Bihac Konferencija Zbornik CD

ZBORNIK RADOVA
Međunarodna konferencija Zaštićena područja u funkciji održivog razvoja

Međunarodna konferencija/International Conference
“Zaštićena područja u funkciji održivog razvoja”
“Protected areas in function of sustainable development”
Bihać, 6.-8. studenoga 2008. /Bihać, from 6th-8th November 2008
ZBORNIK RADOVA/CONFERENCE PROCEEDINGS
Nakladnik/Publisher
Federalno ministarstvo okoliša i turizma
Federal Ministry of Environment and Tourism
Za nakladnika/For Publishers
Dr.sc./PhD Nevenko Herceg
ministar okoliša i turizma Federacije BiH /Minister of environment and tourism of Federation of BiH
Uredništvo/ Editorial Board
dr. sc./PhD Nevenko Herceg
akademik/academician Sulejman Redžić
dr. sc./PhD Jasenka Topić
mr. sc./MSc Mehmed Cero
dr.sc./PhD Zlatko Bulić
mr.sc./MSc Anto Matić
Tomislav Lukić, prof.
Glavni i odgovorni urednik/Editor in Chief
dr. sc./PhD Nevenko Herceg
Izvršna urednica/Executive Editor
Karmela Mabić, dipl. ing./BSc
Lektura i korektura/ Language editing
Jozo Kraljević, prof.
Marjana Previšić, prof.
Prijevod s engleskog jezika/ Translation from English
Jozo Kraljević, prof.
Računalna obrada i tisak/ Computer processing and print
FRAM ZIRAL d.o.o.
Naklada/Copies
1000 primjeraka/1000 copies
CIP – Katalogizacija u publikaciji
Narodna knjižnica HNŽ Mostar
UDK 502.13(497.6)(082)
338.48:502](497.6)(082)
504(497.6)(082)
MEĐUNARODNA konferencija Zaštićena područja u funkciji održivog razvoja (2008 ; Bihać)
Međunarodna konferencija Zaštićena područja u funkciji održivog razvoja, [Bihać, 6. - 8. studenoga 2008.] : zbornik radova /
[organizator=organizer Federalno ministarstvo okoliša i turizma=Federal ministry of environment and tourism ; glavni i odgovorni
urednik=editor in chief Nevenko Herceg ; prijevod s engleskog jezika=translation from English Jozo Kraljević]. – Sarajevo :
Federalno ministarstvo okoliša i turizma, 2008 ( [Mostar] : FRAM ZIRAL). – 600 str. : ilustr. [djelomično u bojama] : 24 cm
Bibliografija iz svakog rada. – Sažeci na engl. jeziku
1. HERCEG, Nevenko
2. FEDERALNO ministarstvo okoliša i turizma
NAPOMENA: U zborniku su objavljeni samo radovi koji su uredništvu dostavljeni u zadanom roku. Uredništvo ne snosi odgovornost za kvalitetu
fotografija koje se koriste kao ilustracije u radovima budući da se one objavljuju kao u dostavljenom izvorniku, a potpuno su izostavljene one koje ne
zadovoljavaju minimalne uvjete kvalitete potrebne za tisak.
ZBORNIK RADOVA
Međunarodna konferencija
Zaštićena područja u funkciji održivog razvoja
ZBORNIK RADOVA
UVODNA RIJEČ
Poštovani čitatelji,
s osobitim zadovoljstvom ovim vas zbornikom radova podsjećam na Među-
narodnu konferenciju o zaštićenim područjima “Zaštićena područja u funkciji
održivog razvoja“ što je od 6. do 8. studenoga 2008. održana u Bihaću u organi-
zaciji Federalnog ministarstva okoliša i turizma.
Međunarodna konferencija o zaštićenim područjima “Zaštićena područja u
funkciji održivog razvoja“, čiji su pokrovitelji bili Vlada Federacije BiH i Op-
ćina Bihać, predstavljala je veliki događaj za Bosnu i Hercegovinu koja inten-
ziviranjem zaštite svojih prirodnih vrijednosti nastoji osigurati održivi razvoj
prihvaćajući načela uravnoteženog ekonomskog rasta i visokog stupnja zaštite,
ali i unapređenja kvalitete prirode i okoliša. Održivo korištenje, zaštita i razvoj
prirodnih resursa je condito sine gua non dugoročnog razvoja na globalnoj razi-
ni. Europa, kojoj pripadamo i čijoj politici težimo, čvrsto se obvezala održivom
razvoju kao ključnom načelu njezinih politika i akcija. Za Bosnu i Hercegovinu,
koja sigurno stoji na putu ubrzanog približavanja Europskoj uniji, konferencija
o zaštićenim područjima i potpora koju su njezinom održavanju pružili Svjetska
banka, Europska komisija, UNDP, IUCN, WWF i REC potvrda je pripadnosti
svjetskoj obitelji onih koji na različite načine skrbe o prirodi kako bi se iznimno
prirodno bogatstvo sačuvalo i za buduće naraštaje.
Uz brigu oko zaštite prirodnih vrijednosti i povećanja površina zaštićenih
područja, cilj konferencije je bio osigurati primjerenu valorizaciju zaštićenih
područja na način da se osigura održivi razvoj koji podrazumijeva dugoroč-
ni ekonomski razvoj koji nije u suprotnosti s principima zaštite i maksimalno
uključuje lokalne zajednice.
Prirodne ljepote planinskih masiva Bosne i Hercegovine sa vrhunskim bota-
ničkim endemskim genetskim fondom, Ramsarska područja Hutovog blata, Li-
vanjskog polja i Bardače, neotkrivena speleološka vrijednost špilje Vjetrenica i
mnogih drugih znanih i neznanih kraških podzemnih ekosustava, slapovi Une,
Plive i Trebižata predstavljaju neiskorišteno blago nama na dohvat ruke. Kako
očuvati taj postojeći, iznimno vrijedan prostor i iz njega stvoriti nove vrijednosti
te osigurati održivi razvoj zaštićenih područja, pitanja su o kojima se raspravlja-
lo na Međunarodnoj konferenciji o zaštićenim područjima “Zaštićena područja
u funkciji održivog razvoja“.

Nesporno je kako su pobrojane, ali i mnoge druge manje znane prirodne vri-
jednosti, izazov ne samo za domaće nego i inozemne znanstvenike čije je po-
dručje interesa zaštita prirode. Više od pedeset znanstvenih i stručnih radova
istaknutih domaćih i inozemnih autora svjedoči o velikom interesu koji je odr-
žavanje konferencije “Zaštićena područja u funkciji održivog razvoja“ pobudilo
kod znanstvenika, stručnjaka i udruga koje se brinu o zaštiti prirode, ali i kod
vlada najvećeg broja država iz našeg okruženja.
Cijeneći iskustava dobre prakse država iz okruženja, kroz razmjenu znanja i
iskustava, zagovarajući regionalni pristup, partnerstvo i suradnju na konferen-
ciji “Zaštićena područja u funkciji održivog razvoja“ želja nam je bila sagledati
i razriješiti dvojbu između gospodarskog razvoja i očuvanja prirode uz puno
uvažavanje potreba lokalnog stanovništva i uz promicanje poduzetničke djelat-
nosti. Jedan od osnovnih preduvjeta za ostvarivanje održivoga razvoja je dje-
lotvorno sudjelovanje javnosti kako u pripremi politike zaštite prirode tako i u
njezinoj provedbi. Sudjelovanjem na konferenciji “Zaštićena područja u funkciji
održivog razvoja“ spremnost za djelatno uključivanje i preuzimanje vlastitog
dijela odgovornosti za stvaranje uvjeta za općedruštveni razvoj uz istodobnu
zaštitu prirode, pokazale su jedinice lokalne i regionalne uprave, institucije ci-
vilnog društva i javne osobe koje u izdašnom i ekološki još uvijek visoko vrijed-
nom prostoru prepoznaju razvojnu šansu Bosne i Hercegovine.
Na tom tragu trodnevni skup u Bihaću, okupljajući na jednom mjestu ista-
knute znanstvenike, stručnjake i javne osobe iz Bosne i Hercegovine i inozem-
stva koji na različite načine skrbe o prirodi, imao je za cilj pronaći odgovore
na pitanje kako očuvati i zaštititi postojeće prirodne vrijednosti, ali i osigurati
njihovu primjerenu valorizaciju koja omogućava održivi razvoj zaštićenih po-
dručja.
U dobroj vjeri kako je Međunarodna konferencija o zaštićenim područjima
“Zaštićena područja u funkciji održivog razvoja“ ispunila očekivanja i doprini-
jela ostvarenju zajedničkog cilja, održivog upravljanja prirodom, preporučam
Vam Zbornik radova koji potvrđuje kako su prirodne ljepote naš najvrjedniji
resurs dok je njihova zaštita nasušna potreba, a nikako ne prevelik luksuz kako
se ponekad čini.
predsjednik Organizacijskog odbora

dr. sc. Nevenko Herceg,
ministar okoliša i turizma Federacije BiH

ZBORNIK RADOVA
Organizator/Organizer
FEDERALNO MINSTARSTVO OKOLIŠA I TURIZMA/
FEDERAL MINISTRY OF ENVIRONMENT AND TOURISM
Pokrovitelj/Sponsor
VLADA FDERACIJE BiH/GOVERNEMENT OF FEDERATION BiH
SVJETSKA BANKA/WORLD BANK MISSION TO BiH
EUROPSKO KOMISIJA/EUROPEAN COMMISSION MISSION TO BiH
OPĆINA BIHAĆ/MUNICPALITY OF BIHAĆ
Suorganizatori/Co-organisers
WWF, UNDP, UNEP,IUCN,
VELEPOSLANSTVO MAĐARSKE U BiH/
THE EMBASSY OF HUNGARY IN BOSNIA AND HERZEGOVINA
OPĆINA BIHAĆ/MUNICIPLAITY OF BIHAĆ
VLADA UNSKO-SANSKOG KANTONA/ŽUPANIJE /
GOVERMENT OF UNA-SANA CANTON
PARK PRIRODE HUTOVO BLATO/NATURE PARK HUTOVO BLATO
PARK PRIRODE BLIDINJE/NATURE PARK BLIDINJE
TZ UNSKO-SANSKOG KANTONA/ŽUPANIJE/
TOURIST ASSOCIATION OF UNA-SANA CANTON
DRŽAVNI ZAVOD ZA ZAŠTITU PRIRODE RH/
STATE INSTITUTE FOR NATURE PROTECTION OF
REPUBLIC OF CROATIA
REC BiH, UDRUGA/ASSOCIATION „LIJEPA NAŠA“ ČAPLJINA,
EKUS Bihać , UDRUGA/ASSOCIATION VJETRENICA
Medijski partneri/Media partners

FEDERALNA TELEVIZIJA BOSNE I HERCEGOVINE/
FEDERAL TV OF BOSNIA AND HERZEGOVINA,
RADIO BiH, RADIO HERCEG BOSNA, FENA, ONASA,
VEČERNJI LIST, DNEVNI AVAZ, DNEVNI LIST, OSLOBOĐENJE,
NEZAVISNE NOVINE

ZBORNIK RADOVA
PROGRAM – AGENDA
PRVI DAN
6. STUDENOGA/NOVEMBRA 2008.
14,00-18,00 Akreditiranje
(Hotel “PARK”, Bihać)
Panel:
“ZAŠTIĆENA PODRUČJA U FUNKCIJI ODRŽIVOG RAZVOJA”
(Kulturni centar Bihać)
18,00-20,00 Uvodni panel “Zaštićena područja u funkciji održivog razvoja”
Dr. sc. Nevenko Herceg, ministar okoliša i turizma Federacije BiH
Marco Mantovanelli, direktor ureda Svjetske banke za BiH,
Predrag Nenezić, ministar turizma i zaštite životne sredine Crne Gore,
Paolo Lombardi, direktor WWF-a u Rimu,
Dr. sc. Johan Hesse, prvi tajnik misije Europske komisije za Bosnu i Hercegovinu i voditelj Operativnog
odjela za gospodarske reforme i prirodne resurse,
Davorin Marković, ravnatelj Državnog zavoda za zaštitu prirode Republike Hrvatske
19,10-19,30 Bosna i Hercegovina – zemlja raznolikosti
Dokumentarni film, Marinko Dalmatin, dipl. ing. biol.
19,30-20,00 Svečana dodjela priznanja i nagrada
Obraćanje domaćina:
Šemsudin Dedić, premijer Unsko-sanskog kantona/županije
Mr. sc. Hamdija Lipovača, načelnik općine Bihać
20,00 Svečana zajednička večera za sve sudionike uz prigodan kulturno
umjetnički program (Hotel “PARK”, Bihać)
DRUGI DAN
(Kulturni centar Bihać)
9,00-9,10 Pozdravni govori
9,15-11,30 I. Sesija – zaštićena područja, iskustva iz BiH i regije
11,30-15,00 II. Sesija- starteški dokumenti zaštite prirode
15,10-18,00 III. Sesija- koncept održivog razvoja u zaštićenim
prirodnim područjima
18,00-18,15 Usvajanje zaključaka
TREĆI DAN
9,00-12,00 Posjet nacionalnom parku “Una”, Bihać
11
PROGRAMME-AGENDA
FIRST DAY
6th NOVEMBER YEAR 2008.
14:00-18:00 Accreditation
Panel:
“PROTECTED AREAS IN FUNCTION OF SUSTAINABLE DEVELOPMENT”
(Culture Centre Bihać)
18:00-20:00 Introductory panel “Protected areas in function of sustainable development”
PhD Nevenko Herceg, minister of environment and tourism of Federation of BiH
Marco Mantovanelli, director of the Office of the World Bank for Bosnia and Herzegovina
Predrag Nenezić, minister of tourism and protection of the living evironment of Montenegro
Paolo Lombardi, director of WWF office in Rome
PhD Johan Hesse, Fist secretary of the mission of EC to Bosnia and Herzegovina and Head of the
operational department for economical reforms and natural resources
Davorin Marković, director of State institute for protection of nature of republic of Croatia
19:10-19:30 Bosnia and Herzegovina-country of diversity,
Documentary film, Graduated Eng. Biology Marinko Dalmatin
19:30-20:00 The ceremony of giving the recognitions and awards
Addressing of hosts:
Šemsudin Dedić, Prime minister of the Una-sana canton
MSc Hamdija Lipovača, Mayor of Bihać
20:00 The dinner ceremony for all participants and cultural artistic
programme
SECOND DAY
(Culture Centre Bihać)
09:00-09:10 Greeting speeches
09:15-11:30 I. Session – protected areas, experinces from BiH and region
11:30-15:00 II. Session- strategic documents on nature protection
15:10-18:00 III. Session- concept of sustainable development in the protected
natural areas
18:00-18:15 Adoption of conslusions
THIRD DAY
9:00-12:00 Visit to national park Una, Bihać
12
ZBORNIK RADOVA
Prepuna dvorana Kulturnog centra u Bihaću
13
Izlaganje ministra Hercega na panelu
Uvodno obraćanje premijera USK, Šemsudina Dedića
14
ZBORNIK RADOVA
Načelnik općine Bihać, mr sc. Hamdija Lipovača

Davorin Marković, ravnatelj Državnog zavoda za zaštitu prirode RH
15
Spomenka Mičić, dopredsjednica FBiH
Davor Čordaš, dopredsjednik RS
16
ZBORNIK RADOVA
Prof. dr .sc. Jasenka Topić, Sveučilište u Zagrebu

Izlaganje o GIS-u za Nacionalni park Una
17
Priznanje općine Bihać ministru Hercegu
Sudionici panela u društvu domaćina
18
ZBORNIK RADOVA
Ministar Herceg sa suradnicima u društvu Zlatka Bulića

Ugledni gosti uoči press konferencije
19
Najava Konferencije na pressu Vlade FBiH
20
ZBORNIK RADOVA
Dr. sc. Nevenko Herceg

ministar okoliša i turizma Federacije BiH
Gospođe i gospodo,
Cijenjeni gosti,
Prijatelji prirode,
izuzetno mi je zadovoljstvo i čast pozdraviti Vas u ime Federalnog ministar-

stva okoliša i turizma i u svoje osobno ime, ali i zahvaliti vam na velikom
odazivu iz kojeg iščitavamo vašu spremnost da preuzmete vlastiti dio od-
govornosti za stvaranje uvjeta za općedruštveni razvoj uz istodobnu zaštitu
prirode.
Uz izraze dobrodošlice svima vama, dopustite da izrazim zahvalnost Vladi
Federacije Bosne i Hercegovine i Općini Bihać, koji su prihvaćanjem pokrovi-
teljstva dodatno osnažili značaj konferencije i time potvrdili da u izdašnom
i ekološki još uvijek visoko vrijednom prostoru vide razvojnu šansu Bosne i
Hercegovine. Duboko sam uvjeren kako dijelite naše zadovoljstvo zbog činje-
nice da se konferencija, koja u fokusu ima zaštićena područja, održava upravo
u Bihaću, gradu nadomak nedavno proglašenog Nacionalnog parka “Una”,
trećeg nacionalnog parka u državi Bosni i Hercegovini, a prvog na teritoriji
Federacije Bosne i Hercegovine.
Gospođe i gospodo,
sigurno neću kazati ništa novo ako ponovim kako je Bosna i Hercegovina
među rijetkim zemljama u svijetu koje se mogu pohvaliti iznimnim prirodnim
vrijednostima. Nesporno je i kako su te prirodne vrijednosti, stalni izazov ne
samo za domaće nego i inozemne znanstvenike čije je područje interesa zašti-
ta prirode. Međutim, činjenica je i kako naš odnos prema prirodi nije uvijek
u skladu sa njezinim osnovnim zakonima. Zadovoljstvo mi je kazati kako in-
tenziviranjem zaštite prirodnih vrijednosti, Bosna i Hercegovina u posljednje
vrijeme nastoji osigurati održivi razvoj prihvaćajući načela uravnoteženog
gospodarskog rasta i visokog stupnja zaštite prirode kako bi se iznimno pri-
rodno bogatstvo sačuvalo i za buduće naraštaje.
21
Jedna od prisutnih predrasuda na ovim našim prostorima je kako zaštita
prirodnih vrijednosti dolazi u sukob s interesima gospodarskog rasta. Svje-
sno ili nesvjesno zaboravlja se kako su zaštićena područja, sa svojim izuzet-
nim prirodnim vrijednostima i resursima, kamen temeljac strategije očuva-
nja bioraznolikosti, a istodobno predstavljaju i značajan potencijal za održivi
gospodarski razvoj zemlje. Stoga je u ukupnim aktivnostima uspostavljanja i
upravljanja zaštićenim područjima, potrebno detaljno valorizirati raspoložive
potencijale, osmisliti njihovo korištenje na dopušten način i izvesti konkretne
projeke.
Cijenimo kako naglasak treba staviti na originalne sadržaje, koji mogu biti
komparativna prednost na užem i širem tržištu, kao što su: tradicionalna po-
ljoprivreda, proizvodnja organske hrane, tradicionalni zanati i rukotvorine,
uzgoj ljekobilja i šumskih plodova, te mnogi drugi eko i etno turistički pro-
izvodi i sadržaji, koji će pomoći ruralnom razvoju, zadržavanju i vraćanju
stanovnika.
Iskustva dobre prakse država iz našeg okruženja dokazuju kako je moguće
primjenjujući koncept održivog razvoja postići potpuni balans između zaštite
prirode i gospodarskog rasta. Iskreno se nadam, kako će ono što će se čuti
ovdje pomoći da pronađemo najbolja rješenja za primjerenu valorizaciju za-
štićenih područja na način da se osigura održivi razvoj što podrazumijeva
dugoročni gospodarski razvoj koji nije u suprotnosti s principima zaštite i
maksimalno uključuje lokalne zajednice.
Naše opredjeljenje za održivi razvoj zaštićenih područja s jedne strane stoji
u direktnoj funkciji održivog razvoja Bosne i Hercegovine, a s druge strane u
funkciji nacionalnog doprinosa svjetskim nastojanjima da se osigura održivo
iskorištavanje, zaštita i razvoj prirodnih resursa kao uvjet bez kojeg nema du-
goročnog razvoja na globalnoj i regionalnoj razini.
Međunarodnu konferenciju o zaštićenim područjima organizirali smo sa
željom da, kroz razmjenu znanja i iskustava, sagledamo ne samo iznimne pri-
rodne vrijednosti koje pojedinačno posjedujemo nego i da započnemo surad-
nju koja će izaći iz uskih lokalnih i nacionalnih okvira.
Stvaranjem konsenzusa o važnosti zaštićenih područja, uvezivanjem zašti-
ćenih područja u europsku mrežu Natura 2008 i Smaragdnu mrežu, usva-
janjem europskih standarda, razvijanjem i jačanjem mreže za razmjenu in-
formacija i prakse, uvođenjem intersektorskog pristupa, a napose jačanjem
regionalne suradnje ne samo da si osiguravamo pripadnost svjetskoj obitelji
onih koji skrbe o prirodi nego više od toga osiguravamo budućnost našim
potomcima.
22
ZBORNIK RADOVA
Gospođe i gospodo,
u dobroj vjeri kako će Međunarodna konferencija “Zaštićena područja u funk-
ciji održivog razvoja“ ispuniti naša i vaša očekivanja te doprinijeti ostvarenju
zajedničkog cilja, održivog upravljanja prirodom, želim nam uspjeh u radu.
Hvala!
Registriranje sudionika konferencije u Bihaću
23
24
ZBORNIK RADOVA
Marco Mantovanelli
Svjetska banka
direktor Ureda za BiH
Dame i gospodo,
zaštićena područja i prirodna staništa unutar njih pružaju niz društvenih i eko-
nomskih koristi društvu. Ona mogu zaštititi slivove i regulirati protok vode,
spriječiti eroziju tla, utjecati na režim padalina i lokalnu klimu, očuvati obnov-
ljive resurse koji se eksploatiraju i apsorbirati zagađivače i ugljik. Zaštićena po-
dručja nude mjesto za rekreaciju, turizam, istraživanje, edukaciju i duhovno
uzdizanje. Sve se više spoznaje da su i održivi razvoj i zaštićena područja ne-
ophodni i da se međusobno jačaju, kao što se potvrđuje i ovom relevantnom
međunarodnom konferencijom organiziranom u pravo vrijeme, na koju ste po-
zvani da prisustvujete.
Svjetska banka je najveći pojedinačni izvor financiranja za zaštitu biodiverzi-
teta i pruža podršku za projekte zaštićenih područja u većini zemalja balkanske
regije, uključujući i Projekt šumskih i planinskih zaštićenih područja u Bosni i
Hercegovini, koji je pokrenut upravo prije mjesec dana u Nacionalnom parku
“Sutjeska“. Putem projekta zemlja će moći povećati površinu pod zaštitom do
razina koje odgovaraju lokalnim potrebama i u skladu sa regionalnim prosjeci-
ma. Gledajući zaštićena područja u kontekstu šireg krajolika, projekt će također
pomoći stvaranju uvjeta za održiv i uravnotežen ekonomski razvoj.
Vrlo je značajno što su sada oba entiteta u BiH opredijeljena da osiguraju
sredstva iz vladinog proračuna za zaštićena područja. Ovaj pomak u politici
će približiti BiH međunarodnim praksama za održivo vladino financiranje i
možda će biti model za druge zemlje u regiji. Također, značajno je što će se u
bliskoj budućnosti uspostaviti nova zaštićena područja, što je prilika za zemlju
da ispuni svoje obveze po Konvenciji o biodiverzitetu i učini korak u pravcu
ispunjavanja zahtjeva EU Natura 2000.
Svjetska banka ima dugotrajno partnerstvo s europskim zemljama na uprav-
ljanju zaštićenim područjima i zaštiti biodiverziteta. Veliko nam je zadovolj-
stvo poželjeti dobrodošlicu BiH u ovu porodicu i s nestrpljenjem očekujemo da
zajedno proslavimo uspjeh ove međunarodne konferencije i naših zajedničkih
napora.
Odajemo priznanje inicijativi organizacijskog odbora, sa predsjedavajućim
ministrom Hercegom na čelu, i zahvaljujemo im što su nas pozvali na ovaj va-
žan događaj.
25
26
ZBORNIK RADOVA
Paolo Lombardi
direktor WWF-ovog Ureda
za mediteranski program
Vaša ekscelencijo ministre okoliša i turizma Federacije Bosne i Hercegovine,

uvaženi predstavnici međunarodnih organizacija, drage kolege, dame i gospo-
do, uistinu je zadovoljstvo i čast predstaviti Međunarodnu konferenciju “Zašti-
ćena područja u funkciji održivog razvoja“, u gradu Bihaću.
Ovaj bih kratki uvod želio započeti prisjećanjem na jedno važno izvješće Uje-
dinjenih naroda iz 2005. godine: Milenijska procjena ekosustava. Nekoliko sto-
tina znanstvenika provelo je analizu stanja svjetskih ekosustava i usluga koje
oni pružaju ljudskim društvima. Izvješće naglašava nekoliko veoma važnih
stvari. Prvo, ljudska društva, uključujući i ona ekonomski razvijenija, ovise u
svom blagostanju o održivom protoku roba i usluga koje pružaju ekosustavi
planeta. Tu spadaju stvari kao što su: voda, plodna tla, hrana, vlakna, lijekovi,
regulacija klime i desetke drugih (zapravo još i ne znamo za sve njih). Drugo,
tri četvrtine usluga ekosustava koje se procjenjuju u izvješću, nalaze se u sta-
nju opadanja izazvanog degradacijom ekosustava koji ih podržavaju. Nastavak
pružanja takvih usluga u budućnosti je neizvjestan. Treće, dok ljudska popu-
lacija još uvijek raste, a time i potražnja za dobrima i uslugama ekosustava, bit
će sve teže i teže osigurati ljudski boljitak ako se ekosustavi svijeta, naš glavni
kapital, adekvatno ne zaštite.
Nekoliko godina nakon Milenijske procjene, u Potsdamu su politički lideri
tzv. grupe “G7 plus pet“, potaknuti objavom Sternovog izvješća o cijeni poli-
tičke pasivnosti u vezi klimatskih promjena, postavili sebi šire pitanje: kolika
će biti cijena gubitka ekosustava i njihovih usluga? Pod pokroviteljstvom Eu-
ropske komisije i njemačke Vlade, G7 plus pet inicirali su projekt “Ekonomika
ekosustava i biodiverzitet“ (TEEB), koji je ove godine objavio prvo izvješće o
dosad učinjenom. Ako se u Sternovu izvješću procjenjuje da će mogući negativ-
ni utjecaj klimatskih promjena imati za posljedicu smanjenje globalnog BDP-a
od preko 20% (a troškovi drastičnog smanjenja ovog rizika na još nekoliko pro-
cenata globalnog BDP-a), troškovi poremećaja svjetskih ekosustava su potenci-
jalno mnogo, mnogo veći. Problem koji naglašava projekt TEEB je taj da naše
ekonomije nisu u stanju izmjeriti ono što je stvarno važno za boljitak ljudi te da
prema tome nisu u stanji niti pokrenuti odgovarajuće inicijative koje bi vodile
27
prema gospodarskom napretku. Dr. Pavan Sukhdev, vođa TEEB projekta, citi-
ra Adama Smitha u preliminarnom izvješću TEEB-a koji je stvar objasnio bolje
nego što ćemo mi to ikada biti u stanju učiniti. Ima stvari od velike ekonomske,
ali veoma male uporabne vrijednosti, kao što su dijamanti. A ima stvari veo-
ma male ekonomske, ali velike uporabne vrijednosti, kao što je voda. Usred
globalne ekonomske krize, ponovna izgradnja temelja ekonomije, učenje kako
cijeniti stvari koje su nam najpotrebnije, sigurno će biti najvažniji zadatak koji
čovječanstvo mora riješiti.
Time sam stigao do zadnje točke svoga uvoda. U prvoj polovici ove godi-
ne, točnije u svibnju, prigodom Konferencije stranaka globalne Konvencije o
biodiverzitetu, šest ministara i državnih tajnika šest zemalja ekoregije Dinar-
skog luka, koji su predstavljali Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Crnu
Goru, Srbiju i Albaniju, uključujući i ministra Nevenka Hercega, pokazali su
izvanrednu sposobnost vođenja prema održivom razvoju potpisivanjem oba-
veze da znatno pojačaju provedbu programa rada Konvencije na zaštićenim
područjima. Ta obaveza, koju smo nazvali “Dinaric Big Win” (“Dinarska velika
pobjeda“), podrazumijeva osnivanje 13 novih zaštićenih područja i proširenje
9 postojećih, uključujući nekoliko prekograničnih zaštićenih područja, i pro-
micanje regionalne suradnje na postizanju ovih ciljeva. Želim vjerovati da je
potpisivanjem Dinaric Big Wina ovih šest zemalja dinarske ekoregije uvrstilo
očuvanje prirode među svoje političke prioritete, uviđajući da je priroda stra-
hovito važno sredstvo za društveni i ekonomski razvoj dinarske regije. One su
također shvatile da su zaštićena područja ključni instrument da se osigura oču-
vanje kritičnih ekosustava i biodiverziteta, i da ona imaju veliku mogućnost da
pridonesu ekonomskom razvitku. Zaštićena područja su instrument održivog
razvoja, kao što to jasno govori sam naslov ove konferencije.
Ova konferencija može na mnogo načina pridonijeti jačanju programa očuva-
nja u Bosni i Hercegovini i šire. Ona može započeti ujedinjenje baštine znanja,
iskustva i ideja koji mogu zaštićena područja učiniti uspješnima. Ona također
može započeti prikupljanje kritične mase znanstvenika, administratora, nevla-
dinih aktera, političara – onih koji će na kraju krajeva morati biti pokretačka
snaga novoga stava o ulozi prirode u našim društvima. Moje najbolje želje za
dobru i produktivnu konferenciju.
Hvala na pažnji.
28
ZBORNIK RADOVA
Priznanje Marcu Mantovanelliu za doprinos promicanju zaštite prirode
29
30
ZBORNIK RADOVA
Dr Johann Hesse
Delegacija Europske komisije u BiH
šef Operativnog odjela za ekonomske reforme
i prirodne resurse
Dame i gospodo,
nije puka slučajnost što se ova konferencija održava u jednom od “bisera“ ove
prelijepe zemlje smještene u srcu južne Europe. Zadovoljstvo mi je što se kon-
ferencija za očuvanje zaštićenih područja u svrhu podrške održivom razvoju
odvija u gradu u kojem ljepota rijeke Une, svojim šumom, nikog ne ostavlja
ravnodušnim.
Posebnost značaja Bihaća, kao grada kojeg odlikuje njegov Nacionalni park
“Una“ i druge prirodne ljepote, grada domaćina nadležnim institucijama i
partnerskim organizacijama Bosne i Hercegovine, ali i regije, zasigurno će
doprinijeti pokretanju konsolidiranijih i odlučnijih aktivnosti promoviranja
europskih direktiva. One koje su od ključne važnosti jesu direktive o pticama
i staništima koje reguliraju i osiguravaju održanje konzervacije i biodiverzi-
teta.
Stoga je za Bosnu i Hercegovinu od suštinske važnosti da harmonizira rele-
vantno zakonodavstvo u skladu sa spomenutim direktivama Europske unije
i učinkovito mobilizira mehanizme za uspješno provođenje potrebnih mjera.
Ove su zahtjeve preuzele sve zemlje članice Europske unije, a obzirom da Bo-
sna i Hercegovina napreduje na putu pridruživanja obitelji naroda Europske
unije, njen zakonski okvir potrebno je na odgovarajući način i uskladiti.
Jasno je da jedinstvena bioraznolikost i ljepota ove zemlje pruža moguć-
nost za razvoj brojnih socio-ekonomskih aktivnosti. Djelovanje koje se bazira
na korištenju prirode i bioraznolikosti može doprinijeti dobrobiti stanovnika
ove zemlje i njenom razvoju. Ono što je potrebno je učinkovito i uspješno
upravljati raspoloživim resursima kako bi se stvorili preduvjeti za održivu
upotrebu istih u sadašnjem vremenu, ali i u onom koje će tek doći, za buduće
generacije. Rijeke i planine ne znaju za granice i potrebna im je regionalna
pažnja izvan okvira državnih granica. Stoga nam je drago vidjeti da sudionici
ove konferencije dolaze iz različitih država ove regije.
Europska komisija namjerava nastaviti pružati podršku ovoj zemlji na
njenom putu ka Europskoj uniji kao i u ispunjavanju spomenutih zahtjeva i
31
identificiranih prioriteta. Vjerujem da će ova konferencija značiti jedan važan
iskorak u tom procesu.
Iz istog razloga, radujem se sudjelovanju na ovom impresivnom skupu na
kojem sudjeluju mnogi koji donose odluke, i nadam se kako će konkretne aktiv-
nosti slijediti obveze koje će proisteći iz ove konferencije.
Zajedno učinimo uspješnom ovu konferenciju!
Zahvala akademika Sulejmana Redžića u ime nagrađenih
32
ZBORNIK RADOVA
I.
ZAŠTIĆENA
PODRUČJA,
ISKUSTVA IZ
BIH I REGIJE
33
ZBORNIK RADOVA
ZAŠTITA PRIRODE BOSNE

I HERCEGOVINE – STANJE,
TRENDOVI, BUDUĆE AKCIJE
Sulejman Redžić
Zaštita prirode predstavlja sistem dirigovanih akcija kojima se postiže osigu-

ranje uslova života svijetu divljine u dugoročnim razmjerama u datoj dimen-
ziji vremena i prostora. Zaštita prirode neminovno integriše biološke, ekološ-
ke, ekonomske i društvene aspekte, odnosno razvojne determinante jednog
društva, regije, pa i globaliteta u cijelosti. Zaštita prirode, osim fundamentalne
konzervacijske, pa i ekološko-restauracijske uloge, u današnjim uslovima, ima
i nesumnjivu razvojnu dimenziju. Takav pristup nameće potrebu definisanja
obrazaca održivog razvoja koji će u isto vrijeme osigurati i potrebnu zaštitu,
a i generisanje ekološki prihvatljive dobiti potrebne za ostvarivanje programa
zaštite, kao i direktnu korist lokalnoj zajednici. Ovakvi pristupi u pojedinim
dijelovima svijeta daju obostrano očekivane rezultate.
Priroda Bosne i Hercegovine (BiH) je veoma raznolika. U pogledu biološke
raznolikosti spada u sami evropski vrh. Slično je i sa geološko-morfološkim i
hidrološkim diverzitetom. Posebne vrijednosti sadržane su u više od 500 vr-
sta endemičnih biljaka, znatno više vrsta životinja, te predstavnika fungije. Na
prostoru BiH je i najviši nivo ekoklimatske raznolikosti, što je uz sadjejstvo sa
ostalim ekološkim faktorima uslovilo i visok stepen krajoobrazne, odnosno pej-
zažne raznolikosti. Generalno, priroda BiH ima visoke ekološke i ekonomske
vrijednosti. Potrebno je definisati rezultantu između ove dvije varijable i uspo-
staviti održiviji oblik upravljanja.
Zaštita prirode u BiH u prošlosti se bazirala na (pseudo)kapitalističkim i soci-
jalističkim osnovama. Generalno, imala je manje-više sporadične dimenzije. Tek
Akademik prof. dr. sc., CEPRES – Center za ekologiju i prirodne resurse, Prirodno-matematički fakultet
Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
35
polovinom prošlog vijeka dolazi do institucionalizacije ove djelatnosti i kon-
kretnih doprinosa. Iako, motivisani društvenim i kulturno-historijskim razlo-
zima, vrijedni su svake pažnje i uspostava posebnih oblika zaštićenih područ-
ja razine narodnih parkova (“Kozara“ i “Sutjeska“), te prašumskih rezervata
(“Lom“, “Peručica“, “Janj“) itd. U kasnijem periodu uspostavljaju se i drugi
oblici zaštite priode kako u domenu biološke tako i geomorfološke raznoliko-
sti (spomenici prirode, botanički i zoološki rezervati, arboretumi, pojedinačna
stabla drveća), uspostavljaju se institucionalni oblici upravljanja na različitim
razinama društveno-političkog organizovanja bivše BiH. Unatoč tome, sistem
zaštite prirode u tom vremenu imao je ekstenzivan karakter, te razvojno margi-
nalnu ulogu. Tako je bilo sve do izbijanja agresije na BiH. U stanju ratnog haosa,
te postratnog perioda, stradali su i mnogi vrijedni dijelovi prirode (devastirane
su prirodno očuvane sastojine visokih šuma, zaštićena područja su oštećena
kao što su u području botaničkog rezervata kod Konjica, u dolini Grabovice u
području Plase i Čvrsnice, vodopad Plive, Prokoško jezero na Vranici, Vlašić
planina i sl.).
U postdejtonskoj BiH, u uslovima intenzivne tranzicije, zaštita prirode svodi
se na manje-više formalna djelovanja, da bi u Fedraciji BiH dostigla svoju najni-
žu tačku na vremenskoj ljestvici od uspostave sistematičnijeg upravljanja. Gasi
se i posljednja institucija koja se bavila pitanjima zaštite prirode: Republički
zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH transformiše
se u instituciju iz koje je izostavljen segment “zaštita prirode“. Tako da Fedra-
cija BiH sve do danas ostaje bez nadležnih institucija u ovoj izuzetno važnoj i
složenoj oblasti. Upravo u tom periodu je došlo do vrlo intenzivne konverzije
vrijednih prirodnih staništa na čitavom vertikalnom profilu BiH, idući od po-
jasa uvijek zelenih mediteranskih šuma, pa sve do planinskih vrhova. Osnovni
pritisci su: prekomjerna i neselektivna sječa šuma, krčenje šuma i podizanje vi-
kend naselja, eksploatacija šljunka i kamena, prekomjerna eksploatacija ljekovi-
tog bilja i divljih životinja, nekontrolisan lov i ribolov, akvakultura u otvorenim
vodama, nekontrolisana izgradnja razne infrastrukture. Tome treba dodati i niz
manjkavosti intersektorske saradnje i povezivanja.
Više svjetla na oblast zaštite okoliša, uključujući i prirodu, pada u sistemu
institucionalnog jačanja ovog sektora, naročito nakon uspostave zasebnog Mi-
nistarstva okoliša i turizma na nivou Federacije BiH. Slijede značajni koraci na
ovom polju kroz izradu strateških dokumenata - Strategije biološke i krajoobra-
zne raznolikosti BiH, Stragije zaštite okoliša i sl. Poseban interes je u domenu
instrumentalizacije zaštite prirode i iznalažanja indikatora za uspostavu efika-
sne mreže zaštićenih područja kao najadekvatnijih oblika u održivom upravlja-
36
ZBORNIK RADOVA
nju prirodnim vrijednostima, te okolišem u cijelosti, a u skladu sa IUCN i dru-

gim dokumentima Evropske unije (EU) i Programa za zaštitu životne sredine
Organizacije ujedinjenih nacija (UNEP-OUN).
BiH na putu prema EU kao jedan od preduslova ima i stavljanje pod odgo-
varajući režim zaštite, sukladno međunarodnim propisima, približno 20% na-
cionalne teritorije kroz NATURA 2000 program. To nalaže efikasne mjere kom-
pleksne evaluacije prirodnih vrijednosti ukupne teritorije, odnosno adekvatnu
procjenu tzv. “nultog“ stanja biodiverziteta na svim nivoima iz čega će proizaći
konkretni pravci djelovanja i aktivnosti koje će integrisati biološko-ekološke,
ekonomske, društvene i političke interese u ukupnom razvoju BiH. Jer biološko-
ekološka dimenzija prirode nikada nije bila toliko jakim instrumentom u uprav-
ljanju cjelovitim razvojem države, pa i projektovanjem regionalnih i globalnih
obrazaca razvoja i izlaska svijeta iz postojeće ekološko-ekonomske krize.
Kao prioritetni zadaci u oblasti održivog upravljanja prirodom BiH su:
 Evaluacija prirodnih vrijednosti u cilju efikasne i trajne zaštite i generisanja
ekološki prihvatljive dobiti;
 Uspostava zaštićenih područja sa prioritetom u “biodiversity hotspots“ zo-
nama BiH kao što su kanjoni i klisure rijeka, kraška polja, pećine, visoke
šume, planinski vrhovi, glečerska i planinska jezera, močvarni ekosistemi;
 Evaluacija flore i faune sa aspekta ugroženosti i izrada “crvenih knjiga“
flore, faune i fungije;
 Evaluacija biljnih zajednica sa aspekta ugroženosti i postojećeg stanja sa
izradom “crvene knjige fitocenoza“;
 Evaluacija močvarnih staništa (niska, prelazna i visoka tresetišta ili creti-
šta);
 Determinacija staništa i njihova evaluacija (EUNIS, Habitat direktive i sl.);
 Razvoj ex situ konzervacije (botanički vrtovi, banke gena i sl.);
 Evaluacija i kartiranje geološko-morfološke i hidrološke raznolikosti;
 Evaluacija diverziteta tla, katergorizacija upotrebne vrijednosti i procjena
ugroženosti, naročito hidromorfnog tla;
 Razvoj ekološkog informacionog sistema.
Da bi se realizovali navedeni pravci djelovanja neophodno je promptno insti-

tucionalno i kadrovsko jačanje sektora prirode u domenu naučno-istraživačkog,
upravljačkog i političkog djelovanja, značajan porast političke odgovornosti i
radikalna promjena poimanja i uloge prirode i u njoj sadržanih resursa u demo-
kratskom i tržišno orijentisanom društvu kojem BiH neminovno teži, u odnosu
37
na centralno-ekonomski koncept razvoja u ex SR BiH, kakav se nastoji namet-
nuti i danas od najuticajnijih političkih lobija kakav je naprimjer energetski lobi.
Zbog toga je neophodna intersektorska saradnja, uključivanje nevladinog sek-
tora i javnog mijenja na svim nivoima organizovanja u sistemu odlučivanja.
Sve odluke o angažmanu prirodnih resursa moraju se donositi u institucijama
demokratskog sistema odlučivanja, a na osnovu stručnih mišljenja i analiza i
procjena koje poznaje savremeno demokratsko društvo. Samo na taj način se
može odoljeti sve većim “strastima“ pojedinaca i organizacija da se u njihovim
rukama nađu resursi od neprocjenjive vrijednosti i strateške važnosti za razvoj
budućih generacija na ovim, još uvijek prirodno atraktivnim prostorima.
38
ZBORNIK RADOVA
PROBLEMI ZAŠTITE
PRIRODE U HRVATSKOJ
Jasenka Topić
Uvod
Republika Hrvatska, zahvaljujući svom geografskom položaju, nalazi se u bi-
ogeografskoj podjeli Europe na značajnom križištu nekoliko velikih prirodnih
regija: mediteranske, kontinentalne, alpinske i rubnim dijelom panonske regije.
Unutar svake od tih regija postoji još mnoštvo reljefnih, klimatskih i edafskih
čimbenika te utjecaja čovjeka, koji određuju svekoliku bioraznolikost Hrvatske.
Nekoliko tisuća biljnih svojti i neznani broj životinjskih svojti obitava na tome
prostoru zahvaljujući raznolikosti staništa, pa se upravo staništa mogu koristiti
za posrednu procjenu bioraznolikosti. Zaštita biljnih i životinjskih vrsta može
se provesti samo zaštitom njihova staništa, pa će u daljnjem tekstu biti govora o
problemima zaštite staništa u Hrvatskoj.
Hrvatska, kao i većina europskih zemalja, pripada šumskom području. To
znači da bi, bez utjecaja čovjeka, najveći udio teritorija bio prekriven različitim
tipovima šuma, kako onih klimazonalnih, tako i ostalih tipova koji predstavlja-
ju prirodne trajne stadije. Prirodnim trajnim stadijima pripadaju još vodena i
močvarna staništa, kao i stijene, točila i zaslanjena staništa, no udio ovih stani-
šta vrlo je malen na sveukupnom teritoriju. To znači da je u današnjoj raspodjeli
otprilike polovica teritorija pod različitim antropogenim staništima, bilo da su
u pitanju oranice, voćnjaci, vinogradi ili travnjaci – livade i pašnjaci. Pitanje je
koliko ovakva raspodjela i općenito gospodarenje prostorom pogoduje održa-
nju bioraznolikosti.
Prof. dr. sc. Jasenka Topić, Sveučilište u Zagrebu
39
Problemi zaštite staništa
Šumska staništa
Kako je šuma prirodna zajednica, to je i najstabilnija, najlakše se obnavlja, a
treba dosta truda da se ona makne iz prirode. Naravno, pred nekoliko stoljeća
zapisi govore da je pod šumom bio daleko veći teritorij nego danas, pa je tako
pred tristotinjak godina oko 70% Slavonije još bilo prekriveno šumom. Od tada
je udio šuma opadao na račun otvaranja prostora za ratare i stočare, ali i za spas
i uzdizanje Jugoslavije koja je svoj napredak poslije rata mogla uvelike zahvaliti
sječi i prodaji drveta. Nakon toga dolazi do oporavka šumskog fonda. S jedne
strane zabrana koza u mediteranskom prostoru dovela je do obrastanja krša, a
kasnije se tom čimbeniku pridružila i migracija stanovnika u urbane prostore,
uz napuštanje tradicijskog stočarenja. Uz to opada potražnja za ogrjevnim dr-
vetom, koje nadomještaju plin i nafta. Tako se posljednjih desetljeća udio po-
dručja pod šumom u Hrvatskoj povećao od 37 do skoro 50%. Naravno, nisu
to samo ekonomski iskoristive šume, već i svi tipovi krških šumaraka i šikara
crnog i bijelog graba, tzv. zaštitne šume, te bušici i makije u eumediteranskom
prostoru, koji se podižu nakon napuštanja stočarenja. Podignuti su brojni nasa-
di alepskog ali i drugih borova na napuštenim kamenjarskim pašnjacima.
Šumama se gospodari gdje god je to moguće, od nizina do planina. Sa stano-
višta zaštite prirode malo je prigovora takvom gospodarenju u cjelini, budući
da su hrvatske šume vrlo bogatog flornog sastava; u njima raste sve što poten-
cijalno i dolazi u tim tipovima šuma: od biljaka u prizemnom sloju do lišajeva
najosjetljivije sveze Lobarion, koja ukazuje na dobru kvalitetu zraka ali i dobro
održavanje starih šuma. Velika je zasluga i nacionalnih parkova i parkova pri-
rode, gdje su šume pod posebnom zaštitom. Stoga je poznata činjenica da su to
jedne od najočuvanijih šuma u Europi. Većina šumskih tipova pripada staništi-
ma iz Direktive o staništima EU.
Travnjačka staništa i vrištine

Svi travnjaci u Hrvatskoj predstavljaju antropogene trajne stadije, a nastali su
potiskivanjem (paljenjem i sječom) šuma i stalnim održavanjem putem ispa-
še ili košnje. Budući da zahtijevaju stalni trud čovjeka, demografske promjene,
preorijentacija stanovništva od poljoprivrede prema industriji ili turizmu, ra-
seljavanje i nestajanje malih zaseoka i tradicionalnog života, uvelike su utjecali
na promjene tih staništa. No, ne samo da su nestajale površine pod travnjacima
nego su se preostale mijenjale i “poboljšavale” kroz razne “melioracije”, od-
nosno odvodnju, gnojenje, učestalu košnju i slično. Što reći na činjenicu da je
posljednja krava nestala s Velebita 1971. godine? Dotad se na Velebitu odvijala
40
ZBORNIK RADOVA
živahna ljetna ispaša, postojala su ljetna naselja, često prava mala sela, no od
toga su danas jedini trag ruševine tih nastambi koje se danas gdjegdje (Mirovo)
pretvaraju u vikend-naselja, a gdjegdje su samo ruševine u šumi. To je dovelo
do vegetacijske progresivne sukcesije. Ona je srećom u planinskim uvjetima
vrlo spora, no florni sastav govori o trajnim promjenama. U prizemnom sloju
pojavljuju se niski puzavi grmovi i te se površine pomalo pretvaraju u vrišti-
ne vrsta Arctostaphyllos uva-ursi, Juniperus communis ssp. nana, Juniperus sabina,
Genista radiata. Iako se i jedna i druga staništa nalaze u Direktivi o staništima
(nelogičnost, jer se ne preporučuje koji stadij treba stvarno zaštititi), smatramo
da prednost treba dati planinskim travnjacima zbog bogatog flornog sastava
te rijetkih i endemičnih vrsta koje tu rastu. Planinske rudine koje se nalaze na
izloženim grebenima zaštićene su od sukcesija zbog surovih klimatskih prilika,
iako se nalaze u pojasu klekovine bora. Brdske košanice također više nisu po-
trebne jer ima premalo stoke. Tako se brometalni travnjaci sa svojim šarenilom
boja i mnoštvom orhideja (prioritetno stanište iz Direktive) danas teško mogu
naći u Hrvatskoj. U Gorskom kotaru jedva da ima stoke, a šuma se, kao što
malo preostalih stanovnika kaže, primaknula do njihova praga. Kiseli travnjaci,
npr. Arnico-Nardetum, održavaju se samo unutar zaštićenih područja. Sve ostale
površine napuštene su jer ni za bolje travnjake nema interesa, a kamoli za tako-
ve sa slabom i nekvalitetnom krmom, a sakupljači ljekovite moravke pitaju se
kamo je ona nestala.
Submediteranski travnjaci reda Scorzoneretalia (Direktiva o staništima) tako-
đer zarastaju na cijelom submediteranskom području. Depopulacija unutraš-
njosti Like, Dalmatinske zagore i Ravnih kotara dovela je do vidljivog zarasta-
nja tih područja šikarama, a u primorskom dijelu sjevernog Jadrana većina se
stanovnika preorijentirala prema turizmu i gradovima, a napustila stočarenje.
U tim se tipovima travnjaka nalaze neke rijetke vrste, među njima i one sadrža-
ne u Direktivi, Aneks 2, kao što su Pulsatilla grandis i Serratula lycopifolia. Pregled
lokaliteta s ovim vrstama pokazao je da se većina nalazi u stadijima vegetacij-
ske sukcesije; na nekima su posađene kulture borova, a samo rijetki lokaliteti
održavaju se redovitom ispašom.
Eumediteranski travnjaci reda Thero-Brachypodietalia još su rjeđi. S jedne stra-
ne vrlo mali dio ukupnog teritorija Hrvatske pripada eumediteranskoj zoni, a
s druge strane davno je već stanovništvo srednjeg i južnog primorja zamijenilo
tradicionalno stočarstvo turizmom, pa su površine uglavnom zarasle bušicima
i makijom. I odredba o zabrani držanja koza imala je dvojaki efekt: zarastanje
krških pašnjaka i omogućavanje požara. Nekadašnji ekstenzivni tradicionalni
41
maslinici održavali su se često kombinacijom ispaše ovaca i koza koje su u sta-
rom masliniku uklanjale prizemno grmlje i onemogućavale požare.
Subpanonski suhi travnjaci sjeveroistoka Hrvatske davno su pretvoreni u
kvalitetne oranice, voćnjake i vinograde. Ostale su još dvije male sastojine, no
one se nalaze u građevinskoj zoni pa su im dani odbrojeni.
Vlažni travnjaci, pogotovo oni s nekvalitetnim prinosom, uglavnom su ne-
stali s našeg područja. Tako su nestale zajednice Serratulo-Plantaginetum altissi-
mae, Gratiolo-Caricetum praecocis-suzae, Pseudolysimachio longifoliae-Euphorbietum
lucidae. Na dva lokaliteta još postoje male sastojine livade Gentiano pneumonan-
the-Molinietum. Neki travnjaci na staništima promjenjive vlažnosti također su
nestali, npr. Rhinantho-Filipenduletum vulgaris i Ventenato-Trifolietum pallidi, a li-
vade busike (Deschampsietum cespitosae) u području Pokuplja i gornje Posavine,
koje su pred sto godina prekrivale velike površine, danas su prava rijetkost, a
preostale sastojine su izmijenjenog sastava.
Posebnu pažnju valja usmjeriti na travnjake krških polja s promjenljivom vlaž-
nošću. Na sjevernim krškim poljima razvijaju se molinietalni travnjaci zajedni-
ce Molinio-Lathyretum pannonici (Direktiva o staništima) s endemičnim vrstama
Peucedanum coriaceum ssp. pospichalii i Chouardia littardierei (ova posljednja je u
Direktivi, Aneks 2). Na južnim poljima značajna je zajednica Deschampsietum
mediae u kojoj, uz gore spomenute endemične vrste, rastu još Succisella petteri
i Edraianthus dalmaticus (Direktiva, Aneks 2). Samu zajednicu Deschampsietum
mediae, kao i sve srodne, odnosno cijeli red Trifolio-Hordeetalia, Republika Hrvat-
ska je predložila za uvrštavanje u Direktivu o staništima, budući da obuhvaća
značajna staništa Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Makedonije. Na
krškim poljima treba potaknuti posrnulo stočarstvo, ne ih pretvarati u probi-
tačnije oranice ili gnojene livade, a prije svega treba održati režim periodičnog
plavljenja i isušivanja.
Vrištine i bujadnice (Direktiva o staništima), kao prijelazni stadij vegetacijske
sukcesije između travnjaka i šuma, velikim su dijelom već zarasle u šume ili se
nalaze na putu k tome. Velike bujadnice koje su se koristile za stelju (sl.) davno
su izgubile funkciju, pa danas ili prirodno zarastaju ili se pretvaraju u krumpi-
rišta i voćnjake.
Zaslanjena staništa
Ona se uglavnom nalaze uz obalu mora, a prema vrsti podloge (kamenita, šljun-
kovita, pjeskovita, muljevita) razlikuju se mnoga staništa. Najveći dio jadranske
obale je kamenit i taj je najočuvaniji. Tu su halofilne zajednice s endemičnim
vrstama roda Limonium: Limonium cancellatum, Limonium anfractum, Limonium
42
ZBORNIK RADOVA
vestitum (Direktiva o staništima). Šljunkoviti žali (Direktiva o staništima) su rje-

đi i atraktivniji za kupače, pa je većina takvih plaža potpuno ogoljela (sl.). Pje-
skovitih obala ima u Hrvatskoj malo, vrlo su posjećene i, uz malo iznimki (sl.),
potpuno su bez vegetacije (Direktiva o staništima). Muljevite obale (Direktiva
o staništima) ne privlače kupače, ali se uništavaju na druge načine. Većinom
se na njih navozi alohtoni materijal, pa se pretvaraju u građevno zemljište za
infrastrukturu (ceste, parkirališta, helidrom) (sl.).
Nekadašnje kontinentalne slatine (Direktiva o staništima) u istočnoj Hrvatskoj
nestale su kroz odvodnju, a zadržao se samo jedan zaslanjeni pašnjak na kojem
su male sastojine panonske halofilne zajednice Camphorosmetum annuae (sl.).
Vodena i močvarna staništa

Velike promjene u Europi, pa tako i u Hrvatskoj, pretrpjela su močvarna i vode-
na staništa. Većina rijeka utvrđena je u koritima pa je onemogućeno plavljenje.
Srećom, barem na jednom mjestu obrambeni nasip Dunava u Baranji odmaknut
je nekoliko kilometara od obale, čime je omogućeno plavljenje velikog područ-
ja Kopačkog rita. No gradnje hidrocentrala i akumulacija na rijekama, napose
uzvodno od Hrvatske na Savi, Dravi i Muri, promijenile su vodni režim nizvod-
nog toka. Visoke vode su rijetke, a plavljenje Parka prirode Lonjsko polje omo-
gućeno je umjetnom kontrolom vodostaja na tom retencijskom području. Osim
velikih zahvata na rijekama iskopano je posljednjih desetljeća mnoštvo kanala,
tzv. melioracijskih, a zapravo odvodnih. Iskopani su za isušivanje močvarnih
terena da bi se mogli bolje iskoristiti za poljoprivredu, odnosno preorati. No
kanali nisu isušivali samo oranice, već i travnjake i šume te mnoge depresije s
vodenom i močvarnom vegetacijom.
Od tih staništa najugroženiji su svakako cretovi (Direktiva o staništima). Oni
su nastali u geološkoj prošlosti kad je klima na ovom prostoru bila drugačija
nego danas. Stoga se oni prirodno i ne mogu održati u ovim uvjetima, pomalo
zarastaju i prelaze u druge tipove vegetacije. Izgrađeni su od higrofilnih i he-
liofilnih vrsta pa im svako isušivanje ili zasjenjivanje, makar i od trava, škodi.
Čovjekova djelatnost često je pomogla i ubrzala njihov nestanak kroz odvod-
nju, pa je tako većina evidentiranih cretova u Hrvatskoj ili potpuno nestala ili
su degradirani i u stadiju sukcesije. Tako je u posljednjih nekoliko desetljeća iz
hrvatske flore nestala vrsta Eriophorum gracile, a malobrojna populacija Eriopho-
rum vaginatum na rubu je izumiranja. Velikim naporom održavaju se tri mala
creta, a za to je potrebno stalno uklanjanje vrsta koje zarastaju i uništavaju cret,
što je trajna, teška i skupa djelatnost.
43
Staništa stijena i točila
Hazmofitske zajednice stijena (Direktiva o staništima) prirodni su tip vegetacije
i u Hrvatskoj su dobro očuvane. Rasprostranjene su od mora do planinskih
vrhova. U njima rastu mnoge endemične vrste, npr. Campanula waldsteiniana,
C. portenschlagiana, C. poscharskiana, Moehringia tommasinii, Centaurea dalmatica,
Centaurea ragusina i druge. Zbog nedostupnosti, ali i dugotrajnog odgoja plani-
nara u zaštiti prirode, može se desetljećima svjedočiti o atraktivnim biljkama
koje se nalaze na rukohvatu, npr. runolist na Samarskim stijenama, a potpuno
su očuvane.
Točila (Direktiva o staništima) su također prirodni tipovi vegetacije, no umi-
ranje točila, koje je prirodna pojava, dovodi do vegetacijske sukcesije, pa se
mnoga točila tako degradiraju. Taj problem je izraženiji na planinskim (s ende-
mičnom vrstom Degenia velebitica) nego na primorskim točilima, gdje se ona
održavaju intenzivnom ispašom ovaca.
Ostala staništa
Mnoštvo je staništa koja čuvaju bioraznolikost, a nisu u prethodnom tekstu bila
istaknuta, iako su ugrožena. Tako npr. riječni obalni tipovi vegetacije reda Che-
nopodietalia rubri (Direktiva o staništima) imaju sve manje prostora za razvitak
zbog utvrđivanja obala velikih rijeka. Uz vodotoke se razvija i vegetacija reda
Convolvuletalia, no ona je danas skoro potpuno uništena najezdom alohtonih
invazivnih vrsta Echinocystis lobata, Solidago spp., Impatiens glandulifera i sl.
Posebna staništa sedrenih barijera naših krških rijeka osjetljivi su sustavi. U
slučaju nedostatka vode zbog uzimanja za potrebe akumulacije hidrocentrale,
osušeni slapovi odumiru i lome se. I obrastanje slapova drvenastim vrstama
opasno je jer ih korijenje drveća može odlomiti.
Oranice su također promijenile sastav korovne komponente. Pod utjecajem
herbicida i ostalih agrotehničkih mjera prorijedile su se stare vrste korova, npr.
Agrostemma githago, Hibiscus trionum, Nonnea pulla, Galinsoga parviflora, a njiho-
vo mjesto zauzele su otporne vrste, naročito novopridošlice Ambrosia artemisi-
ifolia i Abutilon theophrasti. U eumediteranskom prostoru u Hrvatskoj potpuno
je nestalo strno žito, a s njime i korovne pratilice. Urbanizacija prostora uništila
je i mnoga ruderalna staništa. Nekadašnji torovi, seoska dvorišta s domaćim
životinjama, odvodni kanalići uz seoske ceste i sl. nestaju, zajedno s njihovom
svojstvenom vegetacijom.
44
ZBORNIK RADOVA
Zaključak
Hrvatska je zemlja velike bioraznolikosti, no to ne znači da nema problema sa
zaštitom prirode. Mnoštvo staništa pripada onima iz Direktive o staništima i
biti će uvrštena u ekološku mrežu Natura 2000. No i staništa koja nisu u Di-
rektivi važna su za ukupnu bioraznolikost, pa i o njima treba voditi računa.
Naročito treba obratiti pažnju na neka staništa koja su, bilo iz prirodnih razlo-
ga, bilo čovjekovom djelatnošću, ugrožena i njihove su površine smanjene. To
zahtijeva obrazovanje ukupnog stanovništva o važnosti zaštite prirode, aktivnu
i trajnu zaštitu nekih staništa, uglavnom uz angažiranje ljudi, mehanizacije i
financijskih sredstava, te državne subvencije za zadržavanje stanovništva na
područjima posebne državne skrbi (i prirodne vrijednosti) i pomaganje tradi-
cionalne poljoprivrede. Bez obzira na neupitnu ekološku vrijednost šuma, ipak
treba voditi računa o sveukupnoj bioraznolikosti. Od preko 5000 biljnih svojti
u Hrvatskoj najveći dio raste izvan šuma. Analiza flore Nacionalnog parka Pli-
tvička jezera pokazala je da na oko 70% šumskih površina raste oko 30% vrsta,
a na preostalih 30% nešumskih površina raste 70% biljnih vrsta zabilježenih
za to područje. Stoga se pri zaštiti prostora treba rukovoditi načelom da sva
potencijalno moguća staništa moraju biti zastupljena u razmjernom dijelu, koji
omogućuje njihov potpuni sastav i bioraznolikost.
45
ZBORNIK RADOVA
Perspektive novog
nacionalnog parka
“Crnogorske Prokletije
na Balkanskom
poluostrvu”
Zlatko Bulić & al.
Sažetak
U radu su date osnovne fizičko-geografske i ukupne prirodne i kulturne osnove
budućeg nacionalnog parka “Crnogorske Prokletije“ koje predstavljaju jedan
od najznačajnijih prirodnih i kulturnih potencijala ne samo Crne Gore nego i
okruženja. Po svim dosadašnjim prirodnim i kulturnim potencijalima ovaj pro-
stor na području Crne Gore kao i u državama u okruženju, gdje se ovaj veliki
planinski masiv pruža, zavređuje pažnju da bude nacionalni park. U radu su
date osnovne pretpostavke istorijsko-prirodnjačkog, fizičko-geografskog, kul-
turološkog, spomeničkog, biodiverzitetskog i dr. karaktera koji ga kandiduju
da bude ne samo nacionalni park nego i prostor koji bi trebao da bude upisan u
spisak svjetske-prirodne i kulturne baštine.
Ključne riječi: Zaštita prirode, nacionalni park, Crna Gora, Balkansko poluo-
strvo, održivi razvoj
Dr. sc. Zlatko Bulić, Republički zavod za zaštitu prirode Crne Gore, Podgorica, E-mail: zastitaprirode@cg.yu; prof.
dr. sc. Miljan Radović, Fakultet za turizam i hotelijerstvo, Kotor; akademik Vladimir Stevanović, Biološki fakultet
Univerziteta u Beogradu; akademik Vukić Pulević, Dukljanska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica; prof. dr. sc.
Marko Knežević, Prirodno-matematički fakultet, Kosovska Mitrovica; mr. sc. Vasilije Bušković, Republički zavod
za zaštitu prirode Crne Gore, Podgorica, E-mail: zastitaprirode@cg.yu; prof. dr. sc. Sulejman Redžić, Prirodno-
matematički fakultet, Sarajevo; prof. dr. sc. Dmitar Lakušić, Biološki fakultet Univerziteta u Beogradu; prof. dr. sc.
Maraš Rakaj, Prirodno-matematički fakultet, Skadar; mr. sc. Dragutin Nedić, Republički zavod za zaštitu prirode
Crne Gore, Podgorica, E-mail: zastitaprirode@cg.yu; Đorđije Bogdanović, Republički zavod za zaštitu prirode Crne
Gore, Podgorica, E-mail: zastitaprirode@cg.yu
47
Uvod
Područje Plavskog dijela Prokletija je još od ranije prepoznato kao potencijal-
ni NACIONALNI PARK (Prostorni Plan /Republike 1986, 1997, nacrt 2007),
uglavnom na osnovu saznanja o ekološkim vrijednostima tog područja koja su
publikovana u stručnoj i naučnoj literaturi i prezentovana na brojnim skupo-
vima, počev od simpozijuma o flori i vegetaciji jugoistočnih Dinarida (Andri-
jevica, 1973), preko stručno-naučnog skupa o zaštiti prirodnih vrijednosti tog
područja koji je održan 1985. godine u Plavu, u organizaciji Republičkog zavo-
da za zaštitu prirode i Opštine Plav, kao i naučnog skupa sa međunarodnim
učešćem “Prirodne i društvene vrijednosti Dinarida“ održanom u maju mjesecu
2007. godine u Beranama, Andrijevici i Plavu i dr.
2007. godine urađena je studija izvodljivosti za ustanovljavanje zaštićenog
područja prirode na području Plavskog dijela Prokletija, kojom se utvrđuju re-
žim i zone zaštite, kategorije upravljanja i granica nacionalnog parka. U njoj su
predstavljene osnovne fizičko-geografske karakteristike i biodiverzitet koji sa
svojom endemičnom i lokalno endemičnom florom i faunom Prokletije karak-
teriše ne samo kao balkanski centar visokoplaninskog diverziteta, već i centar
biodiverziteta od evropskog i globalnog značaja (Stevanović, 1993, 1995, 1996.,
Amidžić L. (1999-2006)., Bulić Z. et al. (2000, 2001, 2003. 2005, 2006, 2007, 2008,
2009):
Osnovne karakteristike crnogorskih Prokletija

kao 5. nacionalnog parka u Crnoj Gori
Ovo područje, definisano kao novi nacionalni park u Crnoj Gori, ima prevas-
hodno nacionalni značaj, a u budućem periodu, obzirom na integritet Prokletija
kao jedinstvenog planinskog masiva, realno je očekivati i njegov međudržavni
značaj u prekograničnim programima zaštite prirodne i kulturne baštine. Pro-
stor novog nacionalnog parka ima visok stepen specijskog diverziteta, kao i
diverziteta staništa i predjela (Landscape diversity), a obiluje velikim procentom
izvornih ekosistema i rijetkim, zaštićenim, endemičnim i reliktnim vrstama.
Nacionalni park “Crnogorske Prokletije“ sa okruženjem (spomenik prirode
“Plavsko jezero“) veoma je osjetljiv, kako na fizičke uticaje na biodiverzitet i
staništa, tako i na zagađenje. Veliki dio Nacionalnog parka korespondira sa sta-
ništima iz tipologizacija Natura 2000 i EMERALD područja po osnovu Bernske
konvencije (Konvencija o zaštiti Evropskih staništa divlje flore i faune) i EU
Wild Birds Directive (79/409 EEC, 91/244/EEC, 94/24 EC & 94/C241/08). Cr-
nogorske Prokletije, koje se predlažu za stavljanje pod zaštitu kao nacionalni
48
ZBORNIK RADOVA
park, definisane su kao posebno značajno EMERALD područje u Crnoj Gori sa

nazivom “Plavsko – Gusinjske Prokletije sa Bogićevicom“, i to kao tip “C” – po-
dručje koje je značajno kako za ptice tako i za ostale vrste i staništa. Predloženi
nacionalni park Prokletije zahvata površinu od 21. 647 ha i u okviru njegovih
administrativnih granica se nalaze 2 rezervata prirode i to: Hridsko jezero i Vo-
lušnica sa površinom od 1.052 ha. Zona stroge zaštite tj. prvog stepena zaštite
obuhvata površinu od 10.502 ha, dok je zona zaštite unutar nacionalnog parka
– drugi stepen zaštite obuhvatila 11.145 ha. Kontaktna, odnosno zaštitna zona
oko nacionalnog parka iznosi 6.252 ha. Van granica parka nalazi se i rezervat
prirode “Visitor“ sa površinom od 1.618 ha. U neposrednoj blizini nacionalnog
parka nalazi se i predloženi spomenik prirode “Plavsko jezero“ koji obuhvata
površinu od 1.150 ha.
Upoređujući Prokletije sa drugim planinama Balkanskog poluostrva, Jovan
Cvijić im je dao atribut “Balkanskih Alpa”. Po plastici reljefa koju karakterišu
planinski vrhovi, duboke doline, valovi i cirkovi obrazovani tokom snažno
ispoljenih glacijacija, Prokletije zaista geomorfološki podsećaju na Alpe i u tom
pogledu su bez premca u odnosu na ostale planine Balkanskog poluostrva.
Istraživanja flore Prokletija, koja datiraju sa kraja XIX vijeka i sa oscilacijama tra-
ju i danas, potvrđuju ovu Cvijićevu konstataciju, razumljivo, sa jednog drugog
aspekta, obogaćenu čvrstim florističkim, ekološkim i biogeografskim argumen-
tima. Prema najsavremenijim podacima o visokoplaninskim florama Balkans-
kog poluostrva, Prokletije su floristički najbogatija planina Balkana, zauzimajući
na taj način značajnije mjesto i od Pinda, Šarplanine, Rile i Pirina (Stevanović
1996). Dosadašnja istraživanja i analiza flore Prokletija pokazuju da se radi o
floristički veoma bogatom, a po sastavu flore i vegetacije izuzetno interesan-
tnom planinskom masivu. Bogatstvo vaskularne flore crnogorskih Prokletija
procenjuje se na blizu 1700 vrsta, a Prokletija u širem smislu riječi 2000 vrsta,
te se ovaj planinski masiv može smatrati jednim od floristički (i vegetacijski)
najbogatijih na čitavom Balkanskom poluostrvu. Analiza visokoplaninske flore
zapadnog i centralnog dijela Balkanskog poluostrva (zone iznad 1500 m) koja je
obuhvatila sve florne elemente osim borealnih, pokazuje da su Prokletije sa 542
vrste na prvom mjestu u odnosu na sve druge planine poluostrva Približno 40%
ukupne visokoplaninske flore zapadnog i centralnog Balkana prisustvuje na
Prokletijama. Od ovog broja na srednjeevropske planinske vrste u širem smislu
otpada skoro 60% (Stevanović 1996). U tome se, između ostalog, ogleda sličnost
između Prokletija i Alpa. Poseban floristički značaj ovoj grupi flornih elemenata
daju glacijalni relikti alpskog i arkto-alpijskog rasprostranjenja, drijevni orome-
diteranski elementi, stenoendemiti (18 vrsta), preko 180 endemičnih balkanskih
49
vrsta, nedavna otkrića novih vrsta za nauku Draba bertiscea (Lakušić, Stevanović
1995), Alchemilla vincekii (Plocek 1998), Pedicularis ernesti-mayeri (Stevanović et
al. 2001), Helisoperma oliverae (Niketić & Stevanović 2006), Hieracium bertisceum
(Niketić 2005), 42 vrste od međunarodnog značaja, odnosno 42 globalno značaj-
ne vrste, što pokazuje da Prokletije još uvijek nisu dovoljno istražene. Planinski
lanci Prokletija u Crnoj Gori, Srbiji, Kosovu i Albaniji predstavljaju floristički naj-
bogatije djelove Balkanskog poluostrva. Zahvaljujući ovim atributima Prokletije
se mogu označiti i kao jedan od najznačajnijih centara florističke raznovrsnoti u
okviru velikog centra diverziteta visokoplaninske flore Balkana i Evrope. Zbog
toga treba uložiti sve napore da se ova planina proglasi nacionalnim parkom.
Na ovom prostoru se i danas mogu naći nove biljne vrste za nauku. Tako
je zadnjih godina na prostoru plavskih Prokletija (Bjelič) pronađeno nekoliko
vrsta: proletijska prkosnica (Draba bertiscea), Majerov ušivac (Pedicularis ernesti-
mayeri), prokletijska runjavica (Hieracium bertisceum) i dr. Prokletije su jedna
od najbogatijih planina raznovrsnošću flore i vegetacije u sistemu Dinarida i
Balkanskom poluostrvu. Ova raznovrsnost je zastupljena u nizu ekosistema na
sniježnicima, planinskim rudinama, na silikatima, krečnjacima i dolomitima u
najvišim zonama Prokletijskog masiva, zatim brojnim prirodnim šumskim za-
jednicama lišćara i četinara, te zajednicama degradacionih stadija klimatogenih
ekosistema - sječina i paljevina, livada i pašnjaka, te antropogenih polupustinja
i pustinja.
Osnovne morfološke karakteristike NP “Prokletije” čine dinamičnost - ener-
gija reljefa koja je izražena u njegovoj vertikalnoj disekciji u rasponu od 900
do 2.528 m n. v., i heterogenost elemenata. Zato su ovdje, na relativno malom
prostoru, prisutni veoma izraženi visinski (orografski) i horizontalni (predjelni)
kontrasti.
Najizraženije komponente u morfološkoj kompoziciji i osnovne crte u liku
ovog prostora čine: planinski masivi (bila i lanci), sa mnoštvom prevoja, cirko-
va i visokih vrhova koji prosto mame planinare i alpiniste (Sjekirica 2.005 m,
Planinica 2.110 m, Čakor 1.849 m, Bogićevica 2.374 m, Kofiljača 1.826 m, Starac
2.426 m, Bjelič 2.528 m, Karanfili 2.480 m, Visitor 2.211 m, Zeletin 2.126 m, dr.);
tektonska i glacijalna kotlinska i dolinska udubljenja, koja daju osnovni pečat
horizontalnoj razuđenosti reljefa; kraške površi, sa izraženim uticajem na ra-
znolikost i ukupnu fizionomiju prostora; riječne doline kanjonskog, valovskog i
kompozitnog karaktera. Hidrografsku mrežu ovog područja čine brojni objekti,
kao što su veći i manji vodotoci, glacijalna jezera, vrela i izvori pitke i mineralne
vode, podzemne izdani i planinske lokve i dr., koji svrstavaju Prokletije u gru-
pu hidrološki najbogatijih prostora Crne Gore. Oni imaju višestruku razvojnu i
50
ZBORNIK RADOVA
ekološku funkciju - vodosnabdijevanje, razvoj raznih vidova turizma i sportova

na vodi, navodnjavanje i razvoj poljoprivrede, proizvodnja energije, razvoj ri-
barstva, održavanje vodenih ekosistema i drugo.
Specifične hidrografske elemente i značajne turističke vrijednosti predstavljaju
glacijalna jezera - Plavsko, Ridsko, Visitorsko, Ropojansko, Tatarijsko, Bjelajsko,
Koljindarsko, Čardačko i dr.
Od 415 zaštićenih biljnih vrsta u Crnoj Gori Rješenjem Republičkog zavo-
da za zaštitu prirode Crne Gore (“Službeni list RCG”, 76/06), na prostoru NP
“Prokletije” nalazi se preko 80 vrsta. Kako je već ustanovljeno (Stevanović et
al. 1995), ovo jezgro predstavlja jedan od 6 centara evropske, odnosno, jedan
od 158 centara svjetske biološke raznovrsnosti.
Međutim, uvijek treba imati na umu da se radi o jedinstvenom nacionalnom
i planetarnom resursu koji se mora sačuvati i dodatno unaprijediti, kako za sa-
dašnje, tako i za buduće generacije. Upravo status i koncept nacionalnog parka
jeste i najbolje rješenje sa tendencijom da u skoroj budućnosti Prokletije u svom
integralnom obliku postanu međudržavni nacionalni park. Razlog potrebe oču-
vanja je jasan: ni na jednom mjestu na Evropi i svijetu ne postoji takva nepo-
novljiva kombinacija vrsta i zajednica različitog porijekla, starosti, biologije
i ekologije, tako da je to i više nego dovoljan razlog da prostor crnogorskih
Prokletija uz druge specifične prirodne i kulturne karaktere i fenomene po-
stane novi nacionalni park u Crnoj Gori.
Registrovano je oko 60 endemičnih vrsta insekata koje su karakteristične za
nadzemna staništa, oko 130 vrsta dnevnih leptira, raznovrsna herpetofauna i
ihtiofauna, oko 200 vrsta gljiva, a pored Durmitora, gdje su do sada zabilježene
172 vrste ptica, Prokletije su najznačajnije njihovo stanište u kontinentalnom i
sjevernom dijelu Crne Gore. Ako se uzme u obzir nekontinuiranost istraživa-
nja, nedostatak zimskog, kao i ranog proljetnog i jesenjeg aspekta, te činjenice
da je u kosovskom dijelu masiva registrovano 179 vrsta, vjerovatno je da su
Prokletije centar planinskog ornitodiverziteta Crne Gore i Balkanskog poluo-
strva u cjelini.
Bogatstvo geomorfoloških, geoloških, pedoloških, klimatskih, vegetacijskih,
biodiverztetskih, speleoloških, hidroloških i drugih karaktera, kao i nesvaki-
dašnji pejzaži prekrasne planinske doline, brojni vidikovci, bogato kulturno
naslijeđe i u velikoj mjeri očuvana i izvorna priroda predstavlja izuzetnu bazu
za razvnovrsnu turističku ponudu na ovom prostoru. Zahvaljujući specifičnoj
klimi ovog područja pojedini prostori budućeg nacionalnog parka mogu biti
izuzetno interesantni kao potencijalne vazdušne banje i razvoj zdravstvenog
turizma. Prostor nacionalnog parka sa okruženjem predstavlja izuzetno atrak-
51
tivan potencijal za razvoj brojnih vidova turizma tokom čitave godine. Osim
pomenutog zdravstvenog turizma moguće je ponuditi i sadržaje koji se odno-
se na lovni i ribolovni turizam, zatim seoski, speleološki, alpinistički, ekološki,
kulturni, vjerski, sportski itd. S obzirom na visok kvalitet prirodnih i kulturnih
potencijala kao i mogućnost poštovanja visokih i strogih zahtjeva zaštite pri-
rode shodno standardima Evropske unije, turizam na ovom području treba da
bude prioritet razvoja.
Postojeći stepen istraženosti crnogorskih Prokletija na teritoriji opštine Plav,
kako u geološko-geomorfološkom dijelu i drugim fizičko geografskim karakte-
rima, tako i u dijelu živih sistema, kao osnovnom predmetu izvršenih istraživa-
nja, valjana je podloga za utvrdjivanje statusa zaštite, a to je shodno dugoročnoj
projekciji zaštite prirode u Crnoj Gori i odrednicama Prostornog plana Crne
Gore nacionalni park.
Pošto se radi o zaštiti i valorizaciji prostora kao novog tj. petog nacionalnog
parka u Crnoj Gori na osnovu Zakona o zaštiti prirode, Zakona o nacionalnim
parkovima i Zakona o životnoj sredini, Skupština Crne Gore će donijeti Odlu-
ku o osnivanju nacionalnog parka “Crnogorske Prokletije”, koja prvenstveno
treba da obuhvati: granice nacionalnog parka u cjelini, granice pojedinih zona
na osnovu izvršene kategorizacije, namjenu prostora i imenovanje subjekta koji
će gazdovati nacionalnim parkom, koji će biti u sastavu JP “Nacionalni parkovi
Crne Gore”.
Ukupno stanje životne sredine i neophodnost preduzimanja kompleksnih
zaštitnih mjera i aktivnosti, kao i opšte ekološko opredjeljenje Crne Gore i njena
težnja da se uravnoteženiji regionalni razvoj što je moguće više oslanja na lokal-
ne, prvenstveno prirodne resurse, nameću potrebu daleko ozbiljnijeg pristupa
rješavanju ekološko-razvojnih problema na ovom području. U tom pogledu.
posebnu pažnju treba posvetiti zaštiti ukupnog biodiverziteta, kulturno-isto-
rijskog naslijeđa, vrijednih prirodnih i naseobinskih ambijentalnih cjelina, zna-
čajnijih turističkih zona i adekvatnom upravljanju najvažnijim razvojnim re-
sursima - šumama, vodama i obradivim zemljištem. U tom smislu proglašenje
dijela plavsko-gusinjskih Prokletija nacionalnim parkom je jedan od značajnih
projekata ekološke države Crne Gore.
Zaključak
Polazeći od rezultata dosadašnjih stručnih i naučnih istraživanja prirode i pri-
rodnih bogatstava crnogorskih Prokletija na teritoriji opštine Plav, sadržanih
u ovom radu i zaključaka naučnih skupova, konferencija i okruglih stolova o
52
ZBORNIK RADOVA
zaštiti i unapređivanju Prokletija, a na osnovu propisa koji regulišu planiranje

i uređenje prostora i zaštitu prirode Crne Gore, ističemo nekoliko globalnih za-
ključaka:
 Postojeći stepen istraženosti crnogorskih Prokletija na teritoriji opštine
Plav, kako u geološko-geomorfološkom dijelu i drugim fizičko geograf-
skim karakterima, biodiverzitetu i ukupnoj prirodnoj i kulturnoj baštini,
valjana je podloga za utvrđivanje statusa zaštite, a to je shodno dugoroč-
noj projekciji zaštite prirode u Crnoj Gori i odrednicama Prostornog plana
Crne Gore nacionalni park.
 Pošto se radi o zaštiti i valorizaciji prostora kao novog tj. petog nacional-
nog parka u Crnoj Gori na osnovu Zakona o zaštiti prirode, Zakona o naci-
onalnim parkovima i Zakona o životnoj sredini, Skupština Crne Gore do-
nosi Odluku o osnivanju nacionalnog parka “Crnogorske Prokletije” koja
prvenstveno treba da obuhvati: granice nacionalnog parka u cjelini, gra-
nice pojedinih zona na osnovu izvršene kategorizacije, namjenu prostora
i imenovanje subjekta koji će gazdovati nacionalnim parkom, koji će biti u
sastavu JP “Nacionalni parkovi Crne Gore”.
 S obzirom da Prokletije predstavljaju jedinstvenu i najgorostasniju geo-
morfološku cjelinu zapadnog dijela Balkanskog poluostrva sa svim prirod-
nim atributima koji iz toga proističu, posebno u odnosu na biodiverzitet
(biljke, životinje i gljive) smatramo da istraživanja, također u cilju zaštite
i valorizacije, treba proširiti na planine Prokletijskog sklopa u cjelini, a to
znači na dijelove koji pripadaju opštinama Rožaje, Berane, Andrijevica i
Podgorica. U perspektivi treba razmišljati i na čitav kompleks Prokletijskih
planina a to su tereni van granica Crne Gore (Srbija, Kosovo i Albanija), u
cilju stvaranja međudržavnog nacionalnog parka.
 Valorizacija plavskih Prokletija kao nacionalnog parka dat će optimalne re-
zultate kroz dalja organizovana, detaljna i naučna istraživanja ekosistema,
a zaštita u cilju valorizacije treba da dobije prioritet u prostornim planovi-
ma i planovima turističkog i ukupnog razvoja ne samo opštine Plav već i
Crne Gore u cjelini.
 Prokletije u širem smislu u sastavu visokih planina Balkanskog poluostrva
predstavljaju jedan od najreprezentativnijih centara razvoja tercijerne flore
koja se sačuvala do današnjih dana. Prokletije istovremeno čine i značajan
refugijalni prostor u kojem se sačuvala i glacijalna flora, obogaćena florom
kontinentalnog i mediteransko-submediteranskog tipa.
53
 Prostor Prokletija, čiji je satavni dio crnogorski dio Prokletija, koji jednim
dijelom (opština Plav) dobija status nacionalnog parka, je jedan od najdiv-
ljijih, najnepristupačnijih i u velikoj mjeri neistraženih planinskih masiva
Balkanskog poluostrva i predstavlja jedan od 158 centara biodiverziteta
svijeta.
 Veoma složena geomorfologija terena, geološka, hidrogeološka i pedološ-
ka građa, te klimatski i istorijski faktori uslovili su da Prokletije imaju ve-
liku raznovrsnost i bogatstvo biogeocenoza sa zanimljivom florom, vege-
tacijom i faunom uglavnom refugijalnog tipa, sa velikom koncentracijom
rijetkih, endemičnih, reliktnih i na drugi način značajnih i korisnih vrsta.
 Biogeografski položaj i refugijalni karakter ovog složenog i dinamičnog
prostora predstavljao je ustvari pribježište za mnoge vrste planinske flore
i faune, koje su sa autohtonim vrstama, kao i sa vrstama južnih predjela
mediteransko-submediteranskog tipa u dužem istorijskom razvoju dopri-
nosile intenzivnijim procesima nastanka biodiverziteta u širem smislu i
njegovoj evoluciji.
 Prema dosadašnjim proučavanjima. koja su još uvijek nepotpuna, na pro-
storu cjelokupnog prok1etijskog masiva registrovano je preko 750 vrsta
visokoplaninske vaskularne flore, od čega je 18 lokalnih i preko 100 bal-
kanskih endemita. U tom sklopu se posebno ističu plavsko-gusinjske Pro
k1etije, za koje se može reći da obiluju velikim bogatstvom raznovrsnih fito
i zoocenoza, kao i brojnim endemičnim. reliktnim. rijetkim. prorijeđenim,
ljekovitim, medonosnim, aromatičnim, dekorativnim i na drugi način vri-
jednim i korisnim predstavnicima flore i faune. Svi oni zajedno imaju prvo-
razredan značaj sa aspekta zaštite i njihovog adekvatnog valorizovanja i
racionalne eksploatacije. Prema raspoloživim podacima, na ovom prostoru
egzistira preko 1.700 biljnih vrsta koje predstavljaju vaskularnu floru (pa-
prati i cvjetnice), što čini oko polovine flore Crne Gore. Flora ovog dijela
Prokletija ima obilježja srednjoevropske flore sa značajnim učešćem arkto-
alpijskih i submediteraskih elemenata.
 Zahvaljujući raznolikim stanišnim uslovima, ovdje egzistiraju brojne vr-
ste životinjskog svijeta - sisari, ptice, ribe, gmizavci, vodozemci i insekti.
Inače, po raznovrsnosti pernate i dlakave divljači Prokletije spadaju među
najbogatije dijelove Balkana i Evrope. Na žalost, dosta životinjskih vrsta je
prorijeđeno i ugroženo, tako da su neke morale biti i trajno zaštićene.
 Gledano sa stanovišta lovnog turizma, na ovom području su zastupljene
sve tri grupacije lovno interesantnih vrsta: visoka divljač - srna, divokoza,
54
ZBORNIK RADOVA
mrki medvjed i divlja svinja; niska divljač - zec, lisica, jazavac, kuna; ptice
- veliki tetrijeb, jarebica kamenjarka, lještarka, sivi orao i druge. Mada čitav
prostor, izuzev zona stalne nastanjenosti, predstavlja lovno-produktivnu
površinu na kojoj egzistiraju i razmnožavaju se brojne vrste divljači, mogu-
će je izdvojiti neke njegove dijelove koji su se već afirmisali kao atraktivna
lovišta - Ridska gora, Maja Karanfil, Visitor i Bjeluha u plavskom, Hajla u
rožajskom, Cmiljevica u beranskom i Žijovo u podgoričkom dijelu. Sve su
ovo tipična brdsko-planinska i pretežno visoka lovišta, koja karakteriše ra-
znovrsna lovna fauna i veoma slikovita priroda. Međutim, pored izraženih
prirodnih pogodnosti, lovni turizam se nalazi u inicijalnoj fazi uz brojna
neriješena pitanja. To je posljedica nedovoljnih i neadekvatnih uzgojno-za-
štitnih, infrastrukturnih, organizacionih i drugih mjera, koje bi omogućile
da se ovaj resurs adekvatnije valorizuje i daleko profitabilnije eksploatiše
- klasičan i foto-safari turistički lov.
 Hidrografsko bogatstvo, uz veliku zastupljenost čistih voda, omogućava
egzistenciju raznolikih vrsta riba, što pruža veoma povoljne uslove za ra-
zvoj ribarstva i sportsko-ribolovnog turizma. Posebnu vrijednost u tom
pogledu čini Plavsko jezero sa brojnim autohtonim i nekim alohtonim vr-
stama (7 familija i 15 vrsta) pastrmka (potočna i kalifomijska), mladica,
lipljen, štuka, klijen, zmijuljica, peš, manjić i bodorka. Prije dvadesetak go-
dina u ovom jezeru je uhvaćena mladica težine 41 kg, koja je na Sajmu ribo-
lova u N. Sadu proglašena svjetskim trofejom. Pored ovog i drugih jezera,
kvalitetnih i plemenitih vrsta riba ima i u vodotocima Lima, Ibra, Ljuče,
Zlorječice, Komarače, Šekularske i Kaludarske rijeke, Cijevne i drugih. Za-
hvaljujući brojnosti i disperznom razmještaju hidrografskih objekata, kao
i njihovom bogatstvu ribljim fondom, mogu se izdvojiti tri primarne ribo-
lovne zone, u kojima postoje povoljni prirodni uslovi za znatno obimniji
razvoj sportskoribolovnog turizma - ibarska, plavsko-limska zona i zona
Cijevne. Da bi se to i ostvarilo, neophodno je preduzeti niz mjera infra-
strukturnog, organizacionog, uzgojnog, zaštitnog i drugog karaktera, po-
moću kojih bi se ovaj prirodni potencijal razvojno adekvatnije valorizovao
i racionalno koristio.
 Mada se na prvi pogled, zbog niskog nivoa industrijske i ukupne privred-
ne razvijenosti, može steći utisak o ekološkoj neugroženosti prostora cr-
nogorskih Prokletija, stvarno stanje je nešto drugačije. Naime, opsežna te-
renska istraživanja pokazala su da su prisutni određeni ekološki problemi
koji već imaju negativan uticaj na kvalitet prostora i razvojnu ulogu poje-
dinih elemenata, što se u budućnosti može još snažnije ispoljiti. Samim tim,
55
ovi problemi se mogu pojaviti i kao bitni ograničavajući faktori budućeg
razvoja i svekolikog kvaliteta življenja na ovom prostoru. Iz tih razloga,
kao i zbog potrebe realnog sagledavanja stanja i iznalaženja adekvatnih
smjernica ekološkog i dugoročno održivog razvoja, te utvrđivanja najefi-
kasnijih mjera zaštite i unapređenja prirode i cjelokupne životne sredine
ovog područja, ističu se kao najznačajniji ekološki problemi: mjestimično
neracionalna i intenzivna eksploatacija šuma uz pomoć moćnih mašina
koje stvaraju prosjeke pogodne za razvijanje procesa erozije; neregulisano
odlaganje i deponovanje otpada iz drvno-prerađivačkih pogona, osobito iz
mnogobrojnih privatnih pilana; široka rasprostranjenost erozionih proce-
sa različitog intenziteta, naročito u središnjoj zoni (gornji i srednji dijelovi
slivova GrIje, Vruje, Dolje, Grnčara, Ljuče i Mojanske rijeke), koji produ-
kuju velike količine erodiranog materijala i uzrokuju brojne negativne po-
sljedice u donjim dijelovima riječnih korita i na obalama jezera (zasipanje
riječnih korita i plićih dijelova jezera, povremene poplave obalnih poja-
seva i dr.); mjestimična zakrčenost većine riječnih korita raznim čvrstim
komunalnim i drugim otpadom, osobito u blizini naselja, koja ruži ljepotu
riječnih dolina i predstavlja rizik za pojavu iznenadnih i velikih poplava;
neadekvatno organizovana eksploatacija šljunka u dolinama rijeka, koje
uzrokuje destrukciju prirodnih ambijentalnih cjelina i zagađivanje vode;
nedovoljna izgrađenost kanalizacione mreže i potpuno odsustvo kolektora
za prečišćavanje svih otpadnih voda, tako da se one direktno i bez ikakvog
prečišćavanja ispuštaju u najbliže vodotoke; nepostojanje odgovarajućih i
po propisima uređenih deponija čvrstog komunalnog i industrijskog otpa-
da, zbog čega su prisutne brojne divlje deponije, naročito na obalama rijeka
i duž saobraćajnica, koje produkuju višestruka zagađivanja voda, vazdu-
ha i zemljišta, uz narušavanje prirodnih ambijenata; nekontrolisana urba-
nizacija pojedinih prostora, koja u dugoročnom razvoju može imati bitne
posljedice i predstavljati značajan ograničavajući faktor razvoja, naročito
turizma (obala Plavskog jezera, doline Ropojane i Grbaje i dr.); nizak nivo
ekološke obrazovanosti, kao i ekološke i turističke kulture kod domicilnog
stanovništva, što se direktno odražava smanjenom brigom i interesom sta-
novnika za kvalitet životne sredine koji predstavlja veoma važan činilac
savremenog razvoja, naročito u domenu turizma i proizvodnje kvalitetne
hrane, sa čime ovo područje uveliko računa.
 Na osnovu prethodno izloženih i drugih vidova ekološkog ugrožavanja
prostora i njegovih elemenata, može se konstatovati da su na ovom po-
dručju prisutna određena destruktivna i zagađujuća dejstva na životnu
56
ZBORNIK RADOVA
sredinu. Ovo nalaže potrebu preduzimanja odgovarajućih mjera preven-

tivne zaštite, sanacije, revitalizacije i unapređivanja svekolikog kvaliteta
životne sredine, kao i njihovog što većeg integrisanja sa osnovnim razvoj-
nim ciljevima. To tim više što se uspostavljanje i funkcionisanje koncepta
integralnog i ekološki održivog razvoja na ovom području mora tretirati
kao dugoročan proces u kojem će svaka djelatnost koristiti svoje razvojne
potencijale i graditi svoju budućnost na održavanju kvaliteta resursa na
kojima je njen razvoj zasnovan. Sa stanovišta ekološke ekonomije, odno-
sno eko-menadžmenta i eko-marketinga, ovaj razvojni koncept treba po-
smatrati kao upravljanje resursima na način kojim se osiguravaju njihova
trajnost, dugoročni kvalitet i dovoljnost, što znači trajno usklađen razvoj sa
mogućnostima i ograničenjima ekosfere.
 Cjelokupan koncept i dominantne smjernice održivog razvoja na ovom po
dručju treba bazirati na efikasnim mjerama i aktivnostima iz domena zašti-
te i unapređenja životne sredine, predviđenim Strategijom razvoja ekološ-
ke države Crne Gore. S tim u vezi, ovdje se ukazuje na one zaštitne mjere i
aktivnosti koje istovremeno, na jednoj strani, mogu obezbijediti održavanje
prirodne ravnoteže i ekološkog kvaliteta prostora i elemenata, a na drugoj
omogućiti dugoročni razvoj odgovarajućih ljudskih djelatnosti i aktivno-
sti. Među najznačajnijim su one mjere koje se odnose na efikasnu zaštitu i
unapređenje šuma, zaštite voda, kompleksnu zaštitu svih glacijalnih jezera
i njihovog neposrednog okruženja, zaštita najugroženijih vrsta biodiver-
ziteta, efikasna zaštita i adekvatno revitalizovanje najvrjednijih elemenata
kulturno-istorijske baštine, unaprijeđenje ekološke edukacije stanovništva,
jačanje institucionalnih okvira zaštite i praćenja kvaliteta životne sredine
uz neposrednije angažovanje organa lokalne samouprave.
 Ukupno stanje životne sredine i neophodnost preduzimanja kompleksnih
zaštitnih mjera i aktivnosti, kao i opšte ekološko opredjeljenje Crne Gore i
njena težnja da se uravnoteženiji regionalni razvoj što je moguće više oslanja
na lokalne, prvenstveno prirodne resurse, nameću potrebu daleko ozbiljni-
jeg pristupa rješavanju ekološko-razvojnih problema na ovom području. U
tom pogledu, posebnu pažnju treba posvetiti zaštiti ukupnog biodiverzite-
ta, kulturno-istorijskog naslijeđa, vrijednih prirodnih i naseobinskih ambi-
jentalnih cjelina, značajnijih turističkih zona i adekvatnom upravljanju naj-
važnijim razvojnim resursima - šumama, vodama i obradivim zemljištem.
Prioritet treba dati završetku već započetih aktivnosti na proglašenju dijela
plavsko-gusinjskih Prokletija nacionalnim parkom, zatim prostora Turjaka i
Hajle regionalnim parkom, te kanjona Cijevne spomenikom prirode.
57
Literatura
Amidžić L. (1999-2006): Nacionalni park “Prokletije“ – Studija zaštite, knjiga br. 1; Arhiv Zavoda
za zaštitu prirode Srbije (str. 1 – 311), Beograd.
Bulić Z. (2001): Crnogorske Prokletije - novi nacionalni park u Crnoj Gori. Zbornik izvoda i sa-
opštenja sa naučnog skupa: ”Prirodni potencijali kopna, kontinentalnih voda i mora Crne
Gore i njihova zaštita”, str. 225, Žabljak.
Bulić Z. & Hadžiablahović S. (2003): Proctected, endemics, relicts and rare flora on the Prokletije
mountains. Third International Balkan Botanical Congress “PLANT RESOURCES IN THE
CREATION OF NEW VALUES”. Faculty of Science University of Sarajevo (Bosnia and
Herzegovina), 18-24. V. 2003., Abstract, 46, Sarajevo
Bulić Z. (2003): Crnogorske Prokletije - novi nacionalni park u Crnoj Gori. Zbornik radova sa
okruglog stola “Turistički potencijali Plava” održanog u okviru manifestacije “Dani borov-
nice u Plavu” 29. VII. 2002. god. u Plavu., str. 40-52, Centar za kulturu, Plav.
Bulić Z., Kashta L., Hadžiablahović S. & Marash R. (2003): Zaštićene i potencijalne vrste vaskular-
ne flore za zaštitu na prostoru crnogorsko-albanskih Prokletija. 2 nd Congres of ecologists
of the Republic of Macedonia with International Partipation. (25-29. X 2003), Ohrid, abstract
book, 162, 2003.
Bulić Z. (2000): Mjere, aktivnosti i instrumenti podrške razvoju turizma u nacionalnim parkovi-
ma Crne Gore.“Putovanja”, list za turizam i hotelijerstvo, br. 17-18: 41-46, Podgorica.
Bulić Z. (2001): Prokletije - biser Evrope. “Putovanja”, list za turizam i hotelijerstvo, br.19: 43-46,
Podgorica.
Bulić Z. (2002): Pohod na Maja Jezerce. Most - lokalni informator Projektne kancelarije REC-a za
Centralnu i jugoistočnu Evropu u Podgorici., br. 5-6: 14-17, Podgorica.
Bulić Z., Bušković V., Jovović V., Stevanović V., Mandić S. & Lješević-Mitrović S. (2005): Prirodne
i pejzažne vrijednosti prostora i zaštita prirode. Sektorska studija za potrebe PPRCG (PPR),
str. 1-65., GTZ, Vlada RCG & Univerzitet CG, april 2005., Podgorica.
Bulić Z. (2006): Dosadašnje aktivnosti na realizaciji ideje proglašenja Prokletija nacionalnim par-
kom (Prokletije - novi nacionalni park i novi međudržavni nacinalni park u Crnoj Gori,
Srbiji, Kosovu i Albaniji). Raferat na okruglom stolu “Mogućnost za ekonomsku i turističku
valorizaciju Prokletija” Green Home, UNDP & opština Plav., str. 11-28, 03.IV. 2006., Plav.
Bulić Z.. Nedić D., Bušković V. & Hadžiablahović S. (2006): Crnogorske Prokletije - peti nacio-
nalni park u Crnoj Gori. Montenegrin Prokletije - the fifth national park in Montenegro. II
international symposium of ecologists of the republic of Montenegro. The book of abstracts
and programme, pp. 70-71., Kotor & Podgorica.
Bulić Z., Radović M., Knežević M., Nedić D. & Bušković V. (2007): Crnogorske Prokletije novi
nacionalni park u Crnoj Gori. Međunarodni naučni skup “Prirodne i društvene vrijednosti
ekosistema Dinarida”. Zbornik rezimea referata, str. 65., RZZPCG & EKO BIH & opštine
Berane, Andrijevica & Plav (25-27. V. 2007. god.). Stevanović V., Lakušić D., Bulić Z., Nike-
tić M. & Hadžiablahović S. (2008): Floristic values of Prokletije. II international symposium
of ecologists of the republic of Montenegro. The book of abstracts and programme, pp.74,
Herceg Novi & Podgorica.
58
ZBORNIK RADOVA
Bulić Z., Radović M., Knežević M., Bušković V., Bogdanović Đ., Nedić D. & Stanišić N. (2008):
Montenegrin Prokletije - new national park in Montenegro. III international symposium of
ecologists of the republic of Montenegro. The book of abstracts and programme, pp.113,
Herceg Novi & Podgorica.
Bulić Z., Bušković V., Radović M., Knežević M., Nedić D., Marković ^., Stevanović V., Lakušić D.,
Jakšić P., Knežević M., Kasom G., Dragićević S., Hadžiablahović S., Tripić R., Miličković N.,
Roganović D., ]irović R., Kralj S., Jovović V., Saveljić D., Marković S., Nikčević J., Telebak
B., Rajković M., Stanišić N., Pešić V., Niketić M., Markišić H., Vizi O., Joksimović A., Kićović
D., Barović G., Baković A., Bogdanović \., Muminović Dž. & Leković S. (2007): Studija o
opravdanosti proglašenja Plavskih Prokletija nacionalnim parkom. Ministarstvo turizma i
zaštite životne sredine Vlade Crne Gore & Republički zavod za zaštitu prirode Crne Gore,
str. 1-430, Podgorica.
Bulić Z., Radović M., Knežević M., Bušković V., Bogdanović \. & Nedić D. (2007): Ivod Studije o
opravdanosti proglašenja Plavskih Prokletija nacionalnim parkom. Ministarstvo turizma i
zaštite životne sredine Vlade Crne Gore & Republički zavod za zaštitu prirode Crne Gore,
str. 1-46, Podgorica.
Bulić Z., Bušković V., Hadžiablahović S., Saveljić D., Nedić D. & Mulić R. (2008): Studija prirod-
nih uslova za izabrane lokacije u okolini Gusinja, opština Plav, za potrebe izvođenja sport-
skih alpinističkih aktivnosti. Republički zavod za zaštitu prirode Crne Gore, Podgorica &
GTZ, kancelarija u Podgorici, str. 1-30., Podgorica.
Bulić Z. (2009): Crnogorske Prokletije - peti nacionalni park u Crnoj Gori. Prosvjetni rad, svečani
broj povodom 60 godina postojanja, 15. januar 2009., str. 43., Podgorica.
Bušković V. & Jovović V. (2005/06): Map of EMERALD sites in Montenegro. Projekat Ustanov-
ljavanje EMERALD mreže područja od posebnog interesa za Evropu u Srbiji i Crnoj Gori.
Republički zavod za zaštitu prirode, Podgorica.
Baldacci A. (1991): U jugoistočnoj Crnoj Gori. In: Pulević, V. &Vincek, D. “Crna Gora vrata Balka-
na - Putopisi i zapisi evropskih botaničara”. Obod, Cetinje (Prevod), str. 621-669; (Rumija,
Kučke planine, Prokletije, Vila i dr.).
Bešić Z., Perović Z. & Mihailović R. (1985): Geološki sastav terena plavske opštine “Prokletije”
- Zbornik radova sa naučnog skupa “ Zaštita i unapređenje Plavskog dijela Prokletija“,
Plav.
Beširović U. (1968): U Prokletijama. Naše planine, Zagreb, 20 (7-8): 159-160.
Blaženčić J. & Blaženčić Ž. (1986):Flora i vegetacija algi razdela Charophyta u planinskim jezeri-
ma Crne Gore. I. Pršljenčice (Charophyta) u jezerima Prokletija i Visitora.- Glasnik Odjelje-
nja prirodnih nauka Crnogorske akademije nauka i umjetnosti 5:187-203. Titograd.
Blečić V. & Lakušić R. (1976.): Prodromus biljnih zajednica Crne Gore. Glasn. Rep. Zav. Zaš. Prir.
- Prir. Muz. 9: 57-98, Titograd.
Božinović M. (1951): Ridsko jezero. Naše planine, Zagreb, 3 (9-10):242-246.
Božinović M. (1960): Masiv Karanfila. Kroz planine, Beograd, 7(16): 3-7 i 7 (17-18): 3-7.
Božinović M. (1963): Pogled sa Maja Rosit. Naše planine, Zagreb, 15 (1-2): 16-17.
Božinović M. (1968): Kolate na Bjeliču u Prokletijama. Naše planine, Zagreb, 20(11-12): 257-260.
59
Bošnjak K. (1937.): Botanička ekskurzija u Prokletije. Priroda, 27(1): 6-16, Zagreb.
Bošnjak K. (1937): U području Gornjeg Ibra. Hrvatski planinar, Zagreb, 33: 43-49.
Bošnjak K. (1938.): Nekoliko novosti iz flore Gornjeg Ibra i Alpa Prokletija. Glas. Hrv. Prir. Druš-
tva, 45/50: 22-28, Zagreb.
Cerović B. (1940): Prokletije. Naše planine. Letnji almanah Srpskog planinarskog društva za 1939-
1940 godinu, Beograd, str. 56-60.
Cerović B. (2002): Crnogorske planine - odabrane planinarske ture, pp. 1- 196, Beograd, “Zvezda”
Vrbas.
Cvijić J. (1913/1921): Ledeno doba u Prokletijama i okolnim planinama. Glasnik Srpske kraljev-
ske Akademije, Beograd, knj. XCI (38): 188-267 (1913). Drugi deo: Glas SANU, Beograd, knj.
XCIII (1921).
Cvijić J. (1921): Ledeno doba u Prokletijama i okolnim planinama. Glasn. Srps. Akad., XCIII, Be-
ograd.
Čolić D. (1967): Prokletije i Rugovska klisura budući nacionalni park. Zbornik radova i saopštenja
VII savetovanja konzervatora Jugoslavije. Peć, Prizren, Priština (23-28. 10 1967.
god., Beograd);
Demiri M. (1983): Flora ekskursioniste e Shqiperise. Shtëp. Bot. e Librit Shkollor., pp. 985,Tiranë.
Derfler I. (1991): Graničnim područjem Albanije i Crne gore. In: Pulević, V. & Vincek, D.: “Crna
Gora vrata Balkana - Putopisi i zapisi evropskih botaničara”. Obod, Cetinje, (Prevod), str.
395-401. (Prokletije).
Dobnik J. (1978): Od Prokletija do Durmitorja. Planinski vestnik, Ljubljana, 7 (78): 438-444.
Dobnik J. (1978): Na Kopaonik, Prokletije, Komove in Durmitor. Planinski vestnik, Ljubljana, 78:
373-377.
Dragović R. (1994): Landšaftni prikaz Prokletija. “Jovan Cvijić i Prokletije” - naučna monografija.
Srpsko geografsko društvo, Beograd, str. 76-80.
Erdeljan Z. (1962): Prokletijska transverzala. Kroz planine, Beograd, br. 21.
Gavrilović D. (1994): Jovan Cvijić i glacijacija Prokletija. “Jovan Cvijić i Prokletije” - naučna mo-
nografija. Srpsko geografsko društvo, Beograd, str. 20-24.
Gušić B. (1932): Prokletije I i II. Hrvatski planinar, Zagreb, br. 2. str. 60-61.(Iz drugih izvora).
Gušić B. (1938): Prilog morfologiji Prokletija. Glasnik Hrvatskog prirodnjačkog društva za godine
1937-1938, XLIX-L, 116-153, Zagreb.
Gušić B. (1976): Po Prokletijama kroz pola stoleća. Tokovi, Ivangrad, 9: 11-46.
Hasert K. (1995): Crna Gora - Putopisi. CID, Podgorica. (Prevod svih Hasertovih putopisa iz Crne
Gore).
Hayek A. (1917./1918.): Beitrag zur Kenntnis der Flora des Albanisch - m o n t e n e g r i n i s c h e n
grenzgebietes. Denk. Akad. Wiss. Math. - Nat. kl. 94: 127-210, Wien.
Hayek A. (1924.): Beitrag zur Kenntnis der Flora von Albanien. Denk. Akad. Wiss. Math. - Nat.,
kl. 99.
Hayek A. (1924 -1933): Prodromus Florae Peninsula Balcanicae. Repert. Spec. Nov. Regni. Veg.
Beih., 30 (1-3). Gustav Fischer Verlag, Jena.
60
ZBORNIK RADOVA
Hegediš A. (1997): Plavsko jezero zaboravljeni glečerski dragulj. Futura, Beograd, 2: 58-68.
Horvat I. (1950): Šumske zajednice Jugoslavije, Šumar. Encikl., 2: 560-590, Zagreb.
Janković M.M. et al. (1999): Nacionalni park “Prokletije“ – naučne i stručne osnove za zaštitu
planinskog masiva Prokletija na teritoriji Republike Srbije kao nacionalnog parka. Studija,
Zavod za zaštitu prirode Srbije, str. 1-394, Beograd.
Janković M.M. et al. (2003): “Metohijske Prokletije, prirodna i kulturna baština“. Zavod za zaštitu
prirode Srbije, str. 1-474, Beograd.
Janjić M. (1953): Postanak nekih jezera na Prokletijama. Zbornik radova Geološkog i rudarskog
fakulteta TVŠ, 1952, 178-184.
Janchen E. (1920): Vorarbeiten zu einer Flora der Umgebung vin Škodra in Nord-Albanien. sterr.
Bot.
Jegliš T. (1953): Prokletije. Planinski vestnik, IV-LIII: 357-362, Ljubljana.
Jevtić R. (1960): Pohod na Crnogorske Prokletije. Kroz planine, Beograd, 7 (17-18): 34.
Jončić K. (1955): Prokletije i Sandžačke planine. Bibl. Kolarčevog Univerziteta, Beograd, br 90. (Iz
drugih izvora).
Jović N. (1975): Zemljišta Prokletija. Priroda Kosova (47-60), Pokrajinski zavod za zaštitu prirode,
Priština.
Jovićević A. (1921): Plavsko - Gusinjska oblast. Srpski etnološki zbornik, Beograd, knjiga 21.
Kasalica S. (1988): Sjeverna Crna Gora, turističko-geografska studija. Univerzitetska riječ, Nik-
šić.
Kashta L. & Rakaj M. (2001): O zaštiti endemičnih i rijetkih biljaka Albanije. Zbornik izvoda i
saopštenja sa naučnog skupa: ”Prirodni potencijali kopna, kontinentalnih voda i mora Crne
Gore i njihova zaštita”, str.75, Žabljak.
Kićović D. (1991): Turizam i zaštita prirode Gornjeg Polimlja, Priština.
Knežević M. (1979): Plavsko - Gusinjski region - uslovi za razvoj turizma. Srpsko geografsko
društvo,
Knežević M. (1995): Turistički resursi i potencijali Prokletija - monografska studija. NIJP “Pano-
rama”, izdavačka delatnost “Grigorije Božović”, Priština.
Kostić D. (1964): Crnogorske Prokletije. Planinski vestnik, Ljubljana, 20 (8): 360-369 i 20 (9): 408-
412.
Kostić D. (1966): Planine oko Grbaje u Prokletijama. Naše planine, Zagreb, 18 (5-6): 113-122; 18
(7-8): 169-178; 18 (9-10): 227-230.
Kotlajić B. (1964): Crnogorske Prokletije. Planinski vestnik, 64., Ljubljana.
Košanin N: (1922): O vegetaciji rugovsko-metohijskih planina. Glasnik Geografskog društva, 7-8
(1-10), Beograd.
Kovačević M. & Vincek D. (1989): Bogićevica u Prokletijama. Naše planine, 81 (41) 1-2: 25-26,
Zagreb;
Kranjčev R. (1985): Na Prokletijama. Biološki list Biol. druš. B. i H., 18: 1-3, Sarajevo.
Kranjčev R. (1990): U Grebaji među vijencima zapadnih Prokletija. Priroda, 2: 21-26, Zagreb.
61
Krasnići F. (1968): Endemi u flori SAP Kosovo i problemi njihove zaštite. Pos. Izd. ANUBIH.,
LXXXIII., knj. 14., Sarajevo.
Kušan F. (1937): Granicom između Crne Gore i Albanije. Hrvatski planinar, Zagreb, 33: 283-288.
Kušan F. (1937): Botanička istraživanja crnogorsko - albanskih planina. Ljetopis JAZU, Zagreb,
knj. 49: 185-188.
Kušan F. (1953.): Prilog poznavanju flore crnogorsko-albanskih i makedonskih planina. Glas.
Biol. Sek. Hrv. Prir. Druš. 2 (B): 178-190, Zagreb.
Lakušić R. (1971): Istorija proučavanja biljnog svijeta na području Prokletija, Komova i Bjelasice.
Tokovi, Ivangrad, S. 139-158.
Lakušić R. (1972): Lekovito bilje na planinama Prokletija, Komova i Bjelasice. Tokovi, Ivangrad,
S. 91-110.
Lakušić R. (1974.): Specifičnosti flore i vegetacije Komova i Prokletija, Tokovi, 9: 47-53, Ivangrad.
Lakušić R., Grgić P. & Međedović S. (1974): Zakonitosti vertikalnog rasporeda vegetacije na vul-
kanskim masivima centralnih Prokletija. Zbornik radova sa simpozijuma o flori i vegetaciju
jugoistošnih Dinarida (8-13 jul, 1973, Andrijevica). Tokovi, 9: 235-248, Ivangrad.
Lakušić R., Vučković M. & Markišić H. (1985.): Specifičnosti Prokletija. Zbornik radova sa nauč-
nog skupa “Zaštita i unapređenje plavskog dijela Prokletija”, str. 91-102, Plav.
Leković S. (2005): Plavsko-gusinjski regon, turizam i održivi razvoj, str. 1-199, Plav.
Lindtner V. (1933): Prokletije. Planina bez planincev. Življenje in svet, Ljubljana, 14: 25-27.
Lutovac M. (1977): Plav i Gusinje sa okolinom. Zemlja i ljudi, Beograd, sv 27.
Lutovac M. (1978): Prokletije. Zemlja i ljudi. Srpsko geografsko društvo, Beograd, 28: 18-28.
Marković M. (1958): Kronika Prokletija. Almanah “Prokletije”, Peć.
Marković M. (1962): Prokletije - Bjesket e Nemuna. Planinsk vestnik, Ljubljana, 18 (11): 500-506,
18(12): 553-558.
Marković M. (1962): Prokletije - Bjesket e Nemuna. Planinski vestnik, 11,12. Ljubljana.
Marčić - Brusina Lj. (1967): Geografsko - geološki prikaz Prokletija. Priroda, Zagreb, 54: 218-219.
Marčić - Brusina Lj. (1975): Plavsko - Gusinjska kotlina. Priroda, Zagreb, 64: 89.
Milojević Ž. B. (1952): Snežnice, usovi i klima na Prokletijama. Zemlja i ljudi, Beograd, 2, 113-
116.
Muratagić M. (1975): Prokletije, prirodne vrednosti i principi zaštite. Pokrajinski zavod za zaštitu
prirode. Priroda Kosova, 79 - 86., Priština.
Naumov V. (1963): Lovni rezervati Kosova i Metohije. Lovaške novine, 11 (34), Novi Sad.
Nopcsa F. (1929): Geographis und Geologie Nordalbaniens. Geologica Hungarica, ser. geol.
Fasc.3., Budapest.
Nedić D. (1974): Fauna dna nekih planinskih jezera (Plavsko, Biogradsko) u Crnoj Gori. Magistar-
ski rad., PMF., Univerzitet u Beogradu, str. 1-69., Beograd.
Nedić D. (1975): Neki aspekti faune dna Biogradskog i Plavskog jezera u Crnoj Gori. Polj., i šum.,
21, 2, Titograd.
62
ZBORNIK RADOVA
Nikolić S. (2000): Priroda i turizam Crne Gore – ekološka pitanja zaštite i razvoja. Republički
zavod za zaštitu prirode Crne Gore, Podgorica.
Nopcsa F. (1905): Zur Geologie von Nordalbanien. Jahrbuch der geol. R. A. Bd. 55, Wien, 85-125.
(Sa kartom).
Obersteiner L. (1935): Nordalbanische Alpen. Oesterr. Alpenzeitung, Wien. (Sa kartom Dr Bau-
era).
Ocokoljić M. 1987): Reke Prokletija i mogućnosti korišćenja njihovih voda. Naućna monografija
“J. Cvijić i Prokletije“, SGD, 50-55, Beograd.
Otašević G. (1988): Vode i pejsaži Limskih Prokletija. Sloboda, Ivangrad, 26, 606 (1. januar), 8.
Pančić J. (1874): Botanische Bereisung von Montenegro im Jahre 1873. Osterr. Bot. Zeitschr. 24:82-
85.
Pančić J. (1875): Elanchus plantarum vascularium quae aestate a. 1873. in Crna Gora legit Dr J.
Pančić, pp. III-VII, 1-106, Beograd.
Pančić J. (1991) Botaničko putovanje Crnom Gorom 1873. Godine. In: PULEVIć V. & VINCEK
D.:
Crna Gora vrata Balkana - Putopisi i zapisi evropskh botaničara. “Obod”(Cetinje), str. 307-312,
1991. (Prevod teksta iz 1874).
Pantoczek J. (1873): Plantae novae quas aestatate anni 1872 per Hercegovinam et Montenegro
collexit et descripsit (I - III). Osterr. Bot. Zeitschr. 23: 4 - 6, 79 - 81, 265 - 268.
Pantoczek J. (1874): Adnotationes ad floram et faunam Hercegovinae, Crnagorae et Dalmatiae.
Verh.
Pantoček J. (1991): Itinerarijum botaničke ekspedicije iz 1872. godine. In: Pulević V. & Vincek D.:
“Crna Gora vrata Balkana - putopisi i zapisi evropskih botaničara”. Obod, Cetinje, str. 295-
306. (Prevod).
Parolly G. (1992): Die Orchideenflora Montenegros. Ein Beitrag zum OPTIMA – Projekt “Kartie-
rung der mediterranen Orchideen” (Orchidaceae), 1991., The Orchid-flora of Montenegro.
- Mitt. Bl. Arbeitskr. Heim. Orch. Baden - Württ., 24 (2): 141 - 391, 1992.
Pasuljević G. (1968): Prilog poznavanju herpetofaune Kosova i Metohije. Zbornik Filozofskog
fakulteta u Prištini, 10 (B): 51-75, Priština.
Petković Sm. (1981): Novi prilog poznavanju algi Ridskog jezera. Poljoprivreda i šumarstvo, XXII
(I):51-77, Titograd.
Petković Sm. & Petković St. (1982): Prilog poznavanju planktona Plavskog jezera. Poljoprivreda i
šumarstvo, Titograd, 28 (2): 29-53.
Petrović J. (1965): Izvori i vrela Metohijskog podgora. Zbornik radova PMFD., 2, Novi Sad.
Petrović J. (1985): Prokletije - geomorfološke odlike. In: “Prokletije - zaštita i unapređenje plav-
skog dijela Prokletija”, Plav, 1985., str. 39-50.
Pintarić K. (1972/1975): Stručno mišljenje o uređenju i adekvatnom korišćenju Prokletija kao na-
cionalnog parka i smjernicama za gazdovanje na tom području. Pokrajinski zavod za zašti-
tu prirode, str. 1-20, Priština.
Poljak Ž. (1952): Prokletije. Naše planine, 4 (3-4): 53-65: 4 (5-6) 116-133, Zagreb.
63
Pulević V. (1965): Prilog poznavanju ljekovitog bilja u flori Crne Gore. Polj. Šum., 11(3-4): 17-48,
Titograd.
Pulević V. (1966): Endemične i neke rijetke i prorijeđene vrste drveća u flori Crne Gore. Polj.
Šum., 12 (3): 81-97, Titograd.
Pulević V. – (1983): Zaštićene biljne vrste u Crnoj Gori. Glasn. Republ. Zav. Zašt. Prir. - Prirod.
Muz., Titograd, 16: 33-54.
Pulević V. & Vincek D. (2004): Crna Gora - Vrata Balkana - Putopisi i zapisi evropskih botaničara.
Biblioteka Crnogorsko nasleđe, 1-......., Obod, (Drugo dopunjeno izdanje), Cetinje.
Pulević V., Vincek D. & Bušković V. (2004): Crnogorske planine - putopisi i zapisi. Obod -Cetinje,
drugo dopunjeno izdanje, str. 543, Edicija Crnogorsko nasleđe, Cetinje.
Pulević V. (2005): Građa za vaskularnu floru Crne Gore. Republički zavod za zaštitu prirode Crne
Gore, posebno izdanje, knj. 2: 1-218., Podgorica.
Radovanović Ž. (1975): Distribucija peostora i mere uređenja zaŠtitnog karaktera, kao osnov za
trajno i racionalno korišćenje područja nacionalnog parka Prokletije. Priroda Kosova, 1:
105-124, Priština.
Radović M.(1963): Planinska jezera Crne Gore i potreba njihove zaštite. Godišnjak Ekonomskog
fakulteta u Titogradu, br. 1., Titograd.
Radović M. & Marić R. (2002): Crnogorske Prokletije-priroda, ljudi, turizam, razvoj. Ministarstvo
turizma Vlade RCG & Institut ekonomskih nauka, Beograd, str. 1-96., Podgorica.
Radojičić B. (2002): Geografija Crne Gore - društvena osnova i regije. DANU., Odjeljenje prirod-
nih nauka, str. 1-615., Podgorica.
Radojičić B. (2005); Vode Crne Gore. Filozofski fakultet, Institut za geografiju, str. 1-390, Nikšić.
Radulović V. (1989): Hidrogeologija sliva Skadarskog jezera. Pos. Izd. Geol. Glasnika, knj. 9:1-
229, Titograd.
Rakaj M. et al. (2004): Harta e Bimeve te Rralla Lugina a Cemit. Perpiluar ne kuadrin e projektit
Mbrotja e vlerave te biodiversitetit te lugines se Cemit me pjesmarrjen e komunitetit, GEF.,
programi i granteve te vogla. Shoqata per ruajten dhe mbrojtjen e mjedisit natyror Shkoder,
viti 2003-2004, Shkoder.
Ranđelović N. & Rexhepi F. (1980): Prodromus biljnih zajednica Kosova. Biotehnika, 8, 3-4: 213-
222, Priština.
Rovinski P. A. (1880): Gusinjskaja ekspedicija. Ruski kurir, Nr. 1 do Nr. 38. (1. janv. - 8 fevr.).
Rechinger K.H. (1935.): Ergebnisse einer botanichen Reise in den Bertiscus. (Nordalbanische Al-
pen.). eddes. Report., 32: 137-152 & 319-389., Berlin-Dahlem., 38: 365(581)-366(582).
Rechinger K.H. (1939): Zur Flora von Albanien und Mazedonien. Feddes. Report., 47: 165-179.
Rexhepi F. (1986): Flora e maleve te larta te Kosoves. Priština.
Rexhepi F. (1988): Visokoplaninska vegetacija Maje Rusolije. Zbornik radova IV kongresa ekolo-
ga Jugoslavije, Ohrid.
Rexhepi F. (1994): Vegjetacioni i Kosoves. Univerzitet u Prištini, Priština.
Rohlena J. (1942): Conspectus florae montenegrinae, XX-XXI: 1-506, Preslia, Praha.
64
ZBORNIK RADOVA
Rohlena J. (1991): Botanička putovanja u Crnu Goru. In: Pulević V. & Vincek D.: “Crna Gora vrata
Balkana - putopisi i zapisi evropskih botaničara”, str 347-393. Obod, Cetinje, (Prevod).
Rudski I. (1936): Prilog poznavanju vegetacije rugovsko-metohijskih planina. Glasnik Jugosl. Pro-
fes. Društva, XVI, 8, Beograd.
Sabovljević M. (2000): Checklist of hepatics of the Federal Republic of Yugoslavia. Lindbergia,
25:128-133.
Savić S. (1995): Diverzitet lišajeva (Lichenes) Jugoslavije sa pregledom vrsta od međunarodnog
značaja, 151-157, in: Stevanović, V, Vasić, V. (edc). Biodiverzitet Jugoslavije. Biološki fakul-
tet, Ecolibri, Beograd.
Stanković M. S. (1968): Planina Visitor. Priroda, Zagreb, 1.
Stanković M. S. (1968): Plavsko jezero. Prilog fizičko-limnološkom proučavanju. Glasnik Srpskog
geografskog društva, Beograd, Sv XLVIII(1), str. 35-58.
Stanković M. S. (1970): Čemerikova lokva, problem vode u krasu. Glasnik SGD, Beograd, L/1.
Stanković M. S. (1971): Plavsko jezero - turistički vodič. Turistička štampa, Beograd.
Stanković M. S. (1972): Kraško vrelo “Oko” kod Vusanja. Glasnik Republičkog zavoda za zaštitu
prirode, Titograd, 5: 179-188.
Stanković M. S. (1975): Planina Visitor. Zemlja i ljudi, Beograd, 25: 23-34.
Stanković M. S. (1975): Planinska jezera Crne Gore. Društvo za nauku i umjetnost Crne Gore, Knj.
V, Titograd.
Stanković M. S. (1978): Gorske oči Prokletija. Globus, Beograd, 10,333-337.
Stanković M. S. (1983): Hidrogeografske karakteristike Ridskog jezera. Glasnik Srpskog Geograf-
skog društva, Beograd, 63/2, 133-138.
Stanković M. S. (1985): Prilog proučavanju problema ugroženosti i sanacije Plavskog jezera. In:
“Prokletije - zaštita i unapređenje plavskog dijela Prokletija”, Plav, str. 57-70.
Stanković M. S. (1994): Jovan Cvijić i Prokletije. “Jovan Cvijić i Prokletije” - naučna monografija.
Srpsko geografsko društvo, Beograd, str. 5-6.
Stevanović D. (1953): Ribe, prirodne znamenitosti Gusinjsko-plavskog regiona i okolnog dela
Prokletija. Zavod za zaštitu prirode i prirodna proučavanja, Beograd.
Stevanović D. (1958): Visitorsko jezero. Nauka i priroda, Beograd, 9 (8): 330-331.
Stevanović V. & Lakušić D. (1993): Visokoplaninski endemizam Prokletija. Simpozijum “Jovan
Cvijić i Prokletije”, Srpsko geografsko društvo, Udruženje javnih, kulturnih i naučnih rad-
nika Polimlja (Berane), 12. -13. XI 1993, Beograd.
Stevanović V., Jovanović S., Lakušić D. & Niketić M. (1995): Diverzitet vaskularne flore Jugo-
slavije sa regledom vrsta od medjunarodnog značaja. In: Stevanović, V. & Vasić, V. (eds.):
Biodiverzitet Jugoslavije. Biol. fak. Univ. u Beogradu, Ekolibri, 183-217.
Stevanović V., Lakušić D., Niketić M. et Bulić Z. (1996): Prokletije - centar florističke raznovr-
snosti Balkanskog poluostrva. Zbornik sažetaka V kongresa ekologa Jugoslavije, sekc. 3.,
poster, str.38., (22 - 27. 09. 1996.), Beograd.
65
Stevanović V., Pavić S. & Stevanović B. (1995): Diverzitet flore mahovina (Bryiphyta) Jugoslavije
sa pregledom vrsta od međunarodnog značaja. In: STEVANOVIĆ V. & VASIĆ V.: Biodiver-
zitet Jugoslavije (Beograd), str. 173-182. 1995.
Stojanović I. (1957/58): Prokletije. Hronika - Prvi period do 1930. godine. Kroz planine, Beograd,
4 (11): 6-9 (1957) i 5 (12): 16-17. (1958).
Stojanović I. (1958): Alpinizam na Prokletijama. “Prokletije” Almanah, Peć, str. 109.
Tadić A. (1976): Zašto se Prokletije ne proglase nacionalnim parkom. Priroda, Zagreb, 65/5: 156.
Tasić V. (1962): Nepoznati biseri na obroncima Visitora. Pobjeda, Titograd, 19, 18 (29. april), 20.
Tucakov J., Milojević B. & Mihajlov M. (1974): Upotreba bilja u narodnoj medicini na području
Prokletija i Komova. Tokovi, 9: 151-161, Ivangrad.
Urban S. (1938): U predvorju Prokletija. Hrvatski planinar, Zagreb, 34: 32, 55-57.
Urban S. (1938): Na vrhovima Prokletija. Hrvatski planinar, Zagreb, 34: 60-64, 93-96, 124-126.
Šekularac R. (1994): Jovan Cvijić i regionalno - geografska ispitivanja Prokletija. “Jovan Cvijić i
Prokletije” - naučna monografija. Srpsko geografsko društvo, Beograd, str. 67-69.
Šekularac R. & Vincek D. (1990): Trojan (2163 mnm) u Prokletijama. Naše planine, Zagreb, 82 (42)
7-8: 137-140.
Šoškić T. (2006): Prirodne atrakcije – Grnčarska grlja oaza ljepote – kanjon isklesan u kamenu.
Dnevni list “Pobjeda“ str. 17 (15. 10. 2006. godine), Podgorica
Vangjeli J., S. Ruci & A. Mullaj (1995): Red book threatened and rare plants species of Albania.
Academy of science institute of biological research, pp.1-169, Tiranë.
Vasić A. (1932): Prokletije. Vreme, Beograd, 12/1932, 3685, (4. april) 2.
Vasić A. (1934): Prokletije. Po visovima i gudurama od Dečana do Plava. Ferijalac, Beograd, 7,
maj - jun, 158-163.
Vasić V. (1995): Diverzitet ptica Jugoslavije sa pregledom vrsta od međunarodnog značaja. In:
Stevanović V. & Vasić V., (eds.): Biodiverzitet Jugioslavije sa pregledom vrsta od međuna-
rodnog značaja. Biološki fakultet i Ekolibri, Beograd.
Vasović M. (Milo) (1937): Plavsko jezero - mrtvi kapital jednog kraja kome valja pokloniti pažnju.
Plav, oktobra. Pravda, Beograd, 33, 1184 (9. oktobra), 6.
Vasović M. (Milo) (1938): Uz Rugovsku klisuru do snežnog Čakora. Pravda, Beograd, 34, 12168,
(30. avgust) 5.
Vasović M. (Milorad) (1978): Priroda sjeverne Crne Gore. Godišnjak Geografskog društva Crne
Gore, br. 2. Titograd.
Vasović M. & Kasalica S. – (1994): Jovan Cvijić i regionalno - geografska ispitivanja Prokletija.
“Jovan Cvijić i Prokletije” - naučna monografija. Srpsko geografsko društvo, Beograd, str.
7-13.
Vatovec S. (1936): U Prokletijama. Hrvatski planinar, Zagreb, 32: 79-86, 108-116, 148-152 i 183-
188.
Velimirović M. (1913): Gusinjska nahija s pogledom na Malesiju. Godišnjica Nikole Ćupića, Beo-
grad, knj. 32, str. 338-359.
66
ZBORNIK RADOVA
Vinnassa de R.P. (1905): Sulla tettonica della montagne albanesi a montenegrini. Boll. Della Soc.
Geol. Ital., vol. XXIV: 84-85, Roma.
Vinassa de Regny P. (1904): Die Geologie Montenegros und des Albanischen Grenzgebietes, C. R.
de la IX. sess. du Congre s geol. intern., Wien, 339-346. (Sa kartom).
Vincek D. (1987): Maja Koljat (2.523 m.) Naše planine. 79 (36): 9-10: 203-204, Zagreb.
Vincek D. & Šekularac R. (1989): Prokletije - Maja Rosit (2524 m). Bilogorski planinar, Koprivnica,
13 (9) 28: 7-9.
Vincek D., Popović R. & Kovačević M. (2004): Planine Crne Gore - Vodič za planinare. Monitor.,
Grafo Crna Gora, str. 1-131, Podgorica
Vizi O. (1985): Zaštićene životinjske vrste Prokletija. Zbornik radova sa naučnog skupa “Zaštita i
unapređenje plavskog dijela Prokletija. RZZPCG & SO Plav., str. 103-113, Plav & Titograd.
Vujačić J. (1953): Plavsko jezero. Ribarstvo Jugoslavije, Beograd, 8, 6.
Vukićević D. D. (1932): Kroz našu Švajcarsku. Odlomak iz putopisa. Narodna prosveta, Beograd,
15/1932, 1, 3. (Putovanje od Čakora do Podgorice).
Vučković D. (1965): Kapitalističko iskorišćavanje šuma u Crnoj Gori. Istorijski institut SR Crne
Gore. Pos. izd.. str: 1-531, Titograd.
Vučković D. (1972): Šumarstvo i lovstvo u Crnoj Gori u druggoj polovini XIX i početkom XX
vijeka. Istorijski institut u Titogradu. Pos. Izd., str. 1-253, Titograd.
Wraber T. (1989.): Botanički izlet v gusinjske Prokletije. Proteus, 51(8): 291-297, Ljubljana.
Zejneli L. (1975): Balkanski endemi u flori Prokletija. Priroda Kosova, Priština.
67
Perspective of
new National Park
“Montenegrin Prokletije
on the Balkan Peninsula“
Summary
This paper contains basic physically - geographical characteristics and overall
natural and cultural bases of the future National Park “Montenegrin Prokleti-
je“ representing one of the most important natural and cultural potentials not
only of Montenegro but of encirclement. Considering all previous natural and
cultural potentials, this part of Prokletije belonging to Montenegro as well as in
surrounding countries where this mountain massif is extended, deserves to be
national park. Basic assumptions of historically – natural, physically – geograp-
hical, cultural, monumental, biodiversity and other characters are represented
here. All these features nominate this area to be, not only national park, but
area to be registered in the list of world-natural and cultural heritage.
Key words: Protection of nature, national park, Montenegro, Balkan Peninsu-
la, sustainable development
68
ZBORNIK RADOVA
BiH krš: bogatstvo,

ugroženost i potreba
za zaštitom
Ivo Lučić
Dražen Perica
Sažetak
Stijene u kojima se razvija krš, prema dostupnim podacima, zauzimaju od jedne
do dvije trećine državnog teritorija Bosne i Hercegovine. Zapadni dio države du-
boki je i vrlo razvijeni krš, u kojem su nastale osebujne i gotovo sve vrste krških
pojava. U morfološkom smislu karakteriziraju ga brojne zaravni, krška polja s
ponorima, izvorima i rijekama ponornicama. Krš se razvija u karbonatnim stije-
nama podložnim sekundarnim strukturnim utjecajima i osebujna je vrsta reljefa
u kojem ne vrijede pravila cirkulacije voda svojstvena homogenim vodonosnici-
ma. Stoga se krški proces razvija kroz mnoštvo manje ili više izdvojenih pojava
koje se međusobno povezuju, pa je kod njegova proučavanja u svakom novom
slučaju potrebno krenuti iz početka. Cirkulaciju voda obilježava velika brzina,
količina i sezonske razlike, što u slučaju onečišćenja smanjuje šanse za njegovo
učinkovito suzbijanje. Bogatstvo i raznolikost staništa, uz specifičnu geološku
povijest krša, pružili su refugije biljnom i životinjskom svijetu, diferenciranje
mnoštva endema i neobično bogat i raznolik genski fond. Krš u BiH je floristički
i vegetacijski među najbogatijima u Europi, što je dokazano serioznim stoljetnim
istraživanjima, a sa stanovišta podzemne faune među najbogatijim u svijetu,
premda je to dokazano istraživanjima tek pojedinih područja. Pored toga, krš je
kao vrsta reljefa prvi put izučen u Krasu, slovenskom dijelu Dinarskog krša. Di-
narskom kršu pripadaju dijelovi BiH zapadno od crte Cazin, Lebršnik. Stoga su
Speleološka udruga Vjetrenica – Popovo polje, Ravno, BiH, Centar za karstologiju ANUBiH, Sarajevo, BiH,
ivo@vjetrenica.com
Doc. dr., Centar za krš i priobalje Sveučilišta u Zadru, dperica2001@yahoo.com
69
neka mjesta u Bosni i Hercegovini povijesno važna kao locus typicus pojedinih
krških oblika. Osim znanstvene, to ima i nemalu kulturnu važnost, jer su dali
nazive nizu stručnih termina u svjetskoj znanosti o kršu. I sam naziv znanosti
– karstologija – duguje ime slovenskoj pokrajini Kras. U svjetlu predstavljenih
prirodnih i znanstvenih vrijednosti krša, analizirana je njegova javna percepcija
kao i upotreba. Zaključeno je da je krajnje neprikladna i opasna po živote ljudi i
po očuvanje vrlo krhkih staništa i ugroženih vrsta. Čine je većinom kombinacija
tradicionalnog i industrijskog okolišnog svjetonazora, koja izaziva velike nega-
tivne promjene u okolišu. Naseljena područja, osobito ona osjetljiva, izložena su
onečišćenjima komunalnog otpada, kanalizacije i industrijskih zagađenja. Poje-
dine ranjive točke pod pritiscima su brojnih neadekvatnih septičkih jama koje
dreniraju u podzemne vode. No najveće negativne posljedice nastaju od hidro-
tehničkih zahvata i melioracija, kojima se isušuju velika podzemna područja
ili se staništa u opasnoj mjeri fragmentiraju. Takva praksa dovodi na rubove
opstanka pojedine životinjske zajednice, a ako im je uska rasprostranjenost, i
do prijetnje izumiranju vrsta. Industrijska upotreba krajolika suzbija vrlo pro-
pulzivnu gospodarsku granu na kršu – turizam, koji na pojedinim lokalitetima
u susjednim zemljama bilježi izvrsne rezultate. Adekvatniji tretman krša treba
temeljiti na rezultatima sveobuhvatnih znanstvenih istraživanja. Za prihvat ta-
kvog pristupa treba izgraditi društvenu strukturu sposobnu za razumijevanje
njegovih vrijednosti te za donošenje i ostvarenje ozbiljnih odluka. Proces nije
brz i podrazumijeva izgradnju sustava istraživanja, obrazovanja, upravljanja i
zaštite (studije, institute, uprave i inspekcije). Veliku ulogu pri tome imaju me-
hanizmi zaštićenih područja, koja proglašenjem parkova prirode Hutovo blato
i Blidinje, tri dobra na Ramsarskoj listi, a osobito proglašenjem Nacionalnog
parka Una, ulaze u novo razdoblje. Njihova važnost je u očuvanju izuzetnih
vrijednosti Bosne i Hercegovine, demonstraciji pozitivnog odnosa prema pri-
rodi, okolišu i krajoliku, te budućim održivo-gospodarskim očekivanjima. Pri
tome treba koristiti najnovije domete svjetske konzervatorske znanosti i prakse,
osobito one koje preporučuje IUCN.
Ključne riječi: krš, Dinarski krš, krške vrijednosti, Bosna i Hercegovina, zašti-
ta, zaštićena područja, održivi razvitak.
Krš u BiH
Krš prekriva veliki dio Bosne i Hercegovine, ali o tome ne postoje ni približno
usklađeni podaci. U nekim radovima barata se podacima oko trećine državnog
Više projekata koje financira međunarodna zajednica
70
ZBORNIK RADOVA
teritorija. Međutim, drugi smatraju da oko 60 posto teritorija BiH prekrivaju

karbonatne stijene u kojima se razvija krš (Jovanović i Avdagić 1981), a neki čak
i oko 65 posto (Čičić 1998). Ovi podaci, koji dosežu dvostruku razliku, upućuju
na zaključak da osnovne činjenice o BiH kršu nisu dovoljno poznate. Moguće
je da se radi i o razlikama u poimanju pojma krš. U svakom slučaju, ne postoji
dovoljno diskusije koja bi tematizirala višestruke vrijednosti te najpriznatije do-
maće prirodnine. Po jednoj od najcitiranijih definicija krša u Dinaridima, radi se
o ozemlju s krškim odvodnjavanjem i učinkovitom korozijom, za koje su znako-
viti krški oblici (Gams 2004). Zbog društvenih razloga koje ćemo kasnije izložiti,
ta se definicija u pojedinim okolnostima pokazala nedostatnom, pa se u svijetu
u traganju za boljima koriste šire definicije poput one da je krš okolišni sustav
sastavljen od stijena, zemlje, atmosfere, vode, života i energije (Daoxian 1988).
Tako, prvi podatak o površini krša mogao bi se odnositi na izrazit, vizualno
impresivan krš, koji se širi od zapadne granice BiH prema njezinoj unutraš-
njosti. Taj krš je tijekom 20. stoljeća stekao pejorativan image kao bezvodna
kamena pustinja. Pripada dinarskom kršu u užem smislu, tj. dijelu koji se ge-
otektonski naziva vanjski Dinaridi. On zatvara područje do crte Cazin – Jajce
– Prozor – Konjic – Lebršnik. Inače, dinarski krš se proteže od slovensko-ta-
lijanske granice do Prokletija, uključujući zapadni dio Jadranskog mora i sve
otoke osim Brusnika i Jabuke. Linija istočno do Banje Luke, Travnika, Prozora,
Sarajeva, Banovića, Srebrenice, Višegrada i Foče, s određenim izdvojenim cjeli-
nama, pripada geotektonskoj cjelini koja se zove unutrašnji Dinaridi. U pravilu,
tu prevladava pokriveni krš, odnosno površina stijena je zaklonjena tlom i/ili
šumom. Dok vanjske Dinaride obilježava debeo sloj karbonatnih stijena, koji po
nastanku doseže i osam kilometara, mjestimice zbog sekundarnih strukturnih
razloga i dvostruko, unutrašnji Dinaridi su manji i tanji dijelovi karbonatnih
stijena, u kojima pojave često imaju lokalni karakter. Zapadni dio je povezan s
brojnim krškim poljima, rijekama ponornicama s dubokom cirkulacijom voda,
dok je u istočnom dijelu češće površinsko tečenje voda.
Istaknute pojave
Krš je prvi put zapažen i opisan u Dinaridima, točnije u pokrajini Kras u Slove-
niji, sredinom 19. stoljeća, kad je vođena željeznička pruga Beč-Trst, a potom se
istraživanje proširilo i na druga područja, uključujući i BiH. U BiH su ostvarena
brojna važna otkrića krša. Polja “Završja“ u jugozapadnoj Bosni prvi put su
opisana u znanosti kao ta reljefna forma. Tako, Livanjsko polje se smatra ma-
tičnim krškim poljem, koje je uz to najveće krško polje (Magdalenić 1971). Od
71
tada je pretrpjelo velike antropogene promjene, ali je ipak očuvano do te mjere
da je početkom listopada 2008. upisano na listu zaštićenih dobara Ramsarske
konvencije. Slična obilježja imaju okolna polja poput Kupreškog, Glamočkog,
Duvanjskog ili Imotsko-bekijskog, Mostarskog, osobito niz krških polja istočne
Hercegovine: Gacko, Nevesinjsko, Gatačko, Fatničko i Popovo polje.
Popovo polje je izuzetan skup krških obilježja. Tus su izvrsno oblikovane
razne krške forme. Najveća od njih je krška zaravan Trebinjska šuma, iz koje
se izdižu brojni humovi. Najveći i najosamljeniji među njima, Hum, u karstolo-
giji se smatra locus typicus tog reljefnog oblika (Kranjc 2007). Rijeka Trebišnjica
smatrana je najvećom ponornicom u Europi i “među najvećim ponornicama u
svijetu“ (Mikulec 1974), “najduža u svijetu“ (Petrović 1963) i “najveća ponor-
nica u svijetu“ (Petrović i Prelević 1965). Povezana je s više od 500 ponora, s
neobičnom kombinatorikom podzemnih tokova (Milanović 2006).
Krška hidrologija
Trebišnjica hidrološki nastaje na sjevernim padinama Lebršnika na vrelu koji
se zove Dobra voda. Nastavlja teći kao Vrba do Klinjeg jezera, potom teče kao
Mušnica, koja ponire nakon što prijeđe Gatačko polje. Jedan njezin dio izvire
kao Ključka rijeka u Cerničkom polju, gdje ponire i izvire u Fatničkom polju.
Ponovo ponire na rubu toga polja i izvire kao Trebišnjica kod Bileće, gdje se
spaja s dijelom vode koja izravno podzemno teče iz Gatačkog polja. Trebišnjica
je prirodno tekla kroz Trebinjsko polje i Popovo polje. U oba ta polja ponirala je
i izvirala u Rijeci Dubrovačkoj i nizu vrulja ili vrela od Slanog, duž donjeg toka
Neretve i Hutova blata.
Slično je i sa slivom Cetine. Započinje s rječicom Milač u Kupreškom polju,
u kojem ponire i izvire u Duvanjskom polju kao Šujica. Ona ponire i izvire kao
Ričina koja se ulijeva u Buško blatio (Buško jezero danas), a ono se odlijeva u
Cetinu koja teče do mora kod Omiša. U svojim dijelovima ovaj sliv se spaja sa
slivom Trebižata, koji nazivaju devetoimenom rijekom. On počinje kao Culuša,
pa Ričina, Brina, Suvaja, u Imotsko-bekijskom polju kao Matica i Vrlika, izvi-
re kao Tihaljina (od izvora u Peć-Mlinima do Klobuka), bez poniranja dobiva
naziv Mlade (od izvora Klokun do utoka Vrioštice), te Trebižat (od Humca do
ušća u Neretvu).
Neke od tih rijeka imaju jedno osebujno obilježje – taloženje sedre. To se
događa izlučivanjem kalcita po riječnom dnu, čime stvaraju pragove i brane
unutar kojih nastaju jezera i slapovi. Proces stvaranja sedre uključuje određenu
temperaturu voda, čistoću, te prisutnost živih organizama – mahovina, bakte-
72
ZBORNIK RADOVA
rija i algi. Najbolji primjeri su Krka, Mrežnica, Pliva, Plitvička jezera, Trebižat,
Una, Zrmanja, itd. Pored bioloških, sedra proizvodi i iznimne estetske vrijedno-
sti, koje privlače brojne posjetitelje.
Krške rijeke poznate su po izuzetno velikim razlikama između najmanjeg i
najvećeg protoka; dobar primjer je izvor Bunice s protokom između 0,72 i 207
3
m /s. Na Trebišnjici je zabilježena razlika u protoku od 0 do 1250, pa čak se
3 3
koristi podatak i 2400 m /s. Ponor čiji je kapacitet gutanja 110 m /s, Biograd u
Nevesinjskom polju, s nadmorske visine 800 m vodi do izvora Bunica na nad-
morskoj visini od 37 m s jamskim izvorom istražene dubine oko 73 metra (dakle
oko 36 metara ispod razine mora) i pri tome postiže najveću zabilježenu fiktiv-
nu podzemnu brzinu tečenja od 34 cm/s. Također, prisutno je i veliko podiza-
nje razina podzemnih voda, npr. za 94 m u 24 sata u Ombli (Milanović 2006), što
nedvojbeno izaziva velike hidrološke i hidrauličke promjene u okolišu, te pred
pitanja zaštite stavlja teško rješive zadatke.
Ponornice u polja, dakle, donose velike količine vode koju ponori ne mogu
progutati, pa se u velikom dijelu polja stvaraju poplave, tzv. blata. Takva je pri-
rodno većina navedenih polja u BiH, a na nekim se voda znala zadržavati duže
od 300 dana i prelaziti visinu od 30 metara, npr. u Popovu polju. Neka od polja
su stalno poplavljena i čine posebnu vrijednost krajolika. Takva su Vransko
jezero na Cresu, Skadarsko jezero i – Hutovo blato.
Podzemne vode ispunjavaju podzemne šupljine i pukotine. Čak 99 posto
takve vode skladišti se u milimetarski uskim pukotinama (Bonacci 2008), što
ima utjecaja na vodoopskrbu, ali i na živi podzemni svijet. Sasvim drugačiji je
primjer Crvenog jezera. Ono je po formi jama, po nastanku urušna vrtača, a po
funkciji jezero. S dubinom od ruba jezera do dna vode od 528.9 metra i dubinom
vode 281.4 m, Crveno jezero je jedno od dubljih u Europi te drugo po dubini na
Balkanu, iza Ohridskog s najvećom dubinom od 289 metara.
Jedno od ključnih obilježja krških sustava i okoliša jest odsustvo pravila koja
vrijede za hidrologiju homogenih vodonosnika. Procesi su podložni nepred-
vidivim promjenama i traži se detaljno istraživanje svakog kompleksa stijena
(Milanović 1979). Zbog toga, umjesto “normalnog” tečenja po površini, krške
rijeke mijenjaju položaj površina – podzemlje, a bitne razlike se pojavljuju i u
određivanja granica sliva. Sliv krške rijeke se ne poklapa s orografskim slivom
nego je često prisutna “piraterija“ u njegovu zaleđu. Također, granice sliva nisu
stalno jednake, jer znaju ovisiti od razine voda. Tako, jednom ponor vodi do
jednog izvora, pri drugim okolnostima do drugog. Uzroci su najčešće u razini
vode, ali na njegovo pomicanje može utjecati i snažan vjetar (Gašparović 1969).
Također, u kršu se ponor nerijetko pretvara u svoju suprotnost – izvor. Događa
73
se i da voda teče uzbrdo. Uz to, površinski tok rijeke zna biti orijentiran u jed-
nom smjeru, a podzemno se nastavlja – u suprotnom. Itd.
Takva mješavina geomorfoloških pojava, uz rezultate osebujne geološke
prošlosti, stvara područje vrlo kompleksnih skupova staništa, koja su omogući-
la vrlo veliku biološku raznolikost. Živi svijet Dinarida floristički je najbogatiji
u Europi, a faunistički, kad su u pitanju skupine podzemne faune, najbogatiji u
svijetu (Culver & Sket 2000).
Problemi zaštite u kršu

Što navedeni morfološki i hidrološki uvjeti znače za zaštitu krša? Predstavljaju
velike zagonetke, ponekad i nevolje, jer je razvoj događaja nepredvidiv. Osjet-
ljivost krških ekosistema je veća, a održanje prirodne ravnoteže teže. Dobar pri-
mjer je ogolijevanje krša. Bespoštednim stoljetnim pritiscima na biljni pokrov
– ispašom trave i nižeg bilja, sječenjem stabala, i sl. – krš je izgubio vegetaci-
ju, nakon čega je ispran tanki humusni pokrivač te je nastupila posvemašnja
erozija. Ti procesi se nastavljaju promjenom mikroklime, koja dobiva neka pu-
stinjska obilježja. Povećava se podzemno otjecanje, presušuju tokovi, manja su
isparavanja, povećavaju se bujični tokovi, temperaturne razlike itd.
Dalje, velika pukotinska poroznost uvjetuje snažnu vodopropusnost krša,
uslijed čega je protok vode brži, filtracija slaba, a samopročišćavanje smanjeno.
Stoga se utjecaji prenose brzo, ponekad gotovo trenutačno. U slučaju havari-
je, toksikanti imaju veliku negativnu učinkovitost po podzemne ekosisteme i
vodonosnike koji služe vodoopskrbi. Brojne divlje septičke jame akumuliraju
fekalne spojeve koji postupno povećavaju koncentracije u pitkim vodama.
Na tako različitim uvjetima uspostavljena je prirodna ravnotežu u kojoj se
održavaju iznimno bogate i krhke zajednice bilja i životinja. Zbog svoje geološ-
ke prošlosti i zbog zakonitosti ekosistema, podzemlje krša je u pravilu maksi-
malno iskorišteno, tj. naseljeno je onolikim brojem organizama koliko ih može
preživjeti. Stoga je podzemna fauna već ugrožena zbog činjenice da je “osuđe-
na” na ograničene prostore iz kojih ne može migrirati u nove refugije. Nema
mjesta za daljnje smanjivanje staništa. Još teže posljedice za smanjenje staništa
nastupaju hidrotehničkim radovima, kojima se na površini zadržavaju vode, i
presijecanjem staništa izravnim tuneliranjem. To vodi smanjenju veličine i broj-
nosti životinjskih zajednica, a ako se radi o krhkim i endemičnim skupinama,
vrsta može izumrijeti.
Uređenje poplavnih područja daje eventualno kratkoročne koristi, a donosi
dugoročno velike ekološke štete (Špes 2000). Ranjivost krških područja poveza-
74
ZBORNIK RADOVA
na je s njihovom ograničenom nosivošću, a ona proizlazi iz smanjene sposob-

nosti samopročišćenja i samoobnavljanja okoliša ili pojedinih dijelova krškog
krajolika (Špes 2000).
Kulturna baština krša

Opasnosti po krš dijelom proizlaze i iz tradicionalne podjele na prirodu i kul-
turu, na umno i tjelesno, na sveto i profano, od čega pati zapadna civilizacija, a
što je posebno izraženo u zemljama koje su napustile tradicionalni svjetonazor,
a kod kojih nisu zaživjela načela ekološke etike. Dobra ilustracija je Vjetrenica:
u aktualnoj BiH malo je tko reagirao na izlaganje Vjetrenice uništenju, pećine s
najbogatijim staništima u svijetu, ali su se inspekcije odmah podigle i zaustavile
radove koji su prijetili vjerskim kulturnim spomenicima u neposrednoj blizini.
Takvih primjera u BiH ima mnoštvo.
Razlika između prirodne i kulturne baštine nije uvijek jasna; ponekad su
kulturne vrijednosti nanesene bez ikakvih fizičkih intervencija u materijalnu
podlogu. Krški lokaliteti u BiH čest su nositelj sakralnih obilježja, poput svetih
vrhova, izvora, drveća, itd. (Mulaomerović 1998). Pećine su pozornice ishodiš-
nih kultura, u njima su nađeni ponajstariji kulturni artefakti, npr. potpećina
Badanj kod Stoca. Stručnjaci pećine promatraju kao skrovišta važnih dokaza
za povijest razvoja krajolika, bilo da se radi o pitanjima za geomorfologe ili
za paleontologe. U slovenskom dijelu dinarskog krša posljednjih deset godina
napravljeno je više od dvije tisuće analiza sedimenata s datacijama gline i siga
(Zupan Hajna et al. 2007) te paleontološkim metodama (Mihevc 2000) kojima
rekonstruiraju krajolik unatrag više od 3,5 milijuna godina.
No, zasluge krša ne treba tražiti samo na tamnim i skrovitim mjestima. Pre-
divni primorski gradovi, središta kulturnog razvoja, fotografirani su milijune
puta i gotovo svaki dan gledamo neke od njihovih prizora, a da nam rijetko
padne na pamet da je to omogućio krš svojim građevnim materijalom, geograf-
skim položajem i nemjerivo vrijednim izvorima voda. Upravo, najveći gospo-
darski prevrat u našim krajevima napravio je jadranski turizam koji je rijetko
kad priznao – jer nije uglavnom ni svjestan – da se radi prije svega o kršu.
Iz svega se vidi da je društveni tretman krša u BiH loš i nezadovoljavaju-
ći. Karstolozi traže sasvim suprotan pristup. Krš nije samo geografski prostor,
nego vjerojatno najvažniji dio nacionalnog teritorija, upozorio je prije četrdeset
godina karstolog Josip Roglić. Pred “nama je prirodni park posebnog, bogatog
i još nedovoljno poznatog inventara“ (Roglić 1969). Krš traži odgovarajući in-
teres i poznavanje, a to traže i praktičan život i međunarodne znanstvene oba-
75
veze. Unatoč tomu nedostaju sistematska istraživanja dinarskog krša za koje
je potrebno osnovati institute za krš. Zadatak koji znanstvena zajednica ima
na promicanju krša Roglić opisuje riječima: “Raditi na tome draga je i zanosna
obaveza.“
Sužena percepcije krša

Unatoč tome i danas u BiH prevladava javna percepcija krša koja je snažno
antiekološka, a time i antikrška. Radi se o industrijsko-energetskom i ekono-
mističkom pristupu koji krški prostor vidi kao izvor hidropotencijala, mjesto
za iskorištavanje sirovina: kamena, drveta i općenito isključivo kao podlogu za
ekonomski razvoj. Poljoprivredni aspekti koji su se često spominjali kao kom-
parativna prednost za poduzimanje melioracija u kršu, sporo su ili nikako pri-
vođeni svrsi. Pri tome nisu uzimane u obzir ranjive prirodne vrijednosti kao
biljni i životinjski svijet, njihovo stanište; zdravlje ljudi, zavičajnost, itd. Krški
krajolici pretrpjeli su promjene čijih posljedica još nismo svjesni. Rijeka Nere-
tva, jedina rijeka koja kroz iznimno razvijeni krš u BiH cijelim tokom ostaje nad
zemljom, opjevani mitem života Hercegovine, pretvorena je gradnjom hidro-
akumulacija u gornjoj polovici toka u jezerske terase. Ranije brza rijeka potpuno
je promijenila stanišne uvjete, što je moralo utjecati na sastav živog svijeta. Pro-
mijenjeni su, naravno, i geomorfološki procesi, pa se jezera moraju povremeno
prazniti da bi se očistio silni nanos. On jako nedostaje donjim dijelovima rijeke
u koje, zahvaljujući i eksploataciji šljunka, sve dublje zalazi more i razara po-
stojeće životne zajednice. Određene promjene pretrpjeli su Vrbas i Drina, koje
još nisu ozbiljnije istraživane. Ipak, najveće promjene nastupile su isušivanjem
krških polja. Livanjsko polje je meliorirano, pa rijeke koje su bile stanište ende-
mičnog oštrulja (Aulopyge huegelii), nisu više njegovo stanište. Donekle je sreća
što je akumulacija Buškog jezera pružila oštrulju zamjensko utočište. Popovo
polje, prostor najvećeg podzemnog biodiverziteta na svijetu, krajem sedamde-
setih godina 20. stoljeća preko noći je isušeno. U akumulacijama je zadržano
četiri milijarde kubičnih metara vode (Milanović 1983) koja je ranije hranila vo-
luminozne podzemne prostore sliva Trebišnjice. Između ostalog, uništeni su
tipski lokaliteti jedinog slatkovodnog serpulida na svijetu Marifugia cavatica
(Sket 1983), staništa jedine podzemne slatkovodne školjke na svijetu Congeria
kusceri, brojna nalazišta čovječje ribice (Proteus anguinus), životni prostor en-
demične gaovice (Delminichthys ghetaldii), itd. Službena statistika FBiH smatra
Trebišnjicu najdužom ponornicom u Europi, te navodi dužinu od 96 km. Ona
je, međutim, danas 67 km betonskog kanala koji povezuje dvije hidrocentrale
76
ZBORNIK RADOVA
– Goricu i Čapljinu, od čega samo donekle prirodna rijeka u dužini od 3-4 km

kroz Trebinje.
Usporedba u upravljanju kršem s nekom drugom europskom zemljom dat će
sugestivne odgovore na njegov položaj u BiH. Adekvatan primjer je Slovačka,
zemlja slične veličine i razvitka kao BiH. Slovačka ima površinu od 49.000 km2
i 5,4 milijuna stanovnika, BiH površinu 51.000 km2 i 4,2 milijuna stanovnika.
Slovačka ima oko 7 posto državnog teritorija prekrivena kršem u kojem je opi-
sano i istraženo 4760 speleoloških objekata. BiH ima oko 60 posto državnog
teritorija prekrivena kršem u kojem se smatra da ima 3-4 tisuće speleoloških
pojava, od kojih je mali broj dobro istraženih. Sav slovački krš zaštićen je kroz
nacionalne parkove, a 5 od 12 najvažnijih pećina uvršteno je na Popis svjetske
baštine. U BiH krš još službeno nije identificiran kao baština, na kršu su progla-
šena dva nacionalna parka, Sutjeska i Una, a na Popisu svjetske baštine nema ni
jednog takvog objekta. U Slovačkoj postoji Državna uprava za krš, koja od 1996.
provodi stalni monitoring, a BiH od 2005. u Vjetrenici na amaterskoj osnovi i
od 2006. na Bijambarama. U prilog krških vrijednosti možemo navesti da su u
hrvatskom dijelu dinarskog krša smješteni svi nacionalni parkovi (8), od kojih
neki ostvaruju po milijun posjeta godišnje.
Holističko vrednovanje i upotreba

Temelj za adekvatno vrednovanje krša i krške baštine jest visoko znanstveno
izučen prirodni sustav koji se stavlja u odnose prema prirodnim, kulturnim,
duhovnim, vjerskim i povijesnim vrijednostima. Prema napucima za holistička
vrednovanja krša koja zagovara UNESCO za Popis svjetske baštine (Hamilton–
Smith, E. 2004), treba voditi računa o detaljnoj evaluaciji prirodnog kulturnog
aspekta baštine: kod prvog treba ispitati vrijednosti s obzirom na nacionalni i
regionalni kontekst, krajolik i geodiverzitet, vodu i zrak, podzemni krajolik,
sadržaj pećina, te površinski i podzemni biodiverzitet; kod drugog treba eva-
luirati nacionalnu i regionalnu povijest, etnička kretanja populacije i njezin sa-
stav, mogućnosti i ograničenja područja, te razvoje prethistorijske, historijske i
suvremene kulture. Ove sugestije premašuju zahtjeve na koje mogu odgovoriti
izolirane i instrumentalizirane discipline te, osim snažne volje prema izazovi-
ma interdisciplinarnosti, traže znanost koju prati ekološka etika.
Na zasadima novih ekoloških stajališta trebalo bi formulirati razvojnu kon-
cepciju koja bi imala izražene znanstveno-edukativne, upravno-organizacijske
i gospodarske strane. Edukativna bi se ogledala: u otvaranju instituta i pro-
grama na fakultetima prirodnih znanosti, povijesno-humanističkih, edukacij-
77
skih i ekonomskih znanosti, a najbolje jedinstvenog studija krajolika s priro-
doslovnim, tehničkim i društveno-humanističkim područjima; u financiranju
izvannastavnih programa koji će voditi većoj identifikaciji krškog inventara; u
stipendiranju pomlatka i njegova uključivanja u međunarodne tijekove kako
bi uskoro njegovi pripadnici mogli preuzeti odgovornost za razvitak BiH; u
pokretanju jedinstvena dinarskog prekograničnog programa istraživanja i odr-
živog razvitka, itd.
Upravne-organizacijske i gospodarske strane ogledale bi se u osnivanju nad-
ležnih upravnih i stručnih jedinica: uprava za krš sličnih postojećim za vodu i
šumu, zavoda za krš, u izradi javne strategije za krš i menadžment planova za
sve segmente okolišne politike, u reviziji razvojnih planova s okolišnih stajali-
šta uključujući spomenute osobitosti krških ekosistema, u unošenju krša kao
stavke u javni budžet, itd. Na temelju prethodnih vrednovanja i izgradnje in-
stitucijskog okvira potrebno je potaknuti održivi razvitak za koji u dinarskom
kršu imamo dobre primjere zaštićenih područja Plitvice, Krka i Paklenica, Ško-
cjanske jame i drugih.
Službene smjernice IUCN-a za krš i pećine upućuju vlade zemalja članica
da trebaju osigurati zaštitu reprezentativna izbora krških lokaliteta u smislu
IUCN-ovih kategorija I.-IV. Prvenstvo zaštite treba dati područjima i mjestima
koja imaju visoku prirodnu, ekonomsku i kulturnu vrijednost, stavljajući u po-
stupak širi opseg vrijednosti na jednom mjestu, koji je što bolje očuvan. Gdje
god je moguće, treba štititi cijele slivove krškog područja koje se vrednuje, a
gdje to nije moguće, područje treba obuhvatiti prostornim planiranjem, uprav-
ljanjem vodama i drugim zakonodavnim mjerama koje će osigurati količinu i
kakvoću voda koje ulaze u krš, kao i edukacijskim projektima i zaštitom baštine
(Watson & al. 1997).
Na Forumu o kršu i svjetskoj baštini u Europi, koji je održan u Lipici u stu-
denome 2004. godine, istaknuto je da vrijednosti i ugroženosti krša premašuju
mogućnosti da se njegova adekvatna površina stavi pod zaštitu UNESCO-va
Popisa svjetske baštine. Stoga je sugerirano da se kandidiraju tzv. serijski upisi
širih područja, koji bi okupljali njegova najreprezentativnija obilježja. Idealne
cjeline su navedeni nizovi krških polja sa zajedničkom hidrologijom. No, ista-
knuta je potreba razvijanja veće osjetljivosti javnosti na područja krša koja neće
biti obuhvaćena formalnom zaštitom, i prilagođavanja održivom razvitku.
78
ZBORNIK RADOVA
Zaključak
Krš Bosne i Hercegovine, osobito dio koji pripada geotektonskoj cjelini unu-
trašnji Dinaridi, predstavlja tip iznimno vrijedne i istodobno ranjive baštine. U
moderno doba bio je izložen pretežno industrijskom tipu upotrebe, koji je redu-
cirao percepciju njegovih vrijednosti te umanjio sposobnosti održanja prirodne
ravnoteže. Posljedica takvog razvoja ilustrativna je na primjeru prvih susjeda
Une i Plitvica: iako udaljena samo 20 km zračne linije od Plitvica, Una je u for-
malnom proglašenju nacionalnim parkom kasnila 60 godina. Nedostatak per-
cepcijske sposobnosti zajednice prati i međusobno uvjetuje nedostatna organi-
zacijska, kulturna, znanstvena i ekološka infrastruktura. Stoga, jedini ispravan
i odgovoran pravac jest razvijanje održivog korištenja krša. Jedna od vidljivijih
mjera jest proglašenje niza zaštićenih područja različita tipa; drugi skup mjera
treba biti usmjeren na odgoj za vrijednosti krša. Održivo korištenje krša uvi-
jek započinje i trajno se prati znanstvenim istraživanjem i monitoringom. Pri
tome, Bosna i Hercegovina se ne treba osjećati usamljenom jer može računati
na pomoć svjetske znanstvene zajednice, čiji su vodeći predstavnici već ostavili
divovske tragove u istraživanju ovdašnjeg krša.
Literatura
Bonacci, Ognjen, 2008. Darovi i opomene donjih voda. U: Brmbota Devčić, T. i Lučić, I. (urednici):
Krš bez granica. Zagreb, Zadar, Sarajevo, str. 95-114.
Culver D.C. & Sket B., 2000. Hotspots of subterranean biodiversity in caves and wells. Journal of
Cave and Karst Studies 62 (1): 11-17
Čičić S., 1998. Karbonatne facije u geološkoj građi terena Bosne i Hercegovine. Naš krš, Sarajevo,
31, 3-37
Daoxian Y., 1988. On the Karst Environmental System. Proceedings of the IAH 21st Congress,
XXI (1): 30-46. Hamilton–Smith, E. 2004. Holistic Assessment and Karst in World Heritage.
Paper to US / ICOMOS 7th International Sypomosium. Natchitoches, Lousiana.
Gams, Ivan, 2004. Kras u Sloveniji v prostoru in času. Ljubljana, 2004. str. 508. [također 1974. i
2005.]
Gašparović, Ratimir, 1969. Morfološke i hidrografske karakteristike podzemnih kanalnih sistema
u krajnjem sjeverozapadnom dijelu Popova polja (Zapadni dio Donjeg polja), I dio. Geo-
grafski pregled, XIII, Sarajevo, str. 139–164.
Jovanović, R. i Avdagić, I., 1981. Neka pitanja o razvoju i hidrogeološkoj funkciji karstnih polja.
Naš krš, vol. VI, broj 10-11, Sarajevo, 1981, str. 55-78.
Kranjc, Andrej, 2007a. History of karstology. Introduction. U: Učno gradivo 2 [Elektronski vir].
- Postojna: Znanstveno raziskovalni center SAZU, Inštitut za raziskovanje krasa; Nova Go-
rica: Univ., Fak. za podiplomski študij, Podipl. program Krasoslovje, 2007. - Str. 1-21.
79
Mihevc, Andrej, 2000. Fosilne cevke iz bestropne jame – verjatno najstzarjši ostanki jamskog ce-
vjarja Marifugia (Annelida: Polychaeta). – Acta carsologica 29/2, 261-270. Ljubljana.
Mikulec, Stjepan, 1974. Energetska osnova slivnog područja Neretve i Trebišnjice. Energoinvest,
4, Sarajevo 1974, str. 5-32.
Milanović, Petar T., 1979. Hidrologija karsta i metode istraživanja. HE Trebišnjica, Trebinje, str. 302.
Milanović, Petar, 1983. Uticaj hidrosistema Trebišnjica na režim površinskih i podzemnih voda u
Popovom polju. Naš krš, IX, 14–15, Sarajevo, str. 41–52.
Milanović, Petar T., 1999. Geološko inženjerstvo u karstu: brane, akumulacije, injektiranje, vodo-
zahvati, tuneli, zaštita voda. Beograd, str. 291.
Milanović, Petar, 2006. Karst istočne Hercegovine i dubrovačkog priobalja. Beograd 362.
Mladenović, J. Uzunović, O., 1963. Prilog poznavanju hidrogeologije za područje sliva vrela Om-
ble. Treći jugoslavenski speleološki kongres. Sarajevo 1963.
Mulaomerović, Jasminko, 1998. O svetome bosanskome podzemlju Blagaj, II/1, Sarajevo, str. 57–73.
Petrović, Borislav, 1963. Neke karakteristike krša istočne Hercegovine. Treći jugoslavenski spele-
ološki kongres, Sarajevo, str. 209–218.
Roglić, Josip, 1969. Geografski aspekt Dinarskog krša. Krš Jugoslavije 6, JAZU, Zagreb, 19-38.
(Sabrana djela I., Split – Zadar - Zagreb 2004, 1-20)
Sket, Boris, 1983a. Značaj i ugroženost podzemne faune Popovog polja i predlog za najosnovniju
zaštitu. Elaborat, Institut za biologiju Univerze Ljubljana, 30. VI. 1983, str. 1–22.
Sket, Boris, 2003. Životinjski svijet Vjetrenice. U: Lučić, Ivo. 2003c. Vjetrenica – pogled u dušu ze-
mlje: znanstveno-popularna monografija s 200 fotografija, 65 ilustracija, crteža i faksimila, 15
karata i 10 tablica. Zagreb: I. Lučić, 322 str.
Statistički godišnjak/ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine. Sarajevo 2005, 472 str.
Špes, Metka, 2000. Geografske značilnosti pokrajinsko ranljivih območij v Sloveniji. Geographica
Slovenica 33/I, Ljubljanja, 9-49.
Zupan Hajna, N., Mihevc, A., Pruner, P. & Bosák, P., 2007. Time recorded in cave deposits – 10
years of paleomagnetic research in Slovenian caves. Acta carsologica 36/1: 242.
Watson, J., Hamiton-Smith, E., Gilleson, D. & Kiernan, K., 1977. Guidelines for Cave and Karst
Protection, International Union for Conservation of Nature and Natural Resources.
80
ZBORNIK RADOVA
BiH karst:
natural resource,
hazards and protection
Summary
According to the available data, the rocks in which the karst is developed occupy
between one to two thirds of the territory of the state of Bosnia and Herzegovina.
The western part of the country is a very deep and developed Karst in which
some peculiar and almost all types of karst phenomena exist. In the morphologi-
cal sense, it is characterized by numerous plateaus, karst valleys, gulfs, springs
and sinking rivers. The karst is shaped in carbonate rock exposed to the power
of secondary structural movements. Therefore, this is a specific type of relief to
which the rules of water circulation, characteristic of homogenous aquifers, do
not apply. Because of that, the karst process is developed through many, more or
less, isolated phenomena that are mutually related, and because of that in every
new case the study has to start from the beginning. The water circulation is char-
acterized by high speed, quantity and seasonal differences, which, in the case of
pollution significantly reduce the chances for an efficient control and action. The
opulence and diversity of biotopes, with specific geological history of karst, have
given refuge to plants and animals, differentiating many endemic plants, and par-
ticularly a rich and heterogeneous genetic fund. The serious studies, performed
for more than a hundred years, demonstrated that the karst in Bosnia and Herze-
govina is among the richest in Europe when it comes to the flora and vegetation,
and among the richest in the world regarding the subterranean fauna, although
the latter has been evidenced by the research of only a few areas. In addition, the
karst, as a part of relief, is studied for the first time in Kras, the Slovenian part of
the Dinaric karst. The Dinaric karst includes parts of BiH in the west of the Ca-
zin–Lebršnik line. Therefore, some places in Bosnia and Herzegovina are histori-
cally significant as locus typicus of some forms of karst. Besides the scientific, this
is of great cultural importance as they gave names to a number of professional
terms in the world’s science of karst. Even the name of the science – the karstol-
81
ogy – owes its name to the Slovenian region Kras. The public perception and use
have been analyzed in the light of presented natural and scientific values. The
conclusion is that they could be extremely inappropriate and dangerous for the
lives of people and for preserving very frail habitats of endangered species. The
combination of traditional and industrial points of view related to the environ-
ment resulted with large harmful changes in the environment. Populated areas,
especially the vulnerable ones, are exposed to large contamination by communal
waste, sewage systems, and industrial pollution. Some vulnerable places are en-
dangered by a number of inadequate septic tanks draining to the underground
waters. However, the major harmful effects are results of hydro-technical activi-
ties and melioration, by which the large underground areas have been drained,
and the biotopes have been dangerously fragmented. Such practices seriously
endangered the very survival of some animal communities, and even threatened
that some rare species could disappear. Industrial use of landscapes reduces the
development of tourism, this very propulsive field of economy in the karst areas,
which gives excellent results in the localities in some neighboring countries. A
more adequate treatment of karst should be based on the results of a wide-rang-
ing research. Such approach requires building of an adequate social structure
capable to understand the values of karst, and development and implementation
of the appropriate system of decision-making. This process is not fast and in-
volves the building of systems of research, education, management, and protec-
tion (studies, institutes, administration, and control). Within this framework, the
large role is reserved for mechanisms of protected areas, which, with proclaiming
the Nature Parks of Hutovo blato and Blidinje, three Ramsar sites and particu-
larly with the Una National Park, enter into the new era. The most important task
is to preserve the exceptional values of Bosnia and Herzegovina, to demonstrate
a positive relationship with the nature, environment, and landscape, and the sus-
tainable economic prospects in the future. These activities require the use of the
most up-to-date achievements of science and practice in the conservation and
protection of natural resources, especially those recommended by IUCN.
Key words: Karst, Dinaric karst, karst values, Bosnia and Herzegovina, pro-
tection, protected areas, sustainable development.
82
ZBORNIK RADOVA
UPRAVLJANJE ZAŠTIĆENIM
PEJZAŽEM “BIJAMBARE“
Elma Karović
Šire područje Bijambara pripada prostoru središnjih bosanskih Dinarida, smje-

šteno između planina Zvijezda na sjeveru i sjeveroistoku, Ozrena na jugu i ju-
goistoku i Čemerske planine na zapadu i jugozapadu.
Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo je inici-
ralo i finansiralo izradu elaborata “Valorizacija prirodnih vrijednosti područja
Bijambare”, čiji je nosilac projekta Kantonalni Zavod za zaštitu kulturno – hi-
storijskog i prirodnog naslijeđa, Sarajevo. U saradnji sa Centrom za ekologiju
i prirodne resurse Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu,
identifikovane su i potvrđene visoke prirodne vrijednosti šireg područja Bi-
jambara, te je na osnovu njih na sjednici Skupštine Kantona Sarajevo, održanoj
25.09.2003. godine, donesen Zakon o proglašenju zaštićenog pejzaža Bijambare
(“Službene novine Kantona Sarajevo”, br. 21/03).
Zakonom je definisana kategorija zaštite, određene su granice i ukupna
površina obuhvata, zoniranje prostora, mjere zaštite, vrste intervencija, kao i
korištenje i upravljanje ovim prostorom.
Članom 20. ovog Zakona, poslovi upravljanja povjereni su Kantonalnom Ja-
vnom Preduzeću Sarajevo – šume d.o.o., odnosno posebnoj organizacionoj je-
dinici “Sektoru za ekologiju i upravljanje područjima posebne namjene”, koji je
formiran 2002. god. i nalazi se u sastavu ovog preduzeća.
Dipl. ing. šum.
83
Organizaciona shema upravljanja Zaštićenim
pejzažem “Bijambare“
Institucionalni okvir za upravljanje
Kanton Sarajevo
Ministarstvo prostornog okruženja i zaštite okoliša
Sektor zaštite okoliša
Sarajevo šume d.o.o. Sarajevo
Sektor za ekologiju i upravljanje područjima posebne namjene
Organizaciona struktura upravljačke institucije
Rukovodilac sektora za ekologiju i upravljanje odručjima posebne namjene
Služba za zaštićena područja
Stručni Poslovođa zaštićenih Turistički Kontrolor Čuvari parka Čuvari

saradnik područja vodič ulaska u park Rendžeri x 2 objekata 4
Politika upravljanja Zaštićenim pejzažem “Bijambare“ se bazira na temelju

dvanaest osnovnih principa datih od organizacije IUCN za kategoriju V zašti-
ćeni pejzaž.
84
ZBORNIK RADOVA
Vizija
Područje Bijambara je prepoznatljiv prostor na kojem će se, putem održivog
razvoja, omogućiti zaštita prirodnih i stvorenih vrijednosti, stvoriti uslovi za sa-
moreproduktivnost kroz valorizaciju sadašnjih i budućih potencijala sa ciljem
zadovoljavanja ljudskih potreba i povećanja sadašnjih i budućih generacija.
Osnovni ciljevi
U zaštićenom pejzažu primarni naglasak je stavljen na “prirodno okruženje,
konzervacija biodiverziteta i integritet ekosistema”(IUCN, 1994)
Osnovni ciljevi upravljanja koji se oslanjaju na bazne

elemente prirode koji karakterišu Zaštićeni pejzaž
“Bijambare“
Ciljevi Aktivnosti
Zaštita specifičnih • Uspostava službe nadzora,
prirodnih/ kulturnih objekata • Monitoring zdravstvenog stanja
• Zaštita i očuvanje postojećih biljnih i životinjskih vrsta
• Zabrana lova i ribolova
• Uspostava brze i efikasne protivpožarne zaštite
• Permanentna opservacija područja u cilju preventivnih i
represivnih mjera
Turizam i rekreacija • Informisanje i edukacija posjetilaca o prostoru,
• Logo,reklamni materijal,DVD…
• Održavanje i unaprjeđenje postojeće infrastrukture,
• Uređenje šumskih staza, šetnica, edukacione staze,
trim staze, vodotoka, jezera,
• Postavljanje prostorne signalizacije,
• Postavljanje adekvatnog šumskog mobilijara,
• Izgradnja drvenog grada,
• Izgradnja parking prostora sa naplatnom kućom
Održavanje kulturnih/tradicionalnih
atributa
Upravljanje postojećim resursima mora i treba biti u skladu sa vizijom, ci-

ljevima i politikom upravljanja uz uvažavanje svih mjera i preporuka koje su
date u Zakonu o proglašenju područja zaštićenim, Prostornom planu područja
i Planu upravljanja.
85
Zonacijom područja Zaštićeni pejzaž “Bijambare“ omogućava se lakše plani-
ranje i uočavanje prioriteta a samim tim i realizacija primarnih i sekundarnih
ciljeva (naučna istraživanja, održavanje usluga ekosistema,...). Petogodišnji rad
i upravljanje ovim područjem stavlja ga u poziciju poželjne destinacije, turistič-
ke destinacije koja je uvrštena u turističku ponudu Kantona Sarajevo.
Zaštita specifičnih prirodnih/kulturnih objekata

Da bi zaštitili specifične prirodne objekte zaštićenog pejsaža Bijambare, prvo
je bilo potrebno izvršti definisanje granica područja. Izvršeno je obilježavanje
krajnjih granica obuhvata, kao i unutrašnjih granica vezanih za zone zaštite i
uspostavljena stalna služba nadzora – rendžerska služba, sa zadatkom svakod-
nevne kontrole i osmatranja prostora u cilju sprječavanja bespravnih sječa, pro-
tivpožarnog osmatranja, bespravnog zauzimanja zemljišta i bespravne gradnje,
pojave biljnih bolesti, pojave prenamnoženja štetnika, zaštite infrastrukture,
mobilijara, opreme i sl., kao i praćenje ponašanja korisnika i posjetilaca prostora
u smislu poštivanja zabrana definisanih Zakonom o proglašenju.
Zbog lakšeg upravljanja ovim prostorom izvršeno je razgraničenje između
privatnih i državnih parcela, (gdje je proces trajao 2,5 godine) uz propisano obi-
lježavanje graničnih linija i postavljanje trajnih markacija na terenu.
Otežan rad Upravljača je predstavljao problem miniranih površina (cca 30%).
Nakon potpisivanja Memoranduma o razumijevanju sa Međunarodnim fon-
dom za razminiranje i pomoć žrtvama mina (ITF) i Ministarstva prostornog ure-
đenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo, stekli su se uslovi za rješavanje ovog
problema, te je izvršeno deminiranje registrovanih površina, što je omogućilo
sigurniji boravak i kretanje posjetilaca, te kvalitetniji rad upravitelja.
Uspostavljena je potpuna higijena prostora, kako u pogledu prikupljanja i or-
ganizovanog odvoza neorganske materije, tako i uređenjem, te pravilnim ukla-
njanjem i slaganjem granjevine i drugog organskog materijala, čime se, osim
estetskog efekta, postigla dobra osnova u prevenciji zaštite od požara, kao i
veća stabilnost sastojina u smislu sanitarno – zdravstvene zaštite.
Također, ovim vidom aktivnosti koja je obavljena na cijelom prostoru posti-
gnuta je priprema i oslobađanje površina za slobodan nalet sjemena, te samim
tim i neometano prirodno podmlađivanje i formiranje budućeg zdravog i sta-
bilnog podmlatka.
U saradnji sa Katedrom za zaštitu šuma Šumarskog fakulteta Univerziteta u
Sarajevu, redovno se obavljaju pregledi zdravstvenog stanja postojećih sasto-
jina, na osnovu kojih se, uz stalni monitoring uposlenih u ovom Sektoru, vrši
donošenje odluka o mjerama koje vode njihovoj stabilnosti.
86
ZBORNIK RADOVA
U cilju zaštite šuma od progradacije smrčevih potkornjaka izvršena je nabav-

ka lovnih klopki sa kombinovanim dejstvom feromonskih mamaca, koje se po-
stavljaju svake godine po utvrđenom planu, čime je osigurana kontrola gustine
populacije ovih štetnih šumskih insekata, kao i smanjenje njihove brojnosti.
Svake godine se u cilju boljeg očuvanja šumskih ekosistema poduzimaju
radovi na obilježavanju (doznaci) oboljelih, zaraženih i u zimskom periodu
oštećenih stabala. Na osnovu izvršene doznake i provedene kontrole od strane
nadležne šumarske inspekcije vrši se izrada izvedbenih projekata za njihovu
sanaciju i pokreću aktivnosti na njihovom uklanjanju.
Zbog pojačane frekventnosti ovaj prostor spada u područja pojačanog rizika
od pojave šumskog požara.
Na osnovu indeksa ugroženosti izrađen je plan protupožarne zaštite šuma
u skladu sa odredbama Zakona o šumama i Pravilnika o izradi planova zaštite
šuma od požara.
U istu svrhu, izrađeni su osmatrački tornjevi – osmatračnice, i uspostavljen
protupožarni objekat sa potrebnom opremom za inicijalno gašenje eventualno
nastalog požara.
Monitoring tresetišta
Tresetište močvarno-glejnog zemljišta sa svagnumom predstavlja jedan od spe-
cifičnih vrijednosti područja. Do sada su spriječena fizička oštećenja tresetišta,
i te površine su pod budnim nadzorom rendžerske službe “Sarajevo-šuma“. U
narednom periodu planiran je angažman naučnih eksperata iz ove oblasti, što
će unaprijediti gazdovanje ovim specifičnim ekosistemom.
Monitoring Bijambarskih pećina

Zahvaljujući finansijskoj podršci Evropske unije i Ministarstva prostornog ure-
đenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo i implementatora COOR-a izvršeno je
uređenje u smislu iluminacije pećinskog prostora, izgradnje staza i ograda, kva-
litetna elektrifikacija, kao i uređenje eksterijera ispred pećine.
Anganžovani su eksperti iz oblasti speleologije u realizaciji projekta uređenja
bijambarskih pećina, koji su postavili instrument za praćenje vlažnosti i tempera-
ture unutar pećine, kao i registrovanje promjene razine kiseonika usljed većeg bro-
ja posjetilaca u pećini. Pored nadzora turističkog vodiča u sprječavanju devastacije
prostora i sprječavanju ulaska više od 30 posjetilaca u datom momentu, staze su
opremljene graničnicima koji usmjeravaju i ograničavaju kretanje posjetilaca. Dalji
radovi na istraživanjima kompleksa bijambarskih pećina su u toku, gdje će rezul-
tati istraživanja predstavljati dalje smjernice prilikom upravljanja tim objektima.
87
Monitoring voda
U okviru zaštićenog područja Bijambare, stalni potok Bjelila uvire u Dimšinu
pećinu. U proljetnom i jesenjem periodu, u vrijeme otapanja snijega i većih kiš-
nih oborina, ponori ne mogu primiti toliku količinu vode tako da dolazi do
formiranja jezera značajnih dimenzija.
Imajući u vidu činjenicu da su Bijambare područje krša (interna drenaža putem
velikog sistema špilja ili kanala/pukotina), koncept čiste vode može biti proble-
matičan. Svjesni te činjenice, u toku tekuće godine izvršili smo analizu kvaliteta
pitke vode. U narednom periodu planirano je praćenje kvaliteta i izdašnosti vode,
te rješavanje vodoopskrbe pitkom vodom na cijelom području Bijambara.
Turizam i rekreacija
Infrastrukturni sadržaj zaštićenog
područja - objekti
Na području egzistira bivša vojna kasarna koja se sastoji od 5 objekata, za koju
je urađen izvedbeni projekat rekonstrukcije u cilju budućeg Ekokampa Bijam-
bare. U okviru tog Projekta je i upravna zgrada upravitelja. Cijeli prostor zauzi-
ma površinu od 1,1 ha i predstavlja veliki potencijal za budući razvoj Parka.
Planinarski dom Zvijezda Ilijaš

Nedaleko od ulaza u Glavnu pećinu nalazi se planinarski dom vlasništvo PD Zvi-
jezda Ilijaš. U toku su pregovori između Ministarstva prostornog uređenja i zašti-
te okoliša sa planinarskim društvom o preuzimanju doma od strane upravitelja,
te njegove rekonstrukcije u skladu sa namjerama i funkcijom prve zaštitne zone.
Objekat će predstavljati edukacioni centar.
U sklopu aktivnosti poduzetih na unaprjeđenju i ambijentalnom uređenju,
kao i bolje prezentacije i ugodnijeg boravka na ovim prostorima, izrađeni su
brojni ambijentalno prilagođeni objekti.
Uz ponudu usluga vodiča kroz Bijambarsku pećinu, posjetioci ovog prostora
mogu uživati u punom kontaktu sa prirodom i to šetnjom kroz uređene i osmi-
šljene staze sa edukativnim sadržajima, a to su:
 “edukaciona staza”, dužine cca 1000 m na kojoj su na drvenim panoima
predstavljene neke od valorizovanih vrijednosti ovog prostora,
 “šumska staza”, uređena na dužini od 2000 m, koja je opremljena drvenim
klupama za kraći odmor, putokazima i panoima edukativnog sadržaja,
kao i drvenim mostovima, stepenicama i rukohvatima.
88
ZBORNIK RADOVA
Za osobe jačih rekreativnih navika izrađena je trim staza, dok je za najmlađe

posjetioce prostora uređeno mjesto za igru.
Izrađene su drvene kućice, klackalice, ljuljačke, pješčanici kao i učionica na
otvorenom koja bi poslužila za okupljanje djece mlađeg uzrasta i gdje bi se mo-
gli održati kratki časovi upoznavanja svijeta prirode.
Izvori finansiranja Zaštićenog

pejzaža “Bijambare”
Osnovni način finansiranja za primarno funkcionisanje područja i realizaciju
Projekata Zaštićenog pejzaža su:
 Izvori finansiranja iz budžeta Kantona Sarajevo (Ministarstvo prostornog
uređenja i zaštite okoliša, Ministarstvo privrede Kantona Sarajevo),
 Finansijska podrška Evropske Unije, UNDP, Međunarodnog fonda za raz-
miniranje i pomoć žrtvama mina (ITF).
Sve aktivnosti koje su poduzete u petogodišnjem radu upravljača su pod
nadzorom Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoliša imale svoj plan-
ski i dogovorni proces usklađen sa sredstvima koja su bila na raspolaganju u
datom momentu. Do kraja tekuće godine očekujemo nabavku vozića koji će
biti dodatna atrakcija u prostoru, čime bi zaokružili i uvezali jednu cjelinu koja
se odnosi na regulisanje saobraćaja i zadovoljavanje Zakona o proglašenju po-
dručja zaštićenim. Na ovom području stvorene su u veoma kratkom periodu
predispozicije da 30% prihoda u odnosu na dosadašnje troškove može ostvariti
upravitelj u okviru svojih redovnih poslova. Prihodi se očekuju od naplate ula-
znica u pećinu, ulaznica u zaštićeno područje, usluga parkiranja i prevoza unu-
tar područja kao i iznajmljivanja bicikla i saonica, te održavanja prezentacija ci-
ljanim grupama u edukacionom centru. Daljim razvojem područja u stvaranju
predispozicija za plasman ekoproizvoda (ljekobilje i med) u bliskoj budućnosti
će predstavljati jedan od izvora finansiranja.
Razvoj upravljanja Zaštićenim pejzažem je definisan Planom upravljanja pre-
ma utvrđenoj strategiji koja je razrađena u akcionim planovima. Odnosno, akci-
oni planovi su osnovni alat za upravljanje u narednih deset godina. Svjesni smo
činjenice da je zaštićeni pejzaž “Bijambare“ mlad park i da predstoji period u
kojem će biti potrebna znatna ulaganja da bi došli do krajnjeg cilja koji se zove
održivi razvoj.
89
90
ZBORNIK RADOVA
ZAŠTIĆENA PODRUČJA
U SLIVU DUNAVA NA
TERITORIJI SRBIJE
Dejana Jakovljević
Uvod
U radu će biti opisana pojedina zaštićena područja u slivu Dunava na teritoriji
Srbije, sa posebnim osvrtom na vlažna staništa.
Šume vodoplavnih ravnica, močvare, vodoplavni koridori, pojasevi jezera
i drugih vlažnih staništa su glavne komponente biodiverziteta i hidrologije u
bazenu Dunava. Dunavski sliv se prostire u 5 biogeografskih rejona od 8 koliko
ih ima u Evropi: Alpski, Kontinentalni, Panonski, Stepski i Region Crnog mora.
Svaki od ovih regiona pokazuje karakteristična vlažna staništa, neki su zaštiće-
ni, neki ne.
Gornje Podunavlje čini kompleks močvarnih staništa na površini od 19.648
ha vodoplavnih staništa. Leži nasuprot Kopačkom ritu u Hrvatskoj. Ovaj pro-
storni i ekološki jedinstveni kompleks vode, močvare, bare, livada, žbunja, i
šumskih ekosistema je karakterističan po visokom biodiverzitetu i velikom bro-
ju ugroženih, rijetkih, endemičnih i reliktnih vrsta.
Močvarna staništa Save prostiru se kroz Hrvatsku, Srbiju i Bosnu i Herce-
govinu. Obedska Bara je najveća močvara u Srbiji unutar ovog sistema sa po-
vršinom od preko 30.000 ha. Osim Obedske bare, ovom kompleksu pripada i
Zasavica, koju čine vodoplavna staništa.
U niskoj Tisi Stari Begej- Carska Bara Ramsar predio na sastavu Begeja i Tise je
najznačajnija močvarna površina. Od ostalih zaštićenih predjela treba pomenuti
prirodni rezervat Slano Kopovo, koji se sastoji od bazena slane vode, okruženog
sezonski vlažnim halofilnim livadama, kao i Ramsar predeo Ludaško jezero.
Mr.sc. inženjerstva za zaštitu životne sredine, Geografski fakultet Beograd
91
Glavni kompleks močvara u Evropi su močvare niskog Dunava (Srbija, Ru-
munija, Bugarska, Moldavija i Ukrajina) sa površinom približno 600.000 ha. Na
teritoriji Srbije obuhvata Ramsar predele, Prirodne rezervate (Koviljsko – petro-
varadinski rit) i Svjetsku Baštinu (Srebrno jezero).
Od ostalih zaštićenih područja biće riječi o Nacionalnom parku Tara u slivu
Drine, koji se sastoji od planina sa klisurastom dolinom, a prostire se na povr-
šini od 19.175 ha.
Tabela 1 Značajna zaštićena područja za vrste i staništa šireg značaja

Rečni Naziv zaštićene Površina
Opis Tip zaštite Zakonska osnova
bazen površine (ha)
Tara/ Tara Balkanske planine sa Nacionalni 19.175 Zakon o Nacionalnim
Drina klisurastom dolinom Park Parkovima, RS Službeni list
br.39/93
Dunav Gornje Podunavlje Značajne plavne ravnice Prirodni 19.648 Dekret o Zaštiti Gornjeg
srednjeg Dunava rezervat Podunavlja kao Specijalnog
Rezervata Prirode
(službeni list RS 45/01)
Tisa Slano Kopovo Bazen slane vode Prirodni 976 Dekret o zaštiti Slanog
okružen sezonski vlažnim rezervat Kopova kao Specijalnog
halofilnim livadama Rezervata Prirode
Dunav Koviljsko- Značajne plavne ravnice Prirodni 4.841 Dekret o Zaštiti Koviljsko-
petrovaradinski srednjeg Dunava rezervat petrovaradinskog rita kao
rit Specijalnog Rezervata
Prirode
Sava Obedska bara Stari meandar Save sa Ramsar 9.820
vodoplavnom ravnicom,
šumom i trsticima u
koritu
Sava Zasavica Vodoplavna staništa Prirodni 1.150
hranjena podzemnom rezervat
vodom do Save
Tisa Ludoško jezero Plitko ravničarsko jezero Ramsar 328
Dekret o Zaštiti Ludoškog
eolskog tipa jezera kao Specijalnog
Rezervata Prirode(Službeni
list RS, 1994)
Tisa Stari Begej- Plavna ravnica između 1.767 Dekret o Zaštiti Starog
Carska bara Tise i Begeja Begeja- Carske Bare kao
Specijalnog Rezervata
Ramsar Prirode(Službeni list
RS,1994)
Izvor: The Danube River Basin district, Part A- Basin Wide Overview, Vienna, 2004.
92
ZBORNIK RADOVA
Ciljevi
Cilj je da se shvate veze između mnogobrojnih činilaca еlеmеnаtа živоtnе
srеdinе koji utiču na sveobuhvatno stanje zaštićenih područja; dа sе utvrdi
zаtеčеnо stаnjе shоdnо Оkvirnој dirеktivi о vоdi ЕU, dа sе prеdlоžе mjеrе kаkо
bi sе pоstојеćе stаnjе pоprаvilо i usаglаsilо sа pоmеnutim dоkumеntоm.
Metodologija
Меtоdоlоgiја rаdа је prilаgоđеnа prеdmеtu, zаdаtku i cilju istrаživаnjа. U rаdu
će se kоristiti rаzličitе mеtоdе istrаživаnjа, kаkо tеrеnskе, tаkо i kаbinеtskе.
Меtodе kоје ćе sе primjеnjivаti nа tеrеnu su: mеtоd аnаlizе еlеmеnаtа živоtnе
srеdinе, stаndаrdnе mеtоdе zа vоdu i аkvаtičnе biljkе, mеtоd kvаntifikаciје
еlеmеnаtа, mеtоd оpаžаnjа.
Оd kаbinеtskih mеtоda rаdа zа rеаlizаciјu оvоg istrаživаnjа mоgu sе izdvојiti:
аnаlizа i sintеzа еlеmеnаtа živоtnе srеdinе, prоučаvаnjе pоstојеćе litеrаturе,
dеskriptivnа mеtоdа, mаtеmаtičkо – stаtističkе оbrаdе pоdаtаkа, GIS kао
tеhnоlоgiја оbrаdе prоstоrnih pоdаtаkа.
Gornje Podunavlje
Uredbom o zaštiti Specijalnog rezervata prirode Gornje Podunavlje (“Službeni
glasnik RS”, br. 45/2001), dio dolinske ravni i vodotoka Dunava na teritoriji
Republike Srbije od državne granice sa Republikom Mađarskom do Bogoje-
va, stavljen je pod zaštitu i svrstan u zaštićena prirodna dobra od izuzetnog
značaja,odnosno I kategorije.
Specijalni rezervat prirode Gornje Podunavlje stavljen je pod zaštitu kao po-
dručje sa posebno izraženim odlikama reljefa i hidrografskim pojavama i objek-
tima inundaciono – aluvijalnog riječnog pojasa, očuvanim i bujnim izvornim
zajednicama ritova, koje karakterišu raznovrsnost i bogatstvo flore rijetkih i
prorijeđenih vrsta biljaka, bogatstvo faune, naročito krupnih sisara, riba i ptica
močvarica, prisustvo rijetkih i prorijeđenih životinjskih vrsta i osobita ljepota
pejzaža.
Uredbom je definisana granica Specijalnog rezervata prirode i ukupna povr-
šina rezervata koja iznosi 19.648 ha.
Na području Rezervata prirode Gornje Podunavlje ustanovljena su tri režima
zaštite:
 režim zaštite I stepena obuhvata površinu od 261,62 ha,
 režim zaštite II stepena obuhvata površinu od 4 834,81 ha,
 režim zaštite III stepena obuhvata površinu od 14 542,57 ha
93
Prirodne vrijednosti
Hidrološke vrijednosti
Površinske vode. Dunav je glavno hidrološko obilježje Specijalnog rezervata pri-
rode Gornje Podunavlje. Sa brojnim meandrima, rukavcima, ujezerenim rukav-
cima, barama i adama – Dunav u Specijalnom rezervatu prirode Gornje Podu-
navlje stvara nesvakidašnju hidrografsku sliku.
Dunavska voda i njen režim su među odlučujućim faktorima opstanka bilj-
nog i životinjskog svijeta. Česte i velike oscilacije režima Dunava mijenjaju uslo-
ve u ekosistemima od vrlo povoljnih do vrlo nepovoljnih.
Pored Dunava, kao najznačajnijeg površinskog toka, u Specijalnom rezervatu
prirode se nalazi još nekoliko značajnih površinskih voda: Plazović, Veliki Bački
kanal, Kanal Bezdan – Prigrevica, Bajski kanal (delovi kanalske mreže Dunav – Tisa
– Dunav). Rečni rukavci (Baračka, Monoštorski Dunavac, Petreški Dunavac, Srebre-
nički Dunavac, Staklarski Dunavac), jezera i bare (Sakadaš, Crna bara na Štrbcu,
Crna bara u monoštorskom ritu, Mirkovića bara, Danguzac) su jedna od glav-
nih hidrografskih odlika Specijalnog rezervata prirode.
Podzemne vode (freatske i arteške) imaju uticaja na biljni i životinjski svijet.
One su značajan činilac u formiranju vodenih, močvarnih, livadskih i šumskih
ekosistema u Specijalnom rezervatu prirode Gornje Podunavlje.
Zaštićena prirodna dobra Specijalnog rezervata

prirode Gornje Podunavlje
Rezervat odlikuju očuvani i raznovrsni hidrografski oblici ritova (ostrva, ade,
vodeni rukavci, meandri, ritske bare i močvare), očuvane izvorne biljne zajed-
nice (ritske šume, livade i ševari), raznovrsna flora i rijetke i prorijeđene bilj-
ne vrste (bijeli i žuti lokvanj, rebratica, borjak, kurjak i dr.), raznovrsna fauna,
naročito ptice močvarice i ribe i prorijeđene i ugrožene vrste (orao bjelorepan,
crna roda, kuna zlatica i bjelica, jazavac, divlja mačka).
Rezervat je registrovan kao međunarodno značajno stanište ptica (IBA po-
dručje), a nominovan je za Ramsarsko područje (močvarna i druga vlažna po-
dručja prema Konvenciji o zaštiti močvarnih područja) i Rezervat biosfere (MaB
– UNESCO).
Rezervat je uključen i u projekat prekogranične saradnje sa susjednom Ma-
đarskom (Nacionalni park Dunav – Drava) i Hrvatskom (Park prirode Kopački
rit), kao i u projekat Evropskog rezervata biosfere Drava – Mura.
94
ZBORNIK RADOVA
Zaštita životne sredine

Ovaj prostor je pod intenzivnim uticajem antropogenih faktora: meliorativnog
djelovanja, zagađenja Dunava, povećanje površina pod zasadima plantažnih
topola, nekontrolisani ribolov, izgradnja vikend naselja.
U cilju zaštite i razvoja Specijalnog Rezervata prirode Gornje Podunavlje po-
trebno je realizovati sljedeće:
 preduzimati aktivnosti koje pospješuju ili usmjeravaju prirodne i antropoge-
ne procese u cilju zadržavanja postojećih izvornih prirodnih vrijednosti,
 obezbijediti integralnu zaštitu karakterističnih staništa flore i faune,
 sve oblike turističko – rekreativnih i privrednih aktivnosti uskladiti sa pri-
rodnim potencijalima prostora.
Obedska bara
Bara predstavlja mrtvaju, odnosno napušteno korito Save. U tipičnom, lučnom
obliku pruža se između naselja Obreža i Kupinova. Sjevernu spoljnu granicu bare
čini odsijek lesne terase visok 5 – 8 m, a južnu, unutrašnju, čine obalske gredice
po kojima je cijela unutrašnja strana “potkovice” dobila naziv Kupinske grede.
Bara je na zapadu barom Brvenicom povezana sa većim brojem bara u aluvijalnoj
ravni, zapadno od Obedske bare, a kanalom Vok na istoku, sa Savom.
Obedska bara se hrani površinskim vodama Save, podzemnim priticanjem i
padavinama, a gubi vodu površinskim oticanjem, isparavanjem i podzemnim
oticanjem.
U plićim dijelovima bare buja biljni svijet iza koga ostaje treset. On još više
doprinosi smanjenju akvatorije. Barsku vegetaciju ovde karakterišu i zelena
ostrva, “grebovi”, od barskog bilja i gustog spleta korijenja koje vode u nado-
lasku podižu sa dna. Kako vodostaj raste veza korenja sa dnom slabi i na kraju
se prekida, pa grebovi postaju ploveća ostrvca, prečnika do 10 m, koje vjetrovi
i vodene struje nose po bari.
Pored biljnog svijeta, u bari i oko nje je i raznovrstan životinjski svijet, prije
svega svijet ptica, zbog kojih je Obedska bara proglašena za Ramsar područje i
Specijalni prirodni rezervat.
Obedska bara je jedno od najstarijih zaštićenih područja u svetu (od 1874.)
To je sezonski plavljena površina, od 9820 ha u vodoplavnoj ravnici Save, sa
močvarama, barama, vlažnim livadama, mrtvajom, okruženim hrastovim, vr-
95
bovim i šumama topole. Najveća močvara je autentičan kompleks močvara, ru-
kavaca, tresetišta, vlažnih livada i šuma.
Biljke: oko 500 biljnih vrsta je registrovano u Rezervatu od kojih su posebno
značajne: bijeli lokvanj, žuti lokvanj, testerica, mešinka, močvarna koprica, iđi-
rot, rebratica, bodljikava kostrica, plućnjak, žabljanka, vodeni orašac, kaćun,
salep, zavrata, čopotac.
Gljive: Ima oko 180 vrsta jestivih i otrovnih gljiva i neke od njih su: Morchella
vulgaris, vrganj, lisičarka, zelena pupavka, poljska pešurka, velika sunčanica,
velika gnojištarka, velika ćelavica.
Insekti: Brojne vrste su pronađene u Rezervatu do sada i neke od njih su: jele-
nak, velika hrastova strižibuba, trčuljak, bukova strižibuba, cetonia, svitac, mali
prelivac, admiral, dnevni paunovac, crveni vilin konjic.
Ribe: Ima 16 registrovanih vrsta riba i neke od njih su: crvenperka, kesega,
šaran, linjak, crnooka deverika, gavčica, karas, čikov, štuka i som.
Vodozemci: šareni daždevnjak, podunavski mrmoljak, mali mrmoljak, obična
češnjarka, velika krastača, zelena krastača, crventrbi mukač, gatalinka, šumska
žaba, grčka žaba, velika zelena žaba, zelena žaba.
Gmizavci: barska kornjača, zelembać, livadski gušter, zidni gušter, sljepić,
stepski smuk, smuk, ribarica, bjelouška, smukulja, šarka.
Ptice: Ukupno 220 vrsta ptica je zabilježeno unutar rezervata. Neke od vr-
sta gnjezdarica u rezervatu su: mali gnjurac, mali vranac, vodeni bik, čapljica,
gak, mala bijela čaplja, velika bijela čaplja, crvena čaplja, bijela roda, crna
roda, kašičar, riđoglava patka, patka njorka, orao bjelorepan, orao kliktaš, eja
močvarica, osičar, jastreb, lastavičar, stepski soko, barski pjetlić, sivi barski
petlić, grlica, kukavica, kukuvija, utina - mala ušara, kukumavka, pčelarica, ze-
lena žuna, seoski detlić, mali detlić, srednji detlić, vijoglava, crna crvenorepka,
cvrcić potočar, obični cvrcić, veliki trstenjak, žuti voljić, bjelovrata muharica,
sjenica vuga, dugokljuni puzić, rusi svračak, zlatna vuga, žutarica, batokljun,
barska strnadica, crnogrla strnadica, velika strnadica.
Sisari: 50 vrsta nastanjuje rezervat i neke od njih su: puh, vodena voluharica,
zec, jež, divlja mačka, evropski tvor, vidra, evropski dabar, kuna bjelica, šakal,
divlja svinja i srna.
Zasavica
Zasavica se nalazi nekoliko kilometara preko Save, od Sremske Mitrovice. Cijeli
kompleks Zasavice se nalazi u Mačvi i administrativno je podijeljen između
dvije opštine - Bogatić u Mačvi i Sremska Mitrovica u Sremu.
96
ZBORNIK RADOVA
Zasavica je nizijska močvara u vodoplavnoj ravnici Save. To je tipična izdu-

žena mrtvaja. Fosilizovano, paralelno korito Save je toliko dugačko da se ustva-
ri proteže skoro do Drine. Zasavica se hrani podzemnim vodama, iz Drine i
nekoliko tokova, Duboka Jovača i Prokopac kanal, gravitaciono sa Cera. Krajnja
sekcija, koja povezuje Zasavicu i Savu je kanalisana (Bogaz kanal). Rijeka sporo
meandrira u i kroz močvaru, a širina joj je 50 – 300 m. Močvara, koja se sastoji od
nekoliko povezanih močvara pokriva površinu od 11,5 km2. Za vrijeme normal-
nih vodostaja, močvara je prosječno duboka 2,5 m, ali se može povećati do 10 m
dubine. Visina močvarnog zemljišta je 76 – 82 m. Cjelokupan biotop uključuje
također potok Batar i nekoliko drugih pritoka Zasavice i čini ekološki kompleks
vode i močvarnih sistema sa fragmentima plavljenih livada i šuma.
Specijalni rezervat prirode Zasavica je osnovan 1997. i stavljen u I kategori-
ju zaštite kao zaštićeno prirodno dobro izuzetne vrijednosti. Ukupna zaštićena
površina je 11,5 km2, od čega je 37% pod I stepenom zaštite, dok je ostala površi-
na pod II i III stepenom zaštite. Većinom zaštićena površina pokriva površinske
vode, rijeke i kanale: Zasavicu, Jovac, Prekopac i Batar. Proglašena je za značaj-
no stanište ptica (IBA), a 31.3.2008. proglašena je za Ramsar područje.
Rezervat se proteže u duž 33,1 km duge reke Zasavice. Površinom dominira
riječni biotop, okružen mozaikom vodenih i vlažnih ekosistema, sa fragmenti-
ma poplavnih šuma. Sporotekuća rijeka Zasavica se hrani izdanskom vodom a
dubine je 2,5 m. Oko nje se razvila barska vegetacija, najviše trske Phragmites
sp. i rogozi Typha sp. Područje je okruženo poljoprivrednim poljima i ostacima
šume (hrast, jasen, topola i vrba).
Specijalni rezervat prirode Zasavica je jedan od najčuvenijih centara za oču-
vanje genetskih resursa domaćih životinja u Srbiji. Podolsko goveče i svinja
mangulica se hrane na pašnjaku Valjevac.
Biljke: Rezervat je dom za preko 800 biljnih vrsta od kojih su najznačajnije:
bijeli lokvanj, žuti lokvanj, testerica, lokvanjić, močvarna kopriva, iđirot.
Gljive: Više od 160 vrsta gljiva je pronađeno unutar rezervata. Neke od njih
su: judino uvo, rudnjača, šumski šampinjon, sunčanica, velika gnoištarka, veli-
ka puhara, lisičarka, škripavac, šumsko pile.
Insekti: do sada je više od 300 vrsta nađeno u Rezervatu, od kojih je 15 vrsta
zaštićeno kao prirodne rijetkosti u Srbiji: jelenak, nosorožac, bukova strižibuba,
veliki guseničar, mali guseničar, trčuljak. Ukupno 42 vrste nosorožaca je zabil-
ježeno istraživanjem, od kojih su dvije vrste nove za teritoriju Srbije. Do sada
je pronađeno 55 vrsta dnevnih leptira od kojih je 6 na Evropskoj Crvenoj Listi
97
i jedna na svjetskoj. Neke od vrsta koje su nađene u Rezervatu: lastin repak,
panonska prelivalica, modri prelivac, žiličasti kupusar, mali kupusar, veliki ku-
pusar. Zasavica je jedno od najboljih mesta za posmatranje vilin konjica budući
da su tamo registrovane čak 34 vrste od kojih su neke: kraljevski vilin konjic,
crveni vilin kojic.
Ribe: Ima 16 autohtonih i 4 unešene vrste: mrguda, crvenrepka, kesega i šaran
su ranjive, dok su crnooka deverika, gavčica, karas, čikov i som rijetke.
češnjarka, velika krastača, zelena krastača, žutotrbi mukač, gatalinka, šumska
žaba, grčka žaba, velika zelena žaba, zelena žaba.
stepski smuk, smuk, ribarica, bjelouška,smukulja, šarka.
Ptice: Ukupno 182 vrsta je zabeleženo u Rezervatu. Neke od posebnih vrsta
su: mali gnjurac, mali vranac, čapljica, gak, mala bijela čaplja, patka njorka, bje-
lorepan, eja močvarica, jastreb, lastavičar, grlica, kukavica, kukuvija, mala ušara
(utina), kukumavka, zelena žuna, seoski djetlić, mali djetlić, ćubasta ševa, step-
ska trepteljka, crnoglava žuta pliska, slavuj, crna crvenorepka, obična travarka,
obična grmuša, trstenjak rogožar, veliki trstenjak, običan crvčić, žuti voljić, siva
muharica, senica vuga, dugokljuni puzić, rusi svračak, vuga, vrabac pokućar,
poljski vrabac, žutarica, batokljun, velika strnadica.
Sisari: 50 vrsta naseljava rezervat, a neke od njih su: obični puh, vodena vo-
luharica, zec, bjelogrudi jež, vodena rovčica, divlja mačka, evropski tvor, vidra,
evropski dabar, kuna bjelica, divlja svinja.
Stari Begej – Carska Bara

Područje se nalazi između Tise i Begeja, jugozapadno od Zrenjanina. Ukupna
površina Specijalnog Rezervata prirode Stari Begej – Carska Bara je 1767 ha,
dok njegova pufer zona pokriva 7532 ha. Visina ove površine je 73 – 78 m.
U prošlosti niski tereni između Tise i Begeja bili su plavljeni tokom proljetnih
mjeseci. Regulacija riječnog korita Begeja i drugi hidrotehnički radovi, izvedeni
tokom dva prošla vijeka, doveli su do značajnog smanjenja poplavnih površina
i promjena u njihovoj flori i fauni. Ali, ipak, glavne promjene kada je u pitanju
pravac Begeja desile su se poslije iscrpnih radova u periodu 1971. – 1974., kada
je rijeka Begej presječena na 15 – om kilometru i usmjerena u novo iskopano
korito, tj. kanal. Staro korito Begeja, dužine 10 km, okruženo je nasipima i od-
vojeno od tokova Tise i Begeja, a njegov režim je kontrolisan.
98
ZBORNIK RADOVA
Plavna površina na ušću Begeja u Tisu, naročito njen dio Carska Bara, je svjet-
ski poznata po ornitofauni. Zahvaljujući toj činjenici, Carska Bara je zaštićena
zakonom 1955. Godine 1986. područje ukupne površine 1386 ha, koje obuhvata
riječno korito Starog Begeja, močvaru Carska Bara i druge periodično plavljene
terene i koje ima veoma dobro očuvane izvorne prirodne vrijednosti, zaštićeno
je zakonom kao Stari Begej Regionalni park sa Carskom Barom kao Strogim
Prirodnim rezervatom, imajući u vidu veliki ekološki, naučni i edukativni zna-
čaj. Od 1990. Strogi Prirodni Rezervat Carska Bara je na ICBP Listi Evropskih
i Sjevernoameričkih močvara međunarodnog značaja. Vlada Republike Srbije
proglasila je zaštićenim ovo područje kao Specijalni Prirodni Rezervat Stari Be-
gej – Carska Bara, usljed njegovog velikog značaja za Republiku. Marta 1996.,
Rezervat je proglašen za Ramsar područje.
Specijalni Rezervat Prirode Stari Begej – Carska Bara, kao ostatak jedinstvene
plavljene površine u nizijskom toku Begeja, je karakterističan po mozaiku pro-
stranih ribnjaka, riječnih, barskih, močvarnih, šumskih, livadskih, stepskih, sla-
tinastih i poljoprivrednih ekosistema, ispresijecanih kanalima, nasipima, polj-
skim putevima i kompleksom mikro – i mezo – reljefa. To je tipična močvarna
površina podijeljena nasipom u sljedeća dva dela: 1) rečno korito Starog Begeja
i močvara Carska Bara, sa režimom vode koji zavisi od režima podzemnih voda
i kontrolisanog režima poplavnih voda. 2) Botoški rit i Farkaždinski rit, sa reži-
mom koji zavisi od podzemnih voda i količine padavina.
Velika raznolikost staništa uslovila je i veliku raznolikost vrsta, koje uključu-
ju rijetke, ugrožene i ranjive biljke, ribe, vodozemce, gmizavce, ptice i sisare.
Biljke: neke od najznačajnijih vrsta su: bijeli lokvanj, žuti lokvanj, testerica,
iđirot, rebratica, mrazovac, bodljikava kostrica, plućnjak, žabljanka, vodeni ora-
šak, kaćun, salep, platanthera bifolia, zavrata, čopotac.
Gljive: Više od 150 vrsta gljiva je zabilježeno u rezervatu i neke od njih su: vr-
ganj, lisičarka, zelena pupavka, poljska pečurka, velika sunčanica, velika gnoji-
štarka i velika ćelavica.
Insekti: Veliki broj vrsta je zabilježen u rezervatu, a neke od njih su: jelenak,
velika hrastova strižibuba, trčuljak, bukova strižibuba, svitac, pčela, mali preli-
vac, admiral, dnevni paunovac, šafranovac, lastin repak, kraljevski vilin konjic,
crveni vilin konjic.
Ribe: zabilježene su 24 vrste riba od kojih su neke: crvenperka, kesega, šaran,
linjak, crnooka deverika, gavčica, karaš, čikov, štuka i som.
99
češnjarka, velika krastača, zelena krastača, crventrbi mukač, gatalinka, šumska
žaba, velika zelena žaba, zelena žaba.
smuk, ribarica, bjelouška, smukulja.
Ptice: zabilježeno je više od 240 vrsta u rezervatu. Neke od vrsta gnjezdarica
su: mali gnjurac, mali vranac, vodeni bik, čapljica, gak, mala bijela čaplja, velika
bijela čaplja, crvena čaplja, bijela roda, crna roda, kašičar, riđoglava patka, pat-
ka njorka, orao bjelorepan, orao kliktaš, eja močvarica, osičar, jastreb, lastavičar,
barski petlić, sivi barski petlić, grlica, kukavica, kukuvija, kukumavka, šumska
sova, pčelarica, zelena žuna, seoski djetlić, mali djetlić, srednji djetlić, vijoglava,
crna crvenorepka, crvić potočar, obični crvić, veliki trstenjak, žuti voljić, bjelo-
vrata muharica, sjenica vuga, dugokljuni puzić, rusi svračak, zlatna vuga, žuta-
rica, batokljun, barska strnadica, velika strnadica.
Sisari: više od 40 vrsta nastanjuje rezervat, a neke od njih su: vodena voluha-
rica, zec, jež, divlja mačka, evropski tvor, vidra, kuna bjelica, šakal, divlja svinja
i srna.

Da bi se obezbijedila efikasna očuvanost, poboljšanje, upravljanje i racionalno
korištenje, određene mjere zaštite su definisane za različite dijelove ovog zašti-
ćenog područja.
U dijelovima I stepena zaštite (703,7044 ha), zbog velikog ekološkog, naučnog
i edukativnog značaja, kao dobro očuvanih ekosistema i staništa rijetkih vrsta,
svako iskorištavanje, izuzev u naučne i edukativne svrhe, je zabranjeno.
U dijelovima II stepena zaštite (371, 8332 ha), veoma ograničeno korištenje
(kontrolisana rekreacija, posmatranje ptica i divljih životinja) je moguće.
U dijelovima III stepena zaštite (600, 465 ha) širok opseg kontrolisanih aktiv-
nosti, naročito onih tradicionalnih je moguć.
Slano Kopovo
Slano Kopovo se nalazi u sjeveroistočnom Banatu, u blizini Novog Bečeja i rije-
ke Tise. Visina je 76,6 – 86,8 m, površina 976 ha.
Slano Kopovo predstavlja jednu od posljednjih očuvanih močvara na slatina-
stom zemljištu u Vojvodini, tj. slana jezera su unutar paleomeandara. U davnoj
prošlosti, Tisa je često mijenjala svoje korito, napuštajući prethodno korito i pla-
veći susjedne nizije. Jedan od starih meandara Tise je Slano Kopovo.
100
ZBORNIK RADOVA
Slano Kopovo ne samo da je veoma bogato da bi se moglo ocijeniti kao centar

biološkog diverziteta, već i reprezentativni primerak slanih staništa, koja su na
ivici potpunog nestanka. Slano Kopovo predstavlja jedno od najznačajnijih i naj-
karakterističnijih ptičjih staništa u Srbiji. Njegova vrednost je vidljiva kroz vrste
koje se gnijezde, a atipične su za Panonsku niziju, ali karakteristične za Pont
– Kaspijska slana zemljišta i morsku obalu, kao, uostalom i činjenica da je ovo
jedinstvena migraciona tačka za određene ptice selice. Slano Kopovo je posebno
pogodno za ždralove, patke, guske i kopnene ptice. Godine 1989. površina od
200 ha proglašena je kao međunarodno značajno ptičje stanište u Evropi prema
IBA projektu, dok je 2000. bila revizija i IBA površina je proširena na 2660 ha.
U području Slano Kopovo je specifična slana zajednica Thero – Salicornietea,
koja je ne samo u Srbiji, već i u cijeloj Panonskoj niziji u fazi izumiranja. Poseb-
na karakteristika Slanog Kopova je dominantna halofitna vegetacija (biljke koje
rastu prirodno na veoma slanom zemljištu), vezane za solončake i sačinjavaju
ih sukulentne i u manjoj mjeri polusukulentne halofite. Dakle, pripadaju tipu
prastarih biljaka koje su već skoro nestale iz najvećih dijelova Panonske nizi-
je. Mnoge biljne vrste karakteristične za ovaj tip vegetacije danas predstavljaju
prave raritete, tako da su zaštićene zakonom. Za Ramsar područje proglašeno
je 22. jula 2004.
Hidrološke vrijednosti
Funkcionisanje i opstanak područja Specijalnog rezervata prirode Slano Kopo-
vo najviše zavisi od prisustva vode. Veliko Kopovo i Poštaš Kopovo dobijaju
vodu direktnim prilivom atmosferske vode na njihove površine, površinskim
priticanjem vode i od podzemnih voda. Sublakustrijsko hranjenje je također
prisutno kroz pomenuta “oka”. Nema gubljenja vode oticanjem, a voda se gubi
isparavanjem. Najveći intenzitet isparavanja je u ljetnim mjesecima. Kako je u
isto doba godine primarni minimum atmosferske vode, posljedica isparavanja
i deficita atmosferske vode je negativan vodeni bilans jezera. Slano Kopovo je
ranije imalo mnogo povoljniji vodni režim. Kad je glavna trasa kanala Dunav
– Tisa – Dunav iskopana ka jugu, a Kikindski kanal 4,5 km ka istoku, Slano
Kopovo se našlo na čvoru njihovih sastava. Ovi kanali su smanjili nivo izdan-
ske vode. Zbog toga, hranjenje Slanog Kopova izdanskom vodom je oslabilo, a
opstanak cijele površine je ugrožen.
101
Veliki salinitet zemljišta je uzrok velikog saliniteta jezerske vode. Atmosfer-
ske vode rastvaraju so iz slanog zemljišta i ta slana voda onda otiče u jezero.
Voda najviše sadrži natrijum – hlorid i natrijum – sulfat.
U zavisnosti od količine vode kojom se hrani i vode koja se u isto vreme gubi
isparavanjem i evapotranspiracijom, nivo vode u jezeru je podložan fluktuaci-
jama, koje u ekstremnim slučajevima mogu biti znatne.
Flora
Biljne vrste, cenoelementi, pripadaju većinom jednogodišnjim, sukulentnim
halofitama. Vrsta Suaeda pannonica je panonska endemična vrsta i nalazi se u
Crvenoj knjizi flore Srbije, zajedno sa Salicornia europea kao kritično ugroženi
takson. Suaeda maritima je na Crvenoj listi flore Srbije.
Registrovane vrste Slanog Kopova uključuje Plantago schwarzenbergiana,
Transilvanijsko – panonske endemične vrste iz Svjetske Crvene Liste Flore.
Fauna
Slano Kopovo je svjetski poznato po bogatsvu životinjskog svijeta. Slano Ko-
povo je jedno od najznačajnijih i najspecifičnijih staništa ptica u Srbiji (IBA po-
dručje). Iako je površina ovog područja relativno mala (oko 1000 ha), 210 vrsta
ptica je zabilježeno do sada, što predstavlja 63% vrsta ptica u Vojvodini (320
vršta). Najznačajnija staništa za ptice su: otvorene vode jezera i rječica, plivaju-
ća i potopljena vegetacija, muljevite i pješčane obale, vlažne i močvarne livade,
suhe livade, niska i nekorištena zemlja, skrab, voćnjaci i kultivisana polja.
U sjevernom dijelu više obale Kopova, na slanim pašnjacima, živi sigurno
najznačajniji predstavnik faune na ovim prostorima, Evropski stepski vuk.
Mnogi sisari registrovani u ovom području pripadaju grupi prirodnih rariteta i
zaštićeni su zakonom. Oni su na spisku Crvene knjige, odnosno na preliminar-
nom spisku kičmenjaka za Crvenu knjigu Srbije.

Antropogeni faktori i prirodni procesi su oduvijek prisutni na području Slanog
Kopova i u njegovoj blizini i u određenom stepenu mogu imati negativan uticaj
na glavna prirodna dobra ovog područja: narušavanje vodenog bilansa, isuši-
vanje jezera (usljed izgradnje kanala Dunav – Tisa – Dunav i vještačke brane na
Tisi), uništavanje autohtonih staništa povremenim preoravanjem pašnjaka, đu-
brenjem zemlje i gaženjem, podizanje voćnjaka, vinograda, koliba, nedovoljno
kontrolisana upotreba hemikalija predstavlja veoma značajan problem u oču-
vanju ptica i drugih prirodnih vrijednosti Slanog Kopova.
102
ZBORNIK RADOVA
U području pod I stepenom zaštite, zabranjeno je korištenje prirodnih resursa

i svega ostalog izuzev za naučne studije i edukaciju. U području pod II stepe-
nom zaštite ograničeno je i strogo kontrolisano korištenje prirodnih resursa,
dok se aktivnosti u području mogu preduzimati u cilju poboljšanja statusa i
prezentacije prirodnih vrijednosti bez posljedica po njihove primarne vrijedno-
sti. U III stepenu zaštite, moguća je selektivna i ograničena upotreba prirodnih
resursa i kontrolisane aktivnosti i intervencije u području, ako su oni u skladu
sa funkcijama zaštićenog prirodnog dobra, ili su povezani sa prenesenim tradi-
cionalnim značenjima industrijskih aktivnosti i stanovanja, uključujući i grad-
nju turističkih objekata.
Glavne pretpostavke za ostvarivanje efikasnih mjera zaštite su: 1) obezbjeđe-
nje bare od strane eksperata, 2) obezbjeđenje osposobljene čuvarske službe, 3)
obezbjeđenje investicija za regulisanje i održavanje područja, 4) rad na prijedlo-
gu programa i planiranju dokumenata, njihova ekspertska i socijalna podrška,
5) saradnja sa svim korisnicima područja, kao i stručnim i naučnim institucija-
ma, 6) uspostavljanje efikasnog sistema finansiranja.
Ludaško jezero
Aluvijalno korito Ludaškog jezera prostire se na pjeskovitom predjelu između
Dunava i Tise, na granici bačkog lesnog platoa, sa dužinom od 4,5 km i povr-
šinom od 328 ha. Široki, niski, sjeverni dio obale je močvaran, dok je uski južni
dio uronjen u les i izdiže se 3 – 4 m iznad površine vode. Najveća dubina korita
je 2,25 m, iako većinom ne prelazi ni dubinu od 1 m. Plitka voda može da bude
zamrznuta i duže od 3 meseca, a ljeti se voda u jezeru zagrije čak do 30 °C.
Prije regulacije vodosistema jezero je predstavljalo ujednačeno barsko – mo-
čvarno područje sa alkalnim tipom vode. Rječica Kireš i vodotoci oko Čurgoa
snabdijevali su jezero slatkom vodom. Danas, pored atmosferskih padavina i
podzemnih izdani, u jezero se ulijeva kanal Palić – Ludaš, Boge a višak vode
rječica Kereš odnosi u Tisu.
Specijalni rezervat prirode, Ludaško jezero, nalazi se na teritoriji opštine Su-
botica. Prva pravna regulativa donijeta je 1955. godine kada Zavod za zaštitu
prirode i naučno proučavanje prirodnih rijetkosti NR Srbije donosi rješenje o
zaštiti. Od 1989. Ludaško jezero tretira se kao područje od međunarodnog za-
načaja za ptice (IBA). Najveći dio rezervata čini samo jezero, koje spada u red
tipičnih eolskih panonskih jezera, alkalnog tipa vode (slatina), sa izraženim go-
dišnjim kolebanjem nivoa vode, čak sa periodičnim presušivanjem plićih dije-
lova bazena. Kao plitko jezero (prosjek 1 m, maksimalna dubina 2,5 m), sa izra-
103
ženom bioprodukcijom, spada u eutrofne vode, sa debelim organskim muljnim
naslagama.
Osim samog jezera, rezervat obuhvata i okolna močvarna područja. Uprav-
ljanje prirodnim dobrom povjereno je Javnom preduzeću Palić – Ludaš, u sa-
radnji sa zavodom za zaštitu prirode i Ministarstvom za zaštitu životne sredine.
U skladu sa stepenom zaštićenosti pojedinih dijelova ograničavaju se i ljudske
aktivnosti. Najstrože su zaštićeni sjeveroistočni dijelovi jezera gde se boravak
ljudi dozvoljava isključivo u cilju naučnih istraživanja. Druga zona rezervata
može da zadovolji potrebe za odmorom i sportskim ribolovom. Za rekreaciju
služi treća zona, u kojoj se predviđa razvijanje ekološkog i seoskog turizma. U
ovoj zoni su dozvoljeni tradicionalni vidovi korištenja prostora (ispaša, obrađi-
vanje zemljišta, održavanje starih salaša).
Nacionalni park Tara

Tara se nalazi u zapadnom dijelu Srbije. Sa zapada i jugozapada graniči se doli-
nom Drine, a sa juga i jugoistoka planinom Zlatiborom i dolinom Đetinje.
Nacionalni park Tara zauzima površinu od 19175 ha, od čega je oko 13000 ha
šumskih kompleksa. Geografski prostor Parka podrazumijeva planinu Taru,
Crni vrh, Zvijezdu, Stolac, kanjon Drine sa Perućcem i okolinu Bajine Bašte.
Nacionalni park je osnovan zakonom kojeg je donijela Skupština SR Srbije 13.
jula 1981. Njegovom proglašenju prethodila su vrlo obimna istraživanja koja su
trajala čitave dvije decenije (od 1960.).
Osnovu planine čine dvije površi. Viša, nadmorske visine oko 1200 m nagnuta
je 5% prema sjeveru i sjeveroistoku. Druga, niža, ima nadmorsku visinu od 1000
m. Zaravnjena je i pruža se preko lokaliteta Kaluđerske bare. Obje površi su
ispresijecane riječnim dolinama klisurastog karaktera, među kojima dominira
dolina Drine, koja je u kanjonskom dijelu oivičena strmim stranama visine 800
– 1000 m. Uz to, visoki stepen atraktivnosti posjeduju doline rijeka koje čine
pritoke Drine – Brusnica, Derventa, Rača i Beli Rzav. One obiluju brzacima, vo-
dopadima i slapovima; dok Beli Rzav, kod sela Zaovina, ima izrazito kanjonski
karakter.
Posebnu kuriozitetnu vrijednost morfološkog karaktera na Tari imaju spe-
leološki objekti izraženi u vidu pećina i jama različite varijetetne izraženosti:
Perućačka ili Vidojevačka pećina, Soviljačka pećina, Gornja pećina, Bezimena
pećina, Pećina u dolini Bulibanovca, Pećina na Točkovici, Milinova pećina, Lji-
104
ZBORNIK RADOVA
ljačka pećina, Zvekara na Mekotama, Zvekara u uvali Velika livada, Zvekara

kod Sovljanskog vrela, Jama u Krnjoj jeli, Ciganska jama, Ponor u Mitrovcu i
dr.
Najviša tačka Nacionalnog parka je Kozji rid sa nadmorskom visinom od
1591 m.
Hidrografske vrijednosti
Oko 12 km uzvodno od Bajine Bašte nalazi se akumulaciono jezero Perućac.
Pruža mogućnost upražnjavanja svih sportova na vodi. Uz jezero je vezan kuri-
ozitet Perućačke reke, najkraće rijeke u Srbiji. Ona izvire pod strmim padinama
Tare u vidu snažnog vrela velike izdašnosti (300 l/s).
Posebnu turističku vrijednost čine vodopadi i slapovi u vodenim tokovima
Parka. Među njima poseban značaj imaju vodopadi u Perućcu pod Tarom, Mali
i Veliki skakavac na rijeci Rzavu i mnogobrojni slapovi na Rzavu, Derventi i
Rači.
Kuriozitetne atribute posjeduje reka Godina, svojom dužinom od svega 365
m, predstavlja kratak nastavak vodopada. Tok čini ujedno stanište pastrmke.
Najveći izvori se pojavljuju na kontaktu škriljaca i krečnjaka u podinskom
delu Zvijezde i Tare, kao i u izvorišnom delu Belog Rzava.
Krečnjačka površina Tare, koja je pretežno bezvodna, ima rijetke izvore: Mi-
trovac, Zaboj, Bele vode, Vasića ponor, Sekulića vode, Bukova voda, Kaluđer-
ske bare i dr.
Najviša granica na kojoj se javljaju izvori je na sjevernom odsijeku Tare. Leži
ispod Sokoline u visini 700 – 750 m. Među ovim izvorima poznati su Poljana i
Ljubašaka voda. Karakterišu se ujednačenim proticanjem.
Osim izvora na Tari se javljaju i vrela. Ima ih mahom na sjevernom dijelu
planine, gde su trijaski krečnjaci najviše spušteni. Vrela se javljaju kao kraška i
dolinska. Najznačajnije je Perućačko vrelo, od kojeg nastaje čitava rijeka. Visina
vrela je 265 m, a prosječan kapacitet iznosi 300 l/s. Vrelo je uglavnom stalno, ali
se s vremena na vrijeme pojavljuju pauze u njegovoj aktivnosti. Drugom hidro-
grafskom objektu ovog tipa pripada i alkalno – termalno vrelo Laćevac. Izbija
na desnoj strani Rače na 100 m od njenog glavnog vrela.
Od dolinskih, najveće je vrelo Rače, na kontaktu škriljaca i krečnjaka na visini
580 m.
Biogeografske vrijednosti
Na Tari postoji sistem zonalno raspoređenih biljnih zajednica, odnosno trav-
njaka pokrivenih livadskim cvijećem i najprije listopadnih a potom i četinar-
105
skih šuma, u okviru kojih ulazi i Pančićeva omorika, najstariji endemo – reliktni
predstavnik ove planine. Otkrio ju je Josip Pančić 1877. godine. Od tada je po-
stala predmet interesovanja naučnika i ljubitelja prirode.
O bogatstvu flore svjedoči činjenica da ona po broju vrsta čini gotovo 1/3 flo-
re teritorije Srbije. U ovom Nacionalnom parku su zastupljene dobro očuvane
oaze četinara od kojih neke predstavljaju posebne vrijednosti. To se odnosi na
Pančićevu omoriku, tisu, crni i bijeli bor, jelu i smrču.
Tara raspolaže i bogatstvom divljači. Posebnu vrijednost imaju životinje koje
su u drugim dijelovima Evrope rijetke ili su sasvim iščezle, tako da imaju veliki
naučni značaj. Značajno je i prisustvo lovne divljači: zec, lisica, kuna zlatica,
kuna bjelica, divlja mačka, jazavac, divlja svinja i srna.
Na Tari je značajno prisustvo vrsta ptica koje su u drugim dijelovima Srbije
mjestimično ili sasvim iščezle. Među njima posebnu vrijednost imaju: suri orao,
zmijar, soko, veliki tetrijeb i šumska šljuka.
Od ribljeg sveta, posebno su značajne kvalitetnije vrste, kao što su pastrmka,
losos i lipljan. U rijeci Drini nalazi se vrsta mladice Huko huko, koja nije regi-
strovana na drugim mjestima u svetu.
Posebne prirodne vrijednosti

U okviru prostora Nacionalnog parka postoje posebne prirodne vrijednosti koje
su različito kategorisane s obzirom na značaj, ugroženost, mogućnost turistič-
kog iskorištavanja i slično.
Ukupna površina rezervata iznosi 1791,08 ha. Podijeljena je u više cjelina:
Zvijezda, Crni vrh i Tara. Najveći prirodni rezervat je (1681,02 ha) je Zvijezda i
nalazi se u gotovo nepristupačnom kanjonskom dijelu planine.
Postoji devet strogih prirodnih rezervata u kojima je dozvoljena naučno –
istraživačka aktivnost i to samo ona koja nije u stanju da naruši prirodnu ravno-
težu takvih prostora. Status strogih prirodnih rezervata imaju sljedeće prirodne
cjeline: Kanjon Brusnice, Klisura Dervente, Zvezda, Pod Gorušicom, Crveni po-
tok, Račanska Šljivovica, Klisura Rača, Bilo, Ljuti Brijeg i Crvena stena.
Osim Pančićeve omorike, na planini značajno mjesto zauzimaju vrlo stari pri-
mjerci tise, od kojih neki primjerci dostižu visinu i do 25 m. Pošto ova biljka ima
niz značajnih specifičnosti, stavljena je pod zaštitu.
U spomenike prirode u Nacionalnom parku spadaju: Prirodni memorijalni
spomenik Borovo brdo, grupa stabala na lokalitetima Pod golim drvetom, Ja-
bučica – sklopovi, Aluška planina i pojedinačna stabla na lokalitetima Omar,
Velike livade, Crni vrh, Smiljevo brdo i dr.; pećina Topla peć u lokalitetu Zve-
zda, jama u Čučkovini, pećina u Šljivovici, zvekara u Mekotama i Velikoj liva-
106
ZBORNIK RADOVA
di, ponor na Mitrovcu, termalni izvor Lađevska vrela; vodeni tokovi Brusnica,
Derventa, Karaklijski Rzav, Baturski Rzav i Rača; vodopad Skakavac na Kara-
klijskom Rzavu.
Na Tari se sreću i drugi rijetki ili izuzetni prirodni fenomeni. Među njima
treba pomenuti fenomen da u pojedinim životnim zajednicama opstaju zajedno
vrste koje na drugim mjestima i pod drugim uslovima ne mogu da opstanu.
Na ovom prostoru je do sada sistematski registrovan, odnosno proučen zna-
tan dio podzemne flore. U grupu posebnih prirodnih vrednosti – derventanski
različak, endemična, vrlo atraktivna biljka ljubičastih cvjetova. Njeno prirodno
stanište je u klisuri Dervente. Od drugih biljaka posebnu vrijednost imaju je-
remičak, božikovina, mečja, leska, božur, plava i žuta lincura, crna čemerika,
paprat rebrača, zlatan.
U šumskim kompleksima raste 250 jestivih i tri otrovne pečurke. Od jestivih,
imaju dobar ukus i visoku hranljivu vrijednost zbog čega se pripremaju i služe
u restoranima kao posebni specijaliteti. Među njima su od posebnog značaja:
rudnjača, reduša, šumski vrganj, jarčić, lisičara, smrčak, bukovača i dr. U okviru
druge grupe najotrovnija je zelena pupavka.
Zaključci i rezultati
80% istorijskih vodoplavnih ravnica na velikim rijekama u slivu Dunava je iz-
gubljeno posljednjih 150 godina. Neke od preostalih površina imaju određeni
status zaštite u nacionalnim i međunarodnim zakonskim regulativama, dok
druge još ostaju nezaštićene. Mnoga od vlažnih staništa u slivu Dunava su pod
pritiskom plovidbe, proizvodnje hidroenergije i poljoprivrede, kao i novih in-
frastrukturnih projekata.
Inventar zaštićenih površina daje geografske, tehničke i pravne informacije
o položaju, karakteristikama i značaju svake zaštićene površine u bazenu Du-
nava. To je značajna osnovna informacija za, npr. pripremu Plana upravljanja
riječnim slivom i njegovog Programa mjera.
Vlažna staništa u slivu Dunava imaju važnu ulogu u hidrološkim procesima,
naročito u prevenciji poplava, hranjenju podzemnih voda, kao i za staništa i
diverzitet vrsta. Sliv Dunava sadrži veliku raznovrsnost vlažnih staništa.
Razvoj inventara zaštićenih područja za zaštitu vrsta i staništa je u toku.
Mnoga od njih već imaju status zaštićenih površina po zakonu EU i globalnih
konvencija.
Za sada, ima nezaštićenih površina duž Dunava za očuvanje ekonomski zna-
čajnih vrsta. Ima nekoliko površina duž Dunava koje bi trebalo istražiti u pogle-
107
du njihovih potencijala kao zaštićenih površina na osnovu zakonske regulative
zaštite prirode.
Literatura
Bukurov, B. (1975.), Fizičko – geografski problemi Bačke, SANU, knj. 43, Beograd
Bukurоv, B. (1978.), Bаčkа, Bаnаt i Srеm, Nоvi Sаd.
Gаvrilоvić, Lj. i Dukić D. (2002.), Rеkе Srbiје, Zаvоd zа udžbеnikе i nаstаvnа srеdstvа, Bеоgrаd.
Group of authors (2005.), The Danube River Basin District, ICPDR, Vienna, Austriа.
Grupa autora (2000.), Turizam i zaštita, Univerzitet u Novom Sadu, Prirodno – matematički fa-
kultet, Institut za geografiju, Novi Sad.
Grupа аutоrа (2005.), Lоkаlni еkоlоški аkciоni plаn Bеčеј, Оpštinа Bеčеј, Rеgiоnаlni Cеntаr zа
živоtnu srеdinu zа Cеntrаlnu i Istоčnu Еvrоpu, Kancеlаriја u SCG, Bеčеј, Bеоgrаd.
Grupа аutоrа (2005.), Rеfеrеntni mоnitоring hеmiјskоg kvаlitеtа pоvršinskih vоdа Vојvоdinе zа
2005. gоdinu, Dеpаrtmаn zа hеmiјu, PMF, Nоvi Sаd.
108
ZBORNIK RADOVA
PROTECTED AREAS IN
THE DANUBE RIVER BAISIN
DISTRICT IN SERBIA
Introduction
This paper describes protected areas in the Danube River Basin District, in par-
ticular wetlands.
Floodplain forests, marshlands, deltas, floodplain corridors, lake shores and
other wetlands are essential components in the Danube River Basin’s biodiver-
sity and hydrology. The Danube River Basin extends into five of the eight Bio-
geographical Regions of Europe: the Alpine, the Continental, the Pannonic, the
Steppic and the Black Sea Region. Each of these shows characteristic wetlands,
some of them are protected, others not.
The wetland complex of Gornje Podunavlje lies opposite Kopacki rit, with
19,648 ha of floodplain habitats. This spatially and ecologically unique complex
with its mosaic of water, marsh, swamp, meadows, bush and forest ecosystems
is characterised by a high biodiversity and significant number of threatened,
rare, endemic and relict species.
The Sava wetlands extend through Croatia, Serbia and Montenegro, and
Bosnia i Herzegovina. Obedska Bara is the largest wetland in Serbia within this
system and has an extent of more than 30,000 ha. Zasavica with floodplain habi-
tats also belongs to this complex.
On the lower Tisza, the Stari Begej-Carska Bara Ramsar Site at the conflu-
ence of the Begej and the Tisza River is the most valuable wetland area. The
other protected areas are Nature Reserve Slano Kopovo with salt water pool
surrounded with seasonally wet halophillous meadows, as well as Ludasko
jezero Ramsar Site.
A major wetland complex for Europe is the Lower Danube wetlands (Ser-
bia, Romania, Bulgaria, Moldova, and Ukraine) with a size of approximately
600,000 ha. They are also a mosaic of protected areas including Ramsar sites,
109
Nature Reserves (Koviljsko – Petrovaradinski rit), World Heritage Site (Srebrno
Lake).
In the Drina River Basin is National park Tara, with area of 19 175 ha, that
contains mountains with gorge valleys.
Aims
The aim is an understanding connections between numerous factors of envi-
ronmental elements, that affect protected areas overall statement; to establish
existing statement in accordance with Water Framework Directive, to proposed
measures for improvement existing statement and adjust with the very same
document.
Methodology
The methodology is adjusted with thema, task and aim of research. Different
research methods as field work as cabinet work will be used.
Field work contains following methods: analysis of environmental elements,
standard methods for water and aquatic plants, elements quatification, detec-
tion.
Cabinet methods used in this research are: analysis and synthesis of envi-
ronmental elements, research of existing documentation, decryption method,
mathematical – statistical data processing, GIS in terms of technology of spatial
data processing.
Conclusions and results

80% of the historical floodplain on the large rivers of the Danube River Basin
has been lost during the last 150 years. Some of the remaining areas have either
received protection status under different national or international legislation
while others still remain unprotected. Many of the Danube basin wetlands are
under pressure through navigation, hydropower and agriculture as well as
from new infrastructure projects.
The inventory of protected areas can give geographical, technical and legal
information on the situation, character and relevance of each protected area in
the Danube River Basin. This is important basic information e.g. for preparing
the River Basin Management Plan and its Programme of Measures.
110
ZBORNIK RADOVA
Wetlands in the Danube River Basin play an important role in hydrological

processes, in particular in flood prevention, recharging of groundwater as well
as for habitat and species diversity. The DRB still contains a large variety of
important wetlands.
The development of an inventory of protected areas for species and habitat
protection is well under way. Many of them have already been designated as
protected areas under EU law and under global conventions.
At present, there are no protected areas along the Danube for the conserva-
tion of economically important species. Still, there are some areas along the
Danube, which should be explored with regard to their potential as protected
areas under the nature protection legislation.
111
ZBORNIK RADOVA
Zaštita biološke
raznolikosti plavnog
pojasa rijeke Save
Joerg Lohmann
Boris Erg
Rijeka Sava
Rijeka Sava je drugi po veličini pritok Dunava, a ima biološku važnost zbog svo-
je izvanredne biološke i krajobrazne raznolikosti. To je područje velikog kom-
pleksa aluvijalnih riječnih močvara u slivu rijeke Dunava i najvećih ravničarskih
šuma. Sava je jedinstveni primjer rijeke čiji je plavni pojas još uvijek netaknut, što
potpomaže ublažavanje poplava i biološku raznolikost. Ukupna dužina Save od
izvora u Sloveniji do ušća u rijeku Dunav u Srbiji iznosi 945 km. Dužinom od 562
km protječe kroz Hrvatsku, čineći granicu sa Slovenijom u dužini od 2 km, a s
Bosnom i Hercegovinom u dužini od 311 km. Najvažnije karakteristike krajolika
nalaze se u središnjem dijelu porječja Save s mozaikom prirodnih plavnih rav-
nica i kulturnih krajolika formiranih tradicionalnim načinima korištenja zemlje
tipičnim za riječne doline središnje Europe u prošlosti. Zagovornici očuvanja pri-
rode i znanstvenici smatraju rijeku Savu jednim od “krunskih dragulja“ europske
prirode, a izabrana je kao središnje područje u Strategiji paneuropske biološke i
krajobrazne raznolikosti (PEBLDS) Vijeća Europe.
Projekt
Da bi se osigurala integracija zaštite ekoloških vrijednosti duž Save u upravlja-
nje rijekom Savom, Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN) i Wagenin-
gen International (WI) uz tehničku podršku Orbicona (DK) zajednički su ini-
Joerg Lohmann, direktor projekta, E-mail: joerg.lohmann@iucn.org, IUCN Ured za JI Europu, Beograd, Srbija;
http://www.iucneurope.org
Boris Erg, voditelj projekta, E-mail: boris.erg@iucn.org, IUCN Ured za JI Europu, Beograd, Srbija;
http://www.iucneurope.org
113
cirali projekt Zaštite biološke raznovrsnosti poplavnih područja porječja Save
u cilju pomoći zemljama u porječju Save da identificiraju, označe i upravljaju
biološkom i pejsažnom raznolikošću duž Save kao i da provedu EU Direktive o
pticama i staništima. Predloženi projekt će demonstrirati inovativne programe
zaštite i upravljanja koji nastoje kombinirati praksu održivog korištenja zemlji-
šta, zaštitu i upravljanje biološkom raznolikosti te kontrolu poplava.
Donatori i partneri
Projekt financijski potpomažu Program za treće zemlje LIFE i Švicarska agencija
za razvitak i suradnju. Međunarodni podnosilac projekta odgovoran za izved-
bu projekta je Regionalni ured IUCN-a za Europu. Kroz cijeli projekt IUCN
će zajedno s WI biti odgovoran za upravljanje projektom, dok će partnerske
institucije iz zemalja uz rijeku Savu – Centar za ekologiju i prirodne resurse
Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu, Poljoprivredni institut Republi-
ke Srpske, Državni institut za zaštitu prirode Hrvatske, Institut za očuvanje
prirode Srbije – pružiti važne stručne inpute za projekt svojim sudjelovanjem
u radnim skupinama projekta i obuci. Dodatni stručni doprinos dat će Institut
Republike Slovenije za zaštitu prirode.
Ciljevi i aktivnosti
Sveukupni cilj projekta jest zaštita i upravljanje jedinstvenim krajolikom i biološ-
kom raznolikosti duž rijeke Save putem pružanja pomoći Bosni i Hercegovini,
Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji da: odrede, zaštite i upravljaju plavnim područjima
od važnosti za krajolik i biološku raznolikost primjenjujući kriterije Direktive o
pticama i staništima; izrade koherentnu prekograničnu ekološku mrežu sržnih
područja, tampon zona i koridora; uvedu praksu korištenja zemljišta koja će
podupirati zaštitu krajolika i biološku raznolikost; i da podignu svijest o potrebi
zaštite i upravljanja jedinstvenog krajolika i biološke raznolikosti uz rijeku Savu
putem prekogranične suradnje.
Projekt će potpomoći izradu priručnika za tumačenje vrsta staništa prema EU
Natura 2000 relevantnih za rijeku Savu kako bi se zadovoljili uvjeti EU kad se
budu birala mjesta za ekološku mrežu, a što će ujedno biti i državni i regionalni
doprinos relevantnim konvencijama (Bernska konvencija, Bonska konvencija,
Konvencija o biološkoj raznolikosti).
Da bi se izradila biološka mreža, izvršit će se popis biološke raznolikosti duž
rijeke Save s posebnim fokusom na uočavanje postojanja tipova staništa i vrsta
114
ZBORNIK RADOVA
navedenih u aneksu EU Direktive o pticama i staništima, kao i ocjena već posto-

jećih sustava zaštićenih područja u zemljama kroz koje protječe Sava.
Obuka i aktivnosti na jačanju kapaciteta pomoći će zemljama da provedu
Direktive o pticama i staništima i druge relevantne međunarodne konvencije o
zaštiti i održivoj upotrebi biološke raznovrsnosti.
Osim toga, projekt će utvrditi prijetnje po biološku raznolikost plavnih po-
dručja i definirati sadašnje stanje očuvanosti postojećih tipova staništa i vrsta
prema Natura 2000 uočenih duž rijeke Save.
Specifične značajke biološke raznovrsnosti plavnog područja Save izravno
su povezane s tradicionalnim korištenjem zemljišta za ispašu domaćih životi-
nja, koje je vjekovima oblikovalo ovo područje. Očuvanje specifičnog krajolika i
biološke raznolikosti podrazumijeva održavanje znatnijih površina pod pašnja-
cima za ispašu stoke, što će omogućiti lokalnim zajednicama da održe praksu
tradicionalno ekstenzivne poljoprivrede. Izazov s kojim se projekt susreće jest
kako održati ove aktivnosti vezane za ispašu, a u isto vrijeme osigurati dovolj-
no prihoda za poljoprivrednike uz rijeku Savu.
Ovaj će projekt pomoći odgovornim vlastima i znanstvenim ustanovama u
rukovanju, upravljanju i razmjeni podataka o ekološkoj mreži kako kroz jačanje
kapaciteta tako i razvoj baze podataka GIS (Geografski informacijski sustav).
Strukturu i procedure baze podataka GIS trebaju uskladiti i uzajamno koristiti
Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Srbija i Slovenija.
Od izuzetne je važnosti postići javnu i političku podršku za zaštitu i uprav-
ljanje prekograničnom ekološkom mrežom duž rijeke Save. To će se, između
ostalog, postići podizanjem svijesti o ulozi koju plavna područja Save igraju
u zaštiti biološke raznolikosti od europske važnosti kao i o važnoj ulozi koju
plavna područja igraju u ublažavanju poplava.
Pojačana suradnja između okolišnog sektora i vodoprivrednog sektora u sva-
koj od zemalja jedan je od glavnih ciljeva ovoga projekta.
115
II.
STRATEŠKI
DOKUMENTI
ZAŠTITE
PRIRODE
117
ZBORNIK RADOVA
ZAKONODAVNI I
INSTITUCIONALNI OKVIR
ZAŠTITE PRIRODE U BOSNI I
HERCEGOVINI
Tomislav Lukić
Azra Korać-Mehmedović
Sažetak
Zakonski okvir zaštite prirode u Bosni i Hercegovini čine entitetski zakoni zašti-
te prirode, zakon Distrikta Brčko i kantonalni zakoni u Federaciji BiH. Doneseni
zakoni o zaštiti prirode za osnovu imaju legislativu Evropske unije - Direktivu
o staništima i Direktivu o zaštiti divljih ptica.
Zakon o zaštiti prirode u Federaciji BiH, unatoč nizu vrijednosti, karakteriše i
neprimjerenost bosanskohercegovačkim prilikama, kaoi izuzetno složen proces
implementacije temeljnih odredbi.
Zakonom o ministarstvima u Bosni i Hercegovini odgovornost za okolišna
pitanja na državnom nivou snosi Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih
odnosa.
Upravljanje biološkom raznolikošću je u nadležnosti Federalnog ministar-
stva okoliša i turizma (Federacija BiH) i Ministarstva za prostorno uređenje,
urbanizam, građevinarstvo i ekologiju (Republika Srpska), dok u Distriktu Brč-
ko ovu aktivnost provode službe komunalnog sektora i sektora poljoprivrede i
šumarstva.
Institucionalni okvir efikasne zaštite i upravljanja biološkom raznolikošču,
prirodnim resursima i integralnim prirodnim vrijednostima je nefunkcionalan.
Na nivou Bosne i Hercegovine ne postoji stručna institucija odgovorna za pita-
Tomislav Lukić, Federalno ministarstvo okoliša i turizma

Azra Korać-Mehmedović, Federalno ministarstvo okoliša i turizma
119
nja evaluacije i reevaluacije prirodnih vrijednosti i naslijeđa, te razvoja zakono-
davnog i institucionalnog okvira za održivo upravljanje njima.
Ključne riječi: zakonska regulativa, institucionalni okvir, priroda, biodiverzi-
tet, direktive Evropske unije, međunarodni ugovori.
Uvod
Polazeći od odredaba člana III 2.c. Aneksa 4 Dejtonskog Sporazuma, prema
kome će “entiteti osigurati sigurnu i zaštićenu sredinu za sve osobe u svojim
jurisdikcijama”, te na osnovu Ustava Bosne i Hercegovine prema kome direk-
tno upravljanje okolišem i prirodom nije institucionalizovano na nivou države,
zaštita i očuvanje okoliša Bosne i Hercegovine, odnosno njenih administrativ-
nih cjelina (Entiteti i Distrikt Brčko) zagarantovani su i regulisani entitetskim
ustavima - Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i Ustavom Republike Srp-
ske, te Statutom Distrikta Brčko. To znači da vlade Entiteta, u okviru svojih or-
ganizacionih struktura, imaju ministarstva koja se bave problematikom okoliša
i prirode, dok u Distriktu Brčko politika zaštite okoliša i prirode je u direktnoj
nadležnosti Vlade Distrikta, putem Sektora za komunalne djelatnosti i Sektora
za poljoprivredu i šumarstvo.
Tretiranje okolišne problematike na nivou države Bosne i Hercegovine ogle-
da se jedino kroz sklapanje i izvršavanje međunarodnih okolišnih obaveza od
strane Bosne i Hercegovine, a za šta je, prema Zakonu o ministarstvima i upravi
Bosne i Hercegovine, odgovorno Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih
odnosa (u saradnji sa nadležnim entitetskim ministarstvima).
Kada je riječ o Federaciji Bosne i Hercegovine, u skladu sa članom 2. uz član
3. Glave III Ustava ovog Entiteta, ekološka politika i iskorištavanje prirodnih
bogatstava su, u zavisnosti od različitih, zakonima definisanih faktora, u zajed-
ničkim, zasebnim ili koordiniranim nadležnostima relevantnih organa Federal-
ne Vlade i vlada kantona.
Federalno ministarstvo okoliša i turizma snosi najveće odgovornosti vezane
za upravljanje okolišem i prirodom na nivou Federacije BiH, dok niži nivoi od-
govornosti upravljanja okolišem i prirodom u Federaciji BiH leže na kantonal-
nim ministarstvima nadležnim za poslove okoliša. Uz Federalno ministarstvo i
kantonalna ministarstva, segment zaštite prirode djelimično pokrivaju i druga
ministarstva.
120
ZBORNIK RADOVA
I. Zakonodavni okvir zaštite prirode

1. Pravni okvir zaštite
prirode u Bosni i Hercegovini
Kako je već u uvodnom poglavlju istaknuto, prema Ustavu Bosne i Hercego-
vine zaštita i očuvanje okoliša nisu regulisani zakonskim i institucionalnim in-
strumentima na nivou cijele države na način kako je to ustrojeno u Entitetima.
To znači da na nivou Bosne i Hercegovine nema ni državnog ministarstva u
čijoj je izravnoj nadležnosti politika zaštite i upravljanja okolišem i prirodom, ni
državnog zakona koji omogućuje provođenje te politike, kao ni odgovarajućih
institucija koje vrše poslove i zadatke koji su u direktnoj funkciji djelatnosti tog
ministarstva. Međutim, to ne znači da u Bosni i Hercegovini ne postoji nikakav
pravni okvir iz domena zaštite prirode koga se ona, i kao cjelovita država i
preko svojih administrativnih formacija (Entiteti i Distrikt Brčko), dužna pri-
državati i provoditi ga.
Taj pravni okvir za zaštitu prirode u Bosni i Hercegovini čine:
a) međunarodni ugovori i drugi međunarodni propisi iz područja zaštite prirode:
 Konvencija o biološkoj raznolikosti (Rio de Janeiro, 1992.),
 Konvencija o močvarama od međunarodne važnosti naročito kao stani-
šta ptica močvarica (Ramsarska konvencija- Ramsar, 1971.),
 Konvencija o zaštiti Sredozemnog mora od zagađivanja (Barcelona,
1976.),
 Protokol o posebno zaštićenim područjima i biološkoj raznolikosti u Sre-
dozemlju (Geneva, 1982.),
 Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine (Pariz, 1972.),
 Konvencija o zaštiti evropskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bern,
1979.),
 Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih živo-
tinja i biljaka (CITES)- (Washington, 1973.) – očekuje se objavljivanje u
Službenom glasniku Bosne i Hercegovine,
 Konvencija o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučiva-
nju i pristupu pravosuđu u okolišu (Aarhus, 1998.),
Obzirom da je Bosna i Hercegovina članica Konvencje o biološkoj raznolikosti od 2002. godine, Fedralno
ministarstvo okoliša i turizma, kao Nacionalni fokalni predstavnik (NFP-National Focal Point) za implementaciju
ove Konvencije, iniciralo je izradu Strategije Bosne i Hercegovine za zaštitu biološke i pejzažne raznolikosti za
period od 2008-2015. To je kompleksan dokument, koji sadrži savremenu i cjelovitu procjenu stanja i stepena
biološke raznolikosti, geografsku distribuciju bioloških resursa, te identifikovane postojeće i potencijalne negativne
tendencije.
121
 Ugovor o uspostavi Energetske zajednice između Evropske zajednice i
zemalja Balkana, među kojima je i Bosna i Hercegovina (“Službeni gla-
snik BiH“, br. 09/06),
 Protokol o biološkoj sigurnosti-Kartagena protokol (Montreal, 2000.)
- prvi Protokol Konvencije o biološkoj raznolikosti; očekuje se odluka
Predsjedništva BiH o ratifikaciji.
b) državni zakoni koji su u funkciji zaštite prirode:
 Zakon o zaštiti zdravlja bilja (“Službeni glasnik BiH”, br. 23/03),
 Zakon o zaštiti novih sorti bilja (“Službeni glasnik BiH”, br. 46/04),
 Zakon o mineralnim đubrivima (“Sužbeni glasnik BiH”, br. 46/04),
 Zakon o sjemenu i sadnom materijalu poljoprivrednih biljaka (“Službeni
glasnik BiH”, br. 03/05),
 Zakon o farmaceutskim sredstvima (“Službeni glasnik BiH”, br. 49/04),
 Zakon o hrani (“Službeni glasnik BiH”, br. 50/04),
 Zakon o veterinarstvu (“Službeni glasnik BiH“, br. 34/02).
2. Zakonski okvir zaštite prirode

u Federaciji Bosne i Hercegovine
Zakonski okvir zaštite prirode u Federaciji BiH čini Zakon o zaštiti prirode koji
je stupio na snagu 2003. godine (“Službene novine Federacije BiH”, br. 33/03),
podzakonski akti doneseni na osnovu njega, te kantonalni zakoni usklađeni sa
njim.
Cilj izrade i donošenja navedenog Zakona je bila neophodnost da se, kroz
čitav niz jasno definis anih mjera i aktivnosti, obezbijede uslovi i načini obnove,
zaštite i održivog razvoja svih komponenti prirode.
Osnov za izradu Zakona o zaštiti prirode bili su brojni propisi Evropske Uni-
je, te međunarodne konvencije i protokoli, među kojima treba posebno istaći
sljedeće:
 Konvenciju o biološkoj raznolikosti (Rio de Janeiro, 1992),
 Konvenciju o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje flore i fau-
ne - CITES, (Vašington, 1973),
 Konvenciju o zaštiti evropskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bern,
1979),
 Direktivu o očuvanju staništa i divljih biljnih i životinjskih vrsta (92/43/
EEC),
122
ZBORNIK RADOVA
 Direktivu o očuvanju divljih ptica (79/409/EEC),

 Kategorizaciju zaštićenih područja IUCN-a iz 1994. godine.
Predmetni Zakon propisuje sljedeće:
 uslove i načine obnove, zaštite i održivog razvoja pejzaža, prirodnih
područja, biljaka, životinja i njihovih staništa, minerala i fosila i drugih
komponenti prirode,
 nadležnosti tijela koja vrše poslove zaštite prirode,
 opšte i posebne mjere za zaštitu prirode, kojima se, između ostalih:
 definišu kategorije zaštićenih područja u skladu sa IUCN kategorizaci-
jom,
 nalaže izrada i donošenje posebnog zakona kojim se područje proglaša-
va zaštićenim u nekoj od kategorija zaštite,
 propisuju mjere upravljanja i uspostavljanje nadležnog tijela za provo-
đenje mjera upravljanja
 informacioni sistem,
 finansiranje zaštite prirode,
 nadzor i kazne za prekršaje za pravna i fizička lica,
 izradu i donošenje podzakonskih akata,
 izradu i donošenje Federalne strategije zaštite prirode.
Dosadašnja implementacija Zakona o zaštiti prirode očituje se u sljedećem:
A/ Zakoni o proglašenju područja zaštićenim
U skladu sa procedurom usvajanja i donošenja koju predmetni Zakon o zašti-
ti prirode također propisuje, donesen je Zakon o Nacionalnom parku “Una”
(“Službene novine Federacije BiH”, br. 44/08), dok je Zakon o Nacionalnom
parku “Prenj-Čvrsnica-Čabulja-Vran” u proceduri donošenja; Federalno mi-
nistarstvo okoliša i turizma je, također, poduzelo aktivnosti na izradi pred-
nacrta Zakona o Nacionalnom parku “Igman, Bjelašnica, Treskavica i kanjon
rijeke Rakitnice (Visočica)”, kako bi isti bio stavljen u zakonsku proceduru
usvajanja i donošenja.
Zaštićeno područje je dio kopna i/ili mora, određeno radi zaštite i održavanja biološke raznolikosti, prirodnih i
kulturnih resursa. Zaštićena područja su:
• Zaštićena prirodna područja ustanovljena u naučne svrhe ili radi zaštite divljine;
• Nacionalni parkovi ustanovljeni u svrhu zaštite ekosistema i rekreacije;
• Spomenici prirode ustanovljeni u svrhu očuvanja specifičnih prirodnih karakteristika;
• Zaštićeni pejzaži ustanovljeni u svrhu očuvanja kopnenih pejzaža, priobalnih područja i rekreacije.
123
B/ Podzakonski akti
Zakonom je propisana izrada i donošenje sedam podzakonskih akata, od
čega ih je do sada doneseno šest, i to:
 Pravilnik o uspostavljanju i upravljanju informacionim sistemom za za-
štitu prirode i vršenje monitoringa (“Službene novine Federacije BiH“, br.
46/05)
 Pravilnik o uspostavljanju sistema praćenja namjernog držanja i ubijanja
zaštićenih životinja (“Službene novine Federacije BiH“, br. 46/05)
 Pravilnik o načinu izrade plana upravljanja zaštićenim područjima (“Služ-
bene novine Federacije BiH“, br. 65/06)
 Pravilnik o novim mjerama za istraživanje ili očuvanje kako bi se spriječio
značajan negativan uticaj na životinjske vrste namjernim hvatanjem ili ubi-
janjem (“Službene novine Federacije BiH“, br. 65/06)
 Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja registra zaštićenih područja (“Služ-
bene novine Federacije BiH“, br. 69/06)
 Pravilnik o uslovima pristupa zaštićenom području (“Službene novine Fe-
deracije BiH“, br. 69/06), a u proceduri donošenja je:
 Uredba Natura 2000.
C/ Fedralna strategija zaštite prirode
Zakonom o zaštiti prirode propisana je izrada i donošenje Federalne stra-
tegije zaštite prirode kojom će se utvrditi politika zaštite prirode, odrediti
zadaci zaštite prirode i zaštite biološke raznolikosti, te osigurati nadzor i za-
štita drugih dijelova prirodnog naslijeđa. Strategija je dio Federalne strategi-
je zaštite okoliša i donosi se na period od deset godina (2008 – 2018). Nacrt
Federalne strategije zaštite okoliša je utvrdila Vlada Federacije BiH, nakon
čega će biti dostavljena Parlamentu Federacije BiH na usvajanje i donošenje.
U Strategiji zaštite prirode data su načela i smjernice, kratki opis stanja pri-
rode, te ciljevi i mjere sa Akcionim planom.
I pored toga što je određeni set propisa Zakona o zaštiti prirode do sada im-
plementiran, problemi koji otežavaju, ili čak onemogućuju njegovu punu im-
plementaciju su daleko brojniji, a odnose se, prije svega na:
 izrazito nizak stepen usklađenosti sa EU legislativom,
 nepostojanje krovnog zakona o upravljanju prirodom Bosne i Hercegovine
s ciljem i mehanizmima implementacije Konvencije o biološkoj raznoliko-
sti na nacionalnom nivou,
 nedostatak stručnih institucija na državnom i federalnom nivou,
124
ZBORNIK RADOVA
 neusklađenost Strategije razvoja Bosne i Hercegovine sa ekoturističkim i

ekonomskim potencijalima, koje sadašnja i buduća zaštićena područja po-
sjeduju.
Očita je postala neophodnost donošenja novog zakona o zaštiti prirode kojim
bi se, uz ugradnju odredaba EU legislative, inovirala i ojačala zaštita bio i geo-
baštine, te omogućilo institucionalno jačanje u sektoru zaštite prirode.
Inicijalne aktivnosti na poboljšanju kvalitete zakonskog okvira koji se odnosi
na zaštitu prirode se očituju kroz učešće Federalnog ministarstva okoliša i turiz-
ma u projektu pod nazivom “Praćenje napretka usaglašenosti okolišne legislati-
ve u zemljama jugoistočne Evrope sa EU legislativom”. U okviru projekta, koji
je započeo 2006. godine i kojeg finasira Evropska komisija, prati se usaglašenost
Zakona o zaštiti prirode sa sljedećim propisima iz oblasti prirode:
 Direktiva o zaštiti divljih ptica (79/409/EEC), kao i amandmani Direktive
81/854 EEC, 85/411/EEC, 86/122/EEC, 91/244/EEC, 94/24/EC, 97/49/
EC i Regulativa (EC) 807/2003
 Habitat direktiva (92/43/EEC) i amandmani direktive 97/62/EC i Regu-
lativa (EC) 1882/2003
 Regulativa o ugroženim vrstama (EC) 338/97 i amandmani regulative
(EC) 938/97, 230/97, 2214/98,1476/99, 2724/2000, 1579/2001, 2476/2001,
1497/2003, 1882/2003, 834/2004, 252/2005 i 1332/2005.
Pojedina pitanja iz domena zaštite prirode regulisana su i drugim zakonima,
među kojima su najznačajniji:
 Zakon o prostornom planiranju i korištenju zemljišta na nivou Federacije
BiH (“Službene novine Federacije BiH”, br. 02/06, 72/07, 32/08))
 Zakon o zaštiti okoliša (“Službene novine Federacije BiH”, br. 33/03)
 Zakon o fondu za zaštitu okoliša F BiH (“Službene novine Federacije BiH”,
br. 33/03)
 Zakon o šumama (“Službene novine Federacije BiH“, br. 20/02, 29/03))
 Zakon o lovstvu (“Službeni list SR BiH“, br. 7/77, 12/87, 30/90)
 Zakon o slatkovodnom ribarstvu (“Službene novine Federacije BiH“, br.
64/04)
 Zakon o sjemenu i sadnom materijalu (“Službene novine Federacije BiH“,
br. 55/01)
 Zakon o poljoprivrednom zemljištu (“Službene novine Federacije BiH“, br.
2/98)
125
 Zakon o slobodi pristupa informacijama u Federaciji BiH (“Službene novi-
ne Federacije BiH”, br. 32/01).
II. Institucionalni okvir

zaštite prirode
1. Institucionalni okvir zaštite prirode
u Bosni i Hercegovini
Institucionalni okvir za zaštitu prirode na nivou Bosne i Hercegovine praktično
ne postoji.
Sem Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa koje je, u saradnji
sa entitetskim ministarstvima, nadležno za sklapanje i adekvatnu primjenu
međunarodnih ugovora i drugih međunarodnih propisa iz domena zaštite pri-
rode, te nekih državnih ministarstava koja, kroz svoj djelokrug rada, doprinose
zaštiti prirode, ministarstva u čijoj bi izravnoj nadležnosti bila zaštita prirode, te
odgovarajućih stručnih institucija na nivou Bosne i Hercegovine nema.
2. Institucionalni okvir zaštite prirode

u Federaciji Bosne i Hercegovine
Postojeća zakonska regulativa u domenu zaštite prirode i komplementarnih
oblasti još uvijek ne pruža jasan i efikasan institucionalni okvir, koji bi omogu-
ćio kvalitetnu i učinkovitu zaštitu ukupnih prirodnih vrijednosti.
Za provođenje Zakona o zaštiti prirode Federacije BiH nadležno je Federalno
ministarstvo okoliša i turizma. Ovo Ministarstvo je i Nacionalni fokalni pred-
stavnik (NFP-National Focal Point) za implementaciju Konvencije o biološkoj
raznolikosti. Kao operativno tijelo, ono je odgovorno za komunikaciju sa inter-
nacionalnim institucijama, iniciranje aktivnosti propisanih Konvencijom, te za
koordinaciju sa drugim relevantnim autoritetima i zainteresiranim stranama.
Za provođenje kantonalnih zakona o zaštiti prirode nadležna su kantonalna
ministarstva okoliša.
Za sada u Federaciji BiH nema federalnih institucija koje bi se bavile uprav-
ljanjem prirodom, istraživanjem i praćenjem stanja prirodne baštine na nivou
Federacije.
Situacija nije bolja ni na nivou kantona u Fedeaciji. Izuzetak je Kanton Saraje-
vo, čiji Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa, institucija
koja egzistira više decenija, ima jasno definisanu i veoma značajnu ulogu u do-
126
ZBORNIK RADOVA
menu zaštite i upravljanja prirodom i njenim resursima na području Sarajev-

skog kantona.
Jedine egzistirajuće institucije u Federaciji BiH, koje su osnovane u perio-
du 1995. do 2008. godine sa izravnom nadležnošću za upravljanje prirodnim
vrijednostima i resursima, su tri javna preduzeća za upravljanje do sada uspo-
stavljanim zaštićenim područjima u kategoriji nacionalnih parkova i parkova
prirode.
Zaključci
 U Bosni i Hercegovini je potrebno uspostaviti zakonsku i institucionalnu
funkcionalnu vezu između državnog nivoa, entiteta, Distrikta Brčko do
lokalnih zajednica, sa ciljem efikasnog provođenja Strategije Bosne i Her-
cegovine sa akcionim planom za zaštitu biološke i pejsažne raznolikosti
(2008.-2015.), kao i za odgovarajuće provođenje ratifikovanih konvencija
iz oblasti zaštite prirode i transponiranje EU direktiva. U tom smislu je
potrebno donijeti državni zakon o okolišu, kojim bi bila uspostavljena od-
govarajuća stručna državna agencija za okoliš, gdje bi zaštita prirode imala
posebno mjesto.
 Provođenje entitetskih strategija zaštite okoliša, odnosno prirode, moraju
dobiti odgovarajuće mjesto u programima entitetskih vlada, kako bi se re-
alizovala dinamika predviđena akcionim planom. Ovdje je, pored jačanja
upravne uloge koju imaju entitetska ministarstva nadležna za okoliš, potreb-
na uspostava entitetskih stručnih institucija (zavoda) za zaštitu prirode.
 Bosna i Hercegovina je ratifikovala većinu važnijih globalnih konvencija i
protokola iz domena okoliša i prirode, što je važno za ukupan proces pri-
druživanja, kada se zna da je Evropska Unija (i njezine članice pojedinač-
no), svjetski lider u promovisanju i provođenju međunarodnih propisa, ali
isto tako Bosna i Hercegovina nema odgovarajuće kapacitete, ni na držav-
nom ni na entitetskom nivou, da provodi preuzete obaveze. Ovo je dodatni
argument za jačanje i sređivanje okolišnih institucija, na svim nivoima, u
kojima će segment zaštite prirode imati odgovarajući tretman.
 U Federaciji BiH nisu uspostavljene institucije koje se bave upravljanjem
prirodom, odnosno prirodnom baštinom. To nameće potrebu urgentnog
osnivanja adekvatne institucije na federalnom nivou, koja će se baviti za-
Nacionalni park “Una”

Park prirode “Blidinje” i Park prirode “Hutovo Blato”
127
štitom i održivim upravljanjem biološkom i geološkom raznolikošću, uz
uvažavanje postojeće zakonske regulative i mogućnostima implementacije
međunarodnih propisa u ovom domenu.
 Dosadašnja praksa je pokazala sve slabosti u sistemu upravljanja i zaštite
prirode i u njoj sadržanoj prirodnoj baštini u nedefinisanom i neadekvat-
nom institucionalnom okviru. Potrebno je zaštititi biodiverzitet i geodiver-
zitet kroz uspostavu i jačanje institucionalnog okvira za realizaciju efika-
snih mjera, kako bi se iznašle nove mogućnosti u definisanju i efikasni-
jem funkcionisanju institucionalnog okvira, shodno društvenopolitičkom
uređenju Federacije BiH, njenom odnosu prema državnom tijelu BiH, te
preuzetim obavezama od strane međunarodne zajednice, a posebno u im-
plementaciji Konvencije o biološkoj raznolikosti. Kao jedan od najvažnijih
operativnih ciljeva je uspostava federalne institucije-zavoda nadležnog za
zaštitu biološke i geološke raznolikosti.
Literatura
Nacrt Strategije zaštite okoliša Federacije Bosne i Hercegovine (2008-2018), Federalno ministar-
stvo okoliša i turizma.
Nacrt Strategije Bosne i Hercegovine sa akcionim planom za zaštitu biološke i pejzažne raznoli-
kosti (2008-2015), Federalno ministarstvo okoliša i turizma.
Pregled i stanje biološke i pejzažne raznolikosti Bosne i Hercegovine: Bosna i Hercegovina zemlja
raznolikosti. Prvi izvještaj BiH za Konvenciju o biološkoj raznolikosti (2008), Federalno mi-
nistarstvo okoliša i turizma.
Ugovor o uspostavi energetske zajednice. “ Službeni glasnik BiH – Međunarodni ugovori”, br.
09/06 od 25.08.2006. godine.
Federalno ministarstvo okoliša i turizma (2003): Zakon o zaštiti prirode Federacije BiH, “Sl. novi-
ne FBiH”, br. 33/03, Sarajevo.
http:/www.biodiv.org
http:/www.cbd.int/convention/
http:/www.eur-lex.europa.eu
http:/www.unep-wcmc.org/protected_areas/categories
128
ZBORNIK RADOVA
LEGAL AND INSTITUTIONAL

FRAMEWORK OF NATURE
PROTECTION IN BOSNIA AND
HERZEGOVINA
Abstract
Legal framework of nature conservation in Bosnia and Herzegovina is consi-
sting of the entities’ Laws on Nature Protection, Law of Brcko District, as well
as of cantonal laws in Federation of Bosnia and Herzegovina. The actual laws
on nature protection are based on the EU legislation - Directive on the con-
servation of natural habitats and of wild fauna and flora and Directive on the
conservation of wild birds.
Although it has a number of validities, the main characteristics of the Law on
Nature Protection in Federation of Bosnia and Herzegovina are its unsuitabil-
ity to the circumstances in Bosnia and Herzegovina, as well as the particularly
complex implementation process of its basic provisions.
According to the Law on Ministries in Bosnia and Herzegovina, Ministry of
Foreign Trade and Economic Relations is responsible for the environmental is-
sues at the state level.
Biodiversity management is under the competence of the Federal Ministry of
Environment and Tourism (in Federation of Bosnia and Herzegovina), and of
the Ministry of Physical Planning, Civil Engineering and Ecology (in Republic
of Srpska), whereas, in District Brcko, this activity is carried out by the corps of
public utility sector and sector of agriculture and forestry.
Institutional framework of the efficient biodiversity, natural resources and
integral natural values conservation and management is not functional. At the
level of Bosnia and Herzegovina on the whole, there is no expert institution spe-
cialized and responsible for the evaluation and re-evaluation of natural values
and heritage, as well as for development of legal and institutional framework
needed for theese values and heritage sustainable management.
Key words: legal regulations, institutonal framework, nature, biodiversity,
EU directives, internationl contracts.
129
ZBORNIK RADOVA
Prijedlog
“NATURA 2000 u Hrvatskoj”
Davorin Marković
Jasminka Radović
NATURA 2000 je ekološka mreža područja ključnih za očuvanje europskih

ugroženih vrsta i staništa čiji temelj nalazimo u dva snažna europska pro-
pisa – Direktiva o pticama (BD) i Direktiva o staništima (HD). Te su dvije
direktive najambicioznija inicijativa ikad pokrenuta za zaštitu prirode, a cilj im
je očuvanje vrijednih staništa i vrsta diljem EU. S jedne strane one štite svaku
vrstu zasebno regulirajući njihovu zaštitu i iskorištavanje, a s druge strane štite
područja ključna za pojedini tip staništa ili pojedinu vrstu. To, na primjer, mogu
biti područja važna za razmnožavanje, prehranu ili odmaranje rijetkih ptica, ili
područja s rijetkim staništima poput mezofilnih livada ili prirodnih šuma.
Kao buduća članica EU Republika Hrvatska, a isto se odnosi i na Republiku
Bosnu i Hercegovinu, ima jednake obveze u zaštiti prirode kao i ostale člani-
ce, a koje proizlaze iz odredbi direktive o pticama i direktive o staništima. U Hr-
vatskoj je za koordinaciju i provedbu razvoja ekološke mreže zadužen Držav-
ni zavod za zaštitu prirode koji na problematici ekoloških mreža radi od svog
osnutka, 2003. godine. Od tada Zavod intenzivno surađuje sa svim relevantnim
stručnjacima i znanstvenicima te stručnim i znanstvenim institucijama na izra-
di prijedloga: prvo, Ekološke mreže RH, a zatim i NATURA 2000 područja i to
kroz nekoliko projekata sufinanciranih iz fondova EU. Već nekoliko godina Za-
vod koordinira iscrpna istraživanja vrsta i staništa s popisa dviju direktiva kako
bi omogućili najbolju moguću procjenu mogućih NATURA 2000 područja.
Osim određivanja područja očuvanja potrebno je osigurati povoljno stanje
očuvanja ciljanih vrsta/stanišnih tipova kroz prilagođeno upravljanje područ-
jima te osigurati provedbu nužnih mjera očuvanja uz što manja ograničenja i
uspostavljanje odgovarajućih naknada i poticaja za korisnike prostora.
Dipl. ing. Davorin Marković, Državni zavod za zaštitu prirode Republika Hrvatske
131
Hrvatska je smještena na razdjelnici čak četiriju različitih biogeografskih po-
dručja što je i razlog njezinom nevjerojatnom bogatstvu prirode i raznoliko-
sti vrsta. Kako Direktiva o staništima ne pokriva sve specifičnosti Hrvatske, u
procesu pregovora s EU Hrvatska traži proširenje dodataka HD koje uključuju
naše specifičnosti i one drugih zemalja izvan EU.
Pri odabiru područja NATURA 2000 moraju se koristiti isključivo znanstveni
kriteriji navedeni u Dodatku III HD, odnosno međunarodno prihvaćeni kriteriji
za SPA područja, npr. BirdLife International. Odabrana područja moraju svo-
jom površinom i raspoređenošću osigurati dugoročno očuvanje svake pojedine
vrste/stanišnog tipa. Vrlo je bitno da su podaci ažurirani i konkretni jer se po-
stupak ocjene prihvatljivosti zahvata/planova na prirodu provodi u odnosu na
ciljne vrste i stanišne tipove određenog područja, a rezultat ocjene vezan je uz
kvalitetu i ažurnost podataka. Također, Direktive propisuju obvezu praćenja
vrsta i stanišnih tipova iz dodataka na nacionalnoj razini kao i periodično izvje-
šćivanje Europskoj komisiji o stanju očuvanosti radi čega je bitno moći procije-
niti stvarno stanje svake pojedine vrste i staništa.
Iako je područja NATURA 2000 nužno odabrati temeljem zadanih znanstve-
nih kriterija, neophodno je provesti konzultacijski proces sa svim zainteresira-
nim dionicima kako bi se raspravili obuhvat i granice predloženih područja te
ciljne vrste/staništa, zatim upoznalo sektore s očekivanim posljedicama pri-
lagođenog upravljanja područjima te objasnile mogućnosti financiranja zašti-
te i osiguravanja poticaja za korisnike prostora koji provode mjere očuvanja.
Razgovorom i javnim konzultacijama Zavod je 2008. godine započeo postupak
ostvarenja ekološke mreže NATURA 2000 kroz projekt “Institucionalno jača-
nje i provedba NATURA 2000 u Hrvatskoj”. To je proces, a naša je uloga da u
njemu budemo katalizator. Tako gledano, pomažemo uspostaviti dijalog među
dionicima na različitim razinama, uključujući znanstvenike, predstavnike iz
drugih sektora i administrativna tijela na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj ra-
zini, nevladine udruge i javnost općenito.
Sljedeći, vrlo važni i zahtjevni koraci za Hrvatsku u ostvarenju NATURA
2000 su završetak konzultacijskog procesa i priprema konačnog prijedloga NA-
TURA 2000 područja za Hrvatsku, usvajanje prijedloga od strane Vlade RH te
podnošenje Europskoj komisiji na dan ulaska u EU. Zatim preostaju ne manje
važne aktivnosti pripreme i provedbe mjera i planova upravljanja za pojedina
područja te osiguravanje sustavnog financiranja i poticaja, uključujući korište-
nje odgovarajućih EU fondova
NATURA 2000 jest u svojoj osnovi mreža područja za očuvanje prirode, no
također je postala i potencijalno korisno sredstvo za ruralni razvoj koje se odno-
132
ZBORNIK RADOVA
si na ekoturizam, ekološki održive djelatnosti ili pak na očuvanje tradicionalnih

udomaćenih svojti i stoljećima starih običaja, pa u tom pogledu ima čak i kultur-
ne dimenzije. Kako bi ona postigla uspjeh, potrebno je imati podršku kolega iz
različitih sektora kao i šire javnosti, a to možemo postići samo transparentnim i
otvorenim načinom razvoja mreže NATURA 2000.
133
ZBORNIK RADOVA
Planiranje zaštićenih
prirodnih dobara u
strategijama održivog
razvoja u Crnoj Gori
Zlatko Bulić
Vasilije Bušković
Sažetak
U radu su dati osnovni aspekti koji se odnose na problematiku zaštite prirode
u Crnoj Gori. Stavljen je akcenat na postojeća i planirana zaštićena prirodna
dobra od nacionalnog i međunarodnog značaja. Date su i preporuke i mjere za
zaštitu u okviru dugoročne projekcije zaštite prirode u Crnoj Gori, prvenstve-
no iz prostorno – planske dokumentacije (Prostorni plan Crne Gore, prostorni
planovi područja posebne namjene (morsko dobro) i prostorni planovi opština)
i strategija vezanih za održivi razvoj (Nacionalna strategija održivog razvoja,
Strategija za integralno upravljanje obalnog područja).
Ključne riječi: Zaštićena prirodna dobra, održivi razvoj, strategije, planiranje,
u skladu sa preporukama NSOR-a, IUOP-a, PPCG i PPPPNMD
Uvod
Po osnovu nacionalnog zakonodavstva, u Crnoj Gori je stavljen pod zaštitu
veliki broj prirodnih dobara koja, zajedno sa onim planiranim za zaštitu čine
Nacionalnu Mrežu zaštićenih prirodnih dobara Crne Gore. Ona ima za cilj obe-
zbjeđenje zaštite svih reprezentativnih tipova staništa, ekosistema, te biljnih i
Dr. sc. Zlatko Bulić, direktor Zavoda za zaštitu prirode, Podgorica, Crna Gora
Mr. sc. Vasilije Bušković, stručni saradnik u Zavodu za zaštitu prirode, Podgorica, Crna Gora
Pored naziva zaštićena prirodna dobra, u svakodnevnoj praksi se ravnopravno upotrebljavaju i nazivi zaštićena
područja prirode i zaštićeni objekti prirode
135
životinjskih vrsta. Dugo vremena je projekcija Nacionalne mreže zaštićenih pri-
rodnih dobara bila vezana za sistem prostornog planiranja i njegov hijerarhijski
najviši planski dokument - Prostorni Plan Crne Gore (PPCG). Važeća projekcija
nacionalne mreže zaštićenih prirodnih dobara u PPCG iz 2008. godine data je u
poglavlju II ovog rada.
U poslednjih nekoliko godina, ovo pitanje je postalo predmet interesovanja
i drugih zvaničnih strategija i politika. Pored projekcije zaštićenih prirodnih
dobara u zoni morskog dobra, koja je utvrđena u Prostornom Planu područja
posebne namjene Morsko dobro Crne Gore (PPPPNMD CG), nacionalni sistem
zaštićenih prirodnih dobara je razmatran i u okviru Nacionalne strategije odr-
živog razvoja (NSOR) u kojoj je prvi put utvrđen cilj da se poveća površina pod
zaštićenim prirodnim dobrima na 10% državne teritorije i zaštiti 10% obalnog
područja u 3-godišnjem planskom periodu. U tom cilju su u NSOR-u istaknuta
prioritetna područja za zaštitu (vidi poglavlje II ovog rada). Slično NSOR-u i
PPPPN MD CG, pitanje mreže zaštićenih prirodnih dobara na crnogorskom
primorju je razmatrano i definisani su prioriteti za zaštitu u okviru Nacionalne
Strategije integralnog upravljanja obalnim područjem Crne Gore koja je pripre-
mljena za usvajanje.
Inače, postojeća Nacionalna mreža zaštićenih prirodnih dobara trenutno po-
kriva 108.866 ha, ili 7,88% teritorije Crne Gore, od čega najveće učešće (78,3% =
83.500ha) imaju četiri nacionalna parka: Durmitor, Skadarsko jezero, Lovćen i
Biogradska gora. Ostatak čini preko 40 zaštićenih područja unutar kategorija:
spomenik prirode; predio posebnih prirodnih odlika i (opšti i posebni) rezer-
vati. Iako su (PPCG) utvrđeni prijedlozi za stavljanje pod zaštitu više područja
u kategoriju Regionalni park, odnosno Park, do sada nije ustanovljeno nijedno
zaštićeno područje u toj kategoriji. Po osnovu primjene međunarodnih ugovora
(konvencije, protokoli) u oblasti zaštite prirode koje je Crna Gora ratifikovala
ili sukscesijom preuzela od prethodnih federacija / zajedničkih država, pod
zaštitu su stavljena značajna prirodna dobra na površini od 237.899 ha (vidi
poglavlje II ovog rada).
Izuzev Tivatskih solila (150ha) svi rezervati su locirani unutar granica dva nacionalna parka – Skadarsko jezero i
Durmitor i čine njihov sastavni dio
Jedini pokušaj za ustanovljavanje Regionalnih parkova je bio za 4 regionalna parka na teritoriji opštine Plav i to:
Plavsko jezero; Alipašini izvori - Grebaja i Ropojana sa kanjonom Grlje; Hridsko jezero i Vistorsko jezero, za koje je
donijet odgovarajući propis (Odluka o proglašenju regionalnih parkova na teritoriji opštine Plav (“Sl. list RCG”, br.
24/03 - opštinski propisi)), ali do njihovog ustanovljavanja nije došlo.
Naročito: Konvencija o zaštiti svjetske prirodne i kulturne baštine (UNESCO) i Konvencija o zaštiti wetland područja od
međunarodnog značaja posebno kao staništa vodenih ptica (Ramsarska konvencija)
Socijalistička federativna republika Jugoslavija (SFRJ),Savezna republika Jugoslavija, Državna zajednica Srbija i Crna Gora
136
ZBORNIK RADOVA
Poslednjih nekoliko decenija nastupila je stagnacija u stavljanju pod zašti-

tu planiranih zaštićenih prirodnih dobara, posebno onih sa većim površinama.
Naime, sva novoformirana zaštićena prirodna dobra iz ovog perioda su sa rela-
tivno skromnim površinama i nisu značajno doprinijela povećanju učešća naci-
onalno zaštićenih prirodnih dobara u Crnoj Gori. Praktično, od ustanovljavanja
NP Skadarsko jezero 1986. godine, nije ustanovleno neko, po površini veće za-
štićeno područje prirode.
S druge strane, u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode, obezbijeđeno je stav-
ljanje pod zaštitu endemičnih, rijetkih i ugroženih biljnih i životinjskih vrsta.
Na početku, davne 1968. godine, pod zaštitu je stavljeno samo 6 biljnih vrsta,
da bi kasnije, 1982. godine, pod zaštitu bilo stavljeno 52 biljne i 314 životinjskih
vrsta. Uporedo sa novim saznanjima10 o ugroženosti pojedinih biljnih i životinj-
skih vrsta, rastao je i broj zaštićenih vrsta tako da je danas pod režim zaštite11
stavljeno 415 biljnih i 430 životinjskih vrsta. Zaštita rijetkih, značajnih monu-
mentalnih stabala je tradicionalno sastavni dio aktivnosti na zaštiti biološkog
diverziteta, tako da je tokom vremena pod zaštitu stavljen veći broj stabala ma-
sline, duba, hrasta i drugog drveća.
I. Zaštićena prirodna dobra u planovima

strategijama i planovima vezanim za održivi
razvoj
Nacionalnu politiku u vezi sa zaštitom prirode i održivim razvojem u Crnoj Gori
čini niz političkih, strateških i planskih dokumenata koji su uglavnom donijeti
u posljednjih nekoliko godina, a najvažniji su:
 Nacionalna strategija održivog razvoja (2007)
 Prostorni plan Crne Gore do 2020 (2008)
 Prostorni plan područja posebne namjene za morsko dobro Crne Gore
(2008)
 Nacrt Nacionalne Strategije za integralno upravljanje obalnim područjem
(2008)
Daphne malyana Blecic, Dioscorea balcanica Kosanin, Ilex aquifolium L., Leontopodium alpinum Kass, Ramondia
serbica Panc i Taxus baccata L.
Rješenje o stavljanju pod zaštitu rijetkih, prorijeđenih i ugroženih biljnih i životinjskih vrsta (“Sl. list SRCG”, br. 36/82)
10 Vidi djelove poglavlja 3.1., u kojima se razmatraju saznanja o ugrožavanju biološkog diverziteta u Crnoj Gori, na
osnovu rezultata iz Programa praćenja stanja biološkog diverziteta u Crnoj Gori, počev od 2000. godine.
11 Rješenje o stavljanju pod zaštitu pojedinih biljnih i životinjskih vrsta (“Sl. list CG” br. 76/06))
137
 Nacionalni izvještaj o statusu, problemima i očuvanju obalnog i morskog
biodiverziteta SAP BIO za Crnu Goru sa prioritetnim akcionim planovima
(2004), kao i njegov prilog Nacionalni pregled o uticaju klimatskih promje-
na na obalni i morski biodiverzitet (2008)
 Nacrt nacionalne Strategije biodiverziteta sa Akcionom planom za period
2009 – 2014 (2009).
Nacionalna strategija održivog razvoja (NSOR) definiše opšte ciljeve odr-
živog razvoja i prioritetne zadatke za 24 oblasti ekonomskog razvoja, zaštite
prirode / životne sredine i upravljanja prirodnim resursima. Kao okvirni doku-
ment, NSOR je postavio sistem za primjenu integrisanog prisupa u upravljanju
prirodnim resursima i zaštitu životne sredine. U odnosu na zaštićena prirod-
na dobra, NSOR je postavio sljedeće ciljeve (i) povećanje nacionalno zaštiće-
nih prirodnih dobara na 10% državne teritorije i zaštita najmanje 10% obalnog
područja, (ii) uspostavljanje efikasnog sistema upravljanja zaštićenim područji-
ma prirode i (iii) napređenje zakonskog okvira za zaštitu biodiverziteta, jačanje
kadrovskih kapaciteta i izgradnja djelotvornog sistema monitoringa biodiver-
ziteta. Kao prioriteti za stavljanje pod zaštitu, prepoznata su sljedeća područja
/ prirodna dobra: Nacionalni park Prokletije, Regionalni park Komovi, Regio-
nalni park Bioč, Maglić i Volujak, a na Primorju: Tivatska solila (opština Tivat),
Buljarica (Budva); Solana, Šasko jezero, Knete i Adu Bojanu (Ulcinj). Za morska
zaštićena područja su predviđene zone oko Platamuna, ostva Katići i ostrva
Stari Ulcinj. Pored ustanovljavanja upravljača za sva zaštićena prirodna dobra,
planirano je i usvajanje i implementacija menadžment planova za sva zaštićena
prirodna dobra kroz participativni proces.
Prostorni Plan Crne Gore do 2020 (PPCG) se u definisanju generalnih princi-
pa i ciljeva za prostorni razvoj poziva na koncept “ekološke države” i na NSOR.
Tako je jedan od opštih ciljeva PPCG racionalno korištenje prirodnih resursa
(kroz između ostalog i racionalno korištenje prostora za urbani razvoj i kontrolu
i ograničavanje intenzivne ekspanzije urbanih prostora, održivi razvoj obalnog
područja sa primjenom principa održivog razvoja i instrumenata integralnog
upravljanja obalnim područjima itd.).
Iako prepoznaje značaj zaštite prirodnih dobara (vidi Dugoročnu projekciju
iz PPCG u poglavlju II ovog rada), smjernice Prostornog plana nerijetko daju
osnov da se planira gradnja i razvojni projekti na istim lokacijama koje su pre-
poznate kao područja od posebnog interesa za zaštitu. PPCG također prepo-
znaje potrebu za daljim istraživanjem kad su u pitanju vrijednosti pojedinih cje-
lina za zaštitu, kao i potrebu primjene instrumenata procjena uticaja na životnu
sredinu i procjene graničnog kapaciteta nosivosti u procesu donošenja krajnje
138
ZBORNIK RADOVA
odluke o namjeni zemljišta. Strateška procjena uticaja je urađena za PPCG kao

pilot projekat, jer je sam Plan bio razvijen prije nego što je novi Zakon o SEA
stupio na snagu, tako da SEA izveštaj nije bio predmet pune SEA procedure.
Prostorni plan područja posebne namjene za morsko dobro (PPPPNMD) je
dao smjernice za razvoj, korištenje i zaštitu područja morskog dobra Crne Gore,
uzimajući u obzir specifičnosti i ograničenja na ovom prostoru, strateške odre-
dnice za razvoj zemlje, kao i međunarodne standarde za upravljanje obalnim
područjem. Ovaj Plan ima za cilj da obezbijedi racionalno korištenje prirodnih
i vještačkih resursa u zoni morskog dobra i da obezbijedi njihovu dugoročnu
zaštitu i održivost. Za potrebe PP Morsko dobro, čitavo obalno područje je
podeljeno u 68 sektora i za svaki od sektora Plan daje: a) pregled osnovnih
namjena zemljišta/ planiranih aktivnosti sa smjernicama i napomenama b)
smjernice o vrstama plaža; c) smjernice za zaštitu životne sredine; i d) smjerni-
ce za sprovođenje Plana. U okviru smjernica za zaštitu životne sredine su dati
prijedlozi novih zaštićenih prirodnih dobara, koji su integrisani u Dugoročnu
projekciju PPCG (vidi poglavlje II ovog rada).
Nacionalna strategija za Integralno upravljanje obalnim područjem (IUOP)
je u pripremi za donošenje, a pripremana je na osnovu NSOR, Mediteranske
strategije za održivi razvoj i Barselonske konvencije i njenih protokola, kao i u
skladu sa EU dokumenatima koji se odnose na more i životnu sredinu obalnog
područja. Strategija definiše ključna pitanja, izazove i strateške ciljeve za inte-
gralno upravljanje obalnim područjem, i sadrži set operativnih ciljeva za svaki
od strateških pravaca, uključujući i mjere, aktivnosti, indikatore i partnerstva za
implementaciju u oblasti zaštite prirodnih dobara.
Nacionalni izvještaj o statusu, problemima i očuvanju obalnog i morskog
biodiverziteta (SAP BIO) urađen kao preliminarna stategija, sa procjenom
stanja biodiverziteta i identifikacijom problema. Na osnovu liste prioritetinih
problema, formulisane su 22 prioritetne akcije, dok su akcioni planovi donije-
ti za tri pitanja od kojih je za zaštitu prirodnih dobara značajan Akcioni plan
posvećen reviziji statusa postojećih zaštićenih područja i nominovanje novih
zaštićenih područja.
Nacionalni pregled o uticaju klimatskih promjena na obalni i morski
biodiverzitet analizirao je nadolazeći uticaj klimatskih promjena12 na biološki
diverzitet Primorja, posebno onaj sa uskom amplitudom variranja ekoloških
12 Očekivane klimatske promjene u Crnoj Gori, (prema IPCC AR 4 i drugim izvorima), u periodu do 2050: zagrijavanje
– porast temperature za 1,8 - 2,2 0C posebno tokom ljeta i sa izraženim kontrastom između temperature kopna
i mora; (ii) smanjena količina padavina – u rasponu između -6% i – 14% posebno tokom ljeta, uz smanjenje
relativne vlažnosti u vazduhu i u zemljištu i povećanje isparavanja; (iii) povećanje učestalosti ekstremnih klimatskih
pojava i (iv) povećanje nivoa mora za oko 18 – 22 cm
139
faktora vezanih za temperaturni i vodni režim. Identifikovana su područja u
kojima se očekuje izraženiji uticaj klimatskih promjena, a među njima su i po-
stojeća i planirana zaštićena prirodna dobra.
Nacrt nacionalne Strategije biodiverziteta sa Akcionom planom za period
2009 – 201413 (2009) urađen je na osnovu saznanja i nalaza iz prethodno urađe-
nih studija i drugih zvaničnih dokumenata i u skladu sa zakonskim uslovima
za njenu izradu i zahtjevima Konvencije o biološkom diverzitetu. Identifikova-
ne su prijetnje i faktori ugrožavanja biološkog diverziteta, kao i glavni izazovi
na koje je kao odgovor predložen dosta ambiciozan Akcioni plan za period od
2009 do 2014 godina, sa 40 mjera i aktivnosti koje su struktuirane u 7 tematskih
cjelina, od kojih su za zaštitu prirodnih dobara značajne tematske cjeline br. 6 i
br. 7 (6. Stavljanje pod zaštitu novih zaštićenih područja prirode i 7. Povećanje
efikasnosti u upravljanju zaštićenim područjima prirode).
Pored prethodno navedenih zvaničnih dokumenata, zaštićena prirodna do-
bra i njihova veza sa održivim razvojem su u poslednje vrijeme bili predmet
pažnje brojnih studija i projekata kao što su:
(I) studijske analize:
 Samostalna nacionalna procjena kapaciteta za sprovođenje 3 konvencije
(jedna od njih je Konvencija o biodiverzitetu) (2007),
 Studija Prirodne i pejzažne vrijednosti prostora i zaštita prirode (2005) koja
je urađena za potrebe PPCG i u njoj je urađena identifikacija potencijalnih
zaštićenih prirodnih dobara, za sve kategorije zaštite
(II) projekti:
 EMERALD mreža – identifikacija područja po osnovu Bernske konvencije
– rezolucije br. 4. i 6.
 Identifikacija i mapiranje područja značajnih za biljke (IPA - Important
Plant Areas,
 Identifikacija područja značajnih za ptice (IBA - Important Bird Areas),
 WWF / Green Home Northern Montenegro Green Belt - Studija za
procjenu biodiverziteta i socioekonomskih uslova u regionu Durmitora,
Tare i Prokletija,
 Dinaric Arc Ecoregion 2012 - projekat za jačanje mreže zaštićenih područja
prirode u regionu Jugoistočnih Dinarida)
13 Tekst Nacrta Strategije se nalazi na Javnoj raspravi i može se preuzeti sa web stranice Ministarstva turizma i
zaštite životne sredine www.mte.gov.me, link Dokumenti (http://www.mte.gov.me/vijesti.php?akcija=rubrika&rub
rika=51)
140
ZBORNIK RADOVA
II. Mreža nacionalno i međunarodno zaštićenih

prirodnih dobara
Postojeća mreža nacionalno zaštićenih prirodnih dobara (područja prirode)
Naziv i nacionalna kategorija zaštićenih područja prirode Površina Procentualno učešće
(ha) u državnoj teritoriji
(13.812 km2)
Nacionalni park 85.695 6,20%
Skadarsko jezero 40.000
Lovćen 6.400
Durmitor 33.895
Biogradska gora 5.400
Rezervati prirode 610 0.044%
- u NP Skadarsko jezero: Manastirska tapija, Pančeva 420
oka, Crni žar, Grmožur i Omerova gorica
- u NP Durmitor: Crna Poda 80
Tivatska solila 150
Spomenici prirode 7.739,3 0.56%
Đalovića klisura 1.600
Lipska pećina /
Pećina Magara /
Pećina Globočica /
Pećina Spila kod Trnova / Virpazar /
Pećina Babatuša /
Novakovića pećina, kod Tomaševa /
Jama Duboki do, u Njegušima /
Kanjon rijeke Pive 1.700
Kanjon rijeke Komarnice 2.300
Zajednice bora krivulja (Pinetum mughi montenegrinum) 1.000
na Ljubišnji (1.000ha), Durmitoru (5.200ha) i Bjelasici + (5.600)
(400ha)
Zajednice bora munike (Pinus heldraichii) na Orjenu 400
(300ha), Lovćenu (300ha) i Rumiji (100ha) + (300)
Pojedinačni dendrološki objekti: stablo skadarskog duba, /
na Ćuriocu kod Danilovgrada, stablo hrasta medunca, u
Orahovcu kod Kotora, stabla masline na Mirovici, Stari
Bar i Ivanovićima, Budva i dr
Plaže na obali Skadarskog jezera (<2)
Velika Ulcinjska plaža 600
Mala Ulcinjska plaža 1,5
Plaža Valdanos 3
Plaža Velji pijesak 0,5
141
Plaža Topolica, Bar 2
Plaža Sutomore 4
Paza Lučica, Petrovac 0,9
Plaža Čanj 3,5
Plaža Pećin 1,5
Buljarica 4
Petrovačka plaža 1,5
Plaža Drobni pijesak 1
Plaža Sveti Stefan 4
Plaža Miločer 1
Bečićka Plaža 5
Slovenska plaža, Budva 4
Plaža Mogren 2
Jaz 4
Plaža Pržno 2
Savinska Dubrava, u Herceg Novom 35,46
Botanički rezervat lovora i oleander, iznad vrela Sopot 40
kod Risna
Botanička bašta planiske flore, u Kolašinu 0,64
Botanička bašta generala Kovačevića, u Grahovu 0,93
Park “13 jul” i “Njegošev park”, na Cetinju 7,83
Park kod hotela Boka, u Herceg Novom 1,2
Gradski park, u Tivtu 5,897
Park Dvorca, na Topolici 2
Predjeli posebnih prirodnih odlika 322,5 0,02%
Brdo Spas, iznad Budve 131
Poluostrvo Ratac sa Žukotrljicom 30
Ostrvo Stari Ulcinj 2,5
Brdo Trebjesa, Nikšić 159
Područja zaštićena opštinskim odlukama 15.000 1.08%
Kotorsko – Risanski zaliv, Opština Kotor 15.000
UKUPNO POD NACIONALNOM ZAŠTITOM 108.866 7.88%
Dugoročnom projekcijom zaštite prirode u PPCG je predloženo proširenje

postojeće mreže zaštićenih područja prirode (prirodnih dobara) sa novim po-
dručjima, pri čemu se zahtijeva uzimanje u obzir socioekonomskih posljedica
i, u vezi sa tim, zaštita stečenih prava lokalnog stanovništva u tim područjima.
Formiranjem novih zaštićenih područja prirode neće se ugroziti razvojne mo-
gućnosti područja, ali će se ustanoviti odgovarajuća ograničenja u cilju posti-
zanja održivog razvoja u tim zonama. Prilikom iznalaženja optimalnih opcija
za upravljanje u novim zaštićenim područjima, prednost će imati oni modeli
142
ZBORNIK RADOVA
upravljanja koji će okupiti i međusobno povezati sve ključne aktere (koopera-

tivni model sa jasno podijeljenim pravima i obavezama). Kroz takve modele
upravljanja će se obezbijediti participativni i transparentni pristup u pripremi,
donošenju i sprovođenju planova upravljanja za zaštićena područja prirode.
Proces formiranja upravljačkih tijela i donošenja planova upravljanja za sva-
ko zaštićeno područje prirode pratiće proces revizije statusa, kategorije zaštite i
granica postojećih zaštićenih područja prirode, kao i stalni proces revizije spiska
zaštićenih vrsta biodiverziteta. Pri reviziji granica postojećih zaštićenih područja
prirode, na osnovu poznatih saznanja i rezultata dobijenih ciljanim istraživanji-
ma, razmotriće se ne samo opcije za izmjenu granica radi isključivanja određenih
dijelova, već i opcije za proširivanje granica zaštićenih područja, kao što je npr:
 proširenje granica Nacionalnog parka “Durmitor“ i planiranih regionalnih
parkova Maglić, Bioč i Volujak u cilju njihovog povezivanja sa Nacional-
nim parkom “Sutjeska“ u Bosni i Hercegovini,
p
roširivanje UNESCO-vog područja Kotorsko-risanski zaliv na južne pa-
dine Vrmca
u
ključivanje kanjona Komarnice / kanjona Nevidio u Nacionalni park
“Durmitor“,
p
roširivanje granica Nacionalnog parka “Skadarsko jezero“ na regionalni
park Rumija ili područje Šaskog jezera / delte Bojane, ili
p
ovezivanje Nacionalnog parka “Biogradska gora“ sa planinskim masi-
vom planiranog regionalnog parka Komovi i slično.
Ipak, prioritetna zona za sprovođenje revizije zaštićenih područja prirode je
crnogorsko primorje zbog već uočenih promjena u postojećim zaštićenim po-
dručjima u toj zoni.
Pored primjene standardnih tehnika evaluacije, te saznanja iz tradicionalne
prakse, kroz prethodno navedene revizije (zaštićenih područja prirode, spiska
zaštićenih vrsta biodiverziteta) biće analizirana primjena IUCN –ovih kriteriju-
ma i standarda:
 z a definisanje adekvatnih kategorija upravljanja zaštićenim područjima
prirode,
 z a primjenu kriterijuma za crvene liste / zaštićene biljne i životinjske vrste
na nacionalnom nivou.
Kroz sistem detaljnijih prostorno-planskih dokumenata podržaće se imple-
mentacija proširenja mreže zaštićenih područja prirode.
143
Predlozi dugoročne projekcije / mreže novih zaštićenih područja prirode
daju se po sljedećim kategorijama zaštite:
Rezervati prirode - postojeća mreža rezervata prirode treba da bude analizi-
rana u skladu sa nalazima iz revizije zaštićenih područja prirode.
Nacionalni parkovi - pored postojećih nacionalnih parkova “Lovćen“, “Bio-
gradska gora“, “Durmitor“ i “Skadarsko jezero“, predviđaju se sljedeće dodat-
ne mjere:
1. planira se formiranje novog nacionalnog parka Prokletije (21.000 ha), kao
prioritet u periodu do 2009. godine,
2. proširivanje granica Nacionalnog parka “Durmitor“ i predloženih regio-
nalnih parkova Bioč, Maglić i Volujak u cilju njihovog povezivanja sa Na-
cionalnim parkom “Sutjeska“ u BiH,
3. formiranje novog nacionalnog parka Orjen.
Sva tri predloga treba da omoguće stvaranje prekograničnih zaštićenih po-

dručja sa susjednim područjima u Albaniji (Tethi), BiH (Sutjeska, Orjen) i Hr-
vatskoj (Snježnica-Orjen).
Regionalni parkovi / parkovi prirode: Za stavljanje pod zaštitu kao regional-
ni parkovi u ovoj kategoriji za dodatne analize predlažu se: Rumija, Komovi,
Sinjajevina, Maglić - Bioč – Volujak, Ljubišnja i Turjak sa Hajlom.
Spomenici prirode: Područja za stavljanje pod zaštitu u kategoriji spomenici
prirode su predmet posebne zakonske procedure i niže prostorno-planske i ur-
banističke dokumentacije.
Područja pod posebnom zaštitom sa statusom nacionalnih ili regionalnih
parkova čine osnovne tačke mreže ekosistema u Crnoj Gori.
Međunarodno zaštićena prirodna dobra14 u Crnoj Gori su:
 Nacionalni park Skadarsko jezero (40.000 ha) je zaštićeno kao Ramsarsko
područje od 25. decembra 1995. godine, kada je upisano na listu wetland
područja od međunarodnog značaja posebno kao stanište vodenih ptica
(Ramsar lista), sa Ramsarskom konvencijom (Konvencija o zaštiti wetland
područja od međunarodnog značaja posebno kao stanište vodenih ptica).
Razlog za upis NP Skadarsko jezero na Ramsar listu je bogatstvo i diverzitet
ornitofaune (kriterijum 3c15). Ovo područje je od ranije prepoznato i kao
14 Pored područja koja se u ovom radu navode, u Crnoj Gori postoje i mnoga druga prirodna dobra sa značajnim i vrijednim
biološkim diverzitetom koja zadovoljavaju kriterijume kako prethodno pomenutih tako i drugih međunarodnih ugovora
u kojima je Crna Gora ugovorna strana (članica). Takva je npr. Konvencija o zaštiti Sredozemnog mora (Barselonska
konvencija) i njen Protokol za specijalno zaštićena područja u Sredozemlju, koji omogućavaju stavljanje pod zaštitu
morskih zaštićenih područja, ali do sada u crnogorskim vodama nije proglašeno nijedno zaštićeno morsko područje.
15 Iako to nisu bili formalni razlozi za upis na Ramsar listu, Skadarsko jezero zadovoljava i kriterijume 1a, 2b, 3b, 4b i 5b.
144
ZBORNIK RADOVA
Područje od značaja za ptice (Important Bird Area - IBA) jer zadovoljava

kriterijume 1(III), 2 i 3. Albanski dio Skadarskog jezera također je zaštićen
kao Ramsarsko područje od 2. februara 2006. godine.
 Nacionalni park Durmitor sa kanjonom Tare (33.895 ha) zaštićen je od
1980. kao Svjetsko prirodno nasljeđe (UNESCO-va Lista Svjetskog prirod-
nog i kulturnog nasljeđa), po osnovu ispunjenja kriterijuma N (II), (III) i
(IV) Konvencije o zaštiti svjetske prirodne i kulturne baštine (UNESCO).
Posebna vrijednost ovog zaštićenog područja su čine zone16 sa posebnim reži-
mom upravljanja, od kojih su dvije sa strogim režimom zaštite (kanjon rijeke
Tare i šumski rezervat “Crna Poda”.
 Slivno područje rijeke Tare (182.899 ha) je zaštićeno kao Svjetski rezervat
biosfere (Program “Čovjek i biosfera” - M&B, UNESCO, od 17. januara
1977. godine), po osnovu Konvencije o zaštiti svjetske prirodne i kulturne
baštine (UNESCO).
 Kotorsko – Risanski zaliv (15.000 ha) zaštićeno je kao prirodno i kultur-
no dobro od Svjetskog značaja (UNESCO-va Lista Svjetskog prirodnog i
kulturnog nasljeđa) od 26. oktobra 1979., po osnovu odredbi Konvencije o
zaštiti svjetske prirodne i kulturne baštine (UNESCO). Prije stavljanja pod
međunarodnu zaštitu, ovo područje je zaštićeno na osnovu nacionalnog
zakonodavstva17. Za ovo područje je nedavno urađen Menadžment plan
koji se trenutno nalazi u završnim fazama odobravanja kod UNESCO-a.
Kada se, bez obzira na postojanje i oblik upravljanja, saberu (izbjegavajući
dupliranje / preklapanje) nacionalno (108.866 ha) i međunarodno (237.899 ha)
zaštićena prirodna dobra (zaštićena područja prirode), dobija se ukupna po-
vršina područja stavljenih pod zaštitu koja iznosi 252.459 ha, što predstavlja
18,27% državne teritorije.
III. Slabosti u sistemu upravljanja zaštićenim

prirodnim dobrima
Sistem zaštićenih prirodnih dobara u Crnoj Gori se suočava sa brojnim slabosti-
ma i problemima. Najveći dio zaštićenih područja je po svojoj površini mali što
uslovljava njihov fragmentaran raspored. Preostali nezaštićeni ekološki vrijed-
16 Crno jezero sa šumom u neposrednoj okolini, (ii) sliv Škrčkih jezera i uža kanjonska dolina Sušice, (iii) prašuma jele
i smrče u slivu Mlinskog potoka, (iv) Barno jezero sa najužom okolinom, (v) šuma crnoga bora u rezervatu Crna
poda, (vi) Zabojsko jezero sa užom okolinom i (vii) kanjonska dolina rijeke Tare
17 Odluka o proglašenju Kotora i njegovog područja za prirodno i kulturno-istorijsko dobro od posebnog značaja
(“Službeni list SRCG”, br 17/79, Opštinski propisi)
145
ni prostori, posebno na primorju, trpe velike pritiske zbog intenzivnog urba-
nog i turističkog razvoja. I dalje nema dovoljno stručnih informacija na osnovu
kojih se mogu unaprijed / prije stavljanja pod zaštitu pouzdano identifikova-
ti granice, kategorija i režim zaštite novih zaštićenih prirodnih dobara. Status,
režim zaštite i kategorija upravljanja postojećih zaštićenih prirodnih dobara
nije usklađen sa sadašnjim stanjem i onim vrijednostima biodiverziteta koje su
ranije bile glavni razlog za stavljanje pod zaštitu tih područja. Ostale slabosti
se odnose na: nedostatak ili nepotpune inventare biodiverziteta; nedostatak ili
neodgovarajući profil kadrova koji često nema dovoljno stručnih, operativnih
i/ili menadžerskih kapaciteta potrebnih za zaštićena područja; nepovoljan iz-
bor granica zaštićenih područja i t.sl. Pri identifikaciji postojećih zaštićenih pri-
rodnih dobara nisu korištene evropske tipologizacije staništa - EMERALD, Na-
tura 2000 kao osnova za njihovu identifikaciju, već se cio postupak bazirao na
saznanjima nastalim u okviru tradicionalne doktrine zaštite prirode koji je ipak
obezbijedio zastupljenost najvažnijih reprezentativnih ekosistema u Crnoj Gori.
Revizija statusa postojećih zaštićenih prirodnih dobara, formiranje upravljača
za sve kategorije zaštićenih prirodnih dobara, te definisanje optimalnih mode-
la upravljanja (zasnovanih na participativnom pristupu) predstavljaju osnovne
mjere za zaštitu biodiverziteta i zaštitu prirode uopšte.
U pogledu upravljanja, jedino je za kategoriju nacionalnih parkova ustanov-
ljen upravljač (JP NP CG). Za kategorije spomenik prirode i predio posebnih
prirodnih odlika za koje je nominalno lokalna samouprava nadležna za osniva-
nje upravljača, izradu planova upravljanja i sprovođenje upravljanja, upravljači
nisu ustanovljeni izuzev u rijetkim slučajevima (Trebjesa, Arboretum u Gra-
hovu, Gradski park u Tivtu i sl.). S druge strane, nije razvijena praksa uklju-
čivanja lokalnog stanovništva u upravljačke strukture odgovorne za direktno
upravljanje zaštićenim prirodnim dobrima, što često izaziva probleme samim
upravljačima.
Pored toga, zaštićena područja se suočavaju i sa čitavim nizom direktnih
negativnih prijetnji, uključujući: neodrživo upravljanje šumama i bespravnu
sječu; bespravni lov divljači, nezakonitu trgovinu i nekontrolisano prikupljanje
ljekovitih biljnih vrsta; pritiske koji proističu od intenzivnijeg razvoja (turizam,
urbanizacija) u tim područjima ili njihovoj okolini, posebno na primorju.
Odavno je prepoznat konflikt između zaštite biodiverziteta / zaštite prirode
i razvoja. Ovaj izazov nema lakog i jednostavnog rješenja. Kao što nije realno
zaustaviti dalji razvoj, tako nije moguće istrajati i u totalnoj - apsolutnoj zaštiti
prirode. Rješenje je i u Crnoj Gori prepoznato u održivom razvoju, radi čega je
i donijeta posebna strategija – Nacionalna Strategija održivog razvoja (NSOR).
146
ZBORNIK RADOVA
Nažalost, dosadašnja razvojna opredjeljenja su svojim prostornim položajem i

obimom često bila u konfliktu sa ključnim prirodnim i kulturnim vrijednostima
- mrežom zaštićenih prirodnih dobara (nacionalnim parkovima, npr. Skadar-
sko jezero, i dr.). U tome je prednjačila saobraćajna – putna infrastruktura.
IV. Iskustva u integraciji planova za zaštićena

prirodna dobra u strategijama za održivi razvoj
Prirodne vrijednosti prostora Crne Gore su u važećim prostornim planovima
tretirane na tradicionalan način, kroz korištenje rezultata iz takozvanih “baznih
studija“. Te studije su imale validnost za primjenu u prostornim planovima
i u vremenu u kojem su rađene. Tako se kao kvalitetna osnova za planiranje
mogu smatrati studije rađene za Prostorni Plan Republike iz 1986. godine, kao
i one studije koje su rađene za njegovu izmjenu i dopunu 1997. godine. Poseb-
no se kvalitetnom smatra bazna studija o prirodnim i pejzažnim vrijednostima
kopnenog dijela morskog dobra iz 1997. godine koja je rađena za potrebe Pro-
stornog plana područja posebne namjene za morsko dobro. Bazne studije za
potrebe prostornih planova područja posebne namjene za nacionalne parkove
(1997. godine: NP Durmitor, NP Biogradska gora, NP Lovćen i 2001. godine NP
Skadarsko jezero) rađene su shodno problematici odgovarajućeg nacionalnog
parka i nivou obrade u različitim tematskim aspektima.
Primjena rezultata i saznanja iz baznih studija u prostorne planove sprove-
dena je jednostavnim uključivanjem odgovarajućeg poglavlja u tim planovima,
ali bez dovoljnog nivoa integracije u konkretnim planerskim rješenjima, pa se u
mnogim slučajevima može konstatovati konfliktnost između planerskih rješe-
nja (zone razvoja, industrija, naselja, turistički kapaciteti, infrastruktura) i pred-
loženih režima i mjera zaštite zaštićenih područja prirode.
Posmatrajući validnost nalaza iz ranije rađenih baznih studija u realnom pro-
toku vremena, mora se konstatovati da su isti zastarjeli za primjenu u novim
prostornim planovima, pa je neophodno da se prilikom izrade novih prostornih
planova ili izmjena i dopuna postojećih obezbijedi izrada novih studija, poseb-
no za aspekt zaštite prirode i pejzažnih vrijednosti.
S obzirom da postojeće tehnike izrade prostornih planova ne obezbjeđuju
odgovarajuću integraciju ekoloških zahtjeva sadržanih u stručnim nalazima
studija za zaštitu prirodnih i pejzažnih vrijednosti u glavnim planerskim rješe-
njima, predlaže se sprovođenje procedure / tehnike Strateška procjena uticaja
na životnu sredinu, i to ne samo na svaki prostorni plan već i na master plano-
ve, strategije i politike.
147
U slučaju master planova, sektorskih strategija i politika, slično kao i kod
prostornih planova, same bazne studije o prirodnim i pejzažnim vrijednostima
(u slučajevima za koje su rađene) urađene su na zadovoljavajućem nivou, ali sa
niskim nivoom integracije ekoloških zahtjeva u strateška opredjeljenja.
Iskustva u integraciji zaštite prirode i posebno zaštićenih prirodnih dobara u
strategije, politike i planove vezane za održivi razvoj vezana su za (I) tradicio-
nalni planerski postupak koji se sprovodi u toku izrade Prostornog Plana Crne
Gore i (II) novije participativne procese primjenjene prilikom razvoja strategija,
kao što je Strategija održivog razvoja. Ta dva mehanizma imaju sljedeći zajed-
nički tok – razvojne faze:
(a) Identifikacija područja koja ispunjavaju uslove za stavljanje pod zaštitu
i moguće opcije njihove buduće zaštite. Ove aktivnosti se obezbjeđuju 1.
kroz redovno obavljanje djelatnosti Republičkog zavoda za zaštitu pri-
rode, 2. pripremu baznih studija za potrebe prostornih planova (PPCG,
PPPPNMD) i 3. projekte (EMERALD, IPA, IBA).
(b) Razmatranje / prihvatanje prijedloga novih područja za stavljanje pod za-
štitu radi čega se obezbjeđuje njihovo promovisanje u medijima, izdava-
nje posebnih stručnih radova i publikacija, organizuju se okrugli stolovi,
stručne i javne rasprave. To su ujedno i prilike za razmatranje prioriteta za
stavljanje pod zaštitu.
(c) Formulisanje usaglašenih prijedloga za stavljanje pod zaštitu novih
područja uz isticanje prihvaćenih prioriteta.
(d) Integracija usaglašenih prijedloga za formiranje novih zaštićenih područja
prirode u strateške dokumente.
(e) Proces razmatranja i usvajanja strateških dokumenata vezanih za održivi
razvoj koji je još jedna prilika da se razmotri opravdanost formiranja novih
zaštićenih područja prirode, njihov uticaj na ostale elemente razvoja, druge
sektore i slično.
(f) Sprovođenje prijedloga za stavljanje pod zaštitu kroz zakonom propisani
postupak (Zakon o zaštiti prirode).
Za razliku od participativnog procesa koji je primijenjen prilikom izrade
NSOR-a, kojom prilikom je cjelokupan dokumenat (nacrt) razmatran na radio-
nicama po svim većim mjestima u Crnoj Gori, u toku usvajanja PPCG su pored
većeg broja javnih rasprava o tom dokumentu organizovane i tematske raspra-
ve o značajnim pitanjima iz toga Plana, uključujući i tematsku javnu raspravu
za pitanje zaštite prirode. S druge strane, proces formulisanja ključnih pitanja
vezanih za zaštitu prirode u NSOR-u je većim dijelom bio zasnovan na primjeni
148
ZBORNIK RADOVA
što bolje i kvalitetnije ekspertize (“best knowledge approach“) dok je to isto u pro-
cesu izrade PPCG urađeno kroz analitički postupak koji je sprovodio širi tim
za izradu dokumenta. Sličan postupak je sa svoje strane sprovodila i Komisija
za recenziju PPCG. Nažalost, takvo ekstenzivno razmatranje pitanja dugoroč-
ne projekcije zaštićenih prirodnih dobara imalo je za rezultat isključivanje iz
konačnog dokumenta PPCG svih onih prijedloga za stavljanje pod zaštitu iz
kategorija koje nisu od “većeg nacionalnog“ značaja, a to su spomenici prirode
i predjeli posebnih prirodnih vrijednosti.
Kako efikasnost u implementaciji strateških i planskih dokumenata direktno
odražava nivo njihovog kvaliteta i realnost / izvodljivost planiranih aktivno-
sti, naše skromno iskustvo ukazuje na nizak nivo efikasnosti u implementaciji
planiranih aktivnosti vezanih za pitanje integracije zaštite prirode i posebno
zaštićenih prirodnih dobara u strategije, politike i planove vezane za održivi
razvoj.
Razlozi za tako nizak nivo efikasnosti u implementaciji planiranih aktivnosti
su mnogobrojni, ali se kao najvažniji mogu izdvojiti sljedeći:
1. Nizak politički prioritet kojeg ima zaštita prirode.
2. Promovisanje politika koje nisu kompatibilne sa zaštitom prirode i održi-
vim korištenjem postojećih i planiranih zaštićenih prirodnih dobara i isko-
rištavanjem prirodnih resursa uopšte.
3. Nizak nivo ograničenja i podsticaja vezanih za zaštitu prirode.
Od pitanja koja se posebno ističu kao značajna za integraciju zaštite prirode
/ zaštićenih prirodnih dobara u strategije, politike i planove za održivi razvoj,
u Crnoj Gori se mogu izdvojiti sljedeća:
1. Efikasnost u upravljanju postojećim zaštićenim podrucjima prirode – ne
daje dovoljno dobrih primjera i ne stvara uslove za održivi razvoj u tim
područjima.
2. Ustanovljavanje direktnog upravljanja zaštićenim prirodnim dobrima – u
postojećim uslovima bez posebno formiranih ovlaštenih upravljača (stara-
laca) za sve kategorije i sva zaštićena prirodna dobra ne može se obezbi-
jediti efikasna zaštita ključnih resursa tih područja koja su bila razlog za
njihovo stavljanje pod zaštitu.
3. Participativni proces u planiranju i sprovođenju upravljanja – zbog odsus-
tva predstavnika lokalnog stanovništva iz upravljačkih struktura onih in-
stitucija i organa zaduženih za upravljanje zaštićenim prirodnim dobrima
ne mijenjaju se praksa i načini korištenja resursa, niti se smanjuje nivo pri-
tisaka na ta zaštićena prirodna dobra.
149
Literatura
Bulić Z., Bušković V., Jovović V., Stevanović V., Mandić S. & Lješević-Mitrović S. (2005): Prirodne
i pejzažne vrijednosti prostora i zaštita prirode. Sektorska studija za potrebe PPRCG (PPR),
str. 1-65., GTZ, Vlada RCG & Univerzitet CG, april 2005., Podgorica.
Roganović D., Kalezić L., Rabrenović J., Bulić Z. & Bušković V. (2008): Nacionalna Strategija bio-
diverziteta sa Akcionim planom za period 2009-2014. god., str. 1-55. Ministarstvo turizma i
zaštite životne sredine, Podgorica.
Grimes, A. P., Latif, M. A., Vujadinović-Čolić, J., i V. Buškovic (2005): Dopunjena procjena stanja
biodiverziteta za Srbiju i za Crnu Goru. USAID. FAA, Odjeljak 119. USAID/Srbija-Crna
Gora. Beograd, Podgorica.
Ekonomska komisija Ujedinjenih Nacija za Evropu (2007). Druga procjena performansi u zaštiti
životne sredine Crne Gore, UNECE
Ministarstvo turizma i zaštite životne sredine (2007). Izvještaji o stanju životne sredine od 2003
- 2007. Podgorica.
Ministarstvo turizma i zaštite životne sredine (2008): Nacionalni pregled o uticaju klimatskih
promjena na obalni i morski biodiverzitet. Podgorica.
Ministarstvo turizma i zaštite životne sredine (2009): Nacrt nacionalne Strategije biodiverziteta sa
Akcionom planom za period 2009. – 2014. Podgorica,
Ministarstvo turizma i zaštite životne sredine Crne Gore (2007). Nacionalna strategija održivog
razvoja. Podgorica.
Ministarstvo za ekonomski razvoj (2008): Prostorni plan Crne Gore do 2020. Podgorica.
Ministarstvo za ekonomski razvoj (2008): Prostorni plan područja posebne namjene za morsko
dobro Crne Gore (2008).
Ministarstvo za ekonomski razvoj, Ministarstvo turizma i zaštite životne sredine i GTZ kance-
larija u Podgorici, Crna Gora (2008): Nacrt Nacionalne Strategije za integralno upravljanje
obalnim područjem (2008). Podgorica.
Ministarstvo zaštite životne sredine i uređenja prostora (2004): Nacionalni izvještaj o statusu,
problemima i očuvanju obalnog i morskog biodiverziteta (SAP BIO) za Crnu Goru.
150
ZBORNIK RADOVA
Planning of protected
natural assets in the
sustainable development
strategies in Montenegro
Summary
The paper discus key aspects of the nature protection in Montenegro. Emphasis
is given to the existing and planned natural assets important at national and in-
ternational level. Recommendations and measures regarding long-term protecti-
on of nature in Montenegro are presented, particularly those given in physical
plans (Physical Plan of Montenegro (PPMNE), Physical Plan of Special Purposes
(for Maritime Public Domain)(PPSPMPD), physical plans of the municipalities)
and strategies regarding sustainable development (National Strategy for Sustai-
nable Development (NSSD), Strategy for Integrated Coastal Zone Management
(ICZM).
Key words: Protected natural assets, sustainable development, strategi-
es, planning, according to recommendations of NSSD, ICZM, PPMNE and
PPSPMPD
151
ZBORNIK RADOVA
ELEMENTI STRATEŠKE
PROCJENE UTICAJA
NA ŽIVOTNU SREDINUU
SPROVOĐENJU PROJEKATA
ZAŠTITE PRIRODE U BiH
Ozren Laganin
Sažetak
U skladu sa evropskom praksom, strateška procjena uticaja na životnu
sredinu(eng. Strategic Environmental Assessment/SEA) predstavlja jedan od
ključnih elemenata prilikom ocjenjivanja i donošenja odluka o prihvatanju ili
odbacivanju planova, programa i strategiji. Strateška procjena je uređena glo-
balno zakonima o zaštiti životne sredine/okoliša na nivou oba entiteta u BiH,
kojima se djelimično transponuju odredbe Direktive o SEA (2001) i Protokola
o SEA uz Konvenciju o prekograničnoj procjeni uticaja na životnu sredinu. U
toku izrade planova i projekata u područjima koja su od značaja sa stanovišta
očuvanja prirodnih vrijednosti finansiranih od http://360.u2.com/međuna-
rodnih institucija, obavezno je sprovođenje odgovarajuće procjene uticaja na
životnu sredinu, u skladu sa evropskim direktivama ili metodologijama koje
su izradile donatorske institucije. U Bosni i Hercegovini je zakonski osnov za
praćenje strateške procjene veoma ograničen i ne postoji metodologija za ocjenu
prihvatljivosti dokumenta SEA. Ovim radom se daju osnovni elementi i poka-
zatelji koji mogu poslužiti prilikom izrade propisa za sprovođenje SEA u BiH.
Ključne riječi: strateška procjena/ SEA, BiH, uticaj na životnu sredinu, plani-
ranje, zaštita prirode
Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, Banja Luka

e-mail:o.laganin@mgr.vladars.net
153
1. Uvod
Strateška procjena uticaja na životnu sredinu (eng. Strategic Environmental Asse-
ssment-SEA), je sistematski analitički proces u kojem se evaluiraju efekti po ži-
votnu sredinu i zdravlje planova, programa i strategija (eng. Plans,Programs and
Policies- P/P/P) analiziraju i integrišu u proces planiranja. Ovaj proces obuhvata:
pripremu dokumenta o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu, sprovođe-
nje postupka konsultacija sa stručnim institucijama i javnosti, uzimanje u obzir
primjedbi i sugestija i procedura konačnog usvajanja planova, programa ili stra-
teških dokumenata i obavještavanje javnosti o njihovom donošenju. Za razliku
od postupka procjene uticaja za projekte koji mogu imati značajan uticaj na život-
nu sredinu, koji je zakonski detaljno uređen, postupak strateške procjena uticaja
(u daljem tekstu: strateška procjena) za planove, programe i druge akte je samo
djelimično normativno uređen zakonima u oblasti životne sredine, a djelimično i
zakonima o prostornom uređenju, u odredbama koje se odnose na planiranje. Što
se tiče zakonodavstva EU koje se primjenjuje na stratešku procjenu, dva su osnov-
na pravna instrumenta koja tretiraju ovu oblast: Direktiva 2001/42/EEZ o procjeni
efekata planova i programa na životnu sredinu, kojom se utvrđuju opšta pravila o pri-
mjeni strateške procjene, i koja definiše životnu sredinu kao skup međuzavisnih
elemenata prostora, i Protokol o strateškoj procjeni uz UNECE Konvenciju o procjeni
uticaja na životnu sredinu u prekograničnom kontekstu (ESPOO konvencija), koji u
odnosu na Direktivu dodatno uređuje pitanja učešća javnosti, uticaja na život-
nu sredinu i zdravlje, te uspostavlja linearnu proceduru procjene,sličnu procjeni
uticaja projekata na životnu sredinu, u skladu sa Direktivom o procjeni uticaja
na životnu sredinu (EIA). Da bi se stvorili pravni preduslovi za implementaciju
odredaba navedenih instrumenata, i da bi se postupak strateške procjene mogao
sprovoditi u skladu sa evropskom praksom, potrebno je izvršiti harmonizaciju
domaćih propisa u oblasti zaštite životne sredine u smislu transpozicije Direktive
2001/42/EEZ, i sprovesti proceduru ratifikacije SEA protokola.
U sprovođenju strateške procjene na životnu sredinu koriste se i različite
smjernice i uputstva, kao npr. smjernice OECD zemalja iz 2006-te godine, koje
su usvojile sve značajne finansijske i donatorske organizacije. U BiH se, u re-
alizaciji projekata Svjetske Banke, koriste specifične smjernice ove finansijske
institucije, prema kojima se projekti klasifikuju u četiri kategorije u zavisnosti
od tipa, lokacije, osjetljivosti, prirode i veličine njegovih potencijalnih uticaja na
životnu sredinu rangirano od kategorije A – za planove za koje postoji velika
Zakonski okvir za sprovođenje procjene uticaja na životnu sredinu sadržan je u više propisa (zakona i podzakonskih
akata) a lex specialis koji regulišu sprovođenje procjene uticaja su: Zakon o zaštiti životne sredine Republike
Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 28/07) i Zakon o zaštiti okoliša Federacije BiH (Službene novine
Federacije BiH broj 33/03)
154
ZBORNIK RADOVA
vjerovatnoća za značajne negativne uticaje, do kategorije D- gdje je malo vjero-

vatno da će se pojaviti uticaji ili će efekti po životnu sredinu biti minimalni.
U skladu sa Direktivom 2001/42/EEZ, zadaci koji se postavljaju tokom izra-
de planova i programa, u direktnoj su korelaciji sa ciljevima i zadacima strateš-
ke procjene. Ti zadaci su:
1. utvrđivanje obuhvata i sadržaja plana, imajući u vidu ključne trendove i
ograničenja na koja plan ili program može uticati,
2. analiza dostupnih podataka, uključujući i indikatore životne sredine, rele-
vantne za plan ili program,
3. analiza različitih alternativa u sprovođenju projekta, uključujući i tzv. nul-
tu alternativu,
4. izrada dokumenta Strateške procjene uz propisivanje mjera sa smanjenje
negativnih i pospješivanje pozitivnih uticaja na životnu sredinu,
5. postupak konsultacija-uzimanje u obzir mišljenja i stavova nadležnih or-
gana i javnosti i
6. dopunjavanje i donošenje plana ili programa.
Strateška procjena može služiti u svrhu evaluacije postojećih planova ili u
svrhu davanja posebnih smjernica o uticajima na životnu sredinu u postupku
izrade planova i programa.
U skladu sa odredbama SEA protokola, planiranje i sprovođenje strateške
procjene treba da budu integrisani, zbog praktičnosti sprovođenja jedinstvenog
postupka i omogućavanja sprovođenja planova i programa uz obezbjeđenje
optimalnih mogućnosti životne sredine i sprečavanja uticaja na klimatske pro-
mjene. Postupak strateške procjene ne usložnjava nužno postupak donošenja
planova, niti prouzrokuje nerazumno visoke troškove.
U praksi je često problematično u potpunosti ostvariti koordinaciju izme-
đu izrade planova i strateške procjene, odnosno integraciju ova dva postupka.
Ukoliko se strateška procjena sprovodi nakon izrade plana, implementacija je
problematična zbog toga što se na taj način dupliraju poslovi, uticaj na ciljeve i
rezultate je ograničen a sam postupak se nepotrebno odugovlači. Također, po-
stoji i rizik od nedovoljne harmonizovanosti sa SEA Protokolom i Direktivom o
SEA. Čak i pri djelimičnoj usklađenosti, ne postižu se uvijek dobri rezultati, jer
tim koji radi na izradi strateške procjene mora posebno da razmatra i analizira
sve faze planiranja.
Strateška procjena predstavlja proces u kojem se analiziraju moguće prepreke
i mogućnosti zaštite životne sredine, identifikuju se rizici i potencijalni troškovi
povezani sa razvojnim inicijativama, omogućava se podrška pri uspostavljanju
155
adekvatnog upravljanja, a može pozitivno uticati i na saradnju između razli-
čitih sektora (npr. industrija- poljoprivreda- planiranje/zaštita) uspostavljanje
mjera ublažavanja negativnih efekata po životnu sredinu, institucionalno preu-
ređenje i inovacije u planovima i procedurama.
U smislu angažovanosti sredstava i ljudskih kapaciteta, za izradu Strateške
procjene se u skladu sa studijama Evropske komisije se utroši oko 5-10% od
vrijednosti plana. Veći dio inicijalnih troškova izrade strateške procjene nastaje
kada se primjenjuju novi pristupi i metode ili kada se prikupljaju bazni podaci,
a svaka naredna procjena iziskuje znatno manje troškove.
2. Sprovođenje elemenata sea

u zaštićenim područjima
Nivo potencijalnog negativnog uticaja plana ili programa na prirodnu ravno-
težu i ugrožavanja ekoloških zakonitosti u blizini i unutar zaštićenih područja
zavisi prvenstveno od veličine planiranog zahvata, odnosno razvoja potrebne
infrastrukture u tom području. Veći zahvati u prirodnom području, koji podra-
zumijevaju značajno proširenje područja koje će se koristiti u sportsko-rekrea-
tivne i turističke svrhe, zahtijevaju mnogo ozbiljnji i sveobuhvatniji pristup u
predviđanju mjera za sprečavanje i/ili ublažavanje negativnih uticaja na život-
nu sredinu, a u ekonomskom smislu to podrazumijeva i dodatne troškove koji
se odnose na zaštitu prirode.
Za svako područje je potrebno prije svega jasno odrediti osnovni strateški
cilj, u kojem se naglašava njegova osnovna namjena ili strateško opredjeljenje
razvoja prostora (turističko-rekreativna, zaštitna, lovno-turistička, i sl.). Spro-
vođenje strateške procjene u područjima koja su od značaja sa stanovišta zaštite
prirodnih vrijednosti treba da se odvija u skladu sa analitičkim zadacima stra-
teške procjene, kao što je prikazano u grafikonu 1.
Prvi korak
Postupak strateške procjene počinje fazom tzv skrininga (eng. screening), u ko-
joj se odlucuje o sprovođenju, ciljevima, obimu i sadržaja strateške procjene.
Utvrđivanje kriterijuma za sprovođenje strateške procjene je zakonska materi-
ja, a u skladu sa Direktivom 2001/42/EEZ, strateška procjena se ne odnosi na
planove odbrane, planove koji se odnose na otklanjanje posljedica elementarnih
nepogoda, kao ni za finansijske i budžetske planove.
U ovom koraku se izrađuje projektni zadatak za stratešku procjenu koji treba
da sadrži sljedeće elemente:
156
ZBORNIK RADOVA
 identifikacija osnovnih problema i pitanja vezanih za plan ili program,

 formulisanje programskih ciljeva i prioriteta,
 formulisanje mjera za implamentaciju,
 prijedlog implementacije i sistema monitoringa.
Za svaki od navedenih elemenata trebaju da se definišu, odnosno predvide:
1. Osnovni pripremni i analitički zadaci strateške procjene,
2. Sistem komunikacije unutar tima za izradu strateške procjene, nadležnih
organa i javnosti u obavljanju analitičkih zadataka,
3. očekivane prepreke i problemi u izvršavanju analitičkih zadataka i
4. dinamički plan realizacije pojedinih elemenata projektnog zadatka, s tim
da je predviđeno vrijeme za izradu strateške procjene maksimalno do 8
mjeseci (200 dana).
IZRADA P/P/P ANALITIČKI ZADACI S E A
SCREENING- ODLUČIVANJE O POTREBI SPROVOĐENJA SEA
UTVRĐIVANJE CILJEVA, OBIMA

ODREĐIVANJE OBUHVATA P/P/P
I SADRŽAJA S E A
ANALIZA DOSTUPNIH PODATAKA SEA IZVJEŠTAJ:
PRIJEDLOG I UPOREĐENJE ALTERNATIVA IDENTIFIKACIJA PRITISAKA PO ŽIVOTNU

SREDINU I ZDRAVLJE
IZRADA P/P/P ANALIZA TRENDOVA PRITISAKA

I PROCJENA ALTERNATIVA
KONSULTACIJE SA NADLEŽNIM OR-
PROCJENA KUMULATIVNIH EFEKATA
GANIMA I JAVNOŠĆU, MODIFIKACIJE
RAZVOJNIH AKTIVNOSTI
MODIFIKACIJA P/P/P
FINALNA VERZIJA P/P/P

SISTEM MONITORINGA I UPRAVLJANJA
pred odobravanje
REALIZACIJA
Grafik br. 1. Međusobni odnos planiranja i strateške procjene
157
Drugi korak
U drugom koraku određuje se obuhvat procjene, u kojoj se determinišu sljedeća
pitanja u cilju definisanja obuhvata strateške procjene:
1. Koji su osnovni ciljevi strateške procjene?
2. Koji su ciljevi zaštite životne sredine relevantni za plan ili program i na koji
način su povezani sa ciljevima plana ili programa?
3. Da li neki postojeći planovi ili programi mogu biti relevantni ili mogu biti
u interakciji sa predloženim planom?
4. Koja su to pitanja vezano za zaštitu životne sredine značajna sa stanovišta
realizacije plana, odnosno programa?
Tabela 1 Definisanje ciljeva i obuhvata strateške procjene

Opšte teme vezano Ključni specifični faktori Opšti ciljevi zaštite Pitanja ili indikatori
za zaštitu životne u odnosu na opšta pitnja, životne sredine, za procjenu
sredine zdravlje i klim. koja se tiču izrade plana ublažavanja klimatskih
promjene koje treba promjena i zaštite
uzeti u razmatranje zdravlja koji su
prilikom izrade plana propisani u strateškim
dokumentima
Navesti opšta pitanja Identifikovati i objasniti ključne
Identifikovati bilo koji Definisati 1-3 vodeća
vezano za zaštitu ž. probleme zaštite ž. sredine relevantan cilj vezano pitanja ili indikatora
sredine, uključujući i i zdravlja koji su prisutni u
za zaštitu ž. sredine, koji bi mogli opisati
klimatske promjene području koje će vjerovatno biti
uključujući i zdravlje i trendove ključnih
i zdravlje, koja su pod uticajem plana/programa.klimatske promjene, kojim specifičnih pitanja
relevantna za donošenje Ovaj pregled daje pojednačnese definiše širi okvir za vezano za zdravlje
plana i detaljne informacije o donošenje plana. Ovi ciljevi i zaštitu životne
specifičnim uticajima. ne moraju biti nužno vezani sredine, koja su
za pojedinačna pitanja prisutna sa ili bez
(npr. aerozagađenje, (npr. aerozagađenje od SO2, zaštite ž.sredine, već sprovođenja plana ili
gubitak poljoprivrednog NOx, vodna erozija i erozija jedino da budu relevantna programa
zemljišta, upravljanje vjetrom, zagađenje zemljišta za donošenje konkretnog
otpadom, poplave i suše) pesticidima, ograničen plana/programa
kapacitet deponije otpada,
ugroženost šuma i sl.)
Treći korak - analiza baznih trendova

(nulta alternativa)
U ovom koraku, tim koji radi na izradi strateške procjene analizira koje su to
prijetnje i mogućnosti za realizaciju plana, a ovo je veoma važan korak u čita-
158
ZBORNIK RADOVA
vom procesu, jer opisuje trend parametara na kojima se zasniva strateška pro-
cjena, analiziraju se njegove promjene u slučaju da se plan ne implementira,
identifikuju se ograničenja, kao i date okolnosti, a dokumentuju se i svi nedo-
stajući podaci ili informacije koje su potrebne.
Četvrti korak - analiza predloženih razvojnih

prioriteta i njihovih alternativa
U ovom koraku analiziraju se pozitivni i negativni uticaji predloženih razvojnih
ciljeva, prioriteta ili scenarija osnovnih trendova životne sredine.
Cilj je da se analizira da li su u dovoljnoj mjeri uzete u obzir sve alternative,
da se provjeri da li su predviđeni rizici u dovoljnoj mjeri i da se daju preporuke
za optimizaciju predloženih ciljeva, prioriteta ili opštih razvojnih scenarija.
Neka od osnovnih pitanja na koja treba da se odgovori u ovom koraku su:
1. Da li su relevantna pitanja/pritisci na životnu sredinu i ciljevi zaštite do-
voljno jasni da bi se izvršila procjena
2. Da li su u dovoljnoj mjeri razrađene razvojne alternative?
3. Da li bi mogla ili trebala saradnja doprinijeti izmjenama strateških smjerni-
ca plana ili programa?
Alati koji se koriste za procjenu različitih alternativa mogu biti:
 kolektivna ekspertska mišljenja-ad hoc pregledi u cilju determinisanja spe-
cifičnih pitanja zaštite životne sredine koja su značajna u razvojnom kon-
tekstu
 Čekliste mogućih uticaja koji su obično povezani sa intervencijama predvi-
đenim u planu ili programu,
 matrice uticaja, kao što je navedeno u tabeli 2.
Tabela 2 Matrica uticaja
Relevantna pitanja i ciljevi zaštite životne sredine
-- - N/A + ++
predviđeni
ciljevi, prioriteti i
scenariji u P/P/P
karakteristike uticaja: direktni/ indirektni, obuhvat (lokalni, regionalni, nacionalni), štetnost (vrlo
negativni-vrlo pozitivni), trajanje (kratkotrajni, dugotrajni), povratno djelovanje
159
Peti korak- procjena kumulativnih uticaja
predviđenih aktivnosti u planu ili programu i
prijedlozi za njihovu optimizaciju
U procjeni kumulativnih uticaja mogu se koristiti metode slične onima kojima
se procjenjuju razvojni prioriteti. Suštinski, procjena kumulativnih efekata treba
da pruži informacije o relevantnosti opštih uticaja na životnu sredinu i zdrav-
lje, njihovu veličinu, vjerovatnoću, obim, učestalost, mogućnost ponavljanja i
osnovne faktore koji su uticali na nesigurnost u definisanju uticaja, kao što je
navedeno u tabeli 3. Također, u koraku 5 je potrebno definisati i mjere potrebne
za ublažavanje negativnih i pospješivanje pozitivnih efekata (mjere mitigacije).
Tabela 3 Karakteristike uticaja na životnu sredinu
karakteristike uticaja Simbol objašnjenje
vjerovatnoća !! velika vjerovatnoća pojave uticaja

! vjerovatnoća pojave uticaja
obim/obuhvat ~ veoma izražen negativan uticaj
- negativan uticaj
+ pozitivan uticaj
++ veoma izražen pozitivan uticaj
učestalost/trajanje >> uticaj je učestao i konstantan/dugoročan do stalan
> uticaj je povremen/kratkoročan
trajnost /povratno djelovanje V uticaj je trajan
N uticaj trenutan
Šesti korak- Planiranje i uspostavljanje efektivnih

sredstava komunikacije
Za svaki pojedinačni analitički zadatak strateške procjene (grafik 1), planiraju
se različite metode komunikacije i konsultacija sa nadležnim institucijama i jav-
nosti. Plan komunikacije se obično donosi na početku procesa izrade strateške
procjene, a sredstva komunikacije koja se mogu koristiti uključuju: pismeno
obraćanje, internet publikacije, radne seminare, sastanke i javne rasprave, okru-
gle stolove i druga sredstva.
160
ZBORNIK RADOVA
Sedmi korak- Definisanje okvirnog plana

upravljanja životnom sredinom i plana
monitoringa
U odnosu na identifikovane potencijalne uticaje, njihovi budući trendovi zavise
od niza faktora, kao što su uticaji drugih projekata, ekonomski faktori i slično. U
projektima čija je svrha zaštita prirodnih vrijednosti, kao npr. u projektu: “Šum-
ska i planinska zaštićena područja“, čiji je jedan od ciljeva proširenje postojećih
zaštićenih područja u BiH, identifikovani su potencijalni uticaji, sa dominan-
tnim pozitivnim uticajima, a za potencijalno negativne uticaje koji se odnose
na aktivnosti izgradnje infrastrukture u zaštićenim područjima i funkcionisanje
zaštićenih područja u svrhu receptivnog turizma, definisan je plan mjera za
ublažavanje navedenih uticaja i plan monitoringa.
Plan mjera za ublažavanje uticaja na životnu sredinu sadrži elemente, prika-
zane u tabeli 4.
Tabela 4 Primjer plana mjera za ublažavanje uticaja na životnu sredinu
faza: predmet: mjere komentar: trošak: institucionalna
ublažavanja: odgovornost
izgradnja npr. postaviti uključeno izvođač radova
aktivnosti u jasne znakove u troškove
toku izgradnje upozorenja, izgradnje
mogu smanjiti vremenski
nivo opšte ograničiti
sigurnosti i radove na
ugroziti divljačsvijetli dio
dana, po
potrebi odrediti
zaobilaznice
i označiti ih
funkcionisanje npr. identifikacija Kompenzacije utvrditi po jedinica za
ZP ograničenja alternativnih, moraju biti utvrđivanju koordinaciju
upotrebe prihvatljivih utvrđene u projektnih projekta (PMU)
prirodnih aktivnosti skladu sa aktivnosti
resursa mogu sticanja procesnim
negativno prihoda. okvirom
uticati na Novčane za učešće
životni standard kompenzacije za stanovništva
stanovništva gubitak prihoda.
Program malih
grantova
Što se tiče monitoringa uticaja na životnu sredinu, treba napomenuti da je
monitoring uticaja plana ili programa u strateškoj procjeni često komplikovan
161
zadatak, a često ga je nemoguće sprovesti ukoliko se ne fokusira na konkretne
aktivnosti koje proizilaze iz sprovođenja projekta. Monitoring plan bi trebao
biti realan i što jednostavniji za sprovođenje. U tabeli 5. dat je primjer plana
monitoringa iste uticaje koji su navedeni u planu mjera ublažavanja, navedene
u tabeli 4.
Tabela 5 Primjer plana monitoringa

faza: parametri mjesto način nadzi- kada se zašto se trošak odgovo-
nadziranja ranja para- nadziru nadziru rnost
parame- metara parametri parametri
tara
izgradnja opšta na lokaciji prema žalba- redovno u sigurnost minoran, izvođač
sigurnost radova i ma lokalnog toku radova- učesnika u uključen radova
u sao- oko nje stanovništva, svakodnevno saobraćaju, u troš-
braćaju, nadzor sao- ili po potrebiradnika, kove
sigurnost braćaja osoblja ZP, izgradnje
divljači sigurnost
životinja
funkcionisa- naru- na lokaciji i konsultaci- prije početka zaštita projektni jedinica
nje ZP šenost oko lokacije jama sa sta- projektnih životnog budžet PMU
životnog novništvom aktivnosti i standarda lokalni
standarda u skladu sa naknadno u lokalnog monitori,
okvirnim toku funkci- stanovniš- odbor za
procesom onisanja ZP tva monito-
učešća sta- ring
novništva
3. Zaključak
Elementi strateške procjene pojedinih projekata, naročito ukoliko se radi o pro-
jektima koji se realizuju u područjima koja su od značaja sa stanovišta očuvanja
prirodnih vrijednosti, se posebno određuju u skladu sa namjenom i strateškim
ciljem za razvoj datog područja. Strateška procjena omogućava visok nivo zašti-
te životne sredine, unapređuje proces planiranja odnosno vrednovanja planskih
rješenja na životnu sredinu, pospješuje efikasnost prilikom donošenja odluka, a
pospješuje se i identifikacija različitih alternativa pri izradi planova. Ipak, svaki
plan ili program ima određene specifičnosti, pa samim tim i strateška procjena
treba da bude prilagođena vrsti projekta na koju se primjenjuje, bez obzira na to
da li se dosljedno poštuju odredbe iz konvencije ili direktive ili ne. Najvažnije je
da Strateška procjena ispuni ulogu i svrhu zbog koje se i izrađuje, a to je uticaj
na mjere i aktivnosti predložene planom, u svrhu uvažavanja faktora životne
162
ZBORNIK RADOVA
sredine, i da mjere zaštite, prepoznate u ovom dokumentu, postaju sastavni

dio plana. U tom smislu, prilikom uređenja pravnog okvira, koji je neophodan
za sprovođenje strateške procjene u Bosni i Hercegovini, biće potrebno uze-
ti u obzir postojeće zakone u oblasti prostornog uređenja, a odredbe zakona
o zaštiti životne sredine prilagoditi zahtjevima instrumenata međunarodnog
prava, kako bi se strateška procjena mogla sprovoditi za različite vrste planova
i programa.
4. Literatura
Directive 2001/42/EC on the Assessment of the Effects of Certain Plans and Programmes on the
Environment, EU Parliament
Ozren Laganin: “Integrisanje ekoloških aspekata pri planiranju razvoja sportsko-turističkih sa-
držaja u zaštićenim područjima Republike Srpske“, Zbornik radova, XXXV Simpozijum
o operacionim istraživanjima, Soko Banja 14-17 septembar 2008. Saobraćajni fakultet, Beo-
grad
Dejan Filipović: “Strateška procjena uticaja kao instrument zaštite životne sredine u gradovima“,
Zbornik radova, Naučno-stručni skup Savremene tehnologije i održivi razvoj gradova, Ba-
nja Luka 14-15 novembar 2008. Institut zaštite, ekologije i informatike Banja Luka
OECD Development Assistance Committee (DAC) Guidance: Applying Strategic Environmen-
tal Assessment. Good Practice Guidance for Development Cooperation, Paris 2006
(http://www.seataskteam.net).
Training Material from the Course on the Practical Application of the UNECE Protocol on Stra-
tegic Environmental Assessment, created by UNDP and UNECE, Training held in Beroun,
Czech Republic 22-26 September 2008
Andreas Berchold: “Environmental Planning for Ski Areas“, International Ropeway China Spe-
cial, 2006.
Norman J.Vig, Regina Axelrod: The Global Environment, Institutions,Law and Policy. (A Divisi-
on of Congressional Quarterly Inc. Washington D.C. 1999.)
Lynton Keith Caldwell: International Environmental Policy, from the Twentieth to the Twenty
First Century (Duke University Press, Durham and London 1996)
Coursebook on Environmental Impact Assessment Workshop, Monterey Institute of Internatio-
nal Studies (MIIS), Monterey CA Spring 1999.
163
ZBORNIK RADOVA
U smjeru standarda
EU za zaštitu biološke
raznolikosti u
jugoistočnoj Europi:
Iskustvo WWF-a
Alberto Arroyo Schnell
Put EU
Provedba EU Direktiva o staništima i pticama ne znači samo ispunjavanje ne-
kih zakonskih obaveza EU. Konkretno, za EU i njezine članice to također znači
raditi na:
 provedbi Bernske konvencije
 provedbi Programa rada na zaštićenim područjima iz Konvencije o biološ-
koj raznolikosti
 rad u pravcu “zaustavljanja gubitka biološke raznolikosti do 2010“
Osim toga, za zemlje kandidate i potencijalne kandidate za EU to još znači
raditi u pravcu pristupa EU.
WWF-ov Ured za mediteranski program u

Dinarskom luku
Ključni fokus WWF-a u Dinarskom luku vezan za biološku raznovrsnost uklju-
čuje:
 Rad na provedbi Programa rada na zaštićenim područjima iz Konvencije
za biološku raznolikost kroz projekt za regiju koji financira MAVA.
Koordinator WWF Natura 2000
165
 Pitanja vezana za pristup EU kroz državne projekte (naročito vezano za
EU Direktive o prirodi i EU Okvirnu direktivu o vodama).
Ovaj se rad uglavnom obavlja pod kišobranom Memoranduma o razumi-
jevanju potpisanog s državnim vlastima zemalja u regiji uključujući Bosnu i
Hercegovinu, Crnu Goru i Srbiju.
Prekretnica u ovome procesu bilo je potpisivanje sporazuma u Bonu 2008.
godine između predstavnika vlada Albanije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske,
Crne Gore, Srbije i Slovenije (“Big Win” – “Velika pobjeda“). Obaveze preuzete
ovim sporazumom uključuju proglašenje novih zaštićenih područja i jačanje
uzajamne suradnje u cilju postizanja prekograničnog održivog upravljanja u
jugoistočnoj Europi.
Jedan primjer WWF-ove aktivnosti u regiji:

Bosna i Hercegovina živo srce Europe
WWF-ov projekt “Živo srce Europe“ odvija se u Bosni i Hercegovini od 2008.,
a glavni mu je cilj podrška očuvanju biološke raznolikosti u zemlji po EU stan-
dardima. Neki relevantni rezultati uključuju:
 Prijevod nekih ključnih dokumenata (tekst EU Direktiva o prirodi, smjer-
nica za EC članak 6., priručnik o određivanju mjesta)
 Pomoć pri formiranju i obučavanju za rad radne skupine za znanstvenu
koordinaciju EU standarda o zaštiti biološke raznolikosti, uključujući i
predstavnike oba entiteta (njezin sadržaj uključuje preliminarnu referen-
tnu listu staništa i vrsta od interesa za zajednicu u Bosni i Hercegovini).
 Priprema regionalnog izvješća o korištenju EU standarda o zaštiti biološke
raznolikosti u jugoistočnoj Europi, sa sljedećim glavnim karakteristikama:
 Utemeljenost na postojećim izvješćima, studijama i događajima
 Glavni naglasak na Bosni i Hercegovini, ali su uključena i poglavlja o
Crnoj Gori i Srbiji
 Neki regionalni zaključci:
 Nedostatak informacija i kapaciteta, pritisak drugih sektora
 Stručna podrška procesu je dobrodošla
 Potreba za koordinacijom
166
ZBORNIK RADOVA
Predstavnici vlada jugoistočne Europe na 9. sastanku Konferencije stranaka

Konvencije o biološkoj raznolikosti (CBD COP 9)
Novi koraci: kretanje naprijed

WWF će nastavit svoj rad u Bosni i Hercegovini, dok će istovremeno proširivati
aktivnosti na Srbiju i Crnu Goru, slijedeći slične pristupe, uključujući i suradnju
s vlastima.
Jedan od ključnih elemenata našeg rada u regiji jest korištenje našeg iskustva
tijekom ranijih pristupni procesa EU (EU-10, Rumunjska i Bugarska): vjerujemo
da transfer znanja i iskustva može biti važan čimbenik uspjeha ovih projekata.
Neki zaključci: završne poruke

 EU standardi zaštite biološke raznolikosti idu dalje od EU pristupnih per-
spektiva, jer oni mogu biti ključ potpore provedbi Bernske konvencije, pro-
vedbi Programa rada na zaštićenim područjima iz Konvencije o biološkoj
raznolikosti, te aktivnostima u pravcu postizanja cilja za “zaustavljanje gu-
bitka biološke raznolikosti do 2010“.
 Ranija EU iskustva, posebice pristupni procesi, mogu biti veoma ilustrativ-
ni u jugoistočnoj Europi.
 Suradnja vlasti i zainteresiranih strana vjerojatno je najbolji put prema na-
prijed: svaka podrška je dobrodošla, dakle postoji izgled da se postigne
zajednički dogovor od samog početka i da se radi u pravcu postizanja za-
jedničkih ciljeva.
167
ZBORNIK RADOVA
Zaštićena područja za živi

planet – Projekt ekoregije
Dinarskog luka (PA4LP-DAE)
Stella Šatalić
Osnovna informacija
Stranke u Konvenciji o biološkoj raznolikosti (KBR) obavezale su se da do 2012.
godine poboljšaju svoje sustave zaštićenih područja. Program Svjetskog fonda
za zaštitu prirode (WWF) pod nazivom “Zaštićena područja za živi planet“ ima
za cilj da podupre provedbu KBR-ova Programa rada na zaštićenim područjima
(PRnZP) kroz zaštitu širih krajolika temeljenu na pristupu ekosustavu. Jedan od
takvih krajolika jest i dinarski krš, koji se proteže od Alpa do Balkanskog poluo-
toka. Područje projekta ekoregije Dinarskog luka uključuje Sloveniju, Hrvatsku,
Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Albaniju. Tih pet zemalja i WWF potpisali
su Memorandum o razumijevanju, a projektni tim je osnovan početkom 2008.
Srbija se također u svibnju priključila ovim zemljama, u sklopu inicijative Big
Win (velika pobjeda).
Projekt provodi WWF-ov Ured mediteranskog programa, a financira ga fon-
dacija MAVA. Vremenski okvir je pet godina (2007-2011).
Ciljevi i specifični ciljevi

Glavni cilj je stvoriti uvjete koji će omogućiti uspješnu provedbu Programa rada
na zaštićenim područjima iz Konvencije o biološkoj raznolikosti (PRnZP KBR-a)
u ovih pet zemalja ekoregije Dinarskog luka (SL, HR, BiH, CG, AL).
Kako bi se pomoglo dotičnim zemljama da razviju reprezentativnu, uspješno
vođenu i održivo financiranu mrežu zaštićenih područja, utvrđena su tri spe-
cifična cilja:
Šef projekta Zagreb, Stella Satalic, Project Leader, WWF Protected Areas for a Living Planet- Dinaric Arc
Ecoregion Project, Zagreb, Croatia, e-mail: ssatalic@wwfmedpo.org, www.panda.org/mediterranean
169
Cilj 1: Uraditi analizu propusta (gap analysis) glede zaštićenih područja za
ekoregiju temeljenu na najboljim raspoloživim informacijama i staviti je na ras-
polaganje svim ključnim akterima uključenim u provedbu PRnZP do sredine
2009.
Cilj 2: Izraditi plan jačanja kapaciteta vezan za provedbu PRnZP; do završet-
ka projekta uraditi barem 75% toga plana.
Cilj 3: PRnZP treba dobiti više mjesta u političkom programu svih pet zema-
lja ekoregije institucionaliziranjem političke volje izražene u Zajedničkoj izjavi
Big Win (Bonn, svibanj 2008), i dobivanjem podrške za navedene prioritete na
državnoj razini.
Big Win za inicijativu Dinarskog luka

Dana 29. svibnja 2008. šest zemalja ekoregije Dinarskog luka udružilo je snage
u Bonu da zaštiti svoje bogato prirodno naslijeđe izgradnjom učinkovite mreže
zaštićenih područja. Ova velika obaveza nastala je iz spoznaje da prirodno i
kulturno bogatstvo dinarske regije predstavlja kritično dobro na kojem se može
temeljiti društveni i gospodarski razvoj, ali i iz svijesti da se zaštita ovog prirod-
nog i kulturnog bogatstva može postignuti samo uz tijesnu uzajamnu suradnju
dinarskih zemalja. One su potpisale zajedničku izjavu i utvrdile prioritete zašti-
ćenih područja na razini svake države,
Prioriteti u pogledu nacionalnih zaštićenih područja uključuju: uspostavlja-

nje novih i proširenje postojećih zaštićenih područja, poboljšanje učinkovitosti
upravljanja zaštićenim područjima te prekogranična suradnja. WWF i DAI par-
tneri su nastavili podupirati dotične zemlje u postizanju ovih prioriteta.
170
ZBORNIK RADOVA
Napredovanje
Prikupljeni su podaci o selektiranoj bioraznolikosti, ekološki podaci i podaci o
korištenju zemljišta. Sadašnji sustavi zaštićenih područja analiziraju se u odno-
su na važna područja bioraznolikosti i s tim vezane pritiske glede uporabe ze-
mljišta kako bi se utvrdili propusti u zaštiti. Bit će obrađeno oko 150 GIS slojeva
početkom 2009. Analiza propusta u zaštićenim područjima na razini ekoregije
bit će završena sredinom 2009.
Dovršene su bodovne liste nultog stanja zaštićenih područja i određene in-
stitucije odgovorne za provedbu PRnZP. Procijenjene su potrebe za jačanjem
kapaciteta za svaku zemlju putem upitnika, a procjene državne CB bit će zavr-
šene do kraja 2008. Aktivnosti na jačanju kapaciteta započele su s provedbom
RAPPAM metodologije (metodologija brze procjene i prioritizacije upravljanja
zaštićenim područjima) u Hrvatskoj, Sloveniji i Albaniji. RAPPAM radionice u
Bosni i Hercegovini planirane su za početak 2009.
Obuka o financiranju zaštićenih područja i poslovnom planiranju održat će se u
Njemačkoj od 4.-8. prosinca 2008. Do kraja projekta napravit će se bar po jedan pilot
poslovni plan za svaku zemlju za jedan park odabran kao mjesto demonstracije.
Nacionalne strukture Big Win usuglasile su se s ministarstvima, a na akcij-
skim planovima se radi. U tijeku je lociranje potencijalnih donatora.
Ostale aktivnosti WWF-ovog Ureda za

mediteranski program (MedPO) u regiji
Postoje također novi projekti zasnovani na DAE aktivnostima i Inicijativi Big
Win:
 GEF Early Action Grant u BiH, za aktivnost PRnZP KBR-a 1.1.5 Analiza
ekoloških propusta
 GEF Early Action Grant u Albaniji, za aktivnost PRnZP KBR-a 1.1.5 (Op-
sežna procjena propusta u zaštićenim područjima, i planiranje privreme-
nih mjera za zaštitu veoma ugroženih ili dragocjenih područja) i aktivnost
3.1.1 (Pravni i institucionalni propusti)
 Program prekograničnih zaštićenih područja u jugoistočnoj Europi, finan-
cira Vlada Finske
 Morska zaštićena područja na Jadranu, financira GEF/MAVA
 Natura 2000 u BiH, financira Vlada Norveške
 Doprinos NP Sutjeska širem gospodarstvu, financira Vlada Italije
 Natura 2000 u Srbiji i Crnoj Gori, financira Vlada Norveške.
171
ZBORNIK RADOVA
WWF PROJEKAT EVROPSKO

SRCE ŽIVOTA (LIVING HEART)
- IMPLEMENTACIJA EU
STANDARDA IZ OBLASTI
BIODIVERZITETA U BOSNI I
HERCEGOVINI
Branko Vučijak
Francesca Antonelli
Semra Fejzibegović
Sažetak
Obzirom da postoji politički koncenzus može se reći da je pristupanje EU glavni
cilj za BiH. U procesu pridruživanja Evropskoj uniji, izazov za sektor okoliša
nije samo transpozicija zakonodavstva Evropske unije, već i pronaći način na
koji ono može pozitivno doprinijeti političkom i privrednom razvoju Bosne i
Hercegovine. U tom cilju, potrebno je što više koristiti jedinstvene pozitivne
osobenosti koje Bosna i Hercegovina ima kao država.
Ključne riječi: Bosna i Hercegovina, WWF Med PO, EU standardi biorazno-
likosti
Uvod
Bosna i Hercegovina je zemlja sa veoma bogatom biološkom raznolikošću.
Imajući za glavni cilj osiguranje održivog razvoja uz istovremenu zaštitu bio-
loške raznolikosti (biodiverziteta) u regiji, WWF Med PO pruža podršku BiH
Dr., WWF Med PO - Office Sarajevo, Bosna i Hercegovina, e-mail: bvucijak@wwfmedpo.org

WWF Med PO - Office Rome, Italy, e-mail: fantonelli@wwfmedpo.org
WWF Med PO - Office Sarajevo, Bosna i Hercegovina, e-mail: semra.fejzibegovic@heis.com.ba
173
u implementaciji legislative Evropske unije koja se odnosi na zaštitu prirode
(Direktiva o staništima, Direktiva o pticama i Okvirna Direktiva o vodama) i
ostalih međunarodnih konvencija (Barcelonska konvencija, Konvencija o pro-
gramu biološkog diverziteta o radu na zaštićenim područjima), ali također
i u jačanju kapaciteta, demonstraciji rješenja i uspostavljanju partnerstva za
očuvanje prirode.
U okviru Memoranduma o razumijevanju koji je potpisan između WWF
MedPO i vlade države Bosne i Hercegovine uspostavljena je saradnja u vezi sa
pitanjem zaštićenih područja, koja se odnosi na stvaranje strateškog okvira za
uspostavljanje mreže zaštićenih područja Natura 2000, finansiranje, prekogra-
ničnu saradnju, upravljanje i komunikaciju. U okviru ovih planova pokrenuta
je i I faza projekta “Evropsko srce života“ (Europe’s Living Heart) početkom
2008. godine, te će u nastavku ovog rada biti prikazani glavni rezultati I faze
ovog projekta, kao i ciljevi nastavka projekta u vidu II faze pod nazivom “Im-
plementacija EU standarda iz oblasti biodiverziteta u BiH“.
Nove zemlje članice EU posjeduju značajan dio evropskog prirodnog naslije-
đa, uključujući mnoge ugrožene vrste i staništa. Uspostava mreže Natura 2000
je ključni korak ka zaštiti i održavanju ovog bogatog prirodnog blaga za buduće
generacije. Stoga je jako bitno osigurati da se nominovanje područja u okviru
mreže Natura 2000 vrši blagovremeno i na adekvatan način kako bi interes nji-
hove zaštite i dalje ostao prioritetom od velikog značaja. Da bi se to ostvarilo,
potrebno je informisati relevantne zainteresovane strane o njihovim ulogama i
odgovornostima u okviru procesa nominovanja.
Natura 2000 je evropska ekološka mreža zaštićenih područja nominovanih
od strane zemalja članica EU-a na osnovu pravno obavezujuće legislative: Di-
rektive o staništima i Direktive o pticama. U skladu sa članom 3. Direktive o
staništima, (92/43/EEC), Natura 2000 je koherentna evropska ekološka mreža
posebnih područja zaštite (Special Areas of Conservation -SAC) i područja
posebne zaštite za ptice (Special Protection Areas - SPA). Direktive o stani-
štima i pticama su najvažniji pravni instrumenti Evropske unije za zaštitu
biodiverziteta.
Mreža se sastoji od dvije vrste zaštićenih područja: Područja posebne zašti-
te (SPA) i Posebnih područja zaštite (SAC). Područja posebne zaštite nominu-
ju zemlje članice u skladu sa Direktivom o pticama (79/409/EEC). Direktiva
obavezuje zemlje članice da “klasifikuju najpogodnije teritorije“ kao područja
posebne zaštite, kako bi “osigurale preživljavanje i razmnožavanje“ vrsta ptica
koje se spominju u Aneksu I Direktive. Slične mjere moraju se primijeniti “za
migratorne vrste koje se redovno pojavljuju, a nisu na listi u Aneksu I., dok se
174
ZBORNIK RADOVA
posebna pažnja mora obratiti na “zaštitu močvara, posebice močvara koje imaju
međunarodni značaj“.
Putem nominovanja posebnih područja zaštite, ova zaštita se proširuje na
staništa drugih ugroženih vrsta uključujući i ptice, (Aneks II. Direktive o stani-
štima), kao i na staništa koja se nalaze u Aneksu I Direktive o staništima.
Nominovanje posebnih područja zaštite u odnosu na nominovanje područja
posebne zaštite je komplikovaniji i duži proces koji zahtijeva saradnju između
Komisije i zemalja članica.
Prvo, zemlja članica mora izraditi listu predloženih područja koji su od zna-
čaja za Zajednicu, u skladu sa kriterijima iz Aneksa III, faze I Direktive o stani-
štima. Nakon toga, vrše se pregovori o područjima od značaja za Zajednicu iz-
među Komisije i zemalja članica. U ovom procesu, biogeografski seminari ima-
ju ključnu ulogu. Konačno, zemlje članice nominiraju usvojenu listu područja
od posebnog značaja za Zajednicu i posebnih područja zaštite.
Odabir područja od posebnog značaja za Zajednicu trebao je biti završen u
roku od šest godina nakon objave (1992.) Direktive. Nakon dugih odgađanja,
sva područja od posebnog značaja za Zajednicu unutar EU 15, usvojena su od
strane Komisije i uključuju slijedeće: Makaronezijska regija, uključujući Madei-
ru, Azorske i Kanarske otoke (2001), Alpska regija (2003), Atlantska i Kontinen-
talna regija (2004), Borealska regija (2005) i Mediteranska regija (2006). Ažurira-
nje biogeografskih listi sa područjima iz novih zemalja članica očekuje se tokom
2007., 2008. i 2009. godine.
Ciljevi projekta Europe’s Living Heart

U okviru I faze prethodnog WWF MedPO projekta (WWF-ovog projekta za
mediteransko područje) pod nazivom “Living Neretva“ u aprilu 2007. godine
održan je u Sarajevu seminar pod nazivom “U susret standardima Evropske
unije u riječnom slivu Neretve u Bosni i Hercegovini: povezivanje upravlja-
nja vodama sa zaštitom biološke raznolikosti”. Fokus ovog seminara je bila
Okvirna direktiva o vodama Evropske unije i Direktive koje se odnose na
zaštitu prirode, i učesnici su pokazali značajan interes za standarde EU o bi-
oraznolikosti, a naročito predstavnici državnih organa vlasti. Kao rezultat
izraženog interesa u okviru ovog seminara, došlo je do razvoja ideje za novi
projekat pod nazivom “Evropsko srce života-I faza” (Europe’s Living Heart-
Phase I). Europe’s Living Heart projekat je počeo u januaru 2008. godine, a
završen je u junu iste godine. Glavni cilj projekta je pružanje odgovorajuće
podrške oblasti zaštite prirode, uzimajući u obzir pozitivne standarde EU o
175
biološkoj raznolikosti. Namjena izvještaja ove faze projekta jeste da posluži
kao instrument državnim organima vlasti i ostalim relevantnim subjektima u
njihovim naporima za učinkovitu zaštitu biološke raznolikosti slijedeći stan-
darde EU u ovoj oblasti.
Kao rezultat I faze projekta“Evropsko srce života (Europe’s Living Heart)“
uspostavljen je osnovni okvir za harmonizaciju BiH standarda sa standardima
EU za zaštitu bioraznolikosti, uključujući potrebnu naučnu podlogu, listu po-
tencijalnih područja koja su kvalifikovana za mrežu zaštićenih područja Natura
2000, upute za upravljanje takvim područjima, potrebe za usklađivanjem zako-
nodavstva, kao i odobravanje javnosti kada je u pitanju značaj zaštite prirode.
Projekat “Evropsko srce života (Europe’s Living Heart)- II faza” ima za cilj
pružanje strateške podrške vladinim institucijama, uključujući jačanje kapaci-
teta za prikupljanje finansijskih sredstava, identifikaciju pilot lokacija unutar
Federacije BiH i Republike Srpske na kojima će se vršiti temeljna istraživanja i
provjera metodologija primjene standarda zaštite bioraznolikosti, popunjava-
nje standardnih obrazaca za definisana pilot područja uključujući obuku doma-
ćih eksperata, identifikaciju pravnih i administrativnih nedostataka i potreba za
cjelovitu implementaciju EU standarda zaštite prirode, te određivanje mehani-
zama za prenos iskustava koja se odnose na proces prilagođavanja standardi-
ma EU za zaštitu prirode u području jugoistočne Evrope.
Prvi cilj: Strateška podrška vladinim

institucijama za usvajanje standarda
Direktive o staništima
Prva aktivnost Radne grupe: Naučna koordinacija za oblast standarda EU o zaštiti
bioraznolikosti
 Grupa koju su sačinjavali međunarodni ekspert WWF-a i tri lokalna ek-
sperta uspostavljena je u martu 2008. godine. Prvi sastanak Radne grupe
je organizovan u isto vrijeme kada i seminar o implementaciji standarda
EU za zaštitu biodiverziteta u jugoistočnoj Evropi u Sarajevu aprila, 2008.
godine. Zadatak radne grupe je bio identifikacija i procjena osnova za
usvajanje Direktive o staništima u Bosni i Hercegovini, kao što slijedi: i)
identifikacija i sistematizacija staništa i vrsta iz Aneksa Direktive o stani-
štima koja postoje u Bosni i Hercegovini, ii) analiza dodatnih potreba za
proces istraživanja, iii) identifikacija jedinstvenih vrsta i staništa u Bosni
i Hercegovini koje treba uzeti u obzir, iv) identifikacija relevantnih insti-
tucija i zainteresovanih strana (subjekata) na državnom nivou koje treba
angažovati u implementaciji Direktive o staništima. Izvještaj je izrađen od
176
ZBORNIK RADOVA
strane domaćih angažovanih eksperata, a po smjernicama međunarodnog

stručnjaka iz ove oblasti, te u nacrtu najprije isporučen na internu kontrolu
WWF-u krajem maja 2008. godine. Nakon detaljnoga pregleda i izmjena,
isti je upućen radi komentarisanja od strane predstavnika javne admini-
stracije u BiH nadležne za upravljanje okolišem, dakle predstavnika Fede-
ralnog ministarstva okoliša i turizma Bosne i Hercegovine i Ministarstva
građevinarstva, urbanizma i ekologije Republike Srpske. Na osnovu pri-
mljenih komentara i sugestija, Radna grupa je izvršila tražene izmjene i
predala konačni izvještaj krajem juna 2008. godine.
Druga aktivnost: Jačanje kapaciteta za prilagođavanje standardima EU za zaštitu
biodiverziteta
 Na radionici koja je organizovana u Sarajevu u aprilu 2008. godine, bilo je
prisutno 35 učesnika koji su predstavljali javnu administraciju, ali i struč-
njake iz oblasti zaštite bioraznolikosti. Učesnici su na ovoj radionici mogli
dobiti informacije o sljedećem: i) standardima EU za zaštitu prirode, ii)
iskustvima o prilagođavanju Direktive o staništima u drugim balkanskim
državama i državama EU (kao npr. u Rumuniji, Bugarskoj, Malti, Austri-
ji, Njemačkoj), iii) mogućnostima za iznalaženje finansijskih sredstava za
implementaciju i upravljanje mrežom Natura 2000. Također su identifi-
kovani prioriteti za buduću implementaciju mreže Natura 2000 u BiH, o
čemu je vođena živa diskusija. WWF je vodio radionicu sa međunarodnim
ekspertima, ali uz konsultacije sa relevantnim BiH predstavnicima admi-
nistracije odgovorne za okoliš radi prilagođavanja domaćim potrebama i
zahtjevima.
Drugi cilj: Podizanje svijesti javnosti, građansko

društvo, učešće javnosti
Prva aktivnost: Izvještaj “Natura 2000 u jugoistočnoj Evropi“
 Međunarodni konsultanti su angažovani u martu 2008. godine kako bi
izradili izvještaj o stanju zaštite biodiverziteta u jugoistočnoj Evropi kori-
štenjem standarda Evropske unije. Izvještaj je za cilj imao opis postojećeg
stanja u Bosni i Hercegovini u vezi sa implementacijom Direktive o staništi-
ma, te usporedbu sa stanjem u ovoj oblasti u Crnoj Gori i Srbiji. Sakupljanje
podataka je izvršeno putem razgovora sa predstavnicima administracije
koji su učestvovali na seminaru o standardima EU za zaštitu biodiverziteta
u jugoistočnoj Evropi, (Sarajevo, 16-18. april), ali i dodatnim kontaktima
kako bi se popunile praznine i sakupile potrebne informacije. Izvještaj je
177
urađen u nacrtu i isporučen na internu reviziju krajem maja, 2008. godine,
i potom pregledan i komentarisan od strane predstavnika javne admini-
stracije u BiH nadležne za upravljanje okolišem, predstavnika Federalnog
ministarstva okoliša i turizma Bosne i Hercegovine i Ministarstva građe-
vinarstva, urbanizma i ekologije Republike Srpske. Na osnovu primljenih
komentara i prijedloga, međunarodni eksperti su predali konačni izvještaj
krajem juna 2008. godine.
Druga aktivnost: Održavanje i ažuriranje web stranice sa informacijama o pro-
jektu, na engleskom i lokalnim jezicima BiH
 “Living Neretva“ web-stranica www.panda.org/zivjetineretvu je ažu-
rirana sa novim informacijama i o projektu Europe’s Living Heart. Web
stranica je dostupna putem interneta za pružanje informacija o prirodi i
održivom razvoju uz najširu moguću uključenost javnosti. Web stranica
http://www.panda.org/bs/vijesti/index.cfm sadrži sve relevantne doku-
mente, izvještaje i prezentacije o projektu Europe’s Living Heart, čime su
sve aktivnosti ovog projekta postale transparentne.
Metodologija
Izuzetno bogatstvo živog svijeta koje postoji na teritoriji Bosne i Hercegovine
je rezultat ekološke heterogenosti Bosne i Hercegovine, njene geomorfološke
i hidrološke raznolikosti, specifične geološke prošlosti i različitosti ekoklime.
Flora, fauna i gljive u Bosni i Hercegovini su među najraznovrsnijim u Evro-
pi, i naročito su značajni u smislu globalne bioraznolikosti zbog visokog nivoa
svoje endemičnosti i prisustva posljednjih primjeraka određenih vrsta na ovim
prostorima.
U centru razvoja endemičnosti, još uvijek su u toku procesi evolucije novih
vrsta. Faktori koji doprinose ovim procesima u Bosni i Hercegovini već milioni-
ma godina obuhvataju slijedeće:
 Različitost kopnenih staništa, različiti tipovi i starost stijenskog masiva, ra-
zličitost tipova zemljišta, različiti i jedinstveni oblici reljefa;
 Različitost klimatskih uslova;
 Različitost vodenih staništa uključujući gusto razvijenu i različitu hidrološ-
ku mrežu, planinska jezera, izvori, planinske rječice, potoke, rijeke, podze-
mne rijeke, jezera, bare, močvare, baruštine, mineralne izvore i more;
 Dugoročni procesi antropogeneze,
 Različiti procesi etnogeneze.
178
ZBORNIK RADOVA
U skladu sa “Kartom biogeografskih područja EUR 15 + 12” (Evropska agen-

cija za okoliš, Kopenhagen, 2007), u BiH su prisutna tri biogeografska područja:
 Kontinentalno, u sjevernom dijelu zemlje, sa nizijama i uzvišenjima i sa
velikim uticajem Panonske ravnice. Klima je kontinentalna sa vrućim ljet-
nim razdobljima i hladnim zimama. Preovladava područje šume hrasta
kitnjaka i graba.
 Mediteransko, u južnom dijelu zemlje. Sa vrućim ljetnim razdobljima i
blagim zimama, ovo je područje sa najviše padavina (negdje i preko 5000
mm). Najveći dio kišnih padavina je u zimskom razdoblju. Zemljište je
uglavnom krečnjačko i suho (Dinarski krš) sa mnogo podzemnih vodnih
tokova, pećina itd. Glavna vegetacija je submediteranska sa šumama hra-
sta medunca i šipražjem sa suhim krečnjačkim livadama.
 Alpsko, pokriva središnji dio BiH sa visokim planinama Dinarskog po-
dručja (do visine od 2368 m). Klima je oštra sa blagim ljetima i veoma hlad-
nim i dugim zimama. Padavine su veoma prisutne tokom godine. Glavna
vegetacija su visoke šume bukve, jele i omorike, i na velikim nadmorskim
visinama alpski pašnjaci.
Slika 1 - Karta biogeografskih područaj u BiH
179
Iako Bosna i Hercegovina geografski pokriva malo područje, u njoj se nalaze
globalno vrijedna staništa. Posebne karakteristike ovog područja predstavlja-
ju mnogi kanjoni i klisure bosanskohercegovačkih rijeka (kanjoni rijeka Une,
Neretve, Drine, kanjoni i klisure pritoka gornjeg toka rijeke Bosne, i srednji dio
toka rijeke Vrbas sa izuzetno interesantnim kanjonom rijeke Ugar, koji teče iz-
među planina Vlašić, Čemernica i Manjača).
Ispod najviših planinskih vrhova u Bosni i Hercegovini, u područjima cir-
kova, prisutna su razvojna središta glečerske flore i faune, kao naročiti dokazi
postglečerskih procesa na Balkanskom poluostrvu.
Preko 450 vrsta i podvrsta vaskularnih biljaka imaju karakteristike određe-
nog stepena endemičnosti, čineći na taj način floru Bosne i Hercegovine jednu
od najunikatnijih i najkarakterističnijih u cijeloj Evropi.
Državna strategija za zaštitu biološke i pejsažne raznolikosti Bosne i Herce-
govine ukazuje da se staništa i vrste u Bosni i Hercegovini suočavaju sa prijet-
njama različite vrste zbog prenamjene prostora primarnih i sekundarnh ekosi-
stema.
Pritisak na staništa dolazi od različitih vrsta aktivnosti kao što su izgradnja
cesta, a time rascjepkanost šuma; izgradnja hidroelektrana ili rad kamenoloma.
Nadalje, močvare su ugrožene aktivnostima isušivanja, spaljivanja, melioracija
i poljoprivrednih aktivnosti. Izgradnja industrijske i stambene infrastrukture i
nekontrolisane urbanizacije sa svim pratećim uticajima također doprinosi pre-
namjeni prostora ekosistema i gubitku biodiverziteta. Pored toga i određeni
broj invazivnih biljnih i životinjskih vrsta ugrožavaju bioraznolikost vrsta, pej-
zaža i genetskog naslijeđa Bosne i Hercegovine.
U okviru I faze projekta uspostavljena je “Koordinaciona naučna grupa iz
oblasti standarda EU o bioraznolikosti”. Osnovni cilj ove radne grupe bila je
izrada izvještaja koji je imao za cilj identifikaciju postojećih informacija relevan-
tnih za identifikaciju i odabir glavnih vrijednosti iz područja bioraznolikosti u
Bosni i Hercegovini u skladu sa EU Standardima za zaštitu bioraznolikosti (tj.
Direktive iz oblasti zaštite prirode). Ova aktivnost je koristila rezultate ranije
uspostavljene Radne grupe u okviru projekta WWF Mediteranskog programa
“Living Neretva” iz 2007. godine, koja je izradila izvještaj za slivno područ-
je rijeke Neretve u BiH. Radna grupa uspostavljena u okviru I faze projekta
“Evropsko srce života“ je bila sastavljena od tri člana, a rad su nadgledali pred-
stavnici relevantnih ministarstava odgovornih za okoliš/životnu sredinu na
entitetskom i državnom nivou.
180
ZBORNIK RADOVA
Glavni rezultati
U prvoj fazi Europe’s Living Heart projekta, radna grupa je izradila izvještaj u
kojem su sakupljene sve postojeće informacije relevantne za proces identifika-
cije i nominiranja lokacija za mrežu Natura 2000 u Bosni i Hercegovini. Ovaj
izvještaj predstavlja ključne upute za bilo koju instituciju ili pojedinca zaintere-
sovane za ovu problematiku u BiH, i sastoji se od informacija o institucijama,
stručnjacima, publikacijama, digitalnim informacijama, legislativi, subjektima,
projektima i finansijskim mehanizmima, sa linkovima i kontakt detaljima radi
pristupa dodatnim informacijama.
Također, u ovom izvještaju nalaze se relevantne informacije vezane za stan-
darde EU iz oblasti zaštite biodiverziteta, kao što su biogeografska područja,
prva analiza prisustva staništa i vrsta u BiH od interesa za Evropsku zajednicu,
kao i izazovi i mogućnosti koji su identifikovani u toku procesa sakupljanja
podataka, a koji su korisni za odabir sljedećih koraka.
U periodu izvještavanja (prvo polugodište 2008. godine) implementirane su
sljedeće aktivnosti:
 Sklapanje ugovora za lokalnog koordinatora i odabir i angažovanje među-
narodnog voditelja za radnu grupu za Direktivu o staništima;
 Izbor i angažovanje međunarodnog voditelja za pripremu seminara za im-
plementaciju standarda EU za zaštitu bioraznolikosti u jugoistočnoj Evropi;
 Izbor i angažovanje lokalnih eksperata - članova Radne grupe za Direktivu
o staništima;
 Priprema i implementacija sastanka Radne grupe za Direktivu o staništima
u Sarajevu u aprilu 2008. godine, u suradnji sa predstavnicima entitetskih
ministarstava odgovornih za okoliš/životnu sredinu (FBiH i RS su usta-
vom određeni kao nadležni za pitanja upravljanja okolišem);
 Stalni rad Radne grupe pod nadzorom međunarodnog voditelja i kao re-
zultat toga nacrt izvještaja u maju, te konačni izvještaj krajem juna 2008.;
 Stalni rad međunarodnih eksperata za izradu regionalnog izvještaja o
standardima EU za bioraznolikost za jugoistočnu Evropu, koji je izrađen u
nacrtu u maju i u konačnoj formi krajem juna 2008.;
 Seminar za implementaciju EU standarda za zaštitu bioraznolikosti u ju-
goistočnoj Evropi, održan u Sarajevu aprila 2008. godine, za predstavnike
administracije BiH odgovorne za upravljanje okolišem i predstavnike na-
učne zajednice;
 Održavanje i ažuriranje web stranice projekta Living Neretva www.pan-
da.org/zivjetineretvu sa informacijama o tom projektu;
181
 Bilateralni sastanci i kontakti sa međunarodnim organizacijama, BiH dr-
žavnom administracijom relevantnom za upravljanje okolišem na različi-
tim nivoima.
Neke opšte primjedbe/zaključci nakon završetka prve faze Europe’s Living
Heart projekta date od strane domaćih stručnjaka, a koje se mogu razumjeti i
kao ukaz na potrebne buduće aktivnosti, su:
 Uprkos velikom broju naučnih radova koji se odnose na floru, faunu, stani-
šta i različitost ekosistema, BiH još ne posjeduje dovoljno naučnih izvora, a
koji bi se mogli iskoristiti za primjenu EU standarda u ovoj oblasti.
 BiH ne posjeduje baze podataka i savremene liste flore, faune, tipova sta-
ništa i ekosistema.
 Nedostaju digitalizovane karte, satelitski snimci, GIS slojevi sa relevantnim
podacima u odgovarajućoj razmjeri.
 Ne postoji Crvena lista staništa i vrsta u BiH.
 Određeni broj ugroženih, specifičnih ili endemičnih vrsta i tipova staništa
koji su prisutni u BiH ne nalaze se na listama Aneksa Direktive o staništi-
ma.
 Postoji nedostatak naročito ljudskih kapaciteta i znanja u institucijama na
entitetskom i državnom nivou iz oblasti zaštite bioraznolikosti.
 Postojeće stanje zaštite okoliša u BiH je prilično složeno, zbog institucional-
ne strukture i složene podjele nadležnosti.
 Javna svijest o pitanjima okoliša je na veoma niskom nivou. Ne tretira se
dovoljno okolišna problematika u procesu obrazovanja, u medijima, poli-
tici itd.
 Historijski faktor - postoji tradicionalno neodgovarajući stav prema okoliš-
noj problematici.
 Veoma visok je uticaj različitih društveno-ekonomskih faktora na državnu
strategiju u oblasti okoliša (npr. energetika, šumarstvo, turizam), koji su
često ispred prioriteta zaštite okoliša.
 Mali je procenat zaštićenih područja u BiH.
Neki izazovi koji su identifikovani u toku I faze Europe’s Living Heart pro-
jekta uključuju:
 Postojeća legislativa iz oblasti okoliša u BiH nije u cijelosti harmonizovana
sa drugim sektorima.
182
ZBORNIK RADOVA
 Postojeća okolišna legislativa nije u potpunosti harmonizovana sa propisi-

ma i standardima EU.
 Nedostaju zakonski propisi i uputstva koji bi podržali praktičnu imple-
mentaciju zakonskih odredbi.
 Ne postoji potpuna saglasnost između Strategije razvoja Bosne i Herce-
govine i ekoturističkih i ekonomskih potencijala koje posjeduju sadašnja
i buduća zaštićena područja. Ova činjenica je posljedica trenutnog stanja
svijesti javnosti i slabog poznavanja pitanja upravljanja iz oblasti okoliša;
 Ne postoji legislativa u BiH na državnom nivou koja se odnosi na imple-
mentaciju direktiva iz oblasti zaštite biodiverziteta.
 Trenutno ne postoji odgovarajuća institucija iz oblasti okoliša na držav-
nom nivou, s obzirom da Agencija za okoliš još uvijek nije uspostavljena u
BiH. U oblasti okoliša često je prisutan i nedostatak zvanične saradnje kako
između opština, tako i između kantona.
 Administracija u oblasti okoliša nije objedinjena (podijeljena je između
sektora prostornog planiranja, administracije iz oblasti voda i ostalih insti-
tucija, ali bez odgovarajuće međusektorske saradnje). Uz prisutna tri nivoa
autonomije i uzimajući u obzir četiri nivoa administrativnih slojeva, može
se zaključiti da je državna administracija veoma složena i u oblasti okoliša
(rezultirajući jazovima, odgađanjima, preklapanjima, dupliciranjima i ne-
jednakim standardima).
 Postoji značajan nedostatak u području strategije. Neki strateški dokumen-
ti su izrađeni ili su u završnoj fazi pripreme i usvajanja (Nacionalni oko-
lišni akcioni plan – NEAP, Državna strategija za zaštitu biodiverziteta i
akcioni plan NBSAP), ali stepen implementacije predviđenih mjera u ovim
dokumentima je veoma nizak.
 Također, postoji značajna praznina u oblasti legislative. Osnovna legisla-
tiva je uznapredovala u procesu harmonizacije sa EU, ali sekundarna le-
gislativa zaostaje. Ta činjenica blokira implementaciju na svim nivoima.
Primarna legislativa propisuje usvajanje podzakonskih akata (pravni akti
koji se zahtijevaju radi implementacije usvojenih zakona) i definiše odgo-
vornosti različitih tijela, ali u praksi se često radi na osnovu starih pravila i
propisa uprkos postojanju nove primarne legislative.
 Okolišni monitoring je veoma fragmentiran između različitih administra-
tivnih struktura.
 Nedostaje naučnih kapaciteta i podataka.
183
 Javna svijest i učešće javnosti u procesu donošenju odluka su veoma slabi.
Specifični rezultati II faze projekta Europe’s Living Heart će biti:

 Pokretanje procesa identifikacije staništa i vrsta u BiH koji su od važnosti
za EU.
 Identifikacija pravnih i administrativnih nedostataka i potreba.
 Identifikacija pilot područja za sakupljanje relevantnih informacija i popu-
njavanje standardnih obrazaca za podatke.
 Razrada strategije za komunikaciju (u saradnji sa državnim organima vla-
sti).
 Povećanje kapaciteta relevantnih tijela javne administracije za prikupljanje
finansijskih sredstava radi izvršavanja neophodnih aktivnosti.
Mjerljivi indikatori za naredne faze projekta koji se planiraju od 2009.-2011.
će biti relevantne naučne studije i izvještaji, lista nominiranih područja, upute
za upravljanje pilot područjima, nova/prilagođena legislativa, nove institucije
za zaštitu bioraznolikosti ili postojeće sa novim mandatima i javna debata o
zaštiti prirode kao dijela održivog razvoja.
Zaključak
Mreža Natura 2000 (N2K) područja ima karakteristike koje je čine drugačijom
od zaštićenih područja nominiranih na nivou države.
Kao prvo, nominiranje posebnih područja zaštite mreže N2K zasniva se na či-
sto naučnim informacijama (ukoliko su one dostupne), što daje nedvosmislenu
osnovu za odabir ovih područja i ujedinjuje cijelu mrežu. Ova područja pružaju
zaštitu samo za odabrane vrste i staništa, uzimajući u obzir njihove potrebe
za zaštitom. Nadalje, zaštićena područja formiraju jednu ekološku mrežu, koja
može smanjiti izolaciju i fragmentaciju ugroženih vrsta kada je u pitanju oču-
vanje biodiverziteta.
Jednom kada se područje identifikuje kao područje u okviru mreže Natura
2000, potrebne su određene mjere da se osigura njegova zaštita. Sufinansiranje
iz fondova EU za kreiranje ovih mjera je mogućnost koja je uključena unutar
odredbi Direktive o staništima. Stoga je moguće zahtijevati resurse Evropske
zajednice za zaštitu i održavanje ovih područja.
Raznolikost staništa i vrsta, i njihovo bogato prisustvo u BiH, zahtijeva zna-
čajno sakupljanje podataka i inventarizaciju, a što se također zahtijeva Direkti-
vama EU. Tačnije rečeno, izrada uputa za BiH o vrstama staništa, sakupljanju
184
ZBORNIK RADOVA
podataka, terenskom pristupu izradi karata i smještaj podataka bi bila izuzetno

korisna za proces EU Natura 2000. Podrška sakupljanju podataka o vrstama i
staništima bi bila neophodna zbog činjenice da postoji potreba da se naprave
barem preliminarne liste vrsta i staništa.
S obzirom da je ograničen broj stručnjaka koji se bave zaštitom prirode, očita
je jaka potreba za raspoloživim odgovarajućim stručnjacima koji bi radili na
sakupljanju i analizi podataka.
Literatura
Results from EU Biodiversity standards scientific coordination group (HD WG), May 2008
WWF for a living planet, Europe’s Living Heart - Preserving biodiversity in South Eastern Euro-
pe using EU standards, June 2008
WWF for a living planet, EUROPE’S LIVING HEART Preserving Bosnia and Herzegovina’s na-
tural heritage using EU-tools, Technical progress report, June 2008
Proces nominovanja zaštićenih područja u okviru mreže Natura 2000 sa posebnim osvrtom na
Biogeografske seminare, CEEWEB, drugo izdanje, 2007. godine
185
ZBORNIK RADOVA
UNDP-GEF PROGRAM
U REGIONU I U BOSNI I
HERCEGOVINI
Igor Palandžić
Uvod
Aktivnosti Razvojnog programa Ujedinjenih naroda (UNDP) u oblasti biodi-
verziteta su vezane prije svega za sedmi Milenijski razvojni cilj (Millennium
Development Goal - MDG), a to je Osiguranje okolišne održivosti. U okviru
izvještaja 2005 Procjena Milenijskog ekosistema (2005 Millennium Ecosystem
Assessment) utvrđeno je da je u svim regionima stanje i upravljanje ekosiste-
mima glavni faktor koji utiče na uspjeh u borbi protiv siromaštva. Područja u
kojima se javljaju najveći izazovi u dostizanju Milenijskih razvojnih ciljeva u
isto vrijeme imaju velike probleme sa ugrožavanjem ekosistema.
Upravljanje biodiverzitetom je ključni dio programa za okoliš i energiju, jed-
nog od četiri UNDP programa koji uključuju još smanjenje siromaštva, demo-
kratsko upravljanje, te sprječavanje kriznih situacija i obnova.
Veliki dio aktivnosti koje se provode kroz program za okoliš i energiju se
financira kroz Globalni fond za okoliš (Global Environmental Facility – GEF).
GEF predstavlja financijski mehanizam uz pomoć kojeg se na globalnom nivou
financira provođenje nacionalnih aktivnosti u okviru međunarodnih okolišnih
dogovora (Multilateral environmental agreements – MES). To prije svega po-
drazumijeva:
 Konvencija o bioraznolikosti (Convention on Biological Diversity – CBD);
 Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (United
Nations Framework Convention on Climate Change – UNFCCC);
 Štokholmska konvencija o trajnim organskim zagađivačima (Stockholm
Convention on Persistent Organic Pollutants – POPs);
187
 Konvencija Ujedinjenih naroda o suzbijanju dezertifikacije (UN Conventi-
on to Combat Desertification – UNCCD).
UNDP-GEF program u oblasti biodiverziteta

Kao što je već navedeno, UNDP uz pomoć GEF-a pruža pomoć zemljama u ra-
zvoju i zemljama u tranziciji da razviju vlastite kapacitete u upravljanju biodi-
verzitetom kako bi se osigurala raspodjela dobara i usluga ekosistema o kojima
zavisi ljudski razvoj. Kao vodeća agencija u okviru Ujedinjenih naroda (UN)
koja pomaže zemljama da razviju vlastite kapacitete u upravljanju biodiverzi-
tetom, UNDP se fokusira na dva područja:
 Integrisanje ciljeva iz oblasti upravljanja biodiverzitetom u glavne nacio-
nalne proizvodne sektore, kako bi se osiguralo da proizvodne prakse odr-
žavaju esencijalne funkcije ekosistema. Drugim riječima, UNDP nastoji in-
tegrisati biodiverzitet kao ključni dio razvojnih aktivnosti;
 Ojačati ekonomski potencijal zaštićenih područja na način da su u stanju
da osiguraju upravljačke funkcije, da su financijski održiva i da doprinose
održivom razvoju.
Pristup u oblasti zaštićenih područja u regionu

Na globalnom nivou, UNDP/GEF program je financirao ili financira veliki broj
projekata kojima je cilj unaprijediti upravljanje u zaštićenim područjima. Uku-
pno je obuhvaćeno 419 ZP koja pokrivaju 51.74 miliona ha u 63 zemlje. Pored
toga, uspostavljena su 154 nova ZP koja pokrivaju 9.95 miliona ha, a u gore
navedene aktivnosti je investirano, od strane GEF-a, 830 miliona USD.
Što se tiče regije Evrope i zemalja bivšeg Sovjetskog saveza, u kojoj se nalazi
i Bosna i Hercegovina, UNDP/GEF je financirao 32 projekta ukupne vrijedno-
sti 85.6 miliona USD koji su imali za cilj unaprijediti upravljanje u zaštićenim
područjima. Ukupno je obuhvaćeno 82 ZP koja pokrivaju 16.68 miliona ha, a
u isto vrijeme je uspostavljeno 17 novih ZP koja pokrivaju 674,645 ha. Bitno je
naglasiti i da je 18 projekata u pripremi.
Na području Evrope pokrivenost teritorije zaštićenim područjima i način na
koji se upravlja ovim područjima se razlikuju značajno od države do države.
Države Središnje i Istočne Evrope, kao i države Jugoistočne Evrope su usagla-
sile ili su u procesu usaglašavanja svojih legislativa u oblasti biodiverziteta sa
onima iz Evropske unije. Isto tako, ove države su uspostavile ili su u procesu
uspostavljanja mreže Natura 2000, koja predstavlja ekološku mrežu zaštićenih
područja u Evropskoj uniji. Ona su uglavnom sastavljena od Specijalnih zaštiće-
188
ZBORNIK RADOVA
nih područja uspostavljenih u okviru Direktive o pticama Evropske komisije (Special

Protection Areas; EC Birds Directive) te od Specijalnih područja očuvanja uspo-
stavljenih u okviru Habitat direktive Evropske komisije (Special Areas of Conser-
vation; EC Habitat Directive).
Obično su ovo mala zaštićena područja, koja bi mogla biti efikasna u zaštiti
biodiverziteta samo u slučaju kada su ona bolje integrisana i uvezana korido-
rima, te okružena bafer zonama unutar Pan-Evropske ekološke mreže (Pan-
European Ecological network). Iako postoje razlike među državama, generalno
je moguće okarakterisati generalne nedostatke u ZP: neadekvatna biogeograf-
ska pokrivenost, neefikasno upravljanje i financijska neodrživost. Strategija
UNDP-a je da ukloni nedostatke kroz aktivnosti specifične za pojedine zemlje
koje zahtijevaju jačanje upravljanja sistema zaštićenih područja kroz prevazila-
ženje postojećih problema na nivou sistema, institucionalnom, individualnom
i financijskom nivou.
Problemi na nivou sistema

Problem na nivou sistema predstavlja neadekvatan politički okvir potreban za
efikasno upravljanje sistemom ZP i integrisanje u ključne razvojne strategije,
čime dolazi do sprječavanja integrisanja ZP pod različite kategorije upravljanja
i vlasničkih odnosa (kao što su zajedničko upravljanje, različiti režimi zakupa
zemljišta).
Kako bi se prevazišli ovi problemi, provode se aktivnosti na:
 Izmjenama ili donošenju novih zakona u oblasti ZP;
 Izmjenama u regionalnom zakonodavstvu u oblasti ZP;
 Izmjenama u zakonodavstvu koje se tiče prirodnih resursa a koje direktno
utiče na ZP;
 Integrisanju upravljanja ZP u lokalne/opštinske razvojne planove.
Institucionalni problemi
Ovi problemi se odnose na nedostatke unutar sistema upravljanja ZP. Centrali-
zovana administracija ZP može dovesti do nerazumijevanja upravljačkih struk-
tura o stvarnim potrebama unutar samog ZP.
Institucionalni aranžmani upravljanja ZP mogu biti složeni sa preklapanjem
odgovornosti među različitim institucijama. Ovo može dovesti do smetnji pri-
likom definisanja jasnih ciljeva i standarda, povećanja troškova i smanjenja efi-
kasnosti. Loše upravljanje može spriječiti uspostavljanje uspješnog partnerstva
koje može biti ključno za prevazilaženje postojećih institucionalnih nedostata-
189
ka. Uspostavljanje efikasnog upravljanja ZP zahtijeva usvajanje odgovarajućih
upravljačkih ciljeva i sistema, adekvatno financiranje i blagovremeno provođe-
nje upravljačkih strategija i procesa. Nivo do kojega ZP ispunjava ciljeve oču-
vanja, pridonosi socijalnom blagostanju, te ispunjava šire socijalne, ekonomske
i okolišne ciljeve je u bliskoj vezi sa kvalitetom njegovog upravljanja – što je
osnovni zadatak UNDP-a. Problemi se prevazilaze:
 Jačanjem vlasti ZP (planiranje, nadzor, izvještavanje, itd.);
 Uspostavljanjem novih obrazaca upravljanja ZP (upravljanje uz učešće lo-
kalne vlasti, stanovništva, privatnog sektora, nevladinog sektora);
 Jačanjem institucionalnih kapaciteta za obavljanje osnovnih funkcija unu-
tar ZP;
 Uvećavanjem mandata administracije unutar ZP.
Problemi na individualnom nivou

Nedovoljno znanje među uposlenicima koji upravljaju ZP za obavljanje osnov-
nih aktivnosti, od planiranja, knjigovodstva i izvještavanja do obilazaka terena,
socijalne uključenosti, itd. su problemi koji se javljaju u velikom broju slučajeva.
Analize kompetentnosti uposlenika i njihovih profila ukazuju da postoje zna-
čajni nedostaci u vezi sa ograničenim financijskim i planerskim sposobnostima,
kapacitetima za rješavanje konflikata i uključivanja javnosti.
Jačanjem kapaciteta unutar upravljačkih struktura ZP i ostalih institucija
u zajednici se prevazilaze gore navedeni problemi. Svi UNDP projekti imaju
komponentu koja se bavi jačanjem kapaciteta na individualnom nivou.
Financijski problemi
Budžetska izdvajanja za sisteme ZP se često provode bez koordinacije sa upo-
slenicima ZP i njihovim zahtjevima. Sistemi ZP su uglavnom podržani sa nedo-
voljnim količinama financijskih sredstava. Ključni problem je da se koristi od ZP
često ne uključuju u cost-benefit analize koje se pripremaju u cilju donošenja od-
luka, bilo zbog toga što se te dobiti ne izražavaju kroz novčana sredstva ili zbog
nerazumijevanja na koji način ove dobiti mogu doprinijeti ekonomiji (turizmu
npr.). Znanje upravljačkih struktura da definišu troškove i pronađu načine kako
da pokriju te troškove je u velikom broju slučajeva ograničeno. Što se tiče priho-
da, samo je par ZP uspjelo da ostane nezavisno i da ima dovoljne vlastite prihode
od naplate od posjeta njihovom području i da nemaju potrebe za dodatnim finan-
ciranjem od strane javnih institucija, civilnog sektora ili donatora.
Aktivnosti koje UNDP provodi u sklopu svojih projekata se odnose na:
190
ZBORNIK RADOVA
 Jačanje kapaciteta upravljačkih struktura u ZP i institucija u zajednici u

oblasti financijskog i poslovnog planiranja;
 Usaglašavanje financijskih cost-benefit analiza kako bi odgovorile na stvar-
ne potrebe ZP;
 Uspostavljanje malih i srednjih preduzeća;
 Unaprjeđenje prikupljanja sredstava od naplate posjeta.
Aktivnosti UNDP-GEF programa

u Bosni i Hercegovini
Sa početkom 2009. godine, UNDP u Bosni i Hercegovini je otpočeo sa imple-
mentacijom projekta pod nazivom Integrisanje smjernica za zaštitu kraških treseti-
šta u ključne ekonomske sektore.
Naime, kraška polja (područja u kojima se kamena podloga uglavnom sastoji
od karbonskih stijena kao što su CaCO3 i MgCO3) su značajni produktivni kra-
jolici karakteristični za Sredozemlje. Otprilike 35%, odnosno oko 3 miliona km˛
evropskog kontinenta sastoji se od karbonskih stijena, a najveăi dio predstavlja-
ju krađka područja. Prepreke koje oteţavaju uključivanje zađtite biodiverziteta
krađkih područja u prostorno planiranje na lokalnom nivou u Bosni i Hercego-
vini su sljedeći:
(I) Kantoni i opštine nemaju dovoljne kapacitete za analiziranje mogućnosti
upotrebe zemljišta u kraškim područjima. U provedenim studijama iden-
tifikovane su jasne praznine u nadležnostima između opština (kao što su
Bosansko Grahovo i Livno) i kantonalnih vlasti (tj. Kantona 10) na osnovu
kojih bi se provelo ozbiljno ekonomsko i ekološko istraživanje različitih
mogućnosti kratkoročnih i dugoročnih vizija za područja kao što su kraška
polja, u različitim okolnostima i scenarijima.;
(II) Nedovoljni kapaciteti za primjenu propisa na lokalnom nivou vlasti.
Cilj projekta je uklanjanje pomenutih prepreka time što će se sačiniti model
za uključivanje problematike očuvanja biodiverziteta kraških područja u politi-
ku i propise kojima je uređeno prostorno planiranje na kantonalnom nivou, kao
i u pomenutim sektorima. Tačnije, ovim će se projektom:
(I) pomoći u pripremi instrumenta koji u obzir uzima očuvanje biodiverziteta
– Kantonalni prostorni plan; nadalje, putem replikacije i zajedničkog finan-
siranja, ovaj će projekt inicirati prostorno planiranje na lokalnom nivou u
kojem će u obzir biti uzet biodiverzitet, u svim kantonima i opštinama BiH
koje se nalaze na kraškom tlu;
191
(II) uvest će se propisi korištenja kraških područja od strane lokalnog stanov-
ništva, na opštinskom nivou, a u svrhu očuvanja biodiverziteta u kraškim
područjima, dok će u isto vrijeme biti osnažene ovlasti opštinskih i kanto-
nalnih službenika i inspektora;
(III) pripremit će se podzakonska akta i metodološke upute za ekološku eksplo-
ataciju treseta, uz njihovu provjeru na površini od 750 ha kraškog treseti-
šta;
(IV) promovisati međunarodni formalni sporazum (Hrvatska-BiH) i plan za
međunarodno upravljanje vodama.
Projekat će se implementirati na području Herceg-bosanske županije u peri-
odu od četiri godine.
192
ZBORNIK RADOVA
Višenamjenski centar
za krš – mogući model
zaštite Vjetrenice
Ivo Lučić
Sažetak
Po svojoj prirodi i kulturnoj povijesti, Vjetrenica je jedinstvena pojava ne samo
krša Bosne i Hercegovine i Dinarida nego i u planetarnim odnosima. Najzani-
mljiviji je i najistraženiji sustav holokarsta – dijela krša koji su klasični karstolozi
smatrali najrazvijenijim uopće (Cvijić 1926). Najbogatija je u svijetu po faunistič-
kom bogatstvu i raznolikosti (Ozimec & Lučić 2007). Paleontološko je nalazište
niza artefakata, između ostalog i cjelovitog kostura leoparda (Patnhera pardus),
jedinstvenog u svjetskoj literaturi (Miculinić i Jalžić, 2008). Obilježena je s dva
likovna reljefa tipična za bosansko-hercegovačke stećke. Oko ulaza se nalaze
ostaci ljetnikovca iz srednjeg vijeka, koji je nekada bio hlađen vjetrom iz pećine
(Grmek i Balabanić 2004). Privlačila je pažnju istraživača od najranijih dana.
Do kraja 19. stoljeća Vjetrenica je bila sveto mjesto. Bez Vjetrenice nije moguće
razumjeti ni bogatstvo kulturnih artefakata u njezinu neposrednom okružju.
Tu predstavu Vjetrenice postupno dokida njezina turistička slika, razvijena na
industrijskom svjetonazoru, bazirana najviše na morfološkim posebnostima
podzemlja, koja je i danas snažna. Složeniju sliku Vjetrenice nije moguće do-
seći ni jednom posebnom znanstvenom disciplinom, niti je moguće odgovor-
no planirati njezinu buduću upotrebu. Vjetrenica treba holistički pristup. To
je i zaključak istraživačkog iskustva koje se razvija zadnjih desetak godina oko
Vjetrenice, a koje okuplja različite stručnjake i pristupe iz Bosne i Hercegovine
i inozemstva. Organizacijski, ideja je skicirana u obliku višenamjenskog centra
za krš, koji bi objedinjivao više različitih djelatnosti: znanstvenu, edukativnu,
Speleološka udruga Vjetrenica – Popovo polje, Ravno, BiH, Centar za karstologiju ANUBiH, Sarajevo, BiH,
ivo@vjetrenica.com
193
gospodarsko-turističku i zaštitnu. One bi se međusobno dopunjavale i nado-
građivale: znanost omogućuje upoznavanje jedinstvene prirode krša Popova
polja i Vjetrenice te kulturne povijesti toga područja; obrazovanje omogućuje
transfer toga znanja u što šire krugove ljudi prilagođeno uzrastima i skupina-
ma; turizam organizira prihvat posjetitelja i gospodarsku suradnju koja prati te
potrebe i pribavlja sredstva za djelovanje drugih djelatnosti unutar ustanove; a
zaštitna funkcija koordinira druge aktivnosti kako bi ostale prijateljske prema
vrijednostima krajolika. Svaka od tih aktivnosti bila bi uklopljena u mrežu rele-
vantnih znanstvenih, ekonomskih i okolišnih ustanova u zemlji i inozemstvu, a
u pogledu pozitivnih zakona prijedlog je da centar bude proglašen nacionalnim
parkom. Pored toga, Vjetrenica je u postupku kandidature za Popis svjetske
baštine. Organizacija bi išla u tri stadija od ukupno 15 godina: glavni cilj prvog
razdoblja bio bi institucionalna izgradnja, drugi razvijanje kadrova i funkcija, a
treći postizanje optimalne učinkovitosti centra. Ideja za centar dobila je podrš-
ku vodećih svjetskih institucija i pojedinaca.
Ključne riječi: krš, Vjetrenica, zaštita, holistički pristup, institucije
Uvod
Špilja Vjetrenica nalazi se u Zavali, na zapadnom rubu Popova poja, u općina
Ravno. Udaljena je 12 km od jadranske ceste i morske obale u Republici Hrvat-
skoj, a od Dubrovnika oko 25 km zračne linije. Spomenikom (nežive) prirode
proglašena je 1950., a 1981. Prostornim planom SRBiH s okružjem označena
kao rezervat prirode. Po svojoj prirodi i kulturnoj povijesti Vjetrenica je jedin-
stvena pojava ne samo krša Bosne i Hercegovine i Dinarida nego i u plane-
tarnim odnosima. Pojava snažnog vjetra na ulazu u špilju privlačila je pažnju
znatiželjnika tisućama godina. U morfološkom pogledu Vjetrenica je veoma
razvijen splet od ukupno 6.700 metara istraženih kanala različitih razina. Po
svom nastanku smatra se ponorom (Absolon 1916, Cvijić 1950) ogromnih ko-
ličina vode koje su u postglacijalno doba tražile put s krova BiH (područja od
Maglića do Lebršnika) ka moru. Neki smatraju da je pak bila izvor (Miloje-
vić 1938, Zubčević i Gašparović 1958) okolnog sliva. Vjetrenica obiluje nizom
stalnih vodenih tokova, jezera, sigastih nakupina, golemih gomila nastalih
obrušavanjem stropova i sličnih pojava. Najzanimljiviji je i najistraženiji su-
stav holokarsta – dijela krša koji su klasični karstolozi smatrali najrazvijenijim
uopće (Cvijić 1926). Litološki sastav stijena Popova polja doseže 99,98 posto
kalcita, geodinamički su obilježene godišnjim pomakom od 2 cm prema sje-
veru (Dragićević i dr. 1999), a nalaze se u seizmičkoj zoni u kojoj prosječna
194
ZBORNIK RADOVA
godišnja količina oborina prelazi 2000 mm. Navedeno čini idealne uvjete za
nastanak krša.
Najbogatija je u svijetu po faunističkom bogatstvu i raznolikosti (Ozimec &
Lučić 2007). Nastanjuje je više od 200 poznatih životinjskih vrsta, među kojima
više od 92 podzemne vrste. Faunističku vrijednost Vjetrenice karakterizira čak
37 vrsta koje su opisane u ovoj pećini, tj. ona im je nalazište, locus typicus. Veliki
broj vrsta su endemi različita areala, čak ih je 14 stenoendema Vjetrenice. To
znači da ni jedan od njih nije nikada pronađen nigdje izvan Vjetrenice. Treba
znati da je u svijetu samo 20 pećina s preko 20 podzemnih vrsta! (Culver &
Sket 2000). Paleontološko je nalazište niza koštanih ostataka, između ostalog i
cjelovitog kostura leoparda (Patnhera pardus), jedinstvenog u svjetskoj literaturi.
Kostur je zapažen 1968. (Malez i Pepeonik 1971), a ekskaviran 2007. zajedno
s ostacima još dva leoparda i jednog medvjeda (Miculinić i Jalžić, 2008), te je
nakon konzervacije smješten u zbirku Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Ulaz u
Vjetrenicu obilježen je s dva likovna reljefa tipična za bosansko-hercegovačke
stećke. Oko ulaza se nalaze ostaci ljetnikovca iz Srednjeg vijeka, koji je nekada
bio hlađen vjetrom iz pećine (Grmek i Balabanić 2004). Privlačila je pažnju istra-
živača od najranijih dana. Najstariji zapis koji bi se mogao odnositi na Vjetreni-
cu nalazi se u prvoj europskoj enciklopediji Historia naturalis Plinija Starijeg iz
77. godine naše ere. Slijedi ga dubrovačka renesansna tradicija, osobito filozof i
dubrovački knez Nikola Vito Gučetić, čiji se rad iz 1584. smatra počecima znan-
stvene speleologije u BiH i Hrvatskoj. Cijelu poznatu povijest do kraja 19. stolje-
ća Vjetrenica je bila sveto mjesto. Zato bez Vjetrenice nije moguće razumjeti ni
bogatstvo kulturnih artefakata u njezinu neposrednom okružju. Tu predstavu
Vjetrenice postupno dokida njezina turistička slika, razvijena na industrijskom
svjetonazoru, bazirana najviše na morfološkim posebnostima podzemlja, koja
je i danas snažna. Vjetrenica je prilagođavana za turističke posjete više od stolje-
ća, a elektrificirana u dužini od 1050 metara 1964. godine. Oprema, prostorije i
arhiva posve su uništene u agresiji na BiH 1991-1995. Složeniju sliku Vjetrenice
nije moguće doseći ni jednom posebnom znanstvenom disciplinom, niti je mo-
guće odgovorno planirati njezinu buduću upotrebu. Za njezino razumijevanje
potreban je holistički pristup više disciplina i istraživačkih praksi. Takav zaklju-
čak nametnulo je istraživačko iskustvo koje se razvija zadnjih desetak godina
oko Vjetrenice, a koje okuplja različite stručnjake i pristupe iz Bosne i Hercego-
vine i inozemstva.
Organizacijski, ideja je skicirana u obliku višenamjenskog centra za krš, koji
bi objedinjivao više različitih djelatnosti: znanstvenu, edukativnu, gospodar-
sko-turističku i zaštitnu. Prvi put je javno predočena u obliku prijave na poziv
195
Vlade Japana za tehničku kooperaciju i bespovratnu pomoć u ljeto 2004. godi-
ne. Pored predlagača, Speleološke udruge Vjetrenica – Popovo polje iz Ravnoga,
supotpisali su je Ministarstvo prostornog uređenja, građenja i okoliša Hercego-
vačko-neretvanske županije / kantona iz Mostara i Općina Ravno. Ideju treba
promatrati u okviru vrednovanja Vjetrenice za Popis svjetske baštine, čija je
kandidatura u toku, i prijedloga da se Vjetrenica proglasi nacionalnim parkom
(Hamilton-Smith 2006).
Nacrt organizacije centra

Organizacija centra zamišljanja je spajanjem nekoliko navedenih funkcija u jed-
nu djelatnu cjelinu, koje su sve podjednako važne za upotrebu i održanje Vje-
trenice. Te funkcije su:
 znanstvena: istraživanja i sistematiziranja znanstvenih informacija na po-
dručju bioloških znanosti, geo-znanosti, povijesnih i etnoloških znanosti,
 edukativna: prijenos prikupljenog znanja na učenike, turiste i domaće sta-
novništvo, učenje o vrijednostima zaštite vrlo ranjiva specifičnog krškog
ekosustava,
 privredna i turistička: organiziranje turističke i ugostiteljske djelatnosti, te
poticanje kooperacije za proizvodnju autentičnih proizvoda: zdrave hrane
i uporabnih predmeta, te njihov plasman na tržište, i
 zaštitna: fizička i ekološka zaštita ranjivog krša.
Te četiri funkcije međusobno bi se dopunjavale i nadograđivale: znanost bi
omogućavala upoznavanje jedinstvene prirode krša Popova polja i špilje Vje-
trenice kao njegova najpoznatijeg fenomena te kulturne povijesti toga područja
što povećava njegov javni kapital; obrazovanje omogućuje transfer toga znanja
u što šire krugove ljudi prilagođena uzrastima i socijalnim skupinama; turizam
povećava njihovu poznatost, izvozi lokalnu proizvodnju i pribavlja sredstva
za djelovanje drugih djelatnosti unutar ustanove; te ekološko-zaštitna funkcija
koordinira druge aspekte s obzirom na potrebu da područje krša izbjegne ošte-
ćenja koja bi mu umanjila ili oduzela prirodne značajke. Smatra se da bi tom
organizacijom centar ubrzo mogao postići veću pokrivenosti troškova vlastitim
prihodima, te da bi razvojem djelatnosti postao ekonomski samoodrživ.
Znanstvena funkcija: Centar bi započeo radom kao manja samostalna znan-

stvena stanica za pitanja krša, osobito ona speleološka, faunistička i ekološka.
To bi omogućilo nastavak istraživanja čija se recentna faza provodi na Vjetreni-
196
ZBORNIK RADOVA
ci već gotovo deset godina, te transformiralo njihov razvoj u kontinuirana, pla-

nomjerna i financirana istraživanja. S vremenom centar bi stekao uvjete za pre-
rastanje u znanstveni institut za krš kompleksnijeg značaja te bi mogao ostvariti
veću ulogu i jaču povezanost sa sličnim institutima i sveučilištima.
Za početak znanstveni odjel bi trebao imati:
 klasičnu biblioteku djela važnih za povijest i prirodu krša, te etnologiju
dinarskog krša,
 digitalne baze podataka o dinarskom kršu, koje bi se generirale autentič-
nim istraživanjima Vjetrenice i Popova polja te cijelog područja dinarskog
krša,
 online vezu s relevantnim međunarodnim izvorima iz sličnih područja,
 laboratorij koji omogućuje jednostavniju analizu geološkog i biološkog
materijala i koji može raditi jednostavnije analize vode, tla i zraka za svoje
potrebe, za potrebe gospodarstva i javnog sektora, te koji ima razvijen po-
slovni odnos s ustanovama koje to detaljnije istražuju,
 stalnu vanjsku meteorološku postaju i razvijenu mrežu osjetljive mjerne
opreme instalirane u podzemne kanale Vjetrenice i dvadesetak drugih spe-
leoloških objekata nad površinom Vjetrenice do Grebaca i ponora u završ-
nom (SZ) dijelu Popova polja, koja bi nadzirala kontinuirano skupljanje
meteo-podataka u staništima, obrađivala ih i tumačila s obzirom na željene
potrebe.
Edukativna funkcija: odjel bi profilirao nekoliko tipova programa od onih naj-

jednostavnijih za osnovnoškolce, što bi bila stavka u njihovu organiziranom
privlačenju i uklapanju centra u školski sustav zajednice, preko programa za
srednjoškolce i sveučilištarce do najsloženijih specijalističkih ili postdoktorskih
studija na kojima bi predavači bili najeminentniji svjetski znanstvenici iz po-
dručja znanosti o kršu. Neke od vodećih svjetskih osoba, koje su pokazale želju
za sudjelovanjem u ovom programu, nisu do sada mogle biti ugošćene jer ne
postoje uvjeti.
Odjel bi za početak trebao imati:
 dvije učionice/predavaonice od 50 odnosno od 200 mjesta opremljene
multimedijalnom tehnikom,
 nastavna sredstva i pomagala iz područja geografije, geologije, hidrologi-
ja, biologije, povijesti kulture i etnologije (makete reljefa, makete špilje, tro-
dimenzionalni virtulani prikaz špilje, makete odabranih faunističkih vrsta,
model funkcioniranja poplava Popova polja i model krške hidrogeologije),
197
 interaktivne programe za učenje o kršu,
 višenamjensku kino-dvoranu,
 sportske unutarnje i vanjske sadržaje,
 uređenje prirodoslovnih zbirki, osobito biološke i geološke, te etnološke
zbirke,
 službu koja bi uz pomoć marketinga vodila brigu o kadrovskoj budućno-
sti Centra te bi izabirala potencijalne prinove, osiguravala im stipendije,
pratila njihovo redovito školovanje i omogućivala im boravke na stručnim
ekskurzijama, inozemnim kampovima i sličnim obrazovnim tečajevima.
Turističko-ugostiteljska i gospodarska funkcija: preko ove funkcije vršio bi se

organiziran prihvat posjetitelja, vodička služba i organizirali posjeti Vjetrenici
i drugim lokalitetima prirodne i kulturne baštine, te davale usluge prehrane i
smještaja. S vremenom, Centar bi nastojao razviti kooperaciju s lokalnim stanov-
ništvom potičući tradicionalan način proizvodnje hrane (npr. tradicionalan na-
čin oranja njive, sijanja pšenice, uzgoja, tradicionalne žetve, vršidbe, mljevenja u
autentičnim mlinicama, pečenja kruha i korištenja u ishrani), izrade uporabnih
predmeta u domaćinstvu, nudeći to i kao program za sudjelovanje posjetitelja.
Postoji mogućnost razvoja robnih marki pojedinih turističkih proizvoda.
Očekuju se dvije skupine posjetitelja:
 poludnevni / jednodnevni izletnički turizam: posjet Vjetrenici, konzuma-
cija jednog obroka i pića te kupovina suvenira, u pravilu s nekom destina-
cijom u okruženju, npr. s Hutovim blatom, Stocem, Trebinjem, Mostarom,
Međugorjem ili Trebižatom.
 višednevni posjeti obrazovnog ili znanstvenog karaktera kod kojih posjeti-
telji koriste smještaj i hranu, te stvaraju određenu izvanpansionsku potroš-
nju. Za ovaj tip bili bi s vremenom profilirani turnusi koji bi se uklapali u
studijske programe domaćih i inozemnih sveučilišta. Ukupan broj posjeti-
telja procjenjuje se na 100 tisuća godišnje.
Osim turizma vezanog za znanstvenu i edukativnu funkciju Vjetrenica bi po-

ticala ekoturizam u okružju, ali u granicama mogućeg, i tzv. masovni turizam
te ga distribuirala po okolnim odredištima. U tom pogledu ona bi bila vrata
koja bi iz Dubrovnika, jednog od turističkih središta Mediterana, i okolnog pri-
morja uvodila turiste u unutrašnjost BiH.
Postojale bi dvije kategorije smještaja: za učenike i studente s većim brojem
kreveta po jednoj sobi i za individualne posjete. Također, bila bi izgrađena i
198
ZBORNIK RADOVA
jedna veća prostorija koja bi služila kao čekaonica za posjetitelje špilje s garde-
robom i potrebnim asortimanom, te natkrivena staza dužine oko 200 metara
koja bi vodila od čekaonice do ulaza u špilju.
Za potrebe prehrana bio bi izgrađen restoran i caffe, a za rekreaciju sportski
objekti s unutarnjim i vanjskim sadržajima, te rekreativne i poučne staze.
Ova funkcija obuhvaćala bi i razvitak programa s lokalnim subjektima: pre-
hrambenu opskrbu centra proizvodima sa svoga područja, kultiviranje ekološ-
ke proizvodnje, patentiranje autentične robne marke i oživljavanje zamrlih ru-
ralnih područja.
Zaštitna funkcija: instrumentima i laboratorijem koji je potreban za istraživa-

nja obavljale bi se dodatne zaštitne funkcije kao sondaže zraka, vode i tla. Takve
usluge mogle bi se i prodavati na dostupnom tržištu. Eventualni nedostatak
uređaja rješavao bi se ugovorima s ustanovama koje bi bile povezane u mrežu.
Ovaj odjel imao bi i nadzornu službu – nadzornike i čuvare.
Marketing i razvoj: Osim znanstvenika-karstologa i turističkih djelatnika,

posebna bi se pažnja posvetila razvojno-marketinškoj službi. Ona bi imala u
djelokrugu rada: osiguravanje popunjenosti kapaciteta svih odjela, osigura-
nje sredstava za funkcioniranje projekata, osiguravanje školarina za prinove,
popularizaciju krških pitanja, popularizaciju zaštite, rad na javnoj slici centra,
publiciranje informacija o kršu Vjetrenici zajedno s obrazovnim i znanstvenim
odjelima, održavanje web-stranica itd.
Centar bi prolazio tri razvojna stadija od ukupno 15 godina: glavni cilj prvog
razdoblja bio bi institucionalna izgradnja, drugog razvijanje kadrova i jačanje
funkcija, a trećeg postizanje optimalne učinkovitosti centra.
Graditeljski poslovi na centru

Zavala, kao i većina sela u Popovu polju, mala su naselja, nisu se mnogo ra-
zvijala, pa je rat pomeo značajan dio onoga što je preostalo od pustošne depo-
pulacije. To je polazište za povratak života, zaštitu okoliša i izgradnju turizma.
Premda to važi i za kadrovske probleme, ovdje ćemo se osvrnuti na smještaj
centra. Koncepcijski, predviđeno je da se restaurira graditeljski stil kamenih
mediteranskih kuća. Malo je javnih objekata, samo zgrada bivše željezničke sta-
nice, solidna građevina s poviješću, pa bi obnova trebala težiti vraćanju njezinu
izvornom obliku, u muzejskom stilu. Trebalo bi računati na otkup i obnovu
privatnih kuća stanovnika Zavale i okolnih sela koji ne pokazuju interes za nji-
199
hovu obnovu. Osim toga, bilo bi potrebno izgraditi i nove objekte s dvoranom
i sličnim prostorijama za prijem većeg broja ljudi i povezati ih s postojećima u
funkcionalnu cjelinu. I novi objekti bi trebali dosljedno baštiniti elemente medi-
teranskog graditeljstva. Za tu potrebu rađene su neke skice.
Također, bilo bi potrebno obnoviti i izgraditi pješačke staze rekreativnog i
edukativnog značenja, koje bi povezivale Zavalu s okolnim naseljima između
Orahova Dola i Grebaca, te prirodnim i kulturnim lokalitetima. Staze bi bile
grubo popločane ili postavljene tucanikom s kamenim stepenicama u tradici-
onalnoj izvedbi. Na njima bi na određenim udaljenostima bila izgrađena od-
morišta i vidikovci u obliku kamenih klupa s naslonima za sjedenje, nadstreš-
nicama za hlad i zaštitu od kiše, te informativnim pločama o prirodi i životu
užeg područja. Ukupna dužina staza ne bi trebale biti manja od 20 km. Staza bi
povezivala različite prirodne spomenike poput ponora, špilja, humova, greda,
vrtača itd. Tu bi trebalo uključiti i kulturne spomenike, čija je revitalizacija nuž-
na. To su prethistorijski lokalitet sa špiljom Orlicom, lokalitet Crkvina, manastir
u Zavali, Grad na Klisuri, spomenik NOB-u u Zavali, stećci u Veličanima, na
Golubincu, Kijevu Dolu, Belenićima, obredne gomile, crkvice u Popovu, staje
na Bjeljavama, itd.
Promet i infrastruktura Zavale i okolice

Zbog zaostalog položaja naselja oko Vjetrenice, potrebno je izgraditi modernu
cestu za promet motornih vozila Zavala – Slano u dužini od 14 km, koja je sada
uska asfaltna cesta.
Također, potrebno je izgraditi komunalnu infrastrukturu u Zavali: vodovod,
kanalizaciju i kolektor s pročišćivačem otpadnih voda, organiziranje odlagali-
šta otpada na sanitetski prihvatljiv način, te uređenje prometnica i staza kroz
naselje. Potrebna je općenito sanacija naselja nakon ratnih stradanja: sanacija
ruralnog krškog graditeljstva tipa suhozida, ograda, podzida, zemunica, pojata,
salaša, gumana, itd.
Cilj je obnova života u selu, osobito tradicionalne proizvodnje u poljoprivredi
i stočarstvu koja bi našla svoj plasman u centru, proizvodnji i plasmanu ljekovi-
tog bilja i sličnih proizvoda. Proizvodni proces bio bi dio obrazovne i turističke
ponude centra; npr. od oranja pšenice tradicionalnim sredstvima, uzgoja i gno-
jenja, žetve, preko vršidbe, mljevenja u obnovljenim jedinstvenim mlinicama
izgrađenim nad ponorima rijeke Trebišnjice, do pravljenja hrane.
200
ZBORNIK RADOVA
Organizacijska povezanost centra

Centar bi bio organiziran u javnu ustanovu koja bi, na temelju IUCN-ovih krite-
rija evaluacije baštine, bila izgrađena prema važećim zakonima Federacije BiH
i Hercegovačko-neretvanske županije. Prema važećem Republičkom prostor-
nom planu iz 1981., područje Vjetrenice i prostor do granice s Republikom Hr-
vatskom predviđen je za prirodni rezervat. Ta bi namjena bila ostvarena kroz
upis Vjetrenice na Popis svjetske baštine UNESCO-a, čija je kandidatura for-
malno najavljena, ali nikad nije stvarno započela, te kroz proglašenje nacional-
nog parka, za koji postoje sugestije iz Komisije za zaštićena područja IUCN-a, a
koji je spominjan u kontekstu planova Federalne vlade.
U stručnom smislu zamisao je postaviti centar kao dio europske i svjetske
znanstveno-istraživačke i nastavne mreže za znanost o kršu. Najprije bi bio
povezan sa sveučilištima u Mostaru, Sarajevu, Dubrovniku Splitu, Zagrebu,
Ljubljani i Podgorici, te znanstvenim ustanovama u Postojni, Cluj-Napoki (Ru-
munjska), a potom i s drugim vodećim institucijama u svijetu.
Prostorno-turistička pitanja
Za ovo pitanje bitno je da je Popovo polje geografski i povijesno tijesno vezano
s primorjem i Dubrovnikom. Vala Zavala-Slano prirodna je komunikacija od
prapovijesti. Odnos je uzajaman. U povijesti je taj odnos dolazio do izražaja
kroz razmjenu dobara. Obilježavala ga je i Vjetrenica, osobito u novije vrijeme
povećanjem aktivnosti oko špilje. Tijekom tridesetih godina 20. stoljeća planeri
turizma u Slanom ističu Popovo polje i Vjetrenicu kao faktore razvoja tamoš-
njeg turizma (Jutarnji list, 1926). Otvaranje, elektrifikacija i razvoj Vjetrenice
iz šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća pobuđuju zanimanje jedne od
tada vodećih jugoslavenskih turističkih tvrtki Atlas iz Dubrovnika, koja uvodi
dvije željezničke kompozicije tjedno za Vjetrenicu, te zagovara izgradnju više
motela i suvremene ceste od jadranske magistrale do Zavale. Iz razloga koji ne
pripadaju struci, a ni javnom dobru, ti su prijedlozi otklonjeni (Lučić 2003), tako
da je Vjetrenica do raspada Jugoslavije ostala izvan svih komunikacija i tavorila
na manje od 10 tisuća posjetitelja godišnje (Habe 1974), bez osmišljena pristupa.
U isto vrijeme, njezina sestra Postojna dosezala je sto puta veću posjetu godišnje
(Gams 2004).
Aktualni status prometnice Zavala-Slano dovoljno govori o nepovoljnom
položaju Vjetrenice danas. Nedavno asfaltiranje te ceste u širini od tri metra
bjelodani da se na nju ne računa kao na turistički resurs. Državna granica ovdje
je prohodna samo za malobrojno lokalno stanovništvo, pa ljeti brojni strani tu-
201
risti ostaju razočarani zbog neuspjelog pokušaja posjeta Vjetrenici. Alternativa
– put preko Neuma ili Trebinja – utrostručuje, pa čak i učetverostručuje uda-
ljenost, što uz brojne druge prepreke Vjetrenicu najčešće čini nedohvatljivom
tim gostima. Bolje povezivanje Zavale prema sjeveru, preko Ravnoga, neće biti
adekvatan nadomjestak.
Aktualno stanje
Sve to pada u kontekst poslijeratnog okružja iz kojeg se Vjetrenica još nije izvu-
kla. Nakon što je za vrijeme rata bila potpuno nezaštićena i uništena, skupina
entuzijasta, koja je kasnije formirala Speleološku udrugu, stavila je špilju pod
nadzor, pokrenula istraživanja i prilagodila je određenom turističkom progra-
mu. U Vjetrenicu je 2005. ugrađena mreža meteoroloških mini-postaja koje kon-
tinuirano sakupljaju ekološke parametre u podzemnim staništima. Jedna sonda
u prosjeku zabilježi oko 50 tisuća mjerenja godišnje, što će uz stalne vanjske iz-
mjere omogućiti upoznavanje podzemnih uvjeta i odnosa površinskih utjecaja
na podzemlje. To je pak potrebno i za turističko uređenje Vjetrenice. Turistički
utjecaji na ekološke prilike svakodnevno će se mjeriti i uspoređivati s prirod-
nim uvjetima te, ovisno o rezultatima, upravljati turističkim aktivnostima. To
je jako važno, jer podizanje temperature u pećini izaziva posljedice na vlažnost
zraka i mijenja uvjete života vrlo osjetljive faune. Također, urađen je moderan
projekt osvjetljenja Vjetrenice mrežom napajanja od 12 V, što za 80 posto sma-
njuje unos energije u podzemlje. To je djelo australskog dizajnera Neila Kella,
na preporuku iz vrha IUCN-a.
Aktivna istraživačka i medijska aktivnost približila je Vjetrenicu javnosti,
osobito mlađima, od kojih velik broj, zbog niza okolnosti, nije ranije ni čuo za
najveću bh. špilju. Nedostatak zakona, institucija i općenito smanjenje moguć-
nosti sektora zaštite prirode, osobito na lokalnoj razini, onemogućuju cjelovitu
valorizaciju i zaštitu Vjetrenice. Prošle godine donesen je prostorni plan opći-
ne Ravno koji nastoji legalizirati nedopustive zahvate u krajolik Popova polja,
ukida zaštitu Vjetrenice i u njezinoj blizini otvara kamenolom. Gradnja u nase-
ljima se odvija nekontrolirano, što može izazvati negativne posljedice po kan-
didaturu za Popis svjetske baštine. Radovi na cesti Zavala-Ravno izvode se bez
građevinske dozvole, što povlači i odsustvo adekvatna nadzora. U Vjetrenici je
ujesen 2007. zapaženo ugibanje faune, što je također prošlo bez adekvatne reak-
cije. Lokane vlasti su izdale urbanističku suglasnost za crpljenje vode s izvora
Lukavac. Lukavac je hidrološki dio Vjetrenice, a najbliže mu je Donje jezero s
kojim je dokazana podzemna veza. U tom jezeru obitavaju brojne endemične
202
ZBORNIK RADOVA
vrste, među kojima i stenondemični vjetrenički rašljonožac (Troglomysis vjetre-

nicae) kojemu je to jedino poznato nalazište u svijetu (Sket 2003). Slab položaj
prirodne baštine ilustrira činjenica da je Komisija za nacionalne spomenike, bez
traženja suglasnosti, kandidaturu Vjetrenice za UNESCO-vu listu proširila na
arhitektonsku cjelinu sela Zavale. To je pokazalo da u sustavu vrijednosti ču-
vara nacionalne kulture ni najveća prirodna vrijednost u svijetu nije dovoljno
dobra da u BiH bude samostalno kandidirana za Svjetsku listu, nego je treba
pogurati “nacionalnom“ kulturom. Zapravo, holističko vrednovanje krajolika,
koje potiče IUCN (Hamilton–Smith, 2004), zacijelo bi rezultiralo inverznim za-
ključkom: podzemlje krša presudno je za nastanak ovdašnjih sakralnih poima-
nja svijeta koja se mogu kontinuirano pratiti preko Orlice i Vjetrenice do Zma-
jevice i potpećina na kojima je izrastao manastir, čija je crkva zapravo zadržala
polupećinsku formu.
Stručne ocjene
Planove oko izgradnje Višenamjenskog centra za krš “Vjetrenica-Popovo Polje“
u Zavali podržao je SIBIOS (Svjetska organizacija za podzemnu biologiju) oci-
jenivši ih “podjednako vizionarskim i ambicioznim“. “Naš prvenstveni interes
je zaštita faune i nadamo se da će upravo on prevladati u svakoj razvojnoj fazi
centra. Razvoj centra će svakako potaknuti znanstveni rad u špilji. Vjetrenica
ima iznimno velik potencijal za daljnja znanstvena istraživanja. Ne samo da se
Vjetrenicu može proučavati već je ona i uzoran primjer koji općenito pridonosi
razvoju karstologije, speleologije i speleobiologije“, kaže se u pismu podrške.
Međutim, SIBIOS je u kontekstu budućeg turizma u Vjetrenici uputio upo-
zorenja zbog čega ovaj model dobiva još više na značenju: “Prijašnji turizam
ostavio je štetne posljedice na neke važne špiljske životinje u Glavnom kanalu
Vjetrenice. Nadamo se da će se ubuduće nastojati izbjeći postupci s nepredvi-
divim rezultatima.“
Veliku važnost za sagledavanje vrijednosti Vjetrenice imala je suradnja sa
šefom za područje krša IUCN-a Elerija Hamiltona-Smitha. On je tijekom srpnja
2006. proveo pet dana u BiH i nakon odlaska vlastima uputio službena struč-
na zapažanja u kojima visoko vrednuje bh. prirodu te podržava kandidaturu
Vjetrenice za Popis svjetske baštine, nudeći dragovoljno svoju stručnu pomoć,
te prilaže neke važne napomene za turističko uređenje Vjetrenice. Potom, Ha-
milton-Smith se tri puta obraćao vlastima u BiH, potičući ih na rečene planove.
Također, IUCN i SIBIOS uputili su ljetos oštro upozorenje BiH zbog aktualnih
opasnosti po Vjetrenicu.
203
Podršku centru uputili su vodeći karstološki instituti: Institut za istraživa-
nje krša iz Postojne i Institut za speleologiju iz Cluj-Napoke u Rumunjskoj, te
ugledni pojedinci poput tadašnjeg šefa biroa Međunarodnog hidrološkog pro-
grama UNESCO-a Ognjen Banacci.
Zaključak
Prirodne i kulturne vrijednosti krša Popova polja, geografski položaj i blizina
jakog turističkog tržišta sa središtem u Dubrovniku, u svjetlu modernih holistič-
kih valorizacija nude velike mogućnosti održivog razvitka ovoga kraja. Time se
Popovo polje pozicionira kao jedna od vrata za otvaranje Bosne i Hercegovine
ovom turističkom tržištu. Dramatična kontrastnost i raznolikost krških vrijed-
nosti te njihova velika osjetljivost i ranjivost, traže holistički pristup njihovu
upoznavanju i zaštiti. Stoga se i za njihovo korištenje traži ustroj koji će poveza-
ti više funkcija u jednu instituciju, koji će je učiniti sposobnom za razne potrebe.
Radno, takva ideja nazvana je višenamjenski centar za krš. On bi se uhvatio slo-
ženih obaveza u više smjerova: istraživanja, edukacije, turizma/gospodarstva
i zaštite. Ideja je dobila podršku značajnih svjetskih institucija. Obavljene su
istraživačke pripreme, instalirana oprema za monitoring te napravljen ekološki
i estetski ultramoderan projekt uređenja Vjetrenice. Za realizaciju ideje potreb-
no je prijateljsko okružje i povoljno rješenje zakonskog i pravnog položaja Vje-
trenice kako bi se mogle poduzeti mjere uobičajene kod upravljanja ovakvim
vrijednostima i institucionalizirao dosadašnji sadržajan, plodan i šarolik aspekt
dobrovoljnih aktivnosti. Od praktičnih zadataka ponajprije je potrebno izvršiti
temeljitu sanaciju i konzervaciju Vjetrenice (što traži i sami projekt ponovnog
osvjetljenja za turističke potrebe) i donijeti odmjeren plan njezine upotrebe. Bez
toga se neće moći ni provesti kandidatura Vjetrenica za Svjetsku listu, niti pro-
vesti unutrašnja zaštita.
Literatura
Absolon, Karel, 1916. Z výzkumných cest po krasech Balkánu. Zlatá Praha, 1916, XXXIII, 48:574-
576, 49:586-588, 50:597-600, 51:609-612 a 52:622-624
Culver D. C. & Sket B., 2000. Hotspots of subterranean biodiversity in caves and wells. Journal of
Cave and Karst Studies 62(1): 11-17
Cvijić, Jovan, 1926. Geomorfologija II, Beograd, str. 506
Cvijić, Jovan, 1950. Stare otoke Popova polja i hidrografske zone u karstu. Glasnik srpskog geo-
grafskog društva, XXX, 1, Beograd, str. 3–10.
204
ZBORNIK RADOVA
Dragičević, I., Prelogović, E., Kuk, V., i Buljan, R., Recent Tectonic Activity in the Imotsko Polje
Area. Geologia Croatica 52/2, Zagreb 1999, 191–196. Dubrovački list 1926, I-31:4.
Gams, Ivan, 2004. Kras u Sloveniji v prostoru in času. Ljubljana, 2004. str. 508. [također 1974. i
2005.]
Gozze Gučetić, Nikola Vitov, 1584. Sopra Le metheore d’ Aristotile. Venetia
Grmek, Mirko Dražen i Balabanić, Josip, 2000. O ribama i školjkašima dubrovačkog kraja. Kores-
pondencija Sorkočević – Aldrovandi, Dubrovnik – Bologna: 1580–1584. Dom i svijet, Za-
greb, str. 125–129.
Habe, France, 1974. Turistične jame v Jugoslaviji in njih(ova) zaščita. Naše jame, 16, Ljubljana,
str. 7–16
Hamilton–Smith, E., 2004. Holistic Assessment and Karst in World Heritage. Paper to US / ICO-
MOS 7th International Sypomosium. Natchitoches, Lousiana.
Hamilton–Smith, E., 2006. Notes and Comments Arising from My Visit to Bosnia and Herzego-
vina, 2-8 July 2006., Elery Hamilton-Smith, AM PhD Chair IUCN/WCPA Task Force on
Caves and Karst.
Malez, Mirko i Pepeonik, Zlatko, 1969. Entdeckung des ganzen Skelettes eines fossilen Leopar-
den in der Vjetrenica – Höhle auf dem Popovo polje (Herzegowina). Bulletin scientifique,
section A – Tome 14, No. 5–6, str.
Miculinić, Kazimir i Jalžić, Vedran, 2008. Paleontološka istraživanja špilje Vjetrenice i obrada
fosilnih nalaza. Hrvatsko biospeleološko društvo, 2007, elaborat, 50 str.
Milojević, M. Sima, 1938. Pitanje o hidrografskoj funkciji pećine Vjetrenice (Popovo polje). Pojavi
i problemi krša, Posebna izdanja SANU, 123, Beograd, str. 160.
Ozimec, R. i Lučić I., 2007. The Vjetrenica Cave (Bosnia & Herzegovina): World Highest Biodi-
versity Cave. National Speleological Society Convention Marengo, Indiana, July 23rd-27th
2007.
Sket, Boris, 2003. Životinjski svijet Vjetrenice. U: Lučić, Ivo. 2003c. Vjetrenica – pogled u dušu ze-
mlje: znanstveno-popularna monografija s 200 fotografija, 65 ilustracija, crteža i faksimila,
15 karata i 10 tablica. Zagreb: I. Lučić, 322 str.
Zubčević, Orhan i Gašparović, Ratimir, 1958. Studijska osnova za idejni projekat uređenja i otvo-
renja pećine Vjetrenice u Zavali u Popovu polju. Sarajevo, 38.
205
Multipurpose Karst
Centre – Plausible Model
of Protecting
Vjetrenica Cave
By its natural and cultural history, the Vjetrenica cave is a unique phenomenon,
not only in the karst of Bosnia and Herzegovina but also in planetary relations.
It is the most interesting and the best researched cave system of holokarst – a part
of the karst area which by classical karstologists was considered the most deve-
loped karst of all (Cvijić 1926). Vjetrenica is the world’s richest cave in terms of
the fauna and biodiversity (Ozimec & Lučić 2007). The Cave is a site of several
Palaeolithic animal residues, among them the unique find of a complete skele-
ton of the leopard (Patnhera pardus) (Miculinić and Jalžić, 2008). The entrance of
the Vjetrenica cave is marked by two reliefs typical for Bosnia and Herzegovina
medieval tombstones. Around the cave entrance there are remains of a summer
house, built in the late Middle Ages, which was cooled by the wind from the
cave (Grmek & Balabanić 2004). Because of that, Vjetrenica has been drawing
the attention of scientists from the earliest days. Until the end of 19th century,
this cave had been celebrated as a holy place. The abundance of the cultural
artefacts in that area is not comprehensible without understanding of the Vje-
trenica cave. That picture was deconstructed by the industrial type of tourism,
based on physical values of its subterranean forms and is still strong today. A
more complex image of Vjetrenice is not possible to reach through separated
scientific disciplines only, neither is the responsible planning of its future use.
Vjetrenica needs a modern holistic approach. This is a conclusion based on the
research experiences of Vjetrenica in the last ten years, which gathered different
experts and approaches from B&H and from abroad. This idea is drafted in the
form of a multipurpose karst centre, which would unify several different activi-
ties: scientific, educational, economic, tourist, and protective ones. These functi-
ons are interdependent: science makes it possible to explore the unique karst of
206
ZBORNIK RADOVA
Popovo polje and the Vjetrenica cave as its most famous phenomenon and the
cultural history of the area; education facilitates the transfer of that knowledge
to all social and age groups; tourism makes it known worldwide and thus helps
it gain the necessary funding for the research, educational and environmental
work; and ecological function serves as a coordinating agent, having in mind
the need for protection of the karst from such damage that could deteriorate or
completely rob it of its natural characteristics. Each of those activities should
be a part of the prominent scientific, educational, economic and environmen-
tal network of institutions in the country and abroad, directed by the positive
B&H laws to be announced as national park. Also, Vjetrenica is in the process
of candidature for the World Heritage List. It could be developed through three
stages with a total time of 15 years: the main goal of the first period would be
the building of institutions, that of the second personal and staff developing,
and that of the third to reach the optimal effectiveness of the centre. The idea of
developing this kind of centre has been supported by the leading world experts
and institutions.
Key words: karst, Vjetrenica cave, protection, holistic approach, institutions
207
ZBORNIK RADOVA
PRIJEDLOG NOVIH IBA

PODRUČJA U BOSNI I
HERCEGOVINI
Dražen Kotrošan
Sažetak
Ptice predstavljaju izuzetno osjetljivu skupinu životinja. O tome svjedoči činje-
nica da su u posljednjih 200 godina izumrle 74 ptičije vrste. Smatra se da je od
9600 živućih vrsta njih 1100 ugroženo. U Evropi se 43% od 526 zabilježenih vrsta
smatra ugroženim. Stoga se ptice izdvajaju kao značajni pokazatelji stanja oko-
liša. Proučavanje, monitoring i zaštita ptica i njihovih staništa danas predstav-
ljaju jednu od najznačajnijih komponenti u sistemu zaštite okoliša. Pored niza
međunarodnih konvencija, jedan od bitnih pokazatelja odnosa prema pticama
i njihovim staništima u pojedinim zemljama predstavljaju tzv. IBA područja.
BirdLife je razvio sistem međunarodno prepoznatih područja, označivši ga kao
IBA (Important Bird Areas – Područja značajna za ptice). Sistem je utemeljen na
međunarodno prihvaćenim i standardizovanim kriterijima koji su naučno oda-
brani. Spomenuti sistem obuhvata procjenu stanja populacija ugroženih vrsta
ptica i značaj određenih staništa za njihovu zaštitu. Međutim, pravilna identi-
fikacija i rukovođenje IBA područjima omogućavaju da se pored ptica zaštite i
druge životinje i biljke. Trenutno je u 170 zemalja izdvojeno 7500 područja koja
su označena kao IBA. U Evropi je izdvojeno 4000 područja označenih kao IBA,
što predstavlja oko 7% evropskog teritorija. Ornitološka istraživanja u Bosni
i Hercegovini imaju tradiciju od oko 150 godina, ali su dosada bila bazirana
na radu svega nekoliko domačih i inozemnih ornitologa i rijetkih posmatrača
ptica. Rezultat dosadašnjih istraživanja je popis od 329 registrovanih vrsta. Na-
žalost, mnoge od zabilježenih vrsta su u međuvremenu istrijebljene u Bosni i
Hercegovini, ili su danas krajnje ugrožene. Istovremeno, do sada je sistematski
Mr. sc., Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine
209
istraživano svega nekoliko područja (npr. Hutovo blato, Bardača, neka planin-
ska područja). Posljedica ovakve situacije je da su u Bosni i Hercegovini, prema
podacima BirdLifea, identificirana svega 3 IBA područja (Hutovo blato, Barda-
ča i Boračko jezero). Bardača i Hutovo blato su ujedno i RAMSAR područja i
značaj ovih područja za faunu ptica je već odavno prepoznat. S druge strane,
Boračko jezero, i pored toga što je na listi IBA, je nedovoljno poznato u ornito-
loškom smislu i zahtijeva reviziju koja bi na bazi naučnih pokazatelja potvrdila
značaj ovog područja za ptice. Uzimajući u obzir broj izdvojenih područja u
drugim evropskim zemljama (npr. Španija 391, Njemačka 285, Srbija 35, Hr-
vatska 23, Slovenija 14, Crna Gora 13+7 potencijalnih, Makedonija 10 itd.), kao
i trenutačni nivo proučenosti i poznavanja lokalne ornitofaune, može se reći
da svega tri izdvojena područja neadekvatno oslikavaju ornitološke prilike što
ne zadovoljava potrebe zaštite ptica u Bosni i Hercegovini. Cilj ovog rada je
identifikovati područja koja bi mogla biti označena kao IBA. Rad se bazira na
vlastitim istraživanjima vršenim u periodu od 2000. godine do danas. Također,
obuhvaćeni su podaci koje su u posljednjih 10 godina prikupili članovi “Mreže
posmatrača ptica u Bosni i Hercegovini“, kao i podaci koje su u datom periodu
prikupili ornitolozi i posmatrači ptica domaćih naučno-istraživačkih institucija
(Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Muzej Republike Srpske, CEPRES i dr.),
domaćih (Ornitološko društvo “Naše ptice“) i inozemnih (npr. EURONATUR)
organizacija. Analiza i identifikacija potencijalnih novih IBA staništa vršena je
na osnovu kriterija za identifikaciju IBA koje je propisao BirdLife. Na osnovu
analize prikupljenih podataka u ovom je trenutku moguće izdvojiti kompleks
Livanjsko polje i Buško jezero kojeg je neophodno uvrstiti u listu IBA. Istovre-
meno, iako još uvijek nema dovoljno naučno kvalitetnih podataka, kao poten-
cijalna IBA područja u Bosni i Hercegovini se nameću Mostarsko blato, Plivsko
jezero, ribnjaci Saničani kod Prijedora, jezero Modrac, Velika i Mala Tišina i
kompleks ribnjaka kod Prnjavora. Zasigurno da pored navedenih područja po-
stoji mogućnost izdvajanja još nekih područja koja do sada nisu bila predmet
ornitoloških istraživanja. Spomenuta područja trebalo bi obuhvatiti i zakon-
skom legislativom kojom bi se regulisala njihova zaštita. Ujedno, na taj način
bi se povećala ukupna površina zaštićenih područja u Bosni i Hercegovini koja
trenutačno iznosi svega oko 0,55% bosanskohercegovačkog teritorija.
Uvod
Prema podacima BirdLife-a ptice (Aves) obuhvataju oko 9600 recentnih vrsta.
Ptice se smatraju dobrim pokazateljima stanja životne sredine, jer veoma brzo
210
ZBORNIK RADOVA
reaguju na zahvate koji ugrožavaju njihova staništa. U posljednjih 200 godina

izumrle su 74 ptičije vrste, dok se smatra da je trenutno oko 1100 vrsta ugrože-
no. U Evropi se 43% od 526 zabilježenih vrsta smatra ugroženim (Polak, 2000;
Saveljić et al., 2007). U Bosni i Hercegovini od 1888. godine do danas je zabilje-
ženo 329 vrsta. Pri tome, 226 vrsta je zabilježeno na gniježđenju (Kotrošan &
Papes, 2007; Kotrošan, 2008). Prema podacima jedinog do sada urađenog pri-
jedloga crvene liste za ptice, 97 vrsta je označeno kao ugroženo (Obratil, Matve-
jev, 1989). Od tog broja 16 vrsta se već tada smatralo izumrlim gnjezdaricama.
Novija istraživanja ukazuju na trend povećanja kada je u pitanju broj izumrlih
gnjezdarica u Bosni i Hercegovini (Kotrošan & al., 2004).
Proučavanje, monitoring i zaštita ptica i njihovih staništa danas predstavljaju
jednu od najznačajnijih komponenti u sistemu zaštite okoliša. U tom smislu je
proglašeno nekoliko značajnih međunarodnih konvencija (npr. Vašingtonska
ili CITES konvencija, “Konvencija o zaštiti evropskog (“divljeg“) živog svijeta i
prirodnih staništa“ ili Bernska konvencija, “Konvencija o očuvanju migratornih
vrsta divljih životinja“ ili Bonska konvencija i “Konvencija o područjima vo-
denih staništa od međunarodnog značaja za ptice“ ili Ramsarska konvencija i
dr.). Ove konvencije je Bosna i Hercegovina potpisala ili je u postupku potisiva-
nja. Jedan od bitnih pokazatelja odnosa prema pticama i njihovim staništima u
pojedinim zemljama predstavlja i uključivanje u program “područja značajnih
za boravak ptica“ ili IBA područja. Međunarodni savez za zaštitu ptica (ICBP)
1989. godine je izdao prvi inventar “Međunarodno značajnih područja za pti-
ce u Evropi“. Kasnije je BirdLife (nastao nakon preimenovanja ICBP-a) razvio
sistem međunarodno prepoznatih područja, označivši ga kao IBA (Important
Bird Areas – Područja značajna za ptice). Sistem je utemeljen na međunarodno
prihvaćenim i standardizovanim kriterijima koji su naučno odabrani. Spome-
nuti sistem obuhvata procjenu stanja populacija ugroženih vrsta ptica i značaj
određenih staništa za njihovu zaštitu. Ovaj sistem istovremeno omogućava da
se u sklopu zaštite područja, pored ptica zaštite i druge životinje i biljke. Prema
posljednjim podacima BirdLIfe-a, u 170 zemalja je izdvojeno 7500 područja koja
su označena kao IBA. U Evropi je izdvojeno 4000 područja označenih kao IBA,
što predstavlja oko 7% evropskog teritorija (Heat & Evans, 2000; Polak, 2000;
Saveljić et al., 2007).
U Bosni i Hercegovini su identifikovana svega 3 IBA područja: Hutovo blato,
Bardača i Boračko jezero (Heat & Evans, 2000; Kotrošan & al., 2004). Hutovo
blato i Bardača su ujedno i RAMSAR područja i značaj ovih područja za faunu
ptica je već odavno prepoznat. S druge strane, Boračko jezero, i pored toga što
je na listi IBA, je nedovoljno poznato u ornitološkom smislu i zahtijeva reviziju
211
koja bi na bazi naučnih pokazatelja potvrdila značaj ovog područja za ptice.
Poredeći sa podacima o broju IBA područja u zemljama regiona jugoistočne
Evrope (npr. Srbija 35, Hrvatska 23, Slovenija 14, Crna Gora 13+7 potencijalnih,
Makedonija 10 itd.) ili drugim znatno razvijenijim zemljama zapadne Evrope
(npr. Španija 391, Njemačka 285), te uzimajući u obzir trenutačni nivo prou-
čenosti i poznavanja lokalne ornitofaune, može se reći da svega tri izdvojena
područja adekvatno oslikavaju ornitološke prilike u Bosni i Hercegovini i ne
zadovoljavaju potrebe zaštite ptica.
Cilj ovog rada bio je identifikovati područja koja bi mogla biti označena kao
IBA.
Metodologija rada
Rad se bazira na podacima vlastitih istraživanja vršenih u periodu od 2000. do
2008. godine. Također, obuhvaćeni su podaci koje su u istom periodu prikupili
ornitolozi i posmatrači ptica domaćih naučnoistraživačkih institucija (Zemaljski
muzej Bosne i Hercegovine, Muzej Republike Srpske, CEPRES i dr.), domaćih
(Ornitološko društvo “Naše ptice“) i inozemnih (npr. EURONATUR) nevladi-
nih organizacija. Pored spomenutih, obrađeni su i podaci “Mreže posmatrača
ptica u Bosni i Hercegovini“ prikupljeni od 2000. godine.
Analiza i identifikacija potencijalnih novih IBA staništa vršena je na osnovu
20 kriterija (Heat & Evans, 2000; Polak, 2000; Saveljić et al., 2007) koje je propi-
sao BirdLife. Kriterijumi su kategorizovani na tri geografska nivoa: globalni (A
kriterijumi), evropski (B kriterijumi) i nivo Evropske Unije (C kriterijumi).
Tabela 1 Kategorije i kriterijumi za identifikaciju IBA područja

A (Globalni nivo) B (Evropski nivo) C (Nivo Evropske Unije)
Za mjesto se zna ili se smatra da

sadrži 1% migratornih ptica ili
drugih jasno određenih populacija
vodenih ptica.
Mjesto regularno
Za mjesto se zna ili se smatra
sadrži značajan
Vrste od globalnog
Vrste od globalnog
da sadrži 1% jasno određenih

značaja zaštite
značaja zaštite
Stanište redovno sadrži značajan broj globalno

populacija morskih ptica.
Zajednice
broj globalno ugroženih vrsta ili ugroženih vrsta ili

Za mjesto se zna ili se smatra da
B1
A1
C1
nekih vrsta koje su od globalnog drugih vrsta koje

sadrži 1% migratornih ptica ili
značaja zaštite. su od globalnog
drugih jasno određenih populacija
značaja za
vrsta ptica koje žive u zajednici.
zaštitu.
Mjesto gdje više od 5 000 roda ili
preko 3000 grabljivica ili ždralova
redovno prolazi tokom jesenje ili
proljećne migracije.
212
ZBORNIK RADOVA
Koncentracija ugroženih vrsta na

Za mjesto se
statusom zaštite u Evropi

Za stanište se zna ili se smatra zna da redovno
ograničenim arealom
Vrste sa nepovoljnim
nivou Evropske Unije

Vrste ptica sa usko
da sadrži značajan dio vrsta ptica Mjesto je jedno od važnijih staništa sadrži najmanje
sa usko ograničenim arealom, a u zemlji za vrste sa nepovoljnim 1% populacija
B2
A2
raspodjela gniježđenja određuje statusom zaštite u Evropi (SPEC migratornih ptica
C2
Endemična staništa za boravak 2, 3) i za one čiji se način zaštite ili populacija vrsta
ptica (EBA) ili Sekundarna staništa čini prikladnim. ugroženih na
staništa (SA). nivou Evropske
Unije.
Za mjesto se
koje nisu ugrožene na nivou EU

Zajednice migratornih ptica
zna da redovno
statusom zaštite u Evropi
Mjesto je jedno od važnijih staništa u sadrži najmanje

Vrste sa povoljnim
ograničene vrste
Za stanište se zna ili se smatra zemlji za vrste sa povoljnim statusom 1% migratornih

Biomom
da sadrži značajan skup vrsta čiji zaštite u Evropi ali čiji je gro jedinki ptica populacija
B3
A3
C3
je poredak gniježđenja većinom ili koncentrisanih u Evropi (SPEC 4) ili migratornih
cio ograničen na jedan biom. i čiji se način zaštite staništa čini ptica koje nisu
prikladnim. ugrožene na
nivou Evropske
Unije.
Za stanište se zna ili se smatra

da sadrži, na regularnom nivou,
1% biogeografskih populacija
vodenih ptica koje žive u velikim
jatima.
Za stanište se zna ili se smatra
da na regularnom nivou sadrži
1% globalnih populacija morskih Za mjesto se zna
koja se združuju u velika jata
ili terestričnih ptica koje žive u da redovno sadrži

zajednici. najmanje 20
Velike zajednice
Za stanište se zna ili se smatra 000 migratornih

Vrste pica
da na regularnom nivo sadrži vodenih ptica i/ili

A4
C4
20 000 vodenih ptica ili 10 000 10 000 parova

parova morskih ptica od jedne ili migratornih
više vrsta. morskih ptica
Za stanište se zna ili se smatra od jedne ili više
da treba da bude ’okupljalište’, vrsta.
mjesto gdje najmanje 20 000
roda (Ciconiidae), grabljivica
(Accipitriformes i Falcomiformes)
ili ždralova (Gruidae) redovno
prolaze za vrijeme jesenje ili
proljećne migracije.Vrste ptica
koje se združuju u velika jata
213
Okupljalište, gdje
najmanje 5000
roda i/ili najmanje
Okupljalište
3000 grabljivica
i/ili 3000 ždralova
C5
redovno prolaze
tokom proljećne
ili jesenje
migracije.
Mjesto je
jedno od pet
najznačajnijih
Vrste ugrožene
na nivou EU
u evropskom
C6
regionu po pitanju
vrsta ili podvrsta
koje se smatraju
ugroženim na
nivou EU.
Mjesto je
imenovano
kao “Posebno
ornitološki kriterijumi
zaštićeno
područje”
(Special
Ostali
C7
Protected Area
- SPA) ili izabrano
kao kandidat za
SPA, zasnovano
na ornitološkim
kriterijumima.
Rezultati rada
Na osnovu osmogodišnjih istraživanja izdvojeno je 7 novih područja koja bi
mogla biti nominovana na listu IBA područja. Pored spomenutih područja već
ranije su na listu IBA uvrštena tri područja (Tabela 2).
Tabela 2 Pregled IBA područja u Bosni i Hercegovini
Područje IBA kriterijum
A. Proglašena IBA područja
1. Hutovo blato A1, B2,
2. Bardača A1, B2,
3. Boračko jezero B2
B. Potencijalna IBA područja
1. Livanjsko polje i Buško jezero A1, A4, B2,
2. Mostarsko blato B2
3. Plivsko jezero B2
4. Ribnjaci Saničani B2
5. Jezero Modrac B2
6. Velika i mala Tišina B2
7. Kompleks ribnjaka kod Prnjavora B2
214
ZBORNIK RADOVA
IBA područja i područja izdvojena kao potencijalna IBA područja geografski

su vezana uz močvarna staništa u Hercegovini, sjevernoj i sjeverozapadnoj Bo-
sni i uz rijeku Savu (Slika 1).
IBA područja
Potencijalna IBA područja
Slika 1 Proglašena i potencijalna IBA područja u Bosni i Hercegovini
Na osnovu podataka podataka prikupljenih u periodu od 2000. do 2008. go-

dine kompleks Livanjsko Polje-Buško jezero moguće je predložiti za IBA listu
odmah. Može se reći da spomenuto područje ispunjava kriterije A1, A4 i B2.
Na spomenutom kompleksu se gnijezde kosac (Crex crex) i patka njorka (Aynt-
hya nyroca), vrste koje se ubrajaju u red globalno ugroženih vrsta. Ujedno je na
ovom području je 2007. godine tokom jeseni registrovano više od 50.000 vode-
nih ptica.
215
Slike 2-3 Livanjsko polje i Buško jezero (Foto: D. Kotrošan)
Za ostala područja, kao i spomenuti kompleks Livanjsko polje-Buško jeze-

ro, trenutačno je izdvojen kriterij B2 (vrste sa nepovoljnim statusom zaštite u
Evropi) kao kriterij za imenovanje na IBA listu. Naime, na datim područjima
je konstatovano gniježđenje ili zadržavanje tokom seobe i zimovanja vrsta koje
su prema BirdLife-u označene kao vrste sa nepovoljnim statusom (Spec 2 i 3).
Tu se prije svega misli na vrste koje su u Bosni i Hercegovini označene kao
ugrožene (Grus grus-ždral, Ciconia nigra-crna roda, Ciconia ciconia-bijela roda,
Platalea leucorodia-žličarka, Nycticorax nycticorax-gak, Ardeola ralloides-žuta ča-
plja, Ixobryxus minutus-čapljica voljak, Ardea purpurea-čaplja danguba, Plegadis
falcinellus-blistavi ibis, Botaurus stellaris-bukavac i dr.), a za koje su močvarna
staništa na izdvojenim lokacijama veoma značajna.
Slika 4 Plivsko jezero (Foto: D. Kotrošan) Slika 5 Mostarsko blato (Foto: D. Kotrošan)
216
ZBORNIK RADOVA
Slika 6 Modrac (Foto: D. Kulijer) Slika 7 Ribnjaci Saničani kod Prijedora (Foto: D. Kulijer)
Slika 8 Tišina (Foto: D. Kulijer) Slika 9 Ribnjaci kod Prnjavora (Foto: D. Kulijer)
Istovremeno, status IBA područja moguće je potvrditi za Hutovo blato i Bar-
daču, ali je potrebno revidirati kriterijume koje ona ispunjavaju. Naime, ova
područja su prema BirdLife-u označena samo za kriterijum A1, dok definitivno
ispunjavaju i kriterijum B2.
Slike 10 Hutovo blato (Foto: D Kulijer)
217
Slike 11-12 Bardača (Foto: D. Kotrošan)
Za Boračko jezero se u ovom trenutku ne može potvrditi status IBA područ-

ja, jer izostaju kvalitetni podaci. Međutim, može se pretpostaviti da ispunjava
kriterijum B2 za nominaciju IBA područja.
Diskusija
Na osnovu osmogodišnjih istraživanja izdvojeno je 7 područja koja bi mogla
biti nominovana na listu IBA područja. Uz tri područja ranije nominirana na
listu IBa ukupan broj IBA područja u Bosni i Hercegovini bi se mogao povećati
na 10 područja.
U ovom trenutku izvjesno je da kompleks Livanjsko Polje-Buško jezero ispunja-
va uslove za uvrštavanje na IBA listu, dok za preostalih 6 novoizdvojenih područ-
ja treba uraditi dodatna istraživanja. Istovremeno, status IBA područja moguće je
potvrditi za Hutovo blato i Bardaču, dok se za Boračko jezero u ovom trenutku ne
može reći isto. Naime, za dato područje još uvijek nema dovoljno kvalitetnih po-
dataka da bi se potvrdio njegov status kao IBA područja. Pored navedenih, postoji
mogućnost izdvajanja još nekih područja za IBA listu. Iako su za 10 navednih po-
dručja izdvojeni kriterijumi za njihovu nominaciju za IBA listu, neophodno je ura-
diti dodatne analize i priključiti podatke koji trenutačno nisu bili dostupni kako bi
se utvrdilo da li ova područja ispunjavaju i neke druge kriterijume.
Pored navedenih, postoji mogućnost izdvajanja još nekih područja koja do
sada nisu bila predmet ornitoloških istraživanja. To se prvenstveno odnosi na
planinska područja koja nisu ili jesu bila predmet sporadičnih istraživanja i tre-
nutačno dostupni podaci nisu dovoljni da bi se data područja identifikovala
kao potencijalna IBA područja. Također, neophodno je proširiti istraživanja na
područjima kraških polja (Dabarsko, Fatničko, Popovo) koja bi mogla biti kan-
didati za IBA područja.
218
ZBORNIK RADOVA
Izdvojena IBA područja trebalo bi obuhvatiti i zakonskom legislativom kojom

bi se regulisala njihova zaštita. S obzirom da su u većini slučajeva IBA područja
preimenovana u SPA (područja specijalne zaštite), na ovaj način bi se povećala
i ukupna površina zaštićenih područja u Bosni i Hercegovini koji od potrebnih
15% trenutačno prema različitim izvorima iznosi od 0,55% (www.fmoit.info)
do 0,67% (Redžić & al., 2008).
Pored toga, potrebno je naglasiti neophodnost izrade upravljačkih planova
za data područja koja bi uključila monitoring, plan razvoja u turističkom smislu
(npr. program posmatranja ptica), edukacije i dr.
Literatura
Heat, M. F., Evans, M. I., 2000: Important Bird Areas: Priority sites for conservation. BirdLife
International, (BirdLife Conservation Series No. 8), 2 vols., Cambridge.
Kotrošan, D., Mulaomerović, J. & Habul, A., 2004: Ornithology and bird protection in Bosnia and
Herzegovina: situation and perspectives. Acrocephalus 25(122): 149-152, Ljubljana.
Kotrošan, D, 2008: Dopune i korekcije popisu ptica zabilježenih u Bosni i Hercegovini od 1888.
do 2006. godine. Ornitološko društvo “Naše ptice“, Bilten Mreže posmatrača ptica u Bosni
i Hercegovini, 4(4) (u pripremi za štampu), Sarajevo.
Kotrošan, D., Papes, M., 2007: Popis ptica zabilježenih u Bosni I Hercegovini od 1888. do 2006.
godine. Ornitološko društvo “Naše ptice“, Bilten Mreže posmatrača ptica u Bosni i Herce-
govini, 3(3): 9-38, Sarajevo.
Obratil, S., Matvejev, S., 1989: Predlog “Crvene liste” ugroženih ptica SR Bosne i Hercegovine.
Naše starine, 18-19: 227-235, Sarajevo.
Polak, S., 2000: Međunarodno pomembna občomja za ptice v Sloveniji. DOPPS, Monografija DO-
PPS Št. 1, Ljubljana.
Redžić, S., Barudanović, S., Radević, M. (eds), 2008: Bosna i Hercegovina, Zemlja raznolikosti,
Prvi izvještaj Bosne i Hercegovine za Konvenciju o biološkoj raznolikosti, Federalno mini-
starstvo okoliša i turizma, Sarajevo.
Saveljić, D., Vizi, A., Vešović Dubak, N., Jovićević, M., 2007: Područja od međunarodnog značaja
za boravak ptica u Crnoj Gori. Centar za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore, Monografija
CZIP br. 1, Podgorica.
Simić, D., Puzović, S., 2008: Ptice Srbije i područja od međunarodnog značaja. Liga za ornitološku
akciju Srbije, Beograd.
http://www.fmoit.info/
219
PROPOSAL FOR NEW IBAs IN
BOSNIA AND HERZEGOVINA
Summary
Birds are extremely sensitive group of animals. This is proved with the fact
that over the last 200 years 74 bird species have become extinct. Out of 9600
extant species, 1100 of them are considered as threatened. In Europe, out of
526 recorded species 43% of them are considered as threatened. Therefore,
birds are regarded as a significant parameter of the environmental condition.
Researching, monitoring and protecting of birds and their habitats represent
nowadays one of the most important components in the environmental pro-
tection system. In addition to a series of international conventions, significant
attitude toward birds and their habitats in some countries is shown through so-
called IBA. BirdLife has developed a system of internationally recognized areas
marked as IBA (Important Bird Areas). The system has been established on the
internationally accepted and standardized criteria selected on a scientific basis.
The System includes the assessment of condition of the threatened bird popu-
lations and significance of their habitats for the species’ protection. However,
correct identification and management of the IBAs enables not only protection
of birds, but also of other animals and plants. Now there are 7500 areas in 170
countries marked as IBA. In Europe, there are 4000 of them, which is ca 7% of
the Europe’s territory. Ornithological research in Bosnia and Herzegovina has
150 years long tradition, although so far based on the work of only a few do-
mestic and foreign ornithologists and scarce bird-watchers. The result of their
work is the list of 329 registered species. Regretfully, many of the registered
species have in the meantime become exterminated or ultimately threatened.
In addition, just a few areas have been systematically researched so far (e.g.
Hutovo balto, Bardača, some mountain areas). Consequently, and according to
the BirdLife data, there are only three IBA identified in Bosnia and Herzegovina
(Hutovo blato, Bardača, Boračko Lake). Bardača and Hutovo blato are at the
same time RAMSAR areas, and the importance of these areas for the bird fauna
220
ZBORNIK RADOVA
has been known for a long time. On the other hand, Boračko Lake, although in
the IBA list, is not sufficiently known in an ornithological sense, and needs a
revision that, based on scientific parameters, would confirm significance of this
area for birds. Considering the number of IBA in other European countries (e.g.
in Spain 391, Germany 285, Serbia 35, Croatia 23, Slovenia 14, Montenegro 13+7
potential, Macedonia 10, etc.), as well as the present level of knowledge of the
local ornithofauna, it can be said that only three recognized areas do not give an
adequate picture of the ornithological situation, nor they fulfil the needs of bird
protection in Bosnia and Herzegovina. This paper has a goal to identify areas
that could be marked as IBA. The paper is based on the author’s own researches
conducted in the period from 2000 to the present day. Data obtained from the
members of the “Network of bird-watchers in Bosnia and Herzegovina” collect-
ed over the last 10 years are also included, as well as data from the same period
obtained from the ornithologists and bird-watchers from the domestic scien-
tific research institutions (The National Museum of Bosnia and Herzegovina,
the Museum of Republika Srpska, CEPRES, etc.), and organizations from the
country (Ornithological Society “Our Birds”) and abroad (e.g. EURONATUR).
Analysis and identification of new IBA habitats have been done according to
IBA identification criteria prescribed by BirdLife. Analysis of the collected data
shows that the complex of Livanjsko Plain and Buško Lake should be included
into the IBA list.. At the same time, potential IBA in Bosnia and Herzegovina are
Mostarsko blato, Pliva Lake, fishponds Saničani near Prijedor, Modrac Lake,
Great and Lesser Tišina, and complex of fishponds near Prnjavor, although sci-
entifically valid data for the mentioned areas are still not sufficient. It is certain
that in addition to the mentioned areas, there is a possibility for identification of
some more areas, which have not yet been investigated in ornithological sense.
The areas mentioned above should also get a legal regulation in terms of their
protection. This would also be a way to increase the total protected area in Bos-
nia and Herzegovina, which now occupies only ca 0,55% of B&H territory.
221
ZBORNIK RADOVA
JAVNE USTANOVE ZA
UPRAVLAJNJE ZAŠTIĆENIM
PRIRODNIM VRIJEDNOSTIMA
Mario Pavičić
Zakonom o zaštiti prirode određeno je koje se institucije, ovisno o kategoriji

zaštite, trebaju brinuti o zaštićenim prirodnim vrijednostima na svim razinama
uprave u Republici Hrvatskoj. Tako je zakonom određeno da se o zaštićenim
dijelovima prirode, a čija je zaštita ustanovljena u okviru ovlasti na nivou žu-
panija, bave javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima.
Da bi se dobila jasna slika o ulozi JU, dajemo kratak pregled o zaštiti prirode u
Republici Hrvatskoj
Kategorije zaštite (čl. 8)

 Zaštićena područja
 Zaštićene svojte (vrste)
 Zaštićeni minerali, sigovine, fosili
Broj zaštićenih područja po kategorijama

 Strogi rezervati (2)
 Nacionalni parkovi (8)
 Posebni rezervati (78)
 Parkovi prirode (11)
 Regionalni parkovi (1)
Dipl. ing., ravnatelj JU za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Brodsko-Posavske županije
223
 Spomenici prirode (103)
 Značajni krajobraz (70)
 Park šuma (38)
 Spomenici parkovne arhitekture (135)
 Ukupno 9,5% kopnenog dijela RH
Načini proglašenja pojedinih kategorija

zaštite prirode
Nacionalni park (8) i park prirode (11) proglašava Hrvatski sabor.
Stroge i posebne rezervate proglašava Vlada RH svojom uredbom, a na pri-
jedlog Ministarstva.
Regionalni park, značajni krajobraz i park-šumu, spomenik prirode i spo-
menik parkovne arhitekture, koji se nalaze na području županije ili grada, pro-
glašava županijska skupština ili gradska skupština uz prethodno pribavljenu
suglasnost Ministarstva i središnjeg tijela državne uprave. JU za upravljanje
ostalim zaštićenim područjima i/ili drugim zaštićenim prirodnim vrijednosti-
ma osnivaju jedinice područne (regionalne) samouprave i upravljaju svim tim
kategorijama zaštite.
Cilj proglašenja nekog područja zaštićenim

Osigurati trajnu i učinkovitu zaštitu svih njegovih sastavnica: rijetke flore i fau-
ne, minerala, fosila, kao i čitavog staništa.
Osigurati njihovo održivo korištenje u smislu ekološke proizvodnje, posjeći-
vanja, turizma i edukacije.
Županijske javne ustanove

U svom svakodnevnom radu županijska javna ustanova provodi aktivnosti i
djelatnosti koje čuvaju našu prirodu, okoliš, vrste, staništa, ekološke sustave, te
ekološku mrežu.
To provodi kroz 5 temeljni djelatnosti: zaštitu, očuvanje, održanje, promica-
nje i korištenje.
Upravljanje se provodi temeljem pravilnika o unutarnjem redu koji sadrži
mjere i uvjete zaštite prirode i plana upravljanja koji se donose na 10 godina
samo za pojedine kategorije zaštite. Propisane mjere zaštite ugrađuju se u do-
kumente prostornog planiranja i planove gospodarenja.
224
ZBORNIK RADOVA
Ustroj županijski javnih ustanova

 Ravnatelj
 Stručne službe: stručni voditelji, stručni suradnici
 Nadzorna služba: Glavni nadzornik, nadzornici
 Administrativni referenti
 Županijske javne ustanove – ŽJU
 Danas sve Županije u RH imaju JU
 Broj zaposlenih po pojedinim ŽJU izgleda ovako:
 s 1 zaposlenim (ravnatelj) 6 – JU
 s 2 zaposlena 7 – JU
 s 3 zaposlena 1 – JU
 s 4 i više zaposlenih – 6 JU
 Ukupan broj zaposlenih u svim ŽJU je 57 od kojih su 20 ravnatelji.
Broj zaštićenih područja po županijama

Još uvijek je nesrazmjer ekipiranosti ŽJU i obveza na terenu relativno velik te
je 57 zaposlenih u ŽJU zaduženo za 385 zaštićenih područja u raznim katego-
rijama.
 7 terenskih vozila
 11,5% teritorije je zaštićeno
 47% obuhvaćeno ekološkom mrežom
ŽJU i 48 DZZP (Državni zavodi za planiranje) dužni su napraviti planove
upravljanja za 385 zaštićenih područja do kolovoza 2009. godine.
Inventarizacija i monitoring, odnosno određivanje,,nultog’’ stanja zaštićenog
područja, su preduvjet za izradu plana upravljanja, a to još uvijek nije naprav-
ljeno na 95% proglašenih zaštićenih područja.
Prepreke u radu ŽJU

Sve ustanove ovise o financiranju iz županijskog proračuna, a samo u znatno
manjem iznosu ostvaruju sredstava iz vlastitih prihoda koji su vezani uz nakna-
de za koncesijska dopuštenja i/ili druge oblike korištenja ZP-a.
Nepostojanje jedinstvenog popisa djelatnosti za koje ustanove mogu izdavati
koncesijska odobrenja za obavljanje djelatnosti u ZP otežava rad JU.
225
Ministarstvo radi na pripremi pismenog tumačenja Uredbe o proglašenju
Nacionalne ekološke mreže s osvrtom na modalitete financiranja i upravljanja
Nacionalnom ekološkom mrežom Natura 2000.
Neusklađenost zakonskih propisa i preklapanje nadležnosti i upravljanja u
zaštićenim područjima u sektorima gospodarenja prirodnim resursima (poljo-
privreda, šumarstvo, vodno gospodarstvo, lov i ribolov, rudarstvo) također je
jedna od poteškoća u radu JU.
Financiranje je u velikom nesrazmjeru s ukupnim obvezama ustanova. Fi-
nanciranjem se uglavnom pokrivaju troškovi zaposlenika i minimalni opseg te-
kućeg poslovanja ustanova. U većini slučajeva formiranje ustanova je još uvijek
u početnoj fazi (s obzirom na kadrovsko ekipiranje, tehničku opremljenost, fi-
nanciranje). Za unapređenje stručnoga rada bitne su međusobna komunikacija
i koordinacija, te povezivanje s Ministarstvom kulture (standardizacija poslova,
osposobljavanje kadrova, stručni ispiti, dr.)
Zaključak
S obzirom da su prije 4 godine postojale samo 4 ŽJU, a danas ima 20 ŽJU i 7
lokalnih, to je jedan veliki pozitivan korak, koji se očitovao i nedavnim pozitiv-
nim izvješćem DZZP o stanju prirode u RH.
Javne ustanove na županijskoj razini nemaju zadovoljene sve preduvjete za
kvalitetno upravljanje svim područjima kojima moraju upravljati; to je gene-
ralni strukturni problem nastao kao rezultat kasnog osnivanja županijskih JU,
a činjenica je da NEM i Natura 2000 stavljaju još više obveza pred nedovoljno
ekipirane ŽJU.
Djelatnost Javne ustanove na području Brodsko-

posavske županije
Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Brodsko-
posavske županije osnovana je Odlukom o osnivanju Javne ustanove (“Službe-
ni vjesnik Brodsko-posavske županije“ broj: 10/04 i 1/05).
Ustanova je registrirana pri Trgovačkom sudu u Slavonskom Brodu dana
9. ožujka 2005. godine pod nazivom Javna ustanova za upravljanje zaštićenim
prirodnim vrijednostima Brodsko-posavske županije.
Temeljem Zakona o zaštiti prirode, županije su obvezne osnovati javne usta-
nove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima, te je na temelju toga
osnovana i Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima
Brodsko-posavske županije, čija su osnovne zadaće: praćenje i proučavanje sta-
226
ZBORNIK RADOVA
nja zaštićenih područja i drugih zaštićenih prirodnih vrijednosti iz nadležnosti

Županije; vođenje odgovarajuće evidencije o njima i njihovom stanju temeljem
stručnih elaborata; priprema i predlaganje nadležnim tijelima Županije akata
o proglašenju zaštićenih područja i drugih zaštićenih prirodnih vrijednosti iz
nadležnosti Županije; pripremanje i predlaganje nadležnim tijelima mjera za-
štite zaštićenih područja i drugih zaštićenih prirodnih vrijednosti i nadziranje
njihovog izvršavanja pred nadležnim inspekcijskim tijelima; pokretanje postu-
paka nadzora i poduzimanja mjera zaštite zaštićenih područja i drugih zaštiće-
nih prirodnih vrijednosti; briga o organizaciji pravilnog održavanja, zaštite i ko-
rištenja zaštićenih područja i drugih zaštićenih prirodnih vrijednosti; pružanje
stručne pomoći vlasnicima i korisnicima zaštićenih područja i drugih zaštićenih
prirodnih vrijednosti u izvršavanju njihovih obveza prema zaštićenim prirod-
nim vrijednostima, a osobito davanjem stručnih mišljenja i naputaka; priprema,
organiziranje i provođenje aktivnosti promicanja zaštićenih područja i drugih
zaštićenih prirodnih vrijednosti, kao dijela prirodne baštine Županije; sudjelova-
nje u izradi prostornih planova područja posebnih obilježja (regionalnog parka,
i sl.) te drugih prostornih planova predlažući mjere zaštite zaštićenih područja;
obavljanje drugih stručnih poslova zaštite prirode iz djelokruga Županije.
Djelatnost Javne ustanove se obavlja kao javna služba.
Stručni poslovi
Javna ustanova izrađuje i/ili koordinira izradu, te provodi i prati provedbu:
 plana upravljanja zaštićenim područjima kojima gospodari javna ustanova
(desetogodišnji);
 godišnjeg programa zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja
zaštićenih prirodnih vrijednosti Brodsko-posavske županije;
 plana razvoja javne ustanove;
 Godišnjeg financijskog plana javne ustanove;
 ostalih dokumenata propisanih zakonom o zaštite prirode i drugim zakon-
skim propisima, kao i programom razvoja javne ustanove.
Javna ustanova također prati stanje u zaštićenim područjima, vodi dokumen-
taciju o zaštićenim područjima, uspostavlja i vodi informacijski sustav (GIS u
pripremi Norveška vlada) praćenja stanja u zaštićenim područjima Županije...
Javna ustanova koordinira rad jedinica lokalne samouprave u cilju učinkovi-
tog korištenja, gospodarenja i zaštite zaštićenih područja, posebno ako se ona
nalaze u teritorijalnom obuhvatu dvije ili više jedinica lokalne samouprave.
227
Javna ustanova također obavlja analitičko-planerske, organizacijsko-koor-
dinacijske, informatičko-dokumentacijske, nadzorne i ostale stručne poslo-
ve vezane uz djelatnost zaštite prirode, propisane Zakonom o zaštiti prirode,
te ostalim zakonima kao što su: Zakona o prostornom uređenju (“NN” broj
30/94, 68/98, 61/00 i 32/02, 100/04); Zakona o zaštiti okoliša (“NN” broj 82/94
i 128/99); Zakona o vodama (“NN” broj 107/95); Zakon o šumama i dr.
Javna ustanova provodi i neposredni nadzor nad zaštićenim prirodnim vri-
jednostima, te također planira i provodi održavanje zaštićenih prirodnih vrijed-
nosti kojima upravlja.
Obavlja i druge stručne poslove koje joj povjeri nadležno ministarstvo, župa-
nijsko poglavarstvo ili upravno vijeća ustanove.
228
ZBORNIK RADOVA
Geografski informacioni
sistem za nacionalni
park Una
Samir Đug
Nusret Drešković
Sažetak
Upravljanje zaštićenim područjima nije moguće, ili u najmanju ruku nije efika-
sno bez upotrebe modernih tehnologija baziranih na računarima i informacio-
noj mreži. Geografski informacioni sistem (GIS) zauzima posebno mjesto među
ovim tehnologijama. U ovom pogledu se uspostava nacionalnog parka Una
može posmatrati kao izvanredna osnova za podsticanje šire upotrebe GIS-a u
pomaganju razvoja shvatanja i poboljšanja našeg pristupa upravljanju zaštiće-
nim područjima, ne samo u Bosni i Hercegovini nego i šire. GIS-a za NP Una je
razvijen na platformi ArcGIS 9.2, koji sadrži sve neophodne alate za prostornu
i geostatističku analizu podataka i prediktivno modelovanje. U razvoju GIS-a
za NP Una korištena su tri glavna izvora podataka: klasične topografske karte,
podaci prikupljeni terenskim istraživanjima, i rezultati daljinskih istraživanja
(avio ili satelitski snimci). Baza podataka zajedno sa geografskim informacio-
nim sistemom čini aplikativni program razvijen za upravljanje NP Una. Ova
aplikacija predstavlja jedan dinamičan i interaktivan sistem koji omogućava
ažuriranje informacija i statističku obradu podataka uz vizuelni prikaz pojedi-
načnih odlika. Svaka od ovih odlika je kreirana kao pojedinačni sloj na karti, sa
jednim slojem za svaku kategoriju informacija, što omogućava ugradnju poda-
taka u sveobuhvatnu GIS bazu podataka. Prednosti korištenja GIS-a za NP Una
su efikasno upravljanje nacionalnim parkom zasnovano na donošenju kvalitet-
nih i brzih odluka i primjenu rješenja u svakodnevnoj praksi, što predstavlja
osnovu za dugoročno upravljanje NP Una na uravnoteženi osnovama. Na ovaj
Prirodno-matematički fakultet Sarajevo, Sarajevo, e-mail: sdug@email.com
229
način je moguće upotrebom otvorenog računarskog sistema izvršiti standardi-
zaciju prikupljanja, unosa obrade te pohranjivanja i ažuriranja podataka o NP
Una. GIS za NP Una omogućava također i vizualizaciju prirodnih vrijednosti i
odlika ovog područja u turističke svrhe u formi turističkih karata, te digitalnih
info punktova i web sadržaja.
Ključne riječi: Geografski informacioni sistem, ArcGIS 9.2, NP Una, zaštićena
područja
Uvod
Upravljanje zaštićenim područjima nije moguće, ili u najmanju ruku nije efi-
kasno, bez upotrebe modernih tehnologija baziranih na računarima i informa-
cionoj mreži. Geografski informacioni sistem (GIS) zauzima posebno mjesto
među ovim tehnologijama. Diverzitet i strateški značaj zaštićenih područja,
zajedno sa vrlo različitim stopama promjena komponenti njihovih fizičkih,
bioloških i društvenih sistema, predstavlja veliki izazov za upotrebu geograf-
skog informacionog sistema (GIS). GIS je računarski alat razvijen za kartiranje i
analizu podataka. On integriše uobičajene operacije sa bazama podataka (npr.,
statističke analize) sa vizualizacijom i geografske analize, te ima potencijalno
vrlo značajnu ulogu u objašnjavanju određenih događaja, predviđanju rezul-
tata i planiranju strategija (Fortheringham, & Rogerson, 1994).
Postoji veliki broj definicija, ali se generalno može reći da GIS predstavlja
kompleks računarske opreme (hardver i softver), podataka, stručnjaka i meto-
da dizajniranih da efikasno prikupe, sačuvaju, upravljaju, analiziraju, prenose
i vrše vizualizaciju različitih vrsta informacija koje imaju geografsku referencu
(ESRI, 2006). Glavna prednost koju ima GIS u odnosu na tradicionalno kar-
tiranje i analize je mogućnost efikasne koncentracije geografskih podataka iz
različitih izvora i različitih vremenskih perioda, kao i njihova efikasna analiza.
Prilikom prostornih analiza, moguće je obuhvatiti veće zone i uključiti veći broj
varijabli nego što je to slučaj prilikom upotrebe tradicionalnih metoda (Jones,
1999).
GIS povezuje prostorne elemente (poznate i kao grafički elementi podataka
ili odlike) sa koordinatnim sistemom. Ove odlike se mogu odvojiti u različite
slojeve (teme). GIS može također čuvati atributne podatke, koji predstavljaju
deskriptivne informacije odlika na karti. Ove atributne informacije se smještaju
u bazu podataka koja je odvojena od grafičkih podataka, ali je povezana sa nji-
ma. GIS omogućava ispitivanje i prostornih i atributnih podataka u isto vrijeme.
Također je moguće pretraživanje atributnih podataka i njihovo povezivanje sa
230
ZBORNIK RADOVA
prostornim podacima. Prema tome, GIS može kombinovati geografske i druge

tipove podataka radi kreiranja karata i izvještaja, što omogućava korisnicima
da sakupljaju, upravljaju, i interpretiraju informacije bazirane na lokaciji na je-
dan planski i sistematičan način.
Posljednjih godina sve više raste zabrinutost za degradaciju prirodnih ekosi-
stema, što znači da pitanja vezana za zaštićena područja postepeno pronalaze
svoje mjesto na ekološkoj i političkoj agendi (Delbaere & Gulinck, 1994).
U ovom pogledu se uspostava nacionalnog parka Una može posmatrati kao
izvanredna osnova za podsticanje šire upotrebe GIS-a u pomaganju razvoja
shvatanja i poboljšanja našeg pristupa upravljanju zaštićenim područjima, ne
samo u Bosni i Hercegovini nego i šire.
Nekoliko organizacija na regionalnom, nacionalnom i globalnom nivou je
već shvatilo ovaj potencijal i razvija dugoročne monitoring programe u kojima
GIS igra centralnu ulogu. Ciljevi su bilježenje osnovnih informacija o stanju za-
štićenih područja, kao i evaluacija budućih scenarija koji su izvedeni iz interak-
cije biofizičkih i društvenih procesa, obično putem simulacijskih modela (Đug,
2005, Brzeziecki et al., 1994; Halpin, 1994; Schaller, 1994; Willison et al., 1992).
Upotreba GIS-a u nacionalnom parku Una zahtijeva neka specijalna razma-
tranja, koja su izvedena iz posebnih karakteristika ekosistema i podataka koji
su prikupljeni u ovim kompleksnom, dinamičnom regionu, a također iz ograni-
čenja, koja potiču iz postojećeg GIS softvera i savremene ekološke teorije.
Materijal i metode
GIS-a za NP Una je razvijen na platformi ArcGIS 9.2 koji sadrži sve neophodne
alate za prostornu i geostatističku analizu podataka i prediktivno modeliranje.
Sva kartografska, analitička i sintetska obrada podataka vršena je navedenim
tehnologijama.
Metodologija izrade GIS-a za NP Una podrazumjeva nekoliko koraka:
1. razvoj sveobuhvatne GIS baze podataka koja će sadržavati teme neo-
phodne za uspješno upravljanje (rasterski - topo karte 1:25000, katastarske
podloge, satelitski snimci IRS i digitalni model terena (DEM); i vektorski
– geološka podloga, tipovi tla, riječna mreža, zemljišni pokrov, vegetacija,
infrastruktura)
2. analiza prikupljenih podataka upotrebom ArcMap sa ekstenzijama za pro-
stornu analizu i geostatistiku (ArcGIS Spatial Analyst i ArcGIS Geostati-
stical Analyst), te ArcScene za 3D prikaz i analizu podataka vezanih za
reljef,
231
3. integracija podataka u jedinstveni GIS sistem i razvoj aplikacije.
U razvoju GIS-a za NP Una korištena su tri glavna izvora podataka: klasične
topografske karte, podaci prikupljeni terenskim istraživanjima, i rezultati da-
ljinskih istraživanja (avio ili satelitski snimci). Ovi snimci se obično koriste za
obezbjeđivanje osnovne klasifikacije i inventure načina upotrebe zemljišta, kao
što su opisali Paracchini i Folving (1994) i Walsh et al. (1994). Za potrebe razvoja
GIS-a za NP Una su uspješno korišteni svi navedeni izvori podataka.
Većina problema koji oteževaju primjenu GIS-a u zaštićenim područjima
se odnosi na kvalitet dostupnih podataka i njihovu podesnost za upotrebu u
GIS-u. Podaci za gotovo sve aspekte prirodnih ekosistema su vrlo heterogeni
u dužini i frekvenciji bilježenja, prostornom pokriću i dostupnosti. Tri primjera
pitanja podataka, od kojih svaki ima rastući stepen izazova kojeg nameću pro-
blemi koji proizilaze iz heterogenosti, uključuju tehnike prepklapanja, proces
modeliranja i ekstrapolaciju.
Ekstrapolacija je jedna od aktivnosti za koju se GIS često promoviše i koristi.
Ovo može biti vrlo riskantno bez dubokog shvatanja međusobnih odnosa va-
rijabli uključenih u ekstrapolaciju, a rizik od neprecizne ekstrapolacije raste sa
brojem varijabli i kompleksnosti okoliša. Kao što je to nedavno pokazao Haslett
(1994) koristeći fraktalne analize Berchtesgaden GIS-a (Ashdown & Schaller,
1990), zaštićena područja su najkompleksniji prostori. Prema tome, za svaki fe-
nomen, ekstrapolacija može biti vrlo problematična, čak i za lokacije sa pouz-
danim podacima.
Zaključak koji se može izvući iz ovih podataka je da upotreba GIS-a mora
uključiti svjesnost o ograničenjima ne samo dostupnih podataka, nego i shva-
tanje ekoloških procesa i tehnologija koje se koriste. Pod ovim uslovima, GIS
može predstavljati vrijednu tehnologiju za opisivanje, analizu i evaluaciju. U
okviru NP Una GIS aplikacija odražava najznačajnija ekološke, kulturna i eko-
nomska pitanja koja uključuju, na primjer, turizam, biodiverzitet, šumarstvo,
procjenu uticaja na okoliš, itd. U ovim oblastima GIS se koristi na dva glavna
načina: prvo, kao alat koji pomaže u inventuri resursa i integraciji podataka, i
drugo, kao mehanizam za analiziranje, modeliranje i predviđanja koji pomaže
donosiocima odluka (McKendry & Eastman, 1990). U velikom broju slučajeva,
GIS se koristi na oba načina.
Jedan od značajnih potencijala GIS-a je upotreba tri dimenzije i grafičkih mo-
gućnosti za izradu inventura ne samo biofizičkih i kulturnih resursa, nego i
vizualnih resursa. Na ovaj način se mogu prikazati trenutna stanja zaštićenih
područja i efekti budućih razvojnih planova.
232
ZBORNIK RADOVA
Iz ovih primjera se može vidjeti da je najveći i najinteresantniji izazov za

upravljanje zaštićenim područjem upotreba GIS tehnologije u istraživanjima:
traženje odgovora na pitanja tipa “šta ako”, kao što su: koje će biti ekonomske i
kulturne posljedice određenih poljoprivrednih/turističkih aktivnosti ili koje su
potencijalne implikacije dugoročnih promjena u okolišu. Za pružanje odgov-
ora na ova pitanja GIS može pružiti široki spektar modova za analize, mod-
eliranje i predviđanje. Iako je inventura resursa neophodan prvi korak, najveći
potencijal GIS tehnologije je upotreba povezivanja podataka sa modelima koji
omogućavaju predviđanje i objašnjavanje, kao i znanjem stručnjaka. Upotreba
geografskog informacionog sistema za sugerisanje budućnosti zaštićenih po-
dručja zahtijeva uključivanje neophodnog spektra varijabli na podesnoj prostor-
noj skali i detaljno shvatanje njihovih interakcija. Međutim, za većinu pitanja na
koje naučnici i stručnjaci traže odgovor ne postoje podaci ni adekvatne teorije.
Prema tome, GIS se može posmatrati kao sistemi koji su vrijedni ne samo za
bilježenje, upravljanje i integraciju podataka, nego i za generisanje ideja i istra-
živanje odnosa.
Uspostava efikasnog sistema upravljanja uz upotrebu GIS-a zahtjeva široki
spektar podataka o ekološkim uslovima istraživanog područja. Baza podataka
i serija karata koji dopunjavaju i/ili ilustriraju osnovne informacije o istraživa-
nom području uključuju:
Fizičke (osnovne karte):
 topografska osnova (nadmorska visina, nagibi, ekspozicije, i sl.),
 geološka osnova,
 klimatska osnova,
 hidrološka osnova (vodotoci, jezero, i sl.),
Biološke:
 tipovi vegetacije i biljne zajednice,
 zemljišni pokrov (CORINE land cover),
 staništa životinjskih vrsta (terestrična i akvatična),
Infrastruktura:
 saobraćajna infrastruktura (objekti, putevi, staze, i sl.),
 administrativna infrastruktura
Rezultati i diskusija
Setovi GIS podataka koji su korišteni razvoju GIS-a za NP Una su prikazani u
Tabeli 1.
233
Tabela 1 Setovi GIS podataka
GIS set podataka Opis Tip odlike Skala izvora/rezolucija
Položaj Položaj NP Una je izrađen na osnovu Raster 10 metara
satelitskih snimaka sa IRSS i TK
1:25000
Hidrologija Svi vodotoci i stajaće vode (jezera, Poligon 1:25000
izvori, privremeni i stalni vodotoci) sa Linija
topografske karte 1:25000
Geologija Tipovi geološke podloge sa Geološke Poligon 1:100000
karte 1:100000
3d model terena Digitalni model terena je izrađen Poligon 1:25000
na osnovu postojećih TK 1:25000 i
digitalizacijom izohipsi sa ekvidistancom
od 20 m
Nagibi terena Karta nagiba terena je izrađena na Grid 1:25000
osnovu analize površina 3d modela
Ekspozicije terena Karta nagiba terena je izrađena na Grid 1:25000
osnovu analize površina 3d modela
Vegetacija Lokacije za vegetaciju su unesene na Poligon 1:25000
osnovu rezultata terenskih istraživanja i
CORINE land cover podataka
Biodiverzitet Analiza zona sa visokim stepenom Poligon 1:25000
biodiverziteta je vršena na osnovu
podataka o vegetaciji sadržanim u
geobazi podataka
Infrastruktura Saobraćajnice, objekti i zone uneseni na Poligon, 1:10000
osnovu satelitskih I zračnih snimaka, te linija, tačka
katastarskih planova
Senzitivne zone Analiza senzitivnih zona je izvršena Poligon 1:25000
prepokrivanjem zona sa visokim
biodiverzitetom i zona pod intenzivnim
uticajem čovjeka
Zone u NP Definisanje zona zaštite u NP je izvršena Poligon 1:25000
na osnovu geostatitisčke analize
postojećih slojeva
Ovi podaci su opisani i dokumentovani za vrijeme terenskih istraživanja.

Njihove prostorne komponente su uključene u GIS bazu podataka koja je ura-
đena u MS Access programskom paketu. Ona sadrži niz podataka o abiotičkoj
i biotičkoj komponenti NP Una. Informacije o kvantitetu, distribuciji i statusu
pojedinih odlika su ugrađene u bazu podataka koja je povezana sa odlikama u
GIS slojevima.
234
ZBORNIK RADOVA
Analize koje se vrše upotrebom GIS-a (npr., prepokrivanje, kombinovanje,

razdvajanje ili izračunavanje površina) se izvode sa numeričkom preciznošću
koja ovisi o prikupljenim podacima koji su pohranjeni u sistemu. Preciznost je
stepen kojim informacije na karti ili u digitalnoj bazi podataka odstupaju od
stvarnih vrijednosti. Ovo pitanje je povezano sa kvalitetom podataka i greška-
ma koje se mogu sadržavati u bazi podataka ili na karti.
Baza podataka zajedno sa geografskim informacionim sistemom čini apli-
kativni program razvijen za upravljanje NP Una. Ova aplikacija predstavlja je-
dan dinamičan i interaktivan sistem koji omogućava ažuriranje informacija i
statističku obradu podataka uz vizuelni prikaz pojedinačnih odlika. Svaka od
ovih odlika je kreirana kao pojedinačni sloj na karti, sa jednim slojem za svaku
kategoriju informacija, što omogućava ugradnju podataka u sveobuhvatnu GIS
bazu podataka.
Značajne informacije o fizičkim i biološkim karakteristikama istraživanog
područja uključuju:
 kvantitet (površine),
 distribuciju (prostorna distribucija),
 status (rijetke i ugrožene vrste, itd.)
 pristisci (postojeći pritisci na ekosisteme)
Informacije o statusu, trendovima i pritiscima omogućavaju razvoj podesnog
modela za upravljanje NP Una, što se vrši kroz modifikovani sistem “uticaj -
pritisak - stanje - reakcija sistema”. Ljudske aktivnosti predstavljaju “pritisak na
okoliš” (kao što su način upotrebe zemljišta, turističke aktivnosti), što indicira
“promjene u stanju okoliša” (npr., promjene u nivou polutanata, raznolikosti
staništa, brojnosti određenih vrsta, itd.). “Odgovor” na promjene u pritisku ili
stanju predstavlja donošenje odgovarajućih mjera i programa ili aktivnosti čiji
je cilj prevencija, redukcija ili umanjenje pritiska i/ili ekoloških šteta uz istovre-
meni razvoj ZP Una. Ovaj model su usvojile kao najpodesniji način za struktu-
risanje informacija o okolišu brojne međunarodne organizacije i tijela koja se
bave ovom problematikom. Ovdje spada, na primjer, veliki broj zemalja EU i
internacionalnih organizacija koje se bave informacijama o okolišu, kao što su
Eurostat, The European Environment Agency (EEA), i OECD.
Ovaj model je poslužio za analizu ekoloških problema, i on uključuje:
 Uzročnike, kao što su prekomjerna ispaša, sječa, turizam, koji rezultiraju
 Pritiskom na okoliš kao što je zagađenje ili izmjena staništa, koji mijenjaju
 Stanje okoliša što opet ima
235
 Uticaj na stabilnost i funkcije ekosistema, generišući potrebu za
 Odgovorima putem donošenja i provođenja odgovarajućih mjera.
Na slici 1 su prikazani pojedini tematski slojevi izrađeni za GIS NP Una.
Slika 1 Primjer GIS tematskih karata za NP Una (nagibi i ekspozicije terena, tipovi tla, hidrografska mreža)
Zaključak
Prednosti korištenja GIS-a za NP Una su efikasno upravljanje nacionalnim par-
kom zasnovano na donošenju kvalitetnih i brzih odluka i primjeni rješenja u
svakodnevnoj praksi što predstavlja osnovu za dugoročno upravljanje NP Una
na uravnoteženi osnovama. Na ovaj način je moguće upotrebom otvorenog ra-
čunarskog sistema izvršiti standardizaciju prikupljanja, unosa obrade te pohra-
njivanja i ažuriranja podataka o NP Una. GIS za NP Una omogućava također i
vizualizaciju prirodnih vrijednosti i odlika ovog područja u turističke svrhe u
formi turističkih karata, te digitalnih info punktova i web sadržaja.
Literatura
Ashdown, M. & Schaller, J. (1990) Geographic information systems and their apllication in MAB-
projects, ecosystem research and environmental monitoring. Mab-Mitteilungen 34. German
National Committee for the UNESCO Man and the Biosphere (MAB) Programme. Bonn.
Brzeziecki, B., Kienast, F, Wildi, O. (1994) Potential impacts of changing climate on vegetation
cover of Switzerland: a simulation experiment using GIS technology. In: Mountain regions
and GIS.
Delbaere, B., Gulinck, H. (1994) A review of landscape ecological research with specific interest
to ladscape ecological mapping. Iz: Delbaere, B., Gulinck, H. (eds) Remote Sensing in Land-
236
ZBORNIK RADOVA
scape Ecological Mapping. Office for Official Publications of the European Communities,
pp. 3-27.
Đug, S. (2005) Diverzitet i konzervacija vegetacije subalpinskog pojasa planine Vranice. Doktor-
ska teza. Univerzitet u Sarajevu.
ESRI (2006) ArcGIS 9. Using ArcGIS desktop. ESRI. Redlands. USA.
Fortheringham, A. S., Rogerson, P. A. (1994) Spatial Analysis and GIS. Technical Issues in Geo-
graphic Information Systems. Taylor and Francis. London.
Halpin, P. (1994) A GIS analysis of the potential impacts of climate change on mountain ecosy-
stems and protected areas. Mountain regions and GIS.
Haslett, J. R. (1994) Community structure and the fractal dimensions of mountain habitats. Jour-
nal of Theoretical Biology.
Jones, C. B. (1999) Geographical Information Systems and Computer Cartography. Longman.
McKendry, J. E. & Eastman, J. R. (1990) Applications in forestry – review paper. In: McKendry, J.
E. (Eds.) Applications in forestry, Explorations in geographic information systems techno-
logy. Vol. 2. Worcester, Mass.: IDRISI Project. Clark University.
Shaller, J. (1994) GIS and ecosystem models as tools for watershed management and ecological
balancing in high mountain areas: the example of ecosystem research in the Berchtesgaden
area, Germany. In: Mountain regions and GIS.
Paracchini, Ml. L., & Folving, S. (1994) Land use classification and regional planning in Val Ma-
lenco (Italian Alps): a study on the integration of remotely-sensed data and digital terrain
models for thematic mapping. Mountain environments and Geographic Information Sy-
stem. Taylor & Francis.
Walsh, S. J., Butler, D. R., Brown, D. G., Bian, L. (1994) Form and pattern in the alpine environment:
an integrated approach to spatial analysis and modelling in Glacier National Park, USA. In:
Mountain regions and GIS.
Willison, J. H. M., et al. (1992) Science and management of protected areas. Elsevier Science Pu-
blishers. Amsterdam.
237
Geographical information
system for National
park Una
Summary
Protected area management is not possible, or at least it is not efficient, without
use of modern technologies based on computers and informational network. Geo-
graphic Information System (GIS) has a special position among these technolo-
gies. From this standpoint, establishment of National park Una could be seen as
an excellent foundation for promotion of wider GIS utilisation in assistance of de-
velopment of understanding and improvement of our approach to the protected
area management, not only in Bosnia and Herzegovina, but in the region, as well.
GIS for NP Una has been developed on the ArcGIS 9.2 platform which includes all
necessary tools for spatial and geostatistical data analysis and predictive model-
ling. Three main sources of data have been used in the development of GIS for NP
Una: classic topographical maps, data obtained in the field investigations, and the
results of remote sensing (aerial and satellite imagery). Database together with GIS
makes application developed for management in NP Una. This application repre-
sents a dynamic and interactive system which enables update of information and
statistical data analysis with visualisation of certain features. Each of these features
has been created as a single map layer, with one layer for each category of infor-
mation which enables input of data in a comprehensive GIS database. Advantages
of use of GIS in NP Una are more efficient management with national park based
on the adoption of high quality and fast decissions and implementation of solu-
tions in daily practice, which is a basis for long-term sustainable management in
NP Una. In this way, is possible to standardise process of data gathering, process-
ing and storing thanks to an open source computer system for NP Una. GIS for NP
Una enables also visualisation of natural values and ammenities of this area for
touristic purposes in the form of tourist maps, digital info points and web site.
Key words: Geographic Information System, ArcGIS 9.2, NP Una, protected
areas
238
ZBORNIK RADOVA
PROSTORNO PLANIRANJE
KAO INSTRUMENT
SPRJEČAVANJA KONFLIKATA
I SMANJENJA PRITISAKA
UNUTAR ZAŠTIĆENIH
PODRUČJA
Muhamed Ibrahmpašić
1. Uvod
Uređenje prostora u našem društvu još nije dobilo ulogu koju ima u većini
zemalja savremenog i razvijenog svijeta, jer se naš pristup uređenju prostora
najčešće ostvaruje kao korištenje prostora za određenu namjenu i razmještaj
aktivnosti, a rjeđe za eksploataciju i korištenje raspoloživih dobara u prostoru
koji nas okružuje.
Zbog tog shvatanja, uređenje prostora se, u suštini, izražava kao prostorno
planiranje, a još češće kao urbanističko i arhitektonsko oblikovanje prostora.
A ustvari, riječ je o odnosu čovjeka i prostora sa svim prirodnim i stvorenim
fondovima i resursima, koji su habitat svega živog svijeta i čovjeka kao njego-
vog dijela i kojemu je Svevišnji Bog namijenio ulogu namjesnika i upravitelja
na Zemlji.
Kada kažemo čovjeka, mislimo na čovjeka koji ima svoju istoriju, time i sredi-
nu za koju je dugogodišnjim življenjem vezan, ne samo životnu sredinu, nego
čovjekovu, istorijsku, koju baštini i prenosi kao svoje kulturno naslijeđe potom-
cima – oplemenjenu ili obezvrijeđenu.
Cijeneći ovu činjenicu i spoznaju sveopšte prirodne međuovisnosti, hrvat-
ski arhitekti i urbanisti su jedan od svojih najkvalitetnijih časopisa popularno
Dipl. ing. arhitekture
239
nazvali “Čovjek i prostor“ i u njemu obrađuju sve teme koje se tiču odnosa čo-
vjeka i prostora.
U tom kontekstu i zbog uočene suštine, to postaje prostor eksploatacije i ko-
rištenja, odnosno kolijevka reprodukcije života, u zavisnosti od odnosa koji u
društvu vladaju i morala na kojem jedno društvo počiva.
Kako se moral rodio iz zabrane i ostao je zabrana sve do danas, a zabrana
je u svojoj osnovi, prirodi i porijeklu religiozna, to je moralan čovjek i njegovo
ponašanje uvijek uslovljeno restriktivnim i prohibitivnim principima u odno-
su na animalne nagone njegove prirode.
Od najranijih dana svog namjesništva na Zemlji čovjek je upućen na stalnu
interakciju sa prirodom u svojoj borbi za opstanak i želji da zavlada svim blago-
datima i surovostima prirode, koju može spoznati i svrsishodno koristiti samo
permanentnim proučavanjem i ugrađivanjem sebe u njene temelje i tokove.
U tom cilju, mislim da će i ova konferencija biti naš doprinos pokušaju da iz-
gradimo sopstvena pravila ponašanja, zakone i moral, koji će biti u trajnoj funk-
ciji očuvanja i unapređenja stanja u okolišu i prirodi sa čvrstim opredjeljenjem
za održanje datog nam života i života još nerođenih, unutar prostora kojeg smo
pozajmili od svoje djece – drugim riječima, u funkciji održivog razvoja, koji
treba da počiva na koncepciji i principima:
 Cjelovitosti – jer prostorno uređenje podrazumijeva cjelinu prostora i cjeli-
nu razvoja. Samo cijelo (ili cjelina više cjelina) – može opstati. Ovaj princip
se može objasniti teorijom skupova u matematici, kao “unija više skupo-
va“
 Izvornosti – jer procesi proizvodnje i naseljavanja, kao i sadržaj, oblici i
dimenzije uređenja prostora, moraju biti rezultat valorizacije prostora i
izvornih potreba čovjeka i moraju biti rezultat neeksploatatorske prirode
razvoja.
 Razvojnosti – jer čovjek danas mora nastavljati stvaranje prirode i istori-
je iz prošlosti i mora obezbijediti vrijednu reprodukciju života, prostora i
dobara u budućnosti. Prostor, prirodna i stvorena dobra nisu data samo
nama i ovom vremenu, već su se razvili sa prirodom, čovjekom i njegovom
istorijom.
2. Prostorno planiranje i održivi

razvoj zaštićenih područja
Zanimanje za prostor Unsko-sanskog kantona na kojemu je zamišljeno uteme-
ljenje Nacionalnog parka Una nije novog datuma, a u problematiku zaštite rije-
240
ZBORNIK RADOVA
ke Une uključeni su naučnici koji se bave proučavanjem okoliša iz obje bivše re-
publike, danas samostalne države. Prvi skup posvećen tim pitanjima održan je
davne 1985. godine, pod nazivom “Prostorno uređenje i zaštita rijeka Une i Sane“,
a samo godinu dana poslije toga, u Cazinu je održan tematski skup o “Savreme-
nim tehnologijama prečišćavanja otpadnih voda i zaštiti rijeke Une, Sane i Korane“.
Na tim skupovima razmatrani su različiti aspekti razvoja ovoga prostora i
konflikti između zahtjeva za zaštitom tla i vode, razvoja industrije, naročito
drvne i prehrambene, koje su poznate kao izvor onečišćenja.
Ipak, lavinu oko utemeljenja Nacionalnog parka na Uni pokrenuo je skup
“Valorizacija prirodnih i društvenih vrijednosti sliva rijeke Une“, održan u Bi-
haću 1991., kada je preko četrdeset autora dalo naučni doprinos o vrijednostima
Une, naročito o biološkoj raznolikosti u slivu rijeke Une i jedinstvenom radu
“Unskih smaragda“ i njihovom osnivaču, pokojnom Bošku Marjanoviću.
I konačno, opet zahvaljujući “Unskim smaragdima“, organizovana je nauč-
na tribina pod nazivom “Sedra rijeke Une i Una bez sedre“, također u Bihaću,
2000. godine, u kojoj su učestvovali naučnici iz Bosne i Hercegovine i susjedne
Hrvatske.
Nakon ovog skupa, konačno su Vladi Federacije BiH upućeni svi relevantni
dokumenti na razmatranje, sa prijedlogom pokretanja postupka uspostave NP
UNA i pripreme dokumenata za konačnu valorizaciju prirodnih vrijednosti i
mogućnosti trajne zaštite sliva rijeke Une kao područja posebnih obilježja.
Prostorni planovi zaštićenih područja koja imaju izrazit prirodni značaj i pri-
padaju skupini područja posebnih obilježja i kao takvi su jedan od temeljnih
instrumenata zaštite, uređenja i održanja područja
Mora se naglasiti da je uloga prostornih planova zaštićenih područja, prvenstveno
restriktivna, a istovremeno njihova uloga treba biti i aktivna u smislu da se ne smije
shvatiti previše i intenzivno razvojnom, nego pomirujućom sa prirodnom sredinom i
njenim izrazitim prirodnim značajem.
Zbog toga, osnovni cilj prostornih planova područja posebnih obilježja koja imaju
izrazit prirodni značaj, mora biti očuvanje izvornosti prirode sa svim njenim obilježji-
ma, biološkom i pejsažnom raznolikošću, izgledom i ambijentom.
Sve mjere za provođenje plana i plan kao akcija, moraju biti u funkciji unapr-
jeđenja prirodne i čovjekove sredine, prihvatajući svekolike ustupke koji mogu
doprinijeti poboljšanju stanja i povećanju kvaliteta prirodne sredine i njene
izvornosti.
Istina, kod metodologije i ciljeva izrade ostalih prostornih planova, definisa-
nje osnovnih ciljeva ne podrazumijeva prvenstvenu zaštitu ili je ona samo jedan
od ciljeva, nego je to optimalni razmještaj stanovništva i djelatnosti u prostoru
241
koji omogućuju policentričan razvoj gradskog i vangradskog područja, zavisno
od rasprostranjenosti i položaja utvrđenih materijalnih dobara i infrastrukture
u prostoru.
Gledajući u cjelini, odnos čovjeka i prostora se u svijetu izražava kroz sve
učestaliji konflikt interesa između ekspanzivne ekonomije i prirodne sredine.
Ovo iz razloga jer se ekonomija razvija na račun prirodne sredine i njenih do-
bara, a prirodna sredina je često ograničenje razvoju ekonomije. U pravilu, ova
konfliktnost je manje izražena u zemljama sa većim stepenom društveno-eko-
nomskog razvoja i obratno.
Svijet danas traži izlaz iz konfliktne situacije i u tom pravcu iznalazi različite
puteve u uspostavljanju koegzistencije između ekonomije i prirodne sredine.
To je orijentacija na održivi razvoj, koji prestavlja novu filozofiju razvoja u
svijetu i koja pokazuje najviše rezultata.
Terminom “ekonomija“ najčešće označavamo gazdinstvo, gospodarstvo, ali
u suštini i u kontekstu održivog razvoja:
“Ekonomija je proučavanje načina na koji se ljudi i društvo opredjeljuju,
uz upotrebu novca ili bez njega, da koriste oskudna proizvodna sredstva koja
bi se mogla koristiti u alternativne svrhe, da u određenom vremenu proizvedu
razna dobra i da ih raspodijele za potrebe potrošnje, sadašnje i buduće, na po-
jedince i grupe.“
B. Golić, Ekonomija i ekologija – održivi razvoj, Sarajevo 1998.
Principi i načela na kojima bi se temeljilo prostorno planiranje zasnovano na

konceptu održivog razvoja, mogu se iskazati u sljedećem:
 Na razvijanju društvene sposobnosti za prihvatanje filozofije i prakse odr-
živog razvoja
 Na shvatanju da se odnos ekonomije i ekologije u našem budućem razvoju
ne bi smio zasnivati na principu međusobne borbe, već na uzajamnoj ko-
egzistenciji
 Na uvažavanju zakona i spoznaje o oskudnosti komponenti prirodne sre-
dine
 Na utvrđenoj politici prirodnih resursa i strategiji upravljanja njima - Do-
kument o politici koncesija
 Na istinskom opredjeljenju da se prirodna sredina sačuva u svojoj integral-
noj raznolikosti
 Na ekonomskom vrednovanju komponenti prirodne sredine i kontroli dje-
lovanje tržišta na proces njene valorizacije
242
ZBORNIK RADOVA
Prema važećem zakonodavstvu i klasifikacijama, zaštićeni prostori ili po-

dručja posebnih obilježja, treba da imaju prostorne planove posebnih obilježja
(nacionalni parkovi, parkovi prirode, park-šume većih površina, zaštićeni kra-
jolici i spomen područja većih površina).
Kako smo naglasili, prostorno planiranje i održivi razvoj moraju počivati na principi-
ma cjelovitosti, izvornosti i razvojnosti, odnosno multidisciplinarnoj valorizaciji posto-
jećeg stanja, ocjeni mogućnosti i specifičnosti sopstvenog razvoja i procjeni ugroženosti
prostora postojećim i planiranim sadržajima i funkcijama.
Prostorni plan za nacionalni park je zasigurno najsloženiji razvojni pro-
storno-planski dokument između svih prostornih planova zaštićenih prirodnih
područja.
Složenost funkcija nacionalnog parka koje određuju zaštitu (kao što je naučna, pri-
rodoslovna, kulturna i estetska funkcija) i funkcija koje određuju način i uslove ko-
rištenja prostora (kao što je obrazovna, naučnoistraživačka, odgojna, rekreacijska
i turistička, te druge komplementarne funkcije korištenja prostora), predstavlja-
ju osnovne razloge zbog kojih je neophodno raditi prostorni plan.
Ove, u suštini suprotne orijentacije i funkcije nacionalnog parka, prostorni plan tre-
ba i mora, u prvom redu uskladiti, ali i integrisati u jedinstvenu koncepciju – nakon
sveobuhvatne valorizacije prostora i ocjene njegove cjelovitosti, izvornosti i razvojnosti
i predložiti održivo rješenje korištenja i upravljanja ukupnim zaštićenim područjem.
U tom cilju, osnovni i najbitniji element prostornog plana područja poseb-
nih obilježja je “plan zona“ ili “ZONING PLAN“.
Mnogi smatraju da je tek nakon konvencije IUCN u Bantu 1972. godine, pro-
stornim planerima data mogućnost zoniranja nacionalnih parkova i zaštićenih
područja uopće. To nije sasvim tačno. Prostorni planeri u bivšoj Jugoslaviji pri-
mjenjivali su metode zoniranja bar 10 godina prije konvencije u Bantu. Primjeri
Prostornog plana Nacionalng parka “Plitvička jezera“ i njegovih autora - Ante
Marinović-Uzelac sa saradnicima.
Može se reći da su načela zoniranja bila vrlo jednostavna i ograničavala su se
na osnovnu podjelu područja unutar nacionalnih parkova - uže i šire zaštićeno
područje, unutar kojih su se razlikovala područja izrazitih i posebnih rezerva-
ta, naseljenih područja, turističkih i rekreacijskih zona, tehničkih, prometnih i i
druga područja posebne namjene.
Konvencija u Bantu i IUCN metodologija i kategorizacija prostora unutar za-
štičenih područja, je kasnije samo detaljnije terminološki definirala nazive zona
zaštite.
Zbog vrlo precizne kategorizacije prostora, IUCN kategorizacija nije uvijek
dosljedno primjenjivana u našoj i stranoj praksi.
243
Nakon prihvatanja konvencije IUCN i prihvatanja usvojene kategorizacije, a prili-
kom izrade Prostornog plana Plitvička Jezera, 1976. -1977. godine, postavilo se pitanje:
u koju kategoriju svrstati sistem Plitvičkih jezera, slapova i vodotokova?
Tada je zaključeno da stroga prirodna zona Plitvička jezera ne mogu biti radi po-
sjete turista; zona usmjerene zaštite nije jer se ne može tu dozvoliti, niti ima smisla,
intervenisano uređenje prirode; zona divljine jezera nisu, odnosno više nisu i to nije ni
bila njihova osnovna karakteristika i namjena, a zonom rekreacije se isto tako ne mogu
smatrati, osim ako rekreacijom u prirodi ne shvatamo samo šetnju.
S druge strane, bilo je očigledno da su jezera s vodopadima u Nacionalnom
parku Plitvička jezera njegov najvrijedniji dio koji je i utemeljen baš zbog tih ne-
ponovljivih jezera i njihovih sedrenih barijera, iako ima i niz drugih prirodnih
vrijednosti i rijetkosti.
Ovo naglašavamo iz istih razloga, potrebe i načina zoniranja i kategoriza-
cije unutar Nacionalnog parka Una, koja je predložena i prihvaćena Studijom
izvodivosti NP UNA.
Iz navedenih razloga i postavljenih ciljeva proizilaze i osnovna načela plani-
ranja unutar zaštićenih područja:
 Prostorno planiranje i urbanizam, u suštini, podrazumijevaju plansko
upravljanje, korištenje zemljišta i zaštitu prostora kao osobito vrijednog i
ograničenog dobra.
 Plansko upravljanje, korištenje zemljišta i zaštita prostora osigurava se
provedbom planskih dokumenata zasnovanim na cjelovitom pristupu
planskom uređenju prostora i na načelima održivog razvoja.
 Planiranje prostora, u skladu sa našim Zakonom, treba da se zasniva, izme-
đu ostalog i na načelima:
 Usaglašenosti interesa korisnika prostora i prioriteta djelovanja od značaja za
razvoj općine, lokalne zajednice i šire.
 Javnosti i slobodnog pristupa podacima i dokumentima od značaja za planiranje
Planiranje bez definisanih načela se svodi na rutinski posao, koji može biti
korektan kao postupak, ali neadekvatan kao rezultat.
Zato ozbiljno i sveobuhvatno prostorno planiranje, pored već navedenih i
zakonom definisanih načela mora biti utemeljeno i na više opšteprihvaćenih
načela, koja se primjenjuju u našoj društvenoj i planerskoj praksi, a to su:
1. Plan je prostorni izraz razvoja društva
2. Planiranje za čovjeka sa čovjekom
3. Planiranje je razvojni proces
244
ZBORNIK RADOVA
4. Integralnost planiranja u prostoru

5. Kontinuitet planiranja u vremenu
6. Prostorni plan je plan društvene akcije
7. Plan je društveni dogovor i zato je i normativni akt
8. Plan je akt akcije
9. Planiranje prostora je istraživanje
Iz svih navedenih razloga Federalno ministarstvo prostornog uređenja Sa-
rajevo je, u definisanju ciljeva izrade Prostornog plana područja posebnih obilježja
“Sliv rijeke Une“ i projektnog zadatka za izradu Plana, naglasak dalo na ocjenu
prirodnih uvjeta i izradu studije ranjivosti prostora, kako bi zoniranje unutar
šireg prostora bilo utemeljeno na ocjeni mogućnosti korištenja prostora i ostva-
renju osnovnih funkcija NP Una.
3. Konflikti i pritisci unutar zaštićenog

područja NP Una
Uzročnici koji djeluju na prostor nacionalnih parkova i izazivaju konflikte u
njima mogu se podijeliti na vanjske i unutrašnje uzročnike.
Vanjski uzročnici su:
a. Razvojni parametri prostornih planova višeg reda i razvojni planovi su-
sjednih zemalja.
b. Granski planovi višeg reda – u prvom redu planovi krupne infrastrukture
– magistralne i regionalne saobraćajne mreže, energetskih objekata i sl.
c. Geosaobraćajni položaj – položaj tranzitnih i turističkih tokova koji gravi-
tiraju nacionalnom parku.
d. Međusobne uslovljenosti razvoja nacionalnog parka i društveno-političkih
zajednica na čijoj teritoriji se nalazi park.
U slučaju NP UNA vanjski uzročnici su razvojni i prostorni planovi susjedne
Republike Hrvatske koja je svojim Prostornim planom kontaktni prostor na lije-
voj obali rijeke Une definisala manjim stepenom zaštite, što omogućuje veće in-
tervencije u tom prostoru i liberalniji pristup u definisanju ograničenja, namjeni
i zoniranju prostora. Ovaj konflikt je izraženiji kada se zna da se ukupno slivno
područje rijeke Une nalazi u Hrvatskoj.
Prostorni plan FBiH i Prostorni plan USK-a nisu još doneseni, a njima se defi-
nišu polazna i osnovna opredjeljenja razvoja šire regije. Istina, za sada, ta opre-
djeljenja korespondiraju sa razlozima i ciljevima osnivanja NP UNA.
245
U našem slučaju jedan od najozbiljnijih vanjskih uzročnika eventualnih konflikata su
najavljeni planovi i namjere izgradnje HE Rmanj i eventualne tendencije za proširenje
eksploatacionog polja rudnika gipsa u Kulen Vakufu unutar granica NP Una.
Povoljne okonosti su vezane za hidrogeologiju kanjona Unca i vodoneodr-
živost tog kraškog područja za eventualne hidroakumulacije, koja je utvrđena
Studijom o mogućnosti izgradnje HE Rmanj manastira na rijeci Unac, koju
je 1986. godine uradio SOUR Energoinvest Sarajevo, RO Energoinženjering,
OOUR Hidroinženjering.
Zaključci i preporuke te studije ukazuju na veoma veliki rizik ulaska u eventualne
investicije bez prethodnih dugogodišnjih, sveobuhvatnih i sukcesivnih istraživanja spe-
cifičnosti ovog kraškog područja.
Povoljno rješenje za izgradnju pregradnog praga i hidroakumulacije na rije-
ci Unac se može naći uzvodnije od Drvara na lokaciji Mokronoge.
Istina, ovaj objekat ne bi imao prvenstveno elektroprivredni nego vodoprivredni zna-
čaj, jer bi tako stvorena manja hidroakumulacija bila dovoljna za regulisanje, odnosnoi
izravnavanje vodostaja visokih i srednjih voda Une tokom cijele godine.
Unutrašnji uzročnici su:
 Izgrađena naselja i privredne djelatnosti unutar granica nacionalnih par-
kova, pa čak i u kontaktnim ili pufer zonama.
 Vlasništvo nad zemljištem i ubrzan promet nekretninama
 Položaj temeljnih fenomena, centralnih motiva atrakcije i prirodnih vrijed-
nosti unutar Nacionalnog parka u odnosu na pristupne pravce i naseljena
mjesta.
U nacionalnom parku Una to je položaj Unske pruge i regionalne ceste R- 408
Kulen vakuf - Martin brod, koje prolaze kroz samo jezgro NP UNA, kao i izgra-
đena stambena strukturu – aglomeracija u Martin Brodu.
Zatečene i očekivane neusklađenosti,

konflikti i rizici
Prostor budućeg NP Una slabo je naseljen (trenutno živi oko 4.000 stanovnika ili
preko 50% manje u odnosu na 1991. godinu), ekonomski i infrastrukturno nerazvijen
(izuzetak je jedino saobraćajna infrastruktura, koja je međutim slabo iskorištena i
koju je neophodno modernizovati). Zato se na tom prostoru trenutno uglavnom
ne javljaju takve neusklađenosti i konflikti u njegovom korištenju koji bi zahtije-
vali hitne i značajne zahvate i mjere (izuzev nekontrolisane urbanizacije uz Unu
u najnizvodnijem dijelu područja, od Lohova, preko Ripča do Bihaća).
246
ZBORNIK RADOVA
Rizici su prije svega vezani uz naslijeđe iz bliske prošlosti (uz neizgrađenost

komunalne infrastrukture, razne posljedice zadnjeg rata, te posljedice intenziv-
ne “industrijalizacije” iz 70-tih i 80-tih godina prošlog vijeka), kao i odsustvo
ljudi koji bi čuvali ovaj prostor (od požara, te od bolesti i štetočina u šumskim
ekosistemima).
Značajnije neusklađenosti i konflikti javljaju se tek vezano uz planiranje bu-
dućeg načina korištenja razmatranog područja, što ima za posljedicu usporen
postupak usvajanja prostornih planova Unsko-sanskog kantona i Opštine Bi-
hać.
Njihovo sagledavanje, kao i sagledavanje postojećih rizika, treba da je pod-
loga za planiranje načina njihovim upravljanjem, što se postiže definisanjem
prostorno-planskih uslova, odnosno zahvata, postupaka i mjera za usklađiva-
nje odnosa raznih korisnika prostora i mjera za otklanjanje mogućih rizika u
prostoru.
Na području koje je predviđeno za zaštitu u kategoriji nacionalnog parka
uvode se, prema državnom zakonodavstvu i prema međunarodnim standar-
dima, ograničenja u korištenju prostora, koja mogu uticati i na zatečene uslove
života lokalnog stanovništva i na zatečene privredne djelatnosti, ali i na plani-
rani, odnosno mogući razvoj utemeljen na neograničenom korištenju prirodnih
bogatstava područja.
U načelu, zbog toga se javljaju, ili se vremenom mogu pojaviti sljedeći kon-
flikti kod uspostave NP Una:
 Prvo; između uprave NP koja provodi mjere ograničenja korištenja pro-
stora i lokalnih stanovnika koji žele bez ograničenja i uslova graditi i pro-
širivati stambene i privredne objekte, te koristiti prostor na način koji im
najbolje odgovara,
 Drugo; između uprave NP i zatečenih privrednih subjekata koji su uložili
ili planiraju uložiti sredstva, ostvarivati prihode i otvarati radna mjesta,
kroz korištenje nekih prirodnih vrijednosti područja. Tu spadaju prije sve-
ga rudna i vodna bogatstva u kontekstu novih uvjeta zaštite i upravljanja
područjem, zbog kojih planirane dobiti mogu biti ugrožene ili čak izgu-
bljene,
 Treće; između institucija koje pokreću osnivanje NP i institucija koje sma-
traju da postoji bolji način korištenja zatečenih prirodnih bogatstava unu-
tar zaštićenog područja. Ovdje spada Elektroprivreda BiH, kao i nekoliko
preduzeća koja se bave raftingom, ne vodeći računa o faktoru optereće-
nosti određenih dionica i temeljnih fenomena na rijeci Uni, zbog kojih se i
uspostavlja zaštita.
247
U ovom je trenutku na razmatranom području budućeg NP Una najizraženiji kon-
flikt na razini državne uprave i lokalnih stanovnika (posebno lokalnih malih poduzetni-
ka), koji je nastao donošenjem Odluke o utvrđivanju područja sliva rijeke Une
područjem od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine i donošenjem Odluke
o pristupanju izradi Prostornog plana područja posebnih obilježja od značaja za
FBiH “Sliv rijeke Une“.
Ovim je Odlukama do donošenja prostornog plana za ovo područje obu-
stavljena bilo kakva gradnja na razmatranom području.
U načelu, razrješenje ovog i ostalih konflikata ovisiti će s jedne strane o trenut-
noj i budućoj snazi zainteresovanih strana (korisnika prostora), te o ukupnom
pristupu osnivača buduće uprave NP i same uprave (kao najjačeg budućeg ko-
risnika prostora, odnosno predstavnika državnih interesa) prema razrješavanju
tih konflikata.
Odnos lokalnog stanovništva prema takvim ograničenjima trebat će prevazići ubr-
zanim aktivnostima na faznom donošenju Prostornog plana i korištenjem, zakonom
dozvoljenog, instituta davanja zajedničke stručne ocjene i mišljenja Nosioca izrade i
Nosioca priprema plana i Savjeta plana, o mogućnostima i uslovima pod kojim je mogu-
će dozvoliti neke konkretne zahvate u prostoru i prije donošenja Prostornog plana.
Uz buduću upravu NP, kao prvog korisnika prostora NP Una, lokalno sta-
novništvo je sigurno i danas i u budućnosti po snazi i uticaju drugi najvažniji
korisnik područja koje se stavlja pod zaštitu. Ovo, naravno, pod uslovom uspješ-
nog završetka povratka ukupnog raseljenog stanovništva i demografske obnove.
U ovom trenutku na području budućeg NP Una lokalno je stanovništvo uglav-
nom starije dobi, povratničko, ali je i vrlo zainteresovano za budući razvoj. Poseb-
no je važno što s ovog područja najmlađi i najškolovaniji dio populacije trenutno
još živi i radi izvan područja razmatranja, a svoj interes prema svom rodnom
kraju artikuliše kroz podršku nevladinim udruženjima i organizacijama, koje su
upravo najviše vezane uz ekologiju, zaštitu prirode a posebno zaštitu rijeke Une.
Za očekivati je da će se ovaj oblik organizovanja lokalnog stanovništva i nje-
gov interes prema Uni zadržati, a uticaj vjerojatno i povećati, u slučaju uspješ-
nog početka djelovanja NP Una.
Treća vrsta korisnika razmatranog prostora su zatečeni i budući preduzet-
nici koji žele iskoristiti prirodne vrijednosti ovog područja bez nametanja ogra-
ničenja.
Ima ih više vrsta:
 oni koji se žele prilagoditi i uklopiti u budući sistem zaštite područja (pa i
žrtvovati dio prihoda ili neke oblike djelatnosti),
248
ZBORNIK RADOVA
 oni koji su spremni odustati od svojih planova i ekonomskih ulaganja uz

uslov dobivanja pravične naknade za do sada uložena sredstva, te
 oni koji vrše pritisak na političke strukture radi zaštite svojih interesa.
Ova treća grupa, ili vrsta korisnika prostora, je s gledišta mogućih budućih
konflikata i najvažnija, jer ona uglavnom ima značajan kapital, te javni i po-
litički uticaj.
U ovom trenutku u tu grupu spadaju preduzetnici udruženi u elektroener-
getski lobi. Istina, ovaj se lobi trenutno ne odnosi aktivno prema ovom područ-
ju, ne vrši istraživanja niti druge pripreme za investicije, ali bi želio rezervisati
prostor za svoje buduće interese. Drugu grupu čine preduzetnici vezani uz mo-
guće korištenje rudnih prirodnih bogatstava, koji se vrlo aktivno odnose pre-
ma problemu budućih ograničenja: provode istraživanja i na stručnom nivou
nastoje naći načina kako se prostorno uklopiti i korespondirati sa osnovnim
ciljevimna uspostave NP Una.
Četvrta vrsta korisnika razmatranog prostora su lokalna uprava, komunal-
na i javna preduzeća, te razne državne institucije. Ovisno o vrsti djelatnosti i
poziciji postavljaju se prema problemu zaštite razmatranog područja aktivno ili
pasivno. U ovu grupu spadaju, uglavnom, komunalna i javna preduzeća, koja
zbog nedostatka sredstava uglavnom rješavaju prioritete izvan razmatranog
područja.
U cjelosti, zbog javnosti, te zbog demokratskih uslova u smislu konkretne
političke odgovornosti za donesene odluke, lokalna uprava kao “korisnik” pro-
stora u načelu se postavlja u skladu s javnim mnjenjem.
U našem slučaju, za očekivati je u skladu s interesima lokalnog stanovništva,
koje se sve izraženije opredjeljuje za uspostavu NP Una.
Peta vrsta, uslovno rečeno, korisnika prostora su razne lokalne i druge insti-
tucije iz domene obrazovanja i nauke (Univerzitet u Bihaću sa Biotehničkim fakul-
tetom na čelu), zdravstva i dugih javnih usluga, koje su u najvećoj mjeri pozitiv-
no orijentisane prema projektu uspostave NP Una.
Zbog iznesenih i suprostavljenih interesa navedenih korisnika prostora NP
Una, jedini ispravni pristup je nastojati uskladiti sve postojeće i očekivane in-
terese svih prisutnih i mogućih budućih korisnika razmatranog područja kroz
prostorno-plansku dokumentaciju, utemeljenu na vrednovanju i valorizaciji
svih interesa u kontekstu osnovnh ciljeva zaštite ovog područja i uspostave
NP Una.
249
Rizici po okoliš i prostor
Danas unutar područja NP Una ne postoji izgrađena komunalna infrastruk-
tura i organizovano upravljanje otpadom sa odlagalištem otpada, a nerijetko
su vidljivi tragovi onečišćenja od prošlog rata, napušteni, oštećeni i nesanirani
objekti.
Osim ovih zatečenih rizika od onečišćenja voda i zemljišta razmatranog područja,
te rizika od poplava, u skoroj budućnosti mogu se pojaviti i novi rizici izazvani novim
ljudskim aktivnostima.
Rizici po okoliš mogu biti i od incidenata u slučaju eventualne uspostave
ranijeg intenziteta željezničkog saobraćaja Unskom prugom, ili rizici od novih
privrednih aktivosti na širem slivnom području (posebno u susjednoj R Hrvat-
skoj), zatim rizici od unosa stranih biljnih i životinjskih vrsta, te rizici od uticaja
klimatskih promjena. Sva su predviđanja da Unska pruga gubi svoj raniji zna-
čaj i da će ona vremenom postati turističkom prugom u funkciji tzv. “ROTARI
VOZA“, kojim se kolektivno, na poseban način, može najkvalitetnije i najcjelo-
vitije razgledati i doživjeti ljepota kanjona rijeke Une.
Ovi se rizici mogu smanjiti, odnosno moguće ih je kontrolisati i smanjiti
vjerovatnost njihove pojave, ili se mogu kontrolisati njihove posljedice.
Ovisno o nivou štete koju mogu izazvati, moraju se utvrditi prioriteti njihove kontro-
le, te potrebna ulaganja u izbjegavanje ili smanjivanje šteta.
U tom smislu uprava NP Una mora preuzeti značajnu ulogu u njihovoj kon-
troli, kako blagovremenim predviđanjem i stalnim monitoringom, tako i mje-
rama za provođenje zaštite koje se ugrađuju u Odluku o provođenju Prostor-
nog plana i ukupno rješenje upravljanja NP Una.
 Prema svojoj osnovnoj zadaći, Uprava NP Una treba preuzeti unutar grani-
ca zaštićenog područja gotovo u cijelosti ulogu kontrole rizika od promjena
u ekosistemima, te ulogu nadzora prostora i dojave u slučaju incidenata.
 Uprava NP Una mora participirati i u programima, mjerama i zahvatima
lokalnih uprava, javnih i komunalnih predzeća vezanim uz sanacije oneči-
šćenih lokacija i uz daljnje kontrolisanje onečišćenja koja mogu dospjeti na
štićeno područje, uključujući i participacije u programima vodoprivrede i
aktivnosti na uređenju obala i korita rijeke Une od naplavina, nanosa šljun-
ka i pijeska, koji mijenjaju režim vodotoka i ugrožavaju obale.
 Uprava NP Una participira i u ostalim programima, mjerama i zahvatima
vezanim uz ostale rizike (provedba edukacija, postavljanje uslova na po-
jedina rješenja i mjere drugim korisnicima prostora, aktivnim učešćem u
stručnim i naučnim istraživanjima i sl.).
250
ZBORNIK RADOVA
Međutim, i sam NP Una može stvarati rizike u razmatranom području svo-

jim aktivnostima, prije svega masovnim prijemom posjetilaca na razmatrano
područje, što ima za posljedicu dodatne količine otpada, otpadnih voda, uzne-
miravanje vrsta, oštećenja prirode i sl.
Također, NP Una može stvarati rizike u razmatranom području i zbog svoje
krive procjene upravljanja zaštićenim područjem, koje su vezane uz politiku
prema lokalnom stanovništvu i uz očekivane, odnosno povećane prihode od
sportsko-rekreativnih, turističkih i edukativnih djelatnosti, koje mogu stvoriti
povećane rizike za NP Una, zbog eventualnog zaustavljanja demografske ob-
nove ili ugroženosti održivog upravljanja zaštićenim područjem i sl.
4. Prostorno planiranje kao instrument

sprječavanja konflikata i smanjenja pritisaka
unutar zaštićenog područja NP Una
Kada govorimo o konfliktima unutar prostora nacionalnih parkova i zaštićenih
područja, najbitniju i stratešku ulogu u razvoju i uređenju nacionalnih parkova
igraju sintetski prostorni planovi kojima se definišu kvalitativni i kvantitativni
nivo prirodne ponude i način korištenja prostora, kao i obavezno definisanje
graničnih vrijednosti i intenziteta korištenja prostora temeljnih fenomena unu-
tar parka – odnosno, definisanje i proračun koeficijenta opterećenosti ukupnog
zaštićenog područja i njegovih dijelova.
Ovo se postiže osnovnim i detaljnim ZONING PLANOM i definisanjem na-
mjene i dimenzioniranjem prostora unutar zaštićenog područja sa aspekta zadovoljava-
nja njegove osnovne funkcije zaštite i održivog razvoja – odnosno zoningom, kojim se
ostvaruju njegove funkcije koje određuju zaštitu i funkcije koje određuju način i uslove
korištenja prostora.
Dimenzioniranje prirodnih i kulturnih zona i određivanje njihove granice
proizilazi iz rasprostranjenosti prirodnih karakteristika i izvornosti, uzimajući
u obzir faktor sigurnosti, posebno područja temeljnih fenomena, koji ih oba-
vezno proširuje radi uticaja koji se mogu javiti i prenositi vizuelno, zrakom,
vodom ili tlom.
Granice zona se konačno zaokružuju prema konkretnim i na terenu prepo-
znatljivim elementima, jer neki od tih elemenata prostor dijele, a neki ga obje-
dinjavaju.
Vodotoci, kao i neki vještački elementi (putevi i željezničke pruge) su često uzi-
mani kao element političkih granica. U konkretnom slučaju, rijeka Una je ne-
sretno, zbog raspada i podijeljenosti bivše države, uzeta kao element razgrani-
251
čenja i dijeljenja prirodne zone koja predstavlja jednu cjelinu na prostoru BiH
i prostoru Republike Hrvatske.
Dimenzionioranje zona mješovite namjene je potpuno drugačije. Ove zone
će biti razgraničene vanjskim i unutrašnjim faktorima, odnosno njihove dimen-
zije će zavisiti od prihvatnog kapaciteta prostora temeljnog fenomena, ali isto-
vremeno i od potražnje i turističke zainteresovanosti.
Definisanje i usaglašavanje osnovnih funkcija mora biti rezultat valorizacije
prostora i njegovih prirodnih i kulturno-historijskih određenja, koja karakterišu
prostor NP Una. Ovaj je prostor i u kulturno-historijskom smislu područje koje
obiluje bogatim naslijeđem, kako arheoloških nalazišta i historijskih spomeni-
ka, tako i različitih kultura. Njegove su bitne odrednice geografske i geološke
specifičnosti, koje se ogledaju u sljedećem:
 položajem na granici tri klimatska područja (kontinentalnog, planinskog
i mediteranskog), koja se međusobno miješaju i rezultiraju raznovrsnim
meteorološkim pojavama i znatnom humidnošću prostora,
 kraškim oblicima i hidrografijom, koja je zajedno sa slivom Korane i Krke
jedinstvena u evropskim razmjerama,
 reljefnim oblicima koji su s jedne strane stvorili jedan od rijetkih prirod-
no prohodnih puteva iz kontinentalnog područja Srednje Evrope prema
Jadranskom moru, kao i dijelove teško pristupačnih područja i do danas
očuvane divljine.
Posljedica ovih glavnih osobitosti je prije svega iznimno bogatstvo prirodnih
vrijednosti, kako geomorfoloških i hidrogeoloških, tako i bioloških. U te vrijed-
nosti ubrajaju se bogatstvo čistih voda, vrela (7 njih izdašnosti veće od 100 l/s,
još 7 izdašnosti 10 do 100 l/s, te 47 izdašnosti 1 do 10 l/s), raznovrsnost i neza-
gađenost tla, zatim različite sedrene forme u dolini rijeke Une (starosti tri i više
hiljada godina), mozaičnost staništa (s posebno rijetkim i ugroženim vodenim i
travnjačkim staništima), velika raznolikost biljnih i životinjskih vrsta (posebno
kičmenjaka, a napose svih evropskih vrsta velikih predatora), te atraktivan kra-
jolik. Ovo je također refugijalno područje, gdje postoje značajne indicije o zastupljenosti
većeg broja reliktnih i endemskih vrsta.
Osnovni elementi predloženog rješenja i područje obuhvata i zone zaštite:
Prema projektnom zadatku Studije izvodivosti NP Una, osnovna koncepci-
ja uređenja prostornog uređenja treba se temeljiti na koncepciji zaštite prema
odredbama Zakona o zaštiti prirode i koncepciji korištenja prostora u obimu u
kojemu je ono dopušteno, a što proizilazi iz valorizacije zatečenog –postojećeg
252
ZBORNIK RADOVA
stanja, kao i zaključcima 11. Generalne skupštine IUCN sa načelima zoniranja

za zaštićena područja i to:
 Prirodne zone
 Zona temeljnih prirodnih fenomena
 Zona usmjerene zaštite
 Specijalne zone (razne vrste posebnih rezervata i spomenika prirode)
 Kulturne zone
 Zone poljoprivrednog krajolika i tradicionalne obrade tla
 Arheološke i kulturno-historijske zone graditeljskog naslijeđa i lokaliteti
 Etnološke zone i lokaliteti
 Antroploške zone i lokaliteti
 Zone mješovite namjene

 Turističke zone
 Ostale zone (saobraćajne infrastrukture, ulazni terminali, servisne službe i
objekti NP, kao i objekti infrastrukture)
Prema rezultatima Studije izvodivosti NP Una, ukupno područje NP Una se
dijeli na područje stroge i usmjerene zaštite i područje usmjerenog razvoja.
Unutar područja stroge i usmjerene zaštite mogu se odrediti uže podzone, u
kojima će se po posebnom režimu dopustiti i određene tradicionalne privredne
djelatnosti.
U području stroge i usmjerene zaštite razlikujemo:
 zona međuprostora Una-Unac veličine oko 4.600 ha, u kojoj je najstroži režim za-
štite u kategoriji rezervata divljine (kategorija Ib prema međunarodnim stan-
dardima),
 zona izvorišta Krke, zona kanjona Une nizvodno do Martin Broda i zona kanjona
Unca, veličine ukupno oko 3.100 ha, koje su u režimu usmjerene zaštite (katego-
rija II prema međunarodnim standardima),
 zona Štrbački buk- Lohovo, veličine oko 5.800 ha, koja je također u režimu usmje-
rene zaštite (kategorija II prema međunarodnim standardima).
Područje usmjerenog razvoja obuhvata samo jednu zonu, koja se proteže
između granica nacionalnog parka od Martin Broda nizvodno do Štrbačkog
buka. U ovoj zoni, koja je u kategoriji zaštićenog pejsaža (kategorija V prema
međunarodnim standardima), dopušten je razvoj tradicionalnih i nekih zateče-
253
nih privrednih djelatnosti, te turizma, ako su usklađeni s regionalnim specifič-
nostima i lokalnim vrijednostima.
Izvan područja Nacionalnog parka “Una” ostaju zone Orašca, površine oko
1.400 ha i Ripča, površine oko 3.100 ha, za koje je ocijenjeno da se postiže uku-
pno veća vrijednost razmatranog područja ako se one isključe iz strogih uslova
zaštite prirode, te ako im se namijeni uloga zaštitnih ili tzv. “tampon” zona za
zaštitu samog nacionalnog parka. Međutim, time se ne isključuje mogućnost
da se dijelovi same rijeke Une između Lohova i Bihaća ne uvedu u kategoriju
zaštite spomenika prirode, te se tako očuva i zaštiti najvrijedniji dio Une na
potezu Ripča.
Najnovijim istraživanjima i valorizacijom prostora u postupku izrade Pro-
stornog plana, utvrđena je opravdanost proširenja zaštićenog područja uzvodno do dr-
varske doline i izvora rijeke Bastašice, a prostor između rijeke Unac i Krka može se, na
prihvatljiviji način, staviti u funkciju održivog razvoja,stvaranjem uslova i usmjerava-
njem lokalnog stanovništva na unaprijeđenje i razvoj eko-poljoprivrede i stočarstva na
ovom području, kao i na prostoru platoa.
5. Instrumenti i kriteriji za praćenje

efektivnosti uspostave i napretka
u upravljanju zaštićenim područjima
Svaki projekat zaštite ima za cilj da nešto promijeni i utiče na neko stanje ili
uslov. Stoga, za razliku od drugih poslovnih projekata, čiji su efekti lako mjer-
ljivi financijskim profitom, mjerljivost ovakvih projekta je dosta složenija.
Zbog toga, kod projekata zaštite i unapređenja prostora, uočavamo razliku
koja se očituje u nemogućnosti preciznog definisanja, šta projekat, u operativ-
nom smislu, pokušava i treba postići?
Zato su stručnjaci Svjetske banke razvili metodologiju i kriterije, odnosno
pristup za Procjenu smanjenja prijetnji (Threat Reduction Assessment – ili TRA
pristup) koja je zbirni indikator mjere u kojoj je jedan projekat uspio smanjiti
pritiske i prijetnje po zaštitu određene lokacije (izražen kroz TRA Indeks).
U cilju procjene mogućnosti efekata smanjenja prijetnji, prvenstveno mora-
mo pretpostaviti i sagledati sve prijetnje u širem kontekstu i napraviti priori-
tetizaciju tih prijetnji.
To podrazumijeva utvrđivanje stanja na koje želimo ostvariti uticaj svojim
konkretnim projektom zaštite.
254
ZBORNIK RADOVA
Najčešće u praksi pretpostavljamo da je ciljano stanje biodiverzitet ili druga

prirodna vrijednost i izvornost, odnosno pejsažna specifičnost i izvornost loka-
cije ili staništa koje se želi zaštititi.
Ovaj TRA model za Procjenu smanjenja prijetnji i praćenje efektivnosti uspo-
stave zaštićenih područja, zbog svoje pragmatičnosti treba primjenjivati na sve
institucije, profitne i neprofitne organizacije i donatore, koji na bilo koji način
učestvuju u financiranju i potpomaganju projekata zaštite unutar zaštićenih po-
dručja.
Mjerenjem svih pretpostavljenih prijetnji, dobije se indirektna mjera uspje-
ha zaštite.
Zato osnovni koncept TRA pristupa ima unaprijed postavljen cilj - pokušati
identifikovati sve prijetnje po biodiverzitet i okoliš u regiji, jer se na tom osnovu
može procijeniti i ukupni napredak na postizanju zaštite praćenjem mjere (TRA
Indeksa) u kojoj su smetnje smanjene.
TRA pristup za praćenje i mjerenje uspjeha projekta zasnovan je na tri
osnovne pretpostavke:
1. Svako uništenje biodiverziteta je potaknuto od ljudi
2. Sve prijetnje po biodiverzitet na datoj lokaciji se mogu identifikovati
3. Promjene u svim prijetnjama se mogu mjeriti ili procijeniti
TRA pristup za praćenje i mjerenje uspjeha projekta je na osnovu gornjih
pretpostavki razvio način praćenja na tzv TRA radnim listovima koji ima 10
koraka, odnosno zadataka kojima treba:
1. Napraviti ocjenu ciljnog stanja i opis postojećeg (nultog) stanja
2. Napraviti listu svih direktnih prijetnji na obrascu TRA Radnog lista sa
objašenjenjem svih pobrojanih prijetnji i prijedlogom njihovog smanjenja
3. Definisati prijetnje i šta znači smanjenje prijetnje za 100%
4. Rangirati svaku prijetnju u području
5. Rangirati intenzitet svake prijetnje
6. Rangirati svaku prijetnju po hitnosti
7. Zbrojiti rezultate rangiranja
8. Utvrditi mjeru u kojoj je svaka prijetnja smanjena
9. Izračunati sirov rezultata
10. Izračunati TRA Indeks
TRA pristup je najkorisniji ukoliko se prođe prvih 7 koraka na početku sva-
kog projekta, kako bismo dobili početno stanje promatranog područja.
255
TRA pristup za mjerenje uspjeha zaštite ne prestavlja direktno i precizno
mjerenje stanja, ali je ipak praktična i rentabilna metoda davanja naznaka da li
projekat ispunjava postavljene ciljeve zaštite ili ne.
KORAK 7. pretpostavlja zbrajanje rezultata rangiranja po tri osnovna kri-
terija (površina + intenzitet + hitnost) u svim kolonama, kako bismo došli do
ukupnog rangiranja.
Zato se praćenje efektivnosti upravljanja zaštićenim područjima mjeri po-
stignutim rezultatima utemeljenim na nekoliko osnovnih analiza ocjene nul-
tog stanja i krajnjeg ishoda poduzetih aktivnosti, dajući odgovore na nekoliko
osnovnih pitanja:
1. KONTEKST - gdje smo sada?
2. PLANIRANJE – gdje želimo biti?
3. INPUTI – šta nam nedostaje i na koji se način vrši raspodjela sredstava?
4. PROCESI – upravljačke aktivnosti i kako ćemo to postići?
5. AUTPUTI – koji su postignuti rezultati?
6. ISHODI – kakva je procjena postignutih rezultata?
6. Prioritetizacija zadataka u postizanju

napretka unutar zaštićenog područja
Nacionalnog parka Una
Za zaštitu i očuvanje područja NP Una potrebno je uspostaviti značajan sistem
nadzora, kontrole, upravljanja i korištenja prostora.
Ove radove i aktivnosti treba da provodi Uprava NP, čiji je osnovni zadatak
pratiti stanje i reagovati na sve uočene negativne promjene, te nadzirati sve ko-
risnike u zaštićenom prostoru, ali i provoditi preventivne mjere, te organizovati
i održavati sistem za intervencije kod iznenadnih događaja.
Za sve navedeno potrebno je u najkraćem roku osigurati i potrebnu infra-
strukturu i financijska sredstva za potrebe obavljanja djelatnosti koje su date u
nadležnost upravi NP.
Uspostava “upravljačko-nadzorničke” infrastrukture i uspostava istraži-
vačkog centra po predviđanjima i iskustvima drugih zaštićenih područj, može
trajati i 4 – 5 godina, za što je potrebno osigurati dovoljna sredstva, ili najma-
nje 4-5 miliona KM.
U prioritetne radove i mjere za nadzor, kontrolu i upravljanje prostorom NP
ulaze:
256
ZBORNIK RADOVA
 Organizovanje i uspostava uprave NP i njene prateće infrastrukture, što

podrazumijeva uspostavu pratećih službi, izgradnju i uređenje objekta
uprave, opremanje uprave, održavanje i razvoj sistema upravljanja, te izra-
du prateće dokumentacije za upravljanje, uključujući i Plana upravljanja
NP Una.
 Uspostava i održavanje nadzorno-kontrolne infrastrukture podrazumije-
va blagovremenu uspostavu nadzorničke službe, nabavku vozila i neop-
hodne opreme, postavljanje tabli, oznaka, rampi i obilježavanje nadzornih
tačaka.
 Održavanje sistema za poduzimanje potrebnih mjera u izvanrednim okol-
nostima kao što su požari, poplave, bolesti biljaka i životinja, podrazumije-
va uspostavu informatičkog sistema povezanog sa sistemom monitoringa,
kao i uspostavu istraživačkog centra sa specijalizovanim laboratorijima i
uspostavu komunikacijskog sistema i sistema za intervencije.
Prema zaključcima Studije izvodivodti NP Una i najnovijim analitičko-istra-
živačkim radovima, na području samog Nacionalnog parka potrebno je, u prvoj
fazi uspostave NP Una, provesti sljedeće zahvate i mjere za unapređenje osnov-
ne komunalne infrastrukture i mjere za poboljšanje stanja u prostoru:
 Na osnovu urađenog master plana i Studije odvodnje otpadnih voda opšti-
ne Bihać, neophodno je u najkraćem roku pristupiti izradi idejnih i izved-
benih projekata odvodnje otpadnih voda Martin Broda i Kulen Vakufa.
 Rješavanje odvodnje otpadnih voda u Drvaru i Kulen Vakufu podrazumije-
va planiranje, nabavku i ugradnju manjih uređaja za biološko prečišćavanje
otpadnih voda.
 Pokretanje drugih preventivnih programa za zaštitu voda i zemljišta, koji
podrazumijevaju stvaranje pretpostavki i uslova za održivu poljoprivred-
nu proizvodnju na principima ekološke proizvodnje zdrave hrane
 Ovi projekti se mogu realizovati i financirati po principu javno-privatnog
partnerstva i kreditnih olakšica u kojima bi uprava parka, odnosno FBiH,
preuzela plaćanje kamata na kredite.
 U saradnji sa Republikom Hrvatskom treba usaglasiti, a Prostornim pla-
nom moraju biti definisani mjesto, način i uslovi izgradnje malograničnih
prelaza u cilju komunikacije i slobodnih veza lokalnog stanovništva sa
svojom rodbinom i posjedima u Republici Hrvatsko i obratno. Uspostava
malograničnih prelaza podrazumijeva izgradnju bar još jednog pješačkog i
kolskog mosta na dijelu između Štrbačkog buka i Ličke kaldrme.
257
 Regionalna saradnja, kompletiranje i uvezivanje turističkuih ponuda na-
cionalnih parkova R Hrvatske i BiH, treba da trasira puteve za uspostavu
budućeg regionalnog parka, odnosno TRANS PARKA između dviju su-
sjednih država.
 Ova, uslovno rečeno, globalizacija ne znači potpadanje pod tuđi uticaj, filo-
zofiju i politiku, nego otvaranje puteva koegzistencije i zajedničkih interesa
utemeljenih na prihvaćenim principima cjelovitosti, izvornostii razvojnosti
susjednih zaštićenih područja i država u cjelini.
 Održavanje postojećih prirodnih, vodenih i šumskih ekosistema, kroz pro-
vođenje propisanih mjera iz ribolovno-privredne osnove, šumsko-privred-
ne i lovno-privredne osnove.
 Ovo prvenstveno podrazumijeva dosljedno provođenje svih uslova utvrđe-
nih ribolovnom osnovom koji garantuju očuvanje stanja ribljeg fonda u rijeci
Uni, kroz definisanje projekcije antropogenih zahvata kroz proces poriblja-
vanja, u cilju dugoročne brige i racionalnog iskorištavanja ihtiofonda.
 Dosadašnji rezultati pokazuju da prirodni prirast ne pruža dovoljnu bazu
za redovne izlove imajući u vidu broj sportskih ribolovaca i intenzitet izlo-
va u ribolovnom reviru unutar NP Una.
 Poribljavanje se mora vršiti isključivo autohtonim vrstama potočne pa-
strmke i lipljana.
 Za pet proteklih godina trebalo je područje NP Una biti godišnje poribljeno
sa 30.000 komada mlađi lipljana veličine 10-20 cm i sa 50.000 komada po-
točne pastrmke. Provjerom podataka o provedenom poribljavanju, može
se zaključiti da gazdovanje ovim značajnim ribolovnim revirom nije bilo
u skladu sa uslovima iz ribolovne osnove, jer je poribljavanje autohtonim
lipljanom daleko ispod planiranog broja komada i manje je od 5%.
 Smatramo vrlo hitnim uraditi ozbiljnu Studiju zaštite, sanacije, uređenja i
održavanja obala i korita rijeke Une na potezu Martin Brod – Kulen Vakuf,
kako bismo dugoročno spriječili dalje štete po okliš i krajolik.
 U tom i širem kontekstu zaštite i unapređenja pejsažnih vrijednosti zona
zaštite, smatramo neophodnim uraditi i “Studiju dozvoljenog stepena upli-
tanja čovjeka u prirodu“ zbog činjenice da postoje predjeli NP Una gdje
uslovno rečeno “PRIRODA DIJELI KARTE“, ponekad na štetu ekosistema
i pejsažne raznolikosti, pa je neophodna intervencija uprave Parka.
 Mnogo je mjesta i primjera gdje naplavine pijeska i šljunka uzrokuju ne-
kontrolisane devastacije obala, kao i nekontrolisano divljanje vegetacije i
258
ZBORNIK RADOVA
stvaranje prašumskih predjela u pejsažno najkvalitetnijim i najvrijednijim

dijelovima vodotoka sa bogatim slapovima i sedrenim barijerama.
 Ovo zahtijeva studiozan pristup analizi uočenih promjena i hitno pokreta-
nje programa sanacije zatečenih onečišćenja vodotoka i zemljišta, te erozij-
skih procesa u slivnom području (posebno na području Drvara),
 U cilju zaštite i samoodržanja ekosistema, neophodno je analizirati i po-
trebu interventnog unosa određenih domaćih životinjskih i biljnih vrsta
koje regulišu procese i održavaju prirodnu ravnotežu u strogo zaštićenim
dijelovima prirode, a u funkciji su održivog razvoja i unapređenja poljopri-
vrede i stočartstva (krave radi ispaše, a koze radi sprječavanja divljanja i
prorjeđivanja vegetacije u cilju očuvanja pejsažnih vrijednosti krajolika uz
rijeku Unu).
 Osmišljavanje i pokretanje održive i ekološke poljoprivredne proizvodnje.
Na približno oko 90% površina, neophodno je uvođenje održive poljopri-
vredne proizvodnje i na oko 10% obradivih površina ekološke proizvodnje.
 Ovo se najlakše postiže kroz projekte komasacije usitnjenih poljoprivred-
nih posjeda i programe edukacije stanovništva, kao i davanje poticajnih
sredstava, te nabavu neophodne poljoprivredne i privredne infrastrukture
(hladnjača, skladište, oprema), kojima će se omogućiti certifikovanje odno-
sno markiranje svih proizvoda zaštitnim znakom NP Una, u cilju brendi-
ranja poljoprivrednih proizvoda iz NP Una.
 Razvoj seoskog i eko-turizma mora biti zasnovan na Strategiji razvoja eko-
turizma i Master planu razvoja turizma u NP Una, koji moraju biti ugrađe-
ni u Prostorni plan NP Una i Plan upravljanja NP Una.
 Na osnovu jasnih strateških opredjeljenja i plana upravljanja, biće neop-
hodno za potrebe lokalne zajednice i lokalnog stanovništva, koordinirano
uraditi i konkretne programe edukacije, certifikacije, marketinga, sufinan-
ciranja, kreditiranja i drugih poticajnih mjera.
 Osnivač i uprava NP Una moraju participirati i u drugim kulturno-eduka-
tivnim programima i pomoći u otvaranju muzejskih prostora i zbirki, koje
se već uspješno realizuju u okviru ustanove za nezbrinutu djecu “DUGA“
i novoosnovane Kolonije slikara i skulptora u Kulen Vakufu.
 Vizuelno obrazovanje kao faktor očuvanja čovjekove sredine mora biti ute-
meljeno u svim obrazovnim projektima i edukaciji lokalnog stanovništva
i mladih posjetitelja NP Una, kroz organizaciju raznih seminara, kurseva i
ljetnih škola.
259
 Uprava NP Una mora podržati napore MZ Kulen Vakuf na pokretanju pro-
grama i projekata restauracije i zaštite kulturno-historijskih spomenika na po-
dručju NP, (Ostrovice i Havale) kao i drugih spomenika u širem okruženju.
 Organizacija svih komplementarnih turističkih programa, kulturnh, sport-
skih i rekreativnihi manifestacija mora biti u direktnoj nadležnosti ili pod
kontrolom uprave NP Una.
7. Zaključak
 Odnos ekonomije i ekologije u budućem razvoju ne bi se smio zasnivati
na principu međusobne borbe, već na uzajamnoj koegzistenciji i razvijanju
društvene sposobnosti za prihvatanje filozofije i prakse održivog razvoja
u korištenju prostora i kreiranju prostornih planova zaštićenih područja,
jer se u korištenju prostora, ustvari, radi o odnosu čovjeka i prostora, u
kojem čovjek ima svoju ne samo životnu sredinu, nego čovjekovu, istorij-
sku sredinu, koju baštini i prenosi kao svoje kulturno naslijeđe potomcima
– oplemenjenu, a ne obezvrijeđenu.
 Samo prostorno planiranje sa jasnim i detaljnim zoning planom i jasnim
razgraničenjem i dimenzioniranjem svih osnovnih i pratećih funkcija i
sadržaja unutar zaštićenih područja, sa naglaskom na područja stroge i
usmjerene zaštite i područja usmjerenog razvoja unutar NP Una, može
postati instrumentom sprječavanja konflikata i smanjenja pritisaka unutar
zaštićenog područja.
 Kako je područje posebnih obilježja “Sliv rijeke Une“ utvrđeno područjem
od značaja za Federaciju BiH, to je provođenje globalne, nacionalne, od-
nosno federalne politike zaštite prostora, kao i organizovanje uprave NP
UNA i njene infrastrukture, u prvenstvenoj nadležnosti i obavezi Fedra-
cije BiH, a pomoć lokalne zajednice ne smije izostati i mora biti u funkciji
osnovnih ciljeva i razloga uspostave NP Una, jer su interesi i benefiti lokal-
noj zajednici i lokalnom stanovništvu najveći.
 Dimenzioniranje kapaciteta unutar zona mješovite namjene mora biti de-
terminisano dozvoljenim koeficijentom opterećenosti određenih područja
temeljnog fenomena, a u konkretnom slučaju, dimenzioniranje mora biti,
najvećim dijelom, uslovljeno optimalnim ekološkim kapacitetom prihvata
prostora Martin broda i Štrbačkog buka.
 Drugim riječima, receptibilnost prostora nacionalnog parka treba dati
osnovne elemente za utvrđivanje maksimalne opterećenosti posjetiocima,
260
ZBORNIK RADOVA
a vanjska turistička potražnja poslužit će za dimenzioniranje minimalnih

turističkih kapaciteta.
 Zbog toga, metoda dimenzioniranja cjelokupne turističko-rekreacijske
opremljenosti kapacitetima i sadržajima, mora se temeljiti na procjeni eko-
loškog kapaciteta prostora više nego na analizi jednostavnog prostornog
kapaciteta. Ovo uz napomenu da se to dimenzioniranje primarno mora
vršiti u odnosu na ekološki kapacitet i koeficijent opterećenosti zone te-
meljnog fenomena, a ostalih zona sekundarno.
 U tom kontekstu, prostor nacionalnog parka ne smije se nikad smatrati
izrazito i u cjelosti turističkim područjem.
 Cilj svih masovnih manifestacija i okupljanja unutar NP Una ne smije pri-
marno biti profit zasnovan na kvantitetu, odnosno brojnosti učesnika, nego
mora biti edukacija, obrazovanje i kvalitet doživljaja prirode u njenom pu-
nom i izvornom kapacitetu.
I na kraju, vjerujući u našu spremnost da izgradimo spostveni moral i filozofiju održi-
vog razvoja i prihvatajući jedinstvo čovjeka i prostora, Prirode i Stvoritelja, moramo pri-
hvatiti i istinu na koju je često ukazivao jedan od najvećih mislilaca, Emanuel Kant, da:
“SAMO DVIJE STVARI ZADIVLJUJU ČOVJEKA: ZVJEZDANO NEBO NAD
NAMA I MORALNI ZAKON U NAMA“
U duhu filozofije održivog razvoja, dobro je prisjetiti se i velikih misli bosansko-her-
cegovačkog filozofa i akademika Abdulaha Šarčevića:
 MIR MEĐU LJUDIMA NIJE MOGUĆ BEZ MIRA SA PRIRODOM!
 MIR SA PRIRODOM NIJE MOGUĆ BEZ MIRA SA ZEMLJOM!
 MIR SA ZEMLJOM NIJE MOGUĆ BEZ MIRA SA NEBOM!
Literatura
Čovjek i prostor, Branislav Krstić, Sarajevo 1982. godina
Ekonomika prostora, Bajro Golić, Sarajevo 1994. godina
Ekonomija i ekologija, Bajro Golić, Sarajevo 1998. godine
Studija izvodivosti Nacionalnog parka Una, Zagreb 2005. godina
Saobraćaj i prostor, Mehmed Bublin, Sarajevo 2000. godina
Zaštita okolice, Ratko Banović, Tuzla 2000. godine
Energija i ekologija u održivom razvoju BiH, Mustafa Omanović, Bihać-Zenica 2000
Rijeka bez povratka-Ekologija i politika velikih brana, Fondacija Heinrich Boll, Konjic 2004. godine
Plitvička jezera-čovjek i priroda, NP Plitvička jezera 1974. godine
Prostorno planiranje-prirodni rezervati, Ante Marinović-Uzelac
261
ZBORNIK RADOVA
Kartiranje staništa za
potrebe održivog razvoja
i zaštite prirode – iskustva
iz Hrvatske u razdoblju
2000.-2008.
Vladimir Kušan & al.
Sažetak
Sukladno brojnim međunarodnim aktima, kartiranje staništa postaje jedan od
preduvjeta održivog razvoja i zaštite prirode. Ovaj rad prikazuje aktivnosti po-
vezane s kartiranjem staništa u Hrvatskoj koje su provedene u OIKON d.o.o.
– Institutu za primijenjenu ekologiju u razdoblju od 2000. do 2008. godine. Pri-
kazano je kartiranje staništa na cjelokupnom državnom teritoriju Hrvatske. Na
kopnenom dijelu kartiranje je izvedeno klasificiranjem i interpretiranjem Lan-
dsat ETM+ satelitskih snimki, uz podršku intenzivnog terenskog uzorkovanja,
s minimalnom površinom kartiranja (MPK) od 9 ha. Staništa morskog bentosa
kartirana su sintezom postojećih prostornih podataka i numeričkog modelira-
nja u okviru GIS-a. Staništa površine manje od MPK djelomično su obrađena i
prikazana zasebno kao linije i točke. Svi kartirani tipovi staništa usklađeni su s
Nacionalnom klasifikacijom staništa (NKS) razvijenom u sklopu istog projekta
(uključujući sustav za rekodiranje u druge međunarodne standarde poput EU-
NIS, PHYSIS i dr.). Spomenute karte staništa (u mjerilu 1:100.000) i NKS sastavni
su dijelovi hrvatskog Zakona o zaštiti prirode i službeni su izvori podataka za
procjene utjecaja na prirodu i okoliš u Hrvatskoj. U radu je prikazano i vredno-
vanje šireg prostora s obzirom na kopnenu bioraznolikost (s ciljem određivanja
prioritetnih područja za kartiranje staništa, ostale detaljne obrade i izradu pro-
Vladimir Kušan, Hrvoje Peternel, Zrinka Mesić, Oikon d.o.o. Institut za primijenjenu ekologiju, Institut Ruđer Bošković,
e-mail: vkusan@oikon.hr, hpeternel@oikon.hr, zmesic@oikon.hr; Oleg Antonić, Hrvatska, oantonic@irb.hr
263
grama održivog razvoja), kao i karte staništa izrađene za 14 zaštićenih i drugih
značajnih područja (MPK 2.25 ha ili manje; mjerilo 1:25000 ili detaljnije) koje će
poslužiti kao temeljne podloge prilikom izrade planova upravljanja. Iskustva s
ovih projekata detaljnog kartiranja ukazuju na problem mozaičnih površina i
na povezanost točnosti karata i odabrane MPK.
Ključne riječi: bioraznolikost, daljinska istraživanja, GIS, kopnena staništa, pro-
storno modeliranje, prostorna varijabilnost, numerička klasifikacija, LandsatETM+,
staništa morskog bentosa, terensko uzorkovanje, zaštićena područja
Uvod
Uz tradicionalne metode poput uspostave zaštićenih područja i zakonske za-
štite divljih svojti, zaštita prirode sve više zahvaća cjelokupnu biološku i kraj-
obraznu raznolikost. To se posebno očituje u zaštiti staništa (bez obzira nalaze
li se ona u zaštićenim područjima ili izvan njih), što je ujedno i preduvjet za
zaštitu divljih svojti koje su o tim staništima ovisne. Očuvanje staništa važnih
za zaštitu prirode ističe i europska Direktiva o zaštiti prirodnih staništa i div-
lje faune i flore (1992.), dok Konvencija o biološkoj raznolikosti (1992.), Svee-
uropska strategija očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti (1995.) i Naci-
onalna strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti RH
(1999.) ističu nužnost integracije mjera očuvanja bioraznolikosti i staništa u sve
sektorske djelatnosti, te važnost provođenja tih mjera od strane svih korisnika
prostora i prirodnih dobara. Zbog toga inventarizacija i kartiranje staništa po-
staje jedan od preduvjeta održivog razvoja i zaštite prirode. Ovaj je rad kratak
prikaz projektnih aktivnosti povezanih s kartiranjem staništa u Hrvatskoj koje
su provedene u OIKON d.o.o. – Institutu za primijenjenu ekologiju u razdoblju
između 2000. i 2008. godine.
Kartiranje staništa Republike Hrvatske

(2000.-2004.)
Općeniti cilj projekta, koji je pokrenulo tadašnje Ministarstvo zaštite okoliša i
prostornog uređenja, bio je kartiranje staništa na cjelokupnom državnom terito-
riju i uspostava digitalne, prostorno orijentirane baze podataka. Osnovni motiv
za pokretanje projekta bila je svijest naručitelja o tome da je prostorna razdioba
staništa temeljna podloga za zaštitu prirode općenito, provođenje novog Zako-
na o zaštiti prirode (tada još u nacrtu), gospodarenje prirodnim resursima na
načelima održivog razvitka, prostorno planiranje, zaštitu okoliša, kao i za cijeli
264
ZBORNIK RADOVA
niz specifičnih primjena, poput izrade studija utjecaja na okoliš, projektiranja

infrastrukturnih objekata, rješavanje konflikata među strukama u zahtjevima
prema prirodnim resursima i slično.
Korištenom metodologijom kartiranja mnogostruko su smanjeni troškovi i
potrebno vrijeme izvođenja radova u odnosu na klasične metode vegetacijskog
kartiranja (vidi npr. Horvat 1962.). Glavni izvor prostornih podataka bile su
satelitske snimke Landsat ETM+ (proljetni i jesenski set; vidi Sliku 1A), koje su
analizirane standardnim metodama digitalne obrade slike i numeričke klasi-
fikacije (vidi npr. Lillesand & Kiefer, 1994.). U kabinetskom radu korištene su
relevantne metode georeferenciranja, geokodiranja, geografskih transformaci-
ja i numeričke obrade podataka u okviru Geografskog informacijskog sustava
(GIS), što je omogućilo istovremeno korištenje i sintezu brojnih prostornih pod-
loga iz različitih izvora koje su se odnosile na projektni zadatak.
Na kopnenom dijelu teritorija satelitske su snimke pomoću kontrolirane kla-
sifikacije u prvom koraku klasificirane u glavne tipove zemljišnog pokrova (pri-
mjer za šume na Slici 1B), koji su u sljedećem koraku svaki zasebno klasificirani
nekontroliranom klasifikacijom na podtipove (primjer na Slici 2A).
Slika 1 A (lijevo) – prikaz prostornog pokrivanja za korištene jesenske snimke Landsat ETM+; B (desno)
– rezultat kontrolirane klasifikacije (granica područja pod šumom) za dio Slavonije (zelena linija) prikazan na
kolor kompozitu satelitske snimke LandsatETM+.
Dobiveni su rezultati zatim prostorno generalizirani na zadanu minimalnu
površinu kartiranja (MPK) od 9 ha (usporedi Slike 2A i 2B), a tako dobiveni
poligoni interpretirani su pomoću intenzivnog terenskog uzorka (Slika 2C), uz
korištenje GPS tehnologije. Za fino razlučivanje nekih klasa koje se između sebe
nisu dovoljno razlikovale na satelitskim snimkama (npr. ekološki vrlo različiti
265
tipovi staništa čistih bukovih šuma) korištene su (izravnim uvidom pri inter-
pretaciji) geološke i litološke karte, digitalni model terena, karte klimatskih po-
kazatelja, te numerički model prostorne razdiobe bioklimatskih zona u Hrvat-
skoj (Antonić & al., 2000.).
Procijenjena je i varijabilnost unutar kartiranih poligona staništa pomoću
prostorne statistike rezultata kontroliranih klasifikacija (uz svaki kartirani po-
ligon u prostornoj bazi podataka pridruženi su podaci o udjelu površina pod
pojedinim glavnim tipom zemljišnog pokrova, te cijeli niz procjenitelja prostor-
ne raznolikosti).
Slika 2 A (lijevo) – prostorna razdioba tipova šuma dobivena nekontroliranom klasifikacijom (izrez za dio
Dalmacije) prije generalizacije na MPK; B (sredina) – nakon generalizacije na MPK (crne linije predstavljaju
granice poligona); C (desno) – indikativna prostorna razdioba 5233 lokaliteta na kojima su prikupljani
terenski podaci za potrebe interpretacije rezultata klasifikacije satelitske snimke sa stajališta pripadnosti
pojedinim staništima (za nepokrivena područja postojale su informacije o miniranosti terena).
Slika 3 A (lijevo) – prostorna razdioba staništa vodotoka za dio središnje Hrvatske (različite boje linija
prikazuju različite stanišne tipove). B (desno) – prostorna razdioba osnovnih tipova morskog bentosa u
cirkalitoralu i batijalu.
266
ZBORNIK RADOVA
Izdužena staništa koja u prirodi rijetko prelaze korištenu MPK kartirana su kao
linije, uz minimalnu dužinu kartiranja od 300 metara. Potencijalno rasprostranje-
nje staništa stijena i točila kartirano je uz korištenje digitalnog modela nagiba te-
rena. Staništa kopnenih vodotoka (Slika 3A) kartirana su na temelju literature, ek-
spertnog znanja, te postojećih litoloških i geomorfoloških podataka, uz korištenje
prostornog modeliranja pomoću neuronskih mreža (vidi npr. Patterson 1996).
Staništa morske obale (supralitoral i mediolitoral) kartirana su u funkciji obalne
litologije i prostorne razdiobe naseljenih mjesta duž obale. Infralitoral je kartiran
pomoću prostornog modeliranja neuronskim mrežama. Tipovi infralitoralnih sta-
ništa određeni na terenu predstavljali su zavisnu varijablu, dok su kao nezavisne
varijable korišteni: digitalni model dubina mora, nagib morskog dna, udaljenost
od obale, srednja sezonska temperatura mora i jačina pridnenih struja (dobivene
matematičkim modelom) i odabrani spektralni kanali LandsatETM+ (vidi Bakran-
Petricioli & al., 2006.). Donja granica infralitorala određena je batimetrijski, jednako
kao i granica cirkalitorala i batijala, koji su kartirani preklapanjem postojećih pod-
loga (litologija, cirkalitoralne biocenoze i batimetrija) u okviru GIS-a (Slika 3B).
Za potrebe kartiranja lokaliteta razvijena je programska aplikacija s web su-
čeljem koja omogućuje interaktivni on-line unos lokaliteta uz izbor tipa staništa
i pripisivanje geografskog položaja (Slika 4), te je izrađena inicijalna baza poda-
taka o tipovima staništa na primjernim lokalitetima.
Slika 4 Pogled u dio korisničkog sučelja programske aplikacije razvijene u sklopu projekta za interaktivni
on-line unos koordinata lokaliteta s odabirom tipa staništa.
267
Svi spomenuti tipovi staništa usklađeni su s Nacionalnom klasifikacijom sta-
ništa (NKS) razvijenom u sklopu istog projekta (usporedi Antonić & al., 2005a.).
Za staništa obrasla vaskularnom vegetacijom, kao temelj klasifikacije poslužila
je fitocenološka klasifikacija (prema fitosociološkoj školi Zürich-Montpellier),
sukladno činjenici da su prema načelima te škole na teritoriju Hrvatske pro-
vedena brojna istraživanja vegetacije tijekom prošlog stoljeća, što se očituje u
vrlo bogatoj postojećoj literaturi. Pri tome je fitocenološki hijerarhijski sustav
podređen potrebama praktične primjene, što znači da pojedini dijelovi hijerar-
hijskog sustava nisu u korelaciji s razinama NKS-a. Za staništa koja nisu mogla
biti definirana uz pomoć fitocenološkog pristupa, kao kriterij za klasifikaciju su,
gdjegod je to bilo moguće, poslužile dominantne biološke vrste čija prisutnost
znatno utječe na značajke samog staništa (edifikatori), a zatim bioindikatori u
užem smislu, odnosno vrste tipične za pojedina staništa. Onaj relativno mali
broj staništa bez vaskularne vegetacije, koje nije bilo moguće definirati na teme-
lju edifikatora ili bioindikatora, morao je biti definiran pomoću opisa prisutnih
okolišnih značajki ili procesa koji su ih stvorili (npr. erodirana područja, požari-
šta, izgrađena i industrijska područja, itd.). U sklopu projekta izrađen je i sustav
za rekodiranje NKS-a u druge međunarodne standarde i to: 1) PHYSIS (Devi-
llers i Devillers-Terschuren, 2001), 2) EUNIS (http://eunis.eea.eu.int/habitats.
jsp), 3) CORINE Landcover (Bossard & al., 2000), 4) Klasifikacija morskih stani-
šta prema Barcelonskoj konvenciji (UNEP (OCA)/MED 1998 i 2000) te 5) Vege-
tacijska karta Europe (Bohn & al., 2000).
Izrađene karte staništa (u mjerilu 1:100 000) i NKS sastavni su dio Zakona o
zaštiti prirode RH i službene su podloge za procjene utjecaja na prirodu i okoliš
u RH. Više detalja o radovima na projektu “Kartiranje staništa RH“ i dobivenim
rezultatima može se naći u Antonić & al., 2005b.
Valorizacija bioraznolikosti odabranih područja

Sve brže i dramatičnije promjene u okolišu dovele su do toga da jedan od glav-
nih ciljeva zaštite biološke raznolikosti postaje određivanje prioritetnih po-
dručja i razvoj strategije njihovog upravljanja (Sarkar & al. 2002). U ranoj fazi
projekta “COAST“, koji se bavi problemom održivog razvoja i zaštite prirode
u četiri dalmatinske županije, bilo je potrebno odrediti prioritetna područja (s
obzirom na kopnenu bioraznolikost) koja bi u kasnijim fazama projekta bila
detaljno obrađena (uključivši kartiranje staništa) i obuhvaćena provedbom pro-
grama održivog razvoja. Dalmacija je, kao i ostatak Mediterana, pod stalnim
čovjekovim utjecajem već više od 2000 godina što je u mnogome utjecalo na
268
ZBORNIK RADOVA
izgled krajolika, te raznolikost staništa. Na ovome se području nalazi najviši

vrh Hrvatske (Dinara), četiri nacionalna parka, pet parkova prirode i jedno
ramsarsko područje (ušće Neretve). Osnovni problem prilikom svake analize
i procjene bioraznolikosti predstavlja količina i kvaliteta postojećih podataka,
koji se obično odnose samo na neke taksonomske skupine, a često i ne pokriva-
ju čitavo područje od interesa. Kako bi ovaj problem prevladali, mnogi autori
koriste princip komplementarnosti i indikatorske skupine s ciljem prikazivanja
ukupne bioraznolikosti (Margules & al. 2002).
U spomenutom projektu, za procjenu bioraznolikosti korištene su tri skupine
podataka: 1) podaci o staništima (preuzeti iz Karte staništa RH) koji su uklju-
čivali sva prirodna i poluprirodna staništa kartirana s minimalnom površinom
od 9 ha, te “linijska“ (vodeni tokovi, stijene, točila, obale) i “točkasta“ staništa
(lokve, špilje i ostala staništa s površinom manjom od MPK), 2) floristički poda-
ci (preuzeti iz “Flora Croatica Database”) koji su obuhvaćali vrste klasificirane
kao izumrle, kritično ugrožene, ugrožene, rizične (ukupno 143 vrste) i endemič-
ne (165 vrsta) i 3) faunistički podaci (preuzeti iz Crvenog popisa ugroženih ži-
votinja Hrvatske) koji su obuhvaćali status ugroženosti (izumrle, kritično ugro-
žene, ugrožene i rizične vrste), endemičnost i stupanj zaštite prema Konvenciji
o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa (ukupno 121 vrsta).
Valorizacija prostora i određivanje prioritetnih područja provedeni su u okvi-
ru GIS-a. Prostorna razdioba svih korištenih podataka prikazana je na MTB/4
mreži, pri čemu su za svaki kvadrant mreže izračunati: 1) bogatstvo (richness)
tj. ukupan broj stanišnih tipova, te ugroženih i međunarodno zaštićenih (Bern-
ska konvencija, Direktiva o staništima) biljnih i životinjskih vrsta i 2) rijetkost
(rarity) stanišnih tipova i endemičnih predstavnika flore i faune. Za razliku od
uobičajenog prikaza rijetkosti (vidi npr. Beazley & al., 2005) poseban značaj dan
je stanišnim tipovima i endemičnim vrstama koje su rasprostranjene na malom
području u odnosu na šire rasprostranjene tipove i vrste. Dobivene vrijednosti
klasificirane su u četiri klase (s obzirom na medijan, te donji i gornji kvartil) koje
su poslužile za rangiranje kvadranata prema stupnju bioraznolikosti. Zatim je
na osnovi odabranih kvadranata s najvećim stupnjem raznolikosti, i uz eksper-
tne prosudbe o konkretnim staništima, te biologiji i ekologiji pojedinih vrsta,
izvršena delineacija poligona (Jelaska & al. mscr.). Tako su dobivene poligon-
ske teme (Slike 5A-C) na temelju kojih su postupkom preklapanja definirana
područja prioritetna (po kriteriju ukupne bioraznolikosti) za detaljnu obradu i
provedbu programa održivog razvoja.
269
Slika 5 Područje COAST projekta (4 dalmatinske županije). A (gore lijevo) – područja s najvećom stanišnom
raznolikošću; B (gore desno) – područja s najvećom faunističkom raznolikošću; C (dolje lijevo) – područja
s najvećom florističkom raznolikošću; D (dolje desno) – područja odabrana kao prioritetna (preuzeto iz
Nikolić & al. 2005).
Pri definiranju prioritetnih područja (Slika 5D) korišteni su i dodatni kriteriji
(npr. postojanje jasnog i vidljivog pritiska na bioraznolikost, postojanje zainte-
resiranosti lokalne samouprave za aktivnosti projekta, itd.).
Kartiranje staništa u zaštićenim i drugim

značajnim područjima RH (2003.-2008.)
Za javne ustanove koje upravljaju zaštićenim područjima tijekom navedenog
razdoblja obavljena su četiri projekta kartiranja staništa. Park prirode Žumbe-
rak-Samoborsko gorje obuhvaća brdsko područje izuzetne krajobrazne vrijed-
nosti. Proteže se od 180 do 1178 m nadmorske visine i zauzima površinu od 348
km2. Za područje parka prvo je napravljena vegetacijska karta (Jelaska et. al.
2005), te potom karta staništa u mjerilu 1:25.000 s minimalnom površinom kar-
tiranja od 2.25 ha, a kartirano je ukupno 17 tipova staništa. Park prirode Lonjsko
polje obuhvaća najveće (506 km2) zaštićeno močvarno i poplavno područje u
270
ZBORNIK RADOVA
dunavskom slivu. Ovo ramsarsko područje, osim velikog značaja kao prebivali-
šte ptica močvarica, zanimljivo je i zbog svog specifičnog kulturnog krajobraza,
koji također značajno pridonosi biološkoj raznolikosti. Područje parka kartirano
je u mjerilu 1:25000 s minimalnom površinom kartiranja od 2.25 ha, a kartirana
su 63 tipa staništa. Park prirode Medvednica obuhvaća brdsko područje dobro
očuvanih prirodnih šuma i šumskih zajednica. Proteže se od 120-1035 metara
nadmorske visine. Na ovom su području – ukupne površine 228 km2 u mjerilu
1:25000 s minimalnom površinom kartiranja 2.25 ha – kartirana 63 tipa staništa.
Park prirode Učka obuhvaća homogeni planinski masiv smješten između Istre
i Kvarnera. Velika visinska razvedenost područja (130 -1401 metar nadmorske
visine) uvjetuje veliku raznolikost staništa. Cijeli je park s okolnim zaštićenim
područjima (ukupno 246 km2) kartiran u mjerilu 1:5000, uz MPK od 1 ha za
šumska, odnosno 0.5 ha za nešumska staništa (neka staništa manja od 0.5 ha
prikazana su linijski ili točkasto), a ukupno je kartirano 117 tipova staništa.
U sklopu KEC (Karst Ecosystem Conservation) projekta kartirano je ukupno
šest odabranih područja (sve u mjerilu 1:25000 uz MPK od 2.25 ha). NP Risnjak
obuhvaća planinsko područje velike raznolikosti i očuvanosti šumskih staništa.
Osim najviših vrhova Risnjaka (1524) i Snježnika (1505) u parku se nalazi i izvor
rijeke Kupe. Na 62 km2 kartirano je 20 tipova staništa. NP Plitvička jezera je
područje poznato zbog ljepota sedrenih barijera nastalih biogenim procesima,
zbog kojih je zaštićeno cijelo slivno područje. Na površini od 301 km2 kartirana
su 132 stanišna tipa. NP Sjeverni Velebit obuhvaća područje velike raznolikosti
krških fenomena, od kojih se najviše ističe strogi rezervat “Hajdučki i Rožanski
kukovi“, specifičan geomorfološki fenomen na kojem je zabilježeno više od 150
jama. Na 112 km2 zabilježeno je 66 tipova staništa. NP Paklenica se pruža od
mora do najviših vrhova Velebita, Vaganskog vrha (1757 m) i Svetog brda (1753
m). Ovo područje, bogato šumama bukve i crnog bora, obilježavaju duboko
urezani okomiti kanjoni i brojni krški oblici, a vršne dijelove karakteriziraju pla-
ninske rudine i bor krivulj. Velika visinska, ali i reljefna razvedenost uvjetovala
je veliki broj stanišnih tipova (76) na površini od 95 km2. PP Velebit obuhvaća
područje najveće hrvatske planine, od mora na zapadu, preko središnjeg gre-
bena, do ličkih krških polja. Osim velike visinske razvedenosti, ovo područje
karakterizira i miješanje mediteranske i kontinentalne klime, što doprinosi ve-
likoj raznolikosti stanišnih tipova. Na području od 1853 km2 zabilježeno je 160
stanišnih tipova. Šire područje Ogulina (147 km2) poznato je po brojnim špilj-
skim sustavima. Na području se nalazi i značajni krajobraz Klek. Kartiranjem
nadzemnih staništa ovog područja pronađeno je 37 stanišnih tipova.
271
Projekt COAST (Očuvanje i održivo korištenje bioraznolikosti na dalmatin-
skoj obali putem održivog razvitka obalnog područja) obuhvaća kartiranje sta-
ništa na pet područja (sve uz MPK od 2.25 ha za šumska i 1 ha za nešumska
staništa, te uz mjerilo 1:10000). Karte staništa za četiri područja su završene, a
jedno je područje (porječje rijeke Cetine) još u procesu kartiranja. Na području
otoka Mljeta (99 km2), najzelenijeg hrvatskog otoka, kartirano je 45 stanišnih ti-
pova. U estuariju Krke (122 km2) od Skradina do rta Braničevo (uključujući šire
područje zaštićenog krajobraza ušća Guduće na sjeverozapadu, te Morinskog
zaljeva na jugoistoku) kartirana su 53 stanišna tipa. Pag je jedan od otoka s naj-
većom raznolikosti staništa. Osim što se nalazi na prijelazu submediteranske i
eumediteranske vegetacijske zone, njegovoj raznolikosti doprinosi ljudska ak-
tivnost (brojni pašnjaci), ali i nekoliko dobro očuvanih močvarnih područja. Na
120 km2 središnjeg dijela otoka zabilježen je 81 stanišni tip. Na području Visa i
pučinskih otoka, ukupne površine od 101 km2, zabilježena su 74 stanišna tipa.
Na većim otocima (Vis, Svetac i Biševo) dominira eumediteranska vazdazelena
vegetacija, dok na Jabuci, Brusniku, te Veloj i Maloj Palagruži dominiraju ele-
menti ljeti listopadne vegetacije.
Ukupno je za izradu detaljnih karata staništa svih navedenih područja karti-
ranih u razdoblju 2003.-2008. na terenu uzorkovano 7500 točaka. Iskustva s ovih
projekata detaljnog kartiranja ukazuju na problem mozaičnih površina i upuću-
ju na zavisnost točnosti karata od odabrane MPK. S obzirom da staništa poput
travnjaka, močvara, stijena i točila često u prirodi zauzimaju manje površine od
šuma, u posljednje se vrijeme koriste različite MPK za nešumska i šumska sta-
ništa. Osim toga se na kartama dodatno prikazuju stanišni tipovi za koje je utvr-
đeno da su rijetki i/ili ugroženi, a koji u pravilu zauzimaju vrlo male površine
(manje i od MPK). Sve karte staništa izrađene za zaštićena područja poslužit će
kao temeljne podloge za izradu planova upravljanja tim područjima.
Zaključak
Daljinska istraživanja i GIS, u sprezi s ciljanim terenskim uzorkovanjem, mogu
u relativno kratkom vremenu osigurati značajnu količinu prirodoslovnih pod-
loga nužnih za aktivnosti zaštite prirode i okoliša, upravljanje zaštićenim po-
dručjima i planiranje održivog razvoja, i to kako na državnoj tako i na lokalnoj
razini potrebne detaljnosti.
272
ZBORNIK RADOVA
Slika 6 Zaštićena i druga značajna područja obuhvaćena detaljnim kartiranjem staništa.
Literatura
Antonić O., Kušan V., Bakran-Petricioli T., Alegro A., Gottstein-Matočec S., Peternel H., Tkalčec
Z. (2005a): Klasifikacija staništa Republike Hrvatske. Drypis 1/1, 2 (www.drypis.info).
Antonić O., Kušan V., Jelaska S., Bukovec D., Križan J., Bakran-Petricioli T., Gottstein-Matočec S.,
Pernar R., Hećimović Ž., Janeković I., Grgurić Z., Hatić D., Major Z., Mrvoš D., Peternel H.,
Petricioli D., Tkalčec S. (2005b): Kartiranje staništa Republike Hrvatske (2000.-2004.) – pre-
gled projekta. Drypis 1/1, 1 (www.drypis.info).
Antonić, O., Bukovec, D. Križan, J. Marki, A. and Hatić, D. (2000): Spatial distribution of major
forest types in Croatia as a function of macroclimate. Natura Croatica 9, 1-13.
Bakran-Petricioli, T., Antonić, O., Bukovec, D., Petricioli, D., Janeković, I., Križan, J., Kušan, V.,
Dujmović, S. (2006): Modelling spatial distribution of the Croatian marine benthic habitats.
Ecol. Modelling 191 (1): 96-105.
Beazley, K., Smandych, L., Snaith, T., MacKinnon, F., Austen-Smith Jr., P., Duinker, P. (2005): Bi-
odiversity considerations in conservation system planning: Map-based approach for Nova
Scotia, Canada. Ecological Applications, 15(6): 2192-2208.
Bohn, U., Gollub, G. & Hettwer, C. (Eds.) (2000): Map of the natural vegetation of Europe. Federal
agency for nature conservation.
Devillers, P. & Devillers-Terschuren, J. (2001): Application and development of the Palaearctic
habitat classification in the course of the setting up of the Emerald Project - Croatia. Euro-
pean commission.
273
Horvat, I. (1962): Vegetacija planina zapadne Hrvatske. Prirodoslovna istraživanja, JAZU, Acta
Biologica 2, knjiga 30, 5-179.
Jelaska, D.S., Nikolić, T., Šerić Jelaska, L., Kušan, V., Peternel, H., Gužvica, G., Major, Z.: Terrestri-
al Biodiversity Analyses in Dalmatia (Croatia) – complementary approach using diversity
and rarity of dana (mscr. - u postupku recenzije).
Jelaska, S. D. Kušan, V., Peternel, H., Grgurić, Z., Mihulja, A., Major, Z. (2005): Vegetation map-
ping of Žumberak – Samoborsko gorje Nature Park, Croatia, using Landsat 7 and field data.
Acta Botanica Croatica, str.303-311.
Lillesand, T.M. & Kiefer, R.W. (1994): Remote sensing and image interpretation. John Wiley &
Sons, Inc. New York.
Margules, C.R., Pressey, R.L., Williams, P.H., (2002): Representing biodiversity: data and proce-
dures for identifying priority areas for conservation. Journal of Bioscience, Suppl. 2, 27 (4):
309-326.
Nikolić, T. Kušan, V., Peternel, H., Jelaska, D.S., Jardas, I., Gužvica, G. (2005): Biodiversity in Co-
ast project area and site selection. Final report Summary, Zagreb, 37p.
Patterson, D. (1996): Artificial neural networks. Prentice Hall, Singapore.
Sarkar, S., Aggarwal, A., Garson, J., Margules, C.R., Zeidler, J. (2002): Place prioritization for bio-
diversity content, Journal of Bioscience, 27 (4) (suppl. 2): 339-346.
UNEP(OCA)/MED WG.149/5, (1998): Hyeres, Francuska.
UNEP(OCA)/MED WG.167/4, (2000): Rim, Italija.
274
ZBORNIK RADOVA
Mapping of habitats for

needs of sustainable
development and nature
protection – experience
from Croatia in the period
from year 2000 to year
2008
Abstract
According to numerous international acts, mapping the habitats becomes one
of preconditions for sustainable development and nature protection. This paper
presents activities related to mapping of habitats in Croatia, performed in OI-
KON Ltd. – Institute for applied ecology during the period from 2000 to 2008.
Mapping of habitats for entire Croatian state territory is presented. Terrestri-
al habitats were mapped by classification and interpretation of Landsat ETM+
satellite scenes, supported by intensive field sampling, with minimum map-
ping unit (MMU) of 9 ha. Marine benthic habitats were mapped by synthesis
of existing spatial data and numerical modelling in the frame of GIS. Habitats
with area below MMU were partially processed and mapped separately as lines
and points. All mapped types were harmonized with Croatian National Habitat
Classification (CNHC) which is developed in the frame of the same project (in-
cluding the system of recoding into other standards like EUNIS, PHYSIS, etc.).
The mentioned habitat maps (in the scale of 1:100 000) and CNHC are integral
parts of the Croatian Law on Nature Protection, and official data sources for
assessment of impacts on the nature and environment in Croatia. Evaluation of
wider region regarding the terrestrial biodiversity (followed by determination
of priority areas for habitat mapping, additional detailed analyses and making
the sustainable development programs) are also presented in the paper, as well
275
as habitat maps (MMU of 2,25 ha or less; scale 1:25000 or more detailed) made
for 14 protected and other important areas (as the basis for making of manage-
ment plans). Experiences gained in these projects point to the problem of mosa-
ic areas and to the correlation between map accuracy and the chosen MMU.
Key words: biodiversity, field sampling, GIS, LandsatETM+, marine benthos
habitats, numerical classification, protected areas, remote sensing, spatial mod-
elling, spatial variability, terrestrial habitats
276
ZBORNIK RADOVA
Zaštićena područja u
funkciji održivog razvoja
Planiranje područja
posebnih obilježja od
značaja za Federaciju BiH
Hanka Mušinbegović
Uvod
“Zemlja ne pripada čovjeku, čovjek je taj koji pripada Zemlji“
“Sve stvari su povezane kao krv koja sjedinjuje jednu familiju“
“Ono što se desi Zemlji desit će se i sinovima Zemlje“
“Nije čovjek istkao platno života, on je samo jedna nit. Ono što čovjek učini
platnu, učinio je samom sebi“
Navedeno upućuje na važnost planiranja prostora, bitnost izrade planskih
dokumenata, čime se sprječava stihijsko korištenje prostora.
Da bi cjelina – homogeno područje sa izrazitim prirodnim vrijednostima bilo
zaštićeno, potrebno je utvrditi njegove granice. Granice zaštićenih područja
utvrđuju se Prostornim planom Federacije BiH, a do njegovog donošenja Odlu-
ku o utvrđivanju donosi Parlament Federacije BiH.
Planiranje i korištenje područja posebnih obilježja od značaja za Federaciju
BiH sa izrazitim prirodnim vrijednostima definisano je Zakonom o prostornom
planiranju i korištenju zemljišta na nivou Federacije BiH (“Službene novine Fe-
deracije Bosne i Hercegovine“ 02/06; 72/07; 32/08)
Zaštiti istog doprinosi set okolinskih Zakona iz 2003. godine. Pomenuti Za-
koni su korak naprijed ka usklađivanju domaće legislative sa propisima Evrop-
ske Unije.
Pomoćnik ministra u Sektoru za prostorno planiranje u Federalnom ministarstvu prostornog uređenja,
277
U skladu sa Zakonom o prostornom planiranju i korištenju zemljišta na ni-
vou Federacije Bosne i Hercegovine prostorno planiranje u Federaciji Bosne i
Hercegovine, kao temelj korištenja prostora u Federaciji Bosne i Hercegovine,
zasniva se na načelima:
 zaštite prostora u skladu sa principima održivog razvoja;
 zaštite integralnih vrijednosti prostora, i zaštite i unapređenja stanja oko-
liša;
 zaštite graditeljskog i prirodnog naslijeđa;
 usaglašenosti interesa korisnika prostora i prioriteta djelovanja od značaja
za Federaciju BiH;
 usaglašenosti planskih dokumenata nižih nivoa sa višim; usaglašenosti
planskih dokumenata Federacije BiH sa planskim dokumentima Republi-
ke Srpske;
 usaglašenosti planskih dokumenata Federacije BiH sa planskim dokumen-
tima susjednih država;
 javnosti i slobodnog pristupa podacima i dokumentima značajnim za pla-
niranje u skladu sa Zakonom o prostornom planiranju i korištenju zemlji-
šta na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije
BiH”, broj 2/06, 72/07 i 32/08) i posebnim propisima;
 uspostavljanje sistema informacija o prostoru iz nadležnosti Federacije BiH
u svrhu planiranja, korištenja i zaštite prostora Federacije BiH.
Planiranje na svim nivoima vlasti u Federaciji BiH mora biti usklađeno sa po-
sebnim propisima iz oblasti zaštite okoliša, kulturno-historijskog, graditeljskog
i prirodnog naslijeđa, tla, zraka, šuma, voda, zdravlja, kao i zaštite energetskih,
rudarskih, industrijskih, infrastrukturnih objekata i objekata veze, te zaštite
sportskih, turističkih, namjenskih i sigurnosnih objekata i njihove infrastruk-
ture.
Planski dokument
Planski dokument je dokument koji određuje svrsishodno organizovano kori-
štenje i namjenu zemljišta, te mjere i smjernice za zaštitu prostora.
Na prostoru Federacije BiH obavezno je donošenje sljedećih planskih doku-
menata:
1) za teritorij Federacije - Prostorni plan Federacije;
2) za teritorij kantona - Prostorni plan kantona;
278
ZBORNIK RADOVA
3) za gradove Mostar i Sarajevo - Urbanistički plan grada;

4) za opštine - Prostorni plan opštine;
5) za područja od značaja za Federaciju - Prostorni plan područja posebnih
obilježja;
6) za urbano područje opštine u kojoj je smješteno sjedište kantona - urbani-
stički plan;
7) za područja za koja je takva obaveza utvrđena planom šireg područja - re-
gulacioni plan i urbanistički projekt.
Prostornim planom Federacije BiH definiše se politika korištenja zemljišta
i usmjerava razvoj funkcija i djelatnosti na teritoriji Federacije BiH. Njime se
utvrđuju područja od značaja za Federaciju BiH, a naročito, pored ostalih, i po-
dručja posebnih obilježja koja imaju izrazit prirodni značaj.
Prostorni plan područja posebnih obilježja sa izrazitim prirodnim značajem
definiše osnovnu organizovanost prostora, mjere korištenja, uređenja i zaštite
tog područja sa aktivnostima koje imaju prednost, mjere za unapređenje i zašti-
tu okoliša, te po potrebi određuju obavezu izrade detaljnih planova uređenja za
uža područja unutar prostornog plana područja posebnih obilježja.
Kanton može donijeti prostorni plan područja posebnih obilježja od značaja
za kanton, ako se prostornim planom kantona utvrdi potreba za izradu istog, i
ako područje nije utvrđeno kao područje od značaja za Federaciju BiH.
Dva ili više kantona mogu donijeti prostorni plan područja posebnih obilježja
kao jedinstven plan kada se to područje nalazi na prostoru tih kantona, ako po-
dručje nije utvrđeno kao područje od značaja za Federaciju BiH.
Prostorni plan područja posebnih obilježja od značaja za Federaciju BiH do-
nosi Parlament Federacije BiH. Prije utvrđivanja Prijedloga plana pribavlja se
mišljenje zakonodavnih tijela kantona. Sredstva za pripremu i izradu Prostor-
nog plana područja posebnih obilježja od značaja za Federaciju BiH osiguravaju
se u budžetu Federacije BiH, a od značaja za kanton u budžetu kantona.
Izradi planskog dokumenta područja posebnih obilježja od značaja za Fede-
raciju BiH pristupa se, nakon od strane Parlamenta Federacije BiH donesene
Odluke o pristupanju izradi planskog dokumenta.
Odluka o pristupanju izradi planskog dokumenta područja posebnih obiljež-
ja sadrži:
 Vrstu dokumenta – Prostorni plan područja posebnih obilježja od značaja
za Federaciju BiH;
 Granice područja posebnih obilježja za koje se planski dokument radi;
 Vremenski period za koji se planski dokument donosi;
279
 Smjernice za izradu planskog dokumenta,
 Rok izrade;
 Način osiguranja sredstava za izradu,
 Odredbe o javnoj raspravi;
 Nosioca pripreme za izradu planskog dokumenta;
 Nosioca izrade planskog dokumenta;
 Druge elemente ovisno od specifičnosti područja za koje se plan donosi.
Postupak pripreme i izrade Prostornog plana područja posebnih obilježja od
značaja za Federaciju BiH obuhvata:
 Pripremu i izradu prostorne osnove;
 Izradu prednacrta, nacrta i prijedloga prostornog plana.
Prostorna osnova obuhvata:
 Snimanje postojećeg stanja u prostoru, njegovu analizu i ocjenu mogućno-
sti daljeg razvoja;
 Opšte ciljeve prostornog razvoja; posebne ciljeve prostornog razvoja;
 Izradu osnovne koncepcije prostornog razvoja, odnosno smjernice plani-
ranog prostornog razvoja koje obavezno sadrže načela, ciljeve prostornog
razvoja i planska opredjeljenja temeljena na zakonskim odredbama, rele-
vantnim dokumentim Ujedinjenih naroda, Vijeća Evrope, Evropske Unije;
 Izrada Studije ranjivosti.
Prednacrt, nacrt i prijedlog plana sastoji se od tekstualnog i grafičkog dijela
i to:
 Opšti i posebni ciljevi prostornog razvoja;
 Projekcija prostornog razvoja (razrada osnovne koncepcije razvoja);
 Projekciju razvoja prostornih sistema;
 Odluku o provođenju prostornog plana.
Prostorni plan područja posebnih obilježja sa izrazitim prirodnim značajem
mora imati detaljno obrađene elemente vezane za “izrazit prirodni značaj“, koji
odnosno područje čine posebnim. Kroz prostornu osnovu se detaljno razrađuju
specifičnosti te prostorne cjeline.
Pojedini sadržaji u okviru projekcije prostornog razvoja i projekcije razvoja
prostornih sistema se obrađuju prema obimu u kojem stvarno postoje na po-
dručju posebnih obilježja, dok se posebno detaljno obrađuju sadržaji prema ko-
jima je definisan poseban značaj područja.
280
ZBORNIK RADOVA
Imajući u vidu da se BiH opredijelila za proces stabilizacije i pridruživanja

Evropskoj Uniji neophodno je da u planiranju u Federaciji BiH prevlada opre-
djeljenje prilagođavanja konceptu i filozofiji održivog razvoja.
Vodeći principi za održiv prostorni razvoj evropskog kontinenta usvojeni
od strane Evropske konferencije ministara nadležnih za regionalno planiranje
predstavljaju priručni dokument značajan za brojne mjere i inicijative za pro-
storni razvoj u okviru evropskog kontinenta.
Posebno značajan cilj vodećih principa je usklađivanje privrednih i društve-
nih zahtjeva sa ekološkim i kulturološkim funkcijama, što predstavlja doprinos
dugoročnom, opsežnom i izbalansiranom prostornom razvoju. Implementacija
vodećih principa zahtijeva neposrednu saradnju, odnosno povezanost sektor-
skih politika i politike prostornog uređenja.
Kod planiranja područja posebnih obilježja koja imaju izrazitu prirodnu vri-
jednost se mora poći od temeljnog zadatka: zaštite prirodnih vrijednosti, kao
i od vizije višegodišnjeg ekonomskog i socijalnog plana, razvojnih projekata
sa učešćem građana, što predstavlja elemente upravljanja prirodnim bogatstvi-
ma, očuvanjem biodiverziteta, uravnotežen održiv i dugotrajan razvoj lokalne
zajednice. Zaštićena područja su naše prirodno naslijeđe, naš identitet i naša
zajednička budućnost.
281
ZBORNIK RADOVA
Master plan razvoja

turizma, očuvanja
prirodnih vrijednosti i
kulturno-historijskih
spomenika na području
opština Vareš i Kakanj,
sa posebnim osvrtom na
stavljanje Kraljevskog
grada Bobovca u
kontekst turističke
ponude
Sanja Pokrajac
Fethi Silajdžić
Elmedina Krilašević
Uvod
Imajući u vidu kulturno-historijsku baštinu i prirodne potencijale, te postojanje
drugih resursa za ekonomski razvoj i razvoj turizma na području opština Vareš
i Kakanj, pojavila se potreba za sistematičnim i adekvatnim pristupom njihovoj
valorizaciji kroz izradu Master plana turizma. U sklopu Master plana je definisa-
na vizija razvoja turističke ponude u skladu sa očuvanjem kulturno-historijskih
i prirodnih vrijednosti, te strategija razvoja turizma. Strategija stavlja akcenat na
održivi razvoj područja uz minimalan uticaj na prirodu kroz razvoj eko/rural-
BSc Environmental Science
Diplomirani inžinjer mašinstva, MBA
Diplomirani inžinjer šumarstva
283
nog, kulturnog i sportskog turizma. Cilj izrade Master plana je razvoj održivog
turizma u opštinama Kakanj i Vareš kroz iskorištavanje i unaprjeđivanje posto-
jeće infrastrukture. Eko/ruralni, kulturni i sportski turizam su odabrani kao mo-
deli turizma za koje postoje veoma dobri preduslovi, i gdje je priliv posjetilaca
kontrolisan u skladu sa kapacitetima i ne prelazi granice preko kojih bi uticaj na
okoliš bio negativan. Neplanski razvoj turizma može imati negativan utjecaj na
okoliš, ali isto tako, ukoliko je planiran, turizam može biti veoma koristan za po-
dizanje svijesti o potrebi očuvanja prirodnih bogatstava kroz prihode koje donosi
lokalnoj zajednici, a dio kojih može biti iskorišten za mjere očuvanja i obrazova-
nje lokalnog stanovništva i posjetilaca. Jedan od ciljeva predviđa povećan broj
zaštićenih područja te, u zavisnosti od vida zaštite, i razvoj kapaciteta za njihovo
uključivanje u turističku ponudu. Pravilno upravljanje turizmom u zaštićenim
područjima osigurava njihovu zaštitu, uz ostvarivanje ciljeva razvoja turizma.
Za održivi razvoj zasnovan na turizmu potrebno je poticati ojačanu participaciju
i osjećaj vlasništva lokalnih zajednica, kroz formiranje udruženja i uključivanje
privatnih preduzetnika. Tokom izrade Master plana lokalna zajednica je uključi-
vana kroz konsultacije sa lokalnim stanovništvom, nevladinim organizacijama i
vjerskim zajednicama. Nakon ocjene potencijala područja i sagledavanja proble-
ma definisani su glavni rezultati projekta i detaljno razrađene pojedinačne aktiv-
nosti potrebne za njihovo ostvarivanje.
Ocjena kulturno-historijskih spomenika

Na području opština Kakanj i Vareš se nalaze brojni kulturno-historijski spome-
nici, od kojih je 8 proglašeno nacionalnim spomenicima od strane Komisije/Po-
vjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika. Tri se nalaze na području vareške
opštine, a preostalih pet na području opštine Kakanj. Ocjena stanja kulturno-hi-
storijskih vrijednosti je uzela u obzir pravni status spomenika, njihovu lokaciju,
opis trenutnog stanja, značaj za očuvanje kulturno-historijskog bogatstva, trenut-
ne i planirane aktivnosti na očuvanju spomenika, trenutne i planirane aktivnosti
na razvoju turizma vezano za spomenik kao i ocjenu potencijala za turističku
ponudu. Na osnovu toga su date preporuke za aktivnosti koje se trebaju predu-
zeti u cilju očuvanja spomenika i razvoja turističke ponude. Ocijenjen je turistički
potencijal za svaki spomenik zasebno, uzimajući u obzir njegovu atraktivnost,
pristupačnost, prateće turističke objekte (info punktove, suvenirnice, kafiće, re-
storane, smještaj), promociju, blizinu ostalih turističkih atrakcija i privatno pre-
duzetništvo vezano za turizam u području u kojem se nalazi spomenik. Sve ocje-
ne su unesene u tabelu 1.
284
Ostale
Prateći Privatno
Atraktivnost Pristupačnost Promocija turističke Ukupna
Kulturno-historijski spomenici turistički poduzetništvo
(1) (0,8) (0,7) atrakcije ocjena
objekti (0,9) (0,5)
(0,6)
Moguća
Moguća
Moguća
Moguća
Moguća
Moguća
Moguća
Trenutna
Trenutna
Trenutna
Trenutna
Trenutna
Trenutna
Trenutna

Srednjovjekovni kraljevski grad Bobovac 9 10 4 9 1 10 2 10 9 10 3 10 21,4 44,2
Graditeljska cjelina Župna crkva u Varešu 7 7 9 10 5 10 1 10 8 10 3 10 25,7 42
Arheološko područje Dabravine 3 4 7 7 1 4 1 4 4 4 1 4 13,1 20,4
Nekropole stećaka na lokalitetu sela Budoželje 5 6 7 7 1 4 1 5 4 4 1 7 15,1 24,6
Jednolučni stari kameni most na rijeci Stavnji
3 6 9 10 5 10 1 4 9 10 2 2 21,8 32,8
u Varešu
Džamija u selu Karići 4 4 5 8 1 4 1 3 6 6 1 4 13,7 21,7
Ambijentalna ruralna cjelina Vijaka 4 4 6 6 1 5 3 7 5 6 2 10 15,8 26,8
Ambijentalna sredina Očevlje 4 7 6 6 1 5 2 7 5 6 1 10 14,6 29,8
Vareš
Grobna kapela na Stogiću, Vareš 3 3 9 9 5 10 1 3 9 10 1 4 21,3 29,3
Srpska pravoslavna crkva sa ikonama i
4 4 9 9 5 10 1 9 9 10 3 4 23,3 34,5
ikonostasima iz XIX vijeka
Objekti starije tradicionalne stambene
4 7 9 9 5 10 1 10 9 10 3 10 23,3 41,2
arhitekture Vareš
Rimokatolička crkva Sv. Preobraženja u
4 4 5 5 1 5 1 6 6 6 1 4 13,7 22,3
Gornjoj Borovici
Industrijsko naslijeđe sa pratećim objektima
3 4 5 5 5 10 1 6 9 10 3 10 19,1 32,2
u Varešu
Franjevački samostan i crkva Sv. Ive Krstitelja 8 9 10 10 4 10 5 10 9 10 4 10 30,5 44
Arheološko područje Vladarski dvor iz 14. i
5 7 10 10 4 10 5 10 9 10 4 10 27,5 42
15. vijeka
Dvor Grgurevo 5 7 10 10 4 10 5 10 9 10 4 10 27,5 42
Pokretno dobro - zbirka od 22 inkunabule 6 6 10 10 4 10 5 10 9 10 4 10 28,5 41
Džamija u Kraljevoj Sutjesci 4 4 10 10 4 10 2 10 9 10 4 10 24,4 39
Kakanj
Kuća Ive Duspera 4 7 8 8 4 10 2 8 9 10 4 10 22,8 39
Mlađe neolitsko naselje Obre kod Ćatića 3 4 7 7 1 4 1 5 4 4 1 4 13,1 21,1
Srednjovjekovne nekropole Donja Zgošća 5 8 7 8 1 4 2 7 3 3 1 7 15,2 28,2
285
Tabela 1 Ocjena stanja kulturno-historijskih vrijednosti u kontekstu turističke ponude
ZBORNIK RADOVA
Zgrada Turskog suda u Donjem Kaknju 3 5 5 10 1 4 1 4 3 3 1 4 10,9 23,2

Iz ocjene se može vidjeti trenutni potencijal spomenika, kao i njihov predvi-
đeni potencijal u budućnosti, ukoliko budu ispunjeni rezultati predviđeni ovim
projektom. Razlika između trenutnog i mogućeg potencijala u većini slučajeva
je velika, što pokazuje da se dosta toga može uraditi kako bi se ovi spomenici
učinili atraktivnijim za razvoj turizma, a samim tim i očuvali. Također se može
primijetiti da stećci, koji su karakteristični za područje Bosne i Hercegovine,
nisu dovoljno zaštićeni niti promovisani, s obzirom na njihov značaj. Ocjene su
date na skali od jedan do deset, gdje je jedan najmanja, a deset najveća ocjena.
Trenutna ocjena je data na osnovu sadašnjeg stanja, a moguća na osnovu poten-
cijala kojeg bi spomenik mogao dostići u budućnosti ukoliko se ostvare rezulta-
ti planirani ovim projektom. Za ukupnu i potencijalnu ukupnu ocjenu su osmi-
šljeni koeficijenti u vrijednosti od 0.5 do 1, kako bi se u ocjeni izrazila ona odličja
koja su najvažnija za turistički potencijal kulturno-historijskih spomenika.
Ocjena prirodnih potencijala

Područje opština Vareš i Kakanj, u smislu diferencijacije ekosistema, pripada
grupi brdskih i gorskih pejzaža. Iako geografski većinom ne obuhvata grupu
specifičnih pejzaža BiH, ovo područje predstavlja vrlo specifičan dio biodiver-
ziteta Bosne i Hercegovine. Intenzitet antropogenih faktora, koji su djelovali i
još uvijek djeluju na ovom području je izrazito visok. Ova vrsta faktora je re-
zultirala izrazitom degradacijom ekosistema u jednom dijelu područja (Ćatići-
Kakanj), na kojem se danas ogromne površine nalaze pod haldama jalovine i
šljake. Mnogi od površinskih kopova na području Kaknja su i danas aktivni.
Dijelovi površine koju pokrivaju ove općine, predstavljaju jedan od najoču-
vanjih prostora središnjeg dijela Bosne i Hercegovine. Izuzetan diverzitet šum-
skih ekosistema ovdje se, na malom prostoru, ogleda kroz prisustvo termofilnih
i mezofilnih hrastovih šuma, montanih bukovih šuma, mješovitih lišćarsko-če-
tinarskih šuma i frigorifilnih šuma smrče montanog i gorskog pojasa. Stanje
ekosistema i pejzaža prostora opština Kakanj i Vareš je, s obzirom na istaknuti
stepen antropogenih uticaja, heterogeno. Veliki dio ovog prostora je degradi-
ran i devastiran kroz uticaj dugotrajnih ljudskih aktivnosti, provođenih najče-
šće na neodrživ način, neuravnotežen sa ekosistemskim limitima, funkcijama i
servisima. Pored gubitka šuma, poljoprivrednog zemljišta, gubitka kvaliteta i
kvantiteta vodnih resursa, ovdje često nailazimo i na ambijentalno destruirane,
neproduktivne, pa čak i pejzaže opasne po ljudsko zdravlje i život. U grupu
ovakvih pejzaža, pored ostalih, spadaju i napušteni površinski kopovi, te depo-
nije jalovine i šljake. Međutim, prirodni tokovi vode uslovili su nastanak novih
286
ZBORNIK RADOVA
stalnih vodenih tijela na pojedinim lokacijama površinskih kopova,. Njihova

starost je različita, a danas je mjerljiva i stepenom prirodne progradacije mo-
čvarnih ekosistema, koji su ovdje već uspostavljeni ili su u nastanku.
Kako je priroda na ovim degradiranim staništima već zauzela vlastiti pravac
oporavka, humanom intervencijom kojom bi se ovi procesi ubrzali kroz aktivno-
sti restauracije, na navedenim staništima bi bile uspostavljene funkcije ekosiste-
ma močvara. Gubitak staništa (u prvom redu močvarnih) je danas osnovni razlog
iščezavanja vrsta na Zemlji i slabljenja ekosistemskih servisa. Trend gubitka sta-
ništa se može zaustaviti konzervacijom još uvijek vrijednih staništa i restauraci-
jom degradiranih staništa. Međutim, restauracijske aktivnosti ne mogu zamijeniti
zaštitu biodiverziteta i uspostavu zaštićenih područja. Jedna od mogućnosti odr-
živog iskorištavanja ekosistema sa uravnoteženim funkcijama jeste turizam.
Postojeći kapaciteti i potencijali

za razvoj turizma
Područje opština Kakanj i Vareš obiluju različitim potencijalima koje mogu osi-
gurati bazu za stvaranje kvalitetne i raznolike turističke ponude u budućnosti.
Područje obiluje lokalitetima i objektima od kulturno-historijskog značaja kako
na državnom tako i na lokalnom nivou, kao i sa diverzificiranim kulturno-histo-
rijskim vrijednostima od neolitskih arheoloških nalazišta, građevinama i lokaci-
jama iz perioda srednjovjekovne Bosne, lokalitetima sa bogumilskim stećcima, te
zaostavštinom iz osmanlijskog perioda. Istovremeno prirodne i pejzažne vrijed-
nosti područja daju dodatnu vrijednost cijelom ambijentu i predstavljaju turistički
potencijal koji može biti razvijan odvojeno ili u kombinaciji sa postojećim kultur-
nim vrijednostima. Samostan u Kraljevoj Sutjesci, sa očuvanom viševjekovnom
tradicijom i vrijednim eksponatima, osim što predstavlja jedinstvenu atrakciju
također pruža i potencijale za planirani razvoj religijskog turizma. Međutim, kao
što je slučaj u većini područja na teritoriju BiH, potencijali za razvoj turizma do
sada nisu adekvatno iskorišteni te su potrebna znatna ulaganja i pažljivo planira-
nje turističke ponude zasnovano na modernim principima i uključivanju grupa
ili pojedinaca kako bi turistička ponuda dostigla optimum. Iako postoje značajni
objekti i lokacije koji se mogu iskoristiti u kontekstu turističke ponude, većina ta-
kvih objekata i lokacija nije pripremljena za prijem turista. Prije svega, pod ovim
se podrazumijevaju nepostojanje turističke signalizacije, neuređen pristup ovim
lokacijama, nepostojanje sigurnosnih mjera za zaštitu od nesreća i povreda i ne-
postojanje dodatnih turističkih usluga. Ne postoje formirani turistički proizvodi
i nema organizovanih turističkih posjeta. U sklopu turističkih atrakcija bitno je
287
spomenuti i potencijale uključivanja lokalnih tradicionalnih manifestacija u po-
nudu. Jedan od osnovnih preduslova za razvoj turizma je postojanje adekvatnog
sistema komunikacione infrastrukture koji omogućava siguran i brz transport.
Trenutno, komunikaciona infrastruktura je nedovoljno razvijena. Broj smještaj-
nih kapaciteta i prenoćišta je oskudan, uključujući i privatni smještaj. Ne postoji
standardizacija smještajnih i ugostiteljskih objekata, sistemi osiguranja kvaliteta,
i također nisu iskorišteni postojeći potencijali za razvoj originalne i kvalitetne po-
nude u ovom segmentu (prije svega domaća gastronomska ponuda). Za opštine
ne postoje strateški dokumenti koji bi obezbijedili planirani razvoj i integralnu tu-
rističku ponudu, te su iz tog razloga inicijative za razvoj turizma često fragmenti-
rane i stihijske. Agencija za statistiku BiH objavila je podatak da je u aprilu 2008.
Bosnu i Hercegovinu posjetilo 49.593 turista, što je za 5,3% više nego u istom
mjesecu prethodne godine. Ostvareno je 102.099 noćenja, što je za 11,7% više u
odnosu na isti mjesec prethodne godine. Tendencija rasta broja posjetitelja, kao i
dužina trajanja njihovih posjeta u BiH je pozitivan pokazatelj opravdanosti ula-
ganja u turističke djelatnosti. Ovo također ukazuje na neophodnost poznavanja
osnovnih karakteristika posjetitelja i njihovih potraživanja kako bi se izgradila
kvalitetna ponuda. Trenutno ne postoje podaci o broju turista, učestalosti posjeta
i potraživanjima turista za Kakanj i Vareš.
Područje ima potencijale za razvoj sljedećih oblika turizma:
 Kulturni turizam
 Eko turizam
 Seoski turizam
 Sportski turizam
 Zimski turizam
 Religijski turizam
 Lječilišni turizam
Identifikacija problema i definisanje ciljeva

Prilikom izrade projektnog dokumenta izvršena je konsultacija sa svim zaintere-
sovanim stranama, prije svega sa partnerima projekta, kako bi se identifikovali
postojeći problemi. Na osnovu ove identifikacije i obilaska terena na području
opština sakupljena je lista postojećih problema. U daljoj analizi posmatrana je
uzročno-posljedična veza između identifikovanih problema, te nedovoljne ra-
zvijenosti turističkih proizvoda i usluga, kao i neadekvatne zaštite kulturnog i
prirodnog naslijeđa. Postojeći problemi su grupisani u deset osnovnih proble-
288
ZBORNIK RADOVA
ma/uzroka postojećeg stanja sa krovnim problemom. Na osnovu prethodnog

definisano je deset ciljeva sa krovnim ciljem, čijim dostizanjem će se otkloniti
postojeći nedostaci, razviti turistička ponuda, i očuvati kulturno i prirodno na-
slijeđe. Sa obzirom da je ovaj projekat jedan od instrumenata za razvoj turizma
i očuvanja kulturnih i prirodnih vrijednosti, definisani ciljevi ujedno predstav-
ljaju i očekivane rezultate projekta nakon implementacije.
Šematski prikaz 1 Identifikovani problemi i ciljevi

Problemi Ciljevi
Opštine Vareš i Kakanj imaju vodeću poziciju u ponudi
Neiskorišteni turistički potencijali
turističkih sadržaja kulturnog i seoskog turizma u
na području opština koji mogu
BiH, gdje su kultuno-historijski spomenici i prirodne
doprinijeti ekonomskom razvoju
vrijednosti zaštićene i očuvane
Osnovna infrastruktura za nesmetano odvijanje turističkih Razviti osnovnu infrastrukturu i objekte za nesmetano
aktivnosti nije dovoljno razvijena odvijanje turističkih aktivnosti i razvoj turističke ponude
Pripremiti strateške dokumente i programe za razvoj

Odsustvo planskog razvoja turizma, zaštite kulturno-
turizma, zaštitu kulturno-historijskih vrijednosti i zaštitu
historijskih spomenika i prirodnih vrijednosti
prirode na području općina
Nedovoljno razvijeni turistički sadržaji koji su u skladu sa Osmisliti i uspostaviti turističku ponudu zasnovanu na
potrebama posjetilaca i potencijalima područja postojećim potencijalima i potraživanjima turista
Uključiti elemente marketinga i tržišni pristup razvoju

Nedostatak marketinga i tržišnog pristupa razvoju turizma
turizma
Uspostaviti i ojačati participaciju i osjećaj vlasništva

Lokalne zajednice, udruženja i privatni preduzetnici nisu na
lokalnih zajednica, udruženja i privatnih preduzetnika nad
adekvatan način uključeni u inicijative razvoja turizma
razvojem i implementacijom turističke ponude
Nedovoljna promocija kulturno-historijskog naslijeđa i Provesti programe kvalitetne promocije kulturno-

turističke ponude historijskog naslijeđa i turističke ponude
Nepostojanje međusektorske saradnje, te harmonizacije Provesti poseban program promocije Bobovca kao
i sinergije na aktivnostima razvoja turističke ponude od lokaliteta od izuzetnog značaja za očuvanje kulturno-
strane različitih inicijativa za razvoj turizma historijskog naslijeđa BiH i atraktivne turističke lokacije
Zaštititi, restaurirati, obnoviti i konzervisati kulturno-

Nedovoljno zaštićene prirodne vrijednosti, posebno
historijske spomenike koji do sada nisu bili adekvatno
pejzažne vrijednosti i biodiverzitet
tretirani
Nedovoljna promocija Kraljevskog grada Bobovca kao

Povećati broj zaštićenih prirodnih područja i uključiti ih u
lokaliteta od nacionalnog interesa za očuvanje kulturno
turističku ponudu
historijskog naslijeđa i turističke atrakcije
Kulturno-historijski spomenici nisu adekvatno zaštićeni, te Kroz projektne aktivnosti, uspostaviti saradnju i
nije provedena restauracija i konzervacija spomenika od partnerske odnose sa postojećim inicijativama razvoja
izuzetnog značaja za očuvanje tradicije i kulture čime je i turizma i relevantnim sektorima na lokalnom, regionalnom
znatno smanjena njihova atraktivnost za turističke posjete i državnom nivou
289
Interesne grupe
Tabela 2 Procjena interesa, važnosti, uticaja te načina učešća interesnih grupa
u projektu
Važnost IG za Uticaj Učešće u
Interesna grupa (IG) Interesi uspješnost IG na implementaciji
projekta projekat projekta
Federalni i kantonalni - Održivi razvoj područja, uključujući Izuzetna Izuzetan Upravljanje/
organi vlasti višestruko korištenje resursa koje važnost uticaj donatori-
- Federalno ministarstvo nema negativne uticaje na kulturno i finansijeri
turizma i okoliša prirodno naslijeđe
- Federalno ministarstvo - Izgradnja putne infrastrukture
nauke, kulture i sporta - Ekonomski razvoj i razvoj turizma
- Ministarstvo kao djelatnosti koja donosi značajne
za prostorno prihode
uređenje, saobraćaj i - Očuvanje kulture i tradicije,
komunikacije i zaštitu uključujući kulturno-historijske
okoline ZDK lokalitete i objekte
- Ministarstvo privrede - Zaštita okoliša i formiranje novih
ZDK zaštićenih područja
- Ministarstvo za
obrazovanje, nauku,
kulturu i sport ZDK
Lokalni organi vlasti - Ekonomski razvoj opština Velika važnost Umjereni Partneri/
- Opština Kakanj - Razvoj infrastrukture uticaj implementatori
- Opština Vareš - Značajno povećanje prihoda od
turizma
- Očuvanje kulturnog i prirodnog
naslijeđa
Stanovništvo i lokalne - Mogućnost ostvarivanja prihoda od Izuzetna Mali uticaj Korisnici
zajednice turističkih djelatnosti u uključivanja važnost
- Kraljeva Sutjeska, u aktivnosti očuvanja kulturo-
Obre, Donji Kakanj historijskih spomenika
- Mijakovići, Dragovići, - Poboljšanje životnog standarda
Vijaka, Zaruđe, Strica, - Postojanje infrastrukture
Očevija i ostale
Privatni preduzetnici - Stvaranje stabilnog poslovnog Velika važnost Mali uticaj Korisnici/
- Ugostiteljski i turistički okruženja partneri/
djelatnici - Pomoć i podsticaji za razvoj biznisa implementatori
- Poljoprivredni - Sticanje novog znanja i vještina
proizvođači i - Pojednostavljenje administrativnih
proizvođači zdrave zahtjeva za bavljenje ovom vrstom
hrane djelatnosti
- Sakupljači sekundarnih
šumskih proizvoda
290
ZBORNIK RADOVA
Nevladin sektor - Razvoj turizma uz zaštitu i adekvatno Velika važnost Veliki uticaj Upravljanje/
- Mozaik tretiranje kulturnog nasljeđa implementatori
- Alternative - Uključivanje aspekata zaštite okoliša
- Fondacija Curia Bani u svim vidovima gospodarenja i
- Planinarsko društvo poslovanja
Bobovac - Zaštita prirode
- NVO Kraljevski grad
Bobovac
Institucije za zaštitu - Zaštita i promocija kulturno- Velika važnost Umjeren Konsultacije
kulturno-historijskog i historijskog naslijeđa uticaj
prirodnog naslijeđa - Finansiranje postojećih i budućih
- Federalni zavod za aktivnosti očuvanja kulturno-
zaštitu nacionalnih historijskih spomenika
spomenika
- Komisija/Povjerenstvo
za očuvanje nacionalnih
spomenika
Turističke asocijacije - Razvoj i promocija turističkih usluga Velika važnost Umjeren Konsultacije/
- Turistička zajednica - Značajno povećanje broja turista koji uticaj partneri
FBiH posjećuju područje
- Turistička zajednica
ZDK
- Turistički operateri i
agencije
Razvojne agencije - Ekonomski razvoj područja, u skladu Velika važnost Veliki uticaj Donori/tehnička
- Regionalna razvojna sa dogovorenim ciljevima razvoja pomoć
agencija za regiju - Promocija poduzetništva i biznisa
Centralna BiH – REZ
- Sarajevska regionalna
razvojna agencija
- SERDA
Potencijalni investitori - Povećavanje stabilnosti poslovanja u Velika važnost Umjeren Investitori
cilju smanjivanja rizika za ulaganja uticaj
- Ulaganje u ekonomsko opravdane
projekte/poslove koji osiguravaju
povrat investicija
Potencijalni donatori - Ulaganje u projekte i aktivnosti koje Velika važnost Veliki uticaj Partneri/
su u skladu sa razvojnim i okolišnim finansijeri
politikama
Vjerske institucije - Očuvanje kulturnog naslijeđa Velika važnost Mali uticaj Korisnici
- Franjevački samostan,
Kraljeva Sutjeska,
- Džamija u Kraljevoj
Sutjesci
- Župna crkva u Varešu
Srpska pravoslavna
crkva u Varešu
291
Nakon što su identifikovane interesne grupe na koje projekt utiče, razmotreni
su njihovi mogući ekonomski i sektorski interesi vezani za projekat. Proces pla-
niranja participacije zahtijeva obraćanje pažnje na pitanja šta interesne grupe
očekuju od projekta, moguću korist koju mogu imati i mobilizaciju njihovih
resursa kako bi se podržao projektni ciklus. Potrebno je ustanoviti i interese
interesnih grupa koji se kose sa ciljevima projekta.
Vizija razvoja turističke ponude u skladu sa

očuvanjem kulturno-historijskih i prirodnih
vrijednosti
Vizija turističkog razvoja predstavlja funkcionalnu, inspirativnu i idealnu sliku
turizma u nekoj destinaciji za posmatrani period. Vizija definisana ovim projek-
tom predstavlja željenu zajedničku sliku područja za sve zainteresirane strane i
partnere projekta u 2016. godini:
Opštine Vareš i Kakanj imaju vodeću poziciju u ponudi turističkih sadrža-
ja kulturno-historijskog i seoskog turizma u BiH, gdje su kulturno-historij-
ski spomenici i prirodne vrijednosti zaštićene i očuvane.
Turistička ponuda u opštinama predstavlja kvalitetnu i originalnu kombina-
ciju kulturnog i eko/seoskog turizma. Opština Kakanj, posebno Kraljeva Sutje-
ska, ima kvalitetnu turističku ponudu baziranu prvenstveno na kulturno-histo-
rijskom turizmu, dok opština Vareš nudi usluge i proizvode utemeljene na se-
oskom turizmu i prirodnim ljepotama i vrijednostima. Opštine imaju razvijenu
osnovnu infrastrukturu za turizam, uobličenu i planiranu turističku ponudu,
trenirano i motivisano osoblje – privatne i javne subjekte, te pouzdane i stalne
kanale informisanja i komunikacije sa posjetiteljima koji: (I) ciljano dolaze na
područje iz inostranstva ili iz drugih destinacija unutar BiH i (II) posjećuju po-
dručje u sklopu posjete drugim turističkim turističkim destinacijama (npr. Sara-
jevo, Mostar, Fojnica, Međugorje). Turistički subjekti su u stanju da svakom po-
sjetiocu pojedinačno pruže visoko kvalitetne sadržaje i usluge koje su bazirane
na njihovim željama i mogućnostima, kako bi imali zadovoljne posjetioce koji
se uvijek rado vraćaju (turistički subjekti znaju ko su njihovi “posjetioci“, te se
kontinuirano informišu o njihovim potrebama i na osnovu toga prilagođavaju
ponudu).
292
ZBORNIK RADOVA
Strateško turističko pozicioniranje

Kako bi se postiglo pozicioniranje konkurentnog i dugoročno profitabilnog
proizvoda na tržištu turizma, koji će u isto vrijeme biti okolišno i društveno
prihvatljiv, strategija projekta je bazirana na 5 osnovnih načela:
1. Diferencijacija proizvoda i usluga
Baziranje na diferencijaciji podrazumijeva pružanje jedinstvenih doživljaja
i kvalitetne usluge, koja čini područje različitim od ostalih kompetitora sa
sličnom ponudom.
2. Iskoristiti postojeće mogućnosti
Iskorištavanje postojećih potencijala i poboljšavanje već uspostavljenih
turističkih usluga i proizvoda; iskorištavanje postojeće infrastrukture za
smještaj i ugostiteljstvo, kao što je privatni smještaj i prenamjena postojećih
stambenih i poslovnih prostora; fokusiranje na razvoj pratećih turističkih
proizvoda i stvaranje doživljaja.
3. Minimalan uticaj na okoliš
Minimalne intervencije u prirodnim područjima koja podrazumijevaju
samo razvoj osnovne/neophodne infrastrukture.
4. Integracija turističke ponude
Integracija postojećih inicijativa za razvoj turizma, te jačanje osjećaja vla-
sništva razvijene turističke ponude za sve zainteresovane strane.
5. Networking i komunikacija
Uvezivanje sa ostalim inicijativama razvoja turizma i postojećim turistič-
kim ponudama; razviti moderne sisteme komunikacije sa posjetiocima kao
što je internet - omogućavanje posjetiocima da kroz kanale komuniciranja
sami učestvuju u kreiranju njihove posjete i odmora.
Strateški izbor – dva centra: kulturni i eko/

seoski turizam i turistički miks
Strateški pristup građenju turističke ponude područja je prioritetizacija i odabir
vida turizma za koji postoje najveći potencijali, kao osnovu koja će biti dopu-
njena i drugim vidovima turizma. Na taj način je moguće dostići visoki kvalitet
ponude kao i izgraditi prepoznatljiv imidž. U Master planu je identifikovan
značajan diverzitet u kontekstu potencijala turističke ponude, od kulturnog,
eko i seoskog, zimskog i sportskog, do religijskog turizma. Međutim, najveći
potencijali na području opština odnose se na kulturni turizam i seoski/eko turi-
zam. Sportski turizam također ima značajne potencijale. Ostali vidovi turizma
293
pojedinačno nisu dovoljno jaki da stvore privlačnu turističku ponudu, ali mogu
poslužiti kao dodatni sadržaji u sklopu dva prioriteta koji će privući turiste.
Iako se ova dva vida turizma znatno isprepliću na području obje opštine,
ocijenjeno je da su potencijali za razvoj seoskog/eko turizma znatno veći u op-
štini Vareš, dok u opštini Kakanj, posebno u Kraljevoj Sutjesci, postoji odlična
podloga za razvoj kulturnog turizma. Na osnovu ovoga, projektna strategija
razvoja turizma se temelji na dva turistička centra u smislu izgradnje i unapr-
jeđenja ponude na području opština. Opština Vareš će izgraditi jake kapacitete
i diferencirati se u pravcu seoskog/eko turizma, sa mogućnošću pružanja pot-
pore i stručnih usluga za eko/ruralni turizam opštini Kakanj (kao i uključivanje
lokaliteta i vrijednosti za eko/ruralni turizam sa područja opštine Kakanj u svo-
ju ponudu), dok će opština Kakanj uraditi isto u sferi kulturnog turizma. Vri-
jednost ovog pristupa ogleda se prije svega u stvaranju sinergije i partnerstva
između opština (ne samo u smislu opština kao institucija, nego i preduzetnika,
lokalnog stanovništva i organizacija), kao i efikasnijem iskorištavanju resursa
koji ce omogućiti gradnju visoko profilirane turističke ponude u obje opštine.
Drugi bitan segment je izgradnja konkurentnog odnosa i tržišnog principa po-
slovanja između opština, koja gradi održivost i kontinuirano poboljšanje turi-
stičke ponude i nakon završetka projekta. Bez obzira na ovu diferencijaciju obje
opštine će u sklopu projektnih aktivnosti imati zajedničku promociju i kanale
komunikacije sa eksternim interesnim grupama, ali će biti prezentovane kao
dva odvojena proizvoda, sa mogućnošću miksa.
Slika 1 Diferencijacija turističkog proizvoda
294
ZBORNIK RADOVA
Tri osnovna turistička proizvoda

Za početno stvaranje planirane turističke ponude, osmišljena su tri osnovna tu-
ristička paketa koja će se dalje razvijati i poboljšavati.
Paket 1. Eko/seoski turizam uključuje: (I) turizam u proglašenim zaštićenim
područjima, (II) domaću gastronomsku ponudu; (III) smještaj posjetila-
ca u lokalnim selima; (IV) prodaju suvenira, poljoprivrednih proizvoda i
organskih proizvoda, sekundarnih šumskih proizvoda (gljive, bobičasto
voće, ljekovito bilje); (V) osmišljene doživljaje za posjetioce.
Paket 2. Kulturni turizam predstavlja osmišljenu turističku rutu koja uključuje:
(I) organizovan transport; (II) naplatu posjete muzejima i Bobovcu; (III)
lokalnu gastronomsku ponudu.
Paket 3. Sportsko rekreativni sadržaji: rafting, planinarenje, penjanje, bicikli-
zam, jahanje itd.
Tabela 3 Elementi vizije i potrebni sadržaji na koje se elementi odnose

Elementi vizije Sadržaji
Razvijena osnovna infrastruktura za Ceste, signalizacija, smještajni kapaciteti, ugostiteljski kapaciteti
turizam
Uobličena i planirana turistička Paket 1. Eko/seoski turizam, Paket 2. Kulturni turizam, Paket 3.
ponuda Sportsko rekreativni sadržaji
Trenirano i motivisano osoblje Obučeni turistički vodiči, obučeni radnici na info-punktovima,
pružena pomoć preduzetnicima i lokalnom stanovništvu da izgrade
kapacitete za turističke usluge
Stalni kanali informisanja i Internet sadržaji i ponude, promotivni materijali, prikupljanje
komunikacije sa posjetiocima informacija o željama i potraživanjima posjetioca
Organizovanje i implementacija turističke ponude, kao i uspostava turistič-

kih centara u opštinama, biti će delegirana asocijaciji turističkih poduzetnika
opština Vareš i Kakanj ili opštinskih agencija za razvoj turizma čije će osnivanje
biti podržano projektom, uz nadzor i učešće turističkih zajednica i projektnog
tima. Osnivanje asocijacije turističkih poduzetnika je jedna od važnih projek-
tnih aktivnosti sa obzirom da će udruživanje i kolektivno djelovanje pojedinaca
i grupa koji su već uključeni ili žele biti uključeni u turističke djelatnosti znatno
povećati motiviranost i osjećaj vlasništva nad projektom, te samim tim dati i
bolje rezultate dostizanja projektnih ciljeva
295
Očekivani rezultati implementacije projekta
1. Razvijena osnovna infrastruktura i objekti za nesmetano odvijanje turi-
stičkih aktivnosti i razvoj turističke ponude
Razvijanje infrastrukture, uključujući i osnovne objekte za nesmetano od-
vijanje turističkih aktivnosti pružit će osnovnu materijalnu/opipljivu bazu
za razvoj turizma. Infrastruktura se prije svega odnosi na izgradnju i po-
pravku puteva prema Bobovcu iz Kraljeve Sutjeske i iz Vareša, te izgradnju
novih ili prenamjenu postojećih objekata koji bi se prilagodili korištenju za
pružanje usluga posjetiocima i stvaranju turističke ponude.
2. Pripremljeni i usvojeni strateški dokumenti za razvoj turizma, zaštitu
kulturno-historijskih spomenika i zaštitu prirode na području opština
Ovaj rezultat se odnosi na sve političke ili operativne dokumente koji će
omogućiti planirani razvoj turizma u opštinama, npr. opštinske politike
razvoja turizma, strategije, master plan, i koje će omogućiti pravovremen
raspored sredstava u dugoročnom periodu za razvoj ovog sektora.
3. Osmišljena (i implementirana) ponuda: sadržaji, usluge, aktivnosti i
proizvodi na kojima se bazira turizam u opštinama u skladu sa potenci-
jalima područja i potrebama turista
Na osnovu procjene postojećih resursa, vizije i strategije projekta, ovaj re-
zultat će sadržavati početno, okvirno planiranje turističke ponude koja je
bazirana na različitim sadržajima koji će se moći planski i adekvatno po-
nuditi turistima. Za ovaj segment projekta od velikog su značaja privatne
inicijative, i nevladin sektor. Cilj je pružiti jedinstvenu ponudu koja će ovu
regiju učiniti privlačnom i pojačati njenu konkurentnost u odnosu na dru-
ge lokacije sa sličnim sadržajima.
4. Uključeni elementi marketinga i tržišnog pristupa razvoju turizma
Ovaj segment projekta obuhvata moderne tržišne pristupe (sa posebnim
naglaskom na marketing – brending, promociju, odnose sa javnošću, i
kontinurano istraživanje i modeliranje turističke ponude na osnovu želje
i potreba posjetilaca). Zajedno sa prethodnim rezultatom, ovakav pristup
treba da ponudi jaku bazu za razvoj preduzetnišva u sektoru turizma.
5. Ojačana participacija i osjećaj vlasništva lokalnih zajednica, udruženja i
privatnih poduzetnika nad projektom
Sa obzirom da je jedan od jako bitnih segmenata ovog projekta ekonom-
ski razvoj na području opština i ekonomska korist za lokalno stanovniš-
tvo kroz turističke aktivnosti, uključenost i osjećaj vlasništva relevantnih
interesnih grupa je od velike važnosti za dugoročnu održivost projekta i
296
ZBORNIK RADOVA
za stvarne pozitivne rezultate na terenu. Realno je za očekivati da će upra-

vo ovi subjekti biti glavni nosioci budućih aktivnosti, ako su isti dovoljno
upućeni i motivisani, te ako mogu očekivati koristi od razvoja turizma i
zaštite kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa na kojem je baziran turi-
zam.
6. Proveden program promocije kulturno-historijskog naslijeđa i turistič-
ke ponude
Kao dodatak na rezultat 4, projekat će obezbijediti adekvatnu promociju
cjelokupne turističke ponude te kulturno-historijskog i prirodnog naslije-
đa, kako bi se stvorio osnov za sve buduće aktivnosti na promociji po-
dručja, uključujući i povezivanje sa turističkim inicijativama na državnom
i međunarodnom nivou. Projekat će ponuditi detaljan plan promotivnih
aktivnosti i strategiju komunikacije sa potencijalnim posjetiocima.
7. Proveden poseban program promocije Bobovca
Sa obzirom da je Bobovac jedna od najvećih kulturno-historijskih vrijed-
nosti i potencijalno najveća turistička atrakcija za obje opštine, stavit će se
poseban naglasak na promociju Bobovca i povećanje njegove atraktivnosti,
za sve građane BiH i i van zemlje.
8. Kulturno-historijski spomenici su zaštićeni u skladu sa njihovim znača-
jem i potrebama, te su provedeni programi restauracije, obnove i konzer-
vacije spomenika koji nisu bili adekvatno tretirani
Trenutno stanje lokaliteta grada Bobovca nije na zadovoljavajućem nivou.
Sa obzirom na višestruki značaj Bobovca, projekat će ponuditi posebne ak-
tivnosti na revitalizaciji, održavanju i pripremu dodatne infrastrukture i
sadržaja za ovaj lokalitet. Ovaj rezultat također uzima u obzir radove na
zaštiti, sanaciji i revitalizaciji ostalih kulturno-historijskih spomenika.
9. Povećan broj zaštićenih područja i kapaciteti za njihovo uključivanje u
turističku ponudu
Zaštita prirode je bitan faktor ne samo za opšte blagostanje područja nego
i za upotpunjavanje turističke ponude. Trenutno je broj zaštićenih područ-
ja jako mali, te će stoga projekat svojim aktivnostima podržati osnivanje
novih zaštićenih područja, kao i adekvatan tretman postojećih. Zaštićena
područja će biti uključena u turističku ponudu sa svim mjerama sigurnosti
i zaštite koje ovakva područja zahtijevaju.
10. Projekat razmjenjuje informacije i ima uspostavljenu saradnju sa osta-
lim inicijativama razvoja turizma i relevantnim sektorima na lokalnom,
regionalnom i državnom nivou
297
Kako bi se razvila komunikacija sa ostalim sektorima, te ostvarila moguća
sinergija sa sličnim inicijativama razvoja turizma na lokalnom, regional-
nom i državnom nivou projekat je uključio posebne mjere jačanja ovog
segmenta.
Zaključak
Projekat Master plana je ocijenio trenutne i moguće turističke potencijale po-
dručja, uzimajući u obzir potrebu očuvanja kulturno-historijskih spomenika
i prirodnih resursa, te uspostavljanje zaštićenih područja. Na osnovu ocjene
kulturno-historijskih spomenika i prirodnih potencijala, te analiza problema i
prepreka razvoju turizma, definisani su vizija i strateški pravci Master plana,
te rezultati sa detaljnim aktivnostima potrebnim za njihovo ostvarenje. Uspješ-
no implementirani, rezultati projekta će, u vremenskom roku definisanom u
Master planu, doprinijeti održivom razvoju područja uz poboljšanu svijest o
potrebi očuvanja prirode i spomenika kulture.
298
III.
KONCEPT
ODRŽIVOG
RAZVOJA U
ZAŠTIĆENIM
PRIRODNIM
PODRUČJIMA
299
ZBORNIK RADOVA
Razvitak infrastrukture
i marketinga nacionalnih
parkova sa stajališta
turista i onih koji
planiraju razvitak, s
glavnim naglaskom na
održivom turizmu
Andras Vajer
Dopustite mi da svoj govor započnem jednom osobnom primjedbom. Prije ne-

koliko tjedana imali smo prigodu da putujemo po vašoj lijepoj zemlji i da je
razgledamo. Obišli smo dolinu Neretve, Sutjesku (vodopad Skakavac, Maglić
na više od 2.386 m), Bjelašnicu (trenutno na ovim planinama postoje tri lifta koja
su u funkciji. Bjelašnica ima bolju infrastrukturu i najizazovnije padine, dok je
Igman malo lakši), Unu (splavarenje), područje Tare (drugi kanjon po dubini)
i Jajce. Vidjeli smo doline od čije ljepote čovjeku zastaje dah, prekrasne rijeke i
sva mjesta s izvanrednim potencijalima. Koristim riječ “potencijali“, jer većinu
tih mjesta treba još razviti kako bi se učinila pristupačnima za turiste i posjetite-
lje. Ova prirodna blaga ne smiju ostati skrivena; treba ih zaštititi i razviti. Važan
je redoslijed! Zaštititi i razviti.
A) Uvođenje teme
Imam više od pet godina iskustva iz putovanja i organiziranja putovanja po Eu-
ropi i Sjevernoj Americi. Zahvaljujući tome kao i svome položaju predsjednika
jedne organizacije koja se bavi održivim i ekoturizmom (kao što su dječji kam-
povi, projekti na podizanju svijesti o prirodi, volonterski poslovi, planinarenje,
301
vodeni sportovi itd.), svjestan sam motiva, povoljnih prilika i potencijala kako
posjetitelja tako i nacionalnih parkova. To znači da na temelju svojih djelatnosti
mi znamo što pojedine vrste turista i posjetitelja očekuju i s kojim se ciljevima,
metodama očuvanja i zaštite, s kojim projektima trebaju pozabaviti davatelji
usluga, kao što su državni i nacionalni parkovi.
Prije svega moramo raščistiti neke pojmove. Sljedeće su ideje veoma važne
kad govorimo o odnosu nacionalnih parkova i turizma.
Ekoturizam: Društvo za ekoturizam definira ga kao “odgovorno putovanje u
prirodna područja koje čuva okoliš i poboljšava dobrobit lokalnog stanovniš-
tva“.
Održivi turizam: svaki oblik turizma koji ne smanjuje mogućnost korištenja
resursa i ne sprečava buduće putnike da dožive isto iskustvo.
Ako pažljivo analiziramo ove definicije, zapazit ćemo ključne riječi “odgovor-
no putovanje“, “očuvanje okoliša“, nesmanjivanje resursa, neometanje budućih
putnika. Postavlja se pitanje kako ove pojmove možemo ugraditi i implementi-
rati u razvitak i marketing nacionalnih parkova.
B) Svrha nacionalnih parkova

Nije ni potrebno isticati da nacionalni parkovi imaju dva osnovna cilja: prvi je
očuvanje i zaštita prirode, a drugi je pružanje znanja, informacija, aktivnog od-
mora i prilike da se doživi nešto jedinstveno. Osnovni princip glasi da “čovjek
može voljeti samo ono što pozna“. Ovdje moramo otkriti najosnovniju i izravnu
uzajamnu vezu među dvjema stranama: park pruža uslugu za koju posjetitelji
plaćaju, dok posjetitelj stječe iskustvo. Situacija je kristalno jasna: parku je po-
treban dohodak kako bi mogao održavati svoj rad, na primjer, na očuvanju, što
djelomično mogu financirati posjetitelji. Da bi bio u stanju iskoristiti potencijal-
ne posjetitelje, park treba izraditi jasno zacrtan akcioni plan i postaviti ciljeve.
Koncept je prilično jednostavan: ako park može privući posjetitelje i turiste,
onda on može u većoj mjeri financirati svoje poslovanje; međutim, ne smijemo
zaboraviti činjenicu da sve veći broj turista može ugroziti primarni cilj nacio-
nalnog parka. Trebamo shvatiti da su ulaganja u razvitak nacionalnog parka
neizbježna kako bi on mogao privlačiti turiste, ali isto tako moramo održavati
zdravu ravnotežu između infrastrukture i primarnog cilja zaštićenih područja.
Razumije se samo po sebi da prihod od raznih programa ne može ili samo
djelomično može financirati održavanje parkova. Uobičajen slučaj je da izvan-
redna mjesta i doživljaji donose visok dohodak, dok je posjet prosječnom parku
prilično jeftin. Ovo nije slučajnost, ako ponovno pogledamo na glavni cilj zašti-
302
ZBORNIK RADOVA
ćenih područja. Budući da je obrazovanje bitno, ono ne može imati visoku cije-
nu; pa ipak jedno posebno pećinsko putovanje može značiti jedan ekstremniji
način provođenja vremena, pa naravno i skuplji. I opet, davatelji usluga moraju
pronaći srednji put.
C) Neizbježan elementi razvitka i kontrola

Koji bi to bili krucijalni elementi razvitka? Informacije o smještaju, zemljopisne
karte, pravila, mreža staza, obilježene staze, informativne ploče, centar za po-
sjetitelje, održavanje mjesta za kampiranje, te lugari koji provode politiku i pra-
vila parka. Osim toga, bitno je nuditi programe i projekte koji se fokusiraju na
posjetitelje različite životne dobi tako da nacionalni park može razvijati svijest
o okolišu od najranijeg djetinjstva. U Mađarskoj, na primjer, nacionalni parkovi
nude obrazovne programe za škole, što će reći da se tri ili pet dana škole odvija
u nacionalnom parku s posebnim naglaskom na životinje, biljke, povijesne či-
njenice itd. Da bi to mogli raditi, nacionalni parkovi trebaju stručnjake (nastav-
nike) te mogućnosti smještaja i ishrane u parku ili blizu njega.
Govoreći o “većem broju ljudi“, razmotrimo drugu stranu medalje. Kontro-
la je sljedeći ključni uvjet za održavanje delikatne ravnoteže između zarade i
očuvanja prirode. Ako park ima jasno definirane i dosljedne politike, on može
održavati održivi turizam i može služiti i prirodi i turizmu. Neka osnovna pra-
vila su neizbježna, kao što su: ograničen broj posjetitelja, područja s raznim
razinama zaštite i, što je najvažnije, učinkovita provedba pravila.
D) Marketing
Posljednji faktor koji može utjecati na uspjeh čitavog pitanja jest učinkovit mar-
keting. Bez reklame nacionalni park može biti jedno lijepo mjesto koje ljudi po-
sjećuju onako nasumice, ali koje nikada neće služiti kao jedinstvena turistička
atrakcija, ili mjesto koje služi onom drugom cilju – naime obrazovanju. Internet
je jedan od najučinkovitijih načina reklamiranja (svi nacionalni parkovi imaju
neki opis na Internetu), ali bi stvaran pomak bila jedna kampanja parkova u
kojoj bi oni izašli s posebnim programima i aktivnostima koje se ne mogu naći
na drugim mjestima; osim toga takve bi se aktivnosti mogle lijepo uklopiti u
programe ekoturizma, na primjer lokalne tradicije, zanimanja, karakteristična
arhitektura itd. Godina 2008. u Mađarskoj je bila godina voda. U ovoj su kam-
panji sudjelovali svi nacionalni parkovi, a postojao je i središnji oglas koji je
privukao pažnju ljudi na parkove. Inače, nacionalni parkovi imaju svoj vlastiti
303
proračun iz kojeg mogu trošiti za marketing. Osim toga, sve nacionalne par-
kove reklamira Mađarska agencija za razvoj turizma (Hungarian Tourist Rt.) i
mađarski regionalni marketinški uredi; povrh toga oni svake godine sudjeluju
na Sajmu turizma.
E) Iskustvo i znanje (know-how)

Sve u svemu, razvitak i marketing nacionalnih parkova jesu delikatna i nei-
zbježna pitanja. Bez ovih koraka parkovi ne mogu postići svoje ciljeve niti
mogu poboljšati svoju financijsku stabilnost. Nacionalni parkovi i njihovi po-
sjetitelji moraju živjeti u simbiozi, u jednoj prilično krhkoj simbiozi. Da bi se
izgradio takav sustav u kojemu će biti dobro uslužene obje strane, treba uzeti u
obzir međunarodna iskustva i primjere. Mi smo odlučni podijeliti ovo iskustvo
i spremni ponuditi neka dobra rješenja tako da vaš sustav nacionalnih parkova
može služiti ljudima i prirodi.
Popis stvari koje treba učiniti:
Popločani putovi, smještaj (za različite razine turista), kategorizacija naci-
onalnih parkova prema tome služe li kao odmarališta (skijanje) ili za aktivni
turizam: pješačenje na duge staze, planinarenje, ribarenje, relaksacija, toplice,
splavarenje, via ferrata.
Pješačenje na duge staze: informativne ploče, označene staze, lokacija smje-
štaja, prehrane itd., održavanje, edukacijske staze, biciklističke staze, nordijsko
hodanje, označene staze po cijeloj zemlji (bosanski plavo).
Naša firma je spremna pomoći oko izrade turističkih karata, označavanja sta-
za, poduzimanja svih sigurnosnih mjera opreza, pravljenja bivaka, mjesta za
kampiranje, itd.
Spremni smo planirati (studija izvodljivosti) i koordinirati radove te ih izve-
sti do kraja.
Uzajamno organiziranje putovanja u Mađarskoj i Bosni.
304
ZBORNIK RADOVA
PODRŠKA BIZNISA ZAŠTITI

BIODIVERZITETA
Nevenko Herceg
Mehmed Cero
Sažetak
Održiva poljoprivreda, ekoturizam i održivo šumarstvo imaju velike međusob-
ne sličnosti i sinergijsku povezanost: u osnovi sve tri navedene privredne grane
su dominantno bazirane na biodiverzitetu.
U ovim oblastima mala i srednja poduzeća su najovisnija o servisima prirode
i biodiverziteta i “vice versa“, biodiverzitet je posebno ovisan o aktivnostima
poduzeća iz ovih privrednih područja.
Ako se politika u ovim oblastima vodi na odgovarajući način, samo tržište
može regulirati zaštitu biodiverziteta i održivo korištenje prirodnih resursa. U
tom smislu tržište može poslužiti kao dobar mehanizam za adekvatno korište-
nje raspoloživih prirodnih resursa i poboljšanje uvjeta za život.
Izazovi vezani za zaštitu biološke raznolikosti, jednostavno rečeno, izuzetno
su značajni za uže i šire društvene zajednice, pa je neophodno aktivno uključiti
u taj kontekst biznis (poslovnu) zajednicu i bankarski sektor.
Upoznavanje poslovnog svijeta o važnosti zaštite prirode kod donošenja nji-
hovih strateških odluka i u svakodnevnim aktivnostima je izuzetno značajan
zadatak, ali je isto tako značajno da vlade u svojim strategijama i programima
osiguraju odgovarajuće podrške i subvencije kako bi se ostvarilo odgovarajuće
partnerstvo privatnog i javnog sektora.
Ključne riječi: održivost, poljoprivreda, ekoturizam, šumarstvo, biodiverzi-
tet, biznis
Dr. sc., Federalno ministarstvo okoliša i turizma

Mr. sc., Federalno ministarstvo okoliša i turizma
305
Cilj rada
S obzirom da se u svijetu sve manje govori o jednostranom pristupu isključive
zaštite okoliša, prirode ili biodiverziteta, već se iznalaze i razvijaju funkcionalni
modeli u filozofiji održivog razvoja, korisno i zanimljivo bi bilo sagledati kako
razvijati i ostvariti optimalan uzajamni odnos poslovnih entiteta manje veličine
iz oblasti poljoprivrede, ekoturizma i šumarstva, koji u osnovi koriste biorazno-
likost u korist same zaštite biološke raznolikosti.
Trend uspostave zaštićenih prirodnih područja, koji je zahvatio i Bosnu i
Hercegovinu, jedan je izuzetno ozbiljan i kompleksan proces u kojemu se mora
dati mnogo odgovora, posebno vezano za određene konfliktne situacije. Dru-
gim riječima, potrebno je osigurati vjerodostojne argumente kojima se može
opravdati razvojna dimenzija ovakvih projekata.
Ima mnogo dobrih sustavnih rješenja i uspješnih primjera u zemljama Europ-
ske unije, koja na određen način promovira i uspostavlja ekološke standarde, ne
samo za područje Europe već i u globalnom kontekstu, a što je svakako relevan-
tno i za Bosnu i Hercegovinu, koja se nalazi u procesu pristupanja velikoj eu-
ropskoj porodici. Važno je napomenuti da svaka zemlja u svom ekonomskom,
ekološkom i društvenom stanju i razvoju ima svoje specifičnosti koje moraju
biti sagledane.
Metoda rada
Koristeći raspoloživu dokumentaciju (tiskanu i elektronsku), analizirati siner-
gijsku i funkcionalnu vezu poljoprivrede, ekoturizma i šumarstva, odnosno
određenih poslovnih subjekata iz ovih oblasti u kontekstu korištenja i zaštite
biodiverzitetskih resursa. Potrebno je prethodni kontekst ilustrirati odgovara-
jućim primjerom neke od zemalja koja je pristupila Europskoj uniji, tj. koja je
prošla određeni tranzicijski proces iz jednog društveno-ekonomskog uređenja
(socijalizam – dogovorna ekonomija) u drugi (kapitalizam – tržišna ekonomija).
Napraviti odgovarajuće zaključke korisne za aktualno bosansko-hercegovačko
stanje i perspektivu.
Uvod
Sukladno strateškim i planskim opredjeljenjima, u Bosni i Hercegovini se vode
aktivnosti uspostave određenih zaštićenih područja, a usporedno s tim pret-
hodno proglašena zaštićena područja se reorganiziraju i uspostavljaju u skladu
sa suvremenim potrebama, načelima i standardima.
306
ZBORNIK RADOVA
Operativne aktivnosti se uglavnom provode preko entitetskih institucija, a u

Federaciji Bosne i Hercegovine značajnu ulogu imaju i županijske institucije.
Važna dimenzija ovih aktivnosti je kako osigurati odgovarajući “intersektor-
ski konsenzus“, tj. kako izbjeći postojeće i moguće konflikte kod određivanja
namjene i korištenja prostora da bi se na odgovarajući način osigurali i zaštita
prirodnih resursa i ekonomski razvoj.
Tri privredne grane: poljoprivreda, šumarstvo i turizam svoje privređivanje
dominantno baziraju na biodiverzitetu, pa je vrlo važno u tom kontekstu sagle-
dati razvoj poduzetništva kroz mala i srednja poduzeća.
Svaka “organizacija“ koja posjeduje ili koristi zemljišni prostor, može imati
određenu ulogu u upravljanju tim zemljištem, imajući na umu zaštitu okoliša,
prirode i biodiverziteta.
S povećanjem svijesti o potrebi održivog razvoja, u poslovnom svijetu biodi-
verzitet postaje bitna komponenta suvremenih sustava (EMS – Environmental
Managament System), kao što je ISO 14001 (Međunarodni standard upravljanja
okolišem) ili tzv. EMAS (the Eco – Managament and Audit Scheme – Sustav
upravljanja okolišem i nadzora).
Biodiverzitet i poljoprivreda
Biodiverzitet i poljoprivreda su u strogoj uzajamnoj vezi, zato što je biodiverzi-
tet ključan za poljoprivredu, a poljoprivreda može značajno doprinijeti zaštiti i
održivom korištenju biodiverziteta. Uistinu, biodiverzitet osigurava i promoci-
ju i povećanje održive poljoprivrede. U tom smislu biodiverzitet je esencijalan
za proizvodnju hrane i drugih poljoprivrednih proizvoda (vlakna za tekstilnu
industriju, gorivo, stočna hrana i dr.), a to su blagodati koje čovječanstvu pru-
žaju sigurnost snabdijevanja hranom, ishranu i sredstva za život. Biodiverzitet
održava i druge servise ekosustava, omogućava prilagođavanja na klimatske i
druge promjene, osigurava ruralnom stanovništvu sredstva za život i drugo.
Prema odluci Konferencije članica Konvencije Ujedinjenih naroda o biodiver-
zitetu (COP UNCBD, decision V/5, appendix), poljoprivredni biodiverzitet je
često korišteni pojam koji uključuje sve komponente biodiverziteta relevantne
za hranu i poljoprivredu, i sve komponente biodiverziteta koje čine poljopri-
vredne ekosustave, koji se također nazivaju agro-ekosustavi: različite vrste ži-
votinja, biljaka i mikroorganizama na genetskom nivou, nivou vrsta i ekosusta-
va, koji su neophodni za održavanje ključnih funkcija agro-ekosustava, njihove
građe i procesa.
307
Poljoprivredni biodiverzitet je rezultat interakcije između genetskih resursa,
okoliša i poljoprivredne prakse i sustava upravljanja. U osnovi to je rezultat mi-
lenijskih procesa između prirodne selekcije i ljudske inventivnosti i prakse.
S farmama koje na direktan i indirektan način pokrivaju gotovo pola zemljiš-
nog prostora Europske unije, poljoprivredni sektor je glavni izvor pritisaka
europskog okoliša. Europska unija kroz tzv. Zajedničku poljoprivrednu poli-
tiku (CAP – Common Agricultural Policy) troši gotovo polovinu ukupnog EU
budžeta, čime je ovaj sektor postajao sve intenzivniji i igrao značajnu ulogu u
globalnoj svjetskoj ekonomiji.
Istovremeno poljoprivredni sektor u zemljama Europske unije je jedan od
najodgovornijih za značajno zagađenje površinskih, podzemnih i morskih voda
i gubitak biodiverziteta.
Određena poboljšanja su napravljena reformom CAP-a 90-tih godina, ali je
potrebno još puno posla da se napravi odgovarajući balans između poljopri-
vredne proizvodnje, ruralnog razvoja i zaštite okoliša.
Ovdje se posebno naglašavaju mogućnosti poticaja i daljnjeg razvoja malih i
srednjih poduzeća, kao masovnih prostorno disperziranih poslovnih subjekata,
koji u svojim osnovnim djelatnostima i investicijskim aranžmanima naglašava-
ju dimenziju zaštite i brige o biodiverzitetu, dok su istovremeno konkurentni
na zahtjevnom europskom i svjetskom tržištu.
Za ovakve djelatnosti i aranžmane, osim određenih subvencija s razine kako
Europske unije u cjelini tako i svake od vlada članica, posebno se kreiraju kre-
ditne linije i razrađuju drugi financijski modeli.
Biodiverzitet i šumarstvo
Europa ne može zaustaviti gubitak biodiverziteta bez održivog korištenja šuma.
Šume su stanište velikog broja biljnih i životinjskih vrsta i usko su vezane s
ukupnim stanjem biodiverziteta u Europi. Za Svjetski dan biodiverziteta, 22.
svibnja ove godine, Europska agencija za okoliš je naglasila stalno povećanje
zahtjeva za šumskim resursima, uključujući bioenergiju, što će zasigurno pove-
ćati pritisak na šumski biodiverzitet.
Unatoč određenim poboljšanjima, uključujući povećanje površina zaštićenih
šuma, neke šumske vrste i dalje ostaju ugrožene.
Iako se povećavaju šumske površine u Europi, za razliku od ostalog svijeta,
oko 87% ukupnih šumskih površina su predmetom ljudskih intervencija razli-
čitog stupnja. Prema tome način upravljanja šumama ima direktan utjecaj na
biodiverzitet.
308
ZBORNIK RADOVA
Većina europskih zemalja imaju odgovarajući zakonski i administrativni

okvir da osiguraju održivo upravljanje šumama. Međutim, Europa će trebati
kontinuirano prilagođavanje svoga sustava upravljanja šumama za buduće kli-
matske promjene i druge izazove.
Sugestije Europske agencije za okoliš za te izazove su sljedeće:
 Proizvodnja drveta i drugih tradicionalnih šumskih proizvoda morat će
biti izbalansirana u odnosu “na druge“ robe i usluge koje dolaze iz šum-
skih ekosustava. Ovo će zahtijevati više informacija o šumskih ekosustavi-
ma i šumskom biodiverzitetu.
 Zahtjevi za šumskim resursima za bioenergiju će se povećati. Bilo koji za-
htjev za bioenergijom u tom smislu ne smije ugroziti biodiverzitet i ekosu-
stav u cjelini.
 Raštrkane i fragmentirane šumske površine moraju biti u mreži staništa s
ciljem zaštite biodiverziteta u šumama.
 Natura 2000 je važna komponenta napora Europske unije na tom polju.
 Genetski modificirane šumske vrste mogu osigurati korist, ali i rizike za
biodiverzitet i ljude. Europa mora oprezno voditi politiku vezano za genet-
ski modificirane šumske vrste.
 Klimatske promjene će pogoditi šumske ekosustave i povećati opasnosti
u tom smislu. Adaptacije trebaju osigurati mogućnost da migratorne vrste
mogu prolaziti iz šumskih predjela u zaštićena šumska područja.
 Šume su značajan rezervoar ugljika, ali mjere koje će se poduzimati za dalj-
nje vezivanje ugljika ne smiju negativno utjecati na šumski biodiverzitet.
 Moraju se smanjiti požari u šumama, posebno u mediteranskom području.
 Zagađenje zraka većih razmjera i deponiranje dušika još su velik i značajan
problem.
Biodiverzitet i turizam
Grana turizma – koja je u bliskoj vezi sa zaštitom prirode i biodiverziteta, a koja
se u posljednje vrijeme sve više popularizira i dobiva na važnosti te osigurava i
svoju tržišnu održivost – jest ekoturizam. Ekoturizam uključuje posjetu prirodnim
područjima s ciljem učenja, studiranja, rekreiranja i drugih aktivnosti, koje nemaju ne-
gativne efekte na okoliš, čime se jačaju i štite lokalne zajednice kako sa društvenog tako
i s ekonomskog aspekta.
(EEA/CoP /UNCBD, Bonn, Njemačka 2008. g.)
309
Mnoge su aktivnosti Konvencije Ujedinjenih naroda o biodiverzitetu (UN-
CBD) usmjerene prema ruralnom stanovništvu, u kontekstu sinergijske veze
biodiverziteta i turizma, kroz iznalaženje financijskih mehanizama podrške od-
govarajućim projektima, jačanju institucija lokalne ruralne zajednice za njihovo
adekvatno uključivanje kod upravljanja, planiranja i donošenja odluka, za ra-
zvoj, korištenje i zaštitu prirodnih resursa. Na posljednjoj Konferenciji zemalja
članica UNCBD u Bonnu u tom smislu je donesena konkretna odluka.
Europska unija je proklamirala sljedeća načela za sve one koji se uključuju u
aktivnosti ekoturizma:
 Minimizirati negativne efekte na okoliš,
 Izgrađivati i promovirati ekološku i kulturnu svijest i poštovanje,
 Osigurati pozitivna iskustva i za posjetioce i za domaćine,
 Osigurati konkretna financijska sredstva za zaštitu okoliša,
 Osigurati financijsku korist za lokalno stanovništvo i njihovu aktivnu druš-
tvenu ulogu i odlučivanje.
Mađarski primjer
U Mađarskoj postoji oko 700.000 malih i srednjih poduzeća. Oko 50 tisuća ih je
na određen način vezano za poljoprivredu, šumarstvo i turizam.
Prema procjeni Mađarskog BTAU (Biodiversity Technical Assistance Unit)
blizu 45 tisuća malih i srednjih poduzeća direktno je vezano s područjima koja
su uključena u Naturu 2000.
Dodatnih 50 tisuća poduzeća iz drugih sektora indirektno je vezano s biodi-
verzitom i Naturom 2000 (relevantne aktivnosti manufakture, trgovine, rudar-
stva itd.). Ovo se cijeni kao značajan tržišni potencijal za komercijalne banke.
Mađarski BTAU, kao jedinica za tehničku pomoć, započela je svoje aktivnosti
u 2007. godini s ciljem da pomogne nove “pro-biodiverzitetsko“ investicijske
projekte malih i srednjih poduzeća. Fokus aktivnosti BTAU je usmjeren na po-
dručja iz Nature 2000 i njihovih neposrednih okruženja. Ove projekte financira
Generalna direkcija Europske komisije za okoliš putem Kraljevskog društva za
zaštitu ptica (RSPB).
Osim Mađarske, odabrane zemlje za ove projekte bile su Poljska i Bugarska.
Decision VIII/5 B, on Article 8(j) and related provisions, the Conference of the Parties (COPUNCBD).
Royal Siciety for the Protection of Birds – Britanska karitativna organizacija za zaštitu ptica i okoliša.
310
ZBORNIK RADOVA
Glavni cilj aktivnosti bio je kako kreirati lokalne tehničke i financijske instru-
mente koji se odnose na javno/privatno partnerstvo i ostvarivanje poslovnih
mogućnosti u tom smislu.
Iznad svega glavna ideja vodilja bila je kako sačuvati biodiverzitet.
Centralni dio projekta je bio uspostava lokalnih jedinica za implementaciju.
Ove jedinice imaju zadatak da pripremaju projektne linije za mala i srednja
poduzeća kojima će se aplicirati kod banaka za odgovarajuće kredite, u kojima
je značajna dimenzija odgovarajućih koristi za biodiverzitet. Investicijsku ideju
su podnosila mala i srednja poduzeća, a lokalne jedinice imaju zadatak, osim
navedenih priprema, da prate realizaciju projekata do njihovih samih završe-
taka. Ovdje se ima za cilj dokazati da je moguće ovakvim projektima preko
malih i srednjih poduzeća osigurati upravljanje biodiverzitetskim resursima na
održiv način uz komercijalnu održivost.
U tom ukupnom procesu lokalne jedinice metodološki provjeravaju sljedeće:
 Da li mala i srednja poduzeća štite biodiverzitet?
 Da li mogu koristiti biološke resurse na održiv način?
 Da li ta poduzeća imaju pozitivno poslovanje?
 Da li pravično dijele koristi koje nastaju u korištenju bioloških resursa?
Uspostavljena je operativna mreža ekspertiza za biodiverzitet i financije na
državnom i lokalnom nivou, a napravljen je i pregled investicijskih mogućnosti
kroz biodiverzitet za mala i srednja poduzeća.
Ovdje se naglašava da su mogućnosti investiranja za ovakve projekte različi-
te u raznim europskim zemljama, i to će svaka pojedina zemlja posebno razra-
diti, ali odgovarajuće kreditne linije moraju biti otvorene od strane Europske
banke za obnovu i razvoj i Europske investicijske banke, čiji su predstavnici
bili uključeni u Upravni odbor navedenog projekta, posebno u fazi inicijalnih
aktivnosti.
Zaključci
Analizom raspoloživih referentnih dokumenata, aktivnosti i iskustava s razi-
ne međunarodnih institucija, Europske unije i nekih njezinih država, koji su u
osnovi posvećeni korelaciji biodiverziteta i sektorskih privrednih grana: poljo-
privrede, šumarstva i turizma, kao značajno za Bosnu i Hercegovinu i njezinu
perspektivu, mogu se formulirati sljedeći zaključci:
 Bosna i Hercegovina, kao zemlja izuzetnog prirodnog bogatstva, poseb-
no biološke i pejsažne raznolikosti, mora na strateški postavljen i sustav-
311
no osmišljen način profilirati svoj održivi razvoj s posebnim fokusom na
adekvatno korištenje poljoprivrednih i šumskih resursa i turističkih poten-
cijala u najširem smislu te riječi, a posebno vezano za određena vrijedna
prirodna područja sa specifičnim i originalnim predispozicijama. Ovo po-
drazumijeva aktivnu i konkretnu suradnju institucija nadležnih za zaštitu
okoliša, gospodarenje šumama, poljoprivredu i turizam na svim nivoima
upravljanja do same lokalne zajednice. Lokalna zajednica mora imati ak-
tivnu ulogu u kreiranju odgovarajućih planova i donošenju odluka, uz
učešće u osmišljavanju i realizaciji projekata. Za realizaciju takvih proje-
kata na održiv i efikasan način potrebno je uspostaviti tzv. javno-privatno
partnerstvo.
 U ukupnim aktivnostima uspostavljanja i upravljanja zaštićenim područji-
ma treba detaljno valorizirati sve raspoložive potencijale, osmisliti njihovo
korištenje na dopušten način i izvesti konkretne projektne ideje. Naglasak
treba stavljati na originalne sadržaje koji mogu biti komparativna prednost
na užem i širem tržištu, kao što su: tradicionalna poljoprivreda, proizvod-
nja organske hrane, tradicionalni zanati i rukotvorine, ljekovito bilje i šum-
ski plodovi, te ostali eko i etno turistički proizvodi i sadržaji koji će pomoći
ruralnom razvoju, zadržavanju i vraćanju stanovnika.
 Do njihove održivosti, a u nekim slučajevima i trajno, država mora davati
odgovarajuće subvencije i druge vidove pomoći, kao i povoljne kredite za
realizaciju navedenih projekata. Financijska i druga potpora se može oče-
kivati iz odgovarajućih fondova i banaka Europske unije i drugih međuna-
rodnih izvora (GEF – Globalna pomoć za okoliš, Svjetska banka i dr.).
Konkretno u Federaciji Bosne i Hercegovine postoje sljedeće mogućnosti:
 Fond za zaštitu okoliša – U programskim aktivnostima Federalnog mini-
starstva okoliša i turizma kroz Akcioni plan Federalne strategije zaštite
okoliša, koji će biti direktna osnova za planske aktivnosti Fonda, svoje mje-
sto će imati projekti koji dolaze iz oblasti eko-poljoprivrede, šumarstva i
ekoturizma, kako u zaštićenim područjima, tako i izvan njih,
 Razvojna banka Federacije BiH – Postojeći kapital banke preuzet od bivše
Investicijske banke Federacije BiH d.d., uvećat će se sredstvima iz Budžeta
FBiH, u iznosu od 400 miliona KM za naredne tri godine, plus značajna
sredstva od privatizacije. Za razvojne projekte malih i srednjih poduzeća,
kojima se osigurava ruralni razvoj, zaštita prirode i biodiverziteta, održiva
GEF – Global Environment Facility

Zakon o razvojnoj banci Federacije Bosne i Hercegovine (Sl. novine Federacije BiH br. 37/08).
312
ZBORNIK RADOVA
poljoprivreda, šumarstvo i ekoturizam, što je strateško opredjeljenje Vlade

FBiH, moraju se osigurati posebne kreditne linije.
 Postoje i druge mogućnosti razvoja javno-privatnog partnerstva za reali-
zaciju projekata iz navedenih okvira, kao što su odgovarajući koncesijski
aranžmani, sredstva zavoda za zapošljavanje i drugo.
Literatura
BiH, Nacionalna strategija biološke i pejsažne raznolikosti
Federalno ministarstvo okoliša i turizma, Bosna i Hercegovina, zemlja raznolikosti
Johnson, S., The (Food) Price of Success
Gyualai, I., Biomassza-dilemma, 2007
Kiss, V., Hajdu, K., Linking Business to Biodiversity – Bringing People Together (2008.)
Knill Ch, Lenschow A., (2000): Implementing EU Environmental Policy
Tietenberg, T., (2000): Environmental and Natural Resource Economics
Kiss, A., Shelton, D., (1997): Manual of European Environmental Law
Redžić, S., Herceg, N., (2008): Priručnik za polaganje ispita za turističke vodiče, Federalno mini-
starstvo okoliša i turizma, Sarajevo
313
Support of business
to the protection of
biodiversity
Summary
Sustainable agriculture, ecotourism and sustainable forestry have strong com-
mon similarities and synergy connection: basically these business opportunities
are all based on biodiversity.
In these sectors small and medium-sized enterprises (SMEs) are the most de-
pendent on the services of nature – and biodiversity is similarly highly depen-
dent on their activities.
If public policy manages this issue properly, markets can work for biodiver-
sity and sustainable use of resources. Thus, markets may act as a good mecha-
nism for managing scarce resources and improving livelihoods.
The challenge of biodiversity conservation is simply too important – we have
to involve the business and banking community actively in it.
Convincing business people of the importance of nature conservation in their
strategic decisions and everyday activities is a significant task, but it is also very
important that governments in their strategy and programmes should provide
adequate support and subsidies, in order to bring about an appropriate par-
tnership between the public and the private sector.
Key words: sustainability, agriculture, ecotourism, forestry, biodiversity, bu-
siness
314
ZBORNIK RADOVA
ODRŽIVO GOSPODARENJE
TLOM I ZAŠTITA TLA NA
PODRUČJU NACIONALNOG
PARKA UNA
Ferdo Bašić
Hamid Čustović
Nevenko Herceg
Uvod
Područje Nacionalnog parka Una površine nešto veće od 23.000 ha smješteno je
u slivnom području rijeke Une (208.000 ha), najvećim dijelom na teritoriju BiH,
a manjim dijelom na teritoriju Republike Hrvatske.
Kao što joj i ime kazuje, rijeka Una je po mnogočemu unikatna, jedinstvena
pa stoga zamisao o osnivanju Nacionalnog parka u njezinu porječju predstavlja
jamstvo održivog gospodarenja na ovom području i zaštitu svih prirodnih oso-
bitosti na njemu.
Zanimanje za prostor na kojemu je utemeljen Nacionalni park Una nije no-
voga datuma, a u problematiku zaštite voda rijeke Une uključeni su znanstveni
djelatnici koji se bave proučavanjem tla iz obje onodobne republike, a danas sa-
mostalne države. Prvi skup posvećen tim pitanjima održan je 1985. godine pod
naslovom “Prostorno uređenje i zaštita rijeka Une i Sane”, a samo godinu dana
poslije toga – u Cazinu je 1986. god. održan skup pod naslovom “Suvremene
tehnologije prečišćavanja otpadnih voda i zaštita rijeke Une, Sane i Korane”. Na
tim skupovima razmatrani su različiti aspekti razvitka ovoga prostora i kon-
flikti između zahtjeva za zaštitom tla i vode, i razvoja industrije, napose drvne
i prehrambene, koje su poznate kao izvor onečišćenja.
Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet, e-mail: basic@gmail.com www.ferdobasic.info/

Poljoprivredno-prehrambeni fakultet Univerziteta u Sarajevu, e-mail: custovic.hamid@gmail.com
Federalno ministarstvo okoliša i turizma, Sarajevo, e-mail: nevenko.herceg@gmail.com
315
Dobro osmišljeno, na znanstvenim spoznajama utemeljeno, održivo gospo-
darenje tlom pruža cjelovitu zaštitu tla i jamči skladno kretanje tvari i energije
u svim terestričkim i semiterestričkim ekosustavima Nacionalnog parka Una
od svakovrsnih oštećenja. “Prostor” koji pruža takvo gospodarenje predstav-
lja čvrst “okvir razvoja” i određuje njegova trajna ograničenja. Slivno područje
NP Una izgrađuju gornjokredni vapnenci i dolomiti velike čistoće, koji sadrže
do 99% CaCO3. Tlo nastaje iz samo 0,2 – 1,0% netopivog ostatka, a tvorba tla
je vrlo spor proces, što oslikava podatak da nastanak sloja od 100 cm traje od
0,8 do 1,2 milijuna godina! Nesmotrenim gospodarenjem može biti uništeno
za jedan dan!
Značaj i uloge tla

Tlo je izvor života i opstanka čovjeka. Opskrbljujući biljku potrebnim tvarima
– vodom i hranjivima, tlo nas hrani i odijeva, štiti i u svojoj masi skladišti pit-
ku vodu pa nas dakle i poji; na površini oko nas i pod našim nogama čuva i
održava biološku raznolikost, odlučno utječe na izgled prirodnog krajobraza,
a svojim značajkama određuje način korištenja prostora i izgled “kulturnog
krajobraza”, pruža nam dakle ugodan životni prostor.
Uzimajući u obzir sve uloge tla, jasno je da je cjelovita zaštita tla conditio sine
qua non opstanka i unapređenja Nacionalnog parka Una! Djelotvorna zaštita
podrazumijeva tri međusobno povezana smjera djelovanja: inventarizacija
stanja tala, trajno motrenje (monitoring) i informacijski sustav tala.
Tlo je najveće blago svakog naroda, višenamjensko dobro s brojnim uloga-
ma. U “pripremi za doček” novog milenija, te ulogu je osmislila i definirala
Međunarodna konferencija u organizaciji FAO i Nizozemske vlade, u Maa-
strichtu 1999. godine, konceptom koji ima naslov “Višenamjensko obilježje
poljoprivrede i tla – VOPT” (Multifunctional Character of Agriculture and Land
– MFCAL). Koncept sugerira korištenje poljoprivrednog zemljišta i ostalih
prirodnih dobara sukladno preporukama Agende 21 Svjetske konferencije o
okolišu (Rio de Janeiro, 1992) i Planu djelovanja Svjetskog samita o prehrani
(Rim, 1996). Koncept VOPT - MFCAL utemeljen je na činjenici da tlo ima više-
struku ulogu: proizvodnja hrane, ekološka, socijalna i prostorna uloga, uloga
u oblikovanju krajobraza; zatim tlo je izvor sirovina i energije i ima rekreacij-
sko-turističku ulogu.
Imajući sve rečeno u vidu, u izradi strategije razvitka gospodarskih grana
koje se temelje na korištenju tla, na prvom mjestu poljoprivrede i šumarstva
kao najvažnijih gospodarskih grana koje moraju biti oslonac opstanka pučan-
316
ZBORNIK RADOVA
stva na području Nacionalnog parka Una, polazište treba biti činjenica da te

grane, kao izvor hrane i drvne mase i/ili profita, nisu izolirane od drugih ulo-
ga. Sve su uloge tla neodvojive jedna od druge, od podjednakog su značaja pa
ih tako treba i vrednovati! Na području Nacionalnog parka Una na prvom je
mjestu dakako ekološka, a zatim socijalna uloga – zapošljavanje radne snage i
održavanje željene demografske slike – ili pak oblikovanje krajobraza i rekre-
acijsko-turistička uloga.
Općenita poruka ovoga koncepta je da tlo treba vrednovati višenamjenski,
dosljedno se držeći premise da su sve njegove uloge od jednakog značaja. U
tom smislu, svi oblici održive i ekološke poljoprivrede, ruralni razvitak i turi-
zam su obećavajuće djelatnosti koje idu “rame uz rame” i imaju sve uvjete za
dugoročno skladan razvoj na ovom prostoru.
Uloga tla u tvorbi biomase

Općenito je najznačajnija, nezamjenjiva i primarna uloga tla opskrba biljke vo-
dom, zrakom i hranjivima, što omogućuje proizvodnju biomase – organske tva-
ri – fotosintezom, odnosno održavanje prirodne vegetacije u šumskim, a uzgoj
bilja u agroekosustavima. U toj ulozi tla NP Una su nezamjenjiv čimbenik biljne
proizvodnje u poljoprivredi i šumarstvu. S druge strane, načinom korištenja
tla poljoprivreda i šumarstvo utječu na okoliš – prirodne i antropogenizirane
terestričke i akvatične ekosustave, pa stoga imaju i značajnu ekološku ulogu u
trajnoj zaštiti NP Una.
Temeljem rečenoga, očito je temeljna uloga tla na području NP Una održati prirodnu
vegetaciju šuma i travnjaka – livada i pašnjaka u što je moguće povoljnijem, prirodnom
stanju, a na poljoprivrednim površinama omogućiti ekološki, socijalno i ekonomski odr-
živ uzgoj bilja i stoke za lokalno pučanstvo kako bi se ono održalo na ovom teritoriju, a
iskoristile i mogućnosti doseljenja. Smatramo da će NP svakako tome pridonijeti.
Negativne utjecaje na okoliš – tlo i poljoprivredu od utemeljenja i djelovanja Nacio-
nalnog parkana okoliš ne vidimo – naprotiv!
Ekološko-regulacijska uloga tla

S obzirom na činjenicu da NP Una obuhvaća područje krša, da se tu nalaze
brojni izvori pitke vode na čije se korištenje u budućnosti svakako računa, ova
uloga tla izuzetno je značajna za normalno funkcioniranje i ekološku održivost
svih ekosustava na teritoriju NP Una. Brojni su ekološko-regulacijski utjecaji
tla, od kojih navodimo najvažnije:
317
Tlo kao prijemnik (akceptor), sakupljač (akumulator) i
izmjenjivač (transformator) onečišćenja
S obzirom na smještaj “između” litosfere i atmosfere i na neposredni kontakt
s hidrosferom i antroposferom, odnosno biosferom, tlo ima ulogu prijemnika
(akceptora) tvari koje padaju na tlo ili se u njega hotimično unose, a ekološki
su relevantne za sve članove biosfere i sastavnice okoliša, napose vodu, bilo da
imaju pozitivan ili negativan utjecaj.
Za terestričke i akvatične ekosustave, napose za zaštitu krških vodotoka i
podzemne vode od onečišćenja, ova značajka tla ima ključnu ulogu. Putem ko-
loidnog kompleksa tlo veže različite tvari, a na prvom mjestu teške kovine i po-
tencijalno toksične elemente koji u procesu prirodnog kruženja tvari, odnosno u
hranidbenom lancu, pristižu u tlo u obliku “suhih” aerodepozicija, kao prašina,
ili putem oborinske vode, kao “mokra depozicija” ili kisele kiše. To vrijedi i za
ekološki rizične tvari, dakle različite onečišćivače – polutante. Tako tlo u ulozi
univerzalnog pročistača čisti – filtrira oborinsku vodu i štiti vodotoke i podze-
mnu vodu.
Mehanizmi vezanja – sorpcije onečišćenja u tlu jako su različiti, no najvažniji
je oblik sorpcije vezanje na koloidni kompleks tla – humus i glinu.
Tlo je univerzalni pufer koji inaktivira tvari što suhom ili mokrom depozici-
jom ulaze u njegovu masu ili se pak oslobađaju mineralizacijom organske tvari.
Kisele komponente tlo puferira pomoću kationa, kao što su natrij, kalcij, kalij,
magnezij i dr., i tako se odupire većim promjenama reakcije tla. Puferizacija
se vrši i drugim mehanizmima, kao što je vezanje stranih tvari na adsorpcij-
ski kompleks. Računa se, primjerice, da se preko 99% pesticida koji ulaze u tlo
inaktivira na ovaj način, prelazeći u netoksične, ekološki irelevantne tvari. Osta-
tak, premda malen, može ugroziti podzemnu vodu u područjima s primjenom
većih doza pesticida.
Ovoj skupini tvari pripadaju na prvom mjestu teške kovine i sva organska
onečišćenja, ali i sva biljna hranjiva koja čovjek unosi u tlo gnojidbom, kao i
zaštitna sredstva (pesticidi). Te tvari se u tlu mogu nakupljati pa tlo ima ulogu
njihova sakupljača (akumulatora) zahvaljujući mehaničkoj, fizikalnoj i fizikal-
no-kemijskoj sorpciji. Izlazeći iz tla u druge sfere, primjerice u hranidbeni lanac
– biosferu ili se ispirući u krške vode, te tvari postaju onečišćivači, a tlo izvor
emisije onečišćenja.
Oštećenje tala NP Una, primjerice zakiseljavanjem kiselim kišama od donosa
mokrih i suhih depozicija zračnim putem i onečišćenje tala tim putem, može se
očekivati, a nije isključeno da se to već dogodilo. Prvi podaci o sadržaju teških
kovina u tlima na području Bihaća i Cazina, koje iznose Martinović i Vranković
(1986), pokazuju dosta visok sadržaj olova, preko granične vrijednosti koja da-
318
ZBORNIK RADOVA
nas vrijedi u većem broju europskih država. Naravno da to treba tek istražiti jer,
primjerice, u tlima NP Risnjak utvrđen je ekstremno visok sadržaj nekih teških
kovina, napose olova, i to samo na reljefskim ekspozicijama okrenutim zračnim
strujanjima iz industrijskog bazena zapadne Europe.
Tvari sakupljene u njegovoj masi, napose organske kao što su pesticidi ili
nafta i njezini derivati, tlo može izmijeniti pomoću mikrobiološkog kompleksa
u bezopasne oblike pa ono ima ulogu izmjenjivača (transformatora) tih tvari.
Zbog navedenih razloga svakako je potrebno najprije izvršiti inventarizaciju stanja
tala, dakle utvrditi sadržaj ekološki relevantnih tvari u njima, a zatim uspostaviti su-
stav trajnog praćenja – monitoringa tih tvari u tlima NP Una.
Klimatsko regulacijska uloga tla

Tlo je središnja karika u lancu biotransformacije organskog ugljika pa u toj ulozi
snažno utječe na sadržaj i ukupnu količinu CO2 i drugih plinova koji uzrokuju
tzv. “učinak staklenika”. Globalno gledajući, ukupna količina organskog uglji-
ka u tlu – humosferi – trostruko je veća nego u nadzemnoj biološkoj masi. IPPC
(Intergovernment Panel on Climate Change) na svom zasjedanju 1995. iznosi
tvrdnju da oko 15% CO2, koji uzrokuje tzv. “učinak staklenika” otpada na po-
ljoprivredu. Treba reći da je površina područja utjecaja jako malena pa se ova
uloga tla u tom smislu može smatrati zanemarivom. Važno je reći da provedba
Kyoto protokola pred gospodarenje tlom postavlja nove zahtjeve, koji će svaka-
ko utjecati na njegovo korištenje.
Tlo kao izvor genskog bogatstva i zaštite

biološkog raznovrsja
Tlo, a napose tlo zaštićenog prostora kao što je nacionalni park, je stanište i
genski rezervat brojnih mikro i makro organizama, odnosno pedoflore i pedo-
faune. U ovoj ulozi tla NP Una trebaju omogućiti što je moguće bogatiju i razno-
vrsniju floru i faunu, koja i predstavlja najveću prirodnu vrijednost i bogatstvo
NP Una, o čemu uvjerljivo govore posebni prilozi iz pera uglednih autora sudi-
onika ovog savjetovanja.
Prostorna uloga tla

Krajobrazna vrijednost područja NP Una temelj je njegova opstanka, a ključnu
ulogu u njezinu oblikovanju ima tlo, jer ono određuje moguće načine korištenja
prostora. Čovjek je u prirodne krajobraze NP već “utisnuo” svoje “poruke”.
Mijenjajući krčenjem prirodnu vegetaciju, a unoseći u prostor poljoprivredu,
stvorio je “kulturni krajobraz”, potpuno prilagođen prirodnim prilikama. On
319
čak obogaćuje prostor i čini ga još dopadnijim. Zaštita krajobrazne raznolikosti
područja NP Una nerazdvojna je od zaštite tla u prostoru.
Naša je ocjena da područje predviđeno za NP Una ima dopadnost i krajobraznu vri-
jednost koja ga svakako čini atraktivnim za ovu namjenu. Mislimo pri tome ne samo
na prirodne površine nego i na “kulturni krajobraz”, koji treba sačuvati, održavati i
razvijati u ulozi očuvanja svih uloga Nacionalnog parka Una.
Gospodarenje tlom izravno utječe na izgled krajobraza, mogućnost razvitka ruralnog
turizma i funkcioniranja NP Una. A devastacija NP Una, ako do nje ikada dođe, počet
će degradacijom tla i gubitkom njegovih, u prethodnom tekstu opisanih uloga.
Tlo kao izvor sirovina

Tlo je značajan izvor sirovina, napose za građevnu industriju. Na području NP
Una nalaze se brojni manji, napušteni kamenolomi, koji se nerijetko koriste za
odlagališta otpada. Tu praksu treba svakako prekinuti i u prostor unijeti red, a
već oštećene dijelove rekultivirati i vratiti prirodnu vegetaciju.
Tlo kao povijesni medij

Tlo je značajan povijesni medij, jer se u njemu nalaze konzervirani različiti arhe-
ološki artefakti i paleontološki materijal, koji služe kao izvori informacija za re-
konstrukciju geoloških pretpovijesnih i povijesnih događaja na ovom prostoru.
Nemamo iscrpnijih podataka o takvim nalazištima na području NP Una, osim
da tih nalazišta ima.
Metode rada
Glavni izvor podataka za ovaj rad su već izvršena istraživanja u okviru izra-
de OPK – Opće Pedološke karte Bosne i Hercegovine, mjerila 1:50.000, i to za
listove (sekcije) Bihać 1, Bihać 3, Bihać 4 i Knin 2. Od velike su nam koristi bila
i vlastita istraživanja u okviru izrade OPK Hrvatske mjerila 1:50.000 na listu
Karlovac 1 i 2 i Knin 2, te brojna i svakovrsna istraživanja izvršena na obližnjem
području Sadilovca. Ti su izvori navedeni u popisu literature.
Pedosistematske jedinice prilagođene su i klasificirane prema službenoj ge-
netskoj klasifikaciji (razdjeli, klase, tipovi do nivoa podtipa). S obzirom na ve-
liku rasprostranjenost plitkih, skeletnih tala i golog krša, posebna pažnja je po-
svećena geološkom supstratu na kojem su se ova tla formirala, što je prikazano
na razini podtipa tla. Za tumačenje geoloških obilježja korištena je Katzerova
Geološka karta BiH u mjerilu 1:200.000.
320
ZBORNIK RADOVA
Kao izvor za sve statističke podatke korišten je Statistički godišnjak Federa-

cije BiH od 2003. godine.
Za ocjenu stupnja onečišćenosti poljoprivrednog tla za konvencionalnu po-
ljoprivredu teškim kovinama koristili smo kriterije za MPS (maksimalno pri-
hvatljiv sadržaj) definirane Pravilnikom o zaštiti tla (NN 15/92) Republike
Hrvatske. Sličan pravilnik bi BiH trebala što prije donijeti. Kriterije iz toga pra-
vilnika prikazujemo u tablici 1. Podaci se odnose na ukupan sadržaj dobiven
ekstrakcijom uzorka tla u zlatotopki.
Tablica 1 Granične vrijednosti – maksimalno prihvatljiv sadržaj teških kovina u

poljoprivrednom tlu – MPS (”Narodne novine”, br. 15/1992)
Teška kovina Laka, skeletna tla i tla Teksturno teška tla i U suhoj tvari komposta
siromašna bazama tla bogata humusom i drugih organskih
gnojiva
Sadržaj u mg/kg tla, ekstrahirano u zlatotopki
Kadmij (Cd) 1 2 10
Živa (Hg) 1 2 10
Olovo (Pb) 100 150 500
Molibden (Mo) 10 15 20
Arsen (As) 20 30 20
Kobalt (Co) 50 50 100
Nikal (Ni) 50 60 100
Bakar (Cu) 60 100 500
Krom (Cr) 60 100 500
Cink (Zn) 200 300 2000
PAH – policiklički 2 2 -
aromatski ugljikovodici
U karbonatnim tlima dozvoljen je sadržaj za 25% viši od sadržaja u tablici.

Stupanj onečišćenosti (So) računa se po formuli;
Sadržaj u tlu (mg/kg tla)

Stupanj onečišćenja tla – So = ----------------------------------------------------------
Maksimalni prihvatljiv sadržaj (mg/kg tla)
Temeljem stupnja onečišćenosti tla su razvrstana prema vlastitim kriterijima

(Bašić, 1993) u pet razreda, od kojih u gospodarenju tlom prema svakom razre-
du treba postupati na poseban način, sve s ciljem da se povoljna tla zadrže u toj
321
kategoriji, a ona koja su manje povoljna poprave da bi se mogla svrstati u višu
- vrijedniju kategoriju:
 I RAZRED – Čisto tlo (So do 0,25) – tla pogodna za poljoprivrednu
proizvodnju, odnosno uzgoj bilja za proizvodnju svake vrste hrane, bez
ograničenja. Treba ih zaštiti od svakovrsnih oštećenja, napose od izvora
emisije onečišćivača i tretirati kao posebno vrijedan resurs na području
na kojemu su utvrđena
 II RAZRED – Tlo povećane onečišćenosti (So 0,25-0,50) – tla pogodna
za uzgoj bilja, ali ih je potrebno zaštititi od emisije teških kovina, izvore
emisije staviti pod nadzor.
 III RAZRED – Tlo velike onečišćenosti (So 0,50-1,00) – tlo je pogodno
za uzgoj poljoprivrednih kultura, ali su na njima potrebne pojačane mje-
re zaštite, uključivo uobičajene agromelioracijske zahvate, nadzor izvora
emisije, a plodored podrediti iznošenju teških kovina.
 IV RAZRED – Onečišćeno tlo (So 1,00-2,00) – tlo je nepogodno za svaki
uzgoj bilja, nužni su energični zahvati zaštite tla, kontrole izvora emisije,
primjena sredstava za blokiranje teških kovina, a plodored podređen bi-
ološkom čišćenju tla – bioremedijaciji – iznošenju teških kovina iz tla.
 V RAZRED – Zagađeno tlo (So preko 2,00) – na tlu nije dozvoljen uzgoj
bilja koje bi se koristilo za humanu ili animalnu ishranu, a na njima valja
provesti posebno cjelovite mjere sanacije.
Značajke podneblja opisane su na temelju raščlambe podatka Državnog me-

teorološkog zavoda.
Značajke tla opisane su na temelju rezultata fizikalnih i kemijskih analiza, a
interpretirane prema kriterijima koji vrijede za analitičke metode primijenjene
u izradi OPK.
Rezultati rada
Čimbenici tvorbe tla (pedogeneze)
Rijeka Una izvire na području Suhajskog polja u Hrvatskoj, a područje predvi-
đeno za NP Una obuhvaćeno ovim radom čini manji dio njezina sliva koji ve-
ćim dijelom teritorijalno pripada BiH, a manji dio obuhvaća istočni dio općine
Donji Lapac koji se nalazi na području Republike Hrvatske.
To je tipično krško područje, koje čini tzv. niski, pokriveni krš, sa svim obi-
lježjima i zakonitostima koje krš nosi sa sobom. To je prije svega vrlo porozan
322
ZBORNIK RADOVA
vapnenački medij kroz čije brojne pukotine – “kaverne”, unutrašnje vodotoke

i jezera protječe voda, koja sa sobom nosi suspendirane čestice različitog pori-
jekla. Brojni su izvori s obje obale Une podzemnom hidrografijom povezani sa
slivom rijeke Une. Ta povezanost cijeli teren čini ranjivim i osjetljivim na sva-
ki incident na svakom dijelu slivnog područja. Stoga je vrlo važno poznavati
aktivnosti čovjeka na području sliva – bilo da su one industrijske ili iz oblasti
poljoprivrede, šumarstva, turizma, prometa i drugih djelatnosti – kako bi se
rizik od možebitnog incidenta sveo na najmanju moguću razinu. Valja stoga
reći da filtracijska i puferizacijska sposobnost tla ima odlučujuće značenje za
čistoću te vode, njezinu zaštitu i funkcioniranje akvatičnih ekosustava u njoj
i zoni njezina utjecaja. Tip tla, njegove značajke, napose one koje povećavaju
sposobnost tla da se odupre negativnim posljedicama, ima ključnu ulogu u
ovim procesima.
Klimatske prilike
Predstava o klimi kao ekološkom čimbeniku i čimbeniku pedogeneze za po-
dručje Bihaća vidi se iz podataka prikazanih u tablici 2.
Tablica 2 Pokazatelji klimatskih prilika meteorološke postaje Bihać

Prosječno Mjesečni i godišnji
Mjeseci Oznaka klime
Oborine mm Temp. Co Langov kišni faktor
Siječanj 94 0,2 - Nivalna
Veljača 91 2,2 41,4 Perhumidna
Ožujak 96 5,9 16,2 Perhumidna
Travanj 118 10,3 11,4 Humidna
Svibanj 121 14,8 8,2 Semihumidna
Lipanj 110 18,5 5,9 Semihumidna
Srpanj 116 20,0 5,8 Semihumidna
Kolovoz 117 19,2 6,1 Semihumidna
Rujan 97 15,7 6,2 Semihumidna
Listopad 117 11,2 10,4 Humidma
Studeni 150 6,6 22,7 Perhumidna
Prosinac 125 2,0 62,5 Perhumidna
Prosjek 1352 10,6 127,5 Humidna
323
Utjecaj klime na formiranje tala može se pratiti putem njihova zonalnog ras-
poreda u horizontalnom i vertikalnom smjeru.
Kako se vidi, višegodišnji prosjek oborina je 1352 mm, a srednja mjesečna
temperatura 10,6 °C pa je klima humidna. Prema ovom pokazatelju bilo je za
očekivati da je klimazonalni tip tla na vapnencu vapnenačko-dolomitna crnica
– kalkomelanosol.
Međutim, izračunati klimatski pokazatelji i iz njih dobivena oznaka klime
i pravci razvoja tala u prirodi znaju biti korigirani pod utjecajem izraženog i
jako razvijenog reljefa, a do stanovite mjere i geološko-litoloških prilika, koje
sa svoje strane modificiraju ulogu i značaj klime u pedogenetskim procesima.
No, općenito promatrajući, oni klimu čine nešto sušom nego pokazuju godišnji
i mjesečni kišni faktori. Sukladno tome, kao klimazonalni tip tla vezan za Lan-
gov kišni faktor javlja se smeđe tlo na vapnencu – kalcikambisol. Očito je da čak
pet mjeseci pedogenetski najaktivnijeg dijela godine koji imaju semihumidnu
klimu snažno utječe na strukturu pedosfere ovoga područja. Ipak treba naglasi-
ti da na području NP Una s povećanjem nadmorske visine planinskog područja
dolazi do izmjene pedogenetskih procesa i pojave jako humoznih crnica i dru-
gih degradiranih tala, kao zonalnih tipova.
Geološko litološke prilike – matični supstrat

Matični supstrat na području sliva rijeke Une je dosta heterogen, neujednačen.
Prevladavaju po zastupljenosti sedimentne stijene različite starosti i sastava,
počevši od najstarijih mezozojskih iz razdoblja trijasa, do najmlađih kvartarnih,
odnosno aluvijalnih nanosa uz rijeku Unu. Tri su skupine supstrata odlučne za
tvorbu tala NP Una:
 vapnenačke stijene,
 mlađi geološki sedimenti, pretežno sedimenti neogena,
 najmlađi kvartarni nanosi.
Premda su pojedine skupine stijena međusobno uglavnom odvojene, izme-

đu njih, a posebno između produkata njihova raspadanja, ne postoji striktno
odvojena granica. Razni geološki sedimenti su prijenosnim silama, a najviše
vodom i eolskim putem, transportirani su i na veće udaljenosti, međusobno
miješani i taloženi, čemu je naročito pridonijela razvijenost reljefa. Jedino se
na taj način može objasniti pojava dubokih naslaga tla na pojedinim mjestima
na vapnencu i dolomitu, koje iz njih po svim svojim obilježjima nisu mogle
nastati. Krški oblici na nižim položajima su prekrivani mlađim sedimentima
324
ZBORNIK RADOVA
ili trošinom (regolitom) s viših položaja, odnosno ponekad kaotičnim smjesa-

ma svih tih materijala.
Prema osnovnoj geološkoj karti BiH za list Bihać, s preko 90% zastupljenosti
vapnenačko-dolomitni sedimenti su najrašireniji. Taloženi su u svim forma-
cijama mezozoika – trijasu, juri i kredi. Prema procjeni, na području sliva po-
krivaju sve krške površine sliva, masiv Plješevice i kanjone vodotoka. Na pre-
sjeku geološkog profila smjenjuju se vapnenačko-dolomitni i drugi sedimenti
razne starosti, tako da na mjerilu karte 1:50.000 tla nisu mogli biti pojedinačno
izdvojena. Od svih vapnenačko-dolomitnih formacija najrasprostranjeniji su
sedimenti krede. Oni izgrađuju masive i obronke Plješevice, koji sa sjevero-
zapadne i zapadne strane zatvaraju Bihaćko polje i sva izvorišta, a i šire po-
dručje kanjona Une od Bihaća do Kulen Vakufa. To su uglavnom vapnenci i
dolomiti donje i gornje krede jako velike čistoće, sadrže do 99 % CaCO3, dok
netopivog ostatka (rezidij) iz kojeg nastaje tlo sadrže svega 0,2 – 1,0 %.
Proces trošenja starijih vapnenaca odvija se uglavnom kemijskim putem, a
teče vrlo sporo. Zbog toga su tla ili jako plitka ili ih uopće nema. To se poseb-
no ističe na ravnim terenima. Tu su tla vrlo plitka, a dublja se javljaju samo u
vrtačama, škrapama i uvalama u koje su deponirana erozijskim nanosom. Na
području krških zaravni Plješevice, i općenito ovoga sliva, odvijaju se i procesi
okršavanja – karstifikacije, a teren je prepun vrtača pa je ovaj krš u literaturi
opisan kao “boginjavi krš”.
Na vapnenačkim i dolomitnim starijim formacijama, na krškim pločama i
zaravnima nastala su tla različite dubine: smeđa tla – kalcikambisol, lesivira-
na crvenica, rendzina i koluvijalna tla vrtača. Na nagnutim terenima razvila
su se vrlo plitka, erodirana tla iz klase nerazvijenih tala (litosoli i rankeri) do
plitkih humusno-akumulativnih tala kao što su vrlo plitke crnice.
Tercijarni sedimenti paleogena su manje zastupljeni i to mjestimično, naj-
češće kao klastične naslage eocena – lapori, kao što je to slučaj zapadno od
Bihaća na području Beljavca. Lapori su karbonatni, žuto smeđe boje, a jako
trošni. U središnjem dijelu Bihaćkog polja nalaze se i sedimenti gline, pijeska i
sitnog šljunka. Od grubljih klastičnih sedimenata mjestimično se javljaju i va-
pnenačke breče sastavljene od krednih i foraminiferskih vapnenaca promjera
0,5-15 cm.
Neogeni sedimenti ispunjavaju cijelo Bihaćko polje na sjeveru, ali ih ima i
na području Kulen Vakufa na jugu. Uglavnom ih čine laporoviti vapnenci, a
u donjim dijelovima i konglomerati vezani karbonatnim detritusom. Na ovim
supstratima razvile su se uglavnom posmeđene rendzine, i različita smeđa
tla, a na dubljim nanosima smeđa tla na glinama.
325
Kvartarni sedimenti pokrivaju najniže reljefne položaje u kanjonima rijeka
Une i Unca, i njihovim širim dolinama. Prema svim obilježjima vrlo su razno-
vrsni. Najrasprostranjeniji su aluvijalni i koluvijalni nanosi, zatim močvarni se-
dimenti i taložine sedre. Aluvijalnih, koluvijalnih močvarnih sedimenata ima
najviše u dolinama rijeka, a odlikuju se različitim mehaničkim sastavom koji
može biti grub ili fin, u obliku pijeska, šljunka, kamena, gline, ilovače i sl.
Utjecaj reljefa, kao čimbenika geneze i osobina tala, na području NP Una je
vrlo značajan. Veliki broj dislokacijskih linija, visinska razlika terena koji se
diže od Bihaćkog polja prema krškoj ploči podnožja Plješevice, čine reljef važ-
nim pedogenetskim i ekološkim čimbenikom. Na ovom prostoru postoje svi
reljefski oblici od mikro do mezo i ororeljefa. Razvijenost reljefa i oro-reljefski
oblici utjecali su na diferenciranje različitih klimatskih zona u kojima postoje
vrlo različiti uvjeti za živi svijet. Zaravnjene krške ploče nisu dakako “prave”
ravnice u poljoprivrednom smislu. Površina je izlomljena brojnim vrtačama
koje je čine “boginjavom”.
Tla na području NP Una

Tla NP Una najvećim dijelom pripadaju razdjelu automorfnih tala, a zastupljene
su sve njegove klase. Manja je rasprostranjenost močvarnih hidromorfnih tala.
Popis svih pedositematskih jedinica i njihova površina prikazani su u tablici 3.
Tablica 3 Popis pedosistematskih jedinica

A. Automorfna tla Površina
Klasa Tip Podtip u ha
(A)-C 1. Kamenjar – litosol 613,17
Nerazvijena 1.1. Na vapnencu 123,07
tla 1.2. Na dolomitu 490,10
2. Rendzina 3.000,99
2.1. Na tvrdom vapnencu 992,06
2.2. Na dolomitu 1.764,46
2.3. Posmeđene 6,13
A-C
2.4. Na trošnim vapnencima 238,34
Humusno
akumulativna
3. Vapnenačko-dolomitna crnica
tla
– kalcimelanosol 3.623,65
3.2. Posmeđene 2.107,45
3.3. Na dolomitu, posmeđena 1.062,16
326
ZBORNIK RADOVA
4. Smeđe tlo na vapnencu i dolomitu

– kalcikambisol 7.983,50
4.1. Na trošnom vapnencu 176,40
4.2. Na tvrdom vapnencu 7.582,71
4.3. Na dolomitu 224,39
5. Distrično smeđe tlo – distrični kambisol 1.312,43

5.1. Na pješčenjaku 773,28
A-(B)-C 5.2. Na nekarbonatnoj glini 19,23
Kambična tla 5.3. Na konglomeratu 519,92
6. Eutrično smeđe tlo – eutrični kambisol 6.1. Na gipsu 38,51
7. Crvenica 399,43
7.2. Lesivirana 73,37
7.3. Posmeđena 67,46
7.4. Na dolomitu 105,81
Asocijacije 8. Smeđe tlo i rendzina na tvrdom vapnencu i dolomitu 1.110,33
tala iz klasa: 9. Litosol i rendzina na tvrdom vapnencu 308,22
(A)-C 10. Smeđe tlo na tvrdom vapnencu i dolomitu i koluvijalno tlo vrtača 1.973,03
A-C 11. Rendzina na dolomitu, smeđe tlo, posmeđena crvenica
A-(B)-C na tvrdom vapnencu i koluvijalno tlo vrača 616,84
Tipa profila
B. Hidromorfna tla
(A) – I – II... 12. Fluvijativno ili aluvijalno 1.712,02
Nerazvijena 12.1. Na pijesku 729,53
hidromorfna tla 12.2. Pjeskovita tla 310,77
12.3. Ilovasta tla 671,72
A-C-G 13. Fluvijativno livadsko
Semiglejna tla (Humifluvisol) 13.1. Karbonatno 155,75
14. Močvarno glejno (euglej) 220,08
14.1. Beskarbonatno tlo 49,06
A-G
14.1. Karbonatno tlo 171,02
Glejna tla
15. Ritska crnica (humoglej) 131,54
Rijeka Una 106,19
SVEUKUPNO 23.305,68
Kako se vidi, ukupna površina područja obuhvaćenog ovim radom je 23.305,68
ha. Od te površine na vodenu površinu Une otpada 106,19 ha, a sve ostalo su
327
tla. Sukladno očekivanoj klimazonalnosti, najzastupljenija je klasa smeđih tala,
a u njoj s bezmalo 8.000 ha smeđe tlo na vapnencu i dolomitu – kalcikambisol.
Kao što je, s obzirom na klimazonalnost tala, bilo za očekivati, slijedi zatim va-
pnenačko-dolomitna crnica – kalcimelanosol.
Način korištenja zemljišta

Način korištenja tala važno je pitanje i za uspostavu, a pogotovo za održiv op-
stanak Nacionalnog parka Una i zaštitu okoliša u njemu. Za svaki program, od
zamisli do provedbe, središnje je pitanje nazočnost čovjeka.
Ratna pustošenja na cijelom su području, s obje strane državne granice, osta-
vila dubok trag. Značajan broj ljudi napustio je ova područja, a povratak je još
uvijek neizvjestan. U tablici 4 prikazujemo demografsku sliku područja Unsko-
sanskog kantona na temelju podataka popisa iz 1991. godine i procjene današ-
njeg stanja.
Tablica 4 Demografska slika stanovništva u nekim općinama USK
Općina 1991* 2001** 2002** 2003**
Bihać 70 732 60 325 60 511 60 707
Bužim 16 917 17 873 18 071 18 251
Bosanska Krupa 58 320 29 299 29 423 29 580
Cazin 63 409 60 387 60 772 61 094
Ukupno USK 371 705 305 905 307 124 304 181
* Službeni rezultati popisa 1991. godine za bivše države
** Neslužbeni podaci – rezultati na temelju procjene
Podaci nedvojbeno pokazuju pad broja ljudi koji nastanjuju ove prostore u
svim općinama, osim općine Bužim gdje je broj ljudi povećan. No, broj ljudi u
općini Bosanska Krupa je praktički prepolovljen. Slično je stanje i u općini Donji
Lapac na hrvatskoj strani. Nemamo nažalost podatke o starosnoj dobi, obrazov-
noj strukturi, radnoj sposobnosti stanovništva, ali nismo sigurni da bi oni bili
ohrabrujući za provedbu ambicioznijih razvojnih zamisli.
Preciznih podataka o aktualnom načinu korištenja tala koji bi se odnosili na
područje predviđeno za NP Una nemamo.
Dakako, to stanje treba održati, ali ono ostavlja još sasvim dovoljno “prosto-
ra” za novo naseljavanje na ove prostore i ekološki prihvatljive gospodarske
aktivnosti, napose poljoprivredu, koja također ima prostora za intenzifikaciju.
Proizvodnja sjemena praktički svih kultura, a napose krumpira ima vrlo povolj-
ne uvjete razvoja i ekspanzije
328
ZBORNIK RADOVA
Podatke o strukturi korištenja poljoprivrednih površina prikazujemo u tabli-

ci 5. Oni također ukazuju na stanje, oslikavaju procese koji se na ovom prostoru
odvijaju, drame koje su se odvile i probleme koji se na njima prelamaju.
Uzme li se u račun i šumsko zemljište, pod manje-više prirodnim načinom korištenja
nalazi se znatno više od tri četvrtine površine NP Una. Slobodno se može reći da je to
gotovo optimalan odnos za potrebe održanja biološke raznovrsnosti, pitomog i dopadnog
krajobraza i održivog gospodarenja na ovom prostoru.
Tablica 5 Korištenje zemljišta nekih općina Unsko-Sanskog kantona
Općine – površina u ha
Način korištenja
Bihać Bužim Bos. Krupa Cazin
1. Oranice i vrtovi 11.585 5.122 16.885 16.664
2. Voćnjaci 434 63 474 355
3. Vinogradi 0 0 0 0
4. Livade 6.813 489 4.225 3.796
5. Obradivo zemljište (1-4) 18.832 5.674 21.584 20.815
6. Pašnjaci 2.277 2.239 6.210 2.153
7. Ribnjaci 0 0 0 0
8. Trstici i bare 0 0 0 0
9. Poljoprivredno zemljište (5-8) 21.109 7.913 27.794 22.968
10. Šumsko zemljište 47.120 4.751 26.379 4.962
11. Neplodno zemljište 665 360 1.542 743
12. Ukupno zemljište (9-11) 68.894 13.024 55.715 28.673
Struktura u % (Ukupno zemljište = 100)
Poljoprivredno zemljište 30,6 60,8 49,9 80,1
Šumsko zemljište 68,4 36,5 47,3 17,3
Neplodno zemljište 1,0 2,8 2,8 2,6
Ukupno zemljište 100,0 100,0 100,0 100,0
Struktura u % (Poljoprivredno zemljište = 100)
Oranice i vrtovi 54,9 64,7 60,8 72,6
Voćnjaci 2,1 0,8 1,7 1,5
Vinogradi 0 0 0 0
Livade 32,3 6,2 15,2 16,5
Obradivo zemljište 89,2 71,7 77,7 90,6
Pašnjaci 10,8 28,3 22,3 9,4
Ribnjaci 0 0 0 0
Trstici i bare 0 0 0 0
Poljoprivredno zemljište 100,0 100,0 100,0 100,0
Najprije, na cijelom je području visoka, točnije previsoka zastupljenost neo-

brađenog i napuštenog poljoprivrednog zemljišta, a područje općine Bihać u
329
tom pogledu upadljivo prednjači. Preko 70% poljoprivrednog zemljišta je izvan
korištenja.
Na drugoj strani, struktura korištenja poljoprivrednog zemljišta govori da se
ono koristi gotovo za goli opstanak pučanstva tih prostora. To oslikava podatak
o, primjerice, 66% žitarica na području općine Cazin ili 48,5% u općini Bihać.
Ohrabruje podatak o visokoj zastupljenosti krmnog bilja, što očito govori da se
stočni fond postupno oporavlja, a to otvara značajne mogućnosti dobrog, eko-
loški prihvatljivog gospodarenja na poljoprivrednom zemljištu. Sudeći prema
tim podacima proizvodnja za tržište gotovo i ne postoji, jer industrijskih kultu-
ra nema, a površine pod povrćem su na simboličnoj razini.
Pozitivan predznak sa stajališta optimalnog prometa organske tvari u tlu,
njezina visokog sadržaja i povoljnih pedohigijenskih prilika koje se imaju za-
hvaliti tom sadržaju ima visoka zastupljenost krmnih kultura, napose legumi-
noza. Posebno je povoljno i to što su površine pod po vrijednosti vodećom kr-
mnom kulturom – lucernom zavidno visoke, a kondicija usjeva prema našim
višekratnim opažanjima vrlo dobra. To je neizravni indikator povoljnog stanja
u agroekosustavu. Ukoliko bi bili ispunjeni i drugi uvjeti, koji se prvenstveno
očekuju od pomno i dobro odabranih, odmjerenih i usklađenih mjera vlasti od
lokalne do državne razine, prijelaz na ekološku poljoprivredu – uz vještu, su-
stavnu tržišnu promidžbu – može, a mi vjerujemo i da hoće ovom kraju doni-
jeti gospodarski i demografski oporavak i biti jamstvo gospodarski, socijalno i
ekološki održivog sigurnog i stalnog napretka. U taj koncept skladno se uklapa
Nacionalni park Una.
Neka nam je dopušteno reći još i mišljenje da se u tom pogledu ima što nau-
čiti iz već bogatog iskustva u poslovanju i pristupu tom pitanju od strane Naci-
onalnog parka Plitvička jezera, koji je također doživio ratna pustošenja, a danas
uspješno prolazi stadij oporavka.
Procjena ugroženosti tala

Što se procjena stanja ugroženosti tala NP Una tiče, treba reći da raspolažemo s
(pre)malo podataka za relevantnu ocjenu stanja. Najprije, s obzirom na količinu
i intenzitet oborina, reljefne prilike i opće značajke krša, izložena visokom rizi-
ku od erozije vodom i vjetrom. Povoljna je okolnost što je najveći dio površine
prekriven vegetacijskim pokrovom koji pruža pouzdanu zaštitu. Naša je boja-
zan da na tako ogromnoj površini napuštenih oranica sigurno ima tala na koji-
ma bi erozija mogla prouzročiti velika oštećenja. Za ocjenu opasnosti od erozije
predlažemo izvršiti istraživanja i znanstveno obraditi ovaj problem.
330
ZBORNIK RADOVA
Malo je podataka o sadržaju teških kovina u tlima NP Una. Za sada raspola-

žemo samo s podacima iz rada Martinovića i Vrankovića (1986), koji se odnose
na sadržaj teških kovina u tlima na izvorištu Klokota u Bihaćkom polju i na
području Cazina. Oni su taj sadržaj uspoređivali sa sadržajem u tlima Čorko-
ve uvale na području NP Plitvička jezera. Mi smo (Bašić et al 1994) istraživali
sadržaj teških kovina na području općine Glina, koja se doduše nalazi znatno
sjevernije od ovoga područja, ali ima velike sličnosti s njim. Podaci su prikazani
u tablici 6.
Tablica 6 Sadržaj teških kovina i razred onečišćenosti tala NP i
okolnog područja (Martinović, Vranković 1986; Bašić et al., 1994)
Sadržaj teških kovina u mg/kg
Lokalitet
Pb Cd Zn Mn Co Cr Ni Cu
Bihać 166,67 0,99 551,47 58,82 85,78 63,73 24,51
2083,33
Klokot IV II V IV III IV I
110,57 0,72 249,39 73,71 135,14 68,67 29,48
Cazin 1597,05
IV III IV IV V IV I
Čorkova 63,60 1,40 66,10 2,20 5,30 12,00
- -
uvala III III II I I I
23,3 0,22 15,00 5,00
Glina - -
I I I I
Kako se vidi, sadržaj olova u tlima koja gravitiraju izvoru Klokota u Bihać-
kom polju prelazi sve očekivane vrijednosti. Iznenađeni smo ovim podacima!
Tlo je onečišćeno tim elementom i ono može postati izvor emisije tog onečišći-
vača u okoliš – vodu i biosferu – biljke. Visoka je i onečišćenost kadmijem, koji je
vrlo opasan onečišćivač, a tlo je zagađeno cinkom, i to na oba lokaliteta. Kobalt,
krom i nikal utvrđeni su u granicama velike onečišćenosti do onečišćenosti.
Kako je poznato, teške kovine su opasni onečišćivači, uzrok su mutagenih,
teratogenih i kancerogenih oboljenja. U hranidbeni lanac na putu “od tla do ta-
njura”, “polazna stanica” teških kovina je tlo. Kulturna biljka prima i ugrađuje
u svoj organizam sve teške kovine u količini razmjernoj sadržaju u tlu. Konzu-
mirajući svježu biljku uzgajanu na onečišćenom tlu, primjerice povrće, teške
kovine u organizam unosimo praktički izravno. Veliku praktičnu vrijednost
ima činjenica da srećom sve biljke ne primaju teške kovine jednako. Sa stajališta
rizika za zdravlje najveća je opasnost ako se teške kovine nakupljaju u jestivim
organima ili dijelovima biljke. U tablici 7. prikazana je sposobnost nakupljanja
teških kovina iz tla u jestivim dijelovima važnijih poljoprivrednih kultura.
331
Tablica 7 Sposobnost nakupljanja teških kovina u jestivim dijelovima važnijih
kultura
VELIKA SREDNJA MALA VRLO MALA
Salata Krumpir Kelj pupčar Rajčica
Mrkva Kupus Cvjetača Paprika
Špinat Kelj Celer Grah
Endivija Cikla Brokoli Grašak
Kreša Bijela repa Kukuruz šećerac Patlidžan
Rotkvica Kupine i jagode Dinja
Koštuničavo voće
Jabučasto voće
Podaci iz te tablice instruktivni su za izbor kulture za uzgoj na tlu s poznatim
sadržajem teških kovina. Naime, ako biljke velike sposobnosti nakupljanja teš-
kih kovina, kao primjerice mrkvu ili salatu, uzgajamo na tlima povećane oneči-
šćenosti teškim kovinama – primjerice u blizini prometnica i bilo kojega izvora
emisije – rizik od konzumacije toga povrća u svježem stanju za potrošača je
velik. Promatramo li pak sadržaj teških kovina sa stajališta konzumenta, vrijedi
upozorenje za oprez u smislu da kulture velike i srednje sposobnosti nakuplja-
nja teških kovina, kao što je mrkva i krumpir, nećemo na tržnici nabavljati bez
poznavanja čistoće tala na kojima su uzgojene.
Jednako tako, kulture male i vrlo male sposobnosti nakupljanja teških kovi-
na u biljci možemo uzgajati i na tlima s povećanim sadržajem teških kovina,
odnosno pri kupovini nije potrebna posebna predostrožnost. S druge strane,
rizik od konzumacije bilja koje ima vrlo malu sposobnost akumulacije teških
kovina u svojim organima, kao što je rajčica i paprika, je vrlo malen. To znači
da izbor kultura treba podesiti stanju onečišćenosti i sposobnosti akumulacije
teških kovina.
Vjerujemo da rezultati istraživanja sadržaja teških kovina u tlima NP Una
koja neizbježno predstoje neće iznuditi i potrebu posebnog izbora takvih vrsta.
Dodajmo još da teške kovine ugrađene u biljni organizam nemaju u njemu
podjednaku distribuciju. U nekim biljnim organima koncentracija im je veća, a
u drugima manja.
O potencijalnim oštećenjima tla nepravilnim gospodarenjem u poljoprivredi
– kao što je zbijanje tla zbog korištenja teških strojeva i prohoda po mokrom
tlu, pad sadržaja humusa zbog učestale obrade a nedovoljne brige o “prometu”
organske tvari, acidifikacija zbog primjene velikih količina mineralnih gnojiva,
ili onečišćenje ostacima pesticida – nemamo podataka za ocjenu stanja. Njih,
međutim, svakako treba sustavno prikupljati i probleme držati pod nadzorom.
332
ZBORNIK RADOVA
No, sudeći posredno na temelju izloženih podataka, nema indicija da bi takvih

oštećenja moglo biti u značajnijoj mjeri.
Prema podacima kojima raspolažemo (Bašić, Čustović 2005) očito je da je po-
trošnja mineralnih gnojiva na ovom području u količini manjoj od 60 kg/ha
simbolička, daleko je ispod ekološki sasvim prihvatljive potrošnje. Drugim ri-
ječima, ostaje još sasvim “dovoljno” prostora za značajno intenziviranje pro-
izvodnje bez opasnosti po okoliš. To pogotovo vrijedi za zaštitna sredstva, a
proizvodnja stajskog gnoja od preko 4 t/ha svake godine govori o vrlo povolj-
nom prometu organske tvari u poljoprivrednim tlima ovoga područja. To je
vrlo povoljna okolnost koja proistječe iz razmjerno visoke pokrivenosti obradi-
vih površina brojem uvjetnih grla stoke.
Izloženi podaci nedvojbeno potvrđuju ocjenu da se uzgoj bilja na području Unsko-
sanskog kantona, dakle i NP Una, odvija na ekološki prihvatljiv način koji ne ugrožava
prirodna dobra i ni na koji način ne dovodi u pitanje opstanak NP Una. Naprotiv, u
njega se izvrsno uklapaju.
Podaci s kojima raspolažemo kazuju da se stočni fond poslije devastacije u
ratnim događajima postupno oporavlja, a stočarstvo prerasta u važan oslonac
gospodarskog razvitka.
Trendove na području USK držimo vrlo pozitivnim sa stajališta održive po-
ljoprivrede i ekološki prihvatljivog korištenja proizvodnih potencijala ovoga
područja.
Izloženi podaci daju solidnu osnovu za zaključak da su tla na području obuhvaće-
nom ovom studijom izložena stanovitim rizicima od oštećenja, ali nema podataka koji
bi potvrdili da je do toga već došlo. Stoga te procese valja preduhitriti sveobuhvatnim
mjerama predostrožnosti.
Mogućnosti budućeg korištenja tala

Na temelju raščlambe prirodnih uvjeta koji određuju smjer i intenzitet proce-
sa pedogeneze, zatim stanja i osobina tala, načina njihova korištenja, napose u
poljoprivredi, očito je da su tla predviđena za podizanje NP Una jako raznovr-
sna u pogledu svih osobina. To ih čini vrlo povoljnim za održavanje prirodne
vegetacije i veliku biološku raznovrsnost, koja područje NP čini atraktivnom
destinacijom za svakog posjetitelja.
Prema svemu sudeći, tla obavljaju sve svoje prirodne uloge: od proizvodnje
organske tvari u poljoprivredi i šumarstvu, do svoje filtracijske i puferizacijske
uloge, uloge u formiranju i održavanju prekrasnih krajobraza uz rijeku Unu.
333
Gospodarenje tlima ovoga područja u poljoprivredi i šumarstvu već se te-
melji na sustavu uzgoja bilja i stoke koji je prilagođen prirodnim prilikama. Taj
smjer valja osmišljenim mjerama podržati. Nisu registrirani agresivni, ekološki
neprihvatljivi zahvati i postupci u aktualnom korištenju.
Što se budućeg korištenja tiče, ono treba ponajprije biti usmjereno održava-
nju i unapređivanju svih uloga tla opisanih u uvodu studije. Na prvom mjestu
ipak je najvažnija uloga tla – proizvodnja organske tvari u poljoprivredi i šu-
marstvu.
U budućem korištenju tala treba najprije nedvojbeno jasno razlučiti poljopri-
vredni od šumskog prostora, a marginalne površine, kao potencijalna žarišta
erozije, prepustiti šumi. U poljoprivredi se valja usmjeriti na sve vrste ekološke
poljoprivrede pridržavati usmjerenja na stočarstvo, i to uzgoj krupne i sitne sto-
ke – dakle goveda, ovaca i koza. U tom uzgoju valja se maksimalno se opredije-
liti za uzgoj na otvorenom prostoru i u tom smislu posebnu pozornost posvetiti
podizanju, njezi i održavanju pašnjaka, a za dio godine sa stajskim držanjem
osigurati visokokvalitetnu krmu: dio s oranica, a dio s livada.
U uzgoju bilja valja se opredijeliti najprije za krmne kulture, koje osiguravaju
proizvodnju stajskog gnoja, a same imaju visoku plodorednu vrijednost. Ima
prostora za sjemensku proizvodnju, napose za proizvodnju krumpira. Vrlo je
važno u proizvodnju uključiti industrijske kulture i povrće kao tržišno zanimlji-
ve proizvode.
U gospodarenju tlom u uzgoju bilja na kiselim tlima u stalnu praksu valja
uvesti kalcifikaciju.
Mjere zaštite tla i program praćenja -

monitoringa
Svaka od uloga tla opisanih u uvodu na području NP Una ima podjednako
značajnu ulogu: od uloge u opskrbi biljke koja osigurava atraktivnu vegetaciju
i krajobraz s jedne, a proizvodnju hrane s druge strane, preko ekološko-regula-
cijske uloge, napose uloge filtera – prečistača za vodu, akumulatora i transfor-
matora onečišćenja, do uloge u čuvanju biološke raznolikosti u terestričkim i
semiterestričkim ekosustavima područja NP Una.
Glavni cilj i zadaća cjelovite zaštite tla je stalno održavanje njegovih najvažnijih
uloga, na način da se održe prirodni ekosustavi, dakle bujne, vrstama bogate prirodne
šume, da agroekosustav bude stabilan, da osigurava poljoprivrednu proizvodnju na pri-
mjerenoj razini, a da niti na jedan način ne ugrožava prirodna dobra – vodu, zrak i bio-
loške resurse – biljke i faunu. Osim toga, poljoprivreda se sračunatim mjerama državne
334
ZBORNIK RADOVA
potpore mora osposobiti za proizvodnju za tržište, i to proizvoda atraktivnih najizbirlji-

vijim potrošačima. Posjetitelj NP mora zapamtiti sir, mlijeko, maslo, janjetinu, rajčicu,
sok od kupine.... kao nešto zbog čega se valja vraćati u ovaj kraj! A k svemu tomu još
i poljoprivredne površine trebaju formirati estetski prihvatljiv krajobraz, privlačan za
svakog namjernika.
Dakle, cjelovita zaštita tla je conditio sine qua non utemeljenja, opstanka i una-
pređenja Nacionalnog parka Una!
Kako prići toj kompleksnoj zadaći?
Pristup prihvatljiv za sve potencijalne investitore iz EU definira tri međusob-
no povezana područja djelovanja:
 inventarizacija stanja tala – pedosfere – vrste i intenziteta oštećenja tala
na području NP Una,
 trajno motrenje – monitoring stanja,
 informacijski sustav tala.
Prvi je korak po redoslijedu izvedbe inventarizacija stanja tala, koja daje od-
govor na pitanje u kakvom su stanju tla, postoje li oštećenja, koje su naravi, koja
su najopasnija, gdje su locirana, koje resurse ugrožavaju, i u kojoj mjeri... U tu
svrhu potrebno je najprije izraditi kartu rizika od erozije, zatim utvrditi sadržaj
teških kovina i policikličkih aromatskih ugljikovodika (PAH) na tipičnim loka-
litetima.
Slijedi zatim, naravno na temelju rezultata inventarizacije stanja tala, uteme-
ljenje mreže postaja za trajno motrenje tala na tipičnim lokalitetima s obzirom
na tip tla i način korištenja. Svaka postaja bi sadržavala opremu za prikupljanje
depozicija (suhih i mokrih) iz atmosfere – lizimetar za utvrđivanje ispiranja iz
tla, što bi omogućilo izradu bilance ekološki relevantnih tvari (biljna hranjiva,
teške kovine, PAH) u tlu. Redovito bi se uvijek na istom mjestu u toj postaji, pre-
ma dinamici koja je za svaki pokazatelj uobičajena, svake, svake druge ili svake
treće godine uvijek u isto vrijeme, po istoj proceduri (vidi Bašić, 1994) uzimali
uzorci tla za analizu, a u njima utvrđivao sadržaj tih tvari i bilanca njihova
unošenja i gubitka iz tla. Na temelju usporedbe godišnje bilance s proteklom
godinom ili dužim razdobljem dobio bi se uvid u stanje tla, a na temelju toga
mijenjali bi se sustavi gospodarenja. Neki zahvati bi se favorizirali, jer su na
crti tzv. “dobre prakse”, drugi bi se napuštali, a ništa se ne bi prepuštalo riziku.
Danas razvijene zemlje neće u budućnosti vršiti diskriminaciju pri uvozu poljo-
privrednih proizvoda na “klasičan” način, nego će to biti na temelju dokazane
brige za tlo. Sve teže će biti prodati poljoprivredne proizvode u EU bez dokaza
335
o tome na kojim i kakvim tlima su uzgajani, da li se o tim tlima vodi briga, ima
li na internetu podataka o onečišćenosti tih tala... To vrijeme je na vratima!
Informacijski sustav tala – prikuplja sve podatke o tlima i unosi ih u sustav,
koji mora biti otvoren svim korisnicima. Taj sustav ima vrlo složene i važne
zadaće:
1. Prati svjetska kretanja i sugerira promjene i dopune popisa štetnih tvari
sukladno međunarodnoj praksi, definira i predlaže promjene normativnih
vrijednosti njihova sadržaja u tlu:
 maksimalni dopušteni sadržaj – granična vrijednost,
 prirodni – izvorni sadržaj – sadržaj u geološko-litološkoj podlozi koji tlo
“nasljeđuje” iz matične stijene,
 orijentacijski sadržaj – prihvatljivu vrijednost sadržaja štetnih tvari, ovi-
sno o ulozi tla na odgovarajućoj lokaciji (biljna proizvodnja, vodozaštit-
no područje, odlagalište otpada i dr),
 sanirajuću vrijednost – vrijednost čije prekoračenje nije dozvoljeno, od-
nosno poslije koje nastaje opasnost za zdravlje čovjeka i za prirodu i po-
treba za sanacijom.
2. Nadzire korištenje perzistentnih sredstava za zaštitu bilja, koja ostavljaju
štetne ostatke u poljoprivrednom tlu ili ugrožavaju vodne resurse, određu-
je ograničenja njihova korištenja u poljoprivrednim tlima za područja NP i
predlaže zabranu neprihvatljivih sredstava.
3. Ovlašten je za zaštitu tla od trajne prenamjene iz poljoprivrednog ili šum-
skog tla u urbane površine, prometnice, vodne akumulacije i druge objek-
te, destimulira luksuznu “potrošnju” i prenamjenu tala.
4. Prati probleme prijevoza i štetnih tvari motornim vozilima kroz NP Una i
sugerira mjere sigurnosti, odnosno predlaže ograničenja sračunata na pre-
venciju zaštite tla.
5. Određuje ekološki osjetljiva područja i strogo definira dopuštena optereće-
nja NP turistima.
6. Predlaže nadležnim tijelima ograničenja u korištenju soli za prometnice na
području NP u zimskom razdoblju, napose na osjetljivim područjima.
U svojoj djelatnosti Informacijski sustav usko surađuje s poljoprivrednim
i šumarskim stručnjacima i opskrbljuje ih podacima o tlima i napucima o
gospodarski i ekološki prihvatljivim i najpovoljnijim zahvatima i postupci-
ma u gospodarenju tlom i zaštiti tla.
336
ZBORNIK RADOVA
Zaključci
Uzme li se u račun i šumsko zemljište, pod manje-više prirodnim načinom ko-
rištenja nalazi se znatno više od tri četvrtine površine Nacionalnog parka Una.
Može se reći da je to gotovo optimalan odnos za potrebe održanja biološke ra-
znovrsnosti, pitomog i dopadnog krajobraza i održivog gospodarenja na ovom
prostoru.
Uzimajući u obzir sve uloge tla, jasno je da je održivo gospodarenje tlom i
cjelovita zaštita tla conditio sine qua non opstanka i unapređenja Nacionalnog
parka Una.
Najdjelotvornija je zaštita tla dobro osmišljeno, na znanstvenim spoznajama
utemeljeno, održivo gospodarenje tim izuzetnim resursom prema konceptu
“Višenamjenskog obilježja poljoprivrede i tla – VOPT” (Multifunctional Cha-
racter of Agriculture and Land – MFCAL). Osim što pruža cjelovitu zaštitu tla
njegova dosljedna provedba jamči dugoročno gospodarski, socijalno i okolišno
održiv opstanak i razvoj Nacionalnog parka Una.
Rezultati ovih istraživanja dostatna su osnova za zaključak da su tla na po-
dručju obuhvaćenom ovom studijom izložena stanovitim rizicima od oštećenja,
ali nema podataka koji bi potvrdili da je do toga već došlo. Stoga stanje tala va-
lja provjeriti, procese oštećenja utvrditi i staviti pod nadzor te o njima utvrditi
znanstveno utemeljen informacijski sustav. To podrazumijeva tri osmišljena,
vremenski odvojena, a međusobno povezana područja i smjera djelovanja:
 inventarizacija stanja tala,
 trajno motrenje (monitoring) i
 informacijski sustav tala.
Imajući rečeno u vidu, u izradi strategije razvitka gospodarskih grana koje se
temelje na korištenju tla, na prvom mjestu poljoprivrede i šumarstva, prednost
treba dati svim oblicima održive i ekološke poljoprivrede, ruralnom razvitku i
turizmu kao obećavajućim djelatnostima koje idu “rame uz rame” i imaju sve
uvjete za dugoročno skladan razvoj na ovom prostoru.
Malo je podataka o stanju onečišćenja tala na području Nacionalnog parka
Una. Raspolažemo samo s podacima dobivenim sredinom osamdesetih prošlog
stoljeća, koji se odnose na sadržaj teških kovina u tlima na izvorištu Klokota u
Bihaćkom polju i na području Cazina. Prijeka je potreba provjeriti nalaze iz toga
rada i istraživanja proširiti na šire područje Nacionalnog parka.
337
Literatura
Alibabić, V., Bašić, F., Stanje i projekcija prihvatljivog razvoja poljoprivrede i industrije na po-
dručju utjecaja Nacionalnog parka Una, studija izvodljivosti Nacionalnog parka Una, In-
stitut Ekonomskog fakulteta, Univerzitet u Bihaću, str. 137. Bihać, 2005.
Bašić, F., Šimunić, I., Pedološka karta i tumač za list Knin-2, Stručni spisi Projektnog savjeta za
izradu OPK Hrvatske, str. 38, Zagreb, 1986.
Bašić, F., Butorac, A., Agroekološka ekspertiza dijela proizvodnih površina KIM Karlovac, Farma
muznih krava Sadilovac, knjiga I, Stručni spisi Zavoda za OPB AFZ, Zagreb, 1986.
Bašić, F., Butorac, A., Vidaček, Ž., Racz, Z., Ostojić, Z., Bertić, B., Program zaštite tala Hrvatske
–Inventarizacija stanja – Trajno motrenje – Informacijski sustav, studija Zavoda za OPB
Agronomskog fakulteta, 122, Zagreb, 1993.
Bašić, F., Trajno motrenje tla u okviru RZ Alpe, Alpe-Jadran i Podunavlje, Zbornik znanstvenog
skupa “Poljoprivreda i gospodarenje vodama”, 153-179, Bizovačke toplice, 1994.
Bašić, F., Tomić, F., Classification of soil damages in Croatia, Second international conference
– soil monitoring in Czech Republic, Brno, 1995.
Bašić, F., Butorac, A., Održivo gospodarenje tlom – preduvjet zaštite vodnih resursa, Knjiga sa-
žetaka Međunarodne konferencije “Šumsko i vodno bogatstvo i raznolikost flore i faune u
Europi i Hrvatskoj” u organizaciji Hrvatske Paneuropske unije, Pokreta prijatelja prirode
“Lijepa Naša” i dr., Zagreb, 1995.
Bašić, F., Kisić, I., Ekološka ili alternativna poljoprivreda na području Karlovačke županije, Kar-
lovac, 1996.
Bašić, F., Ćustović, H., Korištenje, gospodarenje i zaštita tla na području Nacionalnog parka Una,
studija, str. 41, Bihać, 2005.
Butorac, A., Bašić, F., Kisić, I., Alternativni sustavi gospodarenja i njihov utjecaj na kvalitetu vode,
Zbornik znanstvenog skupa “Poljoprivreda i gospodarenje vodama”, 53-77, Bizovačke to-
plice, 1994.
Čičić, S., Geološki sastav i tektonika Bosne i Hercegovine, Earth Science Institute, Sarajevo, 2002.
Herceg, N., Zaštita životne sredine i zdravlja ljudi povodom dana planete zemlje, Motrišta, broj
24, Mostar, svibanj 2002.
Herceg, N., Kolak, I., Gagro,M., Kolega, A., Knezović, Z., Utjecaj kultivara i rokova sadnje na
urod i kakvoću krumpira, Sjemenarstvo, Vol. 20, broj 5-6, Zagreb 2003.
Herceg, N., Zaštita životne sredine - stanje, organizacije i legislativa Gaudeamus broj:6-7, Mostar,
2003.
Herceg, N., Globalni eko sporazumi i njihova provedba, Motrišta, broj 33, Mostar, ožujak 2005.
Herceg, N., Ratarsko gospodarstvo – Industrijsko bilje, Sveučilište u Mostaru, Mostar 2007.
Herceg, N., Šumatić, N., Petrović,D., Kovačević, Z., Ambrozija (Ambrosia artemisiifolia L.) -
Alergent novog doba u Bosni i Hercegovini, Sažetak radova - 2. hrvatski botanički kongres,
Zagreb 2007.
Katzer, F., Geološka karta BiH, 1.200000, Sarajevo, 1906.
Kurtović J., Burlica, Č., Komentar karte upotrebne vrijednosti zemljišta općine Bihać, mjerilo
1:25000, SOUR UPI RO Institut za istraživanje i razvoj, Zavod za agropedologiju, Sarajevo,
1984.
338
ZBORNIK RADOVA
Martinović, J., Jakšić Vojna, Burlica, Č., Pedološka obrada prostora Unsko-Sanske regije, Sarajevo,
1985.
Martinović, J., Vranković, A., Zagađenost tla teškim metalima i zaštita izvorišta Klokota, Zbornik
“Suvremene tehnologije prečišćavanja otpadnih voda i zaštita Une, Sane i Korane”, st.100-
114., Cazin, 1986.
Martinović, J., Tloznanstvo u zaštiti okoliša, priručnik za inženjere, Državna uprava za zaštitu
okoliša, 288, Zagreb, 1997.
Mayer, B., Bašić, F., Pedološka karta lista Karlovac-1, Projektni savjet OPK Hrvatske, str. 89, Za-
greb, 1973.
Mayer, B., Bašić, F., Rastovski, P., Pedološka karta sekcije Karlovac-1, izdanje Projektnog savjeta
za izradu OPK Hrvatske, tisak VGI, Beograd, 1979.
Mayer, B., Bašić, F., Bogunović, M., Pedološka karta sekcije Karlovac-3, Posebno izdanje Projek-
tnog savjeta za izradu OPK Hrvatske, Beograd, 1981.
Mesić, M., Flajsig-Ćosić Gorana, Bašić, F., Kisić, I., Pokazatelji onečišćenja voda iz poljoprivrede.
Zbornik radova: 3. Hrvatska konf. o vodama – Hrv. vode u 21. st. str. 599-612, Zagreb,
2003.
Müller, Ch., Holenstein, J., Herzog, U., Bašić, F., Aichberger, K., Gruber, A., Juritsch, G., Goller, H,
Bendova, H., Hudnik, V., Hodnik, A., Huber, W., Nemeth, T., Scherer, J., Bodendauerbeob-
achtungsflächen, Empfehlung einer abgestimmten Vorgehensweise der Unterarbeitsgrup-
pe “Boden-Dauerbeobachtungsflächen” der gemeinsamen Arbeitsgruppe “Bodenschutz”,
ArGe Alp, Alpen-Adria und Donauländer, Staatsministerium für Landesentwicklung und
Umweltfragen, 27, München, 1994.
Resulović, H., Ćustović, H., Pedologija, opći dio, (knjiga I), Univerzitetski udžbenik, Sarajevo,
2002.
Vrbek, B., Vrbek, M., Vukelić, J., Zakiseljavanje tla i nakupljanje Pb, Cu, i Zn u jelovim zajednica-
ma Nacionalnog Parka “Risnjak”. Šumarski list, 3-5: 163-172, Zagreb, 1991.
xxx A Framework for Indicators for the Economic and Social Dimension of Sustainable Agriculture
and Rural Development, European Commission, Agriculture Directorate-General, 5, 2001.
xxx Down to earth: Soil degradation and sustainable development in Europe, European Envi-
ronment Agency and UNEP, 2000.
xxx Pedološka karta Bosne i Hercegovine mjerila 1:50 000, Sekcija Bihać 4, Zavod za Agropedo-
logiju, Sarajevo, 1972.
xxx Pedološka karta Bosne i Hercegovine mjerila 1:50 000, Sekcija Knin 2, Zavod za Agropedolo-
giju, Sarajevo, 1990.
xxx Pravilnik o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja štetnim tvarima, N.N. br. 15,
Zagreb, 1992.
xxx Statistički godišnjak Bosne i Hercegovine za 2003. godinu, Sarajevo, 2004.
xxx Zakonska regulativa u ekološkoj poljoprivredi Republike Hrvatske, posebno izdanje Mini-
starstva poljoprivrede i šumarstva RH, str. 200, Zagreb, 2002.
339
ZBORNIK RADOVA
GAZDOVANJE ŠUMAMA U
ZAŠTIĆENIM PODRUČJIMA
Dragan Romčević
Sažetak
Šume u našim zaštićenim područjima zauzimaju najveći dio površine. Gazdo-
vanje šumama u zaštićenim područjima treba provoditi po principu održivosti.
Princip održivog gazdovanja uveden je u šumarstvo prije više od 200 godina, a
odnosio se na obezbjeđenje stalnosti proizvodnje, prinosa i prihoda u drvetu.
Gazdovanje šumama podrazumijeva upravljanje i korištenje šuma i šumskog
zemljišta.
Gazdovanje šumama u zaštićenim područjima mora biti u skladu sa namje-
nom prostora i funkcionalnom podjelom područja.
Ograničavajući faktor održivom korištenju šuma i šumskog zemljišta u za-
štićenom području je namjena prostora i sadašnje nepovoljno zatečeno stanje u
nekim sastojinama.
Ključne riječi: gazdovanje šumama, održivo gazdovanje, funkcionalna po-
djela prostora i ograničavajući faktor.
Uvod
Sama činjenica da se u šumama nalazi preko 50% svjetskog biodiverziteta
najbolje oslikava njihovu raznovrsnosti i bogatstvo vrstama, a ujedno govori o
značaju šuma za čovječanstvo. Ako ovome dodamo i njihov doprinos u eroziji
zemljišta, kontroli poplava, zadržavanju i prečišćavanju voda, formiranju tla,
heterogenosti predjela, ublažavanju klime, proizvodnji kiseonika, prečišćava-
nju vazduha i apsorbciji CO2 onda je jasno zašto se na međunarodnim skupo-
vima na najvišem nivou donose konvencije i deklaracije o njihovom očuvanju i
održivom gazdovanju.
341
Konferencija UN o životnoj sredini i razvoju održana je u Rio de Žaneiru
1992. godine, na kojoj su usvojeni najznačajniji dokumenti iz oblasti zaštite ži-
votne sredine, a to su:
 Rio deklaracija o životnoj sredini i razvoju;
 Agenda 21 (globalni program akcije za održivi razvoj);
 Konvencija o biodiverzitetu;
 Šumski principi- neobavezujući dokument o globalnom konsenzusu u
upravljanju, očuvanju i održivom razvoju svih vrsta šuma.
Pet godina kasnije, u Njujorku (1997. god.), usvojen je program za dalje spro-
vođenje Agende 21, a 2002. godine u Johanesburgu je održan svjetski samit o
održivom razvoju, koji je imao za cilj da ocijeni status implementacije Agende
21 i drugih dokumenata koji su usvojeni na Samitu u Riju i da sagleda nove
izazove i šanse, a sa koga je proizašao plan za realizaciju koji definiše preko 30
ciljeva.
Prema međunarodno usvojenoj definiciji: “Održivo gazdovanje šumama po-
drazumijeva upravljanje i korištenje šuma i šumskog zemljišta na takav način
i u takvom stepenu da se očuva biodiverzitet, a produktivnost, obnavljanje, vi-
talnost i potencijal šuma da budu na nivou kojim bi se zadovoljile odgovarajuće
ekološke, ekonomske i socijalne potrebe današnje i budućih generacija kako na
lokalnom tako i na nacionalnom nivou, a da se pri tom ne ugroze i oštete drugi
ekosistemi.”
Održivo gazdovanje šumama u širem kontekstu podrazumijeva:
 Očuvanje i odmjereno poboljšanje šumskih resursa i njihov doprinos i zna-
čaj za globalno kruženje ugljenika (CO2);
 Očuvanje zdravstvenog stanja i vitalnosti šumskih ekosistema;
 Očuvanje i uvećanje produkcione funkcije šuma;
 Očuvanje zaštita i moguće poboljšanje biološke raznovrsnosti u šumskim
ekosistemima.
Namjena prostora i njegova funkcionalna

podjela u zaštićenim područjima
Na samom početku treba navesti osnovnu razliku u shvatanju i tumačenju za-
štićenog područja u Sjevernoj Americi i Evropi, a obrazložit ću ga na primjeru
nacionalnih parkova.
342
ZBORNIK RADOVA
U Americi su nacionalni parkovi proglašeni u područjima koja su bila van

domašaja čovjeka, dakle u potpuno prirodnim uslovima i uglavnom na izu-
zetno velikim površinama. Nacionalni parkovi u Evropi osnovani su na po-
dručjima koja su manje ili više degradirana od strane čovjeka i znatno manjih
su površina. U američkim parkovima u primjeni je tip zaštite kojeg možemo
nazvati konzervacijski. Ovakav sistem zaštite podrazumijeva prisustvo čovjeka
samo kao posmatrača ili istraživača, dok je u Evropi slobodniji pristup zaštite
nacionalnih parkova u zavisnosti od funkcionalne podjele prostora na zone,
koje se izdvajaju prema namjeni i stepenu zaštite prostora.
Koriste se uglavnim tri režima zaštite i to:
 I stepen
 II stepen
 III stepen
U I stepenu zaštite utvrđuje se zabrana korištenja prirodnih bogastava i is-

ključuju svi drugi oblici korištenja prostora i aktivnosti osim naučnih istraživa-
nja i kontrolisane edukacije.
U II stepenu zaštite utvrđuje se ograničeno i strogo kontrolisano korištenje
prirodnih bogatstava dok se aktvnosti u prostoru mogu vršiti u mjeri koja omo-
gućava unapređenje stanja i prezentaciju prirodnih dobara bez posljedica po
njihove primarne vrijednosti.
U III stepenu zaštite utvrđuje se selektivno i ograničeno korištenje prirodnih
bogatstava i kontrolisane intervencije i aktvnosti u prostoru ukoliko su uskla-
đene sa funkcijama zaštićenog prirodnog dobra ili su vezane za naslijeđene tra-
dicionalne oblike obnavljanja privrednih djelatnosti i stanovanja uključujući i
turističku izgradnju.
Ovi režimi zaštite primjenjivi su i na druge kategorije zaštićenih područja (V
i VI).
Svjetska komisija za zaštićena područja (IUCN/WCPA) i EUROPARK Fede-
racija (EUROPARK Federation) u saradnji sa Svjetskim centrom za praćenje sta-
nja životne sredine (WCMC) objavili su upustva za primjenu IUCN kategorija
upravljanja u zaštićenim prirodnim dobrima.
Kategorije zaštićenih područja:
 Ia Strogi rezervat prirode
 Ib Područje divljine
 II Nacionalni park
 III Spomenik prirode
343
 IV Područje upravljanja staništem/vrstama u prirodi
 V Zaštićeni predio
 VI Zaštićena područja za upravljanje resursima
Tabela 1 Matriks ciljeva upravljanja i IUCN kategorija upravljanja zaštićenim

područjima
Ciljevi upravljanja Ia Ib II III IV V VI
Naučna istraživanja 1 3 2 2 2 2 3
Zaštita divljeg svijeta 2 1 2 3 3 - 2
Očuvanje specijske i genetičke
1 2 1 1 1 2 1
raznovrsnosti
Obezbjeđivanje usluga u životnoj sredini 2 1 1 - 1 2 1
Zaštita specifičnih prirodnih i kulturnih
- - 2 1 3 1 3
oblika
Turizam i rekreacija - 2 1 1 3 1 3
Obrazovanje - - 2 2 2 2 3
Usaglašeno korištenje resursa iz
- 3 3 - 2 2 1
prirodnih ekosistema
Očuvanje kultrunih i tradicinalnih
- - - - - 1 2
karakteristika
1 primarni cilj
2 sekundarni cilj
3 moguće primjenjiv cilj
- neprimjenjiv
Ciljevi i mjere gazdovanja šumama u

nacionalnim parkovima i zaštićenim područjima
Na području nacionalnog parka sprovode se mjere zaštite i razvoja koje obu-
hvataju:
1. sprječavanje aktvnosti koje mogu narušiti osnovna obilježja i druga svoj-
stva nacionalnog parka,
2. zaštitu, očuvanje i unaprjeđivanje osnovnih prirodnih obilježja i druga
svojstva nacionalnog parka,
3. naučnoistraživačku aktivnost,
4. kulturno – obrazovnu aktivnost,
5. prezentaciju i popularizaciju vrijednosti nacionalnog parka,
344
ZBORNIK RADOVA
6. utvrđivanje područja i izgradnju objekata u svrhe očuvanja, obnavljanja i

unaprjeđivanja prirodnih i kulturno – istorijskih vrijednosti nacionalnog
parka i njihove prezentacije, kao i sanacije i revitalizacije ugroženih dijelo-
va nacionalnog parka,
7. uspostavljanje i razvoj turističkih, rekreativnih i drugih razvojnih funkci-
ja u korištenju prirodnih i kulturno – istorijskih vrijednosti nacionalnog
parka u granicama i na način kojim će se obezbijediti zaštita, očuvanje i
unaprjeđivanje tih vrijednosti.
Kao što vidimo, u nacionalnim parkovima je predviđeno, dozvoljeno i poželj-

no višenamjensko korištenje prostora u zavisnosti od stepena zaštite, koji je u
skladu sa planiranom namjenom tog dijela prostora. Samim ovim i ciljevi gaz-
dovanja šumama u pojedinim režimima zaštite se razlikuju, a korištenje šume
mora biti polifunkcionalno. Različitost ciljeva uzrokuje i propisivanje različitih
mjera gazdovanja za ostvarenje tih ciljeva. Ako ovdje dodamo i činjenicu da se
šumske sastojine nezavisno od režima zaštite razlikuju i po: geološkoj podlozi
i tipu zemljišta, tipu šume, porijeklu, starosti, vrsti drveća, mješovitosti, struk-
turnom obliku, stepenu sklopa i obrasta, dužini trajanja proizvodnog procesa,
prema očuvanosti i zdravstvenom stanju, tek onda možemo sagledati komplek-
snost problema gazdovanja šumama u nacionalnim parkovima i zaštićenim po-
dručjima.
Može se reći da je donošenje planova gazdovanja ovim šumama izuzetno
složen i odgovoran posao. Ovi planovi, da bi bili savremeni, moraju biti sveo-
buhvatni, da bi bili prihvaćeni moraju biti praktično primjenjivi (realni), da bi
bili praktično primjenjivi moraju biti u skladu sa zakonom, da bi obezbijedili
racionalno korištenje moraju što potpunije da obezbijede princip višefunkcio-
nalnosti šumskih ekosistema. Dosljedno provođenje ovakvih planova, kao i po-
štivanje principa transparentnosti i javnosti rada uz stalno medijsko nastupanje
mogu dovesti do planom zacrtanih ciljeva.
Zaključak
Šumama u nacionalnim parkovima i zaštićenim područjima treba gazdovati na
principu održivosti, što podrazumijeva upravljanje i korištenje šuma i šumskog
zemljišta na takav način i u takvom stepenu da se očuva biodiverzitet, da se šu-
mama u skladu sa režimima zaštite obezbijedi njihova funkcionalnost, vitalnost
i sposobnost da ispune odgovarajuće ekološke, socijalne i ekonomske potrebe
i današnjih i budućih generacija na lokalnom i nacionalnom nivou, a da se pri
tom ne ugroze i oštete neki drugi ekosistemi.
345
Prilikom gazdovanja šumama u Nacionalnim parkovima i zaštićenim po-
dručjima primjenjivati uputstva IUCN kategorija za ciljeve upravljanja zašti-
ćenim područjima propisane od strane Svjetske komisije za zaštićena područja
(IUCN/WCPA), EUROPARK Federacije (EUROPARK Federation) i Svjetskog
centra za praćenje stanja životne sredine (WCMC). Mora se stalno imati u vidu
i činjenica da je svako zaštićeno područje ili njegov dio specifikum i da se ra-
zlikuje od ostalih dijelova ili područja. Prema tome, u zavisnosti od prirodnih
faktora i stanja šume u kojem se ona nalazi biće potrebno planirati i primijeniti
različite mjere gazdovanja za postizanje istog cilja.
Svjetska komisija za zaštićena područja (IUCN/WCPA) i EUROPARK Fe-
deracija (EUROPARK Federation) u saradnji sa Svjetskim centrom za praćenje
stanja životne sredine (WCMC).
Literatura
IUCN/WCPA: Upustvo za primenu kategorija upravljanja zaštićenim prirodnim dobrima, inter-
ni prevod, 1999,
Medarević, M.: Funkcije šuma i njihovo obezbjeđivanje pri planiranju gazdovanja šumama, Dok-
torska disertacija, Šumarski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, 1991,
Vodič za dobro upravljanje u oblasti životne sredine, Regionalna kancelarija za Evropu i Zajedni-
cu nezavisnih država UNDR-a, 2003,
Jović D., Banković S., Medarević M., Grbić P. (1995): Planovi gazdovanja šumama- problemi izrada i
sprovođenje. Simpozijum: Potencijali šuma šumskih područja i njihov značaj za razvoj Srbije”.
Monografija, Šumarski fakultet, Beograd.
Medarević M. (2004): Održivo upraljanje šumama u odnosu na Panevropski kriterijum 3. Rad
urađen u okviru Projekta Formiranje indikatora održivog razvoja Srbije, kordinator projek-
ta Poljoprivredni fakultet – Beograd.
Medarević M., Šljukić (2004): Održivo korišćenje šuma, Zbornik radova sa naučnog skupa “Odr-
živi prostorni, urbani i ruralni razvoj Srbije”, - IAUS, Beograd.
Medarević M. (2006): Planiranje gazdovanja šumama, Šumarski fakultet- Beograd
Šumsko privredna osnova NP “Kozara” IRPC “Srpske šume” Banja Luka 2002.
346
ZBORNIK RADOVA
Forest management in the

protected areas
Abstract
Most of the surface area of our protected areas is covered by forests.
Forest management in protected areas should be carried out on the basis of
sustainability principles. Principles of the sustainable management related to
production permanence, productivity and yield in wood mass, were introdu-
ced into forestry 200 years ago.
Forest management means the management and utilization of forests and
forest soils
Forest management in protected areas must be in accordance with the functi-
on of the area and functional division of the territory.
Limiting factor for the sustainable utilization of forests and forest soils in
protected areas is function of the area and adverse existing situation in some
forest stands.
Key words: forest management, sustainable management, functional divisi-
on of the area, limiting factor.
347
ZBORNIK RADOVA
Poljoprivredna
proizvodnja u zaštićenim
područjima na primjeru
Parka prirode Blidinje
Jure Beljo
Ana Sabljo1
Mato Anđelić
Sažetak
U zaštićenim područjima moguće je organizirati različite gospodarske dje-
latnosti u sklopu ruralnog razvoja, ali se pritom uvijek mora voditi računa o
održavanju prirodne ravnoteže ekosustava u takvima područjima. Jedna od ta-
kvih djelatnosti koja se može uspješno organizirati na području Parka prirode
Blidinje je ekološka (organska) proizvodnja hrane. Ekološka proizvodnja je su-
stav proizvodnje koji ne djeluje štetno na biljni i životinjski svijet, ne onečišćuje
okoliš, koristi prirodne materijale, čuva biološku raznolikost i upravlja ekološ-
kim odnosima na optimalan način. Na oko 2100 ha obradivih površina posto-
je povoljni uvjeti za proizvodnju nekih ratarskih i povrtlarskih kultura poput
krumpira, kupusa, mrkve, cikle, raži i još nekih kao i proizvodnja sjemena ovih
kultura. Stočarstvo na ovom području ima dugu tradiciju i s obzirom na velike
površine pod pašnjacima bez bilo kakvih onečišćenja i daleko od industrijskih
zagađivača ovo područje je idealno za proizvodnju ekoloških animalnih proi-
zvoda. Na području parka prirode Blidinje uspijeva velik broj ljekovitih i aro-
matičnih biljnih vrsta. Budući da rastu u čistom okružju, moguće je organizirati
berbu i prikupljanje ovog bilja na komercijalnoj razini. Desetak poljoprivrednih
proizvođača s ovog područja prijavilo se da na svojim imanjima organiziraju
proizvodnju po ekološkim načelima i uskoro očekujemo da uđu u sustav certifi-
Agronomski i prehrambeno-tehnološki fakultet Mostar

JP Park prirode Blidinje
349
kacije. Područje Parka prirode Blidinje je također značajna potencijalna turistič-
ka destinacija, pa bi se upravo hrana proizvedena po ekološkim standardima
mogla plasirati na lokalnom području u okviru turističke potrošnje. Na taj na-
čin ekološka poljoprivreda kombinirana s turističkom djelatnošću doprinijela bi
održivom razvoju područja.
Osnovna obilježja područja

Park prirode Blidinje prostire se na površini od oko 360 km2 na području tri op-
ćine (Jablanica, Posušje i Tomislavgrad) i tri županije (Herceg-bosanska, Zapad-
no-hercegovačka i Hercegovačko-neretvanska). Takav rascjepkan teritorijalni
ustroj velik je problem u normalnom funkcioniranju, posebno administrativ-
nom upravljanju.
Po obilježjima reljefa Park prirode Blidinje spada u visokogorska područja.
To je tipično krško područje s razvedenim i raznolikim krajolikom, s planinama
Čvrsnicom i Vranom i krškim zaravnima: Svinjača, Sesaruša-Blidinje i Dugo
polje. U sredini područja je jezero Blidinje. Nadmorska je visina iznad 1100 m,
a najviši vrha iznosi 2228 m. Blidinje se nalazi na visini od 1184 m, a krška polja
na visini od 1200 – 1250 m.
Klima je uglavnom kontinentalna, dok je po vrhovima planina alpska kli-
ma. Zime su duge s dosta snijega, a proljeća kratka. Bezmrazni period traje 120
– 140 dana. U ljetnim mjesecima moguće su relativno visoke temperature, iznad
30°C. Godišnje padne oko 1400 mm oborina, a u vegetacijskom razdoblju (svi-
banj – kolovoz) oko 300 l/m².
Potencijalna tla za poljoprivrednu proizvodnju su uglavnom crnice i smeđa
tla na vapnencu te eluvijalno-diluvijalna tla. Prevladavaju plića tla s dubinom
profila od 20 – 40 cm, općenito humusna, dobro opskrbljena dušikom i kalijem
i nešto slabije fosforom.
Gospodarske aktivnosti
Najvažnija gospodarska aktivnost na ovom području tradicionalno je bilo sto-
čarstvo i to uglavnom nomadsko stočarstvo preko ljetnih mjeseci. Proizvodnja
ratarskih i povrtlarskih kultura bila je znatno manja. Na tom području nekada
je bilo preko 500 obitelji koje su se bavile stočarstvom i proizvodnjom animal-
nih proizvoda, uglavnom sira i masla. Stalnih stanovnika, uglavnom zbog oštre
zime i loših komunikacija, bilo je malo. Jedno vrijeme gospodarska aktivnost
bila je potpuno zamrla, ali je zadnjih 10 – 15 godina počela postupno oživljavati.
350
ZBORNIK RADOVA
Najprije se počelo obnavljati stočarstvo, a zadnjih godina, izgradnjom zimskog

sportskog centra, počinje razvoj turizma, a pomalo počinje i proizvodnja ratar-
skih i povrtlarskih kultura. U 2008. godini na području Parka prirode Blidinje
bila su ukupno 43 stada ovaca, a glavna je aktivnost proizvodnja sira, te tov
janjaca i ovaca za proizvodnju mesa.
Potencijalna proizvodnja
Okosnica gospodarskog razvoja Parka prirode Blidinje mogla bi biti poljopri-
vredna proizvodnja i turizam. Međutim, kakva se god gospodarska aktivnost
vodila na ovom području, ona mora voditi računa da je to zaštićeno područje i
da se mora održavati prirodna ravnoteža ekosustava. Drugim riječima, to mora
biti održivi razvoj. Budući da je konvencionalna poljoprivredna proizvodnja
potencijalni zagađivač okoliša, jedini je način da se poljoprivredna proizvodnja
provodi po ekološkim načelima. Ekološka (organska) poljoprivreda je sustav
gospodarenja koji ne djeluje štetno na biljke i životinje, ne oštećuje okoliš, kori-
sti prirodne materijale i obnovljive izvore, čuva biološku raznolikost i upravlja
ekološkim odnosima na optimalan način. Osnovni je cilj takve proizvodnje pro-
izvesti kvalitetnu hranu na prirodan i održiv način.
Park prirode Blidnje ima povoljne uvjete za ekološku proizvodnju. Ima do-
voljno odgovarajućih zemljišnih površina za animalnu i biljnu proizvodnju koje
nisu onečišćene pesticidima i drugim agrokemikalijama. Procjenjuje se da se
proizvodnja ratarskih i povrtlarskih kultura može izvoditi na oko 2100 ha, a
oko 8000 ha je pod livadama i pašnjacima. Ovo područje je udaljeno od indu-
strijskih zagađivača, a već ima dobru infrastrukturu.
S obzirom na dugu tradiciju i povoljne uvjete, Park prirode Blidinje mogao
bi poslužiti kao potencijalno područje za ekološku proizvodnju animalnih pro-
izvoda. Ta proizvodnja temeljila bi se na uzgoju ovaca i goveda te proizvodnji
mesa, mlijeka, sira, kajmaka, vune i stajskog gnoja koji bi služio za ratarsku pro-
izvodnju kao zamjena za industrijska gnojiva. Na širem području parka prirode
Blidinje uzgaja se oko 8000 ovaca, premda su mogućnosti mnogo veće. No i to
je dobar potencijal za proizvodnju značajnih količina sira i ostalih animalnih
proizvoda. Da bi ti proizvodi zadovoljavali standarde ekološke proizvodnje,
prevladavajući dio hrane mora potjecati s vlastitih površina i mora biti proizve-
den po ekološkim načelima. Proizvodnja se također mora temeljiti na domaćim
pasminama ili pasminama selekcioniranim za ovo područje. Može se također
obavljati tov uvezene janjadi i ovaca za proizvodnju mesa, ali uz obavezno vri-
jeme konverzije za ekološku ishranu.
351
Biljna proizvodnja na području Parka prirode Blidinje već sada se može sma-
trati ekološkom. Okoliš je nezagađen, gnojidba se provodi uglavnom stajskim
gnojivima, a organska tvar u tlu povećava se i žetvenim ostacima. Klimatski
uvjeti ograničavaju broj kultura koje se ovdje mogu uspješno uzgajati. Među
ratarskim kulturama to su krumpir i jare žitarice, a od ozimih vrsta raž koja
može podnijeti niske temperature. Slama od raži veoma je dobar izolacijski ma-
terijal za pokrivanje planinskih kuća. Od povrtlarskih vrsta moguće je uzgajati
kupus, mrkvu, ciklu grašak i još neke. Ove kulture već sada se proizvode i daju
veoma dobru kvalitetu. No na ovom području mogla bi se također organizirati
proizvodnja sjemena nekih ratarskih i povrtlarskih vrsta, a ta proizvodnja može
biti veoma profitabilna.
Među više od 1500 vaskularnih vrsta koje rastu na ovom području postoje
mnoge koje se mogu koristiti u alternativnoj medicini, kozmetici ili prehram-
benoj industriji. Budući da rastu u čistom okruženju takve biljke ili njihovi plo-
dovi mogu se brati i komercijalno koristiti. Domicilno stanovništvo i do sada se
bavilo prikupljanjem samoniklog bilja, uglavnom za domaće čajeve, ali se takva
djelatnost u današnjim uvjetima može komercijalizirati.
Jedna od djelatnosti koje se mogu uspješno organizirati na području Parka
prirode Blidinje je pčelarstvo, više kao uzgredna nego glavna djelatnost. Naime,
na ovom području ima dosta livadskog bilja koje cvjeta u vrijeme kad u južnim
dijelovima Hercegovine nema nikakve pčelinje paše pa profesionalni pčelari
mogu u to vrijeme držati košnice na ovom području kako bi iskoristili i tu pče-
linju pašu. Livadski med je dobre kvalitete, a s ovog područja neće imati u sebi
nikakvih kontaminata.
Zadnjih godina, izgradnjom sportsko-rekreacijskog centra i zahvaljujući bo-
ljim komunikacijama, sve se više razvija turizam, i to ne samo zimi već i ljeti.
Područje Parka prirode Blidinje je pogodno za ljetni odmor, za agroturizam i
tzv. ekoturizam. Turistička djelatnost i ekološka proizvodnja su komplemen-
tarne jer se na taj način omogućava plasman proizvedene hrane na lokalnom
području. Međugorje, kao velika turistička destinacija, također bi moglo biti
potrošač ekoloških proizvoda s ovog područja. Naime, među velikim brojem
turista koji dolaze u Međugorje naći će se značajan broj onih zahtjevnijih koji će
rado konzumirati ekološke proizvode makar i po višim cijenama.
Zaključak
Prirodni i agronomski uvjeti omogućavaju okvir za proizvodnju hrane po eko-
loškim standardima na području Parka prirode Blidinje. To mogu biti animalni
352
ZBORNIK RADOVA
ili biljni proizvodi. JP Park prirode Blidinje u suradnji s Agronomskim i pre-

hrambeno-tehnološkim fakultetom iz Mostara, te još nekim institucijama, već
je započelo aktivnosti na tom planu. Financijska potpora koju pruža Federalno
ministarstvo okoliša i turizma pomoći će u provođenju ovih aktivnosti. Desetak
farmera već se prijavilo za takvu proizvodnju na svojim farmama i uskoro se
očekuje njihova certifikacija. Proizvodnja ekološke hrane komplementarna je s
turističkom djelatnošću koja se na ovom području postupno razvija, tako da bi
se dobar dio proizvoda trošio na lokalnom području. Razvojem poljoprivrede i
turizma ubrzava se ruralni razvoj područja, ali se uvođenjem ekoloških načela
u gospodarskim aktivnostima održava prirodna ravnoteža ekosustava bez štet-
nih posljedica po okoliš.
353
ZBORNIK RADOVA
ODRŽIVA POLJOPRIVREDA
KAO FAKTOR RAZVOJA
PODRUČJA NACIONALNOG
PARKA UNA
Ferdo Bašić
Vildana Alibabić
Zemira Delalić2
Sažetak
Suvremeni koncept razvoja u kojem poljoprivreda i tlo imaju višeznačajnu ulo-
gu koja se, osim u proizvodnji hrane, ogleda u ekološkoj, socijalnoj i prostornoj
ulozi, ulozi u oblikovanju krajobraza, ulozi tla kao izvoru sirovina i energije
i rekreacijsko-turističkoj ulozi, nazvan kao VUPT koncept (Višeznačajna ulo-
ga poljoprivrede i tla) jedan je od najdjelotvornijih načina korištenja površina
na ekološki osjetljivom području kao što je područje Nacionalnog parka Una.
VUPT koncept istovremeno osigurava održivi razvoj, predstavlja oslonac op-
stanka stanovništva, ali najveći značaj njegove primjene ogleda se u zaštiti po-
dručja od onečišćenja. Cilj ovog rada bio je predložiti ekološki, ekonomski i
socijalno održivu, a sa stajališta trajnog funkcioniranja NP Una poželjnu struk-
turu poljoprivrede, obzirom na zatečeno stanje. Za izradu je, osim korištenja
odgovarajuće literature, urađeno terensko istraživanje, kao i obrada studijske
dokumentacije već izrađene za potrebe NP Una.
Prema zatečenom stanju, struktura korištenja poljoprivrednih površina uka-
zuje na “prirodni“ način korištenja gdje visoku zastupljenost imaju livade, paš-
njaci i neplodno tlo, a uključujući šumsko zemljište takvog je više od ¾ površine,
što je optimalan odnos za potrebe održanja biološke raznovrsnosti, dopadljivog
krajobraza i održivog gospodarenja. Nepovoljne okolnosti su dominantnost
Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za opću proizvodnju bilja, Zagreb, basic@agr.hr
Biotehnički fakultet Univerziteta u Bihaću, Bihać, vildana_btf@yahoo.com; zemira_btf@yahoo.com
355
privatnih posjeda (3.394) u odnosu na državni (51) i dosta neobrađenog zemlji-
šta. Prevladava uzgoj žitarica, povrća i voća isključivo za vlastitu potrošnju;
zastupljenost krmnog bilja je visoka. Stočni fond se poslije devastacije u ratnim
događajima postupno oporavlja, a uzgoj ima tradicionalno obilježje. Slatkovod-
no ribarstvo predstavlja perspektivnu granu i dominira u privrednom sektoru
(360 t/god). Za trajno održivo gospodarenje predlaže se optimalan odnos u
kojemu će se 10% posjeda (oko 600 ha) usmjeriti na ekološku, 80% na održivu,
a 10% na pomno nadziranu intenzivnu poljoprivredu.
Ključne riječi: Nacionalni park Una, održiva poljoprivreda, održivi razvoj
Uvod
Planetarne posljedice zagađenja neophodno je zaustaviti “održivim razvojem“,
odnosno racionalnim korištenjem prirodnih bogatstava i čuvanjem okoliša, a
posebno važno pitanje su ekološki osjetljiva područja među kojima je i područ-
je Nacionalnog parka Una. Svjetska iskustva i praksa u državama EU ukazu-
ju na činjenicu da je pravilno gospodarenje na ekološki osjetljivim područjima
ključno pitanje njihove zaštite i opstanka u funkciji. Slijedom toga, preduvjet
za opstanak i održivi razvoj šireg područja NP Una, dakle USK-a, je ekološki
prihvatljivo gospodarenje, što prvenstveno podrazumijeva gospodarenje u po-
ljoprivredi, šumarstvu, vodnom gospodarstvu, na prvom mjestu gospodarenju
tlom (Bašić & al., 1995a).
Ovaj novi način razmišljanja rezultirao je čitavim nizom mjera zaštite, a od
onih važnijih danas se najviše radi na kreaciji sistema održivog gospodarenja
tlom (Sustainable Land Management - SLM), odnosno uzgoju bilja i životinja
prema konceptu održive poljoprivrede. To je gospodarski, ekološki, socijalno i
etički održiva poljoprivreda, bezopasna za okoliš, svi postupci u njoj regulirani
su i definirani više kodeksima (Code of Good Agricultural Practice) nego zakon-
skom regulativom. Ključna zadaća joj je održati plodnost tla, smanjiti zavisnost
poljoprivrede o vanjskim inputima, smanjiti oštećenja okoliša, a istodobno odr-
žati dostignutu razinu i osigurati trend rasta proizvodnje agroekosistema (Ba-
šić, 1995b). Upravo suvremeni koncept MFCAL-VUPT (Multifunctional Cha-
racter of Agricutlure and Land – Višeznačna uloga poljoprivrede i tla) utječe na
kreiranje “Zajedničke poljoprivredne politike EU“ – CAP (Common Agricultu-
ral Policy), a uloga poljoprivrede i tla u njemu su: proizvodnja hrane, ekološka,
socijalna i prostorna uloga, uloga u oblikovanju krajobraza; tlo je izvor sirovina
i energije i ima rekreacijsko-turističku ulogu (FAO, 1999; CAP, 2000).
356
ZBORNIK RADOVA
Alternativa održivoj je ekološka poljoprivreda, sistem gospodarenja koji se

odvija pod nadzorom međunarodne organizacije IFOAM. Cilj joj je maksimal-
no korištenje bioloških resursa u tlu. Polazi od stajališta da živi organizmi ispu-
njavaju zadaću razgradnje otpada, recikliranja hranjiva, zaštite usjeva i doma-
ćih životinja od štetnika, polinacije usjeva, zaštite zemljišnih i vodnih resursa i
čuvanja genetskog materijala. Zahtjevi su suptilniji u usporedbi s konvencio-
nalnim uzgojem, a najstrožiji su oni koji se odnose na sadržaj ekološko rizičnih
tvari – teških metala i ostataka zaštitnih sredstava (Bašić & al., 1995c).
Budući da hrana proizvedena u intenzivnoj poljoprivredi još uvijek upravlja
nacionalnim i svjetskim tržištem hrane, i tu ulogu poljoprivrede treba imati na
umu prilikom vrednovanja, pa čak i ekološki osjetljivih područja. To je tržišno
orijentirana poljoprivreda u kojoj je visok profit i tržišno konkurentan proizvod
cilj, a ovisi o vanjskim faktorima (strojevi, energija, mineralna gnojiva, pestici-
di), sama opskrbljuje prerađivačku industriju sirovinama, a na putu od ‘’polja
do stola’’ na svoj se način uključuje prehrambena industrija sa svojim dodaci-
ma, pa do stola stiže namirnica toliko izmijenjena da se u njoj više ne može pre-
poznati posebnost tla, sunca i krajobraza s kojega biljka potječe. Tamna strana
ove poljoprivrede su agrokemikalije koje su uzrokovale takva oštećenja okoliša,
prvenstveno tla i vode, da su postala središnji problem današnjice (UNEP, 2000;
EC, 2001).
Koji je put do ekonomski i socijalno-politički prihvatljivog održivog razvoj
NP Una, u kojem će biti osigurano funkcioniranje NP s jedne, a puna zaposle-
nost i dobrobit stanovništva na njegovu širem području s druge strane, ovi-
si o ukupnim zatečenim socijalnim, ekonomskim i ekološkim uvjetima, pa je
stoga i cilj ovoga rada da se na temelju zatečenog stanja projicira održiva, a
sa stajališta trajnog funkcioniranja NP Una poželjna struktura poljoprivrede.
Za ostvarenje toga cilja potrebno je bilo: procijeniti stanje na terenu, ocijeniti
mogućnost ekološkog uzgoja bilja i ukazati na put transformacije poljoprivre-
de u smjeru ekološkog uzgoja, dati poželjnu strukturu poljoprivrede u tzv.
prijelaznom razdoblju u ekološku poljoprivredu i, dalje, procijeniti trošak i
dobit (cost-benefit), predložiti potrebe istraživanja i obrazovanja i predložiti
sistem trajnog motrenja.
Metode rada
U radu je korištena složena metodologija izrade koja je, osim pregleda dostu-
pne literature (Kurtović & Burlica, 1984; Martinović & al., 1985; Martinović &
Vranković 1986; Ćustović & al., 2000, i dr.), uključila terensko istraživanje i pri-
357
kupljanje podataka, njihovu obradu, kao i obradu studijske dokumentacije koja
je već izrađena za potrebe NP Una (Bašić & Ćustović, 2005). Podaci su priku-
pljeni za područje utjecaja NP Una na kojoj su izdvojene i označene granice
pojedinih zona zaštite:
 zona I: prostor divljine između kanjona Unca i kanjona Krke,
 zona II: NP Una I – dio kanjona Unca i rijeka Krka i NP Una II (Štrbački
buk – Dvoslap),
 zona III: između NP Una I i NP Una II, a obuhvaća pojas od po 50 m s obje
obale Une i krajolik
 zona IV: šire područje utjecaja koje obuhvaća uži ili širi pojas oko zaštiće-
nih područja.
Prikupljanje podataka obuhvatilo je mjesne zajednice: Martin Brod, Kulen
Vakuf, Orašac, Klisa, Ćukovi, Ripač, Golubić, Dobrenica i Sokolac koje čine pro-
stornu granicu sa zaštićenim područjem. Istraživanja je u razdoblju proljeće-
ljeto 2005. godine proveo tim Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Bihaću i
agencije ‘’Eda’’, metodom anketiranja različitih grupa stanovništva. S obzirom
na nedovoljnu pouzdanost, istraživanja su proširena i na sve druge izvore osim
službenih (kantonalne i općinske ustanove).
Rezultati rada i diskusija

Općenito, područje utjecaja NP Una rijetko je nastanjeno. Zona I je nenastanje-
na, u II i III zoni zaštite nalaze se naselja s 4.164 stanovnika, a u IV zoni živi
oko 2.590 stanovnika. Najveće naselje je Kulen Vakuf s 526 stanovnika, zatim
Orašac i Ćukovi te Ripač sa sjeverne strane koji broji oko 1.250 stanovnika. Sta-
novništvo su uglavnom mladi, radno sposobni i obrazovani, pretežno nezapo-
sleni i oslonjeni na mali broj zaposlenih u Bihaću ili u drugim državama te na
poljoprivredu. Podaci se moraju uzeti s rezervom, a stvarno stanje očekuje se
kroz popis stanovništva u 2011. godini.
Područje utjecaja NP Una je u posljednjem ratu doživjelo teška stradanja koja
su najviše pogodila upravo poljoprivredu pa je, osim velikih gubitaka života
radno najvrednijeg naraštaja, ranjavanja s trajnim posljedicama po radnu spo-
sobnost, došlo i do debalansa u odnosu muške i ženske populacije, u korist
ženske. Došlo je i do napuštanja imanja, desetkovanja stočnog fonda, otuđenja
strojeva i opreme, paljenja i rušenja gospodarskih zgrada, a na cijelom području
do zapuštanja posjeda i zarastanja površina u korove. A i bez tih događanja,
358
ZBORNIK RADOVA
poljoprivreda je kao gospodarska grana u ovom kraju bila desetljećima zapo-

stavljana i marginalizirana.
Zatečeni sistemi biljne proizvodnje

Važniji pokazatelj za procjenu stupnja utjecaja poljoprivrede na okoliš je po-
sjedovna struktura i način korištenja zemljišta. Podaci su prikupljeni za svaku
mjesnu zajednicu na istraživanom području NP Una, a sumarno prikazani u
tablici 2.
Radi usporedbe u tablici 1 dana je struktura biljne proizvodnje za neke opći-
ne USK-a. Uzgajaju se uglavnom žitarice, a kukuruz i pšenica su najzastupljeni-
ji. Uzgoj povrća i voća namijenjen je uglavnom vlastitim potrebama. S obzirom
da su uvjeti za uzgoj povrća vrlo povoljni, svakako valja računati na ekspanziju
uzgoja povrća, a još više na prerađevine iz toga povrća. Ohrabrujući je poka-
zatelj visoka zastupljenost krmnog bilja na oranicama koje općenito, a naročito
ono iz skupine leguminoza, povoljno djeluje na tlo. Površina pod najvrednijom
krmnom kulturom – lucernom dosta je visoka.
Od voća je najzastupljenija šljiva, ali stabla su stara i slabo održavana pa je
njihova obnova važna zadaća u narednom razdoblju. U uzgoju se ne koriste ke-
mijska sredstva što šljivu deklarira kao posebno vrijednu, a uz to prerada šljive
u domaćinstvu – od sušenja preko kompota, pekmeza i rakije – stavlja je u polo-
žaj posebnosti. Za očekivati je povećan uzgoj voća i pripremu svih prerađevina
iz tog voća priređenih na imanju ili manjim pogonima su.
Tablica 1 Struktura biljne proizvodnje na području nekih općina USK
(2002/03)
Unsko-sanski kanton – izabrane općine (površine u ha)
Kultura
Bihać Bužim Bosanaska Krupa Cazin
1. Žitarice 1.564 805 4.150 8.965
Pšenica 502 350 820 3.300
Raž 45 5 60 600
Ječam 40 5 40 380
Zob 126 45 30 995
Kukuruz (zrno) 851 400 3.200 3.690
2. Industrijsko bilje 0 0 0 0
3. Povrće 796 128 947 2.048
Krumpir 747 65 300 1.080
Grah 13 30 440 450
359
Crni luk 9 10 35 152
Kupus i kelj 10 5 50 54
Rajčica i paprika 5 8 66 110
Ostalo povrće 12 10 56 202
4. Krmno bilje 866 2.265 5.025 2.570
Djetelina 67 600 2.020 360
Lucerna 78 600 1.540 270
Silažni kukuruz 617 30 0 720
Travne smjese 19 1.000 1.465 1.220
Ostalo krmno bilje 85 35 0 0
5. Voće*
Jabuka 7500 2000 0 54570
Kruška 4700 1000 0 27000
Šljiva 117500 7500 140000 0
Višnje 300 200 150 350
Grožđe 0 0 0 0
*broj stabala
Na području NP Una (tablica 2) prevladavaju šumske površine, a struktura

korištenja poljoprivrednih površina ukazuje na “prirodni“ način korištenja u
kojem visoku zastupljenost imaju livade, pašnjaci i neplodno tlo. Sa stajališta
uspostave i opstanka nacionalnog parka kao zaštićenog područja, a uzevši u
račun i šumsko zemljište, pod manje više prirodnim načinom korištenja nalazi
se znatno više od ¾ površine ovoga prostora, što je gotovo optimalan odnos
za potrebe održanja biološke raznovrsnosti, pitomog i dopadljivog krajobraza
i održivog gospodarenja na ovom prostoru. Na širem području ima još sasvim
dovoljno “prostora“ i za novo naseljavanje i za ekološki prihvatljive gospodar-
ske aktivnosti, naročito poljoprivredu, koja također ima “prostora“ za intenzifi-
kaciju, ako se to pokaže potrebnim.
Na cijelom je području visoka, previsoka zastupljenost neobrađenog i na-
puštenog poljoprivrednog zemljišta, a područje općine Bihać u tom pogledu
drastično prednjači. Preko 70% poljoprivrednog zemljišta te općine je izvan ko-
rištenja!!! Te površine nisu samo “mrtvi kapitali“, ili su to ponajmanje, nego su
još i rasadišta korova i činilac nagrđivanja kulturnog krajobraza.
Za ocjenu stanja i trendova jedan od važnijih pokazatelja je posjedovna struk-
tura poljoprivrednih gospodarstava. Apsolutno prevladava privatni posjed –
ukupno su 3.394 privatna posjeda s 2.717 ha površine i prosječnom površinom
od samo 0,83 ha, a 51 državni posjed raspolaže s 901 ha zemljišta ili prosječno
22,9 ha.
360
ZBORNIK RADOVA
Tablica 2 Posjedovna struktura i način korištenja zemljišta

Privatno vlasništvo Državno vlasništvo
VRSTA neobra neobra- TOTAL
obrađeno obrađeno
đeno đeno
Polja 1545 35 1580
Voćnjaci 102 6 108
Travnjaci 791 88 879
Pašnjaci 295 732 1027
Visoko kultivirano (staklenici) 0,7 - 0,7
Navodnjavano zemljište - - -
Šume 472 1941 2413
UKUPNO 3205 2802 6007,2
Neobradivo zemljište 117 266 383
Izvor: Općina Bihać, za neke mjesne zajednice, za neke vrste – izvor MZ.
Obrada se obavlja pretežno korištenjem traktora i priključnog oruđa, a na

malim površinama, tek simbolično, vuča zapregom – konjima. Okopavanje se
obavlja ručno, a livade kose strojno. Osnovna obrada – oranje, obavlja se manje
u jesen, kako to zahtijeva ispravna suvremena agrotehnika, a više u proljeće. U
predsjetvenoj pripremi prakticira se tanjuranje i drljanje. Djelotvornoj obradi,
bez koje inače nema visokih i stabilnih prinosa, zapreka su maleni posjedi i
nepovoljne reljefne prilike – neravan teren. To su razlozi zbog kojih se ne isplati
nabavljati teže strojeve i linije mehanizacije.
Gnojidba je tradicionalna i oslanja se na kruti stajski gnoj, a mineralna gno-
jiva, uglavnom dušična, za prihranjivanje usjeva. Potrošnja po hektaru je mi-
nimalna. Od kemijskih sredstava za zaštitu bilja u uzgoju kukuruza koriste se
herbicidi, i to iz skupine atrazina. Insekticidi se redovito koriste za suzbijanje
krumpirove zlatice. U uzgoju voća kemijska sredstva za zaštitu se koriste u
simboličnim količinama, premda bi zimska prskanja voća neagresivnim sred-
stvima bila uputna.
Stočarska proizvodnja
Šire područje NP Una tradicionalno je poznat stočarski kraj. Ratni događaji su
ostavili dubok trag u svim područjima života, a statistički podaci o stanju stoč-
nog fonda u USK iz 2003. god. prikazani u tablici 3 govore u prilog nepovoljnog
stanja u stočarstvu.
361
Tablica 3 Stočni fond na području nekih općina USK-a (2003. godina)
Broj komada stoke – grla, komada
Vrsta stoke Bosanska
Bihać Bužim Cazin
Krupa
1. Goveda 4.611 3.900 5.000 7.492
- Od toga krave i steone junice 3.240 2.600 4.000 6.337
2. Ovce 9.975 6.100 6.500 19.618
- Od toga ovce za priplod 7.082 5.000 5.000 7.697
3. Svinje 900 0 750 0
- Od toga krmače 352 0 500 0
4. Konji 640 510 150 266
- Od toga kobile i ždrebne omice 224 190 100 30
5. Koze 500 500 700 628
6. Perad 35.000 30.000 30.000 47.582
Stočni fond sporo se oporavlja, a stočarstvo ipak postaje oslonac gospodar-

skog razvoja. Ono što je neprihvatljivo jest podatak iz 2002. godine da se samo
0,31% krava, čije se mlijeko otkupljuje za preradu i prodaju, nalazi pod stalnim
veterinarskim nadzorom (MP, 2002). Podaci prikupljeni za mjesne zajednice na
širem području utjecaja (tablica 4) pokazuju da se na tom području nalazi malo
stoke. Proizvodnja mlijeka za tržište više je nego skromna, a s obzirom na tre-
nutne otkupne kapacitete moguće je proizvesti još preko 255.000 litara mlijeka
godišnje. Uzgoj stoke je pretežno ekstenzivan, a u pogledu zdravstvenog stanja
redovne su bolesti kao upala pluća, upala grla, upala vimena, iščašenja i slično.
Liječenje antibioticima se obavlja u stajama kod vlasnika u uobičajenim ‘’tradi-
cionalnim’’ uvjetima držanja stoke za koje se ne može reći da su na visokoj higi-
jenskoj razini, osim kod pojedinaca. Pored navedenih, povremeno se pojavljuju
opasne bolesti s tzv. A-liste.
Tablica 4 Stanje intenzivne stočarske proizvodnje na području NP Una
Državno (grla/ Prosječna cijena
Vrsta Privatno (grla/komada) TOTAL
komada) (KM)
Goveđa stoka 351
Konji 32
Svinje 110
Ovce 7.706
Koze 2.245
Perad 11.600
Ostalo -
Izvor: Poljoprivredni zavod USK; JP “Veterinarska stanica” Bihać
362
ZBORNIK RADOVA
S obzirom da se poželjnim stanjem smatra ono u kojemu prihodi od stoke i

stočarstva čine oko ¾ ukupnih prihoda gospodarstva, očito predstoje visoka
ulaganja upravo u stočarstvu. Za ilustraciju, teži se broju stoke od najmanje jed-
no uvjetno grlo po hektaru poljoprivredne površine, a za to je na području NP
Una potrebno oko 6000 goveda ili adekvatan broj grla druge, sitnije stoke.
Kada je ribogojstvo u pitanju, zabilježena je proizvodnja u Martin Brodu (350
t/god.), u Ćukovima i Dobrenici (1 t/god.), Sokocu (3 t/god.). Uvjeti za ovu
djelatnost su vrlo povoljni – treba svakako stimulirati uzgoj ribe za tržište i
sportski ribolov (Mujić & al., 2003).
Poželjna struktura poljoprivrede

Prvenstveno treba reći da je trajno opredjeljenje i okosnica utemeljenja i op-
stanka NP Una poljoprivreda, šumarstvo i pripadajuća prerada na posjedu ili
izvan njega u manjim pogonima. U budućnosti je potrebno radikalno promi-
jeniti strukturu poljoprivredne proizvodnje, s tim da se u uzgoju bilja i stoke
izbjegavaju ili potpuno isključe postupci i zahvati koji na bilo koji način ugro-
žavaju i dovode u pitanje kvalitetu okoliša: zraka, tla, vode, prirodnog vegeta
cijskog pokrova i krajobraza (Bašić & al., 1994; Butorac & al., 1994; Bašić & Kisić,
1996).
Stoga za trajno održivo gospodarenje i opstanak NP dugoročnim ciljem dr-
žimo optimalni odnos u kojemu će se 10% poljoprivrednih posjeda, dakle po-
vršina od oko 600 ha, usmjeriti na organsko-biološku (ekološku) poljoprivredu,
80% na održivu, a 10% na pomno nadziranu intenzivnu poljoprivredu.
Takvi odnosi po našoj procjeni osiguravaju visok životni standard poljopri-
vrednika i njegov trajan, stabilan rast s jedne, te trajno skladno funkcioniranje
NP Una s druge strane. Stoga je cilj da se u razdoblju od 10-15 godina od počet-
ka realizacije projekta osmišljenim mjerama i usmjerenim ulaganjem postigne
da najmanje 70% vrijednosti poljoprivredne proizvodnje otpada na stočarstvo i
proizvode iz stočarstva.
Odnos poljoprivrednog i šumskog zemljišta nikako ne treba mijenjati! Zadr-
žati “prirodni“ način korištenja agrosfere s razmjerno visokom zastupljenošću
livada i pašnjaka, ali smišljeno voditi u smjeru veće zastupljenosti leguminoza.
Povećati zastupljenosti krmnih leguminoza, a prostora ima i za industrijsko bi-
lje, naročito uljanu repicu iz koje bi se mogao proizvoditi biodizel kao ekološki
idealno gorivo za područje NP Una. Takve promjene podrazumijevaju i novu
proizvodnju sjemena trava i krmnih leguminoza kao važnu, a ekonomski zani-
mljivu djelatnost. Uputne su tvrde sorte pšenice koje se, kao posebnost, mogu
363
mljeti u vodenici na Uni, iz brašna na licu mjesta ili blizu peći kruh, pecivo,
burek… pod brendom Eko-Una koje će svaki posjetitelj pamtiti po kvaliteti.
Plasman tako proizvedenog brašna (ne nužno mljevena u vodenici!) uopće nije
upitan ni izvan područja NP.
Na području utjecaja NP Una vrlo su povoljni uvjeti za uzgoj jelenske divlja-
či, ali i za pčelarstvo, granu poljoprivrede u kojoj se uzgaja medonosna pčela
(Apis mellificia L.) radi dobivanja meda, pčelinjeg voska, otrova, matične mliječi,
propolisa i polena koji posjeduju izvanredna ljekovita svojstva i koji su našli
primjenu u liječenju cijelog niza bolesti (Donadieu, 1987; Molan, 2000; Mujić &
al., 2005). Rojevi i matice su vrlo tražene na tržištu. Indirektna korist od pče-
larstva je za oko 100 do 150 puta veća od direktne, jer pčele vrše oprašivanje
poljoprivrednog bilja od kojih je minimalno 180 entomofilnih. Stanje na svjet-
skom tržištu meda ide na ruku ovom usmjerenju, a pčelarstvo se izvrsno ukla-
pa u koncept održive i ekološke poljoprivrede. Pčelarstvo traži čist okoliš pa se
pčelari mogu smatrati “prirodnim saveznicima“ u provedbi projekta NP Una.
Gospodarstvo koje se kani usmjeriti na seoski turizam, bit će privlačnije ako
ima svoj med. Posjetitelje manjega uzrasta – djecu, treba na licu mjesta upoznati
s marljivim “radom“ pčela–radilica!
Mjere zaštite tla i program praćenja –

monitoring
Cjelovita zaštita tla ključno je pitanje uspostave, održavanja i opstojnosti svakog
zaštićenog područja; time se osigurava održavanje njegovih najvažnijih uloga, a
ni na koji način se ne ugrožavaju prirodna dobra – voda, zrak i biološki resursi
– biljke i fauna. Kako bi odgovorili na ovo pitanje, radna skupina za zaštitu
tla Radne zajednice Alpe-Jadran i Podunavske zemlje kreirala je koncept tzv.
integralne zaštite tla, prihvatljiv za sve potencijalne investitore iz EU (Bašić &
al., 1995d). Sastoji se od tri posebna, a međusobno povezana područja djelova-
nja: inventarizacija stanja tala – vrste i intenzitet oštećenja tala na području NP
Una, trajno motrenje – monitoring stanja i informacijski sistem tala (Bašić & al.,
1993).
Predvidljivi troškovi i dobit (Cost-benefit) od

prijelaza na ekološku poljoprivredu
Ovo poglavlje obrađeno je prema modelima koji su preporučivani i korišteni u
Hrvatskoj u nekoliko publikacija (Grgić, 2001), a u obzir su uzete posebnosti pri-
364
ZBORNIK RADOVA
lika i područja. Vrijednosti su samo orijentacijske. Polazište za cost-benefit ana-

lizu i okvirni troškovi su za razdoblje od 10 godina koje je potrebno za ulaganje
u razvoj poljoprivrede i temeljito restrukturiranje. Ulaganje treba obuhvatiti sve
poljoprivredne površine bez izuzetka. Najveće ulaganje po jedinici površine bit
će u rasadnicima, staklenicima i plastenicima, zatim na trajnim nasadima i po-
vršinama predviđenim za uzgoj povrća, potom na oranicama, i konačno na li-
vadama i pašnjacima. Naravno, ulaganje odnosno troškovi proizvodnje zavisit
će i o sustavu uzgoja pa će najveće biti u sustavu intenzivnog uzgoja (planirano
10% površina ili oko 600 ha), slijedi ekološka (10% površina ili oko 600 ha), a
zatim održiva poljoprivreda na 80% površina. Prijelazno razdoblje u ekološkoj
poljoprivredi traje od “raskida“ zemljoposjeda s klasičnom, konvencionalnom
poljoprivredom do upisa gospodarske jedinice, odnosno zemljoposjednika, u
upisnik ili registar ekoloških posjeda i priznavanja “ekološkog proizvoda“ do-
bivanjem markice kojom se potvrđuje njegova valjanost i autentičnost. To raz-
doblje traje tri do pet godina.
Procijenjeni zajednički troškovi za tako organizirani sustav su 470.000 KM
godišnje u prvih 5 godina (edukacije i istraživanja, monitoring i informacijski
susav tala, uspostava i održavanje pilot farme, poticaji za eko-proizvođače,
marketing i eko-marka proizvoda). Početni troškovi su 720.000 KM (detaljni
projekt, inventarizacija tala, skladište i hladnjača). Nakon prvih 5 godina oče-
kuje se smanjenje godišnjih troškova na oko 70% početnih, jer se stvara prihod
od marke poljoprivrednih proizvoda s područja NP Una.
Osim toga, predviđa se da održiva i ekološka proizvodnja na posjedima od
1-3 ha može donositi zaradu do 10.000 KM godišnje (voće, pčelarstvo, povr-
će), na posjedima od 5 ha do 16.000 KM, a onima od 10 ha (7 ha oranica i 3
ha pašnjaka – pretežito proizvodnja mesa i mlijeka) do 35.000 KM godišnje.
Veće farme zahtijevaju veća ulaganja, ali zato donose veći profit i zapošljavanje
kao, na primjer, uzgoj ovaca zbog tradicije i posebnog gospodarskog značenja
u ovom kraju, jer se od ovce u prošlosti koristila vuna, a njezino mlijeko i meso
daju bjelančevine visoke kakvoće. No, ovca istodobno služi i kao brižni i upor-
ni “čistač“ terena od različitog nepoželjnog raslinja, grmlja i korova, te na taj
način formira poseban krajobraz; inače teško prohodne terene čini prohodnim,
a izravno smanjuje opasnost od požara. Najmanji kapacitet koji osigurava eg-
zistenciju domaćinstva je oko 120 proizvodnih grla s pripadajućim rasplodnim
pomlatkom. U objektu je potrebno osigurati za ovce 1,2 do 1,5, za ovnove 2 do
4 i za janjad oko 0,5 m2 poda po grlu. Troškovi ulaganja u objekte primjerene
suvremenom uzgoju ovaca su između 267 i 333 € po rasplodnom grlu.
365
Zaključak
Ulaganja u ruralni razvoj i razvoj poljoprivrede nezaobilazna su u svakom sce-
nariju razvoja ovoga kraja, a uz to, smatrajući da su za to ispunjeni svi prirodni
i povijesni uvjeti, odnosno tradicija, predlaže se nadležnima da Unsko-sanski
kanton već sada, bez obzira na zaštićeno područje NP Una, svoju poljoprivredu
koncipira i deklarira kao eko-socijalnu, tržišno usmjerenu poljoprivredu.
Ta poljoprivreda treba biti ekološki usmjerena, što znači da treba sačuvati
zdrav okoliš (na prvom mjestu tlo, vodu), ispuniti svoje socijalne uloge, a u ovaj
proces treba ući s konceptom MFCAL prema kojemu poljoprivredu i poljopri-
vredno zemljište treba vrednovati višeznačno. Sve su uloge tla i poljoprivrede
prema tom konceptu od jednakog značaja.
Za afirmaciju cijelog sustava treba osigurati brz protok znanja i informacija,
mjere zaštite i monitoring. Poljoprivrednici koji tu žive i rade, ali i šira druš-
tvena zajednica, moraju biti svjesni svoga značaja i uloge, a naročito specifične
uloge poljoprivrede i tla za dugoročno održavanje zadovoljavajućeg kvaliteta
okoliša, o čemu ovisi opstanak NP Una pa dakle i budućnost generacija koje će
živjeti na tom prostoru.
Literatura
Bašić, F. (1995c): Some aspects of sustainable agriculture in Croatia, Polj. Znan. Smotra, 60: 237-
247., Zagreb.
Bašić, F., Bićanić, V., Bertić, B., Igrc-Barčić, J. (1995d): Sustainable management in arable farming
of Croatia, International workshop on water pollution and protection in agricultural prac-
tice, Hrvatske vode, 12: 237-253.
Bašić, F., Butorac, A., Mesić, M., Kisić, I., Bićanić, V. (1995b): Ekološki zahtjevi pred biljnom proi-
zvodnjom Hrvatske s aspekta suvremenih trendova u svjetskom gospodarstvu, XXXI Agro-
nomsko savjetovanje, str. 8-9, Pula.
Bašić, F., Butorac, A., Vidaček, Ž., Racz, Z., Ostojić, Z., Bertić, B. (1993): Program zaštite tala Hr-
vatske-Inventarizacija stanja-Trajno motrenje-Informacijski sustav, Studija Zavoda za OPB
AFZ, str. 122, Zagreb, 1993.
Bašić, F., Čustović, H. (2005): Korištenje, gospodarenje i zaštita tla na području Nacionalnog par-
ka Una, studija, str. 45, Zagreb.
Bašić, F., Kisić, I. (1996): Ekološka ili alternativna poljoprivreda na području Karlovačke županije,
Karlovac, 1996.
Bašić, F., Mesić, M., Kisić, I., Butorac, A. (1995c): Projekt transformacije poljoprivrede na vodoza-
štitnom području crpilišta Kosnica, studija, rukopis, stručni spisi Zavoda za OPB AFZ, str.
80, Zagreb, 1995.
366
ZBORNIK RADOVA
Bašić, F., Mihalić, V., Bertić, B. (1995a): Trajno održiva poljoprivreda u novom okruženju, HAZU,
Poljoprivreda i proizvodnja hrane u novom europskom okruženju, Zagreb, Zbornik rado-
va, 47-59.
Butorac, A., Bašić, F., Kisić,I. (1994): Alternativni sustavi gospodarenja i njihov utjecaj na kvalitetu
vode, Zbornik znanstvenog skupa “Poljoprivreda i gospodarenje vodama“, 53-77, Bizovač-
ke toplice, 1994.
CAP (2000): Communication from the Commission to the Council and the European Parliament:
Indicators for the Integration of Environmental Concerns into the Common Agricultural
Policy, Commission of the European Communities, 2000.
Ćustović, H. at al. (2000): Protection Policy of Agricultural Land in Bosnia and Herzegovina du-
ring the Transition. Conference soil in CEC, New Independent States, Central Asian Coun-
tries and Mongolia, Prague, Czech Republic.
Donadieu, Y. Der Pollen. 4. überarbeitete Auflage, KOCH Imkerei-Technic-Verlag, Oppenau/
Schwarzwald, (1987),Germany.
EC (2001): A Framework for Indicators for the Economic and Social Dimension of Sustainable
Agriculture and Rural Development, European Commission, Agriculture Directorate-Ge-
neral, 5 February 2001.
FAO (1999): FAO/Netherlands Conference on the Multifunctional Character of Agriculture and
Land “Cultivating our Futures”, Background papers, FAO and the Ministry of Agriculture,
Nature Management and Fisheries of the Netherlands.
Grgić, Z. (2001): Ulagati u poljoprivredu, ali ne biti izravni poljoprivrednik – Kako? Ministarstvo
za javne radove, obnovu i graditeljstvo Republike Hrvatske, “Panonija - razvojne moguć-
nosti“.
Kurtović, J., Burlica, Č. (1984): Komentar karte upotrebne vrijednosti zemljišta općine Bihać, mjerilo
1:25000, SOUR UPI RO Institut za istraživanje i razvoj, Zavod za agropedologiju, Sarajevo.
Martinović, J., Jakšić V., Burlica, Č. (1985): Pedološka obrada prostora Unsko-sanske regije, Sa-
rajevo.
Martinović, J., Vranković, A. (1986): Zagađenost tla teškim metalima i zaštita izvorišta Klokota,
Zbornik “Suvremene tehnologije prečišćavanja otpadnih voda i zaštita Une, Sane i Kora-
ne“, str. 100-114.,Cazin.
Molan, P.C. (2000): Establishing Honey as a Recognized Medicine. J Americ. Apither. Soc. 7: (1).
MP/Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (2002): Informacija o provođenju mje-
ra za sprečavanje pojave i sprečavanja širenja zaraznih bolesti životinja na području USK u
periodu od 1998-2000. godine, te pojedinačni izvještaji za 2003. 2004. i 2005. godinu.
Mujić, H., Đug, I., Tahrić, R., Ćoralić, A. (2003): Strategija dugoročnog razvoja d.o.o. ‘’Riz-Kraji-
na’’ Bihać, Institut Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Bihaću, Bihać.
Mujić, I., Alibabić, V., Bajramović, M., Šahinović, R. (2005): Honey as a Marketing Strategy in the
Una Sana Canton. World congress Apimondia, 21.-25. kolovoza 2005. Dublin, Irska, str.
108-112.
UNEP (2000): Down to earth: Soil degradation and sustainable development in Europe, European
Environment Agency and UNEP.
367
SUSTAINABLE AGRICULTURE
AS A FACTOR FOR THE
DEVELOPMENT OF THE UNA
NATIONAL PARK AREA
Summary
The modern concept of development in which agriculture and soil have a mul-
tiple role, which, in addition to food production, is reflected in the environmen-
tal, social and spatial role, the role in landscape shaping, the role of the soil
as a source of raw materials, and in the energy and recreational-tourist role
known as the VUPT concept (Multiple role of agriculture and land) – is one of
the most effective ways of using the environmentally sensitive area such as the
Una National Park. The VUPT concept at the same time ensures sustainable de-
velopment, represents the backbone of the population survival, but the greatest
importance of its implementation is reflected in protecting the area from pollu-
tion. The goal of this paper is to propose an environmentally, economically and
socially sustainable agricultural structure which is needed for the permanent
life of the NP Una, as well as to indicate the need of transition to the proposed
management system, given the existing situation. In accordance with the set
goals, a complex method of drafting this paper was used which, in addition to
utilizing appropriate literature, included the field research and data collecting,
their processing, and processing of the study documentation, which had alre-
ady been made for the needs of the NP Una.
The results of the research areas show severe suffering in the last war which
affected the agriculture most. People abandoned their properties, livestock was
practically destroyed, there was equipment stealing, burning and demolition
of farm buildings and in the entire area farmable land was neglected so it be-
came full of weeds. In addition to this, demographic changes, loss of life of
the most valuable working generation, injuries with permanent consequences
for the ability to work, unbalanced male and female populations with females
368
ZBORNIK RADOVA
prevailing, resulted in the lack of production. Also, the agriculture industry in

this region was neglected and marginalized for decades even without afore-
mentioned issues related to the war. According to the existing state, the use of
the agricultural land indicates to a “natural“ way of using soil where meadows,
pastures, and unfertile soil are dominant. If one takes into account forests, more
than 75% of the area in the NP Una is used in a more or less natural way. One
can well say that it is an optimal ratio for maintaining biodiversity, the pleasing
landscape, and sustainable development. The unfavourable circumstance is the
predominance of private property (3.394) with 2.717 hectares and the average
surface area of only 0.83 hectares, while the state owns (51) 901 hectares of land,
or an average of 22.9 hectares. Relatively large representation of the unfarmed
land is a “dead capital” and the place where weeds grow, which degrades the
beauty of the landscape.
Key words: National park Una, sustainable agriculture, sustainable develo-
pment
369
ZBORNIK RADOVA
OCJENA STANJA PROSTORA

NACIONALNI PARK UNA KAO
PREDUSLOV ODRŽIVOG
RAZVOJA
Vildana Alibabić
Sažetak
Uzimajući u obzir intenzivni razvoj u prethodnom vijeku i očigledno narušava-
nje prirode, postavlja se pitanje međuodnosa čovjeka i njegove okoline. U po-
trazi za odgovorima javlja se potreba zaštite prirode i nastojanja za održivim ra-
zvojem, kojim bi prirodni ekosistemi bili sačuvani, a čovjek bi mogao nastaviti
svoje aktivnosti u prostoru, ali sa pojačanom osjetljivošću prema sredini kojoj je
i on sastavnica. Ovi trendovi prepoznati su i na prostorima sliva rijeke Une, pa
je ideja o zaštiti Une, potekla još iz 60’tih godina prošlog vijeka, danas postala
stvarnost življenja na Uni. Cilj ovog rada je pregled prirodnih i kulturno-histo-
rijskih vrijednosti Nacionalnog parka Una i pregled zatečenih i mogućih načina
korištenja prostora. U izradi ovog rada korištena je odgovarajuća literatura i
studijska dokumentacija izrađena za potrebe NP Una.
Uvidom u dostupnu literaturu, moguće je pronaći preko 150 naučnih radova
koji valorizuju vrijednost rijeke Une, uključujući i područje NP Una. Od prirod-
nih vrijednosti ističe se područje kanjona Une, Unca i doline Krke, 15 sedrenih
barijera, 115 izvora pitke vode i značajan broj očuvanih jedinstvenih refugijal-
nih staništa kojima je osiguran sistem neprekinutih kraških staništa juga Evro-
pe. Utvrđena je izuzetna raznolikost faune kičmenjaka s prisutnim endemskim
vrstama, i veliki broj osjetljivih vrsta sa lista raznih konvencija. Zabilježen je 61
arheološki lokalitet. Nešto više od ¾ površine prostora koristi se kao šumsko i
poljoprivredno na ‘’prirodan način’’, što je optimalan odnos za potrebe održa-
Biotehnički fakultet Univerziteta u Bihaću, Bihać, vildana_btf@yahoo.com
371
nja biološke raznovrsnosti, dopadljivog krajobraza i održivog razvoja. U izboru
modela za upravljanje zaštićenim područjem predlaže se postepena promjena,
s mogućnošću privrednog povrata sredstava koja se ulože, kako bi takvo po-
dručje postalo resurs razvoja, a ne resurs konzerviranog područja.
Ključne riječi: bioraznolikost, Nacionalni park Una, ocjena stanja prostora,
zaštićena područja
Uvod
Rijeka Una - izuzetan i jedinstven dar prirode, osim svog jedinstvenog ime-
na predstavlja unikatnu vrijednost zbog izuzetne ljepote i bogatstva vodama.
Protiče kroz tipično krško područje, čija je najvažnija odlika velika osjetljivost
na sve antropogene uticaje, pa stoga ideja o utemeljenju Nacionalnog parka
Una garantuje očuvanje i održanje njenog okoliša.
Prvi naučni skup posvećen pitanjima zaštite rijeke Une održan je 1985. a
samo godinu poslije nastavljena je diskusija na skupu posvećenom zaštiti Une,
Sane i Korane. Naučnici su razmatrali različite aspekte razvoja ovog prostora
i konflikte između zahtjeva za zaštitom tla i vode, i razvoja industrije. Publi-
kacija ‘’Unski smaragdi ‘86’’ iz 1986. među prvima otvara pitanje utemelje-
nja Nacionalnog parka Una, ali lavinu pokreće skup “Valorizacija prirodnih
i društvenih vrijednosti sliva rijeke Une”, iz 1991., kada je 59 autora, kroz 53
naučna rada dalo naučni doprinos o vrijednostima Une, naročito biološkoj ra-
znolikosti. Konačno, 2000. godine u Bihaću organizuje se naučna tribina pod
nazivom ‘’Sedra rijeke Une i Una bez sedre’’, nakon koje se Federalnoj vladi
BiH upućuju dokumenti na razmatranje. Novo poglavlje u istraživačkoj hi-
storiji Une otvara se formiranjem Univerziteta u Bihaću, 1998. čiji naučnici do
danas objavljuju preko 20 radova o okolišu, najčešće o kvaliteti vodenog bi-
otopa, a prekretnica u utemeljenju Nacionalnog parka Una je izrada ‘’Studije
izvodljivosti za Nacionalni park Una’’ koja sumira sva navedena saznanja i
dopunjuje novim podacima. U izvedbi studije učestvuje 48 stručnih suradni-
ka koji su kroz 14 sektorskih studija opravdali ideju o utemeljenju zaštićenog
područja na Uni.
Pregledom dostupne literature utvrđeno je da Una formira svoj sliv koji re-
gionalno pripada sjeverozapadnoj Bosni. Prema novijoj podijeli Bosne i Her-
cegovine (Dejtonski sporazum, Dec. 1995, Dayton, Ohio, USA) u ovom dijelu Fe-
deracije BiH se nalazi Kanton 1, koji je upravo po Uni i njenoj najvećoj pritoci,
Sani, dobio ime Unsko - sanski kanton (USK). Manji dio sliva pripada područ-
ju R. Srpske, a kako dijelom svog uzdužnog profila graniči sa R. Hrvatskom,
372
ZBORNIK RADOVA
to djelomično pripada i zapadnom susjedu. Površina sliva iznosi 9.640 km2,

od čega BiH pripada 9.130 km2, dok R. Hrvatskoj pripada 510 km2, iako ove
podatke treba uzeti sa rezervom, pošto bi se do stvarne površine sliva moglo
doći tek nakon izuzetno opsežnih, dugotrajnih i skupih geoloških istraživanja
(IBG,2003). Federaciji BiH pripada 5.434 km2, a R. Srpskoj 3.696 km2, dok USK-
u pripada 3.892 km2 sliva.
Una izvire u selu Donja Suvaja ispod planine Čemernice i brda Lisina u
Lici, R. Hrvatska. Ukupni prosječni pad rijeke je 1,67%. U gornjem toku, od
izvora do Bihaća (69,63 km) ukupan pad je 2,75% tj. skoro 3 m po jednom kilo-
metru. U ovom dijelu Una nosi obilježja prave planinske rijeke. Od Bihaća do
Bosanskog Novog (72,78 km) nosi karakteristike brdske rijeke, a na potezu od
Bosanskog Novog do ušća (67,94 km) je prava ravničarska rijeka. Najveći pad
Una ima na atraktivnim slapovima Martin Broda koji su visoki 54 m, te slapo-
vima Štrbačkog buka visine 23,5 m. Ulijeva se u Savu kod Jasenovca na 83,37
m nadmorske visine (IBG,2003). Unski sliv je nepravilnog trokutastog oblika
čija je dužina 125 km, a širina 115 km. Hidrografski sistem Une u osnovi čine
tri izvora: glavni kod Donje Suvaje i dva manja, Velika i Mala Neteka, a nepo-
sredno nizvodno prima vode Srebrenice i teče na sjever. Najvažnije desne pri-
toke rijeke Une su Unac (kod Martin Broda), Krušnica (kod Bosanske Krupe) i
Sana (kod Novog Grada), a zatim Mlječanica i Moštanica, dok su najznačajnije
lijeve pritoke Klokot (kod Bihaća) i Žiravac (Spahić, 1991; JVP,1994). Obzirom
na neslaganja podataka o dužini riječnog sliva (JVP,1994; Spahić,1991; Ćehaj-
ić, 2000; Ribarstvena osnova, 2002; Bećiraj & al., 2002; i dr.) za potrebe istra-
živanja u radu Alibabić (2007) je uz pomoć IBG Programskog ureda za razvoj
riječnog sliva Une pregledana dostupna (veliki dio dokumenata uništen je
ratnim razaranjima) tehnička dokumentacija (Geodetske podloge,1961) i iz-
vršeno mjerenje različitih karakteristika sliva uz pomoć kompjuterske podrš-
ke, odgovarajućeg softvera, te očitavanjem vrijednosti sa topografskih karata.
Prema rezultatima ovog pregleda Una je najveća rijeka Unskog sliva sa 210,35
km, druga po veličini je Sana sa 139,0 km, zatim Unac sa 62,35 km, dok je Klo-
kot dug 4,88 km, a Krušnica 6,8 km.
Rijeka Unac izvire ispod planine Šator na 876 m nadmorske visine. Nakon
toka od 62,35 km ulijeva se u Unu nizvodno od sedrenih slapova kod Martin
Broda, na 310 m n.m. 466 m razlike u visini svrstava je u rijeku sa planinsko
- brdskim obilježjima. Vodom je puni na desetine pritoka i vrela, naročito u
gornjem toku.
Pored nabrojanih pritoka, značajne količine vode, posebno u periodima in-
tenzivnih padavina, Una prima iz nekoliko velikih kraških vrela duž toka, od
373
kojih su najbogatiji vodom oni u području Kulen Vakufa. Prirodni slapovi,
vodopadi, brzaci i bukovi na gornjem uzdužnom profilu rijeke Une predstav-
ljaju unikatnu prirodnu baštinu, po kojoj je Una i dobila svoj naziv “Jedina”.
Una je gotovo cijelim uzdužnim profilom kaskadna rijeka. Neposredno kod
vrela Une pojavljuje se prvi slap visok 10 m. Kod Martin Broda se nalazi naj-
veći unski slap i vodopad, gdje se preko bigrene prečage visoke 54 m, na od-
sjeku od 100m, prosječno prelijeva 63 m3/s vode. Ovaj vodopad nosi naziv
Veliki slap, a narod ga zove Bukovi na Uni. Nizvodno od Martin Broda nalazi
se najatraktivniji slap – Štrbački buk. Sastoji se iz tri bigrena odsjeka širine 40
m a visine 23,5 m. Do Bihaća se nalazi još i Troslap, visine 2,5 m, Dvoslap visine
1,5 m, a nizvodno od Bihaća Kostelski slapovi, slapovi kod Bosanske Krupe i
Novog Grada.
Prirodni fenomen stvaranja sedrenih barijera, slapovi različitih oblika i ve-
ličina su svojom jedinstvenom ljepotom privlačni kako za obična čovjeka i
umjetnost, tako i za naučnike različitih profila, hemičare, biologe, geologe,
fizičare. Brojni naučni radovi o nastanku sedre pokazuju da je proces talože-
nja sedre u čistim prirodnim vodama rezultat određenih fizikalno – hemij-
skih i bioloških procesa. Srdoč i suradnici (1985) objašnjavaju proces taloženja
kalcita u kraškim vodama kao sklop procesa u strogo određenim uvjetima
biotopa (pH, temperatura, zasićenost kalcij karbonatom, sadržaj kalcija, ma-
gnezija itd.). Horvatinčić (1985) u svojoj disertaciji određuje starost oko 250
uzoraka sedre Plitvičkih jezera metodom radioaktivnog ugljika 14C, i navodi
da se ovom metodom može utvrditi starost do 40 000 godina (jezero Kozjak ~
6 500 godina, jezero Prošće ~ 7 000 godina). Mjerena je i starost uzorka sedre
rijeke Une, u selu Suvaja, ispod vrela, a rezultat je dao starost od 2 940 ± 120
godina.
Sedra je po hemijskom sastavu kalcij – karbonat, CaCO3, materijal koji iz-
građuje mnogobrojne slapove Une, ali i Plitvičkih jezera, slapove Krke, Kora-
ne, Zrmanje, Cetine, Mrežnice i Plive. Ciklus nastanka sedre započinje obo-
rinskim vodama koje vrlo brzo poniru u kraško tlo. Poniruće vode prolaze
kroz površinu i otapaju ugljični dioksid, koji je nastao u zemlji rastom biljaka
i djelovanjem mikroorganizama. Vode pune CO2 potom otapaju vapnenac i
dolomite, pri čemu se stvaraju topive soli kalcij i magnezij – bikarbonata (Ca2+,
Mg2+, HCO3-). Ovakva voda izbija na izvorima i prolazeći kroz brzace i vodo-
pade, pri turbulenciji, razlijevanju i isparavanju dešava se obrnuti proces. Iz
kalcij – bikarbonata oslobađa se ugljični dioksid, a taloži se kalcij – karbonat.
Sedimentacija sedre se ubrzava i fitogenim procesima, naročito izraženih kod
algi, koje iz vode konzumiraju ugljični dioksid. Ovim one potpomažu izluči-
374
ZBORNIK RADOVA
vanje kalcij – karbonata, koji se taloži na algama, mahovinama, lišću i gran-

čicama (Horvatinčić, 2000). Zbog toga Matoničkin i Pavletić mahovine često
nazivaju – sedrotvorcima (Matoničkin & Pavletić,1963). Važno je naglasiti da
na ovaj proces utiču geografski sastav i građa tla, hidrogeološki sastav, te
flora i fauna područja. Narušavanjem uspostavljene prirodne ravnoteže, npr.
smanjenjem vodenih tokova, klimatskim promjenama ili usljed onečišćenja
vode, može doći do poremećaja u prirodnom procesu taloženja sedre ili čak
do potpunog prestanka rasta sedre.
Sva ova i druga saznanja objavljena u preko 150 naučnih i stručnih radova
naučnika iz BiH, Hrvatske i drugih područja i jedinstvenost i neobičnost u
odnosu stanovništva prema ovoj rijeci rezultirali su pokretanjem postupka za
utemeljenje Nacionalnog parka Una u gornjem toku rijeke.
Obzirom da je stepen zaštite određenog područja uvjetovan ukupnim za-
tečenim socijalnim, ekonomskim i ekološkim uvjetima, cilj ovoga rada je da
se na temelju zatečenog stanja projicira održivi, a sa stajališta trajnog funkci-
oniranja NP Una poželjni razvoj i njegova struktura. U ovom radu prikazan
je sumarni pregled prirodnih i kulturno-historijskih vrijednosti područja NP
Una te pregled zatečenih i mogućih načina korištenja prostora.
Metode rada
U izradi ovog rada korištena je metodologija koja je, osim pregleda odgovara-
juće literature, uključila njihovu obradu, kao i obradu studijske dokumentacije
koja je već izrađena za potrebe NP Una.
Podaci su prikupljeni za područje uticaja NP Una, prvenstveno predviđeno
na 24.0000 ha, na kojem je prema prirodnim osobitostima prostora i prema sta-
nju njegove očuvanosti i načina korištenja izdvojeno i označeno 8 cjelina:
1. područje Martin Broda i uzvodnog kanjona rijeke Une do ušća Krke,
2. područje izvorišta rijeke Krke,
3. područje kanjona Unca,
4. područje između kanjona Une i Unca,
5. područje doline rijeke Une od Štrbačkog buka do Lohova,
6. područje doline rijeke Une između Martin Broda i Štrbačkog buka,
7. područje Dulibe, Orašca i Ćukova,
8. područje doline Une od Lohova do Ripča i Bihaća.
Terensko prikupljanje podataka obuhvatilo je mjesne zajednice: Martin Brod,
Kulen Vakuf, Orašac, Klisa, Ćukovi, Ripač, Golubić, Dobrenica i Sokolac koje
375
čine prostornu granicu sa zaštićenim područjem, odnosno ulaze u pojas oko
zaštićenog područja, a rađena su u proljeće – ljeto 2005. godine od strane tima
Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Bihaću i agencije ‘’Eda’’ u Bihaću. Podaci
su prikupljeni anketiranjem različitih grupa stanovništva, a istraživanja su pro-
širena i na sve kantonalne, opštinske i druge druge izvore osim službenih, čime
je postignuta veća tačnost.

Struktura korištenja i urbanizovanost, broj historijskih i geomorfoloških atrak-
tivnosti, lokaliteti prirodnih osobitosti, što je uključilo i površine pod minskim
poljima dati su kao orijentacioni podaci u poglavlju 5., Studije izvodljivosti za
NP Una kao sinteza svih istraživanja, a u svrhu uvida u zatečeno stanje i pro-
cjene opravdanosti utemeljenja zaštićenog područja. Za svaku od ovih cjelina
procijenjen je mogući stepen zaštite prema IUCN (International Union on Con-
servation of Nature-Međunarodna organizacija za zaštitu prirode) standardi-
ma. Rezultati za svaku pojedinu cjelinu prikazani su u tablici 1, dok su sumarni
rezultati područja uticaja NP Una prikazani u tablici 2.
Slijedom podataka navedenih u tablicama 1 i 2., vidljivo je da je cjelokupna
površina obuhvaćena kao područje uticaja 24343 ha, međutim, u ovim podaci-
ma ne nalaze se podaci o miniranim područjima koji su utvrđeni na površini od
6006 ha, s tim da se najveća minirana površina nalazi na cjelini 6, doline Une od
Martin Broda-Kulen Vakuf-Štrbački buk (2990 ha) i cjelini 8, Ripač (1584 ha) i na
cjelini 7, Orašac-Ćukovi (763 ha).
Generalno promatrajući, geografski ovo područje u potpunosti pripada op-
ćini Bihać i sa zaštićenih, prema procjenama iz studije, 225 km2 općina Bihać bi
imala ukupno oko 25% zaštićenog područja. Poseban geografski značaj je polo-
žaj Bihaća na pravcu osnovnih koridora Zapadna Evropa – Mediteran - Bliski
Istok i izuzetna komunikacijska veza s Hrvatskom, a time i ostalim zemljama
Evrope, kao i blizina Nacionalnog parka Plitvice što otvara mogućnosti stvara-
nja međudržavnog zaštićenog područja.
Geomorfološki i geoekološki ovo je područje izuzetno atraktivno i krajo-
brazno dopadljivo te po svjetskim mjerilima zavređuje zaštitu na razini naci-
onalnog parka. Primjerice, u usporedbi sa NP Paklenica koji ima 12 lokaliteta
visokovrijednih reljefnih osobitosti (Saletto Janković, 1995), NP Una ih prema
metodi indeksa rekreacijskog potencijala ima 29.
376
ZBORNIK RADOVA
Tablica 1 Zatečene vrijednosti pojedinih istraživanih cjelina područja utjecaja

Nacionalnog parka Una
Prostorne Ukupna Površina šuma i Površina Površina Naselja

cjeline površina (ha) goleti (ha) oranica (ha) livada (ha) (ha)
Cjelina 1 301 133 101 27 39
Cjelina 2 876 573 303 0 0
Cjelina 3 1884 987 881 16 0
Cjelina 4 4612 2824 1788 0 0
Cjelina 5 5839 5258 565 0 16
Cjelina 6 6329 3641 2556 22 110
Cjelina 7 1387 841 211 0 335
Cjelina 8 3115 768 2123 0 224
Arheološki Geomorfološki Sedrene Broj većih
* Vidikovci
lokaliteti lokaliteti** barijere izvora
Cjelina 1 2 2 2 1 0
Cjelina 2 2 Nije kartirano 0 0 1
Cjelina 3 0 2 0 0 2
Cjelina 4 5 Nije kartirano 0 1 0
Cjelina 5 9 14 3 5 44
Cjelina 6 15 11 2 1 24
Cjelina 7 10 - 0 0 20
Cjelina 8 18 7 8 0 24
* Broj izražen u (kom)
**Broj se odnosi na atraktivne geomorfološke lokalitete
Tablica 2 Zatečene vrijednosti cjelokupnog područja uticaja Nacionalnog parka

Una
Prostorne Ukupna Površina šuma i Površina Površina Naselja
cjeline površina (ha) goleti (ha) oranica (ha) livada (ha) (ha)
NP Una 24343 15025 8528 65 724
Arheološki Geomorfološki Sedrene Broj većih
* Vidikovci
lokaliteti lokaliteti** barijere izvora
Cjelina 1 61 36 15 8 115
* Broj izražen u (kom)
**Broj se odnosi na atraktivne geomorfološke lokalitete
377
Klimatske i hidrološke karakteristike važne su zbog hidrogeoloških vrijednosti
i biološke raznolikosti, ali i zbog procjena načina uvjeta zaštite, očuvanja i korište-
nja tog područja. Područje uticaja NP Una je u području miješanja umjereno-kon-
tinentalne i planinske klime, čak mjestimično pretplaninske klime što je otežava-
juće u definisanju uvjeta. Uz to položaj sliva u krškom području Une ne odgovara
topografskoj razdjelnici i vjerojatno je znatno šire, Una je u tom gornjem dijelu
zbog hidrografski krške forme karbonatnih stijena koje su bitno uticale na mor-
fologiju riječne doline, odnosno redukciju površinske riječne mreže, hidrografski
vrlo oslabljenog toka. U ovom segmentu je vrlo važno detaljnije istražiti prostor-
nu raspodijelu sliva i uvesti mjere zaštite i kontinuirani monitoring osnovnih me-
teoroloških podataka i posebnih praćenja mikroklimatskih uvjeta.
Od geomorfološko-hidroloških osobitosti područja naročito se izdvajaju ka-
njon Unca od Crnog vrela do Martin Broda, te dolina Krke s njenim izvorištem,
koje su po svim kriterijima u kategoriju zaštite specijalnih rezervata i izvanredna
vrijednost Unca od Crnog vrela do ušća u Unu i Une na pojedinim potezima koji
mogu biti zaštićeni kao specijalni ihtiološki rezervati.
U nizu geomorfološko-hidroloških vrijednosti su i Dvoslap i Troslap koje tre-
ba zaštititi u kategoriji spomenika prirode i već zaštićeni Štrbački buk, pećina i
slapovi u Martin Brodu, Crno vrelo i izvor Ostrovica. Sedrene tvorevine u koritu
Une, kojih je zabilježeno ukupno 15, naročito one u Martin Brodu, Kulen Vakufu
i Ripču, pa cijelog poteza sutjeske Unca s nizom ponora sitastog tipa i izvorima, te
niza vrela duž toka Une, predstavljaju iznimno bogatstvo i atrakciju područja.
Obzirom na reljefne, klimatske, geološke i pedološke osobitosti, značajan je
broj očuvanih jedinstvenih refugijalnih staništa s kojima je osiguran sistem nepre-
kinutih kraških staništa juga Evrope. Oni su posebno vezani za kraške fenomene
podzemnih staništa, izvora i vrela, zatim brdskih i planinskih livada. Popis vrsta
ne postoji, ali bez obzira na to činjenica da je do sada na cijelom prostoru sliva
rijeke Une identificirano 1900 biljnih vrsta, što iznosi 53.19% svih vrsta prisutnih
u BiH i da je od toga ustanovljeno 177 oficijelnih i 105 potencijalno ljekovitih,
jestivih, vitaminskih i aromatičnih biljnih vrsta, govori sama za sebe. Veliki broj
se upravo nalazi na području NP Una (Lakušić & Redžić,1991; Lakušić & al,1991;
Redžić & al,1991).
Od kičmenjaka, na području gornjeg toka rijeke Une obitava oko 215 vrsta i
smatra se da je Lička Plješivica, nakon Velebita i Plitvica, jedno od najbogatijih
područja rijetkih i ugroženih životinja. Posebno interesantne su ptice, kojih ima
oko 130 vrsta, a među kojima je velik broj vrsta dupljarica (djetlovka), zanimljiva
fauna sova, tetrijeb i lještarka, vrlo su zanimljive grabljivice, sjenice (Paridae) i
muharice (Muscicapidae). Prisutnost nekih šumskih vrsta daje ovom području
378
ZBORNIK RADOVA
veliki značaj za zaštitu ptica, a ističu se globalno ugroženi kosac (Crex crex), mali
vranac, sivi sokol (Falco peregrinus), veliki tetrijeb (Tetrao uraogallus) i dr.
Interesantnost u području ihtiofaune očituje se u postojanju preko 15 vrsta, od
kojih se 6 nalazi na popisima Bernske konvencije i konvencije o zaštiti staništa, 2
na popisu zaštićenih riba u Evropi. Od vodozemaca, 2 vrste su na popisu zašti-
ćenih na evropskoj razini, a ima ih ukupno 13. Od gmazova je identificirano 15
vrsta, a uzmu li se u obzir i pretpostavljene vrste sisara ovaj broj prelazi 70 vrsta.
Ovaj broj u usporedbi sa teriofaunom Hrvatske predstavlja izuzetnu vrijednost
za relativno malo područje. Po brojnosti su šišmiši sa pojedinim rijetkim i ugrože-
nim vrstama na prvom mjestu, potom zvijeri, kukcojedi i glodavci. Posebna vri-
jednost područja je što na jednom mjestu obitavaju svi veliki evropski predatori,
iščezli i istrijebljeni u velikom dijelu Evrope. Sudeći po nepotpunim podacima
o stanju faune, jedan od prvih koraka biće baze podataka tj. utvrđivanje nultog
stanja ovog područja, što se treba primijeniti i kada je flora u pitanju.
Površinske vode gornjeg toka rijeke Une su obzirom na hemijsko i biološko
– ekološke standarde, a prema dosadašnjim istraživanjima na lokacijama Unac-
Drvar, Martin Brod (ušće Unca), Kulen Vakuf (Sofradžija & al., 2002; Alibabić &
al., 2002; Alibabić & al., 2005) lokacija Unac – Drvar ne odgovara propisanoj klasi
(MDK za BiH, Sl: list SFRJ 6/78 i 8/78) za I. vrstu zbog povećane koncentracija
amonijaka – dok prema MDK EU odgovara vodama I. klase. Na svim ostalim
lokacijama voda je odgovarala kvaliteti voda I. klase. Prema MDK EU kvaliteta
vode Une i Unca odgovara vodama I. klase na svim lokalitetima. Obzirom na pri-
sutnost 17 istraživanih teških metala i grupe organoklornih pesticida u vodama i
ribama rijeka Unac i Una na 4 lokaliteta, iz 2002 i 2003. godine nema opasnosti od
kontaminacije niti bioakumulacije (Alibabić, 2007). U istraživanju makrozooben-
tosa (Sofradžija & al., 2002; Alibabić & al., 2005, IBG Ltd, 2005) gdje je određivana
kvaliteta voda metodom proširenog biotičkog indeksa – EBI (Ghetti 1986), I. klasa
voda zabilježena je na lokalitetu Martin Brod, a u Kulen Vakufu III klasa. Nizvod-
no od Bihaća je relativno velika raznolikost makrozoobentosa, a pored indikatora
organskog onečišćenja utvrđeni su indikatori čistih voda (Ephemeroptera i Tric-
hoptera), što ukazuje da se vode kreću u granicama II. vrste, a da se nakon većih
naselja kvaliteta pogoršava.
Zatečeni prirodni uvjeti koji određuju intenzitet procesa pedogeneze, stanja i
osobina tla, načina njegova korištenja, posebno u poljoprivredi, govore da je tlo
jako raznovrsno u pogledu svih osobina što uvjetuje održavanje prirodne vegetaci-
je i veliku biološku raznolikost. Pri njegovom korištenju nisu registrovani agresivni
postupci karakteristični za suvremeno korištenje tla. U vezi s tim i obzirom na ko-
rištenje prostora zatečeno stanje odražava teška stradanja u proteklom ratu što je
379
uzrokom velike demografske promjene, oštećenja ili potpunog uništenja imovine,
kao i zapuštanje posjeda i zarastanja zemljišta u korove (Bašić & Ćustović, 2005).
Demografska slika stanovništva okarakterisana je promjenom uzrokovanom
prethodnim ratom koja se očituje u sljedećem: opština Bihać izgubila je u zadnjih
15 godina oko 14% stanovništva, a na području uticaja NP Una taj je gubitak veći
od 35% (od 10.000 stanovnika, danas živi samo oko 6.600), s tim da su najveći
gubitak doživjeli Kulen Vakuf, Klisa i Ripač (ostalo 1/3 prijeratnog stanovniš-
tva). Danas, većina populacije istraživanog područja živi u Orašcu i Ćukovima
(oko 50% ili 3.200), a u Ripču, Golubiću, Dobrenici i Sokolcu oko 40% (oko 2.700).
U središtu NP Una, odnosno Martin Brodu, Kulen Vakufu i Klisi živi samo 10%
stanovništva. Odnos muške i ženske populacije je 55:45% u korist žena, a većina
je starosne dobi od 16-65 godina, osim u Martin Brodu gdje je povratničko sta-
novništvo uglavnom starije od 45 godina. Samo 5,5% stanovnika ima završenu
višu ili visoku školu, većina (56%) ima srednje obrazovanje. Nešto mlađih ljudi
služi se stranim jezicima. Nezaposleno je gotovo 60% stanovnika, a od njih je 24%
starije od 50 godina. Demografska slika upućuje na vrlo važnu potrebu demo-
grafske obnove.
Kada je u pitanju korištenje prostora, nešto više od ¾ površine ovoga prostora
se koristi kao šumsko (15.025 ha) i poljoprivredno (8.593 ha) dobro, i to na ‘’pri-
rodan način’’, može se reći da se radi o optimalnom odnosu za potrebe održanja
biološke raznovrsnosti i dopadljivog krajobraza, kao i održivog razvoja. ‘’Loše’’
stanje ogleda se u proizvodnji koja je namijenjena isključivo samo za vlastite po-
trebe, i u dominantnosti privatnih posjeda (3.394) s 2.717 ha površine i prosječ-
nom površinom od samo 0,83 ha, dok državni posjed (51) raspolaže sa 901 ha
zemljišta ili prosječno 22,9 ha, kao i u razmjerno velikoj zastupljenosti neobra-
đenog zemljišta koje je kao “mrtvi kapital“ rasadište korova i faktor nagrđivanja
kulturnog krajobraza (Bašić & Alibabić, 2005).
Od korištenih površina dominantana su polja (1580 ha), travnjaci (1077 ha),
pašnjaci (485 ha) i voćnjaci (108 ha), a ostalo je neobrađeno. Obrada se karakteriše
kao tradicionalan način, mala je upotreba umjetnih gnojiva (36 kg/ha/god. ili
ukupno 130 t/god.). Najviše se uzgajaju žitarice - kukuruz i pšenica (30%), trave
(travno-djetelinske smjese, 44%), povrće (10%), stočna hrana (9%) i ostalo (7%).
Prinosi su zadovoljavajući (pšenica do čak 5 t/ha). U stočnom fondu evidentirano
je 350 goveda, 30 konja, 110 svinja, 7700 ovaca, 2250 koza i 11500 komada peradi,
što nije zadovoljavajuće obzirom na činjenicu da se poželjnim stanjem smatra ono
u kojemu prihodi od stoke i stočarstva čine oko 3/4 ukupnih prihoda privrede,
ali na razini značajno veće ukupne razvijenosti, što očito podrazumijeva visoka
ulaganja upravo u stočarstvu. Da bi se dostigla težnja od najmanje jedno uvjetno
380
ZBORNIK RADOVA
grlo po hektaru poljoprivredne površine treba imati oko 6000 goveda ili adekva-
tan broj grla druge, sitnije stoke.
Od ostalih karakteristika područja potrebno je izdvojiti da privredni značaj
šuma na području NP Una nije velik, jer su šume uglavnom izdanačke šume
(panjače), koje predstavljaju određeni oblik degradiranih šuma. Uglavnom su
prisutne bukove šume, šume hrasta kitnjaka, i malo četinarskih nasada. Dobna
starost sastojina je između 40 i 80 godina, a broj stabala je između 1500 i 2000/ha,
zbog čega su stabla visokog stepena vitkosti, slabog korjenskog sustava i s malim
reduciranim krošnjama, što ih čini neotpornim na biotske i abiotske faktore. Sve
ovo je uzrokovala zapuštenosti i kriva njega.
Sa aspekta kulturno-historijskih vrijednosti zabilježen je 61 arheološki lokali-
tet, ribolovni i planinski lovni resursi su visoko ocijenjeni, a uz 8 postojećih vi-
dikovaca, kanjona, riječnih terasa, slapova, predgorskih stepenica i padina, ovo
područje predstavlja unikatnu vrijednost i upravo na svima njima predviđa se
razvoj sporta i rekreacije, lova, ribolova, posjetiteljskog i edukativnog turizma.
Sve navedeno u novim uvjetima podrazumijeva razvoj tradicionalnih privrednih
aktivnosti (poljoprivreda, šumarstvo, ribolov i lov), ali pod uvjetima da ne ugro-
žavaju okoliš.
Od ostalih zatečenih aktivnosti, rudnik gipsa kod Kulen Vakufa, ribnjak u Mar-
tin Brodu, punionica vode u Kulen Vakufu i drvoprerađivački pogon u Ćukovi-
ma, povoljnost je njihov mali uticaj na okoliš i mogućnost uklapanja u buduće
rješenje zaštite. Nove mogućnosti otvaraju se kroz turizam i ugostiteljstvo, obra-
zovnu i naučno-istraživačku djelatnost, sportsko-rekreativnu aktivnost i druge
okolišu prihvatljive razvojne aktivnosti.
Zaključak
Obzirom da je područje predviđeno za Nacionalni park Una tipično krško po-
dručje jako osjetljivo na sve antropogene uticaje, aktivnosti čovjeka moraju biti
podređene čuvanju i održavanju okoliša u stanju koje garantuje trajnu jedinstve-
nost okoliša, ali i normalno funkcionisanje NP Una. To se prvenstveno odnosi na
izbor modela za upravljanje zaštićenim područjem, a ovdje se predlaže postepe-
na promjena, s mogućnošću ekonomskog povrata sredstava koja se ulože, kako
bi takvo područje postalo resurs razvoja, a ne resurs konzerviranog područja.
Literatura
Alibabić, V. & al. (2005): Izvještaj za projekt Biomonitoring ekosistema sliva rijeke Une, za prvi pe-
riod uzorkovanja-proljeće 2005. Biotehnički fakultet Univerzitet u Bihaću, 6 str.
381
Alibabić, V. Šahinović, R., Merdanić, H., Bećiraj, A. Ćehajić, A. (2002): Ecology – Parameters of
Quality in Una Sana Canton, Proceeding on Int. Conf., Environmental Problems of the Medi-
terranean Region, EMPR 2002, Cypar, P1036.
Alibabić, V., Vahčić, N., Bajramović, M. (2007): Bioaccumulation of pesticides in fish of Salmonidae
family and the effect on fish meat quality. Environmental Monitoring and Assesment, 131
(1-3): 349-364.
Bašić, F., Alibabić, V. (2005): Stanje i projekcija prihvatljivog razvoja poljoprivrede na području utje-
caja Nacionalnog parka Una, Studija izvodljivosti NP Una, Zagreb.
Bašić, F., Čustović, H. (2005): Korištenje, gospodarenje i zaštita tla na području Nacionalnog parka
Una, studija, str. 45, Zagreb.
Bećiraj, A., Maletin, S., Šahinović, R., Alibabić, V., Merdanić, H. (2002): Kvalitet vode i neke karak-
teristike nekih riječnih riba, Savremena poljoprivreda, 51 (3-4): 243-246.
Ćehajić, A. (2000): Kvaliteta vode rijeke Une i njena zaštita kroz program prečišćavanja gradskih i
industrijskih otpadnih voda, Magistarski rad, Tehnološki fakultet, Univerzitet u Tuzli, Tuzla.
Horvatinčić, N. (1985): Određivanje starosti sedre u području Plitvičkih jezera metodom radioaktiv-
nog ugljika 14C, Disertacija, Sveučilište u Zagrebu.
Horvatinčić, N. (2000): Što je sedra i kako je zaštititi, Naučna tribina, Sedra rijeke Une i Una bez sedre,
UNSKI SMARAGDI XV, br. 8, Bihać: 20 –30.
IBG (2003): Programski ured Bihać, Program razvoja riječnog sliva Une, Swiss Agensy for Develo-
pment and Cooperation, Bihać.
JVP (1994): Okvirna vodoprivredna osnova Bosne i Hercegovine, Javno vodoprivredno poduzeće,
Vodoprivreda Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
Lakušić, R. i Redžić, S. (1991): Vegetacija refugijalno - reliktnih ekosistema sliva rijeke Une, Objav-
ljeno u Zborniku radova: Valorizacija prirodnih i društvenih vrijednosti sliva rijeke Une, BILTEN
Br. 6: 25 - 74.
Lakušić, R., Dizdarević, M., Grgić, P., Pavlović, B., Redžić, S. (1991): Ekološka diferencijacija pro-
stora sliva Une i njegova vrijednost, Objavljeno u Zborniku radova: Valorizacija prirodnih i
društvenih vrijednosti sliva rijeke Une, BILTEN Br. 6: 15 - 23.
Matoničkin, I. i Pavletić, Z. (1963): Sedrene naslage u rijeci Uni i njihova biološka uvjetovanost.
Geografski glasnik. 24: 43 – 56.
Prostorno uređenje i zaštita rijeke Sane i Une (1985): Zagađenje vodotoka u slivu rijeke Une i mjere
zaštite, Objavljeno u Zborniku radova: Prostorno uređenje i zaštita rijeke Sane i Une, Stručno
– naučni skup, Bos. Novi: 114 – 121.
Redžić, S. Lakušić, R., Tokić, S. (1991): Ljekovite biljke u nekim ekosistema doline rijeke Une, Objav-
ljeno u Zborniku radova: Valorizacija prirodnih i društvenih vrijednosti sliva rijeke Une, BILTEN
Br. 6: 155 – 159.
Sedra rijeke Une i Una bez sedre (2000): Naučna tribina; Zbornik radova, Bihać 2000.
SINPU (2005): Studija izvodljivosti za Nacionalni park Una. Elektroprojekt d.o.o Zagreb i Institut
ekonomskog fakulteta Univerziteta u Bihaću, Zagreb.
Sofradžija, A. & al. (2002): Ribarstveno-gospodarska osnova općine Bihać. Prirodno-matematički
fakultet Univerziteta u Sarajevu, Cantar za ihtiologiju i ribarstvo.
Spahić, M. (1991): Rijeka Una – potamološka razmatranja, Objavljeno u Zborniku radova: Valorizacija
prirodnih i društvenih vrijednosti sliva rijeke Une, BILTEN Br. 6: 161 – 167.
Srdoč, D., Horvatinčić, N., Obelić, B., Krajcar I., Slijepčević, A. (1985): Procesi taloženja kalcita u kraš-
kim vodama s posebnim osvrtom na Plitvička jezera. Krš Jugoslavije, 11/4-6, JAZU: 101-204.
382
ZBORNIK RADOVA
THE EVALUATION OF
NATIONAL PARK UNA AREA
AS A PRECODNITION OF
SUSTAINABLE DEVELOPMENT
Summary
Taking into account the intensive development in the previous century, and
the apparent nature damaging, issue of relationship between people and
their environment has to be raised. In search of answers, there is both need to
protect nature and need to make efforts for sustainable development, which
would preserve natural ecosystems, and people could continue its activities
in the area, but with increased sensibility for the environment which people
are part of. These trends are recognized in the Una River basin, so the idea of
protecting Una, which became prominent during the 60’s, is a reality now.
The goal of this paper is to review natural, cultural and historical values of the
National Park “Una”, as well as to review the current use of space in the Park
and present possible solutions for using the space. Appropriate literature and
study documentation, which has already been made for the needs of NP Una
were used during writing this paper.
There are more than 150 scientific papers addressing the Una values includ-
ing those addressing the area of the National park “Una”. The most promi-
nent natural values are the following: the area of the canyon Una and the
canyon Unac, the Krka valley, 15 travertine dams, 115 sources of fresh water
and a significant number of preserved unique refugial habitats, which secure
the continuous system of the south Europe’s karst habitats. There was deter-
mined an exceptional diversity of vertebrates including endemic species, and
a large number of endangered species from the lists of various conventions.
There is 61 archaeological sites. More than 75% of the area is used for for-
estry and agriculture in the “natural way”, which is optimal for maintaining
biodiversity, beautiful landscape and sustainable development. This paper
383
proposes gradual change as a model of protected area management, with the
possibility of economic return of the invested funds so this area can be a de-
velopment resource, and not a conserved areas resource.
Key words: biodiversity, National park Una, ocjena stanja prostora, protected
areas
384
ZBORNIK RADOVA
Mogućnosti održivog
razvoja područja uz
rijeku Trebižat i zaštita
kroz kategoriju zaštićeni
krajolik/park prirode
Marinko Dalmatin
Nevenko Herceg
Sažetak
Rijeka Trebižat, odnosno (Tihaljina – Mlada – Trebižat) u dužini od 51 km od
izvorišta u Peć Mlinima do ušća u Neretvu, općina Čapljina, čini jedinstvenu hi-
drološku cjelinu koja za područje kroz koje protječe (općine Grude, Ljubuški i
Čapljina) ima višestruko prirodno i ekonomsko značenje. Na rijeci se nalaze je-
dinstveni sedrotvorni vodopadi: Koćuša, Bučine, Kravica te niz manjih sedrenih
barijera i kaskada koji svrstavaju rijeku Trebižat u prirodne vrijednosti. Bogatstvo
podzemnih izvora i vrela učinila su je ekonomski vrijednim resursom, jer se sa
njezinih izvora vodom za piće opskrbljuje oko 30.000 žitelja; vodom se natapaju
polja: Vitinsko, Ljubuško, Trebižećko; uz rijeku je izgrađeno preko 20 sezonskih i
10 stalnih ugostiteljskih objekta; na njezinim obalama u ljetnom periodu dnevno
nalazi odmor i osvježenje se preko 3.000 žitelja; niz rijeku se kanu safarijem spusti
3.500 – 4.000 gostiju godišnje putem kojeg se vrši turistička prezentacija cijele re-
gije, u zemlji i inozemstvu. Sve ove prirodne (sedronosni vodopadi, flora i fauna),
kulturno-povijesne i ekonomske vrijednosti prostora traže da se stručno valori-
ziraju, sukladno Zakonu o zaštiti prirode (SN FBiH br. 33/03), daju za pravo da
se područje uz rijeku zaštiti kroz jednu od prihvatljivih kategorija “Zaštićeni kra-
jolik/park prirode“. Prirodni i turistički potencijali s kojima područje raspolaže i
koji su u turističkoj funkciji tijekom ljetne turističke sezone: kanu safari, odmor uz
Dipl. biolog, “Lijepa naša”, Čapljina
Prof. dr. sc., Agronomski i prehrambeno-tehnološki fakultet Sveučilišta u Mostaru
385
kupanje i rekreaciju, ugostiteljski objekti, konjička rekreacija, muzejske posjete,
kulturne zabave na otvorenom uz rijeku, đačke ekskurzije itd. ugoste i do preko
100.000 posjetitelja, što preračunato kroz turističku naknadu od 1,00 KM iznosi
oko 100.000 KM. Ove brojke dovoljno ilustrativno govore da područje uz rijeku
Trebižat ima svoj potencijal/vrijednost koja se već sad može brojčano iskazati.
Da bi se ova sredstva mogla zakonski prikupiti i usmjeriti u zaštitu i unapređe-
nje turističke ponude područja, nužno je uspostaviti upravu/organizaciju koja
će putem ovlaštenja moći raspolagati i upravljati ovim resursima. Uspostavom
kategorije “zaštićeni krajolik“ moguće je kvalitetno upravljati ovim prirodnim
resursima bez ugrožavanja vitalnih interesa i potreba lokalnih ljudi.
Kategorizaciju područja moguće je provesti kroz model parcijalne zaštite pu-
tem županijskih ministarstava ili preko Federalnog ministarstva zaštite okoliša
i turizma. Bez obzira koji se model primijenio, sama kategorizacija će izravno
doprinijeti unapređenju zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti, racionalni-
jem korištenju i održivom razvoju ovog prirodnog i po mnogo čemu jedinstve-
nog vodenog resursa te osigurati uključivanje područja u europsku mrežu za-
štićenih područja NATURA 2000.
1. Uvod
Rijeka Neretva je najveća rijeka primorsko-kraškog područja. Duga 215 km, 193
km protječe kroz Bosnu i Hercegovinu, a 22 km južnom Hrvatskom. Nadzemno
slivno područje rijeke Neretve obuhvaća površinu od 6.577 km2, ali se cijeli hi-
drografski sliv procjenjuje na oko 12.000 km2. Riječni tok Neretve moguće je
podijeliti u tri regije. U gornju regiju spada područje od izvora do Konjica, u
srednju područje od Konjica do Počitelja, a u donju, nazvanu delta Neretve,
područje od Počitelja do ušća u more u Republici Hrvatskoj. U donjem toku od
Počitelja pa sve do ušća Neretva je tipična nizinska rijeka, gdje aluvijalni nanosi
stvaraju otoke (ade), dok rijeka meandrira stvarajući mnoge rukavce i kripto-
depresije s jezerima. Na dijelu ispod gradskog središta Čapljine, Neretva prima
desni pritok Trebižat, a s lijeve strane Bregavu i Krupu. Površinske i podzemne
vode s gornjih horizonata (Popovo, Nevesinjsko, Gatačko, Bilećko polje) ure-
đenim koritom Trebišnjice dospijevaju u Bregavu i Hutovo blato, a potom se
rijekom Krupom odvode u Neretvu.
Na drugoj strani Trebižat odvodi vode posuške Ričine, imotske Suvaje, Vrlji-
ke i Matice te ljubuške Tihaljine i Mlade. Od Mlade se jedan dio odvaja prema
kraškom Rastočkom polju, a odatle podzemno izvire u vrgorskom jezeru pa se
zajedno s njegovim vodama slijeva u Baćinska jezera.
386
ZBORNIK RADOVA
2. Slivno područje rijeke Trebižat

Prema navodima Sliškovića i Ivčića (1999), sliv Trebižata zahvaća površinu od
oko 1.450 km2, s dužinom od 123 km od Tribistova do ušća u rijeku Neretvu.
Sjeverna razvodnica se proteže od planine Čvrsnice prema zapadu zaobilazeći
Rakitsko polje i povija prema Mesihovini. Pritom ide južnim obroncima Midne
planine, presijeca istočni dio Roškog polja i izbija na Prološko blato. Tu popri-
ma zonalni karakter, jer dio voda podzemno otječe prema vrulji u Dupcima, a
drugi dio tokom rijeke Sije (Jaruge) prema Matici. Jugozapadna razvodnica se
pruža između Zagvozda i Poljica na brdo Vjetrenik, približava se Runovićima,
izbija na Osoje i Orah, odakle se pruža preko Rastok polja na Prolog i preko
Novih sela i Vida na rijeku Neretvu.
U fokusu našeg interesa je rijeka Trebižat, točnije nadzemni hidrološki sustav
Tihaljina – Mlada – Trebižat. Međutim, osim činjenice koja govori o tri različita
imena za istu rijeku (vodu), važno je istaći da ova rijeka prije svog nadzemnog
pojavljivanja u Peć Mlinima, sjevernije na području Imotskog polja, ima naziv
Matica i Vrljika (Hrvatska) čije vode izviru iz stalnog vrela Utopišće, Prološko
blato, koje se vodom prehranjuje iz nadzemnog toka Ričine, koja izvire na po-
dručju Tribistova (BiH). Ovaj prirodni fenomen poniranja i pojavljivanja vode
uvjetovan je izrazito propusnom podlogom (kraški teren) koja zbog mnogo-
brojnih pukotina i kaverni u svojoj unutrašnjosti, omogućuje prodiranje i pro-
tok vode s viših kora u niže predjele.
Najveći dio slivnog područja izgrađen je od propusnih stijena s komplici-
ranim tektonskim odnosima. Unutar ovog područja značajnu hidrogeološku
ulogu imaju plominske naslage Zavelima, eocenski fliš Vira i Ričica, miocen-
sko-laporovite naslage Posuškog polja, te dolomitsko-vapnenačka antiklinala
Gornji Vinjani – Sovići. Kvartalne naslage debljine i preko 140 m u većem dijelu
imotsko-bekijskog polja imaju funkciju nepotpune barijere.
Upravo zbog ovakvog sastava geološke podloge čiju glavninu čine okršeni
vapnenci, vode koje se formiraju na području Tribistova korespondiraju nad-
zemnim i podzemnim tokovima (Ričina, Topola, Studeni potok, Žukovica, Vr-
bica, Suvaja, Sija, Vrljika, Matica Tihaljina, Vrioštica, Brza voda, Matica, Mlada,
Studenčica – Trebižat) sve do Struga u općini Čapjina gdje se ista ulijeva u rije-
ku Neretvu. Dužina cijelog toka od Tribistova do Čapljine je oko 123 km, dok
vodeni sustav Tihaljina – Mlada – Trebižat ima dužinu od 51 km.
Međutim, vodeni tok od Prološca na rubu Imotskog polja, kroz koji teče u
dužini od 5 – 6 km, poznat je pod nazivom Vrljika. Zatim dužinom od 17 – 18
km teče pod imenom Matica. Nakon ponovnog izvora u Peć Mlinima teče na
dionici dugoj oko 20 km pod imenom Tihaljina ili Tihaljinska rika. Na sljedećoj
387
dionici dugoj oko 8 km, tekući kroz Ljubuško polje, ima naziv Prokop ili Mlade.
Na dionici dugoj oko 23 km rijeka prima lijevi pritok Vriošticu, nastavljajući teći
kroz rubni dio gradskog središta Ljubuškog, Humca, te Studenačko i Trebižeć-
ko polje sve do Struga u općini Čapljina, gdje se ulijeva u Neretvu.
U administrativnom pogledu ovaj jedinstveni hidrološki sustav Vrljika-Ma-
tica-Tihaljina-Mlade-Trebižat prolazi kroz dvije države (Republika Hrvatska
– nadzemni tok Vrljike i Matice), dok ostali dio toka protječe kroz Bosnu i Her-
cegovinu. Na području BiH nadzemni tok Tihaljina – Mlada – Trebižat protječe
kroz dvije županije, ZHŽ i HNŽ, i zahvaća područje triju općina: Grude, Lju-
buški i Čapljina.
Ovaj hidrološki sustav Tihaljina-Mlade-Trebižat je velika kraška rijeka, koja
podzemnom gravitacijom prima velike količine vode bogate rastvorenim kalci-
jevim karbonatom, tako da poslije svog izviranja počinje teći po površini, stva-
rajući u svom toku i u svojoj dolini velike količine sedrenih kaskada, bukova,
slapova i vodopada.
Osim što kraškom području kroz koji protječe donosi obilje vode i daje mu
život, ova rijeka obiluje prirodnim fenomenima (vodopadima) takve ljepote
koji, se kroz znanstvenu i stručnu valorizaciju, mogu pretvoriti u jedinstvenu
turističku atrakciju u ovom djelu Hercegovine.
Najznačajniji vodopadi, bukovi slapovi i izvorišta na cijelom toku Trebižata
su:
 Izvor “TIHALJINE“ u Peć Mlinima,
 Vodopad “KOĆUŠA“ Veljaci,
 Izvor “VRIOŠTICE“ u Vitini,
 Izvor “KLOKUN“ u Klobuku,
 Vodopad “BUČINE“ ispod Ljubuškog,
 Vodopad “KRAVICA“ Ljubuški,
 Izvor “STUDENČICE“ vrelo – Daupovina,
 Vrelo “GORUŠA“ radio aktivno vrelo.
Osim gore navedenih izvora, slapova, bukova, vodopada i vrela u slivnom

području rijeke Trebižat, nalazi se još mnoštvo manjih slapova, bukova i vrela
prvenstveno efemernog karaktera koji tijekom godine presušuju, a vezani su za
sustav sublakustrijskih pukotina.
Uz obilje vode uz rijeku se javlja iznimno bogat biljni i životinjski svijet koji
ima svoju biološku vrijednost jer se radi o endemskim vrstama koje su veza-
ne i nastanjuju samo sedrena područja. Gospin vlasak (Adiantus capilus veneris)
388
ZBORNIK RADOVA
nastanjuje područje uz slapove i vodapade, zatim tu su čovječja ribica (Proteus

anguinus), stanovnik kraškog podzemlja; Vidra (Lutra lutra), stanovnik čistih
vodenih tokove; zatim riblja vrsta podustva (Hondriostoma nasus) koja se mrije-
sti u vodama Trebižata; tu su i druge ugrožene biljne i životinjske vrste iz gru-
pe vodozemaca, gmazova, leptira, vodencvjetova itd., što sve čini tako veliko
bogatstvo ovog riječnog ekosustava. Velika biološka i krajobrazna raznolikost
daju ovom prostoru posebnu specifičnost i osobnost, a naročito proces sedrenja
i sedrotvoraca koji doprinose prirodnoj rijetkosti svakog od spomenutih slapo-
va, bukova i vodopada.
3. Problemi u prostoru
Problemi zagađivanja okoliša, prvenstveno komunalnim i drugim otpadom,
kulminirali su posljednjih desetak godina (ratne godine) kad je došlo do po-
manjkanja kontrole i nadzora od nadležnih organa (općinske i županijske in-
spekcije) u cilju sprečavanja zagađenja od komunalnog i drugog industrijskog
otpada.
Nekontrolirano odlaganja otpada uz putove, po vrtačama, usjecima, uz na-
sipe, živice, šikare, šume i uz obalu rijeke, uzelo je takve razmjere da je rijetko
naći mjesto da se ne naiđe na divlje deponije. Najveću količinu čini komunalni
otpad, zatim stari automobili, šut materijala, bijela tehnika, stari lijekovi, mo-
torna ulja itd, što stvara ružnu sliku krajolika, uz onečišćenje podzemnih i po-
vršinskih vodotoka otrovnim tvarima. Posljedice ovakvog stanja odražavaju se
na devastaciju prostora i sve lošije stanje ispravnosti vode za piće, a time i na
zdravstveno stanje pučanstva koje živi uz rijeku Trebižat.
Da je stanje ozbiljno, govore i podaci analize vode pojedinih izvorišta, pri-
mjerice Studenčice koja je u stručnim elaboracijama planirana kao izvorište koje
će biti regionalnog značenja. Međutim, danas ono zbog povećane bakteriološke
zagađenosti nije više pogodno za tu namjenu. Kvaliteta vode rijeke Trebižat,
koja se nalazi u drugoj klasi, sve više pokazuje znakove bakteriološkog one-
čišćenja. Opskrba pitkom vodom pučanstva općine Ljubuški i Čapljina vrši se
s izvora koji se nalaze u obodnom djelu riječnog toka Trebižata. Uz činjenicu
da se izvorišta (vodozahvati) opskrbljuju podzemnom vodom s gornjeg, višeg
platoa (Posušje, Široki Brijeg, Čitluk, Međugorje), očekivati je veća onečišćenja
pojedinih izvorišta.
Osim kaptiranih vodozahvata (Vitina i Studenci i Bjelave), vodu za piće ko-
riste pučani s izvorišta Klokun i Studenčica, te izravno iz otvorenog toka Tre-
bižeta, što ukazuje na opasanosti koje se kriju po zdravlje ljudi u ovakvom su-
389
stavu vodoopskrbe. Sve veće onečišćenje podzemnih i površinskih voda rijeke
Trebižata možemo tražiti u povećanom broju stambenih jedinica u Ljubuškom
i Čapljini, ugostiteljskih objekata, proizvodnih pogona, praonica, auto-servisa,
koji nemaju ugrađene uređaje za pročišćavanje i odvođenje fekalnih i tehnološ-
kih voda. Neriješeno stanje otpadnih i kanalizacijskih voda Čitluka i Međugorja
dodatno su opterećenje za cijeli podzemni, a i površinski vodni sustav.
Uzroke ovakvom stanju promjene kvalitete vode treba tražiti prije svega
u izostanku stalne brige za očuvanjem vodnih resursa. Kapitalizacija prirod-
nih resursa naspram zaštite postala je ustaljena praksa, dok se zaštita prirode
marginalizirala, a zagađenje okoliša je samo logičan odraz općeg stanja svijesti
građana. Zagađivanje i onečišćenje okoliša (voda, zrak, tlo) doživljava se kao
normalan i uobičajen oblik ponašanja bez ikakvih posljedica, pa je ono postalo
dio naše svakodnevice i ustaljenih navika. Uz nedostatak stručnog kadra, ne-
dostatak jasne vizije razvoja uz očuvanje prirodnih resursa kao sredstva za brži
oporavak privrede, proizveo je ovakvo stanje u prostoru.
Dodamo li ovom velike promjene u strukturi pučanstva (velik broj progna-
nika), zatim nemogućnost provedbe zakonskih obveza i izostanak kontrole od
strane nadležnih organa (inspekcije), nedostatak i manjkavost ekološke svijesti
kod pučanstva, manjkavosti u obrazovnom sustavu, a uz sve ovo i pomanjkanje
medijske promidžbe ekologije na lokalnim medijima, dovele su do opće de-
strukcije prirodnog okoliša. Istraživanja javnog mijenja i razine ekološke svijesti
kod različitih ciljnih skupina – profesora 60%, učenika 68%, lovaca/ribolovaca
45% te 57% građana – govore da je ekološka svijest na niskoj razini, te da po-
dručje uz rijeku Trebižat treba zaštititi kroz adekvatnu kategoriju zaštite. Rezul-
tati javnog mijenja ponukali su nas da poduzmemo konkretne i sustavne mjere
zaštite ukoliko želimo zaštititi prirodne vrijednosti prostora. Rješenje ovih pro-
blema vidimo kroz zaštitu rijeke Trebižat i njezino stavljanje u odgovarajuću
kategoriju (prijedlog Zaštićeni krajolik/park prirode). Dosadašnje aktivnosti
EU “Lijepa naša“ Čapljina i NVO-a u prostoru oko pokretanja inicijative za za-
štitu Trebižata imale su uspjeh kod lokalnih vlasti, što je rezultiralo usvajanjem
odluka općinskih vijeća Čapljine, Ljubuškog i Gruda o davanju suglasnosti za
ekološku valorizaciju prostora (projekt financiran iz sredstava EU 2006. g.).
Ovo smatramo jednim od ključnih aktivnosti ka konačnoj zaštiti prostora, jer se
javnost upoznala o značenju, ljepoti, važnosti i potrebi zaštite cijelog prostora
uz riječni tok Tihaljina – Mlade –Trebižat, kako s aspekta zaštite prirodnih vri-
jednosti tako i sa aspekta ukupnog razvoja gospodarstva i zdravlja ljudi.
Očuvanje ovog prirodnog resursa za lokalnu i širu zajednicu vidimo u znače-
nju vode, kao resursa, za opskrbu pučanstva pitkom vodom, razvoj poljoprivre-
390
ZBORNIK RADOVA
de, razvoj odgovornog turizma, održiv ruralni razvoj, očuvanje biološke i krajo-
brazne raznolikosti. Značaj zaštite prostora u europskim okvirima vidimo kroz
očuvanje vode kao resursa (voda za piće) koje je sve manje, održivost ruralnih
područja te očuvanje visokovrijednih i zaštićenih vrsta na europskoj razini te
uključivanje istog u mrežu zaštićenih područja.
4. Zakonske pretpostavke
Za donošenje valjane odluke i stavljanje cijelog područja uz rijeku u jednu od
kategorija, postoje i zakonske pretpostavke koje proizlaze iz dosad važećih za-
kona: Zakona o zaštiti okoliša, Zakona o zaštiti prirode (“SN F BiH”, 33/03); te
Zakona o zaštiti prirodne i kulturne baštine iz 1965. g. kada su slapovi Koćuša i
Kravica proglašeni spomenikom prirode. Po Zakonu o zaštiti prirode, zaštićena
područja se uspostavljaju radi posebno vrijednih prirodnih područja i vrijedno-
sti povijesnog, kulturnog, estetskog i rekreacijskog značenja.
Zaštita prirode se provodi radi:
 osiguravanja racionalnog korištenja prirode i njezinih dobara, bez naruša-
vanja uspostavljene ravnoteže njezinih dijelova;
 sprečavanja nastanka poremećaja u prirodi kao posljedica tehnološkog ra-
zvoja i drugih djelatnosti;
 osiguranje što povoljnijih uvjeta održavanja i slobodnog razvoja prirode;
 donošenje dugoročnih i kratkoročnih planova upravljanja i zaštite;
 provedba prostornih planova, odnosno mjera zaštite zaštićenih dijelova
prirode.
U ovom kontekstu Zakon o zaštiti prirode definirao je kategorizaciju zaštiće-
nih područja kroz slijedeće kategorije:
1. Prirodno zaštićeno područje
2. Nacionalni park
3. Spomenik prirode
4. Zaštićeni krajolik/pejzaž ili park prirode
Procedura za proglašenje nekog područja zaštićenim očitovala bi se u sljede-
ćim radnjama:
 Prijedlog za proglašenje zaštićenim prirodno zaštićenog područja i nacio-
nalnog parka daje federalno ministarstvo.
391
 Prijedlog za proglašenje zaštićenim krajolika/pejzaža i spomenika prirode
daje županijsko ministarstvo.
 Nadležni organi dužni su obavijestiti vlasnika/korisnika područja o po-
kretanju postupka za proglašenje područja zaštićenim u roku od jedne go-
dine, radi privremene zaštite.
 Obavijest mora sadržavati granice područja i točan opis postojećeg stanja
područja.
 Posebni zakon o proglašenju područja zaštićenim donosi zakonodavno ti-
jelo županije.
 Podaci o zaštićenim područjima, tampon zonama u njima i poduzetim ak-
tivnostima za očuvanje izvornog stanja dostavljat će se u katastar, registar
zaštićenih područja i međuentitetski informacijski sustav.
Definicija zaštićenog krajolika/pejzaža po federalnom Zakonu o zaštiti priro-
de odgovara kategoriji parkova prirode koji egzistiraju na području Federacije
BiH (Hutovo blato i Blidinje), kategorije potvrđene Zakonom o zaštiti prirode
HNŽ (“Narodne novine HNŽ”, broj 15/03).
Zaštićeni pejzaž je kopneno ili prirodno područje nastalo međusobnim djelo-
vanjem prirode i čovjeka s izuzetnim estetskim i/ili kulturnim vrijednostima, i
često s velikom biološkom raznolikošću.
Zaštićeni krajolik/pejzaž utvrđuje se s ciljem:
 održavanja usklađenosti međusobnog djelovanja prirode i kulture putem
zaštite kopnenog ili prirodnog pejzaža i tradicionalnog korištenja tla, gra-
đenja, te društvenih i kulturnih manifestacija,
 izvođenja ekonomskih aktivnosti u skladu s prirodom i očuvanjem kultur-
nog sustava zajednice,
 eliminiranja i sprečavanja korištenja tla i aktivnosti koje nisu u skladu s
ciljevima upravljanja,
 omogućavanja rekreacije i turizma koje odgovara kategoriji područja;
 poticanja naučnih i edukativnih aktivnosti za dobrobit pučanstva za duži
vremenski period,
 učešća javnosti u zaštiti okoliša tog područja,
 omogućavanja beneficija kroz osiguranje prirodnih izvora (šume i ribe) i
usluga (kao što su čista voda ili prihodi od turizma u cilju održive uporabe
tog područja) za lokalnu zajednicu.
392
ZBORNIK RADOVA
Strateški dokumenti na razini BiH, NEAP (Nacionalni akcijski plan zaštite

okoliša, 2003.) utvrđuju politiku i prioritete, gdje se planira pod odgovarajući
režim zaštite staviti od 15 – 20% teritorija BIH. Kategorizacija treba biti u skladu
s IUCN kriterijima, za koje treba izraditi strategiju i akcijski plan uravnotežene
zaštite/planove upravljanja.
Za realizaciju predloženih mjera date su jasne smjernice i aktivnosti po kojima:
 Uz IUCN klasifikaciju neophodno je razviti vlastitu metodologiju, koja bi
bila u potpunosti usklađena sa stanjem biodiverziteta i potrebama za nje-
govim održanjem,
 Razviti programe održivog upravljanja prirodno vrijednim područjima u
cilju ostvarivanja ekonomske dobiti za postizanje efikasne zaštite.
Međunarodno usvojeni principi u kategorizaciji zaštićenih područja po IUCN
klasifikaciji predviđaju sljedeće kategorije zaštite:
Ia. Strogi rezervat prirode: zaštićena zona namijenjena isključivo znanosti.
Ib. Zona divljine: zaštićena zona namijenjena uglavnom za zaštitu divljine.
II. Nacionalni park: zaštićena zona namijenjena zaštiti ekosustava i rekreaciji.
III. Spomenik prirode: zaštićena zona namijenjena uglavnom za konzervaciju
specifičnih prirodnih obilježja.
IV. Zona upravljanja staništima/vrstama: zaštićena zona namijenjena uglav-
nom za konzervaciju putem odgovarajućih intervencija.
V. Zaštićeni pejzaž/morsko područje: zaštićena zona namijenjena uglavnom
za konzervaciju pejzaža/krajolika/morskog područja i rekreaciju.
VI. Zaštićeno područje namijenjeno upravljanju resursima: zaštićeno područje
namijenjeno uglavnom za održivo upravljanje prirodnim ekosustavima.
Sukladno IUCN klasifikaciji područje uz rijeku Trebižat po svim elementi-
ma ispunjava uvjete V kategorije - Zaštićeni pejzaž/krajolik/morsko područje:
zaštićena zona namijenjena uglavnom za konzervaciju pejzaža/krajolika/ mor-
skog područja i rekreaciju.
Površina kopna, s obalom i morem gdje je to podesno, gdje su interakcije
ljudi i prirode tijekom vremena stvorile zonu izraženog karaktera sa značajnim
estetskim, ekološkim i/ili kulturnim vrijednostima, i često s visokim biodiver-
zitetom. Očuvanje integriteta ovih tradicionalnih interakcija je od važnog zna-
čaja za očuvanje, održanje i evoluciju jedne ovakve zone.
393
5. Veze sa drugim projektima i konvencijama
Da ima osnove i smisla promatrati područje Trebižata kroz kategoriju Zašti-
ćeni krajolik/pejzaž – park prirode, potvrđuje činjenica da je područje rijeke
Trebižat sastavni dio delte Neretve koja je 2000. g. uvrštena u Ramsarski popis
međunarodno vrijednih močvarnih staništa. Zadnjih godina nadležno mini-
starstvo za zaštitu prirode i okoliša u suradnji s Državnim zavodom za zaštitu
prirode Republike Hrvatske vodi opsežnu kampanju da se područje delte Nere-
tve proglasi “Parkom prirode“ (sukladno hrvatskom Zakonu o zaštiti prirode),
zašto su već sada osigurana određena financijska sredstva od Vlade Republike
Hrvatske. Uz činjenicu da je područje Hutova blata ušlo u UNESC-ov popis
zaštićenih močvarnih staništa kao Ramsarsko područje, a područje Livanjskog
polja dobilo status Ramsarska područja (2008. g.), dovoljno govori o važnosti
očuvanja riječnog toka Tihaljina – Mlade – Trebižat kao spone/koridora unutar
ova dva Ramsarska područja za buduću europsku mrežu zaštićenih područja
unutar NATURA 2000.
Regionalne inicijative i smjernice Europske unije kroz primjenu i obvezu
uključivanja u NATURA 2000 stvara obvezu i stvarnu primjenu sljedećih kon-
vencija:
 Ramsarska konvencija bavi se prvenstveno zaštitom močvarnih staništa, a
uz to je proširila svoj opseg djelovanja mimo močvarnih staništa i na kraš-
ka područja koja čuvaju veliku biološku i raznolikost vrsta i pejzaža. Izni-
mna osjetljivost i važnost ovih ekosustava upravo je i potakla odgovorne
da se oni moraju na odgovarajući način tretirati i štititi kako bi bili čuvari
biološke i krajobrazne raznolikosti cijelog biološkog ekosustava.
Na tragu ove definicije i širine Ramsarske konvencije područje uz rijeku
Trebižat sa svim svojim specifičnostima udovoljava svim zadanim elemen-
tima konvencije, te stoga zavređuje da bude dio obuhvata i predmetom
Ramzarske konvencije.
 BiH je ratificirala i Bernsku konvenciju o konzervaciji europskih divljih vr-
sta i prirodnih staništa. Osnovni cilj je zaštita flore i faune i njezinih stani-
šta kao i poticanje međunarodne suradnje među zemljama potpisnicama
u rješavanju prekograničnih problema, s naglaskom na zaštitu ugroženih i
ranjivih vrsta i njihovih staništa, a posebno migracijskih vrsta.
 Direktiva o staništima Europske komisije uspostavlja zajednički radni
okvir za “Konzervaciju prirodnih i poluprirodnih staništa i staništa divlje
flore i faune“ i omogućuje razvoj mreže specijalnih zona za konzervaciju
Natura 2000. Ova direktiva je uspostavljena s ciljem da kombinira interes
394
ZBORNIK RADOVA
za zaštitu ugroženih vrsta sa širim interesom za zaštitu i unapređenje sta-

ništa.
 Konvencija o biološkoj raznolikosti također govori o očuvanju biljnih i
životinjskih vrsta i njihovih staništa, a odnosi se na sljedeće:
 konzervaciju biološke raznolikosti,
 održivu uporabu komponenti biološke raznolikosti,
 podjednaku raspodjelu koristi dobivenih uporabom genetičkih resursa.
Vrijednost Konvencije leži u tome što su ovi problemi prepoznati i stavlje-
ni u međunarodnu agendu i primjenu akcija neophodnih na nacionalnoj i
regionalnoj razini, te u činjenici da ju je potpisalo više od 160 zemalja. Kroz
ratifikaciju Konvencije, Bosni i Hercegovini je omogućen pristup međuna-
rodnim fondovima, prvenstveno GEF-u iz kojeg se isključivo financiraju
projekti za očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti.
 Institut za europsku politiku i suradnju s nekoliko europskih istraživačkih
instituta predložio je formiranje Europske ekološke mreže pod nazivom
EECONET.
Cilj EECONET-a je konzervacija ekosustava, staništa i vrsta koje imaju eu-
ropski značaj uz unapređenje ekološke zbliženosti kontinenata. Ova mreža
bi obuhvaćala četiri glavna elementa:
 zone jezgre koje uključuju staništa od europskog značaja,
 koridore za omogućavanje širenja i migracije,
 tampon zone za zaštitu mreže od negativnih spojnih utjecaja,
 restauracijske zone za rehabilitaciju oštećenih staništa.
IUCN - Akcioni plan za zaštićena područja ima za cilj razvoj adekvatne,
efikasne, dobro organizirane mreže zaštićenih područja u Europi putem
predlaganja niza preporuka za akcije koje trebaju poduzeti vlade i drugi
subjekti putem identifikacije oko 20 – 30 prioritetnih međunarodnih proje-
kata zaštite prirode. Uspostava europskih zaštićenih zona i njihovo stavlja-
nje u širi kontekst izvršeno je radi uspješnije identifikacije potreba subre-
gije i odrađenih zemalja, poboljšanja upravljanja i stvaranja klime podrške
javnosti neophodne za uspjeh zaštićenih područja.
Na tragu ovih dokumenta i konvencija pokrenute su i konkretne aktivnosti
koje se očituju kroz provedbu projekta.
 GEF-ov projekt “Integralno upravljanje slivnim područjem rijeke Trebiš-
njice i Neretve“ koji je počeo s provedbom u 2008. g.
395
Koncept projekta upravo govori o značaju i važnosti delte Neretve i Trebiš-
njice kao jednog od rijetkih, visoko vrijednih i očuvanih ekoloških sustava
koje treba integralno promatrati i rješavati kroz međudržavnu suradnju
između BiH i Hrvatske. Projekt daje mogućnost da se racionalnije upravlja
vodnim resursom, te da se potaknu inicijative zaštite osjetljivih ekosustava
uz očuvanja i zaštitu biološke i krajobrazne raznolikosti na kraškom po-
dručju.
 Na prostoru delte Neretve već punih pet godina REC (Regionalni centar za
okoliš) provodi projekt ReREP 2.2 “Poticanje povezivanja i razmjene isku-
stava u zemljama jugoistočne Europe“. Područje provedbe je delta Neretve
kao jedna cjelovita i nedjeljiva cjelina na potezu od Počitelja – općina Ča-
pljina – do Ploča u Hrvatskoj. Unutar ovog projekta definirani su i utvrđe-
ni pravci strateškog razvoja kroz razvoj ruralnog turizma; razvoj ekološki
zdrave hrane, te donesene polazne osnove za izradu menadžment plana
upravljanja Hutovim blatom. Kao krajnji cilj projekta formiran je NDF (Ne-
retva Delta Forum – prekogranično tijelo) koalicije nevladinih organizacija
koje će u partnerstvu s lokalnim vlastima i gospodarstvenicima raditi na
unapređenju zaštite i provedbi koncepta održivog razvoja delte Neretve
kao jedne cjeline.
 WWF-ov projekt “Dijelimo vode“ u dvogodišnjem trajanju do 2010. go-
dine s fokusom na zaštitu biološke raznolikosti područja rijeke Neretve s
tri svoje komponente: zaštita biološke raznolikosti, definiranje biološkog
protoka i integralni pristup upravljanju vodama.
Sve tri komponente uključuju veliki broj NVO-a i gospodarstvenika koji
moraju raditi na zajedničkim aktivnostima oko osiguranja pristupa vod-
nim resursima i njihovog raspoloživog kapaciteta za održanje biološke ra-
znolikosti u području rijeke Neretve.
 Realiziran je projekt institucionalnog jačanja segmenta zaštite mora i pri-
obalja “Institucionalno jačanje“ ureda MAP-a u Sarajevu, u sklopu kojeg je
pokrenut niz projekata za zaštitu Mediterana i priobalja kao što je projekt
SAP – BIO.
 NEAP BiH (Nacionalni akcijski plan zaštite okoliša BiH). Cilj NEAP-a je
utvrditi jedinstvenu strategiju po svim elementima okoliša za narednih 10
godina. Unutar NEAP-a određeni su strateški ciljevi, utvrđeni problemi i
prioriteti njihovog rješavanja uz jasne mjere i aktivnosti.
 Strategija ekonomskog razvoja regije Hercegovina koja ima za cilj eko-
nomski razvoj regije Hercegovina u kojem je kao jedan od četiri strateška
396
ZBORNIK RADOVA
cilja definirana zaštita okoliša, a među deset top projekta uvršten projekt
Regionalnog razvojnog centra za zaštitu prirode i okoliša.
 Projekt KEC (Županijski/kantonalni akcijski plan zaštite okoliša) za koji je
Vlada HNŽ raspisala natječaj i čija se provedba očekuje u 2009. godini.
 Projekt LEAP – općine Čapljina. Zatim tu su: ekonomske razvojne strate-
gije općina Ljubuški i Grude; sanacija i uređenje riječnog korita Trebižata,
zoning plan zaštite Kravica i Koćuše, te manji projekti vezani za zaštitu
prirodnog i kulturnog nasljeđa na području HNŽ i ŽZH. Projekti poticaja
davani od strane resornih ministarstva: turističkim djelatnicima, poljopri-
vrednicima, obrtnicima i gospodarstvenicima za brži razvoj i ulaganja u
odgovarajući projekt koji uključuje zaštitu okoliša dodatni su argument
da se zaštita prirode vrednuje kao resurs čije se osnovne komponente na
smiju narušavati, jer one osiguravaju kvalitetu života u prostoru.
6. Efekti proglašenja
6.1 Uključivanje u integracijske procese

Kroz kategorizaciju i vrednovanje prostora otvara se mogućnost uključivanja
prostora ljudi i roba u integracijske europske tijekove. Pretpostavke za ovakve
procese date su i kroz novi Zakon o zaštiti prirode i šesti okolišni plan razvoja
Europske zajednice, gdje se zagovara načelo racionalnog korištenja prirodnih
resursa, uvažavajući načela održivog razvoja.
Kroz predloženi federalni Zakon o zaštiti prirode u članku 33. otvara se mo-
gućnost da Vlada FBiH posebnim propisima, određena područja predloži za
europski program NATURA 2000, s ciljem uključivanja određenih područja u
međunarodnu ekološku mrežu očuvanja prirodnih staništa i njihovih vrsta.
Područja koja mogu biti određena za program su nacionalni parkovi, prirod-
no zaštićena područja, krajolici/pejzaži i prirodni spomenici, ako se u njima
nalaze “vrste prirodnih staništa od zajedničkog interesa“ i /ili “vrste od zajed-
ničkog interesa“ po međunarodnim kriterijima.
Uspostavom zaštićene zone uz rijeku Trebižat stvara se mogućnost integri-
ranja zaštićenih područja na cijelom području delte Neretve kroz jedan sveo-
buhvatan menadžment plan upravljanja cjelovitim prostorom delte Neretve,
u cilju zadovoljenja provedbe jedinstvenih kriterijia zaštite prostora, vrsta i
njihovih staništa.
397
6.2 Turistička valorizacija i održivost
Prostor uz rijeku Trebižat, koja bi mogla ući u prijedlog obuhvata Parka priro-
de, zahvatio bi površinu od 6.750 ha. Granice budućeg parka obuhvaćale bi cije-
lu dužinu rijeke Trebižat u dužini od 51 km od Peć Mlina do ušća u Neretvu.
Duž cijele rijeke vodi regionalna cesta kojom se omogućuje pristup svim po-
dručjima parka i turističko ugostiteljskim destinacijama. Uz sami park smješte-
ne su gradske urbane zone poput Gruda, Ljubuškog i Čapljine. Gradsko sre-
dište Gruda ne ulazi u obuhvat parka, dok rubni dijelovi gradova Ljubuški i
Čapljina djelom ulaze u predloženi obuhvat parka.
Ostali dio parka većinom je slabo naseljen ili obuhvaća pojedina sela i zase-
oke u kojima nema većih industrijskih i drugih postrojenja koja bi značajnije
mogla narušiti izgled parka ili ugroziti osnovne biološke i kulturne vrijednosti
prostora.
Promatrajući područje kao jednu cjelinu, moguće je već sada istaknuti po-
dručja koja bi mogla biti potencijalna središta ili turističke destinacije koje će
nositi razvoj parka.
 Lokalitet Peć Mlini s izgrađenim objektima HE Peć Mlini, starim mlinica-
ma, Ravlića pećinom i samim izvorištem moguće je definirati kao eduka-
cijsko-izletnički lokalitet koji bi imao primarnu funkciju zaštite izvorišta i
kulturne baštine (mlinica), ali bi osiguravao i provedbu obrazovnih pro-
grama.
 Nizvodno na dijelu toka Tihaljine, kod Kavazbašinog mosta, lokalitet je
moguće privesti športskoj rekreaciji i odmoru s pratećim ugostiteljskim
objektima.
 Na području Klobuka vodopad Koćuša će se zaštititi kroz odgovarajuću
zonaciju, a mlinice i tri restorana mogu davati turističku ponudu (kupanje
u rijeci, rafting – kanu, posjeta ribnjaku i obilazak mlinice koja je i danas u
funkciji).
 Lokalitet “Humac“ – Franjevački samostan – uz stare iskopine “Gračine“
pruža mogućnost uključivanja povijesne baštine u turističku ponudu.
 Šetnica uz riječni tok Trebižat omogućuje osmišljavanje turističko-rekrea-
cijske i ugostiteljske ponude (5 restorana, tenisko igralište, kupalište, fra-
njevački samostan te mnogi povijesni spomenici kulture).
 Lokalitet “Bučina – Čeveljuša“, atraktivni slap uz lijepo pješčano kupalište,
3 ugostiteljska improvizirana objekta, bućalište, te urušene mlinice koje je
uz malo ulaganje moguće dovesti u funkciju posjećenog je kupališta.
398
ZBORNIK RADOVA
 Područje vodopada “Kravica“ treba zonirati i osigurati dugotrajnu ekološ-

ku zaštitu sedre na vodopadu. Primarna funkcija u ovom dijelu je zaštita,
dok se rekreacijski i ugostiteljski sadržaji moraju premjestiti van zone utje-
caja na vodopad.
 Lokalitet “Božjak“ – uz uređene plaže i okoliš s 4 ugostiteljska objekta,
urađen prilaz i mogućnost korištenja usluga kanu safarija – jedno je od
glavnih turističkih odredišta.
 Područje uz naseljeno mjesto Trebižat je prostor koji svom svojom duži-
nom od 13 km može pružiti dnevni odmor mještanima, turistima i zalju-
bljenicima prirode (kamperima).
 Prostor na ovom dijelu se mora jasno definirati po sadržaju, namjeni i ko-
rištenju kako se ne bi narušile osnovne komponente prirode i turističkog
ugođaja.
 Područje Struga nudi športsko rekreacijske aktivnosti (kupanje, kanu safa-
ri, športske aktivnosti, ugostiteljstvo i sl.); ono se mora definirati s aspekta
korištenja i namjene.
 Mogorjelo, stari rimski grad koji se nalazi pod zaštitom, također je dio uku-
pne turističke ponude područja.
Promatrani u cjelovitoj turističkoj ponudi regije, nabrojani lokaliteti pruža-
ju mogućnost značajnijeg razvoja turističko-rekreacijskih sadržaja, te kao takvi
imaju svoje opravdanje. Područje bi doprinijelo oživljavanju i razvoju prven-
stveno sportova na vodi kao što su kanu safari koji već ima tradiciju, ali koji bi
se uvelike mogao dalje unaprijediti i postati jedan od glavnih proizvoda buduće
turističke ponude područja. Izletnički turizam, rekreacija, edukativni programi
uz popratnu gastronomsku i ugostiteljsku ponudu mogu osigurati održivost
zaštićenom području.
Sadašnja ponuda na području rijeke Trebižat stvara prihod od oko 50.000,00
KM. Ukoliko bi se uvele naplate parkiranja, ulaska u zaštićeno područje, zatim
naplate edukativnih i turističkih atrakcija, kao i naknada za koncesijske ugovo-
re, kanu safari, športsko ribarstvo, korištenje vodnog resursa itd., to bi moglo
osigurati punu održivost zaštićenom području.
Ovo bi bio nesumnjivo veliki doprinos daljnjem razvoju cijele regije kroz raci-
onalno korištenje vodenog resursa uz poticanje razvoja aqua kulture, uređenje
kupališta i trim staza, te stvaranje preduvjeta za jedan širi i sveobuhvatniji pri-
stup razvoja ruralnog turizma, kroz provedbu i razvoj sportskih sadržaja lova i
ribolova. Na ovaj bi se način stvorila opća klima za razvoj malog poduzetništva
399
i ulaganja u proizvodnju koja potiče mini gospodarstva, mini farme (buduće
tvornice proizvodnje zdrave hrane).
Uspostavom odgovarajućeg i primjerenog režima zaštite na cijelom toku rije-
ke Trebižata, stvaraju se gospodarske pretpostavke za brži razvoj cijele regije.
7. Financiranje zaštićenog područja

U setu zakona koji su doneseni 2003. godine nalazi se i Zakon o fondu koji je
predvidio prikupljanje sredstava po pitanju korištenja prirodnih resursa, kao i
dio naknada koje moraju plaćati pojedini pravni subjekti kad je u pitanju one-
čišćenje okoliša. Međutim, unatoč činjenici da je Zakon usvojen 2003. godine,
fond još nije zaživio u praksi. U Poglavlju X., članak 45., federalnog Zakona o
zaštiti prirode (“SN F BiH”, broj 33/03) se kaže:
“Za obavljanje poslova zaštite prirode iz nadležnosti Federacije BiH sredstva
se osiguravaju putem Federalnog fonda za zaštitu okoliša.
Za obavljanje poslova zaštite prirode iz nadležnosti županija, sredstva će osi-
gurati županija putem Županijskog fonda za zaštitu okoliša.“
Osim budžetskog financiranja zaštićeno područje se može financirati i po
osnovi djelomičnog korištenja zaštićenog dobra:
 Iz prihoda koji se ostvare vršenjem djelatnosti poduzeća, odnosno organi-
zacije koja upravlja zaštićenim prirodnim dobrom,
 Od naknade za korištenje zaštićenog prirodnog dobra,
 Iz drugih izvora koji se utvrđuju zakonom o zaštiti prirode.
Za korištenje zaštićenog prirodnog dobra, poduzeća/javne ustanove, druge
pravne osobe i pučani plaćaju naknadu poduzeću, odnosno organizaciji koja
upravlja zaštićenim prirodnim dobrom. Sredstva ostvarena na ovaj način kori-
ste se za zaštitu i razvoj zaštićenog prirodnog dobra.
Za namicanje sredstava od naknada zaštićeno prirodno područje može ostva-
rivati prihod od:
 iskorištavanja prirodnog bogatstva (vodenog potencijala),
 korištenja zaštićenog prirodnog dobra za djelatnost turizma, ugostiteljstva,
trgovine, snimanja filmova i slično,
 korištenja posebno uređenih ili pogodnih terena za pojedine namjene, ko-
rištenja za (parkiranje, rekreaciju, postavljanje reklama i slično),
 korištenja imena i znaka zaštićenog prirodnog dobra,
400
ZBORNIK RADOVA
 korištenja usluga poduzeća, odnosno organizacije koja upravlja zaštićenim

prirodnim dobrom.
Da bi se sredstva mogla potraživati po odrađenim programima i namjenski
utrošiti u očuvanje i zaštitu okoliša, jedan od preduvjeta je i uspostava zaštiće-
nog područja koja će preuzeti brigu oko zaštite i unapređenja prirodne baštine,
ali uz javan način praćenja utrošenih sredstava. Upravo ovakav pristup trošenja
sredstava utvrđen je Zakonom o zaštiti okoliša i Zakonom o zaštiti prirode.
Na temelju dosadašnjih opažanja na predmetnom prostoru o broju posjetite-
lja (domaći i strani) koji posjećuju područje kroz razne vidove turističke ponu-
de: kanu safari, odmor uz kupanje i rekreaciju, ugostiteljstvo, konjička rekreaci-
ja, posjeti muzejima, kulturne zabave na otvorenom uz rijeku, đačke ekskurzije
itd. u vremenu trajanja turističke sezone (lipanj, srpanj, kolovoz) – dolazimo do
brojke od preko 100.000 posjetitelja godišnje, što preračunato kroz turističku
naknadu od 1,00 KM iznosi 80.000 KM.
Ove brojke dovoljno ilustrativno govore da područje uz rijeku Trebižat ima
svoj potencijal/vrijednost koja se već sad može brojčano iskazati. Dodamo li
ovom naknade za korištenje resursa (vode, ribe, divljači), prostora za parkira-
nje, pristojbe na proizvode i slično, dolazimo do spoznaje da područje može
razviti svoje vlastite održive aktivnosti koje će osigurati uvjete za život i rad
uposlenih u budućem zaštićenom području.
8. Prijedlog obuhvata
Prijedlog obuhvata mogućeg zaštićenog područja Trebižat u površini od 17.562
ha prezentiramo kao poticaj za buduća razmišljanja i usuglašavanja. Sam pri-
jedlog ostavlja prostora i vremena za daljnja stručna i znanstvena razmišljanja i
promatranja u svoj svojoj širini i sveobuhvatnosti.
9. Zaključak
Zaključak našeg rada je da postoji dovoljno objektivnih i argumentiranih či-
njenica da prostor uz rijeku “Tihaljina – Mlade – Trebižat“ zavrjeđuje da se
promatra u kontekstu uspostave trajne zaštite kroz kategoriju “zaštićeni krajo-
lik/pejzaž – park prirode“.
401
Karta obuhvata mogućeg zaštićenog krajolika/parka prirode “Tihaljina – Mlade – Trebižat“
Literatura
Šesti okolišni plan EU za okoliš,
NEAP – BIH, Sarajevo 2000. g.,
LEAP – općine Čapljina, Čapljina 2002. g.,
Prostorni plan općine Ljubuški, Sarajevo 1985. g.,
Savjetovanje – zaštita od voda i održivi razvoj, Neum 2000. g.,
Ribolovna gospodarska osnova HNŽ – Mostar 2000. g.,
Elaborat o izgrađenim i planiranim vodoprivrednim objektima u slivu rijeke Trebižat (Hrvatska
vodoprivreda – Split 1993. g.,
Nacrt Zakona o zaštiti prirode FBiH, Sarajevo 2002. g.,
Uredba o Zaštiti prirode HNŽ (“Narodne novine HNŽ”, br. 13/94),
Zakon o zaštiti okoliša ZHŽ (“Narodni list”, br. 5/00),
Hidrogeološki aspekti zaštite podzemnih voda u kršu, Institut za geodetska istraživanja Zagreb,
COST projekt 65.
402
ZBORNIK RADOVA
Turizam, mogućnosti
razvoja u zaštićenim
prostorima Park prirode
“Hutovo blato“
Stjepan Matić
Nikola Zovko1
Sažetak
Park prirode “Hutovo blato“ proglašen je kategorijom “zaštite parka prirode“
1995. godine. Do proglašenja je egzistirao kao lovište.
Nalazi se u jedinstvenom aluvijalnom močvarnom području delte Neretve u
Bosni i Hercegovini. Pokriva prostor od 7.411 ha, i raspolaže s iznimnim prirod-
nim i krajobraznim vrijednostima. Zbog svoje vrijednosti nalazi se na listi poseb-
no zaštićenih mediteranskih oblasti (Barcelonska konvencija); 1998. godine stav-
ljen je na popis međunarodno značajnih područja za ptice, a 2001. godine upisan
je na listu močvara od međunarodne važnosti za ptice močvarice (Ramsarska
konvencija). U eko-sustavu kao što je Hutovo blato potrebno je pažljivo raditi na
planiranju prostora koje će po pojedinim zonama omogućiti valorizaciju resur-
sne osnove kroz turističku ponudu. Turistička ponuda se ogleda kroz turističke
atrakcije kao što su: foto-safari, kanu-safari, sportski ribolov, promatranje ptica,
škola u prirodi, biciklizam, sportske pripreme, kongresni turizam, i dr.
Svakako, primarni cilj je očuvanje prirodnih vrijednosti krajolika s biološkim
vrijednostima. Isto tako, park kroz svoj daljnji razvoj i osmišljavanje turističke
ponude te samoodrživosti predstavlja pokretač turističkog i gospodarskog ra-
zvoja regije, a posebice općina Čapljina i Stolac.
Ključne riječi: biološka i krajobrazna raznolikost, ekosustav, park prirode,
turistička ponuda
Stjepan Matić, dipl. ing.; Nikola Zovko, dipl. ing., Park prirode “Hutovo blato“, Čapljina
403
Uvod
Turizam u Hutovu blatu, kao gospodarska aktivnost, datira od ranih 50-tih
godina prošlog stoljeća – posebice lovni turizam, tj. lov an ptice u vrijeme mi-
gracija kad u prostor parka dolazi na tisuće jedinki različitih vrsta. Ovaj vid
lovnog turizma bio je prepoznat ne samo u domaćim nego i u međunarodnim
okvirima. Posebice su se isticali talijanski posjetitelji, koji su vremenom postali
tradicionalni gosti Hutova blata. Kao turističko-gospodarska aktivnost, lov je
za park predstavljao značajan dio prihoda: kako od same organizacije i odstre-
la tako i kroz korištenje ugostiteljsko-pansionskih usluga kao pratećih prihoda
parka.
Međutim, stavljanjem Hutova blata pod zaštitu i stupanjem na snagu Zakona
o parku prirode, pooštrene su mjere zaštite, i lovni turizam je sveden na mini-
mum. Istovremeno su se i prihodi smanjili.
Provedbom projekta LIFE i zaključaka koji su se odnosili na zabranu lovnog
turizma s iznimkom pojedinih regija u parku, Zakon o zaštiti prirode (“Narod-
ne novine HNŽ/K”, br. 04/05) je uspostavio sveobuhvatnu zabranu lova na
cijelom prostoru parka.
Kao posljedica zabrane lovnog turizma, izostala su značajna sredstva neop-
hodna za funkcioniranje svih službi u parku.
Kao alternativu, uprava poduzeća, u suradnji s institucijama i kroz imple-
mentaciju projekata, počela je razvijati druge vidove turističke ponude, kao
djelatnosti s najbržim rastom, stjecanjem dohotka i upošljavanjem lokalnog sta-
novništva.
Mogućnosti turističke ponude

Turizam predstavlja nezaobilazan potencijal razvoja i uključenja lokalne zajed-
nice kroz poboljšanje socio-ekonomskog napredaka u i oko zaštićenog prosto-
ra. Isto tako, brzim i nekontroliranim razvojem turizma u zaštićenom prostoru
može se prouzročiti degradacija osjetljivih ekosustava. Adekvatnim zoniranjem
i drugim propisima koji uređuju pitanja zaštite, turističke aktivnosti se mogu u
velikoj mjeri kontrolirati.
Hutovo blato predstavlja specifičnu i veoma dobru turističku destinaciju. Na-
lazi se svega 20-ak kilometara od mora, povezano je dobrim prometnim komu-
nikacijama, u okruženju obiluje kulturno-povijesnim i prirodnim lokalitetima.
Klimatski uvjeti su također pogodni tijekom cijele godine i omogućuju razvoj
sezonski interesantnih vidova turizma. Netaknuta priroda i bogat biljni i živo-
tinjski svijet Hutova blata privlače sve turiste, a posebice zaljubljenike prirode.
404
ZBORNIK RADOVA
Uz izgrađenu infrastrukturu, park predstavlja nezaobilaznu destinaciju u

daljnjem turističkom napretku i povećanju broja posjetitelja.
Turistička ponuda se ogleda kroz turističke atrakcije kao što su:
 Foto-safari
 Kanu-safari
 Sportski ribolov
 Promatranje ptica
 Škola u prirodi
 Biciklizam
 Sportski turizam
 Kongresni turizam
Statistički prikaz posjetitelja parka
Značajno je naglasiti, a što se i vidi iz statistike posjetitelja parka, da su dje-

ca školskog uzrasta najbrojniji posjetitelji i da se taj broj konstantno povećava.
Stoga je potrebno, osim postojećih, izgraditi još i dodatne edukativne sadržaje
kako bi Hutovo blato postalo svojevrsno edukativno središte za regiju i cijelu
Bosnu i Hercegovinu.
Svakako, primarni cilj je očuvanje prirodnih vrijednosti krajolika s biološkim
vrijednostima. Isto tako park kroz svoj daljnji razvoj i osmišljavanje turističke
ponude te samoodrživosti predstavlja pokretač turističkog i gospodarskog ra-
zvoja regije, a posebice općina Čapljina i Stolac.
405
Razvojne mogućnosti parka
Za kompletiranje turističke ponude Parka prirode “Hutovo blato“ planiraju se
određene aktivnosti:
 izgraditi nove smještajne kapacitete,
 urediti edukacijsko središte na Karaotoku,
 proširiti ponudu kroz uređenje botaničke, ornitološke i akvarijske zbirke,
opremiti zoološki vrt,
 izgraditi nove sportske sadržaje uz nogometno igralište (tenisko igralište,
igralište za odbojku na pijesku, košarku, boćalište, teretana, bazen...),
 izgraditi kamp naselje za učenike i sportske ribolovce.
Zaključak
Park prirode “Hutovo blato“ – uz planski usmjerena ulaganja, dobru suradnju
s lokalnom zajednicom, znanstvenim institucijama, institucijama vlasti i privat-
nim sektorom – može prerasti u vrlo značajnu i interesantnu turističku destina-
ciju, posebice kroz razvoj specifične turističke ponude.
Kroz privredne aktivnosti u specifičnom prostoru svakako se treba rukovo-
diti načelom integralnog upravljanja.
Turističke aktivnosti, također, ne smiju zanemariti ekološke limite prostora.
Literatura
Arhiva Parka prirode “Hutovo blato“
406
ZBORNIK RADOVA
Foto-safari
Škola u prirodi
407
ZBORNIK RADOVA
PRIRODNE I KULTURNO-
HISTORIJSKE VRIJEDNOSTI
VRELA BOSNE
Sadbera Trožić-Borovac
Dubravka Hafner
Lamija Abdijević
Sažetak
Rad je rezultat dugogodišnjih istraživanja prirodnih i kulturno-historijskih vri-
jednosti prostora Vrela Bosne. Registrovano je 26 biljnih zajednica koje sačinja-
vaju 131 vrsta u sastavu dendroflore, preko 400 vrsta zeljastih biljaka (veliki
broj ljekovitih i medonosnih), u sastavu gljiva registrovano je 20 vrsta, a u sa-
stavu akvatičnih mikrofita konstatovano je 102 vrsta. Faunu kopna odlikuje 52
vrsta ptica i preko 20 vrsta sisara. Akvatična fauna prikazana kroz sastav ihti-
opopulacija ukazuje na prisustvo sedam vrsta i u sastavu makroinvertebrata
preko 30 vrsta, a posebna specifičnost je pet endemičnih vrsta. Sve registrovane
vrste u sastavu živog svijeta odlikuju rezentativnost i raritet. Posebno obilježje
prostoru Vrela Bosne koje uključuje selo Vrutci, prostor Stojčevca, izvorišni dio
rijeke Bosne su kulturno-historijska obilježja, prvenstveno Velika i Mala Aleja
iz perioda 1893., 14 vila, arheološko nalazište u području Vrutci i Rimski Most.
Kao rezultat poznavanja prirodnih i kulturno-historijskih vrijednosti širi pro-
stor Vrela Bosne zahtijeva zaštitu i revitalizaciju na temelju ekoloških okvira
koje će doprinijeti uspješnoj koegzistenciji prirodnog i kulturnog.
Ključne riječi: aleja, biljke, diverzitet, endemičnost, raritet, takson, životinje,
vile
Prof.dr.sci., Prirodno-matematički fakultet Sarajevo e-mail: sadberatb@yahoo.com

Prof.dr.sci., Fakultet prirodoslovno-matematskih i odgojnih znanosti, Sveučilište u Mostaru
Mr.sci., Federalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa
409
Uvod
Prostor Vrela Bosne predstavlja izvorišni dio rijeke Bosne koji je smješten jugo-
zapadno od grada Sarajeva ispod obronaka planine Igman i Bjelašnice. U sastav
ovog dijela granično je određen prostor Plandišta, početak Velike aleje, Stojče-
vac i selo Vrutci. Zajedno, ovaj prostor čini cjelinu.
Prvi podaci o Ilidži (opština kojoj pripada prostor administrativno) potiču
još iz neoloita, a prema stepenu naseljenosti prestavlja najstarije naselje u sre-
dišnjem dijelu Bosne. U rimsko doba Ilidža nosi naziv Lužani, a nije zabilježen
neki značajniji razvoj ovog prostora. U osmanlijsko doba razvoj ovog prostora
tekao je veoma sporo. Sam naziv Ilidža je turskog porijekla i označava banju ili
toplicu. U tursko doba organizovani su teferići ili izleti u području vrela Bosne,
a izgrađen je i most na Plandištu, “Rimski most”, kameni most na Željeznici, te
veliki han-karavan saraj (zgrada sadašnje opštine Ilidža).
Sadašnju fizionomiju i izgled područja Ilidže zajedno sa Vrelom Bosne dobi-
va u vrijeme Austro-ugarske vladavine. Preokret u razvoju banje Ilidža i ostalog
prostora dešava se davne 1885. godine kada Zemaljska vlada uzima banju pod
svoju kontrolu doprinoseći razvoju banjskog kompleksa i šire okoline Ilidže za-
jedno sa Vrelom Bosne. Istraživanja prirodnih vrijednosti ovog područja usmje-
rena su na upoznavanje faune i flore izvorišnog dijela rijeke Bosne (Šenk, 1956)
i analize kvaliteta vode na temelju upoznavanja faune bentosa (Trožić-Borovac,
2002).
Shodno atraktivnosti područja prirodno-kulturno-historijske vrijednosti daju
poseban karakter prostoru. U ovom radu, a i u okviru projekata usmjerenih na
zaštitu područja Vrela Bosne, po prvi put je iznijet globalan prikaz prirodnih i
kulturno-historijskih vrijednosti
Cilj rada je da prema navedenim vrijednostima područja ukaže na glavne
odredbe kojima je prostor Vrela Bosne proglašen Spomenikom prirode i tako
smješten u rang zaštićenih područja po odredbama IUCN kriterija.
Materijal i metode rada

U toku iznalaženja rješenja i kategorizacije područja izvršena su istraživanja sa-
stava vodene i kopnene flore i faune u periodu 2003.-2005. godine. Istraživanje
akvatične flore i faune realizovano je kroz hidrobiološka uzorkovanja, obradu
uzoraka i statističku analizu dobivenih podataka o kvalitativno-kvantitativnom
sastavu. Dobiveni podaci su aplicirani na kvalitet vode primjenom saprobnog
indeksa Pantle-Buck, 1955. Vegetacijska karta je rezultat terenskih istraživanja i
410
ZBORNIK RADOVA
prikazana je kartografski u prilogu. Popis kulturno-historijskog naslijeđa rezul-

tat je podataka iz Federalnog zavoda za kulturno-historijsko naslijeđe BiH.
Prema rezultatima kvalitativno-kvantitativne analize sastava mikrofita (nižih
biljaka) utvrđeno je prisustvo (tab. 1):
1. u hidroekosistemima izvora Stojčevac, Vrela Bosne i izvori u selu Vrutak
102 vrste mikrofita (Trožić-Borovac, S., Hafner, D. 2004);
2. u bentosu izvora Stojčevac 20 vrsta;
3. u bentosu tri izvora Vrela Bosne 71 vrsta;
4. u izvorima selo Vrutak 32 vrste;
5. 26 vrsta su isključivo izvorske i veoma su rijetke (Hafner, 2005).
U vodama šireg područja Vrela Bosne do Rimskog Mosta od makrofita kon-

statovano je prisustvo 19 vrsta koje gusto obrastaju sediment riječnog korita.
Rezultati analize biljnih zajednica na prostoru Vrela Bosne ukazuju na razvoj
26 biljnih zajednica (prilog 1), a u njima je registrovano preko 131 vrsta dendro-
flore, preko 400 vrsta zeljastih biljaka i 102 vrste akvatičnih mikrofita (tab. 1).
Na naznačenom prostoru konstatovano je 20 vrsta gljiva (IGH, 2005).
Tabela 1 Karakteristike sastava flore i gljiva prostora Vrela Bosne
Broj vrsta drveće Zeljaste biljke gljive mikrofite
131 >400 20 102
specifičnost Medonosno i ljekovito 26 sa uskim arealom
Zaštićene i ugrožene jestive
bilje rasprostranjenja
Na osnovu kvalitativne analize sastava invertebrata u bentosu hidroekosiste-

ma na širem području Vrela Bosne konstatovano je:
1. 30 taksona,
2. u Vrelu Bosne (3 izvora) 22 taksona,
3. na prostoru Plandišta 21 takson,
4. konstatovano je pet endemičnih vrsta,
5. deset vrsta je isključivo vezano za izvorišne dijelove,
6. jedan dinarsko-alpski endem Siphlonurus croaticus (Ulmer, 1920) četiri di-
narska endema: Gammarus bosniacus Schäf, Drusus bosniacus Klapalek 1900
411
(Marinković, 1971), Nipharagus ilidžensis ilidžensis Schäf, Chaetopteryx bosni-
aca Marinković, 1955 (Marinković, 1981).
Na osnovu sastava vodene flore i faune bentosa vodnih ekosistema izvršena
je ocjena kvaliteta vode. Dobivene vrijednosti su u kategoriji oligosaprobnih ili
čistih voda, ali nizvodno prema Plandištu dolazi do blagog porasta onečišćenja
koje je rezultat pojačanog antropogenog uticaja i neplanskog upravljanja pro-
storom.
U sastavu kopnene faune registrovano je oko 20 vrsta sisara, 52 vrste ptica
(dosta migratornih vrsta), a u sastavu vodene faune preko 30 vrsta (tab.2).
Tabela 2 Karakteristike sastava faune prostora Vrela Bosne
životinje invertebrata ihtiopopulacije sisari ptice
>30 7 20 52
specifičnost pet endema ugrožene rijetke ugrožene i rijetke
Kulturno-historijsko naslijeđe predstavljeno je kroz Veliku i Malu Aleju koje

su formirane u periodu 1993. godine (3.000 stabala kestena i platana), uz Veliku
aleju Zemaljska vlada Austro-ugarske izgradila je ladanjske objekte za svoje
potrebe. Vile su građene uglavnom od prizemlja sa trijemom i sprata sa velikim
verandama, visokim krovovima i kulama na čijem vrhu je vidikovac. Od 14 vila
iz tog perioda sačuvano je osam, tri su obnovljene i imaju svoj izvorni oblik.
Ostalih pet je devastirano i zahtijeva obnovu. Rimski most se u starim doku-
mentima spominje kao “Bosna basi kuprisi“ (“most kod izvora Bosne“). Ne po-
stoje precizni podaci kad je most sagrađen ali nosi naziv Rimski zbog uzidanih
detalja sa rimskih građevina.
On kao takav predstavlja zaštićen spomenik kulture. Područje Vrutaka je ar-
heološko nalazište, u periodu devetog i 10 vijeka podignuta je crkva posvećena
svetom Stjepanu Prvomučeniku. Ovo je predromanička građevina (Abdijević,
2005).
Zaključak
Rezultati analize prirodnih i kulturno-historijskih vrijednosti šireg prostora
Vrela Bosne ukazuju da prostor obilježavaju 26 biljnih zajednica, veliki diverzi-
tet drveća, zeljastih biljaka, preko 20 vrsta gljiva, velika raznovrsnost kopnene
faune sisara i ptica, posebna specifičnost sastava akvatične flore i faune, bogata
hidrografska mreža iz čega proizilazi da je širi prostor Vrela Bosne prema svim
kriterijima ekološki senzitivno područje tj.:
412
ZBORNIK RADOVA
 reprezantativno
 pejsažne vrijednosti
 pogodno za naučna istraživanja
 monitoring
 mjesto konflikta prirodnog i urbanog
 zasnovano na biološkim informacijama
Najprihvatljiviji način upravljanja ovim prostorom je potpuna konzervacija
(zaštita) čitavog prostora, a parametri koji to određuju (Johanson, 1995, Redžić
et all., 2001) su:
1. bogastvo biljnim i životinjskim vrstama
2. rijetkost (raritet)
3. endemičnost živih oblika
4. reprezentativnost
5. ugroženost
6. funkcija ili namjena
Uvažavajući naznačene činjenice, prostor analiziran u radu je proglašen Spo-
menikom prirode, naznačene su odredbe adekvatnog upravljanja, ali i dalje u
konfliktu sa urbanim priroda gubi i nestaje.
Literatura
Abdijević, L. (2005): Kulturno-historiske vrijednosti šireg prostora Vrela Bosne, u Elaboratu: Za-
štita prostora Vrela Bosne. Institut za hidrotehniku i građevinarstvo Građevinskog fakulte-
ta Univerziteta u Sarajevu
Hafner, D. (2005): Biodiverzitet algi i ocjena kvaliteta vode, u u Elaboratu: Zaštita prostora Vre-
la Bosne. Institut za hidrotehniku i građevinarstvo Građevinskog fakulteta Univerziteta u
Sarajevu
Johnson, N.C. (1995): Biodiversity in the Balance: Approaches to Setting Geographic Conservati-
on Priorities. The Biodiversity Support Program – A USAID Consortium of World Widlife
Fund, The Nature Conservancy and World Resource Institute
Institut za građevinarstvo i hidrotehniku Građevinskog fakulteta Sarajevo: Zaštita šireg prostora
Vrela Bosne
Marinković- Gospodnetić i sur. 1977: diferencijacija populacija nekih vrsta vodenih insekata. Bio-
loški institut Univerziteta u Sarajevu, 131pp
Marinković-Gospodnetić, M. (1981): Trichoptera. Elaborat: Endemične vrste vodenih insekata u
Bosni i Hercegovini. Biološki institut Univerziteta u Sarajevu, 128 p
413
Pantle, R., Buck, H. (1955): Biologische Uberwachung der Gewasser und die Darstellung der Ed-
gebnisse. Gas Wasserfach, 96/18:604.
Redžić, S., Barudanović, S., Đug, S. (2001): Valorizacija prirodnih vrijednosti područja Skakavac.
Elaborat CEPRES Prirodno-matematički fakultet Sarajevo
Trožić-Borovac, S., Hafner, D. (2004): Fitobentos i zoobentos hidroekosistema šireg područja Vre-
la Bosne u ocjeni kvaliteta vode. Voda i mi. JP“Vodno područje slivova rijeke Save“ 37:
18-26.
Trožić-Borovac, S. (2002): Istraživanje makroinvertebrata bentosa rijeke Bosne i pritoka u ocjeni
kvaliteta vode. Doktorska disertacija. Prirodno-matematički fakultet Sarajevo
Šenk, F.O. (1956): Faunističko-ekološka ispitivanja izvorskog dijela rijeke Bosne. Acta Ichtyologi-
ca Bosniae et Hercegovinae, 2: 29-61
414
ZBORNIK RADOVA
Natural and cultural-

historical values
of river Bosna
Abstract
The work is a result of long-time researches of natural and culture-historical
values of the area of Vrelo Bosne. 26 plant groups have been registered which
consist of 131 species in the constitution of dendroflora, over 400 species of her-
baceous plants (a large number of medical and honey plants), in the group of
fungi 20 species have been registered, and in the group of aquatic microfites 102
species have been registered. 52 species of birds and over 20 species of mam-
mals characterize the land fauna. Aquatic fauna is represented through the con-
stitution of ichtiopopulations indicates to the presence of seven species, in the
constitution of macroinvertebrat over 30 species, and special specifity is five
endemical species. All registered species in the constitution of the living world
are characterized with rezentaticity and rarity. Special attribute to the area of
Vrelo Bosne which includes the village Vrutci, the territory of Stojčevac, the
source part of the river Bosna are the culture-historical elements, firstly Great
and Small Alley from the period of 1893., 14 villas, archaeological finding in
Vrutci and the Roman Bridge (Rimski most). As a result of cognition of natural
and culture-historical values the wider area of Vrelo Bosne demands protection
and revitalization on the basis of ecological frames which are going to contrib-
ute to successful coexistence of the natural and the cultural.
Key words: Alley, plants, diversity, endemic, rarity, taxon, animals, villas
415
ZBORNIK RADOVA
Kulturno naslijeđe,
neodvojiv dio razvoja
turizma u zaštićenom
području
Mirzet Mujadžić
Anto Marjanović
Sažetak
Kulturno naslijeđe predstavlja svaki koncept ili stvar, bilo prirodnu bilo umjet-
nu, za koju se smatra da ima estetski, historijski, naučni ili duhovni značaj.
(ICOM)
Kulturno naslijeđe pokretno, nepokretno i krajolici koji nas okružuju, kao
svjedočanstvo daleke i nedavne prošlosti i naše zajedničko dobro, predstavlja
osnovu kulturnog ambijenta u kojem živimo i razumijemo naš kontinuitet.
Spomenici kulturnog naslijeđa su dobra od opšteg interesa, koja uživaju po-
sebnu zaštitu i na način propisan zakonima i međunarodnim konvencijama čiji
je potpisnik BiH.
Smatra se da oštećenje ili nestanak svakog dobra kulturnog naslijeđa pred-
stavlja osiromašenje kulturnih dobara svih naroda svijeta, budući da svaki
narod daje svoj doprinos svjetskoj kulturi.
Nepokretni kulturni spomenici su ona mjesta koja su dio kulturnog okoliša
koja imaju estetski, historijski ili društveni značaj ili drugu posebnu vrijednost
za buduće generacije kao i za sadašnju zajednicu: - građevinsko-arhitektonski
objekti, arheološki i historijski lokaliteti, nalazišta, te građevinske i fortifi-
kacijske cjeline i drugi nepoktretni objekti i dijelovi objekata i cjelina trajno
vezanih za određenu sredinu; – spomeničke cjeline, cijela naselja ili njihovi
dijelovi i nekropole i druge grupe građevina kada čine jedinstvenu cjelinu;
Kantonalna Javna ustanova “Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa“ Bihać

Ministarstvo privrede Unsko-sanskog kantona/županije, Bihać
417
- spomen obilježja, pojedinačni objekti ili grupe iz oblasti likovnih i drugih
umjetnosti, urbanizma i arhitekture, nazivi mjesta, ulica, trgova i drugi nazi-
vi i obilježja koja služe očuvanju uspomena na značajne događaje i ličnosti.
Evropska konvencija o zaštiti arhitektonskog naslijeđa odnosi se na slje-
deća trajna dobra:
Spomenike: sve građevine i strukture od izrazitog historijskog, arheološkog,
umjetničkog, naučnog, socijalnog ili stručnog značaja, uključujući instalacije i
opremu;
Grupe građevina: homogene grupe gradskih ili seoskih građevina izuzetne
po svom istorijskom, arheološkom, umjetničkom, naučnom, socijalnom i
stručnom značaju, koje su dovoljno jedinstvene da čine topografski definisane
cjeline;
Lokalitete: zajednička djela čovjeka i prirode, odnosno područja koja su
djelimično izgrađena i dovoljno karakteristična i homogena da se mogu topo-
grafski definisati, koja su od izuzetnog historijskog, arheološkog, umjetničkog,
naučnog, socijalnog ili stručnog značaja.
Pokretno kulturno naslijeđe čine predmeti koji su od važnosti iz etnoloških,
arheoloških, historijskih, književnih, umjetničkih, naučnih ili tehnoloških
razloga, jer kao predmeti spadaju u jednu ili više slijedećih kategorija: - pred-
meti iskopani iz zemlje ili izvađeni iz vode; - predmeti koji su djela etnografske
umjetnosti ili etnografija; - vojni predmeti; - predmeti dekorativne umjetnosti;
- predmeti likovne umjetnosti; - predmeti od naučnog ili tehnološkog značaja;
- knjige, zapisi, dokumenta ili fotografije, grafički ili televizijski materijal ili
zvučni zapisi; - drugi predmeti određeni propisima.
Svi predmeti koji su uvršteni u inventar muzeja, biblioteka, arhiva i dru-
gih institucija dio su pokretnog kulturnog naslijeđa.
Raznolikost opštehistorijskog procesa na području Unsko-sanskog kantona
ukazuje na neiscrpnost i bogatstvo slojeva proteklog života, koji često nosi u
sebi složene i tajenstvene drame i historije. Zbog toga između života ljudi ovoga
kraja i dobara kulturnog naslijeđa postoji prisna vjekovna veza. Njihove sudbi-
ne su tako isprepletene da se odvojeno ne daju zamisliti i ne mogu kazati.
Zbog toga je započet proces njihove obnove utemeljen na naučnim principi-
ma zaštite poštujući svjetske konvencije i povelje o zaštiti kulturnih dobara sa
istim pristupom svim historijskim slojevima i njihovim jednakim valoriziran-
jem počevši od Stare Ostrovice u Kulen Vakufu.
Kako je obnova dobara kulturnog naslijeđa složen proces, kojim se želi vratiti
dio izgubljenog historijskog identiteta sredini koja je srasla sa dobrima kulturnog
naslijeđa, a cjelovitost prostorima i ambijentima koji su razoreni, imperativ svih
418
ZBORNIK RADOVA
naših intervencija upravo mora biti očuvanje kontinuiteta prostornih odnosa

restitucijom objekata koji su tu postojali; gdje nova gradnja uvažava principe
prostornih, stilskih i drugih odnosa čuvajući najvrijednije objekte za restituciju
primjenom odgovarjuće metodologije. Samo tako bi se osujetila namjera onih koji
su zaboravili i uništavali dobra kulturnog naslijeđa, i na taj način uspostavili rel-
acije koje su vladale ovim prostorom, gdje smo mi bili svoji na svom.
Kulturno naslijeđe zaštićenog područja predstavlja materijalizovani izraz
kulturnog, historijskog i društvenog razvoja različitih ljudskih zajednica i
društva u cjelini na ovom prostoru, kao specifičan dio opšteg civilizacijskog
razvoja čovječanstva.
Od prvog dana ljudskog prisustva na prostoru USK-a do danas ostali su
tragovi nataloženi, nerijetko isprepleteni, koji svjedoče o neprekidnoj smjeni
različitih etnosa, kulturnih koncepata, umjetničkih doživljaja stvarnosti, odno-
sa prema mističnom i transcendentalnom, ali i tehnološkog napretka i osvajanja
novih znanja, materijala i postupaka. Svi ti tragovi, materijalizovani u metalu,
keramici, staklu, kamenu, cjeloviti ili u fragmentima, kao i oni prenošeni pre-
danjem u vidu vjerovanja, priča, pjesama i igara predstavljaju ukupnost kul-
turnog naslijeđa Krajine.
Ovo naslijeđe nastalo je u kulturama čije su granice uglavnom zahvatale veća
područja od onog omeđenog današnjim granicama USK-a. Bilo je slučajeva (dio
srednjeg vijeka i osmanskog perioda, ali i neke kulture predhistorije) da granice
tih širih kulturnih, etničkih ili političkih entiteta upravo prolaze onom prostor-
nom razdjelnicom koja danas dijeli dva porječja - Unu i Sanu.
Na području Unsko-sanskog kantona evidentirano je oko 500 nepokretnih i
35 pokretnih dobara kulturnog naslijeđa; blizu 50 starih gradova, (s tim da za
38 gradova postoje tragovi koji su vidljivi na terenu), 12 gradova u svojoj blizini
ima gradinske lokalitete, a 11 gradova planski je napušteno i porušeno od strane
habsburške vlasti u drugoj polovini XVI stoljeća, mnogi gradovi u osmanskom
periodu su obnovljeni, a gotovo svi prošireni, dodatno ojačani i pretvoreni u
znatno jače tvrđave, podignuto je i nekoliko potpuno novih gradova; Evidencije
pominju oko 30 crkava i manastira, česme i šadrvane, oko 70 starih džamija i
tekija, (mi smo dosad evidentirali osam (8) džamija s drvenom munarom; 7 sta-
rih prosvjetnih zgrada; 16 mostova (dokumentovan jedan rimski most u Starom
Majdanu); 76 memorijalnih spomenika (srednjovjekovnih nekropola, mezarja i
turbeta); 40 stambenih zgrada; 12 privrednih objekata; 16 utilitarnih; 500 arheo-
loških lokaliteta (od toga 200 predhistorijskih, 100 antičkih, 200 srednjovjekov-
nih – rimskih; na području budućeg nacionalnog parka Una registrovano je 49
arheoloških lokaliteta); 6 zgrada koje su vezane za događaje iz NOB-a itd.
419
I pored toga, kulturno naslijeđe ovog prostora smatra se neistraženim i sa
djelimičnom dokumentacijom koja je od 1950. godine ažurirana samo u rijetkim
slučajevima, veliki broj spomenika kulturnog naslijeđa znamo samo po opisu i
historijske literature.
Nažalost, mnoga od ovih svjedočanstava su u stanju akutne ugroženosti,
usljed viševjekovnih ratnih razaranja, višegodišnje zapuštenosti. Graditeljs-
ko naslijeđe ima neprocjenjivu vrijednost u našoj savremenoj civilizaciji. Ona
doprinosi pojačavanju svijesti o kulturnom identitetu pojedinca i zajednice,
odražava kulturu i način života, njene umjetničke i historijske poruke prezentu-
ju specifične vrijednosti tradicija i uspomena, a omogućavaju nam da čovjekov
život i djelovanje sagledamo u širim vremenskim dimenzijama. Ona je nezam-
jenjiv dio materijalne i duhovne kulture svakog naroda i određuje izgled gra-
dova, sela i krajolika. Naslijeđe nas, također, obogaćuje u različitim aspektima
života, pa smo svjesni da je njegovo očuvanje važno za dobrobit i prosperitet
sadašnjih i budućih generacija.
Postojanje dobara prirodnog i kulturnog značaja tj. identifikacija i valori-
zacija posebnosti dobara prirodnog i kulturnog naslijeđa na Unsko-sanskom
kantonu, tačnije, kulturne predjele-krajolike, pokretno i nematerijalno naslijeđe,
kao i arhitektonsko naslijeđe u cilju obezbjeđenja instrumentarija za zaštitu,
upravljanje i planiranje historijskim područjem i krajolikom, kao značajan po-
tencijal za korištenje ovih resursa u procesu prostornog planiranja, a koji
predstavljaju osnovni uslov za privredne djelatnosti regionalni razvoj, raz-
voj kulturnog turizma, osiguranje tržišta nekretnina i otvaranja novih radnih
mjesta.
Uključivanje dobara prirodnog i kulturnog naslijeđa u programe zaštićenog
područja, predstavlja i postprijemnu obavezu članica Evropske Unije, stoga
je održivi razvoj u zaštićenom prostoru nezamisliv bez uključivanja dobara
kulturnog naslijeđa u sve planove razvoja kulture i turizma, što je i jedan od
strateških pravaca Unsko-sanskog kantona.
Posebnosti kulturnog naslijeđa kao temelj za razvoj USK-a predstavlja i gra-
diteljsko naslijeđe sa naglaskom na stare gradove koji čine jedinstvenu koncen-
traciju ratnih objekata kao posebnost u evropskim okvirima. Taj koncept je
osnov za razvoj turizma na USK-u kao kulturnog čina tj. turizma sa kulturnom
motivacijom na ovom području. Prema definiciji koju daje ICOMOS/UNESCO,
kulturni turizam obuhvata pokretnu, nepokretnu i duhovnu baštinu, ali i cjelo-
kupni kulturni život neke zemlje, od pokretne i nepokretne, duhovne, i tehno-
loške baštine do savremene i tradicijske kulture, sportskog, dnevnog ili noćnog
života određene destinacije.
420
ZBORNIK RADOVA
Pojam kulturnog turizma sjedinjuje u sebi pojmove kulture i turizma. Ako se

ta dva pojma pokušaju zamisliti u nekom kontekstu, na prvi se pogled čini da
su vrlo blisko vezani i da se vrlo dobro upotpunjuju. Naime, jasno je da kultura
i kulturna baština pridonose atraktivnosti određene turističke destinacije, pa su
prema tome često i preduslov turističkog odabira.
Summary
Cultural heritage represents every concept or the object of artistic, historical,
scientific or spiritual meaning.
Cultural heritage, mobile, immobile and landscapes as a testimony of the far
and earlier past represents a base of the cultural ambience in which we live and
understand our community.
Monuments of the cultural heritage are wells of common interest, which are
under special protection that is determined with laws and international con-
ventions, which signer Bosnia and Herzegovina is also.
Every damage or disappearance of any well of cultural heritage is conside-
red as a pauperization of the cultural wells of every nation, since as it is well
known- every nation gives its contribution to the world trough culture.
Immobile cultural monument is a part of the cultural landscapes which has
esthetic, historical, or social meaning, or some other special value for future
generations and for the today’s communities: objects of architectonic and en-
gineering meaning, archeological and historical locations, findings, buildings
and fortification complexes, and other immobile objects and parts of the objects
and complexes which are permanently linked to certain areas; monumental
complexes, whole communities or parts of it, necropolises and other categories
of buildings (monumental-criterions, partial objects or groups from different
art movements, urbanism, architecture, street titles, streets, squares and other
terms and marks, which serve to maintenance of a memory on some important
happening or a person).
European convention on protection of architectural heritage relates to fo-
llowed permanent wells:
MONUMENTS: every building and structure of distinct historical, archeo-
logical, scientific, social or professional importance, including installations and
equipment.
GROUPS OF BUILDINGS: homogeny groups of urban or suburban buil-
dings which are exceptional by its historical, archeological, artistic, scientific,
421
social and professional importance, and which are rare or unique enough to be
parts of topographically defined complexes.
LOCATIONS: joint activity of human and nature, or areas which are build by
part and characteristic enough to be topographically defined, and have remar-
kable historical, archeological, scientific, social and professional importance.
MOBILE CULTURAL HERITAGE: is made of items, which has ethnologi-
cal, archeological, historical, artistic, scientific, technological and literary im-
portance. That is because, as objects, they are defined by one or several of these
categorizations:
 Items excavated from the ground or water
 Items, which are parts of ethnological collection
 Military items
 Items of decorative art
 Items of visual arts
 Items of scientific or technological importance
 Books, documents, photography’s, graphical or TV-material or audio-re-
cordings
 Other items determined by regulations
Every item, which is a part of museum collection, library-collection or some
archive inventory, or some other institution, is a part of mobile cultural heritage.
Diversity of historical process on the ground of Una-Sana canton indicates
infinite and rich stratification of the past life, which very often had complicated
and mystified history.
Because of that, a strong connection exists for centuries between people of
this area and the wells of cultural heritage on this region.
Their stories are so mixed, that is hard to tell them separately.
That is the reason for the initiation of the process, which is based on scientific
principals of protection, respecting the international conventions and charters
on protecting of a cultural heritage, with the same approach to all historical
layers and its equal valorization, starting with Stara Ostrovica in Kulen Vakuf.
Considering the fact, that the revitalization of historical wells is complicated
process of bringing back the parts of lost historical identity to the areas which
are grown together with wells of cultural heritage, and bringing back the who-
leness to the areas and ambience which are destroyed, the imperative of all
must be remaining the continuity of spatial relations by restoring the objects
which have existed on those places before.
422
ZBORNIK RADOVA
By doing so, the intention of those who destroyed would be stopped. The
cultural heritage of protected area represents materialized expression of cul-
tural, historical and social development of different human communities and
society in total on this area, as a specific part of general civil development of
humanity.
From the first day of the human existence on the area of Una-Sana canton un-
til today, the traces remained, which testify continuous shift of different ethnos,
cultural concepts, artistic impression of the reality, understanding of surreal and
mystic, but also technological improvement, progress and new knowledge and
understanding of materials, and actions. Every trace which is materialized in me-
tal, ceramic, glass, stone, whole or partial, even those which are inherited trough
stories, beliefs and games represent the actual cultural heritage of Krajina.
This heritage has come into existence in culture, which boundaries wore even
bigger from those we have today. On the grounds of Una-Sana canton has been
listed around 500 immobile and 35 mobile wells of cultural heritage; nearly 50
old towns (38 of them has visible traces) 12 cities in its closeness has fortificati-
ons, and 11 towns has been strategically deserted and destroyed by the hand of
Habsburg authority in the second half of XVI century, many of them were to be
renewed into stronger fortifications in Ottomans empire.
Even though this list is pretty wide, it considers that the cultural heritage on
this area is not enough explored and has partial documentation which has been
since 1950. actuated in rare cases.
Unfortunately, many of these testimonies are in the state of acute danger, by
war activities during centuries, and squalor.
Built heritage has priceless value in our contemporary civilization. It contri-
bute to reinforcements of awareness for cultural identity of the individuals and
communities, and it allows us to look at life and human actions in wider time
dimension. It is displaceable part of material and spiritual culture of every nati-
on and it determents the shapes of cities, villages and landscapes.
Heritage enriches us in different aspects of life, so that we may be aware that
it remains important for common good and prosperity of today’s and future
generations.
Specificity of natural heritage, as a foundation for development of Una-Sana
canton represents built heritage with the accent on old cities which made unique
concentration of war objects as a feature in frames of Europe. That concept is a
basic for development of tourism in Una.-Sana canton as tourism with cultural
motivation.
423
In the definition given by ICOMOS/UNESCO, cultural tourism contains mo-
bile, immobile and spiritual heritage, but also the whole cultural life of some
country.
The term cultural heritage frames all terms of culture and tourism. It is very
clear that the culture and the cultural heritage contribute to activity of tourism,
so they are very often postulated for tourism.
424
ZBORNIK RADOVA
PLANIRANJE I UPRAVLJANJE
ODRŽIVIM TURIZMOM U
ZAŠTIĆENIM PODRUČJIMA
Amela Čengić
Vedran Grebo1
Sažetak
Prirodni svijet, svijet flore i faune našeg planeta je, iz dana u dan, u sve gorem
položaju. Mnoge biljne i životinjske vrste su pred izumiranjem, prirodna neta-
knuta područja su pod udarom globalizacije i galopirajuće urbanizacije. Zašti-
čena područja, parkovi i rezervati, postala su jedina mjesta gdje je još uvijek mo-
guće očuvati prirodnu ravnotežu i sklad, te zaštititi prirodni biodiverzitet od
daljeg izumiranja. Međutim, upravljanje ovakvim područjima je veoma često
ekonomski neisplativo i predstavlja dodatni teret za institucije javnog sektora
zadužene za njihovo upravljanje, što dalje dovodi do propadanja i obezvrije-
đivanja ovakvih lokaliteta. Turizam, uz pravodobno planiranje i pravi razvoj,
može postati najefikasnije oružje za zaštitu zaštičenih područja, a s druge stra-
ne može i te kako uticati na povečanje blagostanja lokalnog stanovništva i šire
zajednice.
Trendovi na strani turističke potražnje nesumnjivo pokazuju da će u buduć-
nosti biti sve veći broj ekološki osvještenih turista, koji će htjeti da putuju bez
narušavanja prirodnog okoliša i koji će umjesto na punim plažama i ljetnim
odmaralištima radije provesti svoj odmor u divljini, daleko od buke i stresa.
Ovo i te kako mora poslužiti kao poziv svim menadžerima zaštičenih područja
da što prije počnu razmišljati u ovom smijeru, i da krenu sa razvijanjem takve
turističke ponude koja će na najbolji način zadovoljiti potrebe budučih gostiju,
ali i obezbijediti finansijska sredstva za dalju zaštitu i održivi razvoj. Neke od
Centar za Istraživanje i Razvoj Održivog Turizma – CIROT, Sarajevo, mail: cenitor@gmail.com
425
strategija za razvoj navedenene u radu omogućavaju kvalitetnije upravljanje
zaštićenim područjima.
Ovaj rad bi mogao poslužiti kao svojevrstan vodič za sve menadžere kako
da najbolje planiraju i upravljaju turizmom u zaštičenim područjima za čije su
normalno funkcionisanje zaduženi.
Ključne riječi: turizam u zaštičenim područjima, održivi turizam, eko turu-
zam, strategije
Uvod
Turizam danas nudi nove načine povečanja spoznaje šire populacije o okolišu
kao nezamjenjivom blagu. Kako se okruženje svakim danom mijenja, očekiva-
nja ovog kaotičnog rasta potrebe za odmorom ali onim aktivnim, tako se i po-
nuda na tržišu mijenja. Potrebe su svakim danom sve zahtjevnije i mnogi oče-
kuju puno od okruženja u kojem se nalazi određena atrakcija, ali i sami znamo
da sve što imamo ili čak i nemamo sami smo zaslužni, kako svojim ponašanjem
prema okolini, tako i nesvjesnim stavovima o turizmu kao pokretaču razvoja.
Međutim, u današnje vrijeme, sve su češća istraživanja i radovi na temu štet-
nog uticaja masovnog turizma na okoliš i prirodnu sredinu, a sve više orga-
nizacija u fokus svog djelovanja stavlja upravo razvijanje i promociju ideje o
održivom turizmu kao odgovoru na sve štetniji masovni turizam.
I samo svjesni činjenice da je turizam danas jedna od pokretača „pozitivne“
svijesti, koji nudi nove načine povečanja spoznaje o okolišu kao nezamjenjivom
blagu. Kako se okruženje svakim danom mijenja, očekivanja ovog kaotičnog
rasta potrebe za aktivnim odmorom,gdje je naglasak na onom aktivnom, tako
se i ponuda na tržišu mijenja. Potrebe su svakim danom sve zahtjevnije i mno-
gi očekuju puno od okruženja u kojem se nalazi određena atrakcija, ali i sami
znamo da za sve što imamo ili čak i nemamo sami smo zaslužni, kako svojim
ponašanjem prema okolini, tako i nesvjesnim stavovima o turizmu kao pokre-
taču razvoja.
1. Svjetski turizam i štetni uticaji

masovnog turizma
U današnje vrijeme kad svjetski turizam bilježi impozantne rezultate, što u pri-
hodima - godišnji rast ukupne potrošnje u turizmu je 4,6%, a u 2006. g. je dose-
gla do cifre od 3500 milijardi US$, što u broju turista kojih je svake godine više
Fact Sheet: Global Ecotourism, 2007., str.1
426
ZBORNIK RADOVA
za 5,5% u odnosu na prošlu - u 2005. g. broj turista je premašio brojku od 800

miliona , sve više istraživanja različitih organizacija bavi se upravo problemati-
kom štetnih uticaja masovnog turizma na prirodni okoliš u mnogim turističkim
destinacijama.
Veliki brod za krstarenje na Karibima godišnje proizvede preko 70000 tona
otpada, prosječan teren za golf sa 18 rupa godišnje potroši količine vode do-
voljne za podmirenje potreba 100 prosječnih farmera u Maleziji.
Upravo zbog ovakvih sve češćih primjera negativnih efekata turizma na pro-
stor i okoliš, posljednjih deceniju dvije došlo je do pojave nove vrste turizma
kao odgovora na masovni turizam, koji prije svega ima za zadaću zaštitu okoli-
ša i unaprijeđenje života lokalnog stanovništva. U teoriji možemo pronaći razli-
čite nazive za ovu novu vrstu turizma kao sto su odgovorni turizam (responsible
tourism), održivi turizam (sustainable tourism), eko turizam, seoski turizam itd.
koji u mnogim slučajevima imaju vrlo slične definicije, principe i politike, i na
kraju se sve svodi na napore za očuvanje okoliša i unaprijeđenje života lokalnog
stanovništva.
2. Novi trendovi na strani turističke potražnje

U svijetu u kojem živimo svakim danom susrećemo se sa određenim trendo-
vima. I sami nismo svjesni kada je određeni trend prestao biti “in“ te kada ga
je zamjenio neki novi. Takva situacija je i u turizmu. Svakim danom sve više je
ljudi koji se vode jednom te istom vodiljom, a to je: „Priroda je trend! Bila, sada je
ali i ostat će trend!“
Određeni trendovi nadopunjuju jedni druge. Neki su se proširili na global-
nom nivou, a neki su se zadržali samo na lokalnom nivou. Mnogi predstavljaju
zavjeru moči i snage, ali kompenzacija vuče vrijednost i stavove. Zato, dok se o
trendovima pažljivo raspravlja i isti se predstavljaju nezavisni jedni od drugih,
situacija je drugačija u praksi. Interakcija trendova može se očekivati na različi-
te načine, često sa nepredviđenim posljedicama.
Povećanje interesa u održivom i eko turizmu ogleda se u povečanju društve-
ne svijesti o kvaliteti zaštićenih područja i efekata od turizma. Praćenje trendo-
va na strani potražnje ne predstavlja samo pametan poslovni potez već obavezu
za menadžere parkova, ukoliko žele da pravovremeno odgovore na promjene
na tržištu.
www.wttc.org
www.tourismconcern.org.uk
“Sustainable Tourism in Protected Areas - Guidelines for Planning and Management”, str.13
427
2.1 Povećanje nivoa edukacije i potrebe za putovanjima
Prosječan nivo osnovnog edukativnog dostigniča raste iz dana u dan, za muš-
karce i žene. Pismenost se na globalnom nivou povečava, takođe, a posebno u
manje razvijenim zemljama. Veći nivo obrazovanja čvrsto je povezan sa potre-
bom za aktivnostima rekreacije na otvorenom, i sve ovo vodi do promjena u
režimu rekreacije ali i turizma.
Kao rezultat toga, sve prisutniji trend u svijetu predstavlja zahtjev za aktiv-
nostima, koje uključuju aktivnosti samog putnika kroz koje on povečava svoje
lične dojmove o putovanju i iskustvu koje ima u životu zahvaljujući upravo
bavljenju tim aktivnostima. Javlja se i sve veća potražnja za putovanjima na
kojima su turisti u mogučnosti da se obučavaju/uče kroz neka specijalna turi-
stička putovanja (npr.edukativne grupe), i generalno potražnja za svim aktiv-
nostima u vanjskom svijetu kroz koje se može nešto naučiti, kao što je život u
prirodi, prisustvovanje raznim festivalima, vođenju računa o kulturi i prirodi
kroz razne seminare. Prirodni i kulturni resursi koje nalazimo u zaštićenim po-
dručjima čine ta područja pogodnim za razvoj turizma. I upravo zato, turisti
koji preferiraju posjete u područja zaštićene prirode, zbog svih karakteristika
koja ista imaju, moraju biti više obrazovana nego ostali, nazovimo ih „obični“
turisti.
Razvoj ovog vida turizma zahtjeva posebne materijale (brošure, vodiče i sl.),
turističke informativne centre i obrazovane vodiče. Sve ovo povečava očekiva-
nja kvalitete pruženim usluga u zaštičenim područjima, i povečava pritisak na
politički nivo koji odlučuje o tome da li određeno područje zaista može da se
vodi kao kulturno i prirodno nacionalno blago. Uz sve ovo, pomaže generirati
povečanje ličnog vezivanja u zaštitu određenog područja – nešto što menadžeri
zaštićenih područja moraju potaknuti i promovirati ali i držati se toga.
2.2 Promjene u podjeli vremena

predviđenog za odmor
Svakim danom dolazimo u pitanje da li vrijeme predviđeno za odmor ima svo-
ju vrijednost i korisnost, te da li se treba provoditi slijedeći neki trend koji vlada
u datom trenutku ili ga prilagoditi vlastitim potrebama i željama. Za mnoge lju-
de, vrijeme za odmor trebalo bi da se povećava u odnosu na radni tjedan. Dok
za neke, radne obaveze oduzimaju sve više slobodnog vremena, a obaveze koje
ih čekaju nakon radnog vremena onemogučavaju im potreban odmor, vrijeme
predviđeno za odmor čini se sve krače. Često mladi ljudi moraju raditi kao bi
sebi omogućili školovanje ili pak povećali svoju kupovnu moć, tako da se sve
više širi opseg ljudi koji imaju sve manje i manje vremena za odmor.
428
ZBORNIK RADOVA
Važnost kreiranja organizovanih posjeta zaštićenim područjima ogleda se

kroz „vremensko“ prilagođavanje istih kračem boravku posjetitelja. Upravo iz
gore navedenih razloga, kraće zadržavanje posjetitelja omogučava korištenje
slobodnog vremena u više posjeta, uz vođenje računa o blizini doma. Ovako
kreirani paket aranžmani, dovode u pitanje kvalitet usluge o kojem se mora
voditi više računa, ali i sve veči izbor dodatnih aktivnosti.
2.3 Sve starija populacija, posebno u razvijenim

zemljama
Napredak u svijetu medicine i svakodnevne inovacije u sferi očuvanja čovje-
kovog zdravlja prouzrokuju da ljudi žive duže. U proteklom stoljeću statistika
je zabilježila značajan trend rasta procenta stanovništva starijeg od 60 godina.
Početkom 20. stoljeća 6.9% stanovništva je bilo starije od 60 godina, 1950.tih taj
procenat je narastao na 8.1%, dok je u 2000. godini 10.0% stanovništva bilo sta-
rije od 60 godina. Po prognozama UN-a ovaj trend će i u narednim desetljećima
nastaviti sa rastom, pa se tako predviđa da će do 2050. procenat starijeg stanov-
ništva narasti i do 22.1%, a do 2100. će iznositi čak 28.1%. po izvještaju Centra
za Strateške i Internacionalne Studije do polovine ovog stoljeća u mnogim ze-
mljama prosječna starost stanovnika će iznositi preko 50 godina, pogotovo u
razvijenim zemljama kao što su Njemačka, Španija, Italija i Japan.
Ovakve promjene će imati itekako veliki uticaj na planiranje i upravljanje
turizmom u zaštićenim područjima. Segment starijih turista je poznat po ve-
ćoj osjetljivosti na kvalitet smještaja i usluga uopšte, poznat je po povećanoj
ekološkoj svijesti i brizi za okolinu. Starije turiste na putovanje pokreće želja za
učenjem i upoznavanjem novog, za što su naravno i spremni platiti više.
Interesovanje za adrenalinom i ekstremnim sportovima na odmoru će opa-
dati sa godinama, ali će sve više rasti popularnost “mekših” vidova rekreacije
kao što su šetnje po prirodi (hiking), proučavanje prirode i posmatranje divljeg
svijeta, flyfishig i slično. Takođe će opadati potražnja za kampovanjima dok će
porasti potražnja za luksuznijim i komfornijim smještajem. Zbog karakteristika
ovog segmenta sve veći značaj u ponudi zaštićenih parkova će imati muzeji i
centri za posjetioce unutar parkova koji će omogućiti posjetiocima da nauče
nešto novo o području koje su posjetili, npr. o specifičnom biodiverzitetu, kul-
turno-istorijskom naslijeđu, načinu života i običajima koji tu vladaju itd.
Sustainable Tourism in Protected Areas - Guidelines for Planning and Management”, str.14
429
2.4 Napredak u informacionim i
komunikacionim tehnologijama
Veliki napredak u komunikacionim tehnologijama u zadnjih par desetljeća, po-
gotovo razvoj interneta prouzrokovao je velike promjene u poslovanju mno-
gih preduzeća i industrijskih grana, pa tako i u turizmu. Pristup informacijama
svih vrsta je veći nego ikad i sve manje zavisi od ponuđača usluga i njihovih
marketinških aktivnosti. Razne web stranice, forumi i blogovi okupljaju turiste
specifičnih profila na jednom mjestu, gdje oni između sebe razgovaraju i izmje-
njuju iskustva i informacije o mjestima koje su posjetili. Na ovaj način sve manje
uticaja na stavove i percepcije turista imaju plaćeni oglasi i reklame a sve više
usmena komunikacija “od usta do usta” između samih turista. Razvoj interenta
pruža nove mogućnosti za zaštićena područja i parkove u smislu udruživanja
sa drugim parkovima i turističkim atrakcijama u neposrednoj blizini, i zajednič-
kom nastupu na tržištu, što će svakako uz minimalne troškove povećati izglede
za daljim razvojem i zaštiti tih područja.
Ovakav razvoj tehnologija može imati i svoje negativne aspekte. Naime, zbog
ograničenih finansijskih resursa mnogi parkovi nemaju mogućnosti da kreiraju
i održavaju svoje web stranice, što se često prepušta privatnom (hoteli, odma-
rališta, restorani, turističke agencije...) ili nevladinom sektoru. Na ovaj način
dolazi do velikog protoka informacija koje menadžeri parkova jednostavno ne
mogu da kontrolišu, tako da često može doći do kontradiktornosti različitih
izvora podataka, što opet loše utiče na zadovoljstvo posjetilaca i na sam imidž
parka.
Na ovaj način također se često u prvi plan stavljaju stvari koje nisu u fokusu
djelovanja organa upravljanja, i gdje se obično zapostavlja borba za očuvanje
okoliša a potencira se što veća posjećenost koja u mnogim slučajevima pravi
više štete nego koristi. Nisu rijetke situacije da posjetioci dolaze u zaštičeno
područje izuzetno dobro informisani, možda čak i bolje nego sami zaposlenici
parka, što te zaposlenike može dovesti u itekako nezavidan položaj. Sve ovo
treba da služi kao poziv menadžmentu parkova da veliku pažnju posvete istra-
živanju na internetu i dodatnom edukacijama i obukama svojih zaposlenih da
bi na što bolji način zadovoljili želje i potrebe sve zahtjevnijih posjetilaca.
2.5 Rastuća ekološka svijest i briga o ugroženim

područjima
Širom našeg planeta, sve više ljudi izražava svoje nezadovoljstvo i zabrinutost u
vezi sa problemima ugrožavanja okoliša. Ovakvi, “zeleni” potrošači su sve više
Sustainable Tourism in Protected Areas - Guidelines for Planning and Management”, str.16
430
ZBORNIK RADOVA
svjesni štetnih efekata koje turizam ima na prostor i sve više su zainteresovani
za takva putovanja koja će imati minimalne štetne uticaje na prirodni okoliš.
Rezultat povećane ekološke svijesti je sve veće interesovanje za eko turizam i
održivi turizam, što je opet trend koji najviše odgovara zaštićenim područjima
i parkovima prirode. Znajući ove trendove, menadžment parkova treba da u
prvi plan komunikacije sa posjetiocima stavlja upravo nastojanja i borbu za za-
štitu prirode, da napominje da je svaki posjetilac i novac koji potroši novi korak
ka dugoročnom i održivom razvoju tog područja.
2.6 Važnost kvalitete usluga

Turisti sve više zahtjevaju veći ali prvenstveno i kvalitetniji izbor aktivnosti
vezanih za rekreaciju te kvalitetne usluge koje ih upotpunjuju. Oni koji dobijaju
kvalitetne usluge kroz radni tjedan očekuju i da na svom odmoru kvalitet uslu-
ga bude na zavidnom nivou. Očekuju od vodiča da dobro poznaju područje i
da su dobri sagovornici. Žele da njihovi domaćini njima priušte osječaj dobro-
došlice i ugodnosti. Povečanje ekoturizma znači veču potrebu za posebnim
vidovima rekreacije i smještajnih kapaciteta, sve sa fokusom na kvalitetu.
Menadžeri zaštićenih područja i privatni sektor moraju da obezbjede kvali-
tetni servis za posjetitelje. Izazovi za menadžere uključuju osiguranje ciljeva o
kvaliteti usluga, programu kako dostići veću kvalitetu usluga ali i monitoring i
implementaciju programa u zaštićenom području. Ovi profinjeni potrošaći pre-
poznaju kvalitetu usluga ali su i spremni za kvalitetnu uslugu platiti više.
Na prvi pogled, neki turisti mogu očekivati korist ako vrijeme za odmor pro-
vedu u mjestima gdje je stanje u području ekonomije iznad prosjeka, sa većim
dohodkom, i jednakosti među spolovima. Kako bilo, iskustvo upravo tih ze-
malja predlaže da se u stvari neki značajni gubici u vremenu za odmor mogu
desiti u toku „radnog vremena“ u životu. Ali, suprotno tome, postoji veliko po-
večanje slobodnog vremena (vremena za odmor) u situacijama kada ljudi idu u
prijevremenu penziju. Starija, penzionisana populacija svakako su sposobna za
putovanja ali duža, u toku cijele godine.
3. Zaštićena područja i održivi turizam

Potreba ljudi da zaštite prirodna područja za određene namjene seže daleko u
prošlost. Neki istoričari tvrde da su se u Indiji posebna područja stavljala pod
zaštitu radi očuvanja prirodnih bogatstava još prije nekih dvije hiljade godina.
U Evropi su prije oko hiljadu godina mnoge šume bile stavljane pod zaštitu kao
lovna područja za aristokratiju, bogate i moćne ljude tog vremena.
431
Međutim, sredinom 19. vijeka dolazi do popularizacije i sve primjećenijeg
trenda stavljanja posebnih područja pod sistem zaštite, pa je tako 1872. Yellow-
stone na zapadu Amerike postao prvi nacionalni park, a malo zatim isti epitet
ponijeli su i Veliki kanjon i planina Rainier. U Australiji su se prva područja
stavila pod zaštitu 1866., prostor današnjeg Blue Mountain Nacionalnog parka,
dok su kanađani 1885. odlučili da zaštite prostor oko vrelih izvora u Bow Va-
ley, u podnožju Stjenovitih planina, područje danas poznato kao Banff National
Park.
U 20. vjeku, posebno u 60-im usljed razvoja ekologije kao nauke, dolazi do
prave eksplozije u zaštiti posebnih područja, što je do 2002. dovelo do brojke od
44000 lokacija koje su proglašene zaštićenim područjima, što ukupno zauzima
oko 10% ukupne kopnene površine na našem planetu. Ove lokacije su, sa većim
ili manjim intezitetom, postale nezaobilazne destinacije za milione turista koji
za vrijeme svog godišnjeg odmora žele provoditi vrijeme u netaknutoj prirodi.
4. Planiranje razvoja turizma u zaštićenim

područjima kroz održivi turizam
Planiranje je proces koji uključuje odabir željenog budućeg stanja izabranog od
prihvatljivih alternative i implementacija strategija ali i akcija koje će pokušati
dostići određeno stanje u zaštićenim područjima. Tako gledajući, po definiciji,
planiranje nas pomjera od sadašnjosti prema budućnosti.
Razvoj turizma morao bi biti planiran na način da se zaštite sva dobra koja se
nalaze na prostoru zaštićenog područja koja je lokalno stanovništvo održavalo
ali i da se osposobe ona koja trebaju pomoć da bi bila u mogućnosti primiti po-
sjetitelje. Jedan od načina na koji se ovo može uraditi jeste da se razviju objekti i
usluge koji će se koristiti za turizam a koje se mogu koristiti i za život lokalnog
stanovništva, nešto kao seoska domačinstva. Sve u svemu, zaštićena područja
mogu biti ali i jesu pokretači održivog turizma.
Samo planiranje razvoja zaštićenog područja malo je zamršeno, iz razloga
što stručnjaci koji planiraju razvoj ali i oni koji su zaduženi za turizam razumi-
ju socijalne, političke i ekonomske trendove, kao vodilje za planiranje razvoja.
Ovakav vid razumjevanja povečava mogućnosti lakšeg ulaska na tržište, efika-
snije i efektivnije razvojne akcije, te osiguranje da strategije i akcije mogu biti
prilagođene stanju u kojem se nalazi određeno zaštićeno podrućje ali i da te iste
akcije i strategije vode do promjena bitnih za razvoj.
432
ZBORNIK RADOVA
Kako je svijet sve dinamičniji nego statičniji, razvojni i turistički stručnjaci

moraju da vode računa kojim tempom se dinamika mijenja, često ne kako smo i
očekivali, ali u večini slučajeva može i hoće uticati na njihove planove i težnje.
Svaki park ili zaštićeno područje mora planirati ali i opisati kako će turizam
i povezani razvoj određenog područja biti vođen. U ne dalekoj prošlosti, me-
nadžeri zaduženi za planiranje zaštićenih područja bili su dovedeni u situacije
da ad hoc planiraju, često se razvoj odvijao individualno bez planiranja i uskla-
đivanja ciljeva i strukture široj lokalnoj zajednici. Kako je ograničenje ovakvog
pristupa planiranju postalo očigledno, jedan veliki plan, tipično nazvan master
plan, razvio se kao početak u planiranju održivog turizma, koji je pak slijedio
razvojni master plan određenog grada, zajednice i sl.
4.1 Kako planirati turizam u zaštićenim

područjima?
Planiranje razvoja turizma u zaštićenim područjima traži od menadžera da
vode računa da planovi budu usklađeni sa drugim planovima o razvoju turiz-
ma, kao što su plan o životinjskom svijetu, plan za sprečavanje požara i plan za
očuvanje vegetacije. Ali ono što je najbitnije, je da se mora prilikom izrade plana
paziti na zakone i šta oni preporučuju. Kako je sama izrada potencijalnog plana
kompleksna, važno je da politika i planovi budu integrirani sa istim na drugim
nivoima planiranja, da njihova veza bude jasna, ali i da sve aktivnosti menad-
žmenta na drugim planovima budu koordinirani jedni sa drugima.
U nastavku ćemo navesti nekoliko preporuka koje mogu biti korištene u pla-
niranju razvoja turizma na zaštićenim područjima:
 Prirodno i kulturno okruženje zajedno sa zaštićenim područjem mora
tvoriti jednu cjelinu koja bi bila baza za koristi i vrijednosti a koja bi uti-
cala na razvoj istog.
 Zaštićeno područje u turizmu ovisi od održivosti visoke kvalitete okru-
ženja i kulturnih običaja i znamenitosti u okruženju istog. Ovo je neop-
hodno za održivost ekonomije i koristi za poboljšanje kvalitete života
zahvaljujući razvoju turizma.
 Menadžeri uposleni na zaštićenom području moraju voditi računa o
zaštiti vrijednosti zbog koji je određeno područje i postalo zaštićeno u
odnosu na ostale stvari.
 Posjetitelji zaštićenih područja očekuju prilikom posjete da će tu pronaći
razne objekte, programe i mogućnost rekreacije i učenja, ali ne moraju
433
svi zahtjevi i očekivanja biti ispunjeni, kako se ne bi narušio prirodni
sklad i ambijent.
 Aktivnosti koje posjetitelji koriste prilikom posjete moraju biti na vrhun-
skom nivou kvalitete usluga, posjetitelji ne traže najjeftinije aktivnosti
već zadovoljstvo prilikom pružene usluge i spremni su da plate i više ali
da im se očekivanja ispune.
 Raznovrstnost u pružanju usluga i što širi spektar aktivnosti na ponudi
očekuje se od strane posjetitelja, ali ne mora svako zaštićeno područje
imati istu ponudu.
5. Ekonomski aspekti turizma

Menadžeri u zaštićenim područjima moraju se pouzdati u činjenice da oni
upravljaju kulturnim i prirodnim blagom, te da moraju voditi računa o održi-
vosti projekata i akcija koje sprovode na tim područjima. Neka zaštićena po-
dručja se prilagođavaju dijelom urbanizaciji okruženja te samim tim uključuju
okolišnu i kulturnu sredinu u svoje okruženje.
Dok su neka zaštićena područja rijetko posječena, druga pak primaju veliki
broj posjetitelja, mnogo premašujući broj lokanog stanovništva. Okruženje i am-
bijent u zaštićenom području mora pomoći posjetitelju da upozna ali i spozna
bit samog postojanja istog, ali i da razumije ključne vrijednosti samog prostora.
Dobar dizajn omogućava posjetiteljima mnogo ugodniji boravak ali i odgovor-
nost prema tom prostoru. Posjetitelji koji osjećaju da su dobrodošli i da se o
njima vodi računa više će cijeniti prostor zaštićenog područja ali i učestovati u
njegovoj zaštiti.
5.1 Ekonomska vrijednost i uticaji razvoja

turizma u zaštićenim područjima
Turizam u zaštićenim područjima sve više i više uzima maha kao dio ekonomije
u mnogim zemljama. Smisao sistematičnog skupljanja ekonomskih podataka
zaštićenog područja znači da su ključni segmenti ekonomije predviđeni. Mnogi
sistemi funkcionisanja zaštićenih područja u svijetu su u skladu sa sredstvima
sa kojima raspolažu, neka su na rubu iskorištavanja sredstava, čak i kada im je u
glavnom fokusu razvoj turističke industrije. Cijelokupna ekonomska vrijednost
zaštićenog područja je skup iskorištenih i ne iskorištenih vrijednosti.
„Park turizam“ je često smatran direktnom korisnom vrijednosti zaštićenog
područja, ali kako bilo, posjete parkovima utječu na druge vrijednosti. Nakon
434
ZBORNIK RADOVA
što turisti posjete park, oni spoznaju stvarnu vrijednost zaštićenog područja i
tada imaju veću želju da pomognu, na primjer, u sakupljanju novca za uređenje,
povečaju šanse za njegovu održivost, ali i da zahtjevaju da određeno područje
ostane zaštićeno za buduće generacije.
Turizam može biti ključni faktor podrške održivosti prirodnih i kulturnih
bogatstava. Može da generira prihode kroz ulazne naknade, boravišne takse ali
i uz pomoć mnogih drugih načina koji direktno mogu da pomognu ili nadokna-
de troškove održavanja kulturnih tradicija i omogućava obrazovanje lokalnog
stanovništva. Indirektno, upoznajuči širu populaciju sa ekonomskim vrijedno-
stima koja donosi iskorištavanje kroz turizam zaštićenih područja određenoj
regiji pa i državi u cijelini, može izgraditi javnu i političku podršku za održivost
zaštićenog područja.
U svijetu se danas koriste razni pristupi za mjerenje ekonomskog uticaja tu-
rizma u zaštićenim područjima. Ekonomski učinak vrednovanja mjeri vrijed-
nost svih financijskih transakcija od strane grupe (primjer grupa turista ili vla-
dinih izaslanika) vezane za određeno zaštićeno područje, i njihov uticaj na lo-
kalnu, regionalnu ili nacionalnu ekonomiju. Uticaj može biti mjerljiv i kroz neke
pojmove poput GDP, dohodak po radniku ili broj poslovnih mjesta stvorenih
razvojem područja. Ekonomske povlastice predstavljaju dobit koju zaštićena
područja donose lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj ekonomiji. Povećanje jedne
vrste prihoda kroz troškove za određene aktivnosti jednog zaštićenog područja
za druge je pak ulaganje. Sve ovisi o koristima koja određeni troškovi nose sa
sobom.
5.2 Ekonomske koristi turizma u zaštićenim

područjima
Dobro upravljanje turizmom u zaštićenim područjima može pomoći zaštiti ili
ponovnom uspostavljanju balansa u lokalnoj zajednici ili pak na nivou regije,
a u iznimnim situacijama i na nivou države. Zaštićena područja imaju važnu
ulogu u kreiranju prepoznatljivosti na širim područjima. Mnoga zaštićena po-
dručja sadrže i značajne historijske, arheološke i arhitekturne resurse.
Turizam može omogučiti povečanje prihoda koji bi se koristili za održava-
nje i unapređenje određenih objekata ili izgled krajolika. Može biti sakupljen
direktno, na primjer kroz ulaznice ili određene naknade ili indirektno preko
boravišnih taksi.
Kulturno blago takođe je evidentno lokalna tradicija određenog područja.
Turisti su često u potrazi za autentičnim iskustvima. Postoji šansa prilikom
planiranja razvoja turizma u zaštićenim područjima da se potakne lokalno sta-
435
novništvo za održavanje nekih tradicionalnih običaja, festivala i slično, čak i o
preuzimanju nekih večih zahvata poput održavanja nekih građevina i kulturnih
blaga. Sve ove aktivnosti vode do značajnih povlastica ali i povečanja posjete.
Uključivanje lokalnog stanovništva u razvoj i funkcionisanje turizma u zašti-
ćenim područjima vodi poboljšanju iskustva u blizini ili čak i u samom zašti-
ćenom području, što vodi do produžavanja boravka posjetitelja a što pak vodi
povečanju potrošnje istog.
6. Planiranje ljudskih resursa

u turizmu zaštićenih područja
I sami smo svijesni činjenica da je najkompleksniji dio planiranja u turizmu
upravo planiranje ljudskih resursa. Kada je turizam kritična komponenta
upravljanja zaštićenim područjem, važno je da u trenutku na svakoj poziciji
imamo makar jednog iskusnog i osposobljenog stručnjaka. Efektivan menadžer
ljudskih resursa prepoznaje i koristi ljudske resurse kao prednosti određene
lokacije ili organizacije sve sa ciljem da se uspostave i uspjesno izvrše zadani
kratkotrajni i dugotrajni ciljevi.
Svi zaposleni u zaštićenim područjima ali i volonteri moraju da budu prepo-
znatljivi kao dragocijeni ambasadori. Oni su, vjerojatno, najbitniji pojedinačni
faktor u osiguranju uspješnog upravljanja turizmom u zaštićenim područjima.
O zaposlenicima prve linije, posebno se mora voditi računa, jer su upravo oni
prvi a možda i jedini kontakt posjetitelja sa cijelokupnim procesom filozofije
upravljanja.
Zaštićena područja su određenom misijom vođene organizacije sa ciljevima
menadžera koji su često smišljeni da dođu u konflikte. Pronalazak pravih ljudi
koji će biti u mogućnosti izvršiti aktivnosti planirane za to radno mjesto pred-
stavlja izuzetnu važnost za organizaciju u cijelini, jer upravo upravljanje zašti-
ćenim područjem zavisi uveliko o mogučnostima i sposobnostima zaposlenih
kadrova.
U dobro upravljanom organizacijom, menadžent zna sve o svojim zaposle-
nim. Mora imati pristup svim podatcima o svojoj radnoj snazi, posebno prili-
kom regrutovanja novih kadrova, ali i opčenito sve informacije o dobrobiti svo-
je radne snage. Dobro planiranje ljudskih resursa i razvijanje kreativne radne
snage je ono što vodi uspjehu u poslovanju. Ako je zaposleno osoblje izabrano
pažljivo i dobro osposobljeno, upravljanje zaštićenim područjem odvijat će se
glatko i turisti će bez sumnje, cijeniti i dijeliti njihov entuzijazam vezan za ra-
zvoja turizma sa ostalim potencijalnim posjetiteljima.
436
ZBORNIK RADOVA
Sve je više na cijeni generalni trend u zapošljavanju kadrova koji mogu biti
korišteni u poboljšanju planiranja ljudskim resursima, regrutaciji i plačanju. U
mnogim zemljama, statistika pokazuje da učešće broja zaposlenih u ukupnom
broju sastavljaju nacionalne statističke agencije.
Planiranje ljudskih resursa mora početi od sadašnje situacije. Razumijevanje
trenutno zaposlenih kadrova mora da bude okosnica planiranja potreba za spo-
sobim kadrovima u budućnosti. Informacije izvedene iz analize posla predstav-
ljaju ključni kriterij za regrutaciju kandidata za određeno radno mjestoj. Odabir
pravog kandidata trebao bi se bazirati na odgovarajučem kriteriju dobijenom iz
analize posla.
Analiza posla trebala bi omogučiti strukturni okvir preko kojega bi se raz-
mjenjivale informacije. Treninzi, seminari i razne obuke potrebni su kako bi se
uspostavio balans sa učincima zaposlenih u specijalnim područjima, kao što je
na primjer servis za korisnike i sl.
7. Strategije za upravljanje turizmom

Tačno definisana strategija razvoja turizma treba, i mora da bude sastavni dio
razvojnog plana cijelog zaštičenog područja. Usvajanju ovakve strategije tre-
ba da predhodi detaljna analiza potencijala ili resursa područja, analiza tržišta
tj. kupaca ili posjetilaca, uz naravno konstantno praćenje svjetskih trendova i
aktivnosti konkurencije. Izuzetno je važno da se proces definisanja i usvajanja
strategije mora obavljati uz prisustvo i uz saradnju svih interesnih grupa od-
nosno stakeholdera, kako bi se kroz implementaciju takve strategije na što bolji
način zadovoljile želje i potrebe tih zainteresovanih strana.
Primjer Slovačkog Nacionalnog parka “Slovensky raj” najbolje govori o po-
trebi za dobrom komunikacijom i saradnjom između vlasti, nevladinog sektora
i lokalnog stanovništva prilikom planiranja i definisanja strategije razvoja turiz-
ma u zaštičenim područjima.
U 2002. menadžment parka je odlučio da pristupi definisanju nove strategije
koja bi prvenstveno imala za cilj smanjenje štetnih uticaja turista na prirodu
parka i život lokalnog stanovništva. Lokalne vlasti su u saradnji sa stanov-
ništvom i nevladinim udruženjima pet mjeseci uložile u analize i istraživanja
i razgovore sa stručnjacima kako bi usvojili strategiju koja će na najbolji na-
čin zadovoljiti potrebe svih stakeholdera i unaprijediti turizam u ovom Parku.
Nakon što su stanovnici osam naseljenih mjesta sa područja parka odlučili da
fokus turističke ponude treba da bude na biciklizmu, prisupilo se detaljnom
437
planiranju turizma u tom smijeru, te izgradnji i označavanju biciklističkih staza
širom cijelog područja.
Cijeli projekat je, osim poboljšanja turističke ponude, uvjetovao i puno bo-
lji odnos lokalnog stanovništva sa vlastima i menadžmentom parka. Po ocjeni
sudionika projekta, ovakav vid saradnje je uveliko poboljšao komunikaciju sa
stanovništvom koja je dotad bila na nezavidnom nivou.
Analiza potencijala područja, odnosno inventarizacija svih elemenata ponu-
de, kao nezaobilazan elemenat definisanja strategije, treba da rezultira sa ba-
zom detaljnih, pouzdanih informacija čime će se obezbjediti:
 Temelj za upravljanje posjetiocima i dalji razvoj parka
 Izvor informacija za posjetioce i tur-operatere
 Materijal za marketinške aktivnosti, publikacije, brošure, info punkove
i sl.
Pružanje informacija posjetiocima, odnosno omogućavanje da nauče nešto
novo je jedno od osnovnih oruđa za promociju parka i podizanje svjesnosti o
značaju samog područja. Trend povećanja broja starijih turista kojima je jedan
od glavnih motiva za putovanje upravo učenje novog, govori u prilog ovoj či-
njenici. Muzeji i centri za posjetioce su u većini nacionalnih parkova, pogotovo
u Americi, postali nezaobilazan dio turističke ponude, čime se , osim povećanja
ukupnog doživljaja turista, omogućava i priliv finansijskih sredstava koji će se
dalje upotrijebiti za očuvanje i konzervaciju parka.
Slijedeći korak u procesu definisanja strategije je segmentiranje tržišta i oda-
bir ciljnog segmenta za koji će Park na najbolji način prilagoditi svoju ponudu.
Ovo je važno iz više razloga. Područje koje je turistički pogodno za određene
aktivnosti (npr. flyfishing, birdwatching, canyoning, biking, hiking itd.) svoje
će marketinške aktivnosti usmjeriti ciljano na određeni segment turista, čime
će efikasnije iskoristiti sredstva namjenjena za promociju ili unaprijeđenje pro-
izvoda. S druge strane, sam prostor će se prilagoditi samo za određene aktiv-
nosti, čime će se dodatno zaštititi drugi djelovi parka koji bi bili ugroženi usljed
"stihijskih" posjeta "običnih" turista. Posjetioci se mogu segmentirati po različi-
tim kriterijima:
 Po socio-demografskim karakteristikama – koriste se varijable kao što
su starost, spol, prosječna primanja, školska sprema, etnička ili religijska
pripadnost itd.
 Po geografskim karakteristikama – segmenti mogu biti domaći posjeti-
oci, gosti iz susjednih zemalja, evropljani, posjetioci iz dalekih zemalja,
stanovnici određene države...
438
ZBORNIK RADOVA
 Po psihografskim karakteristikama – odnosno motivima koji potiču lju-

de na posjetu parku ili zaštičenom području, pa tako možemo imati se-
gment turista koji posjete park da bi pobjegli od svega što ih inače okru-
žuje ili segment onih koji su izuzetno ekološki osvješteni pa žele aktivno
da učestvuju u zaštiti okoliša
 Po aktivnostima koje upražnjavaju prilikom posjete parku – aktivni spor-
tisti, posmatrači ptica, sakupljači ljekovitog bilja, alpinisti, ribolovci itd.
 Po učestalosti posjeta parku – segmenti mogu biti redovni posjetioci, po-
sjetioci po prvi put i sl.
 Po očekivanoj koristi od posjete parku – možda jedan od najbitnijih kri-
terija za segmentiranje turista. Neki od posjete očekuju avanturu i po-
višen adrenalin, neki vole da provode vrijeme u prirodi sa prijateljima
i porodicom, stoga je veoma bitno znati koje su očekivane koristi da bi
menadžment parka spremio pravi odgovor i tako povećao nivo zado-
voljstva posjetom.
8. Implementacija i kontrola procesa planiranja

Kada je jednom dogovoreno sve oko planiranja razvoja turizma u zaštićenim
područjima, prelazi se na implementaciju planova. Prvi korak je da usposta-
vimo komunikaciju sa svim interesnim grupama ljudi. Pretežno, doneseni do-
kument distribuira se svima koji su uključeni u planiranje ili politiku razvoja i
implementacije. Kako i tehnologije sve više napreduju, danas mnoge agencije
svoje razvojne planove objavljuju na internetu kako bi svi zainteresirani imali
pristup istima, ali i kako bi sebi pomogli prilikom distribucije.
Implementacija uključuje izvođenje planiranih aktivnosti, ali i zapošljavanje
ljudskih resursa i financijskih stručnjaka. Sama implementacija planova mora
biti pod stalnom prismotrom, kako bi se sve što se planiralo i postiglo!
9. Stanje u Bosni i Hercegovini

Bosni i Hercegovini, kao i mnogim drugim zemljama u razvoju nije lako odlu-
čiti se o načinu zaštite biološke raznolikosti. S jedne strane, niz je opravdanih
razloga koji govore u prilog proglašenja zaštićenog područja, a s druge strane,
isto je tako niz opravdanih razloga koji govore u prilog da se prirodni resursi
ostave na korištenje cijeloj zajednici. Prema autorima Dasgupta i Maler (1994.)
degradacija okoliša može se pripisati činjenici da su siromašnom seoskom sta-
novništvu tržišta kredita, osiguranja i kapitala slabo dostupna. Ali kao glavni
439
problem očuvanja okoliša vidimo u tome što nedostaje tržište za takve prirodne
ljepote te se stoga ne mogu izvući prednosti tržišnih transakcija.
U mnogim se istraživanjima diljem svijeta izražava zabrinutost zbog neefi-
kasnosti proizvoljnog formiranja kvalitetne ponude u ovakvim okruženjima.
Privredni razvoj u prostorima koji okružuju zaštićena područja prirode „oslo-
bodio“ bi lokalno stanovništvo od ovisnosi privrede o biomasi. U cijelom tom
procesu dobila bi se podrška lokalnih zajednica za djelotvornije očuvanje bi-
ološke raznolikosti u svijetu, osobito u zemljama u razvoju kao što je i Bosna
i Hercegovina, gdje je većina parkova i zaštićenih područja samo to, park ili
zaštičeno područje u kojem se ne vidi isplativost i održivost.
10. Zaključak
Već tradicionalno u okviru izučavanja turizma postoji mnogo bibliografskih
jedinica koje govore kako očekivanja posjetitelja u vezi autentičnosti i etičnosi
utječu na lokalnu kulturu mijenjajući je do neprepoznatljivosti. Ali pak s druge
strane postoje praktični primjeri koji dokazuju da lokalno stanovništvo može
a sve češće i manipuliše slikom koju prikazuju pojetiteljima kako bi ispunili
očekivanja turista.
Ekoturizam pokazuje da jedan od glavnih elemenata za održivost predstavlja
upravo edukacija turista i omogućavanje razumijevanja relativno nepoznatih
kultura. On omogućava mnogim narodima diljem svijeta da se izraze i kažu
tko su zapravo oni, a posebice da istaknu ono po čemu se razlikuju od drugih.
Spoj ekoturzma i zaštićenih područja naglašava važnost lokalnog stanovništva
i podcrtava značaj lokalnog doprinosa u razvijanju i vođenju aktivnosti vezanih
za održivost, dok i sami znamo da je u mnogim slučajevima praksa u oštroj su-
protnosti s teorijom. Sam uticaj održivog turizma u zaštićenim područjima ima
za cilj da predoči specifičnosti određenog prostora, te predstavlja sredstvo koje
omogućava da se zadrži lokalna kontrola nad resursima.
Zaštićena područja, između ostalog, nužni su za očuvanje biološke raznoliko-
sti. Međutim, uprave zaštićenim područjima u zemljama u razvoju ne ostvaruju
i ne distribuiraju onakav ekonomski prihod od njih kakav bi mogli. Upravo to
ih sprječava u održavanju u održavanju zaštićenih područja. Većina parkova
postaju samo parkovi na papiru.
Turistička potražnja za ponudom provođenja odmora u zaštićenim područji-
ma vremenom će rasti i to iz više razloga. Između ostalog i zbog dodjele samog
statusa nekom prostoru zaštićenim područjem prirode, što samo vodi poveča-
nju prihoda, večoj zainteresovanosti, te povečanju slobodnog vremena. Sve ove
440
ZBORNIK RADOVA
promjene imaju značajne posljedice na prirodni okoliš, što znači da se mora

uspostaviti ravnoteža između turizma i očuvanja okoliša.
11. Literatura
Fact Sheet: Global Ecotourism, 2007.
World Commission on Protected Areas (WCPA) ”Sustainable Tourism in Protected Areas - Gui-
delines for Planning and Management”
441
Planning and sustainable
tourism management in
the protected areas
Abstract
Natural world, fauna and flora of our planet everyday is getting more and more
treatened. Many of plant and animal species found themselves in front of the
extinction, natural and untouched areas are under negative influence of globa-
lization and fast growing urbanization. Protected areas, nature parks became
the only places on Earth where it is possible to maintain natural balance and
harmony, and to protect natural biodiversity from further extinction. However,
managing of these areas very often proved to be not profitable enough, hence
it became big burden for local institutions responsible for managing of these
areas. Further, this leads to ruining of these locations and decreasing of their va-
lues. Tourism, with appropriate planning and true development can be the best
way to protect these areas, and, on the other hand, can very positively effect on
reduction of poverty for local population.
Trends on the tourist demand indubitably show that the future will result
with increased number of ecologically responsible and aware tourists, who’s
desires will be to travel without threatening nature, and to spend their holiday
away from noise of crowded beaches and resorts. This fact can, and must be
call for all protected areas managers to start thinking and planning tourism in
way that will create the kind of tourist offer that will satisfy tourist needs and
desires in best way, but also to provide necessary funds for future protection.
Some of the strategies pointed out in this paper can provide management of
better quality in protected areas.
The purpose of this paper is to be a sort of guide to all PA managers how to
manage protected areas in the best and most efficant way.
Key words: protected areas tourism, sustainable tourism, eco tourism, stra-
tegies
442
ZBORNIK RADOVA
Realne opcije održivog

razvoja u zaštićenim
područjima s osvrtom na
osmišljavanje održivog
razvoja u NP Una
Ivan Martinić
Zlatko Pletikapić
Maja Kerovec2
Sažetak
U radu se daje prikaz prijedloga organizacije sustava održivog razvoja i uprav-
ljanja zaštićenim područjima, koji je utemeljen na nekim dosadašnjim iskustvi-
ma drugih zemalja o ulozi države u takvoj organizaciji, a koji se primijenio i
prilikom osmišljavanja Nacionalnog parka Una.
Ključne riječi: zaštićeno područje, plan upravljanja, održivost, zoniranje, NP
Una
1. Uvod
Proglašenjem nekog područja zaštićenim, država u cijelosti preuzima i obveze
ne samo u području očuvanja i zaštite osobitosti tog područja već i u području
očuvanja i poboljšanja zatečenog socio-ekonomskog statusa lokalnog stanov-
ništva. Obje ove obveze zahtijevaju osiguravanje kontinuiranog ulaganja prora-
čunskih sredstava u takva područja, b
Prof. dr. sc., Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, e-mail: martinic@sumfak.hr
Elektroprojekt d.d., Zagreb, e-mail: zlatko.pletikapic@elektroprojekt.hr, maja.kerovec@elektroprojekt.hr
443
arem u početnom razdoblju, dok se ne razviju komplementarne prateće djelat-
nosti koje će omogućiti daljnje financiranje sustava zaštite prirodnih osobitosti
područja i održivi razvitak lokalne zajednice. Zato su od posebnog značenja sve
vrste iskustava u postizanju veće financijske samostalnosti i održivosti uprava
zaštićenih područja, kao i lokalnih uprava na čijim se prostorima nalaze takva
područja.
U nastavku će se prikazati iskustva R. Hrvatske u odnosu na pozitivna ame-
rička iskustva vezana uz ulogu države u uspostavi održive zaštite i korištenje
zaštićenih područja, s posebnim osvrtom na smjernice i iskustva međunarodnih
organizacija i institucija koje se bave zaštitom prirode. Također će se prikaza-
ti, sukladno tim iskustvima, postupak osmišljavanja održivog razvoja prostora
unutar proglašenog NP Una, kako bi se objasnili izneseni prijedlozi za daljnje
postupanje državnih institucija u uspostavi organizacije sustava upravljanja
Nacionalnim parkom Una.
2. Uloga države u upravljanju

zaštićenim područjima
Da bi zaštićena područja mogla ispunjavati ekološke i socijalne funkcije, a po-
sebno da bi bila u mogućnosti promicati ekonomski razvoj lokalnih zajednica,
ona moraju biti primjereno financirana. Međutim, tijekom posljednjih desetlje-
ća u mnogim je zemljama postignut tek mali napredak u količini financijskih
resursa dostupnih za zaštićena područja. Istodobno, ubrzan je rast broja i veli-
čine zaštićenih područja, pritisaka kojima su izložena i veličine zahtijeva koji se
postavljaju pred njihovo upravljanje.
Nadalje, mnoge zemlje s najvišim stupnjem biološke raznolikosti teško osi-
guravaju potrebna sredstava za zaštićena područja radi imperativa smanjenja
siromaštva. Takve zemlje u nemogućnosti razvijanja i upravljanja sveobuhvat-
nim sustavom zaštićenih područja propuštaju pritom okolišne, socijalne i eko-
nomske koristi koje bi takav sustav mogao pružiti na nacionalnoj i globalnoj
razini.
Prema Akcijskom planu 5. svjetskog kongresa parkova (Durban, 2003., Juž-
noafrička Republika) jedan od glavnih ciljeva budućih aktivnosti prema zašti-
ćenim područjima je osigurati dostatne resurse za identifikaciju, osnivanje i
operativne troškove reprezentativnog globalnog sustava zaštićenih područja, a
kroz podjelu zadaća na sljedećim razinama:
1) Međunarodne akcije kroz definiranje i predviđanje potreba za financira-
njem upravljanja i očuvanja zaštićenih područja, kroz ostvarivanje dostat-
444
ZBORNIK RADOVA
nih resursa za ispunjavanje potreba za financiranjem do 2010. godine, te

kroz prijenos novih i dodatnih financijskih resursa s razvijenih zemalja ka
zemljama u razvoju, sve s ciljem očuvanja i upravljanja globalnom mrežom
zaštićenih područja.
2) Regionalne akcije kroz suradnju nacionalnih vlada koje bi trebale ojačati
postojeće instrumente i razviti nove mehanizme za povećano financiranje
na regionalnoj razini u svrhu učinkovitog i pravednog upravljanja zaštiće-
nim područjima.
3) Nacionalne akcije kroz suradnju nacionalnih vlada i privatnog sektora
kako bi se do 2010. godine usvojila konzistentna načela i procedure za
osnivanje i financiranje operativnih potreba i uklanjanje nedostataka su-
stava zaštićenih područja; ona bi trebala uključivati procjene ukupnih ko-
risti od zaštićenih područja na različitim razinama (lokalno, nacionalno,
globalno) i biti ishodište u određivanju ciljeva za povećavanjem sredstava
financiranja, kroz razvoj i početak provedbe Planova za održivo financiranje
nacionalnih sustava zaštićenih područja do 2006. godine usvajanjem potreb-
nih regulatornih, legislativnih, političkih, institucionalnih i drugih mjera,
te kroz obvezivanje nacionalnih vlada do 2005. godine na znatno povećanje
financiranja zaštićenih područja te očuvanje prirode u zemljama u razvoju,
u skladu s identifikacijom postojećih nedostataka u sustavu financiranja.
4) Lokalne akcije kroz uspostavu sporazuma između institucija odgovornih
za upravljanje zaštićenim područjima i profitnih organizacija kako bi se
ostvarila raznovrsna osnova financiranja za upravljanje zaštićenim područ-
jima, kroz smanjivanje siromaštva lokalnih zajednica stvaranjem prihoda
preko stvaranja malih poslovnih prilika i poslova vezanih za upravljanje
zaštićenim područjima, na primjer pružanjem usluga u eko-turizmu, vo-
đenjem i drugim uslugama posjetiteljima, prezentiranjem tradicionalnih
vještina i znanja, te kroz razvoj sustava naplate naknada od komercijalnog
korištenja zaštićenih područja, kao što su na primjer koncesije za dopušte-
ne djelatnosti.
Prema tim smjernicama nacionalne vlade trebale bi u financijskom planira-
nju održivog upravljanja zaštićenim područjima prepoznati mnogostruke kori-
sti od te zaštite, te nastojati definirati nove izvore financiranja kroz sve razine
akcija (od međunarodnih do lokalnih). Oni bi trebali uključivati:
 međunarodne mehanizme (npr. Globalni okolišni fond – GEF),
 financiranje od strane drugih zemalja (npr. kroz zamjenu dugova),
445
 državna sredstva podudarne namjene (npr. sredstava određena za prila-
godbu sektorskih planova klimatskim promjenama),
 sredstva iz privatnog ili donatorskog sektora,
 fiskalne poticaje i olakšice,
 druge mehanizme koji pružaju podršku zaštiti prirode,
 ulaznice i drugi prihodi ostvareni na samim zaštićenim lokalitetima.
Preuzimanjem takve uloge državna bi tijela trebala postati jamac praktične
primjenjivosti kriterijâ potrebnih za osnivanje i djelovanje zaštićenih područja.
To znači da država, kada na određenom području odluči ustanoviti park, jamči
i provedivost te odluke, i to ne samo u smislu zakonske regulative već i u eko-
nomskom i organizacijskom smislu. To znači osnivanje ustanove za upravljanje
područjem, preuzimanje odgovornosti za znanstvenu utemeljenost zaštite, sti-
muliranje pozitivnog odnosa prema zaštićenim područjima, izobrazbu, izradu
prostorno-planske dokumentacije i sl.
Primjer efikasnoga učešća države u sustavu upravljanja zaštićenim područ-
jima je američki sustav upravljanja nacionalnim parkovima, koji je utemeljen
na stogodišnjoj tradiciji i važnoj ulozi nacionalnog parkovnog sustava (NPS
– National Park Service) u prostorno-planskoj politici. Ta uključenost države u
sustav upravljanja parkovima putem NPS-a rezultirala je od javnosti prepozna-
tom transparentnosti u upravljanju parkovima.
Posebne su prednosti američkog sustava:
 prepoznatljiv pristup u uslugama za posjetitelje koji uključuje centre za
posjetitelje, ekološku edukaciju, ponudu rekreacijskih sadržaja, službu tra-
ganja i spašavanja i dr.
 standardizirani sustav izobrazbe za sve zaposlenike NP čime se osigurava
usklađeno planiranje i provođenje svih djelatnosti,
 standardizirani model upravljanja prirodnim dobrima i sustav monitorin-
ga,
 prepoznatljiv i standardiziran vizualni identitet koji uključuje jednake
standarde u dizajnu odjeće, parkovnih oznaka, infrastrukture i opreme
parkova,
 standardizirani uvjeti i način koncesijskog obavljanja uslužnih djelatnosti.
Nedvojbeno da upravo položaj NPS-a u okviru važnog državnog odjela DOI
(US Department of Interior – Odjel unutarnjih poslova) omogućava prezentira-
nje financijskih potreba parkova izravno Kongresu. Za redovno funkcioniranje
nacionalnih parkova u smislu njihove osnovne djelatnosti sredstva se osigu-
446
ZBORNIK RADOVA
ravaju putem Kongresa iz državnog proračuna. Za financiranje izvanrednih

projekata i programa i/ili za posebna kapitalna ulaganja (npr. unapređenje in-
ternog prometnog sustava) u neki nacionalni park često je presudna politička
podrška i lobiranje u Kongresu. Da bi imali izglede za financiranje, projekti se
moraju dobro pripremiti, vrsno prezentirati, te imati dugoročne učinke.
Ostali oblici financijske potpore neophodne za upravljanje američkim NP
vezani su za aktivnosti fondova i zaklada različitih agencija, nevladinih orga-
nizacija ili strukovnih društava. Osnovni su principi rada takvih agencija i or-
ganizacija strogi kriteriji i pravila u prikupljanju sredstava, te transparentnost u
njihovom raspoređivanju. Najpoznatiji na nacionalnoj razini su National Park
Fond (Fond za nacionalne parkove) i National Park Conservation Association
(Udruženje za očuvanje nacionalnih parkova). Postoje također brojne organiza-
cije koje prikupljaju sredstva na lokalnoj razini i doznačuju ih lokalnim parko-
vima.
U SAD je odavno prihvaćen kao izuzetno dobar poslovni model davanje
koncesija za sve djelatnosti u zaštićenim područjima koje se ne obavljaju kao
javne službe ili funkcije, a za koje nije suvislo da se njima bave javne ustanove
(one moraju imati stručno osoblje, a ne konobare!). Tako su predmet koncesija
npr. ugostiteljstvo (smještaj i prehrana), prodaja suvenira, parkovne knjižare,
rekreacijski programi (iznajmljivanje sportske opreme), turističke usluge (izleti
na mulama, panoramski avio-letovi, rafting…) i dr. Takav je koncesijski model
ocijenjen vrlo dobrim od parkovnih stručnjaka, prvenstveno radi poticanja in-
vesticija koje omogućavaju poboljšanje razine usluga, a također pridonose po-
boljšanju osnovnih funkcija i djelatnosti u parkovima. Sam je koncesijski model
tako organiziran da uprave nacionalnih parkova i koncesionari u svim pitanji-
ma međusobno blisko surađuju. Koncesijama se posebno postižu:
 obnova infrastrukture i smještajnih kapaciteta,
 smanjenje troškova javne funkcije uprava i usmjeravanje na osnovnu dje-
latnost,
 osiguranje sredstava za ulaganja i u osnovnu djelatnost,
 podizanje razine upravljanja područjem i povećanje ponude (prihvatljive)
i veća zaposlenost i zarada (dohodak),
a novac od koncesija posebno se upotrebljava:
 za otkup nedržavnog/privatnog vlasništva u nacionalnim parkovima,
 investiranje u infrastrukturu te u osnovnu i dodatnu djelatnost.
447
Temeljeno na američkim iskustvima, financiranje bi općenito za hrvatske na-
cionalne parkove i parkove prirode (dalje u tekstu: NP/PP) trebalo biti izravnije
i jače podupirano tamo gdje se donose odluke o izdvajanju sredstava iz držav-
nog proračuna za potrebe njihovog funkcioniranja. Upravo proračunska sred-
stava moraju osigurati standardizirano provođenje godišnjih programa ustano-
va koje upravljaju zaštićenim područjima, za poboljšanje njihovog marketinga,
za transparentno pokretanje “koncesijskog” procesa za najčešće komercijalne
usluge (smještaj, rekreacija, izleti i dr.). Za uspostavu koncesijskih modela u
hrvatskim zaštićenim područjima od posebnog su značenja legislativni okvir
i pravna rješenja, ali i prostorno-planski (prostorni planovi) i upravljački do-
kumenti (planovi upravljanja) koji jasno definiraju sadržaje koncesija, uvjete
njihova provođenja, te nadzor u obavljanju djelatnosti iz koncesijskih ugovora.
Republika Hrvatska ima dugogodišnja iskustva u kreiranju i provedbi par-
kovne politike, ali ta iskustva, u usporedbi s američkim, imaju značajne nedo-
statke upravo u elementima kojima se osigurava održivost zaštićenih područja.
Kao najveći problemi zaštićenih područja i upravljanja parkovima u Hrvat-
skoj prepoznaju se:
 nedostatak proračunskih sredstava za financiranje osnovnih djelatnosti
NP/PP kao rezultat izostanka nadsektorskog pozicioniranja zaštite pri-
rode, niza zakonskih nedorečenosti, nepostojanja odgovarajućeg sustava
edukacije parkovnog osoblja,
 izostanak središnjeg državnog tijela zaduženog za parkovnu politiku i ne-
mogućnosti izravne komunikacije sustava zaštićenih područja prema dr-
žavnom Saboru i drugim državnim institucijama,
 nerazrađen pristup prostornom planiranju i uređenju NP/PP, te preopće-
nitost do sada donesenih planova upravljanja koji bi kao ključni dokumen-
ti za uprave parkova trebali omogućiti razvoj koncesijskih modela.
Ovi nedostaci izazivaju posebne poteškoće u ispunjavanju onih uloga zašti-
ćenih područja koje se odnose na njihov doprinos lokalnim zajednicama. Do-
sadašnja pozitivna iskustva vezana za pokretačku ulogu zaštićenog područja
u razvoju lokalne zajednice bilježe tek ekonomski najuspješnije NP Plitvička
jezera i NP Krka, dok sva ostala zaštićena područja u R. Hrvatskoj imaju velikih
problema već i u samom financiranju svoje osnovne djelatnosti.
448
ZBORNIK RADOVA
3. Poopćenje pristupa
Poopćavanje navedenih iskustava omogućilo je osmišljavanje ekonomskih po-
stupaka za definiranje prostorno-planskih i upravljačkih pristupa očuvanju, za-
štiti i razvoju zaštićenih područja, kojima se postižu ciljevi održivosti.
Ovim se postupcima u planiranju budućih zaštićenih područja omogućava
izbor optimalnih granica u odnosu na interese lokalne zajednice i u odnosu na
potrebe zaštite vrijednih prirodnih sadržaja. To je posebno važno radi oblikova-
nja sheme zoniranja zaštićenog područja, kojim se optimiziraju ukupni troškovi
zaštite i upravljanja s jedne strane, te ukupni prihodi od korištenja prostora s
druge strane. Takvim je pristupom moguće sagledavanje ukupno ekonomski
najpovoljnijih dopuštenih djelatnosti na kojima će se temeljiti budući održivi
razvoj i izvan granica zaštićenog područja.
U ovim postupcima ključno je vrednovanje zatečenih i planiranih sadržaja
u prostoru, uključujući i njegove prirodne osobitosti i resurse, ali i vrednova-
nje zatečenih i planiranih djelatnosti lokalnog stanovništva na prostoru koje se
stavlja pod zaštitu i na području koji ga okružuje.
Ključ je pristupa u analizi varijanti koje se vežu uz IUCN kategorije zaštite, te
za njih vezana ograničenja i mogućnosti. Pritom se mogu razmatrati varijante
granica područja zaštite, varijante površina zona zaštite i razvoja, vrsta i obu-
jam komplementarnih djelatnosti i dr.). Uzimajući u obzir postojeće i planira-
ne troškove i postojeće i planirane koristi za svaku od razmatranih varijanata
uz korištenje “cost-benefit“ analize, moguće je ovisno o razdoblju razmatranja,
diskontnoj stopi i rizicima odrediti optimalna rješenja.
4. Primjena pristupa
U prethodnom poglavlju opisan pristup korišten je prilikom izrade studije
izvodljivosti za Nacionalni park Una, odnosno prilikom određivanja prijedloga
granica NP Una, određivanja prijedloga pojedinih zona i razina zaštite unutar
područja parka i provjere dugoročne održivosti tako izabranog prostornog rje-
šenja.
Temeljem izrađenih sektorskih studija (koje su prethodile izradi studije
izvodljivosti i koje su bile podijeljene na one koje su obrađivale pojedine pri-
rodne i kulturno-povijesne osobitosti prostora i na one koje su obrađivale socio-
ekonomske odnose na području razmatranja), prvo je provedeno definiranje
mogućih zona zaštite unutar cijelog razmatranog područja prema geografskim
i geoekološkim osobitostima, te prema značaju prirodnih vrijednosti (tablica 1 i
slika 1), a zatim je svaka zona svrstana u moguće kategorije zaštite (slika 2).
449
Tablica 1 Prikaz nekih osobitosti razmatranog prostora po pojedinim zonama
M. Brod
Međuprostor
+ Izvorište Krke Kanjon Unca
Una-Unac
kanjon Une
Oznaka cjeline na slici 5.1/2 (1) (2) (3) (4)
Ukupna površina (ha) 301 876 1884 4612
Površina šuma i goleti (ha) 133 573 987 2824
Površina oranica (ha) 101 303 881 1788
Površina livada (ha) 27 0 16 0
Naselja (ha) 39 0 0 0
Broj arheol. Lokaliteta (kom) 2 2 0 5
Broj atrakt. geomorf. Lokaliteta
2 Nije kartirano 2 Nije kartirano
(kom)
Sedrene barijere (kom 2 0 0 0
Vidikovci (kom) 1 0 0 1
Broj većih izvora (kom) 0 1 2 0
Minska polja (ha) 104 0 268 31
Dolina Une-
Štrbački buk- Martin Brod- K. Orašac +
Ripač
Lohovo Vakuf-Štrbački Čukovi
buk
Oznaka cjeline na slici 5.1/2 (5) (6) (7) (8)
Ukupna površina (ha) 5839 6329 1387 3115
Površina šuma i goleti (ha) 5258 3641 841 768
Površina oranica (ha) 565 2556 211 2123
Površina livada (ha) 0 22 0 0
Naselja (ha) 16 110 335 224
Broj arheol. lokaliteta (kom) 9 15 10 18
Broj atrakt. geomorf. lokaliteta
14 11 - 7
(kom)
Sedrene barijere (kom 3 2 0 8
Vidikovci (kom) 5 1 0 0
Broj većih izvora (kom) 44 24 20 24
Minska polja (ha) 266 2990 763 1584
Ovisno o kombinacijama mogućih kategorija zaštite po zonama, formirane
su varijante granica NP i zoniranja (tablica 2).
450
ZBORNIK RADOVA
Tablica 2 Varijante zoniranja i postavljanja granica NP Una

M. Brod
Međuprostor
+ Izvorište Krke Kanjon Unca
Una-Unac
kanjon Une
Oznaka zone prema slici 6.1/1 (1) (2) (3) (4)
Varijanta 1 II II Ib Ib
Varijanta 4 II II II Ib
Varijanta 7 II II - Ib
Dolina Une-
Štrbački buk- Martin Brod- K. Orašac +
Ripač
Lohovo Vakuf-Štrbački Čukovi
buk
Oznaka zone prema slici 6.1/1 (5) (6) (7) (8)
Varijanta 1 II II - V
Varijanta 2 II II - -
Varijanta 3 II V - -
Potom su po zonama – ovisno o potencijalnim kategorijama zaštite, socio-
ekonomskim odnosima, sagledanim konfliktima i rizicima – određeni ukupni
troškovi zaštite prostora koji ujedno osiguravaju održivi razvoj lokalne zajed-
nice (troškovi istraživanja, monitoringa, nadzora i upravljanja, očuvanja i po-
boljšanja stanja, ulaganja u dopustive gospodarske aktivnosti i infrastrukturu,
te naknada za izgubljene vrijednosti), kao i direktne, indirektne, moguće i neu-
porabne koristi od uspostave zaštite za svaku od zona (tablica 3).
451
Tablica 3 Pregled koristi od uspostave zaštite razmatranog prostora
Kako su se ovisno o kategorijama zaštite po zonama ukupni troškovi i uku-

pne koristi kroz duže razdoblje razmatranja značajno razlikovale, izabrana je
ona varijanta koja je osiguravala postizanje najveće pozitivne razlike neto sa-
dašnjih vrijednosti koristi i troškova (slika 3).
Rezultat se ukratko može sažeti u sljedeće zaključke:
 neke su zone izostavljane iz obuhvata budućeg zaštićenog područja NP
Una jer bi njihov ‘ostanak’ uzrokovao toliko povećanje troškova održava-
nja ili povećanih naknada lokalnom stanovništvu zbog gubitka vrijednosti
da bi to nepovoljno utjecalo na ukupno održivo upravljanje područjem,
 izabran je najpovoljniji odnos razine zaštite prirode po zonama i očuvanja
interesa lokalne zajednice,
 sagledani su ukupni troškovi budućeg NP Una po vrstama troškova i po
godinama za cijelo razdoblje razmatranja, te ukupne koristi po godinama
uz pretpostavku realizacije svih zamišljenih sadržaja, kao i dokaz da je ci-
jelo rješenje opravdano i održivo.
Izabranim rješenjem predložene su sljedeće komplementarne djelatnosti: tu-
rizam i turističke usluge, rekreacija i sportovi vezani uz vode, sportski ribolov
i lov, ekološka poljoprivreda i šumarstvo, a za lokalnu zajednicu očekuju se i
452
ZBORNIK RADOVA
indirektne koristi od povećanja zaposlenosti, povećanja vrijednost nekretnina,

te prihoda od pratećih uslužnih djelatnosti u širem okolišu NP Una.
Razvitak ovih djelatnosti treba biti podređen zaštiti prirodnih vrijednosti NP
Una što zahtijeva nužno učešće države kako kroz organizacijsko i edukativ-
no djelovanje, tako i kroz početna značajna kapitalna ulaganja u organizaciju
upravljanja sustavom, u izgradnju pratećih sadržaja, te u prilagodbe lokalnog
stanovništva novim uvjetima.
5. Prijedlog organizacije sustava

Za pokretanje sustava upravljanja NP Una (nakon njegovog proglašenja) nužno
je provesti sljedeće:
 uspostaviti javnu ustanovu s osnovnom zadaćom obavljanja osnovne dje-
latnosti upravljanja zaštićenim područjem,
 osigurati početno financiranje osnovne djelatnosti i kapitalnih ulaganja u
prateće sadržaje i infrastrukturu bez kojih nema razvoja turističke ponude,
pa tako niti posjetitelja,
 uključiti NP u regionalnu mrežu i nominirati ga za uvrštenje na popis
svjetske baštine,
 aplicirati za međunarodne pomoći i donacije,
 izraditi prostorno-plansku dokumentaciju i plan upravljanja bez kojih se
ne može pokrenuti koncesijski model financiranja razvoja NP.
Vezano za željenu stabilnost u financiranju funkcioniranja parkova i održi-
vom razvoju lokalne zajednice, sugerira se raspraviti o stvaranja Središnje dr-
žavne agencije ili ureda za ukupni nacionalni sustav zaštićenih područja (slika
4), putem koje bi se obavljale bitne aktivnosti vezane za potrebe parkova:
 izravno prezentiranje financijskih i drugih potreba najvišim državnim ti-
jelima,
 standardiziranje pristupa u izradi prostorno-planskih i drugih upravljač-
kih dokumenata,
 osposobljavanje parkovnog osoblja i sustavna istraživanja,
 uređenje međusektorskih odnosa i definiranje koncesijskih uvjeta.
453
6. Literatura
Clarke, R. and Mount, D. (1998). Management Plans and Planning: A Guide. Countryside Com-
mission, Cheltenham, Velika Britanija.
Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša (1999). NSAP – Pregled stanja biološke i krajobrazne
raznolikosti Hrvatske sa strategijom i akcijskim planovima zaštite
Elektroprojekt (2005): Studija izvodljivosti za NP Una
Elektroprojekt (2004): Plan upravljanja Parkom prirode Kopački rit
EOL (2005): Mura – baština i budućnost, Izdavač EOL, Čakovec
Europarc – Proceedings of the Seminar on an Integrated Management Approach (Armin Wolf &
Rubben Post Eds.), 1999, Grafenau, Njemačka
Eurosite (1999) Toolkit: Management Planning. Eurosite, Lille, Francuska. http://www.eurosite-
nature.org/intranet/resources/
IUCN (1994). Guidelines for Protected Areas Management Categories. IUCN, Gland, Švicarska i
Cambridge, Velika Britanija.
Martinić, I. (2004): Ključna pitanja parkovne politike u Hrvatskoj – uz 55. godišnjicu proglašenja
prvih hrvatskih nacionalnih parkova, Gazophylacium, Zagreb
Martinić, I. (2004): 55. obljetnica NP Paklenica – Kako osigurati održivost i vitalnost funkcionira-
nja u svjetlu naglasaka V. svjetskog kongresa nacionalnih parkova. Paklenički zbornik, vol.
2., 147-150. Starigrad-Paklenica, 2004.
Martinić, I. (2002): Planovi upravljanja za hrvatske nacionalne parkove i parkove prirode. Šumar-
ski list 9-10, CXXVI, 501-509, Zagreb.
Martinić, I. (2001): Američka iskustva za unapređenje upravljanja nacionalnim parkovima i par-
kovima prirode u Hrvatskoj, MZOPU RH (izvješće sa studijskog boravka), 1-12, Zagreb.
Marinović-Uzelac, A. (2001): Prostorno planiranje. Dom i svijet, Zagreb, 2001.
Phillips, Adrian (2002). Management Guidelines for IUCN Category V Protected Areas: Protected
Landscapes /Seascapes. IUCN, Gland, Švicarska i Cambridge, Velika Britanija.
Sterner, Th. (1994): Environmental Economics. Gothenburg University: Unit for Environmental
Economics (paper).
Barbier, Edward, Acreman, Mike i Knowler, Duncan (1997): Economic Valuation of Wetlands,
Ramsar Convention Bureau, The University of York, Institute of Hydrology, IUCN- The
World Coservation Union, Gland, Švicarska
Thomas, Lee i Middleton, Julie (2003). Guidelines for Management Planning of Protected Areas.
IUCN Gland, Švicarska i Cambridge, Velika Britanija. http://www.iucn.org
(2006): Smjernice za vrednovanje planova upravljanja zaštićenim područjima (Konačni nacrt),
CARDS EuropeAid/119879/C/SV/HR – GOPA COWI, DZZP, Zagreb.
(2006): Izvješće o dionicima i preporuke za mrežu dionika (Konačni nacrt), CARDS EuropeA-
id/119879/C/SV/HR – GOPA COWI, DZZP, Zagreb.
(2005): Smjernice za izradu plana upravljanja, KEC project IBRD/GEF TF No 050539 HR – Agri-
consulting Spa, DZZP, Zagreb.
454
ZBORNIK RADOVA
(1996): Grupa autora i Ecoplan d.o.o.: Sustav korištenja nacionalnih parkova i parkova prirode (s
mjerama za provođenje dokumenata prostornog uređenja). Ministarstvo prostornog uređe-
nja, graditeljstva i stanovanja RH, 1-60, Zagreb
(2002): Grupa autora: Ekoturizam i održiv razvoj turizma u ekološko osjetljivim prostorima. Tu-
rizam (tematski broj), vol. 48, (4): 361-480, Zagreb
(2003): Kongresni materijali V. IUCN World Parks Congress, Durban.
US Department of the Interior, National Park Service – Management Policies 2001–2005
Nacionalna strategija zaštite okoliša/Nacionalni plan djelovanja za okoliš (NN 46/2002)
(2006): Biološka raznolikost Hrvatske – Priručnici za inventarizaciju i praćenje stanja, DZZP, Za-
greb
Pravilnik o ocjeni prihvatljivosti zahvata za prirodu RH (NN 89/2007.)
Uredba o proglašenju ekološke mreže RH (NN 109/2007.)
455
Slika 1 Prikaz podjele razmatranog područja na zone
456
ZBORNIK RADOVA
Slika 2 Moguće kategorije zaštite po zonama unutar razmatranog područja
457
Slika 3 Usvojeno rješenje granica NP Una i zona različitim stupnjevima zaštite
458
ZBORNIK RADOVA
Slika 4 Prijedlog organizacije sustava upravljanja zaštićenim područjima
459
Realistic Options for
Sustainable Development
of Designated Areas
– the Una National Park
Sustainable Development
Concept
When a location is pronounced designated area, the state assumes full respon-
sibility for the conservation and protection of the area, but also for the ma-
intenance and improvement of the existing socio-economic state of the local
population. Considering both aspects of this obligation, continuous investment
into such areas from the budget is necessary, at least in the initial period until
the complementary supporting activities are developed, which will make possi-
ble the self-financing of the area conservation systems and sustainable develo-
pment of the local community. Thus, all sorts of experience in gaining financial
independence and viability of designated area administration companies and
local authorities in the areas under concern are of particular importance.
Croatia has already gained considerable experience in creating and imple-
menting park policy. The major problem with establishment of designated are-
as and management of parks in Croatia is inadequate approach to their physical
planning and congested management plans which are expected, being the key
documents for park management, to provide for their permanent sustainability.
The tasks that designated areas are expected to perform in order to contribute
to the local communities, and the related difficulties are particularly undersco-
red. The experience shows that strategic goals in designated area management
could only be achieved within a planning concept covering greater region and
sustainable development, in partnership with all key actors: government agen-
cies, state services and institutions, local administrations, NGOs and other local
space users. The experience also indicates that long-term financial stability of
460
ZBORNIK RADOVA
designated and neighboring areas is the only condition for park conservation
and protection, and for sustainable development of local community. In addi-
tion to budgetary funding, such long-term stability is based on revenues reali-
stically expected to be earned by the designated area management companies.
Type and amount of such revenues are determined by specific conditions pre-
vailing in each designated area.
Generalization of these experiences and application of the environmental
economics methods produced procedures to be used in defining of physical
planning and management approaches to the designated area conservation,
protection and development towards achieving of self-sustainability. Such
approach enables that optimum boundaries be determined for the planned de-
signated areas considering interest of the local community, that the designated
area zoning be carried out aimed at optimization of protection costs and reve-
nues from area use within parks, and that economically most favorable comple-
mentary amenities be determined within the designated area which will enable
future sustainable development of the greater area. These procedures need to
focus on valuation of existing and planned amenities within certain space (in-
cluding its natural characteristics and resources), and valuation of existing and
planned activities carried out by local population in areas planned to be placed
under protection and their neighboring areas. Having in mind the existing and
planned costs and benefits for each of considered alternatives (these alternati-
ves refer to the designated area boundaries, protected zone surface area, and
development of complementary activities), cost-benefit analysis enables that
optimum solutions be determined, depending on a time period under conside-
ration, discount rate and risks.
This is an approach that has been used to determine the Una National Park
boundaries, to determine individual protection zones (by defining zoning
schemes) and to examine long-term sustainability of the selected solution. Ba-
sed on earlier finished sector studies, natural characteristic of the designated
area and its capacity to accommodate allowable human activities were valu-
ated. The selected solution proposes the following complementary activities:
tourism, recreation and water sports, angling and hunting, organic agricultu-
re and forestry.
However, development of these activities in compliance with the natural
assets protection requirements demands for the Una NP, in the initial period,
considerable state support in organization and education, and defining of its
initial funding. It seems the most suitable to start the investment cycle for the
Una NP through a public investment agency. This certainly needs to be prece-
461
ded by development of the Una NP management plan and elaboration of finan-
cial plans for implementation of individual key tasks.
As regards desired funding stability of park operation and sustainable de-
velopment of the local community, it is proposed to consider and discuss esta-
blishment of a Central National Agency or office for all parks that would ad-
vocate the needs of the parks before the national authorities and government
bodies.
Key words: protected area, Una NP, management plan, sustainability, zo-
ning,
462
ZBORNIK RADOVA
RURALNI TURIZAM NA
PODRUČJU TUZLANSKOG
KANTONA SA OSVRTOM NA
BED&BREAKFAST (KLADANJ-
MOGUĆNOSTI RAZVOJA)
Almazaga Ćatović
Sanela Smajlović
Sažetak
Predmet istraživanja u ovom radu je infrastruktura ruralnog prostora kao jedna
od osnovnih komponenata prostornog planiranja i jedan od determinirajućih
faktora razvoja turizma na području Tuzlanskog kantona. Ovom analizom obu-
hvaćeni su najvažniji segmenti budućeg razvoja ruralnog turizma na području
Tuzlanskog kantona.
Cilj istraživanja je ocjena postojećeg stanja i planiranja potreba izgradnje
turističke infrastrukture kako u kratkoročnom tako i u dugoročnom vremen-
skom horizontu, u funkciji razvoja turizma uopšte, a posebno razvoja ruralnog
turizma na području Tuzlanskog kantona.
Ključne riječi: turistička destinacija, turistički resursi, atrakcija (prirodna i
kulturno-historijska), imidž destinacija, ruralni turizam, ruralna mjesta u funk-
ciji turizma, turističke manifestacije, atraktivnosti-uređene atrakcije za pristup
turista, marketing program turističke destinacije, edukacije za turizam
Mr. sc. Almazaga Ćatović, dipl. oec, Turistička zajednica TK, turzaj-tk@bih.net.ba
Sanela Smajlović dipl. BBA, sanelaned@bih.net.ba
463
1. Uvod
Pod pojmom ruralni turizam nalazimo različite nazive kao što su: eko-turizam,
seljački turizam, agro-turizam, seoski turizam, turizam u seoskim domaćinstvi-
ma, eko-ruralni turizam i slično. Ruralni turizam je koncept turizma na seoskim
gospodarstvima, koji se temelji na korištenju ruralnog prostora u kontekstu tu-
rističke ponude. Izvan je urbanih naselja i nema odlike masovnosti.
Ruralni turizam podrazumijeva poticanje razvoja novih turističkih destina-
cija posebno na kontinentu. Dio je kontinentalnog turizma. Uporišne tačke su
seoska domaćinstva koja svoju egzistenciju temelje na poljoprivredi, a višak
svojih proizvoda plasiraju kroz novi prodajni kanal - turizam. Značajno je da
dopunsku zaradu seosko domaćinstvo ostvaruje u svom vlastitom dvorištu, što
podrazumijeva aktivno uključivanje cijele porodice.
Osim prodajom vlastitih proizvoda prihod se ostvaruje i pružanjem usluga
smještaja, prehrane, te nekim drugim sadržajima (direktan kontakt s domaćim
životinjama, sudjelovanje u poljoprivrednim radovima, “pečenje” rakije, jaha-
nje (horse-riding) i sl.).
Ruralni turizam uključuje aspekt održivog turizma “Sustainable Tourism”
- turizma koji ne šteti okolišu, odnosno razvitak turizma sa što manjim poslje-
dicama po okoliš, a u pravilu podrazumijeva i ekološku poljoprivrednu proi-
zvodnju.
Tuzlanski kanton ima 553.573 stanovnika, od čega se veliki dio bavi poljopri-
vredom.
U broju stanovnika Bosne i Hercegovine, Tuzlanski kanton učestvuje sa 14,
82%, a u broju stanovnika Federacije Bosne i Hercegovine sa 21,5%.
Tuzlanski kanton je najnaseljenije područje u Bosni i Hercegovini. Gustina
naseljenosti je 195 stanovnika na km² (u Bosni i Hercegovini gustina naseljeno-
sti iznosi 70 stanovnika na km², a u Federaciji Bosne i Hercegovine 91 stanovnik
na km²).
2. Geografske karakteristike
a) Tuzlanski kanton nalazi se između 44° i 45° sjeverne geografske širine, od-
nosno 18° i 19° stepena istočne geografske dužine.
Smješten je u sjeveroistočnom dijelu Bosne i Hercegovine. Zahvata 5,3% po-
vršine Bosne i Hercegovine, odnosno 10,5% Federacije Bosne i Hercegovine.
Tuzlanski kanton obuhvata 13 opština; Banovići, Čelić, Doboj Istok, Grača-
nica, Gradačac, Kalesija, Kladanj, Lukavac, Sapna, Srebrenik, Teočak, Tuzla
i Živinice.
464
ZBORNIK RADOVA
Administrativno, privredno i kulturno sjedište kantona je grad Tuzla, koja

spada među 4 najveća grada u Bosni i Hercegovini.
b) Regija Sjeveroistočne Bosne i Hercegovine, zbog svoje ljepote, istorijskih
znamenitosti i prirodnog bogatstva od davnina predstavlja predmet in-
teresovanja turista ne samo iz zemalja Balkana i Evrope već i sa drugih
kontinenata.
Tuzlanski kanton karakterišu izrazito planinsko područje (Konjuh, Javornik,
Ozren) na jugu, prostrane riječne doline Spreče i Tinje u centralnom dijelu, te
masivi Skipovca, Trebave i Majevice koji se pružaju pravcem sjeverozapad – ju-
goistok i blago zatalasno područje na sjeveru.
Nadmorska visina se kreće od 150 metara na sjeveru do 1328 metara na jugu.
Tuzlanski kanton zahvata 2730 km, što čini 5,3% ukupne površine Bosne i
Hercegovine, odnosno 10,5% površine Federacije Bosne i Hercegovine
Područje Tuzlanskog kantona ima umjerenokontinentalnu klimu sa jasno
izraženim godišnjim dobima, prosječna količina padavina iznosi oko 908,6 l/m
sa vlažnošću vazduha 79% i srednjom godišnjom temperaturom od oko 10, 1°
C. Najtopliji mjesec je juli, najhladniji mjesec je januar.
Osnovni vodotoci na području kantona grupišu se oko rijeka: Spreče, Tinje,
Drinjače i Sapne i pripadaju slivovima rijeka Bosne i Drine. Ovdje postoji i ne-
koliko hidroakumulacija sa polivalentnom namjenom kao što su; Jezera – “Mo-
drac”, “Snježnica”, “Bistarac”, “Hazna”, “Vidara”, “Šićki brod” i dr.
Tuzlanski kanton predstavlja najbogatije područje u energetskim mineralnim
sirovinama (ugalj – lignit i mrki ugalj 3,2 mlrd tona), jedinstveno nalazište ka-
mene soli u ovom dijelu Balkana (525 mil. tona), kvarcnog pijeska boljeg kvali-
teta (11,5 mil. tona), magnezita, krečnjaka, šljunka i pijeska.
Mineralne, oligomineralne i termalne vode identifikovane su na području
Tuzle, Gračanice, Gradačca, Srebrenika, Živinica i Kladnja.
Ukupno raspoloživo poljoprivredno zemljište iznosi 133 771 hektara.
 oranice – 91 154 hektara
 voćnjaci – 16 371 hektara
 livade – 15 382 hektara
 pašnjaci – 10 862 hektara
Razvojna osnova u primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji može se temeljiti;
 u voćarstvu; plantažni uzgoj šljive, kruške, trešnje, višnje i jagodičastog
voća
 u stočarstvu; uzgoj muznih i tovnih goveda, ovaca, koka nosilja, pčela i dr.
465
 u ratarstvu; uzgoj povrtnog bilja, kukuruza, krmnih kultura, duhana i dr.
Šumsko zemljište obuhvata dobar dio kantona i iznosi 139 000 hektara.
Godišnja drvna masa za sječu iznosi cca 215 000 m3.
Šume Tuzlanskog kantona su staništa divljači, gljiva i ostalih šumskih plodo-
va i kao takve su značajne za lov, odmor i rekreaciju.
3. Pretpostavke bavljenja ruralnim turizmom

Za bavljenje ruralnim turizmom ili nekim njegovim dijelom treba preispitati
pretpostavke iz okruženja i neke vlastite predispozicije, kao i pretpostavke po-
rodičnog seoskog domaćinstva.
3.1 Pretpostavke okruženja

(eksterne pretpostavke)
Bavljenje ruralnim turizmom podrazumijeva neke pretpostavke okruženja kao
što su: nezagađen zrak i voda, zdrava klima, odsutnost buke, očuvana priroda
i prirodne znamenitosti (Konjuh, Javornik, Trebava, Majevica, Modrac, Hazna,
Vidara), kulturna baština, mogućnosti slobodnog kretanja okolinom, slikovit
krajolik, dobra cestovna i telefonska povezanost, opredjeljenje i naklonost za-
jednice i institucija prema turističkim aktivnostima.
3.2 Pretpostavke u domaćinstvu

(interne pretpostavke)
U samom domaćinstvu treba procijeniti atraktivnosti vlastitog seoskog porodič-
nog gospodarstva i to po kriterijima posjedovanja imanja, privrednih i stambe-
nih prostora, posjedovanja stoke, mogućnosti prezentacije ruralne proizvodnje,
atraktivnosti lokacije i stambenog objekta, riješene komunalne infrastrukture
domaćinstva, te visine investicije za preuređenje u turističku seosku privredu.
Vrlo je važan odgovarajući broj, dob i sklonost članova seoskog domaćinstva ka
pružanju turističkih usluga.
4. Institucije koje se bave razvitkom

turističkog sektora
Tijelo kod kojeg se registruju smještaj i ugostiteljske usluge u seoskom doma-
ćinstvu je opštinska služba za privredu te resorni organ Ministarstva trgovine
– turizma i saobraćaja Kantona.
466
ZBORNIK RADOVA
Turizmom, kao svojom jedinom djelatnošću ili jednom od djelatnosti, bave se

sljedeće institucije Federacije Bosne i Hercegovine; Federalno ministarstvo oko-
liša i turizma, Ministarstva trgovine – turizma i saobraćaja Kantona, Turističko
udruženje Bosne i Hercegovine, Turistička zajednica Federacije Bosne i Herce-
govine, Turistika zajednica Tuzlanskog kantona, Privredna komora - sektor za
turizam i ugostiteljstvo.
4.1 Finansiranje
Ruralni turizam nije kapitalno intenzivna grana visokih i velikih profita, već
višegodišnje ulaganje i još dugoročniji povrat uloženih sredstava.
Planovi razvoja ruralnog turizma Tuzlanskog kantona trebali bi se potpu-
no uklapati u program Federalne vlade, Vlade Tuzlanskog kantona i prostorni
plan Tuzlanskog kantona.
Osim navedenih, dobre projektne i turističke zamisli financijski trebaju po-
dupirati i jedinice lokalne samouprave. Poseban naglasak treba staviti i na po-
traživanja bespovratnih sredstava iz evropskih i svjetskih fondova, namijenje-
nih razvitku ruralnog turizma i održivog razvoja.
4.2 Pozitivni učinci razvitka ruralnog turizma

Ruralni turizam u svojoj sveobuhvatnosti ima sljedeće pozitivne učinke:
 dodatni je izvor prihoda seoskog domaćinstva,
 povećava zaposlenost lokalnog stanovništva i potiče proizvodne ali i
uslužne djelatnosti,
 sprječava depopulaciju seoskog prostora (demografski jača selo),
 štiti i čuva bosanskohercegovačku prirodnu i kulturnu baštinu,
 obogaćuje turističku ponudu i
 faktor je integralnog razvitka ruralnog prostora.
5. Analiza ruralnog turizma

u Tuzlanskom kantonu
Analizom su određene unutrašnje snage i slabosti, te vanjske prilike i opasnosti.
SNAGE - unutrašnje:
 pretežno nezagađen okoliš, postojeći nedovoljno valorizirani kapaciteti:
srednjovjekovne utvrde (Stari grad Srebrenik, Soko grad Gračanica, Stari
Mr. Almazaga Ćatović; “ Turističko-ugostiteljska djelatnost faktor privrednog razvoja Tuzlanskog kantona“;
bosniaARS; Tuzla 2005. godine – strana 121 - 124
467
grad Teočak, Gradačačka Husein kapetanova kula), lovačke kuće, džamije
i crkve, narodne priče i legende, mogućnost cjelogodišnje turističke sezone,
mogućnost prodaje proizvoda “u vlastitom dvorištu“, mogućnost dopun-
ske zarade iz dodatnih usluga (jahanje, suveniri, smještaj, ubiranje ljetine i
plodova, kampiranje, usluge hrane, pića i prehrane, “pečenje“ rakije, proi-
zvodnja sira, branje gljiva), poslovično gostoljubivi žitelji u seoskim doma-
ćinstvima, bogata multietnička i multikonfesionalna baština i postojanje
prirodnih znamenitosti (izvorište “Muške vode“, “Slana banja Tuzla“, “Ba-
nja Ilidža Gradačac“, “Terme Gračanica“, planina Konjuh sa svojim speleo-
loškim objektima “ Djevojačkom“ i “Bebravskom“ pećinom idr.).
SLABOSTI - unutrašnje:
 nepostojanje tradicije ruralnog turizma, minirana područja, neinformisa-
nost o: zakonima, tržištu, marketingu, historiji svoga kraja, biološkoj ra-
znolikosti, turističkim atrakcijama, novim tehnologijama i poticajnim mje-
rama.
PRILIKE - vanjske:
 postojano nezasićeno domaće i strano tržište potražnje ruralnog turizma
koje raste zajedno sa urbanizacijom, mogućnosti komplementarnog razvo-
ja s ostalim oblicima turizma, planirana izgradnja brzih cesta, deklarativno
i stvarno poticanje ruralnog turizma i preduzetništva u turizmu od strane
Federacije Bosne i Hercegovine, ali i od strane vanjskih inicijativa (pro-
gram CARDS) i blizina dvije susjedne države.
OPASNOSTI - vanjske:
 zahtjevna i nekonzistentna zakonska regulativa, nepostojanje pratećih in-
frastrukturnih objekata (parkirališta, kanalizacija, vodovod), nedovoljna
zaštita od otpadnih voda sliva Bosne i Drine.
6. Snimak sadašnjeg stanja

Bilo kojoj aktivnosti (izrada turističkog master-plana, strategije, programa, ope-
rativnih planova i slično) prethodi snimak sadašnjeg stanja i turističkih poten-
cijala koji je načinjen u Turističkoj zajednici Tuzlanskog kantona izlaskom na
teren i razgovorima sa svim turističkim pravnim subjektima u Kantonu, nekim
jedinicama lokalne samouprave i dobrim dijelom značajnim postojećim i poten-
cijalnim davateljima turističkih usluga u ruralnim prostorima.
468
ZBORNIK RADOVA
Obrađeni relevantni turistički podaci odnose se na: manifestacije, gastrono-

miju, kulturno-historijske spomenike, prirodne ljepote, smještaj, lov i ribolov,
suvenire, stare zanate, ostale motive, informacije, te perspektive turizma i ru-
ralnog turizma.
Rezultati u vidu baze podataka se koriste za izradu programa, informacija,
turističkih promotivnih materijala i konkretnih aktivnosti (npr. formiranje cesta
sira i rakije, poticanje seoskih domaćinstava u izražavanju ideja i potreba u tu-
rizmu, te koordinacija s Ministarstvom turizma za bespovratne potpore.
7. Projekti
Nakon analize sadašnjeg stanja ustanovljeni su prioriteti turističkog razvoja ru-
ralnog turizma u Tuzlanskom kantonu:
7.1 Saobraćaj
7.1.1 Brze ceste i koridor Vc

Izgradnja brzih cesta Tuzla – Sarajevo, Tuzla – rijeka Sava te koridora Vc uticati
će na povećan broj tranzitnih turista, te stoga treba uložiti sve napore (i u lokal-
nim okvirima) da što prije dođe do realizacije.
U skoroj budućnost kroz Bosnu i Hercegovinu će prolaziti TEM (Trenseuro-
pean Motorway) nazvan “koridor Vc“ kao evroregionalna poveznica na put-
nom pravcu Baltik-Srednja Europa-Jadran. Nakon izgradnje koridora i kva-
litetnog povezivanja Kantona Tuzla sa istim i to predviđenim brzim cestama
Tuzla-Orašje i Tuzla-Sarajevo može se očekivati veliki broj tranzitnih gostiju, a
posebno iz Poljske, Češke, Slovačke, Ukrajine i drugih zemalja koje gravitiraju
datom području.
Izgradnjom kvalitetnih puteva stvorit će se uslovi za razvoj prije svega tranzit-
nog turizma kao i razvoj ruralnog turizma na području Tuzlanskog kantona.
7.1.2 Turistička signalizacija

Turističku signalizaciju na cestama čine: znakovi obavijesti o kulturnim, histo-
rijskim, prirodnim i turističkim znamenitostima, znakovi za usmjeravanje pre-
ma kulturnim, historijskim, prirodnim i turističkim znamenitostima i znakovi
za pružanje turističkih i drugih informacija.
Ostalu signalizaciju čine: znakovi za izraz dobrodošlice i znakovi obavije-
sti za usmjeravanje prema poslovno-trgovačkim objektima i centrima, važnim
469
objektima i sadržajima u naselju, te ostalim javnim prostorima (izložbe, sajmo-
vi) koji zbog svoje namjene privlače veći broj ljudi.
Turističku signalizaciju nazivamo još i smeđom signalizacijom jer je propisano
da je osnovna boja turističkog znaka putokaza i obavijesti smeđa.
Smeđu signalizaciju treba postaviti planski i po mogućnosti od kvalitetnih
materijala, te uredno održavati (kositi korov oko znaka, bojiti zahrđale i nado-
mjestiti dotrajale dijelove). Znakovi ponegdje mogu biti i od prirodnih materi-
jala, ali za bilo koju aktivnost obilježavanja preporučujemo angažman profesi-
onalaca (arhitekata, dizajnera, građevinaca, marketing stručnjaka). Postavljanje
smeđe signalizacije je i jedan od projekata Turističke zajednice Tuzlanskog kan-
tona. Turisti će naći put do destinacije ili će biti informisani o postojanju iste.
Uloženi novac u označavanje višestruko će se vratiti zadovoljnim gostom koji je
i najbolji promotivni medij.
7.2 Cesta sira i rakije

Cesta sira i rakije podrazumijeva ponudu bosanskog sira i domaće rakije u se-
oskim domaćinstvima na jednom ograničenom geografskom području, a ozna-
čeni su na posebnim mapama ali i na terenu. “ Cesta sira i rakije “ je sinonim za
obilazak domaćinstava sa kušanjem rakije i konzumacijom domaćih proizvoda.
Znatan potencijal za razvoj ovog vida turističih djelatnosti nalazimo, osim u
Gradačcu, i u Gračanici, Čeliću, Kalesiji, Teočaku, te u Kladnju i Živinicama.
Jedna od mogućnosti je i formiranje Šljivarskog centra (muzeja) kao obrazovne,
informativne, prodajne i turističke tačke u šljivarskom kraju kakav je Gradačac.
Šljivarski centar bi promovisao kulturu šljive i šljivarskih asortimana kraja u
kojem se nalazi.
7.3 Biciklističke staze

Moderan čovjek želi izazov kretanja vlastitim snagama. Vožnja biciklom kroz
prirodu je uvijek izvanredan i neponovljiv osjećaj. Izgradnju biciklističkih staza
u prirodi mogli bi nazvati izgradnjom i privođenjem svrsi, jer mnoge staze već
postoje (prosjeci kroz šume, sporedne seoske ceste i dr.). No, biciklistička staza
ipak mora biti legalizovana, ucrtana, obilježena, te opremljena i hemijskim toa-
letima, odmorištima i putokazima.
Neke biciklističke koridore već možemo nazrijeti na području Tuzlanskog
kantona;
 jedan koridor bi bio naslonjen na međunarodne biciklističke staze iz prav-
ca Hrvatske, pravac bi nastavio cestom iz Orašja te kod raskršća “ Koridor“
nastavio u dva pravca - prema Tuzli i Gradačcu, gdje bi jedan pravac izašao
470
ZBORNIK RADOVA
na srednjovjekovnu kulu u Gradačcu, a drugi završio u Tuzli na lokalitetu

Slane banje tj. Panonskog jezera.
 drugi koridori bi išli preko seoskih ruralnih naselja na planinama Tuzlan-
skog kantona; Konjuha, Majevice, Trebave i dr.
Osim toga, buduće biciklističke staze Tuzlanskog kantona dolaskom na gra-
nice kantona mogu nastaviti na istok prema Republici Srpskoj – Zvorniku, Val-
senici, Sokocu, zapadno prema Zeničko - dobojskom kantonu i dr.
Time bi se dobila jedna evropska turistička biciklistička transverzala, koja
bi iznjedrila nove turističke proizvode, prirodno i nužno oslonjene na ruralni
turizam.
Sve jedinice lokalne samouprave treba potaknuti da planiraju i iznalaze mo-
guće lokacije biciklističkih staza i da teže njihovu umrežavanju, pa i u urbanim
sredinama, gdje osim turističkog imaju funkcionalni, sigurnosni, zdravstveni i
ekološki predznak.
7.4 Ljudski resursi

Ljudski resursi su glavni pokretači svake, pa i turističke djelatnosti. U prethod-
nim analizama navedena je slaba informisanost ljudi koji se bave ili bi se trebali
baviti turizmom. Radi toga treba organizovati dodatno obrazovanje za one ko-
jima će to biti pomoć u daljnjem radu.
Treba poticati učenje stranih jezika, te opredjeljivanje mladih, putem stipen-
dija i subvencija, za zanimanja korisna za razvitak turizma, kao što su: poljo-
privreda, eko-poljoprivreda, ugostiteljstvo, stari zanati, strani jezici, animatori,
turistički vodiči i slično.
7.5 Turistička infrastruktura

Važnim dijelom nedovoljne turističke infrastrukture u Tuzlanskom kantonu
smatraju se parkirališta i autokampovi.
7.5.1 Bus-turistička parkirališta

Parkirališta za turističke autobuse moraju biti organizovana i obilježena, po-
sebno u gradovima i turističkim destinacijama (Tuzla, Gradačac, Kladanj, Mo-
drac). Svaka turistička podružnica treba inicirati jedinicama lokalne samoupra-
ve iznalaženje i privođenje svrsi takvog prostora. Ovaj prioritet na prvi pogled
nije presudan, ali je važan za funkcionisanje sveukupne turističke ponude.
471
7.5.2 Autokampovi
Nepostojanje niti jednog kampa u Tuzlanskom kantonu ima za posljedicu divlje
kampere. Formiranje autokampa u Kantonu postat će vrlo bitno s početkom
većeg tranzitnog prometa. Treba informisati zainteresovane da na svojim ima-
njima na selu, ali i u prigradskim naseljima mogu oformiti kampove.
Uz osnivanje jednog ili dva kampa treba obaviti signalizaciju i kvalitetnu
marketinšku obradu.
7.6 Gastronomija (Etnogastronomija)

Bosanskohercegovačka tradicionalna kuhinja je vrlo bogata i svaka regija krije
gastronomsko blago. Kako na razini države, tako bi i naš kanton trebao biti pre-
poznatljiv po nekim specijalitetima. Zato bi trebalo poticati kulinarsku baštinu,
te autohtone bosanske prehrambene proizvode.
U tu grupu pripadaju domaće rakije - posebno šljivovica, sir, suho meso, sar-
ma, bamnja, ćevapi, sogan dolma, med, domaći pekmez i džem, domaći kolači.
Navedeni proizvodi još nemaju standardizovanu i organizovanu proizvodnju
i ponudu. Sve je veći broj turista vegetarijanaca koji posebno pozdravljaju i ci-
jene jela pripremljena za njih. Za poticanje kulinarske baštine i gastronomskog
identiteta obavezno treba angažovati Ugostiteljsko turističke škole i Tehnološke
škole, fakultete kao nosioce projekta, a rezultate provoditi u turizmu - posebno
ruralnom turizmu.
7.7 Održivi razvoj turizma

Održivi razvoj turizma podrazumijeva uravnoteženi razvoj i kulture i privrede
i infrastrukture područja na kojem se turizam odvija, ali sa što manje “diranja”
u prirodu i okoliš. Samo onoliko koliko je to stvarno neophodno. U isto vrije-
me naglasak je na što većem uključivanju lokalnog stanovništva u sve razvojne
aktivnosti, jer domaći čovjek sa svojim specifičnostima, koji poznaje i prostor i
prirodu i ljude, širi posebno ozračje.
Za ekološki osviještene turiste ruralni turizam je vrlo atraktivan jer je seo-
sko domaćinstvo okrenuto prirodi, a kod nas još i bogato kulturnom baštinom
koju treba prepoznati, zaštititi, njegovati i prikazati. Turistički projekt koji u
sebi nema ugrađene i elemente zaštite i očuvanja prirode danas nema razvojne
perspektive. Jedan od većih projekata zaštite je inicijativa Turističke zajednice
Tuzlanskog kantona i ekoloških udruženja na zaštiti biosfere i krajolika planine
Konjuh .
Dugoročni zadatak razvoja znanja, ekološke svijesti, gostoljubivosti, susretlji-
vosti i prijateljskih stavova prema turistima - gostima, te poticanje motivacije za
472
ZBORNIK RADOVA
bavljenje i prepoznavanje turističkih potencijala je jedan od najvažnijih priorite-

ta koji se mogu ostvariti uz velike napore. Istovremeno, to je i dugotrajan proces
kojeg treba pokrenuti od vrtića pa nadalje, a možemo ga staviti pod zajednički
nazivnik “Razvoj turističkog i ekološkog planiranja”. Takav odnos nužno po-
diže kvalitetu usluge, podiže stepen zadovoljstva gosta, širi pozitivan turistički
“image”, pozitivno utiče na najkvalitetniju promociju - usmenu predaju, te na
ponovni dolazak “starih” gostiju.
Svakim spomenutim prioritetom treba se baviti pojedinačno, no u svojoj
cjelokupnosti sve aktivnosti se trebaju odvijati simultano u smislu poticanog i
kontrolisanog procesa, koji svoje prave rezultate može dati tek u slijedećih tri
do deset godina.
8. Lovni turizam
Na području Tuzlanskog kantona nalazi se više lovišta. Lovačkim udruženjima
bavljenje lovnim turizmom nameće cijeli niz zakonskih odredbi o turističkim
i ugostiteljskim djelatnostima. Lovačka udruženja posjeduju lovačke kuće na
Konjuhu, Majevici, Ozrenu, Trebavi, Skipovcu idr.
Te lovačke kuće potpuno su turistički neiskorištene. Zato bi se lovačke kuće
morale ili iznajmiti ili doregistrovati djelatnost lovačkih udruženja, te uposliti
osobu za rad u udruženju. Promet koji bi se sa uposlenom osobom korištenjem
lovačkih kuća tada eventualno ostvario, ne bi bio dovoljan da se ta djelatnost
sama finansira.
Lovni turizam dodatno otežavaju i zakonske odredbe o postupanju s divljači
nakon odstrela, te o vođenju raznih evidencija.
9. Sudjelovanje i pomoć pri provedbi projekata:

 Biciklističke staze
Biciklističke staze je moguće realizovati tokom tri godine, a za pripremu pro-
jektne dokumentacije i izvedbu okvirni trošak je 300.000,00 KM. Na projektu
trebaju surađivati Vlada Tuzlanskog kantona, Zavod za prostorno uređenje,
jedinice lokalne samouprave i Turistička zajednica Tuzlanskog kantona.
 Ceste sira i rakije
Pretpostavljeno vrijeme realizacije je jedna godina, a okvirni trošak 150.000,00
KM
473
 Šljivarski centar (muzej šljivarstva)
Šljivarski centar treba realizovati u roku od tri godine, a nosioci posla bi bili
opština Gradačac, Vlada Tuzlanskog kantona, Poljoprivredni zavod. Okvirni
trošak je 250.000,00 KM.
 Smeđa signalizacija
Smeđa signalizacija je projekat Federalne turističke zajednice i kantonalnih
turističkih zajednica, no Vlada Tuzlanskog kantona (tj. resorna ministarstva)
može pripomoći kod pripreme projektne izvedbe. Vrijeme realizacije je jedna
godina, a okvirni trošak 350.000,00 KM.
 Auto kampovi
Za auto kampove treba odrediti potencijalna mjesta i inicirati postavljanje
privatnih kampova. Vrijeme realizacije je do dvije godine, a u projekat se tre-
baju uključiti Turistička zajednica Tuzlanskog kantona i lokalne samouprave.
Okvirni trošak je 90.000,00 KM.
 Etnogastronomija
Etnogastronomija je značajan dio ruralnog turizma. U tom smislu treba izra-
diti gastronomsku kartu i vodič kroz etno i eko hranu Tuzlanskog kantona. No-
silac projekta je Turistička zajednica Tuzlanskog kantona.Vrijeme izrade vodiča
je tri mjeseca, a okvirni trošak 45.000,00 KM.
 Suveniri
Turistička zajednica Tuzlanskog kantona i resorna tijela Vlade Tuzlanskog
kantona trebaju realizovati projekat izrade ruralnog suvenira u roku od tri mje-
seca. Okvirni trošak je 15 000,00 KM.
 Prilagodba zakonske regulative
Turistička zajednica Tuzlanskog kantona, Vlada Tuzlanskog kantona, lokal-
ne samouprave te asocijacije turističkih radnika trebaju Ministarstvu okoliša
i turizma prijedlozima sugerisati prilagođavanje zakona u turizmu stvarnim
potrebama i mogućnostima, posebno u ruralnom turizmu.
 Promatranje i praćenje pokazatelja razvitka ruralnog turizma
Turistička zajednica Tuzlanskog kantona treba usporedbom broja smještajnih
kapaciteta, noćenja, vrste i kvalitete ponude pratiti razvoj ruralnog turizma. Iz-
vještaji se trebaju podnositi jednom godišnje, a okvirni trošak je 10.000,00 KM.
Ukupni okvirni troškovi navedenog programa iznose 1.280.000,00 KM.
474
ZBORNIK RADOVA
10. Bed & breakfast

- mogućnost razvoja u Kladnju
10.1 Osnove razvoja

Razvoj B&B turističkog sistema u Kladnju mora biti rezultat prirodnih resursa,
uzajamne saradnje lokalnog stanovništva, gostoprimstva, te kolektivnog i tim-
skog rada.
Prezervacija Seoskog Urbanizma
 Tuzlanski kanton podržava lokalnu vlast u nastojanju da zaštiti prirodnu
sredinu i selo od turističkog industrijalizma i hotelijerskog lobija, tako što
će donijeti paket zakona od kojih je najvažniji zabrana izgradnje objekata
preko 2 sprata, te proglasiti Konjuh parkom prirode.
 Ovim zakonom država je spriječila migraciju seoskog stanovništva u
gradove, a istovremeno je lokalnom stanovništvu data mogućnost do-
bre zarade, života u zdravoj eko sredini te razvijanja u smislu izlaska iz
siromaštva (R-S-D).
 Uz sve to razvija se i socijalni status porodica. Ženska djeca se obrazuju i
uključuju u biznis.
Minimalna investiciona ulaganja su omogućila svim stanovnicima da pokre-
nu familijarni posao iskoristavajući postojeće resurse (stambene objekte, te osa-
vremenjavajući kuhinju / restoran pri kući).
10.2 Turističke atrakcije

Turističke atrakcije iskorištene za razvoj B&B su:
 Kladanj – srednjovjekovni grad - 1366. god.
 Prahistorijski crteži u “Djevojačkoj pećini” – 10.000 godina
 Jezerski turizam - jezero “Gorsko oko”, riječni - Drinjača
 Avanturistički turizam-planinarenje, brdski biciklizam, lov i sportski ribo-
lov
 Gastronomija – ECO & etno kuhinja
 Očuvanost prirodnih ljepota: šume, selo okruženo planinskim liticama, pe-
ćine
 Voćnjaci, šljiva, jabuka, kruška i ostalo voće
 Ljekovito bilje: lincura, sunovrat
 Fauna: zaštićena životinjska vrsta –tetrijeb, mrki medvjed, kozorog, divlja
svinja, vuk, jazavac, jastreb, srna, orao, sova, vidra, ergela konja.
475
 Zdravstveni turizam, izletnički, lovno-ribolovni, zimski turizam, sportski,
porodični
 Potvrda od Putopisca Evlije Čelebije iz 16. stoljeća o ljekovitosti i afrodizi-
jačkoj moći “Muške vode”, prve grudobolne bolnice iz osmanskog vreme-
na i dr.
Kroz timski rad, povjerenje te dugoročno planiranje, stanovnici sela i vlasnici
vikendica su identifikovali sve uslužne djelatnosti potrebne za održivi razvoj
turizma, te iste urbanističkim planom pozicionirali i dodijelili seoskim famili-
jama.
 Rent-A-Car
 Restorani
 Disco & caffe bar-ovi
 Safari u prašumi Konjuha
 Mini marketi
 Suvenirnice, gift shop-ovi
 Frizer
 Doktorska ordinacija / Prva pomoć
Kroz lokalne nivoe vlasti, usvojena je metodika rada koju poštuju svi vlasnici
i učesnici u B&B-u.
 Svi turisti su toplo dočekani.
 Niti jedan vlasnik objekta ne dočekuje gosta na ulici niti na ulicama nudi
svoje usluge.
 Usluge se nude tek kad turist uđe u dvorište objekta, i to na vrlo ponosno-
pasivan način.
 Stičete dojam pripadnosti familiji, slobodno se krećete i koristite kuhinjom
po potrebi.
 Svaki turist je tretiran kao “lični gost”, bez obzira kod koje familije je
ugošćen.
 Baziranje gastronomije na domaćim proizvodima uzgojenim na radnim
objektima.
 Odgovoran odnos prema prirodi i njenom okruženju čime razvijaju odgo-
vorni turizam.
 Hrana se priprema vama pred očima, možete dobiti i recept ukoliko ste
zainteresovani, uglavnom se radi o specijalitetima majki u porodici.
476
ZBORNIK RADOVA
Zajednička ulaganja u razvoj B&B ponude:

 Uljepšavanje i higijena mjesta.
 Označavanje svih turističkih atrakcija, fizičko obezbjeđenje, te održavanje
istih.
 Obezbjeđivanje rekreativne aktivnosti (npr. stolni tenis, mini-biblioteka,
šah, tavla, sport i rekreacija).
 Ne narušava se prirodni izgled sela.
 U susret sevdahu (zabava, razonoda).
 Izrada prospekata –brošura.
 Ministarstvo turizma treba poticati stvaranje “mreže seoskih kuća”.
U slučaju prodaje objekta ili zemlje, čitavo selo odlučuje o podobnosti novog
komšije sprečavajući time doseljavanje neželjenih grupacija npr. mafije, lobista i sl.
10.3 Good to know FAQS

10.4 Marketinški slogani
 Ovdje boravak postaje užitak i nezaboravan doživljaj 365 dana u godini.
477
 Odmor, rekreacija, edukacija, zabava, sport i razonoda u ekološki profinje-
nom i zdravom ambijentu.
 Turističko-ekološka opština i njeni građani dočekuju Vas otvorenog srca.
 Ovo je kraj gostoljubivih ljudi i dobrih domaćina.
 Dolazite u sredinu susretanja raznih kultura i civilizacija.
 Kod nas Vaš novac vrijedi mnogo više zbog kvalitetne ponude i usluge.
 Za nas je voda najveći kult na svijetu.
 Mi Vam garantujemo nezaboravan užitak i sigurnost.
11. Zaključak
Prirodno, kulturno i historijsko naslijeđe Tuzlanskog kantona mora se iskoristi-
ti za realizaciju projekata seoskog turizma a posebno projekata Bed & Breakfast.
Veliki dio domaće hrane (ekološke hrane) propada na selu obzirom da je tržište
poljoprivrednih proizvoda veoma daleko od mjesta proizvodnje. Neophodno je
proglasiti dio Konjuh planine (4% planinskog područja) parkom prirode. Kan-
tonalna agencija za privatizaciju mora izdvojiti dio povoljnih kreditnih sredsta-
va za ulaganja u seoski turizam. Time bi zaustavili migraciju stanovništva sa
sela u grad. Prema tome, postoje realne šanse za razvoj seoskog turizma koje će
pored navedenog i uposliti veliki dio seokog stanovništva. Ruralni turizam u
Bosni i Hercegovini i turizam u seoskim domaćinstvima u Tuzlanskom kan-
tonu se nalazi u početnoj fazi. No kako veći dio ruralnog prostora ima obilježje
socijalno-ekonomske krize, ruralni turizam u Tuzlanskom kantonu mogao bi
postati značajan faktor u revitalizaciji ruralnih prostora.
12. Literatura
Mr. Almazaga Ćatović; “ Turističko-ugostiteljska djelatnost faktor privrednog razvoja Tuzlan-
skog kantona“; bosniaARS; Tuzla 2005. godine.
Ahmetovic, T.; “Turizam u zaštićenog prirodi – marketing koncepcija“; Novi Sad 1995 god.
Ekološki turizam – Potencijal razvoja Tuzlanskog kantona-publikacija projekta “Hljeb i so“ Tuzla
2005. godine.
Alfier Dragutin, “Turizam“, Institut za turizam, Zagreb, 1994. godine.
Eban S. Goldstein, “Ekonomika okoliša“, Mate, Zagreb, 1999. godine.
Ekonomija prirodnog kapitala-vrednovanje i zaštita prirodnih resursa, redakcija Drašković B.,
Institut ekonomskih nauka, Beograd, 1988. godine.
Pozderac Alija, “Eko-etno turističko selo Rastoke-Slunj“, Studija, 2004. godine.
478
ZBORNIK RADOVA
Senečić J., “Promocija u turizmu“, Ekonomski fakultet, Zagreb, 1988. godine.

“Studij o održivom razvoju kroz eko-turizam i BiH“, Japanska agencija za saradnju JICA, mart
2004. godine
Mr. Almazaga Ćatović; “Prirucnik za turisticke vodice TK Tuzla“; Tuzla 2006. godine
479
RURAL TOURISM IN
THE AREA OF CANTON
TUZLA WITH EMPHASIS
ON BED&BREAKFAST
(KLADANJ-POSSIBILITIES OF
DEVELOPMENT)
Summary
The subject of research is infrastructure of rural area as one of the basic compo-
nents of area planning and development, as well as one of the major factors of
tourism development in the Canton Tuzla. This analyses deals with the most
important segments of rural tourism future development in the Canton Tuzla.
The aim of research is to assess the current condition and plan the future
needs in developing tourism infrastructure in both short and long-term aspects,
in the function of the tourism development in general and especially of rural
tourism in the Canton Tuzla.
Key words: tourism destination, tourism resources, attractions (natural, cul-
tural and historical heritage), destination image, rural tourism, rural places in
the function of tourism, tourism events, attractions for tourists, tourism desti-
nation marketing programme, tourism educations
480
ZBORNIK RADOVA
TURIZAM I EKOLOGIJA
– Suvremeni pristup
planinarskom turizmu
Matthias Kreuziger
Uvod
Turizam, ekologija i gospodarski razvoj vide se kao protuslovni ciljevi. Kako
se projekti razvoja turizma obično temelje na izgradnji velikih odmarališta i
koncentraciji velikog broja ljudi na relativno malim područjima, kompromisi
su očigledni. Iskustvo je dokazalo da koncentracija može biti uspješna u smi-
slu poslovnog prihoda, ali daje malo ili nimalo mogućnosti raspodjele prihoda
ako izuzmemo plaće uposlenicima u odmaralištima. Individualni turizam ima
određene prednosti nad masovnim turizmom iako se na prvi pogled čini da on
predstavlja teži put. Mnogi stručnjaci bi mogli biti uvjereni da je programirani
turizam uspješniji i moderniji način, ali se ne smije zaboraviti da su destinacije
kao što su Austrija i Švicarska započele svoje neosporno uspješne priče turistič-
kog rasta s individualnim turizmom i da još uvijek individualni turizam čini
velik dio dobiti koju ove zemlje ostvaruju. Danas bogatstvo mnogih obitelji u
ruralnim krajevima – često planinske doline – Austrije i Švicarske još uvijek
svjedoči o učincima ovog komparativno jednostavnog oblika turizma. Ako se
kaže da su paketi i kompletne ponude ono što potrošači danas očekuju, onda se
mora isto tako kazati da to važi samo za jednu (iako relativno veliku) skupinu
pojedinaca. Više obrazovanje i veći prihod stvaraju nezavisna društva i tako
dovode do individualnih želja i sposobnosti da se pronađu individualni načini
da se one zadovolje.
Marketing & Werbeagentur, Austria, mailto: office@loud.cc, web: www.loud.cc
481
Antitetični putovi turizma
Da bi se postavio temelj raspravi, pojam “okoliš“ bit će definiran kao “okvir
društvenih (uključujući i gospodarske), kulturnih i prirodnih resursa“. Prema
tome, održiv rast je poboljšanje date situacije bez pogoršanja jednog ili više ele-
menata koji definiraju taj okvir. Drugim riječima, održiv rast je uvijek Pareto
učinkovit (u optimalnim okolnostima nekog modela, iako se u stvarnosti pri-
hvatljivi manji kompromisi). Stoga će se usporedba temeljiti na promjenama u
kulturnom okruženju, utjecaju na tržištu rada i obrazovnom sektoru, utjecajima
na floru i faunu te na promjenama opskrbnog tržišta i troškova smještaja.
Masovni turizam
Odmorišni turizam je najnoviji oblik masovnog turizma koji je razvio Thomas
Cook 1861, pokušavajući organizirati turistička putovanja za masovno tržište,
posebice za radnike britanskih željeznica. Glavna odredišta za masovni turizam
su bila morska kupališta na Mediteranu i skijaška područja u središnjim Alpa-
ma. Kulturne destinacije kao što je Venecija također su destinacije masovnog
turizma, ali su prodavane s prilično profanim atributima (npr. “grad ljubavi“).
Masovni turizam je veoma uspješan, jer je potrebno napraviti i izvesti samo
jednu ponudu. Masovni turizam ima veoma jak utjecaj na okoliš zemalja do-
maćina.
− utjecaji na kulturu
Organizatori masovnog turizma nastoje izbjeći “sudar kultura“ jer negativno
djeluje na broj prodaja. Objašnjenje je relativno jednostavno: Budući da jaka
kulturna očitovanja (kao npr. vjerska pitanja) uvijek imaju pristalica i protivni-
ka, to znači da će ona podijeliti tržište, a to se kosi s jedinstvenom ponudom. Or-
ganizatori nastoje stvoriti folklorističko ozračje, tako reći neku vrstu egzotične
većinske kulture u zabavne svrhe. Ovaj organizirani oblik turizma vrlo je racio-
nalan pa prema tome teži k objektivnosti, što proturječi kulturnom pluralizmu.
(Opširnije o ovome vidi Steinmann, Scherer, Georg: “Intercultural Management
between Universalism and Relativism”, Nürnberg 1996” i Kurt Röttgers: “The
Loss of Foreign”, transcultural conﬂicts of values, Essen 2002”)
− utjecaji na prirodu
Odmarališta okupljaju velik broj trista i uposlenika na relativno malom pro-
storu. Gradnja, ispušni plinovi, otpadne vode i drugi otpad čine kombinaciju
lokalno koncentriranih emisija koje svakako imaju utjecaj na floru i faunu. S
482
ZBORNIK RADOVA
druge strane daleko je lakše organizirati recikliranje i preradu vode u mjesnim

jedinicama nego za velika i izolirana područja.
− utjecaji na društvo
Ugovori i promet odvijaju se u zemlji gostiju, dok je prihod u zemlji domaćinu
ograničen samo na plaće. To znači da se ne stvara nikakav (ili skoro nikakav)
višak u zemlji domaćinu, što izvore razvoja svodi na nova strana ulaganja i do-
vodi do jake ovisnosti o dobroj volji ulagača i razvoju konkurentnih tržišta.
Odmarališta masovnog turizma formiraju tržišne strukture koje su sasvim
slične oligopolima, jer šaka odmarališta formira potražnju na tržištu radne sna-
ge i prehrambenih proizvoda. tržištem. To stvara jak pritisak na visinu plaća i
cijenu hrane (ovo su najvažniji faktori troškova u turizmu te prema tome i glav-
ni ciljevi procesa optimizacije).
Stalni lov na jeftine prigodne kupnje stvara velik pritisak na cijene hrane, što
dobit poljoprivrednika svodi na minimum. Dugoročno gledano, poljoprivred-
nici će nastojati da se preorijentiraju na jeftinije kulture, a što će opet dovesti do
potiskivanja tradicionalnih i rijetkih vrsta usjeva (dokazi za to mogu se naći u
dijelovima Španjolske i Italije).
Osim tendencije prema jednostranim ugovorima između ulagača i lokalnih
radnika, stanovništvo se također educira samo u sektorima turizma, trgovine
na malo i građevinarstva. Izgledi za napredovanje lokalnog stanovništva obič-
no su skučeni, a radna mjesta (pa prema tome i dohodak) imaju sezonski ka-
rakter. (Rukovodne položaje zauzimaju osobe od povjerenja investitora, prema
tome većinom stranci). Ostali prihod koji se ostvari u ljetovalištima (prodaje
u radnjama i slični događaji obično se održavaju u odmaralištima) obično se
iznosi iz zemlje.
Zeleni turizam
Blagi ili “zeleni“ turizam najstariji je koncept turizma, jer je to bio prvi oblik
putovanja iz dokolice u ranijim vremenima kada nije bilo turističke infrastruk-
ture. Izraz “blagi turizam“ prvi je uveo Fred Baumgartner u članku za “Neue
Züricher Zeitung“ 16. rujna 1977., pod naslovom “Turizma u trećem svijetu
– doprinos razvoju?“ Tri temeljne značajke “blagog turizma“ su:
 malen negativan utjecaj na okoliš,
 intenzivan doživljaj prirode,
 usvajanje kulture regije domaćina.
483
Ovo dovodi do bitno različitog razvoja u regijama domaćinima: male jedinice
umjesto velikih odmarališta, domaća hrana umjesto brze hrane i međunarodne
kuhinje (obično loše kvalitete), mjesna kultura umjesto plitke zabave.
− utjecaj na kulturu
Budući da su zeleni turisti jako zainteresirani za podrijetlo i razvoj kulture ze-
mlje domaćina, kulturni događaji postaju izvor prihoda za lokalno stanovniš-
tvo, pa se tako isplati čuvanje vlastitog naslijeđa.
− utjecaj na okoliš
Zeleni turizam se odvija samo u područjima s posebnim i jedinstvenim prirod-
nim resursima. Do povećanja broja turista i prihoda može doći samo širenjem
zaštićenih područja i parkova prirode.
− utjecaj na društvo
Orijentacija na manje jedinice pojačava lokalno poduzetništvo. Činjenica da je
turizam široko rasprostranjen po nekom području sprečava isključivu ovisnost
o turizmu. Ponuda je suočena s više individualnih potražnji pa će zato posao
postati konkurentniji, više orijentiran na kvalitetu, i dovesti do sporijeg, ali odr-
živog rasta s boljom raspodjelom prihoda i s raznovrsnijim učincima na obra-
zovanje.
Zbog očitih prednosti “zelenog“ turizma i pogubnog utjecaja masovnog tu-
rizma, ovaj se projekt koncentrira na pješaka/planinara koji je oličenje najčisti-
jeg oblika “blagog turista“.
O planinaru ili pješaku izletniku

Planinarski turizam u Europi utemeljio je talijanski pjesnik i pisac Francesco
Petrarca, kad se popeo na Mont Vertoux 1336. godine čisto radi rekreacije. U
18. stoljeću planinarenje je postalo tipičan način na koji su obrazovani i bogati
građani srednje Europe pokazivali svoje zanimanje i razumijevanje za prirodu.
Osnivani su planinarski klubovi (kao na primjer Alpenverein). Penjanje na vi-
soke vrhove i pješačenje kroz usamljene krajolike još uvijek visoko kotira kod
srednjih i viših klasa razvijenih zemalja.
Planinar se može opisati kao veoma osebujna osoba, obično dobro obrazova-
na i s prihodom većim od prosječnog. Planinare obično zanima priroda i kultu-
ra, a na svojim putovanjima pokušavaju spojiti oba ta interesa.
484
ZBORNIK RADOVA
Planinari dnevno troše više novca od prosječnih rekreacijskih turista (kao što
su turisti na plažama). Novac koji planinari troše široko je rasprostranjen (turist
na plaži obično troši većinu svog novca na hotel, dakle samo na jedan objekt,
dok planinar troši na više mjesta).
(Pozitivan karakter planinara može se lako objasniti ako se turizam shvaća
kao “naknada“ za teret rada. Osoba s nižim dohotkom obično radi na fizič-
ki zahtjevnijem području te će svoj odmor uglavnom iskoristiti za relaksaci-
ju. Uredski namještenik kompenzira svoj mentalno orijentirani, ali statičan rad
kretanjem i svježim zrakom).
Sve donedavno prosječna starost turista pješaka bila je relativno visoka, ali
postoji stalan i veoma jak trend prema planinarenju kod mlađe populacije u
Europi. Planinari obično dolaze iz razvijenijih zemalja kao što su skandinavske
zemlje, Francuska, Njemačka, Švicarska, Austrija, zemlje Beneluksa, Ujedinjeno
Kraljevstvo, Italija, SAD i Australija (iako se ove zadnje dvije obično ne viđaju
u Europi).
Zbog veoma individualnog karaktera prosječnog turista planinara, ovaj vid
turizma ne zahtijeva ista ulaganja u infrastrukturu kao drugi oblici rekreacij-
skog turizma. Planinar je navikao da se prilagođava lokalnim uvjetima i do
određene točke prihvaća manjak luksuza. Međutim, treba istaknuti da planinar
koristi bolje ponude, ako se one pružaju (npr. on više voli prenoćiti u dobrom
hotelu ako se takav može naći, a večerat će u boljem restoranu), ali on se isto
tako zadovoljava i sa slabijim ponudama.
Vitalne točke planinarenja

U budućnosti se nećemo brinuti o tome kako putovati bilo gdje, nego o tome je
li vrijedno putovati u neko mjesto (Herman Lös, njemački autor). Planinarenje
je spor oblik putovanja. To pruža mogućnost da se otkrije okolna priroda na ve-
oma intenzivan način. Zbog niske razine buke koju planinarenje stvara postoji
uvijek mogućnost susreta s rijetkim životinjama. Postojanje netaknute prirode
(u ovome slučaju definirane kao kombinacija flore i faune) i neke vrste jedin-
stvenosti krajolika čine temelje (uvjete prve razine) planinarske destinacije.
Uvjeti druge razine za planinarski turizam su:
 Mogućnosti da se stigne na određeno područje (ceste, vlak, aerodrom),
značajne točke puta (označene i sigurne staze), neki oblik smještaja, opskr-
ba hranom,
485
 Dodatne usluge koje pojačavaju vjerojatnost planinarskog turizma (uvjeti
treće razine) jesu prijevoz prtljage od mjesta “a“ do mjesta “b“ te postojanje
kulturnih događaja na dotičnom području.
U svom iskustvu kao planinar u stranim zemljama otkrio sam nedostatak
označenih staza kao najveći izazov. Iako sam krajolik može biti savršen za pla-
ninarenje, veoma je teško naći prave putove, a da se čovjek ne izgubi. Problem
koji se danas može riješiti.
GPS pojačava turizam

Globalni sustav za pozicioniranje (GPS) je navigacijski satelitski sustav, a pr-
votno su ga razvile Sjedinjene Države za obrambene svrhe. Točan trenutni po-
ložaj GPS uređaja računa se mjerenjem protoka vremena između odašiljanja i
prijema mikrovalnih signala s najmanje tri od 32 satelita u srednjoj orbiti oko
Zemlje. Nakon što su ruske zračne snage 1983. godine oborila korejski zrako-
plov (Korean Air Lines) nakon što je ovaj greškom povrijedio sovjetski zračni
prostor, američki predsjednik Ronald Regan proglasio je GPS općim dobrom
dostupnim za civilnu i komercijalnu uporabu.
Zadnjih godina prodaja GPS sustava dramatično je porasla. Sam sustav je
postao jeftiniji, bolji i lakši za uporabu. GPS sustav pruža dobro navigacijsko
rješenje u nepoznatim krajevima, čak i za prosječne planinare. Glavni problem
vezan za upotrebu GPS-a za planinarenje jest pronalaženje točnih podataka sta-
ze – stoga većina planinara jednostavno koristi svoj GPS da odredi svoj trenutni
položaj na papirnom zemljovidu, tj. kao zamjenu za obični kompas. Iako za
neko određeno područje mogu postojati dobri podaci, ipak je još uvijek teško
pronaći ih jer se obično ne distribuiraju redovnim kanalima (preko turističkih
agencija, knjižara itd.).
Cilj ovoga projekta jest pružiti skup pravih podataka o odabranim stazama
(odabranim po svojoj kvaliteti, sigurnosti i ljepoti) za GPS sustave zajedno s krat-
kim opisom staze, njezinih najvažnijih točaka, kako stići tamo, gdje boraviti itd.
Planinar treba biti u stanju koristiti podatke u kombinaciji s kratkim vodičem
da bi planirao putovanje, našao polaznu točku, posjetio obližnja mjesta od kul-
turnog interesa (također obilježena na karti) i uživao u sigurnom pješačenju po
Federalnoj Republici Bosni i Hercegovini.
U tu svrhu treba izdati modernu publikaciju (koja bi sadržavala podatke o
stazi na CD-u, papirne zemljovide, članke, opise itd.) koja bi predstavljala be-
splatan, ali profesionalan vodič za planinare za to područje, dovoljno dobar
486
ZBORNIK RADOVA
da ga prikuplja i preraspodjeljuje sam korisnik (izazivajući san svih trgovaca:

multi slučajevi).
Kanali distribucije prve razine mogu biti putničke agencije, Internet, specijal-
ne izložbe (turizam i sport).
“Praćenje tržišta”: Pozitivni učinci

Provedba ovog projekta dovest će do pozitivnih učinaka na obje strane tržišta:
– pozitivni poticaji strani koja nudi

Ako se jedna staza sastoji od kombinacije podataka o stazi i točaka od interesa,
cijeli program se može koristiti da bi se pojačao gospodarski razvoj okolnog
područja.
Pod uvjetom da staza počinje i završava u nekom gradu, lokalna gastrono-
mija se može nagovoriti da ponudi određenu razinu kvalitete tako što će svoj
posao staviti u podatke o stazi kao točku od interesa, ako se smjernice o kvali-
teti ispune (isto važi i za hotele i druge davatelje usluga). Može čak biti i kom-
binacija obrazovnih programa i financijske podrške za lokalne trgovine uz ovaj
projekt kako bi se ubrzao razvoj.
(Drugim riječima: vlada može koristiti projekt kao sredstvo regulacije)
- “jak“ marketinški instrument na potražnoj

strani tržišta
Sasvim je očito da je kontrola staze veoma dragocjena prilika za trgovca, jer
potrošači doslovce slijede njegovu stazu. Staze i točke od interesa mogu se lako
promijeniti zbog sezonskih događaja (tržišta, festivali itd.) dovodeći potrošače
snabdjevačima. (Naravno, ako se ovaj instrument preoptereti, on gubi svoju
učinkovitost jer blijedi povjerenje potrošača.)
Osim što ima mogućnost dovođenja značajnog broja turista u zemlju koji toj
zemlji donose prihode, ovaj projekt također nudi unutarnju tržišnu vrijednost.
On može osigurati prosperitetnu budućnost čak udaljenim krajevima zemlje
stvarajući dojam budućnosti vrijedne truda nakon teške prošlosti; on može biti
dio procesa izgradnje države u Bosni i Hercegovini.
Na srednji i dugi rok, zbog svojih prirodnih bogatstava, Bosna i Hercegovina
može postati planinarska destinacija broj jedan u jugoistočnoj Europi. Kako je
planinarenje zasnovano na individualnim odlukama (netipičan aranžman za
velike skupine), utjecaji će biti veoma maleni, a razvoj veoma stabilan godina-
ma. Ako se sakupe adrese svih gostiju koji traže ove usluge, može se stvoriti ve-
487
lika baza redovnih klijenata, a mogu se napraviti i dodatne ponude ovima (npr.
kulturni festivali itd.). Drugim riječima planinarski turizam može biti osnova
budućeg turističkog razvoja u Bosni i Hercegovini.
Komuniciranje sa skupinama
s posebnim interesom
Relativno je lako komunicirati sa skupinom s posebnim interesom kao što su
planinari. Oni čitaju posebne publikacije, susreću se na posebnim događajima,
osnivaju posebne klubove (kao “Alpenverein“) i tako dalje. Dakle komunikacija
se može ostvariti s veoma malim gubitkom pa otud velika učinkovitost, što ima
za posljedicu niše troškove po osobi.
Glavni je problem pronaći pravi tonalitet da se pobudi zanimanje, ali ovo
će biti prvi koordinirani turistički program ove vrste u svijetu (postoje slični
projekti na privatnoj osnovi, ali ne sasvim koordinirani), trebalo bi biti moguće
privući jaku pozornost od samog početka projekta.
Glavni kanali komunikacije trebali bi biti:
 Internet kao platforma stvarnih podataka, komentari korisnika, foto gale-
rija itd.
 putničke agencije kojima će biti izdan tiskani materijal u svrhu prodaje
 posebne izložbe (turizam i sport)
 časopisi s posebnim interesom (kao “Alpenvereinspost“ itd.)
Komunikacija se može također pojačati natjecanjima.
Određenu pozornost treba posvetiti suradnji s firmama kao što su Garmin
(GPS uređaji), Mammut (oprema za otvorene prostore), Lowa & Meindl (pla-
ninarske čizme), Jeep/Volvo (“SUV´s“), jer sve one mogu prenijeti određenu
sliku projekta i pojačati komunikaciju.
488
ZBORNIK RADOVA
ODRŽIVI TURIZAM:
DOBRE PRAKSE IZ ISKUSTVA
NA RAZVOJNIM PROJEKTIMA
ICEI ŠIROM SVIJETA
Franco Borelli
ICEI (Istituto Cooperazione Economica Internazionale = Institut za međuna-

rodnu gospodarsku suradnju) je talijanska neprofitna asocijacija angažirana na
nekoliko projekata međunarodne suradnje širom svijeta. Jedan od glavnih sek-
tora njezine aktivnosti jest podrška razvitku odgovornog turizma kao drago-
cjenog sredstva za poticanje društvenog i gospodarskog razvoja u siromašnim
lokalnim zajednicama na održiv način. U ovome radu, nakon kratkog prikaza
povijesti i aktivnosti organizacije i međunarodne definicije pojma odgovornog
turizma, autor (direktor ICEI-a Franco Borelli) detaljnije objašnjava osjetljivo
pitanje turizma kao faktora (mogućeg) razvitka: je li za turističku djelatnost do-
voljno da bude prisutna u nekoj zemlji pa da stvori stabilan, pravedan i dugo-
trajan razvitak? Koja se strategija treba primijeniti da bi lokalne zajednice imale
koristi od postojanja turizma na njihovu teritoriju? Zašto je tako važan partici-
pacijski pristup zajednice? ICEI je 2008. godine podnio talijanskom Ministarstvu
vanjskih poslova prijedlog projekta s hipotezom za trogodišnji plan razvitka za
dolinu Une uključujući odgovorni turizam, poljoprivredu te programe senzibi-
lizacije i edukacije mladih: to će biti prva prigoda za ovu organizaciju da dadne
doprinos u svome razvojnom iskustvu na teritoriju Bosne i Hercegovine.
ICEI - Istituto Cooperazione Economica Internazionale, Italia, e-mail: info@icei.it
489
ICEI – Kratak pregled
ICEI (Istituto Cooperazione Economica Internazionale) je neprofitna asocijacija
predana međunarodnoj solidarnosti, suradnji na razvitku, istraživanju i obra-
zovanju. Utemeljena je 1977. godine s ciljem da obavlja aktivnosti na istraži-
vanjima i edukaciji o pitanjima odnosa Istok-Zapad, a kasnije Sjever-Jug, te je
ubrzo postala referentni organizam u Milanu za informacije i raspravu o ovim
međunarodnim pitanjima. Od tada ICEI obavlja djelatnosti senzibilizacije i pro-
mocije, kako na lokalnoj tako i državnoj razini, na pitanjima koja se tiču me-
đunarodnih odnosa (susret različitih zemalja, korištenje resursa, međunarod-
na tržišta, pitanja okoliša, međunarodni dugovni sustav, odnos između etike i
ekonomije, pitanja žena, globalizacija itd.).
Od 1991. godine ICEI također surađuje na projektima razvitka u zemljama u
razvoju. Njegov istraživački rad i rad na terenu usredotočen je na tri specifična
sektora: odgovorni turizam, biološka poljoprivreda te podrška malim i sred-
njim poduzećima; sve su to održiva sredstva u borbi protiv siromaštva, a za
dobrobit lokalnog razvitka, ali je to ujedno radni prostor gdje se mogu rješavati
razlike između Sjevera i Juga planeta kroz provedbu izvedivih rješenja.
Definicija odgovornog turizma

Deklaracija iz Cape Towna 2002. godine o odgovornom turizmu na destinacija-
ma definira odgovorni turizma kako slijedi:
“Odgovorni turizam je turizam koji:
 svodi na najmanju moguću mjeru negativne posljedice po gospodarstvo,
okoliš i društvo
 donosi veće ekonomske koristi lokalnom stanovništvu i povećava blago-
stanje zajednica domaćina
 poboljšava radne uvjete i pristup industriji
 uključuje mjesno stanovništvo u proces donošenja odluka koje utječu na
njihov život i životne prilike
490
ZBORNIK RADOVA
 pozitivno doprinosi očuvanju prirodnog i kulturnog nasljeđa prihvaćajući

raznolikost
 pruža zabavnije doživljaje turistima putem sadržajnijih veza s mjesnim
stanovništvom i veće razumijevanje mjesnih kulturnih, društvenih i oko-
lišnih pitanja
 osigurava pristup fizički hendikepiranim ljudima
 je kulturno osjetljiv, potiče poštivanje među turistima i domaćinima te jača
ponos i povjerenje lokalnog stanovništva.“
Turizam i ciljevi razvitka

Turizam kao sredstvo u borbi protiv siromaštva i/ili kao lokomotiva razvitka
sve do prije nekoliko godina nije uopće uziman u obzir za povećanje životnog
standarda i prihoda siromašnih zajednica. Međutim danas, izgleda, svi očekuju
upravo od turizma da bude lijek za sve probleme.
Svaki dan postoje međunarodne institucije, uključujući i samu Europsku ko-
misiju, koje objavljuju direktive, preporuke i programe koji turizam prepoznaju
kao jednu od malog broja stvarnih mogućnosti za pronalaženje izlaza iz siro-
maštva i poteškoća u razvoju za nekoliko zemalja, kao i za rubna i zaostala
područja razvijenih zemalja.
Ova velika očekivanja razvojnog potencijala jednog od najvažnijih sektora
multinacionalnog gospodarstva predstavljaju u neku ruku “posljednju nadu“
u kontekstu poteškoća s kojima se susreću strategije i programi razvoja u po-
stizanju Milenijskih ciljeva Ujedinjenih naroda, kao i ekonomskih problema u
samim razvijenim zemljama.
Zapravo, nije tako jednostavno napraviti razliku između stvarnih mogućno-
sti i izgleda ili, preciznije rečeno, između onoga što može stvarno biti korisno i
što može stvarno funkcionirati i onoga što može samo još više obogatiti subjek-
te koji su već izvukli neopravdanu prednost iz situacije proteklih desetljeća.
“Odgovorni turizam“, kako ga mi definiramo (vrsta turizma zasnovana na
održivosti okoliša i društvenoj odgovornosti), sigurno će rasti – možda sporije,
ali zato stalnije – i to na takav način da svi dionici u ovome sektoru imaju interes
da sudjeluju u njegovu upravljanju jer mogu naći svoje vlastito tržište i dobit u
ovome sustavu.
Ovaj model, koji kao da je prerastao u ideologiju, sve je više povezan sa shva-
ćanjem da turizam može automatski stvoriti neke od preduvjeta za borbu pro-
tiv siromaštva samim tim što postoji.
491
To apsolutno nije točno, jer ako turizam i može stvoriti bogatstvo i otvoriti
kontakte i perspektive, pa čak i doprinijeti boljoj uspostavi demokracije, on teš-
ko može stvoriti stabilan i trajan razvitak.
Činjenica je da turizam ne stvara značajan nusproizvod, ne vodi računa o
edukaciji, ne daje orijentaciju lokalnim gospodarskim sustavima, često nije po-
vezan s lokalnim kulturnim i društvenim procesima koji su od vitalnog značaja
za autonoman lokalni razvitak.
S druge strane, obično nema interesa, u turističkoj djelatnosti, za jačanje krh-
kih lokalnih struktura koje pokušavaju izvući korist od međunarodnog turizma.
U tom pogledu do sada je službeno istraživanje bilo oskudno i neodređeno.
Prema nekim najiskrenijim mišljenjima ne može biti trajnog razvitka ako se
ne stvore uvjeti da se koristi od turizma ne učine dostupnima prije svega naj-
slabijim i najmarginalnijim društvenima skupinama unutar društva posjećenih
zemalja.
Da bi se to dogodilo, potrebno je jačati te društvene skupine kako bi im se
omogućilo da na tržište iznesu “proizvod“ čije su distinktivne značajke upravo
njegov doprinos lokalnom razvitku, zaštiti okoliša, izravnom prihodu za mje-
sno stanovništvo, kulturnim sadržajima, te laganim infrastrukturama za smje-
štaj i usluge.
Tu leži glavna razlika u viđenju između onih koji tvrde da turizam automat-
ski promiče gospodarski i društveni razvitak i onih koji naglašavaju da turizam
može stvoriti razvitak samo u određenim specifičnim kontekstima uz poštiva-
nje određenih specifičnih uvjeta. Nije lako pomiriti ova različita stajališta.
Ili konkretnije: tko može biti zainteresiran da podupire turističku ponudu
kojom upravljaju mjesne zajednice koje trpe siromaštvo, ali žive u mjestima s
velikim prirodnim i kulturnim vrijednostima?
Tko je spreman ulagati u edukaciju i minimalnu infrastrukturu potrebnu
ovim marginaliziranim zajednicama da bi im se omogućilo da izravno djeluju
u turističkom sektoru?
Tko ima jasno definiranu namjeru da promiče, racionalno i na međunarod-
nom planu, ciljeve da se razvije jedna vrsta turizma čije bi karakteristike bile
kvaliteta, društvena odgovornost i održivost okoliša? To bi trebala biti uloga
lokalnih vlasti, unutar okvira strategija autohtonog razvitka, ali je preduvjet da
te vlasti ne budu korumpirane ili podmitljive od strane velikih multinacional-
nih kompanija u turističkom sektoru.
Iznad svega, tko je spreman odreći se dijela svoje dobiti, posebice među ve-
likim turoperatorima, čak i onima koji tvrde da su osjetljiviji za lokalne potre-
be, za dobrobit mjesnih zajednica? A to u najboljem slučaju znači činiti neke
492
ZBORNIK RADOVA
simbolične geste, zalagati se samo na riječima za multikulturalnost ili otvarati

privremena radna mjesta, što ne rješava lokalnu krizu zapošljavanja.
Stvarni izazov turizma kao faktora razvitka leži u ovim dilemama i nejasno-
ćama. Turizam je u svakom slučaju najveća “industrija“ na planetu, a njegov
doprinos u borbi protiv siromaštva a u korist modela uravnoteženog razvitka
jest moguć, ali ne i neminovan. Da bi se odgovorilo tom izazovu, potreban je
kreativan napor, ali iznad svega politička volja.
Doprinos koji nastojimo dati, kao razvojna organizacija s svojim povezanim
partnerima u mreži odgovornog turizma, da se turizam pretvori u stvarnu lo-
komotivu razvitka “odozdo“, jest upravo to jačanje volje i sposobnosti mjesnih
zajednica da naprave svoju vlastitu ponudu i da postignu bolju preraspodjelu
dohotka od turizma koji je danas koncentriran samo u nekoliko ruku.
Postoje još uvijek mnoge sumnje, čak i među razvojnim organizacijama, o
tome koliko je ispravan izbor da se koncentrira na turizam kao priliku razvitka
za marginalizirane zajednice, budući da je turizam veoma nepostojan sektor
unutar međunarodnog gospodarstva i prilično problematičan s kulturnog sta-
jališta.
Stoga sudjelovanje zajednice u čitavom procesu sastavljanja, planiranja i
provedbe turističke ponude mora biti u središtu čitavog akcijskog plana i be-
skompromisno.
Odgovorni turizam može postati učinkovit razvojni faktor budemo li mogli
izgraditi odnos povjerenja i uzajamne koristi između proizvođača (u ovome
slučaju turističkih usluga) i potrošača (putnik/turist), koji će neutralizirati ne-
gativan utjecaj i omogućiti turizmu da pokrene sav pozitivni potencijal za koji
smo uvjereni da postoji.
Jedna zajednica može postati sposobna da sama promiče turizam nakon što
prethodno dobije bitke protiv uzroka nepravde i gospodarske nerazvijenosti. U
tom smislu turizam može postati promidžbeno sredstvo za širenje informacija,
na međunarodnoj razini, o lokalnoj kampanji (okolišnoj, društvenoj, kulturnoj)
koja ima poteškoća da se probije putem tradicionalnih medija.
Turizam zajednice omogućio je da se izgrade mreže na lokalnoj razini koje
onda prerastaju u državne i međunarodne mreže, pomažući zemljopisno i po-
vijesno izoliranim skupinama da prevladaju svoju zaostalost.
Prema tome, turizam zasnovan na participacijskim metodama obično je cilj, a
ne polazna točka za jednu zajednicu koja je prošla proces samo-organizacije koji
ju je ojačao i učinio kompaktnijom.
Svaka se “ponuda“ turizma zajednice temelji na iskustvu stečenom u borba-
ma jakih zajednica, stoga ekonomska korist od turizma nije najvažniji rezultat,
493
ona je jedan od elemenata, svakako važnih, koji povezuju iskustvo participira-
nog razvitka same zajednice i koji joj omogućuju da kaže svijetu: “Ovo smo mi,
ovo je naša povijest, ovo je naše prirodno i kulturno naslijeđe koje smo sačuvali
i koje smo sada voljni podijeliti s vama.“
Zajednica je središte
Planiranje turizma zajednice na participiran način počinje od uzimanja u obzir
“da li“ zajednica namjerava uzajamno djelovati s turističkom industrijom i “ko-
liko“ su zajednica i njezini pojedini članovi spremni uložiti u to iskustvo.
Ova participacijska metodologija koristi se, na primjer, u projektu gradskog
turizma koji promovira EMBRATUR (Brazilska državna turistička institucija),
čiji je cilj osloboditi zakrčenosti velike brazilske centre međunarodnog turizma
(Rio de Janeiro, Bahia, Iguazù) u korist manjih centara koji su obično ostajali
izvan tradicionalnih turističkih tokova.
Jedan drugi primjer pokušaja stvaranja participacijske strategije za turizam
zajednice nalazimo u Casamanceu, u južnom Senegalu. Tu turistički “proizvod“
uključuje revitalizaciju tradicionalne kulture i predstavljanje posjetiteljima pro-
jekata gospodarskog razvitka koji se provode u tom području. Tu je već 70-tih
godina sagrađen čitav niz smještajnih objekata nazvanih “campements touri-
stiques”; time su ostvarene koncepcije koje će se tek nekoliko desetljeća kasnije
prepoznati kao “odgovorni turizam“.
Najoštrija kritika koja se može uputiti na račun multinacionalne turističke
koncentracije jest da nema niti jednog jedinog slučaja u kojem bi goleme me-
đunarodne investicije te kao rezultat toga višemilijunski posjet turista svake
godine, doveli do procesa gospodarskog rasta u zemlji primatelju. Višegodišnja
gospodarska kriza koju trpe neke od najpopularnijih turističkih destinacija na
jugu svijeta (Tunis, Maroko, Kenija, Dominikanska Republika, Kuba, Šri Lanka,
Turska, Meksiko, Egipat...) potvrđuje ovaj negativni aspekt. S druge strane Ri-
mini (*na talijanskoj jadranskoj obali) je notoran slučaj u svijetu što se tiče razor-
nih posljedica njegova modela masovnog turizma po okoliš. Međutim, manje
zapažena činjenica jest da je “model Riminija“ ujedno i pozitivan slučaj kad je
riječ o preraspodjeli prihoda od turizma na cijelu zajednicu. Praktično je svaka
obitelj povezana s turističkom industrijom: od onih koji iznajmljuju jednostav-
ne sobe do obiteljskih restorana pa sve do davatelja raznih vrsta usluga. Rimini
najviše cvjeta zahvaljujući malim i srednjim poduzećima te visoko kvalificira-
noj i profesionalnoj mjesnoj radnoj snazi.
494
ZBORNIK RADOVA
Izazov turizma zajednice

Većina projekata sudioničkog, odgovornog i održivog turizma zajednice koje
mi poznajemo, izvodi se u ruralnom kontekstu. ICEI vodi nekoliko projekata
suradnje na razvitku čiji je cilj stvoriti turističku ponudu zajednice u Domini-
kanskoj Republici (pokrajina Samana’), Brazilu (država Amazonia), Argentini
(pokrajina Neuquen) i odnedavno u Šri Lanki (pokrajina Kandy). Druge talijan-
ske organizacije provode značajne projekte u Maroku, Egiptu, Boliviji, Kostari-
ki, Tanzaniji. Svi su ti projekti smješteni u ruralnim područjima.
Prvi talijanski projekt u velegradskom području jest onaj koji su ICEI i grad
Buenos Aires (preko Corporacion del Sur) predložili talijanskom Ministarstvu
vanjskih poslova za financiranje razvitka turizma zajednice u četvrtima Barra-
cas i la Boca.
Među ciljeve odgovornog turizma spadaju: uključenje društva, otvaranje
radnih mjesta, rast malih komercijalnih djelatnosti. Da bi se sve to postiglo, pro-
jekt mora biti kreativan i u stanju prikupiti sve sugestije pa i one koje dolaze od
posljednjeg stanovnika određenog područja. Nakon što se to omogući za jedno
urbano područje, zamisao je da se stvori mreža tih ponuda na državnoj razini
kao bi se konačno stvorio odgovoran i održiv turistički brend za cijelu Argenti-
nu, sličan onome kakav već postoji u Ekvadoru.
Mreža bi uključila rubne gradske četvrti Buenos Airesa kao i urođeničke za-
jednice Mapuche i Wichi, narod Humahuaca i one iz Misiones, ruralni turizam
u Pampi i Patagoniji, spavanje i doručak na Ognjenoj zemlji, te mrežu “društve-
nih“ hotela u Cordobi i San Luisu.
Naša primarna uloga, kao međunarodne organizacije za suradnju, može se
sažeti u sljedećih nekoliko točaka:
 Pomoć pri organiziranju pregovaračkog stola između raznih subjekata koji
imaju izravan interes u poslu radi izrade nacrta “participiranog teritorijal-
nog plana“;
 Organiziranje edukativnih aktivnosti da se nauči kako maksimalno iskori-
stiti lokalne resurse koristeći najbolju praksu iz talijanskog iskustva;
 Podrška razvitku argentinske mreže odgovornog turizma, koristeći meto-
du koja se koristila u Italiji 90-tih godina (koja je imala za rezultat osnivanje
AITR – Talijanske asocijacije za odgovorni turizam);
 Povezivanje tekućih i potencijalnih aktivnosti s međunarodnom mrežom;
 Doprinos aktivnostima marketinga i distribucije;
 Predlaganje “proizvoda“ talijanskim turoperatorima.
495
Buduća primjena na teritoriju
Bosne i Hercegovine?
U ljeto 2008. godine, postupajući po zahtjevu talijanske vlade za podnošenjem
prijedloga projekata, ICEI je u konzorciju s partnerskom organizacijom IPSIA i
uz podršku šest općina (Bihać, Cazin, Velika Kladuša, Bužim, Bosanska Krupa,
Drvar) i dva FBiH ministarstva (okoliš i turizam, poljoprivreda), podnio zahtjev
talijanskom Ministarstvu vanjskih poslova za sufinanciranje trogodišnjeg plana
na provedbi strategije integriranog lokalnog razvitka zasnovanog na odgovor-
nom turizmu, poljoprivredi i programima senzibilizacije i edukacije mladih (s
datumom podnošenja ovoga rada odobravanje zahtjeva je u postupku): to će
biti prva prigoda za ovu organizaciju da dadne svoj doprinos u vidu svoga
iskustva sa strategijama razvitka na teritoriju Bosne i Hercegovine.
Fotografija 1 – Skupina odgovornih turista iz Italije (organizacija: Legambiente Friuli Venezia Giulia) ruča u
Kulen Vakufu, Nacionalni park Una, s predstavnicima mjesne zajednice. Svibanj 2008.
Studija izvedivosti za projekt crpila je iz iskustva ranijih malih pilot projekata

koje su izvodili dotični talijanski operateri s mjesnim zajednicama, naročito na
području novoosnovanog Nacionalnog parka rijeke Une. Ohrabruju dosadaš-
nji djelomični rezultati aktivnosti vezanih za ruralno stanovništvo, za turizam
zajednice u ruralnim područjima, koji su doveli do osnivanja Centra za održivi
razvitak, (fotografija 1 i 2).
496
ZBORNIK RADOVA
Fotografija 2 Još jedna skupina talijanskih odgovornih turista (organizacija: Tenda per la Pace, Monfalcone)
u susretu s romskom zajednicom i lokalnim neprofitnim organizacijama u Ružici, Bihać.
Zaključci
Iako se izravno iskustvo ICEI-a ne odnosi na Bosnu i Hercegovinu, ipak nam
višegodišnje iskustvo u mnogim zemljama širom svijeta daje za pravo da sa-
vjetujemo opreznost kad se turizam razmatra kao moguća lokomotiva razvoja.
Koliko god ova “prva industrija svijeta“ može donijeti bogatstvo, ona isto toliko
može stvoriti nejednakost i poremećaj lokalnog okoliša i zajednica, osobito onih
koje su već u nepovoljnom, izoliranom i krhkom položaju. Trebaju se primije-
niti adekvatne participacijske strategije kako bi se osiguralo da lokalne zajed-
nice dobiju izglednu šansu da se okoriste potencijalom turističkog tržišta, a da
ujedno ne budu ovisile isključivo o ovoj gospodarskoj grani za svoj opstanak
i razvitak. Velika odgovornost leži na plećima lokalnih vlasti da u tom smislu
izvrše najmudrije izbore razvitka.
497
Literatura
“Il turismo e’ sviluppo, ma per chi? – El turismo es desarrollo... pero para quien? “ (*“Turizam
znači razvitak, ali za koga?“) – ICEI, 2004, kampanja edukacije o razvitku, sufinancirana od
Europske komisije, projekt 87/6000 ONG/ED/2000/89/CSR
Izvješća o projektu Legambiente Friuli Venezia Giulia: “Centar za održivi razvoj (Center for Su-
stainable Development) “Una”, 2007 i 2008, Bihać – Friuli Venezia Giulia.
“Smjernice o biodiverzitetu i razvitku turizma“, Tajništvo Konvencije o biološkoj raznolikosti,
2004.
“Siromašto i očuvanje. Krajolici, ljudi i energija” – IUCN Program očuvanja šuma, 2005.
498
ZBORNIK RADOVA
Potencijali turizma
i okoliša Bosne i
Hercegovine: restauracija
napuštenih površinskih
kopova
Senka Barudanović
Jasminka Kamberović
Sažetak
Na površinskim kopovima na kojima se više ne vrši eksploatacija mrkog uglja
i lignita, u Tuzlanskom bazenu je došlo do formiranja novih vodenih tijela. Na
nekim od njih su već vidljivi procesi prirodne progradacije, te se uspostavlja-
ju i formiraju ekosistemi u različitim uslovima vlažnosti. Tu su fragmenti po-
plavnih šuma johe, poplavnih šuma vrba, te razvijene zajednice tršćaka i sub-
merznih ekosistema. Močvarni ekosistemi se danas nalaze pod jakim i brojnim
pritiscima, među kojima su najizraženiji konverzija staništa i efekti globalnih
klimatskih promjena. Vrste koje ih naseljavaju su vrlo često ugrožene i kao ta-
kve, u međunarodnim dokumentima identifikovane kao vrste čija je staništa
neophodno štititi. Restauracijom ekosistema močvara na datom području, bilo
bi moguće provesti akcije zaštite biodiverziteta, kroz uspostavu novih zašti-
ćenih područja. Svjetski trendovi u zaštiti biodiverziteta danas vode računa o
svim aspektima ljudskog blagostanja, te se preporučuje razvoj održivih privred-
nih aktivnosti povezanih sa biodiverzitetom. Primjerena privredna aktivnost u
oblastima za močvarnim staništima je održivi turizam.
Ključne riječi: napušteni kopovi, močvare, staništa, ugrožene vrste, zaštićena
područja, turizam
Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Sarajevu

Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Tuzli
499
Uvod
Prostor Bosne i Hercegovine se karakteriše izrazito visokim diverzitetom sta-
ništa ukomponovanih u pejzaže, koji se smjenjuju od mediteranskih u Neumu,
preko submediteranskih, mediteransko-montanih, gorskih, visokoplaninskih,
brdskih, peripanonskih i panonskih u Posavini. Diverzitet staništa ovog pro-
stora uslovljen je diverzitetom klime, geološke podloge i zemljišta, a rezultira
izrazitom raznolikošću živog svijeta na nivou gena, vrsta i ekosistema.
Sve biogeografske specifičnosti centralnog dijela Dinarida nalaze svoj izraz
u brojnim endemičnim oblicima, te su ovdje često prisutni i jedinstveni ekosi-
stemi sa visokim bogatstvom vrsta. Takvi tipovi ekosistema čine srž pejzaža
specifičnih za Bosnu i Hercegovinu, odnosno pejzaža u visokoplaninskom po-
jasu, u kanjonima naših tekućica, u kraškim poljima i u mozaiku močvara na
horizontalnom i vertikalnom profilu.
Navedeni pejzaži i ekosistemi, prema stepenu svoje posebnosti i jedinstve-
nosti, zaslužuju punu konzervaciju u cilju očuvanja biodiverziteta u njegovom
prirodnom okruženju. S te strane, Bosna i Hercegovina se nalazi pred strateš-
kim opredjeljenjima u odnosu prema vlastitim prirodnim vrijednostima.
S druge strane, veliki dio našeg prostora je degradiran i devastiran kroz uticaj
dugotrajnih ljudskih aktivnosti, provođenih najčešće na neodrživ način, neu-
ravnotežen sa ekosistemskim limitima, funkcijama i servisima. Pored gubitka
šuma, poljoprivrednog zemljišta, gubitka kvaliteta i kvantiteta vodnih resursa,
danas u Bosni i Hercegovini često nailazimo i na ambijentalno destruirane, ne-
produktivne, pa čak i pejzaže opasne po ljudsko zdravlje i život.
U grupu ovakvih pejzaža, pored ostalih, spadaju i napušteni površinski ko-
povi, te deponije jalovine i šljake u blizini rudnika i termoelektrana. Površinom
najveći pejzaži ovakve vrste u Bosni i Hercegovini se nalaze u okolini Tuzle,
Lukavca, Banovića i Đurđevika, te u okolini Kaknja.
Međutim, prirodni tokovi vode uslovili su nastanak novih stalnih vodenih
tijela na pojedinim lokacijama površinskih kopova. Njihova starost je različita, a
danas je mjerljiva i stepenom prirodne progradacije močvarnih ekosistema, koji
su ovdje već uspostavljeni ili su u nastanku.
Kako je priroda na ovim degradiranim staništima već zauzela vlastiti pra-
vac oporavka, humanom intervencijom kojom bi se ovi procesi ubrzali kroz
aktivnosti restauracije, na navedenim staništima bi bile uspostavljene funkcije
ekosistema močvara.
Restauracija je obnova degradiranih, oštećenih ili uništenih ekosistema kroz
aktivnu ljudsku intervenciju. Gubitak staništa (u prvom redu močvarnih) je da-
500
ZBORNIK RADOVA
nas osnovni razlog iščezavanja vrsta na Zemlji i slabljenja ekosistemskih ser-

visa.
Postoje dva načina zaustavljanja trenda gubitka staništa: konzervacija još
uvijek vrijednih staništa i restauracija degradiranih staništa. Restauracijske
aktivnosti ne mogu zamijeniti zaštitu biodiverziteta i uspostavu zaštićenih
područja. To su komplementarne aktivnosti u cilju poboljšanja kvaliteta okoliša.
Konzervacijski programi su sami po sebi nedovoljni da odgovore na klimatske
promjene u potrebnoj mjeri. U tom smislu, restauracija je od ključne važnosti
za obezbjeđivanje novih prostora za staništa, sa njima svojstvenom florom i
faunom.
Jedna od mogućnosti održivog iskorištavanja ekosistema sa uravnoteženim
funkcijama jeste turizam. Restaurirana staništa, sa uspostavljenim funkcijama
ekosistema močvara su optimalno upotrebljiva u turističke i rekreacione svrhe,
koje danas postaju potreba i praksa svakodnevnog života, a koje podrazumije-
vaju dugoročnu i održivu ekonomsku dobit.
Formiranje novih jezera

Površinska eksploatacija uglja na tuzlanskom ugljonosnom bazenu datira od
1940. g. Eksploatacija mrkog uglja vrši se u Đurđevičkom i Banovićkom, a lig-
nita u Krekanskom bazenu.
U geomorfološkom smislu tuzlanski ugljonosni bazen predstavlja najvećim
dijelom uravnjen, blago zatalasan i brdovit prostor sa nadmorskom visinom do
500 m.
Prekidima podzemnih vodenih tokova u toku površinske eksploatacije,
vremenom je došlo do formiranja brojnih vodenih tijela. Među najvećim su:
sedam jezera u Krekanskom bazenu (ukupne površine 37 ha), četiri jezera u
Banovićkom (22,5 ha), te sedam jezera u Đurđevičkom bazenu (13,2 ha).
Tabela 1 – Površina nekih jezera na napuštenim površinskim kopovima u TK
jezero ha jezero ha
Šikulje- 5 jezera 31 Ćenda 5,12
Zmajevac 1,15 Stupnica 1,84
Suhodanjsko 2,58 Odorovićko 1,74
Mušićko 5,53 Istočno-Odžak 1,44
Ramićko 6,24 Požar 1,38
Tulovićko 3,8 Šahići 1,15
501
Navedena jezera su stalna vodena tijela, različite starosti (40 -10 godina). Rani-
je formirana jezera imaju prirodni pritok vode, odnosno vlastiti vodni režim.
Uspostava vododržive podloge u vodenim tijelima je vjerovatno tekla kroz
proces erozije i dopremanja sedimenata u depresije bivših kopova.
Na navedenim površinskim kopovima je prisutan i veći broj manjih, nedav-
no formiranih vodenih tijela, na kojima još uvijek nije došlo do formiranja za-
jednica vaskularnih biljaka, te njihov ukupan broj iznosi oko 100.
Eksploatacijom uglja na ovom području degradirano je 4417,24 ha šumske
vegetacije (Krekanski bazen - 2281,41 ha; Đurđevički - 792,96 ha i Banovićki
- 1343,07 ha). Tokom posljednih decenija prošlog vijeka započeti su radovi na
rekultivaciji degradiranog zemljišta, te je rekultivisano ukupno 745 ha (16,87%),
i to kulturama kukuruza, pšenice, trava, ječma i krompira.

U cilju identifikacije danas prisutnih tipova staništa na napuštenim kopovskim
površinama, izvršena su istraživanja koja su obuhvatila terensku i laboratorij-
sku fazu rada.
Tokom terenskih istraživanja primijenjen je standardni metod fitocenološkog
snimka (Braun-Blanquet, 1964). Metod obuhvata identifikaciju abiotičke i bio-
tičke komponente ekosistema. Utvrđeni su: tip geološke podloge, tip zemljišta,
nagib i ekspozicija terena, te sastav biljne zajednice na svakom istraživanom
lokalitetu. Fitocenološki snimci su sačinjeni u ljetnom aspektu 2008. godine, na
šest kopovskih jezera Tuzlanske regije (Suhodanj, Brestovica, Mušići, Ramići,
Šići i Bistarac). Biljni materijal je prikupljen, te herbariziran ili konzerviran u 4%
formalinu.
Laboratorijska faza rada je obuhvatila konačnu determinaciju biljnih vrsta
(Tutin), te determinaciju tipova staništa sa Aneksa I Habitat Direktive.
Rezultati rada
Na novoformiranim vodenim tijelima prirodni proces progradacije ekosistema
teče spontano, te su na starijim jezerima već prisutni i neki odmakli prograda-
cioni stadiji.
Kako jezera obezbjeđuju stalno prisustvo vlage vazduha i podloge, procesom
naseljavanja biljnih i životinjskih vrsta na degradirana staništa, te realizacijom
bioloških interakcija, ovdje se uspostavljaju tipični močvarni ekosistemi. Upo-
Navedeni podaci su dobiveni planimetrisanjem sa situacionih planova površinskih kopova 1:2500.
502
ZBORNIK RADOVA
redo sa zauzimanjem svih slobodnih tipova staništa, na jezerima se uspostavlja

i puni diverzitet močvarnih ekosistema, u različitim uslovima vlažnosti kopne-
ne i vodene sredine.
Stepen progradacije je različit, te se u najodmaklijim stadijima u okolini jeze-
ra uočava prisustvo fragmenata poplavnih šuma sa johom i poplavnih šuma sa
vrbama.
Tabela 2 – Zajednice poplavnih šuma na kopovskim jezerima Tuzlanske regije
Lokalitet Suhodanj Brestovica Bistarac Bistarac Mušići
Nadmorska visina 290 294 254 254 358
Ekspozicija E ravno N NW ravno
Nagib <5° ravno <5° 20° ravno
Pješčari i
Geološka podloga Laporci Laporci Pješčari Pješčari
andeziti
Močvarno Močvarno Močvarno Hidrogena
Tip zemljišta Deposol
glejno glejno glejno crnica
Veličina snimka u m2 100 100 200 20 50
Opšta pokrovnost u % 70 95 98 95 70
Datum 17.08.2008 08.08.2008 23.08.2008 23.08.2008 08.08.2008
Floristički sastav 1 2 3 4 5
Sprat drveća do 8 m
Salix alba l. 3.3 4.4 3.3 2.2 1.2
Populus alba l. 3.3. +.1
Quercus robur l. +.1
Sprat drveća do 3 m
Salix fragilis l. 1.1
Carpinus betulus l. +.1
Sprat grmlja
Salix purpurea l. 1.1 1.1 2.2
Salix cinerea l. 1.1 1.1 2.2
Cornus sanguinea l. +.1
Acer tataricum l. +.2
Sprat zeljastih biljaka

Lycopus europaeus L. 1.1 1.2 1.1 1.1 1.1
Alisma plantago-aquatica L. 1.1 1.1 +.1 1.1
Eupatorium cannabinum L. 1.1 1.1 1.1 1.1
Typha latifolia L 1.2 1.2 3.4
Inula salicina L. 1.1 +.1 1.1
Agropyron repens (L.) P. Beauv. 1.2 1.2
503
Mentha aquatica L. +.1 1.1
Potentilla reptans L. 1.1 3.3
Lysimachia nummularia L. +.1 1.1
Equisetum arvense L. +.1 2.2
Carex sp. 1.2 1.2
Juncus effusus L. 2.3 1.2
Epilobium palustre L. +.1
Typha angustifolia L. 1.2 1.2
Juncus glaucus Ehrh. 1.3 1.3
Ranunculus repens L. +.1
Cyperus fuscus L. +.2
Lysimachia vulgaris L. 1.1
Lythrum salicaria L. +.1
Scirpus sylvaticus L. 1.4
Ranunculus acris L. +.1
Rorippa palustris (L.) Bess 1.1
Convulvulus arvensis L. +.1
Holcus lanatus L. +.2
Tanacetum vulgare L. +.1
Mentha arvensisL. +.1
Plantago major L. +.2
Pimpinela major L. 1.1
Lathyrus silvester L. +.1
Vicia cracca L. +.1
Agrimonia eupatoria L. 2.1
Centaurea jacea L. 1.1
Achillea millefolium L. +.1
Ambrosia artemisiifolia L. 1.1
Inula helenium L. +.1
Stenactis annua (L.) Nes 1.1
Daucus carota L. 1.1
Phragmites communisTrin. 1.1
Sparganium erectum L. 1.2
Prunella vulgarisL. 1.1
Schoenoplectus lacuster (L.)
1.2
Palla
Stadije na nižem stepenu progradacije u kopnenoj sredini karakteriše prisu-

stvo zeljastih vrsta prilagođenih na visoko prisustvo vlažnosti, kao što su broj-
ne vrste rodova Carex, Equisetum i Juncus itd.
504
ZBORNIK RADOVA
U vodenoj sredini uspostavljene funkcije močvarnih ekosistema indiciraju,

pored ostalih, i tipični predstavnici flore i faune, kao što su trska (Phragmites
communis), rogoz (Typha latifolia), te različite vrste vodozemaca, gmizavaca i
riba. U pojedinim jezerima formirane su i zajednice sa submerznim vodenim
biljkama.
Diskusija
Močvare i vodenjare danas spadaju u grupu najugroženijih ekosistema u svije-
tu, pa i kod nas. Među pritiscima koji danas djeluju na močvarne ekosisteme,
najizraženiji su:
 procesi konverzije staništa. Močvarna staništa su dugo vrijeme u ljudskoj
historiji shvatana kao neupotrebljiva i sama po sebi nekorisna, te su doživ-
ljavala snažne pritiske, među kojima je najintenzivniji proces isušivanja i
konverzije u poljoprivredne površine. Pored toga, močvare su često isuši-
vane i u cilju izgradnje saobraćajnica, a u posljednje vrijeme čak i izgradnje
industrijskih i drugih privrednih objekata. Nasuprot tome, brojne močvare
su pretrpile konverziju u hidroakumulacije, a svaki od pritisaka je rezulti-
rao nepovratnim gubitkom staništa vrsta (gubitkom vrsta u krajnjoj konse-
kvenci) koje su prilagođene na ove životne uslove.
 Globalne klimatske promjene, rezultirajući globalnim zatopljavanjem pla-
nete, ubrzavaju proces isušivanja močvara i nestanka velikog dijela global-
nog biodiverziteta.
S te strane, svako očuvano (kao i stvoreno) močvarno stanište, predstavlja
mogućnost više za opstanak danas najugroženijih biljnih i životinjskih vrsta, te
mogućnost opstanka onih vrsta i ekosistema koji od njih indirektno zavise.
Zbog ograničenosti hidromorfnih zemljišta na prostoru BiH (svega do 15%
površine), te njihove stalne melioracije i isušivanja, močvarna staništa Bosne i
Hercegovine su prirodno ograničena na male površine. Kompleks močvarnih
pejzaža u BiH je najvećim dijelom vezan za rijeku Savu i njene pritoke, sa po-
sebnom cjelinom močvarnih staništa u dolini rijeke Spreče. U sastav močvarnih
pejzaža ulazi veći broj ekosistema sa visokim pejzažnim vrijednostima koje čita-
vim ravničarskim prostorima daju posebna ekološka i biogeografska obilježja.
Dakle, restauracijom močvarnih ekosistema i ubrzavanjem prirodnih procesa
progradacije močvarne vegetacije na formiranim vodenim tijelima napuštenih
površinskih kopova, bilo bi omogućeno očuvanje i konzervacija ugroženih vr-
505
sta i ekosistema, te širenje njihovih (danas veoma reduciranih) areala na njima
prirodnim tipovima staništa.
Nanovo uspostavljene funkcije močvarnih ekosistema bilo bi neophodno šti-
titi od daljih negativnih uticaja i pritisaka, kroz uspostavu zaštićenih područja
odgovarajuće kategorije. Takve akcije, danas imaju podlogu u Zakonu o zaštiti
prirode FBiH, koji u članu 24. navodi:
“Ovim zakonom uređuje se očuvanje biološke raznolikosti kroz zaštitu i očuvanje
prirodnih staništa i divljih biljnih i životinjskih vrsta, te preduzimanje ekonom-
skih, društvenih i kulturnih mjera radi održavanja ili obnavljanja prirodnih
staništa, divljih biljnih i životinjskih vrsta i očuvanja izvornog stanja.”
Pored toga, međunarodni dokumenti koje je Bosna i Hercegovina potpisala

i ratifikovala, kao što su Konvencija o biološkoj raznolikosti (Rio de Janeiro,
1992), Konvencija o močvarama od međunarodne važnosti (Ramsar, 1971), za-
htijevaju od BiH konzervaciju biodiverziteta kao jedan od osnovnih pravaca
implementacije.
Posebnu važnost za Bosnu i Hercegovinu, kao državu sa intencijama evrop-
skih integracija, imaju Habitat Directive i Bird Directive, koje od svih članica
EU zahtijevaju uspostavu, proširenje i održavanje ekoloških mreža. U članu 3.,
Direktive o pticama se navodi:
“.... zemlje članice će preduzeti potrebne mjere očuvanja, održanja ili ponovne
uspostave potrebne raznolikosti staništa za sve vrste ptica, navedene u Aneksu I
Direktive.“
Močvare danas predstavljaju veliki dio mreže područja i koridora (Natura
2000) koja služe očuvanju biodiverziteta Evrope, kako u zemljama EU, tako i u
zemljama sa ekonomijom u tranziciji.
Ovakvi tipovi staništa imaju poseban značaj za močvarne (naročito migrator-
ne) vrste ptica, koje ovdje nalaze rijetke uslove za odmor, prehranu, pa i gnijež-
đenje. Najtipičnije među njima, koje posjećuju ove tipove ekosistema su Ciconia
ciconia i Anas platyrinchos, koje se, kao i veliki broj drugih močvarnih vrsta, nalaze
na Aneksu I i II Direktive o pticama, kao vrste sa potrebom zaštite staništa.
Novi pristup zaštiti i očuvanju biodiverziteta u svijetu vodi računa o ljud-
skom blagostanju i potrebama, kao jednom od osnovnih motiva konzervacij-
skih aktivnosti. Stoga se i u zaštiti močvarnih staništa nastoje uspostaviti eko-
nomski tokovi sa ciljem ostvarenja profita. Zaštita močvarnih područja danas
nalazi svoje mjesto prvenstveno kroz razvoj održive turističke industije. Iako
ne postoje dokazi o ispravnosti vode u novoformiranim jezerima, na pojedinim
506
ZBORNIK RADOVA
lokalitetima (jezero Bistarac), već su razvijeni i oblici lokalnog turizma, potpo-

mognuti privatnim kapitalom i mogućnostima ostvarenja profita.
Razvoj ekonomskog procesa sa ciljem ostvarenja održive dobiti višestruko je
ostvariv kroz restauraciju vodenih staništa na površinskim kopovima, i to kroz
aktiviranje i angažovanje:
 naučnog i stručnog kadra u procjeni stanja i kapaciteta ekosistema,
 naučnog i stručnog kadra (biološke, poljoprivredne, šumarske, ekonomske,
arhitektonske i građevinske struke) u restauraciji ekosistema i pejzaža,
 nekvalifikovane i kvalifikovane radne snage u procesu razvoja i uspostave
turističke djelatnosti,
 radne snage u aktivnostima stalnog monitoringa stanja,
 radne snage u aktivnostima održivog turistima,
 privatnog kapitala,
 lokalnih zajednica,
 indirektno vezanih ciljnih grupa.
U pitanjima finansiranja restauracijskih aktivnosti na napuštenim površin-
skim kopovima u Bosni i Hercegovini, potrebno je istaknuti činjenicu da niti
najrazvijenije zemlje svijeta, sa istim identifikovanim ekološkim problemom,
nisu imale sredstva spremna za njegovo rješavanje. Pozitivnu polaznu poziciju
predstavlja međunarodna zajednica, sa definisanom i uspostavljenom povolj-
nom klimom za finansiranje ovakvog tipa aktivnosti, koja proizilazi iz činjenice
da jedini mogući oblik adaptacije na postojeće i nadolazeće klimatske promjene
predstavlja upravo očuvanje biodiverziteta planete.
Zaključci
Organizovanim strateškim programom u cilju restauracije ekosistema na na-
puštenim površinskim kopovima, Bosna i Hercegovina bi ostvarila višestruku
korist, u vidu:
 oporavljanja i zaštite biodiverziteta vrsta i ekosistema, kao vlastitog intere-
sa. Zaštita biodiverziteta, kao komponente kvaliteta življenja je interes svih
građana Bosne i Hercegovine.
 implementacije Konvencije o biodiverzitetu, Konvencije o močvarama od
međunarodne važnosti i Okvirne konvencije o klimatskim promjenama.
507
Realizacija obaveza preuzetih ratifikovanjem međunarodnih dokumenata
je cilj države BiH.
 implementacije evropskih direktiva. Približavanje evropskim standardima
je način ulaska u Evropsku zajednicu.
 širenja mreže zaštićenih područja. Uspostava zaštićenih područja i resta-
uracija degradiranih ekosistema je jedini vid adaptacije na klimatske pro-
mjene.
 kontrolisanja postojećih oblika neodrživog turizma. Uspostava kontrole
i monitoringa nad stihijski razvijanim djelatnostima je interes društvene
zajednice.
 angažovanje privatnog i inostranog kapitala. Angažovanje i kontrola ka-
pitala kroz organizovane djelatnosti su način smanjenja siromaštva, a cilj
građana i društvene zajednice.
 razvoj održivog turizma. Sticanje dobiti uz ostvarenje ostalih ciljeva je
osnova održivosti prostora i zajednice.
Literatura
Council of Europe (1979): Council Directive 79/409/EEC on the conservation of wild birds, Offi-
cial Journal L 103, 25/04/1979 P. 0001 – 0018;
Council of Europe (1992): Council Directive 92/43/EEC on the conservation of natural habitats
and of wild fauna and flora, OJ L 206, 22.7.1992, p. 7–50;
Federalno ministarstvo prostornog uređenja i okoliša (2003): Zakon o zaštiti prirode FBiH. Sl.
Novine FBiH 33/03, Sarajevo;
Horvat, I., Glavač, V. & Ellenberg, H. 1974. Vegetation of Sudosteuropas. Geobotanica Selecta, IV.
Gustav Fischer Verlag, Stuttgart.
Redžić., S., Barudanović, S., Radević, M. (ed.), (2007): Prvi nacionalni izvještaj za CBD: Bosna i Herce-
govina - Zemlja raznolikosti, Federalno ministarstvo okoliša i turizma, Sarajevo (u štampi);
Smajić, S. (2007): Geografski aspekt površinske eksploatacije uglja na području tuzlanskog baze-
na. Magistarski rad. Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Tuzli.
Rodwell, J.S., Schamninee, J.H.J, Mucina, L., Pignatti, S., Dring, J. & Moss, D. 2002. The Diversity
of European Vegetation. An overview of phytosociological alliances and their relationships
to EUNIS habitats. Wageningen, NL.EC-LNV. Report EC-LNV nr. 2002/054.
Tutin, T.G., Heywood, V.H., Burges, N. A., Moore, D. M., Valentine, D. H, Walters, S. & Weeb, D.
A. (eds.) et al. 1964 – 1980. Flora Europea. Vol. I -V. Cambridge University Pres, Cambridge,
London, New York, New Rochelle, Melbourne, Sydney.
508
ZBORNIK RADOVA
Abstract
The new waterbodies on abandoned mineland for surface exploitation of brown
coal and lignite in Tuzla coal basin are recently formed. Through ecosystems
established in different humidity conditions, on certain localities, process of na-
ture progradation is indicated. There are fragments of riparian alder and wil-
low forests, as well as already vigorous cane communities and submerse eco-
systems. At the global scale, wetlands are recently under intense and numerous
pressures, within them habitats conversion and climate change effects are most
distinctive. Species that are inhabit wetland ecosystems are often threatened
and accordingly, identified by international documents as species in need for
strong habitat protection. By restoration of wetland ecosystems on mentioned
area, it would be possible to conduct the line of action for biodiversity protection
through establishment of new protected ares. The recent international trends in
biodiversity protection are guided by human well being too, and improvement
of sustainable economic activities related to biodiversity is recommended. The
tourism is the most appropriate activity in certain wetland areas.
Key words: abandoned mineland, wetlands, habitats, threatened species,
protected areas, tourism
509
ZBORNIK RADOVA
SUSTAV PRAĆENJA,
NADZORA I ORGANIZACIJE
OTKLANJANJA POSLJEDICA
ISTAKANJA OTROVNIH I
DRUGIH ŠTETNIH MATERIJA U
MORE
Ljubomir Samardžija
Sažetak
Kao prvo, sustav praćenja, nadzora i organizacije otklanjanja posljedica ista-
kanja otrovnih i drugih štetnih materija u more ili drugi recipijent predstavlja
jedan od mogućih načina sagledavanja problema zaštite čovjekove sredine u
fazi transporta kada su posljedice akcidenta najteže, kada zahvataju vrlo širok
prostor i to, što je veoma značajno, na lokalitetima gdje u pravilu nedostaju
stručni ljudi, odgovarajuća oprema i sredstva za sprečavanje daljnjeg isticanja
u vodeno okruženje. Kao drugo, predviđenim mjerama zaštite i spašavanja po-
sljedice takvog istakanja treba svesti na najmanju moguću mjeru.
Ključne riječi: praćenje,otklanjanje posljedica, otrovne materije, more, rijeke
Uvod
Imajući u vidu sadašnji stupanj zagađenosti mora, rijeka i jezera, ne smijemo
čekati da neki slučaj ukloni posljedice takvog zagađenja. Moramo djelovati mu-
dro i preventivno kako bismo sveli sve posljedice od samog početka na najma-
nju mjeru ili kako bismo ih bar prvo učinili bezopasnima prije njihova sustav-
nog uklanjanja.
Prof. Ljubomir Samardžija, Bihać, Bosna i Hercegovina, e-mail: ljubsa@bih.net.ba
511
Objektivno, mi nismo ni svjesni koliko je velika količina otrovnih i drugih
štetnih materija u fazi transporta od velikih proizvođača takvih sirovina ili po-
luproizvoda do velikih industrijskih potrošača. Najčešći putovi prijevoza ta-
kvih materija su vodeni putovi.
Mogućnost takvog istakanja velikih količina čini neprocjenjive štete. Rad od
slučaja do slučaja ne može garantirati u prvom trenutku uspješno djelovanje i
otklanjanje posljedica, pa makar stručnjaci bili opremljeni podesnom logisti-
kom i sredstvima. Neprimjereno i neorganizirano uklanjanje posljedica ne zna-
či samo da neće dati rezultata, nego da ono može upropastiti vodu za jedno
duže vrijeme, a posljedice toga mogu biti veće od primarnog oštećenja okoliša.
Ovo je posebice važno za granična područja vodnih sustava, u stvari za me-
đunarodne vode, jer se moraju riješiti sitni nacionalni i lokalni interesi brodo-
vlasnika koji vrše tranzit tih materijala.
Interesi brokera kojim je objektivno u prvom trenutku najvažnije da “učine
sve moguće“ da prođe vrijeme potrebno da dotična zemlja ili zemlje zaborave
cijelu stvar, a to su zemlje koje su najugroženije na široj lokaciji akcidenta.
To je unaprijed izgubljena bitka ako se vodi bez angažiranja onih koji znaju:
uzrok akcidenta, karakteristike toksičnih ili štetnih materija, primarne i sekun-
darne posljedice i kako ih neutralizirati.
U tom pravcu trebalo bi osnovati Centar za praćenje, nadzor i uklanjanje po-
sljedica kako bi se omogućilo kontinuirano obavljanje ovih funkcija. Broj upo-
slenika u tom centru bio bi malen. Sjedište Centra (Malta ili Sicilija) trebalo bi
biti u području najčešćih pomorskih putovanja s objektivno najboljim moguć-
nostima za praćenje akcidenata u Perzijskom zaljevu, na Mediteranu, na zapad-
noj obali Europe i Africi. Kasnije bi se mogla osnovati neka vrsta sekcija prema
Meksičkom zaljevu, SAD, Indoneziji itd.
Za početak zadatak Centra bi bio:
1. Registrirati najveće firme koje proizvode dvadesetak najčešćih industrij-
skih sirovina i poluproizvoda koji, ako iscure u vodni sustav, mogu izazva-
ti veoma široke i teške posljedice.
2. Zatražiti recept koji sadrži sredstva (kemijska, fizikalna i druge metode) i
mogućnosti neutralizacije i detoksikacije kao i optimalno vrijeme da se na
njih utječe kako bi se što više smanjile posljedice kao prvo, a kao drugo za
duži period.
3. Registrirati veće proizvodne firme s njihovim prijevoznim sredstvima –
tankerima čiji su kapaciteti uvijek u fazi transporta. Kritična masa toksič-
512
ZBORNIK RADOVA
nih materija po jedinici transporta mogla bi biti, na primjer, 15 četvornih

milja vode iznad dopuštenog prosjeka.
4. Ukupna globalna dužina transporta tih materijala po putovanjima (točke 1
i 5) prema ugroženim sekcijama.
5. Lokacija najvećih korisnika tih materijala (točka 1).
6. Registracija industrijskih i drugih kompanija koje su smještene blizu proiz
vodnje/eksploatacije, uzimajući u obzir najfrekventnija putovanja, može
se koristiti kao profesionalna pomoć za:
a) zaustavljanje daljnjeg curenja otrovnih materija provođenjem tehnič-
kih mjera na plovnim objektima;
b) neutraliziranje, zapravo otklanjanje posljedica do dolaska proizvo-
đača sa svojom vlastitom opremom, stručnjacima i sredstvima, ako
je to potrebno i moguće za poduzimanje optimalnih mjera zaštite i
spašavanja. (Proizvođač može biti nekoliko malja udaljen od akciden-
ta. Njegov dolazak nakon proteka određenog vremena je beskoristan,
šteta je već tu, posljedice su poznate, a najuspješniji izvršitelj vrlo često
će biti i jedini koji će izvršavati od početka do kraja što god bude po-
trebno, naravno uz naknadu).
Djelatnosti centra
Djelatnosti Centra bi bile:
I. PRAĆENJE TRANSPORTA OTROVNIH

ODNOSNO ŠTETNIH SUPSTANCI
1. Registracija transporta tereta s otrovnim i drugim štetnim tvarima čija bi
ukupna ispuštena količina značila opasnost zagađenja više od 15 četvornih
milja vode.
2. Operativno praćenje transportne rute.
3. Praćenje meteoroloških uvjeta, gustoće općeg prometa, promjene puta ako
je potrebno, privremenog zaustavljanja u sigurnim lukama, te traženje do-
datnih sigurnosnih mjera.
513
II. NADZOR TERETA U FAZI ISTJECANJA I
POJAČANOG ZAGAĐENJA I UKLANJANJE
POSLJEDICA
1. Sprečavanje potpunog istjecanja tereta poduzimanjem tehničkih i drugih
mjera i sredstava na raspolaganju kapetanu prvo po stručnim instrukcija-
ma Centra i uz obavezu najbližeg registriranog vlasnika da dadne na ras-
polaganje osoblje i sredstva za sprečavanje istjecanja, a to je u pravilu onaj
kome će se uputiti odštetni zahtjev (točka 6a).
2. Provođenje mjera neutralizacije, odnosno eliminacije posljedica upotre-
bom kemijskih sredstava ili drugih fizičkih i tehničkih postupaka i metoda,
primarnih i sekundarnih, na licu mjesta odmah nakon akcidenta (neutra-
lizacija jednostavnim dodavanjem kiselina ili lužina, stavljanje ugljičnog
dioksida u vodu i miješanje s otrovnom travi, oksidacijom itd.) s pozivom
najbližem registriranom vlasniku da stavi na raspolaganje osoblje, opremu
i sredstva za uklanjanje vidljivog zagađenja (točka 6b).
3. Nadzor nad zagađenim dijelom morskog okoliša (otrovna mjesta, drugim
riječima miješanje morske vode i otrovnih tvari) stalno prateći količinu
istekle tvari, brzinu i pravac njezina širenja, dodatne posljedice itd. Nadzor
nad teretom u fazi istjecanja i pojačanog zagađenja te poduzimanje mjera
za otklanjanje posljedica su sinkronizirane aktivnosti; obje se provode od
samog početka istjecanja otrovne tvari pa do kraja aktivnosti za uklanjanje
posljedica pojačanog zagađenja.
4. Blagovremeno informiranje državnih agencija u slučaju akcidenta (lučka
kapetanija) u čijoj se blizini dogodio akcident s izvješćem o mogućim po-
sljedicama kao i mjerama i postupcima zaštite, uklanjanju posljedica akci-
denta s njihove strane.
5. Poziv korisniku tereta – pomorac-osiguravatelj-proizvođač – i drugim dr-
žavnim i međunarodnim institucijama ovisno o veličini posljedica i od sva-
kog konkretnog slučaja. Centar će razmijeniti potrebne baze podataka za
donošenje ispravne odluke za sve zainteresirane, voditi evidenciju itd.
6. Korištenje rezervne tehničke opreme i sredstava za uklanjanje posljedica s
točaka koje će se formirati u najugroženijim sektorima transporta otrovnih
tvari.
514
ZBORNIK RADOVA
Financiranje, sporazum
Centar za praćenje, nadzor u uklanjanje posljedica izlijevanja otrovnih odnosno
štetnih tvari financirao bi svoj vlastiti rad na temelju čisto materijalnih odno-
sa zainteresiranih faktora koji će te odnose urediti zaključivanjem međusobnih
ugovora.
Centar će zaključiti ugovore:
1. S vlasnikom tereta s obzirom na godišnji prosjek prevezenih količina otrov-
nih odnosno štetnih tvari.
2. S brodarom – brokerom prema jedinici transporta ili prema godišnjem pro-
sjeku ukupne prevezene količine otrovnih tvari.
3. S domaćim i međunarodnim osiguravajućim društvima koja će sudjelovati
u plaćanju štete bez obzira kolike su posljedice.
4. Sa zemljama s najčešćim pomorskim rutama koje su najzainteresiranije
za ukupno smanjenje odnosno uklanjanje posljedica ispuštanja otrovnih i
drugih štetnih tvari.
5. S proizvođačima kao njihov doprinos ekologiji.
6. S međunarodnim institucijama.
Jedan dio prikupljenih sredstava koristit će se za rad operativnog Centra, a
drugi veći dio za istraživački rad prema određenim prioritetnim problemima iz
domene rada Centra. U prvom trenutku postavlja se pitanje koliko se mogu ko-
ristiti iskustva s fizikalno-kemijskim metodama pročišćavanja otpadnih i indu-
strijskih voda u morskom okruženju. Izrada registra proizvođača i potrošača,
sektora, vjetrova, oceanskih struja, trajnih zagađenja s prosječnim dimenzijama
i tipovima prema sektoru ugroženosti itd.
Nakon tako usmjerenog rada Centra, dolazi se do operativnih faza s kojima
će, odmah po iznalaženju izvođača, započeti funkcije Centra.
Zaključak
Djelokrug rada Centra pruža saznanja o velikoj količini koncentriranih otrov-
nih materijala, koji su u svakom trenutku u fazi transporta, kao i o mogućim
posljedicama ako se akcident dogodi. Druga također veoma važna značajka
djelokruga rada Centra jest da on inicira planirane mjere zaštite i spašavanja
angažiranjem ljudi, sredstava i opreme zainteresiranih zemalja prema sektori-
ma ugroženosti. Najvažnija funkcija Centra da prikupi informacije o akcidentu
– potpune, konkretne i dostupne svim zainteresiranim subjektima: onima koji
515
su tu da zaustave akcident, ili da uklone posljedice kao i onima koji će živjeti s
tim posljedicama godinama kasnije.
Također važna značajka Centra jest i ta što on onemogućuje da se stvarni
podaci zloupotrijebe za neobjektivne i lažne informacije za javnost o stvarnim
posljedicama istjecanja otrovnih i štetnih materija u more.
Prekomorski transport otrovnih i drugih štetnih materijala mogao bi postati
sredstvo terorističke ucjene, stoga je naš zadatak da kroz rad Centra smanjimo
mogućnost njegove upotrebe.
Znak je u obliku istostraničnog trokuta čije su stranice označene narančastom

bojom, koja asocira na postojanje opasnosti, a u isto vrijeme označava tri glavne
funkcije Centra. S lijeve strane trokuta stoji riječ “FOLLOWING“, koja označa-
va praćenje transporta. S desne strane trokuta stoji riječ “MONITORING“ koja
znači nadzor transporta na mjestu gdje je došlo do posljedica istjecanja u more.
Ova je aktivnost simbolično označena s dva oka, jedno iza drugog.
Uz osnovicu trokuta nalaze se riječi “ELIMINATIN OF CONSEQUENCES“,
koje označavaju djelokrug rada Centra u procesu uklanjanja posljedica istjeca-
nja štetnih materijala (treća funkcija Centra).
U centru znaka stoji simbol broda, istekli otrovni materijal obojen crveno, te
jedna posuda koja simbolizira dodavanje drugih materijala da se neutraliziraju
posljedice štetnog materijala.
516
ZBORNIK RADOVA
THE SYSTEM OF MONITORING,

SUPERVISING AND
ORGANISING ELIMINATION
OF THE CONSEQUENCES
OF POISONOUS AND OTHER
HARMFUL MATERIALS
LEAKING INTO THE SEA
Abstract
First, the system of monitoring, supervising and organising the elimination the
consequences of poisonous and other harmful materials leaking into the sea or
some other recipient, is one of the possible ways for addressing the problem of
human environment protection at the stage of transport when the consequences
of the accident are the most serious, when they affect a very wide area, and this,
what is very important, at the localities lacking, as a rule, professional people,
appropriate equipment and the instruments for preventing further leakage into
the water environment. Second, the consequences of such leaking should be
reduced to the least possible measure by applying the provided measures of
protection and salvage.
Key words: monitoring, elimination of consequences, poisonous materials,
the sea, rivers
517
ZBORNIK RADOVA
Isporuka tehnologije
za implementaciju
integrisanog sistema za
upravljanje otpadom u
Unsko-sanskom kantonu,
BiH – 2007. godina, projekt
u sklopu Oficijelne
razvojne saradnje Češke
Republike
František Pavlíček & al.
1. Uvod
Projekt “Isporuka tehnologije za implementaciju integrisanog sistema za
upravljanje otpadom u Unsko-sanskom kantonu, Bihać, BiH” bio je započet u
julu 2006. i biće završen u decembru 2010.
Naručilac: Ministarstvo industrije i trgovine Češke Republike
Realizator: dioničko društvo GEOtest Brno, a.s., Češka Republika
Osnovni outputi, koji izlaze iz ukupne strategije i očekivanog završnog stanja
poslije realizacije projekta su:
A) Kompletna dokumentacija za izgradnju i promet osigurane deponije otpa-
da u Unsko-sanskom kantonu.
Ing. Jan Pejřil, ing. Pavel Benkovič, ing. Jan Hillermann, PhD, Mgr. Pavlína Hlavinková PhD, PhD František Pavlíček,
Dioničko društvo GEOtest Brno, a.s., Brno, Češka Republika, e-mail: pejril@geotest.cz
519
B) Kompletna dokumentacija za eliminaciju negativnih uticaja sadašnjih
“divljih“ deponija u Unsko-sanskom kantonu.
C) Koncepcija postupanja s komunalnim i ostalim otpadom u Unsko-sanskom
kantonu.
Za potrebe konferencije “Zaštićena područja u funkciji održivog razvoja”
izabrali smo output B, jer smatramo da je najviše interesantan za učesnike kon-
ferencije a isto tako i za predstavnike Unsko-sanskog kantona. Stručni radovi
na outputu B – problematika postojećih “divljih” deponija, bili su izvršeni u
periodu od januara do avgusta 2007.
2. Ciljevi rada
I. Istraživanje i naredna procjena negativnih efekata postojećih deponija na
životnu sredinu i na zdravlje stanovništva.
II. Priprema projekta za zatvaranje, sanaciju i rekultivaciju najrizičnijih starih
i divljih deponija u kantonu.
3. Metodologija
3.1 Istraživanje i naredna procjena negativnih

efekata postojećih deponija na životnu sredinu i
na zdravlje stanovništva.
3.1.1 Prva etapa istraživanja

U 1. etapi bilo je na osnovu postojećih informacija iz dostupnih izvora, izvršeno
lokalizovanje postojećih deponija. Poslije toga, bila je izvršena kod najpoznatijih
deponija kontrola na terenu i za svaku deponiju je bio izrađen evidencijski list
(karakteristika deponije). U prvoj etapi bilo je istraživano ukupno 14 deponija.
3.1.2 Druga etapa istraživanja

U drugoj etapi bili su procjenjivani pojedini rizici deponije i to na osnovu po-
tencijala – emisijskog, transmisijskog i imisijskog (ETI-modeli). Ocjenjivanje
je bilo izvršeno na osnovu metodike H.-P. Huppert-Nieder (1992). U sklopu
emisijskog potencijala se ocjenjuje odnos deponije prema životnoj sredini i mo-
gući uticaj, kod transmisijskog potencijala se ocjenjuju mogućnosti proširenja
zagađenja, i na kraju, kod imisijskog potencijala se ocjenjuje uglavnom uticaj
520
ZBORNIK RADOVA
na ljudsko zdravlje. Zbirom pojedinih vrijednosti za svaku deponiju, dobila se

ukupna vrijednost koja karakteriše rizičnost deponije.
Izrađeno ocjenjivanje je omogućilo međusobno kompariranje deponija i izra-
du redoslijeda nužde za rješenje njihove sanacije i rekultivacije.
Opis kategorija:
1. kategorija Zahtijeva da se odmah izvrše odgovarajuće aktivnosti i da se uradi detaljnije istraživanje
2. kategorija Zahtijeva naredno detaljno istraživanje – 1. prioriteta
3. kategorija Zahtijeva naredno detaljno istraživanje – 2. prioriteta
4. kategorija Nema potrebe da se odmah vrše istraživanja
5. kategorija Nema potrebe da se vrše bilo kakva druga istraživanja
3.1.3 Treća etapa istraživanja

U 3. etapi bilo je izvršeno detaljno istraživanje na terenu na području deponija,
koje su bile u prethodnoj etapi ocijenjene kao najrizičnije (za deponije svrstane
u prve tri kategorije). Obim i cilj radova bio je usmjeren potrebom za dobivanje
osnovnih materijala za izradu projektne dokumentacije za njihovu rekultivaci-
ju, monitoring i eventualnu sanaciju. Ukupno se istraživalo na području osam
deponija, koje su bile u prvoj etapi ocijenjene kao najrizičnije.
Detaljno istraživanje sastojalo se od detaljnog geodetskog mjerenja pojedinih
deponija, od uzimanja i analize uzoraka čvrstih materijala i tla, dalje od uzima-
nja i analize uzoraka podzemnih i površinskih voda, mjerenja pojave deponij-
skog plina na pojedinim lokacijama i u njihovoj okolini i od provjere geološke
podloge pojedinih deponija uključujući dopunu foto-dokumentacije.
Analitička aktivnost
Kod uzetih uzoraka su bili definisani i izabrani osnovni parametri zagađenja
površinskih i otpadnih voda, to znači da je bila urađena osnovna fizikalno-he-
mijska analiza, mikrobiološka analiza, određivanje odabranih teških metala i
naftnih materijala.
Uzorci zemlje su bili uzeti na svim ocjenjivanim lokalitetima za pomoći ruč-
ne bušeće sonde, većinom iz dubine 50 do 100 cm, u uzetim uzorcima su bili
definisani odabrani osnovni parametri zagađenja u vodnom luženju (to znači
određivanje kategorije luženja) i određivanje sadržaja odabranih štetnih mate-
rijala u suhom drvu.
521
Uzeti uzorci su bili prevezeni u prenosnim rashladnim boksovima autima
izrađivača u Češku Republiku, gdje su bili predani na obradu u akreditovanu
laboratoriju ČIA br. 1271 dioničkog društva GEOtest Brno, a.s. da se izvrši la-
boratorijska analiza u gore navedenom obimu.
Mjerenje deponijskih plinova

Dijelom detaljnog terenskog istraživanja bilo je i mjerenje deponijskih plinova
na pojedinim lokacijama. Deponijski plin je bio mjeren metodom “in situ“ uz
pomoć atmogeokemijskih aparata, u ovom slučaju uređaja za mjerenje ECO-
PROBE 5. Mjerenje je bilo fokusirano na otkrivanje plinova, čija pojava je tipična
za deponije: metan, oksid ugljenični, kisionik, dekan i isparljivi organički mate-
rijali. Podzemno mjerenje je bilo realizovano iz ručno dubljenih neopremljenih
vrtova, koji su se završavali u dubini 0,6 do 1 m ispod terena.
Geodetski radovi
Deponije su bile goniometrirane u lokalnom koordinatnom i visinskom siste-
mu. Na svakom lokalitetu su bili stabilizovani geodetskim klinovima dvije do
tri čvrste tačke. Za položajno i visinsko mjerenje je bio upotrijebljen metod elek-
trooptičke tahimetrije. Istovremeno sa mjerenjem detaljnih tačaka su bili gonio-
metrirani objekti za monitoring, na kojima je bio izvršen odabir uzoraka vode i
zemlje i sonde atmogeokemijskog mjerenja.
Za položajno i visinsko mjerenje je bio upotrijebljen GEODIMETER 640 proi-
zvodni broj 10708 sa odgovarajućim refleksnim sistemom. Vrijednosti dobivene
mjerenjem su bile obrađene u programima Groma 7.0 i Atlas na PC. Od tačaka
detaljnog mjerenja bili su u programu Atlas napravljeni digitalni modeli terena
pojedinih deponija, u kojima su bila prikazana istraživačka djela.
3.2 Priprema projekta za zatvaranje, sanaciju i

rekultivaciju najrizičnijih starih i divljih deponija u
kantonu
Na osnovu ocjenjivanja potrebe za rješenje kod istraživanih deponija u sklo-
pu prošle etape, bila je u slučaju osam najrizičnijih deponija, koje evidentno
iskazuju postojanje negativnih uticaja na životnu sredinu, izrađena projektna
dokumentacija za rekultivaciju deponije, koja sadrži prijedlog sanacijskih mjera
za umanjenje ili uklanjanje ovih uticaja (tehničke mjere, prijedlog obima daljnjih
istraživačkih radova, prijedlog obima monitoringa itd.).
Za ostale deponije predloženo je jedno od ovih rješenja:
1) Uklanjanje deponije i uključenje prostora deponije u okolnu krajinu.
522
ZBORNIK RADOVA
2) Monitoring uticaja na životnu sredinu (kod deponija bez potrebe daljnjih

sanacijskih radova).
3) Izrada projekta rekultivacije za drugu etapu.
4. Glavni rezultati
4.1 Istraživanje i naredna procjena negativnih

efekata postojećih deponija na životnu sredinu i
na zdravlje stanovništva
4.1.1 I. etapa – lokalizovanje postojećih deponija

Odabrane deponije Unsko-sanskog kantona (identifikovane u sklopu prve eta-
pe istraživanja)
Gorjevac-Kruškovača – otvorena deponija
Bihać
Vučjak – stara deponija
Krivodol – zatvorena deponija za Bužim, Cazin i Bosansku Krupu
Bosanska Krupa
Vranjska – stara deponija
Bosanski Petrovac Vaganac – otvorena deponija
Pivnice – divlja deponija
Bužim
Radač – stara deponija
Bajrići-Meždre – stara deponija za Bužim, Cazin i Bosansku Krupu
Cazin
Vlaški Dol – nova deponija za Bužim, Cazin i Bosansku Krupu
Jarice – stara deponija
Ključ
Krasulje-Peći – otvorena deponija
Grabež – Sanska Brda – otvorena deponija
Sanski Most
Kisak – divlja deponija
Velika Kladuša Radića Most – otvorena deponija
Sve ove deponije su bile posjećene, bila je urađena foto-dokumentacija, ori-

jentaciona goniometrijacija uz pomoć GPS-a i uz pomoć lokalnih predstavnika
bio je ispunjen i pasport list deponije.
U evidencijski (pasport) list su bili kod svih deponija upisani podaci o njiho-
vom položaju (geografski i geomorfološki uslovi), prirodnim uslovima polo-
žaja (geološki, hidrološki, hidrogeološki i klimatski uslovi), načinu korištenja
podzemne i površinske vode u okolini, korištenju zemljišta u okolini, zaštiti
prirode, infrastrukturi područja, postojećem građevinskom osiguranju deponi-
je, količini i sastavu uskladištenog otpada, načinu upravljanja deponijom, teh-
523
ničkoj težini rekultivacije ili o dogradnji elemenata osiguranja i o dosadašnjem
monitoringu uticaja deponije na životnu sredinu.
Tokom terenske rekognoskacije je došlo do otkrića da su deponije u većini
slučajeva lokalizovane s geološkog aspekta na apsolutno neodgovarajućim mje-
stima – većinom se radi o kraškim područjima.
4.1.2 II. etapa – ocjenjivanje i svrstavanje u kategorije

Otkriveni podaci su bili ocijenjeni i deponije su bile raspodijeljene u pojedine
kategorije rizičnosti.
Konačno svrstavanje ocjenjivanih deponija u kategorije rizičnosti
2. kategorija Gorjevac-Kruškovača, Vučjak

Krivodol, Vranjska, Vaganac, Bajrići-Meždre, Vlaški Dol, Krasulje-Peći, Sanska
3. kategorija
Brda, Radića Most
4. kategorija Radač, Pivnice, Jarice, Kisak
Na osnovu rezultata ovog prvobitnog ocjenjivanja su bila, kod deponija svr-

stanih u prve tri kategorije, urađena terenska istraživanja i bio je za te deponije
izrađen projekt rekultivacije. Kod dvije od ocijenjenih deponija je bilo odlučeno,
na osnovu dobivenih podataka i rekognoskacije terena, da se kod njih neće ra-
diti nikakvi terenski radovi i da se za njih neće izrađivati projekt rekultivacije.
Radi se o deponijama Vlaški Dol i Vučjak.
Kod deponije Vlaški Dol je tako bilo odlučeno zbog toga što je usklađiva-
nje na ovom lokalitetu počelo tek na početku 2007. godine. Deponija radi tek
kratko vrijeme i terenska istraga i izrađivanje projekta za rekultivisanje bi bilo
prijevremeno.
Kod deponije Vučjak se od realizacije istraživačkih radova i izrađivanja pro-
jekta rekultivacije odustalo zbog narednih razloga:
1) deponija je već u prošlosti bila jednom rekultivisana (na osnovu dokumen-
tacije projekta),
2) nije moguće, s obzirom na već urađene rekultivacijski radove, precizno
odrediti obim deponije,
3) voda iz izvora vode, koji bi mogli biti ovom deponijom potencijalno ugrože-
ni (Klokot i Privilica), je pod stalnim nadzorom i pravilno se vrši monitoring
od strane lokalnog ureda za zaštitu zdravlja, s time što ovi monitoring rado-
vi nisu pokazali promjenu kvaliteta podzemne vode vezano za deponiju.
524
ZBORNIK RADOVA
4.1.3 III. etapa – izvršenje istraživanja na terenu

Na osnovu detaljnog istraživanja i njegovog ocjenjivanja, bilo je izvršeno svr-
stavanje s aspekta njihove rizičnosti za životnu sredinu. Preciznije svrstavanje
istraživanih deponija u pojedine kategorije rizičnosti je sljedeće:
2. kategorija Gorjevac-Kruškovača, Krivodol, Radića Most
Sanaska Brda, Vaganac, Bajrići-Meždre, Krasulje-Peći, Vranjska (i dalje Vlaški Dol
3. kategorija
i Vujčak)
4. kategorija Radač, Pivnice, Jarice, Kisak
Dalje navodimo glavne zaključke iz istraživanja deponija navedenih u 2. ka-

tegoriji.
4.1.3.1 Gorjevac-Kruškovača
Lokalizacija: površinom se radi o najvećoj deponiji (oko 15 ha), deponija se
nalazi u infiltracijskoj oblasti izvora pitke vode.
Geologija: nalazi se na geološki neodgovarajućoj podlozi (karbonske stijene sa
puklinsko-kraškom propusnošću)
Tehnička oprema:
 zaptivanje podloge: nema prirodne ni umjetne barijere za zaptivanje
 sistem za drenažu ocjednih voda: nije izgrađen
 zahvatanje deponijskih plinova: nije izgrađeno
 kanali oko površine deponije za kišnicu: nisu izgrađeni
 uređivanje deponije: zgušnjavanje otpada i njegovo prekrivanje zemljom
se radi sistematski
 prilaz na deponiju: rad deponije je djelomično upravljan, čuvari su prisutni
samo radnim danima, deponija nije ograđena, prilaz praktično slobodan
 količina otpada: ne može se odrediti, evidencija količine se ne vodi.
 struktura otpada: na deponiju se usklađuju svi tipovi otpada: komunalni,
privredni, industrijski, zdravstveni, biološki i opasan otpad
Rezultati laboratorijskih analiza:

Uzorak tla: bile su prekoračene limitne koncentracije za sadržaj štetnih materi-
jala u suhoj materiji u slučaju Cd i materijala tipa PCB
Uzorak vode:
 površinska voda sa terenske depresije (vrtača)
525
 na osnovu dobivenih vrijednosti se može reći da se radi o vodi masivno
kontaminiranoj organskim (svi tipovi bakterija) i anorganskim materijali-
ma (teški metali i drugi)
Mjerenje deponijskih plinova: deponija pripada u III. kategoriju (potreban
sistem za odstranjivanje plina)
Svrstavanje u kategorije opasnosti: 2. kategorija sa prioritetnom potrebom
realizovati mjere za poboljšanje (rekultivacija deponije u etapama i sanacija
vrtača sa kontaminiranom površinskom vodom).
4.1.3.2 Krivodol
Lokalizacija: zatvorena oficijelna deponija za opštine Bosanska Krupa, Bužim i
Cazin, izgrađena na osnovu evropskih standarda (površina oko 2 ha), deponija
se nalazi u infiltracijskoj oblasti lokalnih izvora pitke vode.
Geologija: nalazi se na geološki neodgovarajućoj podlozi (jako propustljivi
krečnjaci sa puklinsko-kraškom propusnošću)
Tehnička oprema:
 zaptivanje podloge: na osnovu projekta postoje mineralna nepropustljiva
zaptivanja
 sistem za drenažu ocjednih voda: bio je izgrađen, ali ne radi (ocjedne vode
teku u teren)
 zahvatanje deponijskih plinova: bilo je izgrađeno, ali ne radi
 kanali oko površine deponije za kišnicu: bili su izgrađeni, ali ne rade
se radilo sistematski
 rekultivacija: bila je djelomično urađena – prekrivanje slojem zemlje
 prilaz na deponiju: rad deponije bio je upravljan, deponija je ograđena,
međutim na nju je slobodan pristup, nastavlja se divlje usklađivanje na
lokalitetu
 količina otpada: oko 165 hiljada m3
 struktura otpada: na deponiju su bili usklađivani svi tipovi otpada: komu-
nalni, privredni, industrijski, zdravstveni, biološki i opasan otpad.

Uzorak tla: nisu bile prekoračene nikakve limitne koncentracije za sadržaj štet-
nih materijala u suhoj materiji.
526
ZBORNIK RADOVA
Uzorak vode:
 otpadna – ocjedna voda sa deponije
 značajno prekoračenje dozvoljenih koncentracija kod većine praćenih in-
dikatora
Mjerenje deponijskih plinova: deponija pripada u III. kategoriju (potreban si-
stem za odstranjivanje plina)
Svrstavanje u kategorije opasnosti: 2. kategorija sa prioritetnom potrebom re-
alizovati mjere za poboljšanje (rekultivacija deponije, obnova funkcionalnosti
sistema za drenažu za ocjedne vode – mjere za poboljšanje).
4.1.3.3 Radića Most

Lokalizacija: radi se o deponiji na oko 2,5 ha, deponija se nalazi u blizini Gli-
nice.
Geologija: nalazi se na geološki neodgovarajućoj podlozi
Tehnička oprema:
 zaptivanje podloge: nema prirodne ni umjetne barijere za zaptivanje
 sistem za drenažu ocjednih voda: nije izgrađen
 zahvatanje deponijskih plinova: nije izgrađeno
 kanali oko površine deponije za kišnicu: djelomično su izgrađeni
se radi sistematski
 prilaz na deponiju: rad deponije je upravljan, čuvari su prisutni 24 sata
dnevno, deponija je opasna
 količina otpada: oko 105 hiljada m3, evidencija količine se ne vodi.
 struktura otpada: na deponiju se usklađuju svi tipovi otpada: komunalni,
privredni, industrijski, zdravstveni, biološki i opasan otpad

Uzorak tla: bile su prekoračene limitne koncentracije za sadržaj štetnih materi-
jala u suhoj
materiji u slučaju materijala tipa PCB.
Uzorak vode:
 otpadna – ocjedna voda s deponije
 značajno prekoračenje vrijednosti dostupnih koncentracija kod niza praće-
nih indikatora uključujući bakteriološko zagađenje.
527
Mjerenje deponijskih plinova: deponija pripada u III. kategoriju (potreban si-
stem za odstranjivanje plina)
Svrstavanje u kategorije opasnosti: 2. kategorija sa prioritetnom potrebom re-
alizovati mjere za poboljšanje (rekultivacija deponije u etapama, poboljšanje
mjera s obzirom na originalni potok i zabranjenje kontaminacije ocjednim vo-
dama).
4.2 Priprema projekta za zatvaranje, sanaciju i

rekultivaciju najrizičnijih starih i divljih deponija u
kantonu
Naredna tabela identifikuje druge predlagane korake, koji vode ka minimaliza-
ciji rizika vezanih za postojanje deponija, na kojim je bilo vršeno istraživanje.
Ime deponije Opis predlaganog rješenja
Gorjevac- Rekultivacija deponije u etapama i sanacija vrtača sa kontaminiranom
Kruškovača površinskom vodom – izrađen i predan projekt rekultivacije.
Krivodol Rekultivacija deponije, obnova funkcionalnosti sistema za drenažu za ocjedne vode
– mjere za poboljšanje - izrađen i predan projekt rekultivacije.
Radića Most Rekultivacija deponije u etapama, poboljšanje mjera s obzirom na originalni
potok i zabranjivanje kontaminacije ocjednim vodama- izrađen i predan projekt
rekultivacije.
Sanaska Brda Hidrogeološka istraga s aspekta mogućeg ugroženja regionalnih izvora pitke vode,
projekt rekultivacije – izrađen i predan projekt rekultivacije.
Vaganac Rekultivacija u etapama i zabranjivanje namjernog paljenja otpada – izrađen i
predan projekt rekultivacije.
Bajrići-Meždre Rekultivacija deponije – izrađen i predan projekt rekultivacije.
Krasulje-Peći Završavanje usklađivanja i poslije toga rekultivacija deponije, zabranjivanje
namjernog paljenja i prekopavanja deponije – izrađen i predan projekt
rekultivacije.
Vranjska Rekultivacija deponije i zabranjivanje divljeg usklađivanja na lokalitetu – izrađen i
predan projekt rekultivacije.
Vlaški Dol U ovom slučaju preporučujemo izgraditi na sadašnjem lokalitetu Vlaški Dol, na
osnovu izrađenog “Idejnog projekta izgradnje privremene sanitarne deponije KO“ i
na osnovu važećih evropskih standarda, novu osiguranu deponiju i otpad, do sada
usklađen na ovom lokalitetu direktno na stijenskoj podlozi, prenijeti na ovu novu i
osiguranu deponiju.
S obzirom na sadašnju situaciju preporučujemo realizovati izgradnju privremene
sanitarne deponije na ovom lokalitetu što prije.
528
ZBORNIK RADOVA
Vujčak Uraditi reviziju izrađenih rekultivacijskih radova i njihovog obima. Sastavnim

dijelom te revizije bi bila detaljna inženjersko-geološka i geofizička istraga s ciljem
otkrivanja tačnog obima deponije, otkriti dubinu otpada i prekrivnih slojeva i na
osnovu otkrivenih rezultata predložiti dalji odgovarajući postupak za osiguranje
zaštite izvora vode Klokot i Privilice.
S obzirom na postojeći rizik preporučujemo uraditi predlagane radove što
prije.
Radač Preporučeno očišćenje deponija, transport otpada na osiguranu deponiju.
Pivnice Očišćeno područje pokriti slojem čistog tla.
Jarice Preporučeno izraditi detaljno geološko istraživanje uključujući realizaciju ispitivanja
s bojama. Na osnovu otkrivenih rezultata, uraditi prijedlog daljnjih rješenja.
Kisak Poslije realizacije odgovarajućih tehničkih radova, kojima bi se povećala stabilnost
područja i saniralo bi se sadašnje klizanje, bi šira okolina sadašnje deponije mogla
biti odgovarajućim lokalitetom za izgradnju nove osigurane deponije.
529
ZBORNIK RADOVA
MAKROFITSKA FLORA
HUTOVA BLATA
Danijela Petrović & al.
Uvod
Hutovo blato je jedinstvena submediteranska močvara u Europi. Smještena je
na jugu Hercegovine, petnaestak kilometara od Jadranskog mora. Park prirode
se nalazi na močvarnom, ravničarskom i brdovitom području, te se nadmorska
visina kreće od 1 m do 432 m. Povezanost Hutova blata preko rijeka Krupe i
Neretve s morem na jugu i prodor toplijih utjecaja kroz dolinu Neretve uvjetu-
ju mediteranske karakteristike klime. Na sjeveru i sjeveroistoku Hutovo blato
graniči s lancem krečnjačkih brda n.v. 432 m preko kojih hladnije zračne mase iz
unutrašnjosti također imaju utjecaj na prostore Hutova blata. Takvi uvjeti ovom
kraju daju odlike submediteranske klime.
U formiranju biljnih fitocenoza značajan udio imaju i tipovi tla. Razina vode
uvjetuje opstanak vegetacije otvorenih vodenih površina i biocenoza koje su
pod utjecajem povremenih poplavnih voda.
Nakon što su 1993. i 2007. godine probijeni putovi brdskim dijelom Parka
prirode, neki ranije nedostupni lokaliteti došli su pod izravan utjecaj čovjeka;
vrši se sječa drveta za ogrjev, a posebice su devastirane vrste Quercus pubescens,
Fraxinus ornus, Carpinus orientalis,...
Ukupna površina parka je 7411 ha (od toga na vodene površinu otpada 580
ha).
Danijela Petrović, prof., dr. sc. Jerko Pavličević, Agronomski i prehrambeno-tehnološki fakultet Sveučilišta
u Mostaru; dipl. ing. Stjepan Matić, J.P. “ Hutovo blato“ Karaotok, Čapljina; mr. sc. Anto Matić, Federalno
ministarstvo okoliša i turizma
531
Makrofitska flora Hutova blata
Vegetaciju Hutova blata možemo podijeliti na vegetaciju brdskoga dijela i ve-
getaciju močvare.
a) Vegetaciju brdskoga dijela čine:
a) biotop degradiranih šuma
b) biotop kamenjara i stijena
c) biotop melioriranih površina
b) Biotop degradiranih šuma

Ovaj biotop zauzima južne ekspozicije koje su više izložene suncu i rasprostiru
se od jezera Škrke, Košćele, Drijena, Ostrva (krečnjački greben koji razdvaja
Gornje i Donje blato), te sežu do Budisavine.
Nalazi se pod stalnim utjecajem antropogenih faktora (sječa i požari).
Za ovaj su biotop karakteristične sljedeće vrste:
 Paliurus spina cristi
 Phillirea media
 Pistacea terebinthus
 Juniperus oxicedrus
 Quercus ilex
 Celtis australis
 Punica granatum
c) Biotop kamenjara i stijena

Ovaj se biotop rasprostire na najvećem dijelu Kučeva brda (južna strana jezera
Škrka). Ovaj je lokalitet pod stalnim utjecajem požara pa je i vegetacija znatno
osiromašena. Dominantna je vrsta Paliurus spina christi, a od karakterističnih
vrsta za ovo područje koje su ostale u neopožarenim uvalama su:
 Smilax aspera
 Juniperus oxicedrus
 Punica granatum
 Rosa canina
d) Biotop melioriranih površina

Najveći dio ovoga biotopa se danas koristi u poljoprivredne svrhe kroz inten-
zivni uzgoj ranoga voća i povrća, košenje travnatih površina i ispašu stoke.
Za ovaj biotop su karakteristične sljedeće vrste:
532
ZBORNIK RADOVA
 Morus alba
 Morus nigra
 Salix alba
 Populus nigra
 Matricaria camomilla
 Ranunculus arvense
 Salvia pratensis
 Trifolium repens
 Trifolium pratense
 Ambrosia artemisiifolia
Vegetacija močvare
U vegetaciji močvare razlikujemo:
a) biotop vrbe i rakite
b) biotop šaša, trske i site
c) biotop otvorenih vodenih površina
a) Biotop vrbe i rakite

Uz rubne dijelove Jelimskog i Deranskog jezera te uz korito rijeke Krupe razina
podzemne vode je dosta visoka, što omogućava razvoj vegetacije poplavnih
šuma sa sljedećim vrstama:
 Salix alba
 Salix fragilis
 Populus alba
 Populus nigra
 Fraxinus angustifolia
 Ulmus campestris
Dublje u močvari nastanjuje se grmolika sastojina Salix purpurea. Ona čini mo-
čvaru neprohodnom, a istodobno pruža dobar zaklon vodenim organizmima i
gnjezdilište pticama močvaricama.
b) Biotop šaša, trstike i site

Na staništima gdje se voda zadržava razvija se vrsta Carex elata koja formira
busene od kojih se biološkim procesima formira debeli sloj treseta.
533
Ovaj biotop karakteriziraju vrste:
 Carex elata
 Phragmites communis
 Phragmites australis
 Euphorbia palustris
 Teucrium vulgaris
 Iris pseudocorus
 Mentha aquatica
 Juncus articulatus
 Typha latifolia
U dijelovima gdje je nivo vode i do 1 m karakteristične su sljedeće vrste:
 Phragmetes communis
 Phragmites australis
 Typha latifolia
 Typha angustifolia
 Mentha aquatica
 Calta palustris
 Carex elata
 Iris pseudocorus
 Rannunculus flaccidus
c) Biotop otvorenih vodenih površina

Ovaj biotop predstavlja jedan od najrasprostranjenijih biotopa u Hutovu blatu.
Predstavnici ove zajednice su:
 Nynphaea alba
 Nyphar luteum
 Rannunculus flaccidus
 Potomegeton crispus
Literatura
Bajić D., 1956.: Flora i vegetacija Hutova blata, (disertacija) Sarajevo.
Beck G., 1903.: Flora Bosne i Hercegovine I. dio, Glasnik Zemaljskog muzeja XV, Sarajevo.
Željka Bjelčić, 1988.: Makrofitska flora i vegetacija Hutova blata, Zavod za zaštitu kulturno-histo-
rijskoga i prirodnog nasljeđa BiH, Sarajevo, Društvo ekologa BiH.
534
ZBORNIK RADOVA
DIJATOMEJE SEDRENIH
BARIJERA RIJEKE UNE
Dubravka Hafner
Goran Mirković
Uvod
Una protječe kroz Hrvatsku i zapadnim dijelom Bosne i Hercegovine; svojim
srednjim i donjim tokom čini granicu između ove dvije države. Ukupna duži-
na Une je 256,3 km a njezinu dolinu površine 10.400 km² naseljava oko milion
stanovnika. Una izvire na sjeveroistočnim padinama planine Stražbenice u
Hrvatskoj, u području reliktnih šuma bukve i crnog graba (Ostryo-Fagetum).
Utječe u rijeku Savu kod Jasenovca, a glavni pritoci su Unac, Sana, Klokot i
Krušnica. U gornjem i srednjem toku Una brzo protječe kanjonima i kanalima
između planine Plješevice i Grmeča i oblikuje u udolinama široke meandre.
U donjem toku protječe padinama Zrinjske gore i Kozare gdje postaje mirna
nizinska rijeka. Oblikovanje sedrenih barijera karakteristika je planinskog di-
jela toka rijeke Une.
Najljepši vodopadi na Uni su kod Martinbroda i Štrbački buk. Prirodne na-
slage sedre nastaju djelovanjem mahovina, algi i bakterija. Prirodna ljepota i
osjetljivi biodinamički sustavi bili su glavni razlozi da se područje gornjeg toka
rijeke Une i dolina Unca proglase nacionalnim parkom 2008. godine.
Na površini sedrenih barijera razvija se poseban tip biocenoze s biljkama pri-
lagođenim jakom svjetlu. Kako su “sedrene mahovine“ uglavnom biljke sjene
(Matoničkin, Pavletić, 1960), može se zabilježiti relativno mali broj vrsta ma-
hovina. Ekosustavi sedrenih barijera rijeke Une bili su predmet istraživanja u
prošlosti, osobito Matoničkina i Pavletića (1959, 1960a, 1960b, 1965, 1975), ali
dijatomeje nisu bile uključene u studije. Noviji radovi pokazuju visok stupanj
bioraznolikosti algi u rijeci Uni (Redžić 1991, Hafner 1991, Škrijelj 2006.).
Fakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti, Sveučilište u Mostaru, Mostar

Agencija za vodno područje Save, Sarajevo
535
Cilj ovog rada bio je, na osnovu uzorkovanja tijekom nekoliko godina, odre-
diti bioraznolikost algi sedrenih barijera, s posebnim naglaskom na dijatomeje.
Isto tako, prema vrstama bioindikatora, a slijedeći europske standarde, proci-
jeniti kvalitetu vode na mjestima uzorkovanja i definirati sezonske promjene u
populacijama dijatomeja.
Materijal i metode
Uzorci korišteni u ovom istraživanju sakupljani su na zahtjev javnog poduzeća
“Vodno područje sliva Sava“. Uzimani su tijekom 1990. te od 2005. do 2006.
godine na šest postaja u svim sezonama. Odabrani su lokaliteti različitih fizi-
ografskih karakteristika: vodopad Martinbrod i Štrbački buk, manji vodopadi
i barijere na rijeci Uni; nizvodno i uzvodno od pritoke Unca, te vodopadi kod
Ripača i Bosanske otoke. Uzorci su sakupljani struganjem s potopljenih podlo-
ga i filtriranjem makrofitskih algi i mahovina. Na terenu su fiksirani 4% formal-
dehidom. Determinacija dijatomeja obavljena je na trajnim preparatima nakon
čišćenja silikatnih ljušturica prema Hustedtu (1930). Kvalitet vode na pojedinim
postajama procijenjen je koristeći popis indikatora prema Weglu (1983), a in-
deks saprobnosti uzet je prema Pantel-Bucku (1955) i Zelinka-Marvanu (1961).
Neki su fizikalno-kemijski parametri mjereni na terenu terenskim kombinira-
nim mjeračem WTW Multi-Parameter Instruments, a neki su određeni naknad-
no u laboratoriju.
Vrste algi su determinirane korištenjem svjetlosnog mikroskopa (uvećanje
400x i 1000x), a korištena je sljedeća literatura: Hindak i suradnici (1978), Hu-
stedt (1927-1966, 1930), Krammer&Lange-Bertalot (1986, 1988, 1991a, 1991b),
Proškina-Lavrenko (1955), Zabelina & al. (1951).
Rezultati i rasprava
Tijekom istraživanog razdoblja ukupno je određena 221 svojta algi. Glavnina su
dijatomeje s 140 svojti (63%), a slijede Cyanobacteria 34 (15%), Chlorophyceae
18 (8%) i Charophyceae (Zygnematales) sa 17 svojti (8%) (sl. 1). Matoničkin i
suradnici su utvrdili 32 svojte algi (osim dijatomeja) na istim postajama. Tije-
kom dvogodišnjeg istraživanja sedrenih barijera na rijeci Krki kod Žužember-
ka u Sloveniji, Krivograd i suradnici (2004) utvrdili su 81 svojtu, a Vrhovšek i
suradnici (1996) 57 svojtu algi. Trideset tri vrste su zajedničke za Krku i Unu.
Učestalost vrsta je slična kao kod Une. Najzastupljeniji rodovi su Navicula (18),
Nitzschia (15), Gomphonema (12), 11 Surirella i po 9 Cymbella i Fragilaria.
536
ZBORNIK RADOVA
Slika 1 Zastupljenost taksonomskih skupina alga u fitobentosu na sedrenim barijerama rijeke Une
Niz je vrsta utvrđen tijekom cijelog istraživanog perioda: Amphora ovalis,
Cocconeis pediculus, C. placentula, Cymatopleura solea, Denticula elegans, Diatoma
mesodon, Diatoma vulgaris, Encyonema prostratum, Encyonema ventricosum, Fragi-
laria ulna, Gomphonema constrictum, Gomphonema olivaceum, Gomphonema olivace-
um var. calcareum, Gyrosigma attenuatum, Gyrosigma scalproides, Melosira varians,
Meridion circulare, Navicula gracilis, Navicula radiosa, Nitzschia dissipata, Nitzschia
sigmoidea, Nitzschia sublinearis, Rhoisosphaenia abbreviata i Surirella spiralis (Tabli-
ca 1).
Tablica 1 Lista utvrđenih dijatomeja
Taksa 2005 2006 2007 2008 s
Achnanthes coarctata var. elliptica Krasske + 1.0
Achnanthes lanceolata (Brčb.) Grunow + + 2.0
Achnanthes linearis (W.Smith) Grunow + + + 1,5
Achnanthes sp. + 2.0
Achnanthidium affine (Grunow) Czarn. +
Achnanthidium minutissima (Kütz.) Czarn. + + + 2.0
Amphora ovalis (Kütz.) Kütz. + + + + 1,5
Amphora pediculus (Kütz.) Grunow + + + 1.5
Aneumastus tuscula (Ehrenb.) D. G. Mann & A. J. Stickle + 1.5
Caloneis schumanniana var.biconstricta (Grunow) Reichelt +
Caloneis schumanniana var. lancettula Hust. + +
Caloneis silicula (Ehrenb.) Cleve + 1.8
Caloneis ventricosa var. truncatula (Grun.) Meist. + +
537
Campylodiscus hibernicus Ehrenb. +
Campylodiscus noricus Ehrenb. ex Kütz. + + 1.0
Cocconeis pediculus Ehrenb. + + + + 1.6
Cocconeis placentula Ehrenb. + + + + 1.7
Craticula ambigua (Ehrenb.) D. G.Mann + 2.4
Cyclotella kuetzinginiana Thwaites + 1.5
Cyclotella meneghiniana Kütz. + + 2.6
Cyclotella ocelata Pant. + 1.5
Cymatopleura elliptica (Bréb.) W. Sm. + + + + 1.8
Cymatopleura solea (Bréb.) W. Sm. + + + + 2.2
Cymatopleura solea var.apiculata (W.Smith) Ralfs + 2.5
Cymbella affinis Kütz. + + 1.3
Cymbella lanceolata (Ehrenb.) Kirchn. + + + + 1.6
Cymbella sp. + 1.7
Cymbella turgida W. Greg. +
Denticula elegans Kütz. + + + + 1.0
Denticula tenuis Kütz. + + 1.2
Denticula tenuis var. crassula (Nägeli) W. West & W. West + +
Diatoma ehrenbergii f. capitulata (Grunow) Lange-Bert. + +
Diatoma mesodon Kütz. + + + + 1.2
Diatoma moniliformis subsp. ovalis (Fricke) Lange-Bert., U. Rumrich
+
& G. Hofm.
Diatoma tenue var. elongatum Lyngb. + 1.6
Diatoma vulgaris Bory + + + + 2.2
Diatoma vulgaris var. breve Grunow +
Diploneis oblongella (Nägeli) A. Cleve + 1.3
Diploneis oculata (Brčb.) Cleve +
Diploneis ovalis (Hilse) Cleve + + + 1.4
Elerbeckia arenaria (Moore ex Ralfs) R. M. Craford + + 1.3
Encyonema prostratum (Berk.) Kütz. + + + + 1.8
Encyonema ventricosum (C. Agardh) Grunow + + + + 2.0
Epithemia argus (Ehrenb.) Kütz. +
Epithemia frickei Krammer + + +
Epithemia muelleri Fricke +
Epithemia sp. + + 1.8
Epithemia turgida (Ehrenb.) Kütz. + 1.6
538
ZBORNIK RADOVA
Epithemia zebra (Ehrenb.) Kütz. + +

Eunotia arcubus Nörpel & Lange-Bert. +
Eunotia arcus (Ehrenb.) + 1.1
Eunotia sp. + 1.2
Fragilaria acus (Kütz.) Lange-Bert. + 1.7
Fragilaria capucina Desm. + 1.6
Fragilaria construens (Ehrenb.) Grunow + 1.6
Fragilaria crotonensis Kitton + + + 1.7
Fragilaria intermedia Grunow +
Fragilaria pinnata Ehrenb. + 1.3
Fragilaria pinnata var.lancettula (Schum.) Hust. +
Fragilaria sp. + + + 1.4
Fragilaria ulna (Nitzsch) Lange-Bert. + + + + 2.0
Fragilaria ulna var.oxyrhynchus (Kütz.) Van Heurck + + +
Frustulia vulgaris (Thwaites) De Toni + 1.8
Gomphonema acuminatum Ehrenb. + + 1.7
Gomphonema angustatum (Kütz.) Rabenh. + 2.1
Gomphonema constrictum Ehrenb. + + + + 1.9
Gomphonema intricatum Kütz. + 1.2
Gomphonema lanceolatum Ehrenb. + 1.3
Gomphonema longiceps Ehrenb. +
Gomphonema olivaceum (Hornem.) Kütz. + + + + 2.0
Gomphonema olivaceum var. calcareum (Cleve) Cleve + + + + 2.3
Gomphonema parvulum Kütz. + + 2.1
Gomphonema pumilum (Grunow) E. Reichardt & Lange-Bert. +
Gomphonema subclavatum (Grunow) Grunow + +
Gomphonema ventricosum W. Greg. + 1.0
Gyrosigma acuminatum (Kütz.) Rabenh. + + 2.2
Gyrosigma attenuatum (Kütz.) Rabenh. + + + + 2.0
Gyrosigma scalproides (Rabenh.) Cleve + + + + 2.2
Gyrosigma spenceri (E. J. Quekett) J. W. Griff. & Henfr. +
Gyrosigma spenceri var.nodifera (Grunow) Cleve + 1.7
Hantzschia amphioxys (Ehrenb.) Grunow + + 2.7
Melosira varians C. Agardh + + + + 2.0
Meridion circulare (Grev.) C. Agardh + + + + 1.1
Navicula cincta (Ehrenb.) Ralfs. + 2.6
539
Navicula citrus Krasske +
Navicula cryptocephala Kütz. + + 2.5
Navicula cryptocephala var. veneta (Kütz.) Rabenh. + + 2.8
Navicula cuspidata (Kütz.) Kütz. + + 2.7
Navicula gastrum (Ehrenb.) Kütz. + 1.5
Navicula gotlandica Grunow +
Navicula gracilis Ehrenb. + + + + 1.7
Navicula graciloides Ant. Mayer +
Navicula menisculus Schum. + + 2.1
Navicula oblonga (Kütz.) Kütz. + + 1.1
Navicula placentula (Ehrenb.) Kütz. +
Navicula placentula f. yeniisseyensis (Grunow) Meister +
Navicula radiosa Kütz. + + + + 2.0
Navicula reinhardtii Grunow (Grunow) + + + + 1.0
Neidium affine var.longiceps (W. Greg.) Cleve +
Neidium dubium (Ehrenb.) Cleve + + + 1.7
Neidium dubium var. constricta Hust. +
Nitzschia acicularis (Kütz.) W.Sm. + 2.4
Nitzschia angustata (W. Sm.) Grunow + + 2.9
Nitzschia dissipata (Kütz.) Rabenh. + + + + 2.3
Nitzschia fonticola (Grunow) Grunow + 1.5
Nitzschia kuetzingiana (Hilse) Rabenh. +
Nitzschia linearis (C. Agardh) W. Sm. + + 1.5
Nitzschia palea (Kütz.) W. Sm. + 2.7
Nitzschia recta Hantzsch + 1.7
Nitzschia romana Grunow (Grunow) +
Nitzschia sigmoidea (Nitzsch) W. Sm. + + + + 2.5
Nitzschia sp. + 2.3
Nitzschia sublinearis Hust. + + + +
Nitzschia vermicularis (Kütz.) Hantzsch + + 2.0
Nitzschia vitrea G.Norman +
Pinnularia sp. + 1.2
Puncticulata bodanica (Grunow) Hĺk. + 1.2
Puncticulata comta (Kütz.) Hĺk. + 1.2
Reimeria sinuata (W. Greg.) Kociolek & Stoermer + 1.5
Rhoisosphaenia abbreviata (C. Agardh) Lange-Bert. + + + + 2.0
540
ZBORNIK RADOVA
Sellaphora bacillum (Ehrenb.) D. G. Mann + 1.5

Sellaphora pupula (Kütz.) Mereschk. + + 1.9
Stauroneis anceps Ehrenb. + 1.4
Stauroneis phoenicenteron (Nitzsch) Ehrenb. + 1.8
Stauroneis smithii Grunow + + + 1.6
Surirella angustata Kütz. + + + 1.7
Surirella bifrons (Ehrenb.) Ehrenb. + 1.7
Surirella birostrata Hust. + +
Surirella biseriata var. bifrons (Ehrenb.) Hust. + + 1.6
Surirella linearis var. helvetica (Brun) F. Meister + +
Surirella linearis W. Sm. + + + 1.5
Surirella ovata Kütz. + + + 2.0
Surirella ovata var. pinnata W. Sm. + +
Surirella sp. 1.8
Surirella spiralis Kütz. + + + + 1.2
Surirella splendida (Ehrenb.) Kütz. + 1.7
Synedra acus var.angustissima Grunow + 1.5
Tryblionella acuta (Cleve) D. G. Mann +
Rezultati fizikalno kemijskih analiza prikazani su na tablici 2.

Prema “Uredbi o kategorizaciji vodotoka“ (Službeni list SR BiH, broj 42/67)
vode rijeke Une na mjernom mjestu Martin Brod – uzvodno spadaju u I. katego-
riju, a na ostalim mjernim mjestima u II. kategoriju. Ako usporedimo dobivene
vrijednosti prikazanih fizikalno-kemijskih parametara kvalitete sa zahtijeva-
nim MDK vrijednostima (maksimalno dozvoljenim koncentracijama), može se
utvrditi da praktično sve vrijednosti odgovaraju zahtjevima, osim kod mjernog
mjesta Martin Brod – uzvodno, gdje su nešto povećane vrijednosti elektropro-
vodljivosti i ukupnog fosfora, što je prvenstveno uzrokovano povećanim količi-
nama sulfata i ortofosfata, odnosno sastavom tla koje voda ispire.
Sezonska distribucija dijatomeja istraživana je tijekom 2007. godine. Diatoma

vulgare je bila prisutna u uzorcima tijekom cijele godine na svakoj postaji s vrlo
gustim populacijama. Ova je vrsta dominantna i u drugom dijelu istraživanog
razdoblja. Tijekom proljetnih i ljetnih mjeseci najzastupljenije su vrste Cocconeis
placentula, C. pediculus, Encyonema ventricosum, Diatoma vulgaris morphotyp ca-
pitulata, Melosira varians, Meridion circulare i Navicula gracilis. U ljeto su česte i
Amphora ovalis, Fragilaria ulna, Gomphonema acuminatum, Gyrosigma attenuatum,
a u jesen Gomphonema constrictum.
541
Tablica 2 Fizikalno-kemijski parametri u rijeci Uni
Parametri Jedinica mjere Mjerno mjesto Rezultati
Martinbrod 14,7
uzv. od Unca 10,4 -14,7
Temperatura vode °C nizv. od Unca 12.5 -12.6
Ripač 15
nizv. Bos. Otoka 12 -20.1
Martinbrod 8,07
uzv. od Unca 7,91 -8,27
pH nizv. od Unca 7.96-8.05
Ripač 8,02
nizv. Bos. Otoka 7.96 -8.17
Martinbrod 212,5
uzv. od Unca 188 -206
Ukupni alkalitet mg CaCO3/L nizv. od Unca 210 -216
Ripač 215
nizv. Bos. Otoka 205 -210
Martinbrod 268
Ukupna tvrdoća mg CaCO3/L nizv. od Unca 246 -252
Ripač 214
Martinbrod 502
Elektro-provodljivost µS/cm nizv. od Unca 435 -445
Ripač 453
Martinbrod 9,75
uzv. od Unca 9,6 -10.9
Kisik mg O2/L nizv. od Unca 9.57 -11.12
Ripač 9,8
nizv. Bos. Otoka 8.36-11
542
ZBORNIK RADOVA
Martinbrod 102,5
uzv. od Unca 100,2 -106,9
Zasićenost kisikom % nizv. od Unca 95 -110.7
Ripač 100.8
Martinbrod <0,007
uzv. od Unca <0,007
Nitriti mg N/L nizv. od Unca 0,007 - 0.008
Ripač <0.007
nizv. Bos. Otoka <0.007-0,007
Martinbrod 0,248
uzv. od Unca 0,276 -0,58
Nitrati mg N/L nizv. od Unca 0.436 -0.453
Ripač 0,394
nizv. Bos. Otoka 0,237-0.850
Martinbrod 0,462
uzv. od Unca 0,072 - 0,114
Ukupni fosfor mg P/L nizv. od Unca 0.130 -0.220
Ripač 0.142
Martinbrod 1,975
uzv. od Unca 1,926 - 2,268
Silikat mg/L nizv. od Unca 1.721-2.101
Ripač 1.876
Martinbrod 259,3
uzv. od Unca 229.4 -251.3
Hidrogen karbonati mg/L nizv. od Unca 256,2 - 263.5
Ripač 262.3
nizv. Bos. Otoka 250.1-256.2
Većina indikatorskih vrsta dijatomeja su oligosaprobne (37,6%) i oligo-beta

mezosaprobne (27.7%). Prema kriterijima za kakvoću vode utvrđenim u prav-
noj regulativi, može se zaključiti da na istraživanim postajama voda spada u I-II
klasu boniteta (Tablica 3 i 4).
543
Tablica 3 Zastupljenost indikatorskih vrsta fitobentosa u rijeci Uni
0 0-β β β - α Α p Ukupno
38 28 24 9 2 - 101
37,6% 27.7% 24% 9% 2% - -
Tablica 4 Procjena kakvoće vode na osnovi fitobentosa na sedrenim barijerama

rijeke Une
ukupno saprobni saprobna
postaja klasa God.
indikatora indeks kategorija
10 1.65 0-β I-II 2005
10 2.0 B II 2006
Martinbrod
11 1.76 0-β I-II 2007
9 1.82 B II 2008
15 1.3 0 I 2005
uzvodno od 16 2.0 B II 2006
Unca 23 1.62 0-β I-II 2007
23 1.73 0-β I-II 2008
- - - - 2005
- - - - 2006
nizvodno od Unca
16 1.60 0-β I-II 2007
17 1.62 0-β I-II 2008
18 1.4 0 I 2005
- - - - 2006
Štrbački buk
- - - - 2007
18 1.63 0-β I-II 2008
23 1.3 0 I 2005
- - - - 2006
Ripač
20 1,60 0-β I-II 2007
19 1.67 0-β I-II 2008
16 1.2 0 I 2005
nizvodno od 15 1.5 0 I 2006
Bosanske Otoke 14 1.76 0-β I-II 2007
16 1.83 B II 2008
Rezultati ovog istraživanja pokazuju porast bioraznolikosti na sedrenim barije-

rama rijeke Une, ali i smanjenje saprobnog indeksa, što ukazuje na neke negativne
pojave koje ugrožavaju ekološku stabilnost ovih ekosustava. Malo se zna o proble-
mu ugroženih vrsta u Bosni i Hercegovini, ali je problem sasvim sigurno povezan
s ugroženošću vodenih staništa. Stoga ova studija doprinosi i djelotvornijoj zaštiti
te daje smjernice za ekološki monitoring, isto tako i za slične ekosustave.
544
ZBORNIK RADOVA
Literatura
Hafner, D., 1991: Floristička istraživanja mikrofita rijeke Une. Bilten društva ekologa BiH, Ser. B,
br. 6:177-185.
Hindak, F., Cyrus, Z., Marvan, P., Javornicky, P., Komarek, L., Ettl, H., Rosa, K., Sladečkova, A.,
Popovski, J., Puncharova, J., Lhotsky, O., 1978: Slatkovodne riasy. Slovenske pedagogičke
nakladateljstvo, Bratislava.
Hustedt, F., 1930: Bacillariophyta (Diatomeae) in Pascher Süsswasserflora Mittelleuropas, Heft
10, Jena.
Hustedt, F., 1937-1939: Systematiche und ökologische Untersuchungen über den Diatomeen-Flo-
ra von Java, Bali, Sumatra. Archiv für Hydrobiologie (Suppl.)
Kapetanović, T., 2007: Alge vlažnih staništa u subalpinskom pojasu planine Vranice (BiH). Magi-
starski rad. PMF. Zagreb.
Krammer K, Lange-Bertalot H., 1986-1991: Bacillariophyceae. U: Süsswasserflora von Mitteleu-
ropa 2/1, 2/2, 2/3, 2/4. Gustav Fischer Verlag, Jena.
Krivograd-Klemenčić, A., Vrhovšek, D.&Kosi, G., 2004: Algae on travertine barriers of the Krka
River near Žužemberk, Slovenia. Nat. Croat. 13, 4, 371-379.
Matoničkin, I., Pavletić, Z., 1967: Tipovi vrela jugoslovenskih krških rijeka i njihove biocenološke
karakteristike. JAZU “Krš Jugoslavije“, 5, 127-137.
Pantle, R. und H. Buck, 1955: Die biologische Überwachung der Gewässer und die Darstellung
der Ergebnisse. Besondere Mitteilung im Deutschen Gewässerkundlichen 12, 135-143.
Pavletić, Y., Matoničkin, I., 1965: Biološka klasifikacija gornjih tijekova krških rijeka. Acta Bot.
Croat. 24, 151-162.
Redžić, A., 1991: Uticaj onečišćenja na distribuciju fitobentosa u rijeci Uni. Bilten društva ekologa
BiH, Ser. B, br. 6: 187-199.
Škrijelj, R., Hafner, D., Trožić-Borovac, S., Đug, S., Šljuka, S., 2005-2008: Ispitivanje kvaliteta po-
vršinskih voda na području sliva rijeke Save u FBiH.
Vrhovšek, D., Smolar, N., Krušnik, C., Kosi, G.&Černač, B., 1996: Problemi varstva in urejanja
reke Krke na odsekih z intenzivno rastjo lehnjaka-biološki del. Poročilo. Ljubljana, 19 p.
Zabelina, M. M., Kiselev, I. A., Proškina-Lavrenko, A. I., Šešukova, V.S., 1955: Diatomovie vodo-
rosli. Gosudarstvennoe izdateljstvo. Sovetska nauka, Moskva 1-490.
Zelinka, M., Marvan, P., 1961: Zur Präzisierung der biologischer Klassifikation der Reinheit flie-
ßender Gewässer. Arch. Hydrobiol. 57, 389-407.
Wegl, R., 1983: Index für die Limnoprobität. Beiträge zur Gewässerforschung XIII, Band 23, Bun-
desanstalt für Land- und Forstwirtschaft, Wien, 175 p.
545
DIATOMS ON TRAVERTINE
BARRIERS OF THE UNA RIVER
Summary
During 1990 and from 2005 to 2008 travertine barriers of the Una River in Bo-
snia and Herzegovina were phytologicaly studied, with special emphasis on di-
atoms. The aim of the study was to define diversity and dynamic of periphyton
species on Martinbrod and Štrbački buk waterfalls and smaller travertines of
the Una River (at Unac confluence, by Ripač and Bosanska Otoka). According to
indicators of saprobity, water quality on sampling sites was evaluated. Physical
and chemical parameters were also analysed.
During the investigated period, a total 221 taxa were determined. The majo-
rity of these were diatoms with 140 taxa (63%), followed by Cyanobactera with
34 (15%), Chlorophyceae with 18 (8%), and Charophyceae (Zygnemales and
Desmidiales) with 17 taxa (8%).
The predominant diatom genera were Navicula (16), Nitzschia (13), Gompho-
nema (11), Cymbella (9), and Fragilaria and Surirella with 8 taxa. Diatoma vulgaris
Bory was abundant in all seasons and found regularly in all samples. During
spring and summer dominant were Cocconeis placentula Ehrenb., Cocconeis pe-
diculus Ehrenb., Encyonema ventricosum (C. Agardh) Grunow, Diatoma vulgaris
Bory morphotyp capitulata, Melosira varians C. Agardh, Meridion circulare (Grev.)
C. Agardh and Navicula gracilis Kütz. In summer the following taxa occurred in
dense populations: Amphora ovalis Kütz., Fragilaria ulna (Nitzsch.) Lange-Bert.,
Gomphonema acuminatum (Ehrenb.) and Gyrosigma attenuatum (Kütz.) Rabenh.
Gomphonema constrictum Ehrenb. dominated in autumn. The majority of taxa
indicate oligo- and oligo-beta-mesosaprobic water. At all examined locations,
according to the given results for the physical/chemical parameters, the Una
river shows the characteristics of pure karst water.
546
ZBORNIK RADOVA
Sistematska pripadnost
Bryophyta na sedrenim
slapovima u gornjem
toku rijeke Une
Halid Merdanić
Aida Mujagić1
Sažetak
Autori su u periodu 1998. i 1999., te 2003. i 2004. godine ispitivali briofitske
biocenoze na sedrenim slapovima u gornjem toku rijeke Une na području op-
štine Bihać. Slična ispitivanja urađena su davne 1959. i 1963. godine od strane
autora profesora Z. Pavletića i I. Matoničkog sa PMF Sveučilišta u Zagrebu.
Vrste mahovina koje su našli ovi autori su iz razreda Hepaticae i njegovih podra-
zreda Marchantiales i Sphaerocarpales te iz razreda Musci, a iz podrazreda Bryales
(Pavletić, 1968). Na sedrenim slapovima na području bihaćke opštine u navede-
nom periodu, nađene su iste vrste mahovina kao i davne 1959. i 1963. godine.
Ova činjenica govori o veoma stabilnom vodenom ekosistemu rijeke Une i bio-
cenoza u njoj, odnosno o kvalitetu njene vode. Sve prirodne pregradne tvorevi-
ne na rijeci Uni koje čine slapove, vodopade i brzake sa neznatnim izuzecima su
sedrene. One su nastale taloženjem kalcija u sadejstvu sa biljnim i životinjskim
svijetom u rijeci. Među biljnim svijetom koji na direktan ili indirektan način
učestvuje u taloženju sedre i nastanku slapova, posebno su značajne mahovi-
ne – briofite, koje građom svog habitusa mogu zadržavati istaloženi kalcij kao
i aktivno asimilirati kalcij u ćelijama svoga tijela. Mahovine vodenog sistema
Une potpuno su prilagođene životu u vodi u kojoj žive, građom svoga habitu-
sa, veličinom te oblikom i položajem na sedrenim barijerama. Ispitivanjem su
obuhvaćene sedrene tvorevine odnosno slapovi i vodopadi na području grada
Biotehnički fakultet, Univerzitet u Bihaću, Bihać
547
Bihaća (slapovi u Ripču, Orljanima, centru grada i Kostelima). Ispitivane sedre-
ne pregrade su djelimično obrasle vegetacijom drveta i grmlja, iako dominiraju
otvorene površine izložene punoj dnevnoj svjetlosti. Otvorene sedrene tvore-
vine su bujno obrasle mahovinama koje pripadaju skupinama pune dnevne
svjetlosti, a u sjeni, mahovine sjene među kojima se nalaze vrste koje aktivno
asimiliraju kalcij u svom habitusu i važne su u nastanku sedre. Ispitivanje je
obavljeno u ljetnim mjesecima u vrijeme kada su slapovi pristupačni zbog nižeg
nivoa vode. Ispitivane su i obale dokle voda zapljuskuje. Sakupljeni materijal
je makroskopski pretraživan i čišćen od vrsta životinjskog porijekla, a zatim
konzervisan. Sistematski pregled mahovina na ispitivanom području rađen je
u skladu s analitičkim ključem “ Flora mahovina Jugoslavije“ Z. Pavletića. Cilj
je odrediti nađene vrste mahovina te njihov sistematski položaj uporediti sa
ispitivanjima drugih autora. Na ispitivanim dijelovima obale koju zapljuskuje
voda u vlažnoj sjeni ili u neposrednoj blizini vode susreće se više predstav-
nika porodica Marchatiaceae, Aneureae, Haplolaeneae i Epigonantheae koje pripa-
daju razredu Hepaticae (jetrenjače), kao i predstavnika porodica Fissidentaceae,
Pottiaceae, Fontinalaceae, Amblystegiaceae koji pripadaju razredu Musci (lisnate
mahovine). Iz navedenih razreda i njihovih porodica nađeno je četrnaest vrsta
mahovina koje se nalaze u dvanaest rodova, od kojih su neke određene samo
do roda. Nađene vrste Fegatella conica Corda = Conocephalus conicus (L.) Dum.,
Marchantia polymorpha L., Aneura pinguis Dum. = Riccardia pingius (L.) S.F.Gray,
Pellia sp. Raddi i Haplozia sp. Dum. pripadaju razredu Hepaticae, dok vrste Fissi-
dens crassipes Wils, Hymenostilium curvirostre (Ehrh) Lindb., Didymodon tophaceus
(Brid.) Jur., Cinclidotus riparius (Host) Arn., Cinclidotus aquaticus (Jacq.) B.S.G.,
Fontinalis sp. L., Cratoneurum commutatum (Hedw.) Roth, Cratoneurum fillicinum
(L.) Roth i Platyhypnidium rusciforme Fleischr. pripadaju razredu Musci. Nađeni
rodovi kao i vrste u njima nađeni su i davne 1965. godine, što samo po sebi go-
vori o stabilnosti vodenog ekosistema rijeke Une i njenoj moći da neutrališe sve
pritiske antropogenog, ali i drugog porijekla, koji su tokom vremena nastajali
i uticali na nju. U prilog ovoj tvrdnji govori i postojanost odnosno opstanak
Bryophyta u Uni, koje slove kao vrlo osjetljiva živa bića na promjene u njihovom
životnom staništu. Ekološki faktori u rijeci Uni nisu u smislu očekivanih. Kole-
banje temperature vode prema mnogim autorima nisu znatna. Od najviše tačke
(Ripač), gdje su vršena ispitivanja u mjesecu julu, do najniže tačke (Kostela) ra-
zlika u temperaturi vode iznosila je svega 0,6˚C (Merdanić, 2000). Ovako mala
kolebanja temperature vode uslovila su razvoj određene briofitske vegetacije u
Uni. Niska temperatura vode uslovila je veoma sporo taloženje kalcija u obliku
sedre ili bigara, te spriječila razvoj toploljubivih mahovina koje se ne susreću u
548
ZBORNIK RADOVA
vodi Une na ispitivanom području. Količina otopljenog kalcija gotovo ne opada

idući ka donjem toku rijeke. Vjeruje se da su razlog tome brojne pritoke rijeke
Une koje ga neprestano nadoknađuju poslije taloženja (Merdanić, 2000).
Ključne riječi: Mahovine – Bryophyta, sistematika Bryophyta nađenih u gor-
njem toku rijeke Une i njihova uslovljenost
Uvod
Sve prirodne pregradne tvorevine na rijeci Uni koje čine slapove, vodopade i
brzake, sa neznatnim izuzecima su sedrene, nastale taloženjem kalcija u sadej-
stvu sa biljnim i životinjskim svijetom u rijeci. Interesantan je onaj biljni svijet
koji i sam učestvuje direktno ili indirektno u taloženju sedre i nastanku slapova,
brzaka i vodopada. Među njima su posebno značajne mahovine – briofite, koje
građom svog habitusa mogu zadržavati istaloženi kalcij, ali i aktivno asimilirati
kalcij u ćelijama svoga tijela. Mahovine vodenog sistema Une potpuno su pri-
lagođene životu u vodi u kojoj žive građom svog habitusa, veličinom, oblikom
i položajem na sedrenoj barijeri. Prilagodba se odnosi na brzinu vode i njenu
turbulenciju, temperaturu vode, količinu otopljenih mineralnih materija (kal-
cija i dr.), količinu kiseonika, pH vode i njenu čistoću i sl. Na ovaj način, one
su indikatori stabilnosti određenog vodenog ekosistema, odnosno njene moći
samoodrživosti. Od Ripča pa sve do Kostela na području bihaćke opštine nalazi
se veći broj sedrenih tvorevina koje grade poznate slapove i vodopade i koje su
bujno obrasle mahovinama. Ispitivane sedrene pregrade djelimično su obrasle
vegetacijom drveta i grmlja, iako dominiraju otvorene površine slapova koje
su izložene punoj dnevnoj svjetlosti, gdje se može tražiti uzrok sporom rastu
sedrenih barijera. Skupine mahovina koje se susreću na sedrenim barijerama su
mahovine pune dnevne svjetlosti i mahovine sjene, među kojima se nalaze vr-
ste koje aktivno asimiliraju kalcij u svom habitusu i važne su u nastanku sedre.
Na ovom području postoji nekoliko vještačkih betonskih pregrada rijeke koje su
obrasle mahovinama, ali na njima nisu vršena ispitivanja.
Cilj i metoda rada

Ispitivanjem su obuhvaćene sedrene tvorevine odnosno slapovi i vodopadi na
području grada Bihaća (slapovi u Ripču, Orljanima, centru grada i Kostelima).
Ispitivanje je obavljeno u ljetnim mjesecima, odnosno u vrijeme kada su slapovi
pristupačni zbog nižeg nivoa vode. Ispitivane su i obale rijeke dokle voda za-
pljuskuje. Pažnja je naročito posvećena čeonim dijelovima slapova, gdje je tur-
549
bulencija vode drugačija od samih slapova i padova. Pažnja je jednako posve-
ćena dijelovima slapova koji su u sjeni, kao i onim dijelovima do kojih dopire
puna dnevna svjetlost. Ispitivanjem nisu obuhvaćene špilje i vertikalni dijelovi
ispod slapova.
Sakupljeni materijal je makroskopski pretraživan, zatim čišćen od vrsta ži-

votinjskog porijekla, a zatim konzervisan. Cilj je odrediti nađene vrste maho-
vina i njihov sistematski položaj, te uporediti sa prethodnim ispitivanjima Z.
Pavletića i I. Matoničkog. Sistematika je u skladu s analitičkim ključem autora
Pavletića (1968).
Na ispitivanim dijelovima obale koju zapljuskuje voda bilo prskanjem ili na
drugi način, u vlažnoj sjeni ili vodi susreće se više predstavnika iz razreda Hepa-
ticae, podrazreda Marchantiales i porodice Marchantiaceae. U podporodici Marc-
hantieae nalazi se rod Fegetella (Raddi) sa jednom vrstom Fegetella conica (Corda)
= Conocephalus conicus (L.) Dum. U istoj podporodici nalazi se još jedna vrsta iz
roda Marchantia (Marchant fill.) – Marchantia polymorpha. Obje vrste nađene su
na vlažnim i hladovitim i čvrstim mjestima obale rijeke.
U podrazredu Jungermanniales nalazi se red Jungermanniaceae anakrogynae iz ko-
jeg su nađene dvije vrste. Jedna vrsta se nalazi u porodici Aneurae sa jedinim
rodom Aneura (Dum.) i u njemu nađena vrsta Aneura pinguis (Dum.) = Riccardia
pingius (L.) S.F. Gray, a druga porodici Haplolaeneae u kojoj se nalazi rod Pellia
550
ZBORNIK RADOVA
(Raddi) i vrsta određena kao Pellia sp. Obje vrste su nađene na vlažnim vapne-
načkim i sedrenim podlogama. Nađena je još jedna vrsta iz podrazreda Junger-
manniales, reda Jungermanniaceae-akrogynae, porodice Epigonantheae. Tu je rod
Haplozia gdje se nalazi sedam vrsta. Nađeni predstavnik nije određen do vrste
zbog nedostatka identifikacionih elemenata, pa je označena kao Haplozia sp.
Ostale nađene vrste su iz razreda Musci i podrazreda Bryales.
U redu Fissidentales nalazi se jedna porodica Fissidentaceae sa jednim rodom Fi-
ssidens (Hedw.) u kojem se nalazi više vrsta. Na ispitivanim sedrenim pregra-
dama nađena je samo jedna vrsta Fissidens crassipes.
U redu Pottiales podrazreda Bryales nađeno je više vrsta. Iz porodice Pottiace-
ae zastupljeno je nekoliko rodova, a to su rod Hymenostilium (Brid.) sa vrstom
Hymenostilium curvirostre (Ehrh.) Lindb., zatim rod Didymodon (Limpr.) sa vr-
stom Didymodon tophaceus (Brid.) Jur., te rod Cinclidotus iz podporodice Cincli-
dotoideae sa vrstama Cinclidotus riparus (Host) Arn. i Cinclidotus aquaticus (Jacq.)
B.S.G. koje su rijetke u stajaćim vodama. Po nekim autorima one su indikatori
valjanosti vode. Nalaze se u vodama I kategorije.
U redu Isobryales, podrazreda Bryales nalazi se porodica Fontinalaceae sa jed-
nim rodom Fontinalis (L.) sa većim brojem vrsta. Nađena vrsta zbog nedostatka
identifikacionih elemenata označena je kao Fontinalis sp.
U redu Hypnobryales nalazi se porodica Amblystegiaceae i rod Cratoneurum
(Sull.) Roth sa dvije vrste Cratoneurum commutatum (Hedw.) Roth i Cratoneurum
fillicinum (L.) Roth. U porodici Amblystegiaceae nalazi se vrsta Platyhypnidium
rusciforme (Fleischr.) koja pripada rodu Platyhypnidium (Fleischr.). Sklona je pri-
lagodbama životne sredine, te se nalazi u više varijateta.
Na ispitivanom području nađeno je četrnaest vrsta mahovina koje se nalaze u
dvanaest rodova. Samo u dva roda nađene su po dvije vrste, a to su rodovi Cin-
clidotus i Cratoneurum. Sve nađene vrste nalaze se u dva razreda Hepaticae i Mus-
ci. Pet nađenih vrsta pripada razredu Hepaticae, a ostale su u razredu Musci.
Interesantan je rod Fontinalis koji se smatra indikatorom valjanosti vode. Nje-
gova prisutnost upućuje na I kategoriju kvaliteta vode na ispitivanom području.
Takve su izvorske vode i vode gorskih potoka. Po biološkim indikatorima, ali i
hemijskim analizama, voda gornjeg toka rijeke Une su oligosaprobne i nalaze se
na prelazu ka katerobnim vodama koje su bez ikakvog zagađenja. Oligosaprob-
ne vode su bistre i u njima buja biljni i životinjski svijet. Takav je biološki svijet
rijeke Une na ovom prostoru.
Nađeni rodovi, kao i vrste u njima, nađeni su i davne 1959. godine (Matonič-
kin, 1959). Ova činjenica sama po sebi govori o stabilnosti vodenog ekosistema
rijeke Une i njenoj moći da još uvijek može da neutrališe sve pritiske antropo-
551
genog, ali i drugog porijekla, koje su tokom vremena nastajale i uticale na nju.
U prilog ovoj tvrdnji govori postojanost, odnosno opstanak Bryophyta u Uni,
osobito kada se zna da one slove kao veoma osjetljiva živa bića na promjene u
vodi kao njihovom životnom staništu.
Ekološki faktori u rijeci Uni nisu u smislu očekivanih. Kolebanje temperature
vode, prema mnogim autorima, nisu znatna. Od najviše tačke gdje su vršena
ispitivanja (Ripač), u mjesecu julu zabilježena temperatura vode je 13,6°C, do
najniže tačke (Kostela) gdje je temperatura vode iznosila 14,3°C, razlika je bila
samo 0,7°C. Treba istaći da na toj relaciji rijeka Una protiče ili, bolje rečeno, me-
andrira dolinom bihaćkog polja gdje se kreće sporo i očekivati je veće zagrijava-
nje. U ljetnom mjesecu 1956. godine na potezu 80 km, Martinbrod (temperatura
vode iznosila je 11,6°C) – Bosanska Krupa (temperatura vode iznosila je 13,2°C),
razlika u temperaturi vode bila je 1,6°C. Mjerenje je izvršeno iste godine na
istom potezu u zimskim mjesecima, te je uočeno da su kolebanja temperature
vode manja (Martinbrod – 8,0°C, Bosanska Krupa – 9,4°C). Upravo ovako mala
kolebanja temperature vode u prostoru i relativno niska temperatura riječne
vode uslovila je briofitsku vegetaciju u rijeci Uni. Taloženje kalcija u obliku se-
dre ili bigara upravo zbog niske temperature vode je veoma sporo, pored velike
količine otopljenog kalcija, za razliku od toplih rijeka koje brže stvaraju sedru.
Niska temperatura vode je spriječila razvoj toploljubivih mahovina koje se ne
susreću u vodi Une na ispitivanom području.
Alkalitet i tvrdoća vode u Uni odstupa od očekivanog, kao što se sreće kod
drugih planinskih rijeka dinarskog područja. Količina otopljenog kalcija gotovo
ne opada idući ka donjem toku rijeke, vjerovatno zbog pritoka koje ga nepresta-
no nadoknađuju poslije taloženja.
Zaključci
Na ispitivanom području, na sedrenim slapovima rijeke Une, nađeno je četrna-
est vrsta mahovina. Prema Pavletiću (1968) one pripadaju u dva razreda: razre-
du Hepaticae gdje se nalaze vrste Fegatella conica Corda = Conocephalus conicus
(L.) Dum., Marchantia polymorpha L., Aneura pinguis Dum. = Riccardia pingius (L.)
S.F.Gray, Pellia sp. Raddi. I Haplozia sp. Dum. i razredu Musci gdje se nalaze vr-
ste Fissidens crassipes Wils., Hymenostilium curvirostre (Ehrh) Lindb., Didymodon
tophaceus (Brid.) Jur., Cinclidotus riparius (Host) Arn., Cinclidotus aquaticus (Jacq.)
B.S.G., Fontinalis sp. L., Cratoneurum commutatum (Hedw.) Roth., Cratoneurum
fillicinum (L.) Roth. i Platyhypnidium rusciforme Fleischr.
552
ZBORNIK RADOVA
Nađene vrste nalaze se u dvanaest rodova. Samo u rodovima Cinclidotus i

Cratoneurum nađene su po dvije vrste. Pet nađenih vrsta su iz razreda Hepaticae,
a ostale se nalaze u razredu Musci.
Literatura
Garms, H. (1969) Pflanzen und Tiere Europas, Hamburg.
Mägdefrau, K., Ehrendorfer, F. (1997) Botanika – Sistematika, evolucija i geobotanika. Školska
knjiga, Zagreb.
Merdanić, H. (2000) Sedrene tvorevine na rijeci Uni u naučnim radovima I. Matoničkina i Z.
Pavletića. Naučna tribina. Sedra rijeke Une i Una bez sedre, Bihać.
Merdanić, H. (2000) Bryophyta – mahovine na nekim sedrenim tvorevinama u rijeci Uni. Naučna
tribina. Sedra rijeke Une i Una bez sedre, Bihać.
Pavletić, Z. (1956) Ekologija briofita na slapovima rijeke Krke sa posebnim osvrtom na taloženje
sedre (doktorska disertacija).
Pavletić, Z. (1957) Prilozi poznavanju ekologije briofita na slapovima rijeke Krke u Dalmaciji. Rad
JAZU, 312, 95.
Pavletić, Z. (1959) Izvještaj o istraživanjima briofita na slapovima rijeke Une. Ljetopis JAZU, 63.
Pavletić, Z., Matoničkin, I. (1959) Životne zajednice na sedrenim slapovima rijeke Une i brzacima
pritoke Unca. Acta Mus. mac.sc.nat. 6.
Pavletić, Z. (1968) Flora mahovina Jugoslavije. Institut za Botaniku Sveučilišta u Zagrebu. Vje-
snik, Zagreb.
553
Systematic affiliation
Bryophyta at limy
waterfalls in the upper
course of Una river
Abstract
The authors examined in the periods between 1998 and 1999 and between 2003
and 2004 bryophytes biocenoses on the travertine falls in the upper course of
the river Una in the region of Bihać. Similar tests were made in 1959 and 1963 by
professors Z. Pavletić and I. Matonički of the Faculty of Science at the University
of Zagreb. Moss species found by the professors belonged to the class Hepaticae
and its subclasses Marchantiales and Sphaerocarpales, and to the class Musci and
is subclass Bryales (Pavletić, 1968). In the mentioned periods, the same species
of moss were found on travertine waterfalls in the area of the Bihać Municipal-
ity as in 1959 and 1963. This fact speaks of a very stable aquatic ecosystem of the
river Una and its biocenoses, and of the quality of its water. All natural dividing
structures on the Una river, which form waterfalls, cascades and rapids, with
negligible exceptions, are travertine. They were formed through sedimentation
of calcium in cooperation with the flora and fauna in the river. Among the floral
world that directly or indirectly participates in travertine sedimentation and
the creation of waterfalls, mosses - bryophytes that are able to hold sediment
calcium with the structure of their habitat as well as actively assimilate cal-
cium in its cells, are particularly important. Mosses of the water system of the
river Une have fully adapted to living in the water in which they live with the
structure of their habitat, their size, shape and their position on travertine bar-
riers. The testing included the travertine creations of waterfalls and cascades
in the area of the city of Bihać (waterfalls in Ripač, Orljani, in the center of the
city and in Kostela). The examined travertine barriers are partially overgrown
with tree and shrub vegetation, but open surfaces exposed to full light of the
day dominate. The open travertine creations are abundant with moss belong-
554
ZBORNIK RADOVA
ing to groups living in full daylight, and with shadow mosses of species that
actively assimilate calcium in their habitat and are important in the creation of
travertine, in the shade. The testing was carried out in the summer months at
a time when the waterfalls are more accessible because of low water level. The
areas of the river banks that could be reached by the water were also examined.
The collected material was macroscopically examined, species of animal origin
were removed, and the material was then conserved. The systematic review of
mosses in the examined area was made in accordance with the analytical key
“The moss flora of Yugoslavia” by Z. Pavletić. The aim is to determine the type
of moss found and to compare their systematic position with the tests made by
other authors. In the tested areas of the river banks that could be reached by the
water in damp shadows or in the immediate vicinity of the water meets the a
number of representatives of the families Marchatiaceae, Aneureae, Haplolaeneae
and Epigonantheae, belonging to the class Hepaticae, as well as representatives
of the families Fissidentaceae, Pottiaceae, Fontinalaceae and Amblystegiaceae, be-
longing to the class Musci. Fourteen species of moss, classified within twelve
branches of which some have been specified only up to the branch, could be
found in the mentioned classes and their families. The discovered species Fe-
gatella conica Corda = Conocephalus conicus (L.) Dum., Marchantia polymorpha
L., Aneura pinguis Dum. = Riccardia pingius (L.) S.F.Gray, Pellia sp. Raddi and
Haplozia sp. Dum. belong to the class Hepaticae, while types Fissidens crassipes
Wils, Hymenostilium curvirostre (Ehrh) Lindb., Didymodon tophaceus (Brid.) Jur.,
Cinclidotus riparius (Host) Arn., Cinclidotus aquaticus (Jacq.) BSG, Fontinalis sp.
L., Cratoneuron commutatum (Hedw.) Roth, Cratoneurum fillicinum (L.) Roth and
Platyhypnidium rusciforme Fleischr. belong to the class Musci. The families found
as well as their species were also found in 1965, which speaks about the stability
of water ecosystem in the river Una and its capacity to neutralise the anthro-
pogenic pressure, as well as the pressures of other origin which have occurred
with time and influenced on it. This claim is also supported by the persistence
and survival of Bryophyta in the river Una, which are known as creatures very
sensitive to changes in their habitat. The ecological factors in the river Una are
not as expected. According to many authors, the movements of temperatures
are not significant. The difference in water temperature between the highest
point (Ripač) in which the testing in the month of July took place and the lowest
point (Kostela) stood at only 0.6˚C (Merdanić, 2000). Such minor movements of
water temperatures conditioned the development of certain bryophyte vegeta-
tion in the river Una. Low water temperatures conditioned very slow sedimen-
tation of calcium in the form of travertine or tuff, and prevent the development
555
of thermophile mosses that can not be found in the waters of the river Una in
the tested area. The concentration of dissolved calcium does not drop towards
the lower course of the river. It is believed that reasons for this are Una’s tribu-
taries which continuously substitute for calcium after it settles down (Merdanić,
2000).
Key words: mosses - Bryophyta, systematics of Bryophyta found in the upper
course of the river Una and their conditionality.
556
ZBORNIK RADOVA
RAST I ISHRANA LIPLJENA

Thymallus thymallus L.,
IZ RIJEKE KRUŠNICE
Azra Bećiraj & al.
Sažetak
Sportsko-ribolovnom tehnikom lovljen je lipljen (Thymallus thymallus) na rijeci
Krušnici. Ukupno je ulovljeno 137 jedinki lipljena, a crijevni sadržaj analiziran
je kod 118 primjeraka. Ciljevi ovog istraživanja bili su podaci o rastu i ishrani
ove vrste riba u prirodnim uslovima sredine. Totalna dužina izlovljenih jedinki
lipljena kretala se od 18,0 do 44,0 cm, a masa se kretala u intervalu od 85,0 g do
800,0 g. Dužinski rast u totalnu dužinu populacije lipljena iz rijeke Krušnice
predstavljen je von Bertalanffyjevom jednačinom. Utvrđeno je da se lipljen iz
rijeke Krušnice dominantno hrani vrstama iz skupine Amphipoda i Ep-
hemeroptera, dok najveći broj vrsta pripada skupini Diptera. Sekundarnu
ishranu čine Trichoptera, zatim Gastropoda, Coleoptera i Formicidae. Lipljen
se povremeno hrani vrstama iz skupina Isopoda, Hirudinea, Plecoptera, Oli-
gochaeta, Heteroptera, Aranea, Lepidoptera, Hydracarina i Hymenoptera kao
i biljnim detritusom.
Ključne riječi: lipljen, Thymallus, Krušnica, prirodna ishrana, rast
Uvod
Ishrana i rast lipljena u različitim tekućicama je bila predmet istraživanja više auto-
ra (Ajanović, 1999; Dahl, 1962; Dunn, 1954; Hellawell, 1970; Janković, 1960; Müller,
1961; Korjenić, 2004; Radforth, 1940; Šumer, 1994). Kvalitativno i kvantitativno,
1 Azra Bećiraj, Asmir Budimlić, Biotehnički fakultet, Univerzitet u Bihaću, Bihać,
e-mail: azra_bakrac_beciraj@ yahoo.com; Aleksandar Ivanc, Radoslav Dekić, Prirodno-matematički fakultet,
Univerzitet u Banja Luci, Banja Luka; Marina Piria, Agronomski fakultet, Zavod za ribarstvo, pčelarstvo i spec.
zoologiju, Zagreb
557
ishrana ove vrste ovisi o osobinama staništa. Tokom raznih faza života lipljen se
hrani zooplanktonom (Armstrong, 1986). Odrasli se hrane larvama i odraslim vo-
denim insektima (Berry, 1998; Muus, Dahlstrom, 1978). Također, hrani se kopne-
nim insektima, uključujući mrave, pčele, skakavce i obade (Berry, 1998). Kopneni
insekti igraju važnu ulogu u ishrani lipljena, naročito u vodama sa gustom vegeta-
cijom (Armstrong, 1986). Puževi, jaja pastrva, male ribe i u nekim slučajevima mali
sisavci (miševi i rovčice) mogu biti važni u ishrani lipljena (Berry, 1998; Muus,
Dahlstrom., 1978). Lipljen sakuplja hranu na vodenoj površini srednjeg toka i sa
dna rijeka (Berry, 1998). Aktivno jedu tokom ljetnih mjeseci čitavih 24 sata. Ostat-
kom godine njihove prehrambene navike povećane su u sumrak ili tokom noći
(Reed, 1964). Da poveća svoju prehrambenu efektivnost i kompetitivnost kao ribl-
ja vrsta, lipljen se često hrani u jatima (Berry,1998). Hrani se faunom dna, vodenim
beskičmenjacima, račićima, mekušcima, letećim insektima koji padaju u vodu, sit-
nim ribama (Ajanović, 1999). Thaller (1944) je među prvima istražio populaciju
lipljena i to na rijekama Uni i Kupi. Kasnije, Šenk (1953) istražuje rast i spolnu
strukturu lipljena u rijeci Drini, Bosni i Vrbasu, dok je Horvat (1964) opisao rast
lipljena iz rijeke Une. Janković (1960) daje podatke o sistematici i ekologiji lipljena
u Jugoslaviji, a Aganović (1963) opisuje režim ishrane, rasta, plodnosti i strukture
populacije lipljena iz rijeke Bosne i Plive. Idioekolške karakteristike lipljena iz Dri-
ne istražio je Mikavica i sur., (1988). Ajanović (1999) opisuje lipljensku populaciju
iz rijeke Krušnice - desne pritoke rijeke Une, a njen lijevi pritok Klokot opisuje
Sofradžija i sur. (2002). Detaljnije podatke o ishrani lipljena dao je Korjenić (2004),
koji je istražio odnos sastava faune dna i ishrane lipljena u rijeci Fojnici.
Proučavanja populacija lipljena u Evropi ima fundamentalni, ali i aplikativni
značaj, pošto je riječ o ribljoj vrsti s većom ekonomskom i sportskoribolovnom
važnošću (Mikavica i sur., 1988). Stoga, cilj ovog rada je prikazati rast i ishranu
lipljena iz desnog pritoka Une, rijeke Krušnice (Slika 1).
Materijal i metode
Na rijeci Krušnici riba je lovljena sportsko-ribolovnom tehnikom Rol-Carsting
(fly-fishing). Od pribora je korišten štap za mušičarenje akcija 5, Pol-12-ŠEK-
SPIR, šekspirovo kolo kao rola te najlon tipa DTF-6-Cortland. Od maja do sredi-
ne juna 2006. i 2007. godine korištena je veličina mokre muhe (udica) 12, u junu i
julu korištena je mokra muha-udica 16, a od sredine jula, u augustu i septembru
korištena je mokra muha-udica veličine 18 i 20. Na udicama 18 i 20 korištena je
ličinka Baëtis rhodani iz skupine Ephemeroptera, na udici 16 larva i nimfa Baëtis
rhodani, a na udici broj 12 u maju korištena je larva Sialis lutaria iz reda Mega-
loptera, Trichoptera i Ephemera danica iz skupine Ephemeroptera.
558
ZBORNIK RADOVA
Von Bertalanffyjevu (VBGF) jednačinu smo koristili za dobivanje podataka o

rastu lipljena u dužina (Treer, 2003).
Lt=L∞ (1-e –K(t-t0))

L∞ ili Linf je najveća dužina koju ribe u toj populaciji mogu dostići. Jednačina
za računanje parametra L∞:
L∞= -a x b-1
Koeficijent rasta K pokazuje kojom brzinom ribe dostižu L∞ i on je ustvari
vrijednost -b.
K= -b
Parametar t0 označava hipotetsku dob kod Lt=0. Vrijednost t0 se dobiva pre-
ma jednačini:
t0 = -a x b-1
Za provjeru vjerodostojnosti dobivenih rezultata izračunava se i ukupna per-
formanca rasta (S p a r r e i V e n e m a, 1992) φ’ (engl. Overall growth perfor-
manc ili phi-prime), jednačinom:
φ’=In K+2 In L∞
Vrijednosti parametara a i b dobiveni su pomoću power regresije u progra-
mu SPSS 10.0 for Windows, iz jednačine dužinsko-masenog odnosa W= a x Lb,
pri čemu je W masa u gramima, a L dužina u centimetrima.
Izlov lipljena za analizu crijevnog sadržaja obavljen je od maja 2006. do de-
cembra 2007. sa pauzom u vrijeme mrijesta. Dubina Krušnice u gornjem toku
kretala se oko 2 metra, u srednjem toku 5 metara, a u donjem toku 3-5 metara.
U laboratoriju ribe su izmjerene te je izdvojeno probavilo nakon rezanja kod
jednjaka i analnog otvora. Crijevni sadržaj svake jedinke fiksiran je u 4% form-
aldehidu. Determinacija rodova plijena izvršena je do što niže sistematske kate-
gorije ili do vrste ukoliko je to bilo moguće.
Za analizu pojedinih vrsta plijena korištene su sljedeće metode:
Postotak brojnosti (N%) (Holden i Raitt, 1974):
ni
N% = x100 gdje je:
∑n
ni = broj hranidbenih kategorija
Σn = Ukupan broj svih hranidbenih kategorija
559
Rezultati i rasprava
Analiziran je crijevni sadržaj 118 primjeraka lipljena između 18,0 i 44,0 cm totalne
dužine. Svi analizirani crijevni sadržaji bili su djelomično ili potpuno ispunjeni,
što potvrđuje prethodna istraživanja gdje je primjećeno da su prehrambene aktiv-
nosti lipljena visoke te da su vrlo rijetki primjerci s praznim probavnim traktom
(Dahl, 1962).
Analizom rodova plijena u probavilu lipljena ustanovljeno je da preferentna
komponenta ishrane pripada skupini Amphipoda (53,1%), od toga rodu Gam-
marus pripada 50,9%.
Tabela 1 Procenat učestalosti pojavljivanja (F) i procenat brojnosti (N) pojedinih
taksona invertebrata u crijevnom sadržaju lipljena (n=118) iz rijeke Krušnice
Takson Broj jedinki N% F%
Gastropoda 276 5,25 4,53
Oligohaeta 47 0,88 4,22
Hirudinea 10 0,18 0,75
Arachnida
Aranea 5 0,09 0,45
Hydracarina 1 0,02 0,15
Crustacea
Amphipoda 2 819 53,1 14,9
Isopoda 24 0,45 1,35
Insecta
Ephemeroptera 898 16,9 23,6
Plecoptera 25 0,47 1,96
Trichoptera 365 6,88 13,7
Diptera 405 7,64 17,6
Coleoptera 195 3,67 10,8
Heteroptera 15 0,28 1,05
Hymenoptera 4 0,07 0,45
Formicidae 207 3,90 3,77
Lepidoptera 3 0,05 0,45
Biljni detritus, grančice, alge + + +
Ukupno 5 299 100 100
Slične rezultate dobili su i drugi autori. Tako Aganović (1965) navodi da se

lipljen iz rijeke Bosne najviše hrani vrstama iz roda Gammarus sp. s vrlo visokim
postotkom brojnosti (62,07%), kao i lipljen iz rijeke Hempshire gdje mu je domi-
nantna komponenta Gammarus pulex (Radforth, 1940). Drugi autori navode da
560
ZBORNIK RADOVA
je vrlo visok sadržaj Amphipoda u probavlilma lipljena uz još ostale dominan-

tne skupine (Horvat, 1964; Sofradžija i sur., 2002; Korjenić, 2004).
Osim Amphipoda, visok postotak brojnosti i učestalosti pojavljivanja poka-
zuju Ephemeroptera, a naročito dva roda Baetis sp. (N%=6,85; F%=10,71) i Ep-
hemerella sp. (N%=6,39; F%=8,29). Ove rodove rado uzimaju primjerci svih ana-
liziranih veličina (Tablica 1 i 2). Janković (1960) navodi da u rijeci Luče lipljen
rado uzima rodove iz skupine Ephemeroptera, kao i Šenk (1953) kod lipljena
iz rijeke Vrbas. Radforth (1940) spominje Baetis sp. kao jedan važniji plijen u
ishrani lipljena iz rijeke Tweed.
Nekoliko autora navodi Chironomidae kao vrlo važan plijen lipljena (Radfor-
th, 1940; Horvat, 1964; Aganović, 1965), dok je taj rod u rijeci Krušnici sporadi-
čan element (N%=1,51; F%=1,96). Rodovi iz skupine Diptera iz rijeke Krušnice
su u probavilima lipljena bile vrlo brojne. Ukupno je bilo zastupljeno 28 rodova
što čini relativno visok postotak brojnosti i postotak učestalosti pojavljivanja
(N%=7,64; F%=17,65) iako niti jedan element nije pokazao posebnu dominaciju.
Korjenić (2004) spominje dominaciju Diptera u probavilima lipljena iz rijeke
Fojnice.
Kao sekundarna ishrana mogu se okarakterisati skupine Trichoptera
(N%=6,88; F%=13,72), zatim Gastropoda (N%=5,25; F%=4,53), Coleoptera
(N%=3,68; F%=10,86) i Formicidae (N%=3,906; F%=3,771) (Tabela 1)
Sporadično su se pojavljivali rodovi iz skupine Isopoda, Hirudinea, Plecop-
tera, Oligochaeta, Heteroptera, Aranea, Lepidoptera, Hydracarina i Hymenop-
tera kao i biljni detritus.
Dužinski rast jedinki lipljena iz rijeke Krušnice je analiziran na osnovu stvar-
no izmjerenih (empirijskih) vrijednosti dužina tijela 137 jedinki lipljena različite
starosti, zatim na osnovu povratno izračunatih (teorijskih) vrijednosti dužina
tijela pomoću von Bertalanffyjevog modela rasta. Parametri von Bertalanffyjeve
jednačine:
Lt=L∞ (1-e –K(t-t0)) Gdje je:
L∞ ili Linf. maksimalna (asimptotska) veličina kojoj teži dužina ribe ili najveća
dužina koju ribe mogu dostići u populaciji.
Parametar koji nam pokazuje kojom brzinom ribe dostižu L∞ je koeficijent
rasta (K). K je mjera stope pri kojoj se dužina tijela približava vrijednosti L∞ ili
takozvani Brodyjev koeficijent rasta (Brody, 1927, 1945, prema: Ricker, 1975).
L∞ i koeficijent rasta (K) se dobiju iz regresije 1t+1 na 1t čija grafička prezentaci-
ja predstavlja tzv. Walfordovu liniju (Walford, 1946, prema: Ricker, 1975). Na-
gib ove krive jednak je Fordovom koeficijentu rasta k = e - k (Ford, 1933, prema:
561
Ricker, 1975), pa je odavde K= 1nk, a odsječak na y-osi je L∞ (1 - k), odakle se
može izračunati L∞.
Da bi se dobio parametar t0 potrebno je uraditi regresiju na ln(L∞ - lt) na t. Na-
gib ove krive jednak je K, a odsječak na y-osi je lnL∞ + Kt0, odakle se lako može
izračunati vrijednost t0. Vrijednost t0 je obično negativna i ne daje nikakve koris-
ne informacije te se često smatra parametrom smetnje. Povratno izračunavanje
dužina po modelu von Bertalanffy i Walford urađeno je uz pomoć softverskih
paketa Microsoft Excel 2000 te SPSS 11.0.0. for Windows.
Vrijednost von Bertalanffyjeve jednačine lipljena iz rijeke Krušnice iznosi:
Lt = 93,6 (1-e-0,0920(t+1,36)),
Najveća dužina koju ribe mogu dostići u populaciji se označava sa L∞. U po-
pulaciji analiziranih lipljena u Krušnici najveća dužina koju ribe mogu dostići
iznosi:
L∞ = 93,6 cm
Parametar koji nam pokazuje kojom brzinom ribe dostižu L∞ je koeficijent

rasta (K). Taj se parametar označava sa K i njegova vrijednost u Krušnici iznosi
K = 0,0920. Vrijednost parametra t0 u Krušnici iznosi t0= - 1,36.
Poređenje nekih parametara iz von Bertalanffyjeve jednačine lipljena iz rijeke
Krušnice sa drugim lipljenskim populacijama iz različitih tekućica prikazani
su u tabeli 1. U tabeli su obrađeni podaci za rijeku Unu, rijeku Mesnu u Rusiji,
rijeku Test u Velikoj Britaniji, rijeku Pomerania u Poljskoj, rijeku Turiec u Čeho-
slovačkoj i rijeku Kupu u Hrvatskoj.
Ukupna performansa rasta ф‘ služi nam za provjeru tačnosti dobijenih para-
metara u von Bertalanffyjevoj jednačini i neznatno varira unutar iste riblje vrste
(Moreau et al., 1986).
Za populaciju lipljena iz rijeke Krušnice ukupna performansa rasta iznosi ф’
= 6,42. Ova je vrijednost vrlo blizu vrijednosti iz rijeka Kupe gdje je ф’ = 6,38,
zatim rijeke Pomerania, gdje iznosi ф’ = 6,76 (Witkowski et al., 1989).
Najmanja ukupna performansa rasta zabilježena je kod lipljenske populacije
iz rijeke Mesne, gdje iznosi ф’ = 5,24 (Svetovidov, 1936).
Ovi podaci potvrđuju da ukupna performansa rasta minimalno odstupa
unutar populacija iste riblje vrste (Sparre and Venema., 1992).
Najveća izračunata očekivana dužina koju ribe mogu dostići u rijeci Krušnici
je L∞ = 93,6 cm. Ova je vrijednost bliža lipljenskoj populaciji iz rijeke Kupe gdje
je
562
ZBORNIK RADOVA
L∞ = 69,77 cm (Šprem, 2005), nego vrijednosti za lipljensku populaciju iz rije-

ke Une koja iznosi L∞ = 62,63 cm (Horvat, 1964).
Tabela 2 Parametri iz von Bertalanffyjeve jednačine približna starost lipljena i
njihov prosječan dužinski rast (TL u mm) iz različitih tekućica
Asimptotska Perfor
Približna starost i prosječan rast Koeficijent
dužina mansa
Autor i (totalna dužina u mm) rasta
u cm rasta
lokacija
L Φ’
n 1+ 2+ 3+ 4+ 5+ 6+ 7+ K
Horvat 262 0,076 62,63 5,69
197 261 317 350 385 407 453
1964 Una
Svetovidov
- 81 138 196 242 273 - - 0,087 46,58 5,24
1936 Mesna
Hutton1923
- 159 286 335 387 413 432 - 0,201 44,35 5,98
Test
Witkowski et
al. 1989
308 131 238 308 363 409 419 - 0,383 47,45 6,76
Pomerania
Stranai 1992
Turiec 158 185 245 275 310 381 - - 0,063 55,77 5,17
Šprem 2005
Kupa 98 170 230 280 335 375 410 - 0,121 69,77 6,38
Krušnica 137 110 183 249 309 364 415 - 0,092 93,60 6,42
Najveće odstupanje od krušničke populacije je kod populacije u rijeci Test i

iznosi L∞ = 44,35 (Hutton, 1923). Ovakva razlika kod populacija se može pove-
zati sa činjenicom da populacija iz rijeke Test najbrže raste uporedo s dobi, a
zatim njen rast počinje stagnirati.
Parametar K i njegova vrijednost u ovom istraživanju za rijeku Krušnicu izno-
si K= 0,092, i najbliža je vrijednosti K= 0,087 koju ima lipljen iz Mesne (Svetovi-
dow, 1936), te Une gdje je K= 0,076 (Horvat, 1964), dok je najmanja vrijednost K=
0,063 bila kod lipljena u rijeci Turiec (Stranai, 1992). Poređenjem parametara iz von
Bertalanffyjeve jednačine lipljena iz rijeke Krušnice sa drugim lipljenskim popula-
cijama prikazanim u tabeli 2 može se vidjeti da najbrže rastu lipljeni iz rijeke Po-
merania, čiji je K najviši (K= 0,383), ali oni imaju i najmanje očekivane maksimalne
dužine (L∞ = 47,45 cm). Lipljeni iz Krušnice rastu slabije (K= 0,092) od lipljena iz
rijeke Pomerania (K= 0,383), rijeke Test (K= 0,201) i Kupe (K= 0,121), ali zato dosti-
žu veće maksimalne dužine (L∞= 93,6 cm). Komparacijom dužinskog rasta i dobi
lipljena iz različitih tekućica (Tabela 2) vidljivo je da lipljeni iz rijeke Krušnice rastu
563
najbrže u prvoj godini života, a veliki rast bilježe između druge i četvrte godine
života. Manje smanjenje dužinskog rasta kod krušničkog lipljena nastupa u petoj
godini života. Na slici 2 prikazan je odnos dužinskog rasta izražen u totalnoj du-
žini i starost lipljena iz nekoliko različitih vodotoka u Evropi, a na slici 3 dužinski
rast i starost lipljena iz različitih tekućica u Alberti (Kanada). Slika 4 prikazuje
krivu dužinskog rasta lipljena iz rijeke Krušnice, stvarno izmjerenih dužina (em-
pirijskih) i izračunatih (teorijskih) dužina prema modelu von Bertalanffyja.
Slika 2 Dužinski rast i starost lipljena iz različitih vodotoka u Evropi (Šprem, 2005)
Slika 3 Dužinski rast i starost lipljena iz različitih Slika 4 Kriva dužinskog rasta i starost lipljena iz
lokacija u Alberti (Ajanović, 1999) rijeke Krušnice prema modelu von Bertalanffyja
Iz slike 2 i 4 je vidljivo da populacija lipljena iz rijeke Krušnice vrlo malo od-

stupa od ostalih populacija, osim od populacije lipljena iz rijeke Mesne u Rusiji
koja najviše odstupa. Lipljeni iz Mesne najsporije rastu, dok populacija iz rijeke
Test u Velikoj Britaniji ima najbrži rast u odnosu na dob.
564
ZBORNIK RADOVA
Kao i kod ostalih populacija, pa tako i kod krušničke populacije lipljena, po-
slije najvećeg dužinskog rasta u prvoj godini, veliki rast se bilježi između druge
i četvrte godine života. Opadanje dužinskog rasta kod krušničkog lipljena na-
stupilo je u petoj godini, kao i kod lipljena u rijeci Pomerania.
Populacije lipljena u rijeci Uni, Turiec,Test i Mesna bilježi opadanje dužin-
skog rasta u četvrtoj godini života. Isto tako iz podataka o dužinskom rastu mo-
žemo utvrditi da lipljenske populacije sa sjevera Evrope mnogo slabije rastu u
dužinu (Svetovidow, 1936; Müller, 1961). Prema ovim podacima o dužinskom
rastu petogodišnji lipljen iz rijeke Mesne odgovara prema dužinskom rastu
trogodišnjem lipljenu iz rijeke Krušnice. Populacije lipljena iz sjevernog dijela
Evrope manjeg su dužinskog rasta nego u našim krajevima. Ova razlika u rastu
zasniva se na činjenici da u sjevernim dijelovima Evrope zima nastupa mnogo
ranije, a rijeke su duži period pod ledom i to je glavni razlog slabijeg dužinskog
rasta lipljena.
Poredeći dužinski rast (teorijska kriva) i starost krušničkog lipljena sa tri po-
pulacije lipljena iz Alberte (slika 3, 4) možemo konstatovati da je dužinski rast u
prvoj godini sličnih vrijednosti, u drugoj lipljen iz Northeast Boreal Region ima
slične vrijednosti, dok dvije druge populacije imaju veće parametre.
U trećoj godini kod sve tri populacije lipljena iz Alberte je veći dužinski rast
nego kod lipljena iz Krušnice. U četvrtoj godini tri lipljenske populacije su duže,
a u petoj i šestoj godini krušnički lipljen ima veći dužinski rast.
Generalno možemo zaključiti da, u okvirima familije Thymallidae uz malo-
brojne izuzetke, u prvoj godini lipljen raste najbrže što je i razumljivo jer mlađe
jedinke imaju intenzivniji dužinski rast. Od druge do četvrte godine lipljen bi-
lježi brzi rast, a od pete godine dužinski rast usporava.
Prirodne populacije svuda pokazuju progresivan linearan rast do četvrte i
pete godine, što se vidi iz funkcije koja opisuje krivu dužinskog rasta (Slika
2,3,4).
Horvat (1964) je u svom radu o lipljenu u rijeci Uni prikazao dijapazon total-
ne dužine i mase. Totalna dužina se kretala od 16,0 do 46,0 cm, a masa od 0,20
do 821,0 g. U Krušnici, prema empirijskim vrijednostima, totalna dužina jedinki
se kretala od 18,0 do 44,0 cm, a masa od 0,85 do 800,0 g. Poređenjem ovih poda-
taka možemo utvrditi mala odstupanja vrijednosti kao i to da u rijeci Krušnici
uzorak nije obuhvatio starosnu klasu lipljena 0+.
Slične podatke o dužinskom rastu lipljena navodi Radević (2000) u istraživa-
njima populacije lipljena u rijeci Vrbas. I za druge vrste riba iz rijeke Vrbas, kao
što je mladica (Hucho hucho L.), isti autor navodi slične rezultate (Radević, 1999).
Opšta karakteristika rasta je da u mlađem uzrasnom periodu jedinke rastu brže,
565
a da sa godinama starosti brzina rasta opada (Hrasnica i Ogrizek, 1961), što je
istraživanjima u ovom radu također konstatovano. Prema ovoj karakteristici
rasta lipljenska populacija iz rijeke Krušnice sličnija je populaciji iz rijeke Kupe
nego populaciji iz rijeke Une, čija je desna pritoka rijeka Krušnica. Takvo pre-
klapanje možemo povezati s činjenicom da su rijeke Krušnica i Kupa te Una
geografski vrlo bliske rijeke.
Odstupanja u vrijednostima ф’ = 6,42 za Krušnicu i ф‘ = 5,69 za Unu (Horvat,
1964) te L∞ = 93,60 cm za Krušnicu i L∞ = 62,63 cm za Unu (Horvat, 1964) mogu
se objasniti i povezati sa obilnošću i dostupnosti hrane, te godinom kada su
podaci objavljeni. Drugi literaturni podaci vezani za ovu tematiku o lipljenu iz
Une ne postoje.
Literaturni podaci vezani za Krušnicu i za ovu tematiku ne postoje, zbog čega
je jedan od ciljeva ovog rada dobiti potpuniji uvid o populaciji lipljena u pri-
rodnom biotopu, čime bi se stvorila solidna osnova za upotpunjavanje znanja o
opštem stanju lipljena iz otvorenog vodotoka. Jedna od preporuka ovog rada je
da se istraživanja ovakvog tipa trebaju proširiti na čitav Unski sliv i šire.
Zaključci
Vrijednost von Bertalanffyjeve jednačine za krušničku populaciju lipljena iznosi:
 Lt=93,6 (1-e-0,0920(t+1,36)), te sa ovim parametrima možemo komparirati
različite riblje populacije.
 Koeficijent rasta za lipljena izKrušnice iznosi K= 0,0920. Ovaj koeficijent
nam pokazuje kojom brzinom ribe dostižu najveću moguću dužinu u toj
populaciji((L∞).
 Vrijednost L∞, najveća dužina koju riba u populaciji može dostići, za
krušničku populaciju iznosi 93,6 cm.
 Lipljen iz rijeke Krušnice dominantno se hrani vrstama iz skupine Amphi-
poda i Ephemeroptera.
 Rodovi iz skupine Diptera su najbrojnije i ukupno predstavljaju važan pli-
jen.
 Sekundarnu ishranu čine Trichoptera sa Hydropsyche sp. kao dominan-
tnijim rodom, zatim Gastropoda sa dominacijom Valvata sp., Coleoptera i
Formicidae.
 Sporadičnu ishranu predstavljaju skupine Isopoda, Hirudinea, Plecoptera,
Oligochaeta, Heteroptera, Aranea, Lepidoptera, Hydracarina i Hymenop-
tera kao i biljni detritus.
566
ZBORNIK RADOVA
Literatura
Aganović, M. (1963): Komparativna istraživanj režima ishrane, rasta, plodnosti i strukture popu-
lacija lipljena u rijekama Bosni i Plivi, doktorska disertacija, God. Biol. Inst. Univ. Sarajevo
Aganović, M. (1965): Proučavanje pitanja minimalne mjere za lipljena u rijekama Bosni i Plivi.
God. Biol. Inst. Univ. Sarajevo, 18: 3 -109.
Ajanović, N. (1999): Grayling (Thymallus thymallus) Hatchery in the Municipalaty of Bosanska
Krupa in north-western Bosnia and Herzegovina. A Sustainable Development Pilot Project,
A Master´s Degee Project, Faculty of Environmental Design, The University of Calgary,
Alberta
Armstrong, R. H. (1986): A Review of Arctic Grayling Studies in Alaska 1952-1982. Biological Pa-
pers of the University of Alaska. Institute of Arctic Biology. Number 23. Fairbanks, Alaska,
USA.
Berry, D. K. (1998): Alberta´s Arctic Grayling Management and Recovery Plan. Alberta Envi-
ronmental protection, Natural Resources Service, Inf. Fisheries Menagement Division, Al-
berta
Dahl, J. (1962): Studies on the biology of Danish stream fishes. 1. The food of the grayling (Thy-
mallus thymallus) in some Jutland streams. Meddr. Dann. Fisk.-og Havunders 3, 199-264
Dunn, D.R. (1954): The feeding habitas of some of the fishes and some members of the bottom
fauna of Liyn Tegid (Bala lake) Merionethshire. J. Anim. Ecol. 23, 224-233
Hellawell, J.M. (1970): The food of the grayling Thymallus thymallus (L.) of the river Lugg, Here-
fordshire, J. Fish Biol. 187-197
Holden, M.J., Raitt, D.F.S. (1974): Methods of ResourceInvestigation and their Application. Ma-
nual of fisheries science. FAO, Rim.
Horvat, M. (1964): Rast lipljena u rijeci Uni. Ribarstvo Jugoslavije, 4, 103-111.
Hrasnica F., Ogrizek A. (1961): Stočarstvo-opći dio. Poljop. Naklad. Zavod. Zagrebu.
Janković, D. (1960): Sistematika i ekologija lipljena Jugoslavije. Biološki institut Beograd, Stručno
udruženje za unapređenje slatkovodnog ribarstva Jugoslavije, Beograd
Korjenić, E. (2004): Odnos sastava faune dna i ishrane lipljena (Thymallus thymallus, L. 1758) iz
sliva rijeke Fojnice. Veterinaria 53,1, 13-24 Sarajevo, 2004
Müller, K.(1961): Produktio biologische Untersuchungen in Nordschwedische Fliessgewassern.
Zeitschr.f.Fisch.u.d.Hildswiss., 10: 173-201
Mikavica D., Sofradžija, A., Škrijelj, R. (1988): The spread and some idioe-cological characteristic
of a grayling Thymallus thymallus L. from the Drina river. Ichthyologia, 20, 1, 27-36.
Muus, B. J., Dahlstrom, P. (1978): Collins Guide to the Freshwater Fisnes of Britain and Europe.
Wm. Collins Sons and Co. Ltd. London, United Kingdom.
Radević M. (1999): Growth of huchen (Hucho hucho L.) from the Vrbas river. Ichthyologia. 31,
1,53-59. Beograd.
Radević M. (2000): Ekološki i cenotički odnosi faune riba u srednjem i donjem toku Vrbasa i rib-
njaku Bardači-Monografija, Prirodno-matematički fakultet Banja Luka.
567
Radforth, By. I. (1940): The fod of the grayling (Thymallus thymalus), flounder (Platichthys flesus),
roach (Rutilus rutilus) and gudgeon (Gobio fluviatilis) with special reference to the tweed
watershed. From the Department of Zoology, Glasgow University.
Reed, R. (1964): Life history of migration patterns of Arctic Grayling, Thymallus articus (Pallas) in
the Tanana River drainage of Alaska. Alaska Department of Fish and Game Research raport
No. 2, Juneau, Alaska, USA.
Sofrađžija, A., Hadžiselimović, R., Spahić, M., Jažić, A., Škrijelj, R., Guzina, N., Trožić-Borovac,
S., Korjenić, E., Hamzić, A. (2002): Ribarstveno - gospodarska osnova općine Bihać. Centar
za ihtiologiju i ribarstvo, Prirodno - matematičkog fakulteta, Univerziteta u Sarajevu, Sa-
rajevo
Sparre P., Venema S. C. (1992): Introduction to tropical fish stock assessment. Part 1-Manual.
FAO, Fish Tech. Pap. 306/1, 110.
Šenk, O. (1953): Ispitivanje rastenja i spolnog sazrijevanja lipljana (Thymallus thymallus) iz rijeke
Drine, Bosne i Vrbasa. Veterinarija Zbornik radova iz oblasti animalne proizvodnje, god II,
svezak 4, Sarajevo
Šumer, S. (1994): Natural and artificial nutrition for grayling (Thymallus thymallus (L). 1758) fry.
Pol.Arch. Hidrobiol. 41,3, 279-284
Thaller, Z. (1944): Lipljen Thymallus thymallus L., njegovo životno područje u Hrvatskoj i na Bal-
kanu, te njegova gospodarska vrijednost. Priroda, Zagreb. 87 pp.
Treer T. (2003): Ihtiologija II. Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
568
ZBORNIK RADOVA
GROWTH AND FEEDING OF

THE GRAYLING Thymallus
thymallus L., FROM THE
RIVER KRUŠNICA
Abstract
Sport fishing technique caught is grayling (Thymallus thymallus) on the river
Krušnica. Total is caught 137 samples and analyzed 118 samples. The objec-
tives of this research were to obtain data on the growth and diet of these fish
species in terms of natural environment. Total length caught bears grayling
ranged from 18.0 to 44.0 cm, while the masses are in inervalu ranged from 85.0
to 800.0 g. Longitudinal growth in the total length of the population grayling
from the river Krušnice was von Bertalanffyjevom equation. It has been found
to be grayling from the river Krušnice dominant types of food from the group
Amphipoda and Ephemeroptera, while the largest number of species belonging
to the group diptera. Secondary diet consists of Trichoptera, then Gastropoda,
Coleoptera and Formicidae. Grayling occasionally food species from a group
of Isopoda, Hirudinea, Plecoptera, Oligochaeta, Heteroptera, Aranea, Lepidop-
tera, Hydracarina and Hymenoptera as well as plant detritusom.
Key words: grayling, Thymallus, Krušnica, natural nutrition,growth
569
ZBORNIK RADOVA
POTENCIJALNA UPOTREBA
MIRMEKOFAUNE U PROCJENI
BIODIVERZITETA ZAŠTIĆENIH
PODRUČJA U BOSNI I
HERCEGOVINI
Adi Vesnić & al.
Sažetak
Upotreba mirmekofaune u procjeni biodiverziteta staništa u svijetu se koristi
već duže vrijeme. U radu su prezentovani podaci o prednostima moguće pri-
mjene mirmekofaune u procjeni biodiverziteta i potencijalna upotreba mrava
kao indikatora biodiverziteta i stanja zaštićenih staništa na području Bosne i
Hercegovine. U tu svrhu vršena su terenska posmatranja na horizontalnom i
vertikalnom profilu Bosne i Hercegovine i utvrđena je jasna ekološka diferenci-
jacija vrsta, rodova i podporodica mrava u Bosni i Hercegovini, koja pokazuje
jasnu povezanost različitih taksona sa određenim tipovima staništa.
Ključne riječi: Formicidae, biodiverzitet, zaštićena područja, ekološke funkci-
onalne grupe, Bosna i Hercegovina.
Uvod
Potreba pouzdane i ekonomične procjene biodiverziteta u cilju brzog provođe-
nja mjera konzervacije i zaštite staništa zahtijeva razvoj metoda koje se baziraju
na upotrebi odabranih taksonomskih grupa. Upotreba indikatorskih ili ciljanih
taksonomskih kategorija (koje stoje u pozitivnoj korelaciji sa bogatstvom vrsta,
diverzitetom drugih bioloških skupina pa mogu poslužiti kao indikatori uku-
Adi Vesnić, Suvad Lelo, Rifat Škrijelj, Erna Karalija, Odsjek za biologiju Prirodno-matematičkog fakulteta Sarajevo,
Sarajevo, Bosna i Hercegovina
571
pnog biodiverziteta istraživanog područja, tj. kao indikator promjena u stani-
štu) predstavlja osnovni pristup u aktuelnoj analizi biodiverziteta.
Pragmatičnost skupine u procjeni biodiverziteta određuju: jednostavno sa-
kupljanje i monitoring, taksonomska i prostorna raznovrsnost (varijacija), visok
značaj u posmatranom ekosistemu, visok stepen korelacija između biodiverzi-
teta date (indikatorske) skupine i drugih skupina u ekosistemu, kao i sličnosti
u odgovorima na promjene u životnoj sredini sa drugim biološkim skupinama
(Agosti et al., 2000).
Najveći broj odabranih indikatorskih taksona zadovoljava prva dva kriterija.
Najčešće procjene stanja biodiverziteta provode se na osnovu analiza vaskular-
nih biljaka i životinja, najčešće kičmenjaka (sisari, ptice, gmizavci, vodozemci).
Mnoge od skupina kičmenjaka koje se koriste u procjeni biodiverziteta lako se
prepoznaju i sakupljaju standardizovanim metodama. Međutim, najčešće nije
utvrđena korelacija između taksona, spomenutih životinjskih skupina i uku-
pnog biodiverziteta. Danas je upotreba biljaka i biljnih asocijacija jedan od naj-
pouzdanijih pokazatelja sveukupnog biodiverziteta staništa, pošto sve životinje
direktno ili indirektno ovise o biljkama koje im služe kao hrana ili kao sklonište
(Agosti et al., 2000).
Upotreba ograničenog broja dobro poznatih indikatorskih taksona u procje-
ni biodiverziteta staništa ne može se koristiti kao univerzalni indikator opšteg
stanja biodiverziteta jer korištenje malog broja indikatora ne reprezentuje na
adekvatan način biodiverzitet drugih skupina u staništu. Korištenje indikator-
skih taksona sa različitim ekološkim karakteristikama poput biljaka, životinja i
gljiva teoretski predstavlja bolji pristup u analizi cjelokupnog biodiverziteta u
staništu. U tom smislu mravi imaju veliki potencijal (Agosti et al., 2000).
Današnje analize terestrijalnih ekosistema u Bosni i Hercegovini bazirane su
uglavnom na analizi brojnosti i pokrovnosti vaskularnih biljaka, pa se iz ovog
razloga nameće potreba uvođenja životinjske komponente kao indikatora u
procjeni biodiverziteta.
Upotreba mrava kao bioindikatora primjenjivana je najčešće u tropskim i
suptropskim oblastima. Rezultati analiza su pokazali da mravi predstavljaju
idealnu skupinu za procjenu biodiverziteta iz razloga što su izuzetno raznolika
grupa (više od 9.000 opisanih vrsta). Pored toga, mravi su prisutni u gotovo
svim terestrijalnim ekosistemima i lako se sakupljaju (Agosti et al., 2000).
Posebno su pogodni za procjene i monitoring stanja biodiverziteta obzirom
da najveći broj vrsta osniva kolonije. Stacionarni način života i ograničeno kre-
tanje jedinki iz kaste radnika (kretanje oko mravinjaka u radijusu manjem od
jednog metra pa do stotinjak metara) ograničava migraciju između staništa što
572
ZBORNIK RADOVA
je jedna od prednosti upotrebe mrava kao indikatora, za razliku od drugih ži-

votinja koje prelaze iz jednog staništa u drugo u potrazi za hranom, parenjem
ili mjestom za gnijezdo.
Kolonije mrava su konstantno prisutne na određenom području pa ih je lakše
uzorkovati i posmatrati. Sa ekološkog gledišta mravi imaju važnu ulogu u tere-
strijalnim ekosistemima bilo da su predator ili plijen. Analize korelacije između
brojnosti vrsta i diverziteta mrava koje su provedene u posljednjih nekoliko
godina dale su oprečne rezultate po pitanju povezanosti diverziteta mrava i
brojnosti vrsta u staništu. Utvrđeno je da brojnost vrsta mrava stoji u pozitivnoj
korelaciji sa vaskularnim biljkama i sa nekoliko skupina zglavkara (Lawton et
al., 1998).
Postoje podaci i jasni dokazi o statistički značajnoj, pozitivnoj korelaciji iz-
među biodiverziteta mrava i drugih taksona (Majer et al., 1984; Andersen et al.,
1996; Burbridge et al., 1992). Međutim, neke analize su utvrdile negativnu po-
vezanost između brojnosti mrava i drugih organizama (Oliver & Beattie, 1996a
i 1996b).
Analize nekih šumskih zajednica pokazuju da nema značajne pozitivne kore-
lacije između diverziteta mrava i ostalih skupina životinja (Oliver et al., 1998).
Biodiverzitet mirmekofaune moguće je dovesti u pozitivnu korelaciju sa sku-
pinama koje imaju slične potrebe za hranom i staništem. Stoga bi analiza faune
mrava trebala biti dobar pokazatelj biodiverziteta faune tla i skupina kao što su
skokuni i pauci. Također, moguće je uspostaviti pozitivnu korelaciju između
mrava, biljnih vaši i nekih tvrdokrilaca sa kojima mravi uspostavljaju obligatne
interspecijske interakcije.
Na osnovu istraživanja mirmekofaune mrava moguće je izdvojiti sedam eko-
loški funkcionalnih grupa: dominantne dolihoderine; sporedne kamponotine,
klimatski specijalisti, kriptične vrste, oportunisti, uopšteno mirmicine i specija-
lizirani predatori (Agosti et al., 2000).
Obzirom da ekologija zajednica zahtijeva identifikaciju funkcionalnih grupa
koje odražavaju taksonomske i biogeografske granice i variraju u odgovoru na
stres i poremećaj, možemo izdvojiti sedam osnovnih funkcionalnih grupa mra-
va (Agosti et al., 2000).

U izradi rada korišteni su prikupljeni literaturni podaci i rezultati terenskih
istraživanja faune mrava na horizontalnom i vertikalnom profilu Bosne i Her-
cegovine (Vesnić & Lelo, 2008). U istraživanju horizontalnog profila Bosne i
573
Hercegovine kao najjužnija tačka je lokalitet Popovo polje, opština Ravno, a
najsjevernija tačka je opština Orašje (sl. 1).
Sl. 1 Prikaz transekta na horizontalnom profilu Bosne i Hercegovine od juga prema sjeveru (lokaliteti:
Popovo polje, Sarajevo, Orašje, označeni su zvjezdicom).
U periodu od marta 2006. do avgusta 2008. godine na području Popovog po-
lja, vršena su terenska istraživanja faune mrava aktivnim (sakupljanje metoda-
ma transekta) i pasivnim (mamci i klopke) metodama sakupljanja. Istraživanje
mrava na području općine Orašje trajalo je od 16. do 21. juna 2008. godine, a u
istraživanju je korištena metoda aktivnog sakupljanja mrava. Na području Sa-
rajeva (lokalitet Dariva) vršeni su kontinuirani terenski obilasci u 2006. i 2007.
godini pri čemu su aktivnom metodom sakupljani predstavnici faune mrava.
Pored nabrojanih lokaliteta u izradi rada korišteni su materijal i bilješke koje je
autor sakupio na vertikalnom profilu planine Bjelašnice.
Korištena su dva tipa mamaca, sa tunom i medom, dok su kao klopke služile
plastične posude promjera 4 cm koje su ukopavane u tlo.
Jedinke su sakupljane pincetom i aspiratorom i pohranjene u 96% etil-alko-
holu CH3CH2OH.
Materijal je identifikovan prema ključu za određivanje: Agosti & Collingwo-
od, 1987.
574
ZBORNIK RADOVA

Jedan od pravaca ekološkog istraživanja mrava u Bosni i Hercegovini, koji bi
mogao ubrzati primjenu mirmekofaune kao indikatora biodiverziteta, jeste
analiza funkcionalnih grupa mrava koja se bazira na filogeniji, analizi staništa i
mikroklimatskih potreba vrsta mrava.
Poređenjem popisa mrava Bosne i Hercegovine (Lelo & Vesnić, 2005-2007;
Vesnić & Lelo, 2008) utvrđeno je da u Bosni i Hercegovini postoje predstavnici
podporodica, rodova i vrsta mrava koji svojim ekološkim karakteristikama od-
govaraju ekološkim funkcionalnim grupama.
Funkcionalana grupa dominantnih dolihoderina predstavljena je kompeti-
tivnim i dominantnim taksonima zastupljenim u staništima koja se ne nalaze
pod jakim stresom. Za mrave su to topla i otvorena staništa. U takvim staništi-
ma dominiraju predstavnici podporodice Dolichoderinae Forel, 1878. Od vrsta
iz podporodice Dolichoderinae Forel koje bi mogli svrstati u skupinu dominan-
tnih dolihoderina utvrđene su vrste iz roda Tapinoma Latreille, 1798, s tim da je
vrsta Tapinoma erraticum (Latreille, 1798) pronađena i u kontinentalnom dijelu
Bosne i Hercegovine.
Unutar ekološke funkcionalne grupe generalizovanih mirmicina u Bosni i
Hercegovini u južnim dijelovima Hercegovine široko su rasprostranjeni rodovi
Crematogaster Lund, 1831, Monomorium Mayr, 1855 i Pheidole Westwood, 1839.
Vrste iz nabrojanih rodova mrava najčešće naseljavaju topla područja i često su
u kompeticiji sa dolihoderinama. U najjužnijem istraživanom području, Popo-
vom polju, zabilježeni su i sakupljeni tipični predstavnici funkcionalne skupi-
ne generalizovanih mirmicina. Najčešće sakupljene vrste su Pheidole pallidula
(Nylander, 1849) i Crematogaster scutellaris (Oliver, 1791).
Sporedne kamponotine su raznovrsna skupina i česta funkcionalna grupa
koja živi u zajednicama sa velikom produktivnošću. Većina ih je po ponašanju
podređena dominantnim dolihoderinama i ekološki je odvojena od dolihode-
rina veličinom tijela i noćnom aktivnošću. Od vrsta sakupljenih na lokalitetu
Popovo polje treba izdvojiti Camponotus atricolor (Nylander, 1849) i Camponotus
dalmaticus (Nylander, 1849).
U grupi klimatskih specijalista nalazimo mrave koji su specijalizovani na topla
staništa i na hladna staništa. Iako dolihoderine dominiraju u toplim i stabilnim
staništima, mravi specijalizovani na topla staništa odlikuju se nizom ekoloških
karakteristika što smanjuje interakcije i moguću kompeticiju sa dominantnim
dolihoderinama. Od mrava koji naseljavaju ekstremna kserotermofilna stani-
šta treba navesti vrste iz rodova: Catagliphis Förster 1850, Messor Forel, 1890
i Monomorium Mayr, 1855. Skupina klimatskih specijalista na Popovom polju
575
predstavljena je vrstama iz roda Messor Forel, 1890, vrste Messor concolor Sants-
chi, 1927, Messor muticus (Nylander, 1849) i Messor rufitarsis (Fabricius, 1804),
te vrstama iz rodova Solenopsis Westwood, 1840 i Monomorium Mayr, 1855 sa
vrstom Monomorium monomorium Bolton, 1987.
Mravi specijalizovani na hladna staništa su karakteristični za područja gdje
je dominacija dolihoderina slaba. Od vrsta specijalizovanih na hladna staništa
najvećim dijelom pripadaju vrste iz rodova: Formica Linnaeus, 1758, Lasius Fa-
bricius, 1804, Leptothorax Mayr, 1855 i Stenama Westwood, 1839.
U centralnom dijelu Bosne i Hercegovine, preciznije rečeno u okolini Saraje-
va, najčešće sakupljane vrste su: Solenopsis fugax (Latreille, 1798), Tetramorium
caespitum (Linnaeus, 1758), Tapinoma erraticum (Latreille, 1798), Formica fusca
Linnaeus, 1758 i Lasius niger (Linnaeus, 1758).
Na lokalitetu Darive, na kojem je utvrđeno postojanje tipičnih mediteranskih
biljaka, pronađena ja kolonija mrava iz roda Messor Forel.
Na planini Bjelašnici utvrđene su vrste koje pripadaju funkcionalnoj skupini
klimatskih specijalista hladnih područja, a uključuju rodove Leptothorax Mayr,
1855, sa više vrsta od kojih treba izdvojiti vrstu Leptothorax acervorum (Fabricius,
1873). Na vrhu planine Bjelašnice, ispod meteorološke stanice, sakupljene su
vrste Myrmica lobicornis Nylander, 1846 i Myrmica sulcinodis Nylander, 1846. Od
klimatskih specijalista za hladna područja iz podporodice Formicinae Latreille,
1809 sakupljen je veći broj rodova i vrsta od kojih su najčešće vrste Formica lema-
ni Bondroit, 1911, Formica lugubris Zetterstedt, 1840. Pored predstavnika iz roda
Formica Linnaeus, 1758 sakupljeni su i predstavnici iz roda Camponotus Mayr,
1861, poput vrste Camponotus ligniperdus (Latreille, 1802).
Najčešće sakupljane vrste na području opštine Orašje pripadaju rodovima
Tetramorium Mayr, 1855 i Lasius Fabricius, 1804, iako je broj sakupljenih vrsta
izuzetno mali, najvjerovatnije usljed visokog nivoa podzemne vode na mjesti-
ma koja su istraživana.
Unutar funkcionalne grupe specijalizovanih predatoria ubrajamo mrave spe-
cijalizovane za lov drugih zglavkara, najčešće insekata. Od rodova u Bosni i
Hercegovini iz literaturnih podataka poznata je vrsta Polyergus rufescens Latre-
ille, 1798.
Kriptične vrste mrava su sitni mravi koji pripadaju podporodicama Poneri-
nae Lepeletier, 1836 i Myrmicinae Lepeletier, 1836. Ekološki su ograničeni na
život u tlu i šumskoj stelji.
Možemo reći da istraživana područja obuhvataju tri glavne geografske regije
Bosne i Hercegovine i to: Mediteranska Hercegovina, Centralna Bosna i Panon-
576
ZBORNIK RADOVA
ska Bosna, u kojima su istraživanja pokazala jasnu ekološku diferencijaciju ro-

dova i vrsta mrava (tab. 1).
Tab. 1 Pregled nekih vrsta mrava tipičnih za ekološke funkcionalne grupe saku-
pljenih na horizontalnom i vertikalnom profilu Bosne i Hercegovine.
Mediteranska Centralna Panonska
No. Takson
BiH BiH BiH
1. Tapinoma erraticum (Latreille,
+ +
1798)
2. Pheidole pallidula (Nylander,
+
1849)
3. Crematogaster scutellaris
+
(Oliver, 1791)
4. Camponotus atricolor (Nylander,
+
1849) i
5. Camponotus dalmaticus
+
(Nylander, 1849)
6. Messor concolor
+
Santschi, 1927
7. Messor muticus (Nylander,
+
1849)
8. Messor rufitarsis (Fabricius,
+
1804)
9. Messor sp. + +
10. Monomorium monomorium
+ +
Bolton, 1987
11. Solenopsis fugax (Latreille,
+ + +
1798)
12. Cataglyphis nodus
+
(Brulle, 1832)
13. Tetramorium caespitum
+ +
(Linnaeus, 1758),
14. Formica fusca Linnaeus, 1758 + +
15. Lasius niger (Linnaeus, 1758). +
16. Leptothorax acervorum
+
(Fabricius, 1873)
17. Camponotus ligniperdus
+
(Latreille, 1802)
577
Na osnovu priložene tabele moguće je rezultate istraživanja prikazati na slije-
poj karti Bosne i Hercegovine, pri čemu se jasno vidi rasprostranjenje predstav-
nika pojedinih ekoloških skupina Bosni i Hercegovini (sl. 2).
Sl. 2 Prikaz distribucije posmatranih taksona pripadajućih funkcionalnih grupa porodice Formicidae Latreille
sa odabranih lokaliteta (Popovo polje, Sarajevo, Orašje) na slijepoj karti Bosne i Hercegovine: dominantne
dolihoderine (1), općenito mirmicine (2, 3), sporedne kamponotine (4, 5), topli specijalisti (6-12), hladni
specijalisti (13-17)
Zaključak
Analiza terestrijalnih ekosistema u Bosni i Hercegovini najčešće se temelji na
analizi brojnosti i pokrovnosti vaskularnih biljaka i biljnih zajednica. Potpunije
podatke o biodiverzitetu ekosistema moguće je dobiti upotrebom više indika-
torskih skupina, čime dobivamo mnogo preciznije podatke o stanju biodiver-
ziteta.
Upotreba što preciznijih podataka o stanju biodiverziteta preduslov je za
uspješno upravljanje zaštićenim područjima, a mravi predstavljaju jednu od
potencijalnih indikatorskih grupa koja bi mogla biti korištena sa drugim indi-
katorskim skupinama u ukupnoj procjeni biodiverziteta zaštićenih područja.
Na osnovu terenskih istraživanja može se zaključiti da mravi u Bosni i Herce-
govini pokazuju jasnu ekološku diferencijaciju na horizontalnom i vertikalnom
profilu. Prije svega, možemo reći da su predstavnici rodovi: Pheidole Westwood,
Crematogaster Lund, Messor Forel, Tapinoma Latreille i neke vrste iz rodova Ca-
578
ZBORNIK RADOVA
taglyphis Foster i Camponotus Mayr dominantni u mediteranskom dijelu Bosne

i Hercegovine. S druge strane, vrste iz rodova Leptothorax Mayr, Tetramorium
Mayr i Formica Linnaeus predstavljaju skupinu mrava tipičnu za hladnija i vlaž-
nija staništa pa dominiraju na području središnjeg i panonskog dijela Bosne i
Hercegovine. Postoji jasno uočljiv stepen opadanja broja vrsta (biodiverziteta)
mrava od mediteranskog dijela prema unutrašnjosti Bosne i Hercegovine, što je
u vezi sa činjenicom da su mravi termofilna skupina insekata.
Povezanost mrava i stanja staništa, odnosno biodiverziteta mrava u ekosiste-
mima je mnogo puta dokazana. Međutim, dalje analize biodiverziteta mrava
sa ciljem upotrebe mirmekofaune u procjeni biodiverziteta trebaju ići u prav-
cu usaglašavanja obrazaca za obradu podataka u cilju što bolje komparacije sa
drugim indikatorskim skupinama koje su uglavnom izražene u vidu relativne
abundance.
Poznavanje autoekologije i sinekologije, odnosno odnosa između vrsta, po-
gotovo filogenetski udaljenih skupina unutar ekosistema je temelj za objektivne
procjene biodiverziteta. Uspostavljanje i razumijevanje veza među taksonima u
cilju konzervacije i menadžmenta zaštićenih područja ne bi trebalo biti bazirano
samo na osnovu poznavanja broja vrsta, već i na poznavanju biologije indika-
torskih vrsta. Obzirom da su u svijetu već razvijene i standardizovane kvan-
titativne metode za sakupljanje faune mrava, ove metode bi trebalo testirati i
uskladiti sa uslovima i mogućnostima u Bosni i Hercegovini.
Literatura
Agosti, D., Collingwood, C. A., 1987: A provisional list of the Balkan ants (Hym. Formicidae)
with a key to the worker caste. II. Key to the worker caste, including the European species
without the Iberian. Mitteilungen der Schweizerischen Entomologischen Gesellschaft, 60:
261-293.
Agosti, D., Majer, D. J., Alonso, E. L., Schultz, R. T., 2000: Ants: standard methods for measuring
and monitoring biodiversity. Smithsonian Institution Press, Washington and London.
Andersen, A. N., Moris, S., Belbin, L., 1996: The Role of Ants in Minesites Restauration in the
Kakadu Region of Australia’s Northern terrytory, with Particular Reference to Their use
as Bioindicators. Final Report to the Environmental research Institute of the Super visiting
Scientist, Australia.
Burbridge, A. H., Leicester, K., McDavitt, S., Majer, D. J., 1992: Ants as indicators of disturbance
at Yanchep National Park, Western Australia. Journal of the Royal Society of Western Aus-
tralia, 75: 89-95.
Lawton, J. H., Bifnell, E. D., Bolton, B., Blowmwrs, G. F., Eggleton, P., Hammond, M. P., Hodda,
R. M., Holt, D. R., Larsen, B. T., Mawdsley, A. N., Stork, E. N., Srivastava D. N., Watt, D. A.,
579
1998: Biodiversity inventories, indicator taxa and effects of habitat modification in tropical
forest. Nature, 391: 72-76.
Lelo, S., Vesnić, A., 2005-2007: Sistematski pregled mrava Bosne i Hercegovine. Unutar: S. Lelo
(urednik). Fauna Bosne i Hercegovine – Biosistematski pregledi. Interno izdanje Udruženja
za inventarizaciju i zaštitu životinja, Ilijaš, Kanton Sarajevo.
Majer, J. D., Day, J. E., Kabay, E. D., Periman, W. S., 1984: Recolonization by ants in bauxite mines
rehabilitated by a number of different methods. Journal of Applied Ecology, 21: 355-375.
Oliver, I., Beattie, J. A., 1996a: Invertebrate morphospecies as surrogates for species: A case study.
Conservation Biology, 10: 99-109.
Oliver, I., Beattie, J. A., 1996b: Designing a cost-effective invertebrate survey: A test of methods
for rapid assessment of biodiversity. Ecological Applications, 6: 594-607.
Oliver, I., Beattie, J. A., York, A., 1998: Spatial fidelity of plant, vertebrate and invertebrate assem-
blage in multiple-use forest in Eastern Australia. Conservation Biology, 12(4): 822-835.
Vesnić, A., Lelo, S., 2008: Sistematski pregled mrava Bosne i Hercegovine. Unutar: S. Lelo (ured-
nik), Fauna Bosne i Hercegovine – Biosistematski pregledi. 4. izmijenjeno i popravljeno
interno izdanje Udruženja za inventarizaciju i zaštitu životinja, Ilijaš, Kanton Sarajevo.
580
ZBORNIK RADOVA
A potential for use of

microfauna in estimations
of biodiversity of
protected areas in Bosnia
and Herzegovina.
Abstract
For a long time, myrmecofauna has been used in estimations of biodiversity of
habitats around the world. This papers presents data regarding possible use
of myrmecofauna in biodiversity estimations and deals particularly with the
potential in use of ants in estimations of biodiversity and general state of pro-
tected areas in Bosnia and Herzegovina. To this end, field observations of the
horizontal and vertical profile of Bosnia and Herzegovina were conducted and
a definite ecological differentiation of species, genera and subfamilies of ants
in Bosnia and Herzegovina has been established. This data also shows definite
correlation between different taxa and different habitats.
Key words: Formicidae, biodiversity, protected areas, ecological functional
groups, Bosnia and Herzegovina
581
ZBORNIK RADOVA
Sastav i antimikrobni
učinak eteričnog ulja
klinastolisnoga vriska
Satureja cuneifolia Ten.
Danijela Petrović & al.
Uvod
Povratak prirodi i njezinim bogatstvima, paralelno s porastom materijalnoga
blagostanja i kulture čovječanstva, doprinio je da se sve veća pažnja poklanja
iskorištavanju ljekovitog bilja u ishrani i liječenju. Jasno je da ulazimo u razdo-
blje renesanse u proizvodnji i korištenju ljekovitoga bilja.
Najveća otkrića ovog stoljeća iz područja biologije mikroorganizama svaka-
ko su antibiotici. Međutim, pretjerana uporaba antibiotika dovela je do selek-
cije mikroorganizama, što je pak dovelo do pojave kompliciranih bakterijskih
infekcija. Danas je postotak oboljelih od bakterijskih infekcija u porastu zbog
činjenice da bakterije razvijaju i posebne mehanizme rezistencije.
Jedno od mogućih rješenja bi mogla biti uporaba fitoterapeutskih priprava-
ka, čije je pozitivno djelovanje poznato još od najranijih vremena. Upravo zbog
toga se suvremena znanost sve više okreće prema definiranju i utvrđivanju
značenja ljekovitoga bilja u medicini, ishrani, kozmetici i drugim područjima
života i rada čovjeka.
Danijela Petrović, prof., prof. dr. sc. Nevenko Herceg, doc. dr. sc. Jerko Pavličević, Agronomski i prehrambeno-
tehnološki fakultet, Sveučilišta u Mostaru; Stjepan Matić, dipl. ing., J.P. Hutovo blato Karaotok, Čapljina
583
U tom smislu je veliko značenje samoniklih biljaka koje rastu na ekološki
nezagađenom prostoru. Takve biljke su izvor prirodnih organskih spojeva koji
imaju zaštitnu ulogu za samu biljku, ali i za organizme koji ih okružuju. Fitote-
rapija kao alternativni put omogućit će rješavanje problema rezistencije te bolju
zaštitu čovjeka.
Rod Satureja čine višegodišnji polugrmovi, koji su više ili manje aromatični.
Obuhvaća preko 30 vrsta čiji je centar rasprostranjenosti u Sredozemlju. Nase-
ljava pretežno kamenite livade, pašnjake, polupješčare i stijene koje su zaklonje-
ne od jakih vjetrova. Suho stanište je uvjetovalo da ova biljka razvija kseromor-
fne osobine, među kojima je i proizvodnja eteričnoga ulja.
Iz toga razloga tema ovog rada je ispitivanje antimikrobnog djelovanja eterič-
noga ulja Satureja cuneifolia Ten. (klinastolisni vrisak). Uz određivanja antimi-
krobnoga učinka urađena je i kvantitativna analiza eteričnoga ulja spomenute
vrste.

Biljni materijal je sabran na području JP Hutovo blato (Čapljina, Hercegovina).
Ispitivani su listovi, mlađi dijelovi stabljike i cvjetovi klinastolisnoga vriska (Sa-
tureja cuneifolia Ten.), ubrani od lipnja do rujna 2008. godine (prije cvatnje, za
vrijeme cvatnje i poslije cvatnje). Obrađivan je suhi materijal tako da je ostavljen
da se suši deset dana.
Za dobivanje eteričnoga ulja iz biljnog materijala korištena je vodena destila-
cija. Izvagana količina suhoga biljnog materijala stavi se u tikvicu, doda 500 ml
destilirane vode, te zagrijava preko kalote (pentan je korišten kao organsko ota-
palo, koje lako isparava). Hlapljive komponente eteričnoga ulja u obliku pare
zajedno s vodenom parom dižu se kroz cijev aparature po Ungeru do hladila,
gdje se kondenziraju i sakupljaju u središnjoj cijevi aparature. Destilacija se pro-
vodi 3 sata tako da se i teže hlapljive komponente izoliraju.
Iz 100 grama sušenoga materijala vrste Satureja cuneifolia dobili smo:
1. prije cvatnje 0.25 ml eteričnoga ulja
2. za vrijeme cvatnje 0.3 ml eteričnoga ulja
3. poslije cvatnje 0.2 ml eteričnoga ulja
Analiza sastava eteričnoga ulja izvršena je plinskom kromatografijom, Hawlet
Packard: GC 5890 Serie II, MSD 5971A. Kolona je HP- 20M (polietile glokolne 50
mx 0.2 ma) koja je direktno vezana na MS.
584
ZBORNIK RADOVA
Korištene su podloge Mac-Conkey agar (MC), Muller-Hinton agar i Sabou-

raud-dextrose agar. Na Muller-Hinton agaru su nasijane Staphylococcus aureus,
a na Mac-Conkey agaru je nasijana Escherichia coli, a Candida albicans je nasijana
na Sabouraud-dextrose agaru. Na nasijane podloge postavljena su tri diska od
filter papira (veličine 7 oko 7 mikrometra) na dovoljnoj udaljenosti jedan od
drugoga i od ruba Petrijeve posude. Zatim je mikropipetom preneseno po 10 ml
eteričnoga ulja vrste Satureja cuneifolia. Podloge su inkubirane na temperaturi
od 35° do 37°C tijekom 18 sati. Nakon predviđene inkubacije izmjerena je zona
inhibicije izražena u mm.
Rezultati istraživanja
Sastav eteričnoga ulja analiziran je metodom plinske kromatografije. Rezultati
su dani u tablici 1. Ovisno o periodu branja, ova vrsta pokazuje različit sastav
eteričnoga ulja.
Tablica 1 Sastav (%) eteričnoga ulja S. cuneifolia Ten.
SASTAV PRIJE CVATNJE (a) CVATNJA (b) POSLIJE CVATNJE (c)
Beta- Mircen 0.85 1.17 0.26
1- Limonen 3.22 5.17 1.15
Ocimen - 1.22 0.21
1-octen-3-ol 0,96 0,74 1,18
Aloocimen - - 0,14
Trans-sabinen hidrat 0,59 1,25 0,11
Alpha-kopaen 1,67 2,33 3,61
Beta-Burbonen 1,83 2,10 5,27
Linalol 9,25 3,37 -
Terpinen-4-ol 5,48 5,05 -
Trans-kariofilen 6,00 2,00 6,12
Z- Citral 1,66 2,34 -
1- alpha trpineol 5,99 3,75 1,47
1- borneol 4,51 5,02 4,84
Beta-kubeben 6,88 14,79 -
Neril acetat 1,56 - -
Geranil acetat 0,59 - -
Delta kardinen 2,06 1,89 2,61
mirtenol 0,74 0,30 0,31
Nerol 1,03 0,70 0,83
Geraniol 0,37 - -
Beta-lonon 0,13 - -
-(-) kariofilen oxid 2,00 0,83 -
Timol 0,24 - -
t-muralol 0,39 0,27 0,85
karvakrol 1,75 - -
585
Izraženo u postocima prije cvatnje Satureja cuneifolia ima najviše linalola, Beta-
kubebena, trans kariofilena, dok timola i karvakrola ima znatno manje (tablica
1). Timola i karvakrola uopće nema u periodu cvatnje i poslije cvatnje.
Rezultati antimikrobnog djelovanja eteričnoga ulja S. cuneifolia Ten. dani su
u tablici 2.
Tablica 2 Djelovanje eteričnoga ulja Satureja cuneifolia Ten.

VRSTA PRIJE CVATNJE CVATNJA POSLIJE CVATNJE
S. aureus 30 27 40
E. coli 0 4 6
C. albicans 8 41 23
Najveći stupanj inhibicije rasta testiranih mikroorganizama uočava se kod

ulja izoliranog iz biljke u razdoblju poslije cvatnje (slika 1). Zone inhibicije
rasta kod svih mikroorganizama pokazuju smanjenu antimikrobnu aktivnost
ulja za vrijeme cvatnje. Eterično ulje izolirano iz biljke prije cvatnje ima zna-
čajno umanjeno antibiotsko djelovanje. Stupanj antimikrobnoga djelovanja
eteričnoga ulja S. cuneifolia ovisan je o vegetativnom razdoblju.
Zone inhibicije rasta vrste Staphylococcus aureus, predstavnika gram-pozi-
tivnih bakterija, kretale su se od 27 do 40 mm. Predstavnici gram-negativnih
bakterija su manje osjetljivi na djelovanje eteričnoga ulja S. cuneifolia u svim
ispitivanim vegetativnim fazama. Kod vrste Escherichia coli zone inhibicije ra-
sta su se kretale od 0 do 6 mm. Visok stupanj aktivnosti eteričnog ulja uočava
se kod kvasnice Candida albicans, osobito u razdoblju nakon cvatnje. Značajno
antifugicidno djelovanje ispitivanog eteričnoga ulja uočava se i u drugim raz-
dobljima.
Grafički prikaz antimikrobnoga djelovanja ispitivanih količina eteričnoga
ulja vrste Satureja cuneifolia dan je na slici 2.
586
ZBORNIK RADOVA
Slika 1 Grafički prikaz antimikrobnoga učinka eteričnoga ulja Satureja cuneifolia Ten.
na različite ispitivane vrste mikroorganizama
Slika 2 Grafički prikaz antimikrobnoga djelovanja eteričnoga ulja Satureja cuneifolia Ten.
na ispitivane vrste u različitim vegetativnim razdobljima
Slika 3 Djelovanje eteričnog ulja Satureja cuneifolia Ten. na rast Staphylococcus aureus sakupljenog u
različitim vegetativnim razdobljima: a) prije cvatnje; b) za vrijeme cvatnje; c) poslije cvatnje
587
Slika 4 Djelovanje eteričnog ulja Satureja cuneifolia Ten. na rast Escherichia coli sakupljenog u različitim
vegetativnim razdobljima: a) prije cvatnje; b) za vrijeme cvatnje; c) poslije cvatnje
Slika 5 Djelovanje eteričnog ulja Satureja cuneifolia Ten. na rast Candida albicans sakupljenog u različitim
vegetativnim razdobljima: a) prije cvatnje; b) za vrijeme cvatnje; c) poslije cvatnje
588
ZBORNIK RADOVA
Tijekom rada u postupku destilacije koristili smo, kao razrjeđenje, otapalo

pentan, a u svrhu dobivanja što pouzdanijih rezultata, proveli smo testiranje
njegova mogućeg antimikrobnog učinka. Korišten je isti postupak antimikrob-
nih testiranja s konc3entracijama 10, 20 mikrolitara pentana. Dobiveni rezultati
antimikrobnoga djelovanja pentana dani su u tablici 3.
Tablica 3 Antimikrobni učinak pentana

VRSTA PENTAN 10 a PENTAN 20 b
Staphylocccus aureus 0 0
Escherichia coli 0 0
Candida albicans 0 0
Dobiveni rezultati ukazuju da pentan, koji je korišten kao otapalo, ne poka-

zuje antimikrobno djelovanje. Zone inhibicije rasta nisu uočene kod ispitivanih
vrsta mikroorganizama.
Slika 6 Djelovanje pentana na rast Staphylococcus aureus
589
Slika 7 Djelovanje pentana na rast Escherichia coli
Slika 8 Djelovanje pentana na rast Candida albicans
Rasprava
Klinastolisni vrisak, Satureja cuneifolia Ten., je višegodišnja, polugrmovita biljka
koja raste na priobalnom području Sredozemnog mora od 0 do 1000 m nadmor-
ske visine. Jedna od osobina kserofitskih biljaka je i stvaranje eteričnog ulja. Od
590
ZBORNIK RADOVA
tridesetak poznatih vrsta roda Satureja (Šilić, 1979) u fitofarmaciji se koristi prije
svega Satureja montana (Cave, 1995). Predstavnici roda Satureja imaju uglav-
nom sličan sastav eteričnoga ulja. Najzastupljeniji od svih spojeva su timol i
karvakrol. Za naše istraživanje je značajno da su dosadašnji podaci o sastavu
eteričnoga ulja S. cuneifolia slični drugim predstavnicima roda i obiluju timolom
i karvakrolom (Jurin i sur., 1997; Bezić i Dunkić, 1998; Tumen i sur., 1998). Na-
vedeni spojevi se pojavljuju samo u periodu prije cvatnje (tablica 1), a u daljnjim
vegetativnim fazama se ne stvaraju. Smatramo da je ovakav sastav ulja istraži-
vane vrste posljedica posebnih ekoloških uvjeta staništa.
Eterična ulja su poznata po svom antibakterijskom, antimikotičnom i antivi-
rusnom djelovanju te smo iz toga razloga vršili testiranje antimikrobnog učinka
eteričnoga ulja iz materijala sakupljenog u različitim vegetativnim razdoblji-
ma vrste S. cuneifolia. Rezultati istraživanja antimikrobne aktivnosti i načina
djelovanja eteričnoga ulja S. montana (Bezić i sur., 1998) slični su rezultatima
dobivenim u ovom radu po spektru osjetljivosti testiranih patogenih mikroor-
ganizama.
Visok stupanj inhibicije rasta kvasnice Candida albicans ukazuje na izvanredno
fungicidno djelovanje ulja osobito u vrijeme cvatnje istraživane biljke. Stupanj
antimikrobnog djelovanja na gram-pozitivne bakterije bio je općenito nešto sla-
biji u odnosu na kvasnicu, ali izrazito veći u odnosu na gram-negativne vrste,
posebice Escherichia coli.
Eterično ulje S. cuneifolia pokazuje različit stupanj antimikrobnog djelovanja
na sve testirane bakterije, tako da je on najveći u periodu nakon cvatnje, dok je
najmanja antimikrobna aktivnost iz biljaka sakupljenih prije cvatnje.
Smatramo da kroz sazrijevanje biljke dolazi do takve promjene u sastavu i
postotku pojedinih komponenata ulja koje pojačavaju učinak na mikroorganiz-
me.
Zaključak
Eterična ulja su poznata po svom antibakterijskom, antimikotičnom i antiviru-
snom djelovanju te smo iz toga razloga vršili testiranje antimikrobnog učinka
eteričnog ulja iz materijala sakupljenog u različitim vegetativnim razdobljima
vrste S. cuneifolia. Rezultati istraživanja antimikrobne aktivnosti i načina djelo-
vanja eteričnog ulja S. montana (Bezić i sur. 1998) slični su rezultatima dobivenim
u ovom radu po spektru osjetljivosti testiranih patogenih mikroorganizama.
Visok stupanj inhibicije rasta kvasnice Candida albicans ukazuje na izvanredno
fungicidno djelovanje ulja, osobito u vrijeme cvatnje istraživane biljke. Stupanj
591
antimikrobnog djelovanja na gram-pozitivne bakterije je bio općenito nešto sla-
biji u odnosu na kvasnicu, ali izrazito veći u odnosu na gram-negativne vrste,
posebice Escherichia coli.
Eterično ulje S. cuneifolia pokazuje različit stupanj antimikrobnog djelovanja
na sve testirane bakterije, tako da je on najveći u periodu nakon cvatnje, dok je
najmanja antimikrobna aktivnost iz biljaka sakupljenih prije cvatnje.
Ovakvi rezultati upućuju na mogućnost šire primjene eteričnih ulja i pripra-
vaka izvedenih iz eteričnih ulja u sve težoj borbi protiv mikroorganizama, koji
uzrokuju sve učestalije zdravstvene probleme.
Literatura
Bezić, N., Jurin, V., 1998: Satureja montana L. i Satureja cuneifolia Ten. s Golog brda. Znanstveno-
stručni kulturološki skup Kaštela (30. rujna – 3. listopada 1998): 77-78.
Devetak, Z., 1995: Eterična ulja i njihova biološka uloga. Radovi biološkoga društva za znanost i
umjetnost III, Sarajevo.
Gračanin, M i Lj. Ilijanić, 1977: Uvod u ekologiju bilja. Školska knjiga, Zagreb.
Punda-Polić, V., 1998: Određivanje osjetljivosti bakterija na antibiotike in vitro. U Punda- Polić,
V., Bagatin, Brodarić, (ur), Antibiotici, racionalna primjena. Jedinica za znanstveni rad KB
Split, 233 -243.
Volner, Z., 1993: Opća bakteriologija i imunologija s osnovama epidemiologije, Školska knjiga,
Zagreb.
Živković, R., 1998: Ljekovito bilje u suvremenoj medicini, aromaterapija – 1. hrvatski simpozij 5-7.
04. Opatija, 167-172.
592
ZBORNIK RADOVA
LITERARNO – KREATIVNI
TURIZAM U FUNKCIJI
ZAŠTIĆENIH PODRUČJA
Krunoslav Šetka
Sažetak
“Spisateljski mix“ je sačinjen od književnog, novinarskog i znanstvenog spisa-
teljstva. Taj spisateljski “trio“ na jedan sveobuhvatan kvalitetan način promo-
vira, oživljava i unaprjeđuje turizam i zaštićena područja – tamo gdje postoji
svjesna i planirana potreba da se određena turistička destinacija digne na jedan
viši nivo.
Kako prirodne ljepote i zaštićena područja ne bi ostali upečatljivi samo kod
lokalnog stanovništva koje s njima stalno dolazi u dodir, javlja se prirodna po-
treba i svojevrsna turističko-kulturološka nadgradnja za kvalitetnim spisatelj-
stvom takvih ljepota i zaštićenih područja koje je kadro opisati te iste ljepote,
tajanstvenosti i privlačnosti destinacije kako bi i drugi ljudi, potencijalni posje-
titelji iz udaljenijih destinacija, osjetili duboku potrebu za posjetom istih.
Ključne riječi: ekoturizam, zaštićena područja, spisateljski mix, promocija.
Uvod
Znati pisati nekad je bila privilegija imućnih. Znati čitati također. Promatrajući
fenomen pismenosti s današnjeg stajališta, mogu se uočiti neke značajke koje se
kroz povijest samo modificiraju, ali ne nestaju. I danas je pismenost ono što kod
ljudi izaziva ushićenje. Danas, manje-više, pišemo svi, no od toga kako pišemo,
ovisi i ushićenje onih drugih.
Zbog toga je spisateljstvo u turističke svrhe i svrhe zaštićenih područja, u
suvremenom svijetu, od izuzetnog značenja.
Mr. sc. Krunoslav Šetka, Federalno ministarstvo okoliša i turizma
593
Pisanim štivom mi možemo biti privučeni u neku destinaciju ili biti odbijeni
od neke destinacije te ostati ravnodušni prema nekoj destinaciji. Umijeće kva-
litetnog pisanja se i održava u činjenici da se kod čitatelja, potencijalnog posje-
titelja nekog mjesta, pobudi potreba za posjetom tog mjesta, boravkom u tom
mjestu i uživanja svekolikih blagodati što ih to mjesto nudi.
S tim u vezi i ovaj članak o spisateljstvu u turističke svrhe u funkciji je zašti-
ćenih područja.
Pojmu “spisateljstvo“ udahnjujem šire značenje od same književnosti, pa ga
dijelim na tri sfere pisanja: književnu, novinarsku i ekspertnu ili znanstvenu. U
članku se prvi put uvodi pojam“spisateljski mix“.
Literarno-kreativni turizam u funkciji zaštićenih

područja kao integralni dio “spisateljskog
mixa“
Literarno-kreativni turizam je pojam koji obuhvaća turističko pisanje tijekom
putovanja i boravka, koje nadilazi faktografske činjenice jednog turističkog
vodiča, a ima značajke jednog literarnog, umjetničkog djela koje je kadro va-
lorizirati i promovirati određenu destinaciju ili zaštićeno područje kroz jedno
putopisno ili prozno izražavanje, a nerijetko i poetično ili dramsko. Ovakav
individualni nastup se ponekad naziva i travelogue ili itinerary.
Da bi jedno ovakvo djelo imalo vrijednost literarnog djela, mora zadovolja-
vati osnovne kriterije umjetničkog, kreativnog izražavanja; dakle, djela moraju
biti književnog karaktera, s razvojem radnje i likova, opisima, dijalozima, inte-
resantnim zbivanjima itd. Radnja i likovi mogu biti fiktivni ili realni, ali i ako su
fiktivni, moraju zadovoljavati osnovne kriterije valorizacije subjekta pisanja te
njegove promidžbe u unaprijed zadanim, faktografskim okvirima. Tako imamo
brojne turističke subjekte u svijetu koji piscima daju točno određene zadatke
s raspoloživim podacima, koji moraju biti ubačeni u određenu radnju, koja u
svojim globalnim okvirima ima prostora i za fiktivne elemente, ali koji svagda i
uvijek moraju biti u funkciji unaprijed zadanog cilja.
Ovakav oblik turističkog izražavanja seže već od samih početaka pismenosti
jer je turizam kao, prvenstveno duhovni fenomen, bio praćen drugom duhov-
nom dimenzijom – pisanjem.
No, u novije doba, početkom 19. stoljeća, imamo turistička literarna djela ve-
like vrijednosti, kao npr. “Reisebilder“ Heinricha Heinea, “Italienische Reise“
Johanna Wolfganga Goethea, “American Notes“ ili “Pictures from Italy“ Char-
lesa Dickensa, zatim od Marka Twaina, ili “Sea and Sardinia“ D. H. Lawrencea
594
ZBORNIK RADOVA
početkom 20. stoljeća, te mnoga druga do današnjih dana, a najviše objavljenih

djela u ovom pravcu imaju Tom Miller i Tahir Shah.
Također treba spomenuti da je Charles Darwin u 19. stoljeću napisao svoje fa-
mozno djelo “Porijeklo vrsta“, zahvaljujući prvenstveno zabilješkama s putova-
nja u te svrhe, promatrajući prirodu i prenoseći je u znanost. Nadalje, poznata
su putopisna turistička djela Marka Pola. Homerova Odiseja u 8. stoljeću prije
Krista pisana je na činjeničnim podacima iako je u globalu fiktivno djelo.
1997. godine održana je prva međunarodna konferencija o literarno-kreativ-
nom turizmu na Sveučilištu Minnesota. Privukla je preko sto stručnjaka iz ove
oblasti iz cijelog svijeta, a skup je rezultirao osnivanjem International Society of
Travel and Travel Writing (ISTW) – Međunarodno društvo literarno-kreativ-
nog turizma. Od te se godine održavaju godišnje međunarodne konferencije u
SAD-u, Europi i Aziji o literarno-kreativnom turizmu, a prate ih publikacije o
studijama literarno-kreativnog turizma.
Po definiciji Međunarodnog društva za ekoturizam (The International Ecoto-
urism Society – TIES) iz 1990. godine, ekoturizam predstavlja odgovorno puto-
vanje u prirodna područja koje čuva okoliš i poboljšava život lokalnog stanov-
ništva.
Oni koji sudjeluju u ekoturizmu, moraju poštivati određene principe ekotu-
rizma:
 minimizirati utjecaj na prirodu
 graditi okolišnu i kulturnu svijest i poštovanje prema prirodi
 graditi pozitivna iskustva između posjetitelja i domaćina
 osigurati financijsku dobit lokalnog stanovništva
 osigurati, od strane domaćina, ugodnu političku, društvenu i kulturološku
klimu.
Ekoturizam bi, također, trebao zadovoljiti sljedeće kriterije:
 očuvanje biološke raznolikosti i kulturološke raznolikosti kroz zaštitu eko-
sustava
 promocija održivog korištenja bioraznolikosti, koje vodi zapošljavanju lo-
kalnog stanovništva
 dijeljenje društveno-ekonomskih blagodati s lokalnim stanovništvom i sta-
rosjediocima, informirajući ih o svim aktivnostima menadžmenta poslov-
nih subjekata koji se bave ekoturizmom, a čije aktivnosti utječu i na živote
lokalnog stanovništva
 minimalni utjecaj turizma na netaknutu prirodu bi trebao biti od najvećeg
značaja
595
 komoditet i udoban smještaj ne smiju ići na štetu i gubitak okoline u kojoj
se nalaze, niti u pogledu zaštite niti u pogledu financijskih sredstava
 lokalna kultura, flora i fauna su glavne turističke atrakcije.
Treba razlikovati literarno-kreativni turizam od literarnog turizma. Literarni
turizam je ona vrsta kulturnog turizma koja slijedi nakon literarno-kreativnog
turizma. Literarno-kreativni turizam stvaraju pisci, a literarni turizam slijede
poslije njihovi čitatelji. Dakle, ono što pisci napišu u svojim djelima, tim tragom
poslije idu njihovi čitatelji i nanovo otkrivaju mjesta i događaje ili neke povije-
sne likove.
Zanimljivo je pratiti kako destinacije utječu na kreativno stvaranje pisaca, a
opet, s druge strane, kako pisci utječu na oblikovanje i stvaranje jedne nove
destinacije, radnji i likova – koji predstavljaju posebnu nadgradnju prethodno
dane realnosti i privlače čitatelje u takve opisane predjele.
Bitan vid valoriziranja prirodnih i turističkih potencijala je, naravno, turistič-
ko novinarstvo bez kojeg je nezamislivo ozbiljnije bavljenje promidžbom bilo
koje turističke destinacije. Spisateljstvo turističkog novinarstva, za razliku od
literarnog spisateljstva, mora zadovoljiti kriterije objektivnosti i realnosti – te
na osnovi destinacijske faktografije potencijalne posjetitelje mjesta animirati na
najučinkovitiji način.
Turistički novinari također rado rabe formu putopisa u objašnjavanju i pro-
moviranju destinacija, s tim da njihov putopis, za razliku od putopisa književ-
nika, ne mora imati umjetničke vrijednosti, jedino informativne.
A kada stručnjaci, u određenom području, rabe formu putopisa u prezentira-
nju destinacije ili nekih vrijednosti u destinaciji, oni moraju zadovoljiti i određe-
ne znanstvene kriterije o predmetu koji istražuju ili opisuju.
Sinkronizacijom ove tri navedene kategorizacije turističkog spisateljstva
(književničke, novinarske i znanstvene) postiže se jedan spisateljski mix od izu-
zetne važnosti u funkciji zaštićenih područja. Stoga toplo preporučujem da se
i u našem prvom proglašenom Nacionalnom parku u Federaciji, NP Una, po-
vede računa i o ovim (možda na prvi pogled zanemarivim pokretačima sveko-
likog blagostanja zaštićenih područja) aspektima djelovanja u cilju promidžbe,
valorizacije i očuvanja zaštićenih područja, te na koncu i u cilju veće ekonomske
efikasnosti.
Zaključak
Veoma je bitno biti pismen kada su u pitanju zaštićena područja i sve što s nji-
ma dolazi u vezu u jednom turističkom diskursu. Bilo zbog nedostatka valjanih
596
ZBORNIK RADOVA
informacija, za što se brine turističko novinarstvo; bilo zbog nedostatka struč-

nih informacija, za što se brine znanost; bilo zbog nedostatka emocija i dubljeg
načina promišljanja svijeta i života koji nas okružuje, za što se brine književnost
– mnoge prirodom i kulturom veoma bogate destinacije nisu poprimile konture
kakvim su mogle i trebale odisati u svojoj prošlosti i sadašnjosti. Zbog toga sam
i uveo pojam “spisateljski mix“ kako bi se to u budućnosti na jedan učinkovit,
duhovan i temeljit način moglo mijenjati, a na dobrobit svih koji s turizmom i
uz turizam i od turizma žive.
Literatura
Eduard Kušen, Ekoturizam i održivi razvoj turizma, Publikacija “Okoliš“ 2002., Zagreb.
Ferner, Müller, Marketingpraxis im Fremdenverkehr, ORAC Verlag Wien, 1989 und spätere Au-
sgaben.
“The Literature of Travel, 1700–1900“ and “Essay on Travel Literature“, from The Cambridge
History of English and American Literature (1907–1921).
“UNWTO Tourism Highlights, Edition 2007“ (PDF). World Tourism Organization.
597
LITERARY CREATIVE TOURISM
IN FUNCTION OF PROTECTED
AREAS
Summary
In this paper a new term is mentioned, called “writing mix“. It consists of lite-
rary writing, journalistic writing and scientific writing, with an aim of a com-
prehensive promotion and valorization of tourist destinations and protected
areas. This is of crucial importance for those destinations that want to develop
a modern selective kind of tourism (especially ecotourism and the activities in
protected areas) in keeping with sustainable development, and the literary tou-
rism is just a way forward towards it.
Key words: ecotourism, protected areas, writing mix, promotion.
598
ZBORNIK RADOVA
Sadržaj
Uvodna riječ............................................................................................................................5
Organizatori............................................................................................................................7
Program - Agenda...................................................................................................................9
Galerija.................................................................................................................................11
Uvodni govori.......................................................................................................................19
I. ZAŠTIĆENA PODRUČJA, ISKUSTVA IZ BIH I REGIJE.................................................23

ZAŠTITA PRIRODE BOSNE I HERCEGOVINE – STANJE, TRENDOVI, BUDUĆE AKCIJE
Sulejman Redžić..................................................................................................................33
PROBLEMI ZAŠTITE PRIRODE U HRVATSKOJ
Jasenka Topić......................................................................................................................37
PERSPEKTIVE NOVOG NACIONALNOG PARKA “CRNOGORSKE PROKLETIJE NA
BALKANSKOM POLUOSTRVU”
Zlatko Bulić & al..................................................................................................................45
BIH KRŠ: BOGATSTVO, UGROŽENOST I POTREBA ZA ZAŠTITOM
Ivo Lučić, Dražen Perica .....................................................................................................67
UPRAVLJANJE ZAŠTIĆENIM PEJZAŽEM “BIJAMBARE“
Elma Karović........................................................................................................................81
ZAŠTIĆENA PODRUČJA U SLIVU DUNAVA NA TERITORIJI SRBIJE
Dejana Jakovljević...............................................................................................................89
ZAŠTITA BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI PLAVNOG POJASA RIJEKE SAVE
Joerg Lohmann, Boris Erg..................................................................................................111
II. STRATEŠKI DOKUMENTI ZAŠTITE PRIRODE. ...........................................................115

ZAKONODAVNI I INSTITUCIONALNI OKVIR ZAŠTITE PRIRODE U BOSNI I HERCEGOVINI
Tomislav Lukić, Azra Korać-Mehmedović...........................................................................117
PRIJEDLOG “NATURA 2000 U HRVATSKOJ”
Davorin Marković, Jasminka Radović................................................................................129
599
PLANIRANJE ZAŠTIĆENIH PRIRODNIH DOBARA U STRATEGIJAMA
ODRŽIVOG RAZVOJA U CRNOJ GORI
Zlatko Bulić, Vasilije Bušković...........................................................................................133
ELEMENTI STRATEŠKE PROCJENE UTICAJA NA ŽIVOTNU SREDINUU SPROVOĐENJU
PROJEKATA ZAŠTITE PRIRODE U BiH
Ozren Laganin....................................................................................................................151
U SMJERU STANDARDA EU ZA ZAŠTITU BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI U JUGOISTOČNOJ
EUROPI: ISKUSTVO WWF-A
Alberto Arroyo Schnell.......................................................................................................163
ZAŠTIĆENA PODRUČJA ZA ŽIVI PLANET – PROJEKT EKOREGIJE DINARSKOG LUKA
(PA4LP-DAE)
Stella Šatalić.....................................................................................................................167
WWF PROJEKAT EVROPSKO SRCE ŽIVOTA (LIVING HEART) - IMPLEMENTACIJA EU
STANDARDA IZ OBLASTI BIODIVERZITETA U BOSNI I HERCEGOVINI
Branko Vučijak, Francesca Antonelli, Semra Fejzibegović.................................................171
UNDP-GEF PROGRAM U REGIONU I U BOSNI I HERCEGOVINI
Igor Palandžić....................................................................................................................185
VIŠENAMJENSKI CENTAR ZA KRŠ – MOGUĆI MODEL ZAŠTITE VJETRENICE
Ivo Lučić ...........................................................................................................................191
PRIJEDLOG NOVIH IBA PODRUČJA U BOSNI I HERCEGOVINI
Dražen Kotrošan................................................................................................................207
JAVNE USTANOVE ZA UPRAVLAJNJE ZAŠTIĆENIM PRIRODNIM VRIJEDNOSTIMA
Mario Pavičić.....................................................................................................................221
GEOGRAFSKI INFORMACIONI SISTEM ZA NACIONALNI PARK UNA
Samir Đug, Nusret Drešković.............................................................................................227
PROSTORNO PLANIRANJE KAO INSTRUMENT SPRJEČAVANJA KONFLIKATA
I SMANJENJA PRITISAKA UNUTAR ZAŠTIĆENIH PODRUČJA
Muhamed Ibrahmpašić......................................................................................................237
KARTIRANJE STANIŠTA ZA POTREBE ODRŽIVOG RAZVOJA I ZAŠTITE PRIRODE
– ISKUSTVA IZ HRVATSKE U RAZDOBLJU 2000.-2008.
Vladimir Kušan & al...........................................................................................................261
ZAŠTIĆENA PODRUČJA U FUNKCIJI ODRŽIVOG RAZVOJA PLANIRANJE PODRUČJA
POSEBNIH OBILJEŽJA OD ZNAČAJA ZA FEDERACIJU BIH
Hanka Mušinbegović ........................................................................................................275
MASTER PLAN RAZVOJA TURIZMA, OČUVANJA PRIRODNIH VRIJEDNOSTI I
KULTURNO-HISTORIJSKIH SPOMENIKA NA PODRUČJU OPŠTINA VAREŠ I KAKANJ,
SA POSEBNIM OSVRTOM NA STAVLJANJE KRALJEVSKOG GRADA BOBOVCA U
KONTEKST TURISTIČKE PONUDE
Sanja Pokrajac, Fethi Silajdžić, Elmedina Krilašević.........................................................281
600
III. KONCEPT ODRŽIVOG RAZVOJA U ZAŠTIĆENIM PRIRODNIM PODRUČJIMA. ...297
RAZVITAK INFRASTRUKTURE I MARKETINGA NACIONALNIH PARKOVA SA STAJALIŠTA
TURISTA I ONIH KOJI PLANIRAJU RAZVITAK, S GLAVNIM NAGLASKOM NA ODRŽIVOM
TURIZMU
Andras Vajer......................................................................................................................299
PODRŠKA BIZNISA ZAŠTITI BIODIVERZITETA
Nevenko Herceg, Mehmed Cero........................................................................................303
ODRŽIVO GOSPODARENJE TLOM I ZAŠTITA TLA NA PODRUČJU
NACIONALNOG PARKA UNA
Ferdo Bašić, Hamid Čustović, Nevenko Herceg.................................................................313
GAZDOVANJE ŠUMAMA U ZAŠTIĆENIM PODRUČJIMA
Dragan Romčević..............................................................................................................339
POLJOPRIVREDNA PROIZVODNJA U ZAŠTIĆENIM PODRUČJIMA NA PRIMJERU PARKA
PRIRODE BLIDINJE
Jure Beljo, Ana Sabljo, Mato Anđelić.................................................................................347
ODRŽIVA POLJOPRIVREDA KAO FAKTOR RAZVOJA PODRUČJA
NACIONALNOG PARKA UNA
Ferdo Bašić, Vildana Alibabić, Zemira Delalić...................................................................353
OCJENA STANJA PROSTORA NACIONALNI PARK UNA KAO PREDUSLOV
ODRŽIVOG RAZVOJA
Vildana Alibabić . ..............................................................................................................369
MOGUĆNOSTI ODRŽIVOG RAZVOJA PODRUČJA UZ RIJEKU TREBIŽAT I
ZAŠTITA KROZ KATEGORIJU ZAŠTIĆENI KRAJOLIK/PARK PRIRODE
Marinko Dalmatin, Nevenko Herceg...................................................................................383
TURIZAM, MOGUĆNOSTI RAZVOJA U ZAŠTIĆENIM PROSTORIMA PARK PRIRODE
“HUTOVO BLATO“
Stjepan Matić, Nikola Zovko..............................................................................................401
PRIRODNE I KULTURNO-HISTORIJSKE VRIJEDNOSTI VRELA BOSNE
Sadbera Trožić-Borovac, Dubravka Hafner, Lamija Abdijević............................................407
KULTURNO NASLIJEĐE, NEODVOJIV DIO RAZVOJA TURIZMA U ZAŠTIĆENOM PODRUČJU
Mirzet Mujadžić, Anto Marjanović......................................................................................415
PLANIRANJE I UPRAVLJANJE ODRŽIVIM TURIZMOM U ZAŠTIĆENIM PODRUČJIMA
Amela Čengić, Vedran Grebo.............................................................................................423
REALNE OPCIJE ODRŽIVOG RAZVOJA U ZAŠTIĆENIM PODRUČJIMA S OSVRTOM NA
OSMIŠLJAVANJE ODRŽIVOG RAZVOJA U NP UNA
Ivan Martinić, Zlatko Pletikapić, Maja Kerovec..................................................................441
601
RURALNI TURIZAM NA PODRUČJU TUZLANSKOG KANTONA SA OSVRTOM NA
BED&BREAKFAST (KLADANJ-MOGUĆNOSTI RAZVOJA)
Almazaga Ćatović, Sanela Smajlović.................................................................................461
TURIZAM I EKOLOGIJA– SUVREMENI PRISTUP PLANINARSKOM TURIZMU
Matthias Kreuziger.............................................................................................................479
ODRŽIVI TURIZAM: DOBRE PRAKSE IZ ISKUSTVA NA RAZVOJNIM PROJEKTIMA
ICEI ŠIROM SVIJETA
Franco Borelli....................................................................................................................487
POTENCIJALI TURIZMA I OKOLIŠA BOSNE I HERCEGOVINE: RESTAURACIJA
NAPUŠTENIH POVRŠINSKIH KOPOVA
Senka Barudanović, Jasminka Kamberović.......................................................................497
SUSTAV PRAĆENJA, NADZORA I ORGANIZACIJE OTKLANJANJA POSLJEDICA
ISTAKANJA OTROVNIH I DRUGIH ŠTETNIH MATERIJA U MORE
Ljubomir Samardžija..........................................................................................................509
ISPORUKA TEHNOLOGIJE ZA IMPLEMENTACIJU INTEGRISANOG SISTEMA ZA
UPRAVLJANJE OTPADOM U UNSKO-SANSKOM KANTONU, BIH – 2007. GODINA,
PROJEKT U SKLOPU OFICIJELNE RAZVOJNE SARADNJE ČEŠKE REPUBLIKE
František Pavlíček & al......................................................................................................517
MAKROFITSKA FLORA HUTOVA BLATA
Danijela Petrović & al........................................................................................................529
DIJATOMEJE SEDRENIH BARIJERA RIJEKE UNE
Dubravka Hafner, Goran Mirković......................................................................................533
SISTEMATSKA PRIPADNOST BRYOPHYTA NA SEDRENIM SLAPOVIMA U
GORNJEM TOKU RIJEKE UNE
Halid Merdanić, Aida Mujagić............................................................................................545
RAST I ISHRANA LIPLJENA THYMALLUS THYMALLUS L., IZ RIJEKE KRUŠNICE
Azra Bećiraj & al................................................................................................................555
POTENCIJALNA UPOTREBA MIRMEKOFAUNE U PROCJENI BIODIVERZITETA
ZAŠTIĆENIH PODRUČJA U BOSNI I HERCEGOVINI
Adi Vesnić & al..................................................................................................................569
SASTAV I ANTIMIKROBNI UČINAK ETERIČNOG ULJA KLINASTOLISNOGA VRISKA
SATUREJA CUNEIFOLIA TEN.
Danijela Petrović & al........................................................................................................581
LITERARNO – KREATIVNI TURIZAM U FUNKCIJI ZAŠTIĆENIH PODRUČJA
Krunoslav Šetka.................................................................................................................591
602
603
604

Bihac Konferencija Zbornik CD

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Bihac Konferencija Zbornik CD

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ZBORNIK RADOVA

Međunarodna konferencija Zaštićena područja u funkciji održivog razvoja

predsjednik Organizacijskog odbora

Medijski partneri/Media partners

Prepuna dvorana Kulturnog centra u Bihaću

Načelnik općine Bihać, mr sc. Hamdija Lipovača

Prof. dr .sc. Jasenka Topić, Sveučilište u Zagrebu

Ministar Herceg sa suradnicima u društvu Zlatka Bulića

Dr. sc. Nevenko Herceg

izuzetno mi je zadovoljstvo i čast pozdraviti Vas u ime Federalnog ministar-

Registriranje sudionika konferencije u Bihaću

Vaša ekscelencijo ministre okoliša i turizma Federacije Bosne i Hercegovine,

Priznanje Marcu Mantovanelliu za doprinos promicanju zaštite prirode

Zajedno učinimo uspješnom ovu konferenciju!

Zahvala akademika Sulejmana Redžića u ime nagrađenih

ZAŠTITA PRIRODE BOSNE

Zaštita prirode predstavlja sistem dirigovanih akcija kojima se postiže osigu-

nju prirodnim vrijednostima, te okolišem u cijelosti, a u skladu sa IUCN i dru-

Da bi se realizovali navedeni pravci djelovanja neophodno je promptno insti-

Prof. dr. sc. Jasenka Topić, Sveučilište u Zagrebu

Travnjačka staništa i vrištine

vestitum (Direktiva o staništima). Šljunkoviti žali (Direktiva o staništima) su rje-

Vodena i močvarna staništa

Osnovne karakteristike crnogorskih Prokletija

park, definisane su kao posebno značajno EMERALD područje u Crnoj Gori sa

ekološku funkciju - vodosnabdijevanje, razvoj raznih vidova turizma i sportova

zaštiti i unapređivanju Prokletija, a na osnovu propisa koji regulišu planiranje

sredinu. Ovo nalaže potre­bu preduzimanja odgovarajućih mjera preven-

BiH krš: bogatstvo,

Više projekata koje financira međunarodna zajednica

teritorija. Međutim, drugi smatraju da oko 60 posto teritorija BiH prekrivaju

Problemi zaštite u kršu

na je s njihovom ograničenom nosivošću, a ona proizlazi iz smanjene sposob-

Kulturna baština krša

Sužena percepcije krša

– Goricu i Čapljinu, od čega samo donekle prirodna rijeka u dužini od 3-4 km

Holističko vrednovanje i upotreba

Šire područje Bijambara pripada prostoru središnjih bosanskih Dinarida, smje-

Dipl. ing. šum.

Sektor zaštite okoliša

Sarajevo šume d.o.o. Sarajevo

Sektor za ekologiju i upravljanje područjima posebne namjene

Organizaciona struktura upravljačke institucije

Rukovodilac sektora za ekologiju i upravljanje odručjima posebne namjene

Služba za zaštićena područja

Stručni Poslovođa zaštićenih Turistički Kontrolor Čuvari parka Čuvari

Politika upravljanja Zaštićenim pejzažem “Bijambare“ se bazira na temelju

Osnovni ciljevi upravljanja koji se oslanjaju na bazne

Upravljanje postojećim resursima mora i treba biti u skladu sa vizijom, ci-

Zaštita specifičnih prirodnih/kulturnih objekata

U cilju zaštite šuma od progradacije smrčevih potkornjaka izvršena je nabav-

Monitoring Bijambarskih pećina

Planinarski dom Zvijezda Ilijaš

Za osobe jačih rekreativnih navika izrađena je trim staza, dok je za najmlađe

Izvori finansiranja Zaštićenog

Mr.sc. inženjerstva za zaštitu životne sredine, Geografski fakultet Beograd

Tabela 1 Značajna zaštićena područja za vrste i staništa šireg značaja

Zaštićena prirodna dobra Specijalnog rezervata

Zaštita životne sredine

Zasavica je nizijska močvara u vodoplavnoj ravnici Save. To je tipična izdu-

Stari Begej – Carska Bara

Zaštita životne sredine

Slano Kopovo ne samo da je veoma bogato da bi se moglo ocijeniti kao centar

Zaštita životne sredine

sredinu. Ovo nalaže potrebu preduzimanja odgovarajućih mjera preven-