SUFIJE

Dana nje nak ibenidje su jucera nje nak ibendije - ni ta se nije promijenilo. Tako su svoj
a oficijelna imena zamijenili imenima novih sekti, vjerovatno radi vece reputaci
je, a ucenja su u potpunosti ostala ista. Trebamo biti svjesni i imati realan po
gled na dana nje pripadnike ove sekte. Oni nisu svi na istom stepenu znanja. Odatl
e, neki se samo iz neznanja (d ehla) povode za njima, jer su vode ovog tarikata (
a i ostalih) nadahnuti od Iblisa, Allaha ga prokleo, da slatkorjecivo govore i d
a, cak, putem raznih obecanja, u materijalnom smislu, pridobijaju neznalice. Sto
ga, nemojmo svakog povodljivog pobo njaka optu ivati sve dok ne podignemo dokaz prot
iv ucenja koja zastupa, a sa etak tih ucenja cemo navesti u daljnjem tekstu. Mno tvo
je irkskih i kufrskih stavova ove sekte, a mi cemo vam u ovom kratkom spisu poja
sniti njihove osnovne oprecnosti sa ucenjima islama navodeci pojedinacno dokaze
iz njihovih knjiga, te jasni stav Kur'ana (Allahove d . . Rijeci) i Sunneta Poslanik
a s.a.v.s.
1. SIHR (CRNA MAGIJA)
Vode ove sekte su poznate kao vje ti sihrbazi, a neka Allah proklete sihrbaze. Da
bi svoju dervi ku populaciju odr ali u pozornosti slu e se sihrom i d inima, a posebno s
u ti sihiri u vidu zapisa. Pogledajte bilo kojeg sufijskog ejha, za kratko vrijem
e cete uociti kako pravi zapise, hamajlije, priziva ejtane itd. Nepojmljivo je da
sufijski ejh nije ujedno i sihirbaz, a toga smo svi, manje-vi e, svjedoci.
OPRECNOST: Poslanik s.a.v.s. ka e: "Ko okaci hamajiiju, pocinio je irk.» (Imam Ahmed,
4/156; EU Hakim, 4/384). 1 ka e: " Vrad bine, hamajlije i zapisi su irk.» (Ebu Davud,
3883) «Ko ode vracaru ili astrologu, postao je nevjernik u ono to je objavljeno Muh
ammedu s.a.v.s.« (Ebu Davud, 3405; Ahmed, 9171)
2. ZIKR HAFIJJ
Zikr se kod nak ibendija zasniva na ostavljanju izgovaranja rijeci zikra jezikom,
vec samo srcem. To je tzv. 'zz-zikrul-hafijj' tj. skriveni (utajeni) zikr. Pisac
knjige 'Tenvirul-kulub», Muhammed Emin el-Kurdi, to i navodi.(Tenvirul-kulub, str
. 44} Ovaj bid'at (zikr hafijj) ima posebne adabe i erkane: Klanjati dva reka'ta
osloniv i se na bedra (suprotno od sjedenja u namazu), okrenuti se prema Kibli, z
a miriti, donijeti istigfar 25 puta, prouciti Fatihu i predati je Poslaniku, s.a.v
.s., i ejhovima ostalih tarikata, a posebno nak ibendijskim. Cuvati u glavi sliku ej
ha ( ili, danas, imati fotografiju ejha) moleci za bereket srcem i onda reci: «llah
i Ente Maksudi ve Ridake matlubb) Cudno je da nak ibendije dozivaju Allaha, a u is
to vrijeme se potpuno koncentri u na ejhovu sliku. Pitamo se kome se dova upucuje -
Aliahu d . . ili ejhu!? Kako covjek mo e iskreno uputiti dovu u tim trenucima, a ejh se
, zajedno sa Allahom, nalazi u mislima murida!?? Vjerovatno da tome i ne pridaju
pa nju, jer vjeruju u sjedinjenje svih bica s Bogom (vahdetul-vud ud). Murid u toku
zikra treba stisnuti zube, usne i jezik pricvstiti za nepce, te reci: «Ilahi Ente
Maksudi ve Ridake matlubi.» 25 puta u jednom dahu.
OPRECNOST: Ovo je bid'at (novotarija) koja nema utemeljenje ni u Kur'anu ni u Su
nnetu. Od Abdullaha ibn Bisra r.a. se prenosi da je neki covjek rekao; 'Allahov
Poslanice, propisi islama su za mene mnogobrojni. Reci mi ne to cega cu se dr ati!'
Rece: 'Neka tvoj jezik an od Allahovog spomena (zikra)'.» (Hadis je hasen; Et-Tirmiz
i, 3372; Ahmed, 4/188; Ibn Hibban ka e da je sahih, 2317; E!-Hakim, 1/495; Ez-Zehe
bi se sla e da je sahih; Ibn Mad e, 3838) Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je Pos
lanik s.a.v.s. rekao: Allah, d . , ka e: "Ja sam sa Mojim robom kada Me spominje i dok
se njegove usne radi Mene pokrecu.» (El-Buhari 8/208, Ibn Mad e 3837, Ibn Hibban u
svom Sahihu). Poslanik s.a.v.s. ka e: "Neka svako od vas ima zahvalno srce, jezik
koji zikr cini i enu vjernicu koja ce ga pomoci u postizanju Ahireta) (Ibn Mad e 18
61, Et-Tirmizi 3094, Ahmed 5/278) Pogre no su shvatili rijeci Uzvi enog: «Bez glasnog
govora.« Tefsir ovog ajeta navodi Et-Taberi, pa ka e: Dova Aliahu jezikom u ti ini bez
povisivanja glasa.» Iz ovog ajeta se ne shvata da treba, kao to oni ka u, u utjeti 'jez
ik usta' i zikriti 'jezikom srca". Ajet ukazuje na sti ano zikrenje. Sama rijec 'g
ovor' ukazuje da govor nije zabranjen, ali onaj preglasni jeste. Povod objave aj
eta je da su ashabi u jednom od pohoda do li u neku dolinu i poceli vikati tekbire
i tehlile. Poslanik, s.a.v.s., im rece: «O ljudi, vi ne zovete ni gluhoga niti od
sutnoga, Vi zovete Onoga Koji cuje i Koji je blizu. On je sa vama.» bude vla (El-B
uhari, 7/162)
3. SLIJEPO SLIJEÐENJE
Idejni tvorac ovog farikata je Muhammed Behauddin ah Nak ibend. Po njemu je ovaj ta
rikat dobio i ime. Od mno tva predaja koje se navode u knjizi «EI-Mavahibu-sermedijj
e» navest cemo jednu od najupecatljivijih: ejha Nak ibenda su njegovi prijatelji iz B
uhare pozvali u posjetu. Kada je nastupio ak am, Nak ibend rece Ned muddinu Daredeku:
"Hoce li uciniti sve ono to ti naredim?« Rece : Daj 'A ako ti naredim da ukrade , hoce
to uciniti?" Rece: Ne. A za to? -upita ejh. 'Zato to se Allahova prava iskupljuju po
anjem (teobom), a ovo je (krada), jedno od prava robova.' odgovori. (tj. lahko s
e suprotstaviti Allahu u pokornosti ejhu, ali kada je pravo vezano i za Allaha i
roba, kao to je krada to je vec upitno.) Nak ibend tada rece: "Ako nece poslu ati na u n
aredbu, nemoj se sa nama ni dru iti!» Ned muddin se stra no prepade, a zemlja mu posta t
ijesna. Zatim je iznio teobu i kajanje i cvrsto odlucio da mu se vi e nece suprots
tavljati u naredbi. Prisutni mu se smilova e, ucini e mu efaat i zamoli e za oprost, te
mu ( ejh) oprosti. (EI-Envarul-kudusijje, 140; D ami' keramatil-evlija, 1/150}
OPRECNOST: Jasno nam se ukazuje da je ejh htio prevaspitati ucenika (murida) da b
ude slijepo pokoran, pa makar se otvoreno suprotstavljao Allahu i Njegovom Posla
niku, s.a.v.s. Ovo je utrta staza svih sufijskih ejhova. Pokornost Allahu i Njego
vom Poslaniku, s.a.v.s,. je najpreca i nedvosmislena. Poslanik s.a.v.s. ka e: «Nema
pokoravanja u nepokornosti Stvoritelju. Pokornost je samo u granicama erijata.» (Mu
slim, 1840; El-Buhari, 8/106)
4. VIÐENJE ALLAHA. D . .
Jednom je do lo do razila enja ucenjaka Buhare u pogledu mogucnosti videnja Alfaha n
a dunjaluku. Zatra ili su od Nak ibenda da im presudi, pa im je on rekao: Budite sa m
nom tri dana u cistom stanju! Kada su pro la ta tri dana, dogodio im se jak hal , pa s
vi umrije e. Kada su se probudili, poce e Nak ibendu ljubiti «casne» pete govoreci: Vjeruj
mo da je videnje Allaha istina. Zatim su mu neprestano bili u slu bi i redovno ljub
ili njegov mubarek kucni prag. (EI-Mavahibus-sermedijje, 130; EI-Envarul-kudusijj
e, 135]
OPRECNOST: Ovo je ru an govor i potvora na Allaha, d . . Allah, d . ., ka e: Nijednom covj
nije dato da mu se Allah obraca osim na jednom od tri nacina: nadahnucem, ili i
za zastora, ili da po alje izaslanika koji Njegovom voljom, objavljuje ono to On eli
. - On je, zaista. Uzvi en i Mudar. (E - ura, 51) Poslanik, s.a.v.s., ka e: «Znajte da nik
od vas nece vidjeti svoga Gospodara sve dok ne umre.» (Sahihul-d ami's-sagir, 2960;
Ibn Huzejme, 185) Kada ga je Ebu Zerr upitao: Jesi li vido svoga Gospodara? , Posl
anik, s.a.v.s,. je odgovorio: Nur, kako cu ga vidjeti? (Muslim, 291) Kada je Ai a, r
.a., upitana da li je Muhammed s.a.v.s. vidio svoga Gospodara, rekla je: «Subhana!
lah, kosa mi se podigla od toga to izgovori!)) (Muslim, 289)
5. TEVEKKUL
Sufije su veliki paraziti i besposlicari. Jedan od nak ibendijskih ejhova Abdullah
Ed-Dehlevi ka e: «Kao to je traganje za halalom kod vjernika farz, ostavljanje halala
kod arifa (sufija) je isto farz.» ejh Nak ibend je zabranjivao zadr avanje i cuvanje i
metka. Nak ibend je sebi ohalalio da ivi u dvorcu «El-Arifan», a svojim muridima nije d
ozvoljavao da posjeduju ni sto dinara. (EI-Mavahibus-sermedijje, 141-142, 240; E
l-Envarul-kudusijje, 213; D ami keramatil-evlija, 1/151) Oni svoje parazitstvo i n
erad nazivaju tevekkulom (oslanjanjem na Allaha).
OPRECNOST: Ibnul-D evzi ka e: Kada se neko pred sufijama upita: Kako da nahranim porod
icu? , ka u mu: «Pocinio si irk.» A da budu upitani o onome ko se bavi trgovinom rekli bi
: Ne oslanja se na Allaha, niti je u Njega uvjeren. Ovo je sve zbog njihovog nezna
nja o su tini tevekkula i jekina (uvjerenja, imana). Uzvi eni ka e: On vam je Zemlju po
godnom ucinio, pa hodajte predjelima njezinim i hranite se onim to On daje. (EI-Mu
lk, 15) Kada je Poslaniku, s.a.v.s., do ao covjek i ostavio svoju devu pored vrata
mesd ida, Poslanik s.a.v.s. ga je upitao o njoj, a covjek rece: Pustio sam je i os
lonio se na Allaha. Poslanik, s.a.v.s., mu odgovori: Sve i je, pa se, onda, osloni. (
Ahmed, 5/286) Poznata je dova Poslanika, s.a.v.s., u kojoj se Allahu, d . ., utjecao
od siroma tva. Govorio bi: «Utjecite se Allahu od siroma tva, neima tine, poni enja, da v
i ucinite ili da vam se ucini zulum.» (Ibn Mad e, 3842; El-Hakim, 1/531) Poslanik, s
.a.v.s., je molio Allaha, d . ., da Enesu ibn Maliku, r.a., uveca imetak i porodicu.
( El-Buhari, 7/161-162) Poznato je da su veliki ashabi, kao Ebu Bekr i Osman r.
a., bili bogati. Poslanik s.a.v.s. je rekao: Nijedan imetak mi nije vi e koristio o
d Ebu Bekrovog. (Sahihul-d ami's-sagir, 5684)
6. KERAMETI
Mno tvo je kerameta (cudnih nadnaravnih dogadaja) koje sebi nak ibendijski ejhovi pri
pisuju. Izdvojit cemo dva primjera: ejh Muhammed ef-Ma'sum ka e: Vidio sam velicanst
venu Ka'bu kako me grli i ljubi u potpunoj ce nji.... a kada sam zavr io sa tavafom,
dode mi jedan od meleka s knjigom u kojoj stoji da je moj had d primljen kod Gospo
dara svjetova. (EI-Mavahibus-sermedijje, 213) Ahmed el-Faruki ka e: Mnogo puta sam u
zdignut iznad Ar a Casnog. Jedanput sam uzdignut, i kad sam se vec a, vidjeh mekam (
stepen) Imama aha Nak ibenda, neka je Allah sa njim zadovoljan. Vidjeh i mekame nek
ih ejhova (spomenuo je vi e imena), a zatim rece: «Znaj kada god elim uspinjanje to mi
se omoguci!« uzvisio iznad njega koliko je od zemlje do Ar (EI-Mavahibus-sermedij
je, 184; El-Envarui-kudusijje 182)
OPRECNOST: Ova oprecnost proizilazi iz sufijskog vjerovanja u sjedinjenje s Bogo
m (vahdetul-vud ud) panteizmu, to cemo pojasniti u daljnjem tekstu.
7. TRA ENJE POMOCI OD EJHOVA
Mekkanski mu rici su u najte im trenucima i dubokim krizama ostavljali svoje bogove
i tra ili pomoc samo od Allaha, dok nak ibendije ni u najte im isku njima ne ostavljaju
dozivanje svojih ejhova. ejh Muhammed el-Ma'sum je dozvan od nekog covjeka ciji br
od se umalo potpio. ejh je, dok je sjedio s prijateljima u kuci, pru io ruku i spas
io brod i tada mu se rukav smocio. Razdaljina izmedu ejha i izvjesnog covjeka je
bila velika. Ucenici se zacudi e kada vidje e da mu se rukav smocio nakon io je pru io
ruku u zrak... (D ami'ul- keramatil-evlija 1/199-200)
OPRECNOST: Uzvi eni ka e: «Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji
zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. - Zar pored Allaha pos
toji drugi bog? Kako nikako pouku vi da primite!)) ( En-Neml, 62) I ka e: «On vam om
ogucava da kopnom i morem putujete. Pa kad ste u ladama i kad one uz blag povjet
arac zaplove s putnicima, te se oni obraduju tome, naide silan vjetar i valovi n
avale na njih sa svih strana, i oni se uvjere da ce nastradati, iskreno se mole
Allahu: "Ako nas iz ovoga izbavi , sigurno cemo b'rti zahvalni!" (Junus, 22) Pitam
o se ta ele pisci nak ibendijskih knjiga - da li ele ljude uciniti robovima ejhova por
ed Allaha ili ele da ljudi obo avaju druge bogove pored Allaha!?
8. VELICANJE KABUROVA NAK IBENDIJSKIH EJHOVA
ejh El-Kurdi ka e: Kada je ejh Nak ibend umro njegovi sljedbenici su mu na kaburu napra
vili ogromno turbe i uzeli ga kao prostranu d amiju!? (El-Mavahibus-sermedijje, 142
) Pored njega (turbeta) se tra i pomoc, trljaju se pra inom sa njegovih pragova i sk
lanja pod njegove svodove. (EI-Envarul-kudusijje, 142)
OPRECNOST: Poslanik s.a.v.s. ka e: Allah je prokleo idove i kr cane koji su grobove sv
ojih poslanika uzeli za mjesta molitve. (El-Buhari, 2/90) Poslanik, s.a.v.s., je
zabranio da se na kaburu klanja, da se nad njim ta gradi ili da se ukra ava. Poslan
ik, s.a.v.s., je na samrti preko lica stavljao kraj svoju ko ulje, pa kada bi izgu
bio svijest otkrio bi je i ponavljao prethodne rijeci.
9. VAHDETUL-VUD UD (SJEDINJENJE S BOGOM)
Najopasnija novotarija kodnak ibendija, a i kod ostalih sufija, je vahdetul-vud ud.
Oni vide Allaha u svim Njegovim stvorenjima i djelima. Tako je Allah kod njih po
stao u isto vrijeme i Obo avani i obo avalac. Kosmos je kod njih ogledalo Njegovih I
mena i svojstava. Kada nak ibendije govore o vahdetul-vud udu za dokaz uzimaju Ebu J
ezida ei-Bistamija koji ka e: Subhani, ma e'azame e'ni - Slava meni, kako sam velica
nstven! ; ili govor E!-Hallad a: Ja sam Istina! itd. Ebu Jezid el-Bistami ka e: Tra io s
Allaha ezdeset godina, kada (shvatih da) sam ja On. Abdullah Ahrar ka e: Sufija je on
aj cija se bit i svojstava utapaju u bit i svojstva Uzvi enog, a od njega (sufije)
ne ostane ni ime ni slika. (El-Mavahibus-sermedijje, 124). ejh Muhammed Barisa, u
cenik aha Nak ibenda, ka e: Su tina (hakikat) zikra je otkrovenje Uzvi enog Svojom biti u
samom robu. (EI-Envarul-kudusijje, 167)
OPRECNOST: Ova sekta ima suprotne izjave i postavke erijatu Poslanika, s.a.v.s. V
jerovanje u vahdetul-vud ud je po konsenzusu ucenjaka nevjerstvo (kufr). Uzvi eni je
proglasio kr cane nevjernicima, jer su rekli da se Bog utjelovio u Isusu. Nak ibend
ije govore da se Allah utjelovio u svemu to vidimo na ovom svijetu. (Shodno ovome
onda se, neu'zbillah nalazi, i tamo gdje ljudi vr e nu du, svinjama, majmunima i si
. Neka je uzvi en Allah od ovog govora!).
10. TVRDNJA O POZNAVANJU GAJBA (SKRIVENOG)
Jedan covjek je stajao pred nak ibendijskim ejhom Muhammedom Sejfuddinom el-Farukij
em i pomislio kako se ejh oholo velica. ejh se prema ovom covjeku najedanput okren
uo i, otkriv i njegovu misao, rekao: Moje velicanje je od velicanja Istinitog d . .! (El
-Mavahibus-sermedijje, 90; EI-Envarul-kudusijje, 175 ) Mevlana Arif je cetrdest g
odina nadzirao misli ljudi u d amiji. (El-Mavahibus-sermedijje, 215) Abdullah ed-De
hlevi je raspolagao nutrinom murida i ubacivao stanja emanacije i tajni u njihov
a prsa.» (El-Mavahibus-sermedijje, 249} ena jednog prijatelja ovog ejha je obolila.
Sljedbenik je tra io da ejh uputi dovu za olak anje smrti, ali on to ne ucini. Sljedb
enik je stalno insistirao, pa mu je ejh, naposiijetku, rekao: Ova ena nece ivjeti du e
od petnaest dana. I Allahovom voljom umrla petnaesti dan.» (El-Mavahibus-sermedij
je, 251)
OPRECNOST: Hocemo li povjerovati Allahu ili piscima nak ibendijskog tarikata koji
ka u da njihovi ejhovi poznaju gajb? Od Mesruka se prenosi da je Ai a r.a. rekla: «Ko k
a e da obavje tava to ce biti sutra, on je na Allaha potvoru iznio. Uzvi eni ka e: «Reci:
mo Allah zna ia je na zemlji i nebesima.« (En-NahI, Muslim 287) Samo Allah zna kad c
e Smak svijeta nastupiti, samo On spu ta ki u i samo On zna fa je u matericama, a cov
jek ne zna ta ce sutra zaraditi i ne zna covjek u kojoj ce zemlji umrijeti; Allah
, uistinu, sva zna i o svemu je obavije ten. (Lukman, 34) Sufije tvrde da poznaju g
ajb. Medutim, poznavanje nekih skrivenih cinjenica je vezano za d ine, sihr ( magi
ju) i si.
11. PRETJERANO VELICANJE EJHOVA
Za ejha Muhammeda ei-Kurdija se ka e:«Sve razlicite misli je skupio, sve razlicite id
eje je znao, mrtve du e je o ivio i opskrbu od dobra odredio. (El-Mavahibus-sermedijj
e, 177) Za Ja'kuba el-D erhija ka u: »Nasljednik znanja o gajbu.» (El-Envarul-kudusijje,
168]
12. SLU ENJE EJHOVIMA
«Slu i ejha imetkom i tijelom i ne protivi mu se, jer onaj ko se mu se protivi nece u
spjeti!» (El-Mavahibus-sermedijje, 163) Murid treba imati uvjerenje da je svaki ni'
amet od ejha. Ne smije mu se usprotiviti u djelu ili poslu, pa makar to djelo bil
o i haram. Murid pred ejhom treba biti kao mejjit pred onim koji ga kupa." (El-Ma
vahibus-sermedijje, 494, 529, 479) Murid ne smije o eniti enu koju je pustio ejh ili
koju je ejh, bar jedanput, zagledao (begenis'o). (Tenvirul-kulub, 529)
OPRECNOST: Ovo slijepo velicanje i slu enje sufijskih svetaca je jedan od najvecih
razloga zablude ljudi. Neznalice su ih ucinile klerom koji su poceli obo avati, k
ao to su kr cani svoje svecenike uzeli za bogove. Protivljenjem neistini i haramu,
bez slijepog povodenja, vjernici se pokoravaju Allahovoj naredbi: Vi ste narod na
jbolji od svih koji se ikada pojavio: tra ite da se cine dobra djela, a od nevalja
lih odvracate, i u Allaha vjerujete. (Ali Imran, 110)
13. ZATVARANJE OCIJU
«Znaj da su zatvaranje ociju u toku zikra, te zatvaranje vrata pri zikru pod nadzo
rom, adabi zikra koje treba prihvatiti. Ovi adabi su uzeti iz Sunneta. Kada vidi
neki od adaba, a ne zna da li je uzet od Sunneta, ne treba da pru a svoj jezik proti
veci se.» (El-Mavahibus-sermedijje, 323)
OPRECNOST: Zatvaranje ociju pri zikru je izmi ljotina nak ibendijskih ejhova. Ibnil-K
ajjim ka e: Nije od upute Poslanika s.a.v.s. zatvoriti oci u namazu. Ovi dana nji ne s
amo da zatvaraju oci u zikru i namazu, vec se pokrivaju i stavljaju fotografije e
jhova pod pokrivace kako bi im «hal bio jak.»
14. EJH JE POSREDNIK IZMEÐU ALLAHA I MURIDA
El-Kurdi ka e: «Ko tra i ejha kao da tra i Allaha (i nastojte da Mu se umilite) (El-Maid
, 35). Prvo saputnik, pa putovanje! Ko nema ejha, ejtan mu je ejh. (El-Mavahibus-serm
edijje, 313) ejh se tra i i on je maksud i matlub. ejh je kao Ka'ba - sed da njoj je se
d da i Allahu. Isto je i sa ejhom.
OPRECNOST: A kada te robovi Moji za Mene upitaju. Ja sam, sigurno, blizu: odaziva
m se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vj
eruju u Mene, da bi bili na pravom putu. (El-Bekare, 186) lzmedu Allaha i roba ne
ma posredstva. Svako posredovanje je irk.
15. PREZIRANJE NAUKE
Ebu Jezid ei-Bistami ka e: «Uze!i ste znanje - mrtvi od mrtvoga, a mi smo uzeli na e z
nanje - ivi od onoga Koji ne umire.» (Telbisu Iblis, 344,322; El-Mavahibus-sermedij
je, 49) El-D unejd ka e: Pocetnik se ne treba zanimati za tri stvari, jer mu hal nece v
aljati: Zaradom, traganjem za hadisima i enidbom. Volim da sufija ne cita niti pi e
, jer je to svrsishodnije za njega.» (Kutul-kulub, 3/135}
OPRECNOST: Poslanik, s.a.v.s., ka e: «Ko krene putem tra enja znanja, Allah ce mu olak a
ti put do D enneta.» (El-Buhari, 1/25) »Znanje se stice naukovanjem. (El-Buhari, 1/25) K
ome Allah eli dobro, uputi ga u propise vjere.» (E!-Buhari, 1/25] Prednost ucenjaka
nad pobo njakom je kao moja prednost nad vama. (El-Buhari, 1/25, Ibn Mad e, 208)
16. LJUBAV (I K) PREMA ALLAHU BEZ NADE i STRAHA
Es-Senhuti prenosi govorArslana ed-Dime kija koji ka e: «Iskrenima je kufr vad ib, jer o
naj ko Ga obo ava radi D enneta i vatre, taj obo ava D ennet i vatru, a sve to je tagut.»
(EI-Envarul-kudusijje, 135) Ka e da onaj ko obo ava Allaha iz straha i nade cini taj
ni irk. Rabija el-Adevija ka e: «Ne obo avam te iz elje za Tvojim D ennetom niti iz strah
od Tvoje vatre, nego iz elje za Tvojim Licem Plemenitim.))
OPRECNOST: Uzvi eni ka e: Zovite ga iz straha i nade.» Poslanik, s.a.v.s., ka e: Strah i
ada se nece sastati u srcu jednog roba, prilikom preseljenja, a da mu Aliah nece
dati ono cemu se nada. Spasit ce ga od onoga cega se boji. (Et-Tirmizi, 1/183-18
4) Poslanik, s.a.v.s., je govorio: AIlahu moj, molim Te za D ennet i utjecem Ti se
od vatre.» (Ebu Davud, 127)
ZAKLJUCAK: Zar nak ibendije i sufije poput ti-Hailad a, Ebu Jezida Et-Bistamija, aha
Nak ibenda i ostalih zlocinaca prema Allahu i Poslaniku s.a.v.s., nakon to smo pren
ijeli njihove rijeci iz njihovih knjiga, zaslu uju da im se da epitet «Kaddesellahu
sirrehu» (Allah njegovu tajnu posvetio!)? Neka oni koji se nazivaju nak bendijama do
ka u da ovo ne stoji u njihovim knjigama! Oni su u mogucnosti da urade sljedece: I
li da se pokaju ili da ovo bezuslovno (bez dokaza) odbace i negiraju. Ako se pok
aju i razumski pridu istini, samo sebi korist Ahireta donose, a ako odbace,opet,
samo sebi tete.
Allahu velijjuf-fevfik. Vesselamu ala menitteb'al-huda.
(Vecina navoda preuzeta iz knjige En-Na ibendijje od Abdurrhmana Dime kijje)

Kratak osvrt na sufizam i sufijske tarikate

--------------------------------------------------------------------------------
Islamski ucenjaci razilaze se na nekoliko mi ljenja kada je u pitanju osnova iz ko
je je izvedena rijec ''sufizam''. Jedni smatraju da je rijec ''sufizam'' izveden
ica iz rijeci es-safa to oznacava bistrinu i cistocu uma i srca. Drugi smatraju d
a je rijec sufizam izvedenica iz rijeci es-saff, zbog toga to su u pitanju ljudi
koji su uvijek u prvom saffu pred Allahom, d . . Treci ka u da je sufijom nazivan svak
i onaj koji je licio na siroma ne ashabe koji su bili ehlu-sofa (siroma ni stanovnic
i Poslanikove, s.a.v.s., d amije).
Cetvrti ka u da su sufije nazvane tim imenom zbog toga to su nosili odjecu od sufa
vune. Peti ka u da je rijec "sufizam" preuzeta iz grckog jezika od rijeci "SOPH" (
sofisti), to u prijevodu znaci mudrost.
Sve u svemu, za ivota Poslanika, s.a.v.s., nije zabilje eno nikakvo postojanje imen
a sufija tesavvuf tekija itd. Sve su to imena i termini koji su nastali nakon nj
egove, s.a.v.s., smrti. Poslanik, s.a.v.s., kao i njegovi ashabi, znali su samo
za d amije mesd ide. ''Tekija'' je za njih bila nepoznanica!
''Sufijski tarikat'' u pocetku je bila kola koja se koncentrira oko misli i smjer
nica nekog ucenjaka koji ima poseban metod u usmjeravanju ucenika ka usavr avanju
znanja i prakse. Kada su se pojavili ovi tarikati, u pocetku su to bile samo kole
duhovnih, moralnih i metodolo kih smjernica. Nisu bili u medusobnoj kontradiktorn
osti u odnosu na akaidske i erijatske propise. Razlika je bila samo u nacinu vasp
itanja i dovodenja ucenika do puta Istine, kao i moralnog savr enstva to se kasnije
gotovo sve izvitoperilo!
to se tice onoga po cemu su sufije dervi i u globalu postali poznati, poput: odvaja
nje od svijeta, odlazak u zabacena mjesta, celibat i ne enstvo, nerad i ljencarenj
e, konzumiranje duhana i alkohola, pu tanje brkova a brijanje brada, pisanje hamaj
lija, huktanje, skakanje, tresenje, probadanje tijela eljeznim predmetima, kult m
rtvaca i turbeta primijetit cemo da je sav taj ''sufijski nauk'' mahom preuzet o
d kr canskih svecenika, hinduskih brahmana, jehudskih monaha i budistickih isposni
ka, a nikako od Poslanika, s.a.v.s., i njegovih ashaba, r.a.! Omiljena sufijska
mjesta su turbeta i kaburi evlija. Gdje god oni vode glavnu rijec, oni podi u kabu
re, ograduju ih, uljep avaju i osvjetljavaju, a poznato je da se u islamskom svije
tu irk najvi e cini kod kabura. Kod njih prizivaju mrtve ejhove od kojih se tra i poro
d, opskrba, ki a, sreca, uspjeh i sl.
Allah, s.v.t., onima koji tako misle porucuje: "Vi se, mimo Allaha, kumirima kla
njate i la i smi ljate. Oni, kojima se vi, mimo Allaha, klanjate ne mogu vas nikakvo
m hranom nahraniti; vi hranu od Allaha tra ite i Njemu se klanjate i Njemu zahvaln
i budite! Njemu cete se vratiti." (el-Ankebut, 17.); Iskreno ispovijedanje vjere
dug je prema Allahu! A onima koji pored Njega sebi uzimaju evlije (za titnike), i
govore: "Mi im se klanjamo samo zato da bi nas to vi e Allahu pribli ili" Allah ce nj
ima, zaista, presuditi o onome u cemu su se oni razilazili." (Ez-Zumer, 3.)
ejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm., ka e: ''Fanatizam i pretjerivanje karakteristicno j
e za dvije skupine islamskog ummeta: za jedan dio zabludjelih iija koji poslanici
ma i imamima iz ehlul-bejta pripisuju Allahovo, d . ., svojstvo uluhijjeta (obo avanja
), kao i jedan dio sufija d ahila koji takoder gaje slicno ubjedenje po pitanju Al
lahovih poslanika i dobrih ljudi.'' (Pogledaj: Med mu'ul-fetava, 1/66.)
ejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm., ka e: ''Apologeticari se najvi e bave potvrdom ili ne
gacijom, postajanjem ili nestankom, kao i pitanjima ubjedenja i vjerovanja, i nj
ihov krajnji cilj je tasdik/potvrda, ilm/znanje i haber/obavije tenost. Za razliku
od njih, sufije svoj akcenat stavljaju na ljubav i mr nju, elju i mrskost, fizicke
pokrete i praksu, i njihov krajnji cilj je ljubav, podlo nost, djelo i volja.
to se tice spa ene skupine ehlul-ilma i imana pobornika znanja i vjere, pravih vjer
nika, oni su u svom ivotu spojili oboje: naucnu spoznaju i vjerovanje i prakticno
djelovanje i rad utemeljen na ljubavi, pa je njihovo vjerovanje izgradeno na zn
anju, kao i rad i ljubav koji su takoder zasnovani na znanju. Oni su se spasili
devijacija apologeticara i sufija, posti uci ono to su obje skupine zagubile:
1. govor bez znanja ako je u pitanju apologeticar, i rad bez znanja ako je u pit
anju sufija, to je sve zajedno prouzrokovalo niz teorijsko-prakticnih novotarija
koje su u suprotnosti s Kur'anom i sunnetom;
2. apologeticari su ostali bez djela, a sufije bez rijeci.
Sljedbenici sunneta Muhammeda, s.a.v.s., kako onog nutarnjeg tako i onog vanjsko
g, njihove rijeci i njihova djela, kako javna tako i tajna, zasnovana su i uteme
ljena na ilmu i znanju, i njihova svaka rijec ili postupak su u medusobnoj sprez
i, i to su istinski i pravi muslimani, koji su na Pravome putu, na putu onih koj
ima je Allah blagodat Svoju darovao, a ne na putu onih na koje se rasrdio, a nit
i na putu onih koji su zalutali! Devijantni apologeticari ugledali su se na jevr
eje, dok su se devijantne sufije ugledale na kr cane, pa su zbog toga na prve (apo
logeticare jevreje) najveci utjecaj imala slova/huruf, i ono na to ukazuju njihov
a znacenja, poput znanja i ubjedenja, dok su na druge veci utjecaj imali glasovi
/asvat, kao i ono to ti glasovi izazivaju i proizvode od osjecaja i pokreta.'' (M
ed mu'ul-fetava, 2/41.)
ejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm., ka e: ''Izmi ljanje neispravnih ibadeta koji u sebi i
maju primjese irka i slicnog specifika je kr cana, ali i onih koji se ugleda e na nji
h poput devijantnih pobo njaka i sufija, kao i izmi ljanje neispravnih zabrana/tahri
mata, to je specifika jevreja i devijantnih tobo e fakiha i pravnika koji se u tome
ugleda e na njih (jevreje)!'' (Pogledaj: Med mu'ul-fetava, 1/87.)
ejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm., ka e: ''Kod devijantnih sufija vi e dominira elja za s
lu anjem pjesama i stihova negoli elja za slu anjem Kur'ana i zikra!'' (Pogledaj: Med m
u'ul-fetava, 2/43.)
ejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm., ka e: ''Veliki broj sufija kudi razum i smatra ga n
iskim i ni tavnim, i smatraju da se visoka stanja i stepeni ne posti u razumom, vec
ba njegovim nestankom i gubitkom. Prihvataju i potvrduju stvari koje zdrav razum
nikada ne bi prihvatio, i cesto znaju hvaliti opijenost i ludilo...'' (Pogledaj:
Med mu'ul-fetava, 3/338.)
Neki od najpoznatijih sufijskih tarikata:
1. Kadirijski tarikat ve e se za ejha Abdul-Kadira el-D ejlanija, koji je umro 1166.
g. Kretao se po Perziji, Iraku i Bagdadu gdje je i ukopan. ejh Abdul-Kadir el-D ejl
ani, rhm., daleko je od onih koji mu se pripisuju isto kao to je Isa, a.s., veoma
daleko od kr cana, koji ga obo avaju mimo Allaha, d . .! Danas ih najvi e ima po Siriji,
Turskoj, u nekim dijelovima Afrike, posebno u Kamerunu, Kongu, Mauritaniji i Tan
zaniji. Ima ih i u Kavkazu, Ceceniji i u nekim dijelovima Rusije.
2. Rufa'ijski tarikat ve e se za Ebul-Abbasa Ahmeda el-Rufa'ija, koji je umro 1182
. g., u Basri. Rufa'ije svoje "keramete" dokazuju probadanjem sabljama. Zajednic
ko im je sa iijama to to i jedni i drugi vjeruju u D aferov kitab, u dvanaest imama,
da je trinaesti imam Ahmed er-Rufa'i, i jedni i drugi oplakuju a uru. Ovaj tarika
t se podijelio na tri sekte: bazije, melekije i hubejbije. Danas ih najvi e ima po
Egiptu, Siriji, turskoj Anadoliji, istocnoj Evropi, Kavkazu, kao i u Sjevernoj
Americi.
3. Bedevijsko-ahmedijski tarikat ve e se za Ahmeda el-Bedeviju, koji je roden u je
dnoj iitsko-iranskoj porodici, a umro 624. h.g. u Iraku, gdje je ukopan i ciji ka
bur svake godine posjeti preko 3 miliona bedevija-ahmedija. Njihovo ucenje zatro
vano je mno tvom idolatrije i novotarija od kojih je islam potpuno cist. Ima ih u
Egiptu, ali i u nekim dijelovima Evrope. Tarikat im se pocijepao na esnaest sekti
.
4. azilijski tarikat ve e se za Ebul-Hasena el- azilija, koji je umro 1258. g. Ovo je
jedan od vecih sufijskih tarikata. Danas su rasprostranjeni u sjevernoj Africi,
Egiptu, Keniji, Tanzaniji, Bliskom istoku, ri Lanki, kao i u zapadnoj i Sjeverno
j Americi.
5. Mevlevijski tarikat ve e se za iranskog pjesnika Mevlanu D elaluddina er-Rumija,
koji je umro 1273. g., i ukopan je u Konji. Najvi e ih ima u turskoj Anadoliji, Si
riji, kao i u Sjevernoj Americi. Poznatiji su kao vrteci dervi i, zbog toga to se p
rilikom obavljanja zikra vrte ukrug!?
6. Nak ibendijski tarikat ve e se za Behauddina Nak ibenda iz Buhare, koji je umro 139
0. g. Najvi e ih ima u centralnoj Aziji, Iranu, na Kavkazu, sjeverozapadnoj i jugo
zapadnoj Kini, Indoneziji, Indiji, turskoj, Evropi i Sjevernoj Americi.
7. Bekta ijski tarikat ve e se za had i Bekta a iz Horosana, koji je umro 1338. g. Ovaj
sufijski tarikat karakteristican je po iitskim idejama, ubjedenjima i stavovima.
Ima ih po turskoj Anadoliji, Albaniji i Americi.
8. Ni'imetullah tarikat ve e se za Nuruddina Muhammeda Ni'imetullaha, koji je umro
1431. g., u mjestu Mehan blizu Kermana u jugozapadnom Iranu. Najvi e ih ima u Ira
nu i Indiji.
9. Tid anijski tarikat ve e se za Abbasa Ahmeda b. et-Tid anija, al irskog berbera, koji
je umro 1815. g. Iz Al ira su se najvi e rasprostrli prema jugu i Sahari, kao i pre
ma zapadnom i centralnom Sudanu, Egiptu, Senegalu, zapadnoj Africi i sjevernoj N
igeriji. Ima ih i u zapadnoj i Sjevernoj Americi.
10. D errahijski tarikat ve e se za Nuruddina Muhammeda el-D erraha iz Istanbula, koji
je umro 1720. g. Najvi e ih ima u Turskoj, sa malim grupicama po zapadnoj i Sjeve
rnoj Americi.
U Bosni su najzastupljeniji sljedeci tarikati:
- Nak ibendijski tarikat: Sarajevo, Visoko, Busovaca, Fojnica, Bilalovac, Milodra e,
Merdani, Gorica, Kakanj, Zenica, Ricica, Te anj, Travnik, Mostar, Tuzla, Gornja T
uzla, Olovo, ivinice, Kladanj, Banovici, Gracanica kod Tuzle, Zvornik, Kljuc, Bu im
, Cazin.
- Kaderijski tarikat: Sarajevo, Travnik, Pazaric.
- Rufa'ijski tarikat: Sarajevo, Vare , Srebrenik.
- azilijski tarikat: Tuzla Dubrave.
(Pogledaj: ''Pregled mjesta odr avanja zikra u BiH'', novine ''Kelamul- ifa'', br. 9
, proljece 2006.)
to se tice Sand aka, ne bilje i se da igdje danas u njemu postoji iva tekija koja vuce
svoje korijene od ranije, niti da postoji neki organizovan tarikat koji vuce sv
oje korijene od ranije. Sand acke golgote samo su pre ivjele d amije! Postoje poku aji i
zvjesnih pojedinaca koji ele nanovo oformiti neke tekije i tarikate, posebno u No
vom Pazaru, ali su to sve elje i nezvanicni poku aji pojedinaca. U ranijem periodu
sufije su bile dostatno zastupljene na teritoriji Sand aka jer se to dâ primijetiti
po mno tvu turbeta koje su ostavili iza sebe, u gotovo svakom sand ackom gradu izuze
v Plava (el-hamdulillah, to ne znaci da u Plavu nije bilo dobrih ljudi! ?).
Jedini ispravni tarikat pravac
Jedini ispravni tarikat jeste tarikat i pravac ehli-sunneta vel-d emata koji se og
leda u doslovnom slijedenju potvrdene prakse Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako
javno tako i tajno, kako svojom nutrinom tako i svojom vanj tinom, kao i slijeden
ju puta i staze prvaka ove vjere muhad ira i ensarija.
Sljedbenici tarikata ehli-sunneta vel-d emata dr e se vasijjeta i oporuke posljednje
g Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: ''Strogo se pridr avajte mog sunne
ta, kao i sunneta pravovjerno upucenih halifa nakon mene; cvrsto se dr ite toga, i
prihvatite se toga ocnjacima svojim! Strogo se cuvajte izmi ljotina, jer je svaka
izmi ljotina novotarija, a svaka novotarija vodi u Vatru!'' (Sahih: Ebu Davud, Ti
rmizi, Ibn Mad e, Ahmed)
Sljedbenici tarikata ehli-sunneta vel-d emata znaju da je najvredniji govor Allaho
va, d . ., Knjiga, i da je najbolja uputa uputa Muhammeda, s.a.v.s. Oni daju prednos
t Allahovim, d . ., rijecima nad bilo cijim drugim govorom, i daju prednost sunnetu
i praksi Muhammeda, s.a.v.s., nad bilo cijom drugom i drugacijom praksom! Zbog o
voga se zovu ehlul-Kur'an i ehli-sunnet!
Ehli-d ematom su nazvani zbog toga to se pridr avaju konsenzusa i id ma'a ashaba i sve
sunnetske uleme nakon njih, i zbog toga to su to pravi cuvari d emata muslimana i o
ni koji su u stanju ginuti za njega, i braniti ga od napada nevjernika, za razli
ku od svih ostalih novotarskih skupina koje su najprepoznatljivije po tome to red
ovno udaraju po d ematu muslimana, to se dijele na razne frakcije i skupine, pomaga
juci cesto svojom praksom nevjernike protiv muslimana!
Ehli-sunnet vel-d emat posmatra sebe, ali i sve druge kroz lupu Kur'ana, sunneta i
id ma'a, pa sve to se poklapa s njima to podr avaju, a sve to se suprotstavlja njima
protiv toga se bore.
Ehli-sunnet vel-d emat su oni koji tra e da se cini dobro, a od zla odvracaju, onako
kako to erijat zahtijeva, i smatraju da ce se had d , d ihad, d ume i bajram-namazi obav
ljati za emirima i vodama bili oni dobri ili lo i.
Ehli-sunnet vel-d emat su cuvari d amijskih d emata, i na svoju vjeru gledaju kao na n
asihat. Uvijek su svjesni Allahovih, d . ., rijeci: ''Vjernici su medu sobom poput c
vrste gradevine ciji se dijelovi medusobno podupiru!'', ili: ''Vjernici su poput
jednog tijela. Kada oboli jedan njegov organ svi ostali organi pate od temperat
ure i nesanice!''
Ehli-sunnet vel-d emat tra i od muslimana sabur i strpljenje pri belaju i isku enjima,
kao i ukr i zahvalu prilikom rahatluka i u ivanja; tra i i raziluk i zadovoljstvo Al
lahovim, d . ., kada' i kaderom, tj. sudbom i odredbama!
Ehli-sunnet vel-d emat pozivaju visokom moralu i dobrim djelima, i ne zaboravljaju
rijeci Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: ''Najsavr enijeg i najljep eg imana su o
ni koji su najljep eg pona anja i ahlaka!
Ehli-sunnet vel-d emat pozivaju na odr avanje rodbinskih veza, i da da onome ko tebi
ne daje, i da oprosti onome ko ti je zulum nanio, i da si pokoran roditeljima svo
jim, i da odr ava dobrosusjedske odnose, i da si dobrocinitelj sirocadima, i siroma n
ima, i putnicima, i robovima...
Ehli-sunnet vel-d emat zabranjuju oholjenje i uzdizanje nad drugima, nano enje nepra
vde, nasilja i zuluma drugima s pravom ili bez prava!
Dakle, ehli-sunnet vel-d emat su ljudi koji slijede Kur'an i sahih-sunnet, onako k
ako su ga prve generacije islama (selef), tumacile i slijedile, a ne kako ga tum
ace ili praktikuju oni koji nisu selef ovoga ummeta!
Molimo Allaha, d . ., da nas uputi istini i Pravome putu! Amin!
Priredio: Sead ef. Jasavic, prof. fikhaKo su sufije i sta je to sufizam?
Pitanje:
Koje mjesto u islamu zauzimaju sufije?Koliko je ispravno misljenje da postoje Al
lahovi robovi i Njegove evlije koji imaju blisku vezu sa svojim Go-spodarom?Kaka
v sud donijeti o onima koji za sebe tvrde da su sufije ili njihovi sljedbenici?S
ta je to uopce sufizam?
Zahvala pripada Uzvisenom Allahu dz.s.Termin sufizam nije bio poznat u periodu z
ivota Resulullaha a.s.,niti u periodu ashaba i tabi`ina.Tek nakon ovih prvih gen
eracija na scenu dolazi jedna skupina poboznih i skromnih ljudi(zahidi)koji su n
osili vunenu odjecu(suf),pa su ih prozvali ovim imenom-sufije.Drugi su na stanov
istu da su dobili naziv po grckoj rijeci sofija , sto u prijevodu znaci mudrost.Ono
sto neki tvrde da su svoje ime dobile od rijeci safa (bistrina,cistoca,jasnost),ne
moze se smatrati ispravnim,posto je nomen relativum (tj.ime izvedeno iz drugog sufik
som-ijj)od rijeci - safa,safaijj,a ne sufijj.
Odgovor:

Pojavom ovog novog imena i skupine koja ga nosi,doslo je do jos veceg rascjepa i
raskola u redovima muslimana.Prve sufije su se razlikovale od kasnijih po tome
sto kod ovih posljednjih pojava novotarija(bid`ata)bila znatno izrazenija,kao st
o im ni mali i veliki sirk nisu bili nepoznanica. Allahov Resul a.s.upozorio je
na njihove novotarije u slijedecim rijecima: Klonite se novotarija u vjeri,jer sv
aka novotarija je bid´at(novina),a svaki bid`at je zabluda! (Tirmizi-hasen-sahih)
U onome sto slijedi pokusacemo napraviti komparaciju izmedju vjerova-nja sufija
i njihovih obreda i ucenja islama koje se zasniva na Kur`anu i sunnetu Allahovog
Poslanika a.s.:
-Postoje mnogi sufijski redovi,kaos to su tidzanije,kadirije,naksibendije,sa-zil
ije,rufa-ije,halvetije,mevlevije i drugi.Sljedbenici ovih redova smatraju da su
samo oni na istini(hakku),a da su svi drugi u zabludi.Kur`an zabranjuje razdvaja
nje i dijeljenje medju muslimanima,kao sto Uzviseni Allah kaze:
i ne budite od onih koji M udruge ravnim smatraju,od onih koji su vjeru svoju razb
ili i u stranke se podijelili;svaka stranka je zadovoljna onim sto ispovijeda. (Er
-Rum,31-32.)
-Pojedine sufije su,pored Allaha dz.s.,pocele obozavati poslanike,te zive I mrtv
e evlije.Obracaju im se rijecima kao sto su: O Gejlani! O Rufai! ,za-tim O Poslanice po
mozi! , Na tebe se oslanjamo Poslanice itd.Ove rijeci Allah zabranjuje,jer zabranjuje
da se u stvarima koje su samo u Njegovom domenu obraca nekome drugom mimo Njega
,pa takav cin oznacava sirkom.Allah dz.s. kaze: I, pored Allaha, ne moli se onome
ko ti ne moze ni koristiit ni nauditi,jer ako bi to uradio,bio bi,uistinu,nevjer
nik. (Junus,106)
-Sufije(neke)smatraju da postoje kutbovi,bedeli i evlije kojima je Allah dz.s pr
edao vodjenje,upravljanje i uredjenje stvari na ovome svijetu.Allah dz.s. u Kur`
anu navodi odgovor musrika na pitanje koje im je postavio i ko u-pravlja svim? Allah!
reci ce oni. (Junus,31.)Na osnovu ovoga zakljucujemo da su arapski musrici bolje p
oznavali Allaha dz.s.,od takvih sufija.
-Sufije,isto tako,pri pojavi neke nevolje,traze zastitu kod nekog drugog,mimo Al
laha dz.s.Uzviseni kaze: Ako te od Allaha kakva nevolja pogodi,- pa, niko je osim
Njega ne moze otkloniti;a ako ti kakvo dobro podari,- pa,sa-mo je On Svemocni. (El
-En`am,17.)
-Neke sufije vjeruju u vahdetul-vudzud(panteizam) gdje se poistovjecuje Stvorite
lj i stvoreno,pa na kraju ispada da je sve stvoreno i sve bozanstvo.
-Sufije pozivaju odricanju od ovoga svijeta,zanemarivanju uzrocno-posljedicnih f
aktora i napustanju dzihada.Allah dz.s. kaze: i nastoj da time sto ti je Allah dao
steknes onaj svijet,a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu (El-Kasas,77.) I prot
iv njih pripremite koliko mozete od snage (El-Enfal,60.)
-Sufije stepen ihsana ,kao ekskluzivno pravo,pripisuju iskljucivo svojim sejhovi
ma. Oni od murida (ucenici,pocetnici u sufizmu) zahtjevaju da sebi u mislima pre
dstave sejha kada god spomenu Allaha dz.s.(kada cine zikr),pa cak i u samom nama
zu.Neki idu cak dotle da stavljaju sejhovu sliku ispred sebe za vrijeme namaza.A
llahov Resul a.s. u hadisu kaze: Ihsan(dobrocinstvo) je da obozavas Allaha dz.s. k
ao da Ga gledas,pa ako Ga ti ne vidis,zaista,On tebe vidi! (Muslim)
-Sufije,takodjer,smatraju dozvoljenim ples i upotrebu defa i muzickih instrumena
ta,kao i podizanje glasa prilikom ucenja zikra.Mozete ih vidjeti kako od zikra i
zgovaraju samo Allahovo dz.s. ime: Allah,Allah,Allah! Ovakav nacin zikra se smatra n
ovotarijom i govorom koji ne nosi u sebi serijatsko znacenje.Da pojasnim,nije pr
oblem u toj rijeci,vec u nacinu koristenja zikra,povisenim glasom i u halkama za
jednickim,sto nije zapamceno ni od Poslanika ni od ashaba.Neki idu dalje od toga
,pa izgovaraju samo Ah,ah!ili Hu, hu!Stav islama i sunneta o pitanju zikra jes
te da musliman spominje svoga Gospodara ispravnim i razumljivim govorom za koji
ima nagradu kod Uzvisenog Allaha i spominje ga propisanim zirkovima koji su pren
eseni od Resulullaha a.s.Zikr je oblik ibadeta,a svi ibadeti su definisani vjero
m i mi nemamo pravo uvoditi u polju ibadeta novine.Dakle,definitivno,derviski i
sufijski prepoznatljivi (u halkama)zikrovi,u kojima masu glavama i nji-su tijeli
ma su novotarija i nije zapamceno ni zabiljezeno da je to praktikovao iko od Pos
lanikovih drugova,a kamoli Poslanik a.s.
-Sufije u svojim stihovima,za vrijeme zikra,kao tematiku uzimaju zene i djecake.
Strastvena ljubav,zaljubljenost,zudnja i sl.motivi su koje tom prilikom spominju
,kao da se nalaze na kakvoj zabavi gdje se plese uz vino, pljeskanje i galamu.S
ve nabrojano se ubraja u musricke obicaje,obrede i rituale. Allah dz.s. kaze: Mo
litva njihova pored Hrama svodi se samo na zvizdanje i pljeskanje rukama (El-Enfal,
35.)
-Neke sufije koriste metalne cavle i sipke i zabijaju ih u svoja tijela uz uzvi
-kivanje nekih rijeci,kao sto je npr.: Djede! Na taj nacin dolaze mu sejtani kako bi
mu pomogli da izvede svoju tacku bez posljedica,posto je zatrazio pomoc mimo A
llaha dz.s.Uzviseni Allah kaze: Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostiv
og velicao,Mi cemo sejtana natovariti,pa ce mu on nerazdvojni drug postati. (Ez-Z
uhruf,36.)
-Sufije tvrde da imaju otkrovenja i da poznaju sta ce se desiti u buducnosti,a K
ur`an ih izricito pobija: Reci:Niko,osim Allaha,ni na nebu ni na Zemlji,ne zna sta
ce se dogoditi (En-Neml,65.)
-Sufije,takodjer,tvrde da je Allah dz.s. stvorio ovaj svijet zbog Allahovog Posl
anika Muhammeda a..s,a Kur`an ih demantuje rijecima Allaha dz.s.:
Dzinne i ljude sam stvorio samo zato da Mi ibadet cine. (Ez-Zarijat,56.)
-Neke sufije smatraju da primaju znanje direktno od Allaha,pa kazu:Moje srce mi
prenosi od mog Gospodara!Ovo je katastrofalna greska.
-Organizovanje mevluda,sto je novotarija,uglavnom je poteklo od sufijskih skupin
a,oni to odrzavaju danas i njihova struja u islamskoj zajednici brani da se ta n
ovotarija iskorijeni.Poznato je iole ucenom covjeku da mevlude Poslaniku a.s. ni
su ucili njegovi najbolji prijatelji nakon njegove smrti,ni Ebu Bekr,ni Omer,ni
Osman,ni Alija,niti iko od ashaba,a oni su najvise voljeli Poslanika a.s. i najb
olje su znali vjerske propise.
-Sufije njeguju kult turbeta i mezarova,posjecuju turbeta,posebno se pripremaju
za ta putovanja kako bi postigli blagoslov njihovih stanovnika,kruze oko njih,a
najzabludjeliji medju njima prinose i zrtve u njihovoj blizini. Poslanik a.s. ni
je dozvolio da se musliman posebno priprema na put,osim da posjeti jednu od tri
dzamije:Mesdzidul-Haram,Poslanikovu dzamiju u Medini u Mesdzidul-Aksa u Jerusali
mu.
-Sufije se fanaticno drze stavova svojih sejhova,makar to bilo suprotno rijeci P
oslanika a.s.Poznato je da Poslanikov hadis je slabija strana njihovih sejhova,a
li zato su puni izmisljenih hikaja i prica.U ovo cete se uvjeriti sa-mo ako upit
ate njihovog sejha koliko je hadisa procitao i koju hadisku zbirku posjeduje u s
vom domu.
-Sufije upotrebljavaju hamajlije i talismane,kao i zapise,sto je sve islamom zab
ranjeno i pokudjeno.
-Mnogi sufijski sejhovi za saradnike imaju sejtane,jer se sluze svjesno laznim h
adisima i izmisljenim neutemeljenim pricama i hikajama,a Allah dz.s. je rekao: Hoc
ete li da vam kazem kome dolaze sejtani?Oni dolaze svakom lascu,grjesniku. (Esh-Sh
uara,221-222.)
Iznenadna odsustvovanja pojedinih sejhova sufijskih redova od ociju murida izrav
ni je rezultat veze ostvarene sa sejtanima. Moze se desiti,da bi povecali dojam
i zabludu svojih sljedbenika,da,ponekad,koriste sejtane radi prenosenja u neka u
daljena mjesta i vracanja istog dana ili noci.
Licno sam gledao kako se jedan sufijski sejh hvali kako je preko noci isao do pa
lestine da pomogne braci mudzahidima u borbi.Allah da nas sacuva ove zablude.
Zbog toga postoji jedno pravilo koje glasi da ljude ne cjenimo prema cudima ili
neuobicajenim pojavama koje ih prate,nego na osnovu njihovog poznavanja Kur`ana
i Sunneta(hadisa),te pridrzavanja istog.
-Treba znati da medju sufijama postoje velike razlike,neki sufijski(derviski) re
dovi su proglaseni od uleme kao krivovjerni i to je poznato,neki su veliki grjes
nici jer gaje novotarije i odbacuju mnoge sunnete,a neki su blizi sunnetu.
Sto se tice stanja na nasem terenu,mozemo reci da su nase sufije u Bosni i Herce
govini u odnosu na sufijske redove po arapskim zemljama,ili u Indoneziji,blizi c
istoj vjeri,iako su medju njima primjetne vleike novotarije i od-bacivanje mnogi
h sunneta,a to je od zanemarivanja hadiske nauke i povodjenja za neukim sejhovim
,ili slijepo sljedjenje.
Napominjem da ovaj tekst ne smije biti razlog proglasavanja nevjernicima domacih
sufja i dervisa,jer takvo nesto moze da radi samo velika ulema i to nije moj na
cin niti moja praksa.Ali treba znati sta je istina,a sta izmisljotinja.
Cilj mi je bio podstaknuti na slijedjenje jasnog Poslanikovog puta,i upozoriti
na svaki oblik zastranjivanja i iskrivljivanja vjerskih ucenja.

Pripremio:Miralem Mehic.

Ko su sufije i sta je to sufizam?

Pitanje:
Koje mjesto u islamu zauzimaju sufije?Koliko je ispravno misljenje da postoje Al
lahovi robovi i Njegove evlije koji imaju blisku vezu sa svojim Go-spodarom?Kaka
v sud donijeti o onima koji za sebe tvrde da su sufije ili njihovi sljedbenici?S
ta je to uopce sufizam?
Zahvala pripada Uzvisenom Allahu dz.s.Termin sufizam nije bio poznat u periodu z
ivota Resulullaha a.s.,niti u periodu ashaba i tabi`ina.Tek nakon ovih prvih gen
eracija na scenu dolazi jedna skupina poboznih i skromnih ljudi(zahidi)koji su n
osili vunenu odjecu(suf),pa su ih prozvali ovim imenom-sufije.Drugi su na stanov
istu da su dobili naziv po grckoj rijeci sofija , sto u prijevodu znaci mudrost.Ono
sto neki tvrde da su svoje ime dobile od rijeci safa (bistrina,cistoca,jasnost),ne
moze se smatrati ispravnim,posto je nomen relativum (tj.ime izvedeno iz drugog sufik
som-ijj)od rijeci - safa,safaijj,a ne sufijj.
Odgovor:

Pojavom ovog novog imena i skupine koja ga nosi,doslo je do jos veceg rascjepa i
raskola u redovima muslimana.Prve sufije su se razlikovale od kasnijih po tome
sto kod ovih posljednjih pojava novotarija(bid`ata)bila znatno izrazenija,kao st
o im ni mali i veliki sirk nisu bili nepoznanica. Allahov Resul a.s.upozorio je
na njihove novotarije u slijedecim rijecima: Klonite se novotarija u vjeri,jer sv
aka novotarija je bid´at(novina),a svaki bid`at je zabluda! (Tirmizi-hasen-sahih)
U onome sto slijedi pokusacemo napraviti komparaciju izmedju vjerova-nja sufija
i njihovih obreda i ucenja islama koje se zasniva na Kur`anu i sunnetu Allahovog
Poslanika a.s.:
-Postoje mnogi sufijski redovi,kaos to su tidzanije,kadirije,naksibendije,sa-zil
ije,rufa-ije,halvetije,mevlevije i drugi.Sljedbenici ovih redova smatraju da su
samo oni na istini(hakku),a da su svi drugi u zabludi.Kur`an zabranjuje razdvaja
nje i dijeljenje medju muslimanima,kao sto Uzviseni Allah kaze:
 i ne budite od onih koji M udruge ravnim smatraju,od onih koji su vjeru svoju razb
ili i u stranke se podijelili;svaka stranka je zadovoljna onim sto ispovijeda. (Er
-Rum,31-32.)
-Pojedine sufije su,pored Allaha dz.s.,pocele obozavati poslanike,te zive I mrtv
e evlije.Obracaju im se rijecima kao sto su: O Gejlani! O Rufai! ,za-tim O Poslanice po
mozi! , Na tebe se oslanjamo Poslanice itd.Ove rijeci Allah zabranjuje,jer zabranjuje
da se u stvarima koje su samo u Njegovom domenu obraca nekome drugom mimo Njega
,pa takav cin oznacava sirkom.Allah dz.s. kaze: I, pored Allaha, ne moli se onome
ko ti ne moze ni koristiit ni nauditi,jer ako bi to uradio,bio bi,uistinu,nevjer
nik. (Junus,106)
-Sufije(neke)smatraju da postoje kutbovi,bedeli i evlije kojima je Allah dz.s pr
edao vodjenje,upravljanje i uredjenje stvari na ovome svijetu.Allah dz.s. u Kur`
anu navodi odgovor musrika na pitanje koje im je postavio i ko u-pravlja svim? Allah!
reci ce oni. (Junus,31.)Na osnovu ovoga zakljucujemo da su arapski musrici bolje p
oznavali Allaha dz.s.,od takvih sufija.
-Sufije,isto tako,pri pojavi neke nevolje,traze zastitu kod nekog drugog,mimo Al
laha dz.s.Uzviseni kaze: Ako te od Allaha kakva nevolja pogodi,- pa, niko je osim
Njega ne moze otkloniti;a ako ti kakvo dobro podari,- pa,sa-mo je On Svemocni. (El
-En`am,17.)
-Neke sufije vjeruju u vahdetul-vudzud(panteizam) gdje se poistovjecuje Stvorite
lj i stvoreno,pa na kraju ispada da je sve stvoreno i sve bozanstvo.
-Sufije pozivaju odricanju od ovoga svijeta,zanemarivanju uzrocno-posljedicnih f
aktora i napustanju dzihada.Allah dz.s. kaze: i nastoj da time sto ti je Allah dao
steknes onaj svijet,a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu (El-Kasas,77.) I prot
iv njih pripremite koliko mozete od snage (El-Enfal,60.)
-Sufije stepen ihsana ,kao ekskluzivno pravo,pripisuju iskljucivo svojim sejhovi
ma. Oni od murida (ucenici,pocetnici u sufizmu) zahtjevaju da sebi u mislima pre
dstave sejha kada god spomenu Allaha dz.s.(kada cine zikr),pa cak i u samom nama
zu.Neki idu cak dotle da stavljaju sejhovu sliku ispred sebe za vrijeme namaza.A
llahov Resul a.s. u hadisu kaze: Ihsan(dobrocinstvo) je da obozavas Allaha dz.s. k
ao da Ga gledas,pa ako Ga ti ne vidis,zaista,On tebe vidi! (Muslim)
-Sufije,takodjer,smatraju dozvoljenim ples i upotrebu defa i muzickih instrumena
ta,kao i podizanje glasa prilikom ucenja zikra.Mozete ih vidjeti kako od zikra i
zgovaraju samo Allahovo dz.s. ime: Allah,Allah,Allah! Ovakav nacin zikra se smatra n
ovotarijom i govorom koji ne nosi u sebi serijatsko znacenje.Da pojasnim,nije pr
oblem u toj rijeci,vec u nacinu koristenja zikra,povisenim glasom i u halkama za
jednickim,sto nije zapamceno ni od Poslanika ni od ashaba.Neki idu dalje od toga
,pa izgovaraju samo Ah,ah!ili Hu, hu!Stav islama i sunneta o pitanju zikra jes
te da musliman spominje svoga Gospodara ispravnim i razumljivim govorom za koji
ima nagradu kod Uzvisenog Allaha i spominje ga propisanim zirkovima koji su pren
eseni od Resulullaha a.s.Zikr je oblik ibadeta,a svi ibadeti su definisani vjero
m i mi nemamo pravo uvoditi u polju ibadeta novine.Dakle,definitivno,derviski i
sufijski prepoznatljivi (u halkama)zikrovi,u kojima masu glavama i nji-su tijeli
ma su novotarija i nije zapamceno ni zabiljezeno da je to praktikovao iko od Pos
lanikovih drugova,a kamoli Poslanik a.s.
-Sufije u svojim stihovima,za vrijeme zikra,kao tematiku uzimaju zene i djecake.
Strastvena ljubav,zaljubljenost,zudnja i sl.motivi su koje tom prilikom spominju
,kao da se nalaze na kakvoj zabavi gdje se plese uz vino, pljeskanje i galamu.S
ve nabrojano se ubraja u musricke obicaje,obrede i rituale. Allah dz.s. kaze: Mo
litva njihova pored Hrama svodi se samo na zvizdanje i pljeskanje rukama (El-Enfal,
35.)
-Neke sufije koriste metalne cavle i sipke i zabijaju ih u svoja tijela uz uzvi
-kivanje nekih rijeci,kao sto je npr.: Djede! Na taj nacin dolaze mu sejtani kako bi
mu pomogli da izvede svoju tacku bez posljedica,posto je zatrazio pomoc mimo A
llaha dz.s.Uzviseni Allah kaze: Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostiv
og velicao,Mi cemo sejtana natovariti,pa ce mu on nerazdvojni drug postati. (Ez-Z
uhruf,36.)
-Sufije tvrde da imaju otkrovenja i da poznaju sta ce se desiti u buducnosti,a K
ur`an ih izricito pobija: Reci:Niko,osim Allaha,ni na nebu ni na Zemlji,ne zna sta
ce se dogoditi (En-Neml,65.)
-Sufije,takodjer,tvrde da je Allah dz.s. stvorio ovaj svijet zbog Allahovog Posl
anika Muhammeda a..s,a Kur`an ih demantuje rijecima Allaha dz.s.:
Dzinne i ljude sam stvorio samo zato da Mi ibadet cine. (Ez-Zarijat,56.)
-Neke sufije smatraju da primaju znanje direktno od Allaha,pa kazu:Moje srce mi
prenosi od mog Gospodara!Ovo je katastrofalna greska.
-Organizovanje mevluda,sto je novotarija,uglavnom je poteklo od sufijskih skupin
a,oni to odrzavaju danas i njihova struja u islamskoj zajednici brani da se ta n
ovotarija iskorijeni.Poznato je iole ucenom covjeku da mevlude Poslaniku a.s. ni
su ucili njegovi najbolji prijatelji nakon njegove smrti,ni Ebu Bekr,ni Omer,ni
Osman,ni Alija,niti iko od ashaba,a oni su najvise voljeli Poslanika a.s. i najb
olje su znali vjerske propise.
-Sufije njeguju kult turbeta i mezarova,posjecuju turbeta,posebno se pripremaju
za ta putovanja kako bi postigli blagoslov njihovih stanovnika,kruze oko njih,a
najzabludjeliji medju njima prinose i zrtve u njihovoj blizini. Poslanik a.s. ni
je dozvolio da se musliman posebno priprema na put,osim da posjeti jednu od tri
dzamije:Mesdzidul-Haram,Poslanikovu dzamiju u Medini u Mesdzidul-Aksa u Jerusali
mu.
-Sufije se fanaticno drze stavova svojih sejhova,makar to bilo suprotno rijeci P
oslanika a.s.Poznato je da Poslanikov hadis je slabija strana njihovih sejhova,a
li zato su puni izmisljenih hikaja i prica.U ovo cete se uvjeriti sa-mo ako upit
ate njihovog sejha koliko je hadisa procitao i koju hadisku zbirku posjeduje u s
vom domu.
-Sufije upotrebljavaju hamajlije i talismane,kao i zapise,sto je sve islamom zab
ranjeno i pokudjeno.
-Mnogi sufijski sejhovi za saradnike imaju sejtane,jer se sluze svjesno laznim h
adisima i izmisljenim neutemeljenim pricama i hikajama,a Allah dz.s. je rekao: Hoc
ete li da vam kazem kome dolaze sejtani?Oni dolaze svakom lascu,grjesniku. (Esh-Sh
uara,221-222.)
Iznenadna odsustvovanja pojedinih sejhova sufijskih redova od ociju murida izrav
ni je rezultat veze ostvarene sa sejtanima. Moze se desiti,da bi povecali dojam
i zabludu svojih sljedbenika,da,ponekad,koriste sejtane radi prenosenja u neka u
daljena mjesta i vracanja istog dana ili noci.
Licno sam gledao kako se jedan sufijski sejh hvali kako je preko noci isao do pa
lestine da pomogne braci mudzahidima u borbi.Allah da nas sacuva ove zablude.
Zbog toga postoji jedno pravilo koje glasi da ljude ne cjenimo prema cudima ili
neuobicajenim pojavama koje ih prate,nego na osnovu njihovog poznavanja Kur`ana
i Sunneta(hadisa),te pridrzavanja istog.
-Treba znati da medju sufijama postoje velike razlike,neki sufijski(derviski) re
dovi su proglaseni od uleme kao krivovjerni i to je poznato,neki su veliki grjes
nici jer gaje novotarije i odbacuju mnoge sunnete,a neki su blizi sunnetu.
Sto se tice stanja na nasem terenu,mozemo reci da su nase sufije u Bosni i Herce
govini u odnosu na sufijske redove po arapskim zemljama,ili u Indoneziji,blizi c
istoj vjeri,iako su medju njima primjetne vleike novotarije i od-bacivanje mnogi
h sunneta,a to je od zanemarivanja hadiske nauke i povodjenja za neukim sejhovim
,ili slijepo sljedjenje.
Napominjem da ovaj tekst ne smije biti razlog proglasavanja nevjernicima domacih
sufja i dervisa,jer takvo nesto moze da radi samo velika ulema i to nije moj na
cin niti moja praksa.Ali treba znati sta je istina,a sta izmisljotinja.
Cilj mi je bio podstaknuti na slijedjenje jasnog Poslanikovog puta,i upozoriti
na svaki oblik zastranjivanja i iskrivljivanja vjerskih ucenja.

Pripremio:Miralem Mehic.
Pitanje
Da li biste nam mogli protumaciti 69. ajet sure En-Nisa? Pojedinci smatraju da j
e upravo ovaj ajet dozvolio ljudima sufizam kao (jedan) ispravan pravac u islamu
?

Odgovor
Hvala pripada Uzvi enom Allahu. Ajet koji je spomenut u pitanju jesu rijeci Allaha
, d . .: Oni koji su poslu ni Allahu i Poslaniku bice u dru tvu vjerovjesnika, i pravedni
ka, i ehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao. A kako ce oni
divni drugovi biti! (En-Nisa, 69)
Ibn-Kesir, r.a., u tumacenju ovoga ajeta ka e slijedece: Tj. ko bude radio ono to su
Uzvi eni Allah i Njegov Poslanik, s.a.v.s., naredili, a bude se klonio onoga to su
oni zabranili, Uzvi eni Allah uve ce ga u kucu Svoje plemenitosti i dare ljivosti. St
avice ga u dru tvo vjerovjesnika i onih koji slijede po svom polo aju, a to su prave
dnici, zatim ehidi. Poslije njih slijede ostali vjernici, odnosno dobri ljudi koj
i su bili dobri u svom javnom i tajnom ivotu. Na kraju ih je Uzvi eni Allah pohvali
o rijecima: A kako ce oni divni drugovi biti!
Buharija prenosi od Ai e, r.a., da je rekla: Cula sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s.
, gdje ka e: ´Nema nijednog poslanika, a.s., koji je bio na samrtnoj postelji, a da
mu nije dato da bira izmedu dunjaluka i ahireta. To je Allahov Poslanik, s.a.v.s.
, izrekao za vrijeme bolesti u kojoj je preselio na bolji svijet, a zatim ga je
obuzela estoka promuklost, pa sam ga cula kako uci: ..u dru tvu onih koje je Allah o
basuo blagodatima od vjerovjesnika, i pravednika, i ehida, i dobrih ljudi.´ Iz ovog
a sam shvatila da mu je vec ponudeno da napravi izbor. (Pogledati Tefsirul-Kur anil
-`Azim)
Zatim Ibn-Kesir navodi nekoliko predaja koje govore o povodu objave ovoga ajeta,
a onda dodaje: Mnogo va nije od svega navedenog je radosna vijest, spomenuta u poz
natim hadiskim zbirkama i to mutevatir predajom preko skupine ashaba. Ona se sas
toji u tome da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitan ta ce se desiti sa covjekom
koji voli odredene ljude, ali nije dostigao njihov stepen u pogledu cinjenja dob
rih djela. Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovori: Covjek ce biti sa onima koje bud
e volio! Enes b. Malik, r.a., je rekao: Ni ta se nije moglo porediti sa rado cu ashaba
koju je inicirao ovaj hadis. Volim Allahovog Poslanika, s.a.v.s., Ebu-Bekra, Om
era i nadam se da ce me Uzvi eni Allah pro ivjeti zajedno sa njima, iako se ne mogu
porediti sa njihovim ivotnim djelom. (Tefsirul-Kur anil-`Azim)
U ovom ajetu, kao to vidite, nema nikakog opravdanja i osnove za sufizam i njegov
o ucenje. Ako sufije govore istinu, neka se pokore Allahu, d . ., i Njegovom Poslani
ku, s.a.v.s., i neka se dr e onoga to je On propisao, kao to to ajet napominje, kak
o bi na taj nacin bili od onih koji su spa eni. Tvrde da evlije poznaju gajb stva
ri koje poznaje samo Allah, d . . Svoje obracanje mrtvim za pomoc i cinjenje tavafa
oko turbeta i mezara smatraju ibadetom i dobrim djelom, tra enje pomoci od nekog d
rugog mimo Allaha, d . ., je kufr i irk. Govore da im Allah, d . ., objavljuje odredene s
tvari koje ubacuje u njihova srca, a koje su dodatak u odnosu na Kur an i sunnet A
llahovog Poslanika, s.a.v.s. Smatraju da odabrani nisu u obavezni pridr avati se er
ijatskih propisa koji su, po njihovom mi ljenju, obavezni za obicne ljude. Izmi ljaj
u forme zikra kojih se bezrezevno dr e, a koje nemaju osnove u Kur anu i u sunnetu A
llahovog Poslanika, s.a.v.s. Nakon svega ele biti od onih koji su spa eni - sa vjer
ovjesnicima i pravednicima. Daleko je, daleko ono cemu se nadaju! Oni su sa ejtan
ima i mu ricima! Molimo Allaha, d . ., da nam podari oprost i spas, te da nam u na a sr
ca usadi ljubav prema Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i njegovim plemenitim ashab
ima! Neka nas Allah, d . ., sastavi sa njima na mjestu u kome cemo biti zadovoljni!
Doista je On Vladar Svemoguci!
Odgovori o islamskom vjerovanju - Muhammed Salih Muned d id - 39 str.

Kuda ide bosanski sufizam?

KUDA IDE BOSANSKI SUFIZAM?
Neka na a uglavnom mlada braca, koja se zanimaju za Sufizam, gledajuci na medijima
, uglavnom na internetu, ono to se servira kao sufijsko, do li su u dilemu, dali je
sufizam sa erijatom uskladeno ucenje.
Takode njihov kontakti sa nekim nazovi dervi ima, podstakli su ih da nam upute pit
anje: '' ta je sufizam od onoga to imamao priliku danas da vidimo?''. Shodno tome u
daljem tekstu, poku at cemo da analiziramo neke postupke
koji se danas mogu vidjeti kod onih koji se nazivaju sufijama dervi ima, a daleko
su od sufizma.
Od samog nastanka sufizma i formiranja sufijskih kola redova, u estom stoljecu po
Hid ri, pojavljivali su se pojedinci i manje grupe, koji su poku avali sufijsku dokt
rinu i ucenje smjestiti i pronaci van Islamskog zakona erijata. Ali zahvaljujuci
prije svega Allahovoj d . milosti, a poslije toga prisebnosti i zalaganju iskrenih
i istinskih sufija, te nakardne grupacije i pojedinci su uvijek ostajali u manji
ni i skoro ne zapa eni.
Dervi ko djelovanje u periodu poslije drugog svijetskog rata u na oj domovini BiH, u
slijed komunistickog djelovanja, bilo je svedeno na naj ni u mogucu mjeru. Krajem
osamdesetih godina i nakon zavr etka posljednjeg rata, broj tekija, dergjaha i zav
ija se poceo naglo povecavati, a to je nesmanjenim intenzitetom nastavljeno sve
do danas.
Ali to naglo irenje sufijskog djelovanja, sa sobom je donijelo opasnost od devija
ntnih pojava medu dervi ima, jer svako naglo povecavanje kvantiteta, najce ce urodi
lo im kvalitetom.
Poznavaoci sufijskih prilika, znaju da je u na em bli em susjedstvu, na Kosovu i Rep
ublici Makedoniji, veci broj onih koji se nazvaju dervi ima, vec odavno ostavio ca
sni erijat. A da stvar bude gora, sve je veci broj onih nazovi ''dervi a'' i '' ejhov
a'' iz Bosne, koji svoje id azetname i dozvole za poucavanje sufizmu, upravo donos
e sa Kosova i Makedonije, a sa njima i razne zablude, koje serviraju upravo mlad
im ljudima, kojih je sve vi e zaintersovano za sufizam u Bosni.
Drugi problem koji je evidentan kod nas jeste problem onih nazovi '' ejhova'' koji
nastoje po ugledu na velike ejhove ama, Horosana, Semerkanda i Buhare da imaju to
veci broj murida (ucenika), pa u tome nastojanju nebiraju sredstva da pridobiju
ljude. Takvi cesto od svojih nazovi ''murida'' ne tra e ni minimum erijatskog znanj
a a niti njegovog primjenjivanja, samo da bi ih zadr ali u svojim halkama. Tako sm
o imali priliku cuti od nekih mladica da ih njihov ejh podstice na vanbracnu seks
ualnu vezu sa djevojkom, uz obrazlo enje da je on,, mlad i da treba sve da prode''
, ili u bla oj verziji, da im ejh daje novac za odlaske u diskoteku i druga mjesta
koja su rasadnici nemorala.
.................................................
Cetvrta stvar koja se danas plasira kao Sufizam jeste lijecnje zapisima ili zapi
sivanje. Tacno je da su sufije kroz historiju pomagale ljudima, lijececi ih od b
olesti koje dolaze iz d inskog svijeta, ali nikada nijedan od tarikatskih pirova i
velikana sufizma nije se bavio ovom vrstom lijecenja do te mjere da mu to posta
ne profesija i sredstvo zaradivanja za ivot ili sredstvo za bogacenje. Bavljenje
d inskim svijetom se ne mo e ubrojat u ibadet Allahu d . . niti to mo e biti dio nekog Tar
ikatskog usula, ali na veliku alost u na em narodu vlada mi ljenje, da su pravi dervi i
samo oni koji ganjaju d ine, i to je postalo mjerilo dervi luka.
Ovim kratkim tekstom a vodeni erijatskom obavezom, poku ali smo razotkriti neke gru
pe i pojedince koji pod pla tom Sufizma plasiraju neke zablude da bi izvukli svoje
licne koristi. Tkode smo poku ali na oj mladoj braci ukazati da je sufizam cist od
ovih zabluda i da ga tra e samo u okviru erijata Casnog .
Tekst ce mo zavr iti sa nekoliko izreka na eg hz. pira.
Hazreti Pir, sejjid Ahmed Er- Rifa'i k.s. ka e:
,, ejh je onaj cija je vanj tina uskladena sa erijatom, i cija je unotra njost uskladen
a sa erijatom'' (Hikemu Rifaije, savjet 34)
Takode je rekao:
,,Tarikat jeste erijat, onaj koji prlja ovu sufijsku odjecu je la ljivac, takav gov
ori: ,,unutra njost je razlicita od vanj tine'' a pravi sufija mu odgovara: ,, unutr
a njost je nerazdvojiva od vanj tine a njena sr je cista'' ''.
(Hikemu Rifaije, savjet 35)
Islam i duhovni ivot: sufizam
Autor Roger Garaudy

Sufizam je jedna dimenzija islamske vjere: njegova unutra nja dimenzija.

Svi nesporazumi u vezi sa sufizmom nastali su iz poku aja da se od njega napravi j
edna odvojena struja ili sekta ciji su korijeni navodno izvan islama, vjere Jedi
nstva, vjere tevhida, da se kontemplacija odvoji od akcije, religiozna praksa od
duhovnosti, unutra nje od vanjskoga, kretanje ka islamskom Bogu od svih objava ko
je su prethodile i koje te e prema Njemu kao prema svome zavr etku.
Ibn Haldun u svojoj Mukaddimi (Rasprava o svjetskoj historiji) smje ta sufizam u g
lobalnu perspektivu islama: "Sufizam (tasavvuf) je jedan od nastalih oblika pozn
avanja Zakona ( erijata). Put koji su slijedile buduce sufije uvijek je smatran pu
tem istine i dobrog vladanja, kako od Poslanikovih ashaba, tako i od njihovih ne
posrednih ucenika i njihovih nasljednika. Taj put znaci strogo primjenjivanje po
bo nosti, dosljedne vjere u Boga, odricanja od ovosvjetske ta tine, u itaka, od bogats
tva i pocasti za kojima te e obicni Ijudi, zatim u povremenom povlacenju, daleko o
d svijeta, kako bi se covjek posvetio molitvi. Sve to bilo je uobicajeno medu Po
slanikovim ashabima i medu prvim muslimanima.
Pocev i od drugog stoljeca po Hid ri (VIII stoljece po Isau a. s.) te nja za dobrima o
voga svijeta pocela je rasti i ljudi su se vi e okrenli prema zemaljskim u icima. Up
ravo tada su se sufije pocele smatrati ljudima koji te e samo za onim svijetom. Su
fije su se odlikovale asketizmom, odricanjem i pobo no cu. Zatim su oni razvili jedn
u vrstu posebnog duhovnog iskustva: ekstazu. Sufija pocetnik napreduje od jedne
stanice do druge dok se postigne iskustvo o jedinstvu Bo ijem - tevhidu."
Taj fundamentalni tekst Ibn Halduna omogucuje nam da izbjegnemo zabune i besmisl
ice koje, cesto, u dana njem islamskom svijetu, izazivaju nepovjerenje prema sufiz
mu koji je ipak kruna Gazalijeve misli. Prvo, sufizam nije roden tako to je na is
lam utjecao kr canski misticizam, gnosticizam, ili mudrost Indije. Izvor sufizma j
e u Kur'anu.
Unutra nje do ivljavati Zakon, erijat, ne znaci odvojiti se od njega, nego naprotiv -
ivjeti sa dubokom svije cu o njegovom smislu. Sufizam, dakle, ne znaci prezir prem
a prakticiranju vjerskih obreda, nego unutra nje do ivljavanje religije. Sloboda u o
dnosu na tradiciju nije pobuna protiv nje: ona se sastoji u tome da shvatimo ivi
smisao religije. Jer sloboda nije samo u tome da mo emo reci - ne. Ona znaci moc z
a stvaranjem.
Znacajno je da Gazali, u najvi oj tacki uspona islama, vidi u sufizmu najvi i stepen
poznavanja, "cetvrti stepen tevhida" (Ihja, T. IV., str. 212): "Cetvrti stepen
je da u postojanju vidimo samo Jednog Jedinoga: to je kontemplacija pravednika k
oju sufije zovu "ga enjem od nestajanja u Jedinstvu". To neizrecivo poznavanje mo e
se izraziti samo simbolizmom cija pravila Gazali daje u drugom dijelu svog djela
Mi kat el-envar jer, ka e on, "ne postoji nijedna stvar na vidljivom svijetu koja n
e bi bila simbol skrivenog svijeta".
"Ja sam proveo vi e od dvije godine u povucenosti i samoci, u duhovnim vje bama i bo
rbi, potpuno predan ci cenju svoje du e, nastojanju da svoje srce ucinim sposobnim d
a primi Boga, prema ucenju sufija." (Gazali, El-munkiz min ed-dalal)
Sufizam nije nastao pod utjecajem kr canskog misticizma
Izmedu sufizma i kr canskog misticizma postoji fundamentalna razlika: kr canski mist
icizam u biti je dijalog sa osobom Isaa preko koga Bog ulazi u ivot kr canina. Bez
sumnje, Isaova poruka, kao to je to nagla avao Titus Burkhart, otkriva neke aspekte
Ibrahimovog monoteizma. Kada on ka e - ako vas neko udari po desnom obrazu, okren
ite mu i lijevi - to ocevidno nije bukvalna naredba, nego naprotiv alegorija o d
obrovoljnom izlasku iz igre kozmickih akcija i reakcija, cije uzajamne okrutnost
i i osvete predstavljaju samo poseban slucaj.
Za muslimana, Isa nije Bog, on nije Rijec koja je postala meso, on je samo velik
i Bo iji poslanik; Bog se nije utjelovio, on se ne pojavljuje licno: islam naucava
da Bog samo objavljuje Svoju Rijec i Svoj Zakon. Zato ne mo e postojati ona intim
nost sa Bogom koja karakterizira najvece kr canske mistike.
Znacilo bi stra no osiroma iti islam kada bi se, pod izgovorom da treba odr ati netakn
utu Bo iju trancendenciju, iskljucio odnos ljubavi izmedu Boga i covjeka. Sam Kur'
an pobija to la no cistunstvo: «Gospodar je, uistinu, samilostan i pun ljubavi (Vedu
d)», kazuje nam sura Hud, 90. ajet, to se ponavlja u suri El-Burud ,14. ajet. Citamo
u Kur'anu: «Bog ce, sigurno, dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole.» (El-Maid
e,54) Tacno se odreduje koga Bog voli: to su oni «koji vole svog bli njega i svoju z
ajednicu, oni koji hrane bijedne, sirocad i zarobljenike za ljubav Bo iju.» (Ed-Dehr
,8)
Skinuv i ljusku sa grckih filozofskih termina (kao to su supstancija i hipostaza) d
uboki duh jedinstva Bo ijeg izrazio je jedan musliman, perzijski sufija Ruzbehan i
z iraza (1128-1209) u svome djelu Jasmin vjernika ljubavi (VII, 197) "Od vremena
kad nije svijet postojao, i od vremena kad je svijet nastao, Bo ije Bice je ljubav
, On voli i voljen je."
Bez sumnje, tvrdnja da je Bog ljubav, manje je prisutna u Kur'anu nego u Evandel
ju, ali ona ipak tu postoji, i to ne samo zbog toga koliko je mjesta dato Isau i
njegovoj objavi, koja je potvrdena, ali ne i ponavljana. Napokon, ako na planu
prava Muhammed, a.s., prihvaca obicaj odmazde, koji je vladao u predislamskoj Ar
abiji, Poslanik podsjeca na univerzalnu poruku: osim prava, koje je ukorijenjeno
 u historiji, postoji ne to drugo, to je moralna obaveza, obaveza koju nam Bog pro
pisuje. Ako covjek ima iz toga (ranijeg) vremena pravo na odmazdu, on ima du nost,
ako eli biti u Bo ijoj volji, da poslu a vjecni nepisani zakon, zakon Isaov, da na z
lo odgovori dobrim, kao to i Kur'an ka e u suri El-Kasas, 54. ajet.
Znacajno je da se u Kur'anu, mnogo puta poziv na molitvu, gdje covjek staje pred
svog Allaha, povezuje sa pona anjem covjeka u odnosu na druge ljude: molitva nije
nikada odvojena od cina kojim covjek stavlja u slu bu zajednice sva dobra koja mu
je Bog podario, to predstavlja najplemenitiju definiciju milosrda: to nije milos
tinja, nego poklon od sebe i od onoga to se voli: «Necete zaslu iti nagradu sve dok n
e udijelite dio onoga to vam je najdra e.» (Alu Imra, 92) Predstavljalo bi pravo osir
oma enje kada bi se, ono to su sufije slavile uzdi uci ljudsku ljubav, svelo na nivo
teofanije, Bo anske ljubavi. Ruzbehan iz iraza takoder pi e: "Radi se samo o jednoj i
stoj ljubavi, i upravo u knjizi o ljudskoj ljubavi treba uciti pravila o ljubavi
prema Bogu" (Jasmin vjernika ljubavi, VII, 160). Dante, u svome Bratstvu vjerni
ka ljubavi putem Beatrice otkriva Boga i citava njegova poezija fine, idealne lj
ubavi ivjela je od te ostav tine, kojoj je Stendal, u svome traktatu O ljubavi odao
najvecu pocast.
U malo djela svjetske literature ljubav je uzdignuta tako visoko kao to je slucaj
sa djelima Ruzbehana iz iraza - Jasmin vjernika ljubavi; Ahmeda Gazalija (umro 1
126.): Slutnje Vjernika ljubavi; Ibn Davuda Isfahanija (umro u Bagdadu 909.) Knj
iga o cvijetu; ili pak Golubicina ogrlica Ibn Hazma iz Korodobe (umro 1063.). Tu
su i poeme o ljubavi prema Bogu Attara i Rumija, ili poema o ljudskoj ljubavi,
kao to je Vis i Ramin od Gorganija, koja podsjeca na Tristana i Izoldu, a pojavil
a se citavo stoljece ranije, i vjerovatno je nju inspirisala. Tu je i roman-poem
a od Nizmanija, zatim D amijeva: Med nun i Lejla, tragedija ludo zaljubljenog, pa on
da poeme mnogih sufija, kao to je ona ene iz Basre, Rabije, koja Bogu dovikuje osa
m stoljeca prije velike svete Tereze od Avile:
Ja Te volim dvjema ljubavima:
ljubavlju koja te i sreci mojoj i
ljubavlju koja je doista dostojna Tebe.
to se tice ljubavi za moju srecu,
to je ljubav da ja mislim samo na Tebe
i ni na koga drugog. A to se tice ljubavi
koja je dostojna Tebe, to je da
koprene padaju i ja Te vidim.
Nikakva slava meni ni zbog jedne
ni zbog druge ljubavi, nego slava Tebi,
i za ovu i za onu.
I sam veliki Gazali, u svome Ihjau, sjecajuci se Rabije i D unejda, posvecuje ljub
avi jedno od najljep ih poglavlja: Knjigu ljubavi (VIII svezak ovog djela).
Mi smo ovdje daleko od bijednih i usahlih tumacenja (egzegeze) suhoparnih pravni
ka i teologa, koji najjasnije tekstove Kur'ana izvrcu da bi odbacili ljubav jer
bi ona naru ila apsolutnu transcendentnost Boga. Oni se svim silama trude da glago
lu voljeti (ehabbe) oduzmu pravo znacenje i da ga shvacaju u smislu poslu nosti, k
ada se radi o covjeku i nagrade, kada se radi o Bogu. Ako je strah od Boga samo
strah od kazne, to jest strah od nebeskog andara, onda strah ne bi predstavljao n
ikakvu vrlinu, nego kukavicluk. Kao to bi nada u nagradu znacila: raditi za licni
interes. Bojati se Boga, to znaci bojati se da ucinimo ne to to Mu se ne svida, to
jest voljeti Ga.
Evo, tu je opet ta ena, sufija, velika Rabija, iz Basre - na pocetku one divne al
egorije: ona je etala sa bakljom u jednoj ruci i kablicom vode u drugoj. I govori
la je: " elim da svojom vodom ugasim sve plamenove D ehennema, a da svojom bakljom s
palim sve slasti D enneta, kako bi ljudi sve radili samo iz ciste ljubavi prema Bo
gu"
Samo ovakva ljubav potvrduje ljudsku ljubav, ona u sebi nosi znamenje Bo anske lju
bavi. Voljeti, to znaci vi e voljeti drugoga nego samoga sebe, po cijenu svake rtve
, pa makar to bila i smrt.
Zbog toga, u citavoj predaji Ibrahimova ucenja: jevrejskoj, kr canskoj ili muslima
nskoj, ljubav je uvijek parabola Bo anske ljubavi, bilo da se radi o Pjesmi nad pj
esmama iz Biblije, o svetoj Terezi od Avile, ili o islamskim sufijama.
Bez sumnje, velika je gre ka natezati tvrdnju da su veliki ucitelji sufizma bili p
od utjecajem kr canstva. Na alost, kr canski orijentalisti katkada su podlijegali takv
om isku enju, kao Asin Palacios u paniji ili Henri Corbin u Francuskoj, u pogledu I
bn Arebija. Djelo Asina Palaciosa nosi uostalom karakteristican i tendenciozan n
aslov: Kristjanizirani islam. I sam se Massignon anga ira u tom smislu svojim djel
om Strast El-Hallad a.
Ista zapadnjacka koncepcija misticizma navodi Regisa Blanchera da u svome djelu
Uvod u Kur'an (str. 258) napi e: "Nikada arapski prorok, kako izgleda, nije upravl
jao svoju misao prema mistici. Naprotiv, svugdje u Kur'anu nailazimo na strogo o
dvajanje izmedu bica i Bo anstva. Muhammeda nije nikad ni okrznula misao da stvore
nje od krvi i mesa, kao to je on, mo e te iti da se stopi u Bogu."
Kod orijentalista gre ka se sastoji uvijek u tome da sufizam, cisto islamski fenom
en, procjenjuju na osnovu zapadne mistike, usko povezane sa inkarnacijom.
Sufizam ne proistjece iz gnosticizma
Takoder bi bila gre ka tvrditi da sufizam potjece iz aleksandrijskog gnosticizma.
Bez sumnje, isto kao to je islam imao neke veze sa kr canstvom Antiohije i Sirije,
nije bio neosjetljiv prema gnozi Aleksandrije. Vrlo rano halifa El Mensur dao je
prevoditi djela grckih autora. Pod naslovom "Aristotelova teologija" objavljen
je komentar tri posljednje Plotinove Eneade. Takoder, prijevod spisa koji se pri
pisuju Denisu Aeropagitu utjecao je na irenje neoplatonizma u islamu. Isto va i za
Knjigu o dobru, pripisivanu Aristotelu, a koja je ustvari izvod iz Elemenata teo
logije neoplatonicara Prokusa.
Lahko se, dakle, u tekstovima mogu naci tragovi tih prijevoda, ali sufizam nije
u krajnjoj liniji platonizam, kao to je to bilo ucenje grckih crkvenih otaca u kr c
anstvu. Islamski su tekstovi tumacili neke aspekte platonizma kroz religiozno is
kustvo sasvim drugacije od orijentacije platonicara. Ti izvori mogu se lahko ide
ntificirati, a oni i omogucuju da se utvrdi raskorak izmedu helenistickih shvata
nja odnosa covjeka prema Bogu i islamskih shvatanja, baziranih na raskidu izmedu
shvacanja i objave.
Sufizam nije nastao iz indijske mudrosti
To je jo evidentnije kada se radi o odnosu izmedu sufizma i indijske mudrosti. Na
ucni doprinosi Indije pojavljuju se od kraja prvoga stoljeca po Hid ri, cak prije
prijevoda djela grckih autora. U tom je doprinosu narocitu ulogu odigrao El-Biru
ni (973-1030), koji je pratio Mahmuda od Gazine na njegovom vojnom pohodu u Indi
ju. Biruni je besprijekorno citao pismo sanskrit. Mudrost Indije muslimani su up
oznali iz njegove knjige Provjera indijskih shvacanja, koja se mogu racionalno p
rihvatati ili odbaciti.
Meditacije indijskih mudraca bez sumnje su obogatile religiozno iskustvo sufija,
ali jo vi e nego gnoza, one se radikalno razlikuju od sufizma: mudrost Indije poci
va na punom uvjerenju da covjek, askezom i odgovarajucim duhovnim vje bama, svojim
vlastitim naporima, mo e postici to da se identificira s Bogom, dok u objavljenim
religijama (u judaizmu, kr canstvu i islamu), to jest semitskim religijama, Bog t
reba "pru iti ruku" covjeku, da mu alje vjerovjesnike, da se prekoraci ona provalij
a do transcendentnosti putem objave, to se ne mo e postici nikakvom mudro cu.
Razlika je korjenita i u pogledu stvaranja: ono za muslimana nije ne to to jednosta
vno proistjece iz imanentnog totaliteta. Sufizam nas uci da smo istinski namjesn
ici Bo iji, to jest da smo zadu eni da provodimo Njegovu volju na Zemlji, da ucestvu
jemo u Njegovom stalnom stvaranju. O tom stalnom stvaranju govori se u suri El-`
Ankebut, 19. ajet: «Zar oni ne vide kako Allah sve iz nicega stvara? On ce to opet
uciniti...»
Objava se ne sastoji u produ avanju bilo kakve mudrosti, koja prema konacnom cilju
ide savladujuci jedan po jedan cilj. Objava je silazak Bo ije Rijeci prema covjek
u. Ta razlika se takoder vidi i u pogledu djelovanja: iako priznaje vrline smjer
nosti kr canskih monaha govoreci «oni se ne ohole»,(El-Maide, 82), iako hvali ljude ko
je «kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju, molitvu obavljaju i milostin
ju udjeljuju», (En-Nur,37) Bog u Kur'anu podsjeca (El-Hadid, 27) da nije propisan
mona ki ivot. Naprotiv, On je postavio covjeka za «Svoga zastupnika na Zemlji»,(El-Beka
re, 30) kako bi, na svoju odgovornost i svojim djelovanjem ostvario Allahove nak
ane na Zemlji. Za muslimana, kontemplacija je trenutak akcije.
Sufizam ima svoj izvor u Kur'anu
Princip sufizma je ehadet, to jest ocitovanje islamskog vjerovanja: "Nema boga os
im Allaha". To znaci da je samo Apsolutni apsolutan, da je sve ostalo relativno.
Jedino je Bog realan.
Ovdje takoder treba izbjeci jednu besmislicu: ako se ka e da je Bog sve, to ne zna
ci da je sve Bog. Nema panteizma u viziji sufija. Naprotiv, Bog je ono to nedosta
je svakoj stvari da bi bila Sve. Svaka stvar je realna samo po svome odnosu prem
a Bogu. Odvojena od njega ona je samo obicna iluzija, a ne bit. To ni u kom sluc
aju ne znaci da se Bog svodi samo na obicni zbir bica, pa i kad bi se on produ ava
o u beskonacnost. To, dakle, nema nikakve veze s panteizmom, koji neprestano ras
te izmedu konacnog i beskonacnog.
Govoreci o tim odnosima izmedu onoga to je potpuno realno i onoga to je relativno
realno, trojica zastupnika na ispravnom putu, Poslanikovih ashaba, rekli su:
- Ebu Bekr: "Ja nisam nikada vidio bilo koju stvar, a da nisam vidio Boga ispred
nje."
- Omer: "Ja nisam nikada vidio bilo koju stvar, a da nisam vidio i Boga istovrem
eno."
- Osman: "Ja nisam nikada vidio bilo koju stvar, a da nisam vidio Boga iza nje."
Samo je Bog stvaran (realan). Svaka stvar koja postoji samo je Njegov znak koji
Ga oznacava. Svaka stvar ima svoj uzrok i svoj kraj: «Sve je od Allaha» (E-Nisa, 78)
i «sve se Njemu vraca.» (Junus, 56) «On je prvi i posljednji, vidljivi i nevidljivi,
i On zna sve.» (El-Hadid, 3) Sufizam je komentar Kur'ana, nacin kako ga se cita, a
narocito kako se ivi.
Po to ne postoji nikakva zajednicka mjera izmedu covjeka i Boga, po to je Bog transc
endentan, da ne bi bio zami ljen u liku covjeka, On mu se mo e obracati samo alegori
jama, kao to covjek mo e govoriti samo pomocu metafora. To je prvi uvjet i mogucnos
t objave, to jest silaska vjecnosti u vrijeme.
Kao to se svijet ne zaustavlja na granicama stvari koje, van sebe, nisu ni ta drugo
nego znakovi Bo iji. To iskljucuje bukvalno citanje i zahtijeva, naprotiv, istra iv
anje unutra njeg smisla, mimo jezika, koji su samo historijski, i mimo rijeci, koj
e su samo simbolicne.
Sufizam je trenutak kada covjek postane svjestan da mu je «Bog udahnuo Svoj Duh» (El
-Hid r, 29, Es-Sed de, 9, Sad, 72), da samo od Boga crpi snagu da pobijedi: «Nisi ti b
acio strijele kad si ih bacio, nego ih je Allah bacio.»(El-Enfal, 17)
Jedan Poslanikov hadis izvrsno izra ava tu bit sufizma: "Kada Ja zavolim covjeka',
ka e Bog Uzvi eni, Ja sam njegov sluh kojim cuje, njegov vid kojim vidi, njegova ru
ka kojom prihvata i njegova noga kojom hodi." I uvijek taj osnovni momenat da sv
e dolazi od Boga i da se sve Njemu vraca, (El-Bekare, 156), to je dijastola i si
stola muslimanovog srca.
Od Boga sve dolazi, i to je objava.
Bogu se sve vraca, a to je molitva.
Dvostruko i nevidljivo kretanje Boga prema covjeku i covjeka prema Bogu.
Objava nas uci da vidimo Boga u svakoj stvari koja je Njegov znak: to mo e biti ne
ka pojava u prirodi, neki historijski dogadaj, neko bice koje mi volimo, neki aj
et iz Pisma. Sve je znak (ajet). Citav univerzum je govor koji nam Bog upucuje.
Molitva nije moljenje nego nacin postojanja: ne prihvatajuci samodovoljnost priz
nati na u ovisnost o Bogu, priznati Njegovu transcendentnost, prisustvo beskonacno
ga u konacnome, to jest: ono to je u meni, kao da nije u meni.
Ta molitva tra i brisanje sebe kako bismo u sebi ostavili mjesto za Boga. D unejd je
rekao: "Sufizam znaci: kada Bog ucini da ti umre u sebi, to cini da bi se rodio
u Njemu." A Ebu Jezid el-Bistami: "Kada se Ja izbri e, tada je Bog Svoje vlastito
ogledalo u meni." Veliki sufija Ebu Said prica kako mu je jedan njegov ucenik re
kao: "Ti nam cesto govori o Iblisu, ta je to Iblis?" Ebu Said je odgovorio: "Ja ga
dobro poznajem, sreo sam ga i on mi je rekao: Kada ka e `ja' ti postaje slican meni
."
Vracajuci se tako svome korijenu, covjek mo e izvr iti svoj zadatak zastupnika Bo ijeg
na Zemlji kome je Bog povjerio Bo anski nadzor nad svijetom. D ihad je stalni - nap
or, u odnosu na sebe i na druge, da se na Zemlji ostvare Bo ija i ljudska prava.
Sufizam, po tome to covjeku daje svijest o prisustvu Bo ijem u njemu, o odgovornost
i za Bo anski red na Zemlji, predstavlja stalni poziv ka vjeri, poziv da se sjecam
o Boga u svakom svome cinu, kako bi se na svijetu ostvarila Bo anska harmonija pra
vde i mira. Sufizam, to je moment unutra njeg vida djelovanja.
Sufizam ne ignorira religioznu praksu, niti aktivnosti u zajednici
Samo izvitopereni oblici sufizma odvracaju covjeka od izvr enja vjerskih du nosti i
od akcije. Sufizam nije bijeg. On se ne odvaja od prakse, on je, naprotiv, njena
sr . Bez njega, prakticiranje vjerskih obreda u stalnoj je opasnosti da se pretvo
ri u formalizam. Vjerskim obredima sufizam daje puni smisao:
- molitva je u tom slucaju ne to drugo, a ne ritual i gestikulacija, ona je potpun
o uce ce kompletnog covjeka, pokretima tijela i du e, pjesma zahvalnica stvorenja ko
ja povezuje svako Bo ije stvorenje;
- post, to je istovremeno prekid sa svim onim to bi nas okrenulo iskljucivo prema
zemaljskim u ivanjima, a to je ujedno i poziv i podsjecanje na siromahe koji gled
aju, kao i na ovisnost o Onome Koji raspola e svim bogatstvima;
- zekat, to je podsjecanje da sva dobra pripadaju samo Bogu, i da, po to su ljudi
braca i pripadaju jedni drugima, niko ne mo e ivjeti eksploatirajuci drugoga;
- had , to je aktivno prisustvo citave islamske zajednice i slika unutra njeg puta d
u e prema svome centru, reintegracija dijela u cjelinu.
Sva ta djelatnost, sa eta u ocitovanju vjere, nije cilj sam po sebi, nego priprema
nje covjeka da ispuni svoju misiju djelatnog zastupnika. Djelujuci ne zbog licni
h interesa, ili zbog interesa svoje uske grupe, nego u slu bi jedinog Boga, Ciji o
n Duh sadr i, kao to sadr i u sebi sve razine egzistencije.
To je stroga vizija islama, kakvu zastupaju sufije. Taj covjek, koji se obavezao
da provede volju Bo iju na Zemlji i da od svoga vlastitog ivota nacini mjesto mani
festacije Bo anskog, istovremeno je covjek kontemplacije i covjek akcije. Kur'an v
eli: «Allah nece izmijeniti stanje ljudi dok se oni sami u sebi ne izmijene.» (Er-Ra´d
, 2) Gazali ilustrira tu poruku nagla avajuci potrebu povezivanja sufizma i aktivn
osti. U knjizi Izbavitelj iz zablude (str. 95.), on pi e: "Zatim sam pre ao na prouc
avanja sufijskog nacina ivota. On se sastoji u tome da se prizna da su jednako po
trebne nauka i djelo. On ide za tim da ukloni licne zapreke.»
Najslavniji primjer te uske povezanosti izme+u kontemplacije i akcije, momenata
kontemplacije i aktivnog ivljenja, predstavlja primjer Abdulkadira, heroja borbe
al irskog naroda protiv Francuske invazije I830. godine. Emir Abdulkadir bio je is
tovremeno uzoran dr avnik i sufija, sljedbenik Ibn Arebija.
Eto, to je sufizam, kada se ne uzmu u obzir njegova historijska lutanja i njegov
e sekte. On je islamu potrebna dimenzija koja ga treba sprijeciti da se okameni
u formalizmu, u ritualizmu, u doslovnom tumacenju, i da mu pomogne da uvijek nad
e svoju du u, svoj ivot, svoj kreativni duh koji se nalazi na svakoj stranici Kur'a
na.
On je dimenzija potrebna islamu kako bi ga sprijecila da se zatvori sam u sebe i
, nasuprot tome, da pronade bratski kontinuitet i jedinstvo sa drugim religijama
ciju objavu on dovr ava. Sufizam je, jednom rijecju, faktor potreban da islam ost
ane iv, da ima du u, da ostane stvaralacki, a ne da se okameni u nostalgiji za pro lo c
u i u komentiranju komentara od komentara, u doslovnosti i ponavljanjima, dogmat
skom formalizmu i samodovoljnosti koja bi ga natra ke povela u buducnost.
Poglavlje iz knjige: « IVI ISLAM»

.Aug 29, 2009.Sufizam u Bosni i HercegoviniCategories: Bosanske teme

Written By: Gorcin
Prema podacima casopisa Kelamu l ifa , koji izdaje hastahana tekija Mesudija u Kacunim
a, nedaleko od Sarajeva, u Bosni i Hercegovini danas ima ukupno 56 mesta gde se
izvodi zikr. Od tih 56 mesta, 17 su tekije u pravom smislu reci, dakle, centri s
propratnim objektima i prostorijama u kojima se izvodi zikr (semahana), konaci ti
ma, kuhinjama, odajama u kojima boravi ejh, itd. Ukupno 16 objekata su zavije, ug
lavnom privatne kuce ili njihovi delovi koji nisu prvobitno bili predvideni za iv
ot dervi a. Ostalo su d amije u kojima se takode izvodi zikr. Cak 84% ili ukupno 47
od tih objekata pripada danas nak ibendijama, ubedljivo najrasprostranjenijem tari
katu u BiH, dok pet tekija pripada kadirijama, tri rifaijama, a samo jedna (u ok
olini Tuzle) azilijama. Nisu sve tekije pod okriljem Tarikatskog centra BiH: to,
na primer, nije vecina kadirijskih, jedina azilijska i sve rifaijske tekije u Bos
ni. Rifaija danas ima u Sarajevu, Vare u i Srebreniku, a azilija u okolini Tuzle.
Bosanske tekije, po pravilu, poticu jo iz osmanskog perioda, ali ima i novih, kao
to je tekija Mejta u Sarajevu. Ove grupe uglavnom rade pod blagoslovom Islamske z
ajednice, unutar njenih struktura (iako su registrovane i kao udru enja gradana),
ali treba imati u vidu da su dervi ki redovi tradicionalno imali izvesnu autonomij
u u odnosu na tu centralnu instituciju islama. Svaki tarikat bi, u principu, tre
balo da deluje kao nezavisna grupacija, bez kontrole centralne institucije, ali
s njenim neposrednim ili precutnim dopu tenjem. Halvetija danas nema u Bosni, iako
su pocetkom 16. veka (pre 1531.) imali hanekahu centru Sarajeva, na mestu dana nj
e Gazi Husrev-begove medrese. To je bio svojevrsni sufijski zavod , centar u kome s
u se obrazovali ejhovi i iveli prema strogo propisanim pravilima (Cehajic, 1986: 8
3). Halvetije su imale tekije i u Vi egradu, Rudom, Bijeljini i Donjoj Tuzli. Do 1
930-ih taj red je doslovno i cezao iz Bosne, a vec krajem Drugog svetskog rata nij
e vi e imao nijednu aktivnu tekiju.
Mevlevija, isto tako, vi e nema, ali je u toku projekat obnove istorijske Isa-bego
ve tekije na Bendba i, u Sarajevu, koja je pripadala mevlevijama i bila prva, najs
tarija tekija u Bosni. Nju je oko 1462.g. podigao osnivac Sarajeva i Novog Pazar
a, Isa-beg Ishakovic. Sru ena je 1957, a cetrdeset godina kasnije otpocelo je isko
pavanje na toj lokaciji. Nakon odluke o zabrani rada tekija 1952.g., sru eno je jo
osam tekija u BiH, pa se tarikat poceo odr avati preko domacih i kucnih verskih ok
upljanja. To je, dakako, ote alo, ili potpuno prekinulo, sukcesiju pojedinih tarik
ata, jer su bile zabranjene i sve pratece ceremonije i obredi.
Presti ne su, po ugledu svojih ejhova, bile jo i tekije nak ibendija u Vukeljicima- ivci
cima (osnivac Husein-baba Zukic), kao i u selu Oglavku, kod Fojnice, po ejhu Abdu
rahmanu Siriji. Sultan Mehmed II je tu drugu tekiju fermanom oslobodio od svih p
oreza i davanja (Cehajic, 1989: 56). Nak ibendije se u Bosni javljaju u 15.v, a vr
hunac dosti u u 18. i 19. stolecu. Had i hafiz Husnija Numanagic (1853-1931) i Had i ej
h Behaudin Had imejlic smatraju se, mo da, poslednjim velikim ejhovima u Bosni. Prvi
je rukovodio tekijom u Travniku, uz Jeni d amiju, a drugi tekijom u ivcicima. Porod
ica Had imejlic, sa najstarijom tradicijom tesavufa u BiH, a verovatno i na Balkan
u, dala je nekoliko ejhova nak ibendijskog reda. Nedavno je u Kacunima otvorena vrl
o moderna tekija (Mesu- dija), najveca na Balkanu, s bolnicom (hastahanom) za le
cenje od narkomanije, alkoholizma, razlicitih trauma i psihickih bolesti, epilep
sije, nesanice, te kih ko nih bolesti i dr. Nak ibendije su tradicionalno bile bliske
ortodoksnoj ulemi, a Islamska zajednica danas i sama ponekad alje hod e i delegira
pojedince da budu ejhovi u dervi kim redovima.
Kadirije danas imaju tekije u Sarajevu, Zvorniku, Travniku i Jajcu. U Sarajevu j
e cuvena Had i Sinanova (Silahdar Mustafa-pa ina) tekija iz 1640.g. I tu je nekad bi
la bolnica za du evne bolesnike, a njen prvi poznati ejh, Hasan Kaimija (umro 1691)
, lecio je travama i melemima, zapisivanjem i bajanjem. Ta istorijska tekija je
delimicno stradala pod Austrijancima, restaurisana je 1956, a ponovo uredena tek
nedavno, iza rata devedesetih godina.
Aktivne tekije su, po pravilu, uvek otvorene u vreme odr avanja zikra (najce ce cetv
rtkom uvece, ili, rede, petkom ili nedeljom uvece), a manji broj njih stalno, je
r imaju kucepazitelja. Neke tekije su skoro podignute kao, na primer, tekija Mej
ta u Sarajevu, ciji ejh je svoju id azetnamu dobio od Mesuda ef. Had imejlica i danas
ima vrlo veliki broj sledbenika, narocito medu mladim ljudima. Pa ipak, veoma ma
li broj tekija je stalno aktivan ili neprekidno otvoren, s nastojnikom koji mo e u
svako doba da primi goste. Cak i u Had i-Sinanovoj tekiji, koja je istorijski spo
menik od prvorazrednog znacaja, tek s vremena na vreme neko dolazi da otkljuca p
rostorije i obavi redovne poslove. Ta tekija ima i prilicno impresivnu bibliotek
u.
Zikr se, po pravilu, obavlja jednom sedmicno, i to kod vecine nak ibendija i kadir
ija cetvrtkom uvece, a kod nekih i nedeljom uvece, obicno izmedu ak ama i jacije n
amaza. Tada ima i najvi e dervi a u tekijskim prostorijama, pre svega u semahani. On
i su razlicite dobi i profesija: ima tu i univerzitetskih profesora, i studenata
; umetnika, lekara i zanatlija; omladine i penzionera, a neretko i ena i dece. U
nekim tekijama (d amijama), kao to je Mejta (Sarac- Ismailova d amija), zikr se izvodi
nedeljom kasno uvece, nakon jacije. U Mlinima se, pak, to de ava petkom uvece, na
kon jacije.
Ima varijacija u izvodenju zikra cak i unutar pojedinih redova: kijam-zikr (stoj
eci), na primer, nije uobicajen kod nak ibendija, ali se izvodi u Kacunima. Takav
zikr je bio uobicajen kod halvetija (tzv. dalga-zikr), koji se takode obavljao s
tojeci, uz kretanje tela, pri cemu su dervi i bili okrenuti u pravcu kible. U stoj
ecem polo aju, dervi i se mogu njihati napred-nazad, ili s desna na levo u struku, i
tu postoje varijacije s obzirom na tip tarikata ili, pak, muslimansku zemlju u
kojoj se zikr izvodi. Inace se sedi na kolenima, s podvijenim nogama i obema ruk
ama polo enim na kolena. Noge mogu biti i ukr tene u sedu, ali je uvek va no da se tab
ani ne okrecu u pravcu ejha ili drugih dervi a u halci. Tokom sedeceg zikra, uobica
jeno je da se glava pokrece u raznim pravcima, pocev i od leve strane brade koja p
ociva na levom ramenu. Glava se potom pomera levo-desno i gore-dole u lukovima i
pravilnom ritmu koji prati ritam disanja i ucenja zikra. Kao i za vreme molitve
, ucesnik zikra mora biti pod abdestom, koji se uzima neposredno pre ulaska u se
mahanu.
Devrân, stojeci zikr, obavlja se kod kadirija u kombinaciji sa sedenjem. Izvode se
d ehri(glasni) zikr, lisani(jezikom),hafi(bezglasni, skriveni), kao i zikr srca (ka
lbi). Glasni zikr, prema sufijskoj tradiciji, cuju andeli, meleki, a bezglasni i
srcani ne cuju cak ni oni. Uop te se smatra da je zikr srca vredniji, ali i te i od
glasnog, manifestovanog zazivanja Boga. Zikr-daimje jo naziv za stalni zikr , onaj
koji se neprekidno izvodi.
ene su ponegde aktivnije, pa i brojne (npr. u Kacunima), ali ucestvuju u zikru iza
tarikata i po pravilu se ne cuju, tj. ne izvode glasni zikr. U pojedinim tekijam
a njihovo mesto je i na galeriji (Had i Sinanova tekija).
Kada je rec o sufijskim publikacijama, od casopisa se u Bosni i Hercegovini izdv
aja mesecnik Kelamu l ifa (bukv. zdrav govor , od 2004.g.) i ebi arus casopis Udru enj
vi kih redova BiH, Tarikatski centar Sarajevo, koji je redovno poceo da izlazi jo 1
982. godine. Naziv tog drugog casopisa bukvalno znaci prva bracna noc i odnosi se
na obele avanje Rumijeve smrti kod mevlevija, 17. decembra 1273. Tada mevlevije ne
izvode svoj sema ritual, vec provode noc u razgovoru i postu, svojevrsnoj duhovn
oj akademiji .
Ova tradicija je obnovljena u Turskoj nakon 1953. godine, u formi tzv. okupljanja
u spomen na Mevlanu odr avanih u Konji. Pocev i od 1960. godine, Turisticka organiza
cija Konje je preuzela obuku mladih plesaca, ljubitelja Mevlane, koji su se na s
pecijalnim kurevima pripremali za izvodenje mevlevijske seme. Instrumentalisti n
eophodni za muzicki deo tih svecanosti bili su regrutovani sa Radio Istanbula i Ra
dio Ankare, medu najboljim izvodacima turske klasicne muzike (Uzel, 2006: 184).
Danas se u Bosni prevodi puno sufijskih dela, bilo pri tekijama (tu je rec o ne to
slabijim prevodima i izdanjima), bilo pri boljim izdavackim kucama, gde su i sa
mi dervi i ponekad prevodioci, kao i pri Fakultetu islamskih nauka, gde je, ipak,
daleko najstrucniji i najkvalitetniji rad. Prevode se Ibn Arabi, Rumi, Gazali, a
od domacih mislilaca Abdulah Bo njak i drugi. Paralelno je u Bosni prisutan filoz
ofski, spekulativni, kao i prakticni put, onaj u okviru tarikata. Neki mislioci
su tu vrlo cenjeni kao strucnjaci za sufizam, ali oni sami se dr e na izvesnoj dis
tanci od tarikata.
Krajem Drugog svetskog rata otpoceo je period op teg pritiska koji je ostavio posl
edice na tarikatske organizacije. Godine 1952. njihove aktivnosti u Bosni su u p
otpunosti bile zabranjene (Novakovic, 2002: 106) i to, pre svega, od strane mode
rnisticki orijentisane uleme koja je rukovodila Islamskom zajednicom pod sna nim u
ticajem vladajucih struktura. Oni su bratstva i ejhove smatrali ostatkom praznove
rja i uvodenjem novotarija u veru. Sve tekije u BiH (a bilo ih je ukupno sedam)
zvanicno su tada zatvorene, dok su one na Kosovu i u Makedoniji nastavile svoje
aktivnosti zbog toga to su tu privatne kuce ejhova uglavnom slu ile kao tekije. Ova
zabrana se odr ala sve do sedamdesetih godina, kada, najvi e zahvaljujuci nastojanji
ma uglednih ucenjaka muslimanske zajednice kadiri-mevlevi ejha i imama Fejzulaha
Had ibajrica (u. 1990) i rifa i ejha iz Prizrena, D emalija ehua dolazi do obnavljanja
ufizma u Jugoslaviji. Zajednica islamskih dervi kih redova Alije u SFRJ (ZIDRA) os
novana je u Prizrenu krajem 1974. godine (Novakovic, 2002: 108), dodu e bez podr ke
reis ul-uleme i Vrhovnog sabora Islamske zajednice sa sedi tem u Sarajevu. S druge
strane, u Had i Sinanovoj tekiji u Sarajevu je postavljen domar 1973. godine, pa
se zapocelo s nezvanicnim praktikovanjem kadirijskog zikra (Had ibajric, 1990: 21)
. Tarikatski centar u Sarajevu otpoceo je s radom 1977. godine, a tada je doneta
i odluka o saradnji sa ZIDRA-om. Prema popisu iz junameseca 1977, zikr se vec o
bavljao u Bosni i Hercegovini na ukupno 41 mestu: u 23 d amije, 12 mesd ida (zavija)
, 5 tekija i jednoj privatnoj prostoriji. Nak ibendije su jo tada preovladavale sa
36mesta, kadirije su imale tri, amevlevije i rifaije po jednomesto okupljanja (H
ad ibajric, 1990: 22).
Moglo bi se reci da su u biv oj Jugoslaviji postojale izvesne tenzije izmedu dervi k
ih redova na Kosovu i Metohiji i ortodoksne uleme u Bosni. Postoji jedan broj he
terodoksnih redova na Kosovu, ali i u Bosni (uglavnom su to rifaije, ali i neki
drugi) koji ne deluju nu no pod blagoslovom Islamske zajednice BiH. Njihove specif
icnosti su ba u tome to oni ispoljavaju izrazitiji stepen heterodoksije koji se po
nekad kosi sa erijatskim propisima.