PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

GOSPODARSKI
SUSTAV EU
SKRIPTA

WWW.BH-PRAVNICI.COM
INFO@BH-PRAVNICI.COM
 WWW.BH-PRAVNICI.COM
1. EVROPA HLADNOG RATA-MARŠALOV PLAN
Atlantska Evropa polazište „hladnog rata“, nakon II SV.rata, prekid je odnosa izmeĎu
Sovjetskog Saveza i Zapada, što je 1947. godine dovelo do stvaranja dviju Evropa odvojenih
ţeljeznom zavjesom (Zapadna i Istočna Evrop a).
Zapadna Evropa je poduzela sve oko prijedloga pomoći Marshallov plan 05.06.1947. godine.
Zemlje Istočne Evrope koje su pristupile Vijeću za uzajamnu ekonomsku pomoć (SEV), pod
pritiskom SSSR-a , odbile su tu pomoć. IzmeĎu 1948 i 1951 godine američka po moć u okviru
Marshallovog plana iznosila je 13 milijardi USD, od čega je 85% u obliku poklona. Glavne
korisnice bile su Velika Britanija, Francuska, Italija, Zapadna Njemačka i Nizozemska.
Ideja o ujedinjenju Evrope, pojavila se kao sredstvo pomirenja Fra ncuske i Njemačke, to je
smisao govora Winstona Churchilla, odrţanog u Cirihu. Tim je govorom poticao stvaranje
Sjedinjenih drţava Evrope (SDE) bez V.Britanije.
OEEC-organizacija za evropsku ekonomsku suradnju, osnovana je 16.04.1948.g. u
Parizu, zbog primjene Marshallovog plana. Američka se ideja trebala realizovati osnivanjem
zajedničke organizacije. Preko OEEC-u vršila se podjela američke pomoći, usmjerena obnovi
Evrope.
Nakon što je ostvarila ciljeve OEEC, prepušta svoje mjesto OECD-organizacija za
gospodarsku suradnju i razvoj, koja prestaje biti samo Evropska, te se asecijalno posvećuje
publiciranju izvještaja o ekonomskoj situaciji, posebno zemalja članica. Uvedena je Evropska
obračunska jedinica a kompenzacija se vrši preko MeĎunarodne banke u Bazelu.

2. EVROPSKA ZAJEDNICA ZA UGALJ I ČELIK

Robert Šuman, ministar vanjskih poslova Francuske, 1950.g. kao odgovor na ideju Ţan
Moneta, generalnog komesara za plan, predlaţe da ev.zemlje osnuju Evropsku zajednicu za
ugalj i čelik. Šest zemalja: Francuska, Njemačka, Italija te zemlje Beneluksa (Belgija,
Nizozemska i Luksemburg), potpisale su 18.04.1951.g. Pariški ugovor, kojim se osniva
EZUČ-CEL.
To je prva supranacionalna organizacija zapadno evropske integracije. Njome se ukidaju
kontingenti i carine na ugalj, čelik i ţeljezne rude, izmeĎu članica. UvoĎenjem zajedničkih
vanjskih tarifa, šest zemalja se zaštićuje od vanjske konkurencije.
EZUČ-funkcionira pod okriljem kolegijalnog organa „Visoke vlasti“ čiji je prvi predsjednik
bio Ţan Monet. Ta supranacionalna organizacija sama je donosila odluke, smjestila se iznad
drţava. Neovisna je u financijskom planu, jer sredstva alimentira izravno od poreza na
proizvodnju.
EZUČ- imala je ulogu Francusko-Njemaćke pomirbe, stimulirala je proizvodnju čelika a
odigrala je negativnu ulogu prema uglju.
1965.g. institucije EZUČ, fuzionirale se se sa institucijama osnovanim Rimskim ugovorom
(EEZ i EURATOM).
Ugovor o EUZČ prestaje 2002. godine.

3. INSTITUCIJE EU: KOMISIJA EU, VIJEĆE MINISTARA I PARLAMENT EU

KOMISIJA EU
Komisija predlaţe, izvršava i kontrolira. Sjedište Komisije je u Briselu.
Komisija se sastoji od 20 članova, odnosno Komesara, koji se od 1995. godine biraju na
razdoblje od 5 godina. Imaju potpunu nezavisnost od svojih Vlada i rade u interesu EU. Takva
nepristranost i takav angaţman, omogućuju da Komisija neovisno i efikasno djeluje kao

2 WWW.BH-PRAVNICI.COM
 WWW.BH-PRAVNICI.COM
posrednik u sukobima interesa zemalja članica. Predsjednika komisije biraju šefovi drţava i
vlada, objedinjeni u Evropskom vijeću, nakon konsultacije Evropskog parlamenta. Ostale
članove odreĎuju zemlje članice u suradnji sa novim predsjednikom.
Komisija se sastaje jednom tjedno radi prihvaćanja prijedloga, izrade dokumenata i razvoja
prioritetnih politika. Komisija podrţava politike koje se prihvaćaju većinom.
Nadleţnosti komisije:
- ima komunitarnu političku inicijativu, predlaţući Vijeću komunitarne uredbe
- ona je izvršni organ Zajednice, zadaća joj je primjena zajedničkih politika
- čuvar je ugovora i predstavlja Uniju u pregovorima sa trećim zemljama te MeĎunarodnim
organizacijama, poput GATT i WTO-a
Rad predsjednika i komesra Komisije, sve je više pod parlamentarnom kontrolom. Članove
Komisije u većini prihvata Evropski parlament. Jedino Parlament kontrolira Komisiju i moţe
joj izglasati nepovjerenje i zatraţiti kolektivnu ostavku članova Komisije, kao što je bilo
1999.godine.
Komisiji u radu pomaţu Generalne direkcije i Specijalne sluţbe.
Tri su osnovne funkcije Komisije
- pravo inicijative u legislativnim predlaganjima
- čuvar je ugovora
-izvršni je organ politike Unije i MeĎunarodnih trgovačkih sporazuma.
VIJEĆE EVROPSKIH MINISTARA (VIJEĆE EU ILI VIJEĆE MINISTARA)
Sjedište je u Briselu i Luksemburgu, najvaţnije zakonodavno tijelo unije, bitno komunitarno
tijelo koje povezuje zemlje članice, donosi zakone Unije, utvrĎuje političke ciljeve, koordinira
nacionalne politike i uravnoteţava razlike izmeĎu njih, kao i s ostalim institucijama.
Ne smije se mješati s Evropskim vijećem niti s Vijećem Evrope. Dok je Komisija čuvar
interesa EU, Vijeće EU je tijelo koje izraţava nacionalne interese.
Vijeće EU u isto vrijeme ima supranacionalne i meĎuvladine nadleţnosti. U odreĎenim
pitanjima odlučuje kvalificiranom većinom a u drugim jednoglasno. U sastav Vijeća ulazi po
jedan predstavnik zemalja članica s ministarske razine. Vijećem predsjedava svakih 6 mjeseci
druga zemlja članica po abecednom redu.

EVROPSKI PARLAMENT
Sjedište u Strazburu, predstavlja narode, konzultira, kooperira i suodlučuje. Evropski
parlament se bira izravnim općim izborima, predstavlja izraz političke demokratske volje
naroda EU, najveća je multinacionalna skupština svijeta. Predstavlja oko 380 milijuna
graĎana, a njegovi ciljevi su slični onima ostalih parlamenata: prihvaćanje zakona i kontrola
izvršne vlasti.
Po svojoj prirodi, Parlament je garant evropskih intere sa i zaštite prava graĎana. Svi graĎani
individualno ili kolektivno mogu Parlamentu proslijediti peticiju i traţiti naknadu štete od EU.
Evropski Parlament odrţava usku vezu s nacionalnim parlamentima preko regularnih
sastanaka predsjednika i parlamentarnih komisija.
Glavna snaga parlamenta očituje se:
- u zakonodavnoj vlasti
- u budţetskoj vlasti
- u kontrolnom izvršavanju
Kontrola Evropskog parlamenta posebno se odnosi na budţet. U posebnim slučajevima
Parlament moţe odbiti budţet-kada su pojedine zemlje nedovoljno uzete u obzir.
Parlament provodi političku kontrolu nad ukupnom politikom Evropske Unije. Izvršana vlast
se dijeli izmeĎu Komisije i Vijeća ministara.

3 WWW.BH-PRAVNICI.COM
 WWW.BH-PRAVNICI.COM
Parlament svakih pet godina nominira predsjednike i članove komisije. U izuzetnim
slučajevima Parlamant moţe izglasati nepovjerenje Komisiji. Parlament danas ima četiri
funkcije: zakonodavnu, budţetsku, političku i kontrolnu.

SUD PRAVDE
Opća načela suda pravde EU utrĎena su Pariškim i Rimskim ugovorima. Osnovan je 1952.g. i
sjedište suda je u luxemburgu.
Osigurava poštivanje uniformiranih pravila i načina tumačenja i primjene ugovora i donesenih
pravnih akata vijeća i Komisije.
U zajednici drţava, zajednička se pravila, ako se nadgledaju nacionalnom jurisdikcijom, mogu
tumačiti i primjeniti različito u pojedinim zemljama. Postoji dakle rizik da se komunitarno
pravo ne primjenjuje uniformirano. To je i bio razlog osnivanju institucije Suda pravde
Zajednice.
Sastoji se od 15 sudaca i 9 drţavnih pravobranitelja, nominiranih zajedničkim sporazumom
zemalja članica na razdoblje od šest godina (mandat).
U pravnoj sferi Sud kontrolira zakonitost komunitarnih akata, odlučuje o ţalbama protiv
zemalja članica koje ne poštuju obaveze Ugovora. Ţalbe zbog neizvršavanja moţe se podnijeti
protiv komunitarnih institucija (u praksi Komisije), zemlje članice ili pojedinca. Isključiva
zakonodavna nadleţnost Suda odnosi se na nepoštivanje ili tumačenje kominitarnih pravila.
U duhu Jedinstvenog akta, na zahtjev Suda, Vijeće je donijelo 1988.g. odluku o osnivanju
Prvostuanjskog suda Evropske zajednice, čoje se značenje potvrdilo i ugovorom o EU.
Čini ga 15 sudaca nominiranih na 6 godina. Nadleţan je za rješavanje odreĎenih vrsta tuţbi
pravnih i fizičkih osoba i donosi odluke u prvom stupnju protiv koje postoji pravo ţalbe i to
samo na osnovu pogrešne primjene materijalnog prava.
Prvostepeni sud nije nova institucija nego pomoćno tijelo Evropskom sudu pravde.

EVROPSKI REVIZIJSKI SUD

Sud je komunitarna kontrolna finansijska institucija EU, osnovana Briselskim sporazumom
22.07.1975.g. Od 1977 godine njegovo sjedište je u Luksemburgu. Broj članova Suda
adekvatan je broju zemalja članica. Članove jednoglasno nominira Vijeće nakon konsultacije
s Evropskim parlamentom.
Sud provjerava ukupne račune prihoda i rashoda unije i svih organizacija koje je osnovala
Unija, provjerava legalnost i regularnost prihoda i rashoda i razmatra financiranje budţeta
Zajednice, na zahtjev evropskih institucija daje primjedbe o posebnim pitanjima kao što su
naplate carina i upravljanje kreditima Evropskog fonda za orijentaciju i garanciju
poljoprivrede.
Svaka institucija ili organ koji koristi sredstva unije podvrgnut je kontroli Suda. Ta kontrola
se ne odnosi samo na evropske institucije, nego i na nacionalnu. Regionalnu i lokalnu
administraciju te meĎunarodne institucije koje koriste komunitarna sredstva Unije.

EVROPSKO VIJEĆE
Evropsko Vijeće je institut EU osnovan 1974.g. u Parizu, radi definiranja značajnih
orijentacija komunitarnih politika. Sastoji se od šefova drţava i Vlada zemalja članica EU.

4 WWW.BH-PRAVNICI.COM
 WWW.BH-PRAVNICI.COM
Predsjednik komisije prisustvuje samitu na kojem predsjednik Evropskog Parlamenta drţi
prigodni govor. Šefovi drţava i vlada sastaju se barem dva puta godišnje.
U okviru Unije Evropsko vijeće ima sve veće i veće značenje. OdreĎuje prioritete, daje
političku orijentaciju, stimulira razvoj te regulira sporna pitanja koja nije moglo riješiti Vijeće
ministara.
Nakon svakog sastanka i svake godine Evropsko vijeće podnosi Evropskom Parlamentu
Izvještaj o stanju i progresu Unije. Evropsko Vijeće donosi opću orijentaciju unije i odreĎuje
njene ciljeve.

VIJEĆE EVROPE
Regionalna je politička organizacija neovisna od EU. Osnovana je 05.05.1949.g. (predstavlja
nastavak Haškog Kongresa).
Činilo ga je 10 zemalja osnivača: Belgija, Danska, Francuska, Irska, Italija, Luksemburg,
Norveška, Nizozemska, V.Britanija i Švedska.
Vijeće Evrope ima četiri glavna cilja:
- realizaciju kompaktnije EU
- zaštitu demokracije
- zaštitu ljudskih prava
- poboljšanje uvjeta ţivota Evropljana
Vijeće Evrope zagovara tješnju suradnju izmeĎu evropskih zemalja. Teoretski, djelokrug
njegova rada sva su područja, osim obrane. Krucijalno mjesto ima zaštita ljudskih prava
(Ev.Konvencija o zaštiti ljudskih prava), zatim kultura te zaštita okoliša.
Nakon rušenja Berlinskog zida Vijeće se proširilo i na zemlje istočne Evrope u cilju
povezivanja dviju Evropa. Početkom 2003.g. broji 45 članica. Vijeće Evrope ne pripada
zajedničkim institucijama EU. Ono je mnogo šira organizacija (preko 40 zemalja).

4.KOMUNITARNO ZAKONODAVSTVO
Sukladno članku 189. Ugovora EEZ, komunitarno pravo, koje se usvaja postupkom
suodlučivanja izmeĎu Evropske komisije, Vijeća ministara, Parlamenta i Evropskog vijeća
imaju slijedeće oblike.
Uredbe-direktno se primjenjuju na zemlje članice, uključivanjem u nacionalno pravo,
predstavljaju izravno neposredna prava i obaveze graĎana
Direktive-odnose se na sve zemlje članice i moraju se provesti, ali nacionalne institucije
odreĎuju oblike i načine provoĎenja
Odluke-obavezuju u svim elementima one na koje se odnose, a to mogu biti pojedine zemlje
ili sve zemlje članice, poduzeća ili pojedinci
Preporuke i mišljenja-predstavljaju zajedničku volju članica bez obaveznih posljedica.
Komunitarno pravo je supranacionalno a supranacionalizam znači kada predstavnici drţava
članica ne zastupaju nacionalne interese nego opće interese EU.

5. MEĐUNARODNE TRGOVINSKE ORGANIZACIJE "GATT" I "WTO"

Bretonvudski sporazum 1944.g. pored MeĎunarodnog Monetarnog fonda i Svjetske Banke,

predvidio je i osnivanje MeĎunarodne trgovinske organizacije (ITO-OIC), s misijom
unaprjeĎenja meĎunarodne razmjene, smanjenja carinskih i necarinskih barijera.
Havanska povelja kojom se trebala osnovati MeĎunarodna trgovinska organizacija, odbijena
je u Kongresu SAD-a. Zbog tog neuspjeha 30.09.1947.g. potpisan je privremeni sporazum
izmeĎu 23 zemlje članice, suglasno Havanskoj povelji: Opći sporazum o carini i trgovini.

5 WWW.BH-PRAVNICI.COM
 WWW.BH-PRAVNICI.COM
GATT je upravljao meĎunarodnom trgovinom do 1995.g. kada je počela s radom Svjetska
trgovinska organizacija (WTO) koja je preuzela pravila GATT-a.

GATT
GATT je nadomjestio MeĎunarodnu trgovinsku organizaciju (ITO) s reduciranim
djelovanjem. To nije meĎunarodna organizacija nego sporazum potpisan izmeĎu "ugovornih
strana". Ima Sekretarijat ograničene moći i leţernu administraciju koja se oslanja na temeljni
tekst. Jedan od posljednjih rezultata u okviru GATT-a, Urugvajske runde, osnivanje je
Svjetske trgovinske organizacije.
Osnovni je tekst GATT-a sporazum od 38 članaka, koji sadrţi glavne principe o liberalizaciji
razmjene.
Opći sporazum oslanja se na četiri glavna principa:
-jednakost tretmana izmeĎu trgovačkih partnera
-odobrenje koncesije (princip reciprociteta), trebaju biti na recipročnoj osnovi i uzajamnim
koristima, tj. da zemlje korisnice smanjenja carina sustavom najpovlaštenije nacije same
moraju povratno omogućiti smanjenje carina
- princip nacionalno tretmana, podvrgava inozemne proizvode istim tretmanima kao i slične
proizvode nacionalnog porijekla, čime su stekle pravo ulaska na teritorij,
- transparentnost trgovačke prakse, nameću upotrebu carina umjesto svih protekcionističkih
instrumenata, zabranjuje kvote jer su nevidljive i delikatnije u procjenjivanju i rušenju
barijera.

WTO – Svjetska trgovinska organizacija

WTO je u oblasti trgovine pandan dvjema meĎunarodnim organizacijama,
MeĎunarodnom Monetarnom fondu i Svjetskoj Banci. WTO ima 144 članice, ima mnogo šire
polje djelovanja u odnosu na GATT, jer ne upravlja samo Općim sporazumom modificiranim
novim Sporazumom o mjerama zaštite subvencije, kompezatornim mjerama i o
antidampinškoj praksi, nego i Općim sporazumom o trgovini i uslugama (GATS),
Sporazumom o pravima intelektualnog vlasništva povezanim s trgovinom (TRIPS), Sporazum
o sanitarnim i fitosanitarnim mjerama (SPS), Sporazum o tehničkim preprekama trgovini
(TBT), četirima sektorima, lansiranim za vrijeme WTO-a, aeoronauci, javnim nabavkama,
sektoru mlijeko i goveĎe meso, dodana su tri nova sektora 1997.g. telekomunikacije,
financijske usluge i proizvodi informatičke tehnologije.

6. IZUZECI OSNOVNIH PRINCIPA I MJERE IZ SPORAZUMA

Drţave članice Sporazuma prilagoĎavaju se pragmatizmu uzimajući u obzir kontekst i odnos
političke snage. U odreĎenim slučajevima odobravaju se izvanredne ili retorzivne mjere, a
sastoje se u izuzecima općih principa slobodne trgovine GATT-WTO-a.
Osnovni izuzeci jesu:
- izuzetak od klauzule najpovlaštenije nacije, odnosi se na zonu slobodne trgovine, carinske
unije i povremene ugovore nuţne za njihovo uspostavljanje. kada se zemlje tako grupiraju,
princip najpovlaštenije nacije više se ne poštuje, zemlje čla nice zone ili unije ukidaju carine
izmeĎu sebe, ali se te dispozicije ne proširuju na sve sudionike vanjske trgovine
- razmjena izmeĎu razvijenih zemalja i zemalja u razvoju moţe biti osloboĎena pravila
reciprociteta
- glavni izuzeci nacionalnog tretmana odnose se na nametanje kontingenta za ekrane na
filmove nacionalnog porijekla

6 WWW.BH-PRAVNICI.COM
 WWW.BH-PRAVNICI.COM
-mnogi se izuzeci ekskluzivnog korištenja carina kao sredstvo zaštite-osloboĎeni su
poljoprivreda i ribarstvo
Protekcionističke mjere koje odobrava Sporazum:
Opći sporazum predviĎa protekcionističke mjere u kriznim situacijama u nelojalnoj praksi:
- u slučaju kada uvoz prijeti nanošenjem teţe štete lokalnoj proizvodnji, uvode se restrikcije u
razmjeni (kvote, carine)
- u slučaju kada partner prakticiran "dumping" tj. prodaju po cijenama mnogo niţim od
normalne vrijednosti, odobrava uvoĎenje antidampinške carine.

7. MJERE NECARINSKE ZAŠTITE (neprotekcionizam)

Necarinski protekcionizam razvio se kao reakcija na smanjenje klasičnih restrikcija GATT-a i
nemogućnosti korištenja instrumenata carinske zaštite. Zemlje su pribjegavale različitoj
tehnici. Ostali su mnogobrojni oblici neprotekcionizma, a najznačajnije su :
- kontingenti i kvote
- dobrovoljno ograničavanje izvoza
- otvaranje trţišta pregovorima
- sanitarne i fitosanitarne mjere i tehničke prepreke trgovini
- odobrene povlastice
Kontingenti i kvote - kojima je cilj ograničiti količinu uvoznih proizvoda količinske su
barijere koje supstituiraju mjere carinske zaštite. U principu su zabranjene, ali se toleriraju u
osjetljivim sektorima gdje supstituiraju mjere carinske zaštite. Drţava više preferira korištenje
kvantitativnih barijera od carina, jer kontingent garantira da se uvezene količine striktno
ograničavaju i u slučaju smanjenja cijena inozemnih proizvoda.
Dobrovoljno ograničavanje izvoza – zemlja uvoznica radije od kontingentiranja uvoza
odreĎenog proizvoda, pribjegava ograničenju na vlastitoj granici. Takva ograničenja
koncentrirana su na ograničeni broj proizvoda koji se odnose na industriju u padanju (čelik,
proizvodi crne metalurgije, tekstil, automobili), ali takoĎer u industriji budućnosti
(elektronika, strojevi- instrumenti). Japan i juţna Koreja dvije su zemlje koje su najviše
primijenile samoograničavanje svojih izvoza.
Otvaranje trţišta pregovorima – garantira zemljama izvoznicama odreĎeni opseg ili
minimalni udio na trţištu zemalja uvoznica, što je jamstvo minimalnog otvaranja vlastitog
trţišta.
Sanitarne i fitosanitarne mjere i tehničke prepreke trgovini – te mjere štite zdravlje ljudi,
ţivotinja i biljaka, nadgledavaju neškodljivost prehrambenih proizvoda, higijenske norme,
zaštita okoliša, tehnička pravila, ambalaţu, etiketiranje i drugo.

8. ASOCIJATIVNI SPORAZUM
Asocijativni sporazum – predstavlja pred-etapu "uvoĎenja u razumnom roku, carinske unije
ili zone slobodne trgovine" pa sadrţava plan i program prelaska u tu fazu. Djelimično je
zasnovan na principu reciprociteta. Taj tip sporazuma pribliţava se zoni slobodne trgovine ali
sadrţava derogaciju o sektorima, instrumentima komercijalne politike i slobodnom kretanju.
EU prešla je na sporazume ovog tipa sa zemljama srednje i istočne evrope.
Zona slobodne trgovine-je grupiranje viših carinskih teritorija, u kojima zemlje članice
ukidaju sve barijere izmeĎu sebe, ali zadrţavaju svoje nacionalne barijere u razmje ni s
ostatkom svijeta, u jednoj takvoj zoni zadrţana je kontrola carina izmeĎu zemalja članica kako
bi se izbjegao uvoz roba u zemlju gdje su carine relativno niske, radi orijentacije na zemlje
gdje su one više. Pravilo porijekla je od velike vaţnosti.
Da bi sustav bio tolerantan, tarife i trgovinske politike, trebaju biti relativno bliske.
Jednostavno zona slobodne trgovine uključuje općenito osjetljive sektore (čelik,

7 WWW.BH-PRAVNICI.COM
 WWW.BH-PRAVNICI.COM
poljoprivredu, tekstil). Zadrţan je nacionalni suverenitet na trţište i organizacije koje vrše
kontrolu tarifa.
Npr. Sjevernoamerički sporazum zone slobodne trgovine (NAFTA) u primjeni od
01.01.1994.g. izmeĎu Kanade, Meksika i SAD, odgovara tim kriterijima.
Carinska unija-karakterizira veće napuštanje suverenosti u odnosu na zonu slobodne
trgovine. Zemlje članice ukidaju izmeĎu sebe sve trgovačke barijere, usvajaju zajedničku
carinsku tarifu prema ostatku svijeta. Trgovinska politika postaje zajednička. Evropska
ekonomska zajednica bila je od 1968 do 1992 g. carinska unija. Zajedničko trţište Srednje
Amerike (CACM) i Andski pakt su carinske unije.
Zajedničko trţište-nije automatski osnovano realizacijom carinske unije. Da bi trţište postalo
zajedničko u okviru istog carinskog entiteta, pretpostavlja savršeno cirkuliranje roba, dakle
eliminiranje fiksnih granica, tehničkih i trgovinskih prepreka, slobodno cirkuliranje faktora
proizvodnje, čak i radnika, te kapitala izmeĎu zemalja članica. Harmonizacije vlastitih politika
u svakoj zemlji (porezi, diplome, norme itd) trebaju se ostvariti na način da se uklone
distorzije i da se izazove dio ekonomije razmjera koji omogućava porast veličine trţišta.
politika konkurencije i politika imigracije, te politika emigracije radnika postaje zajednička,
jer se njihova intervencija smješta na razini istog proširenog trţišta s teţnjom nastavljanja
reguliranja. u okviru Evrope stvaranje velikog trţišta cilj je dvaju sporazuma Rimskog
ugovora iz 1957.g. koji je lansirao ciljeve zajedničkog trţišta i Jedinstvenog akta iz 1986.g.
koji je kreirao jedinstveno trţište afirmacijom četiri slobode: slobodnog kretanja ljudi, roba,
kapitala i usluga.
Na inicijativu V.Britanije, kao protuteţa Evropske zajednice, osnovana je 1960.g. EFTA, koja
danas okuplja Švicarsku, Lihtenštajn, Norvešku i Island. Udruţena je u jedinstveno trţište
koje karakterizira jedinstveni ev.prostor (EEA). Zajedničko trţište Juga (MERCOSUR), koje
objedinjuje Argentinu, Brazil, Paragvaj i Urugvaj. Od 01.01.1995.g. uvode veliko trţište koje
bi se zasnovalo na slobodnom kretanju roba, usluga, radne snage i kapitala.
Ekonomska unija-je najviši oblik regionalnog procesa integracije. Da bi zajedničko trţište i
makroekonomska stabilizacija zemalja članica postalo u potpunosti efikasno, ekonomska
politika treba biti unificirana ili barem usko koordinirana. Zona s lobodne trgovine i Carinska
unija nazivaju se negativnim procesom integriranja, a ostali su procesi pozitivni procesi
integriranja. Integracija je postupan, kumulativan i poţeljan proces razvoja dinamike.
Primerenija podjela integracijskog procesa za EU:
- Zona slobodne trgovine
- Carinska unija
- Zajedničko trţište
- Jedinstveno trţište
- Unutarnje trţište

9. ZAJEDNIČKO TRŢIŠTE, JEDINSTVENO TRŢIŠTE I UNUTARNJE TRŢIŠTE

CARINSKE UNIJE
Zajedničko trţište-Od samog početka bitan cilj EZ zasnovane na zajedničkom trţištu, bilo je
stvaranje jedinstvenog ekonomskog evropskog prostora. Osnivajući EEZ, Rimski ugovor
odreĎuje „Zajednica ima zadaću osnivanja zajedničkog trţišta i postupno pribliţavanje
ekonomskih politika zemalja članica, unapreĎenje usklaĎenog razvoja ekonomske aktivnosti u
ukupnoj zajednici“.
Uspostavljanje zajedničkog trţišta na prvom mjestu zahtjeva ukidanje svih carina na uvoz i
izvoz, koje su bile na snazi izmeĎu zemalja članica prije utemeljenja zajednice. Zajedničko
trţište značajna je etapa evropske integracije. Na tim se temeljima zasnivaju osnovne slobode:

8 WWW.BH-PRAVNICI.COM
 WWW.BH-PRAVNICI.COM
sloboda kretanja ljudi, roba, usluga i kapitala, čime je omogućena slobodna igra faktora
proizvodnje, rada i kapitala.
Poduzeća mogu proizvoditi i prodavati proizvode prema reţimu slobodne konkurencije u
zemljama članicama gdje su najpovoljniji uvjeti. Ona se mogu stacionirati gdje ţele u
zajedničkom trţištu i kombinirati izvore kapitala svih zemalja članica. Potrošači imaju
slobodan izbor proizvoda najbolje kvaliteta ili niţih cijena proizvedenih u zemljama
članicama. Radnici mogu slobodno prihvaćati posao tamo gdje postoji veća potraţnja i
koristiti najpovoljnije radne uvjete i zaradu. Mogu se nastaniti sa svojom obitelji u bilo kojoj
zemlji članici i obavljati posao. Ključ zajedničkog trţišta je sloboda.
Jedinstveno trţište-Produbljenje zajedničkog trţišta je Jedinstveno trţište čiji je nastavak
Unutarnje trţište. Rimski ugovor iz 1957.g. imao je za cilj postupno stvaranje zajedničkog
trţišta, prije svega uvoĎenjem Carinske unije, zatim ukidanjem prepreka slobodnom kretanju
ljudi, roba, usluga i kapitala te uvoĎenjem zajedničkih ploha oblasti poljoprivrede, transporta i
konkurencije.
Zadrţane su mnoge prepreke u okviru zajedničkog trţišta, koje su pojačane s razvojem
necarinskih prepreka. Radi poticanja novih dinamika Predsjednik Delaros 1985.g. ubrzava
realizaciju unutarnjeg-jedinstvenog trţišta dokumentom „Bijela Knjiga“ koja detaljizira oko
300 mjera kojima treba ukinuti prepreke slobodnom kretanju. Jedinstveni akt iz 1986.g.
pravno je potvrĎenje Bijele Knjige. Radi potrebe ekonomske analize, Komisija je zatraţila da
Paolo Cecchini, bivši generalni direktor Komisije, procijeni učinak jedinstvenog trţišta.
Trgovinske zapreke u Jedinstvenom trţištu
Cecchinijevo Izvješće identificiralo je prepreke razmjene koje onemogućavaju konsolidaciju
evropskog trţišta: - carine, koje su teoretski nestale u okviru zajednice, ponovo su uvedene
kompenzatornim monetarnim iznosom, koji pogaĎa kretanje tečaja jedinstvenošću cijena na
trţištu poljoprivrednih proizvoda
- kvantitativna ograničenja, koja su u načelu bila ukinuta, ponovo su uvedena u području
čelika i poljoprivrede
- prepreke koje utiču na povećavanje troškova-carinske procedure, sanitarne odredbe i
fitosanitarne mjere, norme i različite tehničke odredbe
- restriktivne odredbe pristupa trţištu odnose se posebno na javna trţišta, regularna trţišta i
sva ograničenja uz pravo nastanjivanja.
Jedinstveno trţište vodi povećanju konkurencije koja naglašava pritisak na troškove poduzeća
i vodi smanjenju njegove marţe.
Unutarnje trţište - Pojmovi zajedničkog trţišta, jedinstvenog trţišta i unutrašnjeg trţišta
jednoznačno se koriste premda svaki od tih integracijskih stupnjeva sadrţava odreĎene
signifikantne nijanse. Zajedničko trţište etapa je ekonomske integracije koja prema odluci
Suda pravde cilja eliminiranju svih prepreka u komunitarnoj razmjeni radi spajanja
nacionalnih trţišta u jedinstveno trţište, stvarajući što je moguće bliskije uvjete za istinsko
unutarnje trţište.

10. SLOBODNA TRGOVINA I REGIONALNI PREFERENCIJALI

9 WWW.BH-PRAVNICI.COM
 WWW.BH-PRAVNICI.COM
Zemlje EU na teţe stvaranju „Evropske tvrĎave, već je interes EU jačati multilateralni
trgovački sistem, učvrstiti rezultate Urugvajskih pregovora i pridonijeti primjeni
multilateralnih pravila WTO-a.
Ostvarivanjem carinske unije 1968.g. trgovačka politika postala je zajednička prema ostatku
svijeta. Amsterdamski ugovor odreĎuje (precizira) okvire te politike. Komunitarno
zakonodavstvo o carinama vrlo je razraĎeno: 11000 tarifnih pozicija za carinsku
nomenklaturu s više od 400 članaka.
Mreţe preferencijalnih sporazuma ili geekonomija evropske razmje ne
90-ih godina evropska trgovačka politika posebno se usmjerila na druge kontinente, te
se trgovačka politika koristi različitim arsenalom sporazuma. Problemi sigurnosti,
demokracije, osiguranja ekonomske stabilnosti regija oslanjaju se na okvire tvrde jezgre euro-
bloka (15 zemalja EU i budu podvrgnuti istim uvjetima procesa priključivanja). Da bi olakšao
proces uključivanja novih zemalja EU i partnerstvo sa svakom od 13 kandidata donosi
slijedeće:
- postepeno prihvaćanje pravila komunitarnog trţišta
- prihvaćanje programa komunitarnog rada
- konzultativna institucija od vanjske politike, sigurnosti, unutrašnji poslovi i pravosuĎe
Preferencijalno grupiranje ureĎuje tekuću razmjenu zemalja koje nis u smještene u istoj regiji i
čija ţivotna razina nije ista. Tim sporazumima dopušteno je odstupanje od principa
recipročnosti. Ovakva jedna integracija uspostavljena je potpisivanjem Konvencije iz Lome
(Togo) kojom su se u ovakvu integraciju povezali EZ i zemlje ACP (African Cariben and
Pacific- njih 46). Konvencija se odnosila na zemlje koje su bile bivše kolonije Francuske i
Velike Britanije, a uz to bile su veliki izvoznici sirovina.
Bilo je 5 konvencija iz Lomea u razdoblju od 25 godina, ali one nisu da le zadovoljavajuće
rezultate, iako su se njima definirali liberalizacija trgovine, bliţa regionalna suradnja,
financijska pomoć, suradnja u području kulture, razvoj infrastrukture i sl.
1998.g. dogovoren je novi ugovor o suradnji koji je potpisan na rok od 20 godina s revizijom
svakih 5 godina. Ovaj ugovor potpisan je 2000.g. u Cotonu a postavio je 5 meĎuzavisnih
stupova nove suradnje:
- opseţna politička dimenzija
- pristup sudjelovanju
- naglasak na smanjenju siromaštva
- novi okvir za ekonomsku i trgovinsku suradnju
- reforma finansijske suradnje.

11.USKLAĐIVANJE ZAKONODAVSTVA ZAJEDNIČKOG TRŢIŠTA

10 WWW.BH-PRAVNICI.COM
 WWW.BH-PRAVNICI.COM
UsklaĎivanje zakonodavstva zajedničkog trţišta kao što su: Normizacija (norma), certifikat,
javna trţišta, slobodno kretanje radnika, sloboda nastanjivanja, slobodno obavljanje usluga i
slobodno kretanje kapitala.
S prvom naznakom zajednice da uvede zajedničko trţište utvrĎeno je mnoštvo normi i
tehničkih pravila koja su cjepkala evropsko trţište.
Norme i tehnička pravila treba razlikovati. Norme nisu prinudne, suprotno tehničkim
pravilima koja se nameću nacionalnim proizvodima i inozemstvu.
Norme definiraju tipove postupka proizvodnje radi racionalne proizvodnje, dok pravila skrbe
zaštitu potrošača i zaštitu okoliša.
Zajednica je ispočetka smjerala uskladiti zakonodavstva. Zajednica je definirala zajedničke
norme 1983.g. s prihvaćanjem direktive koja obvezuje zemlje članice da obavijeste unaprijed
komisiju o svojim projektima na uvoĎenju normi i tehničkih pravila kako bi se kontroliralo
uvoĎenje referenca.
Sloboda kretanja ljudi uvjetovana je integracijom trţišta rada. Konvencija Šengen
integrirana u Amsterdamskom ugovoru uvodi tu slobodu izmeĎu 13 zemalja. Jedino javne
sluţbe su isključene.
Kretanje kapitala gotovo je savršeno. Uvedeno je 1.07.1990.g. liberalizacija kapitala
neodvojiva je od jedinstvenog trţišta i procesa monetarne unije. To su dva meĎuzavisna
procesa.
Jedinstveno trţište znači da investitor poduzeća, evropski menadţer mogu transferirati svoja
sredstva izvan nacionalnih granica u druge zemlje. Treba omogućiti da financijske usluge
uvedu jedinstvenu valutu ekonomskom subjektu, treba omogućiti otvaranje računa, kupovinu
vrijednosnih papira u zemljama gdje nemaju prebivalište.
Da bi norme imale pozitivne učinke moraju biti potvrĎene. To treba potvrditi priznata
nadleţna organizacija. Ta potvrda se zove certifikat i potvrĎuje je Evropski odbor za
normizaciju.

12. ZAJEDNIČKA AGRARNA POLITIKA

Poljoprivreda je neupitno gospodarski sektor gdje je proces evropske integracije najdalje
otišao. Prije stvaranja zajedničkog trţišta poljoprivreda je bila izloţena jakim intervencijama
zemalja članica. Zato je bilo neophodno spriječiti nacionalne intervencije kako bi se
omogućila slobodna razmjena i slobodno odvijanje konkurencije u sektoru poljoprivrede.
Cilj zajedničke agrarne politike je organizacija zajedničkog poljoprivrednog trţišta, koje bi
osiguralo sigurno opskrbljenije prehrambenim proizvodima po razumnim cijenama.
Povećanje produktivnosti u poljoprivredi, osiguranje primjerenog ţivota poljoprivrednog
stanovništva, stabilizacija trţišta, garantiranje sigurnosti, opskrbljenje potrošača po raznim
cijenama ciljevi su zajedničke agrarne politike.

Sporazum „Aganda 2000“

Aganda 2000, koju je potvrdilo Evropsko Vijeće, odrţano u Berlinu 25. i 26.03.1999.g.
podrazumijeva novo smanjenje cijena kojim bi se trebalo omogućiti:
- smanjenje proizvodnih poticaja zbog postojanja niţih cijena

11 WWW.BH-PRAVNICI.COM
 WWW.BH-PRAVNICI.COM
- pribliţavanje evropskih cijena svjetskim cijenama
- olakšavanje integracije zemalja CEEC-a, sprečavajući podizanje cijena izjednačavanjem s
praksom u evropskoj Uniji
-pristup boljem pozicioniranju multilatelarnih pregovora.
Organizacija zajedničkog poljoprivrednog trţišta donijela je ukidanje carina kvantitativnim
ograničenjima te je razmjena izmeĎu zemalja potpuno slobodna.
Jedinstveno poljoprivredno trţište, znači da roba porijeklom iz jedne zemlje članice moţe biti
uskladištena u drugoj zemlji članici a komercijalizirana u trećoj zemlji članici i moţe je izvesti
u treće zemlje iz bilo koje zemlje članice.
Organizacija zajedničkog trţišta zaštićuje evropsko poljoprivredno trţište od velikih talasanja
svjetskog trţišta u pogledu ponude proizvoda, poskupljenja i sl.

13. TRANSPORTNA POLITIKA EU

Rimski ugovor ţelio je stvoriti zajedničku politiku, ali u stvarnosti samo je stvorio
komunitarnu politiku koja se limitira na harmonizaciju i okvirenju nacionalnih politika. To je
drama transportne politike zajednice, jer sluţbeni tekst uvijek govori o zajedničkoj
transportnoj politici, što se doista ne procjenjuje kao realizacija komunitarne politike. Snaţan
razlog za uvoĎenje zajedničke transportne politike izbjegavanje je parcijalnih i ad hoc odluka
Vijeća ministara o pojedinim granama transporta. Koncepcija zajedničke transportne politike
kojom se utvrĎuju okvirni uvjeti za razne grane transporta, omogućila bi racionalan prijevoz
roba i putnika unutar Unije kao i meĎunarodnom prometu s najmanje rizika od nezgoda.
To bi pridonijelo da transport udovolji: maksimalnim potrebama prijevoza,
zaposlenosti, uslaklaĎenom razvoju gospodarstva unutar cijele unije te njenoj većoj
ekspanziji, stabilnosti cijena, poboljšanju komfora putnika i ţivotnog standarda stanovništva.
Ugovorom se ţeljela osigurati zajednička politika za kopneni, cestovni, ţeljezni promet te
vodene putove.
Pojam zajedničkog transporta u početku je bio ograničen samo na kopneni transport, a
s obzirom na posebnu situaciju u kojoj se nalaze ţeljeznice i navigacijski putovi, tj samo na
cestovni transport. Na tu granu transporta u zajednici otpada najveći dio tra nsporta roba
njegovo mjesto je odlučujuće u funkcioniranju jedinstvenog trţišta, jer se transport pojavljuje
kao nuţna podloga mobilnosti roba i ljudi, što je i Vijeće uzelo u obzir te je ostvareno
unutarnje trţište cestovnog prometa.
Usporedo s integracijom trţišta kopnenog transporta, komunitarnoj politici bio je cilj
da se organiziraju i druge transportne grane. Kada je u pitanju ţeljeznički promet komunitarni
ciljevi vezani su za saniranje financijske situacije, no mnoge odredbe radi toga nisu imale veći
rezultat.
Nasuprot toga pomorski i zračni promet ušli su na komunitarnu scenu od sredine 70 godina i u
novije vrijeme pokazuju napredak u ostvarivanju unutarnjeg trţišta.
Ekonomski i pravni okviri trans portne politike
Rimski ugovor predviĎa tri zajedničke politike poljoprivrednu, trgovačku i transportnu.
Prema tim ugovorima transportna politika treba biti voĎena prema komunitarnim pravilima
koja primjenjuje meĎunarodni transport. Rimski ugovor pokazuje poseban interes za
transport.
Za to postoje tri glavna razloga:
- ekonomska integracija izaziva rast raznjene a time i priljev prometa. Promet bitno utiče na
slobodnu cirkulaciju proizvodnje.
- transportni troškovi, prilično opterećuju cijenu, što moţe postati prepreka razmjeni
- transport ulaţe oko 40% javnih investicija zemalja EU

12 WWW.BH-PRAVNICI.COM
 WWW.BH-PRAVNICI.COM
Transport je industrija budućnosti, glavni faktor njegova rasta jesu strukturne promjene
preraĎivačkih industrija, koja sve više prenješta mjesto proizvodnje iz urbanih zona u nova
industrijska mjesta.

13 WWW.BH-PRAVNICI.COM