeme nezaposlenosti odigrati veliku ulogu u borbi
protiv socijalne isključenosti.
U razmatranju nezaposlenosti, siromaštva i s njima
povezane socijalne isključenosti, potrebno je istražiti
neka od obilježja koja pogađaju pojedinca i društvo
u cjelini. Sen81 navodi da popis navedenih obilježja
treba uključivati za zajednicu gubitak ostvarenog
outputa i fiskalni teret, a za pojedinca gubitak slobo-
de odlučivanja (koji znači mnogo više od smanjivanja
dohotka), gubitak znanja i stručnosti te nastalu du-
gotrajnu štetu (podjednako kako se uči radom, tako
se i zaboravlja zbog nedjelovanja – jer je osoba izvan
svijeta rada i prakse), psihološke štete, zdravstvene
probleme, štete za moral, gubitak motivacije za bu-
dući rad, gubitak ljudskih odnosa i obiteljskog života
(nezaposlenost i siromaštvo mogu biti vrlo razorni za
društvene odnose, a mogu i oslabiti sklad i jedinstvo
obitelji te ugroziti odnose s prijateljima i rođacima),
te konačno gubitak društvenih vrijednosti i odgo-
vornosti (dugotrajno nezaposleni i siromašni mogu
postati cinični glede pravednosti socijalnih odnosa, a
mogu stvoriti i osjećaj ovisnosti o drugima – ti učinci
ne vode nastajanju odgovornosti i oslanjanju na vla-
stite snage).
Gotovo nije potrebno podsjećati da tržište rada naj-
češće nije savršeno, tako da istodobno postoji neza-
poslenost i velika potražnja radnika. To znači da, po-
gotovo u zemljama s visokom nezaposlenošću poput
Hrvatske, postoji prostor za poboljšanje djelovanja tr-
žišta rada približavanjem nezaposlenosti minimumu Aktivna politika tržišta
potražnje i ponude rada te, tako smanjujući otvorenu
nezaposlenost, i broj nepopunjenih radnih mjesta.
rada (APTR), može
Aktivna politika tržišta rada (APTR), može pomoći u pomoći u ublažavanju
ublažavanju (smanjivanju), strukturnoga (frikcijskog), (smanjivanju),
nesklada između ponude i potražnje, u prvom redu strukturnoga
smanjivanjem profesionalnog i prostornog nesklada
između ponude i potražnje te povećanjem transpa- (frikcijskog), nesklada
rentnosti tržišta rada. Najvažniji instrumenti APTR-a između ponude i
za poboljšanje usklađenosti jesu osposobljavanje i potražnje, u prvom
usavršavanje, informiranje i savjetovanje s obzirom
redu smanjivanjem
na potražnju posla i odabir pri zapošljavanju te posre-
dovanje pri zapošljavanju. profesionalnog
i prostornog
APTR može preraspodijeliti mogućnosti zapošljavanja nesklada između
tako da manje ljudi ostane dugotrajno nezaposleno
i/ili postanu korisnici/primatelji nekog oblika socijalne
ponude i potražnje
pomoći. U okviru zadane zaposlenosti i ponude rada, te povećanjem
značilo bi to preraspoređivanje tereta nezaposlenosti transparentnosti tržišta
na više ljudi (pretpostavlja se da bi rezultat mjera rada.
APTR-a bio da nezaposlenošću ne bi bili pogođeni
uvijek isti ljudi u različitim razdobljima). Ekonomska
teorija navodi da APTR gotovo nema neposrednog
utjecaja na ukupnu zaposlenost82, ali bi se povećala
djelotvornost ponude rada kad bi uspjelo u rad uklju-
čiti dugotrajno nezaposlene (DN) ili korisnike/primate-
lje socijalne pomoći, što je sigurno vrijedno pozornosti
isto kao i sprječavanje dugotrajne nezaposlenosti. Iako
uvođenje takvih mjera može povećati vjerojatnost ne-
gativnih učinaka, rizik je prihvatljiv ako je ukupan uči-
nak smanjivanje prosječnog trajanja nezaposlenosti.
Možda je najvažnije značenje APTR-a to što navedeni
učinci otpuštanja i zamjene postaju prihvatljiviji ako se
povećavaju mogućnosti zapošljavanja za dugotrajno
nezaposlene i korisnike u sustavu socijalne skrbi (u
Hrvatskoj je najvažniji oblik pomoć za uzdržavanje),
čime se smanjuje socijalna isključenost.
Prema novijoj literaturi83, osposobljavanje i obrazo-
vanje smatraju se najučinkovitijima za kraće neza-
poslene osobe (koji čekaju na zaposlenje do dvije
godine), dok su subvencije plaća, čini se, djelotvor-
nije za osobe koje zaposlenje čekaju dulje od dvije
godine. Ako je gospodarstvo u uzletu, čini se da je
posebice učinkovito u sprječavanju „strukturalizacije“
(među nezaposlenima za zapošljavanje će biti oda-
brani najjači, a najslabiji će ostati nezaposleni), kao
i u ubrzanom smanjivanju dugotrajne zaposlenosti.

Izraz socijalna isključenost izazvao je veliku raspravu o tome podrazumijeva li ta sintagma aktivno djelovanje pojedinih subjekata (poput države), ili se jednostavno događa da pojedini građani budu
80

isključeni. Tako je na primjer u Mađarskoj tijekom pripreme odgovarajućih dokumenata bilo političkih otpora uporabi aktivnog oblika glagola isključiti jer se navodilo da „nitko nikoga u Mađarskoj ne
isključuje“ (Lendvai, N. (2005.) Socijalna politika u srednjoj i istočnoj Europi i ulazak u Europsku uniju: vrijeme za razmišljanje. Financijska teorija i praksa, God. 29, br. 1, 2005., br. 1-12.)
Sen A. (1997.) Inequality, unemployment and contemporary Europe. International Labour Review, Vol. 136, No. 2, 1997, p. 155-171.
81

Koning de, J., Mosley, H. (ed.) (2001.) Labour Market Policy and Unemployment: Impact and Process Evaluations in Selected European Countries. Edward Elgar. Cheltenham, United Kingdom; Northampton,
82

USA.
Schmid, G., Speckesser, S., Hilbert, C. (2001.) Does active labour market policy matter? An aggregate impact analysis for Germany in Koning de, J.; Mosley, H. (ed.) Labour Market Policy and Unemployment:
83

Impact and Process Evaluations in Selected European Countries. Edward Elgar. Cheltenham, United Kingdom; Northampton, USA.

UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti 39

Dugotrajna nezaposlenost –
odrednica socijalne isključenosti

Općenito, programi Osposobljavanje i obrazovanje bit će učinkovitiji i ako
se ostvaruju u kraćem vremenu, dok će privremeno
zapošljavanja i zapošljavanje u javnom sektoru i subvencije plaća
osposobljavanja imaju imati veći utjecaj na dulji rok u pozorno odabranim
najjači utjecaj i najveći slučajevima. Općenito, programi zapošljavanja i os-
posobljavanja imaju najjači utjecaj i najveći socijalni
socijalni povrat za one
povrat za one s najmanje prijašnjeg iskustva na trži-
s najmanje prijašnjeg štu rada i za one koji su najugroženiji84.
iskustva na tržištu
rada i za one koji su S obzirom na širi pojam socijalne isključenosti, opće-
najugroženiji. nito se vjeruje da politike zapošljavanja i obrazovanja
trebaju omogućiti izlazak iz problema vezanih za
dugotrajnu nezaposlenost, kao što su siromaštvo i
ovisnost o socijalnoj skrbi. Mnogi problemi nezaposle-
nosti mogu se ublažiti aktivnom politikom tržišta rada.
Naravno, ostaje stalno pitanje je li to stvarno uspjeh ili
samo način prikrivanja problema zapošljavanja.
Kako bi izbjegla razočaravajuće rezultate, aktivna
politika tržišta rada treba se prilagođivati promijenje-
nim ekonomskim uvjetima i usmjeriti na dugotrajnu
ponudu, poboljšavajući čimbenike poput stope aktiv-
nosti radne snage, razine obrazovanja te fleksibilnosti
i prilagodljivosti zaposlenih i onih koji to žele postati.
Kad je riječ o konzistentnosti, posebice je važna
usklađenost politika tržišta rada i socijalne skrbi kako
bi se one uzajamno jačale. Politika očuvanja dohotka
i naknada za vrijeme nezaposlenosti te zakonska za-
štita zaposlenja, trebaju stvoriti poticaje za integraci-
ju i učinkovitost tržišta rada. Koordinacija je, naravno,
poželjna, ali ju je teško ostvariti.

Okvir 4.1.: Aktivnosti EU-a u području politike zapošljavanja

Strateški cilj EU-a, koji je definiran Lisabonskom strategijom, za tekuće je desetljeće: „postati najkon-
kurentnije dinamično društvo u svijetu temeljeno na znanju, sposobno za ostvarivanje održiva gospo-
darskog rasta s većim mogućnostima zapošljavanja i većom socijalnom kohezijom“. Ostvarenje spome-
nutog strategijskog cilja ovisi o usklađenom i zajedničkom političkom djelovanju u širokom području
ekonomskih, socijalnih i ekoloških pitanja.

EU nastoji poticati gospodarski razvoj temeljen na stvaralaštvu i proizvodnosti te ostvarivanje socijalne

politike prihvatljive zemljama-članicama, čime bi se poboljšala socijalna i ekonomska kohezija. Europsko
vijeće potiče članice i pomaže im da poboljšaju obrazovanje i stručno osposobljavanje, uključujući i
mjere pospješivanja zapošljivosti i smanjivanja obrazovnih razlika. Vijeće stalno ističe potrebu razvijanja
aktivne politike zapošljavanja koja, osim što povećava zaposlenost, omogućava reintegraciju nezapo-
slenih i osiguranje jednakih mogućnosti. Ujedno, Vijeće teži izgradnji rodne i dobne jednakosti, zaštiti
ugroženih i nacionalnih manjina te dosljednom i trajnom poticanju socijalne integracije pod motom
zapošljavanje je najbolja obrana protiv siromaštva i socijalne isključenosti.

Europska strategija zapošljavanja (The European Employment Strategy - EES), dio je šireg političkog pro-
grama koji je Unija pokrenula 1997. godine u Luxembourgu, a potvrdila 2000. u Lisabonu. Prihvaćeno je
stajalište da zapošljavanje i socijalna zaštita moraju djelovati zajedno u smanjivanju isključenosti i poti-
canju integriranosti sudjelovanjem na tržištu rada.

Europska strategija zapošljavanja određuje okvir programa zapošljavanja članicama EU-a, o kojima ze-
mlje dostavljaju godišnje izvještaje. U politici zapošljavanja i tržišta rada, zemlje-članice svoje aktivnosti i
izvještavanje ostvaruju na temelju četiriju smjernica:

- poboljšati zapošljivost i kvalitetu posla – s naglaskom na aktivnoj politici tržišta rada, posebice usmjere-
noj na mlade i dugotrajno nezaposlene;
- promicati razvoj poduzetništva – ponajviše deregulacijom, pojednostavljivanjem pristupa tržištu i lak-
šim osnivanjem malih tvrtki;
- poticati prilagodljivost poslovnih subjekata i zaposlenih – čime se daje velika i aktivna uloga socijalnim
partnerima;
- jačati politiku jednakih mogućnosti, s težištem na problematici zapošljavanja i jednakih uvjeta rada
žena i osoba sa smanjenim radnim mogućnostima.

Björklund, A., Haveman, R., Hollister, R., Holmlund, B. (1991.) Labour Market Policy and Unemployment Insurance. Clarendon Press. Oxford, United Kingdom.
84

40 UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti

Dugotrajna nezaposlenost –
odrednica socijalne isključenosti

U gotovo svim
Hrvatska je izradila Nacrt nacionalnog akcijskog plana zapošljavanja (NAPZ), koji sadržava pregled pro-
blema i mjera vezanih uz područje tržišta rada. Mjere tog plana trebale bi biti usmjerene na mlade koji
članicama EU-a
tek dolaze na tržište rada, starije radnike sa zastarjelim znanjima i vještinama te na osobe s invalidite- najvažniji čimbenik koji
tom. Jedan od ciljeva novih mjera jest i aktiviranje nezaposlenih jer su iskustva drugih zemalja pokazala pridonosi siromaštvu i
da su poticanje nezaposlenih na aktivno traženje posla i procjena njihovih stvarnih znanja i sposobnosti socijalnoj isključenosti
ključne mjere za rast zaposlenosti. NAPZ se temelji na deset smjernica koje poštuju i sadašnje članice EU.
jest nezaposlenost,
pogotovo ona
dugotrajna.
4.2. Stanje u razvijenim i tranzicijskim dugotrajna. Prosječna stopa nezaposlenosti85 u EU
porasla je s 2,3 u 1960. na 7,7% u 2001. Dok su neke
zemljama
zemlje uspjele zaustaviti porast nezaposlenosti ili čak
Rad se smatra najboljim oblikom socijalne skrbi, a i smanjiti nezaposlenost (posebice Nizozemska, Irska
razlozi su jasni: zaposlen čovjek će vjerojatno biti i Velika Britanija), druge su to uspjele tek djelomično,
ekonomski neovisan i socijalno uključen. Tako je tako da su stope nezaposlenosti znatno više nego
povećanje stope zaposlenosti postalo ključni cilj u 70-ima (na primjer Švedska, Njemačka, Francuska
socijalne politike i politike tržišta rada razvijenih i Španjolska). Budući da se stanje bitno promijenilo
industrijskih zemalja. U gotovo svim članicama EU-a posljednjim širenjem Unije, navodimo podatke za
najvažniji čimbenik koji pridonosi siromaštvu i soci- lipanj 2003. godinu (mjesec u kojem se manje očituje
jalnoj isključenosti jest nezaposlenost, pogotovo ona djelovanje sezonskih utjecaja).

Tablica 4.1. Stope nezaposlenosti (%) u lipnju 2003. poredane po veličini

EU 15 8,1 Švedska 5,4

Eurozona 8,9 Portugal 7,3
Luksemburg 3,7 Belgija 8,0
Nizozemska* 4,1 Finska 9,3
Austrija 4,4 Francuska 9,4
Irska 4,7 Njemačka 9,4
Danska 5,2 Španjolska 11,4

* Podatak za svibanj. Izvor: Eurostat (2003.)

Kako pokazuje tablica 4.1., prosječna stopa neza-
poslenosti bila je veća od 8% (nešto viša u eurozoni
nego u EU 15). Najniža je stopa u Luksemburgu, a
najviša u Španjolskoj. Opasnost od socijalne isključe-
nosti raste s dužinom nezaposlenosti te se dugotraj-
na nezaposlenost (čekanje na posao duže od godinu
dana), smatra najvažnijim pokazateljem socijalne
isključenosti. U 2001. godini 3% aktivnog stanov-
ništva EU-a bilo je nezaposleno duže od 12 mjeseci.
Taj postotak krije velike razlike, od manje od 1% u
Luksemburgu, Danskoj, Nizozemskoj i Austriji do više
od 5% u Grčkoj i Italiji.
Proširenje Unije dovodi na scenu heterogene i siro-
mašnije sudionike. Međusobna konkurentnost broj-
nih siromašnijih regija povećat će probleme sustava
socijalne skrbi što su u prilagođivanju već ionako izlo-
ženi mnogim pritiscima zbog demografskih razloga
i globalizacije. Pojavljuje se opasnost od povećanja
nezaposlenosti i nejednakosti, što ponekad onemo-
gućuje nacionalne vlade da provode nužne i složene
reforme. I među novim članicama EU-a postoje
znatne razlike i u pogledu nezaposlenosti i u pogle-
du dugotrajne nezaposlenosti. Dok jedna skupina
tih zemalja 2000. godine bilježi relativno niže stope
nezaposlenosti – manje od 10% (Estonija, Češka i
Mađarska), druga skupina ima vrlo visoke stope evi-
dentirane nezaposlenosti – gotovo 20% (Slovačka i
Poljska). Slovenija je visoku evidentiranu nezaposle-
nosti iz sredine 90-ih snizila na oko 6,5%.

U daljnjem tekstu koristimo se podacima o nezaposlenosti prema anketi radne snage (ARS), (čija je metodologija usklađena s onom koju preporuča Međunarodna organizacija rada), prema kojima
85

je nezaposlenost u većini zemalja nešto niža od podataka o evidentiranoj nezaposlenosti koji se prikupljaju preko službi za zapošljavanje. Stopa dugotrajne nezaposlenosti za Hrvatsku (tablica 4.2.),
izračunata je prema strukturi trajanja nezaposlenosti u skladu s podacima Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje.

UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti 41

Dugotrajna nezaposlenost –
odrednica socijalne isključenosti

Hrvatska ima nešto više Sama stopa nezaposlenosti nije dovoljan pokazatelj
ozbiljnosti stanja na tržištu rada i nije jedina odred-
stope (i nezaposlenosti
nica socijalne isključenosti. Treba uključiti i strukturu
i dugotrajne nezaposlenih prema čekanju na zaposlenje. Stope
nezaposlenosti) od dugotrajne nezaposlenosti u novim članicama EU-a
prosjeka novih članica. osjetno se razlikuju i znatno se mijenjaju čak i u kra-
ćem razdoblju. Dok je 2000. godine Poljska bila naj-
bolja te je dugotrajno nezaposlenih (onih koji su če-
kali na zaposlenje više od godine dana), u ukupnom
broju nezaposlenih bilo oko trećinu, najlošija je bila
Slovenija gdje su gotovo dvije trećine nezaposlenih
čekale duže od 11 mjeseci. Prema podacima iz 2003.
godine, u Poljskoj se dugotrajna nezaposlenost znat-
no povećala dok se u Sloveniji smanjila.

Tablica 4.2. Stope nezaposlenosti i dugotrajne nezaposlenosti (više od 11 mjeseci), u 2003. u %.

Dugotrajna nezaposlenost Kratkotrajna nezaposlenost Ukupna nezaposlenost

  Ukupno Ž M Ukupno F M Ukupno Ž M

Hrvatska 8,9 10 8,1 5,9 6,6 5,3 14,8 16,6 13,4
EU 4 4,5 3,6 5,1 3,8 6,4 9,1 8,3 10
EU10 7,8 8,4 7,3 6,5 5,3 7,8 14,3 13,7 15,1
Češka 3,8 5 2,9 4 1,1 6,9 7,8 6,1 9,8
Estonija 4,6 4,4 4,8 5,6 6,1 5,1 10,2 10,5 9,9
Cipar 1,1 1,4 0,8 3,4 2,5 4,4 4,5 3,9 5,2
Latvija 4,3 4,6 4,1 6,2 5,7 6,6 10,5 10,3 10,7
Litva 6,1 6,5 5,7 6,6 5,8 7,4 12,7 12,3 13,1
Mađarska 2,4 2,3 2,5 3,4 3,7 3 5,8 6 5,5
Malta 3,5 3 3,5 4,5 3,8 7,2 8 6,8 10,7
Poljska 10,7 11,5 10,1 8,5 7,1 9,9 19,2 18,6 20
Slovenija 3,4 3,6 3,3 3,1 2,4 3,7 6,5 6 7
Slovačka 11,1 11,4 10,9 6,4 5,8 6,9 17,5 17,2 17,8

Izvor: Eurostat – Labour Force Survey, godišnji prosjeci, preuzeto iz Commission of the European Communities, 2005. Za
Hrvatsku podatak se odnosi na prvo polugodište 2004. godina, podaci Državnog zavoda za statistiku, 2005.

Visoka dugotrajna nezaposlenost uglavnom prati
visoku opću razinu nezaposlenosti pa najveće stope
i nezaposlenosti i dugotrajne nezaposlenosti imaju
Poljska i Slovačka u 2003. godini (tablica 4.2.). Od
zemalja srednje i istočne Europe nešto niže stope
nezaposlenosti i dugotrajne nezaposlenosti imaju
Češka Republika, Mađarska i Slovenija. Hrvatska ima
nešto više stope (i nezaposlenosti i dugotrajne neza-
poslenosti) od prosjeka novih članica.
Burne promjene na tržištu rada tranzicijskih zemalja
i prilično nereprezentativne slike (pojedine zemlje
koje imaju nisku nezaposlenost poput Rumunjske
ustvari znatno kasne s gospodarskim reformama i
restrukturiranjem gospodarstva), upućuju da je sta-
nje u Hrvatskoj bolje uspoređivati sa starim članica-
ma EU-a. U usporedbi sa starim članicama EU-a, lako
se uočava da je udio osoba koje se zaposle s kraćim
trajanjem nezaposlenosti (do 11 mjeseci), u Hrvatskoj
osjetno manji od svih zemalja osim Italije. Taj je zao-
statak pogotovo velik ako se usporedi sa zemljama
poznatima po dinamičnom tržištu rada – poput
Austrije ili Danske. Dok se u Hrvatskoj nakon 11 mje-
seci čekanja zaposli samo 38,3% nezaposlenih muš-
karaca, u Austriji, Danskoj i Finskoj to uspiju učiniti
gotovo tri četvrtine nezaposlenih. Malo niži udio (oko
dvije trećine) osoba koje čekaju na zaposlenje imaju
Španjolska, Francuska, Luksemburg, Nizozemska,
Portugal, Švedska i Velika Britanija. Dok u Hrvatskoj
više od 60% muškaraca čeka na zaposlenje dulje od
11 mjeseci, u Austriji, Danskoj i Finskoj čeka ih nešto
više od 25%. U Hrvatskoj je slična situacija i s nezapo-
slenim ženama. U nas se u prvih 11 mjeseci zaposli
37% nezaposlenih žena, a u Danskoj i Finskoj oko
četiri petine. Gotovo dvije trećine nezaposlenih žena
u Hrvatskoj čeka na posao više od 11 mjeseci, dok
jednaka sudbina pogodi tek svaku petu Dankinju i
Finkinju (tablica 4.3.).

42 UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti

Dugotrajna nezaposlenost –
odrednica socijalne isključenosti

Tablica 4.3. Trajanje nezaposlenosti u 2001. u Hrvatskoj i u starim članicama EU-a u % Gotovo dvije trećine
nezaposlenih žena u
M Ž Hrvatskoj čeka na posao
Ukupno do Više od 11 Ukupno do Više od 11
  11 mjeseci mjeseci 11 mjeseci mjeseci
više od 11 mjeseci, dok
Italija 36,3 63,7 36,9 63,1 jednaka sudbina pogodi
Hrvatska 38,3 61,8 37,0 63,2 tek svaku petu Dankinju
Belgija 47,5 52,5 49,2 50,8
i Finkinju.
Njemačka 51,6 48,4 47,1 52,9
Grčka 53,0 47,0 43,4 56,6
Francuska 63,1 36,9 63,2 36,8
Portugal 64,3 35,7 60,1 39,9
Nizozemska 65,0 35,0 68,7 31,3
Švedska 66,9 33,1 72,3 27,7
Velika Britanija 67,0 33,0 80,5 19,5
Luksemburg 67,2 32,8 76,3 23,7
Španjolska 69,2 30,8 58,4 41,6
Finska 73,0 27,0 79,8 20,2
Danska 73,8 26,2 81,2 18,8
Austrija 74,5 25,5 73,3 26,7

Podaci Eurostata

4.3. Stanje u Hrvatskoj je nezaposlenost (sve donedavno), rasla po vrlo

4.3.1. Dugotrajna nezaposlenost
Smanjenje proizvodnje u Hrvatskoj početkom 90-ih
i, slijedom toga, smanjenje broja zaposlenih nisu
iznenadili. Manje je, međutim, jasno zašto je nakon
porasta obujma proizvodnje visoka nezaposlenost
ostala tako trajna. Stoga, s obzirom na nezaposle-
nost i posljedično povezano siromaštvo i socijalnu
isključenost, glavna briga nije toliko pitanje zašto
visokim stopama, već zašto neki ljudi teško izlaze iz
nezaposlenosti. Vrlo niske stope izlaska iz nezaposle-
nosti znače da nezaposlenost postaje sve trajnija86.
Hrvatska je, nesumnjivo, zemlja visokog udjela dugo-
trajne nezaposlenosti pa nastojanje da se ona smanji
ima najveću važnost. Očito je suzbijanje (pogotovo
dugotrajne), nezaposlenosti složen i skup zadatak, a
čekanjem postaje još skuplji.

Okvir 4.2.: Zagrebački bokci

Zagrebački bokci su humanitarna udruga koju su osnovale nezaposlene, umirovljene, siromašne osobe
čiji je socijalno-ekonomski status opao i time prouzročio njihovu socijalnu izolaciju i kidanje društvenih
veza. Cilj udruge je poboljšati socijalizaciju i umrežavanje nezaposlenih i siromašnih Zagrepčana i vratiti
im samopouzdanje društveno korisnim radom. Neki od primjera njihovih aktivnosti su: čišćenje okoliša,
uklanjanje ambrozije, branje jabuka, podjela odjeće, rabljenog pokućstva, sadnica cvijeća i namirnica.
Tim aktivnostima Bokci i život svojih sugrađana čine kvalitetnijim.

Franz, W. (1995.) Central and East European Labour Markets in Transition: Developments, Causes, and Cures. Discussion Paper No. 1132. Centre for Economic Policy Research. London, United Kingdom.
86

UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti 43

Dugotrajna nezaposlenost –
odrednica socijalne isključenosti
Dok je 1991. godine 9% Opasnost od siromaštva i marginalizacije u Hrvatskoj
neposredno je povezana s isključenošću iz svijeta
nezaposlenih prosječno rada. Spomenuto je da je prvo nacionalno istra-
čekalo na zaposlenje živanje siromaštva provedeno 1998. godine87 (za
više od tri godine, u novije podatke vidi drugo poglavlje ovog Izvješća).
2002. godini jednako Siromaštvo je u Hrvatskoj stagnantno: oni koji su
postali siromašni trebaju mnogo vremena da se
je dugo čekalo više od oslobode siromaštva. Siromaštvo u Hrvatskoj već ima
četvrtine nezaposlenih mnoga obilježja trajnog stanja: mala je vjerojatnost
(26,5%). da će se siromašni lako izvući iz zatečenog stanja.
Dva najvažnija razloga su:
- Opće ekonomske mogućnosti su ograničene jer
rast do sada nije stvarao dovoljno radnih mjesta.
Mnoga stara radna mjesta su nestala, a nisu stvo-
rena nova. Rast je bio koristan u prvom redu onima
koji su imali posao. Za one izvan svijeta rada učinak
je bio zanemariv, za neke i negativan. Nadalje,
donedavno je prevelika zakonodavna reguliranost
radnih odnosa i zapošljavanja, posebice s obzirom
na otkaze, ograničavala fleksibilne radne odnose
i smanjivala mogućnosti malim tvrtkama, što za
siromašne može značiti veliku mogućnost zarade.
- Siromašni su u nepovoljnijem položaju u korištenju
ograničenih mogućnosti zapošljavanja. Jednom
isključeni iz svijeta rada, nezaposleni i ekonomski
neaktivni imaju ograničene mogućnosti raskidanja
kruga siromaštva. Gotovo polovica nezaposlenih
su dugotrajno nezaposleni pa analiza tokova na
tržištu rada upućuje da nezaposleni i ekonomski
neaktivni imaju malu vjerojatnost nalaženja novog
posla.
U Hrvatskoj je tako zabilježena polarizacija društva na
relativno sigurne (istina, s obzirom na životne troško-
ve nedovoljno plaćene), zaposlene (insidere), i neza-
poslene (outsidere), od kojih je znatan dio dugotrajno
nezaposlen, s vrlo malim izgledima i vjerojatnošću
nalaženja zaposlenja. To je povezano sa strogošću hr-
vatskog tržišta rada i radnog zakonodavstva, koje se
očituje u dugotrajnom, složenom i skupom sustavu
otpuštanja (uključujući prekid ugovora o radu, zakon-
ski utvrđeni otkazni rok, isplatu otpremnina, grupno
otpuštanje i sl.)88 Krutosti tržišta rada ograničavaju
ulazak i izlazak iz zaposlenosti, što uz relativno visoke
troškove rada otežava i zapošljavanje i ulaganja. Sve
to služi za zaštitu ljudi koji su u svijetu rada, ali isklju-
čuje one koji nemaju posla. Istina, stanje je osjetno
World Bank (2000.) Croatia Economic Vulnerability and Welfare Study. World Bank. Washington, D.C., USA.
87
Biondić, I., Crnić, S., Martinis, A., Šošić, V. (2002.) Tranzicija, zaštita zaposlenja i tržište rada u Hrvatskoj. Ured za socijalno partnerstvo u Hrvatskoj. Zagreb, Hrvatska.
88
Matković, T. i Biondić, I. (2003.) Reforma zakona o radu i promjena indeksa zakonske zaštite zaposlenja. Financijska teorija i praksa, God. 27, br. 4, 2003, str. 515-528.
89
Naravno, ne treba precjenjivati važnost radnog zakonodavstva, ali je ono bez sumnje bitna odrednica fleksibilnosti tržišta rada.
90
44 UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti
popravljeno promjenama radnog zakonodavstva iz
2003. godine, ali Hrvatska još uvijek ima razmjerno
visok indeks zakonske zaštite zaposlenja89.90 Većina
osoba u radnoj dobi koje nisu zaposlene ima ili vrlo
lošu obrazovnu razinu (nezavršenu osnovnu školu ili
samo osnovnu školu), ili raspolažu vrlo uskim steče-
nim znanjima i sposobnostima strukovnog obrazo-
vanja. Uz neodgovarajuću obrazovnu i kvalifikacijsku
strukturu nezaposlenih, odnosno nedostatak traženih
znanja i stručnosti, dodatna su teškoća ograničene
mogućnosti smještaja na područjima gdje postoje
određene mogućnosti zapošljavanja. Postoje i druga
ograničenja tržišta rada uvjetovana relativno malom
razlikom i sigurnošću primanja između najnižih plaća
i raznovrsnih naknada u sustavu socijalne skrbi (što
ne potiče dovoljno na aktivno traženje zaposlenja), i
rašireno neslužbeno gospodarstvo. Osobama koje su
zbog svog obrazovanja izvan svijeta rada i plaćene
zaposlenosti prijeti i opasnost prenošenja ograniče-
nih mogućnosti na djecu. Položaj nezaposlenih težak
je pogotovo ako se na umu ima fenomen biljega
nezaposlenosti (scarring effect), prema kojem dulja
nezaposlenost ostavlja prilično neizbrisiv trag na ne-
čije mogućnosti zapošljavanja, profesionalnog usa-
vršavanja i napredovanja. Dugotrajno nezaposlenim
osobama teže je naći posao, a i kada ga nađu imaju
veću opasnost da ostanu bez njega tako da ponovno
postaju nezaposleni ili pak prihvaćaju rad na nesigur-
nim ili slabo plaćenim poslovima.
Osim visoke razine, nezaposlenost u Hrvatskoj obilje-
žava dugo prosječno čekanje na posao – više od dvije
godine. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje,
oko polovica nezaposlenih čeka na posao dulje od
godine dana, a čak približno 30% nezaposleno je du-
lje od dvije godine. Dok je 1991. godine 9% nezapo-
slenih prosječno čekalo na zaposlenje više od tri go-
dine, u 2002. godini jednako je dugo čekalo više od
četvrtine nezaposlenih (26,5%). To je podatak o zate-
čenom stanju (zadržanim zalihama nezaposlenosti),
jer predočuje rezidualne vrijednosti (ostatke), ulaza i
izlaza s evidencije i ne može se upotrijebiti kao repre-
zentativni pokazatelj razdoblja čekanja. Za dobivanje
stvarne slike o razdoblju čekanja trebalo bi pratiti
iskustva skupine koja se evidentirala kao nezaposleni
tijekom određenoga razdoblja. Kao pokazatelj može
poslužiti kretanje ulaza i izlaza s evidencije nezapo-
slenih u listopadu 2002. Ukupno se 21.400 osoba
upisalo u evidenciju, a odjavilo se 22.200, od kojih je
Dugotrajna nezaposlenost –
odrednica socijalne isključenosti

gotovo 10.000 osoba bilo nezaposleno kraće od šest
mjeseci, a više od 6000 kraće od tri mjeseca. Tako je
od onih koji su u listopadu ispisani iz evidencije oko
45% bilo prosječno nezaposleno oko 11 tjedana91.
4.3.2. Što je poduzeto?
Od svih korisnika novčane pomoći (ponajviše pomo-
ći za uzdržavanje), u sustavu socijalne skrbi 53.328
ili 47,6% čine nezaposleni – radno sposobni92. Oni,
nesumnjivo, imaju određenu (iako ograničenu), za-
pošljivost pa bi njihovo radno aktiviranje bilo važna
i zahtjevna zadaća. Zahvaljujući sudjelovanju u razli-
čitim programima, njihovo moguće zapošljavanje u
budućnosti može biti sredstvo smanjivanja tereta što
ga nezaposlene osobe u radnoj dobi predstavljaju u
sustavu socijalne skrbi. Zadaća je svih mjera smanjiti
priljev u dugotrajnu nezaposlenost i broj dugotrajno
nezaposlenih, posebice pomaganjem dugotrajno
nezaposlenima da nađu posao. Postojeći se problemi
mogu ublažiti aktivnom politikom tržišta rada (APTR),
posebnim programima osposobljavanja i usavršava-
nja za specijalne skupine te programima predviđenim
za svladavanje pojedinačnih osobnih ograničenja
za zapošljavanje. Precizno usmjeravanje i sustavno
pomaganje u skladu s osobnim potrebama korisnika
trebali bi biti glavna obilježja novih programa.
U Hrvatskoj, kao i u mnogim drugim bivšim soci-
jalističkim zemljama, aktivne mjere na tržištu rada
često su se primjenjivale za privremeno smanjivanje
nezaposlenosti (npr. sufinanciranjem zapošljavanja i
javnim radovima), češće nego što se nezaposlenima
pružala mogućnost stjecanja znanja i sposobnosti te
informacija potrebnih za pronalaženje posla. Danas je
očito potrebno mnogo bolje usmjeriti pristup tako da
se aktivnosti okrenu prema zadovoljavanju specifič-
nih potreba na tržištu rada i posebnim skupinama s
određenim istaknutim potrebama93.
U Hrvatskoj, nažalost, nema obuhvatnih serija poda-
taka i istraživanja pa se učinci APTR-a mogu procjenji-
vati samo intuitivno. Ponajviše zbog nedostatka fi-
nancijskih sredstava, programi obrazovanja i osposo-
bljavanja za zaposlene i nezaposlene sve donedavno
provodili su se u vrlo malom obujmu. Aktivnosti su se
povećale posljednjih godina i znatan ih je dio njih bio
usmjeren na korisnike socijalne skrbi koji su sudjelo- Od svih korisnika
vali u javnim radovima. Kao i u razvijenim državama,
javni radovi u Hrvatskoj nisu usmjereni na izgradnju
novčane pomoći
velikih infrastrukturnih objekata, već su se provodile (ponajviše pomoći za
neke društveno vrlo korisne aktivnosti poput brige o uzdržavanje), u sustavu
starim osobama, čišćenje i priprema zemljišta za kul- socijalne skrbi 53.328
tiviranje, rekonstrukcije i sl. Većina tih aktivnosti nije
profitabilna i stoga ne pobuđuje zanimanje profitno
ili 47,6% čine radno
usmjerenih tvrtki pa su za njih mjerodavna uglavnom sposobni nezaposleni.
tijela državnih i lokalnih vlasti. Glavna korist od javnih
radova nije neposredna ekonomska dobit, nego više
poticanje nezaposlenih osoba za kojima postoji mala
potražnja na tržištu rada da se pridruže radnoj snazi.
Stoga su programi bili usmjereni na one nezaposlene
osobe koje u to vrijeme nisu imale drugih mogućno-
sti zaposlenja. To su bile osobe u dobi iznad 40 godi-
na, one s određenim stupnjem invalidnosti te mlade
nestručne osobe. Studija o tom programu94 čini se,
podupire zaključak kako uključivanje u program
neposredno ne povećava vjerojatnost zapošljavanja
sudionika programa, ali ga barem ne smanjuje. Kada
je ispitivan način na koji im javni radovi pomažu,
gotovo su svi ispitanici (96,9%), naveli da im pomažu
bar na neki način. Istina, većina sudionika navela je
da im je program pomogao u poboljšanju financij-
skog stanja. Na nesreću, svi ostali učinci (pomoć u
stvaranju socijalnih kontakata, pojačavanje povje-
renja te stjecanje znanja i stručnosti), bili su mnogo
manje naglašeni. Ti rezultati pokazuju da se sudjelo-
vanje u programima javnih radova u Hrvatskoj može
(barem), djelomično smatrati privremenim načinom
svladavanja financijskih problema.
Iako su izdvajanja za APTR u Hrvatskoj povećana,
postoje ozbiljne primjedbe na njihovu učinkovitost95,
a problemi su vezani za njihovo kratko trajanje i
relativno nisku konzistentnost. Različiti su programi
započeti i dali su bolje rezultate od očekivanih, ali su
prekinuti, najčešće zbog nedostatka novca. Ujedno,
veća se pozornost i financijska potpora davala sufi-
nanciranju zapošljavanja, a ne poboljšanju znanja
i stručnosti osoba koje traže posao. U vezi s pro-
vedbom aktivnih mjera na lokalnoj razini, nužno je
ustanoviti i/ili poboljšati suradnju Hrvatskog zavoda
za zapošljavanje i lokalnih inicijativa aktivne politike
zapošljavanja, posebice zbog dugotrajno nezaposle-
nih i korisnika u sustavu socijalne skrbi.

Hrvatski zavod za zapošljavanje (2002.) Mjesečni statistički bilten, br. 10. Hrvatski zavod za zapošljavanje. Zagreb, Hrvatska.
91

Ministarstvo rada i socijalne skrbi (2002.) Godišnje izvješće o primijenjenim pravima socijalne skrbi, pravnoj zaštiti djece, mladeži, braka, obitelji i osoba lišenih poslovne sposobnosti te zaštiti tjelesno ili men-
92

talno oštećenih osoba u Republici Hrvatskoj u 2001. godini. Ministarstvo rada i socijalne skrbi, Uprava socijalne skrbi. Zagreb, Hrvatska.
O iskustvima drugih zemalja detaljnije vidjeti u Davies, S., Hallet, M., (2001.) Policy responses to regional unemployment: Lessons from Germany, Spain and Italy. Economic Papers: No. 161. Directorate-
93

General for Economic and Financial Affairs. European Commission http://europa.eu.int/comm/economy_finance..

Dorenbos, R., van Winden, P., Walsh, K., Svaljek, S., Milas, G. (2002.) Evaluation of program of public works in Croatia - Final report. NEI Labour and Education and T.E.R.N. Rotterdam, Netherlands.
94

Babić, Z. (2003.) Uloga aktivne politike na tržište rada u Hrvatskoj. Financijska teorija i praksa, God. 27, br. 4, 2003., str. 547-566.
95

UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti 45

Dugotrajna nezaposlenost –
odrednica socijalne isključenosti
Budući da je u Ne treba vjerovati da je završen postupak povećanja
fleksibilnosti hrvatskoga radnoga zakonodavstva.
Hrvatskoj visoka Kritičari fleksibilnog tržišta rada navode da to može
razina nezaposlenosti imati i negativne učinke na siromaštvo zbog pojavlji-
i posebno, dugotrajne vanja slabije plaćenih i nesigurnih poslova. Budući da
nezaposlenosti, je u Hrvatskoj visoka razina nezaposlenosti i posebno,
dugotrajne nezaposlenosti, jedan od glavnih uzroka
jedan od glavnih siromaštva, fleksibilnije bi tržište rada nastankom
uzroka siromaštva, većeg broja poslova, pogotovo za radnike sa slabijim
fleksibilnije bi tržište kvalifikacijama, vjerojatno pridonijelo ublažavanju
rada nastankom problema siromaštva. Čak i kad bi to doista dovelo
do nastanka nove klase zaposlenih koji bi se nalazili
većeg broja poslova, ispod granice siromaštva, veća fleksibilnost ne mora
pogotovo za radnike sa nužno biti loše rješenje jer je zaposlenost na slabo
slabijim kvalifikacijama, plaćenim poslovima zapravo često prvi korak prema
vjerojatno pridonijelo bolje plaćenim poslovima i izlasku iz siromaštva96.
Kako se reforma institucionalnog okvira tržišta rada
ublažavanju problema poklopila s ciklusom ekspanzije gospodarstva, i u
siromaštva. idućim se godinama vjerojatno mogu očekivati njiho-
vi pozitivni sinergijski učinci na tržište rada: nastavak
rasta zaposlenosti uz smanjivanje razina ukupne i
dugotrajne nezaposlenosti.
4.4. Zaključak
Provedenu reformu fleksibilizacije radnog zakono-
davstva neophodno je proširiti i pojačati reformom
pravosuđa i rješavanja radnih sporova kako bi oni
koji su relativno pogođeniji ovom reformom (sla-
bije obrazovani radnici), bili pravednije tretirani u
cjelokupnom sustavu radno-pravne problematike. U
kratkom roku potrebno je uložiti dodatne napore u
efikasnije rješavanje radnih sporova. Također, potreb-
no je uložiti dodatne napore u smislu intenziviranja
inspekcijskog nadzora rada na crno i borbe protiv
sive ekonomije.
Pitanje daljnjeg razvoja socijalnog dijaloga na svim
razinama, a posebice na razini malih i srednjih podu-
zeća, jedno je od ključnih za stvaranje motivirajuće
radne klime. Potrebno je usmjeriti posebnu pozor-
nost na onaj segment zaposlenih koji su zaposleni, ali
ostvaruju niske prihode pa i dalje ostaju ispod grani-
ce siromaštva. S tim u svezi bilo bi korisno formulirati
određene instrumente socijalne politike čija intencija
bi bila pravednije raspodijeliti terete reformi na sve
članove društva i spriječiti još dublju segmentaciju na
tržištu rada.
Većini dugotrajno nezaposlenih vrlo je teško izaći iz
siromaštva i s tim povezane socijalne isključenosti
pa su prisiljeni na trajan ostanak u sustavu socijalne
Šošić, V. (2005.) Siromaštvo i politike na tržištu rada. Financijska teorija i praksa, God. 29, br. 2, 2005., str. 75-96.
96
46 UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti
skrbi. Prijetnja porastom dugotrajne nezaposlenosti
i siromaštva među korisnicima socijalne pomoći u
vrijeme gospodarskog oporavka i rasta, stvara jake
poticaje socijalnoj isključenosti i narušavanju soci-
jalne kohezije i solidarnosti. Ne samo u tranzicijskim
zemljama, APTR se smatra univerzalnim sredstvom za
veće zapošljavanje i slijedom toga, za nižu nezapo-
slenost. Katkad se stvara slika da bi se nezaposlenost
mogla riješiti odmah, samo kad bi bilo dovoljno ras-
položivih sredstava za provođenje mjera. Za tranzicij-
ske zemlje poput Hrvatske, čini se mnogo korisnijim
ulagati u „kakvoću“ APTR-a nego u njezinu kvantitetu.
Kakvoća ovdje znači koherentan okvir mjera s jasno
određenim sastavnim dijelovima koji se međusobno
osnažuju u ublažavanju dugotrajne nezaposlenosti i
pomaganju osoba koje ju trpe. Takav okvir podrazu-
mijeva usmjeravanje dodatnih mjera prema dugo-
trajno nezaposlenima ili onima kojima prijeti najveća
opasnost od ulaska u dugotrajnu nezaposlenost, kao
i pomaganje putem osobnog savjetovanja u odabiru
onoga što je najviše u skladu s njihovim potrebama.
To također obuhvaća i izbor različitih mogućnosti i
potpora za osobe s različitim osobnim uvjetima te su-
radnju i partnerstvo s drugim službama i nevladinim
neprofitnim organizacijama (NGO-ima).
Niske stope zaposlenosti ili, drugim riječima, poveća-
nje zaposlenosti trenutačno je jedan od najvažnijih
prioriteta gospodarske politike u Hrvatskoj. Postoji
očito jaka povezanost siromaštva, obrazovanja,
zapošljivosti i dugotrajne nezaposlenosti. Problemi
koje susreću mnogi dugotrajno nezaposleni većinom
su višedimenzionalni i često uključuju nisku razinu
obrazovanja i motivacije. Hrvatska već ima aktivne
i pasivne mjere pomoći nezaposlenima. Potrebno
je potaknuti zapošljavanje dugotrajno nezaposle-
nih, a kroz odgovarajuće radne aktivnosti može se
poboljšati i socijalna uključenost tih osoba. Ujedno,
ne postoje vremenske procjene (evaluacije), stvarne
učinkovitosti pojedinih mjera. To se može riješiti
uvođenjem novih tehnika (studija praćenja – tracking
studies), u prikupljanju podataka o ostvarenim utje-
cajima. Nadalje, stvaranje radnih mjesta raznovrsnim
programima omogućuje neposrednu borbu protiv
dugotrajne nezaposlenosti. Dobro je poznato da je
za nezaposlene osobe najvažnije da ne izgube radno
iskustvo (odnosno stečena znanja i sposobnosti), i
vezu s tržištem rada. Ponuda poslova i zapošljavanja
u sklopu različitih programa poput javnih radova
može imati veće koristi nego programi usavršavanja i
osposobljavanje te profesionalnog obrazovanja.
Dugotrajna nezaposlenost –
odrednica socijalne isključenosti

Pogrešno provedeni programi APTR-a mogu uzalud slovima i naizgled možda korisniji za zajednicu imaju Koherentan okvir mjera
potrošiti sredstva, mogu biti neučinkoviti i kontra- i veću sklonost zamjene radnika u javnom sektoru.
produktivni i utjecati na istiskivanje postojećih zapo- Potrebno je planirati i provoditi manje opsežne pro-
Aktivne politike tržišta
slenih. Suprotno tomu, pozorno ostvareni programi, grame zapošljavanja čija iskustva mogu pomoći bo- rada podrazumijevao
čini se, povećavaju zapošljavanje, neznatno utječu na ljoj primjeni većih programa u budućnosti. Nadalje, bi usmjeravanje
istiskivanje zaposlenih, omogućuju stvaranje stvarne široki programi dokvalifikacije i obrazovanja, usmje- dodatnih mjera prema
nove vrijednosti i mogu učinkovito povećati primanja reni na velike skupine nezaposlenih, malokad su se
slabije obrazovanih radnika. Postoje neka zlatna pra- pokazali dobrom investicijom, bilo za zajednicu, bilo onima kojima prijeti
vila i kritičan odnos u svakom programu: poslovi koji za sudionike programa. Stoga se podrobno i precizno najveća opasnost od
će vjerojatnije povećati buduća primanja većinom su usmjeravanje programa sigurno isplati. ulaska u dugotrajnu
skuplji i teže se provode, a poslovi sličniji pravim po-
nezaposlenost, osobno
savjetovanja u odabiru
posla, potporu osobama
sa različitim osobnim
uvjetima, te suradnju s
nevladinim udrugama i
drugim službama.

UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti 47

Peto poglavlje:
Diskriminacija –
mehanizam socijalnog isključivanja
Za uspostavu veze Ovo poglavlje ocrtava veze između diskriminacije i
socijalne isključenosti. Diskriminacija je pojam koji
između diskriminacije označava da se određena skupina ljudi nejednako
i socijalne isključenosti tretira u smislu razlikovanja, isključivanja, ograničenja
ključni su društveni ili dovođenja u povoljniji položaj u odnosu na ostale
međuodnosi na skupine. Diskriminira se zbog rase, nacionalnog ili
etničkog podrijetla, vjere, političkog ili drugog opre-
različitim razinama djeljenja, socijalnog ili imovinskog statusa, rođenja,
(interpersonalnim, kulture, dobi, spola ili seksualne orijentacije što je u
međugrupnim i suprotnosti od jednakosti, uključenosti i neograniče-
nosti u priznanju ili korištenju ljudskih prava i temelj-
institucionalnim) kao i
nih sloboda (Opća deklaracija o ljudskim pravima,
različiti dijelovi života Međunarodna konvencija o uklanjanju svih oblika
i rada (sudjelovanje rasne diskriminacije). Razlikujemo izravnu i neizravnu
u aktivnostima diskriminaciju. O izravnoj se diskriminaciji radi kada
je različitost određene skupine ljudi osnovni razlog
lokalne zajednice, za nejednako postupanje. Neizravna je diskrimina-
kulturi, obrazovanju, cija „skrivena“ iza mjera, kriterija i procedura koje su
gospodarstvu i tržištu naizgled neutralne, ali rezultiraju nejednakim polo-
rada, socijalnoj i žajem određenih skupina ili osoba97. S druge strane,
moguće su i mjere „pozitivne diskriminacije“ - prefe-
zdravstvenoj skrbi, rencijalan tretman pojedinih društvenih skupina, koje
te sudjelovanje u su tradicionalno trpjele diskriminaciju u pojedinim
političkim procesima i pitanjima. U takvim uvjetima stroga primjena načela
neutralnosti može dodatno učvršćivati posljedice
odlučivanju).
dugotrajne diskriminacije. Pozitivna diskriminacija
stoga služi kao djelomična kompenzacija prethodne
diskriminacije. Takve mjere u mnogim slučajevima
(npr. obrazovanje nacionalne manjine na materinjem
jeziku), smatraju se neupitnim civilizacijskim posti-
gnućima koje se rijetko ili nikada ne dovode u pita-
nje. No, pozitivna disriminacija može rezultirati i ne-
gativnim posljedicama po pojedince ili skupine koji
nisu odgovorni za nastajanje inicijalne diskriminacije
i zbog toga joj nerijetko pružaju otpor. Stoga može
pridonijeti i stvaranju negativnih percepcija prema
diskriminiranoj populaciji.
Diskriminacija se očituje na individualnoj i institucio-
nalnoj razini. Individualno diskriminatorno ponašanje
izraz je osobnih predrasuda, dok se institucionalna
diskriminacija očituje u procesima, pravilima, stavo-
vima i ponašanju javnih i privatnih organizacija koji
predrasudama, neznanjem, nepromišljenošću i ste-
reotipima pridonose diskriminaciji98. Pri tome je mo-
guća pojava efekta spojenih posuda: diskriminatorni
procesi organizacija potvrđuju i osnažuju individu-
Potpuna neutralnost mjera, kriterija i procedura po svakog pojedinca vrlo često nije moguća, ili čak niti poželjna. Primjerice, javne politike definiraju se s određenim ciljevima, i po definiciji imaju različite
97
učinke po različite pojedince ili skupine. Stoga je važno razlikovati diskriminaciju od legitimnih razlika u tretmanu pojedinaca i skupina koje nastaju na transparentan način i temeljem demokratskih
procesa.
Oakley, R. (2000.) Institutional racism: Lessons from the U.K. Newsletter no. 4. European Roma Rights Centre.
98
Termin „intelektualne teškoće“ označava pomak od shvaćanja mentalne retardacije „kao značajnog ograničenja u svekupunom funkcioniranju pojedinca ... karakteriziranog značajnim ispodprosječnim
99
intelektualnim funkcioniranjem“ prema definiranju stanja koje je uvjetovano interakcijama sa socijalnom okolinom. Sukladno, intelektualne teškoće definiraju se, ovisno o „razinama podrške, koje po-
jedinac treba da bi uspješno funkcionirao u socijalnoj okolini: podrška u intelektualnom funkcioniranju i adoptivnim vještinama, psihološko-emocionalnom području, tjelesno-zdravstvenom području
i okolini.“ (Teodorović, B. (2005.) Modeli u rehabilitaciji osoba s teškoćama u razvoju, u Zapošljavanje uz podršku. Udruga za promicanje inkluzije. Zagreb, Hrvatska).
48 UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti
alne predrasude, a individualni stereotipi pridonose
prihvaćanju diskriminatornih praksi organizacija.
Dužnost je svake države – u skladu s mogućnostima,
osigurati preduvjete i kreirati učinkovite mehanizme
za sprječavanje njezinih različitih pojavnih oblika.
Složenost mehanizama koji rezultiraju diskriminaci-
jom u hrvatskome kontekstu predočena je primje-
rima dviju ranjivih skupina: romske djece i osoba s
intelektualnim teškoćama99 u obrazovanju. Ranjivim
skupinama pripadaju i osobe s iskustvom ovisnosti,
beskućnici, osobe koje žive s HIV-om, seksualne ma-
njine, pripadnici drugih nacionalnih manjina, djeca
bez roditeljske skrbi i osobe s tjelesnim invalidite-
tom. Izbor tih dviju skupina zbog toga je arbitraran:
izabrane su radi ilustracije općenitijih procesa. S
druge strane, može se reći da se i Romi i osobe s in-
telektualnim teškoćama u obrazovanju sučeljavaju s
dugotrajnom i dubokom diskriminacijom, a svijest o
tome u Hrvatskoj je vidljiva tek u javnom, političkom i
akademskom govoru.
Položaj svake skupine bit će razmatran u pogledu
rezultata diskriminacije, diskriminatornih procesa
vezanih uz jednakost pred zakonom, pozicije u obra-
zovnom sustavu, profesionalne norme i prakse te
identificiranih izazova. Usredotočenost teksta na dvi-
je skupine može pridonijeti shvaćanju da postoji hije-
rarhijski odnos spram obespravljenosti ili shvaćanju
da su procesi diskriminacije slični za različite skupine.
No, cilj je, na osnovi dvaju primjera, prikazati različite
oblike procesa diskriminacije u Hrvatskoj i povezati ih
s procesima isključivanja i uključivanja u kojima žive
pojedinke i pojedinci neovisno o dobi, seksualnoj
orijentaciji, spolu/rodu, etničkoj pripadnosti, jeziku,
tjelesnoj sposobnosti, mentalnom zdravlju, zdrav-
stvenom stanju ili imovinskom stanju. Za uspostavu
veze između diskriminacije i socijalne isključenosti
ovdje su ključni relativnost, djelovanje i dinamički
karakter u različitim društvenim međuodnosima na
različitim razinama (interpersonalnim, međugrupnim
i institucionalnim), te u različitim dijelovima života i
rada (sudjelovanju u aktivnostima lokalne zajednice,
kulturi, obrazovanju, gospodarstvu i tržištu rada, so-
cijalnoj i zdravstvenoj skrbi, sudjelovanju u političkim
procesima i odlučivanju).
Diskriminacija –
mehanizam socijalnog isključivanja
Kao polazišna točka u razmatranju rezultata diskrimi-
nacije može poslužiti razlikovanje pojmova građan-
stva kao pravnog statusa i građanstva kao društveno-
političke uloge. Na formalno-pravnoj razini, građanski
status i zabrana diskriminacije svim su hrvatskim
građanima osigurani Ustavom. Međutim, ako se
građanski status promatra na razini uloga i utjecaja
u društvenim, ekonomskim i političkim odnosima,
ključne su odrednice mogućnost pristupa određenih
grupa materijalnim i nematerijalnim dobrima (su-
djelovanje u društvenim i kulturnim inicijativama, u
obrazovnim i gospodarskim djelatnostima, političko
djelovanje), sudjelovanje u njihovu stvaranju, raspo-
djeli i preraspodjeli te mogućnost da se njihov „glas“
čuje u javnosti100. Zapreke s kojima se određene sku-
pine susreću pri izražavanju svog glasa i ostvarivanju
pristupa, vezane su uz ukorijenjene predrasude i
distancu prema određenim skupinama, odnosno uz
institucionalne prakse karakterizirane „tišinom“, pro-
pustima ili nedovoljnom aktivnošću.
Smatra se kako je teško utvrditi diskriminatorne me-
hanizme i procese na djelu, no dio autora ističe da
je to ipak moguće, čak i kad nema dokumentiranih
specifičnih pojedinačnih slučajeva, i to polazeći od
statističkih podataka101. Naime, ako ne postoje točni
i relevantni podaci, odnosno ako je u postojećim
podacima određena skupina disproporcionalno za-
stupljena u usporedbi s većinom, moguće je da po-
stoje diskriminatorni procesi102. Pritom treba nastojati
istražiti je li neke razlike dijelom nastaju i djelovanjem
legitimnih tržišnih mehanizama ili osobnog izbora,
uvažavajući i situacije u kojima pojedinci ili skupine
imaju izrazito sužene mogućnosti izbora (što može
ukazivati na diskriminaciju). Istodobno, mnoge se
marginalizirane skupine opiru prikupljanju podata-
ka, pokazujući na taj način bojazan da će to još više
pridonijeti diskriminaciji, umjesto da je onemogući.
Stoga je nužno da u procesu odlučivanja o katego-
rijama podataka koje treba prikupiti, kao i u njihovu
prikupljanju i tumačenju, sudjeluju skupine koje su
pogođene diskriminatornim procesima.
Takvu diskriminatornu praksu ilustrirat ćemo primje-
rima obrazovanja djece romske nacionalnosti i osoba
s intelektualnim teškoćama, a zatim će biti riječi o
procesima. Zbog svoje važnosti, područje obrazova-
nja izdvojeno je od ostalih segmenata sudjelovanja u
Phillips, A. (1994.) Pluralism, Solidarity and Change, in The Lesser Evil and the Greater Good. Rivers Oram Press.
100
Freeman, J. (1970.) Institutional discrimination. www.jofreeman.com/womensociety/institidiscrim.htm.
101
Ibid.
102
Ringold D. (2000.) Roma and the Transition in Central and Eastern Europe. World Bank.
103
European Roma Rights Center (2005.) Report on Position of Roma Women in Croatia. http://www.errc.org/cikk.phph?cikk=2124
104
društvu. Pravo na obrazovanje jedno je od osnovnih Potrebno je istražiti
ljudskih prava i generator jednakosti mogućnosti i
utjecaja u smanjenju socijalne isključenosti.
da li neke razlike
među skupinama u
5.1. Romi društvu dijelom nastaju
Prema podacima popisa stanovništva iz 2001., u
djelovanjem legitimnih
Hrvatskoj su se 9463 osobe izjasnile kao pripadnici tržišnih mehanizama
romske etničke manjine. No, taj je broj višestruko ili su rezultat osobnog
veći, a u nedostatku drugih službenih podataka kori- izbora, uvažavajući
sti se procjena Vijeća Europe prema kojoj u Hrvatskoj
živi 30.000 do 50.000 Roma. Razlozi manjeg broja i
i situacije u kojima
nepostojanja točnih podataka o Romima su raznoliki, pojedinci ili skupine
a kreću se od činjenica da dio njih nije mogao ostva- imaju izrazito sužene
riti pravo na hrvatsko državljanstvo zbog složenosti mogućnosti izbora
pravne, administrativne i praktične regulative do
(što može ukazivati na
individualne procjene dijela građana da će, izjasne
li se kao pripadnici većinskog naroda ili neke druge diskriminaciju).
nacionalne manjine, lakše živjeti odnosno izbjeći sti-
gmatiziranje vezano uz samoodređenje i pripadnost
romskoj manjini.
Pristup Roma materijalnim sredstvima, interakcije
s lokalnim, regionalnim i nacionalnim institucijama
te razine participacije u ekonomskim, obrazovnim,
kulturnim i političkim aktivnostima višestruko su
isprepleteni i otežani nizom društveno uvjetovanih
zapreka. U procesima političke i ekonomske tranzicije
koju obilježavaju relativno oslabljene državne institu-
cije, sužavanje tržišta rada i snižena razina tolerancije
među širim društvenim slojevima, Romi su, u uspo-
redbi s drugim skupinama stanovništva, u ranjivijem
položaju u svim srednjoeuropskim državama103. Niži
obrazovni status i nedovoljno konkurentne profesio-
nalne sposobnosti rezultiraju teškoćama pri ulasku u
svijet rada i zadržavanju zaposlenja. Prema ispitivanju
koje je 2001. g provela udruga žena Romkinja „Bolja
budućnost“ o broju zaposlenih i vrsti poslova na
kojima su angažirani, na području grada Zagreba, na
uzorku od 122 osobe od kojih su 63 bile žene, samo
je 1% ispitanika bio zaposlen na puno radno vrijeme.
Većina zaposlenih osoba (19%), bavila se aktivno-
stima vezanim uz rad u kući, dok se 16% osoba po-
vremeno bavilo skupljanjem sekundarnih sirovina.
Žene su, uglavnom, bile kućanice, a ako su obavljale
neki posao, radilo se o poslovima vezanim uz sivu
ekonomiju, kao što je prodavanje robe na tržnicama i
skupljanje i preprodavanje sekundarnih sirovina104.
UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti 49
Diskriminacija –
mehanizam socijalnog isključivanja

Romi se koriste većinom Jedna od posljedica nemogućnosti ostvarivanja pri-
hoda iz formalnih ekonomskih aktivnosti jest sudjelo-
zajamčenih prava,
vanje u „sivoj“ ekonomiji koja je nestalan i nepouzdan
ali ne i pravom na izvor prihoda ograničenom broju osoba. Stoga većina
obrazovanje na jeziku
Roma živi ispod razine siromaštva i ovisi o potporama
nacionalne manjine te socijalne skrbi. Prema podacima Nacionalnog progra-
su trenutačno jedina ma za Rome, 13,5% primatelja uglavnom osnovnih
oblika socijalne pomoći (pomoć za uzdržavanje, jed-
manjina u Hrvatskoj nokratna novčana pomoć, pomoć za nabavu ogrjeva
koja se ne koristi tim te pomoć za nabavu obveznih školskih udžbenika),
pravom, iako samo šest su Romi, iako prema službenim podacima čine samo
posto romskih obitelji 0,21% ukupnog stanovništva105. S obzirom na nepo-
voljnu ekonomsku situaciju i visok postotak nezapo-
govori hrvatski jezik.
slenih općenito u društvu, čest je dojam da su Romi
društveni teret.
5.1.1. Diskriminacija
Jednakost (samo), pred zakonom
Provedba Ustavom proklamiranih načela zaštite ljud-
skih prava i temeljnih sloboda, osobnih i političkih
sloboda, gospodarskih, socijalnih, kulturnih prava,
prava na obrazovanje te jednakost pred zakonom
ostvaruje se razgranatim sustavom zakonskih propisa
i tijela. Zaštita prava manjina osigurana je odredbama
Ustavnog zakona o nacionalnim manjinama, Zakona
o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina i Zakona
o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih
manjina. Ti zakoni jamče pravo na političku partici-
paciju, pravo na kulturnu autonomiju, pravo na upo-
rabu jezika i pisma i pravo na obrazovanje na jeziku
nacionalne manjine pod propisanim uvjetima.
Romi se koriste većinom zajamčenih prava, ali ne i
pravom na obrazovanje na jeziku nacionalne manjine
te su trenutačno jedina manjina u Hrvatskoj koja se
ne koristi tim pravom, iako samo šest posto romskih
obitelji govori hrvatski jezik106. Kao osnovne prepreke
u ostvarivanju tog prava navode se tehničko-organi-
zacijski problemi: nedostatak nastavnog osoblja koji
potpuno vlada jezikom nacionalne manjine, nestan-
dardizirani jezik kojim se Romi služe107 i nedostatak
udžbenika.
„Izgubljeni u obrazovnom sistemu“108
Podaci o broju djece pripadnika romske manjine
nepoznati su kao što su nepouzdani i podaci o uku-
pnom broja Roma. Kad se radi o djeci uključenoj u
obvezno osnovnoškolsko obrazovanje (uz objašnje-
nje kako se dvije trećine djece upisuje u školu, ali
je u pravilu napušta u trećem ili četvrtom razredu),
procjenjuje se da je oko 1500 romskih učenika 2002.
g. pohađalo osnovnu školu109. Moguću pretpostavku
da se u slučaju napuštanja školovanja radi o samois-
ključivanju110 potrebno je objektivizirati uzimajući u
obzir prepreke unutar obrazovnog procesa s kojima
se susreću romski učenici kao i to da članovi romske
manjine, zbog drugih strukturalnih ograničenja,
gotovo ne mogu ostvariti vezu između uspješnosti
školovanja i društvenog i ekonomskog uspjeha111.
Točnih podataka o uspješnosti romskih učenika u
obrazovnom procesu također nema, a kao jedan od
razloga navodi se činjenica kako se prema pravnim
propisima učenici ne evidentiraju prema nacionalnoj
pripadnosti.
Društvena, ekonomska i povijesna uvjetovanost
položaja Roma u Hrvatskoj neodvojive su sastavnice
sagledavanja položaja romske djece u obrazovnom
sustavu, pri čemu se čini naglašenom potreba da
„konceptualizacija ustroja sustava odgoja i izobrazbe
Roma treba uvažiti zahtjeve okružja (u sklopu redo-
vitog školskog sustava), i Roma u pravcu konstrukcije
nove integrativne škole, a ne mehaničke rekonstruk-
cije postojeće“112. Sažeti osvrt na modele obrazova-
nja Roma u Hrvatskoj pokazuje kako se i odvojeni i
integrirani model primjenjuju s više ili manje uspjeha.
Model odvojene nastave prema modificiranom
programu u 50-im godinama prošlog stoljeća, rezul-
tirao je povećanim obuhvatom romskih učenika, ali
i nižom razinom znanja i smanjenom mogućnošću
interakcija i integracije. Integrirano školovanje u ra-
zredima u kojima je veći broj romskih učenika, prema
izvještajima manjih pilot-istraživanja upućuje na niz
teškoća koje uočava nastavno osoblje: nedovoljno
poznavanje hrvatskog jezika, razlike u kronološkoj
dobi upisanih u prvi razred (od 7 do 11 godina),
kašnjenje, izostajanje s nastave i nepovoljni uvjeti

Ured za nacionalne manjine (2003.) Nacionalni program za Rome. Ured za nacionalne manjine. Zagreb, Hrvatska.
105

UNDP, Regional Bureau for Europe and Commonwealth of Independent States (2005.) Faces of Poverty, faces of hope. UNDP, Bratislava, Slovak Republic. http://vulnerability.undp.sk.
106

Romi u Hrvatskoj govore romani chib (potječe iz staroindijske skupina jezika), i ljimba d’ bjaš (povezuje se sa starorumunjskim narječjima)
107

Hrvatić N. (1994.) Prema konceptualizaciji hrvatskog obrazovnog modela za romsku djecu u Glas Roma: Odgoj i obrazovanje djece Roma u Hrvatskoj.
108

Ured za nacionalne manjine (2003.) Nacionalni program za Rome. Ured za nacionalne manjine. Zagreb, Hrvatska.
109

Samoisključivanje Roma često se navodi kao prevladavajući uzrok isključenosti. Međutim, čini se da je strategiju samoisključivanja potrebno promatrati vezano uz strategije odvajanja-integracije-asi-
110

milacije koje su implicitne u mjerama i praksama državnih institucija i prostora za pregovaranje o identitetskim i kulturnim obilježjima.
Hrvatić N. (1994.) Prema konceptualizaciji hrvatskog obrazovnog modela za romsku djecu u Glas Roma: Odgoj i obrazovanje djece Roma u Hrvatskoj.
111

Ibid: 270.
112

50 UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti

Diskriminacija –
mehanizam socijalnog isključivanja

za učenje kod kuće113. Pod utjecajem raznovrsnih kaže: „Djeca su ovdje diskriminirana u školi. Roditelji Jedan od Roma u
ograničenja u kojima funkcionira obrazovni sustav, neromske djece su protiv toga da njihova djeca budu
škole često razvijaju vlastite mehanizme nošenja s u razredu s romskom djecom – kažu da bi radije
Međimurju kaže: „Djeca
izazovima s kojima se susreću. Katkad kao na primjer ubili svoju djecu nego im dopustili da sjede u klupi s su ovdje diskriminirana
u Međimurju, to može rezultirati kontroverznim prak- Romima. Svi se žale da su naša djeca prljava. Oni nisu u školi. Roditelji
sama. Zamjenica pučkog pravobranitelja upozorila prljavi jer to žele, nego zbog siromaštva u kojem žive. neromske djece su
je 2000. g. na diskriminaciju učenika Roma koji su u Nemaju se gdje oprati. Školuju se prema skraćenom
13 škola Međimurske i Varaždinske županije pohađali programu, sličnom onomu po kojem se školuju djeca protiv toga da njihova
zasebne razrede. Na njezin zahtjev, mjerodavno je s teškoćama u razvoju pa poslije, kad se žele upisati djeca budu u razredu s
tijelo podnijelo izvješće koje je ocijenjeno nedostat- u srednju školu, imaju problema. Djeci kažu da je to romskom djecom – kažu
nim te je slučaj predstavljen javnosti, ali do promjena najbolje za njih... Mi smo bespomoćni.“114.
da bi radije ubili svoju
u školama nije došlo. Jedan od Roma u Međimurju
djecu nego im dopustili
da sjede u klupi s
Okvir 5.1.: Protest neromskih roditelja Romima.“
Na početku školske godine 2001./02. roditelji neromske djece organizirali su prosvjed u jednoj školi te
nisu dopustili romskoj djeci ulazak u školu. Prema izvješću izaslanstva Europskog centra za prava Roma
(ERRC), „više od 60% romske djece u školama u Međimurskoj županiji, te u jednoj školi u Varaždinskoj žu-
paniji pohađa odvojene razrede... i sam nastavni program, prema kojem se odvija nastava za Rome, in-
ferioran je programu za većinsku populaciju“ (Zarez, br. 88., 2002.). Odgovor mjerodavnog ministarstva
i škola bio je da se radi o nizu međusobno povezanih preduvjeta koji su utjecali na prihvaćanje prakse
školovanja u odvojenim razredima. Preduvjeti koji se ističu uvelike se odnose na „deficite“ romske djece
koje su utvrdile školske vlasti: nedovoljno predznanje za uspješno pohađanje nastave s ostalim učeni-
cima, nedovoljnu razvijenost higijenskih navika i socijalnih vještina, zatim na više „objektivne“ uvjete
kao što su loša prometna povezanost naselja i škola pa je jednostavnije organizirati prijevoz sve romske
djece u jednom turnusu, nedovoljan broj neromske djece za formiranje mješovitih razreda i naposljetku
razloge vezane uz predrasude većinskog stanovništva koje se buni ako veći broj Roma ide u razred s ne-
romima. (Izvori: Okrugli stol – Pravo Roma na obrazovanje, Hrvatski helsinški odbor, 2004.; Memedi, R.,
Papa J. (2001.) Denied a Future? The right to education of Roma/Gypsy and Travelller Children in Europe.
Volume I: South-eastern Europe. Save the Children. United Kingdom.).

„Međimurski slučaj“ može se promatrati kao dio pro-
cesa u kojem je zbog „tišine“ nadležnih tijela došlo do
propusta u provedbi niza različitih kompenzacijskih
mjera: predškolskog odgoja s ciljem osiguravanja
jednakosti izgleda, uvođenja romskih pomagača u
razrednu nastavu, uvođenje cjelodnevnog boravka,
rada na rastakanju predrasuda, ponajprije među uče-
nicima i roditeljima, ali i integracijskih mjera kao što
je organiziranje dodatne nastave o romskoj kulturi i
jeziku za sve učenike.
Profesionalne norme i prakse
Poimanja o problemima Roma u javnom i institucio-
nalnom govoru zasnovana na tezi o kulturi siromaš-
tva nasuprot strukturalnim preprekama, mogu imati
odlučujući utjecaj na ponašanje javnih službenika
na srednjoj i višoj upravljačkoj razini. U razmatranju
Pintarić i dr. (1994.) Utjecaj socioekonomskih faktora na uspjeh (ili neuspjeh), romske djece u školi u Glas Roma: Odgoj i obrazovanje djece Roma u Hrvatskoj.
113
njihova postupanja i utjecaja na reproduciranje,
odnosno smanjenje diskriminacije može poslužiti
rad Lipskoga koji sa sociološkog stajališta analizira
međusobnu povezanost individualnog ponašanja i
djelovanja javnih službenika, profesionalnih normi i
njihova utjecaja na prakse te viših upravljačkih struk-
tura. Naime, službenici na srednjoj razini (liječnici,
ravnatelji vrtića, škola...), obavljaju dužnost u skladu
s društvenim i profesionalnim normama na osnovi
niza mjera, pravilnika, odluka, a istodobno imaju i
poprilično otvoreno područje za diskrecijske odluke
i relativnu samostalnost115. Pridoda li se tomu „tišina“
službenika više upravljačke razine, orijentiranih pre-
ma ostvarivanju rezultata u onim područjima rada
koja nisu izravno vezana uz kvantificirane rezultate,
može se zaključiti kako odvojeno školovanje romske
djece nije izdvojen slučaj, već dugogodišnja praksa u
više škola. Tako učinci diskrecijske odluke pojedinač-

Memedi, R., Papa J. (2001.) Denied a Future? The right to education of Roma/Gypsy and Traveller Children in Europe. Volume I: South-eastern Europe. Save the Children. United Kingdom.
114

Lipsky, M. (1980.) Street-level bureaucracy. Dilemmas of the Individual in Public Services. Russel Sage Foundation. New York, USA.
115

UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti 51

Diskriminacija –
mehanizam socijalnog isključivanja

Iskustva iz drugih nih sudionika zapravo postaju praksa institucije116. ocjene pri odlučivanju o vrsti i kvaliteti usluga koje će
Nadalje, kad se na osnovi teze o kulturi siromaštva biti pružene uzimajući u obzir specifičnost situacija
država srednje Europe
izrađuju mjere i programi, Romi postaju objekti nad ljudi. No, ako je njihov opseg rada velik, a sredstva
podupiru argument da kojima se oni provode, a ne aktivni subjekti s moguć- za njegovo obavljanje nedostatna, službenici razvi-
je uvođenje proširenih nošću iskazivanja glasa i mogućnošću djelovanja. jaju različite strategije pojednostavljivanja kako bi
predškolskih programa, se borili s pritiscima i odgovornostima koje uprav-
što snažno zagovaraju Uopćeno, priroda djelatnosti koju obavljaju javni ljačka tijela nedovoljno i nedosljedno procjenjuju i
službenici zahtijeva mogućnost primjene diskrecijske sankcioniraju117.
romske udruge,
jedan od najmoćnijih
načina ujednačavanja Okvir 5.2.: Tužba protiv Hrvatske
obrazovnih mogućnosti.
Uz potporu Europskog centra za prava Roma i Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava, 57 obitelji
podnijelo je tužbu protiv Ministarstva prosvjete, lokalnih međimurskih vlasti i četiriju osnovnih škola
zbog segregacije motivirane tužiteljevom etničkom pripadnošću. Općinski sud u Čakovcu odbio je tuž-
bu 2002. g. Žalbu na odluku Općinskog suda odbio je Županijski sud u Čakovcu iste godine. U prosincu
2002. tužba je podnesena Ustavnom sudu RH, no ni nakon dvije godine nije dobiven odgovor. Tužba je
zatim podnesena Europskom sudu za ljudska prava.

5.1.2. Izazovi Uz proaktivno djelovanje na različitim područjima,

Iako svijest o potrebi unaprjeđenja položaja Roma
postoji već duže vrijeme, konkretnije mjere uveli-
ke su rezultat utjecaja međunarodnih sudionika.
Međunarodni pravni mehanizmi također se često ko-
riste kao uporište za upozoravanje na neprimjerene
prakse, odnosno za zagovaranje potrebe uvođenja
novih ili na stranim iskustvima dokazanih mjera i pro-
grama. Važna uloga međunarodne potpore pitanjima
integracije Roma ogleda se i u sudjelovanju predstav-
nika Vijeća Europe i procesu donošenja Nacionalnog
programa za Rome 2003. g. Program sažeto analizira
uzroke marginaliziranosti i nepovoljnog položaja
Roma u RH te predviđa kratkoročne, srednjoročne i
dugoročne mjere, ministarstva i relevantne državne
institucije zadužene za provedbu i procjenu troškova
prema područjima: pravosuđe, lokalna samouprava,
odgoj i obrazovanje koje je istaknuto kao jedan od
prioriteta, zdravstvena zaštita, zapošljavanje, socijal-
na skrb, zaštita obitelji, materinstva i mladeži te pro-
storno uređenje. Mjere su usmjerene prema Romima,
no predviđeno je i djelovanje izvan romske zajednice
s ciljem razvoja tolerancije i nediskriminacije „da se
Romi lakše integriraju u društvo“118. Očekuje se da će
nova međunarodna inicijativa Desetljeće Roma 2005.
– 2015., posvećena uključivanju, dati dodatni poticaj
provođenju mjera Nacionalnog programa, među
ostalim i Akcijskim planom koji je prihvatila Vlada RH.
romske inicijative razvijaju, usporedno s formalnim
modelima školovanja, neformalne i inovativne prakse
obrazovanja. Neke inicijative, kao što je ljetna škola,
poduprla je grupa stručnjaka s Pedagoške akademije u
Zagrebu te je na osnovi tih i istraživačkih iskustava pri-
premljen i sveobuhvatni model obrazovanja Roma119.
No, bez obzira na energiju i kreativnost koju nevladine
organizacije ulažu, veći dio programa u području
obrazovanja nailazi na raznovrsne prepreke organi-
zacijske i relacijske prirode u procesu pregovaranja s
institucijama. Vrlo su rijetke inicijative koje su uspjele
konsolidirati svoj rad i ostvariti utjecaj povrh mjera i
usluga koje pružaju državne institucije. Intenzivniji su i
glasovi romskih zajednica i određenih stručnih krugo-
va koji propituju uvjete, kvalitetu i uspjeh obrazovanja
romske djece te nude i konkretne prijedloge:
- priprema putem dvogodišnjeg predškolskog
programa
- uvođenje programa dnevnog boravka za romske
učenike s dopunskim i dodatnim sadržajima u koji-
ma sudjeluju educirani romski pomagači s ulogom
povezivanja učenika, roditelja i škole
- organiziranje ljetnih škola
- kreiranje cjelokupnog školskog okruženja u skladu
s načelima interkulturalnog odgoja.
Neki od tih prijedloga su prihvaćeni, ali nisu do kraja
ugrađeni u sustav.

Ibid.
116

Ibid.
117

Ured za nacionalne manjine (2003.) Nacionalni program za Rome. Ured za nacionalne manjine. Zagreb, Hrvatska. str. 93.
118

Hrvatić, N. (2000.) Odgoj i izobrazba Roma u Hrvatskoj. Društvena istraživanja.

119

52 UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti

Diskriminacija –
mehanizam socijalnog isključivanja

Iskustva iz drugih država srednje Europe podupiru podrška romskim učenicima u osnovnim školama Očekuje se da će
argument da je uvođenje proširenih predškolskih putem suradnje između državne vlasti, tijela lokalne
programa, što snažno zagovaraju romske udruge, samouprave, roditelja i udruga u pripremi i provedbi
nova međunarodna
jedan od najmoćnijih načina ujednačavanja obrazov- različitih metoda u školi, kao i dodatne aktivnosti, inicijativa Desetljeće
nih mogućnosti. Dugoročni dobici fokusiranih predš- može rezultirati raznolikošću modela usredotoče- Roma 2005. – 2015.,
kolskih programa koji uključuju i vladine i nevladine nih kako na obrazovne potrebe učenika, tako i na posvećena uključivanju,
sudionike mogu se ilustrirati bugarskim iskustvom. integraciju.
Neke od inicijativa u Češkoj i Mađarskoj pokazuju da dati dodatni poticaj
provođenju mjera
Nacionalnog programa
Okvir 5.3.: Bugarsko, češko i mađarsko iskustvo za Rome (2003.), među
ostalim i Akcijskim
Slabo poznavanje većinskog jezika, kao i socijalne razlike između škola i njihovih lokalnih zajednica, planom koji je prihvatila
predstavljaju romskoj djeci velike prepreke u pogledu pohađanja nastave u školama. Pohađanje tzv.
male škole ili vrtića može pomoći u premošćivanju socijalnih razlika. Sredinom devedesetih godina Vlada RH.
prošlog stoljeća, u naselju Stolipinovo u gradu Plovdivu u Bugarskoj (jedno od najvećih romskih naselja
koje je zapravo geto), lokalna romska nevladina organizacija organizirala je prve ljetne predškolske te-
čajeve za dvojezičnu djecu. Svaka je predškolska grupa imala profesionalnog učitelja i učitelja-asistenta
iz romske zajednice. Rezultati su bili impresivni. U razdoblju od četiri mjeseca djeca su stekla potrebno
znanje bugarskog jezika i važna znanja o društvu „izvan naselja“. Kad je počela školska godina, romska
su djeca već bila dobro integrirana s ostalom djecom. Daljnje promatranje pokazalo je da se postotak
onih koji prekidaju školovanje među ovom romskom djecom ne razlikuje od ukupnog postotka djece
koja prekidaju školovanje. U idućih se nekoliko godina praksa fokusiranog predškolskog obrazovanja
za romsku djecu proširila na druge gradove s značajnom romskom manjinom. U svim je slučajevima
rezultat bio sličan: romska su djeca krenula u prvi razred s potrebnim znanjem i iskustvom, kao i s većim
samopoštovanjem. Postotak onih koji su prekinuli školovanje je zanemariv.

2001.-2002. je na temelju tih iskustava pokrenuta posebna komponenta usmjerena na djecu iz ranjivih
grupa u okviru vladinog projekta „Reforme poboljšanja skrbi za djecu u Bugarskoj“. Broj nevladinih or-
ganizacija koje su organizirale ljetne škole povećan je, kao i broj djece koji su ih pohađali, a obitelji su
dobile financijsku pomoć za kupnju odjeće i školskog pribora. Projekt je imao dubok učinak na izvršnoj i
zakonodavnoj razini. Naime, bugarski je parlament donio Zakon o javnom obrazovanju prema kojem je
predškolsko obrazovanje obavezno i financira se iz državnog budžeta. Ministarstvo obrazovanja i znano-
sti izdalo je direktivu u svezi s integracijom djece iz manjinskih zajednica uvodeći učitelje-asistente kao
standardan element predškolskog obrazovanja romske djece.

Republika Češka uvela je „Uravnotežujuće korake u obrazovanju“ koji uključuju zajedničku pripremu,
planiranje i provođenje Ministarstva obrazovanja, mladeži i tjelesne kulture, Ministarstva rada i socijalne
skrbi na razini državne uprave, te Vijeća za poslove romske zajednice na lokalnoj razini. Ministarstvo
razvija metode uspostavljanja pripremne nastave za romske učenike i upravlja i financira pripremanje
učitelja-asistenata čija bi uloga trebala prerasti iz pukih „prevoditelja“ u ulogu „kulturoloških posrednika“.
Lokalne i gradske vlasti te nevladine organizacije imaju zadatak provođenja programa na lokalnoj razini
kroz model škola s „cjelodnevnim programima“ te model multikulturalnog obrazovanja gdje se učitelje,
učenike i obične građane podučava toleranciji, uz sudjelovanje mnogih nevladinih organizacija.

Još jedno značajno iskustvo dodatnih školskih aktivnosti za romske učenike je ono škole iz Fondacije
Rabinadranath Tagore u gradu Ozdu u Mađarskoj. Osim osiguravanja redovnog školovanja, ova
škola nudi i dodatnu nastavu umjetničkog smjera koja uključuju romski jezik i kulturu u nastavni
plan i program, a i roditelji su aktivan dio školskog ambijenta. (UNDP, Regional Bureau for Europe
and Commonwealth of Independent States (RBEC) (2003.) The Roma Human Development Report -
Avoiding the Dependency Trap. UNDP. Bratislava, Slovak Republic. p. 57, 61. http://roma.undp.sk)

UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti 53

Diskriminacija –
mehanizam socijalnog isključivanja

U 2000. godini u 24 Novije inicijative civilnog sektora, a i dijela institucija u hrvatskom društvu prevladavajućim tendencijama.
na državnoj i lokalnoj razini te međunarodnih sudi- Radi se o, s jedne strane, prevladavajućim stajalištima
ustanove socijalne onika u sklopu kojih se razvijaju alternativni oblici većine profesionalnog osoblja da je rehabilitacija u
skrbi živjele su 3373 predškolskog obrazovanja, odnose se na prilagodbu velikim javnim ustanovama koje osiguravaju različite
osobe, od kojih 2642 obrazovnog procesa potrebama djece, modele za- oblike specijalističkih zdravstvenih, terapijskih i od-
s intelektualnim pošljavanja, unaprjeđenje uvjeta stanovanja te na gojno-obrazovnih usluga, uspješnija i bolja za osobe
ublažavanje percepcija zasnovanih na strukturalnom s intelektualnim teškoćama od obiteljskog okruženja
teškoćama, 290 s bez odgovarajuće i kontinuirane podrške. U Hrvatskoj
pesimizmu prema kojima su Romi oduvijek bili u ne-
oštećenjem sluha, 173 povoljnoj situaciji koju je gotovo nemoguće unapri- su ključne odlike institucionalne skrbi da se u in-
s oštećenjem vida i jediti. No uspjesi pojedinih, ograničenih inicijativa ne stitucijama provodi velik dio života (ako ne i cijeli
268 osoba s tjelesnim mogu biti jamstvo stvarnih, sustavnih promjena. život), da su institucije često prostorno izdvojene iz
zajednica te je kontakt s obiteljima uvelike ograničen.
teškoćama. U populaciji Odluke o načinu na koji će se osobe s intelektualnim
djece od 0 do 18 godina 5.2. Osobe s intelektualnim teškoćama teškoćama koristiti uslugama zdravstvenih i obrazov-
koja žive u institucijama, Centri za socijalnu skrb evidentirali su 2000. g. više od nih institucija, donose stručnjaci, bez konzultacija s
9000 osoba s različitim vrstama teškoća120. U 24 usta-
djeca s posebnim osobama s intelektualnim teškoćama, a katkad i bez
nove socijalne skrbi živjele su 3373 osobe, od kojih njihovih obitelji124. Jednom, na takav način doneseno
potrebama sudjeluju s 2642 s intelektualnim teškoćama, 290 s oštećenjem „rješenje“ podliježe povremenim procjenama komi-
44,7%. sluha, 173 s oštećenjem vida i 268 osoba s tjelesnim sija, koje prema iskazima roditelja udruge „Puž“ traju
teškoćama121. U populaciji djece od 0 do 18 godina 10-tak minuta i uključuju pregled raznih liječničkih
koja žive u institucijama, djeca s posebnim potre- nalaza, a rjeđe razgovor s osobom. „Rješenje“ katego-
bama sudjeluju s 44,7%122. Hrvatski savez udruga za rizira stupanj „oštećenja“ osobe te preporučuje oblik
osobe s mentalnom retardacijom procjenjuje da oko i vrstu tretmana. Sposobnosti koje osoba ima, pro-
20% osoba s različitim stupnjem intelektualnih teško- cjena usklađenosti vrste potpore dostupne u okružju
ća ima pristup nekom od oblika usluga (institucional- i potreba za što samostalnijim životom u ovom se
ni, dnevni, poludnevni), dok većina živi u obiteljima, postupku ne razmatraju. Takav, medicinski model
ali uz minimum ili bez ikakve stručne pomoći jer se procjene vrlo često rezultira isključivanjem125. S druge
većina institucija i službi koje pružaju odgovarajuće strane, postojeća zakonska rješenja uvelike prido-
usluge nalazi u većim gradskim sredinama123. nose održavanju takvih prevladavajućih tendencija
institucionalne skrbi kojima se nastoji ublažiti „nespo-
Zapreke uključivanju osoba s intelektualnim teškoća- sobnost“ osobe i prilagoditi je potrebama „prosječne“
ma ogledaju se u dvjema međusobno podupirućim, i okoline.126

Okvir 5.4.: Upis u vrtić

Jedna je majka ispričala je kako su sina, kad je navršio tri godine, željeli upisati u redoviti vrtić koji je bio
udaljen 30 min od kuće i 2 min od njezina posla. Nisi uspjeli, iako se jedna zaposlenica zauzela za upis:
rekli su da je emocionalno previše vezan uz majku. Kako je rastao bilo je sve očiglednije da mu je po-
trebno društvo vršnjaka pa su ga uključili u poludnevni program Ozane. Ozana je na drugom kraju gra-
da od mjesta njihova stanovanja: ujutro je majka vozila sina, zatim se vraćala na posao, pa opet išla po
njega. Kad je pošao u specijalnu školu koja je također u drugom dijelu grada, ponovilo se isto. Izračunala
je da mjesečno prevaljuje 1800 km. Koristi se pravom na skraćeno radno vrijeme kako bi mogla više
pažnje posvetiti djetetu, iako je zbog nedostatka usluga i nerazumijevanja okoline većinu tog vremena
morala potrošiti na prijevoz. (Majka, članica Puža)

Radočaj, T.(2002.) Elementi socijalne politike i socijalne skrbi u Hrvatskoj. UNICEF.

120

Bratković, D. (2005.). Institucionalni procesi koji utječu na marginalizaciju osoba s teškoćama. Tekst za potrebe zbornika Mobilizacija i razvoj zajednica u Hrvatskoj (u pripremi).
121

Ajduković, M. (2004.) Pristupi zbrinjavanju djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi u Europi. Revija za socijalnu politiku, br. 3-4, 2004.
122

Bratković, D. (2005.) Institucionalni procesi koji utječu na marginalizaciju osoba s teškoćama. Tekst za potrebe zbornika Mobilizacija i razvoj zajednica u Hrvatskoj (u pripremi).
123

Teodorović B. ( 2005.) Modeli u rehabilitaciji osoba s teškoćama u razvoju, u Zapošljavanje uz podršku. Udruga za promicanje inkluzije. Zagreb, Hrvatska.
124

Handicap International, Regional Office for South East Europe. (2004.) Beyond De-institutionalisation. Disability Monitor Initiative.
125

Bratković, D. (2005.) Institucionalni procesi koji utječu na marginalizaciju osoba s teškoćama. Tekst za potrebe zbornika Mobilizacija i razvoj zajednica u Hrvatskoj (u pripremi).
126

54 UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti

Diskriminacija –
mehanizam socijalnog isključivanja
Nedovoljna razvijenost sustava pružanja usluga u
zajednici, kako specijalističkih tako i onih kojima je
cilj povećanje samostalnosti osoba s posebnim potre-
bama i integracija, uz postojeće prostorne i organiza-
cijske zapreke koje postavljaju opće službe (redoviti
vrtići, škole, zdravstvene ustanove, kulturne ustanove
i rekreacijski centri), sili obitelji na velike napore i
ulaganja. Izdvajanje iz obitelji i sredine zbog potreba
školovanja prema posebnom programu i radnog
osposobljavanja rezultira kidanjem veza i stjecanjem
vještina za ograničen broj zanimanja koja nisu kon-
kurentna na tržištu rada. Nakon školovanja, osobe
se vraćaju u obitelj, s minimalnim mogućnostima
pronalaženja zaposlenja, ponajprije u tzv. zaštitnim
radionicama, te im preostaje uključivanje u aktivnosti
dnevnih centara ili roditeljskih udruga.
5.2.1. Diskriminacija
Jednakost (samo), pred zakonom
Pravo osoba s posebnim potrebama na integriranu
edukaciju ozakonjeno je još 1980. g. Velik dio dru-
gih prava osobe s teškoćama ostvaruju kroz sustav
mirovinskog i invalidskog osiguranja, socijalne skrbi
i zaštite te radno zakonodavstvo (pravo na osobnu
invalidninu, pravo na određeni postotak nakon smrti
roditelja, doplatak za pomoć i njegu, pomoć za osob-
ne potrebe korisnika, pravo roditelja djeteta s većim
teškoćama na dopust do sedme godine djetetova
života i rad na pola radnog vremena). Zakonom o
socijalnoj skrbi određena su i prava na skrb izvan vla-
Okvir 5.5.: Potrebe djece s teškoćama
Potrebe djece s teškoćama, prema pojedinačnim prijavama Uredu pravobraniteljice za djecu (prezenta-
cija savjetnice Ureda pravobraniteljice za djecu, www.udrugapuz.hr):
- integracija – deinstitucionalizacija – pravo na izbor škole i obrazovnog okruženja
- pripremljenost i motiviranost škole za integraciju
- biti na prvom mjestu u roditeljskoj i školskoj procjeni smisla i vrijednosti upravnog postupka
- osiguranje pratnje i prijevoza do škole
- uvjeti za primjerenu roditeljsku skrb
- rješenje stambenog pitanja.
Vlada Republike Hrvatske. (2003.) Nacionalna strategija jedinstvene politike za osobe s invaliditetom 2003.-2006.
127
stite obitelji: smještaj u obitelj udomitelja, odnosno Nedovoljna razvijenost
socijalnu ustanovu osoba s tjelesnim i intelektualnim
teškoćama.
sustava pružanja
usluga u zajednici,
Nacionalna strategija jedinstvene politike za osobe kako specijalističkih
s invaliditetom procjenjuje da je razina edukacijske tako i onih kojima
integracije nezadovoljavajuća unatoč „dobrim“ propi-
sima zbog niza uzroka, od materijalno organizacijskih
je cilj povećanje
(niska stopa izdvajanja za obrazovanje, arhitekton- samostalnosti osoba s
ske prepreke, loši prostorni i materijalni uvjeti rada, posebnim potrebama i
neujednačena mreža ustanova), do onih vezanih uz integracija, sili obitelji
ljudske resurse (nedostatni i nedovoljno educirani
radnici, negativni stavovi društva).127 Nabrajajući na velike napore i
ciljeve i tijela zadužena za njihovu provedbu, stječe ulaganja.
se dojam predanosti postupnom uključivanju osoba
s različitim teškoćama. Međutim, nedovoljna opera-
cionalizacija ciljeva, kao i nedostatak procjene izvora
potrebnih sredstava za njihovo provođenje mogu biti
ozbiljna prepreka procesu provođenja.
U osiguranju jednakosti pred zakonom, osim vladinih
tijela i povjerenstava među kojima su Povjerenstvo
za ljudska prava i Povjerenstvo za osobe s invalidite-
tom, organizirana su i nezavisna tijela: Ured pučkog
pravobranitelja, Ured pravobraniteljice za djecu i
Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.
Uloga nezavisnih tijela kao korektiva rada tijela i
predstavnika državnih institucija važna je za dosljed-
no provođenje zakonskih odredbi, osobito onih čiji
sadržaj znači izazov, a posebice u društvu u kojem su
antidiskriminatorne odredbe uključene u pojedine
zakonske odredbe.
UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti 55
Diskriminacija –
mehanizam socijalnog isključivanja

Propisi koji definiraju Obrazovanje: odvojeno ili integrirano? cesu od kojih je u praksi najznačajnije neprovođenje
načela individualizacije, rezultira ograničenim posti-
položaj osoba s Školovanje i radno osposobljavanje osoba s intelek- gnućima u integraciji djece s lakšim teškoćama i tre-
intelektualnim tualnim teškoćama provodi se u ustanovama dom- nutačno je nesavladiva prepreka za integraciju djece
teškoćama proizlaze skog tipa, specijalnim školama ili u redovitim školama s većim teškoćama131 132. Roditelji, međutim, navode
prema specijalnom programu. Opće odlike institucio- i zapreke ostalih sudionika u školskom okružju, prije
iz medicinskog nalnog modela školovanja koje rezultiraju isključeno- svega roditelja djece bez poteškoća. Članica Puža
modela deficita u šću već su navedene. U ustanovama koje su u ovlasti tvrdi: „Mi, roditelji djece s teškoćama ne možemo
kojem, u različitim Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi većinom žive sami promijeniti sustav obrazovanja, nama trebaju
osobe s ozbiljnijim ili višestrukim teškoćama. Stječe
ključnim životnim se dojam da je, zbog utjecaja prevladavajućih staja-
roditelji djece bez teškoća koji prihvaćaju činjenicu
razdobljima, osoba da djeca trebaju biti zajedno barem u dijelu školskog
lišta, obrazovanje takvih osoba gotovo nemoguće. programa.“
izlazi pred komisije koje Čini se i da zbog nekoordiniranosti relevantnih tijela
“kategoriziraju” njezin nema dovoljno primjerenih općih obrazovnih progra-
Profesionalne norme i prakse
ma, kao ni onih s ciljem razvijanja vještina potrebnih
stupanj “oštećenja”, za integraciju u šire socijalno okružje. Nasuprot tomu, Propisi koji definiraju položaj osoba s intelektualnim
donose rješenje i rad tih ustanova više je okrenut prema funkcionalnoj teškoćama proizlaze iz medicinskog modela deficita
odlučuju o tretmanu rehabilitaciji i razvijanju kognitivnih sposobnosti u kojem, u različitim ključnim životnim razdobljima,
u skladu sa svojim učenika 128
. osoba izlazi pred komisije koje „kategoriziraju“ njezin
stupanj „oštećenja“, donose rješenje i odlučuju o
znanjem i uvjerenjem da Rad s učenicima s umjerenim ili većim teškoćama u tretmanu u skladu sa svojim znanjem i uvjerenjem
čine najbolje što mogu. specijalnim osnovnim školama također je usmjeren da čine najbolje što mogu. Osobe s intelektualnim
Osobe s intelektualnim na podučavanje sadržaja kognitivne prirode, uz ne- teškoćama u tim procesima gube kontrolu nad vlasti-
teškoćama u tim dostatnu primjenu načela individualizacije, i sa sniže- tim životom. Donošenje rješenja ne znači, međutim,
nim zahtjevima sredine.129 Specijalne su škole, prema da će tretman biti osiguran. To ovisi o dostupnosti
procesima gube iskazima roditelja iz udruge „Puž“, svojevrsne zajed- usluga.
kontrolu nad vlastitim nice sličnih osoba u kojima zbog veličine obrazovnih
životom. grupa malo vremena preostaje za individualni rad Stajališta prema kojima osobe s intelektualnim teš-
zasnovan na motivaciji i interesu pojedinog djeteta. koćama nisu sposobne izraziti vlastite želje i potrebe,
U redovite se škole najčešće integriraju djeca s ma- pa u njihovo ime trebaju govoriti i odlučivati drugi,
njim teškoćama, ona kojima je potrebna ograničena sprječavaju te osobe u ostvarivanju samostalnosti,
potpora u školskom učenju, odnosno ona koja se u razvijanju kompetencija i sudjelovanja u društvenim
postojećoj dijagnostičkoj proceduri označavaju kao interakcijama. Prakse koje označavaju odstupanje
„lako mentalno retardirana“130. Učenici s manjim teško- od tradicionalnog institucionaliziranog sustava skr-
ćama mogu polaziti redoviti razred po prilagođenom bi133, a rezultiraju provedbom zakonskih propisa i
programu ili se za više takvih učenika formiraju poseb- načela formuliranih kompenzacijskim programima,
ni razredi. Školovanje pod „posebnim uvjetima“ karak- doživljavaju se kao iznimka od pravila. Jedan vrtić u
teriziraju, na razini socijalnih interakcija s vršnjacima, kojem su djeca s teškoćama još od 1993. uključena
povremeni susreti tijekom školskih odmora i priredbi, u integrirani program, ove godine je prvi put uputio
a u najboljem slučaju tijekom zajedničkih nastavnih i pismeni poziv za upis djece u potpuno integriranu
sadržaja kao što su likovna ili glazbena kultura. grupu. To nije rezultat sustavnog provođenja mjera,
već osoba koje rade u tom vrtiću. Slično je i s jednom
Kumulativno djelovanje čimbenika vezanih uz dija- osnovnom školom u koju je uključeno desetero djece
gnostiku i kategorizaciju u samom obrazovnom pro- s teškoćama.134

Handicap International, Regional Office for South East Europe. (2004.) Beyond De-institutionalisation. Disability Monitor Initiative.
128

Igrić, LJ. (2001.) Djeca s mentalnom retardacijom u društvu. Dijete i društvo, god. 3, br. 3.
129

Ibid.
130

Duga, nevladina organizacija iz Sarajeva, BiH, razvila je program „Model inkluzivnog obrazovanja“ čija su iskustva pretočena u strateški dokument Reforme obrazovnog sistema u BiH. Programom su
131

444 učenika s teškoćama uključena u 16 škola. Nastavno osoblje sudjelovalo je u edukativnim programima, a tijekom provedbe programa pružena im je kontinuirana pomoć. Niti jedno od 444 djece
nije, prije uključivanja u školski program, bilo podvrgnuto „kategorizaciji“, a za samo 12 je predloženo školovanje u zasebnim razredima pri redovitim školama kao oblik parcijalne integracije. (Handicap
International, Regional Office for South East Europe. (2004.) Beyond De-institutionalisation. Disability Monitor Initiative.).
Igrić, LJ. (2001.) Djeca s mentalnom retardacijom u društvu. Dijete i društvo, god. 3, br. 3.
132

Termin „institucionalizirani sustav skrbi za osobe s teškoćama“ označava sustav u kojem zdravstvene, socijalne, obrazovne usluge i zapošljavanje označavaju skup mjera kojima ih treba zaštititi, a kon-
133

troliraju ga stručnjaci u specijaliziranim ustanovama (Handicap International, Regional Office for South East Europe. (2004.) Beyond De-institutionalisation. Disability Monitor Initiative. p. 36.)
„Puž“, travanj 2005., http://www.udrugapuz.hr
134

56 UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti

Diskriminacija –
mehanizam socijalnog isključivanja
5.2.2. Izazovi
Zbog nedostatka posebnih antidiskriminatornih
zakona i nedovoljne aktivnosti javnih službi, uporište
za inzistiranje na dosljednoj provedbi prava često su
međunarodni dokumenti o ljudskim pravima koje je
Hrvatska ratificirala. Stječe se dojam da je priznavanje
potrebe proaktivnog djelovanja državnih institucija u
skladu sa standardima Europske unije rezultiralo ni-
zom različitih strategija i posebnih programa. Njihov
je cilj kompenzacijski: dovesti u ravnopravan položaj
ranjive grupe u određenom vremenskom razdoblju i
tako otvoriti prostor za potpunu integraciju. U proce-
su njihove provedbe predviđa se suradnja s organiza-
cijama civilnog društva135.
Organizacije civilnog društva, kojima je cilj pružanje
potpore osobama s teškoćama u obitelji i zajednici,
razvile su niz usluga i inovativnih pristupa. Tako udru-
ga „Puž“, osnovana 1995., svojim programima nastoji
ohrabriti i potaknuti roditelje da zahtijevaju kvalite-
tan život za svoju djecu, razviti mrežu pomoći osoba-
ma s teškoćama, a aktivnostima za djecu s teškoćama
i zajedničkim postignućima dokazati i da ona imaju
pravo biti korisni i samostalni članovi zajednice. „Puž“
surađuje s Udrugom za promicanje inkluzije (UPI),
koja polazi od socijalnog modela teškoća i inkluziv-
nog pristupa zasnovanog na idejama ravnopravne
participacije članova zajednice čija različitost znači
njezinu snagu. Zahtjeve za deinstitucionalizacijom i u
zajednici utemeljenoj skrbi podupiru i promiču mno-
ge udruge. Nedavno pokretanje grupe za samoza-
stupanje jedan je od rezultata dugogodišnjih napora
stvaranja prostora u kojem osobe s intelektualnim
teškoćama mogu govoriti same o sebi i za sebe.
Primjeri inovativnih uspješnih praksi organizacija
civilnog društva su brojni. Njihova iskustva i znanja
velik su izvor modela dobre prakse, ali je njihovo pre-
takanje u institucionalnu praksu sporo.
5.3. Zaključak
Temeljem analize može se zaključiti o složenosti i
višedimenzionalnosti diskriminatornih procesa pre-
ma promatranim marginaliziranim skupinama, koji
indiciraju mehanizme koji su, po svoj prilici, na djelu
i u slučajevima nekih drugih manjinskih i/ili margina-
liziranih skupina u hrvatskom društvu. Zaštita od dis-
kriminacije je uvelike ugrađena u zakonske okvire, no
oni se samo djelomično provode – primjerice, kada
je riječ o jednakopravnosti pristupa temeljnim druš-
„Odnos društva prema našoj djeci ogledalo je vrijednosti tog istog društva.“ (članica „Puža“, 2005.)
135
Gilroy, P. (1987.) Problems in Anti-Racist Strategy. The Runnymede Trust. London, United Kingdom.
136
tvenim procesima poput obrazovanja. Kada je zaštita Udruga „Puž“ i Udruga
od diskriminacije pretočena u sustave materijalnih i
drugih prava, ona se uvelike ne ostvaruju, što uma-
za promicanje inkluzije
njuje njihov legitimitet. Diskriminatornim procesima (UPI), polaze od
pridonose ograničenja proračunskih sredstava i/ili socijalnog modela
stručnih i upravljačkih kompetencija državne uprave teškoća i inkluzivnog
koja omogućuju samo djelomično ostvarivanje defi-
niranih prava (npr. u slučaju Nacionalnog programa
pristupa zasnovanog na
za Rome). Od nedovoljne učinkovitosti javnih politika idejama ravnopravne
i državne uprave najjače trpe upravo skupine izlože- participacije članova
ne većim rizicima ili s dodatnim pravima i potrebama, zajednice čija različitost
što rezultira diskriminatornim procesima, u kojima
ima elemenata i izravne i neizravne diskriminacije.
znači njezinu snagu.
Može se zaključiti da su ovi procesi uvelike uvriježeni,
odnosno institucionalizirani na razini ponašanja pre-
ma marginaliziranim skupinama, iako su na razini dis-
kursa i stavova nešto manje vidljivi. Inkluzivan pristup
marginaliziranim skupinama je često rezultat osobne
inicijative, kojemu sustav ne pruža dostatnu podrš-
ku. Rezultat je sustavan jaz između prava/potreba i
aktivnosti, gdje, unatoč rasprostranjenosti problema,
postoje teškoće u alokaciji konkretne odgovornosti
i iniciranju promjena. Vanjske inicijative mogu na
različite načine (npr. poticajima za promjenu regula-
tive i osiguranjem dodatnih resursa i kompetencija),
pridonijeti djelomičnom uklanjanju diskriminacije.
Međutim, potrebna je sustavnija institucionalizacija
proaktivnog i inkluziji orijentiranog ponašanja spram
marginaliziranih skupina u hrvatskom društvu, koja
će rezultirati njihovim osnaživanjem i učinkovitijim
javnim politikama.
Ovdje smo istodobno nastojali pridonijeti rasvjetlja-
vanju složenih diskriminatornih procesa u Hrvatskoj
spram dvije vrlo različite marginalizirane skupine i
upozoriti na procese koje je Paul Gilroy nazvao teori-
jom premaza (coat of paint theory). Prema toj teoriji,
diskriminacija se doživljava kao nenormalna pojava
na površini inače zdravog društva136. Pogled na diskri-
minaciju iz drugog kuta sugerira da je ona ugrađena
u mnoge ključne dijelove društvenog sustava uspo-
redno s pravnim, profesionalnim i administrativnim
konceptima pravednosti i ravnopravnog tretmana.
To upućuje da je iskorjenjivanje diskriminacije dugo-
trajan proces koji se provodi na različitim razinama, a
uključuje sve društvene skupine. Ako mjere s ciljem
borbe protiv diskriminacije nisu dobro promišljene,
mogu imati nenamjeravane negativne posljedice
te pridonijeti diskriminaciji i izravno, pojačavanjem
UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti 57
Diskriminacija –
mehanizam socijalnog isključivanja
Ublažavanje i uklanjanje nepravednog tretmana, i indirektno stvarajući ne-
gativne percepcije među društvenim skupinama u
uzroka i učinaka odnosu na onu skupinu koja je izdvojena zbog mjera
diskriminacije nije „pozitivne diskriminacije“.
pitanje privilegija, nego
prava. Nastojali smo upozoriti i na to da uspostava novih
tijela, razvoj strategija, akcijskih planova, sami po sebi
nisu dostatni. Njihova bi funkcija bila ostvarena kad
bi bili izrađeni na obuhvatnoj i detaljnoj analizi u koju
bi bile uključene sve skupine, kad bi imali jasne stra-
teške ciljeve, osigurana materijalna i druga sredstava i
kad bi bili podvrgnuti vanjskom praćenju i analizi.
58 UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti
Uz to, potreban je odmak od modela kulturne pato-
logije koji diskriminirane skupine doživljava u smislu
nedostataka, tako da su usluge koje im se pružaju
u osnovi usmjerene na ublažavanje nedostataka.
Ublažavanje i uklanjanje uzroka i učinaka diskrimina-
cije nije pitanje privilegija, nego prava. Trebalo bi se
zauzimati za na pravima zasnovan pristup koji pro-
miče iskazivanje svojih potreba, mogućnost pristupa
materijalnim i nematerijalnim dobrima i jednakost
izgleda. Takav bi pomak rezultirao dobitima za sve
društvene skupine.
Šesto poglavlje:
Obrazovanjem do socijalnog uključivanja
Inkluzivno obrazovanje Jedno je od osnovnih načela prosvjetne politike u
demokratskim društvima – osigurati svim članovima
uključuje sve ljude zajednice pristup svim stupnjevima obrazovanja i
(djecu, mlade, odrasle) omogućiti uvjete za uspješno cjeloživotno učenje.
u različite stupnjeve i Ljudi kojima potrebno obrazovanje, zbog različitih
oblike obrazovanja radi razloga, nije dostupno, imaju ograničenu mogućnost
zadovoljavanja mnogih potreba, a time i mogućnost
olakšavanja njihova korištenja određenih ljudskih prava. Stoga se u popi-
socijalnog uključivanja su ciljeva obrazovanja u zemljama EU-a i OECD-a spr-
te razvoja njihovih ječavanje i smanjivanje socijalne isključenosti pomo-
potencijala. ću obrazovanja navodi kao jedan od četiri prioritetna
obrazovna cilja (trajna zapošljivost, osposobljenost za
aktivno – demokratsko – građanstvo, povećanje soci-
jalne kohezije te smanjenje socijalne isključenosti)137.
A da bi smanjivalo socijalnu isključenost, obrazovanje
ponajprije mora biti inkluzivno.
Inkluzivno obrazovanje (inclusive education – uklju-
čujuće obrazovanje, obrazovanje sviju), uključuje sve
ljude (djecu, mlade, odrasle) u različite stupnjeve i
oblike obrazovanja radi olakšavanja njihova socijal-
nog uključivanja, odnosno radi smanjivanja vjero-
jatnosti njihova socijalnog isključivanja te razvoja
njihovih potencijala138.
U užem značenju, inkluzivno obrazovanje obuhvaća
osobe s tzv. posebnim potrebama. Oko 2% djece ima
takva substancijalna oštećenja koja se posebno pro-
cjenjuju kako bi se osigurali posebni uvjeti i obrazov-
ni programi koje oni svojim sačuvanim potencijalima
mogu svladati. Drži se, međutim, da čak oko 20%
djece i mladih ima neku posebnu obrazovnu potrebu
i da im je potreban poseban obrazovni i/ili odgojni
tretman. To su učenici s teškoćama u učenju, učenici
s emocionalnim problemima i poremećajima u pona-
šanju te tjelesno invalidne osobe. Obrazovanje osoba
s posebnim potrebama naziva se posebno obrazova-
nje (special education).
U širem značenju, inkluzivno obrazovanje obuhvaća
sve koji uče u sustavu cjeloživotnog učenja. U tom
kontekstu čimbenici isključivanja nisu nedostatne
sposobnosti i emocionalna neprilagođenost, nego
socioekonomski i obrazovni status obitelji (posebno
oca, odnosno majke u jednoroditeljskim obiteljima),
rodna, rasna, vjerska, etnička pripadnost (pripad-
nost etničkoj manjini) te kulturalna, jezična i druga
obilježja pojedinca. Prema takvom razumijevanju
inkluzivnosti obrazovanja, cijeli obrazovni sustav, a
ne samo obrazovanje djece s posebnim potrebama,
treba unaprjeđivati uključivanje pojedinaca i poje-
dinih društvenih skupina u obrazovanje i smanjivati
White Paper on Education and Training: Teaching and Learning – Towards the Learning Society. (1995.) Office for Official Publications of the European Communities. Luxembourg.
137
Topping, K., Maloney, S. (eds.) (2005.) Inclusive Education. RoutledgeFalmer. London, United Kingdom.
138
60 UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti
isključivanje iz njega. Time se smanjuje i broj socijal-
no isključenih i poboljšava društvena stabilnost kao
jedan od uvjeta društvenog razvoja.
Inkluzivnost obrazovanja u svom širem značenju
dobiva na važnosti u „društvu znanja“ u kojem nije
prihvatljiva podjela stanovništva na kompetentne i
nekompetentne građane, i u kojemu obrazovno is-
ključeni ne mogu uspješno sudjelovati. Stoga se po-
stavlja pitanje o čemu ovisi inkluzivnost obrazovanja
i kako se može unaprijediti. Inkluzivnost prije svega
ovisi o (formalnoj), strukturi obrazovnog sustava i o
načinu funkcioniranja sustava (o programima, pouča-
vanju, vrednovanju, školskoj autonomiji, školskoj kli-
mi, suradnji s roditeljima te o organizacijskim procesi-
ma u školi). Inkluzivnost također ovisi o ustanovama
koje pružaju strukovno obrazovanje - uz obrazovne
ustanove, važnu ulogu ovdje imaju i tvrtke (koje pru-
žaju mogućnost prakse i naukovanja), i organizacije
civilnog društva koje pružaju usluge obrazovanja i
usavršavanja. Ovdje ćemo se usredotočiti na struktur-
ne karakteristike obrazovnog sustava koje djeluju na
obrazovno isključivanje/uključivanje te na one proce-
se u sustavu koji najviše utječu na inkluzivnost.
Strukturni elementi obrazovanja o kojima ovisi obra-
zovno isključivanje/uključivanje jesu: obuhvat djece
predškolskim obrazovanjem i odgojem, trajanje
primarnog obrazovanja, trajanje i struktura obveznog
obrazovanja, vrijeme i način diferencijacije programa
i učenika, mogućnosti prijelaza učenika iz strukovnih
u gimnazijske programe, razvijenost obrazovanja
odraslih te sustav obrazovanja djece i mladih s po-
sebnim potrebama. Ovdje ćemo se ograničiti na one
strukturne oblike obrazovnog sustava koji djeluju na
obrazovno isključivanje i uključivanje za koje raspo-
lažemo potrebnim podacima: predškolsko, primarno,
osnovno obrazovanje i obrazovanje odraslih. Za utvr-
đivanje uključenosti u (višem), srednjem i visokom
obrazovanju potrebna su dodatna istraživanja, koji-
ma bi se osigurala cjelovitost analize.
6.1. Predškolski odgoj
Ciljevi predškolskog odgoja i obrazovanja u razdoblju
od treće do šeste godine života jesu: najbolji mogući
razvoj osobnosti djeteta i priprema za polazak u
osnovnu školu. To je razdoblje u kojem se polažu te-
melji cjeloživotnom učenju.
To je razvojno najdinamičnije razdoblje pa je tijekom
njega društvena okolina u formiranju spoznajnog,
Obrazovanjem do socijalnog uključivanja
osjećajnog i socijalnog razvoja djeteta najdjelotvor-
nija. Zbog toga se u tom razdoblju razlike u socio-
ekonomskom položaju roditelja najviše odražavaju
na budući školski uspjeh djeteta. Proces obrazovnog
uključivanja/isključivanja započinje u ranom odgoju
i obrazovanju. Deficiti u predškolskom obrazovanju
i odgoju nepovoljno djeluju u kasnijem školovanju.
Zbog toga se teži što većem obuhvatu djece predš-
kolskim odgojem i obrazovanjem te potpunom obu-
hvatu djece tzv. predškolom u godini prije polaska u
osnovnu školu.
U Hrvatskoj je tek 40-ak posto predškolske djece
obuhvaćeno nekim oblikom organiziranog ranog
učenja u vrtićima, uz velike razlike između urbanih i
ruralnih sredina. Znatnom dijelu roditelja ta je vrsta
usluga preskupa. Može se reći da je u predškolskom
obrazovanju na djelu svojevrsna regionalna i soci-
jalna povlaštenost. Lokalna zajednica je odgovorna
za osnivanje i financiranje predškolske djelatnosti,
ali se zbog vrlo različitih proračunskih mogućnosti
općina i gradova ne može očekivati da će u dogledno
vrijeme svi moći ostvarivati prava na predškolsko
obrazovanje.
6.2. Primarno obrazovanje
Prema Međunarodnoj standardnoj klasifikaciji obrazo-
vanja139, primarno je obrazovanje prvi stupanj osnov-
nog obrazovanja (razina 1). Drugi stupanj osnovnog
obrazovanja čini tzv. niže sekundarno obrazovanje ili
niža srednja škola (razina 2). Primarno i niže sekun-
darno obrazovanje čini obvezno osnovno obrazova-
nje. Nakon primarnog i nižeg sekundarnog obrazova-
nja slijedi više sekundarno obrazovanje ili viša srednja
škola (razina 3). Nakon srednje škole slijedi visoko
obrazovanje koje nije tercijarno, (razina 4), a zatim
slijede dva stupnja tercijarnog (visokog), obrazovanja
koji se razlikuju prema tome vode li ili ne vode izrav-
no do znanstvene kvalifikacije (stupnjevi 5 i 6).
U primarnom obrazovanju prevladava razredna
nastava, a u nižoj srednjoj školi najčešće predmet-
na. Razredna je nastava znakovita po tome što ju, u
pravilu, izvodi jedna učiteljica ili učitelj, dok nastavu
u nižoj srednjoj školi izvodi, u pravilu, više nastavni-
ka specijaliziranih za dva ili tri nastavna predmeta.
Suvremeni je trend da se u višim razredima osnovne
škole izvodi i razredna i predmetna nastava.
UNESCO (1997.)
139
European Commission (2002.) Key Data on Education in Europe.
140
S druge strane, treba razlikovati individualizirani pristup učenicima od diskriminacije kojom bi se učvršćivale razlike među učenicima koje proizlaze, primjerice, iz njihovog socioekonomskog statusa ili
141
pripadnosti marginaliziranim društvenim skupinama. Ujednačavanje kvalitete obrazovanja zahtijeva definiranje pedagoških standarda i jednak pristup obrazovanju za učenike, temeljem kojih se može
prilagođavati pristup svakom pojedinom učeniku i učenici.
Primarno obrazovanje traje najmanje šest go- U Hrvatskoj je tek 40-ak
dina140. U samo nekoliko razvijenih zemalja
(Austrija, Njemačka, Litva), ono traje četiri godine.
posto predškolske djece
Međunarodna standardna klasifikacija obrazovanja obuhvaćeno nekim
stoga preporuča šestogodišnje primarno obrazova- oblikom organiziranog
nje. U onim europskim zemljama čiji učenici postižu ranog učenja u vrtićima,
najbolje rezultate u međunarodnim usporednim
istraživanjima obrazovnih postignuća (Finska i
uz velike razlike između
Švedska), devetogodišnje osnovno obrazovanje urbanih i ruralnih
izvodi se u režimu razredne nastave. Samo nekoliko sredina. Znatnom dijelu
predmeta u zadnje tri godine predaju specijalizirani roditelja ta je vrsta
predmetni nastavnici.
usluga preskupa.
Kako je osnovno obrazovanje obvezno, ono mora
biti potpuno inkluzivno. Da bi to moglo biti, i za-
držati kvalitetu obrazovnih postignuća, osnovno
obrazovanje treba biti visoko individualizirano.
Individualizirano je ono obrazovanje u kojem se razli-
čiti učenici tretiraju primjereno svojim osobinama141,
a „vanjski“ i „unutarnji“ uvjeti učenja su usklađeni.
Glavni vanjski uvjeti učenja su sadržaj učenja, nastav-
na oprema, organizacija i metode poučavanja te os-
posobljenost učitelja za individualizirano poučavanje.
Unutarnji uvjeti su intelektualne sposobnosti, pred-
znanje i motivacija za učenje te emocionalna reak-
tivnost učenika. Da bi se uskladili vanjski i unutarnji
uvjeti učenja, nastava treba biti usmjerena na učeni-
ka (child oriented teaching), što se bolje ostvaruje u
razrednoj nego u predmetnoj nastavi. Razrednu na-
stavu izvodi jedna učiteljica (učitelj). To je, sa stajališta
individualizacije, velika prednost pred predmetnom
nastavom. Predmetni nastavnik/nastavnica ne može
pamtiti ni imena učenika koje poučava (oko 200 uče-
nika), a kamoli upoznati njihove spoznajne i karakter-
ne osobine, različite sklonosti te razlike u poučljivosti
i odgojivosti. Razredna pak učiteljica/učitelj vodi svoj
razred tijekom cijelog primarnog obrazovanja (koje
traje najmanje četiri, a najviše devet godina), tijekom
kojega ne samo da ih upoznaje, što je preduvjet in-
dividualizacije, nego s učenicima uspostavlja odnos
koji omogućuje odgojno djelovanje.
Prekratko (četverogodišnje), primarno obrazovanje
pojačava obrazovno isključivanje iz zahtjevnijih sred-
njoškolskih programa onih učenika koji imaju slabiju
obrazovnu i odgojnu potporu roditelja. Obično su
to roditelji nižeg socioekonomskog i obrazovnog
statusa. Ako primarno obrazovanje traje duže, ba-
rem šest ili čak devet godina, kao u skandinavskim
UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti 61
Obrazovanjem do socijalnog uključivanja
Prema današnjim zemljama, onda prikladna obrazovna potpora škole
takvim učenicima traje duže, tj. do kraja najosjetljivi-
europskim mjerilima jeg razvojnog razdoblja. Time su na dobitku socijalno
prema kojima je zakinuti učenici, ali i društvo koje je spriječilo veće
devetogodišnje gubitke u potencijalima djece čiji roditelji pripadaju
osnovno obrazovanje rubnim skupinama. Prerano uvođenje predmetne
nastave (prije 12. godine života), otežava uključivanje
obvezno, hrvatsko učenika s posebnim potrebama i optimalan razvoj
osmogodišnje ostalih učenika.
obrazovanje
substandardno. U Hrvatskoj primarno obrazovanje traje četiri godine.
Zbog naglog prijelaza s razredne na predmetnu na-
Produžavanje obveznog stavu u preranoj dobi (u 10. ili 11. godini života), uče-
obrazovanja smanjuje
obrazovnu, a time i Tablica 6.1.: Broj ponavljača po razredima osnovne škole
socijalnu isključenost.
Razred Broj ponavljača
I.
II.
III.
IV.
V.
VI.
VII.
VIII.
Izvor: podaci Državnog zavoda za statistiku za 2003./2004. godinu.
Najviše ponavljača je u prvom razredu, tj. u najo-
sjetljivijem razdoblju kada se stječe početni stav
prema školi i učenju. To su oni učenici koji su počeli
s niže razine od ostalih, a škola im zbog nedostatne
individualizacije nije pomogla da prebrode početne
teškoće. Postotak ponavljača ponovno raste u petom
razredu, tj. pri prijelazu na predmetnu nastavu, i to
zbog njezine nedovoljne individualizacije. Inkluzivna
osnovna škola uopće ne smije imati ponavljače i u
dobrim sustavima (poput skandinavskih), ih i nema.
Hrvatska trenutno prolazi reformu obrazovnog susta-
va, polazeći od primarnog obrazovanja, a u skladu s
Planom razvoja sektora obrazovanja za razdoblje 2005.
– 2010. U skladu s tim definiran je i Hrvatski nacional-
ni obrazovni standard (HNOS). Pitanje inkluzivnosti
pojavljuje se u sklopu različitih područja reformi.
Optimizacija i upravljanje mrežom osnovnih škola
otvaraju pitanja unaprjeđivanja i ujednačavanja kvali-
tete obrazovanja na cjelokupnom teritoriju Hrvatske.
Nužno je unaprijediti vanjske uvjete učenja ulaganji-
ma u reformu kurikuluma, kontinuirano usavršavanje
Ibid.
142
62 UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti
nici imaju teškoće pri prijelazu iz 4. u 5. razred u kojem
započinje predmetna nastava. Jednako je tako stresan
prijelaz iz 6. u 7. razred u kojemu se uvode predmeti
iz prirodoslovlja. Na to upozorava i broj ponavljača u
pojedinim razredima. Inkluzivno obrazovanje ne bi
smjelo proizvoditi ponavljače i biti stresno kao što je
naše. Zbog nedovoljne usmjerenosti osnovnog obra-
zovanja na njih, učenici nauče manje nego što bi mo-
gli i ne stječu pozitivne stavove prema školi i učenju
što smanjuje njihovo kasnije sudjelovanje u različitim
oblicima cjeloživotnog učenja (osobito formalnog).
Broj ponavljača u pojedinim razredima osnovnog
obrazovanja u Hrvatskoj predočen je u tablici 6.1.
Postotak ponavljača
401 0,79
125 0,26
55 0,11
55 0,12
368 0,77
207 0,41
303 0,60
88 0,11
učitelja, izgradnju novih i kvalitetnije opremanje
postojećih škola itd., te osigurati jednakost pristupa
i podizanje kvalitete obrazovanja učenika i učenica
iz marginaliziranih ili socioekonomski zakinutih
društvenih skupina. U takvim uvjetima očekuje se
snažnija individualizacija i inkluzivnost poučavanja,
s pozitivnim učincima na motivaciju i obrazovna po-
stignuća. Treba naznačiti da će se ovi procesi odvijati
u kontekstu određenih racionalizacija školske mreže
- uslijed demografskih i gospodarskih čimbenika.
Također, može se očekivati i intenzivniji razvoj pri-
vatnih škola, koje također mogu pridonijeti razvoju
standarda kvalitete obrazovnog sustava.
6.3. Obvezno osnovno i srednje
obrazovanje
Obvezno obrazovanje treba osposobiti mlade za na-
stavak obrazovanja i ulazak u svijet rada. Minimalno
trajanje obveznog obrazovanja ovisi o opsegu i
složenosti znanja i sposobnosti za uspješno obna-
šanje društvenih uloga. Danas članice Europske
unije imaju devetogodišnje osnovno obrazovanje142.
Obrazovanjem do socijalnog uključivanja

Produžavanje obveznog obrazovanja smanjuje
obrazovnu, a time i socijalnu isključenost. Stoga se
u razvijenim zemljama obvezno obrazovanje nastoji
produžiti na cijelo predtercijarno obrazovanje kako bi
se oni učenici koji neće nastavljati visoko obrazovanje
osposobili za rad i tako smanjila stopa nezaposleno-
sti. Tako se smanjuje i vjerojatnost njihova socijalnog
isključivanja. Može se zaključiti da je prema današ-
njim europskim mjerilima osmogodišnje obvezno
obrazovanje substandardno.
U Hrvatskoj osnovno obrazovanje traje osam godina
pa je s gledišta socijalnog isključivanja suboptimalno.
Sistemska analiza hrvatskog školstva, provedena
tijekom 2000. i 2001. godine po narudžbi Vlade
Republike Hrvatske143, pokazala je nesumjerljivost
našeg obrazovnog sustava s europskim i u tom kon-
tekstu uputila na potrebu produžavanja osnovnog
obveznog obrazovanja s osam na devet godina.
U Planu razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005. Dosadašnja inkluzivnost
– 2010. godine Ministarstva znanosti, obrazovanja i
športa Republike Hrvatske ne predviđaju se struktur-
našeg predtercijarnog
ne promjene predtercijarnog obrazovanja nego se obrazovanja bila
planira njegova stabilizacija. U uvodnom dijelu na- je znatno niža od
vedena su dva cilja obrazovanja: povećanje kvalitete europskog prosjeka,
obrazovanja u funkciji gospodarstva i društva teme-
ljenog na znanju i osiguravanje prava na obrazovanje
što govori o kvaliteti
za sve144. „Pravo obrazovanja za sve“ podrazumijeva nacionalnog ljudskog
inkluzivno obrazovanje. U kojoj je mjeri ono već na kapitala i razvojnim
djelu te kakva mu je prognoza, može se donekle utvr- mogućnostima zemlje.
diti analizirajući stanje sustava i planirane razvojne
mjere.
Inkluzivnost hrvatskog obrazovanja pokazuje obra-
zovna struktura stanovništva starijeg od 15 godina
(tablica 6.2.).

Tablica 6.2.: Obrazovanost stanovništva starijeg od 15 godina

Škola Broj Postotak

Bez škole 105.332 2,86
Nepotpuna osnovna škola 580.379 15,76
Osnovna škola 801.168 21,75
Srednja škola 1.733.098 47,07
Viša škola i stručni studij 150.167 4,08
Fakulteti i umjetničke akademije 267.995 7,27
Nepoznato 44.687 1,21
Ukupno 3.682.826 100,00

Izvor: Državni zavod za statistiku, 2001.

Oko 18% odraslog stanovništva Hrvatske nije završilo
osnovnu školu, a samo oko 47% ima srednju školu.
Postotak stanovništva sa završenim višim sekun-
darnim obrazovanjem (ISCED 3), smatra se ključnim
pokazateljem obrazovanosti nacije. Može se zaključiti
da je dosadašnja inkluzivnost našeg predtercijarnog
obrazovanja bila znatno niža od europskog prosjeka,
što govori o kvaliteti nacionalnog ljudskog kapitala i
razvojnim mogućnostima zemlje. I inkluzivnost viso-
kog obrazovanja je ispod europskog prosjeka – oko
13% stanovništva ima više i visoko obrazovanje (mi-
nimalni standard srednje razvijenih zemalja je 20%).
Uz to, 2,9% stanovništva nema nikakvo obrazovanje,
a oko 580.000 odraslih stanovnika nema osnovnu
školu. Može se ustvrditi da hrvatska osnovna škola
nije dovoljno inkluzivna.
Podaci u tablici 6.2. kumulativni su pokazatelj inklu-
zivnosti našeg obrazovanja tijekom proteklih deset-
ljeća. Za aktualnu inkluzivnost korisniji su podaci o
obrazovnoj strukturi stanovništva u dobi od 25 do 29
godina (tablica 6.3.).

Pastuović, N. i sur. (2001.) Odgoj i obrazovanje: Bijeli dokument o hrvatskom obrazovanju. Ured za strategiju razvitka Republike Hrvatske.
143

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa (2005.) Plan razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005. – 2010.
144

UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti 63

Obrazovanjem do socijalnog uključivanja
Na školskoj razini Tablica 6.3.: Obrazovna struktura stanovništva u dobi od 25 do 29 godina
uključenost obrazovanja
poboljšava se Obrazovanost
prilagodbom sadržaja Bez ikakve škole
Nepotpuna osnovna škola
obrazovanja, načina
Osnovna škola
poučavanja, ispitivanja Srednje obrazovanje
i ocjenjivanja Više obrazovanje
individualnim Visoko obrazovanje
osobinama učenika Nepoznato
Ukupno
(sposobnostima,
predznanju i motivaciji Izvor: Popis stanovništva 2001. godine, Državni zavod za statistiku.
za učenje).
Podaci upućuju na to da je mlađa generacija obrazo-
vanija od starije, što je opća pojava u svim zemljama.
No još uvijek oko 16 % mladih nema obrazovanje više
od osnovne škole, a od toga njih 5000 nema završenu
ni osnovnu školu. Samo srednje obrazovanje ima oko
66 % mlađih odraslih što je ispod europskog prosjeka
koji iznosi oko 80 %. Ne raspolažemo podacima o
dinamici osipanja učenika tijekom srednjeg obrazo-
vanja i razlozima izlaza iz sustava. Više i visoko obra-
zovanje ima već oko 17 % mlađih odraslih pri čemu
neki od njih još studiraju. Podacima o kvaliteti našeg
osnovnog obrazovanja ne raspolažemo. Hrvatska se
nije uključila u projekt PISA 2000. i 2003. godine pa o
kvaliteti našeg osnovnog obrazovanja možemo samo
nagađati (postignuća naših učenika na međunarod-
nim natjecanjima nisu relevantna).
Strukturni uzroci nedovoljne uključenosti našeg pred-
tercijarnog obrazovanja su višestruki. Kao najvažnije
izdvajamo: prerani prijelaz iz razredne na predmetnu
nastavu i nedovoljna „pedagoško-psihološka izobraz-
ba“ predmetnih nastavnika. Ona je i opsegom i svojim
sadržajem neprimjerena za stjecanje potrebne obra-
zovne kompetencije predmetnih nastavnika.
6.4. Pogled u Europu
Već je rečeno da obrazovno isključivanje/uključivanje
ovisi o (formalnoj), strukturi obrazovnog sustava i o
načinu njegova funkcioniranja. U ovu drugu skupinu
ubrajaju se čimbenici kao što su programi obrazo-
vanja, način poučavanja, vrednovanje učeničkih po-
stignuća, stupanj školske autonomije, školska klima,
suradnja s roditeljima i drugi organizacijski procesi u
školi (posebice trajna izobrazba učitelja). Ti čimbenici
umanjuju obrazovno isključivanje tako da djeluju na
individualizaciju poučavanja i ocjenjivanja i na surad-
nju učitelja i roditelja.
Key Competencies (2002.) A developing concept in general compulsory education. Euridyce. Brussels, Belgium.
145
64 UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti
Broj Postotak
1239 0,42
3802 1,29
43.659 14,82
194.140 65,92
12.578 4,27
37.323 12,67
1756 0,60
294.497 99,99
U pogledu primjerenosti programa po težini tre-
ba razlikovati intelektualnu zahtjevnost sadržaja
(složenost sadržaja), od preopterećenosti učenika
količinom informacija koje treba naučiti. Zastarjelost
programa ne utječe toliko na uključenost obrazova-
nja koliko na socijalno isključivanje tako što smanjuje
zapošljivost svršenih učenika i njihovu osposoblje-
nost za cjeloživotno učenje. Ti se problemi rješavaju
u zemljama EU-a i OECD-a kurikularnim reformama,
odnosno utvrđivanjem novih suvremenih nacional-
nih obrazovnih standarda. Pri tome je došlo do me-
todološkog obrata u provođenju reformi nacionalnih
kurikuluma – programi se mijenjaju polazeći od tzv.
novih ključnih kompetencija (osposobljenosti), za
koje treba osposobiti učenike kako bi se poboljšala
njihova čitalačka, matematička i znanstvena (priro-
doslovna), pismenost145. Na taj se način poboljšava
„uporabna vrijednost naučenoga znanja i vještina“, tj.
ostvaruje načelo da se uči za život, a ne za školu. Na
taj način obrazovanje smanjuje socijalno isključivanje
jer olakšava zapošljavanje i političku participaciju.
Rasterećivanje učenika od viška informacija povećava
uključenost obrazovanja, ali ne mora u istoj mjeri
poboljšati socijalnu uključenost obrazovanih učeni-
ka ako programi ne osposobljavaju za zapošljivost i
aktivno građanstvo. Socijalno uključivanje pomoću
obrazovanja poboljšava se ako je obrazovni program
„otvoren“ zahtjevima šire i uže zajednice.
Na školskoj razini uključenost obrazovanja poboljšava
se prilagodbom sadržaja obrazovanja, načina pouča-
vanja, ispitivanja i ocjenjivanja individualnim osobina-
ma učenika (sposobnostima, predznanju i motivaciji za
učenje). To se postiže individualizacijom ili personaliza-
cijom sadržaja učenja (programa), poučavanja, ispitiva-
nja i ocjenjivanja. Svi ti elementi tvore tzv. kurikulum.
Obrazovanjem do socijalnog uključivanja
Individualizacija se očituje u prilagođivanju elemenata
kurikuluma osobinama učenika. Individualizaciji pogo-
duje „orijentacija nastave na učenika“.
Orijentacija na učenika kao opće načelo, otvara
pitanje kada započeti s predmetnom nastavom.
Međunarodno iskustvo pokazuje da predmetnu na-
stavu ne bi trebalo uvoditi prije 12. godine života, od-
nosno tek u 7. razredu osnovne škole. Skandinavske
pak škole provode razrednu nastavu tijekom čitave
devetogodišnje osnovne škole. Ona je posve inkluziv-
na. U skandinavskim školama nema ponavljača.
Individualizaciju u praksi nije jednostavno provoditi
pa zahtijeva posebnu psihološko-pedagošku osposo-
bljenost učitelja. Ona je u kurikulumu razrednih uči-
telja zastupljena s oko 50% psiholoških, pedagoških
i metodičkih sadržaja, dok u kurikulumu predmetnih
učitelja njihova zastupljenost iznosi oko 20% studij-
skog programa.
Individualizirana nastava treba uzeti u obzir spo-
sobnosti, predznanje, preferencije i interese učenika
kako bi se vanjski uvjeti učenja (sadržaji, organizacija
i metode poučavanja te ispitivanje i ocjenjivanje),
prilagodili njihovim individualnim razlikama. Pri tome
je važno naglasiti da se individualizacija nastave za
učenike koji nemaju bitno smanjene sposobnosti ne
smije sastojati od smanjivanja zahtjeva i očekivanja
nego od pružanja odgovarajuće potpore i motivira-
nja učenika kako bi se bolje iskoristio njegov spoznaj-
ni kapacitet.
Individualizacija ispitivanja i ocjenjivanja učeničkih
postignuća najslabije je istraženo područje indivi-
dualizacije. Ujedno, u tom je području postignuta
manja suglasnost među stručnjacima, a prijepori su
i u europskoj prosvjetnoj javnosti veliki. Problem je
u tome što ispitivanje i ocjenjivanje učeničkih posti-
gnuća ima nekoliko različitih ciljeva. Ono služi u svrhu
interne procjene pojedinih kurikulumskih elemenata
radi njihova poboljšanja (formativna procjena), u
svrhu ocjenjivanja znanja pri čemu se ocjene uzimaju
u obzir pri upisu u više stupnjeve obrazovanja te u
svrhu dodatnog motiviranja učenika.
Za potrebe formativne procjene i završnog ocjenjiva-
nja znanja učenika podaci o postignućima trebaju biti
što valjaniji pa se kriterij ocjenjivanja ne smije prila-
gođivati znanju učenika. Takva procjena ne smije biti
individualizirana, iako njezini rezultati mogu frustri-
rati i obeshrabruju slabije učenike. Individualizirano
OECD PISA database, www.pisa.oecd.org
146
OECD, UNESCO (2003.) Literacy Skills for the World of Tomorrow.
147
ispitivanje i ocjenjivanje služi pak razvoju učenika pa Europski je trend
se provodi i kao opisno ocjenjivanje koje pak one-
mogućuje usporedbe. Uz to, zahtijeva više vremena
– nadzirati ulazak u
i posebnu osposobljenost učitelja. U nas prevladava obrazovanje i izlazak
negativan stav prema opisnom ocjenjivanju iako je iz njega, a školi
ono uspješna i priznata praksa u zemljama s najkvali- prepustiti izbor putova
tetnijim školstvom.
do definiranih ciljeva
Školska se autonomija očituje u različitim područjima (školska autonomija).
djelovanja škole. Jedno od najvažnijih područja škol-
ske autonomije jest kurikularna autonomija. Ona se
sastoji od određivanja izvedbenih programa, utjecaja
na izborne programe, a u najvećoj se mjeri očituje u
poučavanju. Školska autonomija je uvjet bez kojega
se ne može provoditi optimalna prilagodba sadržaja
i metoda poučavanja osobinama učenika. Korelacije
između autonomije škole u pojedinim područjima
školske politike i prosječne pismenosti na međuna-
rodnoj razini statistički su značajne i kreću se od 0,16
do 0,51146.
Europski je trend – nadzirati ulazak u obrazovanje
i izlazak iz njega, a školi prepustiti izbor putova do
definiranih ciljeva. To oslobađa stvaralačke potenci-
jale učitelja i omogućuje individualizaciju pojedinih
elemenata kurikuluma. Razumije se da to povećava
odgovornost učitelja i vodi školskoj klimi poticajnijoj
od one u strogo nadziranoj školi. U autonomnoj školi
i učitelji i učenici su zadovoljniji i motiviraniji za kvali-
tetno poučavanje, odnosno učenje. Izostanci učenika
u takvim školama su manji, odnosi između učenika
i učitelja su bolji, a i suradnja učitelja i roditelja je
intenzivnija. A za inkluzivnost obrazovanja iznimno je
važna uključenost roditelja. Može se zaključiti da au-
tonomni sustavi pogoduju inkluzivnosti obrazovanja.
Za podizanje nacionalnog prosjeka u obrazovnim
postignućima, a osobito za smanjivanje razlika
među njima, važno je smanjivati regionalne razlike
u dostupnosti obrazovanja, opremljenosti škola i
kvaliteti učitelja/učiteljica. Zemlje koje postižu najviša
obrazovna postignuća u međunarodnim usporednim
istraživanjima najviše su smanjile regionalne razlike,
odnosno razlike između seoskih i gradskih područ-
ja147. To se postiže sustavnim optimiranjem školske
mreže tijekom dužeg razdoblja i vrednovanjem obra-
zovnih postignuća učenika različitih škola. Zatim se
analiziraju uvjeti rada u nisko rangiranim školama i
izrađuju planovi njihova razvoja. Plan se provodi za-
jedničkim naporima školskog osoblja (koje se za pro-
mjenu posebno osposobljava), uz potporu središnjih
i regionalnih razvojnih službi.
UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti 65
Obrazovanjem do socijalnog uključivanja

Planom razvoja sustava 6.5. Obrazovno uključivanje/
odgoja i obrazovanja od isključivanje u Hrvatskoj
2005. do 2010. godine 6.5.1. Osnovno obrazovanje
Ministarstva znanosti i
Inkluzivnost osnovnog obrazovanja u nas ugrožena
obrazovanja iskazano je zastarjelošću programa i preopterećenošću uče-
je opredjeljenje nika preopširnim nastavnim gradivom. Sustavnim
za inkluzivnost empirijskim istraživanjem, koje je proveo Institut za
društvena istraživanja u Zagrebu, utvrđeno je da su
obrazovanja i za učenici preopterećeni i da su nastavnici nedovoljno
unaprjeđivanje njegove osposobljeni za uspješno poučavanje.
vrijednosti glede
socijalnog uključivanja. Radi rasterećenja i osuvremenjivanja osnovnoškol-
skih programa, Ministarstvo znanosti i obrazovanja
pristupilo je izradi novih „kataloga znanja“. Pri tome
se ne preispituje nastavni plan što znači da se ne radi
o izradi novog nacionalnog kurikuluma koji polazi od
novih ključnih kompetencija potrebnih za uspješno
djelovanje u integriranoj Europi. Naprosto se dovodi
u red postojeći kurikulum. U posljednje su vrijeme
„katalozi znanja“ preimenovani u Hrvatski nacionalni
obrazovni standard – HNOS, što upućuje na opredje-
ljenje prosvjetnih vlasti da neće mijenjati strukturu
kurikuluma nego da će ju stabilizirati. Ipak, dobra je
strana našega sustava što ne provodi ranu diferen-
cijaciju programa nakon primarnog obrazovanja (4.
razreda osnovne škole), nego tek nakon završene
osnovne škole.
Planom razvoja sustava odgoja i obrazovanja od 2005.
do 2010. godine Ministarstva znanosti i obrazovanja
iskazano je opredjeljenje za inkluzivnost obrazovanja
i za unaprjeđivanje njegove vrijednosti glede soci-
jalnog uključivanja. Mjere se odnose na osuvreme-
njivanje i rasterećivanje programa, prilagođavanje
programa potrebama ciljanih skupina, uvođenje
standardiziranih postupaka vrednovanja, uvođenje
novih načina poučavanja148 i na ujednačavanje pri-
stupa obrazovanju visoke kvalitete u Hrvatskoj149.
Razvijanjem veza između obrazovanja i svijeta rada
olakšalo bi se socijalno uključivanje obrazovanih oso-
ba. Metodom „upravljanja prema ciljevima“ unapri-
jedit će se upravljanje cijelim sustavom i pojedinom
školom. Upravljačke sposobnosti ravnatelja poboljšat
će se profesionalizacijom ravnateljstva i licencira-
njem. Uvest će se vanjsko vrednovanje sustava, a
Hrvatska će se već sljedeće godine uključiti u projekt
PISA. U osnovnom obrazovanju razvijat će se koncept
individualizacije poučavanja koji će se temeljiti na
potrebama, predznanju, sposobnostima i interesima
učenika. U srednjem obrazovanju povećat će se stopa
upisa u srednje škole na 90% učenika/učenica koji su
završili osnovnu školu. Osigurat će se 75-postotno
završavanje srednjeg obrazovanja. Srednje strukovno
obrazovanje bolje će se prilagoditi potrebama pola-
znika i tržišta rada.
Uz ovaj popis ciljeva i mjera treba upozoriti na neke
pojave koje će otežati njihovo ostvarivanje. To su:
- Hrvatski nacionalni obrazovni standard (HNOS),
ne izrađuje se prema međunarodno prihvaćenoj
metodologiji.
- Hrvatska školska mreža nije optimirana prema me-
đunarodno provjerenoj metodologiji.
- Nedostaju interdisciplinski programi stjecanja
obrazovne kompetencije predmetnih nastavnika, a
tzv. pedagoško-psihološka izobrazba nastavnika je
zastarjela.
- Predmetnih nastavnika za izvođenje predmetne
nastave u višim razredima osnovne škole nema
dovoljno, a nedovoljan je i kapacitet nastavničkih
fakulteta.
- Nema dovoljno obrazovnih specijalista za pojedine
probleme obrazovnog sustava, osposobljenih na
interdisciplinarnom diplomskom i doktorskom
studiju obrazovanja.
- Novi Pravilnik o znanstvenim i umjetničkim područ-
jima, poljima i granama nije u skladu sa suvreme-
nom klasifikacijom obrazovnih znanosti. On je
polje odgojnih znanosti ostavio neizmijenjenim,
iako su odgovarajući odsjeci nastavničkih fakulteta
i učiteljskih učilišta upozorili da obrazovnu znanost
i metodiku nastave treba uključiti u polje odgoj-
nih znanosti. Ako se to ne izmijeni, bit će otežano
pokretanje diplomskih obrazovnih studija koji se
prema bolonjskoj shemi izvode na 4. i 5. godini
studija.
6.5.2. Obrazovanje odraslih
Obrazovanje odraslih je najekstenzivniji dio cje-
loživotne izobrazbe. Prema sadržaju, obrazovanje
odraslih može biti profesionalno i neprofesionalno.
Za socijalno uključivanje/isključivanje važnije je ono
profesionalno jer ima dvije osnovne funkcije – kom-
penzacijsku i funkciju daljnjeg usavršavanja. Ono
služi odraslima koji nisu u mladosti stekli određeno
obrazovanje da ga steknu naknadno. To je osobito
važno za osobe bez završene osnovne i srednje škole,
tj. za ljude bez kvalifikacija. Sljedeći podaci upućuju
na potrebu za kompenzacijskim obrazovanjem odra-

Poboljšavanjem početnog obrazovanja i trajnog usavršavanja učitelja i nastavnika s posebnim naglaskom na poučavanje osoba s posebnim potrebama.
148

Unaprjeđivanjem tzv. regionalne pravednosti.

149

66 UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti

Obrazovanjem do socijalnog uključivanja

slih u Hrvatskoj. Oko 3% odraslog stanovništva nema
nikakvo formalno obrazovanje. Oko 16% odraslih
osoba (starijih od 15 godina) nije završilo osnovnu
školu. Čak 47% odraslih osoba u Hrvatskoj ima samo
srednje obrazovanje. Više i visoko obrazovanje ima
samo 13% odraslih. Iz tih se podataka može zaključiti
da je hrvatski školski sustav nedovoljno inkluzivan te
da postoje velike potrebe za kompenzacijskim obra-
zovanjem odraslih. Obrazovanje odraslih ima znatan
potencijal obrazovnog uključivanja jer omogućuje
osobama koje su zbog subjektivnih ili objektivnih ra-
zloga napustile školovanje u mladosti da mu se vrate
kada se steknu povoljnije okolnosti.
Osim što se kompenzacijski obrazuju, odrasli nepre-
stano uče neformalnim, informalnim (iskustvenim),
učenjem i samoobrazovanjem. Što je obrazovna razi-
na pojedinca viša, potrebe za njegovim daljnjim uče-
njem su veće, a takva je i njegova izvanjska i unutar-
nja motivacija za učenjem. Odrasli uče da bi se lakše Oko 3% odraslog
zaposlili, da bi zadržali zaposlenje i da bi napredovali stanovništva u
u poslu iz čega se vidi uska veza između obrazovanja
Hrvatskoj nema nikakvo
odraslih i socijalnog isključivanja/uključivanja. Zbog
sve bržeg zastarijevanja znanja, ali i vrijednosti, sta-
formalno obrazovanje
vova i navika, cjeloživotno učenje postaje načelom dok oko 16% odraslih
napredne prosvjetne politike. Društvo znanja pretpo- osoba (starijih od 15
stavlja razvijen sustav cjeloživotnog učenja, tj. razvije- godina) nije završilo
no obrazovanje odraslih150. osnovnu školu.
Koncepcija cjeloživotnog učenja nastala je sedamde-
setih godina u radnim tijelima UNESCO-a kao odgo-
vor na „svjetsku krizu obrazovanja“. Uočivši da je zbog
ubrzanja ritma znanstvenih, tehnoloških i društvenih
promjena nemoguće tijekom školovanja u djetinjstvu
i mladosti osposobiti se za buduće potrebe, prokla-
mirana je potreba za formalnim, neformalnim i infor-
malnim učenjem tijekom cijelog života.

Okvir 6.1.: Vršnjačka pomoć

Udruga MoST iz Splita svojim programom Posebni odgojni postupak (POP), pruža psihosocijalnu potporu
mladima s različitim oblicima poremećaja u ponašanju. Svakodnevno se organizira pomoć u svlada-
vanju školskog gradiva iz svih školskih predmeta, provode raznolike aktivnosti slobodnog vremena, te
savjetovalište za mlade i njihove roditelje. POP programom godišnje se obuhvati 80 mladih s poreme-
ćajem u ponašanju, a u realizaciju je uključeno 40 volontera, za koje se trajno organiziraju edukacije.
Program pridonosi rješavanju problema mladih neprihvatljiva ponašanja na vaninstitucionalni način te
dopunjava permanentni nedostatak programa primarne i sekundarne prevencije.

U Hrvatskoj do prije nekoliko godina nije na razini
prosvjetne politike bilo većih akcija na primjeni
koncepcije cjeloživotnog učenja. No, tijekom 2004.
godine objavljena su dva važna dokumenta koja
podupiru ideju društva znanja i cjeloživotnog učenja.
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti objavila
je Deklaraciju o znanju – Hrvatska utemeljena na
znanju i primjeni znanja151, Vlada Republike Hrvatske
i Nacionalno vijeće za konkurentnost predložili
su pak 55 preporuka za povećanje konkurentnosti
Hrvatske. Istaknuta su četiri ključna nacionalna cilja:
1. Ostvarivanje održivog rasta BDP-a, 2. smanjiva-
nje nezaposlenosti, 3. povećanje kvalitete življe-
nja i 4. povećanje stupnja socijalne uključenosti.
Ustanovljeno je da ostvarivanje tih ciljeva ovisi o
kvaliteti raspoloživih ljudskih resursa i načinu njihova
korištenja. Naglašeno je da s tim u vezi treba pobolj-
šavati obrazovnu strukturu stanovništva, trajno osu-
vremenjivati obrazovne sadržaje, povećavati ulaganja
u obrazovanje i uključivati sve veći dio stanovništva u
trajno učenje.
Potkraj 2004. godine Vlada RH prihvatila je prijedlog
Strategije obrazovanja odraslih s obvezom njezina
donošenja do kraja 2005. godine. U Strategiji se ističe
da Hrvatska prihvaća cjeloživotno učenje kao temelj
svojega cjelokupnog sustava obrazovanja radi ostva-
renja i unaprjeđivanja trajne zapošljivosti i aktivnoga
građanstva. Predlaže se niz mjera za ostvarivanje
tih ciljeva. Na prvom je mjestu stvaranje uvjeta za
cjeloživotno učenje svih građana RH radi njihova
osposobljavanja za sudjelovanje u svim područjima
suvremenog života i na svim razinama, uključujući
i europsku. Može se zaključiti da je na deklarativnoj
razini osviještena važnost obrazovanja odraslih za
nacionalni razvoj i potreba uključivanja svih građana

Commission of the European Communities. Eurostat. (2000.) A Memorandum on Lifelong Learning.

150

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (2004.) Deklaracija o znanju – Hrvatska temeljena na znanju i primjeni znanja. Zagreb, Hrvatska.
151

UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti 67

Obrazovanjem do socijalnog uključivanja
Potkraj 2004. godine u obrazovanje što bi trebalo smanjiti broj socijalno
isključenih. U posebnom odjeljku navodi se potreba
Vlada RH prihvatila strategije učenja odraslih iz isključenih skupina i po-
je prijedlog Strategije moć u pravilnom izboru načina učenja koji najbolje
obrazovanja odraslih odgovaraju njihovim osobinama.
u kojoj se ističe da
Kako bi se proklamirani ciljevi ostvarili, poticat će
Hrvatska prihvaća se i razvoj specijaliziranih institucija za obrazovanje
cjeloživotno učenje odraslih, donijet će se nova zakonska rješenja o
kao temelj svojega obrazovanju odraslih i uvesti prikladnije statističko
cjelokupnog praćenje, unaprijedit će se fiskalna politika kako bi
bila poticajna za obrazovanje odraslih i fleksibilizirati
sustava obrazovanja obrazovanje odraslih. Fleksibilizacija obrazovanja
radi ostvarenja i odraslih sastoji se u priznavanju neformalnog obra-
unaprjeđivanja trajne zovanja provjerom stečenih kompetencija, modula-
zapošljivosti i aktivnoga rizacijom strukovnog obrazovanja koje omogućava
veću mobilnost ljudi između struka i zanimanja te
građanstva. osposobljavanje odraslih za samoorganizirano i sa-
moupravljivo učenje.
Kako je osnovno obrazovanje najvažnije za daljnje
obrazovanje i zapošljavanje, ono se drži najvažnijim
područjem obrazovanja za osobe koje ga nisu završi-
le. Osobe bez osnovnog obrazovanja najrizičnije su u
pogledu socijalnog isključivanja. U Hrvatskoj, prema
posljednjem popisu stanovništva, oko 18,5% odraslih
osoba (oko 685.000 ljudi starijih od 15 godina), nema
završenu osnovnu školu. Vlada RH prihvatila je 2003.
godine desetogodišnji projekt opismenjavanja odra-
slih Za Hrvatsku pismenosti – put do poželjne budućno-
sti i u državnom proračunu za to osigurala potrebna
sredstva. Osim završavanja osnovnog obrazovanja,
bit će im omogućeno i stručno osposobljavanje
za manje složena zanimanja, deficitarna na tržištu
rada. Na temelju neslužbenih informacija, projekt
se provodi uz teškoće. U prvom redu, nedostatno je
uključivanje kandidata u takvo obrazovanje iako cilj-
nu skupinu čini 91.000 osoba u dobi između 15 i 50
68 UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti
godina. Prema svemu sudeći, nastavni plan i progra-
mi nisu dovoljno prilagođeni predznanju i potrebama
polaznika i izvode se prema pedagoškoj, a ne andra-
goškoj metodici. To smanjuje ionako slabu motivaciju
odraslih za osnovno obrazovanje.
S obzirom na stopu registrirane nezaposlenosti od
oko 18%, obrazovanje odraslih moralo bi se u većoj
mjeri koristiti kao jedna od mjera aktivne politike
zapošljavanja. Mjere za povećanje zaposlenosti koje
provodi Hrvatski zavod za zapošljavanje uglavnom
su usmjerene na mlađe osobe. Sa stajališta socijalne
isključenosti, posebnu pozornost treba usmjeriti na
starije nezaposlene koji vrlo lako ulaze u kategoriju
dugotrajno nezaposlenih s malom vjerojatnošću da
se uopće zaposle i velikom vjerojatnošću da se soci-
jalno isključe. U sklopu Nacionalnog akcijskog plana
zapošljavanja, koji se temelji na Europskoj strategiji
zapošljavanja, trebalo bi podrobnije razraditi moguć-
nosti da se obrazovanjem (osposobljavanjem i usa-
vršavanjem), smanji broj nezaposlenih i potencijalno
socijalno isključenih. U toj skupini ističe se oko 27.000
branitelja Domovinskog rata od kojih 40% nema za-
vršenu osnovnu školu.
U području višeg i visokog obrazovanja bilježe se i
predviđaju promjene povoljne za uključivanje odra-
slih u više stupnjeve obrazovanja. Veleučilišno visoko
obrazovanje u velikoj je ekspanziji. Prijelazom na bo-
lonjsku shemu studiranja (model 3+2), omogućit će
se onima koji su odslušali, ali ne i završili četverogo-
dišnji studij da steknu svjedodžbu prvostupnika i da
se zaposle na odgovarajućim poslovima. Tako će se
ne samo popraviti obrazovna struktura stanovništva
nego će znatan broj odraslih ljudi steći kvalifikacije
koje će im omogućiti zapošljavanje i smanjiti rizik od
kraćeg ili dužeg socijalnog isključivanja.
Sedmo poglavlje:
Preporuke

Socijalna isključenost upozorava, zabrinjava i ob-
vezuje na široku društvenu akciju. Aktivirati se prije
svega moraju oni koji su uključeni jer samo oni mogu
stvoriti uvjete za socijalno uključivanje sviju. Posla se
trebaju prihvatiti tijela državne uprave, organizacije
civilnog društva, istraživačke institucije, sindikati,
lokalna samouprava, poduzeća, ukratko svi nositelji
razvojne politike koja treba usmjeriti društvene i
gospodarske tokove prema društvu koje neće do-
puštati da se njegovi članovi isključuju. Nositeljima
takve politike može se i treba preporučiti mnogo
toga. O samoj pojavi isključenosti ne znamo dovoljno
pa ju treba sustavno istraživati i pratiti. Isključenima
treba pomoći da se radno aktiviraju i barem ublaže
siromaštvo, a da bi to postigli trebaju steći znanja
i vještine koje će ih učiniti zapošljivima. Mjere koje
treba poduzeti u obrazovanju isključenih potrebno je
razraditi s posebnom pozornošću, a treba osmisliti i
kako senzibilizirati javnost i potaknuti za sada nedo-
voljnu društvenu solidarnosti i filantropiju. Mjere koje
smo podijelili u šest skupina obraćaju se problemu
isključenosti na razne načine, ali s istim ciljem: vratiti
sve one koji žive na rubu društva.
7.1. Mjere sustavnog praćenja
socijalne isključenosti
Pokazatelji socijalne isključenosti koji se mogu izvesti
iz službenih statističkih podataka i rijetkih studija i
izvješća nisu primjereni i ne pružaju pouzdanu sliku
takve pojave. Zbog toga treba razviti višedimenzio-
nalni sustav uočavanja i praćenja socijalne isključeno-
sti koji će imati standardizirane pokazatelje i načine
mjerenja. Mjere koje treba poduzeti su:

MJERE NOSITELJI
1.1. Redovito prikupljati 18 standardiziranih
makropokazatelja socijalne isključenosti (laekenski
pokazatelji), koje je 2001. donijelo Vijeće Europske
unije. Budući da treba uočavati i pratiti i regionalne Državni zavod za statistiku
razlike, sve pokazatelje treba prikupljati i na
županijskoj razini.

1.2. Provoditi višegodišnje (panel), analize na razini

kućanstava, s ciljem praćenja svih dimenzija socijalne
isključenosti i uočavanja mogućnosti ponovnog
socijalnog uključivanja. Ankete treba uskladiti s
anketama o socijalnoj isključenosti u Europskoj uniji. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa;
U EU već razvijaju panel-anketu EU-SILC (European Državni zavod za statistiku
Statistics on Income and Living Conditions).
Provođenje ankete očekuje se 2006. godine u svim
zemljama članicama (u nekim su zemljama već
provedena pilot-istraživanja).

1.3. Vrednovati učinke mjera koje se predlažu u ovom

izvješću putem primijenjenih istraživačkih studija.
Nezavisne istraživačke institucije (vrednovanje iniciraju
Vrednovanje mora biti sastavnim dijelom provedbe
ministarstva zadužena za provedbu pojedinih mjera)
svake mjere pa treba planirati i potrebna sredstava.

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa; Ministarstvo

1.4. Pokrenuti i provoditi participativna istraživanja
socijalnog stanja i kvalitete života ranjivih skupina.
Participativnost znači da stručnjaci provode
istraživanje u najužoj suradnji s pripadnicima ranjivih
skupina čiji se položaj istražuje.
zdravstva i socijalne skrbi;
Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva;
Državni zavod za statistiku;
Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske
solidarnosti;
Hrvatski zavod za zapošljavanje;
Nezavisne istraživačke institucije

1.5. Periodično istraživati institucionalne prakse i procese

koji rezultiraju socijalnim isključivanjem. Nezavisne istraživačke skupine

70 UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti

Preporuke

7.2. Mjere radne aktivacije i
zapošljavanja
Siromaštvo je najtegobniji element socijalne isklju-
čenosti, no izdašna i izravna preraspodjela prora-
čunskog novca nije ostvariva. Po svemu sudeći, ne
bi bila ni dugoročno učinkovita. Na tragu Europske
strategije zapošljavanja, stimuliranje radne partici-
pacije, to jest aktivaciju, držimo najučinkovitijim i
održivim suprotstavljanjem nezaposlenosti i siromaš-
tvu. Prema Hrvatskom nacionalnom akcijskom planu
zapošljavanja, aktivacija je i preventivna i kurativna
mjera. U skladu s osmom smjernicom Europske stra-
tegije zapošljavanja, zapošljivost čim većeg broja
članova svake obitelji treba stimulirati tako da se rad
učini isplativijim. Tako će se umanjiti rizici potpune
isključenosti iz tržišta rada. Važno je i smanjiti priljev
u dugotrajnu nezaposlenost, i stalno smanjivati broj
onih koji čekaju posao duže od godinu dana. Oni čine
gotovo polovicu svih nezaposlenih. Aktivacijom će se
povećati zapošljivost; potaknuti izobrazba za tražene
vještine i znanja, potaknuti aktivnije traženje posla i
povećati mobilnost onih koji ga traže. Tako će se po-
četi prevladavati i predrasude o nepotrebnim starijim
radnicima te nesposobnim osobama s posebnim
potrebama. Mjere koje treba poduzeti su:

MJERE NOSITELJI
2.1. Olakšati aktivaciju u fleksibilnijim oblicima
zaposlenosti (u skladu s trećom smjernicom Europske
strategije zapošljavanja), imajući u vidu prije svega
osobe koje ne mogu ili ne žele raditi puno radno Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva;
vrijeme (majke, mladi, stare osobe). S obzirom na Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske
to da su to većinom slabije plaćeni poslovi, važno solidarnosti
je ispitati opravdanost reguliranja razine obveznih
doprinosa, uz očuvanje visoke razine socijalnih i
radnih prava.

2.2. Razraditi skup posebnih mjera za skupine

nezaposlenih koje su zbog smanjene vjerojatnosti
Vlada;
zapošljavanja izložene povećanom riziku socijalne
nadležna ministarstva; Hrvatski zavod za zapošljavanje
isključenosti.

2.3. Evaluirati postojeći sustav savjetovanja nezaposlenih

i razviti intenzivne, višednevne (tjedne), programe
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi;
savjetovanja i izobrazbe najugroženijih skupina
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa;
nezaposlenih s ciljem unaprjeđenja njihova
Hrvatski zavod za zapošljavanje
samopouzdanja i vještina traženja posla.

2.4. Stimulirati rad osoba starijih od 65 godina

Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva
oslobađanjem onih koji honorarno rade od plaćanja
prvog stupa mirovinskog osiguranja.

2.5. Uvesti mogućnost djelomičnog umirovljenja, tj. rada

s manjim brojem sati dnevno/tjedno uz korištenje Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva
dijela mirovinskih povlastica.

2.6. Optimizirati pokrivenost vrtićima, jaslicama i školskim Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi;
dnevnim boravcima. Zapošljivost žena uvelike bi Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske
se povećala i olakšala ako bi se sustav skrbi o djeci solidarnosti;
unaprijedio i učinio dostupnijim. jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave

2.7. Poticati osnivanje novih i jačanje postojećih lokalnih

odbora za socijalnu politiku. Lokalni odbori trebaju
predlagati poslove korisne za zajednicu koji bi
se ostvarivali programima rada za opće dobro
(workfare). Same mjere provodile bi općine i gradovi
koji bi sklapali ugovore o suradnji s upravnim tijelom
regionalnog zavoda za zapošljavanje.
Hrvatski zavod za zapošljavanje;
Centri za socijalnu skrb; nadležna ministarstva;
nadležna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne)
samouprave; lokalna socijalno-gospodarska vijeća

UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti 71

Preporuke

7.3. Mjere vezane uz ublažavanje socijalna isključenost će se vrlo vjerojatno prenijeti

siromaštva
Svi građani nisu u istom položaju na tržištu rada.
Neke su osobe posebno teško zapošljive, a nekima
znanja, vještine kojima raspolažu i životna situacija
jednostavno ne omogućuju dostojanstven život
na temelju vlastitog rada. Od kronično siromašnih,
jednoroditeljskih obitelji, osoba s invaliditetom te
neobrazovanih osoba treće dobi, ne možemo očeki-
vati da će se aktivirati bez dodatne potpore. Štoviše,
i na djecu tih osoba. Taj problem obrađuje sedma
smjernica Europske strategije zapošljavanja. U skladu
s njom, navedenim grupama (siromašni, samohrani
roditelji, osobe s invaliditetom, osobe bez obrazo-
vanja, posebno one starije), treba zajamčiti posebne
ciljane programe aktivacije i obrazovanja. Treba im
osigurati i dio proračunskog novca (socijalni tran-
sferi), koji će ublažiti razinu siromaštva pa i olakšati
aktivaciju. Mjere koje treba poduzeti su:

MJERE NOSITELJI
3.1. Razviti i ojačati partnerstvo države i organizacija
civilnog društva (OCD), u sprječavanju i ublažavanju
siromaštva i socijalne isključenosti. Država treba
poticati sudjelovanje OCD-a, financirajući projekte
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi;
smanjivanja siromaštva i socijalnog uključivanja.
Centri za socijalnu skrb;
Državne institucije su trome i ne uspijevaju odmah
Vladin ured za udruge; organizacije civilnog društva;
odgovoriti hitnim potrebama ljudi. OCD to može brže
Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva
pa bi trebao imati posebnu ulogu u osmišljavanju
i provođenju malih projekata usmjerenih na
ekonomsko osnaživanje siromašnih građana te u
pružanju usluga starijim osobama, nemoćnima i sl.

3.2. Organizirati centre za socijalnu skrb (CSS), kao first-

stop shop institucije s koncentriranim informacijama.
Reorganizirani CSS-i bili bi mjesta na kojima
potencijalni korisnici mogu dobiti informacije o Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi;
svojim pravima i različitim dionicima koji nude pomoć Centri za socijalnu skrb
i podršku. CSS-i bi bili i mjesta na kojima se prikupljaju
i dobivaju informacije o svim oblicima pomoći što ih
pružaju organizacije civilnog društva, lokalne vlasti ili
drugi dionici.

Vlada;
3.3. Uskladiti naknade socijalne pomoći s rastom troškova
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi;
života i inflacijom.
Hrvatski zavod za zapošljavanje;
jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave
3.4. Uvesti institut socijalne (državne) mirovine. Starije
osobe koje ne primaju nikakvu mirovinu (barem 1/5
osoba starijih od 60 godina), vrlo su ranjiva skupina,
a uglavnom su oslonjeni samo na socijalnu pomoć. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi;
Institut socijalne mirovine dijelom bi rasteretio i Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva
socijalne radnike. Ako bi materijalna primanja i ostala
približno ista, izbjegla bi se stigma vezana za socijalnu
pomoć.

7.4. Mjere obrazovanja plana zapošljavanja nužno je poticati cjeloživotno

Socijalno uključivanje nije moguće bez primjerene
obrazovanosti, to jest usvojenih znanja i vještina.
Smanjivanje siromaštva, poglavito zapošljavanjem,
neodvojivo je od unaprjeđivanja znanja i vještina
nezaposlenih i siromašnih. Na tragu Europske strate-
gije zapošljavanja i Hrvatskoga nacionalnog akcijskog
obrazovanje kojom se olakšava zapošljavanje, a time
i socijalno uključivanje. Cjeloživotno obrazovanje
obuhvaća i redovito školovanje djece i mladih te for-
malno i neformalno obrazovanje odraslih. Socijalna
isključenost može se umanjiti formalnim i neformal-
nim obrazovanjem pomoću tri sustava mjera:

72 UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti

Preporuke

1. Posebnim mjerama kojima se odraslim nezaposle-
nim građanima povećava zapošljivost, a zaposle-
nima smanjuje vjerojatnost gubitka posla. To se
može postići investiranjem u obrazovanje odraslih,
prilagođivanjem kriterija za priznavanje osposo-
bljenosti, modulariziranjem strukovnog obrazova-
nja i pomaganjem samoobrazovanja.
2. Promjenama školskog sustava usmjerenim prema
produljenju i individualizaciji školovanja, poveća-
nju obrazovnih postignuća i zapošljivosti završenih
učenika i studenata.
3. Integralnim pristupom obrazovanju djece i mladih s
posebnim potrebama. Mjere koje treba poduzeti su:

MJERE NOSITELJI
Obrazovanje odraslih

4.1. Osigurati pravo na 35 sati plaćenog izbivanja s rada godišnje radi izobrazbe (uz
predočenje potvrde o pohađanju). Takva bi se ulaganja u izobrazbu zaposlenika
odbijala od porezne osnovice.

4.2. Osigurati da u takvoj izobrazbi sudjeluju i nezaposleni te pripadnici ranjivih Ministarstvo znanosti,
društvenih skupina. Njima će na temelju preciziranih kriterija biti dodijeljeni obrazovanja i športa;
obrazovni vaučeri za određen broj sati koje će nakon savjetovanja u Ministarstvo gospodarstva,
Hrvatskome zavodu za zapošljavanje moći iskoristiti za vlastitu izobrazbu. rada i poduzetništva;
sveučilišta i veleučilišta;
4.3. Uvesti ljetni semestar u visokoškolskim institucijama, na kojem bi se, prema andragoške udruge
potražnji, izvodila nastava za odrasle. Stimulacija bi se zasnivala na natjecanju
obrazovnih institucija, odnosno interesu za programe koje nude i njihovoj
evaluaciji od strane korisnika.

Promjene školskog sustava

4.4. Produžiti primarno obrazovanje (razrednu nastavu) s 4 na 6 godina radi

olakšavanja individualizacije tijekom 5. i 6. razreda osnovne škole.

4.5. Produžiti osnovno obvezno obrazovanje s osam na devet godina radi

uspješnijeg stjecanja novih ključnih znanja i vještina koje treba utvrditi
nacionalnim obrazovnim standardom prema međunarodno prihvaćenoj
metodologiji. Zadrži li se postojeća osmogodišnja osnovna škola, treba uvesti 9.
obvezni razred za one koji neće nastaviti školovanje. U devetom razredu izvodili
bi se programi jednogodišnjeg osposobljavanja za jednostavnija deficitarna
zanimanja čime bi olakšalo zapošljavanje i povećala vjerojatnost njihova
socijalnog uključivanja (osobe samo s osnovnom školom veoma se teško
zapošljavaju). Takvi bi programi bili namijenjeni i onima koji nisu završili srednju
školu.
Ministarstvo znanosti,
4.6. Uvesti diferencijaciju učenika u višim razredima osnovne škole pomoću obrazovanja i športa;
izbornih programa i barem dvorazinskim izvođenjem programa (minimalni Zavod za unaprjeđenje
obvezni i prošireni, zahtjevniji program). školstva;
istraživačke institucije;
4.7. U obrazovnom procesu uvesti teme koje promoviraju pravo na kulturne razlike jedinice lokalne i područne
s ciljem jačanja socijalne kohezije. (regionalne) samouprave

4.8. Istražiti zbog čega učenici napuštaju srednju školu i utvrditi opseg te pojave i
njezine uzroke. Na temelju takvog primijenjenog istraživanja izraditi smjernice i
akcijski plan koji će dovesti do smanjivanja tog problema.

4.9. Subvencionirati programe dodatnih obrazovnih aktivnosti (internetski tečajevi,

radionice, mentorski rad, profesionalno savjetovanje), za djecu iz socijalno
isključenih obitelji. Cilj je povećati socijalnu koheziju i nadoknaditi nedostatak
kulturnog kapitala u takvim obiteljima.

4.10. Formirati poseban fond za stipendije i školarine učenika i studenata iz

siromašnih obitelji. Potrebno je razdvojiti sredstva za stipendiranje darovitih
učenika/studenata od sredstava za stipendiranje učenika/studenata iz socijalno
isključenih obitelji. I u potonjem slučaju stipendije treba dodjeljivati natječajem.

UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti 73

Preporuke

MJERE NOSITELJI
Integralno obrazovanje djece i mladih s posebnim potrebama

4.11. Razviti i uvesti predškolske programe u koje će se moći uključiti i djeca s

teškoćama u razvoju.

4.12. Osigurati redovito osnovnoškolsko obrazovanje za sve. Sva djeca u dobi

od 6 do 14 godina trebaju se školovati u istom obrazovnom okružju koje će
zadovoljiti njihove fizičke, intelektualne, društvene, emocionalne, jezične i
ostale potrebe i zahtjeve. To se može postići odvajanjem dijela školskog dana
Ministarstvo znanosti,
i zapošljavanjem dodatnog osoblja za udovoljavanje posebnim, dodatnim
obrazovanja i športa
zahtjevima djece s teškoćama u razvoju.

4.13. Natječajima dodjeljivati stipendije djeci i mladima i tako olakšati njihovu

srednjoškolsku i/ili visokoškolsku naobrazbu. Stipendije trebaju pokrivati
troškove samog školovanja, te prijevoza i smještaja. Djeca i mladi s posebnim
potrebama ne smiju biti smješteni u posebne institucije samo zato što
obrazovni sustav nije osposobljen za pružanje obrazovnih usluga prilagođenih
njihovim potrebama.

7.5. Antidiskriminacijske mjere nje diskriminiranih grupa u procese kreiranja mjera

postoje, ali se njihova iskustva i znanja ne integriraju
Treba osnažiti i proširiti savjetodavne procese kreira- dosljedno. Diskriminirane grupe trebale bi biti par-
nja strategija i mjera sustavnim uključivanjem diskri- tneri u procesu praćenja i vrednovanja provedbe stra-
miniranih grupa. Naznake koje upućuju na uključiva- tegija i mjera. Mjere koje treba poduzeti su:

MJERE NOSITELJI
5.1. Osigurati pristup informacijama i besplatne pravne Centri za socijalnu skrb; Ministarstvo pravosuđa;
savjete ranjivim skupinama. Hrvatska odvjetnička komora

Ministarstvo pravosuđa;
Ured pučkog pravobranitelja; Ured pravobraniteljice za
5.2. Osnažiti i potaknuti institucije u primjeni postojećih
djecu;
antidiskriminacijskih propisa i razvijanju sustavnog
Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova;
praćenja pojava institucionalne diskriminacije.
Ured za nacionalne manjine; Ured za ljudska prava

5.3. Financijski, ekspertno i medijski osnažiti postojeće i Nadležna ministarstva; jedinice lokalne i područne
poduprijeti nove inicijative grupa u zajednicama koje (regionalne) samouprave; Hrvatska televizija;
pružaju usluge i bore se protiv diskriminacije. Hrvatski radio

5.4. Promicati primjere dobre prakse poduzeća koja

Hrvatska gospodarska komora;
se brinu za ljudska prava svojih zaposlenika,
Ministarstvo rada, gospodarstva i poduzetništva
antidiskriminacijska su, ne odbijaju zapošljavati
zaražene HIV-om itd.

5.5. Uvesti obvezne edukativne seminare za javne

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa;
službenike s ciljem prevencije opresivnog ponašanja i
Ured za ljudska prava;
promocije ljudskih prava.
Ured za nacionalne manjine

74 UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti

Preporuke

7.6. Mjere senzibilizacije javnosti i javnosti, veću društvenu solidarnost s isključenima,

poticanja društvene solidarnosti i
filantropije
Hrvatska je javnost nedovoljno informirana o razmje-
rima i posljedicama socijalne isključenosti. Mjere koje
se predlažu imaju za cilj prepoznavanje problema u
aktiviranje organizacija civilnog društva i naglašeniju
filantropsku djelatnost. Potrebno je i u većoj mjeri
naglasiti društvenu odgovornost gospodarstva i po-
duzeća, kako prema vlastitim zaposlenicima, tako i
prema široj zajednici. Mjere koje treba poduzeti su:

MJERE NOSITELJI
6.1. Organizirati edukacijske seminare za novinare s
ciljem njihova osposobljavanja za praćenje fenomena
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi uz suradnju
socijalne isključenosti, nezaposlenosti i siromaštva u
Hrvatskog novinarskog društva
Hrvatskoj.

6.2. Organizirati i pripremiti radijske i TV emisije

Ministarstva zadužena za provedbu pojedinih mjera
posvećene fenomenu socijalne isključenosti s ciljem
(Uredi za odnose s javnošću); Hrvatska televizija;
senzibilizacije javnosti na problem; poticati medijsko
Hrvatski radio
praćenje i tumačenje mjera socijalnog uključivanja

Vladin ured za udruge; Nacionalna zaklada za razvoj

6.3. Financijski i organizacijski podupirati civilne
civilnog društva;
inicijative koje povećavaju uključivanje i umrežavanje
jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave;
ranjivih skupina.
poduzeća

UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti 75

Dodatak 1:
Metodološka objašnjenja za treće poglavlje

Empirijska analiza socijalne Ekonomsku prikraćenost (siromaštvo), analizirali smo

isključenosti (poglavlje 3.1.)
Istraživanje se temeljilo na dva upitnika (A i B), od
kojih je svaki proveden na 1250 ispitanika. Upitnici
su sadržavali oko 70% zajedničkih pitanja. Podaci su
prikupljeni na višeetapnom stratificiranom uzorku,
izrađenom na temelju rezultata popisa stanovništva,
kućanstava i stanova 31. ožujka 2001. Državnog zavo-
da za statistiku. Uzorak je bio stratificiran prema žu-
panijama (21), i veličini naselja (4 kategorije). Podaci
su prikupljeni metodom osobnog intervjua u ispitani-
kovu kućanstvu. U istraživanju je sudjelovalo oko 170
anketara, a intervju je u prosjeku trajao sat vremena.
Ispitivanja raširenosti i odrednica socijalne isključe-
nosti (SI) proveli smo na temelju pitanja obuhvaćenih
upitnikom A. U analizama koje slijede rabili smo
smanjeni uzorak (N = 485), koji obuhvaća samo radno
sposobne ispitanike, to jest one koji su završili školo-
vanje, a još nisu umirovljeni ili stariji od 65 godina. S
obzirom na taj kriterij, mlade na školovanju i starije
osobe morali smo izostaviti iz analiza, premda je ra-
njivost i jednih i drugih prepoznata kao problem i u
Hrvatskoj152.153
Nadalje, uzorak nije konstruiran na način da bi se mo-
gla po ovim kriterijima na pouzdan način ustanoviti
regionalna rasprostranjenost socijalne isključenosti,
odnosno rizik socijalne isključenosti etničkih manjina,
migranata, osoba s posebnim potrebama, deinstitu-
cionaliziranih i drugih riziku izloženih grupa koje su
malobrojne u populaciji. Drugo ozbiljno ograničenje
ovog istraživanja predstavlja to da, obzirom da je ono
obuhvaćalo tek snimku trenutnog stanja ispitanika i
njihovih kućanstava, ovom analizom nismo bili u sta-
nju mjeriti dinamiku socijalne isključenosti, odnosno
trajnosti stanja (isključenosti ili uključenosti), u koje-
mu smo zatekli ispitanike.
na razini kućanstva, to jest združenih prihoda osoba
koje u njemu žive. Kao pokazatelj je poslužila tzv.
standardna relativna linija siromaštva, to jest iznos
ukupnog prihoda kućanstva koji je potrebno imati
da bi kućanstvo prešlo rub siromaštva. Prema anketi
o potrošnji kućanstva, relativna je linija siromaštva
u 2002. godini iznosila 16.810 kn za samačko ku-
ćanstvo.154 Ako je riječ o kućanstvu koje ima više od
jednoga člana, taj se granični iznos prema OECD-ovoj
metodologiji povećava za 50% po svakome članu sta-
rijem od 14 godina, odnosno za 30% za svako dijete
mlađe od 14 godina.155 S obzirom na to da je prihod
kućanstva u našem istraživanju bio određen razredi-
ma (njih 17), a ne točnom visinom prihoda, u skupinu
siromašnih uvrstili smo (i) sva kućanstva s prihodom
čiji raspon uključuje graničnu vrijednost.
Radnu prikraćenost odredili smo kao nesudjelovanje
u svijetu rada, što uključuje nezaposlene, bez obzira
na to traže li aktivno posao ili ne156 i gospodarski
neaktivne, a radno sposobne ispitanike.157 Zašto smo
uključili potonje? Prvo, zaposlenost je način postiza-
nja (financijske) neovisnosti, razvoja osobnih vješti-
na158 i ostvarivanja društvenih kontakata, iz čega su
gospodarski neaktivne osobe isključene u jednakoj ili
približno jednakoj mjeri kao nezaposleni. Drugo, ku-
ćanstva s neaktivnim članovima ranjivija su od onih u
kojima su odrasli članovi radno aktivni, osobito kada
je riječ o kućanstvima sa samo jednim zaposlenim.
Takva su kućanstva puno osjetljivija na gubitak posla
jer na taj način ostaju bez ikakvih prihoda.
Sociokulturnu prikraćenost odredili smo kao nesudje-
lovanje u radu klubova, udruga, religijskih organizacija,
političkih stranaka i ostalih udruženja civilnog društva,
odnosno kao izostanak društvene participacije.159
Imajući u vidu da naš pokazatelj ne dokazuje da je
ispitanik socijalno izoliran (netko, primjerice, može
imati intenzivan društveni život, a da nije član bilo ka-

World Bank (2000.) Croatia Economic Vulnerability and Welfare Study. World Bank. Washington, D.C., USA; Šućur, Z. (2001.) Siromaštvo: teorije, koncepti i pokazatelji. Pravni fakultet. Zagreb,
152

Hrvatska; Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve i Hrvatski Caritas (2005.) Konferencija za tisak projekta „Praćenje siromaštva u Hrvatskoj“, utorak 11. siječnja.
Socijalna isključenost nesamostalnih osoba realan je fenomen, ali su obilježja i uzroci njihove isključenosti različiti, što zahtijeva zaseban analitički pristup. S obzirom na to da smo ovdje
153

pristupili drugačije, umirovljenike smo, radi ilustracije njihove ranjivosti, naknadno uključili u poredbenu analizu razine prikraćenosti (usp. grafikon 3.1.).
U pitanju je 60% medijana tzv. ekvivalentnog dohotka svih kućanstava. Taj iznos ne uključuje dohodak u naturi, koji u našem istraživanju nije mjeren. Taj je dohodak važan prinos životnom
154

standardu ruralnih kućanstava koja se bave i poljodjelstvom.

Tako na primjer prag siromaštva za kućanstvo u kojem žive dva roditelja i dvoje djece mlađe od 14 godina iznosi 210 % od praga siromaštva za jednočlano kućanstvo, to jest 35.300 kn na
155

godinu.
Među nezaposlenima obično razlikujemo privremeno i trajno nezaposlene, pri čemu potonje definiramo kao osobe nezaposlene dulje od godinu dana. Važno je razlikovati i tzv. obeshrabrene
156

nezaposlene, one koji su odustali od traženja posla, ali za sebe i dalje tvrde da su nezaposleni.
U našem istraživanju potonju skupinu čine kućanice i obeshrabreni nezaposleni.
157

Gallie, D. (2004.) Unemployment, marginalization risks and welfare policy. In Gallie, D. (ed.) Resisting Marginalization: Unemployment Experience and Social Policy in the European Union, p. 1-33.
158

Oxford University Press. Oxford, United Kingdom.

Identično operacionaliziran, izostanak je društvene participacije – odnosno tercijarne socijabilnosti (Gallie, D., Paugam, S., S. Jacobs (2003.) Unemployment, Poverty, and Social Isolation. Is
159

There a Vicious Circle of Social Exclusion? European Societies, Vol. 5, No. 1, 2003, p. 1-31.) – bio jedan od pokazatelja socijalne isključenosti i u velikoj europskoj panel-studiji o potrošnji kućan-
stava provedenoj 1994. godine (European Community Household Panel Survey; usp. Barnes, M., Heady, C., Middleton, S., Millar, J., Papadopulos, F., Room, G., Tsakloglou, P. (2002.) Poverty and
Social Exclusion in Europe. p. 21. Edward Elgar. Cheltenham, United Kingdom; Northampton, USA.).

76 UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti

Metodološka objašnjenja za treće poglavlje
kve udruge), već samo neumrežen (što samo u nekim
okolnostima povećava vjerojatnost izolacije), takvim
mjerenjem nužno precjenjujemo stvaran broj izolira-
nih. Kako bismo ublažili opisanu nepreciznost – koja
proizlazi iz činjenice da podaci kojima se koristimo ne
sadržavaju preciznije pokazatelje intenziteta obitelj-
skih i prijateljskih socijalnih kontakata – na ovaj način
mjerenu neumreženost uzimamo kao faktor rizika
isključivo ako je povezana s radnom i/ili gospodar-
skom prikraćenosti. Dakle, ne kao rizični faktor po sebi.
Naime, neumreženost tek u slučaju siromaštva i nesu-
djelovanja u svijetu rada doista povećava vjerojatnost
socijalne izolacije, poglavito nemogućnošću korištenja
formalnih i neformalnih resursa, pomoći i potpore koje
angažman u sferi civilnog društva podrazumijeva.
Nezaposlenost i isključivanje
(poglavlje 3.2.)
U analizama se koristimo podacima prikupljenim u
sklopu opsežnog istraživanja Psihološki aspekti neza-
poslenosti. Istraživanje je bilo longitudinalno, tj. pro-
vedeno je u dva navrata na istim sudionicima.
Prvo ispitivanje provedeno je u ljeto 2003. godine,
u 25 ispostava Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje
u svim hrvatskim županijama. U svakoj ispostavi
metodom slučajnog izbora odabrali smo određen
broj ispitanika, proporcionalan stvarnom udjelu ne-
zaposlenih u toj županiji. Nezaposlene koji su dolazili
na redovito mjesečno javljanje u svoju ispostavu,
anketari su zamolili da sudjeluju u anketi. Od ukupno
1882 kontaktirane osobe, njih 1138 (60,5%) pristalo
je sudjelovati. Struktura uzorka prema geografskom
rasporedu, spolu, trajanju nezaposlenosti i radnom
stažu dobro odražava stvarnu strukturu nezaposlenih
u Hrvatskoj. U uzorku, međutim, ima nešto više mla-
đih i obrazovanijih osoba nego u populaciji; oni su se
spremnije odazivali pozivu za anketiranje.
Upitnik je sadržavao pitanja o demografskim obi-
lježjima sudionika (spol, dob, obrazovanje, obiteljska
odgovornost i trajanje nezaposlenosti), te niz pitanja i
ljestvica za procjenu vrste i intenziteta svakodnevnih
aktivnosti, subjektivnog i objektivnog financijskog
stanja, psihološke i socijalne prikraćenosti, uočene
socijalne potpore, načina i intenziteta traženja posla,
a uključivao je i opsežan skup pitanja za procjenu
zdravstvenog stanja.
Sudionici su ispunjavali upitnik u manjim grupama,
uglavnom samostalno na temelju uputa anketara.
Manjem broju onih koji su imali problema s čitanjem
ili pisanjem anketari su čitali pitanja i upisivali njihove
odgovore. Anketiranje je trajalo do 40 minuta. Na kra-
ju su ispitanici zamoljeni za dopuštenje da za godinu
dana još jednom budu kontaktirani i anketirani. Više
od 60% ih je pristalo i ostavilo podatak za kontakt.
U studenom i prosincu 2004. godine provedeno je
drugo ispitivanje, ovoga puta poštanskom anketom.
Sudionici su prvo kontaktirani telefonski: anketari su
ih podsjetili na njihov pristanak, najavili poštansku
anketu i zamolili na suradnju. Odziv je bio dobar: 78%
ih je vratilo ispunjene upitnike (N = 601).
U poštanskom upitniku dodana su pitanja o tome
jesu li se, kada i na kakvom poslu zaposlili te koliko su
njime zadovoljni, a izostavljena su ona čiji odgovori
nisu podložni promjeni. Sva pitanja koja se odnose
na ključne varijable bila su identična u oba upitnika.
U nastavku su objašnjene ključne varijable koje anali-
ziramo u ovom prilogu.
Ekonomska prikraćenost (deprivacija), ispitana je na
dvije razine. Na objektivnoj razini, pitali smo sudio-
nike istraživanja koliki su bili ukupni prihodi njihovih
kućanstava tijekom proteklog mjeseca. Na subjek-
tivnoj razini ispitali smo njihovu percepciju financij-
skog stanja: tražili smo da na petstupanjskoj ljestvici
UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti 77
Metodološka objašnjenja za treće poglavlje

procijene koliko su često u posljednji mjesec dana
imali financijskih briga, a mogući odgovori su bili: 1.
„nikad“; 2. „katkad“; 3. „često“; 4. „gotovo stalno“ i 5.
„stalno“. Korelacija između objektivne i subjektivne
financijske prikraćenosti bila je znatna (r = 0,57).
Socijalna izolacija je procijenjena pitanjem koje je
izvorno u sastavu naše skale psihološke prikraćeno-
sti, sastavljene prema teoriji o latentnim funkcijama
rada160. Pitanje je glasilo: Smatrate li se sastavnim dije-
lom i korisnim članom društvene zajednice? Odgovori
su bili: 1. „da, osjećam se korisnim članom društvene
zajednice“; 2. „uglavnom se osjećam korisnim čla-
nom“; 3. „češće se osjećam nekorisno nego korisno“;
4. „osjećam se posve nekorisno i isključeno“.
U sklopu drugog istraživanja, tj. u istraživanju čimbe-
nika koji određuju vjerojatnost zapošljavanja, uz utje-
caj demografskih karakteristika i trajanja nezaposle-
nosti, željeli smo provjeriti i utjecaj zdravlja. Psihičko
i fizičko zdravlje ispitano je pomoću opsežnog,
psihometrijski utemeljenog međunarodnog Upitnika
zdravlja SF-36, koji su razvili suradnici Instituta za
zdravlje iz Bostona i Odjela za socijalnu politiku
kalifornijske korporacije RAND161, koji je prilagođen
uvjetima u našoj zemlji162. SF-36 uključuje ljestvice
koje se odnose na (a) ograničenja u tjelesnim i soci-
jalnim aktivnostima zbog zdravstvenih problema, (b)
teškoće u ostvarivanju svakodnevnih životnih uloga
zbog fizičkog zdravlja ili emocionalnih problema, (c)
subjektivnu dobrobit i (d) izravnu procjenu ukupnog
zdravlja. Narušeno zdravlje jedna je od posljedica
nezaposlenosti163, ali pretpostavljamo da ono utječe i
na vjerojatnost zapošljavanja.

Jahoda, M. (1982.) Employment and unemployment – A social-psychological analysis. Cambridge University Press. Cambridge, United Kingdom.
160

Ware, J.E., Snow, K.K., Kosinski, M., et al. (1997.) SF-36 Survey Manual and Interpretation Guide. The Health Institute, New England Medical Center. Boston, USA.
161

Jureša, V., Ivanković, D., Vuletić, G. et al. (2000.) The Croatian Health Survey – SF-36: General quality of life assessment. Collegium Antropologicum, Vol. 24, 2000, p. 69-78.
162

Vidi npr. Feather, N.T. (1990.) The Psychological Impact of Unemployment. Springler-Verlag. New York, USA; Fryer, D., Payne, R. (1986.) Being unemployed: A review of the literature on the psychologi-
163

cal experience of unemployment. In C.L. Cooper and I. Robertson (eds) International Review of Industrial and Organizational Psychology, p. 235-278. John Wiley and Sons Ltd; McKee-Ryan, F.M., Song
Z., Wamberg, C.R., Kinicki, A.J. (2005.) Psychological and Physical well-being during unemployment: A meta-analytic study. Journal of Applied Psychology, Vol. 90, 2005, p. 53-76; O’Brien, G.E. (1986.)
Psychology of Work and Unemployment. John Wiley and Sons. Chichester, USA; Šverko, B., Maslić Seršić, D., Galešić, M. (2004.) Nezaposlenost i subjektivno zdravlje. Jesu li najugroženije osobe srednje
dobi? Suvremena psihologija, God. 7, 2004., str. 201-212; War, P. (1987.) Work, Unemployment, and Mental Health. Clarendon Press. Oxford, United Kingdom.)

78 UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti

Statistički dodatak

1. Pokazatelji siromaštva i socijalne isključenosti164

Stopa rizika od siromaštva bez dohotka u naturi, 2003. 18,9
Stopa rizika od siromaštva prema godinama i spolu, % M / Ž
ukupno 17,7/20,1
0 - 15 16,4/16,7
16 - 24 17,0/17,3
25 - 49 14,0/14,3
50 - 64 16,7/16,6
65 i više godina 28,6/34,4
Stopa rizika od siromaštva prema najčešćem statusu u aktivnosti, %
zaposleni 6,6/4,3
samozaposleni 22,8/28,5
nezaposleni 40,6/28,9
umirovljenici 23,3/21,7
ostali ekonomski neaktivni 18,8/25,1
Stopa rizika od siromaštva prema tipu kućanstva i godinama, %
samačko kućanstvo 37,3
M/Ž 32,0/39,4
samačko kućanstvo, osoba u dobi između 30 i 64 godine 26,5
samačko kućanstvo, osoba u dobi od 65 i više godina 44,9
dvije odrasle osobe bez uzdržavane djece, obje mlađe od 65 godina 13,3
dvije odrasle osobe bez uzdržavane djece, barem jedna u dobi 65 i više godina 30,4
druga kućanstva bez uzdržavanih članova 11,1
samohrani roditelj s jednim ili više uzdržavane djece 31,8
dvije odrasle osobe s jednim djetetom 14,7
dvije odrasle osobe s dvoje djece 15,2
dvije odrasle osobe s troje i više djece 21,6
ostala kućanstva s uzdržavanom djecom 15,2
Stopa rizika od siromaštva prema statusu vlasnika stana, %
stanar ili podstanar 20,2
vlasnik ili stanuje besplatno 18,9
Prag rizika od siromaštva za samačko kućanstvo, u kunama 17.376,0
Prag rizika od siromaštva za kućanstvo s dvije odrasle osobe i dvoje djece, u kunama 36.489,7
Nejednakost distribucije dohotka - kvintilni omjer (S80/S20) 5,0
Relativni jaz rizika od siromaštva, % 24,2
Stopa dugotrajne nezaposlenosti, I/2004., ukupno 6,8
M/Ž 5,8/7,9
Ranije napustili školu (18 - 24 godine), % od ukupnog stanovništva, I/2004., ukupno 6,1
M/Ž 6,9/5,2

Izvor svih podataka je Državni zavod za statistiku (DZS) ukoliko nije drugačije naznačeno.
164

80 UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti

Statistički dodatak

Očekivano trajanje života pri rođenju, 2003., ukupno 74,9

M/Ž 71,4/78,4
Raspršenost oko praga rizika od siromaštva, 2003.
40% 6,8
50% 12,1
70% 25,7
Stopa rizika od siromaštva prije socijalnih transfera, 2003., %
dohodak isključuje socijalne transfere 35,3
dohodak isključuje mirovine i socijalne transfere 43,8
Ginijev koeficijent, 2003. 0,30
Dugotrajna nezaposlenost (≥ 13 mjeseci), udio u ukupno nezaposlenima, ukupno, I/2004. 49,2
M/Ž 46,8/51,5
Jako duga nezaposlenost (≥ 25 mjeseci), udio u ukupno aktivnom stanovništvu, ukupno, I/2004. 38,3
M/Ž 37,8/38,8
Stopa jako dugo nezaposlenih (≥ 25 mjeseci), I/2004., ukupno 5,3
M/Ž 4,7/6,0

2. Pokazatelj društvenog razvoja

Pokazatelj društvenog razvoja (HDI), vrijednost, 2003. 0,841
Pokazatelj očekivanog trajanja života, 2003. 0,83
Pokazatelj obrazovanosti 0,91
Pokazatelj BDP-a 0,78

3. Zdravstvo
Stopa smrtnosti dojenčadi (na 1.000 živorođenih), 2003. 6,3
Stopa smrtnosti djece mlađe od 5 godina (na 1.000 živorođenih), 2003. 7
Stopa smrtnosti majki (na 100.000 živorođenih), 2003. 8
Živorođeni uz stručnu pomoć (%), 2003. 99,9
Izdvajanja za zdravstvo per capita (PPP US$), 2002. 783
Javna izdvajanja za zdravstvo (% BDP-a), 2001. 3,79
Privatna izdvajanja za zdravstvo (% BDP-a), 2001. 1,58

4. Obrazovanje i pismenost
Javni izdaci za obrazovanje165 (% od BDP-a), 2003. 4,67
Javni izdaci za predškolsko i osnovnoškolsko obrazovanje (% od BDP-a), 2003. 2,57
Javni izdaci za srednjoškolsko obrazovanje (% od BDP-a), 2003. 1,08
Javni izdaci za visoko obrazovanje (% od BDP-a), 2003. 0,86
Stopa pismenosti (starijih od 15 godina) 98,1
Stopa pismenosti mladih (% dobne grupe od 15 do 24 g.) 99,6

Izvor podataka o javnim izdacima (% od BDP-a): Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa.

165

UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti 81

Statistički dodatak

Udio upisanih u osnovnu školu (%), 2003./04. 95,5

Udio upisanih u srednju školu (%), 2003./04. 84,5
Upisani studenti u područje znanosti, matematike i inženjerstva (područja 4 i 5 ISCED-a 97) (% od ukupno upisanih studenata), 2003./04. 23,8

5. Nejednakost spolova u obrazovanju

Stopa pismenosti mladih, žene (starije od 15 godina) 97,1
Stopa pismenosti odraslih (udio stope žena u stopi muškaraca) 98
Stopa pismenost mladih, žene (u dobnoj grupi od 15 do 24 g.) 99,7
Stopa pismenosti mladih (stopa pismenosti žena kao % stope pismenosti muškaraca) 100
Učenice upisane u osnovnu školu (%), 2003./04. 95
Udio upisanih u osnovnu školu (učenica/djevojčica kao % učenika/dječaka), 2003./04. 0,95
Učenice upisane u srednju školu (%), 2003./04. 86,8
Udio (omjer) upisanih u srednju školu (stopa upisanih učenica kao % stope upisanih učenika), 2003./04. 1,01
Studentice upisane na visoka učilišta (%), 2003./04. 45,2
Udio (omjer) upisanih na visoka učilišta (stopa upisanih studentica kao % stope upisanih studenata), 2003./04. 1,16

6. Nezaposlenost
Nezaposlene osobe (u tisućama), 2003. (registrirana/anketa o radnoj snazi) 329,8/256
Stopa nezaposlenosti, ukupna (% od radne snage ), 2003. (registrirana/anketa o radnoj snazi) 19,2/14,3
Stopa nezaposlenosti žena (% stope muškaraca), 2003. 120,7
Ukupna stopa nezaposlenosti mladih (% radne snage u dobi od 15 do 24 g.), 2003. 35,8
Stopa nezaposlenosti mladih žena (% stope muškaraca), 2003. 112,2

7. Ekonomski pokazatelji
BDP (mlrd US$), 2003.166 28,8
BDP per capita (US$), 2003. 167
6.485,8
BDP per capita (PPP US$), 2003.168 10.984
BDP per capita godišnja stopa rasta (%), 2002. 5,2
BDP per capita godišnja stopa rasta (%), 2003.169 4,3
Ukupni vanjski dug, potkraj razdoblja (% BDP-a), 2002. 68,7
Ukupni vanjski dug, potkraj razdoblja (% BDP-a), 2003. 78,7

8. Kriminalitet
Osuđeni punoljetni počinitelji kaznenih djela (na 100.000 stanovnika), 2003. 516
Osuđene punoljetne počiniteljice kaznenih djela - žene (%), 2003. 9,9

Privremeni podaci (tj. dobiveni su kao zbroj četiriju tromjesečnih BDP-a).

166

Ibid.
167

Ibid.
168

Ibid.
169

82 UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti

Statistički dodatak

Osuđene punoljetne osobe po izrečenim kaznenim sankcijama (% od ukupno), 2003.

- bezuvjetni zatvor 11,0
- uvjetna kazna zatvora 66,5
Osuđeni maloljetni počinitelji kaznenih djela (na 100.000 stanovnika), 2003. 20
Osuđene maloljetne počiniteljice kaznenih djela - žene (%), 2003. 6,1
Osobe lišene slobode u kaznenim tijelima i odgojnim zavodima (na 100.000 stanovnika), 2003. 68
Osobe lišene slobode u kaznenim tijelima i odgojnim zavodima - žene (%), 2003. 4,6

9. Mjera izjednačavanja spolova

Mjera izjednačavanja spolova (GEM) vrijednost 0,571
Žene zastupnice u Saboru (% ukupno), 2003. 17,8
Žene čelnice i članice zakonodavnih tijela i direktorice (% od ukupno), 2003. 26,2
Žene stručnjakinje, znanstvenice, inženjerke, tehničarke i srodna zanimanja (% od ukupno), 2003. 52,1
Udio (omjer) procijenjenog zarađenog dohotka žena prema procijenjenom zarađenom dohotku muškaraca, 2003. 0,66

10. Nejednakost spolova u ekonomskoj aktivnosti

Stopa ekonomske aktivnosti, žene (% od 15 i više godina), 2003. 43,1
Stopa ekonomske aktivnosti, žene (% stope muškaraca od 15 i više godina), 2003. 73,9
Žene zaposlene u poljoprivredi (% ženske radne snage), 2003. 14,9
Žene zaposlene u poljoprivredi (% muškaraca), 2003. 87,8
Žene zaposlene u industriji (% ženske radne snage), 2003. 15,9
Žene zaposlene u industriji (% muškaraca), 2003. 39,5
Žene zaposlene u uslugama (% ženske radne snage), 2003. 53,5
Žene zaposlene u uslugama (% muškaraca), 2003. 113,2
Žene pomažući članovi kućanstva (% od ukupno), 2003. 74
Muškarci pomažući članovi kućanstva (% od ukupno), 2003. 26

11. Pokazatelj razvoja prema spolu

Pokazatelj razvoja prema spolu (GDI), vrijednost, 2003. 0,839
Očekivano trajanje života pri rođenju, žene (godina), 2003. 78,4
Očekivano trajanje života pri rođenju, muškarci (godina), 2003. 71,4
Stopa pismenosti odraslih, žene (u dobi od 15 i više godina) 97,1
Stopa pismenosti odraslih, muškarci 99,3
Upisane žene na sve stupnjeve obrazovanja (% u dobnoj skupini od 7 do 23 g.), 2003./04. 77,2
Upisani muškarci na sve stupnjeve obrazovanja (% u dobnoj skupini od 7 do 23 g.), 2003./04. 74,1
Procijenjeni zarađeni dohodak, žene (PPP US$), 2003. 8.830
Procijenjeni zarađeni dohodak, muškarci (PPP US$), 2003. 13.306

UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti 83

Tehnička objašnjenja 170

Pokazatelj društvenog razvoja

(Human Development Index – HDI)
Pokazatelj koji je sastavljen za mjerenje prosječnih postignuća u trima glavnim dimenzijama društvenog
razvoja - dugom i zdravom životu, znanju i dostojanstvenom životnom standardu.

Pokazatelj društvenog razvoja je zbirna mjera društvenog razvoja. On mjeri prosječna postignuća unutar
zemlje kroz tri osnovne dimenzije društvenog razvoja:

- dug i zdrav život mjeren kroz očekivano trajanje života pri rođenju
- znanje mjereno kroz stopu pismenosti odraslih i omjer upisanih na sve razine obrazovanja u dobnoj grupi
od 7 do 23 godine
- pristojan životni standard mjeren kroz BDP per capita (PPP USD).

Mjera izjednačavanja spolova

(Gender Empowerment Measure – GEM)
Pokazatelj koji je sastavljen za mjerenje nejednakosti spolova u trima osnovnim dimenzijama osnaživanja
- ekonomskoj participaciji i odlučivanju, političkoj participaciji i odlučivanju i raspolaganjem ekonomskim
sredstvima.

Usmjeravanjem na mogućnosti žena radije nego na sposobnosti, mjera izjednačavanja spolova obuhvaća
nejednakost spolova u trima ključnim područjima:

- političkoj participaciji i odlučivanju mjereno postotnim udjelom žena i muškaraca u parlamentu

- ekonomskoj participaciji i odlučivanju mjereno kroz dva pokazatelja - postotnim udjelom žena i muškaraca
na pozicijama čelnika i članova zakonodavnih tijela i direktora i postotnim udjelom žena i muškaraca na
pozicijama stručnjaka i znanstvenika, inženjera, tehničara i srodnih zanimanja
- raspolaganjem ekonomskim sredstvima mjereno kroz procijenjeni zarađeni dohodak žena i muškaraca
(PPP USD).

Pokazatelj razvoja prema spolu

(Gender-related Development Index - GDI)
Pokazatelj koji je sastavljen za mjerenje prosječnih postignuća u trima glavnim dimenzijama društvenog
razvoja obuhvaćenima u pokazatelju društvenog razvoja - dugom i zdravom životu, znanju i pristojnom
životnom standardu - prilagođenom kako bi razjasnio nejednakosti između muškaraca i žena.

Dok pokazatelj društvenog razvoja mjeri prosječno postignuće, pokazatelj razvoja prema spolu prilagođuje
prosječno postignuće tako da odražava nejednakosti između muškaraca i žena u sljedećim dimenzijama:

- dugom i zdravom životu mjereno kroz očekivano trajanje života pri rođenju
- znanju mjerenom kroz stopu pismenosti odraslih i omjeru upisanih na sve razine obrazovanja u dobnoj
grupi od 7 do 23 godine
- pristojnom životnom standardu mjerenom kroz procijenjeni zarađeni dohodak (PPP USD).

Za izračunavanje pokazatelja korištena je međunarodna metodologija Ujedinjenih naroda. Za više informacija vidi: http://hdr.undp.org/statistics/.
170

84 UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti

Ratificirane konvencije
za zaštitu ljudskih prava

1. Glavne konvencije Ujedinjenih naroda za zaštitu ljudskih prava Datum ratifikacije ili sukcesije171
Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948. 08.10.1991.
Međunarodna konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije iz 1965. 08.10.1991.
Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966. 08.10.1991.
Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966. 08.10.1991.
Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena iz 1979. 09.10.1992.
Konvencija protiv torture i drugih okrutnih, nečovječnih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja iz 1984. 08.10.1991.
Konvencija o pravima djeteta iz 1989. 08.10.1991.
Konvencija o pravnom položaju izbjeglica iz 1951. 08.10.1991.
Konvencija o pravnom položaju osoba bez državljanstva iz 1954. 08.10.1991.

2. Konvencije koje uređuju temeljna prava iz radnih odnosa Datum ratifikacije ili sukcesije172
Konvencija br. 87 o slobodi udruživanja i kolektivnog pregovaranja 08.10.1991
Konvencija br. 98 o slobodi udruživanja i kolektivnog pregovaranja 08.10.1991
Konvencija br. 29 o ukidanju prinudnog i obvezatnog rada 08.10.1991
Konvencija br. 105 o ukidanju prinudnog i obvezatnog rada 05.03.1997.
Konvencija br. 100 o ukidanju diskriminacije u zapošljavanju i zanimanju 08.10.1991
Konvencija br. 111 o ukidanju diskriminacije u zapošljavanju i zanimanju 08.10.1991
Konvencija br. 138 o zabrani dječjeg rada 08.10.1991
Konvencija br. 182 o zabrani dječjeg rada 17.07.2001.

3. Glavne konvencije Vijeća Europe za zaštitu ljudskih prava Datum ratifikacije173

Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda 05.11.1997.
Europska socijalna povelja 26.02.2003.
Europska konvencija o sprječavanju mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja 11.10.1997.
Europska povelja o regionalnim i manjinskim jezicima 05.11.1997.
Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina 11.10.1997.
Europska konvencija o pravima djeteta nije ratificirana
Europska konvencija o državljanstvu nije ratificirana

Izvor: Službena web stranica Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija, www.mvp.hr
171

Izvor: ILOLEX, http://www.ilo.org/ilolex/english/docs/declworld.htm

172

Službena web stranica Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija, http://www.mvp.hr/MVP.asp?pcpid=860

173

UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti 85

Literatura

Abrahamson, P. (1995.) Social Exclusion in Europe: Old Wine in New Bottles? Družboslovne razprave, Vol. 11, No. 19-20,
1995, p. 119-136.

Acheson, D. (1998.) Independent Inquiry into Inequalities in Health Report. HMSO and The Stationery Office. London,
United Kingdom. http://www.archive.official-documents.co.uk/document/doh/ih/part2c.htm

Ajduković, M. (2004.) Pristupi zbrinjavanju djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi u Europi. Revija za socijalnu politiku,
br. 3-4, 2004.

Atkinson, A. B. (1989.) How Should We Measure Poverty? Some Conceptual Issues in Atkinson, A. B. Poverty and Social
Security. Harvester Wheatsheaf. London, United Kingdom.

Atkinson, A. B., Cantillon, B., Markier, E., Nolan, B. (2002.) Social Indicators: the EU and Social Inclusion. Oxford
University Press. Oxford, United Kingdom.

Atkinson, A. B., Hills, J. (eds) (1998.) Exclusion, Employment and Opportunity. CASEpaper 4. Centre for Analysis of Social
Exclusion, London School of Economics. London, United Kingdom.

Babić, Z. (2003.) Uloga aktivne politike na tržište rada u Hrvatskoj. Financijska teorija i praksa, God. 27, br. 4, 2003., str. 547-
566. http://www.ijf.hr/financijska_praksa/PDF-2003/4-03/babic.pdf

Bajo, A. i M. Pitarević (2004.) Fiskalna decentralizacija u Hrvatskoj, problemi fiskalnog izravnanja. Financijska teorija i
praksa, God. 28, br. 4, 2004., str. 445-469.

Barbieri, P., Paugam, S., Russel H. (2000.) Social capital and exits from Unemployment. In Gallie D., Paugam, S. (ed.):
Welfare Regimes and the Experience of Unemployment in Europe, p. 200-217. Oxford University Press. Oxford, United
Kingdom.

Barnes, M., Heady, C., Middleton, S., Millar, J., Papadopulos, F., Room, G., Tsakloglou, P. (2002.) Poverty and Social
Exclusion in Europe. Edward Elgar. Cheltenham, United Kingdom; Northampton, USA.

Berghman, J. (1997.) The Resurgence of Poverty and the Struggle against Exclusion: A New Challenge for Social Security
in Europe? International Social Security Review, Vol. 50, No. 1, 1997, p. 3-21.

Bićanić, I., Franičević V. (2005.) Izazovi stvarnoga i subjektivnog siromaštva i porasta nejednakosti u ekonomijama
jugoistočne Europe u tranziciji. Financijska teorija i praksa, God. 29, br. 1, 2005., str. 13-36.

Biondić, I., Crnić, S., Martinis, A., Šošić, V. (2002.) Tranzicija, zaštita zaposlenja i tržište rada u Hrvatskoj. Ured za socijalno
partnerstvo u Hrvatskoj. Zagreb, Hrvatska.

Björklund, A., Haveman, R., Hollister, R., Holmlund, B. (1991.) Labour Market Policy and Unemployment Insurance.
Clarendon Press. Oxford, United Kingdom.

Boeri, T., Burda, M. (1996.) Active Labour Market Policies, Job Matching and the Czech Miracle. European Economic
Review, Vol. 40, 2996, p. 805-817.

Böhnke, P. (2001.) Nothing Left to Lose? Poverty and Social Exclusion in Comparison. Empirical Evidence on Germany. Social
Science Research Center. Berlin, Germany.

Bošnjak, V., Mimica, J., Puljiz, V., Radočaj, T., Stubbs, P., Zrinščak, S. (2002.) Elementi socijalne politike i socijalne skrbi u
Hrvatskoj. UNICEF.

Bratković, D. (2005.) Institucionalni procesi koji utječu na marginalizaciju osoba s teškoćama. Tekst za potrebe zbornika
Mobilizacija i razvoj zajednica u Hrvatskoj (u pripremi)

Castel, R. (1995.) Les métamorphoses de la question social, une chronique du salariat. Fayard. Paris, France.

Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve i Hrvatski Caritas (2005.) Konferencija za tisak projekta «Praćenje
siromaštva u Hrvatskoj“, utorak 11. siječnja.

Central Bureau of Statistics (2004.) 13.2.2/1. First Release - Poverty Indicators 2001 – 2003. 16 July 2004. Central Bureau of
Statistics. Zagreb.

Central Bureau of Statistics (2004.) 1244 Statistical Reports - Labour Force Survey Results. Central Bureau of Statistics.
Zagreb.

86 UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti

Literatura

Central Bureau of Statistics (2005.) Statistical Information. Central Bureau of Statistics. Zagreb.

Central Bureau of Statistics (2005.) Statistical Yearbook of the Republic of Croatia 2004. Central Bureau of Statistics.
Zagreb.

Commission of the European Communities (1992.) Employment in Europe. Commission of the European Communities.
Brussels, Belgium.

Commission of the European Communities (1995.) White Paper on Education and Training: Teaching and Learning
– Towards the Learning Society.

Commission of the European Communities. Eurostat. (2000.) A Memorandum on Lifelong Learning.

Commission of the European Communities (2001.) White Paper: A New Impetus for European Youth. http://europa.
eu.int/comm/youth/whitepaper/download/whitepaper_en.pdf

Commission of the European Communities. (2002.) Key Data on Education in Europe.

Commission of the European Communities (2005.) Report on Social Inclusion 2004. An analysis
of the National Action Plans on Social Inclusion (2004-2006) submitted by the 10 new Member
States. Commission Staff Working Paper SEC (2004) 256. Brussels, Belgium. http://www2.europarl.
eu.int/registre/docs_autres_institutions/commission_europeenne/sec/2005/0256/COM_SEC(2005)0256_EN.pdf

Croatian National Institute of Public Health (2004.) Croatian Health Service Yearbook 2003. Croatian National Institute of
Public Health. Zagreb.

Davies, S., Hallet, M., (2001.) Policy responses to regional unemployment: Lessons from Germany, Spain and Italy.
Economic Papers: No. 161. Directorate-General for Economic and Financial Affairs. European Commission http://europa.
eu.int/comm/economy_finance.

Dorenbos, R., van Winden, P., Walsh, K., Svaljek, S., Milas, G. (2002.) Evaluation of program of public works in Croatia
- Final report. NEI Labour and Education and T.E.R.N. Rotterdam, Netherlands

Dragojević, R. (2002). Segregacijska obrazovna praksa. Zarez br. 88.

Društveni položaj Roma u Hrvatskoj (2000.) Tematski broj časopisa Društvena istraživanja, God. 9, br. 2-3, 2000.

Državni zavod za statistiku (2003.) Stanovništvo staro 15 i više godina prema starosti, spolu i razini završene škole, po
gradovima/općinama. Popis stanovništva 2001. Državni zavod za statistiku. Zagreb, Hrvatska.

Državni zavod za statistiku (2004.) Pokazatelji siromaštva u 2001. i 2002. Priopćenje. http://www.dzs.hr/hrv/2004/13-2-
2h2004.htm

Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži (2003.) Nacionalni program djelovanja za mlade.

Esping-Andersen, G. (2003.) Toward the Good Society, Once Again? Paper presented at the 4th International Research
Conference on Social Security, Antwerp, May 5-7.

Euridyce (2002.) Key Competencies. A developing concept in general compulsory education.

European Roma Rights Centre (2005.) Report on Position of Roma Women in Croatia. http://www.errc.org/cikk.
phph?cikk=2124

Eurostat (2003.) June 2003 Euro-zone unemployment stable at 8.9%, EU15 up to 8.1%

Fassin, D. (1996.) Exclusion, underclass, marginalidad. Revue française de sociologie, Vol. 37, No. 1, 1996, p. 37-75.

Feather, N.T. (1990.) The Psychological Impact of Unemployment. Springler-Verlag. New York, USA.

Franz, W. (1995.) Central and East European Labour Markets in Transition: Developments, Causes, and Cures. Discussion Paper
No. 1132. Centre for Economic Policy Research. London, United Kingdom.

Freeman, J. (1970.) Institutional discrimination. http://www.jofreeman.com/womensociety/institidiscrim.htm

UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti 87

Literatura

Fryer, D., Payne, R. (1986.) Being unemployed: A review of the literature on the psychological experience of
unemployment. In C.L. Cooper and I. Robertson (eds) International Review of Industrial and Organizational Psychology, p.
235-278. John Wiley and Sons Ltd.

Gallie, D. (1999.) Unemployment and Social Exclusion in the European Union. European Societies, Vol. 1, No. 2, 1998, p.
139-168.

Gallie, D. (2002.) The quality of working life in welfare strategy. In G. Esping-Andersen (ed.): Why do we need a new welfare
state, p. 96-129. Oxford University Presss. Oxford, United Kingdom.

Gallie, D. (2004.) Unemployment, marginalization risks and welfare policy. In Gallie, D. (ed.) Resisting Marginalization:
Unemployment Experience and Social Policy in the European Union, p. 1-33. Oxford University Press. Oxford, United
Kingdom.

Gallie, D. (ed.) (2004.) Resisting Marginalization: Unemployment Experience and Social Policy in the European Union. Oxford
University Press. Oxford, United Kingdom.

Gallie, D., Gershuny, J., Vogler, C. (1994.) Unemployment, the household, and social networks. In

Gallie D, Marsh, C., Vogler, C. (ed.) Social change and the experience of unemployment. p. 255. Oxford University Press.
Oxford, United Kingdom.

Gallie, D., Paugam, S. (eds) (2000.) Welfare Regimes and the Experience of Unemployment in Europe. Oxford University
Press. Oxford, United Kingdom.

Gallie, D., Paugam, S., S. Jacobs (2003.) Unemployment, Poverty, and Social Isolation. Is There a Vicious Circle of Social
Exclusion? European Societies, Vol. 5, No. 1, 2003, p. 1-31.

Gilroy, P. (1987.) Problems in Anti-Racist Strategy. The Runnymede Trust. London, United Kingdom.

Gomart, E. (2000.) Social Assessment of Poverty in Croatia, in: Croatia Economic Vulnerability and Welfare Study, Volume II:
Technical Papers. World Bank. Washington, D.C., USA.

Handicap International (2004.) Beyond De-institutionalisation. Disability Monitor Initiative.

Heady, C., Room G. (2002.) Patterns of Social Exclusion: Implications for Policy and Research. In Barnes M. et al.: Poverty
and Social Exclusion in Europe, p. 146-154. Edward Elgar. Cheltenham, United Kingdom.

Hills, J., Le Grand, J., Piachaud, D. (2002.) Understanding Social Exclusion. Oxford University Press. Oxford, United
Kingdom.

Hobcraft, J. (2000.) The Roles of Schooling and Educational Qualifications in the Emergence of Adult Social Exclusion.
CASEpaper 43. Centre for Analysis of Social Exclusion, London School of Economics. London, United Kingdom.

Hrvatić, N. (1994.) Prema konceptualizaciji hrvatskog obrazovnog modela za romsku djecu u Glas Roma: Odgoj i
obrazovanje djece Roma u Hrvatskoj.

Hrvatić, N. (2000.) Odgoj i izobrazba Roma u Hrvatskoj. Društvena istraživanja.

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. (2004.) Deklaracija o znanju – Hrvatska temeljena na znanju i primjeni znanja.
Zagreb, Hrvatska.

Hrvatski zavod za zapošljavanje (2002.) Mjesečni statistički bilten, br. 10. Hrvatski zavod za zapošljavanje. Zagreb,
Hrvatska.

Holcomb, P. A., Martinson, K. (2002.) Implementing Welfare Reform across the Nation. New Federalism: Issues and
Options for States, Series A, No. A-53. The Urban Institute.

Holcomb, P. A., Martinson, K. (2002.) Putting Policy into Practice: Five Years of Welfare Reform, in: Weil, A., Finegold, K.
(eds.) Welfare Reform: The Next Act, p. 1-16. Urban Institute Press. Washington D.C., USA.

Igrić, Lj. (2001.) Djeca s mentalnom retardacijom u društvu. Dijete i društvo, god. 3, br. 3, 2001.

Ilišin, V. (1999.) Mladi na marginama društva i politike. Alinea. Zagreb, Hrvatska.

88 UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti

Literatura

Ilišin, V., Radin, F. (ur.) (2002.) Mladi uoči trećeg milenija. Institut za društvena istraživanja i Državni zavod za zaštitu
obitelji, materinstva i mladeži. Zagreb, Hrvatska.

International Labour Office (2002.) Key Indicators of the Labour Market 2001-2002. International Labour Office. Geneva,
Switzerland.

International Labour Organisation. ILOLEX web site. http://www.ilo.org/ilolex/english/docs/declworld.htm

Jahoda, M. (1982.) Employment and unemployment – A social-psychological analysis. Cambridge University Press.
Cambridge, United Kingdom.

Jureša, V., Ivanković, D., Vuletić, G. et al. (2000.) The Croatian Health Survey – SF-36: General quality of life assessment.
Collegium Antropologicum, Vol. 24, 2000, p. 69-78.

Karajić, N. (2002.) Siromaštvo i neslužbeno gospodarstvo u Hrvatskoj – kvalitativni aspekti, Financijska teorija i praksa,
God. 26, br. 1, 2002., str. 273-299.

Koning de, J., Mosley, H. (ed.) (2001.) Labour Market Policy and Unemployment: Impact and Process Evaluations in Selected
European Countries. Edward Elgar. Cheltenham, United Kingdom; Northampton, USA.

Kronauer, M. (1998.) „Social Exclusion“ and „Underclass“ – New Concepts for the Analysis of Poverty, in H. Andress (ed.)
Empirical Poverty Research in Comparative Perspective. p. 51-73. Ashgate. Aldershot, United Kingdom.

Kunz, J. (2003.) Where Is Platform 9 3/4? Understanding Income Security and Social Exclusion. A presentation at the
CCSD/HRDC conference „Building a Social Inclusion Research Agenda“, March 28, 2003.

Lipsky, M. (1980.) Street-level bureaucracy. Dilemmas of the Individual in Public Services. Russel Sage Foundation. New York,
USA.

Lendvai, N. (2005.) Socijalna politika u srednjoj i istočnoj Europi i ulazak u Europsku uniju: vrijeme za razmišljanje.
Financijska teorija i praksa, God. 29, br. 1, 2005., br. 1-12.

Lenoir, R. (1974.) Les exclus: un Français sur dix. Le Seuil. Paris, France.

Levitas, R. (1996.) The Concept of Social Exclusion and the New Durkheimian Hegemony. Critical Social Policy, Vol. 16, No.
46, 2996, p. 5-20.

Matković, T. i Biondić, I. (2003.) Reforma zakona o radu i promjena indeksa zakonske zaštite zaposlenja. Financijska
teorija i praksa, God. 27, br. 4, 2003., str. 515-528.

Mayes, D. J., Berghman, J., Salais, R. (eds) (2001.) Social Exclusion and European Policy. Edward Elgar. Cheltenham,
United Kingdom.

McKee-Ryan, F.M., Song Z., Wamberg, C.R., Kinicki, A.J. (2005.) Psychological and Physical well-being during
unemployment: A meta-analytic study. Journal of Applied Psychology, Vol. 90, 2005, p. 53-76.

Memedi, R., Papa J. (2001.) Denied a Future? The right to education of Roma/Gypsy and Travelller Children in Europe. Volume
I: South-eastern Europe. Save the Children. United Kingdom.

Ministry of Finance (2003. – 2005.) Statistical Review - Ministry of Finance Monthly Statistical Reviews, Nos: 98, 99, 110, 111,
112, 113, December 2003 - March 2005.

Ministry of Foreign Affairs and European Integration. Official web site. http://www.mfa.hr/

Ministarstvo rada i socijalne skrbi/ Ministry of Labour and Social Welfare (2002.) Godišnje izvješće o primijenjenim
pravima socijalne skrbi, pravnoj zaštiti djece, mladeži, braka, obitelji i osoba lišenih poslovne sposobnosti te zaštiti tjelesno ili
mentalno oštećenih osoba u Republici Hrvatskoj u 2001. godini. Ministarstvo rada i socijalne skrbi, Uprava socijalne skrbi.
Zagreb, Hrvatska.

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske (2005.) Plan razvoja sustava odgoja i obrazovanja
2005. – 2010.

Oakley R. (2000.) Institutional racism: Lessons from the U.K. Newsletter no. 4. European Roma Rights Center.

O’Brien, G.E. (1986.) Psychology of Work and Unemployment. John Wiley and Sons. Chichester, USA.

UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti 89

Literatura

OECD (2000.) Knowledge and Skills for Life – First Results from PISA

OECD (2002.) Education Policy Analysis.

OECD/ Eurostat (2004.) PPP and Real Expenditures. 2002 Benchmark Year.

OECD, UNESCO. (2003.) Literacy Skills for the World of Tomorrow.

Pastuović, N. i sur. (2001.) Odgoj i obrazovanje: Bijeli dokument o hrvatskom obrazovanju. Ured za strategiju razvitka
Republike Hrvatske.

Paugam, S. (1991.) La disqualification sociale. Presses Universitaires de France. Paris, France.

Paugam S. (1996.) Poverty and Social Disqualification: A Comparative Analysis of Cumulative Disadvantage in Europe.
Journal of European Social Policy, Vol. 6, No. 4, 1996, p. 287-304.

Phillips, A. (1994.) Pluralism, Solidarity and Change, in The Lesser Evil and the Greater Good. Rivers Oram Press.

Pintarić i dr. (1994.) Utjecaj socioekonomskih faktora na uspjeh (ili neuspjeh), romske djece u školi u Glas Roma: Odgoj i
obrazovanje djece Roma u Hrvatskoj.

Ringold, D. (2000.) Roma and the Transition in Central and Eastern Europe. World Bank.

Roberts, K. (2001.) Unemployment without social exclusion: Evidence from young people in Eastern Europe.
International Journal of Sociology and Social Policy, Vol. 21, No. 4-6, 2001, p. 118-144.

Rodgers, G., Gore, C., Figueiro, J. (eds) (1995.) Social Exclusion: Rhetoric, Reality, Responses. International Institute for
Labour Studies. Geneva, Switzerland.

Room, G. (ed.) (1995.) Beyond the Threshold: The Measurement and Analysis of Social Exclusion. The Policy Press. Bristol,
United Kingdom.

Saraceno, C. (2001.) Social Exclusion: Cultural Roots and Diversities of a Popular Concept, paper presented at the
conference on „Social Exclusion and Children“, Columbia University, 3-4 May, 2001.

Schmid, G., Speckesser, S., Hilbert, C. (2001.) Does active labour market policy matter? An aggregate impact analysis
for Germany in Koning de, J.; Mosley, H. (ed.) Labour Market Policy and Unemployment: Impact and Process Evaluations in
Selected European Countries. Edward Elgar. Cheltenham, United Kingdom; Northampton, USA.

Sen A. (1997.) Inequality, unemployment and contemporary Europe. International Labour Review, Vol. 136, No. 2, 1997, p.
155-171.

Silver, H. (1994.) Social Exclusion and Social Solidarity: Three Paradigms. International Labour Review, Vol. 133, No. 5-6,
1994, p. 531-578.

Silver, H. (1995.) Reconceptualising Disadvantage: Three Paradigms of Social Exclusion. In Rodgers G., Gore C., Figueiredo,
J. B. (eds): Social Exclusion: Rhetoric, Reality, Responses, p. 57-73. International Institute for Labour Studies. Geneva,
Switzerland.

Smith, R. (1987.) Unemployment and health: a disaster and a challenge. Oxford University Press. Oxford, United Kingdom.

Sparkes, J. (1999.) Schools, Education and Social Exclusion. CASEpaper 29. Centre for Analysis of Social Exclusion, London
School of Economics. London, United Kingdom.

Stubbs, P., Zrinščak, S. (2005.) Extended social Europe? Social policy, social inclusion and social dialogue in Croatia and
the European Union, in: K. Ott (ed.) Croatian Accession to the European Union. p. 166-167. Institute for Public Finance and
Friedrich Ebert Stiftung. Zagreb, Croatia.

Šošić, V. (2005.) Siromaštvo i politike na tržištu rada. Financijska teorija i praksa, God. 29, br. 2, 2005., str. 75-96.

Šporer, Ž. (2004.) Koncept društvene isključenosti. Društvena istraživanja, God. 13, br. 1-2, 2004., str. 171-193.

Štulhofer, A. (2003.) Društveni kapital i njegova važnost, u D. Ajduković (ur.) Socijalna rekonstrukcija zajednice, str. 79 - 98.
Društvo za psihološku pomoć. Zagreb, Hrvatska.

90 UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti

Literatura

Šućur, Z. (2000.) Romi kao marginalna grupa, Društvena istraživanja, God. 9, br. 2-3, 2000., str. 211-227.

Šućur, Z. (2001.) Siromaštvo: teorije, koncepti i pokazatelji. Pravni fakultet. Zagreb, Hrvatska.

Šućur, Z. (2004.) Socijalna isključenost: pojam, pristupi i operacionalizacija. Revija za sociologiju, God. 35, br. 1-2, 2004., str.
45-60.

Šućur, Z. (2005.) Siromaštvo kao sastavnica sociokulturnog identiteta Roma (u tisku).

Šverko, B., Galešić, M., Maslić-Seršić, D. (2004.) Aktivnosti i financijsko stanje nezaposlenih u Hrvatskoj. Ima li osnove
za tezu o socijalnoj isključenosti dugotrajno nezaposlenih osoba? Revija za socijalnu politiku, God. 11, br. 3-4, 2004., str.
283-298.

Šverko, B., Maslić Seršić, D., Galešić, M. (2004.) Nezaposlenost i subjektivno zdravlje. Jesu li najugroženije osobe srednje
dobi? Suvremena psihologija, God. 7, 2004., str. 201-212.

Teodorović, B. (2005.) Modeli u rehabilitaciji osoba s teškoćama u razvoju, u Bratković, D. (ur.) Zapošljavanje uz podršku.
Udruga za promicanje inkluzije. Zagreb, Hrvatska.

Topping, K., Maloney, S. (eds.) (2005.) Inclusive Education. RoutledgeFalmer. London, United Kingdom.

Tsakloglou, P., Papadopulos, F. (2002.) Aggregate Level and Determining Factors of Social Exclusion in Twelve European
Countries. Journal of European Social Policy, Vol. 12, No. 4, 2002, p. 211-225.

UNDP (2001.) Human Development Report – Croatia 2001. UNDP. Zagreb, Croatia.

UNDP (2003.) Human Development Report – Croatia 2002. UNDP. Zagreb, Croatia.

UNDP (2004.) Human Development Report – Croatia 2004. UNDP. Zagreb, Croatia.

UNDP (2005.) Human Development Report 2005. UNDP. New York, USA.

UNDP, Regional Bureau for Europe and Commonwealth of Independent States (RBEC) (2003.) The Roma Human
Development Report - Avoiding the Dependency Trap. UNDP. Bratislava, Slovak Republic. http://roma.undp.sk

UNDP, Regional Bureau for Europe and Commonwealth of Independent States (2005.) Faces of Poverty, faces of hope.
UNDP. Bratislava, Slovak Republic. http://vulnerability.undp.sk

UNESCO (1997.) International Standard Classification of Education.

UN Programme on Youth, UN DESA (Department of Economic and Social Affairs). (2005.) Youth and the Millennium
Development Goals: Challenges and Opportunities for Implementation. http://www.un.org/esa/socdev/unyin/documents/
youthmdgs.pdf

Ured za nacionalne manjine (2003.) Nacionalni program za Rome.

Vlada Republike Hrvatske (2002.) Program borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti.

Vlada Republike Hrvatske (2003.) Nacionalna strategija jedinstvene politike za osobe s invaliditetom 2003.-2006.

Vlada Republike Hrvatske (2004.) Strategija obrazovanja odraslih.

War, P. (1987.) Work, Unemployment, and Mental Health. Clarendon Press. Oxford, United Kingdom.

Ware, J.E., Snow, K.K., Kosinski, M., et al. (1997.) SF-36 Survey Manual and Interpretation Guide. The Health Institute, New
England Medical Center. Boston, USA.

Westwood, P. (2003.) Commonsense Methods for Children with Special Educational Needs: Strategies for the Regular
Classroom. RoutledgeFalmer. London, United Kingdom.

White, M. (1991.) Against Unemployment. Policy Studies Institute. London, United Kingdom.

Whitty, G. (2001.) Education, Social Class and Social Exclusion. Journal of Education Policy, Vol. 16, No. 4, 2001, p. 287-295.

World Bank (2000.) Croatia Economic Vulnerability and Welfare Study. World Bank. Washington, D.C., USA.

UNDP Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti 91

Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP)
Ured stalnog predstavnika u Hrvatskoj
Kesterčanekova 1
10 000 Zagreb
Tel.: +385 1 23 61 666
Faks: +385 1 23 61 620
E-mail: registry.hr@undp.org
www.undp.hr