You are on page 1of 255

1.

OSNOVNI POJMOVI I DEFINICIJE

1.1. Termodinamika. Termodinamički metodi

Termodinamika je nauka koja se, u osnovnom, bavi izučavanjem zakonitosti transformisanja energije.
Osnovi termodinamike postavljeni su u XIX veku razvojem toplotnih mašina. Izučava-ne su zakonitosti
transformisanja toplote u mehanički rad. Termodinamika i njeni metodi našli su široku primenu kako u
tehnici tako i u mnogim oblastima osnovnih prirodnih nauka posebno fizike i hemije.
Termodinamičkim metodama može da se odredi smer odvijanja različitih fizičkih i hemijskih procesa,
kao i veze koje postoje izmedju različitih fizičkih veličina (na primer, izmedju specifičnog toplotnog kapaciteta
i gustine supstance).
Karakteristično je da termodinamika ne koristi modele strukture materije tj. nije neposredno vezana sa
predstavom o njenoj mikrostrukturi. To je njena prednost ali u nekim slučajevima i nedostatak.
U osnovama termodinamike leže dva osnovna, eksperimentalno ustanovljena, zakona (principa): I i II
zakon termodinamike. Dok I zakon termodinamike kvantitativno opisuje proces transformisanja energije, II
zakon termodinamike kvalitativno opisuje smer odvijanja odredjenih procesa u fizičkim sistemima.

1.2. Termodinamički sistem

Termodinamička ispitivanja vrše se na izbranom telu, ili skupu tela, izdvojenih u odredjenom i ograničen-
om delu prostora. Takav skup tela, ili odredjena količina mase, tzv. radna tela, koja interaguju medjusobno
kao i sa okolnom sredinom naziva se termodinamički sistem.
Okolnu sredinu, odnosno okolinu termodinamičkog sistema, čine sva tela koja se nalaze van datog
sistema. Pri nekim razmatranjima okolna sredina može da se predstavi kao drugi termodinamički sistem.
Termodinamički sistem je odvojen od njegove okoline, ili drugih sistema, realnom fizičkom površinom
ili zamišljenom površinom, tzv. granicom sistema.
Termodinamički sistem, a time i granica sistema, ne mora da bude stalnog oblika i zapremine koju
obuhvata.
U zavisnosti od interakcije datog sistema sa okolinom i drugim sistemima, odnosno od moguć nosti
razmene masa i energije kroz granicu sistema, razlikuju se zatvoreni, otvoreni, i izolovani sistemi.
Zatvoreni sistem se karakteriše time da je u njemu sadržana konstantna masa, ali je moguća razmena
energije izmedju sistema i njegove okoline kroz granicu sistema. Kao primer zatvorenog sistema može da
služi gas koji je zatvoren u cilindru motora sa pokretnim klipom (slika 1.1). U ovom slučaju, pri pomeranju
klipa, menja se zapremina

Slika 1.1.
sistema a time i veličina granice sistema, medjutim količina gasa tj. njegova masa ostaje konstantna. U
ovom slučaju granica sistema je fizička jer se poklapa sa granicom cilindra. Kroz granicu sistema može da
se razmenjuje energija u obliku toplote ili rada.
Sa stanovišta termodinamike najinteresantniji za posmatranje a i za primenu su takvi sistemi koji
razmenjuju toplotu sa okolinom. Medjutim, koriste se i izučavaju i sistemi koji ne razmenjuju toplotu sa
okolinom. Takvi zatvoreni sistemi se nazivaju adijabatski sistemi.
Otvoreni sistem je takav sistem koji kroz granicu sistema razmenjuje sa okolinom, ili drugim sistemima
i energiju (u obliku toplote i rada) i masu. U termodinamici i termotehnici se zapremina obuhvaćena
graničnom površinom otvorenog sistema, kroz koji se razmenjuje masa, impuls i energija, naziva kon-
trolisana zapremina a granična površina - kontrolna površina. Kao primer otvorenog sistema, na
slici 1.2 prikazan je razmenjivač

1
Slika 1.2
toplote izmedju fluida A i B. U ovom slučaju kontrolna površina se ne poklapa sa granicom sistema i
predstavlja zamišljenu površinu.
Izolovan sistem se karakteriše time da izmedju njega i okoline ne postoji nikakva interakcija, tj. sa
okolinom se ne razmenjuje ni masa ni energija. Znači, izolovan sistem je zatvoren sistem koji ne razmenjuje
energiju sa svojom okolinom.
1.3. Parametri stanja. Jednačina stanja
Pri izabranim spoljašnjim uslovima, na primer, pri datoj temperaturi i pritisku, odre- djena supstanca
može da egzistira u jednom od četiri agregatna stanja: čvrstom, tečnom, gasovitom i stanju plazme.
Da bi se odredili konkretni uslovi pri kojim se odredjena supstanca jednoznačno nalazi u odredjenom
(agregatnom) stanju uvode se, tj. definišu, posebne karakteristike stanja - tzv. parametri stanja.
Neki od parametara stanja, kao na primer pritisak i temperatura, ne zavise od količine supstance u
sistemu (intenzivni parametri stanja), dok drugi, kao na primer zapremina, zavise od količine supstance
u sistemu (ekstenzivni parametri stanja).
Da bi se izbegla ovakva podela uvode se specifične karakteristike stanja, u odnosu na jedinicu mase,
čime se ekstenzivni parametri stanja prevode u intenzivne.
Intenzivni parametri kojima se definiše stanje termodinamičkog sistema nazivaju se termodinamički
parametri stanja.
Stanje termodinamičkog sistema definiše se pomoću tri osnovna termodinamička parametra stanja:
apsolutna temperatura (T ), pritisak (p) i specifična zapremina (v) ili gustina (ρ) tela.
Kao što je poznato temperatura T karakteriše toplotno stanje sistema. Iz eksperimenta je poznato da
toplota, u konačnom bilansu, spontano prelazi sa ”zagrejanog” na ”manje zagrejano telo”, odnosno sa tela
više temperature na telo niže temperature. Znači, temperatura tela definiše smer spontanog prelaza toplote
izmedju datih tela.
Pritisak, p kao termodinamički parametar stanja, definiše silu koja deluje normalno na površinu tela
po jedinici njegove površine.
Specifična zapremina v predstavlja zapreminu V koju zauzima jedinica mase m date supstance:

V
v= . (1.1)
m

Specifična zapremina v povezana je sa gustinom ρ tela relacijom:

m 1
ρ= = . (1.2)
V v

Ukoliko je termodinamički sistem izolovan, tj. ako na sistem ne deluju spoljnje sile ili je pak njihova rezultanta
jednaka nuli, stanje sistema je jednoznačno odredjeno ako su poznata dva termodinamička parametra stanja.
Iz predhodnog sledi da postoji jednoznačna veza medju termodinamičkim parametrima predstavljena u
obliku jednačine stanja
F (p, v, T ) = 0. (1.3)
Znači, svaki termodinamički parametar može jednoznačno da se predstavi kao funkcija druga dva parametra:

v = f (p, T ) (1.4)

T = ϕ(p, v) (1.5)
p = ψ(T, v). (1.6)

2
Veze medju termodinamičkim paramertima, umesto jednačina stanja, mogu se predstaviti u vidu termodi-
namičkih površina ili pak dijagrama stanja u trodimenzionalnom (v, T, p) sistemu ili dvodimenzionalnim
(p, v), (p, T ) i (v, T ) koordinatnim sistemima, pri- kazanih na slikama 1a., 1b., 1c., i 1d. respektivno.

Slika 1.3.

1.4. Termodinamički procesi


Termodinamički sistem može da se nalazi u različitim termodinamičkim stanjima definisanim različitim
parametrima stanja (T, p, v). Termodinamičko stanje je ravnotežno ukoliko su termodinamički parametri,
svaki posebno, jednaki u celoj zapremini sistema. U suprotnom je stanje neravnotežno. Iz ravnotežnog
stanja termodinamički sistem ne može da izadje spontano, već samo ukoliko dodje do vremenske promene
nekog od njegovih termodinamičkih parametara (na primer zapremine).
Promena jednog od termodinamičkog parametara izaziva promenu stanja termodi-namičkog sistema, tj.
dolazi do termodinamičkog procesa. Znači, pod termodinamičkim procesom podrazumeva se prelaženje
termodinamičkog sistema iz jednog termodinamičkog stanja u drugo termodinamičko stanje. Termodi-
namičkim procesom opisuje se promena stanja sistema. Termodinamički procesi mogu biti ravnotežni i ner-
avnotež-ni. Proces koji se sastoji iz niza neprekidnih uzastopnih ravnotežnih stanja naziva se ravnotežni
(kvazistatički) proces. U suprotnom proces je neravnotežan. S obzirom da je svaki t.d. proces vezan
sa narušenjem ravnoteže sistema, odnosno sistem prolazi kroz niz neravnotežnih stanja, realni procesi su
neravnotežni. Medjutim, pri vrlo sporom odvijanju procesa sistem prolazi kroz niz skoro ravnotežnih stanja
tako da se proces u datom slučaju može smatrati ravnotežnim (kvazistatičkim). Proces prelaza sistema
iz neravnotežnog u ravnotežno stanje naziva se relaksacija a vreme trajanja procesa relaksacije naziva se
vreme relaksacije.
Ravnotežna stanja i ravnotežni procesi mogu da se prikažu na dijagramu stanja, što ne važi za ner-
avnotežna stanja i neravnotežne procese. Kako ravnotežni procesi mogu da protiču u oba smera često se
nazivaju povratnim ili reverzibilnim procesima. Nera- vnotežni procesi se uslovno na dijagramu stanja
prikazuju tačkastim krivama. Proces, pri kojem se sistem, posle niza medjustanja, vraća u početno stanje
naziva se kružnim procesom ili ciklusom.
1.5. Procesi strujanja fluida
Sve dok su klipne parne mašine imale dominatnu ulogu u tehnici, termodinamički su razmatrani samo
takvi zatvoreni sistemi tipa ”cilindar-klip” kod kojih se radno telo kao celina ne premešta (ili skoro ne
premešta) u prostoru. Medjutim, s razvojem parnih i gasnih turbina, raketnih i reaktivnih letelica, koje
koriste kinetičku energiju fluidnih (gasnih) struja, javila se potreba da se termodinamički razmotre takvi
otvoreni sistemi. Brzine u fluidnim strujama kod centrifugalnih i turbo-mašina kao i kod raketnih letelica
mogu da budu relativno velike (veće od 100 m/s) u odnosu na brzinu premeštanja centra mase radnog
gasa kod klipnih parnih mašina (2-3 m/s). Osim prethodnog, primeri otvorenih sistema kod kojih se vrši
neprekidni protok (strujanje) mase kroz granicu datog sistema su: razmenjivači toplote, kompresori, cevovodi
i dr.
Za ispitivanje takvih otvorenih sistema posmatra se deo sistema-kontrolisana zapre- mina, koja je
ograničena zamišljenom kontrolisanom površinom kroz koju, u konkretnim uslovima prakse, najčešće struji
fluid (slika 1.4).

Slika 1.4.

Strujanje fluida, kao izotropnog masenog kontinuuma, može se posmatrati kao unutrašnji ravnotežni
proces sa potpuno odredjenim vrednostima parametara stanja, na primer, p i v (odnosno ϕ i ρ), koji se

3
najčešće kontinualno menjaju u posmatračkoj tački ili od tačke do tačke (”1” do ”2” na slici 1.4.)

1.5.1. Jednačina strujanja fluida


U zavisnosti od toga da li se sile unutrašnjeg trenja izmedju susednih slojava fluida sa različitim brzinama
mogu da zanemare ili ne, fluidi se dele na idealne fluide i viskozne fluide. Jasno je da su svi realni fluidi
u manjoj ili većoj meri viskozni. Medjutim, pri odredjenim uslovima, na primer pri malim brzinama, realni
fluidi mogu da se razmatraju kao idealni fluidi.
Da bi se izvršila termodinamička analiza fluidne struje neophodnao je da se pored polja brzine

w
~ = w(~
~ r, τ ) (1.7)

gde je ~r i τ poznaju bilo koje dve termodinamičke veličine stanja, na primer p i ρ (ρ = 1/v) u funkciji
položaja i vremena, tj. polje pritiska i gustina

p = p(~r, τ ), ρ = ρ(~r, τ ) (1.8)

U slučaju idealnih fluida, kada sile viskoznog trenja mogu da se zanemare, na fluid zapremine dV
obuhvaćene površinom δA, deluju zapreminske sile.

dF~V = ρdV · f~, (1.9)

gde je f~ = dF~V /dm zapreminska sila po jedinici mase (gustina zapreminskih sila) i površinske sile
Z
dF~A = − ~
pdA (1.10)
δA

d~
v
dajući fluidu mase ρdV ubrzanje dt :
Z
dw
~
ρdV · = ρdV · f~ − ~
pdA. (1.11)
dt δA

Iz ove osnovne jednačine kretanja (1.11), primenom Gauss-ove teoreme


Z Z
~=
pdA gradpdV, (1.12)
A V

pošto jednačina važi za proizvoljnu zapreminu fluida obuhvaćenu površinom A, dobija se osnovna jednačina
kretanja idealnog fluida, tzv. Euler-ova jednačina

dw
~ 1
= f~ − gradp, (1.13)
dτ ρ
dw
~
gde je totalno ubrzanje dτ dato supstancijalnim izvodom brzine:

dw
~ ∂w
~
= + (w∇)
~ w.~ (1.14)
dτ ∂τ

Prvi član ∂ w/dτ


~ pretstavlja tzv. lokalno ubrzanje u posmatranoj tački nastalo vremenskom promenom
polja brzine, a drugi član (w∇)
~ w ~ pretstavlja tzv. konvektivno ubrzanje nastalo usled promene položaja
uočene zapremine fluida u polju brzine. Na osnovu (1.14) Euler-ova jednačina kretanja idealnog fluida (1.13)
može da se napiše u obliku:
∂w~ 1
+ (w∇)
~ w ~ = f~ − gradp. (1.15)
∂τ ρ
Skalarni oblik Euler-ove jednačine je:

∂wx ∂wx ∂wx ∂wx 1 ∂p


+ wx + wy + wz = fx −
∂τ ∂x ∂y ∂z ρ ∂x

4
∂wy ∂wy ∂wy ∂wy 1 ∂p
+ wx + wy + wz = fy − (1.16)
∂τ ∂x ∂y ∂z ρ ∂y
∂wz ∂wz ∂wz ∂wz 1 ∂p
+ wx + wy + wz = fz −
∂τ ∂x ∂y ∂z ρ ∂z
Jedan od najvažnijih zakona fizike, posebno fizike kontinuuma, a time i fizike strujanja idealnog fluida
je zakon održanja mase. Uočimo da fluid zapremine V i gustine ρ(~r, τ ) koji je ograničen kontrolnom
površinom A, kroz koju se razmenjuje (struji) masa fluida m. Smanjenje mase fluida u zapremini V u jednici
vremena iznosi: Z
∂m ∂
− = ρdV. (1.17)
∂τ ∂τ V
S druge strane protok mase fluida kroz kontrolnu površinu A iznosi:
Z
Φ= ρwd
~ A~ (1.18)
A

Kako je ukupna masa ograničena kontrolnom površinom konstantna, sledi

∂m
Φ=− (1.19)
∂τ
tako da se iz (1.17) i (1.18) dobija Z Z
∂ ~
− ρdV = ρwd
~ A, (1.20)
∂τ V A

što predstavlja najprostiji izvor za zakon održanja mase. NA osnovu Gauss-ove teoreme je
Z Z
ρwd ~
~ A= div(ρw)dV,
~
A V

tako da jednačina (1.20) dobija oblik


∂ρ
+ div(ρw)
~ = 0. (1.21)
∂τ
Ona je poznata kao jednačina kontinuiteta mase, odnosno jednačina kontinuiteta (neprekidnosti)
Jednačina kontinuiteta u skalarnom obliku, u Decartes-ovom kordinatnom sistemu, glasi

∂ρ ∂(ρwx ) ∂(ρwy ) ∂(ρwz )


+ + + =0 (1.22)
∂τ ∂x ∂y ∂z

Ako se gustina ρ fluida ne menja sa vremenom ρ = ρ(~r), odnosno ako je fluid nestišljiv, jednačina konti-
nuiteta dobija jednostavniji oblik:
divw
~ =0 (1.23)
Skalarni oblik jednačine kontinuiteta nestišljivog fluida je:

∂wx ∂wy ∂(wz )


+ + =0 (1.24)
∂x ∂y ∂z

Da bi se opisalo strujanje nestišljivog viskoznog fluida, jednačina kretanja idealnog fluida (1.13) odnosno
(1.14) mora da se proširi članom µ/ρ∆w ~ = ν∆w ~ koji uzima u obzir delovanje sila viskoznog trenja na deo
fluida zapremine dV , gde je µ koeficijent dinamičke viskoznosti a ν = µ/ρ koeficijent kinematičke viskoznosti.
Tako se dobija jednačina kretanja nestišljivog viskoznog fluida, tzv. Navier-Stokes-ova jednačina:

dw
~ 1
= f − gradp + ν∆w
~ (1.25)
dτ ρ

Ako se u prethodnoj jednačini zameni supstancijalni izvod brzine dw/dτ


~ izrazom (1.14) dobija se drugi oblik
Navier-Stokes-ove jednačine:
∂w~ 1
+ (w∇)
~ w ~ = f − gradp + ν∆w. ~ (1.26)
∂τ ρ

5
Skalarni oblik Navier-Stokes-ove jednačine u Decartes-ovom koordinatnom sistemu je sledeći
µ ¶
∂wx ∂wx ∂wx ∂wx 1 ∂p ∂ 2 wx ∂ 2 wx ∂ 2 wz
+ wx + wy + wz = fx − +ν 2
+ 2
+
∂τ ∂x ∂y ∂z ρ ∂x ∂x ∂y ∂z 2
µ ¶
∂wy ∂wy ∂wy ∂wy 1 ∂p ∂ 2 wy ∂ 2 wy ∂ 2 wy
+ wx + wy + wz = fy − +ν + + (1.27)
∂τ ∂x ∂y ∂z ρ ∂y ∂x2 ∂y 2 ∂z 2
µ ¶
∂wz ∂wz ∂wz ∂wz 1 ∂p ∂ 2 wz ∂ 2 wz ∂ 2 wz
+ wx + wy + wz = fz − +ν 2
+ 2
+
∂τ ∂x ∂y ∂z ρ ∂z ∂x ∂y ∂z 2
U slučaju nestišljivog viskoznog fluida jednačina kretanja se još više usložnjava. Da bi se opisalo strujanje
viskoznog fluida jednačini kretanja (1.25) treba priključiti i jednačinu kontinuiteta (1.23).

1.5.2. Stacionarni strujni procesi


Ukoliko se parametri stanja fluidne struje u kontrolisanoj zapremini ne menjaju sa vremenom, tj.

∂w~ ∂p ∂ρ
= 0, = 0, =0 (1.28)
τ ∂τ ∂t
odnosno
w
~ = w(~
~ r), p = p(~r), ρ = ρ(~r) (1.29)
tada je proticanje stacionarno. Uslovi stacionarnosti proticanja fluida, osim uslova (1.27) odnosno (1.28), su
sledeći:
- Kontrolisana zapremina se ne kreće u odnosu na izabrani koordinatni sistem;
- konstantnost masenog protoka ∂m/∂τ kroz kontrolnu površinu, kao i jednakost mase- nih protoka na
ulazu i izlazu iz kontrolisane zapremine iz čega sledi i konstantnost s vremenom mase fluida u kon-
trolisanoj zapremini;
- konstantnost protoka energije ( u obliku toplote i rada) kroz kontrolisanu površinu. Iz prethodnih
uslova sledi da je u slučaju jednodimenzionog stacionarnog proticanja fluida maseni protok na ulazu
”1” površine preseka A1 jednak masenom protoku na izlazu ”2” površine preseka A2 iz kontrolisane
zapremine:
∂m
= w1 ρ1 A1 = w2 ρ2 A2 (1.30)
∂τ
gde su w1 i w2 srednje vrednosti brzina na presecima A1 i A2 , respektivno. Jednačine (1.29) se takodje
naziva jednačina kontinuiteta. Iz jednačine kontinuiteta

∂m
= wρA = const (1.31)
∂τ
sledi diferencijalni oblik jednačine kontinuiteta:

dw dA dρ
+ + = 0. (1.32)
w A ρ

Primer 1.1
U balonu zapremine 5000cm3 pri temperaturi od 1270 C i pritisku 0.20MPa nalazi se 10 g smeše ”nor-
malnog” - dvoatomskog kiseonika (O2 ) i troatomskog kiseonika - ozona (O3 ). Odrediti procentni maseni
sadržaj ozona u smeši.

rešenje:
Za smešu gasova važi Daltonov zakon, tj. pritisak (p) smeše gasova jednak je zbiru parcijalnih pritisaka
(p) : X
p= pi , (P 1.1.1)
i

6
gde se parcijalni pritisci (pi ) odredjuju iz jednačina stanja idealnog gasa

mi RT
pi = ; (P 1.1.2)
Mi V

mi i Mi su respektivno, masa i molarna masa i-te komponente smeše u datoj zapremini V pri temperaturi
T. Iz (P 1.1.1) i (P 1.1.2) sledi
RT X mi
p= (P 1.1.3)
V i Mi

S druge strane, pritisak smeše može da se predstavi izrazom

RT m
p= , (P 1.1.4)
V M
P
gde je m = mi , ukupna masa smeše, a M srednja molarna masa smeše. Iz izraza (P1.1.3) i (P1.1.4) sledi

m 1 1
M = P mi = P m /m = P gi , (P 1.1.5)
i
Mi Mi Mi

gde je
mi m1
gi = =P (P 1.1.6)
m mi
relativni maseni sadržaj i-te komponente u smeši. Ako smeša sadrži n komponenti važi relacija
n
X
gi = 1 (P 1.1.7)
i=1

Iz izraza (P1.1.5), u slučaju smeše sa dve komponte, sledi

g1 g2 1
+ = . (P 1.1.8)
M1 M2 M

Kako je
g1 + g2 = 1 (P 1.1.9)
Iz (P 1.1.8) sledi da je relativno
1
M
− M11 M2 M − M1
g2 = 1 1 = (P 1.1.10)
M2 − m1 M M2 − m1
Iz izraza (P1.1.4) sledi da je srednja vrednost molarne mase smeše:

mRT 10−2 · 8, 315 · 103 · 4 · 102


M= = = 0, 03326kg/mol =
PV 0, 20 · 106 · 5 · 105 · 10−6

= 33, 26 · 10−3 kg/mol


Kako su molarne mase dvoatomskog kiseonika i ozona M1 = 32 · 10−3 kg/mol i M2 = 48 · 10−3 kg/mol,
respektivno, iz (P1.1.10) sledi da je relativni maseni sadržaj ozona u datoj smeši

M2 M − M1 48(33, 26 − 32)
g2 = = = 0, 117,
M M2 − M1 33, 26(48 − 32)

odnosno 11.7%.

7
Primer 1.2
Znajući da je po definiciji koeficijent zapreminskog širenja gasova α = V1 ( ∂V
∂T )p odrediti vrednost koefi-
cijenta zapreminskog širenja idealnog gasa na temperaturama t1 = 500 C i t2 = 1000 C kao i njihovu
srednju vrednost u datom temperaturskom intervalu.

rešenje:
Iz jednačine stanja idealnog gasa sledi
mRT
V =
Mp
tako da je
∂V mR
= .
∂T Mp
pa je koeficijent zapreminskog širenja idealnog gasa odredjen samo apsolutnom temperaturom

1 ∂V mR 1
α= ( )p = = .
V ∂T M pV T

Za temperature t1 = 500 C(323K) i t2 = 1000 C(373K) dobija se

α1 = 3, 096 · 10−3 K −1

α2 = 2, 681 · 10−3 K −1
Srednja vrednost koeficijenta zapreminskog širenja idealnog gasa iznosi
Z T2 Z T2
1 1 dT 1 T2
α= α(T )dT = = ln
T2 − T1 T1 T2 − T1 T1 T T2 − T1 T1

Zamenom brojnih vrednosti za temperature dobija se

α = 2, 878 · 10−3 K −1

8
2. PRVI ZAKON TERMODINAMIKE

Poznato je da se materija nalazi u neprekidnom kretanju. Mera kretanja materije naziva se energija.
Energija koju sadrži sistem sastoji se iz kinetičke, potencijalne i unutrašnje energije. Izmedju sistema koji
učestvuju u termodinamičkim procesima dolazi do razmene energije. Energija koja se razmenjuje kroz
granice sistema zavisi od tipa procesa . Razmena energije kroz granice sistema ostvaruje se u obliku toplote
i u obliku rada. Toplota i rad su energija koja se prenosi kroz granice sistema. Razmena toplote i vršenje
rada su načini promena unutrašnje energije sistema. Prvi zakon termodinamike, kao poseban slučaj opšteg
zakona odražanja energije, povezuje promenu energije sistema s energijom koja u obliku toplote ili rada
prelazi granice sistema pri termodinamičkim procesima.

2.1. Toplota i rad

Prenošenje energije u obliku toplote ostvaruje se ili pri neposrednom kontaktu dva ili više sistema (tela)
različitih temperatura (provodjenje toplote, konvekcija), putem razmene kinetičke energije atoma i molekula
sistema koji su u kontaktu, ili bez direktnog kontakta putem zračenja, tj. elektromagnetnih talasa. U oba
slučja energija se, u konačnom bilansu prenosi od tela više ka telu niže temperature. Količina energije koja
je pri tome razmenjena naziva se količina toplote.
Za prenošenje energije u obliku rada sistem mora da se premešta (kreće) u polju sila ili da menja granicu
sistema, tj. svoju zapreminu pod dejstvom spoljašnjih sila. Količina razmenjene energije u ovom procesu
naziva se rad.
U opštem slučaju razmena energije izmedju sistema u obliku toplote i u obliku rada može da se odvija
jednovremeno.
Količina toplote i rad zavise od puta kojim sistem prelazi iz početnog u konačno stanje, tj. zavise od
karaktera procesa. Kako su toplota i rad, kao procesi razmene energije, vezani za odvijanje termodinamičkog
procesa, to ukoliko nema procesa nema ni toplote ni rada. Znači, telo ne može da poseduje toplotu ili rad.
Iz prethodnog sledi da elementarni rad δL i elementarna količina toplote δQ nisu totalni diferencijali.
Veličina δQ i δL su samo beskonačno male količine toplote i rada, koji učestvuju u elementarnim procesima.
Tako je za konačan proces (izmedju stanja 1 i 2)

Z 2
δQ 6= Q2 − Q1
1

i
Z 2
δL 6= L2 − L1
1

odnosno
Z 2
δQ = Q1,2
1

i
Z 2
δL = L1,2
1

2.1.1. Rad širenja termodinamičkog sistema

Neka se telo zapremine V i slobodne površine A nalazi u sredini pritiska ps (slika 2.1.). Pri povećanju
zapremine za dV = Adx sistem izvrši elementarni rad širenja nasuprot sili pritiska spoljnje sredine Fp =
ps A :
δL = Fp dx = ps Adx = ps dV, (2.1)

tako da ukupan rad širenja (zapreminski rad) iznosi

Z V2
L= ps dV. (2.2)
V1

9
Slika 2.1.
Rad širenja vrši telo (sistem) nad spoljnjom sredinom. Jasno je (2.2) da se rad širenja vrši samo kada se
menja zapremina tela i kada je pritisak spoljnje sredine različit od nule (dV 6= 0, ps 6= 0). U daljem tekstu
razmatraće se samo ravnotežni procesi kada je pritisak p unutar sistema jednak spoljnjem pritisku p = ps
tako da se za elementarni rad širenja dobija
δL = pdV. (2.3)
Ukupan rad širenja iznosi
Z V2
L= pdV. (2.4)
V1
Veličina odnosno vrednost izvršenog rada širenja sistema (2.4) može da se predstavi u p,V-dijagramu
površinom ispod krive procesa (šrafirana površina na slici 2.2.). Zbog toga se p,V-dijagram naziva radni
dijagram.
Očigledno je, kako iz p,V-dijagrama tako i iz izraza (2.2.), da rad širenja ne zavisi samo od početnog
(1) i krajnjeg (2) stanja već i od puta kojim se iz stanja 1 dolazi u stanje 2, tj. zavisi od funkcije procesa
p = p(V ). Znači, rad L nije funkcija stanja i nema totalni diferencijal, tako da oznaka dL, u daljem tekstu,
označava elementarni priraštaj δL.

Slika 2.2.
Pri širenju (dV > 0) sistem vrši pozitivan rad a pri sabijanju (dV < 0) sistem vrši negativan rad, tj.
rad vrše spoljašnje sile na sistemu.
U opštem slučaju, osim rada širenja (zapreminski rad), telo može da vrši rad nasuprot sila površinskog
napona, zatim mehanički rad pri premeš-tanju (kretanju) tela u gravitacionom, elektrostatičkom i magnet-
nom polju itd.
U daljem tekstu koristiće se umesto rada tzv. specifični rad koji predstavlja rad jedinice mase sistema
(tela)
L
l= . (2.5)
m
10
Na osnovu izraza (2.5), (2.3), (2.4) i (1.1) slede izrazi za elementarni i ukupni specifični rad

δl = pdv (2.6)

i Z v2
l1,2 = pdv. (2.7)
v1

2.1.2. Rad strujanja


Da bi fluid mogao da protiče kroz kontrolnu površinu, tj. da udje i izadje iz kontrolisane zapremine,
mora da poseduje tzv. energiju strujanja. Energija strujanja jednaka je radu potrebnom da se fluid
pokrene nasuprot postojećih sila u kontrolisanoj zapremini.
Posmatrajmo masu fluida, zapremine dV (slika 2.3) u stacionarnoj struji fluida. Data masa dm = ρdV
predstavlja pokretan zatvoreni sistem. Površinske sile koje deluju na površinu uočene mase date su tenzorom
napona čije su komponente sila pritiska i tenzor napona trenja.
Zanemarujući sile trenja odredimo rad sila pritiska za vreme dτ pri prodiranju uočene mase fluida kroz
kontrolnu površinu x−ose za rastojanje dx = wdτ pri stacionarnom strujanju fluida.

Slika 2.3
Na osnovu slike 2.3 sledi da mase dm prodire kroz kontrolnu površinu za dx = wdτ pod dejstvom
rezultantne spoljašnje sile pritiska:

F = (p + dp)(A + dA) − pA ≈ pdA + Adp (2.8)

a da je zanemaren član dAdp kao beskonačno mala


Pri tome rezultujuća sila F izvrši rad

δLs = F dx = (pdA + Adp)dx = pdAdx + Adxdp. (2.9)

Kako je dV = Adx i dV = dm/ρ = vdm sledi

Adx = vdm (2.10)

tako da se posle diferenciranja obe strane izraza (2.10) dobija

dAdx = dvdm (2.11)

Posle zamene izraza (2.10) i (2.11) u (2.9) dobija se rad pomeranja mase dm

δLS = (pdv + vdp)dm (2.12)

ili po jednici mase, tzv. specifični rad strujanja

δls = pdv + vdp = d(pv) (2.13)

Iz dobijenog izraza (2.13) sledi da je specifični rad strujanja jednak zbiru specifičnog rada širenja pod dejstvom
sile pritiska p
δl(v) = pdv (2.14)

11
i specifičnog rada koji izvrše površinske sile pritiska pri pomeranju elementa mase fluida u polju pritiska p(~r)
tzv. rad promena pritiska
δl(p) = vdp. (2.15)

Osim toga, vidi se da je specifični rad strujanja diferencijal parametra stanja pv, što znači da jedinica
mase fluida poseduje pri strujanju, osim unutrašnje, kinetičke i potencijalne energije u polju sila teže, tzv.
energiju strujanja (pv).

2.1.3. Tehnički rad


Radno telo koje se kreće kroz otvoren sistem (fluidna struja) može da vrši i druge oblike rada na svom
putu kroz kontrolisanu zapreminu osim rada potiskivanja. Na primer, fluidna struja može da okreće točak
turbine (gasne ili parne) a u slučaju strujanja elektroprovodne tečnosti u magnetnom polju, čiji je vektor
indukcije normalan na pravac vektora brzina fluidne struje, oslobadja se deo električne energije u spoljašnjem
kolu usled magnetohidrodinamičkog efekta. Zatim, fluidna struja može da vrši koristan rad u kompresorima,
ventilatorima itd. Sve ovakve vrste rada nazivamo tehnički rad (Lteh ). S obzirom da radno telo može da
primi energiju u obliku tehničkog rada kroz granice otvorenog sistema (kao što je slučaj kod kompresora )
mora da se vodi računa o algebarskom znaku rada, pri čemu važi konvencija kao i kod rada širenja. Tehnički
rad je energija koja se pri strujnom procesu prenosi kroz graničnu površinu otvorenog sistema, izuzev površine
ulaznog i izlaznog preseka, što znači da se ne uzima u obzir energija potrebna za vršenje rada strujanja

2.2. Unutrašnja energija i entalpija sistema


2.2.1. Unutrašnja energija
Unutrašnja energija je fizička veličina koja karakteriše veličinu unutrašnjeg kretanja materije. Sa
stanovišta molekularno kinetičke teorije materije unutrašnje energije predstavlja zbir kinetičke i potenci-
jalne energije čestica sistema.
Uopšte, pod unutrašnjom energijom podrazumeva se zbir svih oblika energije čestica sistema: kinetička
energija kretanja atoma i molekula; energija elektrona; energija čestica unutar jezgra atoma; energija in-
terakcije izmedju jezgra i elektrona; potencijalna energija atoma i molekula u polju spoljnjih sila; energija
elektromagnetnog zračenja atoma sistema itd. Ukupna unutrašnja energija Uu sistema može da se predstavi
kao zbir kinetičke Uk i potencijalne energije Up atoma i molekula (zavisne od temeperature odnosno od med-
jusobnog rastojanja atoma i molekula) i unutrašnje energije U0 čestica koje ulaze u sastav atoma i jezgra
atoma (nezavisne od temperature) kao i energije elektromagnetnog polja i (zračenja):

Uu = Uk + Up + U0 . (2.16)

S obzirom da je za termodinamičku analizu procesa u sistemu bitna promena unutrašnje energije a ne njena
vrednost u tehničkoj termodinamici (termotehnici) se ne uzima u obzir unutrašnja energija U0 čestica koje
ulaze u sastav atoma i jezgra niti energija elektromagnetnog polja.
Pod unutrašnjom energijom sistema podrazumeva se, u slučaju idealnih gasova, kineti- čka energija
translatornog Uk t i oscilatornog kretanja Uk o atoma i molekula

U = Uk t + Uk o , (2.17)

a u slučaju realnih gasova i potencijalna energija Up medjumolekulskih interakcija, zavisna od medjusobnog


rastojanja molekula sistema (specifične zapremine gasa),

U = Uk t + Uk r + Uk o + Up . (2.18)

S obzirom da svakom stanju sistema odgovara samo jedna vrednost unutrašnje energije, zavisno od temper-
ature i rastojanja (specifične zapremine), sledi da je ona jednoznačna funkcija stanja. Kako je unutrašnja
energija srazmerna masi sistema to je ona ekstenzivna veličina, tako da može da se uvede specifična un-
utrašnja energija
u = U/m. (2.19)

Promena specifične unutrašnje energije ne zavisi od karaktera procesa i potpuno je odredjena početnim
(1) i krajnjim (2) parametrima stanja radnog tela (slika 2.4.)

12
Slika 2.4.
Z 2
∆u1a2 = ∆u1b2 = ∆u12 = u2 − u1 = du (2.20)
1

a za kružni proces (ciklus) I


∆u = ∆u1a2c1 = du = 0 (2.21)

Specifična unutrašnja energija je funkcija stanja i može da se predstavi kao funkcija bilo koja dva
parametra stanja:
u = f (v, T ), (2.22)
u = ϕ(p, T ), (2.23)
u = ψ(p, v). (2.24)
Znači, priraštaj specifične unutrašnje energije du je totalni diferencijal
µ ¶ µ ¶
∂u ∂u
du(v, T ) = dv + dT (2.25)
∂v T ∂T v
µ ¶ µ ¶
∂u ∂u
du(p, T ) = dp + dT, (2.26)
∂p T ∂T p
µ ¶ µ ¶
∂u ∂u
du(p, v) = dp + dv (2.27)
∂p v ∂v p
Kako u slučaju idealnog gasa, kod koga su zanemarljive interakcije izmedju molekula, specifična unutrašnja
energija ne zavisi od zapremine i pritiska već samo od temperature u = u(T ) sledi (Joule-ov zakon)
µ ¶ µ ¶
∂u ∂u
=0 i = 0, (2.28)
∂v T ∂p T

tako da je na osnovu (2.28), (2.25) i (2.26)


µ ¶ µ ¶
∂u ∂u du
= = , (2.29)
∂T v ∂T p dT

odnosno µ ¶
∂u
du = dT = cv dT, (2.30)
∂T v

gde je µ ¶ µ ¶
∂u du
cv = = , (2.31)
∂T v dT v

13
specifična toplota pri konstantnoj zapremini, koja karakteriše porast unutrašnje energije u izohornom procesu
sa porastom temperature.
2.2.2. Entalpija
Da bi se uprostili mnogi proračuni vezani za termodinamičke procese (posebno za fluidne struje),
omogućilo uvodjenje nekoliko grafičkih metoda ispitivanja procesa, kao i uprostio oblik i struktura formula,
uvedena je entalpija I - funkcija koja predstavlja zbir unutrašnje energije (U ) sistema i proizvode pritiska
(p) i zapremine (V ) sistema:
I = U + pV, (2.32)
koja je, kao i unutrašnja energija, ekstenzivna veličina. Specifična entalpija (i), data izrazom

i = u + pv, (2.33)

pretstavlja kombinaciju veličina koje su funkcije stanja (u, p, v) tako da se i sama funkcija (odnosno param-
etar) stanja i može da pretstavi funkcijom bilo koja dva parametra stanja (p, v, T ) :

i = f (v, T ), (2.34)

i = ϕ(p, T ), (2.35)
i = ψ(p, v). (2.36)
Očigledno je da (kao i u slučaju unutrašnje energije) promena specifične entalpije ne zavisi od karaktera
procesa i potpuno je odredjena početnim (1) i krajnjim (2) parametrima stanja radnog tela
Z 2
∆i = i2 − i1 = di = (u2 + p2 v2 ) − (u1 + p1 v1 ), (2.37)
1

a za ciklus I
∆i = di = 0. (2.38)

Na osnovu prethodnog sledi da je elementarni priraštaj specifične entalpije (di) totalni diferencijal
µ ¶ µ ¶
∂i ∂i
di = dv + dT, (2.39)
∂v T ∂T v

µ ¶ µ ¶
∂i ∂i
di = dp + dT, (2.40)
∂p T ∂T p
µ ¶ µ ¶
∂i ∂i
di = dp + dv. (2.41)
∂p v ∂v p
U slučaju idealnog gasa, unutrašnja energija a time i specifična entalpija su samo funkcije temperature:

i = u(T ) + pv = u(T ) + RT = i(T ) (2.42)

tako da je µ ¶
∂i
=0 (2.43)
∂p T

i µ ¶
∂i
= 0. (2.44)
∂v T

Na osnovu (2.43), (2.44), (2.39) i (2.40) sledi


µ ¶ µ ¶
∂i ∂i di
= = (2.45)
∂T p ∂T v dT

14
odnosno µ ¶
∂i
di = dT = cp dT, (2.46)
∂T p

gde je µ ¶ µ ¶
∂i di
cp = = (2.47)
∂T p dT p

specifična toplota pri konstantnom pritisku, koja karakteriše promenu entalpije u izobarnom procesu sa
promenom temperature.
2.3. Prvi zakon termodinamike za otvoren termodinamički sistem
Razmotrimo promenu energije otvorenog termodinamičkog sistema koga čini pokretni fluid u kon-
trolisanoj zapremini mase mτ , usled razmene mase i energije (u obliku toplote i rada) kroz graničnu površinu
datog otvorenog sistema [kontrolnu površinu (slika 2.5)]. Neka fluid struji brzinom w
~ u odnosu na nepokretni
referentni sistem. Prodirući kroz ulazni (∆Au i izlazni (∆Ai ) deo kontrolne površine (A), za vreme ∆τ, raz-
meni masu [izraz (1.18) i (1.19)]
·Z ¸
∆m = ∆mu − ∆mi = ρwd
~ A~ ∆τ. (2.48)
A sr

Pri tome je ∆mu masa fluida koja ulazi kroz deo kontrolisane površine ∆Au a ∆mi masa fluida R koja izlazi
iz otvorenog sistema kroz deo kontrolne površine ∆Ai za vreme ∆τ ; usrednjavanje integrala A ρwd ~ A ~ vrši
se zbog, u opštem slučaju, različitih brzina strujanja mase fluida kroz različite delove kontrolne površine A.
Dati otvoreni sistem može da se zameni uslovno zatvorenim sistemom, koji se sastoji od mase mτ
otvorenog sistema (u kontrolisanoj zapremini) i mase ∆mu koja tokom vremena ∆τ prodire u otvoreni sistem
kroz kontrolnu površinu: m = mτ + ∆mu . Na slici 2.5.a i 2.5b prikazan je zatvoreni sistem i kontrolisana
zapremina pre i posle prodora mase ∆mu kroz kontrolnu površinu u otvoreni sistem. Punom zatvorenom
linijom označena je granica zatvorenog sistema. Kontrolna površina je predstavljena crtičastom zatvorenom
linijom.

Slika 2.5.
Energija E1 uslovno zatvorenog sistema u trenutku τ jednaka je zbiru energije Eτ u kontrolisanoj
zapremini i energije eu ∆mu mase fluida (koji može da se razmotri kao zatvoren pokretni sistem):

E1 = Eτ + eu ∆mu , (2.49)

gde je eu energija jedinice mase fluida na ulazu u kontrolisanu zapreminu.


Neka u toku interakcije ∆τ zatvoren sistem razmeni energiju s okolnom sredinom u obliku toplote Q12
i u obliku rada L12 .
Usled razmene energije s okolnom sredinom, energija zatvorenog sistema u trenutku τ + ∆τ iznosi

E2 = Eτ +∆τ + ei ∆mi , (2.50)

gde je Eτ +∆τ − energija u kontrolisanoj zapremini τ + ∆τ a ei -energija jedinice mase fluida na izlazu iz
kontrolisane zapremine.
Razmenjena energija ∆E12 zatvorenog sistema u toku vremena ∆τ iznosi

∆E12 = E2 − E1 = (Eτ +∆τ − Eτ ) + (ei ∆mi − eu ∆mu ). (2.51)

15
Izraz (ei ∆mi −eu ∆mn ) u gornjoj jednačini predstavlja energiju koja se prenese kroz kontrolnu površinu usled
strujanja fluida za vreme ∆τ . Slično izrazu (2.48), za razmenjenu masu kroz kontrolnu površinu, energija
koja se prenese kroz kontrolisanu površinu usled strujanja fluida, tj. razmene mase, iznosi
"Z #
∆Ee = ei ∆mi − eu ∆mu = eρw ~
~ · dA · ∆τ. (2.52)
(A)
sr

Izraz (Eτ +∆τ − Eτ ) u jednačini (2.55) predstavlja promenu ukupne energije unutar kontrolisane zapremine:
Z Z
∆Ekz = Eτ +∆τ − Eτ = ∆ edm = ∆ e · ρdV, (2.52)
(m) (V )

gde je energija kontrolne zapremine data izrazom


Z Z
Ekz = edu = eρdV. (2.53)
(m) (V )

Na osnovu (2.51), (2.52) i (2.53), razmenjena energija zatvorenog sistema iznosi


Z "Z #
∆E12 = ∆Ekz + ∆Ee = ∆ eρdV + eρwd
~ A~ ∆τ. (2.54)
(V ) (A)
sr

Iz zakona održanja energije, tj. prvog principa termodinamike, sledi da je promena energije ∆E12
zatvorenog sistema jednaka energiji koju u obliku toplote Q12 i rada L12 sistem razmeni sa okolnom sredinom
kroz graničnu površinu:
Q12 − L12 = ∆E12 . (2.55)
Ukupan rad L12 koji vrši zatvoren sistem tokom vremena ∆τ jednak je zbiru rada strujanja Ls mase ∆mu i
∆mi kroz kontrolnu površinu, i rada Lkz u koju su uključeni svi ostali oblici rada koje izvrši sistem za vreme
∆τ [(rad sila smicanja, rad promene zapremine celokupne kontrolne zapremine, osovinski rad (tehnički rad)
itd.]:
L12 = Ls + Lkz , (2.56)
gde je rad strujanja Ls , na osnovu (2.12), dat izrazom

Ls = pi vi ∆mi − pu vu ∆mu . (2.57)

Analogno izrazima (2.48) i (2.52) rad strujanja za celu kontrolnu površinu iznosi
"Z #
Ls = pvρwd
~ A~ ∆τ. (2.58)
(A)
sr

Na osnovu izraza (2.57), (2.59) i (2.55) jednačina I zakona termodinamike može da se napiše u integral-
nom obliku: Z "Z #
Q12 − Lkz = ∆ eρdV + (e + pv)ρwd
~ A~ ∆τ. (2.59)
(V ) (A)
sr

S obzirom da mase ∆mu i ∆mi , koje se kao zatvoreni pokretni sistemi kreću u odnosu na pokretni koordinatni
sistem brzinom w
~u i w
~ i , imaju ukupnu energiju jednaku zbiru unutrašnje (U ), kinetičke (Ek ) i potencijalne
energije (Ep )
E = U + Ek + Ep , (2.60)
ili po jedinici mase
E w2
e= = u + ek + ep = u + + gz, (2.61)
∆m 2
na osnovu (2.33), sledi da izraz e + pv, u drugom članu desne strane jednačine (2.60), može da se napiše u
obliku
w2
e + pv = (u + pv) + ek + ep = i + + gz, (2.62)
2
16
tako da jednačina prvog zakona termodinamike za fluidnu struju dobija oblik
Z "Z µ ¶ #
w2 ~
Q12 = ∆ eρdV + i+ + gz ρwd~ A ∆τ + Lkz , (2.63)
(V ) (A) 2
sr

Kada ∆τ → 0, jednačina (2.64) može da se napiše u obliku


Z "Z µ ¶ #
d w2 ~
Q̇kz = eρdV + i+ + gz ρwd
~ A + L̇kz , (2.64)
dτ (V ) 2
sr

gde je Q̇zk = lim∆τ →0 Q Lkz


∆τ i L̇kz = lim∆τ →0 ∆τ . Znači, toplotni protok (Q̇zk ) je jednak zbiru brzine povećanja
12

energije kontrolisane zapremine, protoka energije kroz kontrolnu površinu i rada koji se kroz kontrolnu
površinu u jedinici vremena razmeni sa okolnom sredinom.
2.4. Prvi princip termodinamike za stacionarne fluidne struje
U slučaju stacionarnog strujanja je maseni protok konstantan:
Z
d
ρdV = 0,
dτ V

tako da je Z
ρwd
~ A~ = 0. (2.65)
(A)

Zbog jednostavnosti izvodjenja pretpostavimo da na kontrolnoj površini postoji jedan ulaz i jedan izlaz.
Tada je na osnovu jednačine kontinuiteta za stacionarno strujanje (1.30)

dmu dmi dm
= = = ṁ = const . (2.66)
dτ dτ dτ
Na osnovu (2.66) i (2.67), jednačina (2.65) može da se napiše u obliku
· µ 2 ¶ ¸
wi w2
Q̇kz = ṁ (ii − iu ) + − u + g(zi − zu ) + L̇kz (2.67)
2 2

jer je Z µ ¶ µ ¶ µ ¶
w2 ~ wi2 wu2
i+ + gz ρwd
~ A = ṁi ii + + gzi − ṁu iu + + gzu . (2.68)
(A) 2 2 2
Jednačina prvog zakona termodinamike za stacionarno proticanje može da se napiše za jedinicu mase fluida:
µ 2 ¶
wi w2
qkz = (ii − iu ) + − u + g(zi − zu ) + lkz (2.69)
2 2

gde je qkz = Qkz /m i lkz = Lkz /m, ili u diferencijalnom obliku

δq = di + wdw + gdz + δlkz (2.70)

Često se rad kontrolisane zapremine (otvorenog sistema) naziva tehnički rad i nezavisan je od promene
zapremine fluida. Osim toga može da se primeti da je rad otvorenog stacionarnog sistema (lkz )(l12 ) jednak
radu zatvorenog sistema umanjenog za rad strujanja (ls ) i za promenu kinetičke i potencijalne energije
∆(ek + ep ) :
lkz = l12 − ls − ∆(ek + ep ). (2.71)

2.5. Prvi zakon termodinamike za zatvoren sistem


Jednačina prvog zakona termodinamike za pokretne zatvorene sisteme može da se dobije iz jednačine
prvog zakona termodinamike za otvorene sisteme (2.60).

17
Naime, u slučaju kada nema strujanja fluida, (nema razmene mase kroz kontrolnu površinu) kontrolisana
zapremina je zatvoren sistem. U tom slučaju je

Qkz = Q12 ,
Z
∆E12 = ∆Ekz = ∆ eρdV,
V
Z
(e + pv)ρwd
~ A~ = 0,

Lkz = L12 ,
tako da, na osnovu izraza (2.60), jednačina prvog zakona termodinamike za zatvorene sisteme može da se
napiše u obliku
Q12 − L12 = ∆E12 (2.72)
ili za elementarne procese
δQ − δL = dE. (2.73)
Kako je elementarna promena ukupne energije zatvorenog pokretnog sistema, koji se kreće brzinom w, data
izrazom µ ¶
mw2
dE = d(U + Ek + Ep ) = dU + d + d(mgz), (2.74)
2
jednačina prvog zakona termodinamike za zatvoren pokretni sistem može da se napiše u obliku
µ ¶
mw2
δQ − δL = dU + d + d(mgz). (2.75)
2

Za konačan proces prelaza sistema iz stanja 1 u stanje 2, na osnovu (2.76), dobija se


µ ¶
w22 − w12
Q12 − L12 = U2 − U1 + m + mg(z2 − z1 ), (2.76)
2

ili po jedinici mase sistema


w22 − w12
q12 − l12 = u2 − u1 + + g(z2 − z1 ). (2.77)
2

2.6. Prvi zakon termodinamike za zatvoren nepokretni sistem


U slučaju zatvorenih nepokretnih sistema, w1 = w2 i z2 = z1 =const., jednačine prvog zakona
termodinamike, na osnovu (2.76), (2.77), (2.78), dobijaju oblik

δQ − δL = dU (2.78)

Q12 − L12 = U2 − U1 (2.79)


q12 − l12 = u2 − u1 (2.80)
Jednačine (2.79 - 2.81) važe u slučaju kada je broj čestica sistema konstantan i predstavljaju jednačine
prvog zakona (principa) termodinamike za zatvorene sisteme, bez obzira da li je proces reverzibilan
ili ireverzibilan. U slučaju ireverzibilnih procesa osim rada širenje vrši se i rad nasuprot silama trenja
Z 2
l1,2 = pdv + ltr (2.81)
1

δl1,2 = pdv + δltr , (2.82)


R2
gde je 1 pdv specifični rad širenja a ltr specifični rad nasuprot sila trenja. U slučaju reverzibilnih procesa
(ltr = 0) jednačina I zakona termodinamike može da se napiše u obliku

δq = du + pdv (2.83)

18
Z 2
q1,2 = u2 − u1 + pdv. (2.84)
1

Uzimajući u obzir da je
pdv = d(pv) − vdp
jednačina prvog zakona termodinamike (2.84) dobija sledeći oblik

δq = du + d(pv) − vdp

odnosno
δq = d(u + pv) − vdp. (2.85)
Kako je specifična entalpija povezana sa specifičnom unutrašnjom energijom izrazom (2.33): i = u + pv,
zadnji izraz (2.86) može da se napiše u obliku

δq = di − vdp (2.86)

odnosno Z 2
q1,2 = (i2 − i1 ) − vdp. (2.87)
1

Izrazi (2.87) i (2.88) predstavljaju drugi oblik jednačine prvog zakona termodinamike u diferencijalnom i
integralnom obliku, za razliku od jednačina (2.84) i (2.85) koje se ponekad nazivaju prvim oblikom (formom)
prvog zakona termodinamike.
Iz izraza (2.87) sledi da di predstavlja elementarnu količinu toplote koja je dovedena radnom telu tokom
izobarnog procesa (dp = 0) :
dqp = di (2.88)
U slučaju konačnog izobarnog procesa izmedju stanja 1 i 2 sledi

(q1,2 )p = i2 − i1 , (2.89)

tako da razmenjena količina toplote može da se odredi iz razlike entalpija u krajnjim tačkama procesa.
Pri praktičnim izračunavanjima koriste se odgovarajuće tabele i grafici za odredjivanje vrednosti entalpije
pojedinih gasova i para.

Primer 2.1
Koliki je deo dovedene toplotne energije tokom izobarnog procesa iskoristi za vršenje rada ukoliko je
radno telo ugljen-dioksid (CO2 )

rešenje:
Na osnovu I principa termodinamike
δq = du + δl
sledi
δl du
=1− .
δq δq
Kako je
du = cv dT
i
δq = cp dT
dobija se
δl cv 1 1
=1− =1− =1− = 0, 225
δq cp k 1, 29
tj. 22.5% uložene toplotne energije se utroši za vršenje rada a ostali deo (77, 5%) na povećanje unutrašnje
energije gasa.

19
Primer 2.2
Idealan gas mase m=0.5 kg iz stanja 1(v1 = 0, 5m3 /kg, p1 = 0, 2M P a) prelazi kvazistatičkim procesom,
bez razmene toplote s okolinom, po zakonu p(v) = Av −4/3 u stanje 2 (v2 , p2 = 0, 05M P a). Odrediti
veličinu izvršenog rada tokom datog procesa kao i količinu toplote koju je potrebno dovesti gasu da bi
izvršio rad veličine 100kJ, prelazeći iz stanja 1 u stanje 2 po drugoj krivoj.

rešenje:
Rad izvršen tokom datog procesa iznosi
Z 2 Z 2
1
L1,2 = ml1,2 = m p(v)dv = m Av −4/3 dv = −3mAv − 3 |21
1 1

Konstanta A se nalazi iz uslova da tačka 1 zadovoljava datu jednačinu tj.

4/3
A = p1 v1 = 0, 2 · 106 · 0, 54/3 = 7, 937 · 104 .

Specifična zapremina v2 se nalazi iz uslova da i tačka 2 zadovoljava datu jednačinu tj.

−4/3
p2 = Av2 ,

odakle je
7, 937 · 104 3/4
v2 = (A/p2 )3/4 = ( ) = 1, 414m3 /kg.
0, 05 · 106
Zamenom dobijenih vrednosti u izraz za rad sledi

L1,2 = 3 · 0, 5 · 7, 937 · 104 (0, 5−1/3 − 1, 414−1/3 ) = 43, 93kJ

Veličina promene unutrašnje energije, na osnovu I principa termodinamike (Q12 = ∆U + L1,2 ), iznosi
(Q12 = 0)
∆U1,2 = U2 − U1 = −L12 = −43, 93kJ.
Kada sistem prelazi iz stanja 1 u stanje 2 po drugoj krivoj promena unutrašnje energije je jednaka
0
∆U1,2 = U2 − U1 = ∆U1,2 = −43, 93kJ,

jer je unutrašnja energija funkcija stanja, tako da njena promena ne zavisi od puta. Dovedena količina
toplote u ovom procesu iznosi

Q012 = ∆U1,2
0
+ L01,2 = ∆U1,2 + L012 = −43.93 + 100 = 56.07kJ.

20
3. II ZAKON TERMODINAMIKE. POVRATNOST I RAD

Iz iskustva je poznato da se različiti oblici energije (na primer: mehanička, električna, itd.) na relativno
jednostavan način pretvaraju u toplotnu energiju. Obrnut proces, tj. pretvaranje toplotne energije (ili drugih
oblika energije) u mehanički rad je moguć, kako sledi iz I zakona termodinamike, ali je praćen rešavanjem
složenih tehničkih problema.
Osnovni zadatak termotehnike je upravo rešavanje problema prevodjenja toplote u mehanički rad. Pri
tome se postavlja pitanje da li je moguće da se mikroskopsko-toplotno kretanje u potpunosti prevede u
makroskopsko kretanje, tj. mehanički rad. Iskustvo je pokazalo da energija toplotnog kretanja, kao jedan
od oblika unutrašnje energije, ne može da se u potpunosti transformiše u mehanički rad. O uslovima koji
moraju da budu ispunjeni pri konverziji toplotne energije u mehanički rad (ili druge oblike energije) govori
II zakon termodinamike. Pokazano je od strane mnogobrojnih autora (Maxwell, Boltzmann, Gibbs i dr.) da
II zakon (princip) termodinamike nije opšti zakon prirode i da je primenljiv samo za makroskopske sisteme.

3.1 Formulacije II zakona termodinamike

Postoje više različitih formulacija II zakona termodinamike do kojih se došlo na osnovu iskustva:
a) Nije moguć takav periodični proces (ciklus) čiji bi konačan rezultat bio vršenje rada na račun celokupne
toplotne energije uzete od tela više temperature (toplotnog izvora) [Thompson (Kelvin) -Planck-ov
princip], tj. nije moguć perpetuumobile druge vrste (W.Ostwald). Ova formulacija drugog principa
termodinamike pretstavlja ograničava-jući uslov rada toplotnih mašina.
b) Nije moguć takav proces koji bi se sastojao samo u tome da se toplotna energija prenosi sa hladnijeg
na toplije telo (Clausius-ov princip), tj. toplota ne može spontano (bez kompenzacionih promena u
sistemu) da se prenese sa hladnijeg na toplije telo. Ova formulacija pretstavlja ograničavajući uslov
rada rashladnih uredjaja.
Suština prethodnih dveju formulacija, kojim su zadati ograničavajući uslovi rada toplotnih mašina (a)
i rashladnih uredjaja (b), sadržana je u opštoj formulaciji, koja odražava statistički karakter II principa
termodinamike, nezavisno od njegove primene u termotehnici:
c) Svaki realan spontan proces se odvija u smeru od manje verovatnog ka verovatnijem stanju (Boltzmann).
d) Entropija izolovanog sistema ne može da opada (princip porasta entropije).
e) Svi realni procesi su ireverzibilni (nepovratni).
Postoji još nekoliko formulacija II principa termodinamike koje se u suštini ne razlikuju od gore nave-
denih, tj. odražavaju princip porasta entropije.
Iz Thompson-Planck-ovog principa sledi da je za dobijanje rada neop-hodno korišćenje najmanje dva
toplotna rezervoara: jednog toplijeg-grejača i jednog hladnijeg-hladnjaka (S.Carnot). Osim toga, iz ovog
principa sledi da je nemoguće da se kostruiše takva toplotna mašina koja bi iskoristila celokupnu unutrašnju
energiju jednog tela samo njegovim hladjenjem.

3.2. Povratni kružni procesi (ciklusi). Toplotna mašina.


Termički koeficijent iskorišćenja

Kako je u prethodnom poglavlju istaknuto, na osnovu II principa termodinamike sledi da u periodičnom


procesu (ciklusu) nije moguće kompletno prevodjenje toplote u mehanički rad. Medjutim, neprekidno pre-
vodjenje jednog dela uložene toplotne energije u mehanički rad može da se ostvari putem kružnog termodi-
namičkog procesa (ciklusa).
Ciklični termodinamički proces je takav proces pri kome se sistem, preko niza me-djustanja, vraća
u početno stanje. Termodinamički ciklusi mogu da budu kako povratni (reverzibilni) tako i nepovratni
(ireverzibilni), što zavisi od toga da li su svi delovi procesa povratni ili nepovratni. Ako je samo jedan
deo ciklusa nepovratan, tada je nepovratan i ciklus u celini. Strogo govoreći, svi realni ciklični procesi su
nepovratni. I pored toga, u daljem izlaganju, biće izučavani samo kvazistatički povratni procesi, u kojima
je sistem u svakom trenutku beskonačno blizu ravnotežnom stanju. Na vršenju cikličnih procesa zasniva
se rad svih toplotnih mašina i rashladnih sistema, tako da je izučavanje cikličnih procesa važan zadatak
termotehnike.
Svaki cilklični proces može grubo da se podeli na dva dela. Tokom prvog dela cikličnog procesa, pred-
stavljenog na slici 3.1. vrši se širenje - ekspanzija (proces 1-a-2), a u drugom delu procesa sabijanja -
kompresija (proces 2-b-1) sistema (radnog tela).
Na osnovu I principa termodinamike rad (δL) pri širenju radnog tela može da se vrši kako na račun
dovedene količine toplote (δQ) tako i na račun njegove unutrašnje energije (dU ) : δL = δQ − dU. Slično,
rad spoljašnjih sila pri sabijanju radnog tela može da se jednim delom transformiše u unutrašnju energiju
sistema, dok se drugi deo odvodi od sistema u obliku toplote.

21
Slika 3.1
Znači, u jednom delu ciklusa, na primer, tokom procesa 1-a-2 na slici 3.1 radnom telu se dovede količina
toplote Z
Q1 = Q1a2 = δQ > 0 (3.1)
1−a−2

od spoljašnjeg izvora više temperature (grejača), a u drugom delu ciklusa, na primer, tokom procesa 2-b-1
na slici 3.1 od radnog tela se odvede količina toplote
Z
Q2b1 = δQ < 0 (3.2)
2−b−1

ka spoljašnjem izvoru toplote niže temperature (hladnjaku). Odvedena količina toplote (Q2b1 ) jednaka je
(po apsolutnoj vrednosti) onoj količini toplote koju bi radno telo primilo u suprotnom procesu (1-b-2), tj.
Z Z
Q2 = Q1b2 = δQ = − δQ = −Q2b1 (3.3)
1−b−2 2−b−1

Odvodjenje dela neiskorišćene toplotne energije (Q2b1 ) u jednom delu ciklusa je neop-hodan uslov da se
ciklus uopšte ostvari.
U konačnom bilansu, za jedan ciklus, radnom telu se preda količina toplotne energije
I
Qc = δQ (3.4)

jednaka algebarskom zbiru (odnosno razlici) dovedene količine toplote Q1a2 i odvedene količine toplote Q2b1 :
Z Z
Qc = δQ + δQ = Q1a2 + Q2b1 (3.5)
1−a−2 2−b−1

tj.
Qc = Q1 − Q2 (3.6)
Dovedena i odvedena količina toplote (Q1a2 i Q2b1 ), a na osnovu prethodnog, i količina toplote koja se tokom
jednog ciklusa preda radnom telu Qc , zavise od puta kojim se iz početnog (1) dolazi u krajnje (2) stanje, i
obrnuto.
Kasnije će biti pokazano da samo ovaj deo uložene toplotne energije (Qc ) može da se transformiše u
mehanički rad, tako da i rad dobijen u konačnom bilansu od sistema zavisi od oblika ciklusa, tj. oblika
putanje (1-a-2-b-1 na slici 3.1.).
Rad koji izvrši gas u procesu 1-a-2, pri širenju od zapremine V1 do V2 (> V1 ) i promeni pritiska okolne
sredine ( a u slučaju kvazistatičkog procesa i radnog tela) od p1 do p2 , iznosi
Z Z V2
L1 = L1a2 = δL = p(V )dV. (3.7)
1−a−2 V1

22
Da bi gas ponovo vršio rad (L1 > 0) neophodno je da se sabijanjem vrati u početno stanje s parametrima p1
i V1 . U procesu 2-b-1, pri promeni zapremine gasa od V2 do V1 , tj. pri sabijanju, sistem (radno telo) izvrši
rad Z Z Z
V1 V2
L2b1 = δL = p(V )dV = − p(V )dV. (3.8)
2−b−1 V2 V1

Rad sistema pri sabijanju je negativan (L2a1 < 0), što znači da u ovom delu ciklusa spoljašnje sile vrše rad
sabijanja nad sistemom
L2 = −L2b1 (3.9)
Rad širenja (L1 ) i rad sabijanja (L2 ) zavise od oblika funkcije p = p(V ) koja opisuje proces širenja, odnosno
sabijanja radnog tela, tj. od puta kojim se iz početnog dolazi u konačno stanje i obrnuto.
Rad koji izvrši sistem za jedan ciklus, tzv. rad ciklusa (koristan rad)
I
Lc = δL (3.10)

jednak je algebarskom zbiru, odnosno razlici, rada širenja L1 i rada sabijanja L2 :


Z Z
Lc = δL + δL = L1a2 + L2b1 , (3.11)
1−a−2 2−b−1

tj.
Lc = L1 − L2 (3.12)
i zavisi od oblika ciklusa, tj. od putanje 1-a-2-b-1. Rad ciklusa Lc je brojno jednak površini koja je ograničena
zatvorenom krivom 1-a-2-b-1 u p, V-dijagramu (slika 3.1).
Da bi rad ciklusa bio pozitivan (Lc > 0), tj. da bi sistem u konačnom bilansu vršio rad nasuprot
spoljašnjim silama, neophodno je da se izaberu takvi procesi širenja i sabijanja radnog tela tako da rad
sabijanja bude manji od rada širenja (L2 < L1 ).
Primenom prvog zakona termodinamike na zatvoren sistem, u slučaju kada radno telo vrši proizvoljan
ciklus, dobija se I I I
δQ = dU + δL. (3.13)

Kako je unutrašnja
H energija sistema funkcija stanja, pa je na taj način njen integral po zatvorenoj konturi
jednak nuli dU = 0, iz prethodnog izraza sledi:
I I
δQ = δL. (3.14)

Na osnovu izraza (3.4) i (3.10) relacija (3.14) dobija sledeći oblik:

Qc = Lc , (3.15)

što znači da u direktnom ciklusu sistem vrši rad (rad ciklusa je pozitivan Lc > 0) na račun jednog dela
dovedene količine toplote (Qc > 0). U inverznom ciklusu od sistema se odvodi toplota (Qc < 0) na račun
rada nad sistemom (Lc < 0).

Slika 3.2.
S obzirom na smer odvijanja procesa (direktan i inverzan ciklus) moguća su dva različita slučaja:

23
a) Količina toplote Q1 se od grejača predaje telu, koje vrši rad nad okolnom sredinom, pri čemu se
neiskorišćena toplota Q2 predaje hladnjaku (slika 3.2a) (direktan ciklus);
b) količina toplote Q2 se odvodi od hladnjaka uz vršenje rada okolne sredine nad radnim telom (tzv.
kompenzujući rad) i predaje količine toplota Q1 grejaču (inverzan ciklus).
Na slučaju pod a) zasnovan je rad toplotnih motora (mašina, uredjaja) a na slučaju pod b) zasnovan je rad
rashladnih mašina (sistema, uredjaja) i tzv. toplotnih pumpi.
Na slici 3.2 strelicama su označeni smerovi prenosa toplote i vršenja rada.
Toplotni motori i rashladne mašine su termodinamički modeli pomoću kojih se šemat-ski predstavlja
rad bilo koje realne toplotne mašine ili sistema za hladjenje.
Za ocenu stepena savršenosti, odnosno efektivnosti, ciklusa toplotnih mašina uvodi se termički (ter-
modinamički) koeficijent iskorišćenja TKI (ili termički koeficijent korisnog dejstva TKKD), koji pokazuje
koji se deo dovedene toplote transformiše u rad

Lc Q1 − Q2 Q2
ηt = = =1− . (3.16)
Q1 Q1 Q1

Što je ηt veće to je ciklus savršeniji, tj. pri istoj količini uložene toplote Q1 dobija se veći rad Lc . Medjutim,
ovde postoje ograničenja, koja slede iz II principa termodinamike, tj. uvek je ηt > 0 i ηt < 1, odnosno
0 < ηt < 1. Efektivnost ciklusa rashladnih mašina odredjuje se tzv. koeficijentom hladjenja

Q2 Q2
²h = = ≶ 1, (3.17)
Lc Q2 − Q1

a efektivnost ciklusa toplotnih pumpi odredjuje se koeficijentom grejanja (koeficijent iskorišćenja toplote)

Q1 Q 2 + Lc
²g = = = ²h + 1 > 0. (3.18)
Lc Lc

3.3. Carnot-ov ciklus. Carnot-ova teorema


Za ocenu savršenstva radnog procesa, odnosno ciklusa, realnih toplotnih mašina neop-hodno je da se
zna idealan ciklus kojim treba da se teži. Takav je tzv. Carnot-ov ciklus.
Carnot-ov ciklus ostvaruje radno telo izmedju samo dva izvora toplote konstantnih temperatura: grejača
(temperature Tg ) i hladnjaka (temperature Th < Tg ).
Idealan ( bez gubitaka), povratan proces dovodjenja toplote od grejača ka radnom telu može da se
ostvari jedino pri konstantnoj temperaturi radnog tela T1 = const < Tg , tj. pri izotermnom širenju (proces
1-2 na slici 3.3.). Ovaj uslov može da bude zadovoljen ukoliko se temperatura grejača i radnog tela, pri
njegovom širenju, razlikuju za beskonačno malu veličinu dT, tj.:

T1 = Tg − dT. (3.19)

Na sličan način, povratan proces odvodjenja toplote od radnog tela ka hladnjaku može da se ostvari pri
izotermnom sabijanju radnog tela na temperaturi T2 = const < T1 (proces 3-4 na slici 3.3.), ukoliko je
temperatura radnog tela za beskonačno malu vrednost dT viša od temperature hladnjaka, tj.:

T2 = Th + dT. (3.20)

S obzirom da postoje samo dva izvora toplote, jasno je da radno telo može da predje sa nivoa više temperature
T1 na nivo niže temperature T2 , tj. sa više na nižu izotermu, bez razmene toplote sa okolinom samo u procesu
adijabatskog širenja (proces 2-3 na slici 3.3.).
Radno telo može da predje sa nivoa niže temperature T2 na nivo više temperature T1 , tj. sa niže na
višu izotermu, bez razmene toplote samo u procesu adijabatskog sabijanja (proces 4-1 na slici 3.3.). Tokom
procesa izotermnog širenja (1-2) tradno telo (jedan mol idealnog gasa) izvrši rad nasuprot sila spoljašnje
sredine Z 2 Z 2
dV V2
A12 = pdV = RT1 = RT1 1n (3.21)
1 1 V V1
na račun dovedene toplote od grejača (unutrašnja energija gasa se ne menja)

V2
Q1 = Q12 = A12 = RT1 1n , (3.22)
V1

24
gde su V1 i V2 zapremine gasa u stanjima 1 i 2.

Slika 3.3. Slika 3.4.


Tokom procesa izotermnog sabijanja (3-4) sile spoljašnje sredine vrše rad nad gasom (gas vrši negativan
rad ) pri čemu radno telo preda hladnjaku količinu toplote jednaku izvršenom radu, tj.

V4
Q34 = A34 = RT2 ln = −Q2 . (3.23)
V3

Termički koeficijent iskorišćenja povratnog direktnog (desnokretnog) Carnot-ovog ciklusa, na osnovu


(3.16), (3.22) i (3.23), iznosi:
V
Q2 T2 ln V34
ηtc = 1 − =1− . (3.24)
Q1 T1 ln VV2
1

Kako se adijabatski procesi 2-3 i 4-1 ostvaruju izmedju temperatura T1 i T2 , sledi


µ ¶k−1
V3 T1
= (3.25)
V2 T2

i µ ¶k−1
V4 T1
= (3.26)
V1 T2
odakle je
V3 V2
= . (3.27)
V4 V1
Na osnovu (3.24) i (3.27) sledi da termički koeficijent iskorišćenja Carnot-ovog ciklusa zavisi samo od tem-
peratura T1 i T2 :
T2 T1 − T2
ηtc = 1 − = . (3.28)
T1 T1
TKI Carnot-ovog ciklusa je veći što je veća razlika izmedju temperatura T1 i T2 , medjutim uvek je manji od
1, jer je T2 > 0K a T1 < ∞.
Koeficijent hladjenja ²hc i koeficijent grejanja ²gc inverznog (levokretnog) povratnog Carnot-ovog ciklusa
(slika 3.4.) koji se kao i direktan (desnokretni) povratni Carnot-ov ciklus sastoji iz dve adijabate (3-2) i (1-4)
i dve izoterme (2-1) i (4-3), na osnovu (3.17) (3.18), (3.22), (3.23) i (3.27), iznose

Q2 Q2 T2
²hc = = = (3.29)
Lc Q2 − Q1 T1 − T2

i
Q1 T1
²gc = = ²hc + 1 = . (3.30)
Lc T1 − T2
Koeficijent hladjenja ²hc i koeficijent grejanja ²gc inverznog Carnot-ovog ciklusa zavise samo od temperature
T1 i T2 , odnosno od njihove razlike T1 − T2 .
Carnot-ov ciklus je najefektivniji ciklus za transformisanje toplote u druge oblike energije i služi kao
etalon sa kojim se porede realni ciklusi. Niti jedna toplotna mašina, koja radi izmedju dva toplotna izvora, ne
može da ima veći termički koeficijent iskorišćenja od mašine koja bi radila po Carnot-ovom ciklusu (Carnot-
ova teorema). Takodje, može da se pokaže da TKI Carnot-ovog ciklusa ne zavisi od svojstava radnog tela

25
pomoću koga se ostvaruje dati ciklus. Medjutim, Carnot-ov ciklus se ne primenjuje u praksi zbog čisto
tehničkih razloga koji će biti obrazloženi u glavi 10.

3.4. Clausius-ov integral. Entropija


Termički koeficijent iskorišćenja bilo kog, a time i Carnot-ovog ciklusa, na osnovu izraza (3.16) (3.1) i
(3.3), iznosi:
Q2 Q1b2
ηt = 1 − =1− . (3.31)
Q1 Q1a2
gde su Z
Q1 = Q1a2 = δQ
1a2

i Z
Q2 = Q1b2 = δQ
1b2

količine toplote koje radno telo primi tokom procesa širenja po putanji 1-a-2 odnosno 1-b-2 prelazeći iz stanja
”1” u stanje ”2”.
S druge strane, pokazano je (izraz 3.28) da termički koeficijent iskorišćenja povratnog Carnot-ovog
ciklusa (slika 3.3.) iznosi
T2
ηtc = 1 − , (3.32)
T1
gde su T1 i T2 temperature pri kojima se vrši razmena toplote izmedju grejača i radnog tela i radnog tela i
hladnjaka.
Poredjenjem izraza (3.31) i (3.32) dobija se da za povratan Carnot-ov ciklus važi relacija

Q1 Q2
= , (3.33)
T1 T2

odnosno
Q1a2 Q1b2
= . (3.34)
T1 T2
veličina Q1 i Q2 odnosno Q1a2 i Q1b2 su istog znaka, tj. odnose se na izotermne procese istog smera.
S obzirom da se pri Carnot-ovom ciklusu razmena toplote izmedju radnog tela i toplotnih izvora (grejača
i hladnjaka) vrši samo tokom izotermnih procesa, iz izraza (3.34) sledi da je odnos razmenjene toplote i
temperature pri kojoj se vrši razmena, za bilo koje izotermne procese koji se odvijaju izmedju dveju datih
adijabata, konstantan. Odnos razmenjene toplote i temperature pri kojoj se toplota razmenjuje tj. Q/T,
naziva se redukovana toplota.
Kako je (izraz 3.3) Z Z
Q1b2 = δQ = − δQ = −Q2b1
1b2 2b1

iz izraza (3.34) sledi


Q1a2 Q1b2
− = 0, (3.35)
T1 T2
odnosno
Q1a2 Q2b1
+ = 0. (3.36)
T1 T2
Relacija (3.36) pokazuje da je kod povratnog Carnot-ovog ciklusa, koji se odvija izmedju dve stalne izoterme
i dve stalne adijabate, zbir (algebarski) redukovanih količina toplote jednak nuli.
Da bi se ostvario bilo kakav povratni ciklus neophodno je da se koristi beskonačno veliki broj toplonih
izvora (umesto dva kao, na primer, kod Carnot-ovog ciklusa). U tom slučaju, bilo kakav povratni ciklus može
da se pretstavi skupom velikog broja elementarnih Carnot-ovih ciklusa (na primer 1(i) −2(i) −3(i) −4(i) −1(i) ,
(i)
na slici 3.5., koji imaju svoje grejače različitih konstantnih temperatura T1 od kojih radno telo dobija toplotu
(i) (i) (i)
∆Q1 i hladnjaka na temperaturama T2 kojima predjaje toplotu ∆Q2 .

26
Slika 3.5.
S obzirom da su adijabate 2 − 3 i 1 − 4(i) beskonačno blizu jedna drugoj, razlika temperatura
(i) (i) (i)

izmedju tačaka 1(i) i 2(i) kao i razlika temperatura izmedju tačaka 3(i) − 4(i) je beskonačno mala tako da se
linije 1(i) − 2(i) i 4(i) − 3(i) mogu smatrati izotermama, a time, i da je elementarni ciklus 1(i) − 2(i) − 3(i) −
4(i) − 1(i) - Carnot-ov ciklus.
Primenom relacije (3.36) na elementarni povratni Carnot-ov ciklus dobija se
(i) (i)
∆Q1 ∆Q2
(i)
+ (i)
= 0. (3.37)
T1 T2

Posle sumiranja odgovarajućih relacija (3.37) po svim elementarnim povratnim Carnot-ovim ciklusima datog
ciklusa (1-a-2-b-1 na slici 3.5) dobija se
n
X (i) n
X (i)
∆Q 1 ∆Q 2
(i)
+ (i)
= 0. (3.38)
i=1 T1 i=1 T2

U graničnom slučaju beskonačno malih elementarnih ciklusa, iz (3.38) se dobija


n
X (i) n
X (i)
∆Q1 ∆Q2
lim (i)
+ lim (i)
= 0, (3.39)
n→∞ T1 n→∞ T2
n=1 n=1

odnosno Z Z
δQ δQ
+ = 0, (3.40)
1a2 T 2b1 T
tako da je I
δQ
= 0. (3.41)
T
Integral na levoj strani izraza (3.41) naziva se Clauzius-ov integral.
Izraz (3.41) pokazuje da je Clauzius-ov integral za proizvoljan povratan ciklus jednak nuli.
U slučaju kada sistem vrši nepovratan (ireverzibilan) cikličan proces može da se pokaže da važi Clauzius-
ova (Clausius) nejednačina: I
δQ
< 0, (3.42)
T
koja pokazuje da je krivolinijski integral elementarne redukovane toplote δQ/T po zatvore-noj putanji
(Clausius-ov integral) manji od nule. U izrazu (3.42) T je temperatura toplotnih izvora (grejača i hlad-
njaka).
Za bilo kakav (reverzibilan ili ireverzibilan) ciklus, na osnovu (3.41) i (3.42), važi izraz
I
δQ
≤ 0, (3.43)
T

27
koji se takodje naziva Clausius-ova nejednačina i pokazuje da u slučaju bilo kakvog ciklusa Clausius-ov
integral nije veći od nule.
Kako je u slučaju povratnih cikličnih procesa integral po zatvorenoj putanji elementarne redukovane
toplote jednak nuli (izraz 3.41), sledi da je njen integral nezavisan od puta kojim se iz početnog stanja dolazi
u konačno stanje, odnosno da je podintegralna veličina, tj. redukovana toplota, totalni diferencijal neke
funkcije stanja S koje se naziva entropija:
δQ
dS = . (3.44)
T
Na osnovu (3.41) i (3.44) sledi da je u slučaju povratnih cikličnih procesa
I
dS = 0. (3.45)

Pri prelazu iz početnog stanja ”1” u konačno stanje ”2” dolazi do promene entropije čija je vrednost nezavisna
od puta kojim se iz stanja ”1” došlo u stanje ”2”, tj.:
Z 2 Z 2
δQ
∆S = S2 − S1 = dS = . (3.46)
1 1 T

Jedinica za merenje entropije je J/K. Metode za izračunavanje entropije pomoću drugih termodinamičkih
veličina biće razmotrene u glavi 6.
Entropija je eksteznivna veličina (srazmerna masi sistema) tako da može da se definiše njena specifična
veličina tzv. specifična entropija
S
s= (3.47)
m
brojno jednaka entropiji jedinice mase sistema. Jedinica za merenje speci-fične entropije je J/kgK.
Slično drugim ekstenzivnim veličinama i entropija je aditivna veličina, tj. entropija sistema (S) jednaka
je zbiru entropija podsistema (Si ) :
Xn
S= Si . (3.48)
l=1

Ovo važi samo u slučaju kada su ispunjeni uslovi za aditivnost unutrašnje energije i rad, odnosno kada je
unutrašnja energija sistema jednaka zbiru unutrašnje energije podsistema i kada je rad sistema jednak zbiru
rada podsistema:
n
X n
X
U= Ui , A= Ai . (3.49)
i=1 i=1

Tada je, na osnovu prvog principa termodinamike, ukupna količina toplote


Pn koju primi sistem tokom nekog
procesa jednaka zbiru količina toplote koju prime podsistemi, tj. Q = i=1 Qi , tako da je na osnovu (3.46)
promena entropije sistema pri prelazu iz stanja ”1” u stanje ”2” jednaka zbiru promena entropije podsistema,
tj.
Z 2 Z 2 Pn Xn Z 2 X n
δQ i=1 δQi δQi
∆S = = = = ∆Si . (3.50)
1 T 1 T i=1 1
T i=1

S obzirom da je entropija definisana do na proizvoljnu konstantu, sledi

∆S = (S2 + const) − (S1 + const) = S2 − S1 (3.51)

i
n
X n
X n
X n
X n
X
∆Si = [(Si2 + const) − (Si1 + const)] = (Si2 − Si1 ) = Si2 − Si1 , (3.52)
i=1 i=1 i=1 i=1 i=1

tako da na osnovu izraza (3.50) sledi da je entropija sistema, kako u počet-nom stanju tako i u konačnom
stanju, jednaka zbiru entropija podsistema, tj.
n
X n
X
S1 = Si1 , S2 = Si2 , (3.53)
i=1 i=1

28
što je trebalo da se dokaže.

3.5 Promena entropije pri nepovratnim procesima


Iz izraza (3.44) sledi da u slučaju različitih povratnih procesa entropija sistema može da raste, opada ili
da se ne menja. Kako je T > 0 sledi da kada se sistemu dovodi toplota (δQ > 0) entropija raste (dS > 0) dok
pri odvodjenju toplote (δQ < 0) entropija sistema opada (dS < 0). Entropija sistema se ne menja (dS = 0)
kada nema razmene toplote sa okolinom (δQ = 0), tj. u slučaju adijabatskih procesa sistema kao celine.
Medjutim, entropija sistema se ne menja i u slučaju kada radno telo vrši povratni ciklični proces.
U slučaju povratnih cikličnih procesa, s obzirom da se radno telo vraća u početno stanje, iz izraza (3.45)
sledi da se entropija radnog tela ne menja, tj.:
I
∆Srt = dS = 0. (3.54)

Može da se pokaže da se u slučaju povratnih cikličnih procesa (na primer Carnot-ovog ciklusa) i entropija
sistema toplotnih izvora ne menja (∆Sti = 0). Naime, tokom jednog ciklusa se od grejača temperature T1
odvodi toplota Q1 a hladnjaku temperatura T2 se preda toplota Q2 tako da se entropija grejača smanji za
Q1
∆Sg = − , (3.55)
T1
a entropija hladnjaka poveća za
Q2
∆Sh = . (3.56)
T2
Ukupna promena entropije sistema toplotnih izvora u slučaju povratnog cikličnog procesa, na osnovu (3.55),
(3.56) i (3.33) jednaka je nuli:
Q1 Q2
∆Sti = ∆Gg + ∆Sh = − + =0 (3.57)
T1 T2
Iz izraza (3.54) i (3.57) sledi da je u slučaju povratnog Carnot-ovog ciklusa (sa dva toplotna izvora) ukupna
promena entropije sistema (radnog tela i toplotnih izvora) jednaka nuli:
∆Ssis = ∆Srt + ∆Sti = 0. (3.58)
Prethodni zaključak može da se proširi i za bilo kakav povratni ciklus (sa beskonačnim brojem toplotnih
izvora). Naime, i u slučaju bilo kakvog povratnog cikličnog procesa entropija sistema kao celina se ne menja:
∆Ssis = 0. (3.59)
Razmotrimo promenu entropije u slučaju nepovratnih procesa, tj. takvih procesa pri kojima postoje
gradijenti pritiska i temperature. Kao što je poznato, takvi procesi ne mogu da se pretstave linijama u
termodinamičkim dijagramima. Neka se radno telo iz početnog stanja ”1” nepovratnim (ireverzibilnim)
procesom 1-2 (crtičasta kriva na slici 3.6.) dovede u novo ravnotežno stanje ”2”, a zatim se povratnim
procesom 2-b-1 vrati u početno stanje ”1”. Kako je deo ciklusa nepovratan, sledi da je dati ciklus (1-2-b-1),
posmatran u celini, nepovratan.

29
Slika 3.6.
Primenom Clausius-ove nejednačine (3.42)
I
δQ
<0
T

na dati nepovratni ciklus 1-2-b-1, uzimajući u obzir da je deo ciklusa 2-b-1 povratan (reverzibilan) tako da
je (izraz 3.44)
Z µ ¶ Z 1
δQ
= dS,
2−b−1 T p 2

sledi I Z µ ¶ Z µ ¶ Z µ ¶ Z 2
δQ δQ δQ δQ
= + = + dS < 0,
T 1−2 T np 2−b−1 T p 1−2 T np 1

odnosno Z Z µ ¶
2
δQ
dS = S2 − S1 > , (3.60)
1 1−2 T np

ili napisano u diferencijalnom obliku µ ¶


δQ
dSsis > . (3.61)
T np

U slučaju kada je nepovratan proces 1-2 adijabatski (δQ = 0), ili kada se bilo kakav nepovratan proces 1-2
odvija u izolovanom sistemu (dU = 0, δL = pdV = 0), što znači da je u oba slučaja δQ = 0, iz izraza (3.60)
sledi Z 2
dS = S2 − S1 > 0, (3.62)
1

odnosno, napisano u diferencijalnom obliku:


dSsis > 0. (3.63)
Dakle, u izolovanom sistemu, ili u slučaju adijabatske promene stanja sistema, odvijaju se samo
takvi ireverzibilni procesi koji dovode do porasta entropije sistema.
Kako se, na osnovu (3.44), pri povratnim procesima entropija izlovanog sistema (δQ = 0) ne
menja:
dSsis = 0, (3.64)
iz izraza (3.63) i (3.64) sledi da u slučaju bilo kakvih (povratnih ili nepovratnih) procesa (ciklusa)
entropija izolovanog sistema ne opada:

dSsis ≥ 0. (3.65)

Može da se primeti da je promena entropije radnog tela pri, kako povratnim tako i pri nepovratnim, cikličnim
procesima jednaka nuli (dSrt = 0), s obzirom da se sistem vraća u početno stanje.
Ukoliko se izolovan sistem nalazi u neravnotežnom stanju dolazi do spontanog nepovra-tnog procesa
praćenog porastom entropije (dS > 0), sve dok sistem ne dostigne ravnotežno stanje odredjeno maksimal-
nom vrednošću entropije (dS = 0, d2 S < 0), čime prestaju svi spontani procesi u sistemu. Jasno je da u
neizolovanim sistemima entropija može da raste, opada ili da ostane nepromenjena zavisno od karaktera
procesa.

3.6. Entropija i drugi princip termodinamike.


Objedinjeni prvi i drugi princip termodinamike
U slučaju bilo kakvih (povratnih ili nepovratnih) procesa na osnovu izraza (3.46) i (3.60), odnosno (3.44)
i (3.61), važe sledeće nejednačine: Z
δQ
∆Ssis = S2 − S1 ≥ , (3.66)
1−2 T

odnosno
δQ
dSsis ≥ , (3.67)
T
30
napisane u integralnom, odnosno diferencijalnom obliku.
Izrazi (3.66) i (3.67) predstavljaju analitičke izraza drugog principa termodinamike za povratne (znak
”=”) i nepovratne (znak ”>”) procese bilo kakvog (otvorenog ili zatvore-nog) sistema.
U slučaju izolovanog sistema, ili kada je sistem adijabatski izolovan (δQ = 0), analitički oblik drugog
principa termodinamike je sledeći (izraz 3.65):

dSsis ≥ 0, (3.68)

gde znak jednakosti odgovara povratnom procesu.


Na osnovu analitičkog oblika drugog principa termodinamike (izraz 3.67)

δQ
dS ≥
T
sledi
T dS ≥ δQ. (3.69)
Iz jednačine prvog principa termodinamike (izraz 2.79)

δQ = dU + δL,

i nejednačine (3.69), koja predstavlja analitički izraz drugog principa termodinamike, dobija se objedinjena
jednačina prvog i drugog principa termodinamike

T dS ≥ dU + δL. (3.70)

Ukoliko sistem vrši samo rad širenja (δL = pdV ) jednačina (3.70) dobija sledeći oblik:

T dS ≥ dU + pdV. (3.71)

U slučaju reverzibilnih procesa objedinjena jednačina prvog i drugog principa termodinamike je data izrazom:

T dS = dU + pdV. (3.72)

3.7. Maksimalan koristan rad. Eksergija


Važan zadatak termodinamike je ispitivanje uslova pri kojima izolovan sistem vrši maksimalan koristan
rad, tzv. radna sposobnost sistema.
Izolovan sistem može da vrši rad samo u slučaju kada se ne nalazi u ravnotežnom stanju ( u ravnoteži
sa okolnom sredinom), tj. kada temperatura i pritisak različitih delova sistema nisu jednaki. Znači, samo
neravnotežan sistem može da vrši rad. Dobijanje rada vezano je za prelaz izolovanog sistema iz neravnotežnog
u ravnotežno stanje. Vršeći rad sistem se sve više približava ravnotežnom stanju.
Veličina izvršenog rada, kao što je poznato, zavisi od karaktera procesa prelaza sistema u ravnotežno
stanje. Maksimalan rad pri zatvorenim termodinamičkim procesima-ciklusima može da se dobije u slučaju
reverzibilnog (povratnog) Carnot-ovog ciklusa, kada je najviša temperatura radnog tela jednaka temperaturi
grejača a najmanja temperatura radnog tela jednaka temperaturi hladnjaka, tj. u slučaju kada radno telo
vrši povratne adijabatske i izotermne procese.
Odredimo veličinu maksimalnog korisnog rada izolovanog adijabatskog sistema (δQs = 0), koga čine
radno telo sa okolnom sredinom. Neka su temperatura T0 i pritisak p0 okolne sredine konstantne veličine,
nezavisne od veličine primljene količine toplotne energije δQ0 i veličine izvršenog rada nad okolnom sredinom
δL0 od strane radnog tela. S obzirom da se temperatura T i pritisak p radnog tela razlikuju od odgovarajućih
veličina okolne sredine, sledi da je dati izolovani sistem neravnotežan i kao takav može da vrši rad. Kako je
posmatrani sistem adijabatski izolovan (δQs = 0), na osnovu prvog principa termodinamike

δQs = dUs + δLs ,

sledi da je veličina izvršenog rada izolovanog sistema δLs jednaka smanjenju njegove unutrašnje energije
−dUs , tj.
δLs = −dUs . (3.73)
Promena unutrašnje energije izolovanog sistema dUs zbog vršenja rada δLs jednaka je algebarskom zbiru
promena unutrašnje energije radnog tela dU i okolne sredine dU0 :

dUs = dU + dU0 . (3.74)

31
Promena unutrašnje energije okolne sredine dU0 koja je nastala zbog razmene toplote δQ0 sa radnim
telom i rada δL0 , koji izvrši radno telo nasuprot sile pritiska okolne sredine, na osnovu prvog principa
termodinamike, iznosi:
dU0 = δQ0 − δL0 . (3.75)
Na osnovu (3.73), (3.74) i (3.75) dobija se izraz za rad δLs izolovanog sistema izražen preko veličina dU, δQ0
i δL0 :
δLs = −dU − δQ0 + δL0 . (3.76)
Pritisak okolne sredine je konstantan (p0 = const) tako da elementarni rad koji izvrši spoljašnja sredina pri
datom procesu iznosi
δL0 = p0 dV0 , (3.77)
gde je dV0 elementarna promena zapremine okolne sredine. Kako je promena zapremine okolne sredine
nastala zbog promene zapremine radnog tela −dV = dV0 , iz (3.77) sledi

δL0 = −p0 dV. (3.78)

Zbog primljene količine toplote δQ0 dolazi do promene (povećanja) entropije dS0 okolne sredine konstantne
temperature T0 (izraz 3.44)
δQ0
dS0 = ,
T0
tako da je
δQ0 = T0 dS0 . (3.79)
Smenom izraza (3.78) i (3.79) za δL0 i δQ0 , u izraz (3.76) dobija se izraz za rad izolovanog sistema δLs u
obliku
δLs = −dU − T0 dS0 − p0 dV, (3.80)
za slučaj beskonačno male promene stanja sistema, odnosno

Ls = −(U2 − U1 ) − T0 (S02 − S01 ) − p0 (V2 − V1 ), (3.81)

u slučaju konačne promene stanja sistema.


S obzirom da se oduzima deo p0 (V2 − V1 ) rada sistema, koji se troši na sabijanje okolne sredine, izraz
(3.81) predstavlja koristan rad sistema iz početnog neravnotežnog u konačno ravnotežno stanje.
Kako je entropija aditivna veličina, i u slučaju izolovanog sistema ne može da opada, tj.

dSs = dS + dS0 ≥ 0,

sledi da porast entropije okolne sredine dS0 nastaje ukoliko entropija radnog tela opada (dS < 0), odnosno

dS0 ≥ −dS, (3.82)

tako da je
T0 dS0 ≥ −T0 dS. (3.83)
Smenom izraza (3.83) u (3.80) dobija se

δLs ≤ −dU + T0 dS − p0 dV, (3.84)

ili u slučaju konačnog procesa

Ls ≤ −(U2 − U1 ) + T0 (S2 − S1 ) − p0 (V2 − V1 ), (3.85)

odnosno
Ls ≤ (U1 − U2 ) − T0 (S1 − S2 ) + p0 (V1 − V2 ). (3.86)
Iz izraza (3.86) sledi da će izolovan sistem da izvrši najveći rad u slučaju kada radno telo vrši reverzibilan
(povratan) proces. Ovaj, tzv. maksimalan rad iznosi

Lm = (U1 − U2 ) − T0 (S1 − S2 ) + p0 (V1 − V2 ). (3.87)

32
Ovim izrazom je, u isto vreme, definisan tzv. maksimalan koristan rad, s obzirom da desna strana izraza
predstavlja ukupan maksimalan rad sistema umanjen za veličinu rada širenja radnog tela koji se troši na
sabijanje okolne sredine −p0 (V2 − V1 ).
Maksimalan koristan rad sistema pri datim parametrima okolne sredine p0 i T0 odredjen je početnim
stanjem radnog tela i ne zavisi od puta kojim se stanje menja.
Iz izraza (3.87) sledi da će radna sposobnost izvora rada, tj. radnog tela, da bude potpuno iskorišćena
ukuliko pritisak p2 i temperatura T2 radnog tela u konačnom stanju ”2” budu jednaki odgovarajućim
parametrima okolne sredine, odnosno ukoliko se radno telo dovede u stanje ravnoteže s okolnom sredinom:
p2 = p0 i T2 = T0 . Pri ovim uslovima su i ostali parametri radnog tela jednaki odgovarajućim parametrima
okolne sredine, tj.: U2 = U0 i V2 = V0 . U tom slučaju, iz izraza (3.87), sledi da je maksimalan koristan rad
L0m dat izrazom
L0m = (U1 − U0 ) − T0 (S1 − S0 ) + p0 (V1 − V0 ). (3.88)
S obzirom na vezu entalpije I s unutrašnjom energijom U (I = U + pV ), maksimalan koristan rad (izraz 3.88)
može da se napiše u obliku
L0m = (I1 − I0 ) − T0 (S1 − S0 ). (3.89)
Razlika (I1 − I0 ) u izrazu (3.89) predstavlja spoljašnji rad pri izoentropskom procesu (S =const) a član
T0 (S1 − S0 ) predstavlja koristan spoljašnji rad pri povratnom izoterm-skom procesu (T = const i U =
const). Znači, maksimalan koristan rad se dobija pri povratnim adijabatskim (izoentropskim) i izotermskim
procesima kao i njihovoj kombinaciji (na primer, u slučaju povratnog Carnot-ovog ciklusa). Veličina korisnog
rada L0m [izraz (3.88) odnosno (3.89)] naziva se i radna sposobnost toplote ili ukupna eksergija tela.
Radna sposobnost toplote, dobijene od grejača temperature T1 predstavlja onaj deo maksimalnog ko-
risnog rada koji može da se dobije (na račun ove toplote) u slučaju kada je hladnjak okolna sredina temper-
ature T0 .
U slučaju cikličnih procesa unutrašnja energija se ne menja tako da je rad izvršen samo na račun dela
toplote Q1 dovedene od grejača.
Što je veća razlika temperatura grejača i hladnjaka to veći deo toplote uzete od grejača može da se
transformiše u rad tokom ciklusa. 0
Specifična eksergija e = Lm /m koja se često naziva specifična tehnička radna sposobnost
toplote, na osnovu (3.89), data je izrazom:

e = (i1 − i0 ) − T0 (s1 − s0 ), (3.90)

preko specifične entalpije (i) i specifične entropije (s) u početnom i krajnjem stanju procesa.
Do sada je nekoliko puta naglašeno da najeći TKI, pri datom izntervalu temperatura, ima povratni
Carnot-ov ciklus. Znači, najveći maksimalan koristan rad neke količine toplote Q1 , uzete od grejača temper-
ature T1 može da se dobije ukoliko radno telo vrši povratan Carnot-ov ciklus. Tada je

T0
L0m = ηc Q1 = Q1 (1 − ), (3.91)
T1

gde je ηc -TKI povratnog Carnot-ovog ciklusa izmedju temperatura T1 i T0 .


Iz izraza (3.91) sledi da je radna sposobnost toplote tim veća što je veća razlika temperatura T1 − T0 ,
tj. veća temperatura grejača (T1 ) pri konstantnoj temperaturi hladnjaka (T0 ). Radna sposobnost postaje
jednaka nuli u slučaju uspostavljanja termodinamičke ravnoteže izmedju grejača i hladnjaka (T1 = T0 ).

3.8. Eksergija i gubici rada usled nepovratnosti realnih procesa

U slučaju nepovratnog (ireverzibilnog) ciklusa koristan rad toplote, uzete od grajača, je manji od mak-
simalnog korisnog rada (radna sposobnost toplote), s obzirom da je TKI bilo kog nepovratnog ciklusa manji
od TKI povratnog Carnot-ovog ciklusa.
Svaka nepovratnost dovodi do srazmernog smanjenja veličine korisnog rada sistema. Kako je veličina
porasta entropije mera nepovratnosti proce-sa, sledi da izmedju smanjenja veličine korisnog rada (gubitka
radne sposobnosti) i porasta entropije postoji jednoznačna veza, odnosno srazmernost.
Veličina smanjenja korisnog rada ∆L, usled nepovratnosti procesa, može da se dobije iz razlike veličine
maksimalnog korisnog rada toplote (izraz 3.87) kada je proces povratan

Lm = (U1 − U2 ) − T0 (S1 − S2 ) + p0 (V1 − V2 )

i veličine korisnog rada sistema u slučaju odgovarajućeg nepovratnog procesa (izraz 3.81)

Ls = (U1 − U2 ) − T0 (S02 − S01 ) + p0 (V1 − V2 ),

33
tj.,
∆L = Lm − Ls = T0 [(S02 − S01 ) − (S1 − S2 )]. (3.92)
S obzirom da član u uglastoj zagradi poslednjeg izraza

(S02 − S01 ) − (S1 − S2 ) = (S02 + S2 ) − (S01 + S1 ) = Ss2 − Ss1 = ∆Ss , (3.93)

predstavlja priraštaj entropije sistema (∆Ss > 0) usled nepovratnosti proce-sa, gubitak radne sposobnosti
∆L s porastom entropija sistema ∆Ss usled nepovratnosti procesa može da se predstavi izrazom:

∆L = T0 ∆Ss . (3.94)

Veličina ∆L se često naziva energijski gubitak. Analogno izrazu (3.94) gubitak specifične radne sposobnosti
toplote (eksergije) zbog nepovratnosti procesa srazmeran je porastu specifične entropije ∆ss :

∆e = T0 ∆ss . (3.95)

Jednačine (3.94) i (3.95) predstavljaju matematički izkaz tzv. Gui-Stodoline teoreme.


Iz izraza (3.94) i (3.95) jasno sledi da pri povratnim procesima u izolovanom sistemu, kada se entropija
sistema ne menja, nema gubitaka radne sposobnosti toplote, odnosno eksergije.
Korišćenje eksergijskog metoda, koji se u poslednje vreme sve više koristi, pogodno je za termodinamičku
analizu procesa, ciklusa ili uredjaja u celini.
Da bi se okarakterisao, odnosno definisao, stepen povratnosti nekog procesa ili ciklusa, uveden je u
termotehniku pojam eksergijskog koeficijenta iskorišćenja (EKI) ηe . U slučaju termodinamičkih ciklusa
EKI predstavlja odnos realno dobijenog korisnog rada Ls prema veličini maksimalnog korisnog rada, koji bi
se dobio da je ciklus povratan, tzv. radna sposobnost toplote Lm :

Ls ls
ηe = = , (3.96)
Lm lm

gde ls i lm predstavljaju odgovarajuće specifične radove. Kako u slučaju povratnih procesa nema gubitaka
eksergije maksimalan specifični koristan rad toplote je jednak razlici dovedene e1 i odvedene e2 eksergije:

lm = e1 − e2 . (3.97)

Usled nepovratnosti procesa dolazi do gubitaka eksergije ∆e tako da specifi-čni koristan rad sistema iznosi:

ls = lm − ∆e = (e1 − e2 ) − ∆e. (3.98)

Na osnovu izraza (3.96), (3.97) i (3.98) EKI nepovratnog ciklusa iznosi

∆e
ηe = 1 − . (3.99)
e1 − e2

U slučaju povratnih procesa i ciklusa je lm = ls pa je tada (izraz (3.92)) EKI maksimalan i jednak jedinici
(ηe = 1).
Na osnovu eksergijske analize (vrednosti EKI procesa ili ciklusa) može da se zaključi o mogućnosti
usavrašavanja procesa, ciklusa i uredjaja u celini.

34
Primer 3.1 Odrediti termički koeficijent iskorišćenja Lenauer-ovog ciklusa, koji se sastoji iz izohore,
adijabata i izobare (slika P3.1). Stepen povišenja pritiska iznosi ψ = pp21 = 10. Radno telo je idealan gas.

Slika P3.1.
rešenje: Toplota se dovodi radnom telu tokom izohornog procesa

q1 = cv (T2 − T1 ), (P 3.1.1)

a odvodi tokom izobarne kompresije


q2 = cp (T1 − T3 ). (P 3.1.2)
Termički koeficijent iskorišćenja ovog ciklusa, na osnovu (P3.1.1) , (P3.1.2) i (3.16), iznosi

|q2 | cp (T3 − T1 ) ( T3 − 1)
η =1− =1− = 1 − k TT12 . (P 3.1.3)
q1 cv (T2 − T1 ) ( T1 − 1)

Kako je proces 1 → 2 izohoran sledi


T2 p2
= = ψ, (P 3.1.4)
T1 p1
odnosno
T2 = ψT1 . (P 3.1.5)
S druge strane, proces 2 → 3 je adijabatski, tako da uzimajući u obzir da je p3 = p1 , sledi
1−k 1−k 1−k
T2 p2 k = T3 p3 k = T3 p1 k , (P 3.1.6)

odnosno
T3 p2 1−k 1−k
=( ) k =ψ k (P 3.1.7)
T2 p1
Iz (P3.1.5) i (P3.1.7) sledi
1−k 1−k 1
T3 = T2 ψ k = ψT1 ψ k = T1 ψ k . (P 3.1.8)
Na osnovu (P3.1.3), (P3.1.4) i (P3.1.8) dobija se vrednost termičkog koeficijenta iskorišće-nja Lanauer-ovog
ciklusa:
( T3 − 1) 1
ψk − 1
η = 1 − k TT12 =1−k = 0, 35.
( T1 − 1) ψ−1

35
Primer 3.2 Odrediti eksergiju (maksimalan koristan rad -radna sposobnost) vazduha mase m=7kg
smeštenog u balon pod pritiskom p1 = 15M P a i temperaturi t1 = 200 C jednakoj temperaturi okolne sre-
dine t0 = t1 = 200 C. Pritisak okolne sredine je p0 = 0.1M P a. Gasna konstanta za vazduh je R = 287J/kgK.
rešenje: Maksimalan koristan rad se dobija kada se gas izotermski (T0 = T1 = const) širi do pritiska
okolne sredine (p2 = p0 ), s obzirom na povratnost datog procesa, izračunava se na osnovu izrza (3.84):

L0m = (U1 − U0 ) − T0 (S1 − S0 ) + p0 (V1 − V0 ).

U datom slučaju je
U1 − U2 = mcv (T1 − T0 ) = 0
i Z Z Z
2 2 2
δQ dU p
∆S = S2 − S1 = S0 − S1 = = + dV =
1 T 1 T 1 T
Z 2 Z 2
dT dV T2 V2 p1
= mcv + mR = mcv ln + mRln = mRln =
1 T 1 V T1 V 1 p2
p1
= mRln = 1, 007 · 104 J/K,
p0
tako da je T0 ∆S = 2, 949M J. Početna i krajnja zapremina gasa iznose, respektivno:
mRT1
V1 = = 0, 392m3
p1
i
mRT0 mRT1 p1
V2 = V0 = = = V1 = 5, 866m3 ,
p0 p0 p0
pa je
p0 (V1 − V0 ) = −0, 585M J.
Eksergija vazduha iznosi

L0m = T0 (S0 − S1 ) + p0 (V1 − V0 ) = 2, 949M J − 0, 585M J = 2, 364M J.

Brojna vrednost maksimalnog korisnog rada može da se odredi grafički na osnovu p,v (ili T, s) -dijagrama
(slika P3.2) i jednaka je površini 1-2-5-1. Naime, količina toplote dovedene gasu T0 (S2 − S1 ) > 0, jednaka je
radu širenja gasa i brojno je jednka površini 1-2-3-4-1. Poslednji član u izrazu (3.84) je negativan p0 (V1 −
V0 ) < 0, i predstavlja deo neiskorišćenog rada, koji se troši na sabijanje okolne sredine konstantnog pritiska
p0 i brojno je jednak površini 2-3-4-5-2.

Slika P3.2.
Primer 3.3 Odrediti ukupnu eksergiju kiseonika mase m=1kg i temperature t1 = 5000 C na pritisku
jednakom atmosferskom pritisku p1 = p0 . Pritisak i temperatura okolnog vazduha, iznose, respektivno, p0 =
0, 1M P a i t0 = 200 C.R = 260J/kgK. Smatrati da je kiseonik idealan gas.

36
rešenje: Maksimalan rad može da se dobije ako se dati gas (kiseonik) povratnim procesom dovede u
ravnotežu sa okolnom sredinom, tako da bude p2 = p1 = p0 i T2 = T0 . Ovo može da se postigne ukoliko se
gas prvo adijabtski širi do temperature okolne sredine a zatim izotermno sabije do pritiska okolne sredine
(slika P3.3)

Slika P3.3.
Pri tome je za krajnje tačke ukupnog procesa

T1
U1 − U2 = mcv (T1 − T0 ) = mcv T0 ( − 1),
T0
Z 1 Z 1
δQ mcp dT T1 T1
S1 − S0 = = = mcp ln = mcp ln ,
2 T 2 T T2 T0
odnosno
T1
T0 (S1 − S0 ) = mcp T0 ln .
T0
mRT0
Kako je V2 = p0 i V1 = V2 TT01 sledi

V1 T1
p0 (V1 − V2 ) = p0 V2 ( − 1) = mRT0 ( − 1).
V2 T0

Kako je U2 = U0 , S2 = S0 i V2 = V0 smenom dobijenih izraza u (3.84) dobija se vrednost ukupne eksergije:

T1 T1 mkT0 T1 T1
L0m = mcp T0 ( − 1 − ln ) = ( − 1 − ln )
T0 T0 k − 1 T0 T0

1 · 1, 40 · 260 · 293 773 773


= ( − 1 − ln ) = 178kJ/kg ≈ 180kJ/kg.
0, 4 293 293

37
4. KARAKTERISTIČNE FUNKCIJE I TERMODINAMIČKI
POTENCIJALI. MAXWELL-OVE RELACIJE
4.1. Karakteristične funkcije i termodinamički potencijali
Za opisivanje termodinamičkih svojstava sistema u termotehnici se koriste dva metoda:
metod kružnih procesa i metod termodinamičkih potencijala (ili karakterističnih funkcija).
Karakteristične funkcije su funkcije stanja tj. fizičke veličine koje su jednoznačno defi-
nisane parametrima stanja. Poznavanjem karakterističnih funkcija i njenih izvoda mogu
da se odrede sva termodinamička svojstva sistema, kao što su na primer, parametri stanja,
jednačine stanja, jednačine za specifične toplotne kapacitete Cp i Cv kao i drugi termodi-
namički potencijali.
U termodinamici se specifična zapremina (v), pritisak (p) i temperatura (T ) nazivaju
termičkim parametrima (svojstvima) sistema, dok se unutrašnja energija (u), en-
talpija (i), entropija (s), specifična toplota (cp , cv ) itd, nazivaju kaloričkim parametrima
(svojstvima) sistema.
Jednačine stanja koje povezuju termičke parametre stanja sistema, kao što su
F (p, v, T ) = 0 ili p = p(v, T ) i T = T (p, v), nazivaju se termičkim jenačinama.
Jednačine koje povezuju tri parametra stanja od kojih je jedan kalorički, kao na primer,
i = i(p, T ), u = u(v, T ) i dr., nazivaju kaloričkim jednačinama stanja.
Karakteristične funkcije karakterišu odredjene termodinamičke procese i sadrže pot-
puna obaveštenja o termičkim i kaloričkim svojstvima sistema. Tako na primer, prvi
izvodi ovih funkcija odredjuju parametre stanja p, v, T (termička svojstva) a drugi izvodi
ovih funkcija veličine cp i cv (kalorička svojstva).
Karakteristične funkcije su unutrašnja energije U (S, V ), entalpija I(S, p), Helmholtz-
ova funkcija (slobodna energija) F (T, V ), Gibbs-ova funkcija (slobodna entalpija) G(T, p),
entropija S(V, U ) i zapremina V (S, U ).
Karakteristične funkcije su aditivne i jednoznačne funkcije stanja sistema a njihovi
diferencijalni priraštaji su totalni diferencijali.
Unutrašnja energija U je karakteristična funkcija nezavisno promenljivih entropije
S i zapremine V, tj. U = U (S, V ).
Polazeći od jednačina prvog i drugog principa termodinamike dobija se izraz koji
objedinjuje oba pomenuta principa:
T dS ≥ dU + pdV. (4.1)
Ovaj izraz ujedno predstavlja uslov koji mora da bude zadovoljen pri odvijanju kako reverz-
ibilnih tako i ireverzibilnih procesa u sistemu. U slučaju reverzibilnih procesa prethodni
izraz dobija oblik
T dS = dU + pdV, (4.2)
tako da u slučaju kada sistem vrši rad (pdV 6= 0) promena unutrašnje energije sistema
iznosi
dU = T dS − pdV. (4.3)
S obzirom da je unutrašnja energija U funkcija nezavisno promenljivih S i V sledi da
priraštaj unutrašnje energije sistema iznosi
µ ¶ µ ¶
∂U ∂V
dU (S, V ) = dS + dV. (4.4)
∂S V ∂S S

Iz jednačina (4.3) i (4.4) dobijaju se izrazi za parametre stanja T i p


µ ¶
∂U
T = (4.5)
∂S V

48
i µ ¶
∂U
p=− (4.6)
∂V S

Entalpija I je karakteristična funkcija nezavisno promenljivih entropije S i pritiska p, tj.


I = I(S, p).
Kako je (izraz 2.32) I = U + pV, priraštaj entalpije termodinamičkog sistema iznosi

dI = dU + pdV + V dp. (4.7)

Smenom dU iz jednačine (4.4) u prethodni izraz (4.7) dobija se

dI = T dS + V dp. (4.8)

Kako je, s druge strane, entalpija funkcija nezavisno promenljivih S i p sledi


µ ¶ µ ¶
∂I ∂I
dI(S, p) = dS + dp (4.9)
∂S p ∂p S

Iz jednačina (4.8) i (4.9) dobijaju se izrazi za parametre stanja T i V preko izvoda entalpije
po parametrima S i p : µ ¶
∂I
T = (4.10)
∂S p
i µ ¶
∂I
V = . (4.11)
∂p S

Helmholtz-ova funkcija (slobodna energija) F je karateristična funkcija nezavisno


promenljivih temperature T i zapremine V, tj. F = F (T, V ) i predstavlja izotermno-
izohorni potencijal.
Slobodna energija F je povezana s unutrašnjom energijom U relacijom

F = U − T S. (4.12)

Uzevši u obzir jednačine (4.12) i (4.3) priraštaj slobodne energije dF = dU − T dS − SdT


iznosi
dF = −SdT − pdV. (4.13)
Kako je F = F (T, V ), priraštaj slobodne energije je dat izrazom
µ ¶ µ ¶
∂F ∂F
dF (T, V ) = dT + dV. (4.14)
∂T V ∂V T

Poredjenjem jednačina (4.13) i (4.14) dobija se


µ ¶
∂F
S=− (4.15)
∂T V

i µ ¶
∂F
p=− . (4.16)
∂V T

49
Pri izotermnom procesu (T = const) priraštaj slobodne energije iznosi

dF = −pdV. (4.17)

Znači, pri izotermnom procesu sistem vrši rad na račun smanjenja slobodne energije (δA =
−dF ).
Kako je U = F + T S, na osnovu prethodnog sledi da slobodna energija predstavlja
onaj deo unutrašnje energije sistema koji može da se transformiše u rad; veličina T S se
naziva vezana energija s obzirom da taj deo unutrašnje energije ne može da se prevede
u rad.
Gibbs-ova funkcija (slobodna entalpija) G je karakteristična funkcija nezavisno
promenljivih temperature T i pritiska p, tj. G = G(T, p) i predstavlja izotermno-izobarni
potencijal.
Slobodna entalpija G vezana je s entalpijom I relacijom:
G = I − T S. (4.18)

Uzevši u obzir jednačine (4.18) i (4.8) priraštaj slobodne entalpije dG = dI − T dS − SdT


dobija oblik
dG = −SdT + V dp. (4.19)
Kako je G = G(T, p) priraštaj slobodne entalpije iznosi
µ ¶ µ ¶
∂G ∂G
dG(T, p) = dT + dp. (4.20)
∂T p ∂p T

Poredjenjem jednačina (4.19) i (4.20) dobija se da je


µ ¶
∂G
S=− (4.21)
∂T p

i µ ¶
∂G
V = . (4.22)
∂p T
Karakteristične termodinamičke funkcije povezane su medjusobno tako da znajući jednu
od njih mogu da se nadju druge. Na primer, pomoću izraza (4.12) i (4.15) jednostavno
se nalazi relacija koja povezuje slobodnu energiju F (i njen prvi izvod) s unutrašnjom
energijom U (Gibbs-Helmholtz-ova jednačina):
µ ¶
∂F
U = F + TS = F − T . (4.23)
∂T V

Slično prethodnom, uz pomoć izraza (4.18) i (4.21) dobija se relacija koja povezuje slobodnu
entalpiju G i njen prvi izvod s entalpijom I :
µ ¶
∂G
G = I − TS = I + T . (4.24)
∂T p

Entalpija I može da se predstavi preko drugih karakterističnih funkcija U, F, i G. Na


primer, iz relacije (2.32) sledi veza entalpije I i unutrašnje energije U :

I = U + pV, (4.25)

50
iz relacije (4.18) sledi veza entalpije i slobodne entalpije G :

I = G + T S, (4.26)

a iz relacije (4.12) i (4.25) sledi veza entalpije I i slobodne energije F :

F = U − T S = I − pV − T S,

tako da je
I = F + pV + T S. (4.27)
Osim prethodnih relacija, iz izraza (4.18) i (4.27) dobija se veza izmedju slobodne entalpije
G i slobodne energije F :

G = I − T S = (F + pV + T S) − T S = F + pV. (4.28)

Prethodno nadjene veze izmedju karakterističnih funkcija I, U, F i G [relacije (4.25), (4.26)


i (4.27)] grafički su prikazane na slici 4.1.

Slika 4.1.
Osim navedenih karakterističnih funkcija U, I, F i G, kao karakteristična funkcija neza-
visno promenljivih U i V smatra se entropija S = S(U, V ). Naime, iz jednačine (4.2) sledi

1 p
dS = dU + dV. (4.29)
T T
S obzirom da je µ ¶ µ ¶
∂S ∂S
dS(U, V ) = dU + dV, (4.30)
∂U V ∂V U

iz izraza (4.29) i (4.30) sledi


1
T = ¡ ∂S ¢ (4.31)
∂U V

i µ ¶ ¡ ∂S ¢
∂S
p=T = ¡ ∂V
∂S
¢U . (4.32)
∂V U ∂U V

51
4.2. Maxwell-ove relacije
Diferencijalni priraštaji karakterističnih funkcija, kako je već naglašeno, su totalni
diferencijali tako da njihovi uzastopni izvodi ne zavise od redosleda diferenciranja. Tako
je
∂2U ∂2U
= , (4.33)
∂V ∂S ∂S∂V
pa se iz relacija (4.5) i (4.6) dobija
µ ¶ µ ¶
∂T ∂p
=− . (4.34)
∂V S ∂S V

S obzirom da je
∂2I ∂2I
= (4.35)
∂V ∂S ∂S∂V
iz relacija (4.10) i (4.11) se dobija
µ ¶ µ ¶
∂T ∂V
= . (4.36)
∂p S ∂S p

Slično prethodnom, s obzirom da su dF i dG totalni diferencijali, iz relacija (4.15) i (4.16)


kao i relacija (4.29) i (4.22) dobijaju se nove relacije
µ ¶ µ ¶
∂S ∂p
= (4.37)
∂V T ∂T V

i µ ¶ µ ¶
∂S ∂V
=− . (4.38)
∂p T ∂T p

Relacije (4.34), (4.36), (4.37) i (4.38) nazivaju se Maksvel-ove termodinamičke relacije


(jednačine). Maksvel-ovim relacijama su povezani parcijalni izvodi termodinamičkih
parametara p, V, T i S.
Na slici 4.2 prikazana je šema pomoću koje se lako nalaze veze izmedju parcijalnih
izvoda odgovarajućih termodinamičkih parametara a time i Maksvel-ove relacije.

Slika 4.2.

Smer strelice označava koji se parametar diferencira po kom parametru. Na primer,


∂T
T → V označava parcijalni izvod ( ∂V )S . Ukoliko se strelice ukrštaju odgovarajući parcijalni
izvodi su suprotnog znaka.

52
4.3. Hemijski potencijal

Pri razmatranju karakterističnih funkcija U = U (S, V ), I = I(p, S),


F = F (T, V ) i G = G(T, p), kao i funkcija S = S(V, U ) i V = V (S, U ), koje se takodje
mogu smatrati karakterističnim, ukazano je da su one aditivne a time i ekstenzivne veličine.
Naime, ukoliko se masa m bilo kog dela sistema poveća nekoliko puta toliko puta će da se
uvećaju i vrednosti svih karakterističnih funkcija. Znači, termodinamičke karakteristične
funkcije zavise i od mase m komponenata sistema:

U = mu; I = mi; F = mf ; G = mg; S = ms; V = mv, (4.39)

gde su u, i, , f, g, s, v− odgovarajuće specifične veličine. Slično relacijama (4.24) (4.12)


i (4.18), koje povezuju entalpiju I, slobodnu energiju F i slobodnu entalpiju G sa un-
utrašnjom energijom U, jednostavno se dobijaju relacije koje povezuju odgovarajuće speci-
fične veličine:
i = u + pv (4.40)
f = u − T s, (4.41)
g = i − T s = u + pv − T s. (4.42)
Iz prethodnog sledi da do promene unutrašnje energije sistema može da dodje, ne samo pri
razmeni toplote i vršenju rada, već i pri ravnotežnom (reverzibilnom) dovodjenju (ili odvod-
jenju) beskonačno male količine supstance, mase dm pri konstantnoj entropiji S =const i
konstantnoj zapremini V = const:

dU = T dS − pdV + ϕdm, (4.43)

gde je µ ¶
∂U
ϕ= (4.44)
∂m S,V

tzv. hemijski potencijal.


Na osnovu izraza (4.39) i (3.72) priraštaj unutrašnje energije iznosi:

dU = d(mu) = mdu + udm = m(T ds − pdv) + udm. (4.45)

Kako je
mds = d(ms) − sdm = dS − sdm, (4.46)
i
mdv = d(mv) − vdm = dV − vdm, (4.47)
izraz (4.45) može da se napiše u sledećem obliku:

dU = T dS − pdV + (u − T s + pv)dm. (4.48)

Na kraju, na osnovu prethodnog izraza (4.48) i (4.42) dobija se:

dU = T dS − pdV + gdm. (4.49)

Poredjenjem poslednjeg izraza (4.49) sa izrazom (4.43) dobija se da je hemijski potencijal


(ϕ) jednak specifičnoj slobodnoj entalpiji (g) :

53
ϕ = g. (4.50)
Na sličan način može da se pokaže da važe sledće relacije:

dI = T dS + V dp + ϕdm, (4.51)

dF = −SdT − pdV + ϕdm, (4.52)


dG = −SdT + V dp + ϕdm. (4.53)
Iz jednačina (4.43), (4.51), (4.52) i (4.53) sledi da je
µ ¶ µ ¶ µ ¶ µ ¶
∂U ∂I ∂F ∂G
ϕ= = = = , (4.54)
∂m S,V ∂m S,p ∂m T,V ∂m T,p

što znači da je hemijski potencijal jednak parcijalnom izvodu bilo koje karakteristične
funkcije po masi pri konstantnim vrednostima odgovarajućih nezavisno promenljivih.
Iz izraza (4.43) sledi
T dS = dU + pdV − ϕdm, (4.55)
odnosno
1 p ϕ
dS = dU + dV − dm, (4.56)
T T T
tako da je µ ¶ µ ¶ µ ¶
∂S 1 ∂S p ∂S ϕ
= ; = ; =− . (4.57)
∂U V,m T ∂V U,m T ∂m U,V T
Na osnovu izraza (4.54) ustanovljeno je kako pomoću hemijskog potencijala mogu da se
odrede promene karakterističnih funkcija bilo kog sistema pri promeni količine supstancije
u sistemu. Zbog toga hemijski potencijal igra važnu ulogu pri analizi faznih prelaza kao i
u hemijskoj termodinamici pri razmatranju hemijskih reakcija.

54
Primer 4.1. Dokazati da je promena entalpije kod izoentropske promene stanja
srazmerna izvršenom radu.
rešenje: Entalpija (i) i unutrašnja energija (u) povezane su relacijom (2.33) i =
u + pv. Diferenciranjem predhodnog izraza dobija se

di = du + pdv + vdp.

Znajući da je (relacija (3.72))


du = T ds − pdv,
sledi (4.8)
di = T ds + vdp. (P 4.1.1)
Iz (P4.1.1) sledi da promena entalpije kod izoentropske promene stanja (ds = 0) iznosi

(di)s = vdp. (P 4.1.2)

S druge strane, u slučaju izoentroske promene stanja sledi

pv κ = const, (P 4.1.3)

pa je
vdp + κpdv = 0. (P 4.1.4)
S obzirom da elementarni rad iznosi
δl = pdv,

iz predhodnog izraza (P4.1.4) se dobija

vdp = −κpdv = −κδl (P 4.1.5)

Iz (P4.1.2) i (P4.1.5) sledi


(di)s = −κδl, (P 4.1.6)
tako da je promena entalpije kod izoentropske promene stanja srazmerna izvršenom radu

(∆i)s = −κl, (P 4.1.7)

što je trebalo da se dokaže.


Primer 4.2. Specifični Gibbs-ov potencijal nekog sistema dat je izrazom:
g = u0 + aT (1 − lnT ) + RT lnp − T s0 ,
gde su u0 , a, R i s0 konstante. Naći termičku i kaloričku jednačinu stanja tog sistema.
rešenje: Gibbs-ov potencijal (g) entalpija (i) i unutrašnja energija (u) povezani su
relacijama [(4.18) i (2.33)]:
g = i − T s, (P 4.2.1)
i = u + pv. (P 4.2.2)
Kako je iz (2.54) i (3.44) du = δq − pdv i δq = T ds, sledi (3.72)

du = T ds − pdv. (P 4.2.3)

55
Na osnovu (P4.2.1), (P4.2.2) i (P4.2.3) dobija se (4.19)

dg = −sdT + vdp. (P 4.2.4)

S druge strane, kako je g = g(T, p), dobija se (4.20)


µ ¶ µ ¶
∂g ∂g
dg = dT + dp. (P 4.2.5)
∂T p ∂p T

Iz (P4.2.4) i (P4.2.5) sledi [relacije (4.21) i (4.22)]


µ ¶
∂g
v= , (P 4.2.6)
∂p T
µ ¶
∂g
−s = . (P 4.2.7)
∂T p

U datom slučaju je
µ ¶
∂g ∂ RT
v= = [u0 + aT (1 − lnT ) + RT lnp − T s0 ]T = , (P 4.2.8)
∂p T ∂p p

što znači da je termička jednačina stanja datog sistema oblika

pv = RT. (P 4.2.9)

S druge strane, iz (P4.2.1) i (P4.2.2) sledi

u = i − pv = g + T s − pv. (P 4.2.10)

Smenom konkretnog izraza za Gibbs-ov potencijal i parametara v i s


µ ¶
∂g RT
v= = ,
∂p T p
µ ¶
∂g
s=− = alnT − Rlnp + s0 , (P 4.2.11)
∂T p

[dobijenih na osnovu izraza (P4.2.7) i (P4.2.8)], u izraz (P4.2.10) dobija se kalorička


jednačina stanja oblika:
u = u0 + (a − R)T. (P 4.2.12)

Primer 4.3. Naći jednačinu adijabate i jednačinu stanja idealnog gasa ako je entalpija
(i) data izrazom:
κ−1 s−s0
i = cp p κ e cp

rešenje: Elementarna promena entalpije data je izrazom (P4.1.1)

di = T ds + vdp. (P 4.3.1)

56
S druge strane, kako je i = i(s, p), dobija se (4.9)
µ ¶ µ ¶
∂i ∂i
di = ds + dp. (P 4.3.2)
∂s p ∂p s

Iz (P4.3.1) i (P4.3.2) sledi [(4.10) i (4.11)]


µ ¶
∂i
T = , (P 4.3.3)
∂s p

µ ¶
∂i
v= . (P 4.3.4)
∂p s

U slučaju adijabatske promene stanja (s = const), a na osnovu (P4.3.4), sledi


µ ¶ µ ¶
∂i ∂ κ−1 s−s0
κ−1 1 s−s0
v= = cp p κ · e p
c
= cp · p− κ · e cp , (P 4.3.5)
∂p s ∂p s κ

pa je jednačina adijabate oblika


µ ¶κ
κ κ−1 s−s0
pv = · cp · e cp , (P 4.3.6)
κ

odnosno
pv κ = const. (P 4.3.7)
Kako je [na osnovu (P4.3.3)]
µ ¶ µ ¶
∂i ∂ κ−1 s−s0 κ−1 s−s0
T = = cp · p κ e cp
= p κ e cp , (P 4.3.8)
∂s p ∂s p

sledi s−s0
κ−1
T p− κ =e cp
. (P 4.3.9)
Na osnovu (P4.3.6) i (P4.3.9) sledi

v κ − 1 cp cp − cv R
= · = = , (P 4.3.10)
T κ p p p

pa je jednačina stanja idealnog gasa

pv = RT. (P 4.3.11)

2
Primer 4.4 Jednačina stanja idealnog elektronskog gasa je oblika pv = 3 u. Naći
jednačinu adijabate u promenljivim: a) p, v i b) T, v.
rešenje: a) Elementarna promena unutrašnje energije data je izrazom (3.72)
du = T ds − pdv. (P 4.4.1)

57
U slučaju adijabatskog procesa (ds = 0) je

du = −pdv. (P 4.4.2)

Kako je u konkretnom slučaju


3
u= pv (P 4.4.3)
2
sledi
3 3
du = pdv + vdp. (P 4.4.4)
2 2
Iz (P4.4.2) i (P4.4.4) sledi
dv 3 dp
+ = 0, (P 4.4.5)
v 5 p
pa je
5
lnp + lnv 3 = const, (P 4.4.6)
odnosno 5
pv 3 = const. (P 4.4.7)

b) Izražavajući unutrašnju energiju preko parametara T i v [u = u(T, v)] sledi (4.1)


µ ¶ µ ¶
∂u ∂u
du = dT + dv. (P 4.4.8)
∂T v ∂v T

Iz (P4.4.1) sledi µ ¶ µ ¶
∂u ∂s
=T − p. (P 4.4.9)
∂v T ∂v T

Na osnovu Maxwell-ove termodinamičke jednačine (4.37)


µ ¶ µ ¶
∂s ∂p
= , (P 4.4.10)
∂v T ∂T v

i iz izraza (P4.4.9) sledi (primer 4.7)


µ ¶ µ ¶
∂u ∂p
=T − p. (P 4.4.11)
∂v T ∂T v

Na osnovu (P4.4.8) i (P4.4.11) dobija se


µ ¶ · µ ¶ ¸
∂u ∂p
du = dT + T − p dv, (P 4.4.12)
∂T v ∂T v

pa uzimajući u obzir da je [na osnovu (P4.4.2)] du = −pdv sledi


µ ¶ µ ¶
∂u ∂p
dT + T dv = 0. (P 4.4.13)
∂T v ∂T v

58
Kako je, u datom slučaju, pv = 32 u sledi
µ ¶ µ ¶
∂u 3 ∂p
= v . (P 4.4.14)
∂T v 2 ∂T v

Iz (P4.4.13) i (P4.4.14) sledi


dT 2 dv
+ = 0, (P 4.4.15)
T 3 v
odakle je
2
lnT + lnv 3 = const, (P 4.4.16)
odnosno 2
T v 3 = const. (P 4.4.17)

³ ´Primer 4.5. Koristeći


¡ ∂v ¢
se metodom karakterističnih funkcija izraziti izvod entalpije
∂i
∂p preko v, T i ∂T p .
T

rešenje: Kako je (P4.1.1.) di = T ds + vdp sledi


µ ¶ µ ¶
∂i ∂s
=T + v. (P 4.5.1)
∂p T ∂p T

Na osnovu Maxwell-ove termodinamičke jednačine (4.38)


µ ¶ µ ¶
∂s ∂v
=− , (P 4.5.2)
∂p T ∂T p

i izraza (P4.5.1) dobija se


µ ¶ µ ¶
∂i ∂v
=v−T (P 4.5.3)
∂p T ∂T p

Primer 4.6. Dokazati da važi sledeća termodinamička relacija:


µ ¶ µ ¶ µ ¶
∂p ∂T ∂v
= −1.
∂T v ∂v p ∂p T

rešenje: Za neku funkciju z = z(x, y) je


µ ¶ µ ¶
∂z ∂z
dz = dx + dy (P 4.6.1)
∂x y ∂y x

i
∂2z ∂2z
= . (P.4.6.2)
∂x∂y ∂y∂x

59
Ako je z = const (dz = 0) iz (P4.6.1) sledi
µ ¶ µ ¶
∂z ∂z
dx + dy = 0. (P 4.6.3)
∂x y ∂y x

Parcijalnim izvodom po x pri z = const iz (P4.6.3) dobija se


µ ¶ µ ¶ µ ¶
∂z ∂z ∂y
+ = 0, (P 4.6.4)
∂x y ∂y x ∂x z

odnosno µ ¶ µ ¶ µ ¶
∂z ∂y ∂z
=− , (P 4.6.5)
∂y x ∂x z ∂x y

pa je µ ¶ µ ¶
∂z ∂y 1
= − ¡ ∂x ¢ , (P 4.6.6)
∂y x ∂x z ∂z y

i konačno µ ¶ µ ¶ µ ¶
∂z ∂y ∂x
= −1. (P 4.6.7)
∂y x ∂x z ∂z y

Ako je z = p, x = v i y = T [p = p(v, T )] iz (P4.6.7) sledi


µ ¶ µ ¶ µ ¶
∂p ∂T ∂v
= −1 (P 4.6.8)
∂T v ∂v p ∂p T

što je trebalo dokazati.


Primer 4.7. Na osnovu Maxwell-ovih jednačina izvesti sledeću diferencijalnu ter-
modinamičku jednačinu: µ ¶ µ ¶
∂p ∂u
T = +p
∂T v ∂v T

rešenje: Kako je (3.72) du = T ds − pdv sledi


µ ¶ µ ¶
∂u ∂s
=T − p. (P 4.7.1)
∂v T ∂v T

Jedna od Maxwell-ovih jednačina je (4.37)


µ ¶ µ ¶
∂s ∂p
= , (P 4.7.2)
∂v T ∂T v

tako da se smenom (P4.7.2) u (P4.7.1) dobija


µ ¶ µ ¶
∂u ∂p
=T − p, (P 4.7.3)
∂v T ∂T v

60
odnosno µ ¶ µ ¶
∂p ∂u
T = + p, (P 4.7.4)
∂T v ∂v T

što je trebalo dokazati.


Primer 4.8. Koristeći se metodom karakterističnih funkcija izraziti promenu en-
tropije pri beskonačno malom izobarskom širenju −(ds)p preko promene zapremine dv i
koeficijenta zapreminskog širenja α = v1 ( ∂T
∂v
)p .
rešenje: Ako se promena entropije izrazi preko promene specifične zapremine i prome-
ne pritiska, µ ¶ µ ¶
∂s ∂s
ds(p, v) = dv + dp, (P 4.8.1)
∂v p ∂p v

sledi da je pri izobarnom širenju (p=const)


µ ¶
∂s
(ds)p = dv. (P 4.8.2)
∂v p

Kako je µ ¶ µ ¶ µ ¶
∂s ∂s ∂T
= (P 4.8.3)
∂v p ∂T p ∂v p

i µ ¶
∂T 1 1
= ¡ ∂v ¢ = , (P 4.8.4)
∂v p ∂T p
αv
1
¡ ∂v ¢
[gde je α = v ∂T p ], i s obzirom da je (P6.7.1)
µ ¶
∂s 1
= cp , (P 4.8.5)
∂T p T

sledi µ ¶
∂s cp
= . (P 4.8.6)
∂v p αvT

Iz (P4.8.2) i (P4.8.65) konačno se dobija


cp
(ds)p = dv. (P 4.8.7)
αvT

61
5. RAVNOTEŽA TERMODINAMIČKIH SISTEMA I FAZNI PRELAZI
5.1. Homogeni i heterogeni termodinamički sistemi
Termodinamički sistemi uslovno se dele na homogene i nehomogene (heterogene)
sisteme.
Homogeni sistemi su takvi sistemi unutar kojih ne postoji površina razdela koja
deli makroskopske delove sistema, odnosno, kod kojih su hemijski sastav i fizičke osobine
jednaki u svim njegovim delovima ili se menjaju od jedne do druge tačke sistema ali bez
prekida (skoka). Primer homogenog sistema je smesa gasova, zatim tečni i čvrsti rastvori
kao i tela istog hemijskog sastava u jednom od agregatnih stanja. Fizičke osobine, ovakvih
sistema, mogu da se menjaju bez prekida kao, na primer, gustina vazduha sa nadmorskom
visinom u polju sile teže.
Heterogeni sistemi su takvi sistemi koji se sastoje iz dva ili više homogenih sistema
(faza) odvojenih površinom razdela. Pri prolazu kroz površinu razdela fizička i hemijska
svojstva supstance menjaju se skokom. Tačnije rečeno, površinu razdela čini sloj supstance
duž koga se pri prolazu iz jedne u drugu fazu fizička i hemijska svojstva menjaju brzo.
Heterogene sisteme, u opštem slučaju, čine hemijski i fizički različite faze. Heterogeni
sistemi mogu biti sačinjeni i od različitih agregatnih stanja iste supstance, tj. mogu da
imaju isti hemijski sastav ali različite fizičke osobine (led-voda-para). Ne treba mešati
agregatna stanja s fazama. Broj faza može da bude znatno veći od broja agregatnih stanja
date supstance. Faza heterogenog sistema može da se sastoji i iz više hemijski različitih
supstanci (na primer, smeše i rastvori).

5.2. Termodinamička ravnoteža


Stanje termodinamičke ravnoteže je takvo stanje u kome, pri nepromenjenim
spoljnjim uslovima, sistem ostaje beskonačno dugo. U stanju termodinamičke ravnoteže
parametri sistema se ne menjaju s vremenom i ne postoji težnja za spontanom promenom
stanja. Svi spontani procesi teže stanju termodinamičke ravnoteže. Razlikuje se stanje
stabilne, nestabilne i relativno stabilne ravnoteže.
Stanje stabilne ravnoteže (stabilno stanje) termodinamičkog sistema se karak-
teriše time što se posle prestanka dejstva spoljnjih sila, koje dovode do odklona sistema iz
stanja stabilne ravnoteže, sistem spontano vraća u početno ravnotežno stanje.
Stanje nestabilne ravnoteže (labilno stanje) termodinamičkog sistema se karak-
teriše time što se posle prestanka dejstva spoljnih sila sistem ne vraća u početno stanje već
prelazi u novo stanje i to stanje stabilne ravnoteže. Čak i vrlo male spoljnje sile mogu da
nepovratno izvedu sistem iz stanja labilne ravnoteže. Zbog stalnog dejstva različitih per-
turbujućih faktora sistem može da egzistira u stanju labilne ravnoteže samo u vrlo kratkom
vremenskom intervalu.
Stanje relativno stabilne ravnoteže (metastabilno stanje) se karakteriše time
da beskonačno male spoljne sile (perturbacije) izazivaju beskonačno male otklone iz ovog
stanja, a po prestanku njihovog uticaja sistem se spontano vraća u početno stanje (kao kod
stanja stabilne ravnoteže), medjutim dovoljno jake perturbacije nepovratno izvode sistem
iz metastabilnog u novo stanje stabilne ravnoteže.
Na primer, metastabilna stanja su stanje prehladjene vode ili stanje presićene pare.

5.3. Uslovi stabilne ravnoteže jednokomponentnih sistema


S obzirom da svi spontani procesi teže stanju stabilne ravnoteže, važno je da se nadju
uslovi (kriterijumi) stabilne ravnoteže a na osnovu njih odredi pravac odvijanja mogućeg
spontranog procesa.

62
5.3.1. Uslovi ravnoteže izolovanih sistema
Razmotrimo uslove ravnoteže izolovanih homogenih sistema. Karakteristika
izolovanog sistema (sistema sa idealnom toplotnom izolacijom) je da ne razmenjuje toplotu
s okolinom (δQ = 0) i ne vrši rad širenja ili se nad njim ne vrši rad (pdV = 0), odnosno
da se unutrašnja enerija sistema ne menja (dU = 0). Znači, za izolovani sistem je dU =
0 i dV = 0 odnosno, U = const i V = const. Koristeći se prvim i drugim zakonom
termodinamike, ranije je pokazano (glava 3) da u slučaju odvijanja bilo reverzibilnih ili
ireverzibilnih procesa u termodinamičkom sistemu mora da bude zadovoljen uslov (3.71)

T dS ≥ dU + pdV (5.1)

Na osnovu ovog opšteg uslova dobija se uslov za ravnotežu izolovanog sistema (dU =
0, dV = 0) :
dS ≥ 0. (5.2)
Znak ” > ” odgovara neravnotežnom stanju sistema, a znak jednakosti odgovara stanju
ravnoteže sistema pri kojem je entropija dostigla maksimalnu vrednost. Znači, u stanju
ravnoteže izolovanog sistema je

S = Smax ; dS = 0; d2 S < 0, (5.3)

gde poslednji izraz označava da u stanju ravnoteže entropija ima maksimum.


Iz prethodnog sledi da u izolovanom sistemu u stanju ravnoteže prestaju svi spontani
procesi koji bi mogli da naruše postignutu ravnotežu, s obzirom da su svi spontani procesi
ireverzibilni i kao takvi praćeni porastom entropije (dS > 0). Znači, u izolovanim sistemima
sponatni procesi mogu da teku sve dotle dok entropija ne dostigne maksimum,
odnosno dok sistem ne dostigne stanje ravnoteže.

5.3.2. Uslovi ravnoteže neizolovanih sistema


Ukoliko sistem interaguje s okolnom sredinom konkretni uslovi ravnoteže mogu da se
odrede iz opšteg uslova odvijanja termodinamičkog procesa (5.1), kao u slučaju ravnoteže
izolovanih sistema, uz korišćenje konkretnih uslova interakcije sistema s okolnom sredinom.
Razmotrimo uslove ravnoteže u slučaju četiri različita uslova interakcije sistema s
okolnom sredinom:
1. uslov interakcije: zapremina sistema se ne menja a sistem razmenjuje toplotu s
okolinom pri konstantnoj entropiji tj. V =const i S = const.
Iz relacije (5.1), napisane u obliku dU ≤ T dS − pdV, za ovaj slučaj interakcije sistema
sa okolinom (dV = 0 i dS = 0) sledi uslov

dU ≤ 0. (5.4)

Znači,u slučaju izohorno-izoentropskog procesa unutrašnja energija opada


(ne može da raste) tako da u slučaju ravnoteže ima minimalnu vrednost:

U = Umin ; dU = 0; d2 U > 0. (5.5)

2. uslov interakcije: sistem razmenjuje toplotnu energiju i rad sa okolnom sredinom


pri konstantnom pritisku i konstantnoj entropiji, tj. p = const i S = const. Promena
entalpije sistema
dI = d(U + pV ) = dU + pdV + V dp, (5.6)

63
na osnovu izraza (5.1), može da se napiše u obliku

dI ≤ T dS + V dp, (5.7)

odakle se dobija da pri izobarno-izoentropskom procesu (dp = 0, dS = 0) en-


talpija opada (ne raste)
dI ≤ 0, (5.8)
tako da u stanju ravnoteže dostiže minimalnu vrednost:

I = Imin ; dI = 0; d2 I > 0. (5.9)

3. uslov interakcije: zapremina sistema se ne menja a sistem razmenjuje toplotu s


okolnom sredinom pri konstantnoj temperaturi, tj. V = const i T = const.
Promena slobodne energije (Helmholtz-ova funkcija) sistema

dF = d(U − T S) = dU − T dS − SdT, (5.10)

na osnovu izraza (5.1), može da se napiše i obliku

dF ≤ −SdT − pdV. (5.11)

Iz poslednjeg izraza se dobija da pri izobarno izotermnom procesu (dV = 0, dT = 0)


slobodna energija opada (ne raste)

dF ≤ 0, (5.12)

tako da u ravnotežnom stanju dostiže minimalnu vrednost:

F = Fmin ; dF = 0; d2 F > 0. (5.13)

4. uslov interakcije: sistem razmenjuje toplotnu energiju i rad pri konstantnom pri-
tisku i konstantnoj temperaturi, tj. p = const i T = const.
Promena slobodne entalpije (Gibbs-ova funkcija) sistema

dG = d(I − T S) = dI − T dS − SdT, (5.14)

na osnovu izraza (5.7) (dI ≤ T dS + V dp), iznosi

dG ≤ −SdT + V dp. (5.15)

U datom slučaju (dp = 0 i dT = 0) sledi

dG ≤ 0, (5.16)

što znači da pri izobarno-izotermnom procesu slobodna entalpija opada (ne


raste) tako da u ravnotežnom stanju dostiže minimalnu vrednost:

G = Gmin ; dG = 0; d2 G > 0. (5.17)

64
Izrazi (5.5), (5.9), (5.13) i (5.17) su opšti uslovi ravnoteže neizolovanih sistema. Izbor
jednačine pomoću koje bi se izučila ravnoteža termodinamičkog sistema zavisi od toga
kojim parametrima se karakteriše sistem.
Uslovi ravnoteže zahtevaju da sve termodinamičke funkcije (potencijali) imaju
minimalne vrednosti, pri datim uslovima interakcije sistema sa okolnom sredi-
nom, a entropija maksimalnu vrednost kod izolovanih sistema.

5.4. Uslovi ravnoteže i stabilnosti izolovanog homogenog


jednofaznog sistema
Podelimo misaono izolovan homogeni jednofazni sistem na dva podsistema ”1” i ”2” i
nadjimo uslove ravnoteže ovih podsistema. Kako je ceo sistem izolovan sledi V1 +V2 = const
i U1 + U2 = const., tako da povećanje zapremine ili unutrašnje energije jednog podsistema
nastaje na račun smanjenja zapremine i unutrašnje energije drugog podsistema, tj.,

dV1 = −dV2 i dU1 = −dU2 . (5.18)

U prethodnom paragrafu (5.3.1.) pokazano je da u stanju termodinamičke ravnoteže en-


tropija izolovanog sistema ima konstantnu maksimalnu vrednost (S = Smin , dS = 0, d2 S <
0). Kako je entropija aditivna veličina, u ovom slučaju je

dS1 + dS2 = 0, (5.19)

tako da iz jednačine
T dS = dU + pdV
sledi
1 p
dS = dU + dV. (5.20)
T T
Za podsisteme ”1” i ”2” promene entropije, na osnovu (5.20) i (5.18), iznose

1 p1
dS1 = dU1 + dV1 (5.21)
T1 T1

i
1 p2 1 p2
dS2 = dU2 + dV2 = − dU1 − dV1 . (5.22)
T2 T2 T2 T2
Zamenom (5.21) i (5.22) u (5.19) dobija se
µ ¶ µ ¶
1 1 p1 p2
− dU1 + − dV2 = 0, (5.23)
T1 T2 T1 T2

odakle je
T1 = T2 i p1 = p2 . (5.24)
S obzirom da je rezultat (5.24) dobijen nezavisno od načina podele izolovanog sistema na
podsisteme, sledi da su u stanju ravnoteže izolovanog homogenog sistema temper-
atura i pritisak jednaki u svim delovima sistema.
Na osnovu posebnih termodinamičkih razmatranja, pokazuje se da u stanju stabilne
termodinamičke ravnoteže svaki homogeni sistem mora da zadovolji i sledeće uslove sta-
bilnosti
cv > 0 (5.25)

65
i µ ¶
∂p
< 0. (5.26)
∂v T

Iz uslova (5.25), koji se naziva uslov termičke stabilnosti, sledi da specifični toplotni
kapacitet pri konstantnoj zapremini mora da bude pozitivna veličina, cv > 0 a time i
cp > 0.
Drugi uslov (5.26), tzv. uslov mehaničke stabilnosti, kazuje da je povećanje za-
premine pri konstantnoj temperaturi praćeno padom pritiska i obratno.

5.5. Uslovi fazne ravnoteže

Razmotrimo uslove fazne ravnoteže izolovanog sistema koji se sastoji od dveju ra-
zličitih faza, pri čemu količina (masa), supstancije iz jedne faze može da prelazi u drugu
fazu. Kao u prethodnom poglavlju, razdelimo misaono sistem na dva podsistema (faze)
”1” i ”2”. Kako je sistem izolovan sledi

V1 + V2 = const; U1 + U2 = const; m1 + m2 = const, (5.27)

tako da promena zapremine, unutrašnje energije i mase jednog podsistema (faze) može da
nastane samo na račun promene odgovarajućih veličina drugog podsistema, tj. faze:

dV1 = −dV2 ; dU1 = −dU2 ; dm1 = −dm2 . (5.28)

Na osnovu jednačine (4.56), primenjene na podsisteme ”1” i ”2”, sledi

1 p1 ϕ1
dS1 = dU1 + dV1 + dm1 , (5.29)
T1 T1 T1

i
1 p2 ϕ2
dS2 = dU2 + dV2 + dm2 , (5.30)
T2 T2 T2
gde ϕ1 i ϕ2 predtsvljaju hemijske potencijale odgovarajućih faza. Kako je u stanju ter-
modinamičke ravnoteže
dSsis = dS1 + dS2 = 0, (5.31)
na osnovu (5.29) i (5.30) sledi
µ ¶ µ ¶ µ ¶
1 1 p1 p2 ϕ1 ϕ2
− dU1 + − dV1 − − dm1 = 0, (5.32)
T1 T2 T1 T2 T1 T2

tako da je
T1 = T2 ; p1 = p2 ; ϕ1 = ϕ2 . (5.33)
Znači, dve faze se nalaze u ravnoteži ako su im temperature, pritisci i hemijski
potencijali medjusobno jednaki. Ovaj zaključak može da se proširi i na višefazne
sistema.

66
5.6. Fazni prelazi

Prelaz supstancije iz jedne u drugu fazu naziva se fazni prelaz. Premda je pojam
faze i faznog prelaza uži od pojma agregatnog stanja* u daljem izlaganju će se pod pojmom
faze i faznog prelaza podrazumevati agregatno stanje i prelaz iz jednog u drugo agregatno
stanje.
Zavisno od spoljnjih uslova (p, T ) supstance se nalaze u različitim agregatnim stanjima.
Faze se karakterišu različitim fizičkim svojstvima, posebno gustinom (specifičnom za-
preminom). Razlika u osobinama faza se objašnjava karakterom medjumolekulskih inter-
akcija. Tako se pri faznom prelazu tzv. toplota faznog prelaza troši na rad širenja i na to
raskidanje medjumolekulskih veza. Na primer, pri topljenju i sublimaciji toplota se utroši
na razaranje kristalne rešetke. Toplota faznog prelaza zavisi od pritiska i temperature i
opada s njihovim porastom. Kako se sublimacija (kao direktan prelaz iz čvrste u gasnu
fazu) ostvaruje pri niskim pritiscima sledi da je toplota sublimacije velika u poredjenju sa
toplotom topljenja i isparavanja.
Pri ispitivanju ravnoteže faza i faznih prelaza često se koristi tzv. Gibbs-ovo fazno
pravilo koje povezuje broj stepeni slobode termodinamičkog sistema (ψ) sa brojem kom-
ponenti sistema (n) i brojem faza u sistemu (r) :

ψ = n − r + 2. (5.34)

U slučaju ”čiste” supstance (jednokomponentni sistem, n = 1) pravilo faza ima oblik:

ψ = 3 − r. (5.35)

Odavde sledi da je za jednokomponentni (n = 1) jednofazni sistem (r = 1) broj stepeni


slobode ψ = 2. Ovakav sistem je definisan ukoliko su zadata dva parametra stanja, na
primer, p i T dok se ostali intenzivni parametri sistema (v, i s itd.) odredjuju jednoznačno.
Dvofazni jednokomponentni sistemi (r = 2, n = 1) u stanju ravnoteže na osnovu
(5.35), ima jedan stepen slobode (ψ = 1) tj., nezavisne promenljive su, na primer, pritisak
ili temperatura. Broj stepeni slobode trofaznog jednokomponentnog sistema (r = 3, n = 1)
u stanju ravnoteže, na osnovu (5.35), jednak je nuli (ψ = 0).
Znači, tri faze mogu da se nalaze u ravnoteži samo pri, za datu supstanciju konkret-
nim (odredjenim) konstantnim vrednostima pritiska i temperature.

* na primer, led kao čvrsto agregatno stanje vode ima nekoliko faza tzv. alotropskih
modifikacija

67
Slika 5.1
Na slici 5.1, u p, T dijagramu, prikazane su krive faznih prelaza neke supstance. Linija
OA predstavlja krivu topljenja (otvrdnjavanja), linija OB - krivu sublimacije (desubli-
macije), linija OK - krivu ključanja (kondenzacije). Tačka K, u kojoj se završava linija
ključanja, naziva se kritična tačka.
Stanje, u kojem postoje sve tri faze naziva se trojna tačka (tačka O na slici 5.1).
Na osnovu p,T dijagrama za datu supstancu može da se odredi agregatno stanje pri
datom pritisku i temperaturi.

5.7. Clausius-Clapeyron-ova jednačina


Dve faze, na primer, dvofaznog sistema nalaze se u termodinamičkoj ravnoteži ukoliko
su im pritisci, temperature i hemijski potencijali jednaki (izraz 5.33). Znači, pri datoj
temperaturi T = T1 = T2 i pritiska p = p1 = p2 dve faze će se naći u ravnoteži ukoliko je
ispunjen uslov
ϕ1 (p, T ) = ϕ2 (p, T ). (5.36)
Neka se temperatura i pritisak datog dvofaznog sistema promene za dT i dp, respektivno,
ali tako da sistem ostane u stanju termodinamičke ravnoteže. Iz uslova ravnoteže sledi
ϕ1 (p + dp, T + dT ) = ϕ2 (p + dp, T + dT ). (5.37)

Razvojem funkcije ϕ(p + dp, T + dT ) u red i zadržavanjem na prvim članovima razvoja


dobija se µ ¶ µ ¶
∂ϕ ∂ϕ
ϕ(p + dp, T + dT ) = ϕ(p, T ) + dp + dT. (5.38)
∂p T ∂T p
Kako je na osnovu (4.21), (4.22) i (4.50)
µ ¶ µ ¶ µ ¶ µ ¶
∂ϕ ∂g ∂ϕ ∂g
= =v i = = −s (5.39)
∂p T ∂p T ∂T p ∂T p

sledi
ϕ(p + dp, T + dT ) = ϕ(p, T ) + vdp − sdT. (5.40)

68
Kada se izraz (5.40) primeni za fazu ”1” i fazu ”2” a zatim zameni u (5.37) dobija se

ϕ1 (p, T ) + v1 dp − s1 dT = ϕ2 (p, T ) + v2 dp − s2 dT. (5.41)

Kako je u stanju ravnoteže ϕ1 (p, T ) = ϕ2 (p, T ) poslednji izraz može da se napiše u obliku

dp s2 − s1 ∆s
= = . (5.42)
dT v2 − v1 ∆v
Obzirom da se prelaz iz jedne u drugu fazu dešava pri konstantnoj temperaturi i konstant-
nom pritisku, iz jednačine drugog zakona termodinamike (3.72) i izraza (2.33)

T ds = du + pdv = du + d(pv) − vdp =

= d(u + pv) − vdp = di − vdp (5.43)


sledi
T ds = di, (5.44)
odnosno
T (s2 − s1 ) = i2 − i1 . (5.45)
U slučaju faznih prelaza, razlika entalpija datih faza (i2 − i1 ) jednaka je toploti faznog
prelaza (r), tj. količini toplote koju oslobadja ili apsorbuje jedinica mase pri faznom
prelazu:
r = i2 − i1 , (5.46)
tako da se na osnovu (5.46) i (5.45) dobija izraz za promenu entropije pri faznom prelazu
r
s2 − s1 = . (5.47)
T
Zamenjujući dobijen izraz za promenu entropije (5.47) u jednačinu (5.42) dobija se Clausi-
us-Clapeyron-ova jednačina:
dp r
= . (5.48)
dT T (v2 − v1 )
Ovom diferncijalnom jednačinom ustanovljena je zavisnost promene pritiska sa temper-
aturom od kaloričkih (r) i termičih (v1 , v2 ) svojstava supstancije na liniji faznog prelaza, a
time je definisan tok (razvoj) krive ravnoteže faza (linije faznog prelaza) u p,T dijagramu,
dp
jer dT pretstavlja nagib krive p = p(T ).
Clausius-Clapeyronova jednačina je primenljiva pri prelazima iz jednog u drugo agre-
gatno stanje hemijski homogenih supstanci (tela): pri topljenju, otvrdnjavanju (kristal-
izaciji), isparavanju i kondenzaciji a takodje pri polimorfnim prelazima (iz jednog u drugo,
takodje čvrsto, stanje).

5.8. Stabilnost faza


Razmotrimo sistem od dveju faza konstantnih i jednakih temperatura i konstantnih
i jednakih pritisaka. Neka je, na primer, jedna faza tečnost čija je masa mt i hemijski
potecijal ϕt a druga faza-njena zasićena para mase mp i hemijskog potencijala ϕp .
Ukupan Gibbsov potencijal (izobarno-izotermni potencijal) sistema, s obzirom na os-
obinu aditivnosti termodinamičkih potencijala, može da se napiše u obliku

Gs = ϕt mt + ϕp mp . (5.49)

69
Ukoliko se dati sistem ne nalazi u ravnotežnom stanju tada će doći do smanjenja Gibbs-
og potencijala sistema (dGs < 0), s obzirom da u ravnotežnom stanju dostiže minimum
(5.17). Pri konstantnoj temperaturi (dT = 0) i konstantnom pritisku (dp = 0) su takodje
konstantne vrednosti hemijskih potencijala datih faza, odnosno dϕt = 0 i dϕp = 0 (jer
je dϕ = −sdT + vdp). Do promene Gibssovog potencijala može da dodje samo na račun
promene masa mt i mp faza (5.49):
dGs = ϕt dmt + ϕp dmp .
Kako je ukupna masa sistema konstantna:
ms = mt + mp = const
sledi dmt = −dmp , tako da promena Gibbsov-og potencijala iznosi

dGs = (ϕp − ϕt )dmp . (5.50)


Da bi se zaključilo koja je od dveju faza pri datim uslovima stabilnija, potrebno je da se
razmotri zavisnost hemijskog potencijala od pritiska pri konstantnoj temperaturi za obe
faze a zatim odredi znak razlike ϕp − ϕt pri konstantnom pritisku. S obzirom da je na
osnovu (5.39) µ ¶
∂ϕ 1
= v = > 0,
∂p T ρ
izoterma ϕ = ϕ(p) je monotono rastuća kriva. Kako je
µ 2 ¶ µ ¶
∂ ϕ ∂v
2
= <0
∂p T ∂p T

(uslov (5.26)) izoterma ϕ = ϕ(p) je konveksna (na gore) (slika 5.2.)


Nagib izoterme ϕ = ϕ(p) za fazu veće specifične zapremine, tj. manje gustine, je veći.
Na primer (slika 5.2), izoterma zasićene pare (”p”) je većeg nagiba od izoterme za tečnost
(”t”).

70
Slika 5.2.
Tačka S u kojoj se seku kriva ”p” i ”t” je tačka fazne ravnoteže date supstance
(ϕp = ϕt ).
Sa slike (5.2) se vidi da je u oblasti pritisaka p < ps hemijski potencijal zasićene pare
niži od hemijskog potencijala tečnosti ϕp < ϕt , odnosno ϕp − ϕt < 0, tako da sistem teži
ravnoteži (dG < 0) samo ako raste masa pare dmp > 0 na račun mase tečnosti, što znači
da je pri datim uslovima stabilnija faza niže vrednosti hemijskog potencijala, tj. faza pare.
Kada je p > ps , sledi ϕt < ϕp , odnosno ϕp − ϕt > 0, tako da sistem teži ravnoteži ako
opada masa pare dmp < 0, tj. ako raste masa tečnosti na račun mase pare. Znači, opet je
stabilnija faza koja pri datim uslovima ima nižu vrednost hemijskog potencijala, tj. faza
tečnosti. Na osnovu prethodnog sledi da je pri datim vrednostima p i T stabilnija
ona faza čiji je hemijski potencijal niži.

71
Primer 5.1. Za dve faze jednokomponentnog sistema poznate su slobodne energije
f1 (T, v) i f2 (T, v) kao funkcije karakterističnih promenljivih. Dokazati da se ravnotežne
specifične zapremine faza pri datoj temperaturi T mogu da odrede na osnovu zajedničke
tangente na krive f1 (v) i f2 (v).
rešenje: Uslovi termodinamičke ravnoteže za dvofazne jednokomponentne sisteme su
(5.33):
p1 = p2 = p, (P 5.1.1)
T1 = T2 = T, (P 5.1.2)
ϕ1 (T, p) = ϕ2 (T, p), (P 5.1.3)
gde je [(4.50) i (4.28)]
ϕ = f + pv = g (P 5.1.4)
hemijski potencijal, jednak slobodnoj entalpiji g. Kako je (4.41)

f = u − T s,

sledi
df = du − T ds − sdT. (P 5.1.5)
S druge strane (3.72) je
du = T ds − pdv, (P 5.1.6)
tako da se na osnovu (P5.1.5) i (P5.1.6) dobija (4.13)

df = −sdT − pdv. (P 5.1.7)

Iz (P5.1.7) sledi (4.16) µ ¶


∂f
p=− , (P 5.1.8)
∂v T

a s obzirom na (P5.1.1) i (P5.1.8) dobija se


µ ¶ µ ¶
∂f1 ∂f2
(p =) − =− . (P 5.1.9)
∂v T ∂v T

Na osnovu (P5.1.3) i (P5.1.4)) je

f1 + p1 v1 = f2 + p2 v2 , (P 5.1.10)

odnosno [na osnovu (P5.1.1)]


f1 + pv1 = f2 + pv2 , (P 5.1.11)
tako da je
f2 − f1
p=− (P 5.1.12)
v2 − v1

72
.

Slika P5.1

Izrazi (P5.1.9) i (P5.1.12) pokazuju da se pri datoj temperaturi ravnoteža postiže izmedju
stanja prikazanih tačkama 1 i 2 (čije su apscise v1 i v2 ) na krivama f1 (v) i f2 (v), koje
imaju zajedničku tangentu (slika P 5.1).

Primer 5.2. U zatvorenom sudu zapremine V0 = 5 · 10−3 m3 nalazi se mT = 10 kg


vode na temperaturi od T = 373 K. Prostor iznad vode ispunjen je zasićenom vodenom
parom (vazduh je evakuisan). Odrediti povećanje mase ∆m zasićene pare pri povećanju
temperature za ∆T = 1K. Toplota isparavanja iznosi r = 2, 3 · 106 J/kg. Gasna konstanta
za vodenu paru je R=461J/kgK. Smatrati da je vodena para idealan gas.
rešenje: S obzirom da je pritisak pare mali, para može da se smatra idealnim gasom
tako da na osnovu jednačine stanja za idealni gas pv = RT, sledi da promena temperature
zasićene pare za dT dovodi do promene specifične zapremine dv i promene pritiska dp :
pdv + vdp = RdT (P 5.2.1)
odnosno
dv dp
p +v = R. (P 5.2.2)
dT dT
Na osnovu Clausius-Clapeyron-ove jednačine (5.48)
dp r
≈ (P 5.2.3)
dT Tv
[specifična zapremina pare mnogo je veća od specifične zapremine tečnosti] i na osnovu
izraza (P5.2.1) sledi
dv 1 dp 1 r
− = (v − R) = ( − R). (P 5.2.4)
dT p dT p T

73
Opadanje specifične zapremine s porastom temperature znači da se povećava mase dm
V
zasićene pare. Kako je v = m sledi,

V
dm = − dv, (P 5.2.5)
v2
mT
gde je V = V0 − VT = V0 − ρT , raspoloživa zapremina pare, V0 − zapremine posude, a
mT
VT = ρT− zapremina vode, mase mT i gustine ρT . Iz (P5.2.4) i (P5.2.5), posle prelaza
na konačan priraštaj, sledi:
V V r mT R r
∆m = − ∆v = ( − R)∆T = (V 0 − ) · ( − 1)∆T =
v2 v2 p T ρT v 2 p RT
p mT r
= (V 0 − )( − 1)∆T = 0, 76g.
RT 2 ρT RT

Primer 5.3. Eksperimentalno je ustanovljena sledeća zavisnost pritiska pare etra od


temperature:

log p = −2, 17 · 103 T −1 + 16, 025 − 1, 81 · 10−2 T + 1, 72 · 10−5 T 2 ,


gde je T < 273K; p je u Pa. Izračunati vrednost latentne toplote isparavanje etra pri
temperaturi od 243K. Specifična zapremina pare etra i tečnog etra iznose v 00 = 5515 cm3 /g
i v 0 = 1, 3cm3 /g, respektivno.
rešenje: Na osnovu date zavisnosti log p = f (T ) sledi
3
T −1 +16,025−1,81·10−2 T +1,72·10−5 T 2 )
p = 10logp = 10(−2,17·10
pa je
dp 3 −1 −2 −5 2
= 10(−2,17·10 T +16,025−1,81·10 T +1,72·10 T ) ×
dT
×2, 303(2, 17 · 103 T −2 − 1, 81 · 10−2 + 3, 44 · 10−5 T ).
Pri temperaturi T = 243K
µ ¶
dp
= 103,713 × 0, 0621 = 320, 7Pa/K.
dT T =243K

Na osnovu Clausius-Clapeyron-ove jednačine (5.48) sledi da je letentna toplota isparavanja


µ ¶
00 0 dp
r = T (v − v ) = 243(5515 − 1, 3) · 10−3 · 320, 7J = 430kJ
dT T =243K

Primer 5.4 Pod kojim pritiskom će da ključa voda pri temperaturi od 950 C? Specifi-
čna toplota isparavanja vode u intervalu (950 − 1000 C) može da se smatra konstantnom i
da iznosi 2,256MJ/kg.

74
rešenje: Na osnovu Clausius-Clapeyron-ove jednačine (5.48)

dp r
= ,
dT T (vp − vT )

obzirom da je specifična zapremina vodene pare vp mnogo veća od specifične zapremine


vode vT (vp À vT ), sledi
dp ∼ r
= . (P 5.4.1)
dT T vp
Kako je
RT
vp = , (P 5.4.2)
p
gde je R = 461 J/kg K gasna konstanta vodene pare, iz (P5.4.1) i (P5.4.2) sledi

dp r
= · dT , (P 5.4.3)
p RT 2

odnosno
r 1
lnp = − + lnc. (P 5.4.4)
RT
Konstanta intergracije c, nalazi se iz uslova da je pri atmosferskom pritisku (pa = 1.013·105
Pa) temperatura ključanja Tnk = 373 K
r
lnc = lnpa + . (P 5.4.5)
RTnk
Na osnovu predhodnog [smenom (P5.4.5) u (P5.4.4)] dobija se da će voda pri temper-
aturi od 950 C da ključa pod pritiskom od
r
( T 1 − T1 )
p = pa e R nk = 0, 0848MPa.

75
6. TERMODINAMIČKA SVOJSTVA SUPSTANCIJE
Jedan od zadataka termodinamike je da, na osnovu osnovnih zakona termodinamike,
uz pomoć termodinamičkih diferencijalnih jednačina s odgovarajućim karakterističnim
funkcijama, ispita karakter medjusobne zavisnosti najrazličitijih termodinamičkih svojs-
tava supstancije, kao i zavisnost termodinamičkih svojstava od osnovnih termodinamičih
parametara. Posebno je interesantno razmatranje termičkih i kaloričkih svojstava supstan-
cije, kao što su unutrašnja energija (U ), entropija (S), entalpija (I), specifična zapremina
(v), specifični toplotni kapacitet pri konstantnom pritisku (cp ) i konstantnoj zapremini (cv )
termički koeficijenti zapreminskog širenja (α) i izotermičke kompresibilnosti (β), u svakom
od agreganih stanja i faza supstancije.

6.1. Termička i kalorička svojstva čvrstih tela


Karakteristična osobenost čvrstih tela, što se tiče termodinamičkih svojstava, po kojoj
se ona bitno razlikuju od drugih agregatnih stanja supstancije, je relativno mala vrednost
koeficijenta izotermičke kompresibilnosti
µ ¶
1 ∂v
β=− . (6.1)
v ∂p T

Za većinu supstanci u čvrstom stanju, kako je eksperimentalno pokazano, koeficijent izoter-


mičke kompresibilnosti β nalazi se u intervalu (10−10 − 10−12 )P a−1 , tako da se pri tehnič-
kim proračunima može smatrati da je kompresibilnost čvrstih tela zanemarljiva, tj. da
specifična zapremina pri T= const skoro ne zavisi od pritiska.
Do promene specifične zapremine čvrstih tela pri T=const
Z pµ ¶
∂v
∆v = dp (6.2)
p0 ∂p T

dolazi samo pri sabijanju do vrlo velikih pritisaka (∼ 109 P a). Tako na primer, pri pritisku
od 1010 P a specifična zapremina dijamanta smanji se za oko 1.5%.
Kod većine čvrstih tela temperaturski koeficijent zapreminskog širenja
µ ¶
1 ∂v
α= (6.3)
v ∂T p

je pozitivna veličina (α > 0), skoro nezavisna od temperature (α ≈ const) u oblasti


srednjih i viših temperatura. Temperaturski koeficijent linearnog širenja αl = 1l ( ∂T
∂l
)p , koji
karakteriše promenu linearnih dimenzija tela s temperaturom pri konstantnom pritisku, za
većinu čvrstih tela ima relativno malu vrednost; pri sobnoj temparaturi αl se nalazi u
intervalu (10−5 − 10−6 )K −1 . U slučaju izotropnih tela važi jednostavna relacija αl = α3
koja povezuje temperaturski koeficijent linearnog i zapreminskog širenja.
Zavisnost specifične zapremine od temperature nalazi se jednostavno znajući da je
µ ¶ µ ¶
1 ∂v ∂lnv
α= = . (6.4)
v ∂T p ∂T p

Iz prethodnog sledi
Z v Z T
dlnv = α(T )dT, (6.5)
v0 T0

76
tako da se zavisnost v = v(T ) poznaje ukoliko je poznata, na primer iz eksperimenta,
zavisnost koeficijenta zapreminskog širenja od temperature α = α(T ) :
RT
α(T )dT
v = v0 e T0 . (6.6)

Za čvrsta tela, u temperaturskom intervalu u kome se temperaturski koeficijent zapremin-


skog širenja slabo menja s temperaturom (α ≈ const), na osnovu izraza (6.6) sledi da se
specifična zapremina menja s temperaturom po eksponencijalnom zakonu:

v(T ) = v0 eα(T −T0 ) , (6.7)

gde je v0 = v(T0 ) specifična zapremina pri temperaturi T0 . Specifične toplote pri konstant-
noj zapremini i konstantnom pritisku, ma koje supstance, definisane su izrazima (2.31) i
(2.47), odnosno (7.20), tj.
µ ¶ µ ¶
δqv ∂u ∂s
cv = = =T (6.8)
dT ∂T v ∂T v

i µ ¶ µ ¶
δqp ∂i ∂s
cp = = =T . (6.9)
dT ∂T p ∂T p

Razlika specifičnih toplota pri konstantnom pritisku i konstantnoj zapremini iznosi (pogle-
dati primer 6.2):
µ ¶ µ ¶2
∂p ∂v
cp − cv = −T (6.10)
∂v T ∂T p
odnosno
α2 vT
cp − cv = , (6.11)
β
gde je α−temperaturski koeficijent zapreminskog širenja a β− koeficijent izotermičke kom-
presibilnosti.
Kako je koeficijent zapreminskog širenja čvrstih tela vrlo mali, iz rela-cije (6.11) sledi
da je i relativna razlika specifičnih toplota takodje mala (cp − cv )/cv = 0.03 − 0.05, tako
da se pri tehničkim proračunima može sa dovoljnom tačnošću smatrati da je cp ≈ cv .
Eksperimentalno je pokazano da je pri srednjim i visokim temperaturama (iznad sobne
temperature) specifična toplota čvrstih tela skoro nezavisna od temperature, tj. kon-
stantna, izuzev supstanci koje u datoj temperaturskoj oblasti trpe fazni prelaz, na primer,
prelazeći iz jedne kristalne modifikacije u drugu, iz feromagnetnog u paramagnetno stanje
itd; pribiližavajući se temperaturi faznog prelaza specifična toplota i koeficijent linearnog
širenja trpe vrlo veliki porast. Metodama molekularno-kinetičke teorije supstancije us-
tanovljeno je da je u pomenutoj temperaturskoj oblasti, izuzev oblasti faznih prelaza,
specifična toplota konstantna
cv = 3R, (6.12)
gde je R−gasna konstanta supstancije. Molarna specifična toplota Cv = M cv većine čvrstih
tela u datoj temperaturskoj oblasti iznosi

Cv = 3RM = 25J/molK, (6.13)

77
gde je M −molarna masa supstancije a RM = M R = 8.314J/molK− univerzalna gasna
konstanta. Relacija (6.13) izražava eksperimentalno ustanovljen Dulong-Petit-ov (Dilon-
Ptijev) zakon. Dulong-Petit-ov zakon je primenljiv za hemijski prosta čvrsta tela pri
srednjim i visokim temperaturama. Inače, merenja specifične toplote čvrstih tela različitih
kristalografskih struktura i različitog hemijskog sastava u različim temparaturskim inter-
valima pokazala su da se eksperimentalni rezultati približno slažu s rezultatom dobijenim
na osnovu molekularno-kinetičke teorije (izraz 6.13) a u nekim temperaturskim oblastima
evidentno je potpuno neslaganje. Tako, u oblasti niskih temparatura Dulong-Petit-ov za-
kon prestaje da važi, s obzirom da rezultati merenja pokazuju jako izraženu zavisnost
specifične toplote od temperature. Naime, blizu temperature apsolutne nule specifična
toplota čvrstih tela srazmerna je trećem stepenu apsolutne temperature:

cv = const T 3 . (6.14)

Relacija (6.14) izražava poznat Debajev (Debye-ev) zakon.


Eksplicitna zavisnost specifične toplote od temperature u principu ne može da se do-
bije metodama termodinamike već metodama kvantne statistike (Debyee 1912) uzimajući
u obzir ograničenu primenljivost klasičnog principa ravnomerne raspodele energije po ste-
penima slobode, kao i to da atomi, molekuli ili joni koji obrazuju kristalnu rešetku čvrstog
tela mogu da osciluju različitim frekvencijama. Tako se dobija da za čvrsta tela proste
kristalne strukture, van oblasti temparature faznih prelaza, važi jednačina
µ ¶
T
cv = 3RF , (6.15)
Θ
¡T ¢
gde je F Θ − opšta funkcija redukovane temperature T /Θ nezavisna od individualnih
osobina čvrstog tela. Individualna svojstva supstancije su izražena preko veličina R i Θ.
Veličina Θ je tzv. Debajeva karakteristična temperatura definisana izrazom

hνD
Θ= , (6.16)
k
gde je νD maksimalna (Debye-eva) učestanost iz spektra normalnih oscilacija atoma datog
čvrstog tela; h− je Planck-ova konstanta a
k− Boltzmann-ova konstanta. Funkcija F(T /Θ) ima sledeći oblik:
Z Θ/T
3 x3 dx 3Θ/T
F(T /Θ) = 12(T /Θ) x
− Θ/T , (6.17)
0 e −1 e −1

gde je x = hν/kT.
U oblasti niskih temperatura (T ¿ Θ) na osnovu (6.15) i (6.17) sledi Debye-ev zakon
µ ¶3
T
cv = 233R , (6.18)
Θ

a u oblasti visokih temparatura (T À Θ), iz (6.15) i (6.17), sledi Dilong-Petit-ov zakon

cv = 3R.

Teorijski dobijena zavisnost specifične toplote od temperature [izrazi (6.15) i (6.17)]


potvrdjena je merenjima. Sa slike 6.1. se vidi da je saglasnost ne samo kvalitativna

78
već i kvantitativna. Osim toga, potvrdjeno je da je zavisnost F(T /Θ) univerzalna, tako
da znajući karakterističnu temperaturu Θ za datu supstancu može da se odredi vrednost
specifične toplote cv na datoj temperaturi a time i zavisnost cv (T ) date čvrste supstnce.
Kao što je ranije pomenuto, zavisnost (6.15) ne važi za čvrsta tela složene kristalne struk-
ture (posebno za anizotropne kristale).

Slika 6.1.
Dok je kod nemetala ukupna unutrašnja energija jednka zbiru energije oscilatornog
kretanja svih čestica kristalne rešetke i potencijalne energije medjusobne interakcije, tako
da je cv = creš , kod metala se mora uzeti u obzir i specifična toplota elektronskog gasa
(ce ). U tom slučaju je ukupna specifična toplota jednka zbiru specifične toplote rešetke
(creš ) i specifične toplote elektronskog gasa (ce ) : cv = creš + ce . Pokazuje se da je elektron-
ska komponenta specifične toplote srazmerna temperaturi (ce ∼ T ), i da je njen doprinos
ukupnoj specifičnoj toploti u oblasti srednjih i visokih temperatura zanemarljiv. Medju-
tim, u oblasti niskih temperatura, bliskih apsolutnoj nuli, dominantan doprinos ukupnoj
specifičnoj toploti ima elektronska komponenta specifične toplote (ce > creš ). Karakter-
istično je za metalna čvrsta tela, kako je eksperimentalno pokazano, da je odnos vrednosti
koeficijenata zapreminskog širenja i specifične toplote nezavisan od temperature
α
= ξ = const (6.19)
cv
i zavisi samo od prirode supstance. Ova relacija poznata kao Grinajcenova (Grüneisen-ova)
jednačina, ima aproksimativan karakter.
Temperaturska zavisnost entalpije i = i(T ) čvrstih tela odredjuje se na osnovu poznate
∂i
temperaturske zavisnosti specifične toplote cp = cp (T ). Naime, kako je cp = ( ∂T )p dobija
se Z Tµ ¶ Z T
∂i
i(T ) = i(T0 ) + dT = i(T0 ) + cp dT, (6.20)
T0 ∂T p T0

gde je i(T0 ) poznata vrednost entalpije pri datoj temperaturi T0 .


Za supstance u čvrstoj fazi karakteristično je postojanje velikog broja alotropskih mod-
ifikacija, ( na primer, led ima 6) koje se medjusobno razlikuju po fizičim svojstvima (kristal-
noj strukturi, specifičnoj toploti, specifičnoj zapremini itd). Prelaz iz jedne alotropske

79
modifikacije u drugu ima karakter faznog prelaza praćenog skokom specifične zapremine
i entropije (postoji toplota prelaza) kao u slučaju prelaza iz jednog u drugo agregatno
stanje.

6.2. Termička i kalorička svojstva tečnosti


Osnovna karakteristika tečnosti je relativno mala stišljivost (105 puta manja nego kod
gasova), koja je medjutim znatno veća nego kod čvrstih tela. Na primer, pri temperaturi
od 200 C koeficijent izotermičke kompresibilnosti (stišljivosti) vode iznosi β = − v1 ( ∂v
∂p )T =
−10 −1
4, 456 · 10 P a . Poznato je da tečnosti pružaju zanemarljiv otpor promeni oblika, koji
zavisi od oblika posude u kojoj se tečnosti nalazi. Medjutim, kod brzih promena ob-
lika tečnosti pokazaju, slično čvrstim telima, znatan otpor. Osim toga, karakteristično
je da tečnosti zadržavaju sopstvenu zapreminu čak i pri nultom pritisku. Pri visokim
temperaturama i velikim vrednostima specifične zapremine tečnosti se po svojim osobi-
nama približavaju realnim gasovima. Medjutim, pri temperaturama bliskim temperaturi
kristalizacije tečnosti postaju slične čvrstim telima.
S obzirom da pri pritiscima iznad kritičnog (p > pk ) ili/i pri temperaturama iznad
kritične (T > TK ) nema faznog prelaza iz tečnog u gasovito stanje, tj. nema principijelne
razlike izmedju gasovite i tečne faze, neka svojstva tečnosti mogu da se kvalitativno opišu
Van der Waalsov-om ili čak Clapeyron-ovom jednačinom.
Relativno mala promena zapremine (∼ 10%) pri topljenju čvrstih tela, odnosno pri
kristalizaciji tečnosti, u odnosu na promenu zapremine (∼ 2 · 103 puta) pri prelazu iz
tečnosti u paru, ukazuje na to da su molekuli u tečnostima kondenzovani, slično molekulima
u čvrstom telu. Osim prethod-nog, pokazuje se da je toplota topljenja za oko 10 puta manja
od toplote isparavanja, što znači da se medjumolekularne sile pri prelazu iz tečnog u čvrsto
stanje znatno manje menjaju nego pri prelazu iz tečnog u gasovito stanje.
Takodje je ustanovljeno da se pri topljenju specifična toplota vrlo malo menja, što
govori o tome da je karakter toplotnog krtanja molekula u obe faze sličan, tj. da molekuli
tečnosti osciluju oko svojih ravnotežnih položaja, koji nisu fiksirani u prostoru kao kod
čvrste faze već se neprekidno pomeraju.
Mala stišljivost ukazuje na vrlo jake interakcije na, očigledno, vrlo malim rastojan-
jima izmedju njihovih molekula, a velika fluidnost ukazuje na veliku pokretljivost njenih
molekula jednih u odnosu na druge.
Navedene osobine ukazuju na postojanje kvazikristalne strukture tečnosti, tj. ured-
jenosti, ali samo na malim rastojanjima, pri temperaturama bliskim temperaturi kristal-
izacije. Ove uredjene pokretne konglomeracije (zajednice) - tzv. ”grozdovi” ili clusteri
(klasteri) neperkidno se razgradjuju i uspostavljaju uz promenu izvesnog broja molekula.
Postojanje lokalne uredjenosti kod tečnosti pokazano je difrakcijom x-zraka. Pri povećanju
temperature stepen uredjenosti molekula se smanjuje, ”grozdovi” se svode na neposredne
susede, tako da se tečnost približava stanju gasa pod visokim pritiskom.
Za tečnost je karakteristično da se pritisak znatno menja s promenom temperature
pri konstantnoj zapremini. Na osnovu relacija (P6.2.2), (6.1) i (6.3) sledi:
µ ¶ ∂v
∂p ( ∂T )v α
=− = , (6.21)
∂T v ( ∂v
∂p )T
β

tako da se, na primer, za vodu pri temperaturi od 500 C dobija da je (∂p/∂T )v = 1, 01 ·


106 P a/K. S obzirom da se veličina (∂p/∂T )v vrlo slabo menja s temperaturom, promena
pritiska vode koja je hermetički zatvorena ³u posudi
´ konstantne zapremine, pri promeni
∂p
temparature za ∆T = 10K, iznosi ∆p ≈ ∂T ∆T = 10, 1M P a. Ovako velika prom-
v

80
ena pritiska s relativno malom promenom temperature je posledica male kompresibilnosti
tečnosti.
Pri temperaturama i pritiscima koje su znatno ispod njihovih kritičnih vrednosti,
specifična zapremina tečnosti je znatno manja nego kod gasova, tako da su medjumoleku-
larne sile mnogo jače nego kod gasova. Zbog postojanja medjumolekularnih interakcija
pojavljuje se dodatni, tzv. unutrašnji pritisak (molekularni ili Van der Waals-ov pri-
tisak) na tečnost, koji je znatno veći od pritiska usled translatornog kretanja molekula u
tečnosti. Unutrašnji pritisak je mera uticaja medjumolekularnih sila na zapreminu koju
zauzima supstancija, i nažalost, ne može da se direktno izmeri s obzirom da je usmeren
ka unutrašnjosti tečnosti a ispoljava se pri pokušaju promene zapremine. Veličina un-
utrašnjeg pritiska (pi ) u tečnosti može da se proceni polazaći od toga da do promene
unutrašnje energije tečnosti dolazi usled rada protiv sila unutrašnjeg pritiska, tj.
du = pi dv. (6.22)
Promena unutrašnje energije tečnosti nastaje usled promene temparature i promene za-
premine: µ ¶ µ ¶
∂u ∂u
du(T, v) = dT + dv, (6.23)
∂T v ∂v T
tako da promena unutrašnje energije pri konstantnoj temperaturi iznosi
µ ¶
∂u
du = dv. (6.24)
∂v T

Iz relacije (6.22) i (6.24) sledi µ ¶


∂u
pi = . (6.25)
∂v T
Kako je µ ¶ µ ¶
∂u ∂p
=T − p, (6.26)
∂v T ∂T v

(pogledati primer 4.7, relacija P4.7.3) sledi


∂p
pi = T ( )v − p. (6.27)
∂T
∂p
Veličina T ( ∂T )v = pi + p se ponekad naziva ukupan (termički) pritisak, jer je jednak zbiru
unutrašnjeg (pi ) i spoljašnjeg (p) pritiska.
Kako je već pomenuto, unutrašnji pritisak u tečnostima je, za razliku od gasova,
ogroman. Na primer, za vodu pri temperaturi od 500 C i spoljašnjem pritisku od 98 kPa
unutrašnji pritisak iznosi pi = 325M P a.
Slično gasovima, unutrašnji pritisak u tečnosti povezan je s konstantom a iz Van der
Waals-ove jednačine
a
(p + 2 )(v − b) = RT (6.28)
v
relacijom
a
pi = 2 . (6.29)
v
S obzirom da je pi À p, Van der Waals-ova jednačina za tečnost može da se napiše u obliku
pi (v − b) = RT (6.30)

81
ili
a
(v − b) = RT. (6.31)
v2
Zavisnost koeficijenta izotermičke kompresibilnosti (stišnjenosti) od pritiska i temperature
β(p, T ) odredjuje se eksperimentalno. Pokazuje se da β raste s porastom temperature a
opada s porastom pritiska, što se objašnjava promenom intenziteta medjumolekularnih
interakcija zbog promene rastojanja izmedju molekula. Zavisnost koeficijenta izotermičke
kompresibilnosti tečnosti od temperature i pritiska može kvalitativno da se opiše na os-
novu nagiba tj. izvoda (∂p/∂v)T Van der Waals-ove krive kojom se opisuje ponašanje
tečnosti. Inače, za idealne gasove zavisnost koeficijenta izotermičke kompresibilnosti od
pritiska dobija se iz Clapeyron-ove jednačine: β = v1 ( ∂v 1
∂p )T = − p . Eksplicitna zavisnost
β(T, p) ne može da se dobije iz Van der Waals-ove jednačine zbog toga što koeficijenti
a i b zavise od temperature i specifične zapremine, respektivno. Tečnosti imaju malu
vrednost koeficijenta zapreminskog širenja α = v1 ( ∂T∂v
)p u odnosu na gasove ali znatno
veću od čvrstih tela. Kod tečnosti α se nalazi u intervalu (10−3 − 10−4 )K −1 . Zavisnost
koeficijenta zapreminskog širenja tečnosti od pritiska i temperature α(p, T ) objašnjava se
slično prethodnom, promenom intenziteta interakcije s rastojanjem izmedju molekula i
može kvalitativno da se opiše preko nagiba, tj. izvoda (∂v/∂T )p Van der Waals-ove krive.
Za idealan gas zavisnost koeficijenta zapreminskog širenja od temperature dobija se iz
Clapeyron-ove jednačine µ ¶
1 ∂v 1
α= = .
v ∂T p T
Inače, eksperimentalno je ustanovljeno da koeficijent zapreminskog širenja tečnosti opada
s porastom pritiska a raste s porastom temperature, kao u slučaju zavisnosti β(p, T ). Kod
nekih tečnosti (na primer, kod vode pri temperaturama od oko 40 C) uočena je anomalija
u temparaturskom ponašanju koeficijenta zapreminskog širenja.
Ne postoji opšta teorija kojom bi se opisala zavisnost specifične toplote od pritiska
i temperature. Zavisnost specifične toplote tečnosti od temperature i pritiska c(p, T ) se
odredjuje eksperimentalno ili na osnovu poznavanja zavisnosti drugih termodinamičkih
veličina od pritiska i temperature uz korišćenje odgovarajućih termodinamičkih relacija.
Zavisnost specifične toplote pri konstantnom pritisku od pritiska je vrlo slaba tako
da se tek pri vrlo preciznim proračunima uzima u obzir. Promena specifične toplote pri
konstntnom pritisku pri izotermnom procesu od pritiska p1 do p2 iznosi:
Z p2 µ ¶
∂cp
cp (p2 , T ) − cp (p1 , T ) = dp. (6.32)
p1 ∂p T

S obzirom na poznatu relaciju (pogledati P6.5.4)


µ ¶ µ ¶
∂cp ∂2v
= −T ,
∂p T ∂T 2 p

iz (6.32) sledi da se vrednost specifične toplote cp (p2 , T ) pri pritisku p2 i temepraturi T


može dobiti ukoliko je poznata vrednost specifične toplote cp (p1 , T ) pri drugom pritisku p1
ali pri istoj temperaturi T. Na taj način može da se ispita zavisnost cp (p) pri T=const u
širokom intervalu pritisaka. Izvod (∂ 2 v/∂T 2 )p dobija se iz poznate zavisnosti v = v(p, T )
za datu tečnost, a postupak integracije se izvodi grafičkim ili numeričkim metodama.
Sličnim postupkom može da se ispita zavisnost specifične toplote pri konstantnoj za-
premini cv (p) od pritiska (ili specifične zapremine) pri konstantnoj temperaturi.

82
Pokazano je da specifične toplote tečnosti obično rastu s porastom temperature. Ra-
zlika specifičnih toplota pri konstantnom pritisku i konstantnoj zapremini vrlo je mala i
zavisi od vrednosti koeficijenta zapreminskog širenja, koeficijenta izotermičke kompresibil-
nosti i specifične zapremine teč-nosti kao i temperature, shodno Grüneisen-ovom zakonu:

α2 vT
cp − cv = . (6.33)
β

Vrednost entalpije tečnosti na temperaturi T2 i pritisku p može da se odredi eksperimen-


talno ili na osnovu poznate vrednosti entalpije na temperaturi T1 ali istom pritisku p, i
∂i
poznate zavisnosti specifične toplote pri konstantnom pritisku cp = ( ∂T )p od temperature
T: Z T2 Z T2
∂i
i(T2 , p) = i(T1 , p) + ( )p dT = i(T1 , p) + cp (T )dT. (6.34)
T1 ∂T T1

Zavisnost entalpije od pritiska pri konstntnoj temperaturi može da se odredi na osnovu


poznate vrednosti entalpije na pritisku p1 i temperaturi T, [i(p1 , T )] kao i poznate zavisnosti
v = v(T ) pri konstantnom pritisku. Naime, korišćenjem poznate termodinamičke relacije
(pogledati P4.5.3) µ ¶ µ ¶
∂i ∂v
=v−T ,
∂p T ∂T p
sledi
Z µ ¶ Z " µ ¶ #
p2 p2
∂i ∂v
i(p2 , T ) = i(p1 , T ) + dp = i(p1 , T ) + v−T dp. (6.35)
p1 ∂p T p1 ∂T p

Eksperimenti su pokazali da entalpije slabo zavisi od pritiska, tako da se ova zavisnost


uzima u obzir tek pri vrlo preciznim proračunima.

6.3. Termička i kalorička svojstva realnih gasova i para


Mnogobrojni eksperimenti su pokazali da jednačina stanja za idealne gasove
(Clapeyron-ova jednačina) pv = RT ne može da se primeni na stvarne (realne) gasove.
Jednačina stanja idealnog gasa bi bila dobra prva aproksimacija za opisivanje ponašanja
realnih gasova samo pri visokim temperaturama i niskim pritiscima. Odstupanja su ne
samo kvantitativna već i kvalitativna. Na primer, suštinska razlika realnog od idealnog
gasa je u tome što realan gas, zavisno od pritiska i temperature, može da se prevede
iz gasnog u tečno i čvrsto stanje. Ovakvo ponašanje realnih gasova ne može da se ob-
jasni zakonima idealnih gasova. Razlika u ponašanju realnih u odnosu na idealne gasove
objašnjava se postojanjem medjumolekularnih sila kao i posedovanjem sopstvene zaprem-
ine molekula realnih gasova. Unutrašnja energija realnog gasa jednka je zbiru kinetičke
energije haotičnog kretanja njegovih molekula i potencijalne energije medjumolekularnih
interakcija. S obzirom na gore rečeno, jednačina stanja realnih gasova zavisi od konkretnog
oblika (zakona) medjumolekularne interakcije tako da, strogo govoreći, svaki realan gas ima
svoju jednačinu stanja.

6.3.1. Andrews-ov eksperiment. Kritična tačka.


Van der Waals-ova jednačina stanja.
Izvršeni su mnogi eksperimenti s ciljem da se odredi granica primene modela idealnog
gasa na realne gasove, kao i da se da odgovor na pitanje da li se realan gas može prevesti

83
u tečnost pri bilo kojim uslovima i da li su tečnost i njena para dve faze. U eksperimenu
koji je predložio Andrews (Endrijus 1857 -1869) vršeno je sabijanje realnog gasa u cilindru
sa klipom pri izotermnom procesu (T = const), i praćena je zavisnost pritiska gasa od
zapremine. Ustanovljeno je da se, u ovom slučaju, zakonima idealnih gasova ( u ovom
slučaju Bojl-Mariot-ov zakon) može da objasni ponašanje realnog gasa samo u užoj oblasti
temperature i pri odredjenim uslovima. Naime, izoterme realnih gasova su hiperbole samo
pri temperaturama iznad neke temperature, koja je karakteristična za dati gas, i pri vrlo
niskim pritiscima. Osim toga, primećeno je da pri pomenutim uslovima gas ne može da
se prevede u tečno stanje bez obzira koliko su visoki pritisci. Medjutim, na primer, gas
ugljen dioksid (CO2 ) već pri temperaturi od 300K može da se izotermnim sabijanjem
prevede u tečnu fazu. U početku izotermnog sabijanja pritisak gasa raste od p1 = 98kP a
do p2 = 5, 73M P a sa smanjenjem specifične zapremine od v1 = 0, 562m3 /kg do v2 =
5, 26 · 10−3 m3 /kg (slika 6.2) na očekivan način, tj. u dobroj aproksimaciji je zadovoljen

Slika 6.2. Slika 6.3.


Bojl-Mariot-ov zakon. Pri specifičnoj zapremini v2 i pritisku p2 počinju da se pojavljuju
kapljice tečnosti, tj. dolazi do kondenzacije gasa, tako da deo gasa prelazi u tečno stanje.
Daljim sabijanjem gasa (zasićene pare) od specifične zapremine v2 do v3 pritisak se ne
menja (proces 2 → 3 je izotermno-izobaran) sve dok se ne završi proces kondenzacije i
gas potpuno prevede u tečnu fazu (tačka 3). Oblast 2-3, u kojoj su gas (para) i tečnost
(kondenzat) razdvojeni oštrom granicom, predstavlja oblast ravnoteže tečne i gasne faze.
Specifična zapremina tečnosti u tački 3 iznosi v3 = 1, 26·10−3 m3 /kg. Daljim smanjivanjem
zapremine u tečnoj fazi pritisak naglo raste s obzirom na slabu stišljivost tečnosti. Često se
u literaturi oblast 1-2 naziva oblast pregrejane pare a oblast 2-3 -oblast zasićene (presićene)
pare. Proces 1 → 2 → 3 → 4 (prikazan na slici 6.2.) može da se izvede i u obrnutom
smeru povećanjem zapremine, odnosno sniženjem pritiska. Geometrijsko mesto tačaka (u
p,v-dijagramu) u kojima počinje kondenzacija gasa naziva se gornja granična kriva (I-K), a
u kojima se zavrašava kondenzacija - donja granična kriva (II-K). Desno od gornje granične
krive egzistira samo gasna faza, levo od donje granične krive egzistira samo tečna faza, a
izmedju graničnih krivih nalazi se dvofazna oblast tečnost-gas (para). U uslovima bliskim
kondenzaciji gasna faza se često naziva para. Tako, na primer, gas koji se nalazi u oblasti
ograničenoj gornjom graničnom krivom i izotermom naziva se para (nezasićena para), a
uz samu gornju graničnu krivu (desno od nje) - suva para (oslobodjena kapljica tečnosti).
U dvofaznoj oblasti, izmedju graničnih krivih, para se nalazi pred kondenzacijom i naziva
se vlažna (zasićena) para. Za paru se definiše stepen suvoće x, tako da je za suvu paru
(na gornjoj graničnoj krivoj) x = 1 a za potpuno vlažnu paru (na donjoj graničnoj krivoj)

84
x = 0. Stepen vlažnosti pare iznosi 1 − x. Stepen suvoće je brojno jednak količini suve pare
koja se nalazi u 1 kg vlažne pare.
S porastom temperature, pri kojoj se vrši izotermno sabijanje realnog gasa (CO2 ),
dužina odsečka 2-3 na p-v dijagramu, tj. razlika specifičnih zapremina (∆v = v3 −v2 ) tečne i
gasne faze, opada. Pri temperaturi T = TK u tački K, prestaje razlika izmedju gasne i tečne
faze; pregrejana para direktno prelazi u tečnost bez promene vrednosti specifične zapremine
( u tački K je ∆v = 0). Termodinamički parametri pK , vK i TK pri kojim gas (pregrejana
para) direktno prelazi u tečnost, nazivaju se kritični parametri, tačka K, u kojoj izčezava ra-
zlika izmedju gasne i tečne faze, naziva se kritična tačka a stanje termodinamičkog sistema
koje je definisano kritičnim parametrima - kritično stanje. Osim prethodnog, pokazano je
da s povišenjem temperature ka kritičnoj opada vrednost specifične toplote faznog prelaza
r, tako da u tački K postaje jednaka nuli (r = 0), što sledi i iz Clausius-Clapeyron-ove
jednačine: r = T ∆v(dp/dT ) → 0 kada T → TK jer ∆v → 0, a dp/dT ne može da bude
beskonačno veliko. U tački T = TK izoterma ima prevojnu tačku:

(∂p/∂v)TK = 0 i (∂ 2 p/∂v 2 )TK = 0, (6.36)

tj. tangenta na izotermu T = TK u tački K je horizontalna.


Pokazano je da se gas pri temperaturama iznad kritične (T > TK ) ne može izotermnim
sabijanjem prevesti u tečnost bez obzira na veličinu postignutog pritiska.
U tabeli 13.1 su date kritične temperature nekih supstanci.
Kao što se vidi sa slike 6.2., dijagrami stanja realne supstance u gasnoj i tečnoj fazi
( u ovom slučaju izoterme u p-v dijagramu) bitno se razlikuju od dijagrama stanja ide-
alnog gasa. Razlika u ponašanju realnih gasova u odnosu na idealne gasove, kako je ranije
naglašeno, objašnjava se postojanjem medjumolekularnih interakcija i sopstvene zapremine
molekula realnog gasa. Van der Waals je uzeo u obzir činjenicu da molekulima gasa ne stoji
na raspolaganju celokupna zapremina v već zapremina v − b, koja je manja od celokupne
zapremine za veličinu sopstvene zapremine b svih molekula koji se nalaze u datoj zaprem-
ini (v) gasa. Osim toga, Van der Waals je uzeo u obzir postojanje unutrašnjeg pritiska
pi u realnom gasu, uslovljenog medjumolekularnim privlačnim silama, tj. potencijalnom
energijom medjumolekularnih interakcija. Pritisak u realnom gasu je veći od spoljnjeg
pritiska p, kojim zidovi suda deluju na gas, za veličinu unutrašnjeg pritiska pi . Unutrašnji
pritisak deluje ka unutrašnjosti gasa smanjujući brzinu kojom molekuli udaraju o zidove
suda a time i pritisak kojim gas deluje na zidove suda, tj. pritisak koji se meri. Van der
Waals je pokazao da je unutrašnji pritisak srazmeran kvadratu broja molekula u jedinici
zapremine (tj. koncentracije n) pi ∼ n2 , odnosno obrnuto srazmeran kvadratu specifične
zapremine v (v ∼ 1/n) :
a
pi = 2 , (6.37)
v
tako da pritisak u realnom gasu, koji je jednak zbiru spoljenjeg pritiska p i unutrašnjeg
pritiska pi , iznosi : p + va2 . Kada se umesto ukupne zapremine v i spoljnjeg pritiska p u
Clapeyron-ovu jednačinu zamene korigovane vrednosti v − b i p + va2 dobija se Van der
Waals-ova jednačina stanja realnog gasa:
a
(p + )(v − b) = RT, (6.38)
v2
gde su a i b empirijske konstante.
U slučaju razredjenih gasova, kada su ispunjeni uslovi v À b i p À pi , Van der Waals-
ova jednačina prelazi u Claperyon-ovu jednačinu za idealan gas. Pokazano je da pri sred-
njim i visokim pritiscima Van der Waals-ova jednačina samo kvalitativno opisuje ponašanje
realnog gasa, tako da je u stvari samo dobra poluempirijska aproksimacija jednačine re-
alnog gasa.

85
Van der Waals-ova jednačina je kubna jednačina po v :

pv 3 − (pb + RT )v 2 + av − ab = 0, (6.39)
tako da ima tri rešenja za v u zavisnosti od koeficijenta, tj. od vrednosti parametara stanja
p, odnosno T, za izabran realan gas (za dato a i b). Moguća su tri slučaja:
a) od tri rešenja jedno je realno a dva su kompleksna;
b) sva tri rešenja su realna i medjusobno jednaka i
c) sva tri rešenja su realna i različita.
Slučaj a) se javlja pri temperaturama T > TK kada izobara seče izotermu u jednoj
tački.
Slučaj b) se javlja kada je T = TK , tako da trostrukom rešenju v1 = v2 = v3 = vK
odgovara kritična tačka K, tj. prevojna tačka na izotermi T = TK = const.
Slučaj c) se javlja kada je T < TK , pri čemu postoje tri presečne tačke izobare sa
izotermom (T = const < TK ).
Dok izoterme Van der Waals-ovog gasa, pri temperaturama iznad kriti-čne (T > TK ),
kvalitativno odgovaraju izotermama realnog gasa, dokritične izoterme (T < TK ) Van der
Waals-ovog gasa odstupaju od izotermi realnog gasa u dvofaznoj oblasti tako što umesto
horizontalnog dela 1-5 imaju talasast oblik 1-2-3-4-5 (slika 6.3.).
Metastabilna stanja, izmedju 1 i 2 i izmedju 4 i 5, mogu da se u praksi ostvare ali
samo tokom vrlo kratkog vremena. Medjutim, stanja izmedju minimuma 2 i maksimuma
3 na talasastoj krivoj ne mogu da se ostvare u praksi, jer je u tom delu (∂p/∂v)T > 0,
što je fizički nemoguće. Stanju izmedju 1 i 2 odgovara metastabilno stanje tzv. pregrejane
tečnosti, koje se ostvaruje pažljivim zagrevanjem tečnosti pri čemu se odlaže ključanje.
Stanju izmedju 4 i 5 odgovara metastabilno stanje tzv. pothladjene pare, koje se ostvaruje,
na primer, pri ekspanziji pare u parnim turbinama kada ne postoje jezgra kondenzacije
(čestice prašine, kapljice tečnosti, ili naelektrisane čestice-joni).
Izmedju Van der Waals-ovih koeficijenata a i b i kritičnih parametara pK , vK i TK
postoji jednoznačna veza, koja može da se nadje polazeći od toga da u kritičnoj tački K
moraju da budu zadovoljeni uslovi (6.36), tj. (∂p/∂v)K 2 2 K
T = 0 i (∂ p/∂v )T = 0 (krtična
tačka K je prevojna tačka na izotermi T = TK ). Polazeći od Van der Waals-ove jednačine,
napisane u obliku
RT a
p= − 2, (6.40)
v−b v
kao i gore navedenih uslova za kritičnu tačku, sledi
µ ¶K
∂p RTK 2a
=− 2
+ 3 =0 (6.41)
∂v T (vK − b) v
i µ ¶K
∂2p 2RTK 6a
= − 4 = 0, (6.42)
∂v 2 T (vK − b) 3 vK
odakle se dobija da je
vK = 3b (6.43)
i
8a
TK = . (6.44)
27Rb
Smenom dobijenih vrednosti za vK i TK u Van der Waals-ovu jednačinu (6.40) dobija se
a
pK = . (6.45)
27b2
86
Iz izraza (6.44) dobija se da je
8a
R= , (6.46)
27TK b
pa se zamenom konstanti a i b iz izraza (6.45) i (6.43) u (6.46) dobija sledeća veza kritičnih
parametara (tzv. Young-ov kriterijum sličnosti):

p K vK 3
= R = zK R, (6.47)
TK 8

gde je zK = 3/8 = 0.375 tzv. kritični koeficijent. Za niz realnih gasova kritični koeficijent
se nalazi u intervalu 0.200-0.330, što govori o ograničenoj primenljivosti Van der Waals-ove
jednačine za realne gasove.
Uvodjenjem redukovanih bezdimenzionih parametara stanja sistema (π, ω, τ ) pomoću
kritičnih parametara (pK , vK , TK ) :

p v T
π= , ω= , τ= , (6.48)
pK vK TK

parametri stanja sistema (p,v,T) mogu da se napišu u obliku:


πa
p = πpK = (6.49)
27b2

v = ωvK = ω3b, (6.50)


τ 8a
T = τ TK = , (6.51)
27Rb
tako da se zamenom dobijenih izraza za p,v i T u Van der Waals-ovu jednačinu (6.38)
dobija tzv.redukovana Van der Waals-ova jednačina:

3
(π + )(3ω − 1) = 8τ. (6.52)
ω2
S obzirom da ne sadrži eksplicitno koeficijente a i b, koji zavise od prirode gasa, redukovana
Van der Waals-ova jednačina opisuje stanje bilo kog gasa, tako da predstavlja univerzalnu
jednačinu stanja realnih gasova.
Stanja termodinamičkih sistema koja su definisana istim vrednostima redukovanih
parametara nazivaju se odgovarajuća (korespodentna) stanja. S obzirom da su reduko-
vani parametri povezani redukovanom Van der Waals-ovom jednačinom stanja (6.52) sledi
teorema o odgovarajućim (korespodentnim) stanjima: ”Ako su dva odgovarajuća reduko-
vana parametra stanja dveju ili više različitih supstanci jednaki tada im je jednak i treći
redukovani parametar stanja”.

87
6.3.2. Termička i kalorička svojstva realnih gasova i para.
Jednačine stanja realnih gasova

Termička svojstva realnih gasova mogu da se ispitaju na osnovu termičkih jednačina


stanja p = p(v, T ), v = v(p, T ) i T = T (p, v) ili grafički na osnovu p, v−, v, T − i p, T −
dijagrama (slike 6.2., 6.4. i 6.5). Na primer, iz p, v−dijagrama (slika 6.2) se vidi da je
apsolutna vrednost nagiba (∂v/∂p)T dokritičnih izotermi (T < TK ) u gasnoj fazi mnogo
manja nego u tečnoj fazi, tako da je koeficijent izotermne kompresibilnosti β = − v1 ( ∂v ∂p )T
gasova mnogo veći nego tečnosti. Slično, iz v, T − dijagrama (slika 6.4) se vidi da je nagib
(∂v/∂T )p

Slika 6.4. Slika 6.5.


dokritičnih izobara (p < pK ) u gasnoj fazi mnogo veći nego u tečnoj fazi, što pokazuje da
je termički koeficijent zapreminskog širenja α = v1 ( ∂T
∂v
)p gasova znatno veći nego tečnosti.

Slika 6.6. Slika 6.7.


Zavisnost nagiba dokritičnih izobara od temperature, tj. (∂v/∂T )p = f (T ) pri p < pK
prikazana ja na slici 6.6, a zavisnost nagiba izobara od temperature pri pritiscima iznad
kritičnog (p > pK ) prikazana je na slici 6.7. Pomenute zavisnosti dobijene su na osnovu p,
v-dijagrama za vodenu paru.* Sa slike 6.6 se vidi da (∂v/∂T )p u oblasti tečne faze (T < Ts )
raste s porastom temperature sve do temperature ključanja Ts pri datom pritisku, tako da
u tački Ts ima prekid, tj. raste skokom, a zatim opada s porastom temperature u oblasti

* Kritične vrednosti parametara stanja za vodenu paru iznose: tK = 374, 150 C, vK =


0, 00326m3 /kg i pK = 22, 125M P a.

88
T > Ts .
Zavisnost (∂v/∂T )p = f + (T ) za pritiske iznad kritičnog (p > pK ) je prikazana
neperekidnom funkcijom s maksimumom u oblasti kritične temperature, koji je sve izražaj-
niji kako se izobara približava kritičnoj tako da u kritičnoj tački ima beskonačno veliku
vrednost (slika 6.7).
Kalorička svojstva realnog gasa mogu da se ispitaju na osnovu analize kaloričkih
jednačina stanja, na primer, jednačine i = i(p, T ) ili grafički na osnovu i, T - i i,p-dijagrama
(slike 6.8 i 6.9).

Slika 6.8. Slika 6.9.


Analizom dokritičnih izobara (p > pK ) sa slike 6.8 uočava se da entalpija, kako tečnosti
tako i gasova, raste s porastom temperature tako da se pri prolazu kroz liniju zasićenja
tečnosti menja skokom od vrednosti i0 (entalpija zasićene tečnosti) do vrednosti i00 (en-
talpija suve zasićene pare). Dužini (i00 − i0 ) vertikalnog dela dokritične izobare odgovara
specifična toplota prelaza r pri datom pritisku p < pK : r = i00 − i0 . Nagib (∂i/∂T )p
izobra sa i, T -dijagrama (slika 6.8) jednak je specifičnoj toploti pri konstantnom pri-
tisku cp = (∂i/∂T )p . Očigledno je da je najveća vrednost nagiba ( a time i specifične
toplote cp ) izobara, koje su iznad kritične (p > pk ), u prevojnim tačkama. U kritičnoj
tački (koja je u isto vreme prevojna tačka) specifična toplota postaje beskonačno velika
cpK = (∂i/∂T )pK = ∞. Analiza dokritičnih izobara (p < pK ) pokazuje da je u dvofaznoj
oblasti nagib izobara beskonačno veliki, što znači da je i u datoj oblasti specifična toplota
cp beskonačno velika.
Zavisnost specifične toplote cp realnog gasa od temperature, tj. cp = cp (T ), za pritiske
ispod kritičnog (p < pK ) (slika 6.10) i za pritiske iznad kritičnog (p ≤ pK ) (slika 6.11)
dobijena je na osnovu i, T −dijagrama za vodenu paru. Sa slike 6.10 je uočljivo da u oblasti
p > pK specifična toplota raste s povećanjem pritiska, a pada s porastom temperature.
Zavisnost specifične toplote od temperature u oblasti p ≤ pK (slika 6.11) je prikazana
neprekidnom funkcijom s maksimumom, koji postaje sve veći kako se izobara približava
kritičnoj, tako da u kritičnoj tački dostiže beskonačno veliku vrednost.
Oblik krivih zavisnosti (∂v/∂T )p = f (T ) i cp = ϕ(T ) pri pritiscima iznad kritičnog
(p ≥ pK ) (slike 6.7 i 6.11, respektivno) je analog, što se i očekivalo s obzirom na postojanje
veze izmedju cp i (∂v/∂T )p (pogledati primer 6.7):
µ ¶ µ ¶
∂p ∂v
cp = T . (6.53)
∂T s ∂T p

Postojanje maksimuma na krivama zavisnosti cp = cp (T ), pri p > pK objašnjava se inten-


zivnim raspadom većih grupacija molekula na manje u oblasti blizu kritične temperature.

89
.

Slika 6.10. Slika 6.11.


Specifična toplota cp datog realnog gasa odredjuje se ili eksperimentalno ili na osnovu
poznate zavisnosti entalpije od temperature i = i(T ) ili na osnovu poznatih termičkih
jednačina stanja, tj. p,v,T-zavisnosti.
Ukoliko su poznati eksperimentalni podaci za vrednost entalpije pri datoj temperaturi
i pritisku tada se specifična toplota nalazi iz nagiba eksperimentalne krive i = i(T ) pri
p=const, tj. na osnovu izraza (2.47)
µ ¶
∂i
cp = .
∂T p

Ako su poznati rezultati medjusobne zavisnosti termičkih parametara p, v, T, tada se


specifična toplota cp pri datom pritiski i temperaturi može da dobije iz relacije
Z pµ ¶
∂cp
cp (p, T ) = cp (p1 , T ) + dp (6.54)
p1 ∂p T

ukoliko se zna vrednost specifične toplote pri istoj temperaturi T ali pri drugom pritisku
p1 . S obzirom na relaciju (pogledaj primer 6.5):
µ ¶ µ 2 ¶
∂cp ∂ v
= −T , (6.55)
∂p T ∂T 2 p

iz (6.54) sledi da se specifična toplota može da dobije ukoliko se poznaje zavisnost v =


v(p, T ), tj. veličina (∂ 2 v/∂T 2 )p :
Z pµ 2 ¶
∂ v
cp (p, T ) = cp (p1 , T ) + T dp. (6.56)
p1 ∂T 2 p

Entalpija realnog gasa može da se odredi eksperimentalno ili na osnovu poznatih


vrednosti za specifičnu toplotu cp kao i na osnovu rezultata p, v, T-zavisnosti.
Vrednost entalpije na temperaturi T i pritisku p može da se odredi ukoliko je poznata
vrednost entalpije na istom pritisku p ali na drugoj temperaturi T1 kao i poznate zavisnosti
specifične toplote cp = (∂i/∂T )p od temperature:
Z T µ ¶ Z T
∂i
i(p, T ) = i(p, T1 ) + dT = i(p, T1 ) + cp (T )dT. (6.57)
T1 ∂T p T1

90
Zavisnost entalpije od pritiska pri konstantnoj temperaturi može da se odredi na osnovu
poznate vrednosti entalpije na istoj temperaturi T ali na drugom pritisku p1 kao i poznate
zavisnosti v = v(T ). Naime, kako je (pogledati primer 4.5)
µ ¶ µ ¶
∂i ∂v
=v−T , (6.58)
∂p T ∂T p

sledi
Z µ ¶ Z " µ ¶ #
p p
∂i ∂v
i(p, T ) = i(p1 , T ) + dp = i(p, T ) + v−T dp. (6.59)
p1 ∂p T p1 ∂T p

Korišćenjem termodinamičke relacije (pogledati primer 6.6)


µ ¶ µ 2 ¶
∂cv ∂ p
=T , (6.590 )
∂v T ∂T 2 v

lako može da se dodje do izraza za odredjivanje vrednosti specifične toplte cv pri tem-
peraturi T i specifičnoj zapremini v ukoliko se zna vrednost specifične toplote cv pri istoj
temperaturi T ali pri drugoj vrednosti specifične zapremine v1 i ukoliko se zna zavisnost
p = p(T ) pri v = const., odnosno drugi izvod pritiska po temperaturi (∂ 2 p/∂T 2 )v :
Z vµ ¶ Z vµ 2 ¶
∂cv ∂ p
cv (v, T ) = cv (v1 , T ) + = cv (v1 , T ) + T dv. (6.60)
v1 ∂v T v1 ∂T 2 v

Zavisnost unutrašnje energije realnog gasa od temperature, pri konstantnoj zapremini,


odredjuje se na osnovu poznate zavisnosti specifične toplote cv = (∂u/∂T )v od tempera-
ture, kao i poznate vrednosti unutrašnje energije pri istoj specifičnoj zapremini ali različitoj
temperaturi T1 :
Z Tµ ¶ Z T
∂u
u(v, T ) = u(v, T1 ) + dT = u(v, T1 ) + cv (T )dT. (6.61)
T1 ∂T v T1

Slično prethodnom, izraz za nalaženje zavisnosti unutrašnje energije realnog gasa od specifi-
čne zapremine pri konstantnoj temperaturi može da se odredi koristeći se relacijom (pogle-
dati primer 4.7) µ ¶ µ ¶
∂u ∂p
=T − p, (6.62)
∂v T ∂T v
tj.
Z v µ ¶ Z v · µ ¶ ¸
∂u ∂p
u(v, T ) = u(v1 , T ) + dv = u(v1 , T ) + T − p dv, (6.63)
v1 ∂v T v1 ∂T v

ukoliko se zna vrednost unutrašnje energije pri istoj temperaturi T ali pri drugoj specifičnoj
zapremini v1 kao i zavisnost p = p(T ) pri v=const.
Kako je eksperimentalno odredjivanje specifične toplote cv praćeno izvesnim teško-
ćama, cv se često odredjuje na osnovu poznatih vrednosti specifične toplote cp uz pomoć
relacije (P6.1.11.): µ ¶ µ ¶
∂p ∂v
cp − cv = T , (6.64)
∂T v ∂T p

91
a unutrašnja energija na osnovu poznate vrednosti entalpije (i = u+pv).
Entropija ne može neposredno da se izmeri već se odredjuje računskim putem korišće-
njem termodinamičih diferencijalnih jednačina sa termodinamičkim veličinama čije su
vrednosti poznate.
Vrednost entropije pri temperaturi T i pritisku p može da se odredi ukoliko je poznata
vrednost entropije pri temperaturi T1 i pritisku p1 tj.:
Z pµ ¶ Z Tµ ¶
∂s ∂s
s(p, T ) = s(p1 , T1 ) + dp + dT. (6.65)
p1 ∂p T T1 ∂T p

Kako je [pogledati (4.38) i (P6.7.1)]


µ ¶ µ ¶
∂s ∂v
=− (6.66)
∂p T ∂T p

i µ ¶
∂s cp
= , (6.67)
∂T p T
jednačina (6.65) može da se napiše u sledećem obliku:
Z pµ ¶ Z T
∂v cp
s(p, T ) = s(p1 , T1 ) − dp + dT, (6.68)
p1 ∂T p T1 T

što znači da vrednost entropije pri temperaturi T i pritisku p, u odnosu na vrednot en-
tropije pri temperaturi T1 i pritisku p1 može da se odredi na osnovu poznate zavisnosti
specifične toplote cp od temperature T kao i izvoda (∂v/∂T )p od pritiska. S obzirom da su
u termodinamici i termotehnici bitne promene odgovarajućih termodinamičkih veličina a
ne njihove apsolutne vrednosti, po dogovoru se uzima da su entropija, entalpija i unutrašnja
energija za vodu i vodenu paru jednaki nuli u trojnoj tački (p = 101, 325kP a, t = 0, 010 C).
Izraz (6.68) može da se primeni za izračunavanje entropije samo ukoliko se i početno i
krajnje stanje nalaze u istoj fazi supstancije. U suprotnom, mora da se vodi računa o tome
da se pri prelazu iz jedne u drugu fazu kroz liniju zasićenja entropija menja za veličinu
s00 − s0 = r/T, koju u datom slučaju treba dodati desnoj strani gornjeg izraza (6.68).
Vrednost entropije može da se odredi i ukoliko je poznata njena vrednost pri tempara-
turi T1 i specifičnoj zapremini v1 :
Z vµ ¶ Z Tµ ¶
∂s ∂s
s(v, T ) = s(v1 , T1 ) + dv + dT. (6.69)
v1 ∂v T T1 ∂T v

Kako je [pogledati (4.37) i (2.31) i (3.72)]


µ ¶ µ ¶
∂s ∂p
= (6.70)
∂v T ∂T v

i µ ¶
∂s cv
= , (6.71)
∂T v T
sledi Z µ ¶ Z
v T
∂p cv
s(v, T ) = s(v1 , T1 ) + dv + dT. (6.72)
v1 ∂T v T1 T

92
Znači, vrednost entropije pri temperaturi T i specifičnoj zapremini v, u odnosu na vred-
nost entropije pri temperaturi T1 i specifičnoj zapremini v1 može da se odredi iz poznate
zavisnosti specifične toplote cv od temperature T kao i iz poznate p,v,T-zavisnosti.
Na sličan način može da se odredi vrednost entropije, u zavisnosti od pritiska i en-
talpije, ukoliko je poznata njena vrednost pri pritisku p1 i entalpiji i1 :
Z iµ ¶ Z p µ ¶
∂s ∂s
s(i, p) = s(i1 , p1 ) = di + dp. (6.73)
i1 ∂i p p1 ∂p i

Kako je na osnovu (4.8) µ ¶


∂s 1
= (6.74)
∂i p T
i µ ¶
∂s v
=− , (6.75)
∂p i T
izraz (6.73) može da se napiše u sledećem obliku:
Z i Z p
di v
s(i, p) = s(i1 , p1 ) + − dp. (6.76)
i1 T p1 T

Znači, vrednost entropije pri datim uslovima može da se odredi ukoliko su poznate vred-
nosti entalpije kao i p,v, T-zavisnost.
Izračunavanje odgovarajućih termičkih veličina i njihovih integrala, iz prethodnih
relacija [(6.56), (6.59), (6.60), (6.63), (6.68), (6.72) i (6.76)], može da se sprovede računskim
metodama na osnovu eksperimentalnih p, v, T −rezultata ili na osnovu jednačine stanja re-
alnog gasa.
Na osnovu poznatih vrednosti entropije za datu supstancu mogu da se formiraju dija-
grami stanja tako što se na jednu od koordinatnih osa nanose vrednosti entropije a na drugu
neki od termičkih parametara stanja (p, v ili T ). Ovi, tzv. entropijski dijagrami stanja našli
su široku primenu u termotehnici. Na entropijskim dijagramima je osim graničnih krivih
ucrtana gusta mreža izobara, izotermi, izohora, kao i linije konstantnog stepena suvoće
(x= const.) čime je povećana tačnost grafičkog odredjivanja odgovarajućih parametara
supstancije. Na slikama 6.12 i 6.13 prikazani su T, s−, p, s− i i, s−dijagrami za oblast
tečne i gasne faze (uključujući i dvofaznu oblast).
Nagibi izobara u T, s− i i, T −dijagramima (slike 6.12 i 6.8, respektivno) su jed-
noznačno povezani, što može da se zaključi na osnovu relacije [(2.47) i (P6.7.1)] :
(∂i/∂T )p = cp = T (∂s/∂T )p . Duž izobara entropija raste (ne opada) s porastom temper-
ature tj. µ ¶
∂T
≥ 0. (6.77)
∂s p
Znak jednakosti odgovara kritičnoj tački i izobarama u dvofaznoj oblasti, gde je cp =
T (∂s/∂T )p = ∞.
U kritičnoj tački K su prvi i drugi izvod temperture po entropiji jednaki nuli:
µ ¶K µ ¶K
∂T ∂2T
=0 i = 0, (6.78)
∂s p ∂s2 p

što znači da je kritična tačka prevojna tačka na kritičnoj izobari.

93
U T, s−dijagramu, površina ispod horizontalnog dela izobare (u dvofaznoj oblasti)
odgovara specifičnoj toploti faznog prelaza: r = T (s00 − s0 ).
Iz Maksvelove relacije (4.38)
µ ¶ µ ¶
∂p ∂T
=− (6.79)
∂s T ∂v p

sledi da postoji analogija izmedju p, s− i v, T −dijagrama (slike 6.13 i 6.4., respektivno).


Sa slike 6.13 se vidi da je
µ ¶
∂p
≤ 0, (6.80)
∂s T

gde znak jednakosti odgovara kritičnoj tački i izotermama u dvofaznoj oblasti.


U kritičnoj tački je

µ ¶K µ ¶K
∂p ∂2p
=0 i = 0, (6.81)
∂s T ∂s2 T

što znači da je kritična tačka prevojna tačka na kritičnoj izotermi.


Treba da se primeti da za razliku od p, v− i v, T −dijagrama, u entropijskim dija-
gramima su leva i desna (odnosno gornja i donja) granična kriva simetrične u odnosu na
izoentropu koja prolazi kroz kritičnu tačku i ima zvonast oblik.

Slika 6.12 Slika 6.13


Najveću praktičnu primenu pri razmatranju različitih termodinamičkih procesa, pose-
bno promena stanja vodene pare, imaju i, s−dijagrami (tzv. Mollier-ovi dijagrami), koji su
konstruisani na osnovu odgovarajućih tabličnih podataka kao i na osnovu poznatih p, v− ili
T, s−dijagrama. i, s−dijagrami su našli veliku praktičnu primenu pri izračavanju procesa
i ciklusa kod toplotnih mašina i rashladnih sistema.
Preimućstvo i, s−dijagrama u odnosu na ostale je u tome što se tehnički rad i količina
toplote, pri različitim procesima, prikazuju odsečcima linija procesa a ne površinama, kao
što je slučaj kod s, T −dijagrama, čime se znatno ubrzava postupak nalaženja odgovarajućih
termodinamičkih veličina sistema a ne gubi u tačnosti.
i, s−dijagrami se obično prikazuju za oblast tečne i gasne faze supstance, tako što
se na ordinatnu osu nanosi vrednost specifične entalpije (i) a na apscisu nanosi vrednost
specifične entropije (s) slika 6.14.

94
Slika 6.14.
Sa i, s−dijagrama se uočava da su u dvofaznoj oblasti (izmedju granični krivih) izobare
identične izotermama. Osim toga, u ovoj oblasti izobare i izoterme su tangente na donju
graničnu krivu i lepezasto se šire od nje. Donja granična kriva u i, s−dijagramu polazi iz
koordinatnog početka smeštenog u trojnu tačku supstance ( u trojnoj tački su entropija,
entalpija i unutrašnja energija po dogovoru jednake nuli). Naime, kako je di = T ds + vdp
sledi µ ¶
∂i
= T, (6.82)
∂s p

što znači da su izobare u i, s−dijagramu u dvofaznoj oblasti prave (duž izobare T =const)
s pozitivnim nagibom jednakim apsolutnoj temperaturi (T > 0). Nagib izobara je veći što
je viša temperatura ( a time i viši pritisak), čime se objašnjava lepezast oblik familija u
dvofaznoj oblasti i,s-dijagrama. Kako je i u kritičnoj tački nagib izobare p = pK pozitivan,
tj.
µ ¶K
∂i
= TK > 0, (6.83)
∂s p

sledi da se kritična tačka K nalazi levo od maksimuma granične krive na njenom uzlaznom
delu.
S obzirom da je nagib izobara u i,s-dijagramu jednak apsolutnoj temperaturi (relacija
6.82), jasno je da izobare seku gornju graničnu krivu bez preloma, pri čemu im nagib raste
s porastom temperature u oblasti gasne faze (pregrejane pare).
Iz relacije (6.82) sledi
µ 2 ¶ µ ¶
∂ i ∂T
= . (6.84)
∂s2 p ∂s p

Kako je (6.67)
µ ¶
∂s
cp = T
∂T p

95
iz jednačine (6.84) se dobija µ ¶
∂2i T
= , (6.85)
∂s2 p cp
što znači da izobare nemaju prevojnu tačku (T > 0) kao i da im krivina raste, tj, izobare
∂2i
su konveksne na dole [( ∂s 2 )p > 0].

Pri prolazu kroz gornju graničnu krivu (desno od kritične tačke K) u oblast pregrejane
pare, nagib izotermi (∂i/∂s)T se menja prelomom i opada kako se više udaljava od gornje
granične krive asimptotski se približavajući nuli, tj. izoterme postaju skoro horizontalne
(i=const). Prethodno može da se dokaže na osnovu odgovarajuće termodinamičke relacije,
(pogledati primer 6.8): µ ¶ µ ¶
∂i ∂T
=T −v . (6.86)
∂s T ∂v p
Naime, pri prolazu kroz gornju graničnu krivu veličina (∂v/∂T )p menja se skokom (pogle-
dati sliku 6.6) i u gasnoj fazi opada, što znači da veličina v(∂T /∂v)p raste a time (∂i/∂s)T
opada, što je trebalo da se pokaže.
Znači, dok se u dvofaznoj oblasti izobare i izoterme poklapaju, dotle se one u oblasti
pregrejane pare razdvajaju, tako da su izobare znatno strmije od izotermi.
Specifična toplota faznog prelaza (tzv. latentna toplota) pri datom pritisku iznosi:

r = i00 − i0 , (6.87)

tj. jednaka je razlici ordinata presečenih tačaka izobara sa gornjom i donjom graničnom
krivom.

6.3.3. Vodena para. Veličine stanja vlažne i pregrejane vodene pare

Para je realan gas blizu stanja kondenzacije, koji znatno odstupa od idealnog gasa.
Od svih para najznačajiju ulogu u termotehnici ima vodena para. Vodena para se koristi
kao radno telo u parnim motorima i kao grejni fluid u mnogim toplotnim uredjajima.
Posebno je značajno što nema štetno dejstvo na žive organizme i životnu okolinu. Kako
poseduje relativno dobre termodinamičke osobine vodena para je od svih drugih para našla
najveću praktičnu primenu. Vodena para se dobija isparavanjem vode pri stalnom pritisku
u specijalnim zatvorenim sudovima, tzv. parnim kotlovima.
Način dobijanja vodene pare može principijelno da se prikaže u p,v -dijagramu na
slici 6.15. Neka je p=const radni pritisak u kotlu u kojem se zagreva voda, od početne
temperature t0 (tačka A) do temperature ključanja ts pri datom pritisku, tzv. tem-
peratura zasićenja (tačka a na donjoj graničnoj krivoj K-I). Temperatura zasićenja
zavisi od prirode supsrtance i raste s povišenjem pritiska. Pritisak koji odgovara tempera-
turi zasićenja naziva se pritisak zasićenja ps . Para koja se nalazi u ravnoteži sa svojom
tečnošću naziva se zasićena para. Premda se radnom telu neprekidno dovodi toplota pro-
ces isparavanja, koji je počeo u tački a pri temperaturi ts , odvija se pri stalnom pritisku ps
i stalnoj temperaturi ts sve do tačke b na gornjoj graničnoj krivoj K-II. Količina toplote
koja je potrebna da se izvrši promena faze date supstance naziva se lantentna toplota is-
paravanja. Izmedju graničnih krivih sistem je dvofazni, tj. postoji smeša ključale tečnosti
(vode) i suve (vodene ) pare, tzv. vlažne pare. U tački b po završetku isparavanja, para
više ne sadrži tečnost tako da se naziva suvozasićena para. Daljim dovodjenjem toplote,
počev od tačke b, dolazi do pregrejavanja vodene pare sve do neke, tzv. temperature
pregrejavanja tp (tačka B), koja je odredjena količinom toplote dovedene vodenoj pari
na delu b-B linije procesa pregrejavanja.

96
Slika 6.15
U dvofaznom sistemu, tj. oblasti vlažne zasićene pare, stanje vlažne pare je definisano
pritiskom (ili temperaturom) i sastavom smeše. Sastav smeše je odredjen tzv. stepenom
suvoće x:
mp mp kg pare
x= = [ ], (6.88)
ms mp + mv kg smeše
gde je mp − masa suvo zasićene pare, ms = mp + mv − masa smeše, tj. vlažne zasićene
pare, a mv −masa vode, odnosno tečnosti od koje je dobijena para.
Na donjoj graničnoj krivoj postoji samo tečna faza (mp = 0, x = 0), na gornjoj
graničnoj krivoj postoji samo suvo-zasićena para (mv = 0, x = 1) a u dvofaznoj oblasti
obe faze (0 < x < 1).
Iz (6.88) sledi da se u 1 kg vlažne pare nalazi x kg suvo-zasićene pare i (1 − x) kg vode
koja ključa. Veličina (1 − x) se često naziva stepen vlažnosti vodene pare.
Po dogovoru se veličine stanja vode koja ključa (na donjoj graničnoj krivoj) označavaju
sa ”prim” (0) a suvo-zasićene pare (na gornjoj graničnoj krivoj) sa ”sekund” (00). Pritisak i
temperatura se tokom procesa isparavanja ne menjaju tako da se ne označavaju indeksima
”prim” i ”sekund”.
Da bi se odredila potrebna količina toplote za zagrevanje vode od t0 do ts , zatim
toplota za isparavanje vode-latentna toplota isparavanja, kao i količina toplote potrebna
za pregrejavanje pare od t0 do tp , neophodno je da se odrede promene veličina stanja ∆u, ∆i
i ∆s vodene pare. Veličine stanja ključale vode, suvo-zasićene pare i pregerejane pare u
zavisnosti od pritiska ili temperature, date su u tablicama za vodenu paru (vidi prilog )
koje su dobijene na osnovu velikog broja eksperimentalnih podataka i proračuna različitih
istraživača. Najjednostavnije i najčešće se promene stanja vodene pare odredjuju grafički
na osnovu i,s- ili i, T-dijagrama stanja (slike 6.14 i 6.8, respektivno). U praktičnim ter-
modinamičkim proračunima se uzima da je početno stanje vode definisano temperaturom
t0 = 00 C. Po dogovoru su vrednosti unutrašnje energije u, entalpije i, i entropije s pri ovoj
temperaturi jednake nuli, tj. u0 = 0, i0 = 0, s0 = 0.
Vrednost unutrašnje energije vode u stanju ključanja odredjuje se na osnovu izraza:
u0 = i0 − pv 0 . (6.89)
a u stanju suvo-zasićene pare na osnovu izraza:
u00 = i00 − pv 00 . (6.90)

97
Latentna toplota isparavanja, na osnovu prvog principa termodinamike
δq = di − vdp (izraz 2.87), odredjuje se na osnovu izraza:

r = qp = ∆i = i00 − i0 . (6.91)

Smenom izraza za entalpiju (2.33) na donjoj graničnoj krivoj i gornjoj graničnoj krivoj
u prethodni izraz dobija se relacija na osnovu koje može da se odredi latentna toplota
isparavanja na osnovu tabličnih podataka za unutrašnju energiju i specifičnu zapreminu:

r = (u00 − u0 ) + p(v 00 − v 0 ). (6.92)

Kako je (izraz 3.44) dS = δq/T, promena entropije pri izparavanju data je izrazom:
qp r
s00 − s0 = = , (6.93)
Ts Ts

gde je Ts temperatura ključanja vode pri datom pritisku.


Pokazuje se da se tokom procesa isparavanja najveći deo toplotne energije (∼ 80%)
troši na povećavanje unutrašnje energije sistema a manji deo na spoljašnji rad širenja.
VELIČINE STANJA VLAŽNE PARE. Stanje vlažne pare odredjeno je pritiskom (ili
temperaturom) ključanja i stepenom suvoće x, tj. količinom suve pare u vlažnoj pari.
Veličine koje definišu stanje vlažne pare su ekstenzivne veličine tako da poseduju svojstvo
aditivnosti pa se odredjuju na osnovu poznatih veličina stanja na graničnim linijama za
dati pritisak, tako što se veličine stanja suve vodene pare pomnože stepenom suvoće x
i saberu sa odgovarajućim veličinama stanja vode u stanju ključanja pomnožene sa tzv.
stepenom vlažnosti 1 − x.
Tako se, na primer, specifična zapremina, entalpija, entropija i unutrašnja energija
vlažne pare odredjuju na osnovu sledećih izraza, respektivno:

vx = xv 00 + (1 − x)v 0 = v 0 + x(v 00 − v 0 ) (6.94)

ix = xi00 + (1 − x)i0 = i0 + x(i00 − i0 ) = i0 + rx, (6.95)


rx
sx = xs00 + (1 − x)s0 = s0 + x(s00 − s0 ) = s0 + , (6.96)
TS
ux = xu00 + (1 − x)u0 = u0 + x(u00 − u0 ). (6.97)
Stepen suvoće može da se odredi na osnovu gornjih izraza [(6.99), (6.95), (6.96) ili
(6.97)]:
vx − v 0 ix − i0 ux − u0 sx − s0
x = 00 = = = . (6.98)
v − v0 i00 − i0 u00 − u0 s00 − s0
VELIČINE STANJA PREGREJANE PARE. Pregrejana para je takva para koja
ima pri datom pritisku višu temperaturu (ili specifičnu zapreminu) od temperature (ili
specifične zapremine) suvo-zasićene pare. Pregrejana para se dobija dovodjenjem toplote,
a time i povišenjem temperature (T > Ts ), suvoj pari pri konstantnom pritisku u poseb-
nom uredjaju, tzv. pregrejaču pri čemu se povećava specifična zapremina pare (v > v 00 ).
U kotlovskom uredjaju-pregrejaču temperatura pregrejane vodene pare dostiže vrednost
do oko 6000 C. Pregrejana para se znatno razlikuje od suve i vlažne pare i približava se
svojstvima gasova. Što je temperatura pregrejane pare viša to se ona sve više približava
idealnom gasu.

98
S obzirom na složenost a time i nepogodnost za praktična izračunavanja do sada
predloženih, (od strane različitih autora) jednačina stanja pregrejane pare, veličine stanja
(v, i, s i u) pregrejane pare se odredjuju na osnovu izmerenih veličina stanja p i t i korišće-
njem odgovarajućih tablica (pogledaj prilog) ili i,s- i i,T-dijagrama, dobijenih na osnovu
poluempirijskih jednačina stanja za pregrejanu paru.
Količina toplote koja je potrebna da se 1 kg suve pare pri konstntnom pritisku pregreje
od temperature ts do temperature tp , tzv. toplota pregrejavanja qp , iznosi:
Z Tp
qp = cp dT = cp (Tp − Ts ), (6.99)
Ts

gde je cp masena specifična toplota pregrejane pare pri stalnom pritisku a cp njena srednja
vrednost u datom temperaturskom izntervalu. Zavisnost cp = cp (T ) je složena, ali za jako
pregrejanu paru je približno linearna. Podaci za cp daju se u odgovarajućim tabelama.
Toplota pregrejavanja može da se odredi na osnovu poznatih vrednosti drugih termodi-
namičkih parametara:

qp = ∆u + p∆v = (u − u00 ) + p(v − v 00 ) = i − i00 . (6.100)

Na osnovu prethodnog, unutrašnja energija pregrejane pare može da se odredi na osnovu


izraza:
u = i − pv = u00 − p(v − v 00 ) + qp . (6.101)
Na osnovu izraza (6.100) i (6.99), entalpija pregrejane pare može da se odredi korišćenjem
sledeće relacije:
i = i00 + qp = i00 + cp (tp − ts ), (6.102)
ili na osnovu izraza
i = u + pv. (6.103)
Entropija pregrejane pare može da se odredi na osnovu izraza ds = δq/T = cp dT /T, tako
da je:
Z Tp Z Tp
00 dT Tp
s−s = ds = cp = cp ln . (6.104)
Ts Ts T Ts

99
³ ´ ¡ ¢
∂p ∂v
Primer 6.1 Dokazati da je cp − cv = T ∂T ∂T p .
v

rešenje: Kako je [(2.47) i (4.47)]


µ ¶ µ ¶
∂i di
cp = = , (P 6.1.1)
∂T p dT p
i
di = du + pdv + vdp, (P 6.1.2)
sledi µ ¶ µ ¶ µ ¶
δq ∂u ∂v
cp = = +p . (P 6.1.3)
dT p ∂T p ∂T p

S obzirom da je (2.31) µ ¶
∂u
cv = , (P 6.1.4)
∂T v

iz (P6.1.3) i (P6.1.4) sledi


"µ ¶ µ ¶ # µ ¶
∂u ∂u ∂v
cp − cv = − +p . (P 6.1.5)
∂T p ∂T v ∂T p

S druge strane (2.25) µ ¶ µ ¶


∂u ∂u
du(T, v) = dT + dv, (P 6.1.6)
∂T v ∂v T

tako da je µ ¶ µ ¶ µ ¶ µ ¶
∂u ∂u ∂u ∂v
= + , (P 6.1.7)
∂T p ∂T v ∂v T ∂T p

odnosno µ ¶ µ ¶ µ ¶ µ ¶
∂u ∂u ∂u ∂v
− = . (P 6.1.8)
∂T p ∂T v ∂v T ∂T p

Smenom (P6.1.8) u (P6.1.5) dobija se


µ ¶ µ ¶ µ ¶ µ ¶ ·µ ¶ ¸
∂u ∂v ∂v ∂v ∂u
cp − cv = +p = +p . (P 6.1.9)
∂v T ∂T p ∂T p ∂T p ∂v T

S obzirom da je (P4.7.3) µ ¶ µ ¶
∂u ∂p
=T − p, (P 6.1.10)
∂v T ∂T v

smenom (P6.1.10) u (P6.1.9) sledi


µ ¶ µ ¶
∂p ∂v
cp − cv = T , (P 6.1.11)
∂T v ∂T p

što je trebalo da se dokaže.

100
2 ¡ ∂v ¢ ³ ´
Primer 6.2 Dokazati da je cp − cv = T αβ v , gde je α = 1
v ∂T p a β = − v1 ∂v
∂p .
T

rešenje: U primeru 6.1. pokazano je da važi sledeća termodinamička relacija (P6.1.11)


µ ¶ µ ¶
∂p ∂v
cp − cv = T .
∂T v ∂T p

Kako je (P4.6.8) µ ¶ µ ¶ µ ¶
∂p ∂T ∂v
= −1 (P 6.2.1)
∂T v ∂v p ∂p T

sledi µ ¶ µ ¶ µ ¶
∂p ∂v ∂p
=− . (P 6.2.2)
∂T v ∂T p ∂v T

Na osnovu (P6.1.11) i (P6.2.2) sledi


"µ ¶ #2 µ ¶
∂v ∂p
cp − cv = −T . (P 6.2.3)
∂T p ∂v T

Kako je µ ¶
∂v
= αv (P 6.2.4)
∂T p

i µ ¶
∂v
= −βv, (P 6.2.5)
∂p T

smenom (P6.2.4) i (P6.2.5) u (P6.2.3), konačno se dobija da je

T α2 v
cp − cv = . (P 6.2.6)
β

Primer 6.3. Jednačina stanja za vodenu paru prema Diteric-u glasi

RT − a
p= e RT v .
v−b

Izračunati :
a) kritične veličine stanja (pk , Tk , vk ) i
b) odnos pRT k
k vk

rešenje: a) Kritične veličine stanja odredjuju se iz uslova


µ ¶
∂p
=0 (P 6.3.1)
∂v T

101
i µ ¶
∂2p
= 0. (P 6.3.2)
∂v 2 T

Iz prvog uslova (P6.3.1) sledi


v2
a= RT. (P 6.3.3)
v−b
Koristeći drugi uslov (P6.3.2) uz zamenu parametra (a) iz (P6.3.3) dobija se da je kritična
zapremina
v = vk = 2b. (P 6.3.4)
Iz izraza (P6.3.3) sledi
vk − b a
T = Tk = · , (P 6.3.5)
Rvk2 R
tako da je, posle zamene vk (iz izraza (P6.3.4), kritična temperatura
a
T = Tk = . (P 6.3.6)
4Rb

Zamenom kritičnih vrednosti vk i Tk iz (P6.3.4) i (P6.3.5) u Diteric-ovu jednačinu stanja


dobija se kritični pritisak
a
pk = 2 2 . (P 6.3.7)
4b e
b) Na osnovu (P6.3.3), (P6.3.6) i (P6.3.7) dobija se vrednost kritičnog odnosa

RTk e2
= = 3, 7. (P 6.3.8)
pk vk 2

Primer 6.4 Odrediti parametre stanja vlažne zasićene pare pri pritisku 2,0MPa i
stepena suvoće x = 0, 95.

rešenje: Na osnovu tablice veličina stanja ključale vodene pare u zavisnosti od pritiska
p (Prilog) dobija se da je za pritisak od p = 20 bara = 2 M P a, ts = 212, 37 0 C, v 00 =
1, 1766 · 10−3 m3 /kg, v 00 = 99, 58 · 10−3 m3 /kg,
i0 = 908, 53kJ/kg, i00 = 2799kJ/kg, s0 = 2, 4467kJ/kgK, s00 = 6, 340kJ/kgK i r = Ts (s00 −
s0 ) = 1890, 3kJ/kg. Na osnovu datih podataka i jednačina (6.94), (6.95), (6.96) i (6.97)
dobija se

v = v 0 + (v 00 − v 0 )x = 0, 0011766 + (0, 09958 − 0, 0011766) · 0, 95 =

= 0, 094660m3 /kg ≈ 0, 095m3 /kg


i = i0 + (i00 − i0 )x = 908, 53 + (2799 − 908, 53) · 0, 95 =
= 2704, 48kJ/kg ≈ 2704kJ/kg
s = s0 + (s00 − s0 )x = 2, 4467 + (6, 340 − 2, 4467) · 0, 95 =

102
= 6, 145335kJ/kgK ≈ 6, 145kJ/kgK.
Do istih rezultata se dolazi na osnovu i,s-dijagrama.

Primer 6.5 Odrediti izvod specifične toplote pri konstantnom pritisku po pritisku pri
∂c
konstantnoj temperaturi : ( ∂pp )T .

∂i
rešenje: Na osnovu (4.47) je cp = ( ∂T )p tako da je
µ ¶ " µ ¶ # · µ ¶ ¸
∂cp ∂ ∂i ∂2i ∂ ∂i
= = = . (P 6.5.1)
∂p T ∂p ∂T p ∂p∂T ∂T ∂p T p
T

Iz relacije (P4.5.3) µ ¶ µ ¶
∂i ∂v
=v−T (P 6.5.2)
∂p T ∂T p

sledi
· µ ¶ ¸ µ ¶ µ ¶ µ ¶ µ ¶
∂ ∂i ∂v ∂v ∂2v ∂2v
= − −T = −T , (P 6.5.3)
∂T ∂p T p ∂T p ∂T p ∂T 2 p ∂T 2 p

tako da je µ ¶ µ ¶
∂cp ∂2v
= −T . (P 6.5.4)
∂p T ∂T 2 p

Primer 6.6 Odrediti izvod


¡ ∂c specifične
¢ toplote pri konstantnoj zapremini po zapremini
pri konstantnoj temperaturi : ∂v T
v

¡ ∂u ¢
rešenje: Na osnovu (2.31) je cv = ∂T v tako da je
µ ¶ · µ ¶ ¸ · µ ¶ ¸
∂cv ∂ ∂u ∂2u ∂ ∂u
= = = . (P 6.6.1)
∂v T ∂v ∂T v T ∂v∂T ∂T ∂v T v

Iz relacije (P4.7.3) µ ¶ µ ¶
∂u ∂p
=T −p
∂v T ∂T v
sledi
· µ ¶ ¸ µ ¶ µ ¶ µ ¶ µ ¶
∂ ∂u ∂2p ∂p ∂p ∂2p
=T + − =T , (P 6.6.2)
∂T ∂v T v ∂T 2 v ∂T v ∂T v ∂T 2 v

tako da je µ ¶ µ ¶
∂cv ∂2p
=T . (P 6.6.3)
∂v T ∂T 2 v

103
Primer 6.7 Dokazati da važi sledeća termodinamička relacija:
µ ¶ µ ¶
∂p ∂v
cp = T .
∂T s ∂T p

¡ ∂i ¢
rešenje: Po definiciji je (2.47) cp = ∂T p . Iz relacije (4.8)

di = T ds + v dp

sledi µ ¶ µ ¶
∂i ∂s
=T ,
∂T p ∂T p

tako da je µ ¶
∂s
cp = T . (P 6.7.1)
∂T p

Kako je µ ¶ µ ¶ µ ¶
∂s ∂s ∂T
= , (P 6.7.2)
∂T p ∂v p ∂v p

uzimajući u obzir Makswell-ovu relaciju (4.36)


µ ¶ µ ¶
∂s ∂p
= (P 6.7.3)
∂v p ∂T s

dobija se µ ¶ µ ¶ µ ¶
∂s ∂p ∂v
= , (P 6.7.4)
∂T p ∂T s ∂T p

tako da je µ ¶ µ ¶
∂p ∂v
cp = T . (P 6.7.5)
∂T s ∂T s

Primer 6.8 Dokazati da važi sledeća termodinamička relacija


µ ¶ µ ¶
∂i ∂T
=T −v
∂s T ∂v p

rešenje:
S obzirom da je µ ¶ µ ¶ µ ¶
∂i ∂i ∂p
= , (P 6.8.1)
∂s T ∂p T ∂s T

104
i uzevši u obzir relaciju (P4.5.1)
µ ¶ µ ¶
∂i ∂s
=T + v, (P 6.8.2)
∂p T ∂p T

dobija se µ ¶ µ ¶
∂i ∂p
=T +v . (P 6.8.3)
∂s T ∂s T

Na osnovu Maxwell-ove jednačine (4.38)


µ ¶ µ ¶
∂p ∂T
=− , (P 6.8.4)
∂s p ∂v p

prethodni izraz (P6.8.3) može da se napiše u obliku


µ ¶ µ ¶
∂i ∂T
=T −v , (P 6.8.5)
∂s T ∂v p

što je trebalo da se dokaže.

105
7. PROCESI ZA HLADJENJE
Svaki sistem za postizanje niskih temperatura i za likvefikaciju gasova zasnovan je na
ograničenom broju termodinamičkih procesa. U praksi se najčešće koriste: proces adi-
jabatskog prigušenja realnog gasa (Joule-Thomson-ov efekt), proces adijabatskog širenja
gasa sa i bez vršenja spoljnjeg rada kao i proces adijabatskog razmagnetisavanja param-
agnetnih soli. U konkretnim slučajevima, u kriogenoj tehnici, najčešće se koriste kombi-
nacije pomenutih procesa. Postoje i drugi načini postizanja niskih temeperatura kao što
su: nuklearno razmagnetisavanje, termomagnetno hladjenje, desorpciono hladjenje i nam-
agnetisavanje superprovodnika. Medjutim, mada mogu da budu svrsihodni, ne primenjuju
se često, tako da nećemo posebno da ih razmatramo.

7.1. Proces prigušenja realnog gasa. Joule-Thomsonov efekt.


Ukoliko struja gasa prolazi kroz naglo suženje preseka cevi, iza kojeg se presek ponovo
proširuje na prvobitnu vrednost (na primer - delimično otvorenu dijafragmu, slavinu ili
ventil- tzv. prigušni ili reducir ventil), dolazi do naglog pada pritiska u struji gasa u
odnosu na pritisak pred suženjem. Što je manji presek suženog dela prema preseku cevi
ispred i iza suženja to je veći pad pritiska. Pojava pada pritiska u struji gasa u
procesu proticanja kroz sužen presek cevi naziva se prigušenje (reduciranje).
Pri procesu prigušenja jedan deo rada širenja radnog tela od pritiska p1 do pritiska p2 se
utroši na savladavanje sila trenja pri proticanju gasa kroz mesni otpor (prigušni ventil).
Naime, iz I zakona termodinamike, napisanog za zatvoren nepokretan sistem u slučaju
reverzibilnih procesa (2.84)
δq = du + pdv,
kao i istog zakona napisanog za fluidne struje (2.71).

δq = du + d(pv) + wdw + gdz + δlkz + δltr ,

sledi da se rad širenja kod fluidne struje pdv utroši na proticanje (potiskivanje, istiskivanje)
tj. na rad protiv spoljnih sila d(pv), na promenu kinetičke energije wdw i potencijalne
energije gdz, na savladavanje sila trenja δltr i na vršenje tehničkog rada δlkz (2.84) :

pdv = d(pv) + wdw + gdz + δlkz + δltr .

Kako je d(pv) = pdv + vdp, sledi

wdw = −vdp − gdz − δlkz − δltr .

U slučaju kada je dz = 0 i kada se ne vrši tehnički rad (δlkz = 0) iz predhodnog izraza se


dobija da je
wdw = −vdp − δltr , (7.1)
što znači da do porasta kinetičke energije fluidne struje dolazi pri padu pritiska i ukoliko
se smanji rad sila trenja. U slučaju malih brzina fluidne struje (w ≈ 0) dobija se

δltr
dp = − .
v
Prethodan izraz pokazuje da pad pritiska (dp < 0) iza mesnog otpora nastaje
zbog vršenja rada na savladavanju sila trenja (dltr > 0− rad koji vrši struja gasa
je pozitivan) što znači da je prigušenje potpuno ireverzibilan proces praćen porastom

105
entropije. Rad sila trenja se transformiše u toplotnu energiju koju prima radno telo-fluid
(δltr = δqtr = −vdp). Zbog velike brzine proticanja na mestu suženja može da se smatra
da tokom procesa prigušenja nema razmene toplote izmedju fluida (radnog tela) i okolne
sredine (posebno u slučaju dobre izolacije cevi), tj. da je proces prigušenja adijabatski
proces. Znači, proces prigušenja se karakteriše ireverzibilnim, adijabatskim sniženjem
pritiska bez vršenja korisnog rada. Veličina pada pritiska zavisi od prirode fluida, njegovog
stanja, brzine, kao i veličine suženja cevi.

Slika 7.1.
Pri prolaženju gasa kroz prigušni ventil raste brzina struje gasa, a time i njegova
kinetička energija, opada pritisak (slika 7.1), a raste specifična zapremina (v2 > v1 ) gasa.
Deo kinetičke energije, koji gas utroši na savladavanje sila trenja, prelazi u toplotnu en-
ergiju. Temperatura gasa zbog pada pritiska pri adijabatskom prigušenju može da se
smanji, poveća ili ostane nepromenjena, zavisno od prirode gasa i početnih parametara
struje gasa. Iza prigušnog ventila brzina opada a pritisak se povećava, medjutim ne dostižu
se početne vrednosti, zbog ireverzibilnosti procesa. Iz jednačine I zakona termodinamike
za fluidne struje napisane u diferencijalnom obliku (2.71)
w2
δq = di + d( ) + gdz + δlkz + δltr ,
2
gde je i = u + pv, uzimajući u obzir da je ukupna količina toplote jednaka zbiru spolja
dovedene toplote δqsp i toplote δqtr oslobodjene u procesu rada protiv sila trenja
(δqtr = δltr )
δq = δqsp + δqtr = δqsp + δltr ,

106
sledi
w2
δqsp = di + d( ) + gdz + δlteh .
2
Pri adijabatskom procesu prigušenja (δqsp = 0) bez vršenja tehničkog rada (δlteh = 0) i
pri otsustvu visinske razlike (dz = 0) iz prethodnog izraza se dobija da promena entalpije
nastaje usled promene kinetičke energije (odnosno brzine) struje gasa

w2
di = −d( ), (7.2)
2
odnosno
1 2
i1 − i2 = (w2 − w12 ). (7.3)
2
Promena kinetičke energije u odnosu na vrednost entalpije je zanemarljiva (w2 − w1 ¿
i1 , i2 ) tako da je
i1 − i2 ≈ 0, (7.4)
odnosno
i1 ≈ i2 . (7.5)
Medjutim, ne znači da je proces prigušenja izoentalpijski jer se izmedju početnog i krajnjeg
stanja entalpija menja di 6= 0, tako da u najužem delu ima minimum (slika 7.1). Jednakost
(7.5) važi kako za gasove (realne i idealne) tako i za tečnosti, za preseke dovoljno udaljene od
prigušnog ventila. Proces prigušenja može da se prikaže uslovno u, na primer, i,s-dijagramu
(crtičastom) linijom i = const. Pri prigušenju entropija struje gasa raste. Naime, kako je
(4.8) T ds = di − vdp, na osnovu (7.4) (uzimajući u obzir da je dp < 0) sledi

vdp
ds = − > 0. (7.6)
T
U slučaju idealnog gasa je (2.46): di = cp dT, tako da se prigušenjem temperatura idealnog
gasa ne menja
di
dT = = 0, (7.7)
cp
tj. T = const.
Postavlja se pitanje kako se menja temperatura realnog gasa ili tečnosti tokom procesa
adijabatskog prigušenja. Pojava promene temperature fluida pri adijabatskom prigušenju
naziva se Joule-Thomson-ov efekt. S obzirom da se proces adijabatskog prigušenja
karakteriše promenom (tj. padom) pritiska pri konstantnoj entalpiji i = const, da bi se
odgovorilo na postavljeno pitanje treba da se odredi vrednost veličine
µ ¶
∂T
αi = . (7.8)
∂p i

Veličina αi naziva se koeficijent adijabatskog prigušenja ili Joule-Thompson-ov


koeficijent (diferencijalni Joule Thomson-ov efekat).
Na osnovu izraza (primer P4.5)
µ ¶ µ ¶ µ ¶
∂T ∂p ∂i
= −1,
∂p i
∂i T
∂T p

107
sledi µ ¶
∂T (∂i/∂p)T
αi = =− ,
∂p i (∂i/∂T )p
tako da, uzevši u obzir da je (primer P4.6)
µ ¶ µ ¶
∂i ∂v
=v−T ,
∂p T ∂T p

Slika 7.2.
kao i da je (2.47) µ ¶
∂i
= cp ,
∂T p

dobija se
∂v
T ( ∂T )p − v
αi = . (7.9)
cp
Promena temperature fluida tokom procesa adijabatskog prigušenja pri konačnom padu
pritiska naziva se integralni efekt prigušenja (integralni Joule-Thomposon-ov efekt) a
izračunava se na osnovu izraza
Z p2 Z p2 ∂v
T ( ∂T )p − v
T2 − T1 = αi dp = dp, (7.10)
p1 p1 cp

gde su T1 i T2 temperature fluida ispred i iza prigušnog ventila.


Pri maloj razlici ∆T i ∆p primenjuje se relacija
" µ ¶ #
1 ∂v
∆T = αi ∆p = T − v ∆p. (7.11)
cp ∂T p

108
Zavisnost αi od temperature je složena. Na slici 7.2 prikazane su krive zavisnosti αi
od temperature vazduha pri različitim pritiscima. Uočljivo je da αi opada sa povećanjem
pritiska. Mada je diferencijalni Joule-Thomson-ov efekt mali (∼ 0.25K/bar) integralni
efekt prigušenja može da bude vrlo veliki. Na primer, pri adijabatskom prigušenju vodene
pare od pritiska 29.4 MPa i temperature od 4500 C do pritiska 0,98 MPa temperatura pare
opadne za 2700 C. ¡ ∂v ¢
U slučaju idealnih gasova ∂T = Tv , tako da je αi = 0, pa se, kao što je ranije
p
pomenuto, tokom adijabatskog prigušenja temperatura ¡ ∂videalnog
¢ gasa ne menja. Iz izraza
(7.9) sledi da je znak αi odredjen znakom veličine T ∂T p − v. Pokazuje se da je znak αi
različit u različitim oblastima stanja datog realnog gasa. Stanje realnog gasa pri kojem,
pri adijabatskom prigušenju, koeficijent prigušenja αi menja znak, tj. αi = 0, naziva se
tačka inverzije a geometrijsko mesto tačka inverzije - kriva inverzije. Kriva inverzije
nalazi se iz uslova da je αi = ( ∂T ∂v
∂p )i = 0 odnosno T ( ∂T )p − v = 0. Pri temperaturi inverzije
µ ¶
v ∂T
Tinv = ∂v
=v , (7.12)
( ∂T )p ∂v p

s obzirom da je αi = 0, u procesu adijabatskog prigušenja temperatura realnog gasa se ne


menja. Iz izraza (7.12) i (7.9) sledi

v T
αi = ( − 1). (7.13)
cp Tinv

Ako je temperatura realnog gasa ispred prigušnog ventila niža od temperature inverzije
(T < Tinv ), iz (7.13) sledi αi < 0, tako da se (na osnovu (7.11)), gas pri procesu prigušenja
zagreva (∆T > 0), jer pritisak gasa pri adijabatskom prigušenju opada (∆p < 0) a uvek je
cp > 0.

a) b)
Slika 7.3.

Kao primer, na slici 7.3a prikazana je kriva inverzije azota u p,T-dijagramu. Sa slike se
vidi da datom pritisku odgvaraju dve tačke inverzije pri različitim temperaturama, jedna u
oblasti gasne faze (pare) a druga u oblasti tečne faze. Kriva inverzija ima maksimum. Ako
je pritisak gasa iznad pritiska koji odgovara maksimumu krive inverzije, pri adijabatskom
prigušenju gas se (bez obzira na početnu temperaturu) zagreva. Unutar oblasti ograničene
krivom inverzije αi > 0 tako da se gas pri adijabatskom prigušenju hladi. Izvan ove oblasti
αi < 0 tako da se pri adijabatskom prigušenju gas zagreva. Sličan oblik imaju krive
inverzije drugih gasova. Za većinu gasova, pri normalnim uslovima, temperatura inverzije
je visoka Tinv > 800K medjutim za vodonik je Tinv = 183K a za helijum Tinv = 38K.
Temperatura iznverzije zavisi od pritiska i prirode gasa. Za Van-der Waals-ov gas pri
p = 0 dobija se
2a
Tinv = . (7.14)
Rb
109
8 a
Kako je kritična temperatura Tkr = 27 Rb sledi
Tinv = 6.75Tkr . (7.15)
Promena temperature realnog gasa pri procesu adijabatskog prigušenja (Joule-Thomson-ov
efekt) najočiglednije može da se prikaže u T,s-dijagramu (slika 7.3b). Izoentalpe (i=const)
po svom toku mogu da se svrstaju u dve grupe. Izoentalpe jedne grupe imaju maksi-
mume pri temperaturi inverzije (za dati pritisak) dok nagib izoentalpi druge grupe, koje
se nalaze iznad prve, monotono raste s porastom entropije. Kriva inverzija, koja prolazi
kroz maksimume izoentalpe prve grupe, asimptotski se približava maksimalnoj vrednosti
temperature inverzije u slučaju malih pritisaka i visokih temperatura. Pri tome je odgo-
varajuća izoentalpa horizontalna. S obzirom da nagib izoentalpi iznad krive inverzije raste
s porastom entropije odnosno u ireverzibilnom procesu adijabatskog prigušenja, sa slike
(7.3b) je očigledno da je za hladjenje realnog gasa adijabatskim prigušenjem od bilo kog
pritiska neophodno da se gas prethodno, na neki drugi način, ohladi do temperature T0
ispod temperature inverzije (Tinv > T0 ). Znači, hladjenje je moguće samo u oblasti is-
pod krive inverzije gde je nagib izoentalpi negativan. Pad temperature je veći što je niža
početna temperatura i viši početni pritisak.
Fizička suština Joule-Thomson-ovog efekta sastoji se u sledećem: kako se pri adija-
batskom prigušenju entalpije ne menja ∆i = ∆u + ∆(pv) = 0, sledi da se unutrašnja
energija gasa menja na račun rada proticanja ∆(pv) : ∆u = −∆(pv). Pri niskim tem-
peraturama ili niskim pritiscima kada su privlačne medjumolekularne sile velike gas pri
adijabatskom prigušenju vrši rad proticanja [∆(pv) > 0] na račun kinetičkog dela un-
utrašnje energije pri čemu temperatura pada (potencijalni deo unutrašnje energije raste).
Pri visokim temperaturama ili visokim pritiscima kada su odbojne sile velike pri adija-
batskom prigušenju nad gasom se vrši rad (∆(pv) < 0) tako da raste kako potencijalni
tako i kinetički deo unutrašnje energije, a time i temperatura gasa. Znači, promene tem-
perature realnog gasa pri adijabatskom prigušenju je posledica utrošenog rada na savlada-
vanju medjumolekularnih sila. S obzirom da su u slučaju idealnog gasa medjumolekularne
interakcije zanemarljive pri adijabatskom prigušenju idealnog gasa temperatura idealnog
gasa se ne menja.
7.2. Izoentropsko širenje realnog gasa
Izoentropsko (reverzibilno adijabatsko) širenje realnog gasa sa vršenjem spoljašnjeg
rada predstavlja reverzibilan adijabatski proces za razliku od, na primer, ireverzibilnog
procesa adijabatskog prigušenja. Realan izoentropski proces širenja ostvaruje se u eks-
panzionim mašinama kako klipnog tako i turbinskog tipa.
Kao što je poznato (poglavlje 3.) kod ireverzibilnog adijabatskog procesa je δq = 0 i
ds > 0. Medjutim, kod reverzibilnog adijabatskog procesa je δq = 0 ali je ds = 0, tj. takav
proces je izoentropski. Očigledno je da je svaki izoentropski proces u izolovanom sistemu
adijabatski ali nije svaki adijabatski proces, u isto vreme, i izoentropski. Jasno je da je
izoentropsko širenje realnog gasa efikasniji način dobijanja niskih temperatura. Promena
temperature pri izoentropskom širenju realnog gasa nalazi se iz relacije
µ ¶
∂T
dT (s, p) = dp, (7.16)
∂p s
tj. Z µ ¶
p2
∂T
T2 − T1 = dp. (7.17)
p1 ∂p s
Iz relacije (P4.5) µ ¶ µ ¶ µ ¶
∂T ∂p ∂s
= −1, (7.18)
∂p s ∂s T ∂T p

110
uzimajući u obzir Maxwell-ovu jednačinu (4.38)
µ ¶ µ ¶
∂s ∂v
=− , (7.19)
∂p T ∂T p

i poznat izraz [(2.47) i (6.67)]


µ ¶ µ ¶
∂i ∂s
cp = =T (7.20)
∂T p ∂T p

dobija se sledeća relacija za koeficijent reverzibilnog adijabatskog širenja


µ ¶ ∂v
∂T T ( ∂T )p
αs = = . (7.21)
∂p s cp
∂v
S obzirom da je ( ∂T )p > 0, i cp > 0, uvek je αs > 0 što znači da se pri izoentropskom
širenju temperatura gasa uvek snižava. Očigledno je da s povišenjem temperature
i sniženjem pritiska (tj. povećanjem zapremine) αs raste. Kod realnog izoentropskog
procesa efekt hladjenja je manji od idealnog zbog delimične ireverzibilnosti procesa.
Konačna promena temperature pri procesu izoentropskog širenja nalazi se na osnovu
s,T-dijagrama ili analitički na osnovu jednačina (7.17) i (7.21). U slučaju izoentropijskog
procesa kod idealnog gasa je
1−k
T p k = const, (7.22)
odnosno
p2 k−1
T2 = T1 ( ) k . (7.23)
p1
Na osnovu (7.23) sledi da je promena temperature pri izoentropskom širenju idealnog gasa
data izrazom
p2 k−1
∆T = T2 − T1 = T1 [( ) k − 1], (7.24)
p1
gde indeksi 1 i 2 označavaju početno i konačno stanje, respektivno.
Iz (7.21) i (7.9) dobija se
v
αs − αi = , (7.25)
cp
tako da je (cp i v su uvek pozitivni)
α s > αi . (7.26)
Znači, proces izoentropskog širenja (s vršenjem spoljašnjeg rada) je efikasniji način
hladjenja gasa (ili tečnosti) u poredjenju s ireverzibilnim procesom adijabatskog prigušenja.
S porastom pritiska ili sniženjem temperature (pri čemu se smanjuje specifična zapremina
v) vrednost za αi se približava vrednosti za αs . U okolini kritične tačke, kada cp dostiže
maksimum, αi ≈ αs . Odnos koeficijenata αi i αs dat je izrazom
µ ¶
αi v ∂T
=1− . (7.27)
αs T ∂v p

Na slici 7.4 prikazana je kriva zavisnosti odnosa αi /αs od pritiska p za vazduh pri nekoliko
temperatura. Uočava se da odnos αi /αs raste sa sniženjem temperature tako da se pri

111
relativno niskim temperaturama približava jedinici. Osim toga, pri umereno niskim tem-
peraturama i pritiscima od 5-20 MPa odnos αi /αs ima još uvek relativno veliku vrednost,
tj. αi je uporedivo sa αs .

Slika 7.4.

Izoentropsko širenje realnog gasa (s vršenjem spoljašnjeg rada) ima veliko preimućstvo u
slučaju kada je stepen širenja veliki ili kada se širenje vrši od relativno visokih početnih
temperatura.

7.3. Proces ireverzibilnog adijabatskog širenja gasa iz suda konstantne


zapremine
Kod nekih rashladnih sistema za postizanje niskih temperatura koristi se proces adi-
jabatskog širenja gasa iz suda konstantne zapremine, gde se on nalazi pod pritiskom. Pri
isticanju gas vrši rad proticanja nasuprot sila spoljašnjeg pritiska, tj. gas ne vrši koristan
tehnički rad. Ovaj proces je, za razliku od izoentropskog širenja u ekspanderu (detanderu),
ireverzibilan i praćen je porastom entropije.
Pri otvaranju izduvnog (ispusnog) ventila pritisak p1 gasa u sudu brzo pada na pritisak
p2 pri kojem gas izlazi iz suda. Veličina izvršenog rada iznosi
Z v2
l= p2 dv = p2 (v2 − v1 ). (7.28)
v1

Kako je proces adijabatski (δq = 0), na osnovu prvog zakona termodinamike, sledi da
je promena unutrašnje energije ekvivalentna izvršenom radu
u2 − u1 = p2 (v2 − v1 ). (7.29)
Uzimajući u obzir da je u = i − pv dobija se da je promena entalpije pri adijabatskom
širenju iz konstantne zapremine
p2
∆i = i1 − i2 = p1 v1 (1 − ). (7.30)
p1

112
U slučaju idealnog gasa p1 v1 = RT1 i ∆i = cp ∆T tako da je promena temperature pri
ovom procesu
k−1 p2
∆T = T1 − T2 = T1 (1 − ). (7.31)
k p1
U slučaju realnih gasova ∆T može da se odredi na osnovu toplotnog (i,T)- dijagrama
i izraza (7.30) . Promena temperature je znatno manja u poredjenju sa izoentropskim
širenjem a veća nego pri adijabatskom prigušenju. Kao i u slučaju izoentropskog širenja,
pri adijabatskom isticanju iz suda konstantne zapremine temperatura uvek opada.
Pri malim odnosima pp12 ovaj proces je, što se tiče efikasnosti, blizak izoentropskom
širenju i ne zavisi od početne temperature T1 . Jednostavnost realnog ostvarenja ovog
procesa u nekim slučajevima mu daje prednost bez obzira na manju termodinamičku
efikasnost.

7.4. Adijabatsko širenje realnog gasa u vakuum (Joule-ov efekt)


Razmotrimo još jedan ireverzibilan proces u realnom gasu - adijabatsko širenje re-
alnog gasa u vakuum bez vršenja spoljašnjeg rada, pri kojem se u opštem slučaju snižava
temperatura realnog gasa. Kao što je ranije pokazano (odeljak 7.3), proces širenja gasa
pod pritiskom p1 iz zapremine V1 u okolnu sredinu (ili kao u našem slučaju u zapreminu
V2 ) pritiska p2 je neravnotežan proces tako da je elementarni rad širenja (2.1): δl = p2 dv.
Jednačina prvog zakona termodinamike za slučaj neravnotežnog procesa širenja može da
se napiše u obliku
δq = du + p2 dv. (7.32)
Kako je razmatran proces adijabatski (δq = 0), a gas se širi u vakuum (p2 = 0), sledi
da je δl = p2 dv = 0, tj. pri širenju gas ne vrši rad, tako da je
du = 0, (7.33)
odnosno, u procesu adijabatskog širenja gasa u vakuum unutrašnja energija gasa se ne
menja (mada se u toku samog procesa širenja unutrašnja energija gasa u početku smanjuje
a zatim poraste do početne vrednosti u2 = u1 ).
Promena temperature gasa pri širenju u vakuum pri u = const data je izrazom
µ ¶
∂T
dT = dv, (7.34)
∂v u

odnosno Z v2 µ ¶
∂T
∆T = T2 − T1 = dv. (7.35)
v1 ∂v u

Iz relacije (P4.5) µ ¶ µ ¶ µ ¶
∂T ∂v ∂u
= −1 (7.36)
∂v u ∂u T ∂T v
sledi µ ¶
∂T ( ∂u
∂v )T
=− ∂u
. (7.37)
∂v u ( ∂T )v
Kako je du = T ds − pdv sledi
µ ¶ µ ¶
∂u ∂s
=T − p. (7.38)
∂v T ∂v T

113
Na osnovu Maxwell-ove jednačine (4.37)
µ ¶ µ ¶
∂s ∂p
= , (7.39)
∂v T ∂T v

i izraza (7.38), sledi µ ¶ µ ¶


∂u ∂p
=T − p, (7.40)
∂v T ∂T v

tako da se smenom prethodnog izraza (7.40) u (7.37) dobija


µ ¶ ∂p
∂T p − T ( ∂T )v
= , (7.41)
∂v u cv

gde je µ ¶
∂u
cv = .
∂T v

Smenom (7.41) u (7.35) konačno se dobija izraz za promenu temperature pri adijabatskom
širenju gasa u vakuum
Z v2 ∂p
p − T ( ∂T )v
T2 − T1 = dv. (7.42)
v1 cv
∂p
Kako je cv > 0 i ( ∂u
∂v )T = T ( ∂T )v − p > 0 sledi

∆T < 0,

tj., u opštem slučaju temepratura realnog gasa pri adijabatskom širenju u vakuum opada.
Kako je u slučaju idealnog gasa ( ∂u ∂T
∂v )T = 0 iz (7.37) sledi da je ( ∂v )u = 0 tj., pri
adijabatskom širenju idealnog gasa u vakuum temperatura gasa se ne menja.
Promena entropije gasa u datom procesu odredjuje se na osnovu izraza
Z v2 µ ¶
∂s
∆s = dv. (7.43)
v1 ∂v u

Kako je du = 0, sledi T ds = pdv, tako da je


µ ¶
∂s p
= . (7.44)
∂v u T

Na osnovu (7.43) i (7.44) sledi


Z v2
p
∆s = dv > 0, (7.45)
v1 T

tj. pri Joule-ovom efektu entropija raste što znači da je proces adijabatskog širenja u
vakuum tipično ireverzibilni proces.

7.5. Postizanje niskih temperatura adijabatskim razmagnetisavanjem

114
paramagnetnih soli

Za postizanje niskih temperatura (ispod ∼ 0.3 K) pokazuje se da su klasični termod-


inamički sistemi nepogodni s obzirom da u datoj temperaturskoj oblasti entropija ima
malu vrednost i slabo zavisi od parametara p i v. Rešenje problema je moguće ukoliko
bi se našao i koristio takav neuredjen sistem koji bi pri vrlo niskim temperaturama imao
dovoljno veliku vrednost entropije, zavisnu od nekog parametra stanja. Pokazalo se da
paramagnetne soli retkih zemalja zadovoljavaju postavljene uslove. Paramagnetne soli
mogu da se predstave sistemom slabo interagujućih magnetnih momenata koji su sve do
najnižih temperatura haotično rasporedjeni. Pri datoj temperaturi magnetni momenti
mogu da se orijentišu (tj. prevedu u uredjeno stanje) pod uticajem spoljnjeg magntenog
polja. Znači, pod uticajem spoljnjeg magnetnog polja jačine H povećava se uredjenost
a time snižava entropija sistema magnetnih momenata (spinskog sistema). Jasno je da
se entropija sistema magnetnih momenata smanjuje snižavanjem temperature. Ukoliko se
magnetno polje ukloni (tj. uzorak razmagnetiše) bez promene entropije spinskog sistema,
uredjenost spinskog sistema će da odgovara nižoj temperaturi od one koja odgovara istom
stepenu uredjenosti u prisusutvu magnetnog polja. Entropija toplotnih vibracija rešetke
u datoj oblasti temparatura je zanemarljiva. Na slici 7.5 prikazana je zavisnost entropije
paramagnetne soli od temperature u oblasti ispod 1K pri različitim jačinama spoljnjeg
magnetnog polja.

Slika 7.5

Očigledno je da se sa sniženjem temperature entropija, pri datoj jačini spoljnjeg mag-


netnog polja, u početku slabo menja. Pri vrlo niskim temperaturama dolazi do paralelne
orijentacije spinova tako da entropija oštro pada sa sniženjem temperature. Magnetno
polje dovodi do delimične orijentacije spinova prevodeći spinski sistem u uredjenije stanje
niže entropije, tako da su krive koje odgovaraju magnetnim poljima veće jačine ispod krivih
koje odgovaraju magnetnim poljima manje jačine (H3 > H2 > H1 > H0 = 0).
Hladjenje adijabatskim razmagnetisavanjem sastoji se iz procesa A → B izotermnog
namagnetisavanja (od H0 do H3 ) pri konstantnoj temperaturi T1 i procesa B → C izoen-
tropskog (adijabatskog) razmagnetisavanja (od H3 do H0 ) pri čemu dolazi do sniženja
temperature (od T1 do T2 ). Pri izotermnom namagnetisavanju paramagnetskih soli (proces
A → B) magnetni momenti delimično se uredjuju (paralelno magnetnom polju), entropija
se smanjuje od sA do sB i oslobadja se količina toplote q = T1 (sA − sB ) u okolnu sredinu.
Analogan proces kod klasičnih termodinamičkih sistema je izotermno sabijanje gasa. Pri
adijabatskom razmagnetisavanju (proces B → C) temparatura pada do T2 pri sačuvanom
uredjenju spinova (sB = sC ). Analogan proces kod klasičnih termodinamičkih sistema je
proces je adijabatskog širenja u ekspanderu (detanderu).

115
Metod adijabatskog razmagentisanja primenjuje se za dobijanje niskih temperatura u
intervalu od 0.3 - 0.001 K. Donja granica odredjena je temperaturom ΘS pri kojoj je en-
ergija interakcije spinova uporediva s energijom toplotnog kretanja. Ispod ove temperature
stanje spinskog sistema je uredjeno i bez prisusutva spoljašnjeg magnetnog polja.
Principijelna šema uredjaja za postizanje niskih temperatura adijabatskim razmag-
netisavanjem paramagnetnih soli prikazana je na slici 7.6. Uzorak (1) paramagnetne soli,
okačen o nit male toplotne provodljivosti, postavlja se u komoru (2) popunjenu gasnim he-
lijumom. Komora je potopljena u tečan helijum koji se nalzi u toplotno izolovanom sudu
(3). Toplotno izolovan sud (3) se vakuumira tako da tečan helijum ključa pri temperaturi
oko 1K. Gasni helijum u komori služi za razmenu toplote od uzorka ka tečnom helijumu.
U početku se u komoru uvodi manja količina gasnog helijuma, koji ima veliku toplotnu
provodljivost, tako da se uzorak paramagnetne soli ohladi do 1K (slika 7.6a). Pri uključenju
magnetnog polja dolazi do orijentacije spinova uzorka paramagnetne soli, pri čemu oslo-
bodjenu količinu toplote prima ključajući helijum, tako da temperatura uzorka ostaje ne-
promenjena (1K) (slika 7.6b). Pomoću vakuum pumpe iz komore (2) se, preko ventila
(4), isisava gasni helijum tako da se prekida toplotna razmena uzorka paramagnetne soli s
okolnom sredinom (tečnim helijumom) (slika 7.6c). Na kraju, isključuje se magnetno polje
tako da se uzorak dodatno adijabatski hladi (slika 7.6d).

Slika 7.6.

Prethodno razmatranje pokazalo je da za magnetne materijale treba da se uvedu novi


parametri stanja- jačina magnetnog polja H i magnetizacija J. Da bi se odredila konačna
promena temperature pri adijabatskom razmagnetisavanju neophodno je da se poznaje
jednačina stanja paramagnetne supstance: ϕ(T, H, J) = 0. Prethodno je pokazano da je
entropija magnetnog sistema zavisna od temperature T i jačine magnetnog polja H : S =
f (T, H). Osim toga, pokazalo se da u prisustvu magnetnog polja dolazi do polarizacije
magnetenog materijala praćeno oslobadjenjem izvesne količine toplote, što znači da rad
magnetnog polja menja stanje sistema. Rad magnetnog polja odredjen je izrazom

δLm = −HdJ. (7.46)

U ovom slučaju prvi zakon termodinamike može da se napiše u obliku

δQ = dU + δLm = dU − HdJ. (7.47)

Na osnovu drugog zakona termodinamike sledi

dU = T dS + HdJ. (7.48)

Po analogiji može da se uvede magnetna entalpija

I = U − HJ (7.49)

116
i termodinamički potencijal

F = I − T S = U − HJ − T S. (7.50)

U slučaju izoentropskog hladjenja S = S(T, H) = const tako da je


µ ¶ µ ¶
∂S ∂S
dS = dT + dH = 0, (7.51)
∂T H ∂H T

odnosno µ ¶ ∂S
∂T ( ∂H )T
αM = =− ∂S
. (7.52)
∂H S ( ∂T )H
gde je αM − tzv. magnetokalorički koeficijent koji definiše promenu temperature s
promenom jačine magnetnog polja pri izoentropskom procesu. Pri H = const sledi, T dS =
CH dT, tako da je µ ¶
∂S CH
= , (7.53)
∂T H T
gde je CH − toplotni kapacitet pri konstantnoj jačini magnetnog polja H (analogno Cp za
nemagnetne sisteme).
Diferenciranjem izraza (7.50) i korišćenjem jednačine (7.48) dobija se diferencijal ter-
modinamičkog potencijala
dF = −SdT − JdH, (7.54)
odakle je µ ¶
∂F
S=− (7.55)
∂T H

i µ ¶
∂F
J =− . (7.56)
∂H T

Na osnovu (7.55) i (7.56) dobija se odgovarajuća Maxwell-ova termodinamička relacija za


magnetne sisteme µ ¶ µ ¶
∂S ∂J
= . (7.57)
∂H T ∂T H
Smenom izraza (7.53) i (7.57) u izraz (7.52) dobija se izraz za magnetokalorički koeficijent
µ ¶
T ∂J
αM =− , (7.58)
CH ∂T H

koji je sličan izrazu (7.21) pri s=const kod termomehaničkih sistema. Da bi se odredila
konačna promena temperature pri adijabatskom razmagnetisavanju [na osnovu izraza
∂J
(7.58)] neophodno je da se prethodno odredi ( ∂T )H .
Specifična toplota CJ pri konstantnoj magnetizaciji J definiše se (analogno Cv za
nemagnetne sisteme). µ ¶
∂U
CJ = . (7.59)
∂T J

117
Kako je δQ = CH dT na osnovu (7.47) i (7.59) sledi
µ ¶
∂J
CH = CJ − H . (7.60)
∂T H

Za paramagnetne supstance, u slučaju kada temperature nisu suviše niske a jačina mag-
netnog polja nije suviše velika, važi Curie-ov zakon
CH
J= , (7.61)
T
gde je C− Curie-ova konstanta. Izraz (7.61) predstavlja jednačinu stanja ”idealnog” para-
magnetika. Diferenciranjem izraza (7.61) dobija se
µ ¶
∂J H
= −C 2 . (7.62)
∂T H T

Zavisnost specifične toplote CJ paramagnetika od temperature data je izrazom


µ ¶
∆E exp( ∆E
kT )
CJ = R , (7.63)
kT (1 + exp( ∆E
kT ))2

gde je R− gasna konstanta a ∆E razlika energijskih nivoa stanja magnetnih jona suprotnih
orijentacija spinova. U oblasti temperatura T > ΘS gde je ΘS = ∆E k karakteristična
temperatura, zavisnost CJ od temperature je oblika
RA
CJ = , (7.64)
T2
gde je
Θ2S
A= . (7.65)
4
Na osnovu (7.60), (7.62) i (7.64) dobija se da je

RA + CH 2
CH = . (7.66)
T2
Smenom izraza (7.62) i (7.66) u izraz (7.58) dobija se
µ ¶
∂T HT
αM = = RA , (7.67)
∂H S C + H 2

odakle je
Z T2 Z 0
dT HdH
= RA
. (7.68)
T1 T H1 C + H 2

Na kraju, iz (7.68) dobija se da je konačna temperatura po završenom adijabatskom raz-


magnetisanju data izrazom
T1
T2 = q , (7.69)
CH12
1 + RA

118
a oslobadjena količina toplote u procesu namagnetisavanja (A → B)
Z H µ ¶ Z H µ ¶
∂J CH CH 2
∆Q = T dH = − dH = − . (7.70)
0 ∂T H 0 T 2T

Sniženje temperature pri adijabatskom razmagnetisanju je veće što je veća jačina mag-
C 4C
netnog polja H1 i niža polazna temperatura T1 . Supstance sa velikom vrednošću RA = RΘ 2
S
su pogodnije za dobijanje niskih temperatura. Izrazi (7.69) i (7.70) primenljivi su u oblasti
važenja Curie-ovog zakona.

119
Primer 7.1 Specifična toplota vodene pare pri p=12MPa i t=5200 C iznosi cp =
2, 65 kJ . Zavisnost specifične zapremine od temperature pri p=12MPa, na osnovu po-
kg K
dataka za vodenu paru, prikazana je tabelarno:

t(0 C) 500 520 540


3
v( m
kg ) 0,02681 0,02782 0,02881
Odrediti:
a) koeficijent adijabatskog prigušenja ai (diferencijalni Joule-
Thomson-ov efekt);
b) integralni efekt prigušenja ∆Ti pri padu pritiska pare od
p1 = 12M Pa do p2 = 10 MPa.
rešenje: ³ ´
a) Koeficijent adijabatskog prigušenja ai = ∂T∂p odredjen je izrazom (7.9)
¡ ∂v ¢ i
T ∂T p − v
ai =
cp
Iz tabele sledi µ ¶
∆v 0, 02782 − 0, 02681 m3 m3
= = 5 · 10−5 ,
∆T p 20 kg K kg K
tako da je koeficijent adijabatskog prigušenja
¡ ∆v ¢
T ∆T p
−v 793 · 5 × 10−5 − 0, 02780
ai ∼
= = K/Pa =
cp 2, 65 · 103

= 0, 447 · 10−5 K/Pa.


b) Pri maloj razlici pritiska ∆p, kao u ovom primeru, može da se uzme da je αi približno
konstantna veličina
µ ¶ µ ¶
∂T ∼ ∆T
ai = =
∂p i ∆p i
tako integralni efekt priguišenja iznosi

∆T = ai ∆p = 0, 447 × 10−5 (12 − 10) · 106 = 8, 94K.

Primer 7.2 Odrediti promenu temperature i entalpije pri hladjenju vodonika meto-
dama:
a) izoentropskog širenja;
b) prigušenja i
c) adijabatskog širenja iz suda konstantne zapremine.
Parametri vodonika su T1 = 80K, p1 = 4, 0M P a, p2 = 0, 15M P a a eksponent adija-
bate κ = 1, 41. Pogledati sliku P.7.1.

120
.

Slika P7.1

Nestacionarni proces ireverzibilnog adijabatskog širenja iz suda konstantne zapremine


prikazan je uslovno (crtkasto).

rešenje:
a) Za proces izoentropskog širenja (s = const), na osnovu T,s-dijagrama za vodonik
(pogledati prilog ), i poznatih parametara (p1 i T1 ), dobija se s1 = 35, 7kJ/kg. U
slučaju izoentropskog širenja je s1 = s2 = 35, 7kJ/kg = const. Iz preseka izoen-
trope s = s1 = s2 = 35, 7kJ/kg = const sa izobarom p2 = 0, 15M P a dobija se
vrednost konačne temperature pri ovom procesu hladjenja, tj. T2 = 22K. Znači,
promena temperature pri ovom hladjenju iznosi (∆T )s=const = 58K. Iz istog di-
jagrama se, takodje jednostavno, dobijaju početne i krajnje vrednosti entalpije, tj.
i1 = 1260kJ/kg i i2 = 710kJ/kg, tako da promena entalpije u ovom slučaju iznosi
(∆i)s = i1 − i2 = 550kJ/kg.
Ukoliko bi se pretpostavilo da je vazduh idealan gas tada bi promena temperature
iznosila (7.24):
p2 k−1
(∆T )s = T1 [1 − ( ) k ] = 49K.
p1
b) U slučaju izoentalpskog širenja je i = i1 = i4 = 1260kJ/kg = const pa je (iz T,s-
dijagrama za vodonik) krajnja temperatura T4 = 72K. Promena temperatura iznosi

(∆T )i = T1 − T4 = 8K.

c) Kada se vodonik adijabatski širi (δQ = 0) iz suda konstantne zapremine promena


entalpije data je izrazom (7.30):
p2
∆i = i1 − i3 = p1 v1 (1 − ) = 310kJ/kg,
p1

gde specifična zapremina v1 vodonika iznosi

RT1
v1 = = 0, 08m3 /kg,
p1

(gasna konstanta za vodonik iznosi R = 8, 314/M = 4157J/kgK). Krajnja vrednost


entalpije je
i2 = i1 − ∆i = 950kJ/kg,

121
tako da se na osnovu preseka krive i2 = const sa izobarom p2 = const dobija da
količina toplote pri ovom procesu iznosi T3 = 42K i da je promena temperature

∆T = T1 − T3 = 36K.

U slučaju idealnog gasa promena temperature pri ovom procesu iznosila bi (7.31)

k−1 p2
∆T = T1 (1 − ) = 22, 4K.
k p1

Dobijeni rezultati pokazuju da je najefektivniji metod izoentropskog širenja (∆T =


58K), zatim sledi metod adijabatskog širenja iz suda konstantne zapremine (∆T =
36K), i na kraju metod adijabatskog prigušenja (∆T = 8K). Takodje, pokazano je da
je u slučaju idealnog gasa efekat hladjenja slabije izražen.

Primer 7.3 Odrediti temperaturu na kraju procesa adijabatskog razmagnetisavanja


uzorka paramegnetne soli kalijum hromove stipse [KCr(SO4 )2 · 12H2 O], kao i količinu
toplote koja se oslobodi pri namagnetisavanju jednog mola ove supstance. Početne vrednosti
temperature i jačine magnetnog polja iznose T1 = 5, 0K i H1 = 4 · 105 A/m, respektivno.
Tablični podaci za kalijum hromovu stipsu su: Θs = 0, 245K, R = 16, 7 · 10−3 J/gK, M =
499g/mol i C = 5, 9 · 10−14 JK/g(A/m)2 . Smatrati da se do temperature ∼ 0, 5K kalijum
hromova stipsa podčinjava Curie-ovom zakonu.

rešenje: Konstanta A u izrazu (7.64) iznosi A = Θ2s /4 = 0, 2452 /4 = 0, 015K 2 , tako da


je vrednost konstante

5, 9 · 10−14
C/RA = −3
= 2, 35 · 10−10 (A/m)−2 .
16, 7 · 10 · 0, 015

Na osnovu formule (7.69) dobija se vrednost krajnje temperature:

T1 5, 0
T2 = q =p = 0, 80K.
1+CH12 1 + 2, 35 · 10−10 (4 · 105 )2
RA

Toplota koja se oslobodi u procesu izotermnog namagnetisanja (T1 = const) (od 0 do H1 )


iznosi (7.70)

CH12 5, 9 · 10−14 (4 · 105 )2


∆Q = − =− = −0, 944 · 10−3 J/g =
2T1 2 · 5, 0

= −0, 944 · 10−3 J/g · 499g/mol = −0, 471J/mol.

122
8. PROTICANJE I ISTICANJE FLUIDA

U poglavlju 2.4. je pokazano (jednačina (2.71)) da se, u slučaju kada fluidna struja
ne vrši tehnički rad (lkz = 0) i kada duž fluidne struje nema visinske razlike, tj. promene
potencijalne energije (gdz = 0), toplota koja se dovodi fluidnoj struji troši, ne samo na
povećanje njene unutrašnje energije i vršenje rada proticanja (nasuprot spoljašnjih sila),
već i ne povećanje kinetičke energije usmerenog kretanja fluidne struje, koja se u toplotnim
mašinama transformiše u mehanički rad i predaje potrošaču.
U parnim i gasnim turbinama, reaktivnim motorima, raketama itd., rad se dobija na
račun kinetičke energije struje gasa ili pare pri njihovom isticanju iz specijalnih kratkih
cevi. Do promene kinetičke energije fluidne struje može da dodje pri isticanju kako kroz
cevi konstantnog preseka tako i u posebnim cevima promenljivog preseka, tzv. mlaznicima
i difuzorima. Ukoliko se fluid pri prolazu kroz cev širi, pri čemu dolazi do povećanja brzine
i pada pritiska u fluidnoj struji, tada se data cev naziva mlaznik. Ukoliko se fluid sabija
pri prolazu kroz cev, tako da mu brzina pada a pritisak raste, tada se data cev naziva
difuzor.
Kako je brzina isticanje fluida kroz mlaznike i difuzore relativno velika, a mlaznici i
difuzori su malih dužina, vreme prolaženja fluida kroz mlaznike i difuzore je vrlo kratko,
tako da može da se zanemeri razmena toplote izmedju gasa (pare) i zidova cevi a proces
isticanja smatra adijabatskim, tj. bez dovodjenja i odvodjenja toplote.

8.1. Adijabatsko isticanje fluida


U slučaju kada duž strujne cevi nema visinske razlike (dz = 0) i kada fluidna struja ne
vrši tehnički rad (tzv. čisto strujanje, δlkz = 0), iz jednačine prvog zakona termodinamike
za fluidne struje (2.71) koja je primenljiva i za ireverzibilno strujanje, tj. za strujanje
sa trenjem, sledi da se dovedena količina toplote (δq) troši na povećanje entalpije (di) i
kinetičke energije (wdw) fluidne struje:

δq = di + wdw. (8.1)

U praksi se najčešće srećemo sa adijabatskim proticanjem i isticanjem fluida, tako da je


izučavanje reverzibilnog adijabatskog isticanja jedan od važnijih zadataka termotehnike.
U slučaju adijabatskog isticanja (δq = 0) iz (8.1) sledi

di + wdw = 0, (8.2)

što znači da je ubrzavanje fluidne struje (dw > 0) praćeno smanjenjem entalpije (di < 0) i
obrnuto.
Integracijom prethodne jednačine (8.2) dobija se

w22 − w12
i2 − i1 = − , (8.3)
2
tako da je q
w2 = w12 − 2(i2 − i1 ). (8.4)

Iz jednačine (8.4) sledi da brzina w2 fluidne struje u tački 2 može da se nadje ako je poznata
brzina w1 u tački 1 i razlika (pad) entalpije (i2 − i1 ) izmedju tačaka 2 i 1. Veličina promene
entalpije (i2 − i1 ) najlakše se nalazi iz entropijskog i, s− dijagrama (slika 6.14), znajući
vrednosti početnog i krajnjeg pritiska. Razlika entalpije jednaka je dužini izoentrope (s =
const) izmedju početne i krajnje izobare (p1 = const i p2 = const, respektivno).

123
U slučaju strujanja bez trenja (δltr = 0), kada nema visinske razlike (dz = 0) i
kada fluidna struja ne vrši tehnički rad (δlkz = 0) iz jednačine (7.1) sledi:
wdw = −vdp.
tako da se posle integracije dobija
Z p2
w22 w2
− 1 =− vdp = lr , (8.5)
2 2 p1

odnosno q
w2 = w12 + 2lr , (8.6)
gde veličina Z Z
p2 p2
lr = − vdp = vdp (8.7)
p1 p1

predstavlja tzv. raspoloživi rad, jednak priraštaju kinetičke energije, koja se inače može
transformisati u mehanički rad.
Jednačina (8.6) važi kako za reverzibilno adijabatsko proticanje (i isticanje) tako i
za bilo kakav drugi slučaj proticanja bez trenja. Naime, pri izvodjenju izraza (8.6) nisu
korišćene nikakve pretpostavke o karakteru procesa a time niti da je δq = 0, tj. da je
proces adijabatski. Zavisnost konačne brzine u tački 2 od karaktera procesa proticanja
(isticanja) uključena je preko zavisnosti veličine raspoloživog rada od karaktera procesa.
Veličina raspoloživog rada zavisi od karaktera procesa preko zavisnosti v = v(p). U slučaju
izoentropskog procesa veličina raspoloživog rada jednaka je površini izmedju izoentrope
s =const i izobara p1 = const i p2 = const u p, v−dijagramu (slika 8.1).

Slika 8.1
U slučaju strujanja i isticanja realnih gasova raspoloživi rad se izraču-nava na osnovu
eksperimentalnih p, v, T − vrednosti, a za idealan gas na osnovu jednačine adijabate (pv k =
const).

124
Smisao raspoloživog rada može da se dobije na osnovu relacije vdp = d(pv) − pdv, iz
koje se posle integracije dobija
Z p1 Z v2
vdp = pdv − (p2 v2 − p1 v1 ), (8.8)
p2 v1
Rv
što znači da je raspoloživi rad jednak razlici rada širenja fluidne struje v12 pdv i rada
proticanja (p2 v2 − p1 v1 ). Na osnovu jednačine prvog principa termodinamike napisanog u
obliku (2.57):
δq = δqsp + δqtr = di − vdp, (8.9)
sledi da je u slučaju reverzibilnog adijabatskog proticanja (i isticanja) fluida (δqsp = 0 i
δqtr = 0, tj. δq = 0) :
di = vdp, (8.10)
odnosno Z p2 Z p1
i2 − i1 = vdp = − vdp = −lr . (8.11)
p1 p2

Pri ireverzibilnom isticanju fluida raspoloživi rad je (pri istom padu pritiska) manji nego
pri reverzibilnom isticanju jer je entalpija u konačnom stanju veća zbog dodatne toplote
koja je oslobodjena trenjem.
U praksi se proračuni vrše za idealno (reverzibilno) proticanje (ili isticanje) a nereverz-
ibilnost procesa se uzima u obzir preko empirijskih koeficijenata.
U slučaju isticanja tečnosti, s obzirom na njihovu nestišljivost (v = const), raspoloživi
rad iznosi Z p2 Z p2
(p1 − p2 )
lr = − vdp = v dp = v(p1 − p2 ) = , (8.12)
p1 p1 ρ
tako da je s
2(p1 − p2 )
w2 = w12 + . (8.13)
ρ

8.2. Isticanje iz konvergentnog mlaznika

Kako je u uvodnom delu ovog poglavlja napomenuto, za povećanje brzine fluidne


struje do dozvučnih brzina, tj. brzina manjih od brzine zvuka u fluidnoj struji na datom
mestu, koriste se posebno profilisani kanali (cevi), tzv. mlaznici, koji se sužavaju u pravcu
kretanja fluida.

Slika 8.2

Razmotrimo slučaj reverzibilnog adijabatskog, tj. izoentropskog (s =const), isticanja


gasa iz konvergentnog mlaznika koji je spojen sa rezervoarom gasa velike zapremine (slika

125
8.2), tako da pri isticanju gasa ne dolazi do primetne promene pritiska gasa u rezervoaru.
Neka su parametri gasa u rezervoaru p1 , v1 , T1 a parametri gasa na izlazu iz mlaznika
p2 , v2 , T2 . Pritisak gasa na izlazu iz mlaznika jednak je pritisku p0 okoline u koju gas utiče
(p2 = p0 ).
Brzina w2 fluidne struje na izlazu iz mlaznika odredjuje se na osnovu izraza (8.4):
q
w2 = w12 + 2(i1 − i2 ),

gde se promena entalpije (i1 − i2 ) odredjuje iz i,s-dijagrama, ili korišćenjem izraza (8.4):
q
w2 = w12 + 2lr ,
Rp Rp
gde se raspoloživi rad lr = − p12 vdp = p21 vdp odredjuje na osnovu eksperimentalnih p,v
podataka za izoentropu realnog gasa.
U slučaju izoentropskog isticanja idealnog gasa iz konvergentnog mlaznika, iz
1/k
jednačine adijabate (izoentrope) pv k = const ili vp1/k = v1 p1 = const, sledi izraz za
raspoloživi rad:
Z p2 Z p2
1/k k
lr = − vdp = −v1 p1 p−1/k dp = (p1 v1 − p2 v2 ) =
p1 p1 k−1
" µ ¶(k−1)/k #
k p2
= p1 v1 1 − , (8.14)
k−1 p1

tako da je brzina izticanja idealnog gasa iz konvergentnog mlaznika data izrazom:


v "
u
u µ ¶(k−1)/k #
2k p2
w2 = tw12 + p1 v1 1 − . (8.15)
k−1 p1

Kako je, s obzirom na veliku zapreminu rezervoara, brzina gasa w1 u rezervoaru mnogo
manja od brizne w2 kojom gas ističe iz mlaznika (w1 ¿ w2 ), brzina isticanja idealnog gasa
iz konvergentnog mlaznika odredjuje se na osnovu sledećeg izraza:
v "
u
u 2k µ ¶(k−1)/k #
p2
w2 = t p1 v1 1 − . (8.16)
k−1 p1

Iz izraza (8.16) se vidi da brzina kojom idealan gas ističe iz konvergentnog mlaznika
zavisi od stanja gasa (p1 , v1 , T1 ) pre ulaza u malznik kao i od pritiska gasa p2 na izlazu iz
mlaznika, tj. od pritiska p0 okolne sredine (p2 = p0 ).
Za rešavanje praktičnih zadataka termodinamike važno je da se odredi zapreminski ili
maseni protok gasa pri isticanju iz mlaznika. Kroz površinu A2 izlaznog preseka mlaznika
za vreme dt prodje masa gasa dm = ρ2 dV, zapremine dV = A2 w2 dt, tako da je maseni
protok gasa G = dm/dt dat izrazom:

G = ρ2 A2 w2 = A2 w2 /v2 . (8.17)

126
Iz jednačine izoentrope sledi v2 = v1 ( pp12 )1/k tako da se smenom v2 u izraz (8.17) dobija:
µ ¶1/k
A2 w2 p2
G= . (8.18)
v1 p1
Smenom izraza (8.16) za w2 u izraz (8.18) za G dobija se konačan izraz za maseni protok
idealnog gasa pri izoentropskom isticanju iz konvergentnog mlaznika:
v " #
u
u 2k p1 µ p2 ¶2/k µ p2 ¶(k+1)/k
G = A2 t − . (8.19)
k − 1 v1 p1 p1

Iz poslednjeg izraza (8.19) se vidi da se maseni protok gasa pri isticanju kroz dati konver-
gentni mlaznik, pri konstantnim parametrima p1 , v1 ili T1 na ulazu u mlaznik, zavisi od
veličine odnosa pritisaka ψ = p2 /p1 .
Zavisnosti brzine isticanja w2 = w2 (ψ) i masenog protoka G = G(ψ) idealnog gasa
od odnosa pritisaka ψ = p2 /p1 prikazane su grafički na slikama (8.3) i (8.4), respektivno.
Teorijske krive dobijene su na osnovu izraza (8.16) i (8.19) i predstavljene su crtkastim
linijama, dok su eksperimentalne krive predstavljene neprekidnim linijama.

Slika 8.3. Slika 8.4.

Sa slike 8.3. uočava se da u oblasti ψk ≤ ψ ≤ 1 postoji slaganje rezultata dobijenih na


osnovu jednačine (8.16) sa eksperimentalnim rezulatatima. Za vrednost ψ = 1 (p2 = p1 )
brizna isticanja jednaka je nuli (w2 = 0). Brzina isticanja raste kako se smanjuje ψ (tj.
opada p2 pri konstantnom p1 ) dostižući u tački K, pri ψ = ψk , maksimalnu vrednost wK .
Odnos pritisaka ψ = pp12 = ppk1 = ψk , pri kojem protok gasa pri isticanju iz konvergentnog
mlaznika dostiže maksimalnu vrednost, naziva se kritični odnos pritisaka a pk − kritičan
pritisak. Daljim snižavanjem ψ, u intervalu 0 ≤ ψ < ψK , dolazi do razilaženja eksperimen-
talnih i teorijskih rezultata. Naime, dok teorijski rezultati (izraz 8.16) ukazuju da brizna
isticanja treba da raste s opadanjem odnosa pritisaka ψ dostižući pri ψ = 0 (p2 = p0 = 0)
maksimalnu vrednost p
wm = 2kp1 v1 /(k − 1) (8.20)
(crtičasta kriva), eksperimentalni rezultati pokazuju da je brizna isticanja konstantna (w =
wK = const), tj. u ovoj oblasti smanjenje izlaznog pritiska p2 ne utiče na brizinu isticanja!
Slično se uočava pri analizi zavisnosti G = G(ψ) sa slike 8.4. Eksperimentalni i
teorijski rezultati se dobro slažu u oblasti ψk ≤ ψ ≤ 1. Za ψ = 1 (p2 = p1 ) maseni protok
je jednak nuli (G = 0) i raste kako ψ opada dostižući maksimum GK pri ψ = ψk . U oblasti
0 ≤ ψ ≤ ψk eksperimentalni rezultati za maseni protok se ne slažu s teorijskim (izraz 8.19).
Naime, teorijski rezultati ukazuju da maseni protok treba da opada kako opada ψ tako da
za ψ = 0 treba da je i G = 0, dok eksperimentalni rezultati pokazuju da je u ovoj oblasti
protok konstantan (G = GK = const), tj. nezavisan od promene izlaznog pritiska!

127
Da bi objasnio protivurečnost izmedju eksperimentalnih i teorijskih rezultata pri is-
ticanju gasa iz konvergentnog mlaznika Sen-Venan (1839) je predložio hipotezu, koja se
kasnije pokazala ispravnom, da je u oblasti odnosa pritisaka ψk ≤ ψ ≤ 1 pritisak p2
na izlazu iz konvergentnog mlaznika jednak pritisku p0 okolne sredine p2 = p0 , dok je u
oblasti odnosa pritisaka 0 ≤ ψ < ψk pritisak p2 na izlazu iz konvergentnog mlaznika jednak
kritičnom pritisku pK , koji odgovara maksimalnom masenom protoku i maksimalnoj brzini
isticanja, tj. p2 = pK , a ne pritisku okolne sredine bez obzira koliko je on nizak. Na taj
način, porast brzine isticanja i porast masenog protoka, u oblasti ψk ≤ ψ ≤ 1 je moguć sve
dotle dok pritisak na izlazu iz mlaznika p2 = p0 , pri snižavanju pritiska p0 okolne sredine,
ne dotigne kritičnu vrednost p2 = pK . Daljim snižavanjem pritiska okolne sredine izlazni
pritisak se ne menja već zadržava kritičnu vrednost, tako da i brzina isticanja i maseni
protok zadržavaju svoje kritične vrednosti (wK i GK , respektivno).
Vrednost kritičnog odnosa pritisaka ψK dobija se iz uslova maksimuma funkcije G =
G(ψ), tj. potkorene funkcije Y (ψ) = ψ 2/k − ψ (k+1)/k od koje zavisi funkcija G = G(ψ)
(pogledati 8.19). Izjednačavanjem prvog izvoda funkcije Y (ψ) sa nulom, tj.:
dY 2 2 k+1 1
= ψ k −1 − ψk = 0 (8.21)
dψ k k
sledi
2 k/(k−1)
ψK = ( ) , (8.22)
k+1
tako da kritični pritisak, koji je na osnovu Sen-Venan-ove hipoteze najmanji pritisak
koji može da se dobije na izlazu iz konvergentnog mlaznika, pri datom početnom pritisku,
bez obzira na pritisak okolne sredine, iznosi:
µ ¶k/(k−1)
2
pK = p1 ψK = p1 . (8.23)
k+1
Veličina kritičnog odnosa pritisaka ψk zavisi samo od eksponenta adijabate k, tj. od
prirode gasa. Zavisnost ψK (k) je slaba. Tako na primer, za jednoatomski gas (k =
1, 66) ψK = 0, 490, za dvoatomski gas (k = 1, 40) ψK = 0, 528 a za troatomski gas
(k = 1, 30) ψK = 0, 546. U nizu proračuna može da se zanemari zavisnost ψK (k) i da
se uzme približna vrednost ψK ≈ 0, 5. Kritična brzina, tj. brizna koja se postiže na
izlazu iz konvergentnog mlaznika pri isticanju u sredinu čiji je pritisak jednak kritičnom
(p0 = pK ), dobija se kada se u izraz (8.16) zameni umesto ψ = p2 /p1 vrednost kritičnog
2 k/(k−1)
odnosa pritisaka ψK = ( k+1 ) :
r r r
2k 2 2k 2k
wK = p1 v1 [1 − ]= p1 v1 = RT1 . (8.24)
k−1 k+1 k+1 k+1
Poredjenjem dobijenog izraza (8.24) sa izrazom (8.20) vidi se da je kritična brzina manja
od maksimalne brzine koju predvidja teorija:
r r
2k 2k
wK < wm = p1 v1 = RT1 . (8.25)
k−1 k−1
Slično prethodnom, maksimalan protok kroz konvergentni mlaznik dobija se smenom vred-
nosti ψk u izraz (8.19):
v " #
u
u 2k p1 µ 2 ¶2/(k−1) µ 2 ¶(k+1)/(k−1)
GK = A2 t − =
k − 1 v1 k+1 k+1

128
s s
µ ¶2/(k−1) · ¸ µ ¶2/(k−1)
2k p1 2 2 2k p1 2
= A2 1− = A2 =
k − 1 v1 k+1 k+1 k + 1 v1 k+1
µ ¶1/(k−1) r
2 2k p1
= A2 . (8.26)
k+1 k + 1 v1
Iz izraza (8.26) se vidi da je maksimalan protok GK , pri datoj veličini površine
A2 izlaznog poprečnog preseka mlaznika, odredjen početnim parametrima gasa p1 , v1 i
prirodom gasa, tj. eksponentom adijabate k.
Ostali kritični parametri vK i TK , tj. parametri pri kojim protok i brzina fluida pri
isticanju iz mlaznika imaju najveću vrednost, nalaze se tako što se vrednost kritičnog
³ ´k/(k−1)
2
pritiska (izraz 8.23) pK = p1 k+1 zameni u odgovarajuće jednačine adijabate
k (1−k)/k (1−k)/k
pK vK = p1 v1k = const i TK pK = T1 p1 = const:
µ ¶1/k µ ¶1/(k−1)
p1 k+1
vK = v1 = v1 , (8.27)
pK 2
i µ ¶(1−k)/k
p1 2
TK = T1 = T1 . (8.28)
pK k+1
Smenom vrednosti početnih parametara p1 , v1 odnosno T1 , izraženih preko njihovih kritič-
nih vrednosti (izrazi 8.23, 8.27 i 8.28), u izraz za kritičnu brzinu isticanja (8.24), dobija
se: p p
wK = kpK vK = kRTK . (8.29)
S druge strane, poznato je da je brzina prostiranja zvučnih talasa, tj. slabih elastičnih
deformacija (∆p À p i ∆ρ À ρ) u elastičnoj sredini, data izrazom
s
dp
a= . (8.30)

Kako su promene u fluidu usled prostiranja zvučnih talasa brze i slabe, tako da se raz-
mena izmedju slojeva povećane i smanjene gustine i okolnog vazduha kao i postojanje
trenja izmedju slojeva mogu da zanemare, proces prostiranja zvučnih talasa može da se
smatra adijabatskim i reverzibilnim, tj. izoentropskim (s = const). Na taj način, brzina
prostiranja zvučnih talasa u elastičnoj sredini odredjuje se na osnovu tzv. Laplase-ove
jednačine: sµ ¶
∂p
a= . (8.31)
∂ρ s
Kako je ρ = 1/v sledi dρ = −dv/v 2 , tako da je
µ ¶ µ ¶
∂p 2 ∂p
= −v . (8.32)
∂ρ s ∂v s

S druge strane, iz jednačine adijabate pv k = const se posle diferenciranja dobija


dp dv
= −k , (8.33)
p v

129
tako da je µ ¶
∂p p
= −k . (8.34)
∂v s v
Iz izraza (8.32) i (8.34) sledi µ ¶
∂p
= kpv = kRT, (8.35)
∂ρ s

tako da se posle zamene dobijenog izraza (8.35) u Laplase-ovu jednačinu dobija zavisnost
brzine prostiranja zvučnih talasa od parametara stanja sredine:
p √
a = kpv = kRT . (8.36)

Vidi se da brzina prostiranja zvuka kroz idealan gas zavisi samo od temperature, tj. a =
a(T ), dok u slučaju prostiranja zvuka kroz realan gas zavisi i od pritiska, tj. a = a(p, T ).
S obzirom da se parametri stanja fluida menjaju duž strujne cevi, tj. mlaznika iz (8.36)
sledi da je brzina prostiranja zvuka različita na različitim presecima mlaznika, tako da na
datom preseku ima odredjenu vrednost (tzv. lokalna brzina zvuka).
Znači, kritična brzina wK isticanja fluida iz konvergentnog mlaznika (izraz 8.29) jed-
naka je lokalnoj brzini zvuka a (8.36) na izlaznom preseku mlaznika:

wK = a. (8.37)

Ovom činjenicom se objašnjava zbog čega ne može gas da se širi u konvergentnom mlazniku
do pritiska koji je niži od kritičnog (uvek je p2 ≥ pk ), brzinom isticanja (na izlaznom
preseku) većom od kritične (uvek je w ≤ wK ), tako da protok bude veći od kritičnog (uvek
je G ≤ GK ). Naime, neka se pritisak okolne sredine p0 = p2 smanji za ∆p. Pri brzinama
strujanja fluida manjim od kritične (tj. lokalne brzine zvuka) ovaj poremećaj pritiska
(∆p) se prostire u smeru suprotnom strujanju relativnom brzinom (a − w), tako da se
uspostavlja nova raspodela pritisaka duž mlaznika, pri čemu pritisak p1 na ulazu u mlaznik
ostaje nepromenjen a na izlazu iz mlaznika ima novu vrednost (p2 = p0 − ∆p = p2 − ∆p)
manju za ∆p od vrednosti pritiska pre nego što je došlo do poremećaja. Na taj način
brzina isticanja fluida iz mlaznika poraste. Kada se pritisak okolne sredine smanji tako
da pritisak na izlazu iz mlaznika dostigne kritičnu vrednost p2 = p0 = pK lokalna brzina
zvuka postaje jednaka kritičnoj brzini strujanja fluida, tj. a = wK tako da je relativna
brzina prenošenja poremećaja pritiska u smeru suprotnom strujanju fluida jednaka nuli
a − w = a − wK = 0. Daljim sniženjem pritiska okolne sredine ispod kritičnog pritiska
pK poremećaj pritiska ∆p se ne prostire duž mlaznika, jer je relativna brzina prenošenja
poremećaja a = wK = 0, tako da se ne menja raspodela pritiska duž mlaznika a time ni
pritisak p2 = pK na izlazu iz mlaznika ni brzina isticanja koja zadržava prethodnu vrednost
w = wK , jednaku lokalnoj brzini zvuka na izlazu iz mlaznika. U ovom slučaju proizilazi,
kako se O Rejnolds slikovito izrazio, kao da fluid pri strujanju nije ”saznao” da se pritisak
na izlazu, tj. okolnoj sredini, smanjio.

8.3. Izoentropsko proticanje fluida kroz cevi promenljivog preseka.


Nadzvučno isticanje. De Lavalov mlaznik.
U prethodnom poglavlju (8.2) je ustanovljeno da pri isticanju fluida kroz konvergentni
mlaznik, na izlazu iz mlaznika ne može da se postigne brzina fluidne struje veća od lokalne
brzine zvuka, zbog toga što pritisak na izlazu iz mlaznika ne može da bude niži od kritičnog,
bez obzira na pritisak okolne sredine. Da bi se iskoristio celokupan pad pritiska (p1 − p0 ) i
time postigla brzina isticanja veća od kritične, tj. lokalne brzine zvuka, de Laval je predložio
specijalni kombinovani konvergentno-divergentni mlaznik (tzv. de Laval-ov mlaznik).

130
Dok se u najužem preseku mlaznika postižu kritične vrednosti pritiska pk i brzine wK , u
divergentnom delu de Laval-ovog mlaznika postiže se pritisak ispod kritičnog, a time brzina
isticanja iznad kritične, tj. iznad lokalne brzine zvuka. Da bi se shvatio proces isticanja iz
de Lavalov-og mlaznika neophodno je prethodno da se razmotre osnovni uslovi proticanja
gasa (fluida) duž cevi (kanala) promenljivog poprečnog preseka.
Razmotrimo zavisnost parametara gasa (fluida) i brzine fluidne struje od poprečnog
preseka kanala.
Na osnovu zakona održanja mase fluidne struje, koji govori o tome da je maseni
protok kroz bilo koji presek strujne cevi jednak (G = dm/dt = const), sledi jednačina
kontinuiteta za stacionarno proticanje fluida:

Aw
G = ρAw = = const.. (8.38)
v

Diferenciranjem jednačine kontinuiteta (8.38), posle sredjivanja se dobija jednačina kon-


tinuiteta u diferencijalnom obliku:

dA dw dv
+ − = 0. (8.39)
A w v

U slučaju proticanja fluida bez trenja (δltr = 0), kada fluidna struja ne vrši tehnički rad
(δlkz = 0) i kada nema visinske razlike duž strujne cevi (dz = 0) iz jednačine (2.71), sledi
vdp + wdw = 0 tako da je
dw v
= − 2 dp. (8.40)
w w
S druge strane, u slučaju izoentropskog proticanja (s =const) važi relacija (8.33), tako da
je
dv 1 dp
=− . (8.41)
v k p
Smenom relacija (8.40) i (8.41) u jednačinu kontinuiteta u diferencijalnom obliku (8.39)
dobija se µ ¶ µ ¶
dA v 1 1 kpv
= − dp = − 1 dp. (8.42)
A w2 kp kp w2

S obzirom da je (izraz 8.36) a = kpv iz poslednjeg izraza (8.42) sledi
· ¸
dA 1 ³ a ´2
= − 1 dp. (8.43)
A kp w

Kako je osnovni kriterijum stišljivosti gasa, tzv. Mahov broj (M), jednak odnosu brzine
strujanja fluida (w) prema lokalnoj brzini zvuka (a) :

w
M= , (8.44)
a

izraz (8.43) može da se napiše u sledećem obliku:

dA 1 1
= ( − 1)dp. (8.45)
A kp M 2

131
Ukoliko se u prethodni izraz (8.45) zameni izraz za promenu pritiska dp = −wdw/v dobija
se jednačina koja povezuje veličine promene preseka kanala (dA) s promenom brzine (dw)
fluidne struje i Mahovim brojem (M ) :

dA dw
= (M 2 − 1) . (8.46)
A w

Iz jednačina (8.45) i (8.46), tzv. jednačine profila, sledi analiza isticanja fluida u zavis-
nosti od brzine strujanja u odnosu na lokalnu brzinu zvuka (tj. Mahovog broja M = w/a)
kao i od oblika cevi (dA ≶ 0) :
1. U slučaju strujanja nestišljivog fluida (tečnosti) (M = 0, w ¿ a), povećanje brzine
isticanja (dw > 0) i pad pritiska (dp < 0) postiže u cevi koja se sužava u pravcu
strujanja (dA < 0), tj. u konvergentnom mlazniku i obrnuto.
2. U slučaju kada je M < 1, tj. w < a, (slučaj dozvučnog strujanja, tj. isticanja)
povećanje brzine isticanja (dw > 0) i pad pritiska (dp < 0) se javlja kod cevi koje
se sužavaju u pravcu strujanja (dA < 0), tj. u konvergentnom mlazniku. Opadanje
brzine (dw < 0) i porast pritiska (dp > 0), u slučaju dozvučnog isticanja (M < 1)
javlja se u cevima koje se šire u pravcu strujanja (dA > 0), tj. divergiraju, i nazivaju
se difuzori.
3. U slučaju kada je M > 1, tj. w > a, (slučaj nadzvučnog strujanja) povećanje brzine
i sniženje pritiska (dw > 0, dp < 0) se postiže u difuzoru (dA > 0). Opadanje brzine
i rast pritiska (dw < 0, dp > 0), pri nadzvučnom isticanju (M > 1) se postiže u
mlazniku (dA < 0). Znači, u zavisnosti od toga da li je isticanje s dozvučnom ili
nadzvučnom brzinom ista cev (kanal) može da bude mlaznik ili difuzor.
4. U slučaju kada je M = 1 tj. w = a, fluidna struja je vrlo osetljiva na promenu preseka
cevi, jer je imenilac desnog dela izraza (pogledati 8.46)

dw dA
=−
w (1 − M 2 )A

vrlo mali. Na osnovu ranije analize (slučaj pod 2 i 3) sledi, da bi se brzina fluidne struje
neprekidno povećavala od nule do nadzvučnih brzina cev mora da se u početku sužava
(dozvučno strujanje) a zatim širi (nadzvučno strujenje). Na taj način, u najužem delu
cevi, tzv. kritičnom preseku, postiže se kritična brzina, koja je jednaka lokalnoj brzini
zvuka w = wK = a, tako da je M = 1. Obrnuto ne važi, tj. u najužem preseku ne
mora da bude M = 1. Iz jednačine (8.46) sledi da u slučaju kada je M = 1 u najužem
preseku je dw = 0, što znači da je brzina dostigla maksimum ili minimum, zavisno od
toga da li je kretanje dozvučno ili nadzvučno.

132
.

Slika 8.5. Slika 8.6.

Iz prethodne analize postaje jasno kako može praktično da se fluid ubrza do nadzvuč-
nih brzina, kada je prethodno na izlazu konvergentnog mlaznika (najužem preseku) postig-
nuta kritična brzina, jednaka lokalnoj brzini zvuka wK = a. Naime, potrebno je da se iza
kritičnog preseka kanal dalje širi (divergira), tako da se ispunjavaju uslovi za dalje poveća-
nje brzine, tj. nadzvučno strujenje (slučaj pod 3 iz gornje analize). Kao što je ranije
pomenuto, takav kombinovani konvergentno-divergentni- tzv. de Lavalov mlaznik omogu-
ćava da se iskoristi celokupan pad pritiska (p1 − p0 ) od pritiska p1 na ulazu u mlaznik do
pritiska okolne sredine p0 ≤ pk . Na slici 8.5 prikazana je šema de Lavalovog mlaznika sa
dijagramom zavisnosti brzine strujanja (w) i lokalne brzine zvuka (a) od položaja (l) duž
mlaznika.
Brzina strujanja i maseni protok idealnog fluida, za dati izlazni presek, odredjuje se na
osnovu izraza (8.15) i (8.19), respektivno. Maksimalni maseni protok fluida Gmax = GK
odredjen je površinom preseka najužeg dela de Lavalovog mlaznika A2 = Amin , na mestu
prelaza iz konvergentnog u divergentni deo mlaznika, i izračunava se na osnovu izraza
(8.26). Za dati protok G površina minimalnog preseka mlaznika Amin može da se odredi
na osnovu izraza (8.17) i (8.19), tj. na osnovu izraza

Gmin
Amin = . (8.47)
a
Površina poprečnog preseka na izlazu iz mlaznika Amax odredjuje se na osnovu izraza
(8.15) i (8.17) tj, na osnovu izraza

Gv2
Amax = , (8.48)
w

gde je u slučaju idealnog gasa v2 = (p1 /p2 )1/k v1 .


U slučaju adijabatskog isticanja s trenjem, proces više nije nepovratan a time
ni izoentropski, tako da entropija raste (∆s > 0). Zbog toga promena entalpije nije više
jednaka dužini izoentrope (1 − 20 ), tj. i1 − i02 već i1 − i2 < i1 − i02 (slika 8.6), tako da je
shodno izrazu (8.4) brizna isticanja s trenjem (w2 ) manja od brine izoentropskog isticanja
(w20 ), tj. w2 < w20 .

133
Primer 8.1 U slučaju izoentropskog isticanja idealnog dvoatomskog gasa (vazduha) iz
konvergentnog mlaznika odrediti kritičnu temperaturu TK kao i kritičnu brzinu wK . Tem-
peratura gasa na ulazu u mlaznik iznosi t1 = 1000 C. Uzeti da je R = 287J/K.

rešenje: U slučaju izoentropskog (i adijabatskog) isticanja parametri stanja p1 , T1 i


pK , TK zadovoljavaju jednačinu adijabate:
k/(k−1) k/(k−1)
pK TK = p1 T1 = const, (P 8.1.1)
odnosno µ ¶k/(k−1) µ ¶k/(k−1)
pK T1 TK
= = (P 8.1.2)
p1 TK T1
Iz relacije (8.23), tj.
µ ¶k/(k−1)
pK 2
= ψK = , (P 8.1.3)
p1 k+1
i izraza (P8.1.2) sledi (8.28)
2 2
TK = T1 = · 373K = 310, 8K.
k+1 1, 40 + 1
Na osnovu izraza (8.29) sledi
p p
wK = kRTK = 1, 40 · 287 · 310, 8 = 353, 4m/s.

Primer 8.2. Dvoatomski gas, čija je gasna konstanta R = 296, 9 J , na ulazu u


kg K
konvergentni mlaznik ima parametre p1 = 6.4 MPa i T1 = 300K. Iz mlaznika gas ističe u
sredinu pritiska ps = 0.1M Pa. Prečnik izlaznog otvora mlaznika je D2 = 5mm. Odrediti
brzinu w2 struje gasa na izlazu iz mlaznika, kao i maseni protok G gasa.
rešenje: Odnos izmedju kritičnog pritiska pk i pritiska p1 na ulazu u mlaznik je (8.22)
µ ¶ κ−1
κ
pκ 2
Ψκ = = = 0, 528,
p1 κ+1
cp
gde je κ = cv = 1, 40, pa je

pκ = 0, 528 p1 = 3, 379 MPa.


Obzirom da gas ističe u sredinu pritiska ps = 0, 1 MPa manjeg od kritičnog (ps < pκ ), na
izlazu iz mlaznika se uspostavlja pritisak p2 jednak kritičnom
p2 = pκ = 3, 379MPa.
Brzina struje gasa w2 na izlazu iz mlaznika jednaka je kritičnoj brzini wκ (8.24)
r r
κ κ
w2 = wk = 2 p1 v1 = 2 RT1 = 322m/s,
κ+1 κ+1

134
tako da je maseni protok G jednak maksimalnom protoku Gm (8.26)
s s
µ ¶ κ−1
2 µ ¶ κ−1
2
κ p1 2 κ 1 2
G = Gm = A2 2 = A2 2 =
κ + 1 v1 κ+1 κ + 1 RT1 κ+1
r
2 1 2k 1
= A2 ( ) k−1 · p1 ·
k+1 k + 1 RT1
S obzirom da je površina izlaznog preseka mlaznika

πD22
A2 = = 19, 635mm2
4
maseni protok iznosi
G = 0, 288kg/s.

Primer 8.3 Vazduh pod pritiskom 2 MPa i na temperaturi 3000 C ističe kroz pravilno
dimenzionisan de Lavalov mlaznik u okolinu pritiska 0,1 MPa. Maseni protok vazduha je
10 kg/s. Odrediti:
a) kritičan pritisak, specifičnu zapreminu i brzinu;
b) minimalan presek mlaznika i
c) brzinu i presek na izlazu iz mlaznika.
rešenje: a) Kako za dvoatomski gas (vazduh) odnos kritičnog pritiska i pritiska na
ulazu u mlaznik iznosi (8.22)
µ ¶ κ−1
κ
pκ 2
Ψκ = = = 0, 528,
p1 κ+1

kritičan pritisak je
pκ = Ψκ p1 = 0, 528 · 2M P a = 1, 056MPa.
Specifična zapremina na ulazu u mlaznik je

RT1 m3
v1 = = 0, 082 .
p1 kg

Obzirom da vazduh adijabatski ističe iz mlaznika, sledi

p1 v1κ = pκ vκκ = const,

odnosno 1 1
v1 p1κ = vκ pκκ = const,
odakle je kritična vrednost specifične zapremine (8.27)
µ ¶ κ1
p1
vκ = v1 = 0, 1295m3 /kg.

135
Kritična brzina vazdušne struje iznosi (8.24)
r r
κ κ
wκ = 2 p1 v1 = 2 RT1 = 438m/s.
κ+1 κ+1

b) Obzirom da je maseni protok G povezan s presekom mlaznika A, specifičnom zapremi-


nom v i brzinom w struje gasa relacijom (8.38)

Aw
G= ,
v

sledi da minimalan presek mlaznika iznosi

Gmax vκ G2 vκ
Amin = = = 2957mm2 .
wκ wκ

c) Na izlazu iz mlaznika brzina struje vazduha je


v " #
u µ ¶ κ−1
u κ p κ
w2 = t2
2
p 1 v1 1 − = 698, 4m/s,
κ−1 p1

specifična zapremina
µ ¶ κ1
p1
v2 = v1 = 0, 697m3 kg
p2
i presek mlaznika
G2 v2
A2 = = 9980mm2 .
w2
Primer 8.4 Kroz pravilno dimenzionisan kovergentno-divergentni (de Lavalov) mlaznik
protiče 0,080 kg/s pregrejane vodene pare na pritisku 6 · 105 P a i temperaturi 2600 C u
okolnu sredinu pritiska 0, 5 · 105 P a. Odrediti:
a) Kritičan pritisak i kritičnu brzinu;
b) teorijsku brzinu isticanja iz mlaznika i
c) presek najužeg dala mlaznika kao i izlazni presek.

rešenje:
a) Kako je eksponent adijabate k= 1,30 sledi da je kritičan odnos pritiska (8.22)
µ ¶k/(k−1)
2
ψK = = 0, 564,
k−1

tako da kritičan pritisak iznosi

pK = ψK · p1 = 0, 564 · 6 · 105 P a = 3, 384P a.

136
Iz i,s-dijagrama (ili tablica) za pregerjanu vodenu paru nalaze se početni parametri
pare: za p1 = 6·105 P a = 6bara i t1 = 2600 C sledi v1 = 0, 4022m3 /kg, i1 = 2975kJ/kg
i s1 = 7, 215kJ/kgK. Kritična brzina iznosi (8.24)
r r
k 1, 3
wK = 2 p1 v1 = 2 · 6 · 105 · 0, 4022 = 522m/s.
k+1 1, 3 + 1

b) Teorijska brzina isticanja iz mlaznika odredjuje se na osnovu izraza (8.4) uzimajući


da je w1 ≈ 0 p √
w2 = 2(i1 − i2 ) = 44, 72 i1 − i2 ,
gde se vrednosti za entalpiju (i) uzimaju u kJ/kg. Kako je (teorijski) proces isticanja
kroz mlaznik izoentropski (adijabatski) krajnji parametri pare nalaze se na osnovu pre-
seka izoentrope s1 = s2 = 7, 215kJ/kgK = const i izobare p2 = 0, 5 · 1065P a =
0, 5bara = const (u i,s-dijagramu). Tako se dobija da je i2 = 2515kJ/kg kao i da je
stepen suvoće pare x = 0, 943, što znači da je para na izlazu iz mlaznika vlažna. Sledi,
√ √
w2 = 44, 72 · i1 − i2 = 44, 72 2975 − 2515 = 959m/s.

Ukoliko se uzme u obzir gubitak kinetičke energije zbog trenja stvarna brzina isticanja
je manja od teorijske.
c) Površina preseka najužeg dela de Laval-ovog mlaznika oderedjuje se na osnovu izraza

GK · vK
Amin =
wK

gde je na osnovu (8.27) kritična vrednost specifične zapremine


µ ¶1/k µ ¶1/1,3
p1 6
vK = v1 = 0, 4022 · = 0, 625m3 /kg.
pK 3, 384

Dobija se
0, 080 · 0, 625
Amin = = 9, 58 · 10−5 m2 ≈ 96mm2 .
522
Površina preseka izlaznog dela mlaznika iznosi

G · v2 0, 080 · 2, 72
A2 = = = 2, 27 · 10−4 m2 ≈ 227mm2 ,
w2 959

gde je specifična zapremina na izlazu iz mlaznika


µ ¶1/k µ ¶1/1,3
p1 6
v2 = v1 = 0, 4022 · = 2, 72m3 /kg.
p2 0, 5

137
9. PROCESI U KOMPRESORIMA
Kompresori su mašine koje, koristeći energiju pogonskog motora, komprimuju (sabi-
jaju) vazduh ili neki drugi gas pri čemu se oslobadja toplota, za razliku od pogonskih
toplotnih motora kod kojih se na račun uložene toplotne energije vrši ekspanzija radnog
tela i time dobija mehanički rad.
Kompresori se široko primenjuju u mnogim oblastima tehnike. Osnovni su elementi
gasnih turbina, vazdušnih reaktivnih motora i kompresionih uredjaja za hladjenje. Sabijen
vazduh iz kompresora koristi se kod pneumatskih motora i drugih radnih mašina (pumpe,
testere, čekići itd.), kod motora unutrašnjeg sagorevanja, za kočnice transportnih vozila,
u pneumatskom transportu rasutih materijala, itd.
Po principu rada i konstrukcionim karakteristikama klasifikuju se na zapreminske
kompresore (kompresori statičkog sabijanja) i kompresore sa lopaticama (kompresori
dinamičkog sabijanja).
Kod zapreminskih kompresora povećanje pritiska ostvaruje se smanjenjem radne za-
premine:
a) translatorno-oscilatornim kretanjem pregrade (klipa) i
b) rotacionim kretanjem ekscentrično postavljenog rotora u odnosu na geometrijsku osu
radnog cilindra.
Zapreminski kompresori se dele na klipne i rotacione kompresore.
Kod kompresora sa lopaticama radnom telu se saopštava velika brzina a zatim se nje-
gova kinetička energija transformiše u potencijalnu energiju (energija pritiska). Kompresori
sa lopaticama se dele na centrifugalne (turbo-kompresore) i aksijalne kompresore.
Mada se statički i dinamički kompresori razlikuju po principu rada i po konstruk-
cionim karakteristikama, sa stanovišta termodinamike, procesi koji se u njima dešavaju su
analogni.
Da bi se stekla saznanja o procesima u kompresorima dovoljno je da se prouče procesi
u najjednostavnijim i najrasprostranjenijim klipnim kompresorima. Prema broju stepeni
sabijanja kompresori (a time i klipni kompresori) dele se na jednostepene i višestepene sa
medjustepenim hladjenjem.

9.1. Procesi u jednostepenom klipnom kompresoru


Analiza procesa sabijanja kod klipnih kompresora izvodi se na osnovu tzv. indika-
torskog dijagrama, (slika 9.1c) koji prikazuje zavisnost veličine pritiska u cilindru kom-
presora od veličine zapremine gasa u cilindru, odnosno hoda klipa u cilindru. Indikatorski
dijagram se zapisuje pomoću tzv. dinamometričkog indikatora spojenog za cilindar kom-
prsora.
Principijelna šema realnog jednostepenog klipnog kompresora (cilindra sa kli-
pom) i njegov indikatroski dijagram prikazani su na slici 9.1a i c. Klip (K) u cilindru
(C) vrši translatorno oscilatorno kretanje. Pri kretanju klipa od krajnjeg levog položaja -
spoljnja mrtva tačka (SMT), otvara se usisni ventil (UV) i u cilindar se usisava vazduh. U
krajnje desnom položaju klipa zatvara se usisni ventil i time se završava proces usisavanja
(proces 4 → 1 na indikatorskom dijagramu slika 9.1c). Pri kretanju klipa s desna na
levo, pri čemu su oba ventila-usisni (UV) i izduvni ventil (IV) zatvoreni, gas se sabija do
odgovarajućeg pritiska, većeg od pritiska u rezervoaru gde se gas odvodi (proces 1 → 2 na
slici 9.1c). Zatim se otvara izduvni ventil i sabijeni gas se izduvava iz cilindra i odvodi u
odgovarajući rezervoar. Proces izduvavanja (2 → 3 na slici 9.1c) je završen kada klip dodje
u krajnje levi položaj. Proces u kompresoru se potom ponavlja.
Jasno je da se u slučaju rada kompresora ne može govoriti o ciklusu jer nema termod-
inamaičke zatvorenosti procesa; radno telo ne dostiže svoje početne parametre; u cilindar
se usisava nova količina gasa.
Kod realnog klipnog kompresora klip ne dolazi do poklopca cilindra, već samo do

138
spoljnje mrtve tačke (SMT), jer bi u suprotnom došlo do oštećenja ventila. Na taj način
jedan deo zapremine (V0 ) cilindra je neiskorišćen-tzv. štetni prostor. Zapremina cilindra
izmedju SMT i UMT naziva se radna zapremina (Vh ) cilindra kompresora.

Slika 9.1

Obično je V0 = (0.04−0.10)Vh . Znači u procesu izduvavanja 2 → 3 jedan deo gasa se ne


istiskuje iz cilindra već ostaje u škodljivom prostoru. Pri kretanju klipa u suprotnom smeru,
posle zatvaranja ventila, zaostali gas u cilindru se širi a pritisak mu opada do pritiska okolne
sredine (proces 3 → 4). Posle otvaranja usisnog ventila u cilindar se usisava nova količina
gasa. Procesi usisavanja i izduvavanja gasa ne odvijaju se pri konstantnim pritiscima.
Pri usisavanju pritisak u cilindru se menja i niži je od pritiska okolne sredine, pA < p4 ,
a pri izduvavanju pritisak pB u najvišoj tački je, na primer za 5 − 20% viši od pritiska
p3 po završetku procesa izduvavanja. Pri teorijskoj analizi rada realnog jednostepenog
kompresora zanemeruju se varijacije pritiska pri usisavanju i izduvavanju gasa i smatra se
da su odgovarajući procesi izobarni. Idealni indikatorski dijagram realnog jednostepenog
kompresora prikazan je na slici 9.1b. Medjutim, s obzirom da je veličina štetnog prostora
(V0 ) zanemarljiva u odnosu na veličinu radnog prostora (Vh ), u daljem tekstu razmotrićemo
rad idealnog jednostepenog klipnog kompresora (bez štetnog prostora i varijacije pritiska
pri usisavanju i izduvavanju).
Principijelna šema idealnog jednostepenog klipnog kompresora (cilindar sa kli-
pom) i njegov idealni indikatorski dijagram prikazan je na slici 9.1d i e.
Osnovni zadatak termodinamičke analize procesa sabijanje gasa u kompresoru je
odredjivanje rada Lk koji se troši na sabijanje. Ukupan rad Lk tokom procesa sabijanja
gasa u kompresoru (4 → 1 → 2 → 3) jednak je algebarskom zbiru rada tokom procesa
RV
usisavanja L4→1 = p1 V1 , rada tokom procesa sabijanja L1→2 = V12 pdV i rada na izduva-
vanju gasa L2→3 = p2 (V3 − V2 ) = −p2 V2 :

Z V2
Lk = p1 V1 − p2 V2 + pdV. (9.1)
V1

Kako je
pdV = d(pV ) − V dp

139
sledi Z Z
V2 p2
pdV = p2 V2 − p1 V1 − V dp, (9.2)
V1 p1

tako da se zamenom (9.2) u (9.1) dobija vrednost rada koji je potreban za radni proces
kompresora Z p2
Lk = − V dp. (9.3)
p1

Rad Lk se naziva tehnički rad kompresora i predstavljen je šrafiranom površinom


4 → 1 → 2 → 3 na slici (9.1e).
Specifičan tehnički rad kompresora iznosi
Z p2
Lk
lk = =− vdp, (9.4)
m p1

gde je m-masa gasa koji se sabija u toku jednog radnog procesa.


Teorijska vrednost specifične snage potrebne za rad kompresora iznosi

dLk dm
p= = lk , (9.5)
dt dt

gde je dm
dt maseni kapacitet kompresora (čija je vrednost na primer: kod klipnih i
rotacionih kompresora 10m3 /s, kod centrifugalnih kompresora 70m3 /s, a kod aksijalnih
kompresora 250m3 /s).
Kompresor je efikasniji i ekonomičniji ukoliko je rad kompresora Lk manji.
Zavisno od brzine procesa sabijanja gasa kao i kvaliteta toplotne izolacije ili pak
kvaliteta hladjenja cilindra kompresora, proces sabijanja može da se odvija po izotermi
(1 → 2), politropi (1 → 20 ) ili adijabati (1 → 200 ) (prikazan na slici 9.2. u p,v- i T,
s-dijagramu)
Jasno je da izotermni proces sabijanja u kompresoru može da se ostvari ukoliko se
cilindar nalazi u termostatu stalne temperature T1 , odnosno u praksi, ukoliko se ostvari
kvalitetno hladjenje cilindra kompresora i vrši spora kompresija.
Ukoliko se proces sabijanja odvija dovoljno brzo a cilindar je idealno toplotno izolovan,
takav proces će da bude adijabatski. Realni proces sabijanja se odvija po politropi s
eksponentom n (1 < n < k).
Specifični tehnički rad kompresora izračunava se na osnovu izraza (9.3) metodom
računske integracije površine 1 → 2 → 3 → 4 realnog indikatorskog dijagrama. Medjutim,
s obzirom da je najveći pritisak gasa kod jednostepenog kompresora p2 = (1 ÷ 2)M P a,
s dovoljnom tačnošću može da se primeni jednačina stanja idealnog gasa za odredjivanje
zavisnosti v = v(p). Uzimajući u obzir da je u slučaju izotermnog procesa v = p1pT1 = RT p ,
1

1 1
p1k p1n
u slučaju adijabatskog procesa v = 1 · v1 , i u slučaju politropnog procesa v = 1 · v1 ,
pk pn
zamenom odgovarajućeg izraza za specifičnu zapreminu u izraz (9.4) dobijaju se izrazi za
specifičan tehnički rad kompresora.
Specifičan tehnički rad kompresora u slučaju izotermnog sabijanja je
Z p2 Z p2
dp p2 v1
lk = − vdp = − RT1 = −RT1 ln = −RT1 ln , (9.6)
p1 p1 p p1 v2

140
u slučaju adijabatskog sabijanja je
Z " µ ¶ k−1 #
v2
k k p2 k
lk = − vdp = (p1 v1 − p2 v2 ) = p1 v1 1 − =
v1 k−1 k−1 p1
"µ ¶ k−1 #
k p2 k
=− RT1 −1 , (9.7)
k−1 p1

i u slučaju politropnog sabijanja


" µ ¶ n−1 #
n n p2 n
lk = (p1 v1 − p2 v2 ) = p1 v1 1 − =
n−1 n−1 p1
"µ ¶ n−1
n #
n p2
=− RT1 −1 . (9.8)
n−1 p1

Analizom izraza (9.6), (9.7) i (9.8) pokazuje se da je specifični tehnički rad pri izotermnom
sabijanju najmanji (šrafirana površina ograničena krivom 4 → 1 → 2 → 3 na slici 9.2).

Slika 9.2.

Količina toplote koja se oslobadja u toku politropnog procesa sabijanja iznosi

n−k
q1−2 = cV (T2 − T1 ). (9.9)
n−1

9.2. Procesi u višestepenom klipnom kompresoru sa medjustepenim


hladjenjem
U tehnici ima potrebe za korišćenjem gasova čiji su pritisci do 100 MPa. Medjutim,
kako je ranije pomenuto, pritisak sabijenog gasa u jednostepenom kompresoru ne prelazi
vrednost od p2 = (1 ÷ 2)MPa. Pri višim pritiscima (p2 > 2M P a) čak i pri savršenom
hladjenju, temperatura (T2 ) gasa na kraju procesa sabijanja bila bi vrlo visoka što bi
dovelo do samozapaljenja ulja za podmazivanje a time i havarije kompresora. Zbog toga
se za više pritiske koriste višestepeni klipni turbokompresori. Višestepeni kompresor čine
dva ili više redno vezana jednostepena kompresora. Sabijeni gas iz prvog kompresora se
hladi u posebnom razmenjivaču toplote pre ulaza u sledeći stepen višestepenog kompresora
itd. Efikasnim hladjenjem u razmenjivaču temperatura gasa se snizi do temperature koju
je imao gas na ulazu u prethodni stepen višestepenog kompresora.

141
Principijelna šema i odgovarajući idealni dijgram trostepenog idealnog klipnog kom-
presora sa medjustepenim hladjenjem prikazani su na slici 9.3.

Slika 9.3.

U prvom stepenu kompresora (I) gas se usisava pri izobarnom procesu 0 → 1, sabija pri
politropnom procesu 1 → 2, zatim izduvava pri izobarnom procesu 2 → A u razmenjivač
toplote (RI ). Gas koji je u razmenjivaču ohladjen do početne temperature (T1 ) usisava
se drugi stepen kompresora (II) (proces A → 3), sabija (proces 3 → 4) i izduvava (proces
4 → B) u razmenjivač toplote (RII ) hladi do početne temperature, usisava (proces B → 4)
u III stepenu kompresora, sabija (proces 5 → 6) i izduvava (proces 6 → C) u razmenjivač
pred sledeći stepen kompresora.
Iz indikatorskog dijagrama (slika 9.3b) očigledno je da se korišćenjem višestepenog
kompresora s medjustepenim hladjenjem umesto jednostepenog iste veličine ste-
pena kompresije β = p4 /p1 , tj. odnosa krajnjeg p4 i početnog p1 pritiska, postiže
osim niže temperature sabijenog gasa i ušteda u veličini specifičnog tehničkog rada lk .
Uštedjena vrednost specifičnog tehničkog rada jednaka je šrafiranoj površini (2-3-4-5-6-D).
Pokazuje se da će ukupan tehnički rad m-stepenog kompresora da bude najmanji u
slučaju kada su jednaki stepeni kompresije svih stepena kompresora
r
m p2
β1 = ... = βi = ... = βm = , (9.10)
p1

gde je βi = pp2i
1i
− stepen kompresije kod i-tog kompresora.
Pri vrlo velikom broju stepena (m) kompresora linija sabijanja 1 → 2 → 3 → 4 →
5 → 6 postaje bliska izotermi 1 → 3 − 5 − 7 što se vidi sa indikatorskog dijagrama
(slika 9.3b). S obzirom da se pri izotermnom sabijanju izvrši najmanji rad, sledi da se
korišćenjem višestepenog kompresora postiže veća efikasnost i ekonomičnost u poredjenju
sa jednostepenim kompresorom koji bi imao istu vrednost stepena kompresije.

142
Primer 9.1 Kompresor sabija (komprimuje)103 m3 /h vazduha od pritiska 0,1 MPa do
pritiska 1,0 MPa. Odrediti neophodnu snagu za pogon kompresora, ako se sabijanje vrši:
a) adijabatski;
b) politropski (n = 1, 30) i
c) izotermski

rešenje: Snaga potrebna za pogon kompresora data je izrazom (9.5)

dLk dmlk dm
Pk = = = lk . (P 9.1.1)
dt dt dt
Kako je
pV = mRT (P 9.1.2)
dobija se
dm p dV
= , (P 9.1.3)
dt RT dt
tako da je
p dV p1 dV
Pk = lk = lk . (P 9.1.4)
RT dt RT1 dt
a) U slučaju adijabatskog sabijanja vazduha (k = 1, 40) specifični rad kompresora dat je
izrazom (9.6) tako da na osnovu (P9.1.4) potrebna snaga iznosi

k p2 k−1 dV
(Pk )ad = p1 [( ) k − 1] = 90, 5kW.
k−1 p1 dt

b) U slučaju politropskog sabijanja vazduha specifični rad kompresora dat je izrazom (9.7)
tako da na osnovu (P9.1.4) potrebna snaga za pogon kompresora iznosi
"µ ¶ n−1 #
n p2 n
dV
(Pk )poli = p1 −1 = 84, 4kW.
n−1 p1 dt

c) kada je proces sabijanja izoterman na osnovu izraza (9.6) i (P9.1.4) sledi

p2 dV
(Pk )izoterm = p1 ln · = 64, 0kW.
p1 dt

Primer 9.2 Odrediti rad potreban za pogon jednostepenog kompresora i minimalan


rad za pogon trostepenog kompresora za sabijanje 1m3 vazduha od pritiska 0,1 MPa do
pritiska 12,5 MPa. Eksponent politrope u svakom stepenu iznosi 1,30.

rešenje: U slučaju politropskog sabijanja vazduha jednostepenim kompresorom potreban


rad na osnovu (9.8) iznosi
"µ ¶ n #
n p2 n−1
Lk1 = mlk = m p1 v1 −1 =
n−1 p1

143
"µ ¶ n−1
n #
n p2
= p1 V1 −1 , (P 9.2.1)
n−1 p1

tako da je rad po jedinici zapremine


"µ ¶ n−1
n #
(V ) Lk1 n p2
lk1 = = p1 − 1 = 887kJ/m3 .
V1 n−1 p1

U slučaju trostepenog kompresora (m = 3) stepen kompresije, na osnovu (9.10), iznosi


r r
p0 p2 12, 5
β= 2 = m
= 3
= 5,
p1 p1 0, 1

tako da je rad potreban za sabijanje jedinica zapremine vazduha (1m3 ) u jednom (prvom)
stepen trostepenog kompresora
"µ ¶ n−1
n #
(V ) n p02 n £ n ¤
lki = p1 −1 = p1 β n−1 − 1 =
n−1 p1 n−1

µ ¶ n−1
n p2 nm
= p1 − 1 = 194, 9kJ/m3
n−1 p1
(V )
Kako su radovi potrebni za pogon svakog stepena kompresora medjusobno jednaki, tj. l1 =
(V ) (V )
l2 = l3 , sledi
(V ) (V )
lk = mlk1 = 3 · 194, 9kJ/m3 = 584, 7kJ/m3 .

144
10. PROCESI U KLIPNIM MOTORIMA UNUTRAŠNJEG
SAGOREVANJA

Nalaženje najracionalnijeg načina prevodjenja toplotne energije u me-hanički rad je


jedan od najvažnijih zadataka tehničke termodinamike.
Neprekidno prevodjenje toplote u rad može da se ostvari putem termodinamičkog
ciklusa (glava 3.). Pri datim temperaturama izvora toplote T1 i hladnjaka T2 termički
koeficijent iskorišćenja (TKI) ima najvišu vrednost kod Carnott-ovog ciklusa (poglavlje
3.3 izraz (3.32)).
T2
ηt = 1 − ,
T1
tako da bi sa stanovišta termodinamike bilo najcelishodnije konstruisati takve toplotne
mašine koje bi radile po Carnott-ovom ciklusu.
Toplota za ostvarenje ciklusa dobija se sagorevanjem goriva. Kao hladnjak koristi
se okolna sredina. Pri zadatoj temperaturi sagorevanja, Tg i temperaturi hladnjaka T2 ,
odnosno okolne sredine Ts (T2 ≈ Ts ), termički koeficijent iskorišćenja može da se poveća
ukoliko se smanji razlika izmedju temperature sagorevanja Tg i temperature radnog tela
T1 . Najmanja razlika Tg − T1 se postiže kod motora unutrašnjeg sagorevanja (MUS).
Motori unutrašnjeg sagorevanja su takvi motori kod kojih se toplota, koja se predaje
radnom telu, oslobadja sagorevanjem goriva unutar cilindra motora. Radno telo je, u
prvom delu procesa vazduh ili smeša vazduha sa lako zapaljivim gorivom, a u drugom
delu procesa- proizvodi sagorevanja goriva. Gorivo može da bude u tečnom ili gasnom
stanju. U gasnim motorima unutrašnjeg sagorevanja temperatura radnog tela je znatno
iznad kritične temperature a pritisak nije mnogo visok, tako da može da se smatra da
je radno telo idealan gas, što znatno pojednostavljuje analizu termodinamičkog procesa
(ciklusa).
S obzirom da kod motora unutrašnjeg sagorevanja gorivo sagoreva u samom motoru,
ovi motori imaju bitne prednosti u odnosu na druge toplotne mašine. Kod ovih toplotnih
mašina nema potrebe za velikim površinama kroz koje bi se vršila razmena toplote od izvora
ka radnom telu, tako da su oni znatno manjih dimenzija u odnosu na, na primer, parne
toplotne mašine. S druge strane, kod toplotnih mašina, kod kojih se radnom telu toplota
dovodi od spoljnjeg izvora, gornja granica temperature radnog tela je znatno niža u odnosu
na motore unutrašnjeg sagorevanja, zbog snižavanja čvrstoće konstrukcionih materijala
s porastom temperature. Kod motora unutrašnjeg sagorevanja toplota se oslobadja u
radnom telu, a ne prenošenjem toplote kroz zidove motora, tako da se zidovi cilindra i
glava bloka cilindra prinudno hlade, čime je omogućeno povišenje gornje temperaturske
granice ciklusa a time povišenje termičkog koeficijenta iskorišćenja.
Za ocenu efikasnosti motora unutrašnjeg sagorevanja, osim ocene stepena savršenstva
ciklusa, mora da se uzme u obzir i ocena stepena savršen-stva samog motora. Računi
pokazuju, da bi motori koji bi radili po Carnott-ovom ciklusu bili glomazni, teški i skupi,
odnosno niskog stepena savršen-stva. Obrazložimo osnovne razloge zbog kojih bi motori
koji bi radili po Carnott-ovom ciklusu bili niskog stepena savršenosti, odnosno necelishodni.
Na slici 10.1 u p,v- dijagramu prikazan je Carnott-ov ciklus, koji se sastoji iz dve
izoterme A-B (T1 = const) i C-D (T2 = const) i dve adijabate B-C i D-A. Temperatura
sagorevanja goriva približno je jednaka temperaturi radnog tela (Tg ≈ T1 ). Temperatura i
pritisak u tački C odgovara približno pritisku okolne sredine (T2 ≈ Ts , pC ≈ ps ). Kako je za
benzin Tg ≈ T1 = 2100K, a Ts ≈ T2 = 290K, lako se pokazuje da je, za k=1,33 (više atom-
ski gas), pritisak u najvišoj tački ciklusa relativno visok pA > 290M P a. Sniženje pritiska
pA može da se postigne sniženjem temperature T1 što bi dovelo do sniženja termičkog koefi-
cijenta iskorišćenja. Na primer, u realnim motorima unutrašnjeg sagorevanja maksimalni
pritisci su reda 1.5 -10 MPa. Znači, prvi razlog necelishodnosti praktičnog ostvarenja
Carnott-ovog ciklusa kod ovih motora je u tome što bi njegova masa morala da bude velika,
da bi se obezbedila čvrstoća pri tako visokom pritisku (pA > 290M P a).

146
.

Slika 10.1.

Drugi razlog se sastoji u sledećem: Nagibi izoterme A-B i adijabate B-C se malo razlikuju
i mali su, a pad pritiska je vrlo velik (od pA ≈ 290 MPa do pC ≈ 0.1 MPa) tako da je ciklus
vrlo rastegnut u pravcu v-ose; za date uslove stepen širenja je vrlo velik vC /vA ≈ 400 (u
realnim motorima unutrašnjeg sagorevanja vC /vA ≈ 16).
Na osnovu predhodnog sledi da bi cilindri takvih motora morali da budu vrlo velike
dužine, koja ne bi odgovarala snazi takvog motora. Osim toga gubici usled trenja bi bili
veliki što bi dovelo do smanjanja efikasnosti motora.
Na osnovu predhodnog sledi da je osnovni cilj konstruktora motora bio da se ostvare
takvi ciklusi koji bi sačuvali preimućstva Carnott-ovog ciklusa a da se odstrane njegovi
nedostaci. Na slici (10.1) su prikazani takvi ciklusi: B − C1 − D − A1 s dovodjenjem
toplote po izohori A1 − B i ciklus A2 − B − C1 − D − A2 s dovodjenjem toplote po izobari
A2 − B. U oba ciklusa snižen je, u odnosu na Carnott-ov ciklus, maksimalan pritisak
pA , i stepen širenja (ekspanzije) u istom intervalu ekstremnih temperatura (Tmax = T1 i
Tmin = T2 ).
U motorima kod kojih se realizuju ciklusi s izohornim i izobarnim dovodjenjem toplote
snižen je termički koeficijent iskorišćenja, u poredjenju s Carnott-ovim ciklusom, ali je
znatno povećan stepen savršenosti motora.
Klipni motori unutrašnjeg sagorevanja imaju široku primenu (kod automobila, trak-
tora, aviona starog tipa itd.).
Osnovni element svakog klipnog motora unutrašnjeg sagorevanja je cilindar s kli-
pom. Cilindar ima dva otvora s ventilima. Preko jednog ventila radno telo (vazduh
ili zapaljiva smeša) se usisava, a kroz drugi se vrši izbacivanje radnog tela (produkata
sagorevanja) po završetku ciklusa.
Razlikuju se tri osnovna oblika ciklusa klipnih motora unutrašnjeg sagorevanja:
- Otto-ov ciklus (sagorevanje pri v = const);
- Diesel-ov ciklus (sagorevanje pri p = const);
- kombinovani Otto-Diesel-ov (Sabathé-ov, Seiliger-ov ili Trinkler-ov) ciklus (sagore-
vanje pri v = const a zatim pri p = const).
Ispitivanje rada realnog klipnog motora unutrašnjeg sagorevanja korisno je da se
prikaže preko dijagrama zavisnosti pritiska gasa u cilindru od zapremine, odnosno od
položaja klipa za ceo ciklus. Dijagram se snima pomoću posebnog instrumenta-indikatora,
tako da se naziva indikatorski dijagram.

147
10.1. Ciklus s dovodjenjem toplote pri v =const - Otto-ov ciklus

Šema motora (cilindar sa klipom) koji radi po Otto-ovom ciklusu kao i njegov indika-
torski dijagram prikazani su na slici 10.2a i 10.2b.

a) b)

Slika 10.2.
Klip K vrši kretanje u cilindru C, koji ima usisni (UV) i izduvni ventil (IV). Tokom
procesa 7-1 klip se kreće s leva na desno, pri čemu se vazduh u cilindru razredjuje, otvara
se usisni ventil (UV) i u cilindar ulazi gorivo, koje je pripremljeno u posebnom uredjaju-
karburatoru. U slučaju Otto-ovog ciklusa radno telo (gorivo) čine smeša vazduha s izves-
nom količinom pare benzina (ili drugog lako isparljivog goriva). Kada cilindar dodje u
krajnji desni položaj (tačka 1 na indikatorskom dijagramu) zatvara se usisni ventil (UV).
Cilindar nastavlja da se kreće s desna na levo, pri čemu se gorivo (radna smeša) u cilindru
sabije tako da pritisak raste (proces 1-2). Kada cilindar dodje u krajnji levi položaj, a
pritisak dostigne odredjenu vrednost, koja odgovara tački 2 na indikatorskom dijagramu,
pomoću električne svećice (S) pali se gorivo (radna smeša). S obzirom da je sagorevanje
smeše skoro trenutno, klip za to vreme ne uspeva da se pomeri, tako da se proces sagore-
vanja može smatrati izohornim (v = const).
Tokom procesa sagorevanja oslobadja se odredjena količina toplote, na račun koje se
radna smeša u cilindru zagreva tako da pritisak raste do vrednosti koja odgovara tački
3 na indikatorskom dijagramu. Pod dejstvom ovog pritiska klip se kreće u desno, vršeći
pri tom rad za potrebe spoljneg potrošača. Kada klip dospe do krajnjeg desnog položaja,
otvara se izduvni ventil (IV) tako da gas izlazi iz cilindra, a pritisak pada do vrednosti
nešto veće od atmosferskog (proces 4-5).
Klip ponovo kreće u levo, izbacujući zaostali deo produkata sagorevanja. Zatim se,
u krajnjem levom položaju klipa, zatvara izduvni ventil (IV) a otvara usisni ventil (UV),
usisava gorivo i ciklus se ponavlja. Na taj način, klip u cilindru motora, koji radi po ciklusu
Otto-a, tokom jednog ciklusa vrši četiri hoda (takta) - usisavanje, sabijanje, širenje posle
sagorevanja smeše i izbacivanje produkata sagorevanja u atmosferu.
Realan ciklus motora s unutrašnjim sagorevanjem, kao u primeru rada klipnog mo-
tora unutrašnjeg sagorevanja s brzim sagorevanjem goriva pri v = const, nije zatvorena
kriva već petlja. Radno telo se usisava spolja i izbacuje u atmosferu po završenom ciklusu,
što znači da se u svakom ciklusu koristi nova količina radnog tela.
Trenje, hemijske reakcije u radnom telu, konačna brzina klipa, provodjenje toplote
itd, ukazuju na ireverzibilnost procesa.
Analiza takvog ciklusa sa stanovišta teorije toplotnih procesa je nemoguća, zbog toga
se termodinamički ispituje odgovarajući idealno reverzibilni ciklus. Smatra se da je
radno telo (vazduh) idealan gas, konstantne specifične toplote, da se u cilindru nalazi
konstantna zapremina radnog tela, a da je razlika temperature izvora toplote i radnog tela
beskonačno mala. Tako se uzima da se dovodjenje toplote radnom telu vrši od spoljnjeg
izvora u izohornom procesu (2-3), a ne na račun sagorevanja goriva, a odvodjenje toplote
ka hladnjaku - u izohornom procesu (4-5).
Ako su procesi komprimovanja (sabijanja) (1-2) i širenja (3-4) u ovom ciklusu brzi,

148
tako da za dato vreme ne dodje do primetne razmene toplote sa okolinom, tada se oni
mogu smatrati adijabatskim.
Idealizovan ciklus klipnih motora unutrašnjeg sagorevanja sa dovodjenjem
toplote (sagorevanjem) pri izohornom procesu (v =const)- Otto-ov ciklus prikazan
je u p, v− i T, s− dijagramu na slici 10.3.
Proces 1 → 2 (slika 10.3.) odgovara adijabatskoj kompresiji radnog tela (smeša vaz-
duha sa benzinom); 2 → 3 - izohornom dovodjenju toplote (brzo sagorevanje smeše);
3 → 4- adijabatskoj ekspanziji produkata sagorevanja; 4 → 1 izohornom odvodjenju toplote
(izbacivanje produkata sagorevanja u atmosferu).

Slika 10.3.

Karakteristični parametar ciklusa je stepen adijabatske kompresije (ili ekspanzije)


v1
²= v2 > 1.
Odredimo termički koeficijent iskorišćenja (TKI) Otto-vog ciklusa.
Količina toplote koja je dovedena radnom telu tokom izohornog procesa 2 → 3 data
je izrazom
q1 = cv (T3 − T2 ). (10.1)
Odredjena količina toplote tokom izohornog procesa 4 → 1 (apsolutna vrednost) iznosi

|q2 | = cv (T4 − T1 ). (10.2)


Kako je TKI po definiciji
q1 − |q2 | |q2 |
η= =1− , (10.3)
q1 q1
smenom (10.1) i (10.2) u (10.3) dobija se
³ ´
T4
T4 − T1 T1 T1 −1
η =1− =1− ³ ´. (10.4)
T3 − T2 T2 TT32 − 1

Iz jednačine adijabate primenjene za krajnje tačke procesa (1 → 2)

T1 v1k−1 = T2 v2k−1 , (10.5)


sledi µ ¶k−1
T1 v2 1 1
= = = , (10.6)
T2 v1 ( vv12 )k−1 ²k−1
v1
gde je ² = v2 -stepen kompresije. S druge strane, za adijabatu (3 → 4) je

T4 v4k−1 = T3 v3k−1 , (10.7)

149
odnosno (v4 = v1 , v3 = v2 ),
T4 v1k−1 = T3 v2k−1 . (10.8)
Iz (10.5) i (10.8) sledi
T4 T3
= (10.9)
T1 T2
Zamenom (10.9) i (10.6) u (10.4) dobija se TKI Otto-vog ciklusa
T1 1
η0 = 1 − = 1 − k−1 (10.10)
T2 ²
Znači, TKI Otto-ovog ciklusa zavisi od stepena kompresije (²) i prirode radnog tela (ekspo-
nenta adijabate k) i raste s povećanjem stepena kompresije. Medjutim, postoji ograničenje
što se tiče povećanja stepena kompresije (a time KTI). Pri velikim vrednostima stepen kom-
presije (² > 12) dolazi do samozapaljenja smeše goriva i vazduha u cilindru motora. Zavisno
od vrste goriva, stepen kompresije je u intervalu od 5-10. Na primer, kod automobilskih
motora ² ≈ 8.5.
Na slici 10.4. grafički je prikazana zavisnost η od ² za različito k.

Slika 10.4

10.2. Ciklus s dovodjenjem toplote pri p =const - Diesel-ov ciklus


Analiza idealnog ciklusa s dovodjenjem toplote pri v = const (Otto-ov ciklus) pokazala
je da je za povećanje ekonomičnosti motora, koji rade po ovom ciklusu, neophodno da se
poveća stepen kompresije (²). Medjutim, kako je istaknuto u prethodnom poglavlju, postoji
ograničenje što se tiče povećanja stepena kompresije iznad ² = 12 zbog samozapaljenja
smeše goriva i vazduha u cilindru. Pri većim stepenima kompresije pritisak u cilindru toliko
poraste da temperatura radnog tela dostiže temperaturu samozapaljenja smeše goriva i
vazduha. Ukoliko bi se odvojeno izvršila kompresija vazduha (u cilindru) i goriva (van
cilindra) u kompresoru pa tek po završetku procesa gorivo ubrizgalo u cilindar postigao
bi se željen cilj; stepen kompresije može da se poveća (do ² = 20) tako da temperatura
vazduha postaje viša od temperature samozapaljenja. S druge strane, posle uskladjenog
i kontrolisanog ubrizgavanja goriva dolazi do kontrolisanog samozapaljenja smeše tako da
nije potrebno da se koristi uredjaj za stvaranje električne varnice (sa svećicom). U ovom
slučaju, posle samozapaljenja, smeša goriva sagoreva postepeno pri konstantnom pritisku.
Na ovom principu su zasnovani motori koji rade po tzv. Diesel-ovom ciklusu (ciklus sa
dovodjenjem toplote pri p = const).
Indikatorski dijagram motora koji radi po Diesel-ovom ciklusu prika-zan je na slici
(10.5).

150
Slika 10.5

Tačka A odgovara položaju klipa u cilindru motora posle završenog izbacivanja proiz-
voda sagorevanja u predhodnom ciklusu rada motora i otvaranju usisnog ventila. U procesu
A → 1 vrši se usisavanje atmosferskog vazduha, pri malom podpritisku u cilindru motora.
U tački 1 proces usisavanja se zavrašava zatvaranjem usisnog ventila. Kretanjem klipa u
suprotnom smeru vrši se adijabatsko sabijanje vazduha (proces 1 → 2) pri čemu se pritisak
znatno poveća a time i njegova temperatura (200 − 3000 C iznad temperature samozapal-
jenja goriva). U početku procesa 2 → 3 u cilindar se ubrizgava odredjena količina goriva
koje se pri datoj temperaturi spontano zapaljuje. Za vreme sagorevanja goriva klip se
pomeri za deo svog hoda pri skoro konstantnom pritisku. Posle završenog sagorevanja
dolazi do adijabatske ekspanzije proizvoda sagorevanja (proces 3 → 4) i kretanju klipa do
položaja koji odgovara najvećoj radnoj zapremini cilindra. U tački 5 otvara se vazdušni
ventil tako da gas izlazi iz cilindra a pritisak pada do vrednosti nešto veće od atmosfer-
skog pritiska (proces 4 → 5). Zaostali deo vazduha i proizvoda sagorevanja izbacuje se
kretanjem klipa do početnog položaja (proces 5 → B), kada se zatvara izduvni ventil a
otvara usisni ventil. S obzirom da se proces 5 → B odvija pri konstantnom pritisku, nešto
višem od atmosferskog, a proces A → 1 odvija pri konstantnom pritisku, nešto nižem od
atmosferskog, pri zatvaranju izduvnog i otvaranju usisnog ventila dolazi do manjeg pada
pritiska (proces B → A).
Idealizovan ciklus MUS s dovodjenjem toplote pri p = const - Dieselov
ciklus prikazan je u p, v− i T, s− dijagramu na slici (10.6).
Proces 1 → 2 odgovara adijabatskoj kompresiji vazduha; 2 → 3 - izobarnom dovod-
jenju toplote (sagorevanje smese vazduha i ubačenog goriva); 3 → 4 - adijabatskoj ekspanz-
iji proizvoda sagorevanja; 4 → 1 izohornom odvodjenju toplote (izbacivanju proizvoda
sagorevanja u atmosferu).
Karakteristični parametri cikusa su stepen ekspanzije ² = vv12 i stepen predekspanzije
ρ = vv32 .

151
Slika 10.6.

Dovedena količina toplote u procesu 1 → 2 iznosi

q1 = cp (T3 − T2 ), (10.11)

a odvedena količine toplote u procesu 4 → 1 iznosi

q2 = cv (T1 − T4 ), (10.12)

tako da je termički stepen iskorišćenja Diesel-ovog ciklusa

|q2 | cv (T4 − T1 ) T1 ( TT14 − 1)


η =1− =1− =1− . (10.13)
q1 cp (T3 − T2 ) kT2 ( TT23 − 1)

Proces 2 → 3 je izobaran tako da je

T3 v3
= = ρ. (10.14)
T2 v2

Iz jednačine adijabate 1 → 2 i 3 → 4 sledi


µ ¶k−1
v2 T2
T1 = T2 = (10.15)
v1 ²k−1

i µ ¶k−1 µ ¶k−1
v3 v3
T4 = T3 = T3 . (10.16)
v4 v1
Iz (10.15), (10.16) i (10.14) dobija se
µ ¶k−1
T4 T3 v3
= = ρ · ρk−1 = ρk . (10.17)
T1 T2 v2

Smenom odgovarajućih odnosa temperatura iz (10.14), (10.15) i (10.17) u izraz (10.13)


dobija se zavisnost KTI Diesel-ovog ciklusa od parametara ² i ρ :
1 ρk − 1
ηD = 1 − = (10.18)
k²k−1 ρ−1

152
TKI Diesel-ovog ciklusa raste sa stepenom kompresije ² i opadanjem stepena predekspanzije
ρ. Na slici 10.7 grafički je prikazana zavisnost η od ² pri najčešćim vrednostima parametra
ρ.

Slika 10.7

10.3. Ciklus s dovodjenjem toplote pri v =const i p = const -Sabathé-ov ciklus*


Klipni motori unutrašnjeg sagorevanja s postepenim izobarnim sago-revanjem goriva
imaju niz nedostataka. Na primer, korišćenjem kompresora za ubrizgavanje goriva u cilin-
dar troši se 6 − 10% snage motora. Osim toga visok pritisak pri velikim stepenima kom-
presije iziskuju složeniju konstrukciju ovih motora čime se snižava njihova ekonomičnost.
Težnja ka uprošćenju i poboljšanju rada klipnih motora unutrašnjeg sagorevanja ost-
varena je kod tzv. bezkomprsorskih motora koji rade po ciklusu sa kombinovanim dovod-
jenju toplote u procesima pri v = const i p = const. Kako je ranije napomenuto (poglavlje
10.1 ), kod na primer, Otto-ovih motora radna smesa, koja se sastoji od goriva i vazduha,
obrazuje se van cilindra u tzv. karburatoru motora i posle usisavanja sabija u cilindru
u jednom taktu rada motora, pri kretanju klipa od unutrašnje mrtve tačke (UMT) ka
spoljnjoj mrtvoj tački (SMT).
Kod Diesel-ovih motora smeša goriva i vazduha formira se u cilindru motora tako što
se prvo usisa i sabije vazduh u cilindru pa se tek tada kontrolisano u cilindar ubrizga i
rasprši gorivo koje je prethodno sabijeno u kompresoru.
Slično Diesel-ovim motorima, kod motora koji rade po Sabaté-ovom ciklusu vazduh i
gorivo se sabijaju odvojeno a radna smeša vazduha i goriva formira u unutrašnjosti cilindra.
Vazduh se usisava u cilindar motora i sabija do pritiska koji odgovara tempera-
turi samozapaljenja goriva. Tečno gorivo se pumpom za gorivo pod visokim pritiskom
(50-70 MPa) ubacuje u cilindar preko posebne mehaničke mlaznice i rasprši u obliku
malih kapljica. U prisustvu zagrejanog vazduha dolazi do samozapaljenja dok je otvorena
mlaznica.
Manji deo goriva ubrizga se u cilindar tačno u položaju spoljnje mrtve tačke (SMT)
klipa i sagoreva skoro trenutno (pri konstantnoj zapremini) a ostali veći deo uvodi se u
cilindar u prvom delu hoda klipa ka unutrašnjoj mrtvoj tački (UMT) sagorevajući pri skoro
konstantnom pritisku.
Kod nekih tipova motora raspršivanje goriva se vrši u specijalnim predkomorama, koje
se obično nalaze u gornjem delu cilindra motora, spojene sa radnim prostorom cilindra

* u literaturi se koriste i nazivi: Selinger-ov, Trinkler-ov ili kombinovani Otto-Diesel-ov


ciklus

153
jednim ili nekoliko uskih kanala. Za vreme sabijanja vazduha pritisak u cilindru raste brže
nego u predkomori, tako da dolazi do strujanja vazduha iz cilindra u pretkomoru čime se
vrši raspršivanje tečnog goriva ubačenog u predkomoru glavnog cilindra.
Idealizovan ciklus s dovodjenjem toplote (sagorevanjem) pri v = const i p =
const - Sabathé-ov ciklus prikazan je na slici 10.8 u p, v− i T, s− dijagramu.
Ovaj uopšteni ciklus predstavlja kombinaciju Otto-ovog (sagorevanje pri v = const) i
Diesel-ovog (sagorevanje pri p = const) ciklusa.

Slika 10.8
Proces 1 → 2 odgovara adijabatskom sabijanju vazduha u cilindru do pritiska koji
odgovara temperaturi iznad temperature samozapaljenja goriva.
Proces 2 → 3 odgovara izohorskom dovodjenju toplote, odnosno skoro trenutnom
sagorevanju ubrizganog manjeg dela goriva u smesi s vazduhom visokog pritiska i visoke
temperature. U procesu 2 → 3, koji odgovara izobarnom dovodjenju toplote usled sagore-
vanja drugog (većeg dela) goriva ubrizganog u cilindar pri pomeranju klipa udesno od SMT
ka UMT.
Proces 4 → 5 odgovara adijabatskom širenju proizvoda sagorevanja po završenom
ubrizgavanju a time i sagorevanju goriva. Proces 5 → 1 odgovara izohornom odvodjenju
toplote usled izduvavanja iz cilindra proizvoda sagorevanja.
Dovedena količina toplote q1 jednaka je zbiru dovedene količine toplote q10 = cv (T3 −
T2 ), pri v = const i dovedena količina toplote q100 = cp (T4 − T3 ), pri p = const:

q1 = q10 + q100 = cv (T3 − T2 ) + cp (T4 − T3 ), (10.19)

a odvedena količina toplote pri v = const je

q2 = −cv (T5 − T1 ). (10.20)

Termički koeficijent iskorišćenja (TKI) Sabathé-ovog ciklusa iznosi

|q2 | cv (T5 − T1 )
η =1− =1− =
q1 cv (T3 − T2 ) + cp (T4 − T2 )

(T5 − T1 )
=1− . (10.21)
(T3 − T2 ) + k(T4 − T3 )
Pored stepena kompresije ² = vv12 i stepena predekspanzije ρ = vv23 uvodimo i tzv. stepen
povišenja pritiska ψ = pp32 . Iz jednačine adijabate (proces 1 → 2) sledi

v1 k−1
T2 = ( ) T1 = ²k−1 T1 , (10.22)
v2

154
dok je iz jednačine izohore (proces 2 → 3)
p3
T3 = ( )T2 = ψT2 , (10.23)
p2

odnosno, [na osnovu (10.22)]


T3 = ψ²k−1 T1 . (10.24)
Iz jednačine izobare (proces 3 → 4) je
v4
T4 = ( )T3 = ρT3 (10.25)
v3

odnosno, [na osnovu (10.24)]


T4 = ρψ²k−1 T1 . (10.26)
Konačno iz jednačine adijabate (proces 4 → 5) sledi
à v !k−1
3
v4 v3 v2 ρ
T5 = ( )k−1 T4 = ( )k−1 T4 = v1 T4 = ( )k−1 T4 , (10.27)
v5 v1 v2 ²

odnosno, posle zamene izraza (10.26) u predhodni izraz, dobija se


ρ
T5 = ( )k−1 ρψ²k−1 T1 = ψρk T1 , (10.28)
²
Posle zamene izraza (10.21), (10.23), (10.25) i (10.27) u izraz (10.20) dobija se TKI
Sabathé-ovog ciklusa u funkciji parametara ², ρ, ψ i k :
ψρk − 1
ηS = 1 − . (10.29)
²k−1 [ψ − 1 + kψ(ρ − 1)]
Ako je ρ = 1, odnosnov3 = v2 , izraz (10.29) prelazi u izraz (10.10) za TKI Otto-ovog
ciklusa:
1
ηS (ρ = 1) = η0 = 1 − k−1 . (10.30)
²
Ako je ψ = 1, odnosno p3 = p2 izraz (10.29) prelazi u izraz (10.18) za TKI Diesel-ovog
ciklusa:
ρk − 1
ηS (ψ = 1) = ηD = 1 − . (10.31)
k(ρ − 1)
TKI Sabathé-ovog ciklusa raste s porastom k, ² i ψ i opadanjem ρ. Medjutim, treba imati
u vidu da su, pri zadatoj potrošnji goriva za ciklus, veličine ψ i ρ vezani. Što više goriva
sagoreva pri v = const (veće je ψ) to manje goriva ostaje za sagorevanje pri konstantnom
pritisku (manje je ρ) i obrnuto.

10.4. Poredjenje ciklusa motora unutrašnjeg sagorevanja


Za poredjenje efikasnosti i ekonomičnosti različitih tipova klipnih MUS-a dovoljno
je uporediti TKI idealnih ciklusa ovih motora, s obzirom da se efikasnost i ekonomičnost
motora menja približno proporcionalno sa TKI idealnog ciklusa. Najjednostavniji metod se
sastoji u poredjenju površina -ograničenih linijama koje prikazuju cikluse u T,s-dijagramu.

155
a) b)

Slika 10.9.

Uporedimo TKI ciklusa klipnih MUS-a pri jednakim vrednostima odvedene količine
toplote q2 i stepenima kompresije ². Odvedena količina toplote (u T, s- dijagramu na
slici10.9a prikazana dva puta šrafiranom površinom A14BA) kao i stepeni kompresije ² = vv12
jednaki su za sva tri ciklusa. S obzirom da je dovedena količina toplote q1 (jednaka jedan
put šrafiranoj površini u T, s- dijagramu) najveća za Otto-ov ciklus (površini A230 B)
a najmanja za Diesel-ov ciklus (površina A23000 B) iz prethodnog bi zaključili da je TKI
(η = 1 − |qq12 | ) Otto-ovog ciklusa najveći a Diesel-ov najmanji (očigledno TKI Sabathé-ovog
ciklusa je izmedju njih)
η0 > ηS > ηD .
Medjutim, takav zaključak s obzirom na pretpostavljene vrednosti parametara nije realan.
Poznato je da je stepen kompresije Diesel-ovog i Sabathé-ovog ciklusa znatno veći od
Otto-ovog i da je baš to njihova prednost. Naime, realnije je poredjenje ciklusa pri jed-
nakim najvišim temperaturama radnog tela i najvišim pritiscima kao i jednakim odvedenim
količinama toplote, jer su oni odredjujući za konstrukcione karakteristike motora.
U T, s-dijagramu na slici 10.9b uporedjeni su ciklusi klipnih MUS pri jednakim odve-
denim količinama toplote, jednakim najvećim temperaturama (Tmax ) radnog tela i jed-
nakim najvećim pritiscima (pmax ). Sa slike se vidi da je u ovm slučaju dovedena količina
toplote q1 najveća za Diesel-ov ciklus a najmanja za Otto-ov ciklus, tako da je TKI Diesel-
ovog ciklusa najveći, a Otto-ovog najmanji; kao i u prethodnoj analizi TKI Sabathé-ovog
ciklusa je izmedju njih:
ηD > ηS > η0 .
Postavlja se pitanje da li je moguće da se realno poveća stepen kompresije Otto-ovog
motora i bude jednak stepenu kompresije Diesel-ovog ili Sabathé-ovog. Ukoliko bi se to
i ostvarilo pritisak radnog tela posle sagorevanja goriva bio bi vrlo visok (tačka 30 u T, s
dijagramu na slici a) tako da bi došlo do havarije motora. Ukoliko bi se išlo na povećanje
čvrstoće cilindra zbog utoška materijala znatno bi se povećali troškovi i smanjila ekonomska
isplativost.

156
Primer 10.1. Jedan motor radi sa vazduhom kao radnim telom po Diesel-ovom
ciklusu. Vazduh se usisava na pritisku od 0, 8 · 105 Pa i temperaturi od 500 C. Stepen
kompresije iznosi 12 a stepen predekspanzije 1,2. Odrediti:
a) vrednost osnovnih parametara stanja u karakterističnim tačkama i
b) termički koeficijent iskorišćenja (TKI) ciklusa
rešenje:
a) Proces 1 → 4 je izohoran (pogledaj sliku 10.6) tako da je specifična zapremina

RT1 287 · 323 m3 m3


v1 = v4 = = = 1, 159 .
p1 0, 8 · 105 kg kg

S obzirom da je dat stepen kompersije


v1
²= = 12,
v2

sledi
v1 1, 159 m3 m3
v2 = = = 0, 0965 .
² 12 kg kg
Na osnovu poznatog stepena predekspanzije
v3
ρ= = 1, 2,
v2

dobija se
m3 m3
v3 = ρv2 = 1, 2 · 0, 0965 = 0, 116 .
kg kg
S obzirom da su procesi 1 → 2 i 3 → 4 adijabatski sledi
µ ¶κ
v1
p2 = p1 = p1 ²κ = 0, 8 · 105 · 121,40 Pa = 25, 94 · 105 Pa,
v2

odnosno µ ¶κ µ ¶κ
v3 v3
p4 = p3 = p2 = 1, 03 · 105 Pa
v4 v4
(jer je p3 = p2 ).
Iz jednačine stanja, na osnovu prethodno odredjenih parametara p2 i v2 , sledi
p2 v2
T2 = = 872K.
R
Kako je proces 2 → 3 izobaran sledi

T3 v3
= = ρ,
T2 v2

tako da je
T3 = ρT2 = 1, 2 · 872K = 1047K.

157
Temparatura T4 dobija se na osnovu jednačine stanja i prethodno odredjenih parametara
p4 i v4 :
p4 v4 1, 03 · 105 · 1, 159
T4 = = = 416K.
R 287
b) TKI Diesel-ovog ciklusa na osnovu (10.18) iznosi

ρk − 1
η =1− = 0, 62.
k²k−1 (ρ − 1)

Do istog rezulata može da se dodje smenom izraza

q1 = cp (T3 − T2 ) i q2 = cv (T4 − T1 )

u izraz (3.16)
|q2 | 1 (T4 − T1 )
η =1− =1− · = 0, 62.
q1 k (T3 − T2 )

Primer 10.2. U Diesel-ovom ciklusu poznate su temperature u karakterističnim


tačkama: t1 = 500 C, t2 = 7000 C i t4 = 3000 C (slika 10.6). Radno telo je vazduh. Odrediti:
a) stepen kompersije ² i stepen predekspanzije ρ
b) TKI ovog ciklusa kao i Carnot-ovog ciklusa izmedju ekstremnih temperatura.
rešenje: a) Kako je proces 1 → 2 adijabatski (slika 10.6) sledi

T1 v1k−1 = T2 v2k−1 (P 10.2.1)

odakle se dobija da stepen kompresije iznosi


µ ¶ κ−1
1
v1 T2
²= = = 15, 75.
v2 T1
Proces 2 → 3 je izobaran, tako da se dobija

T3 v3
= =ρ
T2 v2

odnosno
T3 = ρT2 . (P 10.2.2)
Na osnovu (P10.2.1) i (P10.2.2) sledi
µ ¶κ−1
v1
T2 = T1 = T1 ²κ−1 ,
v2
µ ¶κ−1
v1
T3 = ρT2 = ρT1 = ρT1 ²κ−1 . (P 10.2.3)
v2

158
S druge strane, s obzirom da je proces 3 → 4 adijabatski, sledi
µ ¶κ−1
v4
T3 = T4 . (P 10.2.4)
v3

Kako je v3 = ρv2 i v4 = v1 iz (P10.2.4) sledi


µ ¶κ−1 µ ¶κ−1
v1 ²
T3 = T4 = T4 . (P 10.2.5)
ρv2 ρ

Iz (P10.2.3) i (P10.2.5) sledi

ρT1 ²κ−1 = T4 ²κ−1 · ρ1−κ

tako da stepen predkompresije iznosi


µ ¶ κ1
T4
ρ= = 1, 506.
T1

Na osnovu (P 10.2.2) sledi da je temperatura u karakterističnoj tački 3:

T3 = ρT2 = 1465K.

S obzirom da je kod Diesel-ovog ciklusa dovedena količina toplote


q1 = cp (T3 − T2 ) a odvedena količina toplote q2 = cv (T4 − T1 ) dobija se da je TKI ovog
ciklusa
|q2 | (T4 − T1 )
η =1− =1− = 0, 637.
q1 κ(T3 − T2 )
TKI Carnot-ovog ciklusa koji bi radio izmedju ekstremnih temperatura (Tmin = T1 = 323K
i Tmax = T3 = 1465K) iznosi

Tmin T1
ηc = 1 − =1− = 0, 780.
Tmax T3

159
11. PROCESI U GASNIM TURBINAMA
Osnovni nedostaci klipnih motora unutrašnjeg sagorevanja su ograni-čenost snage po
jedinici mase motora, nemogućnost adijabatskog širenja radnog tela do atmosferskog pri-
tiska, kao i neravnomernost njihovog rada usled povratno-translatornog kretanja klipa u
cilindu motora. Kod gasnih turbina eliminisana je većina gore pomenutih nedostataka.
Sagorevanje goriva i predaja toplote radnom telu kod gasnih turbina vrši se u poseb-
nom uredjaju - komori za sagorevanje. Radno telo, koga čine produkti sagorevanja gasnog
ili tečnog goriva, je gas visoke temperature i pritiska. Širenje radnog tela se vrši u mlazniku
gde se u isto vreme toplotna energija prevodi u kinetičku energiju mlaza. Prevodjenje
kinetičke energije mlaza gasa u koristan mehanički rad vrši se na lopaticama rotora gasne
turbine.
Pored niza prednosti u odnosu na klipne motore unutrašnjeg sagorevanja primena
gasnih turbina još nije široko rasprostranjena. Da bi se povećao koeficijent iskorišćenja
gasne turbine potrebno je da se poveća temperatura gasova ispred turbine, što zahteva
kvalitetan temperaturski otporan čelik. Osim toga, znatan deo snage (≈ 75%) gasne
turbine angažovan je za rad kompresora za usisavanje i dovodjenje vazduha u komoru za
sagorevanje, čime se snižava efektivni koeficijent iskorišćenja gasne turbine.
Slično motorima unutrašnjeg sagorevanja, radni ciklus gasne turbine je otvoren, jer se
iz spoljnje sredine usisava vazduh a iz nje se izbacuju produkti sagorevanja. Medjutim, radi
jednostavnije termodinamičke analize pretpostavlja se da je ciklus zatvoren, odnosno da je
količina radnog tela konstantna. Osim toga, predpostavlja se da je radno telo idealan gas
konstantne specifične toplote; da su procesi u ciklusu povratni; da je sagorevanje goriva
ekvivalentno dovodjenju toplote a izlazak gasova iz gasne turbine - odvodjenju toplote.
Gasne turbine našle su primenu u energetici, avijaciji, brodogradnji, železnici itd.
Idealni ciklusi gasne turbine uslovno se dele na cikluse s dovodjenjem toplote u procesu
pri konstatnom pritisku (p=const) i konstantnoj zapremini (v=const).

11.1. Ciklus s dovodjenjem toplote pri p=const


Ciklus s dovodjenjem toplote pri p=const je osnovni i praktično jedini u praksi pri-
menjivi ciklus kod gasnih turbina.
Principijelna šema gasne turbine sa sagorevanjem goriva, odnosno dovodjenjem
toplote, pri p =const data je na slici (11.1).

Slika 11.1.

Rad gasne turbine ostvaruje se na sledeći način. Atmosferski vazduh pritiska p1 (0.1
MPa) usisava se i komprimuje do pritiska p2 (0.4-0.6 MPa) pomoću kompresora (1) i

160
ubacuje u komoru za sagorevanje (2). U isto vreme, iz rezervoara za gorivo pomoću pumpe
(5) gorivo se neprekidno ubrizgava u komoru gde se uz pomoć komprimovanog vazduha
vrši sagorevanje, pri čemu se obrazuju produkti sagorevanja visoke temperature. Iz komore
produkti sagorevanje ulaze u mlaznik (3) gde se vrši širenje i ubrzavanje mlaza. Mlaz gasa,
velike brzine, iz mlaznika pada na lopatice rotora gasne turbine (4) pri čemu se kinetička
energija mlaza prevodi u mehanički rad.
Gasne turbine s dovodjenjem toplote pri izobarnoj ekspanziji (p = const) razlikuju se
po tome kakav je proces komprimovanja vazduha u kompresoru; adijabatski, izotermski
ili politropski. U daljem tekstu razmotrićemo odgovarajuće cikluse s adijabatskom i
izotermskom kompresijom gasa u kompresoru.
11.1.1. Ciklus gasne turbine, sa izobarskim (p= const) dovodjenjem (i
odvodjenjem) toplote i adijabatskim (s= const) sabijanjem i širenjem radnog
tela - Joule-ov ciklus
Idealizovan ciklus gasne turbine s sagorevanjem pri p = const i kompresijom pri s =
const prikazan je u p,v- i T,s- dijagramu na slici 11.2.

Slika 11.2

Proces 1 → 2 predstavlja adijabatsko sabijanje gasa u kompresoru. Radnom telu


se dovodi toplota tokom izobarnog širenja 2 → 3 radnog tela što odgovara sagorevanju
goriva u komori. Proces 3 → 4 odgovara adijabatskom širenju radnog tela (vazduh i
proizvodi sagorevanja) koji se vrši u mlazniku i delimično na lopaticama rotora turbine.
Tokom izobarskog procesa 4 → 1 vrši se izbacivanje produkata sagorevanja iz turbine,
što odgovara odvodjenju toplote od radnog tela, i ubacivanje nove količine radnog tela u
kompresor.
Pritisak p1 (= p4 = const) na izlazu iz turbine je konstantan (i blizak atmosferskom
pritisku), a proces 4 → 1 je izobarni zbog stacionarnog rada gasne turbine, a time i
vremenske nezavisnosti parametara radnog tela. Kod motora unutrašnjeg sagorevanja
izbacivanje radnog tela se vrši pri izohorskom procesu, s obzirom da je vreme tokom koga
je izduvni ventil otvoren vrlo malo pa je i promena zapremine zanemarljiva (dV ≈ 0).
Razmotrimo ciklus sa dovodjenjem toplote pri izobarnoj ekspanziji (p =
const) i adijabatskoj kompresiji (s= const) radnog tela.
Karakteristični parametri ciklusa su stepen porasta pritiska u kompresoru β = pp21 ,
stepen izobarne ekspanzije (predekspanzije) ρ = vv32 i stepen kompresije ² = vv12 .
Dovedena količina toplote pri izobarnom procesu 2 → 3 je

q1 = cp (T3 − T2 ), (11.1)

a odvedena količina toplote pri izobarnom procesu 4 → 1 je

q2 = cp (T4 − T1 ) (11.2)

161
Termički koeficijent iskorišćenja datog ciklusa iznosi

|q2 | cp (T4 − T1 ) T1 ( TT14 − 1)


ηt = 1 − =1− =1− . (11.3)
q1 cp (T3 − T2 ) T2 ( TT23 − 1)

Kako su procesi 1 → 2 i 3 → 4 adijabatski a, s druge strane, procesi 2 → 3 i 4 → 1 izobarni


(p3 = p2 i p4 = p1 ) sledi
µ ¶ k−1
p2 k k−1
T2 = T1 = T1 β k , (11.4)
p1
i
µ ¶ k−1 µ ¶ k−1
p3 k
p2 k k−1
T3 = T4 = T4 = T4 β k . (11.5)
p4 p1
Iz (11.3) i (11.5) dobija se
T4 T3
= . (11.6)
T1 T2
S druge strane, za adijabatski proces 1 → 2 važi i jednačina
µ ¶k−1
v1
T2 = T1 = T1 ²k−1 , (11.7)
v2

tako da na osnovu (11.4) i (11.7) sledi

β = ²k . (11.8)

Na osnovu (11.3), (11.6), (11.7) i (11.8) termički koeficijent iskorišćenja Joule-ovog ciklusa
je
T1 1 1
ηJ = 1 − = 1 − k−1 = 1 − k−1 (11.9)
T2 β k ²
Termički koeficijent iskorišćenja gasne turbine s dovodjnjem toplote pri p=const i adija-
batskoj kompresiji raste s porastom stepena kompresije (²), stepena porasta pritiska (β)
i eksponenta adijabate (k). Gornja granica stepena kompresije (²) limitirana je temper-
aturom gasa na ulazu u turbinu. Interesantno je da su pri istim stepenima kompresije
termički koeficijent iskorišćenja ovog ciklusa i ciklusa klipnog motora unutrašnjeg sagore-
vanja s dovodjenjem toplote pri v=const (Otto-ov ciklus) jednaki.

11.1.2. Ciklus gasne turbine s izotermnim sabijanjem (T= const) i dovodjenjem


toplote pri izobarnoj ekspanziji (p= const) - Brayton-ov ciklus
Idealan ciklus gasne turbine s dovodjenjem toplote pri izobarnoj ekspanziji (p = const)
i izotermskoj kompresiji (T = const) gasa u kompresoru prikazan ja na slici 11.3 u p,v- i
T, s- dijagramu. U odnosu na ciklus prikazan na slici 11.2 ovaj ciklus se razlikuje samo po
tome što je u ovom slučaju proces 1 → 2 izoterman.
U ovom slučaju toplota se odvodi od radnog tela u izobarnom procesu 4 → 1 (slika
11.3).
q20 = cp (T4 − T1 ), (11.10)

162
i u izotermskom procesu 1 → 2
p2
q200 = RT1 ln . (11.11)
p1
Količina toplote dovedena radnom telu sagorevanjem pri izobarskom procesu 2 → 3 iznosi

q1 = cp (T3 − T2 ). (11.12)

Slika 11.3

Kako je
cv 1 k−1
R = cp − cv = cp (1 − ) = cp (1 − ) = cp , (11.13)
cp k k
i imajući u vidu da je T1 = T2 , na osnovu (11.10), (11.11) i (11.12), sledi da je toplotni
koeficijent iskorišćenja ciklusa
p2
|q20 + q200 | cp (T4 − T1 ) + cp ( k−1
k ) · T1 ln p1
ηt = 1 − =1− =
q1 cp (T3 − T2 )
p2
( TT41 − 1) + k−1
k ln p1
=1− T3
. (11.14)
T2 −1
v3
Zadržimo kao ranije oznake za stepen predekspanzije ρ = v2 i stepen povišenja pritiska
β = pp21 . S obzirom da je proces 2 → 3 izobarski sledi

T3 v3
= = ρ. (11.15)
T2 v2

Kako je proces 3 → 4 adijabatski i kako je p3 = p2 i p4 = p1 sledi


µ ¶ 1−k µ ¶ 1−k
p3 k
p2 k 1−k
T4 = T3 = T3 = T3 β k . (11.16)
p4 p1

Iz (11.15) i (11.16) sledi


1−k 1−k
T4 = T2 ρβ k = T1 ρβ k ,
odnosno
T4 1−k ρ
= ρβ k = k−1 . (11.17)
T1 β k

163
Zamenom (11.15) i (11.17) u (11.14) dobija se izraz za termički koeficijent iskorišćenja
gasne turbine s dovodom toplote pri p =const i izotermskim sabijanjem vazduha (Brayton-
ov ciklus).
k−1 ¡ k−1 ¢
β k
k lnβ − 1 + ρ
ηB = 1 − k−1 . (11.18)
β k (ρ − 1)

Maksimum termičkog koeficijenta iskorišćenja za dato ρ nalazi se iz uslova da je

µ ¶
∂η
=0 (11.19)
∂β ρ

Iz (11.18) i predhodnog uslova sledi

µ ¶ k−1
∂η k − 1 1−2k ρ − β k
= β k = 0, (11.20)
∂β ρ k ρ−1

odakle je
k−1
ρ=β k , (11.21)

odnosno
k
β = ρ k−1 . (11.22)

Zamenom β u (11.18) dobija se ηmax za dato ρ

lnρ
ηmax = 1 − . (11.23)
ρ−1

11.1.3. Poredjenje TKI ciklusa gasnih turbina sa dovodjenjem toplote pri p=


const za slučaj adijabatske i izotermne kompresije

Poredjenjem termičkih koeficijenata iskorišćenja gasnih turbina sa sagorevanjem pri


p=const za slučajeve adijabtske i izotermske kompresije, pri jednakim maksimalnim tem-
peraturama (T3 ) ciklusa kao i jednakim minimalnim (p1 ) i maksimalnim (p2 ) pritiscima,
tj. jednakim stepenom povišenja pritiska β = pp12 , pokazuje se da je termički koeficijent
iskorišćenja ciklusa s adijabatskom kompresijom veći od koeficijenta ciklusa sa izotermskim
koeficijentom:
ηJ > η B . (11.24)

Na primer, iz T, s - dijagrama, na kojem su prikazana oba ciklusa (slika 11.4.), očigledno


je da je (pri jednakim q1 , T3 i p1 i p2 ) rad ciklusa s adijabatskom kompresijom (površinska
ograničena krivom 1 → 2 → 3 → 4 → 1) veća od rada ciklusa s izotermskom kompresijom
(površina ograničena krivom 10 → 2 → 3 → 4 → 10 ).

164
Slika 11.4.

Osim toga, može da se pokaže da termički koeficijent iskorišćenja gasne turbine sa


sagorevanjem pri p =const i politropskom kompresijom ima vrednost izmedju ηJ i ηB :

ηJ > ηpoli > ηB . (11.25)

11.2. Ciklus gasne turbine s dovodjenjem toplote pri v=const


U praksi se ne koriste gasne turbine koje rade po ciklusu s dovodjenjem toplote u
procesu v=const već se još uvek vrše laboratorijska ispitivanja. Razlog za to su konstruk-
tivne teškoće izrade delova za ubacivanje i izbacivanje radnog tela u komori sagorevanja.
Posle duže upotrebe ventili ne ”dihtuju” dobro usled sopstvenog sagorevanja i time se ne
obezbedjuje sagorevanje pri konstantnoj zapremini.

165
Slika 11.5.

Na slici (11.5) prikazana je principijelna šema gasne turbine s dovodjenjem toplote


pri v=const.
Atmosferski vazduh se usisava i komprimuje pomoću turbokompresora (1) i ubacuje
preko rezervoara (2) veće zapremine i usisnog ventila (3) u komoru za sagorevanje (4).
Istovremeno se iz rezervoara za gorivo, pomoću pumpe (5) i preko odgovarajućeg ventila
(6), tečno gorivo ubacuje u komoru za sagorevanje. Zapaljenje smeše goriva i vazduha u
komori za sagorevanje vrši se električnom varnicom pomoću svećice (7). Proces sagorevanja
goriva se vrši pri zatvorenim ventilima (3) i (8). Posle sagorevanja goriva pritisak u komori
poraste, otvara se izduvni ventil (8) i proizvodi sagorevanja se usmeravaju u mlaznik (9),
gde se vrši širenje i ubrzavanje mlaza. Iz mlaznika mlaz gasa pada na lopatice rotora gasne
turbine (10), pri čemu se kinetička energija mlaza prevodi u mehanički rad.
Na slici 11.6. u p,v- i T,s- dijagramima prikazan je idealan ciklus gasne turbine s
dovodom toplote pri v=const i adijabatskoj kompresiji* radnog tela.

Slika 11.6.

Proces 1 → 2 odgovara adijabatskoj kompresiji vazduha u kompresoru. Porast pritiska


radnog tela usled sagorevanja goriva u komori za sagorevanje pri konstantnoj zapremini
opisuje se izohornim procesom 2 → 3. Proces 3 → 4 odgovara adijabatskom širenju radnog
tela (proizvoda sagorevanja) u mlazniku. U procesu 4 → 1 dolazi do izobarnog odvodjenja
toplote ispuštanjem iskorišćenih gasova.
Karakteristični parametri ciklusa su stepen povećanja pritiska pri kompresiji β = pp12 i
stepen dodatnog povećanja pritiska (pri dovodjenju toplote) λ = pp32 (ili stepen kompresije
² = vv21 ).
Dovedena količina toplote pri izohornom procesu (2 → 3) iznosi

q1 = cv (T3 − T2 ), (11.26)

a odvedena količina toplote pri izobarnoj kompresiji (proces 4 → 1) iznosi

q2 = cp (T4 − T1 ). (11.27)

Termički koeficijent iskorišćenja ciklusa iznosi

|q2 | cp (T4 − T1 ) T4 − T1
ηt = 1 − =1− =1−k . (11.28)
q1 cv (T3 − T2 ) T3 − T2

* kompresija radnog tela u kompresoru može da se izvede i pri izotermnom procesu

166
Izrazimo temperature T2 , T3 i T4 preko početne temperature radnog tela T1 . Za adijabatski
proces 1 → 2 je
µ ¶ k−1
T2 p2 k k−1
= =β k , (11.29)
T1 p1
odnosno k−1
T2 = T1 β k . (11.30)
Za izohorni proces 2 → 3 je
T3 p3
= = λ. (11.31)
T2 p2
Iz (11.30) i (11.31) sledi
k−1
T3 = T2 λ = T1 λβ k . (11.32)
Za adijabatski proces 3 → 4 je
µ ¶ k−1
T4 p4 k
= . (11.33)
T3 p3
Kako je p4 = p1 i p3 = λp2 = λp1 β, sledi
µ ¶ k−1
T4 p4 k
1
= = k−1 . (11.34)
T3 p3 (λβ) k

Na osnovu (11.34) i (11.32) dobija se


k−1
T3 T1 λβ k 1
T4 = k−1 = k−1 = T1 λ k . (11.35)
(λβ) k (λβ) k

Na osnovu (11.28), (11.30), (11.32) i (11.35) dobija se izraz za termički koeficijent iskorišće-
nja ciklusa gasa turbine s dovodjenjem toplote pri v=const i adijabatskoj kompresiji radnog
tela
1
k(λ k − 1)
η =1− k−1 . (11.36)
β k (λ − 1)
Termički koeficijent iskorišćenja gasne turbine s dovodjenjem toplote pri v=const raste
s stepenom porasta pritiska u kompresoru (β), stepenom povišenja pritiska u komori za
sagorevanje (λ), kao i eksponentom adijabate (k).
Povećanje TKI ciklusa gasne turbine ostvaruje se primenom regeneracije toplote, više-
stepenim zagrevanjem i hladjenjem radnog tela (uz višestepeno sabijanje i širenje) sa re-
generacijom toplote itd.

11.3. Usavršeni (poboljšani) ciklus gasne turbine


11.3.1.Ciklus gasne turbine sa regeneracijom

Temperatura (T4 ) gasova na izlazu iz turbine je viša od temperature (T2 ) vazduha


sabijenog u kompresoru (T4 > T2 ), što se vidi iz ciklusa gasnih turbina s dovodjenjem
toplote kako pri p = const tako i pri v = const prikazanih u T,s-dijagramu na slikama

167
11.4 i 11.6. Znači jedan deo energije radnog tela neiskorišćen odlazi u atmosferu (okolnu
sredinu). Ukoliko bi se deo toplotne energije gasova na izlazu iz turbine usmerio i iskoristio
za dopunsko zagrevanje sabijenog vazduha na izlazu iz kompresora povećao bi se odnos
dovedene prema odvedenoj količini toplote a time i TKI gasne turbine.
Regeneracija toplote može da se praktično ostvari u gasnim turbinama s dovodom
toplote kako pri p = const tako i pri v = const. Medjutim, razmotrićemo samo gasne
turbine sa regeneracijom toplote u slučaju adijabatska kompresija (s = const) vazduha u
kompresoru i dovodjnjem toplote pri izobarnoj ekspanziji (p = const) (Joule-ov ciklus).
Principijelna šema gasne turbine sa regeneracijom toplote prikazana je na slici 11.7.
U odnosu na rad gasne turbine bez regeneracije toplote (slika 11.1.) u ovom slučaju
razlika je u tome što komprimovan vazduh iz turbokompresora (1) prolazi kroz razmenjivač
toplote -regenerator (6), gde dobija deo toplotne enrgije qreg (pri konstantnom pritisku)
od gasova koji su izašli iz mlaznika (3), a zatim kroz turbinu (4) i tek tada se usmerava u
komoru za sagorevanje (2).
Idealizovan ciklus gasne turbine sa regeneracijom pri adijabatskoj kompresiji vazduha
(s = const) u kompresoru u izobarnom dovodjenju toplote (p =const) prikazan je u p,v- i
T,s -dijagramu na slici 11.8.

Slika 11.7.

Posmatran ciklus sastoji se iz procesa adijabatskog (ili izotermnog) sabijanja vazduha


u kompresoru 1 → 2, procesa izobarnog širenja usled dogrevanja vazduha u regeneratoru
2 → A, procesa izobarnog širenja usled dovodjenja toplote pri sagorevanju goriva u komori
sagorevanja A → 3, procesa adijabatskog širenja u turbini 3 → 4, procesa izobarnog
sabijanja zbog hladjenja izlaznih gasova u regeneratoru 4 → B i procesa izobarnog sabijanja
zbog odvodjenja toplote u okolnu sredinu (atmosferu) B → 1.

Slika 11.8

Regeneracija se sastoji u tome što se deo toplote qreg odveden tokom procesa 4 → B
vraća radnom telu u procesu 2 → A. Tokom procesa A → 3 i B → 1, kao i ranije vrši
se razmena toplote izmedju radnog tela i izvora toplote odnosno radnog tela i hladnjaka.

168
Neophodni uslovi za ostvarenje regeneracije su T2 ≤ TB ≤ TA ≤ T4 . Potpuna regeneracija
bi se ostvarila pod uslovima: TB = T2 i TA = T4 . Medjutim, zbog ireverzibilnosti radnih
procesa ona se praktično ne ostvaruje. Za teorijsko razmatranje regenerativnog ciklusa
uvodi se tzv. stepen regeneracije σ kao odnos količine toplote koju primaju sabijeni
0
gasovi u regeneratoru iz kompresora qreg = cp (TA − T2 ) i količina toplote koju oslobadjaju
00
izlazni gasovi u regeneratoru qreg = cp (T4 − TB ) :

0
qreg TA − T2
σ = 00 = . (11.37)
qreg T4 − TB

Pri potpunoj regeneraciji (TB = T2 i TA = T4 ) stepen regeneracije ima najveću vrednost


σ = 1 a u slučaju kada nema regeneracije (TA = T2 ) najmanju vrednost σ = 0. U opštem
slučaju je 0 < σ < 1.
Odredimo TKI ciklusa gasne turbine s dovodjenjem toplote pri p = const i regen-
eracijom. Neka je TB = T2 i TA ≤ T4 . U slučaju regeneracije radnom telu je potrebno
dovesti spolja manju količinu toplote q1 nego kod ciklusa bez regeneracije q10 = cp (T3 −T2 ). S
0 00
obzirom da se iz regeneratora sistemu vraća količina toplote qreg = σqreg = σcp (T4 −TB ) =
σcp (T4 − T2 ), sledi

q1 = q10 − qreg
0
= cp (T3 − T2 ) − cp σ(T4 − T2 ). (11.38)

S druge strane, u slučaju nepotpune regeneracije (0 < σ < 1), odvedena količina toplote
je smanjena
00
q2 = cp (TB − T1 ) + (1 − σ)qreg = cp (TB − T1 ) + (1 − σ)cp (T4 − TB ) =

cp (T2 − T1 ) + (1 − σ)cp (T4 − T2 ). (11.39)


TKI razmatranog regenerativnog ciklusa, na osnovu (11.38) i (11.39), je :

|q2 | (T2 − T1 ) + (1 − σ)(T4 − T2 )


η =1− =1− =
q1 (T3 − T2 ) − σ(T4 − T2 )

(T3 − T2 ) − (T4 − T1 )
= . (11.40)
(T3 − T2 ) − σ(T4 − T2 )
Iz (11.40) se dobija da u slučaju kada ne postoji regeneracija (σ = 0) dobija se poznat
izraz (11.9). U slučaju potpune regeneracije (σ = 1) KTI ciklusa sa dovodjenjem toplote
pri p = const (bez obzira na prirodu procesa 1 → 2 i 3 → 4) je

(T3 − T2 ) − (T4 − T1 ) (T3 − T4 ) − (T2 − T1 )


η= = =
T3 − T4 T3 − T4

T2 − T1
=1− . (11.41)
T3 − T4
U slučaju kada su procesi 1 → 2 i 3 → 4 adijabatski sledi:
p2 k−1 k−1
T2 = T1 ( ) k = T1 β k (11.42)
p1

169
i
p2 k−1 k−1
T3 = T4 ( ) k = T4 β k = T1 . (11.43)
p1

tako da se zamenom (11.42) i (11.43) u (11.41) dobija

T1 T2
η =1− =1− . (11.44)
T4 T3

Kako je proces 2 → 3 izobaran sledi

T3 v3
= = ρ, (11.45)
T2 v2

tako da je
T2 1
η =1− =1− . (11.46)
T3 ρ

TKI ciklusa sa potpunom regeneracijom u slučaju dovodjenja toplote pri p =const i adija-
batskom kompresijom zavisi samo od temeperature T4 (pri stalnoj početnoj temperaturi
T1 ) na kraju adijabatskog širenja gasa, tj. početka regeneracije [izraz (11.44)] odnosno od
stepena predekspanzije ρ [izraz (11.46)] i raste sa njihovim porastom.
U tabeli 11.1 prikazana je zavisnost TKI regenerativnog ciklusa, pri p = const i adi-
jabatskoj kompresiji, od temeperature regeneracije T4 ; početna temperatura jednaka je
temperaturi okolne sredine T1 = 300K.
Tabela 11.1.
T4 (K) 700 800 900 1000
η 0,571 0,625 0.667 0,700

11.3.2. Ciklus s višestepenim dovodjenjem i odvodjenjem toplote

Ciklus gasne turbine s, na primer, dvostepenim dovodjenjem i odvodjenjem toplote


prikazan je na slici 11.9.

170
Slika 11.9.

Proces 1 → 2 odgovara adijabatskom sabijanju gasa (u 1. stepen kompresora); 2 → 3


-izobarnom odvodjenju toplote (u hladnjaku); 3 → 4 - adijabatskom sabijanju gasa (u 2.
stepenu kompresora); 3 → 4 -izobarnom odvodjenju toplote (u komoru sagorevanja); 5 → 6
-adijabatskom širenju produkata sagorevanja (u 1.stepen turbine); 6 → 7 - izobarnom
dovodjenju toplote (u dopunskoj komori sagorevanja); 7 → 8- adijabatskom širenju (u 2.
stepenu turbine); 8 → 1- izobarskom odvodjenju toplote.
U ovakvim gasnim turbinama primenjuje se i regeneracija toplote (u procesu 8 → B i
4 → A). Idealni ciklusi većine savremenih gasnih turbina su slični prethodno prikazanom
(slika 11.9). Ukoliko bi se povećao broj stepeni dovodjenja i odvodjenja toplote s korišće-
njem potpune regeneracije, ovakav ciklus bi prešao u Carnott-ov ciklus. Medjutim, s
uvećanjem broja stepeni dovodjenja i odvodjenja toplote porasli bi gubici zbog iverzibilnih
procesa i znatno bi se usložnila konstrukcija gasne turbine.

171
Primer 11.1. Gasna turbina radi po ciklusu sa izotermnim sabijanjem i dovodom
toplote pri p = const (Brayton-ov ciklus) (slika 11.3). Koeficijent predekspanzije iznosi
ρ = v3 /v2 = 2 a koeficijent adijabate k = 1.33. Odrediti:
a) termički koeficijent iskorišćenja (TKI) ciklusa ako je koeficijent povećanja pritiska
β = pp21 = 10;
b) koeficijent povećanja pritiska β tako da termički koeficijent iskorišćenja (η) bude na-
jveći, kao i njegovu najveću vrednost (ηm ).
rešenje:
a) Termički koeficijent iskorišćenja za β = 10 iznosi (11.18)
k−1
β k [ k−1
k lnβ − 1] + ρ
η =1− k−1 , (P 11.1.1)
β k (ρ − 1)

odakle je η = 0, 299.
b) Maksimalna vrednost termičkog koeficijenta iskorišćenja nalazi se iz uslova
µ ¶
∂η
=0 (P 11.1.2)
∂β ρ

odakle je
µ ¶ k−1
∂η k − 1 1−2k (ρ − β k )
= β k = 0, (P 11.1.3)
∂p ρ k ρ−1
odnosno k
β = ρ k−1 = 16, 3.
Smenom β u izraz (P11.1.1) za η dobija se maksimalna vrednost termičkog koeficijenta
iskorišćenja
lnρ
ηm = 1 − = 0.45.
ρ−1

Primer 11.2 Gasna turbina radi po ciklusu s dovodjenjem toplote pri p=const i
izotermskoj kompresiji (Brayton-ov ciklus (slika 11.3)). Radno telo je vazduh s ekspo-
nentom adijabate k = cp /cv = 1.40 i gasnom konstantom R = 287J/kgK. Koeficijent
povećanja pritiska je β = p2 /p1 = 9 a koeficijent predekspanzije ρ = v3 /v2 = 4. Smatrajući
vazduh idealnim gasom odrediti:
a) parametre stanja radnog tela (vazduha) u karakterističnim tačkama;
b) termički koeficijent iskorišćenja ciklusa (nt ) i
c) maksimalnu vrednost termičkog koeficijenta (ηm ) ciklusa pri datoj vrednosti koefici-
jenta predekspanzije.
rešenje: Parametri radnog tela (vazduh) u tački 1 (pred izotermnu ekspanziju) su

T1 = 300K,

p1 = 0, 1M P a

172
RT1 297 · 300
v1 = = 5
= 0, 861m3 /kg.
p1 10
Parametri radnog tela u tački 2 (posle izvršene izotermne kompresije) su

T2 = T1 = 300K,

p2 = βp1 = 9 · 0, 1 · 106 = 0, 9M P a,
RT2 287 · 300
v2 = = = 0, 0957m3 /kg.
p2 0, 9 · 106
Parametri radnog tela u tački 3 (posle izobarne ekspanzije) su

T3 = ρT2 = 4 · 300 = 1200K,

v3 = ρv2 = 4 · 0, 0957 = 0, 3828m3 /kg,


p3 = p2 = 0, 9M P a.
Parametri radnog tela u tački 4 (posle adijabatske ekspanzije) su

p4 = p1 = 0, 1M P a,
µ ¶(1−k)/k µ ¶(1−1,4)/1,4
p3 0, 9
T4 = T3 = 1200 = 640, 5K,
p4 0, 1
RT4 287 · 640
v4 = = 6
= 1, 8368m3 /kg.
p4 0, 1 · 10
Termički koeficijent iskorišćenja (TKI) Brayton-ovog ciklusa (11.18) iznosi
1−k
[ρ · β k − 1 + k−1
k lnβ]
η =1− = 0, 41.
(ρ − 1)

b) Maksimalna vrednost termičkog koeficijenta iskorišćenja pri ρ = const = 4 odredjuje


se iz uslova
∂η
( )ρ = 0.
∂β
Dobija se
k
β = ρ k−1 = 128,
tako da je
lnρ
ηm = 1 − = 0, 538.
ρ−1

Primer 11.3. Početni parametri radnog tela gasne turbine koja radi po ciklusu s
dovodjenjem toplote pri v = const i adijabatskoj kompresiji (slika 11.6) su p1 = 0, 1M P a

173
i T1 = 300K. Stepen uvećanja pritiska iznosi β = pp21 = 12. Ukoliko je radno telo vaz-
duh konstantne vrednosti specifične toplote i ukoliko je maksimalna dozvoljena temperatura
vazduha T3 = 1200K, odrediti:
a) parametre stanja u svim karakterističnim tačkama ciklusa;
b) stepen kompresije ² = vv12 i
c) termički koeficijent iskorišćenja ciklusa.
Gasna konstanta vazduha iznosi R = 287J/kgK.

rešenje: Specifična zapremina u tački 1 ciklusa iznosi:


RT1 287 · 300
v1 = = = 0, 861m3 /kg.
p1 105
Parametri radnog tela u tački 2 (posle izvršene adijabatske kompresije) su
p2 = βp1 = 12 · 0, 1M P a = 1, 2M P a,
p2 (k−1) (k−1)
T2 = T1 ( ) k = T1 β k = 300 · 12(1,4−1)/1,4 = 610, 2K,
p1
RT2 287 · 610
v2 = = = 0, 146m3 /kg.
p2 1, 2 · 106
Parametri radnog tela u tački 3 (posle izobarnog dovodjenja toplote) su
T3 = Tmax = 1200K,
v3 = v2 = 0, 146m3 /kg,
T3 1200
p3 = p2 · = 1, 2 · 106 = 2, 36 · 106 P a,
T2 610
tako da je stepen dodatnog povećanja pritiska
p3
λ= = 1, 967.
p2
Parametri radnog tela u tački 4 (posle adijabatske ekspanzije) su
p4 = p1 = 0, 1M P a,
µ ¶1/k µ ¶1/k µ ¶1/1,40
p3 p3 2, 36
v4 = v3 = v3 = 0, 146 = 1, 396m3 /kg,
p4 p1 0, 1
v4 p 4 1, 396 · 0, 1 · 106
T4 = = = 486, 4K.
R 287
Stepen kompresije iznosi
v1 0, 861
²= = = 5, 9.
v2 0, 146
c) Termički koeficijent iskorišćenja ciklusa iznosi (11.28)
|q2 | cp (T4 − T1 ) T4 − T1
ηt = 1 − =1− =1−k =
q1 cv (T3 − T2 ) T3 − T2
486 − 300
= 1 − 1, 40 = 0, 559 ≈ 0, 56.
1200 − 610
Isti rezultat može da se dobije na osnovu izraza (11.36)
k(λ1/k − 1) 1, 40(1, 971/14,0 − 1)
η =1− = 1 − = 0, 56.
β (k−1)/k (λ − 1) 12(1,40−1)/1,40 (1, 97 − 1)

174
12. CIKLUSI TOPLOTNIH PARNIH MAŠINA. PARNE TURBINE

Parne toplotne mašine su takve mašine, koje za razliku od gasnih toplotnih mašina
(na primer motora unutrašnjeg sagorevanja), kao radno telo koriste paru (najčešće vo-
denu paru). Parne mašine se razlikuju od motora unutrašnjeg sagorevanja i po tome što
proizvodi sagorevanja goriva ne učestvuju neposredno u radnom ciklusu. Osnovna os-
obenost rada ovih mašina je u tome što se u toku radnog ciklusa dešava fazni prelaz kod
radnog tela (isparavanje i kondenzacija).
Iz praktičnih razloga pogodno je da radno telo na sobnoj temperaturi i atmosferskom
pritisku bude u tečnom stanju. Prednost ovih motora je u tome što korišćenje radnog tela,
koje tokom ciklusa menja agregatno stanje omogućava da se praktično ostvari Carnot-ov
ciklus.
U savremenoj energetici toplotne mašine su našle široku primenu. Od svih parnih
toplotnih mašina najrasprostranjenije su parne turbine. Klipne parne mašine skoro da se
i ne upotrebljavaju. Zbog toga u daljem izlaganju govorićemo (jedino) o principima rada
i ciklusima parnih turbina.

12.1. Carnot-ov ciklus za vlažnu (zasićenu) vodenu paru*


Pri analizi ciklusa gasnih motora (na primer klipnih motora unutra-šnjeg sagorevanja)
obrazloženi su razlozi necelishodnosti praktičnog ostvarenja Carnot-ovog ciklusa kod ovih
motora - visok maksimalan pritisak radnog tela i velika vrednost stepena kompresije.
Osim predhodnih, postoje razlozi koji su vezani za teškoće praktičnog ostvarenja
izotermnih i adijabatbatskih procesa (kao što je poznato Carnot-ov ciklus se sastoji iz
dve izoterme i dve adijabate). Otklon realnog adijabatskog procesa sabijanja i širenja
od idealnog, uslovljenog nereverzibilnošću procesa, je neznatan i ne umanjuje bitno TKI
ciklusa.
Medjutim, praktično ostvarenje izotermnih procesa dovodjenja i odvo-djenja toplote
vezano je sa nepremostivim teškoćama. Tako se na primer, približavanje realnog ka ide-
alnom izotermnom procesu ostvaruje višestepe-nim sabijanjem vazduha s medjustepenim
hladjenjem (kod kompresora) ili višestepenim dovodjenjem i odvodjenjem toplote sa re-
generacijom (kod gasnih turbina).
Pri strujanju (proticanju) fluida tehnički se najjednostavnije ostvaruje dovodjenje i
odvodjenje toplote pri izobarnom procesu. Prilikom razmatranja faznih prelaza ukazano
je na činjenicu da tečnost može da se prevede u gasno stanje (i obrnuto) pri izobarnom
dovodjenju (odnosno odvodjenju) toplote pri čemu se u dvofaznoj oblasti (oblast zasićene
pare) izobare poklapaju s izotermama. Ukoliko se kod toplotnih mašina kao radno telo
koristi vlažna zasićena para tokom radnog ciklusa se jednostavno ostvaruju dve adijabatske
(pri širenju i sabijanju pare) i dve izobarno-izotermne promene stanja (pri isparavanju ili
kondenzaciji radnog tela).
Znači, korišćenjem radnog tela koji tokom ciklusa menja svoje agregatno stanje omogu-
ćeno je da se praktično ostvari Carnot-ov ciklus.
Principijelna šema parne toplotne mašine (parne turbine) u kojoj se ostvaruje Carnot-
ov ciklus sa vlažnom (zasićenom) parom kao radnim telom, predstavljena je na slici 12.1.
Na račun toplotne energije, dobijene sagorevanjem goriva u kotlu (1) parne toplotne
mašine, vrši se izobarno-izotermno isparavanje vode, pri čemu se dobijenoj vlažnoj zasiće-
noj pari visokog pritiska (približno 10 MPa) povećava stepen suvoće. Suva para se adija-
batski širi u parnoj turbini (2), transformišući svoju kinetičku energiju u mehanički rad a
zatim obično u električnu energiju u generatoru (3) električne struje. Para izlazi iz turbine s

* ovaj naslov je prihvaćen s obzirom na to da se ceo ciklus ostvaruje u oblasti vlažne,


odnosno zasićene pare

175
povećanom vlažnošću i sniženim pritiskom (približno 0,01 MPa) i usmerava u kondenzator
- razmenjivač toplote (4) gde pri konstantnom pritisku predaje toplotu hladnoj protočnoj
vodi tako da joj se dalje povećava vlažnost. Vlažna para (kondenzat) iz kondenzatora
se pomoću kompresora (5) adijabatski sabija do početnog pritiska i temperature (koju je
imala na izlazu iz parnog kotla), prevodi u vlažnu kipuću vodu i ubacuje u kotao čime se
radni ciklus parne turbine zatvara.

Slika 12.1

Zanemarujući gubitke pri proticanju pare može da se smatra da su pritisci pare p1 (od
izlaza iz kompresora do ulaza u turbinu) i p2 (od izlaza iz turbine do ulaza u kompresor)
konstantni (p1 = const i p2 = const). Gore opisan radni ciklus parne mašine sa vlažnom
parom kao radnim telom može da se prikaže idealnim Carnot-ovim ciklusom u p,v i T, s
-dijagramu (slika 12.2.).

Slika 12.2.

Proces 1 → 2 odgovara izobarno-izotermnom dovodjenju toplote q1 pri čemu se odvi-


jaju procesi isparavanja, širenja i povećavanja stepena suvoće vlažne pare u kotlu parne
mašine (od x=0 do x=1). Tokom procesa 2 → 3 suva para se adijabatski širi u turbini i
postaje vlažna. U procesu 3 → 4 dolazi do izobarno-izotermnog odvodjenja toplote q2 u
kondenzatoru. Sabijanje vlažne pare od pritiska p2 do pritiska p1 vrši se tokom adijabatkog
procesa 4 → 1 u kompresoru, pri čemu se maksimalno povećava njena vlažnost a radno
telo vraća u početno stanje.

176
KTI Carnot-ovog ciklusa ne zavisi od prirode radnog tela, i u slučaju Carnot-ovog
ciklusa sa vlažnom parom KTI se izračunava na osnovu poznatog izraza (3.28):

T1 − T2 T2
ηc = =1− .
T1 T1

S obzirom da se dovodjenje i odvodjenje toplote vrši tokom izobarnog (izobarno-izoterm-


nog) procesa na osnovu jednačine I zakona termodinamike za fluidne struje (δq = di−vdp),
sledi da se dovedena (q1 ) i odvedena (q2 ) količina toplote mogu da izraze preko razlike
entalpije (i) krajnjih tačaka procesa.
Z 2
q1 = di = i2 − i1 (12.1)
1

i Z 4
q2 = di = i4 − i3 = −(i3 − i4 ), (12.2)
3

tako da se TKI Carnot-ovog ciklusa za zasićenu paru može da napiše u obliku

(i2 − i1 ) − (i3 − i4 ) i3 − i4
η= =1− . (12.3)
i2 − i1 i2 − i1

Bez obzira na relativno uzak temperaturski interval od najniže (T2 ≈ 300K) do najviše
(T1 ≈ 620)K temperature, * TKI Carnot-ovog ciklusa sa pretpostavljenim radnim temper-
aturskim intervalom, bio bi sasvim zadovoljavajući (ηc = 0.52).
Medjutim, s obzirom da se kod Carnot-ovog ciklusa proces delimičnog kondenzovanja
završava u tački 4 (slika 12.2.) gde je specifična zapremina relativno velika, radna zaprem-
ina i dimenzije kompresora su veliki, u poredjenju s dimenzijama turbine tako da se na
rad kompresora troši iznad 30% rada parne turbine, (odnos korisnog rada parne turbine i
rada utrošenog za pogon kompresora predstavljen je odnosom površina 10 234 i 30 4110 na
slici 12.2) na slici 12.2 u p,v-dijagramu. Na osnovu prethodnog sledi da je, bez obzira što
je TKI Carnot-ovog ciklusa za parnu toplotnu mašinu relativno visok, ukupna efikasnost i
ekonomičnost takve parne ma v sine relativno mala, zbog toga se parne mašine koje rade
po Carnot-ovom ciklusu sa vlažnom parom ne primenjuju u praksi.

12.2. Rankine-ov ciklus za zasićenu paru


Neki nedostaci parnih mašina koje rade po Carnot-ovom ciklusu sa vlažnom zasićenom
parom, mogu da se eliminišu ako bi se na primer, odvodjenje toplote u kondenzatoru vršilo
do potpunog kondenzovanja vlažne pare u vodu (tačka 4 na slici 12.4.) U datom slučaju
povećanje pritiska od p2 do p1 ne bi se vršilo na vlažnoj pari već na vodi mnogo manje
specifične zapremine i kompresibilnosti, tako da bi se umesto kompresora (5-na slici 12.1)
koristila vodena pumpa, mnogo manjih dimenzija u odnosu na kompresor, za čiji rad bi
se utrošilo svega oko 1% rada parne turbine sa p,v dijagrama, na slici 12.4, vidi se da je
koristan rad parne turbine (pov. 10 234) mnogo veći od rada (pov.10 1440 ) za pogon vodene
pumpe. S obzirom na malu kompresibilnost vode povećanje pritiska od p2 do p1 se vrši
pri skoro konstantnoj specifičnoj zapremini, tj. izohorski (umesto adijabatskog sabijanja
u slučaju Carnot-ovog ciklusa za vlažnu zasićenu paru).

* Temperatura vode u kritičnoj tački (tačka K u p,v i T,s dijagramu na slici 12.2) iznosi
T = 647,3 K0

177
Prethodni nedostaci odstranjeni su kod parnih toplotnih mašina (par-nih turbina) koje
rade po tzv. Rankine-ovom ciklusu, sa zasićenom parom kao radnim telom i potpunim
kondenzovanju pare pri odvodjenju toplote.
Principijelana šema toplotne parne turbine koja radi po Raukine-ovom ciklusu prika-
zana ja na slici 12.3.
Razlika u odnosu na principijelnu šemu toplotne mašine koje bi radile po Carnot-
ovom ciklusu je (slika 12.3) u tome što se umesto kompresora koristi vodena pumpa (5) za
izohorsko povećanje pritiska vode (kondenzata) od p2 do p1 . Na izlazu iz vodene pumpe
para (pritiska p1 ) ima za svega nekoliko stepeni višu temperaturu (T20 ) od temperature T2
na ulazu u pumpu. Zbog toga se za dodatno zagrevanje vode (od temeperature T20 do T1 )
pre ulaza u kotao (1) koristi dogrevač (6). Dodatno zagrevanje se postiže korišćenjem pare
sa izlaza kotla.

Slika 12.3.

Idealan Rankine-ov ciklus toplotnih parnih turbina sa zasićenom parom i pot-


punom kondenzacijom pri odvodjenju toplote* prikazan je u p,v- i T, s-dijagramu
na slici 12.4.

Slika 12.4.

Proces 1 → 2 odgovara izobarno-izotermnom dovodjenju toplote q10 , pri čemu se odvi-


jaju procesi isparavanja, širenja i povećavanja stepena suvoće (od x=0 do x=1) zasićene

* U slučaju klipnih parnih toplotnih mašina (parne mašine) takav ciklus se naziva Majer-
ov ciklus

178
vlažne pare u kotlu (1) parne turbine. Tokom procesa 2 → 3 suva zasićena para se adi-
jabatski širi u turbini (2), povećava vlažnost, opada temperatura i pritisak. Odvodjenju
toplote q2 pri potpunoj kondenzaciji pare u kondenzatoru (4) i maksimalno povećanje
vlažnosti (do x=0) vrši se tokom izobarno-izotermnog procesa 3 → 4. Povećanje pritiska
vode (kondenzata) od p2 do p1 vrši se pomoću vodene pumpe (5) u izohornom procesu
4 → 10 . Dovodjenje toplote q100 pri dogrevanju vode temperature od T20 do temperature T1
u dogrevaču (6) vrši se pri izohornom procesu 10 → 1.
S obzirom da je razlika temperature T20 − T2 vrlo mala (∼ 1K) tačke 4 i 10 ( u T, s-
i i,s- dijagramu na slikama 12.4 i 12.5) se realno skoro poklapaju, a izobara (p1 = const)
u procesu 10 → 1 se skoro poklapa sa delom granične krive 4-1. S druge strane, s obzirom
da je kompresibilnost vode mala i da je nagib levog dela granične krive u p,v- dijagramu
veliki, specifične zapremine u tačkama 4 i 10 i 1 su približno jednake v4 ≈ v10 ≈ v1

Slika 12.5.

Na osnovu jednačine I zakona termodinamike za fluidne struje (δq = di − vdp) dove-


dene (q1 ) i odvedene (q2 ) količine toplote pri izobarnim (izobarno-izotermnim) procesima
mogu da se izraze preko razlike entalpija (i) u krajnjim tačkama odgovarajućih procesa
(qp=const = ∆i).
Kod Rankine-ovog ciklusa količina toplote q1 dovodi se radnom telu tokom dva proce-
sa; na prethodno dogrevanje vode tokom izobarnog procesa 10 → 1 (q10 = i1 − i01 ) i tokom
izobarno-izotermnog procesa 1 → 2 (q100 = i2 − i1 ) i jednaka je njihovom zbiru

q1 = q10 + q100 = (i1 − i01 ) + (i2 − i1 ) = i2 − i01 (12.4)

Odvedena količina toplote q2 , pri potpunom kondenzovanju pare tokom izobarno-izoterm-


nog procesa 3 → 4, može da se izrazi preko razlike entalpije u tačkama 4 i 3 datog procesa:

q2 = i4 − i3 = −(i3 − i4 ). (12.5)

Na osnovu (12.4) i (12.5) TKI Rankine-ovog ciklusa dat je izrazom

q1 − |q2 | (i2 − i01 ) − (i3 − i4 )


ηR = = (12.6)
q1 i2 − i01

179
S obzirom da se tačke 4 i 10 ( prikazane u T,s- i i,s- dijagramu na slikama 12.4 i 12.5) skoro
poklapaju (i4 ≈ i01 ), TKI Rankine-ovog ciklusa može da se prikaže u pojednostavljenom
obliku

i2 − i3
ηR ≈ . (12.7)
i2 − i4

Uporedimo TKI idealnog Rankine-ovog ciklusa za zasićenu paru sa TKI Carnot-ovog


ciklusa za zasićenu paru pri jednakim maksimalnim (T1 ) i minimalnim (T2 ) temperatu-
rama. Količine toplote koje su pri datoj maksimalnoj temepraturi i pritisku potrebne za
isparavanje vode i dovodjenje vlažne zasićene pare u stanje suve zasićene pare jednaka
su za oba ciklusa. Medjutim, kod Rankine-ovog ciklusa dovodjenje dodatne toplote za
dogrevanje vrši se pri znatno nižoj temperaturi od maksimalne temperature ciklusa; tem-
peratura vode raste do temperature (T2 ) pri kojoj počinje isparavanje pri datom pritisku.
Znači srednja temperatura pri kojoj se dovodi toplota kod Rankine-ovog ciklusa niža je
od temperature (T2 ) pri kojoj se dovodi toplota kod Carnot-ovog ciklusa, tako da je sa
teorijskog stanovišta TKI Rankine-ovog ciklusa manji od TKI Carnot-ovog ciklusa, što je
trebalo i da se očekuje. Medjutim, kada se uzme u obzir da su znatno smanjeni gubici na
ireverzibilnim procesima pri povećanju pritiska vode u vodenoj pumpi u odnosu na procese
sabijanja u kompresoru (rad za pogon vodene pumpe je približno 30 puta manji od rada za
pogon kompresora) ukupna efikasnost i ekonomičnost toplotne parne turbine koja radi po
Rankine-ovom ciklusu sa zasićenom parom je nešto viša u poredjenju sa toplotnom parnom
turbinom koja radi po Carnot-ovom ciklusu.

12.3. Rankine-ov ciklus za pregrejanu paru

TKI Rankine-ovog ciklusa za zasićenu paru može da se poveća ukoliko se dovodjenje


toplote zasićenoj pari nastavi tako da se radno telo prevede u pregrejanu paru.

Rad parne turbine po Rankine-ovom ciklusu za pregrejanu paru i njena principijelna


šema (slika 12.6) razlikuju se od rada i principijelne šeme Rankine-ovog ciklusa za zasićenu
paru po tome što se suva zasićena para na izlazu iz kotla (1) usmerava u poseban deo
parnog kotla tzv. pregrevač (2) gde se dalje zagreva (pregreva) pri izobarnom procesu do
temperature koja je iznad temperature zasićenja pri datom pritisku, odnosno prevodi u tzv.
pregrejanu paru. U ovom slučaju na turbinu (3) pada pregrejana para i pri adijabatskom
širenju transformiše svoju kinetičku energiju u mehanički rad a zatim u električnu energiju
u generatoru (4) električne struje.

180
Slika 12.6.

S obzirom da je pritisak znatno snižen, a temperatura opala ispod temperature zasiće-


nja, pri datom pritisku, na izlazu iz turbine para je vlažna i zasićena. Pri konstantnom
pritisku i temperaturi para predaje toplotu kondenzatoru (5) pri čemu se izvrši potpuna
kondenzacija. Pomoću vodene pumpe (6) povećava se pritisak (od p2 do p1 ) vode (konden-
zata) i preko dogrevača (7), gde se vrši dogrevanje vode (pri p1 = const) i prevodjenje u
stanje vlažne zasićene pare, zatim ubacuje u kotao (1). Usled dovodjenja toplote, u kotlu
se odvija izobarno-izotermno isparavanje vode i povećavanje stepena suvoće sve dok se ne
dobije suva zasićena para.

Idealan ciklus toplotne parne turbine sa pregrejanom parom- Rankine-ov ciklus


za pregrejanu paru prikazan je na slici 12.7 (u p,v- i T, s -dijagramu) i (u i,s-dijagramu)
na slici 12.8.

Idealan Rankine-ov ciklus za pregrejanu paru razlikuje se od idealnog Rankine-ovog


ciklusa za zasićenu paru po tome što se u izobarnom procesu 6 → 1 suva zasićena para
(iz kotla 1 na slici 12.6) prevodi u pregrejanu paru temperature Tp , dovodjenjem dodatne
količine toplote q1000 (u pregrevaču 2) i što adijabatsko širenje i vršenje rada u procesu 1 → 2
(u turbini 4) počinje sa pregrejanom parom a završava sa zasićenom parom male vlažnosti,
tj. velikog stepena suvoće (tačka 2 je vrlo blizu desne granične krive); kod Rankine-ovog
ciklusa adijabatsko širenje počinje sa suvom zasićenom parom a završava (u tački 20 ) sa
zasićenom parom veće vlažnosti, odnosno manjeg stepena suvoće (tačka 20 se nalazi na
krivoj manjeg stepena suvoće u odnosu na tačku 2).

181
Slika 12.7.

Preostali deo procesa Rankine-ovog ciklusa za pregrejanu paru je iden-tičan procesima


u Rankine-ovom ciklusu za zasićenu paru: 2 → 3 odgovara izobarno-izotermnom odvod-
jenju toplote q2 pri kondenzaciji u kondenzatoru (5); 3 → 4 - izohornom povećanju pritiska
kondenzata u vodenoj pumpi (6); 4 → 5 - izobarnom dovodjenju toplote q10 u dogrevaču
(7); 5 → 6 - izobarno-izotermnom dovodjenju toplote q100 za isparavanje i povećanje stepena
suvoće vlažne zasićene pare u kotlu (1).
Ukupna količina toplote q1 , koja je dovedena radnom telu tokom
Rankine-ovog ciklusa za pregrejanu paru, jednaka je zbiru količina toplote koje su dovedene
tokom izobarnog procesa 4 → 5 (q10 = i5 − i4 ), izobarno-izotermnog procesa 5 → 6 (q100 =
i6 − i5 ) i izobarnog procesa 6 → 1 (q1000 = i1 − i6 ) :

q1 = q10 + q100 + q1000 = i1 − i4 . (12.8)

Odvedena količina toplote q2 (tokom izobarno-izotermnog procesa 2 → 3) iznosi

q2 = i3 − i2 = −(i2 − i3 ). (12.9)

Koristan rad ciklusa lk jednak je razlici rada turbine

lT = i1 − i2 (12.10)

i rada za pogon vodene pumpe


lp = i4 − i3 , (12.11)
odnosno:
lk = lT − lp = (i1 − i2 ) − (i4 − i3 ). (12.12)
Dovedena količina toplote (q1 ), odvedena količina toplote (q2 ) i vrednost korisnog rada
ciklusa (lk ) srazmerni su odgovarajućim otsečcima na i-osi i,s-dijagrama (na slici 12.8).

182
TKI Rankine-ovog ciklusa za pregrejanu paru, na osnovu (12.8), (12.9) i (12.13) dat je
izrazom
lk q1 − |q2 | (i1 − i4 ) − (i2 − i3 ) (i1 − i2 ) − (i4 − i3 )
η= = = = . (12.13)
q1 q1 i1 − i4 i1 − i4

Slika 12.8.

Uzimajući u obzir da je, zbog praktične nestišljivosti vode (kondenzata), adijabatsko


povećanje pritiska (od p2 do p1 ) skoro izohoran proces (v3 ≈ v4 ), na osnovu I zakona
termodinamike za fluidne struje (δq = di − vdp) sledi da je promena entalpije tokom
procesa 3 → 4 jednaka utrošenom radu za pogon vodene pumpe (12.11)
Z 4
i4 − i3 = vdp = v3 (p1 − p2 ) = lk . (12.14)
3

Na osnovu izraza (12.4) izraz (12.3) za TKI Rankine-ovog ciklusa za pregrejanu paru
može da se napiše u obliku

(i1 − i2 ) − v3 (p1 − p2 ) (i1 − i2 ) − v3 (p1 − p2 )


η= = . (12.15)
i1 − i4 (i1 − i3 ) − v3 (p1 − p2 )

S obzirom da se entalpije u tačkama 3 i 4 skoro poklapaju (pogledaj prethodno


poglavlje i sliku 12.7) i3 ≈ i4 , na osnovu (12.4) sledi da je rad za pogon vodene pumpe
zanemarljiv (lp ≈ 0) tako da izrazi (12.3) i (12.5) za TKI Rankine-ovog ciklusa mogu da
se predstave u aproksimativnom i pojednostavljenom obliku

i1 − i2
η≈ , (12.16)
i1 − i3

primenljivom za slučaj kada razlika pritisaka p1 − p2 nije suviše velika (odnosno kada je
i3 ≈ i4 ). TKI Rankine-ovog ciklusa jednostavno se odredjuje korišćenjem i,s-dijagrama ili
tablica termodinamičkih parametara sta-nja vodene pare.
Uporedimo TKI Rankine-ovog ciklusa za zasićenu i pregrejanu vodenu paru pri istim
vrednostima najniže temperature (T1 ) ciklusa i istim istim vrednostima temperature (T2 )

183
pri kojoj dolazi do isparavanja [tj. pri istim vrednostima najnižih (p2 ) i istih vrednostima
pritisaka (p1 ) pri kojim dolazi do isparavanja]. Srednja vrednost temperature pri kojoj
se dovodi toplota radnom telu u slučaju Rankine-ovog ciklusa za pregrejanu paru viša
je od odgovarajuće srednje vrednosti temperature pri kojoj se dovodi toplota u slučaju
Rankine-ovog ciklusa za zasićenu paru, jer se dodatno dovodjenje toplote za prevodjenje
suve zasićene pare u pregrejanu paru vrši pri višim temperaturama (od T2 do Tp ) od
temeperature (T2 ) pri kojoj se ovija proces isparavanja pri datom pritisku (p2 ).
Osim toga, tad turbine sa pregrejanom parom (i delimično parom male vlažnosti)
olakšan je u odnosu na rad turbine sa vlažnom parom, tako da je i opšte iskorišćenje, tj.
efikasnost parnih turbina koje rade po Rankine-ovom ciklusu sa pregrejanom parom veći
od parnih turbina koje rade po Rankine-ovom ciklusu sa vlažnom parom.

12.4. Zavisnost TKI Rankine-ovog ciklusa za pregrejanu paru od polaznih i


krajnjih parametara pare

Iz izraza (12.6) sledi da TKI Rankine-ovog ciklusa zavisi uglavnom od vrednosti en-
talpije (i) u tačkama 1 i 2 ciklusa, tako da raste s povećanjem i1 i smanjenjem i2 , tj,
s povećanjem vrednosti početnih parametara p1 i Tp i smanjenjem vrednosti krajnjih
parametara p2 i T2 pare, pre i posle adijabatske ekspanzije u turbini i toplotne parne
mašine (parne turbine); u dvofaznoj oblasti parametri p2 i T2 su vezani jer se kondenzacija
zasićene pare odvija pri izobarno-izotermnom procesu. Analiza uticaja veličine osnovnih
parametara na TKI Rankine-ovog ciklusa svodi se na ispitivanje uticaja početnog (na-
jvećeg) pritiska (p1 ), početne (najveće) temperature (Tp ) i krajnjeg (najnižeg) pritiska
(p2 ) ciklusa.

Slika 12.9.

Pri zadatim vrednostima parametara Tp i p2 TKI Rankine-ovog ciklusa raste s poveća-


njem početnog pritiska p1 ; s porastom početnog pritiska od p1 na p01 raste temperatura pri
kojoj se odvija proces isparavanja od T1 na T10 tako da raste i srednja vrednost temperature
pri kojoj se dovodi toplote radnom telu a time i TKI ciklusa (slika 12.9a i b). Medjutim,
kako s porastom pritiska p1 (pri konstantnoj temperaturi Tp ) raste vlažnost zasićene pare
na izlazu iz turbine a time otežava rad turbine treba da se poveća temepratura Tp na ulazu
u turbinu. Jasno je da postoji granica do koje može da se poveća pritisak p2 i temepratura
Tp odredjena čvrstoćom materijala turbine.
Pri zadatim vrednostima p1 i p2 TKI Rankine-ovog ciklusa raste s porastom početne
temperature Tp ; s porastom početne temperature (od Tp na Tp0 ) raste srednja temperatura
pri kojoj se dovodi toplota radnom telu tako da raste i TKI ciklusa (slika 12.10a i b).
U ovom slučaju bilo bi pogodno da se poveća i početni pritisak ali, kao u prethodnom
primeru, postoji granica odredjena čvrstoćom materijala turbine.

184
Slika 12.10.

Pri zadatim vrednostima p1 i Tp TKI Rankine-ovog ciklusa raste s sniženjem konačnog


pritiska p2 ; sniženjem pritiska p2 (od p2 na p02 ) opada temepratura (od T2 na T20 ) pri kojoj
se odvodi toplota a time raste TKI ciklusa (slika 12.11a i b).

Slika 12.11

Sniženje konačnog pritiska ispod p2 = 4kP a ograničeno je temperaturom vode za


hladjenje (25-300 C). Osim toga, s daljim sniženjem pritiska p2 raste specifična zapremina
pare što iziskuje korišćenje kondenzatora većih dimenzija.
Iz prethodne analize uticaja parametara pare na TKI Rankine-ovog ciklusa sledi da
pre svega treba da se teži povećanju vrednosti početnih paramatara pare (do granice odred-
jene čvrstoćom materija turbine). Medjutim, pokazalo se da je mogućnost povećanja
TKI Rankine-ovog ciklusa putem pogodnog izbora početnih i krajnjih parametara pare
ograničen. Dalje povećanje TKI parnih turbina može da ide u pravcu približenja kon-
figuracije Rankine-ovog ciklusa Carnot-ovom ciklusu: regeneracijom toplote, višestepenim
pregrejavanjem pare i primenom tzv. binarnih ciklusa.

12.5. Usavršeni ciklusi toplotnih parno-turbinskih postrojenja


12.5.1. Ciklusi sa sukcesivnim (višestepenim) pregrevanjem pare
Da bi se povećao ukupni TKI parno-turbinskih postrojenja jedan od načina je da
se smanji vlažnost odnosno poveća stepen suvoće (do 0.86 -0.88) pare na izlazu iz tur-
bine a time olakša rad turbine. Ovaj cilj je ostvaren primenom ciklusa sa sukcesivnim
(višestepenim) pregrevanjem pare (slika 12.12b). Principijelna šema uredjaja data je na
slici 12.12a. Vodenoj pari, koja je isparila iz kotla (1) tokom izobarno-izoternmog procesa
4 → 5 dovodi se toplota u dogrevaču (2) tokom izobarnog procesa 5 → 1. Pregrejana para
se adijabatski širi u parnoj turbini (3) visokog pritiska u procesu 1 → A a zatim usmerava
u dodatni pregrevač (4) gde joj se predaje dodatna količina toplote u izobarnom procesu
A → 10 . U drugoj turbini (5) niskog pritiska vrši se adijabatsko širenje (proces 10 → 20 ) a
zatim preko kondenzatora (7) i pumpe (8) kondenzat vraća u kotao. Stepen suvoće pare
na izlazu iz prve (x = 1) u drugu turbinu (x < 1) je povećan u odnosu na vrednost koju bi
imala po završetku adijabatskog procesa 1 → 2 bez sukcesivnog (višestepenog) pregrevanja
pare.

185
Slika 12.12.

Osim toga povećava se i TKI ciklusa u odnosu na Rankine-ov ciklus bez sukcesivnog
pregrevanja pare. U praksi se primenjuju ciklusi sa više sukcesivnih pregrevanja.

12.5.2. Ciklus parne turbine sa regeneracijom

TKI ciklusa toplotnih parnih turbina, kao u slučaju ciklusa gasnih turbina, može
znatno da se poveća primenom regeneracije toplote. Sva savremena parno-turbinska post-
rojenja zasnivaju svoj rad na ciklusima sa regeneracijom toplote.
Razmotrimo suštinu regenerativnog ciklusa na primeru jednostavnijeg, Rankine-ovog
ciklusa za zasićenu paru (slika 12.13a).
Ako bi se u ovom ciklusu (1 → 2 → 3 → 4 → 5 → 1) proces adijabatskog širenja
pare 1 → 2 zamenio politropskim procesom 1 → 20 (tako da linije 1-2 i 5-3(4) budu
ekvidistantne) a sva količina toplote odvedena od pare u procesu 1 → 20 iskoristila za
dogrevanje vode (kondenzata) u procesu 3(4) → 5 tada bi se dobio regenerativni ciklus
1 → 20 → 3(4) → 5 → 1. Očigledno je da bi takav regenerativni ciklus imao isti TKI kao
Carnot-ov ciklus 1 → 2 → 30 → 5 → 1 iste vrednosti najviše (T1 ) i najniže temperature
(T2 ); u oba ciklusa su jednake dovedene količine toplote od spoljnjeg izvora radnom telu
kao i količine toplote koje su od radnog tela predate hladnjaku. Medjutim, praktično
je nemoguće da se ostvari, gore navedeni, regenerativni ciklus, zbog toga što je praktično
nemoguće da se izvede proces širenja 1 → 20 sa neperkidnim odvodjenjem toplote. Takvom
procesu mo žemo da se približimo preko niza adijabatskih i izobarno-izotermnih procesa.

a b
Slika 12.13

Proces ukupne regeneracije ostvarivao bi se preko niza parcijalnih više-stepenih re-


generativnih procesa. Dvostepeni regenerativni ciklus prikazan je na slici 12.13b. Posle
procesa (1 → A) adijabatskog širenja pare izobarno-izoternmim hladjenjem (A → B) od
0
vlažne pare se odvodi toplota qreg i predaje vodi (kondenzatu) u procesu E → F. Vlažna
para stanja B adijabatski se širi (proces B → C) a zatim izobarno-izotermnim hladjenjem
00
(proces C → D) od vlažne pare se odvodi toplota qreg i predaje kondenzatu u procesu
3(4) → E. Samo se u procesu F → 5 kondenzat dogreva na račun toplote spoljnjeg izvora.

186
a b
Slika 12.14

U gore opisanom ciklusu, proces regenerativnog dogrevanja kondenzata (3(4) → E i


E → F ) i dogrevanja na račun toplote spoljnjeg izvora (F → 5) odvijalo bi se s manjom
temperaturskom razlikom nego da se dogrevanje vrši tokom celog procesa (3(4) → 5) na
račun toplote spoljnjeg izvora. Time bi se smanjili gubici toplote zbog ireverzibilnosti
procesa i povećao TKI parne turbine. Regenerativni Rankine-ov ciklus za pregrejanu paru
(slika 12.14a) sličan je regenerativnom Rankine-ovom ciklusu za zasićenu paru. Jasno je da
bi čak i u slučaju idealnog Rankine-ovog ciklusa sa pregrejanom parom TKI bi bio manji
od Carnot-ovog za iste vrednosti graničnih temperatura.
Principijela šema parno-turbinskog postrojenja koje radi po višestepe-nom regenera-
tivnom Rankine-ovom ciklusu za pregerejanu paru prikazana je na slici 12.14b.
Pregrejana para iz pregrevača (2) ulazi u turbinu (3) gde se, za razliku od odgo-
varajućeg neregenerativnog ciklusa, posle adijabatskog širenja i vršenja dela mehaničkog
rada jedan deo pare iz prvog stepena turbine odvodi u razmenjivač toplote- regenerativni
dogrevač (5) i preko pumpe (6) odvodi u kotao (1). Slično se dešava pri ostalim stepenima
regeneracije. Posle izlaza iz poslednjeg stepena turbine preostali deo iskorišćene pare hladi
se u kondenzatoru (7) i preko pumpe (6) ubacuje u kotao (1). S obzirom da u jednom
regenerativnom ciklusu učestvuje samo jedan deo radnog tela, prikazivanje regenerativnih
ciklusa u T, s-dijagramu je uslovno.
U praksi se koriste od 3 do 8 stepena regeneracije u zavisnosti od potrebne snage
i parametara pare parne turbine. Bez obzira na to što se u stepenima turbine iskoristi
za vršenje mahaničkog rada samo deo toplotne energije pare, zbog smanjenja gubitaka
na ireverzibilne procesa dovodjenja toplote pri regenerativnom dogrevanju, primenom
višestepenog regenerativnog ciklusa kod parno-turbinskih postrojenja povećava se TKI
za 10 − 15%.

12.5.3. Binarni ciklusi


Da bi se povećala srednja temperatura pri dovodjenju toplote i na taj način povećao
TKI ciklusa bilo bi pogodno da se koristi radno telo visoke temperature zasićenja pri sred-
njim pritiscima. Voda kao radno telo ima relativno nisku kritičnu temperaturu (374, 150 C)
visok kritičan pritisak (22,115 MPa) i nije pogodno za takve ciljeve. Medjutim, nije nadjeno
takvo radno telo koje bi zadovoljilo gore postavljene uslove a u oblasti nižih temeperatura
(20 − 500 C) moglo da se kondenzuje. Na primer, nadjeno je da živine zasićene pare pri
temperaturi od 5500 C imaju pritisak od 1,5MPa tako da bi mogle da se koriste za više
temperature, (kritična temperatura žive iznosi 14200 C) ali pri uobičajenom konačnom
pritisku (p2 ≈ 4kPa) temperatura živine pare bila bi suviše visoka t2 ≈ 2170 C).

187
Slika 12.15.

Razradjena je i primenjena ideja složenog ciklusa sa dva radna tela (različitih svojstva)
od kojih jedno radi u oblasti visokih temperatura (na primer živa) a drugo u oblasti niskih
temperatura (obična voda). U ovom slučaju kondenzator visokotemperaturskog radnog
tela služi kao parni kotao, odnosno generator, vodene para.
Principijelna šema i odgovarajući binarni ciklus u T,s-dijagramu prikazani su na slici
12.15.
Živina para, koja je obrazovana u kotlu (1), ulazi u turbinu (3) gde se posle adija-
batskog širenja i vršenja mehaničkog rada usmerava u kondenzator -generator vodene pare
(4) gde se kondenzuje i odaje toplotu za obrazovanje vodene pare. Obrazovana vodena
para se preko pregrevača (2) usmerava u turbinu (5) gde se adijabatski širi uz vršenje
mehaničkog rada. Iskorišćena vodena para se hladi u kondenzatoru (6) i pumpom (7)
vraća u kondenzator-generator vodene pare (4). Crtičastim linijama prikazana je kontura
živine pare kao i ciklus živine pare u T, s-dijagramu.
Kako se vidi sa slike, binarni ciklus je blizak Carnot-ovom ciklusu. TKI binarnog
ciklusa dostiže 0.85-0.95 od TKI Carnot-ovog ciklusa odnosno 0.60-0.70 po apsolutnoj
veličini.
Binarni ciklusi sa živom i vodom kao radnim telima našli su primenu u nekim parno-
turbinskim postrojenjima. Medjutim, vrše se još uvek ispitivanja u cilju nalaženja pogod-
nijih radnih tela.

188
Primer 12.1. Odrediti TKI parne turbine koja radi po idealnom Rankine-ovom cik-
lusu za pregrejanu paru (slika 12.7) ako početna temperatura i pritisak iznose t1 = 5000 C
i p1 = 2, 0M P a a krajnji pritisak pare na izlazu iz turbine je p2 = 0, 01M P a.
rešenje: TKI idealnog Rankine-ovog ciklusa za pregrejanu paru iznosi (12.6)

i1 − i2
η= . (P 12.1.1)
i1 − i3

Na osnovu tablice za veličine stanja pregrejane pare (prilog) za temperaturu od t1 = 5000 C


i pritisak p1 = 2, 0M P a = 20 · 105 P a = 20bara dobija se da je v1 = 0, 1756m3 /kg, i1 =
3467kJ/kg i s1 = 7, 429kJ/kgK. Entalpija i2 vlažne zasićene pare pri pritisku p2 =
0, 01M P a = 0, 1bara dobija se na osnovu tablice za veličine stanja ključale vode i suve
pare u zavisnosti od pritiska i izraza (6.95):

i2 = i02 + x · r2 = i02 + x(i002 − i02 ), (P 12.1.2)

gde je (6.98) stepen suvoće


v − v0 s − s0
x= = . (P 12.1.3)
v 00 − v 0 s00 − s0
3
Iz tablica se dobija t2 = 45, 820 C, v2 = 1, 0103 dm 00 3
kg , v2 = 14, 70m /kg,
i02 = 191, 83kJ/kg, i002 = 2584kJ/kg, s02 = 0, 6492kJ/kgK i s002 = 8, 149kJ/kgK. Kako se
tačka 2 nalazi na istoj izoentropi sa tačkom 1 tj. s = s2 = s1 sledi da u tački 2 stepen
suvoće x iznosi:
s2 − s02 s1 − s02 7, 429 − 0, 6492
x= 00 0 = 00 0 = = 0, 904,
s2 − s2 s2 − s2 8, 149 − 0, 6492

tako da je na osnovu (P12.1.2) entalpija u tački 2

i2 = i02 + x(i002 − i02 ) = 191, 83 + 0, 904(2584 − 191, 83) = 2354kJ/kg.

Kako se tačka 3 nalazi na donjoj graničnoj krivoj sledi:

i3 = i02 = 191, 83KJ/kg ≈ 192kJ/kg,

tako da TKI datog idealnog Rankine-ovog ciklusa za pregrejanu paru iznosi:

i1 − i2 3467 − 2354
η= = = 0, 340.
i1 − i3 3467 − 192

Do istog rezultata može (brže) da se dodje na osnovu i,s-dijagrama za vodenu paru (prilog).
Da bi se razumeo postupak nalaženja entalpije u datim tačkama ciklusa, pogledati sliku P
12.1. U preseku izoterme t1 = 5000 C i izobare p1 = 2, 0M P a nalazi se tačka 1. Sa ordinate
se očita entalpija za ovu tačku i2 ≈ 3470kJ/kg. Ordinatna tačka 1 daje vrednost entapije
s1 = s2 = 7, 43kJ/kgK. U preseku izoentrope s1 = s2 = 7, 43kJ/kgK i izobare p2 =
0, 01M P a nalazi se tačka 2. Sa ordinate se očita entalpija date tačke: i2 = 2360kJ/kg.
Podatak za entalpiju i3 = i2 = 192kJ/kg na donjoj graničnoj krivoj može da se dobije iz
tabele za vlažnu vodenu paru jer se vrednosti za entalpiju ispod 2000 J/kg ne nalaze na
grafiku. Grafički se dobija da je η = 0, 339 ≈ 0, 34

189
Slika P12.1.

Primer 12.2 Odrediti veličinu promene temperature pregrejavanja vodene pare u pre-
grejaču da bi se povećao stepen suvoće pare na kraju procesa adijabatskog širenja u turbini
za ∆x = 0, 10 kao i promenu TKI ciklusa. Parametri datog (Rankine-ovog) ciklusa za
pregerjanu paru su p1 = 3M P a, t1 = 3200 C i p2 = 0, 005M P a.

rešenje: Podaci iz tablica za veličine stanja pregrejane pare (prilog ) za pritisak p1 =


3M P a = 30bara i temperaturu pregrejane pare t1 = 3200 C su v1 = 0, 08502m3 /kg, i1 =
3038kJ/kg i s1 = 6, 615kJ/kgK. Na kraju procesa adijabatskog (izoentropnog) širenja do
pritiska p2 = 0, 005M P a = 0, 05bara entropija je ostala nepromenjena (slika P 12.2) s2 =
s1 = 6, 615kJ/kgK. Iz tablica za veličine stanja ključale vode i suve pare u zavisnosti od
pritiska (prilog) dobija se za pritisak p2 = 0, 05bara, ts = 32, 880 C, v20 = 1, 0053dm3 /kg,
v200 = 28, 23m3 /kg, i2 = 137, 74kJ/kg, i002 = 2561kJ/kg, s02 = 0, 4760kJ/kgK i s002 =
8, 394kJ/kgK. Na osnovu izraza (6.98) stepen suvoće pri entropiji s2 = s1 = 6, 615kJ/kg
iznosi
s2 − s02 s1 − s02 6, 615 − 0, 4760
x1 = 00 0 = 00 0 = = 0, 775.
s2 − s2 s2 − s2 8, 394 − 0, 4760
Da bi se stepen suvoće povećao na vrednost x∗1 = x1 +∆x = 0, 775+0, 10 = 0, 875 entropija
treba da se poveća na vrednost

s∗2 = s∗1 = s02 + (s002 − s02 ) · x∗1 = 0, 4760 + (8, 394 − 0, 4760) · 0, 875 =

= 7, 404kJ/kg ≈ 7, 40kJ/kgK.

190
.

Slika P 12.2
Za datu vrednost entropije s∗1 ≈ 7, 400kJ/kgK i pritisak zasićene pare od p1 = p∗1 =
3M P a = 30bara, iz tabele za pregrejanu paru (prilog) dobija se temperatura pregrejane
pare t∗1 = 5600 C kao i v1∗ = 0, 1260m3 /kg, i∗1 = 3592kJ/kg. Znači temperatura mora da se
poveća za ∆t1 = t∗1 − t1 = 560 − 320 = 2400 C. Za x1 = 0, 775 sledi

i2 = i02 + (i002 − i02 ) · x1 = 137, 74 + (2561 − 137, 74) · 0, 775 =

= 2015, 7665kJ/kg ≈ 2016kJ/kg,


a za x∗1 = 0, 875 sledi

i∗2 = i02 + (i002 − i02 ) · x∗1 = 137, 74 + (2561 − 137, 74) · 0, 875 =

= 2258, 0925kJ/kg ≈ 2258kJ/kg,


TKI ciklusa u slučaju kada je t1 = 3200 C(x1 = 0, 775) iznosi (12.6)

i1 − i2 i1 − i2 3038 − 2016
η1 = = 0 = = 0, 352,
i1 − i3 i1 − i2 3038 − 137, 74

a TKI ciklusa kada je t∗1 = 5600 C(x∗1 = 0, 875) je

i∗1 − i∗2 3592 − 2258


η1∗ = ∗ 0 = = 0, 386.
i1 − i2 3592 − 137, 74

Znači TKI ciklusa se povećao za 9, 6%.

191
13. RASHLADNI UREDJAJI (SISTEMI)
13.1. Ciklusi rashladnih mašina i termo-pumpi
Hladjenje tela do temperatura ispod temperature okolne sredine i njihovo održavanje u
ohladjenom stanju tokom dužeg vremena je osnovni zadatak tehnike hladjenja. Dobijanjem
i održavanjem niskih temperatura do 170 K bavi se tzv. tehnika umerenog hladjenja;
od 170-70 K - tehnika dubokog hladjenja a od 70 -0,3 K kriogena tehnika. Za
dobijanje temperatura do 0,0008 K koristi se tehnika magnetnog hladjenja (adijabatsko
razmagnetisavanje paramagnetnih soli) ili tehnika nuklearnog hladjenja. U poslednje
vreme razradjuje se metod dobijanja niskih temperatura (0,01-0,02 K) rastvaranjem tečnog
He3 u tečnom He4 .
U tehnici umerenog hladjenja dobijanje niskih temperatura postiže se korišćenjem rad-
nih tela čija je kritična temperatura iznad temperature okolne sredine (200 C) (amonijak,
ugljen dioksid, freon-12, freon-22 itd). Prevodjenje ovih gasova u tečnost (likvefikacija)
se dešava pri temperaturama iznad 00 C tako da se za odvodjenje toplote kondenzacije
koristi protočna voda ili vazduh. Korišćenjem kompresorskih rashladnih mašina u tehnici
umerenog hladjenja, osim postizanja i održavanja umereno niskih temperatura, može da
se izvrši likvefikacija hlora i separacija nekih gasova.
U tehnici dubokog hladjenja kao radno telo koristi se metan, kiseonik, argon, azot
i drugi. Tehnika dubokog hladjenja primenjuje se za separaciju gasnih smesa (na primer
vazduha), dobijanje čistih gasova (O2 , N2 , Ar, Kr, Xe, He, H2 , C2 H4 i drugi) kao i za likve-
fikaciju gasova (CH4 , O2 , N2 , Ar, F i drugi).
U kriogenoj tehnici dobijanje niskih temperatura postiže se likvefikacijom neona,
vodonika i helijuma.
Osim primena u industriji, rudarstvu, transportu i domaćinstvu rashladne mašine i
rashladni sistemi koriste se u naučnim laboratorijama za hladjenje uzoraka pri istraživa-
njima do vrlo niskih temperatura blizu apsolutne nule.
Rashladni sistemi mogu da se uslovno podele na rashladne mašine i termo-pumpe,
zavisno od toga da li je cilj hladjenje tela niže temperature ili zagrevanje tela više temper-
ature.
Rashladne mašine rade na principu inverznog (levokretnog) ciklusa. Kod inverznog
ciklusa se putem ulaganja energije predaje toplota od tela niže ka telu više temperature
(slika 13.1 ). Pri tome je rad utrošen na sabijanje radnog tela veći od rada koji izvrši
radno telo pri širenju. Razradjen je niz tipova rashladnih mašina i termo-pumpi. Kod
gasnih (vazdušnih) i parnih kompresionih rashladnih mašina ulaže se mehanički rad, kod
ejektorskih i apsorpcionih - toplotna energija, kod termo-električnih i termo-magnetnih
-električna energija. Kod ejektorskih rashladnih mašina umesto kompresora sabijanje
radnog tela (pare) postiže se korišćenjem kinetičke energije struje pare dobijene iz kotla
na račun uložene toplotne energije.
U odnosu na prirodu radnog tela rashladne mašine uslovno se dele, u osnovnom na
a) gasne (ili vazdušne) - kod kojih se radno telo gas ( ili vazduh) nalazi u stanju daleko
od linije zasićenja i
b) parne - kod kojih je radno telo para različitih gasova.
Parne rashladne mašine se dele na parnokompresorske, parnoejektorske i apsorpcione.
Posebnu grupu čine termo-električne i termo-magnetne rashladne mašine čiji je rad zasno-
van na Peltije-ovom i Etinghansen-ovom efektu respektivno. U ovim tipovima rashladnih
mašina ne koristi se radno telo u klasičnom smislu. Za dobijanje vrlo niskih temperatura
koriste se rashladne mašine i sistemi koji su zasnovani na efektu adijabatskog razmagneti-
savanja paramagnetskih soli. U tehnici niskih temperatura, zavisno od toga da li je cilj
hladjenja različitih objekata ili likvefikacija gasova, ciklusi rashladne mašine se uslovno
dele na refrižiderske cikluse i likvefikacione cikluse, respektivno.

192
.

Slika 13.1.

Kao što je u slučaju toplotnih mašina direktan Carnot-ov ciklus najsavršeniji i služi
kao mera savršenstva drugih ciklusa, kod rashladnih mašina je inverzan Carnot-ov ciklus
najsavršeniji i služi kao mera savršenstva drugih ciklusa. Inverzan Carnot-ov ciklus
prikazan je u T,s-dijagramu na slici 13.1b.
Pri izotermnom (T2 = const) širenju (proces 2 → 3) od tela niže temperature odvodi
se količina toplote q2 i predaje radnom telu. Od radnog tela se odvodi količina toplote q1
i predaje telu više temperature pri izotermnom (T1 = const) sabijanju radnog tela (proces
4 → 1). Da bi se predala toplota od tela niže ka telu više temperature neophodno je da
se uloži energija (mehanički rad) tokom procesa adijabatskog sabijanja (proces 3 → 4).
Najniža temperatura T2 ciklusa (radnog tela) treba da je za beskonačno malu veličinu niža
od temperature Th tela od koga se odvodi toplota a najviša temperatura T1 ciklusa treba
da je za beskonačno malu veličinu viša od temperatura Tt tela kome se predaje toplota.
Količina toplote q2 , koja je odvedena od tela niže temperature, je manja od količine
toplote q1 , koja je predata telu više temperature za veličinu uloženog rada l

q2 = q1 − l. (13.1)

Efikasnost (stepen savršenosti) ciklusa odredjena je odnosom količine toplote q2 , odvedene


od tela niže temperature, i uloženog rada l za ciklus i naziva se koeficijent hladjenja
q2
²= . (13.2)
l

Što je veći odnos odvedene količine toplote q2 u odnosu na uložen rad l, tj. što je veći
koeficijent hladjenja ², ciklus za hladjenje je savršeniji. Za razliku od TKI direktnog ciklusa
koeficijent hladjenja može da bude manji, veći ili jednak jedinici. Sa TKI direktnog ciklusa
koeficijent hladjenja ² inverznog ciklusa vezan je relacijom
q2
q2 q1 1−η 1
²= = q1 −q2 = = − 1. (13.3)
q1 − q2 q1
η η

Kako se kod inverznog Carnot-ovog ciklusa količina toplote q2 odvodi od tela niže temper-
ature tokom izotermnog procesa 2 → 3, a od radnog tela količina toplote q1 predaje telu
više temperature tokom izotermnog procesa 4 → 1, sledi

q2 = T2 (s3 − s2 ) (13.4)

i
q1 = T1 (s2 − s3 ) = −T1 (s3 − s2 ), (13.5)

193
tako da je koeficijent hladjenja inverznog Carnot-ovog ciklusa

q2 q2 T2 1
²= = = = T1
. (13.6)
l |q1 | − q2 T1 − T2 T2 −1

Od svih inverznih ciklusa, pri zadatom temperaturskom intervalu T2 − T1 , koeficijent hla-


djenja inverznog Carnot-ovog ciklusa je najveći i ne zavisi od svojstava radnog tela . Znači,
pri jednakoj odvedenoj količini toplote q2 od tela niže temperature najmanji rad se ulaže
u slučaju inverznog Carnot-ovog ciklusa

l = |q1 | − q2 = (T1 − T2 )(s2 − s1 ). (13.7)

Koeficijent hladjenja ² Carnot-ovog ciklusa raste s porastom temperature T2 hladnog izvora


i s opadanjem temperature T1 toplijeg izvora, tj. sa smanjenjem intervala T1 − T2 . S
obzirom da je temperatura T1 približno konstantna i jednaka temperaturi okoline (25-
300 C), koeficijent hladjenja ² uglavnom zavisi od temperature T2 hladnog izvora. Što je
temperatura T2 niža to treba da se uloži veći rad da bi se ona i održala, tj. smanjuje
se koeficijent hladjenja ciklusa. Realni rashladni sistemi ne rade po inverznom Carnot-
ovom ciklusu iz razloga koji su ranije navedeni (glava 10), pre svega bili bi potrebni vrlo
komplikovani mehanizmi, tako da bi se izgubile sve prednosti ovog inače idealnog ciklusa.

13.2. Ciklus vazdušne (gasne) kompresorske rashladne mašine


Vazdušne kompresorske rashladne mašine konstruisane su ranije od parnih kompre-
sorskih rashladnih mašina, medjutim, zbog male efikasnosti i velikih dimenzija bile su
istisnute. Korišćenjem turbo-kompresora i ekspanzionih turbina, umesto ranijih klipnih
kompresora i klipnih ekspanzionih mašina ( ekspander, detander), smanjile su se dimenz-
ije i povećala ekonomičnost, koja je još uvek manja od parnih kompresorskih rashladnih
mašina. Osim toga što u odnosu na parne kompresorske rashladne mašine imaju manje di-
menzije, važno preimućstvo vazdušnih rashladnih mašina je mogućnost hladjenja do znatno
nižih temperatura (od -80 do -1400 C).

194
Slika 13.2.

Principijelna šema vazdušne rashladne mašine prikazana je na slici 13.2. Vazduh*


(kao radno telo) temperature T1 i pritiska p1 adijabatski se širi u ekspanzionoj mašini (de-
tanderu) - turbini (1) do pritiska p2 . Ohladjen vazduh temparature T2 ulazi u razmenjivač
toplote (2) gde od hladnog tela (hladnog izvora) temperature Th , više od temperature T2
ohladjenog vazduha, pri konstantnom pritisku (p2 = const) prima količinu toplote q2 . Na
izlazu iz razmenjivača toplote temperatura T3 vazduha je za beskonačno malu vrednost
niža od temperature Th hladnog tela.
Zatim se vazduh, na račun uloženog rada l u turbokompresoru (3), adijabatski sabija
do početnog pritiska p1 . Temperatura T4 vazduha pred ulaz u razmenjivač toplote - hladn-
jak (4) je viša od temperature Tt protočne vode u hladnjaku (koja igra ulogu toplijeg izvora)
tako da pri konstantnom pritisku (p1 = const) radno telo (vazduh) predaje količinu toplote
q1 protočnoj vodi. Po završetku hladjenja temperatura T1 vazduha je za beskonačno malu
vrednost viša od temperature hladne vode.

Slika 13.3.

Na slici 13.3 u p,v- i T, s- dijagramu prikazan je idealan ciklus vazdušne rash-


ladne mašine -inverzan Joule-ov ciklus. Proces 1 → 2 odgovara adijabatskom širenju
vazduha u ekspanzionoj mašini (1); proces 2 → 3 izobarnom dovodjenju količine toplote
q2 u razmenjivaču toplote (2); proces 3 → 4 - adijabatskom sabijanju vazduha u turbo
-kompresoru (3) i proces 4 → 1 - izobarnom odvodjenju količine toplote q1 u razmenjivaču
toplote-hladnjaku (4). Dovedena količina toplotre pri izobarnom procesu 2 → 3 je

q2 = cp (T3 − T2 ), (13.8)

a odvedena količina toplote pri izobarnom procesu 4 → 1 je

q1 = cp (T1 − T4 ) = −cp (T4 − T1 ), (13.9)

tako da koeficijent hladjenja iznosi

q2 1 1 1
²= = |q1 |
= T4 −T1
= T . (13.10)
|q1 | − q2 −1 −1 T1 ( T4 −1)
q2 T3 −T2 T
1
−1
T2 ( T3 −1)
2

Za adijabatski proces 1 → 2 je
µ ¶ k−1
T1 p1 k
= . (13.11)
T2 p2

* Pri temperaturama iznad kritične temperature vazduha (-140,70 C) vazduh može da


se smatra kao idealan gas.

195
Za adijabatski proces 3 → 4 je

µ ¶ k−1 µ ¶ k−1
T4 p4 k
p1 k
= = . (13.12)
T3 p3 p2

Iz (13.11) i (13.12) sledi


T1 T4
= , (13.13)
T2 T3
odnosno
T4 T3
= , (13.14)
T1 T2
tako na osnovu (13.10), (13.14) i (13.11) koeficijent hladjenja ² iznosi

1 1 1
²= T1
= T4
= p k−1 . (13.15)
T2 −1 T3 −1 ( p12 ) k − 1

Koeficijent hladjenja inverznog Joule-ovog ciklusa naizgled je identičan koeficijentu hlad-


jenja inverznog Carnot-ovog ciklusa (izraz 13.6). Medjutim, temperatura T2 u izrazu
(13.15) pretstavlja najnižu temperaturu radnog tela u ciklusu a ne (kao što je to slučaj
kod Carnot-ovog ciklusa) temperaturu Th razmenjivača toplote (Th ≈ T3 ). S druge strane
najviša temperatura T4 u ciklusu znatno je viša od temperature Tt hladnjaka (Th ≈ T1 ).
Ekvivalntan inverzan Carnot-ov ciklus prikazan je u T,s dijagramu (slika 13.3) konturom
1 → 10 → 3 → 30 → 1. Za ovaj ciklus koeficijent hladjenja je

1
²c = T1
, (13.16)
T3 −1

i znatno je veći od koeficijenta hladjenja idealnog ciklusa vazdušne rashladne mašine


( TT13 < TT12 ). Razmotrimo, na primer, rashladnu mašinu koja bi radila po inverznom Carnot-
ovom ciklusu od najviše temeprature t1 = 200 C do najniže temperature t3 = −50 C, pri
odgovarajućim pritiscima vazduha p1 = 0, 390 MPa i p3 = p2 = 0, 098 MPa. Koeficijent
hladjenja takvog ciklusa (na osnovu 13.6) bi bio ²c = 10, 72. Medjutim, u slučaju inverznog
Joule-ovog ciklusa pri temperaturi hladnjaka (t1 = 200 C) i istoj temperaturi hladnog tela
(t3 = −50 C) radno telo mora da se prethodno ohladi do temperature t2 = −680 C a
zatim u delu ciklusa zagreje do t4 = 1100 C (pogledaj sliku 13.3.) tako da je na osnovu
(13.10) koeficijent hladjenja inverznog Joule-ovog ciklusa je 2,32, odnosno 4,62 puta manji
od koeficijenta hladjenja odgovarajućeg inverznog Carnot-ovog ciklusa.
U tehnici su realizovani inverzni Joule-ovi regenerativni ciklusi kod rashladnih mašina
sa vodonikom ili helijumom kao radnim telom a koriste se za prevodjenje vazduha u tečno
stanje.

13.3. Ciklus parnokompresorskih rashladnih mašina


Za dobijanje i održavanje umereno niskih temperatura (do -1200 C) primenjuju se
rashladne mašine koje kao radna tela koriste lako isparljive tečnosti niske temeperature
ključanja: amonijak (N H3 ), ugljen-dioksid (CO2 ), hlor-metil (CH3 Cl), sumpor-dioksid
(SO2 ) i freon [freon -12 (CF2 Cl2 ), freon-22 (CHF2 Cl), freon-13 (CF3 Cl), freon -14 (CF4 )]

196
- ugljovodonik kod koga je vodonik zamenjen halogenim elementima, najčešće fluorom (F)
i hlorom (Cl) sa različitim temperaturama ključanja (od 300 C do - 1280 C).
Osnovna karakteristika ciklusa parnokompresorskih rashladnih mašina je ta što se
razmena toplote izmedju razmenjivača toplote (tela više i niže temperature) i radnog tela
ostvaruje pri izobarno-izotermnim procesima u dvofaznoj oblasti stanja radnog tela. Na
taj način ciklus parnokompresorskih rashladnih mašina (inverzan Rankine-ov ciklus sa
zasićenom i pregrejanom parom ) blizak je inverznom Carnot-ovom ciklusu.
Principijelna šema parnokompresorske rashladne mašine koja radi po inverznom Ran-
kine-ovom ciklusu za zasićenu i pregrejanu paru prikazan je na slici (13.4).
Iz isparivača (razmenjivača toplote) (2) vlažna zasićena para pritiska p2 i temperature
T2 ulazi u kompresor (ili turbokompresor) (3) gde se na račun uloženog rada l adijabatski
sabija do pritiska p1 i temperature T1 tako da se na izlazu iz kompresora nalazi u stanju suve
zasićene pare (stepena suvoće x=1). Iz kompresora para se hladi u razmenjivaču toplote
(kondenzatoru) (4) gde se na račun odvedene količine toplote q1 pri izobarno-izotermnom
procesu delimično kondenzuje, tako da iz kondenzatora izlazi tečnost u stanju zasićenja
(odnosno vlažna para stepena suvoće x=0). Da bi se izbegao hidraulični udar, umesto
u ekspanzionu mašinu vlažna zasićena para se uvodi u prigušni ventil (1), gde se proces
adijabatske ekspanzije zamenjuje nepovratnim procesom adijabatskog prigušenja. Pri pro-
cesu prigušenja entropija raste (s2 − s1 > 0) i ako je proces adijabatski (a ne izoentropski)
tj. bez razmena toplote s okolinom. Tokom izoentalpijskog (i= const) procesa prigušenja
oslobodjena količina toplote se utroši za delimično isparavanje kondenzovanog radnog tela
bez vršenja mehaničkog rada. Pritisak i temperatura vlažne pare posle izoentalpijskog
širenja na izlazu iz prigušnog ventila opadnu na početnu vrednost (p2 , odnosno T2 ). Pred-
nost korišćenja prigušnog ventila je mogućnost postepenog regulisanja pada temperature
pare a time i temperature u ohladjenoj zapremini, izmenom veličine otvora prigušnog (re-
dukcionog) ventila. Zatim se para uvodi u isparivač (2) gde na račun toplote q2 , primljene
od ohladjenog tela, isparava tokom izobarno-izotermnog procesa. Na izlazu iz isparivača
povećan je stepen suvoće vlažne zasićene pare.

Slika 13.4.

Idealizovan ciklus parnokompresorskih rashladnih mašina (inverzan


Rankine-ov ciklus za zasićenu paru) prikazan je u T, s- dijagramu (slika 13.4).
Proces 1 → 2 odgovara adijabatskom-izoentalpijskom prigušenju pare u prigušnom
ventilu; proces 2 → 3- izobarno-izotermnom isparavanju u isparivaču usled dovodjenja
količine toplote q2 od ohladjenog tela; proces 3 → 4 adijabatskoj kompersiji vlažne zasićene
pare u kompersoru i proces 4 → 1 izobarno-izotermnom kondenzovanju u razmenjivaču
(kondenzatoru) pri odvodjenju toplote q1 od radnog tela u okolnu sredinu (protočnu vodu).
Količina toplote q2 koja je dovedena radnom telu od hladnog izvora, tokom izobarno-
izotermnog procesa 2 → 3, jednaka je razlici entalpija krajnje i početne tačke procesa
q2 = i3 − i2 . (13.17)
Kako je proces 1 → 2, koji odgovara adijabatskom širenju, izoentalpijski (i1 = i2 ) sledi
q2 = i3 − i2 = i3 − i1 . (13.18)

197
Količina toplote q1 koja je predata toplom izvoru od strane radnog tela, tokom izobarno-
izotermnog procesa 4 → 1, iznosi
q1 = i4 − i1 . (13.19)
Ukupan rad l koji je utrošen tokom ciklusa jednak je radu kompresora lk i iznosi

l = lk = i4 − i3 . (13.20)

Rad pri adijabatskom širenju u prigušenom ventilu, kao što je ranije pomenuto, jednak
je nuli. Koeficijent hladjenja parnih rashladnih mašina koje rade po idealnom inverznom
Rankine-ovom ciklusu za zasićenu paru, na osnovu (13.17), (13.18) i (13.20) iznosi

q2 i3 − i2 i3 − i1
²= = = . (13.21)
l i4 − i3 i4 − i3

Kako su odvedena i dovedena količina toplote date izrazima

q1 = T1 (s1 − s4 ) = T1 (s20 − s3 ) = −T1 (s3 − s20 ) (13.22)

i
q2 = T2 (s3 − s2 ), (13.23)
koeficijent hladjenja može da se prikaže u obliku

q2 q2 T2
²= = = s3 −s20 . (13.24)
l |q1 | − q2 T1 s3 −s2 − T2

S obzirom da je s3 − s20 > s3 − s2 dobija se da je koeficijent hladjenja ² inverznog Rankine-


ovog ciklusa nešto manji od koeficijenta hladjenja ² odgovarajućeg inverznog Carnot-ovog
ciklusa.
T2
² . ²c = . (13.25)
T1 − T2
Koeficijent hladjenja raste sa smanjenjem razlike temperature hladnjaka i hladnog izvora.
Pri konstantnoj temperaturi hladnjaka [T1 = 20 − 300 C] raste s porastom temperature T2
hladnog izvora.
Koeficijent hladjenja ² inverznog Rankine-ovog ciklusa za zasićenu paru nešto je manji
od koeficijenta hladjenja ²c odgovarajućeg inverznog Carnot-ovog ciklusa (izraz 13.25),
zbog štetnog uticaja ireverzibilnog procesa prigušenja. Kao što je ranije rečeno, radno telo
oslobodjenu količinu toplote u procesu prigušenja iskoristi za delimično isparavanje. Ovaj
deo toplotne energije ne predaje se toplijem izvoru, tj. ne učestvuje u procesu hladjenja.
Neiskorišćen deo toplotne energije, nastao prigušenjem, za amonijak (N H3 ) i sumpor-
dioksid (SO2 ) su skoro zanemarljivi tako da je teorijski ciklus kompresorskih rashladnih
mašina sa N H3 i SO2 vrlo blizak Carnot-ovom (na primer, za T1 = 300 C i T2 = −150 C
dobija se da je ²/²c ∼
= 0, 8). Znači, za razliku od Carnot-ovog ciklusa, u slučaju parnih kom-
presionih rashladnih mašina koje rade po invrerznom Rankine-ovom ciklusu bitan uticaj na
vrednost koeficijenta hladjenja imaju osobine radnog tela (toplota isparavanja, specifična
toplota, kritični parametri, itd.).
Osnovni nedostatk parnih kompresorskih rashladnih mašina koje rade po Rankine-
ovom ciklusu sa zasićenom parom je u tome što je rad kompresora sa vlažnom parom
vrlo otežan uz mogućnost tzv. ”vodenog udara”. Ovaj nedostatak je otklonjen kod parnih
kompresorskih rashladnih mašina kod kojih kompresor radi sa suvom (pregrejanom) parom.

198
Slika 13.5

Savremene parne rashladne mašine rade po inverznom Rankine-ovom ciklusu sa pre-


grejanom parom. Inverzan Rankine-ov ciklus sa suvom pregrejanom parom prika-
zan je na slici 13.5. Dobijanje suve pare pred ulaz u kompresor (tačka 3 u T,s- dijagramu
na slici 13.5) postiže se većim zatvaranjem prigušnog ventila, tako da kroz isparivač protiče
manja količina radnog tela koja u njemu sva ispari. Time je rad kompresora olakšan a i
onemogućen je ”vodeni udar”.
Jednostavno se dobija da koeficijent hladjenja parnih rashladnih mašina koje rade po
inverznom Rankine-ovom ciklusu sa suvom pregrejanom parom iznosi

i3 − i2 i3 − i1
²= = . (13.26)
i4 − i3 i4 − i3

Jasno je da ovaj ciklus u odnosu na Rankine-ov ciklus sa vlažnom zasićenom parom znatno
više odstupa od Carnot-ovog ciklusa tako da mu je i koeficijent hladjenja manji.
Medjutim, zbog olakšanog rada kompresora sa suvom umesto vlažnom parom, ras-
hladne mašine koje rade po ovom ciklusu imaju prednost. Koeficijent hladjenja kompre-
sorske parne rashladne mašine može da se poveća kako višestepenim prigušenjem tako i
višestepenom kompresijom radnog tela. U prvom slučaju povećava se toplota hladjenja,
a u drugom smanjuje se rad uložen na kompresiju radnog tela. Kao primer, na slici
13.6 je prikazan ciklus parne kompresorske rashladne mašine sa dvostepenim
prigušenjem i dvostepenom kompresijom radnog tela.

199
13.4. Ciklus parno ejektorske rashladne mašine

Parno ejektorske rashladne mašine su takve rashladne mašine koje, umesto mehaničke
energije, za svoj rad koriste toplotnu energiju. Naime, umesto kompresora, za sabijanje
radnog tela koristi se ejektor, kompaktan deo bez pokretnih elemenata, za čiji rad nije
potrebna mehanička energija. Sabijanje pare u ejektoru postiže se pomoću kinetičke en-
ergije dela pare, koja se obrazuje u kotlu, na račun dovedene količine toplote qk .
Principijelna šema parnoejektorske rashladne mašine prikazana je na slici 13.7. Radna
para (najčešće vodena para) visokog pritiska p1 i temperature T1 izlazi iz kotla (6) i adi-
jabatski se širi u mlazniku (M) ejektora (2) tako da na izlazu iz mlaznika pritisak i tem-
peratura padaju na vrednost p2 i T2 , respektivno, a brzina mlaza pare dostiže vrednost do
oko 1000 m/s. Pritisak p2 na izlazu iz mlaznika je nešto niži od pritiska u isparivaču (1),
tako da se radno telo (hladna para) iz isparivača usisava u komoru mešanja (KM) ekjek-
tora. Smesa radne pare i hladne pare ulazi u difuzor (D) ejektora gde se kinetička energija
mlaza transformiše u potencijalnu energiju (energiju pritiska) tj. smanjuje brzina mlaza
a povećava pritisak i temperatura do vrednosti pm i Tm , respektivno (p1 > pm > p2 ). Na
taj način se za adijabatsko sabijanje hladne pare koristi kinetička energija mlaza radne
pare, koju je stekao na račun količine tolote qk utrošene u kotlu (6). Smesa radne i hladne
pare pritiska pm usmerava se u kondenzator (3) gde se kondenzuje predajući toplom izvoru
(hladnoj protočnoj vodi) količinu toplte q1 . Obrazovan kondenzat se deli na dva mlaza.
Veći deo se prigušuje u prigušenom (regulacionom) ventilu (4) do pritiska p2 i temeper-
aturu T2 i usmarava u kondenzator. Drugi (manji) deo kondenzata ubacuje se pomoću
vodene pumpe (5) u kotao pri pritisku p1 . Idealan ciklus parno-ejektorske rashladne
mašine je prikazan u T,s-dijagramu na slici 13.8. uslovno s obzirom da su količine hladne
pare i radne pare različite za dva dela ovog ciklusa.

Slika 13.7 Slika 13.8

Procesu 1 → 2 odgovara adijabatskom prigušenju većeg dela kondenzata u prigušenom


ventilu (4); procesu 2 → 20 -izobarno-izotermnom isparavanju vlažne zasićene pare u ispar-
avaču (1) na račun primljene količine toplote q2 od hladnog izvora do stanja suve zasićene
pare (tačka 20 ); proces 3 → 4 -adijabatskom sabijanju smeše hladne pare i radne pare u
difuzoru (D) ejektora (2). Tačka 3 odgovara stanju smese smanjene vlažnosti u komori
mašanja (KM) pred difuzorom; proces 4 → 5 odgovara izobarnom hladjenju smese suve
pare u kondenzatoru (3); proces 5 → 1 izobarno-izotermnoj potpunoj kondenzaciji smese
pare u kondenzatoru. Tokom procesa hladjenja (4 → 5) i kondenzacije (5 → 1) radno
telo (para) predaje količinu toplote q1 toplom izvoru. Proces 1 → II odgovara povišenje

200
pritiska u vodenoj pumpi;* proces II → III izobarnom zagrevanju radne pare u kotlu
(1); proces III → IV izobarno-izotermnom isparavanju na račun dela dovedene toplote u
kotlu (6) i proces IV → V adijabatskom širenju radne pare u mlazniku (M) ejektora (2)
do pritiska p2 . Posle mešanja vlažne pare stanja V sa suvom zasićenom parom stanja 20
dobija se smesa vlažne pare stanja 3. Zbog toga što se tokom ciklusa ne vrši spoljašnji
rad (zanemarujući rad vodene pumpe) već se dovodi količina toplote qk u kotlu, umesto
koeficijenta hladjenja uvodi se koeficijent iskorišćenja toplote ξ, definisan odnosom
količine toplote q2 odvedene od hladnog izvora i uložene količine toplote qk :
q2
ξ= . (13.27)
qk

Jednostavno se pokazuje da koeficijent iskorišćenja ciklusa parno-ejektorske rashladne


mašine iznosi
i02 − i2
ξ= , (13.28)
g(iIV − i1 )
gde je g− odnos količine pare iz kotla prema količini pare iz isparivača.
Ciklus parno-ejektorskih rashladnih mašina u poredjenju sa ciklusom parno-kompre-
sorskih rashladnih mašina je neuporedivo nesavršeniji, zbog velikih gubitaka pri ireverz-
ibilnom procesu mešanja u ejektoru. Medjutim, zbog jednostavnosti (kompaktnost, bez
pokretnih mehanizama izuzev vodene pumpe) parno-ejektorske rashladne mašine našle su
primenu u prehrambenoj i hemijskoj industriji i služe za postizanje i održavanje umerene
hladnoće [temperatura t2 = 3 − 100 C]. Najviša temperatura ciklusa t1 se drži u granicama
od 30 − 400 C dok temperatura u kotlu dostiže 1800 C.

13.5. Ciklus apsorpcione rashladne mašine


Apsorpcione rashladne mašine koriste svojstva nekih tela da apsorbuju druga tela,
čime se stvara dvokomponentni sistem, tzv. binarna (dvojna) smesa. Ukoliko neki rastvor
apsorbuje paru rastvarača dolazi, na izvestan način, do kondenzacije pare i oslobadjanja
toplote. Apsorbovanjem pare smanjuje se koncentracija rastvora tako da se oslobadja
dopunska količina toplote. Ukupna količina toplote, oslobodjena u procesu apsorpcije,
povećava temperaturu rastvora. Znači, kada neki rastvor apsorbuje paru rastvarača
predaje se toplota rastvoru iako je temperatura pare niža od temperature
rastvora. Pri ovom procesu dolazi do smanjenja koncentracije rastvora.
U apsorbcionim rashladnim mašinama najčešće se koristi dvojna smeša amonijaka i
vode (N H3 − H2 O). U ovom slučaju voda je rastvarač-apsorbent. Voda lako i mnogo
apsorbuje paru amonijaka pri čemu se rastvor zagreva. Da bi se proces apsorpcije održao
potrebno je da se rastvor neprekidno hladi. Ukoliko se rastvor zagreva dolazi pre svega do
isparavanja amonijaka.
Principijelna šema apsorpcione rashladne mašine prikazana je na slici 13.9. Apsorp-
cione rashladne mašine nemaju pokretnih delova (izuzev pumpe). Ulogu kompresora (ili
ejektora) u ovom slučaju igra parni generator (1) i apsorber (5). Kod apsorpcionih rash-
ladnih mašina proces apsorpcije odgovara usisavanju pare u kompresor, a isparavnje u
parnom generatoru - sabijanju i izbacivanju pare iz kompresora. Ostali deo šeme odgovara
šemi parnih kompresorskih rashladnih mašina.

* zbog zanemarljivo malog rada vodene pumpe (lp = iII − i1 ≈ 0) linija 1 → II → III
je vrlo bliska liniji 1 → III

201
.

Slika 13.9.

Rad apsorpcione rashladne mašine protiče na sledeći način: U parnom generatoru (1)
pri dovodjenju količine toplote qk od spoljašnjeg izvora dolazi do isparavanja komponente
s nižom temperaturom ključanja (na primer amonijak N H3 ) iz binarnog rastvora gde je
druga komponenta voda rastvarač-apsorbat. Suva zasićena para amonijaka usmerava se
u kondenzator (2) gde se potpuno kondenzuje predajući količinu toplote kondenzacije q1
protočnoj hladnoj vodi (tzv. toplijem izvoru). Tečan amonijak se prigušuje u prigušenom
(regulacionom) ventilu (3), pri čemu opada pritisak i temperatura, nešto ispod temper-
ature u isparivaču (4). Na račun primljene količine toplote q2 od ohladjenog tela (tzv.
hladnijeg izvora) amonijak isparava prelazeći u vlažnu zasićenu paru a zatim se usmerava
u apsorber (5). U apsorberu pare amonijaka se potpuno apsorbuju rastvorom niže koncen-
tracije amonijaka, predajući oslobodjenu količinu toplote apsorpcije qa hladnoj protočnoj
vodi. Usled apsorpcije dolazi do povećanja koncentracije amonijaka u rastvoru. Obogaćen
i ohladjen rastvor se pumpom (6) odvodi u parni generator (1) gde na račun dovedene
količine toplote qk amonijak isparava i usmerava se u kondenzator (2). Apsorbent (voda)
slabije koncentracije amonijaka se iz generatora preko prigušnog ventila (7) usmerava u
apsorber, pri čemu pritisak i temperatura apsorbenta opadaju. Uvodjenjem apsorbentata
niže koncentracije (preko prigušnog ventila) održava se stalna koncentracija amonijaka u
apsorberu koja je inače bila povećana apsorpcijom amonijaka iz isparivača.
Koeficijent toplotnog iskorišćenja ξ apsorpcione rashladne mašine dat je izrazom
q2 q2
ξ= ≈ , (13.29)
qk + l p qk
zanemerujući veličinu rada lp pumpe (lp ≈ 0). Tako, na primer, pri temepraturama T1 =
400K, T2 = 258K i temperaturi okoline TS = 298K dobija se da je koeficijent iskorišćenja
toplote ξ = 0, 17 − 0, 50 a odgovarajuća vrednost koeficijenta hladjenja ² = 0, 47 − 1, 41.
Zbog velike iverzibilnosti procesa u apsorpcionom sistemu apsorpcione rashladne ma-
šine manje su efikasne i ekonomične od parnih kompresorskih rashladnih mašina. Med-
jutim, one imaju i niz preimućstava kao što su jednostavnost, bezšuman rad, mogućnost
korišćenja iskorišćenih toplih industrijskih voda i para za dovodjenje toplote parnom gen-
eratoru, niska cena i drugo, tako da su našle široku primenu.

13.6. Ciklusi za postizanje niskih temperatura i likvefikaciju realnih gasova

202
U 7. glavi razmatrani su procesi za hladjenje koji čine osnovu složenih ciklusa za posti-
zanje niskih temperatura kao i za likvifikaciju gasova. Jasno je da je kako za postizanje tako
i za održavanje niskih temperatura neophodno de se ostvari termodinamički ciklus delom
sastavljen od odgovarajućih procesa za hladjenje. To se odnosi i na postupke neprekidnog
dobijanja tečnih gasova (likvefikacija). U ovom poglavlju biće razmatrani osnovni ciklusi
za postizanje niskih temperatura i likvefikaciju gasova.
Idealan ciklus za postizanje niskih temperatura i likvefikaciju gasova prikazan je u
T,s-dijagramu na slici 13.10.

Slika 13.10

Gas se pri temperaturi T1 , znatno iznad kritične temperature TK gasa (tačka 1), sabija
pri izotermnom procesu 1 → 2 od pritiska p1 do pritiska p2 , pri čemu se oslobadja količina
toplote q1 , a zatim se širi pri izoentropskom (adijabatskom) procesu 2 → 3 do početnog
pritiska p1 i temperature T2 ispod kritične temperature TK gasa, tako da dolazi do potpune
likvefikacije gasa tj. prelaza gasa u tečno stanje (tačka 3 leži na krivoj zasićenja tečnosti).
Na račun dovedene količine toplote q20 tokom izobarno-izotermnog procesa 3 → 4 (T2 =
const, p1 = const) dolazi do isparavanja tečnosti. Zasićena para se iz stanja 4 izobarno
širi u procesu 4 → 1, na račun dovedene količine toplote q200 , do početne temperature T1
ciklusa, tako da se zatvara neprekidan ciklus likvefikacije gasa.
Specifična količina toplote q1 oslobodjena tokom izotermnog procesa 1 → 2 iznosi
q1 = T1 (s2 − s1 ) = −T1 (s1 − s2 ). (13.30)
Ukupna odvedena količina toplote q2 jednaka je zbiru količine toplote q20 , odvedene tokom
izobarno-izotermnog procesa 3 → 4, i količine toplote q200 odvedene tokom izobarnog procesa
4→1:
q2 = q20 + q200 = (i4 − i3 ) + (i1 − i4 ) = i1 − i3 . (13.31)
Ukupan minimalan rad lid koji se utroši tokom idealnog ciklusa likvefikacije gasa iznosi
lid = |q1 | − q2 = T1 (s1 − s2 ) − (i1 − i3 ) = T1 (s1 − s3 ) − (i1 − i3 ). (13.32)
Koeficijent hladjenja idealnog ciklusa je
q2 i1 − i3
²= = . (13.33)
lid T1 (s1 − s3 ) − (i1 − i3 )

203
Može da se uoči da je inverzan Carnot-ov ciklus 1 → 2 → 3 → 40 → 1, izmedju temperatura
T1 i T2 , manje pogodan za likvefikaciju gasa od idealnog ciklusa 1 → 2 → 3 → 4 → 1 jer
se sva toplota q2 kod Carnot-ovog ciklusa odvodi pri najnižoj temperaturi T2 pri procesu
3 → 4, dok se kod idealnog ciklusa u procesu 3 → 4 toplota q20 odvodi pri najnižoj
temperaturi T2 a ostali deo toplote q100 pri višoj temperaturi (od T2 do T1 ). Znači, veća
količina toplote odvodi se pri idealnom ciklusu likvefikacije gasa, odnosno za istu odvedenu
količinu toplote kod Carnot-ovog ciklusa treba da se uloži veći rad.
U tabeli 13.1. prikazane su vrednosti uloženog rada kod idealnog ciklusa lid i Carnot-
ovog ciklusa lc za dobijanje 1 kg likvefikovanog gasa, njihov odnos lid /lc , kao i temperature
ključanja Tklj gasova pri normalnim uslovima. Vrednosti su dobijene na osnovu izraza
(13.32) za T1 = 300K i p1 = 0.1M P a.
Tabela 13.1

Gas Tk (K) Tinv (K) lid (M J/kg) lc (M J/kg) lid /lc

helijum 4,2 40 6,85 110 0,062


vodonik 20,4 205 11,9 54,3 0,219
neon 27,3 250 1,23 - -
azot 77,4 624 0,79 1,25 0,635
vazduh 88 603 0,74 1,13 0,660
kiseonik 90,2 893 0,64 0,95 0,674
metan 111,7 - 1,11 1,53 0,720
etilen 169,4 - 0,43 0,52 0,830

Može da se primeti [ izraz (13.32) i Tabela 13.1] da uložen rad za ciklus znatno raste s
sniženjem najniže temperature ciklusa. Usled ireverzibilnosti pojedinačnih procesa utrošen
rad u realnim uslovima je mnogo puta veći nego kod idealnog ciklusa.
Idealan ciklus likvefikacije gasova praktično je neostvarljiv, jer bi za postizanje stanja
2 (pred adijabatsko širenje) bilo neophodno da se postigne pritisak od p2 = 50000M P a da
bi se, na primer za vazduh, posle adijabatskog širenja dostigla tačka 3 na graničnoj krivoj
zasićenja tečnosti (slika 13.10).
Medjutim, primenom niza stepena odvodjenja toplote sa različitih temperaturskih
nivoa izmedju najviše (T1 ) i najniše (T2 ) temperature teži se približenju idealnom ciklusu
likvefikacije. Povećanjem broja stepeni ciklusa poboljšavaju se termodinamičke karakter-
istike ukupnog ciklusa ali se, s druge strane, time usložnjava aparatura. Jasno je da broj
stepena hladjenja raste sa sniženjem temperature T2 .
Paralelno s odredjivanjem broja stepeni hladjenja zadatak tehnike niskih temperatura
(kriogena tehnika) je i da se izabere najpogodniji način hladjenja na svakom stepenu ste-
penastog (kaskadnog) hladjenja. Osnovni načini hladjenja koji se najčešće primenjuju su:
1) isparavanje tečnosti niske temperature ključanja;
2) adijabatsko prigušenje (Joule-Thomson-ov efekt) i
3) adijabatsko širenje gasa sa i bez vršenja spoljašnjeg rada.
Ciklusi za hladjenje koji su zasnovani na isparavanju tečnosti niske temperature ključa-
nja široko se koriste u oblasti do 200 K. Korišćenjem nekoliko tečnosti različitih svojstava,
tako da se jedna tečnost (kao radno telo) kondenzuje hladjenjem druge tečnosti na nižoj
temperaturi, mogu da se pomoću parnih kompresorskih rashladnih mašina dostignu niske
temperature (do oko 60 K). Na primer, pomoću ovakvog načina (četverostepenim hladjen-
jem) može da se izvrši likvefikacija azota korišćenjem amonijaka, etilena, metana i naravno

204
azota u odgovarajućim stepenima kaskadne rashladne mašine.
Korišćenjem adijabatskog prigušenja mogu da se likvefikuju neon ili vodonik ukoliko je
prethodno, korišćenjem stepenastog hladjenja pomoću parne kompresione mašine, postigne
temperatura do oko 60 K u poslednjem stepenu kaskade. Konačno, korišćenjem tečnog
vodonika za prethodno hladjenje helijuma može da se likvefikuje helijum adijabatskim
prigušenjem.
Zavisnost koeficijenta adijabatskog prigušenja αi od temperature je složena s maksi-
mumom blizu kritične temperature Tk . Maksimum se pomera ka višim temperaturama s
porastom pritiska, tako da mora da se vodi računa da se kada je T > Tinv pri prigušenju
gas zagreva (α1 < 0 za sve pritiske). Pad temperature je veći što je manja početna tem-
peratura i što je veći početni pritisak. Zbog toga se proces prigušenja koristi pri najnižim
temperaturama i pri relativno visokim pritiscima kompresovanog gasa.
Dobijanje niskih temperatura adijabatskim širenjem gasa sa vršenjem rada je efikasnije
od adijabatskog prigušenja posebno kada je stepen širenja gasa visok ili kada se širenje vrši
od relativno visoke početne temperature. Kod nekih rashladnih sistema koristi se proces
adijabatskog širenja gasa bez vršenja korisnog rada - proces adijabatskog isticanja iz suda
u kome je gas pod pritiskom. U ovom slučaju, kao što je poznato, vrši se rad istiskivanja
nasuprot spoljašnjem pritisku. Ovaj proces se razlikuje od adijabatskog (izoentropskog)
širenja u detanderu (ekspanzionoj mašini) po tome što je ireverzibilan, tj. u procesu
entropija raste. Zbog jednostavnosti aparature ovaj način hladjenja našao je primenu u
rashladnoj tehnici. Promena temperature u ovom slučaju znatno je manja nego u slučaju
adijabatskog širenja u detanderu ali je mnogo veća nego u slučaju adijabatskog prigušenja.
Takve mašine dobile su naziv kriogene toplotne pumpe. Ciklusi za hladjenje mogu da se
uslovno klasifikuju na:
1) cikluse sa prigušenjem;
2) kombinovane cikluse u kojima se jedan deo gasa širi u detanderu a drugi u prigušnom
ventilu;
3) cikluse sa širenjem u detanderu ili turbodetanderu i
4) cikluse sa širenjem bez vršenja korisnog rada ( sa isticanjem gasa).

13.6.1. Ciklus likvefikacije sa prigušenjem


Svaki složeni ciklus može da se pretstavi kao niz odvojenih stepena ciklusa u kojima
se hladjenje ostvaruje na različite načine. Razmotrimo najjednostavnije cikluse složenog
(kaskadnog) ciklusa.
U početku razmotrimo teorijski ciklus hladjenja sa prostim prigušenjem, pri čemu se
likvefikacioni gas ne izdvaja već isparava na račun dovedene količine toplote q1 pri najnižoj
temperaturi T2 ciklusa.
Principijelna šema i odgovarajući idealan Linde-ov ciklus sa prostim prigušenjem
prikazani su na slici 13.11a i b. Gas pritiska p1 i temperature T1 sabija se izotermno
(T1 = const) u kompresoru (1) do pritiska p2 > p1 . U razmenjivaču toplote (2) gas se
izobarno (p2 = const) hladi do temperature Tm . Gas se zatim adijabatski (izoentalpijski)
hladi u prigušnom ventilu (3) do temperature T2 koja odgovara početnom pritisku p1 .
Stanje gasa koje odgovara parametrima p1 i T2 nalazi se u dvofaznoj oblasti [tačka (4)]
tako da dolazi do delimične likvefikacije gasa. Obrazovana tečnost isparava pri konstantnoj
temperaturi i pritisku (p1 =const i T2 = const) na račun dovedene količine toplote q2 od
hladnog izvora čija je temperatura nešto viša od najniže temperature T2 ciklusa a zatim
zajedno sa nelikvefikovanim gasom ulazi u razmenjivač toplote (2) gde se izobarno zagreva
(p1 = const) do početne temperature. Pretpostavlja se da je razmenjivač toplote izolovan
od okoline (adijabatski uslovi). Na njegovom toplijem kraju temparature obe struje gasa
su jednake i iznose T2 .

205
.

Slika 13.11.

U T,s-dijagramu na slici 13.11 proces 1 → 2 odgovara izotermnom sabijanju gasa u


kompresoru (1); proces 2 → 3− izobarnom hladjenju u razmenjivaču toplote (20 ); proces
3 → 4− izoentalpijskom prigušenju u prigušnom ventilu (3); proces 4 → 5− izobarno-
izotermnom isparavanju u isparavaču (4) i proces 5 → 1− izobarnom zagrevanju u raz-
menjivaču toplote (2). Kako je razmenjivač toplote toplotno izolovan od okoline sledi
q100 = q200 pa je i2 − i3 = i1 − i5 odnosno t5 − i3 = i1 − i2 , tako da uzevši u obzir da i4 = i3 ,
sledi
q2 = i5 − i4 = t5 − i3 = i1 − i2 . (13.34)
S obzirom da je
q1 = −T1 (s1 − s2 ), (13.35)
na osnovu prethodnog sledi da rad utrošen na izobarno sabijanje gasa iznosi
l = |q1 | − q2 = T1 (s1 − s2 ) − (i1 − i2 ). (13.36)
Koeficijent hladjenja idealnog ciklusa sa prostim prigušenjem je
q2 i1 − i2
²L = = . (13.37)
l T1 (s1 − s2 ) − (i1 − i2 )
Pri T1 = 300K, p1 = 0.1M P a, p2 = 6 − 20M P a dobija se da je termodinamički koeficijent
iskorišćenja za, na primer, azot kao radni gas ²L /²C = 0.1 − 0.2 tj. manji 3-6 puta nego u
slučaju idealnog likvefikacionog ciklusa. ( ²²idc ∼
= 0.635 pri p1 = 0.1M P a) Razmotrimo teori-
jski ciklus sa prostim prigušenjem u slučaju kada se odvodi likvefikovan gas. Principijelna
šema ovakvog sistema za hladjenje (slika 13.12) u principu se ne razlikuje od prethodne
šeme (slika 13.11a).
U odnosu na ranije razmotren ciklus u ovom slučaju protok nelikvefikovanog gasa
iz isparavača je smanjen za količinu x odvedenog likvefikovanog gasa u odnosu na ulazni
protok. Odgovarajuća količina gasa pri T1 mora da se uvede u ciklus da bi se proces
likvefikacije normalno odvijao. Jednačina toplotne ravnoteže daje
i2 = (1 − x)i1 + xi4 , (13.38)
tako da tzv. koeficijent likvefikacije iznosi
i1 − i2
x= . (13.39)
i1 − i04

206
Slika 13.12.

Razmotrimo teorijski ciklus hladjenja s prigušenjem i prethodnim delimičnim hlad-


jenjem gasa pomoću pomoćnog rashladnog fluida (gasa). Prethodnim hladjenjem gasa do
temperature T10 (T1 > T10 > T2 ) uvećava se efekt prigušenja. Osim toga, likvefikacija neona,
vodonika i helijuma, čija je temperatura inverzije relativno niska, moguća je samo ukoliko
se gas prethodno ohladi do temperature koja je ispod temperature inverzije pa se tek tada
uvodi u prigušni ventil. Ciklus se koristi kako za postizanje niskih temperatura tako i za

207
likvefikaciju gasa.
Principijelna šema sistema za hladjenje (likvefikaciju) sa prigušenjem i prethodnim
hladjenjem (Linde-ov metod) prikazana je na slici 13.13. Gas posle sabijanja u kompresoru
(1) prolazi kroz razmenjivač toplote (20 ) gde se regenerativno hladi suprotnim protokom
ohladjenog gasa a zatim se dodatno hladi pomoću rashladnog fluida, koji isparava u ispar-
avaču (200 ) (za hladjenje vazduha koristi se amonijak ili freon; za vodonik i neon-tečni azot).
Zatim se gas uvodi u osnovni razmenjivač toplote (2) gde se hladi suprotnim protokom
ohladjenog gasa. U odnosu na ciklus sistema hladjenja sa prigušenjem bez prethodnog
hladjenja ovaj ciklus se razlikuje po tome što je temperatura gasa koja se uvodi u raz-
menjivač toplote (2) znatno niža, jer je odredjena temperaturom ključanja T10 dodatnog
spoljnjeg rashladnog fluida u isparavaču a ne temperaturom protočne vode u razmenjivaču
toplote iza kompresora (razmenjivač toplote (2) na slici 13.13). Protok gasa ohladjenog
ispod temperature inverzije širi se u prigušnom ventilu (3) pri čemu se likvefikuje i ulazi
u sabirnu posudu (4), gde ili isparava na račun dovedene toplote q2 , ili se odvodi za dalje
korišćenje.

Slika 13.13. Slika 13.14.


Osnovno priimućstvo ovog ciklusa je da se svi gubici toplote kompenzuju hladjenjem
na temperaturskom nivou T10 a ne kao ranije na najnižem temperaturskom nivou T2 , (slika
13.14) čime se povećava koeficijent likvefikacije x gasa.

13.6.2. Ciklus likvefikacije sa širenjem gasa u detanderu


i prigušenjem (Klod-Heslandov metod)
Kod ovih ciklusa zajedno s ireverzibilnim procesom prigušenja u prigušnom ventilu
primenjuje se reverzibilni proces adijabatskog širenja u detanderu. Adijabatsko (izoen-
tropsko) širenje gasa u detanderu je efektivnije od procesa prigušenja (αs > αi , tako da je
∆Ts > ∆Ti ).
Pri širenju gasa u detanderu ne može da se likvefikuje gas, zbog toga se gas koji
je prethodno ohladjen u detanderu uvodi u prigušni ventil i u rezultatu izoentropijskog
prigušenja likvefikuje.
Principijelna šema rashladnog sistema sa širenjem gasa u detanderu i prigušenjem kao
i odgovarajući ciklus u T,s-dijagramu prikazani su na slici 13.15.
Iz kompresora (1) komprimovan gas pritiska p2 hladi se u razmenjivaču toplote (20 )
posle čega jedan njegov deo D ulazi u sledeći razmenjivač toplote (200 ) a drugi deo (1-D)

208
(80%) - u detanderu (5). Pri širenju u detanderu gas se znatno ohladi a zatim uvodi
u suprotan protok gasa i usmerava u razmenjivač toplote (200 ). Deo D gasa ohladjen u
razmenjivaču toplote (200 ) ulazi u prigušni ventil (3) i delimično likvefikovan uvodi u sabirnu
posudu (4) a nelikvefikovan gas vraća se u razmenjivače toplote (200 ) i (20 ) gde se zagreva
do početne temperature.

Slika 13.15

Za razliku od rashladnih sistema sa jednostavnim prigušenjem (Linde-ov-metod) u


slučaju rashladnih sistema sa širenjem gasa u detanderu i prigušenjem nije neophodan raz-
menjivač toplote-isparivač za dodatno prethodno hladjenje pomoću spoljašnjih rashladnih
fluida, s obzirom da se temperatura gasa posle širenja u detanderu znatno snižava. Tako
na primer, za likvefikaciju helijuma nije neophodno prethodno hladjenje helijuma tečnim
vodonikom a kod nekih sistema sa detanderima čak ni prethodno hladjenje tečnim azotom.

Slika 13.16

Uloga detandera sastoji se u tome da je pri istoj temperaturi T1 pre detandera i


istoj temperaturi posle detandera Td i pritisku p1 (p1 < p2 ) povišenjem pritiska p2 ispred
detandera (posle sabijanja u kompresoru) potrebno manje prethodno hladjenje, odnosno

209
moguć je rad s višom početnom temperaturom ispred detandera.
Pri vrlo visokim pritiscima nije neophodno prethodno hladjenje (slika 13.16). Sa
povećanjem pritiska p2 snižava se razlika temperatura ∆T = T1 − T3 (∆T 0 = T1 − T30 <
∆T ), tako da je ∆T 00 = T1 −T200 = 0. Efikasnost kompresorskih detanderskih likvefikacionih
sistema je znatno veća od efikasnosti likvefikacionih sistema sa jednostavnim prigušenjem.
Pri vrlo niskim temperaturama ne mogu da se koriste klipni detandri zbog teškoće u
podmazivanju klipa i drugih detalja. Zbog toga su uvedeni turbodetandara. Kod ciklusa
niskog pritiska uloga turbodetandara je nezamenljiva s obzirom da je efekt prigušenja u
prigušnom ventilu pri niskim pritiscima vrlo mali. Ovakav metod hladjenja poznat kao
Kapicin metod leži u osnovi savremenih likvefikacionih sistema.

210
Primer 13.1 Vazdušna kompresorska rashladna mašina proizvodi led temperature
tb = −50 C od vode temperature ta = 150 C. Pred usisavanjem u kompresor vazduh ima
temperaturu t3 = −150 C i pritisak p3 = p2 = 0, 1M P a. Pritisak sabijenog vazduha iznosi
p1 = p4 = 0, 5M P a. Na izlazu iz hladnjaka temperatura vazduha iznosi t1 = 250 C. Za-
preminski rashod vazduha iznosi dV 3 3
dt = 10 m /h pri normalnim uslovima. Odrediti:
a) temperaturski koeficijent hladjenja ² inverznog Joul-ovog ciklusa (slika 13.3) po kome
radi ova rashladna mašina;
b) snagu P potrebnu za pogon kompresora i
c) količinu dobijenog leda u jedinici vremena. Eksponent adiabate za vazduh je k=1,40.
Specifična toplota leda je cL = 2, 09kJ/kgK. Specifična toplota vode iznosi cpv =
4, 187kJ/kgK. Toplota topljenja leda je λ = 330, 7kJ/kg. Specifična toplota pri kon-
stantnom pritisku vazduha u datoj oblasti temperature je cp = 1, 0034kJ/kgK a gustina
vazduha je ρ = 1, 2928kg/m3 .
rešenje: Temperatura vazduha na izlazu iz kompresora je
µ ¶ k−1 µ ¶ 1,4−1
p1 k
0, 5 1,4
T4 = T3 = 258 · = 408, 6K.
p2 0, 1

Iz jednačina adijabata (3 → 4) i (1 → 2) sledi da temperatura posle izvršene ekspanzije u


detanderu iznosi
T1 298
T2 = T3 = 258 · = 188, 16K.
T4 408, 6
Temperaturski koeficijent hladjenja ² iznosi (13.15)
T2 188, 16
²= = = 1, 713,
T1 − T2 298 − 188, 16
ili direktno (13.15)
1 1
²= k−1 = 1,41−1 = 1, 713.
( pp12 ) k ( 0,5
0,1 ) 1,41

U razmenjivaču toplote tokom izobarnog zagrevanja (proces 2 → 3) u jednici vremena


vazduh prima od vode količinu toplote
dQ2 dm
= · cpv (T3 − T2 ) =
dt dt
dV
=ρ cp (T3 − T2 ) = 1, 2928 · 103 · 1, 0034 · 103 (258 − 188, 16) =
dt v
= 90, 60M J/h = 25, 166kJ/s.
Na osnovu izrza (13.2) veličina uloženog rada ( za pogon kompresora) iznosi:
Q
L= ,
²
tako da je potrebna snaga za pogon kompresora

dL 1 dQ 25, 166 · 103


P = = = = 14, 691kW ≈ 14, 7kW.
dt ² dt 1, 713

211
Da bi se od vode mase (m) i temparature (ta ) formirao led temparature (tb ) potrebno je
da se voda prvo ohladi do temparature mržnjenja t0 = 00 C. Za to je neophodno da voda u
razmenjivaču toplote tokom procesa (2 → 3) preda vazduhu specifičnu količinu toplote

Q a0
qa0 = = cpv (ta − t0 ) = 4, 187(15 − 0) = 62, 80kJ/kg.
m

Za formiranje leda na temperaturi t0 = 00 C treba da se odvede količina toplote jednaka


toploti topljenja leda q0 = λ = 330, 7kJ/kg i da bi se led ohladio do temperature tb = −50 C
treba da se odvede količina toplote q0b = cL (ta − tb ) = 2, 09 · 5 = 10, 45kJ/kg. Ukupno treba
da se po jedinici mase leda odvede količina toplote

Qab
qab = = qa0 + q0 + q0b = (63, 80 + 330, 7 + 10, 45)kJ/kg = 404, 95kJ/kg.
m

Kako odvedenu toplotu Qab prima vazduh (Q2 = Qab ) sledi

dQ2 dQab d dm
= = (mqab ) = qab
dt dt dt dt

tako da je masa formiranog leda u jednici vremena:

dm 1 dQ2 25, 166 · 103 kg


= = kg/s = 0, 0621 = 223, 7kg/h.
dt qab dt 404, 95 · 103 s

Primer 13.2 Parnokompresorska rashladna mašina radi po inverznom idealnom Ran-


kine-ovom ciklusu sa zasićenom parom (slika 13.4) sa freonom -12 kao radnim telom. Na-
jviša i najniža temperatura ciklusa iznose t1 = 300 C i t2 = −200 C, respektivno. Rashladni
koeficijent uredjaja, tj. količina toplote koja se tokom jednog časa odvede od hladnjače
[razmenjivača toplote (2) na slici 13.4] iznosi Q̇.2 = 2, 00 · 105 kJ/h. Odrediti:
a) teorijsku vrednost rada potrebnog za pogon kompresora;
b) koeficijent hladjenja;
c) maseni protok freona i
d) teorijsku snagu motora parnokompresorske rashladne mašine.
rešenje: Na osnovu tabele veličine stanja proključalog freona -12 i suve pare freona -
12 dobijaju se sledeći podaci za temperaturu t1 = 300 C : p1 = 7.4344bara, v10 =
0, 7734dm /kg, v1 = 0, 02433m /kg, i1 = 529, 18kJ/kg, i1 = 667, 81kJ/kg, s01 =
3 00 3 0 00

2, 0999kJ/kgK, s001 = 2, 5573kJ/kgK


Za temperaturu t2 = −200 C podaci su sledeći: p2 = 1, 5098bara v20 = 0, 6868dm3 /kg,
v200 = 0, 1107m3 /kg, i02 = 481, 79kJ/kg, i002 = 645, 32kJ/kg, s02 = 1, 9315kJ/kgK, s002 =
2, 5777kJ/kgK.
Stepen suvoće u tački 3 (pred ulaz u kompresor) iznosi [na primer, iz jednačine (6.98)]:

s3 − s02
x= .
s002 − s02

212
Kako je s3 = s4 = s001 sledi

s001 − s02 2, 5573 − 1, 9315


x= 00 0 = = 0, 968.
s2 − s2 2, 5777 − 1, 9315

Entalpija u tački 3 iznosi (6.95)

i3 = i02 + (i002 − i02 )x = 481, 79 + (645, 32 − 481, 79)0, 968 = 640, 09kJ/kg.

Kako je i2 = i1 = i01 sledi da odvedena specifična toplota, tzv specifični rashladna kapacitet
iznosi (13.18):

q2 = i3 − i2 = i3 − i1 = i3 − i01 = 640, 09 − 529, 18 = 110, 91kJ/kg.

Specifična količina toplote predata kondenzatoru [(4) na slici 13.4.] iznosi (13.9):

q1 = i4 − i1 = i001 − i01 = 667, 81 − 529, 18 = 138, 63kJ/kg.

a) Teorijska vrednost utrošenog specifičnog rada kompresora iznosi (13.20):

l = lk = q1 − q2 = i4 − i3 = i001 − i3 = 667, 81 − 640, 09 = 27, 72kJ/kg.

b) Koeficijent hladjenja je (13.21)

q2 110, 907
²= = = 4, 00.
l 27, 72

Za inverzni Carnot-ov ciklus izmedju datih temparatura koeficijent hladjenja iznosi:

T2 253, 16
²c = = = 5, 06 > ².
T1 − T2 50

c) Kako je
dQ2 d(mq2 ) dm
Q̇2 = = = q2 ,
dt dt dt
dobija se da je maseni protok freona:

dm Q̇2 2, 00 · 105 kJ/h


= = = 1803, 31kg/h = 0, 501kg/s.
dt q2 110, 91kJ/kg

d) Teorijska snaga motora koji pokreće kompresor iznosi:

dLk dmlk dm kJ kg
P = = = lk = 27, 72 0, 501 ≈ 13, 89kW ≈ 13, 9kW.
dt dt dt kg s

Primer 13.3 Za zagrevanje zgrada može da se koristi rashladni uredjaj, koji koristi spoljaš-
nju sredinu kao toplotni izvor niže temparature. Na ovom principu radi tzv. toplotna

213
pumpa. Pomoću ovog uredjaja, na osnovu uloženog rada za pogon kompresora za adija-
batsko sabijanje radnog tela, toplota se prenosi sa okolne sredine na toplotni izvor više
temperature, tj. na vazduh u prostorijama zgrada. Ako je najniža predvidjena temper-
atura okolne sredine t2 = −150 C a željena temparatura u prostorijama (tj. grejnim telima-
kondenzatorima) t1 = 250 C, odrediti količinu toplote koja se tokom jednog časa dobija za
zagrevanje zgrade pomoću toplotne pumpe koja radi po idealnom inverznom Carnot-ovom
ciklusu za zasićenu paru (1 − 20 − 3 − 4 na slici 13.4.) sa amonijakom kao radnim telom.
Koliki je koeficijent grejanja ²g datog ciklusa? Snaga motora za pogon kompresora iznosi
Pk = 20kW.
rešenje: Na osnovu tabele veličina stanja proključalog amonijaka i suve amonijačne pare
dobijaju se sledeći podaci: Za t2 = −150 C je i02 = 431, 4kJ/kg, i002 = 1743, 9kJ/kg, s02 =
1, 743kJ/kgK, s002 = 6, 828kJ/kgK; za t1 = 250 C je i02 = 617, 6kJ/kg, i002 = 1784, 3kJ/kg,
s01 = 2, 409kJ/kgK, s001 = 6.322kJ/kgK. Stepen suvoće u tački 3 (pred ulaz u kompresor)
iznosi (6.98)

s3 − s02 s4 − s02 s001 − s02 6, 322 − 1, 743


x3 = 00 0 = 00 0 = 00 0 = = 0, 900.
s2 − s2 s2 s2 s2 − s2 6, 828 − 1, 743

Stepen suvoće u tački 20 (posle adijabatske ekspanzije u detanderu) je


s20 − s02 s1 − s02 s01 − s02 2, 409 − 1, 743
x20 = 00 0 = 00 0 = 00 0 = = 0, 131.
s2 − s2 s2 − s2 s2 − s2 6, 828 − 1, 743
Entalpije u tačkama 20 i 3 iznose (na osnovu 6.95), repektivno

i20 = i02 + (i002 − i02 ) · x20 = 431, 4 − (1743, 9 − 431, 4) · 0, 131 = 603, 3kJ/kg

i
i3 = i02 + (i002 − i02 ) · x3 = 431, 4 − (1743, 9 − 431, 4) · 0, 900 = 1612, 6kJ/kg
Specifična količina toplote koja je predata kondenzatoru (grejnom telu) iznosi

q1 = i4 − i1 = i001 − i01 = 1784, 3 − 617, 6 = 1166, 7kJ/kg.

Specifična količina toplote koja je predata radnom telu od okolne sredine u delu ciklusa
2 → 3 iznosi:
q2 = i3 − i20 = 1612, 6 − 603, 3 = 1009, 3kJ/kg.
Teorijska vrednost specifičnog rada za pogon kompresora iznosi:

lk = q1 − q2 = 1166.7 − 1009.4 = 157.4kJ/kg.

Količina toplote koja se predaje grejnom telu u jedinici vremena kao i snaga kompresora
mogu da se izraze preko masenog protoka dm/dt radnog tela (kroz kompresor):

dQ1 dmq1 dm
Q̇1 = = = q1
dt dt dt
i
dLk dmlk dm
Pk = = = lk ,
dt dt dt
214
tako da je

Pk 1166, 7 · 20
Q̇1 = q1 · = = 148, 25kJ/s = 533, 7kJ/h ≈ 544kJ/h.
lk 157, 4

Koeficijent grejanja ( koeficijent transformacije toplote) iznosi

|q1 | 1166, 7
²g = = = 7, 41 ≈ 7, 4
lk 157, 4

ili
T1 298
²g = = = 7, 45 ≈ 7, 4.
T1 − T2 298 − 258

215
14. PROSTIRANJE TOPLOTE
Pri projektovanju različitih toplotnih uredjaja, rashladnih sistema, toplotnih motora,
kompresora, transportnih sredstava, pa čak i elektronskih uredjaja, treba da se poznaju i
uzmu u obzir procesi prostiranja toplote.
Zavisno od namene uredjaja u praksi je od interesa da se proces prostiranja toplote
potpomogne ili spreči.
Na primer, teži se da se u razmenjivačima toplote poveća intenzitet razmenjene toplote,
smanje dimenzije razmenjivača a time uštedi materijal.
S druge strane, kod toplovoda treba da se smanji i spreči prostiranje toplote kroz
zidove cevi korišćenjem toplotno izolacionih materijala.
Da bi se osigurao kontinualan i dugotrajan rad toplotnih uredjaja, toplotnih motora,
transportnih sredstava, nadzvučnih letelica itd. neophod-ne su posebne mere zaštite poje-
dinih delova ovih uredjaja, na primer komore za sagorevanje i mlaznice raketnih letelica.
Postoji opasnost od havarije delova zbog opadanja čvrstoće materijala pri dugotrajnom
izlaganju visokim temperaturama.
Razlikuju se tri načina prostiranja toplote:
- provodjenjem (kondukcijom),
- prelaženjem (konvekcijom), i
- zračenjem (radijacijom).
Ovi oblici prostiranja toplote razlikuju se kako po svojoj prirodi tako i zakonitostima
koje ih karakterišu (opisuju).
Prostiranje toplote provodjenjem (kondukcijom) javlja se pri neposrednom kon-
taktu tela ili delova tela različitih temperatura a ostvaruje se razmenom dela kinetičke
energije haotičnog toplotnog kretanja mikrostrukturnih elemenata tela (molekula, atoma,
slobodnih elektrona) pri medjusobnim sudarima i difuziji a takodje i kvantima elastičnih
oscilacija kristalne rešetke čvrstih tela - fononima - pri makroskopski nepokretnoj masi
tela. U najčistijem obliku provodjenje toplote se javlja kod čvrstih tela i tankih nepokret-
nih slojeva tečnosti i gasova. U metalima i poluprovodnicima provodjenje toplote ostvaruje
se sudarima i difuzijom slobodnih elektrona kao i fononima. Dok je kod metala fononska
komponenta toplotnog provodjenja mala, kod poluprovodnika je značajana a kod dielek-
trika je osnovna.
Prostiranje toplote provodjenjem zavisi od fizičkih svojstava tela, od njegovih dimenz-
ija i oblika, kao i od razlike temperature izmedju delova tela. Na primer, metali su najbolji
provodnici toplote. Bez obzira na jednostavnost osnovnih zakona provodjenja toplote i
relativno dobro razradjenim matematičkim aparatom u realnim slučajevima javljaju se
nepremostive teškoće pre svega zbog nehomogenosti tela čija se svojstva menjaju sa tem-
peraturom i položajem u zapremini.
Prostiranje toplote prelaženjem (konvekcijom) ostvaruje se prenosom unutrašnje
energije supstancije slobodnim ili prinudnim makroskopskim kretanjem (strujanjem) celo-
kupne mase fluida. Konvekcija je moguća samo u fluidima (tečnostima i gasovima). Kon-
vekciono prostiranje toplote je intenzivnije što je veća brzina usmerenog kretanja fluida.
Slobodna (prirodna) konvekcija javlja se zbog razlike u gustinama delova fluida ra-
zličitih temperatura. Prinudna konvekcija ostvaruje se pod dejstvom spoljnjih sila (pumpe,
kompresori, ventilatori, mešalice). Jednovremeno prostiranje toplote konvekcijom i provod-
jenjem (kondukcijom) naziva se konvektivna razmena toplote. Na primer, razmena
toplote izmedju čvrstog tela (zida cevi) i tečnosti ostvarjuje se konvekcijom u delu tečnosti
udaljenijem od zidova cevi i provodjenjem sa konvekcijom kroz pogranični sloj.
Prostiranje toplote zračenjem (radijacijom) ostvaruje se i izmedju tela koja nisu u
medjusobnom kontaktu, čak i kada je izmedju njih vakuum, prenosom unutrašnje energije
tela putem energije elektromagnetnih talasa.
Proces prostiranja toplote zračenjem odvija se u tri stadijuma: tako što se prvo deo
unutrašnje energije jednog tela transformiše u energiju elektromagnetnigh talasa, zatim

216
prenosi elektromagnetnim talasima (fotonima) kroz prostor, i na kraju apsorbuje sup-
stancijom koja se nadje na putu fotona. Pri relativno niskim temperaturama prostiranje
zračenjem ostvaruje se, u osnovnim, infracrvenim elektromagnetnim talasima (fotonima).
U praksi se najčešće pojavljuju jednovremeno sva tri načina prostiranja toplote tzv.
složeno ili kombinovano prostiranje toplote.

14.1. PROSTIRANJE TOPLOTE PROVODJENJEM


14.1.1. Temperatursko polje. Izotermske površine. Gradijent temperature
Proces prostiranja toplote provodjenjem, kao i ostali oblici prostiranja toplote, bitno
zavisi od raspodele temperature unutar tela, tako da za izučavanje toplotnog provodjenja
veliku važnost imaju pojmovi temperaturskog polja i gradijenta temperature.
Teorija toplotne provodljivosti ne bavi se mikrostrukturnim mehanizmom prenosa
toplote, već se supstancija posmatra kao neprekidna sredina (kontinuum), a razmenjena
količina toplote se Fourier-ovim zakonom povezuje sa temperaturskim poljem.
Temperatursko polje predstavlja skup vrednosti temperatura u svim tačkama pros-
tora (koji zauzima telo) u datom trenutku posmatraju:

T = f (x, y, z, τ ), (14.1)

gde je T- temperatura; x, y, z− prostorne koordinate; τ − vreme. S obzirom da je temper-


atura skalarna veličina, temperatursko polje je skalarno.
Temperatursko polje opasano jednačinom (14.1) je nestacionarno polje tj. temper-
atura tela je funkcija i kordinate i vremena. Nestacionarno temperatursko polje odgovara
nestacionarnom režimu prostiranja toplote, na primer, pri zagrevanju ili hladjenju tela.
Ukoliko se raspodela temperature u telu ne menja s vremenom, tada se temperatursko
polje naziva stacionarnim:
∂T
T = f (x, y, z); ,= 0 (14.2)
∂τ
i odgovara stacionarnom režimu prostiranja toplote.
Temperatura u telu može da zavisi od jedne, dve ili sve tri prostorne koordinate,
tako da odgovarajuća temperaturska polja mogu da budu jedno-, dvo- ili trodimenziona
(odnosno, linijska, površinska ili prostorna). Najprostiji oblik ima stacionarno linijsko polje

∂T ∂T ∂T
T = f (x), = = 0, ,= 0 (14.3)
∂y ∂z ∂τ

koje se javlja pri stacionarnom prostiranju toplote kroz zidove čija je dužina i širina
beskonačno velika u poredjenju s debljinom.
Geometrijsko mesto tačaka jednakih temperatura datog temperaturskog polja u trenu-
tku posmatranja naziva se izotermska površina. Kako u jednoj istoj tački prostora (tela)
ne mogu jednovremeno postojati dve različite vrednosti temperature, sledi da se izotermske
površine medjusobno ne seku; one su ili zatvorene ili se završavaju na granici tela.
Sa slike 14.1, na kojoj su prikazane bliske izotermske linije (dobijene u preseku ravni
sa izotermskim površinama) sa odgovarajućim temperaturama T − ∆T, T i T + ∆T, vidi
se da se temperatura u telu menja samo u pravcima koji presecaju izotermske površine (na
primer, pravac ~s na slici).

217
.

Slika 14.1

Najbrža promena temperature, tj. razlika temperature po jedinici dužine (∆T /∆s),
je u pravcu normale ~n na izotermsku površinu.
Granična vrednost odnosa promene temperature ∆T sa rastojanjem izmedju izotermi
∆n su u pravcu normale, kada ∆n teži nuli naziva se gradijent temperature.
∂T ∆T
gradT = ∇T = ( )~n0 = lim∆n→0 ~n0 , (14.4)
∂n ∆n
gde je ~n0 − jedinični vektor normale na izotermsku površinu u smeru prostiranja temper-
ature.
Temperaturski gradijent je vektor normalan na izotermsku površinu, usmeren ka po-
rastu temperature a brojno jednak parcijalnom izvodu temperature po pravcu normale.
Jedinica gradijenta temperature je K/m.

14.1.2. Fourie-ov zakon


Za prostiranje toplote u nekom telu ili sredini neophodno je postojenje razlike tem-
peratura u različitim tačkama posmatranog tela. Postojanje gradijenta temperatura je
neophodan uslov i za prostiranje toplote provodjenjem (kondukcijom).
Umesto količine toplote u tehničkoj praksi se češće koristi toplotni protok (toplotni
fluks) Φ definisan odnosom količine toplote koja prodje kroz datu površinu i odgovarajućeg
vremenskog intervala. Elementarna toplotni protok dat je izrazom
dQ
dΦ = (14.5)

gde je dQ− elementarna količina toplote koja u vremenskom intervalu dτ prodje kroz
elementarnu površinu dA. Jedinica za toplotni protok je J/s =w. Odnos toplotnog protoka
dφ prema površini dA kroz koju se prostire toplota naziva se specifični toplotni protok
(gustina toplotnog protoka)
dΦ dQ
q= = , (14.6)
dA dAdτ
218
a izražava se u W/m2 .
Veza izmedju elementarne količine toplote dQ, koja se prostire kroz elementarnu
površinu dA, na izotermnoj površini, u intervalu vremena dτ, i gradijenta temperature
data je osnovnom jednačinom provodjenja toplote (Fourie-ov zakon):

dQ = −λgradT dAdτ. (14.7)

Fourie-ov zakon može da se izrazi i preko vektora specifičnog toplotnog fluksa:

~q = −λgradT. (14.8)

Projekcije vektora ~q na koorinatne ose date su izrazima

∂T ∂T ∂T
qx = −λ , qy = −λ , qz = −λ . (14.9)
∂x ∂y ∂z

Intenzitet vektora specifičnog toplotnog fluksa iznosi

∂T
q = −λ( ). (14.10)
∂n
Znak minus na desnoj strani jednačine (14.8) pokazuje da se toplota prostire u smeru
sniženja temperature tj. u suprotnom smeru od vektora garadijenta temperature. Koefici-
W
jent proporcionalnosti λ[ mK ] u jednačini (14.8) naziva se koeficijent toplotne provodlji-
vosti i predstavlja toplotne karakteristike materijala.
Koeficijent toplotne provodljivosti brojno je jednak gustini fluksa pri jediničnoj vred-
nosti gradijenta temperature.
Na osnovu (14.6) i (14.8) toplotni fluks Φ kroz izotermsku površinu A, iznosi
Z
Φ=− λ|grad T|dA (14.11)
A

a količina toplote Q, koja prodje kroz datu površinu A u toku vremena τ, iznosi
Z τZ
Q=− λ|grad T|dAdτ. (14.12)
0 A

Koeficijent toplotne provodljivosti λ zavisi od vrste materijala, njegove strukture,


vlažnosti, u manjoj meri od pritiska i temperature, a u nekim slučajevima čak i od smera
prostiranja toplote. Odredjuje se eksperimentalnim putem i za tehničke proračune daje se
tabelarno. Zavisnost koeficijenta toplotne provodljivosti od svojstva supstancije za slučaj
gasova odredjena je i teorijski.
Za većinu toplotno izolacionih materijala, kako pokazuju eksperimenti, zavisnost ko-
eficijenta toplotne provodljivosti od temperature t (0 C) je linearna:

λ = λ0 (1 + bt), (14.13)

gde je λ0 − koeficijent toplotne provodljivosti pri temperaturi 00 C, a b− temperaturski


koeficijent koji se odredjuje eksperimentalno. Medjutim, u tehničkim proračunima za uži
temperaturski interval, uzima se obično da je vrednost za λ konstanta jednaka srednjoj
vrednosti u granicama promene temperature.

219
U slučaju gasova i čvrstih tela, izuzev metala, λ raste sa povećanjem temperature.
Ovo je razumljivo s obzirom da kod gasova raste broj sudara u jedinici vremena s po-
rastom temperature, a kod nemetala s porastom temperature elastične oscilacije postaju
intenzivnije.
Medjutim, u slučaju tečnosti (osim vode i glicerina) i metala λ opada s porastom
temperature. Kod metala s povećanjem temperature raste otpor kristalne rešetke kretanju
slobodnih elektrona.
Za različite materijale λ[W/mK] se nalazi u širokim granicama, na primer,
za gasove 0.6 ≥ λ ≥ 0.006;
za tečnosti 0.7 ≥ λ ≥ 0.07;
za metale 420 ≥ λ ≥ 20.
W W
Najbolji provodnici toplote su srebro (λ ≈ 420 mK ) i bakar (λ ≈ 390 mK ).

14.1.3. Diferencijalna jednačina nestacionarnog provodjenja toplote


(Fourie-ova jednačina ili jednačina temperaturskog polja)
Da bi se odredila količina toplote, koja se prostire provodjenjem za vreme τ kroz
izotermsku površinu A čvrstog tela konačnih dimenzija, na osnovu Fourie-ovog zakona
(14.7), neophodno je da se poznaje temperatursko polje unutar razmatranog tela (tj. | grad
T |). Jasno je da temperatura temperaturskog polja može da se menja ne samo od tačke
do tačke prostora već i u istoj tački tokom vremena. Ovakav slučaj nestacionarnog polja i
nestacionarnog provodjenja toplote javlja se pri povremenom zagrevanju ili hladjenju tela
(na primer pri kaljenju, povremenom grejanju prostorije itd.). Veza izmedju vremenske i
prostorne promene temperature data je diferencijalnom jednačinom temperaturskog polja.
Diferncijalna jednačina provodjenja toplote zasnovana je na zakonu održanja energije
kao i Fourie-ovom zakonu provodjenja toplote. Razmatra se proces nestacionarnog pro-
stiranja toplote kroz homogeno i izotropno čvrsto telo. Pretpostavlja se da su koeficijent
provodjenja toplote (λ), specifični toplotni i kapacitet (c) i gustina (ρ) materijala kon-
stantne veličine i da su unutrašnji izvori toplote ravnomerno rasporedjeni u telu.

Slika 14.2.

Posmatrajmo u razmtranom telu koje se zagreva (ili hladi) elementarni paralelopiped


sa ivicama dx, dy, dz (slika 14.2).
U saglasnosti sa zakonom održanja energije, zbir količine toplote dQe uvedene toplot-
nim provodjenjem za vreme dτ, u elementarnu zapreminu dV = dxdydz izdvojenog par-
alelopipeda i toplote dQi oslobodjene unutrašnjim izvorom, za isto vreme, jednak je prome-
ni unutrašnje energije dU supstance sadržane u datoj zapremini:
dQe + dQi = dU (14.14)
Označimo sa dQx , dQy , dQz vrednosti elementarnih količina toplote uvedenih u posma-
tranu zapreminu u pravcima odgovarajućih koordinatnih osa a sa dQx+dx , dQy+dy , dQz+dz

220
vrednosti elementarnih količina toplote odvedenih preko suprotnih površina iz posmatrane
zapremine.
Na osnovu Fourie-ovog zakona, količina toplote dQx koja se u pravcu x−ose u toku
vremena dτ uvede u posmatranu zapreminu kroz površinu dydz, srazmerna je gradijentu
temperature ∂T
∂x u blizini ulazne izotermske površine temperature T:

∂T
dQx = −λ dydzdτ (14.15)
∂x

Količina toplote dQx+dx koja je u pravcu x−ose odvedena kroz suprotnu izlaznu površinu

srazmerna je gradijentu temperature ∂x (T + ∂T
∂x dx) u blizini izlazne izotermske površine
∂T
temperature T + ∂x dx :

∂ ∂T
dQx+dx = −λ (T + dx)dydzdτ. (14.16)
∂x ∂x

Na osnovu (14.15) i (14.16) sledi da se u paralelopipedu, zbog provodjenja u prvoj x-ose,


akumuliše toplotna energija veličine

∂2T
dQxe = dQx − dQx+dx = λ dxdydzdτ. (14.17)
∂x2

Sličnim rasudjivanjem dobijaju se izrazi za akumulisanu toplotnu energiju u posmatranoj


zapremini zbog provodjenja u pravcu y− i z− ose:

∂2T
dQye = dQy − dQy+dy = λ dxdydzdτ, (14.18)
∂y 2

∂2T
dQze = dQz − dQz+dz = λ dxdydzdτ, (14.19)
∂z 2
tako da ukupna akumulisana količina toplotne energije usled provodjenja toplote iznosi

∂2T ∂2T ∂2T


dQe = λ( + + )dV dτ. (14.20)
∂x2 ∂y 2 ∂z 2

Količina toplote dQi koja je oslobodjena unutrašnjim izvorima toplote iznosi

dQi = qi dV dτ, (14.21)

gde je qi zapreminska gustina toplotnog fluksa unutrašnjeg izvora toplote (J/m3 ).


Promena unutrašnje energije dU posmatranog dela tela mase dm = ρdV srazmerna je
promeni temperature dT = ∂T ∂τ dτ tokom vremena dτ :

∂T
dU = cdmdT = cρ dV dτ, (14.22)
∂τ

gde je c− specifični toplotni kapacitet a ρ− gustina tela.

221
Na osnovu izraza (14.14), (14.20), (14.21) i (14.22), posle sredjivanja, dobija se difer-
encijalna jednačina nestacionarnog provodjenja toplote -Fourie-ova jednačina (linearna
parcijalna diferncijalna jednačina drugog reda):

∂T ∂2T ∂2T ∂2T ρi


= a( 2 + 2
+ 2
)+ (14.23)
∂τ ∂x ∂y ∂z cρ

odnosno
∂T ρi
= a∇2 T + (14.24)
∂τ cρ
λ
gde je a = cρ (m2 /s) koeficijent temperaturske provodljivosti, koji karakteriše brzinu
2 2 2
promene temperature u posmatranoj tački tela (a ≈ ∂T 2 ∂ ∂ ∂
∂τ ) a ∇ = ∆ = ∂x2 + ∂y 2 + ∂z 2 -
diferencijalni Laplase-ov operator.
Jednačinom (14.23) odnosno (14.24) data je veza izmedju vremenskih promena tem-
perature u bilo kojoj tački tela u kojoj se odvija proces toplotnog provodjenja.
Ukoliko u telu na postoji unutrašnji izvor toplote (qi = 0) Fourie-ova diferencijalna
jednačina nestacionarnog provodjenja toplote glasi

∂T
= a∇2 T. (14.25)
∂τ
∂T
U slučaju stacionarnog režima provodjenja toplote ∂τ = 0 tako da Fourie-ova jednačina
dobija oblik
∇2 T = 0. (14.26)

14.1.4. Granični uslovi


Fourie-ova diferencijalna jednačina (14.24) opisuje pojave prostiranja toplote provo-
djenjem u najopštijem obliku. Da bi se našlo rešenje u konkretnom slučaju neophodno
je da se poznaje raspodela temperature u telu u početnom trenutku ili tzv. početni
uslovi. Osim toga treba da se poznaju: geometrijski oblik i dimenzije tela, fizički parametri
sredine i tela i granični uslovi koji kararakterišu raspodelu temperature na površini tela
ili interakciju izučavanog tela s okolnom sredinom. Svi prethodno naznačeni uslovi nazivaju
se uslovi jednoznačnosti ili granični uslovi.
Rešavanjem diferencijalne jednačine temperaturskog polja korišćenjem uslova jed-
noznačnosti u principu je moguće da se odredi temperatursko polje u celoj zapremini
ispitivanog tela u bilo kom trenutku vremena tj. da se odredi funkcija T = f (x, y, z, τ ) a na
osnovu Fourie-ovog zakona i odgovarajući toplotni protok. Medjutim, u praksi se analitičko
rešavanje diferencijalne jednačine temperaturskog polja može da do kraja sprovede samo
kod tela pravilnog geometrijskog oblika i to pri dovoljno prostim uslovima jednoznačnosti.
Za nešto složenije uslove koriste se različite numeričke, grafičke i eksperimentalne metode.

222
14.1.5. Stacionarno provodjenje toplote kroz ravan zid (ploču)

Razmotrimo najjednostavniji i najrasprostranjeniji slučaj prostiranja toplote provo-


djenjem kroz jednoslojan ravan homogeni zid (ploču) male debljine δ u odnosu na dužinu
i širinu (slika 14.3).

Slika 14.3.

Pretpostavimo da je koeficijent toplotne provodljivosti λ konstantan.


Na spoljnim, izotermskim površinama održavaju se konstantne temperature
T1 i T2 (T1 > T2 tako da se toplota prostire od zida ”1” ka zidu ”2”).
Kako je pri stacionarnom režimu ( ∂T∂τ = 0) temperatura svake tačke nezavisna od
vremena, uzimajući u obzir da nema unutrašnjih izvora toplote (qi = 0) i da se provod-
jenje toplote vrši normalno na površinu zida u pravcu x-ose ( ∂T ∂T
∂y = ∂t = 0), Fourie-ova
diferencijalna jednačina dobija oblik

d2 T
= 0. (14.27)
dx2
223
Integracijom poslednje diferencijalne jednačine (14.27) dobija se

dT
= C1 , (14.28)
dx

odakle je
T = C1 x + C2 . (14.29)
Iz graničnih uslova:
x = 0, T = T1 , (14.30)
x = δ, T = T2 , (14.31)
nalaze se konstante C1 i C2 :

T2 − T1 T1 − T2
C1 = =− , C2 = T1 , (14.32)
δ δ

tako da je raspodela temperature po debljini zida (temperatursko polje) data izrazom:

T1 − T2
T = T1 − x, (14.33)
δ

tj. temperatura linearno opada po debljini zida (u pravcu x-ose).


Specifičan toplotni protok dobija se na osnovu Furie-ovog zakona (14.9) napisanog u
obliku
∂T
q = qx = −λ . (14.34)
∂x
Kako je na osnovu (14.33)
∂T dT T1 − T2
= =− , (14.35)
∂x dx δ
sledi
λ
q= (T1 − T2 ). (14.36)
δ
Na osnovu (14.6) i (14.36) dobija se izraz za toplotni fluks Φ kroz površinu A zida
Z
λ
Φ= qdA = (T1 − T2 )A, (14.37)
A δ

i izraz za količinu toplote Q koju provodi jednoslojan zid za vreme τ


Z
λ
Q= dΦdτ = (T1 − T2 )Aτ. (14.38)
τ δ

U izrazima (14.37) i (14.38) odnos λδ predstavlja toplotnu provodljivost zida a recipročna


vrednost λδ − specifični toplotni otpor toplotnoj provodljivosti (termička otpornost)
kroz jednoslojan homogeni ravan zid.
Znači, gustina toplotnog protoka q proporcionalna je razlici temperatura površina zida
a obrnuto proporcionalna termičkoj otpornosti.

224
Dobijeni izrazi (14.37) i (14.38) važe u slučaju kada je koeficijent toplotne provodljivo-
sti λ konstantna veličina. Medjutim, koeficijent toplotne provodljivosti realnih tela zav-
isi od temperature tako da i raspodela temperature po dubini zida nije linearna kao u
prethodno razmatranom idealizovanom slučaju (pogledaj primer P14.1, slika P14.1).

14.1.6. Stacionarno provodjenje toplote kroz ravan višeslojni zid

Za ravan zid sastavljen iz više (n) slojeva (n = 3 u slučaju prikazanom na slici 14.4.)
različitih homogenih materijala, koeficijenta toplotne provod-ljivosti λ1 , λ2 , λ3 , ..., λn , ra-
zličitih debljina δ1 , δ2 , δ3 , ..., δn , može za svaki sloj posebno da se primeni Fourie-ov zakon.
Specifični toplotni protok kroz svaki sloj je isti q1 = q2 = q3 = ... = qn = q s obzirom da su
pri stacionarnom režimu jednake količine dovedene i odvedene toplote. Na osnovu (14.36),
za svaki sloj posebno, je

225
.

Slika 14.4.

λ1
q= (T1 − T2 )
δ1
λ2
q= (T2 − T3 )
δ2
λ3
q= (T3 − T4 ) (14.39)
δ3
.......................................
λn
q= (Tn − Tn+1 )
δn
odnosno
δ1
q = T1 − T2
λ1
δ2
q = T2 − T3
λ2
δ3
q = T3 − T4 (14.40)
λ3
.................................
δn
q = Tn − Tn+1
λn

226
tako da se posle sabiranja poslednjih jednačina (14.40) dobija

T1 − Tn+1 T1 − Tn+1
q= δ1 δ2
= Pn δi . (14.41)
λ1 + + λδ33 + ... +
λ2
δn
λn i=1 λi

δi
Termički otpor Rλ višeslojnog zida jednak je zbiru termičkih otpora Rλi = λi pojedinačnih
slojeva :

n
X Xn
δi
Rλ = Rλi = (14.42)
i=1
λ
i=1 i

Na osnovu (14.41) dobija se da je temperatura na granici k-tog i k + 1− og sloja

Xk
δi
Tk+1 = T1 − q . (14.43)
i=1
λ i

Temperatura u svakom sloju linearno opada sa debljinom (pri λ = const) ali za ceo
višeslojni zid grafik promene temperature je izlomljena linija.

14.1.7. Stacionarno provodjenje toplote kroz cilindrični zid (cev)

Razmotrimo stacionarno provodjenje toplote kroz homogeni cilindrični zid (cev), čija
je dužina l znatno veća od debljine. Unutrašnji poluprečnik cevi je r1 a spoljnji poluprečnik
r2 (slika 14.5).

227
Slika 14.5

Pretpostavimo da je koeficijent provodjenja toplote λ konstantan. Na unutrašnjoj i spolj-


njoj površini zida održavaju se konstantne temperature T1 odnosno T2 (T1 > T2 ).
Izotermske površine su cilindrične a toplotni protok je usmeren radijalno. Pri datim
uslovima temperatursko polje je jednodimenzionalno tj. temperatura se menja samo u
radijalnom pravcu
T = T (r). (14.44)
Temperatursko polje i specifični toplotni protok kroz cilindrični zid odredjuje se inte-
gracijom diferencijalnih jednačina provodjenja toplote date u cilindričnim koordinatama.
Zamenimo Dekartove koordinate x, y, z cilindričnim koordinatama ϕ, r, z pri čemu je
x = rcosϕ, y = rsinϕ, z = z. U cilindričnim koordinatama Laplase-ov operator dobija
oblik:
∂2 1 ∂ 1 ∂2 ∂2 1 ∂ ∂ 1 ∂2 ∂2
∇2 = ∆ = 2 + + 2 + = (r ) + + . (14.45)
∂r r ∂r r ∂ϕ2 ∂z 2 r ∂r ∂r r2 ∂ϕ2 ∂z 2
U slučaju stacionarnog režima provodjenja toplote ( ∂T
∂τ = 0) Fourie-ova jednačina u
cilindričnom koordinatnom sistemu dobija oblik:
∂2T 1 ∂T 1 ∂2T ∂2T
+ + + = 0. (14.46)
∂r2 r ∂r r2 ∂ϕ2 ∂z 2

228
Za beskonačno dug cilindrični zid temperatursko polje zavisi samo od radijus vektora
r, tj. T = T (r), tako da diferencijalna jednačina stacionarnog provodjenja toplote dobija
oblik:
d2 T 1 dT 1 d dT
2
+ = (r ) = 0. (14.47)
dr r dr r dr dr
Integracijom prethodne jednačine dobija se

dT
r = C1 , (14.48)
dr
odnosno
dr
dT = C1 , (14.49)
r
tako da je opšte rešenje diferencijalne jednačine (14.47) oblika

T (r) = C1 lur + C2 . (14.50)

Kada se u opšte rešenje (14.50) uvrste granični uslovi: T (r1 ) = T1 i T (r2 ) = T2 , posle
oduzimanja dobijenih jednačina, sledi
r2
T2 − T1 = C1 ln , (14.51)
r1

tako da je
r2
C1 = (T2 − T1 )/ln (14.52)
r1
i
T2 − T1
C2 = T1 − C1 lnr1 = T1 − lnr1 . (14.53)
ln rr21
Smenom konstanti C1 i C2 [(14.52) i (14.53)] u opšte rešenje (14.50) dobija se raspodela
temperature po debljini cilindričnog zida

T1 − T2 r
T (r) = T1 − ln . (14.54)
ln rr21 r1

Na osnovu Fourie-ovog zakona (14.7 ) sledi da toplotni protok kroz cilindričnu površinu
A = 2πrl iznosi
dT 2πλl
φ = −λA = r2 (T! − T2 ). (14.55)
dr ln r1
S obzirom da se unutrašnja i spoljašnja površina razlikuju, razlikovaće se i specifični
toplotni fluksevi kroz date površine. Zbog toga se u tehnici specifični toplotni fluks za
cilindrični zid računa po jednici dužine cevi:

φ 2πλ
q= = r2 (T1 − T2 ). (14.56)
l ln r1

Znači, specifični toplotni protok je potpuno odredjen graničnim uslovima i ne zavisi od


radijusa.

229
14.1.8. Stacionarno provodjenje toplote kroz višeslojni cilindrični zid (cev)
U slučaju višeslojnog cilindričnog zida (cevi) sa n homogenih slojeva, koeficijenata
toplotne provodljivosti λ1 , λ2 , λ3 , ..., λn , odgovarajućih prečnika d1 , d2 , ..., dn i dn+1 i du-
žine l (slika 14.6). Temperature na unutrašnjoj i spoljnoj površini višeslojnog cilindričnog
zida su konstantne i iznose T1 i Tn+1 , respektivno (T1 > Tn+1 ).
Pri stacionarnom režimu specifični toplotni protok je isti za sve slojeve tako da je na
osnovu (14.56):
1 d2
ql ln = T1 − T2
2πλ1 d1
1 d3
ql ln = T2 − T3 (14.57)
2πλ2 d2
...........................
1 dn+1
ql ln = Tn − Tn+1
2πλn dn
Sabiranjem prethodnih jednačina (14.57) dobija se izraz za specifični toplotni protok kroz
višeslojni cilindrični zid
T1 − Tn+1
ql = P n 1 dk+1
(14.58)
k=1 2πλk ln dk

I u ovom slučaju ukupan toplotni otpor jednak je algebarskom zbiru toplotnih otpora
pojedinačnih slojeva.

Slika 14.6.

Temperatura izmedju k-tog i k + 1−tog sloja, na osnovu (14.58), iznosi

k
X 1 di+1
Tk+1 = T1 − ql ln (14.59)
2πλi di
l=1

230
14.1.9. Stacionarno provodjenje toplote kroz sferni zid
Razmotrimo homogeni sferni zid koeficijenta toplotne provodljivosti λ čiji je unutrašnji
poluprečnik r1 a spoljnji r2 (slika14.7). Temperatura unutrašnje i spoljnje površine sfere su
konstantna i iznose T1 i T2 , respektivno (T1 > T2 − izvor toplote se nalazi u unutrašnjosti
sfere). Temperatura se menja u pravcu radijusa. Izotermske površine su koncentrične
sferne površine.

Slika 14.7

Ukoliko se Dekartove koordinate x, y, z zamene sfernim koordinatama r, θ, ϕ pri čemu


je x = rsinθcosϕ, y = rsinθsinϕ, z = rcosθ. Laplase-ov operator u sfernim kordinatama
dobija oblik

∂2 2 ∂ 1 ∂ ∂ 1 ∂2
∇2 = ∆ = + + [sin 2
θ ] + =
∂r2 r ∂r r ∂cosθ ∂cosθ r2 sin2 θ ∂ϕ2

1 ∂ 2 ∂ 1 ∂ ∂ 1 ∂2
= (r ) + (sinθ ) + , (14.60)
r2 ∂r ∂r r2 sinθ ∂θ ∂θ r2 sin2 θ ∂ϕ2

231
tako da u slučaju stacionarnog režima provodjenje toplote Fourie-ova jednačina u sfernim
koordinatama dobija oblik:

∂2T 1 ∂ 2 ∂T 1 ∂ ∂T 1 ∂2T
+ (r ) + (sinθ ) + = 0. (14.61)
∂r2 r2 ∂r ∂r r2 sinθ ∂θ ∂θ r2 sin2 θ ∂ϕ2

S obzirom da pri konstantnim temperaturama T1 i T2 , temperatura T ne zavisi od pravca,


odredjenog uglovima θ i ϕ, temperatursko polje u sfernom zidu zavisi samo od r, tj. T =
T (r), tako da diferencijalna jednačina (14.61) dobija jednostavan oblik

1 d 2 dT
(r )=0 (14.62)
r2 dr dr
odakle je
dr
dT = C1 , (14.63)
r2
tako da je opšte rešenje jednačine (14.62)

C1
T (r) = − + C2 . (14.64)
r
Ukoliko se uzmu u obzir granični uslovi T (r1 ) = T1 , i T (r2 ) = T2 iz opšteg rešenja (14.64)
sledi
1 1
T2 − T1 = −C1 ( − ),
r2 r1
odakle je
r1 r2
C1 = (T2 − T1 ) . (14.65)
r2 − r1
Zamenom konstante C1 iz (14.65) u opšte rešenje (14.64) dobija se izraz za konstantu C2 :
r2
C2 = T1 + (T2 − T1 ) . (14.66)
r2 − r1

Postavljanjem konstanti C1 i C2 u opšte rešenje (14.64) dobija se temperatursko polje


unutar homogene sfere

r1 r2 1 1
T (r) = T1 − (T1 − T2 ) ( − ). (14.67)
r2 − r1 r1 r

Temperatura se menja po debljini zida po hiperboli.


Iz Fourie-ovog zakona (14.7 ) i dobijenog izraza (14.67) sledi da toplotni fluks kroz
sfernu površinu A = 4πr2 iznosi

dT (r) r2 r1
φ = −λA = 4πλ(T1 − T2 ) . (14.68)
dr r2 − r1

Specifični toplotni protok kroz sfernu površinu homogenog sfernog zida, na osnovu (14.68),
dat je izrazom
φ r2 r1 1
q= = λ(T1 − T2 ) (14.69)
A r2 − r1 r2

232
14.1.10. Stacionarno provodjenje toplote kroz višeslojni sferni zid
Za višeslojni sferni zid od n−slučajeva, analogno ranijim izvodjenjima za višestruki
ravan i višestruki cilindrični zid, toplotni fluks kroz višeslojni sferni zid iznosi

T1 − Tn+1
φ = Pn 1 1 1 (14.70)
i=1 4πλi ( ri − ri+1 )

gde je λi koeficijent toplotne provodljivosti i-tog sloja, a ri i ri+1 manji i veći radijus i-
tog sloja, T1 temperatura unutrašnje površine sfere a Tn+1 temperatura spoljnje površine
sfernog zida.

233
14.2. PROSTIRANJE TOPLOTE PRELAŽENJEM (KONVEKCIJOM))
Prostiranje toplote prelaženjem (konvekcijom) je takav proces prostiranja toplote koji
se ostvaruje kretanjem (premeštanjem) makroskopskih delova fluida a javlja se izmedju
površina čvrstih tela i fluida u kretanju pri nehomogenoj raspodeli temperature.
Pravac i smer toplotnog fluksa i proces prostiranja toplote izmedju pokretne fluidne
sredine i čvrstog tela, pri njihovom kontaktu, zavisi od temperatura fluida i čvrstog tela.
Pod fluidom podrazumevamo tečnosti, gasove, smese gasova i pare.
Razlikuje se slobodna tj. prirodna konvekcija, koja se javlja pri slobodnom kre-
tanju (strujanju) fluida zbog razlike gustina zagrejanih i hladnih delova fluida i prinudna
konvekcija, koja se javlja usled razlike pritisaka na ulazu i izlazu kanala (cevi) kroz koji
se kreće fluid, a izazvane radom pumpi, kompresora, ventilatora, mešalica itd.
Procesi slobodne i prinudne konvekcije odigravaju se jednovremeno, medjutim uloga
slobodne konvekcije je obično zanemarljiva i uzima se u obzir samo u slučaju velikog
gradijenta temperature i malih brzina prinudnog kretanja.
Prostiranje toplote prelaženjem (konvekciojm) praćeno je uvek molekularnim prosti-
ranjem toplote-provodjenjem (kondukcijom).
Primeri za prostiranje toplote konvekcijom su :
a) prostiranje toplote od zagrejane vode u radijatoru, sistema centralnog grejanja ka
okolnom vazduhu u prostorijama;
b) prostiranje toplote od dimnih gasova ka vodi kroz zidove parnog kotla;
c) prostiranje toplote od kondenzovane pare ka vodi kroz zidove cevi kondenzatora;
d) prostiranje toplote od zagrejanih gasova ka vodi iz sistema za hladjenje kroz zidove
cilindra motora unutrašnjeg sagorevanja itd..
14.2.1. Diferencijalne jednačine konvektivne razmene toplote
Bez obzira na složenost procesa konvekcije pokazuje se da je količina toplote Q, koja se
prostire sa nekog fluida temperature Tf na zid pored koga fluid ptrotiče, granične površine
A temperature Tz (Tz > Tf ), za vreme τ, data jednačinom relativno jednostavnog oblika,
tzv. Newton-Rihman-ovim zakonom.
Q = αA(Tf − Tz )τ, (14.71)
gde je α− koeficijent prelaza toplote, koji karakteriše intenzitet prostiranja toplote
konvekcijom.
Toplotni protok (fluks) φ i specifični toplotni protok q iznose
Q
φ= = αA(Tf − Tz ) (14.72)
τ
i
Q
q= = α(Tf − Tz ) (14.73)

Iz izraza (14.73) sledi da je koeficijent prelaza toplote α brojno jednak specifičnom toplot-
nom protoku pri jediničnoj razlici temperatura.
Primenom Fourier-ovog zakona (14.10) za provodjenje toplote kroz pogranični sloj
µ ¶
∂T
qz = −λ , (14.74)
∂n n=0
gde je n normala na graničnu površinu i Newton-Richmann-ovog zakona (14.71) za razmanu
toplote konvekcijom na granicu čvrstog tela i pokretnog fluida
qf = α(tf − Tz ), (14.75)

234
u slučaju stacionarnog procesa razmene toplote konvekcijom, kada je qz = qf , dobija
se diferencijalna jednačina stacionarne razmene toplote konvekcijom na granici
čvrstog tela i pokretnog fluida
µ ¶
λ ∂T
α=− . (14.76)
Tf − Tz ∂n n=0

Da bi se odredio specifični toplotni protok q, saglasno jednačini (14.73), treba da se


odredi koeficijent prelaza toplote α. Za analitičko odredjivanje koeficijenta prelaza toplte
α neophodno je poznavanje gradijenta temperature ( ∂T ∂n )n=0 odnosno, temperatursko polje
T = T (τ, x, y, z) u pograničnom sloju u tački dodira s površinom tela, kao i brzinsko polje
w
~ = w(x,
~ y, z, τ ) u pokretnom fluidu.
U slučaju dvodimenzionog kretanja nestišljivog fluida, kada vektor brzine w ~ ima dve
komponente različite od nule (wx , wy = 0, wz = 0), za analitičko opisivanje konvektivne
razmene toplote neophodno je poznavanje, pre svega, tzv. jednačine prenosa energije:
µ ¶ µ 2 ¶
∂T ∂T ∂T ∂ T ∂2T qi
+ wx + wy =a 2
+ 2
+ , (14.77)
∂τ ∂x ∂y ∂x ∂y cρ

koja je dobijena proširenjem Fourier-ove jednačine (14.23) na slučaj fluida u kretanju. U


jednačini (14.77) su a -koeficijent toplotne provodljivosti, c−specifični toplotni kapacitet, ρ
gustina tela, qi zapreminska gustina toplotnog fluksa unutrašnjeg izvora toplote. U slučaju
kada nema unutrašnjih izvora toplote (qi = 0) jednačina prenosa energije dobija oblik:
µ ¶ µ 2 ¶
∂T ∂T ∂T ∂ T ∂2T
+ wx + wy =a + . (14.78)
∂τ ∂x ∂y ∂x2 ∂y 2

Za rešenje problema konvektivne razmene toplote neophodno je da se poznaje pros-


torna i vremenska zavisnost brzine fluida, odnosno tzv. brzinsko polje w ~ = w(x,
~ y, z, τ ).
Brzina w~ (tj. wx i wy ) kretanja nestišljivog viskoznog fluida, gustine ρ, koeficijenta di-
namičke viskoznosti η u polju sile teže ubrzanja g = gx (gy , gz = 0), pri gradijentu pritiska
∇p, odredjuje se na osnovu jednačine kretanja nestišljivog viskoznog fluida, tzv. Navier-
Stokes-ove jednačine:
µ ¶
∂wx ∂wx ∂wx 1 ∂p ∂ 2 wx ∂ 2 wx
+ wx + wy =g− · +ν +
∂τ ∂x ∂y ρ ∂x ∂x2 ∂y 2

(14.79)
µ ¶
∂wy ∂wy ∂wx 1 ∂p ∂ 2 wy ∂ 2 wy
+ wx + wy =− · +ν +
∂τ ∂x ∂y ρ ∂x ∂x2 ∂y 2
gde je ν = η/ρ koeficijent kinematičke viskoznosti.
U slučaju stišljivih fluida, uzevši u obzir zavisnost gustine od temperature ρ = ρ(T ),
jednačine kretanja dobijaju oblik:
µ 2 ¶
∂wx ∂wx ∂wx 1 ∂p ∂ wx ∂ 2 wx
+ wx + wy = gβθ − +ν +
∂τ ∂x ∂y ρ ∂x ∂x2 ∂y 2
(14.80)

235
µ ¶
∂wx ∂wx ∂wx 1 ∂p ∂ 2 wx ∂ 2 wx
+ wx + wy =− +ν + ,
∂τ ∂x ∂y ρ ∂x ∂x2 ∂y 2
gde je β = (ρ − ρ0 )/ρ0 θ temperaturski koeficijent širenja fluida, ρ i ρ0 su gustine fluida na
temperaturama T i T0 , Θ = T − T0 .
Da bi sistem jednačina bio potpun za opisivanje kretanja fluida, potrebna je još jedna
diferencijalna jednačina, tzv. jednačina kontinuiteta. Za stišljiv fluid jednačina konti-
nuiteta ima oblik
∂ρ ∂(ρwx ) ∂(ρwy )
+ + = 0. (14.81)
∂τ ∂x ∂y
U slučaju nestišljivih fluida ρ =const, tako da je jednačina kontinuiteta dobija jednostavniji
oblik:
∂wx ∂wy
+ = 0. (14.82)
∂x ∂y
Znači, proces konvektivne razmene toplote u nestišljivoj homogenoj sredini s konstant-
nim fizičkim parametrima opisuje se sistemom diferencijalnih jednačina (14.76), (14.78),
(14.79) i (14.82). Ove jednačine, medjutim, opisuju beskonačan skup procesa konvektivne
razmene toplote. Da bi se iz datog skupa jednoznačno izdvojili za nas interesantni pro-
cesi datom sistemu jednačina treba da se dodaju i uslovi jednoznačnosti, na primer,
raspodele temperature i brzine na ulazu u kanal, na površini tela itd.
S obzirom na složenost sistema diferencijalnih jednačina koje opisuju proces konvek-
tivne razmene toplte, u opštem slučaju, nije moguće da se nadje rešenje u opštem obliku.
Zbog toga se pribegava eksperimentalnom rešavanju problema primenom teorije sličnosti.
Za tehničke proračune najčešće se traži poznavanje koeficijenta prelaza toplote.
Koeficijent prelaza toplote α zavisi od niza faktora koji utiču kako na provodjenje
toplote kroz pogranični sloj tako i od faktora koji utiču na konvekciju fluida. Koeficijent
α zavisi od:
- uzroka strujanja (prirodno ili prinudno)
- brzine strujanja fluida w
- režima strujanja (lamilarno ili turbulentno)
- fizičkih svojstava fluida (gustina −ρ, dinamička viskoznost −η, specifični toplotni ka-
pacitet cp ),
- temperature fluida Tf
- temperature zida Tz
- oblika tela (zida) o
- karakteristične dimenzije tela (zida) l
- termičke provodljivosti materijala tela λ.
Znači, koeficijent prelaza toplote α je složena funkcija više promenljivih:

α = f (w, ρ, τ, cp , T1 , Tz , o, l, λ) (14.83)

čiji analitički oblik, u opštem slučaju, nije poznat. Zbog toga se koeficijent toplotne
provodljivosti α odredjuje eksperimentalnim putem na modelu a zatim, se primenom to-
erije sličnosti dobijeni rezultati prenose na ispitivani objekt (uzorak).

14.2.2. Osnovi teorije sličnosti. Modeliranje procesa konvektivne razmene


toplote
Analitičko rešavanje diferencijalnih jednačina koje karakterišu datu fizičku pojavu
predstavlja najiscrpnije opisivanje date pojave. Medjutim, u mnogim slučajevima tačno
analitičko rešenje, usled složenosti polaznih diferencijalnih jednačina, ne može da se dobije.
Tada se koriste eksperimentalni metodi uz primenu teorije sličnosti.

236
Teorija sličnosti se bavi izučavanjem i postavljanjem uslova sličnosti najrazličitijih
procesa i pojava, posebno pri modeliranju izučavanih procesa. Suština metoda sličnosti
sastoji se u ustanovljavanju bezdimenzionih brojeva sličnosti polazeći od diferencijal-
nih jednačina izučavane pojave (sa graničnim uslovima), pri čemu je broj tako ustanovljenih
brojeva sličnosti manji od broja fizičkih veličina od kojih su napravljeni ovi bezdimanzioni
kompleksi. Dobijeni brojevi sličnosti mogu da se smatraju novim promenljivim.
Postoje dva modela ustanovljenja brojeva sličnosti: metodom dimenzione anal-
ize i metodom teorije sličnosti. Za primenu metoda teorije sličnosti neophodno je poz-
navanje diferencijalnih jednačina ispitivane pojave, čime su uključeni svi parametri bitni
za odvijanje procesa. U ovom se sastoji prednost metoda sličnosti u odnosu na metod
dimenzione analize, kod koga se ne polazi od poznavanja diferencijalnih jednačina izučene
pojave. Brojevi sličnosti dobijaju se, metodom teorije sličnosti iz diferencijalnih jednačina
razmatrane pojave njihovim transformisanjem u bezdimenzioni oblik.

14.2.2.1. Bezdimenzione promenljive. Brojevi sličnosti


Definišimo brojeve sličnosti, koji karakterišu procese prenosa toplote konvekcijom,
koristeći se metodom teorije sličnosti, prevodeći diferencijalne jednačine [(14.76), (14.78),
(14.79) i (14.82)] koje opisuju proces prenosa toplote konvekcijom u bezdimenzioni oblik.
Uvedimo bezdimenzione promenljive (veličine):
x y τ w0
X= ; Y = ; τ∗ =
l0 l0 l0

wx wy θ
Wx = ; Wy = ; Θ= (14.84)
w0 w0 θz
p
P =
p0
gde je l0 − karakteristična geometrijska dimenzija za date uslove kretanja (na primer,
prečnik cilindričnog kanala u kojem se kreće fluid; w0 - karakteristična brzina (na primer,
brzina fluida duž ose kanala); θz = Tz −T0 - karakteristična razlika temperatura [na primer,
razlika temperature zida (Tz ) i temperature fluida duž ose kanala (T0 )]; θ = T − T0 ; p0 −
karakteristični pritisak (na primer, pritisak na osi kanala). Tada je

l0 ∗
x = l0 X; y = l0 Y ; τ= τ
w0

wx = w0 Wx ; wy = w0 Wy ; θ = θz Θ (14.85)
p = p0 P
Uvrstimo promenljive iz (14.85) u jednačinu prenosa energije (14.78). Pri tome je, na
primer,
∂T ∂θ ∂(θz Θ) θz w0 ∂Θ
= = l
= , (14.86)
∂τ ∂τ ∂( w τ ∗ )
0 l0 ∂τ ∗
0

∂T ∂θ ∂(θz Θ) θz w0 ∂Θ
wz = w0 Wx = w0 Wx = Wx , (14.87)
∂x ∂x ∂(l0 X) l0 ∂X
· ¸
∂2θ ∂ ∂(θz Θ) θz ∂ 2 Θ
= = . (14.88)
∂x2 ∂(l0 X) ∂(l0 X) l02 ∂X 2

237
Posle množenja obe strane tako dobijene jednačine sa l02 /a dobija se jednačina prenosa
energije u novim bezdimenzionim promenljivim:
µ ¶
w0 l0 ∂Θ ∂Θ ∂Θ ∂2Θ ∂2Θ

+ Wx + Wy = + (14.89)
a ∂τ ∂X ∂Y ∂X 2 ∂Y 2

Na analogan način izvršimo transformaciju jednačina kretanja (Navier-Stockes-ove


jednačine (14.80)). Posle uvrštanja promenljivih iz (14.85) u jednačinu (14.80) i množenjem
leve i desne strane tako dobijene jednačine sa l02 /νw0 dobija se jednačina kretanja viskoznog
stišljivog fluida u bezdimenzinim promenljivim:

µ ¶ µ ¶
w0 l0 ∂Wx ∂Wx ∂Wx gβθz l02 p0 w0 l0 ∂P ∂ 2 Wx ∂ 2 Wx
+ Wx + Wy = Θ− + +
ν ∂τ ∗ ∂X ∂Y νw0 ρw02 ν ∂X ∂X 2 ∂Y 2
µ ¶
w0 l0 ∂Wy ∂Wy ∂Wy p0 w0 l0 ∂P ∂ 2 Wy ∂ 2 Wy

+ Wx + Wy =− 2 + + . (14.90)
ν ∂τ ∂X ∂Y ρw0 ν ∂Y ∂X 2 ∂Y 2
Kompleks uz novu promenljivu Θ na desnoj strani prve jednačine (14.90) može da se
transformiše u oblik
gβθy l02 gβθz l03 1
= .
νw0 ν 2 w0νlo

Jednačina kontinuiteta (14.82) u bezdimenzionim promenljivim dobija oblik

w0 ∂Wx ∂Wy
( + )=0 (14.91)
l0 ∂X ∂Y

odnosno
∂Wx ∂Wy
+ = 0. (14.92)
∂X ∂Y
Na sličan način može i jednačina stacionarne razmene toplote konvekcijom (14.76)
µ ¶
λ ∂T
α=− , (14.93)
Tf − T0 ∂y y=0

da se napiše u novim bezdimenzionim promenljivim (14.85):


µ ¶
αl0 ∂Θ
=− . (14.94)
λ ∂Y Y =0

U ranije transformisanim jednačinama [(14.89), (14.90), (14.92) i (14.94)] u bezdimenzioni


oblik pojavljuju se, osim bezdimenzionih veličina Θ, τ ∗ , X, Y, Wx , Wy i P (izraz 14.84),
bezdimenzioni kompleksi sastavljeni od raznorodnih fizičkih veličina:

αl0 w0 l0 w0 l0 gβθz l03 p0


; ; ; ; .
λ ν a ν2 ρw02

238
Ovi kompleksi, tzv. brojevi sličnosti dobili su, svaki posebno, imena po naučnicima
koji su dali značajan doprinos razvoju hidrodinamike i prostiranja toplote, na primer,
Reynolds-ov broj (Re), Nusselt-ov broj (Nu), Euler-ov broj (Eu), Péclet-ov broj (Pe),
Grasoff-ov broj (Gr):
αl0
Nu = (14.95)
λ
w0 l0
Re = (14.96)
ν
w0 l0
Pe = (14.97)
a
p0
Eu = (14.98)
ρw02
gβθz l03
Gr = (14.99)
ν2
Na osnovu ovako definisanih brojeva sličnosti (14.95 -14.99) sistem diferencijalnih jednačina
u bezdimenzionim promenljivim [(14.89), (14.90), (14.92) i (14.94)], kojim se opisuje
prenošenje toplote konvekcijom, može da se napiše u sledećem obliku:

∂Θ ∂Θ ∂Θ ∂2Θ ∂2Θ
P e( + Wx + W y ) = + (14.100)
∂τ ∗ ∂X ∂Y ∂X 2 ∂Y 2

µ ¶ µ ¶
∂Wx ∂Wx ∂Wx Gr ∂P ∂ 2 Wx ∂ 2 Wy
Re + Wx + W y = Θ − EuRe + + ,
∂τ ∗ ∂X ∂Y Re ∂X ∂X 2 ∂Y 2
µ ¶ µ ¶
∂Wy ∂Wy ∂Wy ∂p ∂ 2 Wy ∂ 2 Wy
Re ∗
+ Wx + Wy = −EuRe + + (14.101)
∂τ ∂x ∂Y ∂Y ∂x2 ∂Y 2
∂Wx ∂Wy
+ = 0, (14.102)
∂X ∂Y
∂Θ
N u = −( )Y =0 . (14.103)
∂Y
Postupkom koji je sličan gore opisanim uvode se još neki brojevi sličnosti, kao što su,
na primer, Frude-ov broj (Fr), Biot-ov broj (Bi), Fourier-ov broj (Fo), itd:

gl0
Fr = , (14.104)
w02

αl0
Bi = , (14.105)
λč
aτ0
Fo = , (14.106)
l02
gde je λč -koeficijent toplotne provodljivosti čvrstog tela.

239
Neki brojevi sličnosti mogu da se dobiju na osnovu ranije uvedenih brojeva sličnosti.
Takvi su, na primer, Prandt-ov broj (Pr) i Stanton-ov broj (St):

Pe ν
Pr = = , (14.107)
Re a

Nu αa
St = = . (14.108)
Pe λw0
Brojevi sličnosti mogu da se dobiju za bilo koju pojavu za koju je poznata analitička
zavisnost izmedju promenljivih.
Veliki značaj uvedenih brojeva sličnosti je u tome što se na osnovu procene njihovih
vrednosti može da oceni odnos članova u odgovarajućim diferencijalnim jednačinama u
bezdimenzionim promenljivim [na primer, u jednačinama (14.100-14.103)] i zaključi koji
su članovi zanemarljivi u odnosu na ostale. Na primer, pri velikim vrednostima Reynolds-
ovog broja (Re À 1) velika je vrednost i Péclet-ovog broja (P e À 1), jer je P e = P rRe a
za gasove je P r ≈ 1 (samo za tečne metale P r < 1), tako da se u bezdimenzionoj jednačini
kretanja (14.101) i jednačini prenosa energije (14.103) mogu da zanemare članovi koji
uzimaju u obzir uticaj viskoznosti i uticaj toplotne provodljivosti na ostale procese. U
datom slučaju fluid može da se smatra idealnim, bez viskoznosti i toplotne provodljivosti.

14.2.2.2. Fizički smisao brojeva sličnosti


Fizički smisao brojeva sličnosti sledi iz definicionog izraza a takodje iz polazne diferen-
cijalne jednačine, odnosno, iz analize odgovarajuće bezdimenzione diferencijalne jednačine
na osnovu koje je uveden dati broj sličnosti. Tako na primer: Nusseltt-ov broj (Nu)
karakteriše intenzitet razmene toplote izmedju čvrstog tela i pokretnog fluida u pograni-
čnom sloju. Što je veće Nu to je inteznivniji proces konvektivne razmene toplote;Reynolds-
ov broj (Re) karakteriše odnos tzv. inercijalnih (konvektivnih) sila (ρw02 /l0 ) prema sili
viskoznog trenja (ηw02 /l0 ) i definiše karakter kretanja fluida* ; Péclet-ov broj (Pe)
karakteriše odnos intenziteta prostiranja toplote provodljivišću i prenošenja toplote kon-
vekcijom u fluidnoj struji; Grashoff-ov broj (Gr) karakteriše odnos sile potiska nastale
usled razlike u gustini fluida, prema sili viskoznog trenja, pri procesu prinudne konvekcije.
Što je Gr veće to je intenzivniji proces prirodne (slobodne) konvekcije; Euler-ov broj
(Eu) karakteriše odnos sila potiska prema inercijalnim silama; Prandt-ov broj (Pr)
karakteriše fizička svojstva fluida kao i način prostiranja toplote u fluidu. Njegova vred-
nost se kreće u intervalu: za gasove 0,67-1,0, za tečnosti 1 ÷ 2500 a za metale 0,005 ÷
0,05. Stanton-ov broj (St) karakteriše odnos intenziteta prostiranja toplote prenošenjem
prema konvektivnom prenosu toplote u tečnostima; Frude-ov broj (Fr) karakteriše odnos
gravitacione sile prema inercionim silama u procesu prinudnog kretanja fluida u polju sile
teže. Biot-ov broj (Bi) karakteriše intenzitet nestacionarnog procesa prostiranja toplote
u čvrstom telu; Fourier-ov broj (Fo) karakteriše brzinu promene temperaturskog polja
pri nestacionarnom režimu prostiranja toplote, itd..
14.2.2.3. Uslovi sličnosti fizičkih pojava
Pojam sličnost, koji smo do sada obično vezivali za sličnost geometrijskih figura,
podrazumevajući pri tome proporcionalnost njihovih stranica i jednakost odgovarajućih
uglova, može da se proširi na bilo koju fizičku pojavu. O sličnosti fizičkih procesa i

* Laminarno kretanje fluida je pri Re < 2 · 103 . Prelaz iz laminarnog u turbulentno


kretanje je pri 2 · 103 < Re < 104 . Pri Re > 104 kretanje je turbulentno.

240
pojava može da se govori ukoliko one pripadaju klasi pojava iste prirode. Slične pojave
analitički se opisuju jednakim jednačinama po formi i sadržaju.**
Osnovne postavke teorije sličnosti formulisane su u obliku tri teoreme sličnosti
Prva teorema sličnosti: ”Kod medjusobno sličnih procesa i pojava brojne vrednosti
odgovarajućih istoimenih brojeva sličnosti su jednake u odgovarajućim tačkama.”
Ovom teoremom je ustanovljena veza izmedju brojeva sličnosti i omogućeno je da se
definišu odgovarajući kriterijumi sličnosti. Odgovara se na pitanje šta je karakteristično
za slične pojave. Osim toga, iz prve teoreme sledi da je u eksperimentima potrebno i
dovoljno da se mere samo one veličine koje su sadržane u brojevima sličnosti izučavane
pojave. Ova teorema sledi iz druge teoreme sličnosti, kojom je postavljen uslov jednakosti
odgovarajućih bezdimenzionalnih diferencijalnih jednačina sličnih pojava i procesa.
Druga teorema sličnosti: ”Diferencijalne jednačine koje opisuju odgovarajuću
fizičku pojavu moguće je predstaviti u obliku jednačine sličnosti (kriterijumske jednači-
ne)
f (K1 , K2 , K3 , ..., Kn ) = 0 (14.109)
kao funkciju brojeva sličnosti K1 , K2 , K3 , ..., Kn dobijenih iz datih diferencijalnih jednači-
na.” Jednačina sličnosti predstavlja bezdimenziono rešenje (integral) razmatranog zadatka
primenljivo za sve slične procese i pojave.
Znači, bilo kakva zavisnost izmedju veličina koje karakterišu datu pojavu moguće je
predstaviti u obliku jednačine sličnosti, pri čemu je znatno smanjen broj promenljivih a
time i zadatak znatno uprošćen. Jasno je da su jednačine sličnosti jednake za slične pojave
jer su kod sličnih pojava jednake brojne vrednosti odgovarajućih brojeva sličnosti (prva
teorema). Smisao druge teoreme se sastoji u tome da je moguće bez integracije difer-
encijalne jednačine da se nadje zavisnost izmedju veličina koje karakterišu datu pojavu
tako što se kriterijumska jednačina nalazi eksperimentalnim putem, ustanovljavajući vezu
izmedju odgovarajućih kriterijuma (brojeva) sličnosti za poseban slučaj a zatim primen-
juje za sve slične pojave, naravno, u granicama odredjenim uslovima sličnosti. Na primer,
zavisnost α = f (w, ρ, η, cp , Tf , Tz , o, l, λ) može da se u kriterijumskoj formi predstavi
jednačinom N u = F (Re, Gr, P r) gde su N u, Re, Gr, P r odgovarajući brojevi sličnosti.
Kada se funkcija F nadje za poseban slučaj tada se rezultat primenjuje za sve slične po-
jave.
Treća teorema sličnosti ” Da bi pojave i procesi bili slični neophodno je i dovoljno
da budu slični njihovi uslovi jednoznačnosti, a odredjujući kriterijumi sličnosti, sačinjeni
od veličina koje ulaze u uslove jednoznačnosti imaju iste brojne vrednosti u odgovarajućim
tačkama.”
Ovom teoremom su definisani potrebni i dovoljni uslovi sličnosti. Takodje, na osnovu
nje je zasnovana metoda modeliranja, tj. eksperimentalnog izučavanja modela pojava.
Iz prethodnih teorema (druga teorema) sledi da bi procesi, na primer, konvektivne
razmene toplote bili slični moraju odgovarajuće diferencijalne jednačine u bezdimenzionim
promenljivim (14.100-14.103) da budu jednake, što je ispunjeno pod uslovom jednakosti
odgovarajućih bezdimenzionih promenljivih i jednakost brojeva sličnosti datih procesa
(prva teorema), tj. moraju da imaju jednake brojne vrednosti, tj.

X = idem∗, Y = idem, Re = idem, P r = idem, Gr = idem,

N u = idem, θ = idem, Wx = idem, Wy = idem. (14.110)

** Pojave koje se matematički opisuju jednačinama jednakim po formi ali različitim


po sadržaju nazivaju se analognim. Na primer, pojave toplotne provodnosti električne
provodljivosti i difuzije su analogne.
* idem - jedno isto

241
Uzmimo, na primer, dva slična procesa A i B konvektivne razmene toplote pri pro-
ticanju iste tečnosti u kanalima proizvoljnog preseka. Neka su karakteristične dimenzije
kanala njihovi prečnici dA i dB . Tada je, shodno (14.84),
xA yA zA
XA = ; YA = ; ZA =
dA dA dA

(14.111)
yB yB zB
XB = , YB = , ZB = .
dB dB dB

Razmotrimo procese A i B u tačkama odredjenim jednačinama

XA = XB , YA = YB , Z A = ZB (14.112)

Tačke (xA , yA , zA ) i (xB , yB , zB ), koje zadovoljavaju uslov (14.112) nazivaju se karakter-


istične tačke. Za karakteristične tačke je [(14.111) i (14.112)]

xA yA zA dA
= = = = Cd , (14.113)
xB yB zB dB

gde je Cd = dA /dB -konstanta sličnosti dimenzija.


Iz uslova sličnosti procesa A i B (14.110) sledi

WXA = WXB . (14.114)

Kako je
wXA wXB
WXA = , WXB = , (14.115)
w0A w0B
gde su w0A i w0B karakteristične brzine fluida zadate uslovima jednoznačnosti, na primer,
brzina na ulazu u kanal A i B, respektivno, sledi
wxA w0A
= = Cw (14.116)
wxB w0B
w0A
gde je Cw = w 0B
-konstanta sličnosti brzina. Osim prethodnog, iz uslova sličnosti sledi
da ako su procesi A i B slični tada je svaka fizička veličina ϕA u datoj tački procesa A
proporcionalna odgovarajućoj fizičkoj veličini ϕB u karakterističnoj tački procesa B, tj.

ϕA = Cϕ ϕB , (14.117)

gde je Cϕ − konstanta sličnosti.


Tako je, na primer, za slične procese A i B u karakterističnim tačkama, na osnovu
(14.110) i (14.95), tj. Nu=idem,

αA λA dB Cλ
= = = Cα , (14.118)
αB λB dA Cd

gde su Cλ = λA /λB , Cd = dA /dB i Cα = Cλ /Cd odgovarajuće konstante sličnosti.

242
Izmedju konstantnih sličnosti postoje strogo definisani odnosi. Na primer, za slične
procese (A i B) prinudne konvekcije važi uslov

ReA = ReB (14.119)

Kako je
w0A d0A w0B d0B
ReA = ; ReB = (14.120)
νA νB
i kako je [(14.116), (14.113) i (14.117)]

w0A = Cw C0B , d0A = Cd d0B , νA = cν νB , (14.121)

iz (14.119) sledi
ReA Cw Cd
= =1 (14.122)
ReB cν

14.2.4. Modeliranje fizičkih procesa


Kako je u uvodnom delu ovog poglavlja napomenuto, zbog složenosti diferencijalnih
jednačina koje opisuju procese konvektivne razmene toplote pribegava se eksperimental-
nom izučavanju datog procesa. Medjutim, zbog velikog broja parametara koji utiču na
datu pojavu eksperimentalno izučavanje je praćeno velikim teškoćama. Da bi se iz eksper-
imentalno dobijenih rezultata izvukli opšti zaključci i izvršila korelacija sa drugim rezulta-
tima primenjuju se metode teorije sličnosti uz korišćenje uopštenih promenljivih i brojeva
sličnosti. Poseban značaj teorija sličnosti ima pri modeliranju procesa izučavane pojave.
Modeliranje se sastoji u izučavanju odgovarajuće pojeve na modelu većih ili manjih
dimenzija u specijalnim laboratorijskim uslovima umesto da se izučava slična pojava u
prirodi. Pri tome okolna sredina može da bude drugačija ili ista ali u drugom stanju (na
primer, pri dugačijoj temperaturi). Na osnovu rezultata dobijenih na modelu može da se
dâ odgovor o suštini pojave u prirodnim uslovima. Modeliranje se zasniva na izučavanju
fizički slične pojave koja se jednostavnije kontroliše i ostvaruje. Jasno je da procesi na
modelu moraju da se ostvare tako da dobijeni rezultati mogu da se prenesu na ispitivani
objekt (uzorak) primenom teorije sličnosti.
Uslove modeliranja, tj. uslove koje mora da zadovolji model i uslove pod kojim
mora da se na njemu odvija izučavani proces daje teorija sličnosti. Samo tada mogu
rezultati ispitivanja na modelu da se prenesu na uzorak.
Razlikujemo dva osnovna uslova modeliranja:
-Prvi uslov modeliranja govori o tome da na modelu mora da se ostvari proces sličan
procesu na uzorku, tj. procesi na modelu i uzorku moraju da imaju istu fizičku prirodu i
da se opisuju jednakim diferencijalnim jednačinama.
-Drugi uslov govori o tome koje uslove mora da zadovolji model i o uslovima koji
moraju da budu ispunjeni pri merenjima na modelu. U ovom uslovu su sadržani uslovi
jednoznačnosti iz kojih sledi zahtev sličnosti geometrijskih, fizičkih, graničnih i vremen-
skih uslova. Odavde, pre svega, sledi da model mora da bude geometrijski sličan uzorku.
Sve bitne dimenzije uzorka (du ) i modela (dm ) moraju da budu vezane relacijom (14.113),
tj.
du = Cd dm , (14.123)
gde je Cd konstanta sličnosti. Znači, model treba da bude tačna kopija uzorka ali umanjena
Cd puta.
Uslov sličnosti fizičkih parametara može da se ostvari ako su parametri kon-
stantni. Kada se, na primer, fizička svojstva fluida (ϕm ) u kome se nalazi model (ili koji

243
protiču kroz model) jednaka fizičkim svojstvima fluida (ϕu ) u kome se nalazi uzorak (ili
koji protiče kroz uzorak) jednaka, tj. ϕu = ϕm , tada je Cϕ = 1.
Uslov sličnosti graničnih uslova najčešće se svodi na sličnost uslova ulaza fluida
u model i uzorak i sličnost temperaturskih polja na ulazu i na površini uzorka i modela.
Uslov sličnosti vremena je bitan samo pri razmatranju nestacionarnih procesa.
Osim gore navedenih uslova, pri modeliranju mora da bude zadovoljen uslov jed-
nakosti brojeva sličnosti izučavanog procesa na modelu i uzorku. Na primer, pri prin-
udnoj konvekciji za odvijanje procesa bitan je karakter kretanja fluida koji zavisi od brojne
vrednosti Reynolds-ovog broja (Re). Pri modeliranju mora da bude zadovoljen uslov:

Rem = Reu

odnosno, na osnovu (14.96), sledi

w0m l0m w0u l0u


=
νm νu

tako da brzina fluida pri ulazu u model (wom ) mora da ima tačno odredjenu vrednost

lou νm
wom = wou .
lom νu

Kada kroz model i uzorak protiče jedan isti fluid jednakih temperatura, tada je νm =
νu (Cν = 1), tako da je
l0u
wom = w0u .
l0m
l0u
U slučaju kada je, na primer, Cl = l0m = 10, dobija se

wom = 10wou ,

što znači da pri jednakim fluidima, brzina fluida u modelu treba da bude toliko puta veća
koliko puta su manje dimenzije modela od dimenzija uzorka.
Jasno je da osim jednakosti Reynoldsovog broja za uzorak i model, mora da postoji
jednakost i drugih brojeva sličnosti, koji su bitni za izučavanu pojavu (na primer, P ru =
P rm ).
S obzirom da je proces tačnog modeliranja praćen velikim teškoćama, razradjeni su
metodi približnog modeliranja. Medjutim, analiza ovih metoda prelazi granice ovog
kursa i mogu se naći u priloženoj literaturi.
14.2.3. Odredjivanje koeficijenta prelaza toplote α primenom teorije sličnosti
Primenom teorije sličnosti, kako je ranije pomenuto, može da se odredi koeficijent
prelaza toplote α pri konvektivnoj razmeni toplote. S obzirom na vrlo složenu zavisnost
α od niza faktora, čiji analitički oblik još nije nadjen, prvo se α odredi eksperimental-
nim putem na modelu, pa se zatim dobijeni rezultat na osnovu teorije sličnosti prenese
na objekat koji nas interesuje. Na osnovu definicije Nusseltt-ovog broja (Nu) (14.95) i
odgovarajuće kriterijumske jednačine Nu=F (Re, Gr,Pr) za koeficijent prelaza toplote u
stacionarnom režimu dobija se

λN u λ
α= = F (Re, Gr, P r). (14.124)
l l
244
U slučaju prinudne konvekcije tečnosti Nu= F1 (Re, Pr) tako da je

λ
α= F1 (Re, P r). (14.125)
l

Pri slobodnoj konvekciji tečnosti Nu = F2 (Gr, Pr) tako da se koeficijent prelaza


toplote odredjuje na osnovu izraza

λ
α= F2 (Gr, P r). (14.126)
l

Zavisnost izmedju brojeva sličnosti, tj. odgovarajuće kriterijumske jednačine (F, F1 , F2 )


koje se koriste za nalaženje α, odredjuje se eksperimentalno na modelu. Na osnovu velikog
broja podataka nadjeni su empirijski obrazci za različite praktične primere a odgo-
varajući koeficijenti su tabelisani.
Na primer, u slučaju prinudne konvekcije kriterijumska jednačina dobija oblik empir-
ijskog obrasca:
P rf 0.25
N u = CRen P rm Grr ( ) , (14.127)
P rz
gde su vrednosti koeficijenta C, n, m i r tabelirani za različite režime strujanja, oblika
površine i načina obstrujavanja.

14.3. PROLAŽENJE TOPLOTE


U praksi se prostiranje toplote provodjenjem i konvekcijom skoro nikad ne sreću odvo-
jeno, već se najčešće javlja kombinovan način prostiranja toplote tzv. prolaženje toplote.
Prolaženje toplote se javlja izmedju dva fluida različitih temperatura, medjusobno
razdvojenih zidom proizvoljnog oblika (ravan, cilindrični sferni zid, ...). Prostiranje toplote
od tople pare ili vode kroz zidove radijatora na okolni vazduh u prostoriji, prostiranje
toplote od toplog vazduha kroz zidove sobe na spoljnji atmosferski vazduh itd., predstavl-
jaju primere prolaženja toplote. Dok je u prvom primeru potrebno da zid ima veliki koefi-
cijent provodjenja toplote (λ) u drugom primeru teži se da se smanje gubici toplote kroz
zid izborom materijala malog koeficijenta toplotne provodljivosti (tj. dobrog toplotnog
izolatora). U navedenim primerima prostiranje toplote provodjenjem se ostvaruje kroz zi-
dove a konvekcijom sa fluida na jednu stranu zida i sa druge strane zida na fluid (isti ili
drugačije prirode).
14.3.1. Stacionarno prolaženje toplote kroz ravan zid
Posmatrajmo ravan zid debljine δ (slika 14.8), koeficijenta toplote pro-vodljivosti λ,
koji razdvaja dva fluida temperature Tf 1 i Tf 2 (Tf 1 > Tf 2 ).
Prema Newton-Richtman-ovom zakonu (14.73) specifični toplotni protok u stacionar-
nom režimu od fluida temperature Tf 1 i koeficijenta prelaza toplote α1 ka površini zida
temperature Tf 2 je
Tf 1 − Tz1
qf z = 1 . (14.128)
α1

Specifični toplotni protok kroz zid na čijim je površinama temperatura tz1 i T z2 (Tz1 >
Tz2 ) iznosi
Tz1 − Tz2
qz = δ
. (14.129)
λ

245
Na kraju, specifični toplotni protok od druge površine zida, temperature Tz2 , ka fluidu
koeficijent prelaza toplote α2 i temperature Tf 2 (Tz1 > Tf 2 ) je

Tz2 − Tf 2
qzf = 1 . (14.130)
α2

Slika 14.8

Pri prolaženju toplote, u stacionarnom režimu, specifični toplotni protok je konstantan


q = qf z = qz = qzf , tako da je
1
q = Tf 1 − Tz1 , (14.131)
α1
δ
q = Tz1 − Tz2 , (14.132)
λ
1
q = Tz2 − Tf 2 . (14.133)
α2
Posle sabiranja poslednjih izraza (14.131 -14.133), dobija se

Tf 1 − Tf 2
q= , (14.134)
k
gde je k− koeficijent prolaza toplote dat izrazom

1
k= 1 δ 1
. (14.135)
α1 + λ + α2

246
Otpor prolaženju toplote R jednak je recipročnoj vrednosti koeficijnta prolaza toplote
1 1 δ 1
R= = + + (14.136)
k α1 λ α2
Iz (14.131), (14.133), (14.134) i (14.135) sledi da je temperatura na površinama zidova
1 Tf 1 − Tf 2
Tz1 = Tf 1 − q = Tf 1 − 1 , (14.137)
α1 ( α1 + λδ + α12 )α1
1 Tf 1 − Tf 2
Tz2 = Tf 2 − q = Tf 2 + 1 (14.138)
α2 ( α1 + λδ + α12 )α2
U slučaju prolaženja toplote kroz ravan višestruki zid od n− slojeva debljine
δ1 , δ2 , ...δn i odgovarajućih koeficijenata toplotne provodljivosti
λ1 , λ2 , ....λn važi isti izraz za specifični toplotni protok kao u slučaju jednoslojnog zida, s
tim što je u ovom slučaju povećan otpor prolaženja toplote
X δk n
1 1
R= + + . (14.139)
α1 λk α2
k=1

Lako se pokazuje da je temperatura na granici k-tog i k+1-og sloja


k
X δi
1
Tk+1 = Tf 1 − q[ + ]. (14.140)
α1 λi
l=1

14.3.2. Stacionarno prolaženje toplote kroz cilindrični zid (cev)


Specifični toplotni protok po jedinici dužine pri stacionarnom prolaženju toplote kroz
jednoslojni cilindrični zid (cev), čiji su unutrašnji i spoljnji prečnici d1 i d2 , respektivno
(slika 14.9) dobija se sličnim postupkom kao i za prolaženje toplote kroz ravan zid:
Q Tf 1 − Tf 2
ql = = , (14.141)
lτ k
gde je koeficijent prolaza toplote
1
k= 1 1 d2 1
(14.142)
πd1 α1 + 2πλ ln d1 + πd2 α2

247
Slika 14.9

U slučaju višestrukog cilindričnog zida od n slojeva, odgovarajućih prečnika


d1 , d2 , ..., dn+1 , i koeficijenata toplotne provodljivosti λ1 , λ2 , ..., λn , specifični toplotni pro-
tok iznosi
ql = k(Tf 1 − Tf 2 ) (14.143)
gde je koeficijent prolaženja toplote kroz cilindrični zid od n− slojeva dat izrazom:

1
k= 1
Pn 1 dk+1 1
(4.144)
d1 πα1 + k=1 2πλk ln dk + dn+1 πα2

Temperatura izmedju k-tog i k+1-og sloja iznosi

X 1 di+1 k
ql 1
Tk+1 = T1 − [ + ]. (14.145)
π α1 d1 i=1 2λi di

14.3.3. Stacionarno prolaženje toplote kroz sferni zid


Razmotrimo stacionarno provodjenje toplote kroz jednoslojni sferni zid čiji su un-
utrašnji i spoljnji preseci d1 i d2 , respektivno temperatura fluida u unutrašnjosti sfere Tf 1
a temperatura fluida van sferne površine Tf 2 (Tf 1 > Tf 2 ), koeficijent prolaza toplote fluida
unutar sfernog zida je α1 , koeficijent prolaza toplote od spoljnje površine sfere ka okolnoj
sredini α2 a koeficijent toplotne provodljivosti materijala sfernog zida je λ.
Neka su Tz1 i Tz2 , temperature na unutrašnjoj i spoljnjoj površini sfernog zida, respek-
tivno. U stacionarnom režimu toplotni fluksevi kroz sve izotermske površine su jednaki
tako da je
Φ/α1 πd21 = (Tf 1 − Tz1 ), (14.146)
2πλ
Φ/ = (Tz1 − Tz2 ), (14.147)
( d11 − d12 )
Φ/α2 πd2 = (Tz2 − Tf 2 ). (14.148)
Posle sabiranja gornjih izraza (14.146-14.148), dobija

Φ = kπ(Tf 1 − Tf 2 ), (14.149)

gde je
1
k= 1 1 1 1 1 (14.150)
α1 d21
+ 2λ ( d1 − d2 ) + α2 d22

koeficijent prolaza toplote kroz sferni zid.

14.3.4. Toplotna izolacija. Kritični prečnik izolacije


Zbog uštede energije ili zbog potrebe da se održavaju relativno visoke ili niske tem-
perature neophodno je da se smanji specifični toplotni fluks od zagrejanog tela ka hladnijoj
sredini ili od zagrejanog sredine ka hladnijem telu. To se uglavnom postiže korišćenjem
tzv. toplotne izolacije. To su materijali sa malom vrednošću koeficijenta provodjenjem
toplote (λ) kao što su, na primer, azbest, pluta, stiropor, staklena vuna itd.

248
U praksi je često potrebno da se odredi tzv. kritični prečnik izolacije, datog
koeficijenta toplotne provodljivosti λiz pri kome su najveći gubici toplote. Kritični prečnik
∂R
izolacije dk odgovara minimalnom toplotnom otporu, tako da se iz ∂d iz
= 0 dobija da dk ,
zavisi samo od λiz i koeficijenta prelaza toplote od spoljnje površine izolacije na okolnu
sredinu (α2 ) :
2λiz
dk = (14.151)
α2
Pri diz > dk opadaju toplotni gubici tako da izolacija opravdava svoju namenu, tj. sman-
jenje toplotnog fluksa srazmerno je povećanju debljine izolacije.

14.4. PROSTIRANJE TOPLOTE ZRAČENjEM


Svako telo, čija je temperatura iznad apsolutne nule, emituje i istovremeno apsor-
buje energiju iz kontinualnog spektra elektromagnetnih talasa. Spektar zračenja većine
čvrstih i tečnih tela je kontinualan tj. ova tela emituju elektromagnetne talase svih ta-
lasnih dužina od najmanjih do najvećih. Spektar zračenja gasova ima linijski karakter.
Gasovi ne zrače talase svih talasnih dužina tako da se ovakvo zračenje naziva selektivno.
Za prostiranje toplotne energije elektromagnetnim talasima nije neophodno postojanje sub-
stancijalne sredine, tj. prostiranje se ostvaruje i u vakuumu. Toplotnu energiju prenose
elektromagnetni talasi svih talasnih dužina, počevši od radiotalasa, infracrvenih, vidljivih,
ultraljubičastih pa sve do rentgenskih zraka. Medjutim, najveća količina toplotne energije
može da se prenese elektromagnetnim talasima talasne dužine od 400nm do 800µm. Ovaj
deo spektra elektromagnetnog zračenja uslovno se naziva toplotno zračenje. Ono se
sastoji od vidljivog (svetlosnog ) zračenja ( 400-800 nm) i infracrvenog zračenja (od 800nm
do 800µm).
Toplotno zračenje i zračenje uopšte zavisi od prirode tela, njegove temperture i stanja
površine. Toplotno zračenje je primetno i posebno intenzivno pri visokim temperaturama
(iznad 10000 C). Kada toplotno zračenje padne na neko telo jedan deo zračenja se reflek-
tuje, jedan propušta a jedan apsorbuje. Apsorbovan deo energije toplotnog zračenja se
transformiše u energiju haotičnog toplotnog kretanja atoma i molekula usled čega dolazi
do povećanja unutrašnje energije i temperature tela.
Ukupna energija svih talasnih dužina izračena sa površine tela u jedinici vremena
naziva se integralni fluks zračenja Φ
dQ
Φ= . (14.152)
dt
Količina energije izračena sa površine tela u jedinici vremena u intervalu talasne dužine
λ i λ + dλ naziva se fluks monohromatskog zračenja Φλ

Φλ = (14.153)

Integralni fluks energije izračene sa jedinice površine u svim pravcima polusfernog
prostora naziva se integralna površinska gustina fluksa zračenja ili emisiona moć
(emisivnost) E.

E= . (14.154)
dA
Fluks energije izračene sa jedinice površine u svim pravcima polusfernog prostora u in-
tervalu talasnih dužina λ i λ + dλ naziva se spektralna površinska gustina fluksa
zračenja Eλ
dE
Eλ = . (14.155)

249
Ako se fluks ukupne energije zračenja koje pada na telo označi sa φ, apsorbovane
energije sa Φa , reflektovane energije sa Φr i propuštene energije sa φd , tada je jednačina
toplotnog bilansa energije zračenja oblika
Φa Φr Φd
+ + = 1, (14.156)
Φ Φ Φ
tj.
a + r + d = 1, (14.157)
gde je a = ΦΦa − koeficijent apsorpcije, r = ΦΦr − koeficijent refleksije i d = ΦΦa − koeficijent
transmisije (prozračnosti ili dijatermije).
Teorijski su moguća tri slučaja:
1. a=1, r=d=0 − apsolutno crno telo, potpuno apsorbuje energiju upadnog zračenja;
2. r=1, a=d=0 − apsolutno belo telo, potpuno reflektuje upadno zračenje i
3. d=1, a=r=0 − apsolutno prozračno - diatermno telo, potpuno propušta upadno
zračenje.
U prirodi ne postoje apsolutna crna , bela ili prozračna tela. Najbliža apsolutno
crnom telu je površina prekrivena čadji (gar) za koju je a=0.90-0.96. Kao fizički modul
apsoluno crnog tela može da posluži mali otvor na neprozirnom zidu zatvorene šupljine.
Elektromagnetno zračenje koje ulazi u šupljinu kroz otvor, posle više strukog odbijanja na
unutrašnjoj površini šupljine praktično se potpuno apsorbuje.
Površinu blisku apsolutno belom telu moguće je dobiti pažljivim poliranjem pi čemu
boja nema glavnu ulogu. Na primer, bela površina reflektuje dobro samo svetlosne (vidlji-
ve) zrake dok deo toplotnih (infracrvenih) zraka dobro apsorbuje. Slično, dok je kvarc
transparentan za svetlosno zračenje, neproziran je za toplotne zrake. Znači, koeficijent
apsorpcije, refleksije i transmisije bitno zavise od talasne dužine upadnog zračenja.
Većina čvrstih i tečnih tela, čak i malih debljina (od nekoliko mikrona) su nerozirna
za toplotne zrake, pa je za njih d = 0 tj. a + r = 1.

14.4.1. ZAKONI TOPLOTNOG ZRAČENjA


14.4.1.1. Kirhof-ov zakon
Da bi se u telu koje zrači održala konstantna temperatura neophodno je da se emito-
vana energija nadoknadi apsorpcijom ili proizvodjenjem energije u samom izvoru zračenja.
Tada imamo slučaj tzv. ravnotežnog zračenja. Veza izmedju emisione i apsorpcione
sposobnosti tela u slučaju ravnotežnog zračenja data je Kirhof-ovim zakonom: Odnos
emisione moći E prema apsorpcionoj moći a tela ne zavisi od prirode tela i za
sva tela predstavlja univerzalnu funkciju talasne dužine (frekvencije) i temper-
ature tj.
E
= f (λ, T ) (14.158)
a
Znači, ako telo više apsorbuje energiju više će i da zrači pri datoj temparaturi i u
datoj oblasti talasnih dužina. Kako apsolutno crno telo ima najveću vrednost koeficijenta
apsorpcije (a0 = 1) sledi da ima i najveću emisionu moć E0 . Jasno je da i emisiona moć E i
apsorpciona moć a (tj. koeficijent apsorpcije) zavise kako od talasne dužine λ i temperature
T tako i od fizičkih osobina tela, oblika i stanja površine.
S obzirom da u prirodi apsolutno crno telo realno ne postoji uvodi se pojam sivog
tela, kao tela koje zrači na svim talasnim dužinama kao apsolutno crno telo, samo mu je
emisiona moć ² puta manja, gde je ² stepen crnoće (koeficijent emisije, emisioni odnos)
sivog tela dat izrazom
E
²= , (14.159)
E0

250
E je emisiona moć sivog tela a E0 emisiona moć crnog tela. Stepen crnoće realnih tela je
uvek manji od 1 (² < 1).
S obzirom da je a0 = 1, na osnovu Kirhof-ovog zakona sledi
E E0
= = E0 , (14.160)
a a0
tako da je
² = a. (14.161)
Znači, stepen crnoće (emisioni odnos) sivog tela, pri ravnotežnom zračenju, brojno je
jednak njegovom koeficijentu apsorpcije.
Kirhof-ov zakon važi kako za integralno tako i za monohromatsko zračenje
Eλ E0λ
= = E0λ , (14.162)
aλ a0λ
Eλ i E0λ su spektralne gustine zračenja sivog i apsolutnog crnog tela, respektivno, aλ je
monohromatski koeficijent apsorpcije sivog tela; a0λ je monohromatski koeficijent apsorp-
cije crnog tela (a0λ = 1).
Spektralni stepen crnoće (spektralni koeficijent emisije)

²λ = , (14.163)
E0λ
na osnovu izraza (14.162), brojno je jednak monohromatskom koeficijentu apsorpcije
²λ = aλ . (14.164)

14.4.1.2. Lambert-ov zakon

Gustina fluksa energije zračenja apsolutno crne ravne površine različita je u različitim
pravcima. Zbog toga se definiše integralna gustina fluksa zračenja u datom pravcu (tzv.
ugaoni intenzitet zračenja) kao odnos integralne površinske gustine fluksa zračenja u ele-
mentarnom prostornom uglu dω oko pravca odredjenim uglom ϕ− u odnosu na normalu
na površinu:
dEϕ
Iϕ = . (14.165)

Slično se definiše i spektralna gustina fluksa zračenja u datom pravcu:
dEϕλ
Iϕλ = . (14.166)

Zavisnost integralne ugaone gustine fluksa energije Iϕ od ugla ϕ u odnosu na normalu na
površinu, odnosno raspodela gustine fluksa energije po pravcima, data je Lambert-ovim
zakonom:
Iϕ = Iu cosϕ (14.167)
gde je Iu gustina fluksa energije zračenja u pravcu normale na površinu (ϕ = 0).
Na osnovu Lambert-ovog zakona lako može da se odredi integralna gustina zračenja
E apsolutno crne elementarne površine dA u odgovarajućoj polusferi prostora (normala
na površinu je osa polusfere). Na osnovu (14.166) i (14.167) sledi da je integralna gustina
fluksa zračenja dEϕ u elementarnom prostornom uglu dω u datom pravcu odredjenim
uglom ϕ :
dEϕ = Iϕ dω = Iu cosϕdω. (14.168)
Elementarna površina dAω koja se vidi pod elementarnim prostornim uglom dω na rasto-
janju r iznosi dAω = r2 dω.

251
.

Slika 14.10

Kako je s druge strane (slika 14.10) dAω = rdϕrsinϕdΘ, sledi dω = dϕsinϕdΘ, gde
je Θ polarni ugao sfernog koordinatnog sistema, tako da se posle smene dω u (14.168) i
integracijom po Θ i ϕ dobija
Z 2π Z π/2
E = Iu dΘ cosϕsinϕdϕ = πIu . (14.169)
0 0

Znači, integralna gustina fluksa zračenja u pravcu normale na ravnu površi-nu (Iu ), π puta
je manja od integralne gustine fluksa zračenja u polusferu prostora (E), tako da Lambert-
ov zakon može da se izrazi i u drugom obliku

E
Iϕ = cosϕ. (14.170)
π

Lambertov zakon u prethodnom obliku važi strogo samo za apsolutno crno telo, inače
može da se primeni i za sivo telo sa dovoljnom tačnošću samo za uglove ϕ < 600 .

14.4.1.3. Raspodela energije zračenja po talasnim dužinama


Ranije je pomenuto da ukupna gustina fluksa energije zračenja (odnos-no emisiona
moć) tela zavisi od oblika i stanja površine, ali i od temperature tela. Pri datoj temperaturi
energija zračenja raspodeljena je po talasnim dužinama. Raspodela spektralne emisione
moći Eλ (spektralna površinska gustina fluksa energije) po talasnim dužinama λ data je
Planck-ovim zakonom
2πhc2 1
Eλ = 5 hc , (14.171)
λ (e λkT − 1)
gde je h Planck-ova konstanta, c brzina svetlosti u vakuumu, k Boltzman-ova konstanta a
T apsolutna temperatura.
Karakteristično je da se položaj maksimuma raspodele spektralne emisione moći (λm )
pomera s povećanjem temperature u stranu kraćih talasnih dužina (Wien-ov zakon
pomeranja) (slika 14.11)
λm T = b, (14.172)
gde je b = 2, 9878 · 10−3 mK - Wien-ova konstanta.

252
Slika 14.11.

Integralna površinska gustina fluksa zračenja (emisiiona moć) E zavisi od temperature


T. Zavisnost emisione moći apsolutno crnog tela od temperature ustanovljena je eksperi-
mentalnim putem (Stefan 1979 god.) a potvrdjena je teorijski (na osnovu termodinamičkog
modela) od strane Boltzmanna tako da se često naziva Stefan-Boltzman-ov zakon:
Z ∞
E0 = Eλ dλ = σ0 T 4 , (14.173)
0

gde je σ0 = 5, 76 · 10−8 mW
2 K 4 konstanta zračenja apsolutno crnog tela.

U tehničkim računima je pogodnije da se izraz (14.173) predstavi u obliku

T 4
E0 = C0 ( ) (14.174)
100

gde je C0 = 5, 76 mW
2 K 4 tzv. koeficijent zračenja apsolutno crnog tela.

Na osnovu izraza (14.159) i (14.174) dobija se izraz za emisionu moć sivog tela.
µ ¶4 µ ¶4
T T
E = ²E0 = C0 ² = Cs , (14.175)
100 100

gde je Cs = ²C0 koeficijent zračenja sivog tela.

253
Na osnovu (14.174), (14.175) i (14.161) sledi da je pri istoj temperaturi

E Cs
= = ² = as , (14.176)
E0 C0

odnosno
Cs = as C0 , (14.177)
gde je as koeficijent apsorpcije sivog tela.

14.4.2. Razmena toplote zračenjem izmedju čvrstih tela


Veličina integralne gustine fluksa energije sopstvenog zračenja (emisona moć) Eint
nekog tela zavisna je od temperature i fizičkih osobina tela, uključivši i stanje njegove
površine, a odredjuje se Stefan-Boltzmann-ovim zakonom i nezavisna je od stanja okolne
sredine tj. da li se oko njega nalaze toplija ili hladnija tela koja takodje zrače. Ako
posmatrano telo učestvuje u razmeni toplote zračenjem sa okolnim telima to na njegovu
površinu spolja pada energija zračenja čija je integralna gustina fluksa Eext . Deo upadnog
fluksa aEext telo apsorbuje a ostatak (1 − a)Eext reflektuje sa površine. Zbir gusitne
integralnog fluksa energije sopstvenog zračenja i zračenja reflektivanog sa površine tela
naziva se efektivna integralna gustina fluksa energije zračenja Eef :

Eef = Eint + (1 − a)Eext . (14.178)

Efektivno zračenje zavisi kako od fizičkih osobina i temperature tela koje zrači tako i od
okolnih tela a takodje i od relativnog položaja tela u prostoru.
Efektivno zračenje je faktičko zračenje tela, koje se može izmeriti instrumentima. Za
apsolutno crno telo Eef = Eint jer je a0 = 1. Gustina fluksa rezultujućeg zračenja Er
je količina energije prenesena zračenjem od jednog ka drugom telu u jedinici vremena sa
jedinice površine. Gustina fluksa rezultujućeg zračenja ( posmatranog na površini izvan
tela) jednaka je razlici gustine fluksa efektivnog zračenja Eef jednog tela i gustine fluksa
upadnog zračenja od strane drugog tela Eext

Er = Eef − Eext . (14.179)

S druge strane, gustina fluksa rezultujućeg zračenja (posmatrano sa zamišljene površi-


ne u telu) jednaka je razlici gustine fluksa sopstvenog zračenja Eint tela i dela upadnog
zračenja aEext , koju telo apsorbuje:

Er = Eint − aEext . (14.180)

Vrednost i znak Er odredjuje fluks energije koji dato telo predaje okolnim telima ili
dobija od njih u procesu razmene toplote zračenjem. Ako je Er < 0, znači da telo pri
razmeni zračenja dobija energiju. Na osnovu (14.179) i (14.180) nalazi se veza izmedju
gustine fluksa sopstvenog (Eint ), efektivnog (Eef ) i rezultujućeg (Er ) zračenja

Eint 1−a
Eef = − Er . (14.181)
a a
Razmena toplote zračenjem, kako je prethodno pomenuto, zavisi i od uzajamnog
položaja tela (odnosno njihovih površina) koja učestvuju u razmeni. Najčešće se, u praksi,
sreću dve površine koje zrače. U najopštijem slučaju površine mogu imati proizvoljni

254
medjusobni položaj, pa i takav da jedna površina obuhvata drugu. Razmotrimo neke
najjednostavnije slučajeve.

14.4.2.1. Razmena toplote zračenjem izmedju dve paralelne površine (ploče)


Odredimo rezultujuću gustinu fluksa energije koja se zračenjem razmeni izmedju dveju
paralelnih površina (ploča) čije su dimenzije znatno veće od medjusobnog rastojanja. Neka
ploča ”1” ima temperaturu T1 , konstantnu zračenja C1 = ²1 C0 i koeficijent apsorpcije a1 ,
a neka ploča ”2” ima temperaturu T2 < T1 , konstantu zračenja C2 = ²2 C0 i koeficijent
apsorpcije a2 .
Rezultujuća integralana gustina fluksa energije Er koja se razmeni izmedju ploča
jednaka je razlici efektivnih integralnih gustina fluksa energije E1ef i E2ef ploče ”1” i
ploče”2”, respektivno:
Er = E1ef − E2ef . (14.182)
Na osnovu (14.178) sledi
E1ef = E1 + (1 − a1 )E2ef , (14.183)
E2ef = E2 + (1 − a2 )E1ef . (14.184)
Sopstvene integralne gustine fluksa energije zračenja ploče ”1” i ”2”, na osnovu (14.175)
iznosi respektivno
µ ¶4 µ ¶4
T1 T1
E1 = C1 = a1 C0 (14.185)
100 100
µ ¶4 µ ¶4
T2 T2
E2 = C2 = a2 C0 (14.186)
100 100
Iz (14.183) i (14.184) sledi
E1 + (1 − a1 )E2
E1ef = , (14.187)
1 − (1 − a1 )(1 − a2 )
E2 + (1 − a2 )E1
E2ef = . (14.188)
1 − (1 − a1 )(1 − a2 )
Smenom E1ef i E2ef iz (14.187) i (14.188) u (14.182) dobija se
E1 a2 − E2 a1 E1 a2 − E2 a1
Er = = . (14.189)
1 − (1 − a1 )(1 − a2 ) a1 + a2 − a1 a2
Ako se E1 i E2 iz (14.185) i (14.186) uvrste u (14.189) dobija se da je rezultujuća gustina
fluksa energije koja se razmeni izmedju ploča zračenjem
"µ ¶4 µ ¶4 #
T1 T2
Er = C12 − , (14.190)
100 100

gde je
1 1
C12 = 1 1 1 = 1 1 1 (14.191)
a1 C0 + a2 C0 − C0 C1 + C2 − C0

tzv. efektivna konstanta zračenja. Efektivna konstanta zračenja manja je od najmanje


konstante zračenja površina ploča (C12 < C1 , C12 < C2 ).

255
14.4.2.2. Razmena toplote zračenjem izmedju tela od kojih se jedno nalazi
unutar drugog
Razmena toplote zračenjem u slučaju kada je površina tela ”1” obuhvaćena površinom
tela ”2” (slika 14.12) često se sreće u tehnici. Neka su oznake za odgovarajuće veličine
kao u slučaju paralelnih površina. U odnosu na prethodni slučaj ovde je jedna površina
konveksna (”1”) a druga konkavna (”2”). Osim toga, veličine odgovarajućih površina A1
i A2 su različite (A1 > A2 ) tako da na unutrašnje telo pada samo deo γ2,1 Φ2ef efektivnog
fluksa energije zračenja φ2ef spoljnjeg tela; γ2,1 je geometrijski faktor. Preostali deo (1 −
γ2,1 )Φ2ef efektivnog fluksa zračenja spoljnjeg tela pada na površinu istog tela (spoljnjeg
tela). Na spoljnje telo pada celokupan efektivan fluks φ1ef unutrašnjeg tela.

Slika 14.12.

Rezultujući razmenjen fluks energije zračenja u ovom slučaju dat je izrazom

φ1,2 = φ1ef − γ2,1 φ2ef . (14.192)

Analogno izrazu (14.181) veza fluksa sopstvenog, efektivnog i rezultujućeg zračenja data
je izrazima
φ1 1 − a1
φ1ef = − φ1,2 , (14.193)
a1 a1
φ2 1 − a2
φ2ef = − φ2,1 . (14.194)
a2 a2
Smenom (14.193) i (14.194) u (14.192), vodeći računa da je φ1,2 = −φ2,1 , dobija se

φ1
a1 − γ2,1 φa22
φ1,2 = 1 (14.195)
a1 + ( a12 − 1)γ2,1

256
Na osnovu Stefan-Boltzmann-ovog zakona (14.175), sopstveni fluks efektivnog zračenja
datih tela iznosi
T1 4 T1 4
φ1 = C1 ( ) A1 = C0 a1 ( ) A1 , (14.196)
100 100

T2 4 T2 4
φ2 = C2 ( ) A2 = C0 a2 ( ) A2 . (14.197)
100 100

Zamenom izraza (14.196) i (14.197) u (14.195) dobija se

T1 4 T2 4
C0 [( 100 ) A1 − ( 100 ) A2 γ2,1 ]
φ1,2 = 1 1 . (14.198)
a1 + ( a2 − 1)γ2,1

Geometrijski faktor γ2,1 može da se odredi iz (14.198) na osnovu činjenice da je pri T1 = T2


razmenjen toplotni fluks nula (φ1,2 = 0). Sledi da je γ2,1 = A
A2 , tako da se posle smene γ2,1
1

u (14.198) i sredjivanja dobija

"µ ¶4 µ ¶4 #
T1 T2
φ1,2 = C1,2 A1 − , (14.199)
100 100

gde je
1
C1,2 = 1 A1 1 1
, (14.200)
C1 + A2 ( C2 − C0 )

efektivna konstanta zračenja za ovaj slučaj razmena toplote zračenjem. Ako je A1 ¿ A2


iz (14.200) sledi C12 = C1 , tako da je

"µ ¶4 µ ¶4 #
T1 T2
φ1,2 = C1 A1 − . (14.201)
100 100

Ako se u izraz (14.200) stavi da je A1 = A2 = A dobija se izraz za efektivnu konstantu


zračenja koji odgovara slučaju paralelnih površina.

14.4.2.3. Razmena toplote zračenjem izmedju dve površine proizvoljnog


položaja u prostoru

Neka su tela ”1” i ”2” na medjusobnom rastojanju r, postavljena tako da normale


~n1 i ~n2 elemenata njihovih površina dA1 i dA2 zaklapaju uglove ϕ1 i ϕ2 sa pravom koja
spaja njihova središta (slika 14.13). Označimo sa T1 i T2 njihove temeperature, C1 i C2
konstante zračenja i a1 i a2 koeficijente apsorpcije.

257
Slika 14.13

Može da se pokaže da je rezultujući razmenjeni fluks energije zračenja oblika


"µ ¶4 µ ¶4 #
T1 T2
φ1,2 = C12 − ϕ1,2 , (14.202)
100 100

gde je C1,2 -efektivni koeficijent zračenja sistema tela a


Z Z
cosϕ1 cosϕ2
ϕ1,2 = dA1 dA2 , (14.203)
A1 A2 πr2

uglovni koeficijent zračenja.


Ovaj koeficijent zavisi od dimenzija, oblika oba tela i njihovog medjusobnog položaja.
S obzirom na matematičke teškoće vezane za rešavanje odgovarajućih integrala, uglovni ko-
eficijent se najčešće odredjuje grafičkim putem. Vrednosti uglovnog koeficijenta za različite
sisteme od dvaju tela, različitih po konfiguraciji, površine A1 i A2 tabelisane su.

14.4.2.4. Ekrani
Da bi se smanjila razmena toplote zračenjem izmedju tela, u nauci i tehnici se koriste
tzv. zaštitni toplotni ekrani. Na primer, da ne bi došlo do pogrešnog merenja temperature

258
termometri (termoparovi) se moraju zaštiti od fluksa zračenja okolnih tela. Kao toplotni
zaštitni ekrani koriste se tanki metalni listovi (folije) neprozirni za toplotne zrake, visoke
reflektivnosti (malog koeficijenta crnoće) i toplotne provodljivosti, tako da može da se uzme
da su temperature T e obe površine ekrana jednake.
Razmotrimo ulogu i efekt ekrana pri njegovom korišćenju u slučaju dve beskonačno
ravne paralelne površine temperatura T1 i T2 (> T1 ), zanemarujući prostiranje toplote kon-
fekcijom. Pretpostavimo radi jednostavnijeg izvodjenja da se koeficijenti zračenja površine
zidova tela i ekrana jednaki C1 = C2 = Ce . Tada su efektivne (prividne) konstante zračenja
izmedju prve površine i ekrana C1e i ekrana i druge površine Ce2 medjusobno jednake

C1e = Ce2 = C12 . (14.204)

U slučaju kada ekran nije postavljen rezultujuća razmenjena gustina fluksa zračenja od
prve ka drugoj površini iznosi (14.190)
"µ ¶4 µ ¶4 #
T1 T2
Er = C12 − . (14.205)
100 100

Kada se izmedju datih površina postavi ekran gustina fluksa zračenja od prve površine ka
ekranu je "µ ¶4 µ ¶4 #
T1 Te
Er1e = C12 − , (14.206)
100 100
a od ekrana ka drugoj površini iznosi
"µ ¶4 µ ¶4 #
Te T2
Ere2 = C12 − . (14.207)
100 100

S obzirom da su u stanju toplotne ravnoteže razmenjeni fluksovi jednaki Er1e = Ere2 =


Ere na osnovu (14.205), (14.206) i (14.207) sledi
µ ¶4 "µ ¶4 µ ¶4 #
Te 1 T1 T2
= + . (14.208)
100 2 100 100

Zamenom dobijenog izraza za temperaturu ekrana Te u, na primer, izraz (14.206),


dobija se "µ ¶4 µ ¶4 #
C12 T1 T2
Ere = − . (14.209)
2 100 100

Poredjenjem jednačina (14.209) i (14.205) zaključuje se da se korišćenjem jednog


ekrana razmenjena gustina fluksa energije zračenja smanji dva puta:

Er
Ere = . (14.210)
2
Može da se pokaže da se pri korišćenju n−ekrana razmenjena gustina fluksa energije
zračenja smanji n + 1− put.
Efekt primene ekrana postaje veći ako se koriste ekrani visoke reflektivnosti (male
crnoće) od dobro ispoliranog materijala.

259
Primer 14.1. Odrediti specifični toplotni protok q kroz ravan zid debljine δ = 0.2m
i naći stvarnu raspodelu temperature t = t(x), (0 ≤ x ≤ δ) ako je temperatura na jednoj
površini t1 = 9500 C a na drugoj t2 = 500 C. Kolika je temperatura u zidu na rastojanju
x = 0.1m. Koeficijent provodjenja toplote dat je izrazom: λ = λ0 (1 + bt); λ0 =
w
0.1 mK ,
0
b = 10−3 C−1 .
dt
rešenje: Kako je q = −λ(t) dx odnosno

dt
q = −λ0 (1 + bt)
dx
sledi
bt2
qx = −λ0 (t +
)+c (P 14.1.1)
2
Konstanta c odredjuje se iz uslova da je za x = 0, t = t1 i za x = δ, t = t2
t21
c = λ0 (t1 + b ) (P 14.1.2)
2
pa je
t2 t2 λ0 b 2
qδ = −λ0 (t2 + b ) + λ0 (t1 + b 1 ) = λ0 (t1 − t2 ) + (t − t22 ) =
2 2 2 1
b
λ0 (t1 − t2 )[1 + (t1 + t2 )],
2
odnosno
λ0 (t1 − t2 ) b(t1 + t2 )
q= [1 + ] (P 14.1.3)
δ 2
odakle je
q = 675W/m2
S druge strane iz (P14.1.1) i (P14.1.2) sledi

(t1 − t) b
q = λ0 [1 + (t1 + t)], (P 14.1.4)
δ 2
odakle je
2 2qx 2
t2 + t + ( − t1 − t21 ) = 0,
b λ0 b b
i konačno r
1 1 2q
t=− + ( + t1 ) 2 − x (P 14.1.5)
b b λ0 b
Smenom brojnih vrednosti u (P14.1.5) dobija se
p
t = 103 [ 3, 80 − 13, 5 · 01 − 1]0 C = 5650 C

Umesto linearnog pada temparature pri λ = const [”1” na slici P14.1] u realnom slučaju
kada je λ = λ0 (1 + bt), b > 0, temparatura pada po konveksnoj krivoj [”2” na slici P14.1.5]

260
koja je data jednačinom (P14.1). Kada je b < 0, kriva data jednačinom (P14.1) je
konkavna.

Slika P14.1.

Primer 14.2. Odrediti debljinu leda koji se obrazuje u toku τ = 1h na mirnoj površini
jezera. Smatrati da je temperatura okolnog vazduha t = −100 C, sve vreme konstantna, i
jednaka temperaturi spoljnje površine leda (t < tl = 00 C) gde je tl − temperatura topljenja
leda). Koeficijent toplotne provodnosti −λ ,latentna toplota topljenja leda −∧ i gustina
leda −ρ iznose respektivno
W kJ kg
λ = 2.2 , ∧ = 335 i ρ = 900 .
m ·0 C kg m3

rešenje: Da bi se od vode mase dm obrazovao sloj leda debljine dx i površine S (slika


P14.2), na temperaturi tl = 00 C, neophodno je smanjiti joj unutrašnju energiju odvodjen-
jem odredjene količine toplote

dQ = ∧dm = ∧ρSdx. (P 14.2.1)

S druge strane, obzirom na postojanje razlike temperature ∆t = tl −t duž ranije formiranog


leda debljine x, odvedene količine toplote dQ tokom vremena dτ iznosi
∆t
dQ = λ Sdτ. (P 14.2.2)
x
Na osnovu (P14.2.1) i (P14.2.2) je

λ∆T
xdx = dτ,
∧ρ

261
tako da se, (uzimajući da je za τ = 0, x = 0) dobija da debljina formiranog sloja leda
iznosi s
2λ(tl − t) · τ
x= = 2.30cm.
∧ρ

Primer 14.3. Odrediti temperaturu t2 spoljnje površine cilindrične peći ako se zna
da je temperatura unutrašnje površine t1 = 9000 C. Unutrašnji poluprečnik cilindra iznosi
r1 = 0.030 m a spoljnji r2 = 0.30m. Koeficijent toplotne provodljivosti je λ = 0.116 J/Ks.
Gubitci toplote iznose q = 250 W/m.
rešenje: Na osnovu Fourrier-ove jednačine, specifični toplotni protok kroz cilindričan zid
cevi dat je izrazom
2πλ(t1 − t2 )
q=
ln rr21
odakle je temperatura spoljnje površine peći
q r2
t2 = t1 − ln = 1100 C.
2πλ r1
Primer 14.4 Da bi se odredila raspodela temperature (temperatursko polje) u dugom
čeličnom valjku prečnika d = 2r = 500mm posle vremena τ = 2h od njegovog stavljanja
u peć, vrši se merenje u manjoj peći na geometrijski sličnom modelu valjka, napravljenog
od legure čelika. Odrediti prečnik modela valjka dm kao i vreme τm računato od momenta
stavljanja modela u manju peć, kada treba da se izmeri raspodela temperature u modelu.
Koeficijent toplotne provodljivosti i koeficijent provodljivosti za čelik iznose: λ = 40W/m0 C
i a = 1, 20 · 10−5 m2 /s, respektivno, a koeficijent prelaza toplote ka valjku u peći je α =
120W/m20 C. Odgovarajući podaci za model su: λm = 15W/m0 C, am = 0, 50·10−5 m2 /s i
αm = 160W/m20 C.

rešenje: Sličnost temperaturskih polja objekta (valjka) i njegovog modela postoji ukoliko
su im jednaki odgovarajući kriterijumi tj. ukoliko je

Bi = Bim i F o = F om , (P 14.4.1)

gde Biot-ov (Bi) i Fourier-ov (Fo) kriterijum za objekt iznose [(14.100) i (14.101), respek-
tivno]
αr 120 · 0, 25
Bi = = = 0, 750,
λ 40
i
aτ 1, 20 · 10−5 · 2 · 3600
Fo = 2 = = 1, 382.
r 0, 252
Iz uslova Bim = Bi (P14.4.1) sledi

λm λm 15
rm = · Bim = · Bi = · 0, 750 = 0, 0703m
αm αm 160
odnosno
dm = 2rm = 0, 1406m = 140, 6mm

262
Iz uslova F om = F o (P14.4.1) sledi
2
rm r2 0, 07032
τm = · F om = m · F o = · 1, 382 = 1366s = 22min 47s.
am am 0, 50 · 10−5

Primer 14.5 U slučaju laminarnog strujanja fluida duž ravnog zida (ploče) (Re <
Rek = 5 · 105 ) važi sledeća empirijska kriterijumska jednačina:

N uf = 0, 67Re0,5 0,33
f P rf ,

gde je N uf , Ref i P rf − Nusseltt-ov, Reynolds-ov i Praundt-ov kriterijum (broj ) za


fluid, respektivno. Odredi srednju vrednost (po dužini) koeficijenta prelaza toplote (α) i
toplotnog fluksa (Φ) izmedju tanke ravne ploče dužine l = 1.7m i širine d=1.5m i vazduha
koji struji duž obe njene površine brzinom wf = 2, 0m/s. Temperatura u vazdušnoj struji
je tf = 200 C a temperatura na površinama ploče je tz = 1000 C. Pri temperaturi od 200 C
kinetička viskoznost vazduha je νf = 1, 5 · 10−5 m2 /s, koeficijent toplotne provodljivosti je
λf = 2, 60 · 10−2 ω/m0 C i P rf = 0, 70.

rešenje: U ovom slučaju Reynolds-ov broj iznosi (14.96)


wf l 2, 5 · 1, 7
Re = = = 2, 83 · 105 < Rek ,
νf 1, 5 · 10−5

što znači da je režim strujanja u pograničnom sloju laminaran tako da može da se primeni
gornja kriterijumska jednačina.
Nusseltt-ov kriterijum iznosi

N uf = 0, 67 · Re0,5 0,33
f P rf = 0, 67 · (2, 83 · 105 )0,5 · (0, 70)0,33 = 317.

Na osnovu dobijene vrednosti za Nusseltt-ov broj i izraza (14.88) sledi srednja vrednost
koeficijenta prelaza toplote (duž ploče):

λ 2, 60 · 10−2
α = Nu · = 317 · = 4, 85W/m20 C.
l 1, 7
Toplotni fluks razmenjen izmedju obe ploče ukupne površine

A = 2 · l · d = 2 · 1, 7 · 1, 5 = 5, 10m2
iznosi (14.96)
q
Φ= = αA(tf − tz ) = 4, 85 · 5, 10(100 − 20) = 2, 00kW
τ

Primer 14.6 Izmedju dveju paralelnih površina jednakih konstanti zračenja c1 = c2 =


cp = 4.50W/m2 K, temperatura T1 = 700K i T2 = 300K, postavljen je paralelno ekran

263
stepana crnoće ² = 0, 1. Odrediti gustinu fluksa zračenjem razmenjene energije izmedju
datih površina pre i posle postavljenje ekrana kao i temperaturu ekrana. Kolika je gustina
fluksa energije zračenja kada su konstante zračenja površine i ekrana jednake c1 = c2 =
ce = cp ? Predpostaviti da su sve površine beskonačno velike, tj. da nema rastapanja gustine
fluksa energije zračenja.

rešenje: U slučaju kada izmedju površina nije postavljen ekran gustina fluksa zračenjem
razmenjene energije Er izmedju datih paralelnih beskonačnih površina data je izrazom
(14.190 i 14.191)
T1 4 T2 4
Er = c12 [( ) −( ) ],
100 100
gde je
1 1
c12 = 1 1 1 = 2 1
c1 + c2 − c0 cp − c0

efektivna konstanta zračenja. Kako je c1 = c2 = cp = 4, 50W/m2 K 4 I c0 = 5, 76W/m2 K 4


sledi da je c12 = 3, 69W/m2 K 4 , tako da je

700 4 300 4
Er = 3, 69 · [( ) −( ) ] = 8, 566kW/m2 .
100 100

Kada se izmedju datih površina postavi ekran tada je gustina fluida zračenja od prve
površine ka ekranu "µ ¶4 µ ¶4 #
T1 Te
Er1e = c1e − ,
100 100

gde je
1
c1e = 1 1 1 ,
cp + ce − c0

efektivni koeficijent zračenja a Te temperatura ekrana. Gustina fluksa zračenja od ekrana


ka drugoj površini iznosi
Te 4 T2
Ere2 = ce2 [( ) − ( )4 ]
100 p0
gde je
1
ce2 = 1 1 1 = c1e
ce + cp − c0

efektivna konstanta zračenja. Kako je konstanta zračenja ekrana ce = ²c0 = 0.576W/m2 K 4


sledi da efektivna konstanta zračenja izmedju datih površina i ekrana iznosi

1
cpe = c1e = ce2 = 1 1 1 = 0, 56W/m2 K.
ce + cp − c0

Kako je u stanju toplotne ravnoteže Er1e = Ere2 = Ere sledi

Te 4 1 T1 4 T2 4
( ) = [( ) +( ) ],
100 2 100 100
264
tako da je temperatura ekrana Te = 593, 53K. Gustina razmenjenog fluksa u slučaju iznosi
kada je postavljen ekran iznosi

T1 4 Te 4 T1 4 1 T1 4 T2 4
Ere = cpe [( ) −( ) ] = cpe [( ) − [( ) +( ) ]] =
100 100 100 2 100 100
cpe T1 4 T2 4 cpe 0, 56 kW
= [( ) −( ) ]= Er = · 8, 566 2 = 0, 650kW/m2 ,
2 100 100 2c12 2 · 3, 69 m
tj. smanjena je oko 13 puta!
U slučaju kada su konstante zračenja površine i ekrana jednka tj. c1e = ce2 = c12
dobija se
Er
Ere = = 4, 283kW/m2 .
2
Temperatura ekrana je nezavisna od prirode površine ekrana, tj. od njene konstante zrače-
nja.

265

You might also like